Sie sind auf Seite 1von 2

Voli stranca kao sebe samog: Trumpova zabrana izbjeglicama i Biblija

Trumpova zabrana izbjeglicama irom svijeta i graanima muslimanima iz sedam


drava nije samo izrazito lo politiki potez. Naime, radi se o sutoj suprotnosti
jednom od osnovnih principa kako kranstva tako i judaizma i uvredi svakom
drugom ko smatra Bibliju izvorom nezaobilaznih moralnih uputstava, jer je otvoreno
prihvaanje stranaca sr biblijskih tradicija. Takoer, otvorenost prema ugroenima
je ono to je stari Izrael snano izdvajalo od njegovih susjeda.

Stari istok je bio surovo mjesto za ivot ukoliko niste bili dio veoma uske elitne kaste.
Bilo je veoma malo resursa, vikovi hrane i vode gotovo nisu postojali. Lokalne
zajednice su motrile na bilo kakve lutajue strance. Naime, bili su opasnost za
svakoga: da li emo imati dovoljno hrane za sebe ako ih nahranimo? ta ako
postanu pohlepni pa uzmu sve to imamo? Ova pitanja su posve razumljiva ako
uzmemo u obzir da su svi ivjeli na granici gladi. Zbog ovoga su narodi istoka, kao
Kanaanci, pruali gostoprimstvo stranim inovnicima, ali su izbjegavali goste koji im
moda ne bi bili u stanju pruiti neto zauzvrat kao naprimjer oni koji bjee pred
tlaenjem.

Stari Izrael je u ovoj stvari neobinost meu svojim susjedima: oni iznova i nanovo
tvrde da njihov Bog, Gospod, zahtijeva da cijela zajednica prihvata strance. Njihove
prie govore o ovim temama (vidi Postanak 18 i Ruta 1-4) i njihovi zakonici, koji se
nalaze u Tori, smatraju primanje stranaca obavezom.

U Knjizi Izlaska, odmah nakon to Gospod da deset zapovijedi na brdu Sinaj, ova
zapovijed postaje dio Zavjeta: Ne inite zla niti tlaite doljaka, jer i vi ste bili
stranci u Egiptu. (Izlazak 22:21). Hebrejska rije koja se prevodi kao doljak,
stranac, ger, podrazumijeva nekoga ko putuje drugim rijeima, ovo se ne odnosi
na ljude iji su djedovi i bake bili useljenici ili osobe koje su stalno naseljene na istom
mjestu.

Izraelcima je u Levitskom zakoniku naloeno da izdvoje hranu za one kojima je to


potrebno: Nemojte ih kupiti ni u vinogradu, niti skupljati bobe koje ispadnu, nego ih
ostavite za siromaha i tuinca. (Levitski zakonik 19:10). Nadalje, Izraelcima je
nareeno da se odnose prema strancima isto kao i prema vlastitim sunarodnjacima,
ili ak onako kako se odnose prema sebi samima: Tuinca meu vama gledajte kao
da se rodio izmeu vas i ljubi ga kao sebe samog; jer i vi ste bili tuinci u zemlji
egipatskoj. (Levitski zakonik 19:34). Izraelcima se takoer nareuje da prue
potpunu pravnu zatitu stranim gostima: Imajte isto pravo za tuinca i domorodca.
(Leviticus 24:22), i: Nemoj izvrtati pravo tuincu i siroetu. (Ponovljeni zakon
24:17).

Zato bi Gospod i Izraelci rado primali, hranili i titili strance koji su u opasnosti i koji
doputuju u njihovu zajednicu? Postoje dva razloga. Prvo, Izrael se sastoji od
ugroenih, potlaenih ljudi kojima je Gospod odluio pomoi. Abraham, Sara i Hagara
su svi bili stranci u zemlji Kanaan. Jedna recitacija izraelske povijesti koju trebaju
izgovarati vjernici poinje sa: Moj otac je bio lutajui Aramejac, koji je otputovao
dolje u Egipat i ivio tamo kao stranac s malo ljudi. (Ponovljeni zakon 26:5). Ako
ironija nije posve jasna: Aramejac je stari pojam za Sirijce. Dakle, Izrael je nastao
kao grupa sirijskih izbjeglica potlaenih od strane velesile. No, upravo su ove grozne
okolnosti razlog zato je Gospod pouo vapaj hebrejskih robova i zato je doao da ih
spasi (Izlazak 3:7; Ponovljeni zakon 26:6). Naime, Gospod je posebno osjetljiv na
vapaj ugroenih kada im prijeti opasnost (Izlazak 22:21-23).

I upravo to je drugi razlog zato Gospod hoe da Izrael primi stranca, jer: Ja sam
Gospod (Levitski zakonik 19:34). Gospod je razliit od drugih bogova starog Istoka:
naime, Gospod stanuje u divljini Sinaja, daleko od raskonih centara moi u dolini
Nila i Eufrata (Izlazak 3:1). Gospod je suprotstavljen tiranskim, hijerarhijskim,
sebinim teologijama starog Istoka. Umjesto da izabere jak narod kojim e dominirati
svijetom kroz silu, Gospod bira arenu grupu nedavno osloboenih robova da pokloni
blagoslov svim narodima svijeta (Postanak 12:1-3; Izlazak 19:6).

Gospod je uvijek podrobnije sluao vapaje potlaenih, a tuinac je uvijek iznova


primjer takvih ljudi. Kao rezultat ovoga, Gospod zahtijeva da se svako prilagodi i da
prui pomo naroito oni koji su nekada sami lutali ili koji su potekli od lutalica,
dakle, onih koji su Boijom milou sada na sigurnom.

Ovaj stav radikalnog gostoprimstva ugroenim ljudima je posve neobian u ovoj


kulturolokoj sredini. Izmeu nekolicine pravnih zbornika koji su sauvani do danas
(Hamurabijev zakon je samo jedan od njih), nijedan ne iznosi nita o tome da treba
otvoreno primati, tititi ili ljubiti strance. Dakle, nijedan osim zakonika koji se nalaze
u Bibliji.

Novi zavjet je veoma slian: primati ugroene je kao primanje Isusa samog. Ne radi
se samo o tome da je Isus potomak izbjeglice tuinca (Matej 1:5), on sam je bio
izbjeglica u Egiptu (Matej 2:13-23), i ako ve nije dovoljno jasno, Matej 25:37-40 nam
to posve iznosi: Bog je naroito prisutan u onima koji su ugroeni, a tu ukljuujemo i
stranca u nevolji, i kada ih odbijemo odbijamo Isusa samog. (takoer vidi Pismo
Jevrejima 13:2).

Svako ko sebe smatra kraninom i bilo ko ko cijeni Bibliju mora primiti stranca u
nevolji. Ovdje se ne radi o pukoj preporuci ili kulturolokom prenemaganju starog
svijeta. Radi se o posveenosti Bogu kojeg Biblija opisuje. Bog je izdao jasnu
naredbu: voli stranca. Ako sebe smatrate dijelom ove grupe, onda hajdemo na
posao.