Duga kao simbol elje drugaijim ivotom

Pripovijetka Duga djelo je hrvatskog knjievnika Dinka imunovia koju je objavio

1907. godine. Sam pisac, porijeklom iz Knina, djetinjstvo je proveo u selima
Dalmatinske Zagore, gdje je poslije i radio i kao uitelj. Tu je imao priliku da se
upozna sa ivotom siromanih ljudi, ali ujedno i ljudi koji su ivjeli slijedei svoju
tradiciju i obiaje. Taj uticaj se snano odrazio u njegovom stvaralatvu.Pripovijetka
je nastala u vrijeme kada su se Hrvati snano usprotivili reimu Maarske
zagovarajui snano protivljenje tuinskoj vlasti i formiranju domae.

Pripovijetka nosi naziv Duga to nam automatski asocira na prelijepu aroliku pojavu
koja se javlja na nebu nakon kie to obeava lijepo vrijeme. Meutim, u ovoj prii to
nije tako. Duga u ovoj prii postaje zastraujua iluzija koja malu djevojicu Srnu
odvodi u smrt.

Razdoblje u kojem je pisac govorio u Dugi razotkriva ivot u jednoj tradicionalnoj

porodici te stavove i uvrijeena miljenja o ulozi ene i mukarca u patrijarhalnom
drutvu. Mukarci su imali glavnu rije u porodici, dok je ena imala ulogu supruge i
majke. Od ena se oekivalo da se ne koluju, raaju sinove, brinu o porodici i
suprugu. enska djeca nisu imala vanost i bilo im je zabranjeno igrati se vani s
djeacima, nisu imala slobode. Morala su kulturno ponaati za stolom, bilo im je
zabranjeno da jedu koliko ele, jer su to mogli samo djeaci i samim tim nije ni
udno to je maloj Srni sinula ideja da postane djeak. uvi priu od bezruke vezilje
Save kako je ostavio mu sa enskim djetetom kome se ''ni Bog ne veseli'' te
narodno vjerovanje kako ako se proe ispod duge moe se postati mukaraca, Srna
je vidjevi dugu potrala prema njoj. ivot je skonala u movari znakovitog naziva
Glibua. Tragina sudbina ove djevojice uzrokovana je krutim odgojem, tradicijom i
nerazumijevanjem njenih roditelja. Pisac je ovom pripovijetkom htio da ukae na
straan poloaj ena u jednoj patrijarhalnoj sredini i elju da se promijeni svijest kod
ljudi o ulozi ene u drutvu. ena je ovjek isto kao i mukarac i treba da uiva ista
prava kao i on. ene su zasluile da ive drugaiji ivot, a ne da budu robinje
mukarcima i da budu tretirane kao stvari. Posebno je tragino to se pisac bavi
ivotom jo djevojice, koja jo nije zakoraila u svijet odraslih, a da su joj od samog
djetinjstva bile uskraivane mnoge radosti. U staroj jevrejskoj knjizi Talmud ve je
reeno da je ''ena stvorena od mukarevog rebra, a ne njegovog stopala da po
njoj gazi, ne iz njegove glave da njom vlada, ve iz njegovog boka da mu bude
jednaka, ispod ruke da bude zatiena, pored srca da bude voljena'' . Ali, svijet
svakako ne mari za ispravne stavove nego samo za one koji njima odgovaraju.

Ono to me posebno zaprepastilo jeste da je naslov ove pripovijetke u potpunoj

suprotnosti sa njenim sadrajem. To me navelo na razmiljanja da stvari trebamo
dublje analizirati, a izbjegavati povrnost i spoljanjost jer nije sve onako kako se
ini. Da bismo shvatili sutinu, trebamo zagrebati ispod povrine. Trebamo
zanemariti narodna vjerovanja i tradicije i drati do svog ljudskog dostojanstva. Ova
pripovijetka stavila mi je do znanja da dublje shvatim ensku borbu za ljudska prava
i da ih podrim u tome.