Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str.

7-25 7

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 2. listopada 2016.

Politika sjeanja za postideoloka vremena:

sluaj Italije

FEDERICO TENCA MONTINI

Sveuilite u Teramu (Italija) i Sveuilite u Zagrebu

Saetak
Gdje su izvori i koji su razlozi procesa povijesnog revizionizma koji se od
devedesetih sve jae i ee pojavljuje u raznim europskih zemljama i koje
bi mogle biti njegove posljedice na odnose izmeu zemalja lanica Europske
unije? Kako sprijeiti sukob oko interpretacije povijesti koji utjee na samu
sr pojma europske konfederacije? lanak pokuava dati odgovor na ta pi-
tanja polazei od analize razloga krize antifaizma, kao i drugih politikih i
kulturnih faktora koji su ukorijenjeni u dogaajima iz devedesetih te s kra-
ja Hladnog rata i ruenja komunistikih reima u srednjoj i istonoj Europi.
Konkretno istraivanje odnosi se na sluaj Italije, gdje se bitka sjeanja i
revizionizma vodi oko tzv. fojbi, istarskih krakih jama u kojima je stradalo
nekoliko stotina Talijana za vrijeme ustanka u jesen 1943. godine. Tijekom
zadnjih dvadeset godina taj povijesni dogaaj, o kojem skoro nitko nita nije
znao i koji je imao marginalnu ulogu u irem kontekstu talijanskog sudjelo-
vanja u Drugom svjetskom ratu, postao je povijesni mit sa svojim slubenim
danom sjeanja, uzdignutim na razinu Dana sjeanja na Holokaust. Budui
da je 2007. godine upravo oko sjeanja na fojbe dolo do diplomatskog su-
koba izmeu predsjednik Italije i Hrvatske, Giorgia Napolitana i Stjepana
Mesia, sukoba koji je kasnije rijeen potpisivanjem sporazuma o povijesnom
pomirenju izmeu Italije, Hrvatske i Slovenije u Trstu 2010. godine, fojbe su
predstavljale izvrstan primjer analize rata na podruju interpretacije povije-
sti koji se nedavno pojavio u vie krajeva Europe i koji ugroava meunarod-
ne odnose, ali i stanja unutar pojedinih drava.
Kljune rijei: fojbe, povijesni revizionizam, Istra, Trst, kolektivno sjeanje,
politika sjeanja

1. Uvod
Iako se povijesni i mitski temelji jedne drave ine stabilnima, oni se ipak stalno
mijenjaju (Rieff, 2016). Osnovni interpretacijski okvir za formiranje kolektivnog
pamenja, koji je osmislio Mark Wolfgram (2014), moe posluiti kao korisno sred-
8 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

stvo za konceptualizaciju tog fenomena. U njemu se interpretacija kulturne stvari

(npr. povijesnog dogaaja) opisuje kao rezultat interakcije u odreenom kulturnom
kontekstu i pod utjecajem vanjske sile.
Takav okvir nudi dobro objanjenje kulturnih tranzicija u devedesetima u
Europi, i to ne samo u srednjeistonoeuropskim i istonoeuropskim zemljama nego
i kod njihovih zapadnih susjeda. Kada je rije o pamenju, jedna od glavnih razlika
izmeu autoritarnih i liberalnih reima je ta da u potonjim dravama nema interesa
za tim da se normira to je slubena interpretacija povijesti (Jovi, 2004). Iako, u
tom kontekstu, treba imati na umu da su Njemaka i Italija, kao i Japan, dugo bile
zemlje ograniene demokracije te da su, kao takve, i one ba u devedesetima, kra-
jem Hladnog rata i padom tih ogranienja, doivjele vlastitu tranziciju pamenja.
Prema Wolfgramovom interpretacijskom okviru, u devedesetima se u Italiji
mijenja kulturni kontekst kao posljedica pojave novih politikih snaga, a sve vie
slabi utjecaj vanjskih sila, odnosno pritisak meunarodne zajednice koja je strogo
nadgledala razvoj politikih dogaaja u Italiji nakon pada faizma. Krajem tzv. Pr-
ve republike, koja je u Italiji trajala od konca Drugog svjetskog rata do devedesetih,
mijenja se i kulturna sutina talijanskog politikog sustava: premda je antifaizam
sluio kao osnova svim politikim strankama koje su se razvile iz antifaistikog
pokreta otpora, u novim politikim prilikama devedesetih antifaizam gubi svoju
zadau i vanost te kree potraga za nekom novom identitetskom jezgrom talijan-
skog politikog ivota.
Premda se krizi starog poslijeratnog talijanskog politikog sustava gube tra-
govi u osamdesetima, ona postaje vidljivija i dramatinija u ranim devedesetima,
i to kao rezultat triju faktora koji su bili u interakciji. Prvi je faktor pojava novog
politikog pokreta Lega Nord (Sjeverna liga), stranke koja je, koristei se starom
tradicijom stigmatizacije talijanskog juga i relativno niskom stopom ekonomskog
razvoja tog dijela drave te povremenim pozivanjem na lenjinistiko naelo o pravu
naroda na samoodreenje i odcjepljenje, podravala neovisnost talijanskog sjevera
(pod nazivom Padanija prema imenu tamonje glavne rijeke Po) od kolonijal-
ne Italije s njenim centralistikim i birokratskim glavnim gradom Rimom. Drugi je
faktor kriza komunistikih reima u srednjoj i istonoj Europi. Kraj realnog socija-
lizma tjera talijansku komunistiku stranku (PCI), neko najveu u zapadnoj Europi
s oko 30% glasova, da se, i unato otporu i zbunjenosti izborne baze, upusti u kao-
tino i riskantno traganje za novim identitetom, pri emu se redefinirala kao stranka
socijaldemokratskog tipa. Trei je faktor poznati sudski postupak Mani pulite (iste
ruke) koji je uspio iskorijeniti rairenu korumpiranost postojeih stranaka, do koje
je dolo uslijed oslabljene politike kontrole nad pravosuem, destabilizirajueg
utjecaja Sjeverne lige i tadanje ekonomske krize nastale zbog toga to ekonomski
sustav vie nije mogao podnijeti teret korupcije.
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 9

Politiku prazninu koja je nastala nestankom starih stranaka nakon antikorup-

cijskih postupaka (osim komunistike stranke koja je bila tek marginalno okrznuta
postupkom istraivanja korupcije) ispunio je televizijski tajkun Silvio Berlusco-
ni koji, samo nekoliko mjeseci od osnivanja svog politikog pokreta Forza Italia
(Naprijed, Italijo), na izborima 1994. godine osvaja veinu mandata i dobiva mo-
gunost formiranja nove vlade sa Sjevernom ligom i MSI-em (strankom Talijanski
drutveni pokret), koji e tako prvi put u svojoj povijesti doi na vlast, makar tek
i kao jedan od partnera u vladajuoj koaliciji. Premda se neofaisti ure to prije
distancirati od najproblematinijih aspekata vlastite prolosti tako to ve sljedee
godine mijenjaju ak i ime stranke u Alleanza nazionale (Nacionalni savez),1 ve
samom njihovom prisutnou postaje vidljivo da talijanski politiki sustav mora
pronai neki drugi izvor legitimnosti.
Dolazak neofaista na vlast ona je posebnost u kontekstu zapadne Europe koja
Italiju povezuje sa zemljama biveg istonog bloka koje su u devedesetima doivjele
sline oblike koketiranja s faizmom. Slikovito govorei, transformacija pobjedni-
ka Drugog svjetskog rata u gubitnike Hladnog rata koja se masovno dogaa u ne-
kadanjoj Istonoj Europi ima svoj duplikat u Italiji u kojoj se povijest tada takoer
poinje promatrati s nove toke gledita. Drugim rijeima, kao to neofaisti sami
izjavljuju, smatra se da bi padom Berlinskog zida antifaizam trebao biti stavljen na
istu razinu kao faizam te ekati na sud povijesti (Conti, 2013: 209).
Negdje u istom periodu, daleko od desniarskih krugova i zbog drugih razloga,
u talijanskoj javnosti odvija se iva rasprava o prilikama koje nudi nova politika
faza, koju karakterizira kraj razdoblja ograniene demokracije prekinutog padom
Berlinskog zida. Kako opisuje amerika antropologinja Pamela Ballinger na teme-
lju rekonstrukcije tadanje debate, redefinirani patriotizam ponuen je kao lijek
za vjene mane talijanskog drutva i politike. Mislilo se da bi povratak zdravog
nacionalizma umanjio privlanost ideje odcjepljenja koju je promovirala Sjeverna
liga, a koja bi moda rezultirala raspadom drave na nain koji ne bi bio potpuno
razliit od onoga koji se dogodio susjednoj Jugoslaviji. Nacionalizam, za koji se sve
do tada smatralo da ne moe biti jedan od ideolokih temelja Talijanske Republike
zbog njegove uske povezanosti s faizmom, istovremeno bi uvrstio i normalizi-
rao Italiju te bi, tjenjom identifikacijom svih graana sa svojom dravom, rijeio
problem korupcije i nedostatka graanskih vrlina.
Ponovna pojava tih mediteranskih osobina, koje povezuju Italiju sa zemljama
juga Europe poput panjolske i Grke, jo je jedan zanimljiv rezultat kraja Hladnog

1
Osim imena djelomino se mijenja i lanstvo ulaskom nekoliko pripadnika desnog sektora ve
nepostojee Demokranske stranke (Democrazia Cristiana); znak s povijesnim logotipom u ko-
jemu je vatra s bojama talijanske zastave smanjuje se, kao i politika agenda koja sad proglaava
idealnim golistiki model vlasti i prezidencijalizam.
10 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

rata. Dok je Italija za vrijeme blokovske podjele Europe igrala vanu ulogu na za-
padnom polju, gotovo poput neke moderne vrste predzia kranstva, nakon pada
Berlinskog zida kontrast izmeu Istoka i Zapada dosta gubi na znaenju te, uz po-
novno javljanje razlika izmeu civiliziranog sjevera i neciviliziranog juga, dramati-
no tone na jug (Musliu, 2015: 34). U takvom se ozraju moe bolje razumjeti djelo-
vanje Sjeverne lige i projekta koji bi replicirali istom logikom na dravnoj razini te
tako spasili europski sjeverni dio Italije odcjepljenjem od neciviliziranog juga.
U takvoj atmosferi tadanja vlada s uspjehom zahtijeva da ulazak Republike
Slovenije u EU bude vezan uz modificiranje zakona o vlasnitvu kako bi se stranci-
ma omoguilo kupovanje nekretnina uz skrivenu namjeru da bi se talijansko sta-
novnitvo koje je napustilo slovenski dio Istre nakon Drugog svjetskog rata ondje
moglo ponovno naseljavati.
Vlada pada 1995. godine zbog povlaenja Sjeverne lige iz parlamentarne vei-
ne, ali i zbog otrih reakcija Europske unije na izjavu predsjednika stranke Alleanza
Nazionale Gianfranca Finija koji je, u razgovoru za poznati torinski list La Stam-
pa, rekao da je Mussolini bio najvei dravnik stoljea.2 U njegovom se kratkom
djelovanju posebno istie povratak teme istona granica na politiku pozornicu
nakon zaborava koji je trajao barem od potpisivanja Osimskog sporazuma 1975.
godine, kada je potvren konaan povratak grada Trsta i Zone A Italiji.
Prema Wolfgramovom interpretacijskom okviru, moemo naposljetku rei da
je u devedesetima bilo prerano za preokret u interpretaciji talijanske povijesti, iako
smo u tom periodu bili svjedoci brojnih pokuaja u tom smjeru. Vanjska sila, kon-
kretno: reakcija Europske unije na talijansko koketiranje s faizmom, bila je jo uvi-
jek jaka zajedno s otporom onih dijelova domae javnosti koji su i dalje djelovali
na temelju dotadanje antifaistike paradigme, koja je sad postala stara. Blokada
pregovora Republike Slovenije za ulazak u EU rijeena je pritiscima predsjednika
Billa Clintona na novu, lijevo usmjerenu vladu.
Za potpunu institucionalizaciju teme istone granice meu osnivakim mitovi-
ma talijanske dravnosti bilo je potrebno priekati jo koju godinu kada je, u dvijeti-
suitima, ponovno formirana vlada s neofaistikom strankom Nacionalnog saveza.

2. Dvijetisuite
Ponovnim dolaskom na vlast 2001. godine Alleanza Nazionale se trudi modificira-
ti kulturni DNK talijanske nacije u novom patriotistikom smislu. Tako poslije
deset godina upornog kulturnog rada na pripremi ove promjene domai kulturni
kontekst postaje naklonjeniji novoj toki gledita na nacionalnu povijest, a k tomu
su europske institucije dakle vanjska sila Wolfgramovog modela tijekom pri-

2
Fini fa lelogio di Mussolini, allarme sui giornali stranieri, La Repubblica, 3. travnja 1994.
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 11

janjih godina, kako opisuje Stevo urakovi, same erodirale centralni pojam na
kojem poiva nasljee antifaizma antifaistiki europski konsenzus.3
U praksi glavni je cilj spletki neofaista na vlasti bio da se uprlja slika tali-
janskog pokreta otpora faizmu i nacistikim okupatorima te da se otkriju mane
i zloini komunista, dok se s druge strane pokuavalo rehabilitirati pripadnike
marionetske tzv. Salske Republike jer su i oni, na svoj nain, voljeli domovinu.
Zbog toga to se jo uvijek veina Talijana, osobito intelektualaca, odupirala tak-
vom vienju povijesti, sami neofaisti morali su, premda malo kasno, priznati da je
faizam, odnosno antisemitizam, bio apsolutno zlo, kako je izjavio tajnik stranke
Alleanza Nazionale za posjeta Izraelu 2003. godine. Za prikriveniji napad na anti-
faizam bilo je potrebno nai slabu toku slike talijanskog pokreta otpora koja se s
pravom pronala na tzv. istonoj granici, odnosno regiji na granici s tadanjom Ju-
goslavijom u kojoj su talijanski partizani, uz odobrenje partizanskog generaltaba
za sjevernu Italiju (Comitato di liberazione nazionale Alta Italia CLNAI), aktivno
suraivali sa slovenskim pokretom otpora, Osvobodilnom frontom. U tom poseb-
nom kontekstu bilo je, zapravo, mogue rei da su talijanski partizani, sudei po kri-
terijima nove nacionalistike interpretacije povijesti, izdali domovinu zato to su
djelovali pod zapovjednitvom jedne strane sile iji je cilj, po istim standardima,
bio otuiti dio nacionalnog teritorija.
Tema istone granice je ve odavno izazivala posebnu pozornost talijanskih
faista i njihovih nasljednika. Upravo nakon talijanske pobjede u Prvom svjetskom
ratu novoosnovani faistiki pokret razvija mit osakaene pobjede te iskoritava
nezadovoljstvo talijanske javnosti zbog nepotivanja tajnog Londonskog pakta ko-
jim su Italiji bile obeane vee teritorijalne akvizicije kao nagrada za kasni ulazak
u rat. Tijekom interbelluma faistika vanjska i ratna politika masovno tei k Bal-
kanu (Rapallo, Rimski pakt, zatita ustaa u kampovima za obuku u Italiji), koji je
napokon i napadnut odnosno okupiran u zajednikoj akciji s Treim Reichom 1941.
godine, i to uz akviziciju znatnog dijela Dalmacije te june polovice Slovenije i nje-
zinog glavnog grada Ljubljane. Cijela ta parabola, s nacionalistike toke gledita,
svrava, dakako, traumatino, tj. porazom Italije 1943. godine i osloboenjem Tr-
sta i Gorice 1. svibnja 1945. godine te administracijom tih gradova iduih 40 dana.
Tijekom tog perioda organizirane su, kao i u svim novoosloboenim krajevima u
Jugoslaviji, istke neprijatelja naroda iz redova talijanske narodnosti.

3
Odabravi idejni okvir teorije totalitarizma za suoavanje s europskim vremenom ekstrema
europske su institucije erodirale centralni pojam na kojem poiva nasljee antifaizma antifai-
stiki europski konsenzus. On se sastojao u vjerovanju da su se antifaisti raznih idejnih usmjere-
nja, od komunista, preko socijaldemokrata, liberala, te nekih frakcija konzervativaca, kranskih
demokrata i kranskih socijalista ujedinili u borbi protiv najveeg zla koje se dogodilo Europi i
svijetu ikad (Stevo urakovi, Krizu antifaizma proizvela je sama Europska unija, Crnogor-
ski glasnik, 92/2015).
12 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

Te su se teme prisutne u mitologiji neofaistikih krugova, koji su u regiji

imali vanu ulogu tijekom raznih aktivnosti u okviru operacije stay behind (Paci-
ni, 2014; Pirjevec, 2009), to su Amerikanci i talijanska vlada smatrali prihvatlji-
vim opet pojavile u ranim devedesetima kada se zbog raspada Jugoslavije inilo
moguim da Istra ponovno bude, na neki nain, prikljuena matinoj domovini.
U tim godinama neofaisti su bili vrlo aktivni. Kako opisuje Pirjevec, tada u mut-
nome takoer pokuavaju loviti i neke talijanske politike snage (...) nadajui se da
e, uz pomo Srba, na Balkanu isprovocirati potpuni slom koji bi, na tetu Hrvatske
i Slovenije, omoguio povratak onoga to je Italija izgubila u Drugom svjetskom
ratu u istarsko-dalmatinskim regijama (Pirjevec, 2002: 321-322). Dolo je do no-
vaenja dragovoljaca koji su se borili protiv Hrvatske (posrednik u toj operaciji bio
je sveenik Srpske pravoslavne crkve u Trstu; ibidem), a nije nedostajalo ni senza-
cionalistikih poteza u dAnnunzijevom stilu od strane Gianfranca Finija i Roberta
Menije, poput npr. bacanja 350 staklenih boica s porukom Istro, Rijeko, Dalma-
cijo: Italija! (...) Nepravedna granica dijeli Italiju od Istre, Rijeke i Dalmacije, ze-
malja rimskih, mletakih i talijanskih. Jugoslavija umire unitena u ratu: sramni i
nepravedni mirovni sporazum iz 1947. i Osimski iz 1975. vie ne vrijede (Pirjevec,
2009: 203-204).
Zbog svih spomenutih razloga i zato to nisu odmah utjecale na iru sliku tali-
janske borbe za osloboenjem, teme vezane uz istonu granicu u dvijetisuitima su
se inile savrenima za napad na antifaizam, a bile su prihvatljive i ljevici te iroj
javnosti koja je o tim krajevima znala vrlo malo.
Najlakom su se metom za napade tih elemenata iz povijesti inile tzv. fojbe,
odnosno ubojstva pripadnika talijanske nacije u dvjema razliitim epizodama, tije-
kom Istarskog ustanka 1943. godine i poslije osloboenja Istre te gradova Trsta i
Gorice svibnja 1945. godine.
Priu o fojbama razvili su nacisti odmah u jesen 1943. godine, i to kao in-
strument legitimacije nacistike vlasti u novoosnovanoj Adriatisches Kstenland
(Operativna zona Jadransko primorje). Oni su iskoristili iskustvo steeno u Polj-
skoj, ponavljajui propagandne akcije iz ranih etrdesetih vezane uz pokolj u Ka-
tinskoj umi u kojoj su Sovjeti likvidirali brojne poljske vojne zarobljenike. Osim u
Istri, Trstu i Furlaniji tu se priu tada irilo i u Salskoj Republici, odnosno u velikim
gradovima sjeverne Italije.
Nakon rata zloini jugoslavenske partizanske vojske u Trstu i Gorici tijekom
okupacije tih krajeva bili su ponovno objektom prigovora od strane Saveznika i ta-
lijanske vlade sve do konanog vraanja Trsta Italiji, kao dokaz da bi se takvi zloi-
ni ponavljali u sluaju preputanja tih gradova Jugoslavenima. To se, dakako, lako
moe razumjeti zbog prirode tih operacija, jer se u tim propagandnim opisima pro-
gona Talijana pretjerivalo s brojkama i detaljima vezanim uz ubojstva.
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 13

U dvijetisuitima ta ista pria, bez znaajnijih promjena, postaje iz mnogo raz-

loga glavni element desniarske verzije talijanske povijesti: osim ve spomenute
vanosti te zone za neofaiste i postfaiste vanu je ulogu igralo i to to Talijani
nisu poznavali povijest istonih krajeva svoje zemlje, koji su bili percipirani kao
neto daleko, a tomu vrijedi dodati da su, kao posljedica jugoslavenskih ratova, ti
isti krajevi bili percipirani kao neto divlje gdje je sve mogue, pri emu je stara
tradicija rasizma prema Slovencima ve odavno bila prisutna i rairena.
Proces uenja, odnosno svojevrsnog propagiranja fojbi u Italiji u dvijetisu-
itima odlina je toka gledita za uvid u to kako se iz istog mira stvara povijesni
mit. U periodu od samo etiri godine fojbe su od polupoznate prie koja krui u
manjim grupacijama neofaista i optanata postale jednom od glavnih toaka tali-
janske nacionalne mitologije i retorike, formalno na istoj razini kao i Holokaust.4
Takav projekt redefiniranja slubene povijesti jednog naroda zahtijeva mnogo
truda na razinama vie dravnih institucija i aktera, od predsjednika drave do obi-
nih slubenika i dunosnika na niim razinama.
Prvi je korak u tom smjeru bio prijedlog zakona koji je podnio transki zastup-
nik u talijanskom parlamentu Roberto Menia, osobni prijatelj efa stranke Alleanza
Nazionale, u jesen 2001. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon formiranja no-
ve vlade. Taj prvi prijedlog dosta se razlikuje od konanog zakona koji je odobren
tri godine poslije. Njegov cilj je odati priznanje i poast nasljednicima palim za
talijanstvo, odnosno Talijanima koji su bili rtve Jugoslavena. Budui da su te rt-
ve uglavnom bili vojnici talijanske vojske pali tijekom rata 1941-1945, talijanskom
povjesniaru Raoulu Pupu se inilo opravdanim interpretirati prijedlog Menijeva
zakona kao pokuaj da se odlikuju pali borci Salske Republike na istonoj granici,
i da se to zakamuflira kao odlikovanje rtava fojbi.5
Za neki prihvatljiviji zakon vezan uz sjeanje na fojbe jo uvijek je bilo prera-
no. Trebalo je priekati jo dvije i pol godine da talijanski parlament, s velikom ve-
inom glasova, uz protivljenje svega dvije male komunistike stranke, odobri zakon
broj 92 od 30. oujka 2004. godine. U tom zakonu stoji:
lanak 1
1. Talijanska Republika proglaava 10. veljae Danom sjeanja (Giorno del ri-
cordo) sa eljom da se sauva i obnovi sjeanje na tragediju Talijana i svih r-

4
O mitovima vezanim uz rtve, a s obzirom na to da talijanski mitovi o istonoj granici pripada-
ju mitovima jugoistonoeuropskog tipa, vidi Jovi (2007). Posebno je vana tvrdnja da su neke
od tih uspomena prerasle u kontra-mitove, pa su s vremenom postale gotovo jednako nedodir-
ljive za onu drugu, alternativnu, stranu, kao to su partizanske uspomene, pretvorene u mitove,
postale nedodirljive za slubenu stranu (ibidem).
5
Raoul Pupo, La luna non ha solo una faccia scura. Qualche riflessione su storici italiani e Gi-
ornata del Ricordo, u: Bajc i Klabjan, 2011: 253-268.
14 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

tava fojbi, egzodusa Istrana iz svojih zemalja, Fiumana, Dalmatinaca u posli-

jeratnom kontekstu i na kompleksniju povijest istone granice.
2. Na Dan sjeanja planirano je odravanje raznih manifestacija s ciljem preno-
enja informacije i irenja znanja uenika i studenata kola svih vrsta i razina o
tim traginim dogaajima. Isto tako se od strane institucija i asocijacija oekuje
promoviranje stvaranja radova, konvencija, izlobi i rasprava s ciljem ouvanja
sjeanja na te dogaaje. (...)6

Ovim zakonom fojbe postaju subjekt odavanja posebne poasti, koja se obino
daje samo pri obiljeavanju glavnih dogaaja nacionalne povijesti (npr. dan osni-
vanja Republike koji se slavi 2. lipnja). Takoer, 10. veljae postaje drugi od dva
dana sjeanja koji su posveeni zloinima protiv ovjeanstva, skupa s Danom
sjeanja na Holokaust koji se obiljeava diljem Europe 27. sijenja, na dan oslobo-
enja logora Auschwitz od strane Crvene armije, a koji je prethodna vlada odobrila
zakonom br. 211 od 20. srpnja 2000. godine.
Zakon izjednaava Holokaust s fojbama i egzodusom Talijana, pa ih ak i ka-
lendarski postavlja jako blizu (27. sijenja, 10. veljae), i to ne zbog nedostatka al-
ternative. Iz transkripta rada talijanskog parlamenta vidljivo je da je najvjerojatnija
alternativa tome datumu bio 20. oujka, godinjica odlaska posljednjeg broda pu-
nog optanata iz pulske luke, ali je to odbaeno zbog inzistiranja udruge optanata,7
uz opasku da se za obiljeavanje Dana sjeanja odabrao dan potpisa mirovnog spo-
razuma u Parizu 1947. godine, tako da se, u revanistikom smislu, odluka velikih
sila pobjednica Drugog svjetskog rata simboliki smatra odgovornom za ubijanje
Talijana i progon osoba koje su kasnije napustile Istru.
Osim uspostavljanja posebnog dana sjeanja vlada je, takoer u kratkom vre-
menskom rasponu, poticala mjere irenja neofaistike toke gledita na nacionalnu
povijest. Osim to je davala velika novana sredstva mnogim udrugama optanata,
koje su odmah postale vrlo aktivne u produkciji amaterskih propagandnih materijala
poput dokumentarnih filmova, pamfleta, spomenika pa ak i umjetnikih djela veza-
nih uz tematiku fojbi i egzodusa, vlada je sama preuzela odgovornost za snimanje fil-
ma posveenog tim dogaajima. Uzevi u obzir da po propisima talijanske dravne
televizije sve politike snage sudjeluju u odlukama vezanim uz emisije i financiranje
novih projekata, propisi se zaobilaze preko jedne agencije te iste dravne televizije
koja se bavi filmovima fikcijskog sadraja, raifiction, tako da se vladi omogua-
va neogranieno financiranje bilo kojeg projekta bez obzira na kvalitetu i miljenje

6
Cjeloviti tekst zakona dostupan je na slubenoj web-stranici talijanskog parlamenta: http: //
www.camera.it/parlam/leggi/04092l.htm.
7
Transkript sjednice talijanskog parlamenta br. 421, 10. veljae 2004. (na web-stranici: www.
camera.it).
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 15

parlamentarne opozicije. Rezultat tih spletki bio je film Il cuore nel pozzo (Srce u
jami, ili u bunaru) ija je produkcija stajala etiri i pol milijuna eura.8
Taj film o fojbama ukljuuje se u iri trend propagande nacionalistike verzije
talijanske povijesti. U istim godinama, za vrijeme Berlusconijeve vlade, snimaju se
filmovi o svim kljunim tokama nacionalne patnje, od strijeljanja talijanskih voj-
nika na grkim otocima 1943. godine9 do obrauna partizana u Italiji u zavrnim
danima rata. Snimljena je ak i filmska biografija Mussolinijeve keri Edda10, za-
tim I colori della giovent (Boje mladosti)11 o slubenom umjetnikom pokretu
talijanskog faizma futurizmu te film prema revizionistikoj knjizi pisca Gianpaola
Panse Il sangue dei vinti (Krv poraenih)12.
Proces redizajniranja povijesti koji je potaknula talijanska desniarska vlada
ukljuuje se u iri europski fenomen. U istom periodu druge zemlje na granici izme-
u dvaju bivih blokova koriste priliku; najpoznatiji primjeri su njemaki film Die
Flucht (Bijeg) o iseljavanju Nijemaca iz bivih istonih krajeva Reicha te polj-
ski film Katyn o poznatom pokolju oficira poljske vojske koji su izvrili Sovjeti.
Taj sluaj, kako je ve spomenuto, ima nekoliko slinosti sa sluajem istarskih fojbi
1943. godine, jer su i jedno i drugo nacisti iskoristili za svoju propagandu.
Iako se Italija pridruila tom europskom trendu, ona se razlikuje u nekim va-
nim elementima. Ekranizacija povijesti je, s jedne strane, mnogo intenzivnija nego
u drugim europskim zemljama, dok se, s druge strane, filmska slika nacionalne po-
vijesti znatno otuuje od povijesne stvarnosti, vjerojatno zbog ignoriranja talijanske
javnosti, to se posebno moe vidjeti u filmu o fojbama Il cuore nel pozzo.
Druga posebnost talijanskog desniarskog televizijskog projekta Berlusconije-
va je strategija kontinuiranog koritenja medija u njegovu posjedu, i to za politike
potrebe. O potezima vlade zna i razmilja visokoobrazovani sloj i drutvena inteli-
gencija koja kritizira taj plan te naglaava da dravna televizija sredinom dvijetisu-
itih eli da svi Talijani nose puku i fes.13
Govorei o filmu o fojbama Il cuore nel pozzo, vano je rei da on zauzima
posebno mjesto u seriji revizionistikih filmova. Osim to se u medijima najavlji-

8
Italians mark war massacre, The Guardian, 11. veljae 2005.
9
Cefalonia Luisa Ranierija i Luca Zingarettija, 2005.
10
Edda, Giorgio Capitani, 2005.
11
I colori della giovent, Gianluigi Calderone, 2005.
12
Il sangue dei vinti, Michele Soavi, 2008. Film je posebno vaan jer se temelji na romanu
poznatog biveg lana Komunistike partije Italije.
13
A me gli occhi, porterai fez e moschetto, lUnit, 4. travnja 2005. Fes je u ovom kontekstu
karakteristino faistiko pokrivalo za glavu koje, skupa s pukom, predstavlja jedan od simbola
reima.
16 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

vao projekt filma prije njegova snimanja, on je bio jedini za koji je tadanji ministar
telekomunikacija i uglednik Nacionalnog saveza Maurizio Gasparri 2005. godine,
kada je premijerno emitiran, osobno uputio kolama poziv kojim se uenicima pre-
poruuje da ga pogledaju, pravdajui svoj potez objanjenjem da se to svake godi-
ne radi s Holokaustom. Da poruka filma bude to jasnija, emitiran je u okviru pro-
grama u Rimu tijekom proslave desete godinjice zaokreta Fiuggi, ve spomenute
transformacije zbog koje je stara neofaistika stranka MSI prestala biti marginalni
revanistiki pokret kojemu je bilo zabranjeno doi na vlast.
Osim toga Srce u jami je jedini film iz te serije koji se svake godine emitira
na Dan sjeanja na rtve fojbi, zbog ega je postao neka vrsta elektronskog spome-
nika, odnosno slubene filmske verzije povijesti.
O filmu dosta govore recenzije, posebno one rijetke koje su objavljene u stra-
nim novinama, a koje su istodobno otkrivale slinosti s filmovima o Holokaustu i
tragovima antisemitizma,14 inkoherenciju s povijesnim dogaajima vezano uz vrije-
me i mjesto (film je baziran u Istri 1944. godine kada je nacistika vlast bila vrsta)
te distribuciju dobra i zla na crno-bijeli nain. Vrijedi spomenuti poruku Dragana
Bjelogrlia koji u filmu igra lik glavnog protivnika Talijana i koji je izjavio: Kad
sam proitao scenarij, bilo mi je jasno da se radi o, da tako kaem, ideolokom sce-
nariju i pamfletu. Tako je napisan. U najboljoj maniri socrealistikih scenarija gdje
postoje dobri, plemeniti Talijani i zli Titovi partizani koji ih maltretiraju.15
Film se, zapravo, tek marginalno temelji na tadanjem povijesnom kontekstu i
nijednom ne spominje rije faizam, koristi nejasne prie jedne mijeane obitelji
u kojoj okrutni slavenski16 otac trai sina kojeg mu je davno rodila Talijanka, a u
svrhu pokazivanja obimne serije nevjerojatnih zloina nad Talijanima koji su nepre-
stano tjerani, poniavani, silovani (tri puta u filmu) te naposljetku ivi baeni u jame.
Ukratko, film pretvara kompleksne povijesne dogaaje, kakvi su bili meuetniki
sukobi na granici izmeu Italije i Jugoslavije u razdoblju od kraja faizma i usposta-
ve komunizma, u fikciju u kojoj su Talijani bez iznimke nevine rtve, a Slaveni
krvoloni zloinci. Glavni je simbol retorike filma jedna ena, Giulia, supruga sla-
venskog oca i majka protagonista koja, bacajui se iva u jamu jer ne eli prihvatiti,
u ovom kontekstu, ljubavnu ponudu okrutnog partizana, postaje utjelovljenje silo-
vane zemlje s kojom dijeli ime, da parafraziramo rijei Marte Verginelle.17
14
Na temu antisemitizma posebno je bio osjetljiv tisak na njemakom jeziku, npr. Italiens
wunde Ostgrenze, Neue Zrcher Zeitung od 11. veljae 2005. Jedan od likova filma, gospodin
Pavan, ima osobine koje inae podsjeaju na antisemitske stereotipe.
15
Postfaistiki pamflet protiv partizana, Nacional, 2. veljae 2005.
16
Likovi netalijana nazivaju se Slaveni bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.
17
Marta Verginella, Tra storia e memoria. Le foibe nella pratica di negoziazione del confine tra
lItalia e la Slovenia, u: Accati i Cogoy, 2010: 66).
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 17

Film, koji je zasluio diplomatsku prosvjednu notu tadanjeg slovenskog mi-

nistra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, kupile su i emitirale slovenska i hrvatska
dravna televizija,18 nakon ega je izbila jo vea polemika.

3. Fojbe i nacija
S krajem druge Berlusconijeve vlade mnogi su oekivali da bi se proces redizajna
kolektivnog sjeanja talijanske nacije mogao zaustaviti. U knjizi koja je nastala ba
u tom periodu slovenski sociolog Igor Pribac u jednom od rijetkih znanstvenih ra-
dova o drutvenim posljedicama iskoritavanja teme fojbi za potrebe identiteta ta-
lijanske desnice pie da e trei Dan sjeanja na fojbe biti moda razliit od prva
dva. Dolazak na vlast lijevo usmjerene koalicije, s razliitim vienjem prolosti,
dozvoljava nam da se nadamo dobrome. U istom smjeru je iao zakljuak Jovie-
va lanka koji je objavljen 2004. godine, a u kojem pie da samo danas, kada su
ogranienja slubenog sjeanja konano sruena, povijesno revidiranje moe biti
uinjeno preko akademskih, a ne politikih debata (Jovi, 2004).
Meutim, iznenaujue je da dolaskom ljevice na vlast izbija jedna od najteih
kriza nedavne talijanske diplomatske povijesti. Kako bi se objasnila ta okolnost,
valja se vratiti talijanskoj krizi i raspravama o nacionalnoj kulturi u devedesetima.
U tom periodu, iako sasvim sluajno i djelomino u istom smjeru u kojem djeluju
neofaisti, no iz posve drugih razloga, tadanji predsjednik Republike Carlo Aze-
glio Ciampi postaje na kraju glasnogovornikom projekta koji u nacionalizmu vidi
jedino mogue rjeenje talijanskih problema. Taj kulturni projekt, koji bi se posu-
divi pojam Georgea Mossea moglo opisati re-nacionalizacijom mase, odlino je
analizirao talijanski povjesniar Alberto Mario Banti koji je talijanskom nacionaliz-
mu i njegovim posljedicama posvetio dobar dio svojih radova (Banti, 2005, 2011).
Premda je, osobito u periodu nakon Drugog svjetskog rata, pojam nacionali-
zam bio prisutan i ukorijenjen u talijanskom drutvu, iroko je miljenje da se taj
pojam s vremenom gubio zbog sjena koje je na njega bacao faizam te moda i zbog
utjecaja mone PCI koja je, uglavnom, bila usmjerena prema internacionalizmu.
Ilustrativno je, primjerice, da je od simbolikih elementa dravnosti u Italiji jedi-
no zastava regulirana u ustavu odobrenom 1947. godine, dok se, zbog neslaganja
stranaka koje su sudjelovale u njegovom pisanju, himna Pjesma Talijana, u Italiji
poznatija kao Talijanska brao, smatrala privremenom sve do 2005. godine kada
ju je parlament potvrdio nakon premijerova dekreta koji ju oznaava slubenom.
S istim trudom posveenim himni, pjesmi arhainog patriotizma koja je toliko
arhaina da suvremeni Talijani teko razumiju njezino znaenje, talijanski pred-

18
U Hrvatskoj je film bio emitiran u popularnoj talk-show emisiji Latinica te su nakon njegova
emitiranja u dva navrata voeni struni razgovori o njegovim prednostima i nedostacima.
18 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

sjednik Ciampi okrenuo se k zastavi ije su boje prvi put precizno definirane 2002.
godine, to pokazuje vanost inzistiranja na simbolima dravnosti u tom periodu,
lagano modificiranim u vie navrata tijekom iduih godina.19
Skupa s tim simbolima posveuje se pozornost i nacionalnom kalendaru, pa se
tako vraa proslava datum koji su obiljeili vane dogaaje nacionalne povijesti.
Dan Republike, koji se slavio 2. lipnja i koji je desetljeima zaboravljen, 2001. go-
dine ponovno postaje praznik te se naglaava vanost 4. studenoga, Dana pobjede
u Prvom svjetskom ratu, kada dravni vrh i najvie institucije odaju poast grobu
Neznanog vojnika.
Premda, kako dobro pie Banti:
Namjere koje su poticale Ciampijeve patriotske kampanje isto su demokratske:
uliti toplinu institucijama Talijanske Republike tako da budu opet smatrane izra-
zom jedne usko povezane nacionalne jedinice. Ipak, upotreba klasinih simbola
i rituala (...) proizvela je udan uinak: nacija je opet bila predstavljena (...) kao
zajednica u krvi, u kojoj su klasine nacionalne vrijednosti (...) ponovno lansirale
priu koja je u skladu sa simbolikom talijanskog nacionalizma, onako kako se raz-
vijao od Risorgimenta do faizma (Banti, 2011: 205-207).

Budui da je Giorgio Napolitano, kao novi predsjednik Talijanske Republike,

slijedio put patriotizma svog prethodnika, Bantijeva teorija moe nam dobro poslu-
iti za interpretaciju govora koji je Napolitano odrao na prvoj godinjici Dana sje-
anja na rtve fojbi u svom mandatu, a koji je imao vane posljedice.20
Izmeu ostalog predsjednik Napolitano izjavio je ovo:
Prole je godine predsjednik Ciampi elio da tu bude odrana (u palai Kvirinale,
op. a.) sveanost dodjele odlija potomcima rtava, a povodom Dana sjeanja (...).
Slijedim primjer svog prethodnika potvrujui dunosti koje institucije smatraju
svojima, na svakoj razini, to je obveza ije je prepoznavanje predugo nedostaja-
lo. (...)
U jednoj je drugoj analizi napisano da su se ve u prvom valu slijepog nasilja
u tim krajevima u jesen 1943. godine ispreplela buntovnika i sumorna smaknua,

19
Definirane dopisom podsekretara Predsjednitva Vijea ministara Giannija Lette 18. rujna
2002. boje su potom modificirane pismom glavnog tajnika Predsjednitva Vijea ministara An-
tonija Catricale 17. sijenja 2003. godine te konano Opim odredbama glede sveanosti i prio-
riteta unutar javnih slubi koje su objavljene 16. travnja 2008, a koje su dostupne na talijanskom
jeziku na web-stranicama Predsjednitva Vijea ministara: http: //presidenza.governo.it/ufficio_
cerimoniale/normativa/dpcm_20060414_precedenze.pdf.
20
Za iru interpretaciju implikacije uloge Napolitana kao prvog predsjednika Talijanske Repu-
blike, kao biveg lana talijanske komunistike stranke, preporuuje se esej Guida Franzinettija
Ponovno otkrivanje fojbi (Pirjevec, 2009: 319-332).
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 19

bolesni nacionalizam najvieg stupnja, drutveni obrauni i jedan nacrt istreblje-

nja talijanske nazonosti u kraju koji je bio i koji je prestao biti Julijska krajina.
Bio je to, dakle, pokret mrnje i krvolonog bijesa, slavenski aneksionistiki plan
koji je posebno prevladao u Ugovoru o miru 1947. godine, a koji je poprimio zlo-
kobne konture etnikog ienja.
Sa sigurnou moemo rei, to je najevidentnije u nehumanom divljatvu foj-
bi, da je to bila jedna od tragedija prolog stoljea. U dvadesetom stoljeu, kao to
sam napomenuo ba ovdje, prilikom jedne druge povijesne i teke godinjice (Dan
sjeanja na Holokaust, op. a.) isprepletali su se u Europi kultura i divljatvo. Ne
treba nikada izgubiti svijest o tome kada valoriziramo najbolje crte nae povijesne
tradicije i afirmiramo vrijednosti civilizacije, slobode, tolerancije i solidarnosti
nove Europe koju gradimo vie od pedeset godina.21

Iako je govor predsjednika Napolitana uspio oznaiti fojbe kao jedan od teme-
lja talijanskog nacionalnog identiteta bez napada na talijanski pokret otpora te slogu
svih politikih stranaka, on ipak istodobno silno optuuje talijanske istone susjede,
to itekako moe iznenaditi jer dolazi od uglednog pripadnika Komunistike parti-
je Italije, delegata te stranke na Devetom kongresu Saveza komunista Jugoslavije
odranom 1969. godine.
U svakom sluaju, politike elite Slovenije i Hrvatske, ve dovoljno iznervi-
rane izjavama iz susjedne Italije, filmom Srce u jami i pojavom tema vezanih uz
iredentizam, odluile su na to reagirati. Zaudo, najotriji odgovor Napolitanovu
govoru nije doao iz Slovenije, zemlje koja je tada ve bila lanica Europske unije,
nego iz Hrvatske, koja je tada bila u procesu pribliavanja Europskoj uniji i kojoj je
polemika s Italijom mogla uvelike natetiti.
Odgovorom hrvatskog predsjednika Stjepana Mesia, koji je u rijeima tali-
janskog kolege otkrio natruhe otvorenog rasizma, povijesnog revizionizma i poli-
tikog revanizma te dodao da je njegove izjave vrlo teko uklopiti u deklarira-
nu elju za unaprjeenjem bilateralnih odnosa dviju zemalja,22 dugotrajni je trend
nesporazuma izmeu Italije i njezinih istonih susjeda, tijekom kojih je bilo poslano
mnotvo diplomatskih nota sa slovenske strane (jedna, ve spomenuta, nakon prika-
zivanja filma Srce u jami, a druga kao posljedica Napolitanova govora), eskalirao
u otvoreni sukob i krizu.

21
Integralni govor se moe nai na web-stranici: http: //www.editfiume.com/archivio/lavo-
ce/2007/070212/politica.htm.
22
Priopenje Ureda predsjednika povodom izjava talijanskog predsjednika Napolitana dostup-
no je u cijelosti na stranici: http: //www.index.hr/xmag/clanak/priopcenje-ureda-predsjednika-
povodom-izjava-talijanskog-predsjednika-napolitana/339429.aspx
20 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

Izbija diplomatska kriza u velikom stilu,23 s notama posebno upuenim velepo-

slanicima, uz otkazivanje odravanja manjih bilateralnih dogaanja, kao i posjetom
Zagrebu podsekretara u Ministarstvu vanjskih poslova Bobe (Vittoria) Craxija te
izjavama istaknutih politiara. Tadanji talijanski ministar vanjskih poslova Massi-
mo DAlema izjavio je da je demokratska Italija vie puta priznala to je uinio
faizam na Balkanu. Velika zemlja, kao to je naa, svakako je priznala uase koje
je poinio faizam na Balkanu i osudila faistiku okupaciju bive Jugoslavije te bi,
na isti nain, hrvatski predsjednik trebao znati da su se mnogi ljudi i politike snage
borili uz bok jugoslavenskim partizanima protiv nacifaistike okupacije (...). Isto-
dobno, Italija osjea potrebu iznoenja istine o nevinim talijanskim rtvama kojih je
bilo u onom traginom trenutku poslije Drugog svjetskog rata.24 Glasnogovornica
pak Europske komisije Pia Ahrenkilde Hansen na redovnoj je konferenciji za no-
vinare rekla, bez razmatranja merituma, da se izbor rijei hrvatskog predsjednika
ini neprimjerenim,25 na to je tadanji predsjednik vlade Republike Hrvatske Ivo
Sanader ocijenio da su takve izjave (mislei na izjave koje su dolazile s talijanske
strane) jednostrane i neprihvatljive te da je Hrvatska umorna od prolosti, a vje-
rojatno i Italija i Europa. Ne smijemo zaboraviti prolost, ali ne moemo dopustiti
da nas teme iz prolosti koe na naem putu prema budunosti.26
Mogunost talijanskog blokiranja ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koja je
bila malo realnija nakon izjave Europske komisije, slubeno je spomenuo Gian-
franco Fini izjavivi da svaka zemlja koja eli ui u Europsku uniju mora potivati
kriterije povijesne istine i da je, koristei sportski argon u skladu s jezinom tradi-
cijom talijanske desnice, Mesi napravio autogol u vezi s ulaskom u EU.27 Moda
bi ak i dolo do takve blokade da su neofaisti bili jo uvijek na vlasti, kako je u
svoje vrijeme bilo sa Slovenijom, ali to sada ipak nije bio sluaj. Iako se spor brzo
i iroko internacionalizirao i premda su o njemu govorili glavni europski mediji, si-
tuacija se polako vratila u normalu.
U sljedeim se godinama, dakako, primjeuje trend opreznosti u odnosima
izmeu triju zemalja. Prvi slubeni posjet jednog stranog predsjednika nakon izbora
slovenskog predsjednika Danila Turka bio je upravo onaj Napolitanov, i to u prvoj

23
Za struno promiljanje uzroka i posljedica diplomatske krize valja pogledati lanak Pamele
Ballinger I Italija i Hrvatska iskazale politiku neosjetljivost koji se temelji na intervjuu da-
nom za emisiju American Voice dostupnom na: http: //ba.voanews.com/a/a-37-2007-02-19-
voa6-86130802/1169075.html, te intervju Tvrtka Jakovine Tito je jedini svjetski znaajan Hr-
vat, Slobodna Dalmacija, 16. veljae 2008.
24
Talijanski elnici: Mesi krivo protumaio Napolitanove rijei, Jutarnji list, 12. veljae 2007.
25
Unija stala na stranu Italije, Slobodna Dalmacija, 15. veljae 2007.
26
Ocjene Ive Sanadera su dostupne u cijelosti na: https: //vlada.gov.hr/print.aspx?id=7109.
27
Mesi zvui poput nacionalistikog ovinista, Dnevnik, 13. veljae 2007.
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 21

polovici 2008. godine. On se u sljedeim govorima na Dan sjeanja na rtve fojbi

trudio nai rijei prihvatljivije svojim slovenskim i hrvatskim kolegama.
Netom nakon izbora Ive Josipovia za novog predsjednika Republike Hrvat-
ske uspijeva se organizirati, djelomice sluajno, koncert u prisustvu i pod pokrovi-
teljstvom trojice predsjednika u Trstu 18. srpnja 2010. godine. Na taj povijesni dan
predsjednici triju drava oko Transkog zaljeva posjetili su simbole kontroverznih
povijesnih dogaaja: sjedite Narodnog doma koje su faisti spalili prije tono 80
godina i spomenik egzodusu koji se nalazi ispred eljeznikog kolodvora, te su pot-
pisali formalni sporazum o pomirenju.
to se tie meunarodnih odnosa u okviru Europske unije, povijest diplomat-
skih odnosa Italije, Slovenije i Hrvatske pokazuje nespojivost povijesnog naciona-
lizma kao jezgre nacionalnog politikog sustava s uvjetima europske integracije.
Crte razvoja talijanske demokracije koje su uslijedile potvruju taj trend. Implozija
desnice u desetim godinama 21. stoljea pokazuje insuficijenciju i neprikladnost
karizmatinosti za vladanje modernim i kompleksnim drutvom kao to je ono su-
vremeno (Conti, 2013: 210).
U okviru krize antifaizma i povratka nacionalizma na europskoj razini, latent-
ni spor izmeu Italije, Slovenije i Hrvatske konano je rijeen mudrou trojice
predsjednika, bivih lanova matinih im komunistikih stranaka. Ostaje upitno:
moe li se vjerovati dobroj volji uglednih pojedinaca kad se radi o rjeavanju meu-
narodnih sukoba oko interpretacija povijesti koji se sve ee pojavljuju?

4. Zakljuak
Pria o zloinima Jugoslavena nad osobama talijanske narodnosti, izrazito prisutna
u nacistikoj Adriatisches Kstenland (Operativna zona Jadransko primorje) te ma-
rionetskoj tzv. Salskoj Republici, bila je koritena jo od strane Talijanske Republi-
ke i saveznika u okviru bitke za Trst. U kontekstu diplomatske borbe za pripad-
nost granine regije izmeu Italije i Jugoslavije, perspektiva masovnog iseljavanja
i progona talijanskog stanovnitva te moralna nedostojnost Jugoslavena bili su
snani argumenti diplomacije zapadnog podruja. Simetrino, slinu je ulogu igrala
kampanja Jugoslavije povezana s izruenjem talijanskih ratnih zloinaca.
S povratkom Zone A Italiji 1954. godine (iako je za konano rjeenje tog pi-
tanja trebalo ekati Osimski sporazum 1975. godine) inzistiranje na tim dogaajima
je gubilo snagu. Izbaene iz slubene povijesti nacije, te prie su nastavile kruiti u
grupacijama optanata i neofaista. Prvima su one bile vane zbog posljedica na bi-
ografskoj razini, dok su drugima omoguavale priu o kolaboraciji s nacistima kao
cijenu plaenu za spas zemlje od crvenog terora.
Nakon brojnih i dramatinih dogaaja u bivim jugoslavenskim republikama i
u Italiji ranih devedesetih, u Italiji se jo govori o fojbama, djelomice i zbog ireden-
22 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

tistikih aspiracija prve Berlusconijeve vlade u koju je bila ukljuena postfaistika

stranka MSI. Sjeanje na istarske ratne i poslijeratne zloine sauvala je i ondanja
postkomunistika stranka PDS, i to iz dva razloga. Prvo jer je, osuujui zloine
vezane uz komunistiki reim, nova stranka mogla istaknuti svoj novi politiki kurs
te se udaljiti od sumnji da se promijenila samo ambalaa. Na slian se nain, drugo,
inilo poeljnim dirnuti u nacionalno pitanje te potvrditi da se i na ljevici uvaju
interesi nacije.
Pobjedom desne koalicije na izborima 2001. godine tema fojbi dobiva glavnu
ulogu u postfaistikom kulturnom projektu redefiniranja povijesti faizma i oslo-
bodilakog antifaistikog rata. Vrhunac tog projekta dostie se 2004. godine s us-
postavljanjem Dana sjeanja na fojbe i egzodus koji postavlja te dogaaje na istu
razinu s genocidom nad idovima. Proslava te godinjice samo dva tjedna nakon
proslave Dana sjeanja na rtve Holokausta omoguila je takoer iskoritavanje
dobro poznate simbolike tog progona te izjednaavanje fojbi i Holokausta u istom
emocionalnom valu, kao dva aspekta istog dogaaja.
Monumentalizacija fojbi zahtijevala je kompleksniji kulturni projekt. Udru-
enja optanata bila su bogato financirana i poticana da ire svoju toku gledita na
povijest. Istovremeno, smatrajui da to nije dovoljno, vlada je sama naruila preko
dravne televizije brojne filmove povijesnog sadraja s ciljem da zaobie institucije
koje se profesionalno bave povijeu i nastavom povijesti te da nove interpretacije
izravno dopru do gledatelja. Najistaknutiji od svih tih filmova bio je, bez dvojbe, Il
cuore nel pozzo (Srce u jami).
Pria o fojbama temelji se na ogranienom rasponu teza: neosporna nevinost
rtava ubijenih samo zato to su bili Talijani, neizljeivo divljatvo Slavena te
navodna zavjera tiine, odnosno djelovanje komunista koji su branili rasprave
o toj temi.
U odnosu na energiju i sredstva potroena na realizaciju revizionistikog pro-
jekta, rezultati su bili vrlo skromni, kako to pokazuju ankete koje redovno provodi
glavno udruenje Talijana istarskog i dalmatinskog podrijetla. Postotak Talijana ko-
ji tvrde da znaju to su fojbe je oko 40%,28 to nije impresivno ako se uzme u obzir
da je Il cuore nel pozzo imao vie od sedam milijuna gledatelja. Moe se pretpo-
staviti da namjerno mijeanje s estetikom Holokausta i sablasnosti nisu ba pomogli
populariziranju postfaistike lekcije povijesti.
Premda je revizionistika kampanja slabo utjecala na talijansku javnost, ipak
je imala posljedice na diplomatskom polju. Vrhunac nesporazuma izmeu Italije i
njezinih istonih susjeda dosegnut je nakon raspada desne koalicije, kao reakcija na
govor novoizabranog predsjednika Napolitana na Dan godinjice sjeanja na fojbe

28
Ankete su objavljene na stranici Associazione nazionale Venezia Giulia e Dalmazia koja je,
naalost, slabo ureena (www.anvgd.com).
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 23

2007. godine. Taj govor se ne mora tumaiti kao primjer neofaistike interpretaci-
je povijesti, ve on proizlazi iz dva faktora. Prvi je elja da se, preko izraza domo-
ljubnog osjeaja, otjeraju sumnje desniara upuene na adresu prvog predsjednika
Republike Italije koji je bivi lan komunistike stranke. Drugi je u pokuajima is-
koritavanja povijesti istone granice kao dodatnog temelja renoviranog talijanskog
nacionalnog identiteta.
Ovo se tumaenje temelji na prepoznavanju trenda renacionalizacije i afirma-
cije domoljubnih vrijednosti koji obiljeava djelovanje talijanskih institucija od de-
vedesetih s namjerom da se sprijee secesionistike ambicije Sjeverne lige i stvori
emocionalna veza izmeu graana i drave.
Diplomatska kriza koja je bila rezultat odgovora predsjednika Mesia na govor
svog talijanskog kolege, odnosno sukob oko interpretacije povijesti izmeu zemalja
lanica Europske unije, istaknula je latentnost sukoba izmeu europskog duha i sve
jaeg nacionalizma u pojedinim zemljama europske konfederacije.
elja za meusobnim razumijevanjem predsjednik Italije, Slovenije i Hrvat-
ske dovela je do slubenog pomirenja do kojeg je dolo u Trstu 2010. godine. Uzev-
i u obzir da se na takav postupak dugo ekalo jo od konca Drugog svjetskog
rata moda se moe rei da do njega ni sada ne bi dolo da nije dolo do eskalacije
krize u meusobnim odnosima upravo po pitanju interpretacije prolosti.

LITERATURA
Accati, Luisa i Cogoy, Renate. 2010. Il perturbante nella storia. Le foibe. Uno studio di
psicopatologia della ricezione storica. Quiedit. Bolzano.
Banti, Alberto Mario. 2005. Lonore della nazione. Einaudi. Torino.
Banti, Alberto Mario. 2011. Sublime madre nostra. Laterza. Bari.
Bajc, Gorazd i Klabjan, Borut. 2011. Pirjevev zbornik. Poti zgodovine med severnim
Jadranom, srednjo in vzhodno Evropo: ob 70. obletnici akad. prof. dr. Joeta Pir-
jevca. Knjinica Annales Majora. Koper.
Ballinger, Pamela. 2010. La memoria dellesilio Esodo e identit al confine dei Balca-
ni. Il veltro editrice. Roma.
Conti, Davide. 2013. Lanima nera della Repubblica. Storia del Msi. Laterza. Bari.
Dota, Franko. 2010. Zaraeno porae. Konfliktni i konkurentski narativi o stradanju i
iseljavanju Talijana Istre. Srednja Europa. Zagreb.
Jovi, Dejan. 2004. Official memories in post-authoritarianism: an analytical frame-
work. Journal of Southern Europe and the Balkans, 6, 2: 97-108.
Jovi, Dejan. 2007. Hrvatska u socijalistikoj Jugoslaviji. Re, (75), 21: 61-99.
24 Tenca Montini, F., Politika sjeanja za postideoloka vremena: sluaj Italije

Jovi, Dejan. 2015. Lenjinistiki i staljinistiki izvori Tumanove politike samoodree-

nja i odcjepljenja. Politika misao, (52), 1: 15-47.
Musliu, Vjosa. 2015. The EU and the Balkans: Shifting Meanings after the Crisis. Poli-
tika misao, (52), 4-5: 32-42.
Orli, Mila. 2015. Se la memoria (non) mi inganna... LItalia e il confine orientale ri-
flessioni sulla storia e sul suo uso pubblico. Acta Histriae, (23), 3: 475-486.
Pacini, Giacomo. 2014. Le altre Gladio. La lotta segreta anticomunista in Italia. 1943
1991. Einaudi. Torino.
Pirjevec, Joe. 2002. Le guerre jugoslave: 1991-1999. Einaudi. Torino.
Pirjevec, Joe. 2009. Foibe. Una storia italiana. Einaudi. Torino.
Rieff, David. 2016. In praise of forgetting: Historical memory and its ironies. CT: Yale
University Press. New Haven.
Wolfgram, Mark. 2014. A Model for Comparative Collective Memory Studies: Regime
Types, Cultural Traditions, and Difficult Histories. Politika misao, (51), 5: 13-35.

Filmovi
Cuore nel pozzo (il), Alberto Negrin, 2005.
Flucht (die), Kai Wessel, 2007.
Katyn, Andrzej Wajda, 2007.

Tisak
Crnogorski glasnik
Dnevnik
Jutarnji list
La Repubblica
La Stampa
La voce del popolo
LUnit
Nacional
Neue Zrcher Zeitung
Slobodna Dalmacija
The Guardian

Internetski izvori
http: //www.anvgd.com
http: //www.camera.it
http: //www.index.hr
http: //presidenza.governo.it
http: //www.vlada.hr
Politika misao, god. 53, br. 3, 2016, str. 7-25 25

Federico Tenca Montini

POLITICS OF MEMORY FOR POST-IDEOLOGICAL TIMES:
THE CASE OF ITALY

Summary
Where are the sources and what are the reasons for the process of historical
revisionism that emerged in many European countries in the beginning of the
nineties? Is it possible to avoid conflicts around different interpretations of
history that affect the core of the concept of European integration? The article
is focused on the crisis of antifascist interpretation of the past in Italy, which
is rooted in the events of the nineties. In particular, two events and processes
have shaken the dominant discourses: the end of the Cold war and the col-
lapse of communist regimes in Central and Eastern Europe. The focus of the
research is on the Italian case, where the war of memories mainly revolved
around the so-called foibe, the Istrian carsic caves in which hundreds of Ita-
lians perished in the Autumn of 1943. In the span of twenty years a historic
event that only a few knew about and which played a marginal role in the big-
ger picture of the Italian engagement in WWII has been transformed into a
historic myth with its official Remembrance day and put at the same level
of importance as the memory of the Shoah. The new official politics of re-
membering the victims of the foibe has triggered a diplomatic crisis between
Italy and Croatia, which has later been solved with the signing of a memoran-
dum on historic reconciliation in Trieste in 2010 (jointly with Slovenia). The
foibe case is here placed into a wider context of revisionism in interpretation
of history of the Second World War and of immediate post-War events, which
is currently happening in many parts of Europe not only former Eastern Eu-
rope and which may complicate bilateral relations between various coun-
tries, but also wider international relations.
Keywords: Foibe, Historical Revisionism, Istria, Trieste, Collective Memory,
Politics of Memory

Kontakt: Federico Tenca Montini, Universit degli Studi di Teramo, Via R. Balza-
rini 1, 64 100 Teramo, Italija. E-mail: ftencamontini@unite.it