Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
I CONCORDANCA ZA PRETRAŒIVANJE
WITH CONCORDANCE
SVETA
BIBLIJA
SADRŒAVA
I
Ne smijeæ imati drugih bogova uz mene. Ljubi Gospo-
II
Ne smijeæ sebi praviti rezbarena kipa, ni bilo dina, svojega
kakve slike od bilo çega æto je gore na nebu, ili
dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smijeæ im Boga, svim svo-
se klanjati niti im sluœti. Jer ja sam Gospodin, tvoj
Bog, ja sam ljubomoran Bog, pohaåam zlodjela
otaca na djeci do treøega i çetvrtog koljena onih
jim srcem, svom
koji me mrze, a milosråe iskazujem tisuøama, koji
me ljube i drœe moje zapovijedi.
svojom duæom i
III
Ne smijeæ uzimati uzalud Imena Gospodina, svoje-
svom svojom
ga Boga, jer Gospodin neøe pustiti bez kazne ono-
ga koji uzima njegovo Ime uzalud.
pameøu. To je
IV
Sjeti se Subotnjega dana, drœi ga svetim. Æest dana
prva i najveøa
radi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi dan je
Subotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Na taj dan
zapovijed.
ne smijeæ obavljati nikakva posla, ni ti, ni tvoj sin,
ni tvoja køi, ni tvoj sluga, ni tvoja sluækinja, ni A druga je isto
tvoja stoka, ni doæljak koji boravi kod tebe unutar
tvojih vrata. Jer u æest dana Gospodin je stvorio takva: Ljubi
nebesa i zemlju, more i sve æto je u njima, a sedmi
dan je otpoçinuo. Zato je Gospodin blagoslovio svojega bliœnje-
Subotnji dan i posvetio ga.
V ga kao samoga
Poætuj svojega oca i svoju majku da dugo œiviæ u
zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog. sebe! O ovima
VI
Ne smijeæ ubiti. dvjema zapovi-
VII
Ne smijeæ çiniti preljuba. jedima visi sav
VIII
Ne smijeæ krasti. Zakon i proroci.
IV
Ne smijeæ laœno svjedoçiti protiv svojega bliœnjega.
X
Ne smijeæ poœeljeti kuøe svojega bliœnjega; ne smi-
jeæ poœeljeti œene svojega bliœnjega, ni njegova
sluge, ni njegove sluækinje, ni njegova vola, ni nje-
gova magarca, ni igdje iæta æto pripada tvojem
bliœnjemu!
1
Postanak
PRVA KNJIGA MOJSIJEVA
Postanak svijeta i ljudskoga roda stvorenja i sva œiva biøa æto se miçu, s
1 U poçetku Bog je stvorio nebesa i ze-
mlju.
2 Zemlja je bila joæ pusta i bez oblika;
kojima voda obiluje, po svojim vrstama, i
sve krilate ptice po svojim vrstama. I
vidio je Bog da je to dobro.
tama je leœala nad bezdanom i Duh Boœji 22 Bog ih je blagoslovio rijeçima: “Raåa-
lebdio je nad vodama. jte se i mnoœite se! Napunite vode u
3 Onda je rekao Bog: “Neka bude svje- morima, i ptice neka se mnoœe i napune
tlost!” I bila je svjetlost. zemlju!”
4 I vidio je Bog da je svjetlost dobra; i 23 Tako su veçer i jutro bili peti dan.
rastavio je Bog svjetlost od tame. 24 Onda je Bog rekao: “Neka zemlja
5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu on proizvede œiva biøa svake vrste: stoku,
je nazvao noø. Tako su veçer i jutro bili œivotinje æto gmiœu i zvijeri zemaljske,
prvi dan. sve po njihovoj vrsti!” I bilo je tako.
6 Onda je rekao Bog: “Neka bude svod po 25 Tako je Bog stvorio zvijeri zemaljske
sredini voda, i tako neka rastavlja vode po njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti,
od voda!” i sve æto gmiœe na zemlji po njihovoj vrsti.
7 Tako je Bog stvorio svod i rastavio vode I vidio je Bog da je to dobro.
æto su bile pod svodom od onih voda æto 26 Onda je Bog rekao: “Naçinimo çovjeka
su bile nad svodom. I bilo je tako. na svoju sliku i priliku! Neka on vlada
8 Bog je nazvao svod nebo. Tako su veçer nad ribama morskim, nad pticama ne-
i jutro bili drugi dan. beskim, nad stokom, nad svim zvijerima
9 Onda je rekao Bog: “Vode pod nebesima zemaljskim i nad svim æto gmiœe po ze-
neka se skupe na jedno mjesto, i neka se mlji!”
pokaœe kopno!” I bilo je tako. 27 Tako je Bog stvorio çovjeka na svoju
10 Bog je nazvao kopno zemlja i sku- sliku, na sliku Boœju stvorio ga, muæko i
pljenu vodu on je nazvao more. I vidio je œensko stvorio ih.
Bog da je to dobro. 28 Onda ih je Bog blagoslovio, i Bog im
11 Onda je rekao Bog: “Neka pusti zemlja rekao: “Raåajte se i mnoœite se, napunite
iz sebe travu, bilje æto nosi sjeme, i plo- zemlju i podloœite je sebi! Vladajte nad
donosna stabla koja donose plodove po ribama morskim, nad pticama nebe-
svojoj vrsti, plodove æto u sebi samima skim i nad svakim œivim biøem æto se
donose svoje sjeme na zemlji!” I bilo je miçe na zemlji!”
tako. 29 I Bog je rekao: “Eto, predajem vam sve
12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje na cijeloj zemlji, bilje æto nosi sjeme, i sva
æto nosi sjeme po svojim vrstama, i stabla s plodovima u kojima je sjeme;
stabla æto u sebi samima donose svoje neka vam bude za hranu!
sjeme. I vidio je Bog da je to dobro. 30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim
13 Tako su veçer i jutro bili treøi dan. zvijerima zemaljskim, svim pticama
14 Onda je rekao Bog: “Neka budu svje- nebeskim i svemu æto se miçe na zemlji i
tlila nebeska na svodu da rastavljaju ima u sebi œivot.” I bilo je tako.
dan od noøi, te kao znaci neka ona sluœe 31 Onda je vidio Bog sve æto je stvorio, i
i pokazuju vremena, dane i godine. zaista bilo je veoma dobro. Tako su veçer
15 Neka svijetle na nebeskom svodu da i jutro bili æesti dan.
rasvjetljuju zemlju!” I bilo je tako.
16 Onda je Bog stvorio dva velika nebe- Dan odmora. Zemaljski raj. Eva
ska svjetlila: veøe da vlada danom, i
manje da vlada noøu, uz to joæ i zvijezde.
17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu
2 Tako se dovræilo nebo i zemlja i sva
njihova vojska.
2 Sedmi dan Bog je dovræio svoje djelo
da rasvjetljuju zemlju, koje je stvorio. On je poçinuo sedmi dan
18 i da vladaju danom i noøu, te da rasta- od svih svojih djela koja je stvorio.
vljaju svjetlost od tame. I vidio je Bog da 3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i progla-
je to dobro. sio ga svetim, jer je taj dan poçinuo od
19 Tako su veçer i jutro bili çetvrti dan. svih svojih djela koja je stvorio i uçinio.
20 Onda je rekao Bog: “Neka se vode na- 4 To je opis postanja nebesa i zemlje kad
pune i provrve œivim stvorenjima u izo- su bili stvoreni. U vrijeme kad je Gospo-
bilju, i ptice neka lete iznad zemlje pod din Bog stvorio zemlju i nebesa,
nebeskim svodom!” 5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo
21 Tako je Bog stvorio velika morska poljsko grmlje i prije nego je na poljima
Postanak 2
raslo ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije 25 Oboje su bili goli, çovjek i njegova
joæ pustio kiæu na zemlju i nije joæ bilo œena, i nisu se stidjeli jedno drugoga.
çovjeka da obraåuje zemlju.
6 No dizala se magla iz zemlje i natapala Istoçni grijeh
je svu povræinu tla.
7 Onda je napravio Gospodin Bog çovje-
ka od zemaljskoga praha i udahnuo mu
3 Zmija je bila lukavija od svih zemalj-
skih œivotinja koja je stvorio Gospo-
din Bog. Ona je rekla œeni: “Je li uistinu
u nosnice dah œivota. Tako je çovjek po- rekao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s kojega
stao œivo biøe. stabla u vrtu?’ ”
8 Onda je Gospodin Bog daleko na istoku 2 Œena je odgovorila zmiji: “Od plodova
zasadio vrt u Edenu i ondje stavio çovje- stabala u vrtu smijemo jesti,
ka koga je napravio. 3 samo od plodova stabla koje je u
9 I dao je Gospodin Bog da niknu iz zem- sredini vrta, zapovjedio je Bog: ‘Od toga
lje svakojaka stabla, ugodna za pogled i ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, da ne
dobra za jelo, i stablo œivota usred vrta i umrete.’ ”
stablo spoznanja dobra i zla. 4 Zmija je rekla œeni: “Neøete sigurno
10 A od Edena je izlazila rijeka koja je na- umrijeti.
tapala vrt, i odatle se granala u çetiri iz- 5 Jer zna Bog da øe vam se otvoriti oçi çim
vorne rijeke. budete jeli s njega i da øete postati kao
11 Prvoj je ime Piæon; to je ona æto optjeçe Bog i spoznati æto je dobro i zlo.”
cijelom zemljom havilskom, gdje ima 6 Tako je œena vidjela kako je plod stabla
zlata. dobar za jelo i ugodan za pogled, i da je
12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje plod stabla poœeljan, jer daje spoznanje.
ima i bdelija i kamena oniksa. Ona je uzela od njegova ploda i jela, i od
13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teçe njega dala i svojem muœu, koji je bio uz
pokraj cijele zemlje Kuæ. nju, i on je jeo.
14 Treøa se rijeka zove Hidekel; to je ona 7 Onda se obadvoma otvorile oçi i oni su
æto teçe istoçno od Asirije. Çetvrta je ri- spoznali da su goli; stoga su spleli
jeka Eufrat. smokvino liæøe i od njega si napravili
15 Tada je Gospodin Bog uzeo çovjeka i pregaçe.
stavio ga u edenski vrt da ga obraåuje i 8 Nato su çuli æum koraka Gospodina
uzdrœava. Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog
16 I Gospodin Bog je dao çovjeku ovu za- povjetarca, a Adam i njegova œena su se
povijed: “Sa svakoga stabla u vrtu smijeæ sakrili, pred Gospodinom Bogom, meåu
jesti, grmljem u vrtu.
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne 9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i
smijeæ jesti, jer onoga dana kad s njega rekao mu: “Gdje si?”
jedeæ, sigurno øeæ umrijeti.” 10 On je rekao: “Kad sam zaçuo æum tvo-
18 Onda je rekao Gospodin Bog: “Nije do- jih koraka u vrtu, bojao sam se jer sam
bro çovjeku biti sam: naçinit øu mu po- bio gol, pa sam se sakrio.”
moønicu koja mu pristaje.” 11 A On je rekao: “Tko ti je rekao da si gol?
19 I doveo je Gospodin Bog sve œivotinje Da nisi moœda jeo sa stabla s kojega sam
zemaljske i sve nebeske ptice, koje je na- ti zabranio jesti?”
pravio od zemlje, pred Adama da vidi 12 Onda je çovjek rekao: “Œena koju si mi
kako øe ih nazvati. Kako Adam nazove dao da bude uz mene, dala mi je sa sta-
œiva biøa, onako øe im biti ime. bla i ja sam jeo.”
20 Tako je Adam nadjenuo imena svoj 13 I Gospodin Bog je rekao œeni: “Zaæto si
stoci, pticama nebeskim i svim œivotin- to uçinila?” Œena je odgovorila: “Zmija
jama u polju. Ali se Adamu nije naæla po- me zavela, pa sam jela.”
moø njemu sliçna. 14 Nato je rekao Gospodin Bog zmiji:
21 Zato je Gospodin Bog pustio dubok “Zato jer si to uçinila, prokleta si meåu
san na Adama, i dok je on spavao, uzeo svom stokom i svim œivotinjama zemalj-
mu jedno rebro i mjesto opet ispunio me- skim! Na svojem øeæ trbuhu puzati i prah
som. øeæ jesti sve dane svojega œivota!
22 Onda je Gospodin Bog napravio œenu 15 Neprijateljstvo øu staviti izmeåu tebe
od rebra koje je uzeo od çovjeka i doveo i œene, izmeåu tvojega roda i njezina
ju k çovjeku. roda. On øe ti zgnjeçiti glavu, a ti øeæ ga
23 I Adam je rekao: “Ta je napokon kost raniti u petu.”
od mojih kostiju i meso od mojega mesa; 16 Œeni je rekao: “Mnoge øu ti muke um-
ona øe se zvati œena, jer je uzeta od çovje- noœiti kad zatrudniæ. U bolovima øeæ ra-
ka.” åati djecu, œudjeti øeæ za svojim muœem i
24 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku i on øe nad tobom vladati.”
prionuti za svoju œenu, i bit øe njih dvoje 17 Onda je rekao Adamu: “Jer si popus-
jedno tijelo. tio molbi svoje œene i jeo sa stabla za koje
3 Postanak
sam ti zapovjedio, govoreøi: ‘Ne smijeæ lutatalica bit øeæ na zemlji.”
jesti s njega’: “Neka je prokleta zemlja 13 A Kain je rekao Gospodinu: “Prevelika
zbog tebe; mukom øeæ se od nje hraniti je moja kazna, a da bih ju mogao snositi.
sve dane svojega œivota. 14 Zaista evo, ovoga me dana tjeraæ s lica
18 Oboje trnje i korov raåat øe ti i ti øeæ se zemlje; moram se skrivati daleko od tvo-
hraniti poljskim biljem. jega lica; bit øu lutalica i bjegunac na
19 U znoju øeæ svojega lica jesti kruh dok zemlji, i moglo bi se dogoditi da me netko
se ne vratiæ u zemlju iz koje si uzet; jer ubije kad me susretne.”
prah si i u prah øeæ se vratiti.” 15 A Gospodin mu rekao: “Ne tako, nego
20 Adam je nadjenuo svojoj œeni ime Eva, tko god ubije Kaina, sedmerostruka os-
jer je majka svim œivima. veta bit øe na njega stavljena.” I Gospo-
21 I napravio je Gospodin Bog Adamu i din je stavio znak na Kaina da ga nitko ne
njegovoj œeni odjeøu od krzna i u njih ih ubije kad ga susretne.
odjenuo. 16 Kain je nato otiæao ispred lica Gospo-
22 Tada je rekao Gospodin Bog: “Eto, dinova i doselio se u zemlju Nod istoçno
çovjek je postao kao jedan od nas, da od Edena.
spoznaje dobro i zlo. A sad, samo da ne 17 Kain je spoznao svoju œenu, ona je za-
pruœi i svoju ruku i ne uzme i sa stabla œi- trudnjela i rodila Enoka. On je sazidao
vota i jede, pa vjeçno œivi” grad, i nazvao ga po imenu svojega sina,
23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz Enok.
edenskog vrta da obraåuje zemlju iz koje 18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio
je bio uzet. Mehujael, Mehujaelu se rodio Metuæael,
24 Tako je on prognao Adama, i postavio Metuæaelu se rodio Lamek.
kerubine istoçno od edenskog vrta s 19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije œene.
ognjenim maçem, koji se okretao na sve Jedna se zvala Ada, a druga Zila.
strane, da çuvaju put k stablu œivota. 20 Ada je rodila Jabala, koji je bio prao-
tac onima koji prebivaju pod æatorima i
Kain i Abel imaju stoku.
4 Nato je Adam spoznao Evu, svoju œenu,
a ona je zatrudnjela i rodila sina,
Kaina; rekla je: “Dobila sam çovjeka po-
21 Njegov se brat zvao Jubal. On je prao-
tac svih koji sviraju na liru i sviralu.
22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, kovaça
moøu Gospodina.” koji je pravio svakovrsno posuåe od
2 Nato je rodila joæ jednoga sina, njegova mjedi i œeljeza. A sestra Tubal-Kainova
brata Abela; Abel je postao pastir, a Kain bila je Naama.
poljodjelac. 23 Lamek je rekao svojim œenama: “Ada i
3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Zila, çujte moj glas; œene Lamekove, po-
Kain prineo Gospodinu œrtvu od poljskih sluæajte moju rijeç: Ubio sam çovjeka
plodova. koji me ranio i momka koji me udario.
4 I Abel je œrtvovao od prvina svojega 24 Ako øe Kain biti sedmerostruko osve-
stada, i to komade sala. Gospodin je milo øen, Lamek øe biti sedamdeset i sedam
pogledao na Abela i njegovu œrtvu, puta.”
5 ali na Kaina i njegovu œrtvu nije po- 25 Adam je opet bio spoznao svoju œenu i
gledao. Kain je bio jako srdit i lice mu se ona je rodila sina i nadjenula mu ime
namrgodilo. Set. Pomislila je: “Bog mi je dao drugoga
6 A Gospodin je upitao Kaina: “Zaæto si sina namjesto Abela koga je ubio Kain.”
srdit i gledaæ pred sobom tako mrko? 26 I Setu se rodio sin, i on mu nadjenuo
7 Ako pravo radiæ, ne odsijeva li ti lice ve- ime Enoæ. Tada se poçelo prizivati Ime
drinom? Ako ne radiæ pravo, grijeh vreba Gospodinovo.
pred vratima i œudi za tobom, ali ti trebaæ
nad njim vladati.” Ljudski rod od Adama do Noe
8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom
Abelom; i dogodilo se, dok su bili na
polju, da se Kain podigao na svojega
5 Ovo je knjiga Adamova rodoslovlja. U
dan kad je Bog stvorio çovjeka, stvo-
rio ga na priliku Boœju.
brata Abela i ubio ga. 2 On ih je stvorio muæko i œensko, blago-
9 Onda je upitao Gospodin Kaina: “Gdje slovio ih i nazvao ih Adam na dan kad su
ti je brat Abel?” On je rekao: “Ja ne znam. bili stvoreni.
Zar sam ja çuvar svojega brata?” 3 Adam je œivio stotinu i trideset godina i
10 On je rekao: “Æto si uçinio? Glas krvi rodio mu se sin koji mu je bio po obliçju
tvojega brata viçe k meni sa zemlje. sliçan, i nadjenuo mu ime Set.
11 Tako sada neka si proklet, prognan 4 Poslije roåenja Setova, Adam je œivio
od domaøeg tla æto je otvorilo svoja usta osam stotina godina i rodili mu se sinovi
da popije krv tvojega brata, iz tvoje ruke. i køeri.
12 Kad zemlju obraåujeæ, ona neøe viæe 5 Tako je œivio Adam svega devet stotina i
imati snage da ti daje uroda. Bjegunac i trideset godina i umrije.
Postanak 4
6 Set je œivio stotinu i pet godina i rodio Bog odluçi uniætiti pokvareno çovjeçanstvo
mu se Enoæ.
7 Poslije roåenja Enoæeva, Set je œivio
osam stotina i sedam godina, i rodili mu
6 Nato se dogodilo da kad su se ljudi
poçeli mnoœiti na povræini zemlje i
køeri su im se rodile,
se sinovi i køeri. 2 da su vidjeli Boœji sinovi da su bile li-
8 Tako je œivio Set svega devet stotina i jepe çovjeçje køeri, i oni su ih uzimali
dvanaest godina i umrije. sebi za œene, koje su god izabrali.
9 Enoæ je œivio devedeset godina i rodio 3 I Gospodin je rekao: “Moj duh se neøe
mu se Kenan. zauvijek muçiti s çovjekom, jer on je za-
10 Poslije roåenja Kenanova, Enoæ je ista tjelesan; neka mu œivot bude stotinu
œivio joæ osam stotina i petnaest godina i i dvadeset godina.”
rodili mu se sinovi i køeri. 4 U one dane œivjeli su divovi na zemlji,
11 Tako je Enoæ œivio svega devet stotina pa joæ i kasnije, kad su Boœji sinovi uzi-
i pet godina i umrije. mali sebi çovjeçje køeri, i kad su ih oni
12 Kenan je œivio sedamdeset godina i ro- spoznali one su im rodile djecu. To su bili
dio mu se Mahalalel. gorostasi davnine, glasoviti ljudi.
13 Poslije roåenja Mahalalelova, Kenan 5 Tada je Gospodin vidio da je çovjekova
je œivio joæ osam stotina i çetrdeset godi- pokvarenost na zemlji velika i da su sve
na i rodili mu se sinovi i køeri. nakane miæljenja i njihova srca uvijek
14 Tako je Kenan œivio svega devet stoti- samo na zlo.
na i deset godina i umrije. 6 Gospodin se pokajao æto je stvorio ço-
15 Mahalalel je œivio æezdeset i pet godi- vjeka na zemlji i bio srcem oœaloæøen.
na i rodio mu se Jared. 7 I Gospodin je rekao: “Uniætit øu s lica
16 Poslije roåenja Jaredova, Mahalalel je zemlje çovjeka koga sam stvorio, oboje
œivio joæ osam stotina i trideset godina, i çovjeka i zvijeri, sve æto gmiœe i ptice u
rodili mu se sinovi i køeri. zraku, jer se kajem æto sam ih stvorio.”
17 Tako je Mahalalel œivio svega osam 8 Ali je Noa naæao milost u oçima Gospo-
stotina i devedeset i pet godina i umrije. dinovim.
18 Jared je œivio stotinu i æezdeset i dvije 9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio
godine i rodio mu se Enok. çovjek pravedan i neporoçan u svojem
19 Poslije roåenja Enokova, Jared je naraætaju; Noa je hodio s Bogom.
œivio joæ osam stotina godina i rodili mu 10 Noi su se rodila tri sina: Æem, Ham i
se sinovi i køeri. Jafet.
20 Tako je Jared œivio svega devet stotina 11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom
æezdeset i dvije godine i umrije. i puna nasilja.
21 Enok je œivio æezdeset i pet godina i ro- 12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je
dio mu se Metuselah. zemlja zaista pokvarena, jer je sve çovje-
22 Poslije roåenja Metuselahova, Enok je çanstvo u svojem djelovanju bilo poælo
œivio hodajuøi s Bogom joæ tri stotine go- po zlu na zemlji.
dina i rodili mu se sinovi i køeri. 13 I rekao je Bog Noi: “Kraj svim œivim
23 Tako je Enok œivio svega tri stotine i stvorenjima je doæao pred mene, jer je
æezdeset i pet godina. zemlja puna nasilja koja çine, i evo, un-
24 A Enok je uvijek hodao s Bogom, pa ga iætit øu ih zajedno sa zemljom.
nestalo, jer ga uzeo Bog. 14 Sagradi sebi korablju od drva gofera,
25 Metuselah je œivio stotinu i osamde- napravi pregratke u korablji i premaœi ju
set i sedam godina i rodio mu se Lamek. iznutra i izvana zemljanom smolom.
26 Poslije roåenja Lamekova, Metuselah 15 Ovako øeæ ju sagraditi: tri stotine la-
je œivio joæ sedam stotina i osamdeset i kata neka bude duœina korablje, pedeset
dvije godine, i rodili mu se sinovi i køeri. lakata njezina æirina i trideset lakata
27 Tako je œivio Metuselah svega devet visina!
stotina i æezdeset i devet godina i umrije. 16 Napravi na korablji prozor za svjetlo i
28 Lamek je œivio stotinu i osamdeset i lakat visine odmjeri odozgor naokolo;
dvije godine i rodio mu se sin. stavio onda vrata korablji sa strane i
29 I on mu je nadjenuo ime Noa, pa je napravi u njoj donji, srednji i gornji kat!
rekao: “Ovaj øe nas tjeæiti u teækom poslu 17 Jer evo, pustit øu potop na zemlju da
naæih ruku na polju koje je prokleo Go- uniætim sva biøa pod nebom koja imaju
spodin.” u sebi dah œivota; sve æto œivi na zemlji
30 Poslije roåenja Noina, Lamek je œivio neka izgine!
joæ pet stotina i devedeset i pet godina i 18 A s tobom øu napraviti zavjet: ti øeæ
rodili mu se sinovi i køeri. uøi u korablju—ti, s tobom tvoji sinovi,
31 Tako je œivio Lamek svega sedam stoti- tvoja œena i œene tvojih sinova.
na i sedamdeset i sedam godina i umrije. 19 Od svih œivih biøa uzet øeæ u korablju
32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili po dvoje da ih sobom uzdrœiæ na œivotu;
mu se Æem, Ham i Jafet. neka bude po jedno muæko i jedno œen-
5 Postanak
sko! plovila po povræini vode.
20 Od ptica po njihovim vrstama, od 19 Do tako silne visine nabujala je voda
stoke po njihovim vrstama i od œivina æto na zemlji da su bila pokrivena sva visoka
gmiœu po zemlji neka uåe s tobom po brda pod cijelim nebom.
dvoje da ostanu na œivotu. 20 Voda se popela petnaest lakata visoko
21 Sobom uzmi sve æto treba za hranu i iznad brda, tako da su ona bila poplav-
spremi to kod sebe; to øe biti za hranu ljena.
tebi i njima!” 21 I izginula su sva biøa koja su se mi-
22 I Noa je uçinio sve onako kako mu je cala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve
zapovjedio Bog. æto gmiœe po zemlji, a i svi ljudi.
22 Sve æto je imalo u sebi dah œivota, sve
Potop æto je œivjelo na suhu, pomrije.
7 Onda jednoga dana rekao je Gospo-
din Noi: “Uåi u korablju s cijelom svo-
jom obitelji, jer sam samo tebe vidio pra-
23 Tako je on uniætio sva biøa koja su
œivjela na licu zemlje: oboje çovjeka i
stoku, sve æto gmiœe i nebeske ptice. Sve
vedna pred sobom u ovom naraætaju. je bilo uniæteno na zemlji. Ostao je na œiv-
2 Od svih çistih œivotinja uzmi sebi po otu samo Noa i oni koji su bili s njim u ko-
sedmero, muæko i œensko, a od neçistih rablji.
œivotinja po dvoje, muæko i œensko. 24 Voda je joæ dalje nadolazila na zemlji
3 I od ptica nebeskih po sedmero, muæko stotinu i pedeset dana.
i œensko, da se kasnije mognu rasploditi
na zemlji. Svræetak potopa
4 Jer, veø do sedam dana pustit øu kiæu
na zemlju za çetrdeset dana i çetrdeset
noøi, i uniætit øu sa zemlje sva œiva biøa
8 Onda se Bog sjetio Noe i svih œivih biøa
i svih œivotinja koje su bile s njim u
korablji. I Bog je pustio vjetar da puhne
koja sam ih stvorio.” po zemlji tako da je voda opadala.
5 I Noa je uçinio sve onako kako mu je za- 2 Zatvorili se izvori bezdana i ustave
povjedio Gospodin. nebeske se takoåer zaustavile, i kiæa s
6 Noa je imao æest stotina godina kad je neba je prestala padati.
doæao potop na zemlju. 3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje.
7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom I nakon stotinu i pedeset dana vode su se
œenom i œenama svojih sinova uæao u ko- smanjile.
rablju zbog potopa. 4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjese-
8 Od œivotinja çistih i neçistih, od ptica i ca zaustavila se korablja na Gori Ararat.
od svega æto gmiœe po zemlji. 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga
9 Uælo je Noi u korablju po dvoje, muæko mjeseca. Prvog dana desetoga mjeseca
i œensko, kako je Bog zapovjedio Noi. pokazali su se vrhovi brda.
10 I dogodilo se nakon sedam dana da su 6 Nato se dogodilo, nakon çetrdeset
prodrle vode potopa na zemlju. dana, otvorio Noa prozor korablje æto je
11 U æeststotoj godini œivota Noina, se- napravio.
damnaestoga dana drugoga mjeseca, na 7 Tada je ispustio gavrana koji je odli-
taj dan prodrli su svi izvori velikog bez- jetao i dolijetao dok nije presahnula
dana i otvorile se ustave nebeske. voda na zemlji.
12 Kiæa je padala na zemlju çetrdeset 8 Onda je ispustio golubicu da vidi je li
dana i çetrdeset noøi. voda otekla sa zemlje.
13 Upravo taj isti dan uæao je u korablju 9 Ali golubica nije naæla mjesta gdje bi
Noa i njegovi sinovi Æem, Ham i Jafet, i s stala njezina noga, pa se vratila njemu u
njima œena Noina i tri œene njegovih si- korablju, jer je voda joæ pokrivala svu
nova; povræinu zemlje. Tako je on pruœio svoju
14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, ruku, uhvatio ju i uzeo sebi u korablju.
stoka po svojim vrstama, sve æto gmiœe 10 Poçekao je joæ sedam dana, pa opet is-
po zemlji po svojim vrstama, i sve ptice pustio golubicu iz korablje.
po svojim vrstama, sve æto je imalo krila 11 Tada se golubica vratila k njemu tek
i perje. pred veçer; i gle, imala je u kljunu svjeœi
15 Uæli su Noi u korablju po dvoje od svih maslinov list. Noa je po tom znao da su
œivih biøa. vode otekle sa zemlje.
16 Uælo je muæko i œensko od svih biøa, 12 Ipak je priçekao joæ sedam dana, pa
kako mu je zapovjedio Bog, onda ih je opet ispustio golubicu, ali se ona k
Gospodin zatvorio unutra. njemu nije viæe vratila.
17 Nato se izlio potop na zemlju za çetr- 13 Dogodilo se æest stotina prve godine,
deset dana. Voda je narasla i podigla se prvog dana prvoga mjeseca, usahnule
korablja, tako da je plovila nad zemljom. su vode na zemlji; a Noa je otkrio pokrov
18 Voda je silom nadolazila i sve se viæe na korablji i pogledao, i vidio da se povr-
dizala visoko nad zemljom, a korablja je æina zemlje poçela suæiti.
Postanak 6
14 I dvadeset i sedmog dana drugoga jedno stvorenje ne bude viæe uniæteno od
mjeseca bila je zemlja suha. vode potopa, i da od sada viæe neøe doøi
15 Onda se Bog javio Noi, govoreøi: potop da opustoæi zemlju.”
16 “Izaåi iz korablje, ti i s tobom tvoja 12 I rekao je Bog: “Ovo je znak zavjeta koji
œena, tvoji sinovi i œene tvojih sinova! sklapam izmeåu sebe i vas i svih œivih
17 Sobom uzmi sve razne vrste œivotinja stvorenja koja su s vama za sve vaæe
æto su s tobom: ptice, stoku, i sve æto dolazeøe naraætaje.
gmiœe po zemlji da se slobodno kreøu po 13 Stavljam svoju dugu u oblak koja øe
zemlji, da se rasplode i razmnoœe na ze- biti znak zavjeta izmeåu mene i zemlje!
mlji!” 14 I bit øe, da kad navuçem oblake na
18 I tako je izaæao Noa, s njim njegovi si- zemlju ukazat øe se duga u oblacima,
novi, njegova œena i œene njegovih sino- 15 i ja øu se sjetiti svojega zavjeta koji
va. postoji izmeåu mene i vas, i svih œivih
19 Sve zvijeri, sve sitne œivotinje, i sve stvorenja; nikada viæe neøe biti vode za
ptice, sve æto se samo miçe na zemlji, po potop da uniæti sva stvorenja.
svojim vrstama, izaæli su iz korablje. 16 Kad se ukaœe duga u oblacima, pogle-
20 Onda je Noa podigao Gospodinu œr- dat øu ju i sjetit øu se vjeçnoga zavjeta iz-
tvenik, uzeo je po komad od svih çistih meåu Boga i œivih stvorenja svake vrste
œivotinja i od svih çistih ptica i prineo na koja su na zemlji.”
œrtveniku œrtvu paljenicu. 17 I rekao je Bog Noi: “To je znak zavjeta
21 Kad je Gospodin omirisao ugodan mi- kojega sam napravio izmeåu sebe i svih
ris, rekao je u sebi: “Nikada viæe neøu œivih biøa na zemlji.”
prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mi- 18 A Noini sinovi, koji su izaæli iz kora-
æljenje srca çovjeçjega zlo od njegove blje, bili su: Æem, Ham i Jafet. Ham je bio
mladosti, neøu ipak viæe uniætiti sva œiva otac Kanaanov.
biøa kao æto sam uçinio. 19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od
22 Od sada, dok bude zemlje, neøe viæe njih se sva zemlja napuçila.
nestajati sjetve ni œetve, studeni ni 20 Noa je poçeo obraåivati zemlju i zasa-
vruøine, ljeta ni zime, dana ni noøi.” dio vinograd.
21 Onda je pio vino, opio se i leœao je
Zavjet Boœji s Noom. Grijeh Hamov otkriven u svojem æatoru.
9 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove
sinove, i rekao im: “Raåajte se, mno-
œite, i napunite zemlju!
22 Ham, otac Kanaanov, promatrao je
golotinju svojega oca i rekao to vani obo-
jici svoje braøe.
2 Strah pred vama neka bude na svim œi- 23 A Æem i Jafet su uzeli ogrtaç i stavili ga
votinjama zemaljskim i svim pticama obojica na svoja ramena, iæli su natra-
nebeskim, sve æto se miçe na zemlji i sve æke unutra i pokrili njime golotinju svo-
morske ribe; one su u vaæe ruke pre- jega oca. Njihovo lice bilo je pri tom
dane. natrag okrenuto tako da nisu vidjeli
3 Sve æto se miçe i æto œivi, neka vam golotinje svojega oca.
bude za hranu. Sve to ja vama dajem, 24 A kad se Noa rastrijeznio od vina
kao i zeleno bilje. doznao je æto mu je uçinio njegov mlaåi
4 Ali ne smijete jesti meso koje joæ ima u sin.
sebi svoj œivot, naime, krv. 25 Onda je on rekao: “Neka bude proklet
5 Zaista za krv vaæega œivota traœit øu Kanaan, i neka bude najniœi sluga svojoj
obraçun; od svake œivotinje traœit øu za braøi!”
to obraçun, od svakoga çovjeka, pa i od 26 I on je rekao: “Neka je blagoslovljen
njegova brata, traœit øu obraçun za œivot Gospodin, Bog Æemov, Kanaan neka mu
çovjeçji. je sluga!
6 Tko god prolije krv çovjeçju, njegovu øe 27 Neka raæiri Bog Jafeta, neka prebiva u
krv proliti çovjek; jer je Bog stvorio çovje- Æemovim æatorima; Kanaan neka mu je
ka po slici Boœjoj. sluga!”
7 A vi se sada raåajte i mnoœite, raæirite 28 Noa je œivio nakon potopa joæ tri sto-
se na zemlji i namnoœite se na njoj!” tine i pedeset godina.
8 Onda je Bog rekao Noi i njegovim sino- 29 A Noa je œivio svega devet stotina i pe-
vima koji su bili s njim, govoreøi: deset godina i umrije.
9 “Evo, sklapam sad zavjet s vama i s
vaæim potomcima poslije vas, Rodoslovlje Noinih sinova
10 i sa svim œivim biøima koja su s vama,
s pticama, sa stokom i sa svim zemalj-
skim zvijerima koja su s vama, i sa svim
10 A sada ovo je rodoslovlje Noinih si-
nova, Æema, Hama i Jafeta, kojima
su se rodili sinovi poslije potopa.
zemaljskim œivotinjama koje su izaæle iz 2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog,
korablje. Madaj, Javan, Tubal, Meæek i Tiras.
11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da ni- 3 Gomerovi sinovi bili su: Aækenaz, Rifat
7 Postanak
i Togarma. 31 To su Æemovi sinovi po svojim ro-
4 Javanovi sinovi bili su: Eliæah i Taræiæ, dovima, po svojim jezicima, u njihovim
Kitim i Dodanim. zemljama i narodima.
5 Od ovih su se razgranali neznaboœaçki 32 To su obitelji Noinih sinova po svojim
narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi naraætajima u svojim narodima. Od njih
prema svojim zemljama, svaki s vlas- su se narodi razgranali po zemlji poslije
titim jezikom, prema svojim obiteljima i potopa.
narodima.
6 Hamovi sinovi bili su: Kuæ, Mizraim, Kula babilonska
Put i Kanaan.
7 Kuæovi sinovi bili su: Seba, Havila,
Sabta, Ramah i Sabteka. Ramahovi si-
11 Tada je zemlja imala jedan jezik i je-
dan govor.
2 I dogodilo se, da kako su putovali od is-
novi bili su: Æeba i Dedan. toka, naæli su ravnicu u zemlji Æinear i
8 Kuæu se rodio Nimrod; on je bio prvi i ondje se naselili.
silni vladar na zemlji. 3 Onda su rekli jedan drugomu: “Haj-
9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, demo praviti opeku i da ju ispeçemo!”
zato se govori: “Silan lovac kao Nimrod Opeke im bile mjesto kamena a zemljana
pred Gospodinom.” smola za œbuku.
10 Poçetak njegova kraljevstva bili su: 4 Onda su rekli: “Hajde da sazidamo sebi
Babel, Erek, Akad i Kalne u zemlji Æine- grad i kulu s vrhom do nebesa, da prib-
aru. avimo sebi ime, da se ne raspræimo po
11 Iz ove je zemlje otiæao u Asiriju i sazi- cijeloj zemlji!”
dao Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah 5 A Gospodin je siæao da vidi grad i kulu
12 i Resen izmeåu Ninive i Kalaha (to je æto su ih zidali çovjeçji sinovi.
glavni grad). 6 I Gospodin je rekao: “Doista, svi su sad
13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, jedan narod i svi imaju jedan jezik, i to su
Lehabim, Naftuhim, poçeli raditi. Od sada ih viæe niæta neøe
14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su zaustaviti izvesti æto god naume.
potekli Filistejci i Kaftorimci. 7 Hajde da siåemo i da im pobrkamo
15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvo- jezik da ne razumiju jedan drugoga æto
roåenac, i Het. govore!”
16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaæejci, 8 Tako ih je Gospodin raspræio odande
17 Hivejci, Arkejci i Sinejci, po cijeloj zemlji i tako su odustali od zi-
18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; danja grada.
poslije se plemena kanaanska dalje ra- 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gos-
æirila. podin pobrkao jezik cijele zemlje, i oda-
19 Dosezalo je podruçje Kanaanaca od nde ih je Gospodin raspræio po cijeloj
Sidona prema Geraru do Gaze i prema zemlji.
Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do 10 Ovo je rodoslovlje Æemovo. Æemu je
Leæe. bilo stotinu godina kad mu se rodio Ar-
20 To su Hamovi sinovi po svojim ro- faksad, dvije godine poslije potopa.
dovima po svojim jezicima, u njihovim 11 Poslije roåenja Arfaksadova, Æem je
zemljama i narodima. œivio pet stotina godina, i rodili mu se si-
21 I Æemu, ocu svih Eberovih sinova, sta- novi i køeri.
rijemu bratu Jafetovu, rodili su se sino- 12 Arfaksad je œivio trideset i pet godina i
vi. rodio mu se Salah.
22 Æemovi sinovi bili su: Elam, Aæur, Ar- 13 Poslije roåenja Salahova, Arfaksad je
faksad, Lud i Aram. œivio joæ çetiri stotine i tri godine, i rodili
23 Aramovi sinovi bili su: Us, Hul, Geter i mu se sinovi i køeri.
Maæ. 14 Salah je œivio trideset godina i rodio
24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se mu se Eber.
rodio Eber. 15 Poslije roåenja Eberova, Salah je œivio
25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu çetiri stotine i tri godine, i rodili mu se si-
je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme novi i køeri.
razdijelilo çovjeçanstvo, a njegovu bratu 16 Eber je œivio trideset i çetiri godine i
bilo je ime Joktan. rodio mu se Peleg.
26 Joktanu se rodio Almodad, Æelef, Ha- 17 Poslije roåenja Pelegova, Eber je œivio
sarmavet i Jerah, joæ çetiri stotine i trideset godina, i rodili
27 Hadoram, Uzal i Diklah, mu se sinovi i køeri.
28 Obal, Abimael, Æeba, 18 Peleg je œivio trideset godina i rodio
29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Jok- mu se Reu.
tanovi sinovi. 19 Poslije roåenja Reuova, Peleg je œivio
30 Njihova Prebivaliæta se protezala od dvjesta i devet godina, i rodili mu se si-
Meæe prema Sefaru do istoçnih gora. novi i køeri.
Postanak 8
20 Reu je œivio trideset i dvije godine i ro-7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i
dio mu se Serug. rekao mu: “Tvojim potomcima dat øu
21 Poslije roåenja Serugova, Reu je œivio ovu zemlju.” I on je ondje podigao œrtve-
dvjesta i sedam godina, i rodili mu se si- nik Gospodinu koji mu se ukazao.
novi i køeri. 8 I krenuo je odatle dalje u gore istoçno
22 Serug je œivio trideset godina i rodio od Betela i postavio svoj æator izmeåu
mu se Nahor. Betela na zapadu i Aja na istoku. Tu je
23 Poslije roåenja Nahorova, Serug je podigao Gospodinu œrtvenik i prizvao
œivio joæ dvjesta godina, i rodili mu se si- Ime Gospodinovo.
novi i køeri. 9 I tako je Abram putovao joæ dalje prema
24 Nahor je œivio dvadeset i devet godina jugu.
i rodio mu se Terah. 10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je
25 Poslije roåenja Terahova, Nahor je siæao u Egipat da se ondje za koje vrijeme
œivio joæ stotinu i devetnaest godina, i skloni, jer je glad teæko pritiskivala ze-
rodili mu se sinovi i køeri. mlju.
26 Tako je Terah œivio sedamdeset 11 I dogodilo se, kad se pribliœio Egiptu,
godina i rodio mu se Abram, Nahor i Ha- rekao je Saraji, svojoj œeni: “Znam dobro
ran. da si vrlo lijepa œena.
27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu 12 Stoga kad te vide Egipøani, reøi øe: ‘To
se rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranu mu je œena’ i mene øe ubiti, a tebe ostaviti
se rodio Lot. na œivotu.
28 Haran je umro joæ za svojega œivota 13 Pa kaœi da si mi sestra, da mi zbog
oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u tebe bude dobro, i da bi zbog tebe ostao
Kaldeji. na œivotu!”
29 Abram i Nahor su se oœenili. Abram- 14 A kad je doæao Abram u Egipat, vidjeli
ovoj œeni bilo je ime Saraja, a Nahorovoj su Egipøani da je njegova œena vrlo li-
œeni bilo je ime Milka, køi Haranova, oca jepa.
Milke i Jiske. 15 Vidjeli su ju i dvorani faraonovi i
30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala hvalili ju pred faraonom. I œena je bila do-
djece. vedena u dvor faraonov.
31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abra- 16 I on je çinio dobro Abramu zbog nje.
ma i svojega unuka Lota, sina Haranova, On je dobio ovaca, goveda, magaraca,
i snahu svoju Saraju, œenu Abrama, svo- sluga i sluækinja, magarica i deva.
jega sina, i iselio se s njima iz Ura u Kal- 17 Ali je Gospodin pustio teæka zla na fa-
deji, da idu u zemlju Kanaan, i doæli su raona i na njegov dom zbog Saraje, œene
do Harana i smjestili se ondje. Abramove.
32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesta i 18 Onda je dozvao faraon Abrama i upi-
pet godina, i umro je Terah u Haranu. tao ga: “Æto si mi to uçinio? Zaæto mi nisi
rekao da je ona tvoja œena?
Poziv Abrama 19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra,’ pa
12 Nato je Gospodin rekao Abramu: sam je zamalo uzeo sebi za œenu. A sada,
“Idi iz svoje zemlje i od svojega roda eto ti tvoja œena, uzmi je i idi!”
i iz doma svojega oca u zemlju koju øu ti 20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima
pokazati! za njega, i oni su ga ispratili s njegovom
2 Uçinit øu te velikim narodom, blagoslo- œenom i sa svim æto je god imao.
vit øu te i uzveliçat øu tvoje ime; i ti øeæ
biti blagoslov. Abram i Lot
3 Blagoslovit øu one koji tebe blagosliv-
ljaju, i proklet øu one koji tebe proklinju; 13 Onda je Abram otiæao iz Egipta dalje
na jug, on i njegova œena i sve æto je
u tebi øe biti blagoslovljena sva plemena god imao i Lot s njim.
na zemlji.” 2 Abram je bio vrlo bogat stokom, sre-
4 I poæao je Abram, kako mu je zapo- brom i zlatom.
vjedio Gospodin, i s njim je poæao Lot. Se- 3 Od juga putujuøi dalje sve do Betela, do
damdeset i pet godina bilo je Abramu mjesta gdje mu je prije bio æator, izmeåu
kad je otiæao iz Harana. Betela i Aja,
5 I uzeo je Abram Saraju, svoju œenu, i 4 do mjesta, gdje je prije podigao œrtve-
Lota, sina svojega brata, i sav imetak æto nik. Ondje je Abram prizvao Ime Gos-
su imali, i svu druœinu koju su bili dobili podinovo.
u Haranu, i izaæli su da se zapute u zem- 5 A i Lot, koji je iæao s Abramom, imao je
lju Kanaan. Tako su oni doæli u zemlju ovaca, goveda i æatora.
Kanaan. 6 A zemlje nije bilo dosta da bi ih
6 Proæao je Abram zemlju sve do svetiæta uzdrœavala kad bi ostali zajedno, jer je
Æekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaanci njihovo imanje bilo tako veliko da nisu
su tada prebivali u zemlji. mogli ostati boraviti zajedno.
9 Postanak
7 I tako je nastajala svaåa izmeåu pasti- 7 Onda su se vratili i doæli u En Miæpat, to
ra stada Abramova i pastira stada Lo- jest Kadeæ, napali su i pokorili svu zem-
tova. Tada su joæ prebivali i Kanaanci i lju Amaleçana i Amorejaca, koji su preb-
Perizejci u toj zemlji. ivali u Hazezon Tamaru.
8 Zato je Abram rekao Lotu: “Neka ne 8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj
bude svaåe izmeåu mene i tebe, izmeåu Adme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jest
mojih i tvojih pastira, jer smo braøa. u Zoaru, izaæli su i skupa se postavili u
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se boj protiv onih u Dolini Sidimu:
radije od mene! Ako li ti kreneæ nalijevo, 9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama,
ja øu nadesno; ili, ako ti kreneæ nadesno, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja
onda øu ja nalijevo. Æineara, i Arioka, kralja Elasara: çetiri
10 I Lot je podigao svoje oçi i vidio da je kralja protiv pet.
sva ravnica Jordana posve natopljena 10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa
(prije nego æto je Gospodin uniætio Sod- paklinom; a kraljevi Sodome i Gomore su
omu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kao bjeœali i neki su pali u njih, a ostali pob-
egipatska zemlja, kako se ide prema jegli u gore.
Zoaru. 11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i
11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Gomore i svu njihovu hranu, i otiæli svo-
Jordana, i otputovao na istok. I tako se jim putom.
oni odijelili jedan od drugoga. 12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova
12 Abram je ostao u zemlji Kanaanaca, a koji je boravio u Sodomi, i njegovo blago,
Lot je œivio u gradovima ravnice i razap- pa otiæli.
injao svoj æator sve do Sodome. 13 Onda je doæao neki bjegunac i javio
13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i Abramu, Hebrejcu, koji je onda boravio
jako su sagrijeæili protiv Gospodina. kod hrastova Mamre, Amorejac, brat
14 A Gospodin je rekao Abramu, poslije Eækolov i Anerov; ovi su bili u savezu s
kako se Lot odijelio od njega: “Podigni Abramom.
svoje oçi i pogledaj s mjesta gdje stojiæ: 14 A kad je çuo Abram da je njegov brat
prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; zarobljen, naoruœao je svoje izvjeœbane
15 jer svu zemlju koju vidiæ, dat øu tebi i sluge, tri stotine i osamnaest ljudi
tvojim potomcima zauvijek. roåenih u njegovoj kuøi, i poæao za njima
16 I uçinit øu tvoje potomstvo kao prah u potjeru do Dana.
na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah 15 On je podijelio svoje ljude, udario na
na zemlji, moøi øe onda prebrojiti i tvoje njih sa svojim slugama, tukao ih i tjerao
potomstvo. sve do Hobe, koja je sjeverno od Dam-
17 Ustani i proåi zemlju u duœinu i u æir- aska.
inu, jer øu je dati tebi.” 16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svo-
18 I Abram je podigao svoje æatore i jega brata, i njegovo blago, kao i œene i
smjestio se kod Hrastova Mamre koji su ostale ljude.
u Hebronu, i ondje je podigao œrtvenik 17 A kad se vraøao s pobjede nad Kedor-
Gospodinu. laomerom i kraljevima koji su bili s njim
u savezu, izaæao mu u susret kralj Sodo-
Abram i Melkizedek me u Dolinu Æave, (to jest, Dolinu
14 I dogodilo se u vrijeme Amrafela, kra-
lja Æineara, Arioka, kralja Elasara,
Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala,
kraljevsku).
18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, do-
nio kruh i vino; on je bio sveøenik Boga
kralja Gojima, Sveviænjega.
2 da su se ovi zaratili s Berom, kraljem 19 On ga je blagoslovio i rekao: “Bla-
Sodome, Biræom, kraljem Gomore, sa goslovljen budi Abrame od Boga Svevi-
Æinabom, kraljem Adme, sa Æemeberom, ænjega, Vlasnika neba i zemlje!
kraljem Seboima i s kraljem u Beli, to jest 20 I neka je slavljen Bog Sveviænji, koji je
u Zoaru. predao tvoje neprijatelje u tvoje ruke!” I
3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to on mu je dao desetinu od svega.
jest Slano more). 21 A kralj sodomski rekao je Abramu:
4 Dvanaest godina sluœili su Kedor - “Daj meni samo ljude, a blago zadrœi za
laomeru, ali su u trinaestoj godini pod- sebe!”
igli ustanak. 22 Ali Abram je rekao sodomskom kra-
5 A u çetrnaestoj godini doæao je Kedor- lju, govoreøi: “Diœem svoju ruku Gospo-
laomer i kraljevi koji su bili s njim i na- dinu, Bogu Sveviænjemu, Vlasniku neba
pali su Refaimce u Aætarot Karnaimu, i zemlje i zaklinjem se:
Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kod 23 da neøu uzeti niæta od konca, do re-
Kirjatajima, mena obuøe, i da neøu uzeti niæta æto je
6 i Horijce na gorama Seira sve do El- tvoje da ne reçeæ: ‘Ja sam obogatio
Parana koji je uz pustinju. Abrama’—
Postanak 10
24 osim onoga æto su pojeli momci i dio frata.
ljudima koji su iæli sa mnom: Aner, Eækol 19 Kenejce, Kenizejce, Kadmonejce;
i Mamre; oni neka uzmu svoj dio!” 20 Hitejce, Perizejce, Refaimce;
21 Amorejce, Kanaance, Girgaæejce i Je-
Obeøanja Boœja Abramu busejce.”
15 Poslije tih dogaåaja doæla je rijeç Go-
spodinova Abramu u jednom viåe- Hagara i Iæmael
nju, govoreøi: “Ne boj se, Abrame, ja sam
tvoj ætit, tvoja nagrada bit øe vrlo velika.”16 A Saraja, œena Abramova, nije mu
raåala djece, a imala je sluækinju
2 Ali je Abram rekao: “Gospodine Boœe, Egipøanku çije je ime bilo Hagara.
æto mi moœeæ dati kad sam bez djece, a 2 Onda je rekla Saraja Abramu: “Gle,
moj je baætinik Eliezer Damaæçanin?” Gospodin mi je uskratio roditi djecu.
3 Abram je rekao: “Eto, nisi mi dao po- Hajde k mojoj sluækinji, pa moœda øu po
tomstva, pa øe onaj roåen u mojoj kuøi njoj dobiti djecu.” Abram je pristao na ri-
biti moj baætinik.” jeç Sarajinu.
4 Ali gle, odmah mu je doæla rijeç Gospo- 3 Onda je Saraja, œena Abramova, uzela
dinova, govoreøi: “Taj neøe biti tvoj Hagaru Egipøanku, svoju sluækinju, i
baætinik, nego onaj koji øe iziøi iz tvojega dala ju Abramu svojem muœu za œenu,
tijela bit øe tvoj baætinik.” poslije deset godina Abramova boravka
5 Tada ga izveo van i rekao mu: “Pogledaj u zemlji Kanaan.
na nebo i prebroji zvijezde, ako ih moœeæ 4 Tako je on uæao k Hagari i ona je za-
prebrojiti!” I onda nastavio: “Toliko øe trudnjela. A kad je opazila da je trudna,
biti tvoje potomstvo.” prezrela je svoju gospodaricu.
6 Abram je povjerovao Gospodinu i on 5 Onda je rekla Saraja Abramu: “Ne-
mu je to uraçunao u pravednost. pravda æto mi se nanosi ti si skrivio. Ja
7 Onda mu je On rekao: “Ja sam Gospo- sam ti dala svoju sluækinju za œenu, a
din koji te izveo iz Ura u Kaldeji da ti ona sad kad je vidjela da je trudna, s
dadem ovu zemlju u posjed.” prezirom gleda na mene. Gospodin neka
8 A on je rekao: “Gospodine Boœe, po sudi izmeåu mene i tebe!”
çemu øu ja znati da øu ju posjedovati?” 6 Abram je rekao Saraji, govoreøi: “Gle,
9 Nato mu je On rekao: “Prinesi mi junicu tvoja je sluækinja u tvojoj ruci; çini s
od tri godine, kozu od tri godine, ovna od njom kako ti je drago!” A kad je Saraja
tri godine, grlicu i mladoga goluba!” poçela s njom strogo postupati, ona je
10 Tada mu je on donio sve te œivotinje, pobjegla od nje.
rasjekao ih na pola i stavio svaku polo- 7 Anåeo Gospodinov naæao ju na izvoru
vicu jednu prema drugoj, ali ptice nije vode u pustinji, pokraj izvora na putu u
rasjekao. Æur.
11 A kad su se ptice grabeœljivice spu- 8 On ju upitao: “Hagaro, sluækinjo Sara-
ætale na komade mesa, Abram ih otje- jina, odakle dolaziæ i kamo ideæ?” A ona je
rivao. odgovorila: “Bjeœim od svoje gospodarice
12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abra- Saraje.”
ma dubok san, i ujedno ga obuzeo strah 9 Nato joj je Anåeo Gospodinov rekao:
i veliki mrak pao na njega. “Vrati se natrag svojoj gospodarici, i pod-
13 Onda je On rekao Abramu: “Za sig- loœi se njezinoj vlasti!”
urno znaj da øe tvoji potomci biti stranci 10 Tada joj je anåeo Gospodinov rekao:
u zemlji koja im ne pripada, i morat øe “Umnoœit øu tvoje potomstvo tako da se
sluœiti drugima, i oni øe ih tlaçiti çetiri od mnoætva neøe moøi prebrojiti.”
stotine godina. 11 I anåeo Gospodinov joj rekao: “Eto,
14 Ali samom narodu kojemu øe sluœiti trudna si sad i rodit øeæ sina, komu øeæ
ja øu suditi, a poslije øe oni iziøi s velikim nadjenuti ime Iæmael, jer je Gospodin
bogatstvom. çuo tvoju muku!
15 A ti øeæ poøi u miru k svojim oçevima i 12 On øe biti çovjek sliçan divljemu ma-
bit øeæ pokopan u sretnoj starosti. garcu: ruka øe se njegova dizati na sva-
16 A u çetvrtom naraætaju oni øe se koga, a svaçija ruka na njega i boravit øe
vratiti ovamo, jer zlodjela Amorejaca joæ u blizini sve svoje braøe.”
nisu potpuna.” 13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je
17 I dogodilo se, kad je sunce zaælo i nas- bio s njom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”,
tao mrak, gle, pojavila se zadimljena œer- jer je rekla—“Jesam li zaista vidjela ono-
avica i goruøa zublja proæli su izmeåu ga koji mene vidi i ostala œiva?”
onih œrtvenih komada! 14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-
18 Istoga dana napravio je Gospodin za- Lahai-Roi – Studenac Svevidljivoga,
vjet s Abramom, govoreøi: “Tvojem po- ondje je izmeåu Kadeæa i Bereda.
tomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke 15 Hagara je rodila Abramu sina, a
Egipta sve do Velike rijeke, rijeke Eu- Abram je nadjenuo sinu, koga mu ga je
11 Postanak
rodila Hagara, ime Iæmael. roditi dijete? Zar øe Sara koja ima deve-
16 Abramu je bilo osamdeset i æest godi- deset godina roditi dijete?”
na kad je Hagara rodila Abramu Iæmaela. 18 I rekao je Abraham Bogu: “Oh, da bi
samo Iæmael œivio pred tobom!”
Abram dobiva ime Abraham. Obeøanje Izaka 19 Tada je Bog rekao: “Ne, tvoja œena
17 Kad je Abramu bilo devedeset i de- Sara øe ti roditi sina i ti øeæ mu nadjenuti
vet godina, pojavio se Gospodin ime Izak! S njim øu utvrditi vjeçni zavjet i
Abramu i rekao: “Ja sam Bog Svemoøni, s njegovim potomcima poslije njega.
hodaj preda mnom i budi neporoçan! 20 A i za Iæmaela usliæao sam te: eto, bla-
2 I napravit øu moj zavjet izmeåu mene i goslivljam ga, i uçinit øu ga plodnim i
tebe i prekomjerno øu te umnoœiti.” prekomjerno øu ga umnoœiti. Dvanaest
3 Onda je Abram pao niçice na svoje lice i glavara iziøi øe od njega i uçinit øu ga ve-
Bog je govorio s njim rekavæi: likim narodom.
4 “Evo, ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti 21 A utvrdit øu svoj zavjet s Izakom koga
øeæ postati otac mnogim narodima. øe ti roditi Sara iduøe godine u ovo doba.”
5 Zato od sada tvoje ime neøe viæe biti 22 Kad zavræio s njim svoj govor, Bog se
Abram, veø øe ti ime biti Abraham, jer te podigao od Abrahama.
postavljam ocem mnogim narodima. 23 Nato je Abraham uzeo Iæmaela, svoje-
6 uçinit øu te prekomjerno plodnim; i ga sina, i sve koji su se rodili u njegovoj
naçinit øu od tebe narode, i kraljevi øe kuøi, i sve koje god je kupio za novac,
iziøi od tebe. svako muæko u kuøi Abrahamovoj, i ob-
7 Ja øu utvrditi moj zavjet izmeåu mene i rezao joæ isti dan meso njihove prednje
tebe i tvojega potomstva poslije tebe kroz koœice, kako mu je Bog rekao.
sve njihove naraætaje za vjeçni zavjet, i 24 Abrahamu je bilo devedeset i devet
bit øu Bog tebi i tvojim potomcima poslije godina kad je bio obrezan na mesu svoje
tebe. prednje koœice.
8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe, 25 A Iæmaelu, njegovom sinu, bilo je tri-
dat øu zemlju, u kojoj sad boraviæ kao naest godina kad je bio obrezan na mesu
doæljak, svu zemlju Kanaan u vjeçni pos- svoje prednje koœice.
jed; a ja øu biti njihov Bog.” 26 U jedan isti dan bili su obrezani Abra-
9 I rekao je Bog dalje Abrahamu: “A ti drœi ham i njegov sin Iæmael.
moj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslije 27 I svi muæki njegove kuøe, roåeni u
tebe kroz sve njihove naraætaje! kuøi ili za novac kupljeni od doæljaka,
10 A ovo je moj zavjet æto øeæ ga drœati, iz- bili su s njim obrezani.
meåu mene i tebe i tvojega potomstva
poslije tebe: svako muæko meåu vama Abraham zagovara Sodomu i Gomoru
neka bude obrezano.
11 A bit øete obrezani na mesu svoje 18 Onda se Gospodin pojavio Abraha-
mu kod hrastova Mamre dok je za
prednje koœice, i to neka bude znak za- dnevne œege sjedio na ulazu u æator.
vjeta izmeåu mene i vas! 2 Kad je on podigao svoje oçi i pogledao
12 Svako muæko dijete meåu vama kad oko sebe, i gle, tri çovjeka stajali su pred
mu bude osam dana neka bude obre- njim. Kad ih je opazio, potrçao im od
zano, kroz sve vaæe naraætaje; onaj koji je ulaza u æator u susret i poklonio se sve
roåen u tvojoj kuøi ili kupljen za novac do zemlje,
od koga god stranaca, koji nije tvoj poto- 3 i rekao: “Moj Gospodine, ako imam mi-
mak. lost u tvojim oçima, nemoj mimoiøi svo-
13 Mora biti obrezan svaki onaj koji je jega slugu!
roåen u tvojoj kuøi i onaj koji je kupljen 4 Dajte, molim, da vam se donese malo
za tvoj novac. Tako øe moj zavjet, utisnut vode da si operete noge, i odmorite se
u vaæe meso, biti vjeçni zavjet. pod stablom!
14 A neobrezan muæki, koji nije obrezan 5 A ja øu vam iznijeti neæto kruha, da se
na mesu svoje prednje koœice, neka se okrijepite, pa onda moœete poøi dalje.
iskorijeni iz svojega naroda; on je Zato ste i proæli pokraj svojega sluge.” I
prekræio moj zavjet.” oni su rekli: “uçini kako si rekao!”
15 Joæ je rekao Bog Abrahamu: “Saraju, 6 Nato je Abraham otrçao Sari u æator i
svoju œenu, ne zovi viæe Saraja, nego rekao: “Uzmi brzo tri mjerice bijeloga
neka joj bude ime Sara! braæna, zamijesi i ispeci pogaçe!”
16 Ja øu ju blagosloviti i dat øu ti od nje 7 Onda je Abraham otrçao govedima,
sina; onda øu ju blagosloviti, i ona øe biti uzeo mlado debelo tele, i dao ga momku
majka narodima i kraljevi narodima da ga brœe-bolje pripravi.
poteøi øe od nje.” 8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje je
17 Onda je Abraham pao niçice na svoje dao pripraviti i postavio to pred njih; a
lice i nasmijao se, jer je pomislio u sebi: sam je stajao pred njima pod stablom
“Zar øe se çovjeku od stotinu godina dok su oni jeli.
Postanak 12
9 Onda su ga upitali: “Gdje je Sara, tvoja spodinom svojim, premda sam samo
œena?” A on je rekao: “Ovdje u æatoru.” prah i pepeo.
10 On je rekao: “Vratit øu se k tebi kad 28 Moœda ih ima pedeset pravednih
isteçe vrijeme trudnoøe, onda øe tvoja manje pet. Hoøeæ li zbog ovih pet uniætiti
œena Sara imati sina.” A Sara je pris- cijeli grad?” On je rekao: “Neøu ga uni-
luækivala na ulazu u æator æto je bio iza ætiti, ako ondje naåem çetrdeset i pet.”
njega. 29 Onda mu je joæ rekao, govoreøi: “Ako
11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, od- bi se ondje naælo samo çetrdeset.” On je
makli u godinama; a Sara je veø proæla rekao: “Neøu to uçiniti zbog tih çetrde-
vrijeme raåanja djece. set.”
12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala, 30 On je rekao: “Neka se Gospodine ne
misleøi: “Sad kad sam stara pa da pomi- ljuti ako joæ progovorim. Ako bi se ondje
æljam na uœivanje; a i moj gospodar je naælo samo trideset.” On je rekao: “Neøu
star.” to uçiniti ako ih ondje naåem samo
13 A Gospodin je rekao Abrahamu: “Æto trideset.”
se smije Sara misleøi: ‘Zar øu zbilja joæ 31 Tada je on rekao: “Ja sam se veø usu-
roditi, kad sam ostarjela?’ dio govoriti Gospodinu. Ako bi ih se
14 Je li Gospodinu iæta nemoguøe? Do ondje moœda naælo samo dvadeset.” On
godine u ovo doba opet øu doøi k tebi, i je rekao: “Neøu ga uniætiti i zbog tih dva-
onda øe Sara imati sina.” deset.”
15 A Sara je zatajila, govoreøi: “Nisam se 32 I on je rekao: “Ah, ne ljuti se Gospodi-
smijala.” Jer se bojala. A on je rekao: “Ne, ne, ako samo joæ jednom progovorim.
ali se jesi smijala.” Ako bi ih se ondje naælo samo deset.” On
16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema je rekao: “Neøu ga uniætiti i zbog tih de-
Sodomi, a Abraham je poæao s njima da set.”
ih isprati. 33 Tako je Gospodin otiæao svojim pu-
17 A Gospodin je rekao: “Zar da skrivam tom çim je zavræio razgovor s Abraha-
od Abrahama æto øu uçiniti? mom, a Abraham se vratio u svoje
18 Abraham øe ipak postati narod velik i mjesto.
moøan, i u njemu øe biti svi narodi na
zemlji blagoslovljeni. Uniætenje Sodome i izbavljanje Lota
19 Dat øu mu to do znanja, da bi on zapo-
vjedio svojoj djeci i svojem buduøem
domaøinstvu da se drœe puta Gospodi-
19 Nato ona dva anåela su stigla uve-
çer u Sodomu dok je Lot sjedio na
vratima Sodome. Çim ih je Lot opazio,
nova radeøi po pravednosti i pravici, da ustao je pred njima i poklonio se licem
bi Gospodin izvræio na Abrahamu æto mu sve do zemlje.
je obeøao.” 2 On je rekao: “Molim vas, gospodo, svra-
20 I Gospodin je rekao: “Poæto je tuœba na tite se u kuøu svojega sluge da prenoøite
Sodomu i Gomoru velika i njihov grijeh i operete svoje noge; onda sutra rano
veoma teœak. moœete nastaviti svoj put.” A oni su rekli:
21 Ja øu siøi i vidjeti jesu li uistinu çinili “Ne, mi øemo prenoøiti vani na trgu.”
prema tuœbi æto je doprla do mene, ako 3 Ali ih je on uporno navraøao, pa se oni
ne znat øu.” svratili k njemu i uæli u njegovu kuøu.
22 Tada su ljudi krenuli odande prema On ih je ugostio i dao ispeøi beskvasnih
Sodomi, a Abraham je joæ ostao pred Go- pogaça, i oni su jeli.
spodinom. 4 Ali prije nego su otiæli leøi, opkolili su
23 I Abraham je pristupio bliœe i rekao: kuøu ljudi grada Sodome, mlado i staro,
“Zar øeæ i pravednoga pogubiti s bezboœ- sav narod do posljednjega çovjeka.
nim? 5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: “Gdje su
24 Moœda ima pedeset pravednih u ljudi koji su veçeras doæli k tebi? Izvedi
gradu. Hoøeæ li uniætiti mjesto radije nam ih da ih tjelesno upoznamo!”
nego ga poætedjeti zbog pedeset praved- 6 Nato je Lot izaæao k njima van pred
nih koji su u njemu? vrata, a vrata je zatvorio za sobom,
25 Daleko neka je to od tebe da takvo æto 7 pa rekao: “Molim vas, moja braøo, ne
uçiniæ i da zajedno s bezboœnim usmrtiæ çinite takva zla!
i pravednoga, i da bude pravedniku kao i 8 Evo, imam dvije køeri koje nisu spo-
bezboœniku. Daleko neka je to od tebe! znale muœa: njih øu vam izvesti, pa çinite
Neøe li Sudac cijeloga svijeta suditi po s njima æto vam je drago, samo ne dirajte
pravdi?” u ove ljude, jer su uæli pod sjenu mojega
26 A Gospodin je rekao: “Ako naåem u krova!”
Sodomi pedeset pravednih u gradu, 9 A oni rekli: “Odstupi odatle!” i joæ: “Ovaj
poætedjet øu cijelo mjesto zbog njih.” je doæao ovamo kao doæljak i sad se pravi
27 Onda mu rekao Abraham, govoreøi: sudac. Sad øemo uçiniti tebi joæ gore
“Ja sam se, eto, veø usudio govoriti s Go- nego njima!” I navalili su silom na çovje-
13 Postanak
ka, na Lota, i primicali se sve bliœe da raz- 28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi
biju vrata. i Gomori i prema cijeloj pokrajini one
10 Ali ona su dva çovjeka pruœili svoje ravnice, i vidio kako se dim dizao od zem-
ruke i uvukli Lota k sebi u kuøu i zatvo- lje kao dim iz peøi.
rili vrata. 29 I dogodilo se, kad je Bog uniætio gra-
11 A ljude pred kuønim vratima, malo i dove u ravnici, da se Bog spomenuo Ab-
veliko, udarili su sljepoøom tako da su rahama i izveo je Lota van iz sredine
se uzalud muçili da bi naæli vrata. propasti, kad je uniætavao gradove u ko-
12 Onda su ljudi rekli Lotu: “Ako imaæ jima je Lot boravio.
ovdje joæ koga svojega, zeta, svoje sinove 30 Onda je otiæao Lot od Zoara dalje gore
i køeri, ili koga joæ drugoga u gradu, iz- i smjestio se sa svojim køerima u gori, jer
vedi ih iz ovoga mjesta! se bojao ostati u Zoaru. I prebivao je u
13 Jer mi øemo uniætiti ovo mjesto; jer se jednoj æpilji s obje svoje køeri.
teæka tuœba digla protiv njih pred Gospo- 31 Onda je rekla prvoroåena mlaåoj:
dinom, i Gospodin nas je poslao da ih “Naæ je otac star, a nema çovjeka na ze-
uniætimo.” mlji koji bi uæao k nama kako je to obiçaj
14 Tako je Lot iziæao van i porazgovorio po svemu svijetu.
se sa svojim zetovima, koji su se bili oœe- 32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka
nili njegovim køerima, i rekao: “Ustajte, i pije, pa øemo s njime leøi, tako øemo s
izaåite iz ovoga mjesta, jer øe Gospodin ocem saçuvati potomstvo.”
uniætiti ovaj grad!” Ali su njegovi zetovi 33 Tako su onu noø opile svojega oca vi-
mislili da on prebija æalu. nom. I prvoroåena je otiæla i legla uz svo-
15 Kad je osvanula zora, anåeli su poœu- jega oca, a on nije opazio ni kad je ona
rivali Lota, govoreøi: “Ustani, uzmi svoju legla ni kad je ustala.
œenu i svoje dvije køeri koje su joæ kod 34 I dogodilo se sutradan da je rekla pr-
kuøe, da i ti ne pogineæ kaznom grada!” voroåena mlaåoj: “Eto, leœala sam noøas
16 Kad je on joæ uvijek oklijevao, uzeli su uz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovu
ga ljudi za ruku, njegovu œenu i obje nje- noø, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega,
gove køeri—po smilovanju Gospodino- tako øemo s ocem saçuvati potomstvo!”
vu—i izveli ih izvan grada. 35 Onda su i tu noø dale svojem ocu vina
17 I dogodilo se kad su ih izveli van jedan i opile ga. I mlaåa je ustala, otiæla i legla
mu rekao: “Bjeœi, da si spasiæ œivot! Ne uz njega, a on nije opazio ni kad je ona
ogledaj se natrag i ne zaustavljaj se legla ni kad je ustala.
nigdje u toj ravnici; bjeœi u goru da i ti ne 36 Tako su obje Lotove køeri zatrudnjele
pogineæ!” od svojega oca.
18 Onda im Lot rekao: “Nemoj tako, Gos- 37 Prvoroåena je rodila sina i nadjenula
podine! mu ime Moab; on je praotac danaænjih
19 Evo sada, ako je tvoj sluga naæao mi- Moabaca.
lost u tvojim oçima, a veliko si mi milosr- 38 A mlaåa, ona je isto rodila sina i nad-
åe veø iskazao spasivæi mi œivot; ali ja ne jenula mu ime Ben-Ami; on je praotac
smijem bjeœati u goru da me nesreøa ne danaænjih Amonaca.
snaåe i ne poginem.
20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u Abraham i Abimelek
njega pobjegnem, a malen je. Daj da
onamo bjeœim, nije li malen? pa da os-
tanem na œivotu,”
20 Abraham je krenuo odande na jug
i boravio je izmeåu Kadeæa i Æura,
a zadrœao se u Gerari kao prolaznik.
21 On mu rekao: “Evo, neka ti bude, i u 2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju
tom øu ti udovoljiti, da neøu razoriti grad œenu: “Sestra mi je.” I poslao ondje Abi-
o kojem govoriæ. melek, gerarski kralj, i dao je dovesti
22 Bjeœi brœe i skloni se ondje, jer ne Saru.
mogu niæta çiniti dok ne stigneæ onamo!” 3 Ali Je Bog doæao Abimeleku po noøi u
Stoga je tomu gradu ime Zoar. snu i rekao mu: “Eto, umrijet øeæ zbog
23 Sunce je upravo izlazilo na zemlju œene koju si dao dovesti k sebi, jer ona je
kad je Lot ulazio u Zoar. udata œena!”
24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i 4 Ali Abimelek joj se joæ nije pribliœio, pa
Gomoru kiæu sumpora i ognja, od Gos- je odgovorio: “Gospodine, hoøeæ li i pra-
podina s nebesa. vednika pogubiti?
25 Tako je uniætio one gradove, svu 5 Nije li mi on sam rekao: ‘Sestra mi je’; a
ravnicu sve œitelje tih gradova i sve æto je i ona je rekla: ‘Brat mi je’. U neduœnosti
raslo na poljima. svojega srca i çistim rukama uçinio sam
26 Ali se njegova œena iza njega obazrela, tako.”
i ona je postala stup soli. 6 Onda mu je u snu rekao Bog: “Da, znam
27 Abraham je otiæao rano ujutro na da si uçinio u neduœnosti svojega srca.
mjesto gdje je stajao pred Gospodinom. Ja sam te sam zadrœao da protiv mene ne
Postanak 14
sagrijeæiæ, i zato nisam dopustio da ju 7 Joæ je rekla: “Tko bi bio ikad rekao
dotakneæ. Abrahamu, da øe Sara joæ dojiti djecu?
7 A sada vrati çovjeku njegovu œenu, jer Pa ipak ja sam mu rodila sina u njegovoj
je on prorok i zagovarat øe te da ostaneæ starosti.”
na œivotu. A ne vratiæ li je, onda znaj da 8 Tako je djeçak rastao i bio odbijen od
øeæ umrijeti, ti i svi tvoji!” prsiju. Abraham je na taj dan, kad je bio
8 Rano ujutro sazvao je Abimelek sve Izak odbijen od prsiju, priredio veliku
svoje sluge i rekao im sve æto se dogodilo, gozbu.
a ljudi se vrlo prestraæili. 9 A Sara je vidjela kako se sin Egipøanke
9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao Hagare, koga je bila rodila Abrahamu,
mu: “Æto si nam uçinio? Æto li sam ti podsmijeva.
skrivio da si navukao na mene i na moje 10 Stoga je rekla Abrahamu: “Otjeraj tu
kraljevstvo toliku krivnju? Uçinio si mi sluækinju i sina njezina, jer sin te sluæki-
æto se nipoæto nije smjelo dogoditi.” nje ne smije biti baætinik s mojim sinom,
10 I Abimelek je rekao Abrahamu: “Æto si Izakom.”
namjeravao kad si tako radio?” 11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno
11 Abraham mu odgovorio: “Mislio sam zbog njegova sina.
da, ako u ovomu mjestu ne vlada strah 12 Onda je rekao Bog Abrahamu: “Neka
Boœji, onda øe me pogubiti zbog moje ti ne bude œao djeçaka i tvoje sluækinje.
œene. Posluæaj Saru u svemu æto øe ti reøi, jer
12 A ona mi je zaista sestra, køi mojega øe se po Izaku zvati tvoje potomstvo.
oca, samo nije køi moje majke; tako mi je 13 Ali øu i sina sluækinje uçiniti naro-
postala œena. dom, jer je tvoj potomak.”
13 I dogodilo se, kad je Bog uçinio da 14 Tako je Abraham ustao rano ujutro,
odem od doma mojega oca, rekao sam uzeo kruha i mjeæinu vode i dao je to
joj: ‘Ovu øeæ mi dobrotu iskazati: u sva- Hagari stavivæi joj na ramena, i djeçaka
kom mjestu kamo doåemo kaœi o meni joj je dao i otpustio ju. Tada je ona otiæla
da sam ti brat.’ ” i lutala je po pustinji Beer-Æebe.
14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i go- 15 A kad se voda u mjeæini potroæila,
veda, sluga i sluækinja, te ih darovao stavila je djeçaka pod jedan grm.
Abrahamu i vratio mu Saru, njegovu 16 Onda je otiæla dalje i sjela nasuprot
œenu. njemu koliko moœe lßk dobaciti; rekla je
15 Abimelek je rekao : “Evo, moja ti je ze- u sebi: “Ne mogu gledati kako umire di-
mlja otvorena, ostani gdje ti se sviåa!” jete.” Tako je sjedila po strani i poçela
16 Onda je rekao Sari: “Evo, dajem tvo- glasno plakati.
jem bratu tisuøu srebrnjaka, neka to 17 A Bog je çuo glas djeçakov. Tada je
bude za tebe odæteta u oçima svih koji su anåeo Boœji viknuo Hagari s neba i
s tobom.” Tako je ona bila opravdana rekao: “Æto ti je, Hagaro? Ne boj se, jer
17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog Bog je çuo glas djeçaka tu gdje leœi.
je ozdravio Abimeleka, njegovu œenu i 18 Digni se, podigni djeçaka i drœi ga svo-
njegove sluækinje, tako da su opet mogle jom rukom, jer ja øu ga uçiniti velikim
raåati. narodom.”
18 Jer je Gospodin zbog Sare, œene Abra- 19 Bog je otvorio njezine oçi, te je opazila
hamove, bio zatvorio svaku utrobu u studenac. Ona je otiæla ondje, napunila
domu Abimelekovu. mjeæinu vodom i dala djeçaku piti.
20 I Bog je bio s djeçakom; on je odrastao
Roåenje Izakovo i smjestio se u pustinji i postao vjeæt stri-
21 Gospodin je pohodio Saru kako je
bio obeøao, i Gospodin je uçinio
Sari kako je bio rekao.
jelac.
21 A prebivao je u Pustinji Paran, a nje-
gova majka dobavila mu œenu iz egipat-
2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu ske zemlje.
sina u njegovoj starosti, u odreåeno vri- 22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek
jeme o kojem mu je Bog govorio. i Fikol, zapovjednik njegove vojske,
3 A Abraham je nadjenuo ime Izak svo- rekao je Abrahamu, govoreøi: “Bog je s
jem novoroåenom sinu koga mu je rodila tobom u svemu æto poduzimaæ.
Sara. 23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da
4 Abraham je obrezao svojega sina Izaka neøeæ nikada nevjerno raditi ni protiv
kad mu je bilo osam dana, kako mu je mene ni protiv svega mojega potomstva!
Bog zapovjedio. Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, tako
5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad bo-
mu se rodio sin Izak. raviæ kao doæljak!”
6 A Sara je rekla: “Dao mi je Bog da se 24 Abraham je rekao: “Ja øu se zakleti.”
smijem tako da svi koji çuju o tomu, smi- 25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka
jat øe se.” zbog studenca koji su sluge Abimeleko-
15 Postanak
ve bile na silu posvojile. Bog govorio, Abraham je ondje podigao
26 Abimelek je rekao: “Ne znam tko je to œrtvenik, naslagao drva na njega, svezao
uçinio, a ti mi o tomu nisi niæta javio niti svojega sina Izaka i stavio ga na œrtvenik,
sam do danas æto o tomu çuo.” gore na drva.
27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i 10 I Abraham je pruœio svoju ruku i prih-
dao ih Abimeleku, pa su njih dvoje zak- vatio noœ da zakolje svojega sina.
ljuçili savez meåu sobom. 11 Ali ga je zovnuo anåeo Gospodinov s
28 A Abraham je odvojio od stada napose neba: “Abrahame, Abrahame” On je
sedmero janjadi. odgovorio: “Evo me!”
29 Onda je Abimelek upitao Abrahama: 12 On je rekao: “Ne stavljaj ruku na dje-
“Æto znaçi ovih sedmero janjadi koje si çaka i ne uçini mu niæta, jer sad znam da
same stavio na stranu?” se Boga bojiæ i da mi nisi uskratio svoje-
30 On je odgovorio: “Ovo sedmero janjadi ga jedinog sina.”
uzet øeæ iz moje ruke, da mi to bude za 13 Onda je Abraham podigao svoje oçi,
svjedoçanstvo da sam ja iskopao ovaj pogledao i vidio iza sebe ovna koji se bio
studenac.” svojim rogovima zapleo u trnje. Abra-
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer - ham je otiæao ondje, doveo ovna i prineo
Æeba, jer su se ondje meåu sobom zak- ga mjesto svojega sina za œrtvu palje-
leli. nicu.
32 Tako su oni zakljuçili savez u Beer- 14 Abraham je nazvao to mjesto “Jahve-
Æebi. Nato su se Abimelek i zapovjednik Jire” (æto znaçi, Gospodin øe pribaviti)
njegove vojske Fikol, vratili natrag u tako da se sve do danas govori: “Na brdu
zemlju Filistejaca. Gospodina bit øe pribavljeno.”
33 Onda je Abraham zasadio stablo 15 Onda je anåeo Gospodinov pozvao
tamarisk u Beer-Æebi i prizvao ondje Ime Abrahama po drugi put s neba,
Gospodina, Boga Vjeçnoga. 16 i rekao: “Zaklinjem se sobom, govori
34 Abraham je proboravio joæ dugo vre- Gospodin, zato æto si to çinio i nisi mi
mena u zemlji Filistejaca. uskratio svojega jedinog sina,
17 blagoslovom øu te blagosloviti, i
Kuænja Abrahamova mnoœenjem øu umnoœiti tvoje potom-
22 I dogodilo se nakon toga, da je Bog
stavio Abrahama na kuænju i re-
kao mu: “Abrahame!” On je odgovorio:
stvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak
na obali morskoj; i tvoji potomci øe osva-
jati vrata svojih neprijatelja.
“Evo me!” 18 U tvojim potomcima bit øe blagoslov-
2 I On je rekao: “Uzmi Izaka svojega sina, ljeni svi narodi na zemlji, jer si posluæao
svojega jedinca, koga ljubiæ, pa idi u moj glas.”
pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi kao 19 Onda se Abraham vratio svojim slu-
œrtvu paljenicu na jednom od brda koje gama, i oni se digli i otiæli zajedno u Beer-
øu ti pokazati.” Æebu; Abraham je boravio u Beer-Æebi.
3 Tako Abraham rano ujutro osamario 20 I dogodilo se poslije tih dogaåaja da
svojega magarca, poveo sobom dvojicu su javili Abrahamu, govoreøi: “Gle i Milka
svojih sluga i svojega sina Izaka; naci- je rodila djecu tvojem bratu Nahoru:
jepao je drva za œrtvu paljenicu, dignuo 21 Huza, njegova prvoroåenca, i njegova
se i krenuo prema mjestu o kojem mu je brata Buza, Kemuela, oca Aramova,
Bog govorio. 22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i Betu-
4 Onda treøi dan podigao je Abraham ela.”
svoje oçi i opazio mjesto u daljini. 23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je
5 Abraham je rekao svojim slugama: osam rodila Milka Nahoru, bratu Abra-
“Ostanite ovdje s magarcem, a ja i djeçak hamovu.
idemo gore da se poklonimo, pa øemo se 24 Njegova suloœnica, kojoj je bilo ime
vratiti k vama.” Reuma, isto mu je rodila sinove: Tebaha,
6 Nato je Abraham uzeo drva za œrtvu pa- Gahama, Tahaæa i Maaku.
ljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina,
a sam je uzeo u svoju ruku kremen i noœ, San, smrt i pokop
i tako su obojica poæli zajedno.
7 A Izak je progovorio Abrahamu, svojem
ocu, govoreøi: “Oçe!” On je odgovorio:
23 Sara je u svemu œivjela stotinu dva-
deset i sedam godina; to su bile go-
dine Sarina œivota.
”Evo me, sine!” I upitao: “Evo je kremen i 2 I Sara je umrla u Kirjat-Arbi, to jest u
drva za oganj, ali gdje je janje za œrtvu pa- Hebronu, u zemlji Kanaanaca. I poçeo je
ljenicu?” Abraham drœati œalost za Sarom i oplaki-
8 Abraham je rekao: “Sine moj, Bog øe veø vati ju.
sebi pribaviti janje za œrtvu paljenicu.” 3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje
Tako su obojica iæla zajedno dalje. pokojnice i progovorio Hetovim sinovi-
9 Kad su doæli na mjesto o kojem mu je ma, govoreøi:
Postanak 16
4 “Ja sam samo stranac i doæljak meåu Izak i Rebeka
vama. Dajte mi polje za grob meåu vama,
da mogu iznijeti svoju pokojnicu i poko-
pati ju.”
24 A Abraham je bio star i zaæao u go-
dine; a Gospodin je blagoslovio Ab-
rahama u svemu.
5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu, 2 I Abraham je rekao svojem najstarijem
govoreøi mu: sluzi u svojoj kuøi, koji je upravljao svim
6 “Çuj nas, gospodaru! Ti œiviæ ovdje njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku
meåu nama kao vladar Boœji. U naæoj na- pod moje stegno,
jboljoj grobnici pokopaj svoju pokojni- 3 da te zakunem Gospodinom, Bogom
cu. Nitko od nas neøe ti uskratiti da neba i Bogom zemlje, da neøeæ uzeti mo-
pokopaæ svoju pokojnicu.” jem sinu œenu izmeåu køeri Kanaanaca
7 Onda se dignuo Abraham, duboko se meåu kojima boravim,
poklonio narodu zemlje, Hetovim si- 4 nego øeæ otiøi u moj rodni kraj k mojoj
novima. rodbini i ondje øeæ uzeti œenu za mojega
8 I rekao im, govoreøi: “Ako œelite da iz- sina Izaka.”
nesem svoju pokojnicu i da ju pokopam, 5 A sluga mu rekao: “A ako œena neøe
sasluæajte me i govorite za mene Efronu, poøi za mnom u ovu zemlju. Moram li ja
sinu Soharovu, onda povesti tvojega sina natrag u zem-
9 da bi mi ustupio æpilju Makpelu, koja je lju iz koje si doæao?”
njegova, a leœi na kraju njegova polja. 6 Abraham mu rekao: “Pazi da onamo ne
Neka mi ju proda za punu cijenu, kao povedeæ mojega sina!
mjesto za sahranjivanje meåu vama.” 7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz
10 A Efron je sjedio meåu Hetovim si- kuøe mojega oca i iz mojega rodnog
novima; i Hitejac Efron je rekao Abra- kraja, i koji mi je rekao i zakletvom obe-
hamu pred svima koji su bili doæli na øao, govoreøi: ‘Tvojem øu potomstvu dati
gradska vrata, govoreøi: ovu zemlju,’ on øe poslati anåela svojega
11 “Ne, gospodaru, posluæaj me! Poklan- pred tobom i ti øeæ odande dovesti œenu
jam ti polje i æpilju koja je na njemu; da- mojem sinu.
jem ti ju pred svojom braøom. Pokopaj 8 Ako li œena neøe poøi s tobom, onda
svoju pokojnicu!” tebe ne veœe ova zakletva; ali nipoæto ne
12 Onda se Abraham poklonio pred lju- smijeæ ondje natrag odvesti mojega
dima zemlje, sina.”
13 i rekao Efronu u nazoçnosti naroda 9 Tada je sluga stavio svoju ruku pod
zemlje, govoreøi: “Ako mi je dajeæ, pos- stegno Abrahamu, svojem gospodaru, i
luæaj me ipak! Plaøam cijenu za polje, zakleo mu se.
uzmi je od mene, da mogu ondje poko- 10 Potom je sluga uzeo deset deva svoje-
pati svoju pokojnicu!” ga gospodara i svakovrsne dragocjeno-
14 Efron je rekao Abrahamu, govoreøi: sti svojega gospodara sobom na put,
15 “Moj gospodaru, posluæaj me; zemlja podigao se i krenuo u Mezopotamiju, u
vrijedi çetiri stotine æekela srebra. Æto je grad Nahorov.
to meåu nama? Pa pokopaj svoju poko- 11 Izvan grada kod jednog studenca
jnicu!” pustio je svoje deve da polijeœu. Bilo je
16 I Abraham je posluæao Efrona; i iz- uveçer, vrijeme kad izlaze œene zahvatati
mjerio je Abraham Efronu srebro koje je vodu.
taj zatraœio u nazoçnosti Hetovih sinova, 12 Onda je on rekao: “Gospodine, Boœe
naime, çetiri stotine æekela srebra trgov- Abrahama, mojega gospodara, daj mi
açke vrijednosti. uspjeha danas i iskaœi milost Abraha-
17 Tako je polje Efronovo koje je u Mak- mu, mojem gospodaru!
peli ispred Mamre, polje zajedno sa æpil- 13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i
jom koja je bila na njemu i sa svim køeri œitelja ovoga grada izlaze zahvatati
drveøem koje je bilo na polju i po vodu.
njegovoj okolonoj meåi, preælo pravno, 14 Neka bude da djevojka kojoj reknem:
18 u posjed Abrahamov pred svim Het- ‘Molim te, spusti svoj vrç da se napijem,’
ovim sinovima koji su bili doæli na grad- a ona je odgovori: ‘Napij se, pa i deve øu ti
ska vrata. napojiti,’ onda je to ona koju si odredio
19 Poslije toga Abraham je pokopao za Izaka, svojega slugu, i po tomu øu spo-
Saru, svoju œenu, u æpilji na polju Mak- znati da si iskazao milost mojem gospo-
peli, ispred Mamre, to jest Hebrona, u daru.”
zemlji Kanaan. 15 I dogodilo se da joæ on nije bio svræio
20 Tako je preælo, polje i æpilja koja je na svoje molitve, i gle, doæla je Rebeka køi
njemu, od Hetovih sinova pravno na Betuelova, sina Milke, œene Abrahamova
Abrahama kao mjesto za sahran- brata Nahora, s vrçem svojim na rame-
jivanje. nu.
16 A djevojka je bila veoma lijepa,
17 Postanak
djevica, koju joæ muækarac nije spoznao. bogat. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i
Ona je siæla k studencu, napunila svoj zlata, sluga i sluækinja, magaraca i deva.
vrç i doæla opet gore. 36 Sara, œena mojega gospodara, rodila
17 Sluga je pritrçao k njoj u susret i je u svojoj starosti mojem gospodaru
rekao: “Daj mi malo vode da se napijem iz sina; i njemu je predao sve svoje imanje.
tvojega vrça.” 37 A mene je zakleo moj gospodar, govo-
18 A ona je odgovorila: “Napij se, gospo- reøi: ‘Ne smijeæ uzeti mojem sinu œene od
daru!” Tada je brœe spustila svoj vrç na køeri Kanaanaca, u çijoj zemlji boravim;
ruku i dala mu piti. 38 nego øeæ otiøi u kuøu mojega oca i k
19 Kad ga je napojila, rekla je: “I devama mojoj rodbini i ondje uzeti œenu za mo-
øu tvojim naliti dok se ne napiju.” jega sina!’
20 I brœe je izlila svoj vrç u korito, otrçala 39 Ja sam rekao svojem gospodaru: ‘A
opet studencu da zahvati vode i nalije æto ako œena neøe poøi sa mnom?’
svim njegovim devama. 40 Ali mi je on rekao: ‘Gospodin, pred
21 A çovjek ju samo promatrao, a ostao kime hodam, poslat øe s tobom svojega
æuteøi da vidi je li Gospodin dao uspjeha anåela i dat øe uspjeha tvojem putu, i
njegovu putu ili ne. dovest øeæ œenu mojem sinu iz moje rod-
22 Kad su se deve napile, çovjek je uzeo bine i iz kuøe mojega oca.
nosnu viticu, pola æekela zlata teæku, i 41 A tebe neøe vezati zadana zakletva
dvije narukvice za njezine ruke, deset ako doåeæ k mojoj rodbini, i ako ti je ne
æekela zlata teæke. dadu neøe te vezati zadana zakletva.’
23 Onda ju upitao: “Çija si ti køi? Kaœi mi 42 I doæao sam danas k studencu i
molim te, ima li u kuøi tvojega oca mjesta rekao: ‘Gospodine, Boœe Abrahama, mo-
za nas za prenoøiti?” jega gospodara, ako øeæ sada dati uspjeh
24 Ona mu je odgovorila: “Køi sam Betu- moje putu,
elova, sina Milke, koga je ona rodila Na- 43 evo, ja stojim na studencu, i ako se
horu.” dogodi da mi djevojka koja doåe zagra-
25 I joæ mu dalje rekla: “Slame i hrane biti vode, a kojoj reknem: “Daj mi malo
imamo mnogo a i mjesta za prenoøiti.” vode da se napijem iz tvojega vrça,”
26 Tada se çovjek duboko poklonio Gos- 44 i ona mi je rekla: “Napij se samo, pa i
podinu. tvojim devama øu naliti vode,” onda je to
27 I on je rekao: “Blagoslovljen neka je œena koju je odredio Gospodin sinu mo-
Gospodin, Bog Abrahama, mojega gos- jega gospodara.’
podara, koji nije uskratio svoju milost i 45 A joæ nisam ni svræio govor u svojem
vjernost mojem gospodaru. A mene je srcu, a eto, izaæla je Rebeka s vrçem na
Gospodin pravim putom doveo u kuøu ramenu, ona je siæla k studencu i zagra-
braøe mojega gospodara.” bila vodu. A ja sam joj rekao: ‘Molim te
28 A djevojka je otrçala i sve is- daj mi piti.’
pripovjedila onima u kuøi svoje majke. 46 A ona je odmah poœurila, spustila
29 A Rebeka je imala brata çije je ime bilo dolje sa svojega ramena svoj vrç i rekla:
Laban; a Laban je poœurio van k çovjeku ‘Napij se, pa i tvoje deve øu napojiti!’ Tako
kod studenca. sam se ja napio, a ona je napojila takoåer
30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu i deve.
viticu i narukvice na rukama svoje ses- 47 Onda sam ju upitao: ‘Çija si køi?’ Ona
tre te çuo svoje rijeçi sestre, govoreøi: mi je odgovorila: ‘Køi sam Betuela, sina
“Ovako mi je çovjek govorio,” poæao je k Nahora koga mu je rodila Milka.’ Nato
çovjeku koji je joæ uvijek stajao kod deva sam joj objesio nosnu viticu i stavio joj
na studencu. narukvice na ruke.
31 I on je rekao: “Hajde unutra, bla- 48 Onda sam se duboko poklonio Gospo-
goslovljeni od Gospodina! Æto stojiæ tu dinu, i blagoslivljao sam Gospodina,
vani kad sam ja spremio kuøu i mjesto za Boga Abrahama, mojega gospodara, koji
deve.” me je vodio pravim putom da uzmem
32 Onda je çovjek uæao u kuøu, a oni su køer brata mojega gospodara za njegova
rastovarili deve, donijeli slame i hrane za sina.
deve i vode da opere sebi noge, i noge lju- 49 A sad ako hoøete iskazati milost i vjer-
dima koji su bili s njim. nost mojem gospodaru, recite mi; ako li
33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali ne, recite mi i to, da se okrenem nadesno
je on rekao: “Neøu jesti prije dok ne iz- ili nalijevo!”
nesem svoju stvar.” Laban je rekao: “Go- 50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, go-
vori!” voreøi: “Od Gospodina to dolazi; mi ti ne
34 On je rekao: “Ja sam sluga Abraha- moœemo reøi ni da ni ne.
mov. 51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa
35 Gospodin je veoma blagoslovio mo- idi da bude œena sinu tvojega gospodara,
jega gospodara tako da je postao vrlo kako je odredio Gospodin!”
Postanak 18
52 I dogodilo se, kad je çuo Abrahamov rina djeca.
sluga njihov pristanak, bacio se niçice 5 A Abraham je predao Izaku sve svoje
pred Gospodinom sve do zemlje. imanje.
53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra 6 A sinovima od svojih suloœnica dao je
i od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. I Abraham samo darove i otpravio ih dok
njezinu bratu i njezinoj majci darovao je je joæ œivio, daleko od svojega sina Izaka
dragocjene stvari. prema istoku u istoçnu zemlju.
54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili 7 A ovo je broj godina Abrahamova œivo-
s njim, i ondje su prenoøili. Kad su ujutro ta: stotinu sedamdeset i pet godina.
ustali, on je rekao: “Pustite me da se vra- 8 Onda je Abraham preminuo, umro je u
tim svojem gospodaru!” sretnoj starosti, star i pun godina, i bio je
55 Ali su njezin brat i njezina majka pridruœen svojim precima.
rekli: “Neka ostane djevojka kod nas joæ 9 Njegovi sinovi Izak i Iæmael pokopali su
nekoliko dana, pa poslije toga moœe iøi!” ga u æpilji Makpeli, na polju sina Sohara
56 A on im rekao: “Ne zaustavljajte me, Hitejca Efrona, sina Soharova, ispred
jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu; Mamre,
pustite me da se vratim svojem gospo- 10 na polju koje je Abraham kupio od
daru!” Hetovih sinova. Ondje su bili pokopani
57 A oni su rekli: “Pozovimo djevojku i Abraham i njegova œena Sara.
nju upitajmo.” 11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj
58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: da je Bog blagoslovio njegova sina Izaka.
“Hoøeæ li iøi s ovim çovjekom?” Ona je Izak je boravio kod studenca Lahaj Roi.
rekla: “Hoøu iøi.” 12 Ovo je rodoslovlje Iæmaela, sina Abra-
59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i hamova, koga je bila Abrahamu rodila
njezinu dojilju i Abrahamova slugu i nje- Egipøanka Hagara, sluækinja Sarina.
gove ljude. 13 Ovo su imena Iæmaelovih sinova, po
60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: “Ses- njihovim plemenima poredana: prvoro-
tro draga, budi majka nebrojenim tis- åenac Iæmaelov Nabajot, onda Kedar, Ad-
uøama i tvoji potomci neka zaposjednu beel, Mibsam,
vrata svojih neprijatelja!” 14 Miæma, Duma, Masa,
61 Nato su se digle Rebeka sa svojim slu- 15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma.
ækinjama, posjedale na deve i poæle za 16 To su Iæmaelovi sinovi, i to su njihova
çovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku i imena po selima i æatoriætima njihovim,
otiæao. dvanaest glavara po njihovim ple-
62 A Izak se upravo vraøao od studenca menima.
Lahaj Roi, jer je prebivao na Jugu. 17 A ovo su godine Iæmaelova œivota: sto-
63 Uveçer je Izak iziæao na polje da raz- tinu trideset i sedam godina. Zatim iz-
matra; i kako je on podigao svoje oçi i po- dahnu; umro je i bio pridruœen svojim
gledao, a to su dolazile deve. precima.
64 Onda je Rebeka podigla svoje oçi, pa 18 Iæmaelovi sinovi prebivali su od
kad je opazila Izaka, spustila se brzo s Havile do Æura koji leœi istoçno od Egipta
deve, u smjeru prema Asiriji. Naselili su se is-
65 pa upitala slugu: “Tko je onaj ondje pred sve svoje braøe.
çovjek koji ide preko polja u susret 19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abraha-
nama?” Sluga je odgovorio: “To je moj mova: Abrahamu se rodio Izak.
gospodar.” A ona je uzela koprenu i 20 A Izaku je bilo çetrdeset godina kad se
pokrila se. oœenio Rebekom køerkom Sirijca Betu-
66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve æto je ela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca La-
uçinio. bana.
67 Tada je Izak poveo Rebeku u æator 21 A Izak se molio Gospodinu za svoju
svoje majke Sare; uzeo je Rebeku i ona œenu, jer nije imala djece. Gospodin ga
mu postala œena, i on ju je ljubio. Tako se usliæao i tako je njegova œena Rebeka za-
Izak utjeæio nakon gubitka svoje majke. trudnjela.
22 A djeca su se sudarala u njezinoj
Abrahamova smrt. Ezav i Jakov utrobi, ona je rekla: “Ako je tomu tako,
25 Abraham je sebi uzeo joæ jednu œe-
nu, a njezino je ime bilo Ketura.
2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokæana,
æto øe onda biti od mene?” I ona je otiæla
pitati Gospodina.
23 I Gospodin joj rekao: “Dva su naroda u
Medana, Midjana, Jiæbaka i Æuaha. tvojoj utrobi, dva plemena øe se odvojiti
3 Jokæanu se rodio Æeba i Dedan. Deda- u tvojoj utrobi; jedno øe biti jaçe od dru-
novi sinovi bili su: Aæurim, Letuæim i goga, a stariji sluœit øe mlaåemu.”
Leumim. 24 I kad je doælo vrijeme za roditi, a to za-
4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, ista blizanci u njezinoj utrobi.
Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Ketu- 25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav
19 Postanak
kao runo rutav; zato mu je nadjenula mogao umrijeti.”
ime Ezav. 10 I Abimelek je rekao: “Æto si nam to uçi-
26 Poslije je izaæao njegov brat, a njegova nio? Kako je lako mogao netko od ljudi
je ruka uhvatila petu Ezava; zato mu je leøi s tvojom œenom i tako bi ti navukao
nadjenula ime Jakov. Izaku je bilo æezde- na nas krivnju.”
set godina kad mu ih je ona rodila. 11 I zapovjedio je Abimelek svemu naro-
27 I kad su djeçaci odrasli, Ezav je bio du: “Tko se dotakne ovoga çovjeka ili nje-
vjeæt lovac, çovjek pustinje. A Jakov je gove œene, bit øe usmrøen!”
bio çovjek krotak i œivio u æatorima. 12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i
28 Izak je viæe volio Ezava, jer je rado jeo poœeo u onoj godini stostruko, jer ga je
divljaç, a Rebeka je viæe voljela Jakova. Bog blagoslovio.
29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav 13 Çovjek se poçeo bogatiti i nastavio se
je doæao s polja sav gladan. bogatiti, dok nije postao vrlo bogat.
30 Ezav je rekao Jakovu: “Daj mi brœe 14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i
jesti toga crvenog jela jer sam ogladnio.” mnogo sluœinçadi, tako da su mu Filiste-
Stoga mu je ime Edom. jci zavidjeli.
31 A Jakov je rekao: “Prodaj mi ovoga 15 Nato su Filistejci zasuli sve studence
dana svoje pravo prvoroåenstva!” koje su iskopale sluge njegova oca u vri-
32 A Ezav je rekao: “Ah, moram eto umri- jeme njegova oca Abrahama, i oni su ih
jeti; æto mi vrijedi to pravo prvoroåen- zemljom napunili.
stva?” 16 A Abimelek je rekao Izaku: “Idi od nas,
33 A Jakov je rekao: “Zakuni mi se ovoga jer ti si mnogo moøniji od nas.”
dana!” I zakleo mu se, i tako je prodao 17 Tako je Izak otiæao odande, razapeo
svoje pravo prvoroåenstva Jakovu. svoj æator u Dolini Gerar i smjestio se
34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela ondje.
od leøe. On je jeo i pio, ustao i otiæao. 18 A Izak je opet iskopao studence koji
Tako je Ezav prezreo pravo prvoroåen- su ih bili iskopali za njegova œivota oca
stva. Abrahama, a Filistejci ih, poslije smrti
Abrahamove, zasuli. On ih je nazvao is-
Izak i Abimelek tim imenima kako ih je zvao njegov otac.
26 Nastao je u zemlji glad, druga nego
ona prijaænja æto je bila za vreme-
na Abrahamova. Onda je Izak otiæao fil-
19 Sluge Izakove kopale su takoåer u do-
lini i naæle ondje studenac s tekuøom vo-
dom.
istejskom kralju Abimeleku u Geraru. 20 Ali se posvadili pastiri gerarski s pa-
2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao: stirima Izakovim, govoreøi: “Naæa je
“Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za voda!” Zato je on nazvao studenac Esek,
koju øu ti reøi! jer su se ondje bili posvadili s njim.
3 Budi kao prolaznik u ovoj zemlji i ja øu 21 Potom su iskopali drugi studenac, pa
biti s tobom i blagoslovit øu te, jer øu tebi su se i zbog njega posvadili, zato ga on
i tvojem potomstvu dati sve ove zemlje i nazvao Sitna.
tako ispuniti zakletvu kojom sam se zak- 22 Onda je otiæao odatle dalje i iskopao
leo tvojem ocu Abrahamu. opet studenac. Oko njega nije bilo svaåe,
4 Umnoœit øu tvoje potomke tako mnogo- pa ga on nazvao Rehobot, govoreøi: “Sad
brojno kao zvijezde na nebu; sve ove nam je Gospodin dao prostor da se
zemlje dat øu tvojim potomcima, i u tvo- moœemo namnoœiti u zemlji.”
jem potomstvu bit øe blagoslovljeni svi 23 Tada je otiæao gore u Beer-Æebu.
narodi na zemlji; 24 U onoj noøi javio mu se Gospodin i
5 a to zato æto je Abraham sluæao moj rekao: “Ja sam Bog tvojega oca Abra-
glas i drœao moje zapovijedi, uredbe, pro- hama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i bla-
pise i moje zakone.” goslovit øu tebe i umnoœit øu tvoje
6 I tako je Izak boravio u Gerari. potomstvo zbog svojega sluge Abra-
7 A kad su ga mjeætani pitali za njegovu hama.”
œenu, rekao je: “Ona mi je sestra.” Jer se 25 On je podigao ondje œrtvenik, prizvao
bojao reøi: “Ona mi je œena”, mislio je: Ime Gospodinovo i razapeo svoj æator, a
“Mogli bi me mjeætani ubiti zbog Rebeke, sluge Izakove su ondje iskopale stude-
jer je lijepa.” nac.
8 Nato se dogodilo, dok je ondje boravio 26 Onda je doæao k njemu Abimelek iz
duœe vremena, filistejski kralj Abimelek Gerare s pouzdanikom svojim Ahu-
pogledao je kroz prozor i vidio kako Izak zatom i sa zapovjednikom svoje vojske
ljubi svoju œenu Rebeku. Fikolom.
9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao 27 Izak im rekao: “Zaæto ste doæli k meni
mu: “Eto, ona je zacijelo tvoja œena. Kako kad me mrzite i otjerali ste me od sebe?”
si mogao reøi da ti je sestra?” Izak mu 28 A oni su odgovorili: “Vidjeli smo na
odgovorio: “Mislio sam da bih zbog nje svoje oçi da je Gospodin s tobom. Stoga
Postanak 20
smo rekli: ‘Neka bude zakletva izmeåu mjesto blagoslova.”
nas i tebe; pa daj da s tobom zakljuçimo 13 A njegova mu majka odgovorila: “Na
savez, mene neka padne to tvoje prokletstvo,
29 da ti nama ne çiniæ nikakva zla, kako moj sine; posluæaj savjet moj idi i donesi
se mi tebe nismo dotakli, nego smo ti mi!”
samo dobro çinili i pustili smo te da ideæ 14 On je otiæao i donio svojoj majci, a
u miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospo- njegova je majka priredila od toga teçno
dina!” jelo, kako je to volio njegov otac.
30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su 15 Nato je Rebeka uzela najbolje haljine
jeli i pili. svojega starijeg sina Ezava, koje je imala
31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli je- kod sebe u kuøi, i odjenula ih svojem
dan drugomu; a Izak ih otpustio i oni su mlaåem sinu Jakovu.
otiæli od njega u miru. 16 A jareøe koœice ovila mu je oko njego-
32 Dogodilo se isti dan da su doæle sluge vih ruku i oko glatkoga vrata.
Izakove i pripovjedile mu za studenac 17 Onda je dala svojem sinu Jakovu u
koji su bili iskopali: “Naæli smo vodu.” ruke teçno jelo s kruhom koje je bila pr-
33 On ga prozvao Æeba. Zato je ime onom iredila.
gradu sve do danaænjega dana Beer - 18 On je uæao k svojem ocu i rekao: “Oçe
Æeba. moj!” On je odgovorio: “Evo me! Tko si ti,
34 Kad je bilo Ezavu çetrdeset godina, moj sine?”
uzeo je za œenu Juditu, køer Hitejca 19 Jakov je rekao svojem ocu: “Ja sam
Beerija, i Basematu, køer Hitejca Elona. Ezav, tvoj prvoroåenac; uçinio sam kako
35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i si mi rekao. Sjedni sada uspravno pa jedi
Rebeki. moju lovinu, da me onda mogneæ blago-
sloviti.”
Jakov dobiva blagoslov prvoroåenstva 20 Tada je Izak upitao svojega sina:
27 Nato se dogodilo da kad je Izak ost-
ario i oçi mu potamnjele da nije
mogao vidjeti, dozvao je svojega starijeg
“Kako si mogao tako brzo neæto naøi, moj
sine?” A on je rekao: “Gospodin, tvoj Bog,
dao je da naiåe.”
sina Ezava i rekao mu: “Moj sine!” On mu 21 Ali Izak je rekao Jakovu: “Primakni se
odgovorio: “Evo me!” bliœe da te opipam, moj sine, jesi li ti za-
2 A on je rekao: “Vidiæ, ostario sam i ne ista moj sin Ezav ili ne!”
znam kad øu umrijeti. 22 Jakov je pristupio k svojem ocu
3 Zato sada, molim te uzmi svoje oruœje, Izaku, on ga opipao, i rekao: “Glas je
svoj tobolac i svoj lßk, pa idi u polje i doduæe Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”
ulovi mi divljaçi. 23 I nije ga poznao, jer su njegove ruke
4 I pripremi mi od toga teçno jelo, kako to bile rutave kao ruke njegova brata
ja volim i donesi mi ga da jedem, da te Ezava; i tako ga je on blagoslovio.
moja duæa mogne blagosloviti prije nego 24 Onda je rekao: “Jesi li ti uistinu moj
umrem.” sin Ezav?” On je odgovorio: “Jesam.”
5 A Rebeka je sluæala kad je Izak tako go- 25 I on je rekao: “Donesi pred mene i ja øu
vorio sa svojim sinom Ezavom. I Ezav je jesti lovine svojega sina, pa da te blago-
otiæao u polje da ulovi divljaçi i donese slovi moja duæa!” Jakov mu je donio, i on
kuøi. je jeo; i donio mu vina, i on je pio.
6 A Rebeka je progovorila svojem sinu 26 Nato mu rekao njegov otac Izak: “Doåi
Jakovu, govoreøi: “Çula sam kako je tvoj sada ovamo bliœe, moj sine, i poljubi me!”
otac rekao tvojem bratu Ezavu, govoreøi: 27 On je pristupio i poljubio ga. Kad je on
7 ‘Donesi mi komad lovine i priredi mi osjetio miris njegovih haljina, bla-
teçno jelo da mogu jesti i tebe pred Gos- goslovio ga, govoreøi: “Zaista, miris mo-
podinom blagosloviti prije nego umrem.’ jega sina jest kao miris polja kad ga
8 A sada, moj sine posluæaj moj glas i blagoslovi Gospodin.
uçini kako ti zapovjedim. 28 Neka ti Bog daje rose nebeske, i zemlje
9 Idi sada k stadu i donesi mi odande dva rodne, i izobilja vina i œita.
lijepa jareta, a ja øu od njih prirediti 29 Neka ti narodi sluœili i pred tobom se
teçno jelo tvojem ocu, kako on to voli. klanjali. Da bio gospodar svojoj braøi, i
10 Onda øeæ to odnijeti svojem ocu da bi klanjali se tebi sinovi tvoje majke. Prok-
on to jeo, i onda tebe blagoslovio prije let bio koji tebe proklinje; a blagoslovljen
nego umre.” bio koji tebe blagoslivlje!”
11 A Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: 30 Çim je Izak bio zavræio blagoslivljanje
“Gle, moj brat Ezav je çovjek rutav, a ja Jakova, a Jakov jedva æto je otiæao ispred
sam gladak. svojega oca Izaka, vratio se njegov brat
12 Moœe biti da bi me moj otac opipao, i Ezav iz lova.
onda bi ispao pred njim kao varalica, i 31 I on je priredio teçno jelo, donio svo-
tako bih navukao na sebe prokletstvo jem ocu i rekao svojem ocu: “Sjedni us-
21 Postanak
pravno, oçe dragi i jedi lovine svojega Hetovku, jednu izmeåu køeri u zemlji,
sina, da me onda duæa tvoja moœe bla- onda æto joæ imam dobroga od œivota?”
gosloviti.
32 Onda ga upitao njegov otac Izak: “Tko Jakov je umro u Mezopotamiji
si ti?” On je rekao: “Ja sam tvoj sin, tvoj
prvoroåenac, Ezav.”
33 Izak se neizmjerno prestraæio i rekao:
28 Onda je Izak dozvao Jakova, blago-
slovio ga i zapovjedio mu: “Ti neøeæ
uzeti sebi œene od køeri Kanaanaca!
“A tko je bio onaj koji je ulovio divljaç i do- 2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u
nio mi? Ja sam jeo od svega prije nego si kuøu Betuela, oca tvoje majke, i uzmi
ti doæao, i njega sam blagoslovio, i on øe sebi odande œenu, jednu izmeåu køeri
tako ostati blagoslovljen!” Labana, brata tvoje majke!
34 Kad je Ezav çuo rijeçi svojega oca, 3 Bog Svemoøni neka te blagoslovi, neka
vrisnuo je u plaç, i plakao veoma gorkim te uçini plodnim i umnoœi te da postaneæ
plaçem i zamolio svojega oca: “Blagoslovi mnoætvo naroda!
i mene, oçe dragi!” 4 I neka ti dade blagoslov Abrahamov,
35 A on je odgovorio: “Doæao je tvoj brat s tebi i tvojim potomcima, da baætiniæ ze-
prijevarom i odnio tvoj blagoslov.” mlju u kojoj boraviæ kao doæljak i koju je
36 A Ezav je rekao: “Nije li mu se dalo Bog dao Abrahamu!”
pravo ime Jakov? Veø dvaput me pre- 5 Tako je otpremio Izak Jakova i on
vario: moje pravo prvoroåenstva uzeo krenuo u Mezopotamiju Labanu, sinu
mi, a sad mi eto joæ oteo i blagoslov.” Sirijca Betuela, bratu Rebeke, majke Ja-
Onda je upitao: “Zar nisi za mene saçu- kova i Ezava.
vao nikakva blagoslova?” 6 A Ezav je vidio da je Izak blagoslovio Ja-
37 Izak je rekao Ezavu, govoreøi: “Eto, kova i poslao ga u Mezopotamiju da
postavio sam ga tebi za gospodara i svu odande dovede sebi œenu i da mu je, bla-
njegovu braøu dao sam mu za sluge, i op- goslivljajuøi ga, zapovjedio, govoreøi: “Ti
skrbio sam ga œitom i vinom. Pa æto bih neøeæ uzeti sebi œene od køeri Kanaana-
sad joæ mogao uçiniti za tebe, sine ca”,
dragi?” 7 te da je Jakov posluæao svojega oca i
38 Ezav je rekao svojem ocu: “Zar imaæ svoju majku i otiæao u Mezopotamiju.
samo jedan blagoslov, oçe moj? Blago- 8 I vidio je Ezav da njegovom ocu Izaku
slovi i mene, oçe dragi!” I Ezav je glasno nisu po volji køeri Kanaanaca.
plakao. 9 Tako je otiæao Ezav k Iæmaelu i uzeo
39 Onda mu rekao njegov otac Izak, gov- sebi za œenu, uz dvije svoje œene, joæ Ma-
oreøi: “Eto, daleko od rodne zemlje bit øe halatu, køer Iæmaela, sina Abrahamova,
tvoje prebivaliæte i odozgor od rose sestru Nebajotovu.
nebeske. 10 Nato je Jakov ostavio Beer-Æebu i ot-
40 A od svojega øeæ maça œivjeti i svojem putovao u Haran.
øeæ bratu sluœiti. Ali jednom kad pos- 11 Tako je stigao na jedno mjesto i
taneæ nemiran, istrgnut øeæ njegov prenoøio ondje, jer je sunce bilo zapalo.
jaram sa svojega vrata.” Uzeo je jedan kamen s toga mjesta,
41 Tako je Ezav mrzio Jakova zbog blago- namjestio ga sebi pod glavu i legnuo tu
slova kojim ga blagoslovio njegov otac. da spava.
Ezav je rekao u sebi: “Dolaze dani œalosti 12 Onda je on sanjao: i gle, ljestve su sta-
za mojim ocem; onda øu ubiti svojega jale na zemlji koje su svojim vrhom dopi-
brata Jakova.” rale sve do neba, i anåeli se Boœji po
42 I kad su Rebeki javili rijeçi svojega njima penjali i silazili.
starijeg sina Ezava, dala je dozvati svoje- 13 I gle, gore nad njima stajao je Gospo-
ga mlaåeg sina Jakova i je rekla mu: din i govorio: “Ja sam Gospodin, Bog tvo-
“Sluæaj, tvoj se brat Ezav tjeæi s jega oca Abrahama i Izaka. Zemlju na
namjerom da te ubije. kojoj leœiæ dat øu tebi i tvojim potomci-
43 Ali ti, sine dragi, posluæaj moj savjet; ma.
ustani i bjeœi k mojem bratu Labanu u 14 I tvojega potomstva bit øe kao praha
Haran! na zemlji; raæirit øete se prema zapadu
44 I ostani jedno vrijeme kod njega dok prema istoku, prema sjeveru i prema
se slegne srdœba tvojega brata! jugu; u tebi i u tvojim naraætajima bit øe
45 Çim se srdœba tvojega brata odvrati blagoslovljeni svi narodi na zemlji.
od tebe, i on zaboravi æto si mu uçinio, 15 Eto, ja øu biti s tobom i çuvat øu te
poslat øu po tebe i odande te dovesti kamo god ideæ i opet øu te dovesti natrag
ovamo. Zaæto bih vas obojicu izgubila u u ovu zemlju, i neøu te ostaviti dok ne
jedan dan?” uçinim æto sam ti rekao.”
46 Potom je rekla Rebeka Izaku: “Omr- 16 Onda se Jakov probudio od svojega
znuo mi je œivot zbog køeri Hetovih. Ako i sna i rekao: “Zaista, Gospodin je bio na
Jakov uzme sebi za œenu jednu takvu ovom mjestu, a ja nisam znao!”
Postanak 22
17 Pun straha rekao je: “Kako je grozno i moje meso.” I ostao je kod njega mjesec
ovo mjesto! Ovo nije niæta drugo nego dana.
Boœji dom, i ovo su vrata nebeska!” 15 Onda je Laban rekao Jakovu: “Zar øeæ
18 Rano ujutro uzeo je Jakov kamen koji mi badava sluœiti samo zato æto si mi
je namjestio sebi pod glavu i postavio ga neøak? Kaœi mi kolika øe biti tvoja
za spomenik i izlio je na njega ulje. plaøa?”
19 I nazvao to mjesto Betel, a prije je tom 16 A Laban je imao dvije køeri; starijoj je
gradu bilo ime Luz. bilo ime Lea, a mlaåoj je bilo ime Rahela.
20 Onda je Jakov uçinio zavjet, govoreøi: 17 Lea je imala njeœne oçi, a Rahela je
“Ako Bog bude sa mnom i saçuvao me na bila lijepoga stasa i lica.
ovom putu kojim idem, ako mi da kruha 18 A Jakov je zavoljeo Rahelu i rekao:
za hranu i haljine za odijevanje, “Sluœit øu ti sedam godina za tvoju
21 i tako se sretno vratim u svoju oçin- mlaåu køer Rahelu.”
sku kuøu, onda øe Gospodin biti moj 19 Laban je odgovorio: “Bolje je da ju tebi
Bog. dam nego kakvom drugom çovjeku. Os-
22 A ovaj kamen koji sam postavio za tani kod mene!”
spomenik, bit øe Boœji dom, i od svega æto 20 Tako je Jakov sluœio za Rahelu sedam
mi dadeæ, vjerno øu ti dati desetinu.” godina, i one su mu se çinile kao neko-
liko dana, jer ju je toliko volio.
Jakov kod Labana 21 Onda je Jakov rekao Labanu: “Daj mi
29 Tako je Jakov krenuo na put i do-
æao u zemlju naroda Istoka.
2 On je pogledao oko sebe, i opazio u pu-
sad moju œenu jer se navræilo moje vri-
jeme, pa bih se njom oœenio.”
22 I Laban je skupio sav narod onoga
stinji studenac na kojem su upravo mjesta i priredio gozbu.
poçivala tri stada ovaca, jer su se na tom 23 Nato se dogodilo, kad je doæla veçer
studencu obiçno napajala stada. Na uzeo je svoju køer Leu i uveo ju k Jakovu
otvoru studenca leœao je veliki kamen. i on je uæao k njoj.
3 Tek kad bi se ondje stjerala sva stada, 24 I Laban je dao svoju sluækinju Zilpu
odvaljali bi kamen s otvora studenca i svojoj køeri Lei za sluækinju.
napajali bi ovce; onda bi opet stavili ka- 25 A dogodilo se ujutro, gle, to je bila Lea,
men na svoje mjesto na otvor studenca. a Jakov je rekao Labanu: “Zaæto si mi to
4 Jakov im je upitao: “Braøo, odakle ste?” uçinio? Zar ti nisam sluœio za Rahelu?
Oni su odgovorili: “Iz Harana smo.” Zaæto si me onda prevario?
5 On im rekao: “Poznajete li Labana, sina 26 A Laban je rekao: “U naæoj zemlji nije
Nahorova?” Oni su rekli: “Poznajemo ga.” obiçaj da se udaje mlaåa prije starije.
6 On ih pitao dalje: “Kako mu je?” Oni su 27 Zavræi samo s njom svadbeni tjedan,
odgovorili: “Dobro, evo upravo dolazi onda øemo ti dati i ovu drugu, za sluœbu
njegova køi Rahela s ovcama.” koju øeæ mi sluœiti joæ daljnjih sedam
7 Onda je on rekao: “Eto, joæ je dan dug i godina.
nije joæ vrijeme vraøati stoku. Napojite 28 Onda je Jakov uçinio tako i navræio s
ipak ovce i pustite ih onda da joæ pasu!” njom svadbeni tjedan. Onda mu je dao i
8 A oni su rekli: “Ne moœemo dok se ne svoju køer Rahelu za œenu.
skupe sva stada; onda tek odvaljamo ka- 29 I Laban je dao svoju sluækinju Bilhu
men s otvora studenca i napojimo ovce.” svojoj køeri Raheli za sluækinju.
9 Dok je on joæ govorio s njima, bila je 30 Tada je Jakov uæao k Raheli, i volio je
doæla Rahela s ovcama svojega oca, jer je Rahelu viæe nego Leu. Tako je on sluœio
ona bila pastirica. Labana joæ daljnjih sedam godina.
10 I dogodilo se, kako je Jakov opazio Ra- 31 Kad je Gospodin vidio da Lea nije
helu, køer Labana, brata svoje Majke, i voljena, otvorio joj utrobu, a Rahela je
ovce Labana, brata svoje Majke, pristu- bila nerotkinja.
pio je Jakov, odvaljao kamen s otvora 32 Tako je Lea zatrudnjela i rodila sina,
studenca i napojio ovce Labana, brata komu je nadjenula ime Ruben, jer je
svoje Majke. rekla: “Gospodin je pogledao na moju
11 Onda je Jakov poljubio Rahelu i poçeo bol; stoga øe me sada moj muœ ljubiti.”
glasno plakati. 33 I opet je ona zatrudnjela i rodila sina,
12 I Jakov je pripovjedio Raheli da je i rekla: “Gospodin je çuo da sam bila za-
roåak njezinu ocu, sin Rebekin. Nato je postavljena, zato mi je dao i ovoga sina.”
ona otrçala i javila to svojem ocu. I nadjenula mu ime Simeon.
13 Onda se dogodilo, kad je Laban çuo 34 I kad je opet zatrudnjela i rodila sina,
glas o Jakovu, sinu svoje sestre, potrçao rekla je: “Sad øe mi moj muœ biti nak-
mu u susret, zagrlio i poljubi ga i uveo u lonjen jer sam rodila tri sina.” Zato mu je
svoju kuøu. On je pripovjedio Labanu nadjenula ime Levi.
sve æto se bilo dogodilo. 35 I zatrudnjela je joæ jedanput, rodila
14 Laban mu rekao: “Jest, ti si moja kost sina i rekla: “Sada øu slaviti Gospodina.”
23 Postanak
Zato mu je nadjenula ime Juda. Potom je 19 Onda je opet zatrudnjela Lea i rodila
prestala raåati. Jakovu æestoga sina.
20 Lea je rekla: “Bog me je obdario li-
Jakovljeva ostala djeca i njegovo blago jepim darom, sad øe moj muœ œivjeti sa
30 Kad je Rahela vidjela da ne raåa Ja- mnom, jer sam mu rodila æest sinova.”
kovu djece, zavidjela je Rahela svo- Zato mu je nadjenula ime Zebulun.
joj sestri, i rekla Jakovu: “Daj mi djece, ili 21 Kasnije je rodila køer kojoj je nad-
øu umrijeti!” jenula ime Dina.
2 Onda se Jakov rasrdio na Rahelu i 22 Tada se Bog sjetio Rahele, usliæao ju i
rekao: “Zar sam ja, namjesto Boga, koji ti otvorio njezinu utrobu.
je uskratio plod utrobe?” 23 Ona je zatrudnjela i rodila sina, te
3 A ona je rekla: “Evo ti moja sluækinja rekla: “Oduzeo mi Bog moju sramotu.”
Bilha, uåi k njoj da ona rodi dijete za 24 I nadjenula mu ime Josip i rekla:
moje krilo, te tako po njoj dobijem “Neka mi Gospodin pridoda joæ jednoga
djecu!” sina!”
4 I dala mu je svoju sluækinju Bilhu za 25 I dogodilo se, kad je Rahela rodila
suloœnicu, i Jakov je uæao k njoj. Josipa, rekao je Jakov Labanu: “Pusti
5 I Bilha je zatrudnjela i rodila Jakovu me, htio bih poøi u svoje mjesto i u svoju
sina. domovinu.
6 Tada je rekla Rahela: “Dosudio mi je 26 Daj mi moje œene i djecu za koje sam ti
Bog pravo kad je usliæao moju molbu i sluœio da mogu otiøi; jer ti znaæ kako sam
poklonio mi sina.” Stoga mu je nadje- te dobro sluœio.”
nula ime Dan. 27 A Laban mu odgovorio: “Molim te os-
7 I opet je zatrudnjela sluækinja Rahelina tani, ako sam naæao milost u tvojim
Bilha i rodila Jakovu drugoga sina. oçima; jer sam se praksom nauçio da me
8 Onda je rekla Rahela: “Boœe œestoko Gospodin blagoslivljao zbog tebe.”
sam se borila sa svojom sestrom, i zaista 28 Onda je joæ rekao: “Odredi plaøu koju
sam pobijedila.” Tako mu je nadjenula traœiæ od mene, i dat øu ti je.”
ime Naftali. 29 A Jakov mu rekao: “Znaæ sam kako
9 A kad je Lea vidjela da je prestala raåa- sam te dobro sluœio i kako je bilo tvojemu
ti, uzela je svoju sluækinju Zilpu i dala ju blagu sa mnom.
Jakovu za œenu. 30 Malo je bilo æto si imao prije nego sam
10 I sluækinja Leina Zilpa rodila je Ja- doæao k tebi, i to se silno umnoœilo, jer te
kovu sina. je Gospodin blagoslivljao od mojega do-
11 Onda je rekla Lea: “Sreøa dolazi!” Tako laska. A sad øu se i ja moøi brinuti za
mu je nadjenula ime Gad. svoju kuøu?”
12 Potom je sluækinja Leina Zilpa rodila 31 A on je rekao: “Æto da ti dadem?” Jakov
Jakovu drugoga sina. je odgovorio: “Ne trebaæ mi niæta platiti.
13 Onda je rekla Lea: “Sretna sam ja jer Ako pristaneæ na ovo æto øu reøi, opet øu
øe me œene zvati sretnom,” Tako mu je ti pasti i çuvati tvoje stado.
nadjenula ime Aæer. 32 Pusti da proåem danas sve tvoje œivo-
14 I kad je Ruben iæao jedanput u vrije- tinje i da odvojim od njih sve æarene i
me pæeniçne œetve, naæao je na polju prugaste ovce, i sve smeåe izmeåu jan-
mandragoru [nadliæke] i donio ih svojoj jadi i sve æareno i pjegavo meåu kozama;
majci Lei. Onda je rekla Rahela Lei: neka to bude moja plaøa.
“Molim te daj mi koju mandragoru svoje- 33 I na tom neka se pokaœe moje
ga sina!” poætenje da kad ubuduøe doåeæ provje-
15 A ona joj je rekla: “Zar ti nije dosta æto riti moju plaøu: sve æto nije æareno i
si mi oduzela muœa, pa øeæ mi sada uzeti pjegavo meåu kozama i smeåe izmeåu
i mandragoru mojega sina?” A Rahela je janjadi, neka bude kao od mene ukrad-
rekla: “Zato noøas neka on slobodno eno.”
bude kod tebe za mandragoru tvojega 34 Onda je rekao Laban: “Dobro, neka
sina!” bude po tvojoj rijeçi.”
16 Kad je uveçer dolazio Jakov iz polja, 35 Tako je odvojio Laban joæ isti dan
izaæla mu je Lea u susret i rekla: “Moraæ æarene i pjegave jarce i sve æarene i
uøi k meni, jer sam te zaista kupila za pjegave koze, sve na çemu je bilo neæto
mandragoru svojega sina!” Tako je on bijelo, i sve æto je bilo smeåe izmeåu jan-
leœao s njom onu noø. jadi, i predao to svojim sinovima.
17 Bog je usliæao Leu, i ona je zatrudnjela 36 Onda je odredio daljinu od tri dana
i rodila Jakovu petoga sina. hoda izmeåu sebe i Jakova. Jakov je
18 Onda je rekla Lea: “Dao mi je Bog pasao ostalu stoku Labanovu.
plaøu, jer sam dala svoju sluækinju svo- 37 Nato je Jakov donio sebi zelenih pru-
jem muœu.” Zato mu je nadjenula ime tova topolovih, ljeskovih i kestenovih i
Isakar. ogulio na njima bijele pruge tako da je
Postanak 24
otkrio bjelinu na prutovima. mazao spomenik i meni uçinio zavjet.
38 Potom je stavljao oguljene prutove Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u
upravo pred stado u œljebove, u korita, svoju domovinu!’ ”
kamo su stada dolazila piti vodu, tako se 14 Onda su mu odgovorile Rahela i Lea,
parila kad bi dolazila piti. govoreøi: “Zar joæ imamo dio i baætinu u
39 Tako su se stada parila i oplodila kuøi svojega oca?
gledajuøi u prutove, i œivotinje su se om- 15 Zar nas on ne drœi kao strankinje? Pa
ladile æarene i prugaste. on nas je prodao i novac æto je dobio za
40 Onda je Jakov odvojio janjce, i glave nas u potpunosti pojeo.
im okrenuo prema prugastima i svim 16 Jer sve blago koje je Bog oduzeo
smeåima u stadu Labanovu; a svoja je naæem ocu naæe je i naæe djece. A sada
stada drœao posebno i nije ih mijeæao s samo çini æto ti je Bog rekao.”
Labanovim stadima. 17 Onda se Jakov podigao, stavio svoju
41 I dogodilo se, kad su se god parile jake djecu i svoje œene na deve;
œivotinje, stavljao bi Jakov prutove u 18 i poveo svu stoku i sve svoje blago koje
œljebove ispred oçiju œivotinja da be se je stekao, stoku æto je sebi priskrbio u
parile pred prutovima. Mezopotamiji, da se vrati k svojem ocu
42 A pred slabe œivotinje nije ih stavljao; Izaku u zemlju Kanaan.
tako su Labanu pripadale slabe œivoti- 19 Nato je Laban otiæao da striœe svoje
nje, a Jakovu jake. ovce, a Rahela je prisvojila kuøne idole
43 Tako se çovjek vrlo obogatio i dobio koji su pripadali njezinu ocu.
mnogo stoke, sluækinja i sluga, deva i 20 A Jakov je otiæao kradom, tako da Siri-
magaraca. jac Laban to nije znao, jer mu nije rekao
da namjerava bjeœati.
Jakov bjeœi iz Harana 21 Tako je pobjegao sa svim æto je imao.
31 Nato je Jakov doçuo rijeçi Labano-
vih sinova, govoreøi: “Jakov je sve
prenio na sebe æto je imao naæ otac; od
Ustao i preæao preko rijeke i krenuo
prema Gori Gilead.
22 Treøi dan javili su Labanu da je Jakov
posjeda naæega oca on je stekao sve to pobjegao.
bogatstvo.” 23 Onda je on uzeo sobom svoje roåake,
2 A Jakov je vidio na licu Labanovu da on poæao za njim u potjeru sedam dana
viæe nije prema njemu onakav kakav je hoda i stigao ga u Gori Gilead.
bio prije. 24 Ali se Bog javio Sirijcu Labanu noøu u
3 Onda je Gospodin rekao Jakovu: “Vrati snu i rekao mu: “Pazi da ne govoriæ s Ja-
se u zemlju svojih otaca i k svojoj rod- kovom ni dobro ni zlo!”
bini, i ja øu biti s tobom.” 25 Tako je Laban dostigao Jakova. A Ja-
4 Tako je Jakov dao dozvati Rahelu i Leu kov je razapeo svoj æator na gori, a Laban
k svojem stadu u polje, s roåacima svojim razapeo svoj æator na
5 i rekao im: “Vidim na licu vaæega oca da gori Gileadu.
on nije prema meni kao prije; ali je Bog 26 I Laban je rekao Jakovu; “Æto si to
mojega oca bio sa mnom. uçinio, kradomice si odveo moje køeri
6 Znate same da sam sluœio vaæem ocu kao maçem zarobljene?
koliko sam god mogao. 27 Zaæto si tajno pobjegao i pokrao me?
7 Ali vaæ otac me je varao i mijenjao mi Niti si æto rekao da te ispratim s radoæøu
plaøu deset puta; ali Bog ipak nije do- i pjesmom, s uz bubnje i lire!
pustio da mi naækodi. 28 Niti si dao da izljubim na rastanku
8 Ako je ovako rekao: ‘Æarene œivotinje svoje unuke i svoje køeri. Time si tako
neka budu tvoja plaøa,’ onda su stada ludo postupio.
omladila æarene. Ako je rekao: ‘Prugaste 29 Mogao bih sada s vama zlo postupiti,
neka budu tvoja plaøa,’ onda su stada ali mi je Bog tvojega oca rekao proæle
omladila prugaste. noøi, govoreøi: ‘Pazi da ne govoriæ s Jako-
9 Tako je Bog oduzeo stado vaæemu ocu i vom ni dobro ni zlo!’
dao ga meni. 30 A sada dobro, otiæao si jer si se zaœelio
10 U vrijeme, naime, kad su se parile kuøe oçeve; ali zaæto si mi ukrao kipove
ovce, vidio sam jasno u snu kako su mojih bogova?”
ovnovi æto su skakali na ovce bili pru- 31 Tada je Jakov rekao Labanu, govore-
gasti, æareni i pjegavi. øi: “Jest, bojao sam se jer sam mislio da
11 I anåeo Boœji rekao mi u snu, govore- bi mi ti mogao oteti svoje køeri.
øi: ‘Jakove!’ A ja sam odgovorio: ‘Evo me!’ 32 Kod koga god naåeæ svoje kipove, taj
12 On je rekao: ‘Dobro pripazi na to da neka viæe ne œivi! Pretraœi samo pred
budu svi ovnovi æto skaçu na ovce pru- naæom braøom, sve æto imam kod sebe,
gasti, æareni i pjegavi! Ja sam, zaista, sve pa si ih uzmi.” Jakov, naime, nije znao da
vidio æto ti çini Laban. ih je Rahela ukrala.
13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem po- 33 Laban je uæao u æator Jakovljev i u æa-
25 Postanak
tor Lein i u æator dviju sluækinja, ali nije ili bi uzeo joæ druge œene uz moje køeri,
naæao niæta. Izaæavæi iz æatora Leina onda pomisli, makar i nije nitko uz nas,
uæao je u æator Rahelin. da je Bog svjedok izmeåu mene i tebe!”
34 A Rahela je bila uzela kuøne kipove, 51 Dalje je rekao Laban Jakovu: “Eto, ova
pa ih stavila pod sedlo svoje deve i sjela hrpa kamenja i ovaj spomenik æto sam
na njih. I Laban je pretraœio sav æator, a ga postavio izmeåu mene i tebe.
nije naæao niæta. 52 Ova hrpa je svjedok, i ovaj stup je
35 A ona je rekla svojem ocu: “Nemoj mi svjedok, da ja neøu prijeøi preko ove
zamjeriti, gospodaru, æto ti ne mogu us- hrpe i ovoga stupa k tebi, a ni ti neøeæ
tati, jer je meni æto bude u œena!” On je prijeøi preko ove hrpe i ovoga stupa k
traœio dalje, ali nije naæao kuønih kipo- meni u zloj namjeri.
va. 53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, i Bog
36 Onda se rasrdio Jakov i ukorio Laba- njihovih otaca, neka sudi meåu nama!” I
na, i Jakov je rekao Labanu, govoreøi: Jakov se zakleo Strahom njegovog oca
“Kakva je moja krivnja i koji moj prekræaj Izaka.
da me tako œestoko progoniæ? 54 Nato je Jakov prineo œrtvu na gori i po-
37 Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa æto zvao svoje da jedu. Tako su oni jeli i ostali
si naæao iz svoje kuøe? Daj stavi ih sve preko noøi na gori.
ovdje pred svoju i moju braøu i oni neka 55 Rano ujutro Laban se dignuo izljubio
prosude tko od nas dvojice ima pravo! svoje unuke i svoje køeri i dao im svoj
38 Ima veø dvadeset godina koje sam blagoslov. Potom je Laban krenuo i vra-
sproveo kod tebe. Tvoje ovce i tvoje koze tio u svoje mjesto.
nikad se nisu izjalovile i nikad nisam
pojeo ovna tvojega stada. Jakovljev strah od Ezava i boj s Bogom-Anåelom
39 Æto bi zvijer rastrgla, nikad ti nisam
donio, sam bih uvijek podmirio ætetu. Ti
si od mene traœio ili je bilo ukraåeno
32 Tako je Jakov putovao svojim pu-
tom, i susreli su ga anåeli Boœji.
2 Kad ih je Jakov opazio, rekao je: “Ovo je
danju ili ukraåeno noøu. tabor Boœji!” I nazvao je to mjesto Maha-
40 Ondje sam bio: danju me ubijala naim.
vruøina, a noøu mraz, i san je bjeœao od 3 Onda je Jakov poslao pred sobom glas-
mojih oçiju. nike k svojem bratu Ezavu u zemlju Seir,
41 Eto, od dvadeset godina æto sam u pokrajinu Edom,
sluœio u tvojoj kuøi, çetrnaest godina 4 i zapovjedio im, govoreøi: “Ovako recite
sam sluœio za tvoje dvije køeri i æest godi- mojem gospodaru Ezavu: ‘Tvoj sluga Ja-
na za tvoju stoku, a plaøu si mi mijenjao kov poruçuje ti ovo: boravio sam i do
deset puta. sada se zadrœao kod Labana.
42 Da nije bio sa mnom Bog mojega oca, 5 Stekao volova, magaraca, stoke, sluga i
Bog Abrahamov koga ætuje i Izak, ti bi me sluækinja. Tako poruçujem svojem gos-
zaista sada otpustio praznih ruku, ali je podaru, da bih naæao milost u njegovim
Bog vidio moju nevolju i trud mojih oçima.’ ”
ruku, pa te proæle noøi ukorio.” 6 Glasnici su se vratili Jakovu i javili mu,
43 A Laban je rekao Jakovu, govoreøi: govoreøi: “Doæli smo k tvojem bratu
“Moje su køeri, moja su djeca, i moja je Ezavu; on ti ide u susret, i to sa çetiri sto-
stoka, sve æto vidiæ, jest moje. Pa æto da tine ljudi.”
uçinim danas svojim køerima ili njihovoj 7 Onda se Jakov jako prestraæio, i
djeci koju su rodile? obuzela ga briga, pa je razdijelio ljude
44 Stoga, sada hajde da ti i ja zakljuçimo koje je imao sobom i stoku i goveda i deve
savez i to neka bude za svjedoçanstvo iz- u dva tabora.
meåu mene i tebe!” 8 Mislio je: “Ako napadne Ezav jedan ta-
45 Onda je Jakov uzeo kamen i postavio bor i svlada ga, drugi øe tabor moøi pob-
ga uspravno kao stup. jeøi.”
46 I Jakov je zapovjedio svojima: “Naku- 9 Onda se Jakov pomolio: “O Boœe mojega
pite kamenja!” I oni nakupili kamenja i oca Abrahama, Boœe mojega oca Izaka,
nabacali na hrpu i onda odrœali gozbu tu Gospodine koji si rekao i meni: ‘Vrati se u
na hrpi. svoju domovinu i k svojoj rodbini, i ja øu
47 Laban je to nazvao Jegar Sahaduta, a ti biti jako dobar.’
Jakov je nazvao Galed. 10 Nisam vrijedan svih milosti i sve vjer-
48 I Laban je rekao: “Ova je hrpa kame- nosti koju si iskazao svojem sluzi, jer
nja danas svjedok izmeåu mene i tebe.” samo sa svojim putniçkim ætapom pre-
Zato joj je dao ime Galed, koraçio sam ondje Jordan, a sad pos-
49 a i Mispa, jer je rekao: “Neka bude jedujem dva tabora.
Gospodin straœar izmeåu mene i tebe 11 Izbavi me, molim, iz ruke mojega
dok smo daleko jedan od drugoga. brata, iz ruke Ezavove, jer se bojim da ne
50 Ako bi zlo postupao s mojim køerima, doåe i ne pobije nas i majke s djecom!”
Postanak 26
12 Jer ti si rekao: ‘Ja øu ti biti dobar i kad je proæao Peniel. A hramao je zbog
uçinit øu tvoje potomstvo mnogobrojno svoga kuka.
kao morski pijesak æto se ne moœe izbro- 32 Zato Izraelovi sinovi sve do danaænje-
jiti od mnoœine.’ ” ga dana ne jedu miæicu na bedrenom
13 Onu noø je ondje prenoøio, onda je od zglobu, jer je On taknuo zglob Jakovljeva
onoga æto je imao pri ruci izabrao dar za kuka, po miæici koja se stegnula.
svojega brata Ezava:
14 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvje-
sta ovaca i dvadeset ovnova;
15 trideset deva dojilica s mladima nji-
33 Kad je Jakov podigao oçi i opazio
Ezava gdje dolazi sa çetiri stotine
ljudi. Tako je on razdijelio djecu na Leu i
hovim, çetrdeset mladih krava i deset Rahelu i obje sluækinje.
mladih bikova, dvadeset magarica i de- 2 Sprijeda je postavio sluækinje i njihovu
set magarçiøa. djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a na-
16 Tada ih predao svojim slugama, jposlije Rahelu s Josipom.
svako stado posebno, i zapovjedio svo- 3 A sam je poæao pred njima i poklonio se
jim slugama: “Idite naprijed preda sedam puta do zemlje dok se nije prib-
mnom i ostavite prostora izmeåu jed- liœio svojem bratu.
noga stada i drugoga!” 4 Ezav mu je potrçao u susret, zagrlio ga,
17 I zapovjedio prvomu, govoreøi: “Kad te pao mu oko vrata i poljubio ga, a obojica
susretne moj brat Ezav, pa te upita: ‘Çiji su zaplakali.
si i kamo ideæ i çije su to œivotinje pred to- 5 I on je podigao svoje oçi, vidio œene i
bom?’ djecu, i upitao: “Tko su ovi s tobom?” A on
18 Onda ti kaœi: ‘Tvojega sluge Jakova; je odgovorio: “To su djeca koju je Bog mi-
ovo æalje on na dar svojem gospodaru lostivo darovao tvojem sluzi.”
Ezavu, on sam dolazi odmah za nama.’ ” 6 Potom su se bribliœile sluækinje sa svo-
19 Tako je zapovjedio i drugomu i treøe- jom djecom i duboko se poklonile.
mu i svima koji su gonili stado, govoreøi: 7 I Lea se bribliœila sa svojom djecom te
“Ovo i ovako recite Ezavu kad ga susret- se duboko poklonila. Najposlije su pris-
nete! tupili Josip i Rahela i duboko se poklo-
20 I joæ recite: ‘Tvoj sluga Jakov dolazi nili.
odmah za nama.’ ” Jer je mislio: “Darom 8 Onda je Ezav rekao: “Æto si htio s tom
æto ide preda mnom umirit øu ga, a onda svom povorkom koju sam susreo?” On je
øu se s njim suoçiti, moœda øe me onda li- odgovorio: “naøi naklonost u oçima svo-
jepo primiti.” jega gospodara.”
21 Tako je otiæao dar naprijed pred njim, 9 Ali je Ezav rekao: “Ja imam dosta, moj
a on je sam ostao onu noø u taboru. brate, zadrœi æto je tvoje!”
22 Ipak se dignuo joæ one noøi, uzeo je 10 A Jakov je rekao: “Ne, ako sam naæao
obje svoje œene, i obje svoje sluækinje i naklonost u tvojim oçima, onda primi
svojih jedanaest sinova i preæao gaz Ja- moj dar iz moje ruke dar, jer meni je kao
boka. da gledam u tvoje lice kao da gledam u
23 Uzeo ih, preveo preko potoka i onda lice Boœje, æto si me tako lijepo primio.
ostalo svoje imanje prenio prijeko. 11 Molim te, primi moj pozdravni dar æto
24 A Jakov je ostao sam; i onda se Çovjek sam ti ga doveo, jer mi je Bog bio milostiv
hrvao s njim sve do osvitka zore. imam svega dosta.” I on ga nagovorio, i
25 I kad je On vidio da ga ne moœe nadja- on je primio.
çati, taknuo je zglob njegova kuka, tako 12 Nato je rekao Ezav: “Hajde, dignimo se
da se Jakovu iæçaæio kuk iz zgloba dok se i hajdemo dalje, iøi øu i ja s tobom.”
hrvao s Njim. 13 Ali mu je Jakov rekao: “Moj gospodar
26 A On je rekao: “Pusti me jer je zora veø vidi da su djeca joæ nejaka, a imam na
osvanula!” Ali on je odgovorio: “Ne puæ- svojoj brizi i ovce dojilice i goveda; i ako
tam te dok me ne blagosloviæ.” ih samo jedan dan previæe gonim,
27 A on mu rekao: “Kako ti je ime?” On je izginut øe mi sve stado.
odgovorio: “Jakov.” 14 Pa neka ide moj gospodar pred svojim
28 A On je rekao: “Od sada se viæe neøeæ slugom, a ja øu onda polako iøi koliko
zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s moœe stado koje gonim i koliko mogu ne-
Bogom i s ljudima i nadjaçao si.” jaka djeca dok doåem k svojem gospoda-
29 Onda ga Jakov zamolio, govoreøi: ru u Seir.”
“Molim te kaœi mi svoje ime!” On je rekao: 15 Ezav je rekao: “Pa da ti barem ostavim
“Zaæto me pitaæ za moje Ime?” I On ga nekoliko ljudi æto me prate.” Ali je on
ondje blagoslovio. rekao: “Çemu to? Neka ja samo naåem
30 I Jakov nadjene onom mjestu ime milost u oçima svojega gospodara!”
Peniel, jer je rekao: “Vidio sam Boga li- 16 Tako se Ezav vratio istog dana svojim
cem u lice, i ostao sam na œivotu.” putom u Seir.
31 Upravo je sunce nad njim ogranulo, 17 A Jakov je otputovao dalje u Sukot i
27 Postanak
napravio sebi kuøu, a za svoju stoku sve muæko meåu vama dade obrezati.
napravio torove. Stoga se nazvalo ono 16 Onda øemo vam davati svoje køeri i
mjesto Sukot. uzimati sebi vaæe køeri i boraviti kod vas
18 Tada je Jakov doæao sretno u grad i postati s vama jedan narod.
Æekem koji je u zemlji Kanaan, doæavæi iz 17 Ako li neøete pristati na naæ prijedlog
Pan-Arama; i podigao je svoj æator ispred da se obreœete, onda øemo uzeti svoju
grada. køer i otiøi.”
19 A komad zemlje na kojem razapeo 18 Njihov je prijedlog bio po volji Hamoru
svoj æator kupio je od sinova Hamora, Æe- i Æekemu, sinu Hamorovu.
kemova oca, za stotinu komada novca. 19 I mladi çovjek nije oklijevao da prije-
20 Onda je ondje podigao œrtvenik i naz- dlog izvræi, jer je volio køer Jakovljevu, a
vao ga El-Elohe Israel (æto znaçi, Bog bio je najugledniji od svih u kuøi svojega
Izraelov). oca.
20 A Hamor i njegov sin Æekem na grad-
Jakov u Æekemu ska vrata i rekli su ljudima svojega
34 Dina, køi Lee, koju je ona rodila Ja-
kovu, izaæla je jednoga dana gle-
dati køeri te zemlje.
grada:
21 “Ovi su ljudi miroljubivi prema nama,
pa stoga neka borave i trguju u zemlji.
2 A kad ju je vidio Æekem, sin Hivejca Ha- Zaista zemlja ima na sve strane dosta
mora, vladara te zemlje, ugrabio ju i si- prostora za njih. Njihove køeri uzimat
lovao. øemo sebi za œene i davat øemo im za to
3 I prionulo je njegovo srce za køer Ja- svoje køeri.
kovljevu Dinu; on je zavoljeo djevojku, 22 A ljudi øe pristati da borave s nama i
pa joj se udvarao. biti s nama jedan narod, samo pod
4 A Æekem je zamolio svojega oca Hamo- uvjetom da se meåu nama sve æto je
ra, govoreøi: “Zaprosi mi tu djevojku za muæko dade obrezati kao æto su oni sami
œenu!” obrezani.
5 A Jakov je doznao da je on obeæçastio 23 Njihova stada i njihovo imanje i sva
njegovu køer Dinu, ali je, jer su njegovi njihova goveda neøe li nam onda dobro
sinovi bili u polju kod stoke, æutio dok se doøi? Udovoljimo im pa neka borave s
oni ne vrate. nama!”
6 Uto je doæao otac Æekemov Hamor k Ja- 24 I posluæali su Hamora i njegova sina
kovu da se porazgovori s njim. Æekema svi koji su izaæli na gradska
7 Kad su Jakovljevi sinovi doæli kuøi iz vrata; svi muœevi i svi koji su izaæli na
polja i çuli æto se dogodilo, bila je ljudima gradska vrata dali su se obrezati.
teæka muka i jako se razljutili æto je onaj 25 Dogodilo se treøega dana, kad su oni
nanio veliku sramotu Izraelu time æto je bolovali od rane, oba sina Jakovljeva, Si-
obeæçastio køer Jakovljevu. Takvo æto se meon i Levi, braøa Dinina, uzeli su svaki
nije smjelo dogoditi. svoj maç, navalili su na grad koji nije
8 Ali im je Hamor rekao, govoreøi: “Srce niæta zlo slutio i poubijali sve muæko.
mojega sina Æekema prionulo je za vaæu 26 A ubili su maçem i Hamora i njegova
køer, pa dajte mu je za œenu. sina Æekema, uzeli su Dinu iz kuøe Æeke-
9 Sprijateljite se s nama i svoje køeri move i otiæli.
udajite za nas i køerima naæim œenite se. 27 Ostali Jakovljevi sinovi navalili su na
10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam pobijene i oplijenili grad, zato æto je nji-
stoji otvorena. Œivite ovdje, trgujte i hova sestra bila obeæçaæøena.
stecite sebi imanja.” 28 Njihove ovce, goveda i magarce æto je
11 Tada je rekao Æekem ocu njezinu i bilo u gradu i u polju uzeli su.
braøi njezinoj: “Neka bih ipak naæao mi- 29 Sve njihovo imanje, i svu njihovu
lost u vaæim oçima, æto god zatraœite od djecu, i njihove œene su pohvatali i odveli
mene dat øu vam. i ugrabili su sve æto je bilo u kuøama.
12 Zatraœite od mene koliko god hoøete 30 Tada je Jakov rekao Simeonu i Leviju:
otkupa i œenidbenih darova, ja øu vam “Stavili ste me na muke, jer ste me omra-
dati æto vi od mene zahtijevate, samo mi zili narodu ove zemlje, Kanaancima i Pe-
dajte djevojku za œenu.” rizejcima. A ja imam samo malo ljudi,
13 A Jakovljevi sinovi dali su Æekemu i ako se oni skupe i dignu na mene, ubit øe
njegovom ocu Hamoru lukav odgovor, a me i onda sam propao ja i moja kuøa .”
rekli su tako jer je onaj obeæçastio nji- 31 A oni su odgovorili: “A je li on smio
hovu sestru Dinu. postupati s naæom sestrom kao s blud-
14 I oni su im rekli: “Ne moœemo na to nicom?”
pristati da svoju sestru dademo çovjeku
koji nije obrezan jer je to nama sramota. Jakov ide u Betel
15 Mi moœemo ispuniti vaæu œelju samo
pod uvjetom, da vi budete kao i mi, da se 35 Onda je Bog rekao Jakovu: “Ustani,
idi gore u Betel, boravi ondje i po-
Postanak 28
digni ondje œrtvenik Bogu koji ti se prika- 20 Jakov je stavio spomenik na njezin
zao kad si bjeœao pred svojim bratom grob, æto je na Rahelinu grobu sve do
Ezavom!” danas.
2 I Jakov je rekao svojoj kuønoj druœini i 21 Onda je otiæao Izrael dalje i razapeo
svima koji su bili s njim: “Uklonite tuåe svoj æator s onu stranu Migdal-Edera.
bogove æto se nalaze u vaæoj sredini, 22 I dok je Izrael boravio u tom kraju,
oçistite se i preodjenite se. otiæao je Ruben i legnuo s Bilhom, su-
3 Onda øemo se dignuti i poøi gore u Be- loœnicom svojega oca, i to je saznao
tel; ondje øu podignuti œrtvenik Bogu Izrael. A Jakovljevih sinova bilo je dva-
koji me je usliæao u vrijeme moje nevolje naest:
i bio sa mnom na putu kojim sam hodio.” 23 Leini sinovi bili su: Ruben, prvo-
4 Tako su predali Jakovu sve tuåe kipove roåenac Jakovljev, i Simeon, Levi, Juda,
æto su ih imali kod sebe i nauænice æto su Isakar i Zebulun;
ih nosili na svojim uæima i Jakov ih je za- 24 Rahelini sinovi bili su: Josip i Ben-
kopao pod hrast æto stoji kod Æekema. jamin;
5 I dok su putovali, Bog je velikim stra- 25 Bilhini sinovi, od Raheline sluækinje:
hom napunio sve gradove unaokolo, Dan i Naftali;
tako da nisu iæli u potjeru za Jakovljevim 26 Zilpini sinovi, od Leine sluækinje bili
sinovima. su: Gad i Aæer. To su Jakovljevi sinovi
6 Tako Jakov i sva druœina koja je bila s koji su mu se rodili u Padan-Aramu.
njim stigli su u Luz, (to jest Betel) u zemlji 27 Onda je Jakov doæao k svojem ocu
Kanaanskoj. Izaku u Mamre, u Kirjat-Arbu, (to jest
7 Ondje je on podigao œrtvenik i nazvao to Hebron) gdje su kao doæljaci boravili
mjesto El Betel, jer mu se bio ondje pri- Abraham i Izak.
kazao Bog kad je bjeœao pred svojim 28 Izakovih dana œivota bilo je stotinu i
bratom. osamdeset godina.
8 Onda je umrla Debora, dojkinja Rebe- 29 Tako je izdahnuo Izak i umro, i bio pri-
kina, i pokopali su ju ispod Betela pod druœen svojim precima, a bio je star i
hrastom, koji se otada zove Alon Bakut. pun œivota. Pokopali su ga njegovi sinovi
9 Onda se Bog opet javio Jakovu, otkada Ezav i Jakov.
se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovio
ga. Ezavovi naraætaji
10 I Bog mu rekao: “Tvoje je ime Jakov ali
se od sada viæe neøeæ zvati Jakov, nego
øe tvoje ime biti Israel!” Tako ga je nazvao
36 Ovo je rodoslovlje Ezavovo koji se
zvao i Edom.
2 Ezav je uzeo sebi svoje œene izmeåu
Izrael. køeri kanaanskih: Adu, køer Hitejca
11 Joæ mu je rekao Bog: “Ja sam El Elona, Oholibamu, køer Ane, køer Hive-
Æadaj—Bog Svemoøni. Budi plodan i jca Zibeona,
mnoœi se! Narod i mnoætvo naroda øe 3 I Basematu, køer Iæmaelovu, sestru
poteøi od tebe, i kraljevi øe iziøi iz tebe! Nebajotovu.
12 Zemlju koju sam dao Abrahamu i 4 Ada je rodila Ezavu Elifaza, a Basemata
Izaku, dajem ju i tebi i tvojim potomcima je rodila Reuela.
dajem ovu zemlju!” 5 Oholibama je rodila Jeuæa, Jalama i
13 I Bog je otiæao od njega s mjesta gdje je Koraha. To su Ezavovi sinovi, koji su mu
govorio s njim. se rodili u zemlji Kanaanaca.
14 Nato je Jakov postavio stup- 6 Ezav je uzeo svoje œene, sinove i køeri i
spomenik na mjestu gdje je govorio s sve ljude iz svoje kuøe, svoje stado, svu
njim, stup od kamena, i on je izlio na svoju stoku i sve svoje imanje koje je
njega œrtvu ljevanicu, i ulje je izlio na stekao u zemlji Kanaanaca, pa je otiæao
njega. u drugu zemlju daleko od svojega brata
15 Jakov je nazvao mjesto, gdje je Bog go- Jakova.
vorio s njim, Betel. 7 Njihov je posjed bio prevelik da bi mogli
16 Onda su krenuli iz Betela dalje. A kad ostati zajedno, a zemlja, u kojoj su bo-
su doæli u blizinu Efrate, Rahelu su na- ravili kao doæljaci nije im bila dosta veli-
pali poroåajni bolovi, a imala je teœak po- ka za sva njihova stada.
roåaj. 8 Ezav je boravio na Gori Seiru. Ezav je
17 I dogodilo se, da kad se pri teækom po- Edom.
roåaju tako jako muçila, rekla joj je 9 Ovo je rodoslovlje Ezava oca Edomaca,
babica: “Ne boj se i sada imaæ sina!” na Gori Seiru.
18 A kad je izlazila duæa njezina, jer je 10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz,
umirala, ona ga nazvala Ben-Oni, ali mu sin Ade, œene Ezavove, Reuel, sin Base-
je njegov otac nadjenuo ime Benjamin. mate, œene Ezavove.
19 Tako je umrla Rahela i pokopali su ju 11 Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar,
na putu u Efratu, to jest Betlehem. Sefo, Gatam i Kenaz.
29 Postanak
12 Timna bila je suloœnica Elifazu, sinu ljevao je Huæam iz zemlje Temanita.
Ezavovu; ona je rodila Elifazu Amaleka. 35 Kad je umro Huæam, mjesto njega
To su bili sinovi Ade, Ezavove œene. kraljevao je Hadad, sin Bedadov koji je
13 Ovo su bili Reuelovi sinovi: Nahat, Ze- pobio Midjance na Moapskom polju; a
rah, Æamah i Mizah. To su bili sinovi Ba- ime njegovu gradu bilo je Avit.
semate, œene Ezavove. 36 Kad je umro Hadad, mjesto njega kra-
14 I ovo su bili sinovi Oholibame, œene ljevao je Samla iz Masreke.
Ezavove, køeri Anine, køeri Zibeonove. 37 Kad je umro Samla, mjesto njega kra-
Ona je rodila Ezavu Jeuæa, Jalama i Ko- ljevao je Saul iz Rehobota na Rijeci.
raha. 38 Kad je umro Saul, mjesto njega kralje-
15 Ovo su bili glavari potomaka Ezavo- vao je Baal-Hanan, sin Akborov.
vih: sinovi Elifaza, prvoroåenca Ezavova, 39 Kad je umro Baal-Hanan, sin Akbo-
bili su: çelnik Teman, çelnik Omar, çel- rov, mjesto njega kraljevao je Hadar, a
nik Zefo, çelnik Kenaz, ime njegovu gradu bilo je Pau. Njegova
16 çelnik Korah, çelnik Gatam i çelnik œena zvala se Mehetabela, køi Matrede,
Amalek. To su bili Elifazovi çelovoåe u ze- køeri Mezahabove.
mlji Edom. Oni su bili sinovi Adini. 40 Ovo su imena Ezavovih çelnika po nji-
17 Ovo su bili sinovi Reuela, sina Ezavo- hovim obiteljima, i mjestima i imenima:
va: çelnik Nahat, çelnik Zerah, çelnik Æa- çelnik Tamna, çelnik Alva, çelnik Jetet,
mah, çelnik Mizah. To su bili glavari koji 41 çelnik Oholibama, çelnik Ela, çelnik
su proizaæli od Reuela u zemlji Edom; to Pinon,
su sinovi Basemate, œene Ezavove. 42 çelnik Kenaz, çelnik Teman, çelnik
18 Ovo su bili sinovi Oholibame, œene Mibsar,
Ezavove: çelnik Jeuæ, çelnik Jalam, çel- 43 çelnik Magdiel, çelnik Iram. To su bili
nik Korah. Oni su bili glavari koji su edomski çelnici po njihovim prebivali-
proizaæli od Oholibame, køeri Anine, ætima u zemlji koju su bili zaposjeli. Ezav
œene Ezavove. je bio praotac Edomaca.
19 To su bili Ezavovi sinovi, koji je Edom,
i to su bili njihovi glavari. Braøa prodaju Josipa u Egipat
20 Ovo su bili sinovi Seira, Horijca, koji
su prebivali u zemlji: Lotan, Æobal, Zi-
beon, Ana,
37
naan.
Jakov je boravio u zemlji, gdje je nje-
gov otac bio doæljak, u zemlji Ka-
21 Diæon, Ezer i Diæan. To su bili glavari 2 Ovo je rodoslovlje Jakovljevo. Josip,
Horejaca, Seirovi sinovi u zemlji Edom. mladiø od sedamnaest godina, çuvao je
22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Heman, ovce sa svojom braøom i pomagao je si-
a sestra Lotanova Tamna. novima Bilhe i Zilpe, œena svojega oca.
23 Ovo su Æobalovi sinovi: Alvan, Mana- Josip bi javljao svojem ocu sve æto bi se o
hat, Ebal, Æefo i Onam. njima loæe govorilo.
24 Ovo su bili Zibeonovi sinovi: oboje Aja 3 A Izrael je volio Josipa viæe nego sve
i Ana. To je isti Ana koji je naæao vruøa svoje sinove, jer je on bio sin njegove
vrela u pustinji kad je pasao magarca starosti. On mu je napravio i haljinu u
svojega oca Zibeona. raznim bojama.
25 Ovo su bila djeca Anina: Diæon i Oholi- 4 A kad su njegova braøa vidjela, da ga
bama, køi Anina. njihov otac viæe voli nego svu njegovu
26 Ovo su bili Diæonovi sinovi: Hemdan, braøu, zamrzili su ga, te nisu mogli s
Eæban, Jitran i Keran. njim lijepo govoriti.
27 Ovo su bili Ezerovi sinovi: Bilhan, Zaa- 5 Jedanput je Josip sanjao i pripovjedio
van i Akan. san svojoj braøi, a oni su ga joæ viæe zam-
28 Ovo su bili Diæanovi sinovi: Uz i Aran. rzili.
29 Ovo su bili çelnici Horeja: çelnik Lo- 6 On im je pripovijedao: “Çujte kakav
tan, çelnik Æobal, çelnik Zibeon, çelnik sam imao san!
Ana, 7 Bili smo ondje i vezali snoplje u polju.
30 çelnik Diæon, çelnik Ezer, çelnik Onda gle, moj se snop uspravio i ostao
Diæan. To su çelnici Horejaca po njiho- stojeøi, a vaæi se snopovi postavili una-
vim rodovima u zemlji Seir. okolo i klanjali se mojem snopu.”
31 Ovo su bili kraljevi koji su vladali u ze- 8 Onda su mu njegova braøa rekla: “Ti
mlji Edom prije nego je vladao kralj nad joæ hoøeæ kraljevati nad nama i vladati s
Izraelovim sinovima. nama?” Tako su ga joæ viæe zamrzili zbog
32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, njegovih snova i njegovih rijeçi.
a ime prijestolnici njegovoj bilo je Din- 9 Onda je drugi put sanjao i opet san pri-
haba. povjedio svojoj braøi, i rekao: “Gle, sa-
33 Kad je umro Bela, mjesto njega kralje- njao sam opet jedan san. Ovaj put,
vao je Jobab, sin Zeraha iz Bosre. sunce, mjesec i jedanaest zvijezda kla-
34 Kad je umro Jobab, mjesto njega kra- njali se meni.”
Postanak 30
10 Kad je to pripovjedio svojem ocu i svo- dvadeset srebrnjaka Iæmaelcima, a ovi
joj braøi, ukorio ga njegov otac i rekao su odveli Josipa u Egipat.
mu: “Kakav je to san æto si ga imao? Zar 29 Kad se Ruben vratio k jami i vidio da
da ja, tvoja majka i tvoja braøa zaista nema Josipa u jami, on je razderao svoje
doåemo i da se pred tobom do zemlje haljine,
poklonimo?” 30 vratio se k svojoj braøi i rekao: “Dje-
11 I otada su mu bila njegova braøa za- çaka nema viæe tu, pa kamo øu ja sada?”
vidna, ali otac je to pamtio. 31 A oni su uzeli Josipovu haljinu, zak-
12 I kad su jedanput njegova braøa lali jare i zamoçili haljinu u krv.
otiæla pasti ovce svojega oca kod 32 Onda su poslali haljinu u raznim bo-
Æekema, jama svojem ocu i poruçili mu: “Gle æto
13 Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braøa smo naæli, vidi je li to haljina tvojega sina
çuvaju ovce kod Æekema. Doåi, poslat øu ili nije!”
te k njima!” A on mu odgovorio: “Evo me!” 33 A on ju prepoznao, i rekao: “To je ha-
14 Onda mu rekao: “Hajde i vidi kako su ljina mojega sina! Divlja ga je zvijer
tvoja braøa i kako je stado pa mi javi!” proœderala. Rastrgan, rastrgan je Josip!”
Tako ga poslao iz Doline hebronske, i on 34 Tada je Jakov rastrgao svoje haljine,
je otiæao u Æekem. stavio kostrijet oko bokova i tugovao
15 A jedan çovjek ga naæao gdje luta po dugo vremena za svojim sinom.
polju i upitao ga: “Æto traœiæ?” 35 I dignuli se svi njegovi sinovi i køeri da
16 On je odgovorio: “Traœim svoju braøu, ga utjeæe, ali se on nije dao utjeæiti i
pa kaœi mi gdje sad çuvaju stado!” rekao: “Ne, s tugom øu siøi u grob k svo-
17 Çovjek je odgovorio: “Otiæli su dalje jem sinu.” Tako ga je oplakivao njegov
odavde; çuo sam ih govoriti: ‘Poøi øemo u otac.
Dotan.’ ” I otiæao je Josip za svojom 36 Nato su ga Midjanci prodali u Egipat
braøom i naæao ih u Dotanu. Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovje-
18 Oni su ga izdaleka opazili, i prije nego dniku tjelesne straœe.
im se pribliœio, skovali lukav dogovor
protiv njega da ga ubiju. Judini potomci
19 Onda su oni rekli jedan drugomu:
“Eno dolazi sanjar!
20 Hajde da ga sad ubijemo i da ga
38 Dogodilo se u ono vrijeme da je Ju-
da otiæao od svoje braøe i posjetio
nekoga çovjeka iz Adulamita po imenu
bacimo u neku jamu, pa øemo onda reøi Hira.
da ga je proœderala divlja zvijer. Vidjet 2 Ondje je Juda vidio køer nekog Kana-
øemo æto øe biti od njegovih snova .” anca, komu je bilo ime Æua; on ju uzeo za
21 Kad je to çuo Ruben, pokuæao ga izba- œenu i œivio je s njom.
viti iz njihovih ruku i rekao: “Neøemo ga 3 Ona je zatrudnjela i rodila sina, i on mu
ubijati!” nadjenuo ime Er.
22 A Ruben im je rekao: “Ne prolijevajte 4 Ona je opet zatrudnjela i rodila sina i
krvi; bacite ga radije ondje u jamu u pu- nadjenula mu ime Onan.
stinji, ali ne stavljajte ruke na njega!” 5 Ona je zatrudnjela joæ jedanput i rodila
Tako ga je htio izbaviti iz njihove ruke i joæ jednoga sina, komu je nadjenula ime
povratiti ga opet njegovom ocu. Æelah. Bilo je u Kezibu gdje ga je rodila.
23 I dogodilo se, çim je Josip doæao k svo- 6 I Juda je uzeo œenu za svojega prvoro-
joj braøi, svukli su Josipu gornju åenca Era po imenu Tamaru.
haljinu, haljinu u raznim bojama koju je 7 Ali Er, prvoroåenac Judin, nije bio po
imao na sebi. volji Gospodinu i Gospodin ga ubio.
24 Zgrabili su ga i bacili ga u jamu. A 8 Onda je rekao Juda Onanu: “Œivi sa
jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj. œenom svojega brata i çini duœnost djev-
25 Onda su sjeli ruçati; pa su podigli era da pribaviæ potomke svojem bratu!”
svoje oçi i pogledali, a to je dolazila pov- 9 A Onan je znao da djeca ne bi pripadala
orka Iæmaelaca ondje od Gileada s njiho- njemu, prosipao bi Onan sjeme na ze-
vim devama koje su bile natovarene mlju kad bi bio sa œenom svojega brata
mirodijama, balsamom i smirnom, na da nije dao potomaka svojem bratu.
putu da to donesu u Egipat. 10 A Gospodinu je bilo mrsko æto je çinio,
26 Juda je rekao svojoj braøi: “Kakva ko- pa zato je i njega ubio.
rist ako ubijemo svoga brata i sakrijemo 11 I rekao je Juda snahi svojoj Tamari:
njegovu krv? “Prebivaj kao udovica u kuøi svojega oca
27 Hajde da ga prodamo Iæmaelcima i da dok poodraste moj sin Æelah!” On se,
ne stavljamo ruke na njega, jer je naæ naime, bojao da bi mogao i ovaj umrijeti
brat i naæe meso.” I njegova braøa su ga kao njegova braøa. I Tamara je otiæla i
posluæala. œivjela u kuøi svojega oca.
28 I kad su prolazili midjanski trgovci, 12 A nakon nekog vremena, umrla je køi
izvadili su Josipa iz jame i prodali ga za Æuaova, œena Judina, a Juda, nakon œa-
31 Postanak
lovanja, se zaputio sa svojim prijateljem neka bude na tebi” I zato su ga nazvali
Hirom Adulamcem u Tamnu, da bi dao imenom Peres.
ostriøi svoje ovce. 30 Poslije se pojavio njegov brat na çijoj
13 A kad se javilo Tamari, govoreøi: “Evo, je ruci bio crveni konac i nazvali su ga
upravo ide tvoj svekar u Timnu da striœe Zerah.
ovce.”
14 A ona je svukla sa sebe svoju Josip u kuøi Potifarovoj
udoviçku odjeøu, pokrila lice koprenom,
i sjela ondje gdje se ide u Enaim, koji je
na putu u Timnu; jer je ona vidjela da je
39 Josipa su doveli u Egipat. I Potifar,
dvoranin faraonov, zapovjednik
tjelesne straœe, Egipøanin, kupio ga od
Æelah bio odrastao, a nju nisu udali za Iæmaelaca, koji su ga ondje doveli.
njega. 2 A Gospodin je bio s Josipom, te mu je
15 Kad ju Juda opazio, pomislio je da je sve iælo za rukom. Ostao je on tako u kuøi
bludnica jer je bila pokrila svoje lice. svojega gospodara Egipøanina.
16 Tada je on skrenuo s puta k njoj i 3 Njegov gospodar je vidio da je Gospodin
rekao: “Molim te daj da ti uåem!” Nije s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci
znao da mu je to bila snaha. A ona je davao uspjeh svim njegovim djelima.
rekla: “Æto øeæ mi dati da ti da mi uåeæ?” 4 Tako je Josip naæao milost u njegovim
17 On je odgovorio: “Poslat øu ti jare od oçima, dvorio ga, i on ga postavio uprav-
stada.” Ona je rekla: “Ali da mi dadeæ za- iteljem svoje kuøe i povjerio mu sve svoje
log dok ga poæaljeæ.” imanje.
18 Tada je on rekao: “Kakav zalog da ti 5 I otkada ga je postavio upraviteljem
dam?” Ona je odgovorila: “Svoj peçatni svoje kuøe i svega svojega imanja, otada
prsten s vrpcom i svoj ætap æto ti je u je Bog blagoslovio kuøu tomu Egipøani-
ruci.” Onda joj je on to dao i uæao k njoj, i nu zbog Josipa, i blagoslov Gospodinov
po njemu je zatrudnjela. bio je na svemu æto je imao u kuøi i u
19 Ona je ustala i otiæla, svukla svoju ko- polju.
prenu i odjenula opet svoju udoviçku 6 Zato je on povjerio sve svoje imanje ru-
odjeøu. kama Josipovim i uz njega nije se viæe
20 Juda je poslao jare po svojem prijate- brinuo ni za æto, osim za jelo æto bi ga
lju Adulamejcu, da natrag dobije od œene blagovao. A Josip je bio krasna stasa i li-
zalog, ali ju on nije naæao. jepa lica.
21 Onda je pitao ljude njezina mjesta, 7 I dogodilo se, poslije nekog vremena
govoreøi: “Gdje je ona bludnica æto œena njegova gospodara zagledala se u
obiçno sjedi u Enaimu na putu?” A oni su Josipa i rekla mu: “Legni sa mnom.”
mu odgovorili: “Nije ovdje bilo bludnice.” 8 Ali je on to odbio i rekao œeni svojega
22 I vratio se on k Judi i rekao: “Ne mogu gospodara: “Eto, moj gospodar se ne
ju naøi, a ljudi u mjestu su mi potvrdili: brine za mene ni za æto u kuøi i sve æto
‘Nije ovdje bilo bludnice.’ ” posjeduje meni je povjerio.
23 Onda je Juda rekao: “Neka joj bude, 9 Sam nije veøi od mene u ovoj kuøi i
samo da se ne osramotimo! Eto, ja sam niæta mi ne uskraøuje osim tebe, jer si
joj poslao jare, a ti je nisi naæao!” mu œena. Pa kako bi ja mogao uçiniti
24 I dogodilo se oko tri mjeseca kasnije, tako grdno zlo i sagrijeæiti protiv Boga?”
javili su Judi: “Tvoja snaha Tamara je za- 10 I tako je ona dan na dan govorila
bludila i povrh toga zatrudnjela.” Juda je Josipu, on ju nije posluæao, da legne s
rekao: “Izvedite je van neka se spali!” njom i da bi bio s njom.
25 Kad su ju htjeli povesti van, poslala je 11 A kad je jednoga dana Josip doæao u
ona poruku svojem svekru: “S çovjekom, kuøu na svoj posao, a nije bilo nikoga od
çije su ove stvari, zatrudnjela sam.” I joæ ukuøana unutra,
mu poruçi: “Pogledaj samo çiji je taj 12 uhvatila ga ona za njegovu haljinu,
peçatni prsten s vrpcom i taj ætap!” govoreøi: “Legni sa mnom!” A on je pustio
26 Juda je pogledao te stvari i rekao. svoju haljinu u njezinoj ruci, pobjegao i
“Ona je pravednija nego ja, jer ju nisam otrçao van.
dao svojem sinu Æelahu za œenu?” A on 13 Kad je ona vidjela da je pustio svoju
otada nije viæe priæao k njoj. haljinu u njezinoj ruci i pobjegao van,
27 I dogodilo za vrijeme roåenja, gle, a to 14 pozvala je svoje sluge i govorila im, go-
su bili blizanci u njezinoj utrobi. voreøi: “Vidite, on nam je doveo Hebrejca
28 A kad je raåala, jedan je pruœio ruku; da nas sramoti. On je uæao k meni da
a babica je uzela crven konac, privezala legne sa mnom, a ja sam glasno pov-
ga oko njegove ruke, govoreøi: “Ovaj je ikala.
izaæao prvi.” 15 A kad je on çuo da sam glasno povika-
29 Tada je on povukao natrag svoju la, ostavio je svoju haljinu pokraj mene,
ruku, i njegov se brat pojavio; ona je pobjegao je i otrçao van.”
rekla: “Kako si napravio prodor? Prodor 16 I ona je stavila njegovu haljinu uz
Postanak 32
sebe dok njegov gospodar doåe kuøi. onu u ruku.”
17 Onda mu je pripovijedila isto, govore- 12 Josip mu je rekao: “Tumaçenje toga je
øi: “Hebrejac sluga koga si nam doveo, ovo: tri loze tri su dana.
uæao je k meni da me osramoti. 13 Sada u iduøa tri dana faraon øe uzdiøi
18 Ali kad sam ja povikala iza glasa, on je tvoju glavu i vratiti te u tvoju sluœbu, i ti
ostavio svoju haljinu kod mene i pob- øeæ davati çaæu faraonu posve kao i prije
jegao van.” dok si mu bio peharnik.
19 A kad je çuo njegov gospodar svoje ri- 14 Ali se sjeti mene kad ti bude dobro, pa
jeçi œene æto mu ih je izgovorila, govoreøi: mi uçini uslugu i spomeni me faraonu
“Tako mi je uçinio tvoj sluga,” i jako se ra- da me izbavi iz ove kuøe.
zljutio. 15 Jer zaista sam silom odveden iz zem-
20 Tada ga je Gospodar Josipov uhvatio i lje Hebreja, a i ovdje nisam poçinio niæta
bacio u tamnicu gdje su leœali kraljevi za æto bi me se moralo baciti u tamnicu.”
suœnji. I on je leœao ondje u tamnici. 16 Kad je glavni pekar vidio kako je tu-
21 Ali je Gospodin bio s Josipom, iskazao maçenje bilo dobro rekao je Josipu: “I ja
mu milost, i stekao mu naklonost tamni- sam sanjao, imao sam na svojoj glavi tri
çarovu. bijele koæarice.
22 I tamniçar je povjerio Josipu sve 17 U najgornjoj koæarici bilo je svakoja-
suœnje koji su bili u tamnici; sve æto bi se kih peciva za faraona, ali su ih ptice jele
ondje vræilo, vræilo bi se po njegovoj zapo- iz koæarice na mojoj glavi.”
vijedi. 18 Rekao je Josip, govoreøi: “Tumaçenje
23 Tamniçar nije viæe nadgledao ono æto toga je ovo: tri koæarice tri su dana.
je bilo u Josipovoj ruci, jer je Gospodin 19 U iduøa tri dana faraon øe uzdiøi sa
bio s njim i æto god je on poduzeo, Gospo- tebe tvoju glavu i objesit øe te na vjeæala,
din je tomu davao uspjeh. a ptice øe s tebe jesti meso.”
20 I dogodilo treøega dana, a to je bio fa-
Josip u tamnici raonov roåendan, pripremio je on gozbu
40 Dogodilo se poslije toga da su skri-
vili peharnik i pekar egipatskog
kralja svojem gospodaru, egipatskom
za sve svoje sluœbenike; i uzdigao glavu
glavnom peharniku i glavnom pekaru iz-
meåu svojih sluga.
kralju. 21 Glavnog peharnika postavio je opet u
2 I faraon se razljutio na svoja dva dvo- njegovu peharniçku sluœbu, i on je opet
ranina, na glavnog peharnika i na glav- stavljao çaæu ruku faraonu.
nog pekara, 22 A glavnog pekara dao je objesiti,
3 i dao ih u kuøi zapovjednika tjelesne posve prema tumaçenju æto im ga je dao
straœe baciti u istu tamnicu u kojoj je Josip.
Josip bio zatvoren. 23 Ali glavni peharnik se nije sjetio
4 Zapovjednik tjelesne straœe im je Josipa, nego ga zaboravio.
odredio Josipa da ih posluœuje; tako su
bili duœe vremena u tamnici. Faraonov san
5 Onda su peharnik i pekar egipatskog
kralja, koji su bili zatvoreni u tamnici
sanjali san, obojica; san od svakoga iste
41 Tada se dogodilo, nakon dvije pune
godine, da je faraon sanjao: Gle,
stajao je pokraj Rijeke.
noøi i san od svakoga od njih imao je 2 Najedanput iziælo je iz Rijeke sedam
svoje znaçenje. krava, lijepih i debelih; one su pasle po li-
6 Kad je sutradan Josip doæao k njima, vadi.
opazio je da su œalosni. 3 Tada je iza njih iziælo iz Rijeke sedam
7 On je upitao dvorane faraonove koji su drugih krava, ruœnih i mræavih i stajale
bili s njim zatvoreni u kuøi njegova gos- su uz druge krave na obali Rijeke.
podara: “Zaæto su vam lica danas tako 4 I ruœne i mræave krave proœdrle su onih
œalosna?” sedam krava lijepih i debelih. Tako se
8 Oni su mu odgovorili: “Sanjali smo san, faraon probudio.
a za to nema tumaça.” A Josip im je 5 On je spavao i sanjao drugi put: na-
rekao: “Ne spada li tumaçenje na Boga? jedanput sedam klasova, jedrih i lijepih,
Hajde, pripovjedite mi ih!” izraslo je na jednoj slamci.
9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio 6 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih,
Josipu svoj san, govoreøi: “Vidio sam u od istoçnog vjetra opaljenih.
snu pred sobom çokot, 7 A sitni klasovi progutali su sedam kla-
10 a na çokotu su bile tri loze; izgledalo je sova debelih i punih. Faraon se probudio
kao da je napupao, procvao i groόe na i opazio da je to bio san.
njemu sazrelo u isti ças. 8 I dogodilo se ujutro se osjeøao uzne-
11 Tada je u mojoj ruci bila çaæa miren, pa dao pozvati sve egipatske çar-
faraonova i ja sam uzeo groόe, iscijedio obnjake i mudrace. Faraon im je
ga u çaæu faraonovu i dao sam çaæu fara- pripovjedio svoje sne, ali se nije naæao ni
33 Postanak
jedan koji bi ih mogao faraonu protuma- opaljenih znaçi sedam gladnih godina.
çiti. 28 To sam mislio kad sam rekao fara-
9 Onda je progovorio faraonu veliki pe- onu: Bog je pokazao faraonu æto kani
harnik, govoreøi: “Danas se sjeøam svoje uçiniti.
krivnje. 29 Eto, doøi øe sad sedam godina kad øe
10 Kad se jednom faraon rasrdio na vladati u cijeloj zemlji Egipat veliko izo-
svoje sluge i mene dao zatvoriti u kuøi bilje.
zapovjednika tjelesne straœe, mene i ve- 30 Ali iza njih nastat øe sedam gladnih
likoga pekara. godina i neøe ostati ni traga od svega izo-
11 U istoj noøi sanjali smo, ja i on. Svaki bilja u zemlji Egipat, i glad øe uniætiti
od nas imali smo san koji je od svakoga zemlju.
od nas imao je svoje znaçenje. 31 Od izobilja neøe se ni znati u zemlji
12 A bio je ondje s nama jedan mladi He- zbog gladi koja øe poslije doøi, jer øe biti
brejac, rob zapovjednika tjelesne straœe. vrlo velika.
Njemu smo to pripovijedili i on nam je 32 A æto je faraon dvaput uzastopce san-
protumaçio naæe sne; on je svakomu jao, to znaçi da je Bog to tvrdo odluçio, i
pravo protumaçio san. Bog øe to bez otezanja izvesti.
13 I bilo je da kako nam je protumaçio, 33 I sada neka potraœi faraon çovjeka
tako se dogodilo: mene su opet postavili mudra i razumna i neka ga postavi nad
u moju sluœbu, a onoga dali objesiti.” egipatskom zemljom.
14 Tada je faraon poslao i dao pozvati 34 Neka nadalje faraon odmah postavi
Josipa, i oni su ga brzo izveli iz tamnice; nadzornike po zemlji i neka pokupi
oæiæao je kosu i preodjenuo se, te doæao petinu od egipatske zemlje u sedam
pred faraona. godina izobilja.
15 Faraon je rekao Josipu: “Imao sam 35 Neka se pokupi sav prihod œetve ovih
san, ali nitko ga ne zna protumaçiti. A za dobrih godina æto sad dolaze, i neka se
tebe sam çuo da samo trebaæ çuti san i saspe œito na raspolaganje faraonovo
odmah ga moœeæ protumaçiti.” kao zaliha u gradovima, i neka se po-
16 Josip je rekao faraonu, govoreøi: “Ne hrani ondje.
mogu ja, nego øe Bog dati faraonu 36 Onda øe ta zaliha hrane biti za sedam
odgovor mira.” gladnih godina æto øe doøi na Egipat,
17 Faraon je pripovijedao Josipu: “U mo- tako da zemlja ne bude glaåu uniætena.”
jem snu stajao sam na obali Rijeke. 37 Ovaj govor je bio po volji faraonu i
18 Najedanput je iziælo iz Rijeke sedam svima njegovim slugama.
krava, debelih i lijepih; one su pasle po li- 38 I faraon je rekao svojim slugama: “Mo-
vadi. œemo li naøi çovjeka u kojem bi bio duh
19 Tada je iza njih iziælo sedam drugih Boœji kao u ovomu?”
krava, loæih, ruœnih i mræavih; nikad 39 Tada je faraon rekao Josipu: “Kad je
nisam vidio u cijelom Egiptu tako ruœnih tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga
kao æto su bile ove. koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.
20 I ruœne i mræave krave proœdrle su 40 Ti øeæ biti nad mojom kuøom, i sav
onih prvih sedam debelih krava. moj narod pokorit øe se tvojim zapovije-
21 Kad su one bile pojeåene, nitko ne bi dima, samo øu prijestoljem ja biti veøi od
mogao reøi da su ih pojele, jer su opet tebe!”
bile ruœne kao i prije. Tako sam se probu- 41 I faraon je rekao Josipu: “Evo, postav-
dio. ljam te nad svom egipatskom zemljom.”
22 I vidio sam u svojem snu: najedanput 42 I skinuo je faraon svoj peçatni prsten
izraslo na jednoj slamci, sedam punih i sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku,
lijepih klasova. dao ga onda odjenuti u haljine od najlje-
23 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih, pæeg platna i stavio mu zlatni lanac oko
od istoçnog vjetra opaljenih. vrata.
24 A sitni klasovi progutali su sedam 43 I dao ga voziti na svojim drugim koli-
klasova debelih i punih. Ovo sam ma i pred njim klicati: “Na koljena!” Tako
pripovjedio çarobnjacima, ali mi ih nitko ga je postavio nad svom egipatskom
ne zna protumaçiti.” zemljom.
25 Onda je Josip rekao faraonu: “Sni fa- 44 Onda je rekao faraon Josipu: “Ja sam
raonovi su samo jedan. Bog je objavio fa- doduæe faraon, ali protiv tvoje volje neka
raonu æto kani uçiniti. nitko ne makne ruke ili noge u zemlji
26 Sedam lijepih krava znaçi sedam go- Egipat.”
dina, i sedam lijepih klasova znaçi se- 45 Faraon je dao Josipu ime Zafnat-Pan-
dam godina; snovi su samo jedan. eah i dao mu za œenu Asenatu, køer Poti-
27 I sedam krava mræavih i ruœnih æto su Fere, sveøenika u Onu. Tako je Josip
izaæle iza onih znaçi sedam godina, i se- otiæao da proputuje svu egipatsku zem-
dam klasova praznih, od istoçnog vjetra lju.
Postanak 34
46 Josipu je bilo trideset godina kad je 7 Josip je vidio svoju braøu i prepoznao
stupio u sluœbu faraona i egipatskog ih, ali se uçinio kao stranac, oætro se
kralja. A Josip otiæavæi od faraona, otresao na njih i rekao im: “Odakle
obiæao je svu egipatsku zemlju. dolazite?” Oni su odgovorili: “Iz zemlje
47 I u sedam rodnih godina zemlja je Kanaan, da bi kupili œita.”
donijela urod u izobilju. 8 A Josip je prepoznao svoju braøu, a oni
48 On je pokupio sav prihod œetve koje je njega nisu prepoznali.
bilo u tih sedam godina u Egiptu i dao 9 Onda se Josip sjetio snova koje je ne-
nanositi œito u gradove; u svaki je grad koø sanjao o njima, i rekao im: “Vi ste
nanosio œito s okolnih polja. uhode, i dolazite ovamo da izvidite gdje
49 Tako je Josip nakupio œita kao pijeska zemlja ima slabo mjesto!”
u moru, u tolikoj mnoœini da ga je pre- 10 Oni su mu odgovorili: “Ne, gospodaru,
stao mjeriti, jer se viæe nije dalo mjeriti. nego su tvoje sluge doæle kupiti œita.
50 Prije nego je nastala glad, rodili su se 11 Svi smo mi sinovi jednoga çovjeka, mi
Josipu dva sina: rodila mu ih Asenata, smo poæteni ljudi; tvoje sluge nisu
køi Poti-Fere, sveøenika u Onu. uhode.”
51 Svojem prvoroåencu Josip je nad- 12 Ali im je on rekao: “Ne, nego ste doæli
jenuo ime Manaseh, jer: “Bog je uçinio da da izvidite gdje ima zemlja slabo mjesto.”
zaboravim svu svoju nesreøu i svu kuøu 13 Oni su rekli: “Dvanaest je tvojih sluga,
svojega oca.” svi smo braøa, sinovi jednoga çovjeka u
52 A drugomu je nadjenuo ime Efraim, zemlji Kanaanaca, ali eto, najmlaåi je
jer: “Bog me uçinio plodnim u zemlji sada s naæim ocem, a jedinoga viæe
moje nevolje.” nema.”
53 A kad je proælo sedam godina izobilja 14 A Josip im rekao: “Kako sam vam
u zemlji Egipat, rekao tako jest, govoreøi vam: ‘Vi ste
54 nastalo je sedam gladnih godina kako uhode!’
je bio Josip prorekao. Bila je glad u svim 15 O tom øete biti iskuæani: tako mi
zemljama, ali u cijeloj zemlji Egipat bilo œivoga faraona, neøete iziøi odavde dok
je kruha. ne doåe ovamo vaæ najmlaåi brat.
55 A kad je poçela gladovati i sva egipat- 16 Poæaljite jednoga izmeåu sebe da do-
ska zemlja, narod je zavapio faraonu za vede vaæega brata, a vi drugi idete u za-
kruh; a faraon je uputio sve Egipøane: tvor, da se tako ispitaju vaæe izjave, je li
“Idite k Josipu i æto vam on rekne, to çi- istina kod vas ili nije. Inaçe, tako mi
nite!” œivoga faraona, vi ste uhode!”
56 Glad je bila po cijeloj povræini zemlje, 17 On ih je dao zajedno zatvoriti na tri
a Josip je dao otvoriti sve œitnice i pro- dana.
davao je œito Egipøanima. A glad je pri- 18 Onda treøi dan Josip im je rekao: “Uçi-
tiskivala egipatsku zemlju sve viæe. nite ovo i ostanite na œivotu, jer se ja bo-
57 Iz svih zemalja su dolazili k Josipu u jim Boga:
Egipat kupiti œita, jer je bila velika glad u 19 Ako ste poæteni ljudi, onda neka os-
svim zemljama. tane jedan od vas braøe zatvoren u
vaæem zatvoru, a vi drugi idite i uzmite
Braøa Josipova idu prvi put u Egipat sobom œito za svoje gladne obitelji!
42 Kad je Jakov çuo da ima œita u Egi-
ptu, Jakov je rekao svojim sinovi-
ma: “Æto tu zurite jedan u drugoga?”
20 I dovedite mi ovamo svojega najm-
laåeg brata, tako øe se pokazati da su
vaæe izjave istinite, i vi neøete umrijeti.”
2 I joæ je rekao: “Zaista çuo sam da ima Oni su pristali na to.
œita u Egiptu. Idite i kupite nam ondje 21 Onda su rekli jedan drugomu: “Zaista
œita da ostanemo na œivotu i ne pom- smo skrivili na svojem bratu, jer smo
remo!” vidjeli njegovu duæevnu muku dok nas
3 I tako su desetorica braøe Josipove je molio za milost, a mi ga nismo htjeli
siæli kupiti œita u Egiptu. çuti, i zato je na nas doæla ova nesreøa.”
4 Ali Benjamina, brata Josipova, nije Ja- 22 Ruben ih je prekorio, govoreøi:
kov poslao s njegovom braøom, jer je “Nisam li vam rekao, ne grijeæite protiv
rekao: “Da ga ne bi snaæla kakva nes- djeçaka, ali me niste htjeli posluæati.
reøa.” Stoga se sada traœi od nas raçun za nje-
5 I tako su doæli meåu drugima, koji su govu krv.”
pridolazili, i Izraelovi sinovi da bi kupili 23 Oni nisu znali da ih Josip razumije,
œita, jer je i u zemlji Kanaanaca vladala jer je on s njima razgovarao preko tuma-
glad. ça.
6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je 24 On se okrenuo od njih i zaplakao.
bio koji je prodavao œito svima ljudima u Potom se opet vratio k njima i razgovarao
zemlji. I Josipova braøa su doæla i poklo- je s njima. Onda je dao izmeåu njih uh-
nila se pred njim sve do zemlje. vatiti Simeona i svezati ga pred njihovim
35 Postanak
oçima. 3 Ali mu progovorio Juda, govoreøi:
25 Potom je Josip zapovjedio da im se na- “Onaj çovjek nam je zaprijetio, govoreøi:
pune vreøe œitom, a pritom da se sva- ‘Ne dolazite mi na oçi ako ne bude s vama
komu njegov novac opet stavi u njegovu vaæ brat.’ ”
vreøu, i da im se dade hrana za put. Tako 4 Ako øeæ pustiti s nama naæega brata mi
im uçinili. øemo otiøi dolje i kupit øemo ti hrane.
26 Tako su oni su natovarili svoje œito na 5 A ako ga neøeæ pustiti s nama, onda ne
svoje magarce i otiæli odande. idemo ondje, jer nam je rekao onaj
27 A kad je jedan od njih u prenoøiætu çovjek: ‘Ne dolazite mi na oçi, ako ne
otvorio svoju vreøu da nahrani svojega bude s vama vaæ brat!’ ”
magarca, opazio svoje novce æto su bili 6 A Izrael je rekao: “Zaæto ste mi tu muku
odozgor u njegovoj vreøi. nanijeli i rekli tomu çovjeku da imate joæ
28 On je rekao svojoj braøi: “Moji su novci jednoga brata?”
opet tu, evo ih u mojoj vreøi!” I zadrhtalo 7 A oni su mu rekli: “Çovjek se potanko
je srce u njima. Prestraæeni pogledali su raspitivao za nas i za naæu rodbinu i upi-
jedan drugoga i rekli: “Zaæto nam je to tao je: ‘Je li vaæ otac joæ œiv? I Imate li joæ
Bog uçinio?” kojega brata?’ Mi smo mu odgovorili na
29 Tada su otiæli svojem ocu u zemlju Ka- njegova pitanja. Jesmo li mogli znati da
naan, i pripovjedili mu sve æto se dog- øe reøi: ‘Dovedite ovamo svojega brata?’ ”
odilo, govoreøi: 8 Tada je Juda zamolio svojega oca
30 “Çovjek koji je gospodar one zemlje, Izraela: “Pusti djeçaka sa mnom; onda
otresao se oætro na nas i drœao nas za øemo se zaputiti i otiøi ondje da ostane-
ljude koji su doæli uhoditi zemlju. mo na œivotu i ne pomremo mi, ti i naæa
31 A mi smo mu odgovorili: ‘Mi smo djeca.
poæteni ljudi, mi nismo uhode. 9 Ja jamçim za njega i iz mojih ruku zat-
32 Nas je dvanaest braøe, svi sinovi jed- raœi ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne
noga oca; jednoga viæe nema, a najmlaåi stavim ti ga pred oçi, bit øu ti kriv dok
je sada s naæim ocem u zemlji Kanaana- sam œiv.
ca.’ 10 Da nismo tako dugo oklijevali, do
33 Ali koji je gospodar one zemlje, rekao sada bismo se sigurno veø dva puta vra-
nam je: ‘Ovako øu doznati, da ste poæteni tili.”
ljudi: jednoga od vas braøe ostavite kod 11 Onda im je rekao njihov otac Izrael:
mene i uzmite sobom sve æto trebate za “Kad mora biti, onda uçinite ovo: uzmite
svoje gladne obitelji! æto najbolje ima u ovoj zemlji u svoje
34 Ali morate mi dovesti svojega najmla- vreøe i ponesite onomu çovjeku na dar,
åeg brata; tako øu doznati da niste neæto balzama i neæto meda, mirodija i
uhode nego poæteni ljudi. Onda øu vam smirne, ljeænjaka i badema!
vratiti i vaæega brata, i vi øete moøi u 12 Uzmite sobom novaca dvaput toliko,
zemlji slobodno hoditi.’ ” a novce æto su vraøeni odozgor u vaæim
35 A kad smo praznili svoje vreøe, svaki vreøama uzmite opet sobom; moœda je tu
je naæao zaveœljaj svojih novaca u svojoj zabuna.
vreøi. Kad su vidjeli zaveœljaje svojih no- 13 I svojega brata uzmite sobom, dignite
vaca, prestraæili su se oni i njihov otac. se pa idite opet k onomu çovjeku.
36 Rekao im je njihov otac Jakov: “Vi ste 14 Bog Svemoøni neka dade da naåete
uçinili da ostanem bez djece: Josipa viæe milost kod onoga çovjeka i da vam on
nema, Simeona viæe nema, a sad mi opet pusti vaæega brata i Benjamina! A ja
hoøete oduzeti i Benjamina. Sve se to sam sad opet bez djece, kao æto sam ne-
spuæta na mene.” koø bio bez djece!”
37 Onda je Ruben rekao svojem ocu, go- 15 Onda su ljudi uzeli taj dar, i dvaput to-
voreøi: “Ubij dva moja sina ako ti ga ne liko novaca, uzeli su sobom i Benjamina,
dovedem natrag. Povjeri ga meni i ja øu ti podigli se, otiæli u Egipat i stupili pred
ga opet dovesti!” Josipa.
38 Ali je on rekao: “Moj sin ne ide s vama; 16 A kad je Josip vidio s njima Benjami-
njegov je brat, eto, mrtav, i on je ostao na, zapovjedio je upravitelju svoje kuøe:
sam. Ako bi ga snaæla kakva nesreøa na “Odvedi te ljude u moju kuøu, zakolji
putu kojim idete, onda biste moju sijedu jedno œivinçe i priredi ga, jer øe ti ljudi o
kosu od tuge stavili u grob.” podne jesti sa mnom.”
17 Tada je çovjek uçinio kako mu je
Braøa Josipova idu po drugi put u Egipat Josip zapovjedio i odveo je ljude u Josi-
43 Tada je bila velika glad u zemlji. povu kuøu.
2 I dogodilo se, kad su potroæili 18 A ljudi su se bojali kad su bili povede-
sve œito koje su bili donijeli iz Egipta, re- ni u kuøu Josipovu, i rekli su: “Zbog no-
kao im njihov otac: “Idite opet onamo i vaca æto su prvi put bili natrag stavljeni
kupite nam neæto hrane!” u naæe vreøe, vode nas ovamo unutra da
Postanak 36
nas optuœe i domognu se nas i naæih ponijeti i svakomu stavi odozgor njegove
magaraca, te nas onda uzmu za robove.” novce!
19 Kad su pristupili bliœe k upravitelju 2 I moju srebrnu çaæu stavi najmlaåemu
kuøe Josipove, progovorili su mu na ku- u vreøu odozgor njegove novce za œito!” I
ønim vratima, on je uçinio kako mu je Josip zapovjedio.
20 i rekli: “Gospodaru, uistinu mi smo 3 Çim je svanulo jutro, otpustili su ljude
veø jedanput prije doæli ovamo kupiti s njihovim magarcima.
hrane; 4 A kad su bili ostavili grad i nisu joæ bili
21 pa kad smo doæli na mjesto prenoøi- daleko odmakli, Josip je zapovjedio up-
ravitelju svoje kuøe: “Ustani, pohitaj za
æta i otvorili svoje vreøe, naæli su se novci
svakoga od nas odozgor u njegovoj vreøi, ljudima, i kad ih stigneæ kaœi im: ‘Zaæto
ste vratili zlo za dobro?
novci naæi po svojoj punoj teœini; a mi to
sad donosimo natrag. 5 Zaæto ste ukrali srebrnu çaæu? Nije li to
22 A imamo sobom i druge novce za çaæa iz koje pije moj gospodar i iz koje on
kupiti hrane. Ne znamo tko nam je to proriçe? Tako radeøi zlo ste poçinili.’ ”
stavio naæe novce u naæe vreøe.” 6 Tako ih je on stigao i izgovorio im te iste
rijeçi.
23 A on je odgovorio: “Budite mirni i niæta
se ne bojte! Vaæ Bog i Bog vaæega oca po-7 A oni su mu rekli: “Kako moœe gospodar
takvo æto reøi? Boœe saçuvaj da tvoje
tajno je stavio blago u vaæe vreøe; ja sam
primio vaæe novce.” Onda im je izveo sluge uçine takvo æto.
Simeona. 8 A mi smo ti donijeli natrag iz zemlje
24 Nato su uveli ljude u Josipovu kuøu, Kanaan novce koje smo naæli odozgor u
svojim vreøama. Pa kako bismo mogli
donijeli im vode, i oni su oprali sebi noge,
a njihovim magarcima su poloœili hranu. ukrasti iz kuøe tvojega gospodara srebro
25 Tada su oni pripravili dar, prije negoili zlato?
9 U koga se od tvojih sluga naåe, taj neka
je Josip o podne doæao, jer su bili çuli da
øe oni ondje ruçati. umre, a mi øemo, dragi gospodaru, biti
26 Kad je Josip doæao u kuøu, izruçili sutvoji robovi.”
10 I on je rekao: “Sada neka bude tako
mu u kuøi dar koji su ponijeli sobom i po-
klonili su mu se sve do zemlje. kako ste rekli; a onaj kod koga øe se naøi
bit øe moj rob, a vi ostali bit øete slobo-
27 On ih je upitao za zdravlje i rekao: “Je
li vaæ otac dobro, starac za koga ste mi dni”
govorili; je li joæ œiv?” 11 Tada je brœe skinuo svaki svoju vreøu
na tlo, i svaki je otvorio svoju vreøu.
28 Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga,
12 A on je poçeo traœiti; poçeo od najsta-
naæ otac, joæ je œiv.” I oni klanjajuøi se
pali su niçice. rijega i doæao do najmlaåega, i naæla se
29 Tada je on podigao svoje oçi i opazio çaæa u vreøi Benjaminovoj.
svojega brata Benjamina, sina svoje ma- 13 Onda su oni razderali svoje haljine; i
svaki je opet natovario svojega magarca,
jke, te upitao: “Je li vam to najmlaåi brat
o kojem ste mi govorili?” Onda pridoda: vratili se natrag u grad.
“Bog neka ti bude milostiv, moj sinko.” 14 A Juda i njegova braøa doæli su u Josi-
30 Josipu se srce uzbudilo zbog brata, i povu kuøu, a on je joæ bio ondje, i bacili
bilo mu je da zaplaçe. Stoga je uæao u se pred njim na zemlju.
svoju sobu i tu se isplakao. 15 A Josip im rekao: “Æto ste to uçinili?
31 Tada se umio, izaæao opet van svlada- Zar niste znali da çovjek kao ja moœe
vajuøi se rekao je: “Posluœite jelo!” proricati?”
32 Onda su mu postavili posebno 16 Onda je Juda rekao: “Æto da kaœemo
mjesto, posebno njima i posebno Egi- svojem gospodaru, æto da govorimo i
kako da se opravdamo? Bog je pronaæao
pøanima, koji su jeli s njim odijeljeno od
zlodjela tvojih sluga. Eto, mi smo sad svi
njih, jer Egipøani ne smiju jesti s Hebre-
jima, zato æto je to Egipøanima odvratno.robovi svojem gospodaru, mi i ovaj u
33 Sjedili su pred njim, od najstarijega koga se naæla çaæa.”
do najmlaåega, toçno po dobi razmjeæte- 17 A on je rekao: “Daleko neka je to od
mene, da ja tako uçinim; ali u koga se
ni; zato su ljudi gledali jedan drugoga za-
çuåeni. naæla çaæa, samo on neka mi bude rob; a
vi drugi idite s mirom k svojem ocu!”
34 Onda je dao donositi od jela æto su bila
pred njim; a dio æto se davao Benjaminu 18 Onda je k njemu pristupio Juda i
bio je pet puta veøi od drugih. Tako su rekao: “Molim, gospodaru, tvoj sluga bi
oni pili i veselili se s njim. htio progovoriti rijeç svojem gospodaru,
i ne srdi se na svojega slugu, jer ti si, eto,
Josip ponovno kuæa braøu jednak faraonu.
44 Nato je on zapovjedio upravitelju 19 Moj gospodar upitao je svoje sluge,
svoje kuøe, govoreøi: “Napuni vreøe govoreøi: ‘Imate li joæ oca ili brata?’
ovih ljudi hranom, koliko god mogu 20 Mi smo odgovorili svojem gospodaru:
37 Postanak
‘Imamo joæ stara oca i malena brata koji sam Josip; jeli moj otac joæ œiv!” Ali njego-
mu se rodio u starosti; njegov je pravi va braøa nisu mu mogla odgovoriti, tako
brat umro, i tako je on ostao joæ sam od su bili zapanjeni pred njim.
svoje majke, i zato je ljubimac svojega 4 A Josip je rekao svojoj braøu: “Samo
oca.’ pristupite bliœe k meni!” Kad su pris-
21 Ti si zapovjedio svojim slugama: ‘Do- tupili bliœe, rekao je: “Ja sam vaæ brat
vedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svo- Josip onaj koga ste prodali u Egipat.
jim oçima.’ 5 Ali sad se niæta ne uznemirujte i ne ko-
22 Odgovorili smo svojem gospodaru: rite sebe zato æto ste me prodali ovamo,
‘Ne moœe djeçak ostaviti svojega oca; kad jer me Bog poslao pred vama da vas odrœi
bi ostavio svojega oca, njegov otac bi na œivotu.
umro.’ 6 Veø dvije godine vlada glad u zemlji, a
23 A ti si rekao svojim slugama: ‘Ako ne bit øe joæ pet godina u kojima neøe biti ni
doåe s vama vaæ najmlaåi brat, onda ne oranja ni œetve.
smijete viæe na moje oçi!’ 7 Ali Bog me poslao pred vama da vas
24 I kad smo se vratili tvojem sluzi, mo- saçuva na zemlji i da vam spasi œivot ve-
jem ocu, priopøili smo mu rijeçi mojega likim izbavljenjem.
gospodara. 8 Tako niste vi koji ste me ovamo prodali,
25 Opet nam je naæ otac rekao: ‘Idite opet nego Bog, jer on me uçinio ocem faraona
onamo i kupite nam neæto hrane!’ i gospodarom cijele njegove kuøe i vla-
26 A mi smo rekli: ‘Ne moœemo ondje siøi, darom cijele egipatske zemlje.
ako naæ najmlaåi brat ne poåe s nama, 9 Poœurite k mojem ocu i javite mu:
onda øemo siøi, jer ne smijemo na oçi ‘Ovako poruçuje tvoj sin Josip: Bog me
onomu çovjeku ako ne bude s nama naæ uçinio gospodarom svega Egipta; siåi k
najmlaåi brat.’ meni bez otezanja!
27 Onda nam rekao tvoj sluga, moj otac: 10 Prebivat øeæ u zemlji goæenskoj i bit
‘Znate sami da mi je moja œena rodila øeæ blizu mene, ti i tvoja djeca, i tvoja
samo dva sina. unuçad, i tvoje ovce, i tvoja goveda i sve
28 Jedan je otiæao od mene, mislim da je tvoje imanje.
bio rastrgan, jer do danas ga nisam viæe 11 Ja øu te ovdje snabdijevati, tako da
vidio. neøeæ osiromaæiti sa svojom obitelji i sa
29 Ako mi sad joæ i ovoga odvedete i svim æto imaæ; jer øe joæ pet godina potra-
snaåe ga kakva nesreøa, spravit øete jati glad.
onda moju sijedu kosu od tuge u grob.’ 12 Eto, vidite vi i moj brat Benjamin svo-
30 Pa stoga kad bih ja sada doæao natrag jim oçima da sam to ja i da vam to moja
k tvojem sluzi, svojem ocu, a djeçaka, çiji usta govore.
je sav œivot vezan uz njega, ne bi bilo s 13 Tako øete javiti mojem ocu moje vi-
nama, soko dostojanstvo u Egiptu i sve æto ste
31 on bi umro kad bi vidio da nema dje- vidjeli; pa onda brzo dovedite ovamo
çaka; i tvoje sluge zaista bi spravile si- mojega oca.”
jedu kosu tvojega sluge, naæega oca, od 14 Onda je pao oko vrata svojem bratu
tuge u grob. Benjaminu i plakao, a Benjamin je
32 Jer je tvoj sluga pred svojim ocem plakao o njegovom vratu.
jamçio za djeçaka kad je obeøao: ‘Ako ti 15 Povrh toga izljubio je svu ostalu svoju
ga ne dovedem natrag, bit øu onda svo- braøu i plakao nad njima. Potom su
jem ocu kriv dok sam œiv.’ njegova braøa s njim razgovarala.
33 Zato neka tvoj sluga, molim, ostane 16 A i u kuøu faraonovu dopro je glas, go-
mjesto djeçaka, da bude rob mojem gos- voreøi: “Doæla su braøa Josipova!” Tako
podaru, a djeçak neka ide sa svojom je to bilo drago faraonu i njegovim slu-
braøom. gama.
34 Jer kako bih se ja mogao vratiti k svo- 17 I faraon je rekao Josipu: “Kaœi svojoj
jem ocu bez djeçaka. Ne bih mogao gle- braøi neka uçine ovo: ‘Natovarite svoje
dati jad æto bi snaæao mojega oca.” œivotinje i idite u zemlju Kanaan.
18 Uzmite svojega oca i svoje obitelji i
Josip æalje po Jakova doåite k meni; dat øu vam sve najbolje
45 Onda se Josip nije viæe mogao dalje
suzdrœati pred svima koji su stajali
oko njega, i povikao je: “Neka svi izaåu is-
æto ima egipatska zemlja, i uœivat øete od
obilja ove zemlje.
19 Sada ti zapovjedam ovo: Uzmite sebi
pred mene!” Tako nije bilo nikoga uz kola iz egipatske zemlje za svoju djecu i
njega kad se Josip pokazao svojoj braøi. za svoje œene, posadite i svojega oca i
2 On je plakao tako glasno da su ga çuli doåite ovamo.
Egipøani, a doçula je za to i kuøa fara- 20 Nemojte œaliti za vaæim stvarima, jer
onova. øe biti vaæe sve æto ima najbolje u zemlji
3 Tada je Josip rekao svojoj braøi: “Ja Egipat.’ ”
Postanak 38
21 Izraelovi sinovi su uçinili tako. Josip Perez i Zerah; (ali Er i Onan su umrli u
im je dao kola po zapovijedi faraonovoj; zemlji Kanaanaca). Peresovi sinovi bili
isto tako opskrbio ih hranom za put. su: Hezron i Hamul.
22 I svakom od njih dao je nove haljine; a 13 Isakarovi sinovi bili su: Tola, Puah,
Benjaminu je dao tri stotine srebrnjaka i Jaæub i Æimron.
petere haljine. 14 Zebulunovi sinovi bili su: Sered, Elon
23 A svojem ocu je poslao deset maga- i Jahleel.
raca natovarenih najboljim plodovima 15 To su Leini sinovi koje je ona bila
kojih ima u Egiptu, i deset magarica na- rodila Jakovu u Mezopotamiji, uz
tovarenih œitom, kruhom i jestivom ocu njegovu køer Dinu. Svih osoba, njegovi
za put. sinovi i køeri, bilo je trideset i tri.
24 Tako je on ispratio svoju braøu, i kako 16 Gadovi sinovi bili su: Zifion, Hagi,
su odlazili on im je rekao: “Nemojte se Æuni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli.
putom svaåati!” 17 Aæerovi sinovi bili su: Jimna, Iæuah,
25 Tako su otiæli iz Egipta i doæli u zemlju Isui i Beriah i sestra njihova Serah. Beri-
Kanaan k svojem ocu Jakovu. ahovi sinovi bili su: Heber i Malkiel.
26 Oni su mu javili, govoreøi: “Josip je joæ 18 To su bili Zilpini sinovi koju je Laban
œiv, i on vlada nad svom egipatskom dao svojoj køeri Lei; ona ih je rodila Ja-
zemljom.” Ali se Jakovu srce skamenilo, kovu: svega æesnaest osoba.
jer im nije vjerovao. 19 Sinovi Rahele, œene Jakovljeve bili su:
27 Ali kad su mu ispripovjedili sve æto im Josip i Benjamin.
rekao Josip, i kad je vidio kola koja je po- 20 Josipu su se rodili u zemlji Egipat Ma-
slao Josip da ga dovezu, onda je oœivio naseh i Efraim koje mu je rodila Asenata,
duh njihovu ocu Jakovu. køi Poti-Fere, sveøenika u Onu.
28 Tada je rekao Izrael: “Dosta, Josip moj 21 Benjaminovi sinovi bili su: Belah,
sin joæ je œiv! Poøi øu i vidjeti ga prije nego Beker, Aæbel, Gera, Naaman, Ehi, Roæ,
umrem.” Mupim, Hupim i Ard.
22 To su bili Rahelini sinovi koje je ona
Jakov se seli u Egipat rodila Jakovu: svega çetrnaest osoba.
46 Tako se zaputio Izrael sa svim æto je
imao i doæao u Beer-Æebu, te prineo
œrtvu Bogu svojega oca Izaka.
23 Danov sin bio je Huæim.
24 Naftalijevi sinovi bili su: Jahzeel,
Guni, Jezer i Æilem.
2 Onda je Bog progovorio Izraelu u jed- 25 To su Bilhini sinovi, koju je Laban dao
nom noønom viåenju, i pozvao ga: “Ja- svojoj køeri Raheli: ona ih je rodila Jako-
kove, Jakove!” A on je rekao: “Evo me!” vu, svega sedam osoba.
3 On je rekao: “Ja sam Bog, Bog tvojega 26 Svih osoba æto su s Jakovom iæli u Egi-
oca. Ne boj se otiøi u Egipat jer øu te ondje pat, koji su izaæli iz njegova tijela, bez
uçiniti velikim narodom. œena Jakovljevih sinova, bilo je u svemu
4 Ja øu iøi s tobom u Egipat, i ja øu te za- æezdeset i æest.
ista opet dovesti natrag; a Josip øe ti svo- 27 Josipovi sinovi koji su mu se rodili u
jom rukom zaklopiti oçi.” Egiptu bili su dvojica. Svih osoba iz kuøe
5 Onda se Jakov dignuo iz Beer-Æebe. Jakovljeve koji su doæli u Egipat bilo je
Izraelovi sinovi su posadili svojega oca sedamdeset.
Jakova, svoju djecu i svoje œene na kola 28 Tada je poslao Judu pred sobom k Jo-
koja je poslao faraon da ga dovezu. sipu da bi dao upute prije njegova do-
6 Uzeli su sobom i svoja stada i svoje im- laska u Goæen. I oni su bili doæli u zemlju
anje koje su bili stekli u zemlji Goæen.
Kanaanaca. Tako su doæli Jakov i sve 29 A Josip je dao upregnuti svoja kola i
njegovo potomstvo u Egipat. izaæao u susret svojem ocu Izraelu u
7 Svoje sinove i unuke, svoje køeri i køeri Goæen; i on se pojavio pred njim, pao mu
svojih sinova i sve svoje potomstvo do- oko vrata i plakao je dugo na njegovom
veo je sobom u Egipat. vratu.
8 A ovo su imena djece Izraelove æto su 30 A Izrael je rekao Josipu: “Sada neka
doæli u Egipat, Jakovljeve i njegovih si- umrijem, poæto sam vidio tvoje lice, i
nova: Jakovljev prvoroåenac bio je Ru- znam da si joæ œiv.”
ben. 31 Nato je Josip rekao svojoj braøi i uku-
9 Rubenovi sinovi bili su: Henok, Palu, øanima svojega oca: “Idem gore da javim
Hezron i Karmi. faraonu i reøi mu: ‘Moja braøa i ukuøani
10 Simeonovi sinovi bili su: Jemuel, Ja- mojega oca koji su œivjeli u zemlji Kana-
min, Ohad, Jakin, Zohar i Æaul, sin jedne anaca doæli su k meni.
Kanaanke. 32 Ti su ljudi pastiri ovaca, jer se oni
11 Levijevi sinovi bili su: Geræon, Kohat i bave stoçarstvom, i doveli su sobom
Merari. svoje ovce i svoja goveda, i sve svoje im-
12 Judini sinovi bili su: Er, Onan, Æelah, anje.’
39 Postanak
33 Tako kad vas faraon pozove i upita: 15 A kad je nestalo novaca u zemlji Egi-
‘Kakvo je vaæe zanimanje?’ pat i u zemlji Kanaan, poçeli su svi Egi-
34 vi odgovorite: ‘Stoçari su bili tvoje pøani dolaziti k Josipu, govoreøi: “Daj
sluge od mladosti sve do sada, mi kao i nam kruha, zaæto da pomremo pred tvo-
naæi oçevi,’ da biste smjeli ostati u zemlji jim oçima? Poæto nema viæe novaca.”
goæenskoj, jer su svi pastiri ovaca 16 Onda je Josip rekao: “Dajte ovamo
Egipøanima mrski.” svoju stoku, i ja øu vam za vaæu stoku
dati kruha kad viæe nemate novaca.”
Jakov i njegovi sinovi pred faraonom 17 Tako su dovodili svoju stoku k
47 Tada je Josip otiæao i javio faraonu,
govoreøi: “Moj otac i moja braøa sa
svojim ovcama, i svojim govedima, i svim
Josipu, i Josip im davao kruha za konje,
za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih
je opskrbljivao u onoj godini kruhom u
svojim imanjem doæli su iz zemlje Ka- zamjenu za svu njihovu stoku.
naan i eno ih u zemlji Goæen.” 18 Kad je proæla ta godina, dolaziii su u
2 Petoricu od svoje braøe bio je uzeo drugoj godini k njemu i rekli mu: “Ne
sobom, pa ih predstavio faraonu. moœemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca
3 A kad je faraon upitao njegovu braøu: je nestalo, a tako i stoka, gospodaru, i
“Kakvo je vaæe zanimanje?” Odgovorili su niæta viæe nije preostalo, gospodaru,
faraonu: “Pastiri su tvoje sluge, mi kao i osim naæega tijela i naæih polja.
naæi oçevi.” 19 Zaæto da pomremo pred tvojim oçima,
4 Joæ su rekli faraonu: “Doæli smo da se mi i naæa polja? Kupi nas i naæa polja za
ovdje u zemlji jedno vrijeme zadrœimo, kruh, a mi øemo zajedno sa svojim
tvoje sluge viæe ne nalaze paæe za svoja poljima sluœiti faraonu; daj nam
stada, jer glad teæko pritiæçe zemlju sjemena da ostanemo na œivotu i ne po-
Kanaan. Stoga dopusti da tvoje sluge mremo i da polja ne budu opustoæena.”
smiju ostati u zemlji Goæen.” 20 Tako je Josip pokupovao faraonu sva
5 Onda je progovorio faraon Josipu, go- polja u zemlji Egipat, jer su svi Egipøani
voreøi: “Tvoj otac i tvoja braøa su doæli k prodavali svoja polja kad ih je glad teæko
tebi. pritisnula, tako je zemlja postala
6 Zemlja Egipat je pred tobom, pa naseli faraonova.
svojega oca i svoju braøu u najboljem di- 21 A narod se preselio u gradove, od
jelu zemlje, i neka borave u zemlji Goæen. granice jednoga egipatskog kraja do
A ako naåeæ meåu njima sposobnih granice drugoga kraja.
ljudi, postavio ih za nadglednike nad 22 Samo nije kupio sveøeniçka polja, jer
mojim vlastitim blagom.” su sveøenici dobivali od faraona utvråen
7 Onda je Josip doveo svojega oca Jakova dohodak i œivjeli su od svojega utvråenog
pred faraona; i Jakov je blagoslovio dohotka æto im ga je odredio faraon.
faraona. Stoga sveøenici nisu prodali svojih polja.
8 Faraon je rekao Jakovu: “Koliko ti je go- 23 Tada je Josip rekao narodu: “Zaista
dina?” kupio sam vas zajedno s vaæim poljima
9 Jakov je odgovorio faraonu: “Godina za faraona. Evo vam sjemena da moœete
mojega putovanja ima stotina i trideset posijati polja.
godina; malo ih je na broju, a zle su bile 24 Ali od prihoda morate jednu petinu
godine mojega œivota, i nisu dostigle dati faraonu, ostale øe çetiri petine biti
godina œivota mojih otaca koje su oni vama kao sjeme za polja i za hranu vama
proveli na svojem putovanju.” i onima u vaæem domaøinstvu, kao i za
10 Tako je Jakov opet blagoslovio prehranu vaæe djece.”
faraona i otiæao ispred faraona. 25 Tako su oni rekli: “Ti si nam spasio
11 A Josip je smjestio svojega oca i svoju œivot, pa neka naåemo milost u tvojim
braøu i dao im je posjed u zemlji Egipat u oçima, gospodaru, i rado øemo biti sluge
najboljem dijelu zemlje, naime, u kraju faraonove.”
Ramsesovu, kako je zapovjedio faraon. 26 A je Josip iz toga uçinio zakonsku ob-
12 Onda je Josip opskrbio hranom svoje- vezu æto do danaænjega dana vrijedi na
ga oca, i svoju braøu i sav dom svojega posjedu u zemlji Egipat, da se daje
oca po broju njihovih obitelji. petina faraonu; samo posjed sveøeniçki
13 A nigdje na zemlji nije viæe bilo kruha, ne pripada faraonu.
jer je glad bila jako velika, tako da je egi- 27 Tako se Izrael naselio u zemlji Egipat,
patska zemlja, i sva i zemlja Kanaan, bila u pokrajini Goæen; ondje su stekli im-
je glaåu iscrpljena. anja i veoma se umnoœili.
14 Josip je pomalo pokupio sve novce æto 28 Jakov je œivio u zemlji Egipat joæ se-
su se naæli u zemlji Egipat i u zemlji damnaest godina. Tako je bilo dana œivo-
Kanaan u svoju ruku za œito æto se ta Jakovljeva stotinu i çetrdeset i sedam
moralo kupovati, a Josip je izruçio te godina.
novce kuøi faraonovoj. 29 A kad se pribliœilo vrijeme Izraelu da
Postanak 40
umre, dozvao je svojega sina Josipa i 14 Izrael je pruœio svoju desnicu i stavio
rekao mu: “Ako sam naæao milost u tvo- je na glavu Efraimovu, iako je bio mlaåi,
jim oçima, molim te, stavi svoju ruku a svoju ljevicu na glavu Manasehovu,
pod moje stegno, da mi budeæ dobar i drœeøi ruke unakrst, iako je Manaseh bio
vjeran. Molim te nemoj me pokopati u prvoroåenac.
Egiptu, 15 I on je blagoslovio Josipa, govoreøi:
30 nego daj da legnem kod svojih otaca; “Bog pred çijim su licem hodili moji oçevi
odnesi me iz Egipta i pokopaj me u nji- Abraham i Izak, Bog koji me hranio svega
hovu grobu.” On mu je rekao: “Uçinit øu mojega œivota do danaænjega dana,
kako si rekao.” 16 Anåeo koji me izbavljao iz svake nevo-
31 Onda je on rekao: “Zakuni mi se!” I on lje, blagoslovi ove djeçake; na njima
mu se zakleo. Izrael se prignuo na neka bude moje ime i ime mojih otaca
uzglavlju postelje. Abrahama i Izaka; i u mnoætva neka se
namnoœe po zemlji!”
Jakov blagoslivlja Josipove sinove 17 Kad je Josip vidio da je njegov otac
48 Dogodilo se nakon nekog vremena
da su javili su Josipu: “Doista otac
ti je bolestan.” Onda je on uzeo sobom
stavio svoju desnicu na glavu
Efraimovu, bilo mu je krivo, pa je prihva-
tio ruku svojega oca da ju premjesti s
svoja oba sina Manaseha i Efraima. glave Efraimove na glavu Manasehovu.
2 Javili su Jakovu: “Tvoj sin Josip dolazi 18 Pritom je Josip rekao svojem ocu: “Ne
k tebi”, Izrael je skupio svoju snagu i sjeo tako, oçe moj, ovaj je prvoroåenac, pa
na postelji. stavi svoju desnicu na njegovu glavu!”
3 Tada je Jakov rekao Josipu: “Bog Sve- 19 A njegov otac je to odbio i rekao:
moøni, objavio mi se u Luzu u zemlji “Znam ja, moj sine, znam! I on øe postati
Kanaan, i blagoslovio me, narod, i on øe biti velik, ali njegov mlaåi
4 i rekao mi: ‘Uçinit øu te plodnim i brat bit øe veøi od njega, i njegovi øe po-
umnoœit øu te i uçinit øu te mnoætvom tomci postati mnoætvo naroda.”
naroda i dat øu ovu zemlju tvojem po- 20 Tako ih je toga dana blagoslovio, go-
tomstvu nakon tebe u vjeçni posjed.’ voreøi: “S vama øe Izrael blagoslivljati,
5 A sada tvoja oba sina koja su ti se rodila govoreøi: ‘Bog neka te uçini kao Efraima i
u zemlji Egipat, i prije nego sam doæao k Manaseha!’ ” Tako je on stavio Efraima
tebi u Egipat, neka budu moji—Efraim i pred Manaseha.
Manaseh neka budu moji kao Ruben i 21 Onda je Izrael rekao Josipu: “Evo, ja
Simeon! øu umrijeti, ali Bog øe biti s vama i odvest
6 A djeca koja su ti se rodila poslije njih øe vas natrag u zemlju vaæih otaca.
neka budu tvoja, a po imenu svoje braøe 22 Povrh toga tebi dajem jedan dio zem-
neka se zovu u svojem baætinstvu. lje, viæe nego tvojoj braøi æto sam ga
7 A ja, kad sam doæao iz Mezopotamije, oduzeo Amorejcima svojim maçem i svo-
umrla je Rahela pokraj mene u zemlji jim lßkom.”
Kanaan na putu kad je joæ ostalo samo
malo puta do Efrate, i ja sam ju ondje Jakovljev blagoslov
pokopao na putu u Efratu, (a to je Betle-
hem).”
8 Kad je Izrael vidio Josipove sinova, upi-
49 Zatim je Jakov dozvao svoje sinove
i rekao: “Skupite se da vam javim
æto øe vas snaøi u kasnije dane!
tao je: “Tko su ovi?” 2 Skupite se i posluæajte, Jakovljevi si-
9 Josip je rekao svojem ocu: “To su moji novi, posluæajte Izraela svojega oca!
sinovi koje mi je Bog ovdje darovao.” On 3 Rubene, ti si moj prvoroåenac, moja ja-
je rekao: “Molim, privedi ih k meni da ih kost i prvina moje muæke snage, odliçan
blagoslovim!” u dostojanstvu, odliçan u snazi.
10 Oçi Izraela bile su oslabile zbog staro- 4 Nesiguran kao voda, neøeæ imati pr-
sti tako da nije viæe mogao dobro vidjeti. venstva, jer si otiæao u postelju svojega
Tada ih je Josip priveo bliœe, on ih je oca, onda ju oskvrnuo—u moju postelju
poljubio i zagrlio. se popeo.
11 Izrael je rekao Josipu: “Nisam mislio 5 Simeon i Levi braøa su, maçevi su im
da øu te opet vidjeti, a eto, Bog mi je dao oruœje nasilja.
vidjeti joæ i tvoje potomke.” 6 U savjet njihov neka ne ulazi moja
12 A Josip ih je odmaknuo od njegovih duæa, s njihovim zborom neka se ne
koljena i prignuo se pred njim sve do druœi moje srce, jer su u svojoj srdœbi
zemlje. ubili ljude i u svojoj ljutnji ohromili vo-
13 Nato je Josip uzeo obojicu, Efraima love.
svojom desnicom, tako da je stajao Izra- 7 Prokleta da im je njihova srdœba æto je
elu slijeva, i Manaseha svojom ljevicom, tako œestoka i njihova ljutina æto je tako
tako da je stajao Izraelu zdesna, i poveo okrutna, pa øu ih razdijeliti u Jakovu i
ih k njemu. raspræiti ih u Izraelu.
41 Postanak
8 Juda, hvalit øe tebe tvoja braøa; tvoja 29 Nakon toga im je zapovjedio, govoreøi:
ruka bit øe za vratom tvojim neprijatelji- “Naskoro øu se pridruœiti svojim pre-
ma, i klanjat øe se pred tobom sinovi tvo- cima, pokopajte me kraj mojih otaca u
jega oca. æpilji na polju Hitejca Efrona,
9 Juda je mladi laviø; moj sine, od plijena 30 u æpilji æto je na polju Makpeli, ispred
si se uzdigao; a onda se spustio i legnuo Mamre u zemlji Kanaan, na polju koje je
kao lav, kao lavica, tko ga smije draœiti? kupio Abraham od Hitejca Efrona za
10 Œezlo se neøe udaljiti od Jude, ni vla- mjesto sahranjivanja.
darski ætap od njegovih nogu, dok ne 31 Ondje su pokopali Abrahama i njego-
doåe Mir; i Njemu øe se pokoravati naro- vu œenu Saru, ondje su sahranili Izaka i
di. njegovu œenu Rebeku i ondje sam ja
11 Koji veœe svoje magare za çokot, za pokopao Leu.
plemenitu lozu mlado svoje magarice; 32 Polje i æpilja na njemu bila je otkuplje-
pere u vinu svoju haljinu i u krvi groœåa na od Hitejca.”
svoj ogrtaç. 33 Kad je Jakov dovræio zapovijed svojim
12 Ima iskre u oçima od vina i zubi su mu sinovima, povukao je svoje noge natrag
bjelji od mlijeka. na postelju i preminuo i bio pridruœen
13 Zebulun øe prebivati uz obalu mor- svojim precima.
sku; postat øe luka brodova, a njegova
granica dosezat øe do Sidona. Pokop Jakova
14 Isakar je œilav magarac koji leœi iz-
meåu dviju granica;
15 vidio ugodan odmor i zemlja lijepa;
50
bio ga.
Onda je Josip pao na lice svojega
oca, plakao nagnut nad njim i lju-
pognuo je svoja leåa da nosi tovare, i po- 2 I Josip je zapovjedio svojim lijeçnicima
stao grupa robova. da balzamiraju njegova oca. I tako su li-
16 Dan øe suditi svojem narodu kao jeçnici balzamirali Izraela.
jedno od Izraelovih plemena. 3 Proælo je çetrdeset dana jer je toliko
17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na vremena trebalo za balzamiranje. Opla-
stazi koja ugriza konja za petu, tako da kivali su ga Egipøani sedamdeset dana.
øe konjanik pasti nauznak. 4 Kad su proæli dani œalosti za njim, Josip
18 Tebe çekam da me izbaviæ, o Gospod- je progovorio dvoranima faraonovim, go-
ine! voreøi: “Ako sam naæao milost kod vas,
19 Gad, razbojnici øe ga gaziti, ali øe ih on govorite, molim, za mene faraonu, govo-
na kraju potisnuti. reøi.
20 Aæer, imat øe hrane izobilja, imat øe 5 Otac je moj traœio da mu se zakunem,
poslastice kraljevske. govoreøi: ‘Evo, umirem i u grobu mojem
21 Naftali je puætena koæuta, on govori li- æto sam ga iskopao sebi u zemlji Kanaan,
jepe rijeçi. tamo me pokopaj.’ Zato bih sad poæao da
22 Josip je plodno stablo, plodno stablo pokopam svojega oca; onda øu se opet
na vrelu; preko zidova penju se njegove vratiti.’ ”
grane. 6 Faraon je rekao: “Idi i pokopaj svojega
23 Strijelci su ga teæko pritisnuli, odap- oca, kako te je zakleo.”
inju strijele na njega i mrziju ga. 7 Tako je otiæao Josip da pokopa svojega
24 Ali njegov lßk ostaje çvrst, jake su nje- oca, a s njim su poæle sve sluge faraono-
gove miæice i ruke po jakosti Svesilnoga ve, dvorske starjeæine i svi dostojanstve-
Boga Jakovljeva, (odande je Pastir, nici egipatske zemlje;
Hridina Izraelova), 8 kao i sva druœina Josipova, njegova
25 Bogom tvojega oca, koji øe ti pruœiti braøa i kuøna druœina kuøe njegova oca.
pomoø, od Svemoønoga koji øe te bla- Samo svoje œene i svoju djecu, svoje ovce
gosloviti punim blagoslovom odozgor s i svoja goveda ostavili su u zemlji Goæen.
neba, punim blagoslovom odozdol iz du- 9 A poæla su s njim i kola i konjanici, i bila
bine, punim blagoslovom iz prsiju i iz je to jako velika povorka.
utrobe! 10 Tada su doæli do gumna Atad, s onu
26 Blagoslovi tvojega oca nadvisili su stranu Jordana, i ondje su odrœali veliko
blagoslove mojih predaka, sve do i veoma sveçano jadikovanje. On je prire-
vjeçnih breœuljaka. Oni neka budu na dio svojem ocu œalost od sedam dana.
glavi Josipovoj, na tjemenu izabranoga 11 Kad su œitelji one zemlje, Kanaanci,
od njegove braøe. vidjeli kod gumna Atad œalosnu sveça-
27 Benjamin je vuk grabeœljivi, neka jede nost, rekli su: “Tu se drœi velika œalobna
grabeœ ujutro, i dijeli plijen uveçer.” sveçanost Egipøana.” Zato se nazvalo
28 Svi ovi jesu dvanaest Izraelovih ple- ono mjesto Abel-Mizraim; nalazi se s onu
mena; i to je bilo æto im je njihov otac stranu Jordana.
izgovorio kad ih je blagoslivljao. Sva- 12 A njegovi sinovi su mu uçinili onako
komu od njih dao je prigodan blagoslov. kako im je zapovjedio.
Postanak 42
13 Njegovi sinovi su ga odnijeli u zemlju ja namjesto Boga?
Kanaan i pokopali su ga u æpilji na polju 20 A vi, iako ste mislili zlo protiv mene,
Makpeli, na polju koje je Abraham otku- ali Bog je to okrenuo na dobro da izvræi
pio za grob od Hitejca Efrona, ispred ono æto se danas dogaåa, da spasi
Mamre. mnogobrojan narod.
14 Poæto je Josip pokopao svojega oca, 21 Ne bojte se sada, jer ja øu se brinuti za
vratio se natrag u Egipat, on i njegova vas, za vaæe œene i za vaæu djecu!” Tako ih
braøa, i svi koji su bili s njim i poæli na je tjeæio i ljubazno im govorio.
pokop njegova oca. 22 Josip je prebivao u Egiptu, on i doma-
15 Kad su Josipova braøa vidjela da im je øinstvo njegova oca. Josip je œivio stoti-
umro otac, i rekli su: “Æto ako se Josip nu i deset godina.
naljuti na nas, pa nam uzvrati za sve zlo 23 Josip je vidio djecu Efraimovu do
æto smo mi njemu uçinili?” treøeg koljena. I sinovi Makira, sina Ma-
16 Tako su poruçili Josipu, govoreøi: nasehova, rodili su se joæ za œivota Josi-
“Tvoj otac pred svoju smrt odredio je, go- pova.
voreøi: 24 Josip je rekao svojoj braøi: “Ja øu
17 Ovako recite Josipu: ‘Molim, oprosti uskoro umrijeti, ali øe vas Bog sigurno
svojoj braøi njihov zloçin i njihov grijeh posjetiti i odvesti iz ove zemlje u zemlju
æto su ti zlo uçinili. A sad oprosti nam, koju je pod zakletvom obeøao Abraha-
molimo, zloçin naæ, oprosti prijestupe mu, Izaku i Jakovu.”
slugu tvojega Boga oca.’ ” Kad su mu to 25 Onda je Josip zakleo Izraelove sinove,
izgovorili, Josip je zaplakao. govoreøi: “Bog øe vas zaista posjetiti,
18 Onda su sama njegova braøa doæla, onda uzmite sobom moje kosti odavde!”
pali su pred njega i rekli: “Evo nas, mi 26 Tako je Josip umro, a bilo mu je stoti-
smo tvoje sluge.” nu i deset godina. Balzamirali su ga i
19 A Josip im rekao: “Ne bojte se! Zar sam poloœili u lijes u Egiptu.
Izlazak
DRUGA KNJIGA MOJSIJEVA
Levitski Zakon
TREØA KNJIGA MOJSIJEVA
Brojevi
Çetvrta Knjiga Mojsijeva
Ponovljeni Zakon
PETA KNJIGA MOJSIJEVA
Joæua
KNJIGA JOÆUINA
Suci
KNJIGA SUDACA
Ruta
KNJIGA RUTINA
Ruta putuje s Noemom u Betlehem 12 Vratite se, drage køeri, idite kuøi! Ja
1 I dogodilo se u vrijeme kad su joæ vla
dali suci, nastala je glad u zemlji.
Onda se odselio iz Betlehema u Judi
sam odviæe stara za muœa. Pa i kad bih
mislila da imam joæ nade, i kad bih joæ
noøas imala muœa, pa i sinove rodila,
jedan çovjek sa svojom œenom i sa svoja 13 zar biste çekale na njih dok odrastu?
dva sina. Mislio se nastaniti u Moapskoj Zar biste zbog njih ostale neudate? Ne,
zemlji. drage køeri, meni je u tom gore negoli
2 Taj se çovjek zvao Elimelek, œena se vama, da se ruka Gospodinova podigla
njegova zvala Noema, dva njegova sina protiv mene.”
zvala su se Mahlon i Kilion. Oni su bili 14 One su poçele nanovo plakati. Orpah
Efraøani iz Betlehema u Judi. Kad su bili se onda oprostila od svoje svekrve, a
doæli u moapsku zemlju i ondje se nasta- Ruta je ostala kod nje.
nili. 15 Ali Noema je zamolila: “Eto, jetrva se
3 Onda je umro Elimelek, muœ Noemin, a tvoja povratila k svojem narodu i svojim
ona je ostala sa svoja dva sina. bogovima, pa se vrati i ti i slijedi svoju
4 Oni se oœenili Moabkama: jedna se jetrvu.”
zvala Orpah, druga Ruta. Oni su boravili 16 A Ruta je odgovorila: “Ne sili me tako
ondje jedno deset godina. da te ostavim i da te ne slijedim dalje.
5 Onda su umrla i oba sina, Mahlon i Kil- Kamo ti ideæ, ondje idem i ja, i gdje ti os-
ion. Tako iza smrti svojih sinova i svojega taneæ, ondje ostajem i ja; tvoj narod je
muœa je ostala œena sama. moj narod, i tvoj Bog je moj Bog.
6 Onda se ona podigla sa svojim sna- 17 Gdje ti umreæ, umrijet øu i ja, i ondje
hama da se vrati natrag iz Moapske zem- hoøu biti i ja pokopana, Gospodin neka
lje. Bila je, naime, doznala u Moapskoj uçini sa mnom æto hoøe. Samo me smrt
zemlji, da je Gospodin pohodio svoj na- moœe rastaviti od tebe.”
rod i opet mu dao kruha. 18 I kad je Noema vidjela da je tvrdo nau-
7 I tako je ona, sa svoje dvije snahe os- mila iøi s njom, prestala ju odvraøati.
tavila mjesto gdje je stanovala do sada; i 19 Tako su obje iæle dalje dok nisu doæle
one su poæle putom, da se natrag vrate u u Betlehem. Kad su doæle u Betlehem,
zemlju Judinu, sav se grad uzbunio zbog njih. Œene su
8 Stoga je rekla Noema svojim dvjema pitale: “Nije li to Noema?”
snahama: “Idite, vratite se natrag, svaka 20 Ona im je odgovarala: “Ne zovite me
u kuøu svoje majke! Neka vam Gospodin Noema, zovite me Mara, jer je Svemoøni
naplati ljubav, koju ste iskazale umr- pustio na mene veliku gorkost.
lima i meni! 21 Bogata sam otiæla, praznih ruku
9 Neka vam Gospodin dade da naåete vraøa me Gospodin. Æto me zovete
mir, svaka u kuøi svojega muœa!” Onda ih Noema kad Gospodin protiv mene istu-
poljubila, a one su poçele glasno plakati. pio i Svemoøni tugu na me navalio?”
10 One su joj rekle: “Ne, mi øemo tebe 22 Tako se Noema vratila iz Moapske
pratiti kuøi k tvojem narodu.” zemlje u pratnji Moabke Rute, svoje
11 A Noema je rekla: “Vratite se, drage snahe, koja je htjela s njom iøi. Doæli su u
køeri, zaæto biste iæle sa mnom? Imali joæ Betlehem upravo poçetkom jeçmene
sinova u mojoj utrobi koji bi vam mogli œetve.
biti muœevi?
Ruta 206
Ruta na polju Boazovu korite je!”
2 Noema je imala roåaka po muœu, ço-
vjeka vrlo bogata iz roda Elimelekova,
po imenu Boaza.
17 Tako je ona pabirçila na njivi sve do
veçeri, i kad je onda izmlatila æto je bila
napabirçila, bilo je gotovo efa jeçma.
2 I jednoga je dana Moabka Ruta rekla 18 Ona je to uzela na sebe i otiæla u grad.
Noemi: “Rado bih iziæla u polje, i ako mi Kad je njezina svekrva vidjela koliko je
se dopusti, pabirçila bih klasje.” Ona je napabirçila, i kad ona joæ izvadila i dala
odgovorila: “Idi, draga køeri!” joj æto joj je preteklo poæto se nasitila.
3 I ona otiæla, i pabirçila je u polju za œete- 19 I njezina svekrva joj rekla: “Gdje si to
ocima. Dogodilo se, te je doæla na njivu pabirçila danas? Gdje si bila na poslu?
Boazovu, koji je bio od roda Elimelekova. Neka je blagoslovljen koji ti je bio tako
4 Upravo je doæao Boaz iz Betlehema i dobar!” I ona je pripovjedila svojoj
pozdravio œeteoce: “Gospodin s vama!” svekrvi kod koga je radila danas, i rekla:
Oni su odgovorili: “Gospodin te blago- “Çovjek, kod koga sam danas radila zove
slivljao!” se Boaz.”
5 Onda je upitao Boaz slugu koji je 20 Noema je rekla svojoj snahi: “Neka je
nadzirao œeteoce: “Çija je ovo djevojka?” blagoslovljen od Gospodina on koji svoje
6 Odgovorio je sluga, koji je nadzirao œe- dobrote ne uskraøuje ni œivima ni mrtvi-
teoce, govoreøi: “To je Moabka, djevojka ma” I rekla joj Noema: “Taj nam je çovjek
koja je s Noemom doæla iz Moapske zem- u rodu, jedan od onih koji su nam duœni
lje. otkup.”
7 Molila je: ‘Rado bih pabirçila i kupila 21 I Moabka Ruta pripovijedala je dalje:
klasje izmeåu snopova za œeteocima.’ I “Joæ mi je rekao: ‘Drœi se mojih ljudi dok
doæla je i od ranoga jutra do sada bila je ne budu gotovi s mojom cijelom œe-
na nogama, i jedva da je samo malo ot- tvom.’ ”
poçinula.” 22 Noema je rekla svojoj snahi Ruti: “Do-
8 Onda je Boaz rekao Ruti: “Sluæaj, køeri bro, draga køeri, idi s njegovim djevo-
moja, nemoj iøi na njivu koga drugoga jkama! Onda te na drugoj njivi ne mogu
pabirçiti, i ne odlazi odavde, nego se drœi dirati.”
mojih djevojaka! 23 I tako se ona kod pabirçenja drœala
9 Pazi na kojoj njivi one œanju, pa idi za Boazovih djevojaka, dok se nije dovræila
njima! Ja sam slugama zapovjedio da te œetva jeçma i œetva pæenice. Onda je
ne diraju. Kad oœedniæ, idi k posudama i œivjela u kuøi kod svekrve svoje.
pij æto su sluge donijele!”
10 Onda je ona pala niçice, poklonila se Savjet Noemin
sve do zemlje i rekla mu: “Kako to da si mi
tako milostiv i da si tako prijazan prema
meni, makar sam strankinja.”
3 Jednoga dana joj je rekla njezina sve-
krva Noema: “Draga køeri, ne treba li
da ti potraœim gdje bi ti moglo biti dobro?
11 Rekao joj Boaz, govoreøi: “Çuo sam ja 2 Evo, Boaz, roåak naæ, sa çijim si djevo-
sve æto si uçinila svojoj svekrvi iza smrti jkama bila zajedno, vijat øe ove noøi
svojega muœa. Oca, majku i zaviçaj si os- jeçam na gumnu.
tavila, pa si doæla k narodu koji prije nisi 3 Umij se i namaœi, odjeni na se svoje naj-
znala. bolje pa idi na gumno! Pripazi na to da te
12 Gospodin neka ti plati za tvoje djelo! on ne vidi dok ne jede i ne napije se!
Potpuna plaøa neka ti bude od Gospodi- 4 Kad onda on legne spavati, pazi gdje øe
na, Boga Izraelova, kad si doæla, da se leøi, pa idi ondje, digni pokrivaç s njego-
pod krila njegova skloniæ!” vih nogu i lezi ondje; i on øe ti veø reøi æto
13 Ona je odgovorila: “Naæla sam milost øeæ çiniti.”
u tvojim oçima, gospodaru, jer si me 5 Ona joj odgovorila: “Æto god mi rekneæ,
utjeæio i prijazno progovorio svojoj uçinit øu.”
sluækinji, ako i nisam kao jedna od tvojih 6 I tako je ona otiæla na gumno i uçinila
sluækinja.” sve onako kako joj je bila rekla njezina
14 Kad je bilo vrijeme jesti, rekao joj svekrva.
Boaz: “Doåi i jedi kruha s nama i umoçi 7 Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio,
zalogaj svoj u ocat!” I ona je sjela pokraj legnuo da spava iza stoga œita; ona je
œetelaca, i on je stavio pred nju toliko doæla polako, podignula pokrivaç s
prœenih zrna da se mogla nasititi i joæ joj njegovih nogu i legla ondje.
preteklo. 8 Oko ponoøi trgnuo se çovjek, okrenuo i
15 Kad je onda ustala da pabirçi dalje, vidio œenu gdje leœi kod njegovih nogu.
zapovjedio je Boaz svojim slugama: “Ona 9 Kad je upitao: “Tko si?”, odgovorila je
smije pabirçiti i meåu snopovima, i ona: “Ruta, tvoja sluækinja. Raæiri skut
nemojte ju pri tom smetati! svoje haljine na svoju sluækinju, jer ti si
16 Nego joæ od svojih rukoveti navlaæ roåak koji duguje otkup.”
ispuætajte i ostavljajte joj neka kupi; ne 10 Onda je on rekao: “Gospodin neka te
207 Ruta
blagoslovi, køeri moja! Ljubav koju mi nost otkupa: “Onda je ja ne mogu otku-
sad pokazujeæ ljepæa je od one prve, jer piti za sebe, jer bih oætetio svoju vlastitu
nisi trçala za mladim ljudima, ni siro- baætinu. Otkupi je ti za sebe—æto bi
maænim ni bogatim. trebalo da ja otkupim, jer ja ju neøu
11 I zato, køeri moja, budi bez brige! Æto otkupiti.”
god zatraœiæ, uçinit øu ti, jer zna svaki u 7 A bio je od starine ovaj obiçaj u Izraelu
gradu da si çestita œena. kod otkupljenja i zamjene: da sva stvar
12 A svakako je istina da ja dugujem bude pravomoøna, izuo bi jedan svoju
otkup, ali ima joæ jedan drugi koji ima obuøu i dao drugomu. To je bila potvrda
duœnost otkupa i bliœi ti je roåak od u Izraelu.
mene. 8 Stoga kad je onaj roåak koji je imao
13 Ostani ovu noø ovdje, a ujutro duœnost otkupa, bio rekao Boazu: “Kupi
htjedne li on ispuniti svoju duœnost to za sebe!”, izuo svoju obuøu.
otkupa prema tebi, dobro, neka to uçini! 9 Onda je rekao Boaz starjeæinama i
A nije htio ispuniti svoju duœnost otkupa svima nazoçnima: “Vi ste sad svjedoci da
prema tebi, ja øu se zauzeti za te, tako mi sam od Noeme kupio sve æto je bilo
œivoga Gospodina! Sad spavaj mirno do Elimelekovo i æto je bilo Kilionovo i Mahl-
jutra!” onovo.
14 I kako je do jutra spavala kod njego- 10 Uz to sam dobio za œenu Moabku
vih nogu, ustala je dok joæ nije mogao Rutu, œenu Mahlonovu, da podignem
çovjek çovjeka raspoznati. Onda je on ime pokojnomu na njegovoj baætini , da
rekao: “Ne smije se znati da je œena doæla ne bi izginulo ime pokojnomu iz kruga
na gumno.” njegove braøe i s vrata njegova zaviçaj-
15 Onda ju pozvao: “Daj ogrtaç koji imaæ noga mjesta. Tomu ste vi danas svje-
na sebi, i drœi ga!” Ona ga pridrœala, a on doci.”
je izmjerio æest mjerica jeçma i nasuo joj, 11 Svi na vratima nazoçni i starjeæine su
i onda otiæao u grad. izjavili: “Mi to svjedoçimo. Neka Gospo-
16 Kad je ona doæla k svojoj svekrvi, upi- din œenu, koja ulazi u tvoju kuøu, uçini
tala ju ova: “Æto si postigla, draga køeri?” kao Rahelu i Leu, koje su obje sazidale
Ona joj pripovjedila toçno kako je s njom kuøu Izraelovu! Neka ti izvræujeæ moø u
postupao çovjek. Efrati i neka sebi naçiniæ ime u Betle-
17 A ona je rekla: “Ovih æest mjerica hemu!
jeçma darovao mi, jer mi je rekao: ‘Ne 12 Neka kuøa tvoja bude kao kuøa
smijeæ praznih ruku doøi svojoj svekrvi.’ ” Peresa, koga je rodila Tamara Judi, po
18 Onda ova je rekla: “Çekaj sad mirno, potomstvu koje neka ti dade Gospodin
draga køeri, dok doznaæ kako øe stvar iz- od te mlade œene!”
iøi, jer çovjek se neøe prije smiriti dok ne 13 Potom je uzeo Boaz Rutu sebi, i ona je
svræi stvar joæ danas.” postala njegova œena. Kad je on otiæao k
njoj, Gospodin je blagoslovio i ona je za-
4 Boaz je uto bio otiæao na gradska vra-
ta i ondje sjeo. I kad je prolazio onaj
roåak, koji je dugovao otkup, a o kojemu
trudnjela i rodila sina.
14 Onda su rekle œene Noemi: “Neka je
blagoslovljen Gospodin koji ti nije danas
je Boaz govorio, pozvao ga: “Hodi ovamo i uskratio zaætitnika; i neka njegovo Ime
sjedni ovdje!” On je doæao i sjeo. bude slavno u Izraelu!
2 I doveo Boaz deset ljudi izmeåu grad- 15 Neka bude utjeha tvojemu srcu i tvoj
skih starjeæina i zamolio ih: “Sjednite skrbnik u starosti, jer ga rodila tvoja
ovdje!” I oni su sjeli. snaha koja te ljubi, ona koja ti viæe vri-
3 Onda je rekao çovjeku, koji je imao jedi nego sedam sinova.”
duœnost otkupa: “Noema koja se vratila 16 Noema je uzela dijete, stavila ga na
iz Moapske zemlje prodaje njivu æto je svoje krilo, i bila je njegova odgojiteljica.
bila naæega roåaka Elimeleka. 17 Susjede su mu dale ime, kad su rekle:
4 Mislio sam da ti predloœim da ju kupiæ “Rodio se Noemi sin, i nazvali su ga Obed.
pred ovima æto sjede ovdje, i pred narod- On je otac Davidova oca Jeseja.
nim starjeæinama! Ako je hoøeæ otkupiti, 18 Ovo je rodoslovlje Peresovo: “Peresu
uçini to, ako neøeæ, kaœi mi da znam, jer se rodio Hezron;
osim tebe nema nikoga koji ima pravo 19 Hezronu se rodio Ram, Ramu se rodio
otkupa, jer ja dolazim tek poslije tebe.” Aminadab;
Onaj je odgovorio: “Ja øu je otkupiti.” 20 Aminadabu se rodio Nahæon,
5 Onda je Boaz rekao: “Ako kupiæ od Nahæonu se rodio Salmon;
Noeme njivu, s tim dobivaæ i Moabku 21 Salmonu se rodio Boaz, Boazu se ro-
Rutu, œenu pokojnoga, da tako podigneæ dio Obed;
ime pokojniku na njegovoj baætini .” 22 Obedu se rodio Jesej, Jeseju se rodio
6 Onda je rekao roåak koji je imao duœ- David.
208
1 Samuel
PRVA KNJIGA SAMUELOVA
2 Samuel
DRUGA KNJIGA SAMUELOVA
I Kraljevi
PRVA KNJIGA KRALJEVA
David starac. Salomon postaje kralj 15 Tako je poæla Batæeba kralju u sobu. A
1 Kralj David je bio ostario i postao vre-
meæan. Premda su ga pokrivali, nije
se mogao ugrijati.
kralj je bio vrlo star, i Abiæaga Æunamka
ga dvorila.
16 Kad se Batæeba poklonila pred kra-
2 Stoga su mu svjetovale njegove sluge: ljem i bacila niçice, upitao ju kralj: “Æto
“Neka se potraœi za gospodara kralja œeliæ?”
mlada djevojka, koja bi kralja dvorila i 17 Ona mu je odgovorila: “Moj gospo-
bila mu na ruku kao skrbnica. Kad bude daru, ti si se zakleo svojoj sluækinji Gos-
ona na tvojemu krilu, ugrijat øe se veø podinom, svojim Bogom: ‘Tvoj sin
gospodar kralj.” Salomon bit øe kraljevati poslije mene, i
3 I potraœili su lijepu djevojku po cijeloj on øe sjediti na mojem prijestolju.’
zemlji izraelskoj i naæli su Abiæagu iz Æu- 18 A, evo, Adonija postaje kralj, a da ti,
nama, te je doveli kralju. moj gospodaru i kralju, ne znaæ za to.
4 Djevojka je bila vrlo lijepa, i ona je nje- 19 Dao je naklati volova, tovne teladi i
govala kralja i sluœila mu, ali ju kralj nije mnogo ovaca i pozvao je sve kraljeve si-
spoznao. nove i sveøenika Abiatara i vojskovoåu
5 Adonija, sin Hagitin, pomislio je u svo- Joaba, a tvojega slugu Salomona nije po-
joj preuzetnosti: “Ja sam buduøi kralj!” zvao.
Zato nabavi sebi bojnih kola i konjanika 20 U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte
i pedeset ljudi koji su trçali pred njim. su sada oçi svega Izraela. Javi im, tko øe
6 Njegov otac nikad mu se u svojemu œi- kao nasljednik sjesti na prijestolje moje-
votu nije usprotivio i nije ga upitao: ga gospodara i kralja!
“Zaæto çiniæ takvo æto?” Uz to je imao vrlo 21 Inaçe, doøi øe tako daleko da øemo ja i
lijepu vanjætinu i bio je od roåenja prvi moj sin Salomon biti tu kao zloçinci, çim
iza Absaloma. moj gospodar i kralj poçine kod svojih
7 On je stupio u dogovore s Joabom, si- otaca.”
nom Serujinim, i sa sveøenikom Abia- 22 Dok je ona joæ govorila s kraljem,
tarom, i obojica su se prikljuçili i doæao je prorok Natan.
pomogli Adoniji. 23 Javili su kralju: “Prorok Natan je
8 Ali sveøenik Sadok i Benaja, sin Jeho- ovdje.” On je stupio pred kralja i bacio se
jadov, prorok Natan i Æimej i Rei nisu pred kraljem niçice na svoje lice.
pristali za Adonijom. 24 I Natan je rekao: “Moj gospodaru i kra-
9 I kad je Adonija zaklao ovaca, volova, lju, jesi li ti zapovjedio: ‘Adonija øe biti
tovne teladi na kamenu Zoheledu kod iz- kralj poslije mene, on øe sjediti na mo-
vora Rogela, pozvao svu svoju braøu, jem prijestolju?’
kraljeve sinove, i sve ljude iz Judeje, koji 25 On je danas otiæao i dao je naklati vo-
su bili u kraljevskoj sluœbi. lova, tovne teladi i mnogo ovaca. Pozvao
10 Ali nije pozvao proroka Natana, ni je sve kraljeve sinove i vojskovoåe i sve-
Benaja, ni Davidovih junaka, ni svojega øenika Abiatara. I eno jedu i piju kod
brata Salomona. njega i viçu: œivio kralj Adonija!
11 Onda je rekao Natan Batæebi, Salo- 26 A mene, tvojega sluge, ni sveøenika
monovoj majci, govoreøi: “Jesi li çula da Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni
Adonija, sin Hagitin, postaje kralj a da tvojega sluge Salomona nije pozvao.
David, gospodar naæ, ne zna niæta o 27 Ako je to bilo nareåeno od mojega gos-
tomu? podara i kralja, to nisi dao obavijestiti
12 A sada daj da ti savjet dadem kako svojega slugu tko øe kao nasljednik
moœeæ sebi i svojem sinu Salomonu spa- sjediti na prijestolju mojega gospodara i
siti œivot! kralja.”
13 Hajde, idi odmah kralju Davidu i kaœi 28 Nato je odgovorio kralj David, govore-
mu: ‘Moj gospodaru i kralju, nisi li se øi: “Zovnite mi Batæebu!” Ona se pojavila
ipak zakleo svojoj sluækinji, govoreøi: pred kraljem i stupila pred kralja.
“Moj sin Salomon øe biti kralj poslije 29 I kralj se zakleo i rekao: “Tako mi
mene i on øe sjediti na mojem prijes- œivoga Gospodina, koji me izbavio iz
tolju.” Pa zaæto onda Adonija postaje svake nevolje!
kralj?’ 30 Ja sam ti se zakleo Gospodinom, Bo-
14 Onda dok ti ondje budeæ govorila s gom Izraelovim: ‘Tvoj sin Salomon bit øe
kraljem, doøi øu ja za tobom i potvrdit øu kralj poslije mene, i on øe mjesto mene
tvoje rijeçi.” sjediti na mojem prijestolju; joæ øu to
1 Kraljevi 256
danas izvesti.” ijestolje.
31 Onda se Batæeba poklonila kralju 47 I doæle su kraljeve sluge blagosloviti
licem do zemlje, i rekla: “Vjeçno neka œivi naæega gospodara, kralja Davida, govo-
moj gospodar, kralj David!” reøi: ‘Tvoj Bog neka uçini ime Salo-
32 I kralj David je rekao: “Zovnite mi sve- monovo joæ slavnijim od tvojega imena i
øenika Sadoka i proroka Natana i njegova prijestolja joæ uzviæenijim od
Benaju, sina Jehojadova!” Tako se oni tvojega prijestolja!’ Onda se sam kralj
pojavili pred kraljem. poklonio na svojoj postelji.
33 A kralj im rekao: “Uzmite sobom sluge 48 I uz to je ovako kliknuo: ‘Blagoslovljen
svojega gospodara, dajte posaditi moje- neka je Gospodin, Bog Izraelov, koji je
ga sina Salomona na moju mazgu i dao danas da mogu vidjeti svojim oçima
odvedite ga do Gihona! kako jedan sjedi na mojem prijestolju!’”
34 Ondje neka ga sveøenik Sadok i pro- 49 Onda su se prepali svi uzvanici koji su
rok Natan pomaœu za kralja nad Izra- bili kod Adonije, ustali su, i svaki je
elom; zatrubiti u trubu i viçite: œivio kralj otiæao svojim putom.
Salomon! 50 I Adonija se pobojao Salomona; zato
35 Onda uzaåite za njim ovamo, i on se ustao, otiæao i uhvatio se za rogove œr-
neka doåe i sjedne na moje prijestolje, tvenika.
jer on øe biti kralj mjesto mene. Jer ja 51 Javili su Salomonu: “Adonija se pobo-
sam njega odredio za vladara nad Izrae- jao kralja Salomona i eno se uhvatio za
lom i Judom.” rogove œrtvenika i moli: ‘Kralj Salomon
36 Benaja, sin Jehojadov, je dogovorio mora mi se najprije zakleti da neøe svoje-
kralju: “Tako neka bude! Tako je volja ga sluge maçem pogubiti.’ ”
Gospodina, mojega Boga gospodara i 52 Salomon je rekao: “Ako se pokaœe kao
kralja. poæten çovjek, neøe mu dlaka pasti na
37 Kako je bio Gospodin s mojim gospo- zemlju; ali ako se vidi da çini zlo, poginut
darom i kraljem, tako neka bude i sa øe.”
Salomonom i neka uzvisi njegovo prijes- 53 Nato je kralj Salomon poslao i dao ga
tolje joæ viæe nego prijestolje Davida, mo- odvesti od œrtvenika. Kad je doæao i bacio
jega gospodara i kralja!” se niçice pred kraljem Salomonom,
38 I siæli su sveøenik Sadok i prorok Na- rekao mu Salomon: “Idi u svoju kuøu!”
tan i Benaja, sin Jehojadov, s Kerete-
jcima i Peletejcima, dali su Salomona Davidova smrt. Salomonova stroga vladavina
posaditi na mazgu kralja Davida i odveli
ga do Gihona.
39 Sveøenik Sadok, koji je bio uzeo
2 Kad se pribliœilo vrijeme Davidu um-
rijeti, dao je on svojem sinu Salo-
monu ovu zapovijed:
sobom rog s uljem iz æatora pomazao je 2 “Ja idem kamo ide sve æto je zemaljsko,
Salomona. Zatrubili su u trubu i sav na- stoga budi jak i pokaœi se kao çovjek!
rod je povikao: “Œivio kralj Salomon!” 3 Drœi zakon Gospodina, svojega Boga,
40 Onda je poæao sav narod gore za njim. idi njegovim putovima i obdrœavaj njego-
Ljudi su svirali u frule i klicali su tako ve zakone, zapovijedi, propise i uredbe,
glasno da se sva zemlja razlijegala od nji- kako to stoji napisano u Mojsijevu za-
hove vike. konu, da bi imao uspjeh u svemu æto
41 To su çuli Adonija i svi uzvanici koji su çiniæ i poduzimaæ.
bili kod njega, upravo kad su svræili 4 Onda øe dati Gospodin da se ispuni
gozbu. Kad je Joab zaçuo glas trube, upi- njegovo obeøanje koje je dao meni, kad je
tao je: “Zaæto ta velika vika u gradu?” rekao: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili na
42 Dok je on joæ govorio, doæao je Jona- svoje djelovanje i vjerno hodili preda
tan, sin sveøenika Abiatara. Adonija je mnom svim svojim srcem i svom svojom
rekao: “Uåi, ti si çovjek hrabar i nosiæ do- duæom, onda øe uvijek jedan od tvojih
bru vijest!” sjediti na Izraelovu prijestolju.’
43 A Jonatan je odgovorio Adoniji rekav- 5 Nadalje, znaæ sam æto mi je uçinio
æi: “Ne! Naæ gospodar, kralj David, posta- Joab, sin Serujin: æto je uçinio obojici
vio je Salomona za kralja. Izraelovih vojskovoåa, Abneru, sinu
44 Kralj je s njim poslao sveøenika Sado- Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je
ka i proroka Natana i Benaju, sina Jeho- ubio i u miru poçinio krvoproliøa, kakva
jadova, i Keretejce i Peletejce, oni su ga se u ratu dogaåaju, i krvlju æto se smije
dali posaditi na kraljevu mazgu. proliti samo u ratu, natopio pojas oko
45 I sveøenik Sadok i prorok Natan svojih bokova i obuøu na svojim
pomazali su ga na Gihonu za kralja. nogama.
Odatle uz glasno klicanje su otiæli gore i 6 Stoga radi po svojoj mudrosti i nemoj
sav je grad uzavreo. To je vika æto ste dati da se njegova sijeda glava spusti s
çuli. mirom u grob.
46 I Salomon sjedi na kraljevskom pr- 7 A sinovima Barzilaja od Gileada iskaœi
257 1 Kraljevi
ljubav: neka budu meåu onima koji jedu 23 Nato se zakle kralj Salomon Gospodi-
za tvojim stolom, jer su oni doæli meni nom: “Neka me kazni Bog kako hoøe, ako
isto tako u susret kad sam morao bjeœati Adonija nije izrekao rijeç protiv svojega
pred tvojim bratom Absalomom. œivota!
8 Nadalje øeæ joæ neæto obraçunati sa 24 I tako mi œivoga Gospodina koji me je
Æimejem, sinom Benjaminovca Gere iz postavio, posadio me na prijestolje mo-
Bahurima. On je na mene izbacio na- jega oca Davida i utemeljio mi kuøu,
jruœnije psovke kad sam bjeœao u Maha- kako je obeøao, joæ øe danas poginuti
naim, ali mi je onda doæao u susret na Adonija!”
Jordan i ja sam mu se zakleo Gospodi- 25 Potom je zapovjedio kralj Salomon
nom: ‘Neøu te ubiti maçem!’ Benaji, sinu Jehojadovu; i on mu zadao
9 Ali ga ti sad nemoj pustiti nekaœnjena! smrtni udarac i on je umro.
Ti si mudar çovjek i znaæ kako trebaæ 26 Sveøeniku Abiataru zapovjedio je
postupiti, da dadeæ opraviti njegovu si- kralj: “Idi u Anatot na svoj posjed! Pre-
jedu glavu s krvlju u grob.” mda si zasluœio smrt, neøu te sad pogu-
10 Potom je David poçinuo kod svojih biti, jer si ovamo nosio ækrinju
otaca i bio pokopan u Davidovu gradu. Gospodina Boga pred mojim ocem Davi-
11 Vladao je David nad Izraelom çetrde- dom i sve si podnosio æto je morao trpjeti
set godina. U Hebronu je vladao sedam moj otac.”
godina, a u Jeruzalemu trideset i tri go- 27 Tako je Salomon skinuo Abiatara, te
dine. viæe nije bio Gospodinov sveøenik. Tim
12 I Salomon je sjeo na prijestolje svoje- se imalo ispuniti Gospodinovo pro-
ga oca Davida, i njegova se vlast utvråi- roçanstvo koje je bio izrekao u Æilu pro-
vala sve viæe i viæe. tiv kuøe Elijeve.
13 Adonija, sin Hagitin, je poæao k 28 Onda je doæla vijest o tom i do Joaba.
Batæebi, Salomonovoj majci. Kad je ona Kako se Joab bio prikljuçio Adoniji,
upitala: “Dolaziæ li s mirom?”, on je premda za Absalomom nije bio pristao,
odgovorio: “S mirom” pobjegao je Joab u Gospodinov æator i
14 I nastavio: “Imam neæto govoriti s to- uhvatio se za rogove œrtvenika.
bom.” Ona je rekla: “Govori!” 29 Kad su javili kralju Salomonu: “Joab
15 Nato je on rekao: “Znaæ sama da je je pobjegao u Gospodinov æator i stoji na
kraljevstvo pripadalo meni, i da je œrtveniku”, poslao je Salomon Benaju,
oçekivao sav Izrael da ja budem kralj, ali sina Jehojadova, i zapovjedio: “Idi i po-
je izaælo drukçije, i kraljevstvo dopalo gubi ga!”
mojem bratu, jer ga je bio Gospodin 30 Benaja je otiæao u Gospodinov æator i
njemu odredio. rekao mu: “Ovako govori kralj: “Izaåi!” A
16 Sad ja tebe molim samo za jedno, on je odgovorio: “Neøu, ovdje hoøu umri-
nemoj me odbiti!” Ona mu je rekla: “Go- jeti!” I Benaja je javio kralju: “Tako mi je
vori!” rekao Joab i tako mi je odgovorio.”
17 On je rekao: “Govori kralju Salo- 31 Onda mu zapovjedio kralj: “Çini kako
monu—tebe on neøe odbiti—neka mi da je rekao; pogubi ga i pokopaj ga da se
za œenu Abiæagu Æunamku!” tako skine s mene i s kuøe mojega oca
18 A Batæeba je rekla: “Dobro, ja øu govo- krv koju je prolio Joab bez razloga!
riti kralju za te.” 32 Neka Gospodin pusti da njegova krv
19 Nato je poæla Batæeba kralju Salo- padne natrag na njegovu glavu, jer je
monu da mu govori o Adoniji. Kralj je us- maçem ubio dva çovjeka, koji su bili
tao, poæao joj u susret, poklon se pred poæteniji i bolji od njega, a da za to nije
njom i sjeo na svoje prijestolje. Za znao moj otac David: Abnera, sina
kraljicu majku dao je namjestiti stolicu, Nerova, Izraelova vojskovoåu, i Amasu,
i ona zauzela mjesto njemu s desne stra- sina Jeterova, Judina vojskovoåu.
ne. 33 Zato neka njihova krv padne natrag
20 Onda je ona rekla: “Imam malu molbu na Joabovu glavu i na glavu njegova
na tebe i nemoj me odbiti.” Kralj joj potomstva za sva vremena. A Davidu i
rekao: “Zatraœi samo, draga majko, neøu njegovu potomstvu, njegovoj kuøi i
te odbiti.” njegovu prijestolju, neka bude mir zau-
21 Ona je rekla: “Neka bi se dala Abiæaga vijek od Gospodina!”
Æunamka tvojem bratu Adoniji za œenu.” 34 I otiæao Benaja, sin Jehojadov, i zadao
22 A kralj Salomon je odgovorio svojoj mu smrtni udarac. Bio je pokopan na
majci, govoreøi: “Zaæto prosiæ samo svom posjedu u pustinji.
Abiæagu Æunamku za Adoniju? Pa zat- 35 Mjesto njega postavio je kralj Benaju,
raœi za njega odmah i kraljevstvo! Ta on sina Jehojadova, na çelo vojske, a sveøe-
je moj stariji brat i na njegovoj strani nika Sadoka postavio kralj na mjesto
stoje sveøenik Abiatar i Joab, sin Seru- Abiatarovo.
jin.” 36 Nato je dao kralj pozvati Æimeja i
1 Kraljevi 258
rekao mu: “Sagradi sebi kuøu u Jeruza- sluzi Davidu, mojem ocu, iskazivao ve-
lemu, stanuj ovdje i ne smijeæ nikamo liku naklonost, jer je on hodio pred to-
odande odlaziti. bom u vjernosti i pravednosti i iskrenim
37 Çim izaåeæ i prijeåeæ potok Kidron, srcem, i ti si mu saçuvao tu veliku nak-
upamti dobro, odmah øeæ poginuti, i lonost i darovao si mu sina koji sada
onda øe tvoja krv pasti na tvoju glavu.” sjedi na njegovu prijestolju.
38 Æimej je odgovorio kralju: “Dobro, 7 Sada, Gospodine, Boœe moj, ti si uçinio
kako je moj gospodar kralj zapovjedio, svojega slugu kraljem na mjesto mojega
tako øe çiniti tvoj sluga.” Tako je œivio oca Davida. A ja sam mlad çovjek koji ne
Æimej dugo vremena u Jeruzalemu. zna ni odlaziti ni dolaziti.
39 Ali poslije tri godine pobjegli su 8 Tvoj sluga stoji usred tvojega naroda
Æimeju dva roba k Akiæu, sinu Maakinu, koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan
kralju gatskomu. Kad su javili Æimeju: da se od mnoœine ne moœe izbrojiti ni
“Tvoji su robovi u Gatu!” procijeniti.
40 A Æimej je ustao, osedlao svojega ma- 9 Daj svojem sluzi srce razumno da moœe
garca i otiæao u Gat k Akiæu da dovede vladati tvojim narodom i da zna razliko-
svoje robove. Æimej je otiæao i doveo svoje vati izmeåu dobra i zla, jer tko bi mogao
robove iz Gata. vladati ovim tvojim mnogobrojnim naro-
41 Onda su javili Salomonu da je Æimej dom?”
bio otiæao iz Jeruzalema u Gat i da se 10 Puno se svidjelo Bogu to æto je zamolio
opet vratio. Salomon.
42 Kralj je dao dozvati Æimeja i rekao mu: 11 Bog mu odgovorio: “Jer si to zamolio i
“Nisam li te dao zakleti Gospodinom i nisi molio za sebe duga œivota, niti blaga,
nisam li ti jasno rekao: ‘Çim izaåeæ i niti smrti svojih neprijatelja, nego si sebi
kamo god odeæ, upamti dobro, odmah zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
øeæ poginuti!’ Onda si mi rekao: ‘Dobro, 12 eto, udovoljio sam tvojoj molbi; gle,
razumio sam.’ dat øu ti mudro i razumno srce tako da
43 Zaæto onda nisi drœao zakletve Gospo- tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti øe
dinom zaprisegnute i zapovijedi koju biti tebi jednaka poslije tebe.
sam ti dao?” 13 Ali dat øu ti i to æto nisi prosio, i bogat-
44 Dalje je kralj rekao Æimeju: “Ti znaæ stvo i slavu, tako da tebi jednaka ne
sve zlo, ti se sjeøaæ onoga æto si uçinio bude meåu kraljevima dok si œiv.
mojem ocu Davidu, pa neka Gospodin 14 Ako budeæ iæao mojim putovima
dade da tvoja zloøa natrag padne na drœeøi moje zakone i zapovijedi, kako je
tvoju glavu! iæao tvoj otac David, dat øu ti i dug œivot.”
45 A kralj Salomon neka je blagoslovljen 15 Kad se Salomon probudio vidio da je
i prijestolje Davidovo neka çvrsto stoji to bio san. Potom se vratio natrag u Jeru-
dovijeka!” zalem, stupio pred ækrinju Gospodinova
46 Nato je kralj zapovjedio Benaji, sinu zavjeta, prineo œrtve paljenice i pripravio
Jehojadovu. On je izaæao i zadao mu œrtve mirotvorne i pripremio sveçanu
udarac i on je umro. Tako se utvråivalo gozbu za sve svoje sluge.
kraljevstvo u Salomonovoj ruci. 16 U ono vrijeme doæle su dvije bludnice
kralju i stupile pred njega.
Salomonova mudra presuda 17 Jedna je œena rekla: “S oproætenjem,
3 Salomon se sprijateljio s faraonom,
egipatskim kraljem, i oœenio se njego-
vom køerju. Doveo je u Davidov grad, dok
moj gospodaru! Ja i ova tu œena stojimo
u istoj kuøi, i ja sam se rodila kod nje u
kuøi.
nije dovræio svoj dvor i Gospodinov dom i 18 Tri dana poslije mojega poroåaja
zid oko Jeruzalema. rodila i ova œena. Bile smo same; ni jedan
2 Narod je onda joæ prinosio œrtve na uz- doæljak nije bio s nama u kuøi, osim
visinama, jer dotada joæ nije bio sazidan samo nas dvije u kuøi.
dom Imenu Gospodinovu. 19 I dijete ovoj œeni je umrlo u noøi, jer je
3 Salomon je, doduæe, ljubio Gospodina, ona bila legla na njega.
drœeøi propise i zakone svojega oca Davi- 20 I ona je ustala usred noøi, i uzela je,
da, ali bi i on joæ œrtvovao i kadio na uz- dok je spavala tvoja sluækinja, moje di-
visinama. jete s moje strane i stavio ga na svoja
4 Tako je otiæao kralj u Gibeon da ondje prsa. A svoje mrtvo dijete stavila na moja
œrtvuje jer to je bila najuglednija uz- prsa.
visina. Tisuøu œrtava paljenica prineo je 21 Kad sam ujutro ustala da podojim
Salomon ondje na œrtveniku. svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se
5 Onda je Gospodin govorio Salomonu u razdanilo, razgledala sam bolje, a to nije
Gibeonu noøu u snu i rekao Bog: “Zatraœi bilo moje dijete æto sam ga bila rodila.”
æto da ti dadem!” 22 A druga œena je povikala: “Nije tako,
6 Salomon je odgovorio: “Ti si svojemu nego je moje dijete ovo œivo, a tvoje je to
259 1 Kraljevi
mrtvo.” Ona je tvrdila: “Nije tako, nego je njemu je bio podreåen kraj Argob æto leœi
tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete evo u Baæanu, æezdeset velikih gradova sa
œivo.” Tako su se prepirale pred kraljem. zidovima i œeljeznim prijevornicama;
23 Onda je kralj rekao: “Jedna tvrdi: ‘Ovo 14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanaimu;
je tu moje dijete, œivo, a tvoje je dijete 15 Ahimaas u Naftaliju; i on je bio uzeo
mrtvo’; druga tvrdi: ‘Nije tako, nego je Salomonovu køer, Basematu, za œenu.
tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete œivo.’ ” 16 Baana, sin Huæajev, u Aæeru i Alotu;
24 I kralj je zapovjedio: “Donesite mi 17 Joæafat, sin Paruahov, u Isakaru;
maç!” Donijeli su maç pred kralja. 18 Æimej, sin Elin, u Benjaminu;
25 Kralj je zapovjedio: “Razdijelite œivo 19 Geber, sin Urijin u Gileadu, u zemlji
dijete na dvoje i dajte jednu polovicu Sihona, amorejskog kralja, i Oga, baæan-
ovoj, drugu polovicu onoj!” skog kralja. Bio je to jedan namjesnik,
26 Onda je povikala kralju œena kojoj je koji je bio postavljen nad zemljom.
pripadalo œivo dijete—jer ljubav prema 20 Jude i Izraela bilo je mnogo kao pije-
njezinu djetetu jako se u njoj uzbudila: ska na moru. Jelo se i pilo se i bilo se do-
“Ah, moj gospodaru, podajte njoj œivo di- bre volje.
jete i ne ubijajte gal” A druga povikala: 21 Salomon je bio vladar nad svima kra-
“Neka ne bude ni meni ni tebi, samo ga ljevstvima od Rijeke do filistejske zemlje
rasijecite!” i do egipatske meåe. Donosila su mu
27 Onda je odgovorio kralj rekavæi: “Po- danak i bila su podloœna Salomonu
dajte onoj prvoj œivo dijete i ne ubijajte dokle je œivio.
ga; ona mu je majka.” 22 Za hranu trebalo je Salomonu na dan
28 Sav je Izrael çuo presudu koju je kralj do trideset kora bijeloga braæna i æezde-
izrekao. I poætivali su kralja, jer se vidjelo set kora obiçnoga braæna,
da je u njemu bila Boœja mudrost u izri- 23 deset ugojenih volova, dvadeset vo-
canju pravde. lova s paæe i stotinu ovaca, osim jelena,
srna, divokoza i ugojenih ptica.
Salomonovi vrhovni dvorski çinovnici 24 Jer se njegova moø protezala preko
4 Kralj Salomon bio je kralj nad svim
Izraelom.
2 Ovo su bili njegovi vrhovni çinovnici:
svega podruçja s onu stranu Rijeke, od
Tafse do Gaze, i preko svih kraljeva s onu
stranu Rijeke, i on je imao mir sa svim
sveøenik je bio Azarija, sin Sadokov, susjedima unaokolo.
3 drœavni pisari bili su Elihoref i Ahija, 25 Tako su œivjeli Juda i Izrael u sig-
Æiæini sinovi, peçatnik je bio Joæafat, sin urnosti, svaki pod svojom lozom i pod
Ahiludov; svojom smokvom, od Dana do Beer -
4 Vrhovni vojskovoåa bio je Benaja, sin Æebe, dokle je œivio Salomon.
Jehojadov. Sveøenici su bili Sadok i 26 Salomon je imao çetrdeset tisuøa
Abiatar. konja za svoja bojna kola i dvanaest tis-
5 Nad pristavima bio je postavljen Aza- uøa konja za jahanje.
rija, sin Natanov. Zabud, sin Natanov, 27 Spomenuti namjesnici hranili su
bio je sveøenik i kraljev prijatelj. svaki po jedan mjesec kralja Salomona i
6 Upravitelj dvora je bio Ahiæar, a Adon- sve koji su imali pristup k stolu kralja
iram, sin Abdin, vodio je nadzor nad pos- Salomona. Nije niæta manjkalo od njiho-
lenicima. ve opskrbe.
7 Salomon je imao dvanaest namjesnika 28 I jeçam i slamu za konje i za tegleøu
nad svim Izraelom. Oni su opskrbljivali marvu donosili su na mjesto gdje bi se
kralja i sav dvor. Po mjesec dana u godini on upravo zadrœao, svaki kako bi ga za-
imao je svaki podmirivati izdrœavanje. palo.
8 Ovo su njihova imena: sin Hurov u gori 29 Bog je dao Salomonu mudrost i vrlo
Efraimovoj; veliki razum, isto tako blagog duha jed-
9 Ben-Deker u Makasu i Æaalbimu, Bet- nako pijesku na obali morskoj.
Æemeæu, Elonu i Bet-Hananu; 30 Mudrost Salomonova bila je veøa od
10 Ben-Hesed u Arubotu; njemu je odre- mudrosti svih sinova Istoka i od sve
åen Soho i sve Heferovo podruçje; mudrosti Egipta.
11 Ben-Abinadab u svim dorskim pokra- 31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana,
jinama; on je imao Salomonovu køer Ezrahijca, od Hemana, Kalkola i Darde,
Tafatu za œenu; Maholovih sinova. Kod svih naroda una-
12 Baana, sin Ahiludov, u Taanaku, okolo bio je glasovit.
Megidu i svemu Bet-Æeanu æto leœi kod 32 On je sastavio tri tisuøe mudrih
Saretana pod Jezreelom, od Bet-Æeana izreka, a njegovih pjesama bilo je tisuøu
do Abel-Mehole i do preko Jokneama; i pet.
13 sin Ben-Geber u Ramotu u Gileadu: 33 Pjevao je priçe o stablu, o cedru na
njemu su bila predana æatorska sela Lebanonu do izopa æto raste na zidu.
Jaira, Manasehova sina, u Gileadu; Sastavio je priçe o stoci, o pticama, o œi-
1 Kraljevi 260
votinjama æto gmiœu, i o ribama. svaki mjesec po deset tisuøa ljudi. Jedan
34 Iz svih naroda dolazili su ljudi da çuju mjesec bili su na Lebanonu, a dva mjese-
Salomonovu mudrost, od svih krajeva ca kod kuøe. Adoniram je bio nad svim
na zemlji doæli su, kad su çuli za njegovu radnicima.
mudrost. 15 Salomon je u gorama imao sedamde-
set tisuøa nositelja tereta i osamdeset ti-
Priprema za zidanje doma suøa kamenorezaca.
5 Hiram, kralj Tira, poslao svoje sluge k
Salomonu kad je bio çuo, da su ga
kao nasljednika njegova oca pomazali za
16 Pokraj toga Salomonovih nadsto-
jnika, koji su vodili rad, tri tisuøe i tri sto-
tine, koji su nadzirali ljude zaposlene
kralja. Hiram je, naime, bio uvijek s Davi- tim poslom.
dom u najboljem odnosu. 17 Kralj je zapovjedio da se izlomi veliko,
2 Nato je Salomon poruçio Hiramu: teæko birano kamenje, da ga kleæu i da se
3 “Ti znaæ da moj otac David nije stigao postavi za temelj domu.
sagraditi dom Imenu Gospodina, svoje- 18 Tesali su Salomonovi i Hiramovi ka-
ga Boga, zbog ratova koji su ga zaokupili menari i Gibljani i pripravljali drvo i ka-
od svuda dok mu Gospodin nije poloœio menje za gradnju doma.
neprijatelje pod njegove noge.
4 Ali sad mi je dao Gospodin, moj Bog, Salomon gradi dom
mir od svuda, i nemam viæe protivnika ni
opasnosti.
5 Zato namjeravam sagraditi dom Ime-
6 I dogodilo se çetiri stotine i osamdese-
te godine po izlasku Izraelovih sinova
iz egipatske zemlje, çetvrte godine Salo-
nu Gospodina, svojega Boga. Tako je monova vladanja nad Izraelom, mjeseca
Gospodin mojem ocu Davidu obeøao i Ziva—to je drugi mjesec—poçeo je graditi
rekao: ‘Tvoj sin, koga øu posaditi mjesto Gospodinu dom.
tebe na tvoje prijestolje, øe sagraditi dom 2 Dom koji je Salomon zidao Gospodinu
mojem Imenu.’ bio je æezdeset lakata dug, dvadeset la-
6 Zato zapovjedi neka mi nasijeku ce- kata æirok i trideset lakata visok.
dara na Lebanonu! Moji øe ljudi zajedno 3 Trijem pred glavnim prostorom doma
raditi s tvojim ljudima. Plaøu za tvoje bio je dvadeset lakata dug, prema æirini
ljude dat øu ti kako odrediæ, jer ti znaæ da doma, a deset lakata æirok pred domom.
u nas nema nikoga koji umije sjeçi drva 4 Prozori, koje je dao napraviti na domu,
kao Sidonci.” imali su guste reæetke.
7 Kad je Hiram primio vijest Salo- 5 Nadalje, je dao napraviti uz zid doma, i
monovu, jako se obradovao i povikao: unaokolo uz zidove doma, oko glavnoga
“Neka je blagoslovljen danas Gospodin, prostora i nutraænjega prostora, hod-
koji je dao Davidu mudra sina kao vla- nike, koje unaokolo podigao u katove.
dara nad ovim velikim narodom!” 6 Donji kat bio je pet lakata æirok, srednji
8 Onda poslao Hiram Salomonu ovaj od- je bio æest lakata æirok, a treøi je bio se-
govor: “Uzeo sam do znanja æto si mi dam lakata æirok. Bio je dao napraviti za-
poruçio. Ispunit øu sve tvoje œelje glede sjeke na kuøi izvana unaokolo da ne
stabla cedrova i çempresova. mora zahvatiti u zidove doma.
9 Moji øe ih ljudi snijeti s Lebanona k 7 Uzelo se, kod gradnje doma, samo ka-
moru. Onda øu ih dati na moru povezati menje koje je bilo kod lomljenja posve
u splavi i dovesti ih na mjesto za koje mi izraåeno, tako da se nije çuo ni çekiø ni
odrediæ, i ondje ih razvezati, i onda ih daj dlijeto ili drugo œeljezno oruåe, dok se
odnijeti! Tako øeæ ispuniti moju molbu i podizao dom.
dati hranu mojem domaøinstvu.” 8 Ulaz u donji kat bio je na desnoj strani
10 Tako je davao Hiram Salomonu ce- doma. Na zavojnim stubama se uzlazilo
drova i çempresova drva koliko je œelio. gore na srednji kat, iz srednjega na treøi.
11 Salomon je za to davao Hiramu dva- 9 Kad je tako bio dovræio gradnju doma,
deset tisuøa kora pæenice za hranu nje- obloœio dom gredama i cedrovim daska-
govim ljudima i dvadeset kora ulja od ma.
stuçenih maslina. Toliko je davao Salo- 10 Hodnike je napravio oko cijeloga
mon Hiramu svake godine. doma pet lakata visoke i svezao ih s do-
12 Jer Gospodin je dao mudrost Salo- mom cedrovim gredama.
monu, kako mu je bio obeøao, zato je 11 Onda je doæla rijeç Gospodinova Salo-
doælo do prijateljstva izmeåu Hirama i monu, govoreøi:
Salomona tako da su meåu sobom zak- 12 “Glede toga doma koji gradiæ: ako ideæ
ljuçili savez. po mojim propisima i drœiæ moje zakone i
13 Nato je odredio kralj Salomon poslen- izvræavaæ sve moje zapovijedi i po njima
ike iz svega Izraela. Broj ovih poslenika urediæ svoj œivot, ispunit øu na tebi svoje
iznosio je trideset tisuøa ljudi. obeøanje æto sam ga dao tvojem ocu Da-
14 Slao ih je naizmjence u Lebanon, vidu.
261 1 Kraljevi
13 Boravit øu meåu Izraelovim sinovima pragovi s dovratnicima bili su jedna
i neøu nikada ostaviti svojega naroda petina zida.
Izraela.” 32 Na oba dvokrilna vrata od maslinova
14 Tako je Salomon dovræio gradnju drva, izrezao je kerubine, palme i razvi-
doma. jene cvjetove, i obloœio ih zlatom; kerubi-
15 On je iznutra obloœio zidove doma, od ne i palme obloœio zlatom.
poda do stropa, cedrovim daskama, a 33 Isto tako i za ulaz u svetiæte napravio
pod doma pokrio çempresovim daska- je dovratnike od maslinova drva jednu
ma. çetvrtinu zida.
16 Isto tako je obloœio dvadeset lakata na 34 I dvoja dvokrilna vrata od çem-
straœnjoj strani doma cedrovim daska- presova drva. Na dvije se strane otvaralo
ma od poda do pokrova. Tako ga napra- jedno krilo, i na dvije se strane otvaralo
vio unutra kao nutraænje svetiæte, za drugo krilo.
Najsvetije Mjesto. 35 Onda je urezao na njima kerubine,
17 Sprijeda svetiæte doma imalo je çetr- palme i razvijene cvjetove i zlatom ih ob-
deset lakata u duœinu. loœio—posve po mjeri.
18 Unutra je bio dom obloœen cedrovim 36 Unutraænje predvorje dao je okruœiti
drvom, a na njemu izrezane jabuke i raz- sa tri reda klesana kamena i jednoga
vijeni cvjetovi. Sve je bilo od cedrova reda cedrovih greda.
drva, tako da se ne vidi kamen. 37 Çetvrte godine mjeseca Ziva bio je
19 Unutra u domu napravio je unutra- postavljen temelj Gospodinovu domu.
ænje svetiæte da ondje smjesti ækrinju 38 I jedanaeste godine mjeseca Bula—to
Gospodinova zavjeta. je osmi mjesec—bio je dom dovræen sa
20 Unutraænje svetiæte bilo je dvadeset svim svojim dijelovima i sa svim æto mu
lakata dugo, dvadeset lakata æiroko i pripada. Gradio ga je sedam godina .
dvadeset lakata visoko. On ga je dao ob-
loœiti çistim zlatom; isto tako njim je ob- Zidanje kraljevskih dvorova. Stupovi i posuåe
loœio œrtvenik od cedrova drva.
21 Nadalje obloœio je Salomon dom unu-
tra çistim zlatom i zategnuo zlatne lance
7 Salomon je svoju vlastitu kuøu gra-
dio trinaest godina; i tako ju dovræio.
2 Kuøu Lebanonska Æuma gradio je sto-
pred unutraænjim svetiætem, koje je isto tinu lakata dugu, pedeset lakata æiroku i
tako obloœio zlatom. trideset lakata visoku, na çetiri reda ce-
22 Sav je dom obloœio zlatom, potpuno drovih stupova, i na stupovima su leœale
svu zgradu. I sav œrtvenik, koji je pripa- cedrove grede.
dao unutraænjemu svetiætu, obloœio 3 Od cedrova drva bio je i pokrov na gre-
zlatom. dama æto su bile na çetrdeset i pet stu-
23 Unutra u straœnjem prostoru pova, po petnaest u jednom redu.
napravio je dva kerubina od maslinova 4 Grede su imale tri reda, i po tri prozora
drva, svaki je bio deset lakata visok. stajala su jedan prema drugomu.
24 Pet lakata imala su krila jednoga ke- 5 Sva vrata s dovratnicima bila su çetve-
rubina i pet lakata krila drugoga keru- rokutna, i po tri prozora stajala su jedan
bina, tako da je deset lakata bilo od kraja prema drugomu.
jednoga krila do kraja drugoga krila. 6 Onda je podigao trijem od stupova pe-
25 Deset lakata imao je i drugi kerubin. deset lakata dug i trideset lakata æirok.
Oba kerubina imala su isto obliçje. Jedan trijem sa stupovima i krovom bio
26 Visina jednoga kerubina imala je de- je sprijeda.
set lakata, isto tako imao je drugi 7 Nadalje je sagradio trijem za prijesto-
kerubin. lje, gdje je sudio, sudski trijem bio je ob-
27 Kerubine je smjestio u unutraænjosti loœen cedrovim drvom od poda do
doma, i kerubini su drœali krila svoja stropa.
tako raæirena da je krilo jednoga doticalo 8 Napokon njegov dvor, u kojem je stano-
jedan zid, a krilo drugoga kerubina dopi- vao, u drugom dvoriætu unutar trijema,
ralo do drugoga zida. U sredini doma bila je na isti naçin graåen. I za faraono-
sastajala su se njihova krila jedno u vu køer, kojom se bio Salomon oœenio,
drugo. sagradio je kuøu jednaku onomu tri-
28 I kerubine obloœio zlatom. jemu.
29 Sve zidove doma unaokolo oba unu- 9 Sve ove graåevine bile su sagraåene od
traænje i vanjsko svetiæte, ukrasio izre- teækoga kamenja, klesanoga po mjeri, iz-
zanim kerubinima, palmama i nutra i izvana pilom zavræeno, od
razvijenim cvjetovima. temelja do krova i izvana do velikog
30 I na pod doma oba unutraænjega i predvorja.
vanjskoga svetiæta obloœio zlatom. 10 Temelji su bili od birana velikoga ka-
31 Za ulaz u unutraænje svetiæte napra- menja, od deset lakata i od osam lakata.
vio je dvokrilna vrata od maslinova drva; 11 Na tom je leœalo teæko, po mjeri kle-
1 Kraljevi 262
sano kamenje i cedrove grede. 27 Napravio i deset podnoœja od mjedi.
12 Tri reda klesana kamenja i jedan red Svako je podnoœje bilo je çetiri lakta
cedrovih brvana okruœivali su unaokolo dugo, çetiri lakta æiroko i tri lakta visoko.
veliko predvorje, isto tako unutraænje 28 Podnoœja su bila izraåena ovako:
predvorje u Gospodinovu domu i trijem imala su oplate, i oplate su bile umet-
dvora. nute u okvire.
13 Nato je poslao kralj Salomon i dao do- 29 Na oplatama u okvirima, bili su prika-
vesti Hirama iz Tira. zani lavovi, volovi i kerubini, isto tako na
14 On je bio sin jedne udovice iz plemena okvirima iznad i ispod lavova i volova vis-
Naftalijeva; njegov je otac bio veliki ko- jeli su vijenci.
vaç u Tiru. On je bio je veoma razuman i 30 Svako je podnoœje imalo çetiri kotaça
vjeæt u svakojakom radu od mjedi. On je od mjedi, kojima su osovine bile isto tako
doæao kralju Salomonu i izradio mu sve od mjedi. Na çetiri noge bila su kao ram-
radove. ena i pod svakom umivaonicom bila su
15 Tako je salio oba stupa od mjedi. ta ramena salivena i vijencima obloœena.
Visina jednomu stupu bila je osamnaest 31 Dubina umivaonice od vrha do dna
lakata; konac od dvanaest lakata obuh- nad stupcem, bila je lakat, i u vrhu je bila
vatao je jedan i drugi stup. okrugla kao i stupac, koji je bio od lakat i
16 Napravio uz to dva od mjedi salivena pol, i po vrhu joj je bilo rezbareno, a
oglavlja da se stavi odozgor na stupove. oplata joj je bila çetverokutna, a ne
Visina je jednoga oglavlja pet lakata, okrugla.
visina drugoga oglavlja isto tako pet la- 32 Çetiri kotaça bila su pod tom
kata. oplatom, a osovine kotaça izlazile su na
17 Na oglavlja stupova napravio je podnoœju, i svaki je kotaç bio visok lakat
pletenice isprepletene i vrpce kao lance, i pol.
jedno na prvo oglavlje i drugo na drugo 33 Kotaçi su bili izraåeni kao kolski ko-
oglavlje. taçi Njihove osovine, glavçine, naplatci i
18 Onda je napravio mogranje, u dva paoci, sve je bilo liveno.
reda unaokolo na jednoj pletenici, da 34 Çetiri ramena bila su na çetiri ugla u
pokrivaju oglavlje stupova. Tako je svakoga podnoœja, iz podnoœja su izla-
napravio i na drugom oglavlju. zila njegova ramena.
19 Oglavlja na stupovima u trijemu bila 35 Odozgor u podnoœja bilo je visine pol
su napravljena kao ljiljani od çetiri lakta, koja je bila svuda okrugla, i odo-
lakta. zgor na podnoœju bile su njegove strane i
20 Na oglavljima, na oba stupa, bili su oplate æto su izlazile iz njega.
odozgor i prema sredini pod pleteni- 36 Po njegovim stranama i po njegovim
cama mogranji, kojih je bilo dvjesta u oplatama izrezao je kerubine, lavove i
dva reda unaokolo na jednom i na dru- palme, jedno do drugoga uz vijence una-
gom oglavlju. okolo.
21 Stupove je podigao na ulazu u trijem 37 Na taj naçin napravio je deset pod-
doma. Jedan je postavio na desnu noœja; sva su bila jednako salivena, iste
stranu i nazvao ga Jakin; drugi je mjere i istoga oblika.
postavio na lijevu stranu i nazvao ga 38 Uz to napravio je deset umivaonica od
Boaz. mjedi. Svaka umivaonica uzimala je
22 Navrh stupova namjestio je izraåeno çetrdeset bata, i svaka umivaonica
ljiljanovo cvijeøe. Tako se dovræili stu- imala je çetiri lakta. Na svako od deset
povi. podnoœja doæla je po jedna umivaonica.
23 Onda je salio more od mjedi. Ono je 39 Namjestio je pet podnoœja na sjever-
imalo deset lakata od jednoga kraja do noj strani doma. More je namjestio na
drugoga i bilo je okruglo unaokolo i pet juœnoj strani doma, na jugoistoku.
lakata visoko. Trebalo je trideset lakata 40 Nadalje, napravio je Hiram lonce,
vrpce da ga se unaokolo obuhvati . lopate i kotliøe. Tako Hiram dovræio sve
24 Ispod njegova kraja, koji ima deset la- radove koje je morao izraditi kralju Salo-
kata, optjeçu more nakiti kao cvjetne monu za Gospodinov dom:
çaæke. U dva reda optjeçu ga nakiti kao 41 dva stupa i dva oglavlja okrugla odo-
cvjetne çaæke æto su s njim salivene. zgor na oba stupa, dvije pletenice da po-
25 Stajalo je na dvanaest volova, od kojih krivaju ona dva oglavlja okrugla odozgor
su tri bila okrenuti na sjever, tri na za- na stupovima;
pad, tri na jug i tri na istok. Na njima je 42 çetiri stotine mogranja za obje pleten-
stajalo more. Njihove straœnje strane bile ice, dva reda mogranja za svaku plete-
su sve okrenute unutra. nicu, da pokrivaju dva oglavlja okrugla
26 Bilo je kao podlanica debelo, i njegov odozgor na stupovima;
kraj bio je kao kraj u çaæe, kao ljiljanov 43 uz to deset podnoœja i deset umiva-
cvijet. Primalo je dvije tisuøe bata. onica na podnoœjima;
263 1 Kraljevi
44 jedno more i dvanaest volova pod dana.
morem; 9 U ækrinji su bile samo dvije kamene
45 lonce, lopate i kotliøe. Sve posuåe, ploçe, koje je bio u nju stavio Mojsije na
koje je napravio Hiram kralju Salomonu Horebu, kad je Gospodin napravio savez
za dom, bilo je od sjajne mjedi. sa Izraelovim sinovima, poæto su izaæli iz
46 Dao ih kralj saliti u kalupima o gline u egipatske zemlje.
jordanskoj ravnici, u zemlji izmeåu Su- 10 A kad bi sveøenici trebali napustili
kota i Sartana. sveto mjesto, oblak bi napunio Gospodi-
47 Salomon nije izmjerio sve posuåe, i to nov dom.
nije mogao zbog velike brojnosti, i teœina 11 Sveøenici nisu mogli zbog oblaka pri-
mjedi nije bila utvråena. stupiti da vræe svoju sluœbu, jer be slava
48 Onda je dao Salomon napraviti sve Gospodinova napunila Gospodinov
posuåe æto se rabilo u Gospodinovu dom.
domu: zlatni œrtvenik, zlatni stol za pri- 12 Onda je rekao Salomon: “Gospodin je
kazne kruhove; rekao da øe boraviti u tamnom oblaku.
49 svjetiljke, pet na desnoj i pet na lijevoj 13 I ja sam ti sagradio uzviæeni dom, mje-
strani, pred unutraænjim svetiætem od sto da u njemu prebivaæ dovijeka.”
çistoga zlata, i zlatne cvjetove, œiœke i 14 Onda se okrenuo kralj i blagoslovio
usekaçe; svu Izraelovu zajednicu, a sva je zaje-
50 vrçeve, noœeve, ækropionice, maæice i dnica Izraelovih sinova stajala.
kadionice od çistoga zlata. I çepovi na 15 Onda je on rekao: “Blagoslovljen neka
dvokrilnim vratima u unutraænji pros- je Gospodin, Bog Izraelov, koji je, eto, za-
tor, u Najsvetijem Mjestu, i na ista ispunio obeøanje koje je svojim us-
dvokrilnim vratima doma u glavni pro- tima dao mojem ocu Davidu, kad je
stor bili su od zlata. rekao:
51 Kad su bili dovræeni svi radovi, koje je 16 ‘Od vremena kad sam bio izveo iz
kralj Salomon dao izraditi za dom, dao je Egipta svoj narod Izraela, nisam izabrao
Salomon unijeti i posvetne darove svoje- nijednoga grada izmeåu svih Izraelovih
ga oca Davida. Srebro i zlato i posuåe plemena da se ondje sagradi dom da u
stavio je u riznicu Gospodinova doma. njemu moœe boraviti Ime moje, ali zato
sam izabrao Davida da vlada nad mojim
Posveta doma narodom Izraelom.’
8 Onda je Salomon skupio Izraelove
starjeæine i sve poglavare plemen-
ske, poglavare rodova Izraelovih sinova,
17 I naumio je moj otac David sagraditi
dom Imenu Gospodina, Boga Izraelova.
18 Ali je Gospodin rekao mojem ocu Dav-
kod kralja Salomona u Jeruzalemu da se idu: ‘Da kaniæ sagraditi dom mojem Im-
prenese ækrinja Gospodinova zavjeta iz enu, dobro çiniæ æto si to naumio.
Davidova grada, a to je Sion. 19 Ali neøeæ ti sagraditi toga doma nego
2 I tako su se skupili pred kraljem Salo- tvoj sin, koji øe ti se roditi, on øe sagraditi
monom svi Izraelovi ljudi na svetkovinu dom mojem Imenu.’
u mjesecu Etanimu, a to je sedmi 20 I, eto, Gospodin je ispunio obeøanje
mjesec. koje je dao: ja sam stupio na mjesto svo-
3 Kad su doæle sve Izraelove starjeæine, jega oca Davida i sjeo sam na Izraelovo
podigli su sveøenici ækrinju. prijestolje, kako je Gospodin obeøao, i
4 I prenijeli su Gospodinovu ækrinju, æa- sagradio sam dom Imenu Gospodina,
tor Svjedoçanstva i sve sveto posuåe Boga Izraelova.
koje je bilo u æatoru. 21 Ja sam u njemu pripravio mjesto za
5 Pritom je kralj Salomon œrtvovao i s ækrinju, u kojoj je Gospodinov zavjet koji
njim sva Izraelova zajednica koja se je napravio s naæim oçevima kad ih je iz-
naæla kod njega pred ækrinjom, toliko veo iz egipatske zemlje.”
ovaca i goveda da ih se zbog njihova 22 Potom je stupio Salomon pred cijelom
mnoætva nije moglo izbrojiti niti prora- Izraelovom zajednicom pred Gospodi-
çunati. nov œrtvenik, raæirio svoje ruke prema
6 Onda su sveøenici unijeli ækrinju Go- nebu
spodinova zavjeta na njegovo mjesto u 23 i pomolio se: “Gospodine, Boœe Izra-
unutraænjem svetiætu doma, u Najsveti- elov! Ni jedan bog, gore na nebu, i dolje
jem Mjestu pod krila kerubina. na zemlji, nije tebi jednak, ti koji drœi svoj
7 Kerubini su drœali raæirena krila nad savez i milost sa svojim slugama, koji
mjestom gdje je stajala ækrinja. Tako su hodaju pred tobom svim svojim srcem.
kerubini pokrili ækrinju i njegove motke. 24 Ti si svojem sluzi, mojem ocu Davidu,
8 Motke su bile tako duge da su se kra- ispunio æto si mu bio obeøao. Æto si
jevi motaka vidjeli sa svetoga mjesta obrekao svojim ustima, to si ispunio dje-
pred unutraænjim svetiætem, ali se dalje lom, kako dokazuje ovaj dan.
nisu vidjeli. One su tamo do danaænjega 25 A sada, Gospodine, Boœe Izraelov,
1 Kraljevi 264
odrœi svojem sluzi, mojem ocu Davidu, i srcu i raæiri ruke prema ovoj kuøi,
obeøanje koje si mu dao kad si rekao: 39 onda ti si to çuo u nebu, na mjestu,
‘Koliko je do mene, neøe ti nikada nestati gdje sjediæ na prijestolju, i oprosti i zah-
çovjeka koji bi sjedio na Izraelovu prijes- vati i podaj svakomu po svemu njegovu
tolju. Samo moraju tvoji potomci drœati œivotu, jer ti poznaæ njegovo srce, jer ti
svoje ponaæanje i tako urediti da hodaju jedini prozireæ srce sve çovjeçje djece,
preda mnom kao æto si ti hodio preda 40 da te se uvijek boje, dokle god œive u
mnom.’ zemlji koju si dao naæim oçevima!
26 Sada molim o Boœe Izraelov, daj da se 41 Ali i stranca koji ne pripada tvojemu
obistini tvoje obeøanje koje si dao svo- narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje do-
jem sluzi, mojem ocu Davidu! lazi zbog tvojega Imena
27 A hoøe li doista Bog stanovati na ze- 42 jer se çuje za tvoje Ime veliko, za tvoju
mlji? Eto, nebo i naviæa nebesa ne mogu jaku ruku i za tvoju podignutu miæicu—
te obuhvatiti—koliko manje ovaj dom kad on doåe i pomoli se u ovom domu,
koji sam sagradio! 43 onda ga ti çuj u nebu, na mjestu gdje
28 A obazri se na molitvu svojega sluge i sjediæ na prijestolju, i uçini sve za æto te
na njegov vapaj, Gospodine, Boœe moj, zaziva stranac, da svi narodi na zemlji
çuj zaziv i molitvu koju danas upravlja upoznaju tvoje Ime, da te ætuju kao tvoj
tebi tvoj sluga! narod Izrael i da doznaju da je ovaj dom
29 Daj da tvoje oçi budu otvorene nad koji sam ti sagradio, nazvan po tvojem
ovim domom dan i noø, nad mjestom za Imenu!
koje si obeøao: ‘Ime moje ondje øe stano- 44 Ako tvoj narod bude izaæao na vojnu
vati,’ da bi ti çuo molitvu koju upravlja protiv svojih neprijatelja putom kojim ga
tebi tvoj sluga za ovo mjesto. poæaljeæ i pomoli se Gospodinu prema
30 Neka bi çuo molitvu koju øe na ovom gradu koji si izabrao, prema domu koji
mjestu obavljati tvoj sluga! Çuj vapaj sam sagradio tvojem Imenu,
svojega sluge i svojega naroda Izraela, 45 onda ti çuj u nebu njegovu molitvu i
kad god se mole na ovom mjestu! Usliæaj njegov vapaj i podaj mu pobjedu!
je na mjestu gdje sjediæ na prijestolju, u 46 Ako su sagrijeæili protiv tebe—jer
nebu, usliæaj je i oprosti! nema çovjeka koji ne grijeæi—i ti se ras-
31 Ako netko sagrijeæi protiv svojega rdiæ na njih i predaæ ih neprijatelju tako
bliœnjega i njemu se odredi zakletva, ko- da ih njihovi tlaçitelji zarobe i odvedu u
jom øe se zakleti, i on se pokaœe sa zakle- neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,
tvom pred tvojim œrtvenikom u ovoj kuøi, 47 i ako oni onda doåu k sebi u zemlji
32 onda ti çuj to u nebu i zahvati i pribavi gdje su zarobljeni, i obrate se i zavape k
pravo svojim slugama: Krivca osudi tebi u zemlji svojih tlaçitelja i priznaju:
obraøajuøi njegova djela na njegovu ‘Sagrijeæili smo i zlo smo uçinili, bezbo-
glavu, a neduœna oslobodi postupajuøi s œni smo bili.’
njim po njegovoj pravednosti! 48 Ako se onda svim svojim srcem i svom
33 Ako tvoj narod Izrael bude potuçen od svojom duæom obrate k tebi u zemlji svo-
neprijatelja, jer sam sagrijeæio protiv jih neprijatelja, koji su ih odveli, i pomole
tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje se tebi, prema zemlji, koju si dao njiho-
Ime i u ovoj se kuøi moli i vapije k tebi, vim oçevima, prema gradu koji si iza-
34 onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe brao, i prema domu koji sam sagradio
svojemu puku Izraelu i dovedi ih natrag tvojem Imenu,
u zemlju koju si dao njihovim oçevima! 49 onda ti usliæaj njihovu molitvu i vapaj
35 Ako se zatvorilo nebesa tako da ne u nebu, na mjestu, gdje sjediæ na prije-
pada kiæa, jer su sagrijeæili protiv tebe, i stolju, i pribavi im pravicu!
oni se mole na ovom mjestu i slave tvoje 50 I oprosti svojem narodu æto je sagri-
Ime i obrate se od svojih grijeha, jer si ih jeæio protiv tebe, i sve prijestupe koliko
ponizio, su skrivili protiv tebe, i daj da naåu mi-
36 onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe lost kod svojih tlaçitelja, da im se
svojim slugama i svojemu narodu Izra- smiluju!
elu, upravi ih na pravi put kojim da idu, i 51 Jer on je tvoj narod i tvoja svojina,
pusti kiæu na svoju zemlju, koju si dao koju si izveo iz Egipta, ispred talionice
svojem narodu u baætinu! œeljeza.
37 Ako nastane glad u zemlji, ako budu 52 Neka budu tvoje oçi otvorene na
kuga, suæa, snijet, skakavci i gusjenice, molbu tvojega sluge i na molbu tvojega
ako je neprijatelj pritisne u kojem od naroda Izraela, da ih usliæaæ u svemu za
njezinih mjesta, ako je pohodi kakvo god æto te zazovu!
zlo ili bolest; 53 Jer si ih ti odvojio sebi za svojinu iz
38 svaku molitvu, svaki vapaj æto onda svih naroda na zemlji, kako si obeøao
koji god izgovori u svemu tvojem narodu preko svojega sluge Mojsija kad si izveo
Izraelu, ako svaki osjeøa bol u svojem naæe oçeve iz Egipta, ti veliki Gospodine!”
265 1 Kraljevi
54 Kad je bio Salomon posve dovræio ovu doma i kraljevskog dvora i sve druge
proænju i molitvu Gospodinu, ustao je s naume, koje je Salomon œelio izvesti,
mjesta pred Gospodinovim œrtvenikom, 2 javio se Gospodin Salomonu po drugi
gdje je bio kleçao s rukama raæirenim put, kao æto mu se bio javio u Gibeonu.
prema nebu. 3 I rekao mu Gospodin: “Usliæao sam
55 Stupio je onda naprijed i blagoslovio tvoju molitvu i tvoj vapaj æto si mi ga up-
svu Izraelovu zajednicu velikim glasom, ravio. Posvetio sam taj dom æto si mi ga
govoreøi: sagradio. Zato øe Ime moje ondje uvijek
56 “Blagoslovljen neka je Gospodin, koji stanovati, i moje oçi i moje srce ondje øe
je svojemu narodu Izraelu pribavio mir uvijek boraviti.
posve onako kako je obeøao. Nije ostalo 4 Ako budeæ hodio preda mnom onako
neispunjeno ni jedno jedino od svih kako je iæao tvoj otac David, u iskrenosti
sjajnih obeøanja koja je dao preko svoje- srca i u pravednosti, tako da çiniæ sve æto
ga sluge Mojsija. sam ti zapovjedio, i drœiæ moj zakon i
57 Gospodin, naæ Bog, neka bude s pravne propise,
nama, kako je bio s naæim oçevima! Neka 5 onda øu zauvijek utvrditi prijestolje
nas ne ostavi i ne odbije, tvojega kraljevstva nad Izraelom, kako
58 Da se naæa srca obrate k njemu i mi sam obeøao tvojem ocu Davidu, kad sam
hodimo svim njegovim putovima i rekao: ‘Nikada ti neøe nestati çovjeka na
drœimo njegove zapovijedi, zakone i Izraelovu prijestolju.’
pravne propise, na koje je obvezao naæe 6 Ali ako se vi, vi i vaæi sinovi, odvratite od
oçeve. mene i ne uzdrœite mojih zapovijedi i ure-
59 I ove moje rijeçi æto sam ih u molitvi daba, na koje sam vas obvezao, nego
upravio Gospodinu, neka budu nazoçne odete i sluœite drugim bogovima i klan-
Gospodinu, naæem Bogu, dan i noø, da jate im se,
pribavi pravicu svojem sluzi i svojem 7 onda øu odstraniti Izraela iz zemlje
narodu Izraelu u svako doba, koju sam im dao, i dom æto sam ga posve-
60 da svi narodi na zemlji doåu do spo- tio svojem Imenu, odbacit øu od svojega
znanja da je Gospodin Bog i nitko drugi. lica, i Izrael øe postati prispodoba i ruglo
61 Zato vaæe srce neka bude odano Gos- svim narodima.
podinu, naæem Bogu, da hodite njegovu 8 I ovaj øe dom postati jedna ruæevina. I
po zakonu i drœite njegove zapovijedi, kad upitaju: ‘Zaæto je takvo æto Gospodin
kao danas!” uçinio ovoj zemlji i ovomu domu?’
62 Onda je prineo kralj i sav Izrael s njim 9 Odgovorit øe se: ‘Oni su ostavili Gospo-
œrtve zaklanice Gospodinu. dina, svojega Boga, koji je njihove oçeve
63 Kao œrtvu mirotvornu, koju je dao Sa- izveo iz Egipta, i okrenuli se k drugim bo-
lomon zaklati za Gospodina, œrtvovao je govima, njima se klanjali i sluœili im.
on: dvadeset i dvije tisuøe volova i stoti- Zato je Gospodin pustio na njih svu tu
nu i dvadeset tisuøa ovaca. Tako su kralj nesreøu.’ ”
i svi Izraelovi sinovi posvetili Gospodinov 10 Kad je proælo dvadeset godina, u ko-
dom. jima je Salomon sagradio obje zgrade,
64 U onaj dan posvetio je kralj srednji dio Gospodinov dom i kraljevski dvor.
predvorja pred Gospodinovim domom, 11 Hiram, kralj Tira, podupirao je Salo-
jer ondje je prineo œrtve paljenice, pri- mona prema potrebi drvom cedrovim i
nose i pretilinu od mirotvornih œrtava. çempresovim i zlatom—onda je dao kralj
Mjedeni œrtvenik, koji je stajao pred Go- Salomon Hiramu dvadeset gradova u
spodinom, bio je premalen da obuhvati zemlji Galileji.
œrtve paljenice, prinose i pretilinu mi- 12 Ali kad je doæao Hiram iz Tira da vidi
rotvornih œrtava. gradove æto mu ih bio ustupio Salomon,
65 Tako je onda Salomon proslavio nije mu se svidjelo,
svetkovinu, i s njim sav Izrael, skup velik 13 i rekao: “Kakvi su to gradovi koje si mi
od ulaska u Hamat do Potoka egipatsko- dao, brate?” Zato se zove ta zemlja sve do
ga, pred Gospodinom, Bogom naæim, se- danaænjega dana Kabul.
dam dana i joæ jedanput sedam dana 14 Hiram je bio poslao kralju stotinu i
dakle—çetrnaest dana. dvadeset talenata zlata.
66 Osmi dan otpustio je ljude. Oni se ras- 15 Ovo je razlog s radnom snagom koju
tali od kralja i otiæli su k svojim æatorima,je bio digao kralj Salomon da sagradi Go-
veseli i dobre volje zbog svega dobra koje spodinov dom i svoj vlastiti dvor, Milo i
je Gospodin bio iskazao svojemu sluzi zidove Jeruzalema i Hazor, Megido i
Davidu i svojemu narodu Izraelu. Gezer.
16 Faraon, egipatski kralj, bio je iziæao,
Salomonovi darovi Hiramu. Œrtve i laåe osvojio Gezer i spalio ga ognjem,
9 I dogodilo se u vrijeme kad je bio Salo- Kanaance, koji su stanovali u gradu, po-
mon dovræio gradnju Gospodinova bio i dao ga kao miraz svojoj køeri, œeni
1 Kraljevi 266
Salomonovoj. dostojanstvenici tu sjedili i njegove
17 I Salomon je opet sagradio opet Gezer sluge dvorile, nadalje njihova odjeøa i
i donji Bet-Horon, njegove peharnike i œrtve paljenice æto bi
18 Baalat, Tadmor u pustinji—u zemlji, ih on u domu prinosio Gospodinu, ona
19 sve gradove za spremiæta, koja je se onda nije viæe mogla suzdrœati.
imao Salomon, i gradove za bojna kola i 6 Onda je rekla kralju: “Istina je bila æto
gradove za jahaliæte i sve graåevine, koje sam çula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj
je Salomon htio podignuti u Jeruzalemu, mudrosti.
na Lebanonu i u svem podruçju svoje 7 Nisam htjela vjerovati æto se govorilo
vlasti. dok ne doåem i vidim svojim oçima. I za-
20 Sve æto je joæ bilo ostalo od Amorejaca, ista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mu-
Hitejaca, Perizejaca, Hivejaca i Jebuse- drost i tvoje vrline nadvisuju glas æto
jaca, koji nisu bili od Izraelovih sinova. sam ga sluæala.
21 Njihove potomke, koji su iza njih joæ 8 Sretni su tvoji ljudi, sretne su tvoje
bili ostali u zemlji, jer ih nisu mogli Izra- sluge æto uvijek stoje pred tobom i slu-
elovi sinovi iskorijeniti, njih je Salomon æaju tvoju mudrost!
natjerao da plaøaju danak i da robuju do 9 Blagoslovljen neka je Gospodin, tvoj
danaænjega dana. Bog, koji te je zavolio tako da te je posa-
22 Od Izraelovih sinova nije uçinio Salo- dio na Izraelovo prijestolje, jer Gospodin
mon nijednoga robom, nego su oni po- ljubi Izraela uvijek, postavio te kraljem
stali njegovi ratnici i çinovnici, njegove da sudiæ i dijeliæ pravicu.”
viæe i niœe voåe, njegovi zapovjednici nad 10 Potom je kralju darova stotinu i dva-
bojnim kolima i nad konjanicima. deset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i
23 Glavnih nadstojnika nad gradnjama dragoga kamenja. Nikada viæe nije doælo
Salomonovim, bilo je pet stotina i pede- toliko mirisa koliko kraljica od Sabe
set. Oni su nadzirali ljude koji su bili ra- darovala kralju Salomonu.
dovima zaposleni. 11 I laåe Hiramove, koje su donosile
24 Køi faraonova iz Davidova grada bila zlato iz Ofira, donijeli su iz Ofira vrlo
uæla u svoju kuøu, koju je Salomon bio mnogo drva sandalovine i dragoga ka-
sagradio za nju. Onda je on sagradio menja.
Milo. 12 I kralj je dao napraviti iz drva san-
25 Tri puta u godini prinosio bi Salomon dalovine sjedala za Gospodinov dom i za
œrtve paljenice i œrtve mirotvorne na œr- kraljevski dvor i citare i harfe za pjevaçe.
tveniku koji je podigao Gospodinu, i Toliko drva sandalovine nikada se viæe
palio je kßd na œrtveniku, koji je stajao nije donijelo niti ga se vidjelo do dana-
pred Gospodinom. Tako je dovræio hram. ænjega dana.
26 I laåe je napravio kralj Salomon u Es- 13 A kralj Salomon je darovao kraljici od
ion-Geberu, koji je kod Elata na obali Sabe sve æto joj se svidjelo i æto je zat-
Crvenoga mora u Edomu. raœila, osim onoga æto joj dao drage volje
27 Hiram je poslao na tim laåama svoje i dareœljivoæøu jednoga kralja Salomona.
ljude, mornare, koji su vjeæti moru, za- Potom se ona digla i otiæla natrag u svoju
jedno s ljudima Salomonovim. zemlju sa svojim slugama.
28 Oni se odvezli u Ofir, uzeli su odande 14 Zlata æto je dohodilo Salomonu u jed-
zlata çetiri stotine i dvadeset talenata i noj godini bilo je æest stotina i æezdeset i
donijeli su kralju Salomonu. æest talenata,
15 osim onoga æto je dohodilo od ve-
Posjet kraljica Sabe. Salomonovo bogatstvo i slava letrgovaca i od poreza malih trgovaca. Uz
10 Kad je kraljica od Sabe çula o Salo-
monovoj slavi, koju je bio stekao po
Imenu Gospodinovu, doæla ona da ga
to su donosili Salomonu zlato i srebro svi
arapski kraljevi i zemaljski upravitelji.
16 I dao je kralj Salomon napraviti dvje-
iskuæa zagonetkama. sta velikih ætitova od kovana zlata; æest
2 Doæla je u Jeruzalem s veoma velikom stotina æekela zlata utroæeno je u svaki
pratnjom. Deve su nosile vrlo mnogo ætit.
mirisa i zlata, i dragoga kamenja. Kad je 17 I tri stotine manjih ætitova od kovana
bila doæla k Salomonu, iznijela mu je sve zlata; tri mine zlata utroæeno je u svaki
æto joj je bilo na srcu. ætit. Kralj ih dao smjestiti u kuøu Leba-
3 A Salomon joj je odgovorio na sva nonska Æuma.
njezina pitanja. Niæta nije bilo æto bi os- 18 Nadalje je kralj dao napraviti veliko
talo kralju skriveno da joj ne bi mogao prijestolje od bjelokosti i obloœiti ga çis-
objasniti. tim zlatom.
4 I kad je kraljica od Sabe vidjela svu 19 Prijestolje je imalo æest stepenica, a
Salomonovu mudrost i dvor, koji je bio gornji dio odostraga na prijestolju bio je
sagradio, okrugao. Nasloni su bili s obje strane
5 i jela na njegovu stolu, kako su njegovi sjedala, i pokraj naslona bila su dva
267 1 Kraljevi
lava. 6 Salomon je çinio zlo pred Gospodinom,
20 Dvanaest lavova stajalo je s obje stra- i nije hodio za Gospodinom do kraja kao
ne na æest stepenica. Takvo æto nije bio njegov otac David.
joæ nikada napravljeno za koje bilo kra- 7 Onda je Salomon sagradio œrtvenu uz-
ljevstvo. visinu za Kemoæa, odurnost Moabaca,
21 Sve posuåe za piøe kralja Salomona na gori, istoçno od Jeruzalema, i isto
bile su od zlata, i sve posuåe u kuøi Leba- tako za Moleka, grozotu Amonaca.
nonska Æuma bilo je od çistoga zlata. 8 Isto je uçinio za sve svoje œene strank-
Niæta nije bilo od srebra, koje u vrijeme inje, koje su prinosile svojim bogovima
Salomonovo nije imalo nikakve cijene. k∑d i œrtve zaklanice.
22 Kralj je imao taræiæke laåe na moru 9 I Gospodin se razgnjevio na Salomona,
kod Hiramovih laåa. Svake tri godine je- jer je on odvratio svoje srce od Gospodi-
danput dolazile su laåe taræiæke kuøi, na, Boga Izraelova, koji mu se bio javio
natovarene zlatom, srebrom, bjelokosti, dva puta
majmunima i paunovima. 10 i bio mu je zapovjedio da ne ætuje dru-
23 Tako je nadvisio kralj Salomon sve gih bogova, ali on nije drœao æto mu je bio
kraljeve na zemlji bogatstvom i mudro- Gospodin zapovjedio.
æøu. 11 Zato je dao Gospodin reøi Salomonu:
24 I sav je svijet œelio vidjeti Salomona, “Jer si to uçinio, i nisi drœao moj savez i
da çuje njegovu mudrost, koju mu je bio uredbe, koje sam ti zapovjedio, zato øu
udijelio Bog. otrgnuti od tebe kraljevstvo i dati ga tvo-
25 Pritom bi svaki sobom donio dar, sre- jemu sluzi.
brne i zlatne posude, haljine, oruœje, 12 Ali neøu to joæ uçiniti za tvojega œivota
mirise, konje i mazge, svake godine. zbog tvojega oca Davida; ja øu ga otrg-
26 Salomon je sebi nakupio i mnogobro- nuti iz ruku tvojega sina.
jna bojna kola i konjanike, i imao je tisu- 13 Ipak neøu od njega otrgnuti svega
øu i çetiri stotine bojnih kola i dvanaest kraljevstva. Jedno øu pleme dati tvojem
tisuøa konjanika. Njih je rasporedio po sinu zbog Davida, mojega sluge, i zbog
kolskim gradovima i u okolici kralja u Jeruzalema æto sam ga izabrao.”
Jeruzalemu. 14 I dao je Gospodin podiøi Salomonu
27 Kralj je uçinio da je bilo u Jeruzalemu protivnika u Edomu Hadada—iz
tako mnogo srebra kao kamenja, a ce- kraljevska roda u Edomu.
dara tako mnogo kao dudova æto rastu u 15 Jer kada je David tukao Edomca, i voj-
nizini. skovoåa Joab otiæao da pokopa pobi-
28 Uvoz konja kojih je imao Salomon, bio jene, i sve za oruœje sposobne muækarce
je iz Egipta i Kue. Kraljevi trgovci su ih u Edomu dao poubijati,
dovodili ih iz Kue za plaøu. 16 (jer je Joab proboravio ondje æest mje-
29 Tako su jedna bojna kola kod izvoza iz seci sa svim Izraelom, dok nije uklonio
Egipta koætala po æest stotina æekela sre- sve za oruœje sposobne muækarce u
bra, a konj po stotinu i pedeset. Isto tako Edomu),
preko njih dobivali su ih svi hitejski i 17 da je pobjegao Hadad s nekoliko Edo-
sirijski kraljevi. maca, koji su bili sluge njegovom ocu, i
otiæao u Egipat. Hadad je bio onda joæ
Salomonove œene, idolopoklonstvo i smrt malen djeçak.
11 Kralj Salomon je ljubio, uz faraonovu
køer, mnoge œene strankinje: Mo-
abke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hite-
18 Otiæli su iz Midjana i doæli su u Paran.
Iz Parana su uzeli sobom ljude i doæli su
u Egipat k faraonu, egipatskom kralju;
jke, on mu dao kuøu i odredio mu hranu, i
2 od naroda, za koje je bio Gospodin za- dao mu zemlje.
povjedio Izraelovim sinovima: “Ne up- 19 Hadad je naæao veliku milost u fara-
uætajte se s njima i oni ne smiju opøiti s ona, tako da mu je dao sestru svoje œene
vama. Inaçe oni øe posve sigurno zanijeti Tafnese za œenu.
vaæa srca za svojim bogovima.” Za njih je 20 Sestra Tafnesina rodila mu njegova
prionuo Salomon ljubeøi ih. sina Genubata. Tafnesa mu dala u dvoru
3 A imao je sedam stotina œena kraljica i faraonovu prvi odgoj. Tako je ostao
tri stotine suloœnica. I njegove œene su ga Genubat u faraonovom dvoru meåu
zavele. faraonovom djecom.
4 Kad je Salomon bio ostario, njegove 21 A kad je Hadad u Egiptu doçuo da je
œene zanijele su mu srce za drugim bogo- David poçinuo kod svojih otaca, i da je
vima. Njegovo srce nije viæe potpuno pri- mrtav vojskovoåa Joab, zamolio je Ha-
padalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao dad faraona: “Pusti me da idem u svoju
srce njegova oca Davida. zemlju!”
5 I Salomon je ætovao aætartu, boœicu Si- 22 Faraon ga upitao: “A nedostaje li ti æto
donaca, i Milkomu, grozotu Amonaca. kod mene, te hoøeæ da ideæ u svoju ze-
1 Kraljevi 268
mlju?” On je odgovorio: “Niæta! Ali me æto ti duæa œeli i bit øeæ kralj nad Izrae-
pusti da idem!” lom.
23 Onda mu podigao Bog kao protivnika 38 Ako posluæaæ u svemu æto ti zapovje-
Rezona, sina Eliadova, koji je bio pobje- dim i poåeæ mojim putovima i uçiniæ æto
gao iz okolice svojega gospodara Hada- je meni po volji drœeøi moj zakon i zapovi-
dezera, sobskoga kralja. jedi, kako je to çinio moj sluga David, bit
24 Ovaj je skupio ljude oko sebe i postao øu ja s tobom i sagradit øu ti kuøu tako
im çelovoåa, onda kad David poçinio kr- tvrdo kako sam sagradio Davidu, i dat øu
voproliøe meåu njima. Oni su otiæli onda ti Izraela.
u Damask, ostali su ondje, i vladali u 39 Zato øu poniœavati Davidove
Damasku. potomke, ali ne za sva vremena.’ ”
25 On je bio protivnik Izraelov dokle je 40 Jer je Salomon traœio da ubije Jero-
god œivio Salomon. Osim zla koje je boama, podigao se Jeroboam i pobjegao
spremio Hadad, mrzio je i on Izraela, u Egipat k Æiæaku, egipatskom kralju, i
dokle je god bio kralj nad Sirijom. ostao je u Egiptu do Salomonove smrti.
26 I Jeroboam, sin Nebatov, Efraimej iz 41 Ostala djela Salomonova i sve æto je
Serede—njegova se majka zvala Serua i uçinio, i njegova mudrost, to je zapisano
bila je udovica—çinovnik Salomonov, u knjizi Salomonove povijesti.
pobunio se protiv kralja. 42 Salomon je vladao u Jeruzalemu nad
27 Uzrok zaæto se podigao na kralja bio je svim Izraelom çetrdeset godina.
ovaj: Salomon je sagradio Milo i po- 43 Onda je Salomon poçinuo kod svojih
ravnao jamu u gradu Davida, svojega otaca. Pokopali su ga u gradu Davida,
oca. njegova oca. Mjesto njega kraljevao je
28 Ovaj Jeroboam bio je valjan i hrabar njegov sin Roboam.
çovjek, i kad je vidio Salomon da se mladi
çovjek pokazao marljiv u poslu, postavio Dioba kraljevstva
ga nadzornikom nad svim poslovima
Josipove kuøe.
29 Tada se dogodilo da je Jeroboam
12 Roboam je otiæao u Æekem, jer se u
Æekemu bio skupio sav Izrael da ga
postavi kraljem.
otiæao iz Jeruzalema i na putu susreo ga 2 O tom je Jeroboam, sin Nebatov, primio
prorok Ahija iz Æila sa novim ogrtaçem vijest. On je, naime, joæ bio u Egiptu,
na sebi; a njih dvoje su bili sami u polju. kamo je bio morao pobjeøi od kralja Salo-
30 Onda je uzeo Ahija novi ogrtaç koji je mona; Jeroboam se bio nastanio u
imao na sebi, razderao ga na dvanaest Egiptu.
komada. 3 I poslali su ondje i dali su ga pozvati.
31 On je rekao Jeroboamu. “Uzmi sebi Tako su doæli Jeroboam i sva Izraelova
deset komada, jer ovako govori Gospo- zajednica i javili su Roboamu, govoreøi:
din, Bog Izraelov: ‘Evo, istrgnut øu iz 4 “Tvoj je otac stavio na nas teœak jaram.
ruke Salomonove kraljevstvo i tebi øu Olakæaj nam sada ti tvrdu sluœbu svoje-
dati deset plemena. ga oca i teæki jaram koji nam je stavio, i
32 Samo øe jedno pleme on zadrœati zbog mi øemo ti biti podloœni!”
mojega sluge Davida i zbog Jeruzalema, 5 On im odgovorio “Idite i za tri dana
grada, koji sam izabrao izmeåu svih doåite opet k meni!” I narod se udaljio.
Izraelovih plemena. 6 I kralj Roboam posvjetovao se sa
33 Jer su ostavili mene i poklonili se starim ljudima koji su sluœili njegovu
aætarti, boœici Sidonaca, Kemoæu, bogu ocu Salomonu dok je bio œiv, i upitao:
Moabaca, i Milkomu, bogu Amonaca. “Æto mi svjetujete da odgovorim tim lju-
Nisu hodili mojim putovima, nisu çinili dima?”
æto je meni po volji, i nisu drœali mojih 7 Oni mu odgovorili: “Ako danas udovo-
propisa i zapovijedi, kako je to çinio nje- ljiæ narodu, njima se prilagodiæ, pos-
gov otac David. luæaæ ih i prijateljski im odgovoriæ, oni øe
34 Ali neøu mu oduzeti svega kraljev- ti biti dovijeka podloœni.”
stva, nego øu ga ostaviti neka vlada 8 Ali se on nije osvrnuo na savjet æto su
dokle je god œiv zbog mojega sluge Davi- mu ga dali starci, nego se posvjetovao s
da, koga sam izabrao i koji je drœao moje mladim ljudima koji su bili odrasli s
zapovijedi i zakon. njim i koji su ga morali slijediti,
35 Ali øu njegovu sinu uzeti kraljevstvo i 9 On ih je upitao: “Æto mi svjetujete da
tebi ga dati, naime, deset plemena. odgovorim tim ljudima, koji zahtijevaju
36 Jedno jedino pleme njegovu sinu øu od mene: ‘Olakæaj jaram koji je stavio na
dati, da bude svjetiljka mojem sluzi Da- nas tvoj otac?’ ”
vidu uvijek preda mnom u Jeruzalemu, 10 Mladi ljudi koji su bili odrasli s njim
gradu koji sam izabrao sebi, da u njemu odgovorili mu ovo: “Ovako øeæ odgovoriti
prebiva Ime moje. tim ljudima, koji su ti rekli: ‘Tvoj je otac
37 A tebe øu uzeti: ti øeæ vladati nad svim stavio na nas teœak jaram, olakæaj ti naæ
269 1 Kraljevi
jaram!’ ovako øeæ im odgovoriti: ‘Moj je Efraimovo gori i naselio se u njemu. Isto
mali prst deblji od bedara mojega oca! je odatle otiæao i utvrdio Penuel.
11 Eto, otac vam je moj stavio teœak 26 Jeroboam je mislio u sebi: “Kraljev-
jaram. Ja øu vaæ jaram uçiniti joæ teœim. stvo øe se opet povratiti kuøi Davidovoj.
Otac vas je moj æibao biçevima, a ja øu 27 Jer ovaj narod ide gore da u Gospodi-
vas krotiti bodljikavim biçevima.’ ” novu domu u Jeruzalemu prinosi œrtve,
12 Kad su Jeroboam i sav narod doæli te øe se srce ovoga naroda opet okrenuti
opet treøi dan k Roboamu, kako im je za- Roboamu, Judinu kralju, kao svojem
povjedio kralj, govoreøi: “Doåite opet k gospodaru. Mene øe ubiti i opet se pov-
meni za tri dana!” ratiti k Roboamu, Judinu kralju.”
13 Onda je kralj oætro odgovorio narodu i 28 Kad je kralj razmislio, dao napraviti
nije se osvrnuo na savjet æto su mu ga dva zlatna teleta i rekao narodu: “Vi ste
bili dali starci. dosta dugo iæli gore u Jeruzalem. A evo,
14 Kako su ga savjetovali mladi ljudi, od- Izraele, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz
govorio im: “Moj vam je otac stavio teœak egipatske zemlje.”
jaram. Ja øu vaæ jaram uçiniti joæ teœim. 29 Jedno je namjestio u Betelu, drugo je
Otac vas je moj æibao biçevima. Ja øu vas dao odnijeti na Dan.
krotiti ætipavcima.” 30 To je postalo povod grijehu, jer je
15 Tako kralj nije usliæao naroda, jer je narod iæao k jednomu sve do Dana.
Gospodin tako uredio da ispuni svoje 31 Takoåer je podigao svetiæta na uzvisi-
obeøanje koje je Gospodin preko Ahije od nama i postavio za sveøenike proste
Æila bio dao Jeroboamu, sinu Nebatovu. ljude, koji nisu pripadali Levitima.
16 Kad je vidio sav Izrael da ih kralj nije 32 Nadalje je Jeroboam uveo osmoga
htio usliæati, narod je odgovorio kralju mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu,
ovo: “Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi sveçanu gozbu koja je odgovarala
nemamo baætine sa sinom Jesejevim. svetkovini u Judi. On je sam uzaæao na
Kuøi Izraelovih sinova! Sad gledaj svoju œrtvenik. Isto tako uçinio u Betelu da œrt-
kuøu, Davide!” Tako je Izrael otiæao kuøi. vuje teladima koje je bio dao napraviti. I
17 Roboam je vladao samo joæ nad Izra- postavio u Betelu sveøenike svetiæta na
elovim sinovima koji su stanovali u uzvisinama, koje je bio napravio.
Judinim gradovima. 33 Petnaestoga dana osmoga mjeseca,
18 Kad je kralj Roboam poslao Adorama, dakle mjeseca koji je on sam sebi bio iza-
nadzornika nad rabotnim poslovima, brao da uvede svetkovinu za Izraelovu
sav ga Izrael zasuo kamenjem i ubio. djecu, uzaæao na œrtvenik, koji je bio
Kralj Roboam mogao je upravo joæ podigao u Betelu, i pristupio œrtveniku
skoçiti na svoja kola i pobjeøi u Jeru- kaditi.
zalem.
19 Tako je otpao Izrael od kuøe Davidove Tvrdokornost Jeroboamova i kazna
do danaænjega dana.
20 I dogodilo se, kad je çuo sav Izrael da
se vratio Jeroboam, poslali su i dali ga
13 A gle, javio se u Betelu, po zapovijedi
Gospodinovoj, Boœji çovjek iz Judi-
ne zemlje, a Jeroboam je upravo stajao
dovesti na skupætinu i postavili ga kra- na œrtveniku, da œrtvuje.
ljem nad svim Izraelom. Uz kuøu Davi- 2 Onda se onaj, po zapovijedi Gospodi-
dovu nije pristao nitko, osim jedino novoj, okrenuo prema œrtveniku i
pleme Judino. viknuo: “Œrtveniçe, œrtveniçe, ovako go-
21 Çim je Roboam doæao u Jeruzalem, vori Gospodin: ‘Sin øe se jedanput roditi
podigao je svu Judinu kuøu i pleme Ben- kuøi Davidovoj. Josija je njegovo ime. On
jaminovo, stotinu i osamdeset tisuøa øe na tebi klati sveøenike uzvisina, koji
odabranih ratnika, da zarate sa Izraelo- œrtvuju na tebi. Ljudske øe se kosti
vom kuøom, da natrag dobiju kraljev- spaliti na tebi.’ ”
stvo za Roboama, sina Salomonova. 3 U isto doba navijestio on znak i rekao:
22 Onda je doæla rijeç Boœja Æemaji, Bo- “Znak da je Gospodin govorio je ovo: evo,
œjemu çovjeku, govoreøi: œrtvenik øe se raspasti i prosut øe se
23 “Javi Roboamu, sinu Salomonovu, pepeo æto je na njemu! ”
Judinu kralju, i svoj Judinoj i Benjami- 4 Tako se dogodilo da kad je kralj çuo pri-
novoj kuøi i ostalom narodu: jetnju koju je Boœji çovjek izrekao protiv
24 Ovako govori Gospodin: ‘Ne izlazite i œrtvenika u Betelu, pruœio je Jeroboam
ne bijte se sa svojom braøom, Izraelovim svoju ruku sa œrtvenika i zapovjedio:
sinovima! Svaki neka svaki se vrati u “Drœite ga!” Ali njegova se ruka, koju je
svojoj kuøi, jer sam ja zapovjedio da tako bio pruœio protiv njega, tako ukoçila da
bude.’” Oni su posluæali zapovijed Gos- ju nije mogao opet povuøi natrag.
podinovu, i vratili se kuøi, po zapovijedi 5 A œrtvenik se raspao i prosuo se pepeo
Gospodinovoj. sa œrtvenika. To je bio znak koji je nav-
25 Jeroboam je utvrdio Æekem u ijestio Boœji çovjek po zapovijedi Gos-
1 Kraljevi 270
podinovoj. 23 I poæto je bio jeo kruh i pio, dao je onaj
6 Kralj je rekao Boœjemu çovjeku, gov- proroku osedlati magarca, kojega je bio
oreøi: “Zazovi ipak, Gospodina, svojega doveo natrag.
Boga, na blagost i pomoli se za mene da 24 Tako je on odjahao; lav ga susreo na
mogu opet natrag povuøi svoju ruku!” putu i usmrtio ga. Njegovo tijelo leœalo je
Onda je ublaœio Boœji çovjek Gospodina i ispruœeno na putu, magarac je stajao uz
kralj je opet mogao povuøi ruku natrag, i njega, i lav je ostao stojeøi uz tijelo.
bila je kao prije. 25 I kad su ljudi, koji su prolazili, vidjeli
7 Nato je rekao kralj Boœjemu çovjeku tijelo ispruœeno na putu i lava gdje stoji
“Doåi sa mnom kuøi i okrijepi se, i dat øu uz tijelo, otiæli su i pripovjedili to u gradu
ti dar.” gdje je stanovao stari prorok.
8 Ali je Boœji çovjek odgovorio kralju: 26 Çim je to çuo prorok, koji ga je bio vra-
“Kad bi mi dao i polovicu svojega kraljev- tio s puta, rekao je: “To je Boœji çovjek koji
stva, ne bih iæao s tobom, ne bih jeo ni pio nije posluæao zapovijedi Gospodinove.
na ovom mjestu. Zato ga Gospodin predao lavu, koji ga
9 Jer tako mi je zapovjedila rijeç Gospo- rastrgao i usmrtio po rijeçi Gospodi-
dinova: “Ne smijeæ ni jesti ni piti, ni novoj, koju mu je bio rekao.”
vratiti se putom kojim si doæao.” 27 Nato je progovorio svojim sinovima:
10 Tako je on krenuo drugim putom i “Osedlajte mi magarca!” I tako mu ga oni
nije se vratio putom kojim je bio doæao u osamarili.
Betel. 28 On je onda odjahao i naæao njegovo
11 Nato je stanovao u Betelu jedan stari tijelo ispruœeno na putu i magarca i lava
prorok. Njegovi sinovi doæli su i pripovje- gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo
dili mu sve æto je uçinio Boœji çovjek onaj proœderao ni magarca rastrgao.
dan u Betelu. Oni su bili ispripovjedili 29 Prorok je podigao tijelo Boœjega
svojem ocu i rijeçi koje je on bio izrekao çovjeka, stavio ga na magarca i odnio ga
kralju. natrag u grad. Stari prorok je doæao u
12 Upitao ih njihov otac: “Kojim je putom grad, da odrœi tugovanje i pokopa ga.
otiæao?” Njegovi sinovi su mu pokazali 30 Poloœio je on tijelo u svoj vlastiti grob i
put kojim je bio krenuo Boœji çovjek, koji odrœao mu tugovanje: “Ah, brate moj!”
je bio doæao iz Judine zemlje. 31 Kad ga je bio pokopao, rekao je svojim
13 Nato je on zapovjedio svojim sinovi- sinovima: “Kad umrem, pokopajte me u
ma: “Osedlajte mi magarca!” Kad su oni istom grobu u kojem je pokopan Boœji
osedlali magarca, uzjahao ga on çovjek! Uz njegove kosti stavite i moje
14 i pojahao za Boœjim çovjekom. Naæao kosti!
ga gdje sjedi pod terebintom i upitao ga: 32 Jer øe se zacijelo ispuniti rijeç koju je
“Jesi li ti Boœji çovjek koji je doæao iz Ju- po zapovijedi Gospodinovoj izgovorio
dine zemlje?” On je odgovorio: “Jesam.” protiv œrtvenika u Betelu i protiv svih
15 Onda ga zamolio: “Hodi sa mnom kuøi hramova i uzvisina u gradovima Sa-
i pojedi æto god.” marije.”
16 On je odgovorio: “Ne smijem se vratiti 33 I poslije ovoga dogaåaja nije se Jero-
s tobom i s tobom iøi. Ne smijem ni jesti boam vratio sa svojega zla puta, nego je
ni piti s tobom u ovom mjestu. nastavio po volji postavljati sve proste
17 Jer je meni rijeç Gospodinova zapo- ljude za sveøenike uzvisina. Tko je œelio,
vjedila: “Ne smijeæ ondje ni jesti ni piti, onomu je davao punomoø i postavljao ga
niti se vratiti putom kojim si doæao.” za sveøenika uzvisina.
18 Ali onaj mu odgovorio: “I ja sam pro- 34 Zbog takva postupanja sagrijeæila je
rok kao ti. Anåeo mi je Gospodinovoj za- Jeroboama kuøa, poruæila se i iskorije-
povjedio: “Dovedi ga sobom kuøi da jede i nila sa zemlje.
pije.” Tako mu je slagao.
19 Tako se on vratio se s njim, i jeo je i pio Proroçanstvo protiv Jeroboama i njegova smrt
u njegovoj kuøi.
20 A dok su sjedili za stolom, doæla je ri-
jeç Gospodinova proroku, koji ga je bio
14 U ono vrijeme razboljeo se Abija, sin
Jeroboamov.
2 Onda je zamolio Jeroboam svoju œenu:
doveo natrag. “Idi, preodjeni se da se ne opazi da si
21 On je povikao Boœjemu çovjeku, koji je Jeroboamova œena, pa idi u Æilo! Ondje
bio doæao iz Judine zemlje: “Ovako govori prebiva prorok Ahija, koji mi je jedanput
Gospodin: ‘Jer nisi posluæao zapovijed prorokovao da øu biti kralj nad ovim na-
Gospodinovu i nisi drœao zapovijed koju rodom.
ti je dao Gospodin, tvoj Bog, 3 Uzmi sobom deset kruhova i kolaça i
22 nego si se vratio i jeo i pio na mjestu za vrç meda i potraœi ga! On øe ti reøi æto øe
koje ti je rekao: “Ne smijeæ ni jesti ni piti,” biti s djeçakom.”
zato neøe tvoje tijelo doøi u grob tvojih 4 Œena Jeroboamova je uçinila tako. Ona
otaca!’” se zaputila u Æilo i doæla u kuøu Ahijinu.
271 1 Kraljevi
A Ahija nije mogao viæe vidjeti, jer su nje- rekao Gospodin preko svojega sluge,
gove oçi bile oslijepile od starosti. proroka Ahije,
5 Uto je bio Gospodin rekao Ahiji: “Eto 19 Ostala djela Jeroboamova, njegovih
dolazi Jeroboamova œena da te pita za ratova i njegove vladavine; nije li to za-
svojega sina jer je bolestan. Tako i tako pisano u knjizi ljetopisa Izraelovih
øeæ joj reøi!” Jer øe biti, kad uåe preod- kraljeva?
jevena, da øe se pretvoriti kao da je neka 20 Kraljevao je Jeroboam dvadeset i dvije
druga. godine. Tako je on poçinuo kod svojih
6 I tako je bilo, Ahija je razabrao æuætanje otaca. Onda je njegov sin Nadab kralje-
njezinih koraçaja, kad je uæla na vrata, vao mjesto njega.
on je rekao: “Uåi, Jeroboamova œeno! 21 Kralj nad Judom bio je Roboam, sin
Zaæto se pretvaraæ da si netko drugi? Salomonov. Bilo je Roboamu çetrdeset i
Meni je za tebe dana loæa vijest. jedna godina kad je postao kralj, i vladao
7 Idi, kaœi Jeroboamu: ‘Ovako govori je sedamnaest godina u Jeruzalemu, u
Gospodin, Bog Izraelov: Podigao sam te gradu koji je bio izabrao Gospodin iz-
izmeåu naroda i postavio te vladarom meåu svih Izraelovih plemena da ondje
nad svojim narodom Izraelom. nastani svoje Ime. Njegova se majka
8 Otrgnuo sam kraljevstvo od kuøe Davi- zvala Naama i bila je Amonka.
dove i dao ga tebi. A ti nisi bio kao moj 22 I Juda je çinio zlo pred Gospodinom.
sluga David, koji je drœao moje zapovije- Oni su izazivali grijesima æto su ih çinili
di, sluæao me svim svojim srcem i çinio njegovu srdœbu viæe nego njihovi oçevi
samo ono æto je pravedno u mojim svim onim æto su çinili.
oçima. 23 Jer su i oni sebi podigli uzvisine, stu-
9 Ne, ti si radio gore od svih svojih pre- pove i drvene kipove na svakom visokom
thodnika, jer si dao sebi napraviti druge breœuljku i pod svakim zelenim stablom.
bogove, i to livene kipove da bi me draœio; 24 Dapaçe, bilo je posveøenih bludnica u
a mene si bacio za svoja leåa. zemlji. Tako su naslijedili sve grozote ne-
10 Zato øu ja pustiti nesreøu na Jerobo- znaboœaca, koje je bio Gospodin istjerao
amovu kuøu i iz Jeroboamove sve obitelji ispred Izraelovih sinova.
uniætit øu sve muæko, doraslo i nedo- 25 U petoj godini Roboamova kraljeva-
raslo u Izraelu. Ja øu pomesti kuøu Jero- nja izaæao je kralj Æiæak od Egipta protiv
boamovu kao æto se mete smeøe, dok ga Jeruzalema.
viæe niæta ne ostane. 26 I on ugrabio blago iz Gospodinova
11 Tko umre u gradu od obitelji Jerobo- doma i iz kraljevskog dvora, i sve je on
amove, proœderat øe ga psi, i tko umre u uzeo. Ugrabio i sve zlatne ætitove koje je
polju, izjest øe ga nebeske ptice—jer Go- bio dao napraviti Salomon.
spodin je to izrekao. 27 Na njihovo mjesto dao je kralj Ro-
12 A ti se sada vrati kuøi! Kad tvoje noge boam napraviti mjedene ætitove i pov-
stupe u grad, djeçak øe umrijeti. jerio ih paœnji starjeæina nad straœama,
13 Sav øe Izrael drœati tugovanje za njim koji su straœili na ulazu u kraljevski
i pokopat øe ga, jer øe on jedini iz obitelji dvor.
Jeroboamove doøi u grob, jer se na 28 Kad god bi kralj iæao u Gospodinov
njemu naælo neæto æto se na kuøi Jerobo- dom, nosili su ih tjelesni straœari, a
amovoj svidjelo Gospodinu, Bogu Izra- poslije su ih opet stavljali u straœarnicu.
elovu. 29 Ostala djela Roboamova i sve æto je
14 povrh toga, Gospodin øe podignuti uçinio; nije li to zapisano u knjizi
sebi kralja nad Izraelom, koji øe u onaj ljetopisa Judinih kraljeva?
dan iskorijeniti kuøu Jeroboamovu. Ovo 30 Bio je rat izmeåu Roboama i Jero-
je dan. Æto? Çak i sada. boama neprestano.
15 Udarit øe Gospodin Izraela, da øe se 31 Kad je Roboam bio poçinuo kod svojih
zaljuljati, kao æto se ljulja trska na vodi. otaca, bio je pokopan kod svojih otaca u
Iæçupat øe Izraela iz ove lijepe zemlje Davidovu gradu. Njegova se majka zvala
koju je dao njihovim oçevima, i razasut Naama i bila je Amonka. Abiam njegov
øe ih s onu stranu Rijeke, jer su napravili sin kraljevao namjesto njega.
sebi drvene kipove i tako razdraœile na
gnjev Gospodina. Kraljevanje Ase i Joæafata nad Judom
16 Napustit øe Izraela zbog grijeha koje
je poçinio Jeroboam i na koje je naveo
Izraela da sagrijeæi.”
15 U osamnaestoj godini kraljevanja
Jeroboama, sina Nebatova, postao
je Abiam kralj nad Judom.
17 Onda se Jeroboamova Œena zaputila 2 On je vladao tri godine u Jeruzalemu.
kuøi i doæla u Tirsu. Kad je prekoraçila Njegova se majka zvala Maaka i bila je
kuøni prag, bio je djeçak veø mrtav. unuka Abiæalomova.
18 Pokopali su ga i sav Izrael odrœao tu- 3 On je çinio sve grijehe svojega oca koje
govanje za njim, kako je to unaprijed je ovaj bio çinio pred njim, i njegovo srce
1 Kraljevi 272
nije bilo cijelo odano Gospodinu, njego- gradova. Dao je poharati Ijon, Dan, Abel
vu Bogu, kao srce njegova djeda Davida. Bet-Maaku i sav Kineret zajedno sa svom
4 Ipak mu je Gospodin, njegov Bog, zbog zemljom Naftalijevom.
Davida dao svjetiljku u Jeruzalemu, kad 21 Kad je Baaæa to çuo, prestao je utvråi-
je nakon njega podigao njegova sina u vati Ramu i vratio se u Tirsu.
Jeruzalemu i utvrdio Jeruzalem, 22 I kralj Asa je podigao sve Judejce bez
5 Jer je David bio çinio æto je bilo pravo u iznimke. Oni su morali odnijeti kamenje
oçima Gospodina, i za svega svojega œiv- i grede, koje je bio Baaæa upotrebljavao
ota nije bio odstupio od onoga æto mu je za utvråivanje Rame. S tim je dao kralj
zapovjedio, osim onoga æto je uçinio Asa utvrditi Benjaminovu Gebu i Mispu.
Hitejcu Uriju. 23 Sva ostala Asina djela, sve njegove
6 Izmeåu Roboama i Jeroboama bio je pobjede i njegova djela i gradovi, koje je
rat dok je god onaj œivio. utvrdio; nije li to zapisano u knjizi
7 Ostala djela Abiamova i sve æto je ljetopisa Judinih kraljeva? U svojoj star-
uçinio; nije li to zapisano u knjizi osti bolovao je od nogu.
ljetopisa Judinih kraljeva? I izmeåu 24 Kad je Asa bio poçinuo kod svojih
Abiama i Jeroboama bio je rat. otaca, pokopali su ga kod njegovih otaca
8 Kad je Abiam bio poçinuo kod svojih u gradu njegova djeda Davida. Namjesto
otaca, pokopali su ga u Davidovu gradu. njega kraljevao je njegov sin Joæafat.
Namjesto njega kraljevao je njegov sin 25 Nadab, sin Jeroboamov, postao je
Asa. Izraelov kralj u drugoj godini kraljevanja
9 U dvadesetoj godini kraljevanja Jero- Asina nad Judom, i vladao je dvije godine
boamova nad Izraelom, kraljevao je Asa nad Izraelom.
nad Judom. 26 On je çinio zlo pred Gospodinom i
10 On je vladao çetrdeset i jednu godinu hodio je tragom svojega oca i u njegovu
u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala grijehu na koji je bio naveo Izraela.
Maaka i bila je køi Abiæalomova. 27 Protiv njega zasnovao je urotu Baaæa,
11 Asa je çinio æto je bilo pravo u oçima sin Ahijin, od kuøe Isakarove, i ubio ga
Gospodina, kao njegov djed David. Baaæa kod Gibetona koji je pripadao Fil-
12 On je protjerao bludnice iz zemlje i istejcima, kad su Nadab i sav Izrael op-
uklonio sve idolske kipove æto su ih bili sjedali Gibeton.
napravili njegovi oçevi. 28 Ubio ga Baaæa u treøoj godini Asina
13 I svoju baku Maaku svrgnuo s njezina kraljevanja nad Judom i kraljevao je
mjesta kao kraljicu, jer je bila podigla namjesto njega.
idolski kip Aæere. Asa je sasjekao njezin 29 Çim je on bio postao kralj, iskorijenio
odurni kip i spalio ga u Kidronskoj do- je svu Jeroboamovu kuøu i nije ostavio
lini. na œivotu nijedne duæe od obitelji Jero-
14 Ali uzvisine nisu bile sruæene, ipak boamove, dok je nije uniætio. Tako je
Asa je ostao svega svojega œivota vjerno unaprijed rekao Gospodin preko svojega
odan Gospodinu. sluge Ahije iz Æila.
15 I dao je u Gospodinov dom unijeti sve 30 Zbog grijeha koje je bio poçinio Jero-
posvetne darove svojega oca i svoje vlas- boam i na koje je bio naveo Izraela, i zbog
tite darove, srebro, zlato i posuåe. gnjeva na koji je bio razdraœio Gospodi-
16 Izmeåu Ase i Baaæe, Izraelova kralja, na, Boga Izraelova.
bio je rat dok su god œivjeli. 31 Ostala djela Nadabova i sve æto je
17 Baaæa, Izraelov kralj, izaæao je protiv uçinio; nije li to zapisano u knjizi
Jude i utvrdio Ramu da ne da nikomu ljetopisa Izraelovih kraljeva?
otiøi k Asi, Judinu kralju, ni od njega 32 Izmeåu Ase i Izraelova kralja Baaæe
doøi. bio je rat dokle su god œivjeli.
18 Ali Asa je uzeo sve srebro i zlato æto je 33 U treøoj godini kraljevanja Asina nad
bilo joæ ostalo u riznicama Gospodinova Judom postao je Baaæa, sin Ahijin, kralj
doma, i blago kraljevskog dvora i predao svega Izraela i vladao je u Tirsi dvadeset i
ga svojim slugama. Tako ih poslao kralj çetiri godine.
Asa k Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, 34 On je çinio zlo pred Gospodinom, i
unuku Hezjonovu, sirijskomu kralju, hodio je tragom Jeroboamovim i u
koji je imao svoje sjediæte u Damasku, i njegovu grijehu na koji je bio naveo Izra-
poruçio: ela.
19 “Savez postoji izmeåu mene i tebe, iz-
meåu mojega i tvojega oca. Evo æaljem ti Çetiri kralja u Izraelu: Ela, Zimri, Omri i Ahab
srebro i zlato kao dar. Pa razrijeæi svoj
savez s Baaæom, Izraelovim kraljem, pa
da mora otiøi od mene!”
16 Onda je doæla rijeç Gospodinova Je-
huu, sinu Hananijevu, protiv Baaæa,
govoreøi:
20 Ben-Hadad je posluæao kralja Asu i 2 “Iz praha sam te podigao i postavio vla-
poslao svoje vojskovoåe protiv Izraelovih darom nad mojim narodom Izraelom. A
273 1 Kraljevi
ti si iæao putom Jeroboamovim i naveo si 18 Kad je vidio Zimri da je grad veø izgu-
moj narod Izraela na grijeh, tako da su bljen, povukao se u tvråavu kraljevskog
me svojim grijesima draœili na gnjev. dvora i zapalio nad sobom kraljevski
3 Zato øu zatrti Baaæa i njegovu kuøu i s dvor i tako je umro,
tvojom kuøom postupati kao s kuøom 19 zbog svojih grijeha koje je poçinio kad
Jeroboama, sina Nebatova, je çinio zlo pred Gospodinom, kad je iæao
4 Tko od obitelji Baaæine umre u gradu, putom Jeroboamovim i u njegovu gri-
toga øe psi proœderati, i tko od njegove jehu koji je bio poçinio, i tako naveo
obitelji umre u polju, toga øe izjesti Izraela na grijeh.
nebeske ptice!” 20 Ostala djela Zimrijeva i buna æto je
5 Ostala djela Baaæina pobjede i sve æto podigao zapisana su u knjizi ljetopisa
je uçinio; nije li to zapisano u knjizi Izraelovih kraljeva.
ljetopisa Izraelovih kraljeva? 21 Onda se razdijelio Izraelov narod u
6 Kad je Baaæa bio poçinuo kod svojih dvije stranke. Jedna polovica naroda dr-
otaca, pokopali su ga u Tirsi. Namjesto œala se s Tibnijem, sinom Ginatovim, da
njega kraljevao je njegov sin Ela. ga postavi kraljem, a druga polovica
7 A protiv Baaæa i njegove kuøe doæla je pristajala je za Omrijem.
rijeç Gospodinova preko proroka Jehua, 22 Ipak ljudi koji su slijedili Omrija bili
sina Hananijeva, iziæla samo zbog svega su jaçi od onih koji su slijedili Tibnija,
zla kojim je sagrijeæio protiv Gospodina i sina Ginatova, i kad je umro Tibni, kra-
draœio ga na gnjev svim svojim djelima, ljevao je Omri.
tako da je imao dijeliti sudbinu kuøe 23 U trideset prvoj godini kraljevanja
Jeroboamove, nego i zbog toga æto je on Asina nad Judom postao je Omri Izraelov
nju iskorijenio. kralj i kraljevao dvanaest godina, æest
8 U dvadeset æestoj godini kraljevanja godina je kraljevao u Tirsi.
Asina nad Judom postao je Ela, sin 24 Onda je kupio od Æemera samarijsku
Baaæin, Izraelov kralj. On je vladao u goru za dva talenta srebra, utvrdio goru i
Tirsi dvije godine. nazvao grad, koji je ondje sagradio Sa-
9 Protiv njega podigao je bunu Zimri, marija, po imenu Æemera, vlasnika gore.
jedan od njegovih çasnika, zapovjednik 25 Omri je çinio zlo pred Gospodinom, pa
jedne polovice bojnih kola. Dok je on pio i gore je çinio od svih svojih prethodnika.
u Tirsi u kuøi Arse, koji je upravljao dvo- 26 On je iæao posve tragom Jeroboama,
rom u Tirsi, sina Nebatova, i zbog grijeha na koje je
10 provalio je Zimri, ubio ga u dvadeset onaj bio naveo Izraela, tako da su svojim
sedmoj godini kraljevanja Asina nad Ju- idolopoklonstvom draœili na gnjev Gos-
dom i postao je umjesto njega kralj. podina, Boga Izraelova.
11 I dogodilo se, çim je on postao kralj i 27 Ostala djela Omrijeva, koja je çinio i
zasjeo na prijestolje, pobio je svu kuøu njegove pobjede, koje je izvojevao; nije li
Baaæinu. Nije ostavio ni jednoga koji je to zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih
bio muækoga roda, ni roåake ni prija- kraljeva?
telje. 28 Kad je Omri bio poçinuo kod svojih
12 Tako je Zimri zatro svu kuøu Baaæinu, otaca, pokopali su ga u Samariji.
kako je to bio Gospodin unaprijed rekao Umjesto njega kraljevao je njegov sin
preko proroka Jehua protiv Baaæa, Ahab.
13 zbog svih grijeha æto su ih bili poçinili 29 U trideset osmoj godini kraljevanja
Baaæa i njegov sin Ela, i na koje su bili Asina nad Judom postao je Ahab, sin
naveli Izraela kad su draœili na gnjev Omrijev, Izraelov kralj, i Ahab, sin Omri-
Gospodina, Boga Izraelova, svojim idolo- jev, kraljevao je nad Izraelom u Samariji
poklonstvom. dvadeset i dvije godine.
14 Ostala djela Elina i sve æto je uçinio; 30 I Ahab, sin Omrijev, çinio je zlo pred
nije li to zapisano u knjizi ljetopisa Izra- Gospodinom, viæe od svih svojih pre-
elovih kraljeva? thodnika.
15 U dvadeset sedmoj godini kraljevanja 31 Pritom bilo je joæ najmanje da je hodio
Asina nad Judom, kraljevao je Zimri se- u grijesima Jeroboama, sina Nebatova.
dam dana u Tirsi. Vojska je upravo op- On je povrh toga uzeo za œenu Jezebelu,
sjedala Gibeton æto je pripadao køer Etbaala, kralja sidonskoga, otiæao
Filistejcima. u sluœbu Baalovu i klanjao mu se.
16 I kad su ljudi u taboru saznali da je 32 On je podigao Baalu œrtvenik u hramu
Zimri kod jedne pobune ubio kralja, Baalovu koji je bio sagradio u Samariji.
podigao se sav Izrael u onaj dan u taboru 33 Takoåer Ahab je dao podiøi kip aætar-
za Izraelova kralja Omrija, zapovjednika tin. Ahab je poçinio joæ viæe opaçina i
vojske. draœio je na oganj Gospodina, Boga Izra-
17 Nato je otiæao Omri i s njim sav Izrael elova, viæe od svih Izraelovih kraljeva,
od Gibetona i opsjeo Tirsu. koji su bili vladali prije njega.
1 Kraljevi 274
34 Za njegova vremena Hiel iz Betela sin œene kojoj je pripadala kuøa. Kako je
sazidao je opet Jerihon. Utemeljio ga na bolest njegova tako okrenula na gore, da
Abiramu, svojem prvoroåencu; na je izdahnuo svoju duæu.
Segubu, svojem mezimcu , stavio mu 18 Onda je ona rekla Iliji: “Æto ja imam s
vrata, po rijeçi Gospodinovoj koju je tobom, çovjeçe Boœji? Ti si samo doæao k
izrekao preko Joæue, sina Nunova. meni da u pamet dozoveæ moje grehote i
da mi umoriæ sina?”
Ilija navjeæøuje trogodiænju suæu. Gavrani ga hrane 19 On joj je odgovorio: “Daj mi svojega
17 Jednoga dana je rekao Ahabu Tiæbi-
æbiæøanin Ilija, jedan od œitelja u Gi-
leadu: “Tako mi œivoga Gospodina, Boga
sina!”, uzeo ga onda iz njezina naruçja,
odnio ga u gornju sobu, gdje je stanovao,
i poloœio ga na svoju postelju.
Izraelova, u çijoj sluœbi stojim: Iduøih 20 Onda se pomolio Gospodinu ovako:
godina neøe pasti ni rosa ni kiæa, osim da “Gospodine, Boœe moj, hoøeæ li zaista
ja to sam zapovjedim!” tako ucviliti udovicu, kod koje sam gost,
2 Potom mu doæla rijeç Gospodinova: da joj umoriæ sina?”
3 “Idi odavde, okreni na istok i sakrij se 21 Nato se pruœio triput nad djeçakom i
na potoku Keritu, koji teçe istoçno od pomolio se glasno Gospodinu: “Gospodi-
Jordana! ne, Boœe moj, daj ipak da se œivot djeça-
4 Iz potoka øeæ piti, a gavranima sam za- kov opet vrati u njega!”
povjedio da te ondje hrane.” 22 I Gospodin je usliæao vapaj Ilijin. Œivot
5 On je posluæao Gospodina, otiæao djeçakov vratio se opet u njega, i oœivio.
ondje, nastanio se na potoku Keritu, koji 23 I Ilija je uzeo djeçaka, donio ga iz
teçe istoçno od Jordana gornje sobe u kuøu i predao ga njegovoj
6 Gavrani su mu ujutro donosili kruha i majci i rekao: “Evo, tvoj sin opet œivi!”
mesa i isto tako uveçer, a vodu je pio iz 24 Onda je œena rekla Iliji: “Sada znam da
potoka. si Boœji çovjek i da je rijeç Gospodinova u
7 Iza nekog vremena presahnuo je po- tvojim ustima istina.”
tok, jer nije pala kiæa na zemlji.
8 Onda mu je doæla rijeç Gospodinova, Ilija ubija sveøenike Baalove i priziva s neba kiæu
govoreøi:
9 “Hajde, idi u Sarfatu æto je kod Sidona,
i ostani ondje! Zapovjedio sam ondje jed-
18 Dogodilo se poslije mnogo dana, do-
æla je rijeç Gospodinova Iliji, govore-
øi: “Idi, stupi pred Ahaba, jer hoøu pos-
noj udovici da te hrani.” lati kiæu na zemlju!”
10 Tako se on zaputio u Sarfatu. Kad je 2 Ilija je otiæao da se pokaœe pred Aha-
doæao na gradska vrata, a to jedna bom. A bila je glad u Samariji i bivala sve
udovica kupila drva. On je dozvao i za- jaça,
molio: “Donesi mi malo vode u posudi da 3 Ahab je dozvao upravitelja dvora Ab-
se napijem!” diju. Abdija je bio vjeran ætovatelj Gospo-
11 Kad je ona poæla da donese, viknuo on dina.
za njom: “Donesi mi i malo kruha!” 4 Kad je htjela Jezebela iskorijeniti pro-
12 Ona je odgovorila: “Tako mi œivoga roke Gospodinove, uzeo je Abdija stotinu
Gospodina, tvojega Boga, nemam niæta proroka i sakrio ih po pedeset u jednu
peçeno, nego samo joæ pregræt braæna u æpilju i hranio ih jelom i piøem.
posudi i malo ulja u vrçu. Upravo kupim 5 Ahab je zapovjedio Abdiji: “Potraœi sve
drvaca da odem i pripravim sebi i svojem izvore i potoke po zemlji; moœda naåemo
sinu, pa kad to pojedemo, onda øemo joæ trave da bi mogli odrœati na œivotu
umrijeti.” konje i mazge i da ne moramo pustiti da
13 A Ilija joj rekao: “Ne brini se, samo idi i ugine ijedna œivotinja.”
uçini kako si rekla; ali prije napravi meni 6 I podijelili su se po zemlji da ju proåu.
od toga jedan kolaçiø i donesi mi ga; Ahab je sam otiæao jednim pravcem, a
onda moœeæ i sebi pripraviti jedan i svo- Abdija je sam otiæao drugim pravcem.
jem sinu. 7 Dok je Abdija bio na putu, doæao mu u
14 Jer ovako govori Gospodin, Bog Izra- susret Ilija. Kad je on prepoznao ovoga,
elov: ‘Braæna u posudi neøe nestati i vrç s bacio se niçice na svoje lice i upitao: “Jesi
uljem neøe se isprazniti do onoga dana, li to ti, moj gospodaru, Ilija?”
kad Gospodin opet poæalje kiæu na zem- 8 On mu odgovorio: “Ja sam, idi i kaœi
lju.’ ” svojem gospodaru: “Evo Ilije!”
15 Ona je otiæla i uçinila kako je bio 9 Ali onaj je odgovorio: “Æto sam poçinio
rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena, da svojega slugu predajeæ u ruke Ahabu
ona, on i njezina kuøa. da me pogubi?
16 Braæna u posudi nije ponestalo, i vrç s 10 Tako mi œivoga Gospodina, tvojega
uljem nije se ispraznio, kako je to bio un- Boga, nema naroda ni kraljevstva gdje te
aprijed rekao Gospodin preko Ilije. moj gospodar ne bi dao traœiti. Kad mu se
17 Poslije toga dogodilo se da se razbolio reklo: ‘Nema ga,’ onda on zakle kraljev-
275 1 Kraljevi
stvo ili narod da te nisu naæli. 26 Oni su uzeli junca kojega im je dao,
11 Sad ti traœiæ: ‘Idi, kaœi svojem gospo- pripremili su ga i prizivali su od jutra do
daru: “Evo Ilije!”’ podne ime Baalovo viçuøi: “Baale, usliæaj
12 Kad ja sad odem od tebe, tko zna nas!” Ali nije dolazio nikakav glas i
kamo øe tebe, meåutim, odnijeti Duh nikakav odgovor. Pritom su plesali oko
Gospodinov. Doåem li ja onda k Ahabu œrtvenika koji su bili podigli.
da mu javim, a on te ne naåe, ubit øe me. 27 Kad je bilo u podne, narugao se Ilija,
A tvoj sluga ætuje Gospodina od svoje govoreøi: “Viçite glasnije, jer je on bog, pa
mladosti. moœda razmiælja ili je zaposlen ili je na
13 Pa nije li poznato mojem gospodaru putu, a moœda i spava i mora se probu-
æto sam uçinio kad ono Jezebela dade diti.”
ubijati proroke Gospodinove. Kako sam 28 Onda su vikali iza glasa i parali se,
sakrio stotinu Gospodinovih proroka, kako je u njih obiçaj, maçevima i ko-
po pedeset u jednoj æpilji, i hranio ih je- pljima dok ih nije oblila krv.
lom i piøem. 29 Kad je proælo podne, pali su u bjes-
14 A sad ti traœiæ: ‘Idi, kaœi svojem gospo- nilo, dokle doåe vrijeme da se prinese
daru: Evo Ilije! On øe me ubiti!’ ” œrtva, ali nije doæao nikakav glas, nika-
15 Ali je Ilija rekao: “Tako mi œivoga Gos- kav odgovor, nikakvo usliæanje.
podina vojska, u çijoj sam sluœbi, joæ 30 A sada pozvao Ilija sav narod: “Pristu-
danas øu mu se pokazati!” pite ovamo k meni!” Sav narod je pri-
16 I tako je Abdija otiæao pred Ahaba i stupio k njemu. On je podigao opet
javio mu; i Ahab se zaputio da se sastane poruæen Gospodinov œrtvenik.
s Ilijom. 31 Prema broju plemena Jakovljevih si-
17 Kad je opazio Ahab Iliju, povikao mu nova, komu je bila doæla rijeç Gospodi-
Ahab: “Jesi li ti onaj æto donosiæ nesreøu nova: “Izrael bit øe tvoje ime”, uzeo Ilija
na Izraela?” dvanaest kamenova.
18 On je odgovorio: “Nisam ja donio ne- 32 Od toga kamenja napravio œrtvenik u
sreøu na Izraela nego ti i tvoja obitelj, jer Ime Gospodinovo i oko œrtvenika isko-
ste ostavili zapovijedi Gospodinove, i ti si pao jarak, dosta velik, da uzme dvije
pristao za Baalima. mjere œita.
19 A sada poæalji i daj skupiti k meni 33 Onda je naslagao drva, raskomadao
svega Izraela na gori Karmelu i çetiri sto- junca i stavio ga na œrtvenik.
tine i pedeset Baalovih proroka i çetiri 34 Onda je rekao: “Napunite çetiri vrça
stotine aætartinih proroka, koji jedu za vode i izlijte je na œrtvu paljenicu i na
stolom Jezebelinim!” drva!” On je rekao: “Uçinite to joæ jedan-
20 I rasposlao Ahab svim Izraelovim si- put!” Uçinili su joæ jedanput. Nato je za-
novima i dao skupiti proroke na gori povjedio: “Uçinite to po treøi put!” I
Karmelu. uçinili su po treøi put.
21 Ondje je stupio Ilija pred sav narod i 35 Tako da je potekla voda oko œrtveni-
rekao: “Kako øete joæ dugo hramati na ka, pa i jarak se napunio vodom.
obje strane? Ako je Gospodin pravi Bog, 36 I dogodilo se, kad je onda doælo vrije-
onda se drœite uz njega! A je li to Baal, me da se prinese œrtva, pristupio Ilija i
onda idite za njim!” Ali narod nije dao pomolio se: “Gospodine, Boœe Abra-
nikakva odgovora. hamov, Izakov i Izraelov, danas objavi da
22 Onda je Ilija rekao narodu: “Jedini si ti Bog Izraelov i ja tvoj sluga, i da sam ja
sam ja joæ ostao Gospodinov prorok, a sve ovo uçinio po tvojoj zapovijedi!
Baalovih proroka ima çetiri stotine i pe- 37 Usliæaj me, Gospodine, usliæaj me i
deset. daj da upozna ovaj narod da si ti, Gospo-
23 Neka nam se dadu dva junca! Oni dine, pravi Bog i da si obratio njihova
neka sebi izaberu jednoga junca, neka srca!”
ga raskomadaju i stave na drva, ali ognja 38 Onda je pao oganj Gospodinov i spalio
da ne zapale! Ja øu pripremiti drugoga œrtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i
junca i staviti ga na drva, a da ne zapalim popio vodu u jarku.
ognja. 39 Kad su to vidjeli svi ljudi, bacili se
24 Onda prizovite ime svojega boga, a ja niçice na svoje lice i povikali: “Gospodin
øu prizvati Ime Gospodinovo. Bog koji je pravi Bog, Gospodin je pravi Bog!”
odgovori ognjem, pravi je Bog.” I odgovo- 40 A Ilija im zapovjedio: “Pohvatajte te
rio je sav narod, govoreøi: “Tako je proroke Baalove! Ne dajte da i jedan od
pravo!” njih pobjegne!” Oni ih pohvatati i Ilija ih
25 Nato je Ilija rekao Baalovim proro- odveo na potok Kiæon i ondje ih sma-
cima: “Izaberite si jednoga od junaca i knuo.
najprije ga pripremite, jer vas ima mno- 41 Potom je rekao Ilija Ahabu: “Idi gore,
go. Onda prizovite ime svojega boga; ali jedi i pij, jer çujem veø hujanje kiæe.”
ognja ne palite!” 42 Ahab je otiæao gore jesti i piti, a Ilija se
1 Kraljevi 276
popeo navrh Karmela, prignuo se k ze- oganj, ali Gospodin nije bio u ognju. Iza
mlji i sakrio svoje lice meåu koljena. ognja doælo je tiho, blago lahorenje.
43 i rekao svojem sluzi: “Idi gore i pogle- 13 Kad je to çuo Ilija, pokrio je svoje lice
daj prema moru!” On otiæao gore, pogle- svojim ogrtaçem, stupio van i stao na
dao i javio: “Niæta se ne vidi.” On je ulazu u æpilju. Onda mu progovorio glas
odgovorio: “Idi joæ sedam puta!” æto je pitao: “Æto radiæ ovdje, Ilija?”
44 Kad je bilo sedmi put, on je javio: “Eno, 14 On je odgovorio: “Pun sam revnosti za
diœe se od mora oblaçiø, malen kao ruka stvar Gospodina, Boga vojska, jer su
çovjeçja.” I on je zapovjedio: “Idi, kaœi Izraelovi sinovi ostavili tvoj zavjet, tvoje
Ahabu: ‘Upregni i silazi, da te ne uhvati œrtvenike poruæili i tvoje proroke maçem
kiæa!’ ” pobili. Jedini sam ja ostao, ali i meni
45 Dogodilo u najkraøe vrijeme zam- rade o glavi.”
raçilo se nebo od vjetra i oblaka, i pala je 15 Nato mu zapovjedio Gospodin: “Idi,
jaka kiæa. Onda se Ahab odvezao u Jez- vrati se istim putom u Pustinju Dama-
reel. ska, i kad doåeæ ondje, pomaœi Hazaela
46 A nad Iliju je doæla ruka Gospodinova, za kralja Sirije!
opasao svoja bedra i otrçao pred Aha- 16 Jehuu, unuka Nimæijeva, pomaœi za
bom do u blizinu Jezreela. kralja nad Izraelom! A Eliæeja, sina Æafa-
tova, iz Abel-Mehole, pomaœi za proroka
Ilija bjeœi od Jezebele. Bog mu se javlja na Horebu mjesto sebe!
19 Ahab je pripovjedio Jezebeli sve æto
je Ilija uçinio i kako je maçem pou-
bijao sve proroke.
17 Tko onda pobjegne maçu Hazaelovu,
njega øe pogubiti Jehu, i tko pobjegne
maçu Jehuovu, njega øe pogubiti Eliæej.
2 Onda je poslala Jezebela glasnika k Iliji 18 Ali ja øu ostaviti u Izraelu sedam tisu-
i zaprijeti: “Neka meni bogovi uçine æto øa: sve, koji nisu previli svoja koljena
hoøe, ako ja sutra u ovo doba ne uçinim s pred Baalom, i sve koji ga svojim ustima
tobom isto onako kako si ti s njima!” nisu poljubili.”
3 On se prestraæio ustao i otiæao odatle 19 Otiæao je odande i naiæao je na Eliæeja,
da se zakloni na sigurnu mjestu. Kad je sina Æafatova, kad je upravo orao. Dva-
doæao u Beer-Æebu u Judinoj zemlji, os- naest jarmova imao je pred sobom, sam
tavio je ondje svojega slugu. je bio kod dvanaestoga, Ilija je proæao
4 Sam je otiæao dan hoda daleko u pusti- pokraj njega i bacio svoj ogrtaç na njega.
nju i sjeo onda pod jednu smreku. Imao 20 Onda je on zaustavio volove, potrçao
je joæ samo œelju da umre i molio se: za Ilijom i rekao: “Daj mi da se joæ opros-
“Dosta je toga; uzmi, Gospodine, moj tim od oca i majke; onda øu poøi za to-
œivot jer nisam bolji od svojih otaca.” bom.” On mu odgovorio “Idi samo kuøi,
5 Potom je legnuo i zaspao pod smre- jer ja nemam viæe niæta uçiniti na tebi.”
kom. Najedanput taknuo ga anåeo Gos- 21 A Eliæej se okrenuo od njega, uzeo
podinov i rekao mu: “Ustani i jedi!” jaram volova i zaklao ih. Drvima od
6 Kad je pogledao, opazio je pokraj glave pluga je skuhao meso i dao ga ljudima
prœeni kolaç i vrç vode. Tako je jeo napio jesti. Onda je ustao, otiæao za Ilijom i po-
se i legnuo opet spavati. stao mu sluga.
7 Ali anåeo je doæao joæ jedanput, taknuo
ga i rekao: “Ustani i jedi, jer ti je dalek Pobjeda Ahabova nad Sirijcima
put.”
8 Ustao je, jeo i napio se i putovao, okri-
jepljen ovim jelom, çetrdeset dana i çetr-
20 Nato je Ben-Hadad, kralj Sirije, sku-
pio svu svoju vojsku. Trideset i dva
kralja su mu se prikljuçili s konjima i
deset noøi sve do gore Boœje Horeba. kolima. On je otiæao, opkolio Samariju i
9 Ondje je potraœio æpilju i prenoøio u udario na nju.
njoj. Onda mu doæla rijeç Gospodinova, i 2 I on poslao poslanike u grad k Ahabu,
on mu rekao: “Æto radiæ ovdje, Ilija?” Izraelovu kralju, i poruçio mu: “Ovako
10 On je odgovorio: “Pun sam revnosti za govori Ben-Hadad:
stvar Gospodina, Boga vojska, jer su 3 ‘Tvoje srebro i zlato pripada meni, i
Izraelovi sinovi ostavili tvoj zavjet, tvoje tvoje najljepæe œene i djeca moji su.’ ”
œrtvenike su poruæili i tvoje proroke 4 Odgovorio mu Izraelov kralj, govoreøi:
maçem pobili, samo sam ja ostao, ali i “Kako zapovjedaæ, moj gospodaru i kra-
moj œivot traœe.” lju! Tvoj sam ja sa svim æto imam.”
11 On je odgovorio: “Izaåi i stani na gori 5 Nato su doæli poslanici joæ jedanput,
pred Gospodina!” Onda je proæao Gospo- govoreøi: “Ovako govori Ben-Hadad:
din pokraj njega. Pred Gospodinom je ‘Poruçio sam ti: Svoje srebro i zlato, svoje
hodio silan, œestok vihor, koji je brda œene i svoju djecu øeæ mi izruçiti.
razdirao i hridine potresao, ali Gospodin 6 A sutra øu u ovo doba poslati k tebi
nije bio u vihoru. svoje sluge, da pretraœe tvoju kuøu i
12 Iza vihora doæao je potres, doæao kuøe tvojih sluga. Oni øe sve æto se naåe
277 1 Kraljevi
kod tebe dragocjeno, sobom uzeti i 22 Jednoga dana doæao je prorok Izra-
ovamo donijeti.’ ” elovu kralju i rekao mu: “Hajde,
7 A Izraelov kralj je dozvao sve zemaljske naoruœaj se iznova, i gledaj kako da se
starjeæine i rekao: “Iz toga biste mogli spremiæ, jer øe do godine kralj Sirije opet
jasno spoznati, kako on misli zlo, jer iziøi na tebe.”
æalje k meni da odnese moje œene i djecu, 23 Sluge kralja Sirije svjetovali su mu,
moje srebro i zlato, premda ga nisam od- govoreøi: “Njihov je bog gorski bog, zato
bio.” su nas pobijedili, ali ako se pobijemo s
8 Starjeæine i sav narod odgovorili mu: njima u ravnici, pobijedit øemo ih.
“To ti ne smijeæ dopustiti, na to ne smijeæ 24 Uçini dakle ovako: “Otpusti te kralje-
pristati.” ve s njihovih mjesta i postavi namje-
9 I on je odgovorio poslanicima Ben-Ha- snike mjesto njih!
dadovim: “Javite mojem gospodaru, kra- 25 Onda skupi vojsku, kakva je bila ona
lju: ‘Sve æto si prije traœio od svojega koja ti je izginula, i konje i bojna kola kao
sluge, uçinit øu, ali ovo zadnje æto traœiæ prije! Onda øemo se pobiti s njima u
ne mogu ispuniti.’ ” Poslanici su otiæli i ravnici i zacijelo øemo ih pobijediti.” On
odnijeli su mu odgovor. je pristao na njihov savjet i uçini tako.
10 A Ben-Hadad mu poruçio: “Neka mi 26 Kad je proæla godina, Ben-Hadad je
bogovi uçine æto hoøe ako bude dosta prebrojio Sirijce i poæao u Afek da vojuje
praha od Samarije da svim ratnicima æto protiv Izraela.
idu za mnom dopadne po jedna pregræt.” 27 I Izraelovi sinovi su se prebrojili, hra-
11 Odgovorio mu Izraelov kralj, govoreøi: nom se opskrbili i izaæli su pred njih. Kao
“Recite mu samo: ‘Tko se joæ opasuje, dva mala stada koza utaborili su se Izra-
neka se ne isprsuje kao onaj koji se veø elovi sinovi prema njima, a Sirijci su
raspasuje!’ ” prekrili zemlju.
12 I dogodilo se da kad je on çuo taj odgo- 28 Ali Boœji çovjek je pristupio i rekao
vor—bio je upravo s kraljevima pod æato- Izraelovu kralju: “Ovako govori Gospo-
rima i pio—zapovjedio je svojim din: Jer Sirijci govore da je Gospodin gor-
slugama: “Dignite se!”, i oni su udarili na ski Bog, a nije poljski Bog, zato øu ti dati
grad. u ruke sve to silno mnoætvo, da spoznate
13 Onda je pristupio jedan prorok k da sam ja Gospodin.”
Ahabu, Izraelovu kralju, i rekao: “Ovako 29 Sedam dana stajali su jedni prema
govori Gospodin: ‘Vidiæ to sve silno mno- drugima. Sedmoga dana doælo je do
ætvo? Ja øu ga danas dati tebi u ruke da bitke. Izraelovi sinovi su poubijali Siri-
spoznaæ da sam ja Gospodin.’ ” jce—stotinu tisuøa pjeæaka u jedan
14 Ahab je upitao: “Preko koga?” On je jedini dan.
odgovorio: “Ovako govori Gospodin: 30 Ostatak je pobjegao u grad Afek. Onda
‘Preko mladih zemaljskih çelovoåa.’ ” On se sruæio gradski zid na dvadeset i se-
je upitao dalje: “Tko øe zametnuti boj?” dam tisuøa ljudi, koji su bili ostali. I Ben-
“Ti sam”, odgovorio je onaj. Hadad na bijegu bio je stigao u grad i
15 I tako je prebrojio ljude voåe zemalj- bjeœao je iz jedne sobe u drugu.
ske, i bilo ih je dvjesta i trideset i dva. 31 Njegove sluge rekle su mu: “Evo, çuli
Onda prebrojio sav ratni narod, sve Izra- smo çesto da su kraljevi Izraelove kuøe
elove sinove— bilo ih je sedam tisuøa. velikoduæni kraljevi. Pa øemo œalobne
16 Izaæli su u podne, dok je pod æatorima haljine staviti oko svojih bedara i vrpce
bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji oko svojih glava i iziøi pred Izraelova
su mu bili saveznici. kralja; moœda ti daruje œivot.”
17 Najprije su izaæli zemaljski mladi 32 Tako su oni odjenuli œalobne haljine
voåe. Kad Ben-Hadad poslao ljude, javili oko svojih bedara, i vrpce oko svojih
su mu oni: “Izlaze ljudi iz Samarije.” glava, otiæli su Izraelovu kralju, govore-
18 On je zapovjedio: “Ako dolaze zbog øi: “Tvoj sluga Ben-Hadad moli te: ‘Ostavi
mira, pohvatajte ih œive! Ako li su izaæli me na œivotu!’ ” On je odgovorio: “Je li joæ
na boj, pohvatajte ih isto tako!” œiv? On je moj brat.”
19 Meåutim, bili su izaæli iz grada mladi 33 Ljudi su uzeli to kao dobar znak. I da
voåe zemaljski i vojska koja je iæla za ga odmah uhvate za rijeç, rekli su: “Ben-
njima. Hadad je tvoj brat?” On je odgovorio:
20 Svaki je ubio s kojim se sukobio, a “Idite, dovedite ga!” Kad je Ben-Hadad
Sirijci su pobjegli. Izraelovi sinovi su na- izaæao k njemu, on ga posadio uza se na
grnuli za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, bojna kola.
pobjegao je na konju s nekoliko kon- 34 A onaj mu rekao: “Gradove koje je moj
janika. otac oduzeo tvojem ocu, vratit øu ti. I
21 Tada je i Izraelov kralj izaæao, napao smijeæ sebi u Damasku podignuti trgov-
na konje i bojna kola i zadao Sirijcima açke kuøe, kako je uçinio moj otac u Sa-
teœak poraz. mariji,” On je odgovorio: “Na temelju
1 Kraljevi 278
ovoga ugovora otpustit øu te.” I zakljuçio grada.’ ”
s njim ugovor i pustio ga na slobodu. 7 Onda mu je rekla njegova œena Jez-
35 Jedan izmeåu proroçkih uçenika po ebela: “Sad jedanput pokaœi da si Izra-
zapovijedi Gospodinovoj zatraœio od svo- elov kralj! Ustani, jedi i budi dobre volje,
jega druga: “Hajde rani me!” Ali ga ovaj a ja øu ti veø pribaviti vinograd Jezreelca
nije htio raniti Nabota.”
36 A on mu rekao: “Jer nisi posluæao za- 8 I napisala ona pod imenom Ahabovim
povijed Gospodinovu, lav øe te ubiti i to pismo, zapeçatila ga njegovim peçatom i
çim odeæ od mene.” I kad je otiæao od poslala pismo starjeæinama i pogla-
njega, napao ga lav i ubio. varima koji su stanovali s Nabotom u is-
37 Potom je naæao onaj drugoga çovjeka tom gradu.
i zatraœio od njega: “Hajde rani me!” 9 U pismu je napisala ovo; “Oglasite post
Çovjek ga jednim udarcem ranio. i postavite Nabota na çasno mjesto
38 I prorok otiæao i stao na put kamo øe meåu narodom.
proøi kralj, a vrpcom iznad oçiju uçinio 10 Postavite dva nevaljala çovjeka pre-
da se ne prepozna. ma njemu, i neka oni svjedoçe protiv
39 Kad je prolazio kralj, viknuo on njega, govoreøi: ‘Hulio si na Boga i na
glasno kralja: “Tvoj sluga bio je iziæao u kralja.’ Onda ga izvedite van i kamenujte
boj, a usred boja pristupio jedan çovjek i ga da pogine!’”
doveo mi jednog zarobljenika i zatraœio: 11 Ljudi grada, starjeæine i poglavari koji
‘Çuvaj ovoga çovjeka ako ti ga nestane, su stanovali u njegovu gradu, uçinili
bit øe tvoj œivot za njega, ili øeæ platiti ta- kako im je bila Jezebela naredila u
lenat srebra.’ pismu æto im ga je poslala.
40 I dok je tvoj sluga ovamo i ondje bio 12 Oni su oglasili post i postavili Nabota
zaposlen, njega je nestalo.” Kralj Izraelov na çasno mjesto meåu narodom.
mu rekao: “Pravo ti je, sam si se osudio.” 13 I doæli su dva nevaljala çovjeka i
41 Onda on brœe strgnuo vrpcu sa svojih sjednu prema njemu. Ovi nevaljali ljudi
oçiju, i Izraelov kralj je prepoznao u nje- iznesu pred narodom protiv Nabota ovo
mu jednoga od proroka. svjedoçanstvo: “Nabot je hulio na Boga i
42 A on mu rekao: “Ovako govori Gospo- na kralja.” Potom ga izveli van pred grad
din: ‘Jer si pustio iz ruku çovjeka koga i kamenovali ga, te je poginuo.
sam posvetio smrti, jamçiæ svojim œiv- 14 Javili su Jezebeli: “Nabot je kameno-
otom za njega i tvoj narod za njegov van i mrtav je.”
narod.’ ” 15 I dogodilo se, kad je çula Jezebela da
43 Kralj Izraelov je otiæao zlovoljan i je Nabot kamenovan i poginuo, Jezebela
doæao kuøi u Samariju ljutit. je rekla Ahabu: “Ustani i uzmi u posjed
vinograd Jezreelca Nabota, kojega ti on
Ahabovo nasilje, kazna i okajanje nije htio dati za novce, jer Nabot nije viæe
21 I dogodilo se, nakon toga: Jezreelac
Nabot imao je vinograd u Jezreelu
blizu do dvora Ahaba, samarijskog
œiv, on je mrtav.”
16 I kad je çuo Ahab da je Nabot mrtav,
ustao je i otiæao u vinograd Jezreelca
kralja. Nabota, da ga uzme u posjed.
2 I Ahab predloœio Nabotu: “Daj mi svoj 17 Onda je doæla rijeç Gospodinova k Iliji,
vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt Tiæbiøaninu:
za zelje, jer je blizu do moje kuøe. Dat øu 18 “Ustani, idi k Ahabu, Izraelovu kralju,
ti za njega bolji vinograd. Ako li voliæ, dat koji sjedi u Samariji! Upravo je u Neba-
øu ti u novcu æto vrijedi.” tovu vinogradu; otiæao je ondje da ga
3 A Nabot je odgovorio Ahabu: “Saçuvaj uzme u posjed.
Boœe da ti odstupim baætinu svojih 19 Ovako øeæ mu reøi: ‘Ovako govori Gos-
otaca!” podin: Poçinio si umorstvo, hoøeæ li joæ
4 Tako se Ahab vrati u svoj dvor ljutit i postati i krvniçki razbojnik? Kaœi mu
zlovoljan zbog toga æto mu je Jezreelac dalje ovo: Ovako govori Gospodin: Na
Nabot odgovorio: “Ne mogu ti odstupiti mjestu, na kojem su psi lizali krv Neba-
baætinu svojih otaca.” On se bacio na tovu, lizat øe psi i tvoju krv! ’”
svoju postelju, okrenuo svoje lice i nije 20 Ahab je upitao Iliju: “Jesi li me naæao,
uzeo nikakva jela. neprijatelju moj?” On je odgovorio: “Je-
5 Kad je njegova œena Jezebela doæla k sam, jer si se dao na to da çiniæ zlo pred
njemu i upitala ga: “Zaæto si tako zlovol- Gospodinom.
jan i neøeæ niæta jesti?” 21 Evo, pustit øu nesreøu na te i tebe
6 Onda joj on je odgovorio: “Razgovarao ukloniti, i od kuøe Ahabovo sve iskori-
sam s Jezreelcem Nabotom i predloœio jeniti æto je muæko, nedoraslo i doraslo u
mu: ‘Daj mi vinograd svoj za novce, ili Izraelu.
ako voliæ, dat øu ti drugi vinograd za taj.’ 22 Uçinit øu s kuøom tvojom kao s ku-
A on mi rekao: ‘Ne dam ti svojega vino- øom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s
279 1 Kraljevi
kuøom Baaæe, sina Ahijina, jer si uzbu- 10 Uto su sjedili Izraelov kralj i Joæafat,
dio moju srdœbu i Izraela naveo na gri- Judin kralj, svaki na svojem prijestolju u
jeh. kraljevskim haljinama na trgu kod sa-
23 Takoåer nad Jezebelom govori Gos- marijskih vrata, i svi su proroci pred
podin ovako: ‘Psi øe proœderati Jezebelu njima prorokovali.
na jezreelskom polju.’ 11 Zedekija, sin Kenaanaha, napravio
24 Tko od Ahabova roda umre u gradu, sebi œeljezne rogove i vikao: “Ovako govo-
toga øe psi proœderati, a tko umre vani u ri Gospodin: ‘Tako øeæ pobosti Sirijce dok
polju, toga øe izjesti nebeske ptice!” ih ne uniætiæ!’ ”
25 Nikada nije bilo çovjeka, koji bi se 12 Svi drugi proroci prorokovali su isto
tako kao Ahab bio dao na to, da çini zlo tako: “Poåi samo na Ramot Gilead, i usp-
pred Gospodinom, jer ga je na to na- jet øeæ. Gospodin øe ga dati u ruke kra-
vodila njegova œena Jezebela. lju.”
26 On se vladao gadno i bio posve 13 Poslanik, koji je bio otiæao da dovede
preziranja vrijedan, stoga æto je ætovao Mikaju, rekao mu: “Pazi dobro, proroci
idole, upravo onako kako su to çinili su kralju jednoglasno obeøali sreøu. Pa i
Amorejci, koje je Gospodin bio protjerao ti, kao svaki od njih prorokuj i sreøu na-
ispred Izraelovih sinova. vjeæøuj!”
27 Kad je Ahab çuo te rijeçi, razderao je 14 Mikaja je odgovorio: “Tako mi œivoga
svoje haljine, stavio pokorniçku odjeøu Gospodina, samo æto mi nadahne Gos-
oko gologa tijela i postio je. On je, dapaçe, podin, to øu navijestiti.”
spavao u pokorniçkoj odjeøi i zabrinut 15 Kad je doæao kralju, upitao ga kralj:
povlaçio se okolo. “Mikaja, hoøemo li poøi u rat na Ramot
28 Onda je doæla rijeç Gospodinova Iliji, Gilead, ili da odustanemo?” On mu
Tiæbiøaninu, ovako govoreøi: odgovorio: “Poåi, i uspjet øeæ. Gospodin
29 “Vidiæ li kako se Ahab ponizuje preda øe ga dati kralju u ruke!”
mnom? Pa stoga neøu pustiti onu ne- 16 A kralj mu rekao: “Koliko øu te puta
sreøu za njegova œivota. Tek za njegova zaklinjati, da mi samo çistu istinu nav-
sina pustit øu ono zlo na njegovu kuøu.” ijestiæ u Ime Gospodinovo?”
17 Onda je on rekao “Vidim sav Izraelov
Ahab i Joæafat ratuju protiv Aramejaca narod razasut po brdima kao ovce, koje
22 Proæle su tri godine bez rata izme-
åu Sirije i Izraela.
2 I dogodilo se treøe godine, doæao Joæa-
nemaju pastira. Gospodin je rekao: ‘Oni
nemaju gospodara; zato neka se svaki
vrati kuøi u miru!’ ”
fat, Judin kralj, Izraelovu kralju. 18 Onda je rekao Izraelov kralj Joæafatu:
3 Kralj Izraelov bio je rekao svojim sluga- “Nisam li ti rekao, on mi ne prorokuje
ma: “Znate da Ramot Gilead pripada sreøu, nego samo zlo?”
nama, a mi ovdje sjedimo besposleni, 19 A Mikaja je nastavio: “Zato çuj rijeç
umjesto da ga otmemo kralju Sirije.” Gospodinovu: Vidio sam Gospodina gdje
4 I kad on Joæafata upitao: “Hoøeæ li poøi sjedi na svojem prijestolju, a sva
sa mnom u boj protiv Ramot Gileada?”, nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve
odgovorio je Joæafat Izraelovu kralju: strane.
“Æto ti hoøeæ, hoøu i ja; moja vojska tvoja 20 Gospodin je upitao: ‘Tko øe zaluditi
je vojska, moji konji tvoji su konji.” Ahaba da poåe na vojsku i da padne pred
5 A Joæafat je dao Izraelovu kralju ovaj Ramotom Gileadom?’ Jedan je rekao
savjet: “Upitaj prije ipak Gospodina!” ovo, drugi ono.
6 I tako Izraelov kralj dao je skupiti pro- 21 Napokon je izaæao jedan duh, stao
roke, otprilike çetiri stotine ljudi, i upi- pred Gospodina i rekao: ‘Ja øu ga zalu-
tao ih: “Hoøu li poøi u rat na Ramot diti.’ Gospodin ga upitao: ‘Kako?’
Gilead, ili da odustanem?” Oni su 22 Odgovorio je: ‘Poøi øu ondje i postat øu
odgovorili: “Poåi, jer øe ga Gospodin dati laœljiv duh u ustima svih njegovih pro-
u ruke kralju!” roka.’ Onda je on rekao: ‘Moœeæ ga zalu-
7 A Joæafat je upitao: “Ima li ovdje joæ koji diti; tebi øe to poøi za rukom. Idi, uçini
prorok Gospodinov da ga upitamo?” tako!’
8 Kralj Izraelov je rekao Joæafatu: “Ima 23 Stoga, eto, Gospodin je stavio laœljiva
joæ jedan preko koga bismo mogli upitati duha u usta svim tvojim prorocima, jer
Gospodina, ali ja ga ne mogu podnositi, je Gospodin odluçio zlo za tebe.”
jer mi nikada ne proriçe dobro nego 24 Onda je pristupio Zedekija, sin Kena-
samo zlo—to je Mikaja, sin Imlin.” A anaha, i udario Mikaja po obrazu i rekao:
Joæafat je rekao: “Neka kralj ne govori “Kako je otiæao Duh Gospodinov od mene
tako.” da govori s tobom?”
9 I Izraelov kralj dozvao jednoga dvorani- 25 Mikaja je odgovorio: “Doznat øeæ to u
na i zapovjedio mu: “Brœe dovedi Mikaju, onaj dan kad budeæ morao bjeœati iz
sina Imlina!” jedne sobe u drugu da se sakrijeæ.”
1 Kraljevi 280
26 Potom je zapovjedio Izraelov kralj: kraljeva?
“Uhvati Mikaju, odvedi ga gradskom za- 40 Kad je Ahab poçinuo kod svojih otaca,
povjedniku Amonu i kraljevu sinu umjesto njega kraljevao je njegov sin
Joaæu, Ahazija.
27 i javio: ‘Ovako zapovjeda kralj: Bacite 41 Joæafat, sin Asin, kraljevao je nad Ju-
toga çovjeka u tamnicu i drœite ga samo dom u çetvrtoj godini kraljevanja
na vodi i kruhu dok se ne vratim çitav i Ahabova nad Izraelom.
zdrav!’ ” 42 Imao je Joæafat trideset i pet godina
28 Mikaja je odgovorio: “Ako se ti zaista kad je postao kralj, i vladao je u Jeruzale-
vratiæ çitav i zdrav, onda Gospodin nije mu dvadeset i pet godina. Njegova majka
govorio preko mene.” Joæ je rekao: “Çujte zvala se Azuba i bila je køi Æilhijeva.
to, svi narodi!” 43 On je posve iæao putom svojega oca
29 I tako su izaæli Izraelov kralj i Joæafat, Ase i nije odstupao od njega i çinio je æto
Judin kralj, protiv Ramota Gileada. je bilo pravo u oçima Gospodina. Samo
30 A Izraelov kralj rekao je Joæafatu: “Ja uzvisine nisu bile sruæene. Joæ uvijek
øu se preodjenuti i tako poøi u boj. Ti prinosio je narod œrtve zaklanice i kadio
samo zadrœi svoje haljine!” Tako se pre- k∑d na uzvisinama.
odjenuo Izraelov kralj i poæao u boj. 44 S Izraelovim kraljem œivio je Joæafat u
31 A kralj Sirije bio je zapovjedio zapo- miru.
vjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica 45 Ostala djela Joæafatova, pobjede koje
nad njegovim bojnim kolima: “Ne borite je izvojevao i ratovi koje je vodio; nije li to
se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo zapisano u knjizi ljetopisa Judinih
s Izraelovim kraljem!” kraljeva?
32 I kad su zapovjednici bojnih kola opa- 46 I ostatak pokvarenih bludnica, koje
zili Joæafata, pomislili su: “To moœe samo su bile preostale iz vremena njegova oca,
biti Izraelov kralj”, i sruæili se na njega, a on je iskorijenio iz zemlje.
Joæafat je povikao. 47 U Edomu nije bilo onda kralja nego
33 Çim su zapovjednici bojnih kola vid- samo kraljev namjesnik.
jeli, da to nije Izraelov kralj, odstupili su 48 Joæafat je dao sagraditi taræiæke laåe
od njega. da idu u Ofir po zlato, ali nisu stigli
34 A jedan momak onako nasumce oda- ondje, jer su se laåe razbile u Esion-Ge-
peo svoj lßk i pogodio Izraelova kralja beru.
gdje se kopça oklop. Onda je ovaj zapo- 49 Onda je Ahazija, sin Ahabov, pred-
vjedio svojemu vozaçu “Okreni i izvedi loœio Joæafatu “Moji ljudi mogli bi s tvo-
me iz boja, jer sam ranjen!” jima iøi na laåe.” Ali Joæafat nije na to
35 Ali je boj onoga dana bio sve œeæøi, i pristao.
tako je morao kralj izdrœati uspravno 50 Kad je Joæafat bio poçinuo kod svojih
stojeøi u kolima naprema Sirijcima. otaca, pokopali su ga kod njegovih otaca
Uveçer on je umro. Krv iz rane bila se iz- u gradu njegova djeda Davida. Umjesto
lila u bojna kola. njega kraljevao je njegov sin Joram.
36 O sunçanom zapadu odjeknuo je glas 51 Ahazija, sin Ahabov, postao je u Sa-
kroz tabor: “Svaki neka se vrati u svoj mariji Izraelov kralj u sedamnaestoj
grad i k svojoj kuøi, jer je kralj mrtav.” godini kraljevanja Joæafatova Judina
37 Nakon dolaska u Samariju pokopali kralja, i kraljevao je dvije godine nad
su kralja u Samariji. Izraelom.
38 Kad su prali bojna kola na samari- 52 Çinio je zlo pred Gospodinom, i iæao je
jskom jezeru, psi su lizali njegovu krv, i putovima svojega oca i svoje majke i pu-
bludnice su se kupale u njoj, kako je to tom Jeroboama, sina Nebatova, koji je
bio navijestio Gospodin. bio Izraela naveo na grijeh.
39 Ostala djela Ahabova i sve æto je 53 On je sluœio Baalu i klanjao mu se. S
uçinio i gradnja dvora od bjelokosti i tim je razgnjevio Gospodina, Boga Izra-
utvråenje svih gradova; nije li to za- elova, posve kako je to bio çinio njegov
pisano u knjizi ljetopisa Izraelovih otac.
281
2 Kraljevi
DRUGA KNJIGA KRALJEVA
1 Ljetopisi
PRVA KNJIGA LJETOPISA
2 Ljetopisi
DRUGA KNJIGA LJETOPISA
Salomonova molitva, mudrost, slava i bogatstvo ondje pred svetim stanom Gospodino-
1 Kad se Salomon, sin Davidov, bio uçvr-
stio u svojoj vlasti, Gospodin, njegov
Bog, bio je s njim i veoma ga uzvisio.
vim. Salomon mu se s narodom poklo-
nio.
6 Onda je ondje Salomon œrtvovao na
2 Onda je dozvao Salomon k sebi sav mjedenom œrtveniku, koji je bio pred
Izraelov narod s tisuønicima i stot- Gospodinom i pripadao æatoru sastanka
nicima, sa sucima i svim glavarima Gospodinova, i prineo na njemu tisuøu
svega Izraela, s obiteljskim glavarima. œrtava paljenica.
3 Onda je Salomon u pratnji cijele nar- 7 Noøu potom javio se Bog Salomonu i
odne zajednice otiæao na visinu u rekao mu: “Zatraœi æto da ti dadem!”
Gibeonu; jer se ondje nalazio æator sas- 8 Salomon je odgovorio Bogu: “Ti si mo-
tanka Boœjega, koji je Mojsije, sluga Go- jem ocu Davidu iskazivao veliku naklo-
spodinov, bio napravio u pustinji. nost i mene si uçinio kraljem mjesto
4 A Boœju ækrinju David je bio prenio iz njega.
Kirjat-Jearima na mjesto koje mu je 9 Neka bi se sad ipak, Gospodine i Boœe,
David bio pripremio. U Jeruzalemu, ispunilo tvoje obeøanje æto si ga rekao
naime, bio mu je dao razapeti æator. mojem ocu Davidu! Ti si me uçinio kra-
5 Œrtvenik mjedeni, koji je bio napravio ljem nad narodom koji je mnogobrojan
Bezaleel, sin Urijev, unuk Hurov, bio je kao prah na zemlji.
329 2 Ljetopisi
10 Zato daj mi mudrost i znanje da 7 Pa poæalji mi sad çovjeka vjeæta rado-
vodim taj narod u svakom poloœaju, jer vima u zlatu, srebru, mjedi, œeljezu, mo-
tko bi inaçe mogao vladati ovim tvojim drom ljubiçastom i grimiznom predivu!
mnogobrojnim narodom?” On ima i u tom biti vjeæt za posao u rez-
11 Bog je odgovorio Salomonu: “Jer si to bariji i raditi s vjeætim ljudima koje
zamolio, a nisi molio bogatstva, blaga i imam kod sebe u Judeji i u Jeruzalemu i
slave, ni smrti svojih neprijatelja, ni koje je veø pripremio moj otac David.
duga œivota, nego si sebi zaprosio mu- 8 Poæalji mi i cedrova drva, çempresa i
drost i znanje da bi mogao mojim naro- sandalovine s Lebanona, jer znam da
dom, nad kojim sam te postavio kraljem, tvoji ljudi znaju sjeøi drva na Lebanonu;
12 zato, daje ti se mudrost i znanje; i dat i evo, moje øe sluge raditi zajedno s tvo-
øu ti i bogatstva, blaga i slave kakve prije jima.
tebe nije imao ni jedan kralj, niti øe imati 9 Mora se, naime, meni pripraviti veoma
poslije tebe.” mnogo drva, jer kuøa koju øu graditi bit
13 Nato se vratio Salomon s visine u øe velika i predivna.
Gibeonu, od æatora sastanka u Jeru- 10 Evo, poslenicima koji øe sjeøi drva,
zalem i vladao je ondje nad Izraelom. tvojim ljudima za njihovu hranu dat øu
14 Salomon je skupio sebi i mnogobro- dvadeset tisuøa kora pæenice, dvadeset
jna bojna kola i konjanike. Imao je tisu- tisuøa kora jeçma, dvadeset tisuøa bata
øu i çetiri stotine bojnih kola i dvanaest vina i dvadeset tisuøa bata ulja.”
tisuøa konjanika. Njih je smjestio u kol- 11 Hiram, tirski kralj, poslao je Salo-
skim gradovima i kod kralja u Jeruzale- monu ovaj pismeni odgovor: “Jer Gospo-
mu. din ljubi svoj narod, zato te postavio
15 Kralj je uçinio da je bilo u Jeruzalemu kraljem nad njim.”
srebra i zlata tako mnogo kao kamenja, 12 I Hiram je nastavio: “Neka je blago-
a cedara tako mnogo kao dudova æto slovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji je
rastu u nizini. stvorio nebo i zemlju, koju je dao kralju
16 Konja koje je imao Salomon bili su Davidu sina nadarena mudroæøu,
uvezeni iz Egipta i Keve; kraljevi trgovci umom i znanjem, koji øe graditi dom Go-
su ih kupovali po tekuøoj cijeni. spodinu i sebi kraljevski dvor.
17 Tako da su jedna bojna kola kod iz- 13 I sada ti æaljem çovjeka mudra i u
voza iz Egipta koætala po æest stotina umjetnosti vjeæta majstora Hurama,
æekela srebra, a konj po stotinu i pede- 14 sina neke Danovke. Njegov je otac bio
set. I izvozili su ih preko svojih trgovaca Tirac. On se razumije u radove u zlatu,
svim hitejskim i sirijskim kraljevima. srebru, mjedi, œeljezu, kamenu, drvu,
modrom i ljubiçastom i grimiznom pre-
Graåenje doma. Salomonov ugovor s Hiramom divu i prepredenom lanu. On moœe ure-
2 Salomon je odluçio, sagraditi dom
Imenu Gospodinovu i kraljevski dvor
sebi samomu.
zati rezbariju svake vrste i izvesti svaki
umjetniçki rad æto mu se dao, u druætvu
s tvojim umjetnicima i s umjetnicima
2 I odbrojio je Salomon sedamdeset tisu- mojega gospodara, tvojega oca Davida.
øa nositelja i osamdeset tisuøa kame- 15 Neka, dakle, moj gospodar poæalje
nolomaca u gori i tri tisuøe i æest stotina pæenicu, jeçam, ulje i vino svojim sluga-
nadzornika nad njima. ma, kako je obeøao!
3 Tada je Salomon poruçio tirskom kralju 16 A mi øemo nasjeøi stabala na Leba-
Hiramu: “Ti si mojem ocu Davidu iskazao nonu koliko trebaæ, i dovesti ih u spla-
dobrotu da mu poæaljeæ cedrova drva, te vovima na moru u Jopu. Ti ih onda daj
je mogao sebi za stan sagraditi dvor. odnijeti u Jeruzalem!”
4 Gle, namjeravam sagraditi dom Imenu 17 Onda je Salomon prebrojio sve
Gospodina, svojega Boga, i posvetiti mu strance u Izraelu po popisu koji je bio
ga da se k∑di pred njim mirisnim kadom, uçinio njegov otac David. Bilo ih je stoti-
da se postavljaju redovito kruhovi prika- nu i pedeset i tri tisuøe i æest stotina.
zivanja, i da se svako jutro i veçer, na 18 Od njih je odredio sedamdeset tisuøa
Subotnje dane, mjesece mlaåake i Go- za nositelje, osamdeset tisuøa za kame-
spodinove sveçanosti, naæega Boga, pri- nolomce u gori i tri tisuøe i æest stotina za
nosu œrtve paljenice, kako je to propis u nadzornike koji øe ljude dizati na posao.
Izraelu za vjeçna vremena.
5 Dom, koji øu graditi, bit øe velik, jer je Opis doma
naæ Bog veøi od svih bogova.
6 Ali tko moœe njemu sagraditi dom kad
ga nebo i najviæa nebesa ne mogu obuh-
3 Nato je poçeo Salomon graditi dom
Gospodinov u Jeruzalemu na brdu
Moriju, gdje je njegov otac, David imao
vatiti? Tko sam ja da bih mu mogao sa- viåenje, na mjestu koje je bio za to
graditi dom, osim da se samo pred njim odredio David, na gumnu Jebusejca Or-
spali œrtva? nana.
2 Ljetopisi 330
2 Drugoga dana drugoga mjeseca u drugoga, unaokolo okruglo i pet lakata
çetvrtoj godini svojega vladanja on je visoko, a mjereno vrpcom od trideset la-
poçeo graditi. kata u opsegu.
3 Ove mjere postavio je Salomon za 3 Ispod njega bili su volovski likovi sve
temelj kod gradnje Boœjega doma: unaokolo, po deset ih je bilo na jednom
duœina je bila æezdeset lakata po staroj laktu, te su okruœivali more, u dva reda
mjeri, a æirina dvadeset lakata. salivenih s morem.
4 Trijem pred svetiætem æirinom cijele 4 Stajalo je na dvanaest volova. Tri su
kuøe bio je dvadeset lakata dug i stotinubila okrenuta sjever, tri na zapad, tri na
i dvadeset lakata visok. Dao ga u unu- jug i tri na istok. More je stajalo odozgor
traænjosti obloœiti çistim zlatom. nad njima, a straœnja strana svih volova
5 Veliki prostor prekrije çempresovim bila je okrenuta unutra.
daskama, obloœio ga çistim zlatom i odo- 5 Debljina mu je bila jedna podlanica,
zgor napravio palme i cvjetne lance. rub mu je bio sliçan ljiljanu kao kraj u
çaæe, a primalo je dvije tisuøe bata.
6 I obloœio je dom, i nakitio ga dragim ka-
6 Dalje je napravio deset umivaonica, i
menjem; a zlato je bilo zlato iz Parvaima.
7 Tako je obloœio dom zlatom, grede, stavio je pet s desne strane, a pet s lijeve
pragove, zidove i vrata i dao na zidovimaza pranje. U njima se pralo i ono æto bi se
urezati kerubine. prinosilo kao œrtva paljenica; a more je
8 Onda je dao napraviti Nasvetije Mjesto.sluœilo sveøenicima za njihovo pranje.
Duœina njegova bila je prema æirini doma 7 I napravio je deset zlatnih svjetiljaka
dvadeset lakata, isto tako æirina dvade- po propisima koji su vrijedili za njih, i
postavio ih u dom: pet s desne strane, a
set lakata. Obloœio ga çistim zlatom u vri-
jednosti od æest stotina talenata. pet s lijeve.
8 Dalje je napravio deset stolova i
9 Vrijednost çavala bila je pedeset æekela
zlata; i gornje sobe obloœio je zlatom. namjestio ih u domu, pet s desne strane,
10 U unutraænjosti Najsvetijeg Mjesta a pet s lijeve. I napravio je stotinu zdjel-
dao je napraviti, u kiparskom radu, dva ica od zlata.
kerubina i obloœio ih zlatom. 9 Onda je napravio veliki sveøeniçki tri-
11 Krila kerubina imala su duœinu od jem; trijem i vrata za veliki trijem i mjeåu
dvadeset lakata; pet lakata dugo krilo obloœio vrata.
jednoga kerubina doticalo je zid doma, i 10 More je namjestio s desne strane, na
drugo isto tako pet lakata dugo krilo jugoistok.
doticalo je krilo drugoga kerubina. 11 Onda je Hiram napravio lonce, lopate
12 Tako je isto dopiralo jedno pet lakatai zdjelice. Tako je Hiram dovræio radove,
dugo krilo drugoga kerubina do zida koje je morao izraditi kralju Salomonu
prostora i drugo pet lakata dugo krilo doza Boœji dom:
krila prvoga kerubina. 12 dva stupa i dva okrugla oglavlja koja
13 Krila tim kerubinima bila su raæirena su bila odozgor na stupovima, obje
na dvadeset lakata. Oni su stajali uspra-pletenice da pokrivaju dva oglavlja na-
vno na nogama, a lice im je bilo okrenutovrh stupova;
prema glavnomu prostoru. 13 çetiri stotine mogranja za obje pleten-
14 Zavjese pred njima napravio je od mo- ice, dva reda mogranja za svaku plete-
nicu da pokrivaju oba okrugla oglavlja
drog i ljubiçastog, i od grimiznog prediva
i prepredenog lana i po njemu su bili iz-navrh stupova;
vezeni kerubini. 14 uz to deset podnoœja i deset umiva-
15 Pred domom je napravio dva stupa, onica na podnoœjima;
trideset i pet lakata duga, oglavlje 15 nadalje more i pod njim dvanaest vo-
odozgor na njima imalo je pet lakata. lova;
16 Onda je napravio lance cvjetne kao u 16 i lonce, lopate i vilice i sav pribor za
domu i staviti ih odozgor na stupove; i njih od uglaåene mjedi, napravio je ma-
dao je napraviti stotinu mogranja i jstor Hiram kralju Salomonu za Gospo-
objesiti ih na lance. dinov dom.
17 Stupove je postavio pred domom, 17 Kralj ih dao ih saliti u jordanskoj
jedan s desne strane, a drugi s lijeve, ravnici u glinenim kalupima, izmeåu
onoga zdesna nazvao Jakin, a onoga sli- Sukota i Zereda.
jeva Boaz. 18 Salomon je dao napraviti sve ovo po-
suåa vrlo mnogo da teœina mjedi nije bila
Sprave i posuåe u domu utvråena.
4 Onda je napravio œrtvenik od mjedi, 19 Onda je dao Salomon napraviti sve
dvadeset lakata dug, dvadeset laka- posuåe koje se upotrebljavalo u Boœje-
ta æirok i deset lakata visok. mu domu: zlatni œrtvenik, stolove za pri-
2 Onda je postavio mjedeno more, deset kazne kruhove;
lakata bilo mu je od jednoga kraja do 20 Svjetiljke sa œiæcima njihovim od çis-
331 2 Ljetopisi
toga zlata, koji su se po propisu morali slaviti Gospodina i hvaliti ga, i çim su
gorjeti pred unutraænjim svetiætem. odjeknule trube i cimbala i ostala glaz-
21 I zlatne cvjetove, œiœke i usekaçe, i to bala hvalospjev Gospodinu, govoreøi:
od çistoga zlata; “Jer je dobrostiv i vjeçno traje njegova
22 noœeve, ækropionice, maæice i kadion- milost”, oblakom se napunio Gospodi-
ice od çistoga zlata. I unutraænja nov dom,
dvokrilna vrata doma na ulazu u Najs- 14 tako da sveøenici nisu mogli zbog ob-
vetije Mjesto i dvokrilna vrata doma na laka pristupiti da vræe svoju sluœbu, jer
ulazu u glavni prostor bila su od zlata. je slava Gospodinova napunila Boœji
dom.
Posveta doma
Ahazijina vlada i smrt. Okrutnost Atalijina. Joaæ 23 U sedmoj godini poæao je Jehojada
odvaœno na djelo. On se sporazu-
22 I stanovnici Jeruzalema postavili
su namjesto njega kraljem njego-
va najmlaåeg sina Ahaziju, jer sve starije
mio sa stotnicima, naime, s Azarijom, si-
nom Jerohamovim, s Iæmaelom, sinom
Johananovim, s Azarijom, sinom
sinove bila je poubijala çeta koja je s Ara- Obedovim, Maasejom sinom Adajevim i s
pima prodrla u tabor, i tako je kraljevao Eliæafatom, sinom Zikrijevim.
Ahazija, sin Jorama, Judina kralja. 2 Oni su proæli Judinu zemlju i pozvali
2 Ahazija je imao çetrdeset i dvije godine na skupætinu Levite iz svih Judinih gra-
kad je postao kralj, i vladao je godinu dova i glavare Izraelske, i oni su doæli u
dana u Jeruzalemu. Njegova se majka Jeruzalem.
zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka. 3 Sva skupætina uçinila u Boœjemu
3 I on je hodio putovima kuøe Ahabove, domu savez s kraljem. Pritom im rekao
jer ga njegova majka svojim savjetom Jehojada: “Evo, sin kraljev bit øe kralj,
navela na zla djela. kako je odredio Gospodin za Davidove
4 Tako je çinio zlo pred Gospodinom, kao sinove.
kuøa Ahabova, jer su mu ovi bili savjet- 4 A vi uçinite ovo: Treøina vas, koji odla-
nici poslije smrti njegova oca, na zite na Subotnji dan, sveøenici i Leviti,
njegovu propast. neka sluœe kao vratari na pragovima;
5 Po njihovu savjetu poæao je s Joramom, 5 jedna treøina neka zaposjedne kraljev-
sinom Ahabovim, Izraelovim kraljem, u ski dvor, a jedna treøina Jesodova vrata,
Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, kralja a sva vojska trijemove Gospodinova
2 Ljetopisi 344
doma! dinova doma da ne bi uæao ni jedan, tko
6 Ipak u Gospodinov dom ne smije nitko bi bio bilo kako neçist.
stupiti osim sveøenika i Levita koji sluœe. 20 Onda je pustio da krenu stotnici, do-
Ovi smiju uøi, jer su posveøeni, a sav os- stojanstvenici i ostali koji su upravljali
tali narod neka se çuva Gospodina! narodom i sav narod zemlje i izveo kralja
7 Leviti neka onda opkole kralja, svaki s iz Gospodinova doma. Uæli su kroz
oruœjem u ruci! Tko prodre u dom, neka gornja vrata u kraljevski dvor i posadili
se pogubi! Oni moraju pratiti kralja kada su kralja na kraljevsko prijestolje.
dolazi i kada odlazi.” 21 Sav se narod u zemlji veselio, i grad je
8 Leviti i svi Judejci su uçinili onda toçno ostao miran, jer su maçem ubili Ataliju.
onako kako je zapovjedio sveøenik Jeho-
jada. Svaki je uzeo svoje ljude, one koji Joaæova vlada i svræetak
odlaze na Subotnji dan i one koji dolaze
na Subotnji dan, jer sveøenik Jehojada
nije bio otpustio redove.
24 Joaæu je bilo sedam godina kad se
uspeo na prijestolje. Vladao je çe-
trdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se
9 Sveøenik Jehojada dao je onda stot- majka zvala Sibija, iz Beer-Æebe.
nicima koplja, ætitiøe i ætitove æto su bili 2 Joaæ je çinio æto je bilo pravo u oçima
pripadali kralju Davidu i æto su se nala- Gospodina dok je œivio sveøenik Jeho-
zili u Boœjemu domu. jada.
10 Onda je on postavio unaokolo sav na- 3 Jehojada ga oœenio dvjema œenama, te
rod, i to svakoga sa kopljem u ruci od su rodile sinove i køeri.
juœne strane doma do sjeverne strane 4 Dogodilo se da je Joaæ odluçio popraviti
doma izmeåu œrtvenika i doma, gdje je Gospodinov dom.
bio kralj. 5 On je dao skupiti sveøenike i Levite i za-
11 Onda su izveli kraljeva sina i stavili na povjedio im: “Poåite po Judinim gradovi-
njega zlatni vijenac i Svjedoçanstvo. ma i skupljajte od svih Izraelovih sinova
Tako ga postavili kraljem, Jehojada i novaca da se moœe popravljati dom
njegovi sinovi su ga pomazali i povikali: vaæega Boga od godine do godine, i gleda-
“Œivio kralj!” jte ubrzati stvar!” Ali Levitima se nije
12 Kad je Atalija çula viku naroda koji se œurilo.
skupio i klicao kralju, doæla je k narodu 6 Zato je kralj dozvao velikoga sveøenika
u Gospodinov dom. Jehojadu i rekao mu: “Zaæto ne nastojiæ
13 Kad je ona pogledala vidjela kralja oko toga da Leviti donose iz Judeje i Je-
gdje stoji kod stupa na ulazu i uz kralja ruzalema prinos koji je zapovjedio Mo-
stotnike i trubaçe, a sav se narod veselio jsije, sluga Gospodinov, izraelskoj
i trubio u trube, i pjevaçi s glazbalima narodnoj zajednici u korist æatoru Svje-
davali znak za klicanje. Onda je Atalija doçanstva?
razderala svoje haljine i povikala: 7 Jer bezboœne pristaæe Atalijine nisu
“Izdaja, izdaja!” popravljale ætete na Boœjemu domu i
14 A sveøenik Jehojada pozvao stotnike, upotrijebile su za Baalove sve darove
zapovjednike vojske i zapovjedio im: koji su bili darovani za Boœji dom.”
“Izvedite ju izmeåu redova iz doma! Tko 8 Na zapovijed kraljevu napravili su
poåe za njom, neka se maçem pogubi!” stoga ækrinju i stavili ju pred vrata Go-
Sveøenik je, naime, bio zapovjedio da se spodinova doma.
ona ne pogubi u Gospodinovu domu. 9 Onda su dali oglasiti po Judeji i Jeruza-
15 Tako su joj napravili mjesta, a kad je lemu da se donosi Gospodinu prinos koji
proæla kroz Konjska vrata i s stigla do je zapovjedio Mojsije, sluga Boœji, Izra-
kraljevskog dvora, ondje su ju ubili. elovim sinovima u pustinji.
16 Nato Jehojada uçinio savez izmeåu 10 Svi glavari i sav narod razveselili se i
Gospodina, svega naroda i kralja, da øe donosili su svoj prinos i bacali ga u
biti Gospodinov narod. ækrinju, dok nije bila puna.
17 Sav je narod otiæao Baalovu hramu i 11 I bilo je da kad god bi Leviti donosili
razori ga. Njegove œrtvenike i kipove ækrinju kraljevskom çinovniku—kad bi
posve razruæio i ubio Baalova sveøenika se, naime, vidjelo da ima u njoj mnogo
Matana pred œrtvenicima. novaca—doæao bi kraljevski çinovnik i
18 Potom Jehojada namjestio straœu kod poslanik velikoga sveøenika. Oni bi is-
Gospodinova doma pod upravom sveøe- praznili ækrinju i onda ju opet odnosili
nika i Levita, koje je David bio porazdi- na njezino mjesto. Tako su çinili svaki
jelio u redove za Gospodinov dom, da dan i nakupili su mnogo novaca.
prinose Gospodinu œrtve paljenice, kako 12 Kralj i Jehojada uruçivali bi ih nad-
je propisano u Mojsijevu zakonu, uz ra- stojnicima nad poslom, koji su nadgle-
dosno klicanje i pjesme po Davidovoj za- dali rad na Gospodinovu domu. Oni su
povijedi. unajmljivali kamenare i drvodjelje za
19 I postavio vratare na vratima Gospo- obnovu Gospodinova doma, uz to kovaçe
345 2 Ljetopisi
œeljezom i mjeåu za popravak Gospodi- pali su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu
nova doma. sahranili u kraljevskoj grobnici.
13 Nadstojnici nad poslom su uçinili da 26 Ovi su koji su se urotili protiv njega:
su dobro napredovali radovi na obnovi. Zabad, sin Amonke Æimeate, i Jehoza-
Oni su vratili Gospodinov dom u njegovo bad, sin Moabke Æimrite.
prijaænje stanje i utvrdili ga. 27 O njegovim sinovima, o visini danka
14 Kad su to bili svræili, predali su novce æto mu je nametnut i o graåenju Boœjega
æto su pretekli kralju i Jehojadi. Od toga doma zapisano je u zapisima knjige o
se dalo napraviti predmete za Gospodi- kraljevima. Onda je njegov sin Amazija
nov dom, posuåe za sluœbu Boœju i za kraljevao namjesto njega.
œrtve, zdjele i drugo zlatno i srebrno po-
suåe. Dokle je œivio Jehojada, prinosile Amazija Judin kralj
su se œrtve paljenice redovito u Gospodi-
novu domu.
15 Kad je Jehojada ostario i naœivio se,
25 Bilo je Amaziji dvadeset i pet godi-
na, kad je postao kralj. Vladao je
dvadeset i devet godina u Jeruzalemu.
umro je. Bilo mu je stotinu i trideset go- Njegova se majka zvala Joadana, iz Jeru-
dina kad je umro. zalema.
16 Pokopali su ga kod kraljeva u Davido- 2 On je çinio æto je bilo pravo u oçima
vu gradu, jer se bio iskazao zasluœan za Gospodina, ali ne u punoj vjernosti.
Izraela, za Boga i za njegov dom. 3 Çim je imao çvrsto u rukama
17 Poslije smrti Jehojadove doæli su kraljevsku vlast, dao je poubijati dvo-
Judini glavari i bacili se niçice pred kra- rane koji su ubili njegova kraljevskog
ljem; i kralj ih posluæao. oca.
18 Stoga su oni opet zapustili dom Gos- 4 Sinova nije dao ipak ubiti, po zapovi-
podina, Boga svojih otaca, i poçeli su æto- jedi koja stoji zapisana u knjizi Mojsijeva
vati drvene kipove i rezbarene kipove. zakona, gdje zapovjeda Gospodin: “Oçevi
Onda se podigla srdœba Gospodinova na neka se ne pogube zbog svoje djece, niti
Judu i na Jeruzalem zbog njihovih grije- djeca zbog svojih otaca, nego svaki neka
ha. se pogubi samo zbog svojega vlastitoga
19 On je slao proroke meåu njih da ih prekræaja!”
vrate natrag Gospodinu. Ovi su ih nago- 5 Iza toga podigao Amazija Judejce i dao
varali, ali ih oni nisu sluæali. je da se od svega Jude i Benjamina po-
20 I doæao je Duh Gospodinov na Zaha- stave poredani po obiteljima, tisuønici-
riju, sina sveøenika Jehojade. On je stu- ma i stotnicima. Kad ih je izbrojio od
pio pred narod i doviknuo im: “Ovako dvadeset godina naviæe, bilo ih je tri sto-
govori Bog: ‘Zaæto prestupate zapovijedi tine tisuøa izabranih ratnika, koji su
Gospodinove i upropaæøujete svoju nosili koplje i ætit.
sreøu? Jer ste ostavili Gospodina, zato i 6 Joæ je unajmio iz Izraela stotinu tisuøa
on vas ostavlja.’ ” sposobnih ratnika za stotinu talenata
21 A oni su se urotili protiv njega i kame- srebra.
novali ga po zapovijedi kraljevoj u tri- 7 Ali mu je doæao jedan Boœji çovjek i
jemu Gospodinova doma. rekao: “Kralju, neka ne ide s tobom
22 Tako se malo sjeøao kralj Joaæ lju- izraelska vojska, jer Gospodin nije s
bavi, koju mu je bio iskazivao njegov Izraelom niti sa Efraimovim sinovima.
otac da je dao pogubiti njegova sina, a on 8 Idi sam odvaœno i hrabro u boj! Inaçe
umiruøi povikao: “Gospodin to vidi i on mogao bi te Bog sruæiti pred nepri-
øe te pokarati.” jateljem, jer Bog ima moø da dade pomoø
23 A kad je proæla godina, podigla se na i da sruæi.”
njega vojska Sirijaca. Kad su doæli u Ju- 9 Amazija je upitao Boœjega çovjeka: “A
dinu zemlju i u Jeruzalem, i pobili su u æto øe onda biti od stotinu talenata æto
narodu sve narodne glavare i sav plijen sam ih dao izraelskoj vojsci?” Boœji ço-
æto su im ga bili uzeli, poslali su kralju u vjek je odgovorio: “Gospodin ti moœe
Damask. puno viæe dati od toga.”
24 Premda je sirijska vojska upala samo 10 Tako je Amazija otpustio Efraimove
s malim brojem ljudi, ipak im Gospodin sinove od svoje vojske da bi se vratili
dao u ruke veoma veliku vojsku, jer su kuøi. Oni se vrlo rasrdili na Judejce i vra-
ovi bili ostavili Gospodina, Boga svojih tili se kuøi s velikim gnjevom.
otaca. Tako su izvræili kazneni sud na 11 A Amazija je poveo hrabro svoj narod
Joaæu. u boj i otiæao u Slanu dolinu i ondje pobio
25 Kad su bili otiæli od njega—ostavili su deset tisuøa Seirovih sinova.
ga u teækoj bolesti—urotili su se protiv 12 A deset tisuøa drugih su Judejci zaro-
njega njegovi dvorani zbog krvava djela bili œive. Odveli su ih navrh jedne hridine
na sinu sveøenika Jehojade i ubili su ga i pobacali ih s vrha hridine tako da su se
u njegovoj postelji. Tako je umro i poko- svi raspali.
2 Ljetopisi 346
13 A vojnici, koje je Amazija poslao na- nuo od Gospodina, postojala je u Jeruza-
trag, i koji nisu smjeli poøi s njim u boj, lemu urota protiv njega, i on je pobjegao
upali su od Samarije do Bet-Horona u u Lakiæ, poslali su za njim ljude i dali su
Judine gradove, pobili su u njima tri tis- ga ondje ubiti.
uøe ljudi i zaplijenili velik plijen. 28 Prenijeli su ga na konjima i pokopali
14 Kad se Amazija iza pobjede nad ga u Judinu gradu kod njegovih otaca.
Edomcima vratio kuøi, donio je sobom
idolske kipove Seirovih sinova, postavio Uzijina pobjeda. Njegov grijeh i kazna
ih sebi za bogove i klanjao im se i prino-
sio im œrtve.
15 Onda se raspalila srdœba Gospodino-
26 Potom je uzeo sav Judin narod Uzi-
ju, komu je tek bilo æesnaest godi-
na, i postavio ga kraljem namjesto nje-
va na Amaziju i on poslao k njemu pro- gova oca Amazije.
roka, koji mu rekao: “Zaæto sluœiæ 2 On utvrdi Elat, koji je bio vratio Judi
bogovima toga naroda koji nisu mogli iz- poæto je kralj poçinuo kod svojih otaca.
baviti svojega vlastitog naroda iz tvoje 3 Bilo je Uziji æesnaest godina kad je po-
ruke?” stao kralj, i vladao je pedeset i dvije godi-
16 Kad je on tako govorio njemu, odgovo- ne u Jeruzalemu. Njegova majka zvala se
rio mu ovaj: “Jesmo li te postavili kralju Jekolija, iz Jeruzalema.
za savjetnika? Prestani! Zar da te se is- 4 On je çinio æto je bilo pravo u oçima
prebija?” Prorok je prestao, ali joæ je Gospodina, toçno onako kako je bio
rekao: “Sad znam da te je Bog naumio çinio njegov otac Amazija.
upropastiti, jer si tako radio i neøeæ 5 On je pazio na to da sluœi vjerno Bogu
posluæati moj savjet.” dok je œivio Zaharija, koji ga je pouçavao
17 Poæto se Amazija, Judin kralj, pos- u strahu Boœjemu, i dokle je sluœio Gos-
vjetovao, poslao poslanike le k Joaæu, podinu, Bog mu je davao uspjeh.
sinu Joahazovu, unuku Jehuovu, Izra- 6 On je poæao u rat protiv Filistejaca,
elovu kralju, i pozvao: “Doåi da se ogle- sruæio zidove Gatu, Jabni i Aædodu i po-
damo!” stavio utvrde u podruçju Aædoda i po os-
18 A Joaæ, Izraelov kralj, dao je Amaziji, taloj zemlji Filistejaca.
Judinu kralju, odgovoriti: “Trn na Leba- 7 I Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i
nonu poslan jedanput k cedru na Leba- protiv Arapa, koji su stanovali u Gur-
nonu, govoreøi: ‘Daj svoju køer mojem Baalu, i protiv Meunjana.
sinu za œenu.’ Ali zvijer na Lebanonu 8 I Amonci su plaøali Uziji danak. Njego-
pretrçala preko trna i zgazila ga. va je slava dopirala do Egipta, tako se on
19 Tako radiæ ti, jer si pobio Edomce, po- bio osilio.
stao si obijestan i œeljan slave. Ostani 9 U Jeruzalemu je Uzija sagradio kule na
ipak kod kuøe, zaæto da izaœivaæ nesreøu Ugaonim vratima, na Dolskim vratima i
i da padneæ, ti i Juda s tobom? u kutu zida, i utvrdio ih.
20 Kako nije htio Amazija posluæati—jer 10 I u pustinji je sagradio kule i dao je
je bilo od Boga tako dopuæteno da ih je iskopati mnogo studenaca, jer je imao
dao u ruke neprijatelju, buduøi da su velika stada u nizini i u ravnici, i poljod-
sluœili edomskim bogovima. jelaca i vinogradara po brdima i na
21 Podigao se Joaæ, Izraelov kralj, i pobio Karmelu. Bio je, naime, prijatelj poljod-
se on i Judin kralj Amazija kod Bet-Æe- jelstva.
meæa Judina. 11 Uzija je imao i vojsku ratnika koja je
22 Izrael je razbio Judu, te je svaki pob- iæla u boj, ureåena po çetama, kako ih je
jegao svojoj kuøi. bio izbrojio pisar Jehiel i upravitelj
23 A Amaziju, Judina kralja, sina Joaæo- Maaseja pod ravnanjem Hananije,
va, unuka Joahazova, uhvatio je Joaæ, kraljevog vojskovoåe.
Izraelov kralj, kod Bet-Æemeæa i odveo ga 12 Ukupni broj rodovskih glavara, sve
u Jeruzalem. Onda je sruæio jeruzalem- samih hrabrih junaka, bio je dvije tisuøe
ski zid od Efraimovih vrata do vrata na i æest stotina.
uglu u prostoru od çetiri stotine lakata. 13 Pod njihovom je zapovijedi stajala bo-
24 Uzeo sve zlato i srebro i sve posuåe jna sila od tri stotine sedam tisuøa i pet
koje se naælo u Boœjemu domu kod Obed- stotina hrabrih boraca, koji su vojevali
Edoma i blago kraljevskog dvora, uz to za kralja protiv neprijatelja.
taoce, pa se vratio u Samariju. 14 Za svu vojsku nabavio je Uzija ætitove,
25 Amazija, sin Joaæov, Judin kralj, œivio koplja, kacige, oklope, lßkove i kamenje
je iza smrti Joaæa, sina Joahazova, Izra- za praøke.
elova kralja, joæ petnaest godina. 15 I dao je napraviti u Jeruzalemu vjeæto
26 Ostala djela Amazijina, prijaænja i izmiæljene strojeve, æto su na kulama i
posljednja, zapisana su u knjizi ljetopisa uglovima imali za to sluœiti, za bacanje
Judinih i Izraelovih kraljeva. strijela i velikoga kamenja. Njegova se
27 Od vremena, kad se Amazija bio okre- slava raznijela nadaleko, jer mu se
347 2 Ljetopisi
davala çudesna pomoø tako da je postao je hodio vjerno pred Gospodinom, svo-
moøan. jim Bogom.
16 Ali kad se bio osilio, srce se njegovo 7 Ostala djela Jotamova i svi njegovi ra-
ponijelo, i on se pokvario. Sagrijeæio pro- tovi i njegovi putovi zapisani su u knjizi
tiv Gospodina, svojega Boga, jer je uæao u Izraelovim i Judinim kraljeva.
Gospodinov dom kaditi na kadionom œr- 8 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je
tveniku. postao kralj, i vladao je æesnaest godina
17 A sveøenik Azarija i osamdeset Go- u Jeruzalemu.
spodinovih sveøenika, plemenitih ljudi, 9 Kad je Jotam poçinuo kod svojih otaca,
pohitjeli su za njim, pokopali su ga u Davidovu gradu. Onda
18 Oprli se kralju Uziji i doviknuli mu: je njegov sin Ahaz kraljevao namjesto
“Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodinu nego njega.
samo sveøenika, Aronovih sinova, koji
su posveøeni za to da k∑de. Izaåi iz svet- Ahaz se odaje na idolopoklonstvu
inje! Ti si sagrijeæio, i to ti nije na çast
pred Bogom, Gospodinom.”
19 Onda se razgnjevio Uzija, ali dok je joæ
28 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad
je postao kralj, i vladao je æesnaest
godina u Jeruzalemu. On nije çinio ono
drœao u ruci kadionicu æto se rabila za æto je bilo pravo u oçima Gospodina,
kaåenje, i dok se vrlo gnjevio na sveøeni- kako je çinio njegov djed David.
ke, izbilo mu najedanput guba na çelu 2 Jer je hodio putovima Izraelovih
pred oçima sveøenika u Gospodinovu kraljeva i dao saliti kipove Baalima.
domu kod kadionog œrtvenika. 3 Kadio je u dolini sina Hinomova i pus-
20 I kad su ga veliki sveøenik Azarija i svi tio je, po gadnom obiçaju neznaboœaca,
drugi sveøenici izbliœe pogledali, pron- koje je bio odagnao Gospodin ispred
aælo se da je doista gubav na çelu. Onda Izraelovih sinova, da mu sinovi idu kroz
su ga brœe izveli, a i sam je poœurio iziøi, oganj.
jer ga je udario Gospodin. 4 Prinosio je i œrtve zaklanice i kadio je na
21 Kralj Uzija je ostao gubav do svoje uzvisinama i breœuljcima i pod svakim
smrti i stanovao je kao gubavac odvojen zelenim stablom.
u svojoj kuøi. I bio je odstranjen iz Go- 5 I tako ga je dao Gospodin, njegov Bog, u
spodinova doma. Onda je njegov sin Jo- ruke Sirijskomu kralju. Ovaj ga pobi-
tam upravljao kraljevskom kuøom i jedio, zarobio veliko mnoætvo njegovih
vladao je nad narodom u zemlji. ljudi i odveo ih u Damask. Joæ je bio
22 Ostalu povijest Uzijinu, prijaænju i predan u ruke Izraelovu kralju, koji mu
posljednju, opisao je prorok Izaija, sin nanio teœak poraz.
Amosov. 6 Jer Pekah, sin Remalijin, dao je poubi-
23 Kad je Uzija poçinuo kod svojih otaca, jati u jedan dan u Judeji stotinu i dvade-
pokopali su ga kod njegovih otaca na set tisuøa ljudi, sve samih hrabrih
polju uz grobnicu kraljeva, jer su rekli: ratnika, jer su bili ostavili Gospodina,
“Gubav je.” Boga svojih otaca.
7 Osim toga Zikri, efraimski hrabri rat-
Njegov sin Jotam je kraljevao namjesto njega nik, ubio Maaseju, sina kraljeva, upravi-
27 Dvadeset i pet godina bilo je Jota-
tamu kad je postao kralj, i vladao
je æesnaest godina u Jeruzalemu. Njego-
telja kuøe Azrikama i Elkana, drugoga
do kralja.
8 Takoåer su zarobili i odveli Izraelovi si-
va majka zvala se Jeruæa i bila je køi novi od svoje braøe dvjesta tisuøa œena,
Sadokova. djeçaka i djevojaka. Uz to su im zaplije-
2 On je çinio æto je bilo pravo u oçima nili silan plijen koji su odnijeli u Sa-
Gospodina, posve kako je bio çinio nje- mariju.
gov otac Uzija, samo æto nije prodro u Go- 9 Ali je ondje œivio Gospodinov prorok po
spodinov dom, ali je narod joæ uvijek imenu Oded. On je izaæao pred vojsku
çinio zlo. koja se vraøala u Samariju i rekao im:
3 On je sagradio gornja vrata na Gospo- “Gle, zato jer se Gospodin, Bog vaæih
dinovu domu; i na zidu Ofela mnogo sa- otaca, razgnjevio na Judejce, dao ih on u
gradio. vaæe ruke, a vi ste meåu njima poçinili
4 Nadalje je utvrdio gradove na Judinoj krvoproliøe bjesnilom koja dopire do
gori i u æumama sagradio dvorove i kule. neba.
5 I zaratio je s kraljem Amonaca i pobi- 10 I joæ mislite uçiniti Judinu djecu i Je-
jedio ih. Amonci su mu morali one god- ruzalem svojim robovima i robinjama. A
ine dati stotinu talenata srebra, deset ne tereti li i vas grijeh i krivnja prema
tisuøa kora pæenice i deset tisuøa kora Gospodinu, vaæem Bogu?
jeçma. Isti danak morali su mu Amonci 11 Zato posluæajte me sada i vratite na-
dati i druge i treøe godine. trag te zarobljenike koje ste zarobili svo-
6 Tako je postajao Jotam sve moøniji, jer joj braøi! Inaçe, doøi øe na vas teœak
2 Ljetopisi 348
kazneni sud Gospodinov.” tovi, prijaænji i posljednji, zapisani su u
12 Onda su ustali glavari Efraimovih si- knjizi Judinih i Izraelovih kraljeva.
nova, Azarija, sin Johananov, Berekija, 27 Kad je Ahaz bio poçinuo kod svojih
sin Meæilemotov, Ezekija, sin Æalumov, i otaca, pokopali su ga u gradu, u Jeruzal-
Amasa, sin Hadlajev, na one koji su se emu; ali ga nisu stavili u grobove Izraelo-
vraøali s vojske, vih kraljeva. Onda je njegov sin Ezekija
13 i rekli su im: “Ne smijete ovamo dove- kraljevao namjesto njega.
sti zarobljenike, jer tim bismo samo
stavili na sebe novu krivnju i grijeh pre- Ezekija obnavlja sluœbu Boœju
ma Gospodinu; vi hoøete na grijehe i
krivnje naæe dometnuti joæ nove, jer
naæa krivnja je velika, i teæka Gospodi-
29 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina
kad je postao kralj, i vladao je dva-
deset i devet godina u Jeruzalemu.
nova jarost se sruæila na Izraela.” Njegova se majka zvala Abija i bila je køi
14 I pustili su ratnici zarobljenike i plijen Zaharijina.
pred glavarima i svom narodnom zajed- 2 On je çinio æto je bilo pravo u oçima
nicom. Gospodina, posve onako kako je bio
15 Onda po imenu za to odreåeni ljudi çinio njegov djed David.
ustali su, pa su se zauzeli za zarob- 3 Odmah u prvoj godini svojega vla-
ljenike, i opskrbili sve koji nisu bili do- danja, u prvom mjesecu, otvorio je vrata
voljno odjeveni odjeøom i obuøom iz na Gospodinovu domu i popravio ih.
plijena, dali su im jesti i piti i pomazali 4 Dao je sazvati sveøenike i Levite, sku-
ih. Onda su pomogli svima slabima za pio ih na slobodnom trgu prema istoku,
hodanje da uzjaæu na magarce i dovedu 5 i progovorio im: “Çujte me, Leviti! Po-
ih u palmov grad Jerihon k njihovoj svetite se sada, a posvetite i dom Gospo-
braøi. Potom se vratili u Samariju. dina, Boga svojih otaca, i iznesite smeøe
16 U ono vrijeme poslao je kralj Ahaz iz svetoga mjesta!
asirskim kraljevima zatraœiti pomoø. 6 Jer su naæi oçevi nevjerno radili i çinili
17 Edomci su opet udarili, porazili Jude- zlo pred Gospodinom, naæim Bogom, os-
jce i odveli zarobljenike. tavili su ga i odvratili su poglede svoje od
18 I Filistejci su provalili u gradove po æatora Gospodinova i okrenuli mu leåa.
nizini i u juœnu zemlju Judinu, osvojili 7 Dapaçe, zatvorili su vrata trijema,
Bet-Æemeæ, Ajalon, Gederot, Soho, pogasili svjetiljke, nisu viæe kadili ka-
Tamnu i Gimzo s njihovim selima i nase- dom i nisu viæe prinosili œrtve paljenice
lili se u njima. Bogu Izraelovu u Svetom mjestu.
19 Jer je Gospodin ponizio Judu zbog 8 Zato je doæla srdœba Gospodinova na
Ahaza, Izraelova kralja, buduøi da je on Judu i Jeruzalem. Uçinio ih straæilom,
bio zaveo Judu u grdna zlodjela i poka- predmetom uœasa i prezira, kako vidite
zao se nevjeran prema Gospodinu. svojim oçima.
20 I asirski kralj Tiglat-Pileser izaæao je 9 Zato su pali naæi oçevi od maça, a naæi
protiv njega i pritisnuo ga umjesto da sinovi, naæe køeri i naæe œene su stoga
mu pomogne. zarobljene.
21 Premda je Ahaz oplijenio Gospodinov 10 Ali sada sam odluçio uøi u savez s
dom, kraljevski dvor i glavare i sve dao Gospodinom, Bogom Izraelovim, da se
asirskom kralju, nije mu pomoglo niæta. odvrati od nas njegov œestoki gnjev.
22 A i u vrijeme kad ga je onaj pritisnuo 11 Pa stoga ne budite nemarni, sinovi
sagrijeæio je kralj Ahaz protiv Gospodina moji, jer je vas izabrao Gospodin da sto-
novom nevjernoæøu. jite pred njim i vræite njegovu sluœbu, da
23 On je, naime, œrtvovao bogovima Da- mu budete sluge i da mu kadite.”
maska, koji su ga ipak bili izubijali, a 12 I Leviti su krenuli na posao: Mahat,
mislio je: “Bogovi sirijskih kraljeva, po- sin Amasajev, i Joel, sin Azarijin, od roda
mogli su njima, pa øu njima œrtvovati da Kohatovaca; od Merarijevih sinova Kiæ,
pomognu i meni.” Ali su mu oni posluœili sin Abdijev, i Azarija, sin Jehalelelov; od
samo za to da u nesreøu strovalili njega i Geræonovih sinova Joah, sin Zimin, i
sav Izraelov narod. Eden, sin Joahov;
24 I dao je Ahaz pokupiti posuåe Boœjega 13 od Elisafanovih sinova Æimri i Jeiel,
doma i posuåe Boœjega doma porazbi- od Asafovih sinova Zaharija i Matanija,
jati. Onda zatvorio vrata Gospodinova 14 od Hemanovih sinova Jehiel i Æemaja
doma i postavio œrtvenike po svim ug- i od Jedutunovih sinova Æemaja i Uziel.
lovima Jeruzalema. 15 Ovi su skupili svoje sudruge, posvetili
25 I u svakom pojedinom gradu Judinu se i onda po zapovijedi kraljevoj dali su
podigao œrtvene uzvisine da kadi drugim se na posao oçistiti Gospodinov dom po
bogovima. Tako je draœio na gnjev Gos- Gospodinovim propisima.
podina, Boga svojih otaca. 16 Sveøenici su uæli u unutraænji dio
26 A ostala njegova djela i svi njegovi pu- Gospodinova doma da ga oçiste, i sve
349 2 Ljetopisi
neçisto æto su naæli u Gospodinovu glavari Levitima da zapjevaju u slavu
domu, iznijeli su u trijem Gospodinova Gospodinu hvalospjeve æto su ih bili sas-
doma, a Leviti su to pokupili i iznijeli u tavili David i vidjelac Asaf. S punom ra-
Kidronsku dolinu. doæøu pjevali su pjesme, klanjali se i
17 Prvi dan prvoga mjeseca poçeli su po- bacali se niçice.
sveøivati, i osmi dan toga mjeseca doæli 31 Nato je odgovorio Ezekija rekavæi:
su do trijema Gospodinova. Uzeli su “Poæto ste se sada posvetili Gospodinu,
onda joæ osam dana za dalje çiæøenje Go- pristupite i donesite u Gospodinov dom
spodinova doma. Æesnaestog dana prvo- œivotinje za œrtve zaklanice i za œrtve mi-
ga mjeseca su svræili. rotvorne!” Onda je skupætina donijela œi-
18 Potom su doæli kralju Ezekiji i javili, votinje za œrtve zaklanice i za œrtve
govoreøi: “Oçistili smo sav Gospodinov mirotvorne i, tko je htio, takoåer œivoti-
dom i œrtvenik za œrtve paljenice i sve nje- nje kao œrtvu paljenicu.
govo posuåe i stol za prikazne kruhove i 32 Ovo je broj œivotinja za œrtvu palje-
sve njegovo posuåe. nicu, koju je bila donijela skupætina: se-
19 Sve posuåe koje je, zbog svojega ot- damdeset volova, stotinu ovnova i
pada, oskvrnuo kralj Ahaz, dok je vla- dvjesta janjaca, sve to kao œrtvu palje-
dao, popravili smo i posvetili smo, i ono nicu Gospodinu.
sada stoji pred Gospodinovim 33 Prinosa za œrtvu mirotvornu bilo je na
œrtvenikom.” broj æest stotina volova i tri tisuøe ovaca.
20 Drugoga jutra dao je kralj Ezekija saz- 34 A bilo je malo sveøenika, te nisu mogli
vati gradske glavare i otiæao u Gospodi- oderati sve œivotinje za œrtve paljenice,
nov dom. pomogli su im Leviti, njihova braøa,
21 Doveli su sedam junaca, sedam ovno- dokle se nije svræio posao, i dokle se nisu
va, sedam janjaca i sedam jaraca kao posvetili sveøenici, jer su Leviti s veøom
œrtvu za grijeh za kraljevsku kuøu, za revnoæøu pazili na to da se posvete, nego
Svetinju i za Judu. On je zapovjedio Ar- sveøenici.
onovim sinovima, sveøenicima, da ih œrt- 35 Uz to se moralo œrtvovati mnogo œr-
vuju na Gospodinovu œrtveniku. tava paljenica s pretilinom mirotvornih
22 Onda su zaklali goveda, a sveøenici su œrtava i s naljevima na œrtve paljenice. I
uhvatili krv i izlili ju na œrtvenik. Nato su tako je bila obnovljena sluœba u Gospo-
zaklali ovnove i izlili krv na œrtvenik; dinovu domu.
onda su zaklali janjce i izlili krv na œrtve- 36 Ezekija i sav narod su se veselili tomu
nik. æto je Bog pripravio narodu, jer je izne-
23 Potom su doveli jarce kao œrtvu za gri- nada nastala ova promjena.
jeh pred kralja i pred skupætinu, i ovi su
stavili svoje ruke na njih. Svetkovanje Pashe
24 Onda su ih sveøenici zaklali i donijeli
su njihovu krv za oproætenje grijeha na
œrtvenik, da pribave pomirenje svemu
30 Potom je Ezekija poslao poslanike
svemu Izraelu i Judi i napisao
Efraimu i Manasehu pisma da bi doæli u
Izraelu, jer je bio kralj zapovjedio za sav Gospodinov dom u Jeruzalem proslaviti
Izraelov narod œrtvu paljenicu i œrtvu za Svetkovinu Pashe Gospodinu, Bogu
grijeh. Izraelovu.
25 Levite je postavio kod Gospodinova 2 Kralj i glavari njegovi i sva skupætina u
doma s cimbalima, harfama i citarama, Jeruzalemu bili su odluçili odrœati
po zapovijedi Davida i Gada, kraljeva Svetkovinu Pashe u drugom mjesecu.
vidioca, i proroka Natana, jer od Gospo- 3 Poæto ga nisu bili mogli slaviti u prop-
dina bila je iziæla zapovijed preko njego- isano vrijeme, jer se nisu bili sveøenici u
vih proroka. propisanom broju za to posvetili i narod
26 Leviti su se postavili s glazbalima se joæ nije bio skupio u Jeruzalem.
Davidovim, a sveøenici s trubama. 4 I to se svidjelo kralju i cijeloj zajednici.
27 Onda je zapovjedio Ezekija da prinesu 5 Tako su zakljuçili proglasiti po svem
œrtvu paljenicu na œrtveniku. Çim je Izraelu od Beer-Æebe do Dana, da doåu
poçela œrtva paljenica, poçeli su i pjesmu svetkovati Gozbu Pashe Gospodinu,
u slavu Gospodinu i trube uz pratnju Bogu Izraelovu, u Jeruzalemu, otkako se
glazbala Davida, Izraelova kralja. nije viæe svetkovao uz opøe sudjelovanje,
28 Sva se skupætina bacila niçice, kako je to bilo propisano.
pjesma je odjekivala, i trube su se orile. 6 I tako su otiæli glasnici s pismima iz
Sve je to potrajalo tako dugo dokle se bila ruke kralja i njegovih glavara po svemu
svræila œrtva paljenica. Izraelu i Judi naokolo i objavili po
29 Kad se svræilo prinoæenje œrtve, kralj i kraljevoj zapovijedi: “Izraelovi sinovi,
svi oko njega, pali su na koljena i poklo- vratite se natrag Gospodinu, Bogu Abra-
nili su se. hamovu, Izakovu i Izraelovu, da se on
30 Nadalje je zapovjedio kralj Ezekija i opet obrati k vama, koji ste utekli vlasti
2 Ljetopisi 350
asirskih kraljeva i joæ ste preostali! Jeruzalemu, svetkovali Sveçanu Gozbu
7 Ne budite kao vaæi oçevi i vaæa braøa beskvasnih kruhova sedam dana u veli-
koji su bili nevjerni Gospodinu, Bogu kom veselju, a Leviti i sveøenici pjevali
svojih otaca, tako da ih je predao un- su uz pratnju glazbala svaki dan Gospo-
iætenju, kako ste to doœivjeli! dinu hvalospjeve u slavu Gospodinu.
8 Zato ne budite tvrdokorni kao vaæi 22 Pritom je Ezekija hrabrio sve Levite,
oçevi, nego pruœite ruku Gospodinu i koji su se tako revno pokazali u sluœbi
doåite k njegovu svetiætu koje je posvetio Gospodinovoj. Sedam dana drœale su se
zauvijek, i sluœite Gospodinu, svojem Sveçanosti œrtvene gozbe, poæto je bila
Bogu, da se odvrati od vas njegov œestoki prinesena œrtva mirotvorna, i slavilo se
gnjev! Gospodina, Boga svojih otaca.
9 Jer ako se obratite Gospodinu, vaæa øe 23 Sva skupætina je odluçila da svetkuje
braøa i vaæi sinovi naøi milosråe u onih joæ daljnjih sedam dana, i tako su
koji su ih odveli u ropstvo, tako da se svetkovali joæ sedam dana kao Sveçana
mognu vratiti u ovu zemlju, jer je Gospo- gozba radosti.
din, vaæ Bog, milostiv i milosrdan i neøe 24 Jer je Ezekija, Judin kralj, bio daro-
odvratiti svoje milosti od vas, ako se vao skupætini tisuøu junaca i sedam ti-
obratite k njemu.” suøa ovaca. Isto tako bili su glavari
10 I tako su iæli glasnici od grada do zajednice poslali na dar tisuøu junaca i
grada po zemlji Efraimovoj i Manase- deset tisuøa ovaca. Uto su se bili sveøeni-
hovoj i do u Zebulun, ali su im se ci posvetili u velikom broju.
podsmijevali i rugali. 25 I tako se proveselila sva Judina zajed-
11 Samo neki ljudi od Aæera, Manaseha i nica: sveøenici, Leviti i sve mnoætvo onih,
Zebuluna doæli su u Jeruzalem. koji su bili doæli iz Izraela, i doæljaci koji
12 Naprotiv, upravljala je u Judi ruka su doæli iz raznih dijelova Izraela ili su
Boœja, koja im je stavila u srce da se po stanovali u Judinoj zemlji.
zapovijedi Gospodinovoj jednoduæno 26 Veliko veselje vladalo je u Jeruzale-
odazovu pozivu kralja i glavara. mu, jer od vremena Salomona, sina Da-
13 I tako se skupilo u Jeruzalem veliko vidova, Izraelova kralja, nije takvo æto
mnoætvo naroda da u drugom mjesecu bilo u Jeruzalemu.
proslave Svetkovinu beskvasnih kruho- 27 A onda su se digli levitski sveøenici i
va, veoma mnogobrojna zajednica. blagoslovili narod, i njihov glas je bi us-
14 Oni su se ustali i uklonili œrtvenike u liæan, i njihova molitva je doprla do neba,
Jeruzalemu; tako su isto uklonili sve ka- do njegova svetog prebivaliæta.
dione œrtvenike i pobacali ih u Kidron-
sku dolinu . Ezekija uklanja idolopoklonstvo
15 Çetrnaestoga dana drugog mjeseca
zaklali su janjce Pashe. Sveøenici i Leviti
osjetili su se postiåeni, posvetili se i
31 Kad se sva ova sveçanost svræila,
sav Izrael koji je bio nazoçan, otiæli
su po Judinim gradovima, polomili stu-
donijeli su œrtve paljenice k Gospodino- pove u komade, sasjekli drvene kipove,
vu domu. razorili œrtvene uzvisine i œrtvenike po ci-
16 Po propisima Mojsijeva zakona, koji jeloj Judinoj zemlji, Benjaminovoj,
su vrijedili za njih, a Mojsije, Boœji çovjek, Efraimovoj i Manasehovoj, dok sve nije
bio ih je izdao, obavili su svoju sluœbu. bilo uniæteno. Onda se vratili svi Izraelo-
Sveøenici su izlili krv æto su im je pruœili vi sinovi u svoje gradove na svoje imanje.
Leviti. 2 Potom je Ezekija postavio sveøeniçke i
17 Kako se meåu skupljenima mnogi levitske redove po njihovim redovima—
nisu bili posvetili, zato su Leviti preuzeli svakog sveøenika i Levita u sluœbenom
klanje pashalnih janjaca za svakog ono- podruçju njegovu—za œrtve paljenice i
ga koji nije bio çist, pa zato ih nije mogao œrtve mirotvorne, da sluœe i da hvale i
prinijeti Gospodinu. pjevaju na vratima tabora Gospodinova.
18 Jer zbog velikog mnoætva naroda, 3 Kralj je odredio dio od njegova posjeda
mnogi iz Efraima, Manaseha, Isakara i za œrtve paljenice, za œrtve paljenice
Zebuluna, nisu se bili oçistili, nego su jutrom i veçerom i za œrtve paljenice na
jeli Pashu kako nije bilo propisano. Za Subotnji dan, na mjesece mlaåake i na
njih je uloœio Ezekija zagovor i pomolio svetkovine, kako je propisano u Gospo-
se: “Gospodin, koji je dobrostiv, neka dinovu zakonu.
oçisti od grijeha 4 I zapovjedio narodu, koji je stanovao u
19 svakoga koji nastoji traœiti Boga, Gos- Jeruzalemu, da daju dio za sveøenike i
podina, Boga svojih otaca, makar i ne bio Levite, da bi se mogli çvrsto drœati za-
çist, kako se traœi za Svetinju!” kona Gospodinova.
20 I Gospodin je usliæao Ezekiju i saçu- 5 Kad se razglasila ova zapovijed, poçeli
vao narod. su Izraelovi sinovi donositi prvine od
21 Tako su Izraelovi sinovi, koji su bili u œita, vina, ulja i meda i od svakoga dru-
351 2 Ljetopisi
gog roda zemaljskoga. Od svega su meåu sveøenika i svakomu upisanom
obilno donijeli desetinu. Levitu izruçuju njihove dijelove.
6 Izraelovi i Judini sinovi, koji su stano- 20 Tako je postupao Ezekija po cijeloj Ju-
vali po gradovima, donosili su desetinu dinoj zemlji i çinio æto je bilo dobro pravo
od goveda i ovaca i desetinu od posvet- i çasno pred njegovim Gospodinom, Bo-
nih darova æto su bili posveøeni Gospo- gom.
dinu, njihovu Bogu, nanijeli su desetine 21 U svemu æto bi poduzimao za sluœbu
çitave hrpe. Boœjega doma, za zakon i zapovijed, da
7 Treøega mjeseca poçeli su slagati u ugodi Bogu, radio je s punom poœrtvo-
hrpe, a sedmoga mjeseca su svræili. vnoæøu, pa je zato imao uspjeha.
8 Kad su Ezekija i glavari doæli pogledati
hrpe, zahvalili su Gospodinu i njegovu Senaheribov poraz. Ezekijina smrt
narodu.
9 Kad je Ezekija upitao sveøenike i Levite
za hrpe,
32 Poslije ovih djela i ove poboœne rev-
nosti doæao je Senaherib, asirski
kralj, provalio u Judinu zemlju, opkolio
10 odgovorio mu veliki sveøenik Azarija tvrde gradove i mislio ih je za sebe osvo-
od kuøe Sadokove: “Otkada se poçelo do- jiti.
nositi dio Gospodinovu domu, jedemo 2 Kad je vidio Ezekija da je doæao Sena-
do sitosti i joæ mnogo preostaje. Gospo- herib u namjeri udariti na Jeruzalem,
din je, naime, blagoslovio svoj narod; 3 odluçio je u sporazumu sa svojim
zato je preteklo ovo mnoætvo.” glavarima i vojskovoåama da zaspe
11 I Ezekija je zapovjedio da se priprave vodene izvore izvan grada; i oni se sloœili
prostorije u Gospodinovu domu; i oni su s njim.
ih pripravili. 4 I skupili se ljudi u velikom broju i za-
12 Ondje su vjerno unosili prinose i de- suli sve izvore i potok koji je tekao posred
setine i posvetne darove. Nadzornik nad zemlje, govoreøi: “Zaæto da naåu asirski
tim postao je Levit Konanija i njegov brat kraljevi toliko vode kad doåu?”
Æimej, drugi do njega. 5 Potom je revno poæao na posao, po-
13 Jehiel, Azarija, Nahat, Asahel, Jeri- pravio posvuda zid gdje je imao puko-
mot, Jozabad, Eliel, Ismakija, Mahat i tine, dao je na njemu podignuti kule i
Benaja stajali su uz bok Konaniju i drugi zid izvana, utvrdi Milo u Davidovu
njegovu bratu Æimeju po zapovijedi gradu i dao je napraviti mnogo oruœja i
kralja Ezekije i Azarije, vladara u Boœje- ætitova.
mu domu. 6 I postavio vojne zapovjednike nad voj-
14 Levit Kore, sin Imnaha, çuvar istoçnih skom i skupio ih oko sebe na slobodnom
vrata, postao je nadzornik nad darovima trgu kod gradskih vrata. On ih je hrabrio
æto su se dragovoljno prinosili Bogu, da i govorio:
bi preuzimao najsvetije Gospodinove 7 “Budite snaœni i hrabri! Ne bojte se
prinose i darove. asirskog kralja ni svega mnoætva koje je
15 Pod nadzorom njegovim stajali su s njim, jer je s nama jaçi nego s njim.
Eden, Minjamin, Jeæua, Æemaja, Amarija 8 S njim je samo miæica od mesa , a s
i Æekanija po sveøeniçkim gradovima, da nama je Gospodin, naæ Bog, da nam po-
svojoj braøi po redu, starim i mladim, mogne i da vodi naæe ratove.” Narod se
toçno razdaju njihove dijelove. ohrabrio rijeçima Ezekije, Judina kralja.
16 Osim u rodopis unesenih muækaraca 9 Potom je asirski kralj Senaherib, dok je
od tri godine naviæe, ako su ovi doæli k on sam stajao pred Lakiæom sa svom
Gospodinovu domu, kako je to traœio svojom vojskom, poslao zapovjednike
svaki dan, da po svojoj duœnosti izvræe svoje u Jeruzalem k Ezekiji, Judinu kra-
svoj dnevni posao svoje sluœbe po svo- lju, i k svima Judejcima koji su bili u Je-
jem redu. ruzalemu, i poruçio im:
17 Unos sveøenika u rodopis bio je po 10 “Ovako govori Senaherib, asirski
obiteljima, tako isto Levita od dvadeset kralj: ‘Na æto se oslanjate da ostajete u
godina naviæe po njihovoj sluœbi i po svo- Jeruzalemu zatvoreni?
jim redovima. 11 Ezekija vas samo zavodi da vas po-
18 Oni su bili uneseni u rodopis sa svom mori glaåu i œeåu kad govori: “Gospodin,
svojom malom djecom, sa svojim œena- naæ Bog, izbavit øe nas iz ruku asirskog
ma, sinovima i køerima, potpuno stanje. kralja.”
U njihovoj vjernosti oni su se posveøivali 12 Nije li Ezekija uklonio njegove uzvi-
u svetosti. sine i œrtvenike kad je u Judi i Jeruzale-
19 I za Aronove sinove sveøenike, u kra- mu izdao zapovijed: “Pred jednim
jevima paænjaka æto pripadaju njihovim jedinim œrtvenikom øete se klanjati i na
gradovima, u svakom pojedinom gradu njemu œrtvovati?”
bile su po imenu oznaçene osobe postav- 13 Zar ne znate æto sam uçinio ja i moji
ljene za to da svima muækim osobama iz- oçevi od svih naroda na zemlji? Jesu li
2 Ljetopisi 352
bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti i svakojako dragocjeno posuåe;
svoju zemlju iz mojih ruku? 28 uz to spremiæta za dohodak od œita,
14 Koji je izmeåu svih bogova ovih naro- vina i ulja, i staje za svakojaku stoku i
da, koje su uniætili moji oçevi, mogao torove za stada.
izbaviti svoj narod iz mojih ruku? I vaæ 29 I gradove je sebi sazidao, i imao je ve-
Bog da bi vas mogao izbaviti iz mojih lika stada ovaca i goveda, jer mu je Bog
ruku? bio dao veoma velik posjed.
15 ‘ Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas 30 Ezekija je bio onaj koji je zatvorio
tako ne zavede! Ne vjerujte mu, jer ni gornji izvor vode Gihona i sveo ga dolje
jedan bog bilo kojega naroda ili kraljev- na zapadnu stranu Davidova grada. Eze-
stva nije mogao izbaviti svojega naroda kija je imao uspjeh u svim svojim pot-
iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I hvatima.
vaæ Bog neøe vas moøi izbaviti iz mojih 31 Samo kad je doælo poslanstvo, koje su
ruku.’ ” mu bili poslali babilonski glavari, da se
16 Njegovi zapovjednici su onda govorili raspita za çudesni znak æto se bio dogo-
joæ viæe protiv Boga, Gospodina, i protiv dio u zemlji, dopustio je Bog da padne u
njegova sluge Ezekije. napast kako bi toçno upoznao njegove
17 I on je napisao pismo da se naruga misli.
Gospodinu, Bogu Izraelovu, u kojem je 32 Ostala djela Ezekijina i njegova
ustvrdio “Kao æto bogovi naroda u osta- poboœna djela stoje zapisana u objav-
lim zemljama nije izbavio svojega naro- ljenju proroka Izaije, sina Amosova, i u
da iz mojih ruku, tako neøe ni Bog knjizi Judinih i Izraelovih kraljeva.
Ezekijin izbaviti svojega naroda iz mojih 33 Kad je Ezekija bio poçinuo kod svojih
ruku.” otaca, pokopali su ga u grobu gornjim
18 Vikali su to iza glasa i judejskim sta- grobova Davidovih sinova. Sav Juda i Je-
novnicima Jeruzalema, koji su stajali na ruzalemski narod iskazali su mu çast
zidu, da ih prestraæe i smetu i da tako kod njegove smrti. Njegov sin Manaseh je
dobiju grad u svoje ruke. kraljevao namjesto njega.
19 Govorili su o Bogu Jeruzalema kao o
bogovima neznaboœaçkih naroda, koji Manaseh. Amon. Josija
su samo loæe djelo çovjeçje ruke.
20 Zbog toga se kralj Ezekija i prorok
Izaija, sin Amosov, pomolili i zavapili k
33 Manasehu je bilo dvanaest godina
kad je postao kralj, a vladao je pe-
deset i pet godina u Jeruzalemu.
nebu za pomoø. 2 Çinio je zlo pred Gospodinom kad je
21 Onda je Gospodin poslao anåela, koji naslijedio gnusobe naroda koje je Go-
je uniætio sve ratnike, glavare zapovje- spodin bio protjerao ispred Izraelovih si-
dnike u taboru asirskog kralja, tako da nova.
se posramljen vratio u svoju zemlju. Kad 3 Uzvisine, koje je bio sruæio njegov otac
je uæao ondje u hram svojega boga, ubili Ezekija, on je opet podigao, podigao je i
su ga ondje maçem neki od njegovih œrtvenike Baalima, dao je postaviti drve-
roåenih sinova. ne kipove, klanjao se svoj nebeskoj
22 Tako je Gospodin izbavio Ezekiju i zvjezdanoj vojsci i njoj je sluœio.
stanovnike Jeruzalema iz ruku Sena- 4 Dapaçe, u Gospodinovu domu, o kojem
heriba, asirskog kralja, i iz ruku svih je bio objavio Gospodin: “U Jeruzalemu
drugih neprijatelja i pribavio im mir na dat øu da prebiva Ime moje u sva vreme-
sve strane. na”, sagradio je œrtvenike.
23 I mnogi su donosili Gospodinu darove 5 Svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci podi-
u Jeruzalem i dragocjene poklone gao je œrtvenike u oba trijema Gospodi-
Ezekiji, Judinu kralju, koji je otada sta- nova doma.
jao u visokom ugledu kod svih naroda. 6 Svoje vlastite sinove pustio da idu kroz
24 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na oganj u dolini sina Hinomova, vraçao je,
smrt. On se pomolio Gospodinu, koji mu gatao je i çarao je, i namjestio zazivaçe
progovorio i dao mu çudesni znak. duhova i vraçare. Tako je çinio mnogo zlo
25 Ali Ezekija se nije pokazao zahvalan pred Gospodinom i tako ga draœio na gn-
na iskazanom mu dobroçinstvu, veø se jev.
uzoholio. Zato je doæao na njega gnjev i 7 I rezbareni idolski kip koji je bio dao
na Judu i Jeruzalem. napraviti, postavio je u Boœji dom, za koji
26 I ponizi se Ezekija zbog svoje oholosti, je bio Bog obeøao Davidu i njegovu sinu
on i stanovnici Jeruzalema. Zato nije Salomonu: “Ovaj dom i Jeruzalem, koji
doæla na njih srdœba Gospodinova joæ za sam izabrao izmeåu svih Izraelovih ple-
œivota Ezekijina. mena, uçinit øu zauvijek stanom svojega
27 Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. Imena.
On je bio stekao sebi blago u srebru, 8 Neøu viæe dati da se noge Izraelove
zlatu i dragom kamenju, i mirise, ætitove maknu iz zemlje koju sam dao vaæim
353 2 Ljetopisi
oçevima, ako samo budu pazili na to da dao napraviti njegov otac Manaseh, pri-
vjerno çine onako kako sam im zapo- nosio je Amon mnoge œrtve i ætovao ih.
vjedio, i to toçno po zakonu, pravilima i 23 Ali se nije ponizio pred Gospodinom,
uredbama, koje im je zapovjedio Moj- kao æto se bio ponizio njegov otac Man-
sije.” aseh, dapaçe Amon je stavio na sebe ve-
9 Ali Manaseh zaveo Judu i stanovnike liku krivnju.
Jeruzalema, te su çinili joæ gore nego 24 Sluge su se njegove urotile protiv
narodi koje je bio Gospodin uniætio is- njega i ubili ga u njegovom dvoru.
pred Izraelovih sinova. 25 A narod je pobio sve koji su se bili uro-
10 Gospodin je doduæe opominjao Man- tili protiv kralja Amona, a njegova sina
aseha i njegov narod, ali se oni nisu na to Josiju podigao narod za kralja na nje-
osvrtali. govo mjesto.
11 I pustio je Gospodin da doåu protiv
njih vojskovoåe asirskog kralja. Oni su Josija. Naåena knjiga Mojsijeva. Obnova zavjeta
uhvatili Manaseha kukama, svezali ga
mjedenim lancima i odveli ga u Babilon.
12 I kad je bio tako u nevolji, molio se
34 Josiji je bilo osam godina, kad je
postao kralj. Vladao je trideset i
jednu godinu u Jeruzalemu.
Gospodinu, svojem Bogu, za milosråe i 2 Çinio je æto je bilo pravo u oçima Gospo-
duboko se ponizio pred Bogom svojih dina, i hodio je putovima svojega djeda
otaca. Davida, nije odstupio od toga ni nalijevo
13 Kad mu se molio, sasluæao ga, usliæao ni nadesno.
njegovu molitvu i povratio ga opet kao 3 U osmoj godini svojega vladanja, kad je
kralja u Jeruzalem. Onda je upoznao joæ bio veoma mlad, poçeo je vjerno slu-
Manaseh da je Gospodin pravi Bog. œiti Bogu svojega djeda Davida. U dva-
14 Poslije toga podigao je vanjski zid uz naestoj godini poçeo je çistiti Judinu
Davidov grad na zapadnoj strani prema zemlju i Jeruzalem od œrtvenih uzvisina,
Gihonu u dolini i do ulaza na Riblja od drvenih kipova, od rezbarenih i liv-
vrata, tako da opkoli Ofel. Izveo ga vrlo enih kipova.
visoko. U sve tvrde gradove Judine 4 Pred njegovim oçima raskopali su œr-
postavio je vojne zapovjednike. tvenike Baalove. Sunçane stupove, koji
15 Onda je uklonio tuåe bogove i rezba- su bili gore na njima, dao je sasjeøi, dr-
reni idolski kip iz Gospodinova doma, vene kipove, rezbarene kipove i spome-
tako isto œrtvenike koje je bio podigao na nike dao je sruæiti i satrti ih u prah, od
gori, gdje je stajao Gospodinov dom, i u njih je dao razasuti po grobovima onih
¬¬Jeruzalemu, i bacio ih pred grad. koji su im bili œrtvovali.
16 A Gospodinov œrtvenik je opet podigao 5 Kosti sveøenika dao spaliti na njihovim
i prineo na njemu œrtve mirotvorne i zah- œrtvenicima i tako je oçistio Judinu zem-
valne. Zapovjedio je i Judejcima da ætuju lju i Jeruzalem.
Gospodina, Boga Izraelova. 6 I u gradovima od Manaseha i Efraima,
17 Ali je narod joæ uvijek œrtvovao na uz- od Simeona do Naftalija, unaokolo u nji-
visinama, dakako samo Gospodinu, svo- hovim ruæevinama.
jem Bogu. 7 Kad je poruæio œrtvenike, drvene
18 Ostala djela Manasehova i molitva kipove i rezbarene kipove izlomiti i satrti
njegova njegovu Bogu i govori vidjelaca, u prah, i po cijeloj zemlji Izraelovoj sve
koji su mu govorili u Ime Gospodina, sunçane stupove sasjeøi, vratio se u Je-
Boga Izraelova, zapisana su u knjizi Izra- ruzalem.
elovih kraljeva. 8 U osamnaestoj godini njegova vla-
19 Njegova molitva i kako je bio usliæan; danja, poæto je bio oçistio zemlju i dom,
svi njegovi grijesi i njegova nevjernost, poslao je Æafana, Asalijahina sina, grad-
nadalje mjesta na kojima je prije svojega skoga zapovjednika Maaseja i peçatnika
poniœenja podigao œrtvene uzvisine i Joaha, sina Joahazova, da se popravi
postavio drvene kipove i rezbarene dom Gospodina, njegova Boga.
kipove, to je zapisano u rijeçima Hoza- 9 Kad su oni doæli k velikomu sveøeniku
jevim. Hilkiji, predali su novce æto su bili done-
20 Kad je Manaseh poçinuo kod svojih seni u Boœji dom i koje su bili nakupili
otaca, pokopali su ga u njegovom dvoru. Leviti, çuvari pragova, od Manaseha i
Njegov sin Amon je kraljevao namjesto Efraima i od svih ostalih Izraelovih si-
njega. nova i od svega Jude i Benjamina i od
21 Dvadeset i dvije godine imao je Amon stanovnika Jeruzalema.
kad je postao kralj, i vladao je dvije godi- 10 Oni ih uruçili poslovoåama postav-
ne u Jeruzalemu. ljenim kod Gospodinova doma. Ovi su is-
22 On je çinio zlo pred Gospodinom, plaøivali poslenike zaposlene oko
kako je bio çinio njegov otac Manaseh. Gospodinova doma, obnavljajuøi i po-
Svim rezbarenim kipovima, koje je bio pravljajuøi dom.
2 Ljetopisi 354
11 Oni su davali drvodjeljama i zi- 26 A Judinu kralju, koji vas poslao da
darima, da se kupuje oklesano kamenje upitate Gospodina, javite ovo: ‘Ovako go-
i drvo za grede i da se pobrvnaju zgrade vori Gospodin, Bog Izraelov, za sve rijeçi
æto su ih bili poruæili Judini kraljevi. koje si çuo:
12 Ljudi su radili svoj posao vjerno i 27 Jer je tvoje srce bilo ponizno i ti si se
toçno. Nad njima su bili postavljeni za prignuo pred Bogom, kad si çuo æto je za-
nadzor Leviti Jahat i Obadija od Merari- prijetio tomu mjestu i njegovim
jevih sinova i Zaharija i Meæulam od Ko- stanovnicima, i jer si se ponizio preda
hatovih sinova. Drugi Leviti koji su se mnom i razderao svoje haljine i plakao
razumjeli u glazbala, preda mnom, zato sam i ja usliæao tebe,
13 bili su postavljeni nad nositeljima i govori Gospodin.
takoåer bilo im je povjereno nadziranje 28 Zato øeæ, kad te priberem k tvojim
svih drugih poslenika kod njihova oçevima, u miru biti poloœen u svoj grob.
sluœbovanja. Gdjekoji Leviti bili su Tvoje oçi neøe gledati svu tu nesreøu
pisari, upravitelji i vratari. koju øu pustiti na to mjesto i na njegove
14 Kad su vadili novce æto su bili uæli za stanovnike.’” Tako su donijeli rijeç kra-
Gospodinov dom, naæao je sveøenik lju.
Hilkija knjigu zakona Gospodinova, 29 Onda je kralj poslao glasnike i oni su
dana po Mojsiju. skupili kod njega sve Judine i jeruzalem-
15 Odgovorio je Hilkija pisaru Æafanu, ske starjeæine.
govoreøi: “Naæao sam knjigu zakona u 30 Kralj je otiæao u Gospodinov dom i s
Gospodinovu domu.” Hilkija je onda njim svi ljudi iz Judine zemlje i stanov-
predao knjigu Æafanu. nici Jeruzalema, i sveøenici i Leviti, sav
16 Æafan je odnio knjigu kralju i podnio narod, veliko i malo. Ondje im proçitao
kralju ovaj izvjeætaj: “Sve æto je bilo sav sadrœaj zavjetne knjige, koja je bila i
nareåeno tvojim slugama, izveli su. naåena u Gospodinovu domu.
17 Oni su novce æto su se naæli u Gospo- 31 Potom je stupio kralj na svoje sjediæte
dinovu domu pokupili i dali poslovo- i uçinio zavjet pred Gospodinom da øe
åama, namjeætenim za nadzor.” oni iøi za Gospodinom i drœati njegove za-
18 Ujedno je javio pisar Æafan kralju: povijedi, njegove propise i uredbe svim
“Sveøenik Hilkija dao mi je knjigu”, i Æa- svojim srcem i svom svojom duæom, da
fan ju proçitao kralju. tako udovolje propisima ovoga zavjeta
19 Kad je kralj çuo sadrœaj knjige za- napisanim u ovoj knjizi.
kona, razderao je svoje haljine. 32 Onda je dao da svi, koji su bili u Jeru-
20 Onda je kralj dao ovu zapovijed Hilkiji zalemu i u Benjaminovu plemenu, stupe
i Ahikamu, sinu Æafanovu, i Abdonu, u ovaj zavjet, i stanovnici Jeruzalema
sinu Mikinu, pisaru Æafanu i Asaji, radili su tako kako je odgovaralo zavjetu
kraljevom sluzi: Boga, Boga njihovih otaca.
21 “Idite, upitajte Gospodina za mene, za 33 Tako je Josija uklonio sve idolske gro-
narod i za one koji su joæ preostali u Izra- zote iz svih krajeva Izraelovih sinova i ob-
elu i Judi, o sadrœaju ove knjige æto se vezao sve u Izraelu da sluœe Gospodinu,
naæla, jer je velika srdœba Gospodinova, svojem Bogu. Dok je on œivio, oni nisu
koja se raspalila protiv nas, zato æto naæi odstupili od Gospodina, Boga svojih
oçevi nisu sluæali propise Gospodinove, otaca.
da çine sve to æto stoji napisano u ovoj Josija se vraøa ranjen iz rata i umire
knjizi.”
22 I tako otiæao sveøenik Hilkija s onima
koje je bio oznaçio kralj k proroçici
35 Potom je svetkovao Josija Jeruzale-
mu Sveçana gozba Pashe u çast
Gospodina. Çetrnaesti dan prvoga mje-
Huldi, œeni Æaluma, sina Tokhatova, seca klali su janjce Pashe.
unuka Hasre, koja je stanovala u dru- 2 On je postavio sveøenike u njihove
gom kraju grada u Jeruzalemu, i upitali sluœbe i potaknuo ih da sluœe u Gospodi-
su ju o tomu. novu domu.
23 Ona im je dala ovaj odgovor: “Ovako 3 Levitima, koji su trebali uçiti sav Izra-
govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Recite ço- elov narod i bili su posveøeni Gospodinu,
vjeku, koji vas poslao k meni: je rekao: “Donesite svetu ækrinju u dom,
24 Ovako govori Gospodin: Pustit øu zlo koju je sagradio Salomon, sin Davidov,
na ovo mjesto i na njegove stanovnike, Izraelov kralj! Ne trebate ju viæe nositi na
sve kletve æto stoje napisane u knjizi ramenima. Sluœite sada Gospodinu, svo-
koju su proçitali Judinu kralju. jem Bogu, i njegovu narodu Izraelu!
25 Zato jer su me ostavili i prinosili mi- 4 Drœite se spremni po obiteljima i svojim
omirisni k∑d drugim bogovima da me redovima kako su propisali David, Izra-
izazivaju svim tim loæim djelom svojih elov kralj, i njegov sin Salomon!
ruku, moj øe se gnjev raspaliti protiv 5 Postavite se u svetom mjestu po obite-
toga mjesta i neøe se ugasiti. ljima svoje braøe, ljudi iz naroda, i to za
355 2 Ljetopisi
svaku obitelj jedan odio levitske obitelji! Josija sa sveøenicima i Levitima i sa svim
6 Nato zakoljite pashalnu œrtvu i posve- Judom i sa Izraelovim sinovima kojih se
tite se i pripravite ju za svoju braøu, da bilo naælo, i sa stanovnicima Jeruzal-
oni mogu uçiniti sve po zapovijedi koju je ema.
dao Gospodin preko Mojsija!” 19 U osamnaestoj godini vladanja Josi-
7 Josija je dao ljudima iz naroda sitne jina svetkovala se ova Pasha.
stoke, naime, janjaca i jariøa—sve za pa- 20 Kad je Josija bio opet uredio dom,
shalne œrtve svim nazoçnima, na broj tri- doæao je poslije svega toga egipatski
deset tisuøa—uz to tri tisuøe goveda, to kralj Neko da zametne bitku kod Karke-
sve od kraljevskog posjeda. miæa na Eufratu. Josija je izaæao pred
8 I vrhovni çinovnici njegovi dali su njega.
dragovoljno darova narodu, sveøenici- 21 A on je poslao k njemu poslanike i
ma i Levitima. Tako su darovali Hilkija, poruçio mu: “Æto ja imam s tobom, kralju
Zaharija i Jehiel, predstojnici Boœjega Judin? Ne idem ja danas na tebe, nego
doma, sveøenicima za pashalne œrtve na bojno mjesto s kojim sam u ratu, i Bog
dvije tisuøe i æest stotina janjaca i tri sto- mi je zapovjedio da se poœurim. Odus-
tine goveda. tani raditi protiv Boga koji je sa mnom da
9 Konanija i njegova braøa Æemaja i Ne- te ne uniæti!”
tanel, nadalje Haæabja, Jehiel i Jozabad, 22 Ali se Josija nije odvratio od njega,
predstojnici Levita, dali su Levitima za nego je izaæao da ga napadne. Nije pos-
pashalne œrtve dar od pet tisuøa janjaca luæao Nekovih rijeçi, iz Boœjih usta, nego
i pet stotina goveda. je doæao da se pobije u ravnici kod
10 Sluœba je bila ureåena ovako: sveøe- Megida.
nici su stupili na svoje mjesto, tako isto 23 Ali strijelci su pogodili kralja Josiju, i
Leviti po svojim odjelima, kako je zapo- kralj je povikao svojim slugama: “Iz-
vjedio kralj. vedite me odavde, jer sam teæko ranjen!”
11 Onda su klali pashalne œrtve. Sveøe- 24 Njegove sluge su ga podigle s bojnih
nici bi ækropili krvlju primajuøi iz ruke kola, izvezli ga u njegovim drugim
Levita. Ovi su onda derali koœu. kolima i doveli ga u Jeruzalem. On je
12 Odvojili bi dijelove odreåene za œrtvu umro bio pokopan u grobovima svojih
paljenicu, da ih dadu skupinama obitelji otaca. Sav Juda i Jeruzalem tugovali su
iz naroda, te ih one prinesu Gospodinu, za Josijom.
kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. 25 Jeremija je ispjevao tuœaljku za Josi-
Isto su tako postupali s govedima. jom, i svi pjevaçi i pjevaçice opijevaju
13 Onda su pekli pashalnu œrtvu na og- otada Josiju u svojim tuœaljkama do da-
nju po propisu, kuhali su svete darove u naænjega dana. One su se udomile u
loncima, kotlovima i zdjelama i donosili Izraelu; i napisane su u Plaçu.
ih brzo svima ljudima naroda. 26 Ostala djela Josijina i njegova poboœ-
14 Potom su pripremili sebi i sveøenici- na djela æto su prema propisu zakona
ma, jer sveøenici, Aronovi sinovi, imali Gospodinova.
su posla oko prinoæenja œrtava-palje- 27 Njegova prijaænja i posljednja pov-
nica do u noø. Zato bi Leviti pripremili ijest, zapisane su u knjizi Izraelovih i
sebi i sveøenicima, Aronovim sinovima. Judinih kraljeva.
15 Pjevaçi, Asafovi sinovi, stajali su na
svojim mjestima æto su ih zauzeli po za- Kir daje dopuætenje za povratak iz ropstva
povijedi Davidovoj, Asafovoj Hemanovoj i
Jedutuna, vidioca kraljeva, i vratari na
pojedinim vratima. Oni nisu trebali os-
36 Narod zemlje je uzeo Joahaza, sina
Josijina, i postavio ga kraljem na-
mjesto njegova oca u Jeruzalemu.
tavljati svoju sluœbu, jer bi im spremila 2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine
njihova braøa, Leviti. kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca
16 Tako je bila ureåena sva sluœba Gos- u Jeruzalemu.
podinova u isti dan kada se drœala Pasha 3 Egipatski kralj svrgao ga u Jeruzalemu
i na œrtveniku Gospodinovu prinijele i nametnuo zemlji danak od stotinu tale-
œrtve paljenice po zapovijedi kralja nata srebra i jedan talenat zlata.
Josije. 4 Onda je egipatski kralj postavio njego-
17 I tako su onda svetkovali Izraelovi si- va brata Elijakima kraljem nad Judom i
novi, koji su bili nazoçni, sedam dana Jeruzalemom i promijeni mu ime u Joja-
Pashu i Sveçanu Gozbu beskvasnih kru- kim. A njegova brata Joahaza je uzeo
hova. Neko sobom i odveo ga u Egipat.
18 Od vremena proroka Samuela nije se 5 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina,
bio viæe u Izraelu drœala takva Sveçana kad je postao kralj, i vladao je jedanaest
gozba Pashe. Ni jedan od Izraelovih godina u Jeruzalemu. Çinio je zlo pred
kraljeva nije bio priredio takvu Svetko- Gospodinom, njegovim Bogom.
vinu Pashe kao ovu koju je svetkovao 6 Onda je doæao protiv njega Nebukadn-
2 Ljetopisi 356
ezar, babilonski kralj, i stavio ga u mje- 16 A oni su se rugali Boœjim glasnicima,
dene verige da ga odvede u Babilon. prezirali su njegove opomene i smijali se
7 I jedan dio posuåa Gospodinova doma njegovim prorocima, dok se nije
odnio je Nebukadnezar u Babilon i stavio raspalila srdœba Gospodinova na njegov
ga u svoj dvor u Babilonu. narod tako da viæe nije bilo spasa.
8 Ostala Jojakimova djela, gadna djela 17 Stoga je pustio da doåe na njih kalde-
koja je poçinio i sve æto mu se dogodilo, jski kralj, koji je pobio maçem njihove
zapisano je u knjizi Izraelovih i Judinih mladiøe u njihovu svetom domu. Nije
kraljeva. Njegov sin Jojakin je kraljevao saçuvao ni mladiøa ni djevojku, ni
namjesto njega. starca ni nemoøna; sve mu je dao u ruke.
9 Bilo je Jojakinu osam godina kad je 18 I sve posuåe Boœjega doma, veliko i
postao kralj, i vladao tri mjeseca i deset malo, blago Gospodinova doma i
dana u Jeruzalemu. Çinio je zlo pred kraljevo blago i njegovih vrhovnih çi-
Gospodinom. novnika—sve je on odnio u Babilon.
10 U iduøoj godini dao ga kralj Nebukad- 19 Onda su spalili Boœji dom, sruæili je-
nezar odvesti u Babilon zajedno s drago- ruzalemski zid i sve kuøe spalili tako da
cjenim posuåem Gospodinova doma. su svi dragocjeni predmeti u njemu
Kraljem nad Judom i Jeruzalemom propali.
uçinio je njegova brata Zedekiju. 20 Potom sve æto je bilo uteklo maçu, od-
11 Bila je Zedekiji dvadeset i jedna godi- veo je u ropstvo u Babilon, gdje su mora-
na kad je postao kralj. Vladao je jeda- li njemu i njegovim sinovima robovati,
naest godina u Jeruzalemu. dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo.
12 I on je çinio zlo pred Gospodinom, nje- 21 Da bi se ispunila rijeç Gospodinova,
govim Bogom. Nije se ponizio pred pro- koja je bila izreçena na usta Jeremijina:
rokom Jeremijom, koji mu je govorio dok se zemlja ne nauœije svojih Subot-
kroz usta Gospodinova. njih dana. Dokle god stoji pusta odrœava
13 Uz to se odmetnuo od kralja Nebu- svoje Subotnje dane, dok se ne navræi se-
kadnezara, komu se bio zakleo na vjer- damdeset godina.
nost Bogom, ali je ostao tvrdovrat i 22 U prvoj godini vladanja perzijskoga
nepokoran i nije se obratio Gospodinu, kralja Kira, da bi se ispunila rijeç Gospo-
Bogu Izraelovu. dinova, objavljena na Jeremijina usta,
14 I svi su vrhovni sveøenici zajedno s nadahnuo je Gospodin perzijskoga
narodom poçinili tolike nevjernosti sva- kralja Kira, da oglasi po svemu svojem
kojakim neznaboœaçkim idolskim gro- kraljevstvu i raspiæe, govoreøi:
zotama i oskvrnuli su Gospodinov dom, 23 “Ovako govori Kir, perzijski kralj: ‘Sva
koji je sebi posvetio u Jeruzalemu. zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Go-
15 I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je spodin u nebu. I on mi je zapovjedio da
k njima neprestano opomene preko svo- mu sagradim dom u Jeruzalemu u
jih glasnika i slao ih rano ujutro, jer mu Judeji. Tko izmeåu vas svih pripada
je bilo œao svojega naroda i svojega preb- njegovu narodu, neka Gospodin, njegov
ivaliæta. Bog, bude s njim i neka ide gore!’ ”
Ezra
KNJIGA EZRINA
Kir dopuæta Judejcima povratak iz ropstva bude s njim i neka ide gore u Jeruzalem
1 U prvoj godini vladanja perzijskoga
kralja Kira, da bi se ispunila rijeç Gos-
podinova, objavljena na Jeremijina
u Judeji i neka ondje gradi dom Gospodi-
na, Boga Izraelova, Boga koji prebiva u
Jeruzalemu.
usta, potaknuo je Gospodinov duh per- 4 Svuda gdje se joæ zadrœavaju ostaci na-
zijskoga kralja Kira, da oglasi po svemu roda neka ih stanovnici mjesta potpo-
svojem kraljevstvu usmeno i pismeno, mognu srebrom i zlatom, imetkom i
govoreøi: stokom, pokraj dragovoljnih darova za
2 “Ovako govori Kir, kralj perzijski: Sva Boœji dom u Jeruzalemu.”
zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Go- 5 I tako se zaputili od glavara obiteljskih
spodin u nebu. I on mi je zapovjedio da u Judi i Benjaminu i od sveøenika i
mu sagradim dom u Jeruzalemu u Levita svima kojima je to nadahnuo Bog,
Judeji. da opet sagrade Gospodinov dom u Jeru-
3 Tko izmeåu vas svih pripada njegovu zalemu.
narodu, neka Gospodin, njegov Bog, 6 I svi, koji su s njima stanovali, potpo-
357 Ezra
mogli su ih posuåem srebrnim, zlatom, 19 Haæumovi ljudi: dvije stotine dvade-
imetkom, stokom i dragocjenim daro- set i tri;
vima, pokraj svih dragovoljnih prinosa 20 Gibarovi ljudi: devedeset i pet;
za Boœji dom u Jeruzalemu. 21 ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i
7 A kralj Kir je iznio predmete Gospodi- tri;
nova doma koje je bio odnio iz Jeruzal- 22 ljudi iz Netofe: pedeset i æest;
ema Nebukadnezar i stavio ga u hram 23 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i
svojega boga. osam;
8 I to je dao iznijeti perzijski kralj Kir 24 ljudi iz Azmaveta: çetrdeset i dva;
preko rizniçara Mitredata, koji ga izbro- 25 ljudi iz Kirjat-Jearima: Kefirah i
jio judejskomu vladaru Æeæbasaru. Beerota sedam stotina çetrdeset i tri;
9 Ovo mu je broj: trideset zlatnih zdjela, 26 ljudi iz Rame i Gebe: æest stotina dva-
tisuøa srebrnih zdjela, dvadeset i devet deset i jedan;
noœeva, 27 ljudi iz Mikmaæa: stotinu dvadeset i
10 trideset zlatnih çaæa, çetiri stotine i dva;
deset srebrnih çaæa sliçne vrste, tisuøu 28 ljudi iz Betela i Aja: dvjesta dvadeset i
drugoga posuåa. tri;
11 Svega pet tisuøa i çetiri stotine zlatnih 29 ljudi iz Neba ljudi: pedeset i dva;
i srebrnih predmeta. Sve je to ponio Æeæ- 30 ljudi iz Magbiæa: stotinu pedeset i
basar sobom kad su bili prognanici pov- æest;
edeni iz Babilona u Jeruzalem. 31 ljudi iz Novoga Elama: tisuøu i dvije
stotine pedeset i çetiri;
Popis naroda æto se vratio iz ropstva 32 ljudi iz Harima: tri stotine i dvadeset;
2 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se
vratili iz ropstva, koje nekoø odveo
Nebukadnezar, babilonski kralj, u Babi-
33 ljudi iz Loda, Hadida i Ona: sedam sto-
tina dvadeset i pet;
34 ljudi iz Jerihona: tri stotine çetrdeset
lon i koji se sad vratili u Jeruzalem i u i pet;
Judeju, svaki u svoj grad. 35 ljudi iz Senae: tri tisuøe æest stotina i
2 Ovo su koji su se vratili pod vodstvom trideset.
Zerubabela, Jeæue, Nehemije, Seraje, 36 Sveøenici: devet stotina sedamdeset i
Reelaja, Mordekaja, Bilæana, Mispara, tri sina Jedajina iz kuøe Jeæuine;
Bigvaja, Rehuma i Baana. Ovo je broj 37 Imerovi sinovi: tisuøu pedeset i dva;
ljudi iz Izraelova naroda: 38 Paæhurovi sinovi: tisuøu dvije stotine
3 Paroæevi ljudi: dvije tisuøe stotinu se- çetrdeset i sedam; ¬
damdeset i dva; 39 Harimovi sinovi: i tisuøu i sedam-
4 Æefatijini ljudi: tri stotine sedamdeset i naest.
dva; 40 Leviti: sedamdeset i çetiri sina Jeæu-
5 Arahovi ljudi: sedam stotina sedamde- ina i Kadmielova iz kuøe Hodavjine.
set i pet; 41 Pjevaça je bilo stotinu dvadeset i
6 Pahat-Moabovi ljudi, od Joæue i Joaba: osam Asafovih sinova.
dvije tisuøe osam stotina i dvanaest; 42 Vratara je bilo svega stotinu trideset i
7 Elamovi ljudi: tisuøu i dvije stotine pe- devet Æalumovih sinova, Aterovih sino-
deset i çetiri; va, Talmonovih sinova, Akubovih sino-
8 Zatuovi ljudi: devet stotina çetrdeset i va, Hatitinih sinova i Æobajevih sinova.
pet; 43 Netineji su bili: Sihini sinovi, Hasufini
9 Zakajevi ljudi: sedam stotina i æezde- sinovi, Tabaotovi sinovi,
set; 44 Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Pado-
10 Banijevi ljudi: æest stotina çetrdeset i novi sinovi,
dva; 45 Lebanovi sinovi, Hagabini sinovi,
11 Bebajevi ljudi: æest stotina dvadeset i Akubovi sinovi,
tri; 46 Hagabovi sinovi, Æamlajevi sinovi,
12 Azgadovi ljudi: tisuøu dvije stotine Hananovi sinovi,
dvadeset i dva; 47 Gidelovi sinovi, Gaharovi sinovi, Rea-
13 Adonikamovi ljudi: æest stotina æe- jini sinovi,
zdeset i æest; 48 Resinovi sinovi, Nekodini sinovi,
14 Bigvajevi ljudi: dvije tisuøe pedeset i Gazamovi sinovi,
æest; 49 Uzini sinovi, Paseahini sinovi, Beza-
15 Adinovi ljudi: çetiri stotine pedeset i jevi sinovi,
çetiri; 50 Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, i
16 Aterovi od Ezekije ljudi: dvadeset i Nefusimovi sinovi,
osam; 51 Bakbukovi sinovi, Hakufini sinovi,
17 Bezajevi ljudi: tri stotine dvadeset i Harhurovi sinovi,
tri; 52 Baslutovi sinovi, Mehidin sinovi,
18 Jorini ljudi: stotinu i dvanaest; Haræini sinovi,
Ezra 358
53 Barkosovi sinovi, Siserini sinovi, u zakonu Mojsija, Boœjega çovjeka.
Tamahovi sinovi, 3 Oni su podigli œrtvenik na starom
54 Nesiahovi sinovi i Hatifini sinovi. njegovu temelju, jer su bili u strahu od
55 Meåu sinovima sluga Salomonovih stanovnika zemlje, i prinosili su na
bili su Sotajevi sinovi, Soferetovi sinovi, njemu Gospodinu œrtve paljenice jutrom
Perudini sinovi, i veçerom.
56 Jaalini sinovi, Darkonovi sinovi, 4 I svetkovinu sjenica su proslavili po
Gidelovi sinovi, propisu i prinosili su svaki dan u prop-
57 Æefatijini sinovi, Hatilovi sinovi, isanom broju œrtve paljenice, kako je
Pokeret-Zebaimovi sinovi i Amijevi si- bilo zapovjeåeno za svaki dan.
novi. 5 I potom stalnu œrtvu paljenicu, œrtve na
58 Svega je bilo tri stotine devedeset i dva mjesece mlaåake i na sve svete svetko-
sina netineja sluga Salomonovih. vine Gospodinove i œrtve onih koji bi
59 Ovo su koji su se vratili iz Tel-Melaha, prinijeli Gospodinu dragovoljan prinos.
Tel-Haræe, Keruba, Adana i Imera, a nisu 6 Od prvoga dana sedmoga mjeseca
mogli dokazati da je njihova obitelj i nji- poçeli su prinositi Gospodinu œrtve pa-
hovo podrijetlo od Izraela: ljenice, premda joæ nije bio postavljen
60 Dalajini sinovi Tobijini sinovi i Ne- temelj za Gospodinov dom.
kodini sinovi: æest stotina pedeset i dva 7 Kamenarima i drvodjeljama davali su
sina; novce, a Sidoncima i Tircima jelo, piøe i
61 od sveøeniçkih sinova: Hobajini si- ulje da dovoze cedrova drva iz Lebanona
novi, Hakosovi i Barzilajevi sinovi, koji se na more u Jopu, kako im je bio dopustio
bio oœenio jednom od køeri Gileadovca perzijski kralj Kir.
Barzilaja i nazvao se po njihovu imenu. 8 Druge godine po njihovu povratku Bo-
62 Oni su traœili svoje rodovnice. Kako ih œjemu domu u Jeruzalem, drugoga mje-
se nije moglo naøi, bili su neko vrijeme seca, prihvatili se posla Zerubabel, sin
odstranjeni iz sveøenstva. Æealtielov, i Jeæua, sin Josadakov, i os-
63 Namjesnik im zabranio jesti od najs- tali njihovi sudruzi, sveøenici i Leviti i svi
vetijega dok se sveøenik ne posluœi Uri- koji su se bili vratili iz ropstva u Jeru-
mom i Tumimom. zalem. Postavili su Levite od dvadeset
64 Sva zajednica skupa brojila je çetrde- godina naviæe da nadziru poslove oko
set i dvije tisuøe tri stotine i æezdeset, Gospodinova doma.
65 osim sluga i sluækinja; njih je bilo se- 9 Jeæua sa svojim sinovima i braøom,
dam tisuøa tri stotine trideset i sedam. K Kadmiel sa svojim sinovima, Judini si-
tomu je pridoælo joæ dvjesta pjevaça i novi bili su jednoduæno spremni da vode
pjevaçica. nadzor nad radnicima na Boœjemu
66 Oni su imali sedam stotina trideset i domu; isto tako sinovi Henadadovi i nji-
æest konja, dvjesta çetrdeset i pet mazgi, hovi sinovi i njihova braøa Leviti.
67 çetiri stotine trideset i pet deva, æest 10 Kad su graditelji Gospodinova doma
tisuøa sedam stotina i dvadeset maga- polagali temelj, postavili su se sveøenici
raca. u sveçanim odjeøama s trubama i Leviti
68 Od obiteljskih glavara neki doæavæi iz obitelji Asafove s cimbalima da hvale
Gospodinovu domu u Jeruzalemu dava- Gospodina po zapovijedi Davida, Izraelo-
li su dragovoljne prinose za Boœji dom, va kralja.
da se opet sagradi na svojem mjestu. 11 I hvalili su i slavili Gospodina pjeva-
69 Po svojoj moguønosti dali su u juøi naizmjence, govoreøi: “Dobrostiv je
graåevnu riznicu: zlata æezdeset i jednu on, i njegova milost traje vjeçno nad
tisuøu drahmi, srebra pet tisuøa mina, Izraelom.” I sav je narod klicao iza glasa i
uz to stotinu sveøeniçkih haljina. hvalio Boga æto se poloœio temelj Gospo-
70 I tako se naselili sveøenici i Leviti i dinovu domu.
ljudi iz naroda, i pjevaçi, vratari i netineji 12 Od starijih sveøenika, Levita i obitelj-
u svojim gradovima, a sav Izrael u svojim skih glavara, koji su bili vidjeli prijaænji
gradovima. dom, mnogi su udarili u glasan plaç, kad
se pred njihovim oçima postavljao
Poçinje se graditi dom temelj ovomu domu. Mnogi su drugi
3 A kad je doæao sedmi mjesec—sinovi
Izraelovi bili su veø u svojim gradovi-
ma—skupio se narod jednoduæno u Je-
podvikivali i klicali od radosti.
13 Nije se moglo od glasne i radosne vike
razabrati plaç ljudi, jer je narod podvi-
ruzalem. kivao i klicao iza glasa i vika se daleko
2 I Jeæua, sin Josadakov, sa svojom çula.
braøom i Zerubabel, sin Æealtielov, sa
svojom braøom ustali su da opet sa- Smetnje u zidanju doma
grade œrtvenik Boga Izraelova, pa da pri-
nose na njemu œrtve paljenice, kako piæe 4 Kad su çuli Judini i Benjaminovi ne-
prijatelji, da oni koji su se vratili iz
359 Ezra
ropstva zidaju dom Gospodinu, Bogu od davnina dizale bune, i zato je i bio ovaj
Izraelovu, grad razoren.
2 doæli su k Zerubabelu i k obiteljskim 16 Mi upozoravamo kralja na to da, ako
glavarima i zatraœili od njih: “Htjeli se ovaj grad opet sazida i njegovi se zi-
bismo graditi s vama jer ætujemo vaæega dovi opet poprave, onda neøe niæta os-
Boga kao i vi i œrtvujemo njemu od dana tati tvoje s onu stranu Rijeke.”
asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas je 17 Kralj je poslao ovaj odgovor predsto-
doveo ovamo.” jniku Rehumu, pisaru Æimæaju i ostalim
3 A Zerubabel, Jeæua i ostali obiteljski i njihovim sudruzima, koji su stanovali u
izraelski glavari odgovorili im: “Mi ne Samariji i ostalim krajevima s onu
smijemo svojem Bogu zidati dom za- stranu Rijeke: “Pozdrav—i tako dalje.
jedno s vama. Mi øemo ga sami podignuti 18 Pismo æto ste nam ga poslali meni je
Gospodinu, Bogu Izraelovu, kako nam je toçno proçitano.
zapovjedio kralj Kir, kralj perzijski.” 19 Na moju zapovijed potraœilo se i naælo
4 Onda su stanovnici zemlje gledali da se da je taj grad od davnina ustajao na
obeshrabre judejski narod i smetao im kraljeve i da su u njemu bili ustanci i
kod zidanja. bune.
5 I potkupili su visoke çinovnike protiv 20 Moøni kraljevi vladali su u Jeruzale-
njih da osujete njihovu namjeru. Tako je mu i proæirili svoju vlast na sve krajeve s
ostalo za sve dane vladanja perzijskoga onu stranu Rijeke, tako da su im se
kralja Kira do vladanja perzijskog kralja davali danci, porezi i carine.
Darija. 21 I zato naredite da se zabrani onim lju-
6 I pod vladanjem Ahasvera, u poçetku dima opet zidati taj grad, dok ja to ne do-
njegova vladanja, sastavili su tuœbu pro- pustim!
tiv stanovnika Jude i Jeruzalema. 22 Pazite da ne budete nemarni u toj
7 I za vremena Artakserksova uprave stvari, pa da iz toga ne poraste veøe zlo
Biælam, Mitredat, Tabel s ostalom svo- na ætetu kraljevima!”
jom braøom pismo Artakserksu, perzi- 23 Kad su bile proçitane rijeçi zapovijedi
jskomu kralju. Tuœba je bila sastavljena kralja Artakserksa pred Rehumom i
na aramejskom pismu i jeziku. pisarom Æimæajem i pred njihovom
8 Predstojnik Rehum i pisar Æimæaj braøom, oni su brœe otiæli u Jeruzalem k
napisali su izvjeætaj kralju Artakserksu Judejcima i zapovjedili im obustavu pod
protiv Jeruzalema s ovim sadrœajem: prijetnjom sile i pritiska.
9 “Predstojnik Rehum i pisar Æimæaj i os- 24 Onda se obustavio posao na Boœjemu
tali njihovi sudruzi: Dinajci, Afarsatate- domu u Jeruzalemu. Mirovao je do druge
jci, Tarpelatejci, perzijski i erekski godine vladanja perzijskoga kralja
narod, Babilonci, Æuæanci, Dehavijci i Darija.
Elamci.
10 Tako isto ostali narodi koje odveo ve- Nastavlja se zidanje doma
liki i slavni Osnaper i naseli po samari-
jskim gradovima i po ostalim krajevima
s onu stranu Rijeke—i tako dalje.”
5 Onda su po zapovijedi Boga Izraelova
ustali kao proroci meåu Judejcima,
koji su boravili u Judeji i u Jeruzalemu,
11 Rijeçi pisma koje su njemu poslali, prorok Hagaj i Zaharija, sin Idov.
ove su: “Kralju Artakserksu tvoje sluge, 2 Potom se podigli Zerubabel, sin Æeal-
ljudi s onu stranu Rijeke—i tako dalje. tielov, i Jeæua, sin Josadakov da opet
12 Neka je na znanje kralju da su Jude- poçnu zidati Boœji dom u Jeruzalemu; i
jci, koji su krenuli od tebe ovamo, doæli k Boœji proroci bili su uz njih i pomagali
nama u Jeruzalem. Oni zidaju opet ovaj im.
buntovniçki i opaki grad, i opet popra- 3 U ono vrijeme pojavili se kod njih Tat-
vljaju zidove i opravljaju brane. naj, namjesnik podruçja s onu stranu
13 Pa neka je kralj upozoren na to: ako se Rijeke, i Æetar-Boznaj i njihovi sudruzi i
ovaj grad opet sazida i zidovi se opet po- upitali ih: “Tko vam je dopustio da zidate
prave, neøe oni viæe davati danka, ni po- taj dom i da popravljate te zidove?”
reza, ni carine. S tim øe pretrpjeti ætetu 4 Onda su im odgovorili imenujuøi ljude
kraljevski dohodci. koji su gradili tu zgradu.
14 Jer mi dobivamo pomoø s dvora, te 5 A oko njihova Boga poçivalo je na jude-
nam ne priliçi da gledamo dalje kraljevu jskim starjeæinama, tako da im nisu
ætetu, zato podnosimo kralju ovaj izvje- htjeli obustaviti rad dok ne ode izvjeætaj
ætaj. Dariju i ne doåe im o tom pismeni odgo-
15 Treba samo pogledati u knjigu pov- vor.
ijesti tvojih otaca. Naøi øeæ onda u knjizi 6 Rijeçi pisma koje su poslali kralju
ljetopisa i doznat øeæ da je ovaj grad bio Dariju Tatnaj, namjesnik s onu stranu
buntovniçki grad i da je na ætetu kralje- Rijeke, i Æetar-Boznaj i njihovi sudruzi,
vima i pokrajinama, i da su se u njemu Afarsatatejci s onu stranu Rijeke.
Ezra 360
7 U izvjeætaju æto su mu ga poslali bilo je menja i jedan red od novoga drva. Tro-
napisano ovo: “Kralju Dariju svaka ækove øe podmiriti kraljevska riznica.
sreøa! 5 I zlatno i srebrno posuåe Boœjega doma
8 Neka je na znanje kralju da smo doæli u koje je Nebukadnezar uzeo iz doma u Je-
zemlju Judeju domu velikoga Boga, koji ruzalemu i donio u Babilon, neka se vrati
se zida od velikoga kamena, a u zidove se natrag i odnese u dom koji je u Jeruzal-
stavlja drvlje. Posao se revno obavlja i emu svako na svoje prijaænje mjesto, i
napreduje œivo pod njihovim rukama. neka se postavi u Boœji dom.
9 Upitali smo tamoænje starjeæine ovako: 6 Zato uklonite se odatle, Tatnaju,
‘Tko vam je dopustio da zidate taj dom i namjesniçe s onu stranu Rijeke, i Æetar-
da popravljate te zidove?’ Boznaju sa svojom braøom, Afarsatate-
10 I za njihova imena upitali smo da ti ih jcima s onu stranu Rijeke!
javimo, i zapisali smo imena onih ljudi 7 Pustite neka se radi na tom Boœjemu
koji im stoje na çelu. domu! Judejski namjesnik i judejske
11 Oni su nam odgovorili ovo: ‘Mi smo starjeæine neka opet sazidaju onaj Boœji
ætovatelji Boga neba i zemlje i zidamo dom na njegovu prijaænjem mjestu!
opet ovaj dom koji je bio podignut mnogo 8 Joæ zapovjedam æto øete çiniti onim
godina prije ovoga vremena. Veliki Izra- judejskim starjeæinama da bi se sazidao
elov kralj gradio ga je i dovræio. taj Boœji dom: Iz kraljevskih poreznih do-
12 Ali poæto su se naæi djedovi razgnjevili hodaka od pokrajine s onu stranu Ri-
Boga nebeskoga, dao ih u ruke Kaldejcu jeke, neka se onim ljudima, odmah
Nebukadnezaru, babilonskom kralju. isplaøuju troækovi, tako da nisu u tomu
On je razorio ovaj dom i odveo narod u ometani.
ropstvo u Babilon. 9 Æto inaçe treba, junaca, ovnova i janja-
13 Ali prve godine Kira, babilonskoga ca za œrtve paljenice Bogu nebeskomu,
kralja, zapovjedio je kralj Kir da se opet pæenice, soli, vina i ulja, neka im se, kako
sazida ovaj Boœji dom . rekli sveøenici u Jeruzalemu, daje svaki
14 I zlatno i srebrno posuåe Boœjega dan bez uskraøivanja,
doma, koje je Nebukadnezar bio odnio iz 10 da prinose Bogu nebeskomu ugodne
doma u Jeruzalemu i donio u hram u Ba- œrtve i da se mole za œivot kralja i njegove
bilon, dao je kralj Kir iznijeti iz hrama u obitelji!’
Babilonu. Ono je bilo dano çovjeku po 11 Joæ zapovjedam: tko prestupi ovu
imenu Æeæbasaru, koga je on postavio uredbu, iz njegove kuøe neka se istrgne
namjesnikom. greda i zabode se, i on na njoj neka se
15 Njemu je zapovjedio: ‘Uzmi ovo posu- objesi! A njegova kuøa za kaznu neka se
åe, pa idi i stavi ih u dom u Jeruzalemu! pretvori u buniæte!
Dom Boœji mora se opet sazidati na svo- 12 Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime,
jem prijaænjem mjestu.’ neka sruæi svakoga kralja i svaki narod
16 Onda je doæao onaj Æeæbasar i koji bi se usudio prestupiti ovu zapovi-
postavio temelj Boœjemu domu u Jeru- jed i razoriti onaj Boœji dom u Jeruzale-
zalemu. Od onoga vremena do sada zida mu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed;
se na njemu; ali joæ uvijek nije gotov. neka se toçno izvræi.”
17 Stoga neka se, ako je po volji kralju, 13 Onda Tatnaj, namjesnik s onu stranu
dao je potraœiti u riznici kraljevskoj Rijeke, i Æetar-Boznaj i njihovi sudruzi
ondje u Babilonu je li tako da je kralj Kir uçinili su toçno onako kako im je zapo-
zapovjedio da se opet sazida Boœji dom u vjedio kralj Darije.
Jeruzalemu. Kralj neka bi nam o tom po- 14 Starjeæine judejske mogle su dalje zi-
slao odluku!’” dati i napredovali su sretno po pro-
roçanstvu proroka Hagaja i Zaharije,
Dom se dovræuje i posveøuje. Pasha se svetkuje Idova sina. Tako su napokon priveli
6 Onda je kralj Darije zapovjedio da se
potraœi u pismohrani, u kojoj se
ondje u Babilonu pohranjivalo blago.
kraju gradnju, kako su bili zapovjedili
Bog Izraelov i perzijski kraljevi Kir, Darije
i Artakserks.
2 Naæao se i u palaçi u Ekbatani, koja je u 15 Dovræili su dom do treøega dana mje-
pokrajini Mediji, jedan pismeni svitak s seca Adara u æestoj godini vladanja
ovom poveljom: kralja Darija.
3 “Prve godine kralja Kira izdao je kralj 16 I Izraelovi sinovi, sveøenici, Leviti i os-
Kir ovu zapovijed u stvari Boœjega doma tali koji su se vratili iz ropstva proslavili
u Jeruzalemu: ‘Neka se opet podigne su veoma radosno posvetu Boœjega
dom kao mjesto gdje se kolju œrtve zak- doma.
lanice i prinose œrtve paljenice. Visina 17 Œrtvovali su za posvetu Boœjega doma
mu neka bude æezdeset lakata; æezdeset stotinu junaca, dvjesta ovnova, çetiri
lakata neka mu bude i æirina! stotine janjaca i kao œrtvu za grijeh za
4 Tri reda neka budu od velikoga ka- sav Izrael dvanaest jaraca prema broju
361 Ezra
Izraelovih plemena. Boga nebeskoga—i tako dalje.
18 Onda su postavili sveøenike po njiho- 13 Ja izdajem zapovijed da svaki koji u
vim redovima i Levite po njihovim mojem kraljevstvu od Izraelova naroda,
razredima da sluœe Bogu u Jeruzalemu, njegovih sveøenika i Levita hoøe poøi od
kako je to propisano u Mojsijevoj knjizi. svoje volje u Jeruzalem, smije iøi s to-
19 Potom su proslavili, oni koji su se vra- bom.
tili iz ropstva, Svetkovinu Pashe çetrnae- 14 Jer ti si poslan od kralja i njegovih se-
stoga dana prvoga mjeseca. dam savjetnika da istraœiæ prilike u
20 Jer su se bili svi oçistili, sveøenici i Judeji i Jeruzalemu na temelju zakona
Leviti. Svi su bili çisti i tako su zaklali Pa- svojega Boga, koji je u tvojoj ruci;
shalne janjce za sve koji su se vratili iz 15 da odneseæ srebro i zlato, koje su kralj
ropstva, i za svoju braøu, sveøenike, i za i njegovi savjetnici darovali za Boga Izra-
sebe same. elova, koji prebiva u Jeruzalemu;
21 Onda su jeli zajedno Izraelovi sinovi 16 i sve srebro i zlato æto øeæ dobiti u svoj
koji su se vratili iz ropstva i svi koji su se babilonskoj pokrajini, uz milostinju na-
bili odvojili od neçistoøe neznaboœaca u roda i sveøenika æto je oni priloœe za dom
zemlji pa se pridruœili njima, da tako svojega Boga u Jeruzalemu.
traœe Gospodina, Izraelova Boga. 17 Prema tomu kupi briœno za taj novac
22 Onda su svetkovali veoma radosno junaca, ovnova i janjaca s prinosima i
sedam dana Svetkovinu beskvasnih njihovim naljevima i prinesi ih na œrtve-
kruhova, jer ih je bio Gospodin ispunio niku doma vaæega Boga u Jeruzalemu!
radoæøu kad im je skrenuo naklonost 18 Æto se tebi i tvojoj braøi svidi da uçi-
asirskog kralja tako da ih je podupirao u nite s ostalim srebrom i zlatom, to uçi-
poslu oko doma Izraelova Boga. nite po volji svojega Boga!
19 Posuåe æto ti je bilo dano za sluœbu u
Put Ezrin u Jeruzalem domu tvojega Boga, predaj pred Bogom u
7 Poslije ovih dogaåaja za vladanja per-
zijskoga kralja Artakserksa vratio se
Ezra, sin Seraje, sina Azarije, sina
Jeruzalemu!
20 Drugo æto ustreba domu tvojega
Boga, te bi ti joæ imao potroæiti, smijeæ
Hilkije, namiriti iz kraljevske blagajne.
2 sina Æaluma, sina Sadoka, sina 21 S tim ja, kralj Artakserks, izdajem za-
Ahituba, povijed svim blagajnicima s onu stranu
3 sina Amarije, sina Azarije, sina Mera- Rijeke. Sve æto zatraœi od vas sveøenik
jota, Ezra, tumaçitelj zakona nebeskoga
4 sina Zarahije, sina Uzije, sina Bukija, kralja, mora se toçno uçiniti,
5 sina Abiæua, sina Finehasa, sina Ele- 22 do stotinu talenata srebra, stotinu
azara, sina velikog sveøenika Arona. kora pæenice, stotinu bata vina, stotinu
6 Ovaj Ezra vratio se iz Babilona. Bio je bata ulja i soli bez obraçuna.
knjiœevnik, vjeæt Mojsijevu zakonu koji je 23 Sve æto ustreba po zapovijedi nebe-
bio dao Gospodin, Bog Izraelov. Jer je skoga Boga, neka se briœno uçini za dom
ruka Gospodina, njegova Boga, bila nad nebeskoga Boga, da ne padne kazneni
njim, dopustio mu je kralj sve æto je za- sud na kraljevstvo kralja i njegovih si-
œelio. nova.
7 Ujedno je doælo u Jeruzalem mnoætvo 24 Nadalje neka znate da nitko nije ovla-
Izraelovih sinova, sveøenika, Levita, æten uzimati danak, porez ili carinu od
pjevaça, vratara i netineja. Bilo je to bilo koga sveøenika, Levita, pjevaça, vra-
sedme godine kralja Artakserksa. tara, netineja ili drugoga sluge toga
8 On je doæao u Jeruzalem petoga mjese- Boœjega doma!
ca sedme kraljeve godine. 25 A ti, Ezra, po mudrosti svojega Boga
9 Prvoga dana prvoga mjeseca bila je za- æto je imaæ, postavi suce i upravitelje koji
povijed polaska iz Babilona, i prvoga øe suditi svemu narodu s onu stranu Ri-
dana petoga mjeseca doæao je on u Jeru- jeke, naime, svima onima koji znaju za-
zalem, jer je dobrostiva ruka njegova kone tvojega Boga! Tko ih joæ ne zna, toga
Boga bila nad njim. pouçite!
10 Jer je Ezra bio upravio svoju teœnju na 26 A svaki, koji ne bi izvræivao zakona
to da istraœuje Boœji zakon i da ga iz- tvojega Boga i zakona kraljeva, neka se
vræuje i da pouçava u Izraelu zakon i odmah sudbeno kazni: bilo smrøu, ili
pravo. progonom, ili globom, ili tamnicom.”
11 Ovako glasi pismo koje je dao kralj Ar- 27 Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog
takserks knjiœevniku i sveøeniku Ezri, naæih otaca, koji je nadahnuo kralja da
tumaçitelju Gospodinovih zapovijedi i proslavi Gospodinov dom u Jeruzale-
uredaba u Izraelu: mu!
12 “Artakserks, kralj nad kraljevima, 28 On mi je dao te sam naæao milost kod
sveøeniku Ezri, tumaçitelju zakona kralja i njegovih savjetnika i kod svih vi-
Ezra 362
sokih kraljevih dostojanstvenika. I tako novima, dvadeset ljudi,
sam se ja odvaœio, jer je ruka Gospodina, 20 i od netineja, koje su bili darovali
mojega Boga bila nada mnom, i skupio David i glavari da sluœe Levitima, dvjesta
glavare izraelske, koji su trebali poøi sa i dvadeset netineja. Svi su ovi imenovani
mnom. poimence.
21 Onda sam dao ondje na rijeci Ahavi
Ezrini suputnici oglasiti post da se ponizimo pred svojim
8 Ovo su glavari otaçkih rodova sa svo-
jim rodoslovljem koji su za vladanja
kralja Artakserksa bili poæli sa mnom iz
Bogom i da izmolimo od njega sretan put
sebi, svojoj djeci i svemu svojem blagu.
22 Stidio sam se, naime, zamoliti od
Babilona u Jeruzalem: kralja momçadi i konjanika da nas
2 Od Finehasovih sinova: Geræom; od Ita- brane od neprijatelja putom. Mi smo bili
marovih sinova: Daniel; od Davidovih si- dapaçe izjavili kralju: “Ruka je naæega
nova, Hatuæ, Boga nad svima koji ga zamole na nji-
3 Æekanijini sinovi; od Paroæevih sinova: hovo dobro, a njegov jaki gnjev pogodi
Zaharija i s njim upisanih stotinu i pede- sve koji ga ostave.”
set muækaraca; 23 Mi smo dakle postili i molili se svojem
4 Pahat Moabovi sinovi: Elioenaj, sin Ze- Bogu za to i on nas usliæao.
rahjin, i s njim dvije stotine muækaraca; 24 Nato sam izabrao izmeåu najugledni-
5 Æekanijini sinovi: sin Jahaziel i s njim jih sveøenika dvanaestoricu, naime,
tri stotine muækaraca; Æerebju, Haæabju i s njima desetoricu
6 Adinovi sinovi: Abed, sin Jonatanov, i s njihove braøe.
njim pedeset muækaraca; 25 Ovima sam izmjerio srebro i zlato; po-
7 Elamovi sinovi: Izaija, sin Atalijin, i s suåe, posvetni dar za kuøu naæega Boga
njim sedamdeset muækaraca; æto su darovali kralj, njegovi savjetnici i
8 Æefatijini sinovi: Zebadija, sin Mi- dostojanstvenici i svi Izraelovi sinovi koji
haelov, i s njim osamdeset muækaraca; su se ondje naæli.
9 Joabovi sinovi: Obadija, sin Jehielov, i 26 Izmjerio sam im u ruke: æest stotina i
s njim dvije stotine i osamnaest muæka- pedeset talenata srebra, srebrnoga po-
raca; suåa stotinu talenata, stotinu talenata
10 Banijevi sinovi: Æelomit, sin Josifjin, i zlata.
s njim stotinu i æezdeset muækaraca; 27 Nadalje, dvadeset zlatnih çaæa od ti-
11 Bebajevi sinovi: Zaharija, sin Beba- suøu drahmi i dvije posude od sjajne
jev, i s njim dvadeset i osam muækaraca; mjedi fine, skupocjene kao zlato.
12 Azgadovi sinovi: Johanan, sin Haka- 28 Pritom sam im rekao: “Vi ste sveti Gos-
tanov, i s njim stotinu i deset muæka- podinu, i posuåe je sveto, i srebro i zlato
raca; je dragovoljni prinos Gospodinu, Bogu
13 Adonikamovi sinovi: koji su kasnije vaæih otaca.
doæli, po imenu Elifelet, Jeiel i Æemaja, i s 29 Çuvajte to briœno, dokle ne izmjerite
njima æezdeset muækaraca; pred sveøeniçkim glavarima i Levitima i
14 Bigvajevi sinovi: Utaj i Zabud i s njima obiteljskim glavarima Izraelovih sinova
sedamdeset muækaraca. u Jeruzalemu, u sobama Gospodinova
15 Ja sam ih skupio na rijeci æto teçe doma!”
prema Ahavi i ostali smo ondje u taboru 30 Onda su primili sveøenici i Leviti iz-
tri dana. Kad sam pregledao narod i sve- mjereno srebro i zlato zajedno s po-
øenike, nisam naæao nijednoga Levita suåem da odnesu u Jeruzalem u kuøu
meåu njima. naæega Boga.
16 Zato sam poslao obiteljske glavare 31 Dvanaestoga dana prvoga mjeseca
Eliezera, Ariela, Æemaju, Elnatana, krenuli smo od rijeke Ahave da idemo u
Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju i Jeruzalem. Ruka naæega Boga bila je nad
Meæulama, i uçitelje Jojariba i Elnatana. nama, on nas je saçuvao od neprijatelja i
17 Ove sam upravio Idu, predstojniku u razbojnika.
mjestu Kasifji, i stavio im u usta rijeçi æto 32 Tako smo doæli u Jeruzalem i ostali
øe ih reøi Idu i njegovoj braøi, netinejima, smo ondje tri dana.
u mjestu Kasifji, da nam dovedu sluge za 33 A çetvrti dan izmjerilo se srebro, zlato
dom naæega Boga. i posuåe u kuøi naæega Boga u ruke sve-
18 Onda su nam doveli—jer je dobrostiva øeniku Meremotu, sinu Urijinu. Uz njega
ruka naæega Boga bila nad nama –çovje- je bio Eleazar, sin Finehasov, i osim ovih
ka razumna izmeåu sinova Mahlija, sina bili su nazoçni Leviti Jozabad, sin
Levija, sina Izraelova, naime, Æerebju sa Jeæuin, i Noadja, sin Binujev.
njegovim sinovima i njegovom braøom, 34 Na broj i na mjeru bilo je sve izmjer-
osamnaest ljudi; eno, i onda je bila zapisana ukupna
19 i Haæabju i s njim Izaiju od Merarijevih mjera.
sinova s njegovom braøom i njihovim si- 35 Oni koji su se vratili iz ropstva, mno-
363 Ezra
ætvo prognanika, œrtvovali su Bogu Izra- 10 A æto da sada, Boœe, reknemo poslije
elovu dvanaest junaca za sav Izrael, takvih dogaåaja? Jer smo ostavili tvoje
devedeset i æest ovnova, sedamdeset i zapovijedi,
sedam janjaca, i na œrtvu za grijeh dva- 11 koje si nam dao preko svojih sluga,
naest jaraca, to sve kao œrtvu paljenicu proroka, kad si zapovjedio: ‘Zemlja u
Gospodinu. koju idete da je zauzmete oneçiæøena je
36 Onda su oni predali zapovijedi kralje- neçistoøom zemaljskih naroda zbog
ve satrapima i namjesnicima s onu odurnosti kojima se napunila od jed-
stranu Rijeke; i ovi su potpomogli narod noga kraja do drugoga u svojoj neçistoøi.
i Boœji dom. 12 Ne dajite, zato, nikada svojih køeri za
njihove sinove, niti uzimajte njihove
Œalost Ezrina zbog mjeæovitih brakova køeri za svoje sinove! Ne traœite nikada i
9 Kad se to bilo svræilo, pristupili su k
meni predstojnici, govoreøi: “Izraelov
narod, sveøenici i Leviti nisu se odvojili
nigdje njihova dobra i njihove koristi, da
budete jaki i da moœete uœivati dobra
zemlje i svoju djecu imati za baætinike
od zemaljskih naroda unatoç njihovim dovijeka.’
grozotama, naime, od Kanaanaca, Hite- 13 Poslije svega toga æto je doælo na nas
jaca, Perizejaca, Jebusejaca, Amonaca, zbog naæih zlih djela i naæe velike
Moabaca, Egipøana i Amorejaca. krivnje, premda si nas, Boœe naæ, kaznio
2 Oni, dapaçe, uzeli su njihove køeri za manje nego æto su to naæe opaçine zas-
œene sebi i svojim sinovima. Tako se luœile, i ostavio si nam ovaj ostatak,
pomijeæa sveti rod sa stanovnicima zem- 14 zar øemo ponovo prestupati tvoje za-
lje. Glavari i predstojnici bili su prvi u toj povijedi i sprijateljiti se s ovim gadnim
opaçini.” narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve
3 Kad sam to çuo, razderao sam donju do uniætenja tako da viæe ne preostane ni
svoju haljinu i svoju gornju odjeøu, raæ- jedan ostatak?
çupao sam sebi kosu na svojoj glavi i na 15 Ali ti si, Gospodine, Boœe Izraelov, do-
svojoj bradi i sjeo sam duboko potresen. brostiv, jer mi smo danas ostali kao
4 Onda su se skupili oko mene svi koji su spaæeni. Evo, mi stojimo pred tobom sa
se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog svojom takvom krivnjom da ne moœe za
opaçine onih koji su se vratili iz ropstva. to stajati ni jedan pred tobom.”
A ja sam ostao sjedeøi duboko potresen
do veçernje œrtve. Judejci otpuætaju œene strankinje
5 O veçernjoj œrtvi ustao sam duboko
tuœan, razderao sam opet donju svoju
haljinu i gornju svoju odjeøu, pao sam
10 Dok se Ezra tako molio i plaçuøi pred
Boœjim domom, prostrt priznavao
svoju krivnju, skupilo se oko njega ve-
niçice na svoja koljena, raæirio sam svoje liko mnoætvo Izraelaca, ljudi, œena i
ruke Gospodinu, svojem Bogu, djece, i narod je gorko plakao.
6 i pomolio sam se: “Boœe moj, stidim se i 2 Onda je progovorio Æekanija, sin Je-
bojim se podignuti svoje lice tebi, Boœe hielov, od Elamovih sinova Ezri, govore-
moj, jer naæa zlodjela narasla nama øi: “Mi smo sagrijeæili protiv svojega Boga
preko glave, i krivnja je naæa doprla do æto smo uzimali œene strankinje iz ze-
nebesa. maljskih naroda, ali za to joæ ima
7 Od vremena svojih otaca do danas mi uzdanja Izraelu.
smo u velikoj krivnji i zbog naæih zlodjela 3 Mi øemo se sada svojem Bogu sveçano
bili smo mi, naæi kraljevi i sveøenici, obvezati, da øemo otpustiti sve œene s
predani zemaljskim kraljevima pod njihovom djecom, ako ti, gospodaru, i
maç, u ropstvo, u grabeœ i u javnu sra- oni koji se boje zakona naæega Boga, dr-
motu, kako je sluçaj danas. œite to za korisno. Po zakonu neka se
8 Sada nam doduæe doælo za ças milosr- postupa!
åe od Gospodina, naæega Boga, s tim da 4 Ustani, jer je ovo tvoj posao, i mi smo
nam joæ ostavi ostatak i na svojem sve- uza te. Budi hrabar i uçini to!”
tom mjestu dao nam dom, da bi naæ Bog 5 Ezra je ustao i zakleo glavare sveøe-
opet prosvijetlio oçi naæe i dao nam malo nika, Levita i svega Izraela da uçine po
nove œivotne snage u naæemu ropstvu. tom prijedlogu; i zakleli su se.
9 Doduæe, mi smo joæ uvijek robovi, ali 6 Potom je ostavio Ezra mjesto pred
nas naæ Bog nije ostavio u naæemu rop- Boœjim domom i otiæao u sobu Joha-
stvu, nego nam dao da naåemo milost nana, sina Elijaæibova. On je uæao ondje,
pred perzijskim kraljevima, tako da su ali nije niæta jeo ni pio, jer je bio rastuœen
nam oni dali toliko œivotne slobode, te zbog opaçine onih koji su se vratili iz rop-
smo mogli dom svojega Boga opet podig- stva.
nuti i uçiniti da nanovo ustane iz svojih 7 Onda su oglasili po Judeji i Jeruzalemu
ruæevina i dao nam obranu u Judeji i Je- da se svi koji su se vratili iz ropstva mo-
ruzalemu. raju skupiti u Jeruzalemu.
Ezra 364
8 Onomu koji ne bi doæao za tri dana pre- njegove braøe; Maaseja, Eliezer, Jarib i
ma zakljuçku glavara i starjeæina, un- Gedalija.
iætit øe se sve æto ima, a on sam bit øe 19 Oni su dali svoju ruku na to da øe pus-
odstranjen iz zajednice onih koji su se titi svoje œene. Njihova duœna œrtva bila je
vratili iz ropstva. jedan ovan za njihovu krivnju.
9 I skupili se svi ljudi od Jude i Benjami- 20 On Imerovih sinova: Hanani i Ze-
na za tri dana u Jeruzalem. Bilo je to de- badija;
vetoga mjeseca, dvadesetoga dana u 21 od Harimovih sinova: Maaseja, Elija,
mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu Æemaja, Jehiel i Uzija;
pred Boœjim domom, dræøuøi zbog te 22 od Paæhurovih sinova: Elioenaj, Ma-
stvari i od jake kiæe. aseja, Iæmael, Netanel, Jozabad i Elasa.
10 Sveøenik Ezra podigao se i rekao im: 23 Isto od Levita: Jozabad, Æimej, Kelaja,
“Svi ste sagrijeæili kad ste se oœenili i Kelita nazvan, Petahja, Juda i Eliezer.
strankinjama, te ste s tim joæ umnoœili 24 I od pjevaça: Elijaæib, i od vratara: Æa-
Izraelovu krivnju. lum, Telem i Uri.
11 Zato sad priznajte krivnju pred Gos- 25 Od ostalih Izraelaca, od Paroæevih si-
podinom, Bogom svojih otaca, i çinite po nova: Ramja, Jizija, Malkia, Mijamin,
njegovoj volji! Odvojite se od zemaljskih Eleazar, Malkija i Benaja;
naroda i od œena strankinja!” 26 od Elamovih sinova: Matanija, Zaha-
12 Sva skupætina je odgovorila u sav rija, Jehiel, Abdi, Jerimot i Elija;
glas, govoreøi: “Spremni smo tako 27 od Zatuovih sinova: Elioenaj, Elijaæib,
uçiniti kako si nam rekao. Matanija, Jeremot, Zabad d Aziza;
13 Ali naroda ima mnogo i kiæovito je vri- 28 od Bebajevih sinova: Johanan, Ha-
jeme, ne moœe se zato ostati vani. I ta nanija, Zabaj, Atlaj;
stvar ne da se svræiti u jedan ili u dva 29 od Banijevih sinova: Meæulam,
dana, jer nas ima veoma mnogo koji smo Maluk, Adaja, Jaæub, Æeal i Ramot;
u tom sagrijeæili. 30 od Pahat Moabovih sinova: Adna, Ke-
14 Naæi predstojnici neka bi jamçili za lal, Benaja, Maaseja, Matanija, Bezaleel,
svu zajednicu da svi, koji su u naæim gra- Binuj i Manaseh;
dovima doveli kuøi œene strankinje, doæli 31 od Harimovih sinova: Eliezer, Iæija,
su u odreåeno vrijeme i s njima starje- Malkija, Æemaja Simeon,
æine i suci pojedinih gradova, dokle se od 32 Benjamin, Maluk i Æemarja;
nas ne odvrati œestoki gnjev naæega Boga 33 od Haæumovih sinova: Matnaj
za tu stvar.” Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Man-
15 Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzi- aseh i Æimej;
ja, sin Tikvin, nastupili su protiv. Meæu- 34 od Banijevih sinova: Maadaj, Amram,
lam i Levit Æabetaj podupirali su ga. Uel,
16 Ali oni koji su se vratili iz ropstva uçi- 35 Benaja, Bedija, Kelu,
nili su po gornjem prijedlogu. Sveøenik 36 Vanija, Meremot, Elijaæib,
Ezra izabrao je sebi po pojedinim obite- 37 Matanija, Matnaj, Jaasaj,
ljima ljude, obiteljske glavare, za- 38 Bani, Binuj, Æimej,
biljeœivæi sve poimence. Ovi su odrœali 39 Æelemja, Natan, Adaja,
prvoga dana desetoga mjeseca sjednicu 40 Maknadbaj, Æaæaj, Æaraj,
da izvide stvar. 41 Azarel, Æelemja, Æemarja,
17 Oni su svræili sa svima onima koji su 42 Æalum, Amarija i Josip;
bili kuøi doveli œene strankinje do prvoga 43 od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Za-
dana prvoga mjeseca. bad, Zebina, Jedu, Joel i Benaja.
18 Meåu sveøenstvom naæli su se oni koji 44 Svi su se ovi bili oœenili neznaboœa-
su se bili oœenili œenama strankinjama: çkim œenama, a neki su imali œene koje
od sinova Jeæue, sina Josadakova, i od su im djecu izrodile.
365
Nehemija
KNJIGA NEHEMIJINA
Molitva Nehemijina za Jeruzalem i domovinu kakvu brigu u srcu.” Ja sam se vrlo pre-
Estera
KNJIGA ESTERINA
Job
KNJIGA JOBOVA
Gubitak imanja i djece. Jobova vjernost Bogu dolaziæ?” Sotona je odgovorio Gospodi-
1 Bio je çovjek u zemlji Uzu çije je ime
bilo Job; i taj je çovjek bio poæten i
pravedan, bojao se Boga i klonio se zla.
nu: “Prohodio sam zemljom i putovao po
njoj.”
8 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Jesi li
2 Rodilo mu se sedam sinova i tri køeri. opazio i mojega slugu Joba? Nema takva
3 Imao je sedam tisuøa ovaca, tri tisuøe çovjeka na zemlji. Poæten je i pravedan,
deva, pet stotina jarmova volova, pet sto- boji se Boga i kloni se zla.”
tina magarica; uz to veoma mnogo 9 Sotona je odgovorio Gospodinu: “Je li
sluœinçadi, i tako je bio najugledniji od se moœda Job tako uzalud bojao Boga?
svih ljudi Istoka. 10 Ne ograåujeæ li njega i njegovu kuøu i
4 A bio je obiçaj njegovih sinova da drœe sve æto mu pripada? Djelo njegovih ruku
gozbu u kuøi svakoga pojedinoga u blagoslivljaæ i njegov se posjed proæiruje
odreåeni dan, i slali bi po svoje tri sestre dalje u zemlji.
da doåu jesti i piti s njima. 11 Ali pruœi samo jednom svoju ruku i
5 A kad bi se izredali s gozbom, onda bi dotakni se njegova imanja, pa øe te
Job poslao i pozvao ih da ih posveti. Rano doista u lice psovati.”
bi onda prinosio œrtvu paljenicu za sva- 12 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Do-
koga od njih, jer je mislio Job: “Moœda su bro, sve njegovo imanje neka je u tvojoj
sagrijeæila moja djeca i Boga uvrijedila u vlasti! Samo na njega samoga ne smijeæ
svojem srcu.” Tako je çinio Job redovito. staviti ruku!” I Sotona je otiæao od Gospo-
6 Jednoga dana doæli su sinovi Boœji i dina.
stupili pred Gospodina, i Sotona se po- 13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i
javio meåu njima. køeri bili na gozbi u kuøi svojega najs-
7 I Gospodin je upitao Sotonu: “Odakle tarijeg brata i pili vino,
383 Job
14 stigao je glasnik i javio Jobu: “Volovi li se joæ uvijek tvrdo svoje poboœnosti?
su orali i magarci su uz njih pasli. Odreci se Boga, pa umri.”
15 Onda su navalili Sabejci, oteli ih i po- 10 A on joj je odgovorio: “Kao luåakinja
bili sluge maçem. Jedini sam ja pobjegao brbljaæ. Dobro smo primali od Boga a
da ti to javim.” zaæto zla da ne primamo.” U svemu tomu
16 Joæ je on bio govorio kad je doæao Job nije sagrijeæio svojim usnama.
drugi i javio: “Oganj Boœji je pao s neba i 11 Kada su tri prijatelja Jobova çuli za
spalio ovce i sluge i proœderao ih. Jedini svu nesreøu koja ga je spopala, doæli su
sam ja pobjegao da ti to javim.” svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana,
17 Joæ je on bio govorio kad je doæao opet Bildad iz Æuaha i Sofar iz Naama. Oni se
jedan i javio. “Kaldejci su sastavili tri dogovorili da mu iskaœu svoju suøut i da
çete, navalili na deve, otjerali ih i pobili ga utjeæe.
sluge maçem. Jedini sam ja pobjegao da 12 A kad su izdaleka podigli svoje oçi i
ti to javim.” nisu ga prepoznali, poçeli su glasno
18 Dok je joæ taj govorio, doæao je joæ je- plakati, razderali svoje haljine i posuli se
dan i javio: “Tvoji sinovi i tvoje køeri bili prahom po glavi bacajuøi ga gore.
su na gozbi i vino su pili u kuøi svojega 13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam
najstarijeg brata. dana i sedam noøi, a da nisu progovorili
19 Najedanput zahujao jak vihor iz pu- ni rijeçi, jer su vidjeli da je njegova bol
stinje i udario u çetiri ugla kuøe, tako da vrlo velika.
se ona sruæila na mlade ljude i oni su
poginuli. Jedini sam ja pobjegao da ti to Tuœaljka Jobova æto se rodio
javim.”
20 Onda je ustao Job, razderao svoju ha-
ljinu i oæiæa sebi glavu. Onda se bacio
3 Potom je Job otvorio svoja usta i pro-
kleo dan svojega roåenja.
2 I progovorio je Job i rekao:
niçice na zemlju klanjajuøi se duboko. 3 “Ne bilo dana u kojem sam se rodio i
21 Onda je rekao: “Gol sam izaæao iz noøi u kojoj su rekli: ‘Rodio se djeçak.’
utrobe svoje majke i gol se opet onamo 4 Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao
vraøam. Gospodin daje, Gospodin ga Bog odozgor, i nije ga obasjavala svje-
uzima. Neka je blagoslovljeno Ime Gos- tlost.
podinovo!” 5 Obuzeo ga mrak i smrtna sjena, obas-
22 Kod svega toga nije Job sagrijeæio i tro ga mutni oblak, prestraæile ga danje
nije rekao nikakve nepristojne rijeçi pro- pomrçine.
tiv Boga. 6 Onu noø je osvojila tama, nije se vezala
s danima godine, nije se brojila u mje-
Gubitak zdravlja. Posjet Jobovih prijatelja sece.
2 Opet se dogodilo jednoga dana, da su
sinovi Boœji stupili pred Gospodina, a
i Sotona se pojavio meåu njima i stupio
7 Ona noø je ostala neplodna, nije odje-
knulo u njoj pjevanje.
8 Prokleli su ju koji psuju dane, koji su
pred Gospodina. spremni probuditi Levijatana.
2 I Gospodin je upitao Sotonu: “Odakle 9 Potamnjele su zvijezde u njezino sum-
dolaziæ?” Sotona je odgovorio Gospodi- raçje, çekala je svjetlost i nije ga
nu: “Prohodio sam zemljom i putovao po doçekala, nije nikada vidjela zori
njoj.” trepavica.
3 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Jesi li 10 Zaæto mi nije zatvorila vrata majçine
opazio i mojega slugu Joba? Nema takva utrobe, zaæto nije sakrila muku mojim
çovjeka na zemlji. Poæten je i pravedan, oçima.
boji se Boga i kloni se zla. I premda si me 11 Zaæto nisam umro u majçinoj utrobi,
nagovorio da mu naækodim ni za æto, joæ zaæto nisam izdahnuo izlazeøi iz majçine
je uvijek utvråen u svojoj poboœnosti.” utrobe?
4 Sotona je odgovorio Gospodinu: “Koœu 12 Zaæto su me koljena prihvatila, zaæto
za koœu: sve æto ima çovjek, daje za svoj prsa da ih dojim?
œivot. 13 Jer bih sad leœao u grobu i poçivao,
5 Ali pruœi samo jednom svoju ruku i do- spavao bih i bio bih miran,
takni se njegovih kostiju i njegova mesa, 14 sa zemaljskim kraljevima i savjet-
pa øe te doista u lice psovati.” nicima æto su sagradili sebi grobnice,
6 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Do- 15 ili s glavarima koji su imali zlata i
bro, neka ti je on u vlasti, samo mu svoje kuøe napunili su srebra.
moraæ saçuvati œivot!” 16 Ili zaæto nisam bio kao nedonoæçe
7 I Sotona je ostavio Gospodina i udario skriveno, kao dijete æto ne vidi svjetla?
Joba zlim priætem od pete do tjemena. 17 Ondje bezboœnici prestaju bjesnjeti,
8 A on je uzeo crijep da se njime struœe; ondje poçivaju kojima su iscrpli snagu.
pritom je sjedio na smetliætu. 18 Ondje se odmaraju suœnji i viæe ne
9 Onda ga prekorila njegova œena. “Drœiæ çuju vike nadstojnikove.
Job 384
19 Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je 20 Od jutra do veçera kræe se u komade,
slobodan od svojega gospodara. i nestane ih zauvijek da nitko ni ne opazi.
20 Zaæto se daje svjetlost nevoljniku i 21 Nije li on rastrgnuo samu uœad svo-
œivot onima koji su tuœna srca? jem æatoru? Ne umiru li od nestaæice
21 Oni çeznu za smrøu, a ona ne dolazi; mudrosti?’
traœe je viæe nego blago zakopano.
22 Klicali bi od veselja, radovali bi se kad Elifaz opominje Joba, da se obrati
bi naæli grob.
23 Tako je çovjeku komu je put skriven,
koga je Bog sapeo od svuda.
5 Zovi sada ako ti se tko odazove, i koje-
mu øeæ se od anåela obratiti?
2 Bezumnika ubija samo njegova zla
24 A meni je uzdah moj kruh svaki- volja. Luåaka usmrøuje njegova zavist.
daænji, kao voda razlijeva se moj jauk. 3 Vidio sam luåaka: bio se tvrdo ukori-
25 Jer koga sam se bojao, Strahoviti, pao jenio, ali se najedanput sruæi njegova
je na mene, koga sam se straæio, svalio se kuøa.
na mene. 4 Bez pomoøi su ostala njegova djeca;
26 Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, satrli su ih na vratima bez branitelja.
ne nalazim pokoja, jer je doælo zlo.” 5 Pojeli su gladni æto je on œeo; usred
trnja uzimaju to sebi. Œedni çeznu za
Elifaz kori Joba zbog njegova jadikovanja njegovim posjedom.
4 Onda je Elifaz iz Temana odgovara-
juøi rekao:
2 “Ako ti progovorimo, moglo bi ti biti
6 Jer nesreøa ne niçe iz zemlje, i nezgoda
ne izlazi iz praha.
7 Ne, çovjek se raåa za patnju, kao æto
dosadno; ali tko bi se suzdrœao da ne go- ognjene iskre vrcaju gore.
vori? 8 Ali ja bih poæao k Bogu, pred Boga bih
3 Eto, uçio si mnoge, i iznemogle ruke si iznio svoju stvar.
krijepio. 9 Njegovo je upravljanje veliko i nesh-
4 Tvoje su rijeçi podizale onoga koji je vatljivo, puno çudesa koja ne izbroji
padao, i utvråivao si koljena koja su kle- nitko.
cala. 10 Spuæta kiæu na zemlju, izlijeva vodu
5 A sad je doæla na tebe nevolja i ti si na polja.
klonuo; dotakla se tebe, ti se zbunio. 11 Poniœene podiœe gore, œalosne uz-
6 Nije li tvoja poboœnost bila tvoje visuje k sreøi.
uzdanje i dobrota tvojih putova tvoje 12 Naume lukavih uniætava, njihove
nadanje? ruke ne svræe niæta pravo.
7 Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su 13 Mudre hvata u njihovu lukavstvu,
pravedni uniæteni? sruæi se nakane lukavih.
8 Vidio sam: tko je orao nesreøu, sijao 14 Na bijelu danu nailaze na mrak i u
zlodjela, taj je to i œeo. podne pipaju kao po noøi.
9 Od daha Boœjega ginu, od dihanja nje- 15 Od maça on izbavlja siromaha, iz ralja
gove srdœbe nestaje ih. silnika i njihovih ruku.
10 Rika lava i urlikanje lavice, i zubi 16 Slabomu procvate nova nada, a zloøa
laviøa razbijeni su. mora zatisnuti svoja usta.
11 Lav gine kad nema plijena, i laviøi se 17 Eto, sretan çovjek koga Bog upuøuje.
raziåu. I zato ne odbacuj opomene Svemoønoga.
12 Doæla je do mene tajna rijeç, i uho je 18 Kad on rani, on i zavija; kad udara,
moje doçulo samo malo. njegova ruka i iscjeljuje.
13 U igri misli u noønomu snu, kad tvrdi 19 U æestorostrukoj potrebi izbavit øe te,
san pada na ljude, u sedmoj te se neøe zlo dotaøi.
14 Strah me obuzeo i drhat, zbog çega su 20 U gladi øete otkupiti od smrti, u ratu
ustreptale sve moje kosti. od maça.
15 Onda je duh proæao ispred mene, 21 Od biça jezika bit øeæ skriven; doåe li i
dlake su se na mojem tijelu nakostri- pustoæ, neøeæ znati za strah.
jeæile. 22 Smijat øeæ se pustoæi i gladi, neøeæ se
16 Stao je, ali mu nisam poznao lica; pri- bojati zvjeradi zemaljske.
kaza je bila pred mojim oçima; i zaçuo 23 Jer øeæ s poljskim kamenjem biti u sa-
sam glas æto je æaputao: vezu, i poljska zvjerad øe biti s tobom u
17 ‘Zar je çovjek u pravu pred Bogom? miru.
Zar je smrtnik çist pred onim koji ga je 24 Onda øeæ vidjeti da je mir u tvojem æa-
stvorio? toru, uredit øeæ svoju kuøu i neøe ti niæta
18 Eto, u svoje sluge on se ne pouzdaje, u uzmanjkati.
anåele svoje, koje je stvorio sjajne, 25 Vidjet øeæ kako ti se mnoœi broj djece,
19 a kamoli viæe u one koji stoje u zeml- porod øe tvoj rasti kao trava na njivi.
janim kuøama çiji je temelj prah, koji se 26 U sitoj starosti siøi øeæ u grob, kao æto
kræe kao moljac. se snopovi œita nose u vrijeme zrelosti.
385 Job
27 Eto, pretraœili smo to; tako je; a ti po- 29 Promislite da ne bude nepravde,
sluæaj i razumij.” promislite—ja sam joæ u pravu.
30 Ima li nepravde na mojem jeziku? Ne
Job se œali da trpi viæe nego æto je zasluœio razabira li moje grlo zla?
6 Onda je Job odgovarajuøi rekao:
2 “O da bi se samo izmjerila moja zla Job opisuje nevolju svojega œivota
volja, i zajedno se stavila na tezulju moja
patnja.
3 Teœa bi ona bila od morskoga pijeska; niçara?
7 Nije li u muçnom poslu çovjek na ze-
mlji? Nije li njegov œivot sudbina nad-
zato su zbunjene moje rijeçi. 2 Jednak robu æto uzdiæe za sjenom, jed-
4 Jer su strijele Svemoønoga u meni, nak najamniku koji joæ çeka na plaøu?
otrov njihov ispija mi duh, strahote 3 Tako su mi postali baætinom mjeseci
Boœje udaraju na mene. puni jada; moj dio bile su noøi nevolje.
5 Riçe li divlji magarac na paæi, ili muçe li 4 Kad legnem na poçinak, mislim: ‘Kad
vol uz svoju kuøu? øu ustati? Kad øe proøi noø? I tako se pre-
6 Moœe li se bljutavo jesti bez soli? Ima li vrøem bez pokoja dok osvane jutro.
slasti u bjelancu jajeta? 5 Tijelo je moje odjeveno u truleœ, koœa je
7 Gadi mi se toga samo dotaknuti, gadi moja sliçna zemljanoj kori; joæ malo i
mi se moj neçisti kruh. raæçinit øe se.
8 O da bi se ispunilo za çim teœim, da bi 6 Dani su moji proletjeli brœe od çunka,
mi Bog dao za çim uzdiæem. proæli su bez nadanja.
9 Da bi me Bog htio uniætiti, da bi mah- 7 Spomeni se da je moj œivot samo dah,
nuo svojom rukom i satro me. da se moje oko neøe viæe razveseliti do-
10 To bi mi bila utjeha, poskoçio bih od bru.
radosti, ako i gorim od boli, ipak se ne 8 Tko me sada joæ gleda, neøe me
protivim rijeçima Svetoga. doskora viæe vidjeti; tvoj pogled kad me
11 Gdje da naåem snagu da izdrœim joæ potraœi, mene viæe neøe biti.
duœe? Kad øe doøi kraj da joæ mogu 9 Kao æto se oblak razilazi i nestaje ga,
çekati? tako tko siåe u grob, neøe viæe nikada
12 Je li moja snaga kao snaga kamenja? doøi natrag.
Je li meso moje od mjedi? 10 Nikada se viæe neøe vratiti svojoj kuøi
13 Nije li me ostavila sva pomoø? Nije li i njegov ga stan nikada opet neøe vidjeti.
mi oduzeta svaka potpora? 11 Zato ja neøu braniti svojim ustima,
14 Nesretnomu treba suøut prijatelja, govorit øu u tuzi svojega duha, naricati u
iako je odbacio strah Svemoønoga. jadu svoje duæe.
15 Moja braøa nevjerna su kao zimski 12 Jesam li ja more ili morska neman, te
potok, prolaze kao nabujali potoci, me nagoniæ da budem budan?
16 koji su mutni od leda u kojima se krije 13 Kada pomislim: utjeæit øe me moja
snijeg. postelja, moje poçivaliæte pomoøi øe mi
17 U vrijeme œege presuæe, iæçeznu iz da snosim svoju nevolju.’
svojega korita kad ugrije. 14 Onda me pohodiæ straænim snovima i
18 Tragovi njihova toka izgube se, dignu prepadaæ me utvarama,
se kao para i nestanu. 15 da bih prije odabrao udavljen biti i
19 Karavane iz Teme gledale su ih, i smrt bih volio vidjeti nego te svoje kosti.
trgovaçke povorke iz Sabe oslanjale se 16 Dojadilo mi je; neøu vjeçno œivjeti; os-
na njih. tavi me, jer su dani moji samo dah.
20 Ali se prevarili u svojem uzdanju: 17 Æto je çovjek da ga tako cijeniæ i da na
doæli su ondje i pogledali se prevareni. njega upravljaæ svoje oko?
21 Tako ste sad i vi meni: gledate tu stra- 18 Da ga pohaåaæ svako jutro i kuæaæ ga
hotu i bojite se. svaki ças?
22 Jesam li vam rekao: dajte mi æto god, 19 Kad øeæ se veø odvratiti od mene i pus-
poklonite mi od svojega imanja. titi me da progutam svoju pljuvaçku?
23 Ili, izbavite me iz ruke neprijatelja, 20 Pa i kad bih sagrijeæio, æto bih ti stim
iskupite me iz ruke nasilnika. uçinio, çuvaru ljudskih srdaca? Zaæto
24 Pouçite me i ja øu æutjeti; obavijestite me stavljaæ sebi za metu, tako da sam
me u çemu sam pogrijeæio. sebi na teret?
25 Zaæto se rugati otvorenim rijeçima? 21 Zaæto mi ne moœeæ oprostiti moj pr-
Ali æto dokazuje kad vi korite? ijestup i otpustiti krivnju mojih zlodjela?
26 Puste rijeçi vama su dokaz, a govor Jer øu sad leøi u prah, i kad me potraœiæ,
vjetar oçajnika. neøe me viæe biti.”
27 Na sirotu napadate i kopate jamu svo-
jem prijatelju. Bildad je rekao: Job se mora pokajati
28 Zato imajte dobrotu, posluæajte me,
neøu vam sigurno lagati u oçi. 8 Onda je Bildad iz Æuaha odgovaraju-
øi rekao:
Job 386
2 “Dokle øeæ joæ tako govoriti? Jesu li morskim valovima.
burni vjetar rijeçi tvojih usta? 9 On je stvorio zvijeœåe: Medvjeda, Ori-
3 Zar moœda Bog krivo sudi? Zar Sve- ona, Vlaæiøe i zvijezde juga.
moøni izvrøe pravdu? 10 On çini velika djela i nedokuçiva i di-
4 Jer su tvoja djeca sagrijeæila protiv vna, kojima nema broja.
njega, predao ih on vlastitoj opaçini. 11 Ide li pokraj mene: ja to ne opazim,
5 Ako ti traœiæ Boga i vapijeæ Svemoø- proåe li mimo mene, ja to ne primijetim.
nomu za milost, 12 Ugrabi li æto, tko øe mu to zabraniti?
6 ako si çist i çestit, on øe se prenuti za Tko øe mu reøi: æto radiæ to?
tebe i vratit øe ti stan æto ti po pravedno- 13 Nitko ne moœe srdœbu Boœju odagnati;
sti pripada. pod njim leœe pomoønici ponositih.
7 Onda øe se ukazati tvoja malena pri- 14 Pa kako bih mu ja odgovarao i rijeçi
jaænja sreøa, a tvoja buduøa sudbina bit birao protiv njega?
øe sjajna. 15 Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak
8 Pitaj samo prijaænje naraætaje i pripazi mogao niæta odgovoriti; valja da se
na mudrost njihovih otaca. molim svojem sucu.
9 Jer mi juçeraænji, mi smo bez znanja, 16 Da ga zovnem, da mi se odazove, joæ
naæi su dani na zemlji sjena. ne mogu vjerovati da je çuo moj glas.
10 Oni ti mogu otkriti i reøi i iz blaga svoje 17 U vihoru napao me je i zadao mi
mudrosti iznijeti rijeçi. mnoge rane ni za æto.
11 Uzraste li trska gdje nema bare? Uz- 18 Nije mi dao da odahnem, jer me je za-
vine li se æaæ daleko od vode? sitio gorçinama.
12 Joæ je u soku, joæ nije odrezan, a osuæi 19 Pita li se jakost, on je najjaçi, pita li se
se prije svake trave. pravda, tko øe mi svjedoçiti?
13 To je sudbina svih koji zaboravljaju 20 Da se opravdavam, osudit øe me moja
Boga; tako propada nada svakoga lice- usta, da sam neduœan, pokazat øe da
mjera. sam kriv.
14 Njegovo nadanje øe propasti, pauçina 21 Ako sam neduœan, neøu da znam za
je njegovo uzdanje. to, omrznuo mi je moj œivot.
15 Nasloni se na svoju kuøu, ali ona ne 22 Svejedno, zato kaœem slobodno: pra-
stoji tvrdo, uhvati se za nju, ali se ona ne voga i krivoga on uniætava.
moœe odrœati. 23 Kada on iznenada usmrti svojim
16 Zeleni se na suncu, daleko preko vrta biçem, onda se nasmije oçajanju nedu-
pruœaju se njegovi ogranci. œnih.
17 Œile se njegove zapleøu u kræ hridine, 24 Zemlja se dala u ruke zlikovcu; gospo-
kamenje mu daje tvrdoøu, darima njezinim zatvara rukom oçi; ako
18 ali kad ga se isçupa iz njegova mjesta, ne on, tko to drugi moœe biti?
ono ga se odrekne: ‘Nikada te nisam 25 Brœe od tekliça hrle moji dani; bjeœe, a
vidio.’ ne vide sreøe.
19 Eto, to je radost njegove sudbine, a iz 26 Otiskuju se kao brze laåe, kao orao
praha niçe drugi. kad pada na plijen.
20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zliko- 27 Reknem li: ‘Zaboravit øu svoj jad,
vca ne prihvaøa za ruku. promijenit øu svoj izgled i biti øu vedar,’
21 On øe joæ napuniti tvoja usta smije- 28 uhvati me opet muka moja, znam da
hom i tvoje usne slavospjevima. me neøeæ opravdati.
22 Onda øe se oni koji te mrze odjenuti u 29 Kriv napokon moram biti, zaæto bih se
sramotu, i nestat øe njihovih prebival- muçio uzalud?
iæta.” 30 I da se operem snijegom i da ruke ori-
bam sapunom,
Job pokazuje Boœju svemoø 31 ti bi me ipak zamoçio u jamu, te bi mi
9 Onda je Job odgovarajuøi rekao:
2 “Zaista, znam da je tako, jer kako bi
mogao çovjek biti pravedan pred Bogom.
se gadila sama moja haljina.
32 Jer on nije çovjek kao ja da mu odgov-
aram, da idem s njim na sud.
3 Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi 33 O, kad bi bio koji sudac meåu nama,
mu mogao odgovoriti od tisuøe na jednu. koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,
4 Mudar je srcem i silan snagom; tko se 34 koji bi odmaknuo od mene njegov
njemu oprije i bio sretan? prut, da me viæe ne straæi strah od njega.
5 On premjeæta gore: one to ni ne opaze; 35 Onda bih govorio i ne bih ga se bojao,
preokreøe ih u svojem gnjevu. a ovako ne znam sobom vladati.
6 On pokreøe zemlju s mjesta njezina da
joj se sve drmaju temelji. Job ne zna zbog çega trpi
7 On je zapovjedio suncu: ono ne izlazi,
on stavlja peçat svoj na zvijezde. 10
Dodijao mi je œivot, zato øu pustiti
od sebe svoju tuœbu; govorit øu u
8 On razapinje nebesa sam i koraça po gorçini svoje duæe.
387 Job
2 Kaœem Bogu: ‘Nemoj me osuditi, kaœi ukorom ispravlja manje nego æto zas-
mi zaæto se srdiæ na mene? luœuje krivnja tvojih zlodjela.
3 Ili, je li ti od koristi da çiniæ silu, da za- 7 Moœeæ li tajne Boœje dokuçiti ili dopri-
bacujeæ djelo svojih ruku, a zao naum jeti do granice Svemoønoga?
bezboœnika da zakriljujeæ? 8 Iznad neba ona je visoka, pa æto øeæ
4 Jesu li tvoje oçi tjelesne, ili vidiæ kao æto poçeti? Ispod pakla je duboka, pa æto øeæ
ljudi vide? spoznati?
5 Jesu li tvoji dani kao dani çovjeçji, jesu 9 Duœa je od zemlje, æira je od mora.
li tvoje godine kao vijek smrtnika, 10 Ako te pusti, ako te zatvori, ako na
6 te istraœujeæ krivnju mojih zlodjela i is- sud preda: tko øe mu braniti?
pitujeæ moj grijeh; 11 Jer poznaje ljude pune zloøe, vidi gri-
7 a ipak znaæ da sam neduœan i nema jeh, a da i ne pazi.
nikoga tko bi me izbavio iz tvoje ruke. 12 Onda øe çovjek bezuman doøi do raz-
8 Tvoje su me ruke napravile i naçinile, boritosti, i divlje øe se magare pretvoriti
zar da me sada ideæ uniætiti? u çovjeka.
9 Spomeni se da si me kao od kala napra- 13 Ako pripraviæ svoje srce podigneæ
vio, pa zar øeæ me opet u prah zatjerati? svoje ruke k Bogu,
10 Nisi li me kao mlijeko salio i dao da se 14 ako ukloniæ zlodjela iz svoje ruke i ne
kao sir zgusnem, podnosiæ grijeha u svojoj kuøi,
11 onda me zaodjeo mesom i koœom i 15 onda øeæ çisto çelo moøi podiøi, çvrst
spleo me kostima i œilama? øeæ biti i bojati se neøeæ.
12 I dao si mi œivot pun milosti, i briga je 16 Onda øeæ zaboraviti muku i na nju øeæ
tvoja zaætitila moj duh. pomiæljati kao na vodu æto proteçe;
13 A sakrio si to u svojem srcu, ali znam 17 onda øe sjati tvoj œivot jasnije nego
da je kod tebe. podne, a tama øe biti kao osvit zore;
14 Ako sam sagrijeæio, opazio si me i nisi 18 onda øeæ se uzdati, jer ima nade, za-
mi oprostio krivnje mojih zlodjela. kopat øeæ se i mirno øeæ spavati.
15 Ako sam skrivio, teæko meni, ako li 19 Odmarat øeæ se i nitko te neøe straæiti,
sam pravedan, ne smijem podignuti i mnogi øe ti se moliti.
svoje glave, nasiøen sramotom, napojen 20 A oçi grjeænicima ugasit øe se, neøe im
nevoljom. biti utoçiæta, nada øe im biti: duæu izdah-
16 I ako se podignem, goniæ me kao lava nuti.”
i opet strahote çiniæ na meni.
17 Pozivaæ nove svjedoke protiv mene i Sofar govori kori svoje prijatelje
puætaæ joæ viæe svoju srdœbu na me;
stalno nove çete izlaze u boj protiv mene.
18 Zaæto si me izvadio iz utrobe majçine?
12 Onda je Job odgovarajuøi rekao:
2 “Bez sumnje vi ste mi ljudi i s vama
øe izumrijeti mudrost.
O, da sam umro, prije nego me ugledalo 3 Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam
oko. manje vrijedan od vas; tko ne bi znao
19 Bio bih onda kao da nikada nisam takve stvari?
bio: iz utrobe majçine u grob odnesen. 4 Na ruglo sam svojim prijateljima ja koji
20 Kako je stisnuto vrijeme mojem œivo- sam zazvao Boga, a on usliæao samo
tu, pa odstupi od mene. Htio bih malo joæ njih—na podsmijeh sam ja, pravedan i
veseo biti, çist.
21 prije nego odem bez povratka u ze- 5 Nesreøi prezir, misle sretni, prezir oni-
mlju tamne smrtne sjene, ma kojima se kleca noga.
22 u zemlju kao mraçnu ponoø, punu 6 A sigurni su æatori razbojniçki; tko gn-
smrtne sjene i pometnje, gdje je svjetlost jevi Boga, œivi bez brige, Bog im daje svo-
kao najdublja tmina.’ ” jom rukom.
7 Upitaj stoku, nauçit øe te; ili nebeske
Sofar govori o sveznanju Boœjem ptice, reøi øe ti.
11 Onda je Sofar iz Naama odgovaraju-
øi rekao:
2 “Zar da te mnoge rijeçi ostanu bez od-
8 Pogledaj zemlju, pokazat øe ti, i ribe øe
ti morske pripovjediti:
9 Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka
govora? Ili øe govorljiv çovjek biti Gospodinova to stvorila,
opravdan? 10 komu u rukama poçiva œivot svih biøa
3 Hoøe li tvoje puste rijeçi uæutkati i duh svakoga tijela çovjeçjega?
ljude? Zar te neøe nitko posramiti? 11 Ne raspoznaje li uho rijeçi kao æto grlo
4 Jer si sam rekao: ‘Çist je moj nauk i çist kuæa jelo?
sam u tvojim oçima.’ 12 U staraca je mudrost, dug je œivot raz-
5 Ali kad bi samo Bog progovorio i svoja boritost.
usta otvorio protiv tebe, 13 U njemu je mudrost i jakost, on ima
6 da ti pokaœe tajne mudrosti i svoje savjet i razbor.
mnogostruke osnove, uvidio bi da te Bog 14 Gle, æto je on razgradio, nije sagradio
Job 388
viæe nitko, koga on zatvori, tomu se viæe dokaz neka prodre u vaæe uæi.
ne otvori. 18 Eto, spreman sam za parnicu, znam
15 On zaustavi vode i nastane suæa, da øu biti u pravu.
pusti ih i razore zemlju. 19 Tko øe se parniçiti sa mnom da umu-
16 U njemu je snaga i razum, njegov je knem i umrem?
koji luta i koji zavodi. 20 Samo dvoje nemoj mi uçiniti, inaçe
17 Çini da savjetnici idu bosonogi, a bih se morao sakriti pred tvojim licem.
suce uçini luåacima. 21 Ukloni svoju ruku od mene i strah od
18 Pojas kraljevima razdreæuje i opasuje tebe neka me ne straæi.
njihova bedra. 22 Onda me zovi pred sebe i ja øu ti odgo-
19 Çini da i sveøenici idu bosonogi, i vla- varati; ili ja da se tuœim, a ti da mi odgo-
dare skida s vlasti. varaæ.
20 Rjeçitima uzima govor, i starcima 23 Koliko je zlodjela i mojih grijeha?
uzima uviåavnost. Pokaœi mi moju krivnju i moj grijeh.
21 Na glavare izlijeva prezir i raspasuje 24 Zaæto skrivaæ svoje lice i vidiæ u meni
junake. svojega neprijatelja?
22 Otkriva dubine iz tmine i sjene sm- 25 Zar øeæ uvenuli list skræiti i zar øeæ go-
rtne izvodi na svjetlo. niti suhu slamku?
23 Narode uçini velike i pusti ih da 26 Piæeæ mi gorçine i raçunaæ mi zlodjela
proåu; narode raæiri i odveo ih odatle. moje mladosti.
24 Oduzima uviåavnost zemaljskim gla- 27 Stavljaæ moje noge u klade, paziæ na
varima; pusti ih da lutaju po pustinji bez sve moje staze, ograde stavljaæ mojim
puta. koracima.
25 Pipaju u tmini bez svjetla, i on ih çini 28 A on se raspada kao truleœ, kao ha-
da tumaraju kao pijani. ljina koju izjedaju moljci.
Bog ne treba nikoga da se zauzima za njega Kako je jadan çovjeçji œivot
Psalmi
KNJIGA PSALMI
15 Gospodine, tko smije gost biti u tvo- 7 Uçini çudo puno dobrote svojom desni-
jem æatoru? Tko smije boraviti na com, ti Spasitelju onih koji se utjeçu k
svetoj gori tvojoj? tebi od buntovnika protiv prava tvojih.
2 Tko hodi u çistoøi, tko çini pravdu, tko 8 Kao zjenicu oka çuvaj me! Sakrij me u
poæteno misli u svojem srcu; sjenu krila svojih,
3 tko ne kleveøe jezikom svojim, tko ne 9 od bezboœnika koji me tvrdo pritiæçu,
çini zla svojem bliœnjemu, tko ne nanosi od mojih neprijatelja koji me poœudno
sramote drugima; opkoljavaju.
4 u çijim oçima niæta ne vrijedi zlikovac, 10 Oni su zatvorili svoje srce beæøutno,
ali koji ætuje one koji se Boga boje, tko se govore drsko hvalisavim ustima.
zaklinje na ætetu svoju i niæta ne nateœe; 11 Korak za korakom prisluækuju nas;
5 tko ne posuåuje svojih novaca na do- oætro vrebaju oçi njihove da nas sruæe,
bit, tko se ne da podmititi protiv 12 kao lav œeljan plijena, kao laviø koji se
neduœnih; tko ovako radi, neøe se nika- zgurio u potaji.
da pomaknuti. 13 Digni se, Gospodine, suprotstavi mu
se, sruæi ga, spasi svojim maçem moj
Nada u blagoslovljeni œivot kod Boga. Miktam œivot od bezboœnika,
16 Çuvaj me, o Boœe, jer u tebe traœim 14 svojom rukom, Gospodine, od ljudi,
utoçiæte! od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj
2 Govorim Gospodinu: “Ti si moj gospo- œivot, tijelo je njihovo napunjeno do-
dar, nema dobra osim tebe.” brom tvojim; sinovi su njihovi siti, pre-
3 Kaœem o svetima u zemlji: “To su ple- ostatak ostavljaju svojoj djeci.
meniti, njima ide sva ljubav moja.” 15 A ja øu u pravednosti gledati tvoje lice;
4 Muke øe se umnoœiti onima koji trçe za kad se probudim sit øu ga se nagledati.
drugim bogom, ja im neøu nikada dari-
vati œrtve ljevanice, niti øu uzimati u Davidova zahvalna i pobjedna pjesma
svoja njihova usta imena!
5 Gospodine, ti si meni dio moje baætine i
çaæa; ti si mi odredio sudbinu moju.
18 Ljubim te, Gospodine, jakosti moja.
2 Gospodin je moja hridina, moja
tvråava i moj Spasitelj; moj Bog, moja
6 Na milu zemlju pao je dio sudbine snaga, u koju se uzdajem; moj ætit, rog
moje; zaista, lijepa je moja baætina! mojega spasenja, moja utvrda!”
7 Blagoslivljam Boga koji me prijateljski 3 Zazvat øu Gospodina koji zasluœuje
svjetovao; na to me opominje i noøu moje hvalu; tako øu biti osloboåen od svojih
407 Psalmi
neprijatelja. prijateljske, preko zidina skaçem s svo-
4 Bili su na mene pobjesnili valovi smrti, jim Bogom.
rijeke zla drœale me u tjeskobi, 30 Bog—savræen je njegov put, istinita je
5 okovi pakla pritisli me, pale na mene rijeç Gospodinova. On je ætit svima koji
zamke smrti. se u njega uzdaju.
6 U nevolji svojoj povikao sam Gospo- 31 Jer tko je joæ Bog, osim Gospodina,
dinu, zavapio sam svojem Bogu; on je tko je joæ hridina, ako ne naæ Bog?!
razabrao iz svojega æatora moj glas, do 32 Bog, koji me opasao snagom, uçinio
njegovih uæiju doæao je moj vapaj. mi put neopasnim.
7 Onda se uznemirila zemlja i zadrhtala, 33 Dao mi brze noge kao u koæute, po-
temelji se gora uzdrmali i pomakli; tako stavi me na moje mjesto, visoko.
je On bio pun gnjeva. 34 Ruku je moju upravljao u boju, moje
8 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta su miæice zapele lßk od mjedi.
je njegovih buktio oganj æto proœdire, ug- 35 Pomoø svoju dao si mi kao ætit, des-
ljevlje œivo plamsalo od njega. nica je tvoja postala potpora moja, ve-
9 Veø je savio nebesa i siæao: noge su mu likim me je uçinila dobrota tvoja.
poçivale na tamnu oblaku. 36 Mojim koracima dao si raæiren pro-
10 Na kerubinima je sjedio i vozio se, do- stor, nikad mi koljena nisu klecala.
hujao na krilima vjetrova. 37 Tjerao sam svoje neprijatelje i stizao
11 Mrak je razvukao oko sebe, kao voda ih, nisam se vraøao dok nisu legli un-
teœak, mraçan oblak postao mu æator. iæteni.
12 Od sijevanja oko njega kroz oblake 38 Potukao sam ih: nikad nisu ustali,
njegove udara tuça i œivo ugljevlje. pali su mi pod noge.
13 Gospodin je pustio da gromovi za- 39 Jer ti si me naoruœao snagom za boj:
grme na nebu, Sveviænji je pustio da za- koji se postave protiv mene, ti ih primora
ori njegov glas: tuça i œivo ugljevlje. na koljena pred mene.
14 Strijele odapeo i raspræio ih, munje iz- 40 Moje neprijatelje ti si natjerao preda
bacio i pomeo ih. mnom u bijeg, tako sam ja uniætio svoje
15 Onda su se dubine morske pokazale, mrzitelje.
otkrili se temelji zemlje pred tvojom pri- 41 Vikali su za pomoø, ali nije bilo pomo-
jetnjom, Gospodine, pred dahtanjem ønika, vikali su Gospodinu, ali ih on nije
tvoje srdœbe. çuo.
16 S visine stigao i uhvatio me, iz silnih 42 Kao prah pred vjetrom smrvio sam ih,
voda izvukao me. zgazio sam ih kao blato na putu.
17 Istrgnuo me od mojih jakih neprija- 43 Izveo si me çitava iz boja za moj narod,
telja, mojih mrzitelja, koji su bili jaçi od postavio si me vladarom narodima: na-
mene. rod kojega nisam vidio nikada, postao
18 Napali su me u dan moje nesreøe, ali mi pokoran,
mi je Gospodin bio zaætitnik. 44 Na rijeç bio mi je posluæan; ljudi iz
19 Izveo me na çistinu, oslobodi me, jer tuåe zemlje prinosili su mi poklonstvo.
me ljubio. 45 Od straha su poblijedili sinovi doæl-
20 Tako mi naplatio Gospodin moje pra- jaka, dræøuøi izaæli su iz svojih gradova.
vedno djelo, tako mi nagradi çistoøu mo- 46 Œiv je Gospodin! U sav glas neka je
jih ruku. slavljena moja Hridina! Visoko hvaljen
21 Jer sam se drœao putova Gospodi- neka je moj Bog, koji mi je pomogao!
novih, nikad nisam uçinio krivo svojem 47 Bog, koji mi je dao osvetu i narode mi
Bogu. podloœi;
22 Pred oçima sam imao sve njegove 48 Moj Izbavitelj od mojih neprijatelja
pravne propise, nikad nisam odbacio ljutih, ti me podiœe nad protivnike moje,
njegova zakona. oslobodi me od çovjeka samovoljna.
23 Bez prijekora sam hodio pred njim, 49 Zato øu te slaviti pred svim svijetom,
çuvao sam se od grijeha. ti moj Gospodine, pjevat øu hvalu tvojem
24 Zato mi naplatio Gospodin moje pra- Imenu.
vedno djelo, çistoøu mojih ruku æto mu 50 On daje sreøu i spasenje svojem kra-
je bila poznata. lju, milost dijeli svojem pomazaniku,
25 Dobar si dobromu, vjeran si vjer - Davidu i njegovom rodu u vjeçna vre-
nomu. mena.
26 S çistim postupaæ çisto, samo se zlo-
çestom protiviæ. Veliçina i ljepota Boœja. Psalam Davidov
27 Pomaœeæ narodu nevoljnomu, spus-
taæ pogled oholomu.
28 Ti paliæ moju svjetiljku, Gospodine,
19 Nebesa pripovijedaju slavu Boœju,
djela njegovih ruku navjeæøuje svod
nebeski:
moj Boœe, prosvijetli moju tminu! 2 Dan na dan æapøe on tu vijest, noø na
29 Jer snagom tvojom razbijam çete ne- noø donosi on taj glas.
Psalmi 408
3 To nisu govori, nisu rijeçi kojima se 3 Iziæao si mu u susret obilnim blagoslo-
glas ne razabira. vom, stavio si mu na glavu krunu od çis-
4 U sav svijet prodire njihov povik, nji- toga zlata.
hova rijeç do na kraj zemlje. Suncu je 4 Molio te je za œivot; dao si mu puninu
stvorio æator na nebu. godina u najkasnijem vremenu.
5 Ono izlazi kao zaruçnik iz svoje loœnice; 5 Velika je njegova slava, jer si mu po-
veseli se kao junak kad dobije utrku. mogao; uresio si ga slavom i sjajem,
6 Na jednom kraju neba izlazi, i okreøe se 6 Jer si ga napunio blagoslovom zauvi-
sve do drugog kraja, niæta se ne moœe sa- jek; çiniæ ga radosnim svojim licem.
kriti njegovu œaru. 7 Jer se kralj uzda u Gospodina; po milo-
7 Zakon je Gospodinov savræen, obraøa sti Sveviænjega neøe se poljuljati.
duæu; svjedoçanstvo je Gospodinovo 8 Ruka øe tvoja dostiøi sve tvoje neprija-
pouzdano, çini bezumnike mudracima. telje; tvoja desnica øe naøi one koji te
8 Zakon je Gospodinov savræen, veseli mrze.
srce; zapovijedi su Gospodinove çiste, 9 Kao u uœarenoj peøi ti ih izgaraæ çim se
prosvjetljuju oçi. pojaviæ; Gospodin ih uniæti u jarosti svo-
9 Rijeçi su Gospodinove svete, ostaju joj, i oganj øe ih proœdrijeti.
zauvijek, presude su Gospodinove isti- 10 Njihov rod uniætavaæ na zemlji, nji-
nite, pravedne svekolike. hovo potomstvo kod djece çovjeçje.
10 Poœeljnije su od zlata, od çistog zlata; 11 I ako namisle zlo protiv tebe i zasnuju
slaåe su od meda æto teçe iz saøa. spletke, oni ne izvedu niæta.
11 I tvoj se sluga dao prosvijetliti od njih; 12 Jer ih prisiliæ da se okrenu u bijeg;
tko ih drœi, ima veliku plaøu. svojim lßkom ciljaæ na njihovo lice.
12 A pogreæke—tko øe ih znati? Oçisti me 13 Budi podignut, o Gospodine, u sili
od tajnih pogreæaka! svojoj! Mi øemo pjevati i slaviti snagu
13 I od strasti saçuvaj svojega slugu, ne tvoju!
daj da vladaju nada mnom; onda øu biti
çist, slobodan od teæke krivnje. Spasiteljeva muka i djelo. Psalam Davidov
14 O, da bi ti se rijeçi mojih usta svidjele,
misli mojega srca, Gospodine, moje
utoçiæte i moj Spasitelju!
22 Moj Boœe, moj Boœe! Zaæto si me os-
tavio? Daleko su od mojega spase-
nja rijeçi mojih vapaja.
2 Moj Boœe, vapijem danju—a ti ne odgo-
Molitva za kralja. Psalam Davidov varaæ; i noøu, ne nalazim mira.
20 Neka te usliæa Gospodin u dan ne-
volje! Neka te zaætiti Ime Boga Ja-
kovljeva!
3 A ipak si ti svet, koji prebiva u hvalosp-
jevima Izraelovim.
4 U tebe su se uzdali naæi oçevi, uzdali se,
2 Neka ti poæalje pomoø iz svetiæta! Sa i ti si ih izbavljao.
Siona neka te ohrabri! 5 Priznavali su tebe i spasavali su se; uz-
3 Neka se spomene svih prinosa tvojih; dali se u tebe i nisu se posramili.
œrtvu tvoju neka primi milostivo! 6 A ja sam crv, ne viæe çovjek, ruglo lju-
4 Neka ti ispuni œelju tvojega srca! Neka dima i prezir narodu!
ti dade sreøu u svakoj namisli! 7 Tko me samo pogleda, smije mi se, æiri
5 Onda øemo klicati na tvojemu spase- usta, maæe glavom, govoreøi:
nju, u Ime svojega Boga razvit øemo za- 8 “Pouzdao se u Gospodina, neka ga on
stave; neka ti ispuni Gospodin sve tvoje spasi, on neka mu pomogne, kad ga on
œelje! miluje!”
6 Znam veø sada da Gospodin daje po- 9 A ti si onaj koji si me izveo iz utrobe
bjedu svojem pomazaniku! Usliæaj ga iz majçine i sakrio me na grudi moje ma-
svetoga neba svojega obilatom moøi jke.
svoje desnice. 10 Od djetinjstva tebi sam se predao, od
7 Jedni se uzdaju u kola, drugi u konje, a utrobe majçine ti si moj Bog.
mi slavimo Ime Gospodina, svojega 11 Ne udaljuj se od mene, jer je nevolja
Boga. blizu, jer nema nikoga, tko bi mi po-
8 Oni posrøu i padaju, a mi stojimo mogao!
çvrsto i drœimo se uspravno. 12 Junaci mnogi okruœuju me, bikovi
9 Gospodine, udijeli pobjedu! Ti kralju, baæanski opkoljuju me.
koji nas usliæa u dan kada zazovemo! 13 Razvaljuju na mene svoja usta, kao
lav koji razdire i riçe.
Psalam Davidov 14 Kao voda razlio sam se, rasute su sve
21 Gospodine, s tvoje se zaætite veseli
kralj, kako kliçe glasno zbog po-
moøi tvoje!
moje kosti, srce mi je postalo kao vosak i
topi se u grudima.
15 Sasuæi se kao crijep moja snaga, jezik
2 Ti si mu ispunio œelju njegova srca; nisi mi prionuo za nepce, u prah smrti stavl-
mu odbio molitve njegovih usta. jaæ me.
409 Psalmi
16 Hajka pasa opkoljuje me; grupa zliko- 2 Jer je On je utemeljio nad morima,
vaca okruœuje me—proboli su mi ruke i tvrdo je uçvrsti nad vodama.
noge. 3 Tko se smije popeti na goru Gospodi-
17 Sve svoje kosti mogu izbrojiti, nasla- novu, tko stajati na njegovom svetom
åuju se gledajuøi u mene. mjestu?
18 Dijele meåu sobom moje haljine i za 4 U koga su neduœne ruke i çisto srce, tko
moju odjeøu bacaju œdrijeb. se ne oslanja u svojoj duæi na zlo i ne za-
19 Ali ti, Gospodine, ne udaljuj se! Ti ja- klinje se laœno,
kosti moja, doåi mi u pomoø! 5 Taj øe primiti blagoslov od Gospodina i
20 Izbavi od maça moju duæu, od pasje pravednu plaøu od Boga, pomoønika
æape moje jedino dobro! svojega.
21 Istrgni me od lavljih ralja i od bivoljih 6 To je naraætaj, onih koji ga traœe, naro-
rogova! Ti si me usliæao. du Jakovljevu, koji çezne za tvojim
22 Govorit øu tvoje Ime svojoj braøi i licem.
usred skupætine hvalit øu te. 7 Uzdignite, vrata, svoje glave! Protegnite
23 “Koji ætujete Gospodina, pjevajte mu se, vrata prastara, da moœe uøi Kralj pun
hvalu! Vi iz roda Jakovljeva, çastite ga slave!
svi! Vi iz roda Izraelova, bojte ga se svi!” 8 Tko je taj Kralj pun slave? Gospodin si-
24 Jer on nije prezreo i nije odbio nevolju lan i junaçan, Gospodin moøan u boju!
patnikovu, ne sakriva svojega lica pred 9 Uzdignite vrata, svoje glave! Protegnite
njim, çuje ga kad k njemu poviçe. se, vrata prastara, da moœe uøi Kralj pun
25 Tebe hvalim u velikoj skupætini! Svoj slave!
øu Zavjet izvræiti pred njegovim æto- 10 Tko je taj Kralj pun slave? Gospodin
vateljima. vojska, On je Kralj pun slave!
26 Siromasi øe jesti i nasititi se; hvalit øe
Gospodina koji ga traœe; njihovo srce Çeœnja za Boœjom poukom. Psalam Davidov
œivjet øe zauvijek!
27 Toga se spominjuøi, obratit øe se Gos-
podinu svi krajevi zemaljski; klanjajuøi
25 Tebi, Gospodine, podiœem duæu
svoju!
2 O moj Boœe, u tebe se uzdajem! Ne daj
se, bacit øe se pred tobom sva plemena da se postidim, da kliçu nada mnom
naroda. moji neprijatelji!
28 Jer je Gospodinu kraljevstvo, on je 3 Jest, neka se nitko ne osramoti koji se
vladar narodima. u tebe uzdaje; osramotit øe se samo oni
29 Pred njim øe samo pasti oni, svi øe se koji te ostave nevjerno.
vladari zemaljski, svi koji silaze u prah, 4 Gospodine, pokaœi mi svoje putove i uçi
poklonit øe se pred njim, pa i oni koji se me stazama svojim.
ne mogu odrœati na œivotu. 5 Vodi me svojom istinom i pouçi me, jer
30 Njemu, koji predao svoj œivot, sluœit øe si ti Bog mojega spasenja, tebe uvijek
potomstvo. çekam.
31 O Gospodinu pripovijedat øe se bu- 6 Gospodine, spomeni se svojega milo-
duøemu naraætaju, njegova dobrota sråa, svoje dobrote, jer one su oduvijek.
govorit øe se narodu æto øe kasnije œivje- 7 Grijeha moje mladosti, mojih opaçina
ti: On je to izvræio! ne spominji se! Po svojoj milosti spomeni
se mene zbog svoje dobrote, Gospodine!
Dobri pastir. Psalam Davidov 8 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, zato
23 Gospodin je pastir moj; neøe mi ni-
æto nedostajati.
2 On me pusti leœati na zelenim paænjaci-
pokazuje put grjeænicima.
9 Ponizne vodi pravom stazom, On uçi
ponizne svojim putovima.
ma; On me vodi uz tihane vode. 10 Svi su putovi Gospodinovi samo do-
3 On krijepi moju duæu, On me vodi sta- brota i vjernost onomu koji mu drœi za-
zama pravednosti zbog svojega Imena. vjet i zapovijedi.
4 Da, pa kad bih i dolinom sjene smrti 11 Zbog svojega Imena, Gospodine,
hodio, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom; oprosti krivnju mojih zlodjela, jer je tako
tvoj ætap i tvoja palica meni su utjeha. velika!
5 Ti pripremaæ stol preda mnom, na oçi- 12 Gdje samo çovjek hodi u strahu Boœ-
gled mojih neprijatelja; uljem mi glavu jemu: On mu pokaœe put koji øe izabrati.
maœeæ, çaæa se moja prelijeva. 13 Njegova duæa u sreøi prebiva; potom-
6 Zaista, dobrota i milost pratit øe me stvo øe njegovo posjedovati zemlju.
kroz sve dane mojega œivota; i ja øu 14 Koji ga se boje, to su pouzdanici Gos-
prebivati u Gospodinovu domu zauvijek. podinovi; On im je dao svoj zavjet da im
donese razboritost.
Ulazak Zavjetne ækrinje na Sion. Psalam Davidov 15 Oçi su moje uvijek upravljene Gospo-
24 Gospodinova je zemlja i sve æto ga
ispunja, svijet i stanovnici njegovi.
dinu, jer On vadi iz zamke moju nogu.
16 Okreni se k meni i budi mi milostiv,
Psalmi 410
jer sam osamljen i jadan. jega æatora, diœe me visoko gore na hrid.
17 Velike su postale nevolje mojega srca; 6 Zato øe se moja glava uzdiøi usprkos
izbavi me iz tjeskoba mojih. mojim neprijateljima oko mene; prinosit
18 Vidi jad moj i bol moj, i oprosti sve gri- øu u njegovu æatoru œrtve pune radosti;
jehe moje. pjevat øu, da, pjevat øu hvalospjeve Gos-
19 Pogledaj moje neprijatelje, kako ih je podinu.
mnogo, i kako me mrze pakosnom mrœ- 7 Gospodine, çuj, glasno viçem: smiluj
njom. mi se i usliæaj me.
20 Saçuvaj moj œivot! Izbavi me, ne daj da 8 Moje srce viçe k tebi; traœim te; Gospo-
se ikad osramotim, jer se uzdajem u dine, traœim tvoje lice!.
tebe. 9 Ne skrivaj svojega lica od mene; ne od-
21 Neduœnost i çestitost neka su mi za- bacuj u gnjevu svojega slugu, jer ti si po-
ætita, jer se uzdajem u tebe. moønik moj: ne odbijaj me, ne ostavljaj
22 O Boœe, izbavi Izraela od svih njegovih me, o Boœe mojega spasenja.
nevolja! • 10 Kad bi me odbacili otac i majka, pri-
mio bi me Gospodin.
Molitva neduœno progonjena. Psalam Davidov 11 Pokaœi mi svoj put, Gospodine, vodi
26 Opravdaj me, Gospodine, jer sam
hodio u çestitosti; uzdajem se u
Gospodina i neøu se spotaknuti.
me ravnom stazom, usprkos mojim ne-
prijateljima.
12 Nemoj me predati bijesu mojih
2 Ispitaj me, Gospodine, i iskuæaj me, is- tlaçitelja: jer svjedoci laœni ustaju protiv
traœi mi pamet i srce! mene; hoøe im se zloçina.
3 Jer mi je dobrota tvoja stajala pred 13 Tvrdo vjerujem da øu gledati dobrotu
oçima; hodio sam svojim putom vjerno Gospodinovu u zemlji œivih.
prema tebi. 14 Çekaj na Gospodina, budi hrabar i on
4 Nikada nisam sjedio s laœljivim lju- øe ti ojaçati srce; çekaj, kaœem, na Gos-
dima, nikad se nisam vratio k onima koji podina!
podlo rade.
5 Mrska mi je skupætina opakih; nikad Molba za spasenje kod propasti zloçinaca
nisam sjeo sa zlikovcima.
6 Perem svoje ruke u neduœnosti, idem
oko tvojega œrtvenika, Gospodine,
28 K tebi vapijem Gospodine, hridino
moja, ne budi gluh prema meni, ne
budi nijem prema meni, inaçe bih morao
7 da zapoçnem pjesmu œrtve zahvalnice, ja poøi u svijet mrtvih.
da navjeæøujem sva tvoja çudesa. 2 Çuj zazivanje moje kad vapijem k tebi;
8 Gospodine, ja ljubim tvoju kuøu koja diœem ruke prema svetiætu tvojem.
ætiti, mjesto gdje stolujeæ u sjaju. 3 Nemoj me uzeti sa zlikovcima, s onima
9 S grjeænicima nemoj pogubiti duæe koji çine zlo, koji govore prijazno s bliœn-
moje, ni mojega œivota s krvnicima, jim svojim, a u srcu nose lukavstvo.
10 kojima je zloçinstvo prionulo za ruke, 4 Podaj im po njihovim djelima, po zlobi
i kojima je desnica puna mita. njihova postupanja. Po djelima njihovih
11 Jer ja hodim svojim putom u neduœ- ruku podaj im, plati im po zasluzi.
nosti, izbavi me i budi mi milostiv. 5 Jer ne paze na djela Gospodinova, na
12 Noga øe moja stajati na pravoj ravnici, djelo njegovih ruku, zato øe ih sruæiti i
u skupætini, Gospodine, blagoslivljat øu nikada ih viæe neøe podiøi.
tebe! 6 Neka je blagoslovljen Gospodin, jer on
je çuo moj glasni vapaj.
Molitva u velikoj pogibelji. Psalam Davidov 7 Gospodin je moja zaætita i moj ætit, u
27 Gospodin je moja svjetlost i moje
spasenje: koga da se bojim? Gospo-
din je zaætitnik mojega œivota: od koga da
njega se pouzdalo moje srce on øe mi i
pomoøi; onda øu se od srca razveseliti i
zahvaljivati mu pjesmom svojom.
se bojim? 8 Branik je Gospodin svojem narodu; po-
2 Ako mi se pribliœe zlikovci da me un- moønik i zaætitnik svojem pomazaniku.
iæte—tlaçitelji i moji neprijatelji: oni øe se 9 Pomozi svojem narodu, blagoslovi
spotaknuti i pasti. svoju baætinu, pasi ju i nosi zauvijek!
3 Neka se skupi tabor protiv mene, moje
srce ne zna za strah; neka plane boj pro- Boœja slava u oluji. Psalam Davidov
tiv mene, ja ostajem utjeæen.
4 Za jedno samo molim Gospodina,
samo to prosim: da prebivam u Gospodi-
29 Prinesite Gospodinu, sinovi Boœji,
prinesite Gospodinu çast i moø!
2 Prinesite Gospodinu sjaj imena njego-
novu domu sve dane svojega œivota, da va, poklonite se Gospodinu u svetoj kra-
iskusim dobrotu Gospodinovu, da gle- soti!
dam njegov dom. 3 Glas Gospodina nad valovima, Bog ve-
5 Jer u dan nevolje krije me Bog u svojem liçanstva grmi, nad æirokim morem Go-
potkrovlju, zaklanja me u skroviætu svo- spodin!
411 Psalmi
4 Glas Gospodina je silan, glas Gospodi- me otkupiti, Gospodine, Boœe, ti vjerni!
na je slavan! 6 Mrzim one koji poætuju niætave idole, a
5 Glas Gospodina lomi cedre, lomi Go- darujem uzdanje svoje Gospodinu.
spodin lebanonske cedre! 7 Klicat øu i veselit øu se tvojoj milosti, jer
6 On çini da skakuøu: kao tele Lebanon, si vidio moju nevolju i pripazio na
kao mlad bivol Sirion! tjeskobu moje duæe.
7 Glas Gospodina sipa ognjeni plamen! 8 Nisi me predao u ruku neprijatelju,
8 Glas Gospodina potresa pustinju, Gos- mojoj nozi dao si æirok prostor.
podin potresa Pustinju Kadeæ! 9 Smiluj mi se, Gospodine, jer sam u tje-
9 Glas Gospodina çini da se koæute skobi; moje oko iznemoglo je od jada,
rastaju s bremenom, ogoljuje æume! U moja duæa, moje tijelo.
njegovom dvoru sve viçe: “Kako sjajno!” 10 Jer iæçezava moj œivot u boli, moje go-
10 Gospodin stoluje nad potopom: Gos- dine u uzdisanju, iscrpla se moja snaga
podin stoluje kao Kralj uvijeke! od mojih zlodjela, i moje su kosti usah-
11 Gospodin daje moø svojem narodu. nule.
Gospodin blagoslivlja mirom svoj narod. 11 Postao sam ruglo svim svojim nepri-
jateljima, svojem susjedstvu uœas, svo-
Pjesma kod posveøenja doma jim znancima straæilo; tko me vidi na
30 Slavit øu te, Gospodine, jer si me
podigao; nisi dao mojim neprijate-
ljima da kliçu nada mnom!
putu, bjeœi od mene.
12 Zaboravljen sam, bez spomena kao
mrtvac, postao sam kao razbijena po-
2 Gospodine, moj Boœe, k tebi sam pov- suda.
ikao, onda si me ozdravio; 13 Sluæam grdnju mnogih: strah od
3 Gospodine, iz carstva mrtvih izveo si svuda: vijeøaju zajedno protiv mene,
moju duæu, opet si me œivotu darovao iz- nastoje da mi uzmu œivot.
meåu onih koji su siæli u carstvo mrtvih. 14 Ali se ja uzdajem u tebe, Gospodine,
4 Pjevajte hvalu Gospodinu, njegovi po- kaœem: “Ti si moj Bog!”
boœni, pjevajte zahvalu svetomu imenu 15 U tvojim je rukama sudbina moja:
njegovu! izbavi me iz ruke neprijatelja i mojih
5 Jer samo za tren oka traje njegova tlaçitelja!
srdœba, a njegova milost do œivota; 16 Daj da tvojemu sluzi svijetli tvoje lice;
veçerom dolazi plaç, a jutrom veø vlada pomozi mi u svojoj dobroti!
radost. 17 Gospodine, ne daj da budem posram-
6 Pomislio sam u mirnoj sreøi svojoj: “Ni- ljen, jer tebe prizivljem! Neka zlikovci
kada se neøu poljuljati!” posramljeni, na æutnju osuåeni, odu u
7 Ti si me bio, Gospodine, pun milosti podzemni svijet!
utvrdio u sreøi. Onda si sakrio svoje lice: 18 Neka zanijeme usta laœljiva, koja go-
i veø sam se ja smeo. vore bezakonje protiv pravednika, oholo
8 Onda povikao sam k tebi, Gospodine, i drsko!
onda sam zavapio k svojem Bogu: 19 Kako je velika dobrota tvoja koja çu-
9 “Æto koristi krv moja kad siåem u vaæ za one koji te se boje, koju iskazujeæ
podzemni svijet? Slavi li te prah, ili onima koji se kriju kod tebe od ljudi!
navjeæøuje li on tvoju vjernost? 20 Krijeæ ih ætitom svojega lica od buna
10 Gospodine, çuj i smiluj se meni, Gos- ljudskih, sklanjaæ ih pod svoj krov od
podine, budi mi pomoønik!” svaåe jezika.
11 Onda si okrenuo plaç u moju radost, 21 Neka je blagoslovljen Gospodin, on øe
skinuo kostrijet s mene i opasao me ves- me ætititi çudesno u svojoj dobroti kao u
eljem. utvråenom gradu!
12 Neka ti pjeva moja duæa i nikada viæe 22 Kad pun tjeskobe mislim: odbaçen
ne umukne. Gospodine, moj Boœe, sam od tvojega lica, ti çujeæ ipak moj va-
vjeçno øu ti zahvaljivati! paj glasan, kad te prizivljem glasno.
23 Ljubite Gospodina svi njegovi pobo-
Psalam Davidov œni! Gospodin çuva vjerne, a po zasluzi
31 U tebe, Gospodine, traœim utoçiæte,
ne daj da se osramotim ikada; u
svojoj dobroti izbavi me!
vraøa oholima.
24 Budite hrabri i on øe ojaçati vaæe srce;
vi svi, koji se uzdate u Gospodina!
2 Prigni milostivo k meni svoje uho, oslo-
bodi me brzo! Budi mi zaætitna hridina, Put k oproætenju krivnje. Psalam Davidov
utvrda da me spasiæ!
3 Jer si mi hridina i utvrda; zbog svojega
Imena vodit øeæ me i upravljati,
32 Blagoslovljen je onaj komu je opro-
ætena opaçina, komu je grijeh sa-
kriven!
4 Oslobodit øeæ me iz zamke koju su mi 2 Blagoslovljen je çovjek komu Gospodin
tajno postavili, jer si ti obrana moja. ne uraçunava zlodjela i u çijoj duæi nema
5 U tvoju ruku predajem svoj duh, ti øeæ prijevare!
Psalmi 412
3 Kad sam æutio, klonule su moje kosti, 17 Ne dovodi konj do pobjede, uza svu
jecao sam cijeli dan. svoju jakost ne donosi on spasenja.
4 Jer dan i noø leœala je teæko na meni 18 Gle, oko Gospodinovo poçiva na oni-
tvoja ruka: kao za ljetnih œega otvrdnuo ma koji ga se boje, na onima koji se
je sok mojega œivota. uzdaju u njegovu milost,
5 Ja sam priznao tebi svoj grijeh i svoja 19 da duæe njihove izbavi od smrti, da ih
zlodjela nisam zatajio; i rekao sam: odrœi na œivotu u vrijeme gladi!
“Priznat øu Gospodinu svoju nepravdu!” 20 Duæa naæa çeka Gospodina: on nam je
I ti si oprostio krivnju mojega grijeha. pomoønik i zaætitnik!
6 Zato neka se moli tebi svaki poboœni u 21 Jer se srce naæe veseli u njemu, mi se
vrijeme kad øe joæ naøi milost! Nadoåe li uzdajemo u sveto njegovo Ime.
onda potop velikih voda neøe ga stiøi. 22 Neka vlada, Gospodine, nad nama
7 Ti si zaklon moj, çuvaæ me od tjeskobe; tvoja milost, kao æto se uzdajemo u tebe!
okruœit øeæ me radoæøu spasenja.
8 Pouçit øu te, pokazat øu ti put kojim Boœja zaætita za njegove vjernike. Psalam Davidov
øeæ iøi, svjetovat øu te, upravit øu na tebe
svoje oko.
9 Nemoj ipak biti kao konj, kao mazga
34 Blagoslivljat øu Gospodina u svako
doba, neka mi je uvijek u ustima
hvala njegova!
bez razuma: njihov prkos moraæ slomiti 2 Neka se diçi Gospodinom moja duæa,
voåicama i uzdom, inaçe ne ide za to- neka çuju koji stradaju i neka se raduju!
bom. 3 Veliçajte Gospodina sa mnom, uzvisuj-
10 Mnoge muke stignu zlikovca, a tko se mo njegovo Ime zajedno!
uzda u Gospodina, toga on okruœi lju- 4 Traœio sam Gospodina: on me usliæao,
bavlju. izbavio me od svih mojih tjeskoba.
11 Radujte se u Gospodinu i kliçite, pra- 5 Tko pogleda u njega, bit øe vedrijega
vednici! Kliçite svi koji ste çestita srca! srca, lice se njegovo ne treba zarumeniti.
6 Ovdje je siromah koji povika i Gospo-
Bog, Svemoøni zaætitnik svojega naroda din ga çuo i izbavi ga iz svih nevolja nje-
33 Radujte se Gospodinu, pravednici!
Çestitima dolikuje hvaliti ga.
2 Pjevajte hvalu Gospodinu uz citaru,
govih.
7 Anåeo Gospodinov stoji oko onih koji
se boje njega i izbavlja ih.
svirajte mu na harfu od deset œica! 8 Kuæajte i vidite kako je dobar Gospo-
3 Pjevajte mu pjesmu novu, sloœno din! Blagoslovljen je çovjek koji se u
udarajte podvikujuøi! njega uzdaje!
4 Jer je rijeç Gospodinova pouzdana, i u 9 Vi sveti njegovi, bojte se Gospodina, jer
svemu svojem djelovanju on je vjeran. koji se boje Gospodina, ne trpe nikada
5 On ljubi pravdu i pravo, dobrote je Gos- oskudice.
podinove puna zemlja. 10 Lavovi imaju oskudicu i gladuju, a
6 Rijeçju Gospodinovom nebesa su stvo- tko traœi Gospodina, ima svako dobro.
rena, sva vojska njihova dahom njegovih 11 Doåite, djeco, posluæajte me, nauçit
usta. øu vas strahu Gospodinovu.
7 Na hrpu skupi on vode mora, kao u 12 Tko je taj çovjek koji ljubi œivot, koji
spremiæte stavi bezdane. œeli sebi godine da okusi sreøu?
8 Mora se bojati Gospodina sva zemlja, 13 Jezik svoj drœi od zla, svoja usta od
strepiti moraju pred njim svi stanovnici prijevarna govora.
zemlje: 14 Kloni se od zla, a çini dobro, traœi mir
9 Jer je on rekao, i postalo je, on zapovje- i idi za njim.
dio, i pokazalo se. 15 Na poboœnima poçiva oko Gospodino-
10 Gospodin razbija naum neznaboæ- vo; uho njegovo çuje njihov vapaj.
cima, uniætava namisli narodima. 16 Lice Gospodinovo stoji protiv zliko-
11 Odluka Gospodinova ostaje zauvijek, vaca da iskorijeni iz svijeta spomen nji-
kroz sve vaæe naraætaje misli njegova hov.
srca. 17 Kad pravednici zavapiju, Gospodin ih
12 Blagoslovljen je narod komu je Bog çuje i izbavlja ih od svih nevolja njihovih.
Gospodin! Narodu koji je izabrao sebi za 18 Gospodin je blizu onih koji su
svojinu! skræena srca i slomljene duæe spasava.
13 S neba gleda Gospodin dolje, vidi svu 19 Mnogo muka ima pravednik, ali ga iz
djecu çovjeçju. svih izbavlja Gospodin.
14 S mjesta na kojem stoluje gleda na 20 Çuva sve njegove udove, ni jedan se
sve stanovnike zemlje, od njih ne slomi.
15 On, koji je naçinio svima njihovo srce, 21 Zlikovca ubije nesreøa; tko mrzi
pazi na sva njihova djela. poboœnog, mora to ispaætati.
16 Ne pobjeåuje kralj jakoæøu vojske, ne 22 Gospodin otkupljuje duæe svojih; tko
spasava se junak veliçinom snage. se u njega uzdaje, neøe biti osuåen.
413 Psalmi
Molitva protiv neprijatelja. Psalam Davidov moj Boœe, neka se ne vesele nada mnom!
35 Gospodine, bori se protiv onih koji
se bore protiv mene, i udari na one
koji udaraju na mene!
25 Neka se meåu sobom ne hvale: “Ha! To
je bila œelja naæa!” Neka ne kaœu:
“Proœdrli smo ga!”
2 Prihvati oruœje i ætit, i digni se da mi po- 26 Neka se svi zacrvene i zastide od sra-
mogneæ! mote, koji se raduju mojoj nesreøi! Neka
3 Zavitlaj koplje i zaustavi moje progo- pokrije stid i sram one koji se prsiju
nitelje. Kaœi mojoj duæi: “Ja sam tvoje nada mnom!
spasenje!” 27 A neka se raduju i vesele koji mi œele
4 Neka se smetu i posrame oni koji mi pravicu, koji uvijek govore: “Velik je Go-
rade o glavi, neka se odbiju natrag pos- spodin koji hoøe dobro svojem sluzi!”
ramljeni koji protiv mene misle zlo! 28 Moj øe jezik navjeæøivati cijelog dana
5 Neka budu kao pljeva pred vjetrom; tvoju pravednost i tvoju slavu.
anåeo Gospodinov neka ih tjera!
6 Neka bude njihov put mraçni i sklizav; Boœje milostivo upravljanje. Psalam Davidov
anåeo Gospodinov neka ih progoni!
7 Namjestili mi potajno bez povoda svoju
zamku; bez uzroka iskopali su mi jamu.
36 Presuda Boœja nad grijehom za zli-
kovca duboko je saçuvana u mo-
jem srcu; kazneni sud Boœji ne drœi on
8 Neka ih stigne iznenada propast, za- pred svojim oçima,
mka koju su mi potajno namjestili, neka 2 Jer je on, kako misli, dobar njemu kad
njih uhvati; u tu propast neka upadnu! pronaåe krivnju zlodjela i kad udara ka-
9 Onda øe se moja duæa radovati u Gos- znu.
podinu, veselit øe se pomoøi njegovoj. 3 Rijeçi su njegovih usta opaçina i pri-
10 Svaki øe ud na meni reøi: “Gospodine, jevara; on ostavlja mudro i dobro œivlje-
tko je kao ti, koji izbavljaæ bijednika od nje.
ruke jaçega, patnika i ubogoga od raz- 4 Na svojoj postelji smiælja bezakonje,
bojnika?” ide putom opakim, on ne mrzi zlo.
11 Ustaju protiv mene laœni svjedoci; 5 Gospodine, do nebesa je uzviæena tvoja
pitaju me za ono æto ne znam. milost, vjernost je tvoja do oblaka.
12 Vraøaju mi zlo za dobro; osamljenost 6 Pravednost je tvoja kao najviæe gore,
je sudbina mojoj duæi. presude su tvoje kao bezdani najdublji;
13 A ja?—Kad ih sruæi bolest, bila je kos- Gospodine, ti pomaœeæ ljudima i œivotin-
trijet moja odjeøa; muçio sam sebe pos- jama.
tom i molio sam se duboko prignut. 7 Kako je dragocjena dobrota tvoja, o
14 Kao da bi mi bio prijatelj, brat, obila- Boœe; u sjenu tvojih krila bjeœe djeca
zio sam okolo; tugujuøi kao za majkom çovjeçja.
bio sam u œalosti pokunjen. 8 Hrane se na izobilju tvoje kuøe, napa-
15 A kad se ja spotaknem, oni se radosni jaæ ih na rijeci svojih sladosti.
skupljaju, sabiru se protiv mene, 9 U tebi je izvor œivota; u tvojem svjetlu
spremni da me biju, a ne znam za æto; gledamo svjetlo.
psuju me bez prestanka. 10 Uzdrœi svoju milost onomu, koji te po-
16 Stavljaju me na kuænju, podruguju znaje, svoju pravednost onomu koji je
mi se ruglom, ækripaju na mene svojim çestit!
zubima. 11 Neka me ne pogazi noga ohologa,
17 Gospodine, kako øeæ dugo joæ to gle- æaka zlikovca neka me ne protjera!
dati? Izbavi moju duæu od laœi njihovih, 12 Jedanput øe pasti oni koji çine zlo,
od lavova moje jedino dobro! sruæit øe se i neøe viæe ustati.
18 Onda øu ti zahvaljivati na zboru veli-
kom, slavit øu te pred brojnim narodom. Prividna sreøa bezboœnika. Psalam Davidov
19 Ne daj da se raduju nada mnom koji
me zlobno napadaju, koji me bez razloga
mrze i namiguju na mene!
37 Nemoj se œestiti zbog zlikovaca, ne-
moj zavidjeti onima koji çine zlo!
2 Jer oni brzo uvenu kao trava, usahnu
20 Jer ne govore æto sluœi za mir, protiv kao zeleno bilje.
onih koji su mirni u zemlji, smiæljaju ri- 3 Uzdaj se u Gospodina i çini æto je dobro
jeçi pune prijevare. da ostajeæ u zemlji i uœivaæ njezina do-
21 Razvaljuju na mene svoja usta i go- bra.
vore: “Ha, ha, vidimo, eto, oçima vlas- 4 Imaj svoju radost u Gospodinu; On øe ti
titim.” ispuniti æto ti œeli srce!
22 Ti si vidio, Gospodine, nemoj æutjeti! 5 Prepusti Gospodinu svoju sudbinu;
Gospodine, ne udaljuj se od mene! pouzdaj se u njega, i on øe veø to urediti!
23 Digni se, probudi se za pravo moje, 6 On øe dati, te zasja kao svjetlost,
Gospodine moj i moj Boœe, na parnicu za pravica tvoja kao podnevno svjetlo.
mene! 7 Budi tih pred Gospodinom i çekaj ga,
24 Sudi mi po svojoj pravdi, Gospodine, nemoj se ljutiti na onoga koji ima sreøu u
Psalmi 414
svojem poslu, na çovjeka koji samo kuje zemlju; vidjet øeæ kako øe se uniætiti
spletke! zlikovci.
8 Utiæaj srdœbu i ostavi gnjev i ne ljuti se; 35 Vidio sam zlikovca puna obijesti—
to vodi samo k zlu! raæirio se kao zeleno drvo;
9 Jer øe se uniætiti zlikovci; samo oni koji 36 ali proæao je, evo, nema ga viæe; traœio
se uzdaju u Gospodina, posjeduju ze- sam ga, ali ga nisam viæe naæao.
mlju. 37 Tako çuvaj neduœnost i vjeœbaj se u
10 Jer joæ samo malo, pa zlikovca viæe pravdi, jer øe çovjeku mira ostati potom-
biti neøe; zaista, pogledat øeæ na njegov stvo.
dom, a njega viæe nema. 38 A grjeænici øe svi biti uniæteni, potom-
11 A smjerni posjeduju zemlju i raduju stvo zlikovaca bit øe iskorijenjeno.
se punini mira. 39 Od Gospodina dolazi spasenje pra-
12 Zlikovac snuje spletke protiv pobo- vednika, On je njihov branitelj u vre-
œnika, ækripi na njega svojim zubima. menima tjeskobe.
13 Ali mu se Gospodin smije, jer vidi, da 40 Gospodin je pomoønik njihov i izbav-
se veø primiçe dan njegov. lja ih; On ih spasava od zlikovaca,
14 Maç poteœu zlikovci i zapinju lßk da saçuva ih, jer su se sakrili kod njega.
sruæe siromaha i slaboga, da pokolju
one koji misle pravo. Molitva u vrijeme karanja. Psalam Davidov
15 Maç njihov prodire im u vlastito srce,
njihovi øe se lßkovi polomiti.
16 Bolji je malen iznos pravednika, nego
38 Gospodine, nemoj me karati u svo-
svojoj!
jem gnjevu, niti kazniti u jarosti
veliki posjed zlikovaca. 2 Jer tvoje se strijele zabadaju u mene, i
17 Je øe se moø zlikovaca slomiti, a Bog je ruka je tvoja na meni oteœala.
oslonac pravedniku. 3 Niæta nema zdrava na mojem tijelu od
18 Poznaje Gospodin dane poboœnika— tvojega gnjeva, nema mira u kostima
baætina njihova traje zauvijek. mojim od mojih grijeha.
19 Neøe se postidjeti u zlo doba, u dane 4 Jer krivnja moja izaæla je na vrh moje
gladi bit øe siti. glave, kao teæko breme pritiæçe me.
20 Jer samo zlikovci propadaju, neprija- 5 Gnjiju i trunu moje rane od mojega be-
telji su Gospodinov, kao æumska ljepota, zumlja.
kao dim, prolaze. 6 Zgrçio sam se i posve se pogurio, uvijek
21 Zlikovac mora uzajmljivati, a ne moœe idem œalostan.
platiti, a pravednik je dobar i daje. 7 Bokovi su moji puni upale i nema
22 Jer od Boga blagoslovljeni baætine ze- zdrava mjesta na mojem tijelu.
mlju, a od Boga prokleti propadaju. 8 Nemoøan sam i posve slomljen, viçem
23 Gospodin utvråuje korak çovjeku i od unutraænje muke.
milina mu je njegov put. 9 Gospodine, znaæ sve moje œelje, moje
24 Ako se i spotakne, ne padne, jer Gos- uzdisanje nije od tebe skriveno.
podin prihvati njegovu ruku. 10 Srce mi jako udara, ostavlja me moja
25 Bio sam mlad, sada sam star, ali ni- snaga, ni oçinjega vida u mene viæe
sam nikada vidio poboœnika ostavljena, nema.
ni njegove djece da prose kruha. 11 Moji mili i prijatelji bjeœe od muke
26 Uvijek je milostiv i daje u zajam i na moje, i roåaci se moji drœe daleko.
potomcima je njegovim blagoslov. 12 Koji mi rade o glavi, namjeætaju mi
27 Uklanjaj se od zla i çini æto je dobro, zamke; koji traœe moju nesreøu, snuju
onda prebivaæ zauvijek u zemlji! propast, uvijek misle o prijevari.
28 Jer Gospodin ljubi pravedno djelova- 13 A ja sam kao gluh i ne çujem, kao ni-
nje i ne ostavlja svojih poboœnika; zliko- jem ne otvaram svoja usta.
vci øe biti uniæteni zauvijek; iskorijenit 14 Ja sam kao jedan koji niæta ne çuje, u
øe se pleme zlikovaca. çijim ustima nema protivljenja.
29 Pravednici posjeduju zemlju i uvijek 15 Jer se uzdajem u tebe, Gospodine;
prebivaju u njoj. Svemoøni Boœe, ti mi moraæ odgovoriti! •
30 Usta pravednika govore mudrost, Jer. 14:8
njegov jezik govori æto je pravo. 16 Jer se bojim da bi se htjeli radovati
31 Zakon je Boga njegova njemu u srcu; nada mnom, uznositi se nada mnom,
njegovi koraci se neøe nikada spotaknu- samo ako se spotakne moja noga.
ti. 17 Jer sam veø blizu propasti i uvijek je
32 Zlikovac vreba poboœnika i pun je po- bol moja preda mnom.
œude da ga ubije. 18 Jer svoju krivnju moram priznati;
33 Ali ga Gospodin ne predaje njegovoj zbog svojega grijeha pun sam œalosti.
sili, niti ga osuåuje kad poçne suditi. 19 A koji se bez razloga okreøu na mene,
34 Çekaj Gospodina i drœi se njegova jaki su i brojni koji me mrze bez povoda.
puta: on øe te uzvisiti, te øeæ posjedovati 20 Koji mi vraøaju zlo za dobro, udaraju
415 Psalmi
na mene, gdje sam htio samo dobro. jizi je meni to oznaçeno.
21 Ne ostavljaj me, Gospodine, moj Boœe, 8 Volju tvoju çiniti, moj Boœe, meni je
ne udaljuj se od mene! slast; tvoj zakon nosim u srcu.
22 Brzo mi pomogni, Gospodine, moje 9 Dao sam radosnu vijest o pravednom
spasenje! upravljanju tvojem pred zborom ve-
likim, svoja usta nisam zatvorio, ti znaæ,
Molitva za mudrost. Psalam Davidov Gospodine!
39 Rekao sam: “Çuvat øu svoje putove
od grijeha jezika, zauzdavat øu
svoja usta dok je joæ blizu zlikovac!”
10 I nisam zakopao u srcu tvoje sudaçko
upravljanje, slavio sam tvoju vjernost i
pomoø, nisam æutio o tvojoj dobroti i mi-
2 I tako postao sam nijem, posve tih, æu- losti pred velikim zborom.
tio sam bez utjehe, a u meni rovala bol. 11 Zato i ti, Gospodine, ne uskraøuj meni
3 U meni je srce gorjelo; na samu pomi- svojega milosråa! Tvoja dobrota i vjer-
sao buknuo bi oganj; onda sam govorio nost neka me ætiti uvijek!
svojim jezikom: 12 Jer me opkoljuju nebrojene muke:
4 Daj mi, Gospodine, znati moj kraj i stigla me moja zlodjela, ne mogu ih pre-
mjeru mojih dana, da mogu upoznati gledati; ima ih viæe nego kose na mojoj
kako sam vrlo prolazan! glavi; sva me srçanost ostavi.
5 Eto, pedljem si izmjerio moj œivot, moje 13 Voljan budi, Gospodine, izbaviti me,
je vrijeme pred tobom kao niæta; çovjek doåi mi brzo u pomoø, Gospodine!
je samo dah, makar kako stoji çvrsto. 14 Neka se posrame i postide svi koji mi
6 Kao sjena prolazi çovjek, ni za æto je rade o glavi da je uzmu, posramljeni
njegova muka, skuplja, a ipak ne zna neka odstupe natrag koji mi œele ne-
komu øe dopasti. sreøu!
7 A sada, Gospodine, æto da çekam? 15 Neka se zgroze od svoje sramote koji
Samo si ti uzdanje moje! mi se rugaju: “Ha, ha!”
8 Od svih mojih grijeha izbavi me; ne daj 16 A neka se raduju i vesele u tebi svi koji
me za ruglo bezumnima! œele tebe! Neka govore uvijek: “Velik je
9 Sad sam tih, ne otvaram svojih usta, Gospodin!” koji traœe tvoje spasenje!
jer si ti to uçinio. 17 Ja sam bijedan i siromah, Gospodin
10 Odvrati od mene biç svoj, inaçe mo- brinut øe se za mene! Ti si moj pomoønik
ram podleøi sili tvoje ruke! i Spasitelj, moj Boœe, nemoj kasniti!
11 Ti karaæ çovjeka kaznama za zlodjela;
ti pustiæ da proåe njegov œivot kao Molitva jednog bolesnika. Psalam Davidov
moljçev; ah, samo je dah svaki çovjek!
12 Çuj, Gospodine, moju molitvu, çuj
moj vapaj, ne zatvaraj se mojim suzama,
41 Blagoslovljen je onaj koji misli na
slaboga; njega izbavlja Gospodin u
dan zla!
jer sam ja doæljak kod tebe, kao svi moji 2 Gospodin ga çuva, ostavlja ga na œiv-
oçevi, putnik. otu, sretnim øe se slaviti u zemlji; ti ga ne
13 Prestani me karati da odahnem, prije predajeæ poœudi njegovih neprijatelja.
nego odem i viæe me ne bude! 3 Na bolesniçkoj postelji krijepi ga Gos-
podin; kad je bolestan mijenjaæ mu svu
Vjera i strpljivost. Psalam Davidov njegovu postelju.
40 Œeljno sam oçekivao Gospodina; on
se milostiv prignuo k meni i çuo
moju glasnu molitvu.
4 Ja se molim: Gospodine, budi mi milo-
stiv, ozdravi me, jer sam ti sagrijeæio!
5 Moji neprijatelji œele mi zlo: “Kad øe
2 Iz jame propasti izvuçe me, iz blatne umrijeti, njegovo ime iæçeznuti?”
kaljuœe postavi na hridinu moje noge, 6 Doåe li tko da me posjeti, onda govori
utvrdi stope moje. laœno, drœi u srcu zlobu zatvorenu, ali
3 Stavi mi u usta pjesmu novu, hvalo- çim iziåe van, govori loæe.
spjev naæem Bogu; mnogi to moraju sa 7 Svi mrzitelji moji æapøu meåu sobom
strahopoætovanjem iskusiti i uzdati se u protiv mene; protiv mene zlo snuju æto
Gospodina. me boli.
4 Blagoslovljen je çovjek koji samo u 8 Govore: “Straæno se zlo sruæilo na
Gospodina stavlja uzdanje svoje, koji se njega. Kako on leœi, neøe ustati viæe.”
ne drœi s oholima i s nevjernim laæcima! • 9 Pa i moj prijatelj, u koga sam se uzdao,
5 Gospodine, moj Boœe, ti si uçinio mno- koji je jeo moj kruh, podigao na mene
go; tvojim çudesima i namislima s nama petu.
se niæta ne moœe prispodobiti; htio bih ih 10 Ali ti, Gospodine, budi mi milostiv i
javljati i pripovijedati, ali im nema broja. podigni me da im vratim!
6 Œrtava zaklanica i prinosa nisi htio, ali 11 Po tom poznajem da si mi sklon kad
si mi dao otvorene uæi; œrtava paljenica i neprijatelj moj ne klikøe nada mnom.
œrtava za grijeh ne traœiæ. 12 A mene u mojoj besprijekornosti dr-
7 Zato sam rekao: “Evo, ovdje sam; u kn- œiæ da pred tvojim licem stojim zauvijek.
Psalmi 416
13 Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog æce, a njih si posadio, narode si iskorije-
Izraelov, od vijeka do vijeka! Amen i nio, a njih si umnoœio.
Amen! 3 Jer nisu zadobili zemlje svojim maçem,
niti im njihova miæica donijela pobjedu,
Çeœnja za svetiætem. Pjesma sinova Korahovih nego tvoja desnica, tvoja miæica, svjetlo
42 Kao æto koæuta çezne za izvor vo- tvojega lica, jer si im ti bio sklon.
dom, tako çezne moja duæa za to- 4 Ti si kralj moj, O Boœe, koji si dao pob-
bom, O Boœe! jede Jakovu.
2 Moja duæa œeåa za Bogom, za œivim Bo- 5 Mi s Tobom ruæimo na tlo svoje neprija-
gom. Kad øu doøi prikazati se pred Bo- telje, s tvojom pomoøu pogazimo svoje
gom? protivnike.
3 Moje suze su mi postale jelo danju i 6 Jer neøu da se pouzdam u svoj lßk, niti
noøu, kad me se svaki dan pita: “Gdje je mi moj maç pomaœe do pobjede!
tvoj Bog?” 7 Kad si ti nama dao pobjedu nad nepri-
4 Onda pomiæljam—a srce se moje pro- jateljima i posrami mrzitelje naæe.
lijeva—kako sam nekoø hodio ondje u 8 Zato øemo se mi uvijek Bogom hvaliti;
povorci hodoçasniçkoj, pred njima iæao ime øemo tvoje slaviti zauvijek.
k Boœjemu domu uz klicanje i hvalosp- 9 Ali sad si nas posve odbacio i posramio
jeve sveçanoga mnoætva. nas, nisi iæao s vojskama naæim u boj.
5 Zaæto si œalosna, moja duæo, æto uzdi- 10 Pustio si nas da izmaknemo pred ne-
æeæ u meni? Çekaj Boga, jer ga joæ slavim, prijateljima, neprijatelji naæi odnijeli su
mojega Spasitelja i Boga. sebi plijen.
6 Œalosna je u meni moja duæa kad se 11 Dao si nas kao ovce na klanje, rasijao
spomenem tebe iz zemlje jordanske i nas meåu neznaboæce.
svetiæta iz niskoga pogorja. 12 Prodao si svoj narod u bescjenje i nisi
7 Bezdan doziva bezdan æumom tvojih se obogatio njihovim utrækom.
slapova, svi tvoji valovi i tvoje vode 13 Postavio si nas za porugu susjedima
prelaze preko mene. naæim, da nam se rugaju i smiju oni, koji
8 Danju æalje Gospodin svoju milost, su okolo nas.
noøu je njemu moja pjesma, molitva k 14 Naçinio si od nas priçu meåu narodi-
Bogu mojega œivota. ma; gledajuøi nas, ljudi maæu glavom.
9 Tuœim se Bogu, hridini svojoj: “Zaæto si 15 Pred oçima stoji mi uvijek ta sramota,
me zaboravio? Zaæto idem œalostan dok stid mi je pokrio lice,
me neprijatelj muçi?” 16 od vike rugaça koji psuje, od pogleda
10 Kroz mozak i kosti ide mi poruga mo- neprijatelja koji œeåa za osvetom.
jih tlaçitelja, dok me pitaju svaki dan: 17 Sve nas je ovo snaælo, a mi ipak nismo
“Gdje je tvoj Bog?” tebe zaboravili i tvojemu zavjetu se
11 Zaæto si œalosna, moja duæo, i æto nismo iznevjerili.
uzdiæeæ u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga 18 Srce naæe nije izmaklo, niti korak naæ
joæ slavim, mojega spasitelja i Boga. ostavi stazu tvoju.
19 Ti si nas ipak razbio na mjestu çagalja
Molitva za povratak k svetiætu i pokrio nas sjenom smrti.
43 Dosudi mi pravo, o Boœe, i raspravi 20 Kad bismo zaboravili ime svojega
moju parnicu sa zlobnim ljudima; Boga, ili svoje ruke podizali tuåem bogu,
od laœljivaca i zlikovaca izbavi me! 21 zar ne bi to pronaæao Bog, koji pozna-
2 Jer si ti Bog koji me brani, zaæto si me je najtajnije misli srca?
odbacio? Zaæto idem œalostan dok me 22 Eto, dave nas zbog tebe svaki dan, s
neprijatelj muçi! nama postupaju kao s ovcama klani-
3 Poæalji svjetlo svoje koje ætiti; neka me cama.
vodi i dovede na tvoju svetu goru, tvojem 23 Ustani! Æto spavaæ, Gospodine? Pro-
æatoru! budi se! Ne odbacuj nas vjeçno!
4 Htio bih pristupiti œrtveniku Boœjemu, 24 Æto krijeæ svoje lice, i zaboravljaæ
Bogu radosti i svojega veselja, i tebe naæu nevolju i naæu muku?
slaviti uz citaru, o Boœe, moj Boœe! 25 Jer se prignula naæa duæa do praha;
5 Zaæto si œalosna, moja duæo, æto uzdi- naæe tijelo prianja za tlo.
æeæ u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga joæ 26 Digni se! Doåi nam u pomoø, izbavi
slavim, mojega spasitelja i Boga. nas zbog svoje milosti!
Nekada i sada. Pjesma sinova Korahovih Kralj i njegova zaruçnica
64
œivot!
Çuj, o Boœe, glas u jadu mojemu od
straænoga neprijatelja saçuvaj moj
66
Zahvalna pjesma za spasenje naroda
Kliçi radosno Bogu, sva zemljo!
2 Pjevajte hvalu njegovu slavnom
2 Zaætiti me od namisli zlikovaca, od Imenu, dajte da glasno odjekne njegova
bjesnila zloçinaca! hvala!
3 Koji oætre jezik svoj kao maç, zapinju 3 Recite Bogu ovako: “Kako su straæna
na lßkove svoje otrovne rijeçi kao stri- tvoja djela! Zbog velike moøi tvoje mo-
jele, raju ti se pokloniti sami tvoji neprijatelji.
4 da iz potaje strijeljaju na poboœnoga; 4 Sva zemlja neka se pokloni tebi; neka ti
iznenada ustrijele ga—i ne boje se. hvalu pjeva, tvojem Imenu hvalu pjeva!”
5 Tvrdo zakljuçuju zlu odluku, dogov- Selah.
araju se da postave zamke, misle: “Tko 5 Doåite i gledajte djela Boœja: straæno je
øe ih vidjeti?” kod ljudi djelovanje njegovo.
6 Samo misle na zloçinstva, skrivaju lu- 6 More je pretvorio u suhu zemlju; preko
kavo izmiæljeni naum; pamet i çovjeçje rijeke su proæli nogom, zato øemo se ves-
srce su duboki bezdan. eliti u njemu.
7 Ali øe ih pogoditi Bog svojom strijelom: 7 Vjeçno vlada u moøi svojoj; njegove oçi
iznenada bit øe ranjeni. ispituju narode da se ne uzvisuju bun-
8 Sruæit øe ih njihov jezik, tko ih god tovnici.
onda pogleda, bjeœat øe od njih. 8 Blagoslivljajte, narodi, naæega Boga,
9 Sve ljude spopast øe strah, govorit øe dajte da glasno odjekne hvala njegova!
djela Boœja, spoznat øe upravljanje nje- 9 On naæu duæu drœi na œivotu, neda da
govo. se posklizne noga naæa.
10 Pravednik øe se veseliti u Gospodinu, 10 Ti si nas kuæao, o Boœe, çistio si nas
uzdat øe se u njega. Hvalit øe se svi çes- kao æto se çisti srebro;
tita srca. 11 uveo si nas u zamku, stavio si breme
na leåa naæa.
Zahvalna pjesma na svræetku godine. Psalam 12 Dao si da ljudi idu preko nas; morali
65 Tebi, o Boœe na Sionu, pripada hva-
lospjev; tebi neka se izvræuju za-
vjeti!
smo prolaziti kroz oganj i vodu; ipak si
nas doveo u slobodu.
13 Sa œrtvama stupam u tvoju kuøu, da
2 O ti usliæatelju molitava, k tebi neka se ti izvræim svoj zavjet,
utjeçe svako tijelo! 14 Kojega izreknu moje usne i obeøaju u
3 Teæko me pritiæçe krivnja zlodjela, ali ti nevolji moja usta.
opraætaæ naæe grijehe. 15 Od pretilih ovaca prinosim ti œrtve pa-
4 Blagoslovljen je onaj koga si izabrao da ljenice s k∑dom ovnujskim; junad i jarad
bude blizu tebe, da prebiva u dvorima spremam ti.
tvojim! Nasitimo se dobrom tvoje kuøe, 16 Doåite i çujte, vi svi koji se Boga bojite
svetoga doma tvojega. pripovijedam æto je uçinio mojoj duæi.
5 Ti nas usliæaæ u dobroti çudesnim dje- 17 Zavapio sam k njemu ustima, zah-
lima; ti o Boœe, Spasitelju naæ; ti pouzda- valna pjesma veø pod jezikom.
nje svih krajeva zemaljskih, do 18 Da sam nosio u svojem srcu beza-
najdaljega œala, konje, nikad me ne bi usliæao Gospodin.
6 koji tvrdo postavljaæ gore svojom 19 Ali je Bog çuo, primio je glasno moje
423 Psalmi
moljenje. 16 Æto gledate tako poprijeko, gore pune
20 Neka je blagoslovljen Bog koji mi nije breœuljaka, na goru koju je izabrao Bog
odbio moju molitvu, niti uzeo svoju mi- sebi za prebivaliæte? Jest, ondje øe prebi-
lost od mene! vati Gospodin zauvijek!
17 Kola Boœjih ima tisuøe tisuøa, Gospo-
Blagoslov Boœji. Uz œiçana glazbala. Psalam din je doæao od Sinaja u Sveto Mjesto:
67 Budi nam milostiv, Boœe, i blago-
slovi nas, obasjaj nas svojim licem!
2 Neka se na zemlji upoznaju tvoji pu-
18 Uzaæao si na visinu, doveo sobom rob-
lje, primio darove od ljudi, pa i nepokor-
ni prebivaju uz Boga, Gospodina.
tovi, po svim narodima tvoje spasenje. 19 Blagoslovljen neka je Gospodin! Svaki
3 Neka te slave narodi, o Boœe, onda te dan nosi nas Bog, naæ Spasitelj.
slave svi narodi. 20 Bog nam je Bog pomoønik; u Boga,
4 Sav øe se svijet radovati i veseliti æto ti Gospodina, ima joæ izlaza iz smrti.
pravedno vladaæ nad narodima, upravl- 21 Jest, Bog gnjeçi glavu svojom neprija-
jaæ narode na zemlji. teljima, kosmato tjeme æto hodi u
5 Neka te slave narodi, o Boœe, onda te krivnji.
slave svi narodi: 22 Gospodin je rekao: “Iz Baæana øu ih
6 Onda øe zemlja dati svoj rod, onda øe dovesti, dovest øu ih iz dubina mora,
nas blagosloviti Bog, naæ Bog. 23 da ih tvoja noga zdrobi u krvi, da jezik
7 Bog øe nas blagosloviti! Neka se njega tvojih pasa ima svoj dio od neprijatelja!”
boje svi krajevi zemaljski! 24 Vidjeli su oni, o Boœe, sveçani ulazak
tvoj, ulazak mojega Boga, mojega kralja,
Pod vodstvom Boœjim od Egipta do Siona u svetiæte.
68 Ustaje Bog, njegovi se neprijatelji
rasipaju! Na pogled njegov bjeœe
mrzitelji njegovi!
25 Pjevaçi iduøi naprijed, za njima svi-
raçi, u sredini djevojke s bubnjiøima:
26 U zborovima slavili su Boga, Gospodi-
2 Kao æto se dim raspræi, tako ih ti raspr- na, oni iz vrela Izraelova.
æiæ; kao æto se vosak rastopi od ognja, 27 Ondje ide Benjamin, najmlaåi, voåa
tako izginu bezboœnici pred Bogom. njihov, grupa vladara Judinih, glavari
3 A pravednici se vesele i raduju pred Bo- Zebulunovi, glavari Naftalijevi.
gom i kliçu od radosti. 28 Boœe, podigni svoju moø! O Boœe,
4 Pjevajte Bogu, pjevajte hvalu imenu uzdrœi æto si uçinio za nas,
njegovu! Poravnajte put onomu koji ide 29 Zbog svojega doma u Jeruzalemu
na oblacima, Gospodin mu je ime— kraljevi ti prinose darove.
kliçite mjemu! 30 Straæi zvijer iz trstike, krdo bikova, te-
5 Otac je siromasima i zaætitnik siro- lad naroda! Sruæi one koji se raduju sre-
tama Bog u svetom stanu svojemu. bru; raspræi narode koji vole ratove!
6 Bog daje zapuætenima naselje, suœnje 31 Iz Egipta øe doøi knezovi, Kuæ øe dig-
izvodi na slobodu, a buntovnici ostaju u nuti svoje ruke k Bogu.
pustoæi. 32 Kraljevstva zemaljska, slavite Boga;
7 Kad si iæao pred svojim narodom, o hvalu pjevajte Svemoønomu,
Boœe, kad si koraçao kroz pustinju, 33 koji ide po nebu nad nebesima, iskon-
8 zemlja se tresla, nebesa su se rasta- skim nebesima. Çuj, grmi svojim gla-
pala pred Bogom, Sinaj se tresao pred som, svojim jakim glasom.
Bogom, pred Bogom Izraelovim. 34 Upoznajte Boœju moø; nad Izraelom
9 Kiæu si darova izlijevao, o Boœe, na stoluje veliçanstvo njegovo, njegova moø
svoju baætinu, i kad je iznemogla, ti si je u oblacima.
krijepio. 35 O Boœe, straæan viæe od svetiæta svoje-
10 Gdje se nastanilo tvoje stado, ondje si ga. Bog Izraelov koji daje moø i jakost on
se brinuo dobrostivo, o Boœe, za siro- svojem narodu. Blagoslovljen neka je
mahe! Bog!
11 Gospodin je ispunio obeøanje svoje,
pobjedni glasnici doæli su u mnogobro- Vapaj u krajnjoj nevolji. Psalam Davidov
jnim redovima:
12 “Kraljevi vojska bjeœe i bjeœe, gospo-
darica kuøe dijeli plijen.”
69 Spasi me, o Boœe, jer mi veø dolaze
vode do grla.
2 Propadam u dubokom glibu gdje nema
13 Kad taborite meåu ovçjim pleterima, viæe dna, tonem vodi u dubine, valovi me
sliçni ste golubinjim krilima, srebrom zalijevaju.
pokrivena, i na njihovo mahanje, sjajno 3 Iznemogao sam viçuøi, grlo mi se os-
kao zlato.” uæilo, oçi mi se ugasile gledajuøi svojega
14 Kad Svemoøni razaspe ondje kraljeve, Boga.
onda kao da pada snijeg na Salmon. 4 Ima viæe nego kose na mojoj glavi onih
15 Boœja je baæanska gora; puna je bre- koji me mrze ni za æto; jaki su moji ne-
œuljaka baæanska gora: prijatelji koji me nepravedno progone:
Psalmi 424
moram vraøati æto nikada nisam oteo. 32 Kad to vide patnici, vesele se; vi, koji
5 Ti, o Boœe, znaæ za bezumlje moje, traœite Boga, radujte se od srca!
krivnje moje nisu skrivene od tebe. 33 Jer Gospodin çuje uboge i ne prezire
6 Nemoj da se postide u meni koji svoje zarobljenike.
oçekuju tebe, Svemoøni, o Gospodine 34 Nebo i zemlja pjevaju mu hvalu, more
vojska! Nemoj da se posrame u meni koji i sve æto se miçe u njemu.
traœe tebe, o Boœe Izraelov! 35 Jer øe Bog spasiti Sion, sazidat øe Ju-
7 Jer zbog tebe podnosim porugu, sra- dine gradove, i ljudi øe ondje stanovati i
motno rumenilo pokriva moje lice. posjedovati.
8 Stranac postao sam svojoj braøi, doæl- 36 Pleme njegovih sluga baætinit øe ga;
jak sinovima svoje majke. koji ljube njegovo Ime, prebivat øe u
9 Jer revnost za tvoju kuøu izjeda me i na njemu.
mene pada grdnja tvojih pogrditelja.
10 Kad postim i gorko plaçem, i to mi se
prima samo za zlo.
11 Odjenem li vreøu od kostrijeti mjesto
70 Poœuri o Boœe, spasiti me, doåi mi
brzo u pomoø, o Gospodine!
2 Neka se postide i posrame svi koji mi
haljine, postajem im za ruglo. rade o glavi! Neka uzmaknu i osramote
12 Koji sjede na vratima, govore o meni, i se koji mi œele nesreøu!
pijanice pripijevaju o meni. 3 Sa stidom neka se vrate natrag koji mi
13 Ali ja—ja vapijem k tebi o Gospodine, dovikuju: “Ha, ha!”
o Boœe, u vrijeme milosti! Usliæaj me u 4 A neka se raduju i vesele u tebi svi koji
svojoj velikoj milosti, i u svojoj moønoj traœe tebe! Neka govore uvijek: “Velik je
vjernosti! Bog!”, koji ljube tvoje spasenje!
14 Izvadi me iz gliba da ne propadnem, 5 A ja sam bijedan i siromah, o Boœe,
izbavi me od mojih mrzitelja i iz duboke priteci mi! Ti si moj pomoønik i Spasitelj,
vode! o Gospodine, nemoj kasniti!
15 Neka me bujica ne poplavi, neka me
puçina ne proœdre, neka se sklopi jama Bog, Hridina spasenja. Molitva za starca
svojega œdrijela nada mnom!
16 Usliæaj me o Gospodine, jer je dobros-
tiva tvoja milost, okreni se k meni u
71 U tebe, o Gospodine, traœim utoçi-
æte, ne daj da se ikada osramotim!
2 U svojoj dobroti izbavi, oslobodi me!
bogatom milosråu! Prigni milostivo k meni svoje uho, po-
17 Ne skrivaj svojega lica od svojega mozi mi!
sluge, u tjeskobi sam; brœe me usliæa! 3 Budi mi zaætitna hridina, kamo da uvi-
18 Pribliœi se mojoj duæi i izbavi je, zbog jek bjeœim! Zapovjedi moje spasenje, jer
mojih neprijatelja oslobodi me! si mi ti hridina i utvrda!
19 Ti znaæ porugu moju, pogrdu moju, 4 O moj Boœe, istrgni me iz ruke bez-
sramotu moju; svi moji neprijatelji tebi boœnika, iz ruke grjeænika i nasilnika!
su pred oçima. 5 Jer si ti moje nadanje, o Gospodine
20 Od muke cijepa se moje srce tako da Boœe, moje pouzdanje od moje mladosti!
oçajavam; nadao sam se saœaljenju, ali 6 Od djetinjstva na tebe sam se oslonio,
uzalud, tjeæiteljima, ali ih nisam naæao. od utrobe majçine bio si moj branik, tebi
21 Pruœaju mi œuç za jelo i u mojoj œeåi uvijek moj hvalospjev.
poje me octom. 7 Kao çudo bio sam mnogima, jer si mi ti
22 Njihov stol neka im bude zamkom, bio jak branik.
njihova œrtvena gozba mreœom! 8 Usta su moja bila puna hvale tvoje,
23 Neka im potamne oçi da ne vide, neka slave tvoje svaki dan.
im njihova bedra oslabe zauvijek! 9 U doba starosti nemoj me odbaciti; kad
24 Izlij na njih svoju jarost, plamen tvo- me izda snaga, nemoj me ostaviti.
jega gnjeva neka ih dostigne! 10 Jer moji neprijatelji govore protiv
25 Stan njihov neka opusti, u njihovim mene; koji vrebaju moj œivot, dogovaraju
æatorima neka ne prebiva nitko. se skupa
26 Jer koga si ti porazio, toga oni joæ pro- 11 i govore: “Bog ga je ostavio, progonite
gone; govore o boli onih koje si ti pogodio. ga i uhvatite, jer nitko ga ne moœe spasiti.”
27 Zlodjela za zlodjela im daj, ne daj da 12 O Boœe ne udaljuj se od mene, o moj
doåu do tvoje pravednosti! Boœe, priteci mi u pomoø!”
28 Neka se izbriæu iz knjige œivota, s 13 Neka se postide i propadnu protivnici
pravednicima neka ne budu zapisani! moji, neka spopadne stid i sramota one
29 A ja sam jadan i bolan, tvoja pomoø, koji traœe moju nesreøu!
Boœe, neka me zaætiti! 14 A ja øu se uvijek uzdati u tebe, svu
30 Onda øu slaviti u pjesmi Ime Boœje, tvoju slavu umnoœavat øu.
veliçati ga u hvali. 15 Usta øe moja navjeæøivati pravdu
31 To øe biti Gospodinu milije od bika ili tvoju, svaki dan tvoje spasenje, jer u tom
junaca s rogovima i papcima. ja ne znam mjere.
425 Psalmi
16 Umrijet øu slaveøi çudesa Svemoøno- Lebanon, œetva njezina raste kao trava
ga; slavit øu samo pravednost tvoju, na polju.
Gospodine! 17 U vijeke neka traje njegovo Ime! Dok
17 Od mladosti ti si me uçio, Boœe, i do sunce sije, neka traje njegovo Ime! Svi
sada navjeæøujem tvoja çudesa. naraætaji neka se blagoslivljaju u njemu,
18 Zato me i u starosti ne ostavljaj, u sta- svi narodi neka ga slave!
raçkoj dobi, Boœe, dok navijestim bu- 18 Blagoslovljen neka je Bog Gospodin,
duøemu naraætaju moø tvoju, svima Bog Izraelov, koji çini çudesa, on jedini!
potomcima jakost tvoju! 19 I blagoslovljeno neka je slavno njego-
19 Jest, o Boœe, tvoja pravednost je vo Ime u vijeke! Sav svijet neka je pun
veoma visoka; ti si uçinio tako velike slave njegove! Amen i Amen!
stvari, o Boœe, tko je kao ti? 20 Kraj molitvama Davida sina Jesejeva.
20 Ti nam dao doœivjeti mnogu muku i
nevolju; oœivi nas opet! Izvedi nas opet iz Prazna zemaljska sreøa bezboœnika. Psalam
bezdana zemaljskih!
21 Onda umnoœi dostojanstvo moje i
udijeli mi iznova utjehu!
73 Kako je dobar Bog Izraelu, onima
koji su çista srca!
2 A meni umalo nisu poklekle noge,
22 Onda øu te slaviti uz harfu zbog umalo se nisu poskliznuli moji koraci.
vjernosti tvoje, o moj Boœe, svirat øu ti u 3 Jer sam se uzbunio zbog bezboœnika
citaru, o Sveçe Izraelov! videøi kako bezboœnici dobro œive.
23 Radovat øe se moje usne, jer tebi øu 4 Ne znaju oni za nevolju, zdravo im je i
pjevati—i moja duæa, koju si otkupio! jako tijelo.
24 I jezik øe moj svaki dan slaviti praved- 5 Ne kuæaju boli drugih ljudi i ne muçe se
nost tvoju, kad stigne stid i sramota one kao drugi ljudi.
koji traœe moju nesreøu. 6 Zato im je vrat obavijen oholoæøu kao
ogrlicom, odjeveni su u nasilje kao u
Kraljevstvo mira Boœjega pomazanika. Psalam haljine.
72 O Boœe, daj kralju svoju presudu i
svoju pravednost sinu kraljevu!
2 On øe pravedno suditi tvojem narodu i
7 Iz zla srca raåa se njihova zloøa, pre-
puni se loæih naslada.
8 Rugaju se i govore pakosno, i s visine
tvojim ubogima po pravici. silom se groze
3 Neka bi gore donijele narodu mir i 9 Svoja usta diœu veø i u nebesa a jezik
breœuljci pravdu! njihov pruœa se po zemlji.
4 Ubogima u narodu neka on pribavi 10 Zato se narod obraøa njima i ispija
pravicu, djeci ubogih neka pribavi po- obilnu vodu njihove çaæe.
moø, a nasilnika neka uniæti, 11 Govore: “Ah, kako bi to znao Bog? Zar
5 dok je sunca i mjeseca kroz sve vaæe uopøe ima znanja u Sveviænjega?”
naraætaje! 12 Eto, tako je s bezboœnicima; nesme-
6 Neka doåe kao kiæa na poljane, kao ka- tano stalno umnoœavaju bogatstvo.
plje æto rose zemlju! 13 I tako sam uzalud drœao svoje çisto
7 U dane njegove neka procvate pravica i srce i badava prao u nevinosti svoje
obilje mira dokle teçe mjeseca. ruke.
8 Neka vlada od mora do mora, od rijeke 14 Zato me svaki dan pogaåalo zlo,
do krajeva zemlje. svako se jutro iznova podizala bol moja.
9 Pred njim øe popadati stanovnici pu- 15 Kad bih pomislio: “Govorit øu i ovako,”
stinje, njegovi neprijatelji øe se prignuti zaista bih izdao naraætaj djece tvoje.
do zemlje. 16 Onda sam poçeo razmiæljati da bih to
10 Taræiæki kraljevi i otoci øe donijeti da- razumio; ali je to bilo muçno u mojim
rove, a kraljevi od Æebe i Sebe øe donijeti oçima,
poklone! 17 dok sam najposlije uæao u tajnu
11 Svi kraljevi neka se prignu pred njim, Boœju i vidio kako oni skonçaju.
svi narodi neka mu sluœe! 18 Jer ti ih postavljaæ na sklizavo tlo i
12 Jer øe spasiti ubogoga koji vapije, pot- puætaæ da se raspadnu u ruæevine.
laçenoga i onoga koji nema pomoønika. 19 Kako su najedanput potamnjeli,
13 On se smiluje slabima i ubogima i nestalo ih, strahota ih upropastila.
spasava œivot jadnima. 20 Kao æto slika sna iæçezne kad se
14 Iz pritiska i nasilja otkupljuje njihov çovjek probudi, tako ti, Boœe, razbijeæ
œivot; u oçima je njegovim njihova drag- njihovu sliku kad ustaneæ.
ocjena krv. 21 Zaista, kad je gorçina izjedala moje
15 Neka œivi i dariva ga se zlatom iz Æebe; srce i bol oætro probadala moju nutrinu.
a oni neka se uvijek mole za njega i neka 22 Onda sam bio kao œivinçe bez raz-
mu uvijek prose blagoslov! bora; kao nijema stoka sam stajao pred
16 U zemlji øe biti izobilja œita, pa i na Tobom.
gorskim visinama; œito njezino æumi kao 23 Ali ipak ostao sam stalno kod tebe; ti
Psalmi 426
si me bio prihvatio za desnu ruku. nemoj zaboraviti œivota svojih ubogih
24 Po svojem savjetu vodio si me i poslije zauvijek!
øeæ me odvesti u slavu. 20 Pogledaj na zavjet, jer su zemaljske
25 A koga imam ja u nebu osim tebe? æpilje pune boraviæta nasilja!
Niæta me viæe ne veseli na zemlji. 21 Nevoljnik neka se ne vrati sramotan;
26 Neka mi nestane tijela i srca, ostaje ubogi i potlaçeni neka hvale tvoje Ime!
ipak joæ Bog, branik mojega srca, baæti- 22 Digni se, o Boœe, brani stvar svoju i
na moja zauvijek! spomeni se kako ti se bezumnici uvijek
27 Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu u rugaju!
propast; koji ostave tebe, ti ih sve uni- 23 Nemoj zaboraviti obijesti svojih nepri-
ætiæ. jatelja, vike protivnika svojih, koji se joæ
28 A za mene je dobro blizina Boœja; u neprestano mnoœe!
Svemoønoga Gospodina stavljam samo
svoje uzdanje, da opjevam sva tvoja Boœanski sudac. Po napjevu: “Nemoj pogubiti”
djela.
Vapaj protiv neprijatelja Svetoga i grada
75 Hvalimo te, o Boœe, hvalimo te, jer je
blizu tvoje Ime, daj nam da navje-
æøujemo tvoja çudesa!
74 Æto nas odbacujeæ, Boœe, zauvijek;
æto plamti tvoja srdœba na ovce
tvoje paæe?
2 “Pravi ças ja øu veø izabrati; onda øu
reøi sud pravedan.
3 Ako se i strese zemlja sa svima koji
2 Spomeni se svoje zajednice koju si prebivaju na njoj, ja sam koji utvråuje
stekao od starine, koju si otkupio za stupove njezine.
narod svoje baætine, Gore Siona, na kojoj 4 Opominjem hvalisave: ‘Ne hvalite se
si se nastanio. ipak tako!’ i bezboœnike: ‘Ne diœite roga!’
3 Korake svoje okreni vjeçnim ruæevina- 5 Ne diœite roga svojega visoko protiv
ma; sve je u svetiætu poharao neprijatelj. onoga gore, ne govorite drsko i tvrdog-
4 Tvoji tlaçitelji digli su dobitnu viku na lavo!’ ”
mjestu tvojega sastanka; kao pobjedne 6 Jer pomoø ne dolazi ni od istoka ni od
znakove postavili su svoje bojne znako- zapada ni od pustinje ni od gora.
ve. 7 Ne, Bog je koji sudi—jednoga ponizuje,
5 Oni su to poçinili kao kad se u gustoj drugoga uzvisuje.
æumi visoko zamahne sjekira: 8 Jer çaæu drœi Gospodin u ruci; jako
6 Sjekirom i maljem razbili su sve æto je vino pjeni se u njoj, on ga toçi, i njegov ta-
bilo u njemu rezbareno. log moraju gutati, moraju piti svi
7 Ognjem su spalili tvoje svetiæte; stan bezboœnici na zemlji.
tvojega Imena oskvrnuli su do temelja. 9 A ja øu se radovati zauvijek, pjevat øu
8 Rekli su u sebi: “Uniætit øemo ih sa- pred Bogom Jakovljevim:
svim!” Tako su popalili sva mjesta Boœja 10 “On lomi sve rogove bezboœnicima, a
u zemlji. visoko se diœu rogovi pravednika.”
9 Ne vidimo viæe çudesnih znamenja svo-
jih; nema viæe proroka, nema meåu Pokrovitelj Jeruzalema. Psalam Asafov
nama tko bi znao dokle øe to trajati.
10 Dokle øe se, o Boœe, joæ rugati protiv-
nik? Zar øe zauvijek neprijatelj psovati
76 Objavio se Bog u Judeji, veliko je
njegovo ime u Izraelu.
2 U Salemu je njegov æator, na Sionu je
tvoje Ime? njegovo prebivaliæte.
11 Æto usteœeæ svoju ruku, svoju desni- 3 Ondje je polomio strijele lßku, ætit, maç
cu? Izvadi je iz svojih njedara i uçinio i bojnu opremu.
kraj. 4 Sjajno odjeven siæao si ti, Slavni, od
12 Bog je kralj moj od starine, on çini pradavnih gora.
silna djela na zemlji. 5 Odvaœni divovi traœili su plijen sebi, ali
13 Ti si moøi svojom rasjekao more; ti si su pali u smrtni san; junaci su osjetili
satro glavu vodenim nemanima. svoje nemoøne ruke.
14 Ti si razmrskao glave Levijatanu, dao 6 Pred prijetnjom tvojom, o Boœe Jakov-
si da ga jede narod koji œivi u pustinji. ljev, popadali su konjanik i konj na tlo.
15 Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isuæio 7 Ta straæan ti si i tko da se odrœi pred To-
rijeke nepresuæne. bom, kad plane tvoja srdœba?
16 Tvoj je dan i tvoja je noø, mjesecu i 8 S neba si oglasio presudu: zemlja se
suncu dao si svoje mjesto; prepala i zanijemila,
17 utvrdio si sve granice zemaljske; stvo- 9 kad je Bog ustao na sud, da pomogne
rio si ljeto i zimu. svim nastradalima na zemlji.
18 Spomeni se toga, neprijatelj se naru- 10 Ali tjeskoba ljudska postala je hval-
gao Gospodinu; narod je bezumni ps- ospjev; ostatak strahote pretvorio se u
ovao tvoje Ime. radost.
19 Ne daji zvijerima duæe svoje golubice i 11 Zato çinite zavjete i prinosite ih svo-
427 Psalmi
jem Bogu, Gospodinu; svi, koji ste oko je çinio.
njega, prinosite dare Straænomu! 5 Zakon je postavio u Jakovu, u Izraelu
12 Oholost vladara ponizuje on, kraljeve izdao zapovijed, za koji je zapovjedio
zemaljske on prepada. naæim oçevima da ga predaju dalje svo-
joj djeci;
Noøne misli. Psalam Asafov 6 da dozna za to buduøi naraætaj, djeca,
77 Glasno vapijem Bogu mojim gla-
som; moram vikati: glasno vapi-
jem Bogu mojim glasom.
koja øe se joæ roditi, neka to pripovi-
jedaju svojoj djeci;
7 da bi i oni stavili u Boga uzdanje svoje,
2 U dan moje nevolje traœim Gospodina, i ne bi zaboravili djela Boœjih, nego bi
noøu je moja ruka ispruœena bez drœali njegove zapovijedi;
prestanka, moja duæa ne da se utjeæiti. 8 neka ne bi postali kao njihovi oçevi: rod
3 Kad se spomenem Boga, moram uzdi- nepokoran i nevjeran, rod koji nije otvrd-
sati, kad razmiæljam, klone moje srce. nuo svoje srce, niti je bio vjeran Bogu
4 Ne daæ da mi se zaklopi oko; smeten svojim duhom.
sam, ne mogu se viæe moliti. 9 Sinovi Efraimovi, naoruœani strijelci, u
5 Spominjem se proælih dana, sjeøam se dan boja vratili se natrag.
davnih godina. 10 Nisu odrœali Boœjega zavjeta, nisu
6 Promiæljam noøu, mislim u svojem htjeli hoditi po zapovijedi njegovoj,
srcu, tako pita moj duh: 11 i zaboravili su njegova djela i njegova
7 “Zar øe se zauvijek gnjeviti Gospodine i çudesa, koja su smjeli gledati.
zar se viæe nikada neøe smilovati? 12 Pred oçima njihovih otaca uçinio çu-
8 Zar je zauvijek prestala njegova mi- desa u zemlji Egipat, u Zoanskom polju,
lost? Zar se prekinula njegova rijeç obe- 13 Razdvojio more i proveo ih i vode
øanja za sve naraætaje? naslagao visoko kao nasip.
9 Zar je zaboravio Bog milostiv biti, u gn- 14 Vodio ih danju oblakom, a svu noø
jevu zatvorio milosråe svoje?” Selah. svijetlim ognjem.
10 I rekao sam: “To je moja bol, da se 15 Rastvorio hridinu usred pustinje i
promijenila desnica Sveviænjega.” obilno ih napojio kao potokom.
11 Spominjem se djela Gospodinovih, 16 Izvodi potoke iz kamena i izvodi vodu
sjeøam se tvojih nekadaænjih çudesa. kao rijeke.
12 Razmiæljat øu o svim tvojim djelima, i 17 Ali oni nastave grijeæiti protiv njega i
govorim o radovima tvojim. prkositi Sveviænjemu u pustinji.
13 Uzviæena je tvoja uprava, o Boœe, koji 18 I kuæali su Boga u svojem srcu traœeøi
je bog tako velik kao naæ Bog? jela za svoju poœudu.
14 Ti si Bog koji çiniæ çudesa, ti si objavio 19 A ovako su govorili protiv Boga: “Moœe
svoju moø narodima. li Bog prostrti stol u pustinji?
15 Svojom miæicom otkupio si svoj na- 20 On doduæe udario u kamen i potekle
rod, sinove Jakovljeve i Josipove. su vode i potoci se razlili, ali moœe li joæ i
16 Vidjeli su te vode, o Boœe, vidjeli su te i kruha dati i mesa pribaviti svojem nar-
ustreptali, valovi zahukali. odu?”
17 Oblaci su izlijevali rijeke, u oblacima 21 Gospodin je to çuo, i razgnjevi se, i
je grmio grom, tvoje su munje sijevale oganj planu na Jakova, i srdœba se po-
ondje i ovdje. digla na Izraela,
18 Çuj, ætropot tvojih kola; munje su os- 22 jer nisu stavili svoje pouzdanje u
vjetljivale svijet, zemlja se tresla i Boga i svoje uzdanje u pomoø njegovu.
drhtala. 23 A ipak zapovjedi oblacima gore i otvo-
19 Po moru je iæao tvoj put, po silnim vo- rio vrata nebeska.
dama staza tvoja; a traga tvojega nije 24 I pusti, te im kao kiæa padne mana za
poznavao nitko. jelo, i dao im je kruh s neba.
20 Vodio si svoj narod kao ovce rukom 25 Svaki je imao jesti kruha anåe-
Mojsijevom i Aronovom. oskoga—poslao im hrane u izobilju.
26 Pustio je, da se digne na nebesima is-
Pouka iz najstarije povijesti Izraelove. Pjesma toçnjak, i navede jakoæøu svojom jug;
78 Pripazi na moju pouku, moj naro-
de, prignite svoje uho k rijeçima
mojih usta!
27 kao prahom zasuo ih mesom, i kao
morskim pijeskom krilatim pticama.
28 Pobacao ih usred njihova tabora, oko
2 Otvorit øu za priçe svoja usta, i iz dav- njihovih æatora
nine govorit øu zagonetke. 29 i jeli su i nasitili se, i dao im je æto su
3 Æto smo sluæali i doznali, o çemu su nas œeljeli.
joæ izvijestili naæi oçevi. 30 Ali ih joæ nije proæla njihova œelja, joæ
4 To neøemo zatajiti djeci, nego øemo je bilo jelo u ustima njihovim,
javiti buduøem naraætaju: slavna djela 31 kad se srdœba Boœja podiœe na njih i
Gospodinova, njegovu moø i çudesa koja pomori najjaçe meåu njima i Izraelove
Psalmi 428
mlade ljude po izboru uniæti. 59 Çuo je to Bog i razgnjevio se, i odbacio
32 Uza sve to grijeæili su dalje i nisu posve Izraela.
drœali niæta do çudesnih njegovih djela. 60 I ostavi prebivaliæte svoje u Æilu, æator
33 I pusti on, te su dani njihovi prolazili u kojemu je prebivao meåu ljudima,
uzalud, i godine njihove bile pune uœasa. 61 onda je dao u ropstvo svoj ponos i
34 Kad ih je ubijao, onda bi ga traœili, svoju krasotu u neprijateljske ruke.
obraøali bi se i pohitjeli bi k Bogu. 62 I predao maçu svoj narod, bio je
35 Onda bi pomiæljali da je Bog njihov planuo na svoju baætinu.
branik, da je Bog, Sveviænji, njihov Spa- 63 Njegove mladiøe proœdrije oganj, i
sitelj. djevojkama se njegovim ne zapjeva
36 Ali bi ga varali svojim ustima i lagali pjesma.
mu svojim jezikom. 64 Sveøenici su njegovi pali od maça,
37 Njihovo srce nije bilo u njemu njegove udovice nisu zaplakale.
utvråeno, niti su bili vjerni njegovu za- 65 Ali se onda kao iza sna probudi Gos-
vjetu. podin, kao junak koji ustaje od vina.
38 Ali je on bio milostiv i opraætao nji- 66 I pobio svoje neprijatelje s leåa, osra-
hova zlodjela i nije ih uniætio; çesto bi za- moti ih zauvijek.
ustavljao svoju srdœbu i ne bi podizao 67 povrh toga on odbaci i æator Josipov, i
sve svoje jarosti. nije izabrao pleme Efraimovo,
39 I pomislio bi da su od mesa, dah koji 68 nego je izabrao sebi pleme Judino,
prolazi i ne vraøa se. Goru Sion, koja mu omiljela.
40 Koliko bi mu puta prkosili u pustinji i 69 Sagradio visoko svoje svetiæte, tvrdo
oœalostili ga u pustoæi! kao zemlja koju je zauvijek utemeljio.
41 I sve nanovo kuæali su Boga i tako œa- 70 I izabrao Davida, svojega slugu, i uzeo
lostili Sveca Izraelova. ga od torova ovçjih.
42 Nisu se viæe sjeøali njegove ruke, dana 71 Odveo ga od çuvanja ovaca dojilica i
kad ih je izbavio od neprijatelja, doveo da pase Jakova, njegov narod, i
43 kad je uçinio svoja znamenja na Izraela, njegovu baætinu.
Egiptu i svoja çudesa u Zoanskom polju, 72 I on ih pasao poboœnim srcem, vodio
44 kad je pretvorio njihove rijeke u krv i ih svojom vjeætom rukom.
njihove potoke da ih viæe nisu mogli piti.
45 Poslao na njih obade æto su ih klale i Tuœaljka i molitva iza Izrael. Psalam Asafov
œabe æto su ih morile.
46 Njihovu œetvu predao je crvu i plod
njihova truda skakavcu.
79 O Boœe, narodi su prodrijeli tvoju
baætinu, oskvrnuli su tvoj sveti
dom, pretvorili su Jeruzalem u ruæevine.
47 Njihovu lozu pobio tuçom i njihove 2 Trupla tvojih sluga pobacali su pti-
smokve mrazom. cama nebeskim da ih jedu, tjelesa pobo-
48 Njihovu stoku predao je tuçi, njihova œnika tvojih zvijerima zemaljskim.
stada munji. 3 Prolili su krv njihovu kao vodu oko Je-
49 I pustio na njih ognjeni gnjev, jarost, ruzalema, i nije bilo nikoga da ih
srdœbu i nevolju, poslanjem vjesnika pokopa.
nesreøe meåu njih. 4 Postali smo ruglo svojim susjedima,
50 Lako je dao maha svojem gnjevu, nije rug i prezir svojoj okolici.
saçuvao njihove duæe od smrti nego je 5 Dokle øeæ se joæ, Gospodine, stalno gn-
dao kugi njihov œivot. jeviti, dokle øe tvoja ljubomora gorjeti
51 Pobio sve prvoroåence u Egiptu, pr- kao oganj?
vine muæke snage u æatorima Hamovim. 6 Izlij srdœbu svoju na narode koji te ne
52 I povede svoj narod kao ovce i vodio ih poznaju, na kraljevstva koja ne poætuju
kao stado preko pustinje. tvojega Imena!
53 Vodio ih sigurno, te se nisu brinuli, a 7 Jer su izjeli Jakova i prebivaliæte nje-
njihove neprijatelje prekrio morem. govo opustoæili.
54 Doveo ih na sveto svoje mjesto, na 8 Ne nosi za nama zlodjela otaca; tvoje
goru koju je zadobila njegova desnica. milosråe neka nam brzo doåe u susret,
55 I odagnao ispred njih narode; œdrije- jer postali smo veoma nevoljni!
bom im razdijelio njihovu baætinu, i po 9 Pomozi nam, Boœe, Spasitelju naæ, zbog
njihovim æatorima nastanio Izraelova çasti svojega Imena! Oslobodi nas i
plemena. oprosti nam naæe grijehe zbog svojega
56 Ali su oni kuæali i draœili Boga Svevi- Imena!
ænjega i nisu pazili na njegove propise. 10 Zaæto da se rugaju neznaboæci: “Gdje
57 Otpali su nevjerno kao njihovi oçevi, je njihov Bog?” Neka se pokaœe na nezna-
slagali su kao varavi lßk. boæcima pred oçima naæim kako osveøu-
58 Oni su u njemu izazvali srdœbu svojim jeæ prolivenu krv svojih sluga.
visinama i naveli ga na ljubomor svojim 11 Neka prodre do tebe uzdisanje suœa-
idolima. nja, snagom miæice svoje otkupi osu-
429 Psalmi
åene na smrt! 5 Postavio to u Josipu, kad je izlazio iz
12 Tako je vratio sedmerostruko u nje- zemlje Egipta; çujem rijeçi koje nikada
dra susjedima naæim psovanje kojim te nisam sluæao:
grde, o Gospodine! 6 “Oslobodio sam ramena njegova od
13 A mi, tvoj narod, ovce stada tvojega, bremena, njegove se ruke oslobodile
mi øemo ti zahvaljivati zauvijek, tvoju teretne koæare.
øemo slavu navjeæøivati od koljena do 7 U nevolji si me zazvao: ja sam te spasio,
koljena. usliæao sam te iz gromovnih oblaka;
iskuæao sam te na vodi svaåe.
Molitva za obnovu Izraelovu 8 Sluæaj, moj narode, opomenut øu te!
80 Çuj o pastire Izraelov, koji si çuvao
Josipa kao ovce, koji stolujeæ nad
kerubinima, zablistaj
Ah, Izraele, kad bi me posluæao!
9 Neka ne bude u tebe drugoga boga i
bogu tuåemu nemoj se klanjati!
2 pred Efraimom, Benjaminom i Man- 10 Ja, Gospodin, tvoj sam Bog, koji sam
asehom, probudi svoju junaçku jakost, te izveo iz zemlje Egipat, otvorio svoja
izaåi da nas spasiæ. usta i ja øu ih napuniti!
3 O Boœe, okreni sudbinu naæu; daj da 11 Ali moj narod ne posluæa mojega
zasja tvoje lice i bit øemo spaæeni. glasa, i Izrael nije uçinio po mojoj volji.
4 O Gospodine, Boœe vojska, dokle øeæ se 12 Ja sam ih pustio na volju njihova
joæ gnjeviti nasuprot vapajima svojega srca, neka hode po svojim œeljama.
naroda? 13 Ah, da me je moj narod sluæao, da je
5 Suznim kruhom hranio si ga, suzama Izrael hodio putovima mojim.
si ga obilno napajao. 14 Brzo bih bio pokorio neprijatelje nji-
6 Çiniæ da se oko nas svaåaju naæi sus- hove i na protivnike njihove bio bih podi-
jedi, naæi se neprijatelji nama smiju. gao svoju ruku.
7 O Boœe vojska nebeskim, okreni sud- 15 Onda bi se morali prignuti mrzitelji
binu naæu, daj da zasja tvoje lice i onda Gospodinov, sudbina njihova trajala bi
øemo se spasiti. zauvijek.
8 Iz Egipta si prenio lozu, prognao si na- 16 Najboljom pæenicom hranit øu ga, i
rode i nju zasadio. medom iz hridine krijepit øu te.”
9 Iskrçio si mjesto za nju, i ona se ukori-
jenila, i proæirila se daleko preko zemlje. Boœji sud nepravednim sucima. Psalam Asafov
10 Pokrila gore svojom sjenom i Boœje ce-
dre svojim granama,
11 pruœila svoje prutove do mora i svoje
82 Bog se diœe u zajednici Boœjoj, drœi
sud usred bogova:
2 “Dokle øete suditi nepravedno i zauzi-
ogranke do Rijeke. mati se za bezboœnike!
12 Zaæto si joj sada sruæio ogradu da s 3 Sudite pravo ubogima, sirotama, siro-
nje trga koji putom prolazi, mahe, potlaçene opravdajte!
13 da ju podgriza gorski vepar, da ju jede 4 Izbavljajte ubogoga, slaboga, oslobod-
poljska zvijer. ite ih iz ruke bezboœnika!”
14 O Boœe nebeskih vojska, pogledaj opet 5 Ali oni ne gledaju na to, ne uviåaju to,
s neba i vidi i pobrini se za svoj vinograd! tumaraju dalje po tmini: tresu se svi
15 Zasad ovaj koji je zasadila tvoja temelji zemlje.
desnica, za mladicu koju si sebi podigao. 6 Rekao sam: “Vi ste bogovi, vi ste svi si-
16 Kao smeøe popaljena je ognjem. Neka novi Sveviænjega.
propadnu od srdœbe tvojega lica! 7 Ali morate umrijeti kao ljudi, morate
17 Ali tvoja ruka neka poçiva na çovjeku pasti kao jedan od glavara!”
desnice tvoje, nad sinom çovjeçjim koga 8 O Boœe, digni se i sudi zemlji, jer svima
si podigao sebi. narodima ti si gospodar!
18 Neøemo viæe ostaviti tebe, daj nam
œivot i onda øemo slaviti tvoje Ime. Molitva za pomoø u teækoj ratnoj potrebi. Psalam
19 Obnovi nas, o Gospodine Boœe vojska,
neka zasja tvoje lice na nas i bit øemo
spaæeni.
83 Boœe, ne æuti, nemoj ostati nijem i
ne poçivaj, o Boœe!
2 Jer evo, tvoji neprijatelji bjesne; oholo
diœu glavu mrzitelji tvoji.
Opomene i pouke na Sveçanost sjenica 3 Tvojem narodu na ætetu kuju urotu;
81 Glasno kliçite Bogu, jakosti naæoj
radujte se Bogu Jakovljevu!
2 Uzdignite pjesme, udarajte u bubanj, u
dogovaraju se protiv tvojih ætiøenika.
4 Ovako govore: “Doåite, iskorijenit
øemo ih izmeåu naroda, da nitko viæe ne
slatku citaru s harfom! spominje ime Izraelovo!”
3 Trubite u trubu o mlaåaku, o uætapu, u 5 Jest, jednoduæno su tako zamislili,
dan naæih Sveçanosti! savez protiv tebe zakljuçili:
4 Jer je takav zakon u Izraelu, takva je 6 æatori Edomovi i Iæmaelovci, Moab, Ha-
zapovijed od Boga Jakovljeva. grijci,
Psalmi 430
7 Gebal, Amon i Amalek, Filistejci s odu, pokrio si sve njihove grijehe.
Tircima, 3 Povukao si svu svoju jarost i ublaœio
8 pa i Asirija se njima pridruœila; dali su œestinu svojega gnjeva.
ruku sinovima Lotovim. 4 Popravi nas opet, o Boœe, Spasitelju
9 Uçinio im onako kao Midjanu, kao Sis- naæ, odvrati srdœbu svoju od nas.
eri, kao Jabinu na potoku Kiæonu. 5 Zar øeæ se zauvijek srditi na nas, pro-
10 Oni su bili uniæteni kod En-Dora, pos- tegnuti svoj gnjev svim naraætajima?
tali su gnoj oraøoj zemlji. 6 Zar nas neøeæ iznova oœivjeti, da se tvoj
11 Uçini s njihovim knezovima kao Oreb narod raduje tebi?
i Zeb, sa svim njihovim vladarima kao 7 Daj nam, o Gospodine, da gledamo mi-
Zebah i Salmuna, lost tvoju, spasenje svoje daj nam!
12 koji su govorili: “Osvojimo poljane 8 Da bih ipak çuo æto je Bog, Gospodin,
Boœje!” obeøao! On govori o miru za svoj narod i
13 O moj Boœe, zapovjedi, neka budu kao za poboœne svoje, samo neka oni nikada
kovitlac, kao pljeva pred vjetrom! ne rade bezumno.
14 Kao oganj æto uhvati æumu, kao pla- 9 Njegovo spasenje, zaista, blizu je onih
men æto spaljuje gore: koji ga se boje; naæu zemlju zapast øe
15 Tako ih potjeraj svojom burom, tako sjajna sreøa.
ih smeti svojim vihorom! 10 Onda øe se milost i vjernost sresti;
16 Sramotom pokrij njihovo lice, da onda øe se pravda i mir poljubiti.
traœe tvoje Ime, o Gospodine! 11 Vjernost øe niknuti iz zemlje, praved-
17 Neka se stide i srame zauvijek, neka nost øe gledati s neba.
se smetu i izginu! 12 Gospodin øe zaista dati dobro, i ze-
18 Onda øe uvidjeti da ti çije je Ime Gos- mlja øe naæa dati plod svoj.
podin, da si samo ti najviæi u svemu svi- 13 Pravednost øe iøi pred njim i njegovi
jetu. øe koraci trti naæu stazu.
Çeœnja za svetim mjestima. Psalam Molitva u nevolji. Molitva Davidova
Mudre Izreke
KNJIGA MUDRIH IZREKA
Propovjednik
KNJIGA PROPOVJEDNIKOVA
Pjesma Salomonova
Srdaçna ljubav zaruçnika i zaruçnica edi me, kralju, u sobu svoju, radovat
1 Salomonova pjesma nad pjesmama.
2 Æulamka: Ah, kad bih se mogla
nasladiti na poljupcu tvojih usta, jer je
øemo se i veseliti tebi, viæe nego vino
slavit øemo ljubav tvoju. Dostojan si sve
ljubavi.
slaåe od vina milovanje tvoje. 5 Ja sam pocrnjela, ali mila, køeri jeru-
3 Pun je miline miris tvojih pomasti, kao zalemske, kao cedarski æatori, kao æa-
ulje razliveno ime je tvoje, zato ljubav torske zavjese Salomonove.
djevojaka leti k tebi. 6 Ne gledajte me æto sam crnomanjasta,
4 Privuci me k sebi, poœurit øemo se. Pov- jer me je sunce opalilo. Naljutili se sinovi
475 Pjesma Salomonova
moje majke: postavili su me da çuvam doælo je vrijeme rezanja loze. Pjevanje
vinograde, i nisam mogla paziti vlastiti grlice çuje se u zemlji.
vinograd. 13 Plod svoj veø puæta smokva, slatko
7 Pa mi ti kaœi, komu pripada moje srce: miriæe cvijet vinove loze. Ustani, pri-
gdje stoji stado tvoje, gdje plandujeæ o jateljice moja, ljepoto moja, doåi ovamo.
podne? Ne bih htjela lutati meåu 14 Golubice moja u klisurama, u vrlet-
stadima tvoje braøe. nom zaklonu, daj da vidim tvoje lice, daj
8 Ljubljeni: Ako ne znaæ, najljepæa iz- da sluæam tvoj glas, jer je tvoj glas mio i
meåu œena, slijedi trag stada, tjeraj svoje tvoje lice blago.
jariøe na paæu pokraj pastirskih æatora. 15 Njezina braøa: Pohvatajte nam lisice,
9 Htio bih te, moja prijateljice, prispodo- male lisice æto pustoæe vinograd, jer je vi-
biti s plemenitim i onima u faraonovim nograd naæ u cvatu.
kolima: 16 Æulamka: Moj je dragi moj, i ja sam
10 Kako pristaje lijepo obrazima tvojim njegova; on je pastir na poljima ljiljana.
niz bisera, tvojem vratu ogrlice zlatne. 17 Dok dan zahladi i sjene uteku, vrati
11 Napravit øemo ti zlatne grivne sa sre- mi se, dragi moj, kao srna ili kao jelençe
brnim æarama. na gorama mirisnim.
12 Æulamka: Kada kralj poçiva za sto-
lom, moj nard diæe ugodnim mirisom. Pohod zaruçnice zaruçniku.
13 Dragi je moj kao kitica smirne æto mi
poçiva na prsima.
14 Dragi je moj kao grozd ciprov u engad-
3 Æulamka: Noøu na svojoj postelji tra-
œila sam svojoj duæi dragoga, traœila
sam ga, ali ga nisam naæla.
skim vinogradima. 2 Ustat øu, poøi øu po gradu, traœit øu na
15 Ljubljeni: Kako si lijepa, prijateljice ulicama i trgovima svojoj duæi dragoga;
moja, kako si lijepa, oçi su tvoje kao u traœila sam ga, ali ga nisam naæla.
golubice. 3 Susreli me straœari koji su obilazili po
16 Æulamka: O, ti si lijep, dragi moj, gradu: “Niste li vidjeli mojoj duæi dra-
preljubazan doista. Postelja je naæa goga?”
svjeœa zelen. 4 Jedva sam ih mimoiæla, naæla sam svo-
17 Kuøne su nam grede cedri, krovovi joj duæi dragoga. Drœala sam ga çvrsto i
çempresi. nisam pustila sve dok ga nisam odvela u
kuøu svoje majke, u sobu one koja me
Çeœnja zaruçnice za zaruçnikom rodila.
2 Ja sam cvijet na poljani æaronskoj, lji-
ljan u dolini.
2 Ljubljeni: Kao ljiljan meåu trnjem pri-
5 Zaklinjem vas, køeri jeruzalemske, sr-
nama i koæutama poljskim: nemojte bu-
diti, nemojte smetati ljubavi, dok njoj
jateljica je moja meåu djevojkama. samoj ne bude volja.
3 Æulamka: Kao jabuka meåu drveøem 6 Æulamka: Æto ono ide gore iz pustinje
dragi je moj meåu momcima. U sjeni nje- ondje, stupovima dima zaogrnuto? U
govoj sjedim rado, plod je njegov sladak mirisu smirne i miomirisnog k∑da i sva-
grlu mojemu. kojakih mirodija?
4 U vinarnicu on me vodi—kao njegov 7 To je nosiljka Salomonova sa æezdeset
bojni barjak vije se nada mnom ljubav. junaka izmeåu junaka Izraelovih.
5 Krijepi me groœåem, razblaœuje me 8 Svi su oni teæko naoruœani, iskuæani u
jabukama, jer sam bolna od ljubavi. boju, u svakoga maç o bedru, da odole
6 Onda se privine njegova ljevica pod noønoj strahoti.
moju glavu, u ljubavi me ogrli njegova 9 Dvor je sebi sagradio kralj Salomon od
desnica. lebanskoga drva.
7 Zaklinjem vas køeri jeruzalemske, 10 Stupove je napravio od srebra, pokrov
poljskim srnama i koæutama: nemojte od zlata, sjedalo s grimiznim jastucima,
buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj unutra sve ukraæeno ljubavlju køeri je-
samoj ne bude volja. ruzalemskih.
8 Glas mojega dragoga, evo, on dolazi, 11 Køeri jeruzalemske, izaåite køeri
skaçe preko gora i poskakuje preko bre- sionske, gledajte Salomona, kralja, resi
œuljaka. ga njegova kruna, kojom ga je okrunila
9 Dragi je moj kao srna ili kao jelençe. njegova majka na dan svadbe njegove,
Gledaj samo: veø stoji iza zida, gleda kroz na dan veselja njegova srca.
prozor i viri kroz reæetku.
10 Dragi moj progovorio i rekao mi: Us- Zaruçnikov hvalospjev zaruçnici
tani, prijateljice moja, ti si lijepa moja,
doåi ovamo. 4Ljubljeni: Kako si lijepa, ljubavi moja,
kako si lijepa. Oçi su tvoje kao golu-
11 Evo, gledaj samo, zima proåe ode i bice, ispod koprene svijetle. Kosa ti je
proæumi kiæa. kao stado koza æto silaze gore gileadske.
12 Na polju se veø pokazuju cvjetiøi; 2 Zubi su ti kao stado ovaca æto upravo
Pjesma Salomonova 476
izlaze iz kupala, kad se striœu: sve sa bli- je morala odjenuti. I noge sam sebi
zancima, nijedne meåu njima nema bez oprala, ah, morala bih ih opet zamazati.
janjeta. 4 Onda dragi moj promoli svoju ruku
3 Usne su ti kao grimizna vrpca, milina kroz otvor: moja nutrina ustrepta od
resi tvoja usta. Kao kriæke mogranja njega.
sjaju tvoji obrazi ispod koprene. 5 Skoçila sam da otvorim svojem
4 Vrat ti je kao Davidov toranj zidnim vi- dragomu. Onda mi ruke pokapa smirna;
jencima opremljen, tisuøe ætitova vise niz prste mi poteçe smirna na drœak pri-
na njemu, ætitova od samih junaka. jevornice.
5 Tvoje su grudi kao dva laneta blizanca 6 Otvorila sam svojem dragomu, ali mo-
æto pasu meåu ljiljanima. jeg dragoga nije bilo, bio je otiæao. Stade
6 Dok dan zahladi i sjene uteku, htio bih mi dah, jer on je govorio. Traœila sam ga,
poøi k smirnovoj gori, k breœuljku mi- ali ga nisam naæla, zvala sam ga, ali mi se
omirisnog k∑da. nije odazvao.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, nema 7 Susreli me straœari koji su obilazili po
ljage na tebi. gradu. Izranili su me, pokrivalo su mi
8 Doåi s Lebanona, zaruçnice, k meni strgali, straœari zidova.
doåi s Lebanona, doåi k meni. Siåi s bri- 8 Zaklinjem vas, køeri jeruzalemske, ako
jega amonskoga, sa senirskog i hermon- susretnete mojega dragoga, recite mu
skog vrhunca i, iz lavovskih æpilja, s da sam se razboljela od ljubavi.
risovskih gora. 9 Køeri jeruzalemske: Æto je dragi tvoj
9 Ranjavaæ moje srce, sestro, moja zaru- bolji od ostalih dragih, najljepæa meåu
çnice, oçaravaæ mi srce svakim pogle- œenama? Æto je dragi tvoj bolji od ostalih
dom svojih oçiju, svakom karikom dragih, te nas tako zaklinjeæ?
ogrlice na svojem vratu. 10 Æulamka: Dragi je moj bijel i rumen,
10 Kako je blaga tvoja ljubav, sestro meåu tisuøama moœe se poznati.
moja zaruçnice, mnogo je slaåa od vina 11 Kao zlato glava je njegova, kao na-
tvoja ljubav. Svaku mirodiju nadvisuje jdragocjenije zlato. Kose njegove kao
miris tvojih ulja. grozdovi, crne kao gavrani.
11 Tvoje usne, zaruçnice, kaplju me- 12 Oçi su mu kao golubice na potoku,
dom. Jezik tvoj krije med i mlijeko. Miris mlijekom umivene, poçivaju u miru.
je haljina tvojih kao miris Lebanona. 13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog
12 Vrt je sestra, zaruçnica moja, dobro bilja, cvijeøe mirisno niçe u njima. Usne
ograåen, studenac zatvoren, izvor zape- njegove cvatu kao ljiljani, kaplju smir-
çaøen. nom dragocjenom.
13 Nasad je tvoj voønjak æipaka, pun plo- 14 Ruke su njegove kao zlatne æipke ob-
dova prekrasnih, cipra i narda, loœene dragim kamenjem. Tijelo je nje-
14 Narda i æafrana, iåirota i cimeta i sva- govo kao umjetno djelo od bjelokosti
kojakih rastlina za kaåenje, smirne i obloœeno safirima.
aloja, sa svakojakim najfinijim bal- 15 Stoji kao na stupovima od mramora,
samima. uçvræøenim na zlatnom podnoœju.
15 Izvor mojega vrta jest studenac œive Uzrast mu je kao Lebanon, krasan kao
vode æto teçe s Lebanona. cedri.
16 Æulamka: Sjevere, ustani sad, Juœe, 16 Usta su mu puna sladosti. Sve je na
ovamo. Puhnite po mojem vrtu. Neka ka- njemu ljupko. To je moj ljubljeni, i to je
plju njegovi mirisi. O, neka bi doæao moj prijatelj. Køeri jeruzalemske.
dragi u svoj vrt, neka bi uœivao svoje
prekrasne plodove. Nagrada i pohvala vjernosti zaruçnice
Zaruçnica sluæa glas zaruçnokov i hvali zaruçnika 6 Køeri jeruzalemske: Kamo je otiæao
tvoj ljubljeni, najljepæa meåu œena-
5 Ljubljeni: U vrt svoj sam doæao, ses-
tro, moja zaruçnice. Berem svoju
smirnu sa svojim balsamom, jedem
ma? Kamo je okrenuo dragi tvoj, da ga
traœimo zajedno s tobom?
2 Æulamka: U vrt svoj otiæao je dragi moj
svoje saøe sa svojim medom, pijem svoje k lijehama mirisnog bilja, da se
vino sa svojim mlijekom. Prijateljima: naslaåuje u ugodnom gaju i da bere ljil-
Jedite, prijatelji, pijte, ponapijte se, mili jane.
moji. 3 Moj je dragi moj, i ja sam njegova. On je
2 Æulamka: Spavam, ali je moje srce pastir na poljanama ljiljana.
budno. Sluæaj, eto kuca dragi moj, govo- 4 Ljubljeni: Lijepa si, draga moja, kao
reøi: “Otvori mi, sestro moja, prijateljice Tirsa krasna kao Jeruzalem, strahovita
moja, golubice moja, çista moja, mokra kao ratna vojska.
mi je glava od rose, i moja kosa od noønih 5 Odvrati svoje oçi od mene; one me
kapi.” omamljuju. Kosa ti je kao stado koza æto
3 Svukla sam veø svoju haljinu, opet bih silaze s gore gileadske.
477 Pjesma Salomonova
6 Zubi su ti kao stado ovaca æto izlaze iz 12 Rano u jutro poøi øemo u vinograde
kupala: sve s blizancima, nijedne meåu da vidimo zameøe li se veø vinova loza,
njima nema bez janjeta. otvaraju li se cvjetovi, cvatu li æipci.
7 Kao kriæka mogranja sjaju tvoji obrazi Ondje øu ti posvetiti ljubav svoju.
ispod koprene. 13 Mandragore diæu veø svojim mirisom.
8 Veø æezdeset imam kraljica i osamde- Vrata naæa kriju svakojakoga krasnog
set drugih œena i djevojaka bez broja. voøa: novoga i staroga, za tebe sam ga
9 Ali je samo jedna golubica moja, çista saçuvala, dragi moj.
moja, samo je ona miljenica svojoj majci,
najmilija njoj koja ju je rodila. Kad je Vjernost vjeçno sjedinjenih
vide, hvale je djevojke, slave je kraljice i
suloœnice:
10 Tko je ona koja sja kao zora, lijepa kao
8 Ah, da bi mi ti brat bio, koji je dojio
prsa moje majke. Onda bih te smjela
ljubiti, kad bih te naæla vani, nitko me ne
mjesec, çista kao sunce, strahovita kao bi za to prekorio.
ratna vojska? 2 Uzela bih te sobom i povela te u kuøu
11 Æulamka: Silazila sam u gaj oraha da svoje majke koja me odgojila, dala bih ti
se nauœivam zeleni æto niçe u dolini, da da pijeæ vino mirisavo, sok od æipaka.
vidim cvate li veø vinova loza, pupaju li 3 Onda se privine ljevica njegova pod
æipci. moju glavu, u ljubavi me ogrli njegova
12 Onda iznenada—nisam znala kako— desnica.
smete mi se srce pred kolima pratnje 4 Køerima jeruzalemskim: Zaklinjem
kneœevske. vas, køeri jeruzalemske: nemojte buditi,
13 Ljubljeni i njegovi prijatelji: Vrati se, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj
Æulamko, vrati se, vrati se da te gledamo. ne bude volja.
Æulamka: Æto øete vidjeti na Æulamki, je 5 Roåak: Tko je ona, koja ide gore iz pu-
li kao ples u dva zbora? stinje ondje, naslonjena na svojega dra-
goga? Pod jabukom probudio sam te,
7 Ljubljeni: Kako su lijepi tvoji koraci u
sandalama, køeri kneœevska. Za-
obljenost tvojih bedara je kao dragulj
gdje te je u bolima rodila tvoja majka,
gdje je u muci leœala roditeljka tvoja.
6 Æulamka: Kao peçat postavljam se tebi
oko vrata, djelo ruke umjetniçke. na srce, na tvoju ruku kao peçat. Jest,
2 Pupak ti je kao çaæica dragocjena, u ko- ljubav je jaka kao smrt. Ljubomorna lju-
joj nikad ne ponestane vina. Struk ti je bav je tvrda kao svijet mrtvih. Œar je
kao stog pæenice, ljiljanima ograåen. njezin kao oganj plamenit, i munje su
3 Tvoja su njedra kao dva laneta bli- njezini plamenovi.
zanca. 7 Kad bi bilo joæ toliko voda, ne mogu one
4 Vrat je tvoj kao toranj od bjelokosti. Oçi ugasiti ljubav. I rijeke nikada ne otrgnu
su tvoje kao jezera u Heæbonu pred bat- ljubavi. Kad bi tko davao sve svoje im-
rabimskim vratima. Nos je tvoj kao leba- anje kuøe za ljubav—mogao bi on biti
nonski toranj koji gleda prema samo prezren.
Damasku. 8 Braøa Æulamke: Imamo sestricu, ona
5 Glava je tvoja na tebi kao Karmel, kosa nema grudi æto øemo çiniti sa svojom
na tvojoj glavi kao kraljevski grimiz, u sestrom, kad je doåu prositi?
pletenice spletena. 9 Ako je ona zid: sagradit øemo na njemu
6 Kako si lijepa, kako ljupka, ti draga, tvråavu od srebra. Ako li vrata, utvrdit
køeri puna miline. øemo ih daskama cedrovim.
7 Stas je tvoj kao palma, njedra tvoja kao 10 Æulamka: Ja sam zid, a moja prsa kao
grozdovi. tornjevi, ali sam za njega jedna koja se
8 Obuzela me œelja: popet øu se na veø predala.
palmu, dohvatit øu njezine plodove; 11 Imao je Salomon vinograd u Baal-Ha-
onda øe mi tvoja njedra biti groœåe s monu, povjerio je vinograd çuvarima i
vinove loze. Dah je tvojega nosa kao morao je svaki za njegov narod platiti ti-
miris jabuke. suøu srebrnjaka.
9 Tvoja usta kao najbolje vino æto mi 12 Æulamka Salomonu: Moj vlastiti vino-
slatko kvasi grlo lije se preko usana i grad samo je za me, tebi te tisuøe, o Salo-
zuba. mone, i dvije stotine onima koji çuvaju
10 Æulamka: Ja pripadam posve dragom plodove njegove.
svojem, i srce je njegovo puno çeœnje za 13 Ljubljeni: Ti, koja prebivaæ u vrtovi-
mnom. ma; prijatelji prisluækuju tvoj glas, daj
11 Doåi, dragi moj, poåimo van u polja; mi da ga i ja çujem.
pod grmljem ciprovim legnimo na poçi- 14 Æulamka: Brœe doåi, dragi moj, kao
nak. srna ili kao jelençe na mirisnim gorama.
478
Izaija
KNJIGA PROROKA IZAIJE
Jeremija
KNJIGA PROROKA JEREMIJE
Taœaljke
TUŒALJKE JEREMIJINE
Ezekiel
KNJIGA PROROKA EZEKIELA
Prikazanje slave Gospodinove je svjetlost, a iznutra je sjao kao svjetlac
1 Dogodilo se u tridesetoj godini, u çe-
tvrtom mjesecu, petoga dana toga
mjeseca, kad sam boravio meåu zaro-
u ognju.
5 Posred njega prikazale se prilike sliçne
çetvorim œivim biøima. Izgled njihov bio
bljenicima na rijeci Kebaru, otvori se je ovaj: imala su lik çovjeçji.
nebo i vidio sam viåenja boœanska. 6 Svako je imalo çetiri lica i svako od njih
2 Peti dan toga mjeseca, u petoj godini çetiri krila.
nakon odvoåenja kralja Jojakina, 7 Noge njihove bile su prave i stope njiho-
3 doæla je rijeç Gospodinova Ezekielu, ve kao u teleta. Sijevale su kao mjed blis-
sinu sveøenika Buzija u zemlji Kaldejaca tava.
na rijeci Kebaru, i ruka Gospodinova je 8 Ruke çovjeçje pruœale se pod krilima
doæla ondje na njega. njihovim na sve çetiri strane, çetvero
4 Onda ja sam pogledao i vidio: sa sjev- njih imali su svoja lica i svoja krila.
era udari vihor sa silnim oblakom 9 Krila su se njihova doticala—nisu se
punim ognja æto je buktio. Okruœivala ga okretala kada bi iæla—svako je biøe iælo
Ezekiel 562
ravno naprijed. 27 Vidio sam neæto kao sjajan svjetlac,
10 Izgled njihova lica bio je ovaj: sprijeda neæto æto je izgledalo kao oganj naokolo.
imala su lice çovjeçje, zdesna lice lavlje, Od bedara gore i od bedara dolje vidio
slijeva lice volujsko, unutra lice or - sam kao oganj i svjetlost oko njega.
lovsko, u sva çetiri biøa. 28 Kao æto izgleda duga kad se pojavi u
11 Krila su njihova bila gore ispruœena. S kiæni dan, tako je izgledala svjetlost oko
dva su se doticala, a s dva su prekrivala njega. To je bio izgled prikazanja slave
svoja tjelesa. Gospodinove. Ja sam ju vidio i pao sam
12 Svako je iælo ravno naprijed. Kamo ih niçice na svoje lice. Onda sam çuo glas
je duh tjerao da idu, ondje su iæla. Nisu jednoga koji je govorio.
se okretala kada bi iæla.
13 U sredini biøa bilo je neæto æto je iz- Poslanje Ezekiela za proroka
gledalo kao œivo ugljevlje, kao zublje. Ove
su iæle izmeåu biøa ondje i ovamo. Oganj
je imao svijetli sjaj, i munje su izlazile iz
2
`
On mi je rekao: “Sine çovjeçji, postavi
se na svoje noge, jer hoøu govoriti s
tobom!”
ognja. 2 Onda je doæao duh u mene kad mi je on
14 Biøa su trçala ondje i ovamo, tako da govorio i postavi me na moje noge, i slu-
je izgledalo kao da su munje sijevale. æao sam onoga koji je razgovarao sa
15 Kad sam promatrao biøa, vidio sam mnom.
kotaç uz biøa na zemlji na njihove çetiri 3 On mi je rekao: “Sine çovjeçji, ja te
strane. æaljem Izraelovim sinovima, narodu
16 Kotaçi i njihova naprava imali su iz- nepokornom, koji se pobuni protiv
gled krizolita. Sva çetiri imala su isti ob- mene. Oni i njihovi oçevi grijeæili su pro-
lik. Izgledali su i bili su tako izraåeni kao tiv mene sve do danaænjega dana.
da bi jedan kotaç iæao kroz drugi. 4 To su sinovi drska obraza i otvrdnuta
17 Kad su trçali, mogli su se kretati na srca. Njima te æaljem; kaœi im: Ovako go-
sve çetiri strane. Pri voœnji se nisu trebali vori Gospodin Bog.
okretati. 5 I posluæaju li ili ne posluæaju—jer su
18 Naplatnice su njihove bile vrlo visoke rod nepokoran—neka ipak znaju da je
i straæne za gledanje. Unaokolo bile su prorok meåu njima.
naplatnice pune oçiju u sva çetiri! 6 A ti, sine çovjeçji, ne boj ih se i ne straæi
19 Kad bi se biøa kretala naprijed, se njihovih rijeçi, iako je oko tebe draça i
okretali se i kotaçi uz njih, i kad bi se biøa trnje i boraviæ meåu ækorpionima! Ne boj
podigla od zemlje, podigli su se i kotaçi. se njihovih rijeçi! Ne dræøi pred njihovim
20 Kamo bi ih duh tjerao da idu, ondje su licem, jer su rod nepokoran!
iæli kotaçi æto bi se podizali zajedno s 7 Navjeæøuj im moje rijeçi, posluæali ili
njima, jer je dah biøa bio u kotaçima. ne, jer su nepokorni.
21 Kada su se kretala biøa, iæli su i kotaçi 8 Ali ti, sine çovjeçji, sluæaj æto øu ti reøi!
s njima, kada bi ona stala, stali bi i ovi. Ne budi nepokoran kao taj rod neposlu-
Kada bi se ona podizala od zemlje, podi- æan! Otvori svoja usta i jedi æto ti dadem!”
zali su se kotaçi istodobno s njima, jer je 9 Onda sam vidio ruku pruœenu prema
duh biøa bio u njima. meni i u njoj svitak knjige.
22 Nad glavama biøa bilo je vidjeti neku 10 On ga razvio preda mnom. Bio je
vrstu nebeskoga svoda iz divna kristala ispisan na prednjoj strani i na suprotnoj
æto se prostirao gore nad njihovim gla- strani. Bili su u njemu napisani plaç,
vama. uzdisaji i jauci.
23 Pod svodom nebeskim bila su krila
njihova pruœena, jedna prema drugima, Ezekiel ide k zarobljenicima
dva od svakoga; dva druga æto su ih
mala, prekrivala su njihova tijela.
24 Çuo sam huku krila njihovih æto je
3 Povrh toga On mi je rekao: “Sine ço-
vjeçji, pojedi æto je pred tobom, pojedi
taj svitak, onda idi i govori kuøi Izraelo-
bila kao huka mnogih voda, kao grmlja- voj!”
vina Svemoønoga. Kad bi iæla, bila je gla- 2 Otvorio sam svoja usta, i on mi je dao
sna huka kao graja u taboru. svitak da jedem.
25 Kad bi stala, spustila bi se mirno krila 3 I rekao mi: “Sine çovjeçji, nahrani svoj
njihova. I zaori se glas iznad nebeskoga trbuh ovim svitkom æto ti ga dajem i
svoda æto je bio nad njihovim glavama. pusti da uåe u tvoju nutrinu!” Ja sam ga
Kad bi stala, spustila bi se mirno krila pojeo i bio mi je u ustima sladak kao
njihova. med.
26 Iznad nebeskoga svoda, æto se nalazio 4 Nato mi je zapovjedio: “Sine çovjeçji,
nad njihovim glavama, bilo je po izgledu ustani, idi kuøi Izraelovoj i govori im u
kao prijestolje, izgledalo kao safir ka- Ime moje!
men. Na tom gore kao prijestolju bila je 5 Jer ti se ne æaljeæ k narodu nepoznata
prilika sliçna çovjeku. jezika i nerazumljiva govora nego kuøi
563 Ezekiel
Izraelovoj, ne grijeæi viæe, to øe pravednik ostati u
6 i ne k mnogim narodima nepoznata œivotu, jer se dao opomenuti, i ti si spasio
jezika i nerazumljiva govora, kojima ri- svoju duæu.”
jeçi ne razumijeæ. Kad bih te poslao k 22 Ondje je doæla ruka Gospodinova na
njima, posluæali bi te. mene, i on mi je zapovjedio: “Ustani,
7 Ali te kuøa Izraelova neøe posluæati, jer izaåi na ravnicu u dolini! Ondje øu govo-
i mene neøe posluæati, jer je sva kuøa Iz- riti s tobom.”
raelova tvrda obraza i otvrdnuta srca. 23 Ustao sam i izaæao na ravnicu u do-
8 Ali evo, çinim tvoj obraz tvrdim kao nji- lini. Ondje sam vidio gdje stoji slava Gos-
hov i çelo tvoje tako tvrdo kao njihovo. podinova, kako sam je bio gledao na
9 Kao dijamant, tvråe od hridine, çinim ti rijeci Kebaru, i ja sam pao niçice na svoje
çelo. Ne boj ih se, ne dræøi pred njihovim lice.
licem, jer su rod nepokoran.” 24 Ali je doæao duh na mene i postavio
10 Dalje mi je rekao: “Sine çovjeçji, uzmi me na moje noge. On mi je rekao: “Idi,
sve rijeçi æto ti ih priopøujem u svoje srce zatvori se u svoju kuøu!
i sluæaj ih svojim uæima! 25 Sine çovjeçji, evo: stavit øe na tebe
11 Ustani, idi k zarobljenicima, k sinovi- uœad i njima øe te svezati. Ti onda neøeæ
ma svojega naroda, govori im i kaœi: izlaziti meåu njih.
‘Ovako govori Gospodin Bog,’ posluæali 26 Ja øu uçiniti da ti se jezik prilijepi za
ili ne posluæali!” nepce tvoje, i ti øeæ zamuknuti i neøeæ im
12 Onda me podigao duh gore i çuo sam biti opominjaç, jer su rod nepokoran.
za sobom silan gromovniçki glas: “Bla- 27 Ali kad progovorim s tobom, otvorit øu
goslovljena je slava Gospodinova s ti usta i ti øeæ im navijestiti: Ovako govori
njegova mjesta!” Gospodin Bog. Tko øe sluæati, neka
13 Joæ sam çuo huku krila onih œivih sluæa, a tko neøe sluæati, neka ne sluæa,
biøa æto se jedna drugih dodirivala, i jer su rod nepokoran.
prasku kotaça uz njih silna gro-
movniçka buka. Najava opsade Jeruzalema
14 Duh me dakle podigao gore, uzeo me i
ja sam ozbiljno iæao u uzbuåenosti svo-
jega duha, jer je ruka Gospodinova teæko
4 Sine çovjeçji, uzmi opeku stavi ju is-
pred sebe, izreœi na njoj grad Jeru-
zalem!
leœala na meni. 2 Onda otvori protiv njega opsadu, sa-
15 Tako sam doæao u Tel-Abib k zaroblje- gradi kule opsadne protiv njega i iskopaj
nicima u koji su stanovali na rijeci Ke- opkop protiv njega! Onda postavi tabor
baru, gdje su se bili naselili. Ondje sam protiv njega i namjesti unaokolo zido-
boravio sedam dana posve uzbuåen dere protiv njega!
meåu njima. 3 Potom uzmi tavicu œeljeznu i stavi je
16 Dogodilo se poslije sedam dana doæla kao œeljezni zid izmeåu sebe i grada!
mi je rijeç Gospodinova, govoreøi. Onda baci na njega poglede prijetnje,
17 “Sine çovjeçji, postavio sam te kao da bi on bio opsjednut, i kao da si ti
straœarom kuøi Izraelovoj. Kad çujeæ ri- opsjedatelj njegov! To je nevolja kuøi
jeç iz mojih usta, opomenut øeæ ih u Ime Izraelovoj.
moje. 4 Onda lezi na lijevu stranu svoju i stavi
18 Kad kaœem bezboœniku: ‘Poginut øeæ,’ na nju krivnju Izraelove kuøe; koliko
a ti ga ne opomeneæ i ne progovoriæ mu dana odleœiæ na njoj, toliko øeæ nositi nji-
da odvratiæ bezboœnika od opaka njego- hovu krivnju.
va puta i da ga saçuvaæ u œivotu, to øe 5 Ja øu ti godine njihovih grijeha raçu-
bezboœnik poginuti zbog svoje opaçine, nati kao isto toliko dana, naime, tri sto-
ali øu krv njegovu traœiti iz tvoje ruke. tine i devedeset dana nosit øeæ krivnju
19 Ako li ti opomeneæ bezboœnika, a on se Izraelove kuøe.
nije vratio od bezboœnosti svoje i od 6 Kad ih navræiæ, lezi opet na desnu
opaka svojega puta, to øe on poginuti stranu i uzmi na sebe krivnju Judine
zbog opaçine svoje, a ti si spasio svoju kuøe za çetrdeset dana; za svaku godinu
duæu. raçunam ti jedan dan.
20 Ako se pravednik odvrati od praved- 7 Pritom øeæ upraviti svoje lice na opsa-
nosti svoje i çini zlo, to øu mu ja podmet- du Jeruzalema. Miæica tvoja neka je is-
nuti na æto øe se spotaknuti da pogine. pruœena! Tako øeæ prorokovati protiv
Ako ga ti onda nisi opomenuo, to øe on njega.
poginuti zbog opaçine svoje, i pravedna 8 Evo, ja stavljam na tebe uœad da se ne
njegova djela koje je çinio neøe se dalje moœeæ okrenuti s jedne strane na drugu,
spominjati, ali øu krv njegovu traœiti iz dok ne navræiæ dane tjeskobe svoje.
tvoje ruke. 9 Uzmi pæenice, jeçma, boba, leøe, prosa
21 Ako li si ti njega, pravednika, opome- i grahorice, saspi to u jednu posudu i
nuo da on, pravednik, ne grijeæi viæe, i on napravi sebi od toga kruh! Sve dok leœiæ
Ezekiel 564
na svojoj strani, tri stotine i devedeset æto joæ nisam uçinio nikada, takvo æto
dana, to øeæ jesti. neøu i viæe nikada uçiniti.
10 Jelo tvoje kojim øeæ se hraniti neka iz- 10 Zato øe u tvojoj sredini oçevi jesti
nosi izmjereno dvadeset æekela na dan; svoju djecu i djeca svoje oçeve. Izvræit øu
jedi ga na obroke! na tebi presudu i razasut øu posljednji
11 I vodu øeæ piti na mjeru, naime, jednu ostatak tvoj u sve vjetrove.
æestinu hina; pij ju na obroke! 11 Tako ja œiv bio, govori Gospodin Bog, ti
12 Kruh øeæ jesti pripravljen kao jeçmen si zaista oneçistio moje svetiæte svakoja-
kolaç; na njihove oçi peøi øeæ ga na kim neçistoøama svojim i svakojakim
neçisti çovjeçjoj.” grozotama svojim. Zato øu i ja tebe
13 I rekao je Gospodin: “Isto øe tako Izra- zgaziti i moje oko neøe imati milosråa i
elovi sinovi jesti neçista jela meåu ne- neøu te ætedjeti.
znaboæcima kamo øu ih prognati.” 12 Treøina øe tvoja pomrijeti od kuge i od
14 Onda sam rekao: “Ah, Gospodine gladi øe izginuti u tvojoj sredini. Druga
Boœe, nikada se nisam uprljao neçistim; øe treøina tvoja pasti od maça oko tebe.
mesa od palih ili razdrtih œivotinja od Posljednju treøinu tvoju razasut øu u sve
mladosti do sada nisam joæ nikada jeo; vjetrove i trgnut øu maç za njima.
meso pokvareno nije joæ nikada uælo u 13 Tako øe se moj gnjev sasvim izvræiti.
moja usta.” Smirit øu svoju jarost na njima i tako øu
15 On mi odgovorio: “Dobro, dopustit øu se osvetiti. Oni øe spoznati da sam ja, Go-
ti goveåu izmetinu mjesto çovjeçje ne- spodin, govorio u svojoj revnosti kad iz-
çisti; njom moœeæ ispeøi svoj kruh.” vræim svoju srdœbu na njima.
16 Dalje mi je rekao: “Sine çovjeçji, evo, ja 14 Uçinit øu od tebe pustoæ i sramotu
øu u Jeruzalemu slomiti ætap kruha. Oni meåu narodima oko tebe, pred oçima
øe morati jesti kruh na mjeru i u tje- svakoga, koji prolazi.
skobi. I vodu øe morati piti na mjeru i u 15 Postat øeæ sramota i ruglo, opomena i
grozi. uœas narodima sve okolo tebe, kad iz-
17 Oni øe imati oskudicu kruha i vode, i vræim na tebi presudu u gnjevu i jarosti i
jedan kao drugi ginut øe i iæçeznut øe ljutim kaznama. Ja, Gospodin, izrekao
zbog krivnje svoje. sam to.
16 Kad pustim na vas ljute strijele gladi
Osuda Boœja nad Jeruzalemom æto donose propast, æto øu ih pustiti da
5 A ti, sine çovjeçji, uzmi oætar maç, i
upotrijebi ga kao britvu, i proåi s njim
preko svoje glave i preko svoje brade, i
vas uniætim i kad natovarim na vas glad
i prekinem vam dostavu kruha.
17 I pustit øu na vas glad i divlje zvijeri
onda uzmi tezulju i razdijeli vlasi. koje øe vam ugrabiti djecu. Kuga i krv
2 Jednu treøinu spali usred grada kad se doøi øe i preplaviti vas, i pustit øu maç na
zavræi vrijeme opsade, drugu treøinu vas. Ja, Gospodin, izrekao sam to.’ ”
uzmi i isijeci je maçem oko grada, a
posljednju treøinu razaspi u vjetar! Ja Proroçanstvo protiv gora Izraelovih
øu trgnuti maç za njima.
3 Od toga uzmi mali broj i zaveœi u skut
svoje haljine.
6 Nato mi je doæla rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice protiv
4 Onda od toga uzmi opet neke, baci ih u gora Izraelovih, prorokuj protiv njih,
oganj i spali ih! Odatle øe iziøi oganj na 3 I kaœi: ‘Vi gore Izraelove, çujte rijeç Gos-
svu kuøu Izraelovu.” podina Boga! Ovako govori Gospodin Bog
5 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Tako gorama i visinama, dolinama i gu-
bude s Jeruzalemom. Postavio sam ga durama: Zaista, ja øu pustiti na vas maç
usred naroda i okolo njega zemlje. i sruæit øu œrtvene uzvisine vaæe.
6 Ali se pokazao protiv mojih presuda 4 Vaæi øe se œrtvenici raskopati, vaæi øe se
nepokoran i radio je bezboœnije nego ne- sunçani stupovi razruæiti, i vaæe øu pobi-
znaboæci; sagrijeæio je protiv mojih zapo- jene pobacati pred idole vaæe.
vijedi viæe nego zemlje oko njega, jer su 5 Poloœit øu mrtva tjelesa Izraelovih si-
prezreli moje zapovijedi i nisu hodili po nova pred idolske kipove njihove i poraz-
mojim zakonima.’ bacat øu kosti vaæe oko œrtvenika vaæih.
7 Zato govori Gospodin Bog: ‘Jer ste bili 6 Posvuda gdje prebivate gradovi øe se
nepokorniji od neznaboœaca oko vas, jer opustoæiti i uzvisine øe se poruæiti. Tako
niste hodili po mojim zakonima i niste iz- øe se œrtvenici vaæi raskopati i opustjeti.
vræavali mojih propisa, pa ni po zapovije- Idoli øe se vaæi izlomiti i uniætiti, sunçani
dima neznaboœaca oko vas niste radili.’ stupovi vaæi isjeøi øe se i loæa øe se vaæa
8 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo, i djela uniætiti.
ja øu doøi na tebe i u tvojoj sredini izvræiti 7 Pobijeni øe padati u sredini vaæoj, i vi
presudu pred oçevima naroda. øete spoznati da sam ja Gospodin.
9 Zbog svih tvojih odurnosti uçinit øu ti 8 Ipak øu neke od vas, koji uteknu maçu,
565 Ezekiel
ostaviti meåu narodima kad se raspræite Onda øete znati da sam ja Gospodin koji
po zemljama. udara.
9 Onda øe se oni od vas, koji uteknu 10 Evo dana, evo dolazi, nevolja je
maçu narodima kamo su bili odvedeni iznikla; prut cvate i obijest provaljuje.
kao zarobljenici, sjetiti mene, kad slo- 11 Nasilje se podiglo na ætap bezboœno-
mim njihovo srce æto se bilo otuåilo od sti. Niæta viæe ne ostaje od njih: niæta viæe
mene u blud idolski, i oçi njihove æto su od bogatstva njihova, niæta viæe od sjaja
se pribile uz svoje gadne idole. Sami øe njihova, niæta viæe od krasote njihove.
sebi biti mrski zbog zla koje su poçinili u 12 Dolazi vrijeme, pribliœava se dan!
svim svojim grozotama. Kupac neka se ne raduje! Prodavaç neka
10 I spoznat øe da sam ja Gospodin i da se ne podaje œalosti, jer dolazi gnjev
nisam prijetio uzalud da øu im nanijeti œestok na sve njihovo imanje.
tu nesreøu.’ ” 13 Tko prodaje, neøe viæe nikad posjedo-
11 Ovako govori Gospodin Bog: “Pljesni vati æto prodaje, dokle je god œiv, jer se
rukama, lupi nogama i vikni: ‘Jaoh, na proroçanstvo o svemu imanju njihovu
sve zle grozote Izraelove kuøe, jer øe pasti neøe opozvati. Potkopao je svatko svoj
od maça, gladi i kuge. œivot krivnjom svojom. Nitko se ne
12 Tko boravi u daljini, umrijet øe od oslobaåa.
kuge; tko je blizu, past øe od maça; tko 14 Zatrubite u rog! Spremite sve! Ali
joæ ostane od opkoljenih, poginut øe od nitko ne ide u boj, jer œestok moj gnjev
gladi, jer øu iskaliti svoju srdœbu na dolazi na sve njihovo imanje.
njima. 15 Vani bjesni maç, unutra kuga i glad.
13 Spoznat øete da sam ja Gospodin kad Tko je na polju, past øe od maça, tko u
budu njihovi pobijeni leœali meåu idoli- gradu, toga øe uniætiti glad i dah kuge.
ma njihovim oko œrtvenika njihovih, na 16 Tko od njih utekne, bit øe po gorama
svakom visokom breœuljku, na svim kao golubovi iz gudura. Svi øe jadati zbog
vrhuncima gorskim, pod svakim ze- krivnje svoje.
lenim stablom, pod svakim granatim 17 Sve su ruke klonule. Sva su koljena
hrastom, na mjestima gdje su prinosili postala kao voda.
œrtveni miris svim svojim idolima. 18 Odijevaju se u haljine œalosti i strah
14 Zamahnut øu svojom rukom na njih i øe ih zaogrnuti. Na svim je licima stid i
pretvorit øu njihovu zemlju u pustinju i øela na njihovim glavama.
pustoæ, od pustinje do u Riblu, po svim 19 Srebro svoje bacaju na ulicu i zlato im
prebivaliætima njihovim. Spoznat øe da je njihovo kao neçist. Njihovo srebro i
sam ja Gospodin.’ ” zlato ne moœe ih spasiti u dan gnjeva Go-
spodinova. S tim ne mogu utiæati gladi
Pjesma o svræetku svoje niti napuniti nutrine svoje, jer ih je
7 Nadalje doæla mi je rijeç Gospodino-
va, govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, ovako govori Gospodin
to zavodilo na grijeh.
20 Skretali su na oholost zbog sjajnih
nakita svojih, pravili su iz toga kipove
Bog zemlji Izraelovoj: ‘Svræetak dolazi, svojih groznih idola. Zato çinim da im je
svræetak na çetiri meåe zemlje. to kao smeøe.
3 Sada ti je kraj, pustit øu svoju srdœbu 21 Strancima predajem to za plijen,
na tebe, sudit øu ti po tvojim putovima i zloçincima u zemlji za pljaçkanje; oni øe
platit øu ti za sve tvoje grozote. to oskvrnuti.
4 Moje oko neøe imati milosråa i neøu te 22 Okrenut øu svoje lice od njih i tako øe
ætedjeti, nego øu ti platiti za opake tvoje oskvrnuti dragocjenost moju. Razbo-
putove i tvoje grozote øe ostati u tvojoj jnici øe prodrijeti u nju i oneçistiti je.
sredini. Onda øete znati da sam ja Go- 23 Napravi verige, jer je zemlja puna krv-
spodin!’ noga djela i grad pun zloçina.
5 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Nesreøa 24 Zato øu dovesti najgore izmeåu naro-
za nesreøom evo ide! da; oni øe zaposjesti kuøe njihove. Slomit
6 Svræetak dolazi, dolazi svræetak; budi øu obijesti silnicima i svetiæta njihova
se nad tobom, evo dolazi! neka se oskvrnu!
7 Dolazi na tebe nevolja, stanovniçe zem- 25 Tjeskoba dolazi. Traœi se spasenje i ne
lje! Dolazi vrijeme, pribliœava se dan nalazi se.
uœasa, a ne veseloga glasa po gorama. 26 Nesreøa øe za nesreøom dolaziti. Glas
8 Doskora øu izliti svoju jarost na tebe, strahote stiœe za glasom strahote. Onda
iskalit øu svoju srdœbu na tebi, sudit øu øe traœiti proroçanstvo od proroka, u
ti po tvojim putovima i platit øu ti za sve sveøenika neøe biti pouke i u staraca
tvoje grozote. savjeta.
9 Moje oko neøe imati milosråa i neøu te 27 Kralj øe jadikovati i vladar øe se odje-
ætedjeti, nego øu ti platiti za opake tvoje nuti u uœas. Od straha øe se ruke narodu
putove i dat øu da osjetiæ svoje grozote. u zemlji ukoçiti. Po njihovim putovima
Ezekiel 566
postupat øu s njima, sudit øu im po zas- vjeçji? Vidjet øe joæ veøe grozote od ovih.”
luzi njihovoj. Onda øe spoznati da sam ja 16 Nato me odveo u unutraænje pred-
Gospodin.’ ” vorje Gospodinova doma. Tu na ulazu u
Gospodinov dom, izmeåu trijema i œrtve-
Viåenje o idolopoklonstvu u Jeruzalemu nika za œrtve paljenice, bilo je oko dvade-
8 Dogodilo se u æestoj godini, u æestom set i pet ljudi leåima okrenutih prema
mjesecu, peoga dana toga mjeseca, domu, a licem prema istoku sunçanom.
dok sam sjedio u svojoj kuøi i starjeæine Klanjali su se suncu prema istoku.
Judine sjedile preda mnom, doæla je 17 Onda mi je on rekao: “Vidiæ li, sine ço-
ondje na mene ruka Gospodina Boga. vjeçji? Zar je premalo kuøi Judinoj æto
2 Vidio sam najedanput priliku koja je iz- çine zloçine koje ovdje poçinju, nego su
gledala kao çovjek. Od dijela koji je iz- joæ napunili i zemlju nasiljem i mene ne-
gledao kao bedra njegova dolje bio je prestano draœe na gnjev? Eto, drœe grane
oganj, i od dijela koji je izgledao kao be- na svojem nosu!
dra njegova, gore izgledalo je kao jaka 18 Zato øu i ja u gnjevu postupati protiv
svjetlost. njih. Moje oko neøe imati milosråa i neøu
3 Prilika pruœi kao ruku i uhvati me za ætedjeti. Kad mi u uho zaviçu u sav glas,
kosu na glavi. Duh me podigao gore iz- neøu ih sluæati.”
meåu zemlje i neba i odnio me u viåe-
njima boœanskim u Jeruzalem na ulaz Kazna za nepokornost
unutraænjih vrata æto stoje prema sjeve-
ru. Ondje je stajao kip boœice ljubavi æto
je draœio ljubomoru Gospodinovu.
9 Onda mi povikao u sav glas u uæi, go-
voreøi: “Pribliœava se kazneni sud na
grad. Svaki neka nosi u ruci svoje
4 Ondje se nalazila slava Boga Izraelova razorno oruåe!”
u istoj pojavi kako sam je bio vidio na 2 Onda je doælo najedanput æest ljudi od
ravnici u dolini. gornjih vrata æto stoje prema sjeveru.
5 Onda mi je on rekao: “Sine çovjeçji, po- Svaki je imao u ruci razorno oruåe.
digni svoje oçi prema sjeveru!” Kad sam Jedan çovjek je bio u njihovoj sredini,
podigao svoje oçi prema sjeveru, stajao odjeven u laneno platno, s priborom pis-
je sjeverno od vrata œrtvenika taj kip arskim uz bedricu. Doæli su i stali pokraj
boœice ljubavi na ulazu. mjedena œrtvenika.
6 On mi je rekao: “Sine çovjeçji, vidiæ li 3 Slava Boga Izraelova bila se podigla od
æto ovi rade? Velike su to grozote koje kerubina na kojima je bila i zaputila se k
ovdje çini kuøa Izraelova, tako da se mo- pragu doma. Onda je on pozvao çovjeka,
ram udaljiti od svetiæta svojega, ali øeæ koji je bio odjeven u laneno platno i koji
vidjeti joæ veøe grozote.” je imao uz bedricu pisarski pribor.
7 Nato me odnio na ulaz predvorja. Kad 4 Gospodin mu je zapovjedio: “Idi posred
sam pogledao oko sebe, opazio sam pro- grada, posred Jeruzalema, i zabiljeœi
dor u zidu. znak na çelo ljudima koji uzdiæu i
8 Onda mi je on rekao: “Sine çovjeçji, pro- jadikuju zbog svih grozota æto su se
bij taj zid!” Probio sam zid i vidio da su tu çinile u njemu!”
bila vrata. 5 A drugima je rekao pred uæima mojim:
9 On mi je rekao: “Uåi i vidi straæne gro- “Idite za njim u grad i ubijajte! Oko vaæe
zote koje ovdje çine!” neka ne gleda milostivo i ne imajte milo-
10 Uæao sam i pogledao oko sebe. Tu su sråa!
bile svakojake slike crva i gmazova. Sve 6 Starce, mladiøe, djevojke, djecu i œene
grozote idolske Izraelove kuøe bile su pobijte do uniætenja! Ali ne dirajte ni u
naslikane po zidu unaokolo. jednoga koji nosi na sebi znak! Poçnite
11 Sedamdeset ljudi izmeåu starjeæina od mojega svetiæta” Oni su poçeli od ljudi
Izraelove kuøe stajalo je pred njima, a starjeæina koji su stajali pred domom.
Jaazanija, sin Æafanov, u njihovoj sredi- 7 Onda im zapovjedio: “Oskvrnite kuøu i
ni. Svaki je imao kadionicu svoju u ruci i napunite predvorja pobijenima, te onda
dizao se gore gust oblak kada. izaåite!” Onda su izaæli i uçinili u gradu
12 Onda mi je on rekao: “Vidiæ li, sine ço- krvoproliøe.
vjeçji, æto çine starjeæine Izraelove kuøe 8 Kada su tako ubijali i ja ostao sam,
u mraku, svaki u sobi svojega idola? Jer onda sam pao na svoje lice i povikao:
govore: ‘Gospodin nas ne vidi; Gospodin “Ah, Gospodin Boœe, hoøeæ li zatrti sav
je ostavio ovu zemlju.’ ” ostatak Izraelov kad tako prosipaæ svoju
13 On mi je rekao: “Vidjet øeæ joæ veøih srdœbu na Jeruzalem?”
odurnosti koje oni çine.” 9 On mi odgovorio: “Krivnja Izraelove
14 Nato me odveo na ulaz sjevernih vrata kuøe i Judine velika je preko svake
Gospodinova doma. Tu su sjedile œene i mjere. Zemlja je puna krvi i grad je pun
plakale za Tamuzom. nasilja, jer govore: ‘Gospodin je ostavio
15 Onda mi je on rekao: “Vidiæ li, sine ço- zemlju,’ i ‘Gospodin ne vidi’.
567 Ezekiel
10 Zato moje moje oko neøe imati milo- kotaçi se nisu odmicali od njihove
sråa i neøu ætedjeti, nego øe pasti nji- strane.
hova djela na glavu njihovu.’ ” 17 Kad bi oni stali, zastali su i kotaçi. Kad
11 Onda çovjek, koji je bio odjeven u bi se oni podizali, podigli su se i kotaçi s
laneno platno i imao pribor pisarski uz njima, jer je duh biøa bio u njima.
bedricu, donese vijest: “Uçinio sam, 18 Slava Gospodinova je ostavila prag
kako si mi zapovjedio.” doma i zauzela svoje sjediæte nad keru-
binima.
Kerubini spale grad Jeruzalem. Bog ostavlja dom 19 Onda zamahnuli su kerubini krilima
10 Vidio sam dalje na nebeskom svodu
koji je bio nad glavom kerubina,
neæto kao safir kamen; neæto æto je bilo
svojim i podigli se od zemlje pred mojim
oçima. Kad su polazili, i kotaçi su krenu-
li zajedno s njima; stali su na Istoçnim
po izgledu kao prijestolje, a pokazalo se vratima Gospodinova doma, a odozgor
nad njima. nad njima bila je slava Boga Izraelova.
2 On je rekao çovjeku odjevenom u 20 To su bila ista biøa koja sam pod Bo-
laneno platno: “Uåi u prostor meåu ko- gom Izraelovim veø bio vidio na rijeci Ke-
taçima pod kerubinima i napuni svoje baru; sada sam znao da su to bili
ruke œivim ugljevljem iz prostora meåu kerubini.
kerubinima i prospi ga na grad!” On je 21 Svako je imalo çetiri lica i çetiri krila;
uæao pred mojim oçima. neæto kao ruka çovjeçja pokazalo se pod
3 A kerubini su stajali na juœnoj strani krilima njihovim.
doma, kad je uæao çovjek. Oblak napuni 22 A prilike lica njihovih, bila su ista lica
unutraænje predvorje. koja sam bio vidio na rijeci Kebaru. Iæli
4 Slava Gospodinova podiœe se od keru- su svaki ravno naprijed.
bina prema pragu doma. Dom se napuni
oblaka, a predvorje je bilo puno svjet- Svræetak bezboœnih glavara. Bog ostavlja grad
losti slave Gospodinove.
5 Lupa kerubinskih krila çula se do u
unutraænjega predvorja kao glas Boga
11 Nato me podigao duh gore i odnio me
na istoçna vrata Gospodinova doma,
æto gledaju na istok sunçani. Na vratima
Svemoønoga kad govori. vidio sam dvadeset i pet ljudi i u njihovoj
6 Kad je on çovjeku odjevenom u laneno sredini opazio sam Jaazaniju, sina
platno bio zapovjedio: “Uzmi ognja iz Azurova, i Pelatiju, sina Benajina, gla-
prostora meåu kotaçima, iz prostora vare naroda.
meåu kerubinima!” Onda je on uæao i 2 Gospodin mi je rekao: “Sine çovjeçji to
stade uz jedan kotaç. su ljudi koji smiæljaju nesreøu i daju zao
7 I jedan kerubin, iz prostora meåu ke- savjet u tom gradu.
rubinima pruœi svoju ruku k ognju æto je 3 Oni govore: ‘Nisu li tek nedavno sagra-
bio meåu kerubinima, uzeo i dao ga u åene kuøe? Grad je lonac, a mi smo
ruke onomu koji je bio odjeven u laneno meso.’
platno; ovaj je to primio i iziæao. 4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, o
8 Onda se pokazalo na kerubinima neæto sine çovjeçji!”
kao ruka çovjeçja pod krilima njihovim 5 Onda je doæao Duh Gospodinov na
9 Vidio sam çetiri kotaça pokraj kerubi- mene i rekao mi: “Kaœi: Ovako govori
na, po jedan kotaç pokraj svakoga keru- Gospodin: ‘Tako govorite, o kuøo Izraelo-
bina. Kotaçi su izgledali kao krizolit. va, i znam dobro misli æto se raåaju u
10 Na oçi bila su sva çetiri kotaça jed- vama.
naka, kao da bi bio kotaç u kotaçu. 6 Mnoge ste izmeåu sebe pobili u tom
11 Kad bi se kretali, iæli su se na bilo koju gradu i napunili ste ulice njegove pobi-
od çetiri strane. Nisu skretali kad bi iæli; jenima.’
iæli su uvijek u pravcu kojim je iæao 7 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Od
prednji kotaç, nisu skretali kad su iæli. vas pobijeni, æto poubijali ste ih u sredini
12 Cijelo njihovo tijelo, leåa njihova, nji- grada, oni su meso, a on je lonac. A vas
hove ruke i krila njihova kao i kotaçi, sva øu izvesti iz sredine njegove.
çetiri, bili su puni oçiju svuda unaokolo. 8 Bojite se maça, a ja øu maç pustiti na
13 Kotaçi su se zvali, kako sam çuo na vas,’ govori Gospodin Bog.
svoje uæi, “Pokretaç.” 9 ‘Izbacit øu vas iz toga grada i dat øu vas
14 Svako je biøe imalo çetiri lica: prvo lice u ruke strancima i izvræit øu na vama
volujsko, drugo lice çovjeçje, treøe lice presudu.
lavlje, çetvrto lice orlovsko. 10 Od maça øete pasti. Na meåi Izraelo-
15 Kerubini se podigli. To je bilo isto biøe voj sudit øu vam i spoznat øete da sam ja
koje sam bio gledao na rijeci Kebaru. Gospodin.
16 Kad bi iæli kerubini, trçali su i kotaçi 11 Ovaj grad neøe vam biti lonac niti øete
uz njih, i kad bi kerubini zamahnuli vi biti u njemu meso. Na meåi Izraelovoj
krilima svojim da se podignu od zemlje, sudit øu vam.
Ezekiel 568
12 Onda øete spoznati da sam ja Gospo- Putuj od jednoga mjesta do drugoga na
din, po çijim propisima niste hodili i çijih njihove oçi! Moœda øe razumjeti to, iako
zapovijedi niste izvræavali. Dapaçe, su rod nepokoran.
radili ste po obiçajima neznaboœaçkih 4 Iznesi putni zaveœljaj svoj po danu na
naroda oko vas.’ ” njihove oçi! Ti sam izaåi uveçer na njiho-
13 Dok sam tako prorokovao, umro je ve oçi kao onaj æto ide u zarobljeniætvo!
Pelatija, sin Benajin. Onda sam pao 5 Na njihove oçi prokopaj prodor kroz zid
niçice na svoje lice, povikao u sav glas i i proåi kroz nju!
rekao sam: “Ah, Gospodin Boœe, hoøeæ li 6 Na njihove oçi uzmi na ramena putni
sasvim uniætiti ostatak Izraelov?” zaveœljaj svoj i iznesi ga po mraku! Pri-
14 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako tom pokrij svoje lice i ne gledaj na tu
govoreøi: zemlju, jer te çinim znakom çudesnim za
15 “Sine çovjeçji, tvoja braøa, tvoji kuøu Izraelovu.”
roåaci, tvoji sunarodnjaci i sva kuøa Iz- 7 Uçinio sam tako kako mi je bilo zapo-
raelova, svi su oni o kojima govore sta- vjeåeno. Imovinu svoju iznio sam po
novnici jeruzalemski: ‘Oni su daleko od danu kao putni zaveœljaj jednoga zarob-
Gospodina, nama je zemlja dana u pos- ljenika. Uveçer sam prokopao rukom
jed.’ prodor kroz zid i iziæao sam po mraku.
16 Zato kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Na pleøima sam nosio putni zaveœljaj
Bog: Jest, ja sam ih odveo u daljinu svoj na njihove oçi.
meåu neznaboœaçke narode i razasuo ih 8 Drugoga jutra doæla mi je rijeç Gospo-
u zemlje i u zemljama u koje su doæli po- dinova, ovako govoreøi:
stao sam im samo malo predmet svetoga 9 “Sine çovjeçji, nije li ti rekla kuøa Izra-
ætovanja.’ elove, rod nepokoran: ‘æto radiæ tu?’
17 Zato kaœi: ‘Ovako govori Gospodin 10 Navijesti im: ‘Ovako govori Gospodin
Bog: Skupit øu vas iz naroda i pokupit øu Bog: Na vladara se odnosi presuda Boœja
vas iz zemalja kamo ste bili razasuti i dat protiv Jeruzalema i protiv cijele kuøe
øu vam opet zemlju Izraelovu.’ Izraelovoj æto prebiva ondje.’
18 Oni øe doøi ondje i uklonit øe iz nje sve 11 Kaœi: ‘Ja sam za vas çudesni znak.
njezine grozote. Kako sam uçinio, tako øe im biti. Putovat
19 Dat øu im drugo srce i novi duh stavit øe u progonstvo, u ropstvo.’
øu u nutrinu njihovu. Izvadit øu iz nji- 12 Poglavar u njihovoj sredini uzet øe za-
hova tijela kameno srce i dat øu im srce veœljaj na svoja pleøa i iziøi po mraku.
od mesa, Prokopat øe se zid da ga iznesu. On øe
20 da hode po mojim zakonima i briœno pokriti svoje lice da ne vidi zemlje svojim
drœe moje propise. Oni øe biti moj narod i oçima.
ja øu biti njihov Bog. 13 Ali øu mu razapeti mreœu svoju i uh-
21 A onima kojima srce ostaje privrœeno vatit øe se u zamku moju. Odvest øu ga u
idolskim grozotama, platit øu njihov put Babilon, u zemlju Kaldejaca Ali je neøe
na njihovu tijelu,” govori Gospodin Bog. vidjeti, a ondje øe umrijeti.
22 Nato zamahnuli su kerubini krilima 14 A svu okolicu njegovu, pomoønike
svojim, s kotaçima uz njih. Odozgor nad njegove i sve ratne çete njegove razasut
njima bila je slava Boga Izraelova. øu na sve vjetrove i trgnut øu maç za
23 I podiœe se slava Gospodinova iz po- njima.
druçja grada i stade na gori koja leœi na 15 Oni øe spoznati da sam ja Gospodin
istoçnoj strani grada. kad ih razaspem meåu narode i razag-
24 A mene podigao duh gore i odnio me u nam po zemljama.
viåenju duhom Boœjim natrag u Kaldeju 16 Ali øu neke od njih ostaviti od maça,
k prognanicima. A viåenje koje sam bio od gladi i od kuge da pripovijedaju svoje
gledao iæçeznu od mene. grozote meåu narodima u koje doåu i da
25 Ja sam iskazao prognanicima sve ri- i ovi spoznaju, da sam ja Gospodin.”
jeçi Gospodinove koje je on objavio 17 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako
viåenjem. govoreøi:
18 “Sine çovjeçji, jedi svoj kruh u strahu
Odvoåenje kralja i naroda i pij svoju vodu u drhtanju i strepnji!
12 Nato mi je doæla rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, ti prebivaæ usred roda
19 Navijesti narodu u zemlji: ‘Ovako go-
vori Gospodin Bog o stanovnicima jeru-
zalemskim u zemlji Izraelovoj: ‘U
nepokorna æto ima oçi da vidi, a ipak ne tjeskobi øe jesti svoj kruh i u oçajanju øe
vidi, ima uæi da çuje, a ipak ne çuje. Za- piti svoju vodu, jer øe se zemlja opus-
ista, oni su rod nepokoran. toæiti, ostat øe bez svega æto je u njoj,
3 Zato, sine çovjeçji, spremi si putni za- zbog bezboœnosti svih stanovnika njez-
veœljaj, kao putni zaveœljaj jednoga zar- inih.
obljenika i idi po danu na njihove oçi! 20 Napuçeni gradovi opustjet øe i zemlja
569 Ezekiel
øe postati pustoæ. Tako øete spoznati da onda øe spoznati da sam ja Gospodin
sam ja Gospodin.’ ” Bog.
21 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako 10 Zato, jer vode moj narod u zabludu
govoreøi: kad govore: ‘Mir’ a mira nema. Kad grade
22 “Sine çovjeçji, kakve to prazne rijeçi zid koriste loæu œbuku.
govorite u zemlji Izraelovoj? Govori se: 11 Kaœi onima koji hoøe upotrijebiti loæu
‘Prolaze dani, a od proroçanstva nema œbuku, da øe zid pasti. Doøi øe pljusak,
niæta.’ velika øe zrna tuçe pasti, bura øe navaliti
23 Zato im kaœi: ‘Ovako govori Gospodin i sruæiti zid.
Bog: Uçinit øu kraj tim praznim rijeçima. 12 Kad onda padne zid, neøe li vam se
Neøe se one viæe govoriti u Izraelu.’ Da- reøi: ‘Gdje je œbuka kojom ste ga mazali?’
paçe im kaœi: ‘Blizu su dani i rijeçi svih ”
proroçanstava; 13 Zato ovako govori Gospodin Bog:
24 Jer ubuduøe neøe viæe biti u kuøi Izra- “Pustit øu u svojem gnjevu da navali
elovoj laœna viåenja i varava proroçan- bura, pljusak øe pasti u srdœbi mojoj, i
stva. zrna øe tuçe padati u jarosti mojoj da
25 Jer ja, Gospodin, govorim rijeç koju uniætim.
govorim, ispunit øe se bez odgode. Jest, 14 Sruæit øu zid koji ste namazali loæom
u danima vaæim, o rode nepokorni, œbukom. Sruæit øu ga na zemlju da øe mu
uçinit øu da doåe rijeç, a da se i ispuni,” se otkriti temelj. On øe pasti i vi øete s
govori Gospodin Bog. njim propasti. Onda øete spoznati da
26 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako sam ja Gospodin.
govoreøi: 15 Jest, ja øu izvræiti svoju srdœbu na
27 “Sine çovjeçji, eto, kuøa Izraelova go- zidu i na onima koji su ga mazali loæom
vori: ‘Viåenje koje taj gleda ispunit øe se œbukom, i reøi øu vam: ‘Nema zida, nema
tek nakon mnogo dana; on prorokuje za onih koji su ga mazali,
daleko vrijeme.’ 16 proroka Izraelovih, koji prorokuju o
28 Zato im kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Jeruzalemu i vide mu viåenja spasenja,
Bog: Nijedna moja rijeç neøe se duœe a spasenja nema,’ govori Gospodin Bog.
odgaåati, nego rijeç koju govorim ispu- 17 A ti, sine çovjeçji, upravi svoje lice pre-
nit øe se,’ govori Gospodin Bog. ma køerima svojega naroda, koje proro-
kuju iz svojega vlastitog maætanja!
Protiv laœnih proroka i proroçica Prorokuj protiv njih
13 Nato mi je doæla rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, prorokuj protiv proroka
18 i kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Bog:
Teæko onima koji æiju çarobne vrpce za
sve ruçne zglobove i prave çarobne kape
Izraelovih, koji tu prorokuju! Kaœi oni- za glave svakoga rasta da love duæe.
ma, koji prorokuju iz svojega vlastitog Lovite duæe mojega naroda, a drœite ih za
maætanja: ‘Çujte rijeç Gospodinovu!’ ” sebe u œivotu.
3 Ovako govori Gospodin Bog: “Teæko lu- 19 Oskvrnjujete me kod mojega naroda
dim prorocima koji idu za svojim vlas- za æaku jeçma i za zalogaj kruha kad ubi-
titim duhom, a nisu niæta gledali! jate duæe koje ne trebaju umrijeti, i drœi-
4 Proroci su tvoji, Izraele, kao lisice u ru- te u œivotu duæe koje ne trebaju œivjeti,
æevinama! pri çemu laœete mojem narodu koji rado
5 Ne skaçete u prokop da ga zazidate u sluæa laœ.’
obranu Izraelove kuøe da se odrœi u boju 20 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo,
u dan Gospodinov. ja øu postupati protiv vaæih çarobnih
6 Gledaju laœ i prorokuju prijevaru kad vrpci kojima lovite duæe kao ptice i
god navjeæøuju: ‘Govori Gospodin,’ istrgat øu ih s ruku vaæih i pustit øu kao
premda ih ne æalje Gospodin. Ipak ptice duæe koje hoøete uloviti.
çekaju da bi im se rijeç ispunila. 21 Poderat øu vaæe çarobne kape i izbavit
7 Nisu li varava viåenja koja gledate i øu svoj narod iz vaæih ruku. Neøe viæe biti
laœna proroçanstva koja izriçete? Vi gov- kao plijen u vaæim rukama. Tako øete
orite: ‘Govori Gospodin,’ a ja ipak nisam spoznati da sam ja Gospodin.
govorio?” 22 Jer ste oœalostili laœju srce pravedni-
8 Zato ovako govori Gospodin Bog: “Jer je ka, premda ga ja nisam htio oœalostiti, i
to æto govorite varka i to æto gledate laœ, jer ste krijepili ruke bezboœniku, da se ne
zato evo mene na vas,” govori Gospodin vrati sa svojega opakog puta, da ostane
Bog. u œivotu.
9 “Zato øe moja ruka doøi na proroke koji 23 Zato neøete viæe gledati varke i neøete
gledaju praznu opsjenu i prorokuju laœ. viæe vraçati. Ja øu izbaviti svoj narod iz
Neøe pripadati zajednici mojega naroda i vaæih ruku i vi øete spoznati da sam ja
u imenik Izraelove kuøe neøe biti za- Gospodin.’ ”
pisani. U zemlju Izraelovu neøe doøi;
Ezekiel 570
Sud Boœji nad Jeruzalemom njezinoj sredini, tako ja œiv bio, govori
14 Nato su doæli k meni neki od starje-
æina Izraelovih i sjeli pred mene.
2 Onda mi je doæla rijeç Gospodinova,
Gospodin Bog, oni ne bi izbavili ni sinova
ni køeri; oni bi se jedino izbavili, a zemlja
bi postala pustinja.
ovako govoreøi: 17 Ili ako bih pustio maç na onu zemlju i
3 “Sine çovjeçji, ovi su ljudi opet privinuli zapovjedio: Maç neka proåe tu zemlju, i
idole k srcima svojim i stavili ih pred ako bi iz nje iskorijenio ljude i œivotinje,
sebe da navuku na sebe svoju prijaænju 18 i ako bi se ona tri çovjeka nalazila u
krivnju. Zar da pustim da me sad pitaju njezinoj sredini, tako ja œiv bio, govori
sa savjet? Gospodin Bog. Oni ne bi izbavili ni sinova
4 Zato im javi i kaœi im: Ovako govori Gos- ni køeri, nego bi se samo oni sami iz-
podin Bog: ‘Svaki od Izraelove kuøe koji bavili.
se opet okrenuo svojim idolima i ætovao 19 Ili ako bih pustio kugu u onu zemlju i
grozotu i navukao na se svoju prijaænju svoju srdœbu izlio na nju krvlju da iskori-
krivnju, a ipak doåe proroku, ja, Gospo- jenim u njoj ljude i stoku,
din, odgovorit øu mu za mnoætvo idola 20 i ako bi se Noa, Daniel i Job nalazili u
njegovih, njoj, ne bi oni tako ja œiv bio, govori Go-
5 da uhvatim kuøu Izraelovu za srce, jer spodin Bog, izbavili ni sina ni køeri, nego
se odvratila od mene po svakojakim svo- bi pravednoæøu svojom izbavili samo
jim idolima.’ sebe same.”
6 Zato kaœi kuøi Izraelovoj: Ovako govori 21 Jer ovako govori Gospodin Bog: “Ko-
Gospodin Bog: ‘Pokajte se i okrenite se od liko øe viæe biti kad pustim svoje çetiri zle
svojih idola, i okrenite svoje lice od svih kazne na Jeruzalem: maç, glad, divlje
svojih odurnosti! zvijeri i kugu, da iz njega iskorijenim
7 Jer svakomu od Izraelove kuøe i od ljude i stoku?
stranaca koji se zadrœavaju u Izraelu, 22 Gle, ipak øe se u njemu izbaviti jedan
koji otpadne od mene i opet se okrene k ostatak, zaista, sinovi i køeri iziøi øe iz
idolima i ætuje grozotu i navuçe na se njega. Oni øe ovamo doøi k vama i vidjet
svoju prijaænju krivnju, pa ipak doåe k øete njihov put i njihova djela. Onda øete
proroku da me upita preko njega, njemu se utjeæiti za zlo æto sam ga pustio na Je-
øu ja, Gospodin, sam odgovoriti. ruzalem, za sve æto sam pustio na njega.
8 Upravit øu svoje lice protiv takva çovje- 23 Oni øe vas utjeæiti kad vidite njihov
ka i uçinit øu od njega primjer i prispo- put i njihova djela. Tako øete spoznati da
dobu, iskorijenit øu ga iz svojega naroda. nisam bez uzroka uçinio æto sam god
Onda øete spoznati da sam ja Gospodin.’ uçinio tomu gradu,” govori Gospodin
9 Ako li se prorok dao zavesti i odgovori Bog.
æto ja, Gospodin, zaveo sam toga pro-
roka. Ja øu pruœiti svoju ruku protiv Pjesma o vinovoj lozi
njega i iskorijenit øu ga iz svojega naroda
Izraela.
10 Obojica øe okajati svoju krivnju.
15 Tada mi je doæla rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, æto je drvo vinove loze
Krivnja onoga koji pita isto je tako velika prema svakom drugom drvu koje se
kao krivnja prorokova, nalazi meåu stablima u æumi?
11 da viæe kuøa Izraelova ne odstupi od 3 Uzima li se od nje drvo da se napravi
mene i da se viæe ne uprlja svakojakim neka stvar, ili sei od nje naprav klin da se
grijesima svojim, nego da bude moj objesi o njemu kakva posuda?
narod i ja da budem njihov Bog,’ ” govori 4 I kad se baci u oganj da izgori, i kad
Gospodin Bog. oganj spali oba njezina kraja i sredinu
12 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako joj izgori, moœe li joæ çemu posluœiti?
govoreøi: 5 Kad se nije mogla upotrijebiti ni za
13 “Sine çovjeçji, ako bi koja zemlja sa- kakav rad, dok je joæ bila cijela, koliko øe
grijeæila protiv mene i poçinila vjerolom- se joæ manje upotrijebiti za kakav rad
stvo, i ja onda pruœio svoju ruku protiv kad je oganj proœdere i izgori.
nje i slomio joj ætap kruha, pustio na nju 6 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Kako
glad i poubijao u njoj ljude i stoku. sam odredio vinovu lozu meåu stablima
14 I ako bi u njezinoj sredini bila ova tri u æumi za oganj da je pojede, tako øu
çovjeka: Noa, Daniel i Job, oni bi praved- uçiniti sa stanovnicima jeruzalemskim.
noæøu svojom izbavili samo sebe same, 7 Upravit øu svoje lice protiv njih: ognju
govori Gospodin Bog. su utekli, ali øe ih oganj proœdrijeti.
15 Ako bih pustio u zemlju divlje œivoti- Onda øete spoznati da sam ja Gospodin,
nje i one je opustjele, te bi postala pus- kad okrenem svoje lice protiv njih.
tinja kojom viæe nitko ne bi prolazio zbog 8 Tako øu uçiniti njihovu zemlju pusti-
divljih œivotinja, njom, jer su nastavili s nevjerom,’ govori
16 i ako bi se ona tri çovjeka nalazila u Gospodin Bog.
571 Ezekiel
Vjerolomstvo Jeruzalema, kazna i pomilovanje si ih njima. Ulje moje i k∑d moj prinijela
16 I opet mi je doæla rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, prikaœi Jeruzalemu nje-
si njima.
19 I jelo moje æto sam ti ga dao, bijeli
kruh, ulje i med, çim sam te hranio,
gove grozote, prinijela si njima za ugodni miris. Jest,
3 i kaœi: Ovako govori Gospodin Bog Je- bilo je, govori Gospodin Bog.
ruzalemu: ‘Tvoj poçetak i tvoj rod iz zem- 20 da si uzimala svoje sinove i køeri, koje
lje su Kanaanaca; otac je tvoj Amorejac, si mi rodila, i njih si klala da ih proœderu.
a tvoja majka Hitejka. Malo ti je bilo bludniætva tvojega,
4 A o tvojem roåenju, na dan kad si se 21 te si djecu moju klala i davala ih da
rodila nije ti odrezan pupak, nisi çistom prolaze kroz vatru?
vodom oprana, ni solju natrvena ni pe- 22 Uza sve svoje grozote i krivoboætva
lenama povijena. nisi se spominjala dana mladosti svoje
5 Oko na tebe nije pripazilo da ti uçini kad si bila gola i naga i valjala se u krvi
takve stvari i da ti se smiluje, nego si bila svojoj.
baçena na zemlju kad si se rodila, tako 23 Onda je bilo tako da poslije svih tvojih
su malo cijenili tvoj œivot. opakih djela—Teæko, teæko tebi, govori
6 Onda sam proæao pokraj tebe i vidio te Gospodin Bog.
gdje se valjaæ u svojoj krvi i rekao sam ti 24 Onda si sagradila sebi svetiæta i pod-
u tvojoj krvi: Jest, rekao sam ti u tvojoj igla idolske uzvisine na svim ulicama.
krvi: ‘Ostani na œivotu!’ 25 Na svim raskræøima sagradila si sebi
7 Uçinio sam te bez broja poput trave u idolsku visinu, nagrdila si svoju ljepotu,
polju. Ti si rasla i postala velika i doæla si predavala se svakomu koji bi prolazio, i
do pune ljepote. Prsa su tvoja ojaçala, tjerala si sve gore sa svojim vjerolom-
kosa je tvoja jako izrasla, ali si bila joæ stvom.
uvijek gola i naga. 26 Drœala si se s Egipøanima, svojim
8 Onda sam proæao pokraj tebe i vidio te. poœudnim susjedima, i tjerala si sve gore
Gle, vrijeme ljubavi bilo je za te! Raæirio sa svojim vjerolomstvom, da bi me ozlo-
sam svoj ogrtaç na tebe i pokrio tvoju jedila.
golotinju. Zakleo sam se tebi i uçinio 27 Onda sam podigao svoju ruku na tebe
savez s tobom, govori Gospodin Bog, i ti i suzio dio tvoj i predao te bijesu tvojih
si postala moja. neprijateljica, køerima Filistejaca, koje
9 Onda sam te oprao vodom, isprao s su se stidjele tvojega nevjerna puta.
tebe krv tvoju i pomazao te uljem. 28 Iæla si s Asircima, jer se nisi nasitila. A
10 Odjenuo sam te u vezenu haljinu, dao kad si s njima zlo çinila, opet se joæ nisi
ti obuøu od koœe morske krave, opasao nasitila.
te pojasom od tanka platna i zastro te 29 Joæ si gore tjerala s trgovaçkom zem-
svilenim pokrivalom. ljom Kaldejom i opet se joæ nisi nasitila.
11 Nakitio sam te nakitom, stavio ti na- 30 Kako je ipak iznemoglo tvoje srce, go-
rukvice na ruke i ogrlicu oko vrata. vori Gospodin Bog, kad si sve to uçinila
12 I nakitio sam ti nos, stavio sam ti nau- æto çini najgora bludnica.
ænice u uæi i sjajnu krunu stavio sam ti 31 Kad si gradila svetiæta na svim ras-
na glavu. kræøima i podizala sebi idolske uzvisine
13 Tako si bila okiøena zlatom i srebrom. na svim ulicama. Pritom nisi bila ni kao
Odjeøa je tvoja bila tanko platno, svila i najgora bludnica, jer nisi traœila sramot-
vezena tkanina. Jela si bijeli kruh, med i nom plaøu,
ulje, postala si vrlo lijepa i prispjela si do 32 nego kao œena preljubnica, koja mje-
kraljevske çasti. sto svojega muœa uzima tuåe.
14 Glas o tvojoj ljepoti prodro je meåu 33 Inaçe se daje svim bludnicama plaøa,
neznaboœaçke narode, jer je bila sjajna u a ti si davala darove svim svojim ljubav-
mojemu nakitu æto sam ga stavio na nicima i mamila si ih darovima da ti do-
tebe, govori Gospodin Bog. laze sa svih strana na opaka tvoja djela.
15 Ali si se ti zanijela svojom ljepotom i 34 Tako je u tebe, u tvojim opakim djeli-
svojem glasu si nanijela sramotu. Sva- ma, bilo naopako prema drugim œena-
komu koji bi prolazio ponudila si se za ma. Ti nisi bila traœena za opaka djela,
zlo djelo i predala mu se. nego si ti davala plaøu, a tebi se nije
16 Uzela si od svojih haljina, napravila davala plaøa. Tako je u tebe bilo naopa-
od njih æarene idolske uzvisine i çinila ko.
zlo s njima, kako nikada nije bilo niti øe 35 Zato, nevjernice, çuj rijeç Gospodi-
biti. novu!
17 Uzela si nakite svoje od zlata i srebra 36 Ovako govori Gospodin Bog: Jer si bila
æto sam ti ih dao, i napravila si iz toga bezobrazna i sramotna pred svojim lju-
sebi muæke idole, koje si ætovala. bavnicima u razuzdanim svojim djelima
18 Uzela si vezene svoje haljine i zaodjela i pred svim svojim gadnim idolima i to
Ezekiel 572
zbog krvi svoje djece, koju si im dala, svoje sestre svim grozotama æto si ih uçi-
37 Zato, evo, ja øu skupiti sve ljubavnike nila.
tvoje, kojima si uœivala, sve koje si imala 52 Ti koja si istupila za svoje sestre sada
rado, sa svima onima koje nisi voljela. nosi svoju sramotu! Po tvojim grijesima,
Jest, skupit øu ih sa svih strana pred to- kojima si ti gore sagrijeæila od njih, stoje
bom i iznijet øu pred njih tvoju golotinju, one pravednije nego ti. Ti se sada stidi i
i oni øe vidjeti svu tvoju sramotu. nosi sramotu svoju, jer si opravdala
38 Sudit øu ti kako se sudi preljubni- svoje sestre!
cama i krvnicima, i pustit øu na tebe 53 Ja øu okrenuti sudbinu njihovu, sud-
svoju srdœbu i svoju ljubomoru. binu Sodome i køeri njezinih i sudbinu
39 Predat øu te u njihove ruke. Oni øe ra- Samarije i køeri njezinih. Onda øu okre-
zoriti svetiæta tvoja i raskopati idolske nuti i sudbinu tvoju meåu njima,
uzvisine tvoje, svuøi øe haljine s tebe, 54 da nosiæ sramotu svoju i da se stidiæ
oduzet øe ti krasni nakit tvoj i ostavit øe za sve ono æto si uçinila i da im budeæ
te golu i nagu. utjeha.
40 Onda øe dovesti na tebe zajednicu, 55 Tvoja sestra Sodoma i njezine køeri i
kamenovat øe te i sasjeøi te maçevima Samarija i njezine køeri vratit øe se u
svojim na komade. svoje prijaænje stanje. I ti i tvoje køeri
41 Popalit øe tvoje kuøe ognjem i izvræit vratit øete se opet u svoje prijaænje
øe na tebi presudu pred oçevima mnogih stanje.
œena. Tako øu uçiniti kraj tvojem vjer- 56 Nije li bilo ime Sodome, sestre tvoje,
olomstvu, i neøeæ viæe davati plaøe za gri- kao straæan primjer u tvojim ustima u
jehe. vrijeme oholosti tvoje,
42 Kada utiæam svoju jarost na tebi, 57 prije nego se otkrila tvoja zloøa, kako
onda øe se revnost mojega gnjeva uklo- je sada, kada si na sramotu sirijskim
niti od tebe; umirit øu se i neøu se viæe køerima i svim unaokolo, i køerima fil-
gnjeviti. istejskim, koje te preziru naokolo.
43 Jer se nisi spominjala dana mladosti 58 Svoju sramotu i svoje grozote moraæ
svoje i draœila si me na gnjev svim ovim sada sama nositi, govori Gospodin Bog.
stvarima, zato øu ti tvoj put platiti na 59 Jer ovako govori Gospodin Bog: Uçinit
vlastitom tijelu, govori Gospodin Bog. øu ti kako si ti uçinila kad si prezrela za-
Neøeæ çiniti bestidnosti pokraj svih svo- kletvu i prekræila zavjet.
jih odurnosti. 60 Ali øu se ja sjetiti svojega zavjeta s to-
44 Eto, svaki koji pravi rugalicu, rugat øe bom u dane mladosti tvoje i napravit øu s
ti se: ‘Kakva majka, takva køi!’ tobom vjeçni zavjet.
45 Ti si prava køi svoje majke, koja je od 61 Onda øeæ se puna stida sjetiti svojih
sebe odbacila svojega muœa i svoju putova kad ti uzmem tvoje starije i
djecu. Ti si prava sestra svojih sestara, mlaåe sestre i dadem ti ih za køeri, ali ne
koje su od sebe odbacile svoje muœeve i na temelju vjernosti tvojega zavjeta.
svoju djecu. Vaæa je majka Hitejka i vaæ je 62 Jest, ja øu napraviti svoj zavjet s to-
otac Amorejac. bom i ti øeæ spoznati, da sam ja Gospo-
46 Tvoja velika sestra jest Samarija sa din,
svojim køerima, koja prebiva s lijeve 63 da se puna stida spomeneæ toga i ne
strane tebi. A tvoja mala sestra, koja otvoriæ viæe svojih usta od stida, kad ti
prebiva s desne strane tebi, jest Sodoma oprostim sve æto si uçinila,” govori Go-
sa svojim køerima. spodin Bog.
47 Ti nisi hodila njihovim putovima i nisi
çinila onakve grozote kao one, ali samo Sudbina kuøe Davidove
koji çasak, onda si çinila gore negoli one
u svim svojim djelima.
48 Tako ja œiv bio, govori Gospodin Bog,
17 I doæla mi je rijeç Gospodinova, go-
voreøi:
2 “Sine çovjeçji, zadaj kuøi Izraelovoj za-
ni Sodoma, tvoja sestra, i njezine køeri gonetku i predloœi joj prispodobu!
nisu takvo æto çinile kako si çinila ti sa 3 Kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Bog: Orao
svojim køerima. velik s krilima velikim, s mahaljkama
49 Evo, ovo je bila krivnja Sodome, sestre dugim, pun perja æarena, doæao je na
tvoje: oholost, sitost i bezbriœan mir im- Lebanon i uzeo vrh cedrov.
ale su ona i njezine køeri, ali nisu uzi- 4 Odlomio najgornju mladicu, odnio ju u
male za ruku siromaha i ubogih. zemlju trgovaçku i stavi ju u grad trgov-
50 One su postale ohole i çinile su gro- açki.
zote preda mnom. Stoga sam ih uklonio 5 Onda uzeo sjemena one zemlje i zasa-
kako sam vidio da je dobro dio ga u njivu, stavi ga kao kakvu vrbu
51 I Samarija nije poçinila ni polovicu pokraj obilne vode.
tvojih grijeha. Ti si poçinila viæe 6 I izraste i od niska rasta postane bujni
odurnosti negoli one i tako si opravdala trs. Loze njegove su se pruœale k njemu,
573 Ezekiel
a korijenje njegovo ostalo pod njim. Tako njegovim çetama od maça øe pasti, a koji
je postao trs, pustio mladice i potjerao ostanu, razasut øe se u sve vjetrove.
lozu. Tako øete spoznati da sam ja, Gospodin,
7 A bio je joæ jedan drugi orao velik s to rekao.”
krilima velikim i perjem jakim i gle, taj 22 Ovako govori Gospodin Bog: “Uzet øu
çokot pruœi za njim korijenje svoje i neæto od vrha toga visokoga cedra i posa-
grane svoje potjera prema njemu da bi dit øu ga. Od najgornje mladice odlomit
ga napajao viæe negoli brazda u kojoj je øu njeœnu grançicu i zasadit øu je na gori
bio zasaåen. visokoj, uzdignutoj.
8 A ipak je bio zasaåen na dobru tlu, kraj 23 Na visokoj gori Izraelovoj zasadit øu
obilne vode, da tjera lozu i raåa rod i je. Ona øe potjerati grane i donijeti plod i
bude krasan trs. postat øe krasan cedar. Svakojake ptice
9 Zato kaœi: Ovako govori Gospodin Bog: stanovat øe pod njim; gnijezdit øe se u
Moœe li napredovati? Neøe li mu onaj sjeni grana njegovih.
orao poçupati korijenje i rod mu odsjeøi 24 Onda øe sva stabla poljska spoznati
tako da mu se posuæe sve mlade grane? da sam ja Gospodin, snizio visoko drvo i
On øe se posuæiti i neøe trebati silne uzvisio nisko drvo, da sam posuæio zele-
miæice i mnogoga naroda da ga iæçupa iz no drvo i uçinio da zazeleni suho drvo.
korijenja njegova.’ Ja, Gospodin, to kaœem i izvræujem.”
10 Æto, posaåen je, ali hoøe li napredo-
vati? Neøe li se posuæiti kad ga dohvati Bog sudi svakoga çovjeka po njegovim djelima
vjetar istoçnjak? U brazdi u kojoj je
iznikao posuæit øe se.’ ”
11 Onda mi je doæla rijeç Gospodinova,
18 I opet mi je doæla rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Kako dolazite do toga da u zemlji Izra-
ovako govoreøi: elovoj imate u ustima ovu rijeç pod-
12 “Kaœi tomu rodu nepokornom: ‘Ne rugljivu: ‘Kiselo groœåe jeli su oçevi, a
znate li æto znaçi ovo?’ Kaœi im: ‘Evo, ba- djeci utrnuli zubi?’
bilonski kralj doåe u Jeruzalem, zarobio 3 Tako ja bio œiv, govori Gospodin Bog,
mu kralja s glavarima njegovim i odveo nitko od vas neøe viæe u Izraelu imati u
ih sebi u Babilon. ustima tu rijeç podrugljivu.
13 I uzeo jednoga iz roda kraljevskoga, 4 Gle, sve duæe pripadaju meni; duæa oca
napravio savez s njim i obvezao ga zakle- kao duæa sina, pripadaju meni. Duæa
tvom. Velikaæe zemlje uzeo sobom, koja grijeæi poginut øe.
14 da ostane oslabljena kraljeva moø i da 5 Ako je tko pravedan i çini pravo i pra-
se ne podigne, nego da drœi savez s njim i vdu;
stoji. 6 na gorama ne jede œrtvenog mesa i svo-
15 Ali on se pobunio protiv njega i poslao jih oçiju ne podiœe k idolima Izraelove
poslanike u Egipat da mu je dao konja i kuøe, sa œenom svojega bliœnjega ne gri-
mnogo ratnoga naroda. Hoøe li biti sre- jeæi i prema œeni çuva zakone çistoøe.
tan? Hoøe li zdrav iziøi koji uçini tako? 7 Nikoga ne tlaçi, duœniku zalog njegov
Hoøe li zdrav iziøi koji kræi savez? vraøa, ne globi, svoj kruh daje gladnomu
16 Tako ja œiv bio, govori Gospodin Bog, u i odijeva gologa.
mjestu onoga kralja koji ga je uçinio kra- 8 Ne daje novaca pod lihvu, ne uzima ka-
ljem, çiju je zakletvu prezreo, çiji je savez mate, od nepravde usteœe svoju ruku, iz-
prekræio, kod njega øe u Babilonu umri- meåu çovjeka i çovjeka sudi poæteno.
jeti. 9 Po zakonima mojim hodi i moje pravne
17 A faraon mu neøe u ratu pomoøi s ve- propise drœi vjerno, taj je pravedan, on øe
likom vojskom i mnogim narodom kad œivjeti, govori Gospodin Bog.
se iskopaju opkopi i posagrade kule, da 10 Ako tko ima sina silovita, koji pro-
pogubi mnoge ljude. lijeva krv i çini one grijehe,
18 Jer je prezreo zakletvu i prekræio 11 tako sam ne çini sve to, ako taj jede
ugovor, i premda je bio podao ruku, sve œrtveno meso na gorama, obeæçaæøuje
je to uçinio. Stoga neøe pobjeøi odatle.’ ” œenu svojega bliœnjega,
19 Zato ovako govori Gospodin Bog: 12 siromahe i uboge tlaçi, globi, zaloga
“Tako ja œiv bio, platit øu mu na vlastitom ne vraøa, svoje oçi podiœe k idolima, gro-
tijelu zakletvu meni uçinjenu, koju je zote çini,
prezreo, i savez sa mnom zajluçen koji je 13 uzajmljuje pod lihvu i uzima kamatu,
prekræio. hoøe li taj œivjeti? Ne, on neøe œivjeti, jer je
20 Razapet øu nad njim mreœu svoju i uçinio sve te grozote, mora svakako
uhvatit øe se u zamku moju. U Babilon poginuti. On nosi krivnju na svojoj krvi.
øu ga odvesti i ondje øu ga suditi zbog 14 Ako li on ima sina koji vidi sve grijehe
vjerolomstva njegova, kojega je poçinio koje çini njegov otac, i premda ih vidi,
na meni. ipak takvo æto ne çini,
21 Svi njegovi izabrani ratnici u svim 15 koji ne jede œrtvenog mesa na gora-
Ezekiel 574
ma, svojih oçiju ne podiœe k idolima Izra- 31 Odbacite od sebe sve grijehe æto ste ih
elove kuøe, ne grijeæi sa œenom svojega poçinili i naçinite sebi novo srce i novi
bliœnjega, duh, jer zaæto biste pomrli, o kuøo Izra-
16 nikoga ne tlaçi, zaloga ne oduzima, ne elova?
globi, gladnomu daje svoj kruh, gologa 32 Jer meni nije mila smrt onoga koji
odijeva, mora umrijeti, govori Gospodin Bog.
17 od opaçine usteœe svoju ruku, na Obratite se i œivite!
lihvu i kamatu ne uzima, moje pravne
propise drœi i po zapovijedima mojim Tuœaljka nad glavarima
hodi, taj neøe poginuti zbog krivnje svo-
jega oca, nego øe jamaçno œivjeti.
18 Njegov otac koji je tlaçio i druge globio
19 Nadalje poçni tuœaljku nad glavari-
ma Izraelovim
2 I kaœi: ‘Kako je ipak bila tvoja majka
i æto nije bilo dobro çinio je u svojem nar- lavica meåu lavovima! Leœala je usred la-
odu, taj mora poginuti zbog krivnje vova, hranila je mlade svoje!
svoje. 3 Othranila je jedno mladunçe svoje, ono
19 A vi kaœete: ‘Zaæto ne nosi sin krivnje je postalo lav: nauçio je plijen grabiti,
svojega oca?’ Zato, jer je sin çinio pravo i ljude je œderao.
pravdu, drœao sve moje zakone i radio po 4 Narodi su çuli za njega: uhvaøen je bio
njima, zaista, zato øe œivjeti. u jamu njihovu. Odveli su ga u verigama
20 Duæa koja grijeæi, ona øe poginuti. A u egipatsku zemlju.
sin neøe nositi krivnje oçeve i otac neøe 5 Kad je ona vidjela da se prevarila da je
nositi krivnje sinovlje. Pravedniku øe biti nada njezina propala, uzela je drugo
plaøa pravednosti, bezboœniku plaøa mladunçe svoje i othranila ga je za lava.
bezboœnost. 6 On je hodio meåu lavovima, postao je
21 Ako li se bezboœnik odvrati od svih lav: nauçio je plijen grabiti, ljude je
svojih grijeha koje je poçinio i drœi sve œderao.
moje zakone i çini pravo i pravdu, on øe 7 Mnoge im je uçinio udovice, opustoæio
zaista œivjeti i neøe poginuti! je njihove gradove. Pretraæila se zemlja i
22 Sva njegova zlodjela koja je poçinio sve u njoj od glasne rike njegove.
neøe mu se uraçunati. Zbog pravednosti 8 Onda su protiv njega ustali narodi iz
svoje, koju je çinio, œivjet øe. okolnih zemalja i razapeli mu mreœu
23 Zar bi mi drago bilo da pogine bezboœ- svoju: uhvaøen je bio u jamu njihovu.
nik, govori Gospodin Bog, a ne da se 9 U lancima su ga zatvorili u krletku.
odvrati od svojih putova i da œivi? Odveli su ga babilonskom kralju, stavili
24 Ako li se pravednik odvrati od praved- ga u jednu tvråavu da mu se viæe ne çuje
nosti svoje i çini opaçinu po primjeru rika po gorama Izraelovim.
svih odurnosti koje çini bezboœnik, hoøe 10 Majka je tvoja bila kao loza u vinogra-
li on œivjeti ako çini takvo æto? Ne, sva du, kraj vode zasaåena. Rodna je bila,
pravedna njegova djela koja je uçinio puna grana od obilne vode.
neøe mu se uraçunati zbog vjerolomstva 11 Na njoj je bila jaka grana za palice vla-
koje je poçinio; i zbog grijeha koji je darske. Visina njezina dizala se visoko
poçinio, poginut øe. iznad debelih grana, i vidjela se veliçina
25 A vi kaœete: ‘Put Gospodinov nije pra- njezina s mnogim granama.
vedan.’ Çujte, o kuøo Izraelova: moj put 12 Ali je bila iæçupana u gnjevu, baçena
da nije pravedan. Nisu li vaæi putovi ne- je na zemlju. Istoçnjak vjetar osuæio je
pravedni? plod njezin. Jako granje njezino bilo je
26 Ako se pravednik odvrati od praved- polomljeno, posuæilo se, oganj ga je
nosti svoje i çini zlo i umre u tom—umre proœderao.
zbog zla koje je uçinio. 13 Sada je zasaåena u pustinji, u zemlji
27 A odvrati li se bezboœnik od svoje bez- suhoj i bezvodnoj.
boœnosti koju je uçinio, i çini li pravo i 14 Iziæao je oganj iz grane, proœderao je
pravdu, saçuvat øe svoj œivot. prutove i plod. Niæta nije ostalo od grane
28 Ako uvidi i odvrati se od svih svojih jake, od palice vladarske.’ ” Tuœaljka je
opaçina koja je uçinio, œivjet øe i neøe ovo i bit øe tuœaljka.
poginuti.
29 Ali kuøa Izraelova govori: ‘Put Gos- Izraelov grijeh i pomilovanje
podinov nije pravedan!’ Moji putovi da
nisu pravedni, o kuøo Izraelova? Nisu li
vaæi putovi nepravedni?
20 Dogodilo se u sedmoj godini, u pe-
tom mjesecu, desetoga dana toga
mjeseca doæli su neki od starjeæina Izra-
30 Zato øu svakomu od vas suditi po nje- elovih da upitaju Gospodina, i sjeli su
govim putovima, o kuøo Izraelova, govori pred mene.
Gospodin Bog. Pokajte se i odvratite se 2 Onda mi je doæla rijeç Gospodinova,
od svih svojih grijeha da vam oni ne ovako govoreøi:
budu viæe na spoticanje i krivnju! 3 “Sine çovjeçji, kaœi starjeæinama Izra-
575 Ezekiel
elovim i kaœi im: ‘Ovako govori Gospodin stivo, tako da ih nisam uniætio i nisam ih
Bog: Doæli li ste me pitati? Tako ja œiv bio, iskorijenio u pustinji.
govori Gospodin Bog, neøu vam se dati 18 Njihovim sam sinovima rekao u pu-
pitati.’ stinji: ‘Ne idite po obiçajima svojih otaca,
4 Hoøeæ li im reøi presudu, hoøeæ li im ne drœite se navada njihovih i nemojte se
reøi presudu, sine çovjeçji? Pokaœi im oneçistiti idolima njihovim!
grozote njihovih otaca! 19 Ja sam Gospodin, vaæ Bog. Po mojim
5 Kaœi im: ‘Ovako govori Gospodin Bog: zakonima hodite, moje propise drœite
Kad sam izabrao Izraela, podigao sam briœno!
svoju ruku potomcima kuøe Jakovljeve 20 Drœite svete moje Subotnje dane, da
na zakletvu i dao sam da me upoznaju u su vam znak izmeåu mene i vas, da se
egipatskoj zemlji. Podigao sam im ruku spozna da sam ja Gospodin, vaæ Bog!’
na zakletvu i rekao: Ja sam Gospodin, 21 Ali su i sinovi bili nepokorni prema
vaæ Bog!’ meni. Nisu hodili po mojim zakonima i
6 Onda sam podigao svoju ruku i zakleo nisu briœno drœali moje pravne propise,
se da øu ih odvesti iz Egipta u zemlju koje tko vræi, œivjet øe po njima, i nisu
koju sam bio izabrao za njih, u kojoj teçe sveto drœali mojih Subotnjih dana. Onda
mlijeko i med, koja je najkrasnija od svih sam mislio da izlijem svoju jarost na njih
zemalja. i da izvræim svoju srdœbu na njima u pu-
7 Rekao sam im: ‘Svaki neka odbaci stinji.
idole, za koje prianjate! Nemojte se 22 Ali sam opet povukao svoju ruku i
oneçistiti idolima egipatskim! Ja sam uçinio sam zbog svojega Imena, da se ne
Gospodin, vaæ Bog.’ bi oskvrnulo pred oçima naroda pred
8 Ali su se oni pokazali prema meni tvr- kojima sam ih bio izveo.
dovrati i nisu me htjeli posluæati. Ni 23 Ipak sam podigao u pustinji svoju
jedan nije odbacio odurnosti idolskih za ruku na zakletvu njima da øu ih razasuti
koje su prianjali i nisu odustali od egi- meåu narode i razagnati ih u zemlje,
patskih idola. Onda sam mislio da izli- 24 jer nisu drœali moje propise i prezirali
jem svoju jarost na njih, da izvræim svoju su moje zakone, oskvrnuli moje Subot-
srdœbu na njima u egipatskoj zemlji. nje dane i svojim oçima prianjali za idole
9 Ipak, zbog svojega Imena, da se ne bi svojih otaca.
oneçistilo u oçima naroda meåu kojima 25 Zato sam im dao zakone æto nisu bili
su œivjeli, pred kojima sam se bio poka- na dobro, i propise po kojima ne bi mogli
zao njima da ih izvedem iz egipatske œivjeti.
zemlje. 26 Dao sam da postanu neçisti svojim
10 I izveo sam ih iz egipatske zemlje i od- œrtvenim darovima, s tim æto bi propuæ-
veo ih u pustinju. tali kroz oganj svako prvoroåençe, da ih
11 Dao sam im zakone svoje i uçio ih svo- tako zastraæim te bi spoznali da sam ja
jim propisima, koje tko vræi, œivjet øe po Gospodin.
njima. 27 Zato, sine çovjeçji, kaœi kuøi Izraelo-
12 I svoje Subotnje dane dao sam im da voj i kaœi im: ‘Ovako govori Gospodin
budu znak izmeåu mene i njih, da bi Bog: I ovim su me grdili vaæi oçevi i poçi-
spoznali da sam ja Gospodin koji ih po- nili vjerolomstvo na meni:
sveøujem. 28 Odveo sam ih u zemlju koju sam im
13 Ali i u pustinji bila je kuøa Izraelova bio pod zakletvom obeøao dati. Ipak gdje
meni nepokorna. Nisu hodili po mojim god su opazili visok breœuljak ili drvo
zakonima i prezirali su pravne propise, granato, klali bi œrtve svoje, prinosili bi
koje tko vræi, œivjet øe po njima. I moje ondje izazovne œrtvene darove svoje,
Subotnje dane nisu nikako drœali svete. stavljali bi ondje miomirisne œrtve svoje i
Onda sam mislio da izlijem svoju jarost izlijevali bi naljeve svoje.’
na njih u pustinji i da ih iskorijenim. 29 Rekao sam im: ‘Æto je visina na koju
14 Ipak nisam to uçinio zbog svojega Im- idete?’ Njezino ime visina ostalo je do
ena, da se ne bi oneçistilo pred oçima danaænjega dana.
naroda pred kojima sam ih bio izveo. 30 Zato kaœi kuøi Izraelovoj: ‘Ovako govo-
15 Ja sam podigao svoju ruku u pustinji ri Gospodin Bog: Vi se oneçiæøujete na
i zakleo sam se njima da ih neøu odvesti putu svojih otaca i trçite za njihovim
u zemlju koju sam im bio odredio, u kojoj idolskim grozotama.
teçe mlijeko i med, koja je najkrasnija od 31 Prinoseøi dare svoje, provodeøi svoju
svih zemalja, djecu kroz oganj oneçiæøujete se svim
16 Jer su bili prezreli moje propise, nisu svojim idolima do danaænjega dana. I
hodili po mojim propisima i nisu sveto onda da bih se ja dao pitati, kuøo Izraelo-
drœali moje Subotnje dane, jer je njihovo va?’ Tako ja œiv bio, govori Gospodin Bog,
srce prianjalo za njihove idole. neøu vam se dati pitati.
17 Ipak ih je moje oko pogledalo milo- 32 Æto mislite, neøe se zacijelo dogoditi
Ezekiel 576
æto govorite: ‘Hoøemo biti kao neznabo- se ugasiti i sva øe se lica od juœne zemlje
æci, kao narodi zemalja, sluœeøi drvu i do sjevera sprœiti.
kamenu!’ 48 Svako øe tijelo vidjeti da sam ga ja,
33 Tako ja œiv bio, govori Gospodin Bog, Gospodin, raspalio i neøe se ugasiti.’ ”
jakom miæicom i rukom podignutom i 49 Onda sam ja rekao: “Ah, Gospodine
izlivenim gnjevom pokazat øu se kao Boœe, oni øe reøi za mene: ‘Ne govori li taj
kralj nad vama. uvijek u prispodobama?’ ”
34 Izvest øu vas iz naroda i skupit øu vas
iz zemalja kamo ste bili razasuti, jakom Krivnja i kazna Jeruzalema i njegovih susjeda
miæicom, rukom podignutom i izlivenim
gnjevom.
35 Odvest øu vas u pustinju naroda i
21 I doæla mi je rijeç Gospodinova, go-
voreøi:
2 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice prema
ondje øu se suditi s vama licem u lice. Jeruzalemu! Propovjedaj svetiætu njego-
36 Kako sam se sudio s vaæim oçevima u vu! Prorokuj protiv Izraelove zemlje!
pustinji Egipta, tako øu se suditi s vama, 3 Kaœi zemlji Izraelovoj: Ovako govori
govori Gospodin Bog. Gospodin: Evo, ja sam protiv tebe i izvuøi
37 Pustit øu da proåete ispod ætapa mo- øu svoj maç iz korica njegovih i iskori-
jega i prisilit øu vas pod jaram zavjeta. jenit øu iz tebe pravedne i bezboœne.
38 Odvojit øu izmeåu vas one koji su se 4 Jer hoøu iskorijeniti iz tebe pravedne i
bunili protiv mene i otpali. Izvest øu ih iz bezboœne, zato øe iziøi moj maç iz korica
zemlje gdje su stanovali kao stranci, ali svojih protiv svakoga tijela od juga do
neøe uøi u zemlju Izraelovu, da spoznate sjevera.
da sam ja Gospodin. 5 Svako øe tijelo spoznati da sam ja, Gos-
39 A vi, kuøo Izraelova, ovako govori Gos- podin, izvukao svoj maç iz korica njego-
podin Bog, idite samo i sluœite svaki svo- vih: on se neøe viæe vratiti u njih.
jem idolu! Ipak øete potom zacijelo 6 A ti, sine çovjeçji, uzdiæi s bolom u srcu
sluæati mene, sveto Ime moje neøete viæe i u gorkosti uzdiæi pred njihovim oçima!
oskvrnuti œrtvenim darovima i svojim 7 Ako te upitaju: ‘Zaæto uzdiæeæ?’ kaœi im:
idolima, ‘Zbog jednog strahovita çasa od kojega
40 Dapaçe, na svetoj gori mojoj, na vi- oçajavaju sva srca, klonu sve ruke, nes-
sokoj gori Izraelovoj, govori Gospodin tane svake srçanosti, oslabe sva koljena.
Bog, ondje øete mi sluœiti, svekolika Evo, to dolazi i ispunjava se,’ govori Go-
kuøa Izraelova u zemlji. Ondje øu vas spodin Bog.
milostivo primiti i ondje øu traœiti prino- 8 Doæla mi je rijeç Gospodinova, ovako
se vaæe i prvine darova vaæih sa svim govoreøi:
svetim darovima vaæim. 9 “Sine çovjeçji, prorokuj i kaœi: ‘Ovako
41 Uz ugodni miris œrtveni primit øu vas govori Gospodin: Kaœi: Maç, maç je
milostivo kad vas izvedem iz naroda i naoætren i takoåer uglaçan!
skupim vas iz zemalja u koje ste bili ra- 10 Naoætren je da zatire, osvjetlan je da
zasuti Tako øu se na vama pred oçima sijeva kao munja. On je rasjekao œezlo si-
naroda pokazati kao svet. novima onih koji su prezreli svaki prut i
42 Spoznat øete da sam ja Gospodin kad karanje.
vas dovedem u zemlju Izraelovu, u ze- 11 Dao se uglaçati da ga prihvati jedna
mlju koju sam pod zakletvom obeøao ruka. Naoætren je maç i uglaçan da se
dati vaæim oçevima. stavi u ruku ubojici.’
43 Ondje øete se sjetiti svojih putova i 12 Viçi i jauçi, sine çovjeçji! Jer on dolazi
svih svojih djela kojima ste se oneçistili. na moj narod, na svekolike glavare Izra-
Vi øete sebi samima biti mrski zbog svih elove. Pod maç su oni pali s mojim naro-
opaçina æto ste ih poçinili. dom. Zato se udaraj po svojem bedru!
44 Onda øete spoznati da sam ja Gospo- 13 Jer dolazi kuænja, ali æto øe se dog-
din kad uçinim tako s vama zbog svojega oditi kad viæe ne bude œezla prezi-
Imena, ne po vaæim zlim putovima i po rateljice, govori Gospodin Bog.
vaæim opakim djelima, kuøo Izraelova,” 14 A ti prorokuj, sine çovjeçji, i pljeæçi ru-
govori Gospodin Bog. kama! Neka udvostruçi maç zatiranja.
45 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako To je ubojni maç, maç koji ubija velikane
govoreøi: velikoga, koji ulazi u tajna skroviæta.
46 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice na jug, 15 Upravljam oætricu maça protiv svih
propovjedaj prema jugu! Prorokuj protiv vrata da se srca rastapaju i da mnogi
æume koja je u juœnoj zemlji! padnu. O maçu, pripravljen je da sijeva,
47 I kaœi æumi u juœnoj zemlji: ‘Çuj rijeç naoætren je da kolje.
Gospodinovu: Ovako govori Gospodin 16 Maç je spreman! Udari nadesno,
Bog: Evo, ja øu zapaliti u tebi oganj, on øe okreni nalijevo kamo je upravljena tvoja
proœdrijeti u tebi svako drvo zeleno i oætrica!
svako drvo suho. Plamen razgorjeli neøe 17 I ja øu pljeskati rukama i iskaliti svoju
577 Ezekiel
srdœbu. Ja, Gospodin, izrekao sam to!” krvnih djela? Kaœi mu sve njegove gro-
18 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako zote.
govoreøi: 3 I kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Bog: O
19 “A ti, sine çovjeçji, nacrtaj sebi dva grade, koji si prolijevao krv u sredini svo-
puta kamo øe doøi maç babilonskoga joj, da se pribliœi vrijeme tvoje, i koji si
kralja! Oba neka izlaze iz jedne zemlje! pravio sebi idole i s tim se oneçistio!
Stavi kaœiput na poçetku puta u grad! 4 Krvlju æto si je prolio nanio si sebi kri-
20 Napravi jedan put tako da moœe doøi vnju, i idolima æto si ih pravio, oneçistio
maç u Rabu Amona i u Judu u utvråeni si sebe. Uçinio si da se pribliœili tvoji dani
Jeruzalem! i doæao si do godina svojih. Zato øu
21 Jer babilonski kralj stoji na raskriœju,uçiniti od tebe ruglo meåu narodima i
gdje poçinju dva puta, da upita vraçan- ruglo po svim zemljama.
5 Koji su blizu tebe i koji su daleko od
jem: on trese strijele, pita kipove i gleda u
jetra. tebe rugat øe ti se, tebi, çiji je glas prljav,
22 U njegovoj desnici je vraçanje za Jeru- koji si bogat pometnjom.
zalem: da namjesti ubojne sprave, pod- 6 Evo, Izraelovi glavari stavljaju svaki
igne ratnu viku, dati da zaori poziv u boj,svoju jakost na to da prolijevaju krv u
namjesti ubojne sprave protiv vrata, tebi.
napravi opkope i sagradi opsadne kule. 7 Oca i majku preziru u tebi. Doæljaka
23 A njima se çinilo da je proroçanstvo pritiæçu usred tebe. Udovice i sirote
zlostavljaju se u tebi.
varavo; oni su bili prisegli najsvetije zak-
letve, ali im on doziva na pamet njihovu 8 Æto je meni sveto, prezireæ, i moje Sub-
krivnju, da zapadnu u ropstvo. otnje dane oskvrnjujeæ.
24 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Jer 9 U tebi su ljudi koji kleveøu da se pro-
ste dozvali u pamet svoju krivnju tako da lijeva krv. Meåu tobom su oni koji na go-
rama jedu meso œrtveno i çine bezakonje
su se otkrili vaæi prekræaji i grijesi se vaæi
pokazali u svim vaæim djelima, jer ste se usred tebe.
spomenuli, zato øete biti pohvatani 10 Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju
njegovom rukom. u tebi œene u vrijeme njihovo.
25 A ti, nepoæteni, bezboœni kneœe Izra- 11 Jedan çini zlo sa œenom drugoga,
elov, komu je doæao dan u vrijeme kad se drugi obeæçaæøuje snahu svoju, treøi
çini kraj grijehu.’ siluje u tebi svoju vlastitu sestru, køer
26 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Skinite svojega oca.
povez oko glave i skinite krunu! Niæta 12 Mito primaju u tebi da prolijevaju krv.
neøe ostati isto. Uzvisujte niske, a poni- Uzimaæ kamatu i lihvu, napravio si do-
zujte visoke. bitak na drugima s ucjenom i zaboravio
27 Uniætit øu, uniætit øu, uniætit øu ga, isi mene, govori Gospodin Bog.
neøe ga viæe biti dok ne doåe onaj komu 13 Ali evo, pljeæçem svojim rukama nad
po pravu pripada, i njemu øu ga dati.’ pljaçkom æto si ju poçinio i nad krvnim
28 A ti, sine çovjeçji, prorokuj i kaœi: djelima æto su se dogodila usred tebe.
‘Ovako govori Gospodin Bog za Amonce i 14 Hoøe li se odrœati tvoje srce, hoøe li
za njihovo ismijavanje.’ Kaœi: ‘Maç, maç tvoja ruka ostati jaka u dane kad doåem
je trgnut da kolje, uglaçan je da sijeva, na tebe? Ja, Gospodin, izrekao sam to to
da satire— i uçinit øu to.
29 dok su ti viåali prijevaru i proricali 15 Razasut øu te meåu narode i odagnati
laœi—da te stavi na vrat oneçiæøenima, u zemlje i iskorijenit øu neçistoøu tvoju
bezboœnicima, kojima je doæao dan kad iz tebe.
se çini kraj grijehu. 16 U svojoj vlastitoj zemlji pred oçima
30 Vrati se u svoje gradove, na mjesto naroda bit øeæ obeæçaæøen da spoznaæ
da sam ja Gospodin.’ ”
gdje si se rodio! U zemlji podrijetla tvoje-
ga sudit øu ti. 17 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako
31 Izlit øu na tebe svoju srdœbu, raspalit govoreøi:
øu protiv tebe oganj razjarenosti svoje, 18 “Sine çovjeçji, kuøa Izraelova sveko-
predat øu te u ruke okrutnim ljudima, lika postala mi je troska od mjedi, kosi-
koji kuju propast tvoju. tra, œeljeza i olova i srebrna troska.
32 Ognju øeæ biti hrana. Krv øe ti teøi na 19 Zato govori Gospodin Bog: ‘Jer ste svi
zemlju! Neøeæ se viæe spominjati. Jer ja, postali troska, zato øu vas skupiti usred
Gospodin, izrekao sam to.’ ” Jeruzalema.
20 Kao æto ljudi skupljaju srebro, mjed,
Grijesi Jeruzalema œeljezo, olovo i kositar u talionici, te se
22 Nadalje doæla mi je rijeç Gospodi- pod njim raspali oganj da se to rastopi,
nova, govoreøi: tako øu ja vas skupiti u svojem gnjevu i u
2 “Sine çovjeçji, hoøeæ li izreøi presudu, svojoj jarosti i staviti unutra i rastopiti
hoøeæ li izreøi presudu gradu koji je pun vas.
Ezekiel 578
21 Jest, skupit øu vas i raspaliti oganj ja- zaljubila.
rosti svoje protiv vas da se rastopite u 8 Ali nije pustila svoje bludniçenje s Egi-
njemu. pøanina, jer su ovi bili s njom zlo çinili u
22 Kao æto se topi srebro u talionici, tako mladosti njezinoj, doticali se djeviçan-
øete se vi rastopiti u njemu da spoznate skih njedara njezinih i izlijevali na nju
da sam ja Gospodin, izlio svoju jarost na svoj blud.
vas.’ ” 9 Zato sam je dao u ruke njezinim lju-
23 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako bavnicima, u ruke Asircima, u koje se
govoreøi: bila zaljubila.
24 “Sine çovjeçji, kaœi joj: ‘Ti si zemlja 10 Oni su ju osramotili, uzeli joj sinove i
koja se neøe oçistiti i neøe pasti na nju køeri i nju samu maçem pogubili. Ona je
kiæa u dan gnjeva.’ postala œenama straæilo kad su tako na
25 I glavari su njezini u njoj kao lavovi, njoj sud izvræili.
koji riçu i grabe plijen. Oni œderu ljude, 11 Sestra njezina Oholiba vidjela je to i
grabe imanje i dobro, umnoœavaju udov- çinila je joæ gore bludniçenje negoli ona i
ice usred nje. bila je joæ gora u zloøi svojoj od bludnice
26 Sveøenici njezini prestupaju moj za- svoje sestre.
kon i oskvrnjuju æto mi je sveto. Ne raz- 12 Ona je bila zaljubljena u Asirce, koji
likuju sveto od prostote, ne uçe razliku su joj se pribliœili, namjesnici i glavari,
izmeåu neçistoga i çistoga. Zatvaraju oçi odjeveni u grimiz, konjanici ponositi na
pred mojim Subotnjim danima tako da konju, sve pristali mladiøi.
sam oskvrnjen meåu njima. 13 Vidio sam da se uprljala i ona; obje su
27 Glavari su njezini usred nje kao vuci poæle istim putom.
pohlepni za plijenom, koji prolijevaju 14 Ova je bludniçila joæ gore. Ona je vid-
krv, kvare duæe da ugrabe dobit. jela ljude naslikane na zidu, slike Kalde-
28 Proroci njezini maœu je vapnom, jaca naslikane crvenom bojom.
viåaju varku, gataju im laœ i govore: 15 Oko bedara nosili su pojas. Glava im
‘Tako govori Gospodin Bog,’ premda nije je bila pokrivena vijoritim çalmama. Svi
govorio Gospodin. su bili naoçi kao glavari, prilika
29 Narod u zemlji çini nasilje, otima, babilonskih sinova, rodom iz zemlje
ugnjetava siromaha i ubogoga i tlaçi Kaldeje.
doæljaka protiv svakog prava. 16 Onda se zaljubila u njih, kad ih je vid-
30 Traœio sam meåu njima jednoga koji jela, i poslala je poslanike k njima u Kal-
bi zid ozidao i pred mene stao na proboj dejsku.
za tu zemlju da je ne uniætim, ali nisam 17 I sinovi babilonski dolazili su k njoj na
naæao nikoga. blud i uprljali je neçistoøom svojom;
31 I tako moram izliti na njih svoju tako se ona oneçistila s njima i odstra-
srdœbu i uniætiti ih u ognju jarosti svoje. nila se od njih.
Njihov put platit øu im sada na vlastitom 18 Ali se otkrila neçistoøa njezina, sra-
tijelu njihovu,’ ” govori Gospodin Bog. mota je njezina izbila na javu. Onda je
ona meni dodijala kao æto mi je bila dodi-
Dvije opake sestre jala sestra njezina.
23 I opet mi je doæla rijeç Gospodino-
va, govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, tako su bile dvije œene,
19 A ona je sve gore bludniçila spomi-
njuøi se dana mladosti svoje, kad je çi-
nila blud u Egiptu.
køeri iste majke. 20 Œudjela je za bestidnicima çija je
3 One su çinile zlo u Egiptu; u mladosti muæka snaga bila kao u magaraca i izljev
svojoj çinile su blud. Ondje su dirali nji- kao u œdrijebaca.
hova njedra i stiskali njihove djeviçan- 21 Jest, ti si ginula za neçistoøom mlado-
ske dojke. sti svoje kad su Egipøani tiskali tvoja
4 Ohola se zvala starija, Oholiba se zvala njedra zbog tvojih djevojaçkih dojki.”
sestra njezina. One su postale moje i 22 Zato, Oholibo, ovako govori Gospodin
rodile su sinove i køeri. Njihova imena Bog: ‘Evo, ja øu nadraœiti ljubavnike
znaçe Ohola: Samarija, Oholiba: Jeru- tvoje na tebe, kojih si se zasitila. Dovest
zalem. øu ih na tebe sa svih strana.
5 Ohola je çinila zlo, premda je pripadala 23 Sinove babilonske i sve Kaldejce, Pe-
meni, i bila se zaljubila u ljubavnike koåane, Æoance i Koance, sve asirske si-
svoje, Asirce, koji su joj se pribliœili. nove s njima, pristale mladiøe,
6 Odjeveni u grimiz, namjesnici i glavari, namjesnike i glavare svekolike, ratnike i
sve pristali mladiøi, konjanici ponositi odliçnike, sve ponosite na konju.
na konju. 24 Doøi øe s mnoætvom konja i kola i s
7 Njima se podala u svojem bludniçenju, çetama naroda. Ætit, ætitiø i kacigu oni øe
svim izabranim Asircima, i oneçistila se unaokolo upraviti protiv tebe. Ja øu im
svim idolima svih onih u koje se izvræiti presudu, i oni øe ti suditi po za-
579 Ezekiel
konima svojim. jali im krasan vijenac na glavu.
25 Jest, uçinit øu da osjetiæ ljubomoru 43 Onda sam rekao: Neøe li çiniti na taj
moju; oni øe u jarosti postupati s tobom. naçin preljub?
Nos øe ti i uæi odsjeøi, a æto joæ ostane od 44 Kao æto çini bludnica, çine sad neçi-
tebe, past øe od maça. Tvoje sinove i stoøu. Idu k njoj, kao æto se ide k blud-
køeri odvest øe sobom, i æto ostane od nici. Tako idu k Oholi i k Oholibi, œenama
tebe, proœdrijet øe oganj. nevaljalim.
26 Svuøi øe s tebe tvoje haljine i uzet øe 45 Ali øe im pravedni ljudi izreøi presudu
krasne nakite tvoje. po pravu za preljubnice i krvnice, jer su
27 Tako øu uçiniti kraj tvojem bludu i preljubnice, i krv je na rukama njiho-
tvojoj neçistoøi æto si ih nauçila u Egiptu, vim.”
da viæe ne podiœeæ svojih oçiju k njima i 46 Jer ovako govori Gospodin Bog: “Neka
da dalje ne misliæ na Egipat.’ se pozove protiv njih narodna zajednica i
28 Jer ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo, neka se predaju da se zlostave i oplijene!
ja øu te dati u ruke onima koje mrziæ, u 47 Neka ih narodna zajednica kamenuje
ruke onima koji su ti omrznuli. i sasijeçe maçevima svojim! Njihove si-
29 Oni øe u mrœnji raditi protiv tebe i uzet nove i køeri neka pobiju i njihove kuøe
øe ti sve æto si stekla sebi, i ostavit øe te neka spale ognjem!
golu i nagu. Otkrit øe se bludna golotinja 48 Tako øu kraj uçiniti neçistoøi u zemlji,
tvoja, neçistoøa tvoja i ruglo tvoje. da se opomenu sve œene i da ne çine istu
30 To øe ti se uçiniti jer si u bludu svojem neçistoøu kao vi.
trçala za narodima i oneçistila se s 49 Uçinit øe se da okajate neçistoøu
idolima njihovim. svoju i da s svojim idolima platite grije-
31 Iæla si putom svoje sestre; zato ti da- he, da spoznate da sam ja Gospodin Bog.”
jem çaæu njezinu u ruku.’
32 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Çaæu Zaråali kotao. Propast Jeruzalema
svoje sestre pit øeæ, duboku, æiroku—
stramota i ruglo bit øe ona—çaæa drœi
vrlo mnogo.
24 I doæla mi je opet rijeç Gospodinova
u devetoj godini, u desetom mje-
secu, desetoga dana toga mjeseca,
33 Napunit øeæ se pijanstva i brige. Çaæa ovako govoreøi:
uœasa i groze jest çaæa tvoje sestre Sa- 2 “Sine çovjeçji, toçno zapiæi ime ovoga
marije. dana! Upravo ovoga dana navaljuje ba-
34 Ti øeæ je piti i posrkati i krhotinu øeæ bilonski kralj na Jeruzalem.
njezinu izgristi i njedra øeæ svoja s tim 3 Kaœi tomu nepokornom rodu ovu pris-
potrgati, jer ja sam to rekao, govori Go- podobu: ‘Ovako govori Gospodin Bog:
spodin Bog. Stavi lonac i pristavi ga, onda nalij u
35 Zato ovako govori Gospodin Bog: Jer njega vode!
si me zaboravila i bacila me za leåa svoja, 4 Stavi u njega komade mesa, sve dobre
zato sad ti i nosi svoj grijeh i svoj blud!’ ” komade, stegno i pleøe! Napuni ga na-
36 Gospodin mi je rekao: “Sine çovjeçji, jboljim kostima!
neøeæ li izreøi presudu Oholi i Oholibi i 5 Uzmi najbolje iz stada i naloœi cjepan-
pokazati im njihove grozote? ice ispod njega! Iskuhaj dobre komade
37 Jer su çinile preljub i krvlju oneçistile mesa, neka se i kosti raskuhaju u
svoje ruke, da su çinile preljub s svojim njemu!
idolima i svoju djecu, koju su mi rodile, 6 Zato ovako govori Gospodin Bog: Teæko
vodile kroz oganj da ih oni proœderu. gradu krvniçkom, kotlu na kojemu stoji
38 I ovo su mi joæ çinile: u onaj su dan hråa i s kojega ne silazi hråa! Povadi iz
oneçistile svetiæte moje i oskvrnule moje njega komad po komad, a da se ne baca
Subotnje dane. œdrijeb na to!
39 Kada su svoju djecu bile zaklale 7 Jer je njegova krv usred njega. Na golu
idolima, doæle su joæ istoga dana u sve- kamenu on to çini. Ne prolijeva je na
tiæte moje i oskvrnule ga. Eto, tako su zemlju, da se pokrije prahom.
çinile u mojoj kuøi! 8 Da se raspali gnjev, te se osvetim, puæ-
40 Jest, dapaçe su joæ poslale po ljude tam da se prolijeva njegova krv na gol ka-
koji su doæli izdaleka. Poslanik je bio po- men, da se ne pokrije.
slan k njima. Eto, kada su doæli, ti si se 9 Zato ovako govori Gospodin Bog: Teæko
zbog njih kupala, mazala si svoje oçi i gradu krvniçkom! I ja øu naloœiti velik
stavljala na se nakit svoj. oganj.
41 Sjedala si na krasnu poçivaljku. Pred 10 Nanesi drva mnogo, zapali oganj,
njom je bio stol postavljen. Na njega si neka se raskuha meso, stavi zaçin i kosti
stavljala k∑d moj i ulje moje. spali!
42 Glasna vika se çula zbog mnoætva 11 Onda ga stavi prazna na œeravicu da
ljudi koji su bili pridoæli iz pustinje. Oni se ugrije, i mjed se njegova usije, i neçi-
su im stavljali narukvice na ruke i stavl- stoøa se njegova rastopi i nestane råe
Ezekiel 580
njegove! 2 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice prema
12 Mnogo muke zadaje kotao, ali velika Amoncima i prorokuj protiv njih!
hråa ne silazi s njega; i u ognju ostaje 3 Kaœi Amoncima: ‘Çujte rijeç Gospodina
hråa njegova. Boga! Ovako govori Gospodin Bog: Jer si
13 Jer sam te htio oçistiti od gnusne ne- ‘Ha, ha!’ klicao nad svetiætem mojim, kad
je bilo oskvrnjeno, i nad zemljom Izraelo-
çistoøe tvoje, ali se ti nisi oçistio od neçi-
stoøe svoje, to se i nadalje neøeæ oçistiti,vom, kad je bila opustoæena, i nad
da na tebi ne izvræim svoju srdœbu. kuøom Judinom, kad je iæla u progon-
14 Ja, Gospodin, izrekao sam to. Doøi øe stvo;
to i izvræit øu i neøu prepustiti, neøu æt- 4 evo, zato øu te ja dati u posjed sinovima
edjeti i neøu se pokajati. Po tvojim puto- Istoka, oni øe u tebi razapeti svoje æatore
vima i po tvojim djelima sudit øe ti se, i podignut øe u tebi stanove svoje. Oni øe
govori Gospodin Bog.’ ” jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje.
15 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako 5 Ja øu od Rabe naçiniti paænjak za deve
govoreøi: i od zemlje Amona tor za ovce. Tako øete
16 “Sine çovjeçji, evo, ja øu ti jednom spoznati da sam ja Gospodin.
nenadanom smrti uzeti radost tvojih 6 Jer ovako govori Gospodin Bog: Jer si
oçiju, ali ti onda neøeæ tugovati ni pljeskao rukama i lupao nogama i ves-
plakati. Ne smiju ti doøi suze. elio se pun zloradosti nad zemljom Izra-
17 Uzdiæi tiho, ali ne prireåuj nikakva elovom,
tugovanja. Poveœi sebi povez oko glave, 7 evo, zato øu ja dignuti svoju ruku na
svoju obuøu obuj na noge, ne pokrivaj tebe i dat øu te narodima da te oplijene.
svoje brade i ne jedi kruha œalosti!” Iskorijenit øu te izmeåu naroda i zatrt øu
18 Ujutro sam joæ govorio narodu, a te izmeåu zemalja i uniætit øu te. Onda
uveçer je œena moja umrla i drugoga øeæ spoznati da sam ja Gospodin.’
jutra uçinio sam kako mi je bilo zapovje- 8 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Jer Moab i
åeno. Seir govore: Eto, kuøi je Judinoj kao svim
19 Onda su me upitali ljudi: “Neøeæ li narodima,
nam objasniti æto to nama znaçi da radiæ 9 evo, zato øu ja otvoriti stranu Moabovu
tako?” tako da se izgube njegovi gradovi,
20 Odgovorio sam im: “Rijeç Gospodino- njegovi gradovi sve do posljednjega, ures
va mi je doæla, ovako govoreøi: zemlje, Bet-Jeæimot, Baal-Meon, Kirjata-
21 ‘Kaœi kuøi Izraelovoj: Ovako govori jim.
Gospodin Bog: Evo, ja øu oskvrnuti svoje 10 Sinovima Istoka uz Amonce dat øu ga
svetiæte, ponos vaæ najveøi, milinu oçiju u posjed da njemu i Amoncima ne bude
vaæih, çeœnju srca vaæega. Sinovi øe vaæi i viæe spomena meåu narodima.
vaæe køeri æto ste ih ostavili pasti od 11 Na Moabu izvræit øu presudu i
maça. spoznat øe oni da sam ja Gospodin.’
22 Onda øete vi çiniti kako sam ja çinio: 12 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Jer je
neøete brade pokriti i neøete jesti kruha Edom radio iz osvete na kuøi Judinoj i
œalosti. teæko je sagrijeæio svojom osvetom,’
23 Povez øe vam biti na glavi, vaæa obuøa 13 zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Dig-
na nogama. Neøete tugovati ni plakati, nut øu svoju ruku na Edom, stoku i ço-
ali øete ginuti u grijesima svojim i uzdi- vjeka iskorijenit øu iz njega i uçinit øu ga
sati jedan drugomu. pustinjom. Od Temana do Dedana past
24 Tako øe vam Ezekiel biti znak øe oni od maça.
çudesni. Sve æto je uçinio on, çinit øete i 14 Predat øu osvetu svoju na Edomu ruci
vi kad to doåe, i spoznat øete da sam ja svojega naroda Izraela. Ovaj øe uçiniti s
Gospodin Bog. Edomom po gnjevu mojem i po jarosti
25 A ti, sine çovjeçji, çuj: U onaj dan, kadmojoj. Oni øe upoznati osvetu moju,’ go-
im uzmem njihov bedem, njihovu pono- vori Gospodin Bog.’
snu radost, milinu njihovih oçiju i çe- 15 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Jer su
œnju njihova srca, njihove sinove i køeri, Filistejci radili iz osvete i ljuto se osvetili
26 u onaj dan doøi øe k tebi bjegunac da puni zloradosti u srcu i iz preostaloga
ti to javi. neprijateljstva pomiæljali na uniætenje,’
27 U onaj øe se dan otvoriti tvoja usta 16 zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo,
çim stigne bjegunac. Govorit øeæ i neøeæ dignut øu svoju ruku na Filistejce i un-
viæe æutjeti i bit øeæ im znak çudesni. iætit øu Kreøane i potrt øu ostatak na
Onda øe oni spoznati da sam ja Gospo- obali morskoj.
din.’ ” 17 Uçinit øu na njima ljutu osvetu ka-
znom u ljubomori gnjevnoj. Onda øe
Proroçanstvo protiv Amona, Moaba i Edoma spoznati da sam ja Gospodin, kad iz-
25 I doæla mi je rijeç Gospodinova, go- vræim osvetu svoju na njima.’ ”
voreøi:
581 Ezekiel
Proroçanstvo protiv Tira neprestano i zgraœaju se zbog tebe.
26 Dogodilo se u jedanaestoj godini, u
jedanaestom mjesecu, prvoga dana
toga mjeseca doæla mi je rijeç Gospodi-
17 Zaçinju tuœaljku nad tobom i govore o
tebi: Kako si propao, s mora nestao,
slavni grade, koji si bio moøan na moru
nova, govoreøi: sa svojim stanovnicima, koji si strah
2 “Sine çovjeçji, jer Tir kliçe nad Jeruzal- zadavao svima primorcima svojim!
emom: ‘Ha! Vrata su narodima razbi- 18 Sada dræøu otoci na dan pada tvojega.
jena! Meni su se otvorila. Ja øu se Smeteni su otoci po moru zbog svræetka
napuniti. Jer su ona opustjela.’ tvojega.’
3 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo, 19 Jer ovako govori Gospodin Bog:
Tire, ja koraçam protiv tebe, vodim pro- ‘Uçinit øu te pustim gradom, kao æto su
tiv tebe mnoge narode, kao æto more gradovi u kojima se viæe ne prebiva, kad
dovaIja valove svoje. pustim na tebe valove, da te pokriju ve-
4 Oni øe razoriti zidove Tira. Kule øe nje- like vode.
gove sruæiti. Ja øu s njega ostrugati ze- 20 Svalit øu te k onima koji su veø siæli u
mlju i uçinit øu od njega goli kamen. jamu, k narodu proælosti U zemlji svijeta
5 Suho mjesto za mreœe bit øe usred mrtvih pripravit øu ti mjesto sliçno
mora, jer ja sam to rekao, govori Gospo- vjeçnim ruæevinama, kod onih koji su
din Bog. Narodima postat øe plijen. siæli u jamu. Tako viæe neøeæ biti nasta-
6 Njegovi gradovi æto su na kopnu, bit øe njen, neøeæ postojati u zemlji œivih.
uniæteni maçem i spoznat øe da sam ja 21 Predat øu te propasti strahovitoj.
Gospodin. Neøeæ viæe biti; traœit øe te i neøe te viæe
7 Jer ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo, ja naøi zauvijek’ ,govori Gospodin Bog.
øu dovesti sa sjevera Nebukadnezara,
babilonskog kralja, kralja nad kraljevi- Naricanje za Tirom
ma, s konjima i s kolima i s konjanicima
i s velikim mnoætvom naroda.
8 Gradove tvoje na kopnu uniætit øe on
27 Doæla mi je opet rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, zapjevaj tuœaljku nad Ti-
maçem. Kule opsadne podignut øe pro- rom!
tiv tebe, iskopat øe opkope protiv tebe i 3 Kaœi Tiru, koji stoji na ulazima k moru
postavit øe ætitove protiv tebe. i trguje s narodima na mnogim obalama:
9 Namjestit øe zidodere protiv zidova tvo- Ovako govori Gospodin Bog: Tire, ti si
jih i sruæit øe tvoje kule svojim œeljeznim mislio: ‘Ja sam savræene ljepote!’
rukama 4 Usred mora podruçje je tvoje. Sa-
10 Od mnoætva konja njegovih pokrit øe vræenu ljepotu dali su ti graditelji tvoji.
te prah. Od ætropota konjanika, kotaça i 5 Od çempresa senirskih sagradile se
kola zatrest øe se zidovi tvoji kad uåe na sve oplate tvoje. S Lebanona uzimali se
tvoja vrata, kao æto se ulazi u grad osvo- cedri da ti se podigne jedrenjak.
jen. 6 Od hrastova baæanskih napravili su
11 Kopitima konja svojih pogazit øe sve vesla tvoja. Palubu tvoju napravili su od
ulice tvoje, poubijat øe tvoj narod ma- jelovine s obale kitimske, obloœili
çem i ponositi idolski stupovi tvoji popa- bjelokoæøu.
dat øe na zemlju 7 Æareno vezen lan egipatski bio je jedro
12 Poplijenit øe bogatstvo tvoje, uzet øe tvoje, bio ti je zastava. Crveni i modri
sobom kao plijen trgovaçka dobra tvoja, grimiz s obala eliækih bio ti je pokrov.
poruæit øe zidove tvoje i sjajne øe tvoje 8 Stanovnici Sidona i Arvada sluœili su ti
dvore razoriti. Graåevno tvoje kamenje, kao veslaçi. Mudraci tvoji, Tire, bili su u
drvo tvoje i ruæevine tvoje pobacat øe u tebi: oni su ti bili kormilari.
vodu. 9 Starjeæine Gebala s mudracima svojim
13 Onda øu ja uçiniti kraj glasu pjesama boravili su u tebi i popravljali su puko-
tvojih i zvuk harfa tvojih neøe se viæe tine tvoje. Sve laåe morske i mornari nji-
çuti. hovi boravili su u tebi da kupe robu od
14 Uçinit øu od tebe goli kamen, bit øeæ tebe.
suho mjesto za ribarske mreœe. Nikada 10 Ljudi iz Perzije, Luda i Puta sluœili su
se viæe neøeæ sazidati, jer ja sam to tebi, u vojsci tvojoj kao ratnici; ætit i
rekao,’ govori Gospodin Bog. kacigu vjeæali su u tebi; oni ti sjaj davali.
15 Ovako govori Gospodin Bog o Tiru: 11 Sinovi Arvada s tvojom vojskom sta-
‘Zar ne, od ætropota pada tvojega, od je- jali su unakolo na zidovima tvojim, u ku-
canja ranjenika, od ubijanja maçem lama tvojim stajali su Gamadejci. Na
tresu se u tebi otoci. zidovima tvojim unaokolo vjeæali su æti-
16 S prijestolja svojih silaze svi glavari tove svoje. Oni su usavræavali ljepotu
mora, skidaju sa sebe plaæteve svoje, tvoju.
svlaçe sa sebe vezene svoje haljine. U 12 Taræiæ je zakljuçivao s tobom poslove
tugu se odijevaju, sjede na zemlji, dræøu zbog mnogoga bogatstva tvojega. Sre-
Ezekiel 582
bro, œeljezo, kositar i olovo davali su za tobom srcem zabrinutim, tuguju gorko.
robu tvoju. 32 U œalosti njihovoj za tobom pjevat øe ti
13 Javan, Tubal i Meæek trgovali su s to- tuœaljku pjevaju: ‘Koji grad je kao Tir,
bom. Robove i mjedene posude dobavl- tako tiho kao u grobu usred mora?
jali su ti kao robu. 33 Kad je izlazila roba tvoja iz mora, sitio
14 Iz kuøe Togarmine donosili su na si mnoge narode. Svojim dobrima i mno-
sajam tvoje konje, jahaøe konje i mazge. ætvom svoje robe obogaøivao si kraljeve
15 Sinovi Dedanovi trgovali su s tobom. zemaljske.
Mnoge primorske zemlje opøile su s to- 34 A kad budeæ razbijen valovima mor-
bom. Dobavljale su ti bjelokost i drvo skim, u dubinama vode, roba tvoja sa
ebanovo kao isplatu. svim tvojim narodom past øe usred tebe.
16 Sirijci su trgovali s tobom zbog mno- 35 Svi stanovnici primorja bit øe zapan-
ætva rukotvorina tvojih. Oni su donosili jeni nad tobom. Njihove kraljeve trest øe
na sajam tvoj biser, grimiz, æarene ve- uœas, njihova lica bit øe potiætena.
zove, lan, korale i jaspis. 36 Trgovci meåu narodima zviœdat øe na
17 Juda i Izraelova zemlja trgovali su s tebe. Postat øeæ odurnost i nikada te viæe
tobom. Donosili sa na sajam tvoj postojati neøe!’ ”
pæenicu iz Minita, fino pecivo, med, ulje i
balzam. Sud Boœji i tuœaljka nad vladarom tirskim
18 Damask je trgovao s tobom zbog mno-
ætva proizvoda tvojih, zbog mnoætva sva-
kojakih dobara za vino iz Helbona i vunu
28 Doæla mi je opet rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, kaœi vladaru tirskomu:
iz Sahara. ‘Ovako govori Gospodin Bog: Jer si ohol i
19 Donosili su na sajam tvoj Dan i Javan govoriæ: Ja sam bog, sjedim na prijesto-
iz Uzala umjetno skovano œeljezo, kosi- lju bogova usred mora,’ zato ti kaœem: ti
tar i mirodije. si samo çovjek a ne bog pa se ipak, drœiæ
20 Dedan je trgovao s tobom vunenim kao bog!
prostirkama za jahanje. 3 Eto, mudriji si od Daniela. Nema tajne
21 Arabija i svi glavari Kedra zakljuçivali koja bi tebi bila skrivena.
su poslove s tobom. Trgovali su s tobom 4 Mudroæøu svojom i razborom svojim
janjcima, ovnovima jarcima. stekao si bogatstvo sebi i nakupio zlata i
22 Trgovci od Æebe i Rame trgovali su s srebra u riznice svoje.
tobom. Najbolju vrstu balzama, svako- 5 Velikom mudroæøu svojom u trgovini
jako drago kamenje i zlato donosili su na svojoj umnoœio si bogatstvo svoje i ohol
sajam tvoj. si postao zbog bogatstva svojega.
23 Haran, Kane i Eden trgovali su s to- 6 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Jer se
bom. Trgovci iz Æebe, Asirije i cijele praviæ bogom,
Medije trgovali su s tobom. 7 evo, zato øu dovesti na tebe strance,
24 Ovi su trgovali s tobom sjajnim halji- najljuøe izmeåu naroda. Oni øe trgnuti
nama i plaætevima od modroga grimiza i maçeve svoje na ljepotu tvoju mudroæøu
æarenim vezivom, æareno otkanim sago- steçenu i uprljat øe sjaj tvoj.
vima, spletenim i uvijenim uœadima. 8 Svalit øe te u jamu i umrijet øeæ okrut-
25 Laåe taræiæke otpremale su robu nom smrøu pobijenih usred mora.
tvoju. Pun, krcat i teæko natovaren bio si 9 Hoøeæ li i onda joæ reøi pred krvnicima
usred mora. svojim ‘Ja sam bog!’ kad si ipak samo ço-
26 Na puçinu su te odvezli veslaçi tvoji, vjek a ne bog u ruci onoga koji te ubija?
ali te je vjetar istoçnjak razbio usred 10 Umrijet øeæ smrøu neobrezanih od
mora. ruke doæljaka, jer ja sam to rekao,” govo-
27 Bogatstvo tvoje, dobra tvoja i roba ri Gospodin Bog.
tvoja, mornari tvoji i kormilari tvoji, 11 Nadalje doæla mi je rijeç Gospodinova,
popravljaçi tvoji i trgovci tvoji, svi vojnici govoreøi:
tvoji æto se nalaze u tebi, i sav mnogi tvoj 12 “Sine çovjeçji, zapjevaj tuœaljku nad
narod u tebi—past øe u dubinu mora na kraljem tirskim i kaœi mu: ‘Ovako govori
dan pada tvojega. Gospodin Bog: Ti si peçat savræenosti,
28 Od glasne vike tvojih kormilara trest pun mudrosti i savræene ljepote.
øe se plohe morske. 13 Boravio si u Edenu, vrtu Boœjem. Sve
29 Iz laåa svojih iziøi øe svi veslaçi, mor- drago kamenje bilo je tvoja odjeøa: sard,
nari, svi koji plove morem iøi øe na ko- topaz i dijamant, beril, oniks i jaspis,
pno. safir, rubin i smaragd sa zlatom. Okov
30 Jaukat øe za tobom iza glasa, gorko øe tvoj i ures tvoj bili su od zlata. Npravljeni
tugovati, posut øe prahom svoju glavu, su bili onaj dan kad si se rodio.
valjat øe se u pepelu. 14 Ti si bio pomazan straœar kerubin; za
31 Za tobom øe se naçiniti øelavi i to sam te bio postavio. Ti si bio na svetoj
odjenut øe se u haljine œalosti. Plaçu za gori Boœjoj, hodio si posred kamenja
583 Ezekiel
ognjenoga. Evo, ja øu iziøi protiv tebe, faraone, kra-
15 Savræen si bio na svojim putovima od lju egipatski, ti krokodile veliki! Ti leœiæ
dana kad si se rodio, dok se nije pronaæla meåu Rijeçnim rukavcima svojim i gov-
na tebi opaçina. oriæ: Rijeka je moja vlastita; ja sam ju
16 Nutrina je tvoja od mnoge trgovine sam naçinio.
tvoje bila puna opaçine i sagrijeæio si. 4 Ja øu staviti kuke u çeljusti tvoje i uçi-
Onda sam te zbacio s gore Boœje. Straœar nit øu da se ribe rijeçnih rukavaca tvojih
kerubin protjerao te je iz sredine kame- nahvataju na ljuske tvoje, i izvuøi øu te
nja ognjenoga. ih rijeçnih rukavaca tvojih zajedno sa
17 Ohol si bio postao zbog ljepote svoje. svim ribama rijeçnih rukavaca tvojih æto
Ostavio si mudrost svoju zbog sjaja svo- su se nahvatale na ljuskama tvojim.
jega. Bacio sam te dolje na zemlju i 5 Onda øu te baciti u pustinju sa svim
predao sam te kraljevima da na tebi ribama rijeçnih rukavaca tvojih. Na ko-
pasu svoje oçi. pnu øeæ podleøi, neøeæ se dignuti ni
18 Brojem svojih grijeha, nepravdom u pokopan biti, œivotinjama divljim i pti-
trgovini svojoj bio si oneçistio svetiæta cama nebeskim dat øu te da te pojedu.
svoja. Zato sam izveo oganj iz sredine 6 Onda øe svi stanovnici egipatski spo-
tvoje, koji te je proœderao. U pepeo znati da sam ja Gospodin. Oni su samo
poloœio sam te na zemlji pred oçima svih ætap trskov kuøi Izraelovoj.
koji su te vidjeli. 7 Kad te oni uzmu u ruku, ti se uzdigneæ
19 Svi, koji su te poznavali meåu narodi- i rasijeçeæ im ramena, i kad se oni
ma, ustraæeni su nad tobom. Straæno si naslone na tebe, ti se lomiæ i potreseæ im
skonçao i iæçeznuo si zauvijek.’” çitavo tijelo.
20 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako 8 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo,
govoreøi: ja øu pustiti na tebe maç i uniætit øu u
21 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice prema tebi çovjeka i stoku.
Sidonu i prorokuj protiv njega, 9 Egipat øe postati pustinja i pustoæ i
22 i kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Bog: tako øe spoznati da sam ja Gospodin, jer
Evo, ja øu iziøi protiv tebe, o Sidone, i pro- si rekao: ‘Moja je Rijeka, ja sam ju
slavit øu se usred tebe. Spoznat øe oni da naçinio.’
sam ja Gospodin kad izvræim presudu 10 Evo, zato øu iziøi protiv tebe i protiv
na njemu i kad se pokaœem svet na rijeçnih rukavaca tvojih. Pretvorit øu
njemu. Egipat u pustoæ i Pustinju Migdol do
23 Poslat øu kugu protiv njega i krvopro- Siene, do meåe Etiopije.
liøe na ulice njegove. Pobijeni øe padati 11 Neøe prelaziti preko njega noga ni ço-
usred njega od maça koji bjesni protiv vjeka ni œivinçeta, ostat øe nenaseljen
njega unaokolo. Onda øe se spoznati da çetrdeset godina.
sam ja Gospodin. 12 Uçinit øu od Egipta najveøu od svih
24 Kuøi Izraelovoj neøe viæe biti trn koji pustinja, i njegovi gradovi bit øe naj-
muçi, ni œalac viæe koji boli kod svih un- pustiji od svih gradova çetrdeset godina.
aokolo koji ih preziru. Spoznat øe da sam Razasut øu Egipøane meåu narode i
ja Gospodin.’ razagnat øu ih po zemljama.”
25 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Kada 13 Jer ovako govori Gospodin Bog: “Kad
skupim kuøu Izraelovu iz naroda meåu proåe çetrdeset godina, skupit øu
koje je razasuta, onda øu se na njima Egipøane iz naroda, meåu koje su bili ra-
pokazati kao svet pred oçima naroda, i zasuti.
oni øe stanovati u svojoj zemlji, koju sam 14 Ja øu okrenuti sudbinu Egipta i
dao svojem sluzi Jakovu. dovest øu ih opet u zemlju Patros, odakle
26 Mirno øe stanovati u njoj, gradit øe potjeçu. Ondje øe biti malo kraljevstvo.
kuøe i sadit øe vinograde. Mirno øe sta- 15 Manje øe biti od drugih kraljevstava i
novati u njoj kad izvræim presudu na neøe se viæe uzdignuti nad narode. Nji-
svima koji su ih prezirali unaokolo. hov øu broj uçiniti tako neznatnim, da
Onda øe se spoznati da sam ja Gospodin, viæe ne vladaju narodima.
njihov Bog.’ ” 16 Za kuøu Izraelovu neøe viæe biti vri-
jedni pouzdanja, nego øe im samo joæ
Proroçanstvo protiv Egipta donositi na pamet krivnju njezinu, da je
29 U desetoj godini, u desetom mjese-
cu, dvanaestoga dana toga mjese-
ca doæla mi je rijeç Gospodinova, govore-
trçala za njima. Spoznat øe, da sam ja
Gospodin Bog.”
17 Dogodilo se u dvadeset sedmoj
øi: godini, u prvom mjesecu, prvoga dana
2 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice prema toga mjeseca doæla mi je rijeç Gospodi-
faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj nova, ovako govoreøi:
protiv njega i protiv svega Egipta!” 18 “Sine çovjeçji! Nebukadnezar, ba-
3 Kaœi ovo: ‘Ovako govori Gospodin Bog: bilonski kralj, zadao je vojsci svojoj
Ezekiel 584
teæku sluœbu protiv Tira. Svaka je glava viæe biti vladara iz Egipta; pustit øu strah
øelava, svako je rame krvavo naœuljano, u Egipat.
ali plaøe nije bilo ni njemu ni njegovoj 14 Opustoæit øu Patros, stavit øu oganj
vojsci od Tira za rad koji je uçinio za na Soan i izvræit øu presudu na Nou.
njega. 15 Izlit øu svoju srdœbu na Sin, bedem
19 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo, Egipta, i iskorijenit øu ljudstvo u Nou.
ja øu dati babilonskom kralju Nebukad- 16 Stavit øu oganj na Egipat. Sin øe se
nezaru Egipat. On øe odvuøi bogata do- previjati od tjeskobe. No øe biti provaljen
bra njegova. On ga smije razgrabiti i i Nof øe biti danomice u tjeskobi.
oplijeniti. To øe biti plaøa njegovoj vojsci. 17 Mladi ratnici iz Avena i Pit-Beseta po-
20 Kao plaøu za rad koju je uçinila, dat padat øe od maça, i sve øe ostalo otiøi u
øu joj Egipat. Za me je radila, govori Go- ropstvo.
spodin Bog. 18 U Tafnisu øe dan pomrçati kad ondje
21 Na ovaj øu dan dati kuøi Izraelovoj polomim œezla Egipta, i kad se u njemu
novu snagu i tebi øu otvoriti usta meåu uçini kraj ponosnom sjaju njegovu. Ob-
njima. Onda øe oni spoznati da sam ja lak øe ga pokriti. Gradovi øe njegovi otiøi
Gospodin.’ ” u ropstvo.
19 Tako øu izvræiti presudu na Egiptu, i
Dan Gospodinov nad Egiptom oni øe spoznati da sam ja Gospodin.”
30 Doæla mi je opet rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, prorokuj i kaœi: ‘Ovako
20 Dogodilo se u jedanaestoj godini, u
prvom mjesecu, sedmoga dana toga
mjeseca doæla mi je rijeç Gospodinova,
govori Gospodin Bog: Jauçite, teæko ovako govoreøi:
danu!’ 21 “Sine çovjeçji, ja sam slomio miæicu
3 Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodi- faraonu, kralju egipatskom. Eto, ona se
nov, mraçni dan. On øe biti vrijeme ka- viæe ne povija, ne uzima se lijek i ne stav-
zne narodima. lja se zavoj na nju da bi opet postala jaka
4 Maç øe doøi u Egipat; u Kuæu øe vladati i mogla drœati maç.
tjeskoba vrlo bolna kad stanu padati po- 22 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo,
bijeni Egipøani, kad se budu odvlaçila ja øu iziøi protiv faraona, egipatskog
velika dobra njihova i raskopavali kralja, i razmrskati mu obje miæice,
temelji njihovi. zdravu i slomljenu, i izbit øu mu maç iz
5 Kuæ, (Etiopija) Put, (Libija) Lud, (Lidija) ruke.
svi Arabi, Kub i drugi saveznici popadat 23 Razasut øu Egipøane meåu narode i
øe s njima od maça.” razagnati ih po zemljana.
6 Ovako govori Gospodin: “Popadat øe 24 Okrijepit øu miæice babilonskom kra-
potpornji Egipta i sruæit øe se ponosna lju i dat øu mu svoj maç u ruku. A slomit
moø njegova. Od Migdola do Siene popa- øu miæicu faraonu da jeca pred njim kao
dat øe od maça njegovi ljudi, govori Go- çovjek teæko ranjen.
spodin Bog. 25 Miæice babilonskom kralju okrijepit
7 Zemlja øe njegova biti najpustija od øu, a faraonu øe miæice klonuti. Saznat
svih zemalja i njegovi gradovi najpustiji øe da sam ja Gospodin kad dadem svoj
od svih gradova. maç u ruke babilonskom kralju da njim
8 Oni øe spoznati da sam ja Gospodin zamahne na Egipat.
kad stavim oganj na Egipat i svi se po- 26 Razasut øu Egipøane meåu narode i
moønici njegovi satru. razagnati ih po zemljama. Spoznat øe da
9 U onaj øe dan iøi preda mnom glasnici sam ja Gospodin.’ ”
na laåama da trgnu Etiopljane iz njihove
bezbriœnosti. Tjeskoba vrlo bolna doøi øe Faraon, ponosni cedar
na njih kao na nesretni dan Egipta, jer
evo, on je doæao.”
10 Ovako govori Gospodin Bog: “Uçinit
31 Dogodilo se u jedanaestoj godini, u
treøem mjesecu, prvoga dana toga
mjeseca doæla mi je rijeç Gospodinova,
øu kraj Ijudstvu u Egiptu rukom Nebu- govoreøi:
kadnezara, babilonskoga kralja. 2 “Sine çovjeçji, kaœi faraonu, kralju egi-
11 On i njegov narod, najokrutniji meåu patskom, i njegovu mnoætvu: ‘Komu si
narodima, doøi øe i zemlju øe poharati. sliçan u veliçini svojoj?
Trgnut øe svoj maç na Egipat i napunit 3 Eto, Asiriji je bio kao cedar na Leba-
øe zemlju pobijenima. nonu, lijepih grana, sjenovita liæøa, vi-
12 Isuæit øu Rijeku i predat øu zemlju u soka rasta. Vrh mu je dopirao do u
ruke zlikovcima. Opustit øu zemlju i sve oblake.
æto je u njoj rukom stranaca. Ja, Gospo- 4 Voda ga je uçinila velikim, bezdan ga je
din, to sam rekao.” uzvisio. Rijeke su njegove tekle oko nje-
13 Ovako govori Gospodin Bog: “Uniætit gova stabla i puætala je potoke svoje k
øu idole i potrt øu kipove u Nofu. Neøe svim stablima poljskim.
585 Ezekiel
5 Zato je rast njegov nadvisio sva stabla ipak øeæ biti sruæen sa stablima eden-
poljska. Umnoœili su se ogranci njegovi, skim u podzemni svijet. Leœat øeæ usred
produœile se njegove grane zbog obilne neobrezanih, s onima koji su pobijeni
vode, rastao je u æirinu. maçem. To je faraon i sve mnoætvo njego-
6 Na granama su njegovim svijale gni- vo,’ govori Gospodin Bog.
jezda svakojake nebeske ptice. Pod
ograncima su njegovim svakojake Tuœaljka za faraonom
poljske œivotinje legle mlade svoje.
7 Bio je lijep svojom veliçinom s dugim
svojim granjem, jer je njegov korijen
32 Dogodilo se dvanaestoj godini, u
dvanaestom mjesecu, prvoga dana
toga mjeseca doæla mi je rijeç Gospodi-
imao obilno vode. nova, govoreøi:
8 Cedri u vrtu Boœjem nisu ga mogli zak- 2 “Sine çovjeçji, podigni tuœaljku za fara-
loniti. Çempresi sa svojim granama nisu onom, egipatskim kraljem, i kaœi mu:
mu se mogli s njim usporediti. Makljeni ‘Laviøu meåu narodima, ti si bio i
nisu imali takve grane kao on. U vrtu propao! A bio si ipak kao krokodil u
Boœjem nije bilo nijedno drvo po ljepoti moru: ætrcao si vodu iz svojih nozdrva,
takvo. mutio si vodu svojim nogama, ritao si se
9 Uçinio sam ga lijepim mnoætvom grana na valove njezine.’
njegovih. Zavidjela su mu sva stabla 3 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Razapet
edenska u vrtu Boœjem.’ øu mreœu svoju nad tobom s çetom
10 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Jer mnogih naroda koji te izvlaçe lovnom
je bio visoka rasta i pruœio vrh svoj do u mreœom mojom.
oblake i ohol postao zbog svoje veliçine, 4 Bacit øu te onda na zemlju i krhnut øu
11 zato sam ga dao u ruke najmoøni- te na tvrdu zemlju. Pustit øu sve nebeske
jemu meåu narodima i on øe uçiniti s ptice da sjedaju na tebe i nasitit øu to-
njim kako treba. Ja sam ga odbacio zbog bom œivotinje cijele zemlje.
njegove zloøe. 5 Donijet øu meso tvoje na gore i napunit
12 Onda su ga posjekli stranci, najljuøi øu doline strvinom tvojom.
izmeåu naroda, i ostavili ga. Na gore i u 6 Napojit øu zemlju krvlju tvojom do na
doline sve su popadale njegove grane. gore. Korita øe rijeçna biti puna tebe.
Grane su njegove leœale polomljene po 7 Kad se ti ugasiæ, zastrijet øu nebo, i zvi-
svim gudurama u zemlji. Svi narodi ze- jezde øu njegove pomraçiti. Sunce øu
maljski otiæli su iz njegove sjene i pustili zastrijeti oblacima i mjesec neøe viæe svi-
ga da leœi. jetliti svjetloæøu svojom.
13 Na njemu poruæenom ostat øe svako- 8 Sva øu svjetlila na nebu pomraçiti za
jake nebeske ptice, i svakojake poljske tobom i razastrijet øu tamu nad zemljom
œivotinje doøi øe do njegovih grana— tvojom, govori Gospodin Bog.
14 Tako da se nijedno drvo kraj vode ne 9 Ustraæit øu mnoge narode kada done-
bi viæe dizalo previsoko u svojem rastu i sem meåu narode tvoje pobijene, u zem-
vrha svojega da ne bi pruœalo do u ob- lje koje ne poznajeæ.
lake! Od silnika æto piju vodu da se viæe 10 Mnoge øu narode zbog tebe uœasom
ne bi ni jedan oholio visinom svojom, jer napuniti. Kraljevi øe se njihovi zgroziti
su svi posveøeni smrti, moraju dolje u od tebe kad mahnem svojim maçem
podzemni svijet, dolje k ljudima æto su pred njihovim oçima. Svi øe svaki ças
siæli u jamu.’ drhtati za svoj œivot na dan tvojega pada.’
15 Ovako govori Gospodin Bog: ‘U dan, 11 Jer ovako govori Gospodin Bog: ‘Maç
kada je siæao u svijet mrtvih, uçinio sam babilonskoga kralja doøi øe na tebe.
da tuguje nad njim bezdan, zaustavio 12 Maçem ratnika sruæit øu veliki tvoj
sam rijeke njezine, i silne su vode stale. narod, jer su oni najljuøi meåu narodi-
Zbog njega sam zaogrnuo Lebanon u ma. Oni øe poharati sjaj Egipta i sve øe
odjeøu œalosti. Sve je drveøe poljsko mnoætvo njegovo propasti.
povenulo za njim. 13 Potrt øu svu stoku njegovu pokraj
16 Tutnjavom pada njegova stresao sam mnogih voda. Neøe ih viæe mutiti noga
narode, kad sam ga sruæio u svijet çovjeçja, niti øe ih mutiti papak kakve œi-
mrtvih, k onima koji su siæli u jamu. votinje.
Onda su se utjeæila u svijetu mrtvih sva 14 Onda øu razbistriti vode njihove i uçi-
stabla edenska, najizabranija i najbolja nit øu da teku rijeke njihove kao ulje,
na Lebanonu, sva æto su pila vodu. govori Gospodin Bog.
17 I oni su siæli s njim dolje u svijet 15 Kad uçinim pustinjom Egipat, kad
mrtvih, k onima koji su pobijeni maçem, opusti zemlja, bude bez svega æto je u
i pomoønici njegovi koji su stanovali u njoj, kad pobijem sve stanovnike nje-
sjeni njegovoj meåu narodima. zine, onda øe im biti jasno da sam ja Go-
18 S kojim si se izmeåu edenskih stabala spodin.
mogao prispodobiti sjajem i veliçinom? A 16 Ovo je tuœaljka æto øe se zapjevati i
Ezekiel 586
køeri øe je narodne pjevati. Pjevat øe je koji su siæli u jamu.
nad Egiptom i nad njegovim mnogim na- 31 Njih øe vidjeti faraon i utjeæit øe se nad
rodom, govori Gospodin Bog.’ ” svim mnogim svojim narodom. Maçem je
17 U dvanaestoj godini, u prvom mje- pobijen faraon sa svim svojim narodom,
secu, petnaestoga dana toga mjeseca govori Gospodin Bog.
doæla mi je rijeç Gospodinova, govoreøi: 32 Jer je zadavao strah u zemlji œivih.
18 “Sine çovjeçji, zapoçni tuœaljku za Zato øe se staviti usred neobrezanih, s
mnogim narodom Egipta i opjevaj njegov ubijenima maçem, faraon i sav mnogi
i silnih naroda silazak u podzemni svijet, njegov narod,” govori Gospodin Bog.
k onima koji su siæli u jamu!
19 Od koga si u çemu ljepæi? Siåi i spavaj Odgovornost proroka i prognanika
s neobrezanima!
20 Oni øe pasti posred pobijenih maçem.
Maç je veø dan: privucite Egipat i sve
33 Doæla mi je opet rijeç Gospodinova,
govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, govori sinovima svojega
mnoætvo njegovo! naroda i kaœi im: ‘Kad pustim na koju
21 Voåe ratnika govorit øe ispred carstva zemlju maç, i narod one zemlje uzeo
mrtvih njemu s pomoønicima njegovim: koga izmeåu sebe i postavio ga sebi za
‘Oni su siæli, oni tu leœe, neobrezani, ma- straœara,
çem pobijeni.’ 3 i on vidi maç gdje dolazi na zemlju, za-
22 Ondje je Asirija i njegova vojska i oko trubi u trubu i opomene narod,
njegova groba. Svi su pobijeni, pali od 4 i ako tko çuje glas trube, a nije se dao
maça. opomenuti, i maç doåe i pogubi ga: krv
23 Grobovi njegovi leœe u dnu najdub- øe njegova doøi na njegovu glavu.
ljem. Njegova vojska leœi okolo njegova 5 On je çuo glas trube, a nije se dao
groba. Svi su pobijeni, pali od maça, oni opomenuti; krv øe njegova doøi na njega.
koji su nekoø zadavali strah u zemlji A onaj koji se dade opomenuti duæu si
œivih. svoju spasi.
24 Ondje je Elam i sve mnoætvo njegovo 6 Ako li straœar vidi maç gdje dolazi i ne
oko groba njegova. Svi su pobijeni, pali zatrubi u trubu, i narod ne bude
od maça, koji su neobrezani siæli u opomenut, i maç doåe i pogubi koga iz-
podzemni svijet, koji su nekoø zadavali meåu njih, taj øe doduæe poginuti za
strah u zemlji œivih i sada nose sramotu svoju krivnju, ali øu krv njegovu traœiti iz
svoju s onima koji su siæli u jamu. ruke straœarove.’
25 Usred pobijenih namjestili su poste- 7 I ja sam tebe, sine çovjeçji, postavio
lju njemu sa svim mnoætvom njegovim. straœarom kuøi Izraelovoj. Kad çujeæ ri-
Grobovi su njihovi oko njega. Svi su neo- jeç iz mojih usta, opominji ih u Ime moje!
brezani, pobijeni maçem, jer su zadavali 8 Kad kaœem bezboœniku: ‘Bezboœniçe,
strah u zemlji œivih. Sada nose sramotu moraæ poginuti,’ a ti to ne govoriæ da
svoju s onima koji su siæli u jamu; stav- odvratiæ bezboœnika od zla njegova puta,
ljeni su usred pobijenih. taj øe bezboœnik doduæe poginuti za
26 Ondje je Meæek i Tubal i sve mnoætvo svoju krivnju, ali øu krv njegovu zatraœiti
njihovo. Grobovi su njihovi oko njih. Svi iz tvoje ruke.
su neobrezani, pali od maça, oni, koji su 9 Ako li si opomenuo bezboœnika da se
nekoø zadavali strah u zemlji œivih. vrati sa svojega puta, a on se nije vratio
27 Oni ne leœe s junacima, koji su pali u sa svojega puta, on øe poginuti za svoju
davnoj davnini, koji su siæli u svijet krivnju, a ti si spasio svoj œivot.
mrtvih u ratnoj spremi svojoj, kojima su 10 A ti, sine çovjeçji, kaœi kuøi Izraelovoj:
stavljeni pod glavu maçevi njihovi, ‘Ovako ste vi govorili: Naæa zlodjela i naæi
krivnja je njihova na kostima njihovim, grijesi na nama su; zbog njih pro-
jer je strah od tih junaka bio vladao u padamo. Kako bismo mogli joæ œivjeti?’
zemlji œivih. 11 Kaœi im: ‘Tako bio ja œiv, govori Gospo-
28 I ti øeæ biti satrven usred neobrezanih din Bog, nije mi milo da umre bezboœnik,
i spavat øeæ s pobijenima maçem. nego da se vrati bezboœnik sa svojega
29 Ondje je Edom, kraljevi njegovi i svi puta i da œivi. Vratite se, vratite se sa svo-
glavari njegovi, koji su unatoç svojem ju- jih zlih putova, jer zaæto hoøete umrijeti,
naætvu stavljeni meåu maçem pobijene. kuøo Izraelova?’
Oni leœe sad s neobrezanima i s onima 12 Zato, sine çovjeçji, kaœi sinovima svo-
koji su siæli u jamu. jega naroda: ‘Pravednost pravednikova
30 Ondje su svi glavari sjevera i svi Si- neøe ga spasiti u dan kad sagrijeæi, i bez-
donci koji su siæli k pobijenima, pobijeni boœnost bezboœnikova neøe ga upropas-
unatoç strahovitosti svojoj. Oni su titi u dan kad se vrati od bezboœnosti
osramoøeni unatoç svojem junaætvu. svoje, ali i pravednik ne moœe zbog pra-
Sad leœe ondje, neobrezani, s pobijenima vednosti svoje ostati na œivotu u dan kad
maçem i nose sramotu svoju s onima sagrijeæi.’
587 Ezekiel
13 Kad obeøam pravedniku da øe ostati pustoæi zbog svih njihovih grozote æto su
na œivotu, i on se osloni na pravednost ih poçinili.’
svoju i uçini zlo, neøe se viæe spominjati 30 O tebi se, sine çovjeçji, razgovaraju si-
sva pravednost njegova; zbog grijeha novi tvojega naroda na zidovima i na
koji je poçinio, umrijet øe. kuønim vratima i govore meåu sobom
14 Ako li kaœem bezboœniku: ‘Moraæ jedan drugomu ovako: ‘Doåite i çujte
umrijeti,’ i on se odvrati od svojega gri- kakva je rijeç izaæla od Gospodina!’
jeha i çini pravo i pravednost, 31 Onda dolaze k tebi listom, sjedaju
15 povrati zalog, vrati oteto, hodi po za- pred tobom kao moj narod i sluæaju tvoje
povijedima koje vode œivotu, i viæe ne çini rijeçi, ali ih ne izvræuju, slatki su u svo-
nepravde, on øe ostati na œivotu i neøe jim ustima, a njihovo srce ide za ne-
umrijeti. pravednim dobitkom.
16 Svih njegovih grijeha koja je poçinio, 32 Eto, ti si im kao kakav umiljat pjevaç,
neøe se viæe spominjati; çinio je pravo i koji ima lijep glas i krasno udara u œice.
pravednost; œivjet øe. Sluæaju tvoje rijeçi, ali ih ne izvræuju.
17 Ipak govore sinovi tvojega naroda: 33 Ali kad to doåe—a evo dolazi—onda øe
‘Put Svemoønoga nije pravedan,’ ali nji- spoznati da je bio prorok meåu njima.”
hov put nije pravedan.’
18 Kad se pravednik odvrati od praved- Proroçanstvo o dobrom pastiru
nosti svoje i çini nepravdu, umrijet øe
zbog toga.
19 A kad se bezboœnik odvrati od svoje
34 Doæla mi je rijeç Gospodinova govo-
reøi:
2 “Sine çovjeçji, prorokuj protiv pastira
bezboœnosti i çini pravo i pravednost, os- Izraelovih, prorokuj i kaœi njima, pastiri-
tat øe na œivotu zbog toga. ma! ‘Ovako govori Gospodin Bog: Teæko
20 A vi govorite: ‘Put Svemoønoga nije pastirima Izraelovim koji pasu sami
pravedan.’ Svakoga øu od vas, kuøo Izra- sebe! Ne treba li da pastiri pasu stado?
elova, suditi po njegovim putovima.” 3 Troæite mlijeko i odijevate se vunom.
21 U dvanaestoj godini, u desetom mje- Tovne œivotinje koljete, a stada ne pa-
secu, petoga dana toga mjeseca nakon sete.
naæega odvoåenja doæao je k meni jedan 4 Slabih œivotinja ne krijepite, bolesnih
bjegunac iz Jeruzalema i javio: “Grad je ne lijeçite, ranjenih ne zavijate, istje-
zauzet.” ranih ne dovodite natrag, izgubljenih ne
22 A ruka je Gospodinova bila doæla na traœite, nego ih gazite œestinom i silom.
mene veø prije dolaska bjegunçeva. On 5 Stado se moje rasipa jer nema pastira i
je otvorio moja usta prije nego je onaj svim divljim œivotinjama sluœi za hranu,
ujutro doæao k meni. Otkako su moja kad se rasipa.
usta bila onda otvorena, nisam viæe ni- 6 Po svim gorama i na svakom visokom
kada zanijemio. breœuljku luta naokolo stado moje. Po ci-
23 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako jeloj zemlji razasuto je stado moje, a
govoreøi: nitko ga ne traœi, nitko se ne brine za
24 “Sine çovjeçji! Oni koji stanuju u ru- njega.
æevinama u zemlji Izraelovoj govore 7 Stoga, pastiri, çujte rijeç Gospodinovu!
ovako: ‘Abraham je bio jedan jedini i do- 8 Tako ja bio œiv, govori Gospodin Bog.
bio je u posjed zemlju. A nas je mnogo, Jer je stado moje ostalo za pljaçku i
nama je data zemlja u posjed.’ stado moje postalo za hranu divljim œivo-
25 Zato im kaœi: ‘Ovako govori Gospodin tinjama, i nije bilo pastira, i pastiri se
Bog: Vi jedete meso s krvlju, podiœete oçi moji nisu brinuli za stado moje, nego su
k svojim idolima i prolijevate krv, i pastiri moji pasli sami sebe, a ne stado
hoøete uzeti u posjed zemlju? moje.’
26 Podupirete se na maç, çinite grozote, i 9 Stoga, pastiri, çujte rijeç Gospodinovu!
svaki obeæçaæøuje œenu drugoga a 10 ‘Ovako govori Gospodin Bog: Evo, ja
hoøete uzeti u posjed zemlju?’ øu iziøi protiv tih pastira i traœit øu svoje
27 Ovako im kaœi: ‘Ovako govori Gospo- stado iz njihove ruke. Uçinit øu kraj nji-
din Bog: Tako ja œiv bio! Oni koji stanuju hovoj pastirskoj sluœbi. Neøe viæe pastiri
u ruæevinama, popadat øe od maça, i tko pasti sami sebe. Otet øu svoje stado iz
je vani, dat øe se divljim œivotinjama da ralja njihovih i neøe im viæe sluœiti za
ga izjedu, i tko se zadrœava u skroviætima hranu.
i æpiljama, od kuge øe umrijeti. 11 Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo,
28 Zemlju øu uçiniti pustinjom i pustoæi, ja øu se sam pobrinuti za svoje stado i
i nestat øe ponosnog sjaja njezina. paziti ga.
Opustjet øe gore Izraelove i nitko viæe 12 Kao æto pastir traœi svoje stado kad je
neøe prolaziti njima. kod svojih ovaca razasutih, tako øu i ja
29 Onda øe oni spoznati da sam ja Gos- potraœiti svoje ovce i skupit øu ih iz svih
podin kad uçinim zemlju pustinjom i mjesta, kamo su rastjerani kad je bilo
Ezekiel 588
mraçno i tamno. njihov Bog, s njima, i da su oni, kuøa
13 Izvest øu ih iz naroda, i pokupit øu ih Izraelova, moj narod, govori Gospodin
iz zemalja, i dovest øu ih natrag u nji- Bog.
hovu zemlju. Past øu ih na gorama Izra- 31 Jer vi ste stado moje, stado paæe moje,
elovim, u dolinama i po svim krajevima vi ljudi, a ja sam vaæ Bog,” govori Gospo-
naseljenim u zemlji. din Bog.
14 Vodit øu ih na dobru paæu. Na visokim
gorama Izraelovim bit øe paænjak njihov. Propast Edoma
Ondje øe poçivati na dobru paænjaku i
imat øe masnu paæu na gorama Izraelo-
vim.
35 Nadalje doæla mi je rijeç Gospodi-
nova, govoreøi:
2 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice prema
15 Ja øu sam pasti svoje stado i ja øu ih Gori Seiru i prorokuj o njemu,
sam odmarati, govori Gospodin Bog. 3 i kaœi mu: ‘Ovako govori Gospodin Bog:
16 Zalutale øu traœiti, rastjerane natrag Evo, ja øu iziøi protiv tebe, goro Seire!
dovesti, ozlijeåene zaviti, bolesne okri- Dignut øu svoju ruku na tebe i uçinit øu
jepiti i zdrave i jake çuvati. Past øu ih te pustinjom i pustoæi.
kako je pravo.’ 4 Gradove øu tvoje poruæiti, i ti øeæ po-
17 A vi, stado moje, ovako govori Gospo- stati pustinja. Onda øeæ spoznati da sam
din Bog, vidite, ja øu onda suditi izmeåu ja Gospodin.
ovce i ovce, izmeåu ovnova i jaraca. 5 Jer si nosio vjeçno neprijateljstvo i si-
18 Zar vam nije dosta da pasete na na- nove si Izraelove predao maçu u vrijeme
jboljoj paæi? Zar morate æto joæ ostane od njihove nesreøe, kad je krivnja dovela
vaæe paæe, pogaziti nogama? Zar vam svræetak njihov,
nije dosta da pijete najçistiju vodu? Zar 6 zato, tako ja œiv bio, govori Gospodin
morate æto ostane zamutiti svojim Bog, uçinit øu da krvariæ, jer nisi mrzio
nogama? krv, krv øe te progoniti.
19 Moraju li moje ovce to popasti æto 7 Uçinit øu Goru Seir pustinjom i pustoæi
pogaze vaæe noge, i to piti æto pomute i sve na njoj uniætiti æto ondje dolazi i
vaæe noge? prolazi.
20 Zato im ovako govori Gospodin Bog: 8 Napunit øu bregove njezine pobi-
Evo, ja øu onda suditi izmeåu ovaca de- jenima. Na breœuljcima tvojim i u doli-
belih i ovaca mræavih. nama tvojim i u svim gudurama tvojim
21 Jer vi bokovima i ramenima otisku- padat øe pobijeni od maça.
jete slabe ovce i rogovima ih svojim bod- 9 Uçinit øu te vjeçnom pustinjom i gra-
ete dok ih ne istjerate. dovi øe tvoji ostati nenapuçeni. Onda
22 Zato øu ja pomoøi svojem stadu da øete spoznati da sam ja Gospodin.’
vam viæe ne bude za plijen i sudit øu iz- 10 Jer si govorila: ‘Ova dva naroda i ove
meåu ovce i ovce. dvije zemlje bit øe moje, i mi øemo ih
23 Podignut øu im jednoga pastira, koji uzeti u posjed’ ako i boravi Gospodin
øe ih pasti, svojega slugu Davida; on øe ih ondje,
pasti i bit øe ım pastir. 11 Stoga, tako ja œiv bio, govori Gospodin
24 I ja, Gospodin, bit øu njihov Bog, i moj Bog, uçinit øu s tobom po ljubomori i tvo-
sluga David bit øe poglavar meåu njima. jem gnjevu, kojom si radila iz mrœnje
Ja, Gospodin, to sam rekao. svoje prema njima. Dat øu im da me
25 Uçinit øu s njima zavjet mira i divlje spoznaju kad ti budem sudio.
øu œivotinje iskorijeniti iz zemlje tako da 12 Onda øeæ spoznati da sam ja Gospo-
u pustinji mognu stanovati sigurno i din. Çuo sam sve psovke tvoje æto si ih iz-
spavati po æumama. bacila protiv gora Izraelovih kad si rekla:
26 Podijelit øu blagoslov njima i zemlji ‘Puste leœe i nama su dane da ih jedemo.’
oko gore svoje i puætat øu kiæu na vrije- 13 Svojim ste se ustima veliçali nasuprot
me; blagoslovljena øe to biti kiæa. meni i govorili ste drzovito protiv mene;
27 Stabla øe poljska donositi svoje plo- çuo sam to dobro.
dove, i zemlja øe davati svoj prihod. 14 Ovako govori Gospodin Bog: ‘Na ra-
Stanovat øe sigurno na svojoj grudi i dost sve zemlje tebe øu opustoæiti.
spoznat øe da sam ja Gospodin kad polo- 15 Kako si se ti radovala æto je opustjela
mim palice jarma njihova i izbavim ih iz baætina Izraelove kuøe, tako øu i tebi
ruke onih koji su ih zarobili. uçiniti. Pustinja øeæ postati, goro Seire, i
28 Neøe viæe biti plijen narodima. Œivo- svekoliki Edom! Onda øeæ spoznati da
tinje zemaljske neøe ih viæe jesti, nego øe sam ja Gospodin.’
œivjeti sigurno, i nitko ih neøe straæiti.
29 Uçinit øu da im nikne obilat nasad. Oporavak Izraelov
Nitko viæe u zemlji neøe umirati od gladi.
Neøe viæe podnositi sramote od naroda.
30 Onda øe spoznati da sam ja Gospodin,
36 Ti, sine çovjeçji, prorokuj o gorama
Izraelovim i kaœi: ‘O gore Izraelove,
çujte rijeç Gospodinovu!
589 Ezekiel
2 Ovako govori Gospodin Bog: Jer je ne- zbog krvi koju su prolili u zemlji i zbog
prijatelj govorio o vama: Ha, i vjeçne vi- njihovih idola kojima su ju oneçistili.
sine postale su svojina naæa,’ 19 Razasuo sam ih meåu narode; bili su
3 zato prorokuj i kaœi: ‘Ovako govori Gos- raspræeni po zemljama. Po njihovim pu-
podin Bog: Jer su vas pustoæili i od svuda tovima i po njihovim djelima sudio sam
vas traœili, dok niste doæli u posjed joæ im.
preostalim narodima i niste pali u 20 Kad su doæli k narodima, oskvrnuli
brbljanje jezicima i u govorenje ljudima, su, kamo su god doæli, sveto Ime moje,
4 zato, gore Izraelove, çujte rijeç Gospo- jer se govorilo o njima: ‘To je Gospodinov
dina Boga! Ovako govori Gospodin Bog narod, a ipak su morali iziøi iz njegove
gorama i breœuljcima dolinama i gu- zemlje.’
durama pustim ruæevinama i ostav- 21 Onda mi se saœalilo zbog mojega sve-
ljenim gradovima æto su postali plijen i toga Imena, koje je bila oskvrnula kuøa
ruglo joæ preostalim okolnim narodima.’ Izraelova meåu narodima kamo je doæla.
5 Zato ovako govori Gospodin Bog: ‘Za- 22 Zato kaœi kuøi Izraelovoj: ‘Ovako govo-
ista, u œestokom ognju govorim protiv ri Gospodin Bog: Zbog vas, kuøo Izraelo-
joæ preostalih naroda i protiv svega va, ne çinim ja to, nego zbog svojega
Edoma. Oni hoøe uzeti u posjed moju svetoga Imena, koje ste oskvrnuli meåu
zemlju srcem zluradim, duæom punom narodima kamo ste doæli.
prezira i oplijeniti je.’ 23 Ja øu opet uçiniti svetim veliko ime
6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj i kaœi svoje, koje je bilo oskvrnjeno meåu naro-
gorama i breœuljcima, dolinama i gu- dima, koje ste vi oskvrnuli kod njih.
durama: ‘Ovako govori Gospodin Bog: Narodi øe spoznati da sam ja Gospodin,
Zaista, u ljutoj revnosti govorim, jer govori Gospodin Bog, kada se na vama
morate podnositi porugu naroda. pokaœem svetim pred njima.
7 Zato, ovako govori Gospodin Bog, ja 24 Ja øu vas uzeti iz naroda i pokupit øu
podiœem svoju ruku na prisegu—narodi vas iz svih zemalja i dovesti vas natrag u
oko vas nosit øe porugu svoju! vaæu zemlju.
8 A vi, gore Izraelove, pustite da se pom- 25 Poækropit øu vas çistom vodom da bu-
lade vaæe grane! Nosite svoj plod mojem dete çisti. Oçistit øu vas od svih vaæih
narodu Izraelu, jer øe se skoro vratiti. neçistoøa i od svih idola vaæih.
9 Jer evo, dolazim k vama i okreøem se k 26 Dat øu vam novo srce i novi øu duh
vama. Vi øete opet biti zasijavane i staviti u nutrinu vaæu. Izvadit øu ka-
saåene. meno srce iz vaæih grudi i dat øu vam
10 Umnoœit øu na vama ljude, kuøu Izra- srce od mesa.
elovu svekoliku. Gradovi øe se opet 27 Duh svoj stavit øu u nutrinu vaæu i
naseliti i ruæevine øe se iznova sagraditi. uçinit øu da hodite po mojim zapovijedi-
11 Umnoœit øu na vama ljude i stoku. Bit ma i da toçno izvræujete moje propise.
øe mnogobrojni i plodni. Naselit øu vas 28 Stanovat øete u zemlji koju sam dao
kao u proælosti i uçinit øu vam dobra viæe vaæim oçevima, i bit øete moj narod, a ja
nego prije. Onda øete spoznati da sam ja øu biti vaæ Bog.
Gospodin. 29 Oslobodit øu vas od svih vaæih neçis-
12 Uçinit øu da opet po vama idu ljudi, toøa. Zapovjedit øu œitu i umnoœiti ga, i
moj narod Izrael. Oni øe te uzeti u posjed. neøu dati da doåe glad na vas.
Ti øeæ biti baætina njihova i neøeæ ih viæe 30 Umnoœit øu plod na stablima i rod na
liæavati djece njihove.’ poljima da ne morate viæe podnositi
13 Ovako govori Gospodin Bog: Jer go- sramote meåu narodima zbog gladi.
vore o tebi: ‘Ti proœdireæ ljude i vlastiti 31 Onda øete se sjetiti svojih zlih putova
svoj narod liæavaæ djece,’ i svojih djela æto nisu bila dobra. Vi øete
14 zato neøeæ viæe proœdirati ljudi i svoje- pred sobom samima osjetiti gnusobu
ga naroda neøeæ ih viæe liæavati djece, zbog svojih grijeha i grozote.
govori Gospodin Bog. 32 Ne çinim to zbog vas, govori Gospodin
15 Neøu dati da duœe sluæaæ sramotu ne- Bog, neka to znate! Postidite se i zaru-
znaboœaca, ni ruglo naroda neøeæ viæe menite se zbog svojih putova, kuøo Izra-
podnositi, ni svoj narod neøeæ viæe liæa- elova!’
vati djece,” govori Gospodin Bog. 33 Ovako govori Gospodin Bog: ‘U dan
16 Nadalje doæla mi je rijeç Gospodinova, kad vas oçistim od svih grijeha vaæih
govoreøi: iznova øu naseliti gradove i ruæevine øe
17 “Sine çovjeçji, kad je kuøa Izraelova se opet sagraditi.
stanovala joæ u svojoj zemlji, onda su ju 34 Opustoæena zemlja æto je prije pusta
oni oneçistili svojim putovima i svojim leœala pred oçima svih prolaznika, opet
djelima. Kao neçist krvotok bio je preda øe se obraåivati.’
mnom njihov put. 35 Reøi øe se: Zemlja ova æto je bila pusta,
18 Onda sam izlio svoju srdœbu na njih postala je kao vrt edenski, i gradovi æto
Ezekiel 590
su leœali u ruæevinama, pusti i opusto- 14 Uçinit øu da doåe u vas moj duh, da
æeni bili, sada su dobro utvråeni. oœivite, i naselit øu vas opet u vaæoj ze-
36 Narodi koji su preostali oko vas spo- mlji. Onda øete spoznati da sam ja Gos-
znat øe da sam ja Gospodin, taj koji je ra- podin, to rekao i izvræio, govori
zoreno iznova sagradio i opustoæeno Gospodin.’ ”
opet zasadio. Ja, Gospodin, to sam rekao 15 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako
i to øu izvræiti.’ govoreøi:
37 Ovako govori Gospodin Bog: ‘l to øe me 16 “Ti, sine çovjeçji, uzmi jedno drvo i
zamoliti kuøa Izraelova da im uçinim: napiæi na njemu: ‘Juda i Izraelci,
umnoœit øu ih ljudima kao ovce. saveznici njegovi!’ Uzmi joæ jedno drvo i
38 Kao stado ovaca œrtvenih, kao stado u napiæi na njemu: ‘Josip, drvo Efraimovo,
Jeruzalemu na njegove Svetkovine, tako i sva kuøa Izraelova, saveznici njegovi!’
øe opustoæeni gradovi biti puni stada 17 Sastavi oboje u jedno drvo, neka
ljudi. Onda øe se spoznati da sam ja Go- budu jedna cjelina u tvojoj ruci!
spodin.’ ” 18 Kad te upitaju sinovi tvojega naroda:
‘Hoøeæ li nam objasniti æto misliæ s
Uskrsnuøe mrtvoga naroda tim?’—
37 Ruka Gospodinova je doæla na mene
i izveo me u Duhu Gospodinovu i
postavio me usred doline æto je bila puna
19 odgovorio im: ‘Ovako govori Gospodin
Bog: Evo, ja øu uzeti drvo Josipovo æto je
u Efraimovoj ruci, i ono Izraelovih ple-
mrtvaçkih kostiju. mena, saveznika njegovih, i sastavit øu
2 Onda on uçini da proåem pokraj njih ga sa stablom Judinim i tako ih uçiniti
unaokolo. I gle, bilo ih je vrlo mnogo po jednim jedinim stablom, tako da budu
dolini; zaista bile su sasvim suhe. jedna cjelina u mojoj ruci.’
3 On mi je rekao: “Sine çovjeçji, mogu li 20 Drva na kojima si napisao, drœat øeæ u
opet oœivjeti ove mrtvaçke kosti?” Ja sam svojoj ruci pred njihovim oçima
odgovorio: O Gospodine Boœe, ti znaæ.” 21 I reøi øeæ im: ‘Ovako govori Gospodin
4 Onda mi je rekao: “Prorokuj tim kos- Bog: Evo, ja øu uzeti Izraelove sinove iz
tima i kaœi im: ‘O suhe kosti, çujte rijeç naroda, kamo su otiæli i skupit øu ih sa
Gospodinovu! svih strana i dovesti ih natrag u njihovu
5 Ovako govori Gospodin Bog ovim kos- zemlju.
tima: Gle, ja øu staviti u vas duh i oœivjet 22 Uçinit øu ih jednim jedinim narodom
øete. u zemlji na gorama Izraelovim. Jedan øe
6 Napravit øu vam œile i uçiniti da vam kralj vladati nad svima njima. Neøe viæe
naraste meso, i navuøi øu na vas koœu, i biti dva naroda i neøe viæe biti razdi-
ulit øu vam duh da oœivite. Onda øete jeljeni u dva kraljevstva.
spoznati da sam ja Gospodin.’ ” 23 Neøe se viæe oneçistiti svojim idolima i
7 I ja sam prorokovao kako mi je bilo za- svojim grozotama niti ikakvim grijesima
povjeåeno. Dok sam prorokovao nastalo svojim. Oslobodit øu ih iz svih mjesta u
je æuækanje, i najedanput ætropot i kosti kojima su grijeæili i oçistit øu ih. Oni øe
su se pribirale jedna uz drugu. postati moj narod i ja øu biti njihov Bog.
8 Vidio sam kako su na njima uzrasle œile 24 Moj sluga David bit øe kralj nad njima.
i meso, i kako se na njih navuçe koœa, ali Svi øe imati samo jednoga pastira. Hodit
joæ nije bilo duha u njima. øe po mojim zapovijedima i briœno øe
9 On mi je rekao: “Prorokuj duhu, pro- drœati moje pravne propise.
rokuj, sine çovjeçji! Kaœi duhu: ‘Ovako 25 Stanovat øe u zemlji koju sam dao
govori Gospodin Bog: Duæe, doåi od çetiri sluzi svojem Jakovu, u kojoj su stanovali
vjetra, zadahni ove usmrøene da opet njihovi oçevi. U njoj øe stanovati sa svo-
oœive!’ ” jom djecom i svojom unuçadi zauvijek.
10 I kad sam prorokovao, kako mi je za- Moj sluga David bit øe vladar njihov zau-
povjedio, doæao je duh u njih. One su vijek.
oœivjele i postavile se na svoje noge, 26 Napravit øu s njima zavjet mira; bit øe
jedna silno velika vojska. to vjeçni zavjet s njima. Utvrdit øu ih i
11 On mi je rekao: “Sine çovjeçji, ove su umnoœit øu ih i svoje svetiæte podignut
kosti sva kuøa Izraelova. One govore: øu u njihovoj sredini na vjeçna vremena.
‘Kosti su naæe usahnule, nada je naæa 27 Prebivaliæte moje bit øe kod njih. Ja øu
proæla, nema niæta od nas.’ biti njihov Bog, a oni øe biti moj narod.
12 Zato prorokuj i kaœi im: ‘Ovako govori 28 Onda øe narodi spoznati da ja, Gospo-
Gospodin Bog: Evo, ja øu otvoriti grobove din, posveøujem Izraela, kad svetiæte
vaæe i vas, moj narode, izvesti iz grobova moje bude u njihovoj sredini zauvijek.’ ”
i dovesti vas natrag u Izraelovu zemlju.
13 Spoznat øete da sam ja Gospodin kad Proroçanstvo o upadu Goga u Izraelovu zemlju
otvorim grobove vaæe i vas, moj narode,
izvedem iz grobova vaæih. 38 Nato mi je doæla rijeç Gospodinova
govoreøi:
591 Ezekiel
2 “Sine çovjeçji, upravi svoje lice na Goga pokaœem kao svet na tebi, O Goœe!
u zemlji Magogu, velikog vladara Meæeka 17 Ovako govori Gospodin Bog: Jesi li
i Tubala! Prorokuj protiv njega onaj o kojem sam govorio u proæle dane
3 I kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Bog: preko svojih sluga, proroka Izraelovih,
Evo, ja øu iziøi protiv tebe, o Goœe, veliki koji su prorokovali u one dane i godine
kneœe Meæeka i Tubala! da øu te dovesti protiv njih.
4 Primamit øu te i stavit øu ti kuke u 18 U onaj dan u koji doåe Gog protiv Izra-
çeljusti o dovest øu ovamo tebe i svu vo- elove zemlje, govori Gospodin Bog, pla-
jsku tvoju, konje i konjanike, sve dobro nut øe u meni moj gnjev.
opremljene, veliku çetu sa ætitovima i 19 U ljubomori svojoj, u ognju jarosti
ætitiøima, sve koji se bore maçem. svoje kaœem: Zaista, u onaj øe dan doøi
5 Perzijanci, Kuæ (Etiopija) i Put (Libija) potres velik na Izraelovu zemlju.
meåu kojima su svi sa ætitom i kacigom. 20 Pred mojim øe licem zadrhtati morske
6 Gomer i sve çete njegove, kuøa Toga- ribe, nebeske ptice, poljske œivotinje i
rmina, krajnji sjever i sve çete njegove— sve æto gmiœe po zemlji i svi ljudi æto œive
mnogi su narodi s tobom. na zemlji. Gore øe se rasprsnuti, hridine
7 Drœi se spreman i naoruœaj se, ti i sve øe se sruæiti i svi øe zidovi popadati na
çete tvoje æto su se skupile oko tebe! Stoj zemlju.
mi spreman na uslugu! 21 Dozvat øu protiv njega maç po svim
8 Nakon mnogo dana dobit øeæ zapovi- gorama svojim, govori Gospodin Bog.
jed. Na svræetku godina doøi øeæ na Svaki øe okrenuti svoj maç protiv dru-
jednu zemlju, koja je osloboåena od sile goga.
maça i skupljena iz mnogih naroda na 22 Sudit øu mu kugom i krvlju, pljuskom
gore Izraelove, æto su bile dugo puste. i kamenjem od tuçe. Oganj i sumpor
Bila je izvedena iz naroda i sada u njoj svi pustit øu da padaju njega i na çete njego-
stanuju u sigurnosti. ve i na mnoge narode koji su s njim.
9 Ti øeæ se podignuti kao bura, doøi øeæ 23 Tako øu se pokazati velik i svet i ob-
kao oblak, da pokrijeæ zemlju, ti i sva javiti se pred oçima mnogih naroda.
tvoja vojska i mnogi narodi s tobom. Onda øe spoznati da sam ja Gospodin.’
10 Ovako govori Gospodin Bog: U onaj
dan podignut øe se zle misli u tvojem Smrt Gogova. Slava Boœja i povratak Izraelov
srcu i smiæljat øeæ loæ naum.
11 Mislit øeæ: Uzaøi øu u zemlju koja je ot-
vorena i neutvråena. Doøi øu k onima
39 Ti, sine çovjeçji, prorokuj protiv Goga
i kaœi: ‘Ovako govori Gospodin Bog:
Evo, ja øu iziøi protiv tebe, o Goœe, veliki
koji œive sigurno i mirno, koji svi stanuju kneœe Meæeka i Tubala!
bez zidova i nemaju ni prijevornica ni 2 Primamit øu te, vodit øu te, povest øu te
vrata, sa krajnjega sjevera i dovest øu te na
12 da naplijenim plijena i nagrabim gore Izraelove.
pljaçke, da stavim svoju ruku na ruæe- 3 A izbit øu ti lßk iz lijeve tvoje ruke i pro-
vine koje su opet naseljene, na narod sut øu ti strijele iz desne tvoje ruke.
koji je bio opet skupljen iz naroda, opet 4 Na gorama øeæ Izraelovim pasti, ti i sve
sebi stekao imanje i dobro, koji prebiva u çete tvoje i narodi, koji su s tobom. Pti-
srediætu zemlje. cama grabeœljivicama, svemu æto ima
13 Æeba i Dedan i trgovci taræiæki i svi krila i œivotinjama poljskim dat øu te da
prodavaçi njihovi reøi øe ti: Dolaziæ zaci- te pojedu.
jelo da plijeniæ plijen. Sigurno si skupio 5 Na slobodnom øeæ polju pasti, jer ja
svoju vojsku da grabiæ pljaçku, da uz- sam to rekao, govori Gospodin Bog.
meæ srebro i zlato, da odneseæ imanje i 6 Oganj øu pustiti na Magoga i na one
dobro, ukratko, da naplijeniæ bogat pli- koji stanuju bezbriœno na obalama.
jen.’ Onda øe spoznati da sam ja Gospodin.
14 Zato prorokuj, sine çovjeçji, i kaœi 7 Sveto ime svoje objavit øu usred svoje-
Gogu: ‘Ovako govori Gospodin Bog: Za- ga naroda Izraela i neøu duœe trpjeti da
ista, u ono vrijeme, kad øe moj narod se oskvrnjuje sveto Ime moje. Onda øe
Izrael stanovati mirno, ti øeæ se podig- spoznati narodi da sam ja Gospodin,
nuti. svet u Izraelu.
15 I iz svojega mjesta na krajnjem sjeve- 8 Evo, to øe doøi i ispunit øe se, govori
ru doøi øeæ i mnogi narodi s tobom, svi Gospodin Bog. To je dan o kojem sam go-
jaæuøi na konjima, veliki redovi silne vo- vorio.
jske. 9 Stanovnici Izraelovih gradova iziøi øe i
16 Podignut øeæ se na moj narod Izraela naloœit øe na oganj oruœje, velike i male
kao oblak da pokrijeæ zemlju. Na svr- ætitove, lßkove i strijele, sulice i koplja i
æetku dana dogodit øe se da te dovedem spalit øe i sedam godina loœit øe ih na
protiv svoje zemlje, da me spoznaju oganj.
narodi kad se pred njihovim oçima 10 Neøe viæe trebati drva nositi iz polja ili
Ezekiel 592
sjeøi u æumama nego øe loœiti oruœje na øu za sveto Ime svoje.
oganj. Tako øe oplijeniti one koji su njih 26 Stidjet øe se sramote svoje i sve
oplijenili i porobiti one koji su njih poro- nevjernosti svoje, koju su uçinili protiv
bili, govori Gospodin Bog. mene, kad opet budu sigurno stanovali
11 U onaj øu dan odrediti Gogu mjesto u svojoj zemlji i nitko ih ne bude straæio.
gdje øe biti grob njegov u Izraelu, dolinu 27 Kad ih dovedem natrag iz naroda i
putnika, istoçno od Mrtvoga mora. Ona skupim ih iz zemalja njihovih neprija-
øe ubuduøe zatvarati put putnicima. telja, pokazat øu se kao svet na njima
Ondje øe se ukopati Gog i njegova vojska pred oçima mnogih naroda.
i nazvat øe se, Dolina vojske Gogove. 28 Onda øe spoznati da sam ja Gospodin,
12 Kuøa Izraelova imat øe posla s poko- njihov Bog, da sam ih odveo u ropstvo
pavanjem njihovim sedam mjeseci da meåu neznaboæce, ali i da øu ih opet
oçisti zemlju. skupiti u njihovu zemlju i neøu ih onda
13 Sve øe puçanstvo u zemlji pomoøi nijednoga ostaviti ondje.
pokopavati. To øe im biti na slavu u onaj 29 Neøu viæe sakriti svojega lica od njih,
dan kada se proslavim, govori Gospodin jer øu izliti svoj Duh na kuøu Izraelovu,
Bog. ”govori Gospodin Bog.
14 Postavljat øe se neprestano ljudi koji
øe prohoditi zemljom da pokopavaju Novi dom
mrtvace rastresene joæ po zemlji i da
tako oçiste zemlju. Sedam øe mjeseci oni
to pretraœivati.
40 U dvadeset petoj godini naæega rop-
stva, u poçetku godine, desetoga
dana toga mjeseca, u çetrnaestoj godini
15 Kad tko prohodi zemlju i vidi kosti iza osvojenja grada, upravo taj dan,
ljudske, naçinit øe kraj njih znak dokle doæla je ruka Gospodinova nada me i od-
ih ne pokopaju grobari u dolini vojske veo me onamo.
Gogove. 2 U Izraelovu zemlju odveo me u jednom
16 Ime tamoænjem gradu bit øe Hamona. boœanskom viåenju i postavio me na
Tako øe se oçistiti zemlja.’ goru vrlo visoku. Na juœnoj strani njezi-
17 Ti, sine çovjeçji, ovako govori Gospo- noj nalazilo se neæto æto je izgledalo kao
din Bog: ‘Kaœi pticama i svemu æto ima kakav grad.
krila i svim œivotinjama poljskim: Skupi- 3 Kad me je bio odveo onamo, ukazao mi
te se i doåite ovamo! Skupite se sa svih se najedanput çovjek, koji je izgledao
strana na œrtvenu gozbu moju koju øu sjajan kao mjed. Imao je u ruci vrpcu
vam je pripraviti na veliku œrtvenu lanenu i mjeraçku trsku i stajao je na
gozbu na gorama Izraelovim, i jedite vratima.
mesa i pijte krvi! 4 Çovjek mi progovori: “Sine çovjeçji,
18 Jedite mesa junaka, pijte krvi glavara gledaj ovamo svojim oçima i sluæaj svo-
zemaljskih; ovnova, janjaca, jaraca i jim uæima! Pripazi toçno na sve æto øu ti
bikova, sve ugojene stoke baæanske! pokazati, jer da ti se to pokaœe doveden si
19 Jedite pretiline dok se nasitite, pijte ovamo. Objavi kuøi Izraelovoj sve æto
krvi dok se opijete na œrtvenoj gozbi mo- vidiæ!”
joj koju sam vam pripremio! 5 I gle, bio je zid izvana sve uokolo doma.
20 Nasitite se za mojim stolom konja i Mjeraçka trska æto je çovjek imao u ruci
konjanika, junaka i ratnika svake vrste, bila je æest lakata duga, lakat je imao
govori Gospodin Bog. obiçan lakat i podlanicu. On izmjeri æir-
21 Tako øu objaviti svoju slavu meåu na- inu zida koja je iznosila je jednu trsku;
rodima. Svi øe narodi vidjeti sud moj koji isto tako visina jednu trsku.
izvræujem i ruku moju æto je stavljam na 6 Onda je on doæao na vrata çija je pred-
njih. nja strana bila prema istoku. Pope se uz
22 A kuøa Izraelova spoznat øe da sam ja stepenice i izmjeri prag vratima koji je
Gospodin, njihov Bog, od onoga dana i imao u æirinu jednu trsku; i drugi je prag
dalje. imao jednu trsku u æirinu.
23 Narodi øe spoznati, da je kuøa Izraelo- 7 Izmjeri vratne straœarnice; svaka je
va morala iøi u ropstvo zbog svojih imala jednu trsku u duœinu i jednu trsku
opaçina, jer su me bili ostavili. Zato sam u æirinu, prostor izmeåu straœarnica bio
odvratio svoje lice od njih i dao ih u ruke je pet lakata. Prag vrata uz trijem na
njihovim neprijateljima, tako da su svi unutraænjoj strani imao je jednu trsku.
pali od maça. 8 Izmjeri trijem kod vrata na unutraænjoj
24 Po neçistoøi njihovoj i po grijesima strani—imao je jednu trsku!
nevjere njihove postupao sam s njima i 9 Izmjeri trijem kod vrata—imao je osam
sakrio sam svoje lice od njih. lakata; vratni stupovi njegovi imali su
25 Zato ovako govori Gospodin Bog: Sad dva lakta. Trijem kod vrata bio je prema
øu okrenuti sudbinu Jakovljevu i smilo- unutra.
vat øu se svoj kuøi Izraelovoj i revnovat 10 Od straœarnice istoçnih vrata bile su
593 Ezekiel
tri na jednoj i tri na drugoj strani; sve tri Duœina je iznosila pedeset lakata, æirina
imale su jednaku mjeru; i vratni stupovi dvadeset i pet lakata.
s obje strane imali su jednaku mjeru. 26 Uz sedam stepenica penjalo se gore, a
11 Izmjeri æirinu ulaza vrata; imala je de- trijem je bio prema unutra. Vratni stu-
set lakata, i duœina hodnika kod vrata povi nosili su s ove i s one strane nakite
trinaest lakata. palmove.
12 Pred straœarnicama bio je prostor od 27 Jedna su vrata vodila k unutraænjem
jednog lakta æirine s ove i s one strane. trijemu na juœnoj strani. Izmjeri od vrata
Straœarnica na jednoj strani imala je do vrata prema jugu stotinu lakata.
æest lakata, isto tako straœarnica na 28 Povede me kroz juœna vrata u unutra-
drugoj strani. ænji trijem i izmjeri juœna vrata; imala su
13 Onda izmjeri vrata od krova jedne iste mjere kao druga vrata.
straœarnice do krova druge straœarnice; 29 Straœarnice, stupovi njezini i trijem
æirina je iznosila dvadeset i pet lakata iz- imali su iste mjere. Vrata i trijem imali su
meåu vrata. prozore unaokolo. Pedeset lakata iz-
14 On izmjeri vratne stupove, æezdeset nosila je duœina, dvadeset i pet lakata æi-
lakata visine. Predvorje bilo je sve uokolo rina.
trijema do stupova vratnih. 30 Trijemovi su bili unaokolo, dvadeset i
15 Od prednje strane ulaza na vrata do pet lakata dugi i pet lakata æiroki.
prednje strane unutraænjeg trijema na 31 Trijem je bio prema vanjskom tri-
vratima bilo je pedeset lakata. jemu. Na stupovima su bili napravljeni
16 Na vratima unakolo bili su prozori nakiti palmovi. Uz osam, stepenica pen-
æto su prema straœarnicama i stupovima jalo se gore.
njihovim iznutra upadali odviæe koso. I 32 Onda me povede u unutraænji trijem
trijem je imao prozore unaokolo prema k vratima æto su bila prema istoku i iz-
unutra. Na vratnim stupovima bio je mjeri vrata; imala su iste mjere kao
naçinjen nakit palmov. druga vrata.
17 Onda me povede u vanjsko predvorje. 33 Straœarnice, stupovi njezini i trijem
Vidio sam sobe i kameni pod æto je imali su iste mjere kao kod drugih vrata.
pokrivao trijem unaokolo. Trideset soba Vrata i trijem imali su prozore unaokolo.
bilo je na kamenom podu. Pedeset lakata iznosila je duœina, dvade-
18 Pod na stranama vrata imao je istu set i pet lakata æirina.
æirinu kao vrata, to je bio unutraænji ka- 34 Trijem je bio prema vanjskom tri-
meni pod. jemu. Na stupovima su bili napravljeni
19 Izmjeri æirinu trijema od unutraænje nakiti palmini s ove i s one strane. Uz
prednje strane donjih vrata do prednje osam stepenica penjalo se gore.
strane unutraænjeg trijema izvana; izno- 35 Onda me odveo na sjeverna vrata i iz-
sila je stotinu lakata na istoçnoj strani i mjeri ih. Imala su iste mjere kao druga
na sjevernoj strani. vrata.
20 Potom izmjeri vrata kojima je prednja 36 Straœarnice, stupovi njezini i trijem
strana bila prema sjeveru u vanjskom imali su iste mjere kao kod drugih vrata.
trijemu u njihovoj duœini i æirini. Imala su i prozore unaokolo. Duœina je
21 Tri straœarnice bile su na jednoj i tri iznosila pedeset lakata, æirina dvadeset i
straœarnice na drugoj strani. Vratni stu- pet lakata.
povi i trijem imali su iste mjere kao kod 37 Trijem je bio prema vanjskomu tri-
prvih vrata; pedeset lakata iznosila je jemu. Na stupovima su bili napravljeni
duœina i dvadeset i pet lakata æirina. nakiti palmini s ove i s one strane. Uz
22 Prozori, trijem i nakiti palmovi imali osam stepenica penjalo se gore.
su iste mjere kao vrata kojima je vanjska 38 Uz stupove kod vrata bio je prostor s
prednja strana bila okrenuta prema is- jednim ulazom, gdje su se prale œrtve
toku. Uz sedam stepenica penjalo se k paljenice.
njima gore. Trijem je bio prema unu- 39 U trijemu kod vrata stajala su dva
traænjoj strani. stola na jednoj strani i dva stola na
23 Vrata æto su vodila u unutraænje drugoj strani. Na njima su se klale œrtve
predvorje, bila su naprema vanjskim paljenice, œrtva za grijeh i œrtva za
sjevernim vratima i odgovarala su isto- krivnju.
çnim vratima; on izmjeri od vrata do 40 I na vanjskoj pokrajnjoj strani, sje-
vrata stotinu lakata. verno od ulaza kroz vrata stajala su dva
24 Onda me odveo k jugu. Vidio sam i na stola, i na drugoj vanjskoj strani trijema
jugu vrata. Izmjeri sve, vratne stupove i kod vrata stajala su isto tako dva stola.
trijem; imali su iste mjere kao kod dru- 41 Çetiri stola na jednoj strani i çetiri
gih vrata. stola na drugoj strani na pokrajnjoj
25 I bili su prozori na vratima i na tri- strani od vrata, svega osam stolova na
jemu unaokolo kao drugi prozori. kojima se klalo.
Ezekiel 594
42 Bila su tu i çetiri stola od klesana ka- kata.
mena za œrtvu paljenicu, u duœinu lakat 6 Pokrajnjih soba, prostor na prostoru,
i pol, lakat i pol u æirinu i jedan lakat u bilo je po trideset u tri kata. One su se os-
visinu. Na njih su se stavljale sprave ko- lanjale na sagraåene izboçine zida doma
jima se klalo œrtve paljenice i œrtve zak- i tako sluœile kao nositelji da ne ulaze u
lanice. sam zid doma.
43 Unaokolo su bili postavljeni savijeni 7 Sobe su se prema tomu æirile sve viæe i
klinovi podlanicu æiroki. Na stolovima je viæe gore kako se ide iz kata na kat, kako
leœalo œrtveno meso. je veø opadala debljina zida gore okolo
44 Povede me i u unutraænji trijem. Vidio doma. A penjalo se iz donjega kata u
sam ovdje dva prostora, od kojih je jedan srednji i iz srednjega u gornji.
bio na pokrajnjoj strani sjevernih vrata 8 Vidio sam da je dom stajao na uzvisini
licem prema juga, drugi na pokrajnjoj æto je iæla unaokolo. Podzid pokrajnjih
strani juœnih vrata licem prema sjeveru. soba bio je stoga visok cijelu trsku. Æest
45 On mi je rekao: “Ovaj prostor, çije lice lakata bilo je do vrha.
ide prema jugu, odreåen je za sveøenike 9 Debljina vanjskoga zida dogradnje
koji vræe sluœbu u domu. iznosila je pet lakata. Slobodni prostor
46 A prostor kojemu lice ide prema sjeve- izmeåu pokrajnjih soba doma.
ru, odreåen je za sveøenike koji obavlja- 10 Izmeåu prostora od soba vodio je oko
ju sluœbu na œrtveniku, to jest, za sinove doma u æirinu od dvadeset lakata.
Sadokove, koji se jedini od sinova Levi- 11 Vrata pokrajnje graåevine vodila su
jevih smiju pribliœiti Gospodinu da mu na slobodan prostor, jedna vrata prema
sluœe.” sjeveru, druga prema jugu. Æirina slo-
47 Izmjeri i trijem; imao je stotinu lakata bodnoga prostora iznosila je unaokolo
u duœinu i stotinu lakata u æirinu, bio je pet lakata.
çetvorina. Pred domom je stajao œrtvenik 12 Zgrada otraga æto je leœala na ogradi
za œrtve paljenice. sa zapadne strane imala je æirinu od se-
48 Odveo me i u trijem doma i izmjeri damdeset lakata. Zid zgrade imao je æir-
stupove trijema; stup na jednoj strani inu od pet lakata unaokolo; duœina
bio je pet lakata æirok, isto tako onaj na njegova iznosila je devedeset lakata.
drugoj strani pet lakata æirok. Æirina 13 On izmjeri dom; duœina njegova izno-
vrata iznosila je çetrnaest lakata i æirina sila je æto lakata. Ograåeni prostor i
pokrajnjih strana od vrata tri kakta na zgrada otraga sa svojim zidovima imali
jednoj i tri lakta na drugoj strani. su duœinu od stotinu lakata.
49 Duœina trijema iznosila je dvadeset 14 Æirina proçelja doma s ograåenim
lakata i æirina dvanaest lakata. Uz deset prostorom k istoku iznosila je stotinu
stepenica penjalo se k njemu gore. Na lakata.
stupovima bili su stupiøi, jedan s ove, 15 Izmjeri i duœinu zgrade otraga pred
drugi s one strane. ograåenim prostorom æto je leœao na
suprotnoj strani, s njezinim zidovima s
Opis unutraænjosti doma ove i s one strane; bilo je stotinu lakata.
41 Onda me uvede u dvoranu doma i
izmjeri stupove. Bili su æiroki æest
lakata na jednoj strani i æest lakata
16 Dom, Svetinja nad svetinjama i trijem
bili su poploçani, a prozori æto su upa-
dali koso unosili su unaokolo svjetlo u
æiroki na drugoj strani. tri prostora, i ploçnice od drva iæle su
2 Æirina ulaznih vrata iznosila je deset unakolo od tla do prozora. Prozori su bili
lakata. Zidovi sa strane ulaznih vrata prekriveni.
bili su na jednoj strani æiroki pet lakata i 17 Od zastora na vratima do Svetinje nad
na drugoj strani pet lakata. Izmjeri svetinjama unutra i izvana bila je
duœinu; iznosila je çetrdeset lakata, æi- ureæena cijela stijena unaokolo unutra i
rina dvadeset lakata. izvana.
3 Uæao je onda u unutraænji prostor i iz- 18 Bili su napravljeni kerubini i palme, i
mjeri stupove vrata; imali su dva lakta. to po jedna palma meåu dva kerubina.
Æirina vrata iznosila je æest lakata. Svaki je kerubin imao dva lica,
Pokrajnje strane od ulaza imale su s ove 19 na jednoj strani lice çovjeçje, okre-
i s one strane sedam lakata æirine. nuto prema palmi, na drugoj strani lice
4 Onda izmjeri duœinu unutraænjega lavlje, okrenute prema palmi. Tako je
prostora; iznosila je dvadeset lakata. Æi- bilo po svemu domu unaokolo.
rina æto je odgovarala æirini dvorane 20 Od poda do navrh ulaza bili su
doma iznosila je dvadeset lakata. On mi napravljeni kerubini i palme.
je rekao: “Ovo je Najsvetije Mjesto.” 21 Obrub vrata doma bio je çetveroku-
5 I izmjeri zid doma, debljina je njegova tan, isto tako ispred Svetinje nad sveti-
iznosila æest lakata. Æirinu dogradnje njama; jedno je izgledalo kao drugo.
æto je vodila oko doma izmjeri æest la- 22 Œrtvenik je bio od drva, tri lakta visok,
595 Ezekiel
dva lakta dug i dva lakta æirok. Podnoœje, strani i sobe na juœnoj strani, æto leœe
uglovi i strane bili su od drva. On mi je pred ograåenim prostorom, jesu svete
rekao: “To je stol koji stoji pred Gospodi- sobe, gdje sveøenici, koji se pribliœuju
nom.” Gospodinu, smiju jesti najsvetije daro-
23 Dvorana doma i Svetinja nad sveti- ve. Ondje trebaju donijeti najsvetiji
njama imale su dvoje vratnice. prinos, œrtvu za grijeh i œrtvu za krivnju,
24 Svaka vratnica imala je dva krila æto jer je mjesto sveto.
su se okretala; dva krila imala je vrat- 14 Kad uniåu sveøenici, neøe izlaziti iz
nica, i dva krila imala je druga vratnica. svetiæta u vanjski trijem. Ovdje øe ostav-
25 Na vratnicama dvorane doma bili su ljati svoje haljine u kojima su obavljali
napravljeni kerubini i palme, kao æto su sluœbu, jer su svete. Oblaçit øe druge
bili napravljeni po zidovima. Drvena haljine i onda tek odlaziti na mjesto za
nadstreænica nalazila se izvana pred tri- narod odreåeno.”
jemom. 15 Kad je bio izmjerio unutraænjost
26 Prozori æto su koso upadali i nakiti doma, izveo me van na istoçna vrata i iz-
palmini bili su s ove i s one strane na mjeri sve unaokolo.
pokrajnjim zidovima trijema i na pokra- 16 Izmjeri mjeraçkom trskom istoçnu
jnjim sobama u domu i na gredama. stranu; imala je pet stotina mjeraçkih
trska.
Sveøeniçke sobe u unutraænjem trijemu 17 Onda se okrenuo i izmjeri sjevernu
42 Onda me uvede i u unutraænji trijem
prema sjeveru i doveo me k soba-
ma æto su bile prema ograåenu prostoru
stranu; imala je pet stotina mjeraçkih
trska.
18 Onda se okrenu, te izmjeri i juœnu
i prema zgradi otraga na sjeveru. stranu; imala je pet stotina mjeraçkih
2 Duœina na sjevernoj strani iznosila je trska.
stotinu lakata i æirina pedeset lakata. 19 Potom ode na zapadnu stranu i iz-
3 Prema dvadeset lakata unutraænjega mjeri pet stotina mjeraçkih trska.
trijema i prema kamenom podu van- 20 Na sve çetiri strane izmjeri. Unaokolo
jskoga trijema bile su, galerija na bio je zid; imao je duœinu od pet stotina
galeriji, u tri kata. mjeraçkih trska i æirinu od pet stotina
4 Pred sobama je bio hodnik od deset la- mjeraçkih trska, da omeåi sveto mjesto
kata æirine prema unutraænjem trijemu i od obiçne zemlje.
od stotinu lakata duœine. Vrata su nji-
hova bila prema sjeveru. Ulaz slave Boœje u dom
5 Gornje su sobe bile manje nego donje i
srednje u zgradi, jer su im galerije oduzi-
male prostor.
43 Potom me odveo k vratima koja su
gledala na istok.
2 Onda je doæla slava Boga Izraelova od
6 Bile su trokatne, a nisu imale stupova istoka. Œamor je izlazio od nje kao œamor
kao vanjske sobe; za to je od donjih i silnih voda. Zemlja je zasjala od slave
srednjih katova bio oduzet prostor, njegove.
raçunano od zemlje. 3 Viåenje koje sam vidio bilo je kao viåe-
7 Bio je tu i zid, koji se pruœao uzduœ soba nje koje sam bio vidio kad je on doæao
prema vanjskom trijemu. Prema soba- uniætiti grad. Prikaza je bila sliçna onoj
ma iznosila je njegova duœina pedeset koju sam bio vidio na rijeci Kebaru. Pao
lakata. sam niçice na svoje lice.
8 Jer je duœina, prema unutraænjem tri- 4 I slava je Gospodinova uæla u dom na
jemu, iznosila pedeset lakata i duœina istoçna vrata.
pred domom stotinu lakata. 5 Onda me podigao duh i donese me u
9 Pod ovim sobama bio je pristup od is- unutraænji trijem. I gle, dom je bio na-
toka, kad se dolazilo k njima od van- punjen slavom Gospodinovom.
jskoga trijema. 6 Çuo sam kako mi netko iz doma govori,
10 Na æirini zida od trijema i prema is- dok je çovjek joæ uvijek stajao na mojoj
toku, pred ograåenim prostorom i pred strani.
zgradom otraga bile su sobe. 7 On mi je rekao: “Sine çovjeçji, ovo je
11 Pred njima je bio hodnik. Imale su isti mjesto mojega prijestolja i mjesto za
izgled kao sobe na sjevernoj strani i bile stope mojih nogu, gdje prebivam zauvi-
su tako duge i tako æiroke kao i druge i jek usred Izraelovih sinova. Kuøa Izra-
imale su jednake izlaze i ulaze i jednak elova neøe viæe oskvrnuti mojega
raspored. svetoga Imena, ni oni ni njihovi kraljevi,
12 Ulazi njihovi bili su kao ulazi u sobe svojim bludom i mrtvim tjelesima
æto su bile prema jugu. Jedan ulaz bio je kraljeva svojih na svetoj gori.
na poçetku hodnika, koji je uza zid iæao 8 Kad su stavljali prag svoj do mojega
prema istoku, gdje se ulazilo. praga, dovratnike svoje do mojih dovrat-
13 On mi je rekao: “Sobe na sjevernoj nika, tako da je samo zid bio izmeåu
Ezekiel 596
mene i njih. Oskvrnuli su sveto Ime moje 24 Prinesi ih pred Gospodinom! Neka
svojim grozotama æto su ih çinili, tako da sveøenici bace na njih soli i prinesu ih
sam ih zatirao u svojem gnjevu. Gospodinu kao œrtvu paljenicu!
9 A sad øe daleko ukloniti od mene svoj 25 Sedam dana prinosi svaki dan jarca
blud i mrtva tjelesa kraljeva svojih, i ja kao œrtvu za grijeh! I junca i ovna od
øu u njihovoj sredini stanovati zauvijek. stada, oba bez mane, neka prinose!
10 Ti, sine çovjeçji, opiæi kuøi Izraelovoj 26 Sedam dana neka çine oçiæøenje za
ovaj dom—da se postide svojih opaçi- œrtvenik, neka ga oçiste i posvete!
na—i njegove mjere. 27 Kad se navræe ti dani, neka sveøenici
11 Kada se postide svega toga æto su po- osmoga dana prinose na œrtveniku œrtve
çinili, onda im pokaœi osnovu doma, vaæe paljenice i œrtve vaæe pomirnice, i ja
njegov namjeætaj, njegove izlaze i nje- øu vas primiti milostivo, govori Gospo-
gove ulaze, sve njegove zakone, njegov din Bog.’ ”
oblik i njegove uredbe! Napiæi im to pred
njihovim oçima da obdrœavaju briœno O Sveøenicima novoga doma
sve propise i njegove zakone!
12 Ovo je novi zakon za dom na vrhuncu
gore i za cijelo njegovo mjesto unaokolo.
44 Onda me odveo natrag vanjskim
istoçnim vratima svetiæta; ova su
bila zatvorena.
Gle, vrlo je svet zakon za dom! 2 Gospodin mi je rekao: “Ova vrata neka
13 Ovo su mjere œrtvenika u laktima, ostanu zatvorena i neka se viæe nikada
lakat je imao obiçan lakat i podlanicu: ne otvaraju, i nitko ne smije ulaziti na
podnoœje mu je bilo lakat visoko i lakat njih, jer je Gospodin, Bog Izraelov, uæao
æiroko. Oplata na njemu po kraju una- na njih, zato neka ostanu zatvorena!
okolo bila je pedalj visoka. 3 Samo vladar, jer je vladar smije sjediti
14 Ovo je bila visina œrtvenika: od pod- na njima da uzme œrtvenu gozbu pred
noœja na zemlji do niœega pojasa bila su Gospodinom! Kroz trijem ovih vrata
dva lakta visine i lakat æirine. Od maloga neka on ulazi i ovim putom neka opet
pojasa do velikoga pojasa bila su çetiri izlazi!”
lakta visine i lakat æirine. 4 Potom me odveo sjevernim vratima
15 Œrtveno ognjiæte imalo je çetiri lakta pred proçelje doma, pogledao sam, i gle,
visine; od œrtvenoga ognjiæta penjala su slava je Gospodinova napunila Gospodi-
se gore çetiri roga za lakat. nov dom. Pao sam niçice na svoje lice,
16 Œrtveno ognjiæte bilo je dvanaest la- 5 I rekao mi Gospodin: “Sine çovjeçji,
kata dugo i dvanaest lakata æiroko, tako pazi, gledaj svojim oçima i sluæaj svojim
da su njegove çetiri strane tvorile uæima sve æto øu ti reøi o svim uredbama
çetvorinu. Gospodinova doma i o svim zakonima
17 Veliki pojas bio je çetrnaest lakata njezinim! Pazi na to kako se mora uøi u
dug i çetrnaest lakata æirok na çetiri nje- dom i kako se mora izaøi iz svetiæta!
gove strane. Oplata æto je iæla oko njega 6 Kaœi nepokornoj kuøi, kuøi Izraelovoj:
bila je pola lakta æiroka. Podnoœje mu ‘Ovako govori Gospodin Bog: Dosta je
lakat unaokolo, a stepenice su iæle pre- vaæih odurnosti, o kuøo Izraelova!
ma istoku.” 7 Uvodili ste u svetiæte moje doæljake,
18 On mi je rekao: “Sine çovjeçji, ovako neobrezane na srcu i na tijelu! Oni su bo-
govori Gospodin Bog: ‘Ovo su zapovijedi ravili u njemu i oneçistili moju kuøu kad
za œrtvenik œrtava paljenica: Çim je po- ste prinosili moje jelo, pretilinu i krv, i
dignut i moœe se na njemu prinositi œrtve tako ste prekræili moj zavjet svim tim
paljenice i krvlju ga se poækropiti. grozotama.
19 Levitskim sveøenicima, od potomstva 8 Ni sluœbe u mojem svetiætu niste sami
Sadokova i zato mi se smiju pribliœiti, izvræavali, nego ste njih postavili da
govori Gospodin Bog, da obavljaju obavljaju sluœbu u mojem svetiætu.
sluœbu moju, predaj junca kao œrtvu za 9 Zato, ovako govori Gospodin Bog, ni
grijeh! jedan doæljak, koji je neobrezan na srcu i
20 Uzmi krvi njegove i prolij je na çetiri na tijelu, ne smije stupiti u svetiæte moje,
roga œrtvenika, na çetiri ugla pojasa i na ni jedan od stranaca koji borave meåu
oplatu unaokolo! Tako ga oçisti i pomiri! Izraelovim sinovima.
21 Onda uzmi œrtvenog junca za grijeh i 10 Leviti koji su se udaljili od mene kad je
spali ga na mjestu za to odreåenom kod lutao Izrael, otpali od mene i çinili idolo-
doma izvan svetiæta! poklonstvo, neka sada okaju svoju
22 Drugi dan prinesi jarca bez mane i krivnju!
oçisti njim œrtvenik kako se oçistio 11 Neka oni u mojem svetiætu joæ samo
juncem! sluœe kao straœari na vratima doma i kao
23 Kad si dovræio oçiæøenje, prinesi sluge doma! Neka kolju za narod œrtvu
junca bez mane i ovna od stada bez paljenicu i œrtvu zaklanicu i neka ih
mane! dvore i sluœe!
597 Ezekiel
12 Jer su im sluœili pred idolima njiho- 28 Neka nemaju baætine, jer ja sam nji-
vim i postali kuøi Izraelovoj spoticanje hova baætina. Ne dajte im vlasniætva
na grijeh, zato sam protiv njih podigao meåu Izraelcima, jer ja sam njihovo vla-
svoju ruku na zakletvu, govori Gospodin sniætvo.
Bog. Neka okaju opaçinu svoju! 29 Prinos, œrtvu za grijeh i œrtvu za kri-
13 Ne smiju mi se viæe pribliœiti i sluœiti vnju smiju jesti; i sve zakleto u Izraelu
mi kao sveøenici, niti pristupiti onomu njihovo øe biti.
æto mi je sveto ni u Najsvetije Mjesto. 30 Najbolje od prvina svake vrste i sve
Neka nose svoju sramotu za svoje gro- podizane œrtve svake vrste od svih svojih
zote æto su poçinili! podizanih œrtava øete dati sveøeniku da
14 Nego øu ih postaviti za sluœbu u on zazove blagoslov na kuøu vaæu.
domu, za sve radove u njemu i za sve æto 31 Mrcinu ili rastrgano od ptica ili stoke
treba obavljati u njemu. ne smiju jesti sveøenici.
15 A sveøenici iz Levijeva plemena, po-
tomci Sadokovi, koji su izvræavali sluœbu Posjed sveøenika i Levita. Vlasniætvo glavara
u mojem svetiætu kad su Izraelovi sinovi
zastranili od mene, oni øe pristupati k
meni da mi sluœe. Oni øe stajati preda
45 Nadalje, kad poçnete œdrijebom
dijeliti zemlju u baætinu, prinesite
kao dar Gospodinu sveti komad zemlje,
mnom da mi prinose pretilinu i krv, go- dvadeset i pet tisuøa lakata u duœinu i
vori Gospodin Bog. deset tisuøa u æirinu! Ovo zemljiæte neka
16 Oni neka ulaze u moje svetiæte i pris- bude sveto u svemu svojem opsegu!
tupaju k mojem stolu, da mi sluœe i moju 2 Od ovoga neka pripadne svetiætu
sluœbu obavljaju! çetvorina od pet stotina lakata duœine sa
17 Prije nego uniåu na vrata unutraæn- strana; oko toga neka bude slobodan
jega trijema neka odjenu lanene haljine! prostor od pedeset lakata!
Niæta da ne bude na njima vuneno dok 3 Od ovoga zemljiæta øeæ odmjeriti ko-
sluœe unutar vrata unutraænjeg trijema i mad od dvadeset i pet tisuøa lakata u
u domu. duœinu i deset tisuøa lakata u æirinu. Tu
18 Na svojoj glavi neka imaju povez neka stoji svetiæte, Najsvetije Mjesto!
laneni i gaøe lanene oko bedara svojih! 4 To øe biti svet dio zemlje, a pripadat øe
Neka ne nose one haljine od kojih se sveøenicima koji sluœe u svetiætu i koji
znoji! pristupaju Gospodinu da mu sluœe.
19 Kad izlaze u vanjski trijem k narodu, Neka im to bude mjesto za sluœbene nji-
neka svuku sa sebe haljine u kojima hove stanove i neka pripadne kao svet
sluœe i ostavili ih u sobama svetiæta! prostor svetom mjestu!
Neka odjenu druge haljine da ne posvete 5 Podruçje od dvadeset i pet tisuøa la-
naroda haljinama svojim! kata u duœinu i deset tisuøa lakata u æir-
20 Svoju glavu neka ne briju, ali neka ni inu neka pripadne kao vlasniætvo
ne puste da im slobodno raste kosa, Levitima, posluœnicima u domu, sa dva-
nego neka nose kosu na glavi oæiæanu! deset gradova za stanovanje!
21 Vina ne smije piti ni jedan sveøenik 6 Kao vlasniætvo grada øete odrediti po-
kad mora iøi u unutraænji trijem. druçje od pet tisuøa u æirinu i dvadeset i
22 Neka ne uzimaju za œenu ni udovicu pet tisuøa u duœinu uza stranu svetoga
ni puætenicu, nego neka se œene samo zemljiæta; to neka je za svu kuøu
djevojkama izraelskoga roda ili udovica- Izraelovu!
ma sveøeniçkim! 7 Vladaru odredite podruçje s obje stra-
23 Neka pouçe moj narod o razlici iz- ne svetog zemljiæta i gradskog vlasni-
meåu svetoga i nesvetoga i neka ga up- ætva. Neka ide od svetog zemljiæta i od
ute o razlici izmeåu çistoga i neçistoga. gradskog vlasniætva na zapadnoj strani
24 U parnicama neka izaåu suditi! Na prema zapadu i na istoçnoj strani prema
temelju mojih pravnih propisa neka od- istoku. Duœina neka bude prema sva-
luçe! Moje zakone i zapovijedi neka iz- kom od plemenskih dijelova od zapadne
vræuju na svim mojim Svetkovinama i meåe do istoçne meåe!
moje Subotnje dane neka drœe svete! 8 To neka on ima od zemlje kao svoje vla-
25 K mrtvacu neka ne idu da se ne one- sniætvo u Izraelu, da glavari moji viæe ne
çiste! Samo na mrtvom tijelu oca i majke, tlaçe mojega naroda, nego da ostalu
sina i køeri, brata i neudate sestre smiju zemlju dadu kuøi Izraelovoj po ple-
se oneçistiti. menima njezinim!
26 Kad se opet oçistio, neka pribroji sebi 9 Ovako govori Gospodin Bog: Dosta je,
joæ sedam dana! Izraelovi glavari! Proåite se nasilja i
27 Çim je uæao u svetiæte, u unutraænji tlaçenja, çinite pravicu i pravdu! Presta-
trijem da sluœi u svetiætu, neka prinese nite otimati posjed od mojega naroda,
svoju œrtvu za grijeh, govori Gospodin govori Gospodin Bog.
Bog. 10 Mjerila neka su vam prava, efa neka
Ezekiel 598
vam je prava i bat neka vam je pravi! Sveøenici neka prinesu njegova œrtvu
11 Efa i bat neka imaju jedinstveno ure- paljenicu i njegovu œrtvu pomirnicu! On
åenu mjeru; bat neka drœi deseti dio neka se pokloni na pragu vrata i neka
homera, efa isto tako deseti dio homera! onda iziåe, a vrata neka se ne zatvaraju
Mjera neka im je prema homeru! do naveçer!
12 Æekel neka je dvadeset gera, mina 3 Na ovim vratima neka se narod u zemlji
neka vam je dvadeset æekela, dvadeset i klanja Gospodinu na Subotnje dane i na
pet æekela petnaest æekela! mlaåake!
13 Ovo je prinos æto øete ga prinositi: æes- 4 Œrtva paljenica æto øe je prinositi vladar
tina efe od svakoga homera pæenice i Gospodinu bit øe na Subotnji dan æest
æestina efe od svakoga homera jeçma. janjaca bez mane i ovan bez mane.
14 Pristojba za ulje iznosi desetinu bata 5 Prinos neka bude efa na svakoga ovna,
od svakoga kora; deset bata iznosi kor. a na janjce koliko ga volja; na svaku efu
15 Iz stada od dvije stotine komada sitne neka dade hin ulja!
stoke neka se prinese kao dar od rodova 6 Na Svetkovinu mlaåaka neka on œr-
Izraelovih za prinos, za œrtvu paljenicu i tvuje junca bez mane, æest janjaca i
œrtvu pomirnicu da se pribavi Izraelcima ovna, sve bez mane œivotinje!
pomirenje, govori Gospodin Bog. 7 Kao prinos neka prinese efu na junca,
16 Sav narod u zemlji øe davati ovaj efu na ovna, a na janjce po volji, a na
prinos vladaru Izraelovu. svaku efu neka dade hin ulja!
17 Vladar je duœan davati œrtve paljeni- 8 Kad vladar ulazi, on øe uøi kroz trijem
ce, prinose i naljeve na Svetkovinu, na vrata i istim putom iziøi.
mlaåake, na Subotnje dane, o svim 9 Kad narod u zemlji dolazi pred Gospo-
sveçanim skupætinama Izraelove kuøe. dina na Svetkovinu, oni koji udu na sjev-
On neka prinosi œrtve za grijeh, prinose erna vrata da se poklone, moraju iziøi na
œrtve paljenice i œrtve pomirnice da prib- juœna vrata, a koji su uæli na juœna vrata,
avi pomirenje kuøi Izraelovoj! oni øe iziøi na sjeverna vrata. Nitko neka
18 Ovako govori Gospodin Bog: Prvoga se ne vraøa na ista vrata kroz koja je
dana prvoga mjeseca uzet øeæ junca bez uæao, nego kroz ona suprotna!
mane i njim pomiriti svetiæte. 10 Vladar neka bude meåu njima; kad
19 Sveøenik neka uzme krvi od œrtve za oni ulaze, neka i on ulazi; kad oni izlaze,
grijeh i njom pomaœe dovratnike doma i neka i on izlazi!
çetiri ugla pojasa na œrtveniku i dovrat- 11 Na Svetkovine neka je prinos efa na
nike vrata na unutraænjem trijemu! junca i efa na ovna, a na janjce koliko tko
20 Tako øeæ uçiniti i sedmoga dana za hoøe; na svaku efu neka se dade hin ulja!
one koji su sagrijeæili nehotice iz 12 Kada vladar hoøe prinijeti Gospodinu
neznanja, da se tako pomiri dom. œrtvu paljenicu ili œrtvu pomirnicu, kao
21 Çetrnaestoga dana prvoga mjeseca dragovoljni dar œrtveni, onda neka mu se
svetkovat øete Sveçanost Pashe; sedam otvore istoçna vrata! Neka prinese svoju
dana neka se jedu beskvasni kruhovi! œrtvu paljenicu i svoju œrtvu pomirnicu,
22 Taj dan neka prinese vladar za se i za kako to obiçaje çiniti na Subotnji dan!
sav narod u zemlji junca kao œrtvu za gri- Potom neka iziåe, i çim iziåe, neka se za-
jeh. tvore vrata!
23 Za sedam dana Sveçanosti neka œr- 13 Svaki dan øeæ prinijeti Gospodinu je-
tvuje svaki dan za tih sedam dana Gos- dnogodiænje janje bez mane kao œrtvu
podinu kao œrtvu paljenicu sedam paljenicu, i to øeæ tako çiniti svako jutro.
junaca i sedam ovnova bez mane i kao 14 Kao prinos uz to øeæ prinijeti svako
œrtvu za grijeh svaki dan jarca! jutro æestinu efe braæna i treøinu hina
24 Kao prinos neka prinosi po efu na sva- ulja da se poækropi bijelo braæno, kao
koga junca i po efu na svakoga ovna; na prinos Gospodinu Taj œitni dar je vjeçna
svaku efu neka dade hin ulja! uredba, i mora se davati redovito.
25 Petnaestoga dana sedmoga mjeseca, 15 Tako øete prinositi janje i prinos i ulje
na Svetkovinu, neka on isto tako prinosi svako jutro kao redovitu œrtvu paljenicu.
za sedam dana œrtve za grijeh, œrtve pa- 16 Ovako govori Gospodin Bog: Ako vla-
ljenice, prinose i œrtve ulja! dar uçini dar komu svojem sinu od svoje
baætine, neka bude njegovim sinovima
Svetkovanje Subotnjih dana i mjeseca mlaåaka kao baætinski posjed!
46 Ovako govori Gospodin Bog: Isto-
çna vrata unutraænjeg trijema øe
biti zatvorena u æest radnih dana. A na
17 Ako li æto daruje od svoje baætine
komu svojem sluzi, neka to bude ovomu
samo do oprostne godine! Onda neka se
Subotnji dan i na mlaåak neka se ot- vrati vladaru! Samo njegovim sinovima
varaju! ostaje to kao baætinski posjed.
2 Vladar neka uåe izvana kroz trijem od 18 Od baætinskoga posjeda naroda ne
vrata i neka stane kod dovratnika! smije vladar niæta uzeti tjerajuøi ih silom
599 Ezekiel
s njihova vlasniætva. Od svojega vlasti- ondje ova voda, ozdravit øe Mrtvo more i
tog posjeda neka daje svojim sinovima sve øe oœivjeti, kamo doåe rijeka.
baætinsko vlasniætvo da se ni jedan od 10 Ribari øe stajati na njemu od En-Ge-
mojega naroda ne razgoni sa svojega dija do En-Eglajima Bit øe tu suha
posjeda!” mjesta za mreœe. Njegovo bogatstvo riba
19 Nato me odveo kroz ulaz æto je bio sa bit øe vrlo veliko kao u velikom moru.
strane vrata, u svete sobe sveøeniçke æto 11 Ali bare i moçvare u blizini njegovoj
su bile prema sjeveru. Gle, tu je bio jedan neøe postati zdrave, ostat øe slane.
prostor na krajnjem zapadu! 12 Na objema obalama rijeke rast øe sva-
20 On mi je rekao: “To je prostor gdje sve- kojaka stabla s plodovima æto se jedu, i
øenici kuhaju œrtvu za krivnju i œrtvu za kojima liæøe ne vene i plodovi im ne
grijeh i peku prinos, da ne moraju to iz- nestaju. Svakoga øe mjeseca raåati nove
nositi u vanjski trijem i tako narod po- plodove, jer æto ih napaja, dotjeçe od
svetiti.” svetiæta. Plodovi øe njihovi biti za jelo i
21 Onda me odveo van u vanjski trijem i liæøe njihovo za lijek.”
provede me u çetiri, ugla trijema. Gle, tu 13 Ovako govori Gospodin Bog: “Ovo je
je bio u svakom uglu trijema opet jedan meåa u kojoj øete kao baætinski posjed
trijem! razdijeliti zemlju na dvanaest Izraelovih
22 U çetiri ugla trijema bila su çetiri mala plemena; Josip øe dobiti dvostruki dio.
trijema, çetrdeset lakata u duœinu, çetr- 14 Jedan øe dobiti jednak baætinski po-
deset lakata u æirinu; sva çetiri imala su sjed kao drugi, jer sam podigao svoju
jednaku mjeru. ruku na zakletvu da øu je dati vaæim
23 Jedan je zid iæao okruglo okolo svih oçevima. Zato øe vam pripasti ta zemlja
çetiriju. Dolje uza zid bila su unaokolo kao baætinski posjed.
smjeætena ognjiæta za kuhanje. 15 Ovo øe biti sjeverna meåa zemlji: od
24 On mi je rekao: “To su kuhinje gdje øe Velikoga mora putom prema Hetlonu,
sluge doma kuhati narodne œrtve zakla- kako se ide prema Sedadu,
nice.” 16 Hamat, Berota, Sibraim, koji je iz-
meåu podruçja Damaska i podruçja
Vrelo doma, granice zemlje i razdioba zemlje Hamata, onda na Hasar-Enon, koji je na
47 Onda me povede na ulaz u dom.
Gle, tu je izlazila voda i ispod praga
od doma k istoku. Proçelje doma gledalo
meåi u Hauranu.
17 Tako øe biti sjeverna meåa od mora
na Hasar-Enon, tako da podruçje Dama-
je na istok. Voda je tekla dolje s desne ska i Hamata leœi sjeverno. To je sjeverna
strane doma, juœno od œrtvenika za œrtve meåa.
paljenice. 18 Istoçna meåa prolazi izmeåu Hau-
2 Povede me van kroz sjeverna vrata i rana i Damaska i pravi se izmeåu Gile-
van okolo k vanjskim istoçnim vratima. I ada i Izraelove zemlje po Jordanu do
gle, voda je œuborila dolje s desne strane. istoçnoga mora, do Tamara. To je istoçna
3 Çovjek je otiæao dalje prema istoku, a meåa.
imao je mjeru u ruci. Izmjeri tisuøu laka- 19 Juœna meåa prema jugu ide od Ta-
ta i povede me preko vode, ona je doæla mara do Meriba Kadeæa, onda do potoka
do gleœanja. i dalje do Velikoga mora. To je juœna
4 Izmjeri opet tisuøu lakata i povede me meåa.
preko vode, voda mi je doæla do koljena. 20 Zapadna meåa jest Veliko more do
Izmjeri opet tisuøu lakata i povede me mjesta gdje se ide u Hamat. To je za-
prijeko; ona mi je doæla do bokova. padna meåa.
5 Izmjeri opet tisuøu lakata; onda je bila 21 Ovu øete zemlju razdijeliti meåu so-
rijeka, preko koje viæe nisam mogao bom po plemenima Izraelovim.
prelaziti, jer se voda bila tako popela da 22 Bit øe da vi razdijelite œdrijebom kao
bi se morala preplivati rijeka, preko koje baætinski posjed meåu sobom i meåu
se viæe nije moglo prelaziti. strancima koji meåu vama stanuju i
6 On mi je rekao: “Jesi li vidio to, sine ço- djecu imaju. Neka su vam oni kao
vjeçji?” Nato me pustio da odem natrag domaøi Izraelci! S vama neka imaju svoj
na obalu rijeke. baætinski posjed meåu plemenima Izra-
7 Na povratku sam vidio vrlo mnogo sta- elovim!
bala na obali rijeke s obje strane, 23 U plemenu, u kojem boravi doæljak,
8 On mi je rekao: “Ova voda teçe van u is- dat øete mu baætinski posjed njegov, go-
toçni kraj i spuæta se u pustinju i dolazi vori Gospodin Bog.
do Mrtvoga mora. Kad doåe ondje, postat
øe voda Mrtvoga mora zdrava.
9 Sva œiva biøa æto se samo miçu, oœivjet 48
Ovo su imena plemenima: Na kraj-
njem sjeveru od mora u Hetlon do
øe posvuda kamo god doåe rijeka. Onda ondje gdje se ide u Hamat, do u Hasar-
øe biti vrlo mnogo riba, jer kad doåe Enon—podruçje Damaska ostaje prema
Ezekiel 600
sjeveru—uz Hamat od istoçne strane do kata, juœna strana çetiri tisuøe i pet sto-
zapadne strane, posjedovat øe Dan ple- tina, istoçna strana çetiri tisuøe i pet sto-
mensko podruçje! tina, zapadna strana çetiri tisuøe i pet
2 Uz podruçje Danovo, i od istoçne stra- stotina.
ne do zapadne strane, posjedovat øe 17 Slobodni prostor grada iznosit øe sa
Aæer plemensko podruçje. sjevera dvjesta i pedeset lakata, s juga
3 Uz podruçje Aæerovo, od istoçne strane dvjesta i pedeset, s istoka dvjesta i pede-
do zapadne strane, posjedovat øe Naftali set, i sa zapada dvjesta i pedeset.
plemensko podruçje. 18 Æto joæ preostane od duœine uz sveto
4 Uz podruçje Naftalijevo, od istoçne zemljiæte, naime, deset tisuøa lakata na
strane do zapadne strane, posjedovat øe istoku i deset tisuøa lakata na zapadu,
Manaseh plemensko podruçje. neka sluœi za uzdrœavanje stanovnika u
5 Uz podruçje Manasehovo, od istoçne gradu!
strane do zapadne strane, posjedovat øe 19 Stanovnici grada bit øe iz svih Izraelo-
Efraim plemensko podruçje. vih plemena.
6 Uz podruçje Efraimovo, od istoçne 20 Sve posveøeno zemljiæte iznosit øe
strane do zapadne strane, posjedovat øe dvadeset i pet tisuøa lakata u çetvorini,
Ruben plemensko podruçje. naime, posveøeno zemljiæte s posjedom
7 Uz plemensko podruçje Rubenovo, od gradskim.
istoçne strane do zapadne strane, pos- 21 Æto ostane, pripast øe vladaru s obje
jedovat øe Juda. strane posveøenog zemljiæta i gradskog
8 Uz podruçje Judino, od istoçne strane vlasniætva, uz dvadeset i pet tisuøa laka-
do zapadne strane, bit øe zemljiæte koje ta do istoçne meåe i sa zapada uz dvade-
posveøujete Gospodinu, dvadeset i pet set i pet tisuøa lakata do zapadne
tisuøa lakata u æirinu i u duœinu kao meåe—prema plemenskim dijelovima.
drugi plemenski dijelovi od istoçne To neka pripadne vladaru, i usred toga
strane do zapadne strane, sa svetiætem neka budu posveøeno zemljiæte i svetiæte
Gospodinovim u sredini njegovoj. doma!
9 Podruçje koje øete posvetiti Gospodi- 22 I od posjeda levitskoga i od posjeda
nu, neka bude dvadeset i pet tisuøa la- gradskoga æto su usred onoga æto pripa-
kata dugo i deset tisuøa lakata æiroko! da vladaru, sve æto je izmeåu podruçja
10 To øe zemljiæte pripadati ovima: pri- Judina i podruçja Benjaminova pripast
past øe sveøenicima na sjevernoj strani øe vladaru.
komad od dvadeset i pet tisuøa lakata u 23 Ovo su ostala plemena: od istoçne
duœinu, na zapadnoj strani od deset ti- strane do zapadne strane, Benjamin øe
suøa lakata u æirinu, na istoçnoj strani dobiti jedan dio.
od deset tisuøa lakata u æirinu i na 24 Uz podruçje Benjaminovo, od istoçne
juœnoj strani od dvadeset i pet tisuøa la- strane do zapadne strane, Simeon øe do-
kata u æirinu. Usred njega stajat øe sve- biti jedan dio.
tiæte Gospodinovo. 25 Uz podruçje Simeonovo, od istoçne
11 Sveøenicima posveøenim, sinovima strane do zapadne strane, Isakar øe do-
Sadokovim, koji su çinili moju sluœbu i biti jedan dio.
nisu zastranili kao Leviti, kad su zas- 26 Uz podruçje Isakarovo, od istoçne
tranili Izraelci. strane do zapadne strane Zebulun øe
12 Njima øe pripasti posveøeni komad, dobiti jedan dio.
najsvetiji dio posveøenoga zemljiæta uz 27 Uz podruçje Zebulunovo, od istoçne
podruçje Levita. strane do zapadne strane, Gad øe dobiti
13 Levitima øe pripasti komad æto odgo- jedan dio.
vara podruçju sveøenika dvadeset i pet 28 Uz podruçje Gadovo, s juœne strane,
tisuøa lakata u duœinu, deset tisuøa la- na jug, ima iøi meåa od Tamara do
kata u æirinu, sve skupa duœina od Meraba Kadeæa, onda do na potok i do
dvadeset i pet tisuøa lakata i æirina od Velikoga mora.
deset tisuøa lakata. 29 To je zemlja koju øete œdrijebom razdi-
14 Oni ne smiju niæta od toga prodati ni jeliti meåu plemena Izraelova kao
zamijeniti, niti smiju prenijeti ovaj po- baætinski posjed, i to øe biti baætinski di-
sveøeni dio zemlje u tuåe ruke, jer je svet jelovi njihovi, govori Gospodin Bog.
Gospodinu. 30 Ovo su izlazi grada: sa sjeverne stra-
15 Pet tisuøa lakta æto joæ preostane od ne, koja ima çetiri tisuøe i pet stotina la-
æirine uz dvadeset i pet tisuøa lakata, kata,
nije sveto, nego je odreåeno za grad kao 31 Gradska vrata nazvana su po ime-
prebivaliæte i slobodan prostor. Usred nima Izraelovih plemena—nalaze se
toga neka stoji grad! troja vrata sa sjevera: vrata Rubenova,
16 Ovo su njegove mjere: Sjeverna vrata Judina, vrata Levijeva.
strana ima çetiri tisuøe pet stotina la- 32 S istoçne strane, koja ima çetiri tisuøe
601 Ezekiel
i pet stotina lakata, nalaze se troja vrata: 34 Zapadna strana, koja je duga çetiri
vrata Josipova, vrata Benjaminova, tisuøe i pet stotina lakata, imaju troja
vrata Danova. vrata: vrata Gadova, vrata Aæerova, vrata
33 S juœne strane, koja ima çetiri tisuøe i Naftalijeva.
pet stotina lakata, nalaze se troja rata: 35 Opseg iznosi osamnaest tisuøa la-
vrata Simeonova, vrata Isakarova, vrata kata. Ime øe gradu ubuduøe biti: ‘Gospo-
Zebulunova. din je ovdje.’ ”
Daniel
KNJIGA DANIELOVA
Danielov odgoj i njegova vjernost zakonu Boœjem i Azarijom:
1 U treøoj godini vladanja Judina kralja
Jojakima, doæao je Nebukadnezar, ba-
bilonski kralj, protiv Jeruzalema i opko-
12 “Pokuæaj, molim te za deset dana sa
svojim slugama, da nam se daje samo
povrøe za jelo i voda za piøe.
lio ga. 13 Onda neka se naæa lica preglegaju i
2 I Gospodin mu je dao u ruku Jojakima, lica onih mladiøa koji jedu sa stola kra-
Judina kralja, i jedan dio predmeta ljeva, pa kako vidiæ onako çini sa svojim
Boœjega doma, koje je odnio u zemlju slugama.”
Æinear u hram svojega boga. I on je do- 14 On ih posluæao u tom i pokuæao s
premio predmete i pohranio ih u riznicu njima za deset dana.
svojega boga. 15 A poslije deset dana izgledali su bolji i
3 Onda je zapovjedio kralj Aæfenazu, ugojeniji nego svi mladiøi koji su jeli sa
predstojniku nad dvoranima, neka do- stola kraljevskoga.
vede nekoliko mladiøa Izraelaca i neko- 16 Onda je nadglednik uzimao jelo nji-
liko kraljevskih i kneœevskih potomaka: hovo i vino koje su trebali piti i davao im
4 mladiøe bez mane, lijepa lica, nad- je samo povrøe.
arene mudroæøu, bogate svakim znan- 17 A Bog je dao ovoj çetvorici mladiøa
jem, brzi u razumijevanju, i dobro znanje i razum u svakoj knjizi i mudro-
odgojene, koji bi bili sposobni za sluœbu sti. I Daniel se razumio takoåer u viåenja
na kraljevskom dvoru i koje bi se moglo i sne svake vrste.
pouçiti pismu i jeziku Kaldejaca. 18 Kada je proælo vrijeme iza kojega su,
5 Kralj je odredio njihovo svakidaænje po nalogu kraljevu, oni trebali biti
uzdrœavanje od stola kraljevskoga i od njemu predstavljeni, izveo ih predsto-
vina koje je on sam pio. Zapovjedio je da jnik nad dvoranima pred Nebukadn-
se izobraœavaju tri godine, te da bi poslije ezara.
stupili u kraljevsku sluœbu. 19 Kralj je govorio s njima i nije se naæao
6 Meåu njima su bili Judejci Daniel, Ha- se meåu svima ni jedan kao Daniel, Ha-
nanija, Miæael i Azarija. nanija, Meæak i Azarija. Zato su bili
7 Predstojnik nad dvoranima dao im je pripuæteni kraljevskoj sluœbi.
ipak druga imena. Danielu nadjenuo 20 U svim sluçajevima gdje se traœila
ime Belteæazar, Hananiji Æadrak, mudrost i razum, naæao ih kralj, kad god
Miæaelu Meæak, Azariji Abed-Nego. bi ih upitao, deset puta uçenijima od
8 Daniel je bio çvrsto odluçio da se ne svih vraçara i gatalaca u svemu svojem
oneçisti hranom kraljevom ni vinom kraljevstvu.
koje je on pio. Zato je zamolio predsto- 21 Tako je Daniel ostao ondje do prve go-
jnika nad dvoranima da se ne mora dine kralja Kira.
oneçistiti.
9 I dao je Bog Danielu te je naæao milost i Nebukadnezarov san. Daniel protumaçi san
ljubav u predstojnika nad dvoranima.
10 Ipak je rekao predstojnik nad dvora-
nima Danielu: “Bojim se svojega gospo-
2 U drugoj godini vladanja Nebukadne-
zarova usnio je Nebukadnezar san.
To ga je toliko uznemirilo, da nije mogao
dara kralja, koji vam je odredio jelo i spavati.
piøe, jer kad bi vidio da su lica vaæa loæija 2 Onda je zapovjedio kralj da se dozovu
nego u ostalih mladiøa vaæe dobi, mogao çarobnjaci, zvjezdari, vraçari, gataoci i
bih ja, krivnjom vaæom, platiti glavom Kaldejci, da rekli kralju njegov san. Tako
kod kralja.” su oni doæli i stupili pred kralja.
11 A Daniel je zamolio nadglednika, koga 3 Kralj im rekao: “Usnio sam san i duh mi
je predstojnik nad dvoranima bio posta- se uznemirio, htio bih razumjeti san.”
vio nad Danielom, Hananijom, Miæaelom 4 Kaldejci su odgovorili kralju arame-
Daniel 602
jski: “Kralju, da si œiv dovijeka! Pripovjedi moø.
san svojim slugama, pa øemo ti reøi zna- 21 On je koji dovodi promjenu vremena i
çenje sna.” prilika, koji skida kraljeve i postavlja
5 Odgovorio je kralj Kaldejcima, govore- kraljeve, koji daje mudrost mudrima i
øi: “Moja je odluka tvrda, ako mi ne re- razum razumnima.
knete æto sam usnio i æto je znaçenje sna, 22 On otkriva æto je duboko i skriveno.
bit øete na komade isjeçeni i vaæe øe kuøe On zna æto se dogaåa u tami, jer kod
biti hrpe pepela. njega prebiva svjetlost.
6 Ako li mi reknete æto sam usnio i æto je 23 Zahvaljujem ti i slavim te, o Boœe
znaçenje sna, dobit øete od mene darove otaca mojih! Ti si mi dao mudrost i
i poklone i veliku çast. Recite mi, dakle snagu, i sada si nam objavio ono za æto
æto sam usnio i æto je znaçenje sna.” smo te molili, jer si nam objavio zahtjev
7 Onda oni odgovore po drugi put: “Neka kraljev.”
kralj pripovjedi san svojim slugama, pa 24 Nato je otiæao Daniel k Arioku, komu
øemo reøi æto je znaçenje sna.” je bio kralj zapovjedio da pogubi mudra-
8 Rekao je kralj, govoreøi: “Znam sada ce babilonske. Otiæao i rekao mu: “Ne
doista da gledate dobiti na vremenu, jer ubijaj babilonske mudrace, nego me
znate da je moja odluka tvrda: vodi kralju i ja øu mu reøi znaçenje sna.”
9 Ako mi ne reknete æto sam usnio, onda 25 Onda Ariok brœe doveo Daniela pred
ostaje nad vama presuda. Vi ste se dog- kralja i rekao mu: “Kod judejskih prog-
ovorili da mi dadete znaçenje laœno i iz- nanika naæao sam çovjeka, koji øe reøi
miæljeno, u nadi da øe se promijeniti kralju æto je znaçenje sna.”
prilike. Zato sad mi protumaçite san i 26 Kralj je rekao Danielu, koji se zvao i
znat øu da øete mi dati i pravo znaçenje.” Belteæazar: “Moœeæ li mi doista reøi san
10 Kaldejci odgovore kralju: “Nema ço- koji sam usnio i æto je znaçenje njegovo?”
vjeka na zemlji koji bi, kralju, mogao is- 27 Daniel je odgovorio kralju: “Tajnu,
puniti tvoj zahtjev. I nikada nije jedan koju kralj hoøe znati ne mogu reøi kralju
kralj, makar bio velik i moøan, takvo æto mudraci, zvjezdari, çarobnjaci i gataoci.
zahtijevao od jednoga gataoca, vraçara 28 Ali ima u nebu Bog koji otkriva tajne.
ili Kaldejca. On javlja tebi, kralju Nebukadnezare,
11 Æto ti, kralju, traœiæ, vrlo je teæko, jer æto øe se dogoditi u buduønosti. San i
nema nikoga, koji bi mogao to reøi kra- viåenja æto si ih imao na svojoj postelji
lju, osim bogova koji ne stanuju meåu ovo su:
ljudima.” 29 Tebi, o kralju, doæle su misli na pos-
12 Na to se kralj tako jako razljuti i raz- telji tvojoj o tom æto øe se dogoditi poslije.
gnjevi, te je izdao zapovijed da se pogube Onaj koji objavljuje tajne, govori ti æto øe
svi mudraci babilonski. biti.
13 Kad je bila iziæla zapovijed da se pou- 30 Meni je sad ova tajna objavljena, ne
bijaju mudraci, traœili su i Daniela i nje- pomoøu mudrosti koja bi u mene bila
gove sudruge, da ih ubiju. mimo sve œive, nego zato da bi se javilo
14 Onda se Daniel mudro i razumno kralju æto znaçenje sna i da bi doznao
predstavio Arioku, zapovjedniku kra- misli svojega srca.
ljevskih krvnika, koji je bio iziæao da 31 Ti si, kralju, imao viåenje: Vidio si ve-
poubija mudrace babilonske. liki kip, koji je bio visok, i sjaj njegov je
15 On je upitao Arioka, kraljevskog zapo- bio silan, stajao je pred tobom i bio je
vjednika, zaæto je izdana od kralja ta straæan njegov izgled.
stroga zapovijed. Kad je Ariok bio rekao 32 Glava toga kipa bila je od çistoga
stvar Danielu. zlata, prsa i miæice od srebra, trbuh i be-
16 A Daniel je otiæao kralju i zamolio ga dra od mjedi,
da mu ostavi vremena, jer øe onda reøi 33 noge od œeljeza, stopala dijelom od
kralju æto je znaçenje sna. œeljeza i dijelom od gline.
17 Potom je otiæao Daniel u svoju kuøu i 34 Dok si gledao, odvalio se s gore kamen
rekao stvar svojoj braøi Hananiji, a da ga nije dodirnula ruka, udario u œe-
Meæaku i Azariji, ljezna i glinena stopala kipa i razbio ih.
18 da bi se pomolili za milost Bogu nebe- 35 Onda se smrvilo skupa œeljezo, glina,
skomu zbog te tajne te da ne bi bili mjed, srebro i zlato i raspræi se kao pljeva
pogubljeni Daniel i njegovi sudruzi s os- na gumnu u ljeto. Odnese ih vjetar i nije
talim babilonskim mudracima. ostalo viæe ni traga od njih. A kamen koji
19 Onda je bila Danielu objavljena tajna je bio razmrskao kip posta gora velika i
u noønom viåenju. I Daniel je blagoslovio ispuni svu zemlju.
Boga nebeskoga. 36 To je san; a znaçenje njegovo sada
20 Daniel se molio, govoreøi: “Neka je øemo reøi kralju.
blagoslovljeno Ime Gospodinovo od vi- 37 Ti si, kralju, kralj nad kraljevima,
jeka do vijeka, jer je njegova mudrost i komu je Bog nebeski dao gospodstvo i
603 Daniel
moø, snagu i çast. glasnike da pozovu satrape, namje-
38 I gdje god œive ljudi, poljske œivotinje i snike, zapovjednike, suce, rizniçare,
nebeske ptice, dao ti je u ruke i postavio pravnike, vijeønike i sve druge dostojan-
te gospodarom nad svima njima—ti si stvenike pokrajinske da doåu na posve-
ona glava od zlata. tu kipa koji je bio podigao kralj
39 Nakon tebe nastat øe drugo kraljev- Nebukadnezar.
stvo, manje od tvojega, zatim treøe kra- 3 Onda su se skupili satrapi, namjesnici,
ljevstvo od mjedi æto øe se prostirati po zapovjednici, suci, rizniçari, pravnici,
cijeloj zemlji. vijeønici i svi drugi dostojanstvenici
40 Çetvrto øe kraljevstvo biti jako kao pokrajinski na posvetu kipa koji je bio
œeljezo, jer œeljezo moœe sve satrti i raz- podigao kralj Nebukadnezar. Oni su stali
biti. pred kipom koji je bio podigao Nebukad-
41 Æto su stopala i prsti koje si vidio bili nezar.
dijelom od gline lonçarske, dijelom od 4 Glasnik povika iza glasa: “Narodi, ple-
œeljeza, znaçi da øe kraljevstvo biti razdi- mena i jezici, vama se zapovjeda:
jeljeno; ali øe u njemu biti neæto od tvr- 5 Çim çujete zvuk truba, frula, citara,
doøe œeljeza, jer je, kako si vidio, bilo harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta
œeljezo pomijeæano s glinom lonçar - glazbala, padajte niçice i poklonite se
skom. zlatnom kipu koji je podigao kralj Nebu-
42 Æto su prsti stopala bili dijelom od kadnezar.
œeljeza, dijelom od gline, znaçi, da øe kra- 6 Tko se ne baci niçice i ne pokloni, bit øe
ljevstvo biti dijelom tvrdo, dijelom smjesta baçen u peø ognjenu uœarenu.”
krhko. 7 I çim su çuli svi narodi zvuk truba,
43 A æto je œeljezo, kako si vidio, bilo po- frula, citara, harfa, psaltira i svih drugih
mijeæano s glinom lonçarskom, znaçi da vrsta glazbala, bacili su se niçice svi
øe se meåu sobom ojaçavati, ali se ipak narodi, plemena i jezici i poklonili se
neøe stopiti u jedno, kao æto se ni œeljezo zlatnom kipu koji je bio podigao kralj
ne moœe smijeæati s glinom. Nebukadnezar.
44 U vrijeme onih kraljeva Bog øe nebe- 8 U joæ isti ças pristupili ljudi kaldejski i
ski podignuti kraljevstvo, koje neøe pro- optuœili Judejce.
pasti dovijeka. Njegova vlast neøe prijeøi 9 Rekli su kralju Nebukadnezaru: “Kra-
na drugi narod, i ono øe razbiti i uniætiti lju, da si œiv dovijeka!
sva ona kraljevstva, a samo øe stajati 10 Ti si, kralju, zapovjedio da se svaki
zauvijek. koji çuje zvuk truba, frula, citara, harfa,
45 Tako kao æto si vidio da se od gore ka- psaltira, gajda i svih drugih vrsta glaz-
men odvalio, a da ga nije dodirnula ruka, bala, mora niçice baciti i pokloniti se
razbio œeljezo, mjed, glinu, srebro i zlato, zlatnomu kipu.
tako je Bog veliki javio kralju æto øe se do- 11 Tko ne padne niçice i ne pokloni se
goditi poslije. San je istinit i tumaçenje je zlatnom kipu, mora se baciti u peø ogn-
njegovo vjerno.” jenu uœarenu.
46 Onda se baci kralj Nebukadnezar 12 Neki Judejci, kojima si predao upravu
niçice na svoje lice, pokloni se pred Dan- pokrajine babilonske: Æadrak, Meæak i
ielom i zapovjedio da mu prinesu œrtvu i Abed-Nego, o kralju, oni ne mare za tvoju
miomirisni k∑d. zapovijed. Oni ne poætuju tvojih bogova i
47 Onda je rekao kralj Danielu: “Zaista, ne klanjaju se zlatnom kipu æto si ga
vaæ je Bog, Bog nad bogovima, gospodar podigao.”
nad kraljevima i objavitelj tajna, jer si ti 13 Onda Nebukadnezar u gnjevu i bijesu
mogao otkriti ovu tajnu.” zapovjedio da dovedu Æadraka, Meæaka i
48 Nato iskaza kralj Danielu veliku çast, Abed-Nega. Tako su ih doveli pred kralja.
dao mu mnoge dragocjene darove i 14 Nebukadnezar im progovori, govore-
uçinio ga vladarom cijele pokrajine ba- øi: “Je li istina, Æadrak, Meæak i Abed-
bilonske i glavarom nad svim babilon- Nego, da vi ne poætujete mojih bogova i
skim mudracima. da se ne klanjate zlatnom kipu æto sam
49 Ali na molbu Danielovu predao kralj ga dao podignuti?
upravu pokrajine babilonske Æadraku, 15 I sada, ako ste pripravni, bacite se
Meæeku i Abed-Negu, a Daniel je ostao na niçice çim çujete zvuk truba, frula,
kraljevu dvoru. citara, harfa, psaltira, gajda i svih dru-
gih vrsta glazbala, i poklonite se kipu æto
U peøi ognjenoj sam ga dao podignuti! Ako li se ne poklo-
3 Kralj Nebukadnezar je dao napraviti
zlatni kip, çija je visina bila æezdeset
lakata, a æirina æest lakata, i namjesti ga
nite, bit øete smjesta baçeni u peø ogn-
jenu uœarenu, a koji bi bio bog æto bi vas
mogao izbaviti iz moje ruke?”
u ravnici Duri u pokrajini babilonskoj. 16 Odgovore Æadrak, Meæak i Abed-Nego
2 Nato je poslao kralj Nebukadnezar kralju, govoreøi: “Nebukadnezare, ne
Daniel 604
treba nam da ti odgovaramo na to! njegova kuøa neka se pretvori u hrpu
17 Jer evo, naæ Bog, koga ætujemo, ima pepela, jer nema drugoga boga koji bi
moø da nas izbavi iz peøi ognjene mogao tako izbaviti!”
uœarene. On øe nas, kralju, osloboditi iz 30 Onda je uzdigao kralj Æadraka,
tvoje ruke! Meæaka i Abed-Nega opet na visoka
18 Ako li to ne uçini, znaj, kralju, da mi ni mjesta njihova u pokrajini babilonskoj.
onda neøemo ætovati tvojih bogova i ne-
øemo se pokloniti zlatnom kipu æto si ga Nebukadnezarovo poniœenje i ozdravljenje
podigao!”
19 Onda je Nebukadnezar pao u takav
bijes na Æadraka, Meæaka i Abed-Nega da
4 Ja, kralj Nebukadnezar, svim narodi-
ma, plemenima i jezicima æto preb-
ivaju po cijeloj zemlji: Sreøa neka vam je
mu se lice izobliçilo. On je zapovjedio da sve veøa i veøa!
se uœari peø sedam puta jaçe nego æto je 2 Znamenja i çudesa koja je Bog Svevi-
inaçe bilo. ænji uçinio na meni, œelim staviti do
20 Onda je zapovjedio najjaçim ljudima znanja.
u svojoj vojsci da sveœu Æadraka, Meæaka 3 Kako su veliki znaci njegovi i kako su
i Abed-Nega i da ih bace u peø ognjenu silna njegova çudesa! Kraljevstvo je nje-
uœarenu. govo kraljevstvo vjeçno i vlast njegova
21 I tako su bili svezani ovi ljudi u svojim traje kroz sve naraætaje.
donjim haljinama, kapama, ogrtaçima, 4 Ja, Nebukadnezar, œivio sam bezbriœno
obuøi i drugoj odjeøi i baçeni u peø ogn- u svojoj kuøi, radovao se œivotu na svo-
jenu uœarenu. jem dvoru.
22 Kako su bili na strogu zapovijed 5 Onda sam usnio san koji me je prestra-
kraljevu odviæe uœarili peø, plamen je æio. Utvare æto su mi dolazile na postelji
ognjeni usmrtio ljude koji su u njega ba- mojoj, viåenja æto su mi izlazila pred oçi
cili Æadraka, Meæaka i Abed-Nega. uznemirila me.
23 Ona tri çovjeka, Æadrak, Meæak i 6 Zato sam izdao zapovijed da se dovedu
Abed-Nego, pali su svezani u peø ogn- pred mene svi mudraci babilonski da mi
jenu i uœarenu. kaœu æto znaçi san.
24 Onda se zadivio kralj Nebukadnezar, 7 Onda su doæli çarobnjaci, zvjezdari,
ustao je brœe i upitao savjetnike svoje: Kaldejci i vraçari. Ja sam im pripovjedio
“Zar nismo bacili tri çovjeka svezana u svoj san, ali mi ni jedan nije mogao reøi
oganj?” Oni odgovore kralju rekavæi: æto znaçi san.
“Jest, kralju!” 8 Najposlije doæao je pred mene Daniel,
25 On je odgovorio: “A ja vidim çetiri ço- koji se zove Belteæazar, po imenu boga
vjeka nesvezana gdje hode posred ognja mojega, i u komu prebiva duh svetih bo-
i nije im niæta, a çetvrti izgleda kao Sin gova, i ja sam mu pripovjedio san:
Boœji.” 9 “Belteæazare, glavare vraçara, znam,
26 Onda pristupi Nebukadnezar na da duh svetih bogova prebiva u tebi. Ni-
vrata ognjenoj peøi uœarenoj i povika: jedna tajna nije tebi preteæka, pa mi kaœi
“Æadrak, Meæak i Abed-Nego, sluge Boga æto znaçe viåenja mojega sna koja sam
Sveviænjega, izaåite i stupite ovamo!” vidio!
Odmah su izaæli iz ognja Æadrak, Meæak i 10 Ovo je viåenje æto mi je stalo pred oçi
Abed-Nego. na postelji mojoj: Vidio sam najedanput
27 Onda su doæli satrapi, namjesnici, za- usred zemlje drvo silne visine.
povjednici i savjetnici kraljevi i vidjeli su 11 Drvo je raslo i postajalo sve veøe, tako
da oganj nije bio mogao niæta uçiniti da mu je vrh dosegnuo do neba i vidjelo
onim ljudima. Njihova kosa na glavi nije se do krajeva sve zemlje.
se opalila, ni haljine njihove nisu se 12 Liæøe je njegovo bilo lijepo, plodovi
oætetile i zadah ognja nije se osjetio na njegovi vrlo obilni i na njemu je bilo
njima. hrane za sve. Pod njim u sjeni odmarale
28 Onda povika Nebukadnezar: “Neka je se poljske œivotinje, nebeske ptice gni-
blagoslovljen Bog Æadrakov, Meæakov i jezdile se na granama njegovim i od
Abed-Negov! On je poslao svojega anåela njega se hranila svakojaka œiva biøa.
i oslobodio svoje sluge koje su se 13 Onda sam najedanput vidio, u viåe-
pouzdale u njega, zapovijed kraljevu njima æto su mi stala pred oçi na postelji
prestupili su i svoja tjelesa predali da ne mojoj, gdje siåe s neba jedan svet
bi ætovali drugoga boga, niti mu se pok- straœar.
lonili, osim svojem Bogu! 14 On povika iza glasa: ‘Posijecite drvo i
29 Zato, evo, izdajem ovu zapovijed: Ako okreæite mu grane, potrgajte mu liæøe i
tko god, bilo kojega naroda, bilo kojega razbacajte mu plodove naokolo! Neka
plemena i jezika, izgovori kakvu psovku pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s
na Boga Æadrakova, Meæakova i Abed- grana njegovih!
Negova, taj neka se na komade isijeçe i 15 Ali panj njegov s korijenjem ostavite u
605 Daniel
zemlji svezan okovima œeljeznim i jom i opaçine svoje milosråem prema
mjedenim vani u travi poljskoj! Neka ga nevoljnima! Moœda se onda produœi bla-
kvasi rosa nebeska i neka pase travu sa gostanje tvoje.”
œivotinjama poljskim! 28 Sve se ovo ispuni na kralju Nebukad-
16 Çovjeçje srce neka mu se promijeni i nezaru.
srce œivotinjsko neka mu se za to dade! 29 Poslije dvanaest mjeseci hodao je on
Sedam vremena neka tako proåe preko na kraljevskom dvoru u Babilonu.
njega! 30 Kralj je rekao: “Nije li to Babilon veliki
17 Na zakljuçku nebeskih straœara os- æto sam ga ja sazidao za prijestolnicu
niva se ova zapovijed. Po œelji svetaca kraljevsku velikom moøi svojom i na
izlazi ova uredba, da upoznaju œivi da slavu veliçanstva svojega?”
Sveviænji ima vlast nad ljudskim kraljev- 31 Joæ nije bio preæao taj govor preko
stvom. On ga daje komu ga hoøe dati, i usana kraljevih, a doæao je glas s neba:
najniœega postavlja za njegova vladara.’ “Tebi, kralju Nebukadnezare, ovim se
18 Taj san usnio sam ja, kralj Nebukadn- javlja: Kraljevstvo øe se tebi oduzeti.
ezar, a ti, Belteæazare, kaœi znaçenje nje- 32 Iz druætva ljudskoga bit øeæ izbaçen i
govo, jer ni jedan od mudraca u mojem sa œivotinjama øeæ poljskim stanovati.
kraljevstvu nije mi mogao reøi znaçenje. Travu øe ti davati za hranu kao govedi-
A ti to moœeæ, jer u tebi prebiva Duh Boga ma; i sedam øe vremena proøi preko tebe
Svetoga.” dok spoznaæ da Sveviænji ima vlast nad
19 Onda Daniel, nazvan i Belteæazar, os- kraljevstvom ljudskim i moœe ga dati
tao je æuteøi jedan puni ças. Misli su ga komu hoøe.”
njegove uznemirivale, ali ga kralj ohra- 33 Joæ u isti ças ispunila se ta prijetnja
brio: “Belteæazare, ne uznemiruj se tim na Nebukadnezaru. On je bio izbaçen iz
snom i njegovim znaçenjem!” Odgovorio druætva ljudskoga, jeo je travu kao gove-
je Belteæazar rekavæi: “Moj gospodaru, da, rosa je nebeska kvasila njegovo ti-
san neka bude tvojim mrziteljima i zna- jelo, te su mu narasle dlake kao pera
çenje njegovo tvojim neprijateljima. orlova i nokti kao pandœe ptiçje.
20 Drvo æto si ga vidio da je raslo i sve 34 Poslije stanovitog vremena ja, Nebu-
veøe postajalo, dok mu vrh nije doseg- kadnezar, podigao sam svoje oçi k nebu i
nuo do neba æto se vidjelo do krajeva sve moj razum opet mi se vratio, i ja sam za-
zemlje, hvalio Sveviænjemu i hvalio sam i slavio
21 çije je liæøe bilo lijepo i çiji su plodovi njega koji œivi u vijeke, çija je vlast vjeçna
bili vrlo obilni, na kojemu je bilo hrane za i çije je kraljevstvo kroz sve naraætaje.
sve, pod kojim su poçivale poljske œivoti- 35 Svi, koji stanuju na zemlji, jesu kao
nje i na çijim su se granama gnijezdile niæta prema njemu. On æto hoøe radi s
nebeske ptice. vojskom nebeskom i sa stanovnicima
22 To si ti, kralju, koji si postao velik i zemaljskim. Nema nikoga da bi mu smio
moøan, çija je veliçina narasla do neba i ruku zaustaviti i upitati ga: “Æto radiæ?”
çija moø doseœe do krajeva zemaljskih. 36 U isto vrijeme dobio sam natrag ra-
23 A æto je kralj vidio kako je jedan svet zum svoj i doæao sam opet na slavu kra-
straœar siæao s neba i zapovjedio: ‘Posi- ljevstva svojega, na svjetlost i sjaj. Moji
jecite drvo, raskomadajte ga, ali mu panj su me dvorani i velikaæi potraœili, opet
ostavite u zemlji svezan okovima œeljez- sam bio postavljen u kraljevsko dosto-
nim i mjedenim, vani u travi poljskoj! janstvo i dana mi je joæ veøa vlast.
Neka ga kvasi rosa nebeska in neka pase 37 Zato ja, Nebukadnezar, hvalim, bla-
travu sa œivotinjama poljskim! Sedam goslivljam i slavim Kralja nebeskoga, jer
vremena neka tako proåe preko njega’— su sva njegova djela istinita, upravljanje
24 ovo je znaçenje, o kralju, i odluka je njegovo pravedno. On moœe poniziti
Sveviænjega æto je iziæla za mojega gospo- one koji hode u oholosti.
dara, kralja:
25 Bit øeæ izbaçen iz druætva ljudskoga. Zloçin i kazna kralja Belæazara
Sa œivotinjama øeæ poljskim stanovati.
Travu øe ti davati za hranu kao
govedima, i rosa øe te nebeska kvasiti.
5 Kralj Belæazar priredi veliku gozbu za
tisuøu velikaæa svojih. Pred tisuøom
njih pio je vino.
Sedam øe vremena proøi preko tebe, 2 Kad je Belæazar bio pijan, zapovjedio da
dokle spoznaæ da Sveviænji ima vlast nad se donesu zlatne posude i srebrne koje je
kraljevstvom ljudskim i daje ga komu odnio njegov otac Nebukadnezar iz
hoøe. doma u Jeruzalemu. Kralj je htio da iz
26 Zapovijed da se ostavi panj stabla, njih pije s velikaæima svojim, sa œenama
znaçi: kraljevstvo øe tvoje opet zapasti i suloœnicama svojim.
tebi çim spoznaæ da Nebo ima vlast. 3 Kad su bili donijeli zlatne posude æto
27 Zato, o kralju, neka ti bude ugodan su ih odnijeli iz doma, Boœje kuøe u Jeru-
moj savjet: iskupi svoje grijehe milostin- zalemu, pio je iz njih kralj s velikaæima
Daniel 606
svojim, sa œenama i suloœnicama svojim. rove svoje pokloni drugomu! A pismo øu
4 Pili su vino i slavili svoje bogove zlatne i ja proçitati i reøi øu ti, kralju, æto znaçi.
srebrne, mjedene, œeljezne, drvene i ka- 18 Kralju, Bog Sveviænji dao je tvojem
mene. ocu Nebukadnezaru kraljevstvo, veliçi-
5 U taj su se ças pojavili prsti çovjeçje nu, slavu i veliçanstvo.
ruke i pisali su prema svjetiljci po vap- 19 Od velike moøi koju mu je dao drhtali
nenom zidu kraljevskog dvora, a kralj je su i tresli su se pred njim svi narodi, ple-
opazio ruku koja je pisala. mena i jezici. Mogao je usmrtiti koga je
6 Onda je poblijedjelo lice kraljevo i misli htio, mogao je ostaviti u œivotu koga je
su ga njegove uznemirile. Njegovi su u htio i mogao je poniziti koga je htio.
bedrima zglobovi popustili i koljena mu 20 Ali kada mu se podiglo srce i duh mu
se tresla. se osilio do drskosti, onda je bio sruæen s
7 Kralj je povikao iza glasa neka se do- kraljevskoga prijestolja i bilo mu je uzeto
vedu zvjezdari, Kaldejci i vraçari. Onda je dostojanstvo njegovo.
rekao babilonskim mudracima: “Tko 21 Bio je izbaçen iz druætva ljudskoga i
mogne proçitati ovo pismo i reøi mi æto srce mu je postalo kao u œivotinje. Stano-
znaçi, taj øe se odjenuti u grimiz, nosit øe vao je s divljim magarcima. Davali su mu
zlatan lanac o vratu i vladat øe u travu za hranu kao govedima. Rosa ne-
kraljevstvu mojem kao treøi vladar.” beska kvasila mu je tijelo dokle je
8 Onda su pristupili svi mudraci kra- spoznao da Bog Sveviænji ima vlast nad
ljevi, ali nisu mogli ni pisma proçitati ni kraljevstvom ljudskim i moœe ga podije-
reøi kralju æto znaçi. liti, komu hoøe.
9 Kralj Belæazar se vrlo prestraæio, lice 22 I ti, njegov sin Belæazar, nisi ponizio
mu se sasvim promijenilo i velikaæi su se svoje srce, premda si znao sve ovo.
njegovi prepali. 23 Ti si se podigao protiv Gospodina ne-
10 Kad je kraljica majka çula æto se dogo- beskoga. Posude doma njegova morali
dilo kralju i velikaæima, doæla je u kuøu su donijeti pred tebe, i pio si iz njih vino
gdje je bila gozba. Kraljica progovorila i sa svojim velikaæima, sa svojim œenama i
rekla je: “Kralju, da si œiv dovijeka! Neka suloœnicama. Slavio si svoje bogove sre-
te ne uznemiruju misli tvoje i neka se ne brne i zlatne, mjedene, œeljezne, drvene i
mijenja tvoje lice! kamene, koji ne mogu ni vidjeti ni çuti,
11 Ima u tvojem kraljevstvu çovjek u ko- niti imaju razum. A nisi iskazao çast
jem prebiva Duh Svetoga Boga. Veø pod Bogu u çijoj su ruci œivotni dah tvoj i svi
vladom tvojega oca bili su naæli u njemu tvoji putovi.
razboritost i upravo boœansku mudrost. 24 Zato je on dao da se pojavi ova ruka
Kralj Nebukadnezar—tvoj otac kralj— æto piæe i da se napiæe ovo pismo.
postavio ga je glavarom çarobnjacima, 25 Æto ondje stoji napisano, glasi: Mene,
zvjezdarima, Kaldejcima i vraçarima. Mene, Tekel, Parsin.
12 Jer visok duh, mudrost i razum za tu- 26 Ovo znaçe te rijeçi: Mene: Izbrojio je
maçenje snova, za otkrivanje tajna i za Bog tvoje kraljevstvo i uçinio mu je kraj.
razjaænjavanje zagonetaka naæli su u 27 Tekel: Izmjeren si bio na mjerila i
Daniela, komu je kralj dao ime Belteæa- naåen si prelagan.
zar. Neka dozovu Daniela i on øe reøi æto 28 Parsin: Razdijeljeno je kraljevstvo
znaçi.” tvoje i dano Medijcima i Perzijancima.”
13 Kad su bili doveli Daniela pred kralja, 29 Onda je bio Daniel, na zapovijed Bel-
rekao je kralj Danielu: “Jesi li ti Daniel, æazarovu, odjeven u grimiz, i stavili mu
jedan od judejskih zarobljenika koje je zlatan lanac oko vrata. Povikali su pred
moj kraljevski otac doveo ovamo iz njim da øe vladati u kraljevstvu kao treøi
Judeje? vladar.
14 Çuo sam za tebe, da u tebi prebiva 30 Iste je noøi bio umoren Belæazar, kralj
Duh Boœji; da su naæli u tebe razboritost, Kaldejaca.
razum i mudrost u visokoj mjeri. 31 I Medijac Darije dobio je kraljevstvo u
15 Sada su bili preda mnom mudraci i dobi od æezdeset i dvije godine.
çarobnjaci, da proçitaju ovo pismo i da
mi kaœu æto znaçi, ali oni mi ne mogu reøi Izbavljenje Danielovo iz jame lavovske
æto znaçe te rijeçi.
16 Onda sam çuo za tebe da moœeæ pro-
tumaçiti i zagonetke rijeæiti. Ako moœeæ
6 Svidjelo se Dariju da postavi nad
kraljevstvom stotinu i dvadeset sat-
rapa, da vladaju nad svim kraljevstvom.
proçitati ono ondje pismo i reøi mi æto 2 A nad njima tri vrhovna glavara, ko-
znaçi, odjenut øeæ se u grimiz, zlatan jima je pripadao i Daniel. Ovima su sat-
lanac nosit øeæ o vratu i vladat øeæ u kra- rapi morali polagati raçune da ne bi kralj
ljevstvu mojem kao treøi vladar.” trpio ætete u porezu.
17 Nato je odgovorio Daniel kralju, govo- 3 Daniel se odlikovao iznad drugih
reøi: “Zadrœi poklone svoje za sebe, a da- vrhovnih çinovnika i satrapa, jer je u
607 Daniel
njemu djelovao viæi duh. Kralj je pomiæl- vedu Daniela i bace ga u jamu lavlju.
jao na to da ga postavi nad svim kraljev- Kralj je rekao Danielu: “tvoj Bog, komu
stvom svojim. tako postojano sluœiæ, neka te izbavi!”
4 Onda su vrhovni çinovnici i satrapi gle- 17 Onda su donijeli kamen i stavili ga
dali da naåu kakav god povod tuœbi pro- jami na otvor. Kralj ga zapeçati svojim
tiv Daniela glede kraljevstva, ali nisu prstenom i prstenima svojih velikaæa, da
mogli otkriti nikakva povoda ni se odluka protiv Daniela ne mogne
pogreæke, jer je bio vjeran i nije mu se promijeniti.
mogla dokazati nikakva krivnja ili 18 Potom se povukao kralj u svoj dvor i
mana. proveo noø u postu i nije dopustio da mu
5 Onda su rekli oni ljudi: “Neøemo naøi se unesu jela, ali ipak ga ostavio san.
na tomu Danielu nikakva povoda tuœbi, 19 Rano ujutro, çim se razdanilo, ustao
osim ako ga ne naåemo na njemu zbog je kralj i otiæao brœe k jami lavljoj.
zakona Boga njegova.” 20 Kad se pribliœio k jami, viknuo
6 Zato su doæli pred kralja oni vrhovni çi- Daniela œalosnim glasom. Kralj je rekao
novnici i satrapi i rekli mu: “Kralju Danielu: “Daniele, slugo Boga œivoga, je li
Darije, da si œiv dovijeka! te tvoj Bog, komu tako postojano sluœiæ,
7 Svi vrhovni çinovnici u kraljevstvu, mogao izbaviti od lavova?”
predstojnici i satrapi, savjetnici i zapo- 21 Daniel je odgovorio kralju: “Kralju, da
vjednici sloœni su u tom da se izda si œiv dovijeka!
kraljevska zapovijed i postavi oætra 22 Moj Bog poslao je anåela svojega i on
zabrana, po kojoj svaki koji za trideset je zatvorio çeljust lavovima. Oni mi nisu
dana upravi koju molbu na bilo kojega niæta naudili, jer sam bio naåen pred
boga ili çovjeka osim na tebe, kralju, njim neduœan. I protiv tebe, kralju,
neka se baci u jamu lavlju. nisam uçinio nikakve nepravde.”
8 Dakle, kralju, potvrdi taj zakljuçak i 23 Onda se kralj vrlo obradovao i zapo-
potpiæi pismo da se ne moœe promijeniti vjedio da izvade Daniela iz jame. Kad su
po neporecivu zakonu medijsko-perzi- bili izvadili Daniela iz jame, nisu naæli ni
jskom!” najmanje ozljede na njemu, jer se bio
9 Nato je potpisao kralj Darije pismo sa pouzdao u svojega Boga.
zabranom. 24 A one ljude, koji su bili optuœili Dan-
10 Kad je Daniel çuo da je pismo pot- iela, doveli na zapovijed kraljevu i bacili
pisano, otiæao u svoju kuøu, gdje je u su ih u jamu lavlju s djecom njihovom i
svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora sa œenama njihovim. Prije nego su bili
naprema Jeruzalemu. Tri puta na dan doæli na dno jame navalili su lavovi na
padao je na svoja koljena, obavljao je njih i zdrobili im sve kosti.
svoju molitvu i slavio svojega Boga, kako 25 Potom izdao kralj Darije svim narodi-
je bio çinio i prije. ma, plemenima i jezicima æto stanuju po
11 Jednoga dana pohitjeli su oni ljudi cijeloj zemlji ovo pismo: “Mir neka vam se
onamo i naæli su Daniela kako se molio i umnoœi!
vapio svojem Bogu. 26 Ovim izlazi od mene zapovijed da se u
12 I otiæli su kralju i upitali za kraljevsku svim podruçjima mojega kraljevstva
zabranu: “Nisi li potpisao zabranu, po svatko mora bojati i straæiti Boga Dan-
kojoj svaki koji za trideset dana upravi ielova, jer je on Bog œivi, koji ostaje zauvi-
koju god molbu na bilo kojega boga ili jek. Kraljevstvo se njegovo neøe uniætiti
çovjeka osim na tebe, kralju, neka se nikada i vlast njegova nema kraja.
baci u jamu lavlju?” Odgovorio je kralj 27 On izbavlja i spasava, çini znamenja i
rekavæi: “Tako je po neporecivu zakonu çudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio
medijsko-perzijskom.” Daniela od sile lavova.”
13 Onda oni odgovore kralju: “Daniel, je- 28 Danielu je bilo dobro za kraljevanja
dan od judejskih zarobljenika, ne mari Darijeva kao i za perzijskoga kralja Kira.
za te, kralju, ni za zabranu koju si
potpisao, nego obavlja tri puta na dan Çetiri svjetska kraljevstva i vjeçno kraljevstvo Mesijino
svoju molitvu.”
14 Kad je kralj çuo te rijeçi, oœalosti se
vrlo i pomisli na to kako bi izbavio Dan-
7 U prvoj godini Belæazara, kralja babi-
lonskoga, imao je Daniel san i viåe-
nja æto su bila pred duhom njegovim na
iela i trudio se do zalaska sunca da ga postelji njegovoj. On je napisao san izv-
oslobodi. ijestivæi ukratko glavni sadrœaj.
15 Ali su oni ljudi navalili na kralja i rekli 2 Daniel je pripovijedao ovo: “Gledao
kralju: “Pomisli, kralju, da ima zakon sam noøu u viåenju sna svojega kako
medijsko-perzijski po kojem se svaka çetiri vjetra nebeska uzburkalo se veliko
zabrana i zapovijed koju je izdao kralj ne more.
mijenja!” 3 Çetiri velike œivotinje su izaæle iz mora,
16 Onda je kralj izdao zapovijed da do- svaka drukçija.
Daniel 608
4 Prva je izgledala kao lav i imala je krila kralja koji øe nastati na zemlji.
orlova. Dok sam gledao, krila joj se 18 Ali øe potom sveci Sveviænjega dobiti
istrgnula i ona se podigla sa zemlje, stala kraljevstvo posjedovat øe kraljevstvo
je na noge kao çovjek i dalo joj se çovjeçje dovijeka i zauvijek.’
srce. 19 Htio sam doznati i o çetvrtoj œivotinji
5 Najedanput se pojavila druga œivotinja koja se razlikovala od svih drugih i bila je
æto je izgledala kao medvjed. Bila je na- vrlo straæna, koja je imala zube œeljezne i
pola uzdignuta, imala je tri rebra u nokte mjedene, koja je jela i satirala i æto
çeljusti meåu zubima. Viknulo joj se: je preostalo, nogama pogazila;
‘Ustani i jedi mnogo mesa!’ 20 i o deset rogova na njezinoj glavi, i o
6 Dok sam joæ gledao, pojavila se naje- drugom rogu, koji je izrastao i tri su pred
danput druga œivotinja æto je izgledala njim roga otpala, o rogu, naime, onom
kao ris. Imala je çetiri krila na leåima. koji je imao oçi i usta æto su govorila dr-
Imala je i çetiri glave, i dade joj se vlast. ske govore i koji je izgledao veøi od osta-
7 Iza toga vidio sam, u noønim viåenjima lih.
svojim, najedanput çetvrtu œivotinju, 21 I bio sam vidio kako je taj rog vojevao
straænu, uœasnu i vrlo jaku. Imala je sa svecima i nadvlaåivao ih,
silne œeljezne zube, kojima je jela i 22 dok nije doæao Pradavni i dok nije bilo
satirala i æto bi preostalo, pogazila je dano pravo svecima Sveviænjega, i dok
nogama. Razlikovala se od svih prija- nije prispjelo vrijeme da sveci preuzmu
ænjih œivotinja i imala je deset rogova. vlast.
8 Dok sam promatrao rogove, izraste na- 23 On je odgovorio: ‘Çetvrta œivotinja
jedanput drugi mali rog meåu onima i tri znaçi çetvrto kraljevstvo koje øe nastati
se prva roga iæçupala od njega. Na na zemlji, a razlikovat øe se od svih dru-
ovomu rogu bile su oçi æto su izgledale gih kraljevstava. Svu øe zemlju progu-
kao oçi çovjeçje i usta æto su govorila dr- tati, pogaziti i satrti.
ske govore. 24 Deset rogova znaçi deset kraljeva koji
9 Dok sam joæ gledao, bili su postavljena øe nastati u tom kraljevstvu. Poslije njih
prijestolja i Pradavni zauzeo mjesto. Nje- doøi øe drugi koji øe se razlikovati od pri-
gova odjeøa bila je bijelo kao snijeg, i jaænjih i sruæit øe tri kralja.
kosa mu na glavi kao çista vuna. Prijes- 25 On øe govoriti drske govore protiv
tolje mu bilo plamen ognjeni, kotaçi mu Sveviænjega i gledat øe da potamani
kao oganj razgoren. svece Sveviænjega i pomiæljat øe na to da
10 Rijeka je ognjena izlazila od njega i promijeni vremena svekovanja i zakon. I
tekla dalje. Tisuøu tisuøa sluœili mu i de- oni øe biti predani vlasti njegovoj za
set tisuøa po deset tisuøa stajalo pred jedno vrijeme i za dva vremena i za polo-
njim. I sud sjede i knjige se otvore. vicu vremena.
11 Dok sam joæ uvijek gledao zbog glas- 26 Onda øe zasjedati sud i uzet øe mu se
nih, drskih govora koja je govorio onaj vlast, te øe se uniætiti i sasvim razoriti.
rog, onda sam vidio kako bi ubijena ta œi- 27 Onda øe se kraljevstvo, vlast i moø
votinja, tijelo se njezino raskomadalo i nad kraljevstvima pod svim nebom dati
predalo raœarenom ognju. narodu svetaca Sveviænjega. Kraljevstvo
12 I ostalim œivotinjama bila je uzeta øe njegovo trajati vjeçno i sve øe vlasti
moø njihova, jer je samo na odreåeno vri- njemu sluœiti i podloœne mu biti.’
jeme bila utvråena duœina œivota nji- 28 Ovdje je kraj izvjeætaju. Mene, Dan-
hova. iela, vrlo su uznemirile misli moje. Lice
13 Dok sam joæ imao noøna viåenja, se moje promijenilo, ali sam dogaåaj
doæao je najedanput jedan, koji je iz- saçuvao u pameti svojoj.”
gledao kao Sin Çovjeçji na oblacima
nebeskim. Kad je bio doæao do Pradav- Viåenje o drugom i treøem kraljevstvu
noga, doveli su ga pred njega.
14 I dade se njemu vlast, çast i kraljev-
stvo. Njemu moraju sluœiti svi narodi,
8 U treøoj godini vladanja kralja Belæa-
zara imao sam ja, Daniel, poslije vi-
åenja æto mi se najprije pokazalo, joæ
plemena i jezici. Vlast njegova trajat øe drugo.
vjeçno i neøe nikada proøi. Nikada neøe 2 Vidio sam ovo viåenje: Gledao sam
prestati njegovo kraljevstvo. kako sam bio u prijestolnom gradu Susi,
15 Ja, Daniel, zadrhtao sam zbog toga na koji leœi u pokrajini Elamu. I to sam vidio
cijelom tijelu. Viåenja æto su stajala pred u viåenju da sam bio na rijeci Ulaju.
mojim duhom uznemirila su me. 3 Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam
16 Pristupio sam k jednom od onih koji najedanput ovna gdje stoji pokraj rijeke,
su stajali ondje i zamolio sam ga da mi i imao je dva roga. Rogovi su bili veliki.
rekne æto to sve znaçi. On mi odgovorio i Jedan je bio veøi od drugoga. Veøi je bio
rekao je æto to znaçi: narastao poslije.
17 ‘Çetiri velike œivotinje znaçe çetiri 4 Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na
609 Daniel
sjever i na jug. Nijedna œivotinja nije mu 21 Jarac je kralj grçki, veliki rog æto mu je
mogla odoljeti i od sile se njegove iz- bio iznad oçiju, to je prvi kralj.
baviti. Çinio je æto je htio i osilio se. 22 Æto su onda, kada se slomio, mjesto
5 Dok sam joæ gledao, dolazio je najedan- njega narasla çetiri druga, znaçi: Çetiri
put jarac od zapada povrh sve zemlje, a kraljevstva iziøi øe iz njegova naroda, ali
da se nije doticao zemlje. Jarac je imao ne tako jaka kao on.
snaœan rog iznad oçiju. 23 Pri svræetku vlasti njihove, kad beza-
6 Kad je bio doæao do ovna s dva roga æto konici navræe mjeru, ustat øe kralj drska
sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke, na- pogleda i lukav.
vali na njega silnim gnjevom. 24 Silna øe mu biti moø, ali ne od vlastite
7 Vidio sam onda gdje posve blizu i snage. Nanijet øe izvanrednu pustoæ i
izaziva ovna. Bijesno je udario na ovna i djela øe mu napredovati. Moøne øe un-
slomio mu oba roga, jer ovan nije imao iætiti pa i narod svetaca upropaæøivat øe.
snage da mu odoli, bacio ga na zemlju i 25 Lukavstvom njegovim napredovat øe
pogazio nogama. Nikoga nije bilo da bi mu prijevarni pothvat njegov. Bit øe ohol
oslobodio ovna sile njegove. i mnoge øe iznenada upropastiti, ali çim
8 Jarac je potom postao vrlo velik, ali kad se digne na Vladara nad glavarima, bit øe
je bio postao velik, slomio se veliki rog, a satrven bez ruke ljudske.
na njegovo mjesto narasla su çetiri 26 Viåenje o veçerima i jutrima, o çemu
druga roga prema çetiri vjetra nebeska. je bio govor, odgovara istini, ali zapeçati
9 Iz jednoga od njih narastao je malen viåenje, jer se odnosi na dane daleke!”
rog i onda postao vrlo velik prema jugu i 27 Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao i
istoku, i prema najkrasnijoj od zemalja. bolovao sam sve dane. Kad sam opet
10 Podigao se do vojske nebeske i poba- mogao ustati, vræio sam kraljevsku
cao na zemlju neke od vojske nebeske i sluœbu. A puno sam se çudio viåenju, ali
od zvijezda i pogazio ih. nije bilo nikoga tko bi mogao to objasniti.
11 Sve do vladara vojske nebeske on se
podigao. Uzeo mu je svakidaænju œrtvu i Sedamdeset godiænjih tjedana
oskvrnuo mjesto svetiæta njegova.
12 Zbog bezakonja bila je predana sveta
vojska zajedno sa œrtvom svakidaænjom.
9 U prvoj godini Darija, sina Ahasvero-
va, iz plemena Medijaca, koji je bio po-
stao kralj nad kraljevstvom Kaldejaca,
Sruæio je istinu na zemlju. Æto je çinio, 2 u prvoj godini njegova vladanja naæao
napredovalo mu je. sam ja, Daniel, u knjigama na broj godi-
13 Onda sam çuo jednoga sveca gdje go- na za koje øe po proroçanstvu Gospodi-
vori. Drugi je svetac upitao toga koji je novu proroku Jeremiji leœati Jeruzalem
govorio: “Dokle øe trajati to viåenje za u ruæevinama, naime, sedamdeset godi-
svakidaænju œrtvu i za bezakonje pus- na.
toæeno i za ostavljanje svetiæta i svete vo- 3 Upravio sam svoje lice k Bogu, Gospo-
jske?” dinu, i poçeo sam se moliti i vapiti u
14 Onda mi je on rekao: “Do dvije tisuøe i postu, kostrijeti i pepelu.
tri stotine dana; onda øe svetiæte biti 4 Molio sam se Gospodinu, svojem Bogu,
oçiæøeno.” i priznavao: “Gospodine, Boœe veliki i
15 Kad sam ja, Daniel, traœio da razumi- straæni! Ti drœiæ zavjet milosti onima koji
jem viåenje æto sam ga bio vidio, onda te ljube i drœe tvoje zapovijedi.
najedanput stao je pred mene netko, tko 5 Mi smo grijeæili i krivo çinili, bili smo
je izgledao kao çovjek. bezboœni, pobunili smo se i odstupili od
16 Nato sam çuo glas çovjeçji gdje viçe tvojih zapovijedi i propisa.
preko Ulaja: “Gabriele, razjasni tomu 6 Nismo sluæali tvojih sluga, proroka,
ondje viåenje!” koji su govorili u tvoje Ime naæim kralje-
17 I doæao je on na mjesto gdje sam sta- vima, naæim glavarima i naæim oçevima i
jao. Kad se pribliœio, prestraæio sam se ja svemu narodu u zemlji.
i pao sam niçice na svoje lice. A on mi je 7 Ti si, Gospodine, pravedan, a stidno ru-
rekao: “Pazi, sine çovjeçji, to se viåenje menilo moralo bi udariti u lice na dan-
odnosi na posljednje vrijeme.” aænji dan nas, sve ljude Judine,
18 Kad je on razgovarao sa mnom, po- stanovnike jeruzalemske i sav narod
stao sam sav zapanjen i pao sam na ze- izraelski, blizu i daleko po svim zemlja-
mlju niçice na svoje lice. A on me se ma, kamo si ih rastjerao zbog nevjer-
dotaknu, ispravi me opet na mjestu gdje nosti koju su ti poçinili.
sam bio stajao. 8 Gospodine, stidno rumenilo moralo bi
19 Onda je rekao: “Evo, reøi øu ti æto øe se u lice udariti nas, naæe kraljeve, naæe
dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva, jer glavare i naæe oçeve, jer smo sagrijeæili
se viåenje odnosi na posljednje vrijeme. tebi.
20 Ovan æto si ga vidio s dva roga, to su 9 Ali je u Gospodina, naæega Boga, milo-
kraljevi medijski i perzijski! sråe i oproætenje za to æto smo se pobu-
Daniel 610
nili protiv njega. mac Boœji. Zato pripazi na rijeç, onda øeæ
10 Nismo sluæali glasa Gospodina, svoje- razumjeti viåenje!
ga Boga, da hodimo po zakonima njego- 24 Sedamdeset je tjedana odreåeno nad
vim, koje nam je dao preko svojih sluga, tvojim narodom i nad tvojim svetim gra-
proroka. dom, da se kraj uçini bezakonju, da se
11 Sav je Izrael prestupao tvoj zakon, ot- oduzmu grijesi, da se oprosti opaçina,
padao je, a da nije sluæao glasa tvojega. da se dovede vjeçna pravda, da se ispuni
Prokletstvo i kletva, kako stoje napisani viåenje i proroçanstvo i da se pomaœe
u zakonu Mojsija, sluge Boœjega, izlili su Sveti nad svetima.
se na nas, jer smo mu sagrijeæili. 25 Zato znaj i razumij da od vremena kad
12 On je pustio da se na nama i na je iziæla rijeç da se Jeruzalem opet
sucima naæim, koji su vladali nama, is- sazida, dok ustane Pomazanik, Vladar,
puni prijetnja njegova, da øe nas udariti proøi øe sedam godiænjih tjedana i æe-
nesreøom velikom, kakva se nikada nije zdeset i dva godiænja tjedna, i opet øe se
dogodila pod nebom osim u Jeruzalemu. sazidati s ulicama i prokopima u teæko
13 Kako stoji napisano u Mojsijevu za- vrijeme.
konu, tako se sruæila na nas sva ta ne- 26 Poslije æezdeset i dva tjedna bit øe
sreøa. A mi nismo umilostivili Pomazanik pogubljen, premda je
Gospodina, svojega Boga, nismo se vra- neduœan. Grad zajedno sa svetiætem bit
tili od svojih grijeha i nismo marili za øe razoren od ratnoga naroda jednoga
tvoju vjernost. vladara æto øe doøi. Kraj øe mu biti s po-
14 Tako je Gospodin naumio da spusti topom. Na svræetku rata doøi øe odre-
nesreøu na nas, jer je Gospodin, naæ Bog, åeno opustoæenje.
pravedan u svim svojim djelima koja 27 S mnogima øe za jedan tjedan
çini, jer nismo bili sluæali njegova glasa. napraviti tvrd zavjet i u polovici tjedna
15 I eto, Gospodine, Boœe naæ, koji si iz- prestat øe œrtva zaklanica i prinos. Na
veo svoj narod iz Egipta jakom rukom i njihovu mjestu zavladat øe grozota pus-
stekao sebi Ime do danaænjega dana, mi toæi i trajat øe do svræetka, kad øe se izliti
smo sagrijeæili i krivo çinili. odreåeno na pustoæenje.”
16 Odustani, Gospodine, po svoj svojoj
dobroti od gnjeva i jarosti svoje nad gra- Anåeo se prikazuje Danielu na Tigrisu
dom svojim Jeruzalemom i nad svetom
gorom svojom, jer je zbog naæih grijeha i
zbog bezakonja naæih otaca Jeruzalem i
10 U treøoj godini perzijskoga kralja
Kira bilo je dano jedno objavljenje
Danielu, koji se zvao Belteæazar. Ovo je
tvoj narod izvrgnut ruglu svih koji su objavljenje istinito i govori o velikoj
oko nas. nevolji. On je razumio objavljenje, poæto
17 A sad posluæaj, Boœe naæ, molitvu i va- mu je jedno viåenje otvorilo razumi-
paj svojega sluge! Obasjaj svojim licem jevanje.
svoje opustjelo svetiæte zbog Gospodina! 2 Onda sam ja, Daniel, bio u œalosti tri
18 Prigni, moj Boœe, svoje uho i çuj! tjedna.
Otvori svoje oçi i vidi pustoæ u kojoj se 3 Jela teçna nisam jeo, meso i vino nisu
nalazimo i grad, nad kojim je bilo priz- ulazili u moja usta i nisam se mazao dok
vano tvoje Ime, jer ne donosimo pred nisu proæla tri tjedna.
tebe svoju molitvu pouzdavajuøi se u 4 Kad sam se dvadeset çetvrtoga dana
pravedna svoja djela, nego gledajuøi u prvoga mjeseca naæao na obali velike ri-
tvoje veliko milosråe. jeke Tigrisa,
19 Gospodine, usliæaj! Gospodine, opro- 5 i oko sebe pogledao, onda stade pred
sti! Gospodine, posluæaj i uçini ne çaseøi mene jedan çovjek, odjeven u platno, a
zbog samoga sebe, Boœe, jer se tvoje Ime oko bedara svojih nosio je pojas od çis-
priziva nad ovim gradom i nad tvojim na- toga zlata.
rodom!” 6 Tijelo mu je sjalo kao krizolit i kao
20 Dok sam joæ govorio i molio se i munja sijevalo mu lice. Oçi su mu bile
priznavao svoje grijehe i grijehe svojega kao zublje ognjene. Njegove ruke i njego-
naroda Izraela i polagao svoj vapaj za ve noge blistale su kao mjed uglaåena, a
svetu goru svojega Boga pred Gospodi- zvuk njegova glasa bio je kao æum
na, svojega Boga, mnoætva naroda.
21 da, dok sam obavljao svoju molitvu, 7 Ja, Daniel, jedini imao sam ovo viåenje.
najedanput Gabriel, isti onaj koga sam Pratioci moji nisu vidjeli viåenje, ali ih je
prije bio vidio u viåenju, doletjeo mi brzo spopao takav strah te su pobjegli da se
oko vremena veçernje œrtve. sakriju.
22 On me uputi i rekao mi: “Daniele, 8 Ja sam ostao sam, i dok sam imao ovo
sada dolazim da te pouçim. veliko viåenje, ostavila me je sva snaga.
23 Kad si poçeo moliti, iziæla rijeç Boœja. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga
Dolazim da ti to navijestim, jer si ljubi- iæçeznula.
611 Daniel
9 Ali sam çuo njegov glas rijeçi. Kad sam 3 Onda øe se pojaviti junaçki kralj i pod-
onda razabrao njegov glas rijeçi, pao ignuti silno kraljevstvo i sve izvesti æto
sam onesvijeæøen preda se i leœao sam hoøe.
licem na zemlji. 4 Ali çim se pojavi, raspast øe se njegovo
10 Najedanput dotakla me se ruka i po- kraljevstvo i razdijelit øe se u çetiri nebe-
mogla me podiøi na koljena i na ruke. ska vjetra , ali ne meåu njegove
11 On mi je rekao: “Daniele, predragi ço- potomke. I neøe viæe biti tako moøno kao
vjeçe, sluæaj rijeçi koje øu ti izreøi! Usp- pod vlaæøu njegovom.
ravi se, jer sam sada poslan k tebi.” Kad 5 Kralj juœni postat øe jak, ali jedan od
mi je to rekao, ustao sam dræøuøi. vojskovoåa njegovih natkrilit øe ga
12 Onda mi je rekao: “Ne boj se Daniele, moøju i vlast øe posvojiti sebi. Kraljev-
jer odmah prvoga dana kad si se trudio stvo øe njegovo biti vrlo veliko.
da dobijeæ pouku, i kad si se ponizio pred 6 Poslije nekoliko godina oni øe se spri-
svojim Bogom, bile su usliæene molbe jateljiti. Køi juœnoga kralja doøi øe k sjev-
tvoje. Ja dolazim na tvoju molitvu. ernom kralju da uspostavi mir, ali ona
13 Dvadeset i jedan dan odupirao mi se neøe zadrœati jaku pomoø, jer on i pomoø
vladar anåeo kraljevstva perzijskoga. njegova neøe se odrœati. Dapaçe, ona øe
Onda mi je doæao u pomoø Mihael, jedan biti predana zajedno s pratnjom njezi-
od najviæih glavara anåela. Ostavio sam nom, ocem njezinim i pomoønikom njez-
ga ondje kod vladara anåela kraljevstva inim.
perzijskoga. 7 Ali øe od mladice njezina korijena je-
14 I dolazim da ti reknem æto çeka tvoj dan ustati i staviti na njezino mjesto,
narod u buduøim danima, jer viåenje ide doøi sa vojskom i provalit øe u tvråavu
joæ u daleke dane.” sjevernoga kralja, napasti je i zauzeti.
15 Dok mi je govorio te rijeçi, spustio 8 I njihove bogove øe s livenim njihovim
sam svoje oçi na zemlju i zaæutio sam. kipovima, s njihovim dragocjenim po-
16 Ali on, koji je izgledao kao çovjek, do- suåem, srebrom i zlatom odnijeti u Egi-
taknu se mojih usana. Onda sam mogao pat kao plijen. Godine i godine ostat øe
otvoriti svoja usta i rekao sam njemu, jaçi od sjevernoga kralja.
koji je stajao preda mnom: “Moj gospo- 9 Onda øe ovaj upasti u kraljevstvo juœ-
daru, ovim viåenjem posve sam potre- noga kralja, ali se mora opet vratiti u
sen i svu sam snagu izgubio. svoju zemlju.
17 Kako bih mogao, gospodaru, jedan 10 Ali øe se onda njegovi sinovi naoruœati
tako neznatan sluga govoriti s jednim i skupit øe silne vojske. Oni øe doøi sve
tako visokim gospodarom kao æto si ti? plaveøi i potapajuøi, i ponovno øe u boju
Onda mi nestaje sva snaga i dah me os- prodirati do njegove tvråave.
tavlja.” 11 Ogorçen iziøi øe juœni kralj i ratovat øe
18 I joæ jedanput dotakao me se on, koji s njim, sa sjevernim kraljem. Ovaj øe
je izgledao kao çovjek i dao mi nove podignuti veliku vojsku, i vojska øe se
snage. dati u njegovu ruku.
19 Rekao mi je: “Ne boj se, preljubljeni 12 Poæto bude vojska uniætena, ponijet
çovjeçe! Mir neka je s tobom! Ohrabri se, øe se njegovo srce. Pobit øe deset tisuøa;
ohrabri se!” Dok je tako govorio sa ipak se neøe moøi odrœati.
mnom, osjetio sam se ojaçan. Rekao 13 Sjeverni øe kralj opet dignuti vojsku,
sam: “Govori, gospodaru, jer si me veøu od prijaænje, i poslije viæe godina
ojaçao!” doøi øe s velikom vojskom i sa silnim
20 Onda on je rekao: “Znaæ li zaæto sam blagom.
doæao k tebi? Sad øu se opet vratiti da se 14 U to øe vrijeme mnogi ustati protiv
borim s vladarom Perzije. Kad dovræim kralja juœnoga, i zlikovci iz tvojega naro-
to, gle, doøi øe vladar Grçke. da podignut øe se da se po njima ispuni
21 Ali øu ti prije izreøi æto je napisano u proroçanstvo, ali øe oni pasti.
knjizi istine. Nitko ne stoji sa mnom pro- 15 I doøi øe kralj sjevernoga kraljevstva,
tiv onih osim vaæega vladara anåela Mi- napravit øe opkope i uzet øe jedan tvrdi
haela.” grad. Çete juœne neøe odoljeti, ni izabra-
ne çete njegove neøe se moøi oduprijeti.
Aleksandar veliki. Egipatski i asirski kraljevi 16 Tako moœe onaj koji je doæao protiv
11 Veø u prvoj godini vladanja Medijca
Darija stajao sam uz njega kao po-
moønik i zaætitnik.
njega çiniti æto hoøe, a da mu se nitko ne
oprije. I on øe se utvrditi u najkrasnijoj
od svih zemalja, s uniætenjem u njego-
2 Sad øu ti reøi istinu: Evo, joæ øe se tri vim rukama.
kralja perzijska pojaviti. Çetvrti øe steøi 17 Onda naumi da sve njegovo kraljev-
veøe bogatstvo nego svi drugi. Kad se osi- stvo dobije u svoju vlast. Zakljuçio s njim
lio bogatstvom svojim, sve øe podignuti ugovor i dao mu køer za œenu u zloj
protiv grçkoga kraljevstva. namjeri, ali se naum neøe obistiniti i
Daniel 612
neøe mu uspjeti. çkom.
18 Onda øe se okrenuti na primorske 34 Ali dok budu duboko skræeni, pruœit
zemlje i mnoge osvojiti, ali øe jedan voj- øe im se malo pomoøi. Onda øe im se
skovoåa dokrajçiti njegovo ruganje i licemjerski prikljuçiti vrlo mnogi.
njegov rug svaliti na njega. 35 I joæ neki od razumnih øe pasti da se
19 Onda øe se okrenuti tvråavama svoje drugi okuæaju, oçiste i ubijele do po-
zemlje. Pritom øe se spotaknuti i pasti i sljednjeg vremena, jer øe za to joæ biti
zauvijek iæçeznuti. odreåeno vrijeme.
20 Na njegovo øe mjesto stupiti drugi, 36 I kralj øe çiniti æto hoøe: on øe se oholo
koji æalje nadstojnika kroz najkrasniju podignuti protiv svakoga boga. Protiv
zemlju kraljevstva svojega, ali iza neko- Boga nad bogovima drsko øe govoriti i
liko dana bude umoren, a ne od gnjeva, nekaœnjen ostati, dok se ne napuni
niti u ratu. mjera gnjeva, jer øe se izvræiti æto je odre-
21 Na njegovo øe mjesto doøi opak çovjek åeno.
komu nije bila namijenjena kraljevska 37 I Boga svojih otaca neøe ætovati, niti øe
çast. On øe doøi iznenada i spletkama se mariti za ljubimca boga œena, niti za
domoøi vlasti. ikoga drugog boga, jer øe se dignuti
22 Vojne sile bit øe od njega poplavljene i iznad svih.
uniætene zajedno s vladarom zavjeta. 38 Mjesto toga ætovat øe boga tvråava;
23 I protiv onoga koji se udruœi s njim, boga koga njegovi oçevi nisu poznavali
çini prijevaru. On øe doøi i nadvladat øe ætuje zlatom, srebrom i dragim kame-
unatoç neznatnim çetama svojim. njem i drugim dragocjenostima.
24 Iznenada øe upasti u najrodnije kra- 39 Podignut øe tvrda mjesta u çast
jeve u zemlji i poçiniti zlodjela kakva tuåemu bogu. Tko prizna ovoga, njemu
nisu poçinili ni oçevi ni djedovi njegovi. øe iskazati veliku çast. Podijelit øe im
Pljaçka i plijen i blago razdijelit øe meåu vlast nad mnogima i dati im zemlju kao
njih rasipno. Protiv tvrdih mjesta plaøu.
smiæljat øe naume svoje, ali samo joæ za 40 U posljednje vrijeme juœni øe se kralj
neko vrijeme. sukobiti s njim. Na njega øe kralj sjeverni
25 Potom øe podignuti svoju moø i svoju navaliti s kolima, konjima i mnogim
hrabrost protiv kralja juœnoga s velikom laåama i sve plaveøi i potapajuøi provalit
vojskom. Kralj øe juœni doøi u boj s ve- u zemlje.
likom, vrlo jakom vojskom, ali neøe moøi 41 Pritom øe upasti i u najkrasniju od
odoljeti, jer øe se skovati spletke protiv svih zemalja. Deset tisuøa past øe i samo
njega. øe se ovi izbaviti od njega: Edom, Moab i
26 Njegovi sudruzi za stolom navuøi øe veøi dio Amonaca.
mu slom. Njegove çete bit øe poplavljene 42 Onda øe posegnuti svojom rukom na
i mnogi øe biti pobijeni i past øe. zemlje i Egipat mu neøe uteøi.
27 Oba kralja misle na prijevaru, za jed- 43 Osvojit øe blago u zlatu i u srebru i sve
nim stolom sjede i laœu jedan drugomu, dragocjenosti Egipta. Libijci i Etiopljani
ali im nakane njihove ne polaze za ru- u pratnji su njegovoj.
kom, jer øe kraj biti u odreåeno vrijeme. 44 Onda øe ga prestraæiti glasovi s istoka
28 I vraøa se s velikim blagom u svoju ze- i sa sjevera. S velikim øe gnjevom iziøi i
mlju i upravlja svoju misao protiv sve- mnoge øe pogubiti i uniætiti.
toga zavjeta. Kad izvræi svoju nakanu, 45 Razapet øe sjajne svoje æatore izmeåu
vratit øe se u svoju zemlju. mora i svete, krasne gore. Ipak øe ga
29 U ureçeno øe vrijeme opet poøi na jug, dostiøi njegov kraj, a nitko mu neøe po-
ali drugi put neøe biti kao prvi put. moøi.
30 Jer øe iziøi protiv njega laåe iz Kitima,
on øe se prestraæiti i povratiti i sav øe svoj Spasenje u posljednje vrijeme. Svræetak objavljenja
gnjev iskaliti na svetom zavjetu. Na pov-
ratku on øe opet skrenuti paœnju onima
koji ostavljaju sveti zavjet.
12 U ono vrijeme podignut øe se Mihael,
veliki vladar anåeo, koji zaætiøuje
sinove tvojega naroda. Bit øe vrijeme tje-
31 vojska koju je poslao nastupit øe, os- skobe kakve nije bilo nikada otkako je
kvrnut øe svetiæte i tvråavu, prestat øe naroda do onoga vremena, ali øe se tvoj
prinositi œrtvu svakidaænju i postaviti narod spasiti u ono vrijeme i svi koji se
sramotnu gnusobu idolsku. naåu zapisani u knjizi.
32 Laskavim øe rijeçima zastraniti one 2 Mnogi od onih koji spavaju u prahu ze-
koji su sagrijeæili protiv zavjeta, ali mno- maljskom probudit øe se, jedni na œivot
ætvo onih, koji poznaju svojega Boga, os- vjeçni, drugi na sramotu i prijekor
tat øe tvrdo i çinit øe pravo. vjeçni.
33 Razumni u narodu osvijestit øe 3 Koji su mudri sjat øe kao sjajno nebo, i
mnoge, ali øe biti, donekle, duboko satrti oni koji su mnoge privodili k pravednosti
maçem i plamenom, ropstvom i plja- kao zvijezde u sve vjekove.
613 Daniel
4 A ti, Daniele, zatvori ova objavljenja! upitao: “Moj gospodaru æto znaçi poslje-
Zapeçati ovu knjigu do posljednjega vre- dnje od ovih stvari?”
mena! Mnogi øe je istraœivati i znanje øe 9 On je odgovorio: “Idi, Daniele, jer do po-
se umnoœiti.” sljednjega vremena ostaju zatvorene i
5 Onda sam ja, Daniel, najedanput vidio zapeçaøene ove rijeçi!
gdje stoje druga dva anåela, jedan s ove 10 Mnogi øe se oçistiti, ubijeliti i okuæati.
strane, drugi s one strane rijeke. Bezboœnici øe raditi bezboœno. Bezbo-
6 Jedan je upitao çovjeka odjevena u œnici neøe to razumjeti, ali øe poboœnici
platno koji je stajao nad vodom u rijeci: to spoznati.
“Kad øe biti kraj ovim çudesnim 11 Od vremena kad se ukine œrtva
stvarima?” svakidaænja i postavi sramotna odu-
7 Çuo sam kako se çovjek, odjeven u rnost bit øe tisuøu i dvjesta i devedeset
platno stajao nad vodom u rijeci, dana.
podiœuøi svoju desnicu i ljevicu svoju k 12 Blagoslovljen je onaj koji ustraje i
nebu zakleo onim koji œivi vjeçno. Ovo øe doçeka tisuøu i tri stotine i trideset i pet
se sve ispuniti poslije jednoga vremena, dana!
dva vremena i pola vremena, çim se svræi 13 A ti idi svojim putom u susret svr-
uniætenje moøi svetoga naroda. æetku! Sada smijeæ poçivati i na svræetku
8 Çuo sam to, ali nisam razumio, pa sam dana ustat øeæ i primiti svoju baætinu.”
Hosea
Prorokova œenidba i njegova djeca 10 Ipak øe jedanput biti broj djece Izra-
1 Rijeç Gospodinova doæla je Hosei, sinu
Beerijevu, u dane Judinih kraljeva
Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije i u dane
elove poput pijeska na moru, æto se ne
moœe izmjeriti ni izbrojiti. I dogodit øe se
da, mjesto da im se govori: ‘Niste-moj-
Jeroboama, sina Joaæova, kralja Izraelo- narod,’ zvat øe se: ‘Vi ste djeca Boga
va. œivoga.’
2 Kad je Gospodinov poçeo govoriti Ho- 11 Tada øe se skupiti djeca Judina i
sei. Gospodin je rekao Hosei: “Idi, uzmi djeca Izraelova i sebi øe izabrati jednoga
sebi bludnicu za œenu i izrodi djecu glavara i otiøi øe iz zemlje, jer øe biti velik
bludniçku, jer je i zemlja nevjerna Gos- dan jezreelski!
podinu!”
3 Onda je on otiæao i oœenio se Gomerom, Majçin grijeh i kazna
køerju Diblaimovom, ona je zatrudnjela i
rodila mu sina.
4 Onda mu rekao Gospodin: “Nadjeni mu
2 Zovite onda svoju braøu ‘Moj narod,’
i svoje sestre ‘Pomilovana.’
2 Pozovite svoju majku na odgovor! Pozo-
ime Jezreel, jer samo joæ malo i kaznit øu vite je na odgovor, jer mi ona nije viæe
krvno djelo Jezreela na kuøi Jehuovoj, i œena i ja joj viæe nisam muœ. Neka ukloni
ukinut øu kraljevstvo Izraelove kuøe. znakove idolske s svojega lica i idolske
5 U onaj øu dan skræiti moø Izraelovu u kipove sa svojih prsiju.
dolini jezreelskoj.” 3 Inaçe svuøi øu s nje odjeøu njezinu i
6 Ona je opet zatrudnjela i rodila køer. uçinit øu je kakva je bila kad se tek
Onda mu rekao Gospodin: “Nadjeni joj rodila. Napravit øu je kao pustinju i
ime Lo-Ruhama (æto znaçi Nepomilo- naçinit øu je kao suhu zemlju, i pustit øu
vana), jer od sada neøu viæe iskazivati je da umre od œeåi.
milosti kuøi Izraelovoj. Dovijeka øu je 4 I neøu ætedjeti ni djece njezine, jer su
zaboraviti. djeca bludniçka.
7 A kuøi Judinoj iskazivat øu milost i iz- 5 Jer je bila bludnica majka njihova,
bavit øu ih Gospodinom, Bogom njiho- koja ih je rodila, çinila je sramotu, jer je
vim. A neøu ih izbaviti lßkom, maçem i govorila: ‘Trçat øu za svojim ljubavnici-
ratnom spremom, niti konjima i konja- ma, koji mi daju kruh i vodu, vunu i lan,
nicima.” ulje i piøe.’
8 Kad je Nepomilovanu bila odbila od 6 Zato øu ti trnjem zagraditi put, podig-
prsiju, zatrudnjela opet i rodi sina. nut øu zid da viæe ne naåeæ svojih pu-
9 Onda je rekao Gospodin: “Nadjeni mu tova.
ime, Lo-Ami, (æto znaçi: ‘Niste-moj- 7 Onda moœeæ trçati za svojim ljubavni-
narod’), jer vi niste viæe moj narod, i ja cima, ali ih viæe neøeæ stiøi, moœeæ ih
viæe nisam vaæ Bog. traœiti, ali ih viæe neøeæ naøi. Onda øeæ
Hosea 614
reøi: ‘Ustat øu, vratit øu se k prvomu svo- tuåe bogove i œude kolaçe groœåa nezna-
jem muœu, jer mi je bilo onda bolje nego boœaca!”
sada.’ 2 Onda sam kupio sebi œenu za petnaest
8 Ali ona neøe znati da sam joj davao œito, æekela srebra i za homer i letek jeçma.
vino i ulje, da sam joj darovao mnogo 3 Onda sam joj rekao: “Dugo vremena
srebra i zlata koje su upotrijebili za idol- imaæ œivjeti zarobljena da ne uçiniæ niæta
ske kipove Baala. zlo i da se ne mijeæaæ s drugim muœevi-
9 Zato øu uzeti opet natrag u svoje vrije- ma, i ja se neøu mijeæati s tobom.”
me œito svoje, u svoje doba vino svoje. 4 Jer øe dugo vremena biti Izraelci zaro-
Oduzet øu joj opet vunu svoju i lan svoj, bljeni bez kralja, bez vladara, bez œrtve,
kojim je pokrivala golotinju svoju. bez stupa, bez efoda i bez terafima.
10 I otkrit øu njezinu sramotu pred njez- 5 Ali øe se poslije Izraelci obratiti i traœit
inim ljubavnicima: nitko je neøe oteti øe Gospodina, svojega Boga, i Davida,
mojoj ruci. svojega kralja, i podloœit øe se puni stra-
11 Uçinit øu kraj svakoj njezinoj nasladi, hopoætovanja Gospodinu i spasenje øe
njezinim Svetkovinama i mlaåacima, njegovo zagrliti na svræetku vremena.
Subotnjim danima i njezinim Sveçanim
gozbama. Sveøenik i grijeh naroda
12 Potrt øu çokote njezine i smokve za
koje je rekao: ‘To je plaøa æto su mi je dali
moji ljubavnici.’ Pretvorit øu ih u pustoæ,
4Çujte rijeç Gospodinovu, djeco Izrae-
lova: Gospodin podiœe tuœbu protiv
stanovnika zemaljskih: “U zemlji nema
u paænjak za poljske œivotinje. viæe vjernosti, nema poboœnosti, nema
13 Za sveçanosti Baalove kaznit øu je, u spoznaje Boga.
koje im je œrtvovala, kitila se nauæni- 2 Kriva kletva i laœ, umorstvo, kraåa i
cama i grivnama i trçala za svojim lju- preljubniætvo vladaju. Krvavo se djelo
bavnicima, a mene zaboravila, govori reda za krvavim djelom.
Gospodin. 3 Zato tuguje zemlja i gine sve æto pre-
14 “Zato evo, ja øu je primamiti, odvest biva u njoj, zajedno sa œivotinjama
øu je u pustinju, govorit øu joj k srcu. poljskim i pticama nebeskim i ribe øe u
15 Darovat øu joj opet vinograde njezine. moru izginuti.
Dolinu tuge uçinit øu vratima nade. 4 Zaista, neka se nitko ne prepire, neka
Onda øe me opet ljubiti kao u vrijeme nitko ne kudi! Tvoj je narod postao kao
mladosti svoje, kad je izlazila iz Egipta. oni koji se svaåaju sa sveøenicima.
16 U onaj dan, govori Gospodin, opet øeæ 5 Zato øeæ posrtati danju, a i laœni prorok
me zvati: ‘Dragi muœu!’ a neøeæ me viæe posrtat øe s tobom noøu. Uniætit øu tvoju
zvati: ‘Baale moj!’ majku.
17 Onda øu ukloniti iz usta njezinih im- 6 Moj øe narod biti uniæten, jer mu nedo-
ena Baala, da se od sada viæe nikada ne staje znanje, jer si ti odbacio znanje, zato
zazivaju njihova imena. øu te ja odbaciti, da mi ne budeæ sveøe-
18 U onaj øu dan njima za ljubav napra- nik, jer si zaboravio zakon svojega Boga,
viti zavjet sa œivotinjama poljskim, s pti- zato øu i ja zaboraviti tvoju djecu.
cama nebeskim i s crvima zemaljskim. 7 Æto ih je bilo viæe, to su viæe grijeæili pro-
Lßk, maç i ratnu spremu iskorijenit øu tiv mene; çast njihovu pretvorit øu u
sa zemlje i uçinit øu da stanuju u miru. sramotu.
19 Onda øu te zaruçiti sebi zauvijek, 8 Grijehom mojega naroda hrane se; na
zaruçit øu te sebi kako je pravo i pristo- njegovu krivnju izlazi pohota njihova.
jno, u dobroti i ljubavi. 9 Tako øe biti narodu kao sveøenicima.
20 Zaruçit øu te sebi u vjernosti da me Pohodit øu na njemu njegove putove i
spoznaæ kao Gospodina. platit øu mu za opaçine njegove.
21 Dogodit øe se u onaj dan ja øu se odaz- 10 Œrtveno øe meso jesti, ali se neøe od
vati, govori Gospodin, odazvat øu se toga nasititi. Sluœbu øe idolsku drœati, ali
nebu, i ono øe se odazvati zemlji. neøe od toga imati blagoslova, jer su od-
22 Zemlja øe se odazvati œitu, vinu i ulju, bacili ætovanje Gospodina.
i oni øe se odazvati Jezreelu. 11 Sluœba idolska, vino i mast zaluåuju.
23 Onda øu ga zasijati sebi u zemlji, udi- 12 Moj narod pita svoje drvo za savjet, da
jelit øu milost ‘Nepomilovanoj’ i reøi øu mu ætap njegov dade odgovor, jer ga je
‘Niste-moj-narodu’: ‘Ti si moj narod!’ I on duh bludniçki zaludio. Napustivæi svoje-
øe reøi: ‘Ti si moj Bog!’ ” ga Boga, svoj blud provode.
13 Na vrhuncima gorkim prinose œrtve,
Prorokova ljubav prema nevjernoj œeni k∑de na breœuljcima pod hrastovima,
3 Potom mi je dalje rekao Gospodin: topolama i brijestovima, jer im godi
“Idi, ljubi œenu koja se daje ljubiti od sjena njihova. Tako dolazi da vaæe køeri
drugoga i çini preljub, kao æto Gospodin çine blud i snahe vaæe çine preljub.
ljubi Izraelove sinove, a oni prianjaju za 14 Ali neøu kazniti køeri vaæih æto çine
615 Hosea
blud, ni snaha vaæih æto çine preljub, jer kuøi Judinoj. Ja øu razderati, otiøi i od-
vi sami idete nasamo s bludnicama idol- vuçi; izbaviti ne moœe nitko.
skim i œrtvujete s ljubavnicama hram- 15 Ja øu se vratiti na natrag na svoje
skim. A narod je u tom nerazuman i tako mjesto dokle ne priznaju svoje grijhe.
propada. Onda øe potraœiti moje lice;; u nevolji
15 Ako ti, Izraele, çiniæ sluœbu idolsku, svojoj traœit øe me.”
neka ipak ne sagrijeæi Juda! Ne idite u
Gilgalu! Ne zalazite u Bet-Aven i ne zak- Kazna Boœja vodi k pokajanju
linjite se: ‘Tako mi œivoga Gospodina!’
16 Ako je Izrael nepokoran kao uporna
junica, kako øe ih Gospodin pasti kao
6 Ustanite, vratimo se Gospodinu! Jer
nas je on razderao, pa øe nas on i
ozdraviti; ranio nas je, i zavit øe nas.
janje na otvorenoj tratini? 2 Iza dva dana on øe nas veø ozdraviti,
17 Efraim se udruœio s idolima; ostavio treøi dan podignut øe nas, i œivjet øemo
ga! pred njegovim licem.
18 Je li se dovræila pijanka, poçinje 3 Budimo razboriti i teœimo revno za
sluœba idolska. Viæe vole idola nego ve- spoznanjem Gospodina! Kao zora on øe
likoga svojega Boga. sigurno doøi; kao zimska kiæa siøi øe
19 Vihor øe ih uhvatiti krilima svojim. nam, kao kasna kiæa koja natapa ze-
Oni øe se osramotiti svojim œrtvama. mlju.
4 “Efraime, æto da ti uçinim? Juda, æto da
Izraelova i Judina bezboœna politika ti uçinim? Poboœnost je vaæa kao oblak
5 Çujte, sveøenici! Pazi, kuøo Izraelova!
Kuøo kraljeva, sluæaj! Jer se vas tiçe:
Vi ste postali zamka u Mispi, na Taboru
jutarnji, kao rana prolazna rosa.
5 Zato sam posredovao preko proroka,
probadao sam ih rijeçju svojih usta.
razapeta mreœa. Onda je moja presuda udarila u oçi kao
2 Pobunjenici su vrlo zauzet ubijanjem; svjetlost.
a ja øu za njih sve biti æiba. 6 Jer ja œelim poboœnost, ne œrtve zaklan-
3 Efraima poznajem dobro, i Izrael nije ice, spoznaja Boœja viæe nego œrtve palje-
skriven od mene, jer si, Efraime, sluœio nice.
idolima, Izrael se oneçistio. 7 Ali su oni prekræili zavjet u Adamu;
4 Njihova djela daju da se vrate k svojem ondje su mi postali nevjerni.
Bogu, jer duh idolopoklonstva vlada u 8 Gilead je grad pun opaçina, poækro-
njima, i oni neøe da æto znaju o Gospodi- pljen krvlju.
nu. 9 Druœina je sveøeniçka kao razbojniçka
5 Ponos Izraelov mora se prignuti pred grupa. Oni ubijaju na putu u Æekem i
njim. Izrael i Efraim padaju vlastitom çine zlodjela.
krivnjom, i Juda øe pasti s njima. 10 Strahotu sam vidio u kuøi Izraelovoj.
6 Sa svojim ovcama i govedima dolaze Ondje Efraim çini idolopoklonstvo,
doduæe da traœe Gospodina, ali ga ne na- Izrael se oneçistio.
laze; on se uklonio od njih. 11 Tebi, Judo, veø je odreåena œetva, kad
7 Jer su prekræili vjernost Gospodinu i okrenem sudbinu svojega naroda.
izrodili tuåu djecu, zato neka ih proœdre
neprijatelj zajedno s poljima njihovim! Prevrat za prevratom
8 U Gibei trubite u rog, u Rami u trubu! U
Bet-Avenu dignite viku bojnu, o Ben-
jamine, za tobom!
7 Kad hoøu lijeçiti Izraela, pokaœe se
grijeh Efraimov i zloøa Samarijina,
jer oni çine samo prijevaru: lupeœi prov-
9 Pustinjom øe postati Efraim u dan ka- aljuju. Vani robe zloçinci.
zne. Protiv Izraelovih plemena objavlju- 2 Ne govore sebi da ja pamtim svaku
jem æto øe zacijelo biti. zloøu njihovu. Sada stoje oko njih nji-
10 Glavari su Judini postali kao oni koji hova djela, leœe otvoreno pred mojim
premjeætaju meåu. Izlit øu na njih svoju oçima.
jarost kao vodu. 3 U zloøi svojoj pomazuju kraljeve, u
11 Zarobljen je Efraim, slomljeno nje- nevjernosti svojoj glavare.
govo pravo, jer je tako usrdno sluœio 4 Svekoliki su laœni sudruzi. Kao peø su
idolima. naloœena. Pekar prestane grijati i
12 Kao moljac ja sam Efraimu, kao crvo- mijesiti tijesto dok uskisne.
toç kuøi Judinoj. 5 Na svetkovinu kralja naæega plamte
13 Kada je Efraim osjetio bolest svoju i glavari od vina. On pruœa svoju ruku
Juda gnojavu ranu svoju, onda Efraim podsmjevaçima.
otrçao u Asiriju, i Juda poslao k ve- 6 Oni plamte kao peø. Srce je njihovo
likomu kralju, ali vas on ne moœe puno lukavstva. Svu noø spava pekar;
ozdraviti, niti izlijeçiti gnojavu ranu ujutro plane peø kao plameni oganj.
vaæu. 7 Svi oni plamte kao peø i proœdiru svoje
14 Jer sam ja kao lav Efraimu, kao laviø vladare. Svi su njihovi kraljevi bili svrg-
Hosea 616
nuti, ali ni jedan od njih nije povikao 12 I da mu propiæem tisuøu zakona, nje-
meni. mu su oni kao tuåi.
8 Efraim se mijeæa s neznaboæcima, 13 Œrtve zaklanice vole se—i kolju. Meso
Efraim je pogaça æto se nije prevrnula. se voli—i jedu. Gospodin ih ne prima. On
9 Stranci mu jedu mozak; on to ne opaœa. se sada sjeøa njihove krivnje i kaœnjava
Sijeda je veø postala kosa njegova; on to njihove grijehe. Vratit øe se u Egipat.
ne opaœa. 14 Izrael je zaboravio svojega Stvoritelja i
10 Ponos Izraelov optuœuje ih otvoreno. gradio je kuøe. Mnoge tvrde gradove
Oni se nisu vratili natrag Gospodinu, podigao je Juda. Oganj øu baciti u njego-
svojem Bogu, i uza sve to nisu ga ve gradove da œdere njegove tvråave.
potraœili.
11 Efraim je kao golub, budalast, bez ra- Prijetnja progonstvom
zuma. Zazvali su Egipat; otiæli su u
Asiriju.
12 Kad odlaze, razapinjem na njih
9 Ne raduj se, Izraele, tako glasno kao
narodi, jer si nevjerno ostavio svoje-
ga Boga. Voliæ plaøu idolsku na svim
mreœu, dovlaçim ih kao nebeske ptice, gumnima.
karam ih, kako je kazivano u zajednici 2 Gumno i tijesak neøe ih poznati, i novo
njihovoj. vino øe zatajiti.
13 Teæko njima, otiæli su od mene! Pro- 3 Oni ne smiju duœe stanovati u zemlji
kleti, postali su mi nevjerni.—Zar da ih ja Gospodinovoj. Efraim mora natrag u
otkupim? Govore o meni laœ. Egipat, i u Asiriju moraju oni jesti neçi-
14 Ne viçu mi od srca, kad jauçu na svo- sto.
jim posteljama, kad se skupljaju zbog 4 Ne prinose ondje Gospodinu vina, niti
œita i vina i prkose mi. su mu ugodne œrtve njihove. Kao kruh
15 A ja sam ih upuøivao i krijepio im œalosti one su njima. Neçist bude tko ih
miæice, ali su oni zlo mislili o meni. jede, jer je kruh njihov samo za vlastitu
16 Oni se obraøaju, ali ne prema Sveviæ- glad; neøe doøi u Gospodinov dom.
njemu. Oni su kao nezategnut lßk. Gla- 5 Æto øete onda çiniti na dan sastanka,
vari njihovi padaju od maça zbog na godiænju Svetkovinu Gospodinovu?
klevetnih govora svojih. Smijat øe im se u 6 Jer eto, u Asiriju moraju iøi. Egipat øe
zemlji Egiptu. ih opremiti. Memfis øe biti grobnica nji-
hova. Nad ljubljenim od srebra idolima
Izraelovo otpadniætvo od Boga njihovim bujat øe koprive; u njihovim
8 Stavi trubu na svoja usta! Kao orao
kruœi nad domom Gospodinovim, jer
kræe moj zavjet i prestupaju moj zakon!
æatorima rasti øe trnje.
7 Dolaze dani kazne; dolaze dani osvete.
Izraele, upamti to! Prorok je luåak, bezu-
2 Dovikivat øe mi: ‘Moj Boœe, mi te pozna- man je çovjek duha—jer je tvoja zloøa
jemo!’ tako velika, neprijateljstvo tvoje tako
3 Spasenje odbija Izrael; tako øe ga pro- œestoko.
goniti neprijatelj. 8 Efraim leœi na zasjedi protiv mojega
4 Postavljaju kraljeve bez mene, namje- Boga. Proroku je na svim njegovim pu-
ætaju glavare bez znanja mojega. Od svo- tovima postavljena zamka ptiçarova.
jega srebra i zlata prave sebi idole na Mrœnja vlada u kuøi mojega Boga.
svoju propast. 9 Duboko su pali kao u dane Gibee, ali se
5 Gadi mi se bikova sluœba tvoja, Sa- on sjeøa njihove krivnje, on kaœnjava nji-
marijo! Moj gnjev raspaljuje se na njih. hove grijehe.
Dokle øe joæ ostati bez kazne? 10 Kao groœåe u pustinji, tako sam
6 Jer on potjeçe iz Izraela; napravio ga je naæao nekoø Izraela. Kao rani plod na
umjetnik. On nije Bog, on øe otiøi u ko- smokvi u prvom tjeranju, tako sam
made, bik samarijski. gledao vaæe oçeve, ali kad su doæli k
7 Jer siju vjetar, buru øe œeti. Stabljika Baal-Peoru, posvetili se tomu sramot-
nema ploda, i ona ne donosi braæna. Ako nomu bogu. Postali su odurnost kao taj
bi ga donijela, proœdrijet øe ga stranci. bog koga vole.
8 Proœdrijet øe se Izrael. Veø je meåu na- 11 Kao æto odlete ptice, iæçeznut øe mno-
rodima kao posuda bez vrijednosti. ætvo Efraimovo: nema viæe roåenja,
9 Jer su trçali u Asiriju. Kao divlji maga- nema trudnoøe, nema zaçeøa.
rac, koji ide sam za se, jest Efraim. Doni- 12 I ako bi othranili svoju djecu, uçinit
jeli su darove ljubavne. øu ih ipak bez djece. Jest teæko njima,
10 A jer su davali darove narodima, ja øu kad ih ostavim!
ih odvesti u progonstvo. Onda øe 13 Efraim—kako ga gledam ondje pre-
doskora prestati kraljeve i glavare ma Tiru—leœi kao vrt, ali Efraim mora
pomazivati. odvesti svoju djecu na klanje.”
11 Mnoge œrtvenike gradi Efraim da gri- 14 Podaj im, Gospodine, æto god moœeæ:
jeæi; oni su mu postali navod na grijeh. podaj im utrobu neplodnu i prsa usahla!
617 Hosea
15 “U Gilgali se çinila sva njihova zloøa, Arbelu u dan bitke. Majke su bile
jer sam ih ondje zamrzio zbog opakih razmrskane zajedno sa svojom djecom.
djela njihovih. Protjerat øu ih iz svoje 15 Tako je uçinio vama Betel—zbog vaæe
kuøe; ne volim ih viæe; buntovnici su svi gadne zloøe bit øe doskora posve uniæten
glavari njihovi. Izraelov kralj.
16 U mozak je pogoåen Efraim, korijen je
njegov usahnuo i neøe roditi roda. Ako i Oçinska ljubav Boœja
rode, ubit øu Ijubimce njihove.”
17 Odbacit øe ih moj Bog, jer ne idu za
njim. Tako neka se prebijaju meåu ne-
11 Kad je bio Izrael mlad, zavolio sam ga
i pozvao svojega sina iz Egipta.
2 Ali æto sam ih viæe pozivao, to su oni
znaboæcima! dalje odlazili od mene, jer su œrtvovali
Baalima i kadili idolima.
Ruæenje nezakonitih bogoætovnih mjesta 3 A ipak sam ja Efraima vodio rukom i
10 Bujni je çokot bio Izrael, çiji bi plo-
dovi uspjeli, ali æto je viæe rastao
broj plodova njegovih, to je viæe postavl-
podizao ga na svoje ruke, ali oni nisu
spoznali da sam bio Spasitelj njihov.
4 Vezama dobrote vukao sam ih k sebi,
jao œrtvenika; æto mu je bolje rodila ze- uœadima ljubavi. S njihove æije skidao
mlja, to je ljepæe podizao idolske sam kao jaram, saginjao sam se k nje-
stupove. mu, davao mu hranu.
2 Razdijeljeno je njihovo srce. Sad øe to 5 Natrag mora Efraim u Egipat! Kralj nje-
okajati: œrtvenici njihovi poruæit øe se, gov neka bude Asirac, jer su odbili pov-
idolski stupovi njihovi polomit øe se! ratak.
3 Onda øe dakako reøi: “Nemamo kralja, 6 U gradovima njihovim bjesnjet øe maç,
jer se nismo bojali Gospodina. I kralj— razbit øe njihove prijevornice, œderat øe
æto bi on mogao uçiniti za nas?” ih zbog njihovih namjera.
4 Oni govore samo rijeçi, zaklinju se 7 Moj narod naginje tomu da se odvrati
laœno, sklapaju saveze: pravo cvate kao od mene. Zovu li ga gore, ni jedan se ne
otrovno zelje u brazdama na njivi. podiœe.
5 Za bika u Bet-Avenu brinu se stanovni- 8 Kako bih te mogao dati, Efraime, bih li
ci Samarije. Jest, njegov narod œali za te mogao predati, Izraele? Kako bih te
njim. Dræøu za njega sveøenici njegovi, mogao predati kao Admu, kako bih te
zbog sjajnog blaga njegova, jer putuje od mogao uniætiti kao Seboimu? Ne, uzne-
njega. miri se u meni moje srce; propinje se sav
6 I njega odvlaçe u Asiriju kao dar ve- moj osjeøaj.
likomu kralju. Efraima øe spopasti stid, 9 Neøu uçiniti po jarosti svojega gnjeva.
a Izrael øe se osramotiti namjerama svo- Ne mogu Efraima opet uniætiti, jer sam ja
jim. Bog a ne çovjek, u tvojoj sredini Svetac.
7 Uniætena je Samarija; odbaçen njezin Ne dolazim ti u jarosti gnjeva.
kralj kao komad drva na vodi. 10 Hodat øe za Gospodinom. On øe zvati
8 Bit øe opustoæene visine nesretne, gri- rikom lava. Na njegov poziv doøi øe
jeh Izraelov. Trnje i draça buja na njiho- dræøuøi djeca Izraelova sa zapada,
vim œrtvenicima, Gorama øe govoriti: 11 kao ptice doøi øe dræøuøi iz Egipta,
“Pokrijte nas!” Breœuljcima: “Padnite na kao golubovi iz Asirije. U kuøe njihove
nas!” vodim ih opet natrag, govori Gospodin.
9 “Od dana Gibee traje grijeh Izraelov. 12 Efraim me opkoljava laœju, kuøa Izra-
Ondje su mi postali nevjerni. Neje li ih do elova prijevarom, ali Juda joæ uvijek
Gibee stigao rat çete zloçinaca? hoda s Bogom, sa Svecem vjernim.
10 Kad mi bude po volji karat øu ih. Sku-
pljaju se protiv njih narodi kad ih ka- Izraelova nezahvalnost i kazna
znim zbog dvostruke njihove krivnje.
11 Efraim je govedo pouçljivo koji rado
vræe. Zato stavljam na lijepu æiju njegovu
12 Efraim pase vjetar, hlepi za jugom,
çini neprestano laœe i tlaçi. Sklapa-
ju savez s Asirijom, nose ulje kao danak
jaram i upreœem Efraima da vuçe plug. u Egipat.
Juda øe orati, a Jakov øe drljati! 2 Ozbiljnu rijeç øe Gospodin progovoriti
12 Sijte u pravednosti, œanjite u ljubavi! s Judom. On mora Jakovu platiti prema
Orite sebi krçevinu, jer je vrijeme da tra- njegovim putovima, kazniti ga po njego-
œite Gospodina da bi doæao i kiæio vam vim djelima.
pravednoæøu. 3 Veø u utrobi majçinoj prevario je on
13 Sijali ste opaçinu, œeli ste nesreøu, jeli brata. U muœevnoj snazi svojoj borio se s
ste plod laœi. Jer si se pouzdao i u svoja Bogom.
kola, u svoje mnoge ratnike. 4 Borio se s anåelom i nadvladao; plakao
14 Zato øe se po tvojim gradovima razli- je i molio mu se. U Betelu naæao ga je opet
jegati vreva ratna. Sve øe se tvråave tvoje i ondje je govorio s njim.
razruæiti, kako je Æalman razruæio Bet- 5 Gospodin, Bog vojska—Gospodin je
Hosea 618
njegovo Ime: 9 To je nesreøa tvoja, Izraele; tvoja pomoø
6 Tako øeæ se i ti vratiti k svojem Bogu. dolazi od mene?
Çini ljubav i pravicu! Uzdaj se uvijek u 10 Gdje je kralj tvoj da te izbavi u svim
svojega Boga! tvojim gradovima? I svi glavari tvoji za
7 Laœnu tezulju ima on u ruci kao kakav koje si govorio: ‘Daj mi kralja i glavare!’
Kanaanac. Voli prevariti. 11 Dajem ti kralja u svojem gnjevu i uzi-
8 Efraim govori: “Ipak sam se obogatio, mam ga opet u svojoj jarosti.
stekao sam imetak. Sav posjed moj ne 12 Krivnja je Efraimova dobro sprem-
iskazuje mi nepravde æto bi zasluœila po- ljena; grijeh je njegov dobro skriven.
pravak.” 13 Bolovi rodilje doøi øe na njega, ali je on
9 A ja, Gospodin, tvoj Bog, sve od zemlje ludo dijete, jer se u pravo vrijeme nije ro-
Egipta dajem ti opet da prebivaæ u æato- dio.
rima kao u vrijeme susreta. 14 Ja øu ih izbaviti od vlasti Podzemlja,
10 Govorio sam po prorocima: Ja sam od smrti øu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga,
koji sam dao mnoga viåenja, i u priçama o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje!
sam govorio preko proroka.” Samilost se sakrila od mojih oçiju!”
11 Kad su çinili grozote u Gileadu, mo- 15 Rodan øe biti meåu plemenskom svo-
rale su se i uniætiti! Prinosili su œrtvene jom braøom, ali øe doøi istoçni vjetar,
junce u Gilgali. Zato øe i œrtvenici njihovi vjetar Gospodinov, iz pustinje. Onda øe
postati kao hrpe kamenja po brazdama mu usahnuti vrelo, studenac øe mu pre-
na njivama. suæiti; on øe odnijeti blago njegovo i sve
12 U poljane sirijske pobjegao je Jakov; dragocjeno dobro njegovo.
za œenu sluœio je Izrael i za œenu postao 16 I Samarija øe opustjeti jer se uspro-
pastir. tivila svojem Bogu: Oni øe pasti od maça.
13 Po proroku izveo je Gospodin Izraela Djeca øe se njihova razmrskati, trudne
iz Egipta i po proroku bio je çuvan. njihove œene rasporiti.
14 Ali ga je Efraim izazvao na gnjev. Zato
øe Gospodin svaliti na njega krvno nje- Opomena na pokajanje. Mesijansko spasenje
govo djelo, i vratit øe mu sramotu njego-
vu. 14 Izraele, obrati se Gospodinu, svojem
Bogu, jer si vlastitom krivnjom pao.
2 Uzmite sobom rijeçi pokajanja! Obra-
Efraimove krivnje tite se Gospodinu i recite mu: “Oduzmi
13 Kad je nekoø govorio Efraim, vladao
je strah, jer je bio moøan u Izraelu,
ali kada je pao u krivnju zbog Baala,
svu krivnju i umilostivi se! I mi øemo ti
œrtvovati hvalospjev svojih usana.
3 Pomoønik naæ neøe biti Asirija! Na ko-
onda je poginuo. njima neøemo viæe jahati i neøemo viæe
2 I sada joæ grijeæe dalje, grade sebi liveni govoriti djelu svojih ruku ‘Boœe naæ,’ jer u
kip od srebra po uzoru idola. Sve je loæe tebe nalazi sirota milosråe.”
djelo umjetnika. O njima govore: “Neka 4 Od njihova otpadniætva ozdravit øu ih i
ljudi ljubiju bikove!” srdaçno ih ljubiti, jer se moj gnjev odvra-
3 Zato øe biti kao oblak jutarnji, kao tio od njih.
prolazna rosa rana, kao pljeva æto se 5 Bit øu Izraelu kao rosa; cvjetat øe kao
razleti s gumna, kao dim æto ide kroz ljiljan. Ukorijenit øe se kao lebanonski
reæetke. cedri.
4 “A ja, Gospodin, jesam tvoj Bog od 6 Raæirit øe se njegove grane, krasota øe
Egipta. Neøeæ poznati Boga osim mene; mu biti kao u masline i miris njegov kao
osim mene nema pomoønika. lebanonski.
5 Brinuo sam se za te u pustinji, u zemlji 7 Onda øe opet stanovati u sjeni i opet si-
suæe. jati œito i cvjetat øe kao vinova loza. Po-
6 Uz dobru paæu nasitili su se. Jest, kad stat øe slavni kao lebanonsko vino.
su se nasitili, uzoholilo se njihovo srce, 8 Efraim øe reøi: “Æto imam od idola?” Ja
zato su me zaboravili. sam ga promatrao i gleda na njega. Ja
7 Zato øu im postati lav, vrebat øu na sam kao zeleni çempres, u meni je tvoj
putu kao ris. plod.”
8 Napast øu ih kao medvjedica kojoj su 9 Tko je mudar neka ovo razumije? Tko je
ugrabili mlade i rastrgat øu im srce u razuman neka to shvati? Jer su pravi
grudima. Ondje øe ih proœderati lavovi, putovi Gospodinovi. Pravednici hode po
zvijeri øe ih poljske rastrgati. njima, a zlikovci se spotiçu na njima.
619
Joel
Pohara zemlje 20 I zvijer poljska viçe daæøuøi za tobom,
1 Rijeç Gospodinova, koja je doæla Joelu,
sinu Petuelovu.
2 Çujte, starci sluæajte, svi stanovnici
jer su usahnuli potoci, œega je spalila
paænjake u pustinji.
zemlje! Je li se ikada takvo æto dogodilo u
vaæe dane i u dane otaca?
3 Propovijedajte o tom svojoj djeci, vaæa
2 Trubite u trubu na Sionu i trubite na
uzbunu na svetoj gori mojoj! Neka
zadræøu svi stanovnici zemaljski, jer do-
djeca svojoj djeci i ova buduøemu nara- lazi dan Gospodinov, jest, on je blizu!
ætaju! 2 Dan tame i mraka, dan oblaçine i vi-
4 Æto je ostalo od grisca, izjede skakavac; hora. Kao oblaci zore razastire povrh
æto je ostalo od skakavca, izjede gus- gora, tako dolazi narod velik i silan,
jenica æto je ostalo od gusjenice, izjede kakva nije bilo prije, a niti øe ga poslije
ljupilac. kad biti do u godine najdaljih naraætaja.
5 Prenite se pijanice, i plaçite; i sve 3 Pred njim proœdire oganj, za njim liœu
vinopije, tugujte za novim vinom, jer je plamenovi. Kao vrt edenski leœi pred
oteto iz vaæih usta. njim zemlja, a za njim pustinja tuœna. Si-
6 Jer je prekrio moju zemlju narod silan gurno niæta neøe pobjeøi od njega.
i bez broja. Zubi su njegovi zubi lavlji, a 4 Izgledaju kao konji i trçe kao konjanici.
çeljusti su njegove kao u lavice. 5 Topoøu i skaçu kao kola po vrhuncima
7 Potro je vinovu lozu moju, smokvu gora, kao praskajuøi plameni pale strn-
moju osuæio, polomio ju je i ogulio, bijele jiku, kao silna vojska spremna za boj.
joj se grane. 6 Pred njima dræøu narodi i crvenilom se
8 Tuguj kao djevojka u odjeøi œalosti za zaœare sva lica.
mladim zaruçnikom! 7 Kao junaci navaljuju, kao ratnici penju
9 Nestalo œrtvenih prinosnica i naljevni- se na zid. Svaki ide svojim putom i ne
ca u Gospodinovu domu. Tuguju sveøe- odstupaju sa svojih staza.
nici, sluge Gospodinove. 8 Jedan drugoga ne tiska; svaki stupa
10 Opustjelo je polje, uvenula je zemlja, svojom stazom. I meåu strijelama
jest, œito je uniæteno, usahnulo je vino, prodiru bez zastajanja,
nestalo je ulja. 9 Udaraju na grad, trçe po zidovima,
11 Tugujte teœaci, jadujte vinogradari za penju se na kuøe kao lupeœi i ulaze kroz
pæenicom i za jeçmom, jer je propala prozore.
œetva poljska. 10 Pred njima se trese zemlja, podrhta-
12 Usahnula je loza, uvenula je smokva, vaju nebesa. Sunce i mjesec su pomr-
æipak, palme i jabuka: sva su se stabla çali, svjetlost se zvijezda ugasila.
poljska osuæila. Jest, nestalo je radosti 11 I Gospodin jeçi glasom svojim pred
kod sinova ljudskih. svojom vojskom, jer je njegova vojska
13 Opaæite se, nariçite, sveøenici! vrlo velika, mnogobrojni su izvræitelji
Naricajte, sluge œrtvenika! Doåite, prob- njegove rijeçi. Jest, velik je dan Gospodi-
dijte noø u odjeøi pokorniçkoj, vi, sluge nov i vrlo straæan—tko øe ga podnijeti?
mojega Boga, jer je nestalo u kuøi vaæega 12 Ali i sada joæ govori Gospodin: “Svim
Boga œrtvenih prinosa i naljeva. srcem obratite se k meni posteøi, plaçuøi
14 Naredite sveti post! Sazovite sveça- i tugujuøi!
nost! Skupite starjeæine, sve stanovnike 13 Razderite svoja srca a ne svoje halji-
zemaljske u Gospodinov dom, svojega ne! Obratite se Gospodinu, svojem Bogu,
Boga, i vapijte Gospodinu: jer je on milostiv i milosrdan, strpljiv i
15 Jaoh dana, jer je blizu dan Gospodi- bogat milosråem i poœali nesreøu.
nov, dolazi kao uniætenje od Svemoø- 14 Tko zna neøe li opet poœaliti tako da
noga. vam ipak joæ ostane njegov blagoslov, te
16 Nije li oteta hrana ispred oçiju naæih, da imate œrtvene prinose i naljeve za
kuøi naæega Boga radost i veselje? Gospodina, svojega Boga?
17 Usjevno zrno leœi trulo pod grudama, 15 Trubite u trubu na Sionu, naredite
prazne stoje œitnice i raspadaju se sveti post, sazovite sveçanost;
spremiæta, jer usahnu œito. 16 skupite narod, posvetite zajednicu,
18 I kako uzdiæe stoka! Raspræena su sazovite starce, skupite djecu i dojen-
stada goveda, jer nemaju paæe; i sitno çad! Zaruçnik neka iziåe iz svoje sobe i
blago gine. zaruçnica iz svoje odaje!
19 Tebi, Gospodine, viçem, jer œega spali 17 Izmeåu trijema i œrtvenika neka plaçu
paænjake u pustinji i plamen spalio sva sveøenici, sluge Gospodinove, i neka
stabla u polju. mole: “Smiluj se, Gospodine, svojem
Joel 620
narodu! Ne daj svoje baætine na sramotu razdijelili moju zemlju.
da joj se rugaju neznaboæci! Zaæto da se 3 Oni su bacali su œdrijeb na moj narod,
govori meåu narodima: ‘Gdje im je Bog?’ ” davali sina za bludnicu i prodavali dje-
18 Onda se Gospodin, ljubomoran na vojku za vino da bi pijançili.
svoju zemlju, smilovao svojem narodu. 4 I vi, æto imate vi sa mnom, o Tire i Si-
19 I Gospodin je odgovorio svojem naro- done i svi krajevi Filistejce? Hoøete li
du: “Evo, ja vam æaljem œita, vina i ulja da moœda da mi platite æto sam vam uçinio?
se time nasitite! Viæe vas ne dajem na Ili da mi æto uçinite? Brzo øu ja uçiniti, da
sramotu meåu neznaboæcima. vaæa djela padnu na vaæu glavu.
20 Sjevernoga neprijatelja protjerat øu 5 Jer ste ugrabili moje srebro i zlato,
od vas, odagnat øu ga u zemlju suhu i moje dragocjeno blago odnijeli ste u
pustu, prednju çetu njegovu u Istoçno svoje hramove.
more, zadnju çetu njegovu u Zapadno 6 Djecu Judinu i jeruzalemsku prodali
more, da se podigne od njega smrad ste Grcima da ih maknete iz domovine
rastvaranja i da nestane truleœa njego- njihove.
va, jer øu velike stvari uçiniti.” 7 Evo, ja øu ih dignuti iz mjesta kamo ste
21 Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se, ih prodali i uçinit øu da vaæa djela padnu
jer je Gospodin uçinio velike stvari. na vaæu glavu.
22 Ne bojte se, poljske œivotinje, jer su 8 Vaæe sinove i køeri prodat øu sinovima
opet zeleni paænjaci u pustinji, stabla Judinim; oni øe ih prodati Sabejcima,
opet nose svoje plodove, i smokva i loza narodu æto prebiva daleko. Jer Gospodin
vinova daju svoj urod. je to izrekao.”
23 I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se 9 Objavite ovo neznaboæcima: “Oruœajte
u Gospodinu, svojem Bogu, jer vam daje se! Podiœite ratnike! Neka izaåu i doåu
kiæu u pravoj mjeri, spuæta vam ranu svi vojnici!
kiæu, ranu i kasnu kao i prije. 10 Raskujte raonike svoje u maçeve, ko-
24 Onda øe se opet gumna napunjati œi- sire svoje u koplja! Slabi neka rekne: ‘Ju-
tom i tijesci prelijevati vinom i uljem. nak sam!’
25 “Ja øu vam nadoknaditi godine ko- 11 Ustanite, doåite svi, vi neznaboæci
jima su urod proœdrli skakavac, gus- okolni, i skupite se! Ondje svedi, o Gos-
jenica, ljupilac i grizac, velika vojska podine, junake svoje!
moja koju sam poslao na vas. 12 Ustanite, narodi! Idite u dolinu Jo-
26 Imat øete jesti izobilja i bit øete siti i æafat, jer øu ondje sjesti da sudim svim
slavit øete Ime Gospodina, svojega Boga, neznaboæcima unaokolo.
koji je divno postupao s vama. I nikada 13 Prihvatite za srp jer je œetva zrela. Us-
se viæe neøe osramotiti moj narod. tanite, stupite, jer je tijesak pun. Tijesci
27 Onda øete spoznati da ja boravim po- se prelijevaju, jer je njihova zloøa velika.
sred Izraela i da sam ja Gospodin, vaæ 14 Çete za çetama u Dolini odluke, jer je
Bog, a viæe nitko. I nikada se viæe neøe os- blizu dan Gospodinov u Dolini odluke.
ramotiti moj narod. 15 Sunce i mjesec pomrçat øe, svjetlost
28 I dogodit øe se poslije, da øu izliti svo- zvijezda ugasit øe se.
jega Duha na svako tijelo; prorokovat øe 16 Gospodin øe rikati sa Siona, iz Jeru-
vaæi sinovi i vaæe køeri, vaæi øe starci san- zalema øe dignuti svoj glas, nebo i zemlja
jati sne, i vaæi mladiøi vidjet øe viåenja. øe se tresti, ali je Gospodin zaætita svo-
29 I na svoje sluge i na svoje sluækinje jem narodu, branik djeci Izraelovoj.
izlit øu svojega Duha u one dane. 17 Onda øete spoznatl da sam ja Gospo-
30 I uçinit øu çudesa gore na nebu i zna- din, vaæ Bog, koji prebivam na Sionu,
menja dolje na zemlji: krv i oganj, i sukl- svojoj svetoj gori. Jeruzalem øe onda biti
janje dima. svetiæte, i neznaboæci neøe viæe u njega
31 Sunce øe se pretvoriti u tamu i mjesec stupiti.
u krv, prije nego doåe veliki i straæni dan 18 U ono øe vrijeme gore kapati slatkim
Gospodinov. vinom, breœuljci øe proteøi mlijekom, i
32 I dogodit øe se, da svaki koji zazove svim potocima Judinim teøi øe voda. U
Ime Gospodinovo spasit øe se, jer øe biti Gospodinovu domu provret øe izvor da
spasenje na Gori Sionu, u Jeruzalemu, natopi dolinu akacija.
kako je to obeøao Gospodin. Preostalima 19 Egipat øe postati pustinja, Edom gola
pripada, koga pozove Gospodin. pustinja zbog opaçine uçinjene sinovi-
ma Judinim, jer su prolili krv neduœnu u
3 Jer gle, u one dane i u ono vrijeme kad
okrenem sudbinu Jude i Jeruzalema,
2 sve øu sve narode skupiti i svesti u
njihovoj zemlji.
20 A Juda øe biti naseljen zauvijek, Jeru-
zalem kroz sve naraætaje.
dolinu Joæafat. Ondje øe se suditi s njima 21 Osvetit øu krv njihovu, koju joæ nisam
zbog Izraela, svojega naroda i vlasniætva, osvetio. Gospodin øe stanovati na
jer su ga razasuli meåu neznaboæce i Sionu.”
621
Amos
O kazni nad neznaboœaçkim susjednim narodima tvråave u Keritu. Moab øe poginuti u
1 Govori Amosa, koji je pripadao stoça-
rima iz Tekoe. On je proricao o Izraelu
u dane kralja Uzije Judina i u dane Jero-
vrevi bojnoj s vikom i s glasom trube.
3 Iskorijenit øu vladara iz sredine njego-
ve i podavit øu s njim sve njegove gla-
boama, sina Joaæova, kralja Izraelova, vare,” govori Gospodin.
dvije godine prije potresa. 4 Ovako govori Gospodin: “Za tri opaçine
2 On je rekao: “Gospodin riçe sa Siona, iz Jude, za çetiri neøu mu oprostiti, jer su
Jeruzalema se diœe njegov glas. Tuguju odbacili zakon Gospodinov, nisu drœali
paænjaci pastirski i vrhunac se Karmela njegove uredbe, dali su se varati od idola
posuæio.” laœnih, kojima su veø sluœili njihovi
3 Ovako govori Gospodin: “Za tri opaçine oçevi.
Damaska, za çetiri neøu mu oprostiti; jer 5 Bacit øu oganj na Judu, da proœdere
su vrhli Gilead œeljeznom branom. tvråave Jeruzalema.”
4 Bacit øu oganj u kuøu Hazaelovu da 6 Ovako govori Gospodin: “Za tri opaçine
proœdere tvråave Ben-Hadadove. Izraela, za çetiri neøu mu oprostiti—jer
5 Polomit øu prijevornicu Damaska, uni- prodaju pravednika za novce, ubogoga
ætit øu stanovnike u dolini grijeha za- za dvoje sandale.
jedno s nositeljima œezla iz kuøe 7 Jer gaze glavu siromasima u prahu ze-
raskoæne, Bet-Edena. Narod sirijski maljskom, jer potiskuju s put siromaha,
mora putovati u Kir,” govori Gospodin. sin i otac trçe sluækinji da oskvrnu sveto
6 Ovako govori Gospodin: “Za tri opaçine Ime moje.
Gaze, za çetiri neøu joj oprostiti—jer su 8 Jer na haljinama zaplijenjenim leœe
ih do posljednjega çovjeka sve odveli da kod svakoga œrtvenika; vino oglobljenih
ih prodaju Edomu. piju u kuøi idola svojih.
7 Bacit øu oganj na zidove Gaze, da pro- 9 A ipak sam bio ja onaj koji je iskorijenio
œdere tvråave njezine. ispred vas Amorejce, kojima je visina
8 Uniætit øu stanovnike u Aædodu zaje- kao cedarska, kojima je jakost kao hras-
dno s nositeljima œezla iz Aækelona. tova. Odozgor sam otrgnuo plodove,
Pruœit øu ruku protiv Ekrona i ostatak odozdol korijen.
Filistejaca izginut øe,” govori Gospodin. 10 Ja sam bio onaj koji vas je izveo iz
9 Ovako govori Gospodin: “Za tri opaçine Egipta, vodio vas u pustinji çetrdeset
Tira, za çetiri neøu mu oprostiti, jer ih je godina da osvojite zemlju Amorejaca.
do posljednjega çovjeka sve izruçio 11 Izmeåu sinova vaæih podizao sam
Edomu, ne misleøi na savez bratski. proroke, izmeåu mladiøa vaæih Nazireje.
10 Bacit øu oganj u zidove Tira, da pro- Nije li tako, djeco Izraelova,” govori Go-
œdere njegove tvråave.” spodin.
11 Ovako govori Gospodin: “Za tri opaçi- 12 “A vi ste davali Nazirejima da piju vino
ne Edoma, za çetiri neøu mu oprostiti— i zapovjedali ste prorocima: ‘Ne proroku-
jer je progonio svojega brata maçem, jte!’
uguæio saœaljenje, svoju jarost stalno 13 Evo, zato øu vas svaliti kao æto vræuøa
çvrsto drœao, svoju srdœbu uvijek çuvao. kola svaljuju nagrnjene snopove.
12 Bacit øu oganj na Teman, da proœdere 14 Onda nema bijega brzomu, jakima se
tvråave u Bosri.” ne utvråuje snaga, ratnik se ne spaæava.
13 Ovako govori Gospodin: “Za tri opaçi- 15 Strijelac se neøe odrœati, brzoteça ne
ne Amonaca, za çetiri neøu im oprostiti— moœe pobjeøi, konjanik se ne moœe spa-
jer su parali trudne œene u Gileadu, da siti.
raæire svoju zemlju. 16 I najhrabriji meåu junacima gol bjeœi
14 Stavit øu oganj na zidove Rabe, da u onaj dan,” govori Gospodin.
proœdere stanovnike njegove s vikom u
dan boja, s burom u dan vihora. Kazna Izraelu, razorenje Samarije
15 Onda øe njihov kralj otiøi u ropstvo
zajedno s glavarima svojim,” govori Gos-
podin.
3 Çujte rijeç koju vam govori Gospodin,
djeco Izraelova, svemu plemenu koje
sam izveo iz Egipta:
2 “Samo vas izabrao sam izmeåu svih
O kazni nad Moabom, Judom i Izraelom naroda zemaljskih. Zato dajem da
2 Ovako govori Gospodin: “Uniæti opa-
çine Moaba, za çetiri neøu mu opro-
stiti, jer je vapnom spalio kosti kralja iz
okajate svu svoju krivnju.
3 Putuju li dvojica zajedno, a da ne
poznaju jedan drugoga?
Edoma. 4 Riçe li lav u æumi, a da nema plijena?
2 Bacit øu oganj na Moab da proœdere Daje li glas u æpilji laviø prije nego je æto
Amos 622
uhvatio? 7 “Uskratio sam vam kiæu tri mjeseca
5 Pada li ptica u mreœu na zemlji ako ova pred œetvu, pustio sam kiæu na jedan
ne çeka na nju? Diœe li se mreœa sa zemlje grad, a na drugi nisam, jedno se polje
ako se ne uhvati? namoçilo, drugo se posuæilo, komu
6 Zatrubi li u gradu truba, a da se ne pre- nisam poslao kiæu.
straæe ljudi? Snaåe li nesreøa grad da je 8 Dva—tri grada klecajuøi su doæla u
nije uçinio Gospodin? drugi grad da se napiju vode i nisu se na-
7 Ne, Gospodin Bog ne çini niæta, a da ne sitila: ali se vi niste obratili k meni,” go-
oçituje nakanu svoju svojim slugama: vori Gospodin.
prorocima. 9 “Udario sam vas snijeøu i medljikom,
8 Kad rikne lav, tko da se onda ne prepa- vrtove sam i vinograde vaæe opustoæio,
dne? Kad Gospodin Bog, progovori tko da smokve i masline vaæe izjeli su skakavci,
onda ne prorokuje? ali se vi niste obratili k meni,” govori Go-
9 Oglasite po tvråavama u Aædodu, po spodin.
tvråavama u egipatskoj zemlji! Recite: 10 “Poslao sam vam kugu kao protiv
‘Skupite se na visinama Samarije! Gle- Egipta, pobio sam maçem mlade ljude
dajte divljanje u njoj, nasilja u njoj! vaæe zajedno s pristalim konjima vaæim,
10 Zaboravili su çiniti pravo,’ govori Go- pun gnjeva na vas pustio sam da ognjem
spodin, ‘gomilaju nasiljem oteto blago u izgori tabor vaæ, ali se vi niste obratili k
svojim dvorima.’ ” meni k meni,” govori Gospodin.
11 Zato ovako govori Gospodin Bog: “Ne- 11 “Sruæio sam neke od vas kako je Bog
prijatelj øe unaokolo opustoæiti zemlju i sruæio Sodomu i Gomoru, bili ste kao
s tebe øe svuøi tvoju krasotu i kuøe tvoje glavnja æto se istrgnula iz ognja, ali se vi
bit øe oplijenjene.” niste obratili k meni k meni,” govori Go-
12 Ovako govori Gospodin: “Kao kad spodin.
pastir istrgne iz çeljusti lavljih dvije 12 “Zato øu ti sad, Izraele, tako uçiniti,
koæøice ili samo resicu uha; tako øe se iz- zato jer øu ti tako uçiniti, popravi se, o
baviti samo malo Izraelovih sinova, koji Izraele, izaåi u susret svojem Bogu!”
sjede u Samariji na uglu postelje i na 13 Jer, evo, koji pravi gore, stvara vjetar i
rubu poçivaljke. oçituje misli ljudi, koji çini zoru i tamu i
13 Çujte i posvjedoçite kuøi Jakovljevoj,” hodi po visinama zemaljskim, Gospodin,
govori Gospodin Bog, Bog vojska. Bog vojska Ime je njegovo!
14 “Zaista, kad kaznim opaçine Izraelo-
ve, onda øu kazniti i œrtvenike Betela. Izraelova tvrdoglavost i neizbjeœna kazna
Odbit øe se rogovi œrtveniku i oni øe pasti
na zemlju.
15 Razorit øu zimsku kuøu i ljetnu kuøu,
5 Çujte ovu pjesmu koju vam kao tuœa-
ljku zapoçinjem, kuøo Izraelova!
2 Pala je djevica Izraelova, neøe se viæe
propast øe kuøe od bjelokosti, nestat øe ustati, leœi ostavljena na svojoj zemlji,
mnogih dvorova,” govori Gospodin. nema nikoga da je podigne.
3 Jer ovako govori Gospodin Bog: “Grad
Prijetnje glavarima u Izraelu koji je poæao u boj s tisuøu, ostala samo
4 Çujte ovu rijeç, krave baæanske, koje
ste u gori samarijskoj, koje tlaçite
uboga, niætite siromahe! Govorite gospo-
stotina, a koji je poæao u boj sa stotinu,
ostalo samo deset za kuøu Izraelovu.
4 Jest, ovako govori Gospodin kuøi Izra-
darima svojim: ‘Donesite da pijemo!’ elovoj: “Traœite me i œivjet øete!
2 Svetoæøu svojom zakleo se Gospodin 5 Ali ne traœite Betela! Ne idite u Gilgal! Ne
Bog da øe doøi na vas dani kad øe vas polazite u Beeræebu, jer Gilgal odlazi u
odvuøi kukama, posljednji ostatak vaæ ropstvo, a Betel øe biti sasvim uniæten.
udicama ribarskim. 6 Traœite Gospodina i œivjet øete, inaçe
3 Kroz prodore zida øete iziøi, svaka doøi øe on na kuøu Josipovu s ognjem
ravno naprijed i biti baçene prema Her- æto œdere, i nitko ne moœe gasiti u Betelu.
monu, govori Gospodin. 7 U pelin pretvarate pravo, a pravednost
4 Idite samo u Betel i grijeæite, u Gilgal, gazite nogama.”
grijeæite joæ viæe! Prinosite svako jutro 8 On koji je stvorio zvijezde Vlaæiøe i
œrtve zaklanice svoje, desetine svoje sva- Ætapce, koji pretvara tamu u jutro i dan
koga treøeg dana! potamni u noø. On koji doziva vode mor-
5 I Kvasni kruh prinosite kao œrtvu zah- ske i izlijeva ih na zemlju; Gospodin je
valnu! Glasno pozivajte na darove drago- njegovo Ime!
voljne, jer je vama tako milo, Izraelovi 9 On çini da doåe pogibija na jake, da
sinovi,” govori Gospodin Bog. padne pustoæ na tvråavu.
6 “Poslao sam vam glad u svim gradovi- 10 Mrze onoga koji govori pravo na vrati-
ma vaæim i nestaæicu kruha u svim ma i grde onoga koji govori istinu.
vaæim mjestima, ali se vi niste obratili k 11 Zato æto nogama gazite siromaha i po-
meni,” govori Gospodin. diœete od njega porez u œitu, moœete gra-
623 Amos
diti kuøe od klesana kamena, ali neøete 3 Vi mislite da je daleko dan nesreøe i
nikada stanovati u njima; moœete sebi primiçete vlast nasilja.
saditi krasne vinograde, ali neøete nika- 4 Leœe na posteljama od bjelokosti i
da piti vina iz njih! pruœaju se na jastucima svojim i jedu
12 Jer dobro znam mnoge opaçine vaæe, janjce iz stada i mlada goveda iz ætale.
mnogobrojne vaæe grijehe: tlaçite 5 Deru se uz zvuk harfa, izmiæljaju sebi
neduœnoga, primate mito i sudite ne- kao David sprave za igru.
pravedno siromahe. 6 Piju vino iz zdjela i maœu se najboljim
13 Zato æuti mudrac u ovo vrijeme, jer je uljem, a ne mare za pad Josipov.
zlo vrijeme. 7 Zato øe sad otiøi u progonstvo na çelu
14 Traœite dobro, a ne zlo da œivite! Onda prognanika i zamuknut øe veselje
øe Gospodin, Bog vojska, biti i s vama, raskoænika.”
kako ste rekli. 8 Zakleo se sam sobom, Gospodin, Bog
15 Mrzite zlo i ljubite dobro; pribavite vojska govori: “Odvratna mi je oholost
pravici vaœnost na vratima! Moœe biti da Jakovljeva i mrzim njegove kuøe i preda-
se Gospodin, Bog vojska, smiluje os- jem grad zajedno sa stanovnicima njego-
tatku Josipovu! vim.”
16 Zato ovako govori Gospodin, Sve- 9 I ako deset ljudi samo ostane u jednoj
moøni Bog vojska: “Na svim putovima bit kuøi, moraju i oni umrijeti.
øe jaukanje, u svim ulicama vikat øe se: 10 Ako jednoga roåak njegov nosi van i
‘Jaoh, jaoh!’ Zvat øe poljodjelca na œalost, spali ga, da iznese njegove kosti iz kuøe,
vinogradara k onima koji umiju naricati. i ako upita jednoga koji se sakrio u nu-
17 Jauk øe biti u svim vinogradima kad trini kuøe: “Ima li joæ tko kod tebe?”, on je
budem koraçao kroz sredinu vaæu,” go- odgovorio: “Nitko!” i pridoda: “Æuti, jer se
vori Gospodin. ne smije imenovati Ime Gospodinovo.”
18 Teæko onima koji œele dan Gospodi- 11 Jer, evo, Gospodin zapovjeda i udara-
nov! Æto je dan Gospodinov za vas? On je ju na kuøe da se poruæe i na kolibe da se
tama, a ne svjetlost. raspadnu.
19 Bit øe kao kad tko bjeœi od lava, a 12 Trçe li konji po litici, ili ore li se vo-
naiåe na medvjeda. On moœda utekne u lovima more, da vi pretvarate pravo u
svoju kuøu i nasloni se svojom rukom na otrov, plod pravednosti u pelin?
zid, ali ga onda zmija ugrize. 13 Vi se radujete Lo-Debaru i govorite:
20 Zaista, tama je dan Gospodinov, a ne “Nismo li svojom snagom zauzeli Karna-
svjetlost, mrak i bez vidjela! jim?”
21 “Mrzim i prezirem sveçanosti vaæe. Ne 14 “Jer, evo, kuøo Izraelova, ja øu podig-
volim mirisati vaæih sveçanosti. nuti protiv vas narod,” govori Gospodin,
22 Jer ako mi prinosite œrtve paljenice i Bog vojska. “On øe vas pritisnuti odande
prinose, to neøu primiti. Ne volim vidjeti gdje se ide u Hamat, do potoka u
pomirnih vaæih œrtava od tovnih telaca. pustinji.”
23 Ukloni od mene dreku pjesama svo-
jih! Zviœduk harfa tvojih ne volim sluæati. Viåenja o propasti Izraela. Progon proroka Amosa
24 Navalit øe sud kao voda i pravda kao
potok æto nikad ne presuæi.
25 Jeste li meni prinosili œrtve zaklanice
7 Ovo mi je Gospodin Bog pokazao: Gle,
uçini da postanu skakavci kad je
poçela nicati otava—bila je to trava iza
i prinose u pustinji çetrdeset godina, kraljeve kosidbe.
kuøo Izraelova. 2 Kad su bili sasvim izjeli zelen zemlje,
26 A pritom jeste li naokolo nosili Sikuta, onda sam se pomolio: “Gospodine Boœe,
svojega kralja, i Kevana, zvjezdanog svo- oprosti, molim te! Neka bi opstao Jakov,
jega boga, idolske kipove svoje, æto ste ih jer je tako malen.”
napravili sebi? 3 Onda se saœali Gospodinu. “To se neøe
27 Zato øu pustiti da vas odvedu u pro- dogoditi,” govori Gospodin.
gonstvo ondje iza Damaska,” govori Go- 4 Ovo mi je dao Gospodin Bog da gledam:
spodin, çije je ime Bog vojska. Gle, Gospodin Bog pozvao oganj za ka-
znu. Oganj proœdrije veliki bezdan i un-
Treøi kazneni govor, prijetnja bezbriœnima i oholima iæti baætinu Gospodinovu.
6 Teæko bezbriœnima u Sionu i sigurni-
ma na samarijskoj gori, velikima pr-
voga od naroda, koje sluæa kuøa Izraelo-
5 Onda sam rekao: “O Gospodine Boœe,
odustani, molim te! Neka bi opstao Ja-
kov, jer je tako malen.”
va: 6 Onda se zbog toga saœali Gospodinu.
2 Poåite u Kalnu i vidite i odande idite u “Ni to se neøe dogoditi,” govori Gospodin
Hamat veliki! Onda siåite u Gat u zemlji Bog.
Filistejaca! Jesu li oni jaçi od ovih 7 Ovo mi je pokazao: Gle, Gospodin je
kraljevstava, ili zar je podruçje njihovo stajao pred jednim zidom i drœao je visak
veøe od podruçja vaæega? u svojoj ruci.
Amos 624
8 I upitao me Gospodin: “Æto vidiæ, moraju li protuœiti svi njezini stanovnici,
Amose?” Ja sam odgovorio: “Visak.” tako da se ona posvuda podigne kao Ri-
Onda je rekao Gospodin: “Evo, ja øu jeka i uskipi i padne kao Rijeka u Egiptu?
staviti visak posred Izraela, svojega 9 U onaj øe se dan dogoditi”, govori Go-
naroda; neøu ga viæe ætedeøi prolaziti. spodin Bog, “i uçinit øu da sunce iæçezne
9 Neka se opustoæe visine Izakove i ra- u podne i pomraçit øu zemlju usred bi-
zore svetiæta Izraelova! Protiv kuøe Jero- jela dana.
boamove ustat øu s maçem.” 10 Pretvorit øu vaæe Svetkovine u œalost,
10 Amazija, sveøenik u Betelu, poslao k sve pjesme vaæe u naricanje za mrtvim.
Jeroboamu, kralju Izraelovu, i poruçio Stavit øu odjeøu œalosti oko svih bedara,
mu, govoreøi: “Amos diœe bunu na tebe u uçinit øu øelavom svaku glavu; ras-
kuøi Izraelovoj. Zemlja ne moœe viæe pod- plakat øu zemlju kao za sinom jedincem,
nositi svih govora njegovih. i kraj njezin bit øe gorak dan.”
11 Jer je Amos ovako govorio: ‘Jeroboam 11 Gle, doøi øe dani, govori Gospodin
øe poginuti od maça, Izrael øe putovati iz Bog, “kad øu poslati glad u zemlju, ne
svoje zemlje u progonstvo.’ ” glad kruha ni œeå vode, nego sluæanja ri-
12 Amazija je rekao Amosu: “Vidioçe, idi! jeçi Gospodinovih.
Bjeœi se u zemlju Judinu! Ondje jedi svoj 12 Onda øe se potucati od mora do mora,
kruh i ondje prorokuj! trçat øe od sjevera do istoka traœiti rijeç
13 Ne prorokuj viæe u Betelu, jer je on Gospodinovu, ali je neøe naøi.
svetiæte kraljevsko i hram kraljevine.” 13 U one øe dane lijepe djevice i mladiøi
14 Onda je odgovorio Amos Amaziji: “Ni- obamirati od œeåi.
sam ni prorok niti proroçki sin, nego 14 Oni, koji se sada zaklinju idolima sa-
sam stoçar i uzgajam dudove. marijskim i govore: ‘Tako da je œiv bog
15 Ali me je Gospodin uzeo od stada i tvoj, o Dane!’ i ”Tako da je œiv bog tvoj,
Gospodin mi je zapovjedio: ‘Idi, prorokuj Beeræebo!’ Oni øe pasti i neøe viæe ustati.”
mojem narodu Izraelu!’
16 A sada çuj rijeç Gospodinovu! Ti gov- Razaranje doma
oriæ: ‘Ne prorokuj protiv Izraela i ne
svjedoçi protiv kuøe Izakove!’
17 Zato ovako govori Gospodin: ‘Œena øe
9 Vidio sam Svemoønoga gdje stoji na
œrtveniku i govori: “Udari na glavicu
stupa da se potresu grede i razmrskaj ih
tvoja çiniti sramotu u gradu; sinovi øe da padnu na glavu svima! Maçem øu po-
tvoji i tvoje køeri pasti od maça; zemlja øe biti one koji ostanu œivi. Neøe pobjeøi iz-
se tvoja razdijeliti mjeraçkim uœetom. A meåu njih ni jedan; ni jedan koji je
ti øeæ sam umrijeti u neçistoj zemlji, i utekao od njih, neøe se moøi spasiti!
Izrael mora putovati iz svoje zemlje u 2 I ako bi provalili u svijet mrtvih, i odatle
progonstvo.’ ” øe ih izvaditi moja ruka. I da bi se popeli
do na nebo, i odatle øu ih skinuti.
Viåenje koæarice sa zrelim voøem 3 I kad bi se sakrili gore na Karmelu,
8 Ovo mi je Gospodin Bog pokazao: Gle,
tu je bila koæarica sa zrelim voøem.
2 I on me upitao: “Æto vidiæ, Amose?” Ja
ondje øu ih pronaøi i uzeti. I da se sakriju
ispred mene na dnu mora, ondje øu za-
povjediti œivotinjama morskim da ih un-
sam odgovorio: “Koæaricu sa zrelim iæte.
voøem.” Onda mi je rekao Gospodin: “Do- 4 I da odu u ropstvo pred svojom neprija-
lazi kraj mojem narodu Izraelu; neøu ga teljima, i ondje øu zapovjediti maçu da ih
viæe ætedeøi prolaziti. pobije. Upravit øu svoje oko njima na
3 Pjesme u kuøi bit øe naricanje u onaj nesreøu, a ne na spasenje.”
dan, govori Gospodin Bog, “Velik øe biti 5 Gospodin Bog vojska, koji se dotakne
broj mrtvih tjelesa; svuda øe se pobacati, zemlje, tako da se ona rastapa i tuguju
tiho!” svi njezini stanovnici, da se diœe pos-
4 Çujte ovo koji gazite siromaha, up- vuda kao Rijeka i spuæta se kao Rijeka u
ropaæøujete maloga çovjeka! Egiptu.
5 Govorite: “Kad li øe proøi mlaåak da 6 On, koji je sagradio u nebu odaje svoje,
prodajemo œito i kad Subotnji dan da svod svoj osnovao na zemlji. On, koji
moœemo otvoriti œitnice? Mi bismo sman- zove vode morske i izlijeva ih po zemlji—
jili mjeru, poveøali uteg i varajuøi krivot- Gospodin je njegovo Ime!
vorili mjerila. 7 “Vrijedite li mi viæe, o Izraelovi sinovi
6 Kupovat øemo siromaha za novce, ubo- negoli Etiopljani,” govori Gospodin.
goga za par opanaka, i prodavati otraœak “Jest, izveo sam Izraela iz Egipta, ali isto
œita.” tako Filistejce iz Kaftora i Sirijce iz Kira.
7 Ali se Gospodin zakleo slavom Jakov- 8 Gle, na grijeæno kraljevstvo oçi su Gos-
ljevom: “Nikada neøu zaboraviti nijed- podina Boga upravljene. Sa zemlje øu ga
noga njihova djela. zatrti, ali neøu sasvim zatrti kuøe Jakov-
8 Ne mora li se zemlja potresti od toga, ne ljeve,” govori Gospodin.
625 Amos
9 “Jer, evo, dat øu zapovijed i rastrest øu Imenom,” govori Gospodin koji izvræuje
meåu sve neznaboœaçke narode kuøu ovo.
Izraelovu, kao æto se trese œito u reæetu; 13 “Evo, doøi øe dani,” govori Gospodin,
nijedno dobro zrno neøe pasti na ze- “kad øe oraç stizati œeteoca, gnjeçilac
mlju. groœåa sijaça. Gore øe kapati slatkim vi-
10 Od maça øe poginuti svi zlikovci u na- nom, i svi øe se breœuljci rastapati.
rodu mojem, koji sad govore: ‘Nas neøe 14 Onda øu okrenuti sudbinu Izraela,
pogoditi nesreøa i neøe nas dostignuti!’ svojega naroda: oni øe sagraditi opus-
11 U ono vrijeme podignut øu raspali æa- toæene gradove i stanovati u njima, na-
tor Davidov, zatvorit øu njegove puko- sadit øe vinograde i piti vino iz njih,
tine, popravit øu njegove ruæevine, nasadit øe vrtove i uœivati njihove plo-
sagradit øu ga kako je bio u dane dove.
proælosti, 15 Posadit øu ih u njihovu zemlju da se
12 da posjeduju æto je ostalo od Edoma i viæe ne iæçupaju iz svoje zemlje koju sam
sve neznaboœaçke narode koji se mojim im dao,” govori Gospodin, tvoj Bog.
Obadija
1 Viåenje Obadijino. Ovako govori Gos-
podin Bog o Edomu: Od Gospodina
çuli smo ovaj glas, meåu narode bila je
brata, dana nesreøe njegove, nisi se
trebao radovati sinovima Judinim u dan
uniætenja njihova, nisi se trebao rugati u
poslana ova vijest: “Ustajte, dignut øemo dan njihove nevolje.
se na njega u boj!” 13 Nisi trebao prodrijeti na vrata mojega
2 Gle, uçinit øu te malim meåu narodi- naroda u dan nesreøe njegove, nisi se
ma. Prezren øeæ biti preko mjere. trebao naslaåivati na zlu njegovu u dan
3 Oholost tvojega srca zaludila te je, ti njegove pogibelji, nisi trebao pruœiti
koji rasjelinama kamenim prebivaæ, svoju ruku u dan njegove nevolje.
imaæ svoje sjediæte na visini: zato misliæ 14 Nisi trebao stajati na raskræøima, da
u sebi: “Tko me moœe sruæiti na zemlju?” ubijaæ njegove bjegunce, i nisi trebao iz-
4 I visoko si sagradio kao orao, jest, pod davati one æto su izmakli u dan tjeskobe.
same zvijezde gnijezdo svoje, ipak sam te 15 Jer je blizu dan Gospodinov nad svim
odatle sruæio dolje, govori Gospodin. narodima! Kako si çinio, tako øe ti biti:
5 Kad bi doæli k tebi kradljivci ili noøni “tvoja djela Padaju natrag na vlastitu
lupeœi, kako si dotjeran do niæta, oni bi tvoju glavu.
samo krali koliko bi trebali. Sad bi doæli 16 Zaista, kao æto ste vi morali piti na
vinogradari u vinograd tvoj, oni bi joæ os- svetoj gori mojoj, tako øe sve dalje piti svi
tavili pabirke. narodi, piti i srkati; biti kao da ih nije bilo
6 Kad se pretraœuje Ezav, prekopava se nikada.
blago njegovo! 17 Ali øe na Gori Sionu biti spasenje. Ona
7 Natrag do granice gonit øe te svi øe biti utoçiæte. I kuøa Jakovljeva pobi-
saveznici tvoji. Zaludit øe te i silu ti nani- jedit øe svoje pobjeditelje.
jeti oni koji su ti bili prijatelji. Tvoji 18 Kuøa Jakovljeva bit øe oganj i kuøa
sudruzi za stolom podmeøu ti zamke, a ti Josipova plamen. A kuøa Ezavova postat
to ne slutiæ. øe strnjika! Oni øe je zapaliti i izgorjeti, i
8 Zaista, u onaj øe se dan dogoditi, govori niæta neøe viæe ostati od kuøe Ezavove—
Gospodin, da øu uniætiti mudrace edom- jer Gospodin je to izrekao.
ske, razumne u gori Ezavovoj. 19 Onda øe juœna zemlja posjedovati
9 Tvoji øe junaci, Temane, oçajavati, da goru Ezavovu i nizinu Filistejaca. Oni øe
se uniæte do kraja svi stanovnici iz gore posjedovati polje Efraimovo i polje sa-
Ezavove. marijsko, a Benjamin øe posjedovati
10 Za umorstvo, za zlodjelo na tvojem Gilead.
bratu Jakovu pokrit øe te sramota! Bit 20 Prognanici vojske Izraelaca posjedo-
øeæ iskorijenjen za vjeçna vremena vat øe sva mjesta Kanaanaca do Sarfate.
11 Jer si onda stajao postrani dok su Zarobljenici iz Jeruzalema, koje su prog-
stranci odvodili u ropstvo njegovu vo- nali u Sefarad, posjedovat øe juœne gra-
jsku, i stranci prodirali na vrata njegova dove.
i bacali œdrijeb nad Jeruzalema, a ti si bio 21 Izbavitelji øe uzaøi na Goru Sion da
kao jedan od njih. sude gori Ezavovoj, a kraljevstvo øe biti
12 Ti nisi trebao gledati dana svojega Gospodinovo.
626
Jona
Jona ne posluæa naloga Boœjega. Bura na moru Jonina molitva i izbavljenje
Mihej
Sud Boœjega gnjeva nad Samarijom i Judom 9 Nikada ne zacijeli rana æto joj je za-
1 Rijeç Gospodinova doæla je Miheji iz
Moreæeta u vrijeme Judinih kraljeva
Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Je-
dana, gnoji se dalje sve do Jude, zahvata
ona glavni grad mojega naroda—Jeru-
zalem.
ruzalemu imao je on ova viåenja. 10 Ne javljajte to u Gatu! Ne plaçite u
2 Çujte, sva plemena! Sluæaj, zemljo i æto Akonu! U Bet-Leafri valjajte se u praæini!
prebiva u njoj! Gospodin Bog podiœe se 11 Idite, ljudi od Æafira, s golom sramo-
na vas s tuœbom, Gospodin iz svojega tom; stanovniætvo Saanana ne izlazi.
svetog doma. Tugovanje u Bet-Hazaelu ne da vam da
3 Gle, veø ostavlja Gospodin svoje mje- ostanete ondje.
sto, silazi, hoda po visovima zemaljskim. 12 Za dobro svoje dræøu stanovnici u
4 Pod njim se rastapaju gore, pucaju do- Marotu, jer od Gospodina silazi nesreøa
line kao vosak pred œeravicom, kao voda do na vrata Jeruzalema.
æto æumi niz strminu. 13 Upregnite brze konje u bojna kola,
5 To sve zbog opaçina Jakovljevih, zbog ljudi od Lakiæa! On je bio poçetak grijehu
grijeha Izraelove kuøe! Koje je zloçinstvo køeri sionske. Opaçine Izraelove nauçile
Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su vi- su se u tebi.
sine Judine? Nije li Jeruzalem? 14 Zato se daje i tebi otpusna knjiga,
6 Stoga uçinit øu od Samarije hrpu ka- Moreæet-Gate! Kuøe u Akzibu prevarit øe
menja na njivi, rasadnik vinove loze. Po- glavare Izraelove.
bacat øu kamenje njezino u dolinu. 15 Baætinika tebi øu dovesti, stanovni-
Otkrit øu joj temelje. ætvo u Mareæi! U Adulam dolazi plemstvo
7 Svi rezbareni kipovi njezini bit øe razbi- Izraelovo.
jeni. Svi bludniçki darovi njezini spalit 16 Oæiæaj glavu sebi do koœe zbog ljub-
øe se u ognju. Sve øu idole njezine potrti, ljene svoje djece! Uçini glavu sebi golom
jer se od plaøe bludniçke to skupilo, naæiroko kao u jastrijeba, jer se ona
neka to opet bude plaøa bludniçka! odvode od tebe.
8 Zbog toga øu plakati i tugovati; bos øu
hoditi, bez gornje haljine; podignut øu
plaç kao çaglji, podignut øu viku kao no-
jevi.
2 Teæko onima koji smiæljaju opako i
snuju zlo na svojim posteljama da to
izvræe kad svane, je im je vlast u ruci!
Mihej 628
2 Sviåa li im se njiva, otmu je nasiljem, i mir, a protiv onoga koji im ne napunja
kuøa, oduzmu je. Çine silu çovjeku i usta, proglaæuju rat:
njegovoj kuøi, gospodaru i njegovoj 6 Zato øe vam biti noø, a da ne gledate
baætini . viåenja i tame, da ne mognete niæta
3 Zato ovako govori Gospodin: “Pazite, vraçati. Sunce øe zapasti tim prorocima,
snujem jaram nesreøe tomu rodu, iz ko- dan øe im postati noø.
jega neøete izvuøi svojih vratova, niti 7 Onda øe se osramotiti vidioci i vraçari
øete hodati uspravno pod njim, jer øe biti øe se posramiti. Svi øe si pokriti usta, jer
zlo vrijeme. neøe biti odgovora Boœjega.
4 U onaj øe se dan pjevati rugalica o 8 A ja, ja sam napunjen snagom Duha
vama. Pjevat øe se pjesma ovakvom Gospodinova, pravdom i srçanoæøu, da
tuœbom: ‘Uniæteni smo potpuno! Prodaje reknem Jakovu opaçinu njegovu i Izra-
on baætinu mojega naroda. Ah, kako mi elu grijeh njegov.
ju odvlaçi! Nepokornima porazdijeli 9 Pa çujte ovo, poglavice kuøe Jakov-
polja naæa.” ” ljeve, voåe Izraelove kuøe, koji mrzite
5 Nitko nam ne poteœe mjeraçko uœe, pravdu i izvrøete sve æto je pravo.
baca œdrijeb u zajednici Gospodinovoj. 10 Koji gradite Sion krvlju, Jeruzalem
6 “Ne prorokujte!” govorite onima koji opaçinom!
prorokuju. “Stoga vam neøe prorokovati! 11 Za mito govore pravdu glavari njihovi.
Neøe vratiti psovku za psovku.” Sveøenici njihovi uçe za plaøu i proroci
7 Ne govori li se kuøi Jakovljevoj: “Je li njihovi gataju za novce. Pritom se
Duh Gospodinov samo pun gnjeva? Jesu pozivaju na Gospodina i govore: “Nije li
li njegova djela takva? Gospodin u sredini naæoj? Nesreøa neøe
8 Upravo se vi diœete kao neprijatelji pro- doøi na nas!”
tiv mojega naroda. S haljinama otimate i 12 Zato, zbog vas øe se Sion preorati kao
ogrtaç s onih koji odlaze bezazleno koji njiva, Jeruzalem øe postati ruæevina i
neøe svaåe. gora visina doma æumom obrasla.
9 Œene mojega naroda izgonite iz kuøe
njihove miline i njihovoj djeci otimate Kraljevstvo Boœje kraljevstvo istine i mira
moju slavu zauvijek:
10 Ustanite, idite, jer ovdje viæe nema op-
stanka zbog neçistoøe koja donosi po-
4 Na svræetku dana dogodit øe se da
bude utvråena gora s domom Gospo-
dinovim navrh gora, uzviæena nad visi-
gibiju, neizljeçivu pogibiju. nama. Onda øe se k njoj stjecati narodi.
11 Kad bi çovjek iæao za prijevarom i go- 2 Mnogi øe narod iøi ondje i govoriti: “Do-
vorio laœ, govoreøi: ‘Kad bih ti propovi- åite, poåimo na goru Gospodinovu, u
jedao o vinu i o silovitu piøu,’ jest, onda kuøu Boga Jakovljeva! Neka nas on
bih ja bio prorok svojem narodu. nauçi svojim putovima! Mi hoøemo hodi-
12 Skupit øu, jest skupit øu te svega, o ti njegovim stazama!” Jer nauk izlazi sa
Jakove! Skupit øu zaista ostatak Izraelov Siona i rijeç Gospodinova iz Jeruzalema.
i sastavit øu ih kao ovce na paænjaku, 3 On øe suditi meåu svim narodima, gov-
kao stado u toru, da bruji od ljudi. orit øe pravdu meåu moønim narodima
13 Pred njima øe onda iøi onaj koji pro- do u daljinu. Oni øe raskivati maçeve
bija. Oni øe probiti, proøi øe kroz vrata i svoje u raonike, koplja svoja u kosijere i
iziøi øe. Kralj øe njihov iøi pred njima, s neøe viæe narod dizati maç protiv naro-
Gospodinom na çelu.” da, niti øe se viæe uçiti ratu.
4 Svaki øe stanovati pod svojom vinovom
Grijeh laœnih proroka, propast Jeruzalema lozom i smokvom i nitko ga neøe straæiti,
3 Ja sam rekao: “Çujte, glavari Jakov-
ljevi, voåe Izraelove kuøe! Nije li na
vama da znate pravo.
jer to su obeøala usta Gospodina vojska.
5 Jer svi narodi hode svaki u ime svojega
boga, pa øemo i mi hoditi u Ime Gospodi-
2 Na vama mrziteljima dobra, a pri- na, svojega Boga, zauvijek i dovijeka.
jateljima zla? Vi ljudima derete koœu s ti- 6 U ono vrijeme, govori Gospodin, skupit
jela i meso s kostiju. øu æto hramlje, æto je rastjerano, skupit
3 Jedete meso mojega naroda i derete øu, i ozdravit øu æto sam udario.
koœu s njih, prebijate im kosti, sijeçete ih 7 Æto hramlje, to øu uçiniti ostatkom, æto
kao meso u loncu, kao meso za juhu u je bolesno, jakim narodom. Tako øe Go-
kotlu.” spodin biti kralj nad njima na Gori Sionu
4 Jedanput øe vikati Gospodinu! Ali ih od sada i zauvijek.
neøe çuti i sakrit øe svoje lice od njih u 8 Ti, o kulo za stado, ti straœarnico køeri
ono vrijeme prema njihovim djelima æto sionske, k tebi øe prispjeti, k tebi øe doøi
su ih poçinili. prijaænja vlast, kraljevstvo køeri jeruzal-
5 Ovako govori Gospodin o prorocima emske!
koji zavode moj narod, koji, kad imaju 9 A sada, æto plaçeæ tako glasno? Nema li
neæto za svoje zube da grizu, navjeæøuju kralja u tebi! Je li mrtav tvoj savjetnik, pa
629 Mihej
su te obuzeli bolovi kao œenu kad raåa? neøeæ viæe imati gatalaca.
10 Savijaj se, jecaj, køeri sionska, kao 13 Uniætit øu u tebi rezbarene kipove
œena kad raåa, jer sad moraæ van iz tvoje i kamene stupove tvoje; neøeæ se
grada, na polju stanovati. Dolaziæ u Ba- viæe klanjati loæemu djelu svojih ruku.
bilon, ali øeæ se ondje izbaviti. Ondje øe te 14 Poruæit øu u tebe drvene kipove tvoje i
Gospodin osloboditi iz ruke neprijatelja uniætit øu gradove tvoje.
tvojih. 15 Izvræit øu osvetu u plamenoj ljutini na
11 A sada se skupljaju protiv tebe mnogi narodima koji nisu htjeli sluæati.
narodi i govore: “Neka se oneçisti da se
oko naæe napase na Sionu!” Boœja parnica s Iz Izraelom
12 Ali oni ne znaju misli Gospodinovih i
ne razumiju odluke njegove, da ih unosi
kao snoplje na gumno.
6 Çujte æto govori Gospodin! “Ustani,
vodi parnicu pred gorama! Neka çuju
breœuljci tvoj glas!
13 Ustani, vræi, køeri sionska, jer øu uçi- 2 Çujte, gore, parnicu Gospodinovu! Slu-
niti rog tvoj œeljezom, papke øu tvoje uçi- æajte, temelji zemaljski, jer Gospodin
niti mjeåu. Satrt øeæ mnoge narode! ima parnicu sa svojim narodom, s Izrae-
Posvetit øu Gospodinu blago njihovo i lom hoøe da ide na sud.
bogatstvo njihovo Gospodinu cijeloga 3 “Moj narode æto sam ti uçinio, çim sam
svijeta! te raœalostio, odgovorio mi?
4 Ipak sam te izveo iz zemlje Egipta, isku-
Kralj mira u novom Davidovu kraljevstvu pio te iz kuøe ropstva. Poslao sam pred
5 Sad øeæ biti potlaçena, ti tlaçiteljice:
Nasip su oko nas povukli; po obrazu
udaraju ætapom vladara Izraelova.
tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.
5 Moj narode, spomeni se æto je snovao
Balak, kralj moabski, i æto mu odgovorio
2 A ti, Betleheme-Efrato, meåu krajevi- Balaam, sin Beorov, æto je bilo od Æitima
ma Judinim najmanji, iz tebe øe mi iziøi do Gilgala, da spoznaæ milosti Gospodi-
onaj koji øe biti vladar u Izraelu, çiji je nove.”
poçetak iz davne davnine, iz dana 6 Sa çim øu se pribliœiti Gospodinu da se
vjeçnosti. prignem pred Bogom u visini? Imam li se
3 Zato ih on predaje do vremena kad rodi pribliœiti njemu sa œrtvama, s teladima
koja raåa; onda se vraøa ostatak njegove od godine?
braøe djeci Izraelovoj. 7 Hoøe li se Gospodinu svidjeti tisuøe
4 On se pojavljuje i vlada u snazi Gos- ovnova, deset tisuøa potoka ulja? Hoøu li
podinovoj, u veliçanstvu Imena Gospo- dati prvoroåenca svojega za opaçinu
dina, svojega Boga. Oni øe u sigurnosti svoju, plod svojega tijela za svoj grijeh?
stanovati, jer øe se on onda pokazati ve- 8 Reklo ti se, çovjeçe, æto je dobro, æto
lik do krajeva zemaljskih. Gospodin traœi od tebe; samo da çiniæ æto
5 I On øe biti mir. Doåe li onda Asirac u je pravo, da vræiæ ljubav, da u poniznosti
naæu zemlju i prodre li u tvråave naæe, hodiæ s svojim Bogom.
postavit øemo protiv njega sedam pa- 9 Glas Gospodina viçe gradu!—Spason-
stira i osam kneœevskih ljudi. osno se bojati tvojega Imena: “Çujte,
6 Oni øe opasti zemlju Asiriju maçem i narode grada!
zemlju Nimrodovu na ulazu njezinom. 10 Mogu li ja zaboraviti nepravedno
Tako øe nas on izbaviti od Asirije, ako steçeno dobro kuøi bezboœnikovoj i
doåe u naæu zemlju i stupi na naæe prokletu, suæiçavu mjeru?
meåe. 11 Mogu li ja oprostiti çovjeku s laœnim
7 Onda øe ostatak Jakovljev biti meåu mjerilom i laœnim utegom u torbi?
mnogim narodima kao rosa od Gospodi- 12 Kad su bogataæi njegovi puni nasilja,
na, kao kiæa po zelenoj travi æto ne çeka graåani njegovi govore samo laœ, i jezik
çovjeka, niti se uzda u djecu çovjeçju. im je pun prijevare u ustima?
8 Onda øe ostatak Jakovljev biti meåu 13 Zato poçinjem da te bijem, da te pus-
neznaboæcima usred mnogih naroda toæim za grijehe tvoje.
kao lav meåu œivotinjama æumskim, kao 14 Ti øeæ jesti, ali se neøeæ nasititi! Glad
laviø meåu stadima ovaca, koji gazi, kad øe tvoja ostati u nutrini tvojoj! Spremaæ
prodre, rastrga; i nitko se ne moœe izba- na stranu, ali to neøeæ izbaviti, i æto iz-
viti! baviæ, predat øu maçu.
9 Ruka øe tvoja pobijediti tvoje neprijate- 15 Ti øeæ sijati, ali neøeæ œeti; ti øeæ ci-
lje i svi øe se protivnici tvoji iskorijeniti. jediti ulje, ali se neøeæ mazati uljem; ti
10 U onaj øe se dan dogoditi, govori Go- øeæ piti moæt, ali neøeæ piti vina od njega!
spodin, da øu potamaniti konje usred 16 Drœe se uredbe Omrijeve i sva djela
tebe i potrt øu bojna kola tvoja. kuøe Ahabove. Po savjetima njihovim
11 Zatrt øu tvråave u tvojoj zemlji i hodili ste da te predam opustoæenju i
poruæit øu sva tvrda mjesta tvoja. stanovnike tvoje ruglu. Zato vi nosite
12 Iskorijenit øu çaranje iz tvoje ruke i sramotu mojega naroda.”
Mihej 630
Grijeh, pokajanje i spasenje Gospodin, tvoj Bog” Moje øe se oçi na-
7 Teæko meni, jer je meni kao jednomu,
koji u jesen iza berbe joæ skuplja
groœåe: nema viæe grozda za jelo, nema
pasti na njoj kad bude pogaœena kao
blato na ulici.
11 Dolazi dan u koji øe se opet sazidati zi-
rane smokve koju sam zaœelio. dovi tvoji, dan u koji øe se nadaleko pro-
2 Nestalo je poboœnoga iz zemlje, i tegnuti tvoje granice.
poætena çovjeka nema viæe meåu lju- 12 U onaj øe dan dolaziti k tebi od Asirije
dima. Svi oni vrebaju krv i jedan drugo- do Egipta i od Egipta do Eufrata, od mora
mu postavljaju mreœu. do mora, od gore do gore.
3 Ruke su im pruœene na zlo, da ga çine 13 A zemlja øe neprijateljska postati
revno: glavar zahtijeva, sudac radi samo pustinja zbog stanovnika svojih, za
za plaøu, a velikaæ odluçuje po svojoj plaøu djela njihovih.
poœudi, i onda izvrøu to meåu sobom. 14 Pasi svoj narod palicom svojom,
4 Najbolji je izmeåu njih kao trn, na- stado æto je tvoje, æto osamljeno prebiva
jpravedniji je oætriji od trnjaka. Ali dan u zemlji æumovitoj usred rodnoga polja.
koji su navijestile uhode, kazneni sud Pusti neka pase opet u Baæanu i Gileadu
tvoj dolazi, onda øe se smesti. kao u davne dane.
5 Nemojte se pouzdati u druga; ne oslan- 15 “Kao u dane, kad si iziæao iz Egipta,
jajte se na prijatelja; pred onom koju pokazat øu mu çudesa.
voliæ zatvori vrata svojih usta! 16 Neznaboœaçki narodi vidjet øe to i
6 Jer sin sramoti oca, køi ustaje protiv posramit øe se unatoç svoj moøi svojoj.
svoje majke, snaha protiv svoje svekrve; Morat øe staviti ruku na usta i ogluhnuti
neprijatelji su çovjeku vlastiti ukuøani øe im uæi.
njegovi. 17 Lizat øe prah kao zmije, kao crvi na ze-
7 Zato øu ja gledati na Gospodina; çekat mlji! Dræøuøi predat øe se zajedno sa svo-
øu Boga mojega spasenja, usliæat øe me jim tvråavama, prestraæeni pribliœit øe
moj Bog! se Gospodinu, naæem Bogu, i tebe øe se
8 Ne raduj se nada mnom, neprijatelju bojati!
moj, jer ako padnem, dignut øu se opet. 18 Tko je Bog kao ti koji opraæta grijehe i
Kad sjedim u mraku, Gospodin mi je ostatku svoje baætine otpuæta opaçine,
svjetlost. koji ne drœi zauvijek svojega gnjeva, nego
9 Podnosit øu srdœbu Gospodinovu—jer radost ima na milosti?
sam mu sagrijeæio—dok on ne raspravi 19 On øe se nama opet smilovati, pogazit
moju parnicu i ne pribavi mi pravo; on øe opaçine naæe i baciti u dubinu mor-
me vodi na svjetlost i ja øu gledati sku sve naæe grijehe.
njegovu pravednost. 20 Ti øeæ pokazati vjernost na Jakovu,
10 Neprijateljica øe moja to vidjeti i sram milost na Abrahamu, kako si se zakleo
øe pokriti nju koja mi je govorila: “Gdje je naæim oçevima u pradavne dane.
Nahum
Boœanski sudac Ninive i Jude Tko odoli œestini gnjeva njegova? Jarost
1 Rijeç protiv Ninive. Knjiga proroçanstva
Nahuma iz Elkoæa.
2 Bog je ljubomoran, i Gospodin osve-
se njegova izlijeva kao oganj i hridine se
raspadaju pred njim.
7 Dobar je Gospodin, zaætita u dan tje-
tnik, Gospodin se osveøuje pun jarosti; skobe. Poznaje one, koji se skrivaju kod
Gospodin øe se osvetiti svojim pro- njega.
tivnicima i çuva gnjev za svoje neprijate- 8 Ali poplavom æto doæumi, uniætava
lje. mjesto njezino i goni svoje neprijatelje u
3 Gospodin je spor na gnjev i velik je si- mrak.
lom svojom, ali ne puæta uistinu niæta 9 Æto smiæljate protiv Gospodina? On
nekaœnjeno. Put Gospodinov ide kroz dovodi kraj, dvaput se ne podiœe tje-
buru i vihor, a oblaci su prah njegovim skoba.
nogama. 10 Jer kao trnje spleteni, pijani od vesele
4 On zaprijeti moru i isuæi ga, i uçini da pijanke, budu sasvim proœderani kao
presuæe sve rijeke. Venu Baæan i Karmel, suha pljeva.
i lebanonski cvijet vene. 11 Iz tebe je, Ninivo, iziæao koji je smiæl-
5 Pred njim se potresaju gore, breœuljci jao zlo protiv Gospodina, koji je snovao
se rastapaju i zemlja se pred njim ugiblje, opaçine.
jest, sav svijet i svi stanovnici njegovi. 12 Ovako govori Gospodin: “Neka su jaki
6 Tko se odrœi pred jaroæøu njegovom? i mnogobrojni, ipak øe biti pokoæeni i
631 Nahum
proøi øe! Ako sam te i ponizio, Juda, neøu taça, topot konja, kola skaçu.
to viæe çiniti. 3 Konjanici juriæaju s maçevima sjajnim
13 Sada trgam jaram æto je na tebi i lo- i kopljima æto sijevaju. Mnoætvo ih je po-
mim okove tvoje.” bijenih, hrpa mrtvih tjelesa, nema broja
14 Ali je za tebe Gospodin zapovjedio: truplima, pada se preko trupla.
“Neka se nikada ne spomene ime tvoje! Iz 4 Za mnogi blud bludnice, ljubaznice,
kuøe boga tvojega uniætavam kip liven i vjeæte gatalice, koja zaludi narode svo-
izrezbaren i spremam ti grob, jer ti si jim bluåenjem, plemena svojim vraçan-
proklet!” jem:
15 Gle, na gorama noge glasnika radosti 5 “Gle, ja sam protiv tebe,” govori Gospo-
koji oglaæuje mir! Svetkuj sada, Judo, din vojska. “Ja øu ti zagrnuti skute tvoje
svetkovine svoje! Ispunjaj svoje zavjete, preko lica i pokazat øu narodima tvoju
jer zlikovac neøe viæe prolaziti po tebi, on golotinju, kraljevstvima tvoju sramotu.
je sasvim uniæten. 6 Neçist bacit øu na tebe, osramotit øu te
i naçinit øu od tebe prizor.
Uniætenje grada Ninive 7 Svaki koji te vidi bjeœat øe od tebe i vikat
2 Uzlazi protiv tebe, Ninivo, zatiraç: çu-
vaj nasip, pazi na put, opaæi bedra,
skupi svu snagu svoju!
øe: ‘Niniva je razorena, tko øe je œaliti,’
gdje øu ti naøi tjeæitelja?”
8 Jesi li bolja od No-Amona, koji je
2 Jer Gospodin uspostavlja opet slavu stolovao na rijekama, okruœen unaokolo
Jakovljevu kao slavu Izraelovu, jer su ih vodom, çiji je bedem njegov bila rijeka,
razbojnici opustoæili i loze im potrli. zid njegov voda.
3 Ætitovi junaka njegovih crvene se, rat- 9 Jakost je njegova bio Kuæ, nebrojeni
nici su njegovi u grimizu. Oganj prosi- Egipøani, Put i Lubim pomoønici njegovi.
paju bojna kola koja jure u dan njegov; 10 I unatoç tomu morao je u progonstvo,
blistaju se uzdignuta koplja. morao je otiøi u ropstvo. I njegova djeçica
4 Po ulicama bjesne bojna kola, jure bila su razmrskana po svim uliçnim
preko trgova; izgledaju kao zublje, uglovima. Bacili su œdrijeb za knezove
odlete kao munje. njegove, i svi velikaæi njegovi bili su stav-
5 Sjeøa se svojih junaka: oni posrøu u ljeni u lance.
trku; hrle k zidovima i veø postavljaju 11 Tako øeæ se i ti jednom opiti i bit øeæ
bojni pokrov. nemoøna. I ti øeæ traœiti utoçiæte pred ne-
6 Na rijekama se otvaraju vrata i tu oça- prijateljem.
java dvor. 12 Sve su tvråave tvoje smokvino stablo
7 Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlaçe se s ranim smokvama: kad se stresu, one
sluækinje njezine, one tuguju kao golu- padaju odmah u usta onomu koji jede.
bice i biju se u prsa. 13 Gledaj svoj narod, postali su œene
8 Niniva je kao jezero vodeno od dana pred neprijateljem tvojim. Æirom su
svojega postanja, ali oni bjeœe. “Stojte! otvorena vrata tvoje zemlje. Oganj proœ-
Stojte!” Ali se nitko ne obazire. dire prijevornice tvoje.
9 Grabite srebro! Grabite zlato! Blagu 14 Za opsadu nagrabi sebi vode! Utvrdi
nema kraja, mnoætvo svakojakih drag- opkope svoje, stupi u glib, gazi glinu,
ocjenih stvari. kalup od opeke uzmi u ruke!
10 Pustoæ, pohara, rasap, klonula srca, 15 Onda øe te proœdrijeti oganj, uniætit øe
drhtava koljena, drhat u svim bedrima, te maç, izjest øe te kao skakavac. Neka se
crven od stida na svim licima. namnoœiæ kao hruætevi, neka se
11 Gdje je log lavovima, brlog laviøima, namnoœiæ kao skakavci.
kamo je iæao lav, lavica i laviø, nije ih 16 I neka imaæ trgovaca viæe nego æto je
straæio nitko? zvijezda na nebu: skakavci se slete i
12 Lav je lovio za mlade svoje, davio je za odlete.
lavice svoje. Punio je æpilje svoje lovom i 17 I neka su glavari tvoji kao hruætevi,
brloge svoje plijenom. voåe tvoje kao jata skakavaca, koji se
13 “Gle, ja sam protiv tebe,” govori Go- namjeste po zidovima u vrijeme studeni:
spodin vojska, “uçinit øu da kola tvoja ograne li onda sunce, oni odlete, i nitko
izaåu u dim i tvoje øe laviøe proœdrijeti ne zna gdje ostaju.
maç. Uklonit øu sa zemlje tvoj plijen i 18 Usnuli su tvoji pastiri, kralju asirski,
neøe se viæe çuti glas tvojih poslanika!” poçivaju junaci tvoji. Narod je tvoj
raspræen po gorama, i nema nikoga da ih
Zloøa i kazna Ninive skupi.
3 Teæko krvniçkomu gradu punom laœi,
ispunjenom nasiljem, s pljaçkom ne
prestaje.
19 Nema lijeka rani tvojoj, udarac koji te
pogodio neizljeçiv je. Tko çuje za te, plje-
skat øe rukama nad tobom, jer koga nije
2 Çujte, puckanje biçeva i ætropot ko- stizala neprestano tvoja zloøa?
632
Habakuk
Prorokova tuœba na bezboœnike da se moœe lako çitati!
1 Presuda koju je prorok Habakuk pri-
mio u viåenju.
2 Dokle øu veø, o Gospodine, vapiti za
3 Jer viåenje izostaje joæ do odreåenog
vremena, ali navaljuje prema kraju i ne
vara. Ako i odugovlaçi, ipak ga çekaj, jer
spasenjem, a ti ne çujeæ. Ja ti viçem: ono dolazi posve sigurno; neøe izostati!
“Nasilje,” a ti ne pomaœeæ. 4 Gle, nadut, nije iskrena njegova duæa u
3 Zaæto puætaæ da gledam zlo i zaæto njemu, pravednik ipak ostaje na œivotu
gledaæ tlaçenje? Pljaçka i nasilje imam svojom vjerom.
pred oçima, svaåa plane, nesloga nas- 5 Zaista, pijanca zaludi vino; tako je s ço-
tane. vjekom oholim, on ne ostaje kod kuøe.
4 Zato dolazi zakon izvan snage, pravda Æiroko kao podzemni svijet otvara on
ne izlazi nikada na dan, jer bezboœnik svoje çeljusti i kao smrt ne moœe se zasi-
hvata u mreœu pravednika, zato sud titi. Grabi sebi sve narode, skuplja oko
izlazi naopako. sebe sva plemena.
5 Gledajte na narode! Pogledajte, çudite 6 Ali neøe li mu svi oni zapjevati rugalicu,
se, jest, çudite se, jer jedan çini djelo u podrugljivu pjesmu, zagonetan govor i
vaæe dane. Nikada ne biste vjerovali kad reøi: ‘Teæko onomu koji zgrøe æto nije nje-
bi vam se pripovijedalo. govo! Dokle øe joæ? Koji trpa na sebe za-
6 Jer, evo, ja øu podignuti Kaldejce, na- plijenjeno dobro!’
rod ljuti, okretan, koji prolazi æirom zem- 7 Neøe li najedanput vjerovnici tvoji us-
lje da osvoji naselja æto nisu njegova. tati, muçitelji se tvoji probuditi? Onda
7 Straæan je i strahovit; on poznaje samo øeæ postati njima plijen.
svoje pravo i svoj zakon. 8 Mnoge si narode oplijenio: Tako øe tebe
8 Brœi su mu konji od risova, œeæøi od vu- oplijeniti ostatak svih naroda za krv na
kova uveçer. Konjanici njegovi doletjet ljudima i za zloçine na zemlji, na gradu i
øe, konjanici njegovi dolaze izdaleka. na svim stanovnicima njegovim.
Doletjet øe kao orao kad hrli na lovinu. 9 Teæko onomu koji çini zao dobitak za
9 Svi idu za nasiljem. Lice im je kao vjetar svoju kuøu, da gradi gnijezdo svoje u
istoçnjak. Pokupit øe roblje kao pijesak. visini, da se spasi od napadaja nesreøe!
10 Ruga se kraljevima, smije se glavari- 10 Nakana je tvoja donijela sramotu tvo-
ma. Nasmije se svakoj tvråavi. Naspe joj kuøi. Mnoge si narode uniætio, sa-
nasip i zauzme ga. moga si sebe zapleo u grijeh.
11 Onda se predomisli i uçini prijestup. 11 Jer øe kamen iz zida vikati, i drvena
Njemu je snaga kao bog njegov postala. greda øe odgovor dati.
12 Nisi li ti, Gospodine, od vijeka moj 12 Teæko onomu koji gradi grad krvlju i
Bog, Svetac moj. Mi neøemo umrijeti. O temelji tvråavu nepravdom!
Gospodine, ti si ga odredio samo za sud! 13 Ne dolazi li ovo od Gospodina vojska.
O Hridino, ti si ga postavila za kaznu. Narodi se muçe za oganj, ljudi se trude ni
13 Odviæe su çiste tvoje oçi da gledaæ zlo; za æto.
ne moœeæ gledati nepravde. Zaæto gledaæ 14 Jer øe se zemlja napuniti spoznajom
bezboœnika i æutiæ kad zao proœdire slave Gospodinove, kao æto vode
bolje. pokrivaju morsko dno.
14 Uçinio si ljude kao ribe u moru, kao 15 Teæko onomu koji poji svojega bliœnje-
crve æto nemaju gospodara. ga, a mijeæa unutra otrov, i opoji ga da
15 Izvlaçi ih sve udicom, hvata ih u gleda golotinju njegovu!
mreœu i zgrøe ih u preåu svoju, zato se 16 Nasitio si se sramote mjesto çasti.
veseli i raduje. Sada pij i ti da teturaæ! Sada dolazi k tebi
16 Zato œrtvuje svojoj mreœi, kadi svojoj çaæa u desnici Gospodinovoj i na tvoju
preåi, jer svoj pretili plijen duguje njima, çast dolazi sramota.
svoju izabranu hranu. 17 Jer øe te pokriti zloçin na Lebanonu,
17 Treba li on zato stalno ispraœnjivati uniætenje œivotinja stavlja te u tjeskobu
svoju mreœu da ubijaju narode ne- za krv na ljudima i za zloçin na zemlji, na
milice? gradu i na svim stanovnicima njegovim,
18 Æto koristi rezbaren kip koji je izrezao
Spasenje Izraela i propast Kaldejaca umjetnik njegov, æto liveni kip, prilika
2 Stupit øu na straœu svoju, postavit øu
se na kulu da motrim i vidim æto mi
on govori, æto odgovara na tuœbu moju.
laœi, da se umjetnik tvrdo uzda u svoje
djelo, tako da gradi nijeme idole?
19 Teæko onomu koji govori komadu
2 Onda mi Gospodin dao ovo za odgovor: drva: ‘Preni se,’ i nijemomu kamenu:
“Napiæi viåenje i iznesi ga çisto na ploçe ‘Probudi se!’
633 Habakuk
20 A Gospodin prebiva u svetomu svo- aljuje. Bezdan puæta da zatutnji tutanj
jem domu. Pred njim neka zamukne ci- njezin, gore podiœe svoje ruke.
jeli svijet!” 11 U æatoru svomu ostaju sunce i mjesec
kod iskrenja strijela tvojih, kod sijevanja
Gospodin dolazi suditi vladaru svijeta tvojih blistavih koplja.
3 Molitva proroka Habakuka, po naçi- 12 Koraçaæ u gnjevu po zemlji, u jarosti
nu Æigionot. gaziæ narode.
2 O Gospodine, çuo sam govor tvoj i strah 13 Izlaziæ za spasenje svojem narodu, za
me uhvatio. O Gospodine, oœivi djelo spasenje sa svojim Pomazanikom. Raz-
svoje usred godina! Objavi ga usred godi- bijaæ vrh kuøi bezboœnikovoj, otkrivaæ
na, a ipak se u gnjevu sjeti milosråa! temelj do dna.
3 Bog dolazi od Temana, Svetac s gore 14 Njihovim kopljima probijaæ glavu nje-
Parana. Veliçanstvo njegovo pokriva govih ratnika, koji navaljuju da me smr-
nebesa i zemlja je puna hvale njegove. skaju, koji podiœu radosnu viku, kao da
4 Sjaj je njegov kao svjetlost sunca: bi htjeli proœdrijeti siromaha u potaji.
zrake su mu po strani, tu se krije moø 15 Svojim konjima gaziæ more, hrpu
njegova. mnogih voda.
5 Pred njim ide kuga, korake njegove sli- 16 Çuo sam to; onda je uzdrhtalo moje ti-
jedi pomor. jelo. Na taj glas zadrhtale su moje usne.
6 Kad se pojavi, izmjeri zemlju, kad po- Trule su postale moje kosti, koljena su
gleda, uçini da zadræøu narodi, vjeçne moja klecala, kao da bih çekao dan tje-
gore rasprsnu, pradavni bregovi prignu skobe kad uzaåe narod æto nas napada.
se. To su od vjeçnosti njegovi putovi. 17 Jer smokva ne donosi viæe ploda, ni
7 Æatore Kuæana vidim u nevolji; æator- roda na lozi vinovoj. Ljetina je masline
ske zavjese Midjana dræøu. loæa i njive ne daju hrane. Ovaca nema u
8 Je li protiv rijeka planuo Gospodin, je li torovima i goveda nema u ætalama.
pada na vode tvoja srdœba? Ide li protiv 18 Ali øu se ja radovati u Gospodinu, ves-
mora tvoja jarost kada jezdiæ na konjima elit øu se u Bogu spasenja svojega
svojim, na pobjedniçkim kolima svojim? 19 Gospodin Bog je meni snaga. On øe mi
9 Podiœeæ lßk svoj, zakletve, æibe svoje ri- dati noge kao u koæute, on øe mi dati da
jeçi. Razdireæ zemlju, da provale rijeke. hodim po svojim visinama.
10 Vide te gore i tresu se; poplava nav- Zborovoåi. Na œiçanim glazbalima.
Sefanija
Dan Gospodinov pripremio œrtvu, posvetio goste svoje.
1 Rijeç Gospodinova doæla je Sefaniji,
sinu Kuæija, sina Gedalije, sina Am-
arije, sina Ezekijina, u dane Josije, Amo-
8 “U dan œrtve Gospodinove dogodit øe se
da øu pohoditi glavare i sinove kraljeve i
sve, koji nose tuåu odjeøu.
nova sina, Judina kralja. 9 Pohodit øu u onaj dan sve koji skaçu
2 “Sve øu pograbiti sa zemlje,” govori Go- preko praga, koji pune kuøu svojega
spodin. gospodara nasiljem i prijevarom.
3 “Pograbit øu ljude i stoku, pograbit øu 10 U onaj øe dan,” govori Gospodin,
nebeske ptice i morske ribe, povod spoti- “odjeknuti vika od Ribljih vrata, jauk iz
canja zajedno s bezboœnicima. Iskori- novoga grada i silno jadikovanje s
jenit øu çovjeka s lica zemlje,” govori breœuljaka.
Gospodin. 11 Jauçite samo, stanovnici Makteæa, jer
4 “Zamahnut øu svojom rukom protiv øe se sav narod trgovaçki uniætiti; svi øe
Jude, protiv svih stanovnika Jeruzal- se mjeritelji novaca iskorijeniti.
ema. Iskorijenit øu iz mjesta ovoga osta- 12 U ono øe se vrijeme dogoditi da øu ja
tak Baalov i ime idolskih sluœbenika pretraœiti Jeruzalem sa svjetiljkama i
zajedno sa sveøenicima. pohoditi ljude koji bezbriœno sjede na
5 S onima koji se na krovovima klanjaju droœdini svojoj, koji misle: ‘Gospodin ne
vojsci nebeskoj, i one koji se klanjaju çini ni dobro ni zlo.’
Gospodinu i zaklinju se njim, ali se 13 Razgrabit øe se posjed njihov, opusto-
ujedno zaklinju Milkomom. æit øe se kuøe njihove. Grade kuøe, ali
6 I one, koji su otpali od Gospodina i ne neøe stanovati u njima; sade vinograde,
traœe Gospodina i ne mare za njega.” ali neøe piti vina iz njih.”
7 Tiho pred Gospodinom Bogom! Jer je 14 Blizu je dan Gospodinov, veliki, blizu
blizu dan Gospodinov, jer je Gospodin je i hiti veoma. Çuj, dan Gospodinov,
Sefanija 634
gorki; onda øe vikati junaci. mojim.
15 Dan taj je dan jarosti, dan tjeskobe i 13 Svoju ruku pruœit øe protiv sjevera i
nevolje, dan pustoæenja i zatiranja, dan uniætit øe Asiriju, i Ninivu øe opustjeti, da
tame i tmurnosti, dan oblaka i mraka, bude suha kao pustinja.
16 dan trubljenja i ratne vike na tvrde 14 U njoj øe leœati stada, mnoge œivotinje
gradove i na visoka kruniæta. svakojake. Çaplje i pelikani øe stanovati
17 Onda øu ljude prepasti te øe vrludati na jabukama stupova. Sova øe hukati u
kao slijepci, jer su sagrijeæili protiv Gos- prozorskim æupljinama. Gavran øe
podina. Krv øe se njihova prosuti kao sjediti na pragu, jer øe se poskidati ce-
prah, tjelesa njihova kao gnoj.” drovina.
18 Ni srebro njihovo, ni zlato njihovo 15 To je buçni grad koji je stanovao u sig-
neøe ih moøi spasiti u dan jarosti Gos- urnosti, koji je mislio: “Ja sam to i nema
podinove. U ognju ljubomore njegove nikoga drugog pokraj mene.” Kako je on
sva øe se zemlja proœdrijeti. Jer uniæte- postao pustinjom, brlogom zvjeradi! Tko
nje i prijeku propast spremit øe on svima proåe pokraj njega, zviœdat øe mu i ma-
stanovnicima zemaljskim. hati svojom rukom.
Sud nad narodima Po sudu k spasenju
Hagaj
1 U drugoj godini kralja Darija, u æes-
tom mjesecu, prvog dana toga mjese-
ca doæla je rijeç Gospodinova preko pro-
tielov, i veliki sveøenik Joæua, sin
Josadakov, i sav ostatak naroda glas Go-
spodina, svojega Boga, i rijeçi proroka
roka Hagaja Zerubabelu, sinu Hagaja, koga im je bio poslao Gospodin,
Æealtielovu, namjesniku Judinu, i veli- njihov Bog, i narod se prestraæio Gospo-
kom sveøeniku Joæui, sinu Josadakovu, dina.
ovako govoreøi: 13 Hagaj, poslanik Gospodinov, po na-
2 “Ovako govori Gospodin vojska: ‘Taj logu Gospodinovu ovako je govorio nar-
narod govori: Joæ nije vrijeme da se gradi odu: “Ja sam s vama, govori Gospodin.”
Gospodinov dom.’ ” 14 I Gospodin je probudio duh Zeruba-
3 Zato je doæla rijeç Gospodinova preko bela, sina Æealtielova, namjesnika Ju-
proroka Hagaja, ovako govoreøi: dina, i duh velikog sveøenika Joæue, sina
4 “Je li vama samima vrijeme da prebi- Josadakova, i duh svega naroda æto je
vate u svojim poploçanim kuøama dok joæ bio preostao, tako da su doæli i prih-
ovaj dom leœi u ruæevinama?” vatili se rada na domu Gospodina vo-
5 A sada ovako govori Gospodin vojska: jska, svojega Boga.
“Pomislite na to kako je bilo vama do 15 Bilo je to dvadeset çetvrtoga dana
sada! æestoga mjeseca u drugoj godini kralja
6 Sijali ste mnogo, a dovozili malo, jeli Darija.
ste, a niste se nasitili, pili ste, a niste œeå
utiæali, odijevali ste se, a niste se ugrijali,
i tko je radio za plaøu, skupljao je plaøu u
prodrtu torbu.”
2 Dvadeset prvoga dana sedmoga mje-
seca doæla je rijeç Gospodinova preko
proroka Hagaja, ovako govoreøi:
7 Ovako govori Gospodin vojska: “Pomis- 2 “Kaœi Zerubabelu, sinu Æealtielovu,
lite na to kako je bilo vama do sada! namjesniku Judinu, i velikom sveøeni-
8 Popnite se na goru, donesite drva i gra- ku Joæui, sinu Josadakovu, i ostatku
dite dom da mi to bude milo i da se naroda ovako:
pokaœem u slavi,” govori Gospodin. 3 ‘Tko je meåu vama joæ na œivotu koji je
9 “Bili ste mnogo poduzeli, a bilo je malo vidio ovaj dom u prijaænjoj slavi njego-
od toga; i æto ste unijeli u kuøu, to sam ja voj! A kakav vi sada vidite? Nije li prema
raspuhao. A zaæto,” govori Gospodin vo- onomu kao niæta u vaæim oçima?
jska—“zbog doma mojega, jer leœi u ru- 4 Ali sad budi utjeæen, Zerubabel’, govori
æevinama, dok se svaki od vas brine za Gospodin. ‘Budi utjeæen, Joæua, sine
svoju vlastitu kuøu. Josadakov, veliki sveøeniçe! Budi
10 Zato je nebo uskratilo rosu nad vama utjeæen, sav narode u zemlji’, govori Go-
i zemlja vam je uskratila svoj rod. spodin. ‘Radite, jer sam ja s vama’, govori
11 Dozvao sam suæu na zemlju i na gore, Gospodin vojska.
na œito, na vino i na ulje i na sve æto je 5 ‘Obeøanje æto sam vam ga dao pri
raåala zemlja, i na ljude i na stoku i na izlasku vaæemu iz Egipta i moj duh stajat
sve æto su bile izradile ruke.” øe meåu vama; ne bojte se!’
12 Onda je posluæao Zerubabel, sin Æeal- 6 Jer ovako govori Gospodin vojska:
Hagaj 636
‘Samo joæ malo vremena i ja øu onda men u Gospodinovu domu!
potresti nebo i zemlju, more i tvrdo tlo! 16 Prije nego je to bilo, doælo se do jedne
7 I sve øu narode potresti, i onda øe doøi hrpe œita od dvadeset vagana, a bilo je
od svih naroda œuåeni, i napunit øu ovaj samo deset. Doælo se do jedne kace, da se
dom slavom’, govori Gospodin vojska. iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je
8 ‘Moje je srebro i moje je zlato’, govori samo dvadeset.
Gospodin vojska. 17 Suæom, medljikom, tuçom udario
9 ‘Buduøa slava ovoga doma bit øe veøa sam vam sav rad ruku vaæih, ali se vi
nego æto je bila prijaænjega’, govori Go- niste obratili k meni,” govori Gospodin.
spodin vojska—‘i na ovom øu mjestu 18 “Pomislite samo od ovoga dana na-
udijeliti mir’, govori Gospodin vojska.” trag, od dana dvadeset çetvrtoga mjese-
10 Dvadeset çetvrtoga dana devetoga ca devetoga, od dana, kad se bio postavio
mjeseca u drugoj godini Darija doæla je temeljni kamen za Gospodinov dom!
rijeç Gospodinova proroku Hagaju, Pomislite na to!
ovako govoreøi: 19 Je li sjeme joæ uvijek u œitnici? Ne rodi
11 “Ovako govori Gospodin vojska: ‘Moli li joæ uvijek vinova loza, smokva, æipak i
sveøenike za obavijest o sljedeøem maslina? Od ovoga øu dana blagoslo-
sluçaju: viti.”
12 ‘Ako tko nosi posveøeno meso u skutu 20 Onda je doæla rijeç Gospodinova po
svoje haljine i skutom svojim dotakne se drugi put Hagaju dvadeset çetvrtoga
kruha, kuhanja, vina, ulja ili koga dru- dana u mjesecu, ovako govoreøi:
gog jela, postane li onda to s tim sveto?’ ” 21 “Kaœi Zerubabelu, namjesniku Ju-
Onda odgovore sveøenici rekavæi: “Ne”. dinu, ovako: ‘Ja øu potresti nebo i ze-
13 Hagaj je upitao: “Ako li se tko mlju,
oneçiæøen mrtvacem dotakne svega 22 poruæit øu prijestolja kraljevska i
toga, postane li onda to neçisto?” Onda satrt øu moø kraljevstvima naroda.
odgovore sveøenici rekavæi: “Jest, pos- Preokrenut øu ratna kola zajedno s oni-
tane neçisto”. ma koji se voze u njima. Popadat øe konji
14 I rekao je Hagaj: “Tako je s tim ljudima i konjanici, svaki od maça çovjeka dru-
i s tim narodom u mojim oçima,” govori goga.
Gospodin—“tako je sa svim radom nji- 23 U onaj dan’, govori Gospodin vojska—
hovih ruku i s onim æto mi ondje prinose ‘uzet øu tebe, Zerubabele, sine Æeal-
kao œrtvu—neçisto je. tielov, slugo moj,’ govori Gospodin,‘i
15 A sada pomislite od ovoga dana na- uçinit øu te prstenom peçatnim, jer sam
trag, prije nego je poloœen kamen na ka- tebe izabrao, govori Gospodin vojska.”
Zaharija
Opomena na pokajanje. Prvo i drugo viåenje obratili i rekli: Kako je bio Gospodin vo-
1 Osmoga mjeseca, u drugoj godini Da-
rija, doæla je rijeç Gospodinova proro-
ku Zahariji, sinu Berekije, sina Idova,
jska odluçio postupati s nama prema
naæim putovima i po naæim djelima, tako
je zaista, i postupao s nama?’ ”
ovako govoreøi: 7 Dvadeset çetvrtoga dana jedanaestoga
2 “Gospodin se bio œestoko razgnjevio na mjeseca, to je mjesec Æebat, u drugoj
vaæe oçeve. godini Darija, doæla je rijeç Gospodinova
3 Sada im kaœi: ‘Ovako govori Gospodin proroku Zahariji, sinu Berekije, sina
vojska: Vratite se k meni’, govori Gospo- Idova, ovako govoreøi:
din vojska—‘i ja øu se opet vratiti k 8 “Imao sam viåenje u noøi, i gle, çovjek
vama’, govori Gospodin vojska! je jahao na konju riåem. Stajao je meåu
4 Ne budite kao vaæi oçevi kojima su mirtama u dolini, a za njim su bili konji
vikali prijaænji proroci: ‘Ovako govori riåani, crni, æareni i bijeli.
Gospodin vojska: Vratite se sa svojih zlih 9 Upitao sam: “Tko su ovi, moj gospo-
putova i od zlih svojih djela! Ali nisu pos- daru?” Anåeo, koji je govorio sa mnom,
luæali i nisu pazili na me’, govori Gospo- odgovorio mi: “Pokazat øu ti tko su oni.”
din. 10 Onda je odgovorio çovjek, koji je sta-
5 ‘Vaæi oçevi, gdje su oni sada? I proroci, jao meåu mirtama, govoreøi: “To su oni
œive li zauvijek? koje je poslao Gospodin, da obiåu ze-
6 Ali moje rijeçi i odluke æto sam ih zapo- mlju.”
vjedio svojim slugama, prorocima, nisu 11 A ovi odgovore anåelu Gospodinovu
li dostigle vaæe oçeve, tako da su se oni koji je stajao meåu mirtama: “Obiæli smo
637 Zaharija
zemlju, i gle, sva je zemlja mirna i tiha.” 7 ‘Ustani, Sione, koji sjediæ kod køeri ba-
12 Odgovorio je Anåeo Gospodinov, gov- bilonske, spasi se!’ ’
oreøi: “Gospodine vojska, kad øeæ se na- 8 Jer ovako govori Gospodin vojska: “Za
pokon smilovati Jeruzalemu i Judinim slavom poslao me je k neznaboœaçkim
gradovima, na koje se gnjeviæ veø se- narodima, koji su vas oplijenili. Jest, tko
damdeset godina?” dirne u vas, dirnuo je u zjenicu oka mo-
13 I Gospodin je odgovorio anåelu koji je jega.
govorio sa mnom, prijaznim, utjeænim 9 Jer evo, ja øu zamahnuti svojom ru-
rijeçima. kom na njih da postanu plijen svojim
14 Onda mi je rekao anåeo, koji je govo- slugama. Onda øe spoznati da me je po-
rio sa mnom: “Objavi ovo: ‘Ovako govori slao Gospodin vojska.
Gospodin vojska: Gorim od revnosti za 10 Raduj se i veseli se, køeri sionska, jer
Jeruzalem, od velike revnosti za Sion. evo, ja dolazim i stanovat øu u tvojoj
15 A gnjevim se gnjevom œestokim na na- sredini,” govori Gospodin.
rode ohole koji su, kada sam se malo gn- 11 “I mnogi øe narodi u onaj dan pristati
jevio, joæ pomogli nesreøu. uz Gospodina i pripadat øe mojem naro-
16 Zato ovako govori Gospodin: Pun mi- du, i ja øu stanovati u tvojoj sredini.
losråa obraøam se Jeruzalemu: dom øe Onda øeæ spoznati, da me je poslao k tebi
se moj u njemu opet sazidati, govori Go- Gospodin vojska.
spodin vojska i mjeraçko uœe zategnut 12 I Gospodin øe zaposjesti Judu kao
øe se preko Jeruzalema! svoj dio na svetomu tlu i opet øe izabrati
17 Nadalje objavi: Ovako govori Gospo- Jeruzalem.”
din vojska: Na moje øe se gradove opet 13 Sav svijet neka bude tih pred Gos-
izliti blagoslovi. Gospodin øe se opet podinom, jer On je ustao iz svetoga stana
smilovati Sionu i opet øe izabrati Jeruza- svojega.
lem.’ ”
18 Opet sam podigao svoje oçi i gledao, i Çetvrto viåenje: veliki sveøenik Joshua
gle, bila su tu çetiri roga.
19 Upitao sam anåela koji je govorio sa
mnom: “Tko su ovi?” On mi odgovorio:
3 Onda mi je dao da vidim velikoga sve-
øenika Joæuu kako stoji pred anåe-
lom Gospodinovim, dok je s njegove
“To su rogovi æto su rasuli Judu, Izraela, desne stajao Sotona da ga optuœi.
Jeruzalem.” 2 Gospodin je rekao Sotoni: “Gospodin
20 Onda mi je dao Gospodin da vidim çe- neka ti zapovjedi æutnju, Sotono! Gospo-
tiri kovaça. din, koji je izabrao Jeruzalem, neka ti za-
21 Upitao sam: “Æto su ovi doæli çiniti?” povjedi æutnju! Nije li on glavnja
On mi odgovorio: “Ono su rogovi æto su istrgnuta iz ognja?”
rasuli Judu, tako da ni jedan çovjek nije 3 A Joæua je bio odjeven u haljine prljave
podigao svoje glave. Sada su doæli ovi da kad je stajao pred anåelom.
ih prestraæe i da odbiju rogove narodi- 4 Ovaj progovori onima æto su stajali
ma, koji su podigli rog protiv Judine pred njim: “Skinite s njega te prljave ha-
zemlje, da je razaspu.” ljine!” A njemu je rekao: “Evo, oduzimam
s tebe tvoju krivnju i odijevam te u
Treøe viåenje: çovjek s mjeraçkim uœetom sveçane haljine!”
2 Opet sam podigao svoje oçi i gledao.
Gle, bio je tu çovjek u çijoj je ruci bilo
mjeraçko uœe.
5 Onda je zapovjedio. “Stavite mu i çistu
kapu na glavu!” Onda mu stavili çistu
kapu na glavu i odjenuli mu haljine, a
2 Upitao sam: “Kamo ideæ?” Odgovorio anåeo je tu stajao.
mi: “Hoøu da izmjerim Jeruzalem i da vi- 6 I anåeo Gospodinov dao Joæui ovo obe-
dim, kolika mu je æirina i kolika mu je øanje:
duœina.” 7 “Ovako govori Gospodin vojska: Ako
3 I gle, anåeo, koji je govorio sa mnom, uzaåeæ mojim putovima i uzdrœiæ zapo-
izaæao je, i drugi anåeo doæao mu u sus- vijedi moje, onda øeæ upravljati domom
ret. mojim i çuvati trijemove moje, i dat øu ti
4 Ovaj mu rekao: “Idi brzo i kaœi ondje slobodan pristup k ovima æto stoje ovdje.
mladomu çovjeku: ‘Jeruzalem øe se 8 Çuj, o Joæua, veliki sveøeniçe, ti i tvoji
naseliti kao otvoren grad zbog mnoætva sudruzi æto sjede pred tobom, ti su ljudi
ljudi i stoke u njemu. koji imaju znamenje, jer evo, ja øu uçiniti
5 Ja øu mu sam,’ govori Gospodin, ‘biti da doåe moj sluga, ‘Mladica’.
zid ognjen unaokolo i u njemu øu poka- 9 Jer, gle, na kamen, koji sam stavio pred
zati svoju slavu.’ Joæuu—na taj jedan kamen upravljeno
6 ‘Ustanite, ustanite! Bjeœite iz zemlje je sedam oçiju—na njega øu ja urezati
sjeverne, govori Gospodin. Jer sam vas crteœ’, govori Gospodin vojska—‘i uklonit
rasuo u çetiri vjetra nebeska’, govori Go- øu krivnju one zemlje u jedan dan.
spodin. 10 U onaj dan’, govori Gospodin vojska,
Zaharija 638
‘pozivat øete jedan drugoga pod vinovu kuøu onoga, koji se zaklinje krivo mojim
lozu i pod smokvu.’ ” imenom, i da mu stoji usred kuøe i da je
uniæti zajedno s drvljem i kamenjem.”
Peto viåenje: zlatna svjetiljka 5 Onda pristupi anåeo, koji je govorio sa
4 Onda anåeo koji je govorio sa mnom mnom, i rekao mi: “Podigni svoje oçi i vidi
probudi me opet kao çovjeka koji se æto se pojavljuje!”
budi od sna. 6 Ja sam upitao: “Æto je to?” On je odgovo-
2 Upitao me: “Æto vidiæ?” Ja sam odgo- rio: “To je efa æto se pojavljuje.” Onda je
vorio: “Vidim svjetiljku na stalku, svu od rekao: “Tako je velika krivnja njihova u
zlata, i gore na njoj uljanicu, sa sedam cijeloj zemlji.”
cijevi na stalku i na njima sedam œiœaka. 7 I gle, podizao se olovni poklopac i jedna
3 Dvije masline stoje uz njega, jedna s je œena sjedila u efi.
desne strane svjetiljke, a druga s lijeve.” 8 On je rekao: “To je bezboœnost”, i baci je
4 Upitao sam anåela koji je govorio sa opet natrag u efu, a na otvor pribije onaj
mnom: “Æto je to, moj gospodaru?” olovni poklopac.
5 Anåeo koji je govorio sa mnom odgovo- 9 Opet sam podigao svoje oçi i gledao.
rio mi, govoreøi: “Zar ne znaæ æto je to?” Gle, pojavile su se dvije œene i vjetar je bio
Ja sam odgovorio: “Ne znam, moj gospo- u krilima njihovim—imale su, naime,
daru!” krila kao u rode. One ponesu efu izmeåu
6 Onda mi odgovorio: “To je rijeç Gospo- zemlje i neba.
dinova Zerubabelu: ‘Ne vojnom moøi, 10 Onda sam upitao anåela koji je govo-
niti silom, nego duhom mojim’, govori rio sa mnom: “Kamo nose tu efu?”
Gospodin vojska. 11 On mi odgovorio: “Hoøe da sagrade
7 ‘A tko si ti, goro velika, pred Zerubabe- œeni kuøu u zemlji Æinearu, kad se na-
lom postat øeæ ravnica! On øe iznijeti pravi, postavit øe je ondje na svoje mje-
zaglavni kamen s radosnim poklikom: sto.”
‘Milost njemu, milost!’ ”
8 Rijeç Gospodinova mi je doæla, ovako Osmo viåenje: çetvrta kola
govoreøi:
9 “Ruke Zerubabelove postavile su 6 Opet sam podigao svoje oçi i gledao,
i gle, pojavila su se çetvera bojna kola
temelj ovomu domu, ruke øe ga njegove i izmeåu dvije gore, a gore su bile od
dovræiti. Onda øeæ spoznati da me poslao mjedi.
Gospodin vojska vama. 2 U prvim su kolima bili konji riåi, u dru-
10 Jer tko je god prezreo dan malih poçe- gima konji crni,
taka, vidjet øe pun radosti zavræni ka- 3 u treøima konji bijeli, a u çetvrtima
men u ruci Zerubabelovoj. A ovih sedam kolima konji æareni, konji jaki.
svjetiljaka jesu oçi Gospodinove koje 4 Onda sam progovorio anåelu koji je go-
prelaze svu zemlju.” vorio sa mnom rekavæi: “Tko su ti, moj
11 Ja sam ga onda upitao: “Æto znaçe one gospodaru?”
dvije masline s desne i s lijeve strane 5 Odgovorio mi anåeo rekavæi: “Ti izlaze
svjetiljke?” u çetiri smjera neba, poæto su stajali
12 I joæ sam ga upitao: “Æto znaçe one pred Gospodinom sve zemlje.
dvije grançice maslinove æto su uz cijevi 6 Kola s konjima crnim idu u zemlju sjev-
zlatne, koje dovode odozgor zlatno ulje?” ernu, i bijeli iza njih dolaze ovamo. Konji
13 On mi odgovorio: “Zar ne znaæ æto je æareni idu u zemlju juœnu.”
to?” Ja sam rekao: “Ne znam, moj gospo- 7 Riåi izlaze i hoøe da prolaze zemlju. On
daru!” je rekao: “Sada idite i prolazite zemlju!” I
14 Onda mi je rekao: “To su dva poma- oni su poçeli prolaziti zemlju.
zanika æto kao sluge stoje pred Gospodi- 8 Onda mi on doviknuo ovo: “Vidi, oni
nom sve zemlje.” koji idu u zemlju sjevernu, naseljavaju
moj duh u zemlji sjevernoj.”
Æesto i sedmo viåenje: knjiga æto leti i œena u koæari 9 Onda mi je doæla rijeç Gospodinova,
Malahija
Ljubav Boœja prema Izraelu s njega prezirno je.
1 Rijeç proroçanstva Gospodinova Izra-
elu preko Malahije.
2 “Ljubio sam vas,” govori Gospodin. “A vi
13 Govorite: ‘Kolika muka!’ i raspirujete
oganj njegov, govori Gospodin vojska.
Prinosite ugrabljeno ili hromo i bolesno
pitate: ‘Kako si nas to ljubio?’ Nije li Ezav kao œrtvu. Zar da to primam iz vaæe
brat Jakovu?” govori Gospodin. “Ali sam ruke,” govori Gospodin.
ljubio Jakova; 14 “A proklet varalica, koji ima u svojem
3 a mrzio sam Ezava. Opustio sam gore stadu muæko œivinçe i premda ga je za-
njegove i njegovu baætinu predao sam vjetovao Svemoønomu, ipak œrtvuje
çagljima pustinjskim.” samo loæe, jer sam ja velik kralj,” govori
4 Iako govori Edom: “Naæa je zemlja opu- Gospodin vojska—“i mojega Imena se
stoæena, ali øemo opet sagraditi ruæe- treba bojati narodima.
vine”—ovako govori Gospodin vojska:
“Neka oni grade, ali øu ja poruæiti. Oni øe
se zvati ‘zemlja zloçina’ i narod na koji se
gnjevi Gospodin zauvijek.
2 A sada vi sveøenici, ova zapovijed je za
vas:
2 Ako ne posluæate i od srca ne idete za
5 Kad oçi vaæe to vidiju, reøi øete: ‘Neka se tim da mojem Imenu dadete çast,” govori
uzveliça Gospodin preko meåa Izraelo- Gospodin vojska—“onda øu pustiti na
vih.’ vas prokletstvo i pretvorit øu blagoslove
6 Sin poætuje oca i sluga svojega gospo- vaæe u prokletstva. Jest, veø sam ih pre-
dara. Ako sam ja otac, gdje je çast moja? tvorio u prokletstva, jer ih niste primili k
Ako sam gospodar, gdje je strah od srcu.
mene, govori Gospodin vojska—vama, 3 Evo, odbit øu vam miæicu i blato øu vam
sveøenici, koji sramotite Ime moje. sasuti u lice, blato vaæih Sveçanih gozba,
Pitate: ‘Kako smo mi to sramotili tvoje k njemu øe vas pomesti.
Ime?’ 4 Onda øete spoznati da sam vam ja po-
7 Prinosite neçisto jelo na mojem œrtve- slao ovu kaznenu prijetnju da bi ostao
niku i joæ pitate: ‘Kako smo te oskvrnuli?’ moj zavjet s Levijem,” govori Gospodin
S tim æto mislite: ‘Stol je Gospodinov vojska.
preziran.’ 5 “Moj zavjet s njim bio je œivot i sreøa.
8 Kad donosite slijepo œivinçe na œrtvu, Dao sam mu to da me se boji, i on je imao
nije li to zlo? Kad prinosite hromo ili strahopoætovanje preda mnom i prigin-
bolesno, nije li to zlo? Prinesi ga svojem jao se mojem Imenu.
namjesniku, hoøe li se on razveseliti 6 U njegovim ustima bio je zakon istine,
tomu i milostivo te primiti?” Govori Go- na usnama njegovim nije se naæla pri-
spodin vojska. jevara. U miru je i poætenju iæao preda
9 “Zato umilostivite Boga da nas primi mnom i mnoge je odvratio od grijeha.
milostivo! Iz vaæe ruke tako mu je dav- 7 Jer se gleda na usne sveøenikove; u
ano. Moœe li on onda biti milostiv prema njegovim se ustima traœi pouka i uputa,
vama?” Govori Gospodin vojska. jer je on glasnik Gospodina vojska.
10 “Tko je meåu vama koji bi zatvorio 8 A vi ste zaæli s puta i mnoge ste uçinili
vrata i zapalio oganj na mojem œrtveniku da se spotiçu o zakon i pokvarili ste za-
ni za æto? Niste mi mili,” govori Gospodin vjet s Levijem,” govori Gospodin vojska.
vojska—“i ne mogu primiti œrtve iz vaæe 9 “Zato i ja vas çinim prezrenim i niskim
ruke. kod svega naroda, jer se niste drœali mo-
11 Jer od istoka sunca do zapada njego- jih putova i kod primjene zakona gledate
va veliko øe biti Ime moje meåu narodi- na osobu.”
ma, i posvuda øe se œrtvovati mojem 10 Nije li nam svima jedan isti Otac? Nije
Imenu i prinosit øe se çist prinos, jer øe li nas stvorio jedan isti Bog? Zaæto onda
veliko biti Ime moje meåu narodima,” go- radimo nevjerno jedan protiv drugoga i
vori Gospodin vojska. oskvrnjujemo zavjet svojih otaca?
12 “Ali vi ga oskvrnjujete kad govorite: 11 Nevjeran je bio Juda. Odurnost se çi-
Stol je Gospodinov oskvrnjen i æto dolazi nila u Izraelu i u Jeruzalemu, jer je os-
Malahija 644
kvrnuo Juda svetiæte Gospodinovo, koje 9 Prokletstvom ste optereøeni jer me var-
on ljubi, i œenio se køerju tuåega boga. ate vi i sav narod.
12 Neka Gospodin iskorijeni iz æatora Ja- 10 Donosite svu desetinu u riznicu da
kovljevih çovjeka koji çini tako, jamca i bude hrane u mojem domu! Iskuæajte
svjedoka i svakoga koji œrtvuje Gospodi- me ipak u tom,” govori Gospodin vojska,
nu vojska! “neøu li vam otvoriti prozore neba i izliti
13 Drugi put çinite ovo: Pokrite Gospodi- na vas blagoslov izobilja da neøe biti
nov œrtvenik suzama, plaçem i uz- dosta mjesta za staviti!
dasima, jer on viæe ne gleda milostivo 11 Protjerat øu vam proœdrljivca da vam
œrtava i ne prima darova iz vaæe ruke. ne uniæti rod na njivi. Vinova loza u polju
14 Pitate: “Zaæto to?” Samo zato jer je neøe ostati nerodna,” govori Gospodin
Gospodin bio svjedok izmeåu tebe i œene vojska.
tvoje mladosti, kojoj si ti sada odrekao 12 “Svi øe vas narodi zvati blagoslov-
vjernost, premda je bila tvoja pri- ljenima, jer ste zemlja meni mila,” govori
jateljica, tvoja vjerena œena po savezu. Gospodin vojska,
15 Tako ne radi nitko tko joæ ima kakav 13 “Previæe su teæke vaæe rijeçi protiv
ostatak od duha Boœjega. A æto traœi mene,” govori Gospodin vojska. “Joæ
Jedan? Sjeme Boœje! Sluæajte Duha pitate: ‘Æto govorimo meåu sobom protiv
Boœjega koga imate i ne radite nevjerno tebe?’
na œeni mladosti svoje! 14 Govorite: ‘Bogu sluœiti ne donosi nika-
16 “Jer je otpuætanje œena meni mrsko, kve koristi. Kakvu imamo korist æto
govori Gospodin, Bog Izraelov, i tako drœimo njegove zapovijedi? Æto u œalosti
nasiljem pokriva svoju odjeøu,” govori hodimo pred Gospodinom vojska?
Gospodin vojska. “Zato pripazite na svo- 15 Tako sada zovemo ponosite blago-
jega duha i ne radite nevjerno!” slovljenima, jer zloçincima je dobro, kad
17 Svojim rijeçima uvrijedili ste Gospo- iskuæavaju Boga, prolaze bez kazne.’ ”
dina i joæ pitate: “Kako smo ga to uvri- 16 Onda ono koji se boje Gospodina go-
jedili?” Eto s tim æto govorite: “Svaki koji vore jedni drugima, pogledao je to Gos-
çini zlo dobar je u oçima Gospodinovim; podin i çuo, i napisana je knjiga
takvi su mu mili” ili “Gdje je Bog suda?” spomenica pred njim za one koji se boje
Gospodina i ætuju njegovo Ime.
3 “Evo, ja æaljem svojega glasnoja da
pripravi put preda mnom. Iznenada
øe doøi k svojem domu vladar koga
17 “Oni pripadaju meni,” govori Gospo-
din vojska—“u dan koji spremam, kao
moja svojina! Prijazno øu postupati s
œelite, Glasnik zavjeta koga traœite. Evo, njima, kao æto otac postupa sa svojim si-
On dolazi,” govori Gospodin vojska. nom koji mu sluœi.”
2 “Ali tko øe podnijeti dan njegova do- 18 Onda øete opet vidjeti razliku izmeåu
laska? Tko se moœe odrœati kad se on po- pravednika i bezboœnika, izmeåu onoga
javi? Jer je on kao oganj talioca, kao koji sluœi Bogu i onoga koji mu ne sluœi.
luœina bjelioçeva.
3 Onda øe on sjesti kao talioc i çistaç sre-
bra. On øe çistiti sinove Levijeve, çistit øe
ih kao zlato i srebro da prinose œrtve Gos-
4 “Jer, evo, dolazi dan koji gori kao peø
kad øe svi zlikovci i svi zloçinci biti
kao strnjika. Spalit øe ih dan koji dolazi,”
podinu pravednoæøu. govori Gospodin vojska—“da ni korijena
4 Onda øe Gospodina opet razveseliti ni grane neøe im ostaviti.
œrtva Jude i Jeruzalema, kao u dane 2 A vama koji smjerno çastite Ime moje,
proælosti i kao u prijaænjim godinama. ogranut øe sunce spasenja æto krije
5 Doøi øe k vama na sud i brzo øe ustati zdravlje pod krilima svojim. Vi øete onda
kao tuœitelj protiv vraçara i preljubnika, iziøi i poskakivati kao telad æto su stajala
protiv krivokletnika i tlaçitelja najam- u ætali.
nika i udovica i sirota i protiv onih koji 3 Onda øete pogaziti bezboœnike, jer øe
bez straha izvrøu pravo stranaca, govori oni biti kao prah pod stopama vaæim u
Gospodin vojska. dan koji spremam, govori Gospodin vo-
6 Jer ja, Gospodin, nisam se promijenio i jska.
vi niste prestali biti sinovi Jakovljevi. 4 Sjeøajte se zakona mojega sluge Moj-
7 Od dana svojih otaca vi ste odstupili od sija, komu sam dao na Horebu za sav
uredaba mojih i niste ih viæe drœali. Vra- Izrael pravne propise i zakone!
tite se k meni i ja øu se vratiti k vama,” 5 Evo, ja øu vam poslati proroka Iliju
govori Gospodin vojska. “Pitate: ‘U çemu, prije nego doåe veliki i straæni dan Gos-
kako da se vratimo?’ podinov.
8 Smije li çovjek varati Boga, a vi mene 6 On øe okrenuti srca otaca k sinovima i
varate i joæ pitate: ‘U çemu smo te varali?’ srca sinova k oçevima—da ne doåem i ne
Eto, u desetini i u prinosu. udarim zemlju prokletstvom.”
645
NOVI ZAVJET
Naæega Gospodina
i Spasitelja
Isusa Krista
646
647
Matej
RADOSNA VIJEST PO MATEJU
Rodoslovlje Isusovo. Zaçetak po Duhu Svetom 21 Ona øe roditi Sina i ti øeæ mu nadje-
1 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Da-
vidova, sina Abrahamova.
2 Abrahamu se rodi Izak, a Izaku se rodi
nuti ime Isus, jer øe on spasiti svoj narod
od grijeha njegovih.”
22 A to je sve uçinjeno da bi se ispunilo
Jakov, a Jakovu se rodi Juda i braøa ono æto je Gospodin rekao preko proroka
njegova. govoreøi ovo:
3 Judi s Tamarom rodi se Peres i Zeraha, 23 “Gledajte, djevica øe zaçeti i roditi
Peresu se rodi Hezron, a Hezronu se rodi Sina, i nazvat øe ga imenom Emanuel,”
Ram. æto prevedeno znaçi, ‘Bog s nama.’ ”
4 Ramu se rodi Aminadab, Aminadabu 24 Kad se Josip probudio, uçinio je kako
se rodi Nahæon, a Nahæonu se rodi mu je anåeo Gospodinov naredio, uzeo je
Salmon. œenu svoju,
5 Salmonu s Rahabom rodi se Boaz, 25 ali je nije upoznao sve dok nije rodila
Boazu s Rutom rodi se Obed, a Obedu se svojega prvog Sina. I on mu je nadjenuo
rodi Jesej, ime Isus.
6 a Jeseju se rodi kralj David. Kralju Dav-
idu s bivæom œenom Urijinom rodi se Mudraci s istoka. Bijeg u Egipat
Salomon.
7 Salomonu se rodi Roboam, Roboamu
se rodi Abija, a Abiji se rodi Asa.
2 Poslije roåenja Isusa u Betlehemu ju-
dejskom, u dane kralja Heroda, gle,
doæli su mudraci s Istoka u Jeruzalem,
8 Asi se rodi Jozafat, Jozafatu se rodi Jo- 2 raspitujuøi se: “Gdje je taj novoroåeni
ram, a Joramu se rodi Hazija. Kralj œidovski? Jer smo vidjeli njegovu
9 Haziji se rodi Jotam, Jotamu se rodi zvijezdu na istoku i doæli smo mu se pok-
Ahaz, a Ahazu se rodi Ezekija. loniti.”
10 Ezekiji se rodi Manaseha, Manasehu 3 Kad je to doçuo kralj Herod, uznemirio
se rodi Amon, a Amonu se rodi Josija. se on i sav Jeruzalem s njime.
11 Josiji se rodi Jehonija i braøa njegova, 4 I kad je skupio sve glavare sveøeniçke i
u vrijeme dok su bili prognani u Babilon. pismoznance narodne, ispitivao ih je
12 A poslije progonstva u Babilon Je- gdje se ima roditi Krist.
honiji se rodi Æealtiel, a Æealtielu se rodi 5 A oni su mu odgovorili: “U Betlehemu
Zerubabel. judejskomu, jer je ovako napisao pro-
13 Zerubabelu se rodi Abijud, Abijudu se rok:
rodi Elijakim, a Elijakimu se rodi Azor. 6 ‘A ti, Betleheme, u zemlji Judinoj, nisi
14 Azoru se rodi Sadok, Sadoku se rodi najmanji u drœavi Judinoj, jer øe iz tebe
Akim, a Akimu se rodi Elijud. izaøi vladar koji øe biti pastir mojem nar-
15 Elijudu se rodi Eleazar, Eleazaru se odu—Izraelu.’ ”
rodi Matan, a Matanu se rodi Jakov. 7 Tada je Herod potajno dozvao mudrace
16 A Jakovu se rodi Josip, muœ Marije, od i pomno od njih istraœio vrijeme kad se
koje se rodio Isus koji se zove Krist. pojavila zvijezda.
17 Tako, dakle, od Abrahama do Davida 8 On ih poslao u Betlehem i rekao im:
ima çetrnaest naraætaja; a od Davida do “Idite i pomno se raspitajte za malo di-
progonstva u Babilon ima çetrnaest jete, pa kad ga naåete, javite mi da i ja
naraætaja; poslije progonstva u Babilon poåem te mu se poklonim.”
do Krista ima çetrnaest naraætaja. 9 Kad su sasluæali kralja, otiæli su; i gle,
18 A roåenje Isusa Krista bilo je ovako. zvijezda koju su vidjeli na istoku iæla je
Kada je njegova majka Marija bila pred njima sve dok ne stiœe i ne zaustavi
zaruçena s Josipom, ali prije nego æto su se povrh mjesta gdje je bilo dijete.
se sastali, pokazalo se da je ona zatrudn- 10 A kad su oni ugledali zvijezdu, obra-
jela po Duhu Svetom. dovali se veoma.
19 A Josip, njezin muœ, jer je bio pra- 11 Kad su uæli u kuøu, vidjeli su dijete s
vedan i jer ju nije htio javno pred ljudima Marijom, majkom njegovom, pali su
sramotiti, naumio je da ju potajno na- niçice i poklonili mu se. Zatim otvore
pusti. riznice svoje i prinesu mu darove: zlato,
20 Dok je on tako umovao, gle, ukazao tamjan i smirnu.
mu se u snu anåeo Gospodinov govoreøi: 12 Zatim, kako su u snu primili boœan-
“Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sku uputu da se ne vraøaju k Herodu,
sebi Mariju, svoju œenu, jer ono æto se u oni se tada vrate u svoju zemlju drugim
njoj zaçelo doista je od Duha Svetoga. putom.
Matej 648
13 A kad su otiæli, gle, anåeo Gospodinov “Leglo zmijsko! Tko vas je upozorio da
ukazao se Josipu u snu govoreøi mu: bjeœite od srdœbe koja dolazi?
“Ustani, uzmi malo dijete i majku njego- 8 Donosite dakle plod koji je dostojan
vu, pa bjeœi u Egipat i budi tamo dok ti ne pokajanja,
javim, jer øe Herod traœiti dijete da ga 9 I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo
ubije.” oca Abrahama.’ Jer ja vam kaœem, Bog
14 Kad je Josip ustao, uzeo je dijete i ma- moœe od kamenja ovoga podiøi djecu Ab-
jku njegovu po noøi i krenuo na put u rahamu.
Egipat. 10 Veø je poloœena sjekira na korijen
15 I ostane tamo do smrti Herodove, da stablima. Svako dakle stablo koje ne do-
bi se ispunilo ono æto je Gospodin rekao nosi dobroga ploda sijeçe se i baca u
preko proroka, govoreøi ovo: “Iz Egipta oganj.
pozvao sam Sina svojega.” 11 Ja vas, istina, krstim vodom za poka-
16 Tada Herod, kad je uvidio da su ga janje, ali onaj koji dolazi za mnom jaçi je
mudraci prevarili, silno se rasrdi te za- od mene, njegovu obuøu ja nisam dosto-
povjedi i posla da poubijaju sve djeçake jan ponijeti. On øe vas krstiti Duhom
u Betlehemu i po cijeloj okolici njegovoj, Svetim i ognjem.
od dvije godine pa naniœe, i to prema vre- 12 On ima u svojoj ruci vijaçu, te øe pot-
menu æto ga je ustanovio ispitujuøi puno oçistiti svoje gumno i svoju øe
mudrace. pæenicu skupiti u œitnicu, a pljevu øe
17 Tada se ispuni ono æto je reçeno po spaliti ognjem neugasivim.”
proroku Jeremiji, govoreøi ovo: 13 Tada je doæao Isus iz Galileje na Jor-
18 Glas u Rami se çuo, plaç, jauk i veliko dan k Ivanu da ga ovaj krsti.
oplakivanje, Rahela oplakuje za svojom 14 Ali Ivan ga je pokuæavao odvratiti od
djecom i ne moœe se utjeæiti jer ih viæe toga govoreøi: “Ti treba da krstiæ mene, a
nema.” ti dolaziæ k meni?”
19 A kad je umro Herod, gle, anåeo Go- 15 Ali mu Isus odgovorio: “Pusti to za
spodinov ukazao se u snu Josipu u sada, jer tako nam dolikuje da ispunimo
Egiptu, svu pravednost.” Tada mu popusti.
20 govoreøi ovo: “Ustani, uzmi dijete i 16 Tada Isus, poslije krætenja, odmah
majku njegovu i poåi u zemlju izraelsku izaåe iz vode; i gle! Nebo mu se otvorilo i
jer su izumrli svi koji su traœili œivot ma- On je vidio Duha Boœjega gdje silazi kao
log Djeteta.” golub i spuæta se na njega.
21 Tada je on ustao, uzeo malo dijete i 17 I odjedanput, glas dopre s neba govo-
majku njegovu, otiæao i doæao u zemlju reøi: “Ovo je moj ljubljeni Sin, s njime
izraelsku. sam vrlo zadovoljan.”
22 Ali kad je çuo da Arhelaj kraljuje u
Judeji mjesto Heroda, oca svojega, on se Kuænja u pustinji
bojao otiøi onamo, no poæto je primio u
snu opomenu od Boga, otiæao je u kra-
jeve galilejske.
4 Tada Isusa odvede Duh u pustinju da
ga åavao kuæa.
2 I poæto je postio çetrdeset dana i çetrd-
23 I on je doæao onamo i nastanio se u eset noøi, naposljetku je ogladnio.
gradu zvanom Nazaret, da bi se ispunilo 3 Tada je pristupio k njemu napasnik i
ono æto je reçeno po prorocima: “On øe se rekao: “Ako si ti zaista Sin Boœji, zapovje-
zvati Nazareøanin.” di da ovo kamenje postane kruhom.”
4 A on mu odgovarajuøi rekao: “Napisa-
Krætenje Isusovo no je: ‘ne œivi çovjek samo od kruha, nego
3 U one dane doæao je Ivan Krstitelj, pro-
propovijedajuøi u pustinji judejskoj
2 i govoreøi: “Pokajte se jer se pribliœilo
od svake rijeçi koja izlazi iz usta Boœjih.’ ”
5 Zatim ga odvede åavao gore u sveti
grad i postavi ga na vrh hrama,
kraljevstvo nebesko.” 6 pa mu rekao: “Ako si ti zaista Sin Boœji,
3 Jer ovo je uistinu onaj za kojega je baci se dolje. Ta napisano je, ‘Anåelima
govorio prorok Izaija, govoreøi ovo: “Glas øe svojim dati da paze na te,’ i ‘Oni øe te
onoga æto viçe u pustinji: ‘Pripravite put na svojim rukama ponijeti, da se gdje
Gospodinu, poravnajte staze njegove.’ ” nogom ne spotakneæ o kamen.’ ”
4 Ivan je imao odjeøu od devine dlake i 7 A Isus mu rekao: “Napisano je isto tako:
koœnat pojas oko struka; a hrana su mu ‘Ne iskuæavaj Gospodina, Boga svojega.’ ”
bili skakavci i divlji med. 8 I ponovno ga je åavao odveo na vrlo vi-
5 Tada izaåu k njemu Jeruzalem, sva soku goru te mu pokazao sva kraljevstva
Judeja i sva okolica jordanska. svijeta i njihovu slavu.
6 On ih je krstio u rijeci Jordanu, ispovi- 9 Pa mu rekao: “Sve øu ti to dati ako pad-
jedajuøi svoje grijehe. neæ niçice te mi se pokloniæ.”
7 Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje 10 Tada mu rekao Isus: “Odlazi od mene,
gdje mu dolaze na krætenje, rekao im: Sotono! Jer je napisano: ‘Gospodinu
649 Matej
Bogu svojemu samo se klanjaj i samo duju za pravednoæøu, jer øe se nasititi.
njemu jedinomu sluœi.’ ” 7 Blagoslovljeni su milosrdni, jer øe
11 Tada ga je åavao napustio, i gle, postiøi milosråe.
anåeli su pristupili k njemu i sluœili ga. 8 Blagoslovljeni su oni koji su çista srca,
12 Kada je Isus çuo da je Ivan baçen u jer øe vidjeti Boga.
tamnicu, povukao se i otiæao u Galileju. 9 Blagoslovljeni su mirotvorci, jer øe se
13 Ostavio je Nazaret, doæao i nastanio zvati sinovi Boœji.
se u Kapernaumu, gradu uz more, na 10 Blagoslovljeni su oni koji su progo-
podruçju Zebulunovu i Naftalijevu. njeni zbog pravednosti, jer je njihovo
14 Da bi se ispunilo ono æto je reçeno po kraljevstvo nebesko.
proroku Izaiji, govoreøi ovo: 11 ”Blagoslovljeni ste vi kad vas, zbog
15 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftali- mene, grde i progone i protiv vas laœno
jeva, put uz more s one strane Jordana, govore svake vrste zla.
Galileja neznaboœaçka, 12 Radujte se i budite puni veselja, jer
16 narod koji je sjedio u tmini, vidje ve- vas çeka velika nagrada na nebu, jer
liku svjetlost, onima koji su sjedili u tako su progonili proroke koji su bili
blizini i u sjeni smrtnoj osvanula svjet- prije vas.
lost jarka.” 13 Vi ste sol zemlje, ali ako sol izgubi
17 Otada dalje poçeo je Isus propovije- svoju slanost, çime øe se osoliti? Jer viæe
dati i rekao: “Pokajte se, jer se pribliœilo nije ni za æto, nego da se izbaci i da ljudi
kraljevstvo nebesko.” po njoj gaze.
18 Isus hodajuøi uz Galilejsko more, ug- 14 Vi ste svjetlost svijeta. Ne moœe se sa-
leda dvojicu braøe, Æimuna, zvanog kriti grad koji leœi na gori.
Petar, i Andriju, brata njegova, kako 15 Niti se pali svijeøa da se stavi pod
bacaju mreœu u more; jer su bili ribari. koæaru, nego na svijeønjak da daje svjet-
19 On im rekao: “Poåite za mnom, Ja øu lost svima koji su u kuøi.
vas uçiniti ribarima ljudi.” 16 Neka vaæa svjetlost tako zasjaji pred
20 Tada oni odmah ostave svoje mreœe i ljudima da oni mogu vidjeti vaæa dobra
poåu za njim. djela i da slave vaæega Oca na nebu.
21 Iduøi odatle dalje, opazi On drugu 17 Ne mislite da sam Ja doæao ukinuti
dvojicu braøe, Jakova sina Zebedejeva i Zakon i Proroke. Ja nisam doæao ukinuti
brata mu Ivana u çamcu sa Zebedejem, ih nego ispuniti.
ocem njihovim, gdje krpaju mreœe. On ih 18 Jer, istinu vam govorim, dok ne proåe
pozvao. nebo i zemlja, ni jedno slovce, ni jedna
22 A oni odmah ostave laåicu i oca svo- crtica iz Zakona sigurno neøe proøi dok
jega te poåu za njim. se sve to ne ispuni.
23 Isus je obilazio po cijeloj Galileji uçeøi 19 Stoga tko god prekræi i jednu od tih,
po tamoænjim sinagogama, propovijeda- pa i najmanjih, zapovijedi i uçi ljude
juøi Evanåelje o kraljevstvu i ozdravlju- tako, bit øe zvan najmanji u kraljevstvu
juøi od svake vrste bolesti i svake vrste nebeskom; dok øe onaj koji ih bude vræio
nemoøi meåu narodom. i druge uçio biti zvan velikim u kraljev-
24 Tada se pronese glas o njemu, po ci- stvu nebeskom.
jeloj Siriji. Dovodili su k njemu svako- 20 Jer kaœem vam, ne bude li vaæa prave-
jake bolesnike s raznim bolestima i dnost veøa od pravednosti pismoznan-
mukama, opsjednute zloduhom, pom- aca i farizeja, vi neøete nipoæto uøi u
raçena uma i tjelesno uzete; On ih je kraljevstvo nebesko.
ozdravljao. 21 Çuli ste da je reçeno starima: ‘Ne ubij,’
25 I za njim je poælo veliko mnoætvo naro- a tko god ubije, bit øe u opasnosti od
da iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema, suda.
Judeje i s one strane Jordana. 22 A ja vam kaœem: Svatko tko se srdi na
svojega brata bez razloga bit øe u opa-
Propovijed na gori snosti od suda. I tko reçe svojemu bratu:
5 Vidjevæi mnoætvo naroda, On je uziæao
na goru, i kad je sjeo, pristupili su mu
njegovi uçenici.
‘Raka!’, bit øe u opasnosti od Vijeøa. A tko
reçe svojemu bratu: ‘Ti, luåaçe!’ Bit øe u
opasnosti ognja paklenog.
2 Zatim je On progovorio i poçeo ih uçiti, 23 Stoga, ako prinosiæ dar svoj na œrtve-
govoreøi: nik pa se tu sjetiæ da tvoj brat ima neæto
3 “Blagoslovljeni su siromaæni duhom, protiv tebe,
jer je njihovo kraljevstvo nebesko. 24 ostavi dar svoj tamo pred œrtvenikom
4 Blagoslovljeni su oœaloæøeni, jer øe biti te idi. Najprije se izmiri s bratom, a onda
utjeæeni. doåi i prinesi dar svoj.
5 Blagoslovljeni su ponizni, jer oni øe 25 Brzo se prijateljski nagodi sa svojim
baætiniti zemlju. protivnikom, joæ dok si s njim na putu,
6 Blagoslovljeni su oni koji œeåaju i gla- da te ne bi on bilo kad predao sucu, a
Matej 650
sudac sudskom straœaru, pa da te bace plaøu imate? Zar i carinici ne çine to
u tamnicu. isto?
26 Istinu vam govorim, nipoæto neøeæ 47 Iako samo svoju braøu pozdravljate,
izaøi odande dok ne platiæ i posljednji æto viæe çinite od drugih? Zar i neznabo-
novçiø. æci ne çine to isto?
27 Çuli ste da je reçeno starima: ‘Ne çini 48 Dakle, budite savræeni, kao æto je sa-
preljuba!’ vræen Otac vaæ nebeski.
28 A ja vam kaœem da svaki onaj koji s
poœudom pogleda œenu, veø je u svojem O milostinji, postu i zemaljskim dobrima
srcu s njom poçinio preljub.
29 Ako te tvoje desno oko navodi na gri-
jeh, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je
6 “Pazite da svoje pravednosti ne çinite
pred ljudima da vas oni vide. Inaøe
nema vam plaøe od vaæega Oca koji je na
da ti propadne jedan od udova tvojih nebu.
nego da ti cijelo tijelo bude baçeno u pa- 2 Stoga, kad dajeæ milostinju, ne razgla-
kao. suj pred sobom, kako to çine licemjeri u
30 Ako te tvoja desna ruka navodi na gri- sinagogama i na ulicama, tako da bi ih
jeh, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je ljudi hvalili. Istinu vam govorim, primili
da ti propadne jedan od udova tvojih, su svoju plaøu.
nego da ti cijelo tijelo bude baçeno u pa- 3 A ti kad dajeæ milostinju, neka tvoja
kao. ljevica ne zna æto çini tvoja desnica,
31 Nadalje je isto tako reçeno: ‘Tko god 4 tako da tvoja milostinja bude u
otpusti svoju œenu, neka joj dade ot- tajnosti. A Otac tvoj, koji vidi u tajnosti,
pusni list.’ uzvratit øe ti javno.
32 A ja vam kaœem da svaki onaj koji ot- 5 A kad molite, ne budite poput licemje-
pusti svoju œenu iz bilo kojega razloga, ra. Jer oni vole upadno moliti stojeøi u
osim zbog bludniætva, navodi je na sinagogama i na uglovima ulica, tako da
preljub, i tko se god oœeni otpuætenom ih ljudi mogu vidjeti. Istinu vam gov-
œenom, çini preljub. orim, oni imaju svoju plaøu.
33 Çuli ste joæ da je reçeno onima 6 A ti kad moliæ, uåi u svoju sobu, zatvori
starima: ‘Ne zaklinji se krivo, nego izvræi vrata za sobom i pomoli se svojemu Ocu,
Gospodinu svoje zakletve.’ koji je na tajnom mjestu. Otac tvoj, koji
34 A ja vam kaœem: ‘Ne kunite se nikako! vidi u tajnosti, nagradit øe te javno.
Ni nebom, jer je prijestolje Boœje. 7 Kad se molite, ne ponavljajte isprazne
35 Ni zemljom, jer je podnoœje nogama rijeçi kao æto çine neznaboæci, koji misle
Njegovim. Ni Jeruzalemom, jer je grad ve- da øe biti usliæani zbog mnoætva rijeçi.
likoga Kralja. 8 Dakle nemojte biti kao oni. Ta zna Otac
36 Ni svojom se glavom ne zaklinji, jer ni vaæ æto vam je potrebno, joæ i prije nego
jednu vlas ne moœeæ uçiniti bijelom ili ga zamolite.
crnom. 9 Stoga, molite na ovaj naçin: Oçe naæ,
37 Neka vaæa rijeç: ‘Da,’ bude ‘Da,’ a vaæe koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje.
‘Ne,’ bude ‘Ne.’ Jer æto je god viæe od toga, 10 Doåi kraljevstvo tvoje. Budi volja
od zlobnoga dolazi. tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
38 Çuli ste da je reçeno: ‘Oko za oko, zub 11 Kruh naæ svagdanji daj nam danas.
za zub.’ 12 I oprosti nam dugove naæe kako i mi
39 A ja vam kaœem: Ne opirite se zlob- opraætamo duœnicima naæim.
nomu! Nego, pljusne li te tko po desnom 13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
obrazu, okreni mu i lijevi. nas od zloga. Jer je tvoje kraljevstvo, sila
40 ”Ako te netko hoøe tuœiti sudu da ti se i slava, u vijeke vjekova. Amen.
domogne koæulje, prepusti mu i ogrtaç. 14 Jer ako vi oprostite ljudima njihove
41 Ako te tko prisili da ideæ s njim jednu prijestupe, oprostit øe i vama vaæ Otac
milju, idi i dvije. nebeski.
42 Daj onomu tko te prosi, a tko hoøe od 15 Ali ako vi ne oprostite ljudima njihove
tebe posuditi, ne odbij ga. prijestupe, ni vaæ Otac neøe oprostiti
43 Çuli ste da je reçeno: ‘Ljubi bliœnjega vama vaæih prijestupa.
svojega i mrzi svojega neprijatelja!’ 16 Joæ viæe, kad postite, ne budite œalo-
44 Ali Ja vam kaœem: Ljubite svoje nepri- sna lica kao licemjeri, koji izobliçe svoja
jatelje, blagoslivljajte one koji vas psuju, lica tako da izgledaju ljudima kao da
çinite dobro onima koji vas mrze, i molite poste. Istinu vam govorim, oni imaju
za one koji vas koriste i progone, svoju plaøu.
45 kako biste postali sinovi svojega Oca 17 A ti, kad postiæ, namaœi glavu i umij
koji je na nebu, jer On çini da njegovo svoje lice,
sunce izlazi nad zlima i dobrima i da kiæa 18 tako da ne izgledaæ ljudima kao da
pada pravednima i nepravednima. postiæ, nego svojemu Ocu, koji je na
46 Jer ako ljubite koji vas ljube, kakvu tajnom mjestu. I Otac tvoj, koji vidi u
651 Matej
tajnosti, nagradit øe te javno. jega oka, pa øeæ onda jasno vidjeti kako
19 Ne zgrøite sebi blago na zemlji, gdje ga da izvadiæ trun iz oka svojega brata.
izgrizaju moljac i hråa, gdje kradljivci 6 Ne dajte ono æto je sveto psima! Ne
provaljuju zidove i kradu ga. bacajte svojega biserja pred svinje da ga
20 Nego zgrøite sebi blago na nebu, gdje pogaze pa se okrenu i rastrgaju vas.
ga ni moljac ni hråa ne izgrizaju i gdje lo- 7 Zamolite, i dat øe vam se! Traœite, i naøi
povi ne provaljuju zidove i ne kradu. øete! Kucajte, i otvorit øe vam se!
21 Doista gdje ti je blago, tu øe ti biti isto 8 Jer svaki onaj koji zamoli prima, onaj
i srce. koji traœi nalazi i onomu koji kuca bit øe
22 Oko je svjetiljka tijelu. Zato ako ti je otvoreno.
oko bistro, çitavo øe ti tijelo biti svjetlo. 9 Ili, ima li koga meåu vama da bi svoje-
23 Ali ako ti je oko loæe, çitavo øe ti tijelo mu sinu, ako ga zamoli kruha, dao ka-
biti puno tame. Ako je dakle svjetlost, men?
koja je u tebi, tama, koliko je velika ta 10 Ili, ako zamoli za ribu, dao mu zmiju?
tama. 11 Dakle ako vi, premda ste zli, znate
24 Nitko ne moœe sluœiti dva gospodara. darivati svoju djecu dobrim darovima,
Jer øe jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, koliko øe viæe Otac vaæ, koji je na nebu,
ili øe uz jednoga prianjati a drugoga dobrima obdariti one koji ga zamole!
prezirati. Ne moœete sluœiti Bogu i bogat- 12 Stoga, sve ono æto œelite da ljudi çine
stvu. vama, çinite i vi njima, jer to je Zakon i
25 Zato vam kaœem: Ne brinite se za svoj Proroci.
œivot, æto øete jesti ili æto øete piti, niti za 13 Uåite na uska vrata, jer su æiroka
svoje tijelo, u æto øete se obuøi. Zar nije vrata i prostran put koji vodi u propast i
œivot vredniji od hrane, a tijelo od odjeøe? mnogo ih je koji po njemu idu.
26 Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, 14 Jer buduøi da su uska vrata i tijesan
ne œanju, niti skupljaju u œitnice, pa ipak put koji vodi u œivot, malo je onih koji ga
ih hrani vaæ Otac nebeski. Zar vi niste nalaze.
vredniji od njih? 15 Çuvajte se laœnih proroka koji dolaze
27 Tko od vas brinuøi se moœe dodati k vama u ovçjoj odjeøi, a iznutra su gra-
svojemu stasu samo jedan lakat? beœljivi vuci.
28 Zaæto se brinete za odjeøu? Pogledajte 16 Prepoznat øete ih po njihovim plo-
ljiljane u polju kako rastu: ne muçe se i dovima. Zar ljudi s trnja beru groœåe ili s
ne predu. bodljike smokve?
29 A ja vam kaœem da se çak ni Salomon 17 Tako svako dobro stablo raåa dobrim
u svoj slavi svojoj nije zaodjenuo kao plodom, a nevaljalo stablo raåa zlim plo-
jedan od njih. dom.
30 Pa zato, ako Bog tako odijeva travu u 18 Ne moœe dobro stablo roditi zlim plo-
polju, koja danas jest, a sutra se baca u dom, a zlo stablo dobrim plodom.
peø, neøe li joæ viæe odjenuti vas, o vi 19 Svako stablo, ako ne raåa dobrim plo-
malovjerni? dom, sijeçe se i baca u oganj.
31 Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Æto 20 Dakle, poznat øete ih po njihovim plo-
øemo jesti’, ili ‘Æto øemo piti,’ ili ‘U æto dovima.
øemo se obuøi?’ 21 Neøe svaki koji mi govori: ‘Gospodine,
32 Jer to sve traœe neznaboæci, Otac vaæ Gospodine’, uøi u kraljevstvo nebesko,
nebeski zna da vam je to sve potrebno. nego onaj koji vræi volju Oca mojega na
33 Traœite stoga najprije kraljevstvo nebu.
Boœje i njegovu pravednost, a sve ostalo 22 Mnogi øe mi u onaj dan reøi: ‘Gospod-
øe vam se dodati. ine, Gospodine’, nismo li mi u tvoje ime
34 Dakle ne budite zabrinuti za sutra, jer prorokovali, u tvoje ime izgonili åavle, u
øe se sutraænji dan brinuti sam za se. tvoje ime mnoga çudesa çinili?
Svakom je danu dosta njegova zla. 23 Tada øu im objaviti: ‘Nikad vas nisam
poznavao. Odlazite od mene, vi koji çi-
O moøi molitve i o izvræenju Boœje volje nite bezakonje!’
7 “Ne sudite, da ne budete suåeni.
2 Jer sudom kojim sudite bit øete su-
åeni. I istom mjerom kojom mjerite,
24 Stoga, tko god sluæa ove moje rijeçi i
vræi ih, bit øe kao mudar çovjek koji svoju
kuøu sagradi na kamenu.
mjerit øe se vama. 25 Zapljuæti kiæa, navali poplava, puhnu
3 Zaæto gledaæ na trun u oku svojega vjetrovi i udare na tu kuøu, ali se ona ne
brata, a brvna u svojemu vlastitom oku sruæi, jer je utemeljena na kamenu.
ne opaœaæ? 26 Tako, tko god sluæa ove Moje rijeçi, a
4 Ili kako moœeæ reøi svojem bratu: ‘Daj ne vræi ih, bit øe poput ludoga çovjeka
da ti izvadim trun iz oka tvojega’, a eto koji svoju kuøu sagradi na pijesku.
brvna u tvojemu oku? 27 Zapljuæti kiæa, navale bujice i popla-
5 Licemjere, najprije izvadi brvno iz svo- va, puhnu vjetrovi i udare na tu kuøu i
Matej 652
ona se sruæi. I velik je bio njezin pad.” drugu obalu.
28 Tako kad je Isus dovræio ove rijeçi, bilo 19 Tada je doæao k njemu neki pismo-
je mnoætvo naroda zaneseno njegovom znanac i rekao mu: “Uçitelju, slijedit øu
naukom, te iøi kamo god ti poæao.”
29 jer ih je uçio kao onaj koji ima vlast, a 20 A Isus mu rekao: “Lisice imaju jazbine
ne kao njihovi pismoznanci. i ptice nebeske gnijezda, a Sin Çovjeçji
nema ni gdje nasloniti svoju glavu.”
Oluja na moru. Izgon zlih duhova kod Gadare 21 A drugi mu od njegovih uçenika re-
8 Kad je Isus siæao s gore, poælo je za
njim veliko mnoætvo svijeta.
2 Najedanput pristupio neki gubavac,
kao: “Gospodine, dopusti mi da najprije
odem i pokopam svojega oca.”
22 A Isus mu rekao: “Poåi za mnom i
pokloni mu se do zemlje i rekao: “Gospo- pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.”
dine, ako hoøeæ, moœeæ me oçistiti.” 23 Kad je On uæao u laåicu, poæli su za
3 Tada Isus pruœi ruku i dotakne ga se njim njegovi uçenici.
govoreøi: “Ja hoøu. Budi oçiæøen!” I 24 Najedanput se na moru podigla se
odmah bi oçiæøena njegova guba. tako velika oluja da su valovi gotovo
4 Isus mu rekao: “Pazi, nikomu to ne gov- prekrili laåicu. A on je spavao.
ori! Veø idi tvojim putom, pokaœi se sve- 25 Tada pristupe uçenici k njemu i
øeniku te prinesi dar æto ga je propisao probude ga govoreøi: “Gospodine, spasi
Mojsije, njima za svjedoçanstvo.” nas, propadamo!”
5 Kad je uæao Isus u Kafarnaum, pristu- 26 A On im rekao: “Zaæto ste straæljivi, vi
pio mu neki stotnik moleøi ga, malovjerni?” Tada ustane, zaprijeti vje-
6 govoreøi: “Gospodine, sluga moj leœi trovima i moru te nastane velika tiæina.
kod kuøe uzet, u straænim mukama.” 27 A ljudi su se çudili, govoreøi: “Tko to
7 A Isus mu rekao: “Ja øu doøi i ozdraviti moœe biti da ga çak vjetrovi i more
ga.” sluæaju?”
8 A stotnik mu odgovorio: “Gospodine, 28 Kad je doæao prijeko na drugu stranu,
nisam dostojan da uåeæ pod krov moj, u gadarenski kraj, doæli mu u susret dva
nego samo reci rijeç i ozdravit øe sluga opsjednuta zlim duhovima, izlazeøi iz
moj. grobnica, vrlo goropadni, tako da nitko
9 Jer i ja, koji sam podloœan drugima, nije mogao proøi onim putom.
imam pod sobom vojnike i jednomu ka- 29 I najedanput oni poviçu: “Æto mi
œem: ‘Idi,’ — i on ode; drugom: ‘Doåi,’ — i imamo s tobom, Isuse, Sine Boœji? Jesi li
on doåe; a sluzi svojemu: ‘Uçini to,’ — i on doæao ovamo muçiti nas prije vremena?”
uçini.” 30 A nedaleko od njih paslo je veliko krdo
10 Kad je to çuo Isus, zadivio se i rekao svinja.
onima koji su iæli za njim: “Istinu vam 31 Tada ga zli duhovi zamole govoreøi:
govorim, toliko velike vjere nisam naæao “Ako nas istjeraæ, dopusti da odemo u
ni u koga u Izraelu! krdo svinja.”
11 Kaœem vam, mnogi øe doøi s istoka i sa 32 On im onda rekao: “Idite.” I kad su oni
zapada i sjesti øe za stol s Abrahamom, iziæli, otiæli su i uæli u krdo svinja. I gle,
Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebes- najedanput çitavo krdo svinja jurnu div-
kom, lje niz veliki obronak u more i podavi u
12 a sinovi øe kraljevstva biti izbaçeni u vodi.
najveøu tamu, gdje øe biti plaç i ækrgut 33 A pastiri koji su ih çuvali pobjegli su
zuba.” te otiæli u grad i izvijestili o svemu æto se
13 Zatim je Isus rekao stotniku: “Idi tvo- dogodilo, ukljuçujuøi i one koji su bili
jim putom, neka ti bude uçinjeno kako si opsjednuti zlim duhovima.
vjerovao.” I njegov sluga ozdravi u isti 34 I gle, çitav grad iziåe Isusu u susret. A
ças. kad su ga vidjeli, zamolili su ga da ode iz
14 Onda je doæao Isus u Petrovu kuøu, i njihova kraja.
naæao majku od njegove œene gdje leœi
bolesna u vruøici. Poziv Mateja. Køi Jairova
15 Dotaknuo joj se ruke i pustila ju
vruøica. Tada je ona ustala i poçela ih
posluœivati.
9 Tako je On uæao u laåicu, preplovio
prijeko i doæao u svoj grad.
2 I gle, tu mu donesu uzetoga, na njego-
16 Kad je pala veçer, doveli su mu mnoge voj postelji. A Isus, kad je vidio njihovu
opsjednute od zloduha. On je rijeçju vjeru, rekao je uzetomu bolesniku:
istjerao duhove i sve bolesnike ozdravio. “Utjeæen budi, sinko, oproæteni su ti gr-
17 Tako da bi se ispunila rijeç proroka ijesi tvoji!”
Izaije, govoreøi ovo: “On je uzeo naæe sla- 3 Nato odmah neki od pismoznanaca
bosti i ponio naæe bolesti.” pomisle u sebi: “Ovaj huli Boga.”
18 Kad je vidio Isus veliko mnoætvo naro- 4 A Isus, znajuøi njihove misli, rekao im:
da oko sebe, zapovjedi da se prijeåe na “Zaæto mislite zlo u svojim srcima?
653 Matej
5 Pa æto je lakæe reøi: ‘Oproæteni su ti gr- sta, jer djevojka nije umrla nego spava.”
ijesi’ ili reøi: ‘Ustani i hodaj’? Oni mu se podsmijevali.
6 Nego da moœete znati kako Sin Çovjeçji 25 A kad je svjetina izaæla, On je uæao
ima vlast na zemlji opraætati grijehe” — unutra, uzeo ju za ruku i djevojka je us-
tada je rekao uzetomu: “Ustani, uzmi tala.
svoju postelju pa idi kuøi!” 26 I glas se o tomu raæiri po cijelom onom
7 On je ustao i otiæao svojoj kuøi. kraju.
8 Kad je to vidjelo mnoætvo, zaçudilo se i 27 Kad je Isus odlazio odande, poåu za
poçelo slaviti Boga koji je takvu vlast dao njim dva slijepca viçuøi i govoreøi:
ljudima. “Smiluj nam se, Sine Davidov!”
9 Kad je Isus poæao dalje, opazio je çovje- 28 A kad je uæao u kuøu, pristupe slijepci
ka imenom Mateja gdje sjedi u carina- k njemu, a Isus im rekao: “Vjerujete li da
rnici. On mu rekao: “Poåi za mnom!” On ja to mogu uçiniti?” “Da, Gospodine,”
je ustao i poæao za njim. odgovore mu oni.
10 Kad je poslije toga Isus sjedio za sto- 29 Tada im se dotaçe oçiju govoreøi:
lom u njegovoj kuøi, doæli su mnogi car- “Neka vam bude prema vjeri vaæoj.”
inici i grjeænici te sjeli za stol s njim i 30 I otvore im se oçi, a Isus ih strogo
njegovim uçenicima. opomene govoreøi: “Gledajte da to nitko
11 Kad to opaze farizeji upitaju njegove ne dozna!”
uçenike: “Zaæto vaæ Uçitelj jede s cari- 31 A oni, tek æto su iziæli, raæire glas o
nicima i grjeænicima?” njemu po cijelom onom kraju.
12 A kad je to Isus çuo, rekao im: “Ne 32 Dok su joæ oni izlazili, dovedu mu ço-
treba lijeçnik onima koji su zdravi, nego vjeka nijema i opsjednuta zloduhom.
onima koji su bolesni.” 33 Kad je zloduh bio istjeran, progovori
13 Nego idite i nauçite æto to znaçi: ‘Milo- nijemi. Mnoætvo se çudilo govoreøi:
sti ja œelim, a ne œrtve.’ Ja doista nisam “Nikad se neæto takvo nije vidjelo u Izrae-
doæao da zovem pravednike, nego grje- lu!”
ænike na pokajanje.” 34 A farizeji su govorili: “On izgoni
14 Tada su doæli k njemu Ivanovi uçenici zloduhe uz pomoø poglavice zloduha.”
govoreøi: “Zaæto mi i farizeji çesto posti- 35 Tako je Isus obilazio sve gradove i
mo, a uçenici tvoji ne poste?” sela, uçeøi u tamoænjim sinagogama,
15 A Isus im rekao: “Mogu li dakle tugo- propovijedajuøi Radosnu vijest o
vati prijatelji zaruçnika dokle god je s kraljevstvu lijeçeøi svaku slabost i
njima zaruçnik? Ali doøi øe dani kad øe svaku bolest meåu ljudima.
im se oteti zaruçnik i tada øe oni postiti. 36 Ali kad je vidio mnoætvo naroda, On se
16 Nitko ne stavlja komad zakrpe od no- vrlo saœalio nad njima, jer su bili iz-
voga sukna na staru odjeøu, jer nova za- muçeni i raætrkani naokolo kao ovce bez
krpa razvuçe odjeøu te rupa bude joæ pastira.
veøa. 37 Tada je rekao svojim uçenicima: “Za-
17 Niti ljudi ulijevaju novo vino u stare ista œetve je mnogo, a radnika malo.”
vinske mjeæine; inaçe se mjeæine raspr- 38 Zato molite gospodara œetve da poæa-
snu, vino se prolije i mjeæine propadnu. lje radnike u œetvu svoju.”
Novo se vino ulijeva u nove mjeæine, pa
se tako oboje saçuva.” Poslanje apostola. Srçanost u progonima
18 Dok im je On o tomu govorio, gle,
doæao je neki glavar i poklonio mu se do
zemlje govoreøi: “Køi mi je umrla, ali doåi
10 Poslije toga On pozvao k sebi svojih
dvanaest uçenika, dade im vlast
nad neçistim duhovima da ih izgone, da
i stavi svoju ruku na nju pa øe oœivjeti.” ozdravljaju od svake bolesti i od svake
19 Isus je ustao i poæao za njim, isto su nemoøi.
uçinili i njegovi uçenici. 2 A ovo su imena dvanaestorice apos-
20 Iznenada, neka œena koja je dvanaest tola: prvi Æimun, zvani Petar, i njegov
godina bolovala od krvarenja, priæla mu brat Andrija; Jakov sin Zebedejev i
odostraga i dotakne se ruba njegove njegov brat Ivan;
haljine. 3 Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik;
21 Pomislila je: “Ozdravit øu ako se samo Jakov, sin Alfejev, i Lebaj, çije je prezime
dotaknem njegove haljine.” bilo Tadej;
22 Ali Isus se okrenuo i kad ju opazio, 4 Æimun Kanaanac i Juda Iskariotski,
rekao joj: “Utjeæena budi, køeri, tvoja te koji ga izdao.
je vjera ozdravila!” I œena ozdravi istoga 5 Ovu dvanaestoricu posla Isus i zapo-
çasa. vjedi im govoreøi: “Ne idite putom k ne-
23 A kad je Isus doæao u glavarovu kuøu znaboæcima, i ni u jedan samarijski grad
i vidio sviraçe i svjetinu gdje prave veliku ne ulazite.
buku, 6 Nego idite radije k izgubljenim ovcama
24 rekao im: “Odstupite i napravite mje- doma Izraelova.
Matej 654
7 I na putu kako idete ovako propovije- duæe ne mogu ubiti. Nego bojte se radije
dajte: ‘Pribliœilo se kraljevstvo nebesko.’ onoga koji moœe i duæu i tijelo uniætiti u
8 Ozdravljujte bolesne, çistite gubave, paklu.
uskrsavajte mrtve, izgonite zloduhe! Ba- 29 Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan
dava ste primili, badava i dajite. novçiø? Pa ipak ni jedan od njih ne pada
9 Ne pribavljajte sebi ni zlata, ni srebra, na zemlju bez volje Oca vaæega.
ni bakra u pojase za novac, 30 A vama su çak i vlasi na glavi izbro-
10 niti putne torbe, ni dviju haljina, ni jene.
obuøe, ni ætapa, jer radnik zavreåuje 31 Dakle ne bojte se! Vi viæe vrijedite od
svoju hranu. mnoætva vrabaca.
11 U koji god grad ili selo uåete, ispitajte 32 Stoga, tko god mene prizna pred ljudi-
ima li tu tko dostojan te ostanite tamo ma, njega øu i Ja priznati pred svojim
dok ne odete odatle. Ocem koji je na nebu.
12 Kad uåete u koju kuøu, pozdravite 33 Tko mene zanijeçe pred ljudima,
ukuøane. njega øu i Ja zanijekati pred svojim
13 Bude li kuøa dostojna, neka na nju Ocem koji je na nebu.
siåe vaæ mir. Ne bude li dostojna, neka se 34 Ne mislite da sam doæao donijeti na
mir vaæ vrati k vama. zemlju mir. Ne, nisam doæao da donesem
14 Ako vas gdje ne prime i ne posluæaju mir, nego maç.
vaæih rijeçi, kad iziåete iz te kuøe ili 35 Jer Ja sam doæao da rastavim sina od
grada, otresite praæinu sa svojih nogu. njegova oca, køer od njezine majke i
15 Istinu vam govorim, lakæe øe biti zem- snahu od njezine svekrve.
lji Sodomi i Gomori u dan suåenja nego 36 Çovjeku øe biti neprijatelji njegovi
onomu gradu! ukuøani.
Buduøa progonstva 37 Onaj tko viæe ljubi oca ili majku nego
16 Evo, Ja vas æaljem kao ovce meåu mene, nije mene dostojan. Tko viæe ljubi
vukove. Zato budite mudri kao zmije, a sina ili køer nego mene, nije mene dosto-
bezazleni kao golubovi. jan.
17 Çuvajte se ljudi, jer øe vas oni preda- 38 Tko ne uzme na sebe kriœ svoj i ne
vati vijeøima i biçevati vas u svojim sina- poåe za mnom, nije mene dostojan.
gogama. 39 Tko naåe svoj œivot, izgubit øe ga, a tko
18 I izvodit øe vas pred upravitelje i izgubi œivot zbog mene naøi øe ga.
kraljeve zbog mene, za svjedoçanstvo 40 Onaj tko vas prima, mene prima, a tko
njima i neznaboæcima. mene prima, prima onoga koji me je po-
19 A kad vas predaju, ne budite slao.
zabrinuti kako øete ili æto øete govoriti, 41 Onaj tko prima proroka zato æto je
jer øe vam se onoga çasa dati ono æto prorok, primit øe nagradu proroka. I
trebate govoriti. onaj tko prima pravednika zato æto je
20 Jer niste to vi koji govorite, nego Duh pravednik, primit øe nagradu pravedni-
Oca vaæega govori u vama. ka.
21 Tada øe brat predavati brata na smrt i 42 I tko god pruœi jednomu od ovih male-
otac svoje dijete. Djeca øe ustajati protiv nih samo çaæu hladne vode zato æto je
roditelja i izvoditi ih u smrt. moj uçenik, istinu vam govorim, neøe
22 A vas øe svi ljudi mrziti zbog mojega izgubiti svoju nagradu.”
imena. Ali tko ustraje do kraja, bit øe
spaæen. Nepokajani gradovi
23 A kad vas poçnu progoniti u jednom
gradu, bjeœite u drugi. Istinu vam gov-
orim, sigurno neøete obiøi gradove izrae-
11 Nakon toga kad je Isus dovræio pou-
ku i zapovijedi Dvanaestorici svojih
uçenika, otiæao je odande dalje nauça-
lske prije nego æto doåe Sin Çovjeçji. vati i propovijedati po njihovim gradovi-
24 Nije uçenik nad uçiteljem, niti je ma.
sluga nad svojim gospodarom. 2 Kad je Ivan çuo u tamnici za Kristova
25 Dosta je uçeniku da on bude kao djela, posla svoja dva uçenika,
njegov uçitelj, a sluzi da bude kao njegov 3 da ga pitaju: “Jesi li ti onaj koji treba
gospodar. Ako su gospodara kuøe na- doøi, ili da drugoga çekamo?”
zivali Belzebulom, koliko øe joæ viæe naz- 4 Isus im odgovarajuøi rekao: “Idite i
vati njegove ukuøane! kaœite Ivanu sve æto çujete i vidite:
26 Dakle, nemojte ih se bojati. Niæta nije 5 “Slijepi progledaju, hromi hodaju,
skriveno æto neøe biti otkriveno niti gubavci se çiste, gluhi çuju, mrtvi us-
tajno æto se neøe doznati. taju, a siromasima se propovijeda Rado-
27 Æto vam god kaœem u tami, govorite sna vijest.
na svjetlu, æto na uho çujete, propovije- 6 Blagoslovljen je onaj koji se ne sablazni
dajte na krovovima. zbog mene.”
28 Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali 7 A kad su oni otiæli, poçeo je Isus govoriti
655 Matej
mnoætvu naroda o Ivanu: “Æto ste iziæli poznaje Oca nego Sin i onaj kojemu ga
gledati u pustinju? Trsku koju vjetar Sin hoøe otkriti.
njiæe? 28 Doåite k meni svi koji se izmoreni i op-
8 Pa æto ste iziæli gledati? Çovjeka odjeve- tereøeni, i ja øu vam dati poçinak.
na u i finu haljinu? Zaista, oni koji nose 29 Uzmite jaram moj na sebe i uçite se od
finu odjeøu, borave u kraljevskim dvori- mene, jer Ja sam blaga i ponizna srca i
ma. naøi øete poçinak svojim duæama.
9 Pa æto ste onda iziæli gledati? Proroka? 30 Jer moj je jaram blag, a moje breme
Da, kaœem vam, i viæe nego proroka, lagano.”
10 Jer to je onaj o kojemu je napisano:
‘Evo, glasnika ti svojega pred licem tvo- Sin Çovjeçji Gospodar Subotnjeg dana
jim æaljem koji øe pripraviti put pred to-
bom.’
11 Istinu vam govorim, izmeåu roåenih
12 U ono vrijeme Isus je iæao na Subo-
tnji dan kroz œitne usjeve. Njegovi su
uçenici bili gladni, te su poçeli trgati
od œene nije se uzdigao veøi od Ivana klasje i jesti.
Krstitelja; ali onaj koji je najmanji u 2 Kad su to vidjeli farizeji rekli su mu:
kraljevstvu nebeskom veøi je od njega. “Gledaj, tvoji uçenici çine æto nije dopuæ-
12 A od vremena Ivana Krstitelja do sada teno çiniti Subotnjim danom.”
kraljevstvo nebesko trpi nasilje i siloviti 3 Tada im On rekao: “Zar niste çitali æto je
ga prisvajaju silom. uçinio David kad je ogladnio, zajedno s
13 Jer svi su Proroci i Zakon proricali o onima koji su bili s njim?
tomu do Ivana. 4 Kako je uæao u dom Boœji te jeo posta-
14 A ako hoøete pravo znati, on je Ilija vljene kruhove, koje nije bilo po Zakonu
koji treba doøi. dopuæteno jesti ni njemu ni njegovim
15 Tko ima uæi za çuti, neka çuje! pratiocima, veø samo sveøenicima?
16 A komu øu prispodobiti ovaj nara- 5 Ili, zar niste çitali u Zakonu da Subot-
ætaj? Nalik je djeci æto sjede na trgovima i njim danima sveøenici u hramu kræe
dovikuju drugima Subotnji dan, a bez krivnje su?
17 govoreøi: ‘Zasvirali smo vam na frulu, 6 A ja vam kaœem da je ovdje onaj koji je
vi niste zaplesali. Zapjevali smo vam veøi od hrama.
tuœaljke, vi niste zaplakali.’ 7 Kad biste znali æto to znaçi: ‘Ja œelim
18 Doista, doæao je Ivan ne jeduøi niti pi- milost a ne œrtvu’, ne biste osuåivali
juøi, a oni govore: ‘Opsjednut je zlodu- neduœne.
hom.’ 8 Jer Sin Çovjeçji Gospodar je i od Subot-
19 Doæao je Sin Çovjeçji jeduøi i pijuøi, a njeg dana.”
oni govore, ‘Gle, izjelice i pijanice, pri- 9 Poslije odlaska odande doæao je u nji-
jatelj carinika i grjeænika!’ Ali mudrost je hovu sinagogu.
opravdana svojom djecom.” 10 I gle, bio je tamo neki çovjek s usah-
20 Tada je poçeo koriti gradove, u kojima lom rukom. Oni ga upitaju da bi ga mogli
je bilo uçinjeno najviæe njegovih çudesa, optuœiti, govoreøi: “Smije li se po Zakonu
æto se nisu pokajali: na Subotnji dan lijeçiti?”
21 Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Bet- 11 On im tada rekao: “Kakav bi to bio ço-
saido! Jer da su çudesa, koja su uçinje- vjek meåu vama da svoju jedinu ovcu,
na u vama, uçinjena u Tiru i Sidonu, veø kad bi na Subotnji dan upala u jamu, ne
bi se odavno pokajali, u kostrijeti i bi prihvatio i izvadio?
pepelu. 12 A koliko je viæe vredniji çovjek od
22 Ali Ja vam kaœem, bit øe mnogo lakæe ovce? Tako dakle, smije se na Subotnji
gradu Tiru i Sidonu u dan suda nego dan çiniti dobro.”
vama. 13 Tada je On rekao çovjeku: “Ispruœi
23 A ti, Kafarnaume, koji si do nebesa svoju ruku.” On je ispruœi i ona postane
podignut, u pakao øeæ propasti. Jer da zdrava kao i druga.
su çudesa, koja su uçinjena u vama, 14 Onda su farizeji iziæli iz sinagoge, odr-
uçinjena u Sodomi, ostala bi do dana œali vijeøanje protiv njega kako bi ga mo-
danaænjega. gli pogubiti.
24 Ali Ja vam kaœem, bit øe mnogo lakæe 15 Ali kad je to doznao Isus, uklonio se
zemlji sodomskoj u dan suda, nego tebi.” odande, a mnoætvo je poælo za njim i On
25 U ono vrijeme Isus je progovori i re- ih je sve ozdravio.
kao: “Ja ti zahvaljujem, Oçe, Gospodaru 16 On ih je opominjao da ne razglase o
neba i zemlje, æto si ovo sve sakrio od njemu,
mudrih i umnih, a otkrio si malenima. 17 da bi se ispunilo ono æto je reçeno po
26 Da, Oçe, jer to tako izgleda dobro u proroku Izaiji, govoreøi ovo:
tvojemu pogledu. 18 “Gle, evo Sluge mojega kojega sam
27 Sve je meni predao Otac moj, a nitko izabrao, Ljubimac moj kojemu se moja
ne poznaje Sina nego samo Otac. Niti tko duæa raduje. Duh svoj stavit øu na njega
Matej 656
i On øe pravdu proglasiti neznaboæcima. 39 A On im odgovarajuøi rekao: “Znak
19 Prepirati se neøe ni vikati, niti øe mu traœi pokvaren i preljubniçki naraætaj,
itko çuti glas na ulicama. ali mu se neøe dati drugi znak, osim
20 Trske stuçene neøe slomiti, niti øe znaka Jone proroka.
ugasiti stijenja æto tek tinja, sve dok 40 Jer kao æto je Jona bio u utrobi velike
pravdu ne privede k pobjedi. morske ribe tri dana i tri noøi, tako øe i
21 U njegovo ime uzdat øe se neznabo- Sin Çovjeçji proboraviti u utrobi zemlje
æci.” tri dana i tri noøi.
22 Tada mu dovedu çovjeka opsjednuta 41 Ljudi iz Ninive øe ustati na sudu s
zloduhom, koji je bio slijep i nijem. On ga ovim naraætajem i osudit øe ga, jer su se
je ozdravio, tako da je nijemi govorio i pokajali na Jonino propovijedanje. A
vidio. evo, ovdje je zaista jedan veøi od Jone.
23 I sve se ono mnoætvo çudilo govoreøi: 42 Kraljica juga ustat øe na sudu s ovim
“Nije li ovo Sin Davidov?” naraætajem i osudit øe ga, jer je doæla s
24 A farizeji, kad su to çuli, rekli su: “Ovaj kraja zemlje da bi çula mudrost Salo-
izgoni zle duhove pomoøu Belzebula, monovu. A evo zaista, ovdje je jedan veøi
poglavice zlih duhova.” od Salomona.
25 Znajuøi njihove misli, Isus im rekao: 43 Kada neçisti duh iziåe iz çovjeka, luta
“Svako kraljevstvo koje je u sebi razdije- pustim mjestima traœeøi poçinka, ali ga
ljeno opustjet øe i svaki grad ili dom u ne nalazi.
sebi razdijeljen neøe opstati. 44 Tada reçe: ‘Povratit øu se u svoju kuøu
26 Ako Sotona izgoni Sotonu, on je u sebi iz koje sam iziæao.’ I kad stigne, naåe je
razdijeljen. Kako øe dakle opstati njego- praznu, pometenu i ureåenu.
vo kraljevstvo? 45 Tada ode i uzme sobom sedam drugih
27 Ako Ja pomoøu Belzebula izgonim zle duhova, mnogo gorih od sebe, koji uåu i
duhove, çijom ih pomoøi izgone vaæi si- tu se nastane. Posljednje stanje onoga
novi? Zato øe vam oni biti suci. çovjeka bude gore od prvoga. Tako øe biti
28 Ako li ja uz pomoø Duha Boœjega izgo- i s ovim zlim naraætajem.”
nim zle duhove, zaista onda je doælo k 46 Dok je on joæ govorio narodu, stajali
vama kraljevstvo Boœje. su vani njegova majka i njegova braøa
29 Ili, kako moœe netko uøi u kuøu ja- koji su œeljeli s njim govoriti.
koga çovjeka i oteti mu stvari, ako toga 47 Netko mu je onda rekao: “Gledaj, vani
jakoga prije ne sveœe? Tek mu tada moœe stoje tvoja majka i tvoja braøa i œele s to-
oplijeniti kuøu. bom govoriti.”
30 Onaj tko nije sa mnom, taj je protiv 48 A On je odgovorio onomu koji mu je to
mene, i tko sa mnom ne skuplja, taj rasi- javio: “Tko je moja majka i tko su moja
pa. braøa?”
31 Tako dakle Ja vam kaœem, svaki øe se 49 On ispruœi svoju ruku prema svojim
grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali uçenicima te rekao: “Evo, ovo su moja
bogohulstvo protiv Duha Svetoga neøe majka i moja braøa!”
im se oprostiti. 50 Jer tko god vræi volju mojega Oca koji
32 Ako bilo tko reçe neæto protiv Sina Ço- je na nebu, taj je moj brat, sestra i ma-
vjeçjega, bit øe mu oproæteno, ali ako bilo jka.”
tko govori protiv Duha Svetoga, neøe mu
se oprostiti ni na ovom svijetu niti na Prispodoba o zrnu blagu i biseru
onom æto dolazi.
33 Ili drœite da je stablo dobro i plod mu je
dobar; ili drœite da je stablo nevaljalo i
13 Onoga istog dana iziæao je Isus iz
kuøe i sjeo pokraj mora.
2 I veliko se mnoætvo naroda skupilo oko
plod mu je nevaljao, jer se po plodu sta- njega, tako da je On uæao u laåicu i sjeo,
blo poznaje. dok je sve mnoætvo stajalo na obali.
34 O zmijsko leglo! Kako moœete govoriti 3 Tada im je o mnogim stvarima govorio
o dobrim stvarima kad ste zli? Jer iz u prispodobama, govoreøi: “Gle, iziåe si-
obilja srca usta govore! jaç da sije.
35 Dobar çovjek iz dobre riznice srca iz- 4 I dok je on sijao, neæto zrnja padne na
nosi ono æto je dobro, a zao çovjek iz zle stranu puta i doåu ptice te ga pozoblju.
riznice iznosi ono æto je zlo. 5 Neæto padne na kamenito tlo, gdje ima
36 Ali Ja vam kaœem da øe ljudi za svaku malo zemlje, te brzo izniknu jer nije bilo
ispraznu rijeç koju izreknu dati raçun u duboke zemlje.
dan suda. 6 Ali kad iziåe sunce, ono uvenu od
37 Jer øeæ po svojim rijeçima biti oprav- vruøine, a kako nije imalo korijena, usa-
dan i po svojim øeæ rijeçima biti osuåen.” hnu.
38 Tada su mu odgovorili neki od pis- 7 Neæto, opet, padne meåu trnje, i trnje
moznanaca i farizeja govoreøi: “Uçitelju, uzraste i uguæi ga.
htjeli bismo od tebe vidjeti znak.” 8 Neæto, napokon, padne na dobru zem-
657 Matej
lju i donese plod: neæto stostruko, neæto posijao na svojoj njivi? Kako onda ima
æezdesetostruko, neæto tridesetostruko. kukolja?’
9 Tko ima uæi za çuti, neka çuje! 28 On im rekao: ‘To je uçinio neprijatelj.’
10 Pribliœe mu se tada njegovi uçenici i Nato mu sluge reknu: ‘Hoøeæ li da odemo
upitaju ga: “Zaæto im govoriæ u prispodo- i da ga pokupimo?’
bama?” 29 A on reçe, ‘Ne, da ne biste skupljajuøi
11 On im odgovarajuøi rekao: “Zato jer je kukolj iæçupali s njim i pæenicu.
vama dano da znate tajnosti kraljevstva 30 Ostavite neka oboje zajedno raste do
nebeskoga, ali njima to nije dano. œetve, a u vrijeme œetve reøi øu œeteo-
12 Jer tko god ima, dat øe mu se joæ viæe i cima: “Pokupite najprije kukolj te ga
on øe imati u izobilju, a tko nema, oduzet sveœite u snopove da se spali, a pæenicu
øe mu se çak i ono æto ima. skupite u moju œitnicu.” ’
13 Zbog toga, Ja njima govorim u prispo- 31 Iznese im drugu prispodobu, govore-
dobama zato jer, gledajuøi oni ne vide, i øi: “Kraljevstvo je nebesko kao goruæi-
sluæajuøi, oni ne çuju niti razumiju. çino zrno, koje çovjek uzme i posije ga na
14 Na njima je ispunjeno proroçanstvo svojoj njivi.
proroka Izaije, koje govori: ‘Sluæajuøi çut 32 Ono je, istina, najmanje od svih dru-
øete a neøete razumjeti, a gledajuøi vid- gih sjemena; ali kad uzraste, postane
jet øete, a neøete opaziti; stablo, tako da dolaze ptice nebeske i
15 jer je otvrdnulo srce ovoga naroda. gnijezde se u njegovim granama.”
Uæima teæko çuju, a oçi svoje zatvorili, 33 Drugu im prispodobu poçeo govoriti:
osim da jedanput oçima svojim progle- “Kraljevstvo je nebesko kao kvasac koji
daju, da uæima svojim proçuju, srcem uzme œena te ga pomijeæa s tri mjere
svojim poçnu razumijevati i da se braæna dok sve ne ukvasa.”
obrate, pa da ih ozdravim.’ 34 Sve je to Isus govorio mnoætvu naroda
16 A blagoslovljene su vaæe oçi jer vide i u prispodobama; i niæta im nije rekao
vaæe uæi jer çuju! bez prispodoba,
17 Jer, istinu vam govorim, da mnogi su 35 da bi se ispunilo ono æto je reçeno po
proroci i pravednici œeljeli vidjeti sve ono proroku, govoreøi ovo: “Ja øu otvoriti
æto vi vidite, ali oni to nisu vidjeli, i çuti svoja usta u prispodobama; izgovorit øu
ono æto vi çujete, ali nisu çuli. ono æto je bilo drœano u tajnosti od posta-
18 Dakle sada posluæajte prispodobu o nka svijeta.”
sijaçu: 36 Tada je Isus otpustio mnoætvo ljudi i
19 Svakom onom koji çuje rijeç o kralje- otiæao u kuøu. Tu su mu pristupili nje-
vstvu, a ne razumije, pa dolazi onaj govi uçenici govoreøi: “Protumaçi nam
zlobni te mu otme ono æto mu je u srcu prispodobu o kukolju na njivi.”
posijano. To je onaj koji je primio sjeme 37 On im odgovarajuøi rekao: “Onaj koji
pokraj puta. sije dobro sjeme jest Sin Çovjeçji.
20 A onaj koji primi sjeme na kamenito 38 Njiva je svijet, dobro sjeme sinovi su
tlo, to je onaj koji rijeç çuje i odmah je kraljevstva, a kukolj su sinovi od zloga.
prima sa veseljem, 39 Neprijatelj koji ga je posijao jest
21 ali kako nema u sebi korijena, nesta- åavao, œetva je svræetak svijeta, a œeteoci
lan je i izdrœi neko vrijeme. Kada doåe su anåeli.
nevolja ili progonstvo zbog rijeçi, odmah 40 Dakle kao æto se kukolj skuplja i pali
se spotakne. u vatri, tako øe biti na svræetku ovoga
22 A onaj koji primi sjeme meåu trnje svijeta.
jest onaj koji sluæa rijeç, ali svjetska 41 Sin øe Çovjeçji odaslati svoje anåele
briga i zavodljivost bogatstva uguæe rijeç da pokupe iz njegova kraljevstva sve ono
i on ostane neplodan. æto sablaœnjava i one koji çine bezako-
23 A onaj koji primi sjeme na dobru zem- nja,
lju jest onaj koji çuje rijeç i razumije je, 42 i bacit øe ih u peø ognjenu. Tamo øe
koji zaista donosi plod i daje: neki sto- biti plaç i ækrgut zuba.
struko, neki æezdesetostruko, a neki 43 Tada øe pravednici zasjati kao sunce
tridesetostruko.” u kraljevstvu Oca svojega. Onaj tko ima
24 On im iznese drugu prispodobu, go- uæi za çuti, neka çuje!
voreøi: “Kraljevstvo je nebesko kao kad 44 Kraljevstvo je nebesko kao blago
çovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi; skriveno na njivi, koje çovjek pronaåe i
25 ali dok su ljudi spavali, doåe njegov sakrije ga te sav radostan ode pa raspro-
neprijatelj pa posije kukolj po pæenici i da sve æto ima i kupi onu njivu.
ode. 45 Opet, kraljevstvo je nebesko kao s
26 Pa kad usjev naraste i donese rod, trgovac koji traœi lijepo biserje,
tada se pojavi i kukolj. 46 Kad pronaåe dragocjeni biser, ode i
27 Sluge vlasnika su doæli k njemu te mu rasproda sve imanje æto ima i kupi ga.
reknu: ‘Gospodaru, zar nisi dobro sjeme 47 Opet, kraljevstvo je nebesko kao
Matej 658
mreœa æto se baci u more i zahvati svako- svojoj.
vrsne ribe, 12 Onda su doæli njegovi uçenici, uzeli ti-
48 koju kad se napuni, ribari izvuku na jelo i pokopali ga te otiæli i javili Isusu.
obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u po- 13 Kad je to çuo Isus, otiæao je sam
sude, a loæe bace. odande laåicom na samotno mjesto. Ali
49 Tako øe biti i na svræetku svijeta. Iziøi kad je to doznalo mnoætvo poælo je za
øe anåeli, odijeliti zle od pravednih njim pjeæke iz gradova.
50 i bacit øe ih u peø ognjenu. Tamo øe 14 Kad je Isus iziæao iz laåice, vidio je
biti plaç i ækrgut zuba. mnoætvo naroda, saœalio se nad njim te
51 Isus im rekao: “Jeste li sve ovo ra- ozdravio njihove bolesnike.
zumjeli?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gos- 15 A kad je doæla veçer, pristupe k njemu
podine.” njegovi uçenici govoreøi: “Ovo je mjesto
52 Tada im On rekao: “Zato je svaki pis- vrlo pusto i veø je kasno. Poæalji ovaj
moznanac, koji je pouçen o kraljevstvu narod odavde da moœe iøi u sela kupiti si
nebeskom, kao domaøin koji vadi iz hrane.”
svoje riznice ono æto je novo i staro.” 16 A Isus im rekao: “Nije potrebno da
53 Poslije toga da kad je Isus bio zavræio s odlazi, vi mu dajte neæto za jelo!”
tima prispodobama, otiæao je odande. 17 A oni su mu rekli: “Imamo ovdje samo
54 A kad je doæao u svoj rodni kraj, uçio pet kruhova i dvije ribe.”
je u njihovoj sinagogi, toliko da su mu se 18 On je rekao: “Donesite ih k meni.”
divili i govorili: “Gdje je ovaj çovjek dobio 19 Tada zapovjedi mnoætvu da posjeda
tu mudrost i ta moøna djela? po travi. On uzme pet kruhova i dvije
55 Nije li ovo tesarov sin? Nije li mu ma- ribe, gledajuøi u nebo, blagoslovi, razlo-
jka Marija? A braøa njegova Jakov, Josip, mi i dade kruhove uçenicima, a uçenici
Æimun i Juda? dadu mnoætvu.
56 I njegove sestre, nisi li one meåu 20 Tako su svi jeli i nasitili se i pokupe
nama? Gdje je onda ovaj çovjek dobio sve punih dvanaest koæara preostalih ko-
to?” madiøa.
57 Tako su se oni na njega uvrijedili. A 21 A onih koji su jeli i nasitili se bilo je
Isus im rekao: “Prorok nije nigdje bez oko pet tisuøa muækaraca, bez œena i
çasti, osim u svojemu rodnom kraju, djece.
kod svoje rodbine i u svojoj kuøi.” 22 Odmah poslije toga Isus je uçinio da
58 I nije mogao ondje uçiniti nikakva ve- njegovi uçenici uåu u laåicu i pred njim
lika çuda zbog njihove nevjere. da otplove na drugu stranu, dok on ot-
pusti narod.
Prvo umnaœanje kruha. Isus ide po moru 23 Kad je On otpustio narod, uziåe na
14 U ono vrijeme doæao je do Heroda
tetrarha glas o Isusu,
2 pa je rekao svojim slugama: “To je Ivan
goru sam da se moli. Kad je doæla veçer
joæ je ondje bio sam.
24 Laåica je veø bila nasred mora, ovamo
Krstitelj! On je uskrsnuo od mrtvih i onamo bacana valovima, jer je bio proti-
stoga çudesne sile djeluju u njemu.” van vjetar.
3 Herod je, naime, uhvatio Ivana, svezao 25 Tada za çetvrte noøne straœe Isus je
ga i bacio u tamnicu zbog Herodijade, doæao k njima, hodajuøi po moru.
œene svojega brata Filipa, 26 A kad ga uçenici opaze gdje hoda po
4 jer mu je Ivan rekao: “Nije ti po zakonu moru, prestraæe se govoreøi: “Ovo je pri-
dopuæteno imati je.” kaza!” Od straha poçeli vikati.
5 Premda ga je tada htio dati ubiti, ali se 27 Ali Isus im odmah progovori: “Budite
je bojao naroda jer su ga smatrali za pro- utjeæeni! Ja sam to; ne bojte se!”
roka. 28 A Petar mu nato odgovarajuøi rekao:
6 A kad su slavili Herodov roåendan, “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da
Herodijadina je køi plesala pred okuplje- doåem k tebi po vodi.”
nima i to se svidjelo Herodu. 29 A On reçe: “Doåi!” Kad se Petar spustio
7 Zato joj je obeøao uz prisegu dati sve s laåice poçeo je hodati po vodi da doåe
æto ona zatraœi. do Isusa.
8 Tako je ona, potaknuta od svoje ma- 30 Ali kad je vidio snagu vjetra, pre-
tere, rekla: “Daj mi ovdje na pladnju straæio se, poçeo tonuti i vikati: “Gospo-
glavu Ivana Krstitelja.” dine, spasi me!”
9 Kralju je bilo œao; ali uza sve to, zbog za- 31 I odmah mu Isus pruœio svoju ruku,
kletve i gostiju koji su sjedili s njim za prihvatio ga pa mu rekao: “O ti, malo-
stolom, on zapovjedi da joj se dane. vjerniçe, zaæto si posumnjao?”
10 Tako on posla i dade Ivanu odrubiti 32 A kad su oni uæli u laåicu, prestao je
glavu u tamnici. vjetar.
11 I donesu njegovu glavu na pladnju i 33 Oni koji su bili u laåici priæli mu klan-
dadu ju djevojci, a ona je odnese materi jajuøi se, govoreøi ovo: “Ti si uistinu Sin
659 Matej
Boœji!” ka neçistim.”
34 Poæto su preæli na drugu stranu, doæli 21 Zatim je Isus otiæao odande i krenuo u
su na kopno u Genezaret. tirsku i sidonsku okolicu.
35 A kad su ga ljudi onoga kraja prepo- 22 Gle, œena Kanaanka doæla je iz onoga
znali, obavijestili su o tomu svu okolicu i kraja i povikala za Njim, govoreøi: “Smi-
donijeli mu sve one koji su bili bolesni luj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Køi
36 i zamole ga da im dopusti samo dota- mi je teæko opsjednuta zloduhom.”
knuti rub njegove haljine. I ozdravili su 23 Ali On joj nije uzvratio ni jedne rijeçi.
svi koji su je se dotakli. Nato mu se pribliœili njegovi uçenici i
zamolili ga, govoreøi: “Otpusti ju jer viçe
Farizejske predaje. Drugo umnaœanje kruha za nama.”
15 Tada pristupe k Isusu farizeji i pis-
moznanci iz Jeruzalema govoreøi:
2 “Zaæto tvoji uçenici kræe predaju
24 A On je odgovarajuøi rekao: “Ja sam
poslan samo k izgubljenim ovcama
doma Izraelova.”
(obiçaj) starih? Jer oni ne peru svoje 25 Tada je ona priæla i poklonila mu se
ruke prije jela.” govoreøi: “Gospodine, pomozi mi!”
3 On im odgovarajuøi rekao: “A zaæto vi 26 A On joj odgovorio: “Nije dobro oduzeti
isto tako kræite Boœju zapovijed zbog kruh djeci i baciti ga psiøima.”
svoje predaje? 27 Ona je rekla: “Istina je, Gospodine, ali
4 Jer Bog je zapovjedio, govoreøi: ‘Poætuj i psiøi jedu mrvice æto padaju sa stola
svojega oca i svoju majku!’ I ‘onaj tko njihovih gospodara.”
prokune oca ili majku, neka se smrøu 28 Nato joj Isus odgovarajuøi rekao: “O
kazni!’ œeno, velika je tvoja vjera! Neka ti bude
5 A vi velite: ‘Tko god reçe ocu ili majci: onako kako œeliæ.” I istoga çasa ozdravila
“Ono æto bi trebao od mene dobiti pos- je njezina køi.
veøen je dar hramu,” 29 Isus je otiæao odatle dalje i doæao do
6 ‘taj je osloboåen duœnosti prema ocu i Galilejskog mora, popeo se na goru i
majci.’ “Tako vi poniætavate zapovijed ondje sjeo.
Boœju svojom predajom. 30 Tada mu pristupilo mnoætvo naroda
7 Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao vodeøi sobom hrome, slijepe, nijeme, kl-
Izaija govoreøi: jaste i mnoge druge, poloœili ih do njego-
8 ‘Ovaj mi se narod pribliœuje svojim vih nogu, a On ih ozdravio.
govorom i poætuje me usnama, ali srce 31 A mnoætvo se toliko divilo i çudilo kad
mu je daleko od mene. je vidjelo gdje nijemi govore, kljasti
9 ‘Uzalud mi se klanja, dok nauçava kao ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi vide,
nauku zapovijedi ljudske.’ ” poçeli su slaviti Boga Izraelova.
10 Tada je On dozvao mnoætvo k sebi te 32 Tada je Isus dozvao k sebi svoje
mu rekao: “Posluæajte i razumijte!” uçenike i rekao: “Œao mi je ovoga
11 Ne çini çovjeka neçistim ono æto mu u mnoætva, jer veø su tri dana kako idu za
usta ulazi, nego ono æto mu iz usta izlazi, mnom a nemaju æto jesti. Ja ih neøu
to ga çini neçistim.” gladne otpustiti, da ne bi klonuli na
12 Tada mu se pribliœe njegovi uçenici putu.”
govoreøi: “Znaæ li da su se uvrijedili far- 33 Tada su mu rekli njegovi uçenici:
izeji kad su çuli tu rijeç?” “Odakle bismo u pustinji nabavili kruha
13 A On im odgovorio: “Svaki nasad koji da se nasiti tako veliko mnoætvo?”
nije posadio moj Otac nebeski iskorijenit 34 A Isus im rekao. “Koliko imate kruho-
øe se. va?” Oni mu odgovorili: “Sedam, i neko-
14 Pustite ih! To su slijepi voåe slijepaca. liko malih ribica.”
A ako slijepac slijepca vodi, obojica øe u 35 Tada On zapovjedi narodu da posjeda
jamu pasti.” po zemlji.
15 Tada mu Petar rekao: “Protumaçi 36 Uzeo je onih sedam kruhova i ribice,
nam tu prispodobu!” dao zahvalu, Bogu, razlomio ih i dao uçe-
16 A Isus im rekao: “Jeste li i vi joæ nera- nicima, a uçenici dali narodu.
zumni? 37 Tako su svi jeli i nasitili se, i joæ na-
17 Zar joæ ne razumijete da sve ono æto kupili sedam punih koæara preostalih
ulazi u na usta ide u trbuh pa se komadiøa.
izluçuje? 38 A jelo ih je çetiri tisuøe muækaraca,
18 Ali ono æto izlazi iz usta, izlazi iz srca, bez œena i djece.
i to çini çovjeka neçistim. 39 Tada je On otpustio narod, uæao u
19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, laåicu i doæao u okolicu Magdale.
preljubi, bludnosti, kraåe, laœna
svjedoçanstva, huljenje Boga. Petrovo svjedoçanstvo
20 To su stvari koje çine çovjeka neçis-
tim. A jesti neopranih ruku ne çini çovje- 16 Pristupe k njemu farizeji i saduceji
kuæajuøi ga te zatraœe da im pokaœe
Matej 660
znak s neba. 22 Petar ga povukao na samo i poçeo ga
2 On im odgovorio: “Kad nastane veçer, vi odvraøati, govoreøi: ”Daleko neka bude
govorite: ‘Bit øe lijepo vrijeme, jer je nebo to od tebe, Gospodine! Tebi se takvo æto
crveno.’ ne smije dogoditi!”
3 U jutro velite: ‘Danas øe biti loæe vri- 23 On se okrenuo k Petru i rekao: “Idi od
jeme jer je nebo crveno i prijeti.’ Lice- mene, Sotono! Ti si mi uvreda, jer ti ne
mjeri! Vi znate raspoznati izgled neba, a misliæ na ono æto je Boœje, nego na ono
znakove vremena ne moœete raspoznati. æto je ljudsko.”
4 Zloban i preljubniçki naraætaj traœi 24 Tada je Isus rekao svojim uçenicima:
znak, ali mu se neøe dati drugi znak “Ako tko hoøe iøi za mnom, neka se odre-
osim znaka proroka Jone.” Tada ih os- kne samog sebe, neka uzme svoj kriœ i
tavio i otiæao. ide za mnom.
5 A kad su uçenici polazili na drugu 25 Jer tko god hoøe saçuvati svoj œivot,
obalu, zaboravili su ponijeti kruha. izgubit øe ga, a tko izgubi svoj œivot zbog
6 Isus im tada rekao: “Pazite i çuvajte se mene, naøi øe ga.
farizejskog i saducejskog kvasca!” 26 Æto koristi çovjeku ako dobije sav svi-
7 A oni su meåusobno umovali govoreøi: jet, a izgubi svoju duæu? Ili æto øe çovjek
“To je zato æto nismo ponijeli sobom dati u zamjenu za svoju duæu?
kruha.” 27 Jer Sin Çovjeçji øe doøi u slavi Oca
8 Ali Isus kad je primijetio i rekao im: “O svojega s Njegovim anåelima i nagradit
vi malovjernici, zaæto razmiæljate meåu- øe svakoga prema djelima njegovim.
sobno i govorite da niste ponijeli kruha? 28 Istinu vam govorim, ima nekih ovdje
9 Zar joæ ne razumijete niti se sjeøate viæe koji neøe umrijeti dok ne vide Sina Çovje-
onih pet kruhova na pet tisuøa ljudi i çjega gdje dolazi u svojem kraljevstvu.”
koliko ste koæara nakupili?
10 Niti sedam kruhova na çetiri tisuøe Preobraœenje Isusovo. Povratak Ilijin
ljudi i koliko ste velikih koæara nakupili?
11 Kako to da ne razumijete da vam
nisam govorio o kruhu? Nego se trebate
17 Poslije æest dana je uzeo Isus sobom
Petra, Jakova i brata mu Ivana i iz-
veo njih same na visoku goru,
çuvati kvasca farizejskog i sadu- 2 On se preobrazio pred njima. Lice mu
cejskog.” zasjalo kao sunce, a haljine mu postale
12 Tada su razumjeli da im nije govorio bijele kao svjetlo.
da se çuvaju kruænog kvasca, nego fari- 3 Gle, Mojsije i Ilija su postali pred njima,
zejskog i saducejskog nauka. razgovarajuøi s njim.
13 Kada je doæao Isus u okolicu Cezareje 4 Tada je Petar progovorio i rekao Isusu:
Filipove, On je upitao svoje uçenike, go- “Gospodine, dobro je da smo ovdje. Ako
voreøi: “Æto ljudi govore tko sam Ja, Sin œeliæ, napravit øemo ovdje tri sjenice:
Çovjeçji?” jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.”
14 Oni odgovore: “Neki govore da si Ivan 5 Dok je on joæ govorio, gle, prekrio ih
Krstitelj, neki da si Ilija, a drugi Jeremija sjajan oblak i odjedanput zaçuo se glas
ili jedan od proroka.” iz oblaka govoreøi: “Ovo je moj ljubljeni
15 On im rekao: “A æto vi velite tko sam Sin, s njime sam vrlo zadovoljan. Njega
Ja?” sluæajte!”
16 Odgovorio mu Æimun Petar: “Ti si 6 Kad su to çuli uçenici, padnu niçice i
Krist, Sin Boga œivoga.” silno se prestraæe.
17 Isus mu odgovarajuøi rekao: “Blago 7 Isus im se pribliœio, dotaknuo ih se i
tebi, Æimune, Jonin sine, jer tebi to ne rekao: “Ustanite i nemojte se bojati!”
objavi tijelo i krv, nego Otac moj koji je na 8 Oni kad podignu oçi, nisu vidjeli
nebu. nikoga, osim Isusa samog.
18 A Ja ti i ovo kaœem da ti si Petar, a na 9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus
toj øu Hridi sagraditi svoju crkvu, i vrata govoreøi: “Nikom ne govorite o ovom
pakla neøe je nadvladati. [Petar znaçi ka- viåenju dok Sin Çovjeçji ne uskrsne od
men, a Krist je Hridina) mrtvih!”
19 Tebi øu dati kljuçeve kraljevstva 10 Nato ga upitaju uçenici: “Zaæto onda
nebeskoga, i æto god sveœeæ na zemlji, bit pismoznanci govore da najprije mora
øe svezano i na nebu, a æto god odveœeæ doøi Ilija?”
na zemlji, bit øe odvezano i na nebu.” 11 Tada im On odgovarajuøi rekao: “Ilija
20 Tada zapovjedi svojim uçenicima da uistinu dolazi naprije i sve øe obnoviti.”
nikom ne govore da je on Isus Krist. 12 Ali vam kaœem da je Ilija veø doæao,
21 Otada je poçeo Isus objaænjavati svo- samo ga oni nisu prepoznali, nego uçini-
jim uçenicima da mora iøi u Jeruzalem i li s njim kako im se prohtjelo. Tako øe
mnogo trpjeti od starjeæina, glavara sve- isto i Sin Çovjeçji morati od njih mnogo
øeniçkih i pismoznanaca, da øe biti ubi- trpjeti.”
jen i uskrsnuti treøi dan. 13 Tada su razumjeli uçenici da im je On
661 Matej
govorio o Ivanu Krstitelju. je ovo u moje ime, mene prima.
14 A kad su oni doæli k mnoætvu, pribliœio 6 A tko god na grijeh navede jednoga od
mu se neki çovjek te padne pred njim na ovih malenih koji u mene vjeruju, bolje
koljena, govoreøi: bi mu bilo da mlinskim kamenom ob-
15 “Gospodine, smiluj se sinu mojemu, jeæenim o vrat bude baçen u more i utopi
jer je mjeseçar i straæno trpi; çesto pada na dnu mora.
u vatru i çesto u vodu. 7 Jao svijetu zbog sablazni! Istina, sabla-
16 Doveo sam ga tvojim uçenicima, ali ga zni moraju doøi, ali jao onomu po ko-
oni nisu mogli iscijeliti.” jemu sablazan dolazi!
17 Tada im odgovorio Isus: “O nevjerni i 8 Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili
pokvareni naraætaju, dokle øu joæ biti s noga, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je
vama? Dokle li øu vas joæ podnositi? bolje hromu ili kljastu uøi u œivot, nego
Dovedite mi ga ovdje!” da budeæ s dvjema rukama ili s dvjema
18 Zatim Isus zaprijeti i zapovjedi nogama baçen u oganj vjeçni.
zloduhu i ovaj iziåe iz njega; i djeçak je 9 Ako te tvoje oko navodi na grijeh, isko-
bio iscijeljen istog çasa. paj ga i baci od sebe. Bolje je s jednim
19 Tada se uçenici nasamo pribliœe okom uøi u œivot, nego da budeæ sa dva
Isusu te ga upitaju: “Zaæto ga mi nismo oka baçen u pakao ognjeni.
mogli istjerati?” 10 Pazite da ne prezrete ni jednoga od
20 A Isus im rekao. “Zbog vaæe nevjere. ovih malenih, jer kaœem vam, anåeli nji-
Istinu vam govorim, ako imate vjere hovi na nebu neprestano gledaju lice
samo kao goruæiçino zrno pa reknete Oca mojega koji je na nebu.
ovom brdu: ‘Premjesti se odavde onamo,’ 11 Jer Sin je Çovjeçji doæao da spasi ono
premjestit øe se; i niæta vam neøe biti æto je izgubljeno.
nemoguøe. 12 Æto vi mislite? Zar neøe çovjek, onaj
21 Ipak, ova se vrsta izgoni samo s moli- koji ima stotinu ovaca, kad mu jedna od
tvom i postom.” njih zaluta, ostaviti devedeset i devet i
22 Dok su bili u Galileji, rekao im Isus: poøi u goru traœiti onu koja je zalutala?
“Sin Çovjeçji ima upravo biti predan u 13 A kad je naåe, istinu vam govorim,
ruke ljudima, viæe se raduje zbog nje jedne, nego zbog
23 i oni øe ga ubiti, a On øe uskrsnuti onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
treøi dan.” To ih vrlo raœalosti. 14 Isto tako neøe ni Otac vaæ koji je na
24 Kad stignu u Kafarnaum, pristupe k nebu da propadne ni jedan od ovih
Petru oni æto ubiru hramski porez i re- malenih.
knu mu: “Zar vaæ uçitelj ne plaøa hra- 15 Joæ viæe, ako tvoj brat sagrijeæi protiv
mskoga poreza?” tebe, idi i upozori ga na njegovu grjeæku
25 On je rekao: “Da, plaøa.” A kad je uæao nasamo. Ako te posluæa, dobio si svojega
u kuøu, Isus ga predusreo govoreøi: “Æto brata.
ti se çini, Æimune, od koga zemaljski 16 Ako te ne posluæa, dovedi joæ jednoga
kraljevi ubiraju carine ili porez: od svojih ili dvojicu sa sobom, ‘da kroz izjave dvoji-
sinova ili od doæljaka?” ce ili trojice svjedoka svaka rijeç bude
26 Petar mu odgovorio: “Od doæljaka.” ustanovljena.’
Isus nu rekao: “Dakle onda, sinovi su 17 Ali ako on ni njih ne posluæa, priopøi
osloboåeni.” to crkvi! Ako li ni crkve on ne posluæa,
27 Ali ipak, da ih ne vrijeåamo, idi na neka ti bude kao neznaboœac i kao cari-
more, baci udicu i uzmi prvu ribu koju nik.
uhvatiæ. Kad joj otvoriæ usta, naøi øeæ u 18 Istinu vam govorim, æto god sveœete
njoj novac. Uzmi ga i podaj im ga za mene na zemlji, bit øe svezano na nebu, a æto
i za sebe.” god odveœete na zemlji, bit øe odvezano i
na nebu.
Prispodoba o izgubljenoj ovci 19 I opet vam kaœem, da ako dvojica od
18 U onaj ças doæli su uçenici k Isusu
govoreøi: “Tko je najveøi u kraljev-
stvu nebeskom?”
vas na zemlji sloœno zamolite bilo æto mu
drago, uçinit øe vam Otac moj koji je na
nebu.
2 Nato Isus dozvao k sebi malo dijete, 20 Jer gdje su dvojica ili trojica skuplena
postavi ga meåu njih u moje ime, tu sam ja meåu njima.”
3 i rekao: “Istinu vam govorim, ako se ne 21 Tada mu pristupio Petar i rekao:
obratite i ne postanete kao mala djeca, “Gospodine, ako moj brat protiv mene
sigurno neøete uøi u kraljevstvo nebe- sagrijeæi, koliko puta da mu oprostim?
sko. Do sedam puta?”
4 Stoga tko se god ponizi kao ovo malo 22 Isus mu rekao: “Ne kaœem ti do sedam
dijete, najveøi je u kraljevstvu nebe- puta, nego do sedamdeset sedam puta.
skom. 23 Stoga je kraljevstvo nebesko sliçno
5 Tko god primi jedno malo dijete kao æto nekom kralju koji odluçi urediti raçune
Matej 662
sa svojim slugama. tvrdoøe vaæega srca dopustio da moœete
24 Kad je poçeo obraçunavati, dovedu otpustiti svoje œene, ali u poçetku nije
mu jednoga koji mu je dugovao deset tis- bilo tako.
uøa talenata. 9 A ja vam kaœem; tko god otpusti svoju
25 Ali kako nije mogao platiti, gospodar œenu, osim zbog bludniætva, te se oœeni
zapovjedi da se proda on, œena mu i djeca drugom, çini preljub; i tko god se oœeni
sa svim imanjem, tako da se podmiri onom æto je otpuætena, çini preljub.”
dug. 10 Tada mu reknu uçenici: “Ako je tako
26 Tada sluga padne pred njega niçice izmeåu muœa i œene, onda se bolje ne
govoreøi: ‘Strpljenja imaj sa mnom, œeniti.”
gospodaru, i sve øu ti platiti.’ 11 A On im rekao: “Svi ljudi ne mogu
27 Tada se gospodar smilovao tomu primiti tih rijeçi, nego samo oni kojima je
slugi, pa ga otpusti i dug mu njegov to dano.”
oprosti. 12 Jer ima uækopljenika koji su takvi
28 Kad taj sluga iziåe, naåe jednoga od roåeni iz majçine utrobe, ima uæko-
sudruga svojih koji mu je dugovao stoti- pljenika koje su ljudi uækopili, a ima i
nu denara. Uhvati ga za vrat i poçne ga uækopljenika koji su sami sebe uçinili
daviti govoreøi: ‘Vrati ono æto si mi takvima zbog kraljevstva nebeskoga.
duœan!’ Onaj tko to moœe primiti, neka primi.”
29 Tada pred njega padne drug njegov i 13 Tada mu neki donesu djeçicu da na
zamoli ga govoreøi: ‘Strpljenja imaj sa njih stavi ruke i da se pomoli, a uçenici
mnom, pa øu ti sve platiti.’ su im poçeli prijetiti.
30 Ali on nije htio, nego ode i dade ga 14 Ali Isus im rekao: “Pustite djeçicu k
baciti u tamnicu dok ne plati dug. meni i nemojte im braniti, jer takvih je
31 A kad su njegovi sudruzi vidjeli æto se kraljevstvo nebesko.”
dogodilo, vrlo se raœaloste te odu i reknu 15 On je na njih stavio svoje ruke i otiæao
gospodaru sve æto se je dogodilo. odande.
32 Nato ga dozove k sebi njegov gospodar 16 Gle, pristupio mu neki çovjek i rekao:
pa mu reçe: ‘O ti zlobni slugo! Ja sam ti “Dobri Uçitelju, kakvo dobro djelo mo-
sav onaj tvoj dug oprostio jer si me molio. ram çiniti da postignem œivot vjeçni?”
33 Zar nije trebalo da se i ti smilujeæ svo- 17 A On mu rekao: “Zaæto me zoveæ do-
jemu drugu, kako sam se i ja tebi smilo- brim? Nitko nije dobar nego samo jedan,
vao?’ a to je Bog. Ali ako hoøeæ uøi u œivot, drœi
34 Tada ga njegov gospodar, pun gnjeva, zapovijedi.”
predade muçiteljima sve dok ne plati sav 18 On mu rekao: “Koje to?” Isus je rekao:
svoj dug. “ ‘Ne ubij!’ ‘Ne çini preljuba!’ ‘Ne ukradi!’
35 Tako øe isto i Otac moj nebeski uçiniti ‘Ne svjedoçi laœno!’
s vama ako vi ne oprostite od svega srca 19 Poætuj oca i majku,’ i ‘Ljubi bliœnjega
prijestupe svojemu bratu.” svojega kao samoga sebe.’ ”
20 Mladiø mu rekao: “To sam sve ja drœao
Bogati mladiø. Opasnost bogatstva od moje mladosti. Æto mi joæ nedostaje?”
19 Poslije toga kad je Isus dovræio te ri-
jeçi propovijedanja, otputovao je iz
Galileje i doæao u judejski kraj, s onu
21 Isus mu odgovorio: “Ako œeliæ biti sa-
vræen, idi, prodaj æto imaæ i podaj siro-
masima, i imat øeæ blago na nebu! Onda
stranu Jordana. doåi i idi za mnom.”
2 Za njim je iælo mnoætvo naroda, i on ih 22 Kada je mladiø çuo te rijeçi, otiæao je
ondje ozdravio. œalostan, jer je posjedovao veliko imanje.
3 Pribliœe mu se i farizeji, kuæajuøi ga i 23 Tada je Isus rekao svojim uçenicima:
govoreøi mu: “Je li dopuæteno çovjeku po “Istinu vam govorim, teæko je bogataæu
zakonu otpustiti svoju œenu s bilo kojega uøi u kraljevstvo nebesko.
razloga?” 24 Opet vam kaœem, lakæe je devi proøi
4 On im odgovarajuøi rekao: “Zar niste kroz iglene uæice nego bogatom çovjeku
çitali da Onaj koji ih je stvorio u poçetku, uøi u kraljevstvo Boœje.”
‘stvorio je muæko i œensko,’ 25 Kad su to njegovi uçenici çuli, vrlo se
5 I da je rekao: ‘Zato øe çovjek ostaviti oca zaçudili govoreøi: “Tko se onda moœe
i majku i sjediniti se sa svojom œenom, spasiti?”
pa øe oboje biti jedno tijelo’? 26 A Isus ih pogledao pa im rekao: “S lju-
6 Tako da oni nisu viæe dva, nego jedno dima je to nemoguøe, ali Bogu je sve mo-
tijelo. Dakle, æto je Bog sjedinio, neka ço- guøe.”
vjek ne rastavlja.” 27 Tada je progovorio Petar i rekao mu:
7 Nato su mu oni rekli: “Kako je onda “Evo, mi smo ostavili sve i poæli za tobom.
Mojsije naredio da se œeni dade otpusni Æto øemo za to dobiti?”
list i da se otpusti?” 28 A Isus im rekao: “Istinu vam govorim,
8 On im odgovorio: “Mojsije vam je zbog da u naraætaju kad Sin Çovjeçji sjedne
663 Matej
na svoje prijestolje u svojoj slavi, vi koji 18 “Evo gle, ulazimo gore u Jeruzalem, i
ste poæli za mnom sjest øete na dvanaest Sin Çovjeçji bit øe izdan i predan glavari-
prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih ma sveøeniçkim i pismoznancima, i oni
plemena. øe ga na smrt osuditi,
29 I svatko tko zbog mene i mojega Ime- 19 i predati neznaboæcima da mu se
na ostavi kuøu, ili braøu, ili sestre, ili izruguju, biçuju ga i razapnu. A on øe
oca, ili majku, ili œenu, ili djecu, ili polja, uskrsnuti treøi dan.”
stostruko øe primiti i baætiniti œivot 20 Tada je doæla k njemu majka Zebede-
vjeçni. jevih sinova, sa sinovima svojim, klekne
30 Mnogi koji su prvi bit øe posljednji, a pred njega moleøi ga za neæto.
posljednji øe biti prvi. 21 On joj rekao: “Æto œeliæ?” Ona mu
rekla: “Dopusti da ova moja dva sina
Poslenici u vinogradu. Slijepci iz Jerihona sjednu u tvojemu kraljevstvu jedan s
20 “Kraljevstvo je nebesko sliçno go-
spodaru imanja, koji izaåe rano u
jutro da najmi radnike za svoj vinograd.
tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.”
22 A Isus je odgovarajuøi rekao: “Vi ne
znate æto traœite. Moœete li vi piti çaæu
2 I kad se nagodi s radnicima po jedan koju øu Ja piti i biti kræteni krætenjem
denar na dan, on ih poæalje u svoj vino- kojim sam Ja kræten?” Oni su mu
grad. odgovorili: “Moœemo.”
3 I opet izaåe oko treøega sata i vidje 23 A On im rekao: “Vi øete zaista piti iz
druge gdje besposleni stoje na trgu moje çaæe i biti kræteni krætenjem kojim
4 i rekao im: ‘Idite i vi u moj vinograd pa sam Ja kræten; ali dati mjesto s moje
øu vam dati æto god bude pravedno.’ I oni desne ili lijeve strane nije do mene, nego
odu. je to za one za koje je to pripremio moj
5 Opet on ode oko æestoga i devetoga sata Otac.”
i uçini isto. 24 Kad su to çula desetorica, naljute se
6 A kad on izaåe oko jedanaestoga sata na dvojicu braøe.
naåe druge gdje stoje nezaposleni te ih 25 Ali ih Isus dozvao k sebi pa im rekao:
upita: ‘Zaæto stojite ovdje cijeli dan bes- “Znate da vladari neznaboœaca okrutno
posleni?’ vladaju nad njima i da se osiljeni velikaæi
7 Oni su mu odgovorili: ‘Nitko nas nije sluœe svojom vlaæøu nad njima.
najmio.’ On im reçe: ‘Idite i vi u moj vino- 26 Neka ne bude tako meåu vama; nego
grad, i æto god bude pravedno vi øete tko œeli biti velik meåu vama, neka bude
primiti.’ vaæ posluœitelj.
8 Kada doåe veçer, reçe vlasnik vinogra- 27 A tko god hoøe biti prvi meåu vama,
da svojemu upravitelju: ‘Zovni radnike neka bude vaæ rob.
pa im podijeli plaøu, poçni od poslje- 28 Kao æto ni Sin Çovjeçji nije doæao da
dnjih do prvih.’ mu sluœe, nego da sluœi i da dade svoj
9 Kada doåu oni koji su bili zaposleni od œivot u otkup za mnoge.”
jedanaestoga sata, prime svaki po jedan 29 Kad su izlazili iz Jerihona, poælo je za
denar. njim veliko mnoætvo.
10 A kad doåu prvi, oni pomisle da treba- 30 Gle, kraj puta su sjedila dva slijepca.
ju primiti viæe; ali i oni isto tako prime Kako su çuli da onuda prolazi Isus,
svaki po jedan denar. poçeli su vikati govoreøi: “Smiluj nam se,
11 I çim ga oni prime, poçnu mrmljati Gospodine, Sine Davidov!”
protiv vlasnika imanja, 31 A narod ih poçeo opominjati rijeçima
12 govoreøi: ‘Ovi su posljednji radili da æute, ali oni onda joæ jaçe poçeli vika-
samo jedan sat, a ti si ih izjednaçio s ti, govoreøi: “Smiluj nam se, O Gospod-
nama koji smo podnosili tegobu i œegu ine, Sine Davidov!”
cijeloga dana.’ 32 Isus se zaustavio pozvao ih i rekao:
13 On odgovori jednomu od njih i reçe: “Æto hoøete da vam uçinim?”
‘Prijatelju, ja ti ne çinim krivo. Zar se nisi 33 Oni mu reknu: “Gospodine, neka nam
sa mnom nagodio po denar? se oçi otvore.”
14 Uzmi æto je tvoje i odlazi! Ja œelim 34 Isus se saœali nad njima i dotaçe se
ovom posljednjem dati isto kao i tebi. njihovih oçiju. I oni odmah progledaju i
15 Zar ja ne smijem sa svojim çiniti æto poåu za njim.
hoøu? Ili je tvoje oko zavidno æto sam ja
dobar?’ Slavni ulazak u Jeruzalem. Neplodna smokva
16 Tako øe posljednji biti prvi, a prvi
posljednji. Jer mnogi su pozvani, ali je
malo izabranih.”
21 Kad se pribliœe Jeruzalemu i stignu
u okolicu Betfage na Maslinskoj
gori, posla Isus dvojicu uçenika,
17 Pred ulazak u Jeruzalem uzeo Isus na 2 govoreøi im: “Idite u selo æto stoji pred
putu dvanaest uçenika nasamo i rekao vama i tu øete odmah naøi privezanu
im: magaricu i s njom mlado magare.
Matej 664
Odveœite ih i dovedite k meni. dok je nauçavao pa ga upitaju: “Kakvom
3 Ako vam tko æto veli, vi øete mu reøi: vlaæøu ti sve to çiniæ? I tko ti je dao tu
‘Gospodinu trebaju,’ i odmah øe ih pusti- vlast?”
ti.” 24 A Isus im rekao: “I Ja øu vas isto jedno
4 A ovo je sve uçinjeno da bi se ispunilo upitati, pa ako mi odgovorite, Ja øu i
ono æto je reçeno po proroku, govoreøi: vama reøi kakvom vlaæøu ovo çinim:
5 “Recite køeri sionskoj: ‘Evo, kralj tvoj 25 Odakle je bilo Ivanovo krætenje? S
dolazi k tebi, ponizan i jaæuøi na maga- neba ili od ljudi?” A oni su razmiæljali u
rcu, magaretu, mladetu magariçinu.’ ” sebi govoreøi: “Ako reknemo, ‘od neba,’
6 Tako su uçenici otiæli i uçinili kako im reøi øe nam: ‘Zaæto mu onda niste vjer-
je zapovjedio Isus. ovali?’
7 Dovedu magaricu i magare te stave na 26 A reknemo li: ‘Od ljudi,’ moramo se
njih svoje haljine i posjednu ga na njih. bojati mnoætva, jer svi Ivana drœe proro-
8 Mnoætvo ljudi razastrlo je svoje haljine kom.”
po putu, dok su drugi trgali grane sa sta- 27 Zato oni odgovore Isusu: “Mi ne
bala te ih prostirali putom. znamo.” Tada im On rekao: “Ni ja vama
9 A mnoætvo æto je iælo pred njim i za njim neøu reøi kakvom vlaæøu ovo çinim.
klicalo je: “Hosana Sinu Davidovu! 28 A æto vi mislite? Neki je çovjek imao
‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime dva sina, i on doåe k prvom pa mu reçe:
Gospodinovo!’ Hosana u visini!” ‘Sine, idi i radi danas u vinogradu!’
10 Kad je On uæao u Jeruzalem, uskome- 29 On mu odgovori: ‘neøu iøi,’ ali poslije
æao se cijeli grad govoreøi: “Tko je to?” se predomisli i ode.
11 A mnoætvo im odgovorilo: “To je Isus, 30 Tada on pristupi drugom pa mu isto
prorok iz Nazareta u Galileji.” tako reçe. Ovaj mu odgovori: ‘Idem, gos-
12 Isus je tada uæao u hram Boœji i podine,’ ali ne ode.
istjerao sve one koji su kupovali i pro- 31 Koji je od njih dvojice izvræio oçevu
davali u hramu, mjenjaçima isprevrnuo volju?” Oni su mu odgovorili: “Prvi.” Isus
stolove, a prodavaçima golubova klupe, im rekao: “Istinu vam govorim, carinici i
13 On im rekao: “Stoji napisano, ‘Moja bludnice uøi øe u kraljevstvo Boœje prije
kuøa øe se zvati kuøa molitve,’ a vi ste je nego vi.
uçinili razbojniçkom æpiljom.’ ” 32 Jer Ivan je doæao k vama putom
14 U hramu su doæli k njemu slijepi i pravednosti, a vi mu niste vjerovali, ali
hromi i On ih ozdravio. carinici i bludnice su mu povjerovali. A vi
15 Kad su glavari sveøeniçki i pis- ste to vidjeli i niste se poslije toga obratili
moznanci vidjeli divna çudesa æto ih je i vjerovali mu.
On uçinio i djecu æto kliçu u hramu govo- 33 Posluæajte drugu prispodobu. Bio je
reøi: “Hosana Sinu Davidovu!” Oni se ra- neki domaøin koji posadi vinograd i
zljutili ogradi ga uokolo plotom, uçini u njemu
16 i rekli su mu: “Çujeæ li ti æto ovi gov- preæu za vino i sagradi kulu, pa ga izna-
ore?” Isus im rekao. “Da.” “Niste li nikada jmi vinogradarima i ode u daleku zem-
çitali: ‘Iz usta djece i dojençadi pripravio lju.
si sebi hvalu’?” 34 A kad se pribliœilo vrijeme berbe, po-
17 Tada ih ostavio i otiæao iz grada u Be- slao je sluge svoje vinogradarima da
taniju i tu prenoøi. prime urod.
18 A kad se sutradan rano vraøao u grad, 35 A vinogradari uhvate njegove sluge:
ogladnio je. jednog izmlate, jednog ubiju, a drugog
19 I kad je opazio smokvu pokraj puta, kamenuju.
priæao je k njoj, ali kako na njoj nije 36 Tada opet posla druge sluge, brojnije
naæao niæta, osim liæøa, rekao joj: “Neka od prvih, i s ovima oni isto tako postupe.
nikada viæe ne raste na tebi plod!” I 37 Naposljetku, posla k njima svojega
smokva je odmah usahla. sina, govoreøi: ‘Oni øe poætivati mojega
20 Kad su to vidjeli uçenici, zaçude se go- sina.
voreøi: “Kako se mogla smokva tako brzo 38 Ali vinogradari, kad opaze sina, rekli
osuæiti?” su meåu sobom: ‘Ovo je baætinik! Hajde
21 Isus odgovarajuøi rekao im: “Istinu da ga ubijemo i uzmemo njegovu baæ-
vam govorim, ako imate vjeru i ne posu- tinu.’
mnjate, neøete çiniti samo ono æto je 39 Oni ga ugrabe, izbace izvan vinograda
uçinjeno smokvi, nego ako reknete ovoj i ubiju.
gori: ‘Digni se odatle i baci se u more,’ bit 40 Stoga, kad doåe gospodar vinograda,
øe tako. æto øe on uçiniti s tim vinogradarima?”
22 I sve ono æto traœite molitvom, vjeru- 41 Oni su mu odgovorili: “On øe te
juøi, dobit øete.” zloçince uniætiti teækom smrøu, a vino-
23 A kad je On uæao u hram, pristupe mu grad øe iznajmiti drugim vinogradarima,
glavari sveøeniçki i starjeæine narodne koji øe mu davati urod u svoje vrijeme.”
665 Matej
42 Rekao im Isus: “Zar niste nikada çitali œjemu po istini, niti si pristran, jer ne
u Pismima: ‘Kamen koji su graditelji praviæ razlike meåu ljudima tko je tko.
odbacili postao je glavni ugaoni kamen. 17 Kaœi nam, dakle, æto ti misliæ, je li za-
To je djelo Gospodinovo i ono je divno u konito dati caru porez ili nije?”
naæim oçima.’ 18 A Isus je raspoznao njihovu zlobu pa
43 Zato vam kaœem, kraljevstvo Boœje im rekao: “Licemjeri, zaæto me kuæate?
oduzet øe se vama i dati narodu koji 19 Pokaœite mi porezni novac.” Oni mu
donosi njegove plodove. donesu denar.
44 I tko god øe pasti na taj kamen, prebit 20 A On im rekao: “Çija je ovo slika i nat-
øe se, a na koga god padne, zdrobit øe ga pis?”
u prah.” 21 Oni su mu odgovorili: “Carev.” A On je
45 A kad su glavari sveøeniçki i farizeji rekao: “Podajte onda caru ono æto je
çuli njegove prispodobe, shvatili su da carevo, a Bogu ono æto je Boœje.”
govori o njima. 22 Kada su oni çuli te rijeçi, zadivili se,
46 Pokuæavali su ga uhvatiti, ali su se ostavili ga i otiæli svojim putom.
bojali naroda, jer ga je narod drœao pro- 23 Istoga dana doæli su k njemu saduce-
rokom. ji, koji govore da nema uskrsnuøa i upi-
taju ga,
Prispodoba o kraljevskoj svadbi 24 govoreøi: “Uçitelju, Mojsije je rekao da
22 Isus im ponovno poçeo govoriti u
prispodobama i reçe:
2 Kraljevstvo je nebesko sliçno kralju
ako tko umre bez djece, neka njegov brat
uzme njegovu œenu i podigne potomstvo
svojemu bratu.
koji priredi svadbu svojemu sinu, 25 A kod nas je bilo sedmero braøe. Prvi
3 i poæalje svoje sluge da pozovu uzvan- kad se oœeni, umrije bez djece i ostavi
ike na svadbu; ali oni nisu htjeli doøi. œenu svojem bratu.
4 Tada on ponovno posla druge sluge go- 26 Tako je isto bilo i s drugim i s treøim,
voreøi im: ‘Kaœite uzvanicima: “Pripravio sve do sedmoga.
sam gozbu, junci su moji i utovljena 27 A poslije svih umrije i œena.
stoka poklani i sve je pripravljeno. 28 Dakle u dan uskrsnuøa, kojemu øe od
Doåite na svadbu!” ’ sedmorice biti œena? Jer je za sve njih
5 Ali oni nisu marili, veø su otiæli svojim bila udata.”
putom, jedan na svoje imanje, a drugi k 29 Isus im odgovarajuøi rekao: “Varate
svojoj trgovini. se, jer ne poznajete ni Svetog pisma niti
6 A ostali uhvate njegove sluge, izgrde ih snage Boœje.
i ubiju. 30 Jer u uskrsnuøu niti øe se œeniti niti
7 Kada je to çuo kralj, rasrdi se te posla øe se udavati, nego su kao Boœji anåeli
svoju vojsku, pogubi one ubojice i grad na nebu.
im spali. 31 A æto se tiçe uskrsnuøa mrtvih, niste li
8 Poslije toga reçe on svojim slugama: çitali æto vam je Bog rekao, govoreøi ovo:
‘Gozba je pripravljena, ali uzvanici nisu 32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i
bili dostojni. Bog Jakovljev’? A Bog nije Bog mrtvih,
9 Zato iziåite na raskræøa, pa koliko god nego œivih!”
ljudi naåete pozovite ih na svadbu.’ 33 Kad je to mnoætvo çulo, bude za-
10 Tako sluge iziåu na raskræøa te skupe neseno njegovim naukom.
i dovedu sve koje naåu, i zle i dobre. Tako 34 Ali kad su farizeji doznali da je On
se svadbena dvorana napuni gostima. uæutkao saduceje, skupe se oni,
11 A kad uåe kralj da pogleda goste, 35 te ga jedan od njih, koji je bio uçitelj
naåe ondje jednog çovjeka, koji nije bio Zakona, upita kuæajuøi ga i govoreøi:
odjeven u svadbeno ruho. 36 “Uçitelju, koja je najveøa zapovijed u
12 On mu reçe: ‘Prijatelju, kako si ti uæao Zakonu?”
ovamo bez svadbenog ruha?’ A on ostao 37 Isus mu rekao: “ ‘Ljubi Gospodina
nijem. Boga svojega svim srcem svojim, svom
13 Tada kralj reçe slugama: ‘Sveœite mu duæom svojom i svim umom svojim.’
noge i ruke, odvedite ga i bacite u na- 38 To je prva i najveøa zapovijed.
jcrnju tamu, ondje øe biti plaç i ækrgut 39 Druga je isto takva: ‘Ljubi bliœnjega
zuba.’ svojega kao samoga sebe.’
14 Jer doista mnogi su zvani, ali malo ih 40 O tim dvjema zapovijedima ovisi sav
je izabranih.” Zakon i Proroci.”
15 Tada su farizeji otiæli i dogovorili se 41 Kad se skupe farizeji, upita ih Isus
kako bi Isusa uhvatili u njegovom gov- 42 govoreøi: “Æto vi mislite o Kristu? Çiji
oru. je on sin?” Oni su mu odgovorili: “Sin
16 Oni mu poæalju svoje uçenike zajedno Davidov.”
s herodovcima, govoreøi: “Uçitelju, 43 Rekao im On: “Kako ga onda David u
znamo da si Ti istinit i da uçiæ putu Bo- Duhu naziva ‘Gospodinom,’ govoreøi:
Matej 666
44 ‘Gospodin reçe mojemu Gospodinu: darom koji je na njemu, onda je obvezan
“Sjedni mi s desne strane, dok ne to ispuniti.’
poloœim tvoje neprijatelje za podnoœje 19 Luåaci i slijepci! Æto je viæe: dar ili œr-
tvojim nogama” ’? tvenik koji posveøuje dar?
45 Ako ga sam David naziva ‘Gospodi- 20 Zato tko se zakune œrtvenikom, za-
nom,’ kako mu je onda sin?” kune se s njime i svime æto je na njemu.
46 Na to mu nitko nije mogao odgovoriti 21 Tko se zakune hramom, zakune se s
ni rijeçi, niti ga se tko od toga dana usudi njime i onim koji u njemu boravi.
viæe pitati. 22 Tko se zakune nebom, zakune se
Boœjim prijestoljem i onim koji na njemu
Teæko farizejima! Teæko Jeruzalemu! sjedi.
23 Tada je Isus govorio narodu i svo-
svojim uçenicima,
2 govoreøi: “Pismoznanci i farizeji sjede
23 Teæko vama, pismoznanci, farizeji, li-
cemjeri! Vi koji dajete desetinu od metvi-
ce, kopra i kima, dok zanemarujete na-
na Mojsijevoj stolici. jvaœnije duœnosti Zakona: pravednost,
3 Dakle, æto vam govore obdrœavati, to milosråe i vjernost. Ovo se mora vræiti, a
çinite, ali ne çinite prema njihovim dje- drugo ne propustiti!
lima, jer oni govore, a ne çine ih. 24 Slijepi voåe, vi cijedite komarca, a
4 Jer oni veœu teæka bremena, koja se devu gutate!
teæko podnose, i stavljaju ih ljudima na 25 Teæko vama, pismoznanci, farizeji, li-
pleøa, a oni ih sami neøe ni prstom po- cemjeri! Vi koji çistite izvana çaæe i zd-
maknuti. jele, dok su unutra pune otimaçine i
5 Sva djela oni çine samo zato da ih ljudi pohlepe za uœivanjem.
vide. Zato æire svoje zapise i produljuju 26 Slijepi farizeji, najprije oçistite unu-
rese na svojim haljinama. traænjost çaæe i zdjele, pa øe im i vanjæ-
6 Oni vole najbolja mjesta na gozbama i tina biti çista!
najbolja sjedala u sinagogama, 27 Teæko vama, pismoznanci, farizeji, li-
7 da ih pozdravljaju na javnim mjestima cemjeri! Jer vi ste sliçni obijeljenim
i da ih se naziva ‘Rabbi (Uçitelj) grobovima æto se izvana çine lijepi, a
8 Ne dopustite da vas nazivaju ‘Rabbi,’ unutra su puni mrtvaçkih kostiju i
jer samo je jedan vaæ Uçitelj, Krist, a vi svake neçistoøe.
ste svi braøa. 28 Tako se isto i vi izvana çinite ljudima
9 Nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, pravedni, ali unutra ste puni licemjerja i
jer samo je jedan vaæ Otac, onaj koji je na bezakonja.
nebu. 29 Teæko vama, pismoznanci, farizeji, li-
10 I ne zovite se uçiteljima, jer samo je cemjeri! Jer vi gradite prorocima grob-
jedan vaæ Uçitelj, Krist. nice i pravednicima ukraæujete spome-
11 A tko je najveøi meåu vama, neka vam nike,
bude sluga. 30 i govorite: ‘Da smo œivjeli u vrijeme
12 Tko god uzvisi sam sebe, bit øe poni- otaca naæih, ne bismo s njima sud-
œen; a tko god sam sebe ponizi, bit øe uz- jelovali u ubijanju proroka.’
viæen. 31 Stoga, vi sami protiv sebe tako svjedo-
13 Teæko vama, pismoznanci i farizeji, li- çite da ste vi sinovi onih koji su poubijali
cemjeri, koji pred ljudima zatvarate proroke.
vrata kraljevstva nebeskoga; jer vi sami 32 Popunite, dakle, mjeru krivnje od ota-
ne ulazite u njega, niti dopuætate da uåu ca svojih.
oni koji bi htjeli. 33 Zmije, leglo gujino! Kako øete izbjeøi
14 Teæko vama pismoznanci i farizeji, osudu paklenu?
licemjeri! Æto jedete kuøe udoviçke i s 34 Zato evo, Ja vam æaljem proroke,
prenavljanjem se nadugo Bogu molite. mudrace i pismoznance; od kojih øete
Zato øete dobiti stroœu osudu. neke pobiti i razapeti, a neke øete biçe-
15 Teæko vama, pismoznanci i farizeji, li- vati u svojim sinagogama i progoniti ih iz
cemjeri! Jer putujete morem i kopnom grada u grad,
da pridobijete jednoga sljedbenika, a 35 da na vas doåe sva pravedna krv æto je
kad ga pridobijete, uçinite ga sinom pa- prolivena na zemlji, od krvi pravednoga
kla dvaput gorim od sebe. Abela do krvi Zaharije, sina Berekijina,
16 Teæko vama, slijepi voåe, koji velite: kojega ste ubili izmeåu hrama i
‘Tko god se zakune hramom, nije niæta; a œrtvenika.
tko god se zakune hramskim zlatom, 36 Istinu vam govorim, sve øe to doøi na
onda je obvezan to ispuniti.’ ovaj naraætaj.
17 Luåaci i slijepci! Æto je viæe: zlato ili 37 Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaæ
hram koji posveøuje zlato? proroke i kamenujeæ one koji su poslani
18 I opet: ‘Tko god se zakune œrtvenikom, k tebi! Koliko puta sam htio skupiti tvoju
nije niæta, a tko god se zakune œrtvenim djecu, kao æto kvoçka skuplja svoje
667 Matej
piliøe pod krila, ali vi niste htjeli! se oni dani.
38 Gle, evo vaæa je kuøa ostala pusta; 23 Ako vam tko tada reçe: ‘Gle, ovdje je
39 jer Ja vam kaœem, vi me od sada viæe Krist!’ Ili ‘Ondje je!’ Ne vjerujte.
neøete vidjeti dok ne reknete: ‘Blagoslo- 24 Jer øe ustati laœni kristovi i laœni pro-
vljen je onaj koji dolazi u ime Gospodi- roci i çinit øe velike znakove i çudesa da
novo!’ ” zavedu çak i izabrane kad bi to bilo mo-
Kao u Noino doba guøe.
24 Isus tada iziåe iz hrama i poåe dalje,
njegovi uçenici su doæli k njemu da
mu pokaœu hramske zgrade.
25 Eto, rekao sam vam unaprijed.
26 Zato, ako vam reknu: ‘Gle, eno ga, u
pustinji je!’ Nemojte izlaziti: ‘Evo ga u
2 A Isus im rekao: “Ne vidite li vi sve ovo? sobama!’ Ne vjerujte.
Istinu vam govorim, ovdje sigurno neøe 27 Jer kao æto munja dolazi s istoka i si-
ostati ni jedan kamen na kamenu, a da jeva prema zapadu, tako øe biti dolazak
ne bude sruæen.” Sina Çovjeçjega.
3 Dok je sjedio na Maslinskoj gori, pri- 28 Jer gdje god bude strvina, tamo øe se
stupe mu njegovi uçenici nasamo, govo- skupljati orlovi.
reøi: “Kaœi nam kad øe to biti i kakav øe 29 Odmah poslije nevolje tih dana sunce
biti znak tvojega dolaska i svræetka svi- øe se pomraçiti, in mjesec neøe viæe svi-
jeta?” jetliti, zvijezde øe padati s neba, a sile øe
4 A Isus im rekao: “Pazite da vas tko ne se nebeske uzdrmati.
zavede. 30 Tada øe se pokazati znak Sina Çovje-
5 Jer mnogi øe doøi u moje ime, govoreøi: çjega na nebu, i tada øe proplakati sva
‘Ja sam Krist,’ i mnoge øe zavesti. plemena zemlje, i ugledat øe Sina Çovje-
6 I çut øete za ratove i glasine o ratovima. çjega gdje dolazi na oblacima nebeskim
Gledajte da se ne uznemirujete. Jer sve s velikom moøi i slavom.
to mora tako doøi, ali joæ nije svræetak. 31 On øe poslati anåele svoje s velikim
7 Jer øe ustati narod protiv naroda i kra- glasom trube, i oni øe skupiti izabranike
ljevstvo protiv kraljevstva. Bit øe gladi, njegove od çetiri vjetra, od jednoga kraja
poæasti i potresa u raznim mjestima. neba do drugoga.
8 To je sve tek poçetak stradanja. 32 Sada nauçite ovu prispodobu od
9 Tada øe vas predati na muke i ubijati, i smokve: kad njezina grana veø postane
svi øe vas narodi zamrziti zbog mojega soçna i potjera liæøe, znate da je ljeto
imena. blizu.
10 Mnogi øe tada podleøi, izdavat øe jedni 33 Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je
druge i mrziti se meåusobno. blizu, pred samim vratima.
11 Tada øe mnogi laœni proroci ustati i 34 Istinu vam govorim, ovaj naraætaj
mnoge zavesti. nipoæto neøe proøi dok se sve to ne is-
12 I poæto se bezakonje umnoœi, ohladn- puni.
jet øe ljubav mnogih. 35 Nebo i zemlja øe proøi, ali rijeçi moje
13 Ali onaj tko ustraje do kraja, bit øe nipoæto neøe proøi.
spaæen. 36 Ali o tomu danu i çasu nitko ne zna,
14 Ova Radosna vijest o kraljevstvu pro- ne, ni anåeli nebeski, nego samo Otac
povijedat øe se po svemu svijetu, za svje- moj.
doçanstvo svim narodima, i tada øe doøi 37 Kao æto je bilo u Noino doba, tako øe
svræetak. biti i s dolaskom Sina Çovjeçjega.
15 Dakle, kad vidite grozotu pustoæenja, 38 Jer kao æto je bilo u dane prije potopa,
o kojoj govori prorok Daniel, stojeøi na ljudi su jeli i pili, œenili se i udavali, do
svetom mjestu,” (tko god çita, neka onoga dana kad Noa uåe u korablju,
razumije), 39 i niæta nisu slutili dok nije doæao po-
16 tada oni koji budu u Judeji neka bjeœe top i sve ih odnio, tako øe isto biti i s dola-
u planine. skom Sina Çovjeçjega.
17 Tko bude na krovu, neka ne silazi da 40 Dvojica øe tada biti u polju, jedan øe
æto uzme iz kuøe. se uzeti a drugi ostaviti.
18 A tko bude na polju, neka se ne vraøa 41 Dvije øe œene mljeti u mlinu, jedna øe
da uzme ogrtaç. se uzeti, a druga ostaviti.
19 Teæko œenama u trudu i onima koje 42 Dakle, budno pazite, jer ne znate u
doje djecu u one dane. koji øe ças doøi vaæ Gospodin.
20 Molite se da vaæ bijeg ne bude zimi ili 43 Ali zapamtite ovo, kad bi domaøin
na Subotnji dan. znao u koji øe ças doøi kradljivac, on bi
21 Jer øe tada biti velika nevolja kakve straœio i ne bi dopustio da mu provali u
nije bilo od postanka svijeta do sada, niti kuøu.
øe je ikad biti. 44 Zato dakle vi tako budite pripravni,
22 A kad se ne bi skratili ti dani, nitko se jer øe Sin Çovjeçji doøi u ças kad mu se
ne bi spasio. Ali zbog izabranih skratit øe ne nadate.
Matej 668
45 Tko je onda taj vjeran i razuman sluga otkopa zemlju i tu sakrije novac svojega
kojega je postavio gospodar nad svojim gospodara.
ukuøanima da im daje hranu u pravo 19 Nakon dugo vremena doåe gospodar
vrijeme? tih slugu i poçne se obraçunavati s
46 Blagoslovljen je taj sluga koga njegov njima.
gospodar, kad doåe, naåe da tako çini. 20 Onaj koji je primio pet talenata doåe i
47 Istinu vam govorim, on øe ga postaviti donese drugih pet talenata, govoreøi:
nad svim imanjem svojim. ‘Gospodaru, predao si mi pet talenata, a
48 Ali ako zli sluga u srcu svojemu reçe: ja sam, evo, stekao joæ drugih pet.’
‘Moj gospodar odugovlaçi dolazak,’ 21 Tada mu reçe njegov gospodar: ‘Do-
49 I poçne tuøi svoje sudruge te jesti i piti bro si uçinio, dobri i vjerni slugo! Bio si
s pijancima, mi vjeran nad malim stvarima, zato øu te
50 doøi øe gospodar toga sluge u onaj nad mnogim postaviti. Uåi u radost gos-
dan kad ga on ne oçekuje i u ças za koji ni podara svojega.’
ne sluti, 22 Isto tako doåe i onaj koji je primio dva
51 rasjeçi øe ga na pola i odrediti mu talenta i reçe: ‘Gospodaru, predao si mi
njegov dio meåu licemjerima. Ondje øe dva talenta, a ja sam, evo, stekao joæ
biti plaç i ækrgut zuba. druga dva.’
23 Tada mu reçe njegov gospodar: ‘Do-
Prispodoba o djevicama bro si uçinio, dobri i vjerni slugo! Bio si
25 “Tada øe biti kraljevstvo nebesko
kao deset djevica, koje uzmu svoje
svjetiljke te iziåu u susret zaruçniku.
mi vjeran nad malim stvarima, zato øu te
nad mnogim postaviti. Uåi u radost gos-
podara svojega.’
2 Od njih, pet su bile mudre a pet su bile 24 Tada doåe k njemu onaj koji je primio
lude. jedan talenat i reçe: ‘Gospodaru, znao
3 Lude, naime, uzmu svoje svjetiljke, ali sam da si ti tvrd çovjek, œanjeæ gdje nisi
ne uzmu sobom ulja, sijao i skupljaæ gdje nisi prosuo sjeme.
4 a mudre uzmu ulje u posudama sa 25 Ja sam se uplaæio te sam otiæao i
svojim svjetiljkama. sakrio tvoj talenat u zemlju. Gle, evo ti
5 A kako se zaruçnikov dolazak otegnuo, æto je tvoje.’
one zadrijemaju i zaspe. 26 Tada mu njegov gospodar odgovori:
6 O ponoøi çuo se glas: ‘Gle, zaruçnik ‘Ti zli i lijeni slugo, znao si da œanjem gdje
dolazi; iziåite mu u susret!’ nisam sijao i da skupljam gdje nisam
7 Tada ustanu sve te djevice i pripreme prosuo sjeme.
svoje svjetiljke. 27 Zato, dakle, morao si moj novac
8 A lude reknu mudrima: ‘Dajte nam od uloœiti kod novçara, i ja bih nakon svojeg
svojega ulja, jer nam se svjetiljke gase.’ povratka primio natrag ono æto je moje s
9 Ali im mudre odgovore: ‘Ne, kako nema kamatama.
dosta za nas i za vas, idite radije k 28 Zato, dakle, oduzmite mu taj talenat i
prodavaçima pa si kupite!’ podajte ga onomu koji ima deset talena-
10 Dok su one iæle kupiti, doåe zaruçnik: ta.
one koje su bile pripravne uåu s njim na 29 Jer svakomu tko ima dat øe se joæ viæe
svadbu i vrata se zatvore. i on øe imati u izobilju, a onomu tko
11 Poslije toga doåu i ostale djevice, go- nema oduzet øe se i ono æto ima.
voreøi: ‘Gospodine, Gospodine, otvori 30 Nekorisnog slugu bacite, u najcrnju
nam!’ tamu. Ondje øe biti plaç i ækrgut zuba.’
12 A on im rekao: ‘Istinu vam govorim, ne 31 Kad Sin Çovjeçji doåe u svojoj slavi i
poznajem vas.’ svi sveti anåeli s njim, tada øe On sjesti
13 Dakle: budno pazite, jer ne znate ni na prijestolje svoje slave.
dana ni çasa u koji øe Sin Çovjeçji doøi. 32 Tada øe se pred njim skupiti svi naro-
14 Kraljevstvo je nebesko kao çovjek di, a on øe ih razdijeliti jedne od drugih,
koji, polazeøi na put u daleku zemlju, kao æto pastir razdvaja svoje ovce od ja-
dozove svoje sluge i predade im svoj im- raca.
etak. 33 On øe postaviti ovce sebi s desne
15 Jednomu dade pet talenata, dru- strane, a jarce s lijeve.
gomu dva, a treøemu jedan; svakom ço- 34 Tada øe kralj reøi onima s desne
vjeku prema njegovoj sposobnosti. I strane: ‘Doåite, blagoslovljeni Oca mo-
odmah otputovao. jega, i primite u baætinu kraljevstvo koje
16 Tada onaj koji je primio pet talenata vam je pripravljeno od postanka svijeta.
ode i poçne trgovati njima te steçe i dru- 35 Jer bio sam gladan, i dali ste mi jesti;
gih pet talenata. bio sam œedan i dali ste mi piti; bio sam
17 Isto tako i onaj koji primi dva talenta stranac i primili ste me k sebi;
stekao druga dva. 36 bio sam gol i odjenuli ste me; bio sam
18 Ali onaj koji primi jedan talenat ode, bolestan i posjetili ste me; bio sam u
669 Matej
tamnici i doæli ste k meni.’ Radosna vijest, ovo æto je ova œena uçi-
37 Tada øe mu odgovoriti pravednici, go- nila govorit øe se njoj na uspomenu.”
voreøi: ‘Gospodine, kad smo te vidjeli 14 Tada je jedan od Dvanaestorice, zvani
gladna i dali ti jesti, ili œedna i dali ti piti? Juda Iskariotski, otiæao k sveøeniçkim
38 Kad smo te vidjeli kao stranca i primili glavarima
te k sebi? Ili gola i odjenuli te? 15 i rekao im: “Æto øete mi dati ako vam
39 Ili kad smo te vidjeli bolesna, ili u tam- ga predam? Oni mu izbroje trideset sre-
nici i posjetili te?’ brnjaka.
40 A kralj øe im odgovoriti: ‘Istinu vam 16 I od toga vremena on je traœio priliku
govorim, koliko god ste uçinili jednomu da ga izda.
od ove moje najmanje braøe, meni ste 17 Tada na prvi dan gozbe beskvasnih
uçinili.’ kruhova doæle su uçenici k Isusu i upi-
41 Tada øe isto reøi onima s lijeve strane: taju ga: “Gdje hoøeæ da ti pripravimo jesti
‘Idite od mene, vi prokleti, u oganj vjeçni Pashu?”
æto je pripravljen za åavla i anåele 18 On im rekao: “Idite u grad k jednomu
njegove! çovjeku i recite mu: ‘Uçitelj veli: “Moje je
42 Jer, bio sam gladan, a vi mi niste dali vrijeme blizu. Kod tebe øu odrœati Pashu
jesti; bio sam œedan, a vi mi niste dali s svojim uçenicima.” ’ ”
piti; 19 Uçenici uçine kako im je naredio Isus,
43 Bio sam stranac, a niste me primili k i pripreme mu Pashu.
sebi; bio sam gol, a niste me odjenuli; 20 A kad je doæla veçer, Isus je sjeo za stol
bolestan i u tamnici, a niste me posjetili.’ s Dvanaestoricom.
44 Tada øe mu oni odgovoriti: ‘Gospo- 21 Dok su jeli, rekao im: “Istinu vam gov-
dine, kad smo te vidjeli gladna, ili œedna, orim, jedan øe me od vas izdati.”
ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tam- 22 To ih vrlo raœalosti, pa ga jedan za
nici i nismo te posluœili?’ drugim upitali: “Gospodine, jesam li to
45 Tada øe im on odgovoriti: ‘Istinu vam ja?”
govorim, kao æto niste uçinili ni jednomu 23 On je tada rekao: “Onaj koji umoçi
od ovih najmanjih, niste uçinili ni meni.’ svoju ruku sa mnom u zdjelu, taj øe me
46 Ovi øe otiøi u muku vjeçnu, a prave- izdati!
dnici u œivot vjeçni.” 24 Sin Çovjeçji ide kako je napisano o
njemu; ali teæko onomu çovjeku koji izda
Posljednja veçera. Petrova zataja Sina Çovjeçjega! Bilo bi mu bolje da se
26 Nakon toga, kad je Isus zavræio sve
te govore, rekao je svojim uçenicima:
2 Znate da je za dva dana Pasha i da øe
nije ni rodio.”
25 Tada ga upita Juda, izdajnik njegov:
“Uçitelju, jesam li to ja?” On mu rekao:
Sina Çovjeçjega izdati i predati da se “Sam si rekao.”
razapne.” 26 Dok su blagovali, uzme Isus kruh,
3 U to doba skupe se na vijeøanje glavari blagoslovi ga i razlomi, dade ga uçenici-
sveøeniçki, pismoznanci i starjeæine ma i rekao: “Uzmite i jedite; ovo je moje ti-
narodne u palaçi visokog sveøenika, po jelo.”
imenu Kaifa, 27 Zatim uzme çaæu, zahvali i dade im
4 i snovali su zavjeru kako bi uhvatiti govoreøi: “Pijte iz nje svi!
Isusa na prijevaru i ubili ga. 28 Jer ovo je moja krv novoga Saveza
5 Govorili su: “Ali ne na svetkovinu, jer bi koja se prolijeva za mnoge za oproætenje
se narod pobunio. grijeha.
6 Dok je Isus boravio u Betaniji, u kuøi 29 Kaœem vam, sigurno neøu piti od ovih
Æimuna gubavca, trsova roda od sada do onoga dana kad
7 doæla je neka œena s alabastrenom po- øu ga novoga piti s vama u kraljevstvu
sudicom vrlo skupog miomirisnog ulja i Oca mojega.”
izlila mu na glavu dok je sjedio za stolom. 30 Poslije pjevanja psalama, iziæli su i
8 Kako su to vidjeli uçenici, naljutili se otiæli na Maslinsku goru.
govoreøi: “Çemu ova rasipnost? 31 Tada im rekao Isus: “Svi øete se vi joæ
9 Moglo se to miomirisno ulje skupo noøas zbog mene spotaknuti, jer je
prodati pa dati siromasima.” napisano: ‘Udarit øu pastira, i stado
10 A kad je to Isus opazio, rekao im: ovaca øe se razbjeøi.’
“Zaæto dosaåujete ovoj œeni? Ona je uçi- 32 Ali kad uskrsnem, iøi øu pred vama u
nila dobro djelo prema meni. Galileju.”
11 Siromaha imate uvijek sa sobom, a 33 Tada mu Petar odgovarajuøi rekao:
mene neøete imati uvijek. “Ako se doista i svi spotaknu zbog tebe,
12 Jer æto je izlila ovo miomirisno ulje na ja se neøu nikada spotaknuti.”
moje tijelo, uçinila je za moj pokop. 34 Rekao mu Isus: “Istinu ti govorim, joæ
13 Istinu vam govorim, gdje se god na øeæ me ove noøi, prije nego pijetao zap-
cijelom svijetu bude propovijedala ova jeva, tri puta zanijekati.”
Matej 670
35 Petar mu odvrati: “Ma kad bi morao s 55 Onoga istog çasa Isus je rekao
tobom i umrijeti, neøu te zanijekati.” mnoætvu: “Zar ste iziæli kao na razbojni-
Tako su govorili i svi ostali uçenici. ka s maçevima i toljagama da me uhva-
36 Tada je Isus doæao s njima na mjesto tite? A svaki dan sjedio sam u hramu i
koje se zove Getsemani i rekao uçenici- uçio, ali me niste uhvatili.
ma: “Sjednite tu dok ja odem onamo 56 Ali ovo se sve dogaåa da se ispune
moliti se.” proroçka Pisma.” Tada ga svi njegovi
37 Uzeo je sobom Petra i dva Zebedejeva uçenici ostave i pobjegnu.
sina, pa poçeo biti potiæten i duboko 57 Oni koji su uhvatili Isusa odveli ga k
uznemiren. visokom sveøeniku Kaifi, kod kojega su
38 Tada im rekao: “Œalosna je naveliko se sastali pismoznanci i starjeæine.
duæa moja, sve do smrti. Ostanite ovdje i 58 Ali je Petar izdaleka iæao za njim do
bdijte sa mnom.” dvora visokog sveøenika; uæao i sjeo sa
39 Zatim je otiæao malo dalje, pao niçice, slugama da vidi kako øe se svræiti.
moleøi se: “Oçe moj! Ako je moguøe, neka 59 Glavari sveøeniçki, starjeæine i cijelo
me mimoiåe ova çaæa. Ali ne kako ja Vijeøe traœili su laœno svjedoçanstvo pro-
hoøu, nego kako ti hoøeæ.” tiv Isusa da ga ubiju,
40 Tada se vrati k uçenicima i naåe ih 60 ali ga nisu naæli iako je pristupilo
gdje spavaju, pa rekao Petru: “Tako, mnogo laœnih svjedoka, nisu naæli ni jed-
niste mogli biti budni sa mnom jednoga noga. Na posljetku doæla su dva laœna
sata? svjedoka
41 Budite budni i molite se, da ne padne- 61 i reknu: ”Ovaj ovdje je rekao: ‘Mogu
te u napast. Duh je doista voljan, ali ti- sruæiti hram Boœji i opet ga za tri dana
jelo je slabo.” sagraditi.’ ”
42 Ponovno je otiæao drugi put moliti se 62 Tada ustane visoki sveøenik te mu
govoreøi: “Oçe moj! Ako me ova çaæa ne rekao: “Niæta ne odgovaraæ na ono æto ovi
moœe mimoiøi, a da je ne pijem, neka svjedoçe protiv tebe?”
bude tvoja volja.” 63 A Isus je æutio. A visoki mu sveøenik
43 I kad se vrati, opet ih naåe gdje rekao: “Zaklinjem te œivim Bogom da
spavaju jer su im oteœale oçi. nam kaœeæ jesi li ti Krist, Sin Boœji?”
44 Ostavi ih, otiæao opet, i treøi put se po- 64 Isus mu odgovorio: “Ti si to rekao. Ali
moli, govoreøi istim rijeçima. ja vam kaœem da øete poslije ovoga vid-
45 Tada se vrati k svojim uçenicima i re- jeti Sina Çovjeçjega gdje sjedi s desne
kao im: “Zar joæ spavate i poçivate? Gle, strane Boœje sile i gdje dolazi na oblaci-
evo pribliœio se ças u kojem je Sin ma nebeskim.”
Çovjeçji izdan i predaje se u ruke grjeæni- 65 Tada je visoki sveøenik razderao svoje
ka. haljine, govoreøi: “Pohulio je na Boga!
46 Ustanite, hajdemo. Evo se pribliœio Çemu nam viæe trebaju svjedoci? Vidite,
moj izdajnik.” ovoga çasa çuli ste hulu!
47 Dok je On joæ govorio, gle, doæao je 66 Æto mislite?” Odgovore mu oni: “Zas-
Juda, jedan od Dvanaestorice, s velikim luœio je smrt.”
mnoætvom naoruœanim maçevima i tol- 67 Tada su mu pljuvali u lice i tukli ga, a
jagama, koje su poslali glavari sveøeni- drugi su ga udarali dlanovima po licu
çki i starjeæine narodne. 68 govoreøi: “Proreci nam, ti Kriste, tko te
48 Tada im njegov izdajnik dade znak go- udario?”
voreøi: “Koga ja poljubim, on je taj, njega 69 Petar je dotle sjedio vani, u dvoriætu.
uhvatite!” Doæla je k njemu jedna sluækinja govore-
49 I odmah pristupi k Isusu te mu rekao: øi: “I ti si bio s Isusom Galilejcem.”
“Zdravo, Uçitelju!” I poljubi ga. 70 A on zanijeka pred svima, govoreøi:
50 A Isus mu rekao: “Prijatelju, zaæto si “Ne znam æto govoriæ.”
doæao?” Tada mu pristupe, stave ruke na 71 Dok je odlazio prema vratima u
Isusa i uhvate ga. potkrovlje, opazila ga druga sluækinja te
51 Najedanput se jedan od onih koji su rekla onima koji su bili tamo: “I ovaj je
bili s Isusom maæi rukom, trgnuo maç te bio s Isusom Nazareøaninom.”
udario slugu visokog sveøenika i mu 72 Ali on opet zanijeka sa zakletvom: “Ne
odsjekao uho. znam toga çovjeka.”
52 Tada mu Isus rekao: “Zadjeni svoj 73 Poslije toga doæli su k njemu oni koji
maç na njegovo mjesto, jer svi oni koji se su ondje stajali i reknu Petru: “Doista, i ti
maça laøaju od maça i ginu. si jedan od njih; izdaje te tvoj govor.”
53 Ili misliæ da Ja ne mogu zamoliti Oca 74 On je poçeo kleti i zaklinjati govoreøi:
mojega da mi poæalje viæe od dvanaest “Ne znam toga çovjeka!” I pijetao odmah
legija anåela? zapjeva.
54 Ali kako bi se onda ispunila Pisma, 75 Petar se sjetio Isusovih rijeçi kad mu
prema kojima tako mora biti?” rekao: “Prije nego æto pijetao zapjeva, tri
671 Matej
puta øeæ me zanijekati.” Tada on iziåe 22 Pilat im rekao: “Æto da onda uçinim s
odande i zaplaçe gorko. Isusom zvanim Krist?” Oni mu svi odgov-
ore: “Neka se razapne!”
Isus pred Pilatom. Isus i Baraba. Pokop Isusov 23 Tada je rekao upravitelj: “Zaæto,
27 Kad je jutro svanulo, svi glavari kakvo je zlo uçinio?” A oni su joæ jaçe
sveøeniçki i starjeæine narodne vikali govoreøi: “Neka se razapne!”
odrœe vijeøanje protiv Isusa da ga ubiju. 24 Kako je Pilat vidio da time niæta ne
2 A potom kad ga sveœu, odvedu ga i moœe postiøi, a buka je postajala samo
predaju upravitelju Ponciju Pilatu. joæ veøa, uzme vodu i opere ruke pred
3 Tada njegov izdajnik Juda, videøi da je svjetinom govoreøi: “Nevin sam od krvi
Isus osuåen, poœali æto je uçinio te ovoga pravednika. To je vaæa stvar!”
odnese i vrati trideset srebrnjaka vi- 25 Nato je sva svjetina odgovarajuøi
sokim sveøenicima i starjeæinama rekla: “Krv njegova neka bude na nama i
4 govoreøi: “Ja sam sagrijeæio jer sam na naæoj djeci.”
izdao nevinu krv.” A oni su mu odgovo- 26 Tada im on otpustio Barabu, a Isusa,
rili: “Æto se nas to tiçe, to je tvoja stvar!” nakon æto ga je dao izbiçevati, predao da
5 Tada on baci srebrnjake u hramu na se razapne.
pod, otiæao i objesio se. 27 Onda su vojnici upraviteljevi uveli
6 Glavari sveøeniçki uzmu srebrnjake i Isusa u upraviteljev dvor i skupili oko
reknu: “Ne smiju se po Zakonu staviti u njega cijelu çetu vojnika.
hramsku blagajnu jer je to novac uzet za 28 Zatim ga svukli i ogrnuli skrletnim
krv.” plaætem.
7 Zato se svjetuju i kupe za njih 29 Potom su ispleli vijenac od trnja,
lonçarovu njivu, da se stranci tamo stavili mu na glavu, a u desnu ruku
pokapaju. stavili mu trsku, pa su pregibali koljena
8 Stoga se ona njiva zove Krvna njiva do pred njim i izrugivali mu se govoreøi:
dana danaænjega. “Zdravo, kralju œidovski!”
9 Tako se tada ispuni rijeç proroka Jere- 30 Dok su pljuvali na njega, uzimali su
mije, govoreøi ovo: “Uzmu trideset sre- trsku i njome ga udarali po glavi.
brnjaka, cijenu procijenjenoga, kojega 31 Kad su mu se izrugali, skinuli su s
procijene sinovi Izraelovi, njega ogrtaç i odjenuli mu njegove
10 te ih dadu za lonçarovu njivu, kako haljine te ga odveli da ga razapnu.
im zapovjedi Gospodin.” 32 Tada kako su izlazili, sretnuli su ço-
11 Isus stoji pred upraviteljem. A upravi- vjeka Cirenca, po imenu Æimun. Njega
telj ga upita: “Jesi li ti kralj œidovski?” “To prisile da mu ponese kriœ.
je kako ti kaœeæ,” odgovorio je Isus. 33 A onda stignu na mjesto zvano
12 Dok su ga optuœivali glavari sveøeni- Golgota, æto znaçi Lubanja.
çki i starjeæine, On nije niæta odgovorio. 34 Oni mu dadu piti kiselo vino pomije-
13 Tada mu Pilat rekao: “Zar ne çujeæ ko- æano sa œuçi. Ali kad je On to okusio, nije
liko mnogo svjedoçe protiv tebe?” htio piti.
14 Ali mu On nije odgovorio ni na jedno 35 Tada su ga razapeli i bacajuøi kocku
pitanje, tako da se upravitelj veoma çu- razdijelili izmeåu sebe njegove haljine,
dio. da bi se ispunilo ono æto je reçeno po pro-
15 Svake svetkovine upravitelj je obiça- roku: “Oni su meåu sobom razdijelili
vao pustiti narodu jednoga zatvorenika, haljine moje, a za opleøak su bacali
onoga kojega bi narod œelio. kocke.”
16 Tada su imali zloglasnoga suœnja koji 36 Onda su sjedili i drœali straœu nad
se zvao Baraba. njim.
17 Stoga Pilat upita skupljenu svjetinu: 37 A iznad glave mu stavili natpis
“Kojega hoøete da vam pustim? Barabu njegove krivnje: Ovo je Isus, kralj œido-
ili Isusa, zvanog Krist?” vski.
18 Jer je znao, naime, da su ga predali iz 38 Zajedno s njim razapeli su dvojicu
zavisti. razbojnika, jednoga s desne strane, a
19 Dok je Pilat sjedio na sudaçkoj stolici, drugoga s lijeve.
njegova mu œena poæalje poruku: “Nemoj 39 A oni koji su mimo prolazili hulili su
se nikako mijeæati u stvar toga pravedni- ga, maæuøi glavama
ka, jer ja sam danas u snu mnogo pretr- 40 i govoreøi: “Ti koji razvaljujeæ hram i u
pjela zbog njega.” tri ga dana opet sagraåujeæ, spasi sam
20 Ali glavari sveøeniçki i starjeæine sebe! Ako si ti Sin Boœji, siåi s kriœa.”
nagovore svjetinu da traœe Barabu, a 41 Isto tako su se glavari sveøeniçki s
Isusa da dade pogubiti. pismoznancima i starjeæinama rugali i
21 Tada upravitelj odgovarajuøi rekao govorili:
im: “Kojega od dvojice hoøete da vam 42 “Druge je spasio, a sam sebe ne moœe
pustim? A oni odgovore “Barabu.” spasiti. On je kralj Izraelov, neka sada
Matej 672
siåe s kriœa pa øemo mu vjerovati. osigurajte kako najbolje znate.”
43 On se uzdao u Boga, neka ga sad oslo- 66 Oni su otiæli i osigurali grob, zapeça-
bodi ako ga uistinu hoøe; jer i sam je re- tili kamen i postavili straœu.
kao: ‘Ja sam Sin Boœji.’ ”
44 Isto su ga tako vrijeåali i razbojnici
koji su bili s njim razapeti.
45 Tada od æestoga do devetog sata nas-
28 Tada po Subotnjem danu u svanu-
øe prvoga dana u tjednu, doæla je
Marija iz Magdale i druga Marija pogle-
tane tama po cijeloj zemlji. dati grob.
46 A oko devetog sata povika Isus jakim 2 I gle, najedanput je nastao œestok po-
glasom, govoreøi: “Eli, Eli, lama sabak- tres; jer anåeo Gospodinov se spustio s
thani” to jest: “Boœe moj, Boœe moj, zaæto neba, priæao, otkotrljao kamen s vrata i
si me napustio?” sjeo na njega.
47 Kad to çuju neki koji su tamo stajali, 3 Lice mu je sjalo kao munja, a odjeøa
rekli su: “Ovaj Çovjek zove Iliju!” mu bila bijela kao snijeg.
48 Odmah otrçao jedan od njih, uzeo 4 Od straha pred njim zadrhtali su
spuœvu, namoøio ju octom, nataknuo na straœari i postali kao mrtvi.
trsku i pruœio mu piti. 5 A anåeo je odgovarajuøi rekao œenama:
49 Ostali su govorili: “Pusti da vidimo “Ne bojte se, jer ja znam da traœite Isusa
hoøe li doøi Ilija da ga spasi!” koji je bio razapet.
50 Isus nakon toga opet povikao jakim 6 On nije ovdje, jer je uskrsnuo kako je
glasom i ispustio duæu. rekao. Doåite i vidite mjesto gdje je bio
51 I gle! Hramska se zavjesa razderala na poloœen Gospodin,
dvoje, od vrha do dna; zemlja se potresla, 7 Idite œurno i javite njegovim uçenicima
peøine se raspuknule, da je uskrsnuo od mrtvih i eto ide pred
52 grobovi se otvorili, i mnoga su tjelesa vama u Galileju. Ondje øete ga vidjeti.’
svetih koji su umrli uskrsnula. Eto, ja sam vam rekao.”
53 Izlazeøi iz grobova poslije Isusova 8 One sa strahom i ujedno s velikom ra-
uskrsnuøa, doæli su u sveti grad i poka- doæøu odmah su ostavile grob, otrçale i
zali se mnogima. javile njegovim uçenicima.
54 A kad su stotnik, i oni s njim koji su 9 Kako su iæle da jave njegovim uçenici-
çuvali Isusa, vidjeli potres i sve ostalo æto ma, Isus im doæao u susret govoreøi:
se dogodilo, vrlo se prestraæili govoreøi: “Radujte se!” One su pristupile k njemu,
“Uistinu, ovaj je bio Sin Boœji!” obuhvatile ga oko nogu i klanjale mu se.
55 Tu su bile i izdaleka gledale mnoge 10 Nato im Isus rekao: “Ne bojte se! Idite i
œene, koje su joæ iz Galileje pratile Isusa i javite mojoj braøi da idu u Galileju i
sluœile mu. ondje øe me vidjeti.”
56 Meåu njima su bile: Marija iz Mag- 11 Dok su one bile na putu, gle, neki od
dale, Marija, majka Jakovljeva i Josipo- straœara su doæli u grad te javili gla-
va, i majka Zebedejevih sinova. varima sveøeniçkim sve æto se dogodilo.
57 A kad nastala veçer, doæao je neki 12 Ovi se tada sastali sa starjeæinama
bogat çovjek iz Arimateje, imenom Josip, pa, nakon vijeøanja, dali vojnicima ve-
koji je i sam bio uçenik Isusov. liku svotu novca
58 On je otiæao k Pilatu i zamolio za tijelo 13 govoreøi: “Kaœite im: ‘Njegovi uçenici
Isusovo. Tada je Pilat zapovjedio da mu doæli su noøu te ga ukrali dok smo mi
se tijelo preda. spavali.’
59 A kad je Josip uzeo tijelo, zavio ga u 14 Ako bi ovo doælo upravitelju do uæiju,
çisto laneno platno mi øemo ga veø uvjeriti da vas zaætitimo.”
60 i poloœio ga u svoj novi grob, izduben u 15 Oni su uzeli novac i uçili kako su bili
peøini; i na vrata groba dokotrljao veliki pouçeni. To je priçanje raæireno meåu Œi-
kamen i otiæao. dovima do dana danaænjega.
61 A tu su bile Marija iz Magdale i druga 16 Tada su jedanaestorica uçenika otiæli
Marija, sjedeøi nasuprot grobu. u Galileju, na goru gdje im je Isus odre-
62 Iduøega dana, to je bio dan nakon Pri- dio.
prave, skupili se glavari sveøeniçki i far- 17 Kad su ga oni ugledali, poklonili mu
izeji kod Pilata se; a neki su sumnjali.
63 govoreøi: “Gospodaru, sjetili smo se 18 Tada je Isus pristupio k njima govore-
da je onaj varalica joæ za œivota rekao: øi: “Dana mi je sva vlast na nebu i na
‘Poslije tri dana uskrsnut øu.’ zemlji.
64 Stoga zapovjedi da se çuva grob sve 19 Zato dakle idite i pravite uçenike iz
do treøega dana, da ne bi doæli njegovi svih naroda, krsteøi ih u ime Oca i Sina i
uçenici po noøi pa ga ukrali i rekli naro- Duha Svetoga,
du: ‘On je uskrsnuo od mrtvih.’ Tako da 20 uçeøi ih drœati sve ono æto sam vam
bi posljednja prijevara bila gora od prve.” zapovjedio! I evo, Ja sam s vama uvijek,
65 Pilat im rekao: “Evo vam straœe, idite i sve do svræetka svijeta.” Amen.
673
Marko
RADOSNA VIJEST PO MARKU
Luka
RADOSNA VIJEST PO LUKI
Ivan
RADOSNA VIJEST PO IVANU
Djela
APOSTOLSKA
Izbor apostola Matije 6 Zato ga oni, kad su se skupili, upitaju:
1 U svojem prvom djelu, Teofile, napisao
sam sve æto je Isus poçeo çiniti i uçiti,
2 do dana kad je uznesen na nebo, na-
“Gospodine, hoøeæ li u ovo vrijeme
obnoviti kraljevstvo Izraelu?”
7 O im odgovorio: ”Nije za vas znati vri-
kon æto je dao zapovijedi apostolima, jeme i doba koje je Otac uzeo samo pod
preko Duha Svetoga, koje je On izabrao, svoju osobnu vlast.
3 kojima se je pokazao œiv poslije svoje 8 Ali vi øete primiti snagu Duha Svetoga
muke s nepobitnim dokazima, ukazu- kad siåe na vas, i bit øete mi svjedoci u
juøi im se kroz vrijeme od çetrdeset dana Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji,
i govoreøi im o kraljevstvu Boœjem. pa i sve do kraja zemlje.”
4 Dok je On jedanput bio s njima zajedno 9 Kad je sve to rekao, dok su oni gledali bi
na okupu, zapovjedi im da ne odlaze iz uzdignut ispred njih i oblak ga uzme
Jeruzalema, nego da çekaju obeøanje oçima njihovim.
Oçevo: “koje” On reçe “ste çuli od mene; 10 Dok su oçiju uprtih u nebo gledali
5 jer Ivan je uistinu krstio vodom, a vi kako se uzdiœe, gle, najedanput stanu
øete biti kræteni Duhom Svetim, za neko- kraj njih dva çovjeka u bijeloj odjeøi,
liko dana.” 11 pa im reknu: “Ljudi Galilejci, zaæto
739 Djela
stojite zureøi u nebo? Ovaj isti Isus, koji 3 I ukazali im se razdijeljeni jezici kao od
je uznesen izmeåu vas na nebo, opet øe plamena te na svakoga od njih siåe po
doøi na isti naçin onako kako ste ga vid- jedan.
jeli odlaziti na nebo.” 4 I svi se oni napunili Duha Svetoga te
12 Tada se vrate u Jeruzalem s gore poçeli govoriti drugim jezicima, kako im
zvane Maslinska, koja je udaljena od Je- je veø Duh davao da govore.
ruzalema jedan Subotnji dan hoda. 5 Tada su boravili u Jeruzalemu Œidovi
13 Kada su uæli u grad, popeli se u gornju poboœni ljudi, iz svih naroda pod nebom.
sobu gdje su obiçno boravili. To su bili: 6 Kad nastane spomenuti æum, mnoætvo
Petar, Jakov, Ivan i Andrija; Filip i Toma, se zgrnulo i ostalo zbunjeno, jer ih je
Bartolomej i Matej, Jakov sin Alfejev i svatko çuo govoriti svojim vlastitim jezi-
Æimun Revnitelj, i Jakovljev sin Juda. kom.
14 Svi su ovi bili jednoduæno ustrajni u 7 Zaçuåeni i zadivljeni govoreøi jedan
molitvi zajedno s nekim œenama, Isuso- drugomu: “Zar nisu svi ovi æto govore
vom majkom Marijom i njegovom braøom. Galilejci?
15 U ono vrijeme Petar je ustao meåu 8 Pa kako to da ih svatko od nas çuje na
svima uçenicima i rekao (bilo ih je za- svojem vlastitom jeziku s kojim smo
jedno oko stotinu dvadeset osoba): roåeni?
16 Ljudi i braøo, trebalo se je ispuniti 9 Partinjani, Midjani, Elamljani, stano-
Pismo koje je prorokovao Duh Sveti na vnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije,
Davidova usta o Judi, koji je bio predvo- Ponta i Azije,
dnik onima koji su uhvatili Isusa. 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih
17 On je pripadao nama i zadobio udio, krajeva oko Cirene; Rimljani koji su na
to jest ovu naæu sluœbu. prolazu, Œidovi i obraøenici u Œidove,
18 Ovaj je sada s plaøom za nepraved- 11 Kreøani i Arapi; svi mi çujemo ih gdje
nost kupio njivu; zatim se strmoglavio, naæim jezicima govore o veliçanstvenim
raspuknuo po sredini i razlila mu se sva Boœjim djelima.”
utroba. 12 Tako su svi bili zapanjeni i u dvoumici
19 I to je postalo poznato svim stanovni- jedan drugoga pitali: “Æto bi ovo moglo
cima Jeruzalema da je ta njiva prozvana biti?”
njihovim jezikom Akeldama, to jest 13 Drugi su podrugljivo govorili: “Napili
‘Krvna njiva’. su se slatkog vina.”
20 Jer u knjizi Psalama stoji ∑napisano: 14 Tada je ustao Petar s Jedanaestori-
‘Pust mu bio dom, neka nitko u njemu ne com te poviæenim glasom rekao: “Œidovi i
œivi’; I joæ: ‘Neka njegovu upravu preu- vi svi æto boravite u Jeruzalemu! Ovo
zme drugi.’ znajte i rijeçi mi posluæajte!
21 Stoga, jedan od onih ljudi koji su bili s 15 Ovi ljudi nisu pijani, kako vi to zamiæl-
nama cijelo vrijeme koje je Gospodin jate, ta istom je treøi sat dana,
Isus proveo s nama, 16 veø to je ono æto je reçeno po proroku
22 poçevæi od krætenja Ivanova do istoga Joelu:
dana kad je uznesen izmeåu nas, treba 17 U posljednje dane bit øe ovo, govori
da bude skupa s nama svjedokom Bog, izlit øu od svojega Duha na svako
njegovog uskrsnuøa.” ljudsko tijelo, te øe proricati vaæi sinovi i
23 I tada su predloœili dvojicu: Josipa vaæe køeri; i vaæi øe mladiøi imati viåe-
zvanog Barsaba s prezimenom Just i nja, a vaæi øe starci sanjati sne.
Matiju. 18 Isto tako øu u ono vrijeme izliti od svo-
24 Tada su izmolili ovu molitvu: “Gospo- jega Duha na svoje sluge i sluækinje, te øe
dine, ti koji poznajeæ srca svih ljudi, oni proricati.
pokaœi nam kojega si od ove dvojice iza- 19 Uçiniti øu çudesa gore na nebu, a
brao znakove dolje na zemlji: krv i oganj i suk-
25 da preuzme dio ove apostolske sluœbe ljanje dima.
s koje je Juda, sagrijeæivæi, ispao da bi 20 Sunce øe se pretvoriti u tamu, a
otiæao na svoje mjesto!” mjesec u krv, prije nego æto doåe dan
26 Tada su bacili kocke za njih, kocka je Gospodinov, dan velik i slavan.
pala na Matiju i on je bio pribrojen Jeda- 21 U to vrijeme, tko god se pozove na ime
naestorici apostola. Gospodinovo, bit øe spaæen.’
22 Izraelci, çujte ove rijeçi: Bog je pred
Silazak Duha Svetoga. Petrov govor vama potvrdio Isusa Nazareøanina
2 A kad je doæao dan Pentekosta (pede-
seti dan) svi su bili jednoduæno
skupljeni na istom mjestu.
moønim djelima, çudesima i znacima
koje, kako i sami znate, Bog je uçinio po
njemu meåu vama.
2 Odjedanput je doæao æum s neba, kao 23 Njega, koji je predan po nepromjenlji-
kad puæe silan vjetar, pa ispuni svu voj odluci i predznanju Boœjem, i kojega
kuøu gdje su sjedili. ste vi bezboœniçkom rukom razapeli i
Djela 740
ubili, su se dogaåala mnoga çudesa i znakovi
24 kojega je Bog uskrsnuo i oslobodio kroz apostole.
smrtnih sveza, jer nije bilo moguøe da ga 44 Svi koji su vjerovali drœali su se za-
drœe. jedno i sve im je bilo zajedniçko.
25 Jer David za njega reçe: ‘Ja nepre- 45 Prodavali bi svoja sva imanja i dijelili
stano imam Gospodina pred oçima. On svakom prema njegovoj potrebi.
mi stoji s desne strane da se ne po- 46 Postojano svaki dan bili su jedn-
maknem.” oduæno u hramu, a po kuøama bi lomili
26 Zato mi se srce raduje, a jezik kliçe od kruh i zajedno uzimali hranu vesela i
veselja. Çak øe mi i tijelo poçivati u nadi, priprosta srca.
27 jer neøeæ ostaviti moju duæu u bo- 47 Hvalili su Boga i zato uœivali naklon-
raviætu mrtvih niti dopustiti da tvoj ost svega naroda. A Gospodin je svaki
Svetac istrune. dan dodavao crkvi one koji su se
28 Ti si mi pokazao putove œivota, s tvo- spasavali.
jom prisutnoæøu napunit øeæ me ra-
doæøu.’ Petar ozdravlja hroma od poroda
29 Ljudi i braøo, dozvolite mi slobodno
reøi za glavara Davida: umro je i poko-
pan i grob mu se nalazi meåu nama do
3 Petar i Ivan iæli su zajedno gore u hram
devetog sata, kad je bio sat molitve.
2 Upravo tada su ljudi nosili nekog çovje-
danaænjega dana. ka hroma od roåenja. Ovoga su svaki
30 Ali on dakle, kako je bio prorok i kako dan postavljali pred hramska vrata
je znao da mu je Bog uz prisegu obeøao zvana Krasna, da bi mogao prositi mi-
da øe od ploda njegova tijela, tjelesno, lostinju od posjetilaca hrama.
podiøi Krista da sjedne na njegovo pr- 3 Kako opazi Petra i Ivana, koji su upravo
ijestolje, htjeli uøi u hram, zamoli ih za mi-
31 on u proroçanskom predviåanju o lostinju.
Kristovom uskrsnuøu reçe: ‘Niti je on 4 A Petar zajedno s Ivanom uperio u
ostavljen u boraviætu mrtvih, niti mu je njega pogled pa mu rekao: “Pogledaj u
tijelo vidjelo truleœa.’ nas!”
32 Toga Isusa, Bog je uskrsnuo! Svi smo 5 On ih je pomno promatrao u iæçekiva-
mi tomu svjedoci. nju da øe od njih neæto dobiti.
33 Zato je sada uzviæen na desnu stranu 6 Tada mu rekao Petar: “Ja nemam ni
Boga, poæto je od Oca primio obeøanje srebra ni zlata, ali ono æto imam, to ti
Duha Svetoga, i izlio ovo æto sada vidite i dajem: U ime Isusa Krista Nazareøanina,
çujete. ustani i hodaj!”
34 Jer David nije uziæao na nebo veø sam 7 Ujedno ga uhvatio za desnu ruku te ga
rekne: ‘Reçe Gospodin mojemu Gospod- podigao, a njemu su odmah oçvrsnule
inu: “Sjedi mi s desne strane, noge, gleœnji i stopala,
35 dok ne uçinim tvoje neprijatelje pod- 8 pa skoçio, ustao i poçeo hodati. Zatim
noœjem Tvojim nogama!” ’ je s njima uæao u hram, hodajuøi,
36 Zato neka sav dom Izraelov dobro poskakujuøi i hvaleøi Boga.
znade da je Bog uçinio i Gospodinom i 9 Tako ga je sav narod vidio kako hoda i
Kristom toga Isusa kojega ste vi razape- hvali Boga.
li!” 10 Ljudi su prepoznali da je to onaj koji je
37 Kad su to çuli, duboko u srcu zbog milostinje sjedio na Krasnim vra-
potreseni reknu Petru i ostalim aposto- tima hrama; oni se napunili çuåenjem i
lima: “Ljudi i braøo, æto da uçinimo?” divljenjem zbog onoga æto mu se dogo-
38 Petar im rekao: “Pokajte se i neka se dilo.
svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za 11 Kako hromi koji je ozdravio nije osta-
oproætenje grijeha; i primit øete dar vljao Petra i Ivana, sav se narod divio i
Duha Svetoga. çudio pa su potrçali svi zajedno k njima
39 Jer je za vas ovo obeøanje za vaæu u trijem zvani Salomonov.
djecu i za sve one iz daleka, koliko ih god 12 Kada je to vidio Petar, progovorio je
pozove k sebi Gospodin naæ Bog.” narodu: “Izraelci, zaæto se çudite
40 Joæ im je mnogim drugim rijeçima ovomu? Zaæto ste uprli pogled u nas, kao
svjedoçio i hrabrio ih govoreøi: “Spasite da smo mi svojom snagom ili
se od ovoga pokvarena naraætaja!” poboœnoæøu uçinili da ovaj moœe hodati?
41 Tada oni koji su rado primili njegovu 13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev,
rijeç pokrstili se. Tako se onoga dana Bog otaca naæih proslavio je svojega
pridruœi crkvi oko tri tisuøe duæa. Slugu Isusa, kojega ste vi predali i kojega
42 Oni su bili postojani u apostolskom ste se odrekli pred Pilatom kad je ovaj
nauku, zajedniætvu, lomljenju kruha i u odluçio osloboditi ga.
molitvama. 14 Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika, i
43 Tada je strah uæao u svaku duæu, jer traœili ste da vam se dade jedan ubojica,
741 Djela
15 a ubili ste Princa œivota, kojega je Bog kao: “Vladari naroda i starjeæine izrael-
uskrsnuo od mrtvih; çemu smo svjedoci. ske!
16 Njegovo ime, kroz vjeru u njegovo ime, 9 Ako nas danas sudski ispitujete o do-
upravo je uçinilo ovoga çovjeka jakim, broçinstvu uçinjenom jednom bole-
kojega vidite i poznajete. Da, ta vjera sniku i po kojem je ovaj ozdravio,
koja dolazi od Njega vratila je ovomu 10 neka bude na znanje svima vama i ci-
potpuno zdravlje naoçigled vas svih. jelom narodu izraelskom, da po imenu
17 Ali, braøo, ja znam da ste vi to uçinili iz Isusa Krista Nazareøanina, kojega ste vi
neznanja, kao i vaæi glavari. razapeli, a kojega je Bog uskrsnuo od
18 Bog je tako ispunio æto je bio unapri- mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj çovjek
jed navijestio preko svih proroka, da øe pred vama.
njegov Krist trpjeti. 11 To je ‘kamen koji ste vi graditelji odba-
19 Dakle, pokajte se i obratite da vam se cili, postao je glavni ugaoni kamen.’
izbriæu grijesi vaæi, tako da mogu doøi 12 Spasenja nema ni u komu drugom,
vremena osvjeœenja i utjehe od Gospo- jer nema drugoga imena pod nebom da-
dinove prisutnosti, noga ljudima po kojemu se moœemo spa-
20 i da On poæalje Isusa Krista koji vam je siti.”
bio propovijedan; 13 A kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neu-
21 Onoga kojega nebo treba da primi do straæivost i saznali da su neuki i neiz-
vremena sveopøe obnove koju je Bog na- vjeœbani ljudi, poçeli se diviti. I shvatili
vijestio odavno preko svih svojih svetih su da su oni bili sa Isusom.
proroka od postanka svijeta. 14 Ali nisu mogli niæta reøi protiv njih, jer
22 Jer je Mojsije uistinu rekao oçevima: su promatrali ozdravljena çovjeka kako
‘Gospodin Bog vaæ podignut øe vam iz- stoji s njima.
meåu vaæe braøe proroka poput mene. 15 Stoga im zapovjedili da iziåu iz vi-
Njega sluæajte u svemu æto vam god reçe. jeønice, tako da mogu meåu sobom
23 I doøi øe vrijeme, kad øe se svaka duæa raspravljati,
koja neøe posluæati toga proroka uniætiti 16 govoreøi: “Æto da uçinimo s tim lju-
iz naroda.’ dima? Jer, zaista, poznato je svim sta-
24 Ali i ostali proroci, koji su vam govorili novnicima Jeruzalema da je kroz njih
od Samuela i drugih poslije njega, isto su uçinjeno ovo çudo, i mi to ne moœemo
tako navjeæøivali ovo vrijeme. zanijekati.
25 Vi ste sinovi proroka i Saveza koji je 17 Ali da se ovo ne raæiri joæ viæe meåu
Bog sklopio s vaæim oçevima kad Abra- narodom, strogo im zaprijetimo da ubu-
hamu rekao: ‘U tvojemu øe potomstvu duøe nikomu ne govore o tomu imenu.”
biti blagoslovljena sva plemena na zem- 18 Tada ih pozovu unutra te im strogo
lji.’ zabrane da o Isusovu imenu govore uçe.
26 Najprije je vama Bog podigao i poslao 19 Ali im Petar i Ivan odvrate: “Sami pro-
svojega Sina Isusa da vas blagoslovi, da sudite je li pravo pred Bogom da se viæe
se svaki pojedini od vas obrati od svoje pokoravamo vama nego Bogu!
zloøe.” 20 Jer mi ne moœemo drukçije nego
govoriti ono æto smo vidjeli i çuli.”
Petar i Ivan pred sudom. Molitva vjernika 21 Kako nisu mogli naøi nikakve izlike
4 Tada dok su oni joæ govorili narodu,
pristupili k njima sveøenici, star -
jeæine hrama i saduceji,
da ih kazne, ponovno im zaprijete i ot-
puste ih zbog naroda, jer su svi slavili
Boga zbog onoga æto se dogodilo.
2 ogorçeni æto su uçili narod i po primje- 22 Jer çovjeku na komu se dogodi
ru Isusovom navjeæøivali uskrsnuøe od çudesno ozdravljenje bilo je viæe od
mrtvih. çetrdeset godina.
3 I digli na njih ruke i stavili ih u zatvor 23 Kad su bili puæteni na slobodu, vrate
do sutra, jer je veø bila veçer. se k svojima te im priopøe sve æto su im
4 Ali ipak, mnogi sluæatelji govora prime rekli glavari sveøeniçki i starjeæine.
vjeru, tako da broj ljudi naraste otprilike 24 Kako su to çuli, jednoduæno podigli
na pet tisuøa. glas k Bogu te rekli: “Gospodaru, ti si
5 Sutradan su se çlanovi Vijeøa star - Bog, koji si stvorio nebo, zemlju, more i
jeæine pismoznanci, sve ono æto je u njima,
6 i visoki sveøenik Ana, Kaifa, Ivan, 25 koji si rekao na usta naæega oca
Aleksandar, i svi koliko ih je bilo od svih Davida, sluge svojega: ‘Zaæto se bune
visokosveøeniçkih redova, sastali u narodi, a plemena snuju isprazne
Jeruzalemu. stvari?
7 Oni su izveli apostole i postavili ih 26 Zemaljski se kraljevi digli, a vladari
meåu sebe te ih upitali: “Kakvom vlaæøu udruœili protiv Gospodina i protiv
ili u çije ste ime to uçinili?” njegova Krista.’
8 Tada im Petar, pun Duha Svetoga, re- 27 Jer uistinu su se udruœili Herod i
Djela 742
Poncije Pilat zajedno s neznaboæcima i Gospodinova? Gle! Veø su na vratima
plemenima izraelskim protiv tvojega noge onih koji su pokopali tvojega muœa,
svetog Sluge Isusa, kojega si pomazao, da i tebe iznesu!”
28 da ostvare sve æto je tvoja snaga i 10 Tada je ona odmah pala njemu do
mudrost unaprijed odredila da bude. nogu te izdahnula. A kad su mladiøi uæli,
29 A sada, Gospodine, pogledaj na nji- naæli su ju mrtvu; pa ju iznijeli i pokopali
hove prijetnje pa slugama svojim daj da do njezina muœa.
neustraæivo navjeæøuju rijeç tvoju! 11 Velik strah spopadne svu crkvu i sve
30 Pruœi svoju ruku da se mogu çiniti koji su to çuli.
ozdravljenja znakovi i çudesa po imenu 12 A preko ruku apostolskih dogaåala
tvojega svetog Sluge Isusa.” su se mnoga çuda i çudesni znakovi u
31 Dok su jedanput molili, potrese se narodu. Oni su bili svi zajedno i u skladu
mjesto na kojemu su bili skupljeni; i svi u Salomonovu trijemu.
su se napunili Duhom Svetim te neus- 13 Od ostalih nitko se nije usuåivao doøi
traæivo poçeli navjeæøivati rijeç Boœju. k njima blizu, a narod ih je visoko ci-
32 Tako je mnoætvo onih koji su vjerovali jenio.
bilo jedno srce i jedna duæa. Nitko nije 14 I sve viæe vjernika, mnoætvo muœeva i
nazivao svojim vlasniætvom ono æto je œena, pridruœivalo se Gospodinu.
posjedovao, veø je meåu njima sve bilo 15 Toliko da su çak na ulice iznosili
zajedniçko. bolesnike i stavljali ih na leœaljke i
33 Apostoli su vrlo odvaœno svjedoçili za sjedala, da barem sjena Petrova, dok je
uskrsnuøe Gospodina Isusa, i velika je prolazio, padne na nekoga od njih.
milost bila nad njima svima. 16 Mnogi su dolazili i iz okolnih gradova
34 Meåu njima, dakako, nitko nije osku- u Jeruzalem i donosili bolesnike i one
dijevao, jer bi svi posjednici zemljiæta i koje su muçili neçisti duhovi. I svi su bili
kuøa to prodavali te novac od prodanih ozdravljeni.
stvari donosili 17 Tada se digli, puni zavisti, visoki sve-
35 i stavljali pred noge apostolima. Tada øenik i sve njegove pristaæe (to jest sekta
se to dijelilo svakom pojedincu prema saducejska,)
njegovim potrebama. 18 pohvatali apostole i bacili ih u javni
36 Tako je Josip, kojega su apostoli proz- zatvor.
vali Barnaba, (æto znaçi sin utjehe,) 19 A noøu je anåeo Gospodinov otvorio
Levit, rodom s Cipra, vrata zatvora, izveo ih pa im rekao:
37 posjedovao njivu, koju je prodao i no- 20 Idite i navjeæøujte u hramu narodu
vac donio te ga stavio pred noge apos- sve rijeçi ovoga œivota!”
tolima. 21 A kad su oni to çuli, uæli su u hram
rano ujutro i poçeli uçiti. Ali je uto doæao
Ananija i Safira visoki sveøenik s onima koji su bili s
5 Neki çovjek imenom Ananija, sa svo-
jom œenom Safirom, prodao je imanje.
2 Zadrœao za sebe dio utræka sa znanjem
njim, sazvali Vijeøe sa svim starjeæina-
ma sinova Izraelovih i poslali straœare u
zatvor da ih dovedu.
œene, a ostatak donio i stavio pred noge 22 Ali kad su straœari stigli onamo i nisu
apostolima. ih naæi u zatvoru vratili se i izvijestili,
3 Tada mu Petar rekao: “Ananija, zaæto ti 23 govoreøi: “Naæli smo zatvor uistinu
je sotona napunio srce tako da laœeæ zakljuçan sa svom paœnjom i straœare
Duhu Svetom i da zadrœiæ za se dio gdje straœare pred vratima. Ali kad smo
utræka od svojega imanja? vrata otvorili, unutra nismo naæli
4 Dok je bilo neprodano, zar nije bilo nikoga.”
tvoje? I kako je prodano, zar nije bilo na 24 Kad su çuli te rijeçi, kako starjeæina
tvojem raspolaganju? Zaæto si u svojemu hrama tako i glavari sveøeniçki, posve
srcu odluçio to uçiniti? Nisi slagao lju- zbunjeni zbog apostola, pitali su se kako
dima, nego Bogu.” se to dogodilo.
5 Tada Ananija çim je çuo te rijeçi, pao je 25 Uto je uæao netko te im javio: “Eno, oni
te izdahnuo. I uæao je velik strah u sve ljudi æto ste ih bacili u zatvor stoje u
koji su to çuli. hramu i pouçavaju narod!”
6 Mladiøi su ustali, zamotali ga, iznijeli i 26 Nato je otiæao zapovjednik sa
pokopali ga. straœarima hrama te ih doveo bez
7 Poslije koja tri sata uæla je i njegova nasilja, jer su se bojali naroda da ih ne bi
œena, ne znajuøi æto se dogodilo. kamenovao.
8 Petar joj rekao: “Kaœi mi, jeste li za to- 27 A kad su ih oni doveli, stavili ih pred
liko prodali zemljiæte?” “Da, za toliko,” Vijeøe. Visoki sveøenik ih upitao
odgovorila je ona. 28 govoreøi: “Zar vam nismo oætro za-
9 Tada joj rekao Petar: “kako to, zaæto ste branili da uçite o tomu imenu? A vi ste,
se dogovorili da zajedno kuæate Duha evo, napunili Jeruzalem svojom nau-
743 Djela
kom i namjeravate baciti na nas krv toga 5 Prijedlog se svidio cijeloj skupætini te
çovjeka.” su izabrali Stjepana, çovjeka punog
29 Tada su im odgovorili Petar i drugi ap- vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Pro-
ostoli: “Treba se viæe pokoravati Bogu hora, Nikanora, Timona, Parmena te
nego ljudima. bivæeg obraøenika na œidovsku vjeru
30 Bog otaca naæih uskrsnuo je Isusa, Nikolu iz Antiohije.
kojega ste vi, vjeæajuøi ga na kriœ, ubili. 6 Njih su postavili pred apostole, a oni su
31 Njega je Bog desnicom svojom uzvisio pod molitvom poloœili na njih ruke.
za Voåu i Spasitelja, da dade Izraelu 7 Rijeç se Boœja æirila bez prestanka, a
pokajanje i oproætenje grijeha. broj uçenika u Jeruzalemu silno rastao.
32 A mi smo tomu svjedoci; isto i Duh I mnogi su sveøenici prihvaøali vjeru.
Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se 8 Stjepan, pun vjere i snage, çinio je ve-
pokoravaju.” lika çudesa i znakove meåu narodom.
33 Kad su to çuli, vrlo su se naljutili te ih 9 Tada se digli neki pripadnici sinagoge,
nakanili ubiti. zvana sinagoga Slobodnjaka, (Cirenaca,
34 Tada je ustao jedan od çlanova Vijeøa, Aleksandrinaca iz Cilicije i Azije,) te se
neki farizej imenom Gamaliel, uçitelj Za- poçeli prepirati sa Stjepanom.
kona i poætovan od svega naroda, te on 10 Ali nisu mogli odoljeti mudrosti i
zapovjedio da apostole malo izvedu van. Duhu kojim je govorio.
35 Zatim je rekao onima: “Ljudi, Izraelci! 11 Tada su podgovorili neke ljude da
Promislite dobro æto mislite uçiniti s tim izjave: “Mi smo ga çuli gdje govori
ljudima! pogrdne rijeçi protiv Mojsija i Boga.”
36 Prije ovoga vremena diœe se Teuda, 12 Tako su razdraœili narod, starjeæine i
praveøi se da je on neæto osobito, i uz pismoznance, zatim su pristupili k
njega je pristalo oko çetiri stotine ljudi. njemu, uhvatili ga i izveli pred Vijeøe.
On je bio ubijen, a sve njegove pristaæe 13 Tu su doveli i laœne svjedoke koji su
bile su raspræene i uniætene. izjavili: “Ovaj çovjek neprestano govori
37 Poslije njega, u doba popisa puçan- protiv ovoga svetog mjesta i Zakona.
stva, diœe se Juda Galilejac i povuçe 14 Mi smo ga çuli gdje govori da øe Isus,
dosta naroda za sobom. I on poginu, a onaj Nazareøanin, sruæiti ovo mjesto i
sve njegove pristaæe budu raspræene. promijeniti bogosluœje koje nam je
38 A za ovo sada, kaœem vam: klonite se predao Mojsije.”
tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov poth- 15 Nato svi koji su sjedili u Vijeøu upru
vat i djelo potjeçe od ljudi, propast øe, pogled u Stjepana i opaze da mu je lice
39 a ako dolazi od Boga, neøete ga moøi poput lica od anåela.
uniætiti. Pustite ih, da se ne naåete u
boju protiv s Boga!” Govor Stjepana i njegovo kamenovanje
40 Tada pristanu na njegov prijedlog,
dozvali k sebi apostole te su ih iæibali i
zapovjedili da ne govore o Isusovu imenu
7 Tada ga upita visoki sveøenik: “Je li to
tako?”
2 On je odgovorio, Ljudi i braøo i oçevi,
pa ih otpustili. posluæajte: Bog slave ukazao se naæem
41 A oni ostavili Vijeøe vrlo veseli æto im je ocu Abrahamu za njegova boravka u
udijeljena çast da podnesu zlostavljanje Mezopotamiji, prije nego æto se nastani u
za ime Isusovo. Haranu,
42 I svaki dan neprestano i u hramu i po 3 i rekao mu: ‘Iziåi iz svoje zemlje i od svo-
kuøama nisu prestali navjeæøivati Isusa jega roda i hajde u zemlju koju øu ti Ja
kao Krista. pokazati.’
4 Tada je on napustio kaldejsku zemlju i
Stjepan pred visokim vijeøem nastanio se u Haranu. A odatle ga, na-
6 U ono vrijeme, kako je rastao broj
uçenika, poçeli su mrmljati Helenisti
(Grci) protiv Hebreja, jer da se njihove
kon smrti njegova oca, preselio u ovu
zemlju u kojoj sada œivite.
5 U njoj mu ne dade nikakva vlasniætva,
udovice zapostavljaju u svakidaænjoj ni jednu stopu zemlje, veø mu je obeøao,
pomoøi. dok joæ nije imao djeteta, dati u posjed
2 Tada su Dvanaestorica dozvali k sebi njemu i njegovu potomstvu poslije
uçenike te im rekli: Nije pravo da mi njega.
ostavimo rijeç Boœju pa da sluœimo za 6 Uz to mu Bog rekao ovako: da øe njego-
stolovima. vo potomstvo boraviti u tuåoj zemlji, da
3 Zato, dakle, radije pronaåite, braøo, øe ga staviti u ropstvo i zlostavljati çetiri
meåu sobom sedam ljudi na dobru stotine godina.
glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, 7 Ali narod kojemu budu robovali, reçe
pa øemo njih postaviti nad tim poslom, Bog, ja øu suditi. Potom øe iziøi te se meni
4 a mi øemo se potpuno posvetiti molitvi klanjati na ovom mjestu.’
i sluœbi propovijedanja.” 8 Zatim je sklopio s njim Savez kojemu je
Djela 744
znak obrezanje. I tako Abraham rodi 29 Zbog te rijeçi Mojsije je pobjegao i
Izaka i obrezao ga osmi dan, Izaku se nastanio se kao stranac u zemlji midjan-
rodi Jakov, a Jakovu se rodi dvanaest skoj, gdje je imao dva sina.
patrijarha. 30 Kad proåe çetrdeset godina, ukazao
9 A patrijarsi su prodali Josipa u Egipat, mu se anåeo Gospodinov u pustinji
jer su mu zavidjeli. Ali Bog je bio s njim, Sinajske gore, u plamenu zapaljena
10 te ga oslobodi od svih njegovih nevolja grma.
i dade mu naklonost i mudrost pred fa- 31 Kad to Mojsije opazi, zaçudi se
raonom, kraljem egipatskim, koji ga viåenju. Dok se pribliœavao da paœljivo
postavi upraviteljem Egipta i sve svoje pogleda, çuo se glas Gospodinov,
kuøe. 32 govoreøi ovo: ‘Ja sam Bog otaca tvojih:
11 Tada doåe glad na sav Egipat i Ka- Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog
naan. Oskudica je bila tako velika da Jakovljev.’ Sav dræøuøi, Mojsije se ne
naæi oçevi nisu mogli naøi hrane. usudi viæe pogledati.
12 Kad je Jakov çuo da u Egiptu ima 33 Tada mu Gospodin rekao: “Izuj obuøu
hrane, posla on naæe oçeve prvi put. sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem
13 A drugi put Josip se otkrio braøi svojoj stojiæ sveta zemlja.
te tako i Faraon dozna za Josipovo podri- 34 Dobro sam zaista vidio muku svojega
jetlo. naroda koji je u Egiptu i çuo njegovo
14 Tada Josip zapovjedi da se k njemu uzdisanje. Zato sam siæao da ga oslobod-
dozove njegov otac Jakov sa svom rodbi- im. I sad hajde da te poæaljem u Egipat.” ’
nom, u svemu sedamdeset i pet osoba. 35 Onoga Mojsija kojega su odbili rijeçi-
15 Tada Jakov siåe u Egipat, gdje umre ma: ‘Tko je tebe postavio za glavara i
on i naæi oçevi. suca?’ Posla im Bog kao vladara i oslobo-
16 I bili su preneseni u Sihem i poloœeni ditelja po anåelu, onomu koji mu se uka-
u grob, koji je u Sihemu kupio za srebro zao u grmu.
Abraham, od sinova Hamorovih. 36 On ih izveo uçinivæi çudesa i znakove
17 Ali kako se bliœilo vrijeme da se treba u zemlji egipatskoj, u crvenom moru i u
ispuniti obeøanje koje je Bog dao Abra- pustinji çetrdeset godina.
hamu, tako se poveøavao narod i mnoœio 37 To je onaj Mojsije koji je rekao sinovi-
u Egiptu, ma Izraelovim: ‘Gospodin vaæ Bog øe vam
18 sve dok Egiptom ne zavlada novi izmeåu vaæe braøe podignuti proroka
kralj, koji nije znao viæe niæta o Josipu. poput mene; njega sluæajte.’
19 Taj je kralj lukavo postupao s naæim 38 To je onaj koji je bio u skupini u
narodom, zlostavljao naæe oçeve, sileøi pustinji s anåelom koji mu je govorio na
ih da izlaœu svoju djecu, da ne ostaju na Sinajskoj gori i s oçevima naæim; onaj
œivotu. koji je primio œive rijeçi da ih dade nama;
20 U to se vrijeme rodio Mojsije i bio je po 39 komu se nisu htjeli pokoriti oçevi
volji Boœjoj. Tri je mjeseca bio odgajan u naæi, nego su ga odbacili i srcem okrenu-
kuøi oca svojega. li natrag u Egipat,
21 A kad je bio izbaçen, posvojila ga je fa- 40 govoreøi Aronu: ‘Napravi nam bogove
raonova køer i sebi othranila za sina. koji øe nas predvoditi, jer ne znamo æto je
22 Tako je Mojsije bio pouçen u svoj bilo od Mojsija koji nas je izveo iz Egipta.’
mudrosti egipatskoj. I bio je silan u svo- 41 Zato su u ono vrijeme naçinili zlatno
jim rijeçima i djelima. tele, prinijeli œrtvu tom idolu te poçeli kli-
23 Kad mu je bilo çetrdeset godina, cati nad djelom ruku svojih.
ponese ga œelja da pohodi svoju braøu, 42 Tada se Bog okrenuo i pustio ih da se
sinove Izraelove. klanjaju vojsci nebeskoj, kao æto je
24 Kad je vidio kako se na jednomu çini napisano u knjizi Proroka: ‘Zar ste mi
nasilje, uzme ga u obranu i osveti prinosili œrtve klanice i prinosnice çetrd-
zlostavljenoga, ubivæi Egipøanina. eset godina u pustinji, o dome Izraelov?
25 Mojsije je mislio da øe njegova braøa 43 Nosili ste sobom æator Molohov, zvi-
razumjeti da øe Bog svojom rukom doni- jezdu boga Refana: idole ste naçinili da
jeti im osloboåenje. Ali oni nisu ra- im se klanjate. Zato øu vas prognati s
zumjeli. onu stranu Babilona!’
26 Sutradan se pokazao meåu njima 44 Naæi su oçevi u pustinji imali sobom
dok su se tukli te ih pokuæao pomiriti: Æator svjedoçanstva, kako je to naredio
‘Ljudi, rekao im, braøa ste, zaæto çinite onaj koji je govorio s Mojsijem da ga
nasilje jedan drugomu?’ napravi prema uzorku koji je vidio.
27 Ali onaj koji je çinio nasilje odgurnuo 45 Kad su ga primili oçevi naæi, donijeli
ga i rekao: ‘Tko je tebe postavio za gla- su ga pod vodstvom Joæue u zemlju koju
vara i suca nad nama? su zaposjeli od neznaboœaca æto ih je Bog
28 Zar bi htio ubiti i mene kao æto si juçer protjerao ispred naæih otaca, sve do
ubio Egipøanina?’ Davidovih dana.
745 Djela
46 Ovaj je naæao milost pred Bogom te je 8 I nastala je velika radost u onomu
molio da podigne prebivaliæte Bogu gradu.
Jakovljevu. 9 Bio je tamo u tom gradu neki çovjek im-
47 Ali mu istom Salomon sagradi kuøu. enom Æimun, on se bavio vraçanjem i za-
48 A Sveviænji ne prebiva u hramovima vodio narod samarijski. Pravio se da je
napravljenim ljudskom rukom, kako je on neæto veliko,
to prorok rekao: 10 zato su svi, od najmanjega do na-
49 Nebo je moje prijestolje, a zemlja je jviæega, pristajali uz njega i tvrdili govo-
podnoœje nogama mojim. Kakvu øete mi reøi: “Ovaj je çovjek sila Boœja.”
kuøu sagraditi, govori Gospodin, ili 11 A oni su pristajali uz njega jer ih je
kakvo je mjesto mojega poçivanja? dugo vremena zanosio svojim vraçan-
50 Zar moja ruka nije sve ovo naçinila?’ jem.
51 Ljudi tvrde æije, neobrezanih srdaca i 12 Ali kad su povjerovali Filipu koji je
uæiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetom! navjeæøivao Radosnu vijest o kraljevstvu
Kako oçevi vaæi tako i vi. Boœjem i o imenu Isusa Krista, pristanu
52 Koga od proroka nisu progonili oçevi da se krste, i ljudi i œene.
vaæi? Poubijali su one koji su unaprijed 13 Tada Æimun koji je postao vjernik; te
najavljivali dolazak Pravednika, kojega primivæi krætenje, neprestano je bio uz
ste vi sada veø izdali i ubili, Filipa i divio se gledajuøi velika çudesa i
53 Vi baæ koji ste primili Zakon preko znakove æto su se dogaåali,
anåela, ali ga niste drœali.” 14 Kad su apostoli u Jeruzalemu çuli da
54 Kad to çuju, uskipio im bijes u srcima je Samarija primila rijeç Boœju, poslali su
te poçeli ækripati zubima na njega. tamo Petra i Ivana.
55 A on, pun Duha Svetoga, upro pogled 15 Kad su oni siæli k Samarijancima, po-
u nebo i vidio slavu Boœju i Isusa gdje mole se za njih da prime Duha Svetoga.
stoji Bogu s desne strane, te rekao: 16 Jer joæ ni na jednoga od njih nije
56 Evo, gledam otvorena nebesa i Sina siæao; bili su samo kræteni u ime Gospo-
Çovjeçjega gdje stoji Bogu s desne dina Isusa.
strane.” 17 Tada su Petar i Ivan poloœili na njih
57 Nato su oni povikali jakim glasom, za- ruke, i oni su primili Duha Svetoga.
tiskivajuøi uæi te kao jedan navalili na 18 Kad je Æimun vidio da se Duh Sveti
njega. daje polaganjem apostolskih ruku, po-
58 Izbacili ga izvan grada i kamenovali. A nudi im novca
svjedoci odloœili haljine svoje do nogu 19 govoreøi: “Dajte i meni tu vlast da onaj
mladiøa koji se zvao Savao. na koga poloœim ruku primi Duha Sve-
59 Dok su kamenovali Stjepana, on je toga.”
zazivao Boga govoreøi: “Gospodine Is- 20 A Petar mu rekao: “Neka propadne
use, primi moj duh!” tvoj novac zajedno s tobom, jer si vjer-
60 Zatim klekne i viknu jakim glasom: ovao da dar Boœji moœeæ steøi novcem!
Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh! Kad 21 Ti nemaæ ni dijela ni udjela u ovom,
je to rekao, usnuo je. jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22 Zato se odvrati od te svoje zloøe i moli
Obraøenje i krætenje Etiopljanina Gospodina da ti oprosti tu namisao srca
8 A Savao je odobravao njegovo ubojstvo
stvo. Onoga istog dana nastao je velik
progon crkve u Jeruzalemu, te se svi
tvojega.
23 Jer vidim da si otrovan gorkoæøu i
okovan nepravdom.”
kræøani, osim apostola, raspræili po 24 Tada im Æimun odgovorio: “Molite
krajevima judejskim i samarijskim. radije vi Gospodina za mene, da me ne
2 A poboœni su ljudi sahranili Stjepana i snaåe niæta od onoga æto rekoste!
priredili za njim veliku posmrtnu œalost. 25 Oba apostola, poæto su posvjedoçili i
3 Savao je pak pustoæio crkvu; iduøi iz propovijedali rijeç Boœju, vratili su se u
kuøe u kuøu izvlaçio je iz njih ljude i œene Jeruzalem propovijedajuøi Radosnu
te ih predavao u zatvor. vijest mnogim samarijskim selima.
4 Oni æto su bili raspræeni prolazili su iz 26 Tada je anåeo Gospodinov rekao
jednog kraja u drugi propovijedajuøi Ri- Filipu: “Ustani i idi prema jugu, na put
jeç. koji se spuæta iz Jeruzalema u Gazu.” To
5 Tako Filip siåe u glavni grad Samarije i je pustoæ.
tu je propovijedao Krista. 27 Filip je ustao i otiæao. I gle, çovjek Eti-
6 Narod je jednoduæno poklanjao paœnju opljanin, uækopljenik, dvoranin Kanda-
Filipovim rijeçima, dok ga je sluæao i gle- ke, etiopske kraljice, imao je veliku vlast
dao çudesa koja je çinio. i bio je nad svom njezinom riznicom, a
7 Jer su neçisti duhovi, naime, izlazili s bio je u Jeruzalemu gdje se iæao klanjati.
velikom vikom iz mnogih opsjednutih, a 28 Vraøao se kuøi, sjedeøi u svojim
mnogi koji su bili uzeti i hromi ozdravili. kolima i çitajuøi proroka Izaiju.
Djela 746
29 Tada je Duh rekao Filipu: “Hajde i pri- çuåenja, jer su çuli glas, a nisu vidjeli
makni se tim kolima!” nikoga.
30 Kad je Filip pritrçao k njemu i çuo da 8 Tada Savao ustane sa zemlje, ali ni ot-
onaj çita proroka Izaiju, upitao ga: “Ra- vorenih oçiju nije vidio niæta. Nato ga oni
zumijeæ li to æto çitaæ?” vodeøi za ruku dovedu u Damask,
31 On je rekao: “Pa kako bih razumio ako 9 gdje ostane tri dana slijep; niti je æto jeo
me tko ne uputi?” Odvratio je on i pozvao niti pio.
Filipa da se popne i sjedne pokraj njega. 10 U Damasku je bio tada neki uçenik
32 A odlomak iz Pisma koji je çitao bio je imenom Ananija, kojemu je Gospodin u
ovaj: “Vodili ga na klanje kao ovcu; kao viåenju rekao: “Ananija!” A on je rekao:
æto je janje nijemo pred onima koji ga “Evo me, Gospodine.”
striœe, tako on ne otvori usta svojih. 11 Gospodin mu rekao: “Ustani i idi u ul-
33 U njegovom ponaæanju uzeta mu je icu koja se zove Prava pa u Judinoj kuøi
njegova pravednost. Tko øe opisati potraœi çovjeka iz Tarsa zvanog Savla! On
njegov naraætaj? Jer se œivot njegov sa je upravo u molitvi.
zemlje uzima.” 12 I on je u viåenju vidio nekoga çovjeka
34 Nato se uækopljenik obrati Filipu: imenom Ananiju kako je uæao k njemu i
“Molim te, o komu prorok ovo govori? O poloœio ruke na njega da bi opet progle-
sebi ili o komu drugom?” dao.”
35 Tada je Filip otvorio usta te mu, po- 13 Tada je Ananija odgovorio: “Gospod-
lazeøi od toga mjesta iz Pisma, poçeo ine, od mnogih sam çuo za toga çovjeka
navjeæøivati Radosnu vijest o Isusu. kolika je zla nanio tvojim svetima u Jeru-
36 Putujuøi tako doæli su do neke vode i zalemu.
uækopljenik je rekao: “Evo vode! Æto me 14 I ovdje ima vlast od glavara sveøeni-
spreçava da budem kræten?” çkih da sveœe sve koji zazivaju tvoje ime.”
37 A Filip mu rekao: “Ako ti vjerujeæ od 15 Ali mu Gospodin rekao: “Idi, jer je taj
svega srca svojega, moœeæ.” A on odgovo- çovjek moje izabrano sredstvo da done-
rio: “Ja vjerujem da je Isus Krist Sin se moje ime i pred neznaboæce, i kralje-
Boœji.” ve, i sinove Izraelove.
38 I zapovjedi da se zaustave kola. Tada 16 Ja øu mu pokazati koliko mora trpjeti
obojica, Filip i uækopljenik, siåu u vodu za moje ime”
te ga Filip krsti. 17 Ananija je otiæao svojim putom te
39 A kad su oni iziæli iz vode, Duh Gos- uæao u spomenutu kuøu i poloœio ruke
podinov odnese Filipa, tako da ga uæko- na Savla govoreøi: “Brate Savle, poslao
pljenik viæe nije vidio, dok on sav rado- me Gospodin Isus, koji ti se ukazao na
stan nastavi svojim putom. putu kojim si iæao ovamo, da moœeæ pri-
40 A Filip se naæao u Azotu te proæao, miti vid i da se napuniæ Duhom Svetim.”
propovijedajuøi Radosnu vijest, sve gra- 18 I odmah mu spalo s oçiju neæto kao
dove dok nije doæao u Cezareju. ljuske; i on je tada progledao te ustao i
bio kræten.
Obraøenje Savlovo 19 Nato kad je uzeo hranu, vrati mu se
9 A Savao, koji je sve dalje disao prijet-
njom i ubistvom protiv uçenika Go-
spodinovih, obratio se visokom sveøeni-
snaga. Tada provede neko vrijeme s uçe-
nicima u Damasku.
20 I odmah je poçeo propovijedati u sina-
ku, gogama da je Isus Sin Boœji.
2 te od njega zatraœio pisma za sinagoge 21 Ali svi koji su ga sluæali ostanu za-
u Damasku da bi, ako tamo otkrije çuåeni govoreøi: “Zar nije ovo onaj koji je
pripadnike ovoga Puta, i ljude i œene, u Jeruzalemu uniætavao one koji
mogao svezane dovesti u Jeruzalem. zazivaju ovo ime, i doæao je ovamo samo
3 A kad se on na svom putovanju pribliœi zato da ih svezane odvede glavarima
Damasku, odjedanput ga obasja svjet- sveøeniçkim?”
lost s neba. 22 Ali je Savao bio sve jaçi i sve je viæe
4 Tada je on pao na zemlju i çuo glas go- zbunjivao Œidove u Damasku, dokazu-
voreøi mu: “Savle, Savle, zaæto me pro- juøi da je Isus Krist.
goniæ?” 23 Nakon mnogo dana, Œidovi odluçe da
5 A on je rekao: “Tko si ti Gospodine?” a ga ubiju.
Gospodin mu rekao: “Ja sam Isus, ko- 24 Ali je Savao doznao za njihovu za-
jega ti progoniæ. Teæko ti je u bodljike vjeru. A oni su pazili na gradskim vra-
nogom udarati.” tima danju i noøu kako bi ga ubili.
6 A on je skamenjen i dræçuøi rekao: 25 Ali su ga uçenici uzeli i noøu ga spus-
“Gospodine, æto hoøeæ da uçinim?” A tili u velikoj koæari preko gradskih
Gospodin mu rekao: “Sad ustani i hajde zidina.
u grad, i tu øe ti se reøi æto trebaæ çiniti!” 26 Kad je Savao doæao u Jeruzalem,
7 Njegovi su suputnici ostali nijemi od nastojao se pribliœiti uçenicima; ali su ga
747 Djela
2 Bio je poboœan, poætivao i bojao se Boga
se oni svi bojali, jer nisu vjerovali da je on
uistinu uçenik. sa svim domom svojim. Œidovskom je
27 Nato ga je uzeo Barnaba i odveo k narodu iskazivao mnoga dobroçinstva i
apostolima te im objasnio kako je Savao molio se Bogu bez prestanka.
dok je bio na putu, vidio Gospodina koji 3 On u jednom viåenju, oko devetog sata
mu je govorio i kako je on u Damasku dana, jasno je vidio kako anåeo Boœji
smjelo propovijedao u ime Isusovo. dolazi k njemu i rekao mu: “Kornelije!”
28 Otada je bio s njima u Jeruzalemu ul- 4 Stotnik s oçima uprtim u njega i pre-
azeøi i izlazeøi straæen upita ga: “Æto je, Gospodine?” A
29 Smjelo propovijedajuøi u ime Gospo- on mu rekao: “Tvoje molitve i milostinje
dinovo i raspravljao s Helenistima a oni uziæle su pred Boga kao œrtva potsjet-
su gledali kako da ga ubiju. nica.
30 Kada su to saznala braøa, odvela su 5 Tako, sada poæalji ljude u Jopu i dozovi
ga dolje u Cezareju, a odatle ga poslali u Æimuna koji se zove Petar.
Tars. 6 On je gost Æimuna, koœara, çija je kuøa
31 Tada su crkve po cijeloj Judeji, Gali- pokraj mora; on øe ti reøi æto trebaæ
çiniti.”
leji i Samariji bile u miru; izgraåivale se i
œivjele u strahu Gospodinovu i um- 7 Kad je iæçeznuo anåeo koji mu je govo-
noœavale se utjehom Duha Svetoga. rio, stotnik dozove dvojicu svojih slugu i
32 Tako jedanput, kad je Petar obilazio jednoga poboœnog vojnika od onih koji
svuda, doæao je i k svetima koji su œivjelisu mu bili dodijeljeni za sluœbu.
u Lidi. 8 Kada im je on sve to objasnio poslao ih
33 Tamo je naæao nekog çovjeka imenom u Jopu
Eneju koji je osam godina leœao na poste- 9 Sutradan, dok su oni putovali i prib-
lji jer je bio uzet. liœavali se gradu, uziæao je Petar oko
34 Petar mu rekao: “Eneja, ozdravlja te æestog sata na krov kuøe da moli.
10 Tada je vrlo ogladnio, te zaœelio neæto
Isus Krist. Ustani i prostri sam sebi!” I on
odmah ustane. pojesti. Dok su mu oni pripravljali jelo,
35 Vidjevæi ga svi œitelji Lide i Æarona on je pao u zanos
obrate se Gospodinu. 11 i ugledao otvoreno nebo i neku posu-
36 U Jopi je bila neka uçenica imenom du, sliçnu velikom platnu zavezanom s
Tabita, æto znaçi Koæuta. Ta œena je bila çetiri ugla, gdje silazi i spuæta se na zem-
puna djela ljubavi i djela milosråa koja lju.
çinila. 12 U njoj je bilo sve vrste çetveronoœnih
37 Dogodilo se baæ u ono vrijeme da je œivotinja, gmazova zemaljskih i ptica
ona oboljela te umrla. Kada su ju nebeskih.
okupali, stavili su ju u gornju sobu. 13 I neki glas mu rekao: “Ustani, Petre,
38 A kako je Lida blizu Jope, uçenici su kolji i jedi!”
çuli da je Petar u Lidi, poslali su k njemu14 A Petar je rekao: “Ne nikako, Gospod-
dva çovjeka s molbom da doåe k njima i ine, jer nikada nisam jeo niæta prosto i
da ne oteœu dolazak. neçisto.”
39 Petar se tada podigao i krenuo s 15 A glas mu opet po drugi put rekao:
njima. A kad je stigao tamo, odveli su ga “Ono æto je Bog oçistio, ti ne nazivaj pros-
u gornju sobu. Svi su se u suzama tim” (neçistim)
skupili oko njega te mu pokazali haljine i 16 To se ponovilo tri puta, i posuda
ogrtaçe koje je radila Koæuta dok je bila odmah bi uznesena na nebo.
na œivotu. 17 Dok je Petar, zbunjen, razmiæljao æto
40 Petar je istjerao sve van te kleknuo i bi moglo znaçiti viåenje koje je imao, i
pomolio se. Zatim se okrenuo prema gle, najedanput se pojave na vratima Ko-
mrtvom tijelu i rekao: “Tabita, ustani!” rnelijevi izaslanici, poæto su se raspitali
Ona je tada otvorila oçi, pogledala Petra za Æimunovu kuøu,
te sjela. 18 Te pozovu i upitaju: “Je li ovdje u
41 Tada joj on pruœio svoju ruku i podi- gostima Æimun zvani Petar?”
gao ju, zatim je dozvao svece i udovice te 19 Dok je Petar sve dalje razmiæljao o
im ju pokazao œivu. viåenju, rekao mu Duh: “Evo te traœe tri
42 Vijest o tom raæirila se po cijeloj Jopiçovjeka.”
te su mnogi prigrlili vjeru u Gospodina. 20 Hajde ustani, siåi poåi s njima i niæta
43 A Petar je ostao mnogo dana u Jopi ne sumnjaj, jer sam ih ja poslao!”
kod nekog Æimuna koœara. 21 Petar siåe k ljudima, koje je poslao
Kornelij te im rekao: “Evo, gle, ja sam
Obraøenje i krætenje satnika Kornelija onaj kojega vi traœite. Koji je razlog
10 U Cezareji bio je neki çovjek imenom vaæega dolaska?”
Kornelije, stotnik u takozvanoj Itali- 22 Oni mu reknu: “Stotnik Kornelije, ço-
janskoj çeti. vjek pravedan i Bogobojazan, koji uœiva
Djela 748
dobar glas kod svega naroda œidovskog, 41 ne svemu narodu, veø unaprijed od
primio je zapovijed Boœju po anåelu sve- Boga izabranim svjedocima, nama koji
tom da te dozove u dom svoj i da çuje ri- smo s njim jeli i pili poslije njegova uskr-
jeçi od tebe.” snuøa od mrtvih.
23 Tada ih Petar pozove unutra i gosto- 42 I on nam je zapovjedio da propovije-
ljubivo primi. A sutradan ustane te damo narodu i da svjedoçimo da ga je
krenu s njima, a pratila ga joæ i neka Bog postavio za suca œivih i mrtvih.
braøa iz grada Jope. 43 Za njega svjedoçe svi proroci da po
24 A sljedeøeg dana stiœe u Cezareju. Tu imenu njegovom prima oproætenje gri-
ih je çekao Kornelije, sazvavæi svoju rod- jeha svaki koji u njega vjeruje.”
binu i bliske prijatelje. 44 Joæ dok je Petar govorio te rijeçi, siåe
25 I dok je Petar ulazio, Kornelije mu iz- Duh Sveti na sve koji su çuli rijeç.
iæao u susret, pao mu do nogu i poklonio 45 A obrezani vjernici i svi oni koji su
mu se. dopratili Petra bili su vrlo iznenaåeni æto
26 A Petar ga podignuo govoreøi: “Ustani! se i na neznaboæce izlio dar Duha Sve-
I ja sam samo çovjek!” toga.
27 Razgovarajuøi s njim, uæao je i naæao 46 Jer su ih çuli gdje govore jezicima i
mnogo skupljenih ljudi. slave Boga. Tada je Petar rekao:
28 Tada im on rekao: “Vi dobro znate da 47 Zar moœe tko uskratiti vodu, da ne
je Œidovu zabranjeno druœiti se s tuåi- budu kræteni ovi koji su primili Duha
non ili uøi u kuøu nekom od drugog na- Svetoga kao i mi?”
roda, ali je meni Bog pokazao da nikoga 48 I zapovjedi im da budu kræteni u ime
ne zovem prostim ili neçistim. Isusa Krista. Nato ga zamole da ostane s
29 Zato kad sam bio pozvan, doæao sam njima neko vrijeme.
bez prigovora. Sada bih vas œelio upitati
zaæto ste me zvali.” Petrov govor u Jeruzalemu
30 Kornelije je rekao: “Prije çetiri dana
upravo u ovo doba, devetog sata, molio
sam u svojoj kuøi molitvu, i najedanput
11 Apostoli i braøa koji su bili u Judeji
doçuju da su i neznaboæci primili ri-
jeç Boœju,
stane preda me çovjek u sjajnoj odjeøi, 2 pa kad Petar uziåe u Jeruzalem, oni
31 te rekao: ‘Kornelije, usliæana je vjernici koji su bili obrezani prepirali se
molitva tvoja i Bog se spomenuo tvojih s njim,
milostinja. 3 Govoreøi: “Iæao si k neobrezanim ljudi-
32 Poæalji, dakle, nekoga u Jopu i dozovi ma i jeo s njima!”
Æimuna koji se zove Petar! On je gost u 4 Nato im Petar sve po redu objasnio od
kuøi Æimuna, koœara pokraj mora, koji poçetka govoreøi:
kad doåe govorit øe s tobom.’ 5 Bio sam u gradu Jopi u molitvi i u
33 Ja sam nato odmah poslao ljude k zanosu imao sam viåenje gdje se neka
tebi, i ti si dobro uçinio æto si doæao. Sada posuda, sliçna velikom platnu zave-
smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bogom zanom s çetiri ugla, silazi i spuæta na
da çujemo sve æto ti je Gospodin zapo- zemlju.
vjedio.” 6 Kada sam u nju dobro pogledao i pro-
34 Tada Petar otvori usta i reçe: “Uistinu, motrio, vidio sam u njoj sve vrste çetve-
sada istom shvaøam: Bog nije pristran. ronoœnih œivotinja, gmazova zemaljskih
35 Naprotiv, njemu je mio u svakom i ptica nebeskih.
narodu onaj koji ga priznaje i çini æto je 7 I çuo sam glas koji mi rekao: ‘Ustani Pe-
pravedno. tre, kolji i jedi!’
36 Ovo je rijeç koju je Bog uputio Izraelo- 8 A ja kaœem: ‘Ne nikako, Gospodine, jer
vim sinovima, navjeæøujuøi im mir po nikada nisam jeo niæta prosto i neçisto.’
Isusu Kristu—On je Gospodar svega. 9 Nato mi po drugi put rekao glas s neba:
37 Vi znate rijeç, koja je bila objavljena ‘Ono æto je Bog oçistio, ti ne nazivaj pros-
po cijeloj Judeji, poçevæi od Galileje, tim!’ (neçistim)
poslije krætenja koje je Ivan propovije- 10 To se ponovilo tri puta, i odmah sve bi
dao: uzneseno na nebo.
38 Kako je Bog Isusa Nazareøanina 11 I, evo, odmah se poslije toga tri çovje-
pomazao Svetim Duhom i snagom te ka, poslana iz Cezareje po mene, pojave
kako je Isus prolazio okolo çineøi dobro i pred kuøom u kojoj sam bio.
ozdravljujuøi sve koje je åavao tlaçio, jer 12 Tada mi rekao Duh da poåem ne sum-
je Bog bio s njim. njajuøi niæta. Pratila su me i ova æes-
39 Mi smo svjedoci svega æto je uçinio u torica braøe kad smo uæli u kuøu spome-
zemlji œidovskoj i u Jeruzalemu, i to On nutog çovjeka.
kojega su ubili i objesili ga na kriœ. 13 On nam tada ispripovjedio kako je u
40 Bog ga je uskrsnuo treøi dan i dopus- kuøi svojoj vidio anåela koji je stao pred
tio mu da se pokaœe, njega i rekao: ‘Poæalji ljude u Jopu i dozo-
749 Djela
vi Æimuna, koji se zove Petar: ravo u vrijeme Svetkovine beskvasnih
14 On øe ti priopøiti rijeçi koje øe spasiti kruhova.
tebe i svemu tvojemu domu.’ 4 I nakon æto je on njega uhvatio, baci ga
15 I kad sam poçeo govoriti, siåe na njih u zatvor predajuøi ga straœama, svaka
Duh Sveti kao i na nas u poçetku. po çetiri vojnika, da ga çuvaju; jer je bio
16 Tada sam se sjetio rijeçi Gospodina: naumio da ga poslije svetkovine Pashe
kako je On rekao, ‘Ivan je uistinu krstio izvede pred narod.
vodom, a vi øete biti kræteni Duhom 5 Tako, dok su Petra çuvali u zatvoru,
Svetim.’ crkva je neprestano molila Boga za
17 Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i njega.
nama, koji vjerujemo u Gospodina Isusa 6 A kad ga je Herod upravo mislio izvesti,
Krista, tko sam ja da se oduprem Bogu?” Petar je spavao te noøi, okovan u dvoje
18 Kad su to çuli, primirili su se te poçeli lance meåu dvojicom vojnika, a straœari
slaviti Boga govoreøi: “Dakle, i neznaboæ- su pred vratima çuvali zatvor.
cima je Bog dao pokajanje koje vodi u 7 I gle, najedanput se pojavi anåeo Go-
œivot!” spodinov i svjetlo obasja øeliju. Anåeo
19 A oni koji su bili raspræeni poslije pro- kucnuo Petra u rebra i probudi ga govo-
gonstva æto je izbilo zbog Stjepana i sti- reøi: “Ustani brzo!” A lanci mu veø spali s
glo do Fenicije, Cipra i Antiohije, nisu ruku.
propovijedali nikom nauke osim Œi- 8 Tada mu anåeo rekao: “Opaæi se i obuj
dovima. sandale svoje!” Petar je uçinio tako. I
20 A neki od njih bili su s Cipra i iz anåeo mu rekao dalje: “Odjeni ogrtaç
Cirene; ovi kad su doæli u Antiohiju, svoj i poåi za mnom!”
poçeli i Grcima navjeæøivati Radosnu 9 Petar je iziæao i poæao za njim. Nije znao
vijest Gospodina Isusa. da je taj doœivljaj s anåelom stvarnost;
21 I ruka Gospodinova bila je s njima te mislio je da vidi utvaru.
je velik broj prihvatio vjeru i obratio se 10 Kada su oni proæli prvu i drugu
Gospodinu. straœu, doæli su k œeljeznim vratima koja
22 Tada vijest o tomu doåe do uæiju crkvi vode u grad, a koja im se sama od sebe
koja je bila u Jeruzalemu; onda su oni otvorila. Te su oni izaæli i tek æto su proæli
poslali Barnabu da ode sve do Antiohije. jednu ulicu, anåeo se odmah udaljio od
23 Kada je on doæao tamo te vidio milost njega.
Boœju, obradovao se i sve ih hrabrio, da 11 A kad je Petar doæao k sebi, reçe:
odluçna srca ostanu vjerni Gospodinu. “Sada uistinu znam da je Bog poslao svo-
24 Bio je on dobar çovjek, pun Duha Sve- jega anåela, i on me je izbavio iz ruke
toga i vjere. Veliko mnoætvo naroda prid- Herodove i od svega onoga æto je
ruœi se Gospodinu. oçekivao narod œidovski.”
25 Barnaba zatim otputuje u Tars da 12 A kad je on to shvatio, zaputio se i
potraœi Savla. otiæao k Marijinoj kuøi. Marija je bila ma-
26 A kad ga naæao, doveo ga u Antiohiju. jka Ivana koji se zvao Marko, ondje su se
Tako su godinu dana bili gosti tamoænje mnogi skupili i molili se.
crkve i pouçavali su mnogi narod. U An- 13 Kada je Petar pokucao na vanjska
tiohiji su uçenike prvi put nazvali vrata, otiæla je sluækinja imenom Roda
kræøanima. da posluhne tko je.
27 U to isto vrijeme siæli su iz Jeruzalema 14 Kad prepoznala Petrov glas, od ra-
u Antiohiju neki proroci. dosti zaboravila otvoriti vrata, utrçala
28 Tada jedan od njih, po imenu Agab, unutra i javila da je Petar pred vratima.
ustane i prorokuje, nadahnut od Duha 15 Oni su joj na to odgovorili: “Ti nisi pri
Svetoga, da øe biti velika glad po svemu sebi!” Ali ona je svejednako tvrdila da je
svijetu. I zaista je bila za vrijeme cara istina. Oni su rekli: “To je njegov anåeo.”
Klaudija. 16 Ali Petar je nastavio i dalje kucati. A
29 Tada uçenici odluçe, svaki prema kad su oni otvorili vrata i opazili ga, ost-
svojim moguønostima, poslati pomoø ali su zaprepaæteni.
braøi koja su œivjela u Judeji. 17 Ali on im rukom dade znak da æute, te
30 To i izvræe æaljuøi doprinos tamoænjim im sve redom ispripovjedio kako ga je
starjeæinama po Barnabi i Savlu. Gospodin izbavio iz zatvora. Potom im
rekao: “Javite ovo sve Jakovu i ostaloj
Petar u tamnici i njegovo çudesno osloboåenje braøi!” Zatim je iziæao i otiæao na drugo
12 U ono vrijeme kralj Herod je poçeo
zlostavljati neke çlanove crkve.
2 I on tada maçem pogubi Ivanova brata
mjesto.
18 Kada doåe dan, nastala je velika
uznemirenost meåu vojnicima, zbog
Jakova. onoga æto se dogodilo s Petrom.
3 Kako je vidio da je to drago Œidovima, 19 Herod je poslao u potragu za njim ali
on produœi te uhvati i Petra. Bilo je to up- kako ga nije naæao, sudski je sasluæao
Djela 750
straœare i zapovjedio da se pogube. naukom Gospodinovom.
Potom je iz Judeje siæao u Cezareju i tu 13 Tada Pavao i njegovi pratioci otplovili
boravio. su iz Pafa i doæli u Pergu u Pamfiliji. Te se
20 Herod je tada bio u loæim odnosima s Ivan od njih rastao pa se vratio u Jeru-
Tircima i Sidoncima. A ovi su doæli k zalem.
njemu dogovoreno, kako su pridobili za 14 A oni kad su napustili Pergu doæli su u
se kraljeva komornika Blasta, zamole za Antiohiju u Pizidiji, i na Subotnji dan uæli
mir, jer je njihova zemlja snabdijevana su u sinagogu te sjeli.
hranom od kraljeve. 15 Poslije çitanja Zakona i Proroka nad-
21 U dogovoreni dan Herod, odjeven u stojnici sinagoge poslali nekoga da im
kraljevsko ruho, sjeo je na prijestolje i reçe: “Ljudi i braøo, ako imate kakvu
odrœao govor skupljenom narodu. opomenu za narod, govorite!”
22 Narod mu je oduæevljeno klicao: “To je 16 Tada je ustao Pavao, rukom dade
glas Boœji, a ne çovjeçji!” znak i rekao: “Izraelci i vi ostali poæti-
23 Ali u isti ças anåeo je Gospodinov vatelji pravoga Boga, çujte!
udario Heroda æto nije Bogu priznao 17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je
slavu, i on je uzdahnuo izjeden od crvi. sebi naæe oçeve. On je uçinio velikim ovaj
24 A rijeç je Boœja rasla i sve se viæe æirila. narod dok je boravio u tuåini, u Egiptu, i
25 Barnaba i Savao, poæto su izvræili uzdignutom ih rukom izveo iz te zemlje.
svoju duœnost, vratili su se iz Jeruzal- 18 Oko çetrdeset godina u pustinji
ema i uzeli sobom Ivana zvanog Marka. strpljivo ih je podnosio.
19 Zatim im, nakon uniætenja sedam
Slanje Savla Barnabe naroda u zemlji kanaanskoj, njihovu
13 Tada je u antiohijskoj crkvi bilo ne-
kih proroka i uçitelja, a to su bili:
Barnaba, Æimun zvani Niger, Lucije
zemlju razdijeli im kao posjed.
20 Poslije toga dade im suce za kakvih
çetiri stotine i pedeset godina, do pro-
Cirenac, Manahen, koji je odgojen za- roka Samuela.
jedno s Herodom, tetrarhom, i Savao. 21 Tada su zatraœili kralja, i Bog im dade
2 Kad su jedanput obavljali sluœbu Boœju kroz çetrdeset godina Saula, sina
Gospodinu i postili, Duh Sveti je rekao: Kiæova, iz plemena Benjaminova.
“Odvojite mi sada Barnabu i Savla za 22 Kada je zbacio ovoga, podignuo je za
djelo za koje sam ih odredio.” kralja Davida, o komu je isto dao ovo
3 Tada, poæto su postili i molili, poloœili svjedoçanstvo: ‘Naæao sam Davida, sina
su ruke na njih te ih pustili. Jesejeva, çovjeka po mojemu srcu, koji
4 Oni, dakle, poslani od Duha Svetoga, øe ispuniti sve æto je meni po volji.’
siåu u Seleuciju i odatle otplove na 23 Iz njegova je potomstva Bog, prema
Cipar. obeøanju, podigao Izraelu Spasitelja:
5 Kad su stigli u Salaminu, propovijedali Isusa.
su rijeç Boœju u œidovskim sinagogama. 24 Pred njegovim je dolaskom Ivan kao
Imali su joæ uza se Ivana za pomoønika. glasnik i preteça svemu izraelskom
6 Kad su proæli sav otok do Pafa, gdje se narodu propovijedao krætenje u znak
namjere na nekog vraçara, laœnog œi- pokajanja.
dovskog proroka, ime mu je bilo Barje- 25 A Ivan je, kad se primicao kraju œiv-
sus, ota, izjavio: ‘Ja nisam ono æto vi mislite
7 a pripadao je krugu prokonzula Sergija da jesam. Ali pazite! Poslije mene dolazi
Pavla, umna çovjeka. Ovaj dozva k sebi onaj kojemu ja nisam dostojan odvezati
Barnabu i Savla i zaœeli da çuje rijeç obuøe na nogama.’
Boœju. 26 Braøo, sinovi Abrahamova roda i os-
8 Ali im se suprotstavi Elima, vraçar, jer tali meåu vama koji priznajete pravoga
to znaçi ime njegovo, nastojeøi prokon- Boga, nama je bila poslana ova rijeç o
zula odvratiti od vjere. spasenju.
9 Tada Savao, koji se zvao i Pavao, pun 27 Jer oni æto borave u Jeruzalemu i nji-
Duha Svetoga, uperio u njega pogled hovi vladari, jer ga nisu upoznali, çak ni
10 te rekao: “O stvore pun svake lukavæ- glasove rijeçi Proroka koje se çitaju sva-
tine i zloøe, sine åavolji i neprijatelju koga Subotnjeg dana, ispunili ih osuåu-
svake pravednosti, neøeæ li prestati s iz- juøi ga.
vrtanjem pravih putova Gospodinovih? 28 Iako na njemu nisu naæli nikakve
11 Evo gle, sada øe ruka Gospodinova krivnje koja bi zasluœivala smrt, traœili
pasti na tebe: oslijepit øeæ i za neko vri- su od Pilata da ga pogubi.
jeme neøeæ gledati sunca!” U isti ças pao 29 A kad oni tako ispune sve ono æto je o
je na njega mrak i tama, te on, vrteøi se njemu napisano, skinuli su ga s kriœa i
naokolo, poçeo traœiti nekoga da ga vodi. poloœili u grob.
12 Tada prokonzul, videøi æto se dog- 30 Ali ga je Bog uskrsnuo od mrtvih.
odilo, prihvati vjeru, duboko potresen s 31 I mnogo dana pokazivao se onima koji
751 Djela
su s njim doæli iz Galileje u Jeruzalem, a cijeloj okolici.
koji su njegovi svjedoci pred narodom. 50 A Œidovi su podgovorili ugledne œene
32 I mi vam navjeæøujemo Radosnu ætovateljice pravoga Boga i gradske pr-
vijest, da obeøanje koje je dano naæim vake; tako zapoçeli progon protiv Pavla i
oçevima, Barnabe pa ih izbacili iz svojega kraja.
33 Bog je ispunio za nas, njihovoj djeci, 51 A oni su otresli prah sa svojih nogu
uskrsnuvæi Isusa, kako i stoji napisano protiv njih i doæli u Ikonij.
u drugom psalmu: ‘Ti si sin moj, Ja sam 52 A uçenici su bili puni radosti i Duha
te danas rodio.’ Svetoga.
34 A da ga je On uskrsnuo od mrtvih i da
se viæe ne vrati istrunuøu, to je ovako re- Pavao i Barnaba u Ikoniju. U Listri i Derbi
kao: ‘Vama øu dati pouzdane milosti
Davidove.’
35 Zato im On rekao u jednom drugom
14 Jedanput se dogodilo u Ikoniju da su
uæli svi zajedno u œidovsku sina-
gogu, i tu su tako govorili da je veliko
psalmu: ‘Ti neøeæ dopustiti da Svetac mnoætvo Œidova i neznaboœaca povjer-
tvoj istrune.’ ovalo.
36 A David je umro poæto je svoj œivot pro- 2 Nato su Œidovi, koji su ostali nevjerni,
veo sluœeøi svojem naraætaju s voljom razdraœili i okrenuli neznaboæce protiv
Boœjom, ‘pokopan sa svojim oçevima’ i braøe.
istrunuo. 3 Ovi su ipak dosta dugo ostali tu propo-
37 Ali onaj kojega je Bog uskrsnuo nije vijedajuøi smjelo u Gospodinu, koji je
istrunuo. potvråivao propovijedanje o svojoj milo-
38 Tako, dakle, ljudi i braøo znajte da sti çineøi çudesne znakove preko nji-
vam se po ovom Çovjeku propovijeda hovih ruku.
oproætenje grijeha. 4 Tada se stanovniætvo gradsko razdijeli:
39 Od svega od çega se niste mogli oprav- jedan dio za Œidove, a drugi za apostole.
dati Mojsijevim Zakonom, po ovom se 5 A kad su neznaboæci i Œidovi s njihovim
opravdava svaki koji vjeruje. vladarima navalili na apostole da ih
40 Dakle, pazite da vas ne stigne æto je zlostave i kamenuju,
reçeno u Prorocima: 6 i kad su ovi za to saznali, pobjegli su u
41 Gledajte, vi koji prezirete, divite se i Listru i Derbu, gradove u Likaoniji, i u
gubite se! Evo u ovo vaæe vrijeme izvodim njihovu okolicu.
djelo, djelo koje ne biste vjerovali i kad bi 7 I tamo su propovijedali Radosnu vijest.
vam tko rekao.’ ” 8 U Listri je sjedio neki çovjek bolesnih
42 Dok su Œidovi izlazili iz sinagoge, nogu. Nikada nije hodao, bio je hrom od
prisutni neznaboæci su ih molili da im o majçine utrobe.
tomu govore i sljedeøega Subotnjeg 9 Dok je Pavao govorio, ovaj ga je sluæao.
dana. Pavao upre u njega pogled i tako opazi da
43 Kada se zbor raziæao, mnogi su Œidovi, ima vjeru da moœe ozdraviti.
s obraøenima u Œidove, poæli za Pavlom i 10 Rekao mu jakim glasom: “Uspravi se
Barnabom, koji su ih, u razgovoru s na noge!” I on skoçio i prohodao.
njima, nagovarali da ustraju u milosti 11 Tada mnoætvo naroda, kad su vidjeli
Boœjoj. æto je Pavao uçinio, podigli glas svoj go-
44 Sljedeøega Subotnjeg dana skupio se voreøi likaonskim jezikom: “Bogovi su u
gotovo cijeli grad da çuje rijeç Boœju. ljudskom obliku siæli k nama!”
45 Kad su Œidovi vidjeli toliko mnoætvo, 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla
napune se zaviæøu, govorili su protiv Hermesom, jer je Pavao bio glavni gov-
onoga æto je govorio Pavao, vrijeåajuøi ornik.
Boga. 13 A sveøenik Zeusov, çije je svetiæte bilo
46 Tada im Pavao i Barnaba odluçno re- ispred grada, dovede junce s vijencima
knu: “Vama je najprije trebalo propovije- do gradskih vrata i htjedne zajedno s na-
dati rijeç Boœju. Ali kako je vi od sebe rodom prinijeti œrtvu.
odbijate i sami sebe smatrate nedosto- 14 Ali kako su to doçuli apostoli Barnaba
jnima vjeçnoga œivota, evo, mi se i Pavao, razderali su svoje haljine te
obraøamo neznaboæcima. skoçili prema narodu viçuøi
47 Jer nam je tako zapovjedio Gospodin 15 i govoreøi: “Ljudi, zaæto to çinite? I mi
govoreøi: ‘Postavio sam te svjetlom ne- smo ljudi iste prirode kao i vi. Propovije-
znaboæcima, da im budeæ spasenje do damo vam Radosnu vijest da se okrenete
kraja zemlje.’ ” od tih ispraznih stvorova k œivom Bogu,
48 Kad su neznaboæci to çuli, poçeli su koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve
veselo slaviti rijeç Gospodinovu i prigrlili æto je u njima.
vjeru svi koji su bili odreåeni za vjeçni 16 On je u proælim naraætajima pustio
œivot. sve neznaboæce da idu svojim putovima;
49 Tako se raæirila rijeç Gospodinova po 17 Ipak nikad ne ostavi sebe bez svjedo-
Djela 752
çanstva, çineøi nam dobro, dajuøi nam s 7 Kako nastane œestoko raspravljanje,
neba kiæna i plodonosna doba i ispunju- digao se Petar i rekao im: “Ljudi i braøo, vi
juøi srca naæa jelom i veseljem.” znate da je Bog veø u prvo vrijeme izvræio
18 I stim rijeçima, jedva su uspjeli zaus- izbor izmeåu nas, tako da bi neznaboæci
taviti mnoætvo naroda da im ne prinosi iz mojih usta mogli çuti Rijeç Radosne
œrtve. vijesti i prihvatiti vjeru.
19 Nato su stigli neki Œidovi iz Antiohije i 8 Tako je Bog, koji poznaje srca, pruœio
Ikonija te pridobili narod za sebe i kame- svjedoçanstvo za njih time æto im je dao
novali Pavla te ga izvukli izvan grada Duha Svetoga kao i nama,
misleøi da je mrtav. 9 i nije pravio razlike izmeåu nas i njih,
20 Meåutim, kad su ga okruœili uçenici, jer je vjerom oçistio njihova srca.
on ustane i vrati se u grad. A sutradan s 10 Dakle, çemu sada iskuæavate Boga
Barnabom otiæao je u Derbu. stavljajuøi uçenicima na vrat jaram koji
21 Poæto su navijestili Radosnu vijest i ni naæi oçevi ni mi nismo mogli nositi?
ovom gradu te mnoge uçinili uçenicima, 11 Uostalom, mi vjerujemo da smo
vratili su se u Listru, Ikonij i Antiohiju, spaæeni, na isti naçin kao i oni, miloæøu
22 utvråujuøi duæe uçenika i opomin- Gospodina Isusa Krista.”
juøi ih na ustrajnost u vjeri i govoreøi im: 12 Nato je uæutio cijeli zbor. Sluæali su
“Mi moramo kroz mnoge nevolje uøi u Barnabu i Pavla koji su pripovijedali ko-
kraljevstvo Boœje.” like je çudesne znakove po njima Bog
23 Tako su u svim crkvama postavili uçinio meåu neznaboæcima.
starjeæine te ih, nakon molitve i posta, 13 Poslije kad su prestali govoriti, us-
preporuçili Gospodinu u kojega su vjer- tane Jakov, govoreøi: “ljudi i braøo, pos-
ovali. luæajte me!
24 Zatim kad su proæli kroz Pizidiju i 14 Æimun vam je objasnio kako se Bog
doæli su u Pamfiliju. veø u poçetku dostojao da izmeåu ne-
25 Poæto su u Pergi navijestili rijeç, siæli znaboœaca uzme sebi narod.
su u Ataliju. 15 S time se slaœu rijeçi Proroka kako
26 Odande su otplovili u Antiohiju gdje stoji napisano:
su bili predani milosti Boœjoj za djelo 16 Poslije toga vratit øu se i ponovno øu
koje su sad potpuno dovræili. sagraditi pali dom Davidov, koji je
27 A po dolasku sazvali su crkvu na poruæen, ponovno øu podiøi ruæevine
okup, te izvijestili o svemu onomu æto je i njegove, i Ja øu to postaviti,
koliko je Bog s njima uçinio: kako je otvo- 17 tako da potraœe Gospodina i ostali
rio neznaboæcima vrata vjere. ljudi, svi neznaboæci kojima je kao naziv
28 I tu su ostali s uçenicima duœe vre- dano moje ime, Tako govori Gospodin
mena. koji çini sve ovo.’
18 Poznati su Bogu svi njegovi çinovi od
Rasprava o drœanju Zakona vjeçnosti.
15 A neki su ljudi siæli iz Judeje te poçeli
uvjeravati braøu govoreøi: “Ako se
ne obreœete prema Mojsijevu obiçaju, ne
19 Zato ja kaœem, da se viæe ne dira u one
koji se od neznaboœaca obraøaju Bogu,
20 veø da im piæemo da se uzdrœavaju i
moœete se spasiti.” odvrate od onoga æto je okaljano idolima,
2 Ali kako je nastala uzbuna i œestoko od bluda, od udavljenoga i od krvi,
raspravljanje izmeåu njih te Pavla i 21 Jer Mojsije ima kroz mnoge naraætaje
Barnabe, bilo je odluçeno da Pavao i u svim gradovima svoje propovjednike
Barnaba i joæ neki od njih uziåu k koji ga svakoga Subotnjeg dana çitaju u
apostolima i starjeæinama u Jeruzalem sinagogama.”
zbog toga pitanja. 22 Tada su odluçili apostoli i starjeæine s
3 Oni, dakle, poæto ih je crkva opremila cijelom crkvom da izmeåu sebe izaberu
za put, proæli su kroz Feniciju i Samariju neke ljude te ih s Pavlom i Barnabom
propovijedajuøi o pokajanju neznaboœa- poæalju u Antiohiju, i to vodeøe ljude
ca. Time su svoj braøi donosili veliku ra- meåu braøom: Judu zvanog Barsaba i
dost. Silu.
4 A kad su stigli u Jeruzalem, primila ih 23 I po njima im poæalju sljedeøe pismo:
crkva, apostoli i starjeæine, a oni su izvi- Apostoli i starjeæine, vaæa braøa, braøi
jestili o svemu onomu æto je i koliko je obraøenoj od neznaboœaca u Antiohiji,
Bog uçinio s njima. Siriji i Ciliciji pozdrav!
5 Tada ustanu neki iz farizejske druœbe 24 Çuli smo kako su neki izmeåu nas,
koji su prihvatili vjeru te izjave: “Treba kojima mi nismo dali nikakva naloga,
pokrætene neznaboæce obrezati i svojim rijeçima bacili meåu vas smutnju
narediti im da vræe Zakon Mojsijev.” i uznemirili duæe vaæe govoreøi: ‘Vi se
6 Nato se sastali apostoli i starjeæine da morate obrezati i drœati Zakon.
rasprave o toj stvari. 25 Odluçili smo svi jednoduæno izabrati
753 Djela
neke ljude i poslati ih k vama zajedno s u Jeruzalemu.
naæim dragim Pavlom i Barnabom, 5 A crkve su se utvråivale u vjeri i svaki
26 s ljudima koji su predali œivot svoj za dan su bivale brojnije.
naæega Gospodina Isusa Krista. 6 Tako kad su proæli kroz Frigiju i galaci-
27 Æaljemo vam, dakle, Judu i Silu; jski kraj poæto im Duh Sveti zabrani pro-
æaljemo ih da vam i usmeno to jave. povijedati rijeç u Aziji.
28 Dakako, Duh Sveti i mi odluçili smo 7 Kada su doæli na granicu Mizije, htjeli
ne stavljati na vas nikakva drugog su iøi u Bitiniju, ali im ne dopusti Isusov
tereta, osim ovih potrebnih stvari: Duh.
29 Da se uzdrœavate od mesa œrtvovanog 8 Tako prolazeøi kroz Miziju i siåu u
idolima, od krvi, od udavljenoga i od Troadu.
bludnosti. Budete li se od toga uzdrœava- 9 Tu je Pavao noøu imao viåenje. Neki
li, dobro øete çiniti. Budite zdravo! Makedonac stane pred njega i ovako ga
30 Nato se izaslanici oproste i siåu u zamoli: “Prijeåi u Makedoniju da nam
Antiohiju; te kad tu skupe narod, preda- pomogneæ!”
ju im poslanicu. 10 Odmah poslije toga viåenja mislili
31 Kad su je proçitali, obradovali se zbog smo otputovati u Makedoniju, zakljuçu-
rijeçi utjehe. juøi da nas je Gospodin pozvao da im
32 Tada Juda i Sila, i sami su bili proroci, donesemo Radosnu vijest.
mnogim su rijeçima i hrabrili i utvråivali 11 Zato smo zaplovili iz Troade, krenuli i
braøu. doæli ravno u Samotraku, a sutradan u
33 Poæto su proveli tamo neko vrijeme, Neapol,
braøa ih poslali s pozdravom mira k ap- 12 a odande u Filipe, koji je glavni grad
ostolima. onoga dijela Makedonije i rimska koloni-
34 Ali Sila naåe za dobro da ostane ja. I u tomu smo se gradu zadrœali duœe
onamo, a Juda se vrati u Jeruzalem. vremena.
35 A Pavao i Barnaba zadrœali se u Antio- 13 Kad je doæao Subotnji dan, iziæli smo
hiji, gdje su s mnogim drugima izvan gradskih vrata k rijeci gdje smo
pouçavali i propovijedali Gospodinovu drœali da se ljudi mole Bogu. Tu smo sjeli
rijeç. te poçeli govoriti skupljenim œenama.
36 Poslije nekog vremena rekao je Pavao 14 Meåu njima je bila neka œena imenom
Barnabi: “Hajde, idemo opet i posjetimo Lidija, prodavaçica grimizne odjeøe iz
braøu u svim gradovima gdje smo propo- grada Tijatire, koja se klanjala pravom
vijedali Gospodinovu rijeç, da vidimo Bogu; Gospodin joj je otvorio srce da pazi
kako su.” na Pavlove rijeçi.
37 Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog 15 Kada je bila krætena ona i dom njezin,
Marka. zamoli nas ovako: “Ako ste, dakle, stekli
38 A Pavao je zahtijevao da ne povedu uvjerenje da sam prava vjernica Gospo-
sobom onoga koji ih je ostavio u Pamfiliji dinova, doåite u moju kuøu i tu stanu-
i koji nije iæao s njima na djelo. jte!” I prisili nas na to.
39 Doåe do œestokog neslaganja izmeåu 16 Dogodilo se jedanput na naæem putu
njih, tako da su se rastali jedan od dru- na mjesto molitve. Sretne nas neka
goga. Barnaba povede sobom Marka i ot- ropkinja opsjednuta vraçarskim
plovi na Cipar. duhom. Ona je vraçajuøi pribavljala ve-
40 A Pavao je izabrao sebi Silu, te, pre- liki dobitak svojim gospodarima.
poruçen od braøe milosti Gospodinovoj, 17 Ta je ropkinja, iduøi iza Pavla i nas
krenu na put. drugih, vikala: “Ovi su ljudi sluge Najuz-
41 Prolazio je Sirijom i Cilicijom utvråu- viæenijeg Boga, koji nam navjeæøuju put
juøi tamoænje crkve. spasenja.”
18 A to je ponavljala mnogo dana. A Pavla
Lidija i tamniçar vjeruju u Gospodina to naljutilo te se okrenuo i rekao duhu:
16 Poslije toga doåe u Derbu, zatim u
Listru. I gle, ondje je bio neki uçenik
po imenu Timotej, sin neke Œidovke i
“Zapovjedam ti u ime Isusa Krista iziåi iz
nje!” I u isti ças iziåe duh.
19 Kad su opazili njezini gospodari da im
koja je vjerovala, a otac mu je bio Grk. propala nada u dobitak, pograbe Pavla i
2 Uœivao je dobar glas meåu braøom u Silu te ih odvuku na trg pred gradske
Listri i Ikoniju. poglavare.
3 Pavao ga je odluçio povesti sobom te ga 20 Kad su ih uveli pred poglavare, rekli
je obrezao zbog Œidova koji su se nalazili su: “Ovi ljudi, koji su uz to i Œidovi, bune
u onim mjestima: jer svi su, naime, znali naæ grad,
da mu je otac Grk. 21 time æto æire obiçaje kojih nama Rim-
4 Dok su prolazili kroz spomenute gra- ljanima nije dopuæteno ni prihvatiti niti
dove, predavali su im da vræe odredbe vræiti ih.”
æto su ih ustanovili apostoli i starjeæine 22 Tada ustane mnoætvo zajedniçki pro-
Djela 754
tiv njih, a poglavari trgnuli s njih odijeloSolun, gdje je bila œidovska sinagoga.
i zapovjedili da se iæibaju. 2 Pavao, po svom obiçaju, uæao je onamo
23 Kada su im dali mnogo udaraca, ba- te je tri Subotnja dana raspravljao s
cili ih u zatvor, a çuvaru zatvora zapo- njima iz Pisama,
vjedili da ih dobro çuva. 3 tumaçeøi i dokazujuøi kako je trebalo
24 Poæto je primio takvu zapovijed, on ih da Krist trpi i da uskrsne od mrtvih i go-
baci u nutraænju prostoriju zatvora a voreøi: “Taj Isus kojega vam ja propovije-
noge im stavi u klade. dam jest Krist.”
25 Oko ponoøi Pavao i Sila molili su i 4 A neki se od njih uvjerili te pristali uz
pjesmom slavili Gospodina, a suœnji ih Pavla i Silu; isto tako i veliko mnoætvo
sluæali. Grka, poætivatelja pravoga Boga, i
26 Tada najedanput nastane tako jak priliçan broj uglednih œena.
potres da su se uzdrmali temelji zatvora. 5 Ali Œidovi koji nisu vjerovali, potaknuti
U isti se ças otvorila sva vrata i svima su zaviæøu, skupili su neke pokvarene ljude
spali njihovi okovi. s gradskih trgova te izazvali nerede, uz-
27 Tada se trgnuo iza sna çuvar zatvora, budili grad i napali na kuøu Jasonovu,
pa kad je vidio otvorena vrata zatvora, iz- traœeøi Pavla i Silu da ih izvedu pred
vadi maç i htio se ubiti, drœeøi da su zat- narod.
vorenici pobjegli. 6 Ali kako ih nisu mogli naøi, odvuku Ja-
28 Nato Pavao zaviçe jakim glasom: “Ne sona i neke od braøe pred gradske gla-
çini sebi nikakva zla, jer smo svi ovdje!” vare, viçuøi: “Evo doæli su i ovamo isti oni
29 Tada çuvar zatvora zatraœi svjetlo te koji su uzbunili sav svijet okrenuvæi ga
skoçi unutra pa se dræøuøi baci pred naopako.
Pavla i Silu. 7 Jason ih je primio kao goste u svoju
30 Zatim ih izveo i rekao: “Gospodo, æto kuøu! Svi ovi ljudi rade protiv carskih
mi treba çiniti da se spasim?” odredaba tvrdeøi da ima drugi kralj—
31 Oni su mu rekli: “Vjeruj u Gospodina Isus.”
Isusa Krista, pa øeæ se spasiti, ti i tvoj 8 Tako su uzbudili narod i gradske gla-
dom.” vare kad su to çuli.
32 Potom su navijestili Rijeç Gospodino- 9 Ovi su ih otpustili poæto su dobili jam-
vu njemu i svima koji su bili u kuøi. çevinu od Jasona i drugih.
33 Joæ u isti noøni ças on ih odvede i 10 A braøa tada odmah noøu poslali
oprao im rane od udaraca. Odmah zatim Pavla i Silu u Bereju. Oni, kad su doæli u
bio je kræten, on i svi njegovi ukuøani. grad, poåu u œidovsku sinagogu.
34 Poslije kad ih odvede u svoju kuøu, 11 Ovi su Œidovi bili plemenitiji od onih u
stavi jelo pred njih da jedu, vrlo se ves- Solunu, u tomu æto su primili rijeç Boœju
eleøi sa svim ukuøanima, æto je naæao sasvim spremno, svaki dan istraœujuøi
vjeru u Boga. Pisma je li to tako.
35 Kad je svanuo dan, gradski sudac po- 12 I tako su prihvatili vjeru mnogi od
æalje redare k çuvaru zatvora govoreøi: njih, a od Grka priliçan broj uglednih
“Pusti one ljude.” œena i muœeva.
36 Çuvar zatvora priopøi te rijeçi Pavlu 13 Ali kad su solunski Œidovi saznali da
govoreøi: “Glavari su zapovjedili da vas Pavao u Bereji navjeæøuje rijeç Boœju,
pustim. Dakle, sada iziåite i idite u doæli su i oni tamo te uznemirili i uzbu-
miru!” nili svjetinu.
37 Pavao je rekao redarima: “Poæto su 14 Tada braøa odmah poæalju Pavla
nas, kao rimske graåane, bez istrage odande, da ide prema moru. A Sila i
javno iæibali i bacili u tamnicu, zar sada Timotej ostali su tamo.
da nas tajno otpuste? Ne, nipoæto! Veø 15 A oni koji su pratili Pavla doveli su ga
neka sami doåu i neka nas izvedu!” u Atenu, odakle su se vratili noseøi za
38 Redari priopøe te rijeçi gradskim Silu i Timoteja zapovijed da æto prije
sucima. Ovi se prestraæe kad su çuli da doåu k njemu.
su ovi rimski graåani, 16 Dok ih je Pavao oçekivao u Ateni, silno
39 Tada su oni doæli moleøi ih da se se razdraœio duh u njemu, promatrajuøi
umire, izveli ih i zamolili da napuste nji- grad pun idola.
hov grad. 17 Zato je raspravljao u sinagogi sa Œi-
dovima i ostalim klanjateljima pravoga
40 A potom Pavao i Sila, kad su iziæli iz za-
tvora, otiæli su k Lidiji u kuøu, a kad su Boga, a na trgu svaki dan s onima koje bi
vidjeli braøu oni su ih utjeæili, pa zatim tu zatekao.
otputovali. 18 Neki epikurejski i stoiçki mudraci za-
poçeli su s njim razgovor. Jedni su pitali:
Pavao u Solunu, Bereji i Ateni “Æto bi ovaj brbljavac htio reøi?” A drugi
17 Kad su oni nastavili put i proæli pre- su govorili, jer je navjeæøivao kao Ra-
ko Amfipola i Apolonije te su stigli u dosnu vijest Isusovu i uskrsnuøe: “Çini
755 Djela
se da propovijeda tuåe bogove.” da svi Œidovi odu iz Rima). On doåe k
19 Nato ga uzeli sobom i doveli na Ar- njima.
eopag, gdje ga upitali: “Moœemo li znati 3 I tako, poæto je bio istoga zanata,
kakva je to nova nauka koju propovi- nastanio se kod njih i radio; jer su bili
jedaæ? æatorskog zanata.
20 Jer ti nam donosiæ neæto nepoznato i 4 Svakoga je Subotnjeg dana raspravljao
time puniæ naæe uæi. Zato bismo œeljeli u sinagogi i uvjeravao Œidove i Grke.
znati æto to znaçi.” 5 Kada su stigli iz Makedonije Sila i Timo-
21 A svi Atenjani i meåu njima nastan- tej, Pavao se sasvim posveti propovije-
jeni stranci ni na æto drugo ne troæe vrije- danju, svjedoçeøi Œidovima da je Isus
me nego da neku novost govore ili çuju. Krist.
22 Tada Pavao stane ispred Areopaga te 6 Ali kako su se oni protivili i govorili
reçe: “Ljudi, Atenjani! Vidim da ste u sva- uvrede protiv Boga, on otrese haljine
kom pogledu neobiçno poboœni. svoje te im rekao: “Vaæa krv neka bude
23 Prolazeøi vaæim gradom i promatra- na vaæe glave! Nevin od toga, ja od sada
juøi vaæe svetinje, naæao sam çak i œrtve- idem k neznaboæcima.”
nik na kojem je napisano: ‘Nepoznatom 7 Nato se udalji odande i doåe u kuøu
Bogu.’ Dakle, onoga kojega vi ne znajuøi nekog çovjeka zvanog Ticija Justa, koji
ætujete, toga vam ja navjeæøujem. se klanjao pravom Bogu, a çija je kuøa
24 Bog, koji je stvorio svijet i sve æto je u bila pokraj sinagoge.
njemu, On poæto je Gospodar neba i zem- 8 Nadstojnik sinagoge Krisp sa svim svo-
lje, ne prebiva u hramovima sagraåenim jim domom prihvati vjeru u Gospodina. I
rukom, mnogi Korinøani koji su sluæali Pavla
25 niti ga posluœuju ljudske ruke, kao da pristupili su vjeri i krætavali se.
bi trebao neæto, On koji svima daje œiv- 9 Jedne noøi Gospodin je rekao Pavlu u
otni dah i sve ostalo. viåenju: “Ne boj se, nego govori i ne uæuti!
26 On je stvorio od jedne krvi svaki ljud- 10 Jer Ja sam s tobom, nitko te neøe
ski rod i nastanio ga po cijeloj povræini napasti da ti naudi. Jer Ja imam mnogo
zemaljskoj, ustanovio njihova odreåena naroda u ovom gradu.”
vremena i meåe prebivanja njihova, 11 Tako Pavao provede godinu i æest mje-
27 s nakanom da traœe Boga, ne bi li ga seci nauçavajuøi meåu njima rijeç
moœda napipali i naæli, jer zbilja nije da- Boœju.
leko ni od jednog od nas. 12 Ali kad je Galion bio prokonzul Ahaje,
28 Po njemu, naime, œivimo, miçemo se i Œidovi su se jednoduæno digli na Pavla te
jesmo, jer kako su to rekli i neki vaæi ga izveli pred sud,
pjesnici: ‘Jer smo i njegov rod.’ 13 govoreøi: “Ovaj çovjek nagovara ljude
29 Buduøi da potjeçemo od Boga, ne smi- da ætuju Boga protivno Zakonu.”
jem drœati da je Boœanstvo sliçno zlatnoj, 14 Upravo dok je Pavao htio otvoriti usta,
srebrnoj ili kamenoj stvari, tvorevini rekao je Galion Œidovima: “Da je posrijedi
ljudskog znanja i maæte. kakvo nedjelo ili zlodjelo, ja bih, o Œidovi,
30 A sada, zatvorivæi oçi nad vremenima bio duœan da vas strpljivo sasluæam.
neznanja, Bog poruçuje ljudima da se 15 Ali kako su to pitanja rijeçi, o nazivi-
svi i svagdje obrate, ma i o vaæem Zakonu, to vi sami uredite;
31 jer je On odredio dan u kojem øe ja neøu tomu biti sudac.”
pravedno suditi cijelom svijetu preko 16 I potjera ih iz sudnice.
çovjeka kojega je On odredio za to, i svim 17 Nato svi Grci uhvate visokog nadstoj-
je ljudima pruœio jamstvo uskrsnuvæi ga nika sinagoge Sostena, te ga poçeli
od mrtvih.” udarati pred sudom. A Galio nije niæta
32 A kad su çuli za uskrsnuøe od mrtvih, mario za to.
jedni su se poçeli rugati, a drugi govoriti: 18 Pavao ostane joæ priliçno dugo vre-
“O tomu øemo te posluæati drugi put.” mena u Korintu. Zatim se oprosti s
33 Tako je Pavao otiæao od njih. braøom te otplovi u druætvu Priscile i
34 Ali neki su pristali uz njega, povjeruju Akvile prema Siriji, poæto u Kenhreji naj-
i prime vjeru; meåu njima bio je Dionizije prije oæiæa glavu, jer je imao zavjet.
Areopagit, œena imenom Damara i drugi 19 A kad su stigli u Efez, tu se s njima
s njima. rastao te sam uæao u sinagogu i poçeo
raspravljati sa Œidovima.
Treøi misijski put 20 A kad su ga ovi molili da duœe vre-
18 Poslije toga Pavao je otiæao iz Atene i
doæao u Korint.
2 Tu naåe nekog Œidova imenom Akvilu,
mena ostane, on ne pristane,
21 nego se oprosti s njima govoreøi: “Ja
moram, makar kako bilo, provesti ovu
rodom iz Ponta, koji je malo prije doæao iz svetkovinu æto dolazi u Jeruzalemu.
Italije zajedno sa svojom œenom Prisci- Opet øu se vratiti, ako Bog bude htio.” I
lom, (jer Klaudije je bio izdao zapovijed on tada otplovi iz Efeza.
Djela 756
22 Kada se je iskrcao u Cezareji, poæto i æto god bi dotaklo njegovo tijelo, stavl-
najprije uziåe gore i pozdravi crkvu, siåe jali na bolesnike, pa su ih bolesti osta-
u Antiohiju. vljale i zli duhovi izlazili iz njih.
23 Poæto tu provede neko vrijeme, krenu 13 Neki Œidovi, koji su naokolo obilazili i
na put i proåe redom kroz galacijsko po- zaklinjali zle duhove, pokuæali su nad
druçje i Frigiju, utvråujuøi i jaçajuøi sve opsjednutima zvati ime Isusovo ovim ri-
uçenike. jeçima: “Zaklinjem vas Isusom kojega
24 Uto stiœe u Efez neki Œidov imenom Pavao navjeæøuje!”
Apolon, rodom Aleksandrinac, çovjek 14 Bilo je sedam sinova nekoga Skeve, vi-
rjeçit i vrlo upuøen u Pisma. sokoga œidovskog sveøenika, koji su to
25 Bio je pouçen o Putu Gospodinovu te çinili.
je, sa œarom u duhu, govorio i uçio æto se 15 Ali im zloduh odvrati: “Isusa pozna-
odnosilo na Isusa, iako je poznavao jem i znam tko je Pavao, a tko ste vi?”
samo krætenje Ivanovo. 16 Tada je opsjednuti çovjek nasrnuo i
26 Tako je on poçeo smjelo i slobodno skoçio na njih te ih sve nadvladao i to-
propovijedati u sinagogi. A kad su ga çuli liku silu iskalio na njima, tako da su goli
Priscila i Akvila, uzeli ga k sebi te mu joæ i izranjeni pobjegli iz one kuøe.
toçnije objasnili Put Boœji. 17 A to su doznali svi Œidovi i Grci koji su
27 A kad je zaœelio poøi u Ahaju, braøa ga stanovali u Efezu te ih je sve obuzeo velik
na to ohrabrila i napisala unaprijed strah, a veliçalo se ime Gospodina Isusa.
poruku uçenicima da ga lijepo prime. 18 I mnogi su obraøenici dolazili da pri-
Kad je doæao tamo, bio je od velike po- znaju i otkriju svoja vraçarska djela.
moøi vjernicima, kroz milost; 19 A mnogi od onih koji su se bavili
28 jer je snaœno dokazivao i javno pobi- vraçanjem donosili su knjige te ih spalji-
jao Œidove, pokazujuøi iz Pisama da Isus vali na oçigled svih. Kad su proraçunali
jest Krist. njihovu vrijednost, ustanovili da su vri-
jedile pedeset tisuøa srebrnjaka.
Pavao u Efezu. Çudesno djelovanje Apostolovo 20 Tako se rijeç Gospodinova silno
19 Dogodi se dok je Apolon boravio u
Korintu, Pavao, poæto je prije proæao
gornje predjele primorja, doåe u Efez,
nastavila æiriti i pokazivati svoju snagu.
21 A poslije kad je to sve proælo, Pavao je
naumio da kad poåe preko Makedonije i
gdje naåe neke uçenike, Ahaje ode u Jeruzalem. Govorio je: “Poæto
2 i rekao im: “Jeste li primili Duha Sve- budem tamo, trebat øe mi i Rim vidjeti.”
toga otkada ste postali vjernici?” Oni su 22 Tada posla u Makedoniju dvojicu svo-
mu odgovorili: “Mi nismo ni çuli da pos- jih pomoønika, Timoteja i Erasta, dok se
toji Duh Sveti.” on zadrœao joæ jedno vrijeme u Aziji.
3 On im rekao: “Kojim ste onda kræten- 23 Nekako u to vrijeme podigne se velika
jem kræteni?” A oni odgovore: “Ivanovim buna protiv Puta.
krætenjem.” 24 Neki srebrnar imenom Demetrije
4 Pavao je rekao: “Ivan je zaista krstio omoguøavao je pravljenjem malih sre-
krætenjem u znak pokajanja, govoreøi brnih Dijaninih (Artemida) hramova ve-
narodu da vjeruje u onoga koji øe poslije liki dobitak zanatlijama,
njega doøi, to jest u Isusa Krista.” 25 Koje sazva skupa s radnicima zapos-
5 Kad su to oni çuli, krstili su se u ime lenim sliçnim zvanjem i rekao im: “Ljudi,
Gospodina Isusa. vi znate da od ovoga posla zavisi naæe
6 Kad Pavao na njih poloœi ruke, siåe na blagostanje.
njih Duh Sveti. Tada su poçeli govoriti 26 A povrh toga vidite i çujete da je ovaj
jezicima i proricati. Pavao uvjerio i zaveo mnogo svijeta, ne
7 Bilo je svega kojih dvanaest ljudi. samo u Efezu nego gotovo u cijeloj Aziji,
8 Zatim je Pavao uæao u sinagogu i tu je tvrdeøi da bogovi izraåeni rukama nisu
tri mjeseca smjelo govorio raspravljajuøi bogovi.
i nastojeøi uvjeriti sluæatelje u ono æto se 27 Tako postoji pogibao ne samo da naæ
odnosi na kraljevstvo Boœje. zanat propadne nego da i hram velike
9 Ali kako su neki bili okorjeli te odbijali boœice Dijane bude smatran za niæta i da
vjeru i ocrnjivali taj put pred narodom, izgubi neæto od svojega veliçanstva ona
Pavao prekine s njima i odijeli uçenike, koju ætuje cijela Azija i svekoliki svijet.”
te je svaki dan raspravljao u ækoli nekog 28 Kada su oni çuli te rijeçi, napune se
Tirana. gnjevom te povikali, govoreøi: “Velika je
10 A to je trajalo dvije godine, tako da su efeæka Diana!”
svi stanovnici Azije, Œidovi i Grci, mogli 29 I cijeli se grad ispuni uzbuåenjem i
çuti rijeç Gospodinovu. neredom. Poæto su uhvatili Makedonce
11 Bog je tako neobiçna çudesa çinio Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike, kao
preko Pavlovih ruku, jedan jurnuli prema kazaliætu vukuøi ih
12 da su njegove rupce za znoj ili pregaçe sobom.
757 Djela
30 A kad je sam Pavao htio uøi meåu proveli sedam dana.
okupljeni narod, nisu mu dopustili mu 7 U prvi dan tjedna, kad smo se sastali
uçenici. lomiti kruh, Pavao je propovijedao prisu-
31 Çak i neki azijski poglavari, prijatelji tnima. A kako je kanio sutradan otputo-
njegovi, poslali mu ljude da ga zamole vati, produœio je govor sve do ponoøi.
neka se ne pojavljuje u kazaliætu. 8 U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile
32 Jedni su pak vikali jedno, a drugi su mnoge svjetiljke.
drugo. Okupljeni su bili zbunjeni, a 9 A nekog mladiøa Imenom Eutiha, koji
veøina ih nije znala ni zaæto su se je sjedio na prozoru, uhvati dubok san te
skupili. on, dok je Pavao i dalje govorio, svladan
33 Tada neki iz svjetine pouçio Aleksan- snom pao je s treøega kata i bio podignut
dra æto da radi, dok su ga Œidovi gurali veø mrtav.
naprijed. Aleksandar je dao rukom znak 10 Pavao je siæao, nadnio se nad njega,
da hoøe odrœati obrambeni govor pred obujmio ga i rekao: “Nemojte se uzne-
narodom. mirivati: njegova je duæa u njemu!”
34 Ali kad su primijetili da je Œidov, 11 Opet se popeo, razlomio i pojeo kruh
poçeli su svi u jedan glas oko dva sata te proslijedio s propovijedanjem dugo,
vikati: “Velika je efeæka Dijana!” sve do zore, te onda otputovao.
35 Onda gradski tajnik umiri svjetinu ri- 12 A mladiøa su doveli kuøi œiva, i to ih je
jeçima: “Efeœani! Tko ima od vas koji ne vrlo utjeæilo.
bi znao da je grad Efez ætovatelj hrama 13 Mi smo otiæli naprijed u laåi te smo
velike boœice Diane i njezinog kipa æto je otplovili u Asos, odakle nam je trebalo
pao s neba? uzeti Pavla u laåu, jer je on tako odredio.
36 Buduøi da su te stvari neosporive, vi On je namjeravao tamo iøi pjeæice.
treba da ostanete mirni i niæta prenaglo 14 Kad se sastao s nama u Asosu, uzeli
ne poduzimate! smo ga u laåu i stigli smo u Mitilenu.
37 Jer ovi ljudi koje ste doveli nisu ni os- 15 Odande smo otplovili i sutradan smo
kvrnitelji svetiæta, niti pogrdno govore doæli prema Hiosu; preksutra pristali
protiv naæe boœice. smo u Samosu, prenoøili smo u Trogil-
38 Stoga, ako Demetrije i njegovi sudruzi iumu; a sljedeøeg dana stigli smo u Mi-
obrtnici imaju protiv koga kakvu tuœbu, let.
sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli, 16 Pavao je bio odluçio mimoiøi otok
pa neka podnose tuœbe jedni protiv dru- kako ne bi gubio vremena u Aziji: œurilo
gih. mu se da bude, ako je moguøe, u dane
39 Ali ako traœite neæto drugo, to øe se ri- Pentekosta u Jeruzalemu.
jeæiti u zakonitoj skupætini. 17 Iz Mileta Pavao posla u Efez neke ljude
40 Prijeti pogibao da budemo zbog da- da mu dozovu starjeæine crkve.
naænjega nereda optuœeni, jer ne postoji 18 Kad su stigli k njemu, rekao im: “Vi
nikakav razlog kojim bismo mogli oprav- znate kako sam se vladao meåu vama
dati strku.” sve vrijeme od prvoga dana kad sam stu-
41 A kad je to rekao, raspustio je skup- pio u Aziju,
ætinu. 19 sluœeøi Gospodina sa svom ponizno-
æøu, u velikim suzama i kuænjama koje
Put u Makedoniju i Grçku su me snaæle zbog œidovskih zasjeda;
20 Kad se je buna stiæala, Pavao je
dozvao k sebi uçenike, zagrlio ih,
oprostio se s njima i otputovao u Make-
20 kako nisam niæta, od onoga æto je
korisno za vas, propustio da vam pri-
opøim i da vas pouçim javno i po
doniju. kuøama,
2 Poæto je proæao one krajeve i opominjao 21 navjeæøujuøi Œidovima i Grcima
i pouçavao braøu mnogim govorima, potrebu pokajanja Bogu po vjeri u naæe-
doæao je u Grçku, ga Gospodina Isusa Krista.
3 gdje ostane tri mjeseca. Kako su mu 22 I sada, evo, svezan u duhu, idem u Je-
Œidovi, dok se upravo spremao da otplovi ruzalem, ne znajuøi æto øe mi se u njemu
u Siriju, postavili zasjedu, odluçi se dogoditi,
tamo vratiti preko Makedonije. 23 jedino mi Duh Sveti svjedoçi, govoreøi
4 Iduøi u Aziju pridruœili mu se: Sopater u svakom gradu da me çekaju okovi i
iz Bereje; Aristarh i Sekund iz Soluna; patnje.
Gaj iz Derbe i Timotej; Tihik i Trofim iz 24 Ali niæta me ne zanima, niti mi je stalo
Azije. do œivota; samo da dovræim svoju utrku s
5 Oni su otiæli prije nas te nas priçekali u radoæøu i sluœbu koju sam primio od
azijskoj Troadi. Gospodina Isusa: svjedoçiti za Radosnu
6 Kad je proæla svetkovina beskvasnih vijest milosti Boœje.
kruhova, mi smo otplovili iz Filipa i stigli 25 Uistinu sad znadem da vi svi meåu
za pet dana k njima u Troadu, gdje smo kojima sam propovijedao kraljevstvo
Djela 758
neøete viæe vidjeti mojega lica. 7 Zavræavajuøi tako plovidbu, iz Tira
26 Zato vam danas sveçano izjavljujem smo stigli u Ptolemaidu, gdje smo po-
da sam çist od krvi vas svih, zdravili braøu i ostali kod njih jedan dan.
27 jer nisam niæta propustio da vam u 8 A sutradan mi iz Pavlova druætva otpu-
potpunosti priopøim Boœji naum. tovali smo i doæli smo u Cezareju, gdje
28 Pazite na se i na cijelo stado u kojem smo uæli u kuøu Filipa evanåelista, jed-
vas je Duh Sveti postavio nadglednicima nog iz kruga Sedmorice, te smo ostali
da hranite crkvu Boœju, koju je On sebi kod njega.
otkupio krvlju svojom. 9 On je imao çetiri køeri djevice koje su
29 jer ja znam da øe poslije mojega odlas- proricale.
ka provaliti meåu vas okrutni vuci koji 10 Kako smo ondje duœe vremena bo-
neøe ætedjeti stada. ravili, doæao je iz Judeje neki prorok po
30 A izmeåu vas samih diøi øe se neki imenu Agab.
koji øe nauçavati izopaçenu nauku, da 11 Kada nas je posjetio, uzeo je Pavlov
odvuku uçenike za sobom. pojas, svezao sebi ruke i noge te rekao:
31 Zato dakle, bdijte i sjeøajte se da tri ‘Ovako govori Duh Sveti: Ovako øe çovje-
godine, noø i dan, nisam prestajao sa su- ka çiji je ovo pojas u Jeruzalemu svezati
zama opominjati svakoga pojedinog Œidovi i predati ga u ruke neznaboæci-
meåu vama! ma.’ ”
32 A sada vas, braøo, preporuçujem 12 A kad smo mi to çuli, poçeli smo s
Bogu i rijeçi njegove milosti, njemu koji mjeætanima moliti Pavla da ne ulazi u
vas moœe izgraditi i dati baætinu meåu Jeruzalem.
sve vas koji ste posveøeni. 13 Nato je Pavao odgovorio: “Zaæto
33 Srebra, zlata i odijela nisam poœelio ni plaçete i mekæate mi srce? Ja sam spre-
od koga. man ne samo biti svezan nego i umrijeti
34 Da, i vi sami znate, da su ove ruke u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.”
sluœile mojim potrebama, isto kao i onih 14 Kako ga nismo mogli odvratiti, odus-
koji su bili sa mnom. tali smo govoreøi: “Neka bude volja Go-
35 U svemu sam vam dao primjer da se spodinova!”
tako treba truditi i pritjecati u pomoø 15 Poslije toga vremena spremili smo se
nemoønima te se sjeøati rijeçi Gospodi- za put te smo poæli u Jeruzalem.
na Isusa koje je On sam rekao: ‘Blaœenije 16 S nama su poæli i neki uçenici iz Ceza-
je davati nego primati.’ ” reje te nas odveli k nekom Mnasonu s
36 Kada je to rekao, kleknuo na koljena Cipra, uçeniku od prvih dana, da bu-
te se pomolio s njima svima. demo njegovi gosti.
37 Tada su svi briznuli u velik plaç, 17 Kad smo stigli u Jeruzalem, braøa su
padnu Pavlu oko vrata te ga izljubili, nas primila radosno.
38 oœaloæøeni iznad svega njegovom ri- 18 Sutradan Pavao je otiæao s nama u
jeçju da neøe viæe vidjeti njegova lica. Jakovljevu kuøu, gdje su se sastale sve
Zatim ga otpratili na laåu. starjeæine.
19 Poæto ih pozdravio, poçeo im redom
Pavao uhvaøen u Hramu objaænjavati sve æto je Gospodin s
21 Nakon toga, poæto smo se od njih
otrgnuli, zaplovili smo. Ploveøi
ravno, stigli smo u Kos, a sutradan u Rod
njegovom djelatnoæøu uçinio meåu ne-
znaboæcima.
20 Kad su oni to çuli, poçeli su slaviti
i odande u Pataru. Boga, a Pavlu su rekli: “Vidiæ, brate, ko-
2 Tu smo naæli laåu æto polazi u Feniciju, liko je tisuøa Œidova primilo vjeru i svi su
uæli smo u nju i otplovili smo. vatrene pristaæe Zakona.
3 Kad smo stigli na pogled Cipra, ostavili 21 A o tebi su bili obavijeæteni da svojim
smo ga na lijevo te smo otplovili u Siriju i uçenjem odvraøaæ od Mojsijeva Zakona
pristali u Tiru, jer je tu laåa morala iskr- sve Œidove koji su raspræeni meåu ne-
cati teret. znaboæcima, govoreøi im da ne obrezuju
4 Potraœili smo i naæli uçenike te smo djece i ne œive po obiçajima.
ostali tamo sedam dana. Oni su, pota- 22 Æto sada? Narod se mora sastati, pa øe
knuti od Duha, govorili Pavlu da ne oni sigurno doznati da si doæao.
uzlazi u Jeruzalem. 23 Uçini ovo æto ti svjetujemo: imamo
5 Ali kad isteçe vrijeme naæega boravka, ovdje çetiri çovjeka pod zavjetom;
otiæli smo odande te krenuli u pratnji 24 Uzmi ih i podloœi se s njima obredu
svih njih, ukljuçujuøi œene i djecu, dok oçiæøenja te preuzmi za njih œrtvene
nismo izaæli izvan grada. Tu smo kleçeøi troækove da mogu oæiæati sebi glave.
na obali molili. Tako øe svi uvidjeti da nema niæta od
6 Zatim smo se oprostili jedni s drugima. onoga æto su çuli o tebi, veø da si na pra-
Ukrcali se na brod, a oni se pak vratili vom putu i da i sam drœiæ Zakon.
kuøama. 25 A æto se tiçe neznaboœaca koji su pri-
759 Djela
mili vjeru, njima smo pismeno priopøili Govor Pavla. Njegove bliœnje posljedice
naæe odluke da oni to ne vræe, jedino da
se moraju suzdrœavati od onoga æto je œr-
tvovano idolima, od krvi, od udavljenog i
22
nu!”
“Ljudi braøo i oçevi, posluæajte æto
vam sada imam reøi u svoju obra-
od bluda.” 2 Kada su oni çuli da im govori hebre-
26 Tada Pavao uzme sobom spomenute jskim jezikom, joæ su viæe uæutjeli. A
ljude te se sutradan podloœio s njima Pavao nastavi:
obredu oçiæøenja, uæao je u hram i na- 3 Ja sam zaista Œidov, roåen u Tarsu, u
javio istek danima oçiæøenja kad se za Ciliciji, a odrastao u ovom gradu, do
svakoga od njih imala prinijeti œrtva. nogu Gamalielovih toçno pouçen po Za-
27 Kad je sedam spomenutih dana bilo konu naæih otaca. Bio sam revan za
pri kraju, Œidovi iz Azije su opazili Pavla u Boga, kao æto ste svi vi danas.
hramu pa pobune sav narod i stave ruke 4 Ja sam na taj naçin progonio na smrt,
na njega veœuøi u lance i predajuøi u tamnice
28 viçuøi: “Izraelci, u pomoø! Evo onoga ljude i œene.
koji posvuda i svakom propovijeda 5 To mi moœe posvjedoçiti visoki sveøe-
nauku koja je uperena protiv œidovskog nik i starjeæinsko vijeøe. Od njih sam i
naroda, protiv Zakona i protiv ovoga pismo primio za braøu u Damasku te se
mjesta! Povrh toga je i Grke uveo u hram zaputio da i one koji su tamo svezane
i tako oskvrnuo ovo sveto mjesto.” dovedem u Jeruzalem da budu kaœnjeni.
29 Oni su, naime, prije vidjeli u gradu s 6 Dok sam tako putovao i pribliœio se
njim Efeœanina Trofima te mislili da ga je Damasku oko podne, odjedanput oko
Pavao uveo u hram. mene obasja s neba velika svjetlost.
30 Uskomeæao se sav grad i nastala 7 A ja sam pao na zemlju i çuo glas gdje
strka naroda, pa su uhvatili Pavla, iz- mi govori: ‘Savle, Savle, zaæto me pro-
vukli ga izvan hrama pa odmah zatvorili goniæ?’
vrata. 8 A ja odvratim: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A
31 Dok su ga oni htjeli ubiti, doæao je glas On mi rekao: ‘Ja sam Isus Nazareøanin,
zapovjedniku posade da je sav Jeru- kojega ti progoniæ.’
zalem u nemiru. 9 Moji su pratioci zaista vidjeli svjetlo i
32 Zapovjednik je odmah uzeo vojnike i bili su prestraæeni, ali nisu çuli glasa
stotnike te dotrçao k pobunjenicima. onoga koji mi je govorio.
Çim su ovi opazili zapovjednika s vo- 10 Tada reknem: ‘Æto da çinim, Gospod-
jnicima, prestali su tuøi Pavla. ine?’ A Gospodin mi odgovorio: ‘Ustani i
33 Tada mu se glavni zapovjednik prib- nastavi put u Damask pa øe ti se tamo
liœio, uhvatio ga i zapovjedio da ga sveœu reøi sve æto ti je odreåeno çiniti!’
sa dvojim lancima. Zatim ga poçeo ispiti- 11 Ali kako sam obnevidio od sjaja onoga
vati tko je i æto je uçinio. svjetla, moji su me pratioci poveli za
34 Iz naroda su jedni vikali jedno, a drugi ruku te smo tako stigli u Damask.
drugo. Buduøi da zapovjednik nije 12 Neki Ananija, vjeran vræitelj Zakona,
mogao niæta pouzdano saznati zbog koji je uœivao dobar glas meåu svima
vike, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu. tamoænjim Œidovima,
35 Kada su stigli na stepenice, bilo je 13 doæao k meni, pribliœio mi se i rekao:
tako da su ga morali vojnici nositi zbog ‘Brate Savle, progledaj!’ I ja sam u taj isti
nasrtaja svjetine, ças pogledao u njega.
36 jer je mnoætvo naroda iælo za njim i 14 A on mi rekao: ‘Bog otaca naæih iza-
vikalo: “Smakni ga!” brao te da upoznaæ njegovu volju, da
37 U çasu kad je Pavao imao biti uveden vidiæ Pravednika i da razumijeæ glas iz
u vojarnu, rekao je zapovjedniku: “Smi- usta njegovih,
jem li ti neæto reøi?” Ovaj je odgovorio: 15 jer øeæ mu biti svjedok pred svim lju-
“Zar znaæ grçki?” dima za ono æto si vidio i çuo.
38 Zar nisi ti onaj Egipøanin koji je neda- 16 A sada, na æto joæ çekaæ? Ustani, primi
vno podigao bunu i odveo u pustinju çe- krætenje i oçisti se od svojih grijeha
tiri tisuøe razbojnika?” zazivajuøi njegovo ime!’
39 Pavao je rekao: “Ja sam Œidov iz Tarsa, 17 A kad sam se, nakon povratka u Jeru-
graåanin sam znamenita grada u Cili- zalem, molio u hramu, pao sam u zanos,
ciji. Molim te, dopusti mi da progovorim 18 te sam vidio Gospodina gdje mi govo-
narodu!” ri: ‘Pohiti i brzo iziåi iz Jeruzalema, jer
40 Te kad mu zapovjednik dopusti, oni neøe primiti tvojega svjedoçanstva o
Pavao stane na stepenice, pa dade nar- meni!’
odu znak rukom da uæuti. Kada nastane 19 A ja reknem: ‘Gospodine, pa sami
velika tiæina, on progovori Hebrejskim znaju da sam ja bacao u tamnice i æibao
jezikom ovako: po svim sinagogama one koji vjeruju u
tebe.
Djela 760
20 A kad se prolijevala krv tvojega svje- 7 Kada je on to tako rekao, nastalo prepi-
doka Stjepana, bio sam osobno prisutan ranje izmeåu farizeja i saduceja, te se
te odobravao njegovu smrt i krvnicima skupætina podijelila.
njegovim çuvao haljine.’ 8 saduceji, naime, tvrde da nema ni
21 Nato mi on odgovorio: ‘Idi, jer øu te uskrsnuøa, ni anåela, ni duha, a farizeji
poslati daleko, k neznaboæcima!’ to sve priznaju.
22 Œidovi su ga sluæali do te rijeçi, ali 9 Tako je nastala velika vika. Ustali su
onda podignu glasove govoreøi: “Makni neki pismoznanci farizejske stranke te
takva çovjeka sa zemlje! Jer on ne smije se odluçno suprotstavili govoreøi: “Mi ne
œivjeti!” nalazimo nikakva zla na ovomu çovjeku.
23 Dok su oni tako vikali, haljinama A æto ako mu je govorio duh ili anåeo, ne
tresli i praæinu vitlali u zrak. svaåajmo se protiv Boga.”
24 Zapovjednik zapovjedi da ga odvedu 10 I tada nastane velika nesloga i svaåa,
u dvorsku vojarnu te da ga uz biçevanje pa se zapovjednik pobojao da Pavla ne
presluæaju, da bi tako doznao zaæto to- rastrgaju na komade. Stoga zapovjedi
liko viçu protiv njega. vojnicima da siåu pa da ga otmu izmeåu
25 Kad su ga svezali remenjem da ga njih i opet odvedu u dvorsku vojarnu.
biçuju, Pavao je rekao stotniku: “Zar 11 Sljedeøe noøi Gospodin se ukazao
smijete biçevati rimska graåanina, i joæ Pavlu i rekao mu: “Budi hrabar! Pavle,
k tomu bez osude?” kao æto si za mene svjedoçio u Jeruzale-
26 Kad je stotnik to çuo, otiæao je i obav- mu, tako ti treba svjedoçiti i u Rimu.”
ijesti zapovjednika: “Pazi æto misliæ 12 Kada nastane dan, sastali su se neki
uçiniti, jer ovaj je çovjek rimski od Œidova te skovali urotu i obeøali, pod
graåanin!” zakletvom, da neøe ni jesti ni piti dok ne
27 Nato je zapovjednik doæao k njemu te ubiju Pavla.
mu rekao: “Kaœi mi, jesi li ti rimski 13 Bilo ih je viæe od çetrdeset koji su
graåanin?” Pavao je odgovorio: “Da.” skovali tu urotu.
28 A zapovjednik je odgovorio: “Ja sam 14 Oni su doæli k sveøeniçkim glavarima
za velik novac stekao to graåanstvo.” A i strarjeæinama i rekli. “Mi smo se zarekli
Pavao je rekao: “ja sam se s njim i rodio.” pod zakletvom da neøemo niæta jesti dok
29 Tada odmah odstupe od njega oni koji ne ubijemo Pavla.
su ga htjeli ispitivati, a zapovjednik se 15 Zato vi sada zajedno s Vijeøem izrazite
prestraæio kad je doznao da je on Riml- œelju zapovjedniku da ga dovede k vama
janin i zato æto ga je okovao. pod izlikom da œelite pomnije ispitati
30 Sutradan, hoteøi saznati toçno zaæto njegovu stvar. A mi smo spremni ubiti ga
ga Œidovi optuœuju, zapovjednik ga oslo- i prije nego æto stigne k vama.”
bodio okova pa zapovjedio da se sazove 16 Ali kad je sin Pavlove sestre doznao za
visoke sveøenike i sve njihovo Vijeøe, te zasjedu, on je doæao i uæao u vojarnu te
doveo Pavla i postavio ga pred s njih. obavijestio Pavla.
17 Tada Pavao dozvao k sebi jednoga
Pavao pred visokim vijeøem stotnika te mu rekao: “Ovoga mladiøa
23 Pavao uperio pogled u Vijeøe i rekao:
“Ljudi i braøo, ja sam œivio s posve
çistom savjeæøu pred Bogom do ovoga
odvedi k zapovjedniku jer mu on ima
neæto priopøiti!”
18 Tada ga stotnik uzeo i odveo k
dana.” glavnom zapovjedniku i rekao: “Zat-
2 Nato visoki sveøenik Ananija zapovjedi vorenik Pavao dozvao me i zamolio da
onima koji su bili kraj njega da ga udare ovoga mladiøa dovedem k tebi jer ti ima
po ustima. neæto priopøiti.”
3 Tada mu rekao Pavao: “Tebe øe udariti 19 Nato je zapovjednik uzeo mladiøa za
Bog, obijeljeni zide! Ti sjediæ tu te mi ruku i odveo ga nasamo pa ga upitao:
sudiæ po Zakonu, a protiv Zakona zapo- “Æto mi imaæ priopøiti?”
vjedaæ da me udaraju!” 20 A on je rekao: “Œidovi su se dogovorili
4 Odgovore mu nato prisutni: “Æto, ti da te zamole da sutra dovedeæ Pavla u Vi-
grdiæ visokoga Boœjega sveøenika?” jeøe pod izgovorom da pomnije ispitaæ
5 Pavao je odgovorio: “Nisam znao, njegovu stvar.
braøo, da je on visoki sveøenik. Stoji, 21 Ali ih nemoj posluæati, jer ga viæe od
naime, napisano: ‘Ne govori zlo o pogla- çetrdeset ljudi iz njihova kruga çeka u
varu svojega naroda!’ ” zasjedi. Oni su se obvezali, pod zak-
6 Zatim Pavao znajuøi da je jedan dio letvom, da neøe ni jesti ni piti dok ga ne
sastavljen od saduceja, a drugi od far- ubiju; veø stoje spremni i çekaju tvoj
izeja, glasno je povikao u Vijeøu: “Ljudi i pristanak.”
braøo, ja sam farizej, potomak farizeja. 22 Tada zapovjednik otpusti mladiøa i
Zbog nade u uskrsnuøe mrtvih meni se zapovjedi mu: “Nemoj nikomu govoriti
sudi.” da si mi ovo otkrio.”
761 Djela
23 Zatim dozva dvojicu satnika i zapo- prema naæem Zakonu.
vjedi im: “Pripremite dvjesta vojnika, 7 Ali doåe Lizija zapovjednik na nas, i
sedamdeset konjanika i dvjesta stri- otme ga iz naæih ruku na veliku silu te ga
jelaca, da nakon treøega sata noøu posla k tebi,
krenu u Cezareju, 8 zapovjedivæi njegovim tuœiteljima da
24 i pripremite konje Pavlu za jahanje, doåu k tebi kako bi sam mogao sve is-
da œiv i zdrav stigne k upravitelju Fe- traœiti i saznati za æto ga optuœujemo.”
liksu!” 9 Njemu se prikljuçe i Œidovi tvrdeøi da je
25 I napisao je pismo koje je glasilo tako.
ovako: 10 Tada je Pavao, kad mu je upravitelj
26 Klaudije Lizija preuzviæenom uprav- dao znak da govori, odgovorio: “Buduøi
itelju Feliksu pozdrav! da znam da si veø mnogo godina sudac u
27 Ovoga su çovjeka uhvatili Œidovi i ovomu narodu, ja pouzdano poçinjem
htjeli ga ubiti. Dolazeøi s vojskom izvu- svoju obranu.
kao sam ga iz pogibli i saznao sam da je 11 Ti sam moœeæ doznati da nema viæe od
rimski graåanin. dvanaest dana otkako sam uziæao u
28 A kad sam htio toçno saznati krivnju Jeruzalem da se poklonim.
za koju ga optuœuju, doveo sam ga pred 12 A oni me nisu naæli ni u hramu, ni u
njihovo Vijeøe. gradu da s bilo kime raspravljam ili da
29 Ustanovio sam da ga optuœuju zbog uzrokujem nered i diœem narod.
pitanja njihova Zakona, ali da nema 13 A ne mogu ti ni dokazati ono za æto me
nikakve krivnje koja zasluœuje smrt ili sada optuœuju.
samo lance. 14 Ali ovo ti priznajem: ja slijedim put,
30 A kad su me obavijestili da se sprema koji oni nazivaju sektom, i tako sluœim
zasjeda protiv njega, odmah sam ga po- Bogu otaca svojih vjerujuøi u sve æto
slao k tebi, poæto sam njegovim tuœitelji- stoji napisano u Zakonu i Prorocima.
ma dao znati da svoju tuœbu protiv njega 15 Ja se uzdajem u Boga, kao æto se
iznesu preda te. Budi zdravo! uzdaju i oni sami da øe biti uskrsnuøe
31 Tada vojnici prema nareåenju uzeli mrtvih, pravednih i nepravednih.
Pavla te ga noøu odveli u Antipatridu. 16 Zato se i ja uvijek trudim da imam
32 Sutradan su pjeæaci ostavili konjan- çistu savjest i pred Bogom i pred lju-
ike da ga prate dalje, a oni se vratili u vo- dima.
jarnu. 17 Poslije viæe godina doæao sam da
33 Kada su konjanici uæli u Cezareju, oni donesem milostinju i prinesem œrtvu
su uruçili upravitelju pismo i pred njega svojem narodu.
doveli Pavla. 18 Meåu njima neki Œidovi iz Azije, up-
34 A kad je upravitelj proçitao pismo, ravo kad sam prinosio œrtvu, naæli su me
upita ga iz koje je pokrajine. A kad je sh- veø oçiæøenog u hramu, ali bez strke
vatio da je iz Cilicije, naroda i bez buke.
35 rekao mu: “Presluæati øu te kad i tvoji 19 Trebalo bi da oni doåu preda te i tuœe
tuœitelji doåu.” Nato zapovjedi da ga çu- me ako imaju æto protiv mene.
vaju u Herodovoj palaçi. 20 Ili neka ovi ovdje sami reknu kakvu
su krivnju naæli na meni kad sam bio
Pavao pred Feliksom pred Vijeøem,
24 Poslije pet dana siåe visoki sveøe-
nik Ananija s nekoliko starjeæina i
s odvjetnikom, nekim Tertulom, te pod-
21 osim ako se ne radi samo o ovoj jedi-
noj rijeçi koju sam doviknuo stojeøi
meåu njima: ‘Zbog uskrsnuøa mrtvih vi
nijeli upravitelju Feliksu tuœbu protiv me danas optuœujete.’ ”
Pavla. 22 Kada je Feliks çuo sve to, buduøi da je
2 Kad dozovu Pavla, Tertul je poçeo op- toçnije poznavao æto se odnosi na tu
tuœbu govoreøi: “Veliki mir æto ga po tebi, nauku, odgodio je njihovu parnicu govo-
vrli Felikse, uœivamo i boljitak za ovaj reøi: “Kada doåe ovamo zapovjednik Liz-
narod tvojom providnoæøu nastaje, ija, rijeæit øu vaæu stvar.”
3 mi u svemu i na svakom mjestu rado 23 A stotniku zapovjedi da Pavla çuva u
priznajemo sa svom zahvalnoæøu, zatvoru, ali da mu pruœi olakæice i da
4 Ali da te duœe ne zadrœavam, molim te nikom od njegovih poznatih ne brani da
da nas ukratko sasluæaæ sa svojom uo- ga posjeøuje i posluœuje.
biçajenom blagoæøu. 24 Poslije nekog vremena doæao je Feliks
5 Ustanovili smo da je ovaj çovjek poæast, sa svojom œenom Druzilom, koja je bila
da izaziva prepirke meåu Œidovima po Œidovka, dozvao je k sebi Pavla te je
cijelom svijetu i da je kolovoåa nazaren- sluæao njegovo izlaganje o vjeri u Isusa
skih sljedbenika. Krista.
6 On je pokuæao i hram oskvrnuti, i mi 25 Dok je Pavao govorio o pravednosti,
smo ga uhvatili i htjeli smo ga osuditi çistoøi i buduøem sudu, prestraæio se
Djela 762
Feliks te mu rekao: “Za sada hajde, idi! mojega boravka u Jeruzalemu i zahti-
Kada øu imati zgodno vrijeme, opet øu te jevali njegovu osudu.
dozvati k sebi.” 16 Ja sam im odgovorio da Rimljani ne
26 U isto vrijeme nadao se da øe mu obiçavaju izruçiti nikoga prije nego æto
Pavao dati novaca, kako bi ga pustio; se optuœeni suoçio sa svojim tuœiteljima i
stoga je çeæøe slao po njega i razgovarao dobije priliku da se brani od onoga za æto
s njime. je optuœen.
27 Kad se navræe dvije godine, Feliksa 17 Kad su oni, dakle, zajedno sa mnom
naslijedi Porcije Fest. Hoteøi ugoditi Œi- doæli ovamo, ja sam bez odgaåanja
dovima, Feliks ostavi Pavla u tamnici. sutradan sjeo na sudaçku stolicu i nare-
dio da se dovede spomenuti çovjek.
Pavao se priziva na cara 18 Ali tuœitelji, koji su stajali oko njega,
25 Tri dana nakon preuzimanja vlasti
nad pokrajinom Fest uziåe iz Ceza-
reje u Jeruzalem.
ne optuœe ga ni za jedan zloçin za koji
sam ja nagaåao,
19 nego su raspravljali o nekim pitanji-
2 Tada su doæli k njemu glavari sveøeni- ma svoje vjere i o nekom Isusu koji je
çki zajedno s prvacima œidovskim i umro, a za kojega Pavao tvrdi da je œiv.
podnesu tuœbu protiv Pavla i traœili, 20 A ja nisam bio siguran kako postupiti
3 moleøi za milost protiv njega, da ga po- u toj vrsti istrage, upitao sam ga bi li htio
æalje u Jeruzalem—dok su oni smiæljali poøi u Jeruzalem da mu se ondje o tomu
zasjedu da ga ubiju na putu. sudi.
4 Ali im Fest odgovorio da je Pavao u za- 21 Ali kako je Pavao prizivom zatraœio za
tvoru u Cezareji i da øe uskoro i on sam sudsku odluku carska veliçanstva,
otputovati tamo. naredio sam da se i dalje drœi u zatvoru
5 Neka, dakle,” reçe: “ovlaæteni od vas dok ga ne poæaljem k caru.
poåu sa mnom pa neka ga tuœe ako je æto 22 I ja bih œelio posluæati toga çovjeka,”
kriv taj çovjek.” reçe Agripa Festu. “Sutra øeæ ga çuti,”
6 Fest siåe u Cezareju poæto se zadrœao odgovorio je Fest.
meåu njima osam ili, najviæe, deset 23 Sutradan, Agripa i Berenika doæli su s
dana. Sutradan je sjeo na sudaçku velikim sjajem i uæli u sveçanu dvoranu,
stolicu i zapovjedio da se dovede Pavao. u pratnji visokih çasnika i najuglednijih
7 Kad je ovaj doæao, okruœe ga Œidovi koji osoba u gradu. Tada na Festovu zapovi-
su doæli iz Jeruzalema te iznijeli protiv jed dovedu Pavla.
Pavla mnoge i teæke optuœbe kojih nisu 24 Fest je rekao: “Kralju Agripa i svi ljudi
mogli dokazati. ovdje s nama prisutni! Gledajte ovoga
8 A Pavao je u svoju obranu iznosio: çovjeka zbog kojega je s molbama k meni
“Nisam niæta skrivio ni protiv œidovska dolazilo mnoætvo Œidova u Jeruzalemu i
Zakona, ni protiv hrama, ni protiv cara.” ovdje, viçuøi da ne smije duœe œivjeti.
9 Tada Fest, hoteøi ugoditi Œidovima, 25 Ja sam, naprotiv, ustanovio da nije
odgovorio Pavlu: “Hoøeæ li uziøi u Jeru- niæta uçinio æto zasluœuje smrt. Ali kako
zalem da ti se tamo o tomu sudi, u mojoj se ovaj çovjek sam prizvao na carsko
prisutnosti?” veliçanstvo, odluçio sam ga onamo
10 Tada je Pavao rekao: “Pred carskim poslati.
sudom stojim, tu mi se mora suåenje 26 Buduøi da o njemu nemam niæta
nastaviti. Œidovima, kao æto vrlo dobro pouzdano napisati mojemu gospodaru,
znaæ, nisam niæta skrivio. izveo sam ga pred vas, posebno preda te,
11 Ako sam doista kriv i ako sam uçinio kralju Agripa, tako da bih mogao æto
neæto æto zasluœuje smrt, ne odbijam napisati nakon ove sudske istrage.
umrijeti. Ali ako su neosnovane optuœbe 27 Jer mi se çini nerazborito poslati
kojima me ovi optuœuju, nitko me ne zatvorenika, a ne naznaçiti optuœbe pro-
moœe njima dati na dar. Ja se prizivam tiv njega.”
na cara.”
12 Tada Fest, poæto se posavjetovao sa Pavlov govor pred Feliksom i kraljem Agripom
sudskim vijeøem, odvrati: “Na cara si se
prizvao, pred cara øeæ iøi!”
13 Kad proåe neko vrijeme, doæli su u
26 Tada je Agripa rekao Pavlu: “Dopu-
æta ti se da sam sebe poçneæ brani-
ti.” Tada je Pavao ispruœio ruku i poçeo
Cezareju kralj Agripa i Berenika te svoju obranu:
pozdrave Festa. 2 Kralju Agripa, ja se osjeøam sretnim
14 Kako se tu zadrœali duœe vremena, æto se danas sam mogu pred tobom bra-
Fest zbog savjeta iznese kralju Pavlov niti od svega za æto me optuœuju Œidovi,
sluçaj: “Feliks je ostavio, reçe, nekog 3 pogotovo æto znam da ti dobro pozna-
utamniçenika, jeæ œidovske obiçaje i njihova prepiranja.
15 koga su mi glavari sveøeniçki skupa Zato te molim da me strpljivo posluæaæ.
sa œidovskim starjeæinama optuœili za 4 Kakav je bio moj œivot od rane mladosti
763 Djela
koji sam proveo u svojemu narodu, i to u do danaænjega dana, svjedoçim i
Jeruzalemu, znaju svi Œidovi. malomu i velikomu, ne govoreøi niæta
5 Oni me od poçetka poznaju i mogu, ako drugo osim æto su govorili Proroci i Mo-
hoøe, posvjedoçiti da sam kao farizej jsije da øe se dogoditi.
œivio po najstroœem Zakonu naæe vjere. 23 Da øe Krist morati trpjeti, te da øe On
6 I sada stojim pred sudom zbog nade u biti prvi koji øe uskrsnuti od mrtvih i da
obeøanje koje je Bog uputio naæim øe navijestiti svjetlo i œidovskom narodu
oçevima. i neznaboæcima.”
7 Ispunjenje ovoga obeøanja nada se 24 Dok je to govorio u svoju obranu, re-
postiøi naæih dvanaest plemena, koja kao mu Fest jakim glasom: “Pavle ti si iz-
ustrajno, noø i dan, sluœe Bogu. Upravo van sebe! Tvoje te veliko znanje çini luåa-
me zbog te nade, kralju, tuœe Œidovi. kom.”
8 Ima li po vaæem sudu neæto nevjerojat- 25 Ne ludujem, preuzviæeni Feste,”
no u tom da Bog uskrsava mrtve? Pavao je rekao: “veø ozbiljno govorim ri-
9 Ja sam doista nekoø mislio da sam jeçi istine i razbora.
duœan djelovati protiv imena Isusa 26 Ta i kralj, kojemu se pouzdano i slo-
Nazareøanina. bodno obraøam, zna ove stvari. Ne vjeru-
10 To sam i çinio u Jeruzalemu. Ja sam jem da mu je iæta od ovoga nepoznato, jer
osobno mnoge svete zatvarao u tamnice, se ovo nije dogodilo u kakvom kutu.
poæto sam na to od visokih sveøenika bio 27 Vjerujeæ li, kralju Agripa, prorocima?
ovlaæten, a kad su bili osuåivani na Znam da vjerujeæ!”
smrt, za to dao svoj glas. 28 Agripa je odgovorio Pavlu: “Zamalo si
11 Po svim sinagogama prisiljavao sam me uvjerio da postanem kræøanin.”
ih, viæe puta kaœnjavanjem, da izgovara- 29 Pavao je rekao: “Œelio bih od Boga, ne
ju grdnje protiv Boga i u svojemu preko- samo ti nego i svi oni koji me danas
mjernom bijesu progonio sam ih çak u sluæaju, postali takvi ljudi kakav sam ja,
tuåe gradove. osim ovih okova.”
12 Dok sam u tom pothvatu iæao u Dam- 30 Nakon njegovih rijeçi ustane kralj i
ask s ovlaæøu i nalogom visokih sveøeni- upravitelj, Berenika i ostali koji su zasje-
ka, dali s njima.
13 vidio sam, kralju, na svojem pu- 31 Dok su se povlaçili, govorili su meåu
tovanju, u pola dana, doælo je svjetlo s sobom: “Ovaj çovjek nije uçinio niæta æto
neba jasnije od sunca i obasjalo sve oko zasluœuje smrt ili okove.
mene i mojih suputnika. 32 Tada je Agripa rekao Festu: “Ovaj je
14 I kad smo svi popadali na zemlju, ja çovjek veø prije mogao biti puæten na slo-
sam çuo glas æto mi govori hebrejskim bodu da se nije prizvao na cara.”
jezikom: ‘Savle, Savle, zaæto me pro-
goniæ? Teæko ti je u bodljike nogom Put u Rim. Na puçini morskoj. Brodolom
udarati.’
15 A ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’
A On je rekao: ‘Ja sam Isus, kojega ti pro-
27 Kada je bilo odluçeno da moramo
otploviti u Italiju, predaju oni
Pavla i neke druge suœnje jednom stot-
goniæ.’ niku iz carske çete imenom Juliju.
16 Diœi se i stani na svoje noge; jer Ja sam 2 Tada smo uæli u neku adramitsku laåu
ti se ukazao zato da te postavim slugom i koja je imala ploviti u azijska mjesta, pa
svjedokom, obojima kako o onomu æto si zatim smo otplovili. S nama je bio Aris-
vidio, tako i o onomu æto øu ti objaviti. tarh, Makedonac iz Soluna.
17 Ja øu te izbavljati od œidovskog 3 Sutradan smo pristali u Sidonu. Tu je
naroda i od neznaboœaca kojima te sada Julije s Pavlom ljudski postupio i dopu-
æaljem, stio mu da ode k svojim prijateljima i
18 Da im otvoriæ oçi, da se obrate od tame primi njihove usluge.
k svjetlu i od Sotonine vlasti k Bogu, da 4 A kad smo otplovili odande, plovili smo
vjerom u mene prime oproætenje grijeha u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili pro-
i baætinu meåu onima koji su posveøeni tivni.
s vjerom u mene.’ 5 Kada smo preplovili more uzduœ Cili-
19 Otada, kralju Agripa, nisam bio cije i Pamfilije, stigli smo u Miru u Liciji.
neposluæan nebeskom viåenju, 6 Tu stotnik naåe neku aleksandrijsku
20 nego sam propovijedao najprije oni- laåu koja je plovila u Italiju i prekrcao
ma u Damasku, u Jeruzalemu i svim nas u nju.
judejskim pokrajinama, i onda nezna- 7 Viæe je vremena plovidba bila spora i
boæcima, da se pokaju i okrenu k Bogu i jedva smo stigli pored Knida. Kako nam
çine djela dostojna pokajanja. vjetar nije dao pristati, doplovili smo pod
21 Zbog toga su me Œidovi uhvatili u hra- Kretu kod Salmone.
mu i pokuæali me ubiti. 8 S mukom ploveøi uz obalu, stigli smo
22 Ali opskrbljen pomoøu Boœjom stojim na neko mjesto zvano Dobra pristaniæta,
Djela 764
blizu kojega se nalazi grad Laseja. 29 Bojeøi se da ne udarimo u grebene,
9 Kako je proælo duœe vremena i plovidba spustili su s krme çetiri sidra; tako su
veø postala opasna, bio je veø minuo i puni çeœnje çekali dolazak dana.
Veliki post, Pavao ih je opominjao 30 A u vrijeme kad su mornari namjera-
10 govoreøi: “Ljudi, vidim da øe plovidba vali pobjeøi iz laåe i kad su spustili
biti na pogibelj, i veliku ætetu ne samo za çamac u more pod izgovorom da misle s
tovar i laåu nego i za naæe œivote.” pramca spustiti sidra,
11 Ali uza sve to stotnik je viæe vjerovao 31 Pavao je rekao stotniku i vojnicima:
kormilaru i vlasniku laåe negoli Pavlo- “Ako ovi mornari ne ostanu u laåi, vi se
vim rijeçima. ne moœete spasiti!”
12 Poæto luka nije bila prikladna za 32 Nato su vojnici presjekli uœeta na
zimovanje, veøina je svjetovala da se çamcu i pustili ga da padne.
odande otplovi, ne bi li kako stigli do 33 Sve dok nije poçelo svitati, Pavao je
kretske luke Feniksa, æto gleda prema molio sve da jedu: “Danas je çetrnaesti
jugozapadu i sjeverozapadu, te tamo dan koji provodite u iæçekivanju bez jela,
prezimili. a da niæta niste uzeli.
13 A kad okrenu tihi juœnjak, misleøi da 34 Zato vas molim da jedete, jer je to za
mogu ostvariti svoju namjeru, digli su vaæe zdravlje bitno. Ni jednom od vas
sidro te zaplovili sasvim uz Kretu. neøe propasti ni vlas s glave.”
14 Ali brzo poslije toga puhnu s Krete 35 I kad je to rekao, uzeo kruh, te pred
straæan vjetar zvan sjeveroistoçnjak. svima njima zahvalio Bogu, pa kad ga
15 Zahvati laåu tako da se nije mogla razlomio poçeo jesti.
oduprijeti vjetru. Predali smo mu se i on 36 Tada su se svi oni ohrabrili te i sami
nas poçeo tjerati. poçeli jesti.
16 Prolazeøi pod zaklonom nekog 37 U laåi nas je bilo svega dvjesta sedam-
otoçiøa koji se zove Klauda, jedva smo deset i æest.
mogli uhvatiti çamac. 38 A kad su se dosta nasitili, poçeli su
17 Kad su ga izvukli na laåu, upotrijebili olakæavati laåu bacajuøi pæenicu u
su sredstva za spasavanje: konopcima more.
povezali laåu. Zatim, bojeøi se da se ne 39 Kad je osvanuo dan, mornari nisu
nasuçu na Sirtu, spustili su plivajuøe prepoznali zemlje, ali su opazili neki zal-
sidro te su tako tjerani dalje. jev s ravnom obalom te odluçe, ako bi
18 Sutradan, jer nas je oluja strahovito mogli, onamo otjerati laåu.
bacala, poçeli su izbacivati tovar, 40 I kad su podigli sidra iz mora, odluçili
19 A treøi dan svojim rukama izbace su ploviti, popustili konope na kormi-
brodsku opremu. lima i dignuli prednje jedro prema vjetru
20 Kako se viæe dana ne pokazao ni te usmjerili prema obali.
sunce ni zvijezde i kako je i dalje bjesn- 41 Ali udare u greben, kojemu je s obih
jela velika oluja, nestajalo je svake nade strana more, te nasukali laåu. Prednji je
da se moœemo spasiti. dio najprije nasjeo i ostao nepomiçan,
21 Veø dugo nije bilo volje za jelom. Tada dok se zadnji dio prelomio od velike œes-
se podigao Pavao, stao pred njih te re- tine valova.
kao: “Ljudi, trebalo je mene posluæati i 42 Tada su vojnici naumili poubijati zat-
ne otiskivati se s Krete te tako izbjeøi i vorenike, tako da ne bi koji isplivao i
ovu patnju i ovu ætetu. pobjegao.
22 A sada vas opominjem, razvedrite se, 43 Ali im stotnik, œeleøi spasiti Pavla,
jer nitko od vas neøe propasti osim laåe. sprijeçio da provedu svoju nakanu. I za-
23 Noøas mi se ukazao anåeo onoga povjedi da najprije poskaçu u more oni
Boga komu pripadam i komu sluœim, koji znaju plivati te da iziåu na kopno,
24 te mi rekao: ‘Ne boj se, Pavle! Ti treba 44 a ostali da iziåu, jedni na daskama, a
da doåeæ pred cara. I evo, Bog ti milostivo drugi na ostacima laåe. I tako se svi spa-
daruje œivote svih koji s tobom plove.’ sili i izaæli na kopno.
25 Zato, ljudi, budite odvaœni! Vjerujem
Bogu da øe biti tako kako mi je obeøao. Çudo na Malti. Pavao u Rimu
26 Ali kako bilo, treba da se nasuçemo
na neki otok.”
27 Kada je veø doæla çetrnaesta noø
28 Kad su tomu izbjegli, onda su do-
znali da se otok zove Malta.
2 Uroåenici su nam iskazali posebnu
otkako smo bili tjerani ovamo onamo po ljubaznost. Sve su nas primili k velikoj
Adriji, oko ponoøi mornari su prozreli da vatri koju su bili naloœili zbog kiæe æto je
im se primiçe neka zemlja. padala i zbog zime.
28 Bacili su olovnicu i naæli da ima dva- 3 Kad je Pavao nakupio naramak suhih
deset hvati dubine, te kad su odmakli grana i bacio ga na vatru, iziåe zmija
malo dalje, ponovno bacili olovnicu i natjerana od vruøine te mu se uhvati za
naæli da ima petnaest hvati dubine. ruku.
765 Djela
4 A uroåenici, kad su vidjeli da mu otrov- obljenika predali Rimljanima u ruke.
na zmija visi o ruci, rekli su jedan dru- 18 Koji su me, nakon sudske istrage,
gomu: “Nema sumnje ovaj je çovjek sig- htjeli pustiti, jer nije bilo na meni
urno ubojica; on misli da je umaknuo nikakve krivnje koja bi zasluœivala smrt.
moru ali pravda mu ne dopuæta da œivi. 19 Ali kako se Œidovi tomu suprotivili,
5 Ali on otrese zmiju u vatru i nije mu bilo bio sam prisiljen prizvati se na cara, ali
niæta zlo. ne kao da bih svoj narod imao za æto
6 A oni su oçekivali da øe oteøi i odmah tuœiti.
pasti mrtav. Ali poæto su duœe çekali te 20 Eto, zbog toga sam vas zamolio da vas
vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo vidim i da vam progovorim, jer zbog nade
zlo, promijenili su miæljenje i rekli da je Izraelove ja sam okovan ovim lancima.”
bog. 21 Oni su mu odgovorili: “Mi o tebi nismo
7 U onoj se istoj okolici nalazilo imanje primili nikakva pisma iz Judeje niti nam
poglavara toga otoka imenom Publija, je koji od braøe doæao pa o tebi æto loæe
koji nas je lijepo primio i tri dana lju- javio ili rekao.
bazno pogostio. 22 Nego, mi bismo œeljeli çuti od tebe
8 I dogodi se da je Publijev otac leœao tvoje poglede, jer nam je za ovu druœbu
bolestan od groznice i dizenterije. Pavao jedino poznato da joj se svuda protive.”
je uæao k njemu, pomolio se i stavio na 23 Nato su mu odredili jedan dan i doæli k
njega ruke pa ga ozdravio. njemu u stan u joæ veøem broju. On im je
9 Poslije toga dogaåaja dolazili su i ostali izlagao i svjedoçio o kraljevstvu Boœjem i
s otoka koji su bili bolesni pa su ozdra- nastojao, od ranoga jutra do kasne
vljali. veçeri, uvjeriti ih o Isusu, sve od Mojsi-
10 Oni su nam iskazali mnoge poçasti, a jeva Zakona i Proroka.
kad smo odlazili, dali su nam i stavili u 24 Jedni povjeruju njegovim rijeçima, a
laåu sve æto nam je trebalo. drugi ostanu nevjerni.
11 Poslije tri mjeseca otplovili smo na 25 Nesloœni meåu sobom, poçeli se
aleksandrijskoj laåi koja je prezimila na razilaziti poæto im Pavao rekao joæ jednu
otoku i koja je imala kao znak Dioskure. rijeç: “Zaista, dobro je Duh Sveti rekao
12 Doplovili smo u Sirakuzu i tamo ostali vaæim oçevima po proroku Izaiji,
tri dana. 26 govoreøi: ‘Idi k ovom narodu i kaœi
13 Odande, ploveøi uz obalu, stigli smo u mu: Sluæajuøi çut øete, a ipak neøete ra-
Regij. A sutradan okrenu juœni vjetar i mi zumjeti; Gledajuøi gledat øete, a ipak
preksutra doæli smo u Puteole, neøete vidjeti.
14 gdje smo naæli braøu, koja nas mol- 27 Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda.
bama pozvali da ostanemo kod njih se- Uæima teæko çuju, i oçi su svoje zatvorili,
dam dana. I tako odemo prema Rimu. osim da bi vidjeli oçima svojim, i çuli
15 Kad su tamoænja braøa primila vijest uæima svojim, i da bi srcem svojim razu-
o nama, iziæla su nam u susret kod Api- mjeli i da bi se obratili, pa da ih ozdra-
jeva trgoviæta i do tri krçme. Kad ih Pavao vim. ’ ”
vidio, zahvalio je Bogu i ohrabrio se. 28 Tako primite do znanja da je ovo Boœje
16 Kad smo stigli u Rim, stotnik dovede spasenje poslano neznaboæcima. Oni øe
zatvorenike poglavaru garde, a Pavlu je ga i prihvatiti.”
bilo dopuæteno da stanuje u svojem st- 29 I kad je on rekao te rijeçi, Œidovi su
anu s vojnikom koji ga je çuvao. otiæli prepirajuøi se meåu sobom.
17 I dogodilo se tako da je nakon tri dana 30 Pavao je ostao pune dvije godine u
Pavao sazvao na okup œidovske prvake. I svojem iznajmljenom stanu, gdje je pri-
kad su oni doæli, on im progovorio: “Ljudi mao sve koji su se k njemu navraøali,
i braøo, ja iako nisam niæta uçinio niti 31 propovijedajuøi kraljevstvo Boœje i
protiv naroda ni protiv obiçaja naæih uçeøi nauk Gospodina Isusa Kristu sa
otaca, ipak su me u Jeruzalemu kao zar- svim pouzdanjem i bez içijega smetanja.
766
Rimljanima
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Pavlova sluœba Kristova Radosna vijest doznati o Bogu, jer im je to Bog objavio.
1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za
apostola, odreåen za Radosnu vijest
Boœju,
20 Uistinu, njegova nevidljiva svojstva,
çisto se opaœaju od postanka svijeta,
njegova vjeçna moø i boœanstvo, proma-
2 koju je Bog unaprijed obeøao po svojim trana po njegovim djelima. Tako da oni
prorocima u Svetim pismima, nemaju isprike.
3 o svojemu Sinu Isusu Kristu, naæem 21 Jer iako su upoznali Boga, nisu mu
Gospodinu, koji je tjelesno roåen od iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu,
potomstva Davidova nego su postali slabi u mislima svojim i
4 i koji se uskrsnuøem od mrtvih, po njihovo je bezumno srce potamnjelo.
Duhu Svetom, pokazao Sinom Boœjim, 22 Praveøi se mudrim, postali su ludi
sa svom vlaæøu: Isus Krist, naæ Gospo- 23 te su zamijenili slavu besmrtnoga
din, Boga kipovima, to jest slikama smrtnoga
5 po kojem smo primili milost i aposto- çovjeka, pticama, çetveronoæcima i
lstvo, da na slavu imena njegova k po- gmazovima.
sluænosti vjere privodimo sve narode, 24 Zato ih je Bog preko lakomosti nji-
6 meåu kojima ste i vi pozvani da budete hovih srdaca predao neçistoøi, tako da
pripadnici Isusa Krista; sami meåu sobom obeæçaæøuju svoja
7 Svima u Rimu, ljubljenicima Boœjim, tjelesa;
pozvanima da budu sveti. Milost vam i 25 Njih koji su istinu Boœju zamijenili sa
mir od Boga, Oca naæega, i Gospodina laœima te se klanjali i çasno sluœili
Isusa Krista. stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je
8 Prije svega zahvaljujem Bogu svojemu slavljen zauvijek. Amen.
po Isusu Kristu za sve vas æto se vjera 26 Zbog toga ih je Bog predao sramotnim
vaæa hvali po cijelom svijetu. strastima: œene su njihove zamijenile
9 Bog, kojemu svom duæom sluœim na- naravno opøenje s protunaravnim.
vjeæøujuøi Radosnu vijest njegova Sina, 27 Isto tako muækarci ostavili su nar-
svjedok mi je da vas se neprestano svaki avno opøenje sa œenom, usplamtjevæi
put sjetim u svojim molitvama, poœudom jedan za drugim, vræeøi,
10 i molim da bi mi napokon jedanput, muækarci s muækarcima, sramotne
ako je volja Boœja, uspjelo doøi k vama. stvari i na sebi primajuøi pravednu
11 Jer ja vas œelim vidjeti, da vam udije- plaøu za svoje zablude.
lim dar Duha Svetoga, tako da ojaçate— 28 I kako nisu smatrali vrijednim za-
12 to jest, da se ohrabrim kod vas i za- drœati Boga u svom znanju, Bog ih je
jedno s vama zajedniçkom vjerom predao pokvarenom shvaøanju da bi
vaæom i mojom. çinili æto ne dolikuje.
13 Htio bih da znate, braøo, da sam viæe 29 Puni su svakovrsne nepravednosti,
puta odluçio doøi k vama, ali sam do bluda, zlobe, lakomosti, pakosti, puni
sada bio sprijeçen, da i meåu vama isto zavisti, ubojstva, svaåa, lukavætine,
tako uberem koji plod kao i meåu osta- podmuklosti, doæaptavaçi su,
lim neznaboæcima. 30 klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici,
14 Ja sam duœnik i Grcima i barbarima, i oholice, umiæljenici, izmiæljaçi zla, nepo-
mudrima i nerazumnima. korni roditeljima.
15 Zato je moja œelja da propovijedam 31 Bez razumijevanja, nevjernici, bez
Radosnu vijest i vama, stanovnicima ljubavi, neoprostivi i bez milosråa,
Rima. 32 koji, iako poznaju pravednost Boœju,
16 Jer ja se ne stidim Radosne vijesti prema kojoj oni koji to çine zasluœuju
Kristove, jer je ona sila Boœja za spasenje smrt, ne samo da to çine nego i odobra-
svakomu tko vjeruje, kako, u prvom vaju onima koji to çine.
redu Œidovu, tako i Grku.
17 Jer u njemu se otkriva pravednost Pravedan sud Boœji
Boœja, iz vjere u vjeru, kao æto stoji
napisano: “Pravednik øe œivjeti od vjere.”
18 Jer s neba se zaista otkriva gnjev Boœji
2 Stoga nemaæ isprike, tko god bio, o
çovjeçe koji sudiæ, jer u çemu sudiæ
drugom, samog sebe osuåujeæ, jer ti koji
protiv svake bezboœnosti i nepravednos- sudiæ, obiçavaæ çiniti isto.
ti ljudi koji istinu spreçavaju s ne- 2 Ali mi pouzdano znamo da se kazna
pravednoæøu. Boœja vræi prema istini nad onima koji
19 Jer njima je poznato ono æto se moœe takvo æto çine.
767 Rimljanima
3 Ili zar to misliæ, o çovjeçe koji sudiæ grdi meåu neznaboæcima,” kako stoji
onima koji takve stvari çine, da øeæ izb- napisano.
jeøi Boœjem sudu dok i sam to isto çiniæ? 25 Jer obrezanje je, dakako, korisno ako
4 Ili prezireæ njegovu obilnu dobrotu, drœiæ Zakon; naprotiv, ali ako kræiæ Za-
iæçekivanje i strpljivost, a ne znaæ da do- kon, tvoje obrezanje postaje neobre-
brota Boœja hoøe da te vodi k pokajanju? zanje.
5 Ali prema tvojoj okorjelosti i 26 Stoga ako neobrezan çovjek drœi pra-
nestrpljivosti srca, sam na sebe gomilaæ vedne zahtjeve Zakona, neøe li mu se
gnjev za dan gnjeva i objavljenja praved- njegovo neobrezanje uraçunati kao ob-
noga suda Boœjega, rezanje?
6 koji øe svakomu dati prema njegovima 27 Onaj koji nije tjelesno obrezan, a
djelima: ispunjava Zakon, sudit øe tebi koji si uza
7 œivot vjeçni onima koji s ustrajnoæøu u sav napisani Zakon i obrezanje prijes-
dobrom djelu traœe slavu, çast i besmr- tupnik Zakona.
tnost; 28 Zbilja, nije pravi Œidov onaj koji je to
8 a onima samovoljnicima i koji se pro- izvana, niti je pravo obrezanje ono koje je
tive istini a pristaju uz nepravednost, izvana, na tijelu
njima srdœbu i gnjev, 29 Veø je pravi Œidov onaj koji je to u nu-
9 nevolja i tjeskoba na svakoga çovjeka trini, a pravo je obrezanje ono koje je u
koji se odaje zlu, kako, u prvom redu, na srcu, po duhu, a ne po slovu. Njegova
Œidova tako i na Grka, hvala ne dolazi od ljudi, veø od Boga.
10 a slava, çast i mir svakomu tko çini
dobro, kako, u prvom redu Œidovu tako Opravdanje vjerom u Isusa Krista
isto i Grku.
11 Jer u Boga nema pristranosti.
12 Jer koji su sagrijeæili bez Zakona, bez
3 Kakva je dakle prednost Œidova? Ili
kakva je korist od obrezanja?
2 Velika u svakom pogledu! U glavnom,
Zakona øe i propasti; i koji su pod Za- jer su im povjerene rijeçi Boœje.
konom sagrijeæili, po Zakonu øe biti su- 3 Pa æto ako neki nisu vjerovali? Zar øe
åeni. njihova nevjernost uniætiti Boœju vjer-
13 Nisu, naime, pred Bogom pravedni nost?
oni koji sluæaju Zakon, nego øe biti 4 Nipoæto! Nego neka Bog bude istinit, a
opravdani oni koji vræe Zakon. svaki çovjek laœac, kao æto je napisano:
14 Jer kad neznaboæci koji nemaju Za- “Da opravdaæ u svojim rijeçima i da pobi-
kona, vræe propise Zakona voåeni nar- jediæ kad te sude.”
avnoæøu, onda su oni, nemajuøi Zakona, 5 Ali ako naæa nepravednost istiçe
sami sebi Zakon. pravednost Boœju, æto øemo reøi? Zar je
15 Oni çinom pokazuju da je ono æto pro- Bog nepravedan kad u srdœbi kazni?
pisuje Zakon, napisano u njihovim srci- (Govorim kao çovjek.)
ma, njihova savjest svjedoçi i misli koje 6 Nipoæto! Jer kako bi inaçe Bog sudio
ih meåusobno optuœuju ili brane svijetu?
16 u dan u koji øe Bog, prema svojoj 7 Ali ako je zbilja Boœja istina poveøana
Radosnoj vijesti, suditi ljudske tajne po po mojoj laœljivosti njemu na slavu,
Isusu Kristu. zaæto da joæ budem suåen kao grjeænik?
17 Ali ti koji se nazivaæ Œidovom, koji se 8 Zaæto onda ne reknemo: “Çinimo zlo da
çvrsto oslanjaæ na Zakon i ponosiæ s Bo- bude doælo dobro,” kako nam neki klev-
gom, etnici pripisuju i tvrde da mi to nauça-
18 koji poznajeæ volju njegovu i ti koji, vamo? Oni imaju pravednu osudu.
pouçen Zakonom, znaæ odobriti ono æto 9 Æto onda? Zar smo mi bolji od njih? Ni-
je bolje; poæto, jer smo veø dokazali da su svi, i
19 ti koji si uvjeren da si voåa slijepcima, Œidovi i Grci pod grijehom,
svjetlo onima koji su u tami, 10 Kao æto stoji napisano: “Nema praved-
20 odgojitelj nerazumnima, uçitelj na ni samo jednoga;
neukima, jer u Zakonu imaæ spoznaju 11 Nema razumna ni jednoga, nema
znanja i istine. nikoga koji traœi Boga.
21 Ti, dakle, koji drugoga uçiæ, zar ne 12 Svi su zastranili, zajedno postali be-
uçiæ samog sebe ? Ti koji propovijedaæ da skorisni; nema nitko da çini dobro, ne, ni
se ne krade, zar ne kradeæ? jednoga.
22 Ti koji zabranjujeæ preljub, zar ne 13 Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima
çiniæ preljub? Ti koji se zgraœaæ nad svojim varaju, zmijski je otrov za nji-
idolima, zar ne pljaçkaæ njihove hram- hovim usnama.
ove? 14 Çija su usta puna kletava i gorçine.
23 Ti koji se ponosiæ Zakonom, zar ne 15 Noge su im brze na prolijevanju krvi;
sramotiæ Boga kræenjem Zakona? 16 Ruæevine s bijedom su im na putovi-
24 Zaista se ime Boœje vaæom krivnjom ma;
Rimljanima 768
17 Put mira nisu upoznali; 9 Je li se dakle taj blagoslov za obrezane
18 Nema straha Boœjega pred njihovim ili za neobrezane? Jer kaœemo da se Ab-
oçima.” rahamu vjera uraçunala u pravednost.
19 A znamo da sve ono æto Zakon govori, 10 A kako mu se uraçunala? Dok je bio
govori onima koji su pod Zakonom, da obrezan, ili dok je bio neobrezan? Ne dok
zanijeme svaka usta i da cijeli svijet je bio obrezan, veø dok je bio neobrezan.
bude podloœen kazni Boœjoj. 11 I on primi znak obrezanja, kao peçat
20 Jer nikoga neøe opravdati pred njim pravednosti koja dolazi od vjere koju je
vræenje Zakona. Zakon, uistinu, sluœi postigao joæ kad je bio neobrezan, tako
samo toçnoj spoznaji grijeha. da s neobrezanjem bude otac svih onih
21 A sada se neovisno od Zakona objavi- koji vjeruju, kako bi se i njima uraçu-
la Boœja pravednost za koju svjedoçe Za- nala pravednost, iako su neobrezani,
kon i Proroci, 12 i da bude otac obrezanih i onima koji
22 i to pravednost Boœja koja je po vjeri u nisu samo od obrezanih, veø isto i onima
Isusa Krista za sve i svima onima koji vje- koji idu stopama vjere naæega oca Abra-
ruju, jer nema razlike, hama koju je on imao joæ dok je bio neo-
23 jer su svi sagrijeæili i ne mogu postiøi brezan.
Boœju slavu, 13 Jer obeøanje Abrahamu da øe biti
24 i svi su opravdani badava po njegovoj baætinik svijeta nije dano njemu ili
milosti kroz otkupljenje u Kristu Isusu. njegovom potomstvu zavisno od Za-
25 Njega je Bog izloœio da svojom krvlju kona, veø kroz pravednost vjere.
bude pomiriliæte po vjeri, da pokaœe 14 Jer ako su baætinici samo oni od Za-
svoju pravednost, jer je ostavio nekaœn- kona vjera je poniætena, a obeøanje je iz-
jene proæle grijehe u vrijeme Boœje str- van snage,
pljivosti, 15 jer Zakon donosi gnjev, a gdje nema
26 da pokaœe svoju pravednost u Zakona tu nema ni prekræaja!
sadaænje vrijeme i da dokaœe da je pra- 16 Stoga, baætinici postaju vjerom da bi
vedan i da opravdava onoga koji vjeruje moglo biti po milosti, tako da obeøanje
u Isusa. bude utvråeno svemu potomstvu, ne
27 Gdje je dakle hvalisanje? Iskljuçeno samo onima od Zakona, nego i onima
je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? koji su od vjere Abrahamove, koji je otac
Ne, veø po zakonu vjere. svih nas,
28 Jer tvrdimo da se çovjek opravdava 17 (kao æto stoji napisano: “Uçinio sam te
vjerom bez vræenja Zakona. ocem mnogim narodima”) pred onim ko-
29 Ili moœda je Bog samo Bog Œidova? Nije jemu je povjerovao, samom Bogu,
li i neznaboœaca? Da, i neznaboœaca isto onomu koji oœivljuje mrtve i zove stvari
tako, koje ne postoje kao da postoje.
30 jer postoji samo jedan Bog koji øe 18 On protivno nadi, u nadu povjerova,
opravdati obrezane po vjeri i neobrezane da postane ocem mnogih naroda, prema
kroz vjeru. onomu æto je reçeno: “Takvo øe biti tvoje
31 Ukidamo li tako vjerom Zakon? Nipo- potomstvo.”
æto! Naprotiv, s time Zakon utvråujemo. 19 I nije oslabio u vjeri, on ne pogleda ni
na svoje veø umoreno tijelo (jer mu je veø
Abraham opravdan vjerom a ne çinom bilo negdje oko stotinu godina), niti obu-
4 Æto øemo dakle reøi da je Abraham,
naæ praotac, postigao po tijelu?
2 Jer ako je Abraham opravdan po dje-
mrlost Sarine utrobe,
20 Nije posumnjao u Boœje obeøanje s
nevjerom, nego se ojaçao vjerom, dajuøi
lima, ima se çime ponositi, ali ne pred slavu Bogu.
Bogom. 21 On je bio potpuno uvjeren da je Bog u
3 Æto govori Pismo? “Vjerovao je Abra- stanju izvræiti ono æto je obeøao.
ham Bogu, zato mu se to uraçunalo u 22 Zato se njemu to i uraçuna u praved-
pravednost.” nost.
4 A onomu koji radi ne raçuna se plaøa 23 Ali nije samo za njega napisano
po milosti, veø po dugu; uraçuna mu se u pravednost,
5 Dok se onomu koji ne radi, a vjeruje u 24 nego i za nas. Uraçunat øe se nama
onoga koji opravdava bezboœnika, koji vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo
njegova vjera uraçunava u pravednost, od mrtvih naæega Gospodina Isusa,
6 isto kao æto i David proglaæuje bla- 25 koji je bio predan zbog naæih grijeha i
goslovljenim onoga komu Bog uraçu- koji je uskrsnuo zbog naæega opravda-
nava pravednost neovisno od djela; nja.
7 Blagoslovljeni su oni kojima su
oproætena bezakonja i pokriveni grijesi. Plodovi opravdanja. Adam i Isus
8 Blagoslovljen je çovjek kojemu Gospo-
din neøe uraçunati grijeha.” 5 Poæto smo opravdani vjerom, u miru
smo s Bogom po naæem Gospodinu
769 Rimljanima
Isusu Kristu, postati pravednici.
2 po komu smo i priæli s vjerom k ovoj 20 Zakon je naknadno doæao da se pov-
milosti u kojoj stojimo i radujemo se u eøa prekræaj. Ali gdje se uveøa grijeh, tu
nadi slave Boœje. se uveøa milost mnogo viæe,
3 Ali ne samo to, nego da se ponosimo i 21 da bi, kao æto je grijeh vladao smrøu,
nevoljama, svjesni da nevolja donosi str- tako i milost vladala kroz pravednost za
pljivost, vjeçni œivot kroz Isusa Krista Gospodina
4 a strpljivost prokuæanost, a prokuæa- naæega.
nost nadu.
5 A nada ne razoçarava, jer je ljubav Sloboda od grijeha. Novi œivot u Bogu i za Boga
Boœja izlivena u naæim srcima po Duhu
Svetom koji nam je dan.
6 Krist je, dok smo joæ bili slabi, umro u
6 Æto øemo dakle reøi? Da nastavimo u
grijehu da se poveøa milost?
2 Nipoæto! Jer kako øemo mi, koji smo
pravo vrijeme za nas bezboœnike. mrtvi grijehu, joæ œivjeti u njemu?
7 Jer jedva tko umre za pravednika; a za 3 Ili ne znate da koji smo kræteni u Krista
dobroçinitelja moœda bi se tko usudio i Isusa, u njegovu smo smrt kræteni?
umrijeti. 4 Dakle, s njim smo zajedno pokopani po
8 Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema krætenju u smrt, da bi smo kao æto je
nama time æto je Krist, dok smo joæ bili Krist uskrsnuo od mrtvih Oçevom sla-
grjeænici, umro za nas. vom, i mi œivjeli novim œivotom.
9 Koliko øe nas sigurnije spasiti od 5 Jer ako smo dakle na taj naçin ujedin-
srdœbe sada kad smo veø opravdani nje- jeni s Kristovom smrøu, sigurno øemo
govom krvlju. biti isto na taj naçin ujedinjeni i s
10 Jer ako smo izmireni s Bogom smrøu uskrsnuøem njegovim.
njegova Sina dok smo joæ bili neprijatelji, 6 Ovo znamo: naæ je stari çovjek razapet
mnogo øemo se sigurnije, veø izmireni, zajedno s Isusom da se uniæti ovo gri-
spasiti njegovim œivotom. jeæno tijelo, tako da viæe ne robujemo gri-
11 Ali ne samo to, veø se i radujemo u jehu.
Bogu po naæem Gospodinu Isusu Kristu, 7 Jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha.
po kojemu smo sada postigli izmirenje. 8 A ako smo dakle umrli s Kristom, vjeru-
12 Stoga, kao æto po jednom çovjeku uåe jemo da øemo i œivjeti s njime,
grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako 9 Jer znamo da Krist, koji je uskrsnuo od
smrt prijeåe na sve ljude jer su svi sagri- mrtvih, viæe ne umire; smrt nad njim
jeæili. viæe ne gospodari.
13 Jer joæ prije Zakona bio je grijeh u svi- 10 Njegova je smrt bila, jedanput zauvi-
jetu, ali se grijeh ne uraçunava kad jek, smrt grijehu, a njegov œivot, œivot
nema Zakona. Bogu.
14 Ali je smrt vladala od Adama do Mo- 11 Tako i vi smatrajte sebe mrtvima gri-
jsija çak i nad onima koji nisu sagrijeæili jehu, a œivima Bogu u Kristu Isusu!
prekræajem sliçnim Adamovu. Adam je 12 Stoga neka viæe ne vlada grijeh u
slika onoga koji je imao doøi, vaæem smrtnom tijelu, tako da sluæate
15 Ipak s darom milosti nije kao æto je s njegove poœude.
prekræajem. Jer ako su prekræajem jed- 13 Niti viæe davajte svojih udova kao
noga umrli svi, mnogo se obilnije izlila oruœje nepravednosti u sluœbu grijeha!
na sve milost Boœja i dar dan miloæøu Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe, sebe
jednoga çovjeka, Isusa Krista. kao takve koji ste od mrtvih postali
16 S ovim darom nije ni kao æto je s œivima, a svoje udove kao oruœje praved-
posljedicama grijeha jednoga çovjeka; nosti u sluœbu Bogu!
sud, naime, polazeøi od grijeha jednoga 14 Grijeh neøe gospodariti nad vama, jer
çovjeka dovodi k osuåenju, dok dar niste pod Zakonom, veø pod miloæøu.
milosti polazeøi od mnogih prekræaja 15 Pa æto? Da grijeæimo, kad nismo pod
dovodi k opravdanju. Zakonom, veø pod miloæøu? Nipoæto!
17 Jer ako je prekræajem jednoga zavla- 16 Zar ne znate: ako se nekomu dajete za
dala smrt, mnogo øe sigurnije oni koji robove da mu se pokoravate, robovi ste
primaju izobilje milosti i dar pravednosti onoga komu se pokoravate: bilo grijeha
vladati snagom œivota po jednomu, da umrete, ili pokornosti da budete
Isusu Kristu. opravdani?
18 Stoga, kao æto je prekræajem jednoga 17 Ali hvala Bogu æto ste se, poæto ste bili
svim ljudima na osudu, tako izvræenjem robovi grijeha, od svega srca pokorili
pravednosti jednoga dolazi na sve ljude onomu obliku nauke kojemu ste bili
opravdanje, sastojeøi se u œivotu. predani,
19 Jer kao æto po neposluænosti jednoga 18 te ste tako, osloboåeni od grijeha,
çovjeka mnogi su postali grjeænici, tako postali sluge pravednosti.
øe i po posluænosti jednoga mnogi 19 Izraœavam se ljudski zbog vaæe ljud-
Rimljanima 770
ske slabosti; kao æto ste nekoø uçinili pomoø zapovijedi, pokazao neizmjerno
svoje udove podloœnima neçistoøi i beza- grijeæan.
konju koje vodi u joæ veøe bezakonje, 14 Zakon je, znamo, duhovan, a ja sam
tako sada uçinite svoje udove robovima tjelesan, prodan u ropstvo grijeha.
pravednosti za posveøenje. 15 Jer ja ne znam æto çinim, jer ne çinim
20 Kad ste bili robovi grijeha, bili ste ono æto hoøu, nego çinim ono æto mrzim.
slobodni u pogledu pravednosti. 16 Ako dakle çinim ono æto neøu, slaœem
21 Pa kakav ste plod onda imali? Plod se sa Zakonom da je on dobar.
zbog kojega se danas stidite, jer je njegov 17 A sada to viæe ne çinim ja, nego grijeh
svræetak smrt. koji stanuje u meni.
22 Ali sada, dok sluœite Bogu, poæto ste 18 Jer znam da nikakvo dobro ne
osloboåeni od grijeha, imate za plod po- prebiva u meni, (to jest u mojemu tijelu).
sveøenje, a za svræetak vjeçni œivot, Jer volju imam u sebi, ali ne i moø za
23 jer je plaøa za grijeh smrt, a milosni je çiniti dobro.
dar Boœji œivot vjeçni u Kristu Isusu, Gos- 19 buduøi da ne çinim dobro koje hoøu,
podinu naæemu. nego çinim zlo koje neøu.
20 Ako, dakle, çinim ono æto neøu, ne
Sloboda od Mojsijevog Zakona. Zakon i grijeh çinim ga viæe ja, nego grijeh koji stanuje
7 Zar ne znate, braøo (govorim, naime,
poznavateljima Zakona), da Zakon
gospodari çovjekom tako dugo dok œivi?
u meni.
21 Nalazim dakle Zakon, kad œelim çiniti
dobro, zlo je kod mene.
2 Tako, œena koja ima muœa zakonom je 22 Istina, moj se unutraænji çovjek slaœe
vezana za muœa dokle ovaj œivi. Ali ako joj u veselju s Boœjim Zakonom,
umre muœ, osloboåena je od zakona koji 23 ali vidim u svojim udovima drugi za-
ju je vezao za muœa. kon koji se bori protiv zakona mojega
3 Zato dakle, ako postane œenom dru- uma te me zarobljava u zakon grijeha
goga dok njezin muœ œivi, bit øe prelju- koji je u mojim udovima.
bnica; ali ako joj muœ umre, osloboåena 24 O, jadan ti sam ja çovjek! Tko øe me iz-
je od zakona tako da ne bude preljubni- baviti od ovoga smrtonosnoga tijela?
com ako postane œenom drugoga muœa. 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodi-
4 Stoga ste i vi, braøo moja, umrli Za- nu naæemu! Dakle: ja sa umom svojim
konu kroz Kristovo tijelo, tako da moœete sluœim Zakonu Boœjem, a tijelom zakonu
pripasti drugomu, çak onomu koji je grijeha.
uskrsnuo od mrtvih, da donesemo plod
Bogu. Œivot u milosti. Posinjenje Boœje
5 Jer dok smo bili u tijelu, grijeæne su
strasti, Zakonom izazvane, djelovale u
naæim udovima, tako da smo smrti
8 Sada dakle nema osude onima koji
su u Kristu Isusu, koji ne hodaju po
œeljama tijela, nego po Duhu.
donosili plodove. 2 Jer Zakon Duha œivota u Kristu Isusu
6 A sada, umrli smo onomu koji nas je oslobodio me od zakona grijeha i smrti.
drœao u ropstvu, a postali smo slobodni 3 Doista, ono æto Zakon nije mogao
od Zakona tako da sluœimo u novom uçiniti, jer je bio oslabljen zbog tijela,
duhu, a ne u starom slovu. uçinio je Bog poslavæi svojega vlastitog
7 Æto øemo dakle onda reøi? Da je Zakon Sina u obliçju grijeænog tijela i osudio
grijeh? Nipoæto! Ja ne bih upoznao gri- grijeh u tijelu,
jeh, osim kroz Zakon, jer ne bih upoznao 4 da bi se ispunio pravedni zahtjev Za-
poœudu da Zakon nije rekao: “Ne poœeli kona u nama koji ne œivimo po zahtjevu
tuåe!” tijela nego po zahtjevu Duha.
8 A grijeh, uhvativæi zgodu, proizvede po- 5 Jer oni koji œive po tijelu teœe za onim
moøu zapovijedi svaku vrstu poœuda u æto je od tijela, a oni koji œive po Duhu
meni. Jer grijeh je bez Zakona bio mrtav. teœe za onim æto je od Duha.
9 Da, ja sam nekoø œivio bez Zakona. Ali 6 Jer teœnja tijela jest smrt, a teœnja
kad je doæla zapovijed, grijeh je poçeo Duha œivot i mir.
œivjeti a ja sam umro. 7 Zato je teœnja tijela neprijateljstvo
10 I pokazalo se da me je zapovijed koja prema Bogu, jer se ne pokorava Boœjem
je dana za œivot vodila u smrt. Zakonu niti to moœe.
11 Grijeh je, naime, uhvatio zgodu, zaveo 8 Tako oni koji su u tijelu ne mogu
me pomoøu zapovijedi i njom ubio. ugoditi Bogu.
12 Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a za- 9 Ali vi niste u tijelu, veø ste u Duhu, ako
povijed i sveta, i pravedna, i dobra. je zbilja tako da Duh Boœji prebiva u
13 Je li ono æto je dobro za mene postalo vama. Tako, ako tko nema Kristova
smrt? Nipoæto! Veø se grijeh, da se poka- Duha, nije Kristov.
œe grijehom, posluœio dobrom i 10 A ako je Krist u vama, vaæe je tijelo
prouzroçio mi smrt, da bi se grijeh, uz mrtvo zbog grijeha, a Duh je œivot zbog
771 Rimljanima
pravednosti. 31 Æto øemo ovomu nadodati? Ako je Bog
11 Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga za nas, tko øe biti protiv nas?
koji je uskrsnuo Isusa od mrtvih, onaj 32 On koji çak nije poætedio vlastitog
koji je uskrsnuo Krista isto øe tako Sina, veø ga predao za sve nas, kako nam
oœivjeti i vaæa smrtna tjelesa svojim neøe dati sve ostalo s njime?
Duhom koji stanuje u vama. 33 Tko øe podiøi tuœbu protiv izabranika
12 Stoga, braøo, nismo duœnici tijelu da Boœjih? Bog koji ih opravdava?
bismo trebali œivjeti po tijelu. 34 Tko øe ih osuditi? Isus Krist koji je
13 Jer ako po tijelu œivite, umrijet øete, umro, joæ bolje: koji je uskrsnuo, koji je
ali ako duhom usmrøujete tjelesna çak s desne strane Bogu i koji takoåer
djela, œivjet øete. posreduje za nas?
14 Jer sve koje god vodi Duh Boœji, oni su 35 Tko nas onda moœe rastaviti od lju-
sinovi Boœji. bavi Kristove? Hoøe li nevolja, ili
15 Vi, naime, niste primili duha ropstva tjeskoba, ili progonstvo, ili glad, ili golo-
da ponovno budete u strahu, veø ste pri- tinja, ili pogibao, ili maç?
mili duha posinjenja, kojim viçemo: 36 Kao æto je napisano: “Zbog tebe nas
Abba, Oçe! ubijaju cijeli dan; drœe nas kao ovce
16 Sam Duh svjedoçi zajedno s naæim odreåene za klanje.”
duhom da smo djeca Boœja. 37 Ali opet u svemu ovom pobjeåujemo
17 Ako smo djeca, onda smo i baætinici: po onomu koji nas je ljubio.
baætinici Boœji, a subaætinici Kristovi, 38 Jer sam uvjeren da nas neøe ni smrt,
ako zbilja (kao æto jest) trpimo s njim, da ni œivot, ni anåeli, ni poglavarstva, ni
s njim budemo i proslavljeni. sile, ni sadaænjost, ni buduønost,
18 Jer smatram da patnje sadaænjega 39 ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo
vremena nisu dostojne prispodobe sa stvorenje, biti u stanju rastaviti od lju-
slavom koja øe se objaviti u nama. bavi Boœje, koja je u Kristu Isusu, Gos-
19 Jer stvorenje sa svom œudnjom iæçe- podinu naæemu.
kuje otkrivanje sinova Boœjih
20 Stvorenje je naime bilo podloœeno Boœja milost koga on izabere
uzaludnosti, ne svojevoljno, nego od
onoga koji ga je podloœio, u nadi
21 da øe se i samo stvorenje osloboditi od
9 Istinu govorim u Kristu, ne laœem, zato
mi svjedoçi moja savjest zajedno s
Duhom Svetim,
ropstva raspadljivosti da sudjeluje u 2 da u svojemu srcu nosim duboku i tra-
slobodi slave djece Boœje. jnu bol.
22 Uistinu znamo da sva stvorenja za- 3 Œelio bih da osobno budem odreåen za
jedno uzdiæu i da se sva skupa nalaze u uniætenje, odijeljen od Krista, za svoju
poroåajnim mukama sve do sada. braøu, za svoju rodbinu po tijelu.
23 No, ne samo oni veø i mi koji imamo 4 Oni su Izraelci; njima pripada: posinje-
prve plodove Duha, i mi sami u sebi nje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, Bo-
uzdiæemo ustrajno iæçekujuøi posin- goætovlje i obeøanja;
jenje – otkupljenje naæega tijela. 5 njihovi su oçevi, i od njih potjeçe Krist
24 Nadom smo naime spaæeni. A nada po tijelu, koji je iznad svega, Bog slavljen
koja se vidi nije nada, jer kako se onda zauvijek. Amen.
tko moœe nadati onomu æto vidi? 6 Ali to ne znaçi da je propalo Boœje obe-
25 Ali ako se nadamo onomu çega ne vi- øanje. Jer nisu svi Izraelci pravi Izraelci,
dimo, strpljivo ga çekamo. 7 niti su svi djeca zato æto su pravo Abra-
26 Isto tako Duh pomaœe u naæim slabo- hamovo potomstvo, nego: “Po Izaku øe se
stima, jer ne znamo za æto se moliti i zvati tvoje potomstvo,”
kako bi se trebali moliti, ali zato sam 8 To znaçi: djeca po prirodnom roåenju
Duh posreduje i zagovara nas neizre- nisu djeca Boœja, veø se djeca po obeøa-
civim uzdasima. nju smatraju potomstvom.
27 A onaj koji istraœuje srca zna koja je 9 Obeøanje, uistinu, glasi ovako: “U ovo
misao Duha; jer on u skladu s voljom øu vrijeme doøi, i Sara øe imati sina.”
Boœjom posreduje za svete. 10 I ne samo to, nego kad je Rebeka za-
28 Znamo da Bog çini da sve pridonosi çela samo s jednim muœem, s naæim
dobru onih koji ga ljube; onih koji su od- ocem Izakom,
lukom Boœjom pozvani, 11 (dok se joæ djeca ni ne rode, niti uçine
29 Jer koje je predvidio, one je i predo- kakvo dobro ili zlo, njoj je bilo reçeno: da
dredio da budu jednaki slici njegova ostane Boœja odluka koja je uçinjena po
Sina, da ovaj bude prvoroåenac meåu slobodnom izboru, koja ne ovisi o djelu,
mnogom braøom. veø o onom koji poziva),
30 Joæ viæe koje je on predodredio, one je 12 bilo joj je reçeno: “Stariji øe sluœiti
i pozvao; koje je pozvao, one je i oprav- mlaåemu.”
dao; koje je opravdao, one je i proslavio. 13 Kao æto stoji napisano: “Jakova sam
Rimljanima 772
ljubio, a Ezava sam mrzio.” 33 kao æto stoji napisano: “Evo na Sionu
14 Æto øemo dakle reøi? Zar kod Boga ima postavljam kamen spoticanja i kamen
nepravednosti? Nipoæto! sablazni; ali tko vjeruje u njega, neøe se
15 Jer Mojsije reçe: “Imat øu milosti za razoçarati.”
koga øu imati milosti, a imat øu samilos-
ti nad onim nad kojim øu imati samilos- Milost za svakoga
ti.”
16 Stoga, izbor nije stvar ni onoga koji
hoøe ni onoga koji trçi, veø Boga koji se
10 Braøo, œelja mojega srca i moja mo-
litva Bogu za njih jest da se spase.
2 Uistinu, svjedoçim za njih da imaju
smiluje. revnost za Boga, ali ne po pravom razu-
17 Jer Pismo govori za faraona: “Upravo mijevanju.
sam te zato i stvorio da na tebi pokaœem 3 Jer oni ne poznajuøi Boœje pravednosti
svoju snagu i da se razglasi moje ime po i nastojeøi sami ustanoviti svoju vlastitu
cijeloj zemlji.” pravednost, nisu sami sebe podloœili
18 Tako dakle: iskazuje milosråe komu Boœjoj pravednosti.
hoøe, a çini tvrdokornim koga hoøe. 4 Jer Krist je svrha i svræetak Zakona za
19 Ti øeæ mi tada reøi: “Zaæto joæ svakoga tko vjeruje.
zamjera? Pa tko se to odupro volji Njego- 5 Jer Mojsije piæe o pravednosti koja
voj?” dolazi od Zakona: “Onaj çovjek koji je
20 O çovjeçe, tko si ti da se usuåujeæ pri- drœi, œivjet øe od nje.”
govarati Bogu? Zar øe rukotvorina reøi 6 Ali pravednost koja dolazi od vjere
svojemu rukotvorcu: “Zaæto si me ovako ovako govori: “Ne reci u svojemu srcu:
naçinio?” ‘Tko øe uziøi na nebo?’ (to jest da dovede
21 Ili zar lonçar nema vlasti nad glinom Krista odozgor dolje)
da od iste gline napravi jednu posudu za 7 ili: “ ‘Tko øe siøi u bezdan?’ ” (to jest iz-
plemenitu, a drugu za neplemenitu vesti Krista od mrtvih).
upotrebu? 8 Pa æto dakle govori? “Blizu ti je rijeç, u
22 A ako je Bog, premda je htio pokazati tvojim ustima i u tvojemu srcu,” (to je ri-
svoj gnjev i objaviti svoju moø, na jeç vjere koju mi propovijedamo).
posudama ispunjenima gnjevom koje 9 Da ako ustima svojim priznajeæ Isusa
su pripravljene za propast, s velikom ih Gospodina i srcem svojim vjerujeæ da ga
strpljivoæøu podnosio, je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit øeæ
23 da tako pokaœe bogatstvo svoje slave spaæen.
prema posudama ispunjenima milos- 10 Jer çovjek srcem vjeruje za oprav-
råem koje je od prije pripremio za slavu, danje, a ustima daje priznanje za spase-
24 prema nama koje je pozvao i od Œi- nje,
dova i od neznaboœaca, 11 jer Pismo govori: “Tko god vjeruje u
25 kako i On govori preko Ozeja: ‘Nazvat njega, neøe se postidjeti.”
øu svojim narodom, onaj narod koji nije 12 Ali nema razlike izmeåu Œidova i
moj narod; a neljubljenu ljubljenom.” Grka; isti je Gospodin svih, bogat za sve
26 I dogodit øe se da øe na mjestu gdje im koji ga Zazivaju.
je reçeno: ‘Vi niste moj narod’ biti prozva- 13 Jer: “Tko god prizove ime Gospodino-
ni sinovima œivoga Boga.” vo, spasit øe se.”
27 A Izaija viçe o Izraelu: “Iako je broj 14 Ali kako øe prizvati onoga u koga nisu
sinova Izraelovih kao morski pijesak, vjerovali? I kako li øe vjerovati u onoga za
spasit øe se samo ostatak. koga nisu çuli? Kako li øe çuti bez propo-
28 Jer øe potpuno zavræiti posao i ost- vjednika?
variti rijeç na zemlji po pravdi, da, ispu- 15 Kako øe propovijedati ako nisu po-
nit øe Gospodin uskoro rijeç svoju na slani? Kao æto stoji napisano: “Kako su
zemlji.” krasne noge onih koji propovijedaju Ra-
29 I kako je prorekao Izaija: Da nam nije dosnu vijest mira i donose Radosnu
Gospodin Sabaot (Svesilni) ostavio vijest o dobroti!”
potomstva, bili bismo kao Sodoma i 16 Ali svi nisu prihvatili Radosne vijesti.
Gomora. Jer Izaija reçe: “Gospodine, tko vjeruje
30 Æto øemo dakle zakljuçiti? Neznaboæ- naæem propovijedanju?”
ci, koji nisu teœili za pravednoæøu, 17 Tako dakle, vjera dolazi sluæanjem
postigli su pravednost, i to pravednost propovijedi, a sluæanje propovijedanja
koja dolazi od vjere. rijeçi Boœje.
31 Dok Izrael, iduøi za nekim zakonom 18 Ali pitam: zar nisu çuli? Ætoviæe: “Po
koji bi çinio pravednim, nije stigao k svoj se zemlji raæirio njihov glas, i
ispunjenju Zakona. njihove rijeçi do kraja svijeta.”
32 Zaæto? Jer je htio postiøi pravednost 19 Nego kaœem: Zar Izrael nije razumio?
ne po vjeri, veø, kao da bi bilo moguøe, po Najprije je Mojsije rekao: “Ja øu izazivati
djelima. Udario se o kamen spoticanja, vaæu ljubomoru narodom koji nije narod
773 Rimljanima
i razdraœit øu vas nerazumnim naro- 17 Ako su neke grane odlomljene, a ti
dom.” koji si divlja maslina, pricijepljen meåu
20 A Izaija je vrlo odvaœno rekao: “Naæli njih i postao s njima sudionik u soçnom
su me oni koji me nisu traœili i objavio korijenu masline,
sam se onima koji nisu pitali za me.” 18 ne uzvisuj se nad grane! Ako se hoøeæ
21 A Izraelu reçe: “Cio dan pruœam ruke uzvisivati, sjeti se da ne nosiæ ti korijena,
svoje prema neposluænom i buntovnom nego korijen tebe.
narodu.” 19 Ti øeæ sad reøi: “Grane su odlomljene
da ja budem pricijepljen.”
Œidovi i neznaboæci ucijepljeni u isto stablo 20 Dobro! Jer njih je odlomila njihova
11 Govorim dakle: Je li Bog odbacio na-
rod svoj? Nipoæto! Ta i ja sam Izrae-
lac, potomak Abrahamov iz plemena
nevjera, a tebe drœi tvoja vjera. Ne ponosi
se viæe, nego se boj.
21 Jer, ako Bog nije poætedio prirodnih
Benjaminova. grana, neøe poætedjeti ni tebe.
2 Nije Bog odbacio od sebe svojega 22 Dakle, stoga, promatraj dobrotu i
naroda koji je unaprijed izabrao. Ili ne strogost Boœju: strogost prema palima, a
znate æto veli Pismo gdje je govori o Iliji, dobrotu Boœju prema sebi, ako ustrajeæ
kako se ovaj tuœi Bogu na Izrael: u dobroti, jer øeæ inaçe i ti biti odsjeçen.
3 Gospodine, proroke tvoje su poubijali, 23 A oni øe isto, ako ne nastave u nevjeri,
œrtvenike tvoje razruæili. Ja sam ostao biti pricijepljeni, jer ih Bog opet moœe pri-
sam i hoøe da i mene ubiju.” cijepiti.
4 A æto mu odgovara Boœja objava? “Osta- 24 Ako si ti odsjeçen od divlje masline,
vio sam sebi sedam tisuøa ljudi nisu kojoj si po prirodi pripadao, i protiv
prignuli koljena pred Baalom.” prirode pricijepljen na pitomu maslinu,
5 Tako i u sadaænje vrijeme postoji jedan koliko øe se lakæe pricijepiti na vlastitu
Ostatak izabran po milosti. maslinu oni koji joj po prirodi pripadaju.
6 A ako je po milosti, nije viæe po djelima; 25 Ne œelim vas, braøo, drœati u nejas-
jer inaçe milost ne bi viæe bila milost. A noøi o tajni ovoj, da se ne biste oslanjali
ako je po djelima, onda nije viæe milost; na vlastito miæljenje i umiæljenost. Uzrok
inaçe djelo viæe nije djelo. je otvrdnuøa jednog dijela Izraela dok
7 Æto dakle? Izrael nije dobio ono æto je neznaboæci ne uåu u punom broju.
traœio, a izabranici jesu, a ostali su otvr- 26 Kada to bude, sav øe se Izrael spasiti,
dnuli. kako stoji napisano: “Od Siona øe doøi
8 Kao æto je napisano: “Dade im Bog duh Osloboditelj; on øe udaljiti bezboœnost
obamrlosti, oçi takve da ne vide, uæi od Jakova.
takve da ne çuju, i to do danaænjega 27 I ovaj moj Savez s njima ispunit øe se
dana.” kad im uzmem grijeh.”
9 I David reçe: “Neka im stol njihov bude 28 S obzirom na Radosnu vijest, oni su
uçinjen zamkom i stupicom, spoti- neprijatelji zbog vas, ali s obzirom na iz-
canjem i plaøom! bor oni su ljubimci, zbog otaca,
10 Neka im oçi potamne da ne vide! A 29 jer su Boœji darovi i poziv neopozovi.
leåa im zauvijek povijena!” 30 Baæ kao æto vi nekoø niste vjerovali
11 Dakle pitam: Zar su tako spotakli da Bogu, a sada ste postigli milost preko
konaçno padnu? Nipoæto! Nego je njiho- njihove nevjere.
vim padom, da izazove ljubomoru, 31 Tako isto sada i oni nisu htjeli vjero-
spasenje doælo neznaboæcima. vati, da kroz milosråe koje je vama dano,
12 Ako je njihov pad postao bogatstvo isto postignu milosråe.
svijetu, a njihov gubitak bogatstvo ne- 32 Bog je naime pustio sve ljude u nepos-
znaboæcima, koliko øe viæe biti njihov luænost da im se svima smiluje.
puni broj? 33 O dubino bogatstva, mudrosti i
13 A sada govorim vama, neznaboæcima. znanja Boœjega! Kako su nedokuçive nje-
U svojstvu apostola neznaboœaca, ja vrlo gove odluke, i kako neistraœivi njegovi
cijenim i zato briœno obavljam svoju slu- putovi!
œbu, 34 Tko je naime upoznao Gospodinovu
14 da bih bilo kako potakao na natje- misao? Tko li mu je bio savjetnik?
canje svoje sunarodnjake te neke od njih 35 Ili tko li mu je neæto prije dao da bi mu
spasio. morao uzvratiti?”
15 Jer, ako je njihovo odbaçenje iz- 36 Sve je od njega, po njemu i za njega.
mirenje svijeta, æto øe biti njihovo Njemu pripada slava zauvijek. Amen.
ponovno primanje ako ne uskrsnuøe od
mrtvih? Kræøanska pravila za œivot
16 Jer ako je zaçetak svet, sveto je isto i
cijelo tijesto. Iako je korijen svet, svete su
i grane.
12 Molim vas dakle, braøo, milosråem
Boœjim da prinesete sebe kao œrtvu
œivu, svetu i ugodnu Bogu, kao svoju
Rimljanima 774
umjerenu sluœbu Bogu. uspostavljene.
2 Nemojte se prilagoåivati ovomu svi- 2 Zato onaj koji se suprotstavlja vlasti
jetu! Naprotiv, preobrazite se obnovom protivi se zapovijedi Boœjoj. A koji joj se
svojega uma da moœete uoçavati æto je protive, navuøi øe sami na se osudu.
volja Boœja: æto je dobro, ugodno i sa- 3 Poglavara se ne treba bojati kad se çini
vræeno! dobro, veø kad se çini zlo. Hoøeæ li da se
3 Dakako, po milosti koja mi je dana, ne moraæ bojati vlasti, çini dobro te øeæ s
kaœem svakom od vas da ne drœi do sebe njezine strane imati hvalu.
previæe, viæe nego treba do sebe drœati, 4 Jer vlast sluœi Bogu za tvoje dobro. Ali
veø neka drœi do sebe pristojno prema ako çiniæ ono æto je zlo, boj se, jer vlast ne
mjeri vjere koju je Bog udijelio svakomu nosi uzalud maça. Vlast, naime, sluœi
pojedinom. Bogu da kazni onoga koji çini zlo.
4 Jer kao æto u jednom tijelu imamo 5 Zato se mora pokoravati, ne samo zbog
mnogo udova, a svi udovi nemaju istu straha od kazne nego i zbog savjesti.
ulogu, 6 Jer zato i poreze treba plaøati, jer su
5 tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u oni sluœbenici Boœji i vræe tu sluœbu ne-
Kristu, a pojedino udovi jedan drugomu. prestano.
6 A imamo razliçite darove veø prema 7 Podajte svakom ono æto mu pripada:
danoj nam milosti. Ako je prorokovanje, porez onomu kojemu s pravom pripada
neka proriçe u omjeru s vjerom; porez, kojemu carina, carina; kojemu
7 ako sluœba, neka sluœi meåu nama; tko poætovanje, poætovanje; kojemu çast,
u pouçavanju neka pouçava; çast.
8 tko u hrabrenju, neka hrabri; tko je 8 Nikomu niæta ne dugujte, nego ljubite
dareœljiv neka dijeli slobodno; tko up- jedan drugoga, jer tko ljubi drugoga,
ravlja, neka je revan; tko iskazuje milos- ispunio je Zakon.
råe, neka to çini veselo. 9 Jer zapovijedi su: “Ne smijeæ çiniti pre-
9 Neka vaæa ljubav bude bez pretvar- ljuba! Ne smijeæ ubiti! Ne smijeæ ukrasti!
anja. Mrzite zlo, prionite uz dobro. Ne smijeæ svjedoçiti laœno! Ne smijeæ
10 Ljubite srdaçno jedan drugoga bra- poœeljeti tuåe!” Iako ima kakva druga za-
tskom ljubavlju! S poætovanjem pretje- povijed, sadrœana je u ovoj rijeçi: “Ljubi
çite jedan drugoga. bliœnjega svojega kao samoga sebe!”
11 U revnosti budite neumorni! Budite 10 Ljubav ne çini bliœnjemu zla. Dakle:
gorljivi Duhom! Gospodinu sluœite! ljubav je ispunjeni Zakon.
12 Nadom se veselite, u nevolji budite 11 Ovo çinite jer znate vrijeme, veø je
strpljivi, u molitvi ustrajni. naime ças da se probudite od sna, jer je
13 Pritjeçite u pomoø svetima u potreba- sada naæe spasenje bliœe nego kad smo
ma! Gostoljubivost posebno njegujte! prihvatili vjeru.
14 Blagoslivljajte one koji vas progone; 12 Noø je poodmakla. Dan je blizu.
blagoslivljajte, a ne proklinjite! Svucimo dakle sa sebe djela tame, a
15 Radujte se s onima koji se raduju! odjenimo se u oruœje svjetla!
Plaçite s onima koji plaçu. 13 Hodimo pristojno kao po danu; ne u
16 Budite istog osjeøaja jedni prema razuzdanim gozbama i pijankama, ne u
drugima! Ne teœite za visokim çastima, bludnosti i raspuætenosti, ne u svaåi i
veø se drœite niskih! Ne smatrajte sami zavisti.
sebe mudrima! 14 Nego se odjenite u Gospodina Isusa
17 Nikomu ne vraøajte zlo za zlo! Marljivo Krista i ne brinite se za tijelo da ugaåate
çinite dobra djela pred svima ljudima! njegovim poœudama!
18 Ako je moguøe, koliko je do vas, bu-
dite u miru sa svima. Zakon slobode i zakon ljubavi
19 Ne osveøujte se, ljubljeni, sami, veø to
prepustite srdœbi Boœjoj, jer stoji napisa- 14Slaboga u vjeri primajte ali ne sa su-
mnjivim prepirkama.
2 Jedan vjeruje da smije jesti sve; a onaj
no: “Osveta je moja, ja øu ju vratiti,” govo-
ri Gospodin. koji je slab, jede samo povrøe.
20 Naprotiv, ako je tvoj neprijatelj gla- 3 Koji jede sve, neka ne prezire onoga
dan, nahrani ga; ako je œedan, napoji ga. koji ne jede sve; a koji ne jede sve, neka
Çineøi tako, skupit øeæ œeravicu na ne sudi onoga koji jede sve, jer ga je Bog
njegovu glavu.” primio meåu svoje.
21 Ne dopusti da te svlada zlo, veø zlo sv- 4 Tko si ti da sudiæ drugom sluzi? Ili stoji
ladaj dobrom. ili pada, njegova je gospodara. Stajat øe
jer ga Gospodin moœe tako drœati.
Posluænost vlastima 5 Netko cijeni jedan dan viæe nego drugi,
13 Neka se svatko pokorava viæim vlas- a nekomu je opet svaki dan jednak. Neka
tima, jer nema vlasti osim one od svatko bude potpuno uvjeren u svoje
Boga. I sve vlasti koje postoje, od Boga su miæljenje.
775 Rimljanima
6 Onaj tko obdrœava dan, obdrœava ga je trpio kako stoji napisano: “Pogrde
Gospodinu; a tko ne obdrœava dan, ne onih koji tebe grde pale su na me.”
obdrœava ga Gospodinu. Onaj tko jede, 4 Uistinu, sve æto je nekoø unaprijed
Gospodinu jede jer zahvaljuje Bogu; a napisano, napisano je nama za pouku,
tko ne jede, Gospodinu ne jede, i on zah- da strpljivoæøu i utjehom, koje daje
valjuje Bogu. Pismo moœemo trajno imati nadu.
7 Ni jedan od vas ne œivi samom sebi i ni 5 I neka vam Bog strpljivosti i utjehe,
jedan ne umire samom sebi. dade da budete iste misli jedan prema
8 Jer ako œivimo, Gospodinu œivimo; ako drugomu po Kristu Isusu,
umiremo, Gospodinu umiremo. Stoga ili 6 da jednoduæno s jednim ustima slavite
œivimo ili umiremo, Gospodinovi smo. Boga, joæ viæe, Oca Gospodina naæega
9 Jer zato je Krist umro, uskrsnuo i Isusa Krista.
oœivio, da bude Gospodar i œivih i mrtvih. 7 Zato primajte jedni druge u svoje
10 A ti, zaæto sudiæ svojega brata? Ili ti, druætvo kao æto je i Krist vas primio u
zaæto prezireæ svojega brata? Ta svi øemo slavu Boœju!
stajati pred sudom Kristovim. 8 Kaœem, Krist je bio i ostao sluga obreza-
11 Jer stoji napisano: “Kao æto œivim, go- nih zbog Boœje vjernosti, da potvrdi obe-
vori Gospodin, meni øe se pokloniti øanja dana oçevima,
svako koljeno i svaki øe jezik priznati 9 i da neznaboæci slave Boga zbog
Boga.” njegova milosråa, kako stoji napisano:
12 Stoga, svaki øe od nas dati Bogu “Zato øu te hvaliti meåu neznaboæcima i
raçun sam za sebe. pjevati imenu tvojemu.”
13 Zato ne sudimo viæe jedan drugoga, 10 Isto se tako govori: “Veselite se, ne-
nego radije mislite na to da ne stavljate znaboæci, s narodom njegovim!”
pred brata neæto zbog çega bi se mogao 11 I joæ: “Hvalite, svi neznaboæci, Gospo-
spotaknuti! dina; slavite ga, svi narodi!”
14 Ja znam i uvjeren sam u Gospodinu 12 Izaija je isto tako rekao: “Pojavit øe se
Isusu da niæta nije neçisto po sebi, nego izdanak Jesejev, onaj koji øe ustati da
samo onomu koji drœi da je neæto vlada neznaboæcima; u njega øe se uz-
neçisto, njemu je neçisto. dati neznaboæci!”
15 Jer ako ti svojim jelom œalostiæ svoje- 13 A Bog, izvor nade, neka vam dade
ga brata, ne postupaæ po ljubavi. Ne up- potpunu radost i mir u vjeri da napredu-
ropaæøuj svojim jelom onoga za koga je jete u nadi snagom Duha Svetoga.
Krist umro. 14 Ja sam osobno, braøo moja, za vas
16 Ne izlaœite, dakle, svoju dobrostivnost uvjeren da ste i sami puni çestitosti,
pogrdi! prepuni svakoga znanja i sposobni
17 Kraljevstvo se Boœje ne sastoji u jelu i opomenuti i pouçiti jedan drugoga.
piøu, nego u pravednosti, miru i radosti 15 Ali sam vam pisao, djelomiçno i slobo-
po Duhu Svetom. dnije, da vas, tako reøi, podsjetim na
18 Tko zbilja ovim sluœi Kristu, ugodan je poznato, oslanjajuøi se na milost koju
Bogu i mio ljudima. mi je Bog dao,
19 Stoga, teœimo za onim æto pridonosi 16 da budem sluœbenik Krista Isusa kod
miru i çime moœe jedan drugoga podiøi i neznaboœaca, da posluœujem Radosnu
izgraditi! vijest Boœju, kako bi neznaboæci postali
20 Ne razaraj Boœjega djela zbog jela! Is- ugodna œrtva, posveøena Duhom
tina, sve su stvari çiste, ali su zlo za ço- Svetim.
vjeka koji ih jede sa zlom savjeæøu. 17 Stoga, mogu se ponositi u Kristu
21 Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i Isusu onim æto se Boga tiçe.
niæta ne çiniti æto bi bilo uzrokom spoti- 18 Ne usuåujem se reøi neæto od onoga
canja tvojega brata. æto Krist nije po meni uçinio za pokaja-
22 A ti svoje uvjerenje çuvaj za se pred nje neznaboœaca rijeçju i djelom,
Bogom! Blago onomu koji ne osuåuje 19 snagom çudesnih znakova, silom
samoga sebe u onom za æto se odluçuje! Duha Svetoga. Tako sam od Jeruzalema i
23 Ali onaj koji sumnja, sam sebe os- naokolo do Ilirika potpuno navijestio Ra-
uåuje ako ne jede od vjere. Jer sve æto dosnu vijest Krista.
nije od vjere, jest grijeh. 20 I to tako da sam se potrudio propovi-
jedati Radosnu vijest ne gdje je Krist veø
Pavlova sluœba neznaboæcima poznat, da ne gradim na tuåem temelju,
15 Zato onda mi koji smo jaki moramo
podnositi slabosti slabih, a ne sami
sebi ugaåati.
21 veø kao æto stoji napisano: “Vidjet øe
ga oni kojima nije navijeæten; razumjet
øe ga oni koji nisu çuli za njega.”
2 Svaki od nas neka ugaåa bliœnjemu, u 22 To me mnogo puta sprijeçilo da
njegovu korist, za dobro, doåem k vama.
3 Jer ni Krist nije sam sebi ugaåao, nego 23 Ali sada, jer nemam viæe polje rada u
Rimljanima 776
ovim krajevima i jer çeznem veø mnogo 9 Pozdravite naæega suradnika u Kristu
godina doøi k vama. Urbana i mojega ljubljenoga Stahija!
24 Kad poåem u Æpanjolsku, doøi øu k 10 Pozdravite Apela, çestitog u Kristu!
vama; jer se nadam da øu vas na puto- Pozdravite Aristobulove ukuøane!
vanju posjetiti i da øete me vi onamo ot- 11 Pozdravite mojega roåaka Herodiona!
praviti, poæto se najprije, poneæto, Pozdravite Narcisove ukuøane koji
nauœijem vaæega druætva. pripadaju Gospodinu!
25 A sada idem u Jeruzalem sluœiti sveti- 12 Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se
ma, trude u Gospodinu! Pozdravite dragu
26 jer su Makedonija i Ahaja odluçile Persidu, koja se mnogo trudila u Gos-
pruœiti neku pomoø siromasima meåu podinu!
svetima u Jeruzalemu. 13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gos-
27 Istina, to su same odluçile, a one su podinu, i majku njegovu i moju.
im i duœne, jer, ako su neznaboæci postali 14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Her-
sudionici njihovih duhovnih dobara, mu, Patroba, Herma i braøu koja su s
duœni su im posluœiti svojim zemaljskim njima!
dobrima. 15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i
28 Kad ovo svræim i kad im ovaj plod pre- njegovu sestru, zatim Olimpija i sve
dam i posvjedoçim, uputiti øu se u Æpan- svete koji su s njima.
jolsku i proøi kroz vaæ grad. 16 Pozdravite jedan drugoga svetim
29 Ja znam kad stignem k vama, da øu poljupcem! Pozdravljaju vas sve Kristove
doøi s puninom blagoslova Kristove crkve.
Radosne vijesti. 17 A sada naglaæavam, braøo, çuvajte se
30 Sada vas molim, braøo, naæim Gospo- onih koji prave razdor i sablazni supro-
dinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha, tno nauci koju ste vi primili, i klonite ih
pomozite mi molitvama upuøenim Bogu se.
za mene, 18 Takvi, naime, ne sluœe naæem Gos-
31 da umaknem nevjernicima u Judeji i podinu Isusu Kristu, nego svojemu
da moj sluœbeni dar koji nosim u Jeru- trbuhu, te slatkim i laskavim rijeçima
zalem bude ugodan svetima, zavode srca priprostih.
32 da Boœjom voljom mogu veselo doøi k 19 Glas o vaæoj posluænosti dopro je do
vama i zajedno se s vama odmoriti. svih. Zato se radujem zbog vas, ali hoøu
33 Neka Bog mira bude sa svima vama! da budete mudri s obzirom na dobro, a
Amen. bezazleni s obzirom na zlo.
20 Bog, izvor mira, brzo øe satrti Sotonu
Preporuka i pozdravi. Hvalospjev Bogu pod vaæim nogama. Milost Gospodina
16 Preporuçujem vam naæu sestru Fe-
bu, sluœbenicu crkve u Kenhreji:
2 Lijepo je primite u Gospodinu, kako
naæega Isusa Krista neka bude s vama.
21 Pozdravlja vas moj suradnik Timotej i
moji roåaci: Lucije, Jason i Sosipater.
dolikuje svetima, i pomozite joj u svemu 22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, i
æto od vas ustreba, jer je i sama pomogla Tercije, koji je pisao ovu poslanicu.
mnogima i meni samomu. 23 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i
3 Pozdravite moje suradnike u Kristu cijele crkve. Pozdravljaju vas gradski
Isusu, Prisku i Akvilu, blagajnik Erast i brat Kvart.
4 koji su svoj œivot stavili u pogibelj za 24 Neka bude milost Isusa Krista sa
moj œivot i kojima zahvaljujem ne samo svima vama. Amen.
ja nego i sve crkve neznaboœaçke. 25 A onomu koji je moguø uçvrstiti vas
5 Pozdravite i crkvu koja se sastaje u nji- po mojoj Radosnoj vijesti i propovi-
hovoj kuøi! Pozdravite mojega ljublje- jedanju Isusa Krista, prema otkrivenju
noga Efenata, koji je prvina Ahaje. tajne koja je bila drœana skrivena od
6 Pozdravite Mariju, koja se mnogo postanka svijeta,
trudila za nas. 26 ali sada oçitovane, i po proroçanskim
7 Pozdravite Andronika i Junija, moje spisima, po zapovijedi vjeçnoga Boga,
sunarodnjake i sudrugove mi u suœan- obznanjene za posluænost vjere svim na-
jstu! Oni su ugledni apostoli i bili su u rodima—
Kristu veø prije mene. 27 jedinomu mudrom Bogu, neka bude
8 Pozdravite Amplijata mojega ljublje- slava po Isusu Kristu, u sve vijeke.
noga u Gospodinu! Amen.
777
Prva POSLANICA
Korinøanima
APOSTOLA PAVLA
DrugaPOSLANICA
Korinøanima
APOSTOLA PAVLA
Çistoøa Pavlova apostolskog djelovanja 5 Jer mi znamo, ako se ova naæa zema-
ljska kuøa, ovaj æator, uniæti, imamo
4
st.
Zato, imajuøi ovu sluœbu, jer smo po-
stigli milosråe, mi ne gubimo hrabro-
zgradu Boœju, vjeçnu kuøu na nebu,
koja nije sagraåena ljudskom rukom.
2 I zato mi uzdiæemo i vruøe œelimo da se
2 Nego smo otklanjali skrivena djela ko- odjenemo naæim nebeskim prebival-
jih bi se trebalo stidjeti. Nismo œivjeli lu- iætem,
kavo niti izobliçavali rijeç Boœju, veø 3 budemo li tako odjeveni neøemo se
smo, otvorenim navjeæøivanjem istine, naøi goli.
preporuçali sami sebe svakoj ljudskoj 4 Uistinu, mi koji œivimo u ovom æatoru
savjesti pred Bogom. uzdiæemo u tegobi æto se ne œelimo svuøi,
3 Ako li je zastrta naæa Radosna vijest, nego na sebe obuøi drugo, da tako œivot
zastrta je onima koji propadaju; proguta ono æto je smrtno.
4 onima kojima je Bog ovoga svijeta 5 A onaj koji nas je za ovo isto pripremio
posve oslijepio nevjerniçku pamet, da jest Bog; Onaj koji nam je dao i zalog
jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne Duha.
vijesti Krista, koji je slika Boœja. 6 Stoga smo uvijek puni pouzdanja i
5 Jer mi ne propovijedamo sebe, nego znamo, da dok smo doma u tijelu, nismo
Krista Isusa Gospodina; a sebe kao vaæe s Gospodinom.
sluge zbog Isusa. 7 Hodamo po vjeri, a ne po gledanju.
6 Jer je Bog zapovjedio svjetlu da zasvi- 8 Da, mi se çvrsto uzdajemo i viæe volimo
jetli iz tame, zasvijetlio je u naæim srcima biti udaljeni od tijela a biti s Gospodi-
da osvijetli spoznaju slave Boœje na licu nom.
Kristovu. 9 Stoga, mi se trudimo da mu budemo
7 Ali ovo blago nosimo u zemljanim ugodni bilo da smo u tijelu ili izvan tijela.
posudama da se ona izvanredna usp- 10 jer mi se svi moramo pojaviti pred su-
jeænost pripisuje Bogu, a ne nama. dom Kristovim, da svaki primi prema
8 Pritisnuti sa svih strana ali nismo onomu æto je uçinio dok je bio u tijelu,
smrvljeni; zbunjeni smo, ali ne oçaja- dobro ili zlo.
vamo. 11 Znajuøi, dakle, strah Gospodina, gle-
9 Progonjeni, ali nismo ostavljeni; damo uvjeravati ljude. Bogu smo posve
sruæeni, ali nismo uniæteni. poznati, a nadam se da smo posve
10 Mi uvijek i svuda na svojemu tijelu poznati i vaæim savjestima.
nosimo smrtne patnje Gospodina Isusa, 12 Ne kanimo vam se ponovno pre-
da se na naæem tijelu pokaœe i œivot Is- poruçivati, nego vam dajemo oslonac da
usov. se ponosite nama, da imate æto odgo-
2 Korinøanima 790
voriti onima koji se ponose vanjætinom, rimo posve otvoreno, naæe je srce æiroko
a ne nutrinom. otvoreno.
13 Jer ako smo izvan sebe, Bogu smo; 12 Vi niste ograniçeni po nama, ali imate
ako smo zdrave pameti, vama smo. ograniçen prostor u svojemu srcu.
14 Ljubav Kristova potpuno s nama 13 Za uzvrat, (govorim vam kao svojoj
vlada pri ovoj pomisli: Jedan je umro djeci), budite i vi otvoreni.
mjesto svih, dakle, oni su svi umrli. 14 Ne budite ujarmljeni s nevjernicima.
15 On je umro mjesto svih, da oni koji Æto ima pravednost s bezakonjem? Æto
œive ne œive viæe sami za sebe, nego za ima zajedniçko svjetlo s tamom?
onoga koji je umro i uskrsnuo za njih. 15 Kakvu slogu ima Krist s Belijalom? Ili
16 Zato od sada pa nadalje ne poznajemo æto ima zajedniçko vjernik s nevjer -
nikoga po tijelu. Ako smo do sada pozna- nikom?
vali Krista po tijelu, sada ga viæe tako ne 16 Kakav li sklad postoji izmeåu hrama
poznajemo. Boœjega i idola? Jer mi smo hram Boga
17 Dakle, ako je tko u Kristu, on je novo œivoga. Kao æto reçe Bog: “Ja øu boraviti
stvorenje; staro je nestalo, evo, novo je meåu njima i meåu njima hodati. Ja øu
nastalo. biti njihov Bog, a oni øe biti moj narod.”
18 A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po 17 Zato: “Iziåite izmeåu njih i odvojite se,
Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam govori Gospodin! Ne dotiçite se niçega
sluœbu pomirenja, neçistog, i Ja øu vas primiti.”
19 kao æto je sigurno da je Bog bio onaj 18 Ja øu vam biti Otac, a vi øete meni biti
koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, sinovi i køeri, govori Gospodin, Sve-
koji nije uraçunao ljudima njihovih moøni.”
prekræaja i koji je stavio u nas rijeç pomi-
renja. Ljubav Pavlova
20 Stoga, mi vræimo poslaniçku sluœbu u
ime Krista, kao da Bog opominje po
nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s
7 Buduøi da imamo ova obeøanja,
oçistimo se, ljubljeni, od svake tje-
lesne i duhovne ljage, i usavræavajmo
Bogom! svoju svetost u strahu Boœjemu!
21 Njega koji je bio bez ikakva grijeha 2 Primite nas: Nikoga nismo uvrijedili,
Bog uçini mjesto nas grijehom, da mi u nikomu nismo ætete nanijeli, nikoga na
njemu postanemo pravednost Boœja. prijevaru iskoristili.
3 Ovo vam ne kaœem da vas osudim. Ta
Ljubav Kristova se pokazuje u œivotu apostola prije sam rekao da ste u naæem srcu,
6 Mi sada, njegovi suradnici opominje-
mo vas da ne primate uzalud milosti
Boœje.
tako da s nama umirete i s nama œivite.
4 Imam veliko pouzdanje u vas i uvelike
se ponosim vama. Ispunjen sam utje-
2 Uistinu On govori: “Usliæao sam te u hom; preobilna je radost moja u svim
pravo vrijeme i pomogao sam ti u dan naæim nevoljama.
spasenja.” Pazite! Sada je pravo vrijeme, 5 Doista, kad smo doæli u Makedoniju,
da, sada je dan spasenja. naæe slabo tijelo nije imalo mira, nego
3 Mi niçim ne dajemo povoda sablazni, smo u svakom pogledu bili u nevolji:
da se ne bi ozloglasila naæa sluœba. izvana borbe, iznutra strah.
4 Preporuçujemo sami sebe u svemu kao 6 Ali Bog, koji tjeæi potiætene, utjeæi nas
sluge Boœje: u velikom strpljenju u nevo- Titovim dolaskom.
ljama, u nuœdama, u tjeskobama, 7 I ne samo njegovim dolaskom nego i
5 pod udarcima, u tamnicama, u bu- utjehom kojom je utjeæen zbog vas. On
nama, u naporima, u nespavanju, u nas je izvijestio o vaæoj çeœnji, o vaæem
postovima; plaçu, vaæem œaru za me, da sam se joæ i
6 çistoøom, znanjem, strpljenjem, do- viæe tomu obradovao.
brotom, Duhom Svetim, iskrenom ljuba- 8 Zbilja, ako sam vas i raœalostio poslan-
vlju, icom, nije mi œao. Ako sam i œalio, sada
7 rijeçju istine, snagom Boœjom, oruœjem uistinu vidim da vas je ona poslanica,
pravde na desnoj strani i na lijevoj, bilo i za jedan ças, oœalostila.
8 çaæøu i sramotom, zlim i dobrim gla- 9 Sada se radujem, ne zato æto ste oœalo-
som; kao zavodnici, ali smo poæteni; æøeni, nego æto vas je ta œalost dovela k
9 kao da smo nepoznati, ali smo poznati; pokajanju. Jer vi ste oœaloæøeni po volji
kao da umiremo, ali evo œivimo; kao da Boœjoj, da vam ni çemu ne ætetimo.
smo kaœnjavani, ali nismo ubijani; 10 Œalost, naime, koja je po promisli i
10 kao œalosni, ali smo uvijek veseli; kao volji Boœjoj raåa spasonosno i stalno
siromasi, ali smo oni koji mnoge pokajanje, dok œalost svijeta raåa smrt.
obogaøuju; kao ljudi bez içega, ali posje- 11 Gle baæ ovo, æto ste se po Boœju oœalos-
dujemo sve. tili, koliku je gorljivost proizvela u vama,
11 O Korinøani! Veø vam od prije govo- koliko opravdavanje, koliko ogorçenje,
791 2 Korinøanima
koliki strah, koliku çeœnju, kolika 14 veø s jednakoæøu: da u sadaænje vri-
revnost, koliku kaznu! Svime time ste jeme vaæ suviæak bude pomoø njihovoj
pokazali da ste u tomu neduœni. oskudici, a da bih njihov suviæak po-
12 Tako, ako sam vam pisao, nisam to mogao vaæoj oskudici, da bi bila jedna-
uçinio ni zbog uvreditelja ni zbog kost.
uvreåenika, nego da vaæa gorljivost koju 15 Prema onomu æto stoji napisano: “Tko
imate za nas postane vama svjesna pred je mnogo skupio, nije mu preteklo, a tko
Bogom. To nas je utjeæilo. je malo skupio, nije mu nedostajalo.”
13 Stoga, mi smo utjeæeni vaæom utje- 16 Neka je hvala Bogu, koji istu revnost
hom, i uz ovu naæu utjehu mnogo nas je za vas stavlja Titu u srce!
viæe obradovala Titova radost, stoga æto 17 Nema sumnje, zaista je prihvatio
ste mu vi svi preporodili duh. naæu molbu, ali, jer je vrlo revan, drage
14 Ako sam mu se æto hvalio zbog vas, ne volje ide k vama.
stidim se, veø kao æto smo vam iskreno 18 S njim æaljemo i brata çije su zasluge
govorili, tako se i ono çime smo se pred u propovijedanju Radosne vijesti pozna-
Titom hvalili pokazalo istinitim. te po svim crkvama.
15 A njegova ljubav bude joæ veøa prema 19 I ne samo to nego su nam ga crkve
vama kad se sjeti posluænosti vas svih: dodijelile za putnog druga u ovom djelu
kako ste ga strahom i drhtanjem primili. milosråa, koje obavljamo na slavu
16 Radujem se dakle æto se mogu u samoga Gospodina i u dokaz svoje
svemu osloniti na vas. spremnosti
20 da nas tko ne ozloglasi zbog ovoga ve-
Uspjeh u davanju likog dara kojim upravljamo,
8
vama:
Obavjeætavamo vas, braøo, o milosti
koju je Bog dao makedonskim crk-
21 gledamo çiniti ono æto je dobro ne
samo pred Gospodinom nego i pred lju-
dima.
2 da je u mnogoj kuænji nevoljama obilna 22 S njima æaljemo naæega brata u ko-
njihova radost i njihovo krajnje siro- jega smo stekli povjerenje i utvrdili da je
maætvo rodilo bogatom dareœljivoæøu. u mnogo çemu revan, a sada je joæ
3 Svjedok sam da su, prema svojim mo- mnogo revniji zbog velikoga pouzdanja u
guønostima i iznad njih, dragovoljno vas.
darivali, 23 Ako netko pita za Tita, on je moj drug
4 i usrdno nas molili za milost da mogu i suradnik za vas. Ili ako tko pita za naæu
sudjelovati u onoj sluœbi milosråa u ko- braøu, oni su izaslanici crkava, slava
rist svetih. Kristova.
5 I to su uçinili, ne kako smo se nadali 24 Dakle, pokaœite im pred svim crk-
nego su najprije sami sebe predali Gos- vama iskrenost svoje ljubavi i naæega
podinu, a onda nama po Boœjoj volji. ponosa s vama.
6 Zato smo zamoliti Tita da, kao æto je
prije zapoçeo, tako i dovræi meåu vama i Davati milostinju s veseljem
ovo djelo milosråa.
7 Dakle, kako se u svemu istiçete, u vjeri,
u govoru, u priznanju, u svakovrsnoj
9 Dakako, suviæno je da vam dalje piæem
o sluœbi milosråa prema svetima,
2 jer mi je poznata vaæa volja zbog koje se
revnosti i u ljubavi prema nama, istakni- ponosim vama pred Makedoncima i ka-
te se i u ovom djelu milosråa. œem da je Ahaja pripravna veø od lanjske
8 Ne govorim vam ovo po zapovijedi, nego godine. I vaæa je revnost potaknula
kuæam iskrenost vaæe ljubavi primjerom veøinu.
revnosti drugih. 3 Ipak æaljem braøu da ne bude uzalud
9 Poznato vam je milosråe naæega Go- naæe hvaljenje vama i da budete, kako
spodina Isusa Krista, kako je On bio sam rekao, pripravni;
bogat, ali zbog vas postao je siromah, da 4 da se sluçajno ne osramotimo mi, da
biste vi njegovim siromaætvom postali ne kaœemo vi, u ovoj stvari ako doåu sa
bogati. mnom neki Makedonci te vas naåu
10 Ovim vam dajem savjet. Vama je na nepripravne.
korist koji ste veø lanjske godine poçeli, 5 Stoga, smatrao sam potrebnim zamoli-
ne samo htjeti nego i çiniti. ti braøu da odu k vama prije nas i un-
11 A sada i dovræite to djelo: kao æto ste aprijed pripreme vaæ veø obeøani obilati i
bili spremni htjeti, tako budite spremni i velikoduæni dar, tako da bude gotov kao
izvræiti prema svojim moguønostima. obilat i velikoduæni dar, a ne kao ækrta
12 Jer ako postoji dobra volja, prima se obveza.
po onomu æto tko ima, a ne po onomu 6 Ali ovo vam kaœem: Onaj tko rijetko
çega stvarno nema. sije, rijetko øe i œeti; a onaj tko obilato
13 Nije nakana da bi drugi bili olakæani, sije, obilato øe i œeti!
a vi optereøeni, 7 Neka svatko dade kako je srcem od-
2 Korinøanima 792
luçio, a ne sa œaloæøu i na silu, jer Bog 11 Neka onaj koji to tvrdi zapamti ovo: da
ljubi vesela darivatelja. kakvi smo mi pismeno, kad nismo s
8 A Bog vam moœe obilato pruœiti svaku vama, takvi øemo biti i djelom, kad smo s
vrstu milosti, da imate uvijek u svemu vama!
dovoljno svega, imajte u obilju za svako 12 Dakako, mi se ne usuåujemo ni
dobro djelo. mjeriti ni usporeåivati s onima koji sami
9 Kao æto stoji napisano: “Prosuo æirom, sebe hvale. Ali oni, buduøi da se mjere
dade siromasima; njegova pravednost jedan s drugim i usporeåuju se sami
ostaje zauvijek.” meåu sobom, ne postupaju pametno.
10 Onaj koji daje sijaçu sjeme, dat øe i 13 A mi se neøemo hvaliti neumjereno,
kruh za hranu. On øe umnoœiti vaæe veø po odreåenoj mjeri djelokruga ko-
sjeme i uçinit øe da uzrastu plodovi vaæe jega nam je odredio Bog, djelokrug koji
pravednosti. ukljuçuje i vas.
11 Tako øete postati bogati u svemu za 14 Mi se ne proteœemo preko naæeg
svaku dareœljivost koja je takva da po djelokruga, tako da ne bismo doprli do
nama daje zahvalu Bogu. vas; zapravo, stigli smo do vas s Kristo-
12 Jer vræenje ove svete sluœbe ne vom Radosnom vijeæøu.
podmiruje potrebe samo svetima u 15 Ne hvalimo se prekomjerno, na-
raznoj oskudici nego je i izvor mnogim porima drugih, nego se nadamo da øemo
zahvalama Bogu, s napretkom vaæe vjere i mi, po naæem
13 dok kroz prokuæanost ove sluœbe, mjerilu, obilno uzrasti meåu vama.
hvale Boga zbog vaæega pokornog pri- 16 propovijedati Radosnu vijest u kraje-
znavanja Kristove Radosne vijesti, i za vima preko vas, a ne da se ponosimo veø
dareœljivost koju dijelite njima i svima, uçinjenim stvarima drugih.
14 i molitvom za vas pokazati svoju 17 Ali “tko se hvali, neka se u Gospodinu
çeœnju za vama zbog preobilate Boœje hvali.”
milosti u vama. 18 Jer nije prokuæan onaj koji sam sebe
15 Bogu hvala na njegovu neizrecivom preporuçuje, nego onaj kojega Gospodin
daru! preporuçuje.
Pavao brani svoju apostolsku çast Apostol se hvali protiv svojih klevetnika
Galaøanima
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Efeœanima
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Filipljanima
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Pavlova zahvalnost i molitva Bogu puno pouzdanje i sada kao i uvijek pro-
1 Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa,
svima svetima u Kristu Isusu koji su u
Filipima, s nadglednicima i po-
slavit øe se Krist u mojemu tijelu, bilo da
œivim, bilo da umrem.
21 Jer meni, œivjeti je Krist, a umrijeti do-
moønicima. bitak.
2 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega i 22 Ali ako œivim u tijelu, to za mene znaçi
od Gospodina Isusa Krista! plod mojega rada. Ne znam æto bih onda
3 Zahvaljujem svojemu Bogu kad god izabrao.
vas se sjetim, 23 Pritisnut sam, i to s dvije strane:
4 svaki put u svakoj svojoj molitvi rado imam œelju umrijeti i biti s Kristom, jer je
molim za sve vas, to mnogo bolje.
5 zbog vaæega udjela u æirenju Radosne 24 Ali ipak zbog vas mi je potrebnije os-
vijesti od prvoga dana do sada. tati u tijelu.
6 Siguran sam u ovo isto da øe onaj koji je 25 I potpuno uvjeren u to, znam da øu
poçeo dobro djelo meåu vama dovræiti ga ostati i boraviti s vama svima za vaæ
do Dana Krista Isusa. napredak vjere u veselju
7 I pravedno je da ove osjeøaje gajim 26 da vaæ ponos poraste u Kristu Isusu
prema svima vama, jer vas nosim u srcu, zbog mene tim æto ponovno dolazim k
vas sve koji ste sudionici moje milosti vama.
kako u mojim okovima tako u obrani i 27 Samo neka vaæe vladanje bude dosto-
utvråivanju Radosne vijesti. jno Kristove Radosne vijesti, da ja, bilo
8 Bog mi je svjedok da izgaram za vama da doåem i vidim vas, ili sam odsutan, da
svima ljubavlju Krista Isusa. çujem o vama da stojite çvrsto u jednom
9 I ovo je moja molitva, neka vaæa ljubav duhu, s jednim umom da se zajedno
sve viæe raste u pravoj spoznaji i svakom borite za vjeru Radosne vijesti,
rasuåivanju, 28 i da se ni u çemu ne straæite svojih
10 da moœete prihvatite ono æto je bolje: protivnika, jer to je za njih znak propasti,
da budete iskreni i besprijekorni do a za vas spasenje, i to od Boga.
Kristovog dana, 29 Jer vam je s obzirom na Krista dano
11 da budete ispunjeni plodom praved- kao milost ne samo da vjerujete u njega
nosti, po Isusu Kristu, na slavu i hvalu nego i da trpite za njega,
Boga. 30 vodeøi istu borbu koju ste vidjeli u
12 Ali hoøu da znate, braøo, da ono æto se meni, a sada i çujete da je u meni.
meni dogodilo okrenulo u napredovanje
Radosne vijesti, Primjer Krista. Revnost u dobru
13 tako da su moji okovi postali poznati
kao okovi zbog Krista cijeloj carskoj tje-
lesnoj straœi i svima ostalima,
2 Ako æto vrijedi pobuda u Kristu, ako
æto ljubazna utjeha, ako zajednica s
Duhom, ako njeœnost i samilost,
14 i da se veøina braøe u Gospodinu, 2 uçinite potpunom moju radost: budite
pouzdane mojim okovima, usuåuje sve sloœni, imajte istu ljubav, isto srce i
viæe bez straha propovijedati rijeç Boœju. jednu te istu misao!
15 Jedni, istina, propovijedaju Krista iz 3 Ne çinite niæta iz sebiçnosti ili
zavisti i natjecanja, a drugi iz dobre umiæljenost, nego u poniznosti smatraj-
volje: te jedan drugoga veøim od sebe!
16 oni prvi zadojeni çastohlepljem pro- 4 Neka svaki od vas ne gleda samo na
povijedaju Krista neiskreno, s namje- svoju vlastitu korist nego i na korist dru-
rom da poveøaju bol mojih okova; gih!
17 oni drugi iz ljubavi, jer znaju da sam 5 Teœite meåu sobom za onim za çim
postavljen za obranu Radosne vijesti. treba da teœite u Kristu Isusu!
18 Pa æto øe biti? Niæta osim æto se na 6 On u Boœjemu obliçju, nije drœao za oti-
svaki naçin, bilo pod izlikom bilo maçinu svoje jednakosti s Bogom,
iskreno, Krist propovijeda. I tomu se 7 nego je sam sebe uçinio neznatnim te
radujem i radovat øu se. uzeo na sebe obliçje sluge i postao sliçan
19 Jer znam da øe mi ovo iziøi na oslo- obiçnim ljudima.
boåenje vaæom molitvom zbog koje mi 8 I da je postao obliçjem poput çovjeka,
Duh Isusa Krista daje potrebnu pomoø. On je ponizio sam sebe, i postao pos-
20 Takva je moja çeœnja i nada: niæta me luæan sve do smrti i to do smrti na kriœu.
neøe smesti: naprotiv, saçuvat øu pot- 9 Zato ga Bog uzdiœe na najviæu visinu i
803 Filipljanima
dade mu ime koje je iznad svakoga ime- Laœni uçitelji. Svi za Krista
na,
10 da se Isusovom imenu pokloni svako
koljeno nebeskih, zemaljskih i podze-
3 Nadalje, braøo moja, radujte se u Go-
spodinu! Meni nije dosadno isto vam
pisati, a vama sluœi za sigurnost.
maljskih biøa, 2 Çuvajte se pasa, çuvajte se petljanaca,
11 I da svaki jezik treba priznati, da je çuvajte se krivo obrezanih!
Isus Krist Gospodin, na slavu Boga Oca. 3 Jer obrezani smo mi koji Bogu sluœimo
12 Stoga, ljubljeni moji, posluæni, kako s Duhom i koji se radujemo u Kristu
ste uvijek bili, ne samo kad sam ja prisu- Isusu, a ne uzdajemo u tijelo,
tan nego joæ viæe sada kad sam odsutan, 4 iako bi se ja mogao i u tijelo pouzdati.
sa strahom i drhtanjem nastojte da Ako tko drugi misli da ima razloga u ti-
postignete svoje spasenje. jelo se uzdati, ja ih imam joæ viæe:
13 Bog je, naime, onaj koji proizvodi u 5 Obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz
vama i volju i djelovanje da mu se moœete plemena Benjaminova, Hebrej od Hebre-
svidjeti. ja; po Zakonu, farizej;
14 Çinite sve bez mrmljanja i bez odgovo- 6 po revnosti, progonitelj crkve Boœje; po
ra, pravednosti koja dolazi od Zakona, bes-
15 da postanete besprijekorni i çisti, prijekoran.
bezazlena djeca Boœja bez mane usred 7 Ali sve æto mi je bilo vrijedno, ja to sada
nevaljana i pokvarenog naraætaja, meåu raçunam izgubljeno za Krista.
kojem svijetlite kao svjetla u svijetu, 8 Zaista, ja isto raçunam sve izgubljeno
16 çvrsto drœeøi rijeç œivota, da se mogu za najveøe spoznaje Krista Isusa, mojega
ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud Gospodina, zbog njega sam sve izgubio i
trçao ni uzalud se trudio. sve to smatram smeøem, samo da
17 Da, veseo sam i radujem se s vama steknem Krista,
svima, ako se i krv moja mora kao œrtva 9 da budem u njemu, ne svojom praved-
proliti na œrtveni prinos vaæe vjere. noæøu, onom koja dolazi od Zakona,
18 Iz istog razloga i vi budite veseli i nego onom kroz vjeru u Krista, praved-
radujte se sa mnom! noæøu koja dolazi od Boga po vjeri;
19 Nadam se u Gospodinu Isusu da øu 10 da upoznam njega i silu njegova
vam brzo poslati Timoteja da i ja budem uskrsnuøa i udio u njegovim patnjama,
ohrabljen kad saznam kako je s vama. da budem tjeæen njegovom smrøu,
20 Nemam ni jednoga jednake misli sa 11 ne bih li bilo kako postigao uskrsnuøe
mnom tko bi se tako jako brinuo za vas, od mrtvih.
21 jer svi drugi traœe svoju korist, a ne 12 Ne kaœem da sam to veø postigao ili da
korist Krista Isusa. sam veø postao savræen, nego gledam
22 A njegovu prokuæanost znate, kao di- kako bih to dohvatio, jer je i mene dohva-
jete s ocem sluœio je sa mnom u Radosnoj tio Krist Isus.
vijesti. 13 Braøo, ja joæ ne mislim da sam to
23 Tako, nadam se njega poslati çim vi- dohvatio. Ali kaœem samo jedno: zabo-
dim svoj buduøi poloœaj. ravljajuøi æto je natrag, ispruœajuøi se
24 A nadam se u Gospodinu da øu i sam prema onomu æto je naprijed,
brzo doøi. 14 ja trçim prema cilju nebeske nagrade
25 Smatrao sam pak potrebnim da vam pozivom Boga po Kristu Isusu.
poæaljem Epafrodita, svojega brata, 15 Neka ovako mislimo svi koji smo
suradnika i suborca kojega ste vi poslali sazreli, iako vi mislite æto drukçije, Bog
da mi pomogne u mojoj potrebi, øe vam to objaviti.
26 jer je on vruøe izgarao za vama svima 16 Ali uza sve to æto smo veø u nekoj
i jer je bio pun œalosti, æto ste çuli da je mjeri postigli, produœimo s istim pravi-
obolio. lom i mislimo na tu istu stvar!
27 Jer zaista je bio gotovo smrtno 17 Braøo, ugledajte se na mene i gledajte
bolestan; ali mu se Bog smilovao, i ne one koji œive tako kao æto nas imate za
samo njemu nego i meni, da ne bih imao primjer.
œalost na œalost. 18 Mnogi, naime, o kojima sam vam
28 Zato ga brœe-bolje æaljem da se obra- çesto govorio, a sada sa suzama gov-
dujete kad ga ponovno vidite i da ja bu- orim, œive kao neprijetelji kriœa Kristova.
dem manje œalostan. 19 Njihov je svræetak propast; njihov je
29 Primite ga, dakle, u Gospodinu sa bog trbuh; njihov je ponos u njihovoj
svom radoæøu i poætujte takve, sramoti. Oni misle samo na zemaljske
30 jer je zbog Kristova djela bio blizu sm- stvari.
rti, izlaœuøi se œivotnoj pogibli, da nado- 20 A naæa je domovina na nebu, odakle i
knadi æto je joæ nedostajalo u vaæoj œeljno oçekujemo Spasitelja, Gospodina
sluœbi prema meni. Isusa Krista:
21 koji øe, prema djelotvornosti kojom
Filipljanima 804
On moœe sve podloœiti sebi te preobraziti 11 Ne govorim to iz oskudice, jer sam
naæe bijedno tijelo i uçiniti ga jednakim nauçio u svakodnevnom stanju biti za-
svojemu slavnom tijelu. dovoljan.
12 Znam kako je œivjeti u oskudici, znam
Opomene. Zahvala za milodare i kako je œivjeti u izobilju. Navikao sam
4 Zato, moja ljubljena i œeljena braøo, svugdje na sve: biti sit i gladovati, obilo-
moja radosti i moja kruno, ostanite, vati i oskudijevati.
ljubljeni, tako çvrsto u Gospodinu! 13 Ja mogu çiniti sve kroz onoga koji mi
2 Molim Evodiju i molim Sintihu da budu daje snagu.
sloœne u Gospodinu. 14 Ali je lijepo bilo od vas æto ste sud-
3 Da, i tebe molim, vjerni druœe, pomozi jelovali u mojoj nevolji.
im jer su mi pomogle u propovijedanju 15 A znate i vi, Filipljani, da mi u poçetku
Radosne vijesti, s Klementom i ostalim Radosne vijesti, kad sam otiæao iz Make-
mojim suradnicima çija se imena nalaze donije, nijedna crkva, osim vaæe, niæta
u knjizi œivota. ne dade æto bih unio u izdatak i primi-
4 Radujte se uvijek u Gospodinu! Da tak.
ponovim: radujte se! 16 Çak ste mi i za mojega boravka u Sol-
5 Neka vaæa blagost bude poznata svim unu poslali dvaput da mi olakæate
ljudima! Gospodin je blizu. potrebu.
6 Ne brinite se tjeskobno ni za æto, veø u 17 To ne znaçi da traœim darove. Napro-
svemu iznesite svoje potrebe Bogu tiv, traœim dobitak koji se poveøava na
proænjom i molitvom, i sve u zahvalnosti; vaæ raçun.
7 i mir øe Boœji, koji nadilazi svako razu- 18 Zaista imam svega u izobilju. Pun
mijevanje, çuvati srca vaæa i misli vaæe u sam, otkako sam primio od Epafrodita
Kristu Isusu. vaæu poæiljku, slatki miris, prijatnu
8 Uostalom, braøo, æto je god istinito, æto œrtvu ugodnu Bogu.
je god çasno, æto je god pravedno, æto je 19 A moj øe Bog ispuniti u Kristu Isusu
god çisto, æto je god ljubazno, æto je god svaku vaæu potrebu raskoæno prema
na dobru glasu, æto je god kreposno iako svom bogatstvu.
ima neæto æto je hvale vrijedno, neka na 20 Bogu, Ocu naæemu, slava u vijeke vje-
tomu budu vaæe misli! kova! Amen.
9 Ono æto ste od mene nauçili i primili, i 21 Pozdravite svakoga svetog u Kristu
çuli i vidjeli, to çinite, pa øe Bog, izvor Isusu. Pozdravljaju vas braøa koja su sa
mira, biti s vama. mnom
10 Uvelike sam se obradovao u Gospod- 22 Pozdravljaju vas svi sveti, a posebno
inu jer je napokon procvala vaæa briga za oni iz careva domaøinstva.
me. Istina, vi ste je i prije imali, ali niste 23 Milost Gospodina Isusa Krista neka
imali prigode. bude s vama svima. Amen.
Koloæanima
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
PrvaPOSLANICA
Solunjanima
APOSTOLA PAVLA
Druga Solunjanima
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Boœji konaçni sud i slava Bog naæ uçini dostojnima ovoga poziva i
1 Pavao, Silvan i Timotej solunskoj crkvi,
koja je u Bogu, naæemu Ocu, i Gospod-
inu Isusu Kristu.
da ispuni svaku radost svoje dobrote i
djelo vjere svojom moøju,
12 da se proslavi u vama ime naæega
2 Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodi- Gospodina Isusa, i vi u njemu, u skladu s
na Isusa Krista! miloæøu naæega Boga i Gospodina Isusa
3 Moramo, braøo, uvijek hvaliti Bogu za Krista.
vas, kako to i dolikuje, jer vrlo dobro
napreduje vaæa vjera, i raste ljubav sva- Otpadanje od Krista
kog pojedinog jedan prema drugomu,
4 tako da se mi sami s vama hvalimo
meåu Boœjim crkvama zbog vaæe
2 Molimo vas, braøo, za dolazak naæega
Gospodina Isusa Krista i za naæe
skupljanje oko njega,
strpljivosti i vjere u svim progonima i 2 da ne dopuætate da vas olako izbezumi
nevoljama koje podnosite. i prestraæi ni objava, ni govor, ni naæa po-
5 One pokazuju dokaz pravednoga suda slanica, kao da je veø tu Dan Gospodi-
Boœjega, koji øe vas uraçunati dostojni- nov!
ma Kraljevstva Boœjega za kojega vi i 3 Neka vas nitko i nikako ne zavede! Jer
trpite. taj dan neøe doøi, ukoliko najprije ne
6 Da, pravedno je pred Bogom da vaæim doåe otpadanje i ne pojavi se çovjek gri-
muçiteljima za uzvrat dade muku, jeha, sin propasti.
7 a vama, muçenima, pokoj zajedno s 4 Protivnik koji sam sebe oholo uzdiœe
nama, kad se otkrije s neba Gospodin protiv svega æto ljudi nazivaju Bogom ili
Isus u pratnji svojih silnih anåela, drœe za sveto, tako da sjedne u Boœji
8 koji øe se osvetiti ognjem onima koji hram pokazujuøi sebe kao da je Bog.
neøe priznati Boga i koji se ne poko- 5 Zar se ne sjeøate da sam vam ovo govo-
ravaju Radosnoj vijesti o naæem Gospo- rio joæ kad sam bio kod vas?
dinu Isusu. 6 Znate æto ga sada zadrœava da se ne
9 Oni øe biti kaœnjeni vjeçnom propaæøu: pojavi nego tek u svoje vrijeme.
udaljeni od Gospodinova lica i od 7 Bez sumnje, tajna bezakonja veø poka-
njegove silne slave zuje svoju silu; samo neka bude uklo-
10 kada On doåe, u onaj Dan, da se pro- njen onaj koji ga do sada zadrœava,
slavi u svojim svetima i da bude udivlje- 8 i tada øe biti otkriven taj Bezakonik
nje u svima koji su primili vjeru. Jer vi kojega øe Gospodin Isus ubiti dahom
ste povjerovali naæem svjedoçanstvu. svojih usta i uniætiti ga sjajem svojega
11 Zato se uvijek i molimo za vas da vas dolaska.
2 Solunjanima 810
9 Dolazak Bezakonika bit øe, dakako, uz 5 I neka Gospodin upravlja vaæa srca
suradnju Sotone, popraøen svakovr - prema Boœjoj ljubavi i prema Kristovoj
snim silnim djelima, varavim çudesnim postojanosti!
znakovima 6 Nareåujemo vam, braøo, u ime naæega
10 i sa svakom prijevarom nepravde Gospodina Isusa Krista da se klonite
meåu onima koji propadaju, za kaznu svakoga brata koji besposliçari i ne slije-
æto nisu prihvatili ljubav prema istini da di predaju koju ste primili od nas.
bi se tako spasili. 7 Jer i sami znate kako nas imate slijedi-
11 Zato øe im Bog poslati moø zablude, ti, jer mi se nismo loæe ponaæali meåu
tako da vjeruju laœi, vama,
12 da mogu biti osuåeni svi koji nisu 8 niti smo jeli içiji kruh badava, nego
vjerovali u istinu, veø pristali s uœitkom smo radili s trudom i umorom, noø i dan,
uz nepravednost. da ne padnemo komu od vas na teret.
13 Ali mi uvijek namjeravamo zahvalji- 9 Ne kao da na to ne bismo imali pravo,
vati Bogu za vas, braøo, koje ljubi Gospo- veø da vam budemo za primjer, da nas
din, jer vas je Bog od poçetka izabrao za slijedite.
spasenje koje se postiœe posveøenjem 10 Zbilja, kad smo mi bili kod vas, zapo-
Duha i vjerom u istinu. vjedili smo vam ovo: ako tko neøe raditi,
14 K tomu vas je i pozvao po naæoj Ra- neka i ne jede!
dosnoj vijesti da postignete slavu naæe- 11 Sad çujemo da neki meåu vama bes-
ga Gospodina Isusa Krista. posliçare, da uopøe niæta ne rade, veø se
15 Stoga, braøo, budite postojani i drœite bave ispraznim stvarima.
predaje koje ste od nas primili, bilo us- 12 Takvima nareåujemo i opominjemo
meno, bilo pismeno! ih u Gospodinu Isusu Kristu da rade s
16 Neka sam naæ Gospodin Isus Krist i mirom i jedu svoj vlastiti kruh.
Bog, Otac naæ, koji nas je ljubio i po milo- 13 A vi, braøo, nemojte malaksati poæte-
sti nam dao vjeçnu utjehu i dobru nadu, no radeøi!
17 utjeæi srca vaæa i uçvrsti ih u svakom 14 Ako se dakle tko ne pokorava ovoj
dobrom djelu i rijeçi. naæoj pismenoj zapovijedi, zabiljeœite ga
sebi i ne druœite se s njim da bi se pos-
3 Naposljetku, molite, braøo, za nas da
Gospodinova rijeç nastavi trçati i pro-
slavljati se kao i kod vas,
ramio!
15 Ali ga ne smatrajte za neprijatelja, veø
ga opominjite kao brata!
2 i da bi smo se mogli osloboditi od 16 A sam Gospodin, izvor mira, neka
pokvarenih i zlih ljudi; jer svi, naime, vam dade mir uvijek i u svemu! Neka
nemaju vjere. Gospodin bude s vama svima!
3 Gospodin je vjeran i On øe vas ojaçati i 17 Pozdrav od mene Pavla mojom ru-
saçuvati od Zloga. kom, æto je moj znak u svakoj poslanici.
4 A mi smo sigurni u Gospodinu za vas i Tako ja piæem.
da çinite i da øete çiniti ono æto vam za- 18 Neka milost naæega Gospodina Isusa
povijedamo. Krista bude s vama svima. Amen.
Prva Timoteju
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Druga Timoteju
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Titu
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Filemonu
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
Hebrejima
POSLANICA APOSTOLA PAVLA
2
Krist Kralj
Stoga trebamo svesrdnije paziti na
ono æto smo çuli, da sluçajno ne pro-
3 Zato, sveta braøo, koji ste dionici
nebeskoga poziva, promatrajte Apos-
tola i Visokog Sveøenika naæeg ispovi-
maæimo cilj. jedanja, Krista Isusa.
2 Jer ako je rijeç po anåelima izreçena 2 On je vjeran onomu koji ga je postavio,
bila çvrsta pa je svaki prijestup i nepos- kao æto je bio i Mojsije vjeran u svoj kuøi
luænost rijeçi primio pravednu kaznu, Njegovoj.
3 kako øemo joj izbjeøi mi ako zane- 3 Ovaj je çovjek zavrijedio toliko veøe
marimo takvo i toliko spasenje? Ovo je slave od Mojsija, kao æto graditelj kuøe
Gospodin poçeo propovijedati, a potvrdi- ima veøu çast od kuøe.
li su za nas oni koji su çuli 4 Zbilja, svaka kuøa ima graditelja, a
4 dok je Bog istovremeno zajamçio çude- graditelj svega jest Bog.
snim znakovima, raznim silnim djelima i 5 Mojsije je, istina, bio vjeran u kuøi Boœ-
darovima Duha Svetoga koje dijeli po joj u svojstvu sluge, da svjedoçi za ono
svojoj volji. æto je Bog imao objaviti,
5 Uistinu, Bog anåelima nije podloœio 6 ali Krist kao Sin nad svojom kuøom,
buduøega svijeta o kojem govorimo. çija kuøa smo mi, ako çvrsto çuvamo
6 Ali netko negdje sveçano posvjedoçi: pouzdanje i radost nade do kraja.
“Æto je çovjek da ga se spominjeæ, ili sin 7 Zato, kako govori Duh Sveti: “Danas
çovjeçji, da se brineæ za njega? ako hoøete çuti glas njegov,
7 Jer si ga uçinio malo niœim od anåela; 8 ne otvrdnite srca svoja kao u onoj
ovjençao si ga slavom i çaæøu i postavio pobuni, u dan pobune u pustinji,
ga nad djelima ruku svojih. 9 gdje su me iskuæavali oçevi vaæi,
8 Sve si podloœio pod njegove noge.” Time iskuæavali me, a çetrdeset godina gledali
On je sve njemu podloœio, niæta nije osta- su djela moja.
vio æto mu ne bi bilo podloœeno. Sada joæ 10 Zato sam se rasrdio na taj naraætaj i
ne vidimo da mu je sve podloœeno. rekao sam: ‘Uvijek lutaju srcem svojim. I
9 Ali vidimo Isusa, koji je uçinjen malo nisu priznali putove moje,’
niœim od anåela, zbog pretrpljene smrti 11 Stoga sam se zakleo u srdœbi svojoj:
ovjençane slavom i çaæøu, da bi po milo- ‘Ne, neøe uøi u poçinak moj!’ ”
sti Boœjoj okusio smrt za sve ljude. 12 Pazite, braøo, da se u koga od vas ne
10 Jer je dolikovalo onomu za kojega je to naåe zlo nevjerno srce, odlazeøi od Boga
sve i po kojemu je to sve, za privesti k œivoga,
slavi mnoge sinove, da kroz patnje uçini 13 nego hrabrite jedni druge dan za
savræenim poçetnika njihova spasenja. danom sve dok traje “ovo danas,” da koji
11 Jer su svi, onaj koji posveøuje i oni od vas ne otvrdne zavodljivoæøu grijeha.
koji se posveøuju, od jednoga. Zbog toga 14 Mi smo uistinu postali sudionici
se ne stidi zvati ih braøom, Kristovi, samo ako odrœimo svoje po-
12 govoreøi ovo: “Navijestit øu ime tvoje çetno pouzdanje, do kraja,
braøi svojoj, usred skupætine øu ti pjeva- 15 dok se govori: “Danas kad çujete glas
ti hvale.” njegov, ne otvrdnite srca svoja kao u
13 I joæ: “Ja øu se i dalje uzdati u njega:” I onoj pobuni.”
opet: “Evo mene i djece moje koju mi je 16 Koji su to æto su çuli pa se pobunili?
dao Bog.” Svi koji su iziæli iz Egipta pod Mojsijevim
14 Isto tako kao æto su djeca sudionici vodstvom.
tijela i krvi, On je i sam postao sudionik u 17 A na koje je bio srdit çetrdeset godi-
tomu istomu; da bih smrøu uniætio ono- na? Zar ne na one koji su sagrijeæili i ko-
ga koji ima vlast nad smrøu, to jest jih su tjelesa pala na zemlju u pustinji?
åavla, 18 A kojima se On zakleo da neøe uøi u
15 i da oslobodi sve one koji su cijeli œivot poçinak njegov, ako ne onima koji se
bili podloœeni ropstvu strahom od smrti. nisu pokorili?
16 Jer, doista, On ne daje pomoø anåe- 19 Vidimo da nisu mogli uøi zbog svoje
lima, veø daje pomoø potomstvu Abra- nevjere.
819 Hebrejima
Ulaz u vjeçni poçinak onima koji iz neznanja grijeæe, buduøi
4 Stoga, dok joæ ostaje obeøanje za ula-
zak u Njegov poçinak, bojmo se da ne
zakasni netko od vas.
da i sam nosi na sebi slabost.
3 I zbog te iste slabosti mora prinositi
œrtve za grijehe i za narod i za samog
2 I mi smo, uistinu, primili Radosnu sebe.
vijest kao i oni. Ali njima rijeç koju su 4 I nitko sam sebi ne prisvaja ove çasti,
çuli nije koristila niæta, jer se nisu prid- nego onaj koga poziva Bog baæ kao
ruœili onima koji su je s vjerom çuli. Arona.
3 U poçinak ulazimo mi, vjernici, prema 5 Tako ni Krist nije sam sebi dodijelio
onomu æto je rekao: “Tako sam se zakleo visokosveøeniçku çast, nego onaj koji
u srdœbi svojoj; Ne, neøe uøi u poçinak mu upravi rijeçi: “Ti si Sin moj, ja sam te
moj!” Iako su djela njegova dovræena od danas rodio,”
postanka svijeta. 6 kao æto i na drugom mjestu govori: “Ti
4 Jer On je na nekom mjestu ovako rekao si sveøenik zauvijek, po redu Melkizede-
za sedmi dan: “Bog je poçinuo sedmi dan kovu.”
od svih djela svojih.” 7 On, poæto je u vrijeme svojega zema-
5 I opet govori na ovom mjestu: “Ne, neøe ljskog œivota prikazao molitve i proænje s
uøi u poçinak moj.∏” jakim vapajima i sa suzama onomu koji
6 Dakle ostaje çinjenica da neki moraju ga je mogao spasiti od smrti, bio je us-
uøi, a oni kojima se najprije propovijeda- liæan zbog svoje poboœnosti.
la Radosna vijest nisu uæli zbog neposlu- 8 I premda je bio Sin, iskustveno nauçi
ha. posluænost od onoga æto je pretrpio
7 Opet Bog odredi jedan dan, danas, reçe 9 te je postigao savræenstvo, postao
u Davidu, nakon toliko vremena, kako je svima koji mu se pokoravaju uzrok
prije reçeno: “Danas, ako çujete glas vjeçnoga spasenja,
njegov, ne otvrdnite srca svoja!” 10 On koga je Bog proglasio visokim sve-
8 Uistinu, da ih je Joæua uveo u poçinak, øenikom “po redu Melkizedekovu.”
ne bi poslije toga Bog govorio o drugom 11 O tomu nam treba mnogo govoriti, ali
danu. je to teæko rijeçima protumaçiti, jer ste
9 Stoga, preostaje poçinak narodu Boœ- nagluhi.
jemu. 12 I uistinu, premda biste po vremenu
10 Jer onaj tko je uæao u poçinak njegov, morali biti uçitelji, a vama je ponovno
sam je poçinuo od djela svojih, kao i Bog potrebno da vas tko pouçi poçetak prvih
od svojih. slova rijeçi Boœje. Takvi ste da vam treba
11 Œurimo se dakle uøi u onaj poçinak, mlijeko, a ne jaka hrana.
da tko ne pogine pruœajuøi isti primjer 13 Uistinu, koji je god joæ uzima mlijeko,
neposluha. ne zna niæta o nauku pravednosti, jer je
12 Uistinu, Boœja je rijeç œiva i djelotvor- dijete.
na. Ona je oætrija od svakog dvosjeklog 14 A tvrda hrana pripada odraslima, oni-
maça i prodire do rastavljanja duæe i ma koji navikom koriæøenja imaju
duha, zglobova i moœdine, i moœe pro- uvjeœbana osjetila za razlikovanje dobra
suditi nakane i misli srca. i zla.
13 Nema stvorenja nepoznatih pred
njegovim pogledom, nego sve je golo i Zrelost u duhovnom œivotu
otkriveno oçima onoga komu moramo
dati raçun.
14 Tako imamo uzviæena visokog sveøe-
6 Stoga, pustimo na stranu poçetni na-
nauk o Kristu i idimo dalje za onim
usavræenim, ne postavljajuøi ponovno
nika, Isusa, Sina Boœjega, koji je proæao temelja odvraøanjem od mrtvih djela,
kroz nebesa, drœimo se çvrsto vjere koju vjerom u Boga,
ispovijedamo. 2 naukom krætenja, polaganjem ruku, o
15 Nemamo, naime, visokog sveøenika uskrsnuøu mrtvih i o vjeçnom sudu.
koji ne moœe suosjeøati s naæim slabosti- 3 I to øemo uçiniti uz Boœje dopuætenje.
ma, nego jednoga koji je u svemu bio 4 Jer zbilja nemoguøe je za one koji su
kuæan kao i mi, ali bez grijeha. jedanput prosvijetljeni i koji su okusili
16 Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k nebeski dar, koji su postali dionici Duha
prijestolju milosti da primimo milosråe i Svetoga
naåemo milost za pravodobnu pomoø! 5 i koji su okusili dobru rijeç Boœju i
snagu buduøega svijeta,
Krist veliki sveøenik zauvijek 6 ako otpadnu, opet ih treba obnoviti da
5 Jer svaki visoki sveøenik, uzet izmeåu
ljudi, postavlja se na korist ljudima u
njihovu odnosu s Bogom, da prinosi i
se pokaju, njih koji za svoj vlastiti raçun
razapinju Sina Boœjega i javno ga sramo-
te.
darove i œrtve za grijehe. 7 Jer zemlja koja pije kiæu æto çesto na
2 Kao onaj koji moœe biti blag prema nju pada i raåa korisno povrøe za hranu
Hebrejima 820
onima koji je obraåuju, prima od Boga tinu od naroda, to jest od svoje braøe,
blagoslov; premda su i ona iziæla iz Abrahamova
8 ali ako donosi trnje i draç, odbacuje se bedra.
i blizu je prokletstvu, çiji je svræetak biti 6 Ali onaj koji ne vuçe podrijetlo od njih
paljenje u vatri. uzme desetinu od Abrahama i blagoslovi
9 Ali, Ljubljeni, mi se s pouzdanjem nosioca obeøanja.
nadamo boljemu æto se tiçe vas, ono æto 7 A bez ikakve sumnje, veøi blagoslivlja
pripada spasenju, iako govorimo na ovaj manjega.
naçin. 8 Nadalje, ovdje primaju desetinu sm-
10 Uistinu, Bog nije nepravedan da rtni ljudi, a tamo jedan za kojega se
zaboravi ono æto ste uçinili, ljubav koju svjedoçi da trajno œivi.
ste iskazali prema njegovu imenu, 9 I da tako kaœem, Levi primatelj dese-
sluœeøi u proælosti i sadaænjosti svetima. tine dao je desetinu po Abrahamu,
11 Ali je naæa vruøa œelja da svaki od vas 10 jer je joæ bio u bedru svojega oca kad
pokaœe istu revnost da utvrdi i usavræi je Melkizedek iziæao ovomu u susret.
svoju nadu do kraja, 11 Stoga, da je savræenstvo bilo ostva-
12 da ne budete mlitavi, veø sljedbenici reno po levitskom sveøenstvu, (jer je pod
onih koji s vjerom i strpljivoæøu baætini njim izabrani narod primio Zakon),
obeøanja. kakva bi joæ bila potreba da ustane drugi
13 Jer dok je Bog Abrahamu davao obe- sveøenik, po redu Melkizedekovu, a da
øanje, buduøi da se nije mogao zakleti se ne zove po redu Aronovu.
nikim veøim, zakle se samim sobom 12 Ako se, naime, mijenja sveøenstvo,
14 Govoreøi: “Uistinu, blagoslovom bla- potrebno je da se mijenja i Zakon.
goslovit øu te, i mnoœenjem umnoœit øu 13 Uistinu onaj za koga se ovo govori
te.” pripada drugom plemenu, od kojega
15 I tako Abraham strpljivo çekajuøi nitko nije imao posla sa œrtvenikom.
postigao obeøanje. 14 Jer je poznato, da je naæ Gospodin
16 Ljudi se, naime, zaklinju s veøim i potekao od Jude, od plemena za koje
svaka im se prepirka zavræava zakle- Mojsije, nije rekao niæta o sveøenstvu.
tvom za potvrdu. 15 I to je mnogo viæe poznato ako ustaje
17 Zato i Bog, hoteøi sigurnije dokazati sveøenik koji je sliçan Melkizedeku us-
baætinicima obeøanja nepromjenljivost taje drugi sveøenik,
svoje odluke, potvrdi je sa zakletvom, 16 koji nije postao sveøenikom po Za-
18 da po dvjema nepromjenljivim stvari- konu rodbinskog nasljedstva, veø po
ma, u kojima je Bogu nemoguøe lagati, snazi vjeçnog œivota.
mogli imati veliku utjehu, koji smo mu 17 Zbilja, svjedoçanstvo o njemu glasi:
pribjegli, i prihvatili nadu koja nam je “Ti si sveøenik zauvijek, po redu Mel-
pruœena. kizedekovu.”
19 Koju nadu imamo kao pouzdano i 18 Jer time se, na jednoj strani, poniæta-
çvrsto sidro duæe koje prodire u Prisut- va prijaænja zapovijed zbog njezine
nost iza zastora, slabosti i beskorisnosti.
20 kamo je kao preteça za nas uæao sam 19 Buduøi da Zakon niæta nije priveo k
Isus poæto je zauvijek postao Veliki savræenstvu, uvodi se bolja nada koja
Sveøenik, po redu Melkizedekovu. nas pribliœuje Bogu.
20 Doista, On nije uçinjen sveøenikom
Prednost Kristova sveøenstva bez zakletve
7 Jer taj Melkizedek, kralj salemski,
sveøenik Sveviænjega Boga, iziåe u
susret Abrahamu kad se vraøao s poraza
21 (jer oni su bez zakletve postali sveøe-
nicima, a On sa zakletvom onoga koji mu
je rekao: “Zakleo se Gospodin i neøe opo-
kraljeva, i blagoslovi ga. vrøi: ‘ti si sveøenik zauvijek po redu Mel-
2 Njemu je Abraham dao desetinu od kizedekovu.’ ”)
svega. On, çije ime znaçi najprije “Kralj 22 Utoliko je viæe Isus postao jamac
pravde,” zatim Kralj Salema, to jest “Kralj boljega saveza.
mira,” 23 A bilo je mnogo sveøenika, ali ih je
3 bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, smrt spreçavala da ostanu u sluœbi.
koji nema ni poçetka ni svræetka œivota, 24 A ovaj, ima neprolazno sveøenstvo, jer
nego usporeåen sa Sinom Boœjim, ostaje ostaje zauvijek.
vjeçno sveøenik. 25 Zato On moœe uvijek spasavati one
4 Sada pogledajte kako je velik bio taj koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek
kojemu çak i patrijarh Abraham dao de- œivi da posreduje za njih.
setinu od plijena. 26 Jer takav nam je visoki sveøenik i tre-
5 Istina, i potomci Levijevih sinova, oni bao koji je svet, nevin, çist, sasvim ra-
koji primaju sveøeniçku sluœbu, imaju zliçit od grjeænika i uçinjen uzviæeniji od
zapovijed od Zakona da uzimaju dese- nebesa,
821 Hebrejima
27 koji ne mora svaki dan kao visoki sve- Kristova beskrajno savræena œrtva
øenici prinositi œrtve, najprije za svoje
grijehe, zatim za grijehe naroda, On je to
uçinio jedanput zauvijek prinoseøi
9 Dakako, i prvi je Savez imao odredbe
koje se odnose na bogoætovlje i ze-
maljsko svetiæte.
samoga sebe. 2 Jer bio je naçinjen Æator. U njegovu pr-
28 Zakon postavlja za visoke sveøenike vom dijelu, zvanom Svetinja, nalazio se
ljude koji imaju slabosti, a rijeç zakletve, svijeønjak i stol s prinesenim kruhovi-
koja dolazi poslije Zakona, postavlja ma.
Sina koji je zauvijek savræen. 3 A iza druge zavjese bio je drugi dio Æa-
tora, zvan Svetinja nad svetinjama,
Novi Sveøenik i Novi Zavjet 4 u kojem se nalazio zlatni kadioni œrtve-
8 Glavno od toga æto govorimo jest ovo:
da imamo takvog Velikog Sveøenika
koji sjedi s desne strane prijestolja Veli-
nik i ækrinja Saveza optoçena zlatom sa
svih strana, u kojoj je bila zlatna posuda
s manom i Aronov ætap, koji je nekad
çanstva na nebesima, procvao, i ploçe Saveza.
2 koji je sluœbenik Svetiæta i pravog Æa- 5 Iznad njega stajali su kerubini slave i
tora, onoga kojega podiœe Gospodin, a ne zasjenjivali pomiriliæte. O tomu nije sada
çovjek. ças podrobno govoriti.
3 Buduøi da se svaki visoki sveøenik 6 Pri takvom ureåaju tih stvari sveøenici
postavlja da prinosi i darove i œrtve, u svako vrijeme ulaze u prvi dio Æatora
odatle potreba da i ovaj ima neæto æto øe da obave bogosluœje,
prinijeti. 7 a u drugi dio jedino visoki sveøenik
4 Dakako, da je On na zemlji, ne bi bio ni samo jedanput u godini, ne bez krvi,
sveøenik, jer tu postoje oni koji prinose koju prinosi za svoje vlastite grijehe i za
darove po Zakonu. grijehe naroda poçinjene u neznanju.
5 Oni sluœe po naliçju i sjeni nebeskih 8 Time Duh Sveti pokazuje da joæ nije
stvarnosti, kako je Bog pouçio Mojsija otvoren put u Svetinju nad svetinjama,
kad se ovaj spremao napraviti æator: On dok joæ postoji prvi dio Æatora.
je rekao, pazi da naçiniæ sve prema 9 To je slikovit dokaz za sadaænje vrije-
uzorku koji ti je pokazan na gori! me, prema kojem se prinose darovi i
6 Ali sada, naæ visoki sveøenik dobio je œrtve koje ne mogu uçiniti savræenim, s
toliko uzviæeniju sluœbu koliko je posre- obzirom na savjest, onoga koji vræi bog-
dnik boljega Saveza, boljega jer je uza- osluœje;
konjen na boljim obeøanjima. 10 radi se samo o zemaljskim odred-
7 Jer da je zbilja onaj prvi savez bio be- bama, o jelima, piøu i raznim pranjima,
sprijekoran, ne bi se traœilo drugi ni za koje su postavljene do çasa uvoåenja
çasak. pravog reda.
8 Jer vidjevæi u njemu nedostatak On 11 Ali Krist, poæto se pojavio kao visoki
reçe: “Evo dolazi vrijeme,” govori Gospo- sveøenik dobara koja dolaze, kroz bolji i
din: “u koje øu s domom Izraelovim i s savræeniji Æator, koji nije napravljen ru-
domom Judinim uçiniti Novi savez, kom, to jest koji nije od ovoga stvaranja.
9 ne po savezu koji sam uçinio s oçevima 12 Ne krvlju jaraca i junaca nego svojom
njihovim, onog dana kad sam ih uzeo za vlastitom krvlju uæao je jedanput zauvi-
ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske. jek u Svetinju nad svetinjama, i tako
Buduøi da oni nisu ostali vjerni Savezu nam pribavio vjeçni otkup.
mojemu, i ja sam njih, govori Gospodin, 13 Jer ako krv jaraca i bikova i pepeo od
zanemario. junice, çime se ækrope okaljani, pos-
10 Ovo je Savez koji øu uçiniti s domom veøuju da se dobije tjelesna çistoøa,
Izraelovim nakon tih dana,” govori 14 koliko øe viæe krv Krista, koji je po vje-
Gospodin: “Stavit øu svoje Zakone u çnom Duhu prineo sam sebe Bogu kao
pamet njihovu, upisati ih u srca njihova, œrtvu bez mane, oçistiti naæu savjest od
i bit øu im Bog, a oni øe biti moj narod. mrtvih djela da sluœimo œivomu Bogu?
11 Ne, nitko viæe neøe pouçavati svojega 15 Zato je On posrednik novoga Saveza:
sudruga i nitko svojega brata, govoreøi da, poæto je nastupila smrt za otku-
mu: ‘Poznaj Gospodina,’ jer øe me up- pljenje prekræaja uçinjenih u vrijeme
oznati svi, od najmanjega do najveøega prvoga Saveza, oni koji su pozvani da
meåu njima. prime obeøanje vjeçne baætine.
12 Jer øu biti milostiv njihovim nepra- 16 Jer gdje je oporuka, treba dokazati
vdama, njihovih grijeha i bezakonja viæe smrt onoga koji je napravio oporuku.
se neøu sjeøati!” 17 Jer oporuka je na snagi poslije çovje-
13 A kad reçe: “novi Savez,” time je prvi kove smrti, drukçije nema nikakve
proglasio zastarjelim. A æto stari i dotra- snage dok œivi onaj koji je napravi.
java, blizu je nestanku. 18 Zato ni prvi Savez nije ustanovljen bez
krvi.
Hebrejima 822
19 Jer kad je Mojsije priopøio svemu nar- çinim volju tvoju O Boœe.” On ukida prvo
odu svaku zapovijed, kako je pisalo u da uspostavi drugo.
Zakonu, uzeo krvi od junaca i jaraca s 10 Snagom te volje posveøeni smo prino-
vodom, crvenom vunom i hisopom te som tijela Isusa Krista jedanput zau-
poækropio i samu knjigu i sav narod, vijek.
20 govoreøi: “Ovo je krv Saveza koji vam 11 Svaki sveøenik iz dana u dan pris-
je Bog zapovjedio.” tupa, sluœi i ponavlja iste œrtve, koje ni-
21 Zatim poækropi krvlju Æator i sve kada ne mogu uzeti grijehe.
predmete odreåene za sluœbu Boœju. 12 On, naprotiv, poæto je prineo samo
22 I po Zakonu se, gotovo bih rekao, sve jednu œrtvu za grijehe, zauvijek sjede
çisti krvlju, a bez prolijevanja krvi nema Bogu s desne strane.
oproætenja. 13 Otada On çeka dok se njegovi nepri-
23 Stoga, potrebno je da se slike onoga jatelji postave podnoœjem njegovim.
æto je na nebesima ovako çisti, a same 14 On je samo jednim prinosom uçinio
nebeske stvarnosti joæ boljim œrtvama zauvijek usavræio one koje posveøuje.
od ovih. 15 A to nam svjedoçi i Duh Sveti. Poæto je
24 Krist, naime, nije uæao u Svetinju nad naime izjavio:
svetinjama napravljenu rukom, koja je 16 Ovo je Savez koji øu sklopiti s njima
samo slika prave, nego u samo nebo, da poslije onoga vremena, govori Gospodin:
posreduje za nas u prisutnosti Boga. Stavit øu Zakone svoje u srca njihova i
25 Niti da prinese mnogo puta sam sebe, upisat øu ih u pamet njihovu,
kao æto je visoki sveøenik svake godine 17 On je nadodao: “A grijeha se njihovih i
krvlju drugoga ulazio u Svetinju nad bezakonja nipoæto neøu viæe sjeøati.”
svetinjama, 18 A gdje je to oproæteno, tamo nema viæe
26 jer bi inaçe morao trpjeti mnogo puta prinosa za grijeh.
od postanka svijeta, ali sada, on se samo 19 Stoga, braøo, buduøi da mi snagom
jedanput zauvijek, u punini vremena, krvi Isusove otvoreno moœemo uøi u
pojavio da sam sebe œrtvuje i uniæti gri- Svetinju nad svetinjama,
jeh. 20 taj novi i œivotonosan put on nam je
27 I kao æto je ljudima odreåeno samo otvorio kroz zastor, to jest, kroz svoje ti-
jedanput umrijeti, a potom dolazi sud: jelo,
28 isto tako Krist, prinesen samo jed- 21 i buduøi da imamo visokog sveøenika
anput za grijehe mnogih, njima øe se koji je postavljen nad kuøom Boœjom,
drugi put pokazati, bez grijeha, za 22 pristupajmo k njemu iskrena srca i
spasenje onima koji ga oçekuju. sa sigurnim uvjerenjem, poæto smo oçis-
tili srca od zle savjesti i oprali svoja tijela
Opravdan vjerom u Kristovu œrtvu çistom vodom.
10 Jer Zakon posjeduje samo sjenu
buduøih dobara, a ne samu bit
stvarnosti, on ne moœe nikada istim œr-
23 Drœimo nepokolebljivim ispovi-
jedanje naæe nade, vjeran je, naime, onaj
koji je obeøao
tvama, æto se neprestano iz godine u 24 i pazimo jedan na drugoga da se poti-
godinu prinose, uçiniti savræenim one çemo na ljubav i dobra djela.
koji pristupaju. 25 Ne ostavljajmo, kako neki obiçavaju,
2 Jer ne bi se inaçe prestale prinositi, zajedniçkih sastanaka, veø hrabrimo
kad Bogoætovatelji, jedanput zauvijek jedan drugoga, i to sve viæe kako vidite
oçiæøeni, ne bi viæe bili svjesni nikakva da se pribliœuje Dan.
grijeha? 26 Ako, naime, svojevoljno grijeæimo
3 A onima se œrtvama svake godine ob- poæto smo jasno upoznali istinu, ne
navlja sjeøanje na grijehe. preostaje nam viæe œrtva za grijehe,
4 Nemoøna je, naime, krv bikova i jaraca 27 nego jedno straæno iæçekivanje suda i
da uzme grijehe. osvetnog bijesa vatre, koja øe progutati
5 Stoga, kad je doæao na svijet, On reçe: protivnike.
Ni œrtve ni prinosa nisi œelio, ali si mi 28 Ako bilo tko prekræi Mojsijev Zakon,
pripremio tijelo. umire bez milosråa po svjedoçanstvu
6 Ni paljenice ni pomirnice nisu ti bile dvaju ili triju svjedoka.
ugodne. 29 A koliko øe goru, vi smatrate, zasluœiti
7 Tada sam rekao: ‘Evo, dolazim, o meni kaznu onaj koji pogazi Sina Boœjega i
je, naime, u svitku, to jest knjizi, napisa- bude smatrao neçistom krv Saveza ko-
no da çinim, Boœe, volju tvoju.’ ” jom je posveøen, koji teæko uvrijedi Duha
8 Kada gore govori: “Ni œrtava, ni prinosa, milosti?
ni paljenica, ni pomirnica nisi htio, niti 30 Ta, poznajemo onoga koji je rekao:
su ti bile ugodne” (iako su takve koje se “Osveta je moja, ja øu naplatiti!” Govori
prinose po Zakonu), Gospodin: I opet: “Gospodin øe suditi
9 zatim je On rekao: “Evo dolazim da narodu svojemu.”
823 Hebrejima
31 Jer je straæno upasti u ruke Boga 11 Kroz vjeru je isto tako i sama Sara
œivoga. primila sposobnost da zaçne i rodi dijete
32 Sjeøajte se prijaænjega vremena kad u svojoj starosti, jer je drœala vjernim
ste, tek prosvijetljeni, podnosili mnogu onoga koji joj je to obeøao.
borbu patnjama: 12 Zato se i rode od jednoga jedinog ço-
33 dijelom ste javno izvrgnuti izrugivan- vjeka, i to gotovo mrtva, potomci tako
jima i nevoljama, dijelom postajuøi mnogobrojni kao zvijezde nebeske i kao
supatnici sa onima koji su se nalazili u neizbrojiv pijesak na morskoj obali.
takvoj nezgodi. 13 U vjeri su umrli svi ovi, ne primivæi ta
34 Vi ste, naime, imali suosjeøanja za obeøanja, veø su ih izdaleka vidjeli i pri-
mene u mojim okovima i radosno podno- grlivæi ih priznali su da su tuåinci i
sili otimanje svojih dobara, jer ste znali putnici na zemlji.
da imate bolje i trajnije imanje na nebu. 14 Oni koji tako govore pokazuju da
35 Stoga, ne gubite svojega pouzdanja, traœe domovinu.
kojemu pripada velika nagrada. 15 A uistinu, da su pod tim joæ mislili na
36 Ustrajnost vam je zbilja potrebna, da onu zemlju iz koje su iziæli, joæ bi imali
kad izvræite volju Boœju, moœete primiti prilike da se vrate.
obeøanje: 16 A sada, oni teœe za boljom, to jest za
37 Jer joæ samo malo, i onaj koji dolazi nebeskom, domovinom. Zato ih se Bog
doøi øe i neøe kasniti. ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim
38 Sada øe pravednik œivjeti od vjere; ako Bogom. Zbilja im je pripravio grad.
li otpadne, duæa moja neøe nalaziti zado- 17 Vjerom je Abraham, kad je bio stav-
voljstva u njemu.” ljen na kuænju, prineo Izaka, i taj koji je
39 A mi ne pripadamo onima koji otpad- jedinoroåenca prinosio bio je onaj koji je
aju da propadnu, nego onima koji vje- primio obeøanje,
ruju da spase duæu. 18 za koga je reçeno: “Po Izaku øe ti se
nazvati potomstvo.”
Primjeri vjere 19 Raçunajuøi da ga Bog moœe i od
11 Vjera je tvrdo çekanje onoga çemu se
nadamo, dokaz onoga æto ne vidimo.
2 Jer zbog nje su stari postigli pohvalno
mrtvih uskrsnuti; Zato ga i uzeo sa sliko-
vitim znaçenjem.
20 Vjerom Izak blagoslovi Jakova i
svjedoçanstvo. Ezava, çak s obzirom na buduøe stvari.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren 21 Vjerom Jakov na umoru blagoslovi
Boœjom rijeçju, tako da ono æto je vidljivo oba sina Josipova, klanjajuøi se duboko,
nije stvoreno od onoga æto je vidljivo. oslonivæi se na vrh svojega ætapa.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju œrtvu 22 Vjerom se Josip, kad je umirao, na-
nego Kain. Po njoj primi svjedoçanstvo pomenuo ono o izlasku sinova Izraelovih
da je pravedan kad Bog zbog njegovih i dade zapovijedi glede svojih kostiju.
darova dade svjedoçanstvo. Po vjeri on, 23 Vjerom Mojsija, kad se rodio, njegovi
premda mrtav, joæ govori. roditelji skrivali su tri mjeseca, jer su
5 Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidjeli da je dijete ljepuækasto, i nisu se
vidio smrti: “i viæe se ne naåe, jer ga je pobojali kraljeve odredbe.
Bog prenio.” I prije nego æto je bio pre- 24 Vjerom Mojsije, kad je odrastao, odbio
nesen, primio je svjedoçanstvo da je je da ga nazivaju sinom faraonove køeri.
ugodio Bogu. 25 Radije je odabrao da bude zlostavljan
6 A bez vjere nemoguøe mu je ugoditi, jer zajedno s Boœjim narodom nego da ima
onaj koji œeli pristupiti Bogu mora vjero- çasovito grijeæno uœivanje.
vati da postoji Bog i da nagraåuje one 26 Sramotu Kristovu smatrao je veøim
koji ga traœe. bogatstvom od egipatskog blaga, jer je
7 Vjerom Noa, obavijeæten od Boga o joæ gledao na obeøanu nagradu.
neviåenim stvarima, ponesen poboœnim 27 Vjerom ostavi Egipat, ne bojeøi se
poætovanjem, sagradio je laåu da spasi kraljeve srdœbe. Ostao je postojan kao da
svoju obitelj. Vjerom osudio svijet i po- promatra Nevidljivoga.
stao baætinikom pravednosti po vjeri. 28 Vjerom je obavio pashalnu veçeru i
8 Vjerom se Abraham pokorio kad je pri- ækropljenje krvlju, da se onaj koji uni-
mio poziv da iziåe i ide u zemlju koju je ætava ne bi dotakao Izraelovih prvenaca.
kasnije imao primiti u baætinu. I on pos- 29 Vjerom su Izraelci preæli crveno more
luæao i otiæao, iako nije znao kamo ide. kao po suhoj zemlji, a Egipøani se utopili
9 Vjerom se preselio u obeøanu zemlju kad su to pokuæali.
kao u tuåu i nastani se u æatorima 30 Vjerom se sruæile zidine jerihonske
skupa s Izakom i Jakovom, subaæ- poæto se sedam dana obilazilo oko njih.
tinicima istog obeøanja, 31 Vjerom bludnica Rahaba ne pogine s
10 jer je oçekivao grad s temeljima komu nevjernicima, jer je lijepo primila uhode
je Bog graditelj i Tvorac. s mirom.
Hebrejima 824
32 I æto da joæ kaœem? Nedostajalo bi mi i 10 Oni su nas, naime, karali za kratko
vremena kad bih poçeo pripovijedati o vrijeme, kako im se çinilo dobro, a on za
Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davi- naæe dobro, da budemo dionicima nje-
du, Samuelu i prorocima, gove svetosti.
33 koji su vjerom osvojili kraljevstva, iz- 11 Doduæe, svako karanje za sada ne
vræili pravdu, postigli obeøanja, zatvorili priçinja se neçim æto donosi radost, nego
usta lavovima, œalost. Ali kasnije onima koji su s njime
34 ugasili œestinu ognja, izbjegli oætrici uzgajani donosi plod pun mira i prave-
maça, u slabosti uçinjeni su jakima, bili dnosti.
su junaci u boju i natjerali u bijeg tuåe 12 Zato uspravite mlitave ruke i klecava
bojne redove. koljena;
35 Neke œene ponovno su primile svoje 13 i poravnajte staze svojim nogama, da
mrtve zbog uskrsnuøa. Jedni su bili se ud koji je hrom ne iæçaæi, nego radije
muçeni, odbijajuøi osloboåenje da posti- da ozdravi.
gnu bolje uskrsnuøe. 14 U savezu sa svima teœite za spase-
36 A drugi su opet, iskusili izrugivanja, njem i za posveøenjem bez kojega nitko
biçevanja, okove i tamnicu. neøe vidjeti Gospodina.
37 Bili su kamenovani, piljeni nadvoje, 15 Budno pazite da tko ne ostane bez
poubijani maçem. Potucali se naokolo u milosti Boœje, da ne proklija koji gorki
ovçjim i kozjim koœusima, u oskudici, u korijen i da ne unese zabunu i ne zarazi
nevolji i zlostavljani— mnoge!
38 oni kojih svijet nije bio dostojan. 16 Budno pazite da tko ne postane blud-
Lutajuøi po pustinjama, gorama, po æpil- nik ili bezboœnik poput Ezava, koji je za
jama i zemaljskim pukotinama. jedno jedino jelo prodao pravo prvo-
39 I ti svi, iako su postigli pohvalno roåenstva svojega!
svjedoçanstvo kroz vjeru, nisu primili 17 Znate, naime, da je kasnije, kad je
ono æto je obeøano, htio dobiti blagoslov, bio odbaçen jer nije
40 jer je Bog neæto bolje predvidio za nas: naæao moguønost za promjenu odluke,
da oni bez nas ne doåu do savræenstva. iako ju je sa suzama traœio.
18 Jer vi niste pristupili k nekom opiplji-
Ponoviti svoj duhovni œivot vom brdu, ni goruøem ognju, ni tmur-
12 Stoga i mi, otkako smo okruœeni to-
liko velikim oblakom svjedoka, haj-
de odbacimo od sebe svaki teret i grijeh
nim oblacima, ni oluji,
19 ni odjekivanju trube, ni glasnim
rijeçima kojima su sluæatelji zamolili da
koji nas tako lako zavodi, i hajde da us- im se viæe ne daje nikakav govor.
trajno trçimo trku koja je pred nama. 20 (Buduøi da nisu mogli podnijeti æto im
2 Uprimo pogled u Isusa zaçetnika i za- je bilo nareåeno: “I toliko, ako se i œivot-
vræitelja vjere, koji na mjesto odreåene inja dotakne gore, neka se kamenuje ili
mu radosti podnese kriœ ne mareøi za strijelom probode!”
sramotu te otada sjedi s desne strane 21 Onaj je prizor bio tako straæan da je
Boœjega prijestolja. sam Mojsije izjavio: “Prestraæen sam i
3 Promotrite pomno onoga koji je od grje- dræøem.”)
ænika podnio takvo protivljenje protiv 22 Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj
samoga sebe, da ne sustanete i ne gori, gradu Boga œivoga, nebeskom Jeru-
klonete duhom! zalemu: k bezbrojnim anåelima,
4 Joæ se, naime, u borbi protiv grijeha 23 k sveçanom zboru i sastanku prvo-
niste oduprli do krvi. roåenaca koji su upisani na nebu, k
5 Zaboravili ste opomenu, premda je Bogu, sucu svega, k duhovima pravedni-
takva koja vam se upuøuje kao sinovi- ka koji su uçinjeni savræenima,
ma: “Sine moj, ne preziri karanja Gospo- 24 k Isusu, posredniku Novoga saveza, i
dinova, i nemoj klonuti kad te On ukori, ækropljeniçkoj krvi koja govori bolje od
6 jer Gospodin kara onoga koga ljubi i Abelove.
æiba svakoga koga usvaja za svojega 25 Pazite da ne odbijete onoga koji vam
sina.” govori! Jer ako nisu izbjegli oni koji su
7 Ustrajte u strogom odgoju! Bog postu- odbili sluæati onoga koji im je govorio na
pa s vama kao sa sinovima. Jer kakav je zemlji, kako øemo izbjeøi mi, ako se
to zbilja sin kojega otac ne kara? okrenemo od onoga koji govori s neba!
8 Ako ste vi izuzeti od karanja koje su svi 26 Njegov je glas onda potresao zemlju, a
iskusili, onda ste nezakonita djeca, a ne sad ovo obeøava: “Ja øu joæ jedanput
pravi sinovi. potresti ne samo zemlju nego i nebo.”
9 Osim toga, imali smo naæe zemaljske 27 A ovo: “ joæ jedanput,” znaçi da øe ot-
oçeve koji su nas karali, i mi smo ih poæ- pasti uzdrmane stvari, jer su stvorene
tivali. Zar se neøemo kudikamo radije stvarnosti, tako da ostanu one koje se ne
podloœiti Ocu duhova i œivjeti? mogu uzdrmati.
825 Hebrejima
28 Zato, primajuøi u posjed kraljevstvo bora,
koje se ne moœe uzdrmati, çuvajmo i 12 zato je i Isus trpio izvan vrata da pos-
dalje milost. Njom i dalje ætujmo Boga veti narod svojom krvlju.
kako mu je ugodno, u strahu i poæto- 13 Izaåimo, dakle, k njemu izvan tabora
vanju. noseøi njegovu sramotu.
29 Uistinu, naæ je Bog oganj koji proœ- 14 Jer ovdje nemamo tajnoga grada, veø
dire. traœimo buduøi.
15 Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo
Çestitost i duhovni pravac Bogu œrtvu hvale, to jest plod usana koje
13 Bratska ljubav neka i dalje ostane.
2 Gostoljubivosti strancima ne za-
boravljajte, jer su neki tako, ne znajuøi,
hvalom slave njegovo ime.
16 Ne zaboravljajte dobro çiniti i dijeliti
dobra s drugima, jer s takvim œrtvama
pogostili anåele. ugaåate Bogu.
3 Sjeøajte se suœanja, kao da ste zajedno 17 Sluæajte svoje starjeæine i budite im
s njima baçeni u okove; zlostavljanih, podloœni, jer oni bdiju nad vaæim duæa-
kao da i sami œivite u tijelu. ma kao oni koji imaju o tomu dati raçun!
4 Œenidba neka bude u çasti meåu Neka to çine veselo, a ne sa œaloæøu, jer to
svima, a braçna postelja çista, jer øe za vas ne bi bilo korisno.
bludnicima i preljubnicima suditi Bog. 18 Molite za nas! Uvjereni smo, naime,
5 Neka vaæe vladanje bude bez pohlepe da imamo dobru savjest, odluçni da se u
za novcem, budite zadovoljni onim æto svemu doliçno vladamo.
imate, jer je On sam rekao: “Neøu te 19 A osobito vas molim da to çinite kako
nikad ostaviti niti te napustiti!” bih se æto prije vratio k vama.
6 Tako s pouzdanjem moœemo reøi: 20 I neka vas Bog, izvor mira, koji je izveo
“Gospodin je pomoønik moj; neøu se bo- od mrtvih naæega Gospodina Isusa, toga
jati. Æto mi moœe uçiniti çovjek?” velikog pastira ovaca po krvi vjeçnoga
7 Sjeøajte se svojih starjeæina, onih koji Saveza,
su vam navijestili rijeç Boœju. Promatra- 21 osposobi za svaku vrstu dobra djela,
juøi ishod njihova œivljenja, i slijedite nji- da moœete izvræiti njegovu volju! Neka
hovu vjeru! ostvari u nama ono æto je pred njim
8 Isus Krist je isti juçer, danas i zauvijek. ugodno po Isusu Kristu, komu neka
9 Ne dopuætajte da vas drugi zavode bude slava u vijeke vjekova! Amen.
raznim stranim naucima, jer je dobro da 22 Molim vas, braøo, da lijepo sasluæate
se srce utvråuje miloæøu, a ne jelima, od ovu opomenu, jer sam vam je ukratko
kojih nisu imali koristi oni koji su po napisao.
njima œivjeli! 23 Znajte da je osloboåen naæ brat Timo-
10 Mi imamo œrtvenik od kojega nemaju tej, s kojim øu vas, ako brzo doåe, poho-
prava jesti sluœbenici Æatora. diti.
11 Jer se tjelesa œivotinja, od kojih krv vi- 24 Pozdravite sve svoje starjeæine i sve
soki sveøenik unosi u Svetinju nad svet- svete! Oni iz Italije pozdravljaju vas.
injama, za grijehe, spaljuju izvan ta- 25 Milost neka je s vama svima! Amen.
Jakovljeva
POSLANICA
Vjera mora biti djelotvorna i ljubavlju proniknuta jer je onaj koji sumnja sliçan morskom
1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa
Krista, dvanaestim plemenima, ra-
sijanim meåu neznaboæcima, pozdrav.
valovlju koje vjetar goni sad ovamo sad
onamo.
7 Takav çovjek neka ne misli da øe æto
2 Smatrajte potpunom radoæøu, braøo primiti od Gospodina,
moja, kad upadnete u razne kuænje, 8 jer je çovjek razdijeljenom duæom nes-
3 znajuøi da kuænja vaæe vjere stvara talan u svim putovima svojim.
strplivost. 9 Neka se brat niskog poloœaja hvali svo-
4 A strpljivost neka ima savræeno djelo, jim uzviæenjem,
da vi budete savræeni; bez ikakva nedo- 10 a bogati svojim poniœenjem, jer øe
statka. proøi kao cvijet od trave.
5 Ako komu od vas nedostaje mudrosti, 11 Jer çim iziåe sunce s goruøom vruøi-
neka traœi od Boga, koji svima daje nom, uvene travu, te otpadne njezin cvi-
obilno i bez prigovora, i dat øe mu je. jet i propadne sva ljepota njegova. Tako
6 Ali neka traœi s vjerom, bez sumnjanja, øe i bogati iæçeznuti sa svojim pothva-
Jakovljeva 826
tima. ne postajete li kao suci koji zlo misle i
12 Blago çovjeku koji odolijeva kuænji, sude?
jer øe, kad se pokaœe prokuæanim, primi- 5 Çujte, moja ljubljena braøo: nije li Bog
ti vijenac œivota, koji je Bog obeøao izabrao siromahe ovoga svijeta, da budu
onima koji ga ljube! bogati u vjeri i baætinici Kraljevstva, obe-
13 Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog øanoga onima koji ga ljube?
me napastuje.” Bog ne moœe biti napa- 6 A vi ste prezreli siromaha! Zar vas up-
stovan na zlo, a niti sam ikoga napas- ravo bogataæi ne tlaçe i ne vuku na su-
tuje. dove?
14 Naprotiv, svakoga napastuje njegova 7 Zar upravo oni ne psuju lijepo ime koje
vlastita poœuda. Ona ga izvlaçi i mami. nosite?
15 Zatim poœuda, poæto zaçne, raåa gri- 8 Ako izvræite kraljevski Zakon u skladu
jeh, a grijeh, kad je gotov, raåa smrt. s Pismom: “Ljubi bliœnjega svojega kao
16 Ne varajte se, ljubljena braøo moja: samoga sebe!” Dobro postupate.
17 svaki dobar dar, svaki savræen poklon 9 Ali ako pokazujete pristranost prema
dolazi odozgor, od Oca Stvoritelja svjetla, osobama, çinite grijeh, i Zakon vas os-
u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja uåuje kao prijestupnike.
zbog mijene. 10 Jer svaki tko drœi Zakon, a spotakne
18 On nas dragovoljno rodi rijeçju istine, se samo u jednom, postaje krivac za sve.
da budemo prvenci meåu njegovim 11 Jer onaj koji je reçe: “Ne çini preljuba!”
stvorenjima. Reçe i: “Ne ubij!” Ako ne uçiniæ preljuba a
19 Ovo znajte, ljubljena braøo moja: ubijeæ, postajeæ prijestupnik Zakona.
Neka svaki çovjek bude brz na sluæanje, 12 Govorite i radite kao ljudi koji imaju
a spor na govor, spor na srdœbu, biti suåeni po Zakonu slobode!
20 jer çovjeçja srdœba ne çini æto je pred 13 Jer onoga koji ne bude iskazivao mi-
Bogom pravedno. losråa zadesit øe sud bez milosråa; a mi-
21 Zato odbacite od sebe svaku neçis- losråe ima veøu slavu od suda.
toøu, zadnji ostatak zloøe, i ponizno pri- 14 Æto koristi, braøo moja, ako tko rekne
hvatite u vas usaåenu Rijeç koja moœe da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera
spasiti vaæe duæe! moœe spasiti?
22 Ali budite izvræitelji rijeçi, a ne samo 15 Ako su neki brat ili neka sestra goli i
sluæatelji koji zavaravaju sami sebe! bez svakidaænje hrane,
23 Jer, ako tko sluæa Rijeç, a ne izvræuje 16 pa im netko od vas rekne: “Idite u
je, sliçan je çovjeku koji motri svoje nar- miru, ugrijte se i nasitite se!” a ne date im
avno lice u zrcalu; ono æto im je potrebno za tijelo, æto vam
24 promotri se i ode, i odmah zaboravi to koristi?
kakav je bio. 17 Tako je i sa samom vjerom: ako nema
25 Ali tko zagleda u savræeni zakon slo- djela, mrtva je.
bode i ustraje u njemu, ne kao zabora- 18 A netko øe reøi: “Ti imaæ vjeru, a ja
van sluæatelj, nego djelotvoran vræitelj, imam djela.” Dokaœi mi svoju vjeru odvo-
taj je blagoslovljen u svojemu djelu. jeno od djela, a ja øu tebi dokazati svoju
26 Ako tko meåu vama misli da je vjeru djelima!
poboœan, a ne zauzdava svojega jezika, 19 Ti vjerujeæ da ima samo jedan Bog.
nego vara svoje srce, njegova je pobo- Dobro çiniæ! I zli duhovi to vjeruju i
œnost bezvrijedna. dræøu!
27 Çisto i dostojno bogosluœje pred Bo- 20 Œeliæ vidjeti, luåaçe, da je vjera bez
gom i Ocem jest ovo: pohaåati sirote i djela beskorisna?
udovice u njihovoj nevolji i çuvati samo- 21 Zar nije bio naæ otac Abraham djelima
ga sebe çistim od ovoga svijeta. pokazan opravdanim kad je prineo na
œrtvenik svojega sina Izaka?
Vjera i ljubav bliœnjega. Mrtva vjera 22 Vidiæ da je vjera suraåivala s njegovim
2 Braøo moja, nemojte imati vjeru u
naæega Slavnoga Gospodina Isusa
Krista s pristranoæøu.
djelima i djelima se vjera usavræila.
23 Tako se ispunilo Pismo koje govori:
“Vjerovao je Abraham Bogu, i to mu se
2 Jer ako bi doæao na vaæ sastanak ço- uraçunalo u pravednost, te je postao
vjek sa zlatnim prstenom i sjajnim odije- Boœji prijatelj.
lom, a ako bi doæao i siromah u bijednoj 24 Vidite da çovjek bude opravdan djeli-
haljini, ma, a ne samo vjerom.
3 i da pogledate onoga u sjajnom odijelu 25 Nije li se isto tako djelima opravdala i
te mu reknete: “Ti sjedi ovdje, na poças- Rahaba, bludnica, kad je primila glas-
no mjesto!” A siromahu reknete: “Ti stoj nike te ih izvela drugim putom?
tamo!” ili “Sjedi pokraj mojega pod- 26 Kao æto je tijelo mrtvo bez duæe, tako
noœja!” je i vjera mrtva bez djela.
4 Ne pravite li tako razliku meåu sobom i
827 Jakovljeva
Obuzdavanje jezika jim poœudama.
3 Braøo moja, ne budite mnogi uçitelji,
åeni.
znajuøi da øemo za to biti stroœe su-
4 Preljubniçke duæe, zar ne znate da je
prijateljstvo prema svijetu neprijate-
ljstvo prema Bogu? Dakle, tko god hoøe
2 Jer mi u mnogom pogrijeæimo. Ako tko da bude prijatelj svijetu, postaje nepri-
u govoru ne pogrijeæi, on je savræen ço- jatelj Bogu.
vjek, sposoban zauzdati i cijelo tijelo. 5 Mislite li da uzalud Pismo govori:
3 Ako stavimo konjima uzde u usta da “Ljubomorno çezne Duh æto ga je nas-
nam se pokoravaju, moœemo upravljati tanio u nama”?
cijelim njihovim tijelom. 6 Time daje veøu milost. Zato govori:
4 Pogledajte i laåe! Njima, iako su velike i “Bog se protivi oholima, a poniznima
premda ih gone silni vjetrovi, upravlja daje milost.”
vrlo malo kormilo kamo god kormilaro- 7 Zato se pokorite Bogu! Oduprite se
va volja hoøe. åavlu, pa øe on pobjeøi od vas!
5 Tako je i jezik malen ud, ali se moœe 8 Pribliœite se k Bogu, pa øe se i on prib-
ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve liœiti k vama! Grjeænici, operite ruke! Vi
li male vatre, a koliku æumu zapali! sa razdijeljenom duæom, oçistite srca!
6 A jezik je vatra koja postaje sav opaki 9 Zatuœite i zaplaçite! Neka se vaæ smijeh
svijet, postavljen meåu naæim udovima, pretvori u tugu, a radost u œalost!
te oneçiæøuje svu naæu osobu i zapaljen 10 Ponizite se pred Gospodinom, i on øe
od pakla, zapaljuje sav naæ œivot. vas uzvisiti!
7 Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, 11 Braøo, ne ocrnjujte jedan drugoga!
gmazovi i morske œivotinje mogu se Tko ocrnjuje svojega brata ili sudi svoje-
ukrotiti, i ukroøene su od ljudskog roda. ga brata, ocrnjuje Zakon i sudi Zakon. A
8 Ali jezika nitko ne moœe ukrotiti. On je ako sudiæ Zakon, nisi vræitelj Zakona,
nemirno zlo, puno je smrtonosnoga nego njegov sudac.
otrova. 12 Samo je jedan zakonodavac i sudac:
9 Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i onaj koji moœe spasiti i uniætiti. A tko si ti
njim proklinjemo ljude koji su stvoreni koji sudiæ bliœnjega?
na sliku Boœju. 13 Pazite sad, vi koji govorite: “Danas ili
10 Iz istih usta izlazi blagoslov i proklet- sutra poøi øemo u ovaj ili onaj grad, tamo
stvo. To ne smije, braøo moja, tako biti. øemo provesti jednu godinu, trgovati i
11 Zar izvor na isti otvor toçi slatku i uçiniti uspjeh,”
gorku vodu? 14 vi takvi koji ne znate æto øe biti sutra!
12 Zar moœe, braøo moja, smokva roditi Pa æto je vaæ œivot? Vi ste dim koji se ças
maslinama ili trs smokvama? Tako ni pokaœe i zatim nestane.
slan izvor ne moœe dati slatke vode. 15 Mjesto da govorite: “Ako Gospodin
13 Tko je meåu vama mudar i pametan, hoøe, œivjeti øemo i çinit øemo ovo ili
neka dobrim œivljenjem pokaœe da su ono,”
mu djela uçinjena s blagoæøu mudrosti! 16 vi se sada hvalite u svojoj nadutosti.
14 Ako li u srcu svojemu nosite gorku Svako je takvo hvalisanje zlo.
zavist i sebiçnost, nemojte se ponositi i 17 Tko dakle moœe dobro çiniti, a ne çini,
lagati protiv istine! çini grijeh.
15 Ta, naime, mudrost ne dolazi odo- Opasnost bogatstva
zgor, veø je ona zemaljska, ljudska, åa-
volska,
16 jer gdje je zavist i sebiçnost, tamo je
5 Hajde sada, bogataæi, plaçite i jauçite
nad nevoljama æto dolaze na vas!
2 Vaæe øe bogatstvo istrunuti a vaæe
javni nered i svaka vrsta zlih djela. haljine izgristi moljci.
17 A mudrost koja dolazi odozgor jest 3 Vaæe zlato i srebro uhvatiti hråa; nji-
prije svega çista, zatim mirotvorna, bla- hova øe hråa biti svjedoçanstvo protiv
ga, dobronamjerna, puna milosråa i do- vas i kao oganj progutati øe vaæa tjelesa.
brih plodova, postojana i iskrena. Joæ ste skupljali blago za posljednje
18 U miru se sije plod, to jest pravednost, dane.
za one koji prave mir. 4 Doista, viçe nadnica radnika koji su
obirali vaæe njive, a koju ste im varanjem
Plodovi pohlepe. Opasnost oholosti uskratili, i vika tih œetelaca doprla je do
4 Odakle dolaze borbe i odakle svaåe
meåu vama? Nije li odavde: od vaæih
poœuda æto se bore u vaæim udovima?
uæiju Gospodina nad vojskama.
5 Œivjeli ste na zemlji raskoæno i razvra-
tno, utovili ste svoja srca, kao na dan
2 ¸elite, i nemate? Tada ubijate. Strastve- klanja.
no œudite, i ne moœete postiøi? Tada se 6 Osudili ste, ubili ste pravednika, i on
borite i ratujete. Nemate jer ne molite. vam se ne moœe suprotstavljati.
3 Molite, ali ne dobivate, jer molite s gri- 7 Zato budite strpljivi braøo, do dolaska
jeænom nakanom: da to potroæite u svo- Gospodinova. Pazite! Poljodjelac
Jakovljeva 828
iæçekuje skupocjen rod od zemlje, 14 Boluje li tko meåu vama? Neka sebi
strpljivo çekajuøi na njega, dok ne primi dozove crkvene starjeæine! Oni neka
ranu i kasnu kiæu. mole nad njim maœuøi ga uljem u ime
8 Strpite se i vi i uçvrstite svoja srca, jer je Gospodinovo,
blizu dolazak Gospodinov. 15 pa øe molitva uçinjena s vjerom spa-
9 Ne uzdiæite mrmljajuøi, braøo, jedan siti bolesnika! Gospodin øe ga podiøi, i
protiv drugoga, da ne budete osuåeni! ako je sagrijeæio, oprostit øe mu se.
Pazite! Sudac stoji pred vratima! 16 Stoga, ispovijedajte grijehe jedan
10 Za uzor strpljiva podnoæenja nevolja drugomu i molite jedan za drugoga da
uzmite, braøo, proroke koji su govorili u ozdravite! Mnogo moœe uçiniti ustrajna i
ime Gospodinovo! usrdna molitva pravednika.
11 Pazite! Mi proglaæujemo blaœenima 17 Ilija je bio çovjek koji je patio kao i mi;
one koji su ustrajali. Za Jobovu ste strp- usrdno je molio da ne bude kiæe, i kiæa
ljivost çuli, a vidjeli ste i svræetak Gospo- nije pala na zemlju tri godine i æest mje-
dinov. Jer Gospodin je pun samilosti i seci.
milosråa. 18 Zatim je ponovno molio, pa je nebo
12 Povrh svega, braøo moja, ne kunite se dalo kiæu, i zemlja je donijela svoj rod.
ni nebom, ni zemljom, ni ikakvom dru- 19 Braøo moja, ako tko od vas odluta od
gom zakletvom. Nego neka vaæ “da,” istine pa ga tko obrati,
bude “da,” a vaæ “ne,” neka bude “ne,” da 20 neka zna da øe onaj koji odvrati grjeæ-
ne padnete pod osudu. nika s njegova krivog puta spasiti njego-
13 Pati li tko meåu vama? Neka se moli. vu duæu od smrti i pokriti mnoætvo grije-
Veseli li se tko? Neka pjeva hvalospjev. ha.
Prva POSLANICA
Petrova
Treba biti svet 10 Ovo su spasenje istraœivali i ispitivali
1 Petar, apostol Isusa Krista, onima od
Raseljeniætva u Pontu, Galaciji, Kapa-
dociji, Aziji i Bitiniji,
proroci, koji su prorekli vama odreåenu
milost koja øe doøi,
11 ispitujuøi na koje i na kakvo je vrije-
2 izabranim po predznanju Boga Oca za me upuøivao Kristov Duh, koji je bio u
posveøenje koje ostvaruje Duh, da se njima, kad je unaprijed navjeæøivao
pokore Isusu Kristu i budu poækropljeni Kristu odreåene patnje i proslavljenje
njegovom krvlju. Milost vam i mir u æto dolazi iza toga.
obilju! 12 Bilo im je otkriveno, da nisu za sami
3 Neka bude hvaljen Bog i Otac naæega sebi, nego nama sluœili ovim æto vam se
Gospodina Isusa Krista, koji nas po svo- sada objavilo po onima koji su vam pro-
jemu velikom milosråu ponovno rodi za povijedali Radosnu vijest uz pomoø
œivu nadu, uskrsnuøem Isusa Krista od Duha Svetoga koji je poslan s neba— ono
mrtvih, u æto anåeli œele zaviriti.
4 za neprolaznu, çistu, neuvelu baætinu 13 Zato opaæite bokove svojega uma,
koja vam stoji saçuvana u nebu, budite trijezni, potpuno stavite svoju
5 vama koje snaga Boœja po vjeri çuva za nadu u milost koja øe vam se donijeti u
spasenje æto veø stoji spremno da se çasu objave Isusa Krista!
objavi u posljednje vrijeme. 14 Buduøi da ste posluæna djeca, ne vla-
6 Zato øete klicati od radosti, iako se dajte se prema strastima iz vremena
jedan ças, ako to mora biti, budete oœa- vaæega neznanja,
lostili raznim kuænjama, 15 veø kao æto je svet onaj koji vas je poz-
7 da se vrijednost vaæe vjere, koja je dra- vao i vi budite sveti u svemu œivljenju,
gocjenija od propadljivog zlata, koje kad 16 jer stoji napisano: “Budite sveti jer
se kuæa u vatri, moœe pokazati na hvalu, sam ja svet!”
slavu i çast u çasu kad se pojavi Isus 17 Ako dakle zovete Ocem onoga koji bez
Krist, pristranosti sudi po djelima svakoga
8 kojega ljubite iako ga niste vidjeli. pojedinca, provodite sa strahom vrijeme
Njega joæ sada ne vidite, ali vjerujuøi svojega boravka u tuåini!
kliçete od veselja neizrecivom i proslav- 18 Znajte da niste otkupljeni neçim
ljenom radoæøu, raspadljivim, kao srebro ili zlato, od svo-
9 jer øete postiøi svrhu svoje vjere— jega bezvrijednog, od otaca baætinjenog,
spasenje vaæih duæa. naçina œivota,
829 1 Petrova
19 nego skupocjenom krvlju Krista kao Boga na dan pohoåenja!
nevina Janjeta i bez mane. 13 Pokoravajte se svakoj ljudskoj usta-
20 On je uistinu bio predodreåen prije novi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je
postanka svijeta, ali se tek na kraju vre- vrhovnik,
mena oçitovao zbog vas. 14 bilo upraviteljima, jer ih on æalje da
21 Po njemu vjerujete u Boga, koji ga je kaœnjavaju one koji çine zlo, a pohvalju-
uskrsnuo od mrtvih i dao mu slavu, tako ju one koji çine dobro!
da vaæa vjera i nada bude u Bogu. 15 Jer je tako volja Boœja: da çineøi dobro
22 Poæto ste pokoravanjem istini oçistili uæutkate neosnovan govor bezumnih
svoje duæe kroz Duha, i iskrenu bratsku ljudi,
ljubav, çistim srcem ljubite œarko jedan 16 kao slobodni, ali ne da vam je sloboda
drugoga, pokrivalom zloøe, veø kao sluge Boœje!
23 jer ste ponovno roåeni, ne iz raspa- 17 Sve poætujte, braøu ljubite, Boga se
dljivog, nego iz neraspadljivog sjemena: bojte, kralja çastite!
rijeçju œivoga i vjeçnog Boga, 18 Sluge, budite pokorni svojim gospo-
24 jer “svaçije tijelo je kao trava, sva darima sa svim duœnim poætovanjem, ne
njegova slava kao cvijet od trave: trava se samo dobrima i blagima nego i onima
osuæi i cvijet joj otpadne, koji su muçne øudi!
25 ali rijeç Gospodinova zauvijek ostaje.” 19 Jer je ovo dobro i pohvalno pred Bo-
A to je ta rijeç koja vam je propovijedana gom, ako netko zbog Boga podnosi œalo-
kao Radosna vijest. sti, te trpi nepravedno.
20 Kakva je, naime, slava u tomu ako
Za stopama Kristovim øete krivi strpljivo podnositi udarce? Ali
2 Stoga, odloœite od sebe svu zloøu i svu
lukavost, licemjerje, zavisti i kleve-
tanja.
ako øete strpljivo podnositi trpeøi æto
dobro çinite, to je ugodno kod Boga.
21 Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio
2 Kao roåena djeçica, çeznite za çistim za vas i ostavio vam primjer da idete
mlijekom rijeçi, da po njemu moœete njegovim stopama:
rasti, 22 On koji nije poçinio grijeha i u çijim se
3 ako ste zbilja iskusili da je Gospodin ustima nije naælo prijevare”;
milostiv. 23 On, koji kad je bio vrijeåan, nije za uz-
4 Pristupite k njemu, kao œivom kamenu vrat vrijeåao, kad je muçen nije prijetio,
od ljudi odbaçenu, ali od Boga izabranu i nego je sebe prepuætao pravednom
dragocjenu, Sucu;
5 i vi kao œivo kamenje, ugraåeni u 24 On koji je sam u svojemu tijelu naæe
duhovnu kuøu, sveto sveøenstvo, da grijehe ponio na kriœ, da mi, umrijevæi
prinosi duhovne i Bogu prihvatljive œrtve svojim grijesima, œivimo u pravednosti;
po Isusu Kristu. sa çijim ste modricama iscijeleni.
6 Zato u Pismu piæe i ovo: “Evo na Sionu 25 Jer vi ste lutali, naime kao izgubljene
postavljam glavni ugaoni kamen, iza- ovce, ali ste se sada vratili k Pastiru i
bran, dragocjen; tko vjeruje u njega, sig- Çuvaru vaæih duæa.
urno neøe biti postiåen.”
7 Zato, vama koji vjerujete, On je drago- Ponaæanje vjernika u sadaænjem progonu
cjen; a onima koji su nepokorni: “Kamen
koji su graditelji odbacili postao je glavni
ugaoni kamen,”
3 Isto tako, vi œene, budite pokorne svo-
jim muœevima, da i oni koji moœda ne
vjeruju Rijeçi, budu pridobiveni bez ri-
8 i: “Peøina sablazni i kamen spoticanja.” jeçi ponaæanjem vas œena
O njega se spotiçu jer su neposluæni Ri- 2 kada budu promatrali vaæe çisto vla-
jeçi, tomu su i odreåeni. danje puno poætovanja.
9 Vi ste izabrani naraætaj, kraljevsko 3 Vaæ nakit neka ne bude vanjski, umje-
sveøenstvo, sveti narod, narod çudno- tno spletena kosa, stavljanje zlatnog
vat, odreåen za Boœju svojinu, da razgla- nakita, odijevanje raskoænih haljina.
site slavna djela onoga koji vas je pozvao 4 Mjesto toga, neka bude unutraænja
iz tame u svoje divno svjetlo. osoba od srca, odjevena u neraspadljiv
10 Nekoø niste bili narod, a sada ste nakit, krotak i miran duh, ono æto je
narod Boœji; nekoø bez milosråa, a sada dragocjeno pred Bogom.
ste postigli milosråe. 5 Jer na taj su se naçin i nekoø kitile
11 Ljubljeni, molim vas kao doæljake i svete œene, koje su se uzdale u Boga. One
putnike, klonite se tjelesnih poœuda, su se pokoravale svojim muœevima,
koje se bore protiv duæe! 6 kao æto se Sara pokoravala Abrahamu i
12 Vladajte se lijepo meåu neznaboæci- zvala ga gospodarom, çije ste vi køeri ako
ma da bi u onomu u çemu vas sada klev- çinite dobro i ne bojite se nikakva zas-
eøu kao zloçince, zbog vaæih dobrih traæivanja.
djela, kad ih promatraju, pomno hvalili 7 Isto tako vi muœevi, œivite zajedno s
1 Petrova 830
njima, s razumijevanjem. Iskazujte poæ- vræili volju neznaboœaca œiveøi u razvra-
tovanje œeni kao slabijem biøu, i kao tnostima, strastima, pijançevanju,
subaætinicama milosti œivota, da vaæe razuzdanim gozbama, pijankama i zloçi-
molitve ne naiåu na zapreku. naçkim idolopoklonstvima.
8 Na kraju, svi budite jednoduæni, puni 4 Zato se sad çude da se ne slijevate s
suosjeøanja, bratske ljubavi, milosråa i njima u istu æiroku rijeku razuzdanosti,
poniznosti! te vas tako vrijeåaju.
9 Ne vraøajte zlo za zlo, ni uvredu za 5 Oni øe o tomu polagati raçun onomu
uvredu, veø naprotiv blagoslivljajte, koji je spreman da sudi œive i mrtve.
znajuøi da ste zato pozvani, da baætinite 6 Zbog toga je i mrtvima propovijedana
blagoslov! Radosna vijest, da mogu primiti suåenje
10 Jer: “Onaj tko hoøe ljubiti œivot i isku- kao ljudi u tijelu, a da œive dalje duhom
siti sretne dane, neka sustegne jezik svoj po Bogu.
od zla i usne svoje od loæih rijeçi; 7 Blizu je svræetak svega; stoga, budite
11 neka se ukloni od zla i neka çini do- trijezni da se moœete posvetiti molitvi!
bro; neka teœi za mirom i za njim ide, 8 Prije svega, imajte œarku ljubav jedan
12 jer Gospodin ima oçi na pravednici- prema drugomu; jer “ljubav øe pokriti
ma, i uæi svoje priklanja molitvama mnoge grijehe.”
njihovim, a lice se Gospodinovo okreøe 9 Budite gostoljubivi jedan prema dru-
protiv onih koji çine zlo!” gomu bez mrmljanja!
13 Pa tko øe vam nauditi ako budete za- 10 Sluœite jedan drugoga sa miloæøu
neseni za dobro? kakvu je tko primio, kao dobri upravi-
14 Ætoviæe, blago vama ako biste i trpjeli telji mnogovrsne Boœje milosti!
zbog pravednosti! “Nemojte se od njihove 11 Ako tko govori, neka govori rijeçi
prijetnje ni zastraæiti ni zbuniti!” Boœje! Ako se tko sluœi darom sluœenja,
15 Nego svetite Gospodina Boga u svojim neka je svjestan da radi snagom koju
srcima, i budite uvijek spremni na odgo- Bog daje, da se u svemu hvali Bog po
vor svakomu tko vas zatraœi razlog nade Isusu Kristu, komu pripada slava i vlast
koja je u vama, i to ponizno s poætova- u vijeke vjekova! Amen.
njem, 12 Ljubljeni, ne çudite se vatri koja vas
16 imajuøi dobru savjest, da se oni koji stiœe za vaæe kuæanje, kao da vam se æto
ocrnjuju vaæe dobro vladanje u Kristu neobiçno dogaåa!
posrame u onomu u çemu vas kleveøu! 13 Naprotiv, radujte se æto ste dionici u
17 Bolje je, naime, ako bi htjela volja Kristovim patnjama, da se moœete rado-
Boœja, da trpite çineøi dobro nego çineøi vati i veseliti i u ças kad se objavi njegova
zlo. slava!
18 Jer i Krist je jedanput umro zbog grije- 14 Blagoslovljeni ste ako vam se izru-
ha, pravedan za nepravedne, da nas guju zbog Kristova imena, jer tada Duh
privede k Bogu; on koji je bio ubijen u ti- slave i Duh Boœji poçiva na vama: dakle
jelu, ali oœivio duhom. oni ga hule, a vi ga slavite.
19 U duhu je otiæao propovijedati duho- 15 Nitko od vas neka ne trpi kao ubojica
vima koji su se nalazili u tamnici, ili kao lopov, kao zloçinac ili kao onaj koji
20 onima koji su nekoø bili nepokorni se mijeæa u tuåe poslove!
kad ih je Boœja strpljivost uporno çekala, 16 Ali, ako tko trpi kao kræøanin, neka se
u vrijeme Noe, kad se gradila laåa u koju ne stidi za to, veø neka slavi Boga u to
se sklonio mali broj, svega osam duæa, i ime,
bio spaæen vodom. 17 jer je vrijeme da poçne sud s kuøom
21 Sliçno i vas sada spaæava krætenje; Boœjom! Ako dakle poçinje s nama,
ono nije uklanjanje tjelesne neçistoøe, kakav øe biti svræetak onih koji se ne
nego Bogu upravljena molitava za dobru pokoravaju Boœjoj Radosnoj vijesti?
savjest, uskrsnuøem Isusa Krista, 18 Dakle: “ako se pravednik jedva
22 koji je uzaæao na nebo, te sjedi s desne spaæava, gdje øe se pokazati bezboœnik i
strane Boœje, poæto su se njemu anåeli, grjeænik?”
vlasti i sile pokorili. 19 Zato neka i oni koji trpe prema volji
Boœjoj preporuçe svoje duæe onomu u
Naæa smrt s Kristom. Sud Boœji dobrim djelima, kao vjernom Stvoritelju!
4 Stoga, poæto je Krist patio za nas u ti-
jelu, i vi se naoruœajte istom miælju, Opomene starjeæinama i vjernicima
jer onaj koji je trpio tijelom prekinuo je s
grijehom,
2 da provedete ostatak tjelesnog œivota
5 Starjeæine koje su meåu vama opomi-
njem ja, starjeæina kao i oni, svjedok
Kristovih muka i sudionik slave koja øe
ne viæe prema ljudskim strastima, veø se uskoro oçitovati:
po volji Boœjoj. 2 Pasite stado Boœje koje je meåu vama i
3 Dosta je æto ste u proælom vremenu nadzirite ga, ne prisilno, nego drago-
831 1 Petrova
voljno; ne zbog loæeg dobitka, nego 9 Oduprite mu se çvrsti u vjeri, znajuøi
oduæevljeno! da vaæa braøa, koja su po svijetu, podno-
3 Ne gospodarite nad onima koji su vam se iste patnje!
povjereni, nego budite uzorom stadu! 10 Ali neka Bog sve milosti, onaj koji vas
4 A kad se pojavi Vrhovni pastir, primit je u Kristu pozvao u svoju vjeçnu slavu,
çete vijenac slave koji neøe uvenuti. sam øe vas, kad budete malo trpjeli, usa-
5 Isto tako, vi mladiøi, pokoravajte se vræiti, uçvrstiti, ojaçati i utvrditi.
starjeæinama. Da, svi se vi podloœite 11 Njemu neka bude slava i vlast u vijeke
jedan drugomu i svi se odjenite u poni- vjekova! Amen.
znost, jer “Bog se protivi oholima, a pon- 12 Ukratko vam piæem po Silvanu, vjer-
iznima daje milost.” nom bratu, kako ga ja drœim, da vas
6 Ponizite se dakle pod moønom rukom opomenem i da vam posvjedoçim da je
Boœjom, da vas On uzvisi u svoje vrijeme. ovo prava milost Boœja u kojoj jeste!
7 Svu svoju brigu bacite na njega, jer se 13 Pozdravlja vas crkva koja je u Babi-
On brine za vas. lonu, izabrana s vama, i Marko, moj sin.
8 Budite trijezni i revnujte: vaæ protivnik 14 Pozdravite jedan drugoga poljupcem
åavao, obilazi okolo kao riçuøi lav, traœ- ljubavi! Mir vama svima koji ste u Isusu
eøi koga da proœdere. Kristu. Amen.
DrugaPOSLANICA
Petrova
Veliçina Kristovih dobara i çvrstoøa vjere premda sve i sami znate i uçvræøeni ste u
1 Æimun Petar, sluga i apostol Isusa
Krista, onima koji su pravednoæøu
naæega Boga, Spasitelja Isusa Krista,
sadaænjoj istini.
13 Smatram da je pravo, dokle god sam u
ovom æatoru, da vas budim potsjeøam,
primili istu dragocjenu vjeru kao i mi. 14 znajuøi da øu brzo odloœiti svoj æator,
2 Milost i mir vama u umnoœen po spo- kako mi je i naæ Gospodin Isus pokazao.
znaji Boga i Isusa naæega Gospodina! 15 Ætoviæe ja øu se pobrinuti da se i posli-
3 Njegova Boœanska sila obdarila nas je je moje smrti u svakoj prilici moœete
svime æto je potrebno za œivot i pobo- sjeøati ovoga.
œnost, spoznajom onoga koji nas je po- 16 Jer nismo vam navijestili moø i dola-
zvao svojom slavom i dobrotom: zak naæega Gospodina Isusa Krista
4 tim nas je obdario skupocjenim i na- drœeøi se lukavo izmiæljene bajke, nego
jveøim obeøanim dobrima, da po njima, jer smo bili oçevici njegova Veliçanstva.
poæto umaknemo pokvarenostima zbog 17 On je, naime, primio çast i slavu od
opake poœude u svijetu, postanete dio- Boga Oca kad mu je od tako uzviæene
nici Boœanske naravi. Slave doæao glas: “Ovo je moj ljubljeni
5 Zbog toga uloœite sav napor da Sin, s njime sam vrlo zadovoljan.”
pokaœete svojom vjerom krepost, a kre- 18 I taj glas koji je doæao s neba mi smo
poæøu znanje, çuli kad smo bili s njim na svetoj gori.
6 s znanjem uzdrœljivost, s uzdrœljivoæøu 19 I tako nam je sada çvræøa proroçan-
postojanost, s postojanoæøu poboœnost, ska rijeç, vi dobro çinite æto gledate u
7 s poboœnoæøu bratsku ljubav, s brat- nju, kao u svjetiljku koja svijetli u tam-
skom ljubavi ljubav! nomu mjestu, dok ne osvane dan i dok
8 Jer ako imate ovo i time obilujete, se ne pomoli Danica u vaæim srcima.
neøete biti ni besposleni ni besplodni u 20 Najprije znajte, da nijedno proroça-
spoznaji naæega Gospodina Isusa Krista. nstvo u Pismu nije samovoljno tu-
9 Komu ove kreposti nedostaju, on je sli- maçenje.
jep, kratkovidan; zaboravio je da je 21 Jer proroçanstvo nije nikad doælo od
oçiæøen od svojih proælih grijeha. ljudskoga htijenja, nego su sveti Boœji
10 Zato, braøo, budite revniji da u vlas- ljudi govorili kako su bili potaknuti
titu korist uçvrstite svoj poziv i izbor! Duhom Svetim.
Radeøi tako, neøete se nikada spotaknu-
ti. Çuvati se laœnih uçitelja
11 Tako øe vam se pruœiti sve æto je
potrebno za ulazak u vjeçno kraljevstvo
naæega Gospodina, Spasitelja Isusa
2 A bilo je isto tako i laœnih proroka u
izabranom narodu, kao æto øe i meåu
vama biti krivih uçitelja, koji øe kradom
Krista. unijeti pogubna krivovjerja i koji øe, ni-
12 Zato øu vas uvijek podsjeøati na ovo, jeçuøi Gospodina æto ih je otkupio, navu-
2 Petrova 832
øi na sebe brzu propast. 19 Dok im oni obeøavaju slobodu, sami
2 I mnogi øe poøi za njihovom razvratno- su robovi propasti, jer od koga je çovjek
stima, zbog njih øe se zlo govoriti o putu pobijeåen tomu istomu mora i robovati.
istine. 20 Ako se, naime, oni koji su pravom
3 Iz lakomosti iskoriætavat øe vas iz- spoznajom Gospodina Spasitelja Isusa
miæljenim rijeçima. Njihova je osuda veø Krista izbjegli pokvarenosti svijeta opet
odavno pripravna i njihova propast ne upletu u nju iako ih ona nadvlada, tim
drijema. njihovo posljednje stanje bude gore od
4 Ako, naime, Bog nije poætedio anåela prijaænjega.
koji su sagrijeæili, veø ih strmoglavio u 21 Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopøe
pakao i predao mraçnim bezdanima nisu priznali puta pravednosti, nego da,
gdje ih çuva za Sud; poæto su ga upoznali, okrenu leåa svetoj
5 ako nije poætedio staroga svijeta, veø zapovijedi koja im je predana.
samo Nou, glasnika pravednosti, sa se- 22 Nego se njima dogaåa ono æto veli isti-
dam drugih saçuvao kad je spustio po- nita poslovica: “Pas se vraøa na svoju
top na svijet bezboœnika; bljuvotinu” i “svinja, poæto je oprana,
6 ako je osudio na propast gradove Sodo- vraøa se u kaljuœu da se valja.”
mu i Gomoru, pretvorio ih u pepeo i
postavio ih za primjer buduøim bezbo- Nauk laœnih uçitelja
œnicima;
7 ako je izbavio pravednoga Lota, koji je
teæko patio od raspuætenosti tih zloçina-
3 Ljubljeni, piæem vam ovu drugu po-
slanicu (u objema opomenom budim
vaæ çisti razum,
ca 2 te da se spominjete rijeçi koje su un-
8 (jer ovaj pravednik, dok je œivio meåu aprijed navijestili sveti proroci i zapovi-
njima, muçio je svoju pravednu duæu iz jedima Gospodina i Spasitelja predanih
dana u dan promatrajuøi i sluæajuøi nji- vam po nama apostolima.
hova grijeæna djela)— 3 Ovo prije svega znajte: na kraju vre-
9 to znaçi da Gospodin znade kako izba- mena pojavit øe se izrugivaçi, koji øe
viti prave ætovatelje iz kuænje, a bezbo- œivjeti prema vlastitim poœudama,
œnike saçuvati za dan Suda, 4 I govoriti: “Gdje je njegov obeøani dola-
10 posebno one koji su utonuli u poœudu zak? Jer otkada su umrli naæi oçevi, sve i
poçinjenih ruœnih grijeha, idu za tijelom dalje ostaje kao æto je bilo od poçetka
i preziru vlasti. Oni, obijesni i drski, ne stvaranja.”
boje se vrijeåati dostojanstvenike, 5 Zato oni hotimiçno zaboravljaju na ri-
11 Dok anåeli, iako su od njih jaçi i jeç Boœju da su nebesa bila odavno i zem-
snaœniji, ne izriçu uvredljive osude pro- lja koja je iz vode i meåu vodama.
tiv njih kod Gospodina. 6 Zato je ondaænji svijet uniæten, bio
12 A oni, poput nerazumnih œivotinja potopljen vodom.
koje su po prirodi odreåene da budu 7 A sadaænja nebesa i sadaænja zemlja,
hvatane i ubijane, uvredljivim rijeçima ista je rijeç pohranila za oganj i çuva ih
napadaju ono æto ne poznaju, te øe biti do dana Suda i propasti bezboœnih ljudi.
uniæteni kao i one: 8 Ljubljeni, ne smije biti nepoznato: da je
13 Primit øe plaøu koja se daje za ne- u oçima Gospodina jedan dan kao tisu-
pravednost, kao i oni koji smatraju øu godina, a tisuøu godina kao jedan
uœivanjem svakodnevno veselje. Neçista dan.
i nakazna stvorenja, koja uœivaju u svo- 9 Ne odustaje Gospodin od izvræenja obe-
jim nasladama kad se goste s vama. øanja, kako to neki misle, nego vas
14 Njihove su oçi pune poœude za strpljivo podnosi jer neøe da se itko izgu-
preljubnicom i ne odustaju od grijeha. bi, nego da svi pristupe pokajanju.
Oni zavode nestalne duæe; imaju srce 10 Ali øe doøi dan Gospodinov kao lopov
ogrezlo u lakomstvu. Prokleta stvorenja! po noøi; u taj øe dan nebesa iæçeznuti s
15 Ostavili su pravi put i otiæli stranputi- velikom lomljavom, sastavi øe se u ognju
com, sljedeøi Bosorova sina Balaama, rastopiti, a zemlja sa svojim ostvaren-
koji je volio plaøu nepravednosti. jima izgorjet øe.
16 Ali primi ukor za svoju zloøu: jedna ni- 11 Buduøi da øe se ovo sve tako raspasti,
jema magarica progovori ljudskim gla- kakvi sve onda morate biti svetim œiv-
som i sprijeçi prorokovo ludilo. ljenjem i poboœnoæøu,
17 Oni su bezvodni izvori, oblaci magle 12 dok sa œeljom oçekujete brzi dolazak
koje tjera vihor; za njih se çuva tamnost dana Boœjega, çijim øe se dolaskom
mraka zauvijek. nebesa s vatrom spaliti, a sastojci øe se
18 Jer oni govore velike naduvene rijeçi od œestoke vruøine rastopiti!
ispraznosti, oni privlaçe tjelesnim 13 Ali mi oçekujemo, prema njegovu
poœudama i razuzdanostima one koji su obeøanju, nova nebesa i novu zemlju,
i tek izbjegli od onih koji œive u zabludi. gdje prebiva pravednost.
833 2 Petrova
14 Zato, ljubljeni, dok ovo çekate, briœno neuki i nepostojani ljudi izvrøu, kao i
nastojte da bez ljage i mane budete u ostala Pisma, na svoju vlastitu propast.
njegovim oçima u miru! 17 Stoga, ljubljeni, jer ovo unaprijed
15 A strpljivost naæega Gospodina sma- znate, çuvajte se da i vi ne otpadnete od
trajte prilikom za spasenje, kao æto vam svoje postojanosti, zavedeni zabludom
je i naæ ljubljeni brat Pavao prema danoj zloçinaca.
mu mudrosti pisao. 18 Ætoviæe, rastite u milosti i pravoj spo-
16 On to çini i u svim poslanicama u ko- znaji naæega Gospodina i Spasitelja Is-
jima govori o ovom. U tim poslanicama usa Krista! Njemu slava sada i zauvijek!
ima teæko razumljivih mjesta, koja Amen.
Prva POSLANICA
Ivanova
Zajedniætvo s Ocem i Sinom nema istine.
1 Ono æto je bilo od poçetka, æto smo
çuli, æto smo svojim oçima vidjeli, æto
smo promatrali i æto su naæe ruke opipa-
5 Ali tko god vræi njegovu rijeç, uistinu, u
tomu je do savræenstva doæla ljubav
Boœja. Po tomu znamo da smo u njemu.
le o Rijeçi œivota— 6 Tko govori da je u Njemu, taj mora tako
2 da, œivot se oçitovao, mi smo ga vidjeli i i œivot provoditi kao æto ga je i On provo-
svjedoçimo za njega, i navjeæøujemo dio.
vam œivot vjeçni, koji je bio kod Oca i koji 7 Ljubljena braøo, ja vam ne piæem novu
se je nama objavio— zapovijed, nego staru zapovijed koju ste
3 ono æto smo vidjeli i çuli, to navjeæøu- vi primili joæ od poçetka. Ta stara zapovi-
jemo i vama, da i vi imate s nama jed jest rijeç koju ste çuli joæ od poçetka.
zajedniætvo. A naæe je zajedniætvo s 8 S druge strane opet, piæem vam novu
Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom. zapovijed, ta se novost obistinjuje u
4 Mi vam ovo piæemo da vaæa radost njemu i u vama, jer tama prolazi, a pravo
bude potpuna. svjetlo veø svijetli.
5 A ovo je poruka koju smo çuli od njega 9 Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svojega
i koju vam objavljujemo. Bog je svjetlo i brata, joæ je uvijek u tami.
nikakve tame nema u njemu. 10 Onaj tko ljubi svojega brata, provodi
6 Ako tvrdimo da smo u zajednici s njim, u svjetlu, i ne nalazi na razlog spoti-
a œivimo u tami, laœemo i ne postupamo canja.
prema istini. 11 Ali onaj tko mrzi svojega brata, u tami
7 Ali ako u svjetlu œivimo, kao æto je on u je; on hoda u tami i ne zna kamo ide, jer
svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i mu je tama zaslijepila oçi.
krv nas njegova Sina Isusa çisti od sva- 12 Ja piæem vama, djeco, jer su vam
koga grijeha. oproæteni grijesi zbog Njegova imena.
8 Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami 13 Ja piæem ovo vama oçevima, jer vi ste
sebe varamo, i u nama nema istine. upoznali Njega, onoga koji je od poçetka.
9 Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je Ja piæem vama mladiøima, jer vi ste nad-
on i pravedan: oprostit øe nam grijehe i vladali Zloga. Ja piæem ovo vama djeco
oçistiti nas od svake nepravednosti. mala, jer vi ste upoznali Oca.
10 Ako kaœemo da nemamo grijeha, 14 Pisao sam vama oçevima, jer vi ste
pravimo ga laæcem, i njegova rijeç nije u upoznali onoga koji je od poçetka. Pisao
nama. sam vama mladiøima, jer ste jaki, u
vama prebiva rijeç Boœja i jer ste nadvla-
Oproætenje grijeha po Kristu dali zloga.
2 Djeçice moja, ovo vam piæem da ne
poçinite grijeha. Ali ako tko i poçini
grijeh, imamo zagovornika kod Oca:
15 Nemojte ljubiti ni svijet niti onoga æto
je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu
nema ljubavi Oçeve,
Isusa Krista, pravednika. 16 jer niæta od onoga æto je u svijetu,
2 On je œrtva pomirnica za naæe grijehe; poœuda tijela, poœuda oçiju, oholost zbog
ne samo za naæe, nego za grijehe cijeloga imetka, ne dolazi od Oca, nego dolazi od
svijeta. svijeta.
3 Ako vræimo njegove zapovijedi, po tom 17 A svijet prolazi zajedno sa svojom
znamo da ga poznajemo. poœudom; a onaj tko vræi volju Boœju, os-
4 Onaj tko reçe da ga poznaje, a ne vræi taje zauvijek.
njegovih zapovijedi, laœac je, i u njemu 18 Djeçice, posljednji je ças! I kako ste
1 Ivanova 834
çuli, antikrist dolazi. I veø sad su se Sin Boœji pojavio, da uniæti åavolska
pojavili mnogi antikristi; po tomu znamo djela.
da je posljednji ças. 9 Tko god je roåen od Boga, ne çini grije-
19 Od nas su iziæli, a nisu pripadali ha, jer sjeme njegovo ostaje u njemu; ne
nama, jer da su pripadali nama, bez moœe grijeæiti, jer je roåen od Boga.
sumnje ostali bi s nama. Ali su otiæli od 10 Djeca Boœja i djeca åavolska poznaju
nas, a to se dogodilo da na njima postane se po ovom: tko god ne çini ono æto je pra-
oçito da svi ne pripadaju nama. vedno i tko ne ljubi svojega brata, nije od
20 A vas je pomazao Sveti, i svi imate Boga.
znanje svega. 11 Jer ovo je poruka koju ste çuli joæ od
21 Ne piæem vam ovo kao da ne poznajete poçetka: da trebamo ljubiti jedan dru-
istine, nego jer je poznajete i jer znate da goga.
nikakva laœ ne dolazi od istine. 12 Ne postupajmo kao Kain, koji je jer je
22 Tko je laœljivac ako ne onaj koji ne bio od Zloga, umorio svojega brata! A
priznaje da je Isus Krist? Onaj tko nijeçe zaæto ga je umorio? Zato jer su njegova
Oca i Sina, taj je antikrist. djela bila zla, a djela njegova brata
23 Svaki onaj tko nijeçe Sina, taj nema ni pravedna.
Oca; onaj tko priznaje Sina, ima i Oca. 13 Nemojte se çuditi, braøo, ako vas svi-
24 A æto se vas tiçe, neka ono æto ste od jet mrzi.
poçetka çuli ostane u vama. Ako ono æto 14 Mi znamo da smo preæli iz smrti u
ste çuli od poçetka ostane u vama, vi øete œivot, jer ljubimo braøu. Tko ne ljubi svo-
ostati u Sinu i u Ocu. jega brata, ostaje u smrti.
25 A ovo je obeøanje koje vam je On dao; 15 Tko god mrzi svojega brata, ubojica je;
œivot vjeçni. a znate da nijedan ubojica nema u sebi
26 Ovo vam piæem o onima koji vas vjeçnoga œivota.
pokuæaju zavesti. 16 Po tomu smo spoznali ljubav æto je On
27 Æto se vas tiçe, pomazanje koje ste od za nas dao svoj œivot. Tako i mi moramo
njega primili ostaje u vama, ne treba da dati svoj œivot za svoju braøu.
vas tko uçi. Veø, jer kako vas njegovo po- 17 Ali tko god posjeduje zemaljska dobra
mazanje uçi o svemu, jer je istinito, ne i vidi svojega brata u nevolji i od njega za-
laœno, kako vas je nauçilo, tako ostanite tvori svoje srce, kako øe ljubav Boœja os-
u njemu! tati u njemu?
28 A sada, djeçice, ostanite u njemu, da 18 Djeçice, ne ljubimo rijeçju i jezikom,
kad se pojavi imamo pouzdanje i da se nego djelom i iskreno.
ne sramimo pred njim o njegovom do- 19 Po tomu øemo poznati da smo od is-
lasku. tine i pred njim umiriti svoju savjest.
29 Ako znate da je on pravedan, znate da 20 Jer ako nas naæe srce osuåuje, Bog je
svaki onaj koji çini æto je pravedno od veøi srca naæega, i znade sve.
njega je roåen. 21 Ljubljeni, ako nas naæe srce ne os-
uåuje, imamo pouzdanje u Boga.
Vjernici moraju teœiti za svetoæøu braøu ljubiti 22 I æto god ga zamolimo, primamo od
3 Gledajte koliku nam je ljubav Otac
iskazao, da se zovemo djeca Boœja. A
to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer
njega, jer drœimo njegove zapovijedi i çin-
imo æto je njemu ugodno.
23 A njegova je zapovijed ovo: da
njega nije upoznao. trebamo vjerovati u njegova Sina Isusa
2 Ljubljeni, sada smo mi djeca Boœja, a Krista i ljubiti jedan drugoga kao æto
æto øemo biti, joæ se nije oçitovalo. Ali mi nam je dao zapovijed.
znamo: kad se On pojavi, mi øemo biti 24 Tko drœi njegove zapovijedi, ostaje u
isto kao i On; jer øemo ga vidjeti onakva Bogu i Bog u njemu. I po tomu, po Duhu
kakav jest. æto nam ga je dao, spoznajemo da On os-
3 Tko god je poloœio ovu nadu u njega, taje u nama.
çisti se od grijeha kao æto je on çist.
4 Tko god çini grijeh, kræi Zakon; jer gri- Ljubav Boga i bliœnjega svoga
jeh je kræenje Zakona.
5 A znate da se je On pojavio da uzme gri-
jehe, i znate da grijeha u njemu nema.
4 Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom
duhu, veø duhove kuæajte, da vidite
jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi
6 Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u gri- laœni proroci u svijetu.
jehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije 2 Po ovom poznajete duh Boœji: svaki
vidio ni upoznao. duh koji priznaje, da je Isus Krist doæao
7 Djeçice, neka vas nitko ne zavede! Tko u tijelu, od Boga je.
çini æto je pravedno, pravedan je kao æto 3 A svaki onaj duh koji ne priznaje da je
je On pravedan. Isus Krist doæao u tijelu, nije od Boga. A
8 Onaj tko çini grijeh, od åavla je, jer to je duh antikrista, o kojemu ste çuli da
åavao grijeæi od poçetka. Zbog toga se dolazi, a veø je i sada u svijetu.
835 1 Ivanova
4 Vi ste, djeçice, od Boga i vi ste ih nadvla- njegove zapovijedi.
dali, jer je veøi onaj koji je u vama nego 3 Jer u ovom stoji ljubav prema Bogu: da
onaj koji je u svijetu. drœimo njegove zapovijedi. A njegove za-
5 Oni su od svijeta; zato govore jezikom povijedi nisu teæke.
svijeta, i svijet ih sluæa. 4 Jer sve æto je od Boga roåeno pobjeåuje
6 Mi smo od Boga; onaj tko poznaje Boga, svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pob-
nas sluæa; onaj koji nije od Boga, nas ne jeåuje svijet; naæa vjera.
sluæa. Po tomu poznajemo duha istine i 5 Tko je pobjednik svijeta, ako nije onaj
duha zablude. koji vjeruje da je Isus Sin Boœji?
7 Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer 6 To je onaj koji je doæao s vodom i krvlju:
ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Isus Krist, ne samo s vodom nego s vo-
Boga je roåen i poznaje Boga. dom i krvlju. I Duh je onaj koji ovo
8 Onaj tko ne ljubi, nije upoznao Boga, svjedoçi, jer je Duh istina.
jer je Bog ljubav. 7 Tako ima troje koji svjedoçe na nebu,
9 U tomu nam se oçitovala ljubav Boœja, Otac, Rijeç i Duh Sveti, i oni troje su
æto je Bog poslao na svijet svojega jedno.
jedinoroåenoga Sina da œivimo kroz 8 I tako troje svjedoçi na zemlji: Duh,
njega. voda i krv, i ovo se troje slaœe kao jedan.
10 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili 9 Ako primamo svjedoçanstvo ljudi,
Boga, nego je On ljubio nas i poslao Sina svjedoçanstvo je Boœje veøe, jer je svjedo-
svojega kao œrtvu pomirnicu za naæe gri- çanstvo Boœje. On je svjedoçio o svojemu
jehe. Sinu.
11 Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i 10 Svaki onaj tko vjeruje u Sina Boœjega
mi moramo ljubiti jedan drugoga. ima to svjedoçanstvo u sebi; tko ne vje-
12 Boga nikad nitko nije vidio; ako lju- ruje u Boga, pravi ga laæcem, jer ne vje-
bimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, ruje svjedoçanstvu koje Bog daje o svoje-
i njegova je ljubav u nama savræena. mu Sinu.
13 Po ovom poznajemo da smo u njemu i 11 A ovo je to svjedoçanstvo: da nam je
On u nama jer nam je dao od svojega Bog dao œivot vjeçni, a taj je œivot u
Duha. njegovu Sinu.
14 Mi smo vidjeli i svjedoçimo da je Otac 12 Tko ima Sina, ima œivot; tko nema
poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Sina Boœjega, nema œivota.
15 Svaki onaj tko priznaje da je Isus Sin 13 Ovo piæem vama koji vjerujete u ime
Boœji, Bog ostaje u njemu i on u Bogu. Sina Boœjega, da sa sigurnoæøu znate da
16 A mi smo upoznali ljubav koju Bog imate vjeçni œivot i da nastavite vjerovati
ima u nama i vjerovali u nju. Bog je lju- u ime Sina Boœjega.
bav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i 14 Ovo je sinovsko pouzdanje koje
Bog u njemu. imamo u njega da nas On usliæava, ako
17 Ljubav se usavræuje meåu nama u æto molimo po njegovoj volji.
ovom; da moœemo imati smjelost na 15 A ako znamo da nas usliæava æto god
Sudnji dan, jer kakav je On, takvi smo i ga molimo, znamo da veø posjedujemo
mi u ovom svijetu. ono æto smo ga molili.
18 U ljubavi nema straha; naprotiv, sa- 16 Ako tko vidi svojega brata gdje çini
vræena ljubav odlaœe strah, jer strah je grijeh koji nije smrtonosan, neka moli, i
muka. A tko se boji, nije savræen u lju- On øe mu dati œivot—onima, naime, koji
bavi. ne çine grijeh koji vodi u smrt. Postoji
19 Mi ljubimo Njega, jer je On nas ljubio smrtonosni grijeh; za njega ne kaœem da
prije. se moli.
20 Ako netko reçe: “Ljubim Boga,” a mrzi 17 Svaka je nepravednost grijeh, ali pos-
svojega brata, laœac je; jer tko ne ljubi toji grijeh koji nije smrtonosan.
svojega brata koga vidi, kako moœe lju- 18 Mi znamo da svatko tko je roåen od
biti Boga koga ne vidi? Boga ne grijeæi; i onaj koji je roåen od
21 Ovu zapovijed imamo od njega: tko Boga çuva sebe, i zli ga ne moœe dotaknu-
ljubi Boga, mora ljubiti i svojega brata! ti.
19 Znamo da smo mi od Boga a da sav
Posluænost po vjeri svijet leœi pod teretom Zloga.
5 Tko god vjeruje da je Isus Krist roåen
od Boga; i svaki onaj tko god ljubi
onoga koji ga je rodio, ljubi i onoga koji je
20 Znamo, isto tako, da je Sin Boœji doæao
i da nam je dao razum da upoznamo
Istinitoga. Mi jesmo u Istinitomu, u
od njega roåen. njegovu Sinu Isusu Kristu. On je istiniti
2 Po tomu znamo da ljubimo djecu Bog i vjeçni œivot.
Boœju: kad god ljubimo Boga i drœimo 21 Djeçice, çuvajte se od idola! Amen.
836
DrugaPOSLANICA
Ivanova
TreøaPOSLANICA
Ivanova
Judina
POSLANICA
Biti uvijek sa Gospodinom ma, kao mrlje goste, hraneøi se bez stida
1 Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakov-
ljev, pozvanima posveøenima, ljublje-
nima od Boga Oca i çuvanima za Isusa
i bojazni. To su oblaci bez vode koje vjet-
rovi gone; besplodna stabla u kasnoj
jeseni, dvaput umrla, iz korijena iæçupa-
Krista. na;
2 Neka vam umnoœi milosråe, mir i lju- 13 bijesni valovi morski æto pjene svojim
bav! vlastitim sramotama; lutajuøe zvijezde
3 Ljubljeni, dok vam œelim pisati o za koje je spremljena crna tama zauvi-
naæem zajedniçkom spasenju, prisiljen jek!
sam da to uçinim opominjuøi vas da se 14 Ovima je upravio proroçanstvo He-
borite za vjeru koja je jedanput zauvijek nok, sedmi patrijarh poslije Adama, kad
predana svetima. reçe: Pazite! Dolazi Gospodin s deset tis-
4 Uæuljali su se, naime, meåu vas neki uøa svojih svetih
ljudi, veø odavno predodreåeni za ovu 15 da sudi svima i da kazni sve bezbo-
osudu: bezboœnici koji na mjesto milosti œnike za sva njihova bezboœna djela koja
naæega Boga stavljaju raspuætenost i ni- su bezboœno poçinili i za sve uvredljive
jeçu naæega jedinog Gospodara i Gospo- rijeçi koje su oni, bezboœni grjeænici,
dina, Isusa Krista. izgovorili protiv njega!
5 Htio bih vas podsjetiti, premda ste to 16 Ovo su nezadovoljni mrmljaçi koji
jedanput znali, kako je Gospodin, poæto œive prema svojim poœudama! Njihova
je spasio svoj narod iz egipatske zemlje, usta izgovaraju drske rijeçi, a ljudima
uniætio zatim one koji nisu vjerovali laskaju zbog dobitka.
6 te kako je ostavio u vjeçnim okovima, u 17 A vi, ljubljeni, sjeøajte se rijeçi apos-
tami, za sud velikoga Dana anåele koji tola naæega Gospodina Isusa Krista!
nisu saçuvali svoje dostojanstvo, nego 18 Oni su vam govorili kako øe na kraju
su ostavili svoje boraviæte; vremena doøi izrugivaçi, koji øe œivjeti
7 kako ispaætajuøi kaznu, vjeçni oganj, prema svojim bezboœnim poœudama.
stoje za primjer Sodoma i Gomora s okol- 19 To su oni koji prave rascjepe i razdore,
nim gradovima koji su kao i oni bludno sjetilna stvorenja koja nemaju Duha.
grijeæili i iæli za drugovrsnim tijelom. 20 Vi se, ljubljeni, uzdiœite na temelju
8 Isto tako spomenuti sanjari sliçno svoje presvete vjere; i molite se u Duhu
oneçiæøuju svoje tijelo, preziru vrhovni- Svetom!
ætvo Gospodinovo i rijeçima vrijeåaju 21 Çuvajte sami sebe u ljubavi Boœjoj,
dostojanstvenike. oçekujuøi milosråe naæega Gospodina,
9 A Mihael arkanåeo, kad se u borbi za Isusa Krista, za vjeçni œivot!
Mojsijevo tijelo prepirao s åavlom, nije se 22 A od spomenutih jednima— koji se
usudio izreøi protiv njega uvredljivu os- kolebaju—dokazujte da imaju krivo;
udu, nego je rekao: “Neka te Gospodin 23 druge spasavajte grabeøi ih iz vatre;
ukori!” treøima iskaœite s bojaœljivoæøu milos-
10 A spomenuti uvredljivim rijeçima na- råe, mrzeøi i samu haljinu oneçiæøenu
padaju ono æto ne znaju; a kvare se onim njihovim tijelom!
æto po prirodi, kao nerazumne œivotinje, 24 Onomu koji vas moœe saçuvati od
znaju. pada i predstaviti neporoçne pred
11 Jao njima! Krenuli su putom Kain- njegovom slavom s velikom radoæøu,
ovim, potpuno se predali za plaøu zab- 25 jedinomu mudrom Bogu, naæem
ludi Balaamovoj i propali od iste pobune Spasitelju, slava, veliçanstvenost, vlast i
kao i Kore. moø, kako prije, tako i sada i zauvijek!
12 To su oni koji se na vaæim milostinja- Amen.
838
Otkrivenje
ISUSA KRISTA PO IVANU
KONKORDANCA
-A- Psl 119:111 B. su moja zauvijek svj. Otk 14:19 I b. anåeo srp svoj oætri na .
AGARA M.Iz 3:35 Çast je b. mudroga, a sram Otk 18:2 mlinski kamen, i b. ga u more
Gal 4:24 za robovanje, i to je AÚ. Gal 3:18 Jer ako je b. od zakona, onda Otk 20:3 I u bezdan b. ga, i zatvori, i
Gal 4:25 A. znaçi Sinaj goru u M.Iz 19:14 Kuøa i imanje b. se od Psl 106:19 pred livenim likom b. se na
ALFA Eze 46:17 Ako li æto daruje od svoje b. Dan 6:16 Daniela i b. ga u jamu
Otk 1:8 Ja sam A. i Omega, Joe 2:17 Ne daj b. svoje pod sramotu, Mat 4:18 brat Andrija, b. mreœu svoju
Otk 21:6 Svræilo se. Ja sam A. Luk 12:14 sucem i djeliteljem b. nad Mat 14:33 u laåici, b. se pred njega
ANÅEL-A-I-IMA-OM-U Efe 1:14 Koji je zalog b. naæe za Luk 21:4 Jer svi b. od viæka svojega u
Brj 22:23 I kad magarica vidje a. Efe 1:18 bogatstvo slave b. njegove Iva 19:24 za odjeøu moju b. kocke.
Dan 10:21 osim vaæega kneza a. Heb 6:12 strpljivoæøu b. obeøanja. Iva 21:6 b. i veø je nijesu mogli vuøi
Mat 28:2 zemlja potrese silno. A. Heb 9:15 pozvani obeøanje vjeçne b. Dje 1:26 I b. kocke za njih. I pade
Luk 16:22 od a. odnesen u krilo M.Iz 27:24 i b. li se kruna kroz sve Jer 38:9 B. su ga u jamu, tako da on
Iva 20:12 vidje dva a. gdje sjede Mih 2:2 posjedniku i b. njegovoj. Mat 5:25 i onda bi te b. u tamnicu.
1Ko 11:10 vlasti na glavi zbog a. 1Ko 15:50 niti raspadljivost b. Pst 37:20 i da ga b. u jednu jamu, pa
Heb 1:4 uzviæeniji postade od a. Heb 1:4 odliçnije ime od njihova b. Iva 19:24 Ne derimo je, nego b. kocke
Otk 5:2 vidjeh silnoga a. koji povika Rim 4:14 Jer ako bi bili b. samo oni, Psl 22:27 b. øe se pred tobom sva
Pst 28:12 i gle, a. Boœji hodili na Rim 8:17 A kad smo djeca, i b. smo: Luk 5:5 Ali na tvoju rijeç b. øu mreœe
Psl 148:2 Hvalite ga, svi a. njegovi, Gal 3:29 Abrahamovi, po obeøanju b. Mat 25:30 nekorisnog slugu b. u tamu
Mat 13:39 svijeta. Œeteoci su a. Efe 1:11 U njemu i mi postadosmo b. Luk 5:4 i b. mreœe svoje, te lovite
Mat 22:30 nego øe biti kao a. Boœji BAÆTINIK-E-OM Iva 21:6 B. mreœu na desnu stranu
Mat 24:36 ne zna nitko, ni a. na Pst 21:10 te sluækinje ne smije biti b. Dje 5:28 i hoøete da b. na nas krv
Mar 1:13 divljim; a sluœili su mu a. Gal 4:1 Dok je b. malodoban, ne 1Pe 5:7 I svu svoju brigu b. na njega, =
Luk 20:36 ni umrijeti; oni su kao a. Gal 4:7 nego sin; a ako si sin i b. po Mih 7:19 opaçine naæe i b. u dubinu
Heb 1:6 neka mu se poklone svi a. Heb 11:7 i postade b. pravde po vjeri. Mat 13:42 I b. ih u peø ognjenu. Ondje
Psl 104:4 Çiniæ vjetrove a. svojim i Jak 2:5 za bogate u vjeri i za b. Mat 15:26 kruh djeci i b. ga psiøima.
Mat 4:6 jer stoji pisano: A. svojim Heb 1:2 Kojega postavi b. svemu, po Luk 12:5smrti ima moø b. u pakao
Mat 25:41 je pripravljen åavlu i a. BAÆTINIT-E-I-U Otk 2:10 åavao øe neke od vas b. u
Mar 8:38 Oca svojega sa svetim a. Mat 19:29 za to i b. øe œivot vjeçni. BAÇEN-A-I
Luk 12:9 njega øe se odreøi pred a. 1Pe 3:9 to pozvani, da b. blagoslov. Dan 3:6 pokloni se, bit øe smjesta b. u
1Ko 6:3 znate li, da øemo a. suditi 1Ko 6:9 nepravednici neøe b. Mat 18:8 ruke i dvije noge da budeæ b.
Gal 3:19 odreåen po a. rukom 1Ko 15:50 da tijelo i krv ne mogu b. Mat 18:9 dva oka da budeæ b. u oganj
2So 1:7 Gospodin Isus s neba s a. sileHeb 1:14 koji øe b. spasenje Otk 18:21 øe silom biti b. Babilon,
Heb 2:2 ako je rijeç, govorena po a. Heb 12:17 kad je htio b. i blagoslov, Otk 8:8 gora ognjem zapaljena b. bi u
Otk 3:5 pred Ocem svojim i pred a. Otk 21:7 Tko pobijedi, ovo øe b. i bit øu Otk 19:20 Œivi su bili b. oboje u jezero
Hos 12:4 Borio se je s a. nadvladao P.Zk 21:23 Bog tvoj, daje u b. Otk 20:14 I smrt i podzemlje b. biæe u
Dje 7:38 u zajednici u pustinji s a. 2Sa 21:3 Blagoslovite ipak b. BARABU
Izl 12:23 mimo vrata i neøe dati a Psl 2:8 dat øu ti narode za b. i krajeve Mat 27:20 traœe B. a Isusa da dadne
1Ljt 21:15 zapovjedi a. koji je ubijaoPsl 68:9 izlijevao, Boœe, na b. svoju, Mar 15:15 i pusti mu B. A Isusa dade
Luk 2:13 pridruœi se a. velika vojska M.Iz 17:2 i s braøom øe dijeliti b. BATINA
Otk 1:1 i pokaza, poslavæi po a. Jer 16:18 idolskim, æto napunjaju b. M.Iz 10:13 b. pripada leåima ludoga.
Otk 2:1 A. crkve u Efezu napiæi Luk 12:13 da podijeli s menom b. M.Iz 26:3 magarcu, a b. luåacima na
Otk 10:9 I odoh k a. i rekoh mu, da Dje 20:32 koji moœe izgraditi i dati b. BDIJ-TE-U-O
ANÅEO-SKE Dje 26:18 oproætenje grijeha i b. meåu Mat 26:38 ovdje b. sa mnom
Dan 3:25 çetvrti izgleda kao a. Heb 11:8 primi u b. izaåe ne znajuøi, Mat 26:41 B. i molite se, da ne
Mat 1:20 miælju, javi mu se u snu a. 1Pe 1:4 Za b. neraspadljivu i neok. Mar 14:38 B. i molite se, da ne
Mat 28:2 zemlja potrese silno. A. BACA-JTE-U-NA Dje 20:31 Zato b. sjeøajuøi se, da tri
Luk 1:28 A. uniåe k njoj i reçe: M.Iz 16:33 Œdrijeb se b. u krilo haljine; 1Ko 16:13 B. stojte u vjeri, drœite se
Luk 2:9 Tada stupi a. Gospodnji k Prp 3:5 Vrijeme kad se b. kamenje, Efe 6:18 i uz to b. sa svom ustrajnosti
Luk 2:10 a. im reçe: Ne bojte se Jer 51:16 b. munje s daœdom, izvodi 1Pe 5:8 Budite trijezni i b. jer protivnik
Iva 5:4 Jer je a. Gospodnji silazio u Mat 3:10 roda, sijeçe se i u oganj se b. Jer 32:19 Oçi tvoje b. nad svim
Dje 5:19 a Gospodnji otvori noøu Mat 6:30 na polju, a sutra se b. u peø Heb 13:17jer oni b. nad duæama
Dje 23:9 ako mu je govorio duh ili a. Luk 12:28 u peø b. tako odijeva, koliko Mat 24:43 dolazi lupeœ, zacijelo bi b. i
Otk 8:8 I drugi a. zatrubi, i kao Mat 7:6 b. bisera svojega pred svinje Otk 3:3 Ako li ne budeæ b. doøi øu na t
Otk 14:19 I baci a. srp svoj oætri na Psl 22:18 i za odjeøu moju b. kocku. BEDARA
Otk 18:21 I uze jedan jak a. kamen Eze 7:19 Srebro svoje b. na ulicu, i PNP 7:1 Okret b. tvojih kao åerdan
1Ko 13:1 Ako jezike ljudske i a. Luk 21:1 kako bogati b. darove svoje Iza 5:27raspasuje pojas oko b.
ANTIKRIST-OV 1Ti 6:9 ækodljive œelje, koje b. ljude u Mat 3:4 devine i pojas koœan oko b.
1Iv 2:18 da øe doøi a. veø sad Mat 14:24 mora i bila je od valova b. Heb 7:5 oni izaæli iz b. Abrahamovih.
1Iv 2:22 Taj je a. koji nijeçe Oca i BACI-LI-MO-T BEDRA
2Iv 1:7 u tijelu: ovo je zavoditelj i a.
Pst 39:20 Josipov uhvati ga i b. u Iza 21:3 Zato su b. moja puna grçeva.
1Iv 4:3 I nije od Boga; i ovaj je a. Izl 15:1 konja i konjanika b. u more Iza 32:11ostavite samo b. zaogrnuta
ARKANÅE-LOV-O Izl 32:19 razgnjevi Mojsije, i b. ploçe 1Pe 1:13 opasavæi b. svojega uma,
1So 4:16 na glas a. na zvuk trube M.Iz 6:3 idi, b. se na tlo, saleti BER-BU-E
Jud 1:9 a. kad se je prepirao s Mat 4:6 Ako si Sin Boœji, b. se dolje, jer Iza 16:9 jer u œetvu tvoju i u b. tvoju
Mat 21:21 Digni se i b. se u more Jer 8:13 Hoøu li kod njih drœati b. veli
-B- Mar 9:42 mlinski kamen i da se b. u Mat 7:16 B. li se s trnja groόe ili s
BAÆTIN-A-E-I-ICI Iva 8:7 neka prvi b. kamen na nju Luk 6:44 i groœåe se ne b. s kupine,
Psl 16:5 Gospode, ti si meni b. i dio Iva 21:7 b. na se koæulju jer je bio go BESMRTNO-GA-ME-ST
Psl 73:26 branik srca mojega, b. moja Otk 12:4 zvijezda nebeskih, i b. ih na Rim 1:23 I pretvoriæe slavu b. Boga u .
852
1Ti 1:17 b. nevidljivome, jedinome 1Pe 4:18 gdje øe se b. i grjeænik BIJED-AN-NI-U
1Ko 15:53 smrtno da se obuçe u b. 1Sa 24:13 Samo od b. izlazi bezbo Psl 40:17 Ja sam b. i siromah:
1Ko 15:54 b. onda øe se ispuniti rijeç Job 21:16 od mene miæljenje b. Psl 116:6 çuva malene Gospod: b. sam
1Ti 6:16 ima b. i prebiva u svjetlosti Psl l 1:1 u vijeøu b. i ne ide putem Otk 3:17 a ne znaæ, da si b. i nevoljan,
BESPOSLEN-E-I Psl 1:6 Put b. vodi u propast Mat 9:36 kao ovce bez pastira, b. i
1Ti 5:13 b. uçe se obilaziti po kuøama Psl 7:9 Neka se dokrajçi zloøa b. a Psl 107:10 su okovani u b. i gvoœde.
2Pe 1:8 neøe vas ostaviti b. i bez Psl 112:10 i gine; œelja b. propada. Jak 4:9 Osjeøajte svoju b. tugujte i
Mat 20:3 druge gdje stoje na trgu b. Psl 139:19 O, da hoøeæ, Boœe, ubiti b. BIJEG
Mat 20:6 Æto stojite ovdje cijeli dan b. M.Iz 9:7 tko kori b. prima porugu. Job 41:28 ne moœe natjerati u b.
Tit 1:12 laœljivi, zle œivine, b. trbusi. M.Iz 10:25 Kad duhne oluja, b. Mat 24:20 Molite se, da ne padne b.
BESPRIJEKOR-AN-NI M.Iz 10:28 a nadanje se b. razbija. BIJU
Flp 3:6 pravdi zakonskoj bio sam b. M.Iz 12:10 a u b. je srce bez osjeøaja. Dje 23:3 zapovijedaæ, da me b.
1Ti 3:2 Nadglednik treba da je b. M.Iz 13:9 a svjetiljka se b. ugasi.. 1Ko 4:11 I œeåamo, i goli smo, i b. nas,
Flp 2:15 Da budete b. i bezazleni, Iza 11:4 Dahom usana svojih umori b. BILJE
1Ti 3:10 sluœbu posluœitelja, ako su b. Eze 3:18 da odvratiæ b. od opakog Pst 2:5 nije joæ raslo nikakvo b. jer
BEZAKONIKA Eze 3:19 opomeneæ b. a on se ne M.Iz 19:12 je njegova kao rosa na b.
2Pe 2:7 neobuzdanim œivljenjem b. Hab 1:13 Zaæto gledaæ b. i æutiæ, kad BISER-A-JE-OM
2Pe 3:17 çuvajte se, da prijevarom b. Mal 3:18 izmeåu pravednika i b. Mat 13:46 b. otide, prodade sve
BEZAKONJ-A-E-U Dje 2:23 i rukama b. pribili ga kriœ i M.Iz 3:15 Dragocjenija je od b. sve
Iza 50:1 prodali ste se sami, i zbog b. Rim 4:5 u onoga, koji opravdava b. M.Iz 8:11 Jer je mudrost vrednija od b.
2So 2:7 Jer tajna b. veø djeluje; samo 2Pe 2:5 je naveo potop na svijet b. PNP 1:10 obrazima tvojim niz b. vratu
Tit 2:14 da nas otkupi od svakoga b. . Psl 82:2 i zauzimati se za b. Mat 7:6 ne bacajte b. svojega pred
Psl 5:5 ti mrziæ na sve, koji çine b. Psl 101:8 Svako jutro uæutkam sve b. Otk 21:21 dvanaest b. svaka vrata
Psl 36:4 Na postelji svojoj smiælja b. Psl 145:20 ga ljube, a b. sve zatire. M.Iz 31:10 Vrijedi ona viæe nego b.
Psl 66:18 nosio u srcu svojem b. nikad Psl 147:6 a b. ponizuje do zemlje. 1Ti 2:9 ne pletenicama, ni zlatom, ili b.
Iza 24:20 Teæko je tiæti b. njezino, da Mal 4:3 Tada øete pogaziti b. jer øe oni Otk 17:4 i kamenjem dragim i b. i
Rim 6:19 na b. tako sad dajite udove Rim 5:6 umrije u pravo vrijeme za b. BJEŒI
Heb 1:9 pravdu, i mrzio si b. zato te Jud 1:15 kazni sve b. za sva njihova Pst 19:17 B. jer ti se radi o œivotu, ne
1Iv 3:4 çini i b. jer je grijeh bezakonje. Pst 18:25 bude pravedniku kao i b. Psl 31:11 tko me vidi na putu, b. od
Dan 9:24 da se kraj uçini b. da se M.Iz 11:31 koliko prije b. i grjeæniku M.Iz 28:1 Bezboœnik b. i kad ga nitko
Rim 6:19 svoje u sluœbu neçistoøi i b. M.Iz 29:27 a b. je pravednik gad. Mat 2:13 dijete i mater njegovu i b. u
BEZAZLENI Eze 3:18 Kad kaœem b. ‘Poginut øeæ’ Iva 10:12 i ostavlja ovce, i b. a vuk
Mat 10:16 mudri kao zmije i b. kao Eze 18:20 biti plaøa pravednosti, b. 1Ti 6:11 çovjeçe Boœji, b. od ovoga, a
Flp 2:15 besprijekorni i b. djeca Boœja BEZBOŒNO-ST-STI 2Ti 2:22 Od œelja mladenaçkih b. idi
BEZBOŒAN Dan 12:10 Bezboœnici øe raditi b. BLAG-A
M.Iz 28:15 medvjed gladan, to je b. Jud 1:15 djela, koja b. poçiniæe, i za Brj 12:3 Mojsije bio je çovjek veoma b.
Prp 7:17 budi previæe b. i ne budi lud 1Sa 24:13 od bezboœnika izlazi b. M.Iz 15:1 Odgovor b. utiæava gnjev;
Iza 61:8 pravicu, mrzim grabeœ b. M.Iz 18:3 Gdje uniåe b. ondje se Mat 11:30 Jer je jaram moj b. i breme
BEZBOŒN-A-I-ICI-ICIMA-IH Iza 9:18 Jer je b. gorjela kao oganj, 2Ti 2:24 nego da bude b. prema
2Pe 2:8 gledao je i sluæao b. djela, i to Mat 24:12 Jer øe b. uzeti maha, ljubav Heb 5:2 moœe biti b. prema onima, koji
Jud 1:15 za sva njihova b. djela, koja Rim 1:18 Boœji s neba na svaku b. i Psl 104:24 puna je zemlja b. tvojega.
Jud 1:4 b. koji pretvaraju milost Boga Rim 11:26 Spasitelj i odvratit øe b. od M.Iz 31:26 i na jeziku joj je nauka b.
Jud 1:15 i za sve drske rijeçi, koje b. Eze 3:19 a on se ne vrati od b. svoje Mat 6:19 Ne skupljajte sebi b. na
Psl 1:5 ne mogu b. odrœati na sudu, ni Eze 18:20 bezboœniku plaøa b. Heb 11:26 za veøe bogatstvo od b.
Psl 9:17 U carstvo mrtvih neka idu b. 2Ti 2:16 øe joæ viæe napredovati u b. BLAGO-ÆØU
Psl 11:2 veø nateœu b. luk, zapinju BEZDANA 1Kr 19:12 doåe tiho, b. lahorenje
Psl 12:8 Razmeøu se unaokolo b. Pst 7:11 prodrijeæe svi izvori velikog b. Job 3:21 veøma nego b. zakopano
Psl 73:3 videøi, kako b. dobro œive. Psl 71:20 Izvedi nas opet iz b. M.Iz 2:4 kao srebro, kao skriveno b.
Psl 94:3 dokle øe se joæ b. hvaliti Iza 63:13 vodio preko vodenih b. kao M.Iz 10:2 Nepravedno steçeno b. ne
Psl 119:110 B. mi metnuæe zamke, ali Hab 3:10 B. puæta da zatutnji tutanj M.Iz 15:16 negoli veliko b. s nemirom
M.Iz 10:30 a b. neøe ostati u zemlji. Otk 9:1 i dade joj se kljuç od zjala b. Hos 13:15 On øe odnijeti b. njegovo i
M.Iz 14:19 moraju se zli prignuti, i b. Otk 9:2 I otvori zjalo b. i izaåe dim iz Mih 4:13 Posveti Gospodu b. njihovo
M.Iz 24:16 ustane; a b. propadaju u Otk 17:8 i izaøi øe iz b. i otiøi øe u Mat 6:21 gdje je b. tvoje, ondje je i srce
M.Iz 29:2 a vladaju li b. jadikuju ljudi. Otk 20:1 s neba, koji je imao kljuç od b. Mat 13:44 je nebesko kao b. æto leœi
Dan 12:10 i okuæati. B. øe raditi BEZUM-AN-NI-IM-NO Mat 19:21 siromaænima, i imat øeæ b.
Psl 3:7 mojim, polomi zube b. Hos 9:7 Prorok je luåak, b. je çovjek Mar 10:21 imat øeæ b. na nebu. Onda
Psl 51:13 Tada øu pokazati b. putove 2Ko 12:11 Postadoh b. vi me natj. Luk 12:21 onome, koji sebi zgrøe b.
Psl 91:8 svojim, gledat øeæ plaøu b. P.Zk 32:6 Gospodu, narode ludi i b. 2Ko 4:7 Ali ovo b. imamo u zemljanim
Psl 146:9 i udovice; a b. put zakrçuje. Psl 74:18 je b. psovao ime tvoje 2Ko 12:14 nijesu duœna roditeljima b.
M.Iz 10:29 je obrana, a b. propast. Luk 24:25 O b. i sporoga srca za Kol 2:3 U kojemu je sve b. mudrosti i
Iza 14:5 Slomi Gospod æibu b. ætap Job 38:2 osnovu Boœju govorima b. Jak 5:3 Nagomilaste b. u posljednje
1Ti 1:9 b. i grjeænicima, zloçincima i 2Ko 11:16 nitko neka me ne drœi b. 1Iv 3:17 Tko, ima b. svijeta i vidi brata
2Pe 2:6 postavio primjer buduøim b. Psl 85:8 neka oni nikada ne rade b. 2Ti 2:25 Da s b. pouçava one, koji se
2Pe 3:7 na dan suda i propasti b. BIÇ-EVAN-EVAT BLAGOST
BEZBOŒNIK-A-E-U Psl 91:10 b. se neøe pribliœiti æatoru Gal 5:22 mir, strpljivost, b. dobrota,
Psl 5:4 u tebe nema mjesta b. M.Iz 26:3 B. konju, uzda magarcu, a Flp 4:5 B. vaæa neka bude poznata
Psl 10:4 Drsko misli b. On ne vidi Iva 2:15 splete od uœeta b. i istjera iz 1Ko 4:21 æibom, ili s ljubavi i duhom b.
Psl 10:13 Zaæto smije b.huliti na Boga Mat 20:19 bude naruœen, b. i razapet BLAGOVA-LI-TI
Psl 112:10 b. gleda to pun jeda, ækripi Mat 10:17 i b. øe vas u sinagogama. Mat 26:26 Dok su b. uze Isus kruh,
M.Iz 3:32 Jer Gospodu se gadi b. a Mar 13:9 zbog mene na sudove, b. øe Mar 14:22 Dok su b. uze Isus kruh,
M.Iz 11:5 a b. pada od vlastite zloøe. Mat 23:34 u sinagogama svojim b. i Mat 26:18 kod tebe øu b. Pashalnu
M.Iz 11:7 Kad umre b. propada Mar 10:34 narugati, popljuvati ga, b. i 1Ti 4:3 Koji zabranjuju œeniti se, b.
M.Iz 28:1 B. bjeœi, i kad ga nitko ne Mar 15:15 A Isusa dade b. i predade BLAT-A-O
Iza 55:7 Neka b. ostavi svoj put i BIJEÆ Job 27:16 nakupi sebi haljina kao b.
Eze 3:18 u œivotu, to øe b. poginuti Psl 51:8 obraduje tijelo moje, æto ga b. Zah 9:3 praha i zlata kao po putu b.
Eze 18:23 drago bilo da pogine b. M.Iz 23:14 B. ga doduæe æibom, ali ga Job 30:19 On me je sruæio u b. postao
Sef 3:5 bijeli dan; ali b. ne zna za stid. 1Ti 1:18 da b. u njima dobar boj, Iva 9:6 pljunu na zemlju, naçini b. od
853
Iva 9:15 im reçe: B. metnu mi na oçi, i Mat 19:24 kroz iglene uæi, negoli b. u Iza 12:2 Potpuno se uzdam i ne b. se,
Flp 3:8 smatram za b. da Krista Mar 10:25 kroz iglene uæi, negoli b. Dje 20:24 ne b. i ne marim za svoj
BLIŒNJE-GA-MU Luk 16:22 I b. umrije i bi pokopan. 2Ko 11:3 Ali se b. da kao æto zmija Evu
Izl 20:16 Ne svjedoçi laœno protiv b. Luk 16:21 stola b. psi su dolazili i lizali Gal 4:11 B. se za vas, da nijesam
L.Zk 19:13 Ne zakidaj i ne pljaçkaj b. BOGATI-MA BOJITE
Job 16:21 çovjeku protiv b. svojega M.Iz 22:2 B. i siromaæni œivu jedni uz Dje 13:16 Ljudi Izraelci i koji se b.
M.Iz 6:3 idi, baci se na tlo, saleti b. Jer 9:23 ne hvali b. bogatstvom Rim 8:15 opet da se b. nego primiste
Hab 2:15 poji b. svojega, a mijeæa Luk 6:24 teæko vama, b. vi veø imate Otk 19:5 i koji ga se b. mali i veliki
Mat 5:43 Ljubi b. svojega i mrzi na Luk 21:1 vidje, kako b. bacaju darove Izl 20:20 Ne b. se, jer Bog doåe samo
Mat 19:19 Poætuj oca i majku, i ljubi b. Jak 1:10 A b. svojom niskoøom; jer øe L.Zk 25:17 nego se b. Boga svojega
Rim 13:9 Ljubi b. svojega kao Jak 2:6 Nijesu li b. koji vas tlaçe P.Zk 1:17 Ne b. se nikoga, jer Boœje
Gal 5:14 u jednoj rijeçi: Ljubi b. Mar 10:23 Kako je teæko b. uøi u P.Zk 31:6 Ne b. se i Ne preplaæite se
Jak 2:8 b. svojega kao samoga sebe 1Ti 6:17 B. na ovome svijetu zapovi- Psl 22:23 Vi iz roda Izraelova, b. ga se
Jak 4:12 A ti tko si, da b. sudiæ BOGATSTV-A-O-OM-U Iza 8:12 çega se on boji, ne b. se i ne
Izl 20:17 ni igdje iæta, æto pripada b. M.Iz 30:8 ne daji mi siromaætva ni b. Iza 35:4 Budite jaki, ne b. Evo, Bog
L.Zk 19:15 nego sudi no pravdi b. Prp 4:8 ne mogu da se nasite b. a ne Iza 51:7 Ne b. se poruge ljudske, od
P.Zk 24:10 b. svojemu æto u zajam Rim 11:33 O dubino b. i mudrosti i Zah 8:13 Ne b. se, ohrabrite se
M.Iz 6:3 jer si dopao u ruke b. svojemu Kol 2:2 doåu do svega b. punine Mat 10:26 Ne b. ih se dakle, jer nema
Dje 7:27 æto je çinio nepravdu b. odbi Otk 18:19 imali laåe na moru, od b. Mat 10:28 Ne b. se onih, koji doduæe
Rim 15:2 Svaki od nas neka ugaåa b. 1Kr 3:13 æto nijesi iskao, i b. i slavu Mat 10:31 Ne b. se dakle Vi ste viæe
BLJUVOTINU M.Iz 8:18 U mene se naåu b. i çast, i Mat 14:27 Utjeæite se Ja sam. Ne b.
2Pe 2:22 Pas se povraøa na svoju b. M.Iz 14:24 Kruna je mudrih b. njihovo Mat 28:10 Ne b. se Idite i javite braøi
BLUDA M.Iz 27:24 Jer b. ne traje dovijeka; i Luk 2:10 Ne b. se Evo, javljam vam
Dje 15:20 i da se uzdrœavaju od b. od Prp 9:1 ni mudraci kruh, ni pametni b. Luk 12:5 B. se onoga, koji nakon smrti
Otk 14:8 koji je œestokim vinom b. Luk 8:14 u brige, b, i uœivanje œivota i 1Pe 2:17 Boga se b. kralja ætujte
Otk 17:2 opiæe se vinom b. njezina Efe 3:8 neistraœljivo b. Kristovo Otk 14:7 B. se Boga i dajte mu slavu
Otk 17:4 punu gada i neçistoøe b. 1Ti 6:17 niti uzdaju u b. nestalno nego BOJU
BLUDNICA-MA Otk 5:12 je zaklano, da primi silu i b. i Izl 15:3 Jak je u b. Gospod, ime mu je
M.Iz 23:27 Jer je b. duboka jama, tuåa Psl 49:6 i hvale se velikim b. svojim Psl 24:8 Junak Gospod, Div u b.
Heb 11:31 Vjerom Rahaba b. ne M.Iz 28:22 ide pohlepno za b. i ne Jer 13:23 Crnac promijeniti b. na koœi
Jak 2:25 Rahaba b. ne opravda li se Iza 61:6 i hvalit øete se b. njihovim Heb 11:34 u b. rastjeraæe vojske tuåe
Hos 4:14 jer vi sami idete nasamo s b. Jer 9:23 Neka se ne hvali bogati b. BOK-OVE
Otk 17:5 Tajna Babilon veliki, mati b. M.Iz 13:8 U b. njegovu otkup je za Iva 19:34 probode mu b. kopljem, i
BLUDNIC-E-I-IMA Luk 16:13 Ne moœete sluœiti Bogu i b. Iva 20:25 i ne metnem ruke svoje u b.
Joæ 2:2 doåoæe u kuøu jedne b. koja Efe 1:7 grijeha po b. milosti njegove Iva 20:27 ruku svoju, i metni u b. moj
Mat 21:31 Carinici i b. dolaze joæ prije Efe 3:16 Da vam dadne po b. slave Dje 12:7 Petra u b. probudi ga i reçe
Otk 17:1 I Hodi, da ti pokaœem sud b. Flp 4:19 potrebu vaæu po b. svojemu Izl 12:11 Imajte b. opasane, obuøu na
1Ko 6:9 Ne varajte se: ni b. ni idolo- BOGOBOJAZNA Efe 6:14 opasavæi b. svoje istinom, i
Otk 22:15 Vani su psi, i vraçari i b. i Dje 10:7 jednoga b. vojnika od onih BOL
1Ko 5:9 da se ne mijeæate s b. Dje 16:14 A sIuæala je jedna b. œena Job 16:6 neøe odlahnuti b. moja; ako
1Ti 1:10 B. muœeloœnicima, Ijudokr- BOJA-LI-O-TI Psl 16:9 i b. øe moja poçivati u
Heb 13:4 jer b. i preljuboçincima sudit Ezr 9:4 oko mene svi, koji su se b. Psl 73:14 se jutro iznova podizala b.
Otk 21:8 neçistima, i ubojicama i b. i Psl 130:4 opraætanje, da bi te se b. M.Iz 17:25 gorka b. materi svojoj
BLUDNIK Iva 9:22 jer su se b. Œidova, jer su se Jer 15:18 da vjeçno traje b. moja, i
1Ko 5:11 koji se brat zove, b. ili la- Izl 3:6 jer se je b. gledati u Boga 1So 5:3 kao b. na trudnu œenu, i neøe
Efe 5:5 ovo neka znate, da ni jedan b. Luk 2:25 bio pravedan, koji se b. Boga BOLESNI-KA-KE
Heb 12:16 ne bude tko b. ili lakouman Luk 18:2 sudac, koji se nije b. Boga i Mat 9:12 zdravi lijeçnika, nego b.
BLUDNO-ST-STI Psl 91:5 Ne trebaæ se b. strahote 1Ko 11:30 meåu vama mnogi slabi i b.
1Ko 10:8 æto su neki od njih grijeæili b. Psl 112:7 Ne treba se b. zla glasa Mar 6:5 ruke svoje na nekoliko b. i
Otk 2:20 da grijeæe b. i da jedu œrtve Jer 5:22 Mene se zar neøete b. veli Iva 4:54 Iscjeljenje b. kod kupelji. Isus
Otk 18:3 I kraljevi zemlje s njom su b. Dan 6:26 vima svaki b. i straæiti Boga Jak 5:15 I molitva vjere spasit øe b. i
Jer 13:27 sramotnu b. tvoju: po Mih 7:17 Bogu naæemu, i tebe øe se b. Mar 16:18 Na b. metat øe ruke, i oni øe
Mat 15:19 ubojstvo, preljuba, b. Heb 13:6 neøu se b. æto øe mi çiniti Luk 10:9 Iscjeljujte b. æto su ondje, i
1Ko 6:13 Ali tijelo nije za b. nego za BOJE-ØI BOLES-NO-T-TAN-TI
Efe 5:3 A b. i svaka neçistoøa i Psl 25:14 ga se b. to su pouzdanici Mal 1:8 Kad prinosite hromo ili b. nije
Kol 3:5 b. neçistoøu, poœudu, zlu œelju Psl 31:19 je çuvaæ za one, koji te se b. Mat 6:23 Ako li je oko tvoje b. onda je
Rim 1:29 svake nepravde, zloøe, b. Psl 85:9 blizu je onih, koji ga se b. Zah 11:17 Suha b. neka doåe na
1Ko 5:1 se çuje o b. meåu vama, i to o Psl 119:63 koji te se b. i drœe propise Mat 10:1 i da lijeçe svaku b. i svaku
1Ko 6:18 Bjeœite od b. Svaki grijeh Luk 1:50 onima, koji ga se b. Luk 9:1 duhovima i da iscjeljuju od b.
1Ko 7:2 b. neka svaki ima svoju œenu Dje 13:26 ise meåu vama b. Boga Iva 5:4 ozdravio bi makar kakva b. bila
1So 4:3 vaæa, da se çuvate od b. Kol 3:22 nego u priprosta srce, b. se Psl 41:3 mijenjaæ mu, kad je b.
Otk 18:2 jer œestokim vinom b. svoje BOJI-Æ-M-TE Mat 25:36 Bio sam b. i pohodili ste
BLUDOM Job 2:3 je i pravedan, b. se Boga i Iva 11:3 evo, koga ljubiæ, b. je.
Jud 1:7 koji su grijeæili kao i oni b. i iæli M.Iz 31:30 œena, koja se b. Gospoda Psl 103:3 koji ozdravlja sve b. tvoje
Otk 19:2 pokvari zemlju b. svojim, i Iza 50:10 se meåu vama b. Gospoda, Mat 4:24 koji su trpjeli od razliçitih b. i
BOGAT-A-Æ-ÆEVA Iva 14:27 srce vaæe i neka se ne b. BOL-I-UJE
Pst 13:2 bio je Abram vrlo b. stokom 1Iv 4:18 jer strah ima muku, a tko se b. Jer 31:13 nakon b. dajem im utjehu i
Psl 103:8 strpljiv i b. ljubavlju Otk 15:4 da te se ne b. Gospodine, i Mat 8:17 naæe nemoøi i nosi naæe b.
Psl 130:7 u njega je b. otkup P.Zk 10:12 to, da se b. Gospoda, Rim 9:2 i srce me b. bez prestanka
Luk 12:21 mjesto da bude b. u Boga. Iza 51:12 Tko si ti, da se b. smrtnih Otk 21:4 ni tuge, ni vike, ni b. neøe biti
Luk 18:23 on raœalosti; jer je bio vrlo b. Jer 2:19 Boga svojega, i ne b. se 1Ti 6:4 nego b. od zapitkivanja i
Rim 10:12 Gospodin sviju, b. za sve, Luk 23:40 ne b. Boga, kad i sam trpiæ Jak 5:14 B. li tko meåu vama neka
Efe 2:4 b. u milosråu, zbog velike Rim 13:3 A hoøeæ li da se ne b. vlasti BORAVI-Æ-O-TI
Otk 3:17 Jer govoriæ: B. sam i Psl 23:4 ne b. se nesreøe, jer ti si s Job 28:13 ona ne b. u zemlji œivih
Rut 1:21 B. sam otiæla, praznih ruku Psl 27:1 koga da se b. Gospod je Psl 91:1 koji b. u sjeni Svemoønoga
Psl 107:33 tla b. izvorima u suhu Psl 56:3 se b. jer u tebe se uzdajem Prp 7:4 Srce mudrih ljudi b. u kuøi
Kol 1:27 b. slava tajne ove meåu Psl 118:6 ne b. se niæta; æto mi moœe P.Zk 4:40 D i da dugo b. u zemlji, koju
854
P.Zk 6:7 kad b. kod kuøe ili si na putu Dje 12:23 slave Bogu. Izjeden od c. Heb 13:4 œenidbena neka bude ç. jer
Eze 1:1 sam b. meåu zarobljenicima CVIJET Jak 1:27 Poboœnost ç. i neokaljana
Eze 28:13 B. si u Edenu, vrtu Izl 15:4 pobaca u more. c. boraca Jak 3:17 mudrost odozgo jest najprije ç.
Psl 15:1 tko smije b. na svetoj gori PNP 2:1 c. na poljani æaronskoj, ljiljan 1Pe 1:22 bez pretvaranja, od ç. srca
Iza 11:6 b. s janjetom, ris øe leœati s j PNP 2:13 slatko miriæe c. vinove loze Job 25:5 ni zvijezde nijesu ç. u oçima
Tuœ 4:15 Ne smiju dalje b. Iza 5:24 c. øe se njihov razletjeti kao Psl 19:8 naredbe su Gospodnje ç.
BREME-NA Iza 40:7 c. uvene, kad dah Gospodnji M.Iz 4:24 i usne tvoje neka budu ç. od
Psl 38:3 kao teæko b. pritiskuje me Jak 1:10 niskoøom; jer øe proøi kao c. Hab 1:13 su ç. oçi tvoje, da gledaæ zlo
Mat 11:30 Jer je jaram moj blag i b. Jak 1:11 s vruçinom, i osuæi travu, i c. Sef 3:9 øu pribaviti ç. usne narodima
Heb 12:1 odbacimo svako b. i grijeh 1Pe 1:24 kao c. trave; osuæi se trava Mat 11:5 hromi hodaju, gubavi se ç.
Mat 23:4 b. teæka i nesnosna i meøu ih 1Ti 2:8 mjestu, podiœuøi ç. ruke bez
Otk 2:24 meøem na vas drugoga b. -Ç- Tit 2:5 razborite, ç. dobre kuøanice
BREŒULJAK ÇAST-I Heb 9:23 da se slike nebeskih stvari ç.
Iza 40:4 gora i b. neka se slegnu i æto Izl 20:10 dan odmora u ç. Gospodu 2Pe 3:14 starajte se, da vas naåe ç. i
Luk 3:5 svaka gora i b. neka se Izl 28:2 Aronu, njemu u ç. i za ukras Izl 37:29 sveto ulje pomazanja i ç.
BRIG-A-MA-E Brj 29:12 u ç. Gospodu svetkovati Job 17:8 ç. su nad zloçincem pobu-
Job 14:1 roåen, kratka je œivota, sit b. P.Zk 16:10 tjedana u ç. Gospodu, Bogu Psl 66:10 kao æto se ç. srebro
M.Iz 12:25 B. u srcu pritiskuje çovjeka Psl 4:2 Gospod daje milost i ç. ne M.Iz 16:2 çovjeku uçine ç. svi putovi
M.Iz 17:25 Lud sin b. je ocu svojemu i M.Iz 3:9 Daj ç. Gospodu posjedom Eze 36:25 vodom çistom, da budete ç.
Iza 35:10 prate ih, b. i uzdisanje bjeœe M.Iz 3:16 bogatstvo i ç. u ljevici Zah 13:9 i oçistit øu je, kako se ç. zlato
Mat 6:27 svojim b. produljiti œivot svoj M.Iz 3:35 ç. je baætina mudroga, a Iva 13:10 I vi ste ç. ali ne svi
Luk 21:34 b. zemaljskim i da vam onaj M.Iz 8:18 mene se naåu bogatstvo i ç. Iva 15:3 Vi ste veø ç. zbog rijeçi, koju
Brj 11:11 teret b. za taj çitav narod M.Iz 19:11 ç. mu je mimoiøi krivnje 2Ko 7:11svemu pokazaste, da ste ç.
Psl 4:8 Bez b. legnem i zaspim M.Iz 20:3 Sluœi çovjeku na ç. kad Flp 1:10 da budete ç. i bez spoticanja
Psl 13:3 Dokle øu joæ nositi b. u srcu M.Iz 26:1 tako malo pristaje ç. luåaku Heb 9:22 I gotovo sve se krvlju ç. po
M.Iz 3:23 Tada øeæ iøi bez b. putem Iza 4:2 Gospodnja na ures i ç. i plod 1Iv 1:7 Sina njegova, ç. nas od svak-
Prp 1:18 mudrosti tu je i mnogo b. Hos 4:7 ç. njihovu pretvorit øu u sra- 1Iv 3:3 nadu ima u njega, ç. se, kao i
Iza 51:11 nestalo je b. i uzdisanja Hab 2:16 i na tvoju ç. dolazi sramota Pst 7:2 Od svih œivotinja ç. uzmi k sebi
Luk 8:14 ali onda zapadnu u b. Mal 1:6 Ako sam ja otac, gdje je ç. Pst 8:20 uze po komad od svih ç.
Luk 21:14 unaprijed b. kako øeb.te Iva 12:43 viæe, negoli ç. kod Boga ÇISTOØ-E-I
2Ko 2:4 od b. mnoge i tjeskobe srca Rim 1:25 ç. i sluœiæe stvorenju nego Psl 12:6 Gospodnje rijeçi pune ç.
BRINI-TE-U Rim 9:21 jednu posudu za ç. a drugu 1Ko 5:8 nego u beskvasnom kruhu ç.
Mat 10:19 A kad vas predadu, ne b. Rim 13:7 strah, strah; kojemu ç. çast. Psl 15:2 Tko hodi u ç. tko çini pravdu
Mar 13:11 i stave pred sud, ne b. se, Rim 16:27 po Isusu Kristu, njemu ç. i Dje 24:25 raspravljao o pravdi i o ç. i o
Luk 12:11 ne b. se, kako i çim øete se 1Ti 1:17 jedinome Bogu ç. i slava u 2Ko 6:6 ç. u spoznaji, u dugotrpnosti
Rim 13:14 ne b. se za tijelo, da ugodite 2Ti 2:21 bit øe posuda za ç. posveøena 1Ti 4:12 vladanju, u ljubavi, u vjeri, u ç.
Flp 4:6 Ne b. se tjeskobno ni za æto 1Pe 1:7 i ç. u dan objavljenja Isusa Heb 9:10 zapovijedi o izvanjoj ç. za jela
Jer 5:28 Ne b. se za pravdu, ne nast- 1Pe 2:7 Vama dakle, koji vjerujete, ç. ÇISTU
Jer 47:3 Oci se ne b. za djecu, ruka je 1Pe 4:14 blagoslovljeni ste vi, jer ç. i Luk 11:39 i zdjelu izvana ç. a iznutra
Mat 6:32 Za sve to b. se neznaboæci. 2Pe 1:17 je on primio od Boga Oca ç. Dje 24:16 trudim, da imam ç. savjest
BRVNA Otk 4:9 I kad biøa dadoæe slavu i ç. i 2Ko 11:2 da djevicu ç. privedem Kristu
Mat 7:3 trun u oku brata svojega, a b. Iva 5:41 Ja ne primam ç. od ljudi. ÇITA-LI-NJU
Mat 7:5 Licemjere, izvadi najprije b. iz 1Ko 12:24 slabijemu udu viæe dade ç. Mat 24:15 Daniel tko ç. neka razumije
BUDAN 1Ti 5:17 dostojni su dvostruke ç. Luk 4:16 u sinagogu. Ustade da ç.
Mar 13:34 vrataru je naloœio, da bude b. 1Ti 6:1 vrijednima svake ç. da se ne Dje 8:30 Filip pritrça i çuje, gdje ç.
Otk 3:2 Budi b. i utvråuj ostalo, æto Heb 5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja ç. Otk 1:3 Blagoslovljen je onaj, koji ç. i
Otk 16:15 koji je b. i çuva haljine svoje Heb 13:4 Œenidbu neka drœe svi u ç. i Neh 8:8 ç. su iz knjige zakona
Mat 24:42 b. jer ne znate dana, u koji ÇEL-IMA-O Mat 19:4 Nijeste li ç. da je Stvoritelj u
Luk 21:36 Pa zato budite uvijek b. i Otk 7:3 Boga naæega na ç. njihovim Mat 21:16 nikad ç. Iz usta djece i
1Pe 4:7 mudri i b. u molitvama Otk 9:4 nemaju peçata Boœjega na ç. Mat 21:42 ç. u Pismu: ‘Kamen koji
BUNE Otk 13:16 desnoj ruci njihovoj ili na ç. Iva 19:20 I ovaj su natpis ç. mnogi od
Psl 2:1 Zaæto se b. narodi i puci kuju Otk 14:1 Oca njegova napisano na ç. Dje 13:15 A po ç. zakona i proroka
2Ko 12:20 æaptanja, nadimanja, b. Otk 22:4 njegovo bit øe na ç. njihovim 2Ko 3:14 u ç. Staroga Zavjeta, jer u
Luk 23:2 da ovaj b. narod naæ, da Jer 5:3 tvråe im je ç. od kamena, i neøe ÇOKOT
Gal 5:10 tko vas b. podnijet øe osudu. Eze 9:4 na ç. ljudima, koji uzdiæu i P.Zk 32:32 Jer je ç. njihov od çokota
BURA Otk 14:9 primi œig na ç. svoje ili na ruku Iva 15:1 Ja sam pravi ç. i Otac je moj
Eze 38:9 Ti øeæ se podignuti kao b. ÇIST-A-E-I-IH Iva 15:5 Ja sam ç. vi ste loze. Tko
Mat 8:24 podiœe se silna b. na moru 2Kr 5:12 postao i ç. kad bih se okupao ÇUDES-A-IMA-NA
Job 11:4 i ç. sam u oçima tvojim 1Ljt 16:9 Sva ç. njegova navjeæøujte
-C- Psl 19:13 ç. slobodan od teæke krivnje Psl 71:16 slaveøi ç. Svemoguøega
CARINICI Psl 51:4 ç. stojiæ u sudu svojem Psl 77:14 Ti si Bog, koji çiniæ ç. ti si
Mat 5:46 Ne çine li to i c. Psl 119:9 mladiø drœi ç. œivot svoj ako Psl 78:12 uçini ç. u zemlji egipatskoj, u
Mat 21:31 c. i bludnice dolaze joæ prije Jer 13:27 Jerusaleme, ti nijesi ç. i Psl 86:10 Jer si ti vekik i tvoriæ ç.
Mat 21:32 c. i bludnice vjerovali su Mal 1:11 i prinosit øe se ç. prinos, jer Psl 88:10 Hoøeæ na mrtvima joæ çiniti ç.
CARIN-U-IK Iva 13:10 noge opere, onda je sav ç. Psl 136:4 Koji jedini tvori ç. velika; jer
Mat 18:17 kao neznaboœac i c. Dje 20:26 da sam ç. od krvi sviju Mar 16:17 koji vjeruju, pratit øe ova ç.
Luk 18:11 preljuboçinci ili kao ovaj c. 1Iv 3:3 çisti se, kao i on æto je ç. Iva 4:48 Ako ne vidite znakova i ç. ne
Luk 18:13 A c. je stajao izdaleka i nije Job 11:4 ç. je nauka moja, i çist sam u Dje 19:11 I Bog je çinio ne mala ç. po
Rim 13:7 porez; kojemu carinu, c. Job 16:17 molitva je moja bila uvijek ç. Psl 40:5 Boœe moj, ti si uçinio mnogo; ç.
CRTICA Psl 73:1 Bog Izraelu, onima, koji su Mar 16:20 i potvråivao rijeç njihovu ç.
Luk 16:17 i jedna c. od zakona. M.Iz 30:5 Svaka je rijeç Boœja ç. istina Iva 2:11 u Kani u Galileji poçetak ç.
Mat 5:18 neøe nestati nijedne c. slova PNP 6:10 kao mjesec, ç. kao sunce 2Ko 12:12 strpljivosti, u znacima i ç. i
CRV-I Dan 7:9 Kosa mu na glavi kao ç. vuna 2So 2:9 silom i znacima i laœnim ç.
Psl 22:6 A ja sam crv, ne viæe çovjek Mat 5:8 Blagoslovljeni su koji su ç. Heb 2:4 Bog posvjedoçi i znacima i ç.
Mar 9:44, 46, 48 c. njihov ne umire, Mat 23:26 onda øe biti ç. i vanjætina Izl 15:11 u djelima slavnim, ç. su djela
Iza 14:11 Prostrt je poda te truleœ, c. 1Ti 1:5 iz ç. srca i dobre savjesti i vjere 2Sa 7:23 vas izvede velika i ç. djela
Mih 7:17 kao c. na zemlji dræøuøi 2Ti 2:22 zazivaju Gospodina iz ç. srca Psl 139:14 veoma su ç. djela tvoja;
855
ÇUD-ITE-O Psl 119:44 I ç. øu zakon tvoj svagda Iza 34:10 Ne gasi se ni d. ni noøu, dim
Iva 5:20 veøa djela od ovih, da se vi ç. Flp 4:7 nadilazi svaki um, ç. øe srca Iva 11:9 Tko d. ide, ne spotiçe se, jer
Dje 3:12 Ljudi Izrael, æto se ç. ovome ÇVRST-A-O DAR
1Pe 4:12 Ljubljeni, ne ç. se vatri, koja Iza 26:3 ç. je svijest njegova i trajno P.Zk 27:25 primi kakav d. da prolije
Psl 86:17 Uçini s menom ç. dobrote 2Ko 1:7 I naæa je nada ç. za vas Psl 127:3 sinovi su d. od Gospoda
Psl 118:23 to je ç. pred oçima naæim. Heb 2:2 govorena po anåelima, bila ç. Iza 57:6 si izlijevao naljev, prinosio d.
Iza 9:6 ‘ç. od savjetnika’ glasi ime 1Ljt 16:30 ç. stoji nadzemaljski svijet Iza 61:3 d. dadnem na glavu nakit
Mat 21:42 je djelo Gospodnje, kao ç. Job 27:6 ç. stojim uz pravednost Iza 66:3 tko prinosi d. a ujedno prinosi
Luk 5:26 rekoæe: Danas smo vidjeli ç. Psl 89:28 zavjet moj s njim stajat øe ç. Mat 5:24 onda doåi i œrtvuj d. svoj
Iva 4:54 bilo drugo ç. koje uçini Isus M.Iz 3:18 koji je prihvati i tko je drœi ç. Iva 4:10 d. Boœji i onoga, koji ti govori
Iva 6:14 ç. æto ga je bio uçinio Isus M.Iz 4:13 Drœi ç. pouke, ne puætaj je Dje 2:38 primit øete d. Duha Svetoga
2Ko 11:14 I nije ç. jer se sam sotona PNP 3:4 Drœala sam ga ç. i nijesam Dje 3:2 su nosili i svaki d. metali pred
ÇUVA Dan 1:8 Daniel je ç. odluçio, da se ne Dje 8:20 d. Boœji moœe dobiti za novce
Izl 23:20 svojega pred tobom, da te ç. 2Ko 1:24 radosti, jer u vjeri stojite ç. Dje 10:45 i na neznaboæce izli d. Duha
Brj 6:24 blagoslovi Gospod i neka te ç. 2Ko 5:6 uzdamo ç. jer znamo, da, dok Dje 11:17 Bog dade isti d. kao i nama
1Sa 2:9 Korake svojih poboœnih ç. on Gal 5:1 ç. i ne dajte se opet u jaram Rim 5:15 se veøa milost Boœja i d. izli
Psl 31:23 Gospod ç. vjerne, a po zasluzi 2Ti 2:19 A ç. stoji temelj Boœji imajuøi 1Ko 7:7 svoj d. od Boga, ovaj ovako
Psl 97:10 On ç. œivot pravednika Heb 3:6 ako ç. do svræetka odrœimo 1Ko 12:9 drugomu milosni d. lijeçenja
Psl 103:4 Koji ç. od propasti œivot i 2Pe 2:3 Veø odavno stoji ç. za njih sud 1Ko 13:2 imam d. proroçanstva i znam
Psl 116:6 ç. malene Gospod: bijedan Efe 2:8 i to nije od vas, to je d. Boœji
Psl 117:2 Jer nas dobrota njegova ç. -D- DAROVE
Psl 119:129 zato ih dobro ç. duæa moja DAH-OM Psl 68:18 sa sobom roblje, primio d.
Psl 121:8 Gospod ç. izlazak tvoj i Job 33:4 d. me je Svemoønoga oœivio Luk 21:1 bacaju d. svoje u œrtvenu
Psl 127:1 Ako Gospod ne ç. grada, Psl 39:5 samo je d. çovjek, makar Rim 11:29 Bog ne kaje za svoje d. i poziv
M.Iz 8:34 svaki dan, koji ç. dovratnike Psl 39:11 ah, samo je d. svaki çovjek Rim 12:6 A imamo razliçite d. po
M.Iz 13:3 Tko ç. usta svoja, çuva œivot Psl 104:29 uzmeæ li im d. poginu i 1Ko 12:31 A trsite se za najveøe d. I
M.Iz 19:16 Tko drœi zapovijedi, ç. œivot Psl 144:4 Çovjek je kao d. dani s u Efe 4:8 i porazdijeli d. ljudima
Prp 3:6 vrijeme kad se ç. i vrijeme kad Prp 3:21 Tko zna, je li se œivotni d. DAVNINE
Jer 9:4 Neka se svaki ç. prijatelja Iza 2:22 kojima kroz nos ide d. œivotni Iza 46:10 d. æto se joæ nije dogodilo
Jer 31:10 skuplja ga opet i ç. ga kao Iza 30:33 D. Gospodnji kao potok Iza 51:9 Digni se kao u dane d. za
Mat 27:64 da se ç. grob do treøega Iza 40:7 cvijet uvene, kad d. Gospodnji Iza 63:16 Otkupitelj naæ od d. ime je
Luk 11:21 Ako jaki naoruœan ç. svoj Iza 40:24 tada ih pogodi d. njegov: oni Mih 5:2 Njegov je poçetak iz davne d.
1Pe 1:5 Koje ç. po vjeri sila Boœja za Iza 42:5 koji je dao d. narodu na njoj Luk 1:71 od d. obeøao na usta svetih
1Iv 5:18 nego koji je roåen od Boga, ç. Iza 59:19 kojega øe goniti d. Gospodnji DAVNO
Jud 1:13 koje se ç. mrak vjeçite tame Eze 7:15 toga øe uniætiti glad i d. kuge Psl 119:92 d. bih poginuo u nevolji
Otk 16:15 koji je budan i ç. haljine Job 15:30 d. usta svojih nestat øe Iza 44:8 d. rekao i objavio, vi ste mi
ÇUVAJ-TE-U Iza 11:4 D. usana svojih umori bezbo- Iza 63:9 i nosio ih sve dane u d. doba
P.Zk 6:12 dobro ç. da ne zaboraviæ DALEKE Luk 10:13 su se dogodila u vama, d.
Psl 17:8 Kao zjenicu oka ç. me skrij P.Zk 28:49 d. daljine, s kraja svijeta Jud 1:4 d. pismeno stoji ovo osuåenje
Psl 37:37 Tako ç. neduœnost i vjeœbaj M.Iz 25:25 je dobra vijest iz d. zemlje DENAR
Psl 141:3 mojim, ç. vrata usana mojih Iza 13:5 Dolaze iz d. zemlje, s kraja Mat 20:2 pogodi s poslenicima po d.
M.Iz 4:13 ç. je, jer ona je œivot tvoj Iza 46:11 iz d. zemlje çovjeka svoje Mat 20:13 pogodio s menom po d.
M.Iz 4:21 odlaze iz oçiju i ç. ih na dnu Jer 6:20 mirisni cimet iz d. zemlje Mat 22:19 porezni. Oni mu pruœiæe d.
2Ti 4:15 ç. se i ti njega, jer se je vrlo DANI Otk 6:6 Oka pæenice za d. i tri oke
Iza 56:1 veli Gospod: ç. pravicu i Pst 47:9 D. putovanja mojega iznose DENARA
Mal 2:15 ç. Duha Boœjega, kojega 1Ljt 29:15 Kao sjena d. su naæega Mat 18:28 koji mu je bio duœan sto d.
Mat 7:15 ç. se od laœnih proroka, oni Job 14:5 toçno izmjereni d. njegovi, i Luk 7:41 je bio duœan pet stotina d.
Mat 10:17 ç. se od ljudi, oni øe vas Job 17:11 D. moji odoæe, osnove se Luk 10:35 dva d. dade ih gostioniçaru
Mat 16:6 ç. se kvasca farizejskog i Psl 103:15 d. njegovi, kao cvijet u polju DESETINU
Mar 12:38 ç. se knjiœevnika, oni rado Psl 139:16 zabiljeœeni svi d. æto su bili Mal 3:10 Donosite svu d. u spreme
Luk 12:1 se kvasca farizejskoga, to Psl 144:4 Çovjek je kao dah; d. su Mat 23:23 Vi dajete d. od metvice
Luk 12:15 ç. se od svake lakomosti Prp 12:1 prije nego doåu d. zli i prispiju Luk 18:12 dajem d. od svega, æto
Flp 3:2 ç. se od pasa, çuvajte se od Iza 60:20 i pri kraju su d. œalosti tvoje Heb 7:4 Abraham patrijarh dao d. od
Flp 3:2 ç. se od zlih poslenika, çuvajte Jer 7:32 Zato øe doøi d. veli Gospod Heb 7:5 po zakonu d. od naroda, to
2Pe 3:17 ç. se, da prijevarom bezako- Eze 12:22 Prolaze d. a od proroçan- DESN-A-E
1Iv 5:21 Djeçice, ç. se od idola Amen Hos 9:7 Dolaze d. kazne. Dolaze dani Jon 4:11 razlikovati izmeåu d. i lijeva
2Iv 1:8 ç. se, da ne izgubite, æto ste Mat 9:15 Ali øe doøi d. kad øe se oteti Mat 5:30 d. tvoja ruka, odsijeci je i baci
Jud 1:23 ç. se haljine, koja je okaljana Mat 24:22 kad se ne bi skratili oni d. 1Kr 22:19 vojska nebeska stoji mu s d.
Pst 3:24 da ç. put k drvetu œivota Luk 21:22 Jer to su d. osvete, kad øe Psl 121:5 sjena tvoja; on ti stoji s d.
Jer 23:2 pastira, koji ç. narod moj: Luk 23:29 doøi øe d. kada øe se reøi Mat 20:23 ali mjesto s moje d. ili lijeve
Mat 16:12 da se ç. kvasca kruænoga 1So 4:16 sam Gospodin na d. znak Mat 25:33 Postavit øe ovce s d. sebi
Luk 8:15 u dobru je i posluænu srcu ç. DANIMA Mat 25:34 onima s d. strane: Doåite
2Pe 2:4 mraçnu tamnicu, da se ç. za Job 29:2 u d. kad me je ætitio Bog Mar 14:62 sjedi s d. Svemoguøega i
2Pe 3:7 zadrœana su i ç. se za oganj Job 30:1 ismjehavaju ljudi, koji su d. Mar 15:27 d. njegove, drugoga s lijeve
ÇUVA-O-R-T Prp 2:16 buduøim d. sve se zaboravi Luk 1:11 anåeo Gospodnji s d. strane
P.Zk 32:10 Ogradio ga je, ætitio, ç. ga Prp 11:9 bude srce tvoje u mladim d. Luk 23:33 jednoga s d. njegove,
Psl 80:1 çuj, koji si Josipa ç. kao ovce Prp 12:1 Stvoritelja svojega u mladim d. Dje 7:55 Isusa gdje stoji s d. strane
Iza 42:6 Drœao sam te za ruku i ç. te Iza 27:6 d. ukorijenit øe se Jakov Rim 8:34 i uskrsnuo, koji je s d. strane
Iza 49:8 ç. sam te, uçinio sam te Heb 7:3 nemajuøi ni poçetka d. ni Kol 3:1 Krist sjedi s d. strane Boga
Iva 2:10 Ti si ç. dobro vino do sada DANJU Heb 1:3 oçistio od grijeha, sjede s d.
Iva 17:12 ç. sam ih u ime tvoje, koje si Izl 13:21 Gospod je iæao pred njima, d. Heb 1:13 reçe kad: Sjedi meni s d.
Pst 4:9 zar sam ja ç. brata svojega P.Zk 28:66 Drhtat øeæ d. i noøu i neøeæ Heb 10:12 svagda s d. strane Bogu
Psl 121:3 noga tvoja: ne spava ç. tvoj Psl 22:2 Boœe moj, vapijem d. a ti ne Heb 12:2 d. strane prijestolja Boœjega
Psl 121:4 ne drijema ç. Izraelov Psl 42:3 postadoæe mi jelo d. i noøu 1Pe 3:22 otiæavæi na nebo, s d. strane
Psl 121:5 Gospod je ç. tvoj, Gospod je Psl 42:8 d. æalje Gospod milost svoju DESNIC-A-E-I-U
Gal 3:24 zakon bio ç. naæ do Krista, da Psl 91:5 noøne, niti strijele, æto leti d. Psl 18:35 kao ætit, d. je tvoja postala
Psl 39:1 ç. øu putove svoje od grijeha Psl 121:6 Da ti d. sunce ne naudi, ni Psl 26:10 i kojima je d. puna mita
856
Psl 45:4 d. tvoja neka pokaœe sjajna DIONIK Iza 33:15 tko mrzi na d. od nasilja; tko
Psl 89:13 ruka je tvoja jaka, d. tvoja 1Ti 5:22 niti budi d. tuåih grijeha. Drœi Dje 16:16 i vraçajuøi donosila velik d.
Psl 118:15 pravednika: d. Gospodnja 1Pe 5:1 a koji sam i d. slave, koja se 1Ti 6:6 U istinu velik je d. poboœnost
Psl 137:5 neka usahne d. moja Otk 1:9 Ja, Ivan, brat vas i d. u nevolji Tit 1:7 svadljiv, ne lakom na gadan d.
Psl 139:10 prihvatila bi me d. tvoja DIVILI 2Pe 2:3 lakomstvu traœit øe od vas d.
PNP 8:3 u ljubavi me ogrli d. njegova Luk 2:18 to çuli, d. su se tome, æto im DOBITKA
Mat 6:3 ne zna ljevica tvoja, æto çini d. Luk 2:47 d. su se njegovu razumu i M.Iz 14:23 U svakom radu ima d. a
P.Zk 33:2 iz d. njegove razbuktio se Luk 4:22 odobravali i d. se milosnim M.Iz 31:11 i d. neøe nikada faliti
Psl 80:17 d. tvoje, nad sinom çovjeç- Dje 4:13 neækolovani i prosti, d. su se Tit 1:11æto ne treba, zbog gadna d.
Psl 16:11 u tebe je punina radosti, u d. Dje 10:45 bili doæli s Petrom, d. su se 1Pe 2:9 sveti narod, puk d. da
M.Iz 3:16 Dug œivot krije se u d. DIVLJI 1Pe 5:2 niti zbog niskoga d. nego iz
Iza 44:20 Nje li varka, æto mi je u d. Psl 124:4 nas bile odnijele, d. bi potok Jud 1:16 i laskaju se ljudima zbog d.
Hab 2:16 k tebi çaæa u d. Gospodnjoj Jer 14:6 d. magarci stoje na visovima DOBITKOM
Otk 1:20 d. mojoj, i sedam svijeønjaka Mat 3:4 njegova bila skakavci i med d. Jer 22:17 nego samo za d. svojim i da
Otk 2:1 koji drœi sedam zvijezda u d. DIVNA Eze 33:31 ide za nepravednim d.
Iza 63:12 iæao uz d. Mojsijevu koji je Iza 28:29 d. je osnova njegova, velika Luk 19:23 doæavæi mogao primiti s d.
Mat 27:29 glavu i dadoæe mu trsku u d. Eze 1:22 nebeskoga iz d. kristala, æto Jud 1:11 Oni u svojoj pohlepi za d.
Otk 1:17I metnu d. svoju na me Otk 15:3 Velika su i d. djela tvoja, DOBROSTIV
DEV-A-E DJELOVANJU Psl 25:8 D. je Gospod i pravedan; zato
Iza 60:6 Mnoætvo d. prekrilit øe te Pst 6:12 çovjeçanstvo u svojemu d. Psl 145:9 Gospod je d. prema svakomu
Mat 19:24 Lakæe ide d. kroz iglene Psl 145:13 milostiv u svemu d. svoje- Luk 6:35d. prema nezahvalnima i zlima
Mar 10:25 Lakæe d. ide kroz iglene Mat 11:2 Kad je Ivan u tamnici çuo o d. 1Pe 2:3 okusiste, kako je d. Gospodin
Pst 24:63 i pogleda, a to dolazile d. Efe 1:19 koji vjerujemo po d. jake sile DOBROTA
Suc 8:21 æto su ih o vratu nosile d. Efe 3:7 koja mi je dana po d. sile Psl 18:35 me je uçinila d. tvoja
DIJEL-A-OM 2So 2:9 d. sotoninu sa svakom silom i Psl 31:19 Kako je velika d. tvoja, æto je
P.Zk 21:17 i dati mu dva d. od svega DJELUJE Psl 36:7 Kako je dragocjena d. tvoja
Iva 13:8 te ne operem, neøeæ imati d. Psl 111:10 Gospodnji; tko po njemu d. Psl 62:12 I da je d. u tebe, Svemoguøi
Dje 8:21 Nema tebi d. ni zajednice u M.Iz 17:10 Ukor d. na razumnoga Psl 90:17 Neka vlada nad nama d.
Efe 2:12 zajednice Izraelove i bez d. u Iva 5:17 Otac moj do sada d. i ja djelu- Psl 117:2 Jer nas d. njegova çuva
Efe 5:5 a to je idolopoklonik, nema d. 2Ko 4:12 Dakle smrt d. u nama, a Rim 2:4 d. Boœja dovodi k pokajanju
Otk 16:19 razdijeli se na tri d. i gradovi Efe 3:20 po sili, koja d. u nama Gal 5:22 strpljivost, blagost, d.
1Ko 13:9 d. znamo i dijelom proroku- 2So 2:7 Jer tajna bezakonja veø d. Tit 3:4 se pokaza d. i çovjekoljublje
1Ko 13:12 Sad poznajem d. a tada øu DJETETA DOBROTE
2Ko 1:14 Kao æto nas d. i upoznaste M.Iz 22:15 u srcu d. a æiba je ukloni od Psl 25:7 spomeni se mene radi d.
1Pe 5:3 gospodujete Boœjim d. nego Luk 1:66 Æto øe biti iz ovoga d. Jer je Psl 33:5 On ljubi pravdu i pravo; d. je
Otk 6:8 vlast nad çetvrtim d. zemlje, DJETINJSTVA Psl 65:11 Tako kruniæ godinu d. svoje
DIJETE Psl 71:6 Od d. na tebe sam se oslonio Psl 86:17 Uçini s menom çudo d. da
P.Zk 1:31 tvoj, kao æto çovjek nosi d. 2Ti 3:15 I jer iz d. znaæ Sveta Pisma Psl 119:64 puna d. tvoje, naredbama
P.Zk 6:2 ti i d. tvoje i unuçad tvoja, sve DJEVIC-A-E-I-U Rim 2:4 njegove d. i strpljivosti i dug-
Psl 131:2 d. mirno poçiva na prsima Iza 7:14 Eto, d. øe zaçeti i roditi sina i Rim 15:14 moja, da ste i sami puni d.
M.Iz 22:6 Odgoj d. prema putu, kojim Mat 1:23 Eto, d. øe zaçeti i roditi sina 2So 1:11 ispuni svaku radost d. i djelo
M.Iz 29:15 d. prepuæteno samomu Mat 25:1deset d. koje uzeæe svjetiljke DOBROTI
Iza 11:8 zavlaçit øe ruku svoju d. 1Ko 7:28 ako se uda d. nije sagrijeæila P.Zk 13:17 umnoœi te u svojoj d.
Mat 2:13 uzmi d. i mater njegovu i Mat 25:7 d. one i prirediæe svjetiljke Psl 31:1 U d. svojoj izbavi me
Mat 18:4 drœi malenim kao d. ovo, taj Dje 21:9 On je imao çetiri køeri d. koje Psl 31:21 on øe me ætititi çudesno u d.
Mat 19:29 oca, majku, d. i polje zbog 1Ko 7:25 A za d. nemam zapovijedi Psl 40:10 nijesam æutio o tvojoj d. i
Mar 9:36 uze d. metnu ga u sredinu Luk 1:27 Ime je d. bilo Marija Psl 65:5 Ti nas usliæiæ u d. çudesnim
Mar 10:15 kao d. neøe doøi u njega 1Ko 7:36 poæteno prema svojoj d. Psl 138:2 na d. tvojoj i vjernosti tvojoj;
Luk 1:44 zaigra d. od radosti u utrobi 1Ko 7:38 koji udaje svoju d. dobro çini Iza 42:6 Gospod, dozvao sam te u d.
Luk 2:12 Naøi øete d. æto je povito u 2Ko 11:2 da d. çistu privedem Kristu Rim 11:22 Gledaj dakle d. i strogost
Luk 2:16 Mariju i Josipa i d. æto je DOBAR 2Ko 6:6 u dugotrpnosti, u d. u Duhu
Luk 2:40 D. je raslo i jaçalo. Bilo je Pst 3:6 kako je plod drveta d. za jelo i DOBROTOM
Iva 16:21 Ali kad rodi d. viæe se ne Psl 34:8 i vidite, kako je d. Gospod Psl 86:15 pun strpljivosti i bogat d. i
1Ko 13:11 d. govorio sam kao dijete Psl 73:1 Kako je d. Bog Izraelu Psl 145:16 i sitiæ sve, æto œivi, d.
Heb 5:13 rijeçi pravde, jer je d. Psl 92:15 Gospod je d. on je branik Efe 2:7 bogatstvo milosti svoje d.
Heb 11:23 jer vidjeæe krasno d. i ne Psl 100:5 Jer je d. Gospod: vjeçno DOBROTU
Otk 12:4 da joj proœdere d. kad rodi Psl 136:1 Hvalite Gospoda, jer je d. jer Psl 27:4 da iskusim d. Gospodnju, da
DIM-A M.Iz 12:2 d. çovjek dobiva milost kod Psl 27:13 vjerujem, da øu gledati d.
M.Iz 10:26 ocat zubima i d. oçima, to M.Iz 14:14 i çovjek d. za djela svoja Rim 11:22 Gledaj dakle d. i strogost
Iza 51:6 jer øe nebo iæçeznuti kao d. Mat 12:35 d. çovjek iz dobre riznice Kol 3:12 u srdaçno milosråe, d.
Jak 4:14 Jer ste d. koji se zamalo Mat 19:17 Samo je jedan d. A ako DODATI
Otk 9:2 zjalo bezdana, i izaåe d. iz Mat 20:15 tvoje zavidno, æto sam ja d. Mat 6:33 i ovo øe vam se sve d.
Otk 9:17 izlazio je oganj i d. i sumpor 1Ti 1:8 A znamo, da je zakon d. ako ga Mat 27:24 sebi d. vode i opra ruke
Otk 14:11 I d. muka njihovih diœe se u 1Ti 1:18 da bijeæ b.u njima d. boj DOGODI
Otk 19:3 i d. njezin diœe se u vijeke 1Ti 4:6 predoçiæ braøi, bit øeæ d. sluga Pst 1:7 onih nad svodom. I tako se d.
PNP 3:6 stupovima d. zaogrnuto 2Ti 2:3 s menom napore kao d. vojnik Izl 12:29 U po noøi d. se, da Gospod
Iza 9:18 tako da uzavrije u stupove d. 2Ti 4:7 d. sam boj vojevao, trku svræio Psl 118:23 d. od Gospoda; to je çudo
Joe 2:30 oganj i stupovi od d. DOBARA Iza 20:6 d. onima, u koje se uzdasmo
Otk 9:2 i pocrnje sunce i nebo od d. iz Psl 84:11 ne uskraøuje d. onima, koji Mat 26:56 ovo d. da se ispune Pisma
Otk 9:3 I iz d. zjala izaåoæe skakavci Luk 1:53 Gladne napuni d. bogate Iva 5:14 da ti se ne d.æto gore
Otk 15:8 I napuni se hram d. od slave Rim 15:27 dio njihovih duhovnih d. Iva 19:36 ovo d. da se ispuni Pismo
DIONICI Heb 9:11 veliki sveøenik buduøih d. i Dje 16:16 d. kad smo iæli u bogomolju
1Ko 10:17 svi smo d. jednoga kruha Heb 10:1 ima samo sjenu buduøih d. 2Pe 2:22 d. istinita poslovica: Pas se
Heb 6:4 i postali d. Duha Svetoga DOBITAK DOGODILA
Heb 12:10 da budemo d. svetosti M.Iz 10:16 a d. bezboœnikov za grijeh Izl 34:10 çudesa, kakva se nijesu d.
1Pe 4:13 Nego se radujte, æto ste d. M.Iz 11:18 dobiva sebi isprazan d. a Eze 22:13 djelima, æto su se d. usred
2Pe 1:4 po njima budete d. boœanske M.Iz 15:27 Tko steçe nepravedan d. Mat 11:23 se bila u Sodomi d. çudesa
857
Luk 4:23 çujemo, d. Kafarnaumu Jer 7:31 Postavili su u d. Ben-Hinomu Luk 3:16 nijesam d. odrijeæiti remena
Luk 10:13 u Tiru i Sidonu d. çudesa Jer 7:32 neøe govoriti o Tofetu i o d. Luk 15:19 Nijesam viæe d. zvati se sin
DOGODILO Joe 3:14 dan Gospodnji u d. odluke 1Ko 15:9 nijesam d. zvati se apostol
Suc 19:30 danas nije se joæ nikada d. Psl 23:4 kad bih i d. sjene smrti hodio 1Ti 5:18 i radnik je d. svoje plaøe
Iza 42:9 unaprijed kazano, vidite, d. Psl 84:6 d. pustinjskom pretvaraju je u Heb 11:38 nije bio d. svijet; potucali
Iza 43:18 æto se je prije d. Ne pazite Iza 22:1 Presuda nad d. gledanja. Æto Otk 4:11 D. si, Gospodine i Boœe naæ,
Iza 46:10 davnine, æto se joæ nije d. Ja DOMAØI-N Otk 5:2 Tko je d. da otvori knjigu i da
Zah 11:11d. po naputku Gospodnjem L.Zk 24:16 Stranac i d. neka se pogubi Otk 5:4 nitko ne naåe d. da otvori
Mat 9:33 nije se tako æto d. u Izraelu Mat 10:36 postaju njegovi vlastiti d. Otk 5:9 D. si da uzmeæ knjigu i da
Mat 21:21 uçiniti, æto se je d. smokvi Mat 20:1 je nebesko kao d. koji rano DOSTOJN-A-I-O
Mat 27:54 æto se d. prepadoæe se vrlo Mat 21:33 Jedan d. posadi vinograd Psl 111:2 su djela Gospodnja, d. da
Luk 24:18 æto se je ondje d. ovih dana Mat 24:43 Kad bi znao d. u koji ças Mat 10:13 Je li kuøa d. toga, doøi øe na
Luk 24:21 treøi dan, kako se je to d. Rim 16:23 Pozdravlja vas Gaj, d. moj Mat 22:8 ali uzvanici nijesu bili nje d.
DOGODIT DONOSE Dje 5:41 æto su bili smatrani d. da
Iza 27:12 d. øe se u onaj dan, da Gos- M.Iz 3:2 Jer ti one d. dug œivot, godine 1Ti 5:17 koji su dobri predstojnici, d.
Iza 50:11 d. øe vam se ovo: u mukama M.Iz 14:23 puste rijeçi d. samo gubitak Otk 3:4 s menom u bijelima, jer su d.
Mat 21:21i baci se u more, to øe se d. Iza 52:7 koji d. radosnu vijest dobra Efe 4:1 da se vladate d. zvanja, u koje
Mat 24:3 Kaœi nam, kad øe se to d. i Eze 5:16 d. propast, æto øu ih pustiti Flp 1:27 œivite d. radosne vijesti
Dje 20:22 æto øe mi se u njemu d. Luk 8:14 i uguæe se i tako roda ne d. Kol 1:10 Da œivite d. Gospodina, te mu
DOJILA Rim 10:15 koji navjeæøuju mir, koji d. 3Iv 1:6 opremaæ, kako je d. Boga
Izl 2:9 Œena uze djeçaka i d. ga DONOSI Otk 5:12 glasom velikim: D. je Janje
Luk 11:27 nosila, i prsa, koja su te d.. Psl 1:3 rod svoj d. u pravo vrijeme, i DOTAÇE
DOLASKA Psl 19:2 noø na noø d. on taj glas Iza 6:7 D. se njim usta mojih i reçe
L.Zk 20:23 øu protjerati za d. vaæega Psl 33:17 uza svu jakost svoju ne d. Jer 1:9 I Gospod pruœi ruku svoju i d.
Mal 3:2 øe podnijeti dan d. njegova M.Iz 9:7 d. sam sebi samo sramotu Mat 8:3 On pruœi ruku svoju, d. ga se i
Mat 24:3 tvojega d. i svræetka svijeta M.Iz 10:2 steçeno blago ne d. koristi Mat 9:20 pristupi otraga i d. se skuta
Mat 24:37 Noine, tako øe biti kod d. M.Iz 21:25 Lijençini d. smrt pohota Mar 7:33 pljuvaçkom se d. jezika
1So 5:23 bez prijekora saçuva za d. M.Iz 31:14 laåa trgovaçka: izdaleka d. DOTAKN-E-I
1Ti 6:14 besprijekornu do d. Gospo- Hos 8:7 nema ploda, i ona ne d. braæna L.Zk 15:19 tko je se d. neçist je do
Jak 5:7 Strpite se dakle, braøo, do d. Hab 3:17 Jer smokva ne d. viæe ploda Luk 6:19 Sav je narod traœio da ga se d.
2Pe 1:16 Gdje je obeøanje d. njegova Mal 3:14 Govorite: ‘Bogu sluœiti ne d. Heb 11:28 d. njihovih prvoroåenaca
Jud 1:24 saçuvati od pada i kod d. Rim 7:5 naæim, da se d. plod smrti Heb 12:20 œivinçe d. gore, kamenovat
DOLASKOM 2Ko 4:17 çasovita lagana nevolja d. Psl 144:5 d. se gora, da se zadime
Mat 24:27 do zapada, tako øe biti i s d. Flp 1:22 A ako mi œivot u tijelu plod d. Kol 2:21 Ne d. se! Ne okusi! Ne opipaj
2Ko 7:6 utjeæi nas d. Titovim. 1Iv 5:16 çini grijeh, æto ne d. smrti, DOTIÇ-E-ITE
2Ti 4:1 koji øe suditi œive i mrtve, d. 2Iv 1:10 i ove nauke ne d. ne primajte 1Ko 7:1 je çovjeku, da se ne d. œene
DOLAZAK DOPADA-JU 1Iv 5:18 çuva se, i zli ga se ne d.
Psl 121:8 Gospod çuva izlazak tvoj i d. P.Zk 24:1 i ona mu se potom viæe ne d. Iza 52:11 izaåite odatle, ne d. se
Iza 14:9 mrtvih dolje, oçekujuøi tvoj d. Psl 37:23 ako mu se d. put njegov. 2Ko 6:17 i ne d. se neçista, i ja øu vas
Dje 7:52 koji su naprijed javljali d. Psl 51:17 Œrtva, æto se d. Bogu DOVEDE
1Ko 15:23 i koji vjerovaæe u njegov d. Iza 42:1 izabranik moj, koji mi se d. Pst 22:13 d. ovna i prinese ga mjesto
1So 4:15 ostajemo za d. Gospodnji Mat 3:17 je Sin moj ljubljeni, koji se d. Psl 43:3 neka me vodi i d. na svetu
2So 2:9 Kojega je d. po djelovanju Psl 5:4 bog, kojemu se d. zlodjela Dan 9:24 se okaje opaçina, da se d.
2Ti 4:8 svima, koji su ljubili d. njegov Prp 12:1 za koje veliæ: Ne d. mi se Mat 12:45 otide i d. joæ sedam drugih
Tit 2:13 blagoslovljenu nadu i d. slave Jer 14:10 a Gospodu se ne d. sada Luk 10:34 d. ga u gostionicu i pobrinu
Jak 5:8 i utvrdite srca svoja, jer se d. Mih 6:7 d. li se Gospodu tisuøe Luk 11:26 d. joæ sedam drugih duhova
2Pe 3:12 i œeleøi d. dana Boœjega, koji DOPA-LO-O-STI Heb 2:10 d. mnoge sinove u slavu, da
DOLAZI-Æ-LI-IM-TE Mat 14:6 To se je d. Herodu tako DOVEDITE
Job 38:11 I rekoh: dovle d. ne dalje Luk 10:21 Da, Oçe, tako se je d. tebi Mar 9:19 podnositi vas D. ga k meni
Mat 3:14 kræten od tebe, a ti d. k meni Kol 1:19 d. Bogu, da u njemu stanuje Luk 15:23 d. tele ugojeno i zakoljite ga
Eze 23:17 I sinovi babilonski d. su k M.Iz 6:3 d. u ruke bliœnjemu svojemu Luk 19:27 d. ovamo i pogubite ih pred
Mar 1:45 Ali su d. ljudi k njemu sa svih Luk 3:22 ljubljeni Sin, koji mi se je d. DOVESTI
Luk 16:21 I psi su d. i lizali çirove Psl 39:6 a ipak ne zna, kojemu øe d. P.Zk 28:49 s kraja svijeta, d. protiv
Dan 9:23 izaåe rijeç Boœja. D. da ti to Iza 62:4 jer øeæ se d. Gospodu, i Iza 56:7 Njih øu d. k svetoj gori svojoj i
Dan 10:12 usliæene molbe tvoje. Ja d. Mat 19:27 tobom. Æto øe nam za to d. Eze 36:24 i d. vas natrag u vaæu
Hos 10:10 Tako d. ja i karam ih Iva 19:24 za nju, kojemu øe d. Tako Iva 10:16 i one mi valja d. i çut øe glas
Iva 17:11Ja d. k tebi, Oçe sveti DOPUÆTAM 1So 4:14 koji su usnuli po Isusu, d. s
Heb 10:7 Evo d. u poçetku knjige L.Zk 17:11 d. na pomirenje za duæe DOVODI-M
Otk 3:11 Evo d. brzo: drœi, æto imaæ, da 1Ti 2:12 ne d. œeni, da uøi, niti da vlada Psl 33:17 Ne d. konj do pobjede, uza
Otk 22:7 I evo, d. brzo. Blagoslovljen DOPUÆTENO Rim 2:4 dobrota Boœja d. k pokajanju
Otk 22:12 Evo, d. brzo, i plaøa moja s Mat 19:3 Je li d. çovjeku pustiti œenu Rim 4:15 Jer zakon d. samo gnjev
Otk 22:20 Da, Ja d. brzo. Amen. Doåi Mat 22:17 Je li d. plaøati caru porez ili Iza 43:5 Od istoka d. djecu tvoju, od
Pst 42:7 na njih i reçe im: Odakle d. Dje 10:28 Œidovu nije d. druœiti se ili Iza 66:12 ja d. spasenje k njemu kao
Eze 18:2 Kako d. do toga, da u zemlji DOPUSTI-TI DOZOVI
DOLIKUJE Rut 2:2 u polje i ako mi se d. pabirçila 1Sa 28:8 d. mi onoga, koga ti kaœem
Psl 33:1 Çestitima d. hvaliti ga Mar 5:19 ne d. nego mu reçe: Idi kuøi k Mat 20:8 D. poslenike i isplati im
Mat 3:15 Samo pripusti to d. nam, da Dje 16:7 idu u Bitiniju, ali im ne d. Duh DRAÇU
Tit 2:3 da se vladaju, kako d. svetima 1Ko 9:15 d. da tko slavu moju poniæti Iza 9:18 koji spali trnje i d. i upali guætik
DOLIN-A-E-I-OM 2Pe 1:11 d. ulaz u vjeçno kraljevstvo Heb 6:8 iznosi trnje i d. nepotrebna je
Iza 40:4 Svaka d. neka se podigne DOSTOJAN DRAGOCJEN-A-IJA-O
Iza 41:18 izvore usred d. Pustinju øu 1Ljt 16:25 Gospod i veoma d. hvale Mat 13:46 Kad naåe jedan d. biser
Luk 3:5 Svaka d. neka se ispuni Psl 48:1 Vekik je Gospod i d. svake 1Pe 3:4 duha, koji je pred Bogom d.
Iza 28:1 nakita na vrhu iznad plodne d. Mat 8:8 nijesam d. da uåeæ pod krov Psl 36:7 Kako je d. dobrota tvoja
Iza 40:4 zemljiæte neka bude dno d. Mat 10:10 jer je poslenik d. prehrane Psl 72:14 u oçima je njegovim d. krv
Eze 37:1 u duhu i postavi me usred d. Mat 10:11 ispitajte, tko je u njemu d. Psl 116:15 D. je u oçima Gospodnjim
PNP 2:1 poljani æaronskoj, ljiljan u d. Mat 10:37 nego mene, nije mene d. M.Iz 15:23 pravo vrijeme – kako je d.
Iza 57:6 je dio na glatku kamenu u d. Mat 10:38 poåe za mnom, nije mene d. 2Pe 1:4 je dao d. i najveøa obeøanja
858
M.Iz 3:15 D. je od bisera; sve Nah 1:3 Gospod je d. bogat strpljivo- Mat 18:20 gdje su d. ili trojica skupljena
1Pe 1:7 d. od zlata raspadljivoga, koje 2Ti 3:10 vjeru, d. ljubav, strpljivost Luk 10:17 vratiæe se sedamdeset i d. i
Psl 133:2 d. ulje na glavi, æto teçe na 1Pe 3:20 Noine oslanjali na d. Boœju 1Ko 14:27 po d. ili najviæe po trojica i
M.Iz 1:13 Dobit øemo koje d. dobro 2Pe 3:15 I d. Gospodina naæega DVOJICE
Hos 13:15 i sve d. dobro njegovo Rim 2:4 dobrote, i strpljivosti i d. Ne Mat 18:16 se sve ustanovi izjavom d.
DRAGOVOLJNO Rim 3:26 U svojoj d. bio je naime Bog Mat 21:31 je od ove d. ispunio volju
Iza 53:7 a on se je predao d. nije 2Ko 6:6 U çistoøi, u spoznaji, u d. u Iva 8:17 svjedoçanstvo d. ljudi istinito
2Ko 8:3 i preko moguønosti d. davali DUHOVNE DVOJICU
Efe 6:7 d. sluœite kao Gospodinu, a ne 1Ko 10:4 piøe, jer su pili od d. hridi Mat 11:2 posla d. uçenika svojih
Heb 10:26 Jer kad mi grijeæimo d. 1Ko 14:1 Revnujte za d. darove, a Iva 19:18 i s njim drugu d. s jedne i s
Jak 1:18 nas d. porodi rijeçju istine 1Pe 2:5 da prinosite œrtve d. koje su Dje 10:7 dozva d. sluga svojih i
1Pe 5:2 ne silom, nego d. kako Bog DUHOVNI Otk 11:3 I dat øu d. svojih svjedoka, i
DRÆØU-ØI 1Ko 2:15 A onaj d. sve prosuåuje, i DVORANIN
Psl 6:2 ozdravi me, Gospode, jer d. Gal 6:1 vi d. ispravljajte takvoga Dje 8:27 I gle, çovjek Etiopljanin, d. i
Jer 23:9 puca mi u tijelu, d. sva uda 1Pe 2:5 kamenje uzidajte kao d. hram Dje 8:39 uze Filipa, d. ga viæe ne vidje
Jak 2:19 dobro çiniæ; i åavli vjeruju, i d. DUHOVNIM DVORANU
2Pe 2:10 i drski su i tvrdoglavi, i ne d. 1Ko 2:13 Duh, duhovno d. tumaçeøi Mar 14:15 opremljenu d. Ondje nam
Hos 11:10 d. djeca Izraelova sa Efe 1:3 svakim blagoslovom d. na Dje 1:13 uzaåoæe u gornju d. gdje su
Mih 7:17 kao crvi na zemlji d. predat Efe 5:19 hvalospjevima i d. pjesma- DVORIMA
DRHTANJEM Kol 3:16hvalospjevima i pjesmama d. Psl 65:4 blizu tebe, da prebiva u d. tvojim
Efe 6:5 sa strahom i d. u iskrenosti DUHOVNO Psl 84:2 i ginula za d. Gospodnjim
Flp 2:12 svojemu sa strahom i d. Rim 8:5 a koji su po Duhu, d. misle Psl 84:10 Jer je jedan dan u d. tvojim
DRIJEMA 1Ko 2:13 Duh, d. duhovnim tumaçeøi Psl 92:13 zelene se u d. Boga naæega
Psl 121:4 nikada ne d. çuvar Izraelov 1Ko 10:3 I svi su isto d. jelo i jeli Mat 11:8 haljine, na kraljevskim su d.
Iza 5:27 Nitko ne d. i nitko ne spava 1Ko 15:44 tijelo tjelesno, ustaje tijelo d. Luk 7:25 haljine i œive raskoæno, na d.
2Pe 2:3 Propast njihova ne d. DULJE
DRSK-E-O Izl 2:3 A kad ga nije mogla d. skrivati -E-
Dan 7:8 æto su govorila d. govore Dje 14:3 d. vremena propovijedajuøi EMANUEL
Dan 7:25 On øe govoriti d. govore DUNUÆE Iza 7:14 i nadjenuti mu ime E.
Jud 1:15 poçiniæe, i za sve d. rijeçi Mat 7:25 doåoæe vode, d. vjetrovi i Mat 1:23 i dat øe mu se ime E. to znaçi
Psl 10:4 D. misli bezboœnik: On ne vidi Mat 7:27 vode, d. vjetrovi i napadoæe. Iza 7:14 i nadjenuti mu ime E.
Jer 49:16 d. miæljenje, jer stanujeæ u DUŒAN Mat 1:23 ime E. to znaçi Bog s nama
Dan 11:36 d. øe govoriti i nekaœnjen Mat 18:24 koji mu je bio d. deset
DUBIN-A-E-I-U Mat 18:28 drugova, koji mu je bio d. -F-
Psl 68:22 dovest øu ih iz d. mora Luk 7:41 Jedan mu je bio d. pet stotina FALI-TI
Psl 86:13 izbavio si œivot moj iz d. Flm 1:18 ti je u çemu skrivio, ili je d. to Iza 34:16 niæta od ovoga ne f, nijedno nije
M.Iz 8:24 Nije joæ bilo d. voda, kada 2Pe 1:13 sam d. dok sam god u ovom Hos 4:6 narod biti uniæten, jer mu f znanje
M.Iz 25:3 Kao visina neba i d. zemlje DUŒINA Mat 19:20 Sve san to drœao. Æto mi joæ f
Jon 2:6 D. me opkolila. I oko glave bila Pst 6:15 lakata neka bude d. koprablji Mar 10:21 ti joæ f. Idi, prodaj sve æto imaæ
Rim 8:39 Ni visina, ni d. ni drugo P.Zk 30:20 jer o tom ovisi œivot tvoj i d. M.Iz 31:11 njezina, i dobitka neøe nikada f
Efe 3:18 je æirina i duœina, i visina i d. Efe 3:18 koja je æirina i d. i visina i FIN-E-I-OGA
Otk 2:24 ne upoznaæe d. sotoninih Otk 21:16 I grad na çetiri ugla stoji, i d. Luk 7:25 Ne, ljudi koji nose f haljine i œive
Psl 106:9 provede ih preko morske d. DUŒNI M.Iz 31:22 Æije sebi pokrivaçe, bijeli f lan i
Iza 44:23 Podvikujte, d. zemaljske Rim 13:7 svima æto ste d. komu porez Luk 16:19 odijevao se u skerlet, u f lan i
Zah 10:11 sve øe d. Nilu presahnuti Rim 15:1 A d. smo mi jaki slabosti Izl 26:1 Oni imaju biti izraåeni od f lana
1Ko 2:10 Duh sve ispituje, i d. Boœje Rim 15:27 d. su njima i svojim zemalj-
2Ko 8:2 iz d. njihova siromaætva Efe 5:28 d. i muœevi ljubiti svoje œene -G-
Iza 7:11 u d. dolje, ili gore u visini 2So 2:13 smo d. svagda zahvaljivati GAZI
2Ko 11:25 proveo sam u d. morskoj 3Iv 1:8 Mi smo dakle d. primati takve Iza 63:2 u onoga koji g. groόe u kaci
Izl 15:5 kao kamen propadoæe u d. DUŒNICI Otk 19:15 g. tijesak œestokoga vina
Psl 107:26 do neba, survali se u d. Rim 8:12 nijesmo d. tijelu, da po tijelu GLAD
Mih 7:19 øe opaçine naæe i baciti u d. Rim 15:27d. su njihovi, jer kad neznab- Pst 12:10 g. u zemlji, siåe Abram u
Mat 18:6 i da potone u d. morsku DUŒNOST Rut 1:1 su joæ vladali suci, nasta g. u
DUBOKO Luk 17:10 uçinismo samo d. svoju M.Iz 6:30 samo da utaœi poœudnu g.
Pst 6:6 na zemlji, i bio je d. oœaloæøen 1Ko 7:3 Muœ neka çini œeni d. a isto tako Iza 51:19 Pustoæ i rasap, g. i maç
Ezr 9:4 ostadoh sjedeøi d. potresen 1Ko 9:16 nema mi hvale, jer mi je d. Jer 24:10 Poslat øu na njih maç, g. i
Psl 35:13 i molio sam se d. prignut DVANAESTORICU Eze 5:16 i kad navalim na vas g. i
Psl 36:1 d. je saçuvana u srcu mojem Mat 20:17 Tada uze nasamo d. i reçe Eze 7:15 bjesni maç, unutra kuga i g.
Iza 30:33 i za kralja je pripravljeno. d. i Luk 6:13 i izabra od njih d. koje nazva Amo 4:6 Poslao sam vam g. u svim
Dan 11:33 d. satrti maçem i plamenom Luk 9:1 On sazva d. i dade im moø i Mat 24:7 g. i kuga i potres bit øe
Mat 13:5 brzo izniknu, jer nije leœalo d. Iva 6:70 Ne izabrah li ja vas d. A ipak je Mar 13:8 øe potresi na sve strane i g.
Mar 4:5 jer nije leœalo d. u zemlji DVOJE Luk 15:16 utiæao g. svoju mahunama
Iva 12:27 je duæa moja d. potresena Pst 6:20 neka uåe s tobom po d. da Rim 8:35 progonstvo ili g. ili golotinja
Heb 11:21 sina Josipova i nagnu se d. Pst 7:2 a od œivotinja neçistih po d. Otk 18:8 smrt, i tuga i g. i spalit øe se
DUG-A-ÇKIM-E Pst 7:15 Uåoæe k Noi u korablju, po d. GLADAN
M.Iz 3:2 Jer ti one donose d. œivot Iza 51:19 d. te je pogodilo – tko da te M.Iz 28:15 medvjed g. to je bezboœan
M.Iz 3:16 d. œivot krije se u desnici Mat 10:10 Ni putne torbe, ni d. haljine Mat 25:35 Jer sam bio g. i dali ste mi
Luk 7:42 nijesu mogli platiti svojega d. Mat 19:5 svoju i d. øe biti jedno tijelo Rim 12:20 g. neprijatelj tvoj, nahrani
Otk 4:3 i oko prijestolja bijaæe d. po Mat 27:51 na d. odozgo do dolje GLADI
Otk 10:1 u oblak, i d. nad glavom Mar 6:9 ali ne oblaçiti d. haljine P.Zk 28:48 u g. i œeåi, u golotinji i
Mar 12:38 Oni rado idu u d. haljinama Mar 10:8 viæe d. nego jedno tijelo Psl 33:19 uzdrœi u œivotu u vrijeme g.
Luk 20:46 Oni rado idu u d. haljinama Luk 3:11 Tko ima d. haljine, neka da Jer 21:9 u tom gradu, gine od maça, g.
Mat 6:12 I otpusti nam d. naæe, kako i Luk 23:45 hramski razdera se na d. Jer 38:9 umire od g. jer u gradu nema
Mat 23:14 i govorite za to d. molitve 1Ko 6:16 Jer bit øe, veli, d. jedno tijelo Tuœ 4:9 negoli tko je poginuo od g
DUGOTRP-AN-NOST-NOSTI DVOJICA Eze 5:16 pustim na te ljute strijele g.
M.Iz 14:29 D. çovjek pokazuje mnogu Prp 4:12 nadjaçati jednoga, d. øe mu Eze 7:19 Stim ne mogu utiæati g.
Jon 4:2 Bog milostiv i milosrdan, d. i Amo 3:3 Putuju li d. zajedno, a da ne Eze 34:29 u zemlji neøe umirati od g.
859
GLADNE Pst 3:7 oçi, i oni opaziæe, da su bili g. P.Zk 32:32 jagode su njihove g. kao
Mat 15:32 nemaju æto jesti. g. neøu da Joæ 5:13 çovjek, koji je drœao g. maç u Dje 8:23 ti si pun g. œuçi i uhvaøen si
Luk 1:53 g. napuni dobara, bogate 1Ko 4:11 i œeåamo, i g. smo, i biju nas Otk 8:11 od voda, jer postadoæe g.
GLADOVATI Jak 2:15 Ako li brat ili sestra g. budu i 1Sa 20:41 David plakao vrlo g.
Luk 6:25 koji ste sada siti vi øete g. Brj 22:23 stoji na putu s g. maçem u Psl 69:10 Kad postim i g. plaçem, i to
Flp 4:12 i sit biti, i g. i izobilovati i Iza 41:18 øu rijeke na g. bregovima Jer 2:19 Upamti i vidi, lako je zlo i g. æto
GLADUJE GOLOTINJI Tuœ: 1:2 g. plaçe noøu, suze mu na
M.Iz 25:21 g. li neprijatelj tvoj, nahrani P.Zk 28:48 u gladi i œeåi, u g. i svakoj Tuœ 1:16 Zato ja moram g. plakati; oko
1Ko 11:21 i jedan g. a drugi se opija 2Ko 11:27 u mnogom postu, u zimi i g. Eze 27:31srcem zabrinutim, tuguju g.
GLASNIK GOLOTINJU Mat 26:75 zatajiti. Izaåe i proplaka g.
M.Iz 17:11 ali se ljut g. æalje na njega Pst 9:22 promatrao je g. oca svojega i GORU
Prp 10:20 i krilat g. raæiriti rijeç tvoju Tuœ 1:8 preziru ga: vidjeæe g. Pst 19:17 bjeœi u g. da i ti ne pogineæ
Iza 40:9 glas svoj kao g. radosti Hab 2:15 opoji ga, da gleda g. Izl 19:23 Narod ne moœe uziøi na g.
Iza 42:19 i tako gluh kao g. moj GOLUB Izl 20:18 g. gdje se dimi, prepade se
Mal 3:1 kojega œelite, g. zavjeta Jer 8:7 g. i lastavica i œdral drœe se Izl 24:15 uzlazio na goru, pokri oblak g.
GLASNIKA Hos 7:11 Efraim je kao g. budalast 2Sa 15:30 uz Maslinsku g. plaçuøi i
Iza 52:7 na gorama noge g. radosti Mat 3:16 silazi kao g. i dolazi na njega Psl 24:3 Tko se smije popeti na g.
Mal 3:1 æaljem g. svojega, da pripravi Mar 1:10 otvori nebo, i Duh kao g. siåe Psl 43:3 vodi i dovede na svetu g. tvoju
Mat 11:10 ja æaljem g. svojega pred Luk 3:22 kao g. I viknu glas s neba: Ti Iza 2:3 Doåite da idemo na g. Gos-
Rim 10:15 g. radosti, koji navjeæøuju Iva 1:32 Duha, gdje silazi s neba kao g. Iza 40:9 g. Sione, kao glasnik radosti
GLASNIKE GOLUBOVE Oba 1:21 Izbavitelji øe uzaøi na g.
Neh 6:3 Ja im stoga poslah g. i Iva 2:14 prodavali volove, ovce i g. i Mat 17:1 Ivana i izvede ih nasamo na g.
Jak 2:25 kad primi g. i izvede ih Iva 2:16 æto su prodavali g. reçe Mat 26:30 i izaåoæe na Maslinsku g.
GLAVARA GORA Mar 6:46 uzaåe na g. da se pomoli
Mat 16:21 starjeæina, g. sveøeniçkih i Psl 18:7 temelji se g. uzdrmaæe i Luk 6:12 otide on na g. da se pomoli
Mat 27:12 Ali na tuœbe g. sveøeniçkih Psl 48:2 g. Sion, vrhunac na sjeveru Iva 6:15 Zato otide opet u g. posve
Luk 9:22 bit øe od starjeæina, g. Psl 104:10 oni teku izmeåu g. Gal 4:25 Jer Agara znaçi Sinaj g. u
Dje 7:35 Njega posla Bog kao g. i Iza 40:4 svaka g. i breœuljak neka se Otk 21:10 I odvede me u duhu na g.
GLAVAROM Dan 2:35 posta g. velika i ispuni svu GORUÆIÇNO
Dje 7:27 je tebe postavio g. i sucem Zah 8:3 i g. Gospoda nad vojskama Mat 17:20 imate vjere kao zrno g.
Dje 7:35 Tko te postavi g. i sucem Mat 27:64 prijevara bila joæ g. od prve Luk 17:6 Ako imate vjeru kao zrno g.
GLUHI Luk 3:5 g. i breœuljak neka se slegne GOSPODAR-A-E-I
Iza 29:18 U onaj øe dan g. çuti rijeçi Otk 6:14 I svaka g. i otok s mjesta, se Pst 3:16 muœa svojega, koji øe ti biti g.
Mat 11:5 gubavi se çiste, g. çuju, mrtvi Otk 8:8 velika g. ognjem zapaljena Pst 4:7 tebi, ali mu ti moraæ g. biti
Mar 9:25 Duæe nijemi i g. Ja ti zapovj- GORAMA Pst 27:29 Bio g. bradi svojoj, i klanjali
GLUHIMA Psl 87:1 Njegov je temelj na g. svetim Pst 39:20 g. Josipov uhvati ga i baci u
Iza 6:10 Uçini g. uæi njegove, slijepima Psl 121:1 prema g. odakle øe mi doøi M.Iz 17:2 Razuman sluga bit øe g.
Iza 35:5 otvoriti oçi slijepima, i uæi g. PNP 2:17 srna ili kao jelençe na g. Iza 33:22 Gospod je nas g. Gospod je
GNIJEZDA Iza 13:4 vika na g. kao od mnogoga Mal 1:6 Ako sam g. gdje je strah od
Psl 104:17 Na njima ptice viju g. roda Iza 52:7 Kako su krasne na g. noge Mat 12:8 Jer je Sin çovjeçji g. subote
Mat 8:20 ptice nebeske svoja g. a Sin Jer 50:6 vodili su ga okolo po g. iæli su Mat 20:8 Uveçe reçe g. vinograda
Luk 9:58 svoja g. a Sin çovjeçji nema Eze 34:6 Po svim g. i na svakom Mat 24:45 koga je postavio g. nad
GNJEVI-TI Eze 37:22 narodom u zemlji, na g. Mat 24:48 Moj g. neøe joæ zadugo doøi
Psl 103:9 Zato se ne g. dovijeka, niti Heb 11:38 po g. i puçinama, i po Mat 25:21 Tada mu reçe g. njegov:
Mal 1:4 i narod, na koji se g. Gospod Otk 6:16 govorahu g. i peøinama Mar 2:28 Sin çovjeçji i g. nad subotom
Mat 5:22 Svaki, koji se g. na brata GORÇINE Luk 12:37 sluge, koje g. naåe budne
Psl 79:5 Gospode, jednako g. dokle Rim 3:14 su usta puna kletve i g. Luk 12:42 postavlja g. nad svojom
Iza 57:16svaåati i neøu se jednako g. Heb 12:15 ne uzraste kakav korijen g. Luk 14:23 g. slugi: ‘Izaåi na seoske
Jer 3:5 Hoøe li se on vjeçno g. Hoøe li GORI Luk 16:8 g. pohvali nepravednog
GNJEV-LJIV-NO-VOM-U Izl 31:18 s Mojsijem na g. Sinaju Iva 15:15 jer sluga ne zna, æto radi g.
M.Iz 29:22 G. çovjek izaziva svaåu 1Kr 19:11 i stani na g. pred Gospoda 1Ko 7:4 Œena nije g. svojega tijela
Tit 1:7 ne samovoljan, ne g. ne Psl 2:6 na Sionu, svetoj g. svojoj \Gal 4:1od roba, premda i je g. svega
Iza 14:6 narode g. gazio, progonio Psl 15:1 tko smije boraviti na svetoj g. 1Ti 6:1Kralj nad kraljevima i G. nad
Jer 3:12 Neøu viæe g. gledati na vas Psl 48:1 Boga naæega, na svetoj g. Otk 17:14 jer je G. nad gospodarima i
Psl 2:5 u srdœbi svojoj i g. ih svojim Iza 8:18 koji stanuje na g. Sionu Pst 24:12 Boœe Abrahama, g.
Iza 59:17 i zaogrnuo se g. kao Iza 11:9 viæe na cijeloj svetoj g. mojoj Iza 1:3 Vol poznaje g. svojega i
Zah 8:2 sam zbog njega œestokim g. Iza 14:13 prijestolje svoje na g. Mal 1:6 Sin poætuje oca i sluga g.
Psl 27:9 ne odbacuj u g. sluge Iza 56:7 Njih øu dovesti k svetoj g. Mat 6:24 Nitko ne moœe dva g. sluœiti
Psl 59:13 Uniæti ih u g. svojem, istrijebi Iza 65:25 nikome uditi na svoj svetoj g Mat 9:38 Molite zato g. œetve, da
Iza 60:10 jer ako sam te u g. svojemu Joe 2:1 uzbunu na svetoj g. mojoj Mat 15:27 padnu sa stola njihovih g.
Iza 63:3 u g. sam ih svojemu izgazio Joe 2:32 jer øe biti spasenje na g. Mat 25:18 zemlju i skrio u nju novac g.
Hab 3:2 Ipak se u g. sjeti milosråa Amo 4:1 koje ste u g. samarijskoj, koje Mat 25:21 Uåi u radost g. svojega
Mat 3:7 mogli umaøi g. æto dolazi Oba 1:21Sion, da sude g. Ezavovoj Luk 12:47 onaj sluga, koji zna volju g.
Rim 12:19 nego podajte mjesto g. jer Mat 5:14 Grad, koji stoji na g. ne moœe Luk 16:13 ne moœe dva g. sluœiti: ili øe
Heb 3:11 se zakleh u g. svojemu Mat 17:20 goruæiçno, moœete reøi g. Iva 13:16 nije sluga veøi od g. svoj-
GNUSOB-A-U Mat 18:12 u g. i ne ide li da traœi onu Kol 4:1 da i vi imate g. na nebu
P.Zk 17:1 jer je to g. Gospodu, Bogu Mat 21:21 nego ako reknete onoj g. Jud 1:4 i odriçu se jedinoga G. i
Dan 12:11 i postavi g. sramotna, bit Mat 24:3 onda sjedio na Maslinskoj g. Iza 3:4 Djeçake stavljam za g. nad
2Pe 2:13 i g. koji se hrane svojim Iva 4:20 klanjali Bogu tamo na g. a vi Efe 6:5 Sluge Sluæajte g. svoje po
Dan 11:31 i postaviti sramotnu g. idol- Dje 7:38 mu je govorio na g. Sinajskoj 1Ti 6:1 neka smatraju svoje g. vrijed-
Mat 24:15 g. opustoæenja, o kojoj je Heb 12:22 pristupiste g. Sionskoj i 1Ti 6:2 A koji imaju vjernike za g. neka
GOL-I-IM 2Pe 1:18 smo bili s njim na svetoj g. Iza 3:12 narode moj, tvoji su g. Lihvari
Pst 3:10 jer sam g. pa sam se skrio Otk 14:1 Janje stajaæe na g. Sionskoj Iza 26:13 Vladali su nad nama drugi g.
Prp 5:15 g. iz krila materina, tako GORK-A-E-O Luk 22:25 su g. i njihovi vladaoci
Otk 3:17 nevoljan, i siromah i slijep, i g. M.Iz 5:4 na posljetku g. je kao pelin Kol 4:1 g. æto je pravo i pravedno çinite
Otk 16:15 da g. ne hodi, i da ne vide M.Iz 17:25 i g. bol majki svojoj GOSPODAR-IMA-OM-U
Pst 2:25 g. pa ipak se nijesu stidjeli Otk 10:9 Uzmi i progutaj je g. øe Amo 4:1 satirete siromahe Govorite g.
860
Dje 16:16 velik dobitak svojim g. Mat 10:14 ostavite kuøu i g. i otresite Rim 3:13 Njihovo je g. grob otvoren
Kol 3:22 g. ne sluœeøi im na oko, kao Mat 12:25 ni jedan g. nijedna kuøa, æto GROMA
1Ti 6:15 kraljevima i Gospodar nad g. Mat 26:18 Idite u grad g. k stanovitom Psl 46:6 da zagrmi glas njegova g. i
1Pe 2:18 pokorni sa svim strahom g. Mar 1:45 Isus viæe javno uøi u g. Mar 3:17 Boanerges, æto znaçi sinovi g.
Otk 17:14 Gospodar nad g. i Kralj nad Luk 2:4 Galileji u Judeju u g. Davidov Otk 6:1 biøa gdje govori kao glas g.
Mat 10:24 uçiteljem, ni sluga nad g. Luk 19:41 pribliœi i ugleda g. zaplaka Otk 14:2 i kao glas g. velikoga; i glas,
1Pe 3:6 Serah Abrahama i zvala ga g. Dje 8:5 Tada Filip siåe u g. Samariju, i GROMOV-A-E-I
Pst 24:9 pod bedro Abrahamu, g. Dje 17:16 gledajuøi g. pun idola Otk 10:4 I kad ispustiæe sedam g.
2Sa 19:35 na teret svojemu g. i kralju Dje 27:8 kojega blizu bio je g. Laseja Otk 10:4 objaviæe sedam g. I to ne piæi
M.Iz 10:26 to je lijençina svojemu g. Heb 11:10 g. na tvrdu temelju, kojemu Otk 19:6 i kao glas g. jakih, koji govore
Jer 38:9 Moj g. i kralju, nepravda je Otk 11:2 oni øe sveti g. gaziti çetrdeset Izl 20:18 vidje sav narod g. munje
Dan 12:8 g. moj, æto znaçi posljednje Otk 16:19 I g. veliki razdijeli se na tri 1Sa 12:17 neka bi poslao g. i daœd
Mat 18:26 g. imaj strpljenja s menom Otk 18:21 silom biti baçen Babilon, g. Psl 18:13 Gospod pusti, da g. zagrme
Mat 25:24 g. znam te, ti si çovjek tvrd Otk 21:10 g. Jerusalem, gdje silazi s Otk 4:5 izlaœahu munje i glasovi i g. i
Mat 27:63 I rekoæe: g. sjeøamo se, da Otk 21:23 I g. ne treba sunca ni Otk 11:19 sijevanje munja, i glasovi, i g.
Rim 14:4 On svojemu g. stoji ni pada GRADA GRO΁E-M
GOST-E-I Psl 127:1 Gospod ne çuva g. uzalud P.Zk 32:32 Groœåe je njihovo g. puno
Izl 2:22 jer reçe: G. sam u zemlji tuåoj Jon 4:11 œao Ninive, velikoga g. u Iza 63:2 kao u onoga koji gazi g. u kaci
Psl 15:1 tko smije G. biti u æatoru Mat 23:34 biçevati i goniti od g. do Eze 18:2 Kiselo g. jeli su oçevi, a djeci
Psl 84:10 biti G. u æatorima bezboœnika. Iva 4:39 Samarijanci iz onoga g. Mat 7:16 Bere li se s trnja g. ili s draçe
Sef 1:7 prigotovio œrtvu, posvetio g. Iva 19:20 raspet Isus, bilo blizu g. i Luk 6:44 trnja se ne beru smokve, i g.
Mat 22:11 uåe kralj, da pogleda g. Dje 16:14 prodavaçica skerleta iz g. Otk 14:18 srpom svojim oætrim i beri g.
2Pe 2:13 prijevarama, kad se g. s Otk 22:19 od drveta œivota i od g. PNP 2:5 Krijepi me g. razblaœuje me
1Ljt 29:15 Ta mi smo samo tuåini i g. GRADI-LO-M-O-Æ Iza 5:2 da øe roditi g. a on rodi vinjagom
Mat 24:49 tuçe svoje drugove i g. se i Psl 104:17 roda, koja g. gnijezdo GRUDI-MA
Iva 2:10 kad se ponapiju g. loæije. Ti si Psl 127:1 Ako Gospod ne g. kuøe Psl 22:9 krila materina i skrio me na g.
GOTOVO M.Iz 17:19 tko visoko g. vrata svoja Eze 36:26 øu kameno srce iz g. vaæih
Mat 22:4 i sve je g. Doåite na svadbu Prp 3:3 kad se ruæi, i vrijeme kad se g. Iva 13:25 on naslonjen na g. Isusove
Dje 19:26 g. po svoj Aziji taj Pavao Iva 19:12 koji sebe g. kraljem, protivi Iva 21:20 i na veçeri naslonio na g.
Heb 9:22 I g. sve se krvlju çisti po Heb 3:4 svaku kuøu g. netko, a Bog je Psl 22:14 kao vosak i topi se u g.
Heb 11:12 i to g. mrtvoga, potomci Jak 1:3 kuæanje vaæe vjere g. strpljivost Psl 39:3 Goruøe mi postade srce u g.
GOZBAMA Luk 17:28 i prodavalo, sadilo se i g. Jer 4:14 g. tvojim stajati grijeæne osnove
Mat 23:6 Vole poçasna mjesta na g. i Iva 2:20 Çetrdeset i æest godina g. se Tuœ 1:20 U g. mi se prevrøe srce; jes
Luk 20:46 u sinagogama i zaçelja na g. Rim 15:20 ne g. na tuåemu temelju Iva 13:23 poçivao je na g. Isusovim
Rim 13:13 po danu, ne u raskoænim g. 2Ko 13:10 mi je dao Gospodin, da g. a GUMN-A-O
1Pe 4:3 pijanstvu, raspuætenim g. M.Iz 8:27 Kad je g. nebo, ja sam onda Pst 50:11 vidjeæe kod g. Atad œalosnu
GOZB-E-U Iva 5:18 i stim se g. jednak Bogu 1Ljt 21:15 stajao je upravo kod g.
Luk 22:20 isto tako uze poslije g. çaæu Iva 19:7 umrijeti, jer se je g. Sinom Rut 3:3 haljine svoje najbolje, pa idi na g.
Gal 5:21pijanstva, razuzdane g. i 1Pe 3:20 dok se je g. korablja u kojoj Rut 3:6 I otide na g. i uçini sve onako
Jud 1:12 æto oneçiæøuju vaæe g. 2Sa 7:5 Ti hoøeæ da mi g. palaçu, da u Rut 3:14 da je œena doæla na g.
Est 1:9 kraljica Vaætija uçini sveçanu g. Jer 49:16 visoko g. gnijezdo kao orao Mih 4:12 da ih unosi kao snoplje na g.
Mat 22:4 Ugotovio sam g. svoju, junci GRADITE-LJ-LJI Mat 3:12 u ruci on øe oçistiti g. svoje
Luk 14:13 dajeæ g. pozovi prosjake Mih 3:10 Koji g. Sion krvlju, Jerusalem
Luk 15:23 Odrœat øemo radosnu g. i Mat 23:29 Vi g. grobove prorocima i -H-
Luk 15:24 I stadoæe drœati radosnu g. Luk 16:15 se g. pravedni pred ljudima HISOPOM
Luk 15:32 trebalo je odrœati radosnu g. 1Ko 3:10 mudri g. postavih temelj, a Psl 51:7 Poækropi me h. da se oçistim
Otk 19:9 na svadbenu g. Janjetovu Heb 11:10 kojemu je g. i tvorac Bog Heb 9:19 i h. te poækropi i knjigu i sav
Otk 19:17 se na veliku g. Boœju Mat 21:42 Kamen koji odbaciæe g. HITNJI
GRAÅEVINA Luk 20:17 Kamen, koji odbaciæe g. Izl 12:11 jedite ga u h. to je paæa
1Ko 3:9 vi ste Boœja njiva, Boœja g. 1Pe 2:7 koji odbaciæe g. koji postade P.Zk 16:3 jer si u H. nagloj izaæao iz
Efe 2:21 Na kojemu je sva g. sloœena GRADITI Iza 52:12 Jer ne treba da izaåete u h.
GRABEŒ-EM Iza 65:21 Oni øe g. kuøe i u njima HOSANA
Ezr 9:7 pod maç, u ropstvo, u g. i u Iza 66:1 Kakvu øete mi kuøu g. i kakvo Mat 21:9 vikalo je iza glasa: H. sinu
Job 29:17 trgao g. iz zuba njegovih Dje 7:49 Kakvu øete mi kuøu g. govori Mat 21:9 H. sinu Davidovu Blagoslov-
Iza 49:25 i silniku ugrabit øe se g. jer GRAN-A-E-JE Mat 21:15 æto su vikala u hramu: H.
Iza 61:8 ljubim pravicu, mrzim na g. Izl 25:32 g. ima izlaziti s obje strane, tri HRAN-A-E-I-IT-U
Eze 34:8 je stado moje ostalo za g. i Izl 25:33 æest g. æto izlaze iz svijeønjaka Mat 3:4 h. je njegova bila skakavci i
Eze 22:13 rukama svojim nad g. æto si Rim 11:21 Bog nije roåenih g. saçuvao Dje 6:1 zapostavljale, kad se dijelila h.
Dan 11:33 i plamenom, ropstvom i g. Job 15:30 œega øe osuæiti g. njegove Heb 5:14 A za savræene je tvrda h. koji
GRAD Mal 4:1 Ni korijena ni g. neøe im ostaviti 1Kr 17:4 sam naredio, da te h. ondje
Pst 11:4 da sazidamo sebi g. i kulu s Rim 11:16 ako je korijen svet, to su i g. Job 38:41 viçu Bogu i oblijetaju bez h.
Joæ 6:26 da opet sagradi g. Jeriho Iza 64:2 Kao æto oganj upali g. i oganj Psl 36:8 h. se na izobilju kuøe tvoje
Psl 46:4 pritoci njezini vesele g. Boœji Mat 21:8 rezali g. od drveøa i prostirali Psl 104:21 i traœe od Boga h. sebi
Psl 144:2 tvråava moja, g. moj, GRD-E-I-LI Jer 14:6 se njihove gase, jer nema h.
M.Iz 10:15 bogatomu njegov g. grad Mat 5:11 ljudi zbog mene g. i progone Tuœ 4:9 ginu oni od nestaæice h.
Prp 9:15 i on oslobodi g. mudroæøu Rim 15:3 koji tebe g. padoæe na me Hab 3:17 Njiva ne daje h. Ovaca
Iza 25:2 Jer si g. pretvorio u ruæevinu 1Pe 4:14 Ako vas g. zbog imena Kris- Mal 3:10 da bude h. u mojemu hramu
Iza 33:20 na Sion, g. blagdana naæih Psl 55:12 koji me tako g. to bih podnio Mat 6:25 Nije li œivot viæe od h. i tijelo
Jer 17:25 i ovaj øe g. ostati napuçen M.Iz 17:5 Tko se ruga siromahu, g. Luk 3:11 i tko ima h. neka çini isto tako
Tuœ: 1:1 leœi pust g. nekada bogat Dje 23:5 Ne g. poglavara naroda Luk 9:13 i morali bismo poøi i kupiti h.
Eze 10:2 kerubinima i razaspi ga na g. Rim 2:24 krivnjom vaæom g. ime 1Ko 9:13 sluœbu, od svetinje se h. i
Amo 3:6 nesreøa g. da je nije uçinio Mat 10:25 Kad su domaøina g. kao Heb 5:12 trebate mlijeka, a ne jake h.
Jon 3:4 Jona poçe dakle iøi u g. jedan 1Pe 2:23 kad su ga g. nije prijetio, kad Jak 2:15 nemaju svagdanje h.
Sef 2:15 To je buçni g. koji je stanovao GRLO 2Pe 2:13 koji se h. svojim prijevarama
Zah 8:3 Jerusalem øe se zvati g. Psl 69:3 Iznemogoh viçuøi, g. mi se M.Iz 30:8 veø me h. kruhom koji mi ti
Mat 5:14 g. koji stoji na gori, ne moœe M.Iz 23:2 noœ na g. ako imaæ velik tek Mat 6:26 Otac ih vas nebeski h.
Mat 9:9 laåicu, prijeåe i doåe u svoj g. Jer 2:25 obosit øeæ, i g. øe ti se joæ osuæiti Luk 12:24 Bog ih h. a koliko ste vi vredniji
861
Efe 5:29 nego ga h. i grije kao i Krist Jak 4:16 Svaka je h. takva zla Psl 66:2 Pjevajte h. slavnome imenu
Heb 5:13 Jer koji se god h. mlijekom Otk 7:12 i slava i mudrost i h. i çast i Psl 147:1 jer je lijepo h. pjevati Bogu
Psl 81:16 Najboljom pæenicom h. øu 1Ljt 16:25 Gospod veoma dostojan h. Iza 12:4 Pjevajte h. Gospodu zaziva-
Iza 7:15 Gruæevinom i medom h. øe Psl 12:4 One, koji se h. Mi çinimo to Mat 15:36 dade h. prelomi ih i dade ih
Iza 60:16 I sisat øeæ mlijeko naroda i h. Psl 22:26 tada h. Gospoda, koji ga traœe Mat 21:16 nejaçadi navjeæøujeæ h.
Pst 3:17 s mukom øeæ se od nje h. sve Psl 49:6 oslanjaju na svoj posjed i h. Luk 6:32 kakvu h. oçekujete za to i
Iza 4:4 Same øemo se h. i odijevati, Psl 49:13 to je svræetak onih, koji se h. Iva 6:11 A Isus uze kruhove, dade h. i
Iza 65:25 zmija øe se h. prahom Psl 56:12 œrtvu h. prinijet øu ti Dje 28:15 I kad ih vidje Pavao, dade h.
Otk 12:14 svoje mjesto, gdje øe se h. Psl 97:7 koji se h. niætavim idolima; svi Rim 13:3 çini dobro, i imat øeæ h. od
P.Zk 10:18 ljubi stranca i daje mu h. i Psl 107:22 Neka prinesu œrtvu h. neka 1Ko 14:15 pjevat øu h. duhom, a
Job 38:41 Tko zgotovi gavranu h. Psl 107:32 ga h. pred skupljenim Efe 1:12 Da bismo bili na h. slave
Psl 132:15 h. øu njegovu obilno Psl 145:10 Tebe h. sva djela tvoja Efe 1:14 steçevine na h. slave njegove
Eze 34:8 i stado moje postalo za h. Psl 148:13 Neka h. ime Gospodnje Flp 1:11 Isusu Kristu na slavu i h.
Mat 24:45 da joj daje h. u pravo vrijeme M.Iz 31:31 je h. na vratima djela njezina Heb 12:28 dajmo h. i njom sluœimo
Mar 12:44 æto je imala, svu h. svoju 1Ko 9:16 nema mi h. jer mi je duœnost Jak 5:13 Je li tko veseo neka pjeva h.
Luk 12:42 im u pravo vrijeme daje h. Gal 6:13 da se vi obreœete, da se h. 1Pe 1:7 naåe na h. i slavu i çast u dan
Dje 2:46 kruh po kuøama i primali h. s Flp 4:8 æto je god h. vrijedno, to mislite Otk 4:9 biøa dadoæe slavu i çast i h.
1Ti 6:8 A kad imamo h. i odjeøu, ovim Psl 145:4 pokoljenju h. djela tvoja HVATA
HRID-IN-A-E-I-O-U Psl 150:6 æto diæe neka h. Gospoda Job 5:13 Mudre h. u njihovu lukavstvu
Iza 8:14 h. spoticanja za obadvije M.Iz 12:8 Prema razboritosti svojoj h. Psl 10:9 h. siromaha i vuçe ga u mreœu
1Ko 10:4 ih je pratila, a h. je bila Krist M.Iz 20:14 a kad otide, onda se h. Psl 46:2 Zato neka nas ne h. strah, i
Izl 17:6 Udari tada po h. i voda øe iz nje M.Iz 27:2 Neka te h. drugi, a ne tvoja M.Iz 22:15 Ludost h. korijen u srcu
Brj 20:11 udari ætapom svojim po h. M.Iz 31:28 je, muœ njezin, i on je h. Hab 1:15 h. ih u mreœu i zgrøe ih u
1Ko 10:4 jer su pili od duhovne h. koja Iza 62:9 ga jede i pritom Gospoda h. Hab 3:2 Strah me h. Gospode, djelo
2Sa 22:2 Gospod, moja h. utvrda Jer 9:23 Neka se ne h. mudrac 1Ko 3:19 h. mudre u njihovu lukavstvu
2Sa 22:47 neka je slavljena h. moja Rim 2:23 h. se zakonom, a sramotiæ HVATAJU
Psl 31:2 Budi mi zaætitna h. utvrda, da 1Ko 1:31u Gospodinu neka se h. M.Iz 11:6 a nevjerni se h. od vlastite
Psl 62:2 On je jedini h. moja i spasenje 1Ko 3:21 nitko neka se ne h. ljudima 2Pe 2:12 se h. i ubijaju, hule na ono
Iza 26:4 Gospod, Svemoguøi, vjeçna h. Jak 1:9 A niski brat neka se h. visinom
1Kr 19:11 brda razdirao i h. potresao Luk 5:26 udivljenjem i h. su Boga -I-
Psl 81:16 medom iz h. krijepit øu te Dje 2:47 h. su Boga i imali milost u IDOL-A-E
M.Iz 30:19 k nebu, put zmije preko h. HVALIM-O Jer 3:24 Taj je sramotni i. proœderao
Iza 32:2 kao sjena velike h. u zemlji Psl 22:25 Tebe h. u skupætini velikoj 1Ko 10:19 idolska œrtva da je æto ili i. da
Eze 38:20 Gore øe se rasprsnuti, h. Psl 119:164 Sedam puta na dan h. te Izl 34:13 porazbijajte i lugove i. njihovih
Nah 1:6 njegova izlijeva kao oganj. h. Prp 8:15 I tako ja h. veselje: jer nema Iza 44:9 Tvorci i. svi su niæta, ljubimci
Mat 27:51 potrese, h. se raspuknuæe Dan 4:37 Zato ja, Nebukadnezar, h. Iza 66:3 tko pali kad, a ujedno hvali i.
Mat 7:24 koji sagradi kuøu svoju na h. 1Ko 11:2 A h. vas, braøo, æto se u Eze 36:25 neçistoøa vaæih i od svih i.
Mat 27:60 ga je bio dao sebi isjeøi u h. Gal 6:14 çim drugim h. osim kriœem Dje 17:16 gledajuøi grad pun i.
Psl 18:2 Gospode, h. moja, tvråavo Rim 5:2 u kojoj stojimo, i h. se nadom 1So 1:9 kako ste se obratili k Bogu od i.
Psl 28:1 Gospode, viçem: h. moja, ne Rim 5:11 nego se h. u Bogu po Gos- 1Iv 5:21 Djeçice, çuvajte se od i. Amen
P.Zk 32:15 i prezre h. spasenja Flp 3:3 Bogu sluœimo i h. se u Kristu Pst 31:19 Rahela ukrade kuøne i. oca
P.Zk 32:18 A na h. koja ti œivot dade 2So 1:4 Tako da se mi sami h. vama u Jer 16:19 laœne i. niætave, nekorisne
Psl 27:5 diœe me visoko gore na h. HVALIT-E-I Jon 2:9 Koji ætuju niætave i. ostavljaju
Psl 40:2 postavi na h. noge moje Psl 22:22 i usred skupætine h. øu 1Ko 8:7 jer su navikli na i. sve do sada
Psl 61:2 na h. æto im je odveø visoka Iza 61:6 Uœivat øete dobra naroda i h. IDOLI-MA
Psl 114:8 Koji pretvori h. u jezero Heb 2:12 svojoj, posred crkve h. øu te 1Ljt 16:26 Jer su svi bogovi u naroda i.
Iza 17:10 i nijesi mislio na h. moøi Psl 100:4 dvore njegove s hvalom; h. Eze 6:6 i. øe se vaæi izlomiti i uniætiti
Iza 51:1 Pogledajte h. iz koje ste Psl 136:1 h. Gospoda, jer je dobar; jer Rim 2:22 Odurni su ti i. a kradeæ iz
Mar 15:46 grob, koji je bio isjeçen u h. Psl 136:26 h. Boga nebeskoga; jer 1Sa 12:21 nakon mene k niætavim i.
Rim 9:33 da se spotaknu h. da padnu Psl 147:1 h. Gospoda, jer je lijepo Psl 97:7 koji se hvale niætavim i. svi
HROM-I Psl 148:1 h. Gospoda s nebesa, hval- Hos 5:11 jer je tako usrdno sluœio i.
Iza 35:6 Kao jelen skakat øe tada h. Jak 3:14 ne h. se i ne laœite na istinu Dje 15:20 da se ne okaljaju i. i da se
Dje 3:2 I bio je jedan çovjek h. od Jak 4:16 se h. svojim hvalisanjem 1Ko 8:1 A za ono, æto se œrtvuje i.
Mat 11:5 Slijepi vide, h. hodaju Otk 19:5 h. Boga naæega, sve sluge 2Ko 6:16 s i. Jer smo mi hram Boga
Mat 15:31ozdravljaju, h. hodaju i Psl 33:1 Çestitima dolikuje h. ga Otk 9:20 ne klanjaju åavolima i i.
HULE Psl 44:8 øemo se mi uvijek Bogom h. IDOLOPOKLONICI
Dje 19:37 niti su hram pokrali, niti h. Psl 94:3 dokle øe se joæ bezboœnici h. 1Ko 6:9 ni bludnici, ni i. ni preljuboçinci
Dje 26:11 i nagonio sam ih, da h. i 2Ko 12:1 Ako se moram h. ne koristi 1Ko 10:7 Niti budite i. kao neki od njih
1Ko 4:13 h. na nas, a mi molimo 2Ko 12:5 Tim øu se h. a sobom se Otk 22:15 i bludnici, i ubojice i i. i svaki
2Pe 2:12 da se hvataju i ubijaju, h. na 2Ko 12:9 Rado øu se dakle h. svojim IDOLOPOKLONIK
Jud 1:8 gospodstvo preziru i na slavu h. HVALOSPJEV-IMA 1Ko 5:11 bludnik, ili lakomac, ili i. ili
HULI Psl 40:3 usta pjesmu novu, h. Bogu Efe 5:5 ili lakomac, a to je i. nema dijela
Mat 9:3 u sebi: Ovaj h. na Boga Psl 71:6 moj; tebi vazda moj h. IDOLOPOKLONSTVO
Mar 2:7 ovaj tako govoriti h. na Boga Psl 147:1 jer je milo pjevati h. 1Sa 15:23 zla kao i. jer si prezreo
Luk 5:21 Tko je ovaj, æto h. na Boga Iza 51:3 se nalaziti radost i veselje, h. Gal 5:20 i. çaranja, neprijateljstva
1Ti 6:1 da se ne h. na ime Boœje i na Iza 61:3 mjesto odjeøe œalosti, h. Kol 3:5 zlu œelju i lakomstvo, koje je i.
HVAL-A-E-I-ILI Hos 14:2 I mi øemo ti œrtvovati h. IDOLSK-A-E-IM
1Ljt 29:11 veliçina, moø, slava, h. i Mat 26:30 Tada izmoliæe h. i izaåoæe 1Ko 10:19 Æto dakle govorim i. œrtva da
Psl 34:1 neka mi je svagda h. njegova 1Ko 14:26 se sastajete, svaki ima h. 1Ko 10:28 Ovo je i. œrtva, ne jedite
Psl 66:2 dajte da glasno odjekne h. Psl 22:3 stolujeæ nad h. Izraelovim Jer 4:1 mi ukloniæ s oçiju te gadove i.
Psl 111:10 h. njegova traje dovijeka Efe 5:19 meåu sobom u psalmima i h. 1Ko 8:7 jedu meso kao i. œrtve, i savjest
Jer 17:14 pomoø, jer si ti h. moja. Kol 3:16 drugoga, sa psalmima, h. i 1Ko 8:10 navesti da jede i. œrtve
Rim 6:17 A h. Bogu, æto ste bili robovi HVALU Otk 2:20 grijeæe bludno i da jedu œrtve i.
1Ko 1:14 h. Bogu, æto nikoga od vas Psl 9:11 Pjevajte h. Gospodu, koji Jer 16:18 gadnim grdobama i. æto
1Ko 15:57 A Bogu h. koji nam dade Psl 22:23 pjevajte mu h. vi iz roda Hos 4:14 nasamo s bludnicama i. i
2Ko 2:14 A h. Bogu, koji nam svagda Psl 33:2 Pjevajte h. Gospodu uz IGLENE
2Ko 9:15 h. Bogu na njegovu neiska- Psl 50:14 h. prinesi Bogu kao œrtvu Mat 19:24 Lakæe ide deva kroz i. uæi
862
Mar 10:25 Lakæe deva ide kroz i. uæi Iva 2:15 prosu novce i i. stolove njihove ISTINIT-A-E
Luk 18:25 Lakæe je devi proøi kroz i. uæi ISPUN-E-ILA-IM-IO-ITE Jer 42:5 Gospod neka je i. i pouzdan
IMANJ-A-E-EM Mat 26:56 ovo dogodi, da se i. Pisma Mat 22:16 Uçitelju, znamo, ti si i. ti uçiæ
Luk 15:12 Oçe, daj mi dio od i. æto 1So 2:16 da se spase, da i. mjeru Iva 7:18 i. i nema u njemu nepravde
Luk 19:8 Gospodine, pola i. svojega Iza 55:11 izvræila, æto sam htio, i i. za Iva 8:16 sud je moj i. jer nijesam sam
M.Iz 10:15 i. je bogatomu njegov tvrdi Jer 44:28 upoznat øe, çija se je rijeç i. Rim 3:4 je Bog i. a çovjek svaki laœac
M.Iz 19:14 Kuøa i i. baætine se od Iva 3:29 se je sada i moja radost i. Psl 18:30 i. je rijeç Gospodnja. On je
Mat 12:29 kuøu jakoga i ugrabiti mu i. Mat 5:17 da ih uklonim, nego da ih i. M.Iz 12:19 i. usta stoje dovijeka, a laœni
Mat 13:44 sve i. svoje i kupi polje 2Ti 1:4 suza tvojih, da se radosti i. Dan 4:37 jer su sva djela njegova i.
Mat 22:5 jedan na i. svoje, drugi k Psl 68:11 Svemoguøi je i. obeøanje Iva 1:9 Svjetlost i. koje prosvjetljuje
Luk 11:21 je i. njegovo u sigurnosti Mat 21:31 Tko je od ove dvojice i. volju 1Ti 3:1 i. je rijeç: ako tko œeli sluœbu
Luk 12:19 Duæo moja, imaæ veliko i. na Efe 3:19 se i. svom puninom Boœjom 2Pe 2:22 i. poslovica: Pas se povraøa
Luk 15:12 On im dakle podijeli i. Flp 2:2 i. moju radost, da isto mislite 1Iv 2:8 piæem novu zapovijed, koja je i.
Luk 16:1 kod njega, da mu prosipa i. Kol 1:9 da se i. spoznajom volje Psl 19:9 odluke su Gospodnje i. prav-
Dje 2:45 Prodavali bi svoje i. i dobro, i ISTINA Otk 19:9 Ovo su i. rijeçi Boœje
Dje 4:32 nije govorio za i. svoje da je 2Sa 7:28 ti si Bog, i rijeçi su tvoje i. Kad Otk 21:5 jer su ove rijeçi vjerne i i.
1Ko 13:3 I kad bih razdao sve i. svoje Psl 119:86 Sve su zapovijedi tvoje i. ISTINITI
M.Iz 4:7 sebi razboritost svim i. svojim Psl 119:90 sve naraætaje traje i. tvoja Iva 6:32 Otac moj daje kruh i. s neba
Mat 24:47 øe ga postaviti nad svim i. Psl 119:142 vjeçna, i zakon je tvoj i. Tit 1:2 koji obeøa i. Bog prije vremena
Luk 12:15 nije ipak osiguran njegovim i. M.Iz 30:5 Svaka je rijeç Boœja çista i. 1Iv 5:20 Ovaj je i. Bog i œivot vjeçni
ISCIJELI-M-TI Iza 45:23 iz usta mojih dolazi i. rijeç Otk 3:7 i. koji ima kljuç Davidov, i koji
Iza 30:26 narodu svojemu i i. modrice Iza 59:14 jer i. opada na trgu, i poætenje Otk 3:14 i. poçetak stvorenja Boœjega
Jer 15:18 rana moja, te neøe da se i. Mar 14:38 Duh je, i. voljan, ali je tijelo Otk 6:10 Gospodine sveti i i. ne sudiæ
Luk 9:42 i. djeçaka i dade ga natrag Iva 8:3 2 upoznati upoznati istinu, i i. øe Otk 15:3 Pravedni su i i. putovi tvoji
Heb 12:13 ne zabludi, nego joæ da se i. Iva 14:6 Ja sam put i i. i œivot: nitko ne Otk 19:2 Jer su i. i pravedni sudovi
Iza 61:1 On me je poslao, da i. slom- Iva 17:17 ih u istini. Rijeç je tvoja i. Otk 19:11 Vjerni i i. i sudi i vojuje po
Mat 13:15 niti da se obrati, da ga i. 1Pe 2:4 kamenu œivome, koji je, i. od ISTINITO
Iva 12:40 i da se ne obrate, da ih ne i. 1Iv 5:6 Duh je, koji svjedoçi, jer je Duh i. Iza 45:19 æto je pravo, javljam, æto je i.
Jer 3:22 ja øu i. rane otpada vaæega ISTINE Iva 8:17 svjedoçanstvo dvojice ljudi i.
Jer 30:17 rane øu ti tvoje i. govori Gos- Prp 12:10 i da napiæe iskrene rijeçi i. Iva 19:35 svjedoçanstvo je njegovo i.
Luk 6:7 neøe li u subotu i. da naåu Iza 30:10 Nemojte nam prorokovati i. Iva 21:24 je i. svjedoçanstvo njegovo
ISKATI Dan 10:21 æto je napisano u knjizi i. Flp 4:8 æto je god i. æto je çasno, æto je
Eze 3:18 øu krv njegovu i. iz tvoje ruke Mal 2:6 ustima njegovim bio je zakon i. Tit 1:13 Svjedoçanstvo je ovo i. Zato ih
Luk 12:48 od njega øe se joæ viæe i. Iva 1:14 od Oca, puna milosti i i. 1Iv 2:27 i i. je, i nije laœ, i kao æto vas
Iva 4:9 Ti, Œidov, moœeæ i. od mene Iva 8:44 u istini jer nema i. u njemu ISTINOM
ISKOPA Iva 14:17 Duha i. kojega svijet ne moœe Jer 9:3 svoje kao kuk; laœju, a ne i.
Mat 21:33 Ogradiga plotom, i. u njemu Iva 15:26 A Duh i. koji izlazi od Oca, on Efe 6:14 opasavæi bokove svoje i. i
Mat 25:18 i. zemlju i skrio u nju novac Iva 16:13 Ali kad doåe on, Duh i. uvest 1Iv 3:18 ni jezikom, nego djelom i i.
ISKREN-E-O-OSTI Iva 18:37 Svaki, koji je od i. sluæa glas ISTINU
Prp 12:10 i da napiæe i. rijeçi istine Dje 26:25 nego govorim rijeçi i. i raz- M.Iz 8:7 Jest, jezik moj govori samu i.
2Ko 11:3 od i. odanosti prema Kristu Rim 2:20 ima pravilo spoznanje i. M.Iz 23:23 Steci i. i ne prodaji je
Iza 33:15 Tko je pravedan i govori i. tko 1Ko 5:8 beskvasnom kruhu çistoøe i i. Iza 42:1 na njega duh svoj i. øe javljati
Flp 1:18 bilo izlikom, bilo i. ja se za to 2Ko 4:2 nego se navjeæøivanjem i. Iza 42:3 ugasiti. Vjerno øe javljati i.
Flp 2:20 koji bi se tako i. brinuo za vaæe Efe 1:13 U njemu se i vi, çuvæi rijeç i. Zah 8:16 govorite jedan drugome i.
2Ko 1:12 da smo u svetosti i i. pred Efe 4:15 Nego drœeøi se i. u ljubavi da Iva 3:21 A tko çini i. dolazi k svijetlu, da
Efe 6:5 strahom i drhtanjem, u i. srca Efe 4:24 po Bogu, u pravdi i svetosti i. Iva 8:3 2 øete upoznati i. i istina øe vas
ISKUÆA-N-TE 2So 2:10 koji propadaju, jer ljubavi i. ne Iva 8:46 Ako vam kaœem i. zaæto mi ne
1Ko 7:5 da vas sotona ne i. zbog vaæe 2So 2:13 posveøenjem Duha i vjerom i. Iva 16:13 uvest øe vas u svu i. jer neøe
Otk 3:10 koji øe doøi na sav svijet, da i. 1Ti 3:15 Boga œivoga, stup i tvråa i. Iva 18:37 na svijet, da svjedoçim i.
Gal 6:1 na sebe, da i ti ne budeæ i. 2Ti 2:15 koji pravo upravlja rijeçju i. Iva 19:35 da govori i. da i vi vjerujete
Heb 2:18 zato, æto je sam trpio i bio i. 2Ti 3:7 ne mogu da doåu k poznanju i. Rim 1:18 nepravdu ljudi, koji drœe i. u
Heb 4:15 nego koji je u svemu i. kao i 2Ti 4:4 I odvratit øe uæi od i. a okrenut Rim 1:25 Koji pretvoriæe i. Boœju u laœ
Dje 5:9 da i. Duha Gospodnjega Heb 10:26 poznanje i. nema viæe œrtve Rim 9:1 i. govorim u Kristu, ne laœem
1Ko 10:13 neøe pustiti, da se i. veøma Jak 1:18 dragovoljno porodi rijeçju i. Gal 4:16 æto sam vam govorio i.
Otk 2:10 vas baciti u tamnicu, da se i. Jak 5:19 ako tko od vas zaluta od i. i Efe 4:25 Zato odbacite laœ i govorite i.
ISPITIVALI 1Pe 1:22 u posluænosti i. za bratsku 1Ti 2:7 i apostol i. govorim, ne laœem
Dje 17:11 svaki su dan i. Pisma, je li to 2Pe 2:2 i po njima øe se huliti na put i. 1Ti 4:3 koji upoznaæe i. uzimaju sa
1Pe 1:10 I to su spasenje traœili i i. 1Iv 1:6 hodimo, laœemo i ne çinimo i. 1Ti 6:6 U i. velik je dobitak poboœnost
ISPITUJE-M-Æ 1Iv 1:8 sebe varamo, i i. nema u nama 2Ti 2:25 da se pokaju i spoznaju i.
1Ljt 28:9 jer Gospod i. sva srca i zna 1Iv 2:21 i jer nikakva laœ ne dolazi od i. Jak 3:14 ne hvalite se i ne laœite na i.
M.Iz 16:2 je Gospod, koji i. duhove 1Iv 3:19 poznajemo, da smo od i. i 3Iv 1:3 braøa i posvjedoçiæe za tvoju i.
M.Iz 21:2 ali je Gospod, koji i. srca 1Iv 4:6 poznajemo Duha i. i duha ISTJERA-N-TI
Rim 8:27 A onaj, koji i. srca zna, æto je 3Iv 1:8 takve, da budemo suradnici i. Mat 21:12 i. van sve kupce i prodavce
1Ko 2:10 jer Duh sve i. i dubine Boœje ISTINI Iva 2:15 splete od uœeta biç i i. iz hrama
1Ko 11:28 neka çovjek i. sam sebe, i Mat 22:16 istinit, ti uçiæ put Boœji po i. Mat 9:33 bio i. åavao, mogao je nijemi
Jer 17:10 Gospod, istraœujem srce, i. Iva 4:23 klanjati Ocu u duhu i u i. jer Iva 12:31 øe biti i. knez ovoga svijeta
Otk 2:23 sam ja, koji i. bubrege i srca Iva 4:24 mu se klanjati u duhu i u i. Brj 22:6 øu ga onda moøi poraziti i i. ga
Psl 7:9 i. srca i bubrege, pravedni Boœe Iva 8:44 On nije bio utvråen u i. jer Iva 6:37 koji dolazi k meni, neøu i. van
Jer 11:20 ti sudiæ pravedno i i. bubrege Iva 17:17 Posveti ih u i. Rijeç je tvoja ISTOÇNO
ISPLATI Iva 17:19 da i oni budu posveøeni u i. Pst 2:14 Tigris, koja teçe i. od Asirije
Psl 58:11 Eto, i. se biti poboœan Ima joæ Rim 2:8 i protive se i. i pokoravaju se Pst 3:24 prognao Adama, postavi i. od
Mat 20:8 Dozovi poslenike i i. im plaøu 1Ti 2:7 uçitelj neznaboœaca u vjeri i i. Pst 4:16 nastani se u zemlji Nod i. od
ISPRAZNA 2Ti 2:25 one, koji se protive i. ne bi li im Zah 14:8 jedna polovina u i. druga
Tit 3:9 kloni se, jer su beskorisna i i. 2Ti 3:8 tako se i ovi protive i. ljudi ISTOK-A-U
Jak 1:26 njegova je poboœnost i. 2Iv 1:4 djecom takve, koji hode u i. kao Psl 103:12 Koliko je i. daleko od zapada
ISPREVRNU 3Iv 1:3 za tvoju istinu, kako ti u i. hodiæ Luk 1:78 Pohodio nas je i. s visine
Mat 21:12 i. stolove mjenjaçima i klupe 3Iv 1:4 çujem, moja djeca u i. da hode Iza 43:5 Od i. dovodim djecu tvoju, od
863
Iza 46:11 Pozvao sam s i. pticu grablji- 1Sa 12:21 koji ne mogu pomoøi niti i. Luk 17:33 tko ga i. uzdrœat øe ga
Eze 43:2 slava Boga Izraelova od i. Iza 31:5 zaætititi i zakloniti, i. i osloboditi 1Ko 1:17 mudrim rijeçima, da ne i. silu
Mal 1:11 Jer od i. sunca do zapada Hos 5:14 Ja odvuçem; i. ne moœe 2Pe 3:9 jer neøe da se tko i. nego svi da
Mat 2:1 doåoæe mudraci od i. u Jerus- Hos 13:14 Ja øu ih i. od vlasti Podzem- Iva 18:9 Ne i. nijednoga od onih, koje
Mat 8:11øe doøi od i. i od zapada i sjedit Mat 1:21 jer øe on i. narod svoj od Flp 3:8 zbog kojega sve i. i smatram za
Luk 13:29 Od i. i zapada, od sjevera i Luk 24:21 da øe on i. Izraela. I nakon Mat 10:39 da dobije œivot svoj, i. øe ga
Otk 16:12 pripravi put kraljevima od i. Rim 7:24 Tko øe me i. od tijela smrti Mat 16:25 œivot svoj da saçuva, i. øe
Iza 59:19 Gospodnjega i na i. slave 2Ti 4:18 I Gospodin øe me i. od Luk 17:33 da saçuva œivot svoj, i. øe ga
Mat 2:2 Vidjesmo njegovu zvijezdu na i. Heb 5:7 koji ga je mogao i. od smrti, s Iva 12:25 Tko ljubi œivot svoj, i. øe ga; a
Mat 24:27 æto se munja pomoli na i. i 2Pe 2:9 poboœne i. iz kuænje, a 2Pe 3:17 odvuçeni s njima i ne i.
IZABRANI-CI-IH-K-KE IZBAVLJA 2Iv 1:8 Çuvajte se, da ne i. æto ste stekli
Iza 65:22 Prihod svojih ruku moji øe i. M.Iz 10:2 a pravednost i. od smrti Mat 10:42 On neøe i. plaøu svoju
Kol 3:12 Obucite se dakle kao i. Boœji M.Iz 11:4 a pravednost i. od smrti Mat 24:29 pomrçati i mjesec øe i. svoju
Mat 24:22 Ali zbog i. skratit øe se dani M.Iz 11:6 Poætene i. pravda njihova, a Mar 9:41 On neøe i. plaøe svoje
Mar 13:20 zbog i. koje izabra, skratio Iza 44:20 On ne i. nikada œivota Mar 13:24 i mjesec svoju svjetlost i.
2Ti 2:10 Zato podnosim sve zbog i. da 1So 1:10 nas i. od buduøega gnjeva IZGUBLJEN-A-O
Iza 42:1 sluga moj, kojega ljubim, I. IZBIJEN Iza 6:5 ja sam i. jer sam çovjek neçistih
Luk 23:35 ako je Pomazanik Boœji, I. Iza 53:5 ranjen za naæe grijehe, i. za Luk 15:24 i œivi opet bio je i. i naåe se
Mat 24:24 zavedu, ako je moguøe, iste i. 2Ko 11:23 preko mjere i. bio, mnogo Luk 15:32 je mrtav i œivi opet; bio je i. i
Mat 24:31 i oni øe skupiti i. njegove od IZBJEØI Psl 119:176 Lutam naokolo kao ovca i.
IZABRA-O-TI Rim 2:3 i sam çiniæ to, da øeæ i. sudu Luk 15:6 svoju ovcu, koja je bila i.
1Sa 16:7 visoki rast, jer njega nijesam i. Heb 2:3 Kako øemo i. ako ne budemo Luk 15:9 Naåoh drahmu, koja je bila i.
Psl 33:12 æto ga je i. sebi za svojinu IZBORU Jer 50:6 Narod je moj bio stado i. Pastiri
Psl 65:4 onaj, kojega si i. da bude blizu Jer 5:16 Svi koliki po i. junaci Mat 18:11 doæao da spasi, æto je bilo i.
Iza 43:10 sluga moj, kojega sam i. da Rim 9:11 da ostane Boœja odluka po i. Luk 19:10 potraœi i spasi, æto je bilo i.
Jer 1:5 stvorih u krilu materinu, i. sam Rim 11:5 ostatak spasio po i. milosti IZLAZI-LA-LI-O-TE-TI
Zah 3:2 Gospod, koji je i. Jerusalem Rim 11:28 a po i. ljubimci zbog otaca Izl 16:4 Narod neka onda i. van i sebi
Mat 12:18 to je sluga moj, koga sam i. IZDA-HNU Brj 24:17 zvijezda i. iz Jakova, œezlo se
Rim 11:2 svojega, æto ga je naprijed i. Mar 14:11 je traœio zgodu, da, ga i. P.Zk 8:3 çovjek œivi o svemu, æto i. iz
Efe 1:4 U njemu nas je i. prije Postanja Iva 13:2 Simona Iskariota, da ga i. 1Sa 24:13 od bezboœnika i. bezboœnost
2So 2:13 æto vas je Bog kao prvence i. Luk 23:46 duh svoj. Ovo reçe i i. Job 38:29 Iz çijega krila i. led. Tko raåa
Iza 7:15 dok ne nauçi odbaciti zlo, a i. Dje 12:23 Bogu. Izjeden od crvi i. M.Iz 19:5 Laœan svjedok ne i. bez
Zah 1:17 smilovati Sionu i opet øe i. IZDAJNIK M.Iz 30:27 a jato njihovo i. ipak u redu
Flp 1:22 donosi, to ne znam, æto øu i. Mat 26:46 Evo, pribliœuje se i. moj Iza 2:3 jer nauka i. sa Siona i rijeç
IZBACUJE Luk 6:16 Iskariota, koji postade njegov i. Iza 26:21 Jer gle, Gospod i. iz stana
Mat 5:13 Ne valja viæe ni za æto; i. se i IZDALEKA Iza 55:11 koja i. iz mojih usta: ne vraøa
Mat 15:17 ide u œeludac i tada se i. Izl 24:1 Ali prinesite i. svoj poklon Dan 6:26 Ovim i. od mene zapovijed
IZBAVI-M-O-IT Job 2:12 A kad i. podigoæe oçi svoje i Mat 5:45 sunce njegovo i. nad dobre i
Suc 3:9 Izraelovim izbavitelja, da ih i. Psl 138:6 gleda i niskoga; ohologa i. Mat 15:11 æto i. iz usta, to çini çovjeka
Psl 31:1 U dobroti svojoj i. me Psl 139:2 ti razumijeæ veø i. æto mislim Iva 15:26 Duh istine, koji i. od Oca, on
Psl 31:15 i. me iz ruke neprijatelja i M.Iz 31:14 laåa trgovaçka: i. donosi Efe 4:29 loæa rijeç neka ne i. iz usta
Psl 33:19 Da duæe njihove i. od smrti Iza 10:3 i zla vremena, æto dolazi i. Otk 11:5 oganj i. iz usta njihovih i
Psl 34:4 on me usliæi, i. me od svih Iza 60:4 Sinovi tvoji dolaze i. køeri se Otk 13:1 I vidjeh zvijer gdje i. iz mora
Psl 43:1 od laœaca i zlikovaca i. me Luk 16:23 vidje i. Abrahama i u krilu Otk 13:11 I vidjeh drugu zvijer, gdje i. iz
Psl 44:26 Doåi nam u pomoø, i. nas Luk 18:13 A carinik je stajao i. i nije se Otk 19:15 I iz usta njegovih i. maç
Psl 51:14 i. me od krvi, Boœe, Boœe Heb 11:13 i. i pozdraviæe i priznaæe Mar 1:5 Tada je i. k njemu sva zemlja
Psl 106:10 od ruke mrzitelja, i. ih iz sile IZGLED Luk 6:19 jer je od njega i. sila, i sve je
Psl 124:7 Duæa se naæa i. kao ptica iz Iza 52:14 njegov i. lik njegov nije viæe Otk 22:1 I je i. od prijestolja Boœjega
Dan 3:17 ima moø da nas i. iz peøi Eze 1:10 i. lica njihova bio je ovaj 2Ljt 20:20 Kad su i. stade Joæafat
Dan 6:16 postojano sluœiæ, neka te i. Eze 1:16 naprava njihova imali su i. Mat 27:32 Dok su i. namjeriæe se na
Mat 6:13 u napast, nego i. nas od zla 1So 1:7 Tako da vi postadoste i. svima Eze 43:2 Œamor je i. od nje kao œamor
Mat 27:43 u Boga; neka ga sad i. ako 2Ti 1:13 i. zdravih rijeçi, æto si ih çuo od Mar 13:1 Kad je i. iz hrama, reçe mu
Gal 1:4 sebe za grijehe naæe, da nas i. Tit 2:7 U svemu sam sebe podaj za i. Otk 1:16 iz usta njegovih i. maç oætar
Kol 1:13 Koji nas i. od vlasti tame i Jak 5:10 a i. kako treba ustrajno i Otk 9:17 iz usta njihovih i. je oganj i dim
Izl 3:8 Zato evo siåoh, da ga i. iz ruku IZGONI-T Mat 24:26 On je u pustinji, ne i. on je u
Jer 1:19 uza te, veli Gospod, da te i. Mat 12:24 Taj i. åavle samo po Bee- Mat 25:6 Zaruçnik dolazi i. mu u susret
Jer 30:11 govori Gospod, da te i. Mat 17:21 se vrsta i. samo molitvom i Izl 25:32 Æest grana ima i. s obje
2Sa 7:23 naroda tvojega, æto si ga i. iz Mar 9:38 jednoga, gdje u ime tvoje i. Iva 8:9 Kad su çuli odgovor, stadoæe i.
2Sa 12:7 i ja sam te i. iz ruke Saulove 1Iv 4:18 nego savræena ljubav i. strah Iva 10:9 On øe ulaziti i i. i paæu nalaziti
Psl 86:13 i. si œivot moj iz dubina 3Iv 1:10 koji to hoøe, i i. ih iz crkve IZLI
Jer 31:7 Gospod je i. narod svoj Mar 16:17 U moje ime i. øe åavle, gov- Pst 7:17 Nato se i. potop na zemlju za
2Pe 2:7 Samo je i. pravednoga Lota, Iva 16:2 i. øe vas iz sinagoga. A dolazi L.Zk 9:9 Ostalu krv i. na podnoœje
Job 5:19 U æestorostrukoj potrebi i. øe IZGOVORA Dje 10:45 æto se i na neznaboæce i. dar
M.Iz 11:21 a rod pravednika i. øe se Iva 15:22 a sad nemaju i. za grijeh svoj Rim 5:5 jer se ljubav Boœja i. u srca
Iza 49:25 boriti s protivnicima tvojim, i. Rim 1:20 sila i boœanstvo, te nemaju i. Rim 5:15 se veøa milost Boœja i dar i.
IZBAVITELJ-A IZGOVORITI Tit 3:6 Kojega i. na nas obilato po Isusu
2Sa 22:2 hridina, utvrda moja, I. moj Rim 2:1 Zato se ne moœeæ i. o çovjeçe Otk 16:3 I drugi anåeo i. çaæu svoju u
2Sa 22:3 Jakost moja, sloboda moja I. Jud 1:9 nije se usudio i. sud pogrde Otk 16:4 I treøi i. çaæu svoju na rijeke i
Psl 18:48 I. moj od neprijatelja mojih IZGUBI-H-T-TE-TI Otk 16:12 I æesti i. çaæu svoju na veliku
Psl 144:2 grad moj, I. moj, ætit moj Mat 10:39 a tko i. œivot svoj zbog mene IZLIJEÇI
Iza 60:16 da sam ja, Gospod, I. tvoj, i Mat 16:25 a tko i. œivot svoj zbog mene Luk 4:23 Lijeçniçe, i. sam sebe. Uçini
Jer 50:34 Ali je jak I. njihov: ‘Gospod Mat 16:26 dobije sav svijet, a pritom i. Otk 13:3 njezina rana smrtonosna i.
Suc 3:9 sinovima Izraelovim I. da ih Mat 18:14 se i. jedan od ovih malenih IZLIJEVA-O
2Kr 13:5 Gospod posla Izraelu I. tako Mar 8:36 svijet, a pritom i. duæu svoju Amo 5:8 koji doziva vode morske i i. ih
Dje 7:35 posla Bog kao glavara i I. Luk 9:25 sav svijet, a i. samoga sebe i Nah 1:6 Jarost se njegova i. kao oganj
IZBAVITI Luk 15:4 ima sto i ovaca i i. jednu od Psl 68:9 Kiæu si darova i. Boœe, na
Izl 6:6 Ja sam Gospod Ja øu vas i. iz Luk 15:8 ima deset drahma i od njih i. Iza 57:6 i njima, si i. naljev, prinosio dar
864
IZLIT-I Otk 4:8 bijahu naokolo i. i unutra puna Mar 10:48 je vikao joæ j. Sine Davidov
Hos 5:10 i. øu na njih jarost svoju kao IZVEDE Flp 1:17 da j. pritegnu okove moje
Zah 12:10 i. øu duh milosti i molitve Pst 6:22 I Noa i. sve onako, kako mu JADIKUJU
Dje 2:17 i. øu od Duha svojega na Izl 32:4 Izraele, koji te i. iz zemlje M.Iz 29:2 a vladaju li bezboœnici, j. ljudi
Dje 2:18 sluækinje svoje u one dare i. P.Zk 4:20 i i. vas iz ognjene peøi, iz Eze 9:4 koji uzdiæu i j. zbog svih
Dan 9:27 Tada øe se i. odreåeno na P.Zk 6:12 koji te i. iz zemlje egipatske Jud 1:16 Oni mrmljaju i j. nad svojom
Joe 2:28 i. Duha svojega na svako 2Sa 7:23 da za vas i. velika i çudesna JAGANJCE
Zah 1:17 se gradove opet i. blagoslovi Psl 107:7 i. ih na pravi put, koji ide u Luk 10:3 æaljem kao j. meåu vukove
Mal 3:10 otvoriti prozore neba i i. na vas Eze 37:1 Gospod me i. u duhu i postavi Iva 21:15 ljubim. Reçe mu: Pasi j. moje
IZMIÆLJENIM Mat 17:1 i i. ih nasamo na goru visoku JAGODE
2Pe 1:16 po bajkama mudro i. nego Mar 1:12 Odmah ga Duh i. u pustinju P.Zk 32:32 j. su njihove gorke kao œuç
2Pe 2:3 øe od vas dobitak i. rijeçima Dje 5:19 otvori noøu vrata tamnice, i. ih Otk 14:18 jer veø sazreæe j. njegove
IZMJERI Dje 13:17 i rukom ih jakom i. iz nje JAKIM
Brj 23:10 da i. samo çetvrtinu Izraela Dje 16:30 i. ih van i reçe: Gospodo, æto Izl 14:21 uzbijati more natrag j. vjetrom
Job 31:6 Neka me i. na pravoj tezulji Kol 2:15 i. ih smjelo na ugled, pobijed- P.Zk 32:11 uzima ih i nosi j. krilima
Hab 3:6 Kad se pojavi, i. zemlju, kad Jak 2:25 glasnike i i. ih drugim putem 1Ko 7:36 svojoj djevici s j. osjeøajima
Otk 11:1 Ustani i i. hram Boœji i œrtvenik IZVODI Otk 18:2 I povika j. glasom govoreøi
Otk 21:16 I i. grad trskom na dvanaest Iza 40:26 On je onaj, koji i. vojsku JAKOÆØU
Otk 21:17 I i. zid njegov na sto i Jer 51:16 baca munje s daœdom, i. Izl 15:13 vodio si ga j. svojom u sveti
IZMJERIO Iva 10:3 zove svoje ovce po imenu i i. Iza 51:9 Naoruœaj se j. miæico Gospod-
Psl 39:5 Eto, s pedlja i. si œivot moj IZVOR-A-E-I-IMA Jer 9:23 Neka se ne hvali jaki j. svojom
Iza 40:12 Tko je æakom i. mora i mjeru Psl 42:1 æto koæuta çezne za i.-vodom Rim 15:13 da obilujete u nadi j. Duha
IZNEMOGOH M.Iz 25:26 i. zamuøen, studenac JAKO-GA-ME
Psl 6:6 i. od uzdisanja; svaku noø PNP 4:12 zatvoren, i. zapeçaøen Mat 12:29 u kuøu j. i ugrabiti mu imanje
Psl 69:3 i. viçuøi, grlo mi se osuæilo; oçi Iza 49:10 i odmarat øe ih na i.-vodama. Iza 10:21 ostatak Jakovljev, k Bogu j.
IZNENADA Iza 58:11 i. kojemu voda ne presuæi Iza 49:25 I j. otet øe se plijen, i silniku
M.Iz 6:15 Zato øe ga i. stiøi pogibija Jer 2:13 ostavili su mene, i. œive vode JAKOST
Dan 8:25 Bit øe ohol i mnoge øe i. Jer 17:13 jer ostaviæe i. vode œive Izl 15:2 Bog je j. moja i pjesma moja
Mal 3:1 put preda mnom. i. øe doøi k Joe 3:18 Gospodnjoj provret øe i. da 2Sa 22:3 rog spasenja mojega j. moja
Luk 21:34 da vam onaj dan ne doåe i. Iva 4:14 bit øe u njemu i. vode, æto teçe Job 9:19 Pita li se j. on je najaçi; pita li
1Ko 15:52 i. u trenutku oka, u poslje- Jak 3:11 Moœe li i. iz istoga otvora toçiti Job 12:13 U njega je mudrost i j. on ima
1So 5:3 Mir i sigurnost onda øe i. Jak 3:12 ne moœe slani i. uçiniti slatke Psl 33:17 konj do pobjede, uza svu j.
IZNIKNU M.Iz 8:24 joæ bilo i. s obilatom vodom Psl 68:35 Bog Izraelov: moø i j. daje on
Mat 13:5 brzo i. jer nije leœalo duboko Iza 12:3 øete crpsti vodu iz i. spasenja Psl 84:5 e çovjek, kojemu je j. u tebi
Luk 8:6 i. ali se osuæi, jer nije imalo Otk 21:6 Ja øu œednome dati iz i. vode Psl 86:16 daj mi j. svoju i pomozi sinu
IZNOSI Job 28:11 Nanjuæi i. rijeka, æto je Psl 144:2 j. moja, tvråava moja, grad
Job 28:11 æto je skriveno i. na svjetlo Psl 104:10 Izveo si i. po dolinama, oni M.Iz 20:29 Slava je mladiøima j.
Mat 12:35 iz dobre riznice i. dobro, zao Iza 41:18 bregovima, i. usred dolina Iza 40:29 umornome, daje j. slabome
Mar 4:11 vani sve se i. u prispodobama Otk 7:17 ih i vodit øe ih na i. œive vode Dje 1:8 Nego øete primiti j. Duha
Iva 2:10 Svatko i. najprije dobro vino, a Otk 8:10 na treøinu rijeka i na i. voda 1Ti 1:12 koji mi dade j. Kristu Isusu
Heb 6:8 koja i. trnje i draçu, nepotrebna Otk 14:7 nebo i zemlju, more i i. vodene Otk 5:12 silu i bogatstvo i mudrost i j. i
IZNOVA Otk 16:4 na rijeke i na i. vodene; i Otk 7:12 hvala i çast i sila i j. Bogu
Psl 73:14 svako se jutro i. podizala bol Pst 7:11 prodrijeæe svi i.velikog bezdana JAKOSTI
Psl 85:6 Zar nas neøeæ i. oœiviti, da se M.Iz 5:16 Moraju li se tvoji i. razlijevati Psl 18:1 Ljubim te, Gospode, j.
Gal 4:9 kojima opet i. hoøete da sluœite Psl 84:6 pretvaraju je u tlo obilno i. æto Iza 11:2 duh savjeta i j. duh znanja i
IZNUTRA Psl 107:33 tla bogata i. u suhu zemlju 2Ti 1:7 nego j. i ljubavi i razboritosti
Pst 6:14 i zasmoli ga i. i izvana smolom Iza 35:7 i zemlja sasuæena vodenim i. 1Pe 4:11 sluœi kao po j. koju Bog daje
Mat 23:27 i. su puni kostiju mrtvaçkih IZVRÆI-M JAM-E-U
Luk 11:39 a i. ste puni grabeœljivosti i Pst 50:20 okrenu to na dobro, da i. ono Psl 40:2 Iz j. propasti izvuçe me, iz
Rim 2:29 koji je to i. i obrezanje je Efe 1:10 Da je i. u punini vremena: da Mat 8:20 Lisice imaju svoje j. ptice
IZOBIL-JA-JU-NA-NO Efe 3:11 koju i. u Kristu Isusu, Gospod- Luk 9:58 Lisice imaju svoje j. ptice
Joe 2:26 Imat øete jesti i. i bit øete siti i 2Ti 4:5 sluœbu svoju i. potpuno Pst 37:20 i da ga bacimo u jednu j. pa
Mal 3:10 neba i izliti na vas blagoslov i. Otk 15:1 jer se u njima i. gnjev Boœji Psl 35:7 bez uzroka iskopaæe mi j.
Flp 4:18 A ja sam primio sve i imam i. Eze 5:13 kad i. gnjev svoj na njima Psl 57:6 iskopaæe preda mnom j. ali oni
Psl 4:7 œetve, kad rodi œito i vino u i. Eze 24:13 oçistiti, da na tebi ne i. gnjev M.Iz 26:27 Tko j. kopa drugima, padne
Psl 36:8 Hrane se na i. kuøe tvoje IZVRÆITELJI M.Iz 28:10 øe sam pasti u j. svoju; a
2Ko 9:8 da je meåu vama i. svaka Joe 2:11 mnogobrojni su i. rijeçi M.Iz 28:18 krivim putovima, pada ti j.
Efe 1:19 I koja je i. veliçina sile njegove Jak 1:22 A budite i. rijeçi, a ne samo Iza 51:1 j. bunarsku, iz koje ste iskopani
Rim 5:15 milost Boœja i dar izli i. na IZVRÆITI Jer 38:9 Bacili su ga u j. tako da on
2Ko 2:4 ljubav, koju imam i. za vas Eze 5:13 øe se gnjev moj sasvim i. Eze 31:16 k onima, koji su siæli u j.
IZUJ Dan 11:36 jer øe se i. æto je zakljuçeno Dan 6:16 Daniela i baciæe ga u j. lav-
Izl 3:5 i. obuøu s nogu, jer mjesto na Rim 9:28 jest, brzo øe je i. na zemlji Mat 12:11 jedina ovca upadne u j. neøe
Joæ 5:15 i. obuøu svoju s nogu svojih Gal 5:16 i œelja tjelesnih neøete i. Mat 15:14 slijepca, oba padnu u j.
IZVAN 1So 5:24 je, koji vas pozva, on øe i i. Luk 6:39 Neøe li obadva pasti u j.
Mat 21:33 vinogradarima i otide i. zemlje IZVRÆUJE JANJE
Luk 6:11 od bijesa, posve i. sebe i Sef 3:5 Svako jutro i. sud svoj. Ne Pst 22:7 Evo oganj i drva, ali gdje je j.
1Ko 6:18 i. je tijela; a koji çini blud Mat 7:24 Tko sluæa ove moje rijeçi i i. Izl 12:21 svoje i zakoljite Pashalno j.
2Ko 12:2 ili i. tijeka, ne znam, Bog zna Iva 7:19 I nitko od vas ne i. zakon Iza 53:7 kao j. æto se vodi na klanje
Heb 13:11 svetinjama, spaljuju i. tabora Gal 5:14 sav zakon i. u jednoj rijeçi Iza 65:25 Vuk i j. zajedno øe pasti, i lav
Heb 13:12 krvlju svojom, trpio i. vrata IZVRÆUJETE Hos 4:16 ih Gospod pasti kao j. na
Heb 13:13 k njemu i. tabora, noseøi Eze 36:27 i da toçno i. zakone moje Mat 26:17 pripravimo za te Pashalno j.
Otk 11:2 A trijem, æto je i. hrama, ostavi Jak 2:8 Ako zaista zakon kraljevski i. Iva 1:29 J. Boœje, koje oduzima grijeh
IZVANA Iva 1:36 prolazi, reçe: Evo J. Boœje
Pst 6:14 ga iznutra i i. smolom -J- Dje 8:32 i kao j. æto je nijemo pred onim
Mat 23:27 grobovi. i. izgledaju doduæe JAÇE Otk 5:6 çetiri biøa i posred starjeæina J.
Mat 23:28 Tako se i vi i. pokazujete Pst 25:23 u utrobi tvojoj; jedno øe biti j. Otk 5:12 Dostojno je J. koje je zaklano
Luk 11:39 drœite çaæu i zdjelu i. çistu, a Suc 14:18 slaåe od meda i æto je j. od Otk 6:1 I vidjeh, kad otvori J. jedan od
865
Otk 7:17 Jer J. koje je nasred prijes- 1Pe 3:18 Jer je i Krist j. za grijehe naæe 1Ko 11:24 Uzmite i j. Ovo je tijelo moje
Otk 14:1 I vidjeh, i gle, J. stajaæe na gori 2Pe 3:11 I jer øe se ovo sve j. raspasti JEDNODUÆNO
Otk 14:4 Ovi prate J. kamogod ono Jud 1:3 da se borite za vjeru, koja j. Sef 3:9 ime Gospodnje i sluœe mu j.
Otk 17:14 ratovati s Janjetom, i J. øe ih JEDE-MO-TE Dje 1:14 Ovi su svi ustrajali j. u molitvi
Otk 21:22 Gospod Bog Svemoøni, i J. Pst 3:6 I ona uze od njegova ploda i j. Dje 2:46 dan bili su jednako j. u hramu
JANJETA Pst 3:22 ne uzme s drveta œivota i j. Dje 19:29 napuni pobune, i navalivæi j.
1Pe 1:19 kao neduœna i neokaljana J. Psl 119:139 Revnost moja j. me, jer Flp 1:27 i da se j. zajedno borite za
Otk 6:16 na prijestolju, i od gnjeva J. M.Iz 31:27 u kuøi, kruha lijenosti ne j.
Otk 12:11 I oni ga pobijediæe krvlju J. Iza 55:10 sijaçu, i kruha onome koji j. JEZERO
Otk 13:8 nije zapisano u knjizi œivota J. Iza 62:9 Ne, tko je œeo zrno, neka ga j. Psl 114:8 Koji pretvori hridinu u j.
Otk 13:11 i imala je dva roga kao u j. Mat 11:19 Sin çovjeçji doæao je, on j. Iza 41:18 Pustinju øu obratiti u j.
Otk 15:3 sluge Boœjega, i pjesmu J. Luk 15:2 prima grjeænike i j. s njima Otk 19:20 Œivi su bili baçeni oboje u j.
Otk 19:7 njemu, jer doåe svadba J. Iva 6:50 da tko j. od njega, ne umre Otk 20:10 ih je zavodio, bi baçen u j.
Otk 21:27 su zapisani u knjizi œivota J. Iva 6:51 Tko j. od ovoga kruha, œivjet Otk 20:14 i podzemlje baçeni biæe u j.
Otk 22:14 peru haljine svoje u krvi J. Iva 6:54 Tko j. tijelo moje i pije krv moju JEZICI
JANJETOM Iva 13:18 Koji s menom j. kruh, podiœe Dje 2:3 I pokazaæe im se razdijeljeni j.
Iza 11:6 Tada øe boraviti s j. ris øe leœati Dje 10:10 I ogladnje, i htjede da j. I dok 1Ko 12:10 drugomu razliçni j. drugomu
Otk 5:8 çetiri starjeæine padoæe pred J. Rim 14:2 jesti, a koji je slab, j. zelje 1Ko 13:8 ili j. ako øe umuknuti, ili
Otk 7:9 stoje pred prijestoljem i pred J. Rim 14:20 je zlo za çovjeka, koji j. sa 1Ko 14:22 Su j. za znak ne onima, koji
Otk 17:14 Oni øe ratovati s J. i Janje øe 1Ko 9:7 a od roda, njegova da ne j. JEZICIMA
JANJETOVU 1Ko 10:7 Sjede narod da j. i pije, i Mar 16:17 øe åavle, govorit øe novim j.
Otk 19:9 pozvani na svadbenu gozbu J. 1Ko 11:27 Tko dakle nedostojno j. Dje 2:4 stadoæe govoriti raznim j.
Otk 21:9 pokazat øu ti zaruçnicu, œenu J. 2So 3:10 tko neøe da radi, neka i ne j. Dje 2:11 ih gdje govore naæim j.
JANJETU Otk 2:7 Tko pobijedi, dat øu mu da j. Dje 19:6 Sveti na njih, i govorili su j.
Otk 5:13 koji sjedi na prijestolju, i J. Iva 6:52 ovaj dati tijelo svoje da j. Rim 3:13 j. svojim varaju; otrov je
Otk 14:4 od ljudi kao prvenci Bogu i J. 1Ko 8:8 jer niti æto gubimo, ako ne j. niti 1Ko 14:39 i ne zabranjujte govoriti j.
JARACA Psl 127:2 i kasno za sto sjedate, da j. JUNACI
Ezr 6:17 za svega Izraela dvanaest j. Mih 3:3 j. meso naroda mojega i derete 2Sa 1:19 leœe mrtvi. Kako padoæe j.
Heb 9:12 Niti je s krvlju j. ni junaca Iva 6:53 kaœem vam: ako ne j. tijela Prp 9:11 ne dobiva brzi trku, ni j. rat
Heb 9:19 uze krvi junaca i j. s vodom 1Ko 5:11 razbojnik; s takvima da i ne j. Iza 5:22 Jao vama, koji ste j. u piøu l
Heb 10:4 krv junaca i j. ne moœe oduzeti 1Ko 10:31 Ako dakle j. ako li pijete, ako Jer 5:16 Svi koliki po izboru j.
JARAM 1Ko 11:26 kadgod j. kruh ovaj i pijete Sef 1:14 gorki; tada øe vikati j.
Pst 27:40 j. øeæ njegov stresti s vrata Otk 19:18 Da j. mesa od kraljeva, i Heb 11:34 od slabosti, postadoæe j.
P.Zk 28:48 On øe ti metnuti gvozden j. JEDI JUNAK
1Kr 12:4 otac metnuo na nas teœak j. Pst 2:17 spoznanja dobra i zla ne j. Job 16:14 trçi protiv mene kao ratni j.
Psl 2:3 i da zbacimo sa sebe j. njihov Izl 23:15 dana j. kruh nekvasan, kao Psl 24:8 Jaki, J. Gospod, Div u boju
Iza 58:6 zarobljenike i izlomiæ svaki j. P.Zk 16:3 Ne j. s njom niæta kvasno M.Iz 16:32 strpljiv çovjek nego ratni j.
Tuœ 3:27 Dobro je svakome nositi j. 1Kr 18:41 Idi gore, j. i pij, jer çujem veø Iza 42:13 Gospod izlazi kao j. Kao
Eze 20:37 i prisilit øu vas pod j. zavjeta M.Iz 23:7 on misli samo na sebe. j. i pij Jer 20:11 sa mnom Gospod kao jak j.
Mat 11:29 Uzmite j. moj na sebe i uçite. Luk 12:19 Otpoçini, j. pij i uœivaj Joe 3:10 Slabi neka rekne: j. sam
Mat 11:30 Jer je j. moj blag i breme Dje 10:13 Ustani, Petre, pokolji i j. Sef 3:17 u sredini je tvojoj, j. pomoønik
Dje 15:10 metnete uçenicima na vrat j. JEDIN-I-OGA-OME JUTR-A-O-OM
Gal 5:1 i ne dajte se opet u j. ropstva P.Zk 6:4 je Bog naæ, Gospod j. Izl 12:10 preostalo do j. spalite na
JAROST P.Zk 32:12 Tako ga je vodio Gospod j. Rut 3:14 je do j. spavala kod nogu
P.Zk 29:20 srdœba i j. Gospodnja protiv 1Kr 19:10 j. ja ostadoh, ali i meni rade 2Ljt 20:20 Drugoga j. rano izaåoæe u
Iza 63:5 i j. mi je moja pomogla Psl 62:2 On je j. hridina moja i spasenje Psl 119:148 prije j. bdjele su oçi moje
Jer 4:4 Inaçe bukne kao oganj j. moja Psl 86:10 çudesa velika: j. si ti Bog Pst 1:5 postade veçer, i postade j.
Eze 5:13 Smirit øu j.svoju na njima i Psl 136:4 Koji j. tvori çudesa velika; Psl 55:17 Uveçe, u j. i u podne tuœit øu
Hos 5:10 Izlit øu na njih j. svoju kao vodu Prp 4:8 Jedan j. ni jedan drugi uz njega Psl 73:14 svako se j. iznova podizala
Nah 1:6 j. se njegova izlijeva kao oganj Iza 40:26 moøi ne izostaje ni jedan j. Psl 101:8 Svako j. uæutkam sve
Heb 10:27 straæno çekanje suda i j. Dan 10:7 Ja, Daniel, j. imao sam ovu Iza 50:4 On budi svako j. budi mi uho
JASLAMA Zah 14:9 I U onaj øe dan biti Gospod j. Tuœ 3:23 Ponavljaju se svako j. Vrlo je
Luk 2:12 je povito u pelenice i leœi u j. Luk 24:18 si ti j. stranac u Jerusalemu Amo 5:8 koji pretvara tamu u j. i dan i
Luk 2:16 i dijete, æto je leœalo u j. 1Ti 6:15 Blagoslovljeni i j. vladalac Sef 3:5 Svako j. izvræuje sud svoj
JASLE 1Ti 6:16 Koji j. ima besmrtnost i prebiva Iva 18:28 je j. i oni ne uåoæe u sudnicu
Iza 1:3 magarac j. gospodara svojega Otk 15:4 i ne slavi ime tvoje Jer si ti j. Psl 30:5 plaç, a j. veø vlada radost
Luk 2:7 ga u pelenice i poloœi ga u j. Pst 22:16 i nijesi mi uskratio j. sina Psl 92:2 Navjeæøivati j. milost tvoju
JAUK Mar 2:7 opraætati grijehe osim j. Boga
Mat 2:18 mnogi plaç i j. Rahela plaçe Luk 5:21 opraætati grijehe osim j. Boga -K-
Mat 8:12 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba Luk 10:22 tko je Otac, osim j. Sina, i KACIGU
Mat 13:42 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba Luk 10:22 tko je Sin, osim j. Oca, i nitko Iza 59:17 i k. je pobjede metnuo na
Mat 24:51 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba Luk 15:7 veøa radost za j. jedinoga Efe 6:17 I k. spasenja uzmite, i maç
Mat 25:30 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba Jud 1:4 i odriçu se j. Gospodara i KAJE-M
JEÇMA Rim 16:27 j. mudrome Bogu, po Isusu Jer 8:6 nitko se ne k. za zloøu svoju, da
Job 31:40 neka mi rodi trnje, mjesto j. 1Ti 1:17 nevidljivome, j. Bogu çast i Rim 11:29 se Bog ne k. za svoje darove
Otk 6:6 i tri oke j. za denar; a ulja i vina Jud 1:25 Njemu, j. Bogu, Spasitelju Jer 4:28 ne k. se, i neøu to pustiti
JEDANPUT JEDINOROÅENOGA 2Ko 7:8 oœalostio poslanicom, ne k. se
Pst 37:5 j. usni Josip san i pripovjedi Iva 1:14 I slavu kao J. od Oca, puna KALJA
Pst 50:25 Bog j. milostivo zauzme za Iva 3:18 jer ne vjeruje u ime J. Sina 1Ko 8:7 savjest njihova, jer je slaba, k.
Joæ 5:13 Joæua naåe j. pred Jerihom 1Iv 4:9 Bog Sina svojega J. posla na Jak 3:6 naæim udovima, koji k. sve tijel
Suc 9:8 j. poæla drveta da pomaœu sebi JEDITE Otk 22:11 i tko je neçist, neka se joæ k.
Psl 14:5 j. øe oni zadrhtati od tjeskobe Izl 12:11 i ætap u ruci j. ga u hitnji; to je KAMENJ-A-E-EM
Psl 62:11 j. reçe Bog o tom, dvaput Izl 12:15 Sedam dana j. kruh nekvasan Iza 54:12 i ogradu tvoju iz dragoga k.
Mat 19:24 j. kaœem: Lakæe ide deva Iza 55:1 novaca, doåite, kupujte œita i j. Mat 3:9 Bog moœe od k. ovoga podig-
Rim 6:10 æto umrije, grijehu umrije j. a Mat 26:26 svojim i reçe: Uzmite i j. Job 41:28 k. u praøki njemu je kao
2Ko 11:25 Tri puta sam bio æiban, j. 1Ko 10:25 æto se prodaje na trgu, j. i Prp 3:5 Vrijeme kad se baca k. i vrijeme
Heb 10:10 tijela Isusa Krista j. zauvijek 1Ko 10:28 Ovo je idolska œrtva, ne j. Iza 5:2 ogradio i otrijebio iz njega k. i
866
Iza 27:9 da sve k. œrtvenika razbije kao 2So 1:9 Koji øe trpjeti k. propast M.Iz 13:19 luåacima je mrsko k. se oda
Iza 54:11 Evo, ja namjeætam k. tvoje na Heb 10:29 mislite, da øe zasluœiti k. M.Iz 16:17 Put je pravednih: k. se oda
Tuœ 4:1 Razasuto je sveto k. po ug- KIÆU i DAŒD KLONU-LE-TI
Eze 28:13 Sve drago k. bilo je odijelo Psl 68:9 k. si darova izlijevao, Boœe Sef 3:16 ne boj se. Nemoj da ti k. ruke
Mat 4:3 da ovo k. postane kruh Dje 14:17 vam s neba k. i godine rodne Heb 12:3 da se ne umorite i da ne k.
Mar 13:1 silno k. ove silne graåevine KLANJAJ-U Iza 35:3 ojaçajte k. ruke i otvrdnite
1Ko 3:12 zlato, srebro, drago, k. drva Izl 20:5 pred njima i ne k. se njima, jer Eze 7:17 Sve su ruke k. Sva su koljena
2Ko 3:7 koja je u k. urezana slovima Izl 23:24 Ne k. se bogovima njihovim Mat 15:32 Inaçe bi mogli k. na putu
1Pe 2:5 I sami se kao œivo k. uzidajte Mat 4:10 Bogu svojemu, k. se i njemu Heb 12:5 i nemoj k. duhom, kad te On
Eze 38:22 i krvlju, pljuskom i k. od tuçe Otk 19:10 Bogu se k. Jer je svjedoçan- 2Kr 20:5 Vrati se i javi Ezekiji, k. naroda
Luk 21:5 ukraæen sjajnim k. i posvetnim Otk 22:9 rijeçi knjige ove. Bogu se k. Job 34:18 Koji rekne k. nedostojniçe
Otk 17:4 skerlet i nakiøena zlatom i k. Iza 49:23 k. ti se licem do zemlje i cje- Eze 46:17 Onda neka se vrati k. Samo
Otk 21:19 ukraæeni svakim dragim k. Iva 4:24 Bog je duh, i koji mu se k. Efe 2:2 U po k. koji vlada u zraku, po
KARA-J-LI-M-NJE-TI Otk 9:20 da se viæe ne k. åavolima i KOÆARI
Psl 141:5 neka me k. to je ulje za glavu Otk 11:1 i one, koji se k. u njemu Iva 6:13 i napuniæe dvanaest k.
M.Iz 13:24 a tko ga ljubi, k. ga za Otk 14:11 koji se k. zvijeri i slici njezinoj 2Ko 11:33 prozor spustiæe me u k.
Jer 2:19 Zloøa je tvoja, koja te k. otpad Otk 19:20 œig zvijerin, i koji se k. slici KOÆARIC-A-U
Efe 5:13 za æto se k. svjetlost objavljuje KLANJA-LI-TE-TI Mat 14:20 joæ dvanaest punih k.
M.Iz 9:8 k. mudroga, on øe te ljubiti Pst 27:29 i k. se tebi sinovi matere tvoje Mat 15:37 joæ dvanaest punih k. od
1Ti 5:1 Starijega ne k. nego ga upozori Mar 15:19 pregibali svoje koljeno i k. Izl 2:3 uze za njega k. od papirusove
Tit 1:13 ih k. strogo, da budu zdravi Iva 4:20 Oçevi su se naæi k. Bogu tamo Amo 8:2 Ja odgovorih: k. sa zrelim
Heb 12:9 k. su nas tjelesni oçevi naæi Iva 4:22 Vi ne znate, çemu se k. mi KOÆULJU
Heb 12:10 Oni su nas k. za vrijeme od Dje 7:43 æto ih naçiniste, da im se k. Mat 5:40 i k. tvoju da uzme, pusti mu i
Psl 50:21 te k. i stavljam ti to pred oçi Izl 34:14 drugom Bogu ne smijeæ se k. Iva 21:7 baci na se k. jer je bio gol, i
Hos 10:10 Tako dolazim ja i k. ih 2Kr 18:22 u Jerusalemu imate se k. KØER-I
P.Zk 11:2 i na sebi iskusili k. Gospoda Iva 4:20 gdje se mora k. Bogu Jer 8:22 nema lijeka za k. naroda
M.Iz 3:11 i nemoj da ti omrzne k. Iva 4:23 k. Ocu u duhu i u istini; jer takve Jer 14:17 k. narod moj, posve neizljeçiv
M.Iz 15:10 k. çeka onoga, koji skrene Iva 4:24 moraju mu se k. u duhu i u Dan 11:17 i daje mu k. za œenu u zloj
2Ti 3:16 i korisno za uçenje, za k. za KLANJE Mat 10:35 k. od matere njezine, snahu
Heb 12:11 svako k. ne çini se za ças Iza 34:6 veliko k. u zemlji Edomu Mat 10:37 Tko ljubi sina ili k. viæe nego
Jer 30:11 neøu uniætiti, samo øu te k. s Iza 53:7 kao janje, æto se vodi na k. Kao Luk 12:53 i sin na oca, majka na k. i køi
Tit 1:6 vjernu djecu, koju ne treba k. Iza 65:12 Vi øete svi pripasti na k. jer Pst 5:4 te mu se rode drugi sinovi i k.
KAZN-A-E-ENI-I-IO-ITI-U Zah 11:4 ovce koje su odreåene za k. Pst 6:2 sinovi Boœji, da su bile lijepe k.
Pst 4:13 Prevelika je k. moja, a da bih Zah 11:7 æto su bile odreåene na k. za Pst 27:46 mi je œivot zbog k. Hetovih.
Brj 32:23 da øe vas za grijeh vaæ stiøi k. Rim 8:36 nas kao ovce, koje su za k. Pst 31:50 bi uzeo joæ druge œene uz k.
Iza 26:16 su molili, kada ih zadesila k. KLASJE Izl 3:22 metnuti na sinove svoje i na k.
Iza 53:5 Za spasenje naæe leœala je k. Rut 2:2 mi se dopusti, pabirçila bih k. Rut 2:2 Ona odgovori: Idi, draga k.
Rim 3:8 Njih çeka pravedna k. Iza 27:12 Gospod ovija klasje,k. od Psl 144:12 tada su k. naæe kao stupovi
2Ko 2:6 Jer je takvome dovoljna ova k. Luk 6:1 Uçenici njegovi trgali su k. trli M.Iz 30:15 Pijavica ima dvije k. Daj
Izl 20:7 Gospod neøe pustiti bez k. KLEVEØU PNP 1:5 k. jerusalemske, kao æatori
M.Iz 11:21 zao çovjek neøe izaøi bezk. Luk 6:28 i molite se za one, koji vas k. PNP 7:1 koraci tvoji u papuçama, k.
M.Iz 16:5 na ovo Bez k. neøe izaøi Rim 3:8 kao æto nas neki k. da mi to Iza 47:1 u prah, djevojko k. babilonska
M.Iz 17:5 ne ostane sam bez k. 1Ti 3:11 su poætene, ne koje k. trijezne Iza 60:4 k. se tvoje nose u naruçju
M.Iz 19:5 Laœan svjedok ne izlazi bez k. Tit 2:3 da ne k. da se ne predaju vrlo Iza 62:11 Recite k. sionskoj: Evo, spa-
M.Iz 23:13 Ne ætedi k. djetetu svojemu 1Pe 2:12 da bi za ono, æto vas k. kao Jer 3:24 sinove njihove i k. njihove
Jer 30:11 bez k. ne mogu te ostaviti 1Pe 3:16 koji k. vaæe dobro œivljenje u Jer 7:31 spaljuju svoje sinove; k. æto
Hos 8:5 Dokle øe joæ ostati bez k. KLEVETNICI Jer 31:22 Dokle øeæ se joæ otimati, k.
Hos 9:7 Dolaze dani k. Dolaze dani Rim 1:30 k. bogomrsci, uvredljivci Hos 4:14 Ali neøu kazniti k. vaæih, æto
Rim 13:5 pokoravati ne samo rali k. 2Ti 3:3 nepomirljivi, k. neuzdrœljivi Joe 2:28 Tada øe sinovi vaæi i k. vaæe
1Pe 2:14 da k. zloçince, a pohvale KLIÇ-E-I-ITE-U Mih 4:13 Ustani, vræi, k. sionska, jer øu
1Pe 2:20 prestupaka podnosite k. Ali Psl 63:11 neka k. jer øe se stisnuti usta Zah 9:9 Raduj se glasno, k. sionska
Psl 36:1 k. sud Boœji ne drœi on pred Iza 42:13 viçe i k. bori se protiv neprija- Mat 21:5 Kaœite k. sionskoj: kralj tvoj
2Pe 2:3 stoji çvrsto za njih sud k. Sef 3:17 On k. nad tobom pun radosti Iva 12:15 Ne boj se, k. sionska Evo
Izl 20:5 koji k. zlodjela otaca na djeci Psl 98:4 k. Gospodu, sva zemljo Dje 2:17 i prorokovat øe sinovi vaæi i k.
Izl 31:15 radi u dan subotni, neka se k. Zah 9:9 k. køeri jerusalemska Evo Dje 21:9 On je imao çetiri k. djevice,
Psl 118:18 Teæko me k. Gospod, ali me Psl 32:11 Radujte se u Gospodu i k. 2Ko 6:18 i vi øete biti koji sinovi i k. veli
Iza 26:21 da k. krivnju zlodjela Psl 68:4 Gospod mu je ime – k. mu Heb 11:24 naziva sinom k. Faraonove
Jer 2:19 otpad je tvoj, koji te k. Upamti Iza 44:23 k. nebesa, jer to Gospod çini 1Pe 3:6 gospodarom, kojoj ste vi k.
Jer 14:10 spominje krivnje njihove i k. Psl 25:2 Ne daj da k. nada mnom KØI
Rim 3:5 kad u srdœbi k. kao çovjek Psl 30:1 neprijateljima mojim, da k. nada Izl 2:9 reçe k. faraonova: Uzmi ovog
Rim 13:4 Boœji, i k. onoga, koji zlo çini Psl 68:3 pred Bogom i k. od radosti Izl 20:10 ni ti ni sin tvoj ili k. tvoja, ni
2Pe 2:9 da ih k. saçuvati za dan suda KLJUÇ-EVE Psl 45:13 k. kraljeva koraça unutra u
Jud 1:9 reçe: Gospodin neka te k. Iza 22:22 k. Davidov meøem na pleøa Mat 14:6 igrala je k. Herodijadina
Jud 1:15 i da k. sve bezboœnike za sva Otk 3:7 Istiniti, koji ima k. Davidov, i koji Luk 12:53 majka na køer, i k. na majku
Ezr 9:13 Boœe naæ, k. manje, nego æto Otk 9:1 dade joj se k. od zjala bezdana KOLA
Dje 26:11 I k. sam ih çesto po svim Otk 20:1 k. od bezdana i lance velike Izl 15:4 k. faraonova i vojsku njegovu
L.Zk 20:9 smrøu k. jer je oca i mater Mat 16:19 Tebi øu dati k. kraljevstva Psl 20:7 Jedni se uzdaju u k. drugi u
L.Zk 24:16 ima se k. smrøu; sva Otk 1:18 imam k. od smrti i podzemlja Psl 45:4 U dobri ças, sjedi na k. kao
Ezr 7:26 ma se odmah sudbeno k. bilo KLONI-TI Psl 46:9 prelama koplja, izgara k. u
Job 13:10 vas k. ako potajno pokaœete Job 2:3 boji se Boga i k. se oda zla. Psl 77:18 Çuj, ætropot k. tvojih. Munje
Hos 4:14 Ali neøu k. køeri vaæih, æto Psl 34:14 k. se oda zla, a çini dobro Jer 4:13 vihor æume k. neprijateljska
Brj 14:18 ne otpuæta k. nego pohodi M.Iz 3:7 boj se Gospoda i k. se zla Jer 47:3 ætropoøu k. kada praskaju
Psl 119:67 moradoh podnijeti k. lutao 1Ti 4:7 A ludih i bapskih gatalica k. se Nah 3:2 toçkova Konji jure, k. skaçu
Iza 40:2 iz ruke Gospodnje dvojaku k. 2Ti 2:16 k. se loæih i praznih razgovora Zah 6:1 pojavila se çetvera ratna k.
Luk 12:48 k. dobit øe malo udaraca 2Ti 2:23 i praznih zapitkivanja k. se KOLJENA
Luk 23:40 kad i sam trpiæ jednaku k. 2Ti 3:5 se njezine odrekli; i ovih se k. Izl 20:5 na djeci, do treøeg i çetvrtog k.
Luk 23:41 jer primamo pravednu k. za Tit 3:9 i svaåa i prepiranja o zakonu k. Psl 18:39 ti ih primora na k. preda me
867
Psl 49:11 od k. na koljeno njihov stan Otk 9:8 I imahu k. kao kose œenske, i 1Ko 15:50 i krv ne mogu baætiniti k.
Psl 89:1 milosti Gospodnje, od k. na KOSOM Gal 5:21 tako æto çine, neøe postiøi k.
Psl 105:8 rijeçi, koju je dao za tisuøu k. Luk 7:38 svojim i otirati k. glave svoje Heb 1:8 i œezlo pravde, œezlo k. tvoga
Psl 109:24 k. moja klecaju od posta Luk 7:44 noge moje i k. svojom otre Jak 2:5 bogate u vjeri i za baætinike k.
Iza 35:3 otvrdnite iznemogla k. Iva 12:3 noge Isusove i otre k. svojom KRALJIC-A-E
Eze 7:17 Sva su k. postala kao voda KOST Est 1:9 I k. Vaætija uçini sveçanu gozbu
Dan 6:10 puta na dan padao je na k. Pst 2:23 k. od kostiju mojih i meso od Mat 12:42 k. juga pojavit øe se s tim
Nah 2:10 drhtava k. drhat u svim Iva 19:36 k. neøe mu se slomiti Otk 18:7 Sjedim kao k. i nijesam udovica
Mat 1:17 do Davida svega çetrnaest k. KOSTI Iza 49:23 tvoje su dojilje k. klanjaju ti
Mar 10:17 na k. i upita ga: Uçitelju Pst 50:25 tada uzmite sa sobom k. Dje 8:27 Kandake, k. Etiopije, koji je
Rim 11:4 ne prignuæe k. pred Baalom Psl 6:2 Gospode, jer dræøu k. moje KRALJUJE
Efe 3:14 Zbog toga pregibam k. svoja Psl 22:17 Sve k. svoje mogu izbrojiti Iza 52:7 koji govori Sionu: Bog tvoj k.
Heb 12:12 oslabljene ruke i mlohava k. Psl 31:10 mojih, i k. moje usahnuæe Luk 19:14 Neøemo da on k. nad nama
KOLJENO Psl 32:3 sam æutio, klonuæe k. moje KRASNA
Brj 14:18 na djeci do u treøe i çetvrto k. Psl 45:8 iz dvorana od slonove k. PNP 6:4 kao Tirsa k. kao Jerusalem
P.Zk 7:9 milost iskazuje do u tisuøno k. Psl 109:18 u k. njegove kao ulje Iza 60:13 k. stabla Libanona tebi øe se
Psl 49:11 od koljena na k. njihov stan M.Iz 17:22 a duh potiæten suæi k. Dje 3:2 vrata hramska koja se zovu k.
Psl 89:1 od koljena na k. javljat øu M.Iz 25:15 mek jezik moœe slomiti k. KRASNE
Iza 45:23 Svako øe se k. pokloniti Prp 11:5 i kako postaju k. u krilu trudne Psl 119:39 plaæim, jer su upute tvoje k.
Mat 27:29 su pregibali k. pred njim i Iza 58:11 i u suæi duæu øe ti krijepiti. k. Iza 17:10 Zato sadi samo k. vrtove i
Mar 15:19 pregibali svoje k. i klanjali Jer 50:17 kralj babilonski, k. izlomio Iza 52:7 su k. na gorama noge onoga
Rim 14:11 øe se pokloniti svako k. i Eze 37:4 kaœi im: ‘Suhe k. çujte rijeç Rim 10:15 su k. noge onih, koji navjeæ-
KOPLJ-A-E-EM Eze 37:7 i k. su se pribirale, jedna uz KRASNO-GA
Psl 46:9 prelama k. izgara kola u ognju Mih 3:3 prebijate im k. sasijecate ih kao Psl 48:2 k. se istiçe radost cijele
Psl 57:4 kojima su zubi k. i strijele Heb 11:22 i zapovijeda za k. svoje Psl 144:12 køeri naæe kao stupovi, k.
Iza 2:4 k. svoja za srpove. Viæe ne diœe KOSTIJU Heb 11:23 jer vidjeæe k. dijete i ne
Joe 3:10 maçeve kosijere svoje na k. Pst 2:23 Ta je napokon kost od k. mojih Iza 28:1 k. nakita na vrhu iznad plodne
Hab 3:11 kod sijevanja blistavih k. Eze 37:1 æto je bila puna mrtvaçkih k. Iza 28:4 I uvelome cvijetu k. nakita na
Suc 5:8 ali se nije vidio ætit ni k. meåu Mat 23:27 iznutra su puni k. mrtvaçkih KRIJE-Æ
Job 39:23 nad njim tobolac, sijeva k. i Luk 24:39 Duh nema mesa i k. kako to Psl 27:5 Jer u dan nevolje k. me Bog u
1Sa 17:45 Ti ideæ na me s maçem, s k. KOSTIMA M.Iz 3:16 Dug œivot k. se u desnici
Iva 19:34 vojnika probode mu bok k. i M.Iz 12:4 zla je kao gnjileœ u k. PNP 4:11 Jezik tvoj k. med i mlijeko
KORABLJA-I-U M.Iz 14:30 a strast je kao gnjileœ u k. Mal 4:2 æto k. zdravlje pod krilima
Pst 7:17 Voda naraste i podiœe se k. Jer 20:9 meni kao oganj, zatvoren u k. Psl 10:1 æto se drœiæ daleko, k. se u
Pst 6:14 Napravi sebi k. od drva Eze 37:4 mi reçe: Prorokuj o tim k. Psl 31:20 k. ih ætitom lica svojega od
Pst 6:18 u k. uøi øeæ ti i s tobom sinovi Eze 37:5 Svemoguøi Gospod ovim k. Psl 44:24 Æto k. lice svoje, zaboravljaæ
Pst 7:15 Uåoæe k Noi u k. po dvoje od KRAD-E-I-U KRIJEPI
Pst 6:14 naçini pregratke u k. i zasmoli Iva 10:10 Tat ne dolazi, nego da k. Psl 23:3 On k. duæu moju, vodi me
Pst 7:23 Noa i æto je bilo s njim u k. Efe 4:28 Tko je krao, viæe neka ne k. Psl 41:3 Na bolesniçkoj postelji k. ga
Pst 8:1 æto su bili s njim u k. pa pusti Izl 20:15 Ne kradi. PNP 2:5 k. me groœåem, razblaœuje
Mat 24:38 dana, kad Noa uåe u k. Mat 19:18 Ne çini preljube. Ne k. Ne Flp 4:13 Sve mogu u onome, koji me k.
Heb 11:7 naçini k. za spasenje kuøe Mar 10:19 Ne çini preljube. Ne k. Ne KRILA
1Pe 3:20 dok se je gradila k. u kojoj se Rim 13:9 Ne ubijaj. Ne k. Ne svjedoçi Izl 13:2 najprije doåe iz k. materina
KORICE Jer 23:30 koji jedan drugome k. rijeçi P.Zk 32:11 rasprostire k. uzima ih i
Jer 47:6 joæ neøeæ smiriti. Vrati se u k. Mat 6:19 gdje kradljivci obijaju i k. Job 38:29 Iz çijega k. izlazi led. Tko
Mat 26:52 Zadjeni maç svoj u k. Svi KRALJEVALI Psl 17:8 Skrij me u sjenu k. svojih
KORIJEN 1Ko 4:8 O da biste k. da bismo i mi s Psl 22:9 koji si me izveo iz k. materina
M.Iz 22:15 Ludost hvata k. u srcu dje- 1Ko 4:8 da bismo i mi s vama k. Psl 36:7 u sjenu k. tvojih bjeœe djeca
Iza 5:24 tako øe k. njihov postati kao KRALJEVAT-I Psl 57:1 u sjenu k. tvojih ja øu se skriti
Iza 53:2 mladica, kao k. iz suhe zemlje Otk 5:10 i sveøenike, i k. øe na zemlji Psl 61:4 skrijem pod krovom k. tvojih
Mat 3:10 sjekira stavljena na k. drveøu Otk 11:15 i Krista njegova, i k. øe u Psl 71:6 od k. materina bio si branik
Mar 4:17 Ali ne daju da uhvati k. nego Otk 20:6 i k. øe s njim tisuøu godina M.Iz 23:5 jer naçini sebi k. kao u orla
Rim 11:16 i ako je k. svet, to su i grane Otk 22:5 i k. øe u vijeke vjekova Prp 5:15 doæao gol iz k. materina, tako
1Ti 6:10 Jer je k. sviju zala lakomstvo 1Ko 15:25 Jer njemu valja k. dok ne Iza 6:2 Svaki je imao æest k. Dvjema je
Heb 12:15 uzraste kakav k. gorçine, i 2Ti 2:12 s njim øemo i k. ako ga Iza 40:31 k. im rastu kao orlovima, trçe
Otk 5:5 k. Davidov, da otvori knjigu i Otk 19:16 ime napisano: Kralj nad k. i Iza 49:1 Gospod me je pozvao od k..
Otk 22:16 Ja sam k. i rod Davidov KRALJEVSTVA Jer 1:5 Prije nego ti izaåe iz k.
KORIJENA Psl 45:6 i vjeçno; œezlo k. tvojega Jer 20:18 morao izaøi iz k. materina, da
P.Zk 29:18 ne bude meåu vama k. na Psl 46:6 zaljuljala se k. on pusti da Eze 10:12 i k. njihova kao i toçkovi, sva
Iza 11:1 izdanak proizlazi iz k. njegova Iza 13:4 Çuj, buka od k. od skupljenih Jon 2:3 Iz k. podzemnoga svijeta
Iza 11:10 dan izdanak iz k. Jesejeva Eze 37:22 viæe biti razdijeljeni u dva k. Mat 19:12 od k. majçina nesposobni
Iza 14:29 jer iz k. zmije proizlazi guja Dan 2:44 øe satrti i uniætiti sva ona k. a Luk 13:34 kvoçka piliøe svoje pod k.
Mal 4:1 Ni k. ni grane neøe im ostaviti Mat 4:8 mu pokaza sva k. svijeta s Otk 4:8 çetiri biøa imaæe po æest k. i
Mat 13:6 i jer nije imalo k. usahnu Mat 8:12 A djeca k. bit øe izbaçeni u KRIL-O-U
Mat 13:21 Ali ne uhvati k. nego je Mat 13:11 da razumijete tajne k. M.Iz 16:33 Œdrijeb se baca u k. haljine
Luk 8:13 ali ne uhvate k. Vjeruju za Mat 13:38 Dobro sjeme jesu djeca k. Luk 16:22 odnesen u k. Abrahamovo
Jud 1:12 izumrla, iz k. iæçupana Mat 13:41 zavoditelje i zlotvore iz k. Rim 4:19 da je bilo obamrlo i k. Sarino
KOSA Mat 16:19 Tebi øu dati kljuçeve k. Psl 139:13 satkao me u k. matere
M.Iz 16:31 Sijeda je k. çasna kruna Mat 19:12 za œenidbu, zbog k. Prp 11:5 i kako postaju kosti u k. trudne
M.Iz 20:29 ures je starcima sijeda k. Mat 24:7 naroda, kraljevstvo protiv k. Jer 1:5 nego te stvorih u k. materinu
PNP 4:1 k. ti je kao stado koza, æto Mar 4:11 Vama je tajna k. Boœjega Mat 12:40 biti i Sin çovjeçji u k. zemlje
PNP 7:5 kao Karmel, k. na glavi tvojoj Mar 10:15 primi k. Boœjega kao dijete Luk 16:23 izdaleka Abrahama i u k
Dan 7:9 k. mu na glavi kao çista vuna Mar 12:34 Nijesi daleko od k. Boœjega KRIV-CA
1Ko 11:15 je k. dana mjesto pokrivala Mar 13:8 naroda i kraljevstvo protiv k. Mat 5:21 Tko ubije, bit øe k. sudu.
Otk 1:14 glava njegova i k. bijela kao Luk 18:29 Nitko ne ostavi zbog k. Mat 5:22 na brata svojega, bit øe k.
KOSE Iva 3:3 ne rodi, ne moœe vidjeti k. 1Ko 11:27 k. je tijelu i krvi Gospodnjoj
1Pe 3:3 ne bude vanjski u pletenju k. ili 1Ko 6:9 nepravednici neøe baætiniti k. Jak 2:10 a pogrijeæi u jednome, k. je za
868
M.Iz 18:5 Nije pravo zauzimati se za k. KRIŒEM Mat 4:3 da ovo kamenje postane k.
Iza 5:23 Koji oslobaåate k. za poklone Gal 6:14 çim drugim hvalim, osim k. Mat 6:11 k. naæ svagdanji daj nam
KRIVE Efe 2:16 oboje u jednom tijelu k. ubivæi Mat 15:26 oduzeti k. djeci i baciti ga
Psl 125:5 A koji skreøu na k. staze, KRIŒU Mat 26:26 uze Isus k. blagoslovi ga
Zah 8:17 Ne ljubite k. zakletve, jer na Luk 23:39 æto su visjeli na k. hulio je na Mar 14:22 uze Isus k. blagoslovi ga,
KRIVIM 1Ko 1:18 Jer je rijeç o k. ludost onima Luk 11:11 zamoli oca svojega za k.
M.Iz 28:18 a tko ide k. putovima, pada Flp 2:8 posluæan do smrti, do smrti na k. Luk 22:19 Onda uze k. zahvali, prelomi
Iza 59:8 Sami idu samo k. stazama, i KROTAK Iva 6:31 k. s neba dade im da jedu
KRIVNJA Mat 11:29 jer sam ja k. i ponizan srcem Iva 6:32 Otac moj daje k. istiniti s neba
Psl 38:3 Jer k. moja izaåe vrh glave 1Ti 3:3 ne nasilan, nego i k. ne svadljiv Iva 6:35 Isus im reçe: Ja sam k. œivota
Psl 51:3 k. moja vazda mi je pred KROTKI Iva 6:48 Ja sam k. œivota.
Iza 6:7 k. zlodjela tvojih iæçeznu, grijeh Mat 5:5 Blagoslovljeni su k. Oni øe Iva 6:50 Ovo je k. koji silazi s neba, da
Iza 27:9 okajati k. zlodjela Jakovljeva 1So 2:7 bili smo ipak k. meåu vama Iva 6:58 Ovo je k. koji siåe s neba, ne
KRIVNJE KROTKOÆØU Iva 13:18 Koji s menom jede k. podiœe
Izl 23:21 jer on ne bi oprostio k. vaæe Efe 4:2 Sa svom poniznoæøu i k. sa Iva 21:13 Doåe Isus i uze k. i dade im
Ezr 9:13 zlih djela naæih i velike k. naæe 1Pe 3:16 Ali s k. i strahom imajuøi Dje 2:46 i lomili su k. po kuøama i
Job 34:6 bez k. pogodi me strijela KROTKOST Dje 20:7 se skupismo da lomimo k.
Psl 19:13 çist, slobodan od teæke k. Gal 5:23 K. umjerenost; protiv ovakvih 1Ko 10:16 zajedniætvo krvi Kristove k.
Psl 32:2 Gospod ne uraçunava k. Kol 3:12 dobrotu, poniznost, k. i 1Ko 11:23 u koju je bio izdan, uze k.
M.Iz 19:11 çast mu je mimoiøi k. Tit 3:2 çedni i svaku k. da pokazuju 1Ko 11:26 Jer kadgod jedete k. ovaj i
Jer 14:10 sada se on spominje k. KROTKOSTI 1Ko 11:27 nedostojno jede k. ovaj ili
Jer 33:8 Oçistit øu l ih od sve k. njihove Mat 21:5 kralj tvoj dolazi k tebi pun k. 2Ko 9:10 dat øe i k. za jelo i umnoœit øe
Eze 18:20 A sin neøe nositi k. oca, i Gal 6:1 ispravljajte takvoga duhom k. 2So 3:12 da mirno radeøi svoj k. jedu
Hos 10:10 ih kaznim zbog dvojake k. 1Ti 6:11 vjerom, ljubavi, strpljivosti, k. KRUHA
Mat 27:37 natpis s oznakom k. Jak 1:21 u k. primite usaåenu rijeç Job 22:7 gladnome si uskratio k.
Luk 23:4 Ja ne nalazim nikakve k. na Jak 3:13 œivljenjem djela svoja u k.i Psl 37:25 ni djece njegove da prose k.
1Ko 1:8 da budete bez k. na dan KROV Psl 78:20 ali moœe li joæ i k. dati i mesa
Kol 1:22 prikaœe svete i bez mane i k. Psl 31:20 sklanjaæ ih pod k. svoj od M.Iz 17:1 komad suha k. s mirom
KRIVNJI Iza 25:4 k. od oluje, sjena od œege M.Iz 20:13 pa øeæ imati k. dosta
Ezr 9:7 do danas mi smo u velikoj k. i Mat 8:8 dostojan, da uåeæ pod k. moj M.Iz 22:9 daje siromahu od svojega k.
Psl 51:5 u k. me je veø zaçela majka KRSTI-M-O-TI M.Iz 31:27 u kuøi, k. lijenosti ne jede
Psl 68:21 kosmato tjeme, æto hodi u k. Dje 2:38 i svaki od vas neka se k. u ime Iza 30:20 Dat øe vam Svemoguøi k.
KRIVNJU Dje 22:16 Ustani i k. se, i operi se od Iza 55:10 dadne sjemena sijaçu, i k.
Job 13:23 Pokaœi mi k. moju i grijeh moj Mat 3:11 Ja vas k. samo vodom, da se Jer 38:9 gladi; jer u gradu nema viæe k.
Psl 25:11 Gospode, oprosti k. zlodjela Luk 3:16 Ja vas k. samo vodom. Ali Jer 42:14 i ne moramo biti gladni k.
Psl 32:5 priznadoh tebi grijeh svoj i k. Iva 1:31 doæao sam ja da k. vodom Eze 5:16 vas glad i slomim vam ætap k.
Psl 85:2 Oduzeo si k. zlodjela narodu 1Ko 1:17 Krist nije poslao mene da k. Amo 4:6 vaæim i nestaæicu k. u svim
Psl 90:8 tajnu k. naæu pred svjetlost Mar 1:8 Ja sam vas k. vodom, on øe Mat 7:9 kamen, ako ga zamoli k.
Iza 26:21 da kazni k. zlodjela stanov- Iva 4:2 Isus sam nije k. nego uçenici Mar 6:8 ni k. ni torbe, ni novaca u
Iza 43:25 ja, koji uniætavam k. tvoju Dje 11:16 Ivan je k. vodom, a vi øete se Luk 7:33 on nije jeo k. i nije pio vina
Jer 16:18 dvojinom za k. njihovu i za 1Ko 1:14 nikoga od vas nijesam k. Luk 11:5 Prijatelju, uzajmi mi k.
Jer 31:34 Jer im opraætam k. njihovu i 1Ko 1:16 A k. sam i Stefaninu kuøu Iva 6:5 Odakle øemo kupiti k. da ovi
Jer 50:20 traœit øe k. Izraelovu: nema Mat 3:11 On øe vas k. Duhom Svetim Iva 6:32 dade vam Mojsije k. s neba
Tuœ 1:8 U k. je zapleten Jerusalem Mar 1:5 Oni su se dali k. od njega u Iva 6:51 Tko jede od ovoga k. œivjet øe
Hos 14:2 Oduzmi svu k. i umilostivi se Mar 1:8 On øe vas k. Duhom Svetim Dje 2:42 u zajednici, u lomljenju k. i u
Zah 3:4 oduzimam s tebe k. tvoju Luk 3:16 On øe vas k. Duhom Svetim 1Ko 10:17 svi smo dionici jednoga k.
2Ko 12:13 teret. Oprostite mi ovu k. KRÆTENJE 1Ko 11:28 i onda od k. neka jede i od
KRIVO Mat 3:7 gdje dolaze na njegovo k. reçe KRUHOM
Pst 4:7 Ako li k. radiæ, ne vreba li tada Mat 21:25 Odakle je bilo k. Ivanovo Psl 132:15 siromahe njegove k. øu
Izl 23:1 Ne svjedoçi k. ne pruœaj ruke Mar 1:4 propovijedao je k. pokajanje M.Iz 25:21 nahrani ga k. œeåa li, napoj
Iza 40:4 Æto je k. neka bude pravo, Luk 12:50 imam da uzmem na sebe k. M.Iz 30:8 veø me hrani k. koji mi ti dajeæ
Jer 15:19 samo pravo, a niæta k. Luk 20:4 k. Ivanovo bijaæe li je od neba KRUHOVA
Mat 5:33 Ne kuni se k. i: Drœi, æto si se Dje 18:25 a znao je samo k. Ivanovo Izl 12:17 svetkovinu nekvasnih k. jer
Mat 20:13 od njih, ja tebi ne çinim k. Dje 19:3 I oni rekoæe: k. Ivanovo, Izl 23:15 Blagdan nekvasnih k.
Luk 3:5 æto je k. neka bude pravo, æto Efe 4:5 jedna vjera, jedno k. Mat 14:17 ovdje samo pet k. i dvije ribe
KRIŒ 1Pe 3:21 Sliçno i vas sada spasava k. Mat 14:19 tada uze pet k. i dvije ribe
Mat 10:38 Tko ne uzme na se k. svoj i KRÆTENJU Mat 15:36 onih sedam k. i ribe, dade
Mat 16:24 uzme na se k. svoj i tako ide Kol 2:12 Zakopani s njim u k. u kojemu Mat 26:17 U prvi dan beskvasnih k.
Mat 27:32 natjeraæe, da mu ponese k. Heb 6:2 Naukom o k. i polaganju ruku Mar 6:52 kod umnoœenja k. nego je
Mat 27:35 Tada ga pribiæe na k. i KRUH Luk 9:13 Imamo samo pet k. i dvije
Mar 8:34 neka uzme k. svoj na sebe i Pst 3:19 znoju øeæ lica svojega jesti k. Iva 6:13 koæari komada od pet k.
Mar 10:21 Onda doåi, uzmi k. svoj i Pst 14:18 kralj salemski, donese k. i KRUHOVE
Luk 9:23 neka uzme na sebe k. svoj Izl 12:15 Sedam dana jedite k. Izl 25:30 postavljaj preda me k. obliçja
Dje 2:23 bezboœnika pribili ga k. i ubili Izl 16:4 uçinit øu, da vam daœdi k. s P.Zk 16:3 Sedam dana jedi s njom k.
1Ko 1:17 da ne izgubi silu k. Kristov Izl 23:15 Sedam dana jedi k. nekvasan Mat 12:4 u kuøu Boœju i pojeo k.
Gal 2:19 s Kristom sam pribijen na k. P.Zk 16:3 k. nevolje, jer si u hitnji Mat 14:19 Nato prelomi k. i dade ih
Kol 2:14 i to uklonivæi prikova je na k. 1Sa 2:5 Moraju siti u najam iøi za k. Iva 6:11 A Isus uze k. dade hvalu i
Heb 12:2 podnese k. ne mareøi za Psl 53:4 koji su jeli narod moj kao k. KRUHU
KRIŒA Psl 78:24 za jelo, i dade im k. s neba P.Zk 8:3 da çovjek ne œivi o samom k.
Mat 27:40 Ako si Sin Boœji, siåi s k. Psl 104:15 i k. koji oœivi snagu çovjeku Mat 4:4 Çovjek ne œivi samo o k. nego
Mat 27:42 neka siåe sad s k. i vjerovat Psl 127:2 za sto sjedate, da jedete k. 1Ko 5:8 nego u beskvasnom k. çistoøe
Mar 15:32 neka sad siåe s k. da vidimo Psl 146:7 koji daje k. gladnima. Gos- KRUN-A-E-U
Luk 14:27 Tko ne nosi k. svojega i ne M.Iz 9:17 voda, teçan je k. skriven Psl 84:11 Jer je Bog, Gospod, k. i ætit
Gal 5:11 je uklonjeno spoticanje k. M.Iz 31:14 izdaleka donosi sebi k. M.Iz 12:4 Vrijedna je œena k. muœu
Gal 6:12 ne budu progonjeni zbog k. Prp 9:11 ni junaci rat, ni mudraci k. ni M.Iz 14:24 k. je mudrih bogatstvo
Flp 3:18 govorim, kao neprijatelji k. Iza 33:16 k. njegov ne ponestaje, voda M.Iz 16:31 Sijeda je kosa çasna k.
Kol 1:20 uçinivæi mir krvlju k. njegova Iza 58:7 da prelamaæ k. svoj gladnome M.Iz 27:24 i baætini li se k. kroz sve
869
Iza 62:3 biti sjajna k. u ruci Gospodnjoj Mat 22:18 Licemjeri, æto me k. Dje 12:7 I spadoæe mu l. s ruku
1So 2:19 je naæa nada, ili radost, ili k. Dje 15:10 Sad dakle æto k. Boga, i Otk 20:1 je imao kljuç od bezdana i l.
Otk 12:3 glavama njegovim sedam k. Rim 12:2 da k. æto je volja Boœja, æto je LANENO
Otk 13:1 rogovima njezinim deset k. KUÆNJ-E-U Eze 10:2 koji je bio obuçen u l. platno
Iza 23:8 na Tir, koji je razdavao k. L.Zk 26:16 s vama i staviti na vas k. Mat 27:59 Josip uze tijelo, zavi ga u l.
Otk 4:4 u bijele haljine, i imahu k. zlatne 2Pe 2:9 poboœne izbaviti iz k. a bezbo- LASKAVIM
Otk 4:10 i metnuæe k. svoje pred Otk 3:10 ja øu tebe saçuvati od çasa k. Dan 11:32 Rijeçima l. privodi k otpadu
Otk 19:12 na glavi njegovoj k. mnoge Pst 22:1 stavi Bog Abrahama na k. i 1So 2:5 govorili vama l. rijeçima, kao
Psl 21:3 metnuo si mu na glavu k. od Izl 16:4 Hoøu da ga time stavim na k. LAÆCEM
Otk 14:14 je na glavi svojoj k. zlatnu, i Izl 20:20 da vas stavi na k. i da strah 1Iv 1:10 sagrijeæili, gradimo ga l. i rijeç
KUCA Psl 17:3 staviæ li me na k. neøeæ naiøi 1Iv 5:10 ne vjeruje Bogu, uçinio ga je l.
Jer 31:20 Zato za njega k. srce moje KVAS-AC-CA LAÆCIMA
Mat 7:8 tko traœi, nalazi; tko k. otvara Izl 12:15 Odmah prvi dan uklonite k. iz Psl 40:4 koji ne drœi s oholima i s l.
Luk 11:10 nalazi; tko k. otvara mu se Mat 13:33 je nebesko kao k. æto ga uze Psl 63:11 jer øe se stisnuti usta l.
KUCAJTE Rim 11:16 Ako je k. svet, to je i tijesto Otk 21:8 i idolopoklonicima i svima l.
Mat 7:7 traœite, i naøi øete; k. i otvorit øe 1Ko 5:7 Oçistite stari k. da budete novo LAV-a
Luk 11:9 traœite, i naøi øete; k. i otvorit Mat 16:6 i çuvajte se k. farizejskog i Pst 49:9 Mlad je l. Juda Od plijena si se
KUG-A-E-OM Mat 16:12 da se çuvaju k. kruænoga Brj 24:9 Kao l. legne na poçinak, i kao
Psl 106:29 svojim; tada u njih udari k. Luk 12:1 Çuvajte se k. farizejskoga, to Psl 10:9 Leœi u potaji i vreba kao l. u
Eze 7:15 Vani bjesni maç, unutra k. 1Ko 5:6 Ne znate li, da malo k. ukiseli M.Iz 22:13 Lijençina govori: l. je vani
Hos 13:14 Gdje je tvoja k. o smrti, gdje M.Iz 28:1 osjeøa sigurnim kao mlad l.
Mat 24:7 Glad i k. i potres bit øe -L- M.Iz 28:15 l. koji riçe, i medvjed gladan
Psl 91:6 k. æto ide po mraku, ni pomora LAÅE Prp 9:4 bolje je œiv pas, nego mrtav l.
Jer 21:9 gine od maça, gladi ili k. Tko Job 9:26 Otiskuju se kao brze l. kao Iza 11:6 tele, l. i ovca bit øe zajedno
Eze 7:15 toga øe uniætiti glad i dah k. Psl 104:26 Tamo l. plove, Levijatan Iza 11:7 I l. øe jesti slamu kao goveçe
Eze 38:22 Sudit øu mu k. i krvlju M.Iz 30:19 put l. posred mora, put çovj- Iza 65:25 i l. øe jesti slamu kao goveçe
Otk 6:8 da ubija maçem i glaåu i k. Iza 33:21 po njima se ne njihaju l. s Jer 4:7 Iz guætare svoje diœe se l.
KUKOLJ Jon 1:6 k njemu kapetan l. i upita ga Jer 5:6 Zato ih bije l. æume, davi ih vuk
Job 31:40 rodi trnje, mjesto jeçma k. Dje 27:22 vas neøe propasti osim l. Hos 5:14 Jer sam ja kao l. Efraimu, kao
Mat 13:26 uhvati se rod, pokaza se i k. Jak 3:4 Gle, i l. iako su velike, i silni ih Amo 3:4 Riçe li l. u æumi, a da nema
Mat 13:30 Skupite najprije k. i sveœite Otk 18:19 svi, koji su imali l. na moru Amo 3:8 Kad rikne l. tko da se onda ne
Mat 13:38 kraljevstva; k. su djeca zloga LAÅIC-A-I-U 1Pe 5:8 vaæ, åavao, kao l. riçuøi obilazi
KUL-A-U Mat 8:24 bura na moru, tako da se je l. Otk 5:5 Ne plaøi, evo je pobijedio l. iz
Psl 61:3 Jer si ti utoçiæte moje, tvrda k. Mat 14:24 l. je veø bila nasred mora Suc 14:18 od meda i æto je jaçe od l.
M.Iz 18:10 Ime je Gospodnje tvrda k. Mat 14:33 Koji su bili u l. baciæe se pred M.Iz 19:12 kraljeva kao rika l. a milost
Pst 11:4 da sazidamo sebi grad i k. s Iva 6:19 ide po moru i pribliœuje se k l. M.Iz 20:2 Prijetnja je kralja kao rika l.
Iza 5:2 Sagradio je u njemu k. iskopao Mat 9:1 On uåe u l. prijeåe i doåe u svoj Hos 11:10 On zove kao rikom l. Na
Mat 21:33 u njemu tijesak i sagradi k. Iva 21:3 Izaåoæe i uåoæe u l. ali onu noø LAVICA
KUPELJ-U LAKAT-A Pst 49:9 kao l. tko se njega usudi draœiti
Iva 5:2 Ovçjih vrata k. koja se zove Pst 6:16 korablji otvor a svjetlost i l. Brj 24:9 lav legne na poçinak, i kao l..
Iva 5:4 vrijeme u k. i zaljuljao vodu Izl 25:17 dva i po lakta dugo i l. i po LAVIØ
Efe 5:26 Da je posveti, oçistivæi je k. Pst 6:15 duœina korablji, pedeset l. Hos 5:14 ja kao lav Efraimu, kao l. kuøi
Tit 3:5 svojemu milosråu spasi nas k. Pst 6:15 øeæ ga napraviti: trista l. neka Amo 3:4 Daje li glas u æpilji l. prije nego
KUPI-Æ-O-TI Dan 3:1 visina bila æezdeset l. a æirina
Mat 13:44 sve imanje svoje i k. polje LAKÆE LAVOVA
Mar 15:46 Ovaj k. platno, skinu ga i M.Iz 21:19 l. je stanovati u pustinji 2Sa 1:23 Brœi su bili od orlova, jaçi od l.
Luk 22:36 proda svoj plaæt i k. za to maç Mat 10:15 Gomori u dan suda bit øe l. Iza 35:9 Neøe ondje biti l. niti øe ljuta
Iva 13:29 k. æto nam treba za blagdan Mat 19:24 l. ide deva kroz iglene uæi Jer 50:17 Izrael je ovca potjerana, od l.
Mat 25:24 œanjeæ, gdje nijesi sijao, i k. Mar 2:9 Æto je l. reøi uzetomu Otk 9:8 i zubi njihovi bijahu kao u l.
Otk 3:18 Svjetujem te, da k. u mene Mar 10:25 l. deva ide kroz iglene uæi Otk 9:17 konja bile su kao glave l. i iz
Iza 43:24 Nijesi mi k. za novce mirodija Luk 16:17 Ali je l. da proåu nebo i LAVOVIMA
Luk 14:18 k. sam polje i moram poøi da Luk 18:25 l. je devi proøi kroz iglene uæi, Psl 57:4 prebiva meåu ljutim l. meåu
Luk 9:13 i morali bismo poøi i k. hrane LAKOM Psl 91:13 Moœeæ stupati po l. i zmijama
Iva 6:5 Odakle øemo k. kruha, da ovi 1Ti 3:3 i krotak, ne svadljivac, ne l. Dan 6:22 On je zatvorio çeljust l. Oni
Otk 13:17 nitko ne moœe ni k. ni prodati Tit 1:7 ne pijanica, ne svadljiv, ne l. LAŒ
KUÆA-JTE-JU-LI LAKOMAC Psl 4:2 ljubite prijevaru i mislite na l.
Mat 4:1 Duh u pustinju, da ga k. åavao M.Iz 28:22 l. ide pohlepno za bogat- Psl 119:163 Mrzim i gadi mi se l. a
1So 2:4 nego Bogu, koji k. srca naæa 1Ko 5:11 koji se brat zove, bludnik, ili l. M.Iz 4:24 Drœi daleko od usta svojih l.
Jak 1:13 Ni jedan, kad se k. neka ne Efe 5:5 ni jedan bludnik, ili neçist, ili l. M.Iz 19:5 govori l. ne izmakne sudu
1Pe 1:7 koje se k. ognjem, naåe na LAKOMOSTI Iza 9:15 i proroci, koji uçe l. to su rep
Psl 34:8 k. i vidite, kako je dobar Iza 57:17 Zbog grijeæne l. njegove Jer 5:31 Proroci prorokuju l. sveøenici
1So 5:21 A sve k. æto je dobro, zadrœite Luk 12:15 i çuvajte se od svake l. Eze 13:9 praznu opsjenu i prorokuju l.
1Iv 4:1 nego k. duhove, jesu li od Boga LAKOMSTVA Hos 12:1 çini neprestano mnogu l. i
Mat 19:3 da ga k. Oni zapitaæe: Je li Rim 1:29 zloøe, bludnosti, l. pakosti Mih 2:11 ide za prijevarom i govori l.
Mar 8:11 znak s neba, da ga k. 1So 2:5 æto znate, niti pod izlikom l. Mih 6:12 govore samo l. i jezik im je pun
Psl 78:18 I k. su Boga u srcu svojemu LAKOMSTVO Iva 8:44 Kad govori l. od svojega
Dje 19:13 k. su i neki od Œidova, koji su Efe 5:3 bludnost i svaka neçistoøa i l. Rim 1:25 pretvoriæe istinu Boœju u l. i
1Ko 10:9 kao æto su neki od njih k. i od Kol 3:5 neçistoøu, poœudu, zlu œelju i l. Efe 4:25 Zato odbacite l. i govorite
KUÆAN-JE 1Ti 6:10 Jer je korijen sviju zala l. 1Iv 2:21 i jer nikakva l. ne dolazi od
Mar 1:13 u pustinji i bio je k. od sotone LAKTA 1Iv 2:27 i istinito je, i nije l. i kao æto vas
Luk 4:2 ostade çetrdeset dana i bi k. Izl 25:17 od çistoga zlata, dva i po l. Otk 14:5 ustima ne naåe se l. jer su bez
Jak 1:13 ne kaœe, da je od Boga k. jer Otk 21:17 na sto i çetrdeset i çetiri l. po Otk 21:27 i koji çini, æto je gad i l. nego
1Ko 10:13 k. nije doælo na vas osim LAN Otk 22:15 i svaki, koji ljubi i çini l.
Jak 1:3 k. vaæe vjere gradi strpljivost M.Iz 31:22 sebi pokrivaçe, bijeli fini l. i LAŒAC-A
1Pe 4:12 koja vas stiœe za k. vaæe, kao Luk 16:19 oblaçio se u skerlet, u fini l. Job 34:6 Ja sam kao l. protiv pravice
KUÆATE LANCE Psl 116:11 svojoj: Svaki je çovjek l.
Izl 17:2 svaåate sa mnom: Zaæto k. Psl 149:8 Da stave kraljeve njihove u l. Iva 8:44 govori, jer je l. i otac laœi
870
Rim 3:4 a çovjek svaki l. kao æto je Mat 23:27 l. Vi ste kao okreçeni grob- Mih 6:8 da çiniæ æto je pravo, da vræiæ l.
1Iv 4:20 a mrzi na brata svojega, l. je Mat 23:29 l. Vi gradite grobove proro- Sef 3:17 On obnavlja l. svoju. On kliçe
Psl 43:1 od l. i zlikovaca izbavi me Luk 13:15 l. Ne odvezuje li svaki od vas Zah 7:9 iskazujte jedan drugome l. i
1Ti 4:2 U licemjerju l. koji imaju biljeg LICEMJERJA Mat 24:12 l. øe ohladnjeti kod mnogih
LAŒEM Mat 23:28 a iznutra ste puni l. i zloøe Luk 7:47 jer je pokazala mnogu l. A
Rim 9:1 Istinu govorim u Kristu, ne l. Luk 12:1 kvasca farizejskoga, to jest l. Iva 13:1 svijetu, izrazi svoju l. do kraja
2Ko 11:31 na vijeke, zna da ne l. LICEMJERSTVO Rim 5:5 jer se l. Boœja izli u srca naæa
1Ti 2:7 ne l. kao uçitelj neznaboœaca u M.Iz 30:8 Udalji od mene l. i rijeç laœnu Rim 5:8 Bog pokazuje svoju l. k nama
LAŒI-TE 1Pe 2:1 l. i zavist i svako klevetanje Rim 12:9 l. neka je bez pretvaranja
Job 35:13 Doista, Bog ne usliæi l. LIJEÇNIKA Rim 13:10 l. ne çini zla bliœnjemu.
Iva 8:44 jer je laœac i otac l. Jer 8:22 Nema li viæe ondje l. Zaæto 1Ko 8:1 Znanje nadima, a l. izgraåuje
2So 2:11 silu zablude, da vjeruju l. Mat 9:12 Ne trebaju zdravi l. nego 1Ko 13:4 l. dugo trpi, dobrostiva je
Kol 3:9 Ne l. jedan na drugoga, svucite LIJEK 1Ko 13:8 l. nikad ne prestaje, a
Jak 3:14 ne hvalite se i ne l. na istinu Eze 47:12 za jelo i liæøe njihovo za l. 1Ko 13:13 ali je najveøa meåu njima l.
LAŒLJIVOST Otk 22:2 liæøe od drveta l. je narodima 2Ko 2:4 nego da biste upoznali l. koju
M.Iz 8:7 mrska je usnama mojim l. LIJEP-A-I-O 2Ko 5:14 Jer l. Kristova nagoni nas
M.Iz 11:3 a nevjerne upropaæøuje l. Joæ 7:21 Vidio sam meåu plijenom l. Gal 5:22 A plod je Duha: l. radost, mir
LAŒN-A-E-I-IH-IM-O-U Psl 45:2 l. si ti, lijep izmeåu sinova Efe 3:19 I poznati l. Kristovu, koja
M.Iz 11:1 l. su mjerila Gospodu mrska Pst 29:17 a Rahela je bila l. stasa i lica Flp 2:2 imajuøi istu l. jednoduæni i
M.Iz 13:5 l. rijeç mrska je pravedniku M.Iz 11:22 to je œena l. ali besramna Kol 3:14 A povrh svega toga imajte l.
Izl 23:7 Kloni se tuœbe l. i ne skrivi smrt PNP 1:15 Kako si l. prijateljice moja 1Ti 1:5 A svrha je zapovijedi l. iz çista
Jer 16:19 naæi imali su za samo l. idole PNP 4:1 Kako si l. prijateljice moja 2Ti 3:10 dugotrpnost, l. strpljivost
2Ko 11:26 u pogiblima od l. braøe PNP 6:4 Zaruçnik: l. si, draga moja Heb 6:10 zaboravi djelo vaæe i l. koju
Gal 2:4 A to zbog l. braøe, koja se PNP 6:10 sja kao zora, l. kao mjesec Heb 13:1 l. bratinska neka ostane
1Ti 4:1 sluæajuøi l. duhove i nauke zlih Iza 47:1 ne zoveæ viæe njeœna i l. 1Pe 1:22 za bratsku l. bez pretvaranja
Psl 119:104 zato mrzim na svaki put l. PNP 7:1 Kako su l. koraci tvoji u pa- 1Pe 4:8 imajte neprestanu l. meåu
M.Iz 12:19 a l. jezik samo jedan ças Jer 2:34 Na skutovima l. ti se krv 2Pe 1:7 A u poboœnosti l. bratsku, a u
M.Iz 27:6 ali su l. cjelovi mrziteljevi Mat 23:27 Izvana izgledaju doduæe l. a 1Iv 2:5 u njemu je zaista l. Boœja
Mat 24:11 l. øe proroci u velikom broju Psl 133:1 kako je l. i kako je ugodno 1Iv 3:1 kakvu nam je l. dao Otac
Mat 24:24 Jer øe ustati l. Kristovi i laœni Psl 147:1 Hvalite Gospoda, jer je l. 1Iv 3:16 Po tom spoznasmo l. Boœju
1Ko 15:15 A nalazimo se i l. svjedoci PNP 1:10 Kako pristaje l. obrazima 1Iv 4:7 ljubimo jedan drugoga, jer je l.
2Ko 11:13 Jer takvi ljudi l. su apostoli Mat 12:44 naåe je praznu, l. pometen- 1Iv 4:12 Bog ostaje u nama, i l. je
1Iv 4:1 jer mnogi l. proroci iziåoæe na Mat 16:2 Uveçe govorite: Bit øe l. 1Iv 4:17 l. Boœja u nas usavræuje, da
Otk 19:20 uhvaøena zvijer, i s njom l. Rim 14:1 A slaboga u vjeri primajte l. a 1Iv 5:3 ovo l. Boœja, da zapovijedi
Otk 20:10 gdje je zvijer i l. prorok; i bit 2Ko 11:4 koje ne prihvatiste, l. pod- 3Iv 1:6 posvjedoçiæe tvoju l. pred
Mat 7:15 Çuvajte se od l. proroka. Oni Jak 2:3 Ti sjedi ovdje l. a siromahu Otk 2:4 æto si l. svoju prvu ostavio
2Pe 2:1 A bilo je i l. proroka u narodu Jak 2:7 Ne psuju li oni l. ime, po kojemu LJUBAVI
M.Iz 6:12 tko naokolo ide s l. govorom LISICE 2Sa 1:26 bila ljubav tvoja od l. œenske
Luk 6:26 su isto tako çinili l. prorocima PNP 2:15 male l. æto pustoæe vinograd M.Iz 20:6 çine veliku viku svojom l. ali
2So 2:9 svakom silom i znacima i l. Mat 8:20 l. imaju svoje jame, ptice PNP 2:5 jer sam bolna od l.
Izl 20:16 Ne svjedoçi l. protiv bliœnjega Luk 9:58 l. imaju svoje jame, ptice PNP 3:5 nemojte smetati l. dok njoj
Psl 24:4 svojoj na zlo i ne kune se l. LIÆØE PNP 8:3 pod glavu moju, u l. me ogrli
Psl 101:4 je daleko od mene srce l. Pst 3:7 Zato spletoæe l. smokvino i PNP 8:6 Ljubomornost l. tvrda je kao
Iza 32:6 radi opako i govori l. protiv Psl 1:3 kojemu l. ne vene; æto on radi Iza 63:9 U svojoj l. i milosti on ih je
Mat 5:11 grde i progone i za vama l. sve Iza 34:4 kao l. s vinove koze, kao æto Hos 10:12 u pravednosti, œanjite u l.
Mat 15:19 l. svjedoçanstvo, hula na Iza 64:6 haljina, mi svi venemo kao l. Luk 7:47 taj ima takoåer samo malo l.
Mat 19:18 Ne kradi. Ne svjedoçi l. Jer 8:13 smokve na drvetu, i l. je uve- Iva 15:9 ljubio vas. Ostanite u l. mojoj
Mar 10:19 Ne kradi. Ne svjedoçi l. Eze 47:12 i kojima l. ne vene i plodovi Iva 15:13 Od ove l. nitko veøe nema
Rim 13:9 Ne svjedoçi l. Ne œeli Mat 21:19 ali naåe na njoj samo l. Rim 8:35 Tko øe nas rastaviti od l.
1Ti 6:20 i l. nazvanoga znanja Otk 22:2 i l. od drveta lijek je narodima Rim 8:39 ne moœe nas rastaviti od l.
M.Iz 30:8 od mene licemjerstvo i rijeç l. LJAGE Rim 12:10 Bratskom l. ljubite jedan
Hos 12:7 l. tezulju ima on u ruci kao Job 25:5 ni mjesec ne sja bez l. ni Rim 14:15 veø ne postupaæ po l. Ne
LEBDI PNP 4:7 prijateljice moja, nema l. na 1Ko 4:21 æibom, ili s l. i duhom blagosti
Job 26:7 iznad niæta daje da l. zemlja 2Ko 7:1 oçistimo se od svake l. tijela i 1Ko 13:1 govorim, a l. nemam, onda
Iva 1:32 s neba kao golub i l. nad njim Efe 5:27 crkvu, koja nema l. ni nabora 2Ko 6:6 u dobroti, u Duhu Svetom, u l.
LEÅA LJEVICA 2Ko 13:11 œivite u miru, i Bog l. i mira bit
Psl 50:17 rijeçima mojim okreøeæ l. PNP 8:3 privine l. njegova pod glavu Gal 5:6 nego vjera, koja radi po l.
M.Iz 26:3 a batina luåacima na l. Mat 6:3 neka ti ne zna l. tvoja, æto çini Efe 1:5 U l. nas je predodredio po Isusu
Iza 1:4 Izraelova, okrenuæe mu l. LJUBAV Efe 2:4 bogat u milosråu, zbog velike l.
Iza 9:4 ætapove l. njegovih, palicu 2Sa 1:26 Viæa mi je bila l. tvoja od Efe 3:17 da budete u l. ukorijenjeni i
Iza 50:6 l. svoja podmetao sam onima 2Sa 2:6 neka Gospod iskaœe i vama l. Efe 4:2 podnoseøi jedan drugoga u l.
Eze 10:12 tijelo njihovo, l. njihova, ruke Psl 16:3 plemeniti; njima ide sva l. moja Efe 4:15 Nego drœeøi se istine u l. da u
LEGIJA Psl 103:11 tolika je l. njegova prema Efe 5:2 I œivite u l. kao æto je i Krist ljubio
Mat 26:53 pomoø viæe od dvanaest l. Psl 109:4 Za l. moju zlobe mi; a ja se Flp 1:16 Ovi iz l. znajuøi, da sam
Mar 5:9 Kako se zoveæ l. mi je ime M.Iz 7:18 uœivat øemo l. plivat øemo u Flp 2:1 ako koja utjeha l. ako koje
LEGLO M.Iz 10:12 a l. prikriva sve prijestupe Kol 1:13 premjesti u kraljevstvo Sina l.
Iza 1:4 l. zlikovaca, djeco izroåena M.Iz 15:17 jelo od zelja, gdje je l. nego Kol 2:2 da sjedinjeni u l. doåu do svega
Mat 3:7 l. zmijino. Tko vas je uputio da M.Iz 17:9 pokriva prijestupe, traœi l. tko 1So 1:3 vaæega djela vjere i truda, i l.
Mat 12:34 Vi zmijino l. kako moœete M.Iz 17:17 nosi l. prijatelj; a u nevolji 1So 5:8 i obuçeni u oklop vjere i l. i s
Mat 23:33 Zmije i l. gujino, kako øete M.Iz 27:5 je javni ukor nego tajna l. 1So 5:13 Da ih osobito cijenite u l. zbog
LICEMJERI Prp 9:9 Hoøe li ga l. ili mrœnja susresti 2So 2:10 koji propadaju, jer l. istine ne
Mat 6:2 pred sobom, kao æto çine l. u PNP 2:4 njegov vije se nada mnom l. 1Ti 2:15 ako ostane u vjeri, l. u svetosti
Mat 6:5 Kad se molite, ne çinite kao l. PNP 8:6 Jest, l. je jaka kao smrt. Ljubo- 1Ti 4:12 u vladanju, u l. u vjeri, u çistoøi
Mat 6:16 ne budite lica mrka kao l. Oni Iza 54:10 l. moja neøe se odmaknuti 1Ti 6:11 poboœnosti, vjerom, l. strpljiv-
Mat 22:18 i odgovori: l. æto me kuæate Jer 2:2 Naplatio sam ti mladu l. tvoju 2Ti 1:7 nego jakosti i l. i razboritosti
Mat 23:13 l. Vi zatvarate kraljevstvo Jer 32:41svoju na njima i l. im iskazivat 2Ti 1:13 drœi u vjeri i l. koja je u Kristu
Mat 23:23 l. Vi dajete desetinu od Hos 12:6 Çini l. i pravicu. Uzdaj se 2Ti 4:10 ostavi iz l. k sadaænjemu
871
Tit 2:2 zdravi u vjeri, u l. u strpljivosti 1Iv 4:21 Tko ljubi Boga, neka l. i brata Luk 6:32 Ako l. samo one, koji vas
Heb 10:24 na drugoga u poticanju k l. 1Iv 5:1 i svaki, koji l. onoga, koji je rodio Luk 6:35 Nego l. neprijatelje svoje,
2Pe 1:7 a u l. bratskoj ljubav Boœju Otk 22:15 i svaki, koji l. i çini laœ Iva 13:34 l. jedan drugoga, kao æto s
1Iv 2:15 Ako tko ljubi svijet, nema l. LJUBIÆ Iva 14:15 Ako me l. drœite zapovijedi
1Iv 4:18 U l. nema straha, nego P.Zk 10:12 njegovim, da ga l. i sluœiæ Iva 15:12 zapovijed moja: l. se meåu
Jud 1:12 æto oneçiæøuju vaæe gozbe l. Mal 1:2 Kako nas to l. Nije li Ezav brat Rim 12:10 Bratskom ljubavi l. jedan
Jud 1:21 Drœite sami sebe u l. Boœjoj i Iva 11:3 Gospodine, evo, koga l. Efe 5:25 Muœevi, l. svoje œene, kao æto
LJUBAVLJU Iva 21:15 Simone Jonin, l. li me viæe Kol 3:19 Muœevi, l. œene svoje i ne
Psl 32:10 u Gospoda, toga on okruœi l. LJUBILI 1Pe 1:8 a da ga ne vidjeste, l. u kojega
Psl 103:8 milostiv, strpljiv i bogat l. P.Zk 11:13 i budete l. Gospoda, Boga 1Pe 1:22 od çista srca l. svesrdno
1Ko 14:1 Teœite za l. Revnujte za P.Zk 11:22 nas, i budete l. Gospoda 1Pe 2:17 Sve poætujte, braøu l. Boga
Gal 5:13 nego l. sluœite jedan drugome Iva 14:28 Kad biste me l. onda biste se 1Iv 2:15 Ne l. svijeta, ni æto je u svijetu
Flp 1:8 vama najnjeœnijom l. Krista 2Ti 4:8 nego i svima, koji su l. dolazak LJUBITI
LJUBE 1Iv 4:10 ne da smo mi l. Boga, nego da M.Iz 9:8 Karaj mudroga, on øe te l.
Izl 20:6 iskazuje tisuøama, koji me l. i LJUBIM Hos 14:4 iscijelit øu ih i srdaçno ih l. jer
P.Zk 7:9 koljeno onima, koji ga l. i drœe Psl 18:1 l. te, Gospode, jakosti moja Mat 6:24 jednoga mrziti i drugoga l. ili
Psl 122:6 spasenje onima, koji te l. Psl 119:47 propisima tvojim, ja ih l. Mar 12:33 Njega l. svim srcem, svom
Psl 145:20 Gospod sve, koji ga l. a Iza 42:1 Evo sluga moj, kojega l. Luk 7:42 Koji øe ga sad od njih viæe l.
M.Iz 8:21 Onima, koji me l. dajem Iza 61:8 Jer ja, Gospod, l. pravicu Luk 16:13 jednoga mrziti, a drugoga l.
M.Iz 8:36 svi koji mrze mene, l. smrt. Jer 2:25 Ne! Ja l. tuåe idole, trçim za Iva 14:21 A tko ljubi mene, njega øe l.
Iza 1:23 Oni svi l. mito i lete za novcima Mal 1:2 l. vas, veli Gospod. A vi pitate Iva 14:21 A tko ljubi mene, njega øe l.
Dan 9:4 koji te l. i drœe zapovijedi tvoje Iva 14:31 Nego da spozna svijet, da l. 2Ko 12:15 zar øete vi mene manje l.
Mat 5:46 ljubite samo one koji vas l. Iva 21:15 Gospodine, ti znaæ, da te l. Efe 5:28 duœni i muœevi l. svoje œene
Luk 6:32 ljubite samo one, koji vas l. 2Ko 12:15 Kad vas l. tako œarko, zar 1Iv 4:11 i mi moramo l. jedan drugoga
Rim 8:28 da onima, koji l. Boga, sve 1Iv 4:20 Ako tko kaœe: l. Boga, a mrzi 1Iv 4:20 moœe l. Boga, kojega ne vidi
1Ko 2:9pripravio Bog onima, koji ga l. Otk 3:9 i da poznadu, da te ja l. LJUBLJENA
Tit 2:4 mlade œene, neka l. svoje muœe- LJUBIMAC 1Ko 15:58 braøo moja l. budite stalni i
Jak 1:12 obeøao onima, koji ga l. Dan 9:23 ti to navijestim; jer si l. Boœji Flp 4:1 braøo moja l. i poœeljena
Jak 2:5 obeøa onima, koji njega l. Mat 12:18 l. moj, na kojem se veseli 2So 2:13 Bogu za vas, braøo l. od
LJUBEZNO LJUBIMCI-MA Jak 1:19 Znate, l. braøo moja: Neka
Iza 40:2 Govorite Jerusalemu l. javlj- Iza 44:9 Tvorci idola svi su niæta, l. Jak 2:5 l. braøo moja. Ne izabra li Bog
Mar 10:21 Tada ga pogleda Isus l. i Rim 11:28 a po izboru l. zbog otaca LJUBLJENI
Flp 2:1 ako æto l. i milosrdno srce Psl 127:2 l. svojim daje ga on u snu Jer 31:20 Nije li Efraim sin moj l. moje
Flp 4:8 æto je l. æto je slavno, æto je god Rim 1:7 l. Boœjim, pozvanima svetima Mat 3:17 Sin moj l. koji se dopada
LJUBI LJUBIMO Luk 3:22 Ti si moj l. Sin, koji mi se je
L.Zk 19:18 nego l. bliœnjega svojega 1Iv 3:14 preæli iz smrti u œivot, jer l. Rim 12:19 Ne osveøujte se sami, l.
P.Zk 6:5 l. Gospoda, Boga svojega 1Iv 3:18 ne l. rijeçju ni jezikom, nego 1Ko 4:17 Timoteja, koji mi je sin l. i
P.Zk 10:18 l. stranca i daje mu hranu 1Iv 3:23 Krista i da l. jedan drugoga 2Ko 7:1 l. oçistimo se od svake ljage
P.Zk 23:5 jer te l. Gospod, Bog tvoj 1Iv 4:7 l. jedan drugoga, jer je ljubav od 2Ko 12:19 A sve je, l. za vaæ napredak
P.Zk 30:20 l. Gospoda, Boga svojega 1Iv 4:12 Ako l. jedan drugoga, Bog Flp 4:1 tako stojte u Gospodinu, l.
1Kr 10:9 jer Gospod l. Izraela uvijek 1Iv 4:19 l. Boga, jer nas je on najprije Kol 3:12 sveti i l. u srdaçno milosråe
Psl 11:7 Gospod pravedan; pravdu l. LJUBIO Kol 4:14 vas Luka, lijeçnik, l. i Dema
Psl 33:5 On l. pravdu i pravo; dobrote 1Sa 1:5 bi dao duplo viæe, jer je viæe l. 1Ti 6:2 neka sluœe jer su vjernici i l. koji
Psl 34:12 Tko je taj çovjek, koji l. œivot Psl 45:7 l. si pravicu i mrzio na opaçinu Heb 6:9 l. nadamo se boljemu i æto je
Psl 146:8 Gospod l. pravednike Mal 1:2 Gospod. Ali sam l. Jakova 1Pe 2:11 l. opominjem vas kao
M.Iz 12:1 Tko l. i opomenu, ljubi znanje Iva 3:16 Jer je Bog tako l. svijet, da je 1Pe 4:12 l. ne çudite se vatri, koja vas
M.Iz 13:24 tko ga l. kara ga za vremena Iva 11:36 Œidovi Vidite, kako ga l. 2Pe 1:17 Ovo je Sin moj l. koji je po
M.Iz 13:24 Tko ætedi prut, ne l. sina Iva 13:1 Tada on, koji je l. svoje, æto su 2Pe 3:8 l. da vam ne bude nepoznato
M.Iz 17:19 Tko ljubi svaåu, l. grijeh; tko Iva 13:23 kojega je Isus l. poçivao je 2Pe 3:14 l. çekajuøi ovo starajte s
M.Iz 20:13 Ne l sna, da ne osiromaæiæ Iva 13:34 Kao æto sam ja l. vas, tako i 2Pe 3:15 vam je i l. naæ brat Pavao po
Prp 3:8 Vrijeme kad se l. i vrijeme kad Iva 15:9 Kao æto je Otac l. mene, tako 2Pe 3:17 Vi dakle, l. znajuøi naprijed
Mat 5:43 da je bilo reçeno: l. bliœnjega Iva 15:12 kao æto sam ja l. vas 1Iv 2:7 l. ne piæem vam nove zapov-
Mat 10:37 Tko l. oca ili mater viæe nego Iva 15:19 svijet bi svoje l. a kako nijeste 1Iv 3:2 l. sad smo djeca Boœja, i joæ se
Mat 19:19 Poætuj oca i majku, i l. Iva 17:23 da si me ti poslao i da si ih l. 1Iv 3:21 l. ako nas srce ne kori, imamo
Mat 22:37 l. Gospodina, Boga svojega Iva 19:26 majku i uçenika, koga je l. 1Iv 4:1 l. ne vjerujte svakome duhu,
Luk 7:5 Jer l. narod naæ i sagradio nam Iva 20:2 koga je l. Isus, i reçe im: Uzeæe 1Iv 4:7 l. ljubimo jedan drugoga, jer je
Iva 3:35 Otac l. Sina i dao mu je sve u Iva 21:7 Tada uçenik onaj, koga je l. 1Iv 4:11 l. ako nas je Bog tako ljubio, i
Iva 5:20 Jer Otac l. Sina i sve mu Iva 21:20 koga je Isus l. koji se je i na 3Iv 1:2 l. œelim, da ti u svemu bude
Iva 10:17 Zato me l. Otac, jer ja œivot Rim 8:37 zbog onoga, koji nas je l. Jud 1:1 pozvanima, koji su l. u Bogu
Iva 12:25 Tko l. œivot svoj, izgubit øe ga Rim 9:13 Jakova sam l. a Ezava Jud 1:3 l. Kako mi je veoma na srcu, da
Iva 14:21 A tko l. mene, njega øe ljubiti Gal 2:20 koji me je l. i predao samoga Jud 1:20 l. naziåujte se svojom
Rim 13:9 l. bliœnjega svojega kao Efe 2:4 ljubavi svoje, kojom nas je l. Otk 20:9 opkoliæe tabor svetih i grad l.
1Ko 16:22 Ako tko ne l. Gospodina Efe 5:2 u ljubavi kao æto je i Krist l. nas LJUBLJENOME
2Ko 9:7 jer Bog l. vesela darovatelja Efe 5:25 kao æto je i Krist l. crkvu i sebe Efe 1:6 kojom nas je obdario u l. Sinu
Gal 5:14 l. bliœnjega svojega kao 2So 2:16 Bog Otac naæ, koji nas je l. i 2Ti 1:2 Timoteju, l. sinu: Milost
Efe 5:28 Tko l. svoju œenu, sebe Heb 1:9 l. si pravdu, i mrzio si bezak- LJUBOMOR
Efe 5:33 Ali i vi svaki pojedini neka l. 1Iv 4:10 nego da je on l. nas i poslao M.Iz 6:34 Jer je l. œestok u muœa
Heb 12:6 Jer koga l. Gospodin, onoga 1Iv 4:11 ako nas je Bog tako l. i mi Rim 10:19 Ja øu izazvati vaæ l. protiv
Jak 2:8 Al. bliœnjega svojega kao 1Iv 4:19 Boga, jer nas je on najprije l. Gal 5:20 svaåe, l. srdœbe, spletke
Jak 4:5 Ljubomorno l. duh, koji u nama Otk 1:5 Njemu, koji nas je l. i otkupio LJULJA
1Pe 3:10 Jer tko l. œivot i hoøe da vidi LJUBITE Iza 24:20 Kao pijan çovjek l. se zemlja
1Iv 2:10 Tko l. brata svojega, u svijetlu Psl 4:2 l. prijevaru i mislite na laœ Mat 11:7 vidite zar trsku, koju l. vjetar
1Iv 2:15 Ako tko l. svijet, nema ljubavi Psl 31:23 l. Gospoda, svi poboœni Efe 4:14 mala djeca, koju l. i zanosi
1Iv 3:14 tko ne l. ostaje u smrti Psl 97:10 Koji l. Gospoda, mrzite na LJUT-ICA-O-U
1Iv 4:7 svaki, koji l. od Boga je roåen Zah 8:17 Ne l. krive zakletve, jer na sve M.Iz 17:11 se l. glasnik æalje na njega
1Iv 4:8 Koji ne l. ne poznaje Boga, jer Mat 5:44 l. neprijatelje svoje i molite se M.Iz 25:15 Strpljivoæøu dade se l.
1Iv 4:20 laœac je; jer tko ne l. brata Mat 5:46 Jer ako l. samo one, koji vas Psl 58:4 kao otrov zmijin, kao gluha l.
872
M.Iz 23:32 zmija i uætrca otrov kao l. 1Ko 1:18 Jer je rijeç o kriœu l. onima Luk 2:35 øe duæu tvoju probosti m.
Iza 14:29 zmije proizlazi guja l. a plod 1Ko 1:23 a neznaboæcima l. Luk 22:36 svoj plaæt i kupi za to m.
Iza 59:5 li se jedno, izleœe se guja l. 1Ko 1:25 je l. Boœja mudrija od ljudi Rim 8:35 ili golotinja ili pogibao ili m.
PNP 1:6 l. me okupiæe sinovi matere 1Ko 2:14 jer mu je l. i ne moœe da Efe 6:17 kacigu spasenja uzmite, i m.
Iza 14:6 je l. udarao narode udarcima 1Ko 3:19 mudrost ovoga svijeta l. pred Otk 1:16 i iz usta njegovih izlazio m.
Iza 51:17 njegova, çaæu si l. iskapio M.Iz 14:18 Luåaci ostaju u l. svojoj, a Otk 19:15 I iz usta njegovih izlazi m.
Iza 51:22 Evo uzimam iz ruke çaæu l. M.Iz 17:12 nego luåak u svojoj l. MAÇA
LOÆ-A-E M.Iz 26:4 Ne odgovaraj luåaku po l. Pst 27:40 Od m. svojega œivjet øeæ i
Eze 6:6 i l. øe se djela vaæa uniætiti Jer 5:21 Çuj, narode pun l. nerazuma Jer 21:9 u tom gradu, gine od m. gladi
Hab 3:17 Ljetina je masline l. Njiva ne Dje 26:24 su te knjige dovele do l. Tuœ 4:9 Sretniji je tko je pao od m.
Efe 4:29 Nikakva l. rijeç neka ne izlazi LUÅACI-MA Eze 7:15 Tko je na polju, past øe od m.
M.Iz 20:14 l. loæe, veli kupac; a kad Psl 14:1 l. misle u sebi: Nema Boga Mat 26:52 maæaju za maç, ginu od m.
Mal 1:14 ipak œrtvuje samo l. jer sam M.Iz 1:7 samo l. preziru mudrost i Luk 21:24 Jedni øe pasti od oætrice m.
1Ko 14:35 l. œeni da govori na sastanku M.Iz 14:18 l. ostaju u ludosti svojoj, a Luk 22:38 evo, ovdje dva m. A on im
LOMI-MO Prp 5:4 ispuniti ga, jer mu nijesu mili l. Rim 13:4 jer uzalud ne nosi m. jer je
Job 38:11 ovdje se l. prkos tvojim M.Iz 13:19 l. je mrsko kloniti se oda zla Heb 11:34 utekoæe od oætrica m.
Psl 29:5 Gospod l. cedre, cedre liba- M.Iz 26:3 uzda magarcu, a batina l. na MAÇEM
Iza 66:3 ovce, a ujedno psu l. zatiljak LUÅAK-A-U Pst 3:24 vrta edenskog kerubine s m.
Dje 20:7 kad se skupismo da l. kruh M.Iz 11:29 l. øe sluœiti mudromu Brj 22:23 gdje stoji na putu s golim m.
1Ko 10:16 Kruh, koji l. nije li zajedniæ- M.Iz 12:1 tko mrzi na ukor, l. je 1Sa 17:45 Ti ideæ na me s m. s kopljem
LONÇARSKI M.Iz 12:16 l. pokaœe gnjev svoj na 1Kr 19:10 i proroke tvoje pobiæe m.
Psl 2:9 razbit øeæ ih kao sud l. M.Iz 13:16 a l. se diçi svojom ludoæøu Iza 66:16 Jer Gospod sudi ognjem i m.
Otk 2:27 i razbit øe se kao sudovi l. kao M.Iz 17:12 nego l. u svojoj ludosti Jer 25:16 i smuæeni postanu pred m.
LONÇARU M.Iz 17:28 I l. kad æuti, moœe vrijediti Dan 11:33 donekle duboko satrti m. i
Iza 29:16 zar da lonac govori l. On me M.Iz 20:3 svaåe; a svaki je l. svadljiv Amo 9:1 m. øu pobiti, æto ostanu œivi
Iza 45:9 Smije li glina reøi l. svojemu M.Iz 28:26 na svoj vlastiti razum, l. je Otk 6:8 da ubija m. i glaåu i kugom i
Jer 18:4 drugi sud, kako je l. bio po volji Prp 2:14 Mudri ima oçi u glavi, a l. ide Otk 13:10 ako tko maçem ubije, valja
LOZ-A-E-I-U Jer 17:11 svræetku svojemu stoji kao l. MAL-A-E-EN
Hos 14:7 i cvjetat øe kao vinova l. Hos 9:7 Izraele, upamti to Prorok je l. Dje 19:11 I Bog je çinio ne m. çudesa
Iva 15:4 Kao æto l. ne moœe roda roditi M.Iz 12:23 a srce l. izvikuje ludost Efe 4:14 Da ne budemo viæe m. djeca
Pst 40:12 tumaçi ovako: tri l. tri su dana M.Iz 14:8 a stranputica je ludost l. Jak 3:5 Gle, m. vatra, i koliku æumu
PNP 2:12 doælo je vrijeme rezanja l. M.Iz 14:24 a ludost l. ostaje ludost PNP 2:15 Pohvatajte nam lisice, m.
PNP 2:13 slatko miriæe cvijet vinove l. M.Iz 17:10 negoli æto udaraca na l. Otk 20:12 I vidjeh mrtvace velike i m.
Iza 18:5 reœu se l. noœevima i odstran- M.Iz 26:9 je rijeç mudrosti u ustima l. Iza 11:6 m. djeçak moœe ih voditi
Iva 15:5 Ja sam çokot, vi l. Tko ostaje Prp 2:16 malo od mudraca kao od l. Sef 3:12 ponizan i m. æto øe traœiti
Jer 8:13 nema grozda na l. ni smokve M.Iz 10:23 l. je veselje poçiniti sramotu Jak 3:5 A tako je i jezik m. ud, a ipak çini
Hab 3:17 Nema roda na l. vinovoj M.Iz 12:15 l. se çini pravi put njegov, a MALENIH
Iza 5:2 i zasadio u njemu l. plemenitu M.Iz 24:7 Previsoka je l. mudrost; zato Zah 13:7 okrenuti ruku svoju protiv m.
Jer 2:21 te posadio kao l. plemenitu M.Iz 26:1 tako malo pristaje çast l. Mat 10:42 Tko jednome od ovih m.
Iva 15:2 Svaku l. na meni, koja ne raåa M.Iz 26:4 Ne odgovaraj l. po ludosti Mat 18:6 zavede jednoga od ovih m.
LUD-E-I-IH LUKAVO Mat 18:14 se izgubi jedan od ovih m.
M.Iz 10:1 a l. je sin œalost materi svojoj Jer 17:9 l. je srce, viæe nego sve, i Mar 9:42 navede jednoga od ovih m.
M.Iz 14:15 l. vjeruje svakoj rijeçi, a Dje 7:19 Ova je l. postupao s narodom MALENIMA
M.Iz 15:20 çovjek l. prezire mater LUKAVSTV-A-O-OM-U M.Iz 16:19 Bolje je biti ponizan s m.
M.Iz 17:25 l. sin briga je ocu svojemu Iva 1:47 Izraelca, u kojem nema l. Iza 11:4 u pravednosti sudi on m. po
Prp 7:17 previæe bezboœan i ne budi l. Dje 13:10 O puni svakoga l. i svake Mat 11:25 i razumnih, a objavio m.
1Ko 3:18 neka bude l. da bude mudar Rim 1:29 zavisti, ubojstva, svaåe, l. Luk 10:21 i razumnih, a objavio m.
2Ko 11:23 Kristove, da reknem kao l. Mat 22:18 Isus prozre l. njihovo i MALI-H-M
Psl 2:1 bune narodi i puci kuju l. osnove 1Pe 2:1 zlobu i svako l. licemjerstvo i Dan 7:8 izraste najednom drugi m. rog
Mat 25:2 Pet od njih bile su l. pet Dan 8:25 l. njegovim napredovat øe Otk 19:5 i koji ga se bojite, m. i veliki
1Ko 4:10 Mi smo l. zbog Krista, a vi ste 2Ko 11:3 kao æto zmija Evu prevari l. Zah 4:10 Jer tko je god prezreo dan m.
1Ti 6:9 zamku, i u mnoge l. i ækodljive Job 5:13 Mudre hvata u njihovu l. Otk 19:18 i robova, i od m. i velikih
P.Zk 32:6 vraøate Gospodu, narode l. 1Ko 3:19 hvata mudre u njihovu l. Oba 1:2 Gle, uçinit øu te m. meåu
Job 18:3 zaæto smo l. u vaæim oçima 2Ko 4:2 ne œivimo u l. niti iskrivljujemo Mat 25:21 Nad m. si bio vjeran, zato
M.Iz 19:25 Udari li se podsmjevaç, l. øe Efe 4:14 po l. da zavede u zabludu Mat 25:23 Tada mu reçe gospodar
M.Iz 22:3 l. idu dalje i imaju ætetu Jak 3:4 okreøu se m. kormilom, kam-
Tit 3:3 Jer i mi smo bili negda l. -M- Otk 13:16 I uçini, da se svima, m. i
Jak 2:20 l. da je vjera bez djela mrtva MAÇ MALOGA
Prp 7:4 a srce l. u kuøi veselja Joæ 5:13 koji je drœao goli m. u ruci P.Zk 1:17 Sasluæajte i m. i velikoga. Ne
1Ti 4:7 A l. i bapskih gatalica kloni se Ezr 9:7 kraljevima zemaljskim pod m. Heb 8:11 me svi poznati od m. do velikog
2Ti 2:23 A l. i praznih zapitkivanja kloni Psl 37:15 m. njihov prodire im u vlas- MALOVJERNI
Tit 3:9 A l. zapitkivanja i rodoslovlja, i Psl 57:4 kojima je jezik m. oætar Mat 6:30 koliko øe viæe vas, m.
LUDO-ÆØU-GA-ST-STI Psl 76:3 strijele luku, ætit, m. i ratnu Mat 14:31 mu: m. zaæto si posumnjao
M.Iz 19:1 koji govori naopako i l. M.Iz 5:4 oætra kao m. dvorezac Luk 12:28 koliko øe viæe vas, m.
Iza 44:20 niætetno, toga je zavelo l. Iza 1:20 prkosite, proœderat øe vas m. MANE
1Ko 1:27 Nego æto je l. pred svijetom Iza 2:4 za srpove. Viæe ne diœe m. Psl 92:15 on je branik moj bez m.
M.Iz 13:16 a luåak se diçi svojom l. Iza 34:5 Kad se je opojio na nebu m. Flp 2:15 djeca Boœja bez m. usred roda
M.Iz 14:29 jedljiv poçini ludost za l. Iza 49:2 usta moja da su kao oætar m. Kol 1:22 svete i bez m. i krivnje
1Ko 1:20 Bog mudrost ovoga svijeta l. Iza 51:19 Pustoæ i rasap, glad i m. Otk 2:17 dat øu mu od m. skrivene
M.Iz 10:13 a batina pripada leåima l. Iza 65:12 Vas odreåujem za m. Vi øete Otk 14:5 jer su bez m. pred prijestoljem
M.Iz 10:14 a usta su l. blizu pogibli Jer 24:10 Poslat øu na njih m. glad i MANJE
M.Iz 9:6 Ostavite l. da œivite. Poåite Jer 48:2 biti uniæten. Za tobom ide m. Pst 1:16 da vlada danom, i m. da vlada
M.Iz 12:23 a srce luåaka izvikuje l. Tuœ 1:20 Vani bjesni m. a unutra smrt Izl 30:15 a siromah ne m. od pola
M.Iz 14:1 l. je raskopa vlastitim rukama Eze 7:15 Vani bjesni m. unutra kuga i P.Zk 21:17 prvoroåenca m. ljubljene
M.Iz 14:24 a l. luåaka ostaje ludost Eze 21:9 m. je naoætren i takoåer Ezr 9:13 Boœe naæ, kaznio m. nego æto
M.Iz 14:29 çovjek jedljiv poçini l. za Mat 10:34 da donesem mir, nego m. M.Iz 19:10 joæ m. slugi, da vlada
M.Iz 22:15 l. hvata korijen u srcu dje- Mat 26:52 Zadjeni m. svoj u korice Dan 2:39 drugo kraljevstvo, m. od
873
Mat 13:57 Prorok ne vrijedi nigdje m. Psl 136:1 jer vjeçno traje m. njegovo 2Ko 4:15 da m. rastuøi zahvalom
Luk 7:47 A kojemu se opraæta m. taj Iza 63:15 Ganuøe srca tvojega i m. 2Ko 9:8 meåu vama izobilna, svaka m.
2Ko 11:24 çetrdeset m. jedan udarac Jer 13:14 saœaljenje, nikakvo m. neøe 2Ko 12:9 Dosta ti je m. moja, jer se sila
2Ko 12:15 zar øete vi mene m. ljubiti Tuœ 3:22 neiscrpljivo je m. njegovo Gal 5:4 da se opravdate, izgubiste m.
1Ti 6:2 neka ih ne cijene m. æto su Dan 9:9 Boga naæega, m. i oproætenje Efe 1:6 Da slavimo slavnu m. njegovu
MANJI Zah 7:9 edan drugome ljubav i m. Efe 3:8 dana je ova m. da navijestim
2Ko 11:5 nijesam m. od prevelikih ap- Mat 9:13 m. hoøu, a ne œrtvu, jer ja Efe 4:7 je od nas dana m. po mjeri
2Ko 12:11 m. od prevelikih apostola Mat 23:23 pravednost, m. i vjernost Efe 4:29 dadne m. onima, koji sluæaju
2Ko 12:13 u çemu ste m. od ostalih Luk 1:50 m. njegovo traje kroz sve Flp 1:29 Jer je vama dana m. za Krista,
MAN-OM-U Rim 11:30 a sad ste postigli m. zbog 2Ti 1:6 da opet raspiriæ m. Boœju, koja
P.Zk 8:3 Ali te je onda hranio m. koju Rim 12:8 koji çini m. neka çini radosno Tit 2:11 pokaza m. Boœja koja spasava
Heb 9:4 je bila zlatna posuda s m. i ætap Gal 6:16 pravilu œive, na njih mir i m. i Heb 4:16 naåemo m. kad nam ustreba
Izl 16:35 Sinovi Izraelovi jeli su m. Kol 3:12 u srdaçno m. dobrotu Jak 4:6 A on daje veøu m. jer govori
P.Zk 17:1 ima na sebi bilo kakvu m. ili 2Ti 1:2 Milost, m. mir od Boga Oca i 1Pe 1:10 koji su prorokovali za vaæu m.
Iva 6:31 Oçevi su naæi jeli m. u pustinji 2Ti 1:18 dadne Gospodin, da naåe m. 1Pe 5:5 protivi, a poniznima daje m.
Iva 6:58 oçevi jedoæe m. i pomrijeæe Heb 4:16 da postignemo m. i naåemo Jud 1:4 bezboœni, koji pretvaraju m.
MASLINE Jak 2:13 a m. likuje nad sudom Otk 1:4 m. vam i mir od onoga, koji
Amo 4:9 smokve i m. vaæe izjeli su MILOSRÅEM MILOSTI
Hab 3:17 Ljetina je m. loæa. Njiva ne Brj 14:18 Gospod je strpljiv i obilan m. Pst 32:10 Nijesam vrijedan svih m. i
Rim 11:24 divlje m. i pricijepio se na Psl 103:4 koji te kruni miloæøu i m. Job 10:12 I dao si mi œivot pun m. i briga
Jak 3:12 m. raåati ili trs smokve Iza 54:7 sam te s velikim m. vodio kuøi Psl 25:7 Po m. svojoj spomeni se
MASLINSKU Jon 4:2 dugotrpan i bogat m. i saœaliæ Psl 44:26 izbavi nas zbog m. svoje
2Sa 15:30 A David se je penjao uz M. Rim 12:1 vas dakle, braøo, m. Boœjim Psl 86:15 Bog pun milosråa i m. pun
Mat 26:30 hvalospjev i izaåoæe na M. MILOSRÅU Psl 89:1 Svagda øu pjevati m. Gospod-
MED-A-OM Psl 51:1 po velikom m. svojem uniæti Psl 106:4 me se, Gospode, po m. k
Izl 3:8 u kojoj teçe mlijeko i m. u mjesta Luk 1:78 dubokom m. Boga naæega Psl 145:9 pun m. za sva djela svoja
P.Zk 32:13 Davao mu je da siæe m. iz Efe 2:4 Ali Bog, koji je bogat u m. zbog Iza 49:8 U Vrijeme m. usliæio sam te
M.Iz 16:24 Prijazne su rijeçi m. sam- Tit 3:5 nego po svojemu m. spasi nas Iza 54:8 ali se u vjeçnoj m. smilujem
PNP 4:11 Jezik tvoj krije m. i mlijeko 1Pe 1:3 nas po velikom m. svojemu Iza 60:10 sam se smilovao tebi u m.
Jer 11:5 u kojoj teçe mlijeko i m. kako MILOSRDAN Iza 61:2 oglasim godinu m. Gospod-
Mat 3:4 bila skakavci i m. divlji Izl 34:6 Gospod je m. i milostiv Bog Iza 63:9 U svojoj ljubavi i m. on ih je
Otk 10:9 u ustima bit øe ti slatka kao m. P.Zk 4:31 Jer Gospod, Bog tvoj, m. je Dan 9:4 Ti drœiæ zavjet m. onima, koji te
Suc 14:18 Æto je slaåe od m. i æto je jaçe Psl 103:8 Gospod je m. i milostiv Zah 12:10 jerusalemske izlit øu duh m.
Psl 19:10 slaåe su od m. æto teçe iz Psl 116:5 i pravedan; Bog je naæ m. Luk 1:28 Zdravo, m. puna Gospodin
Psl 119:103 mnogo slaåe od m. ustima Jon 4:2 da si ti Bog milostiv i m. Luk 1:48 Pogledao je on u m. na
M.Iz 25:27 Previæe m. jesti nije dobro Heb 2:17 da bude m. i vjeran veliki Luk 2:52 u dobi i u m. kod Boga i kod
Psl 81:16 i m. iz hridine krijepit øu te Jak 5:11 je Gospodin vrlo milostiv i m. Iva 1:14 od Oca, puna m. i istine
PNP 4:11 tvoje, zaruçnice, kaplju m. MILOSRDNI Dje 13:34 Udijelit øu vama, m. pouzd-
Iza 7:15 Gruæevinom i m. hranit øe se Efe 4:32 jedan drugome blagi, m. Dje 13:43 da ustraju u m. Boœjoj
1Pe 3:8 milostivi, bratoljubivi, m. Dje 14:3 koji je svjedoçio rijeç m. svoje
MILIN-A-E MILOST Dje 20:24 posvjedoçim evanåelje m.
Psl 16:11 u desnici tvojoj m. vjeçna Pst 24:12 mi sreøu danas i iskaœi m. Dje 20:32 i rijeçi m. njegove, koji moœe
Psl 45:2 m. se razlila na usnama Pst 42:21 dok nas je molio za m. a mi Rim 4:4 ne raçuna se plaøa po m. nego
PNP 4:3 grimizna, m. resi usta tvoja P.Zk 7:9 vjerni Bog, koji drœi zavjet i m. Rim 5:2 i pristup imali vjerom k ovoj m.
Iza 62:4 nego øeæ se zvati m. moja i P.Zk 13:17 i udijeli ti m. i, kako se je Rim 9:23 da pokaœe bogatstvo m.
M.Iz 3:17 Putovi su njezini putovi m. i Psl 18:50 m. dijeli pomazaniku Rim 11:5 ostatak spasio po izboru m.
Iza 5:7 i ljudi su Judini sad m. njegove Psl 23:6 Samo sreøa i m. pratit øe me Rim 12:3 Jer po m. koja je meni dana
MILOÆØU Psl 32:6 u vrijeme, kad je joæ naøi m. Rim 12:6 imamo razliçite darove po m.
Izl 15:13 M. svojom vodio si narod Psl 42:8 Danju æalje Gospod m. svoju 1Ko 3:10 Po m. Boœjoj, koja mi je dana
Izl 34:6 Bog, strpljiv, bogat m. i Psl 51:14 øe jezik moj glasno slaviti m. 1Ko 15:10 Ali po m. Boœjoj jesam, æto
Psl 90:14 nas okrijepi m. svojom, da Psl 57:3 Bog neka dadne svoju m. i 2Ko 1:12 nego u m. Boœjoj œivjeli u
Psl 103:4 koji te kruni m. i milosråem Psl 63:3 Jer je m. tvoja viæe od œivota Gal 2:21 Ne odbacujem m. Boœje
Iva 1:16 mi svi primismo milost za m. Psl 84:11 Gospod daje m. i çast; ne Efe 1:7 grijeha po bogatstvu m.
Rim 3:24 m. njegovom po otkupu, koji Psl 100:5 vjeçno traje m. njegova, kroz Efe 2:7 preveliko bogatstvo m. svoje
Rim 5:15 m. jednoga çovjeka Isusa Psl 108:4 uzviæena do neba m.tvoja Efe 3:7 postadoh sluga po daru m.
Rim 6:14 pod zakonom, nego pod m. Psl 143:8 da doskora iskusim m. tvoju Flp 1:7 sudionici moje m. i u okovima
Gal 1:6 koji vas pozva m. Kristovom M.Iz 6:34 on ne zna za m. na dan Kol 3:16 i pjesmama duhovnim u m.
Efe 2:5 oœivi s Kristom m. ste spaæeni M.Iz 12:2 Dobar çovjek dobiva m. kod Kol 4:6 Rijeç vaæa neka je svagda u m.
Efe 2:8 Jer ste m. spaæeni po vjeri, i to M.Iz 18:22 i dobio je od Gospoda m. 2So 2:16 vjeçnu i dobru nadu u m.
Heb 13:9 jer je bolje m. utvråivati srce M.Iz 19:12 a m. je njegova kao rosa na 1Ti 4:14 Ne zanemaruj m. koja je u tebi
MILOSNI Prp 9:11 ni razumni m. nego sve stoji 2Ti 1:9 nego po svojoj odluci i m. koja
1Ko 12:4 m. su darovi razliçni, ali je isti Tuœ 3:22 m. je Gospodnja, da nijesmo. Heb 2:9 da bi po m. Boœjoj za sve
1Ko 12:9 drugomu m. dar lijeçenja u Zah 11:7Jedan sam nazvao m. a drugi Heb 4:16 s pouzdanjem k prijestolju m.
MILOSRÅA Zah 11:10 Uzeo sam svoj ætap m. i Heb 12:15 da tko ne ostane bez m.
Psl 86:15 Svemoguøi, Bog pun m. i Luk 2:40 Bilo je puno mudrosti, i m. je 1Pe 1:13 nadajte m. koja vam se pruœa
Hab 3:2 Ipak se u gnjevu sjeti m. Iva 1:16 mi svi primismo m. za miloæøu 1Pe 3:7 koje su takoåer subaætinice m.
Luk 1:54 sjeøajuøi se m. svojega Iva 1:17 po Isusu Kristu doåe m. i is 1Pe 4:10 dobri upravitelji razliçne m.
Rim 9:23 I ako na posudama m. Dje 2:47 Hvalili su Boga i imali m. u 2Pe 3:18 rastite u m. i u spoznanju
2Ko 1:3 Otac m. i Bog sve utjehe Rim 1:5 Preko kojega primismo m. i MILOSTINJU
2Ko 4:1 imamo ovu sluœbu zbog m. Rim 1:7 pozvanima svetima. m. vama Mat 6:2 dakle dajeæ m. ne trubi pred
Jak 2:13 Jer øe onome biti sud bez m. Rim 5:15 mnogo se veøa m. Boœja i dar Mat 6:3 Kad ti dajeæ m. neka ti ne zna
Jak 3:17 posluæna, puna m. i dobrih Rim 5:20 se je joæ veøma umnoœila m. Luk 11:41 æto je unutra, kao m. onda
MILOSRÅE Rim 6:1 da se m. umnoœi Boœe saçu- Dje 3:2 da prosi m. od onih, koji ulaze
Izl 20:6 A m. iskazuje tisuøama, koji Rim 6:23 a m. Boœja: Œivot vjeçni u Heb 13:16 A dobro çiniti i davati m. ne
2Sa 24:14 jer je m. njegovo veliko. A u Rim 11:6 inaçe m. ne bi viæe bila milost MILOSTIV
Psl 119:77 Neka doåe na me m. tvoje 1Ko 7:25 koji sam kao m. dobio od Izl 33:19 Bit øu m. kojemu hoøu da
Psl 130:7 jer je u Gospoda m. u njega 1Ko 15:10 i m. njegova prema meni Izl 34:6 Gospod je milosrdan i m. Bog
874
Brj 6:25 nad tobom, i neka ti bude m. Rim 3:17 I puta m. ne poznaæe M.Iz 23:7 Jer on m. samo na sebe. Jedi
Brj 10:10 øe vam to biti za spomen m. Rim 15:13 napuni svake radosti i m. u M.Iz 26:5 inaçe on m. da je mudar
Job 33:26 Vapije k Bogu, i on mu je m. Rim 16:20 A Bog m. satrt øe skoro M.Iz 26:16 Lijençina m. da je mudriji od
Psl 25:16 Obrni se k meni i budi mi m. 1Ko 14:33 nije Bog nesloge, nego m. Prp 4:8 a ne m. za koga se muçim i
Psl 67:1 Budi nam m. Boœe i blagoslovi 2Ko 13:11 Bog ljubavi i m. bit øe s vama Iza 32:6 srce njegovo m. na zlo, radi
Psl 78:38 Ali je on bio m. i opraætao Efe 4:3 çuvate jedinstvo duha u vezi m. Iza 32:8 Plemenit m. samo na ple-
Psl 103:8 Gospod je milosrdan i m. Efe 6:15 spremni za evanåelje m. Iza 55:7 svoj put i zlikovac m. svoje
Psl 116:5 m. je Gospod i pravedan 1So 5:23 A sam Bog m. neka vas Iza 55:8 Jer m. moje nijesu vaæe misli
Psl 145:13 u svima rijeçima svojim i m. Heb 13:20 A Bog m. koji uskrsnu od Jer 29:11 Jer ja znam, koje m. nosim
Jer 3:12 gledati na vas; jer sam m. veli Psl 120:7 sam m. ako li æto progovorim Dan 4:19 m. su ga njegove uznemir-
Jer 14:7 Gospode, budi nam m. zbog Jer 47:6 Vrati se u korice, Stani, i m. Mih 4:12 Ali oni ne znaju m. Gospodn-
Jon 4:2 jer znao sam, da si ti Bog m. i 1So 4:11 da provodite m. œivot, i da Mat 3:3 Na njega naime m. prorok
Mal 1:9 Moœe li on tada biti m. prema Heb 12:11 ali poslije daje m. rod Mat 12:25 Isus prozre m. njihove i reçe
Luk 18:13 Boœe, m. budi meni MIRIS Mat 15:19 Jer iz srca dolaze zle m.
Gal 3:18 Abrahamu se je Bog m. Pst 8:21 Kad omirisa Gospod m. Mat 22:37 duæom svojom i svom m.
Heb 8:12 Jer øu biti m. nepravdama PNP 4:11 m. je haljina tvojih kao miris Mat 24:48 Ako li je sluga zao i m. u sebi
Jak 5:11 jer je Gospodin vrlo m. i Iva 12:3 m. pomasti napuni svu kuøu Luk 2:35 Tako øe se otkriti m. mnogih
MIO 2Ko 2:14 i po nama javlja m. poznanja Luk 8:18 joæ øe mu se uzeti, æto m. da
M.Iz 16:7 Ako je çiji œivot m. Gospodu 2Ko 2:15 smo mi Kristov ugodan m. Rim 12:3 da ne m. o sebi viæe, nego
Iza 43:4 tako vrijedan i tako m. dao bih 2Ko 2:16 Jednima dakle m. od smrti za Rim 12:16 Budite jedne m. meåu
Rim 14:18 ugodan je Bogu i m. ljudima Efe 5:2 i œrtvu Bogu na ugodni m. Rim 14:14 koji m. da je æto neçisto
MIR Flp 4:18 æto ste mi poslali, sladak m. 1Ko 3:18 meåu vama m. da je mudar
Brj 6:26 svoje k tebi i neka ti udijeli m. MIRNI 1Ko 7:36 ako li tko m. da se ne ponaæa
P.Zk 23:6 dok si œiv, za njihov m. Izl 14:14 Vi moœete biti posve m. 1Ko 11:16 tko m. da se moœe prepirati
1Kr 8:56 narodu Izraelu pribavio m. Iza 30:15 i ostanete m. spasit øete se 1Ko 13:5 ne razdraœuje se, ne m. o zlu
Psl 4:6 se tuœe: Tko nam nosi m. Dje 19:36 valja da budete m. i da niæta 1Ko 14:37 Ako tko m. da je prorok ili
Psl 34:14 oda zla, a çini dobro, traœi m. 1Ti 2:2 da tihi i m. œivot provodimo u 2Ko 2:11 sotona, jer znamo, æto on m.
Psl 55:6 odletio bih odatle i m. bih MIRNO 2Ko 3:14 Ali otvrdnuæe m. njihove; jer
Psl 85:10 øe se pravda i m. poljubiti Job 25:2 koji m. çini red na visinama 2Ko 11:3 tako i m. vaæe da se ne pok-
Psl 122:6 Œelite m. Jerusalemu Psl 112:7 srce je njegovo m. on se Gal 6:3 tko m. da je æto, a nije niæta
Iza 9:7 Njegova je punina vlasti, m. Psl 131:2 tako duæa moja m. poçiva Flp 4:7 çuvat øe srca vaæa i m. vaæe u
Iza 27:5 sklopiti m. s menom, jest M.Iz 14:30 Œivot je tijelu srce m. a strast Jak 1:26 Ako li tko m. da je poboœan, a
Iza 32:17 Djelo pravednosti bit øe m. M.Iz 15:27 se gadi mito, œivjet øe m. MISLIMA
Iza 52:7 koji navjeæøuju m. koji donose Iza 38:15 m. imam proœivjeti sve Prp 10:20 Ni u m. ne psuj kralja, ni u
Iza 59:8 ide po njima, ne zna za m. Tuœ 3:26 Dobro je m. çekati pomoø Iza 55:9 i misli moje nad vaæim m.
Jer 6:14 govoreøi mu olako m. mir, a Zah 8:16 vratima na svojim vjerno i m. Rim 1:21 nego zaludjeæe u svojim m. i
Jer 8:15 Uzdamo se u m. ali ne dolazi Mar 4:39 Umukni! M. budi! Prestane MISLIO
Jer 50:34 svoju, da donese m. zemlji 2So 3:12 Kristu, da m. radeøi svoj kruh P.Zk 32:18 viæe m. zaboravio si Boga
Zah 6:13 na svojemu prijestolju, i m. øe MIROM Rut 1:1 m. je nastaniti se u zemlji
Mat 10:34 doæao da donesem m. na M.Iz 17:1 je komad suha kruha s m. Job 22:13 A ti si m. Æto bi opazio Bog
Mar 9:50 Imajte sol u sebi i drœite m. 2Ti 2:22 vjerom, Ijubavlju, m. s onima Psl 39:3 kad bih m. na to, razgorio bi
Luk 2:14 na visini i na zemlji m. ljudima Heb 11:31 jer je bila primila uhode s m. Iza 14:13 m. si u sebi: ‘Penjem se na
Luk 19:42 dan upoznao, æto ti je za m. MIRU Iza 17:10 i nijesi m. na hridinu moøi
Iva 14:27 m. vam ostavljam, mir svoj Psl 85:8 On govori o m. za narod svoj Jon 4:2 æto sam m. kad sam joæ bio u
Iva 16:33 rekoh, da u meni m. imate Psl 133:1 kad braøa u m. stanuju za- Sef 2:15 koji je m. Ja sam, i drugo je
Iva 20:21 I reçe im opet: m. vam. Kao Prp 3:8 vrijeme ratu, i vrijeme m. Mat 16:12 bio m. da se çuvaju kvasca
Dje 10:36 navjeæøujuøi m. po Isusu Iza 30:15 U m. i uzdanju snaga je vaæa Iva 2:21 A on je m. na hram tijela
Rim 1:7 Milost vama i m. od Boga, Oca Mal 2:6 U m. je i poætenju iæao preda 1Ko 2:2 nijesam m. da znam æto meåu
Rim 5:1 vjerom imamo m. s Bogom po Luk 7:50 tvoja spasila. Idi u m. 1Ko 13:11 govorio sam kao dijete, m.
Rim 8:6 a mudrost Duha œivot je i m. Dje 9:31 bila u m. i napredovala je, i Heb 11:19 Jer je m. da Bog moœe i od
Rim 10:15 koji navjeæøuju m. koji 1Ko 7:15 jer nas u m. pozva Bog MISLITE
Rim 14:17 nego pravda i m. i radost u 2Ko 13:11 œivite u m. i Bog ljubavi i mira Psl 4:2 jubite prijevaru i m. na laœ
Gal 5:22 je Duha: ljubav, radost, m. 1So 5:13 œivite u m. meåu sobom Mal 1:7 Stim, æto m. ‘Stol je Gospodnji
Gal 6:16 ovome pravilu œive, na njih m. Jak 2:16 Idite u m. grijte se i nasitite sei Mat 3:9 Jer ne m. da smijete govoriti
Efe 2:14 Jer je on m. naæ, koji oboje Jak 3:18 A plod pravde sije se u m. Mat 5:17 Ne m. da sam doæao ukloniti
Efe 2:15 novog çovjeka, çineøi m. 2Pe 3:14 naåe çiste i neokaljane u m. Mat 9:4 Zaæto zlo m. u srcima svojim
Efe 2:17 koji ste bili daleko, i m. onima MISLE Mat 10:34 Ne m. da sam ja doæao da
Flp 4:7 I m. Boœji, koji nadilazi svaki um Psl 14:1 Luåaci m. u sebi: Nema Boga Luk 13:2 m. li, da su ti Galilejci bili veøi
Kol 1:20 uçinivæi m. krvlju kriœa Iza 29:20 Istrijebljeni su svi, koji m. na Iva 5:39 Pisma jer m. da imate u njima
Kol 3:15 I m. Kristov neka vlada u Mat 6:7 m. da øe biti usliæeni za mnoge Iva 5:45 Ne m. da øu vas ja tuœiti Ocu
1So 5:3 Jer kad reknu: m. i sigurnost Rim 8:5 Jer koji su po tijelu, tjelesno m. Dje 2:15 ne m. o visokim stvarima
2Ti 1:2 Milost, milosråe, m. od Boga Flp 3:19 njihovoj, koji zemaljski m. Rim 14:13 m. da ne postavljate bratu
Jak 3:18 se u miru onima, koji m. çine 2Pe 2:13 Oni m. da je sva slast çastiti 2Ko 12:19 m. li opet, da se mi pred
1Pe 1:2 Milost vam i m. u punini 2Pe 3:9 æto neki m. nego vas strpljivo 2Ko 13:11 jednako m. œivite u miru, i
1Pe 3:11 neka traœi m. i neka hrli za MISLEØI Flp 2:2 da isto m. imajuøi istu ljubav
2Pe 1:2 vam i m. u obilju poznavanjem Amo 1:9 ne m. na savez bratski Flp 3:15 i ako æto drukçije m. i ovo øe
3Iv 1:14 usta u usta øemo govoriti, m. Iva 20:15 Ona m. da je vrtlar, reçe mu Flp 4:8 i æto je god hvale vrijedno, to m.
Otk 1:4 Milost vam i m. od onoga, koji MISLI Heb 10:29 m. da øe zasluœiti kaznu
MIRA-N Pst 18:13 Æto se smije Sara i m. ‘Zar Jak 4:5 Ili m. da uzalud Pismo govori
P.Zk 28:65 narodima neøeæ uœivati m. Pst 40:14 Tada m. i na mene, kad ti MIÆICA-E-U
Psl 37:37 jer øe çovjeku m. ostati Job 4:13 U igri m. u noønome snu Psl 89:13 m. puna i junaçke snage
Psl 72:7 procvate pravica i obilje m. Psl 10:4 Drsko m. bezboœnik: On ne Psl 98:1 mu desnica njegova, sveta m.
Iza 9:6 Bog, ‘Otac vjeçni’, ‘Knez m. Psl 15:2 tko poæteno m. u srcu svojem Iza 40:10 kao pobjeditelj i m. njegova
Iza 59:8 Za put m. ne znaju oni, nema Psl 19:14 m. srca mojega, Gospode Iza 53:1 kome se je otkrila m. Gospod-
Iza 62:7 Ne dajite mu m. dok ne Psl 44:21 Bog, koji pozna najtajnije m. Iza 63:5 Tada mi je pomogla m. moja
Jer 6:14 mu olako Mir, mir, a m. nema Psl 56:5 sve m. njihove idu na zlo protiv Zah 11:17 Neka usahne m. njegova
Mat 10:13 øe na nju vaæ pozdrav m. M.Iz 3:11 Sine moj, ne m. nisko o stegi 2Sa 22:35 m. moje zapeæe luk od
875
Iza 51:5 m. moje upravljaju narodima Psl 37:25 Bio sam m. sad sam star: ali MNOÆTVA-O
P.Zk 11:2 ruku, njegovu, podignutu m. M.Iz 28:1 osjeøa sigurnim kao m. lav Psl 42:4 hvalospjeve sveçanoga m.
Iza 51:5 zemlje na moru ufaju se u m. Jer 1:6 govoriti, ja sam joæ tako m. Iva 21:6 nijesu mogli vuøi od m. riba
Zah 11:17 neka doåe na m. njegovu Hos 11:1 Kad je bio Izrael m. zavolio Iza 60:6 m. deva prekrilit øe te, mlade
MIÆLJENJA-E-EM-U Psl 84:3 gnijezdo, da u njih skrije m. Dan 11:32 m. onih, koji poznaju Boga
Iza 66:18 su doæla djela vaæa i m. vaæa M.Iz 17:12 kojoj su ugrabili m. nego Mat 7:28 bilo je m. naroda zadivljeno
Jer 15:19 Ako budeæ drugoga m. Iza 60:6 prekrilit øe te, m. deve od Mat 9:36 je vidio m. naroda, saœali mu
Rim 12:2 promijenite obnovljenjem m. Tit 2:4 Da mudro upuøuju m. œene Mat 19:2 Veliko m. naroda poælo je za
Pst 6:5 i da je sve m. i htijenje srca MLADETU Mat 21:9 m. naroda, æto je iælo pred
Pst 8:21 i makar je m. srca çovjeçjega Zah 9:9 na magaretu, m. magariçinu Mar 12:37 Veliko m. naroda sluæalo ga
Job 21:16 daleko je od mene m. bez- Mat 21:5 na magaretu, m. magariçinu Luk 9:13 kupiti hrane za sve ovo m.
Psl 10:4 tako je stalno m. njegovo Iva 12:15 dolazi, sjedi na m. magariçinu Luk 12:1 Uto se je bilo skupilo toliko m.
M.Iz 24:9 i m. luåakovo jest grijeh MLADI Iva 6:5 Isus podiœe oçi i vidje, da m.
Jer 49:16 tvoje drsko m. jer stanujeæ u Izl 33:11 a sluga njegov, m. Joæua, sin Dje 2:6 skupi se m. i smete se, jer je
2Ko 4:4 svijeta oslijepi m. nevjernika Job 38:41 kad m. njegovi viçu k Bogu Dje 4:32 A m. vjernika bilo je jedno srce
Kol 1:21 bili otuåeni i neprijatelji m. u Psl 114:4 ovnovi, humci kao m. janjci Dje 6:2 dvanaestorica dozvaæe m.
Kol 2:18 uzalud nadimajuøi se m. tijela M.Iz 30:17 m. jastrebovi neka ga proœ- Dje 6:7 je m. sveøenika prihvaøalo
1Pe 4:1 i vi se naoruœajte istim m. jer Iza 11:7 m. njihovi zajedno øe leœati Dje 21:36 Jer je za njim iælo m. naroda
MIÆLJENJU Iza 40:30 i sustaju, ljudi m. padaju 1Pe 4:8 jer ljubav pokriva m. grijeha
M.Iz 18:11 tvråava i kao visok zid po m. MLADICA Otk 7:9 veliko m. kojega nije mogao
Luk 1:17 da privede k m. pravednika i Iza 4:2 onaj øe dan biti m. Gospodnja MNOGOBROJNE-I
Rim 14:1 a da ne sudite o m. njegovu Iza 11:1 Ali øe izaøi m. iz podanka Iza 53:12 m. øe on prisvojiti zato, jer je
1Ko 1:10 istom osjeøanju i u istom m. Iza 53:2 izrastao pred njim kao m. kao Jer 5:6 jer su m. opaçine njihove
MJED-ENU-I Zah 6:12 çovjek, m. je ime njegovo Joe 2:11 m. su izvræitelji rijeçi njegove
Izl 35:5 za Gospoda zlato, srebro i m. MLADIM Heb 11:12 m. kao zvijezde nebeske i
L.Zk 26:19 gvoœde i zemlju vaæu kao m. Prp 11:9 srce tvoje u m. danima; idi MNOŒE-I
Dan 2:35 glina, m. srebro i zlato i Prp 12:1 Stvoritelja svojega u m. Pst 1:22 I ptice neka se m. i napune
1Ko 13:1 onda sam kao m. koja jeçi, ili MLADIØ Prp 5:11 m. se i niætitelji njegovi, pa æto
Brj 21:9 Tada napravi Mojsije m. zmiju Psl 119:9 Kako m. drœi çist œivot svoj Jer 23:3 njihov, da rastu i m. se
2Kr 18:4 isijeçe aætarte i razbi m. zmiju Iza 62:5 Jer kao æto se m. vjeri s Prp 1:18 kome se m. znanje, mnoœi se
2Sa 22:35 moje zapeæe luk od m. Jer 31:13 djevojka u kolu, m. i starac Prp 5:11 m. li se dobro, mnoœe se i
Dan 2:39 zatim treøe kraljevstvo od m. Mat 19:20 m. mu odgovori: Sve san to Flp 4:17 koji se m. na korist vaæu
Zah 6:1 dvije gore, a gore su bile od m. Mat 19:22 ove rijeçi otide m. œalostan 2Pe 1:8 ako je ovo u vama i m. se, neøe
MJENJAÇIMA Mar 14:51 A jedan m. koji je na golu MOØ-I
Mat 21:12 sprevrnu stolove m. i klupe MLADIØI Izl 9:16 da osjetiæ m. moju, i da se ime
Iva 2:15 m. prosu novce i isprevrnu Iza 40:30 I m. se umaraju i sustaju, ljudi 1Ljt 29:11 veliçina, m. slava, hvala i
MJER-A-E-I-LA Joe 2:28 m. øe vaæi gledati viåenja Psl 37:17 Je øe se m. zlikovaca slomiti
P.Zk 25:15 puna i prava m. neka ti je Dje 2:17 i m. vaæi vidjet øe viåenja Psl 68:34 Upoznajte m. Boœju Nad
M.Iz 11:1 a puna m. ugodna mu je 1Iv 2:13 Piæem vam, m. jer nadvla- Psl 77:14 objavio m. svoju narodima
Dan 11:36 se ne napuni m. gnjeva; jer 1Iv 2:14 Pisah vam, m. jer ste jaki, i r Psl 89:17 po milosti tvojoj raste m.
Psl 71:15 jer u tom ja ne znam m. MLADOST-I Psl 112:9 njegova uzvisuje se m.
Oba 1:2 Prezren øeæ biti preko m. Psl 103:5 obnovi m. tvoja kao u orla M.Iz 29:2 Imaju li pravednici m. veseli
Mat 13:33 u tri m. braæna dok sve ne 1Ti 4:12 Nitko neka ne prezre tvoju m. Prp 9:16 bolja je mudrost nego m. ali
Dje 26:11 preko svake m. progonio Pst 8:21 m. neøu ipak viæe uniætiti sva Iza 63:1 koji imam m. da spasim
2Ko 11:23 preko m. izbijen bio, mnogo 1Kr 18:12 tvoj ætuje Gospoda od m. Iza 63:15 Gdje je revnost tvoja i m.
1Sa 2:3 je Bog sveznajuøi, i on m. sva Job 33:25 viæe nego u m. tada se on Dan 2:20 jer je njegova mudrost i m.
Joe 2:23 Ivam daje daœd u pravoj m. Psl 25:7 Grijeha m. moje, opaçina Dan 3:17 ima m. da nas izbavi iz peøi
Rim 12:3 svaki po onoj m. vjere, koju Psl 71:5 pouzdanje moje od m. moje Dan 7:27 vlast i m. nad kraljevstvima
Rim 12:6 neka bude po m. vjere Psl 144:12 visoko uzrasli u m. svojoj Mat 20:25 uçine, da osjete njihovu m.
Efe 4:7 je od nas dana milost po m. M.Iz 2:17 ostavlja prijatelja m. svoje i Mat 24:30 s velikom m. i slavom
1So 5:23 neka vas posveti u punoj m. Iza 54:4 jer øeæ zaboraviti sramotu m. Luk 4:6 meni i dajem je kojemu hoøu
Otk 11:2 izvan hrama, ostavi i ne m. ga Jer 3:4 ‘Oçe moj Ti si prijatelj m. moje Luk 9:1 dvanaestoricu i dade im m. i
Otk 21:17 po m. çovjeçjoj, koja je anå- Jer 3:24 trud otaca naæih od m. naæe Luk 12:5 koji nakon smrti ima m. baciti
M.Iz 11:1 Laœna su m. Gospodu Jer 31:19 moram okajati sramotu m. Jud 1:25 çast i slava, vlast i m. prije
Iza 40:12 gore izmjerio na m. bregove Tuœ 3:27 nositi jaram svoj od m. Pst 13:16 izbrojiti prah na zemlji, m. øe
Dan 5:27 Tekel: ‘Izmjeren’ si bio na m. Eze 16:60 u dane m. tvoje i sklopit øu Brj 22:6 Moœda øu ga onda m. poraziti
MJEROM Mal 2:15 nevjerno na œeni m. svoje P.Zk 7:24 Nitko se neøe m. odrœati
Jer 30:11 samo øu te karati s m. MLIJEKA Job 37:23 velik je u m. i u pravu. Nikada
Mat 7:2 kakvom m. mjerite, onakvom Pst 49:12 i zubi su mu bijeli od m. Psl 3:8 Spasenje stoji u m. Gospoda
MJERU Suc 5:25 zaiska vode, ona mu pruœi m. Psl 66:3 Zbog velike m. tvoje moraju ti
Psl 39:4 i m. dana mojih, kako li je Iza 28:9 One, koji su odviknuti od m. Psl 145:6 Oni govore o m. straænih
Iza 40:12 je æakom izmjerio mora i m. Iza 55:1 kupujte vina i m. bez novaca M.Iz 3:27 kad je u m. tvojoj da ga dijeliæ
Jer 5:28 zloøa njihova prelazi svaku m. 1Ko 9:7 stado, i od m. stada ne jede Iza 17:10 nijesi mislio na hridinu m.
Iva 3:34 jer Bog ne daje Duha na m. Heb 5:12 trebate m. a ne jake hrane Iza 40:26 sile njegove i jake m. ne
Efe 4:13 u çovjeka savræena, u m. dobi 1Pe 2:2 çistoga m. da po njemu Zah 4:6 m. niti silom, nego duhom
1So 2:16 da ispune m. svojih grijeha MLIJEKO Mat 22:29 znate ni Pisma ni m. Boœje
MLAÅ-E-I Izl 3:8 u kojoj teçe m. i med, u mjesta, Mar 13:26 na oblacima s velikom m. i
1Ti 5:1 upozori kao oca, m. kao braøu PNP 4:11 Jezik tvoj krije med i m. Miris Luk 10:19 niæta vam neøe m. nauditi
1Ti 5:2 Stare œene kao majke, m. kao Iza 60:16 I sisat øeæ m. naroda i hranit Luk 13:24 øe traœiti da uåu, a neøe m.
1Ti 5:14 da se m. udaju, djecu raåaju Jer 11:5 im dati zemlju, u kojoj teçe m. Luk 21:27 oblaku s velikom m. i slave
Job 30:1 koji su danima m. od mene MLIJEKOM Efe 6:16 m. pogasiti sve ognjene
Luk 15:12 m. od njih reçe ocu: ‘Oçe, Joe 3:18 vinom, humovi øe proteøi m. 2Pe 1:3 koji nas pozva slavom i m.
Luk 15:13 pokupi m. sin sve i ode u Heb 5:13 Jer koji se god hrani m. ne MOØNI-JI
Iva 21:18 Kad si bio m. opasivao si se MLINSKI P.Zk 7:21 Bog tvoj, m. i straæni Bog
1Pe 5:5 Tako, vi m. pokoravajte se Mat 18:6 o vrat objesi m. kamen i da Jer 1:6 m. Gospode, evo, ja ne mogu
MLAD-E Mar 9:42 o vrat objesi m. kamen i da Jer 5:28 Zato su postali m. i bogati
Pst 49:9 m. je lav Juda Od plijena si se Otk 18:21 je bio velik kao m. kamen, i Jer 32:19 Veliki si u savjetu, m.
876
Mat 3:11 koji dolazi za mnom, m. je od MOLITI Psl 78:27 i kao pijeskom m. pticama
Luk 3:16 jedan, koji je m. od mene. Ja Dan 9:23 Kad si se poçeo m. izaåe rije Iza 11:9 æto vode pokrivaju dno m.
MODRIC-AMA-E Luk 11:1 Ivan uçio uçenike svoje m. se Hab 2:14 æto vode pokrivaju dno m.
Iza 53:5 m. njegovim mi smo se isci- Luk 18:1 da se mora svagda m. i ne Pst 22:17 kao pijesak na obali m. i
M.Iz 20:30 Krvave m. operu zlo, i Luk 18:11 Farizej stade i poçne se m. 2Ko 11:25 dan proveo sam u dubini m.
Iza 1:6 samo uboj, m. i rane svjeœe Iva 14:16 I ja øu m. Oca, i dat øe vam Heb 11:12 kao pijesak na obali m.
Iza 30:26 i iscijeli m. æto ih je zadao Rim 8:26 za æto øemo se m. kao æto Psl 65:7 Koji utiæa buku m. buçne
MOLE Kol 1:9 ne prestajemo za vas m. se Mih 7:19 u dubinu m. sve grijehe naæe
Psl 72:15 A oni neka se svagda m. za MOLITVA-MA Mat 18:6 i da potone u dubinu m.
Joe 2:17 sluge Gospodnje, i neka m. Job 16:17 i m. je moja bila uvijek çista MORU
Mat 6:5 Oni se najradije m. u sina- Psl 42:8 pjesma moja, m. k Bogu Pst 32:12 da ga bude kao pijeska u m.
Mat 7:11 onima, koji ga za to m. Psl 88:2 Neka doåe preda te m. moja Izl 15:4 njegovih utonu u Crvenom m.
Luk 11:13 onima, koji ga m. za to M.Iz 15:8 m. mu je pravednika ugodna Suc 7:12 bilo ih je kao pijeska na m.
1Ti 2:8 da se m. muœevi na svakome Rim 10:1 œelja je mojega srca i m. Bogu Psl 106:9 Zaprijeti Crvenom m. i pre-
Jak 5:14 i neka m. nad njim maœuøi ga Jak 5:15 I m. vjere spasit øe bolesnika M.Iz 8:29 Kad je postavljao m. meåe
MOLI-LI Jak 5:16 jer mnogo postiœe ustrajna m. Iza 51:5 çekaju me zemlje na m. ufaju
Psl 32:6 Zato neka se m. tebi svaki 1Pe 3:21 nego m. k Bogu za dobru Jer 5:22 a sam postavio m. pijesak za
Mat 5:42 Tko te m. podaj mu; tko hoøe Dje 2:42 u lomljenju kruha i u m. Hab 1:14 Uçinio si ljude kao ribe u m.
Mat 6:6 zatvori vrata i m. se Ocu 1Pe 4:7 dakle mudri i budni u m. Zah 10:11 Razbit øe vale u m. sve øe
Mat 7:8 svaki koji m. prima; tko traœi Otk 8:3 da ga prikaœe s m. svih svetih Mat 8:24 podiœe se silna bura na m.
Luk 11:10 svaki, koji m. prima; tko traœi MOLITVE Mar 4:39 i reçe m. Umukni! Mirno budi
Dje 9:11 po imenu Savla. On se m. Psl 102:17 siromaha i ne prezre m. Iva 6:19 gdje ide po m. i pribliœuje se k
Rim 8:26 nego sam Duh m. se za nas Iza 56:7 kuøa moja zvati kuøa m. za 1Ko 10:2 u Mojsija krstili u oblaku i u m.
Rim 8:27 jer po volji Boœjoj m. se za Zah 12:10 izlit øu duh milosti i m. Oni 2Ko 11:26 u pogiblima na m. u pogib-
1Ko 11:4 muœ, koji se m. ili prorokuje Mat 21:13 moja neka se zove kuøa m. Otk 5:13 i pod zemljom i na m. i sve
1Ko 14:13 govori jezikom, neka se m. Mat 23:14 i govorite za to duge m. Otk 7:3 Nemojte ækoditi ni zemlji, ni m.
Jak 5:13 Neka se m. Je li tko veseo Luk 22:45 Diœe se od m. i poåe k Otk 12:12 Jao zemlji i m. jer åavao siåe
1Iv 5:16 neka m. i dat øe mu œivot Dje 6:4 A mi øemo nastojati oko m. Otk 16:3 i svaka duæa œiva umrije u m.
Iza 26:16 su te traœili i pokorno su m. 1Ti 2:1 se çine proænje, m. zagovori Jud 1:6 je vjeçnim okovima u m. za sud
Dan 2:23 za æto smo te m. jer si nam Heb 5:7 proænje i ponizne m. k onome MREŒ-E-U
MOLIM-O 1Pe 3:7 da se ne sprijeçe m. vaæe Psl 140:5 zamke, razapeæe m. na putu
Psl 27:4 m. Gospoda, samo to iætem Otk 5:8 pune tamjana: to su m. svetih Luk 5:4 Izvezi na puçinu, i bacite m.
Iva 17:9 ne m. za svijet, nego za one MOLITVI Luk 5:5 Ali na tvoju rijeç bacit øu m.
1Ko 4:13 Hule na nas, a mi m. posta- Mat 21:22 æto zamolite pouzdano u m. Psl 10:9 hvata siromaha i vuçe ga u m.
2Ko 13:9 i m. za vaæe savræenstvo Mar 11:24 U m. moœete zaœeljeti, bilo Hab 1:15 hvata ih u m. i zgrøe ih u preåu
Efe 3:20 nego æto m. ili mislimo, po sili Luk 6:12 noø provede s Bogom u m. Mat 4:18 baciæe m. svoju u more. Oni
1Iv 3:22 ætogod m. primamo od njega Dje 1:14 ustrajali jednoduæno u m. Iva 21:6 Bacite m. na desnu stranu
1Iv 5:15 da nas usliæi, ætogod m. Rim 12:12 u m. budite postojani MRMLJALI
MOLIO 1Ko 7:5 da se posvetite m. i opet da se P.Zk 1:27 I m. ste u æatorima svojim
Pst 42:21 dok nas je m. za milost, a mi Flp 1:4 u svakoj m. svojoj za sve vas s Luk 15:2 Na to su m. farizeji i knjiœevnici
Psl 35:13 muçio sam sebe postom i m. Kol 4:2 Ustrajte u m. bdijte u njoj sa 1Ko 10:10 kao æto su neki od njih m. i
Iza 53:12 nosio grijehe mnogih, i m. se MOLITVOM MRMLJANJA
Dan 2:20 Daniel se je m. Neka je Mat 17:21 izgoni samo m. i postom Flp 2:14 Sve çinite bez m. i oklijevanja
Hos 12:4 Plakao je i m. mu se. U Betelu Efe 6:18 Svakom m. i proænjom molite 1Pe 4:9 meåu sobom bez m.
Luk 9:29 Dok se je m. promijeni se lice Flp 4:6 nego u svemu m. i proænjom sa MRŒNJA
Luk 11:1 Jednoø se je m. na jednom 1Ti 4:5 posveøuje rijeçju Boœjom i m. M.Iz 8:13 Strah je Gospodnji m. na zlo
Luk 18:13 m. se: ‘Boœe, milostiv budi MOLITVU M.Iz 10:12 m. izaziva samo svaåu, a
Luk 22:32 m. za tebe, da se vjera tvoja 1Sa 2:1 Ana izreçe ovu m. Obraduj se M.Iz 15:17 nego vol ugojeni, gdje je m.
Luk 22:44 smrtna tjeskoba, i m. se je 1Kr 8:45 Onda ti çuj u nebu m. njegovu Prp 9:9 Hoøe li ga ljubav ili m. susresti
Dje 7:59 Stjepana. A on se je m. i 2Kr 20:5 Çuo sam m. tvoju i vidio suze MRSK-A-I
Dje 10:30 prije çetiri dana m. sam se o 2Ljt 7:15 uæi moje pripazit øe na m. na Psl 26:5 Skupætina opakih m. mi je
Dje 11:5 Ja sam bio u gradu Jopi i m. Psl 4:1 smiluj ml se, usliæi m. moju M.Iz 8:7 m. je usnama mojim laœljivost
Jak 5:17 se je m. da ne bude daœda, i Psl 6:9 Gospod øe primiti m. moju M.Iz 11:1 su mjerila Gospodu m. a
MOLITE Psl 17:1 posluæaj m. moju iz usta bez M.Iz 13:5 Laœna rijeç m. je pravedniku
Iza 1:15 i kad m. joæ toliko, ne sluæam Psl 55:1 Posluæaj Boœe, m. moju i ne M.Iz 15:8 œrtva je bezboœnika m. Gos-
Mat 5:44 m.se za one, koji vas progone Psl 143:1 usliæi m. moju, çuj moljenje Psl 119:113 Nestalni su mi m. a ja
Mat 6:5 Kad se m. ne çinite kao M.Iz 15:29 a m. pravednika usliæi Tit 1:16 jer su m. i nepokorni, i ni za
Mat 6:7 Kad se m. ne brbljajte kao Dan 6:10 obavljao je m. svoju i slavio Tit 3:3 u pakosti i zavisti œiveøi, m.
Mat 6:9 Ovako se m. Oçe naæ, koji jesi Dan 9:17 A sad posluæaj, Boœe naæ, m. MRVICA
Mat 7:7 m. i dat øe vam se; traœite, i naøi Dan 10:12 Ja dolazim na m. tvoju Mat 15:27 ali psiøi dobiju ipak od m. æto
Mat 9:38 m. zato gospodara œetve, da 1Pe 3:12 i uæi njegove sluæaju m. Mar 7:28 pod stolom dobiju ipak od m.
Mat 20:22 Isus reçe: Ne znate, æto m. MOREM MRZE-ØI
Mat 24:20 m. se, da ne padne bijeg vas Psl 29:3 grmi, nad æirokim m. Gospod Izl 20:5 koljena, onih koji me m.
Mat 26:41 Bdijte i m. se, da ne padnete Psl 107:23 koji su plovili m. na laåama Psl 86:17 dobrote, da vide, koji m.
Mar 14:38 Bdijte i m. se, da ne padnete Mat 23:15 kopnom i m. da dobijete Psl 129:5 povuøi svi, koji m. na Sion
Luk 6:28 i m. se za one, koji vas kleve- MORSK-E-I-IM-OJ-U M.Iz 8:36 svi koji m. na me, ljube smrt
Luk 11:9 m. i dat øe vam se; traœite, i Psl 8:8 Ptice nebeske i ribe m. ætogod Rim 12:9 m. na zlo prianjajte uz dobro
Luk 21:36 budite uvijek budni i m. se Psl 106:9 i provede ih preko m. dubine Tit 3:3 mrski, jedan na drugoga m.
Iva 16:24 m. i primit øete, da radost Eze 16:10 obuøu od koœe m. krave MRZI-M-O-TI
Efe 6:18 molitvom i proænjom m. se u Eze 38:20 øe licem zadrhtati ribe m. Psl 34:21 Z tko m. poboœna, mora to
Kol 4:3 m. se ujedno i za nas, a nam Amo 5:8 On, koji doziva vode m. i M.Iz 11:15 tko m. biti jamac ide bezbri-
1So 5:17 m. se bez prestanka Mat 12:40 Jona bio u utrobi m. nemani M.Iz 12:1 tko m. na ukor, luåak je
1So 5:25 Braøo, m. se za nas Psl 107:29 tiæinu, i valovi m. umuknuæe M.Iz 15:10 propadne, tko m. opomenu
Jak 4:2 i nemate, jer ne m. Jer 33:22 ni izmjeriti pijesak m. tako øu M.Iz 26:28 laœan mrzi one koje je
Jak 4:3 m. i ne primate, jer zlo molite Jud 1:13 Bijesni valovi m. æto se pjene M.Iz 29:24 kradljivcem, taj m. svoju
Jak 5:16 i m. se jedan za drugoga, da Pst 1:26 Neka on vlada nad ribama m. Prp 3:8 kad se ljubi, i vrijeme kad se m.
Jud 1:20 vjerom i m. se u Duhu Svet- Psl 8:8 ætogod samo ide stazama m. Iza 33:15 tko m. dobitak od nasilja; tko
877
Mat 5:43 Ljubi bliœnjega svojega i m. Prp 2:14 m. ima oçi u glavi, a luåak ide Gal 4:27 i poviçi, koja ne trpiæ m.
Luk 14:26 tko doåe k meni, a ne m. oca Prp 9:9 pravedni i m. u Boœjoj su ruci sa 1Pe 1:11 svjedoçeøi za Kristove m. i za
Iva 3:20 koji çini zlo, m. svjetlost i ne Mat 10:16 Budite dakle m. kao zmije i 1Pe 5:9 i znajte, da iste m. podnose
Iva 7:7 a mene m. jer ja svjedoçim za Luk 12:42 taj vjerni i m. upravitelj 1Pe 5:10 on øe vas, iza malo m.
Iva 12:25 a tko m. œivot svoj na ovom 1Ko 3:10 ja kao m. graditelj postavih 2Pe 2:8 to je dan na dan zadavalo m.
Iva 15:18 Ako svijet m. vas, znajte, da 1Ko 4:10 Krista, a vi ste m. u Kristu Otk 18:7 toliko joj podajte m. i tuge, jer
Iva 15:19 ja izabrah od svijeta, zato m. Efe 5:15 ne kao nemudri, nego kao m. MUKOM
1Iv 2:9 da je u svjetlosti, a m. svojega Tit 2:2 poæteni, m. zdravi u vjeri, u Pst 3:17 s m. øeæ se od nje hraniti sve
1Iv 2:11 A tko m. svojega brata, u tami 1Pe 4:7 Budite dakle m. i budni u molit- Gal 4:19 Djeçice moja, koju opet s m.
1Iv 3:15 Svaki, koji m. brata svojega MUDRIH MUKU
1Iv 4:20 Ljubim Boga, a m. brata M.Iz 14:24 Kruna je m. bogatstvo Pst 42:21 jer vidjesmo m. duæevnu
Psl 119:163 m. i gadi mi se laœ, a zav- Prp 7:4 Srce m. ljudi boravi u kuøi Psl 44:24 nevolju naæu i m. naæu
M.Iz 8:13 Ja m. uznositost i oholost Mat 11:25 æto si ovo skrio od m. i ra- Psl 71:20 dade doœivjeti mnogu m. i
Iza 61:8 ljubim pravicu, m. grabeœ Luk 10:21 æto si ovo skrio od m. i ra- Psl 116:3 bio sam upao u tugu i m.
Amo 5:21 m. i prezirem sveçanosti 1Ko 1:19 Uniætit øu mudrost m. i Iza 53:11 Za m. duæe svoje on øe se
Zah 8:17 jer sve to m. govori Gospod 1Ko 1:26 da nema ni mnogo m. po Jer 20:18 krila materina, da doœivim m.
Psl 45:7 Ljubio si pravicu i m. opaçinu 1Ko 3:20 Gospodin zna misli m. da su Mat 25:46 Ovi øe uøi u m. vjeçnu, a
Iva 15:18 da je m. mene prije vas MUDRIJA Luk 16:24 jer trpim veliku m. u ovom
Heb 1:9 Ljubio si pravdu, i m. si beza- Luk 16:8 u svojem naraætaju m. od djece 1Iv 4:18 jer strah ima m. a tko se boji
Mat 6:24 Ili øe na jednoga m. i drugoga 1Ko 1:25 Jer je ludost Boœja m. od ljudi MUNJA
Luk 16:13 ili øe jednoga m. a drugoga MUDRIJI Mat 24:27 Jer kao æto se m. pomoli na
Iva 7:7 vas ne moœe svijet m. a mene M.Iz 9:9 mudroga, i bit øe joæ m. Mat 28:3 Lice je njegovo bilo kao m. i
MUCI M.Iz 26:16 Lijençina misli, da je m. od Luk 10:18 gdje spade s neba kao m.
2Sa 24:14 U m. sam velikoj. Mi øemo MUDRIM-A Otk 11:19 i nastade sijevanje m. i glasovi
2Ko 11:27 U trudu i m. u mnogom M.Iz 3:7 Ne drœi sam sebe m. boj se MUNJE
Heb 5:8 Iako je bio Sin Boœji, po m. M.Iz 24:6 Jer m. mjerama ratovat øeæ Izl 20:18 vidje sav narod gromove, m.
MUÇE-I-IÆ-IM 1Ko 1:17 ne m. rijeçima, da ne izgubi Psl 77:18 m. su osvjetljivale svijet
Psl 127:1 uzalud se m. koji je grade 2Ti 3:15 Pisma, koja te mogu uçiniti m. PNP 8:6 plamenit, i m. su plamenovi
Jer 12:13 Siju pæenicu i œanju trnje, m. P.Zk 4:6 uçiniti m. i razumnima. Kad Jer 51:16 s krajeva zemlje, baca m. s
2So 1:7 A vama koje m. pokoj s nama Rim 1:14 barbarima, m. i nerazumnima Otk 4:5 I od prijestolja izlaœahu m. i
Prp 1:3 njegova, koju m. pod suncem Rim 11:25 da sami sebe smatrate m. MUÆKARCI
Luk 12:50 i kako me to m. dok se ne Rim 12:16 Ne drœite sami sebe m. Rim 1:27 tako se i m. ostavivæi naravno
Mat 8:29 doæao ovamo da nas m. prije MUDRO MUÆKO
Luk 16:25 se on ovdje tjeæi, a ti se m. Job 38:37 Tko izbraja m. oblake i tko Pst 1:27 na sliku Boœju stvori ga, m. i
Prp 4:8 ne misli za koga se m. i oduzi- Psl 90:12 naæe, da dobijemo srce m. Pst 7:2 po sedmero, m. i œensko, a od
Jer 20:9 u kostima mojim m. se, da ga Psl 104:24 Sva si m. stvorio; puna je Pst 17:10 m. kod vas ima se obrezivati
MUDAR M.Iz 31:26 Usta svoja otvara m. i na Izl 13:12 ako je m. pripada Gospodu
P.Zk 4:6 taj veliki narod m. je i razu- Luk 16:8 upravitelja, æto je radio m. jer Mal 1:14 u svojemu stadu m. œivinçe i
Job 9:4 m. je srcem i silan snagom; tko Kol 4:5 m. œivite prema onima, koji su Otk 12:5 I rodi m. sina, koji øe vladati
M.Iz 6:6 æto on çini, i postani m. Tit 2:4 Da m. upuøuju mlade œene MUŒ-A
M.Iz 10:1 m. je sin radost ocu svojemu 2Pe 1:16 Isusa Krista po bajkama m. Pst 2:24 Zato ostavlja m. oca i majku i
M.Iz 12:15 a m. çovjek prima nauku. MUDROÆØU M.Iz 31:28 je, m. njezin, i on je hvali
M.Iz 13:1 m. sin prima pouku, a M.Iz 3:19 Gospod je m. osnovao Iza 54:5 Jer m. tvoj jest stvoritelj tvoj
M.Iz 13:10 se dade svjetovati, taj je m. Prp 9:15 i on oslobodi grad m. svojom Mat 1:16 se rodi Josip, m. Marije
M.Iz 15:20 m. je sin radost ocu; çovjek Jer 3:15 svojemu, koji øe vas pasti m. Mat 1:19 A Josip, m. njezin, bio je
M.Iz 17:28 æuti, moœe vrijediti kao m. Jer 9:23 Neka se ne hvali mudrac m. Mat 19:5 Zato øe m. ostaviti oca i majk
M.Iz 20:1 nije m. ni jedan, koji od toga Jer 10:12 on je utemeljio svijet m. Rim 7:2 li je umro m. njezin, razrijeæena
M.Iz 26:5 inaçe on misli, da je m. Jer 51:15 nadzemaljski svijet m. 1Ko 7:3 m. neka çini œeni duœnost, a
1Ko 3:18 meåu vama misli, da je m. na MUDROGA 1Ko 7:14 Jer je posveøen m. nevjernik
Jak 3:13 Tko je meåu vama m. i M.Iz 3:35 Çast je baætina m. a sramotu 1Ko 11:4 m. koji se moli ili prorokuje s
MUDRAC M.Iz 9:8 Karaj m. on øe te ljubiti 1Ko 11:7 Ali m. ne treba pokrivati
M.Iz 1:5 Çuje li ih m. u znanju øe M.Iz 9:9 Pouçavaj m. i bit øe joæ mudriji 1Ko 11:8 Jer nije m. od œene, nego
Prp 2:16 Ah, kako ipak premine m. s MUDROVANJE 1Ko 13:11 Kad sam postao m. odbaci
Prp 9:15 A bio u njemu i siromaæan m. Iza 47:10 Prevarilo te m. tvoje, znanje Efe 5:23 Jer je m. glava œeni, kao æto je
Jer 9:23 Neka se ne hvali m. mudroæøu 2Ko 10:4 utvrda, da odbacujemo m. 1Ti 3:2 besprijekoran, jedne œene m.
Amo 5:13 Zato æuti m. u ovo vrijeme MUKA Tit 1:6 bez prijekora, jedne œene m. i
1Ko 1:20 Gdje je m. Gdje je knjiœevnik Psl 90:10 je dobit njihova jedino m. i Pst 3:16 djecu, a ipak øeæ œudjeti m.
MUDRACA M.Iz 1:27 nasrne na vas nevolja i m. M.Iz 6:34 Jer je ljubomor œestok u m.
Prp 2:16 malo od m. kao od luåaka; jer M.Iz 10:22 vlastita m. ne uçini tu niæta Iza 4:4 œena prionuti za jednoga m.
Prp 12:11 Rijeçi su m. kao ostani volujski Prp 1:18 mnoœi znanje, mnoœi se i m. Mat 19:4 stvorio çovjeka kao m. i œenu
Jer 18:18 ni savjeta od m. ni rijeçi od Mat 4:24 trpjeli od razliçitih bolesti i m. Mat 19:10 je to tako izmeåu m. i œene
Dje 17:18 i stoiçkih m. prepirali su se s Luk 16:23 Kad u paklu usred m. svojih Dje 5:9 noge onih, koji zakopaæe m.
MUDRACI Flp 3:10 zajednicu njegovih m. da mu Rim 7:2 privezana zakonom za m. dok
Prp 9:11 ni junaci rat, ni m. kruh, ni 1Pe 4:13 se radujte, æto ste dionici m. 1Ko 7:2 i svaka neka ima svojega m.
Mat 2:1 doåoæe m. od istoka u Jerusa- 1Pe 5:1 i svjedok Kristovih m. a koji 1Ko 11:8 od œene, nego œena od m.
MUDRE Otk 2:10 Niæta se ne boj od m. æto te Gal 4:27 negoli ona, koja ima m.
Job 5:13 m. hvata u njihovu lukavstvu Otk 14:11 I dim m. njihovih diœe se u Efe 5:33 neka poætiva svojega m.
Mat 25:2 Pet od njih bile su lude, pet m. MUKE MUŒEV-A-E-I
1Ko 1:27 izabra Bog, da posrami m. i Pst 3:16 Mnoge øu ti m. umnoœiti, kad Iza 2:11 poniætit øe se oholost m.
1Ko 3:19 hvata m. u njihovu lukavstvu 2Sa 1:9 jer su me obuzele m. a joæ Mat 14:21 iznosio je oko pet tisuøa m.
MUDRI Psl 16:4 imaju mnogo m. ja im neøu Mat 15:38 çetiri tisuøe m. koji su jeli
Job 32:9 Vremeæni nijesu uvijek m. ne Psl 32:10 Mnoge m. stignu zlikovca, a 1Ko 14:35 kuøe m. svoje neka pitaju
Psl 49:10 On vidi, kako i m. umiru, i Psl 69:20 Od m. cijepa se srce moje, Tit 2:4 neka ljube svoje m. neka ljube
M.Iz 10:14 m. kriju znanje, a usta su Psl 127:2 da jedete kruh m. ljubimcima Efe 5:25 m. ljubite svoje œene, kao æto
M.Iz 12:16 a m. pokriva uvredu Iza 53:10 bila volja, da ga udari na m. Efe 5:28 su duœni i m. ljubiti svoje œene
M.Iz 14:18 a m. se kite znanjem Luk 16:28 doåu i oni na ovo mjesto m. Kol 3:19 m. ljubite œene svoje i ne
M.Iz 24:5 m. moœe viæe, nego jaki Iva 16:21 viæe se ne sjeøa m. zbog 1Ti 2:8 Hoøu dakle, da se mole m. na
878
1Ti 3:12 neka su m. jedne œene, koji 1Iv 2:14 ostaje, i n. onoga, koji je zao Psl 57:6 n. zamku nogama mojim, ali
1Pe 3:7 Tako i vi, m. œivite u razboritost Jer 1:19 ali te neøe n. jer ja stojim uza Psl 140:5 Besramni n. mi potajne
MUŒEVIMA Mat 16:18 i vrata paklena neøe je n. NAMJESTIO
Efe 5:22 neka se pokoravaju svojim m. NADZEMALJSKI Psl 8:3 mjesec i zvijezde, æto si ih n.
Tit 2:5 blage, pokorne svojim m. da se 1Ljt 16:30 Çvrsto stoji n. svijet, ne Psl 8:5 n. si ga samo malo ispod Boga
1Pe 3:1 neka budu pokorne svojim m. Psl 50:12 moj je n. svijet i æto ga ispunja Iza 62:6 Jerusaleme, n. sam straœare
1Pe 3:5 i pokoravale se svojim m. Psl 93:1 tvrdo stoji n. svijet, ne pomiçe NANOSI
MUŒU Iza 34:1 n. svijet i sve, æto œivi na njemu Pst 16:5 Uvredu, æto mi se n. ti si
Pst 3:6 i m. svojemu, koji je bio uz nju Jer 51:15 on je utemeljio n. svijet Psl 15:3 tko ne n. sramote drugima
M.Iz 12:4 Vrijedna je œena kruna m. NAGRAD-A-U NAPADOÆE
Luk 1:27 K djevici zaruçenoj m. Psl 127:3 n. njegova jesu djeca Mat 7:25 dunuæe vjetrovi i n. na kuøu
1Ko 7:3 duœnost, a isto tako i œena m. Iza 40:10 n. njegova ide pred njim Mat 7:27 dunuæe vjetrovi i n. na kuøu
1Ko 11:14 m. sramota, ako nosi dugu 1Ko 9:24 svi trçe, ali jedan prima n. NAPAJA
2Ko 11:2 jer vas zaruçih m. jednome 1Ko 9:25 koji se natjeçe za n. od svega Jer 5:24 n. njive, uzdrœava nam œetvu
1Ti 5:9 koja je bila jednome m. œena NAHRANI Eze 47:12 æto ih n. pridolazi od svetiæta
M.Iz 25:21 Gladuje li neprijatelj tvoj, n. NAPAST
-N- Rim 12:20 gladan neprijatelj tvoj, n. ga; Mat 6:13 I ne uvedi nas u n. nego izbavi
NADAM NAJBOLJ-E-I Mat 26:41 da ne padnete u n. jer je duh
2Ko 5:11 a n. se, da smo i u vaæim Rut 3:3 obuci na se haljine svoje n. pa Mar 14:38 da ne padnete u n. duh je
Flp 1:20 Oçekujem i n. se, da se ni u Iza 1:19 hoøete sluæati, uœivat øete n. 1Ti 6:9 upadaju u n. zamku, i u mnoge
3Iv 1:14 Nego se n. da øu te skoro Dje 25:10 skrivio, kao æto ti n. znaæ Jak 1:12 çovjek, koji pretrpi n. jer, kad
NADAMO 2Ti 1:18 koliko mi posluœi, ti znaæ n. NAPASTI
Rim 8:25 Ako li se n. onome, æto ne 2Sa 1:19 n. leœe mrtvi Kako padoæe Luk 8:13 ali u vrijeme n. otpadnu
Heb 6:9 n. se boljemu i æto je blizu Luk 10:42 Marija je n. dio izabrala, koji 1So 5:3 onda øe iznenada n. na njih
Heb 11:1 çemu se n. osvjedoçenje o NAJMANJ-I-OJ Heb 3:8 za pobune u dan n. u pustinji
NADATI Mih 5:2 Judinim n. iz tebe øe mi izaøi Jak 1:2 kad padate u razliçne n.
Prp 9:4 ima se joæ neæto n. jer bolje je Mat 2:6 Judinoj, nipoæto nijesi n. meåu NAPIÆ-E-I
Rim 8:24 tko vidi, kako øe se tome n. Mat 5:19 zvat øe se n. u kraljevstvu P.Zk 24:1 neka joj n. pismo rastavno
NADE Mat 11:11 Ipak je n. u kraljevstvu Prp 12:10 ugodne rijeçi i da n. iskrene
M.Iz 19:18 sina svojega, jer joæ ima n. 1Ko 15:9 sam ja n. meåu apostolima Mar 10:4 Mojsije je dopustio, da se n.
Rim 4:18 On je protiv n. vjerovao u Luk 16:10 Tko je vjeran u n. stvari, taj P.Zk 6:9 I n. ih na dovratnike kuøe
Rim 15:13 A Bog n. neka vas napuni NAJVEØA M.Iz 7:3 ih sebi na prste, n. ih na ploçu
Efe 2:12 u zavjetima obeøanja, n. Psl 104:16 Tada se napoje n. drveta Jer 30:2 n. sebi u knjigu sve rijeçi
1So 4:13 kao i ostali, koji nemaju n. 1Ko 13:13 ali je n. meåu njima ljubav Otk 1:11 Æto vidiæ, n. u knjigu i poælji
1So 5:8 i s kacigom n. spasenja 2Pe 1:4 dao dragocjena i n. obeøanja Otk 2:1 Anåelu crkve u Efezu n. Ovako
1Ti 1:1 naæega i Krista Isusa, n. naæe NAJVEØI Otk 3:14 I anåelu crkve u Laodiceji n.
Heb 3:6 odrœimo pouzdanje i slavu n. Mat 18:4 dijete ovo, taj je n. u kraljevstvu Otk 14:13 n. Blagoslovljeni su mrtvi
NADGLEDNIK Luk 22:24 njima, tko da je od njih n. Otk 19:9 I n. Blagoslovljeni su oni, koji
1Ti 3:2 n. dakle treba da je besprijeko- NAJVIÆE Otk 21:5 n. jer su ove rijeçi vjerne i
Tit 1:7 Jer n. treba daj je bez prijekora 2Ljt 2:6 i n. nebo ne moœe da obuhvati NAPIJ-EM-U
NADI 1Ko 14:27 po dvojica, ili n. po trojica i Iva 4:7 Isus je zamoli: Daj mi da se n.
Rim 5:4 k iskustvu, a iskustvo k n. NAKIT-A-OM Iva 4:10 koji ti govori: ‘Daj mi da se n.
Rim 8:20 onoga, koji ga podvrgnu n. Iza 61:3 na glavu n. mjesto pepela, Jer 25:15 vina i daj da se n. iz nje svi
Rim 15:13 n. jakoæøu Duha Svetoga Iza 61:10 namjeæta na glavu n. kao Amo 4:8 su u drugi grad da se n. vode
1Ko 9:10 Jer tko ore, treba u n. da ore 1Pe 3:3 n. œena neka ne bude vanjski NAPISA-H-N
Efe 3:12 pristup u n. po vjeri u njega Iza 28:1 i uvelome cvijetu krasnoga n. Joæ 8:32 Tada n. ondje na kamenju
Efe 4:4 kao æto ste i pozvani u jednoj n. Iza 28:4 uvelome cvijetu krasnoga n. Luk 1:63 On zatraœi pisaøu tablicu i n.
Kol 1:23 i tvrdi, i nepokolebljivi u n. Job 28:17 niti se moœe promijeniti s n. Iva 21:24 svjedoçi za ovo, i koji n. ovo
1So 1:3 truda, i ljubavi i ustrajnosti u n. Iza 49:18 ti øeæ se zaodjenuti kao n. 1Ko 5:11 vam n. da se ne mijeæate
1Pe 3:15 koji od vas zatraœi raçun o n. NAKON 1Ko 9:15 A ovo ne n. da tako bude
NADJENUTI Pst 7:10 n. sedam dana prodrijeæe Flm 1:21 Posluænost n. ti znajuøi, da
Iza 7:14 roditi sina i n. mu ime Emanuel P.Zk 4:40 tebi i djeci tvojoj n. tebe i da 1Pe 5:12 n. vam ukratko, da vas
Mat 1:21 sina, kojemu øeæ n. ime Isus 1Sa 12:21 Ne otpadajte opet n. mene Luk 23:38 Nad njim je bio natpis n.
NADOM Jer 31:13 œalost njihovu u radost, n. NAPISANA
Rim 5:2 i hvalimo se n. slave Boœje Dan 2:39 n. tebe nastat øe drugo Iva 15:25 ispuniti rijeç, æto stoji n. u
Rim 8:24 Jer se n. spasismo. A nada Luk 12:5 Bojte se onoga, koji n. smrti Iva 20:30 koja nijesu n. u knjizi ovoj
Rim 12:12 n. se veselite; u nevolji Luk 24:21 I n. svega toga ovo je danas 1Ko 15:54 øe se ispuniti rijeç, æto je n.
NADU NALAZ-E-IM-MO-TI 2Ko 3:2 ste naæa poslanica n. u srcima
Dje 24:15 Ja imam n. u Boga, koju i oni M.Iz 18:22 œenu, naæao je krasan n. i 2Ko 3:3 Kristova od nas izraåena i n.
Rim 4:18 vjerovao u n. da øe biti otac Iza 66:3 putovima i n. ugodnost na Otk 21:12 i imena n. i imena dvanaest
Rim 15:4 i utjehom Pisma n. imamo Jer 50:20 grijehe Judine: ne n. se, jer Otk 22:18 nametnuti na njega zla n. u
2So 2:16 dao utjehu vjeçnu i dobru n. Psl 119:16 n. nasladu u naredbama NAPISANI
Tit 1:2 Za n. u vjeçni œivot, koji obeøa M.Iz 8:12 razboritoæøu i n. znanje i Eze 2:10 Bili su u njem n. plaç, uzdisaji
Tit 2:13 Çekajuøi blagoslovljenu n. i Luk 23:4 Ja ne n. nikakve krivnje na Dan 9:11 kako stoje n. u zakonu
Heb 6:18 da se uhvatimo za n. koja Rim 7:18 u sebi, ali uçiniti dobro, ne n. Heb 12:23 koji su n. na nebesima, i
Heb 7:19 ali je uveo bolju n. po kojoj se Dje 23:9 Niæta zlo ne n. na ovome NAPISANO
Heb 10:23 Drœimo se tvrdo vjere u n. 1Ko 15:15 A n. se i laœni svjedoci Boœji Joæ 1:8 briœno drœiæ sve, æto je u njoj n.
1Pe 1:3 rodi za œivu n. uskrsnuøem Iza 51:3 U njemu øe se n. radost i Dan 10:21 Ali øu ti prije izreøi, æto je n.
1Iv 3:3 I svaki, koji ovu n. ima u njega Iva 10:9 On øe ulaziti i izlaziti i paæu n. Luk 3:4 Kako stoji n. u knjizi govora
NADVLADA-O-STE-TI NAMAŒI Luk 24:44 mora ispuniti, æto stoji n. o
Rim 12:21 Ne daj, da te zlo n. nego Rut 3:3 Umij se i n. se, obuci na se Iva 19:20 i bilo je n. hebrejski, latinski i
2Pe 2:19 jer koga tko n. onaj mu i robuje Mat 6:17 Kad ti postiæ, n. glavu svoju i Dje 15:15 i proroka, kao æto je n.
Tuœ 1:16 djeca moja, jer je n. neprijatelj NAMJESNIKE Dje 17:23 na kojem je bilo n. Bogu
Hos 12:4 Borio se je s anåelom i n. Mat 10:18 mene vodit øe vas pred n. i 1Ko 9:9 n. Ne zavezuj usta volu, koji
Iva 16:33 radujte: Ja sam n. svijet Mar 13:9 vodit øe vas pred n. i kraljeve 1Ko 9:10 n. Jer tko ore, treba u nadi da
Dje 10:38 iscjeljujuøi sve, koje je bio n. NAMJESTIÆE 1Ko 10:11 a n. je za opomenu nama
1Iv 2:13 mladiøi, jer n. onoga, koji je zao Psl 35:7 n. mi potajno bez povoda Gal 3:10 æto je n. u knjizi zakona, da to
879
Otk 1:3 æto je n. u njemu, jer je vrijeme Flp 1:11 n. plodom pravde po Isusu Dje 2:42 bili su postojani u n. apostoli
Otk 2:17 novo ime n. koje nitko ne zna NARAÆTAJ-U Dje 24:14 Bogu otaca svojih po n. koju
Otk 14:1 njegovo i ime Oca njegova n. Mat 24:34 Ovaj n. neøe proøi, dok se 1Ti 1:10 drugo ima protivno zdravoj n.
Otk 17:5 I na çelu njezinu n. ime: Tajna Dje 8:33 Tko da opiæe n. njegov, jer se. 1Ti 5:17 osobito koji se trude u rijeçi i n.
Otk 19:12 imajuøi ime n. kojega nitko Pst 6:9 i bez prijekora u svojem n. Tit 2:7 u n. cijelost, dostojanstvenost
Otk 20:12 je n. u knjigama, po djelima Luk 16:8 ovoga svijeta u svojem n. NAUÇE
NAPOJI NARAVI 1Ko 14:35 da se n. kod kuøe muœeve
Brj 20:11 isteçe mnoga voda, te se n. Rim 1:26 opøenje u ono, æto je protiv n. 1Ti 1:20 predadoh sotoni, da se n. ne
Luk 13:15 i ne vodi li ga, da ga n. Efe 2:3 i bili smo po n. djeca srdœbe 1Ti 5:4 neka se n. najprije svoju kuøu
Otk 18:2 vinom bludnosti svoje n. sve 2Pe 1:4 budete dionici boœanske n. NAUÇITI
NAPRAVI NASAD Psl 132:12 moja, æto øu ih n. onda øe
Pst 6:14 n. sebi korablju od drveta Iza 61:3 zvat øe se oni, n. Gospodnji Iva 14:26 on øe vas n. svemu i
Pst 6:16 n. na korablji otvor za svjetlo Eze 34:29 Uçinit øu da im nikne obilat n. NAUDITI
Izl 25:17 n. onda pomiriliæte od çistoga Mat 15:13 Svaki n. æto ga nije zasadio Mar 16:18 neøe im n. Na bolesnike
Izl 26:1 Æator n. od deset zavjesa. Oni NASILJ-A-E Luk 10:19 niæta vam neøe moøi n.
Izl 28:2 n. svete haljine bratu svojemu Pst 49:5 su, maçevi su im oruœje n. Otk 2:11 neøe mu n. druga smrt
Izl 32:4 preli ih i n. od njih tele liveno Psl 72:14 iz pritiska i n. otkupljuje œivot NAVEDE
Izl 37:23 n. uz to sedam svjetionica Psl 74:20 zemaljske pune stanova n. Psl 140:11 neka nesreøa n. u propast
Brj 21:8 n. sebi lik zmije otrovne i Psl 140:11 u zemlji, çovjeka n. neka Mar 9:42 Tko n. jednoga od ovih
Brj 21:9 Tada n. Mojsije mjedenu zmiju Iza 33:15 tko mrzi na dobitak od n. tko NAVIJESTI-M-O-TI
P.Zk 32:6 Stvoritelj tvoj, koji te n. i utvrdi Mih 6:12 su bogataæi njegovi puni n. Izl 6:6 Zato n. sinovima Izraelovim
NAPREDAK Psl 55:9 jer vidim n. i svaåu u gradu Gal 1:8 Ali ako i mi, ili anåeo s neba n.
P.Zk 23:6 za njihov mir i njihov n. Psl 62:10 Ne oslanjajte se na n. Ne Gal 3:8 naprijed n. Abrahamu: U tebi
2Ko 12:19 A sve je, ljubljeni, za vaæ n. Jer 6:7 nepravda i n. çuje se u njemu Iza 61:1 da n. zarobljenima slobodu
1Ti 4:15 da tvoj n. bude oçevidan Hab 1:3 Z Razor, n. imam pred oçima Dan 9:23 Dolazim, da ti to n. jer si
NAPREDOVA-O-T NASITI-LI-O-TE-TI Efe 3:8 da n. meåu neznaboæcima
Luk 2:52 Isus je n. u mudrosti, u dobi Hag 1:6 jeli ste, a nijeste se n. pili ste Iza 38:15 On mi je to n. on je to i izveo
Gal 1:14 I n. sam u œidovstvu veøma Mat 14:20 Svi su jeli i n. se, dapaçe su Dje 3:21 Bog od poçetka n. na usta
Dan 8:25 Lukavstvom njegovim n. øe Mat 15:37 Svi su jeli i n. se, dapaçe od Mar 13:10 mora se najprije n. evanå-
2Ti 3:13 A zli ljudi i varalice n. øe na Luk 9:17 Svi su jeli i n. se. I nakupiæe Dje 26:23 n. svjetlost narodu i nezna-
NAPREDUJE Psl 107:9 Jer je n. duæu praznu, duæu NAVJEÆØIVAT-I
M.Iz 31:18 kako joj sve n. ne gasi joj se Hab 2:16 n. si se sramote mjesto çasti Psl 118:17 ja œivim i n. øu djela Gos-
Rim 15:2 bliœnjemu, da n. u dobru Luk 16:21 bi se bio on n. mrvicama, æto Mat 24:14 o kraljevstvu n. øe se po
NAPRIJED Job 19:22 i ne moœete da se n. mesa Psl 35:28 Moj øe jezik n. pravedno
Izl 15:21 Mirjam im je n. pjevala: Pjeva- Jak 2:16 Idite u miru, grijte se i n. se, a Psl 71:15 Usta øe moja n. pravdu tvoju
2Kr 20:9 sjena za deset stepena n. ili Psl 132:15 njegove kruhom øu n. Psl 92:2 n. jutrom milost tvoju, vjernost
Iza 43:8 Neka n. stupi narod, koji je M.Iz 30:15 koja se ne moœe n. i çetvrtu Iza 60:6 i radosno øe se n. slavna djela
Dje 7:52 I ubiæe one, koji su n. javljali Iza 53:11 muku duæe svoje on øe se n. Mat 12:18 i on øe n. pravdu meåu
Rim 8:29 Jer koje n. poznade, one i Mat 5:6 i œeåaju pravde. Oni øe se n. Dje 8:35 uze Filip rijeç i poçne mu n.
Rim 11:2 svojega, æto ga je n. izabrao Luk 6:21 gladujete sada. Vi øete se n. Flp 1:14 bez straha n. rijeç Boœju
Gal 3:8 opravdava neznaboæce, n. NASTAN-E-I-ITI NAVJEÆØUJ-E-EM-ETE-TE-U
2Pe 3:17 ljubljeni, znajuøi n. çuvajte Jer 44:28 i se ovdje n. upoznat øe, çija Iza 40:6 Çuj, ori se glas: n. I on øe pitati
NAPUNI-O-ÆE Hab 1:3 svaåa plane, nesloga n. Luk 9:60 a ti hajde i n. kraljevstvo Boœje
Prp 1:7 a more se nikada ne n. odakle Mat 12:45 Oni uåu i n. se u njoj NAVJEÆØUJE
Eze 10:2 pod kerubinima i n. ruke Luk 11:26 Oni uåu i n. se ondje Psl 19:1 djela ruku njegovih n. svod
Dan 11:36 dok se ne n. mjera gnjeva Luk 21:28 Kad to n. onda se uspravite Psl 30:9 Slavi li te prah n. li on vjernost
Luk 1:53 Gladne n. dobara, bogate Pst 4:16 ispred lica Gospodnjega i n. Mat 11:5 siromaænima se n. Radosna
Luk 14:23 da doåu, da mi se n. kuøa Mat 2:23 I n. se u gradu, koji se zove Dje 17:30 sad n. ljudima, da svi svuda
Iva 12:3 Miris pomasti n. svu kuøu 2Ko 12:9 da se n. u meni sila Kristova Iza 40:6 Æto da n. Svako je meso trava
Dje 2:2 dolazi silan vjetar, i n. svu kuøu Rut 1:1 Mislio je n. se u zemlji Iza 50:4 Gospod, da n. da nagovorom
Dje 5:3 Ananija, zaæto n. sotona srce Iva 14:23 doøi i u njega øemo se n. Luk 4:18 Posla me, da n. zarobljenima
Dje 19:29 I sav se grad n. pobune NASTOJAO Efe 6:19 da n. sa slobodom tajnu
Rim 15:13 A Bog nade neka vas n. Psl 119:45 jer sam n. oko propisa 1Ljt 16:23 Iz dan u dan n. spasenje
Otk 15:8 I n. se hram dima od slave Gal 2:10 a to sam doista i revno n. çiniti 1Ko 11:26 smrt Gospodnju n. dok ne
Psl 65:9 zalio si je i bogato n. potokom NASTOJIM 1Ljt 16:9 Sva çudesa njegova n.
Psl 107:9 duæu gladnu n. je okrepom Gal 1:10 Ili zar n. da ugaåam ljudima Psl 9:11 n. narodima djela njegova
Psl 127:5 koji je njima n. tobolac svoj Flp 3:12 ali n. ne bih li ga uhvatio, jer Iza 12:4 n. narodima djela njegova
Iva 2:7 posude vodom n. ih do vrha NASTOJTE Mat 10:27 to n. na svjetlosti; æto vam
Iva 6:13 i n. dvanaest koæari komada Rim 12:17 n. oko dobra ne samo pred NAVJEÆØUJU
Iva 19:29 I n. spuœvu octa, nataknuæe 1Ko 14:39 n. da prorokujete, i ne zabr- Psl 107:22 neka n. djela njegova s
Dje 2:4 I n. se svi Duha Svetoga NASUPROT Iza 52:7 glasnika radosti, koji n. mir
NAPUNIT-E-I Psl 8:2 sebi braniæte n. neprijateljima Rim 10:15 glasnika radosti, koji n. mir
M.Iz 1:13 n. øemo kuøe svoje plijena Mat 7:14 n uska su vrata i tijesan put Flp 1:17 A oni iz prkosa n. Krista
Iza 27:6 i n. øe sav svijet plodovima Mat 21:32 n. carinici i bludnice vjerovali NAVODI
Eze 23:33 n. øeæ se pijanstva i brige 2Ko 2:7 Tako n. treba da mu radije Mat 5:32 n. je, da çini preljubu; i tko
Hag 2:7 i n. øu ovaj hram slavom, veli Gal 2:7 Nego n. kad vidjeæe, da je meni Mat 18:7 onoga æto n. svijet na grijeh
Dje 2:28 œivota i n. øeæ me veselja s 1Pe 3:9 nego n. blagoslivljajte, jer ste Mat 18:8 ili noga tvoja n. na grijeh
Pst 1:22 n. vode u morima I ptice neka NATJECANJE Luk 17:1 Ono æto n. ljude na grijeh ne
Pst 1:28 i mnoœite se, n. zemlju i Rim 11:11 da ih potakne na n. 1Ko 8:13 Zato ako jelo n. brata mojega
Iva 2:7 Isus im zapovjedi: n. posude Rim 11:14 Ne bih li kako izazvao na n. NAZIÅUJE
Efe 5:18 nego se n. Duhom NATPIS 1Ko 3:10 drugi n. ali svaki neka gleda
M.Iz 3:10 Tada øe se n. œitnice tvoje Mat 22:20 ih upita: Çija je ovo slika i n. 1Ko 3:12 Ako li tko n. na ovome
Eze 7:19 utiæati gladi svoje niti n. Mat 27:37 glave njegove priçvrstiæe n. NAZIDANI
Hab 2:14 øe se zemlja n. spoznajom Luk 23:38 Nad njim je bio n. napisan Efe 2:20 n. na temelju apostola i
NAPUNJENI Iva 19:20 I ovaj su n. çitali mnogi od Kol 2:7 Ukorijenjeni i n. u njemu i
Rim 1:29 budu n. svake nepravde NAUCI NAZOÇAN
Rim 15:14 dobrote, n. svakoga znanja Iva 8:31 Ako vi ustrajete u mojoj n. 1Ko 5:3 n. duhom, veø sam odsudio
880
2Ko 13:10 da n. ne moradnem po Mat 7:11 koliko øe viæe Otac vaæ n. dati Mal 1:7 Prinosite n. jelo na mojemu
NEBESA Mat 15:13 ga nije zasadio Otac moj n. Dje 10:14 ne jedoh æto okaljano i n.
P.Zk 10:14 i nebo n. zemlja i sve, æto Mat 18:35 Tako øe i Otac moj n. Rim 14:14 da niæta nije n. po sebi, osim
1Ljt 16:26 a Gospod je stvorio n. Luk 11:13 koliko øe viæe Otac n. dati Otk 21:27 I neøe u njega uøi niæta n.
Psl 8:2 Ti, çiju slavu n. slave rjeçitije 2Ko 5:2 œeleøi obuøi se u svoj n. stan L.Zk 10:10 izmeåu çistoga i n.
Psl 19:1 n. pripovijedaju slavu Boœju Dan 4:17 zakljuçku n. straœara osniva Eze 22:26 ne uçe razliku n. i çistoga
Psl 50:6 Oglasiæe n. sud njegov, da Heb 9:23 treba da se slike n. stvari çiste Mar 9:25 zaprijeti duhu n. i reçe mu
Psl 89:5 Tada su slavila n. Gospode Otk 12:4 odvuçe treøinu zvijezda n. i Luk 9:42 Isus zaprijeti n. duhu, iscijeli
Psl 102:25 i n. djelo ruku tvoji, NEBESKIM Otk 18:2 i tamnica svakome duhu n.
Psl 148:1 Hvalite Gospoda s n. hvalite Pst 1:26 nad pticama n. nad stokom NEÇISTOØ-A-E-I-U
Iza 1:2 Çujte, n. sluæaj, zemljo, jer Pst 1:28 nad pticama n. i nad svakim Eze 36:25 Oçistit øu vas od svih n.
Iza 44:23 Kliçite, n. jer to Gospod çini Pst 2:20 imena svoj stoci i pticama n. Efe 5:3 bludnost i svaka n. i lakom-
Joe 2:10 se trese zemlja, drmaju se n. 1Sa 17:46 danas øu dati pticama n. i Eze 24:13 te htio oçistiti od gnusne n.
Mat 3:16 otvoriæe n. On vidje Duha Psl 80:14 Boœe nad vojskama n. pogl- 1Pe 3:21 koje nije pranje tjelesne n.
Mat 11:23 zar øeæ se do n. podiøi Psl 148:1 hvalite ga na visinama n. 2Pe 2:10 idu za tjelesnim œeljama n.
Dje 7:56 Evo vidim n. otvorena i Sina Mat 24:30 gdje dolazi na oblacima n. 2Pe 2:20 koji su odbjegli od n. svijeta
Efe 4:10 koji i uzaåe viæe sviju n. da Mar 14:62 i dolazi na oblacima n. Otk 17:4 u ruci svojoj punu gada i n.
1So 1:10 Sina njegova s n. kojega Iva 3:12 kad vam govorim o n. Rim 6:19 udove svoje u sluœbu n.
Heb 1:10 i n. su djela ruku tvojih NEBESKO Rim 13:13 ne u n. i raspuætenosti, ne
Heb 4:14 koji je proæao n. Isusa, Sina Mat 3:2 jer je blizu kraljevstvo n. Rim 1:24 srdaca u n. da sramote sami
Heb 7:26 od grjeænika i uzviæen nad n. Mat 4:17 jer je blizu kraljevstvo n. Kol 3:5 bludnost, n. poœudu, zlu œelju i
Heb 12:25 onoga, koji nam govori s n. Mat 5:3 Njihovo je kraljevstvo n. 1So 4:7 Bog nas ne pozva na n. nego
2Pe 3:5 neøe da znadu, da su n. bila Mat 5:20 neøete uøi u kraljevstvo n. Jak 1:21 Zato odbacivæi svaku n. i
2Pe 3:7 A sadaænja n. i zemlja tom Mat 7:21 uøi u kraljevstvo n. nego NEDOSTOJNO
2Pe 3:10 kao tat, u koji øe n. s velikom Mat 11:12 do sada trpi kraljevstvo n. 1Ko 11:27 Tko dakle n. jede kruh ovaj
2Pe 3:12 koji im øe se n. spaliti i raspasti Mat 13:33 Kraljevstvo je n. kao kvasac 1Ko 11:29 Jer tko jede i pije n. sud sebi
Otk 12:12 Zato veselite se, n. i vi, koji Mat 13:44 Kraljevstvo je n. kao blago NEDUŒAN
NEBESIMA Mat 16:3 Lice n. znate protumaçiti, a Dan 6:22 sam bio naåen pred njim n.
Mat 5:12 jer je velika plaøa vaæa na n. Mat 18:3 neøete uøi u kraljevstvo n. Mat 27:24 Ja sam n. u krvi ovoga
Mat 5:16 i slave Oca vaæega na n. Mat 19:14 jer je takvih kraljevstvo n. NEISKAZANOM
Mat 6:9 Oçe naæ, koji jesi na n. sveti se Mat 19:23 teæko uøi u kraljevstvo n. 2Ko 9:15 Hvala Bogu na njegovu n.
Mat 7:21 Oca mojega, koji je na n. Mat 20:1 Kraljevstvo je n. kao domaø- 1Pe 1:8 radovat øete se radoæøu n.
Mat 16:17 nego Otac moj, koji je na n. Mat 23:13 Vi zatvarate kraljevstvo n. NEOBREZAN-IH
Mat 16:19 bit øe svezano i na n. i Mat 25:1 øe biti kraljevstvo n. kao dese Pst 17:14 A n. muæki, koji ne bude
Mat 18:14 Tako neøe ni Otac vaæ na n. 2Ti 4:18 øe me u kraljevstvo svoje n. Iza 52:1 jer ni jedan, koji je n. i neçist
Mat 23:9 je jedan otac vaæ, koji je na n. NEBESKOGA Rim 4:10 Ili kad je bio obrezan ili n. Ne
Luk 10:20 vaæa imena zapisana na n. Psl 136:26 Hvalite Boga n. jer vjeçno Rim 4:11 kad je joæ bio n. da bude otac
2Ko 5:1 nerukotvorenu, vjeçnu na n. Eze 1:22 je vidjeti neku vrstu svoda n. 1Sa 14:6 da otidemo k straœi tih n.
Efe 1:3 blagoslovom duhovnim na n. Dan 2:19 Daniel je blagoslovio Boga n. Dje 7:51 Tvrdo vrati i n. srca i uæiju
Efe 1:10 æto je na, n. i na zemlji Dan 4:37 blagoslivam i slavim kralja n. NEOBREZANJE
Efe 2:6 uskrsnu i s njim posadi na n. Mat 5:45 biti djeca Oca svojega n. koji 1Ko 7:19 Obrezanje je niæta, i n. je
Efe 3:15 zove svako zajedniætvo na n. Mat 13:11tajne kraljevstva n. a onima Gal 5:6 ni n. nego vjera, koja radi po
Kol 1:20 bilo æto je na zemlji ili na n. Mat 16:19 dati kljuçeve kraljevstva n. Gal 6:15 obrezanje, ni n. nego novi
Heb 12:23 koji su napisani na n. Mat 19:12 œenidbu, zbog kraljevstva n. NEPOKOLEBLJIVI
1Pe 1:4 saçuvanu na n. za vas 1Ko 15:49 nosit øemo i sliku n. 1Ko 15:58 budite stalni i n. puni revn-
NEBESK-A-E Heb 3:1 sveta, sudionici zvanja n. Kol 1:23 u vjeri utemeljeni i tvrdi, i n.
Pst 1:14 Neka budu svjetlila n. na Heb 6:4 prosvijetljeni, i okusili dara n. NEPOKORAN
Pst 1:16 stvori dva velika svjetlila n. NEBESKOM Eze 3:26 biti opominjaç; jer su rod n.
1Kr 22:19 a sva vojska n. stoji mu s Mat 5:19 se najmanji u kraljevstvu n. Hos 4:16 Ako je Izrael n. kao uporna
Iza 34:4 Proøi øe sva vojska n. Kao Mat 8:11 i Jakovom u kraljevstvu n. Rim 10:21 koji je tvrdokoran i n.
Jer 33:22 izbrojiti vojska n. ni izmjeriti Mat 11:11 je najmanji u kraljevstvu n. NEPOKORNI
Luk 2:13 pridruœi se anåelu velika n. Mat 18:4 taj je najveøi u kraljevstvu n. Psl 68:18 i n. stanuju uz Boga, Gos-
1Ko 15:40 I imaju tjelesa n. i tjelesa Heb 11:16 teœe za boljom, to jest, n. Rim 1:30 izmiæljaçi zala, n. roditeljima
Pst 7:11 i otvoriæe se ustave n. NEÇIST Rim 11:30 kao æto ste i vi nekada bili n.
Pst 7:23 stoku, ætogod gmiœe i ptice n. L.Zk 15:19 tko je se dotakne, n. je do 2Ti 3:2 oholice, psovaçi, n. roditeljima
Psl 8:8 Ptice n. i ribe morske, ætogod Iza 52:1 koji je neobrezan i n. neøe viæe Tit 1:16 su mrski i n. i ni za kakvo dobro
Prp 10:20 jer ptice n. mogle bi primiti Iza 64:6 svi koliki postali kao çovjek n. Tit 3:3 Jer i mi smo bili negda ludi, n.
Eze 38:20 ptice n. œivotinje poljske i Tuœ 4:15 Natrag, n. natrag, natrag NEPOKORNOST-I
Dan 8:11 Sve do kneza vojske n. on se Eze 7:19 i zlato im je njihovo kao n. 1Sa 15:23 n. tako zla kao idolopoklon-
Mat 6:26 Pogledajte na ptice n. One ne Efe 5:5 ili n. ili lakomac, a to je idolo- Rim 11:32 u n. da se smiluje svima
Mat 8:20 ptice n. svoja gnijezda, a Sin Otk 22:11 i tko je n. neka se joæ kalja Rim 11:30 milosråe zbog njihove n.
Mat 24:29 i sile øe se n. uzdrmati NEÇIST-A-E-IH Efe 2:2 koji sad radi u sinovima n.
Luk 9:58 ptice n. svoja gnijezda. A Sin Iza 52:11 ne dotiçite se niçega n. Efe 5:6 dolazi gnjev Boœji na sinove n.
Dje 10:12 gmazovi zemaljski i ptice n. 1Ko 7:14 inaçe djeca vaæa bila bi n. a Tit 1:6 karati zbog raspuætenosti ili n.
Heb 9:23 ali same n. stvari boljim 2Ko 6:17 ne dotiçite se n. i ja øu vas NEPRAVD-A-E-I-U
Heb 11:12 kao zvijezde n. i nebrojeni Otk 16:13 laœnoga proroka tri n. duha Jer 6:7 n. i nasilje, çuje se u njemu jad
Otk 6:13 I zvijezde n. padoæe na Brj 18:15 I prvençe od n. stoke imaæ Jer 23:10 i n. je snaga njihova
Otk 19:14 I vojske n. iåahu za njim na Mat 10:1 im vlast da izgone duhove n. Jer 38:9 Moj gospodaru i kralju n. je
NEBESKI-M Pst 7:2 a od œivotinja n. po dvoje Dje 7:24 gdje se jednome çini n. obrani
Job 38:29 izlazi led. Tko raåa mraz n. Iza 6:5 jer sam çovjek n. usana i stojim Rim 3:5 Ako li n. naæa Boœju pravdu
Job 38:37 puæta da miruju mjehovi n. NEÇISTIM-A Rim 9:14 je n. u Boga Boœe saçuvaj
Psl 19:1 njegovih navjeæøuje svod n. Mat 15:11 iz usta, to çini çovjeka n. 1Iv 5:17 Svaka je n. grijeh; i ima grijeh
Dan 2:44 onih kraljeva Bog øe n. i pod- Mar 1:27 zapovijeda n. duhovima, i oni L.Zk 19:15 Ne çinite n. kod presude
Mat 5:48 æto je savræen Otac vaæ n. Dje 10:28 ne zovem okaljanim ili n. Job 16:17 nema n. na rukama mojim
Mat 6:14 otpustit øe i vama Otac vaæ n. 1Ti 1:9 i grjeænicima, zloçincima i n. Iza 53:9 jer nije poçinio n. i nije se naæla
Mat 6:26 u œitnice: Otac ih vas n. hrani Otk 21:8 i nevjernima i n. i ubojicama Dan 6:22 nijesam uçinio nikakve n.
Mat 6:32 zna Otac vaæ n. da vam to sve NEÇISTO-GA-ME Hab 1:13 zlo; ne moœeæ gledati n.
881
Iva 7:18 on je istinit, i nema u njemu n. Psl 68:1 Ustaje Bog; n. se njegovi Joe 1:10 usahnulo je vino, n. je ulja
Rim 1:29 napunjeni svake n. zloøe Psl 92:9 Jer evo, n. tvoji, Gospode, jer Iva 2:3 Kad je n. vina, reçe majka
Rim 6:13 svojih grijehu za oruœje n. Psl 119:98 çini me mudrijim negoli n. NESTANE
2So 2:10 I sa svakom prijevarom n. Tuœ: 1:2 mu nevjerni, postaæe mu n. Psl 73:26 Neka mi n. tijela i srca, ostaje
2Ti 2:19 Neka odstupi od n. svaki, koji Mat 10:36 n. çovjeku postaju njegovi Psl 103:16 Dune vjetar na njega, i n.
Jak 3:6 I jezik je vatra, svijet n. Jezik Rim 5:10 dok smo joæ bili n. mnogo M.Iz 10:25 duhne oluja, bezboœnika n.
2Pe 2:13 I primit øe plaøu n. Oni misle Rim 11:28 n. su zbog vas; a po izboru Heb 8:13 staro i ostarjelo blizu je da n.
1Iv 1:9 grijehe i oçisti nas od svake n. Flp 3:18 plaçuøi govorim, kao n. kriœa Jak 4:14 zamalo pokaœe, i onda, ga n.
Izl 23:1 koji je u n. da svjedoçiæ krivo Kol 1:21 koji ste nekad bili otuåeni i n. NESTATI
Rim 1:18 ljudi, koji drœe istinu u n. Heb 10:13 dok se poloœe n. njegovi za Mat 5:18 neøe n. nijedne crtice slova ili
Rim 2:8 se istini i pokoravaju se n. Otk 11:12 nebo u oblaku, i vidjeæe ih n. Heb 1:12 i tvojih godina neøe n.
Psl 32:5 Priznat øu Gospodu n. svoju NEPRIJATELJIMA NEVIDLJIVOGA
Jer 26:19 zar da uçinimo tako veliku n. P.Zk 28:48 Sluœit øeæ n. svojim, koje Kol 1:15 je slika Boga n. prvoroåeni
Luk 13:27 od mene svi, koji çinite n. Joæ 10:13 dok se ne osveti narod n. Heb 11:27 ustrajao, kao da bi vidio n.
Dje 7:27 onaj, æto je çinio n. bliœnjemu 1Sa 2:1 usta svoja otvoriti pred n. NEVJERAN
Rim 1:18 na svaku bezboœnost i n. Psl 3:7 Ti razbi vilicu svima n. mojim Luk 16:10 tko, je n. u najmanjoj stvari
1Ko 6:7 Zaæto radije ne trpite n. Zaæto Psl 5:8 usprkos n. mojim poravnaj Iva 20:27 i metni u bok moj, i ne budi n.
Otk 22:11 Tko çini n. neka çini joæ Psl 8:2 si sebi braniæte nasuprot n. NEVJERNI
NEPRAVEDAN Psl 23:5 na pogled n. mojim; maœeæ M.Iz 11:6 a n. se hvataju od vlastite
M.Iz 15:27 Tko steçe n. dobitak, razara Psl 27:11 ravnom stazom usprkos n. Iza 43:27 i posrednici tvoji bili su mi n.
Rim 3:5 Je li Bog n. kad u srdœbi kazni Psl 30:1 nijesi dao n. mojim, da kliçu Jer 12:6 i oni su ti n. i oni viçu za tobom
Heb 6:10 Jer Bog nije n. da zaboravi Psl 31:11 Podsmijeh postadoh svim n. Tuœ: 1:2 prijatelji njegovi postaæe mu n.
NEPRAVEDNE Psl 68:21 Jest, Bog satire glavu n. Mat 17:17 O n. i naopaki rode. Dokle
Iza 58:6 da razveœeæ sveze n. da Psl 127:5 i kada se pravdaju s n. na Mar 9:19 O rode n. Kako øu joæ dugo
1Pe 3:18 naæe umro, pravedan za n. Iza 66:6 Gospod plaøa n. svojim Rim 1:31 Nerazumni, n. bez srca, ne
NEPRAVEDNO Iza 66:14 a zaprijetit øe n. svojim 2Ti 2:13 Ako smo n. on ostaje vjeran
Job 34:12 Doista, Bog ne radi n. Dan 4:19 i znaçenje njegovo n. tvojim 1Pe 3:20 Koji su nekada bili n. kad su
Psl 82:2 Dokle øete suditi n. i zauzimati NEPRIJATELJSTVO NEVJERNICIMA
M.Iz 10:2 n. steçeno blago ne donosi Pst 3:15 n. øu staviti izmeåu tebe i 1Ko 6:6 brat s bratom sudi, i to pred n.
1Pe 2:23 onome, koji ga je n. osudio Hos 9:7 velika, n. tvoje tako œestoko 2Ko 6:14 Ne budite ujarmljeni s n. Jer
NEPRIJATELJ Rim 8:7 Jer mudrost tijela n. je Bogu Tit 1:15 a okaljanima i n. niæta nije çisto
Psl 13:3 Dokle øe se joæ n. moj podizati Efe 2:16 tijelu kriœem, ubivæi n. na Heb 11:31 bludnica ne pogiba s n. jer
Psl 55:12 Jest, nije n. koji me tako grdi Jak 4:4 prijateljstvo ovoga svijeta n. NEVJERNIK-A
Psl 74:10 Zar øe dovijeka n. psovati NEPRIJATELJU 1Ko 7:14 je posveøen muœ n. œenom
Psl 74:18 n. se je narugao Gospodu Psl 31:8 Mene ne predao u ruku n. nozi 1Ko 7:15 Ako li se n. rastavlja, neka se
M.Iz 25:21 Gladuje li n. tvoj, nahrani ga Tuœ 2:7 Pusti da padnu u ruke n. zidovi 2Ko 4:4 svijeta oslijepi miæljenje n. da
Tuœ 1:16 moja, jer je nadvladao n. Dje 13:10 n. svake pravde, zar ne 1Ti 5:8 odrekao se je vjere i gori je od n.
Tuœ 2:22 odgojih, njih mi n. moj pobi NEPROKUÆANI NEVJERNO
Mat 13:39 n. koji ga je posijao, jest 2Ko 13:5 osim ako nijeste moœda n. Mal 2:10 Zaæto onda radimo n. jedan
Rim 12:20 Ako je dakle gladan n. tvoj 2Ko 13:7 çinite, a mi da smo kao n. Mal 2:15 Ne radite n. na œeni mladosti
1Ko 15:26 posljednji øe se n. uniætiti NERASPADLJIVOST Mal 2:16 na duha svojega i ne radite n.
Gal 4:16 Jesam li vam dakle postao n. 1Ko 15:50 niti raspadljivost baætini n. NEVJERSTVA
Jak 4:4 prijatelj svijetu, postao je n. 1Ko 15:53 treba da se obuçe u n. i ovo Rim 11:20 Zbog n. odlomiæe se, a ti
NEPRIJATELJA 1Ko 15:54 u n. i ovo se smrtno obuçe Heb 3:12 od vas zlo srce n. da odstupi
Pst 22:17 tvoje osvojiti vrata n. svojih 2Ti 1:10 uniæti smrt, a obasja œivot i n. Heb 3:19 da ne mogoæe uøi zbog n.
L.Zk 26:34 œivjeli u zemlji svojih n. NERAZUMN-E-I-IM-IMA Heb 4:11 tko u onaj isti primjer n.
P.Zk 33:27 on goni n. pred tobom 2Pe 2:12 A oni kao n.e œivotinje, koje NEVJERU
Joæ 5:13 Jesi li naæ ili naæih n. Jud 1:10 po prirodi kao n. œivotinje Iza 33:1 kad prestaneæ çiniti n. çinit øe
Suc 2:16 koji su ih izbavljali iz ruku n. Mat 15:16 On reçe: Jeste li i vi joæ n. Mar 9:24 Vjerujem, pomozi mojemu n.
Psl 18:48 Izbavitelj moj od n. mojih Rim 1:31 n. nevjere, bez srca, nepo- NEVOLJA
Psl 31:15 izbavi me iz ruke n. i tlaçitelja Gal 3:3 li ste n. da poçevæi Duhom, sad Psl 22:11 od mene; jer je n. blizu, jer
Psl 106:10 izbavi ih iz sile n. Iza 33:19 naroda s jezikom tepavim, n. Psl 34:6 pomoœe mu iz svih n. njegovih
Iza 42:13 bori se protiv n. kao div Rim 10:19 n. narodom razdraœit øu Psl 90:10 njihova jedino muka i n. jer
Mat 5:43 bliœnjega svojega i mrzi n. Rim 1:14 barbarima, mudrima i n. M.Iz 1:27 kad nasrne na vas n. i muka
2So 3:15 Ali ga ne drœite kao n. nego Rim 2:20 Odgojitelj n. uçitelj djeci, koji Jer 8:18 n. navaljuje na me, moje srce
NEPRIJATELJE NESLOŒNO Mat 13:21 Kad zbog rijeçi navali n. ili
Suc 5:21 Kiæon odnosi n. Kiæon, potok Mar 3:24 Ako je kraljevstvo u sebi n. Mat 24:21 Tada øe biti n. velika, kakva
1Ljt 17:10 Ponizit øu sve tvoje n. i Luk 11:17 je samo u sebi n. raspadne Mar 4:17 Kad zbog rijeçi provali n. ili
Psl 60:12 on øe pogaziti n. naæe NESPOSOBNI-MA Mar 13:19 U one dane bit øe n. kakve
Psl 78:53 a n. njihove zatrpa more Mat 19:12 krila majçina n. za œenidbu Rim 2:9 n. i tjeskoba na svaku duæu
Psl 97:3 izgara naokolo n. njegove Mat 19:12 çine n. za œenidbu, zbog Rim 3:16 je njihovim zator i n.
Psl 110:1 poloœim n. tvoje za podnoœje NESTADE Rim 5:3 da n. vodi k strpljivosti
M.Iz 16:7 onda on pomiri s njim i n. Psl 10:16 n. neznaboœaca iz zemlje Rim 8:35 n. ili tjeskoba ili progonstvo
Mat 5:44 Ljubite n. svoje i molite se za Psl 12:1 n. vjernih meåu ljudima 2Ko 4:17 i çasovita lagana n. donosi
Mat 22:44 poloœim n. tvoje za podnoœje Psl 142:4 n. mi svakoga utoçiæta; nitko Efe 3:13 da ne klonete zbog n. mojih
Luk 6:35 Nego ljubite n. svoje, çinite M.Iz 23:5 i veø ga n. jer naçini sebi krila Heb 10:33 zbog sramota i n. sad
Luk 19:27 one moje n. koji ne htjedoæe Luk 24:31 A njega n. ispred oçiju NEVOLJAMA
1Ko 15:25 dok ne podloœi sve n. pod NESTALAN Psl 46:1 pomoønik u n. koji se brzo
Heb 1:13 poloœim n. tvoje za podnoœje Mat 13:21 uhvati korijena, nego je n. Mat 24:8 Ali to je sve istom poçetak n.
Otk 11:5 iz usta njihovih i spaljuje n. Jak 1:8 Çovjek s dvije duæe n. je na Rim 5:3 nego se hvalimo i n. znajuøi
NEPRIJATELJI NESTALNI 2Ko 6:4 u mnogoj strpljivosti, u n. u
L.Zk 26:16 jer øe ga pojesti n. vaæi Psl 119:113 n. su mi mrski, a ja nauku 2So 1:4 u svima vaæim progonima i n.
Brj 10:35 i neka se razaspu n. tvoji, i 2Pe 3:16 koje neuki i n. iskrivljuju, kao NEVOLJE
P.Zk 33:29 n. tvoji moraju se prignuti NESTALO Pst 35:3 koji me je usliæio u vrijeme n.
Psl 6:10 Neka se postide i smetu svi n. Iza 29:20 Jer nema nasilnika, n. je P.Zk 16:3 kruh n. jer si u hitnji nagloj
Psl 25:2 Ne daj da kliçu nada mnom n. Iza 51:11 radost i veselje, n. je brige i Job 21:30 Za dan n. ostaje nekaœnjen
Psl 66:3 moraju ti se prikloniti sami n. Jer 18:18 nije n. naputka od sveøenika Job 38:23 priçuvao za vrijeme n. za
882
Psl 10:1 krijeæ se u vremenima n. Rim 2:24 grdi ime Boœje meåu n. kako Mat 13:38 n. je svijet. Dobro sjeme jesu
Psl 27:5 Jer u dan n. krije me Bog u Rim 11:11 postade spasenje n. da ih Mat 27:8 Zato se zove ona n. do
Psl 107:26 njihova obnemogla od n. Rim 11:13 A vama velim n. Dok sam ja 1Ko 3:9 ste Boœja n. Boœja graåevina
Psl 107:41 Tako izvlaçi siromaha iz n. 1Ko 1:23 Œidovima spotaknuøe, a n. Jer 5:24 napaja n. uzdrœava nam œetvu
Iza 30:20 kruha tjeskobe i vode n. ali 1Ko 5:1 kakve nema ni meåu n. da Iva 4:35 i promatrajte n. One su veø
Iza 48:10 prokuæao sam te u taoniku n. 1Ko 10:32 ni Œidovima, ni n. ni crkvi Jak 5:4 koji su jeli n. vaæe, a vi ste im
Jer 14:8 spasitelju njegov u vrijeme n. Gal 1:16 da ga propovijedam meåu n. Jer 32:7 Kupi n. moju u Anatotu; jer tebi
Jer 16:19 moj, utoçiæte moje u dan n. Gal 2:2 koje propovijedam meåu n. Dje 5:3 od novaca, æto si dobio za n.
Mar 13:24 U dane poslije te n. sunce Gal 2:8 pomoœe i meni meåu n. NOVAC
Dje 14:22 nam valja kroz mnoge n. uøi Efe 3:8 da navijestim meåu n. neis- Mat 22:19 Pokaœite mi n. porezni
Dje 20:23 Jerusalemu çekaju okovi i n. Kol 1:27 slava tajne ove meåu n. a ta Mat 25:18 iskopa zemlju i skrio u nju n.
2Ko 4:8 U svemu trpimo n. ali nijesmo 1Ti 3:16 propovijedao se n. vjerovao Luk 10:4 sobom kese za n. ni torbe ni
2Ko 7:4 je moja radost pored sve n. 1Pe 2:12 Vladajuøi se dobro meåu n. Luk 22:35 vas poslah bez kese za n.
2Ko 9:7 a ne sa œaloæøu ili od n. jer Bog Otk 2:26 dat øu mu vlast nad n. Luk 22:36 koji ima kesu za n. neka je
2Ko 12:10 pogrde, n. progonstva Otk 11:2 jer je predan n. oni øe sveti Iva 13:29 jer je u Jude bila kesa za n.
Jak 5:10 ustrajno i strpljivo podnositi n. NEZNABOŒAC-A NOVACA
Otk 7:14 Ovo su, koji doåoæe iz n. Mat 18:17 neka ti bude kao n. i carinik Izl 22:25 Ako pozajmiæ n. kojemu iz
NEVOLJI Gal 2:3 je bio n. nije bio primoran da se Psl 15:5 Tko ne pozaima n. svojih na
2Sa 22:3 koji mi pomogao u teækoj n. Psl 10:16 nestade n. iz zemlje njeg- Prp 7:12 zaklonjen kao u sjeni n. a
Psl 91:15 u n. spasit øu ga i proslavit Iza 42:6 zavjeta, svjetlom n. Iza 52:3 pa øete se i bez n. iskupiti
Psl 102:2 Prigni uho svoje k meni u n. Iza 49:6 I zato te çinim svjetlom n. da Iza 55:1 koji nemate n. doåite, kupujte
Psl 119:50 To je utjeha moja u n. mojoj Jer 14:22 Ima li meåu tlapnjama n. tko Mat 28:12 Dadoæe vojnicima mnogo n.
Psl 119:92 davno bih poginuo u n. Tuœ 2:9 Kod n. su klali njezin, knezovi Mar 6:8 ni torbe, ni n. u pojasu
M.Iz 17:17 prijatelj; a u n. postaje brat Luk 21:24 øe biti gaœen od n. dok ne Mar 14:11to çuæe, i obeøaæe mu dati n.
Iza 25:4 branik siromahu u n. njegovoj Dje 14:2 i razdraœiæe duæe n. na braøu Dje 5:2 zadrœi za sebe od n. jedan dio
Iza 26:16 Gospode, u n. su te traœili i Dje 15:3 objavljujuøi o obraøenju n. i Dje 5:3 dio od n. æto si dobio za njivu
Mat 24:29 Odmah øe po n. onih dana Dje 15:14 da iz n. primi narod k imenu Dje 8:18 dijeli Duh Sveti, donese im n.
Rim 12:12 u n. budite strpljivi; u molitvi Rim 11:13 Dok sam ja apostol n. hoøu NOVC-A-E
2Ko 1:4 koji su u svakoj n. utjehom 2Ko 11:26 u pogiblima od n. u pogib- Mat 10:9 zlata ni srebra ni drugoga n.
1So 1:6 primivæi rijeç u velikoj n. s 1Ti 2:7 kao uçitelj n. u vjeri i istini Luk 19:23 zaæto nijesi dao mojega n.
Jak 1:27 sirote i udovice u njihovoj n. 1Pe 4:3 proælo vrijeme çinili volju n. Iza 33:18 koji je mjerio n. gdje je, koji je
1Iv 3:17 i vidi brata svojega u n. i zatvori 3Iv 1:7 a da ne primaju niæta od n. Iza 43:24 Nijesi mi kupio za n. mirodija
Otk 1:9 Ja, Ivan, brat vas i dionik u n. i NEZNABOŒAÇKI-M Iza 55:2 Zaæto izdajete n. svoje na ono
NEVOLJOM Mih 7:16 Narodi n. vidjet øe to i pos- Amo 2:6 Jer prodaju pravednika za n.
Psl 107:12 Zato ponizi n. srce njihovo Otk 16:19 i gradovi n. padoæe; i Babilon Amo 8:6 Kupovat øemo siromaha za n.
2Ko 8:2 su bile kuæane teækom n. ipak Zah 2:8 poslao me je k narodima n. Mih 3:11 Proroci njihovi gataju za n.
Otk 11:6 i da udare zemlju svakom n. Mal 1:14 straæno meåu narodima n. Iva 2:15 Mjenjaçima prosu n. i ispre-
NEVOLJU NEZNAM Dje 8:20 se dar Boœji moœe dobiti za n.
Psl 10:14 ti znaæ za muku i n. i uzimaæ Mat 26:72 i zakle se: n. toga çovjeka NOV-E-I
Psl 44:24 zaboravljaæ n. naæu i muku Mat 26:74 n. toga çovjeka. Odmah Suc 5:8 Jer se traœilo n. bogove
Psl 71:20 doœivjeti mnogu muku i n. NEZNANJA Jer 6:16 Zakoraçite na n. putove
1Ko 7:26 je ovo dobro za sadaænju n. Dje 17:30 n. sad navjeæøuje ljudima Mat 9:17 lijeva vino novo u mjehove n.
1Ko 7:28 ali øe imati takvi n. tjelesnu Efe 4:18 su œivotu Boœjemu zbog n. æto 1Iv 2:7 ne piæem vam n. zapovijedi
Otk 2:9 Znam tvoju n. i siromaætvo, ali Heb 9:7 svoje i za narodne grijehe n. Izl 1:8 Tada zavlada n. kralj u Egiptu
Otk 2:10 da se iskuæate i imat øete n. NEZNATNE Eze 11:19 Dat øu im drugo srce i n. duh
NEZNABOÆCE Luk 1:52 sruæi s prijestolja, n. podiœe Mat 27:60 I poloœi ga u n. svoj grob, æto
Psl 44:2 Rukom si svojom protjerao n. Luk 17:10 Sluge smo n. uçinismo Luk 22:20 Ova je çaæa N. Zavjet s
Luk 2:32 Svjetlost, da prosvijetli n. NIÇICE Gal 6:15 ni neobrezanje, nego n. stvor
Dje 9:15 ima da nosi ime moje pred n. Izl 20:5 Ne padaj n. pred njima i ne Heb 8:13 kad veli n. prvi naçini starim
Dje 10:45 divili su se, æto se i na n. izli 1Sa 20:41 David u pozadini, baci se n. Otk 21:2 Jerusalem n. gdje silazi od
Rim 3:29 Nije li i za n. Da, i za neznabo- Psl 95:6 poklonimo se i padnimo n. NOVO
Gal 3:8 da Bog po vjeri opravdava n. Dan 3:6 Tko se ne baci n. i ne pokloni Iza 43:19 ja øu uçiniti n. veø se vidi, ne
Gal 3:14 Da bi na n. doæao blagoslov Mat 4:9 ovo dat øu tebi, ako padneæ n. Iza 65:17 ja øu stvoriti n. nebo i novu
NEZNABOÆCI Mat 8:2 gubavac, pade pred njega n. Jer 31:22 je Gospod uçinio neæto n. u
Iza 11:10 n. ga potraœuju, i poçivaliæte Mat 14:33 baciæe se pred njega n. i Eze 18:31 i naçinite sebi n. srce i nov
Joe 2:17 sramotu, da joj se rugaju n. Mat 26:39 pade n. na svoje lice, i Eze 36:26 Dat øu vam n. srce i nov øu
Mat 6:7 se molite, ne brbljajte kao n. NIJEÇE Mat 9:17 se lijeva vino n. u mjehove
Mat 6:32 Za sve to brinu se n. A zna 1Iv 2:22 onaj, koji n. da je Isus Krist 1Ko 5:7 da budete n. tijesto, kao æto
Dje 13:48 A kad çuæe n. radovali su se 1Iv 2:23 Kojigod n. Sina, ni Oca nema 2Ko 5:17 u Kristu, to je on n. stvorenje
Dje 19:17 doznadoæe svi Œidovi i n. koji NIJEM-A-I Gal 2:6 niæta me n. ne nauçiæe
Rim 9:30 Da su n. koji nijesu iæli za Psl 28:1 ne budi n. prema meni, inaçe 2Pe 3:13 po obeøanju njegovu n. nebo
Rim 11:25 dok ne uåu n. u punom Iza 42:14 sam dugo, çinio sam se n. Otk 2:17 i na kamenu n. ime napisano
Rim 15:27 jer kad n. dobiæe dio njihovih Psl 73:22 kao n. stoka, tako sam stajao Otk 21:1 I vidjeh nebo n. i zemlju novu
1Ko 10:20 Ali æto œrtvuju n. zlim Iza 53:7 Kao ovca, n. pred onima, koji Otk 21:5 Evo sve n. çinim. I reçe mi
1Ko 12:13 bili Œidovi ili n. ili robovi ili Mat 9:33 åavao, mogao je n. govoriti NOVOGA
Efe 3:6 Da su n. subaætinici i sutjel- Mat 15:31 vidje narod, kako n. govore PNP 7:13 krasnog voøa: n. i staroga
NEZNABOÆCIMA Mar 9:25 Duæe n. i gluhi. Ja ti zapovije- Mat 26:28 je ovo krv moja i N. Zavjeta
Psl 33:10 Gospod razbija osnovu n. NISKOGA Mat 26:29 budem pio s vama posve n.
Psl 59:8 ti se podsmijevaæ svima tim n. Psl 138:6 ali on gleda i n. ohologa Mar 2:21 ne meøe zakrpu od n. sukna
Tuœ 4:15 tada bi se govorilo meåu n. 1Pe 5:2 Bog hoøe, niti zbog n. dobitka 1Ko 11:25 Ovo je çaæa N. Zavjeta u
Mat 10:5 Ne idite k n. i ne ulazite ni u NIÆTAVE 2Ko 3:6 da budemo sluge N. Zavjeta
Mat 10:18 pred njima i pred n. Jer 16:19 laœne idole, n. nekorisne Efe 4:24 I obuçete n. çovjeka, koji je
Mat 20:19 I onda predati n. da bude Jon 2:9 Koji ætuju n. idole, ostavljaju Kol 3:10 I obucite n. koji se obnavlja za
Dje 4:27 Herod i Poncije Pilat s n. i d 1Ko 3:20 zna misli mudrih, da su n. Heb 12:24 posredniku N. Zavjeta, i krvi
Dje 13:46 evo se obraøamo k n. NJIV-A-E-U
Dje 13:47 Postavljam te za svjetlost n. Mih 2:2 Dopadne li se n. otmu je, kuøa -O-
Dje 26:23 navijestiti svjetlost narodu i n. Hab 3:17 je masline loæa. n. ne daje OBASJA-J-VATI
883
Psl 118:27 Bog je Gospod, on nas o. Izl 12:26 Kakav vam je taj o. Iza 58:2 navaljuju na o. Boœje
Psl 119:135 Daj da lice tvoje o. slugu Heb 10:25 kao æto neki imaju o. nego Rim 8:19 jedva çeka na o. sinova
Mat 13:6 Ali kad o. sunce, uvenu, i jer Psl 119:66 O, nauçi me dobrome o. i OBJESI
Luk 2:9 njima, i slava ih Gospodnja o. Luk 2:42 uzaæli su u Jerusalem po o. Iza 58:5 Da o. glavu svoju kao sita i da
Dje 12:7 pristupi, i svjetlost o. po sobi Luk 4:16 Po o. svojemu otide u subotu Mat 18:6 da mu se o vrat o. mlinski
2Ti 1:10 koji uniæti smrt, a o. œivot i Dje 15:1 Ako se ne obreœete po o. Mar 9:42 da mu se o vrat o. mlinski
Psl 4:6 o. nas, Gospode, svjetlom lica OBILATO OBLACI-MA
Psl 67:1 Boœe i blagoslovi nas, o. nas Kol 3:16 neka stanuje u vama o. u Psl 97:2 o. su i mrak oko njega; na
Dan 9:17 i vapaj sluge svojega o. licem 1Ti 6:17 koji nam sve daje o. za uœitak Prp 12:2 i iza daœda opet doåu o.
Iza 35:10 Glavu øe njihovu o. radost Tit 3:6 Kojega izli na nas o. po Isusu Nah 1:3 o. su prah nogama njegovim
Otk 22:5 jer øe ih o. Gospod Bog, i Jak 1:5 u Boga, koji daje svima o. i ne Jud 1:12 o. bez vode, koje vjetrovi
OBEØA-ÆE OBILJE Psl 68:34 njegovo, moø njegova u o.
Tit 1:2 Za nadu u vjeçni œivot, koji o. Psl 72:7 procvate pravica i o. mira Mat 24:30 çovjeçjega gdje dolazi na o.
Jak 2:5 koje o. onima, koji njega ljube 2Ko 4:7 da o. sile bude od Boga, a ne Mar 13:26 dolazi Sin çovjeçji na o. s
Mar 14:11 to çuæe, i o. mu dati novaca OBILN-A-O Mar 14:62 Svemoguøega i dolazi na o.
OBEØANJA 2Ko 7:4 sam utjehe, o. je moja radost Otk 1:7 dolazi na o. i gledat øe ga svako
1Kr 8:56 jedino od svih sjajnih o. æto ih 2Ko 8:2 dubine njihova siromaætva o. OBLAK-A-U
Psl 93:5 pouzdana rijeç o. tvojega Pst 22:17 Blagoslovit øu te o. i potom- Izl 24:15 uzlazio na goru, pokri o. goru
Rim 3:2 æto su im povjerena o. Boœja Psl 84:6 pretvaraju je u tlo o. izvorima Izl 24:16 i æest dana pokrivao ju je o.
Rim 9:4 i bogoætovlje i o. Psl 112:9 On dijeli o. daje siromasima 2Sa 23:4 a nikakav o. ne muti ranu
2Ko 1:20 koliko je o. Boœjih, naælo je u Psl 132:15 Hranu øu njegovu o. blago- Job 30:15 prolazi moj spas kao o.
2Ko 7:1 ova o. ljubljeni, oçistimo se od M.Iz 11:24 dijeli o. i sve je bogatiji; drugi Psl 105:39 Razastrije im o. kao zaætitu
Gal 3:16 Abrahamu su reçena o. M.Iz 13:4 œelja se marljivih ljudi o. utiæa Jer 4:13 kao o. podiœe se. Kao vihor
Gal 3:18 od zakona, onda nije od o. Iza 53:11 duæe svoje on øe se nasititi o. Eze 38:9 doøi øeæ kao o. da pokrijeæ
Gal 4:28 braøo, po Izaku djeca o. 2Pe 1:11 øe vam se tako o. dopustiti Dje 1:9 Uze ga o. iz oçiju njihovih
Efe 1:13 zapeçatiste Svetim Duhom o. OBILUJE Heb 12:1 oko sebe toliki o. svjedoka
Efe 2:12 i bez dijela u zavjetima o. nade Luk 12:15 Ako tko i o. njegov œivot nije Otk 10:1 koji bjeæe ogrnut u o., i duga
Efe 3:6 i zajedniçari o. u Kristu Isusu 2Ko 1:5 tako i po Kristu o. utjeha naæa Otk 14:14 o. bijel, i na oblaku sjeåaæe
Heb 6:12 i strpljivoæøu baætine o. OBJAV-E-I-O Izl 13:21 njima, danju u stupu od o. da
Heb 6:17 htio baætinicima o. pokazati M.Iz 29:18 Bez o. razuzdava se narod Izl 24:16 dan viknu on Mojsija iz o.
Heb 11:9 preselio u zemlju o. kao u Iza 28:9 i koga øe joæ uputiti u o. One Izl 33:9 spustio bi se dolje stup od o.
Heb 11:13 svi ovi ne primivæi o. nego Izl 3:2 Tada mu se o. anåeo Gospodnji Job 37:6 njegovim silnim prolomima o.
2Pe 1:4 dao dragocjena i najveøa o. Izl 31:13 o. sinovima Izraelovim ovu Psl 108:4 tvoja, vjernost tvoja do o.
OBEØANJE-M Iza 12:5 Neka se to o. cijeloj zemlji Luk 21:27 gdje Sin çovjeçji dolazi na o.
2Sa 7:19 kuøi sluge svojega dao o. za Iza 40:9 ne boj se, o. gradovima 1Ko 10:2 u Mojsija krstili u o. i u moru
2Sa 7:28 svojemu uçinio ovo sjajno o. Iza 58:1 o. narodu mojemu grijeh Otk 11:12 i uzaåoæe na nebo u o. i
2Kr 20:9 øe Gospod ispuniti svoje o. Jer 25:30 o. im sve ove rijeçi i kaœi im: Otk 14:14 i na o. sjeåaæe kao Sin
Psl 68:11 Svemoguøi je ispunio o. Hab 3:2 o. ga usred godina Ipak se u Otk 14:15 onome, æto je sjedio na o.
Luk 24:49 Evo, ja øu poslati o. Oca Zah 7:5 o. svemu narodu zemaljskom OBLIÇJ-A-E-U
Dje 1:4 nego da çekaju o. Oçevo, koje Luk 10:22 i kojemu Sin hoøe da o. Iza 53:2 Nema o. na njemu, nema
Dje 2:39 Jer je za vas o. i za djecu vaæu Luk 17:30 kad se o. Sin çovjeçji Rim 1:23 slavu besmrtnoga Boga u o.
Rim 4:14 bez vrijednosti i o. niætavo Iva 1:31 Ali da se on o. u Izraelu, doæao Gal 4:19 dokle Kristovo o. ne postane
Rim 4:20 U o. Boœje ne posumnja Iva 2:11 Stim o. slavu svoju, i uçenici Flp 2:7 sebe poniætio uzevæi o. sluge
Gal 3:14 Kristu, tako da o. Duha Rim 9:22 gnjev svoj i o. silu svoju 2Ti 3:5 Koji imaju o. poboœnosti, a sile
Gal 3:17 godina, tako da se poruæi o. Gal 1:16 Da o. Sina svojega u meni, da Rim 8:3 posla Bog Sina svojega u o.
Gal 3:19 kojemu je bilo dano o. 2So 1:7 kad se o. Gospodin Isus s Rim 8:29 da budu jednaki o. Sina
Gal 3:22 da se o. dadne po vjeri u Isusa 2So 2:3 otpad, i o. se çovjek grijeha Flp 2:6 Koji kad je bio u o. Boœjemu
1Ti 4:8 jer ima o. œivota sadaænjega i 1Pe 1:5 da se o. u posljednje vrijeme OBNAVLJA
Heb 4:1 dok je joæ ostavljeno o. da se 1Pe 4:13 kad se o. slava njegova Sef 3:17 On o. ljubav svoju. On kliçe
Heb 6:15 tako strpljivo çekajuøi dobi o. Psl 48:3 njegovim o. kao jaka tvråava 2Ko 4:16 ipak se naæ unutraænji o. iz
Heb 9:15 prime pozvani o. vjeçne Psl 76:1 o. se Bog u Judeji; veliko je ime Kol 3:10 I obucite novoga, koji se o. za
Heb 10:36 volju Boœju postignete o. Psl 77:14 Bog, koji çiniæ çudesa; ti si o. OBNOVI-TI
2Pe 3:4 Gdje je o. dolaska njegova Iza 44:8 li ja to davno rekao i o. vi ste mi Psl 51:10 Boœe, duh pravi o. u meni
Gal 3:18 se je Bog milostiv iskazao o. Dan 2:23 Ti si mi sada i o. za æto smo Psl 103:5 se o. mladost tvoja kao u orla
2Pe 3:9 Ne kasni Gospodin s o. svojim Mat 11:25 i razumnih, a o. malenima Dje 3:21 kad se sve o. kao æto je Bog
OBEØANJIMA Mar 16:11 da je œiv i da se je o. njoj, Mat 17:11 øe doøi Ilija i sve øe o.
Gal 3:21 Je li dakle zakon protivan o. Luk 10:21 i razumnih, a o. malenima Heb 6:6 opet o. na pokajanje, jer sami
Heb 8:6 je utvråen na uzviæenijim o. 1Ko 2:10 A nama je Bog o. Duhom OBOGATE
OBEØANJU OBJAVIT-E-I Job 21:7 ostaju na œivotu, ostare i o. se
Gal 3:29 Abrahamovi, po o. baætinici M.Iz 1:23 poteçe i o. øu vam priçe svoje 1Ti 6:9 koji hoøe da se o. upadaju u
Gal 4:23 a koji od slobodne, po o. Iva 14:21 i ja øu ga ljubiti i o. øu mu sebe 1Ti 6:18 neka se o. u dobrim djelima
2Pe 3:13 Ali çekamo po o. njegovu 1Ko 4:5 æto je u tami skriveno, i o. øe OBOGATIO
OBEØAO Heb 2:12 o. øu ime tvoje braøi svojoj Flp 4:18 o. sam se primivæi od Epafro-
Pst 32:12 Ali ti si o. ‘Ja øu gledati, da ti Jer 31:10 o. je na otocima najdaljim i Otk 3:17 govoriæ: Bogat sam i o. sam
Pst 50:24 koju je pod zakletvom o. 1Pe 2:9 da o. kreposti onoga, koji vas OBRADOVAT-I
2Sa 5:2 Izraela. Tebi je o. Gospod: Ti Iza 57:12 Ali ja øu o. kako je s tvojom Izl 4:14 a kad te vidi, o. øe se od srca
1Kr 8:56 mir posve onako, kao æto je o. Iza 66:14 Tako øe se o. ruka Gospod- Psl 58:10 o. øe se pravednik, kad vidi
Psl 85:8 Gospod, o. On govori o miru Mat 11:27 i onaj, kojemu to Sin hoøe o. Iza 66:14 Kad to vidite, o. øe se srce
Joe 2:32 u Jerusalemu, kao æto je to o. Luk 12:3 æto ste rekli u tmini, o. na Mal 1:8 hoøe li se on o. tomu i milostivo
Luk 1:71 æto je od davnine o. na usta Dje 26:16 i onome, æto øu ti o. Luk 1:14 mnogi øe se o. njegovu roåenju
Dje 13:34 æto sam sveçano o. Davidu Rim 8:18 koja øe se o. na nama OBRADUJ-E
Rim 1:2 je Bog unaprijed o. preko Gal 3:23 vjeru, koja se je imala o. Suc 5:21 Pa o. se çitavom snagom
Heb 6:13 Jer kad je Bog Abrahamu o. Kol 1:27 Kojima Bog htjede o. kako je 1Sa 2:1 o. se srce moje u Gospodu
Heb 10:23 jer je vjeran onaj, koji je o. OBJAVLJENJ-A-E Job 14:6 dok se ne o. danu svojemu
Heb 11:11 je vjeran onaj, koji je bio o. Dan 12:4 A ti, Daniele, zatvori ova o. Psl 51:8 da se o. tijelo moje, æto ga
Jak 1:12 Gospodin o. onima, koji ga Rim 2:5 za dan gnjeva i o. pravednog M.Iz 2:10 spoznaja o. duæu tvoju
OBIÇAJ-U 1Pe 1:7 i slavu i çast u dan o. Isusa OBRANI
884
Dje 7:24 o. ga i osveti ga, æto mu se je Kol 3:11 ni Œidova, o. ni neobrezanja OÇITOVA
Flp 1:7 milosti i u okovima mojim i u o. Tit 1:10 zavodnika, osobito koji su iz o. Rim 3:21 sad se bez zakona o. pravda
OBRAØAM OBREZANJE-M Efe 3:3 se meni po otkrivenju o. tajna
P.Zk 11:2 Ne o. se na djecu vaæu. Oni Rim 2:29 i obrezanje je o. srca, duhom Efe 3:5 ne o. sinovima çovjeçjim, kako
Iza 50:2 o. rijeke u pustinju. Ribe u 1Ko 7:19 o. je niæta, i neobrezanje je ODAVN-A-O
OBRATE Gal 5:6 Kristu Isusu niti æto pomaœe o. Iza 30:33 Jer je o. podignuto ognjiæte
Psl 51:13 da se grjeænici o. k tebi Gal 5:11 joæ o. propovijedam, zaæto joæ 2Pe 3:5 da su nebesa bila veø o. i da
Jer 5:3 od kamena, i neøe da se o. Gal 6:15 Isusu niti æto pomaœe o. ni Psl 94:17 leœala bi duæa moja o. u tiæini
Jer 24:7 ako se o. k meni svim srcem Kol 2:11 tjelesnu put, o. Kristovim 2Pe 2:3 Veø o. stoji çvrsto za njih sud
Mar 4:12 kako ne o. i oproætenje ne naåu ODJENI-TE ODBAÇEN
Iva 12:40 i da se ne o. da ih ne iscijelim Rut 3:3 Umij se i namaœi se, o. na se Jon 2:4 o. sam ispred oçiju tvojih
Dje 26:18 otvoriæ oçi, da se o. od tame Iza 52:1 o. se u snagu svoju, Sione Luk 9:22 o. i ubijen, ali øe treøi dan
Dje 28:27 da se ne o. da ih ne ozdravim Luk 15:22 brzo najbolju haljinu i o. mu Luk 17:25 on mnogo pretrpjeti i o. biti
OBRATI Rim 13:14 Nego se o. u Gospodina Heb 12:17 htio baætiniti blagoslov, o.
Brj 6:26 o. Gospod lice svoje k tebi i Efe 6:11 o. se u svu ratnu opremu 1Pe 2:4 koji je, istina, od ljudi o. ali je od
P.Zk 23:5 Bog tvoj, o. prokletstvo u Kol 3:10 I o. novoga, koji se obnavlja ODBACIÆE
Psl 107:29 On o. buru u tiæinu, i valovi Kol 3:12 o. se dakle kao izabranici Iza 5:24 jer o. zakon Gospoda nad
Iza 6:10 da se ne o. i ne ozdravi ODJEVEN-A-E-I Mat 21:42 Kamen koji o. graditelji
Mat 13:15 niti da se o. da ga iscijelim Eze 10:2 On reçe çovjeku, koji je bio o. Luk 20:17 Kamen, koji o. graditelji
Luk 1:17 da opet o. srca otaca k djeci Dan 12:6 upita çovjeka, koji je o. u 1Pe 2:7 kamen, koji o. graditelji, koji
Luk 15:7 koji se o. negoli za devedeset Zah 3:3 A Joæua je bio o. u haljine ODBACIMO
Luk 15:10 jednoga grjeænika, koji se o. Mat 22:11 nije bio o. u svadbeno ruho Rim 13:12 o. dakle djela tmine, a obuc-
Jak 5:19 vas zaluta od istine, i o. ga tko Otk 19:13 I o. je u haljinu umoçenu u Heb 12:1 o. svako breme i grijeh, koji
OBRATILI Otk 1:13 kao Sina çovjeçjega, o. u ODBACIO
Iza 59:20 koji su se u Jakovu o. od Otk 12:1 œena, o. u sunce, i mjesec pod Job 6:14 prijatelja, iako je o. strah
Mat 21:32 ali se ipak iza toga nijeste o. Otk 17:4 I œena bijaæe o. u grimiz i sker- Psl 44:9 sad si nas posve o. i posramio
1So 1:9 i kako ste se o. k Bogu od idola Otk 4:4 o. u bijele haljine, i imahu krune Psl 60:10 Boœe, koji si nas o. koji nijesi
OBRATIO Otk 19:14 konjima bijelim, o. u platno Hos 4:6 jer si ti o. znanje, zato øu te ja
Psl 30:11 Tada si o. plaç moju radost 2Ljt 6:41 o. u spasenje, i poboœnici tvoji Rim 11:2 Nije o. Bog naroda svojega
Psl 119:59 putove svoje i o. nogu svoju 1So 5:8 budimo trijezni i o. u oklop 1Ko 13:11 postao muœ, o. sam, æto je
Dje 11:21 velik ih je broj vjerovao i o. se Otk 7:9 o. u bijele haljine, i palme ODBACIT-E-I
OBRATISTE Otk 11:3 dana, o. u haljine pokorniçke 1Ljt 28:9 Ako li ga ostaviæ, o. øe te
Amo 4:6 ali se vi ne o. k meni, govori OBUØE 1Ko 1:19 Uniætit øu mudrost mudrih i o.
Amo 4:8 ali se vi ne o. k meni govori Mat 10:10 ni dvoje haljine, ni o. ni Eze 18:31 o. od sebe sve grijehe, æto
Amo 4:9 ali se vi ne o. k meni govori Luk 10:4 ni torbe ni o. i nikoga ne Efe 4:25 Zato o. laœ i govorite istinu
Amo 4:11 ali se vi ne o. k meni govori Luk 22:35 bez torbe, bez o. je li vam Kol 3:8 o. i vi sve to: srdœbu, ljutinu
1Pe 2:25 ali sad se o. k pastiru i Çuvaru OBUØU 1Pe 2:1 o. dakle svaku zlobu i svako
OBRATIT-E-I Izl 3:5 Izuj o. s nogu, jer mjesto na Iza 7:15 dok ne nauçi o. zlo, a izabrati
Psl 22:27 o. øe se Gospodu svi krajevi Izl 12:11 o. na nogama i ætap u ruci i Hos 4:6 zato øu te ja o. da mi ne budeæ
Iza 10:21 o. øe se ostatak, ostatak Joæ 5:15 Izuj o. svoju s nogu svojih ODBACUJ-E
Iza 42:16 o. øu pred njima tamu u svjet- Eze 16:10 dao ti o. od koœe morske Psl 27:9 ne o. u gnjevu sluge svojega
Eze 18:32 Gospod. o. se i œivite Luk 15:22 prsten na ruku i o. na noge Psl 44:23 se. Ne o. nas vjeçno
Hos 14:2 pokajanja o. se Gospodu i OCAT Psl 51:11 Ne o. me od lica svojega
Mat 3:2 o. se; jer je blizu kraljevstvo M.Iz 10:26 æto je o. zubima i dim oçima 1Sa 15:23 o. on tebe kao kralja
Mat 3:11 krstim samo vodom, da se o. M.Iz 25:20 koji lijeva o. na salitru, takav Tuœ 3:31 Jer Gospod ne o. za vazda,
Mat 4:17 o. se; jer je blizu kraljevstvo Iva 19:30 A kad je bio Isus primio o. Otk 6:13 smokva o. svoje nezrele
Mat 18:3 ne o. i ne budete kao djeca OÇISTI-O-T-TE ODGOVARA-TI
Mar 1:15 o. se i vjeruj te u evanåelje Izl 29:36 o. œrtvenik od grijeha çineøi Zah 13:6 o. Udarili su me u kuøi mojih
Luk 13:3 ali ako se ne o. svi øete tako Psl 51:2 od grijeha mojega o. me Gal 4:25 o. sadaænjemu Jerusalemu
Dje 2:38 Petar im reçe: o. se, i svaki od Mat 8:3 I odmah se o. od gube svoje Luk 21:14 unaprijed brige, kako øete o.
Dje 3:19 Çinite dakle pokajanje i o. se Mat 23:26 o. najprije nutrinu çaæe i Kol 4:6 kako vam treba svakome o.
Iza 41:18 Pustinju øu o. u jezero Iva 15:2 raåa rod, o. da rodi viæe roda ODGOVOR-TI
Jer 15:19 Oni se moraju o. k tebi, a ti 2Ti 2:21 o. sebe od ovih, bit øe posuda M.Iz 15:1 o. blag utiæava gnjev; i rijeç
Mal 4:6 øe o. srca otaca k sinovima Tit 2:14 i o. sebi narod izabrani, koji je M.Iz 16:33 od Gospoda dolazi sav o.
OBRAZU 1Iv 1:9 nam oprosti grijehe i o. nas od Iza 41:28 Pitao sam ih, da bi mi dali o.
Mat 5:39 udari po desnom o. obrni mu Eze 24:13 ali se ti nijesi o. od neçistoøe Jon 2:3 Gospodu: on mi dade o. Iz krila
Mat 26:67 Drugi su ga udarali po o. Heb 1:3 poæto nas je o. od grijeha Mat 18:15 idi i potegni ga na o. u çetiri
Luk 6:29 Udari li te tko po o. okreni mu Jer 33:8 o. øu l ih od sve krivnje njihove Iva 8:9 Kad su çuli o. stadoæe izlaziti
Luk 22:64 su mu oçi tukli su ga po o. i Eze 36:25 o. øu vas od svih neçistoøa Rim 11:4 A æto mu veli Boœji o. Ostavio
OBREŒETE Zah 13:9 o. øu je, kako se çisti zlato 1Pe 3:15 Budite uvijek spremni na o.
Dje 15:1 Ako se ne o. po obiçaju Iza 1:16 Operite se o. se. Uklonite zla M.Iz 21:13 njemu se neøe o. kad
Gal 5:2 Ako se o. Krist vam neøe niæta Iza 52:11 o. se, koji nosite suåe Gosp- M.Iz 26:16 koji znaju o. razumno
Gal 6:12 oni vas sile, da se o. samo da 1Ko 5:7 o. stari kvasac, da budete Mat 22:46 to mu nije mogao nitko o.
Gal 6:13 hoøe, da se vi o. da se hvale Jak 4:8 o. ruke, grjeænici, i çistite srca Mat 25:40 Kralj øe im o. Za ista, kaœem
OBREZAN-I-IMA 1Pe 1:22 o. duæe svoje u posluænosti Luk 13:26 Tada øete o. Ali mi smo s
Pst 17:14 koji ne bude o. na mesu OÇISTITI 2Ko 5:12 da imate æto o. onima, koji se
Rim 4:10 Ili kad je bio o. ili neobrezan Eze 24:13 htio o. od gnusne neçistoøe ODIJELO
Flp 3:5 Koji sam o. osmi dan, od roda Dan 12:10 Mnogi øe se o. ubijeliti i 2Ljt 9:4 o. njihovo i peharnike njegove
Rim 4:11 koji vjeruju, iako nijesu o. da Mat 3:12 Vijaçom u ruci on øe o. gumno M.Iz 31:22 fini lan i grimiz njezino o.
Flp 3:3 Jer mi smo o. koji duhom Bogu Mat 8:2 ako hoøeæ, moœeæ me o. M.Iz 31:25 o. joj je snaga i ljepota
Kol 2:11 kojemu ste bili i o. obrezanjem Heb 9:14 o. savjest naæu od mrtvih Eze 28:13 drago kamenje bilo je o.
Gal 2:7 kao Petru meåu o. OÇISTIVÆI Dan 7:9 o. njegovo bilo je bijelo kao
Gal 2:8 Petru u apostolstvu meåu o. Dje 15:9 i njima, o. vjerom srca njihova Mat 6:28 tako tjeskobno zabrinuti za o.
OBREZANJA Efe 5:26 o. je kupelju vodenom u rijeçi Mat 28:3 i o. njegovo bijelo kao snijeg
Dje 7:8 dade mu zavjet o. I tako mu se OÇIÆØENI ODIJELU
Dje 10:45 Vjernici iz o. æto su bili doæli L.Zk 16:30 da budete o. od svih grijeha 2Ljt 9:4 peharnike njegove u o. njihovu
Rim 4:11 I primi znak o. kao peçat Heb 10:22 u punini vjere, o. u srcima Mat 7:15 i dolaze k vama u o. ovçijem
885
1Ti 2:9 tako i œene u pristojnom o. sa Zah 11:4 Pasi ovce koje su o. za ODVEDE
ODIJEVA Zah 11:7 pasao ovce, æto su bile o. na Izl 23:20 te çuva na putu i da te o. na
Mat 6:30 tako o. koliko øe viæe vas Heb 12:2 Isusa, koji mjesto o. sebi P.Zk 1:27 U zloj namjeri o. nas Gospod
Luk 12:28 tako o. koliko øe viæe vas Brj 35:6 æto su od vas o. kao mjesto Job 21:30 a na dan gnjeva o. se
ODJEKNE Psl 139:16 æto su bili unaprijed o. kad Mat 4:1 Tada Isusa o. Duh u pustinju
Psl 66:2 dajte da glasno o. hvala njeg- M.Iz 20:24 Gospoda su koraci çovjeka o. Otk 17:3 I o. me u pustinju u duhu; i
M.Iz 1:20 puæta da o. glas njezin 1Pe 2:8 ne vjeruju rijeçi, na æto su i o. Otk 21:10 I o. me u duhu na goru veliku
ODJEØA Izl 23:15 ti zapovjedio, u o. vrijeme u ODVESTI
Psl 35:13 sruæi bolest, bila je vreøa o. Dan 9:24 je godiænjih sedmica o. nad Pst 50:24 Bog sigurno posjetiti i o. vas
Iza 63:2 Zaæto je crvena o. tvoja Dan 9:27 øe se izliti o. na opustoæitelja Psl 60:9 Tko øe me o. u tvrdi grad tko
Luk 9:29 promijeni se lice njegovo, i o. Iva 5:4 silazio u o. vrijeme u kupelj i Iva 21:18 i drugi øe te opasivati i o.
ODJEØU Dje 13:48 koliko ih je bilo o. za œivot ODVOJITE
P.Zk 10:18 stranca i daje mu hranu i o. Heb 9:27 je ljudima o. jednom umrijeti 2Ko 6:17 Zato iziåite izmeåu njih i o. se
Job 38:9 Kad mu dadoh oblake za o. ODREÇE 2So 3:6 o. od svakoga brata, koji œivi
Psl 22:18 i za o. moju bacaju kocku Mat 16:24 za mnom, neka se o. sebe ODVUÇE
Psl 30:11 rastrgao si œalosnu o. moju i Mar 8:34 za mnom, neka se o. samoga M.Iz 7:21 i glatkim usnama o. ga sa
Psl 102:26 promijeniæ ih kao o. oni se Luk 9:23 za mnom, neka se o. samoga Otk 12:4 rep njegov o. treøinu zvijezda
M.Iz 30:4 je svezao vode u jednu o. Luk 12:9 A tko se o. mene, njega øe se OGANJ
Iza 59:17 Obukao je kao haljine o. Luk 14:33 koji se ne o. svega, æto ima Pst 22:7 Evo o. i drva, ali gdje je janje
Iza 63:3 i tako sam iskaljao svu o. ODREDIO Izl 24:17 slava Gospodnja kao o. æto
Hos 2:3 Inaçe svuøi øu s nje o. njezinu Izl 23:20 mjesto, æto sam ga o. za te Brj 11:2 pomoli Gospodu, ugasi se o.
Mal 2:16 i tako nasiljem pokriva o. Psl 16:5 koji mi je o. sudbinu moju 1Kr 19:12 vihora doåe potres, doåe o.
Iva 19:24 meåu se haljine moje i za o. Iza 40:12 mora i mjeru neba o. pedljem Psl 39:3 razgorio bi se o. tada sam
ODLUCI Mar 13:34 svakomu je o. svoj posao Psl 50:3 æutjeti, pred njim o. proœdirao
Jer 42:5 postupamo posve po o. æto ODREKAO Psl 97:3 o. trçi pred njim, izgara
Rim 8:28 onima, koji su pozvani po o. 1Ti 5:8 brine, o. se je vjere i gori je od Psl 105:39 zaætitu i o. da svijetli noøu
Efe 1:5 sinove po slobodnoj o. volje Otk 2:13 i nijesi se o. vjere u mene ni u Psl 118:12 ugasiæe se kao o. u trnju; u
Efe 1:9 po svojoj slobodnoj o. koju je Otk 3:8 i nijesi se o. imena mojega PNP 8:6 Œar je njezin kao o. plamenit
Efe 1:11 koji sve çini po o. volje svoje ODRŒAÆE Iza 9:18 je bezboœnost gorjela kao o.
2Ti 1:9 nego po svojoj o. i milosti, koja Mat 28:12 skupiæe sa starjeæinama i o. Iza 43:2 ideæ li kroz o. neøeæ izgorjeti
ODLUÇIO Jud 1:6 I anåele, koji ne o. svojega Iza 50:11ste svi ljudi, koji raspirujete o.
1Sa 2:25 je Gospod bio o. da ih ubije ODRŒATI Iza 64:2 Kao æto o. upali granje, i oganj
Dan 1:8 Daniel je bio çvrsto o. da se ne Brj 29:12 imate kod Svetiæta o. sveçani Jer 4:4 Inaçe bukne kao o. jarost moja
Dje 3:13 kad je on bio o. da ga pusti P.Zk 7:24 Nitko se neøe moøi o. pred Jer 20:9 tada gori i bukti u meni kao o.
2Ko 9:7 je o. u srcu, a ne sa œaloæøu ili Psl 1:5 ne mogu bezboœnici o. na sudu Eze 38:22 o. i sumpor pustit øu na
ODLUK-A-E-U Mal 3:2 Tko øe se o. kad se on pojavi Dan 7:9 toçkovi mu kao o. razgoren
Iza 46:10 o. øe se moja ispuniti, sve, Luk 15:32 A trebalo je o. radosnu Joe 2:3 Pred njim proœdire o. Za njim
Rim 9:11da ostane Boœja o. po izboru Efe 6:11 biste se mogli o. zasjedama Joe 2:30 zemlji krv, o. i stupovi od dima
ODLUKE Efe 6:13 zao dan, i svræivæi sve o. se Nah 1:6 se njegova izlijeva kao o.
Psl 19:9 o. su Gospodnje istinite, prav- ODRŒI-MO Zah 13:9 Ovu øu treøinu metnuti u o. i
Iza 46:11 zemlje çovjeka svoje o. Psl 76:7 straæan ti si i tko da se o. pred Mal 1:10 bi zatvorio vrata i zapalio o.
Jer 29:11 o. su na spasenje, a ne na Nah 1:6 Tko se o. pred jaroæøu Mal 3:2 Jer je on kao o. talioca, kao
Joe 3:14 Çete za çetama u dolini o. Otk 2:26 I tko pobijedi i o. djela moja do Mat 3:10 roda, sijeçe se i u o. se baca
Mih 4:12 i ne razumiju o. njegove, da Heb 3:6 do svræetka o. pouzdanje i Mat 18:8 da budeæ baçen u o. vjeçni
Heb 6:17 nepokolebljivost svoje o. Heb 3:14 svoje do svræetka tvrdo o.i Mat 18:9 da budeæ baçen u o. pakleni
Suc 19:30 Promislite o tom, stvorite o. ODSIJECI Mat 25:41 Idite od mene, prokleti, u o.
Otk 17:17 u srca njihova, da uçine o. Mat 5:30 desna tvoja ruka, o. je i baci Mar 9:44 crv njihov ne umire, i o. se ne
ODMORA Mat 18:8 navodi na grijeh, o. je i baci je 1Ko 3:13 i o. øe iskuæati, kakvo je çije
Izl 20:10 sedmi dan jest subota, dan o. Mar 9:43 ruka tvoja sablaœnjava, o. je 1Ko 3:15 se spasiti, ali tako kao kroz o.
Otk 4:8 i pjevala su bez o. dan i noø ODSJEÇEN Heb 12:29 je Bog naæ o. koji spaljuje
ODNESE-N Rim 11:22 u dobroti; inaçe i ti øeæ biti o. Jak 5:3 izjest øe tjelesa vaæa kao o.
1Sa 17:54 uze glavu Filistejinovu i o. Rim 11:24 Jer ako si ti o. od roåene 2Pe 3:7 i çuvaju se za o. na dan suda
Iza 28:17 lukavosti, voda o. zaklon ODSTUP-E-I-IH-ITE-ITI Otk 9:17 iz usta njihovih izlazio je o. i
Dan 2:35 na gumnu u ljeto. o. ih vjetar Psl 40:14 zasramljeni neka o. natrag Otk 20:9 I siåe o. s neba, i proguta ih
Luk 16:22 On bi od anåela o. u krilo Jer 17:13 koji o. od tebe, zapisat øe se OGLADNJE
2Ko 12:2 bio o. do u treøe nebo Mat 4:10 o. sotono Stoji pisano: Gos- Mat 4:2 dana i çetrdeset noøi. Tada o.
2Ko 12:4 Bio o. u raj, i çuo neiskazane 2Ti 2:19 Neka o. od nepravde svaki Luk 4:2 niæta. Kad se oni navræiæe, o.
ODOZGOR Heb 3:12 zlo srce nevjerstva, da o. od Dje 10:10 I o. i htjede da jede. I dok su
Mat 27:51 hramska razdera na dvoje o. Heb 10:38 œivjet øe od vjere; ako li o. OGLADNJETI
Luk 24:49 opremljeni snagom o. Psl 119:87 ali ja ne o. od propisa tvojih Iva 6:35 Tko dolazi k meni, neøe o. i
Iva 3:31 Tko dolazi o. stoji nad svima Psl 119:110 ali ja ne o. od zapovijedi Otk 7:16 Viæe neøe o. ni oœednjeti, i
Iva 8:23 Vi ste odozdo, ja sam o. vi ste Psl 119:115 o. od mene, zloçinci, jer OGNJA
Iva 19:11 kad ti ne bi bilo dano o. Zato Mat 9:24 o. jer djevojka nije mrtva, ona Pst 19:24 Gomoru daœd sumpora i o.
Jak 1:17 i svaki savræeni poklon o. je Luk 13:27 o. od mene svi, koji çinite Izl 13:21 a noøu u stupu od o. da im
Jak 3:15 Ovo nije mudrost, æto silazi o. Pst 49:10 Neøe o. œezlo od Jude, niti 1Kr 19:12 Iza o. doåe tiho, blago laho-
Jak 3:17 A mudrost o. jest najprije M.Iz 22:6 kojim ima iøi, pa neøe o. od Iza 5:24 Zato kao æto jezik o. proœdire.
ODRASTAO 1Ti 4:1 da øe u posljednja vremena o. Iza 50:11 Uåite u œar o. svojega, u
Izl 2:11 vrijeme, kad je bio Mojsije o. ODUZE-O-TI Dan 3:25 gdje hode posred o. i nije im
Luk 4:16 doåe i u Nazaret, gdje je bio o. 1Sa 15:28 Gospod je danas o. od tebe Amo 4:11 glavnja, æto se istrgnula iz o.
ODREÅEN-A-E-I Psl 85:2 o. si krivnju zlodjela narodu Zah 3:2 Nije li ovaj glavnja istrgnuta i o.
Luk 2:34 o. na propast i na uskrsnuøe L.Zk 26:16 koje øe vam oçni vid o. i Dje 2:3 jezici kao od o. i sjede po jedan
Dje 10:42 da je on o. od Boga za suca Zah 10:11 Œezlo øe se Egiptu o. Heb 10:27 çekanje suda i jarost o. koji
Rim 1:4 A o. da bude silan Sin Boœji Mat 15:26 Nije pravo o. kruh djeci i 2Pe 3:10 a poçela øe se od o. rastopiti
Gal 3:19 o. po anåelima, rukom Luk 10:42 izabrala, koji joj se neøe o. 2Pe 3:12 i poçela od o. rastopiti
Dje 17:26 i postavio je o. vremena i Heb 10:4 i jaraca ne moœe o. grijeh Jud 1:7 svojom kaznom vjeçnoga o.
Heb 12:1 na trki, koja nam je o. Heb 10:11 nikad ne mogu o. grijeha OGNJEM
ODREÅEN-E-I-O Otk 22:19 Bog øe o. njegov dio od Psl 74:7 o. spaliæe svetiæte tvoje; stan
886
Psl 80:16 Kao smeøe popaljena je o. Dan 11:36 On øe se o. podignuti protiv Kol 2:21 Ne o. Ne opipaj Sve to pro-
Iza 30:33 naslagana su drva s o. L.Zk 26:19 Slomit øu drsku o. vaæu i Heb 6:4 i o. dara nebeskoga, i postali
Iza 66:16 Jer Gospod sudi o. i maçem Psl 76:12 o. knezovima ponizuje on Heb 6:5 i o. dobru rijeç Boœju, i sile
Mat 3:11 krstiti Duhom Svetim i o. M.Iz 8:13 Ja mrzim uznositost i o. OPAKI-H
Mat 3:12 œitnicu, a pljevu øe spaliti o. M.Iz 16:18 o. dolazi pred pad, i oholi 1Sa 2:9 çuva on dobro, a o. izginu u
Mar 9:49 Svaki øe se o. posoliti, kao æto M.Iz 29:23 Ponizit øe çovjeka o. Psl 1:4 Nijesu takvi o. Oni su kao
Luk 3:16 vas krstiti Duhom Svetim i o. Iza 2:11 poniætit øe se o. muœeva Psl 5:5 o. ne mogu stajati pred oçima
1Ko 3:13 pokazati, jer øe se o. otkriti, i 1Iv 2:16 poœuda oçiju i o. œivota, nije Jer 23:11 Jest, i prorok i sveøenik o. su
1Pe 1:7 koje se kuæa o. naåe na hvalu M.Iz 13:10 Od o. biva samo svaåa 2Ti 3:2 roditeljima, nezahvalni, o.
Otk 8:8 i kao velika gora o. zapaljena Jer 13:17 ja u tiæini plakati radi o. vaæe PsPsl l 1:1 i ne sjedi u druætvu o.
Otk 14:18 koji je imao vlast nad o. i Dan 4:37 poniziti one, koji hode u o. Psl 26:5 Skupætina o. mrska mi je
Otk 18:8 i spalit øe se o. jer je jak Gos- Luk 1:51 njegova. Uniæti srca puna o. OPAKO-G-GA
Otk 21:8 je dio u jezeru, æto gori o. i OHRABRI Psl 17:3 neøeæ naiøi ni na æto o.
OGNJEN-E-I-O-U 1Sa 23:16 ode k Davidu u æumu i o. ga Iza 32:6 radi o. i govori laœno protiv
P.Zk 4:20 Gospod i izvede vas iz o. Psl 31:24 Budite utjeæeni i neka se o. Eze 3:18 bezboœnika od o. puta njeg-
2Sa 22:13 plamtjele su o. glavnje Dan 4:19 Ali ga kralj o. Belteæazare, ne Eze 3:19 bezboœnosti svoje i od o. puta
Job 5:7 æto iskre o. vrcaju gore Dje 28:15 Pavao, dade hvalu Bogu i o. M.Iz 11:7 oçekivanje o. sruæi se
Psl 104:4 vjetrove anåelima svojim i o. OKALJA-JU-NA Jon 3:8 okani svojega zla puta i o. djela
Iza 50:11 o. strijele stavljate u plamen- Dje 15:20 da se ne o. idolima, i da se OPASA-O-VÆI
Dan 3:17 moø da nas izbavi iz peøi o. Heb 12:15 ætete, da se mnogi ne o. Psl 18:32 Bog, koji me o. snagom,
Efe 6:16 moøi pogasiti sve o. strijele Iza 64:6 naæa pravda kao o. haljina Psl 30:11 odjeøu moju i o. me veseljem
Otk 9:17 imali su oklope o. i plavetne Jud 1:23 çuvajte se haljine, koja je o. Psl 93:1 Gospod u veliçanstvo, o. se
Pst 15:17 plamen je o. prolazio izmeåu OKLOP Eze 16:10 o. te pojasom od tanka
Dan 7:9 Prijestolje mu bilo plamen o. Psl 91:4 i ætit i o. bit øe tebi vjernost Efe 6:14 o. bokove svoje istinom, i
Heb 1:7 i sluge svoje plamen o. Iza 59:17 pravednost kao o. i kacigu je 1Pe 1:13 Zato o. bedra svojega uma
Otk 1:14 oçi njegove kao plamen o. Efe 6:14 i obukavæi se u o. pravde OPER-EM-I-U
Otk 10:1 noge njegove kao stupovi o. 1So 5:8 trijezni i obuçeni u o. vjere i Job 9:30 I da se o. snijegom i da ruke
Otk 19:12 A oçi su mu kao plamen o. OKOLO Iva 13:8 Ako te ne o. neøeæ imati dijela
Rim 12:20 ugljevlje o. skupit øeæ na Psl 44:13 i smiju oni, koji su o. nas Psl 51:2 Posve me o. od zlodjela mojih
Otk 19:20 bili baçeni oboje u jezero o. Iza 59:10 pipamo zid, tumaramo o. kao Psl 51:7 o. me i bit øu biti bjelji od snije-
Otk 20:10 bi baçen u jezero o. i Jer 50:6 vodili su ga o. po gorama; iæli Jer 4:14 o. srce svoje od zloøe
Otk 20:14 baçeni biæe u jezero o. Ovo Jud 1:12 vode, koje vjetrovi o. gone Mat 6:17 namaœi glavu svoju i o. lice
Dan 3:6 bit øe smjesta baçen u peø o. OKOV-A-E-I-IMA Dje 22:16 o. se od grijeha svojih priz-
Mat 13:42 I baciti ih u peø o. Ondje øe Dje 26:29 kao i ja æto sam, osim ovih o. M.Iz 20:30 Krvave modrice o. zlo, i
Heb 11:34 Ugasiæe silu o. utekoæe od Kol 4:18 Spominjite se mojih o. Milost Mar 7:3 a da prije ne o. svoje rukea
OGNJU 2Ti 2:9 Za koje trpim zlo sve do o. kao OPIJAJU
Izl 12:10 do jutra, spalite na o. Psl 116:16 tvoje; raskovao si o. moje 1So 5:7 i koji se o. u noøi se opijaju
Psl 46:9 koplja, izgara kola u o. Psl 149:8 øe njihove u gvozdene o. 1So 5:7 i koji se o. u noøi se opijaju
Eze 36:5 u œestokom o. govorim protiv Flp 1:13 da ja nosim o. zbog Krista OPOMEN-A-E-NEÆ-U
Mat 5:22 Bezboœniçe bit øe kriv o. Flp 1:17 da jaçe pritegnu o. moje Flp 2:1 vrijedi dakle koja o. u Kristu
2So 1:8 U o. plamenim, kad øe dati Psl 18:5 o. i pakla pritisli me, pale na M.Iz 6:23 Jer su o. svjetionice, nauke
Heb 12:18 i o. razgorjelom, i oblaçini Psl 116:3 Bili su me stegli o. smrti Luk 16:28 pet braøe, i neka Ih o. da ne
Jud 1:23 Druge otmite o. i spasite ih Dje 20:23 me u Jerusalemu çekaju o. Tit 3:10 iza prve i druge o. kloni se
Otk 3:18 u mene zlata œeœenoga u o. Flp 1:7 sudionici moje milosti i u o. Eze 3:18 a ti ga ne o. i ne progovoriæ
OGRADIO Flp 1:14 Gospodinu, ohrabrena o. Eze 3:19 Ako li ti o. Bezboœnika a on se
P.Zk 32:10 o. ga je, ætitio, çuvao ga je Flm 1:13 da mi mjesto tebe posluœi u o. M.Iz 1:23 Primite k srcu o. moju Evo
Iza 5:2 je o. i otrijebio iz njega kamenje Jud 1:6 zadrœao je vjeçnim o. u mraku M.Iz 12:1 Tko ljubi o. ljubi znanje; tko
OGRADU OKREN-I-U-T-TI M.Iz 13:13 Tko prezire o. sam sebi
Iza 54:12 i o. tvoju iz dragoga kamenja Psl 126:4 Ah, Gospode, o. sudbinu M.Iz 15:10 a propadne, tko mrzi na o.
Jer 5:22 vjeçitu o. koju ne prekoraçuje Luk 6:29 Udari li te tko po obrazu, o. mu M.Iz 16:20 Tko pazi na o. taj dolazi do
OGRTAÇ Pst 50:20 ali Bog o. to na dobro, da 1Ko 10:11 a napisano je za o. nama
Mat 5:40 tvoju da uzme, pusti mu i o. 2Kr 5:12 I on se o. i otide pun gnjeva 1Ko 14:3 za popravljanje i o. i utjehu
Mar 15:17 Ogrnuæe mu skrletni o. Mat 16:23 A on se o. i reçe Petru: Idi od Heb 12:5 I zaboraviste na o. koja vam
Luk 6:29 Uzme li ti tko o. podaj mu i Luk 9:55 A on se o. i ukori ih rekavæi OPOMINJANJA
Heb 1:12 savit øeæ ih kao o. kao haljinu Sef 2:7 i o. øe sudbinu njihovu M.Iz 6:23 put k œivotu jesu o. na stegu
OHOL-I-CE-LIH-IM-IMA 2Ti 4:4 istine, a o. øe se k bajkama Heb 13:22 primite dobro ovu rijeç o. jer
M.Iz 21:24 o. nadut çovjek – nazvan Amo 9:14 Tada øu o. sudbinu Izraela OPOMINJATI
Dan 8:25 Bit øe o. i mnoge øe iznenada Zah 13:7 Tada øu o. ruku svoju protiv Jer 3:5 Hoøe li se vjeçno o. toga’ Jest,
Psl 119:51 o. mi se rugaju veoma, ali ja Mat 7:6 pogaziti nogama svojim, o. se Dje 20:31 sa suzama o. svakoga od
M.Iz 16:18 pad, i o. duh pred propast Iva 16:20 se vaæa œalost o. na radost Rim 15:14 moœete jedan drugoga o.
Iza 23:9 da osramoti svaki sjaj o. da OKREØ-E-U Tit 1:9 da bude u stanju i o. sa zdravom
Rim 1:30 bogomrsci, uvredljivci, o. Tuœ 1:8 A on sam uzdiæe i o. se natrag OPOMINJE-M-MO
2Ti 3:2 samoœivi, lakomi, hvaliæe, o. Rim 8:28 koji ljube Boga, sve o. Bog na Psl 16:7 na to me o. i noøu srce moje
1Sa 2:3 Ne govorite toliko rijeçi o. Job 30:15 Strahote sve se o. na mene Rim 12:8 Ako o. neka opominje, koji
Iza 13:11 Uklanjam razmetanje o. Jak 3:4 gone, o. se malim kormilom 2Ko 5:20 jer Bog kao da o. po nama
Iza 25:2 mjesto u ruæevine, palaçe o. OKRIJEPITI Dje 27:22 A sad vas o. budite dobre
Psl 101:5 tko gleda okom o. i srce ima Iza 55:2 je dobro, i duæa øe se vaæa o. 2Ti 1:6 Zato o. te, da opet raspiriæ
Hab 2:5 Tako je s çovjekom o. On Mat 11:28 i optereøeni, ja øu vas o. 1Pe 2:11 o. vas kao doæljake i putnike
Psl 31:23 a po zasluzi vraøa o. 1Pe 5:10 iza malo muke, usavræiti, o. 1Pe 5:1 o. koji sam i sam starjeæina i
Psl 40:4 koji ne drœi s o. i s laæcima OKUÆA-JTE-O 1So 4:1 molimo vas i o. u Gospodinu
Psl 94:2 naplati o. djela njihova Mal 3:10 hrane u mojemu hramu o. me 1So 5:14 A o. vas, braøo, pouçavajte
M.Iz 15:25 Gospod razara kuøu o. a 2Ko 13:5 Sami sebe o. jeste li u vjeri 2So 3:12 Takvima zapovijedamo i o.
M.Iz 16:19 nego dijeliti plijen s o. P.Zk 33:8 Njega si o. kod Mase, s njim OPOMINJI-TE
Jak 4:6 Bog se protivi o. a poniznima 1So 2:4 nas je o. Bog za dostojne, da 2Ti 4:2 o. zaprijeti sa svom strpljivoæøu
1Pe 5:5 Bog o. protivi, a poniznima OKUSI-LI Tit 2:15 Ovo govori i o. i pouçavaj sa
OHOLO-ST-STI Psl 34:12 œeli sebi godine, da o. sreøu Tit 3:1 o. ih, da se pokoravaju vlastima
Psl 131:1 niti oçi moje gledaju o. i Mat 27:34 On o. to ali ne htjede piti 2So 3:15 nego ga o. kao brata
887
Heb 3:13 Nego o. jedan drugoga svaki Amo 1:9 za çetiri neøu mu o. Jer ih je Iza 48:2 i o. se na Boga Izraelova
OPOMINJUØI Amo 2:6 za çetiri neøu mu o. Jer Gal 3:10 svi, koji se o. na djela zakona
Kol 1:28 o. svakoga çovjeka i uçeøi Mat 12:31 psovka na Duha neøe se o. Psl 118:8 se u Gospoda, nego se o. na
Kol 3:16 mudrosti uçeøi i o. jedan 2Ko 2:10 ako sam imao æto o. çinim Psl 118:9 se u Gospoda, nego se o. na
OPORUKA OPROÆTEN-A-I OSLOBODI-M-O-TI
Heb 9:16 gdje je o. valja da bude i smrt Psl 32:1 je onaj, kojemu je o. opaçina Psl 18:48 o. me od çovjeka samovolj-
Heb 9:17 Jer je o. po smrti utvråena, a Iza 40:2 jer su o. zlodjela njegova, jer Psl 102:20 da oslobodi djecu smrti
OPRAÆTA-M-TI Mar 2:9 lakæe, reøi uzetomu: ‘o. su ti M.Iz 17:15 Tko o. krivoga i tko osudi
Brj 14:18 On o. zlodjela i grijeh. Ali Luk 7:47 Njoj su o. mnogi grijesi njezini Prp 9:15 i on o. grad mudroæøu svojom
Psl 99:8 koji o. a i osvetnik za djela 1Iv 2:12 djeçice, jer su vam o. grijesi Iva 8:36 Ako vas dakle Sin o. zaista
Psl 103:3 On je, koji ti o. za sva zlodjela OPROÆTENJ-A-E Rim 6:7 Jer koji umrije, o. se od grijeha
Luk 7:47 A kojemu se o. manje, taj ima Iza 27:9 potpun plod njegov o. od 2Kr 5:7 da o. çovjeka od njegove gube
Luk 7:49 Tko je ovaj, da i grijehe o. Mar 3:29 ne nalazi na vijeke o. nego Luk 4:18 slijepima vid, da o. potlaçene
Jer 31:34 Jer im o. krivnju njihovu i Heb 9:22 bez proljevanja krvi nema o. Izl 15:13 vodio si narod, æto si ga o.
2Ko 2:10 vi æto oprostite, onome o. i ja Dan 9:9 Boga naæega, milosråe i o. za Rim 8:2 Isusu, o. me je od zakona
Mat 9:6 ima vlast na zemlji o. grijehe Mat 26:28 se prolijeva za mnoge na o. 2Kr 13:5 tako da se je mogao o. od ruke
Mar 2:7 Tko moœe o. grijehe osim jedi- Mar 1:4 je krætenje pokajanje za o. Iza 31:5 zaætititi i zakloniti, izbaviti i o.
Luk 5:21 Tko moœe o. grijehe osim jedi- Mar 4:12 da se kako ne obrate i o. ne Dan 3:17 øe as, kralju, o. iz tvoje ruke
OPRAVDA-MO Dje 2:38 krsti u ime Isusa Krista za o. Iva 8:3 2 istinu, i istina øe vas o.
Rim 8:30 a koje pozva, one i o. a koje Dje 5:31 dadne Izraelu pokajanje i o. Rim 8:21 o. od ropstva raspadljivosti
Jak 2:21 Abraham, otac naæ, ne o. li se Dje 10:43 imenom njegovim primaju o. OSNOVA-MA-O
Jak 2:25 i Rahaba bludnica ne o. li se Dje 13:38 njemu vama propovijeda o. Job 5:13 lukavstvu, sruæi se o. lukavih
Gal 2:16 da se o. vjerom u Krista, a ne Dje 26:18 k Bogu, da prime o. grijeha M.Iz 20:5 je voda o. u srcu çovjeka
Gal 2:17 koji traœimo da se o. u Kristu Efe 1:7 otkupljenje krvlju njegovom,o. Prp 9:10 jer nema niti rada ni o. niti
Gal 3:24 do Krista, da se vjerom o. Heb 10:18 A gdje je o. ovih, ondje Iza 28:29 divna je o. njegova, velika je
OPRAVDAN-I OPSTATI Iza 34:16 o. ih je njegova skupila
Luk 18:14 Onaj otide o. kuøi, a ne onaj Psl 147:17 tko moœe o. pred studeni Dan 11:17 Ali se o. neøe obistiniti i
1Ko 4:4 no u tom nijesam o. a koji Mar 3:24 nesloœno, onda ne moœe o. Psl 40:5 çudesima tvojim i o. za nas
Rim 5:1 o. dakle vjerom imamo mir s Otk 6:17 gnjeva njegova, i tko moœe o. Iza 45:15 ti si Bog s tajnim o. Bog
Rim 5:9 smo sad o. krvlju njegovom OPTEREØENI M.Iz 3:19 Gospod je mudroæøu o.
OPRAVDANJE Mal 3:9 Prokletstvom ste o. jer me Heb 1:10 u poçetku o. zemlju, i nebesa
Iza 58:8 o. tvoje ide pred tobom, sjaj Mat 11:28 meni svi, koji ste umorni i o. OSOLITI
Iza 62:1 dok o. njegovo ne izaåe kao OPTUŒEN L.Zk 2:13 Sve prinose svoje moraæ o.
Rim 10:4 svræetak zakona za o. P.Zk 17:6 pogubi onaj, koji je na smrt o. Mat 5:13 obljutavi, çim øe se onda o.
Rim 10:10 Jer se srcem vjeruje za o. a Luk 16:1 o. kod njega, da mu prosipa OSRAMOT-E-IM-ITI
2Ko 7:11 pa o. pa Œaljenje, pa strah OPTUŒITI Psl 70:2 Neka uzmaknu i o. se, koji mi
Gal 2:21 ako o. po zakonu dolazi, onda Iva 8:6 ga, kuæati, da bi ga mogli o. Jer 7:19 upravo same sebe, da se o.
OPRAVDATI Rim 8:33 Tko øe o. izabrane Boœje Bog Psl 25:2 Ne daj da se ikad o. Ne daj da
Luk 10:29 A on se htjede o. i zapita OPUSTOÆEN-A Psl 31:1 ne daj da se o. ikada U dobroti
Rim 3:20 se djelima zakona neøe o. ni Iza 33:1 bit øeæ sam o. kad prestaneæ Psl 119:116 i nemoj me o. u nadanju
Gal 2:16 djelima zakona neøe o. ni jedan Otk 18:19 od bogatstva njegova, o. je Psl 127:5 Neøe se nikada o. i kada se
OPRAVDAVA L.Zk 26:34 kad bude leœala o. a vi Iza 54:4 Ne boj se; jer se neøeæ o. Ne
Dje 13:39 o. se u njemu svaki, koji Iza 50:1zbog bezakonja vaæih bila je o. Joe 2:26 I nikada se viæe neøe o. narod
Rim 3:28 da se çovjek o. vjerom bez Mal 1:4 Naæa je zemlja o. ali øemo opet OSTATK-A-U
Rim 3:30 Jer je samo jedan Bog, koji o. ORAO Jer 44:28 iz Egipta I Judu Svi od o.
Rim 4:5 vjeruje u onoga, koji o. bezbo- P.Zk 28:49 narod, koji leti kao o. narod Rim 9:29 ostavio o. bili bismo kao
Rim 8:33 Boœje Bog je, koji ih o. P.Zk 32:11 Kao æto se o. koji straœi nad OSUÅEN-NJE
Gal 2:16 da se çovjek ne o. djelima Job 4:8 tko je o. nesreøu; sijao zlodjela Mat 12:37 po svojim rijeçima bit øeæ o.
Gal 3:8 da Bog po vjeri o. neznaboæce, Job 9:26 kao o. kad pada na plijen Iva 16:11 jer je knez ovoga svijeta o.
Jak 2:24 Vidite, da se djelima o. çovjek Jer 49:16 gradiæ gnijezdo kao o. ipak Rim 5:16 grijeh jednoga bio sud na o.
OPROSTI-M-IO Otk 4:7 i çetvrto biøe bijaæe kao o. kad Jud 1:4 veø davno pismeno stoji ovo o.
Psl 25:11 Gospode, o. krivnju zlodjela ORLA OSUÅUJE-Æ
Dan 9:19 o. Gospode, posluæaj i uçini Psl 103:5 mladost tvoja kao u o. Job 36:5 Bog je silan, ali nikoga ne o.
Mat 18:35 ako svaki od vas ne o. od M.Iz 23:5 jer naçini sebi krila kao u o. M.Iz 12:2 Gospoda, a spletkaæa o.
Luk 17:4 i rekne: ‘Œao mi je’, o. mu M.Iz 30:19 Put o. k nebu, put zmije Rim 14:3 i koji ne jede, neka ne o.
1Iv 1:9 vjeran je i pravedan, da nam o. Otk 12:14 o. velikoga, da leti u pustinju Tit 3:11 na gore i grijeæi, i sam sebe o.
Eze 16:63 kad ti o. sve æto si uçinila ORLOVA Rim 2:1 drugome, samoga sebe o. jer
Mat 18:21 mene, koliko puta da mu o. 2Sa 1:23 Brœi su bili od o. jaçi od lavova OSUÆI-TI
Izl 23:21 jer on ne bi o. krivnje vaæe, jer Jer 4:13 Brœe od o. lete konji. Teæko Izl 14:21 vjetrom istoçnim i o. more, i
Psl 32:5 Tada si o. krivnju grijeha ORUŒJE Iza 40:7 Trava se o. cvijet uvene, kad
2Ko 2:10 æto sam o. ako sam imao æto Pst 49:5 maçevi su im o. nasilja Luk 8:6 ali se o. jer nije imalo vlage
Efe 4:32 æto je i Bog u Kristu o. vama 1Sa 14:6 momku, koji mu je nosio o. Jak 1:11 ogranu s vruçinom, i o. travu
Kol 3:13 kao æto je i Gospodin vama o. 1Sa 17:54 a o. njegovo stavi u svoj 1Pe 1:24 o. se trava, i cvijet njezin otp-
OPROSTIT-E-I Job 39:21 od snage, nasrøe na o. Job 15:30 œega øe o. grane njegove
2Ljt 7:14 usliæiti u nebu, o. øu im grijehe Prp 9:18 je mudrost nego ratno o. ali Jer 2:25 obosit øeæ, i grlo øe ti se joæ o.
Jer 33:8 i o. øu im sva zlodjela njihova Iza 54:16 raspaljuje ugljevlje i pravi o. OSUDI-O-T-TI
Mat 12:31 Svaki grijeh i psovka o. øe Rim 6:13 svojih grijehu za o. nepravde M.Iz 17:15 krivoga i tko o. pravoga,
Iva 20:23 Kojima oprostite grijehe, o. Rim 13:12 a obucimo se u o. svijetla Mat 23:33 kako øete umaøi o. paklenoj
Jak 5:15 i ako je uçinio grijehe, o. øe 2Ko 10:4 o. naæe borbe nije tjelesno Rim 8:3 i zbog grijeha o. grijeh u tijelu
Iva 20:23 Kojima o. grijehe, oprostit øe Efe 6:13 Zato uzmite sve o. Boœje, da Heb 11:7 kojom o. sav svijet, i postade
2Ko 2:7 nasuprot treba da mu radije o. OSLANJA-J-U-TI 1Pe 2:23 koji ga je nepravedno o.
2Ko 2:10 vi æto o. onome opraætam i ja Psl 24:4 tko se ne o. u duæi svojoj na zlo 2Pe 2:6 Sodomu i Gomoru o. je na
2Ko 12:13 na teret. o. mi ovu krivnju Psl 97:2 pravicu i sud o. se prijestolje Otk 19:2 æto je o. bludnicu veliku, koja
P.Zk 29:20 Gospod nikada o. nego øe M.Iz 28:26 Tko se o. na svoj vlastiti razum Mat 12:41 rodom pred sudom i o. øe
Iza 55:7 naæemu, jer øe mnogo o. M.Iz 31:11 o. se na nju srce muœa Mar 16:16 a tko ne vjeruje, o. øe se
Jer 50:20 jer øu o. ostatku, æto ga M.Iz 3:5 svoju razboritost ne o. Iva 8:11 reçe Isus: Ni ja te neøu o. Idi,
Amo 1:3 za çetiri neøu mu o. Jer su vrhli Psl 49:6 Oni se o. na svoj posjed i hvale Rim 8:34 Tko øe o. Krist Isus, koji je
888
OSUDU Mat 16:26 Æto moœe dati çovjek kao o. 2Ljt 7:15 Oçi moje bit øe sad o. i uæi
Psl 9:8 je pravo izreøi øe o. narodima Mat 20:28 i da œivot svoj dadne u o. za Psl 40:6 ali si mi dao uæi o. œrtava
Gal 5:10 podnijet øe o. makar tko bio Mar 10:45 i da dadne œivot svoj u o. za M.Iz 20:13 drœi oçi svoje o. pa øeæ imati
1Ti 3:6 da se ne bi naduo i pao u o. Luk 1:68 narod svoj, pripravi mu o. Job 6:25 Zaæto se rugati o. rijeçima
1Ti 5:12 I navlaçe na se o. æto prvu Luk 2:38 koji su çekali o. Jerusalema Mat 13:13 jer o. oçima ne vide i otvor-
OSVET-A-E-I 1Ko 1:30 i pravda i posveøenje i o. Hos 7:2 leœe o. pred oçima mojim
Iza 35:4 o. dolazi, plaøa Boœja, on øe 1Ti 2:6 Koji sebe dade u o. za sve Iva 1:51 vidjet øete nebo o. i anåele
Rim 12:19 Moja je o. ja øu vratiti, govori Heb 9:12 svetinjama i stekao vjeçni o. Iva 10:24 Ako si ti Krist, kaœi nam o.
Heb 10:30 Moja je o. ja øu uzvratiti, i Heb 9:15 po smrti, koju podnese za o. Iva 16:29 Eto sad o. govoriæ i prispo-
M.Iz 6:34 ne zna za milost na dan o. Iza 35:4 on øe sam doøi, da vas o. Dje 26:26 kralj, kojemu i govorim o. jer
Iza 59:17 je kao haljine odjeøu o. i 1Ko 1:27 o. Bog, da posrami jako Otk 19:11 I vidjeh nebo o. i gle, konj
Iza 61:2 o. Boga naæega, da utjeæim Gal 4:5 Da o. one, koji su bili pod M.Iz 1:20 Mudrost propovijeda na o.
Hos 9:7 Dolaze dani o. neprijateljstvo Tit 2:14 nas o. od svakoga bezakonja Hos 4:16 pasti kao janje na o. tratini
Luk 21:22 Jer to su dani o. kad øe se 2Pe 2:1 zatajiti Gospodina, koji ih o. i OTVORI
Joæ 10:13 dok se ne o. narod neprija- Iza 43:1 jer sam te o. pozvao sam te po Iza 22:22 kad on o. nitko ne zatvori, i
Dje 7:24 nepravda, obrani ga i o. ga Iza 63:9 ljubavi i milosti on ih je o. Eze 1:1 Kebaru, o. se nebo i vidjeh
OSVETNIK Gal 3:13 Krist nas je o. od prokletstva Mar 1:10 kako se o. nebo, i Duh kao
Brj 35:19 Krvni o. ima ubiti krvnika Otk 1:5 nas je ljubio i o. nas od grijeha Luk 24:45 Tada im o. um, da razumiju
Psl 9:12 Kao o. krvnoga djela zauzeo Otk 5:9 jer si bio zaklan i o. si nas Bogu Dje 5:19 o. noøu vrata tamnice, izvede
Psl 99:8 Bog, koji opraæta, a i o. za djela OTKUPITELJ Dje 8:32 koji ga striœe, ne o. on usta
1So 4:6 jer je Gospodin o. za sve ovo Job 19:25 sigurno, da moj O. œivi i da Dje 16:14 I Gospodin o. srce njezino
OSVETU Iza 44:6 kralj Izraelov i O. njegov, Gos- Kol 4:3 Da nam Bog o. vrata rijeçi, da
Psl 58:10 øe se pravednik, kad vidi o. Iza 47:4 O. naæ zove se Gospod nad Otk 3:7 kljuç Davidov, i koji o. i nitko ne
Jer 11:20 daj da vidim o. tvoju na njima Iza 54:5 i O. tvoj jest Svetac Izraelov Otk 3:20 tko çuje glas moj i o. vrata, uøi
2So 1:8 kad øe dati o. onima, koji ne Iza 54:8 smilujem tebi, veli O. tvoj Otk 5:2 Tko je dostojan da o. knjigu i da
OÆTAR Iza 59:20 Ali øe za Sion doøi kao O. za Otk 5:5 Davidov, da o. knjigu i sedam
Psl 57:4 i strijele, kojima je jezik maç o. Iza 60:16 izbavitelj tvoj, i O. tvoj jaki Otk 6:1 I vidjeh, kad o. Janje jedan od
Iza 49:2 je usta moja da su kao o. maç Iza 63:16 Ti si, Gospode, otac nas. O. Otk 9:2 I o. zjalo bezdana, i izaåe dim
Otk 1:16 izlazio maç o. s obje strane OTKUPITI Otk 11:19 I o. se hram Boœji u nebu, i
Otk 14:14 zlatnu, i u ruci svojoj srp o. Brj 18:15 neçiste stoke imaæ dati o. Otk 20:12 i druga se knjiga o. koja je
Otk 14:18 onome, koji je imao srp o. Psl 31:5 ti øeæ me o. Gospode, Boœe, ti OTVORI-Æ-E-O-T-TI
Otk 19:15 usta njegovih izlazi maç o. Psl 49:15 Ali duæu øe moju Bog o. iz Eze 16:63 toga i ne o. viæe usta svojih
OTE-O-TI Psl 130:8 I on øe o. Izraela od svih Dje 26:18 Da im o. oçi, da se obrate od
Job 20:19 o. je kuøu, koju nije sazidao Iza 44:22 povrati k meni, jer te hoøu o. Otk 5:9 da uzmeæ knjigu i da o. peçate
Psl 30:1 Gospode, jer si me o. nijesi Iza 44:23 jer øe Gospod o. Jakova i Pst 3:7 o. oçi, i oni opaziæe, da su bili
L.Zk 26:16 vid oduzeti i œivot vam o. OTKUPLJENI Pst 7:11 i o. se ustave nebeske
Mat 9:15 kad øe se o. od njih zaruçnik Iza 35:9 samo o. smiju ondje hoditi Mat 3:16 Tada mu se o. nebesa
Iva 10:28 i nitko ih neøe o. iz ruke moje Iza 35:10 o. od Gospoda vratit øe se po Luk 24:31 im se o. oçi, i poznaæe ga
OTIÆAO Iza 49:6 da se vrate o. Izraelovi. I zato 1Ko 16:9 se o. velika i æirom otvorena
Pst 31:19 Laban je bio upravo o. da 1Pe 1:18 da nijeste o. raspadljivim 2Ko 2:12 o. mi se vrata u Gospodinu
1Sa 20:41 sluga o. diœe se David u Otk 14:4 Ovi su o. od ljudi kao prvenci Otk 20:12 i knjige se o. i druga se knjig
1Kr 18:27 je zaposlen ili je o. na stranu OTKUPLJENJE Job 11:5 i usta svoja o. protiv tebe
Mar 1:45 je on o. poçne glasno pripovi- Iza 50:2 nije prekratka ruka moja za o. Iza 53:7 koji je striœu, nije o. usta svojih
Jak 1:24 pa o. i odmah je zaboravio Iza 61:1 slobodu, vezanima o. Iza 53:7 nije o. usta svojih kao janje, æto
OTIÆL-A-I Luk 21:28 i podignite glavu svoju o. se Heb 9:8 da se joæ nije o. put u Svetinju
Rut 1:21 Bogata sam o. praznih ruku Rim 8:23 çekajuøi posinjenje, o. tijela Iza 35:5 oçi slijepima, i uæi gluhima o.
Iza 24:11 veselje, o. radost na zemlji Efe 1:7 U kojemu imamo o. krvlju Iza 41:18 o. øu rijeke na golim
Jer 44:28 Judina, æto su o. u Egipat, i Efe 1:14 je zalog baætine naæe za o. Mat 7:7 øete; kucajte, i o. øe vam se
Mat 2:13 su bili o. javi se Josipu u snu OTROV-A-NE Luk 11:9 traœite, i naøi øete; kucajte, i o.
OTIRATI P.Zk 29:18 na kojem bi rastao o. i pelin Pst 3:5 zna Bog, da øe vam se o. oçi
Luk 7:38 suzama svojim i o. kosom Psl 58:4 Imaju o. kao otrov zmijin, kao P.Zk 28:12 Gospod øe o. bogatu riznicu
Iva 13:5 noge uçenicima i o. otiraçem M.Iz 23:32 ujede kao zmija i uætrca o. 1Sa 2:1 mogu usta svoja o. pred nepr-
OTKRITI Hab 2:15 o. i opoji ga, da gleda golotin- Iza 35:5 øe se o. oçi slijepima, i uæi
Luk 2:35 Tako øe se o. misli mnogih Mar 16:18 o. smrtonosan popiju, neøe Eze 29:21 novu snagu i tebi øu o. usta
1Ko 3:13 jer øe se ognjem o. i oganj øe Rim 3:13 o. je zmijski pod usnama Mal 3:10 neøu li vam o. prozore neba i
Flp 3:15 mislite, i ovo øe vam Bog o. P.Zk 32:32 groœåe puno o. jagode su OTVRDN-E-U-ULO
1Pe 5:1 i dionik slave, koja se ima o. Jak 3:8 zlo, puno o. smrtonosnoga Iza 6:10 Uçini da o. srce tome narodu
OTKRIVA Brj 21:6 Gospod meåu narod zmije o. Heb 3:13 da koji od vas ne o. prijev-
M.Iz 29:24 çuje kletvu i niæta ne o. Brj 21:8 Napravi sebi lik zmije o. i Psl 32:4 kao na ljetnoj œegi o. sok
Iza 26:21 Zemlja o. krvno djelo svoje i OTUÅENI Heb 3:8 Neka ne o. srca vaæa, kao za
Rim 1:17 Jer se u njemu o. pravda Efe 4:18 razum tamom pokriven i o. su Mat 13:15 o. je srce naroda ovoga. Uæi
Rim 1:18 Jer se o. gnjev Boœji s neba Kol 1:21 ste nekad bili o. i neprijatelji Dje 28:27 Jer je o. srce naroda ovoga
OTKRIVENJ-A-E-U OTVARA OVACA
2Ko 12:1 doøi øu na viåenja i o. Gos- Psl 146:8 Gospod o. oçi slijepcima L.Zk 1:2 prinesite œrtvu od goveda ili o.
2Ko 12:7 veliçine o. dade mi se trn u M.Iz 24:7 on ne o. usta na vijeøanjima Psl 66:15 Od pretilih o. prinosim ti œrtve
Efe 1:17 vama duha mudrosti i o. da M.Iz 31:26 Usta svoja o. mudro, i na Prp 2:7 i posjedovao goveda i o. viæe
1Ko 14:26 ima nauku, ima o. ima jezik Hab 2:5 svijet o. on svoje çeljusti Jer 23:3 Skupljam ostatak o. svojih iz
Otk 1:1 o. Isusa Krista, koje dade Mat 7:8 nalazi; tko kuca, o. mu se Hab 3:17 o. nema u torovima. Goveda
Gal 2:2 po o. i predloœih im evanåelje Luk 11:10 nalazi; tko kuca, o. mu se Zah 11:7 na klanje za trgovce o. i uzeo
Efe 3:3 Da se meni po o. oçitova tajna Iva 10:3 vratar o. i ovce sluæaju glas Zah 11:11 tada spoznaæe trgovci o. æto
1Pe 1:13 koja vam se pruœa u o. Isusa OTVOREN-A-E-IM-O-OJ Mat 18:12 sto o. i jedna od njih zaluta
OTKUP-I-O Jer 5:16 Tu je njegov grob o. Svi koliki Luk 15:4 sto i o. i izgubi jednu od njih
Izl 30:15 Gospodu kao o. za œivot svoj Rim 3:13 Njihovo je grlo grob o. Heb 13:20 velikoga pastira o. krvlju
Psl 130:7 milosråe; u njega je bogat o. Dje 7:56 Evo vidim nebesa o. i Sina OVCA-MA
M.Iz 6:35 Nikakav o. ne moœe ga 1Ko 16:9 otvoriæe velika i æirom o. vrata Psl 119:176 Lutam naokolo kao o.
M.Iz 13:8 U bogatstvu njegovu o. je za Otk 3:8 tobom vrata o. koja nitko ne Iza 11:6 tele, lav i o. bit øe zajedno
Iza 43:3 Dao bih Egipat za te kao o. Otk 4:1 I gle, vrata o. na nebu, i glas Iza 53:7 Kao o. nijema pred onima, koji
889
Jer 50:17 Izrael je o. potjerana, od Job 33:4 dah me je Svemoønoga o. Mat 26:18 tebe øu blagovati P. veçeru
Mat 12:11 subotu njegova jedina o. up- Dje 2:24 veze smrti, i njega je o. jer je Iva 18:28 da bi mogli jesti P. veçeru
Dje 8:32 Kao o. æto se vodi na zaklanje Dje 2:32 Ovoga je Isusa o. Bog, çemu PASHE
Mat 10:6 idite k izgubljenim o. kuøe Kol 2:13 o. je s njim, oprostivæi nam sve Luk 2:41 u Jeruzalem o blagdanu P.
Iva 2:15 iz hrama sve zajedno s o. i OŒIVJE-ÆE Iva 6:4 bio je blizu œidovski blagdan P.
Iva 10:7 kaœem vam: Ja sam vrata k o. Rim 7:9 kad doåe zapovijed, grijeh o. Iva 13:1 blagdan P. Isus je znao, da mu
OVCE Rim 14:9 Jer zato Krist umrije i o. da Iva 19:14 Blagdana P. oko æeste ure
Pst 31:19 otiæao da striœe o. svoje, a Otk 20:4 i o. i kraljevaæe s Kristom Heb 11:28 je svetkovao blagdan P. i
Psl 49:14 Kao o. gone se oni u svijet Otk 20:5 Ostali mrtvaci ne o. dok se ne PASI
Psl 80:1 koji si Josipa çuvao kao o. koji OŒIVLJAVA Zah 11:4 p. ovce koje su odreåene za
Psl 95:7 ga on pase, o. pasle njegove P.Zk 32:39 koji ubija i opet o. ja sam Iva 21:15 Reçe mu: p. jaganjce moje
Iza 53:6 Svi smo mi kao o. lutali Psl 119:50 æto me rijeç tvoja o. PASTI
Iza 66:3 tko œrtvuje o.a ujedno psu lomi Iva 6:63 Duh je ono, æto o. tijelo ne 2Sa 24:14 radije p. u ruke Gospodnje
Jer 3:24 o. njihove i goveda njihova OŒIVLJUJE Psl 49:14 u svijet mrtvih: smrt øe ih p.
Jer 23:1 da o. paæe moje zalutaju i da Iva 5:21 kao æto Otac podiœe mrtve i o. Psl 82:7 morate p. kao jedan od knez-
Jer 23:2 Vi ste o. moje rastjerali i Rim 4:17 Ili njega, koji o. mrtve i zove M.Iz 21:17 u siromaætvo øe p. tko voli
Zah 11:4 Pasi o. koje su odreåene za 1Ko 15:45 posljednji Adam duh, koji o. M.Iz 28:10 taj øe sam p. u jamu svoju
Zah 11:7 l tako sam ja pasao o. æto su 2Ko 3:6 Duha; jer slovo ubija, a Duh o. Iza 9:8 Jakova. Ona øe p. u Izraelu
Zah 11:17 pastiru, koji ostavlja o. 1Ti 6:13 ti pred Bogom, koji sve o. Iza 11:7 i medvjedica zajedno øe p.
Zah 13:7 pastira, da se razbjegnu o. Iza 65:25 Vuk i janje zajedno øe p. i lav
Mat 9:36 jer su bili kao o. bez pastira, -P- Jer 3:15 koji øe vas p. mudroæøu i
Mat 10:16 æaljem kao o. meåu vukove PAKAO Eze 34:23 pa stira, koji øe ih p. svojega
Mat 25:33 Postavit øe o. s desne sebi Mat 5:29 da se sve tijelo tvoje baci u p. Hos 4:16 kako øe ih Gospod p. kao
Mat 26:31 pastira, i rasbjeœat øe se o. Luk 12:5 smrti ima moø baciti u p. Da Mat 24:29 zvijezde øe s neba p. i sile
Mar 14:27 onda øe se razbjeœati o. 2Pe 2:4 ih je strovalio u p. i predao ih Luk 6:39 Neøe li obadva p. u jamu
Iva 2:14 prodavali volove, o. i golu- PAKL-A-U Luk 21:24 Jedni øe p. od oætrice maça,
Iva 10:3 i o. sluæaju glas njegov Psl 18:5 Okovi p. pritisli me, pale na me 2Pe 1:10 çineøi ovo neøete p. nikada
Iva 10:8 razbojnici, i o. ih nijesu sluæale Jak 3:6 naæega, sam zapaljen od p. Otk 7:16 i neøe viæe na njih p. sunçana
Iva 10:11 dobri daje œivot svoj za o. PAKLU PASTIR-A-E-I-U
Iva 10:12 kojemu nijesu o. njegove Mat 10:28 duæu i tijelo pogubiti u p. Psl 23:1 Gospod je p. moj: niæta mi
Iva 10:14 dobri i poznajem svoje o. i Luk 16:23 Kad u p. usred muka svojih Iza 40:11 Kao p. tako on pase stado
Iva 10:15 i œivot svoj polaœem za o. PAKOSTI Iza 44:28 o Kiru: ‘On je p. moj’ – Izvræit
Iva 10:16 I druge o. imam, koje nijesu Dje 13:10 lukavstva i svake p. sine Jer 31:10 ga opet i çuva ga kao p.
Iva 10:27 o. moje sluæaju glas moj, i ja Rim 1:29 bludnosti, lakomstva, p. puni Eze 34:23 on øe ih pasti i bit øe im p.
Rim 8:36 drœe nas kao o. koje su za 1Ko 5:8 ni u kvascu zloøe i p. nego u Iva 10:11 Ja sam p. dobri, Pastir dobri
1Pe 2:25 Jer ste bili kao izgubljene o. Efe 6:12 protiv duhova p. u zraçnim Iva 10:12 najamnik i koji nije p. kojemu
OVCU Tit 3:3 i slastima, u p. i zavisti œiveøi Iva 10:14 Ja sam p. dobri i poznajem
Iza 40:11 polako vodi dojilicu o. 1Pe 2:16 pokrivaç p. nego kao sluge Iva 10:16 i bit øe jedno stado i jedan p.
Luk 15:6 Naåoh svojuo. koja je bila PALAÇAMA 1Pe 5:4 vrhovni p. primit øete neuveli
OVNA Psl 48:3 Bog se u p. njegovim objavio Pst 13:8 izmeåu mojih i tvojih p. jer
Pst 22:13 o. æto se bio rogovima svoji Psl 144:12 krasno izraåeni kao u p. Prp 12:11 one potjeçu od jednoga p.
L.Zk 6:6 sitne stoke o. bez pogrjeæke Amo 3:10 opaçinu i krvavo djelo u p. Jer 23:2 Bog Izraelov, protiv p. koji
Dan 8:3 vidio sam najednom o. gdje PALAÇ-E-I-U Eze 34:8 œivotinjama, i nije bilo p. i
OZDRAVI-M-O-T-TI Iza 25:2 mjesto u ruæevine, p. oholih u Zah 13:7 Udarit øu p. da se razbjegnu
Psl 6:2 jer sam iznemogao; o. me Dan 5:5 okreøenom zidu kraljevske p. Mat 9:36 jer su bili kao ovce bez p.
Iza 6:10 da se ne obrati i ne o. 2Sa 7:2 Evo, ja stojim u p. od cedra, a Mat 26:31 Udarit øu p. i rasbjeœat øe se
Iva 5:10 rekoæe Œidovi onome, æto o. Est 1:9 za œene u p. kralja Ahasvera. Mar 14:27 Udarit øu p. onda øe se
Psl 119:77 na me milosråe tvoje, da o. Psl 29:9 U p. njegovoj sve viçe: Kako Heb 13:20 od mrtvih velikoga p. ovaca
Dje 28:27 se ne obrate, da Ih ne o. 2Sa 7:5 Ti hoøeæ da mi gradiæ p. da u Psl 80:1 p. Izraelov, çuj, koji si Josipa
Mat 17:18 tako da je o. od toga çasa Psl 45:15 veselo i radosno, ulaze u p. Jer 3:15 Dat øu vam p. po srcu svoje-
Iva 5:4 o. bi makar kakva bolest bila PALICA Efe 4:11 a jedne za p. i uçitelje
Iva 5:14 si o. Ne grijeæi viæe, da ti se ne Psl 23:4 ætap tvoj i p. tvoja, oni su, koji Brj 14:33 øe se sinovi kao p. povlaçiti
2Kr 20:5 o. øu te opet veø preksutra Otk 11:1 I dade mi se trska kao p. Iza 56:11 ne znaju za sitost. p. su, ne
Mat 8:8 reci rijeç, i o. øe sluga moj PALJENIC-A-E-U Jer 50:6 p. su ga njegovi zaveli, vodili
Mat 9:21 dotaknem haljine njegove, o. Brj 10:10 mlaåake, kod svojih œrtava p. Eze 34:8 nego su p. moji pasli sami
2Kr 20:1 øeæ umrijeti i neøeæ viæe o. Psl 40:6 œrtava p. i œrtava za grijeh ne Luk 2:8 onom kraju imali su p. u polju
Iza 38:1 øeæ umrijeti i neøeæ viæe o. Mar 12:33 je vrednije od svih œrtava p. Luk 2:18 tome, æto im pripovjediæe p.
Jer 30:17 Jer øu te o. rane øu ti tvoje 1Sa 15:22 ugodnije Gospodu œrtve p. Zah 11:17 Teæko loæemu p. koji ostavlja
Hos 6:2 Iza dva dana on øe nas veø o. Psl 66:15 ovaca prinosim ti œrtve p. 1Pe 2:25 obratiste k p. i Çuvaru duæa
Dje 14:9 vidjevæi, da vjeruje, da øe o. Iza 56:7 svojoj molitvenoj. Œrtve p. PATNJAMA
OŒALOSTISTE Jer 6:20 Œrtve vaæe p. nijesu mi viæe i Iza 53:3 çovjek bolova, viçan p. kao
2Ko 7:9 nego æto se o. na pokajanje Heb 10:6 p. i œrtve za grijeh nijesu ti bile 2Ko 1:7 da kao æto ste zajedniçari u p.
2Ko 7:11 æto se po Bogu o. koliko uçini Pst 8:20 i prinese na œrtveniku œrtvu p. Heb 2:10 da p. privede k slavi poçetnika
OŒEDNJETI Pst 22:7 ali gdje je janje za œetvu p. PATNJE
Iva 4:13 pije od ove vode, opet øe o. Pst 22:8 veø pribaviti janje za œrtvu p. Iza 53:4 A on je nosio p. naæe, œalosti
Iva 4:14 koju øu mu ja dati, neøe o. Pst 22:13 sina svojega kao œrtvu p. 2Ko 1:5 kao æto obiluju p. Kristove u
Iva 6:35 vjeruje u mene, neøe nikad o. 2Ljt 9:4 i œrtvu p. æto bi je on prinosio u PAZI-LI-M-MO-TE
Otk 7:16 Viæe neøe ogladnjeti ni o. PAMETAN Izl 23:21 p. na njega i sluæaj naredbe
OŒENI M.Iz 12:23 p. çovjek skriva svoje Job 31:4 Ne p. li on na putove moje, ne
P.Zk 24:1 Kad tko uzme œenu i o. se M.Iz 13:16 p. çovjek çini sve promiælj- Job 33:14 i na dva; ali se ne p. na to
Mat 19:9 osim zbog preljube – i o. se M.Iz 14:15 a p. pazi na korake svoje Psl 22:2 i noøu, ali se ne p. na me
OŒIVI-O M.Iz 22:3 p. çovjek vidi zlo unaprijed i Psl 142:4 nemam nikoga, koji p. na
Psl 71:20 o. nas opet Izvedi nas opet 1Ti 3:2 jedne œene muœ, trijezan, p. M.Iz 4:20 Sine moj, p. na rijeçi moje i
Psl 104:15 i kruh, koji o. snagu çovje- Jak 3:13 i p. neka pokaœe dobrim M.Iz 5:21 on p. na sve staze njegove
Psl 119:25 leœi duæa moja, o. me rijeçju PASHALN-O-U M.Iz 14:8 p. na put svoj, a stranputica
Dje 3:15 kojega Bog o. od mrtvih Izl 12:21 obitelji svoje i zakoljite P. janje M.Iz 14:15 a pametan p. na korake
Efe 2:5 mrtvi zbog grijeha, o. s Kristom Mat 26:17 Gdje da pripravimo za te P. M.Iz 16:17 tko p. na put svoj, çuva œivot
890
M.Iz 16:20 p. na opomenu, taj dolazi 1Ti 5:23 Viæe ne p. vode, nego pij 1Ko 2:9 je p. Æto oko nije vidjelo, ni uho
M.Iz 19:16 tko ne p. na putove svoje Iza 24:20 Kao p. çovjek ljulja se zemlja 1Ko 3:19 je p. On hvata mudre u
Prp 9:16 i na rijeçi se njegove ne p. Jer 23:9 Kao p. sam, kao çovjek 1Ko 10:7 je p. Sjede narod da jede i
Prp 11:4 Tko uvijek p. na vjetar, nikada Iza 28:1 Teæko gizdavome vijencu p. 1Ko 15:45 je p. Prvi çovjek Adam
Jer 2:25 p. inaçe obosit øeæ, i grlo øe ti 1Ko 5:11 ili psovaç, ili p. ili razbojnik, s 2Ko 4:13 je p. Vjerovao sam, zato
Dje 16:14 srce njezino, da p. na rijeçi Tit 1:7 ne gnjevljiv, ne p. ne svadljiv, ne Gal 3:10 je p. Proklet svaki, koji ne
Rim 14:6 Koji na dan p. zbog PIJANKAMA Gal 3:13 je p. Proklet svaki, koji visi na
Gal 6:1 a p. na sebe, da i ti ne budeæ Rim 13:13 gozbama i p. ne u neçistoøi Gal 4:22 je p. da je Abraham imao dva
1Ti 4:16 p. na sebe i na nauku; ustraj u 1Pe 4:3 raspuætenim gozbama, p. i Gal 4:27 je p. Razveseli se, nerotkinjo
Zah 1:4 nijesu posluæali i nijesu p. na PIJANSTVA Heb 10:7 je p. je za mene, da çinim
Zah 11:11 trgovci ovaca, æto su p. na Eze 23:33 Napunit øeæ se p. i brige 1Pe 1:16 je p. Budite sveti, jer sam ja
Luk 6:7 Knjiœevnici i farizeji p. su, neøe Gal 5:21 ubojstva, p. razuzdane gozbe Otk 22:19 o kojima je p. u knjizi ovoj
Psl 119:67 ali sada p. briœno na rijeç PIJE-MO PISMA
PNP 1:6 i nijesam mogla da p. na 2Sa 19:35 okusa na onom, æto jede i p. Mat 22:29 ne znate ni P. ni moøi Boœje
Jer 8:6 p. i sluæam: æto nije pravo Job 15:16 koji p. zlodjela kao vodu Mat 26:56 ovo dogodi, da se ispune p.
Jer 18:18 jezikom, i ne p. na sve rijeçi M.Iz 23:31 prelijeva; glatko se ono p. Mar 15:28 Tako se ispuni rijeç P. Ubr-
Heb 10:24 I p. jedan na drugoga u Iza 62:9 I tko je unio vino, neka ga i p. Luk 4:21 Danas se ispuni ova rijeç P.
Iza 34:1 Doåite, narodi, da çujete, p. Mat 11:19 doæao je, on jede i p. i kaœe Iva 2:17 i rijeçi P. Revnost za kuøu tvoju
Iza 43:18 Ne p. samo na ono, æto je Mat 24:49 i gosti se i p. s pijanicama Iva 5:39 Istraœujete P. jer mislite, da
Iza 49:1 p. vi narodi daljine: Gospod Iva 4:13 koji p. od ove vode, opet øe Iva 19:24 rijeç P. Razdijeliæe meåu se
Mat 16:6 Isus: p. i çuvajte se kvasca Iva 4:14 koji p. od vode, koju øu mu ja Dje 8:32 iz P. æto ga je çitao, bilo je ovo
Luk 8:18 p. zato, kako sluæate, jer tko Iva 6:54 Tko jede tijelo moje i p. krv Dje 17:11 i svaki su dan ispitivali P. je
Luk 12:15 p. i çuvajte se od svake lak- Iva 7:37 neka doåe k meni i p. Rim 4:17 otac pred Bogom po rijeçi P.
Luk 21:34 p. da svoja srca ne oteœate 1Ko 10:7 Sjede narod da jede i p. i Rim 15:4 i utjehom P. nadu imamo
Dje 20:28 p. na sebe i na sve stado, u 1Ko 11:27 jede kruh ovaj ili p. çaæu 2Ti 3:15 iz djetinjstva znaæ Sveta p.
Rim 16:17 p. na one, koji çine razmiric- Izl 17:2 Daj nam vode da p. A Mojsije 2Pe 1:20 proroçanstvo P. ne smije
Kol 2:8 p. da vas tko ne pokvari Amo 4:1 svojim: Donesite da p. 2Pe 3:16 iskrivljuju, kao i ostala P. na
PEÇAT-A-E PIJESAK PISMIMA
PNP 8:6 Kaop. postavljam se tebi na Pst 22:17 kao zvijezde na nebu i kao p. Luk 24:27 stoji o njemu u svim P.
Rim 4:11 znak obrezanja kao p. prav- Jer 5:22 Ja sam postavio moru p. za Iva 5:47 kad njegovim P. ne vjerujete
1Ko 9:2 ste vi p. mojega apostolstva Jer 33:22 ni izmjeriti p. morski, tako øu Rim 1:2 proroka svojih u Svetim P.
2Ti 2:19 temelj Boœji imajuøi ovaj p. Heb 11:12 nebeske i nebrojeni kao p. 1Ko 15:3 umro za grijehe naæe po P.
Otk 6:3 I kad otvori drugi p. zaçuh PIJESKA 1Ko 15:4 je uskrsnuo treøi dan po P.
Otk 6:12 I vidjeh, kad otvori æesti p. i gle Pst 32:12 tvoje da ga bude kao p. u PISMO
Otk 8:1 I kad otvori sedmi p. postade Suc 7:12 bilo ih je kao p. na moru P.Zk 24:1 neka joj napiæe p. rastavno
Otk 5:5 da otvori knjigu i sedam p. Psl 139:18 viæe ih je nego p. Kad se 2Kr 5:7 kralj Izraelov bio proçitao p.
Otk 6:1 Janje jedan od sedam p. i Iza 40:15 otoci su mu kao zrno p. æto Dan 6:10 Daniel çuo, da je p. potpisa-
Otk 9:4 koji nemaju p. Boœjega na PIJETAO Luk 24:32 putem i tumaçio nam P.
Otk 5:2 knjigu i da razlomi p. njezine Mat 26:34 prije nego p. zapjeva, tri Luk 24:45 im otvori um, da razumiju P.
Otk 5:9 da uzmeæ knjigu i da otvoriæ p. Mat 26:74 çovjeka. Odmah zapjeva p. Iva 7:38 kaœe P. iz njegova øe srca
PELENICE Mat 26:75 Prije nego zapjeva p. tri puta Iva 10:35 rijeç Boœja, a P. se ne moœe
Job 38:9 odjeøu, tamne oblake za p. Luk 22:61 nego danas zapjeva p. triput Iva 13:18 Ali se P. mora ispuniti: Koji s
Luk 2:7 povi ga u p. i poloœi ga u jasle Iva 18:27 zataji, i odmah p. zapjeva Iva 17:12 sina propasti, da se ispuni P.
Luk 2:12 povito u p. i leœi u jaslama PILIØE Iva 19:28 da se ispuni P. Œedan sam
PELIN Luk 13:34 kao kvoçka p. svoje pod krila Iva 19:36 ispuni P. Nijedna kost neøe
P.Zk 29:18 kojem bi rastao otrov i p. Dje 1:16 trebalo je da se ispuni P. koje
M.Iz 5:4 na posljetku gorka je kao p. PISANO Rim 4:3 kaœe P. Vjerova Abraham
Otk 8:11 I ime je zvijezdi p. i treøina Mat 4:4 Stoji p. Çovjek ne œivi samo o Rim 11:2 æto veli P. o Iliji, kako se tuœi
PEØ-I-INE Mat 4:6 stoji p. Anåelima svojim Gal 3:8 P. predvidjelo, da Bog po vjeri
M.Iz 17:3 Topionica je za srebro, p. za Mat 4:7 Stoji p. Ne kuæaj Gospodina Gal 3:22 je P. sve zatvorilo pod grijeh
Iza 31:9 u Sionu i p. u Jeruzalemu Mat 4:10 Stoji p. Gospodinu, Bogu 1Ti 5:18 P. govori: Volu, koji vræe, ne
Dan 3:6 smjesta baçen u p. ognjenu Mat 11:10 stoji p. Eto, ja æaljem glas- 2Ti 3:16 Sve je P. Bogom nadahnuto i
Hos 7:7 Svi oni plamte kao p. i jedu Mat 21:13 Stoji p. Kuøa moja neka se Jak 2:23 P. koje govori: Abraham
Mal 4:1 dolazi dan, koji gori kao p. Mat 26:31 stoji p. Udarit øu pastira, i Jak 4:5 P. govori: Ljubomorno ljubi
Mat 6:30 a sutra se baca u p. tako Mar 14:27 stoji p. Udarit øu pastira, PISMOM
Mat 13:42 I baciti ih u p. ognjenu. Ondje Luk 24:27 æto p. stoji o njemu u svim Luk 23:38 natpis napisan p. grçkim
Luk 12:28 a sutra se u p. baca, tako Iva 6:31 æto je p. ‘Kruh s neba dade im Jud 1:3 potrebnim opomenuti vas p.
P.Zk 4:20 iz ognjene p. iz Egipta, da Iva 6:45 stoji p. Svi øe biti nauçeni od PISMU
Dan 3:17 ima moø da nas izbavi iz p. Iva 8:17 stoji p. da je svjedoçanstvo Mat 21:42 nikad çitali u P. ‘Kamen koji
Otk 9:2 iz zjala kao dim iz velike p. Iva 12:14 i sjede a njega, kao æto je p. Luk 20:17 u P.Kamen, koji odbaciæe
Psl 74:20 jer su p. zemaljske pune Iva 12:16 da je to bilo za njega p. i da Luk 21:22 se sve ispuniti, æto stoji u P.
Psl 141:6 izaåoæe voåe njihove iz p. Dje 1:20 p. Stan njegov neka bude Dje 8:35 poçevæi od ovoga mjesta u P.
Iza 2:19 Zavlaçit øe se ljudi u p. Dje 23:5 da je veliki sveøenik, jer je p. Dje 18:24 çovjek rjeçit, silan u P.
PEPEO Dje 24:14 Ja vjerujem sve, æto je p. u Jak 2:8 po p. Ljubi bliœnjega svojega
Job 30:19 postao sam kao prah i p. Rim 1:17 je p. Pravednik œivi od vjere 1Pe 2:6 u P. Evo stavljam na Sionu
Psl 147:16 kao vunu, sipa inje kao p. Rim 2:24 neznaboæcima, kako je p. PIÆEM
Iza 58:5 i da stere poda se vreøu i p. Rim 3:4 je p. Da se opravdaæ u svojim 1Ko 14:37 Æto vam p. Gospodnja je
Jon 3:6 pokorniçku haljinu i sjede u p. Rim 3:10 je p. Nema pravedna, nema 2Ko 13:10 vam p. ovo nenazoçan, da
PERU Rim 8:36 je p. Zbog tebe nas ubijaju 2So 3:17 svakoj poslanici. Ovako p.
Mat 15:2 ne p. ruku svojih prije objeda Rim 9:13 je p. Jakova sam ljubio, a na 1Iv 2:1 ovo vam p. da ne grijeæite. I ako
Otk 22:14 p. haljine svoje u krvi Janjet Rim 9:33 je p. Evo meøem u Sionu 1Iv 2:7 ne p. vam nove zapovijedi
PIJ-AN-ANICA Rim 10:15 je p. Kako su krasne na 1Iv 2:8 Opet vam p. novu zapovijed
1Kr 18:41 jedi i p. jer çujem veø hujanje Rim 11:26 je p. Doøi øe od Siona Spa- 1Iv 2:12 p. vam, djeçice, jer su vam
M.Iz 5:15 p. vodu iz svojega vlastitog Rim 12:19 je p. Moja je osveta, ja øu 1Iv 2:13 p. vam, oçevi, jer upoznaste
M.Iz 23:7 Jedi i p. govori ti; ali srce Rim 15:3 je p. Pogrde onih, koji tebe 1Iv 5:13 Ovo p. vama, koji vjerujete u
Hab 2:16 Sada p. i ti, da teturaæ. Sada Rim 15:4 je p. pisano je za naæu nauku 3Iv 1:13 crnilom i perom da ti p.
Luk 12:19 Otpoçini, jedi, p. i uœivaj 1Ko 1:31 je p. Tko se hvali, u Gospod- Jud 1:3 da vam p. o naæemu opøemu
891
Otk 10:4 svoje, htjedoh ja da p. Iza 26:19 Probudite se i p. koji poçivate Heb 1:7 svoje vjetrove i sluge svoje p.
PITAJ-TE-U-LI Jer 31:7 p. u radosti Jakovu, radujte Otk 1:14 i oçi njegove kao p. ognjeni
Jer 6:16 i p. za staze stare, gdje je put Psl 63:3 tebi p. slavu usne moje Otk 19:12 A oçi su mu kao p. ognjeni
Mat 6:31 tjeskobno zabrinuti i ne p. Psl 65:13 œitom; vesele se i p. Izl 3:2 Pogleda, a to grm p. gorio, ali ne
Luk 12:29 I zato ne p. æto øete jesti i æto Psl 69:34 Nebo i zemlja p. mu hvalu Iza 29:6 i vihorom i p. æto proœdire
Iza 58:2 p. me dan na dan i rado bi htjeli Otk 15:3 I p. pjesmu Mojsija, sluge Dan 11:33 duboko satrti maçem i p.
1Ko 14:35 kuøe muœeve svoje neka p. Iza 35:10 po njemu i doøi øe u Sion p. Iza 50:11 ognjene strijele stavljate u p.
Mar 1:27 p. su svi jedan drugoga: Æto Iza 51:11 vraøaju se i dolaze p. u Sion Iza 50:11 ognjene strijele stavljate u p.
Iva 8:7 ga jednako p. uspravi se i reçe Efe 5:19 p. i kliçuøi u srcu svojem PNP 8:6 i munje su p. njezini
PITATE Kol 3:16 duhovnim u milosti p. u srcima Joe 2:3 Za njim liœu p. kao vrt edenski
Jer 5:19 p. Zaæto nam sve ovo uçini PJEVA-LA-NJE-O-T-TI Izl 3:2 u p. ognjenom, æto je izbijao iz
Mal 1:2 p. ‘Kako nas to ljubiæ’ Nije li Izl 15:21 Mirjam im je naprijed p. Pjeva- Iza 5:24 strnjiku, i slame nestaje u p.
Mal 1:6 p. ‘Kako smo mi to sramotili Luk 2:13 koja je hvalila Boga i p. Luk 16:24 trpim veliku muku u ovom p.
Mal 1:7 p. ‘Kako smo te oskvrnuli Otk 4:8 puna oçiju, i p. su bez odmora PLAØA-TI
Mal 2:17 p. ‘Kako smo ga to uvrijedili Izl 32:18 pobijeåenih: çujem samo p. Pst 15:1 Abrame, ja sam ætit tvoj; p.
Mal 3:8 p. ‘U çemu da smo te varali PNP 2:12 p. grlice çuje se u zemlji P.Zk 32:35 je osveta i p. u vrijeme, kad
Mal 3:13 p. ‘Æto govorimo meåu se na 2Sa 22:2 p. Gospod, moja hridina M.Iz 11:31 se pravedniku p. na zemlji
PITI 1Kr 4:33 p. je priçe o drveøu o cedru na M.Iz 13:13 toga dopadne p.
Izl 15:24 i govorio: A æto øemo p. Psl 18:1 On je p. Ljubim te, Gospode, Iza 35:4 Bog vaæ, osveta dolazi, p.
Izl 17:6 iz nje poteøi, da narod moœe p. Izl 15:1 p. øu Gospodu, jer je veoma Iza 40:10 Evo, p. njegova dolazi s njim
1Kr 17:4 Iz potoka øeæ p. a gavranima Psl 9:2 Radovat øu se i veseliti o tebi, p. Iza 62:11 Evo, p. njegova dolazi s njim
Prp 8:15 nego jesti i p. i veseo biti. To Psl 57:7 utjeæeno je srce moje; p. øu i Iza 66:6 Çuj, Gospod p. neprijateljima
Iza 51:22 mojega: neøeæ je od sada p. Psl 101:1 Milost i pravdu p. øu, slavit Mat 5:12 j velika p. vaæa na nebesima
Amo 9:14 nasadit øe vinograde i p. Psl 104:33 p. øu Gospodu, dok sam Mat 17:24 vaæ uçitelj ne p. hramskoga
Mat 6:25 æto øete jesti i æto øete p. ni za 1Ko 14:15 p. øu hvalu duhom, a pjevat Luk 6:35 Tada øe biti vaæa p. velika, i
Mat 6:31 Æto øemo jesti? Æto øemo p. Psl 89:1 Svagda øu p. milosti Gospod- Rim 4:4 ne raçuna se p. po milosti
Mat 20:22 Moœete li p. çaæu, koju øu ja Psl 147:1 jer je lijepo hvalu p. Bogu Heb 11:6 da vjeruje, da ima Bog i da p.
Mat 20:23 Çaæu øete moju doduæe p. PLAÇ-E-EÆ-EM-ETE-ITE-ÇU-ÇUØI Jak 5:4 Gle, p. poslenika, koji su jeli
Mat 25:35 œedan, i dali ste mi p. Bio Psl 6:8 Gospod usliæiti glasni p. moj Otk 22:12 dolazim brzo, i p. moja s
Mat 25:42 œedan, i nijeste mi dali p. Psl 30:5 veçerom dolazi p. a jutrom veø Mat 22:17 Je li dopuæteno p. caru
Mat 26:29 Od sada neøu viæe p. od Psl 30:11 Tada si obratio p. moj radost Luk 23:2 da zabranjuje p. porez caru
Mat 27:34 On okusi to ali ne htjede p. Eze 2:10 su u njem napisani p. uzdisaji PLAØE-U
Luk 12:29 æto øete jesti i æto øete p. i ne Mat 2:18 Rami se çuje tuœba, mnogi p. L.Zk 19:13 sebe do sutra p. radnikove
Dje 23:12 da neøe ni jesti ni p. dok ne Dje 8:2 i uçiniæe nad njim velik p. Mar 9:41 On neøe izgubiti p. svoje
1Ko 9:4 Zar nemamo prava jesti i p. Jak 4:9 neka se pretvori u p. i radost u 1Ti 5:18 i radnik je dostojan svoje p.
1Ko 10:21 Ne moœete p. çaæu Gos- Tuœ: 1:2 Gorko p. noøu – suze mu na Psl 19:11 tko ih drœi, ima veliku p.
PJESM-A-AMA-OM-U Mat 2:18 Rahela p. za djecom svojom Psl 24:5 od Gospoda i pravednu p. od
Izl 15:2 Bog je jakost moja i p. moja, jer Iva 20:13 Oni joj rekoæe: Œeno, æto p. Psl 91:8 gledat øeæ p. bezboœnicima
Psl 42:8 noøu je njemu p. moja, molitva Iva 20:15 Isus joj reçe: Œeno, æto p. M.Iz 11:18 sigurnu p. tko sije prave-
Psl 100:1 p. za œrtvu zahvalnicu. Pokl- Psl 69:10 Kad postim i gorko p. i to mi M.Iz 14:14 svoje prima odmetnik p. a
Psl 118:14 Gospod mi je pobjeda i p. Mal 2:13 suzama, p. i uzdasima, jer on Prp 4:9 jer za trud svoj dobiju dobru p.
Iza 12:2 jer mi je Gospod pobjeda i p. Luk 6:21 Blagoslovljeni ste, koji p. Iza 61:8 Tako øu im vjerno dati p. i
Iza 51:3 hvalospjev i gromka p. Dje 21:13 Æto çinite, te p. i cijepate srce Mih 3:11 Sveøenici njihovi uçe za p.
Psl 95:2 lice njegovo s hvalom, u p. Rim 12:15 p. s onima, koji plaçu Mih 7:3 Sudac radi samo za p. Moguø-
Efe 5:19 hvalospjevima i duhovnim p. Jak 4:9 tugujte i p. smijeh vaæ neka se Hag 1:6 i tko je radio za p. skupljao je
Kol 3:16 psalmima, hvalospjevima i p. Prp 3:4 Vrijeme p. i vrijeme smijehu Zah 11:12 vam je drago, dajte mi p.
Psl 119:54 Naredbe tvoje postaæe mi p. Eze 27:31 p. za tobom srcem zabrinu- Mat 5:46 vas ljube, kakvu øete p. imati
M.Iz 25:20 pjeva p. œalosnomu srcu Joe 2:17 i œrtvenika neka p. sveøenici Mat 6:2 vam: Oni veø imaju p. svoju
Pst 31:27 da te ispratim s radoæøu i p. Rim 12:15 plaçite s onima, koji p. Mat 6:5 Oni su veø primili p. svoju
Psl 126:6 ali s p. dolazi, dolazi natrag 1Ko 7:30 I koji p. kao da ne plaçu; i koji Mat 6:16 Oni su veø primili p. svoju
Izl 15:1 u hvalu Gospodu ovu p. Pjevali 2Sa 15:30 p. i pokrivene glave iæao je Mat 10:41 prorok, primit øe p. proroçku
Psl 33:3 Pjevajte mu p. novu, sloœno Jer 31:9 Dolaze p. ja ih pratim i tjeæim Mat 20:8 isplati im p. od posljednjih do
Psl 40:3 Metnu mi u usta p. novu Luk 7:38 Ona se p. postavi odostraga Rim 1:27 na sebi primali zasluœenu p.
Psl 45:1 posveøujem p. svoju tebi, o Flp 3:18 a sad i p. govorim, kao neprija- 1Ko 3:8 a svaki øe primiti svoju p.
Psl 98:1 Pjevajte Gospodu p. novu, jer Otk 18:19 i vikahu p. i tugujuøi: Jao 1Ko 3:14 æto je nazidao, primit øe p.
Psl 137:3 Pjevajte nam p. sionsku PLAKA-LI-O-TI Heb 2:2 i neposluh pravednu p. primio
Psl 144:9 Pjevam p. novu tebi, o Boœe 1Sa 20:41 i p. su, privijeni jedan uz Heb 10:35 svojega, koje ima veliku p.
Iza 5:1 o prijatelju svojemu, p. prijatelja Psl 137:1 sjedili smo i p. spominjuøi se Heb 11:26 jer je gledao na p.
Jer 9:18 neka zapjevaju nad nama p. Mat 11:17 zapjevali, i vi nijeste p. 2Pe 2:13 I primit øe p. nepravde. Oni
Otk 5:9 I pjevahu p. novu govoreøi Luk 7:32 zapjevali, i vi nijeste p. 2Pe 2:15 koji je volio nepravednu p.
Otk 15:3 I pjevaju p. Mojsija, sluge 1Sa 20:41 osobito je David p. vrlo 2Iv 1:8 nego da primite potpunu p.
PJEVA-J-JTE-JU-JUÇI-LA Job 30:25 Zaista, p. sam, ako je PLATI-T-TI
M.Iz 25:20 takav je onaj, koji p. pjesme Hos 12:4 p. je i molio mu se. U Betelu Psl 28:4 podaj im; p. im po zasluzi
Iza 14:7 i poçiva sav svijet, p. iza glasa Otk 5:4 I ja sam p. mnogo, æto se nitko Mat 18:28 govoreøi: p. æto si duœan
Jak 5:13 Je li tko veseo Neka p. hvalu Job 2:12 poçeæe p. glasno, razderaæe Otk 18:6 kao æto i ona p. vama, i
Izl 15:21 p. Gospodu, jer je silan. Konje Iza 16:9 Zato øu p. s Jazerom za M.Iz 19:17 pozaima Gospodu, i p. øe
1Ljt 16:9 p. mu psalme. Svirajte mu Iza 30:19 neøeæ sveudilj p. On øe se Eze 7:3 p. øu ti sve gadno djelovanje
1Ljt 16:23 p. tako Gospodu, sve zem- Jer 13:17 moram ja u tiæini p. radi ohol- Hos 4:9 i p. øu mu za opaçine njegove
l j e Tuœ 1:16 Zato ja moram gorko p. oko Mat 6:6 Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, p.
Psl 9:11 p. hvalu Gospodu, koji stoluje Luk 6:25 Vi øete tugovati i p. Luk 10:35 p. øu ti, kad se vratim
Psl 22:23 Koji ætujete Gospoda, p. mu Iva 16:20 Vi øete p. i tugovati, a svijet Izl 2:9 djeçaka i doji ga, a ja øu ti za to p.
Psl 33:2 p. hvalu Gospodu uz citaru PLAMEN-OM-OVE-OVI-U M.Iz 25:22 njegovu, i Gospod øe ti to p.
Psl 66:2 p. hvalu slavnome imenu Pst 3:24 p. da çuvaju put k drvetu Mat 18:26 s menom sve øu ti p.
Psl 68:4 p. Bogu, pjevajte hvalu imenu Pst 15:17 i p. je ognjeni prolazio Luk 7:42 nijesu mogli p. svojega duga
Psl 98:1 p. Gospodu pjesmu novu, jer P.Zk 33:2 njegove razbuktio se p. PLATNO
Psl 137:3 p. nam pjesmu sionsku Iza 43:2 neøeæ izgorjeti, neøe te p. Eze 10:2 koji je bio obuçen u laneno p.
Iza 12:4 p. hvalu Gospodu. Zazivajte Dan 7:9 Prijestolje mu bilo p. ognjeni Dan 12:6 koji je obuçen u p. stajao nad
892
Mat 27:59 zavi ga u laneno p. çisto PNP 2:3 p. je njegov sladak grlu Otk 13:7 rat sa svetima i da ih p. i dana
Mar 15:46 Ovaj kupi p. skinu ga i zavi PNP 2:13 p. svoj veø pusta smokova; Otk 21:7 Tko p. ovo øe baætiniti, i bit øu
Dje 11:5 posuda nekakva kao veliko Iza 4:2 i p. zemlje na ponos i slavu POBJED-A-E-U
Otk 19:14 obuçene u p. bijelo i çisto Iza 14:29 a p. je njezin zmaj krilati Psl 118:14 Gospod mi je p. i pjesma
PLEØA Iza 27:9 i u tom stoj potpun p. njegov M.Iz 21:31 ali p. dolazi od Gospoda
Iza 22:22 Kljuç Davidov meøem na p. Mih 6:7 p. tijela svojega za grijeh svoj M.Iz 24:6 i p. je ondje, gdje je radio velik
Mat 23:4 i meøu ih ljudima na p. a sami Luk 1:42 i blagoslovljen je p. utrobe Iza 12:2 jer mi je Gospod p. i pjesma
PLEME-NA-NIMA Rim 6:21 onda imadoste p. od onoga Iza 51:5 Blizu je p. moja. Pred vratima
Psl 89:4 Dovijeka øu utemeljiti p. tvoje Rim 7:4 mrtvih, da p. donesemo Bogu 1Ko 15:54 napisana: p. proguta smrt
Jer 10:16 i Izrael je p. æto je njegovo Gal 5:22 A p. je Duha: ljubav, radost 1Ko 15:55 Gdje je, smrti, p. tvoja?
Heb 7:14 za koje p. nije Mojsije niæta Flp 1:22 A ako mi œivot u tijelu p. donosi 1Iv 5:4 i p. koja pobjeåuje svijet, jest
Pst 12:3 øe biti blagoslovljena sva p. Heb 13:15 p. usana, koje priznaju ime P.Zk 33:29 maç p. tvoje. Neprijatelji
Pst 25:23 u utrobi tvojoj, dva p. øe se Jak 3:18 A p. pravde sije se u miru 1Sa 2:9 snagom ne dolazi çovjek do p.
P.Zk 29:18 ni p. koji bi se danas odvra- Otk 14:15 da se œanje, dozreo je p. 1Sa 14:6 da pomogne do p. s mnogo
Joæ 7:1 od p. Judina, uze neæto sebi od Otk 22:2 svakoga mjeseca svoj p. Psl 33:17 Ne dovodi konj do p. uza svu
Suc 21:15 Gospod okrnji p. Izraelova Pst 3:6 I ona uze od njegova p. i jede Psl 118:15 Çuj Glas p. odjekuje u
Ezr 6:17 prema broju p. Izraelovih Hos 8:7 nema p. i ona ne donosi Iza 59:17 i kacigu je p. metnuo na
Psl 22:27 bacit øe se pred tobom sva p. Hab 3:17 Jer smokva ne donosi viæe p. 1Sa 11:13 Gospod dade p. Izraelu
Psl 47:3 prisili p. pod noge naæe Flp 4:17 traœim p. koji se mnoœi na 1Sa 19:5 dao svemu Izraelu veliku p.
Iza 34:1 narodi, da çujete, pazite, p. Tit 3:14 potreba, da ne budu bez p. 1Kr 8:45 i vapaj njegov i podaj mu p.
Iza 49:6 da se podignu p. Jakovljeva 2Pe 1:8 ostaviti besposlene i bez p. za Psl 60:12 S Bogom izvojujemo p. on
Jer 10:25 na p. koja ne zazivaju imena 2Ti 2:6 najprije treba da primi od p. Iza 40:10 i miæica njegova dade mu p.
Hab 2:5 skuplja oko sebe sva p. Jak 3:17 puna milosråa i dobrih p. 1Ko 15:57 dade p. po Gospodinu
Zah 9:9 na ljude, na sva p. Izraelova Otk 22:2 koje raåa dvanaest p. dajuøi 2Ko 2:14 svagda daje p. u Kristu Isusu
Mat 19:28 i suditi dvanaest p. Izraelov- Brj 13:26 i pokazaæe im p. zemlje POBJEØI
Flp 3:5 od p. Benjaminova, Hebrejin od P.Zk 32:13 zemlje, i jeo je p. poljske Jon 4:2 Upravo zato htio sam prije p. u
Heb 7:13 ovo govori, od drugoga je p. PNP 4:16 neka bi uœivao p. svoje Jak 4:7 protivite se åavlu i p. øe od vas
Heb 7:14 Gospodin naæ od p. Judina. Iza 65:21 øe vinograde i uœivati p. POBJEŒE
Jak 1:1 Krista, pozdravlja dvanaest p. Eze 47:12 øe mjeseca raåati nove p. Pst 31:27 Zaæto tajno p. i pokrade me
Otk 1:7 naricat øe nad njim sva p. Amo 9:14 nasadit øe vrtove i uœivati p. Mar 14:52 haljinu i go p. od njih
Otk 5:5 evo je pobijedio lav iz p. Judina Otk 6:13 odbacuje svoje nezrele p. Dje 7:29 Mojsije ovu rijeç p. i posta
Otk 5:9 krvlju svojom od svakoga p. Eze 47:12 i kojima liæøe ne vene i p. im POBOŒ-AN-NE-NI-NICI-NIH
Otk 7:9 od svakoga naroda i p. i puka. 2Ko 9:10 da uzrastu p. pravde vaæe Psl 58:11 Eto, isplati se biti p. Ima joæ
Otk 21:12 i imena dvanaest p. sinova Iza 27:6 i napunit øe sav svijet p. Jak 1:26 tko misli, da je p. a ne zauz-
Jer 31:1 ja øu biti Bog svima p. Izraelo- Eze 47:12 svakojako drveøe s p. æto Psl 85:8 za narod svoj i za p. svoje
Eze 2:3 sinovima Izraelovim, k p. POÆTEN-E-I-O 2Pe 2:9 Tako zna Gospodin p. izbaviti
Dje 4:27 Pilat s neznaboæcima i p. Iz- M.Iz 11:3 Neduœnost vodi p. sigurno Job 17:8 p. su nad tim rasråeni, çisti su
PLIJEN-A-I-OM M.Iz 11:6 p. izbavlja pravda njihova, a Psl 31:23 Ljubite Gospoda, svi p.
Izl 3:22 tako od Egipøana p. uzeti M.Iz 28:10 Tko zavodi p. ljude na zao Psl 32:6 Zato neka se moli tebi svaki p.
Job 9:26 kao orao kad pada na p. 1Ti 3:11 i œene treba da su p. ne koje Psl 107:42 To gledaju p. i raduju se
Psl 119:162 koji zadobije bogat p. Psl 140:13 p. borave pred licem tvojim Dan 12:3 p. øe sjati kao sjajno nebo
M.Iz 16:19 nego dijeliti p. s oholima Tit 2:2 Starci da budu trijezni, p. mudri Dje 8:2 A ljudi p. sahraniæe Stjepana i
Iza 49:25 I jakome otet øe se p. i silniku Psl 15:2 tko p. misli u srcu svojem Dje 17:22 vidim, da ste vrlo p.
Jer 21:9 œivotu i ima œivot svoj kao p. Psl 84:11 dobara onima, koji hode p. 2Ljt 6:41 i p. tvoji neka se obraduju u
Jer 45:5 a tebi øu dati œivot tvoj kao p. Jer 5:3 Gospode, upravljene na p. biøe Psl 145:10 Gospode, slave te p. tvoji
Pst 49:9 Mlad je lav Juda. Od p. si se Rim 12:8 neka daje p. koji upravlja Dan 12:10 ali øe p. to spoznati
M.Iz 1:13 napunit øemo kuøe svoje p. Rim 13:13 Hodimo p. kao po danu, ne 1Sa 2:9 Korake svojih p. çuva on
Amo 3:4 Riçe li lav u æumi, a da nema p. 1Ko 7:36 p. prema svojoj djevici Dje 13:43 od Œidova i p. doæljaka
Heb 7:4 desetinu od najboljih dijelova p. 1Ko 14:40 A sve neka bude p. i uredno POBOŒ-NIKA–NO-NOST-NOSTI
1Sa 14:15 I straœa i çeta, æto p. POÆTUJ-E-TE-U Psl 12:1 pomozi, jer nema viæe p.
Psl 89:41 Sad ga p. tkogod onuda Izl 20:12 p. oca svojega i mater svoju Psl 14:5 jer Gospod stoji na strani p.
Joæ 7:21 Vidio sam meåu p. lijep plaæt P.Zk 5:16 p. oca svojega i mater svoju, Psl 37:25 ne vidjeh nikada p. ostavljen-
Psl 104:21 Laviçi viçu za p. i traœe od Mat 15:4 Bog je zapovjedio: p. oca i Psl 37:32 Zlikovac vreba p. i pun je
PLJEV-A-U Mat 19:19 p. oca i majku, i ljubi M.Iz 9:9 Pouçavaj p. on dobije joæ na
Job 21:18 Bivaju kao p. na vjetru, kao Mar 10:19 Ne varaj p. oca i majku 2Ti 3:12 svi, koji p. hoøe da œive u Kristu
Job 41:28 u praøki njemu je kao p. Efe 6:2 p. oca svojega i majku 2Pe 3:11 treba da vi sveto i p. œivite
Psl 1:4 su kao p. koju raznosi vjetar Iza 29:13 p. me samo usnama svojim 1Ti 4:8 a p. je korisna za sve, jer ima
Dan 2:35 i zlato i raspræa se kao p. na Mal 1:6 Sin p. oca i sluga gospodara 1Ti 6:6 je dobitak p. kad je spojena sa
Iza 40:24 i vihor ih raznese kao p. Mat 15:9 Uzalud me p. nauka je Jak 1:26 njegova je p. isprazna
Mat 3:12 p.øespalitiognjemneugasivim Iva 5:23 Da svi poætuju Sina kao æto Jak 1:27 p. çista i neokaljana pred
PLJUSAK poætuju Oca. Tko ne p. Sina, ne poæ- 2Pe 1:3 sluœi za œivot i p. poznavanjem
Iza 25:4 gnjev nasilnika kao zimski p. tuje Oca, koji ga je poslao. 2Pe 1:6 strpljivost, a u strpljivosti p.
Mat 7:25 udari p. doåoæe vode, dunuæ Iva 5:23 Tko ne p. Sina, ne poætuje POBOŒNOSTI
Mat 7:27 I udari p. doåoæe vode Iva 9:31 ako tko p. Boga i çini volju Job 2:3 joæ je uvijek utvråen u svojoj p.
PLJUVALI L.Zk 19:30 p. Svetiæte moje. Ja sam Kol 2:23 mudrosti po umiæljenoj p.
Mat 26:67 Tada su mu p. u lice i udarali Psl 2:12 p. Sina, da se ne razgnjevi 1Ti 2:2 œivot provodimo u svakoj p. i
Mat 27:30 bi p. na njega, uzeli bi trsku Flp 2:29 sa svom radoæøu, i takve p. 1Ti 3:16 je priznato, velika je tajna p.
Mar 15:19 p. na njega, pregibali svoje 1Pe 2:17 Sve p. braøu ljubite, Boga se 1Ti 4:7 kloni se, a vjeœbaj se u p.
PLOÇ-AMA-E Iva 5:23 Da svi p. Sina kao æto poætuju 1Ti 6:11 a idi za pravdom, p. vjerom
2Ko 3:3 nego na tjelesnim p. srca POBIJEDI 2Ti 3:5 Koji imaju obliçje p. a sile su se
Izl 31:18 p. kamene prstom Boœjim Otk 2:7 Tko p. dat øu mu da jede od 2Pe 1:7 A u p. ljubav bratsku, a u ljubai
Izl 32:19 i baci p. iz ruke i razbi ih pod Otk 2:11 Tko p. neøe mu nauditi druga POÇIN-E-I-ILI-IO-
Heb 9:4 koji je bio procvao, i p. zavjeta Otk 2:17 Tko p. dat øu mu od mane Job 14:6 da p. dok se ne obraduje danu
PLOD-A-OVA-OVE-OVI-OVIMA Otk 2:26 I tko p. i odrœi djela moja do M.Iz 26:28 usta laskava p. pogibiju
Pst 3:6 vidje œena, kako je p. drveta Otk 3:5 Tko p. on øe se obuøi u haljine M.Iz 14:29 çovjek jedljiv p. ludost za
M.Iz 11:30 p. je pravednikov drvo Otk 3:21 Tko p. dat øu mu da sjedi s M.Iz 29:22 naprasit p. mnogo zla
M.Iz 31:31 Podajte joj da uœiva p. ruku Otk 6:2 i izaåe pobjeåujuøi i da p. Heb 12:15 i ne p. ætete, da se mnogi ne
893
Jer 33:8 je p. protiv mene, i oprostit øu Dje 15:16 ruæevine popraviti, i p. øu ga Psl 110:1 neprijatelje tvoje za p. nog-
Eze 18:31 ih p. i naçinite sebi novo srce Jak 5:15 bolesnika, i p. øe ga Gospo- Iza 60:13 da poçaste p. nogu mojih
Brj 35:6 utoçiæta za onoga, koji je p. Psl 89:4 prijestolje tvoje p. za sva Iza 66:1 nebo i zemlja je p. nogama
Iza 53:9 jer nije p. nepravde, i nije se Iza 33:10 øu se uspraviti, sada øu se p. Mat 22:44 neprijatelje tvoje za p. nog-
Jer 2:13 dvostruk je grijeh p. moj narod Jer 23:5 øu p. Davidu pravi izdanak Dje 7:49 nebo i zemlja je p. nogama
Eze 22:13 si ga p. i nad krvnim djelima Eze 38:9 Ti øeæ se p. kao bura, doøi øeæ Heb 1:13 neprijatelje tvoje za p. nog-
Luk 23:41 a ovaj nije niæta zlo p. Dan 2:44 øe nebeski p. kraljevstvo Heb 10:13 neprijatelji njegovi za p. no-
POÇIN-KA-U Dan 11:36 On øe se oholo p. protiv PODNOS-E-I-IM-IMO-ITE-ITI
Jer 14:17 ne dolaze nikada do p. jer Mat 3:9 od kamenja ovoga p. djecu Jer 10:10 narodi ne p. gnjeva njegova
Otk 14:11 i neøe imati p. dan i noø, koji Luk 18:13 usudio ni oçiju svojih p. k 1Pe 5:9 da iste muke p. vaæa braøa u
Pst 2:2 On p. sedmi dan od svega djela Iva 12:34 da se Sin çovjeçji mora p. 2Ti 1:8 nego p. s menom za evanåelje
Heb 4:4 I p. Bog u sedmi dan od sviju Dje 1:6 li u ovo vrijeme p. kraljevstvo 2Ti 2:3 p. s menom napore kao dobar
Otk 14:13 neka p. od trudova svojih Rim 14:4 jer ga moœe Gospodin p. 2Ti 2:24 da uçi, spreman da p. zlo
POÇIVA-JU PODIØI Iza 1:13 ne p. zlodjela i blagdan
Job 12:10 Kojemu u rukama p. œivot Prp 4:10 drugoga, da mu pomogne p. 2Ti 2:10 Zato p. sve zbog izabranih, da
Psl 34:15 Na poboœnima p. oko Gos- Mat 11:23 zar øeæ se do nebesa p. 1Ti 4:10 se trudimo, i p. sramotu, jer se
Psl 62:5 Samo u Bogu p. tiho duæa Mar 13:8 se p. narod protiv naroda i 2Ti 2:12 Ako p. s njim øemo i kraljevati
Psl 80:17 Ali ruka tvoja neka p. na Iva 3:14 tako se mora p. i Sin çovjeçji 2Ko 11:4 ne prihvatiste, lijepo p.
Psl 131:2 dijete mirno p. na prsima PODIŒ-E-M-U Kol 3:13 p. jedan drugoga i opraætajte
Iza 9:6 Vlast p. na pleøima njegovim Pst 7:17 Voda naraste i p. se korablja 2So 1:4 progonima i nevoljama koje p.
Iza 14:7 Sada se odmara i p. sav svijet, Pst 8:20 Noa p. Gospodu œrtvenik, uze 1Pe 2:20 ako zbog prestupaka p.
Iza 61:1 p. na meni, jer me je pomazao Pst 24:63 p. oçi i pogleda, a to dolazile PODNOSITI
Luk 4:18 Duh Gospodnji p. na meni Joæ 5:13 p. oçi i pogleda, a to stoji Psl 101:5 naduto, toga ne mogu p.
Iva 1:18 je Bog, koji p. na srcu Oçevu Suc 3:9 p. Gospod sinovima Izraelo- Eze 34:29 Neøe viæe p. sramote od
1Pe 4:14 i sila Boœja i Duh njegov p. na Rut 3:7 p. pokrivaç s nogu njegovih i Mat 17:17 Dokle øu vas joæ p. Donesite
Izl 28:30 Tumim da p. na srcu Aronovu 1Sa 23:16 p. se Saulov sin Jonatan Mar 9:19 Kako øu joæ dugo p. vas
Job 34:21 Oçi njegove p. na putu Psl 18:48 ti me p. nad protivnike moje 2Ti 4:3 kad zdrave nauke neøe p. nego
Psl 88:5 ubijenima, koji p. u grobu Psl 113:7 Koji iz praha p. malenoga, iz Jak 5:10 ustrajno i strpljivo p. nevolje
Prp 12:3 p. mlinarice jer ih je premalo M.Iz 14:34 Pravednost p. narod, a Otk 2:2 i da ne moœeæ p. zlih, i iskuæao
Iza 17:2 p. u njima, i nitko ih ne plaæi M.Iz 15:1 rijeç uvredljiva p. srdœbu PODZEMLJ-A-E
POÇIVALIÆ-TA-TE M.Iz 16:28 Çovjek himben p. nemir Hos 13:14 Ja øu ih izbaviti od vlasti p.
P.Zk 28:65 Tvoja noga neøe imati p. Jer 4:13 kao oblak p. se. Kao vihor Otk 1:18 i imam kljuçeve od smrti i p.
Iza 66:1 i kakvo je mjesto mojega p. Jer 25:30 kao kod gaœenja groœåa p. Brj 16:33 œivi u p. i zemlja se zatvori
Iza 11:10 i p. njegovo bit øe slavno Eze 3:12 Tada me p. duh gore. Çuo Hos 13:14 o smrti, gdje pomor tvoj, p.
Iza 28:12 Ovo je p. – dajte poçinak Mat 8:24 p. se silna bura na moru, tako Otk 6:8 bilo je ime smrt, i p. pratilo ga
POÇIVANJE Luk 1:52 neznatne p. gore Otk 20:13 i smrt i p. dadoæe svoje mrt-
Psl 139:3 p. moje ti istraœujeæ, sve Luk 1:69 Bog spasenja p. za nas u kuøi Otk 20:14 I smrt i p. baçeni biæe u jez-
Dje 7:49 Ili koje je mjesto za moje p. Luk 10:34 Tada ga p. na svoje œivinçe PODZEMNI
Heb 4:9 je ostavljeno joæ p. narodu Luk 16:23 paklu usred muka svojih p. Job 24:19 tako p. svijet zlikovce
POÇIVAT-E-I Iva 5:21 æto Otac p. mrtve i oœivljuje Psl 30:9 krv moja, kad siåem u p. svijet
Iza 26:19 koji p. u prahu, jer je rosa Iva 6:5 Isus p. oçi i vidje, da mnoætvo Psl 55:15 neka œivi siåu u p. svijet, jer
Mat 26:45 Jednako spavate i p. Evo se Iva 13:18 s menom jede kruh, p. petu Iza 14:11 U p. svijet spustio se je sjaj
L.Zk 26:34 Zemlja øe p. i subote svoje Iva 17:1 Isus i p. oçi svoje na nebo i Hab 2:5 Æiroko kao p. svijet otvara on
Psl 16:9 i bol øe moja p. u sigurnosti Dje 13:17 izabra oçeve naæe i p. narod Mat 11:23 U p. svijet siøi øeæ, jer da bi
M.Iz 6:10 joæ malo sklopiti ruke i p. 1Ko 14:4 jezike, sam sebe p. a koji PODZEMNOM
Iza 11:2 Na njemu øe p. duh Gospod- 1Ko 14:4 prorokuje, crkvu Boœju p. Psl 16:10 ti ne predajeæ duæe moje p.
PODIGAO 2Ko 10:5 I svaku visost, koja se p. Dje 2:27 neøeæ ostaviti duæe moje u p.
Psl 8:2 p. si sebi braniæte nasuprot 2So 2:4 Koji se protivi i p. viæe svega POGAZITI
Psl 80:17 çovjeçjim, kojega si p. sebi Jak 1:6 valu, koji vjetar p. i goni Psl 60:12 on øe p. neprijatelje naæe
Iza 63:9 p. ih i nosio ih sve dane u Psl 121:1 p. oçi svoje gore prema Psl 89:34 Nikada neøu p. zavjeta
Dan 4:34 Nebukadnezar, p. sam oçi Psl 143:8 kojim da idem; jer k tebi p. Mal 4:3 Tada øete p. bezboœnike, jer
Dan 5:23 Nego si se p. protiv Gospoda Iza 14:13 p. prijestolje svoje na gori Mat 7:6 Inaçe bi ga mogle p. nogama
Dan 8:11 vojske nebeske on se je p. Psl 66:7 da se ne p. buntovnici POGIB-AO-IJU-LJI-LJIMA
Zah 1:21 ni jedan çovjek nije p. glave M.Iz 31:28 Sinovi njezini p. se i bla- M.Iz 1:27 i p. vaæa kao oluja kad doåe
Zah 5:1 p. oçi svoje i gledao, i gle, bio Mat 17:25 Simone, od koga p. kraljevi M.Iz 10:15 je p. i njihovo siromaætvo
Zah 6:1 p. oçi svoje i gledao. Gle, PODLOŒ-I-NI Rim 8:35 ili glad ili golotinja ili p. ili maç
Iva 3:14 Kao æto je Mojsije p. zmiju u Psl 47:3 p. nam narode, prisili plemena 1Ti 6:9 koje bacaju ljude u propast i p.
PODIGN-E-I-ITE 1Ko 15:25 p. sve neprijatelje pod noge M.Iz 10:31 Usta pravednikova raåaju
Iza 40:4 Svaka dolina neka se p. svaka Efe 1:22 I sve p. pod noge njegove, i mudrost, a jezik laœan pada u p.
Iza 40:15 kao zrno pijeska, æto ga p. 1Kr 12:4 na nas, i mi øemo ti biti p. M.Iz 26:28 Jezik laœan mrzi na one,
2Ljt 6:41 Boœe moj, p. se prema poçiv- Dan 7:27 vlasti njemu sluœiti i p. mu biti koje je satro; usta laskava poçine pop.
Iza 40:9 i p. moøno glas svoj kao glas- Heb 13:17 svoje i budite im p. jer oni M.Iz 10:14 a usta su ludoga blizu p.
Iza 49:18 p. oçi svoje unaokolo i vidi PODNESE 2Ko 11:23 mnogo puta u p. smrtnoj bio
Iza 58:1 p. glas svoj kao truba. Objavi Heb 2:9 p. ovjençana slavom i çasøu 2Ko 11:26 Çesto na putovanjima, u p.
Iza 60:4 Podigni pogled svoj unaokolo Heb 9:15 da po smrti, koju p. za otkup POGINE
Izl 25:8 p. mi Svetiæte, da mogu Heb 12:2 p. kriœ ne mareøi za sramotu Eze 18:23 drago bilo da p. bezboœnik
Iza 40:26 p. oçi svoje prema nebu i PODNIJETI Iva 3:15 koji vjeruje u njega, ne p. nego
Iza 51:6 p. gore k nebu oçi svoje, i Psl 119:67 Prije nego moradoh p. kaznu Iva 3:16 koji vjeruje u njega, ne p. nego
Luk 21:28 i p. glavu svoju. Otkupljenje Joe 2:11 i vrlo straæan, tko øe ga p. POGINUTI
Iva 4:35 p. oçi svoje i promatrajte njive Mal 3:2 tko øe p. dan dolaska njegova Eze 3:18 to øe bezboœnik p. zbog svoje
PODIGNUT-I 1Ko 10:13 izlaz, da mognete p. Eze 3:19 to øe on p. zbog opaçine
P.Zk 18:15 sam ja, p. øe ti Gospod PODNIO Eze 18:4 Duæa, koja grijeæi, ona øe p.
Iza 61:4 p.øe opet, æto je bilo Psl 55:12 to bih p. ne udara na me Eze 18:20 Duæa, koja grijehi, ona øe p.
Eze 34:23 p. øu im jednoga pastira Rim 9:22 p. s mnogom strpljivoæøu, da POGLAVARA
Hos 6:2 treøi dan p. øe nas, i œivjet Heb 12:3 protiv sebe od grjeænika p. Izl 2:14 Tko je tebe postavio za p. i suca
Iva 12:32 A kad ja budem p. od zemlje PODNOŒJE Iva 7:48 vjerovao tko od p. ili farizeja u
Dje 1:9 reçe, bi p. pred oçima njihovim L.Zk 9:9 Ostalu krv izli na p. œrtveniku Dje 23:5 Ne grdi p. naroda svojega
894
POGLAVARSTVA Heb 12:6 ljubi Gospodin, onoga p. a 1Pe 2:13 p. svakom propisu çovjeçj-
Luk 12:11 i pred p. i vladaoce, ne brin- Heb 12:7 gdje je sin, kojega otac ne p. 1Pe 2:18 Sluge, budite p. sa svim
Efe 6:12 nego protiv p. protiv vlastima M.Iz 19:18 p. sina svojega, jer joæ ima POKORNO-ÆØU-ST
Kol 1:16 ili gospodstva, ili p. ili vlasti 1Ti 5:20 A koji grijeæe, p. ih pred svima Rim 5:19 tako øe i p. Jednoga mnogi
Kol 2:15 I razoruœavæi p. i vlasti, izvede 2Ti 4:2 p. opominji, zaprijeti sa svom 1Ti 2:11 u tiæini neka se uçi sa svom p.
POGRD-E-I-IÆE POKLON-E-I-IÆE-IMO-ITI 1Sa 15:22 p. bolja od pretiline ovnuj-
Rim 15:3 p. onih, koji tebe grde, pad- Izl 24:1 Ali prinesite izdaleka svoj p. Rim 6:16 sebe za sluge u p. sluge ste
2Ko 12:10 p. nevolje, progonstva Jak 1:17 dar i svaki savræeni p. odozgo 2Ko 10:5 svaki razum za p. Kristu
1Pe 2:23 Koji nije vratio p. kad su ga Iza 5:23 Koji oslobaåate krivca za p. a 1Pe 1:2 posveøenjem Duha, na p. i
Jud 1:9 nije se usudio izgovoriti sud p. Heb 1:6 neka mu se p. svi anåeli Boœji POKRIVAÇ
Tuœ 2:7 p. Gospod œrtvenik svoj Otk 3:9 da doåu i da se p. pred nogama Rut 3:7 ona doåe polako, podiœe p. s
Mat 15:4 Tko p. oca ili majku, neka Otk 13:15 koji se god ne p. slici zvijeri- Iza 14:11 poda te truleœ, crvi su ti p.
Iza 1:4 p. Sveca Izraelova, okrenuæe 1Sa 20:41 na lice i p. se tri puta. Potom 1Pe 2:16 imali slobodu za p. pakosti
Iza 5:24 i p. rijeç Sveca Izraelova Psl 45:11 Gospod tvoj: njemu se p. POKRIVA-JU-LO
POGRIJEÆI Dan 3:6 Tko se ne baci niçice i ne p. se Iza 11:9 kao æto vode p. dno morsko
Mat 18:21 ako brat moj p. protiv mene Dje 3:14 çovjeka ubojicu da vam se p. Hab 2:14 kao æto vode p. dno morsko
Jak 2:10 a p. u jednome, kriv je za sve Dje 8:27 u Jeruzalem, da se p. Bogu Izl 34:33 govoriti, stavi p. na lice svoje
POGRJEÆKE Otk 14:9 Ako se tko p. zvijeri i slici 2Ko 3:13 Mojsije metao p. na lice svoje
L.Zk 6:6 stoke ovna bez p. po procjeni Otk 4:10 i p. se onome, koji œivi u vijeke 2Ko 3:14 stoji isto p. neotkriveno u çita-
Psl 19:12 A p. tko øe ih znati. Oçisti me Otk 5:14 padoæe i p. se onome, koji œivi POKRIVEN-A-E
Mat 6:14 otpuætate ljudima p. njihove Otk 11:16 padoæe na lica svoja i p. se 2Ko 4:3 naæa, u onima je p. koji ginu
POGUBI-TI Otk 13:3 I p. se zmaju, æto je dao vlast 2Sa 15:30 Plaçuøi i p. glave iæao je
L.Zk 24:16 se p. ako opsuje ime Gos- Otk 13:4 I p. se zvijeri govoreøi: Tko je Psl 65:13 doline su p. œitom; vesele se
P.Zk 17:6 dva ili tri svjedoka neka se p. Otk 19:4 i p. se Bogu, koji sjeåaæe na POKRSTI
Suc 8:21 Ustani ti i p. nas, jer kakav je Otk 20:4 i koji se ne p. zvijeri ni slici Mar 16:16 Tko vjeruje i p. se, spasit øe
Mat 2:13 Herod traœiti dijete, da ga p. Pst 22:5 se p. pa øemo se opet vratiti Dje 16:33 i p. se odmah on i sva kuøa
Pst 18:23 pravednoga p. s bezboœnim Psl 95:6 Doåite, p. se i padnimo niçice POKVARE-NA
Pst 20:4 neøeæ neduœne ljude p. Mat 2:2 i doåosmo da mu se p. Mat 9:17 vino se prolije, mjehovi se p.
P.Zk 17:6 svjedoka ne smije se p. Iza 45:23 Svako øe se koljeno p. preda 2Ko 11:3 tako i misli vaæe da se ne p.
1Sa 11:13 Danas se neøe p. nitko, jer Rim 14:11 meni øe se p. svako koljeno Pst 6:11 bila zemlja p. pred Bogom i
Mat 10:28 moœe duæu i tijelo p. u paklu Otk 15:4 Svi øe narodi doøi i p. se pred Pst 6:12 kako je zemlja bila veoma p.
Mat 21:41 Zloçince øe zlom smrti p. i POKOLJENJ-A-E Psl 14:1 p. su djela njihova odurno
Mat 22:7 dade p. ubojice i grad njihov Psl 145:13 vlast tvoja traje kroz sva p. POLAGANJEM
Mat 27:20 Barabu, a Isusa da dadne p. Prp 1:4 p. idu, pokoljenja dolaze, a Dje 8:18 da se p. ruku apostola dijeli
Luk 6:9 dobro ili zlo Œivot spasiti ili p. Iza 51:9 davnine, za p. æto su proæla 1Ti 4:14 ti je po proroçanstvu p. ruku
POHODI Iza 61:4 leœali poruæeni kroz mnoga p. 2Ti 1:6 Boœju, koja je u tebi p. ruku
Brj 14:18 p. zlodjela otaca na djeci do Kol 1:26 skrivena od vjekova i p. a sad POLJE
Psl 106:4 po svome djelu spasenja p. Psl 145:4 p. pokoljenju hvali djela Pst 24:63 Izak izaæao na p. da raz-
Luk 1:68 On p. narod svoj, pripravi mu Iza 1:4 p. grijeæno, narode zlodjelima Brj 22:23 magarica s puta i poåe u p.
POHOÅENJA POKOP-AN Rut 2:2 Rado bih izaæla u p. i ako mi se
Iza 10:3 Æto øete çiniti u dan p. i zla Mat 26:12 moje, uçinila je to za p. moj 1Ljt 16:32 p. se raduje i æto je na njemu
Luk 19:44 nijesi upoznao vremena p. Mar 14:8 unaprijed tijelo moje za p. Psl 96:12 Raduje se p. i æto raste na
1Pe 2:12 djela, slavili Boga u dan p. Luk 16:22 I bogataæ umrije i bi p. Joe 1:10 Opustjelo je p. uvenula je
POHVAL-E-I 1Ko 15:4 da je p. i da je uskrsnuo treøi Mat 13:44 sve imanje svoje i kupi p.
M.Iz 25:27 dobro; zato ætedi rijeçi p. POKORAVA-JTE-JU-TI Mat 19:29 oca, majku, dijete i p. zbog
1Pe 2:14 kazne zloçince, a p. dobre Rim 8:7 jer se ne p. zakonu Boœjemu Mar 10:30 sestru, majku, dijete i p. a u
Luk 16:8 p. nepravednog upravitelja Rim 13:1 neka se p. viæim vlastima, jer Luk 14:18 Kupio sam p. i moram poøi
Efe 2:9 Ne od djela, da se tko ne p. Kol 3:22 Sluge, p. se u svemu svojim POLJIMA
POJAS-OM 1Pe 5:5 vi mlaåi p. se starjeæinama Pst 2:5 p. nije joæ raslo nikakvo bilje
Iza 5:27 Nikomu se ne raspasuje p. Luk 10:17 i zli dusi p. nam se u ime tvoje Pst 19:25 i sve, æto je raslo na p.
Mat 3:4 od dlake devine i p. koœan oko Luk 10:20 se dusi p. nego se radujte Jer 13:27 po humovima, na p. vidio
Eze 16:10 opasao te p. od tanka platna Rim 2:8 i protive se istini i p. se neprav- POLJODJELAC
Otk 1:13 opasana po prsima p. zlatnim 1Ko 14:32 I duhovi proroçki p. se pro- 2Ti 2:6 p. koji se trudi, najprije treba da
POJEDINI Efe 5:22 Œene neka se p. svojim Jak 5:7 p. iæçekuje dragocjenoga roda
1Ko 12:27 tijelo Kristovo, i p. udovi Tit 3:1 da se p. vlastima i poglavarima, POLJU
Efe 5:33 p. neka ljubi onako svoju œenu 1Pe 3:22 gdje mu se p. anåeli i vlasti i Pst 4:8 Abelom, dok su bili na p. neæto
POKAJAÆE 1Pe 4:17 konac onima, koji se ne p. 1Sa 14:15 na slobodnom p. i meåu
Otk 9:20 ne p. se za djela ruku svojih Dje 5:29 Veøma se treba Bogu p. Psl 78:12 egipatskoj, u Soanskom p.
Otk 16:9 i ne p. se, da mu dadnu slavu Rim 13:5 Zato se valja p. ne samo zbog Psl 103:15 kao cvijet u p. tako cvjeta
POKAJ-ANJE-ATI-U Heb 12:9 mnogo radije p. Ocu duhova PNP 2:12 Na p. pokazuju se veø
Mar 1:4 p. za oproætenje grijeha POKORENO Eze 7:15 Tko je na p. past øe od maça
Mar 6:12 su zaputili i propovijedali p. 1Ko 15:27 da je sve njemu p. jasno je Mat 6:28 Pogledajte na ljiljane u p.
Luk 10:13 davno bi veø çinili p. u vreøi 1Ko 15:28 A kad mu bude sve p. tada Mat 6:30 stoji na p. a sutra se baca u
Dje 3:19 Çinite dakle p. i obratite se, da Heb 2:8 joæ ne vidimo, da mu je sve p. Mat 13:44 blago, æto leœi skriveno u p.
Dje 5:31 Izraelu p. i oproætenje grijeha POKORI-ÆE-I-TI Mat 24:40 Tada øe biti dva na p. jedan
Dje 17:30 ljudima, da svi svuda çine p. Psl 144:2 se utjeçem, koji mi p. narode Luk 2:8 su pastiri u p. noønu straœu kod
2Ko 7:9 nego æto se oœalostiste na p. Heb 2:8 A kad mu p. sve, niæta ne Luk 12:28 travu, koja danas stoji na p.
2Ko 7:10 raåa stalno spasonosno p. a Rim 10:3 ne p. se pravdi Boœjoj Luk 15:25 stariji bio je upravo u p. Kad
Heb 6:6 opet obnoviti na p. jer sami Rim 11:31 i ovi sad ne p. zbog vaæega POLOŒI-ÆE-M-O
Heb 12:17 jer za p. ne naåe mjesta 1Ko 15:27 je sve p. pod noge njegove Mat 27:60 I p. ga u novi svoj grob, æto
Otk 2:5 çini p. i djeluj opet kao prije Heb 2:8 Sve si p. pod noge njegove Mar 15:46 Tada ga p. u grob, koji je bio
Psl 110:4 se zakleo, nikad se neøe p. 1Ko 15:28 tada øe se i sam Sin p. Luk 2:7 povi ga u pelenice i p. ga u jasle
Heb 7:21 Zakle se Gospodin, i neøe se p. Flp 3:21 kojom moœe i sve sebi p. Iva 15:13 tko œivot svoj p. za prijatelje
2Ti 2:25 da se p. i spoznaju istinu POKORN-E-I Dje 19:6 I kad Pavao p. ruke na njih
2Pe 3:9 izgubi, nego svi da se p. 1Ko 14:34 nego da budu p. kao æto i 1Iv 3:16 æto on za nas œivot svoj p. tako
POKARA-J Tit 2:5 blage, p. svojim muœevima, da Iva 20:2 groba, i ne znamo, gdje ga p.
Heb 12:5 klonuti duhom, kad te on p. 1Pe 3:1 Tako i œene neka budu p. Iva 20:13 i ne znam, gdje ga p.
895
Psl 110:1 dok p. neprijatelje tvoje za Mat 5:24 otidi prije i p. se s bratom M.Iz 6:15 øe se bez p. rasprsnuti
Mat 22:44 dok p. neprijatelje tvoje za Efe 2:16 da p. s Bogom oboje u jednom M.Iz 20:22 Çekaj Gospoda, i on øe ti p.
Dje 8:19 da kad p. ruke na koga, primi Kol 1:20 po njemu da p. sve sa sobom Iza 25:9 i radujmo se zbog p. njegove
Heb 1:13 dok p. neprijatelje tvoje za Kol 1:22 Sad p. smrøu çovjeçjeg tijela Mat 27:42 sebi samomu ne moœe p.
Iva 20:15 kaœi mi, gdje si ga p. i ja øu ga POMIRILIÆTE Luk 18:5 dodijava ova udovica, p. øu
1Ti 6:13 i Kristom Isusom, koji je p. Izl 25:17 Napravi onda p. od çistoga Heb 2:18 trpio i bio iskuæan, moœe p.
POMAGA-ÇI-LA-O Heb 9:5 koji su zasjenjivali p. o øemu POMOØNIK-A
1Ko 3:9 Boœji p. a vi ste Boœja njiva POMIRNU Psl 10:14 siromah; ti si p. siroti
2Ko 1:24 nego smo p. vaæe radosti, jer Rim 3:25 Njega Bog izloœi kao p. œrtvu Psl 27:9 jer ti si p. moj: ne odbijaj me
1Ti 5:10 ako je nevoljnima p. ako je iæla 1Iv 4:10 Sina svojega kao p. œrtvu za Psl 33:20 on nam je p. i zaætitnik
Jak 2:22 da je p. djelima njegovim, i da POMISLI-LI-O Psl 40:17 Ti si moj o. i spasitelj: Boœe
Job 20:19 Tlaçio je, nije p. siromahe Pst 31:50 p. makar inaçe i nije nitko uz Psl 46:1 Bog nam je utoçiæte i zaætita p.
2Ko 8:23 Tita, on je moj drug i p. za vas Izl 2:14 jer p. Tako se je ipak to saznalo Psl 54:4 o. moj, Svemoguøi je potpora
POMAKNUTI Izl 3:3 Mojsije p. Idem da vidim izbliœe Psl 68:20 Bog nam je Bog p. u Boga,
Psl 30:6 svojoj: Nikada se neøu p. 1Sa 16:6 p. Jamaçno stoji ovdje pred Psl 94:17 Kad mi Gospod ne bi bio p.
Psl 46:5 ne moœe se p. pomoø je njeg- Psl 33:10 neznaboæcima, uniætava p. Psl 115:9 Gospoda: on im je p. i zaætitni
M.Iz 10:30 neøe nikada p. a bezboœnici Psl 139:17 Boœe, kako su teæke p. tvoje Sef 3:17 u sredini je tvojoj, junak p. On
Iza 54:10 spasenja mojega neøe se p. Mat 9:4 Zaæto zlo p. u srcima svojim Heb 13:6 Gospodin je moj p. i neøu se
POMAŒ-E-EÆ-I-U Mat 12:44 Onda p. Vratit øu se u kuøu Psl 24:5 plaøu od Boga, p. svojega
P.Zk 10:18 Koji p. do pravice siroti i Luk 11:17 A on je prozreo p. njihove i Iza 19:20 on øe im poslati p. da se bori
P.Zk 33:27 Gore p. vjeçni Bog, dolje Efe 2:3 çineøi volju tijela i p. i bili smo Iza 63:5 Pogledao sam, a nije bilo p.
Psl 4:3 çudesno p. Gospod miljeniku Otk 2:5 p. s koje si visine spao, çini Hos 13:4 Osim mene nema p.
Iza 31:3 i sruæit øe se onaj kojemu p. Mat 9:3 knjiœevnika p. u sebi: Ovaj huli POMOŒE
Dan 9:24 i proroçanstvo i da se p. Luk 5:21 p. u sebi knjiœevnici i farizeji Psl 34:6 i Gospod ga çuje i p. mu iz svih
Rim 8:26 i Duh p. nam u naæoj slabosti Psl 30:6 p. sam u mirnoj sreøi svojoj Psl 98:1 uçini çudesa; p. mu desnica
Gal 5:6 niti æto p. obrezanje, ni neobre- Jon 2:5. p. sam: ‘Odbaçen sam ispred Psl 116:6 bijedan sam bio, tad mi on p.
Gal 6:15 niti æto p. obrezanje, ni neob- Dje 8:20 p. da se dar Boœji moœe dobiti Gal 2:8 koji p. Petru u apostolstvu
Efe 4:16 da jedan drugome p. silom POMOGAO Heb 4:2 ali onima ne p. çuvena rijeç
Heb 13:17 ne uzdiæuøi, jer vam to ne p. 2Sa 22:3 B koji mi p. u teækoj nevolji POMOR-A
2Sa 22:28 p. narodu nevoljnu, snizuj- Psl 4:1 Ti si mi uvijek p. u tjeskobi Brj 16:48 i œivima, dok ne presta p.
Otk 3:18 i masti, da p. oçi svoje, da Psl 22:11 jer nema nikoga, koji bi mi p. Hos 13:14 kuga, o smrti, gdje p. tvoj
Izl 28:41 Arona i sinove njegove i p. ih Psl 86:17 Gospode, p. i utjeæio me Izl 12:13 i meåu vama neøe øe biti p.
Izl 29:36 oçiæøenja, i p. ga, da ga posv- Iza 49:8 p. sam ti u dan spasenja Psl 91:6 mraku, ni p. æto mori opodne
Suc 9:8 poæla drveta da p. sebi kralja Mat 27:42 Drugima je p. sebi samomu POMOZI
Mar 16:1 mirisa, da poåu i da ga p. 2Ti 4:16 moje obrane nije mi nitko p. Psl 3:7 o. mi, Boœe moj. Ti razbi vilicu
Mar 14:4 Çemu ovo rasipanje p. 2Ti 4:17 Ali mi je Gospodin p. i ojaçao Psl 12:1 Gospode, p. jer nema viæe
Iva 12:3 nardove p. pomaza noge Is- POMOGNE Psl 86:16 daj mi jakost svoju i p. sinu
POMAZA 1Sa 14:6 da p. do pobjede s mnogo ili Psl 119:86 me progone, o p. mi
Mar 14:8 ona p. unaprijed tijelo moje Psl 22:8 On neka mu p. jer ga on miluje Psl 119:94 Tvoj sam ja, p. mi; jer
Luk 4:18 On me p. da nosim radosnu Psl 107:12 a nije bilo tko da p. Mar 9:24 Vjerujem, p. mojemu nevjeru
Iva 9:6 p. blatom oçi slijepçeve Prp 4:10 drugoga, da mu p. podiøi se POMRÇATI
Iva 12:3 p. noge Isusove i otre kosom Iza 59:1 ruka Gospodnja, da p. nije Mat 24:29 nevolji onih dana sunce p.
2Ko 1:21 s vama za Krista, i p. nas Iza 63:5 ali nije bilo nikoga da mi p. Mar 13:24 sunce øe p. i mjesec svoju
Heb 1:9 zato te p. o Boœe, Bog tvoj Luk 18:7 da ne p. do njihovih prava, da POMR-IJEÆE-LI
POMAZANIK-A POMOLI Iva 6:58 æto vaæi oci jedoæe manu, i p.
1Sa 16:6 Gospodom p. njegov Pst 24:12 Tada se on p. Gospode Rim 5:15 prijestupom jednoga p.
Dan 9:25 dok ustane p. knez, proøi øe Brj 11:2 Mojsije p. Gospodu, ugasi se Heb 11:13 U vjeri p. svi ovi ne primivæi
Luk 23:35 samoga sebe, ako je P. 2Ljt 7:14 ponizi i p. se i potraœi moje ime Otk 8:11 i mnogi ljudi p. od voda, jer
Iva 4:25 da dolazi Krist – to jest P. Kad Jon 2:2 I Jona se p. u utrobi ribe Gos- Izl 16:3 Radije bismo ipak bili p. od ruke
Psl 2:2 protiv Gospoda i P. njegova Mat 24:27 æto se munja p. na istoku i Eze 18:31 zaæto biste p. kuøo Izraelova
Iva 1:41 Naåosmo Krista – to jest P. Mat 26:39 pade niçice na svoje lice, i p. PONAÆANJEM
Dje 4:26 Gospodina i P. njegova Mar 6:46 uzaåe na goru, da se p. Jer 3:9 p. oskvrnila je zemlju kamenom
POMAZA-NJA-NJE-O Luk 6:12 otide on na goru, da se p. Svu 1Pe 3:1 pridobiveni p. œena bez rijeçi
Izl 25:6 za svijeønjak, mirisi za ulje p. POMOØ-I PONIÆTI
Izl 37:29 Onda pripravi sveto ulje p. i Izl 2:23 i vapili su glasno za p. a vapaj Iza 23:9 da p. sve slavne na zemlji
1Iv 2:20 Ali vi imate p. od Svetoga, i Brj 11:2 zavapi narod k Mojsiju za p. 1Ko 9:15 dopustiti da tko slavu moju p.
1Iv 2:27 to ostaje u vama p. koje primi- Job 22:29 Poniznome pruœa Bog p. Efe 2:15 Tijelom svojim p. protivnost
2Sa 12:7 Ja sam te p. za kralja nad Psl 18:35 p. svoju dao si mi kao ætit PONIZAN
Psl 2:6 Ja sam p. kralja svojega na Psl 40:10 slavio sam tvoju vjernost i p. M.Iz 16:19 Bolje je biti p. s malenima
Psl 45:7 p. Bog, Bog tvoj, uljem radosti Psl 44:4 Boœe, koji p. æalje Jakovu M.Iz 29:23 a p. dolazi do çasti
Iza 61:1 jer me je p. Gospod, poslao Psl 44:26 Doåi nam u p. izbavi nas Iza 66:2 gledam na onoga, koji je p. na
Dje 10:38 Kako je Bog p. Isusa iz Psl 46:5 p. je njegova Bog, kad puca Sef 3:12 u sredini tvojoj narod, p. i
POMILOVAN-I Psl 57:3 On neka mi poæalje p. s neba Mat 11:29 jer sam ja krotak i p. srcem
1Ti 1:13 ali sam p. jer sam ne znajuøi Psl 63:7 Zaista, ti si p. moja; u sjeni krila PONIZI-O-T-TE
1Ti 1:16 Ali sam zato bio p. da na meni Psl 118:25 Gospode, donesi nam p. 2Ljt 7:14 p. i pomoli se i potraœi moje
1Pe 2:10 koji nijeste bili p. a sad ste p. Psl 121:1 gorama, odakle øe mi doøi p. Psl 107:12 p. nevoljom srce njihovo
POMIRENJ-A-E Iza 10:3 Kojemu øete pribjeøi za p. Luk 18:14 ponizi se, tko se p. povisi se
Izl 29:36 junca kao œrtvu p. za grijeh Iza 51:6 a moja øe p. ostati dovijeka P.Zk 8:3 p. te je i glaåu te morio. Ali te
L.Zk 23:28 jer to je dan p. koji vam ima Jer 8:20 jesen, a nama p. nije doæla Dan 10:12 i kad si se p. pred Bogom
2Ko 5:19 i metnuvæi u nas rijeç p. Jer 17:14 i stoj uza me da naåem p. jer Flp 2:8 p. je sam sebe postavæi
L.Zk 16:30 dan pribavlja se za vas p. Tuœ 3:26 Dobro je mirno çekati p. Gos- 1Ljt 17:10 p. øu sve tvoje neprijatelje, i
L.Zk 17:11 œrtveniku dopuætam na p. Jon 2:3 povikah za p. ti si çuo glas moj M.Iz 29:23 p. øe çovjeka oholost
L.Zk 23:28 koji vam ima pribaviti p. Mat 26:53 u p. viæe od dvanaest legija Mat 23:12 Jer tko se uzvisuje, p. øe se
Rim 5:11 po kojemu sad primismo p. Heb 4:16 milost, kad nam ustreba p. Jak 4:10 p. se pred Gospodinom, i
2Ko 7:11 pa çeœnju, pa revnost, pa p. 1Sa 2:1 smijem radovati radi p. tvoje 1Pe 5:6 p. se dakle pod silnu ruku
POMIRI 1Sa 12:21 koji ne mogu p. niti izbaviti PONIZN-E-IMA
M.Iz 16:7 onda on p. s njim i neprijatelje Psl 20:5 Tada øemo klicati na p. æto je Psl 25:9 p. vodi pravom stazom; On uçi
896
Heb 5:7 proænje i p. molitve k onome Jer 51:51 kad çusmo za p. Stid je 2So 2:15 koje nauçiste ili rijeçju ili p.
Iza 61:1 da donesem p. veselu vijest POSADI POSLAO
Jak 4:6 Bog se protivi oholima, a p. Izl 4:20 p. ih na magarca i vrati se 1Sa 12:17 neka bi p. gromove i daœd
1Pe 5:5 er se Bog oholima protivi, a p. Mat 21:33 Jedan domaøin p. vinograd Iza 42:19 glasnik moj, kojega sam p.
PONIZNOÆØU Efe 2:6 I s njim uskrsnu i s njim p. na Iza 55:11 i ispunila, za æto sam je p.
Efe 4:2 Sa svom p. i krotkoæøu, sa POSADI-O-T Iza 61:1 Gospod, p. me, da donesem
1Pe 5:5 A svi budite proniknuti p. 1Kr 10:9 tako da te je p. na prijestolje Jer 23:21 Nijesam p. tih proroka, pa
PONIZNOST-I Iza 60:21 mladicu, koju sam p. djelo Dan 6:22 Bog moj p. je anåela svojega
M.Iz 15:33 pred çaæøu ide p. Jer 2:21 sam te p. kao lozu plemenitu Dan 11:31 Vojska, koju je p. nastupit
Kol 3:12 milosråe, dobrotu, p. krotkost Psl 132:11 p. øu jednoga na prijestolje Amo 4:6 p. sam vam glad u svim
Mih 6:8 da vræiæ ljubav, da u p. hodiæ s Luk 12:37 i p. øe ih i obilazit øe, da ih Zah 2:8 Za slavom p. me je k narodima
Zah 9:9 i kao spasitelj, pun p. Jaæe na POSAO Mat 10:40 prima onoga, koji me je p.
Dje 20:19 Gospodinu sa svom p. i sa Neh 6:3 p. bi stao, kad bih ga pustio i Mat 26:53 Otac moj ne bi odmah p. u
Flp 2:3 u p. neka jedan drugoga smatra Psl 104:23 çovjek na p. svoj do veçera Luk 10:16 onoga koji je mene p.
Flp 3:21 preobraziti tijelo p. naæe, da Prp 4:8 I to je taætina i loæ p. Iva 3:17 Bog nije p. Sina svojega na
PONIZUJE Mar 13:34 svakomu je odredio svoj p. Iva 5:23 ne poætuje Oca, koji ga je p.
Psl 76:12 Oholost knezovima p. on Iva 4:38 drugi se trudiæe, a vi u p. njihov Iva 5:24 vjeruje onome, koji je p. mene
Psl 147:6 nevoljne, a bezboœnike p. do Rim 12:4 a udovi svi nemaju isti p. Iva 5:30 volju onoga, koji me je p.
Mat 23:12 a tko se p. uzvisit øe se 1So 4:11 p. i da radite svojim rukama Iva 7:16 nego onoga, koji me je p.
PONOS-I-IM POSIJAN-I-O Iva 7:18 koji ga je p. on je istinit, i nema
Iza 4:2 i plod zemlje na p. i slavu onima Iza 40:24 jedva su p. jedva im se stablo Iva 11:42 stoji, da vjeruju, da si me ti p.
Iza 13:11 oholih, ruæim p. silnih Mar 4:16 oni, æto su p. na tlo kamenito Iva 13:16 veøi od onoga, koji ga je p.
Zah 10:11 Slomit øe se p. Asirije. Œezlo Mat 13:19 i grabi, æto je bilo p. u srce Iva 17:3 i koga si p. Isusa Krista
2Ko 7:4 velik je moj p. s vama, pun sam POSINJENJE Iva 17:23 da si me ti p. i da si ih ljubio
Rim 11:20 Ne p. se, nego se boj Rim 8:23 i uzdiæemo çekajuøi p. otku- Iva 17:25 spoznadoæe, da si me ti p.
1Ko 13:4 ne p. se, ne nadima se Rim 9:4 Izraelci, imaju p. i slavu, i 1Ko 1:17 Jer Krist nije p. mene da
2Ko 9:2 za koju se s vama p. kod Make- Gal 4:5 pod zakonom, da primimo p. 1Iv 4:10 da je on ljubio nas i p. Sina
2Ko 12:7 da me bije, da se ne p. POSJED-OVAO 1Iv 4:14 svjedoçimo, da je Otac p. Sina
POŒELI Pst 17:8 vjeçni p. a ja øu biti Bog njihov POSLAT-I
Izl 20:17 Ne p. kuøe bliœnjega svojega P.Zk 6:18 tvojim, da je uzmeæ u p. Jer 24:10 p. øu na njih maç, glad i kugu
POŒETI Psl 2:8 za baætinu i krajeve zemlje u p. Luk 11:49 p. øu im proroke i vjesnike
Gal 6:7 æto çovjek posije, ono øe i p. Psl 49:6 Oni se oslanjaju na svoj p. Iza 19:20 on øe im p. pomoønika, da
Gal 6:8 sije u tijelo svoje, od tijela øe p. M.Iz 18:11 p. bogatoga njemu je jaka Jer 25:16 maçem, æto øu ga p. meåu
Gal 6:9 jer øemo u svoje vrijeme p. ako Iza 62:5 tebe uzimaju u p. djeca tvoja Mal 4:5 ja øu vam p. proroka Iliju, prije
POŒUD-A-AMA-E-NO-U Jer 12:15 natrag, svakoga na p. njegov Mat 24:31 On øe p. anåele svoje s
Jak 1:14 svakoga kuæa vlastita p. koja Eze 36:5 Oni hoøe da uzmu u p. zemlju Luk 24:49 ja øu p. obeøanje Oca svoje-
1Iv 2:16 sve, æto je u svijetu p. je tijela Eze 46:17 ostaje to kao baætinski p. Iva 14:26 Duh Sveti, kojega øe Otac p.
1Iv 2:17 svijet prolazi i p. njegova; a tko Mat 25:34 Primite u p. kraljevstvo, koje Iva 15:26 Utjeæitelj, koga øu vam p. od
Rim 13:14 da ugodite njegovim p. Prp 2:7 i p. goveda i ovaca viæe negoli 2So 2:11 Bog p. silu zablude, da vjer-
Gal 5:24 su tijelo sa strastima i p. Mat 19:22 œalostan; jer je p. mnoga POSLENIK-A-E
1Pe 4:3 œiveøi u razuzdanosti, p. pijan- Mar 10:22 odatle; jer je p. mnoga Mat 9:37 Œetva je velika, a p. je malo
Jud 1:16 sudbinom, a œive po svojim p. POSJEDOVATI Flp 3:2 çuvajte se od zlih p. çuvajte se
Psl 37:32 i pun je p. da ga ubije Psl 25:13 potomstvo øe njegovo p. Jak 5:4 plaøa p. koji su jeli njive vaæe
M.Iz 6:25 Ne nosi u srcu svojemu p. za Iza 60:21 Oni øe zauvijek p. zemlju Mat 9:38 da poæalje p. u œetvu svoju
Rim 6:12 tijelu, da sluæate p. njegove Mat 5:5 su krotki. Oni øe p. zemlju Mat 20:1 izaåe, da naima p. za svoj
2Pe 1:4 jer ste utekli od pogubne p. POSJEDUJU Mat 20:8 Dozovi p. i isplati im plaøu, od
Mat 5:28 koji pogleda na œenu p. veø je Psl 37:9 uzdaju u Gospoda, p. zemlju POSLJEDNJ-A-E-EGA-I-IH
Rim 13:9 Ne œeli p. I svaka druga Psl 37:29 Pravednici p. zemlju i stanuj- Mat 27:64 bi p. prijevara bila joæ gora
Psl 78:18 iætuøi jela za p. svoju 1Ko 7:30 i koji kupuju, kao da ne p. 1Ko 10:11 koji œivimo u p. vremena
Rim 7:7 nijesam znao za p. da zakon 2Ko 6:10 koji niæta nemaju, a sve p. 1Ti 4:1 u p. vremena odstupiti neki od
Kol 3:5 bludnost, neçistoøu, p. zlu œelju POSLAÆE 1Pe 1:20 a javio se u p. vremena zbog
POPRAVITE 1Sa 5:11 p. te skupiæe sve glavare 1Iv 2:18 po tom poznajemo, da je p.
Jer 26:13 Zato p. putove svoje i djela Mat 22:16 p. dakle k njemu uçenike 1Iv 2:18 Djeçice, p. je ura, i kao æto ste
Mat 3:3 p. put Gospodnji. Poravnajte Mar 12:13 p. k njemu neke farizeje i Dan 12:8 æto znaçi p. od ovih stvari
POPUSTI-O Luk 19:14 oni p. za njim poslanike i Dje 2:17 u p. dane, govori Bog: izlit øu
Psl 121:3 Ne da on, da p. noga tvoja Dje 13:15 p. glavari sinagoge k njima 2Ti 3:1 da øe u p. dane nastati vremena
Luk 22:32 tebe, da se vjera tvoja ne p. POSLAH Heb 1:1 progovori nama u p. ove dane
Pst 3:17 si p. molbi œene svoje i jeo s Neh 6:3 stoga p. glasnike i poruçih Jak 5:3 Nagomilaste blago u p. dane
Iza 5:25 Kod svega toga nije p. gnjev Luk 22:35 Kad vas p. bez kese za 1Pe 1:5 da se objavi u p. vrijeme
PORAVNAJTE Iva 4:38 Ja vas p. da œanjete, gdje se vi 2Pe 2:20 bude im p. gore od prvoga
Psl 68:4 hvalu imenu njegovu p. put Dje 10:33 p. k tebi, i ti si dobro uçinio Dan 12:4 Zapeçati ovu knjigu do p.
Mat 3:3 Gospodnji p. staze njegove 1Ko 4:17 Zato p. k vama Timoteja, koji Amo 1:9 Jer ih je do p. çovjeka sve
Mar 1:3 Gospodnji, p. staze njegove Flm 1:11 vrlo koristan, kojega p. tebi Iza 44:6 Ja sam prvi i ja p. osim mene
Luk 3:4 Gospodnji, p. staze njegove Otk 22:16 Ja, Isus, p. anåela svojega Iza 53:3 Prezren je bio, p. od ljudi
Heb 12:13 I p. staze nogama svojim POSLANIC-A-E-I-OM Mat 19:30 koji su prvi, bit øe p. i mnogi
POREZ-A 2Ko 3:1 kao neki preporuçnih p. na vas Mat 20:12 Ovi p. radili su samo jednu
Mat 17:25 kraljevi zemaljski daøe ili p. 2Ko 3:3 se pokazali, da ste p. Kristova Mat 20:16 Tako øe biti p. prvi i prvi
Mat 22:17 li dopuæteno plaøati caru p. 2Ko 7:8 da vas je ona p. oœalostila Iva 6:40 i ja øu ga uskrsnuti u p. dan
Luk 23:2 da zabranjuje plaøati p. caru Kol 4:16 I kad se proçita ova p. kod vas Iva 6:54 i ja øu ga uskrsnuti u p. dan
Rim 13:7 komu p. p. kojemu carinu 2Ko 10:10 su p. kaœu, stroge i œestoke Iva 7:37 U p. veliki dan blagdana staja
Mat 17:24 uçitelj ne plaøa hramskoga p. 1Ko 5:9 Pisao sam vam u p. da se ne 1Ko 15:26 A kao p. øe se neprijatelj
PORUGU 2Ko 5:20 Za Krista smo dakle p. jer 1Ko 15:45 p. Adam duh, koji oœivljuje
Psl 44:13 Postavio si nas za p. susje- 2Ko 8:23 su p. crkveni, slava Kristova Otk 1:17 I kad Ka vidjeh, padoh k
Psl 119:39 Odvrati od mene p. koje se 2So 3:14 rijeçi naæe u ovoj p. toga Otk 22:13 Prvi i P. Poçetak i Svræetak
M.Iz 9:7 tko kori bezboœnika, prima p. 2So 3:17 æto je znak u svakoj p. Mat 20:8 im plaøu, od p. do prvih
M.Iz 13:5 a bezboœnik upada u p. i 2Ko 7:8 Jer ako sam vas i oœalostio p. Otk 15:1 koji su imali sedam p. zala
Jer 23:40 I navalit øu na vas p. vjeçnu 2So 2:2 ni p. toboœe od nas poslanom Otk 21:9 çasa punih sedam p. zala
897
POSLUÆA-ÆE-J Mat 9:6 Ustani, uzmi p. svoju i idi kuøi Iva 19:35 koji vidje, p. i svjedoçanstvo
Dan 1:14 On ih p. u tom i pokuæa s Mar 2:9 Ustani, uzmi p. svoju i hodi Heb 2:4 i Bog p. i znacima i çudesima
Mat 18:15 Ako te p. dobio si brata Iva 5:8 TUstani, uzmi p. svoju i hodi Heb 11:4 kad Bog p. za dare njegove
Mat 18:16 Ako te ne p. uzmi sobom joæ Iva 5:10 Ne smijeæ nositi p. svoju Otk 22:16 da vam ovo p. u crkvama
Mat 18:17 Ako ni njih ne p. kaœi crkvi POSTID-E-JETI POTOMCI-MA
2So 3:14 A ako tko ne p. rijeçi naæe u Psl 6:10 Neka se p. i smetu svi neprija- P.Zk 30:19 da ostaneæ na œivotu, ti i p.
Heb 11:8 Vjerom p. Abraham, kad bi Psl 40:14 Neka se posrame i p. svi, koji Iza 45:25 i diçe se svi p. Izraelovi
Izl 6:9 ne p. Mojsija zbog maloduænosti Psl 70:2 p. i posrame svi, koji mi rade Gal 3:29 Kristovi, onda ste p. Abraha-
1Sa 2:25 Ali oni ne p. rijeç oca svojega Psl 86:17 i p. se, æto si mi ti, Gospode Heb 11:12 p. mnogobrojni kao zvijez-
Psl 17:1 p. molitvu moju iz usta bez Iza 45:17 vi se neøete nikada p. niti Psl 37:26 i na p. je njegovim blagoslov
Psl 55:1 p. Boœe, molitvu moju i ne Rim 9:33 vjeruje u njega, neøe se p. Dje 3:25 tvojim p. bit øe blagoslovljeni
Dan 9:17 p. Boœe naæ, molitvu i vapaj Flp 1:20 da se ni u çemu neøu p. nego Gal 3:16 Ne veli: I p. kao za mnoge
Dan 9:19 p. i uçini ne çaseøi zbog POSTIM-O POTOMK-E-U
POSLUÆA-JTE-LI-N-TI Psl 69:10 Kad p. i gorko plaçem, i to mi Iza 44:3 Duha svojega, na p. tvoje
Psl 34:11 p. me; nauçit øu vas strahu Luk 18:12 p. dvaput u tjednu i dajem Iza 53:10 vidjet øe p. dugo øe œivjeti, i
Iza 49:1 p. me, vi zemlje na moru Iza 58:3 Zaæto p. a ti to ne vidiæ, trapimo Heb 2:16 nego se zauzima za p. Abr-
Iza 51:1 p. me, koji teœite za spasen- Mat 9:14 Zaæto p. mi i farizeji, a uçenici Gal 3:16 obeøanja i p. njegovu. Ne veli
Iza 51:7 p. me, koji teœite za spase- POSTIT-E-I POTOMSTVO
Jer 26:13 p. glas Gospoda, Boga Iza 58:3 Zaæto p. a ti to ne vidiæ, trapimo Pst 6:9 Ovo je p. Noino: Noa je bio
Izl 6:12 sluæaju, kako øe me p. faraon Mat 6:16 Kad p. ne budite lica mrka kao Pst 13:16 moøi øe tada izbrojiti p. tvoje
Psl 95:7 o da biste ipak p. glas njegov Mat 9:15 od njih zaruçnik. Onda øe p. Pst 16:10 Umnoœit øu p. tvoje tako, da
Zah 1:4 Ali nijesu p. i nijesu pazili na Mar 2:19 Mogu li svatovi p. dok boravi Pst 22:17 Blagoslovit øu te obilno i p.
Psl 18:44 Na rijeç bio mi je p. ljudi iz POSTOJAN-I-O Pst 32:12 øu p. tvoje da ga bude kao
Luk 2:51 i doåe u Nazaret, i bio im je p. Dje 2:42 A bili su p. u nauci apostoli, u Psl 25:13 p. øe njegovo posjedovati
Flp 2:8 p. do smrti, do smrti na kriœu Rim 12:12 strpljivi; u molitvi budite p. Psl 37:37 jer øe çovjeku mira ostati p.
POSLUÆN-I-OST-OSTI-U M.Iz 8:18 i p. dobro i trajno blagostanje Psl 112:2 Moøno øe biti u zemlji p.
Psl 78:7 i da bi p. bili zapovijedima Dan 6:16 tako p. sluœiæ, neka te izbavi Jer 33:22 tako øu umnoœiti p. svojega
Tit 3:1 p. i spremni na svako dobro POSTOM Rim 4:18 Tako øe biti p. tvoje
1Sa 15:22 p. je bolja od œrtve, pokor- Psl 35:13 muçio sam sebe p. i molio POTOP
Flm 1:21 Uzdajuøi se u tvoju p. napisah Iza 58:5 Zar øeæ to zvati p. i danom Pst 7:17 Nato se izli p. na zemlju za
Heb 5:8 Boœji, po muci nauçio se je p. Mat 17:21 izgoni samo molitvom i p. Psl 32:6 Nadoåe li tada p. voda: neøe
1Pe 1:22 Oçistite duæe svoje u p. istine Dje 14:23 pomolivæi se s p. starjeæine 2Pe 2:5 kad je naveo p. na svijet bez-
Luk 8:15 u dobru je i p. srcu çuvaju i Kol 2:23 umiæljenoj poboœnosti, p. i tra- POTRES-E
1Ti 3:4 dobro upravlja i ima p. djecu sa POSVEØEN-A-I-IMA 1Kr 19:12 Iza vihora doåe p. doåe
POSLUŒI-TELJA Rim 15:16 prinos naroda ugodan i p. u Mat 24:7 Glad i kuga i p. bit øe posvuda
Luk 12:37 øe ih i obilazit øe, da ih p. 1Ko 7:14 je p. muœ nevjernik œenom, i Otk 11:19 i gromovi, i p. zemlje, i tuça
Flp 2:25 da mi p. u mojoj potrebi Heb 10:29 i krv zavjeta, kojom je bio p. POTRESE
2Ti 1:18 Efezu koliko mi p. ti znaæ 1Ko 7:14 i p. je œena nevjernica 1Sa 14:15 Usto se p. zemlja, i bio je
Flm 1:13 mi mjesto tebe p. u okovima 2Ti 2:21 posuda za çast, p. i korisna Iza 13:13 Zato puætam da se nebo p.
Heb 6:17 odluke, p. se zakletvom Iva 17:19 da i oni budu p. u istini Mat 27:51 zemlja se p. hridine se ras-
1Ti 3:10 onda da vræe sluœbu p. ako su Heb 10:14 zauvijek one, koji bivaju p. Mat 28:2 Tada se zemlja p. silno
1Ti 3:13 obavljaju sluœbu p. stjeçu sebi Dje 20:32 i dati baætinu meåu svima p. Heb 12:26 Njegov glas p. onda zemlju
POSRAM-E-I-IT-ITI 1Ko 1:2 p. u Kristu Isusu, pozvanima Otk 6:12 zemlja se p. vrlo, i sunce
Psl 40:14 p. i postide svi, koji mi rade POSVEØENJE-M POUZDAN-A-E
Psl 70:2 i p. svi, koji mi rade o glavi Rim 6:19 svoje u sluœbu pravdi na p. Psl 93:5 je p. rijeç obeøanja tvojega
Iza 49:23 ne da da se p. oni, koji se 1Ko 1:30 od Boga i pravda i p. i otkup 1Ti 1:15 p. je rijeç i vrijedna da bude
1Pe 3:16 p. u onome, u çemu vas kude 2Ko 7:1 izvræimo p. u strahu Boœjemu 2Ti 2:11 p. je rijeç: Ako smo s njim
Jer 2:26 æto se lupeœ p. kad se uhvati 2So 2:13 za spasenje p. Duha i vjerom Tit 3:8 p. je rijeç, i ovo hoøu da past-
1Ko 1:27 izabra Bog, da p. mudre, i æto 1Pe 1:2 Oca, p. Duha, na pokornost i M.Iz 16:28 razdvaja p. prijatelje
2So 3:14 drugujte s njim, da se p. POSVEØUJE-M M.Iz 17:9 razdvaja p. prijatelje
Jer 17:13 Svi, koji te ostave, p. øe se 1Ti 4:5 se p. rijeçju Boœjom i molitvom Dje 13:34 milosti p. æto sam sveçano
Jer 20:11 p. øe se, jer neøe postiøi niæta Heb 2:11 koji p. i oni, koji se posveøuju Tit 1:9 Koji se drœi p. rijeçi, æto se slaœe
Mih 7:16 neznaboœaçki vidjet øe to i p. Otk 22:11 i tko je svet, neka se joæ p. POUZDANJE-M
Iza 45:17 niti øete se p. dovijeka Izl 31:13 da sam ja, Gospod, koji vas p. Psl 65:5 spasitelj naæ; ti p. svih krajeva
1Pe 2:6 vjeruje u njega, neøe se p. L.Zk 22:32 Gospod, jesam, koji vas p. Psl 71:5 Gospode, p. moje od mladosti
POSREDNIK-OM Psl 45:1 p. pjesmu svoju tebi, o kralju 2Ko 7:4 Veliko je moje p. u vas, velik je
Iza 49:6 da budeæ p. mojega spasenja Eze 20:12 da sam ja Gospod, koji ih p. Heb 3:6 odrœimo p. i slavu nade
1Ti 2:5 je jedan Bog, i jedan p. Boga i Iva 17:19 p. sebe, da i oni budu posve- Heb 3:14 p. svoje do svræetka tvrdo
Heb 8:6 i p. uzviæenijeg zavjeta, koji je POSVETI-O-TE Heb 10:19 p. ulaziti u Svetinju nad
Heb 9:15 Novome Zavjetu p. da po Izl 13:2 p. mi sve prvoroåeno. Sve, æto Heb 11:1 A vjera je tvrdo p. u ono,
Iza 42:6 Uçinio sam te za narod p. Izl 13:12 Tada p. Gospodu sve, ætogod 1Iv 2:28 da imamo p. kad se javi, i da
Iza 49:8 uçinio sam te p. zavjeta za Izl 28:41 stavi ih u sluœbu njihovu i p. ih 1Iv 3:21 srce ne kori, imamo p. u Boga
POST-E Mih 4:13 p. Gospodu blago njihovo 1Iv 4:17 da imamo p. na dan suda, jer
Iza 58:5 to p. koji mi je po volji, dan Iva 10:36 Otac p. i posla na svijet Heb 4:16 s p. k prijestolju milosti, da
Iza 58:6 Nije li ovo p. æto ga volim: da Iva 17:17 p. ih u istini Rijeç je tvoja Heb 13:6 s p. govoriti: Gospodin je moj
Mat 6:16 pogled, da ih vide ljudi gdje p. Efe 5:26 Da je p. oçistivæi je kupelju POVIKA-ÆE
Mat 9:14 farizeji, a uçenici tvoji ne p. 1So 5:23 A sam Bog mira neka vas p. Pst 32:2 Jakov, p. Ovo je tabor Boœji
POSTELJ-A-I-U Heb 13:12 i Isus, da p. narod krvlju Izl 17:2 i p. Daj nam vode da pijemo
Iza 24:20 kao viseøa p. njiha se tamo i Izl 20:11 blagoslovio i p. subotni dan Suc 19:30 Svaki, koji to vidje, p. Tako
Heb 13:4 i p. œenidbena neka bude P.Zk 33:8 Urim u çovjeka su, koji se p. 2Kr 2:14 udari njim po vodi i p. Gdje je
Psl 4:4 Smislite se na p. svojoj 2Ljt 30:8 p. zauvijek, i sluœite Gos- 2Kr 5:7 p. Zar sam ja Bog, koji moœe
Psl 36:4 Na p. svojoj smiælja beza- Jer 1:5 iz krila materina, p. sam te Psl 34:6 p. i Gospod ga çuje i pomoœe
Psl 41:3 Na bolesniçkoj p. krijepi ga Sef 1:7 je Gospod prigotovio œrtvu, p. Iza 21:9 On p. i reçe: Pade, pade Babil
Psl 63:6 Kad te se sjeøam na p. svojoj Joe 2:16 p. zajednicu. Sazovite starce Mat 3:17 I glas s neba p. Ovo je Sin moj
PNP 3:1 Noøu na p. svojoj traœila sam 1Ko 7:5 za vrijeme, da se p. molitvi, i Mat 9:33 Pun uzbuåenja p. narod: Joæ
Psl 6:6 svaku noø kvasim p. svoju POSVJEDOÇI Mat 27:25 p. sav narod: Krv njegova
Psl 41:3 svu p. njegovu mijenjaæ mu Iva 5:37 Otac, koji me posla, sam p. za Mat 27:46 devete ure p. Isus iza glasa
898
Mar 9:24 p. otac djeçakov sa suzama 2Ti 3:7 ne mogu da doåu k p. istine Luk 2:25 On je bio p. koji se bojao Boga
Luk 1:42 p. iza glasa: Blagoslovljena 2Pe 1:6 u p. uzdrœljivost, a u uzdrœljiv- Iva 5:30 Moj je sud p. jer ne traœim volje
Luk 11:27 p. mu jedna œena iz naroda POZNA-O-T-TE-TI Iva 7:24 vanjætini, nego p. sud sudite
Luk 16:24 p. ‘Oçe Abrahame, smiluj mi Rim 7:7 grijeha nijesam p. osim po Rim 3:26 Tako htjede sam biti p. i uçiniti
Luk 23:46 p. Isus iza glasa: Oçe, u ruke 2Ko 5:21 Njega, koji nije p. grijeha, Heb 11:4 da je p. kad Bog posvjedoçi
Otk 5:2 I vidjeh silnoga anåela, koji p. Iva 7:17 volju, p. øe, je li ova nauka od 1Pe 3:18 umro, p. za nepravedne, da
Otk 14:18 imao vlast nad Ognjem, i p. 1Ko 13:12 øu poznati, kao æto sam i p. 1Iv 1:9 vjeran je i p. da nam oprosti
Otk 18:2 I p. jakim glasom govoreøi Otk 2:23 i p. øe sve crkve, da sam ja 1Iv 2:29 Ako znate da je p. znajte, da je
Otk 19:17 gdje stoji na suncu; i p. Iva 10:38 da p. i vjerujete, da je Otac 1Iv 3:7 Tko pravdu çini, p. je, kao æto je
Izl 32:4 tele liveno. Tada oni p. Ovo je Efe 1:17 mudrosti i otkrivenja, da ga p. Otk 22:11 i tko je p. neka joæ çini prav-
Mat 8:29 Oni p. Æto mi imamo s tobom, PNP 5:10 meåu tisuøama moœe se p. PRAVEDN-A-E-I
Mat 27:22 koji se zove Krist: Svi p. Iza 6:9 samo, gledajte, ali neøete p. Rim 3:8 çinimo. Njih çeka p. kazna
Otk 6:10 I p. glasom velikim govoreøi 1Ko 13:12 øu poznati, kao æto sam i p. Rim 3:10 Nema p. nema nijednoga
POVISI 2Ko 5:11 smo i u vaæim savjestima p. 1Iv 3:12 njegova bila zla, a brata mu p.
Luk 18:14 ponizi se, tko se ponizi, p. Efe 3:19 I p. ljubav Kristovu, koja Psl 19:9 su Gospodnje istinite, p. sve
Luk 18:14 kuøi, a ne onaj, jer tko se p. Heb 8:11 øe me svi p. od maloga do Iza 58:2 oni traœe od mene sudove p.
Flp 2:9 A zato i Bog njega p. i darova POZNAVA-LI-NJEM-O Mat 5:45 daje da daœdi nad p. i grjeæ-
1Pe 5:6 da vas p. u vrijeme pohoda Iva 8:19 mene, p. biste i Oca mojega PRAVEDNI
POVJEREN-A-O Iva 14:7 Kad biste p. mene, onda biste Psl 7:9 ispitujeæ srca i bubrege, p.
Mar 4:11 tajna kraljevstva Boœjega p. 2Pe 1:2 Milost vam i mir u obilju p. Boga Psl 119:164 dan hvalim te za p. zakon
Rim 3:2 æto su im p. obeøanja Boœja 2Pe 1:3 p. onoga, koji nas pozva Prp 9:9 p. i mudri u Boœjoj su ruci sa
Gal 2:7 p. Radosna vijest meåu neob- P.Zk 8:3 manom, koju ti nijesi p. ni Mat 23:28 ljudima p. a iznutra ste puni
1Ti 1:11 Boga, koja je meni p. Iza 45:4 naslov, a da me nijesi p. Luk 16:15 Vi ste oni, koji se gradite p.
Luk 12:48 je mnogo p. od njega øe se Mat 7:23 Nikad vas nijesam p. idite od Iva 17:25 Oçe p. svijet tebe ne
1Ti 6:20 saçuvaj, æto ti je p. kloneøi se Iva 1:31 Ja ga nijesam p. Ali da se on Rim 2:13 pred Bogom nijesu p. oni, koji
1Pe 5:2 stado Boœje, koje vam je p. i Iva 2:24 nije povjeravao; jer ih je sve p. 2Ti 4:8 Gospodin u dan onaj, p. sudac
POZNAJE-M-EMO-TE POZVAN-I Otk 15:3 Svemoøni p. su i istiniti putovi
Iza 1:3 Vol p. gospodara svojega i Rim 1:1 Pavao, sluga Isusa Krista, p. Otk 15:4 jer se tvoji p. sudovi javiæe
Luk 6:44 Svako se drvo p. po rodu sv- 1Ko 7:20 onome zvanju, u kojemu je p. Otk 19:2 su istiniti i p. sudovi njegovi
Iva 10:15 Kao æto mene p. Otac, i ja 1Ti 6:12 œivot vjeçni, na koji si p. i za PRAVEDNICI-MA
Iva 14:17 niti ga p. a vi ga poznajete Heb 5:4 nego koji je p. od Boga, kao i Psl 11:7 samo p. gledaju njegovo lice
1Iv 3:1 Zato svijet ne p. nas, jer ne Heb 11:8 kad bi p. da izaåe na mjesto Psl 32:11 se u Gospodu i kliçite, p.
1Iv 4:6 Tko p. Boga, sluæa nas; tko nije Rim 8:28 onima, koji su p. po odluci Psl 37:29 p. posjeduju zemlju i stanuju
1Iv 4:7 koji ljubi, od Boga je roåen i p. Gal 5:13 ste vi, braøo, na slobodu p. Psl 49:14 p. im zapovijedaju ujutro
1Iv 4:8 Koji ne ljubi, ne p. Boga, jer je Efe 4:1 dostojno zvanja, u koje ste p. Psl 68:3 A p. se vesele i raduju pred
Iva 10:14 Ja sam pastir dobri i p. svoje Efe 4:4 kao æto ste i p. u jednoj nadi Psl 132:9 p. tvoji neka se raduju
Iva 10:15 ja p. Oca, i œivot svoj polaœem Kol 3:15 na koji ste i p. u jednome tijelu Psl 140:13 p. samo zahvaljuju imenu
1Ko 13:12 Sad p. dijelom, a tada øu Heb 9:15 prime p. obeøanje vjeçne Psl 142:7 øe se p. radosno okupiti oko
2Ko 9:2 Jer p. vaæu dobru volju, za koju 1Pe 2:21 Jer ste na to p. jer je i Krist M.Iz 29:2 Imaju li p. moø, veseli se
Heb 11:3 Vjerom p. da je svijet rijeçju 1Pe 3:9 na to p. da baætinite blagoslov Mat 13:17 Mnogi proroci i p. œeljeli su
1Iv 2:3 I po tom razumijemo, da ga p. Otk 17:14 njim, jesu p. izabrani i vjerni Mat 13:43 Tada øe p. sjati kao sunce u
1Iv 2:5 po tom p. da smo u njemu Otk 19:9 koji su p. na svadbenu gozbu Mat 25:46 i u muku vjeçnu, a p. u œivot
1Iv 2:18 po tom p. da je posljednja PRAH-A-OM Rim 5:19 Jednoga mnogi postati p.
1Iv 3:19 Po tom p. da smo od istine Pst 2:7 od p. zemaljskoga i udahnu mu Psl 69:28 s p. neka ne budu zapisani
1Iv 3:24 i po tom p. da ostaje u nama Pst 13:16 tvojega bude kao p. na Psl 103:11 je ljubav njegova prema p.
1Iv 4:6 Po ovom p. Duha istine i duha Job 27:16 i nagomila srebra kao p. Mat 23:29 i krasite spomenike p.
1Iv 4:13 p. da u njemu ostajemo, i on Psl 113:7 Koji iz p. podiœe malenoga PRAVEDNI-H-K
Iva 8:19 ne p. ni mene ni Oca mojega Zah 9:3 nagomilao srebra kao p. i zlata M.Iz 16:17 Put je p. kloniti se oda zla
Iva 14:7 Od sada p. ga, i vidjeste ga Job 2:12 haljine i posuæe se p. po glavi Luk 14:14 øe ti se vratiti o uskrsnuøu p.
Iva 14:17 vi ga p. jer ostaje kod vas i u Job 19:25 øe se onda dignuti nad p. Dje 24:15 da øe biti uskrsnuøe p. i nep-
Dje 3:16 koga vidite i p. utvrdi ime Psl 78:27 Kao p. zasu ih mesom, i kao Psl 17:15 A ja kao p. gledam lice tvoje
2Ko 13:5 Ili ne p. sebe, da je Isus Krist Iza 65:25 i zmija øe se hraniti p. Neøe Psl 58:10 Obradovat øe se p. kad vidi
POZNAJU Otk 18:19 I posuæe p. glave svoje, i Psl 92:12 A p. se zeleni kao palma, kao
Gal 3:7 p. dakle, da su oni sinovi Abra- PRAVA Psl 141:5 Neka me bije p. te je milost
1Iv 4:2 Po ovome p. Duha Boœjega P.Zk 25:15 Puna i p. utega neka ti je, M.Iz 10:25 a p. stoji tvrdo na vjeçitom
Iza 42:16 voditi putovima, kojih ne p. Psl 94:15 pravednost dolazi opet do p. M.Iz 10:30 p. se neøe nikada pomak-
Jer 9:3 iz zla u zlo, a mene ne p. veli Iza 26:7 Staza je pravednikova p. M.Iz 12:10 p. se brine za ono, æto treba
Jer 10:25 svoj na narode, koji te ne p. Iza 32:17 bit øe mir i dohodak p. pokoj M.Iz 18:10 p. uteçe u nju i skriven je
Jer 31:34 jer me svi p. od najmanjega Jer 33:15 øu da iznikne Davidu klica p. M.Iz 24:16 sedam puta padne p. i opet
Dan 11:32 koji p. Boga svojega, ostat Luk 18:5 pomoøi øu joj do njezina p. M.Iz 25:26 to je p. koji kleca pred bez-
Amo 3:3 li dvojica zajedno, a da ne p. Luk 18:7 njihovih p. da ih pusti çekati M.Iz 28:1 a p. se osjeøa sigurnim kao
Iva 10:5 njega, jer ne p. glasa tuåega Dje 9:11 i idi u ulicu, koja se zove P. i M.Iz 29:27 a bezboœniku je p. gad
Iva 10:14 svoje ovce, i mene p. moje 1Ko 9:4 Zar nemamo p. jesti i piti Iza 53:11 p. donijeti mnogima prave-
2Ko 3:2 naæim, koju p. i çitaju svi ljudi 1Pe 5:12 da je ovo p. milost Boœja, u Hab 2:4 p. ipak ostaje na œivotu svojo
2So 1:8 koji ne p. Boga, i koji ne sluæaju PRAVEDAN Mat 10:41 je p. primit øe plaøu praved-
Tit 1:16 Tvrde, da p. Boga, a djelima Pst 6:9 Noa je bio p. çovjek i bez prije- Rim 1:17 æto je pisano: p. œivi od vjere
Heb 3:10 lutaju srcem, a ne p. putova Job 2:3 Poæten je i p. boji se Boga i kloni Heb 10:38 A p. moj œivjet øe od vjere
POZNANJ-A-E-U Psl 11:7 je Gospod p. pravdu ljubi on 1Pe 4:18 I ako se p. jedva spasi, gdje
Iza 11:9 zemlja puna p. Gospodnjega Psl 25:8 Gospod i p. zato pokazuje put 2Pe 2:8 Jer p. koji je stanovao meåu
2Ko 2:14 miris p. svojega na svakom Psl 143:1 svoje i usliæi me, jer si p. PRAVEDNIK-A-E-U
Efe 4:13 i p. Sina Boœjega u çovjeka Psl 143:2 jer nitko œiv nije p. pred tobom Brj 23:10 Htio bih umrijeti smrøu p. Moj
Rim 3:20 po zakonu dolazi p. grijeha M.Iz 18:5 za krivca i onoga koji je p. Psl 1:5 ni grjeænici na skupætini p.
2Ko 4:6 da svijetli p. slave Boœje u licu M.Iz 29:4 Kralj, koji je p. daje svojoj Psl 7:9 a p. potpomozi, jer ispitujeæ
Kol 3:10 koji se obnavlja za p. po slici Prp 7:20 nije tako p. da bi çinio samo Psl 97:10 on çuva œivot p. svojih; otima
Heb 10:26 primili p. istine, nema viæe Iza 33:15 Tko je p. i govori iskreno; tko Psl 111:1 Gospoda u krugu p. i u zajed-
2Pe 1:5 svojoj krepost, a u kreposti p. Zah 9:9 dolazi k tebi, p. i kao spasitelj Psl 112:2 øe rod p. biti blagoslovljen
2Pe 1:8 besposlene i bez ploda za p. Mat 1:19 A Josip, muœ njezin, bio je p. Psl 116:15 Gospodnjim smrt p. njego-
899
Psl 118:15 odjekuje u æatorima p. Rim 8:10 grijeha, a duh œivi zbog p. Hos 10:12 Sijte u p. œanjite u ljubavi
M.Iz 10:28 Çekanje p. izlazi u radost Rim 9:32 Jer nije traœio p. iz vjere, nego Mat 21:32 vam put p. ali mu vi nijeste
M.Iz 11:21 kazne, a rod p. izbavit øe se Rim 10:3 Jer ne poznajuøi p. Boœje i Luk 1:75 U svetosti i p. sve dane œivota
M.Iz 13:9 gori svjetlo p. a svjetiljka se 2Ko 9:10 øe da uzrastu plodovi p. PRAZN-A-E-IH-U
M.Iz 14:19 moraju stajati na vratima p. Efe 6:14 i obukavæi se u oklop p. Iza 55:11 ne vraøa se k meni p. dok nije
M.Iz 15:8 a molitva mu je p. ugodna Flp 1:11 Napunjeni plodom p. po Isusu 1Ko 15:10 prema meni nije bila p. nego
M.Iz 15:29 a molitvu p. usliæi Flp 3:9 nemajuøi svoje p. koja je od Eze 12:22 kakve to p. rijeçi vodite u
M.Iz 17:26 Zlo je globiti p. plemenite 2Ti 4:8 meni je pripravljen vijenac p. Joe 1:17 p. stoje œitnice. Raspadaju se
Iza 60:21 se tvoj sastojati od samih p. Tit 3:5 Ne za djela p. koja mi uçinismo Luk 1:53 dobara, bogate otpusti p.
Amo 2:6 prodaju p. za novce, ubogoga Heb 1:8 i œezlo p. œezlo kraljevstva 1Ti 1:6 i svrnuæe u p. govore
Mal 3:18 opet vidjeti razliku izmeåu p. Heb 5:13 ne razumije rijeçi p. jer je di- Izl 23:15 se izaøi pred lice moje p. ruku
Mat 10:41 Tko prima p. jer je praved- Heb 11:7 i postade baætinik p. po vjeri Rut 1:21 Bogata sam otiæla, p. ruku
Mat 27:24 neduœan u krvi ovoga p. Heb 12:11 ali poslije daje miran rod p. 1Ti 6:4 od zapitkivanja i p. prepiranja
Luk 1:17 da privede k miæljenju p. i tako Jak 1:20 srdœba çovjeçja ne çini p. 2Ti 2:16 A kloni se loæih i p. razgovora
Luk 15:7 devedeset i devet p. koji ne Jak 3:18 A plod p. sije se u miru onima 2Ti 2:23 A ludih i p. zapitkivanja kloni
Dje 3:14 A vi se sveca i p. odrekoste i 1Pe 3:14 Ali ako i trpite zbog p. Blago- Tit 1:10 p. brbljavaca i zavodnika
Dje 7:52 dolazak P. kojemu sad vi 2Pe 2:5 Nou, propovjednika p. spasio Psl 62:10 Ne stavljajte p. nadu na
Dje 22:14 i da vidiæ P. i da çujeæ glas iz 2Pe 2:21 da nijesu upoznali puta p. Psl 107:9 nasitio duæu p. duæu gladnu
Rim 5:7 jedva tko umre za p. za do- L.Zk 19:15 nego sudi no p. bliœnjemu Eze 13:9 koji gledaju p. opsjenu i
Heb 12:23 i duhovima savræenih p. Psl 9:8 Po p. øe suditi svijetu, kako je Mat 12:36 Za svaku p. rijeç, koju reknu
Jak 5:6 ubiste p. i on vam se ne usprot- Psl 37:37 neduœnost i vjeœbaj se u p. Mat 12:44 naåe je p. lijepo pometenu
Jak 5:16 postiœe ustrajna molitva p. M.Iz 8:15 odluçuju velikaæi po p. PREBIÆE
1Iv 2:1 kod Oca, Isusa Krista, p. Iva 16:8 øe svijetu æto je grijeh, i o p. i Iva 19:32 vojnici, i prvome p. golijeni i
Psl 146:8 pognute, Gospod ljubi p. Dje 24:25 A kad je raspravljao o p. i o Iva 19:33 veø umro, i ne p. mu golijeni
Mat 9:13 dozovem p. nego grjeænike Rim 6:18 postadoste sluge p. PREDAJE-M
1Pe 3:12 upravIjene na p. i uæi njegove Rim 6:19 udove svoje u sluœbu p. na 1Ko 11:24 tijelo moje koje se p. za vas
Pst 18:25 i da bude p. kao i bezboœniku Rim 9:28 ispuniti Gospodin u p. jest 2So 2:15 stojte i drœite p. koje nauçiste
Psl 37:17 slomiti, a oslon je p. Bog Rim 10:3 ne pokoriæe se p. Boœjoj Psl 31:5 U ruku tvoju p. duh svoj; ti øeæ
M.Iz 11:31 Ako se p. plaøa na zemlji Efe 4:24 stvoren po Bogu, u p. i svetost Jer 8:13 Zato ih p. onima, koji dolaze
M.Iz 13:5 Laœna rijeç mrska je p. Flp 3:6 p. zakonskoj bio sam besprije- Luk 23:46 Oçe, u ruke tvoje p. duh svoj
M.Iz 21:15 Radost je p. kad se çini æto 2Ti 3:16 za odgajanje u p. 1Ti 1:18 zapovijed p. ti, sine Timoteju
M.Iz 29:27 Gad je p. bezboœnik, a 1Pe 2:24 umremo i p. da œivimo, çijim PREDAJ-I-U
Iza 26:7 prava. Poravnao si put p. 2Pe 1:1 vjeru u p. naæega Boga i Spa- Kol 2:8 prijevarom po p. ljudi, po
Eze 18:20 p. øe biti plaøa pravednosti Otk 19:11 i Istiniti, i sudi i vojuje po p. 2So 3:6 a ne po p. koju primiæe od nas
1Ti 1:9 Znajuøi ovo, da p. zakon nije PRAVDOM Mat 15:2 uçenici tvoji prestupaju p.
PRAVEDN-IM-O-OGA Iza 1:17 çiniti: teœite za p. pomaœite Tit 2:3 da se ne p. vrlo vinu, da uçe
M.Iz 16:31 postigne se p. œivotom Rim 5:21 tako i milost da vlada p. za PREDA-LI-M-N-NO
Mat 12:37 svojim biti proglaæen p. po Rim 9:30 koji nijesu iæli za p. postigli Iva 18:30 ne bismo ga bili p. tebi
Rim 3:26 i uçiniti p. onoga, koji vjeruje 1Ti 6:11 a idi za p. poboœnosti, vjerom Dje 2:23 p. i rukama bezboœnika pribili
Job 40:8 moje p. upravljanje, mene 2Ti 2:22 idi za p. vjerom, Ijubavlju Iva 18:36 moje borile, da ne budem p.
Psl 35:28 navjeæøivati p. upravljanje PRAVEDNOST Rim 4:25 Koji je p. zbog grijeha naæih
Psl 67:4 æto ti p. vladaæ nad narodima Pst 15:6 i on mu to uraçuna u p. Otk 11:2 jer je p. neznaboæcima; oni
Psl 111:3 p. upravljanje njegovo traje Job 27:6 Çvrsto stojim uz p. svoju i ne Luk 4:6 p. meni i dajem je kojemu hoøu
Jer 11:20 ti sudiæ p. i ispitujeæ bubrege Psl 37:6 te p. tvoja zasja kao svjetlost Jud 1:3 jedanput zauvijek p. svetima
Dan 4:37 upravljanje je njegovo p. On Psl 71:16 slavit øu samo p. tvoju, Gos- Mat 11:27 Sve je meni p. od Oca
Zah 7:9 Vræite sud p. i iskazujte jedan Psl 89:14 pravo i p. pred tobom stupaju Luk 10:22 Sve je meni p. od Oca
Flp 1:7 Kao æto je p. da ja ovo mislim za Psl 94:15 Jer p. dolazi opet do prava 1Pe 1:18 koje vam je p. od otaca
Flp 4:8 je p. æto je sveto, æto je ljubezno M.Iz 10:2 koristi, a p. izbavlja od smrti PREDAO
Kol 4:1 æto je pravo i p. çinite slugama M.Iz 11:4 srdœbe, a p. izbavlja od smrti Prp 3:11 I svijet je on p. njihovu istraœu-
Pst 18:23 Zar øeæ zbilja i p. pogubiti s M.Iz 11:18 a sigurnu plaøu, tko sije p. Iza 53:7 a on se je p. dragovoljno, nije
Pst 18:25 s bezboœnim usmrtiæ i p. i da M.Iz 14:34 p. podiœe narod, a opaçina Jer 5:3 p. si ih uniætenju, ali oni neøe da
Iza 45:21 osim mene nema Boga p. i Iza 28:17 Uçinit øu pravicu pravilom, p. Jer 11:20 jer tebi sam p. stvar svoju
2Pe 2:7 Samo je izbavio p. Lota, koji Iza 53:11 donijeti mnogima p. i zlodjela Mar 13:34 p. je slugama svojim kuøan-
PRAVD-A-E-I PRAVEDNOST-I Iza 56:1 pravicu i uspostavite p. jer je Iva 3:16 je p. svojega jedinoroåenog
Job 9:19 pita li se p. tko øe mi svjedoçiti Iza 58:2 Kao narod, koji çini p. i ne Rim 8:32 nego ga je p. za sve nas
Psl 85:10 tada øe se p. i mir poljubiti Iza 59:14 i p. stoji daleko, jer istina 1Ko 15:3 najprije p. æto sam i primio
Psl 112:9 p. njegova ostaje uvijek Iza 59:17 Obukao je p. kao oklop, i Gal 2:20 i p. samoga sebe za mene
Psl 119:142 p. je tvoja pravda vjeçna Iza 63:1 Ja sam, koji govorim p. koji Efe 5:2 i Krist ljubio nas i p. sebe za nas
M.Iz 11:5 Neduœnome ravna put p. Jer 23:5 Pravo i p. çinit øe u zemlji Efe 5:25 crkvu i sebe samoga p. za nju
Iza 64:6 i sva naæa p. kao okaljana Jer 23:6 bit øe: ‘Gospod je p. naæa 2Pe 2:4 p. ih u mraçnu tamnicu, da se
Dan 9:24 da se dovede vjeçna p. da Jer 33:15 øe çiniti pravo i p. na zemlji PREDA-T-I-VAT
Mat 5:40 Hoøe li tko da se p. s tobom i Mat 5:20 p. vaæa ne bude savræenija P.Zk 7:24 I kraljeve njihove p. øe u tvoje
Rim 1:17 se u njemu otkriva p. Boœja Mat 23:23 p. milosråe i vjernost. Ovo Mih 7:17 p. øe se zajedno sa svojim
Rim 3:21 bez zakona oçitova p. Boœja 2Ko 6:14 æto ima p. s nepravednoæøu Mat 17:22 Sin çovjeçji p. øe se u ruke
Rim 8:4 Da se p. zakona ispuni u 2Pe 3:13 zemlju, u kojima stanuje p. Mat 26:45 Sin çovjeçji p. øe se u rake
Rim 10:6 A p. koja je od vjere, ovako Otk 19:8 i bijelo, jer je platno p. svetih Mat 5:25 te protivnik p. sucu i sudac
Rim 14:17 nego p. i mir i radost u Duhu PRAVEDNOSTI Mat 20:19 I onda p. neznaboæcima, da
1Ko 1:30 posta mudrost od Boga i p. i M.Iz 11:19 Tko se drœi p. ide k œivotu Mat 27:58 Pilat mu dade p. tijelo,
2Ko 5:21 postanemo p. Boœja u njemu M.Iz 12:28 Staza p. vodi k œivotu, a put Mat 10:21 otac sina svojega p. øe na
Gal 3:21 zaista bi od zakona bila p. Iza 5:7 a eto zlo djelo, p. a eto zloøa Mar 13:9 p. øe vas zbog mene na su-
Job 34:12 Svemoøni ne izvrøe p. Iza 11:4 Ne, u p. sudi on malenima, po PREDODREDI-O
Psl 106:3 tvrdo drœe p. i tvore pravo Iza 26:9 tada se uçe p. stanovnici Rim 8:29 naprijed poznade, one i p.
Iza 58:2 i ne odmiçe se od p. Boga Iza 32:17 Djelo p. bit øe mir i dohodak Rim 8:30 A koje p. one i pozva; a koje
Mat 5:6 koji gladuju i œeåaju p. Oni øe Iza 61:3 Hrastovi p. zvat øe se oni 1Ko 2:7 koju p. Bog prije vjekova za
Dje 13:10 neprijatelju svake p. zar ne Iza 61:10 zaogrnuo me plaætem p. kao Rim 9:23 æto ih je p. za slavu, hoøe da
Rim 4:11 znak obrezanja kao peçat p. Eze 18:20 Pravedniku øe biti plaøa p. Efe 1:5 U ljubavi nas je p. po Isusu
Rim 6:13 udove svoje Bogu za oruœje p. Dan 12:3 koji su mnoge privodili k p. Efe 1:9 odluci, koju je p. u njemu
900
PREDZNANJU Luk 10:16 mene sluæa; tko vas p. mene Dje 7:49 p. je moje nebo, i zemlja je
Dje 2:23 odlukom i p. Boœjem predali Rim 14:3 Koji jede, neka ne p. onoga Heb 1:8 p. je tvoje, Boœe, u vijeke
1Pe 1:2 Po p. Boga Oca, posveøenjem Tit 2:15 Nitko neka te ne p. Otk 2:13 gdje je p. sotonino; i drœiæ ime
PREGIBALI Psl 51:17 Boœe, to ti ne p. nikada Otk 4:10 krune svoje pred p. govoreøi
Pst 27:29 I narodi se pred tobom p. Rim 2:4 Ili p. li bogatstvo njegove Otk 20:11 I vidjeh veliko bijelo p. i
Mat 27:29 p. koljeno pred njim i rugali Rim 14:10 zaæto p. brata svojega? Jer Otk 22:3 I p. Boœje i Janjetovo bit øe u
Mar 15:19 p. svoje koljeno i klanjali mu M.Iz 23:22 ne p. majke svoje, kad ost- PRIJESTOLJU
PRELJUB-A-E-U Heb 12:5 Sine moj, ne p. karanja Gos- Izl 12:29 koji bi ga imao naslijediti na p.
Izl 20:14 Ne çini p. M.Iz 1:7 samo luåaci p. mudrost i 1Kr 22:19 Gospoda gdje sjedi na p.
Mat 15:19 dolaze zle misli, ubojstvo, p. Tuœ 1:8 Svi laskavci njegovi p. ga Psl 89:14 Stupovi su p. tvojemu pravo
Rim 2:22 Veliæ, da se ne çini p. a çiniæ 2Pe 2:10 i p. veliçanstvo Gospodina, i Psl 132:12 dovijeka sjediti na p. tvojem
Mat 5-32 osim zbog p. – navodi je, da Jud 1:8 gospodstvo p. i na slavu hule Iza 6:1 sjedi na p. visoku i uzviæenu
Mat 19:9 osim zbog p. – i oœeni se PRIBLIŒI-TI Iza 9:7 Vladat øe na p. Davidovu i nad
Mat 19:18 Ne çini p. Ne kradi! Ne Izl 32:19 Kad se p. taboru, ugleda tele Jer 17:25 i knezovi, koji sjede na p.
Mar 10:19 Ne ubijaj! Ne çini p. Ne kradi! Jer 5:31 a æto øete çiniti, kad se p. kraj Zah 6:13 Na svojemu øe p. sjediti i
Rim 13:9 Ne çini p. Ne ubijaj! Ne kradi! Mat 26:45 Evo se p. ças, i Sin çovjeçji Heb 4:16 s pouzdanjem k p. milosti, da
M.Iz 6:32 Ali tko uçini p. sa œenom Luk 15:25 i p. se kuøi, zaçu glazbu i Otk 3:21 sjedi s menom na p. mojemu
Hos 4:14 æto çine p. jer vi sami idete Luk 19:41 se p. i ugleda grad, zaplaka Otk 4:9 koji sjeåaæe na p. i koji œivi u
Mat 5:28 navodi je, da çini p. i tko Rim 13:12 a dan se p. Odbacimo dakle Otk 5:13 koji sjedi na p. i Janjetu
Mat 19:9 i oœeni se drugom, çini p. I tko Jak 5:8 jer se dolazak Gospodinov p. Otk 6:16 koji sjedi na p. i od gnjeva
Mar 10:11 i uzme drugu, çini p. na njoj Izl 19:23 da se njoj ne smije p. Otk 7:15 koji sjedi na p. stanovat øe kod
Rim 2:22 ne çini preljuba, a çiniæ p. Psl 91:10 biç se neøe p. æatoru Otk 12:5 bi uzeto k Bogu i p. njegov.
PRELOMI-TI Jak 4:8 se Bogu i On øe se p. k vama Otk 19:4 koji sjeåaæe na p. i rekoæe
Mat 14:19 Nato p. kruhove i dade ih PRIBLIŒUJE Otk 21:5 sjedio na p. Evo sve novo
Mat 15:36 dade hvalu, p. ih i dade ih Job 33:22 Duæa se njegova p. grobu PRIJESTUP-A-OM
Mat 26:26 blagoslovi ga, p. ga i dade Iza 29:13 ovaj narod p. samo ustima L.Zk 6:6 Gospodu œrtvu za p. neka
Mar 14:22 blagoslovi ga, p. ga i dade Mat 26:46 Evo, p. se izdajnik moj Rim 5:15 Ali dar nije tako kao p. jer ako
Luk 22:19 zahvali, p. ga i dade im ga Luk 21:28 Otkupljenje se vaæe p. Rim 5:20 da se umnoœi p. jer gdje se je
1Ko 11:24 I zahvalivæi p. i reçe: Uzmite Iva 6:19 gdje ide po moru i p. se k laåici 1Ti 2:14 a œena zavedena poçini p.
Iza 42:3 Trske stuçene neøe p. stijenja Heb 10:25 vidite, da se p. dan Rim 4:15 nema zakona, nema ni p.
Mat 12:20 Trske stuçene neøe p. i PRIGODU Rim 5:16 a dar od mnogih p. vodi k
PREOSTALIH Rim 7:8 A grijeh uze p. po zapovijedi i Rim 2:23 a sramotiæ Boga p. zakona
Eze 36:5 govorim protiv joæ p. naroda Rim 7:11 p. po zapovijedi prevari me Rim 5:14 koji ne sagrijeæiæe p. sliçnim
Mat 14:20 od p. komada joæ dvanaest 2Ko 5:12 dajemo p. da se ponosite s PRIJEVAR-A-E-OM-U
Mat 15:37 od p. komada podigoæe joæ PRIJEØI Iza 53:9 i nije se naæla p. u ustima
PREPIRALI Job 14:5 preko koje ne moœe p. Mal 2:6 njegovim nije se naæla p. U
Iva 6:52 su se p. Œidovi meåu sobom Dan 2:44 Njegova vlast neøe p. na Mat 27:64 bi posljednja p. bila joæ gora
Dje 17:18 mudraca p. su se s njim jedni Mat 17:20 Prijeåi odavde tamo, i p. øe 1Pe 2:22 i u çijim se ustima ne naåe p.
Dje 23:9 strane farizejske, te su se p. PRIJEKOR-A Psl 32:2 i u çijem srcu nema p.
Dje 25:19 Nego su se p. s njim o nekim Dan 12:2 drugi na sramotu i p. vjeçni Iza 30:10 slatke rijeçi, prorokujte p.
PREPIRANJA Pst 6:9 i bez p. u svojem naraætaju Mih 6:12 jezik im je pun p. u ustima
1Ti 1:4 rodoslovljima, koja çine viæe p. Iza 54:4 svoje i p. udoviætva svojega Luk 3:14 Nikomu ne çinite sile i p. i
1Ti 6:4 od zapitkivanja i praznih p. 1So 3:13 utvrdila srca, vaæa bez p. u 1Pe 3:10 i usne svoje, da ne govore p.
1Ti 6:20 O ispraznih rijeçi u govoru i p. 1So 5:23 i vaæe tijelo posve bez p. Hos 11:12 laœju, kuøa Izraelova p. Ali
Tit 3:9 i svaåa i p. o zakonu kloni se, jer Tit 1:6 je tko bez p. jedne œene muœ Mih 2:11 koji ide za p. i govori laœ, kad
PREPIRATI Tit 1:7 nadglednik treba daj je bez p. 2Ko 12:16 buduøi uhvatio sam vas p.
Mat 12:19 Neøe se p. i neøe buçiti, PRIJESTOLJA Kol 2:8 i ispraznom p. po predaji ljudi
Mar 8:11 farizeji i poçeæe se s njim p. Iza 14:9 diœe s p. njihovih sve kraljeve 2So 2:10 svakom p. nepravde meåu
1Ko 11:16 moœe p. neka zna, mi takva Iza 47:1 Bez p. sjedi na zemlju, køeri Heb 3:13 da koji od vas ne otvrdne p.
PRETVARA-JU-NJA Dan 7:9 postavljena p. i jedan atarovi- Jak 5:4 njive vaæe, a vi ste im otkinuli p.
Psl 107:33 zemlju rijeçnu p. u pustinju Jon 3:6 ustade sa svojega p. skide sa 2Pe 3:17 çuvajte se, da p. bezakonika
Amo 5:8 koji p. tamu u jutro i dan i Mat 19:28 i na dvanaest p. i suditi Psl 4:2 ljubite p. i mislite na laœ
2Ko 11:14 sotona p. u anåela svjetla Kol 1:16 bilo p. ili gospodstva, ili pogla- Hos 7:1 jer oni çine samo p. lupeœi
Psl 84:6 dolinom pustinjskom p. je u tlo Heb 12:2 i sjede s desne strane p. Jud 1:11 za dobitkom padoæe u p.
2Ko 11:13 koji se p. u apostole Kristove Otk 4:3 i oko p. bijaæe duga po viåenju PRIKAŒE
Jud 1:4 bezboœni, koji p. milost Boga Otk 5:6 I vidjeh nasred p. i çetiri biøa i Efe 5:27 Da on p. sebi slavnu crkvu
Otk 11:6 nad vodama, da ih p. u krv, i Otk 7:17 Jer Janje, koje je nasred p. Kol 1:22 njemu p. svete i bez mane i
Rim 12:9 Ljubav neka je bez p. mrzeøi Otk 19:5 I glas izaåe od p. govoreøi: Otk 8:3 da ga p. s molitvama svih svetih
1Pe 1:22 ljubav bez p. od çista srca Otk 20:4 vidjeh p. i sjedili su na njima PRILIK-A-E-U
PRETVORI-ÆE Otk 21:3 I zaçuh glas veliki s p. gdje Rim 5:14 Adam, koji je p. onoga, koji je
Izl 7:20 se sva voda u Nilu p. u krv Otk 22:1 od p. Boœjega Janjetova Heb 1:3 je sjajnost slave njegove i p.
Psl 114:8 Koji p. hridinu u jezero PRIJESTOLJE Psl 17:15 nagledam se sit p. tvoje
Jak 4:9 smijeh vaæ neka se p. u plaç, i 1Kr 10:9 te je posadio na p. Izraelovo Flp 4:10 ali su vas bile sprijeçile p.
Rim 1:23 I p. slavu besmrtnoga Boga Psl 11:4 p. je njegovo u nebu. Oçi 1Ti 5:14 nikakve p. da ne daju protiv-
Rim 1:25 Koji p. istinu Boœju u laœ, i Psl 45:6 p. tvoje, Boœe, stoji zauvijek Pst 1:26 Naçinimo çovjeka na sliku i p.
Rim 1:26 njihove p. naravno opøenje Psl 89:4 p. tvoje podignuti za sva vre- Kol 2:23 p. mudrosti po umiæljenoj
PREVARI Psl 97:2 i sud oslanja se p. njegovo PRINESE
Rim 7:11 zapovijedi p. i ubi me njome Psl 103:19 p. svoje postavi Gospod na Pst 8:20 çistih ptica i p. na œrtveniku
2Ko 2:11 Da nas ne p. sotona, jer Psl 132:11 posadit øu jednoga na p. Pst 22:13 i p. ga mjesto sina svojega
2Ko 11:3 da kao æto zmija Evu p. Iza 14:13 podiœem p. svoje na gori Heb 9:28 i Krist jednom p. da oduzme
Kol 2:4 da vas nitko ne p. zamamljivim Iza 66:1 p. je moje nebo, i zemlja je Heb 11:4 Vjerom p. Abel Bogu bolju
2So 2:3 vas nitko ne p. ni na koji naçin Jer 14:21 ne daj da se obeæçasti p. Jak 2:21 kad p. sina svojega Izaka na
PREZIR-E-Æ-I-U Jer 22:30 da sjedne na p. Davidovo i PRINIO
Pst 16:5 kad vidje, da je trudna, p. Dan 7:9 p. mu bilo plamen ognjeni Heb 7:27 jednom, kada je sum sebe p.
M.Iz 13:13 Tko p. opomenu, sam sebi Mat 19:28 Sin çovjeçji sjedne na p. Heb 9:14 sebe p. neokaljana Bogu
M.Iz 15:20 çovjek lud p. majku svoju Mat 25:31onda øe sjesti na p. slave PRINOS-A-E-I
M.Iz 30:17 Oko, koje se ruga ocu i p. Luk 1:32 Bog dat øe mu p. njegova oca Dan 9:27 prestat øe œrtva zaklanica i p.
901
Mal 1:11 i prinosit øe se çist p. jer øe Rim 10:10 a ustima se p. za spasenje Gal 3:13 za nas postao p. jer je pisano
Rim 15:16 da bude p. naroda ugodan 1Iv 2:23 a koji p. Sina, priznaje i Oca PROKUÆAN
Efe 5:2 i predao sebe za nas kao p. 1Iv 4:2 Svaki duh, koji p. da je Isus Krist Iza 28:16 temeljni kamen u Sionu, p.
L.Zk 2:13 p. svojih moraæ prinijeti sol 1Iv 4:3 I svaki duh, koji ne p. Isusa, nije 2Ti 2:15 da se pokaœeæ p. pred Bogom
Psl 40:6 Œrtava zaklanica i p. nijesi htio Dje 23:8 ni duha, a farizeji p. oboje Jak 1:12 kad bude p. primit øe vijenac
Heb 10:18 nema viæe p. za grijeh Heb 13:15 usana, koje p. ime njegovo PROLIJE-VA
L.Zk 2:13 Sve p. svoje moraæ osoliti 2Iv 1:7 koji ne p. da je Isus Krist doæao Pst 9:6 Tko p. krv çovjeçju, njegova se
Joe 2:14 imadnete œrtvene p. i naljeve PROBODOÆE P.Zk 27:25 da p. krv neduœnu i sav
Mal 3:3 da p. prave œrtve Gospodu Psl 22:16 me; p. mi ruke i noge Mat 9:17 vino se p. mjehovi se pok-
Heb 10:1 p. neprestano one iste œrtve Otk 1:7 koji ga p. naricat øe nad njim Psl 42:4 a srce se moje p. kako sam
Brj 18:15 œivih biøa, æto se p. Gospodu PRODADE Mat 26:28 Zavjeta, koja se p. za mnog-
Iza 66:3 tko p. dar, a ujedno prinosi krv Pst 25:33 p. tako svoje pravo prvorod- Luk 22:20 krvi, koja se p. za vas
Heb 9:7 A ne bez krvi, koju p. za svoje Mat 13:44 i p. sve imanje svoje i kupi PROMIJENI-TI
Heb 9:25 Niti da mnogo puta p. Mat 13:46 p. sve imanje svoje i kupi Dan 7:25 da p. blagdanska vremena i
Heb 10:11 puta p. koje nikad ne mogu Luk 9:29 p. se lice njegovo, i odjeøa
PRINOSIT-E-I PRODA-J-VALI Heb 7:12 potrebno je, da se i zakon p.
Iza 1:13 Ne p. viæe œrtava nevrijednih Pst 25:31 p. mi najprije svoje pravo P.Zk 30:3 Bog tvoj, p. sudbinu tvoju
Mal 1:8 Kad p. hromo ili bolesno, nije Mat 19:21 idi p. æto imaæ, i daj utrœak Job 28:17 niti se moœe p. s nakitom
1Pe 2:5 da p. œrtve duhovne, koje su Mar 10:21 p. sve, æto imaæ, i podaj siro- Jer 13:23 Moœe li Crnac p. boju na koœi
Dan 11:31 prestat øe p. œrtvu svagdan- Iva 2:14 trgovce, æto su p. volove, ovce 1Ko 15:51 usnuti, ali svi øemo se p.
Heb 7:27 za svoje grijehe œrtve p. Iva 2:16 æto su p. golubove, reçe PROPADA-JU
Heb 10:2 Inaçe bi prestale p. se, kad Dje 2:45 p. bi svoje imanje i dobro, i Psl 49:14 postojanje njihovo p. u
PRIPADA PROGONE