George Herbert Mead

UM, OSOBA l DRUTVO

sa stajalita socijalnog biheviorista

priredio i uvod napisao Charles W. Morris

s engleskoga preveo Sran Dvornik

Naklada Jesenski i Turk

Hrvatsko socioloko drutvo
Zagreb, 2003.
Izvornik
George H. Mead, MIND, SELF & SOCIETY
from the Standpoint of a Social Behaviorist
Edited and with an Introduction by Charles W. Morris
Llcenced by The University of Chicago Press, Chicago, Illinois, U. S. A.
Copyright 1934 by The University of Chicago. All rights reserved.
Renewal Copyright 1962 by Charles W. Morris
Sadraj

Predgovor (CharlesW Morris) ............................................................................. .!

Uvod: George H. Mead kao socijalni psiholog

i socijalni filozof (CharlesW Morris) ................................................................ .V

I. Gledite socijalnog biheviorizma

1. Socijalna psihologija i biheviorizam* ...................................................... 3
2. Bihevioristiki znaaj stavova ................................................................ lO
3. Bihevioristiki znaaj gesta .................................................................... 15
4. Nastanak paralelizma u psihologiji ........................................................20
5. Paralelizam i dvosmislenost "svijesti" ....................................................28
6. Program biheviorizma ................................................. ...........................34

Il. Um
7. Wundt i pojam geste ............................................................................. ..43
8. Imitacija i porijeklo jezika ...................................................................... 51
9. Glasovna gesta i smisleni simbol ........................................................... 60
10. M isao, komunikacija i smisleni simbol ..... ............................................ 67
11. Znaenje ...................................................................................... ;...........74
12. Univerzalnost .............................................................. ........................... 80
13. Narav refleksivne inteligencije ................................. ............................. 88
14. Biheviorizam, watsonizam i refleksija ................................................... 97
15. Biheviorizam i psihologijski paralelizam ................... ......................... 105
16. Duh i simbol ............. ............................................................................ 112
17. Odnos uma spram reakcije i okoline .................................................. 120

III. Osoba
18. Osoba i organizam .................................. .............................................. 131
19. Pozadina geneze osobe ........................... .. ............................................ 140
20. Igranje, igra i poopeni drugi ............................................................... 147
21. Osoba i subjektivno .............................................................................. 158
22. 'Ja" i "mene" .......................................................................................... 166
23. Drutveni stavovi i fiziki svijet ........................................................... 171
24. Duh kao individualno unoenje drutvenog procesa ......................... 178
25. '1a" i "mene" kao faze osobe ................................................................. 183
26. Ostvarivanje osobe u drutvenoj situaciji ........................................... 190
27. Doprinosi "mene" i 'ja" ........................................................................ 198
28. Drutveno stvaralatvo osobe u nastajanju .........................................203
29. Kontrast individualistike i drutvene
teorije sopstva .......................................................................................211

IV. Drutvo
30. Osnova ljudskog drutva: ovjek i insekti ...........................................219
31. Osnova ljudskog drutva: ovjek i kraljenjaci ...................................229
32. Organizam, zajednica i okolina ........................................................... 235
33. Drutvene funkcije i funkcije miljenja i komunikacije .................... 242
34. Zajednica i institucija ...........................................................................249
35. Spajanje 'ja" i "mene" u drutvenim aktivnostima ............................261
36. Demokracija i univerzalnost drutva ...................................................268
37. Dalja razmatranja religijskih i ekonomskih stavova ...........................275
38. Narav suosjeanja ................................................................................. 284
39. Sukob i integracija ................................................................................288
40. Funkcije linosti i uma u drutvenoj organizaciji ..............................296
41. Prepreke i obeanja u razvoju idealnog drutva .................................302
42. Saetak i zakljuak ................................................................................312

Dodatni ogledi
A. Funkcija imaginarija u vladanju ...........................................................321
B. Biologijska individua ............................................................................330
C. Sopstva i proces refleksije .................................................................... 336
D. Fragmenti o etici ...................................................................................357

Bibliografija radova ........................................................................................ 367

Pogovor (Ogtyw aldarovi) ..........................................................................373

Kazalo ..............................................................................................................381
Predgovor

Stranice to slijede predstavljaju iri pregled sistema socijalne psi-

hologije Georgea H. Meada. Njegovi nazori su razvijani od 1900.
nadalje na ikakom univerzitetu, u iroko poznatom i vrlo utjecaj-
nom kolegiju "Socijalna psihologija". Godinu za godinom, kolegij su
pohaali studenti zainteresirani za psihologiju, sociologiju, lingvisti-
ku, obrazovanje, filantropiju i filozofiju, esto i po vie godina; sve je
vie knjiga s\jedoilo o djelovanju Meadovih ideja na njegove brojne
studente. Ovaj svezak sadri mnogo toga to e zanimati ljude slinih
interesa. Za mnoge njegove sluae Meadovo gledite- ujedno i hu-
manistiko i znanstveno - djelovalo je kao fokus orijentacije cijelog
njihovog intelektualnog i vrijednosnog ivota. Kolegij socijalne psi-
hologije pruio je temelj Meadove misli. Tu je u biti bio Mead kao
znanstvenik; upravo na tom temelju poivala je njegova filozofijska
elaboracija i drutvena participacija. Oekujemo da nakon ovog sve-
ska slijede knjige Movements ofThought in the Nineteenth Cmtury i The
Philosophy of the Act. Te tri knjige bi zajedno predstavljale tri glavna
podruja Meadovog rada: socijalnu psihologiju i socijalnu filozofiju,
historiju ideja, sistematski pragmatizam. Njih dopunjava ve objavlje-
ni svezak, The Philosophy of the Preselit, koji je uredio Arthur E. Mur-
phy, a 1932. objavila Open Court Publishing Company, Chicago.
Premda je objavio mnoge spise na podruju socijalne psihologije
(kao to pokazuje bibliografija na kraju ovog sveska), profesor Mead
nikad nije svoju poziciju i rezultate sistematizirao u duoj formi. Cilj
je ovog sveska da obavi taj zadatak sistematizacije, djelomice srei
vanjem materijala, a djelomice time to na odgovarajuim mjestima
Um, osoba i drutvo

upuuje na objavljene napise. On prua prirodan ulaz u intelektualni

svijet Georgea H. Meada.
Nita od ovdje koritenog materijala nije ranije objavljeno. Svezak
je uglavnom sastavljen iz dva skupa odlinih studentskih biljeki s
kolegija, zajedno s ekscerptima iz drugih takvih biljeki i izborom iz
neobjavljenih rukopisa iz ostavtine g. Meada. Kao osnova uzet je
stenografski zapis kolegija 1927. Taj kurs, zajedno s mnogim slinim
kursevima za druge kolegije, postoji zahvaljujui odanosti i daleko-
vidnosti g. Georgea Anagnosa. Osjetivi kao student vanost materi-
jala predavanja g. Meada (koja su uvijek bila izlagana bez biljeki), on
je naao prilenog suradnika u g. Alvinu Carusu, koji je mogao osi-
gurati sredstva nuna za angairanje osoba koje e doslovce zapisivati
razne kolegije. Potpunost materijala vrlo je neujednaena, ali skup
koji je osnova ovog sveska vrlo je potpun. U cjelini to nipoto nije
neki sudski zapisnik, ali je zasigurno najadekvatniji i n,Yvjerniji zapis
posljednjih godina velikog mislioca. Taj materijal je dostupan posred-
stvom Odsjeka za filozofiju ikakog univerziteta.
Osnovni rukopis znatno je obogaen vjernim i potpunim bilje-
kama jo jednog odanog studenta, g. Roberta Pagea, biljekama koje
su osobito vrijedne jer su voene 1930., zadnje godine u kojoj je kole-
gij u potpunosti odran u Chicagu. U materijal iz 1927. (preureen,
oien od nepotrebnog ponavljanja i stilski ispravljen) umetnuti su
dijelovi materijala iz 1930., kako u tekst tako i u obliku biljeki ispod
teksta. To je u mnogo manjoj mjeri uinjeno i s materijalom iz drugih
kolegija, a izvaci iz drugih skupova osim 1927. i 1930. oznaeni su
brojem godine nakon teksta izvatka. Umeci iz rukopisnih materijala
oznaeni su oznakom MS nakon teksta. Sve naslove je dodao ured-
nik. Drugi uredniki dodaci dani su u zagradama.
Dodatni ogledi la, II i III zajedno praktiki tvore jedan neobjav-
ljen rukopis. Ogled IV je kompilacija sainjena iz stenografskog
skupa biljeki 1927. s kolegija elementarne etike. Zahvalan sam gg.
Anagnosu, Carusu i Pageu to su mi stavili na raspolaganje cjelokup-
ni koriteni materijal. Profesori T. V. Smith i Herbert Blumer proi
tali su i dali komentare na dijelove rukopisa. G. John M. Brewster i
profesor Albert M. Dunham velikoduno su pruili svoje vrijeme i
svoje prisna poznavanje Meadovih nazora. Mnogobrojni studenti,

ll
 Predgovor

koje ne mogu pojedinano navesti, ljubazno su mi na raspolaganje

stavili svoje biljeke s predavanja; elim im iskazati svoju iskrenu za-
hvalnost. Glavni posao na bibliografiji obavio je profesor Dunham, ali
su i g. Brewster, g. V. Lewis Bassie i profesor Merritt H. Moore dali
svoj prilog. G. Arthur C. Bergholz je odgovoran za konanu biblio-
grafiju. Donacija Committee on Humanistic Research Univerziteta
omoguila je vrijednu pomo u pripremi rukopisa. Ga. Rachel W.
Stevenson obavila je zadatak pretvaranja zbrke oznaka u sreen
prepis. Profesor James H. Tufts susretljivo je pomogao u korekturi.
Moja supruga je pomogla u izradi Indeksa. U svim fazama rada oso-
bljc University Press je prualo djelotvornu pomo.
I te kako sam svjestan da ni sva naa zajednika nastojanja nisu
mogla proizvesti knjigu koju smo eljeli da napie George H. Mead.
No, nema dokaza da bi i u nekom produenom ivotu taj materijal
bio pretvoren u knjigu njegovom rukom. On nije pisao sistem zato
to je uvijek radio na njegovoj izgradnji. Unutranji razvoj njegove
misli bio je prebogat da bi mu dopustio da svoje ideje izloi u sre-
enom poretku. Njegov genij se najbolje izraavao u predavaonici.
Moda je svezak poput ovoga- sugestivan, prodoran, nepotpun, raz-
govornog tona - najprikladnija forma za njegove misli; forma koja
iroj publici u vremenu i prostoru moe najbolje prenijeti pustolo-
vine ideja (da upotrijebimo izraz g. Whiteheada) koje su predavanja
g. Meada o socijalnoj psihologiji vie od trideset godina predstavljala
uim auditorijima.

C.WM.

lli
Uvod

George H. Mead kao

socijalni psiholog i socijalni filozof

I.
Filozofijski, Mead je bio pragmatist; znanstveno, bio je socijalni psi-
holog. Pripadao je staroj tradiciji - tradiciji Aristotela, Descartesa,
Leibniza; Russella, Whiteheada, Deweya- koja ne vidi nikakvu otru
liniju razdvajanja ili ikakav antagonizam izmeu djelatnosti znanosti
i filozofue, i iji su pripadnici i sami kako znanstvenici tako i filozofi.
Teko bi bilo prenaglasiti doprinos to su ga filozofiji dali oni ija se
filozofija hranila na njihovom znanstvenom djelovanju. U jednom
od svojih predavanja Mead je izjavio da je "filozofija nekog razdoblja
uvijek nastojanje interpretiranja njegovog najsigurnijeg znanja".
Premda bi tu opasku moda trebalo poblie odrediti obzirom na mje-
sto vrijednosnih razmatranja u filozofuskoj generalizaciji, ona prua
klju Meadovog vlastitog razvoja, a zapravo i pragmatizma uope.
Na kraju devetnaestog stoljea nijedan dio znanja nije izgledao si-
gurniji od doktrine biologijske evolucije. Ta doktrina je dramatino
usmjerila panju prema iniocu razvojne promjene u svijetu, kao to
su fizika i matematika ranije bile izloile element strukturalne kon-
stantnosti. Izgledalo je da to znai da unutar evolucijskog razvoja ne
treba interpretirati samo ljudski organizam, nego i itav ivot duha,
koji i sam ima to svojstvo promjene i nastaje u meudjelovanju orga-
nizma i okoline. Duh se imao pojaviti unutar vladanja i ostati unutar
njega. Sama drutva valjalo je sagledati kao sloena biologijska bia,

v
Um, osoba i drutvo

uklopljena u evolucijske kategorije. Filozoftiski zadatak pragrnatizma

bio je da pojmove uma i razuma reinterpretira u biologijskim, psi-
hologijskim i sociologijskim odrednicama koje su dobile vodeu
ulogu u postdarvinistikim misaonim strujanjima, i da probleme i
zadatak filozofije preispita s tog novog stajalita. Taj zadatak nipoto
nije zavren, to dokazuje injenica da se razdoblje formiranja sistema
jo jedva pomalja. No, jasno se razabiru osnovne crte empirikog
naturalizma koji se uzdie na biologijskim, psihologijskim i sociolo-
gijskim podacima i stavovima, naturalizma koji misaonog ovjeka vidi
u prirodi i kojem je cilj da izbjegne naslijeene dualizme duha i ma-
terije, iskustva i prirode, filozoftie i znanosti, teleologije i mehanizma,
teorije i prakse. To je filozofija koja se, u terminima koje rabi Mead,
suprotstavlja "onostranosti uma... antike filozoftie, onostranosti
due ... kranske doktrine, te onostranosti duha... dualizama renesan-
se". Mnogo je takoer uinjeno na utvrivanju implikacija prateih
stavova na obrazovanje, estetiku, logiku, etiku, religiju, znanstvenu
metodu, te epistemologiju. Pragrnatiko oslanjanje na eksperimen-
talnu metodu, povezano s moralnim i vrijednosnim odnosom tog
pokreta spram demokratske tradicije, rezultiralo je poimanjem fi-
lozoftie kao dvojako zaokupljene injenicama i vrijednostima, te
poimanjem suvremenog moralnog problema kao preusmjeravanja i
preformulacije ljudskih dobara u smislu stavova i rezultata eksperi-
mentalne metode. Darvinizam, eksperimentalna metoda i demokra-
cija matice su u pragrnatikom toku.
Najsigurniji i najistaknutiji rezultat djelovanja pragmatizma do
danas u mnogome je njegova teorija razuma i duha. Dakako, takva
teorija je osnova cijele strukture. Razvoj i razrada te teorije definira
cjelokupnu ivotnu aktivnost Georgea H. Meada. Meadovo i Dewe-
yevo djelo u mnogome su komplementarna i, koliko znam, nigdje
nisu znaajnije suprotstavljena. Oni su bili bliski prijatelji jo u godi-
nama na Univerzitetu Michigan i tokom godina na ikakom univer-
zitetu stalno su zajedno raspravljali o svojim problemima. Iz toga je
uslijedila prirodna dioba rada na zajednikom zadatku. Nijedan od
njih ne stoji spram drugoga u iskljuivom odnosu uitelja spram ue
nika; obojica su, po mojem sudu, bili jednake, premda razliite inte-
lektualne veliine; bilo im je zajedniko uzajamno davanje i uzimanje

Vl
 Uvod

u skladu s osobitim genijem svakoga od njih. 1 Ako Dewey prua raspon

i viziju, Mead prua analitiku dubinu i znanstvenu preciznost. Ako je
Dewey odjednom i kruni obod i mnotvo radijalnih bica suvre-
menog pragmatikog toka, Mead je sredinja glavina. Pa premda po
duini puta obod putuje najbre, on zranom linijom ne moe dopri-
jeti nita dalje nego glavina. Meadova misao vrsto poiva na nekoliko
osnovnih ideja koje su godinama istanavane i razraivane. Prema nje-
govim vlastitim rijeima, filozoftia kojom se u svojim kasnim godi-
nama sve vie bavio bila je elaboracija, "deskriptivna generalizacija",
osnovnih ideja koje su predstavljale najsigurnije primjenjivo znanje
koje je kao znanstvenik mogao postii. Na zadatak, meutim, nije da
ovdje razmotrimo tu filozoftiu kao cjelinu,Z nego znanstvenu osnovu
na kojoj ona poiva (osnovu ijem je stvaranju Mead kao znanstvenik
u mnogome pridonio), te neke njene socijalne i etike dimenzije.

n.
Mead kao znanstvenik bio je socijalni psiholog. Danas se openito
priznaje da znanost hoda na dvije noge- teoriji i opaanju; daje logi-
ka faza znanosti (faza izoliranja i definiranja osnovnih kategorija, te
izgradnje sistema) podjednako vana kao i djelatnost onih koji prona-
laze i provjeravaju injenice. Mead dodaje malo ili nita korpusu i
njenica drutvenih znanosti odreenih zasebnim metodama istraiva-
nja; ideacijskoj i pojmovnoj strukturi pak dodaje mnogo. Istina je da su
ta dva aspekta znanosti u krajnjoj liniji nerazdvojna, te da se znanstvene
ideje ne moe plodonosna razvijati ili analizirati bez referencije na

Dewey raspravlja o Meadu u journal ofPhilosophy, XXVIII. (1931), 309-14

i u University of Chicago Record (nova serija), XVII. (1931), 173-77. Za
Meadovu diskusiju Deweya vidi Intemational]ournal ofEthics, XL. (1930),
211-31, te lanak "The Philosophy ofJohn Dewey", koji e izai u godi-
tu 1936. tog asopisa.
2 Vidi Meadova djela The Philosophy of the Present (ur. Arthur E. Murphy),
71ze Philosophy of the Act (ur. John M. Brewster, Albert M. Dunham,
Charles W Morris), Movements of 71zouglzt in the Ni11eteenth Ce11t11ry (ur.
Merritt H. Moore).

VII
Um, osoba i drutvo

injenicu; ali opaanja na koja se Mead poziva najveim su dijelom

otvorena svakome - ne ukljuuju nikakvu posebnu znanstvenu teh-
niku. Njegov doprinos ne valja traiti u brojkama, grafikonima i
instrumentima, nego u uvidu u narav duha, osobe i drutva.
Odrednice "socijalni" i "psiholog" ne pojavljuju se dugo skupa, a ni
u drutvu s biologijskim kategorijama. Tradicija je identificirala psiho-
logiju s prouavanjem individualne osobe ili duha. ak ni postdarvi-
novski u~ecaj biologijskih pojmova zadugo nije razbio naslijeene
individualistike pretpostavke (o emu svjedoe potekoe jednog
Huxleya da u evolucijskom procesu nae mjesto moralnom ponaa-
nju), premda je formulirao problem kao pitanje kako se ljudski duh
pojavio u povijesti ivotinjskog vladanja. Mead na stranicama to sli-
jede prati proces kojim su biologijska razmatranja prisilila psihologiju
da proe stadije asocijacionizma, paralelizma, funkcionalizma i bihe-
viorizma. Premda je vlastita Meadova pozicija bihevioristika, to je
socijalni, a ne individualistiki ili potkoni biheviorizam; on ni u
jednom stadiju ili koli psihologije nije naao odgovor na pitanje kako
se duh- sazreo, misaon, kreativan, odgovoran, samosvjestan duh-
pojavio unutar prirodne povijesti vladanja. U objanjenje je valjalo
uvesti drugi faktor: drutvo. Ipak je bila srea to se Mead nalazio na
ikakom univerzitetu kad se teko nabijen psihologijski zrak kon-
denzirao u funkcionalne i bihevioristike forme. 3
Nije tako lako objasniti ulazak drugog faktora, drutvenoga, u
Meadovu misao, jer on sam nije popratio taj razvoj. Mead je i opet
imao sree to se nalazio u okruenjima u kojima su sociologija i soci-
jalna psihologija poinjale zadobivati znanstvenu formu. Idealistiki
filozofi poput Hegela i Roycea naglaavali su drutvenu narav osobe
i morala - a Mead je bio Royceov student. Do 1900. Tarde i Baldwin
su bili dali mnoge doprinose u pravcu socijalne psihologije. Giddings
je dovrio svoje glavno djelo, a Cooley je zapoeo svoju socioloku
karijeru na Univerzitetu Michigan; Mead je bio Cooleyev prijatelj i

3 Atmosferu tih dana, uvjerenost da funkcionalna psihologija podrazumi-

jeva cijelu filozofiju, zahvaa lanak Jamesa R. Angella "The Relations of
Structural and Functional Psychology to Philosophy", The Decellllial
Publicatious, III, 55-73, University of Chicago 1903.

VIli
 Uvod

predavao je tri godine u tom okruenju. Postepeno je, pogotovo kod

Nijemaca, sve vea panja posveivana drutvenim aspektima jezika,
mitologiji, religiji- a Mead je studirao u Njemakoj. Premda je bio u
Berlinu, a ne u Leipzigu s Wundtom, nema sumnje da Wundtovom
ugccaju treba odati priznanje daje pomogao izolirati pojam geste sa-
gledavanjem drutvenog konteksta u kojem ona funkcionira; umjesto
jednostavnih "izraaja emocija" u darvinovskom smislu, bilo je do-
brano uznapredovalo promatranje gesta kao ranih stadija ina jednog
organizma na koji reagira drugi, kao indikatora kasnijih stadija dru-
tvenog ina. Mead gestu specifino promilja u drutvenim odred-
nicama, i prati razvojni tok od takvih gesta do istinske jezine komu-
nikacije. U jednom se smislu, dakle, moe rei da je Mead slijedio
put koji je djelomice pokazao Wundt; Wundt muje zasigurno pomo-
gao da ispravi manjkavosti individualistike psihologije, koritenjem
drutvenih kategorija.4
Pa ipak, Mead nije bio tek sljedbenik Roycea ili Tardea ili Bald-
wina ili Giddingsa ili Cooleya ili Wundta. Kako razjanjavaju stranice
to slijede, on je na njih primijenio jednu osnovnu kritiku: oni nisu
u potpunosti objasnili kako umovi i osobe nastaju unutar vladanja. Ta
kritika sc razdvaja na dva dijela: (1) svi su oni na neki nain pretpo-
stavljali antecedentno postojanje umova ili osoba da bi se pokrenuo
drutveni proces; (2) ak i obzirom na one faze duha ili osobe koje
jesu pokuali drutveno objasniti, oni nisu uspjeli izolirati mehani-
zam o kojem se radi. arobni eir iz kojeg je trebalo izvui duh i
osobu bio je djelomice unaprijed napunjen; a to se ostaloga tie,
dana je puka vjernika najava da sc trik moe izvesti, ali sama pred-
stava nikad nije izvedena. Meadov je poduhvat pokazati da su um i
osoba bez ostatka drutvenog porijekla, a da jezik, u formi glasovne
geste, prua mehanizam njihovog nastajanja.

4 Wundtu sc odaje priznanje za njegov voluntarizam i kae se da je "uveo

glasovnu gestu" (1930). S druge strane, 'Wundt geste kao takve nije ana-
lizirao kao dijelove ina. On s njima postupa kao anatom, a ne kao psi-
holog". 'Wundt postavlja drutvene funkcije izraaja emocija kao neto
kasnije; isprva ih smatra pukim paralelama psihologijskih procesa"
(1912).Wundtov paralelizam se odbacuje i metodologijski objanjava.

IX
Um, osoba i drutvo

Uvjeren sam da je Mead u tim zadaama bio uspjean, osobito u

izoliranju jezinog mehanizma kojim se duh drutveno konstituira i
putem kojega se pojavljuje osoba svjesna sebe kao predmeta. Postoji
pitanje da li, ako se duh identificira s djelovanjem simbola, treba sma-
trati da su svi takvi simboli jezini simboli drutveno-glasovnog pori-
jekla. Ako nije tako, mogli bi postojati individualni aspekti duha kod
ljudi i ivotinja koji ne ulaze u domaaj Meadove terminologije. U
sadanjim terminima, pitanje se odnosi na genetski prioritet znakov-
ne situacije (nejezini simboli) i simbolne situacije Gezini simboli).
Pitanje se uglavnom odnosi na denotaciju rijei "duh" i "simbol", jer
Mead na nekim mjestima priznaje injenice redintegracije* koje na-
glaava Hollingworth, te injenice odloene reakcije koju istie Hun-
ter, ali za razliku od njih on osjea da takvi procesi ne potpadaju pod
klasifikaciju "smislenog simbola" ili "duha". Mead priznaje da indi-
vidualni organizam mora imati stanovite fiziologijske pretpostavke da
bi razvio jezine simbole; oni koji ele koristiti duh i simbol u irem
smislu mogli bi dodati da individua ne bi mogla razviti jezine sim-
bole a da ne bude u stanju reagirati na nejezine, i nedrutvene znake,
kod kojih jedan dogaaj vodi u nekom organskom centru do oeki
vanja nekog drugog dogaaja i njegove redintegracije. 5 U svakom
sluaju, prihvaanjem Meadovog koritenja termina "duh" i "osoba",
ini mi se da je on pokazao da su duh i osoba, bez ostatka, proizve-
deni u drutvenom procesu, i da je on prvi put izolirao mehanizam te
geneze. Gotovo i ne treba rei da bi i mnogo manje dostignue bilo
dovoljno da bude kamen mea u znanosti i filozofiji. Meadovo djelo
oznaava rani stadij zbiljskog raanja socijalne psihologije kao

* Ponovno pojavljivanje cijele neke ranije mentalne pojave kada se pojavi

samo jedan njen dio ili dio podraaja koji ju je ranije potakao. - prev.
5 H. I. Hollingworth, Psychology; W S. Hunter, The Delayed Reaction in
Animals and Children. Takoer njegovi lanci u Psychological Review 1924.
Poziciju u biti srodnu Meadovoj razvio je John F. Markey, The Symbolic
Process and Its Integration in Children. Mead je, meutim, stavio primjedbu
da to objanjenje smatra previe pojednostavnjenim. Meadova distinkcija
izmeu nesmislenih i smislenih simbola nije isto to i gornja distinkcija
znaka i simbola, jer su oba lana prvog para drutvena. Odjeljak 23 sadri
nabaaj Meadove distinkcije i naravi te razlike.

X
 Uvod

znanosti, jer njegove osnovne ideje potieu jo iz ranih godina ovog

stoljea. 6
Prema tome, Mead na problem kako ljudski um i osoba nastaju u
procesu vladanja odgovara na bio-drutveni nain. On ne zanemaruje
drutveni proces u kojem se zbiva ljudski razvoj, kako to ini tradi-
cionalni psiholog; on ne zanemaruje biologijsku razinu drutvenog
procesa, zapadanjem u mentalistiko i subjektivno poimanje drutva
kako ga ive umovi to prethode, kako to ini tradicionalni socijalni
znanstvenik.7 Obje krajnosti se izbjegavaju pozivanjem na drutveni
proces koji tee, proces biologijskih organizama u interakciji, unutar
kojega putem pounutrivanja razgovora gesta (u obliku glasovne ge-
ste), nastaju duh i osobe. Trei pak ekstrem biologijskog individuali-
zma izbjegnut je priznavanjem drutvene naravi biologijskog procesa
koji lei u osnovi i u kojemu nastaju umovi.
Individualni in promatra se unutar drutvenog ina; psihologija i
sociologija su sjedinjene na biologijskoj osnovi; socijalna psihologija
je utemeljena na socijalnom biheviorizmu. Upravo u tim odrednica-
ma Mead se latio glavnog problema koji su postavile evolucijske kon-
cepcije: problema kako premostiti jaz izmeu poriva i racionalnosti,
pokazati kako neki biologijski organizmi stieu sposobnost samosvi-
jesti, miljenja, apstraktnog rezoniranja, svrhovitog ponaanja,
moralne odanosti; ukratko, problema nastajanja ovjeka, racionalne
ivotinje.

6 Stenografski zapis predavanja iz 1912. o socijalnoj psihologiji pokazuje da

su njegove temeljne misli ve imale zrelu formu.
7 U ovom svesku dana je jasna kritika Watsona. Kratka upuivanja na razi-
laenja izmeu Meadovih i Cooleyevih nazora mogu se pojaati upuiva
njem na njegov lanak "Cooley's Contribution to American Sociological
Though t", American journal cif Sociology, XXXV (1930), 693 i dalje.

Xl
Um, osoba i drutvo

III.
Premda ga Mead nije koristio, termin "socijalni biheviorizam" moe
posluiti za karakterizaciju odnosa Meadove pozicije spram pozicije
Johna B. Watsona. Mead je smatrao da su Watsonovi nazori odve
pojednostavnjeni, da su individualni segment ina apstrahirali od
cjelovitog ili drutvenog ina. Premda Watson mnogo govori o jeziku,
bit jezika kakvu nalazimo u stanovitom tipu drutvene meuigre
posve je umakla i sakrila se pod kou. Pa ak i tamo ona se skriva u
kretnjama glasnica ili u reakcijama koje nadomjetaju glasovni odzivi,
a konano se potpuno gubi meu implicitnim reakcijama. Nasuprot
tome, za Meada je jezik objektivan fenomen interakcije unutar dru-
tvene skupine, uslonjenje gestovne situacije, pa ak i kad je pounu-
tren da bi tvorio unutranji forum uma individue, on ostaje drutven
- nain da u individui njene vlastite geste pobude stavove i uloge
drugih koji sudjeluju u zajednikoj drutvenoj aktivnosti.
Druga razlika lei u tretiranju privatnoga. Kao to je Kohler primi-
jetio u svojoj Gestalt Psychology, Watsonova pozicija je u biti izbor jedne
epistemologije; ona praktiki kae da privatno ne moe spadati u zna-
nost ak i ako se moe znati da ono postoji; stoga moramo pisati ima-
jui pred sobom ljudsku ivotinju. Savreno je primjereno opisivati
ono to se na taj nain dade opaziti, ali kao ljudske ivotinje mi ustvari
u sebi u svojim stavovima, predstavama, mislima, emocijama, opaamo
aspekte nas samih koje s takvom potpunou ne opaamo kod drugih;
a tu injenicu je mogue komunikacijski prenijeti. Watson izam ostavlja
dojam da je iz rasprave odbacio upravo one sadraje koje jedna zrela
psihologija mora objasniti. Mead je bio vrlo svjestan te situacije, ali je
jasno vjerovao da je njegova verzija biheviorizma dorasla zadatku. Nije
se radilo tek o pukom ukljuivanju zanemarenih drutvenih aspekata
ina, nego i onih internih aspekata ina koji su uglavnom, ali ne isklju-
ivo, otvoreni opaanju same djelujue individue. Nije se kanila redu-
cirati duh na nementalno ponaanje, ve sagledati ga kao tip ponaanja
koji genetski izrasta iz nementalnih tipova. U skladu s tim, biheviori-
zam za Meada nije znaio ni poricanje privatnoga niti zanemarivanje
svijesti, nego.pristup svemu iskustvu u odrednicama vladanja. Moe se
pomisliti da ova ira upotreba termina nije preporuljiva, daje termin

Xli
 Uvod

Watsonov. Meutim, sadanja upotreba ukljuuje sve to radikalni bi-

heviorist moe opaziti i kvantificirati, a tamo gdje bi to moglo pro-
uzroiti ikakvu konfuziju, biheviorizam u ovom irem smislu moe se
razlikovati od watsonizma. Sud vremena moda e watsonizam sma-
trati biheviorizmom metodologijski pojednostavnjenim radi inicijal-
nog laboratorijskog istraivanja. Meadova (i Deweyeva) upotreba ter-
mina "biheviorizam" za upuivanje na pristup iskustvu- refleksivnom
i nerefleksivnom- u odrednicama vladanja jednostavno primjerenim
imenom signalizira smjer implicite prisutan u evolucijskom pristupu
pragmatizma, smjer uspostavljen mnogo prije no to se Watson pojavio
na sceni i nastavljen poto ju je u profesionalnom smislu napustio.
Trea razlika slijedi iz injenice da Mead, u suglasju s Deweyevim
spisom "The Reflex-Arc Concept in Psychology" (Pojam refleksnog
luka u psihologiji) iz 1896., naglaava korelativnost podraaja i reak-
cije. Aspekti svijeta postaju dijelovima psihologijske okoline, postaju
podraaji, samo ukoliko izazivaju daljnje ispoljavanje tekueg nago-
na.8 Tako osjetljivost i aktivnost organizma odreuju njegovu efek-
tivnu okolinu isto onako autentino kao to fizika okolina djeluje na
osjetljivost tog oblika. Shvaanje koje iz toga slijedi bolje uvaava di-
namiku i agresivne aspekte ponaanja nego watsonizam, koji ostavlja
dojam da promatra organizam kao lutku ije ice vue fizika okolina.
Tako, u vezi s refleksivnim miljenjem, koje Watson tretira sasvim al
pari s uvjetovanjem takora, Mead je kadar pruiti prodornu analizu
takve refleksije u odrednicama samouvjetovanja organizma za budue
podraaje, zahvaljujui sposobnosti da sebi putem simbola pokae
posljedice stanovitih tipova reakcije na te podraaje. Takvo objanjenje
moe protumaiti i Watsonovo ponaanje dok kondicionira takora, a
ne samo rezultirajue ponaanje kondicioniranog takora.
Konano, osnovna razlika se odraava u okolnosti da mnogi sma-
traju da watsonizam ne samo negira privatno iskustvo, nego i da iz
samog "iskustva" prazni svako znaenje koje nije u posjedu "reakcije".
Neki radikalni bihevioristi su otvoreno poistovjetili "vidim x" s "moji

8 O razvoju ove pozicije, koji mnogo duguje Meadu, vidi The Nature of
Intelligence L. L. Thurstonea. Meadov biheviorizam u mnogome asimilira
psihoanalizu, Gestalt psihologiju i egzistencijalnu psihologvu.

Xlii
Um, osoba i drutvo

oni miii su se stegnuli", a isto su tako otvoreno priznali da to pois-

tovjeivanje vodi u bihevioristiku formu solipsizma. Takva situacija
jednostavno znai da se u psihologiji pojavljuje onaj logiki i metodo-
logijski skandal koji ve dugo gnjavi znanstvenu misao: s jedne strane
znanost se ponosi time to je empirijska, to svoje najsuptilnije teorije
podvrgava kunji opaanja; s druge, zn~nostje sklona prihvatiti meta-
fiziku koja podatke opaanja smatra subjektivnima i mentalnima i koja
osporava da predmeti prouavanja imaju karakter koji se ini da imaju
u iskustvu. Pragmatist Meadovog tipa ne moe se suglasiti s nastoja-
njem kritikog realizma da tu situaciju uini prihvatljivom. Takav
pragmatist dri da se svijet kako ga poima znanost nalazi unutar ireg
i bogatijeg iskustveno doivljenog svijeta; svijet znanosti nije "zbiljski"
svijet po ijim bi se odrednicama omalovailo iskustveno doivljen
svijet, nego je neto ije porijeklo treba iznai na iskustven nain. Tako
je Mead drao da je fizika stvar, premda za znanost ima prvenstvo, u
iskustvenom smislu izvedenica iz drutvenih predmeta, tj. da je u
redoslijedu iskustva drutveno izvedena. Za Meada je svijet znanosti
sastavljen od onoga to je zajedniko i istinito za razliite opaae -
simboliki formuliran svijet zajednikog ili drutvenog iskustva. Mea-
dova sugestija rjeenja zagonetke lei u insistiranju na tome da osnov-
ni podatak opaanja jest svijet u kojemu su druge osobe i predmeti isto
onako direktno dostupni (premda potpunost dostupnosti moe vari-
rati) kao to je opaa dostupan sam sebi. Mead poima iskustveno do-
ivljeni svijet kao oblast prirodnih dogaaja koji se pojavljuju putem
osjetljivosti organizama, dogaaja koji organizmu ne pripadaju vie
nego to pripadaju opaenim stvarima. Filozoftiski, to je pozicija
objektivnog relativizma: svojstva predmeta ipak mogu biti relativna na
organizam koji uvjetuje. Neki dio svijeta, iskustveno doivljenog, jest
privatan; ali neki dio je drutven ili zajedniki, a formulira ga znanost.
Privatno iskustvo i zajedniko iskustvo su polarni pojmovi; ono pri-
vatno se moe definirati samo nasuprot onome zajednikome.
Ovdje se ne moe ui u implikacije koje za epistemologiju i filo-
zoftiu znanosti ima ovaj pojam drutvenog iskustva. 9 On je ovdje

9
Jasno je da ovo poimanje dovodi u pitanje individualistiku osnovu tradi-
cionalno poj mijene epistemologije. Vidjeti The Philosophy ifthe Act, I. dio.

XIV
r=
Uvod

spomenut da bi se pokazalo da Meadov biheviorizam ne reducira

iskustveno doivljeni svijet na kretnje ivaca i miia, premda tvrdi da
su karakteri tog svijeta funkcije nagona koji trae izraaj. Taj nazor ne
ini iskustvo ni mentalnim niti individualnim. Upravo zato to is-
kustvo ima drutvenu dimenziju, to se osoba ili organizam nalazi u
polju s drugima, Mead je empirijski u pravu da zapone s drutvenim
inom i da svoju socijalnu psihologiju zasnuje na socijalnom bihevi-
orizmu. Bogatija i primjerenija koncepcija biheviorizma koja iz toga
slijedi daje njegovom objanjenju sredinju vanost u razvoju psiho-
logije, prvi put predstavljajui biheviorizam koji moe polagati pravo
da je dorastao problemima filozoftie. 10

N.
Preobrazba biologijske jedinke u oduhovljen organizam ili osobu
zbiva se, po Meadovom objanjenju, posredstvom jezika, dok jezik sa
svoje strane pretpostavlja postojanja neke vrsti drutva i neke
fiziologijske sposobnosti individualnih organizama.
Minimalno drutvo mora se sastojati iz biologijskih jedinki koje
sudjeluju u drutvenom inu i koriste rane stadije uzajamnih akcija
kao geste, dakle kao vodilje prema dovrenju ina. U "razgovoru
gesta" borbe pasa svaki pas odreuje svoje ponaanje prema onome
to drugi pas poinje initi; isto vai za boksaa, maevaoca, i za pile
koje potri kvoki na njeno kvocanje. Takvo postupanje je nekakva
komunikacija; u jednom smislu geste su simboli, jer one pokazuju,
predstavljaju i uzrokuju akciju primjerenu kasnijim stadijima ina iji
su rani djelii, a u drugom redu primjerenu predmetima umijeani-
ma u takve ine. 11 U istom smislu se moe rei da geste imaju zna-

lO Mead moda nije u najpunijoj mjeri iskoristio svoj biheviorizam, jer je

propustio da bude odreeniji u vezi sa smjetajem privatnoga. Mogue
razvijanje vidjeti u 62. i 63. odjeljku mojih Six I11eories of Mind. Mead se
povremeno previe zadovoljava time da biheviorizam tretira metodologij-
ski, naprosto kao jednu tehniku kontrole. Vidjeti 6. odjeljak ove knjige.
11 esto izgleda da Mead zanemaruje upuivanje na ne-drutveni predmet,
kao u 11. odjeljku. Ovdje se ini da se uvijek upuuje na kasniji stadij
Um, osoba i drutvo

enje, naime, one znae kasnije stadije ina koji dolazi i, sekundarno,
ukljuene predmete: stisnuta aka znai udarac, ispruena ruka znai
predmet koji se dohvaa. Takva znaenja nisu subjektivna, nisu pri-
vatna, nisu mentalna, nego objektivno postoje u drutvenoj situaciji.
Pa ipak, ovaj tip komunikacije nije pravi jezik; znaenja jo nisu
"na umu"; biologijske jedinke jo ne komuniciraju svjesno svoja sop-
stva. Da bi se pokazali takvi rezultati, simboli ili geste mor~u postati
smisleni simboli ili geste. Individua mora znati o emu se kod nje
radi; sama ona, a ne tek oni koji joj se odazivaju, mora moi protu-
maiti znaenje vlastite geste. U bihevioristikom smislu to znai da
biologijska jedinka mora moi u sebi izazvati reakciju koju njena
gesta izaziva u drugoj, a onda tu reakciju druge upotrijebiti u kontroli
vlastitog daljeg vladanja. Takve geste su smisleni simboli. Njihovom
upotrebom individua "uzima ulogu druge" u reguliranju vlastitog vla-
danja. ovjek je u biti ivotinja koja preuzima uloge. Izazivanje iste
reakcije kako u sebi tako i u drugome prua zajedniki sadraj nuan
za zajednitvo znaenja.
Kao primjer smislenog simbola Mead koristi tendenciju da se
povie 'Vatra!" kad se opazi dim u ispunjenom kazalitu. Ve samo
izgovaranje tog zvuka bilo bi naprosto dio zaetog ina, i u najboljem

ina. Po svemu sudei, njegov je stav da je tome izvorno tako, a tek se

sekundarno upuuje na stvari ukoliko su ukljuene u drutveni proces i
putem njega dobivaju znaenje. U 7. odjeljku on govori o referenciji kao
onome to se odnosi na "ovaj ili onaj predmet unutar polja drutvenog
ponaanja". Ta interpretacija je u suglasju s njegovim nazorom da su fi-
ziki predmeti u drutvenom procesu izolirani od drutvenih predmeta.
Ona ini razumljivima razne zbunjujue pasae u kojima je znaenje
povremeno identificirano s reakcijom druge forme na gestu prve, povre-
meno s kasnijim stadijima ina iji je gesta dio, a povremeno s predme-
tima na koje se referira. Izjava iz 1924. da je znaenje "prisutnost reakcije
drugoga u ivotinji koja daje simbol" mora se uvjetovati uoavanjem da
u Meadovom objanjenju "drugi" moe povremeno biti fiziki predmet.
"Mehanizam stavljanja sadraja u predmet je mehanizam simbolizma;
stvari koje predstavljaju kasniji stadij ina djeluju na raniju fazu; krajnji
in zabijanja avla za nas je znaenje ekia. Znaenja stvari jesu rezul-
tante koje kontroliraju sadanji in; zavreci ina prisutni u tekuem pro-
cesu." (1927)

XVI
 Uvod

sluaju bi bilo ncznakovit simbol. Ali kad tendencija da sc uzvikne

'Vatra!" djeluje na individuu onako kako pogaa druge, a ti uinci
kontroliraju i nju samu, glasovna gesta je postala smislen simbol;
individua je svjesna 12 to je ona; dosegla je stadij istinskog jezika
umjesto nesvjesne komunikacije; sada sc moe rei da koristi sim-
bole, a ne tek da reagira na znake; stekla je duh.
U traganju za gestama koje mogu postati smisleni simboli te tako
preobraziti biologijsku individuu u oduhovljen organizam, Mead
dolazi do glasovne geste. Nijedna druga gesta ne djeluje na samu
individuu tako slino kako djeluje na druge. ujemo sebe kako govo-
rimo poput drugih, ali ne vidimo svoje facijalne izraze niti normalno
gledamo vlastite postupke. Glasovna gesta je za Meada zbiljsko izvo-
rite pravogjezika i svih izvedenih formi simbolizma; a tako i duha.
Duh je prisutnost smislenih simbola u ponaanju. Onje u indivi-
dui pounutrivanje drutvenog procesa komunikacije u kojem nastaje
znaenje. On je sposobnost da se vlastitoj osobi ukae na reakciju (i
predmete to ih ukljuuje) na koju ovjekova gesta ukazuje drugima
i da se u tim odrednicama kontrolira i sama reakcija. Smislena gesta,
koja je i sama dio drutvenog procesa, pounutruje i biologijskim indi-
viduama koje ga sainjavaju ini raspoloivim znaenja koja su i sama
nastala u ranijim, nesmislenim stadijima komunikacije gesta.
Umjesto da poe od individualnih umova i od toga izvodom doe do
drutva, Mead poinje objektivnim drutvenim procesom i izvodi
prema unutra, kroz unoenje drutvenog procesa komunikacije u
individuu putem medija glasovne geste. Individua uzima u sebe
drutveni in. Duh ostaje drutven; ak i na unutranjem forumu
tako se razvijena misao nastavlja time to ovjek preuzima uloge dru-
gih i kontrolira vlastito ponaanje u odrednicama takvog uzimanja
uloga. Kako izolacija fizike stvari za Mcada ovisi o sposobnosti da se

12 Ovu upotrebu svijesti treba luiti od one koja oznaava polje datoga
("iskustvo") i od treeg naina koritenja koji ju ini istoznano m s pri-
vatnim za razliku od drutvenog iskustva. Vezano uz sadanji nain
upotrebe, "Mi smo svjesni kad ono to kanimo uiniti kontrolira ono to
inimo" (1924). Iste te tri distinkcije vae i za termin "duh". Duh kao
prisutnost smislenih simbola nije identian ni s iskustvom uope niti s
privatnim iskustvom.

XVII
Um, osoba i drutvo

uzme uloga drugoga, te kako misao o takvim predmetima ukljuuje

uzimanje njihovih uloga, ak i znanstvenikova refleksija o fizikoj
prirodi je drutven proces, premda predmeti o kojima se misli to vie
nisu.13
Sve ivotinje koje komuniciraju na razini razgovora gesta ne
prelaze na razinu smislenog simbola. Zapravo, Mead vrlo jasno vje-
ruje da taj prijelaz od nagona do racionalnosti nije izvela nijedna i-
votinja osim ovjeka, premda openito dodaje primjedbu da nema
dokaza koji bi upuivali na drugo. Izgleda da je njegov stav da samo
ljudski organizam ima neurologijski sastav nuan za smisleni simbol.
Mead svoje neurologijske opaske esto daje u odrednicama srodnima
sa starijim, statinijim formama biheviorizma- u odrednicama broja
ivanih stanica, mogue kombinacije stanica, razbijanja i ponovnog
zdruivanja elemenata starijih asocijacija- a ne u odrednicama bliih
dinamikih koncepcija koje nalazimo kod Childa, Lashleya, Kohlera
i Pavlova. Njegove osnovne teze su, meutim, neovisne o tim pro-
mjenama biologijskih kategorija. U diskusiji neurologijskih uvjeta
smislenog simbola on s jedne strane naglaava vanost kore mozga, a
s druge ono to naziva temporalnom dimenzijom ljudskog ivanog
sistema - sposobnosti da se in koji se polako razvija kontrolira u svo-
jem razvoju putem ina koje on sam inicira. Uzimam da sva kontro-
la "pomou budunosti" poiva na mogunosti takvog ponaanja.
Moe se pretpostaviti da su upravo ljudski korteks (ije su mjesto u
viim refleksima refleksolozi obilato razjasnili) i temporalna dimen-
zija nervnog sistema (koji omoguuje kontrolu geste u odrednicama
posljedica njenog izvoenja) doputaju samo ljudskoj ivotinji da s
razine razgovora gesta pree na razinu smislenog jezinog simbola, a
njihova odsutnost spreava ptice koje govore da zbilja govore.

13 Fizike stvari su predmeti umijeani u drutveni in, ije uloge moemo

uzeti ali koji sa svoje strane ne mogu uzeti nae. Vidi odjeljak 23; takoer
i The Philosophy of the Present, Dodatni esej II; The Philosophy of the Act, IL
dio.

XVIII
 Uvod

v.
Jezikje ujedno i sprovodnik koji po toj teoriji omoguuje pojavu oso-
be. Zapravo, osoba, duh, "svijest o" i smisleni simbol se na neki nain
zgunjavaju skupa. Mead nalazi da osobita znaajka sopstva lei u
sposobnosti oduhovljenog organizma da sebi bude predmet. Meha-
nizam kojim je to omogueno je za bihevioristiki pristup preuzima-
nje uloga koje sudjeluje u jezinom simbolu. Ukoliko netko moe
uzeti ulogu drugoga, on se moe osvrnuti na sebe iz te perspektive
(reagirati na sebe iz nje) i tako sebi postati predmet. Tako pak samo u
drutvenom procesu mogu, u razlici spram biologijskih organizama,
nastati osobe - osobe kao bia koja su postala svjesna sebe.
To nije ni puki proces bivanja svjesnim vlastite osobe koja je
drutvena: osoba o kojoj ovjek na taj nain dobiva svijest sama je
drutvena po formi, premda ne uvijek po sadraju. Mead naglaava
dva stadija u razvoju osobe: stadije igranja i igre. U igranju dijete na-
prosto preuzima jednu za drugom uloge drugih ljudi i ivotinja koje
su na ovaj ili onaj nain ule u njegov ivot. Ovdje se, iroko ocrtano,
vidi usvajanje drugih putem samopodraivanja glasovne geste, doim
su kasnije u ivotu takvi stavovi skraeniji i tee ih je ustanoviti. U
igri, meutim, ovjek je zapravo postao svi drugi koji sudjeluju u
zajednikoj aktivnosti - on u vlastitoj osobi mora imati itavu orga-
niziranu aktivnost Iciko bi uspjeno igrao vlastitu ulogu. On ovdje
nije preuzeo tek ulogu odreenog drugoga, ve bilo koga drugoga tko
sudjeluje u zajednikoj aktivnosti; poopio je stav preuzimanja uloga.
U jednom od najsretnijih Meadovih termina i najplodnijih pojmova
ovjek je preuzeo stav ili ulogu "poopenog drugoga" .14

t4 Lako je mogue daje Meadovo naglaavanje pojmova preuzimanja uloga

i poopenog drugoga bilo pod utjecajem engleske asocijacijske kole. I
ovdje je problem bio otkriti sredstva pomou kojih individua zauzima
poziciju grupe, sudi o vlastitim pobudama, sankcionira svoj interes u od-
rednicama drutvene dobrobiti, te ak ini sreu drugih predmetom vlas-
titih htijenja. Hume je tragao za mehanizmom simpatije, Adam Smith je
to elaborirao u shvaanju moralnih osjeaja, dok su Mill i Bain tragali za
mehanizmom u uenju o asocijaciji ideja.

XIX
Um, osoba i drutvo

Svi ti stavovi drugih, organizirani i preuzeti u vlastitu osobu -

kolikogod bili specifini ili poopeni- konstituiraju pak "mene". Kad
bi to bilo sve to se ima rei o osobi, to bi bilo ekstremno i jedno-
strano objanjenje, koje ne ostavlja mjesta za stvaralako i rekonstruk-
tivna djelovanje; sopstva ne bi samo odraavalo drutvenu strukturu,
ve ne bi bilo nita osim tog odraza. Potpunu osobu, meutim, Mead
poima kako kao 'ja" tako i kao "mene". 'Ja" je princip djelovanja i
impulsa; u svojem djelovanju ono mijenja drutvenu strukturu. Kao
to Mead kae o Deweyevim nazorima, "individua nije rob drutva.
Ona konstituira drutvo isto tako autentino kao to drutvo konsti-
tuira nju". Zapravo, svaki postupak individue bilo na nejezikoj bilo
na jezikoj razini komunikacije mijenja u nekoj mjeri drutvenu
strukturu, uglavnom blago, a u sluajevima genija ili voe jako.
Ne razvija se tek osoba kao drutveno bie na osnovi biologijskog
organizma, nego se i samo drutvo, kao organska cjelina sloenog
reda, ne moe postaviti nasuprot svojim razluivim i raspoznatljivim
komponentama - biologijskim individuama na jednostavnijim dru-
tvenim razinama, a osobama na viima. Valja istaknuti ovu tezu jer
su neki itaoci stekli dojam da je pragmatizam izgubio individuu u
drutvu. Neki Meadovi izrazi mogu povremeno navoditi na to, no
priznanje biologijske individue ('ja" nasuprot onome "mene") i inje
nica da, premda osobe pretpostavljaju prethodan drutven proces,
one sa svoje strane omoguuju organizaciju navlastito ljudskog dru-
tva, trebale bi ukloniti svaku sumnju. Nikakva druga interpretacija
nije spojiva s naglaskom to ga Meadov instrumentalizam i etika
teorija stavljaju na misao kao rekonstruktivnu aktivnost, te na indi-
vidualnog mislioca kao - da upotrijebimo Deweyev izraz - "rekon-
struktivan centar drutva". 15

15
ini mi se da sa simpatijom pisani, ali kritiki lanci T. V Smitha o Me-
adu zanemaruju mjesto biologijske individue u Meadovoj teoriji osobe.
Zbog tih lanaka smatrao sam nunim raspraviti stanovite aspekte Mea-
dove misli: "The Social Philosophy of George Herbert Mead", Americarz
Joumal of Sociology, XXXVII (1931), 368-85; "George Herbert Mead and
the Philosophy of Philantropy", Social Service Review, VI (1932), 37-54;
"The Religious Bearings of a Secular Mind: George Herbert Mead",

xx
r
Uvod

Dakle, putem drutvenog procesa individua potrebnog organskog

sastava s~ee um i sopstvo. Nagonska ivotinja putem drutva posta-
je racionalna ivotinja, ovjek. 16 Zahvaljujui interiorizaciji ili unoe-
nju drutvenog procesa komunikacije, individua dobiva mehanizam
refleksivne misli (sposobnosti da svoje djelovanje usmjerava u odred-
nicama predvienih posljedica alternativnih tokova akcije); s~ee
sposobnost da sebe uini predmetom za sebe i da ivi u zajednikom
moralnom i znanstvenom svijetu; postaje moralna individua s na-
gonskim ciljevima preobraenima u svjesno stremljenje sagledanim
ciljevima.
Zbog nastanka takve individue sa svoje se strane preobraava i
drutvo. Ono putem refleksivne drutvene osobe prima organizaciju
koja odlikuje ljudsko drutvo; umjesto da svoju drutvenu ulogu igra
kroz fiziologijsku diferencijaciju (kao kod kukaca) ili kroz puki u~e
caj gesta na druge, ljudska individua svoj udio u drutvenom inu
regulira time to unutar sebe ima uloge drugih sudionika u zajedni-
koj aktivnosti. Zadobivajui nov princip drutvene organizacije, dru-
tvo je dobilo novu tehniku kontrole,jcr se sada usadilo u dijelove koji
ga sainjavaju, i tako u mjeri u kojoj je to uspjeno ostvareno regulira
ponaanje individue u smislu uinka to ga na druge ima njen zami-
ljen postupak. Konano, u tom procesu je drutvo osiguralo tehniku
vlastite preobrazbe. Ono moe racionalno h~eti samo da svakome od
svojih lanova, putem onog "mene", predstavi drutveni postav unu-
tar kojega sc ima odvijati vladanje, i svakoga uiniti odgovornim za
drutvene vrijednosti na koje taj postupak djeluje. Pod prijetnjom

]o11mal of Religio11, XII (1932), 200-213. Vidi takoer lanak "George

Herbert Mead" u E11cyclopaedia of Social Scie11ces, X, 241-42; Van Meter
Ames, "George H. Mead, An Appreciation", U11iversity of Chicago
Magazi11e, XXIII (1930-31), 370.
!6 Problem duh-tijelo ili dua-tijelo prirodno se objanjava u odrednicama
kontrasta izmeu biologijske individue i osobe. Ba kao to ranije razine
drutvenog procesa ostaju nakon stjecanja viih, tako i biologijska indi-
vidua ostaje ak i kad je organizirana u osobu. Psihologija abnormalnosti
otkriva mnogo toga to se odnosi na neuspjeh da se primjereno integri-
raju te osnovne faze linosti.

XXI
Um, osoba i drutvo

kazne stagnacijom, drutvo moe biti samo zahvalno za promjene to

ih moralni in stvaralakog 'ja" uvodi na drutvenu scenu.

VI.
Ovo nije mjesto za bavljenje mnotvom uvida koje je Mead utkao u
svoj opi okvir; niti implikacijama po obrazovanje, psihopatologiju,
sociologiju, psihologiju i lingvistiku; niti time kako njegova filozoftia
tvori cjelinu s njegovom socijalnom psihologijom. No, kao ilustraciju
plodnosti njegovih temeljnih ideja, ne mogu a da ne spomenem dvije
povezane teze- teoriju univerzalija i pojam poopenog drugoga. Pi-
tanje o kojem je ovdje rije nije usko filozoftisko, nego se tie mogu
nosti da se na pragmatikom, relativistikom i empirikom gleditu
primjereno sagleda faktore strukture, stabilnosti i univerzalnosti. Upra-
vo su takvim faktorima istaknuto mjesto dale matematika i fizikalna
znanost, dok su postdarvinovska biologijska i drutvene znanosti
uinile prominentnima kategorije promjene i procesa. Bio bi to znak
nedoraslosti modernog empirizma kad bi uz bok filozofu a bitka samo
opet postavio neku filozoftiu postajartia, ponavljajui nepriliku u koju
je bila zapala grka misao.
esto se kae da pragmatist mora biti nominalist i da ne moe
uvaiti injenicu univerzalnosti. U zbilji, pragmatizam je u tome
najblii srednjovjekovnom konceptualizmu. Tek kad je simbol gola
posebnost, koja indiferentno predstavlja neki broj drugih posebnosti,
iz toga slijedi nominalizam. injenino, meutim, smisleni simbol kao
gesta nije proizvoljan, ve je uvijek neka faza ina, te tako ima udjela u
kakvojgod univerzalnosti koju in posjeduje. Kao to je uvidio Char-
les Pierce - a davno prije njega Ockham - univerzalnost je blisko
povezana s navikom. in je univerzalan po tome to mnogi predmeti
ili aspekti predmeta mogu posluiti kao prikladni podraaji: bilo koji
predmet na koji se moe sjesti je sjedite; bilo koji predmet koji za-
bija avao jest eki. Rijei pak "sjedite" i "eki", kao univerzalije,
same su segmenti stavova o kojima se radi, a ne izolirane posebnosti;
individualna ponavljanja rijei, poput specifinog ina sjedanja ili za-
bijanja, primjeri su (Pierceovim rijeima, replike) univerzalnosti tog

XXII
 Uvod

stava. Ideja ili pojam kao univerzalni lee upravo u tom stavu. Poj-
movi oznaavaju bilo koje predmete koji udovoljavaju zahtjevima
ina, dakle bilo koje predmete ije su karakteristike pogodne da poslu-
e kao podraaji za in koji se odvija. Univerzalnost tako nije bie ne-
go funkcionalan odnos simbolizacije izmeu niza gesta i predmeta,
iji su pojedinani lanovi "instance" univerzalnoga.
Taj stav, elaboriran poneto onkraj Meadovih kratkih napomena, u
biti je objektivan relativizam obzirom na univerzalije. Ba kao to
predmeti za Meada imaju boje i vrijednosti u stanovitim situacijama
u kojima sudjeluju organizmi, tako predmeti imaju karakter univer-
zalnosti u odnosu na in koji se moe izvesti raznim predmetima ili
aspekt.ima predmeta. Predmeti imaju univerzalnost u odnosu na in
koji indiferentno podupiru; in ima univerzalnost kao karakter to ga
indiferentno podupire niz predmeta. U takvoj situaciji in ili segment
ina koji je gesta moe se kao ono univerzalno pod koje potpadaju ili
u kojem sudjeluju podraajni predmeti kao posebnosti, dokje uni-
verzalnost predmeta karakter koji kao zajedniki posjeduju sluei
kao podraaj i za in. Time to je uinjena relativnom na in, univer-
zalnost je dovedena unutar domaaja empirijske znanosti i filozofije.
Tim postupkom se negira samo nunost hipostaziranja takvih uni:
verzalija, ime se podie antiteza bitka i postajanja koja se pokazala
fatalnom od Platona do Whiteheada.
Drugi element u tretiranju univerzalnosti jest drutveni faktor.
Poopeni drugi, u odrednicama upravo izloenog objanjenja, moe
se smatrati univerzalizacijom procesa preuzimanja uloga: poopeni
drugi je bilo koji i svi drugi koji stoje ili mogu stajati kao posebnosti
nasuprot stavu preuzimanja uloga u prisutnom kooperativnom pro-
cesu. Promotren sa stajalita ina, poopeni drugi jest in preuzima-
nja uloga u svojoj univerzalnosti.
Utoliko to je ono to individua ini ili kae razumljivo, prihvat-
ljivo ili istinito za bilo koje druge individue koje sudjeluju u zajedni-
koj aktivnosti (a bez zajednike aktivnosti ne bi bilo zajednice zna-
enja), ono to je uinjeno ili reeno ima nov tip univerzalnosti -
drutvenu univerzalnost. U jednom smislu termina ta univerzalnost
je sinonim za objektivnost. To je za pozitivista najvaniji tip objek-
tivnosti- neki bi rekli i jedini mogui tip. Individua transcendira ono

l XXIII
Um, osoba i drutvo

to joj je dano samo kad putem komunikacije nae da njen doivljaj

dijele i drugi, dakle da njen doivljaj i doivljaj drugih potpadaju pod
isto univerzalno (u prvom smislu tog termina). Tamo gdje posebno-
sti ili primjeri tog univerzalnoga padaju unutar razliitih iskustvenih
perspektiva, univerzalnost je poprimila drutvenu dimenziju. Indivi-
dua je ustvari izala izvan svojeg ogranienog svijeta preuzimajui
uloge drugih, uvjeravajui se kroz empirijski zasnovanu i provjerenu
komunikaciju da u svim tim sluajevima svijet predstavlja istu poja-
vu. Tamo gdje se to postiglo, iskustvo je drutveno, ope, zajedniko;
tek nasuprot tom zajednikom svijetu individua razlikuje vlastito pri-
vatno iskustvo.
U najmanju ruku, znanost je zapis univerzalnijih aspekata takvog
zajednikog svijeta u verbaliziranoj formi. Ona neovisnost o partiku-
larnoj perspektivi promatraa zadobiva pronalaenjem onoga to je
zajedniko mnogim, a idealno i svim promatraima. Mead u svojoj
prodornoj analizi socijalne psihologije fizike relativnosti (koja tako
postaje primjer njegove ope teorije preuzimanja uloga) pokazuje da
invarijantnost koja se trai, a pretpostavljivo i nalazi, lei u izoliranju
formule koja vai za svijet bez obzira na toku promatranja. "Neovi-
snost o iskustvu" i "univerzalna istina" moda znae vie od "neovisno
o ikojem posebnom iskustvu" i "vaee za sva opaanja", ali ne mogu
znaiti manje od toga.
Postoje promjenjivi stupnjevi takve drutvene univerzalnosti.
Premda nije odsutna iz morala i estetike, ona je ira u znanosti, i to
proporcionalno stupnju mogueg formalizma. Relacijska struktura
svijeta otkriva najveu univerzalnost; matematika i logika naprosto su
krajnji rezultat potrage za strukturalnom invarijantnou. Kao najma-
nji zajedniki nazivnici svijeta diskursa, te tako i djelovanja i svijeta o
kojemu se govori, one su zajednike svim racionalnim biima. Prem-
da sam Mead ne razrauje svoje prigodne referencije na logiku,
njegovo objanjenje u implicitnoj formi sadri klice teorije logike i
filozofije matematike.
Kad se shvati da se drutvena univerzalnost moe potencijalno
proiriti na prolost i na budunost, moe se shvatiti da je Meadov
pristup kompatibilan s priznanjem da relativno na najopije kooper-
ativne ine postoje visoko invarijantne znaajke svijeta. Emergentni i

XXIV
 Uvod

temporalni aspekt pragmatike pozicije nisu u neskladu s bilo kak-

vom konstantnou koju svijet kroz iskustvo ustvari razotkriva, niti s
bilo kakvim formalizmom koji mogu zadobiti logika i matematika.
Pragmatizam samo eli izbjei fanatizam u tim pitanjima. On pre-
porua trezvenost spram uzajamnih naela bitka i postajanja, istiui
da empirijski univerzalnost jest karakter stvari nasuprot inu, bilo in-
dividualnom ili drutvenom. Kao takva, ona je pitanje veega ili ma-
njega, a ne svega ili niega.17
Kad bi prostor doputao, bilo bi zanimljivo raspraviti i druga
pitanja koja postavlja koncepcija poopenog drugoga. Koliko, na
primjer, razlika izmeu platonista i relativista ovisi o stupnju u kojem
netko preuzme ulogu poopenog drugoga? Moe li proirenje proce-
sa preuzimanja uloga na fizike stvari dopustiti ovjeku da posve
transcendira ljudske promatrae tako da moe sa znaenjem prei s
drutvenog pozitivizma, koji Mead, ini se, povremeno smatra grani-
com smislene metafizike, 18 u filozoftiski realizam? 19 Kakva je pozicija
Mcadove doktrine, kad se povee s pojmom drutvenog iskustva, u
odnosu na narav istine i znanja? U kojoj mjeri poopcni drugi prua
psihologijski ekvivalent historijskog pojma boga, ili apsoluta kod ide-
alista, te time i kontrasta zbilje i pojave? Ovdje se moe samo postavi-
ti ta pitanja, a ova digresija i proirenje Meadove misli nije potena
spram nekih italaca. U to se ulo kako bi sc pokazalo snagu Meadove
socijalne psihologije za pristup problemima koje pragmatizam nije'
dostatno diskutirao i gdje su kritiari imali najvie prava u detekti-
. .
ranJu prazmna.

17 Ovo objanjenje univerzalnoga u funkcionalnim odrednicama donekle

daje Meadu status postdarvinovskog Aristotela- Aristotela kojeg je rast
same biologije oslobodio nedostataka platonizma. Mead je cijelog ivota
prouavao Aristotela.
18 Vidi osobito str. 117, 118 u Tize Philosophy ciftlze Present.
19 To pitanje se diskutira u mojem lanku "Pragmatizam i metafizika", Phi-
losophical Review, 1934.
Um, osoba i drutvo

VII.

Kao i svi pragmatisti od Jamesa nadalje, Mead se dri interesne teorije

vrijednosti: to je dobro koje zadovoljava neki interes ili nagon.20 No
Mead to i opet iskazuje u objektivnim relativistikim odrednicama:
vrijednost je karakter nekog predmeta u njegovom svojstvu zadovolja-
vanja interesa - ona ne poiva ni u samom predmetu niti u emocio-
nalnom stanju subjekta. Meutim, interesi i nagoni se sukobljavaju,
pa tako nastaje problem mjerila vrijednosti i potreba vrednovanja.
Estetski predmet dovodi emocionalno obojene nagone u harmo-
ninu cjelinu; predmet koji moe tako potaknuti i integrirati nagone
ima estetski karakter vrijednosti. ovjek putem predmeta takvog ka-
raktera uiva "obnovu osjeaja konanog ishoda u djelominom po-
stignuu", "sladei se ciljem koji oblikuje".21 Umjetnik djeluje na
stavove time to koritenjem svojeg medija pobuuje u sebi emocio-
nalne aspekte stava to ga njegovo djelo u razliitim stupnjevima
saopava drugima, izazivajui u njima njegov stav. Ukoliko se to po-
stie, estetski zanos je tim predmetom omoguen spoj onoga 'ja" i
"mene". Ne razraujui poblie svoje nazore, Mead je vjerovao da
ova verzija bihevioristike psihologije prua plodnu osnovu za
estetiku teoriju.
Estetska vrijednost je na neki nain zavrni dar to ga osobi nudi
priroda ili umjetnik; zadaa je moralnog ivota da putem refleksivnog
napora stvori neku slinu integraciju nagona na razini osoba u inter-
akciji.22

20 Povremeno Mead govori o vrijednosti kao "buduem karakteru predme-

ta ukoliko on odreuje tvoje djelovanje spram njega." Ovdje se govori
samo o njegovoj aksiologijskoj upotrebi. Ovom svesku bi se mogla dodati
potpunija diskusija vrijednosti kod Meada u The Philosophy of the Act.
2! "The Nature of Aesthetic Experience", International Journal of Ethics,
XXXVI (1926), 387,385.
22 Biljeke iz 1926. izriu to na ovaj nain: "Estetski predmet zaustavlja

ivot u jednoj toki. To je kao kad unovite svoju policu ivotnog osigu-
ranja. Etiki predmet je organizacija ivota kako bi se doseglo naj pu nije
dovrenje. To je plaanje premije ivotnog osiguranja."

XXVI
i
Uvod

U svojim bitnim crtama Meadova estetika teorija ista je kao i

Deweyeva, no pristup kroz socijalnu psihologiju sopstva prua kon-
cepciji novu olakicu. Budui je socijalna, nema psihologijskog pro-
blema kako osoba moe uzeti u obzir druge u svojoj refleksivnoj
aktivnosti, ba kao to nema ni problema prevladavanja hedonizma u
nazoru koji in upravljen na predmete uzima kao svoju osnovnu je-
dinicu. Osoba, onakva kakvu je konstituiraju njeni nagoni, trai pred-
mete koji doputaju ispunjenje nagona. Kao drutvena, u mjeri u ko-
joj je osoba putem jezinog procesa uzela u sebe stavove drugih, ona
je postala tim drugima, a vrijednosti drugih su i njene; u mjeri u kojoj
osoba preuzima ulogu poopenog drugoga, njene vrijednosti su vri-
jednosti samog drutvenog procesa. Epistemologijski bijeg od egocen-
trike neprilike zadobivanjem ega koji sadri i stajalita drugih analo-
gan je u teoriji vrijednosti zadobivanju sopstva koje unutar sebe sadri
vrijednosti drugih. Ova slobodna konstrukcija implikacija Meadovih
zbiljskih izjava pokazuje plodnost tog pristupa polju vrijednosti. On
zasigurno daje precizniji nain formuliranja ralambe alternativa
egoizma i altruizma, samopotvrivanja i samoportvovnosti, nego to
to obino omoguuje psihologijsko orue etiara.
Etikim pojmovima reeno, Mead tvrdi da je u moralnom po-
stupku motiv za djelovanje sam nagon upravljen na drutven cilj.
Drutvena osoba ima drutvene nagone koji zahtijevaju da se izraze
isto tako imperativna kao i bilo koji drugi nagoni. Za Meada moralni
ciljevi su drutveni ciljevi jer, prije svega,jedino mjerilo nagona, koje
nagon omoguuje, poiva u odgovoru na to da li se dotini nagon
hrani ili umire svojim zadovoljenjem, te da li proiruje druge nagone
i usklauje se s njima, ili ih suava i potiskuje; drugo, zato to se
osobe kao drutvenog bia mora i iznutra i izvana ticati drutvena
harmonija nagona.
Slijedi daje moralni zadatak paljivo uoavati sve vrijednosti smje-
tene u odreenoj ivotnoj situaciji,23 te promiljeno postupati s tim

23 U jednom od iskaza tog nazora Mead prilino grubo izjavljuje da to nije

pozicija po kojoj je "mjerilo morala ono to e donijeti najvee drutveno
dobro" (1927). Mead naglaava posebnu situaciju, a ne neodreeno i
nezamislivo "drutvo uope".

XXVII
Um, osoba i drutvo

vrijednostima u nastojanju da se dopusti maksimum zadovoljenja i

proirenja - maksimalna dinamina harmonija - nagona o kojima se
radi. Moralno djelovanje je inteligentno, drutveno usmjereno djelo-
vanje u kojem ovjek postupa imajui na umu kako vlastiti, tako i
interes drugih. Ne poziva se iz interesa na um, ve iz izoliranih in-
teresa na interes u drutvenom sistemu interesa u kojem sudjel.uje
neije ponaanje. U tome je, kako ga ja itam, jezgra Meadove, dakle
i pragmatike, etike teorije. Pravi in, relativan na situaciju, ipak je
objektivan i univerzalan po tome to zahtijeva pristanak svih racio-
nalnih bia. Pravo nikad nije subjektivan kapric niti bezvremena bit;
njegova univerzalnost je drutvena univerzalnost.
Takav nazor ini moralni ivot napregnutim i aktivnim. Moral,
koji podravaju drutveni ciljevi a hrani ga sve znanje koje znanost
moe pruiti, ipak zahtijeva stvaralatvo onoga 'ja", osobe koja je vie
od nekog "mene". Upravo u drutvu takvih osoba Mead vidi dru-
tveni ideal. To drutvo ne bi kao cilj imalo golo odranje i stjecanje
bilo kojeg skupa autoritativno definiranih vrijednosti- Mead to nazi-
va augustinovskom filozoftiom povijesti. Njegova filozofija povijesti
bila bi nasuprot tome isto onako eksperimentalna kakva je i sama
eksperimentalna metoda. Bavila bi se tehnikom prepravljanja vrijed-
nosti putem reinterpretacije situacije u odrednicama najboljeg raspo-
loivog znanja, a pokazalo bi se da ta tehnika ne moe biti nita drugo
doli sam moral.
Takvo drutvo moralnih bia moglo bi biti Meadova verzija de-
mokratskog ideala. Premda univerzum u nastajanju ne moe jamiti
nikakvu budunost, Mead odista vjeruje da sprovodnici i institucije
ljudskog ivota- jezik, religija, privredni napredak- ustvari proiru-
ju sam proces preuzimanja uloga koji je u njima prisutan. Religiozni
stav, koji se zasniva na obrascu bespomonosti u porodinim odnosi-
ma,24 te ekonomski stav da se drugima nudi viak onoga to ovjek
sam potrebuje, potencijalno su univerzalni, a jezik se moe protezati

24 Mistini karakter religijskog doivljaja Mead nalazi u proirivanju dru-

tvenih stavova na cijeli univerzum. Iznenauje da Mead nigdje izri-
jekom ne sugerira svezu izmeu personalistik:ih poimanja boga i pojma
poopenog drugoga.

XXVIII
 Uvod

onoliko koliko se protee zajednika aktivnost. U tom smislu sposob-

nost da sve vie ljudi u sve veoj mjeri preuzme uloga drugoga mogla
bi voditi u smjeru demokratskog ideala, pod uvjetom da osobe po-
stanu moralne osobe.25 Kao to Mead jasno vidi, takva demokracija
nema nepoeljnih tendencija ujednaavanja i ne stavlja u prvi plan
osrednjost. Ona je prije kompatibilna s velikim razlikama sposobno-
sti i doprinosa. Istinska je implikacija demokracije da treba da svatko
ozbilji sebe putem moralnog sudjelovanja u suradnom procesu. Na
idealan nain individua se "realizira u drugima putem onoga to ini
kao za nju osebujno". U demokratskom drutvu nema mjesta za su-
periornost klase, vlasnitva ili moi kao takvih: ono mora duboko nje-
govati superiornosti i ponos zbog superiornosti koja izrasta iz izvo-
enja raznolikih drutvenih funkcija.
Ono to ovdje vai za individue vai i za nacije. Mead je interna-
cionalist,jer drutveni stav koji opisuje moe se teorijski protezati sve
do svjesnog identificiranja s ljudskim drutvom kao takvim i sudjelo-
vanja u njemu. On stalno upuuje na Ligu Nacija kao tentativan oblik
u kojem nacije dohvaaju ire drutvo ijim se dijelom osjeaju, ali u
koje jo nisu kadre ui u smislu funkcionalne uloge- te su tako prisi-
ljene da se jo uvijek potvruju jezikom moi. Nacije jo nisu nauile
preuzeti ulogu druge i svjesno i moralno participirati u irim dru-
tvenim procesima u kojima de facto sudjeluju. U analogiji s indivi-

25 U ne-moralnom smislu rijei "drutveno", ratovi, nesuglasice i dezorga-

nizacija su isto tako drutveni kao i njihove suprotnosti. Meadov propust
da naglasi injenicu da je problem kako dobiti moralne, a ne naprosto dru-
tvene osobe, pokatkad ostavlja dojam nekritinog povjerenja u budu i
razvitak ljudskog drutva, premda je inae dovoljno osjetljiv na drutveno
remetee aspekte ponaanja (vidi osobito Odjeljak 39). Pragmatistiko
naglaavanje obrazovanja logina je izvedenica njegove etike teorije:
obrazovanje bi trebalo osigurati tehniku kojom se imaju razviti moralne -
inteligentne i socijalizirane- osobe. Meadovi spisi o obrazovanju naglaa-
vaju pet toaka: (1) vanost kole u davanju zajednikih znaenja, zajed-
nikih jezinih alata; (2) mjesto znanosti u obrazovnom programu; (3)
nunost manipulatornih aktivnosti koje odgovaraju osjeaju za stvarnost
u kontaktnim fazama ina; (4) znaaj igranja koje prua materijal za
preuzimanje uloga drugih, iz kojih je sagraena osoba; (5) dunost kole
da izgradi moralne osobe. Naslove spisa vidi u Bibliografiji.

XXIX
Um, osoba i drutvo

duom, nacije su jo uvijek na razini biologijske jedinke; jo nisu

stekle moralno osobnost; njihovo 'ja" jo ne djeluje na sceni koju je
postavilo internacionalno "mene". Ba kao to se unutar svake dru-
tvene grupe nagrauje doprinos funkcionalno diferencirane osobe,
tako i ovaj internacionalizam ne poziva na uklanjanje nacija nego na
njihovu samoafirmaciju na moralnoj razini drutvenih osoba.
Meadovo objanjenje primjereno postupa kako s faktorom indi-
vidualne inicijative tako i s faktorom drutvenog obzira. On unutar
nacije i meu nacijama organski sjedinjuje naela kako individualiz-
ma tako i socijalizma, kako stav pionira tako i uvaavanje ljudskog
bratstva, to zajedno obiljeava demokraciju.
Je li to predsjaj ili paslika? Ako demokratski ideal krene ka ozbi-
ljenju, George H. Mead bi, skupa s Johnom Deweyem, bio jedan od
najveih njegovih filozoftiskih govornika, Walt Whitman u oblasti
misli; ako snage s lijeva i s desna onemogue njegovo ozbiljenje,
Mead je pomogao u pisanju njegovog epitafa.
Kakvagod bila sudbina demokratskog ideala, izvanredno plodne
ideje Georgea H. Meada nisu mu dale tek sigurno mjesto meu
tvorcima socijalne psihologije, dovele do same po sebi interesantne
socijalne i etike teorije i pruile matricu za znaajno irenje pragma-
tizma u formi "filozoftie ina", ve po svemu pokazuju kako u sebi
imaju mo da obogate pojmove drutvenih znanosti, da ukau na
nove putove empirijskog istraivanja i otvore nove horizonte filozo-
fijske interpretacije.

Charles W Morris

xxx
 I. dio

GLEDITE SOCIJALNOG
BIHEVIORIZMA
1. Socijalna psihologija i biheviorizam*

Socijalna psihologija se raznim fazama drutvenog iskustva u pravilu

bavila s psihologijskog stajalita individualnog iskustva. Toka pris-
tupa koju bihja elio sugerirati jest toka bavljenja tim iskustvom sa
stajalita drutva, ili barem sa stajalita komunikacije, kao bitne za
drutveni poredak. Socijalna psihologija u tom pogledu pretpostavlja
da se iskustvu pristupa sa stajalita pojedinca, ali se poduhvata toga da
posebno odredi ono to tom iskustvu pripada, jer sam pojedinac pri-
pada drutvenoj strukturi, drutvenom poretku.
Izmeu socijalne i individualne psihologije ne moe se povui ba
otra linija. Socijalnu psihologiju osobito zanima uinak to ga dru-
tvena grupa vri na odreivanje iskustva i vladanja pojedinanog
lana. Ako odbacimo poimanje o supstancijalnoj dui kojom je osoba
individue obdarena pri roenju, moemo razvoj pojedineve osobe, i
njegove samosvijesti unutar polja njegovog iskustva, smatrati poseb-
nim interesom socijalnog psihologa. Postoje zatim stanovite faze psi-
hologije zainteresirane za prouavanje odnosa individualnog orga-
nizma spram drutvene grupe kojoj pripada, i te faze konstituiraju
socijalnu psihologiju kao granu ope psihologije. Dakle, definiciju
podruja socijalne psihologije nalazimo u prouavanju iskustva 'i po-
naanja pojedinanog organizma ili sopstva u njegovoj ovisnosti o
drutvenoj grupi kojoj pripada.

* O nainu prevoenja osnovnih pojmova u ovoj knjizi i moguim drugim

rjeenjima vidjeti biljeku urednika na 374. stranici.

3
Um, osoba i drutvo

Premda su umovi i sopstva bitno drutveni proizvodi, proizvodi

ili fenomeni drutvene strane ljudskog iskustva, daleko od toga da bi
fiziologijski mehanizam to lei u osnovi iskustva bio irelevantan, a
zapravo je i nenadomjestiv za njihovo nastajanje i postojanje, jer indi-
vidualno iskustvo i ponaanje, dakako, tvori fiziologijsku bazu za
drutveno iskustvo i ponaanje: procesi i mehanizmi potonjih (uklju-
ujui i one koji su bitni za porijeklo i postojanje umova i sopstava)
psihologijski ovise o procesima i mehanizmima prvih, te o njihovom
drutvenom funkcioniranju. Pa ipak, individualna psihologija defini-
tivno apstrahira stanovite faktore iz situacije kojom se socijalna psiho-
logija blie bavi u njenom konkretnom totalitetu. Tom emo poto-
njem podruju pristupiti s bihevioristikog gledita.
Zajedniko psihologijsko stajalite to ga predstavlja biheviorizam
moe se nai kod Johna B. Watsona. Biheviorizam kojim emo se mi
sluiti prikladniji je od onoga kojim se slui Watson. U tom irem
smislu biheviorizam je naprosto pristup prouavanju iskustva indi-
vidue s gledita njenog vladanja, a posebno, mada ne iskljuivo, vlada-
nja kakvo je uoljivo za druge. Povijesno, biheviorizam je u psihologi-
ju uao kroz vrata ivotinjske psihologije. Tu se bilo pokazalo kako se
ne moe koristiti ono to se oznaava kao introspekcija. Ne moe se
pozivati na ivotinjsku introspekciju, ve valja prouavati ivotinju u
odrednicama izvanjskog vladanja. Ranija ivotinjska psihologija doda-
laje na osnovi zakljuivanja referenciju na svijest, i ak se poduhvatila
toga da u vladanju nae toku u kojoj se pojavljuje svijest. To izvo-
enje moda nije uvijek imalo podjednak stupanj vjerojatnosti, ali nije
ga bilo mogue eksperimentalno provjeriti. Stoga ga se, koliko se tie
znanosti, moglo jednostavno odbaciti. To zakljuivanje nije bilo nuno
za prouavanje vladanja pojedinane ivotinje. Poto je to bihevioris-
tiko stajalite prihvaeno za nie ivotinje, bilo ga je mogue preni-
jeti i na ljudsku ivotinju.
Preostalo je, meutim, ono polje introspekcije, iskustava koja su
privatna i pripadaju samom pojedincu - iskustava to se obino nazi-
vaju subjektivnima. to initi s njima? Stav Johna B. Watsona bio je
stav Kraljice iz Alise u Zemlji uda- "Skinite im glave!"- takve stvari ne
postoje. Nema nikakvog slikovitog predstavljanja, nema nikakve svi-
jesti. Polje takozvane introspekcije Watson je objanjavao pomou

4
 Gledite socijalnog biheviorizma

jezikih simbola. 1 Ti simboli nisu morali biti izgovarani dovoljno

glasno da bi ih uli drugi, a esto su ukljuivali samo miie grla, ne
dovodei do ujnog govora. to se tie miljenja, to bijae sve. ovjek
misli, ali misli u odrednicama jezika. Tako je Watson cijelo polje
unutranjeg iskustva objasnio odrednicama vanjskog ponaanja.
Umjesto da se takvo ponaanje nazove subjektivnim, ono je smatrano
poljem ponaanja koje je dostupno samo samoj individui. ovjek
moe opaati vlastite kretnje, vlastite organe artikulacije, tamo gdje ih
druge osobe normalno ne bi mogle opaziti. Stanovita polja su dostup-
na jedino individui, ali to nije opaanje drugaije vrste; razlika lei
samo u tome u kojem su stupnju do stanovitih opaanja mogli doi
drugi. ovjek bi se sam mogao smjestiti u sobu i opaati neto to ne
moe opaziti nitko drugi. Ono to opazi u toj sobi bilo bi njegovo vla-
stito iskustvo. Na taj se nain, eto, zbiva i neto u pojedinevom grlu
ili tijelu, to ne moe opaziti nitko drugi. Dakako, postoje znanstveni
instrumenti koje se moe privrstiti uz grlo ili tijelo da otkriju tenju
ka kretnji. Postoje kretnje koje su za druge lako vidljive, i one koje
moe utvrditi jedino sama individua, ali izmeu ta dva sluaja nema
kvalitativne razlike. Naprosto se priznaje daje opaajni aparat taj koji
ne uspijeva uvijek u istoj mjeri. To je, ukratko, gledite Watsonove
bihevioristike psihologije. Cilj joj je opaanje vladanja kad se ono
zbiva, i koritenje tog vladanja za objanjavanje pojedinevog iskustva
bez unoenja opaanja unutranjeg iskustva, svijesti kao takve.
Postojao je i drugi napad na svijest, napad koji je izvrio William
James u svojem lanku iz 1904. pod naslovom "Da li 'svijest' postoji?"2
James je isticao da se, ako je neka osoba u sobi, predmeti unutar nje
mogu gledati s dvaju stajalita. Namjetaj se, na primjer, moe pro-
matrati sa stajalita osobe koja ga je kupila i koja ga koristi, s gledita
koloristikih vrijednosti koje su mu pridruene u svijestima osoba
koje ga opaaju, njegove estetske vrijednosti, njegove ekonomske
vrijednosti, njegove tradicijske vrijednosti. O svemu tome moiemo

[Osobito u Behavior, an Introduction to Comparative Psychology, X poglavlje;

Psychology from the Standpoint ofa Behaviorist, X i XI poglavlje. J
2 ["Does 'Consciousness' Exist?", objavljen u journal of Philosophy, Psycho-
logy, and Scientific Method. Pretampan u Essays in Radica[ Empiricism.]

5
Um, osoba i drutvo

govoriti u odrednicama psihologije; sva e ta gledita biti dovedena u

odnos s pojedinevim iskustvom. Jedan mu ovjek pridaje jednu vri-
jednost, a drugi neku drugu. No isti se ti predmeti mogu smatrati fi-
zikim dijelovima fizike sobe. James je insistirao na tome da se ta dva
sluaja razlikuju samo po tome kako je stanoviti sadraj rasporeen u
razliite nizove. Namjetaj, zidovi, sama kua pripadaju jednom povi-
jesnom nizu. O kui kaemo da je sagraena, a o namjetaju da je
napravljen. Kad netko doe i odmjerava te predmete s gledita vlasti-
tog iskustva, mi kuu i namjetaj stavljamo u drugaiji niz. On govori
o istoj stolici, ali ona je sada za njega stvar stanovitih kontura, stanovi-
tih boja, uzetih iz njegovog vlastitog iskustva. Ona ukljuuje pojedin-
evo iskustvo. Sada se moe uzeti presjek obaju tih poredaka, tako da
se na stanovitoj toki ta dva niza susreu. Iskaz u odrednicama svijesti
naprosto znai priznanje da soba ne lei samo u povijesnom nizu, ve
i u iskustvu individue. Odnedavno se u filozoftii sve vie priznaje va-
nost Jamesovog insistiranja na tome da je u svijest poloeno mnogo
toga to bi se moralo vratiti takozvanom objektivnom svijetu.3
Sama psihologija ne moe se ba pretvoriti jedino u prouavanje
polja svijesti; ona mora biti studij jednog ireg polja. Meutim, upra-
vo se ta znanost doista slui introspekcijom, u tom smislu da ona
unutar iskustva trai pojave kojima se ne bavi nijedna druga znanost
-pojave do kojih samo sama individua ima iskustven pristup. Ono
to (iskustveno) pripada individui qua individui, i dostupno je jedino
njoj, zasigurno je ukljueno u podruje psihologije, bez obzira na to
to se tu jo drugo nalazi ili ne nalazi. To je na najbolji trag u nasto-
janju da izoliramo podruje psihologije. Dakle, psihologijski podatak
je najbolje definiran odrednicama dostupnosti. Ono to je u iskustvu
individue dostupno jedino samoj individui osobeno je psihologijsko.
Meutim, elim istaknuti da ak i kad uemo u diskusiju o tak-
vom "unutranjem" iskustvu, moemo da mu pristupimo s gledita
biheviorista, pod uvjetom da ga ne shvatimo preusko. Ono na emu
valja insistirati jest da objektivno opaziva ponaanje nalazi izraz unu-
tar individue, ne u tom smislu daje u drugom, subjektivnom svijetu,

3 Moderni filozof\.iski realizam pomogao je oslobaanju psihologije od

bavljenja filozof\.iom mentalnih stanja. (1924)

6
 Gledite socijalnog biheviorizma

ve u tom smislu da jest unutar njenog organizma. Neto od tog pon-

aanja pojavljuje se u onome to moemo nazvati "stavovi", poeci
ina. Ako se sada vratimo takvim stavovima, nalazimo da oni daju
povoda za sve vrste odgovora. Teleskop u rukama poetnika nije
teleskop u smislu u kojem on to jest za one na vrhu Mount Wilsona.
Ako elimo slijediti trag odgovora astronoma, moramo se vratiti u
njegov centralni ivani sistem, natrag do itavog niza neurona; a
tamo nalazimo neto to odgovara upravo nainu kako astronom
pristupa instrumentu pod stanovitim uvjetima. To je poetak ina; on
je dio ina. Vanjski in koji zaista opaamo dio je procesa koji je poeo
unutra; vrijednosti4 za koje kaemo da ih instrument ima jesu vrijed-
nosti kroz odnos predmeta spram osobe koja ima tu vrst stava. Kad
osoba ne bi imala taj posebni ivani sistem, instrument ne bi imao
vrijednosti, ne bi bio teleskop.
U obje verzije biheviorizma stanovite karakteristike koje stvari
imaju i stanovita iskustva koja pojedinci imaju mogu se iskazati kao
dogaaji unutar ina. 5 Ali dio ina lei unutar organizma i tek kasni-
je dolazi do izraaja; mislim da je Watson previdio upravo tu stranu
ponaanja. Unutar samog ina postoji podruje koje nije vanjsko, ali
pripada inu, i postoje karakteristike tog unutranjeg dranja koje se
ipak otkrivaju u naim vlastitim stavovima, osobito onima povezani-
ma s govorom. Ako nae bihevioristiko gledite sada uzme u obzir te
stavove, nalazimo da ono moe vrlo dobro pokriti psihologijsko po-
Ije. U svakom sluaju, taj je pristup posebno vaan jer je kadar baviti
se poljem komunikacije onako kako to ne mogu ni Watson ni intro-

4
Vrijednost: budui karakter predmeta ukoliko on odreuje tvoje djelova-
nje na njega. (1924)
s in je impuls koji odrava ivotni proces odabirom stanovitih vrsta
podraaja koji su mu potrebni. Dakle, organizam stvara svoju okolinu.
Podraaj je prigoda za izraavanje impulsa.
Podraaji su sredstva, tendencija je prava stvar. Inteligencija je odabir po-
draaja koji e osloboditi i odrati ivot i pomoi njegovoj ponovnoj
izgradnji. (1927)
Svrha ne mora biti "na vidiku", ali izjava o inu ukljuuje cilj ka kojemu
pokree in. To je prirodna teleologija, u harmoniji s mehanikim iska-
zom. (1925)

7
Um, osoba i drutvo

spekcionisti. Jeziku elimo pristupiti ne sa stajalita unutranjih znae

nja koja treba izraziti, nego u njegovom irem kontekstu kooperacije
u grupi koja se odvija pomou signala i gesta.6 Znaenje se pojavlju-
je unutar tog procesa. Na biheviorizam je socijalni biheviorizam.
Socijalna psihologija prouava djelovanje ili ponaanje pojedinca
onako kako ono lei unutar drutvenog procesa; ponaanje pojedinca
moe se razumjeti samo u odrednicama ponaanja cijele drutvene
grupe iji je on lan, jer su njegovi pojedinani postupci ukljueni u
ire, drutvene postupke koji seu onkraj samog njega i impliciraju
druge lanove te grupe.
Mi u socijalnoj psihologiji ne konstruiramo ponaanje drutvene
grupe u odrednicama ponaanja odvojenih individua koje je sainja
vaju; mi zapravo zapoinjemo danom drutvenom cjelinom sloene
grupne aktivnosti, u kojoj (kao elemente) ralanjujemo ponaanje
svake od odvojenih individua koje je sainjavaju. Dakle, vladanje po-
jedinca nastojimo objasniti odrednicama organiziranog vladanja dru-
tvene grupe, a ne objanjavamo organizirano vladanje drutvene
grupe odrednicama vladanja odvojenih individua koje joj pripadaju.
Za socijalnu psihologiju cjelina (drutvo) prethodi dijelu (individua),
a ne dio cjelini; a dio se objanjava odrednicama cjeline, a ne cjelina
odrednicama dijela ili dijelova.7 Drutveni in se ne objanjava tako

6 Studij jezikog ili govornog procesa - njegovih izvora i razvoja -jest

grana socijalne psihologije, jer ga se moe razumjeti samo u odrednica-
ma drutvenih procesa ponaanja unutar grupe organizama u interakciji;
jer je on jedna od djelatnosti takve grupe. Filolog, meutim, esto usvaja
gledanje zatvorenika u eliji. Zatvorenik zna da su drugi u slinom polo-
aju i eli stupiti u komunikaciju s njima. On se tako laa neke metode
komunikacije, moda nekog proizvoljnog posla, kao to je kuckanje po
zidu. Dakle, svatko od nas je prema tom gledanju zatvoren u vlastitu eli
ju svijesti, pa, znajui da postoje drugi tako zatvoreni ljudi, razvija naine
uspostavljanja komunikacije s njima.
7 "Drutveni in moe se definirati kao in u kojem se dogaaj ili podraaj
koji oslobaa impuls moe nai u karakteru ili vladanju ivog oblika koji
pripada prikladnoj okolini ivog oblika iji je to impuls. elim, meutim,
ograniiti drutveni in na klasu akata koji ukljuuju suradnju vie od
jedne individue, i iji je inom definiran predmet, u Bergsonovom smi-
slu, drutveni predmet. Pod drutvenim predmetom mislim na onaj koji

8
 Gledite socijalnog biheviorizma

to ga se izgrauje od stimulansa plus odgovora; valja ga uzeti kao di-

naminu cjelinu -kao neto to traje -od koje se nijedan dio ne mo-
e razmatrati ili razumjeti po sebi - kompleksan organski proces to
ga implicira svaki u njega ukljueni pojedinani podraaj i odgovor.
U socijalnoj psihologiji do drutvenog procesa dospijevamo kako
izvana, tako i iznutra. Socijalna psihologija je bihevioristika u tom
smislu da poinje s opazivom djelatnou - dinaminim, tekuim
drutvenim procesom, te s drutvenim aktima koji su njegovi sastavni
elementi - koju valja znanstveno prouiti i analizirati. No, ona nije
bihevioristika u tom smislu da ignorira unutranje pojedinevo
iskustvo- unutranju fazu onog procesa djelatnosti. Upravo suprot-
no, ona se posebno bavi nastajanjem takvog iskustva unutar procesa
kao cjeline. Ona, takorei, jednostavno radi izvana prema unutra u
nastojanju da odredi kako takvo iskustvo doista nastaje unutar proce-
sa. Tada je u bihevioristiki pojmljenoj kako socijalnoj, tako i indivi-
dualnoj psihologiji temeljni datum akt, a ne trakt, i on ima i unutra-
nju i vanjsku fazu, interni i eksterni aspekt.
Ove ope napomene morale su se baviti naom pristupnom to-
kom. Ona je bihevioristika, ali za razliku od watsonovskog bihevi-
orizma ona priznaje dijelove ina koji se ne pruaju izvanjskom
opaanju, i naglasak stavlja na in ljudske individue u njegovoj pri-
rodnoj drutvenoj situaciji.

odgovara svim dijelovima kompleksnog ina, premda se ti dijelovi mogu

nai u vladanju razliitih pojedinaca. Cilj tih akata moe se onda nai u
ivotnom procesu grupe, a ne samo u procesima samih individua." [Iz
"The Genesis of the Self and Social Control", InternationalJournal ofEthics,
xxxv (1925), 263-64.]

9
Um, osoba i drutvo

2. Bihevioristiki znaaj stavova

Problem koji se pokazuje krucijalnim za humanu psihologiju tie se

polja to ga otvara introspekcija; tim se poljem naizgled nije mogla
baviti isto objektivna psihologija koja je prouavala samo vladanje
onako kako se odvija za promatraa. Kako bi ovo polje doveo u doma-
aj objektivne psihologije, biheviorist poput Watsona je uinio ono to
je mogao da umanji samo polje, da zanijee stanovite fenomene koji
su trebali leati samo u tom polju, kao to je "svijest" kao neto razlii
to od vladanja bez svijesti. ivotinjski psiholog je prouavao vladanje
a da se nije laao pitanja je li ono s\jesno ili nije. 8 Ali kad doemo do
polja ljudskog vladanja, faktiki smo u stanju razluiti reflekse koji se
zbivaju bez svijesti. Prema tome, izgledalo bi da postoji polje koje
bihevioristika psihologija nije kadra dosei. Watsonovski biheviorist
je naprosto uinio to je mogao da bi minimizirao tu razliku.

8 Komparativna psihologija je psihologiju openito oslobodila zatvorenosti

samo unutar podruja centralnog ivanog sistema, koji je, posredstvom
fiziologijskih psihologa, bio zauzeo mjesto svijesti kao takve, kao podruje
psihologijskog istraivanja. Komparativna psihologija je, dakle, omoguila
psihologiji uope da razmatra in kao cjelinu, i kao neto to ukljuuje i
tav drutveni proces ponaanja ili se zbiva unutar njega. Drugim rijeima,
komparativna psihologija- te biheviorizam kao njen izdanak- proirila je
podruje ope psihologije s onu stranu centralnog ivanog sistema i
samog individualnog organizma, i prouzroila da psiholozi pojedinaan
in smatraju dijelom ire drutvene cjeline kojoj on ustvari pripada, i iz
koje, u tono odreenom smislu, zadobiva znaenje; ipak, oni zbog toga,
dakako, ne gube zanimanje za centralni ivani sistem i psihologijske pro-
cese koji se u njemu odvijaju.

10
 Gledite socijalnog biheviorizma

Istraivako polje biheviorista u prilinoj je mjeri polje malog

djeteta, gdje su primijenjene metode upravo metode ivotinjske psi-
hologije. Biheviorist nastoji utvrditi to su procesi ponaanja, i vidjeti
kako se aktivnosti dojeneta mogu upotrijebiti za objanjenje aktiv-
nosti odrasloga. Upravo na tom mjestu psiholog uvodi uvjetovane
reflekse. On pokazuje da pukim pridruivanjem stanovitih podraaja
moe dobiti rezultate koji ne bi slijedili iz samih tih sekundarnih
podraaja. Uvjetovanje refleksa moe se prenijeti na druga podruja,
kao to je podruje straha kod dojeneta. Njega se moe navesti da se
boji neega tako to se odreenom predmetu pridrue drugi, koji
proizvode strah. Isti taj proces moe se koristiti za objanjavanje za-
mrenijeg vladanja u kojem zdruujemo elemente sa stanovitim zbi-
vanjima koja s njima nisu izravno povezana, a razraujui to uvjeto-
vanje moemo, kako se vjeruje, objasniti ire procese rasuivanja i
zakljuivanja. Tako se metoda koja pripada objektivnoj psihologiji
prenosi u podruje s kojim se obino postupalo u odrednicama intro-
spekcije. Dakle, umjesto da kaemo kako imamo stanovite misli onda
kad imamo stanovita iskustva, te da te misli impliciraju neto drugo,
kaemo da se stanovito iskustvo zbilo istodobno sa zbivanjem prvog
iskustva, tako da sada to sekundarno iskustvo pobuuje odgovor koji
pripada primarnom iskustvu.
Preostaju sadraji, poput sadraja slikovitog predoavanja, koji su
otporniji spram takve analize. to emo rei o odgov~rima koji ne
odgovaraju ni na kakvo dano iskustvo? Moemo, dakako, rei da su
oni rezultat prolih iskustava. Ali uzmimo same sadraje, zbiljski vi-
zualni imaginarij koji ovjek ima: on ima obrise; ima boju; ima vri-
jednosti, i druge znaajke koje je tee izolirati. Takvo iskustvo igra
ulogu, i to vrlo veliku ulogu u naoj percepciji, naem vladanju; a
ipak, to je iskustvo koje se moe otkriti samo introspekcijom. Bihe-
viorist mora poi putem koji zaobilazi taj tip iskustva ako se kani
drati watsonovskog tipa bihevioristike psihologije.
Takav biheviorist eli analizirati in, bilo individualni bilo
drutveni, bez ikakve specifine referencije na bilo kakvu svijest, i ne
pokuavajui da je smjesti bilo unutar podruja organskog ponaanja,
bilo unutar ireg podruja zbilje openito. Ukratko, on hoe posve
osporiti egzistenciju svijesti kao takve. Watson insistira na tome da je

11
Um, osoba i drutvo

podruje znanstvene psihologije, individualne i socijalne, konstitu-

irano potpuno i iskljuivo objektivno opazivim ponaanjem. On, kao
pogrenu, gura u stranu ideju "duha" i "svijesti", i pokuava sve "men-
talne" fenomene svesti na uvjetovane reflekse i sline fiziologijske
mehanizme - ukratko, na isto bihevioristike odrednice. Taj pokuaj
je, dakako, krivo usmjeren i beskoristan, jer se egzistencija duha i svi-
jesti kao takva mora priznati ovako ili onako; njeno poricanje neiz-
bjeno vodi u oigledne besmislice. No, premda je duh ili svijest
nemogue reducirati na isto bihevioristike odrednice - u tom smis-
lu da ih se takvim objanjenjem otpravi i potpuno ospori njihova
egzistencija kao takvih- ipak nije nemogue objasniti ih u tim odred-
nicama, i to u najmanju ruku bez ukidajueg objanjavanja ili ospo-
ravanja njihove egzistencije kao takvih. Watson naoko pretpostavlja
da osporiti postojanje duha ili svijesti kao psihike tvari, supstancije
ili entiteta znai potpuno osporiti njihovo postojanje, a da naturali-
stika ili bihevioristiko objanjenje njih kao takvih nije u pitanju.
No, nasuprot tome, mi moemo negirati njihovo postojanje kao psi-
hikog entiteta a da uope ne negiramo njihovo postojanje u nekom
drugom smislu; pa ako ih pojmimo funkcionalno, prije kao prirodnu
nego kao transcendentnu pojavu, postaje mogue baviti se njima u
bihevioristikim odrednicama. Ukratko, nije mogue zanijekati egzi-
stenciju duha, svijesti ili mentalnih fenomena, niti je to poeljno; ali
mogue je objasniti ih ili tretirati ih u bihevioristikim odrednicama,
koje su upravo sline onima koje Watson primjenjuje u bavljenju ne-
mentalnim psihologijskim pojavama (pojavama koje su, u skladu s
njegovom definicijom polja psihologije, sve psihologijske pojave koje
uope postoje). Mentalno ponaanje nije svediva na nementalno. Ali
mentalno ponaanje ili pojave mogu se objasniti odrednicama ne-
mentalnog ponaanja ili pojava, kao ono to iz njih potjee i kao
rezultat njihovog uslonjavanja.
Ako kanimo koristiti bihevioristiku psihologiju kako bismo obja-
snili svjesno ponaanje, moramo u svojem oitovanju biti mnogo te-
meljitiji nego to je bio Watson. Moramo uzeti u obzir ne samo pot-
pun ili drutven in, nego i ono to se odvija u centralnom ivanom
sistemu kao poetak pojedinevog ina i kao organizacija ina. Daka-
ko, to nas odvodi s onu stranu podruja naeg direktnog opaanja. To

12
 Gledite socijalnog biheviorizma

ide s onu stranu zato to ne moemo doi do samog procesa. To je

polje vie ili manje iskljueno, naoko zbog tegobnosti samog predjela
koji valja istraiti. Centralni ivani sistem samo je djelomino ispi-
tan. Sadanji rezultati, meutim, upuuju na to da je in organiziran
u odrednicama stavova. Postoji organizacija raznih dijelova ivanog
sistema koji e biti odgovorni za postupke, organizacija koja ne pred-
stavlja samo ono to se neposredno zbiva, ve i potonje stadije koji se
imaju dogoditi. Ako se pristupa distinktnom predmetu, pristupa mu
se obzirom na ono to e se uiniti kad se do njega doe. Ako ovjek
pristupa ekiu, onje sav miino pripremljen da uhvati drku ekia.
Kasniji stadiji akta prisutni su u ranijima - ne naprosto u tom smislu
da su spremni da krenu dalje, nego u tom smislu to slue za kon-
trolu samog procesa. Oni odreuju kako emo pristupiti predmetu, i
korake u naem poetnom baratanju njime. Moemo prema tome
priznati da pobuda stanovite skupine stanica u centralnom ivanom
sistemu moe ve unaprijed inicirati kasnije stadije ina. in kao
cjelina moe biti tu i odreivati proces.
U takvom opem stavu spram predmeta moemo takoer pre-
poznati i stav koji predstavlja alternativne odgovore, onakve kakvi su
ukljueni kad razgovaramo o naim idejama predmeta. Osoba koja
dobro poznaje konja pristupa mu kao ona koja e jahati. Kree se
prema prikladnoj strani i spremna je vinuti se u sedlo. Njen pristup
odreuje uspjeh cijelog procesa. Ali konj nije naprosto neto to se
mora jahati. On je ivotinja koja mora jesti, koja pripada nekome.
Ima stanovite ekonomijske vrijednosti. Pojedinac je u odnosu na ko-
nja spreman uiniti itav niz stvari, a taje spremnost ukljuena u bilo
koju od mnogih faza razliitih akata. To je konj na kojeg e se popeti;
to je biologijska ivotinja; to je ekonomska ivotinja. Ti karakteri su
ukljueni u ideje o konju. Ako taj idealni karakter konja potraimo u
centralnom ivanom sistemu, morali bismo ga nai u svim tim
razliitim dijelovima iniciranih akata. O svakome od njih ovjek bi
morao misliti kao zdruenome s drugim procesima u kojima on ko-
risti konja, tako da, bez obzira na to o kojem je odreenom inu rije~.
postoji spremnost da se spram konja djeluje na te razliite naine. U
tom smislu moemo u poetku ina nai upravo one karaktere koje
pripisujemo "konju" kao ideji, ili, ako hoete, kao pojmu.

13
Um, osoba i drutvo

Ako kanimo potraiti tu ideju u centralnom ivanom sistemu,

moramo je potraiti u neuronima, a osobito u spojevima izmeu ne-
urana. Tamo se nalaze cijeli skupovi veza koje su takvog karaktera da
moemo djelovati na vie naina, a te mogue akcije djeluju na nain
kako doista djelujemo. Na primjer, ako konj pripada jahau, on djeluje
drugaije nego ako pripada nekome drugome. Ti drugi obuhvaeni
procesi odreuju samu neposrednu akciju, a posebno kasnije stadije
ina, tako da vremenska organizacija ina moe biti prisutna u nepo-
srednom procesu. Mi ne znamo kako se ta vremenska organizacija
odvija u centralnom ivanom sistemu. Ti kasniji procesi koji e se
dogoditi, i koji su u nekom smislu zapoeti, u nekom su smislu
ukljueni u neposredni proces. Ako je uinjeno dovoljno irokim i
ako se zna posluiti gotovo beskonanim sloenostima to postoje u
ivanom sistemu, bihevioristiko postupanje se moe prilagoditi
mnogim podrujima za koja se pretpostavljalo da ih se moe napasti
samo s introspektivne strane. Dakako, to velikim dijelom mora biti
hipotetino. Svakim danom uimo sve vie o tome kakve su te pove-
zanosti, ali one su uvelike hipotetike. Meutim, one su u najmanju
ruku iskazive u bihevioristikoj formi. Prema tome, u naelu moemo
bihevioristiki iskazati ono to mislimo pod idejom.

14
 Gledite socijalnog biheviorizma

3. Bihevioristiki znaaj gesta

Biheviorist watsonovskog tipa sklon je prenositi svoj princip uvjeto-

vanja na podruje jezika. Uvjetovanjem refleksa konj je postao zdru-
ens rijeju "konj", a to sa svoje strane oslobaa skup odgovora. Mi
koristimo rije, a odgovor moe biti uzjahivanje, kupovanje, prodaja
ili razmjena. Spremni smo uiniti sve te razliite stvari. Tom iskazu,
meutim, manjka priznanje da ti razliiti procesi, za koje biheviorist
kae da su identini s rijeju "konj", moraju biti umetnuti u sam in,
ili skupinu akata, to se grupiraju oko konja. Oni pridonose sainja
nju tog predmeta u naem iskustvu, a funkcija rijei jest funkcija koja
ima svoje mjesto u toj organizaciji; no to, meutim, nije cijeli proces.
Istu vrst organizacije nalazimo kako se naizgled protee i na vladanje
ivotinja niih od ovjeka: ti procesi koji pomau sainjanju naih
objekata moraju biti prisutni u samim ivotinjama koje se ne slue
jezikom. Dakako, velika je ili jedna od najveih vrijednosti jezika to
nam on daje kontrolu nad tom organizacijom ina. To je toka koju
emo kasnije morati podrobnije razmotriti, ali vano je prepoznati da
je ono na to se rije odnosi neto to moe leati u iskustvu poje-
dinca bez upotrebe samog jezika. Jezik stvarno izvlai i organizira taj
sadraj u iskustvu. On je orue za tu svrhu.
Jezik je dio drutvenog ponaanja. 9 Postoje bezbrojni znaci i sim-
boli koji mogu posluiti u svrhu onoga to odreujemo kao 'jezik".

9 to je osnovni mehanizam kojim se odvija drutveni proces? To j e mehani-

zam geste, koji omoguuje prikladne odgovore na meusobno ponaanje
razliitih individualnih organizama ukljuenih u drutveni proces. Unutar

15
Um, osoba i drutvo

Znaenje vladanja drugih ljudi itamo moda i kad toga nisu svjesni.
Postoji neto to nam otkriva to je svrha -letimian pogled, dranje
tijela koje vodi do odgovora. Tako postavljena komunikacija izmeu
individua moe biti vrlo savrena. Moe se voditi razgovor gesta koji
se ne moe prevesti u artikuliran govor. To vai i za nie ivotinje. Psi
koji jedan drugomu pristupaju neprijateljskim stavom izvode takav
jezik gesta. Obilaze jedan oko drugoga, reei i kljocajui zubima,
ekajui priliku za napad. To je proces iz kojega bi mogao nastati
jezik, tj. stanoviti stav jedne od individua koji izaziva odgovor kod
druge, koja sa svoje strane izaziva drugaiji stav i drugaiji odgovor, i
tako dalje u beskraj. Ustvari, kao to svi vidimo, jezik doista i nastaje
ba u takvom procesu. Meutim, mi smo previe skloni da jeziku
pristupimo onako kako to ini filolog, sa stajalita simbola koji se
koristi. 10 Mi taj simbol analiziramo i iznalazimo s kojom ga je na-
mjerom odreeni pojedinac upotrijebio, a onda pokuavamo otkriti
da li taj simbol izaziva tu namjeru u duhu drugoga. Pretpostavljamo
da u svijestima osoba postoje skupovi ideja i da te individue koriste
stanovite proizvoljne simbole koji odgovaraju njihovoj namjeri. Ali
ako kanimo proiriti pojam jezika u smislu o kojem sam govorio, tako
da obuhvati i stavove to lee u podlozi, moemo vidjeti da je tako-
zvana namjera, ideja o kojoj govorimo, ona koja je ukljuena u geste
ili stavove koje koristimo. Nuenje stolice osobi koja ulazi u sobu po
sebi je pristojan in. Ne moramo pretpostaviti da osoba kae sama

bilo kojeg danog drutvenog ina postie se pomou gesta prilagoavanje

akcija jednog ukljuenog organizma akcijama drugoga; geste su kretnje
prvog organizma koje djeluju kao specifini podraaji koji pozivaju na
(drutveno) prikladne odgovore drugog organizma. Polje djelovanja
gesta je polje unutar kojeg se zbio nastanak i razvoj ljudske inteligencije
kroz proces simbolizacije iskustva koji su omoguile geste- osobito one
glasovne. Specijalizacija ljudske ivotinje unutar tog polja gestike bila je
na koncu odgovorna za porijeklo i rast sadanjeg ljudskog drutva i zna-
nja, s cjelokupnom kontrolom nad prirodom i nad ljudskom okolinom
koju omoguuje znanost.
10 ["The Relations of Psychology and Philology", Psyclzological Bulletin, I
(1904), 357 ff.]

16
 Gledite socijalnog biheviorizma

sebi kako ova druga eli stolicu. Nuenje stolice je kod osobe dobrih
manira gotovo instinktivno. To je sam stav te individue. S gledita
promatraa to je gesta. Takvi rani stadiji drutvenih akata prethode
pravom simbolu i namjernoj komunikaciji.
Jedan od vanih dokumenata u historiji moderne psihologije,
posebno za filozoftiu jezika, jest Darwinov Expression of the Emotions
in Man and Animals (Izraavanje emocija kod ovjeka i ivotiftia). Tu
je Darwin svoju teoriju evolucije prenio na polje onoga to zovemo
"svjesnim iskustvom". Darwin je upravo pokazao kako postoji itav
niz akata ili poetaka akata to izazivaju stanovite odgovore koji izra-
avaju emocije. Ako jedna ivotinja napada drugu, ili je upravo kani
napasti, ili uzeti kost drugom psu, ta akcija izaziva nasilne odgovore
koji izraavaju ljutinu drugog psa. Tu imamo skup stavova koji izra-
avaju emocionalni stav pasa; tu analizu moemo unijeti u ljudsko
izraavanje emocije.
Dio naeg organizma koji najivlje i najspremnije izraava emocije
jest lice, pa ga je Darwin prouavao sa svojeg gledita. On je, pri-
rodno, uzeo glumca, ovjeka iji je posao da izraava emocije kretnja-
ma lica, te prouavao same miie; prouavajui ih poduhvatio se da
pokae koju bi vrijednost te promjene lica mogle imati u zbiljskom
inu. O takvim izraaj ima govorimo kao o izraajima srdbe, i biljei-
mo kako u jednom stadiju krv moe jurnuti lice, a u drugom nestati
iz njega. Darwin je prouavao krvotok pri strahu i pri uasu. U tim
emocijama moe se nai promjene koje se zbivaju u samom krvo-
toku. Te promjene imaju svoju vrijednost. One, dakako, predstavljaju
promjene cirkulacije krvi u aktima. To djelovanje je openito brzo i
moe se zbiti samo ako krv brzo tee. Mora biti promjene u ritmu
cirkulacije, i to se openito registrira na izraaju lica.
Mnogi nai akti neprijateljstva ispoljavaju se u dranjima lica
slino ivotinjama koje napadaju zubima. Stav, dranje, ili, u openi
tijem odreenju, gesta, zadrana je i poto je vrijednost akta nestala.
Naslov Darwinovog djela ukazuje na njegovu pristupnu toku. On se
tim gestama, tim stavovima bavio kao izrazima emocija, i pretpostav-
ljajui u to vrijeme da gesta ima tu funkciju izraavanja emocija. Taj
je stav, prema tom gledanju, sauvan i poto je nestala vrijednost akta.
ini se da ova gesta ostaje u svrhu izraavanja emocija. Ovdje je

17
Um, osoba i drutvo

naravno pretpostavljen stav u doivljaju ivotinja koji u nekom smi-

slu odgovara doivljajima ljudske ivotinje. Tu se moe primijeniti i
doktrina preivljavanja najsposobnijih. U ovom posebnom sluaju
impliciralo se da su te geste ili stavovi izgubili vrijednost koju su imali
u izvornim inima, a ipak su preivjeli. To je ukazivalo na to da su
preivjeli zato to su sluili stanovitim vrijednim funkcijama, pa je
sugerirano da je to izraavanje emocija. Taj Darwinov stav odraava
se u radu drugih psihologa, ljudi koje je kao i Darwina zanimalo
prouavanje ina, informacija koja je tim stavom prenoena od jedne
individue drugoj. Oni uzimaju da ima razloga za postojanje tih akata,
zato to oni izraavaju neto u duhu individue. To je slino pristupu
filologa. Oni pretpostavljaju da je jezik postojao u svrhu prenoenja
stanovitih ideja, stanovitih osjeaja.
Ako to razmotrimo, shvaamo da je to krivi pristup. Nikako nije
mogue pretpostaviti da se ivotinje doista bave izraavanjem svojih
emocija. One se zasigurno ne poduhvaaju toga da ih izraze u korist
drugih ivotinja. Najvie to se moe rei jest da su "izraaji" doista u
pojedincu oslobodili stanovitu emociju, takorei oduak za bijeg,
emocionalan stav kojeg se ivotinja u nekom smislu trebala rijeiti.
Oni zasigurno nisu kod tih niih ivotinja mogli postojati kao sred-
stva izraavanja emocija; ne moemo im pristupiti s gledita izra-
avanja sadraja u duhu jedinke. Dakako, moemo vidjeti kako oni za
glumca mogu na odreen nain postati jezikom. Glumac se, na pri-
mjer, moe latiti toga da izrazi svoj bijes, i moe to uiniti putem
izraza lica, te tako publici prenijeti emociju koju je kanio. Meutim,
on ne izraava svoju vlastitu emociju, nego jednostavno gledaocima
prenosi evidenciju gnjeva, pa ako je uspjean moe to, to se publike
tie, uiniti djelotvornije nego osoba koja je bijesna u zbilji. Ovdje
imamo te geste to slue svrsi izraavanja emocija, ali ne moemo
shvatiti da su one i nastale kao takav jezik kako bi izraavale emocije.
Jezik onda valja prouavati s gledita gestualnog tipa vladanja unutar
kojega je postojao a da nije kao takav bio odreen jezik. A sada
moramo pogledati kako je iz te prethodne vrste vladanja mogla nastati
komunikativna funkcija.
Darwinova psihologija je pretpostavljala da je emocija psihologij-
sko stanje, stanje svijesti, te da se to stanje samo ne moe formulirati

18
 Gledite socijalnog biheviorizma

u odrednicama stava ili ponaanja nekog oblika*. Uzimalo se da je

emocija tu i da evidenciju o njoj mogu pruiti stanovite kretnje.
Evidenciju bi primili i spram nje djelovali neki drugi oblici, obliko-
vani poput njega. Dakle, to je pretpostavljalo stanje svijesti nasuprot
biologijskom organizmu. Stanje svijesti bijae ono to se ima izraziti
u gesti ili dranju. Ono se imalo izraziti u ponaanju i u nekoj formi
prepoznati kao egzistentno u svijesti nekog drugog oblika putem tog
medija ekspresije. Takav je bio opi psihologijski stav to gaje prihva-
tio Darwin.
Meutim, nasuprot Darwinu, ne nalazimo dokaza da je svijest
postojala prethodno, kao neto to na strani jednog organizma prouz-
rouje ponaanje takve vrsti da izaziva prilagodbeni odgovor sa strane
drugog organizma, a da samo nije ovisno o takvom ponaanju. Prije
e biti da smo prisiljeni zakljuiti kako je svijest ono to iz takvog po-
naanja nastaje; da nije ona preduvjet drutvenog ina, nego je dru-
tveni in njen preduvjet. Mehanizam drutvenog ina moe se skici-
rati a da se u njega ne uvede poimanje svijesti kao odvojivog elementa
unutar tog ina; odatle je drutveni in, u svojim elementarnijim
stadijima ili formama, mogu bez neke forme svijesti, ili mimo nje.

* "Oblik" u cijelom tekstu oznaava iv oblik, oblik organizma - prev.

19
Um, osoba i drutvo

4. Nastanak paralelizma u psihologiji

Psihologiju koja naglaava paralelizam valja luiti od psihologije koja

smatra da stanovita stanja svijesti postoje u duhu pojedinca, nasljeu
jui jedno drugo u skladu sa svojim vlastitim zakonima asocijacije.
Cijelom doktrinom psihologije koja slijedi Humea prevladava asoci-
jativizam. Za stanovita dana stanja svijesti uzimalo se da ih skupa dre
drugi slini elementi. M~u njima bili su elementi zadovoljstva i
bola. U vezi s tim atomizmom asociranih stanja svijesti stajala je psi-
hologija djelovanja zasnovana na asocijaciji zadovolj stva i bola sa sta-
novitim drugim senzacijama i iskustvima. Dominantna psihologijska
doktrina bijae doktrina asocijacije; ona se prije bavila statikim nego
dinamikim iskustvom.
Sve dalje i dalje guranje psihologijske strane u centralni ivani
sistem otkrilo je da postoji itav niz iskustava koje bi se moglo nazvati
senzacijama, a koja su ipak vrlo razliita od onih koja se moe smatrati
statikima, kao to su zvuk, miris, okus i boja. Asocijacija je pripadala
tom statikom svijetu. Sve se vie priznavalo da postoji velik dio
naeg iskustva koji je dinamian. 11 Forma zbiljskog injenja bila je
prisutna u nekima od senzacija koje odgovaraju podraivanju senzor-
nih ivaca. Bilo je i prouavanja tih traktova koji seu sve do utrobe,
a zasigurno su u istom slijedu s emocionalnim doivljajima. Otvoren
je cijeli proces cirkulacije krvi, te akcije koja ukljuuje naglu promje-
nu cirkulacije. Strah, neprijateljstvo, ljutnja, koji trae naglo kretanje,
ili strava, koja pojedinca liava sposobnosti kretanja, odraavaju se u

11 Linije asocijacije slijede linije ina. (1924)

20
 Gledite socijalnog biheviorizma

stanju utrobe; takoer i njihovi senzorni aspekti povezani s central-

nim ivanim sistemom. Postojao je, dakle, jedan tip doivljaja koji se
nije uklapao u statini svijet. Wilhelm Wundt je tom problemu pri-
stupio sa stajalita ove vrste psihologije, koja nudi klju pomou koje-
ga se te razne dinamine doivljaje moe slijediti sve do mehanizma
samog orgamzma.
Centralni ivani sistem i njegovi motorni i senzorni ivci treti-
rani su tako da je ivano strujanje uneseno u centralni ivani si-
stem, koji je zauzvrat odgovoran za senzaciju koja se dogaa u "svi-
jesti". Da bi se dalo potpun iskaz o onome to zovemo inom valjalo
je popratiti osjetilnu stranu, a potom dovriti motorne rezultate koji
se zbivaju zbog onoga to se dogaa u svijesti. Fiziologija na koju sam
se pozvao u stanovitom se smislu odvojila od podruja svijesti. Bilo
je teko prenijeti mehanizam poput ovoga na nie ivotinje. U naj-
manju ruku, to je fiziologa izvlaila s podruja ivotinjskog iskustva.
Darwin je ivotinju smatrao onim iz ega se razvija ljudsko vladanje,
kao i ljudski oblik, a ako je tome tako, nuno je da se i svijest u nekom
smislu razvija.
Pristup koji iz toga proizlazi polazi s gledita samog vladanja, i na
tom se mjestu uvodi princip paralelizma. Ono to se zbiva u svijesti
tee paralelno s onim to se zbiva u centralnom ivanom sistemu.
Sadraj forme nuno je prouavati kao psihologijski a takoer i kao
fiziologijski. Sredite svijesti, unutar kojega se registrira ono to afici-
ra senzorne ivce i iz ega vladanje provire uslijed osjetilnih doivlja-
ja i predstava iz sjeanja, valja izdvojiti iz fiziologijskog mehanizma; a
ipak valja u onome to se zbiva u ivanom sistemu nai paralelu za
ono to su fiziolozi bili smjestili u svijest kao takvu. inilo se da ono
na to sam ukazao u odnosu na emocije predstavlja fiziologijsku
suprotnu stranu za ono to se zbiva u svijesti, podruje za koje se ini
lo da osobeno pripada mentalnoj strani ivota. Mrnja, ljubav, ljutnja
- to su, naoko, stanja duha. Kako bi ih se moglo iskazati u fiziologij-
skim odrednicama? Prouavanje samih akata s evolucijskog stajalita,
a takoer i prouavanje promjena koje se odigravaju u samom orga-
nizmu kad je pod u~ecajem onoga to zovemo emocijom, predstav-
ljaju analogone tim emocionalnim stanjima. Tu bi se moglo nai
neto to tono odgovara emocijama.

21
Um, osoba i drutvo

Daljnji razvoj te upute zbio se uJamesovoj teoriji emocija. Budui

da bjeimo kad smo ustraeni, a udaramo kad smo ljuti, u fiziolo-
gijskom organizmu moemo nai neto to odgovara strahu i ljutnji.
Ono to odgovara tim emocionalnim stanjima jest stav u organizmu,
osobito oni unutranji uvjeti na koje sam upuivao, te nagle pro-
mjene u cirkulaciji za koje je naeno da su zdruene s emocijama.
Postaje moguim dovoenje psihikih uvjeta u odnos s fiziologijski-
ma. Rezultat bijae to da se moglo dati mnogo potpuniji iskaz vlada-
nja pojedinca u fiziologijskim odrednicama, da se za ono to je iska-
zano u odrednicama svijesti moglo nai paralelu u mehanizmu tijela
i djelovanju tog mehanizma. Takva psihologija bila je, dosta prirodno,
nazvana fiziologijskom psihologijom. Ona je u odrednicama onoga
to se odvija u organizmu bila iskaz sadraja kojim se bavio psiholog.
to je to u aktu ivotinje to odgovara tim razliitim takozvanim psi-
hologijskim kategorijama? to je to to odgovara osjetima, to odgo-
vara motorikim odgovorima? Kad se na njih odgovaralo fiziologijski,
ta su pitanja dakako obuhvaala mehanizme locirane u unutranjost
ina, jer sve to se zbiva u tijelu jest akcija. To moe biti odloena
akcija, ali nema tu niega to je po sebi naprosto stanje, fiziologijsko
stanje koje bi se dalo usporediti sa statikim stanjem. Zatim dolazimo
do osjeta i poduhvaamo se njihovog iskazivanja u odrednicama pot-
pune refleksne akcije. Mi se osjetima bavimo sa stajalita podraaja, i
kad uzmemo u postupak razna emocionalna stanja, bavimo se njima
u odrednicama pripreme za akciju i samog ina kako se odvija. 12
Dakle, sada postaje bitno da se skup psihikih stanja dovede u odnos
s razliitim fazama ina. Paralelizam je nastojanje da se nau anaJa-
goni izmeu akcije i doivljenih sadraja.
Neizbjeni rezultat te analize bio je prenoenje psihologije iz sta-
tike u dinamiku formu. Nije to naprosto pitanje dovoenja onoga
to je naeno u introspekciji u odnos s onim to je naeno u organi-
zmu; to je postalo pitanje dovoenja onih stvari koje su naene u in-
trospekciji u skupni odnos na dinamiki nain na koji su fiziologijski
elementi povezani sa ivotom organizma. Psihologija je zauzvrat

12
Tako je John Dewey Jamesovoj doktrini dodao nunost konflikta u akciji
kako bi mogle nastati emocije.

22
 Gledite socijalnog biheviorizma

postala asocijacijskom, motorinom, funkcionalnom, i na koncu bi-

hevioristikom.
Historijska transformacija psihologije bila je proces koji se zbivao
postepeno. Svijest je bila neto ega se nije bilo mogue naprosto ota-
rasiti. U ranoj psihologiji postojao je sirov pokuaj da se svijest obja-
sni kao stanovita izluevina mozga, no to je bila samo smijena faza te
preobrazbe. Svijest bijae neto to je tu, ali to se moe dovoditi u sve
blii odnos s onim to se odvija u tijelu. Ono to se tamo odvija ima
stanovit odreen poredak. Sve to se zbiva u tijelu bilo je dio ina. Ra-
nija koncepcija centralnog ivanog sistema uzimala je da se stanovite
duhovne sposobnosti mogu locirati u stanovite dijelove mozga, ali
prouavanje centralnog ivanog sistema nije otkrilo nikakvu takvu
korelaciju. Postalo je oito da nema niega osim putanja u centralnom
ivanom sistemu. 13 Stanice mozga smatrane su dijelovima ivanih
putova snabdjevenima materijalom za voenje sistema, ali tu nije
naeno nita to bi vodilo uvanje ideje kao takve. U centralnom iv-
anom sistemu nije bilo niega to bi omoguilo da se locira trakt pre-
puten apstrakcijama. Svojevremeno je frontalni reanj smatran Iocu-
som misaonih procesa- no ni frontalni reanj pritom nije predstavljao
nita osim putanja. Putanje omoguuju vrlo komplicirano vladanje,
one putem mehanizama mozga enormno kompliciraju sam in; ali
one ne postavljaju nikakvu strukturu koja funkcionalno odgovara ide-
jama. Prouavanje svijesti sa stajalita organizma neizbjeno je navelo
ljude na to da samo svijest promatraju s gledita akcije.
to je to, na primjer, na doivljaj koji odgovara stezanju ake?
Fiziologijska psihologija slijedila je akciju kroz ivce koji dolaze iz
miia ruke i ake. Doivljaj ina tada bi bio osjet onoga to se odvi-
ja; u svijesti kao takvoj postoji svjesnost onoga to organ ini; postoji
paralelizam izmeu onoga to se odvija u organu i onoga to se zbiva
u svijesti. To, dakako, nije kompletan paralelizam. ini se da svijest
korespondira samo senzornim ivcima. 14 Nekih smo stvari svjesni, a

13 [Meu filozofima, tu je toku osobito naglasio Henri Bergson. Vidi nje-

govu Matiere et Memoire.]
14 Uvijek smo svjesni onoga to smo uinili, a nikad da to inimo. Izravno
smo uvijek svjesni samo osjetilnih, a nikad motornih procesa; stoga smo

23
Um, osoba i drutvo

drugih nismo, a u odreivanju to je sluaj vrlo veliku ulogu igra

panja. Izgleda da paralelizam koji prenosimo nije kompletan, nego
do njega dolazi samo na raznim tokama. Ovdje je zanimljivo upra-
vo to to sada klju za analizu prua upravo organizam. U svijesti kao
takvoj pojavljuju se samo komadi odgovora. Prvenstveno mjesto
zauzeo je organizam. Eksperimentalna psihologija otpoela je onime
u psihologijskom sistemu ime je mogla ovladati, a potom se latila da
iznae to tome odgovara u svijesti. Znanstvenik je osjeao da ima
istu onu sigurnost kao fiziolog pri identificiranju tih injenica u
ivanom sistemu, te da polazei od tih injenica moe zaviriti u svi-
jest. Bilo je jednostavnije otpoeti s neurozom, i potom registrirati
ono to je naeno u psihozi. Dakle, prihvaanje neke vrsti paraleli-
zma izmeu sadraj a svijesti i fiziologijskih procesa centralnog iv-
anog sistema dovelo je do toga da se ti sadraji pojme dinamiki, u
odrednicama ina, umjesto statiki, u odrednicama stanja. Na taj se
nain sadrajima svijesti pristupilo odozdo (to jest, naturalistiki), a
ne odozgo (to jest, transcendentalno), prouavanjem fiziologijskih
procesa centralnog ivanog sistema kako bi se odredilo to to u duhu
odgovara djelatnostima fiziologijskog organizma.
Postojalo je pitanje usmjeravajuih centara jedinstvenog djelova-
nja. Skloni smo misliti centralni ivani sistem s gledita telefonske
centrale, u koju ulaze pozivi, i iz koje izlaze odgovori. Stanoviti cen-
tri bivaju pojmljeni kao glavni. Ako se vraate ka bazi mozga, ka
onom dijelu koji tvori bit centralnog ivanog sistema niih oblika,
tamo stvarno nalazite organizaciju koja svojom djelatnou kontroli-
ra druge djelatnosti; ali kad doete do vladanja u ljudskom obliku, ne
uspijevate nai takav sistem u kojem postoji jedinstven direktivni
centar ili skupina centara. Moe se vidjeti da razni procesi obuhva-
eni bjeanjem od opasnosti mogu biti procesi koji su s drugim ak-
tivnostima u takvom meuodnosu da u organizaciji nastaje kontrola.
ovjek vidi stablo kao mogue pribjeite ako ga goni bik; i, openi
to, ovjek vidi stvari koje e omoguiti izvoenje tekue aktivnosti. U

motornih procesa s\jesni samo putem senzornih, koji su njihove rezul-

tante. Prema tome, s odvijanjem procesa sadraje svijesti valja korelirati s
psihologijskim sistemom, ili uklapati ih u nj, u dinamikim odrednicama.

24
 Gledite socijalnog biheviorizma

cijeloj pojedinevoj djelatnosti determinirajui inilac moe biti vea

ili manja skupina centara. To je pojam koji je takoer bio prenesen u
podruje rasta. Stanoviti dijelovi embrija poinju rasti, i kontroliraju
djelovanje rasta sve dok kontrolu ne preuzmu neki drugi procesi. U
korteksu, organu koji u nekom smislu odgovara ljudskoj inteligenci-
ji, ne uspijevamo nai nikakvu iskljuivu i nepromjenjivo kontrolu,
dakle nikakve dokaze za nju u strukturi same tog oblika. Moemo na
neki nain uzeti da korteks djeluje kao cjelina, ali ne moemo se
vratiti stanovitim centrima i rei daje upravo na tom mjestu smjeten
duh u miljenju i djelovanju. Postoji neodreen broj meusobno
povezanih stanica, a njihovo podraivanje u nekom smislu vodi
jedinstvenom djelovanju, ali gotovo je nemogue iznijeti to jest to
jedinstvo u odrednicama centralnog ivanog sistema. ini se da su
u sve to se dogaa ukljueni svi razliiti dijelovi korteksa. Svi
podraaji koji dosegnu mozak odraavaju se u sve dijelove mozga, a
ipak dobivamo jedinstveno djelovanje. Zatim, ostaje problem koji
nipoto nije definitivno rijeen: jedinstvo djelovanja centralnog
ivanog sistema. Wundt se poduhvatio iznalaenja stanovitih centara
koji bi bili odgovorni za tu vrst jedinstva, ali u strukturi samog mozga
nema niega to izolira ikakve dijelove mozga kao one koji ravnaju
vladanjem kao cjelinom. To jedinstvo je jedinstvo integracije, prem-
da ne moemo rei ba kako se ta integracija zbiva u detaljima.
elio sam istaknuti da pristup psihologijskoj teoriji sa stajalita or-
ganizma neizbjeno mora voditi putem naglaavanja vladanja, dina-
mikoga a ne statikoga. Mogue je, dakako, raditi u drugom smjeru,
to jest, pogledati iskustvo s gledita psihologista i izvoditi zakljuke s
obzirom na ono to se mora odvijati u centralnom ivanom sistemu.
Mogue je, na primjer, prepoznati da mi nismo naprosto preputeni
milosti razliitih podraaja koji igraju u centralnom ivanom siste-
mu, to je prirodno gledanje psihologista. Moemo vidjeti da se ti
organi prilagoavaju razliitim tipovima podraaja. Zrani valovi pri
ulasku djeluju na posebne organe uha; kad ulaze okusi i mirisi, po-
draaji dolaze do traktova u prikladnim organima koji daju odgovor.
Moe se initi da je to puki odgovor organizma na podraaje. Ta se
pozicija zauzima u psihologiji (H.) Spencera, koji je prihvatio darvi-
novski princip evolucije. Okolina utjee na neki oblik, a adaptacija

25
Um, osoba i drutvo

oblika usljeuje iz ugecaja okoline na nj. Spencer je centralni ivani

sistem poimao tako kao da se njime stalno igraju podraaji koji po-
stavljaju stanovite putanje, tako daje okolina ta koja formira taj oblik.
Fenomeni panje daju, meutim, drugaiju sliku vladanja. Ljud-
ska ivotinja je pozorna ivotinja, i svoju panju moe dati podra-
ajima koji su relativno blijedi. Moe se izabirati zvukove na daljinu.
ini se da cijeli na inteligentni proces lei u panji koja je selektivna
spram stanovitih tipova podraaja.15 Drugi podraaji koji bombardi-
raju sistem na neki se nain guraju u stranu. Svoju panju pokla-
njamo jednoj posebnoj stvari. Ne samo to izvjesnim podraajima
otvaramo vrata, a drugima ih zatvaramo, ve je naa panja kako pro-
ces selekcije, tako i proces organizacije. Kad svoju panju poklanjamo
onome to emo uiniti, mi izdvajamo cijelu skupinu podraaja koji
predstavljaju nastupajuu aktivnost. Naa nas panja osposobljava da
organiziramo polje na kojem emo djelovati. Tu imamo organizam
kao djelatan i kao onaj koji odreuje svoju okolinu. On nije jedno-
stavno skup pasivnih osjeta kojima se igraju podraaji to dolaze
izvana. Organizam izlazi van i odreuje ono na to e dati odgovor, i
organizira taj svijet. Jedan organizam izdvaja jednu stvar, a drugi
drugu, razliitu, jer kani djelovati na drugaiji nain. Takav je pristup
onome to se odvija u centralnom ivanom sistemu koji fiziolog
dobiva od psihologa.
Fiziologija panje je polje koje jo uvijek predstavlja taman konti-
nent. Sam se organizam uklapa u stanovite tipove vladanja, i to je vrlo
vano za odreivanje to e ivotinja uiniti. U organizmu takoer
lee reakcije poput bijega od opasnosti, koje predstavljaju osebujnu
osjetilnost. Zvuk u nekom drugom smjeru ne bi imao isti uinak.
Oko je vrlo osjetljivo na kretnje koje lee izvan sredita vidnog polja,
premda to podruje' one mrenice nije toliko osjetljivo na formu i
razlike u boji. U knjinici trai knjigu, i nosi neku vrst mentalne
predstave njenih korica; ini se osjetljivim na stanovitu predstavu
prijatelja s kojim e se susresti. Mi moemo uiniti sebe osjetljivima
na izvjesne tipove podraaja, i moemo izgraditi onu vrst akcije koju
emo poduzeti. U lananom skupu reakcija oblik izvodi jednu

ts [Vidi odjeljke 13 i 14.]

26
 Gledite socijalnog biheviorizma

instinktivnu reakciju i potom se nae u prisutnosti drugog podraaja,

i tako dalje; ali, kao inteligentna bia, mi sami gradimo takve orga-
nizirane reakcije. Polje panje jest ono unutar kojega se mora nalazi-
ti mehanizam u kojem moemo organizirati razliite podraaje s
obzirom na druge tako da se mogu odigrati izvjesni odgovori. Opis
toga jest neto to moemo dosei putem prouavanje naeg vlastitog
vladanja, i to je zasad najvie to moemo rei.
Paralelizam u psihologiji bio je uvelike pod kontrolom proua
vanja centralnog ivanog sistema, to je neizbjeno vodilo u funkci-
onalnu, motornu, voluntaristiku i, konano, bihevioristiku psiho-
logiju. to se vie o procesu individue moglo rei u odrednicama
centralnog ivanog sistema, vie se obrazac naen u centralnom
ivanom sistemu moglo koristiti za interpretiranje vladaf1ia. Insisti-
ram upravo na tome da obrasci koje se moe nai u centralnom iv-
anom sistemu jesu obrasci djelovanja - ne kontemplacije, niti pro-
cjenjivanja kao takvoga, nego obrasci djelovanja. S druge strane hou
istaknuti da se centralnom ivanom sistemu moe pristupiti s
psihologovog gledita, i postaviti fiziologu stanovite probleme. Kako
e fiziolog objasniti panju? Kad fiziolog to pokua, on to mora uini
ti odrednicama raznih pu tanja. Ako kani objasniti zato je odabrana
ova, a ne ona pu tanja, mora se vratiti tim odrednicama putanj a i akci-
ja. Ne moete u centralnom ivanom sistemu postaviti princip
selekcije koji e se openito primjenjivati posvuda; ne moete rei da
sc u centralnom ivanom sistemu nalazi specifino neto povezano
s panjom; ne moete rei da postoji opa mo panje. Morate je
odrediti na odreen nain, tako da e ak i onda kad svojim proua
vanjem centralnog ivanog sistema ravnate s gledita psihologije tip
objanjenja koji ete dobiti morati biti u odrednicama putanja to
predstavljaju djelovanje.
Takva je, ukratko, historija pojave fiziologijske psihologije u
njenoj paralelistikoj formi, psihologije koja se bila pomakla na
sljedeu stepenicu, s onu stranu stadija asocijacionizma. Kad se slije-
di trag tog prelaza obino se naglaava panja, ali isticanje panje je
uvelike izvedeno iz prouavanja organizma kao takvoga, te ju u
skladu s tim valja promatrati u irem kontekstu koji smo prikazali.

27
 l
Um, osoba i drutvo

5. Paralelizam i dvosmislenost "svijesti"

"Svijest" je vrlo dvosmislen termin. Svijest se esto identificira s izvje-

snim neim koje je tu pod stanovitim uvjetima, a nije tu pod drugi-
ma. ovjek tome najprirodnije pristupa uzimajui da je to neto to
se dogaa pod stanovitim uvjetima organizma, dakle neto to se
moe pojmiti kao da tee usporedo sa stanovitim fenomenima u
ivanom sistemu, ali ne usporedo s drugima. ini se da nema svi-
jesti koja odgovara motorikom procesu kao takvom; ona svijest koju
imamo o svojem djelovanju osjetilnog je tipa i odgovara toku koji
dolazi od osjetilnih ivaca na koje djeluje kontrakcija miia. Nismo
svjesni aktualnog motornog procesa, nego imamo osjetilni proces koji
tee paralelno s njim. To je situacija iz koje po~ ee paralelistika psi-
hologija. Ona implicira organizam koji trajno djeluje, i koji naizgled
moe ii bez svijesti. Pod opom anestezijom ovjek i dalje ivi.
Svijest odlazi i vraa se, ali sam organizam nastavlja dalje. I to smo
potpunije sposobni iskazati fiziologijske procese jezikom centralnog
ivanog sistema, to manje vanom postaje svijest.
Ekstreman iskaz te vrsti dao je Hugo Miinsterberg. 16 On je pretpo-
stavio da organizam naprosto radi, ali u skladu s izvjesnim ivanim
promjenama postoje stanja svijesti. Ako netko kae daje neto uinio,
to znai svijest o kretanju miia njegovog tijela dok to ini; svijest o
poetku ina jest ono to on interpretira kao svoje htijenje ina.
Postoji samo svijest o stanovitim procesima koji se odvijaju. Meu
tim, paralelizam u toj ekstremnoj formi ne uzima u obzir upravo ta-
kve procese kao to su procesi panje i selektivni karakter svijesti. Da

16 [Vidi Die Wtllenshandlung.]

28
 Gledite socijalnog biheviorizma

je psiholog mogao pokazati mehanizam centralnog ivanog sistema

kojim organiziramo svoje djelovanje, jo bi uvijek moglo biti domi-
nantno takvo objanjenje u odrednicama ovog ekstremnog paraleli-
zma koji bi smatrao da je pojedinac jednostavno svjestan selekcije
koju je napravio njegov organizam. Ali, sam proces selekcije toliko je
sloen da postaje gotovo nemogue objasniti ga, osobito u takvim od-
rednicama. Svijest kao takva selektivna je na osebujan nain, a procese
selekcije, senzibiliziranja organa na podraaje, vrlo je teko izolirati u
centralnom ivanom sistemu. William James istie kako je veliina
razlike koju valja pridati stanovitom podraaju da bi ga se uinilo do-
minantnim vrlo mala, te je mogao pojmiti in htijenja koji se dri sta-
novitog podraaja, i daje mu tek malo vei naglasak nego inae.
Wundtje pokuao uiniti paralelizam moguim pretpostavljajui mo-
gunost stanovitih centara koji bi vrili tu selektivnu funkciju. Ali,
nije bilo zadovoljavajueg objanjenja o tome kako bi se moglo zado-
biti tu interakciju izmeu organizma i svijesti, o tome kako svijest
moe djelovati po centralnom ivanom sistemu. Tako na tom stadiju
razvoja psihologije prije dobivamo paralelizam nego interakcionizam.
Paralelistika faza psihologije ne razotkriva se jednostavno kao
faza prolaznih formi koje se pojavljuju u psihologijskom istraivanju,
nego kao faza koja je sluila vrlo oitoj svrsi i zadovoljila vrlo oitu
potrebu.
Mi, u neku ruku, doista luimo iskustva koja zovemo svjesnima
od onih koja se odvijaju u svijetu oko nas. Vidimo boju i dajemo joj
neko ime. Nalazimo da smo pogrijeili zbog manjkavosti naeg vi-
enja, te se vraamo spektralnim bojama i analiziramo ih. Kaemo da
postoji neto to je neovisno o naem neposrednom osjetilnom pro-
cesu. Nastojimo ovladati dijelom iskustva koje se moe smatrati neo-
visnim o ovjekovom vlastitom neposrednom odgovoru. Mi time
elimo ovladati tako da bismo se mogli baviti problemom greke.
Tamo gdje nema nikakve greke, stanje smatramo prihvatljivim. Ako
otkrijemo da se stablo koje smo iz daleka vidjeli ne nalazi tamo kad
doemo do tog mjesta, onda smo grekom smatrali stablom neto
drugo. Dakle, moramo imati polje na koje moramo referirati vlastito
iskustvo; a takoer zahtijevamo predmete koji su prepoznati kao neo-
visni o naem vlastitom vienju. Hoemo mehanizam koji e u bilo

29
Um, osoba i drutvo

koje vrijeme initi tu razliku, i na ovaj ga nain generaliziramo. Teo-

riju osjetilne percepcije izvodimo u odrednicama izvanjskog podra-
aja, tako da moemo ovladati onim na to se moe osloniti kako
bismo ga razluili od onoga na to se nije mogue osloniti na taj na-
in. Tako se moe rastvoriti ak i predmet koji je zbiljski ovdje. U la-
boratoriju moemo razluivati podraaj od osjetnog doivljaja. Eks-
perimentator ukljuuje odreeno svjetlo, i tono zna kakvo je to
svjetlo. On moe odrediti to se zbiva u mrenici oka i u centralnom
ivanom sistemu, a potom pita kakvi su doivljaji. On sve vrste ele-
menata u procesu postavlja tako da e subjekt pogreno odrediti to
je to. On na jednoj strani dobiva svjesne podatke, a na drugoj, fizi-
kalne procese koji se odvijaju. Tu analizu on prenosi na polje koje je
vano za njegovu istragu; a i on sam ima izvana predmete koje se
moe analizirati na isti nain.
elimo biti kadri luiti ono to pripada naem vlastitom doivlja-
ju od onoga to se, kako kaemo, moe iskazati u znanstvenim odred-
nicama. Sigurni smo u neke procese, ali nismo sigurni kakva e biti
reakcija ljudi na njih. Prepoznajemo da meu individuama ima svih
vrsta razlika. Tu razliku moramo povui, pa moramo uspostaviti sta-
noviti paralelizam izmeu stvari koje su tu i imaju uniformnu vrijed-
nost za svakoga i stvari koje variraju od pojedinca do pojedinca. ini
se da dobivamo polje svijesti i polje fizikih stvari koje nisu svjesne.
elim istaknuti razlike u upotrebi odrednice "svijest" kao oznake
pristupanosti stanovitih sadraja i kao sinonima za stanovite sadraje
same. Kad zatvorite oi, zatvarate se za izvjesne podraaje. Ako netko
uzme anestetik, svijet mu biva nepristupaan. Slino tome, san ini
ovjeka nepristupanim za svijet. Sada elim tu upotrebu svijesti, to
da se ovjek ini pristupanim ili nepristupanim za stanovita polja,
razluiti od samih tih sadraja, koji su odreeni iskustvom pojedinca.
elimo biti u stanju postupati s iskustvom koje varira kod razliitih
pojedinaca, postupati s razliitim sadrajima koji u nekom smislu
predstavljaju isti taj predmet. elimo biti u stanju odvojiti one sadr-
aje koji variraju od sadraja koji su svima nama u nekom smislu za-
jedniki. Nai psiholozi se svakako bave iskustvom onako kako ono
varira meu individuama. Neka od tih iskustava ovisna su o perspek-
tivi pojedinca, a neka su osebujna za poseban organ. Ako je netko

30
 Gledite socijalnog biheviorizma

slijep za boje, njegovo je iskustvo drugaije nego kod osobe s nor-

malnim oima.
Dakle, kad "svijest" koristimo s obzirom na one uvjete koji su vari-
jabilni u odnosu na doivljaj pojedinca, taj je nain upotrebe potpuno
drugaiji od onoga kada sebe inimo nepristupanima za svijet. 17 U
jednom sluaju se bavimo situacijom osobe koja pada u san, odvaja-
jui ili centrirajui svoju panju- djelominim ili potpunim iskljue
njem stanovitih dijelova polja. Drugi nain upotrebe primjenjuje se
na doivljaj pojedinca razliit od doivljaja bilo koga drugoga, i ne
samo na taj nain razliit, nego razliit i od njegovog vlastitog doiv-
ljaja u razliita vremena. Nae iskustvo ne varira jednostavno prema
naem organizmu, nego i od trenutka do trenutka, a ipak je to isku-
stvo o neemu to nije varirala onako kako su varirali nai doivljaji,
te elimo biti u stanju prouiti to doivljavanje u toj promjenjivoj
formi, tako da je nuno uspostaviti neku vrst paralelizma. Moglo bi
se pokuati uspostaviti paralelizam izvan tijela, ali prouavanje pod-
raaja nas neizbjeno prenosi u prouavanje samog tijela.
Razliiti poloaji e dovesti do razliitih doivljaja u odnosu na
predmet kao to je pemty smjeten na odreeno mjesto. Postoje druge
pojave, koje su ovisne o karakteru oka, ili djelovanju prolih iskusta-
va. Kako e se doivjeti penny ovisi o prolim iskustvima koja su se
mogla desiti razliitim pojedincima. Za jednu osobu to nije isti penny
kao za drugu; pa ipak penny je tu, kao bie po sebi. elimo biti kadri
postupati s tim individualnim razlikama prostorne perspektive. S psi-
hologijskog stajalita jo je vanija perspektiva pamenja, putem koje
jedna osoba vidi jedan penny, a druga drugi. To su karakteri koje
elimo razdvojiti, i upravo tu lei legitimnost naeg paralelizma, u toj
distinkciji izmeu predmeta kakav se, fizikalno i fiziologijski, moe
odrediti kao zajedniki za sve, i doivljaja koji je osebujan posebnom
organizmu, posebnoj osobi.

17 [Te, usput, od treeg naina upotrebe, u kojem je "svijest" ograniena na

razinu djelovanja simbola. O svijesti vidi "The Definition of the Psychi-
cal", University of Chicago Dewmial Publications, III (1903), 77 ff.; 'What
Social Objects Must Psychology Presuppose?",Joumal of Philosophy, VII
(1910), 174 ff.]

31
Um, osoba i drutvo
l
Postavljanje te distinkcije kao psihologijske doktrine daje onu vrst
psihologije kakvu je najdjelotvornije i najiscrpnije prikazao Wundt.
On je organizam i njegovu okolinu nastojao prikazati kao identine
fizikalne predmete za svaki doivljaj, premda su svi njihovi odrazi u
razliitim doivljajima razliiti. Dvije osobe koje prouavaju isti cen-
tralni ivani sistem na stolu za seciranje vidjet e ga pomalo razlii
to; one ipak vide isti centralni ivani sistem. Svaka od njih u tom
procesu ima razliit doivljaj. Stavite sada na jednu stranu organizam
i njegovu okolinu kao zajedniki predmet i potom uzmite, takorei,
ono to je ostalo, i stavite to u iskustvo odvojenih individua, i rezul-
tat je paralelizam: s jedne strane fiziki svijet, a s druge svijest.
Kao to smo vidjeli, osnova za takvu distinkciju nam je dobro
poznata i mogue ju je opravdati, ali kad ju se stavi u psihologijsku
formu, ona dosee svoje granice; a ako se te granice preu, to vodi tf
potekoe. Legitimna je distinkcija koja osobi omoguuje da identifi-
cira onu fazu iskustva koja je osebujna za tu osobu, i koju valja prou-
avati u odrednicama jednog momenta njene biografije. Postoje
injenice koje su vane samo ukoliko lee u pojedinevoj biografiji.
Tehnika takvog odvajanja vraa se na fiziologijsku okolinu s jedne
strane, a doivljaj s druge. Na taj se nain doivljaj samog predmeta
stavlja u kontrast s pojedincvim doivljajem, svijest na jednoj strani
s nesvjesnim svijetom na drugoj.
Ako tu distinkciju popratimo sve do njenih granica, dospijevamo
do fiziologijskog organizma koji je isti za sve ljude, na koji djeluje za
sve isti skup podraaja. Uinke takvih podraaja u centralnom
ivanom sistemu elimo slijediti sve do toke gdje posebna indivi-
dua ima specifian doivljaj. Kad smo to uinili za poseban sluaj ,
koristimo tu analizu kao osnovu za generaliziranje te distinkcije.
Moemo rei da na jednoj strani postoje fizike stvari, a na drugoj
mentalna zbivanja. Pretpostavljamo da se na doivljeni svijet svake
osobe gleda kao na rezultat uzronog niza koji lei unutar njenog
mozga. Tragom podraaja idemo u mozak, i kaemo da se tamo
pojavljuje svijest. Na taj nain konano sve iskustvo moramo locirati
u mozgu, a tada se uzdiu stare epistemologijske utvare. iji je to
mozak? Kako je mozak znan? Gdje mozak lei? Cijeli svijet biva
poloen unutar promatraevog mozga; a njegov mozak lei u mozgu

32
 Gledite socijalnog biheviorizma

svakoga drugoga, i tako dalje bez kraja. Ako se tu paralelistiku diobu

pone uzdizati u metafiziku, nastaju sve vrste potekoa. Sada valja
istaknuti bitno praktiku narav te diobe.

33
Um, osoba i drutvo l
6. Program biheviorizma

Vidjeli smo da nastojanje iskazivanja doivljaja pojedinca, ukoliko je

osebujan njemu kao pojedincu, ukljuuje stanovitu vrst paralelizma.
Ono to je dostupno samo pojedincu, to se zbiva samo na polju nje-
govog vlastitog unutranjeg ivota, valja iskazati u njegovu odnosu
spram situacije unutar koje se zbiva. Jedna individua ima jedno isku-
stvo, a drugi drugo, i oba se iskazuju u odrednicama njihovih bio-
grafija; ali, kao dodatak postoji ono to je zajedniko iskustvu sviju. A
na znanstveni iskaz korelira ono to doivljava sam pojedinac, i to
se u krajnjoj liniji moe iskazati samo u odrednicama doivljaja, s
doivljajem koji pripada svakome. To je bitno da bismo mogli inter-
pretirati ono to je osebujno za pojedinca. Ono to je osebujno naoj
vlastitoj reakciji, ono za to vidimo da druge osobe ne mogu vidjeti,
mi uvijek odvajamo od onoga to je zajedniko svima. Mi ono to pri-
pada samo iskustvu pojedinca referiramo na zajedniki jezik, na
zajedniki svijet. A kada taj odnos, tu korelaciju, izvedemo u ono to
se zbiva fizikalno i fiziologijski, dobivamo paralelistiku psihologiju.
Posebna boja ili miris koji bilo tko od nas doivi privatna je stvar.
Ona se razlikuje od doivljaja drugih pojedinaca, a ipak postoji zajed-
niki predmet na koji referira. Ista je svjetlost, ista rua ukljuena u te
doivljaje. Mi pokuavamo upravo da te zajednike podraaje slijedi-
mo kroz ivani sistem svakog od tih pojedinaca. Cilj nam je da
doemo do opeg iskaza u univerzalnim odrednicama, koji e odgo-
varati tim posebnim uvjetima. elimo ih kontrolirati koliko je god
mogue, i upravo nam to odreivanje uvjeta pod kojima se zbiva
posebno iskustvo omoguuje da provedemo tu kontrolu. 18

18 [Metodologijska interpretacija paralelizma koja slijedi dalje se raspravlja u

15. odjeljku.]

34
 Gledite socijalnog biheviorizma

Ako netko kae da je njegov doivljaj predmeta sainjen od razlii

tih senzacija, a potom se prihvati iskazivanja uvjeta pod kojima se te
senzacije zbivaju, on moe rei da te uvjete iskazuje u odrednicama
vlastitog doivljaja. Ali to su uvjeti koji su z*dniki svima. On mjeri,
odreuje to se zbiva, ali taj aparat kojim mjeri je, na kraju krajeva,
sainjen od njegovog osjetnog doivljaja. Stvari koje su vrue ili
hladne, grube ili glatke, sami predmeti, bivaju iskazane u odrednica-
ma osjeta; ali iskazane su u odrednicama osjeta koje moemo uiniti
univerzalnima, pa uzimamo te zajednike karaktere iskustva i u nji-
hovim odrednicama nalazimo ona iskustva koja su osebujna razlii
tim individuama.
Psihologiju zanima ta korelacija, pronalaenje kakav je odnos iz-
meu onoga to se odvija u fizikalnom svijetu i onoga to se odvija u
organizmu kad osoba ima osjetilni doivljaj. Taj je program proveo
Hermann Helmholtz. 19 Postoji svijet u odrednicama koje se mogu is-
kazati u znanstvenim zakonima, U podraaji su iskazani u fizikalnim
odrednicama. Sve se egzaktnije moe iskazati to se odvija u iva
nom sistemu, a to se moe korelirati s nekim odreenim iskustvima
koja pojedinac nalazi u vlastitom ivotu. A psihologa zanima da za-
dobije korelaciju i zmeu uvjeta pod kojima se zbiva iskustvo i onoga
to je osebujno pojedincu. On eli uiniti te iskaze to je mogue uni-
verzalnijima, i po tome postupa znanstveno. On eli to je mogue bli-
e iskazati iskustvo individue odrednicama polja koje moe kontro-
lirati, odrednicama uvjeta pod kojima se ono pojavljuje. On, prirodno,
nastoji vladanje pojedinca iskazati u odrednicama refleksa, i kolikogod
moe svodi sloenije reflekse pojedinca na jednostavnije forme djelova-
nja. On kolikogod moe koristi bihevioristiki iskaz, zato to ga se mo-
e formulirati u odrednicama istog onog polja nad kojim ima kontrolu.
Motivna pozadina moderne psihologije dolazi" do izraaja na polju
mentalnog testiranja, gdje se dobivaju korelacije izmeu stanovitih
situacija i stanovitih odgovora. Znaajka je te psihologije da nije samo
onoliko bihevioristika koliko moe biti (po tome to individualno
iskustvo najpotpunije to moe iskazuje u objektivnim odredni<:ama),
nego je takoer zainteresirana za to da te iskaze dobije kao korelacije,
19 [Die Lehre von dem Tonempfindungen; Handbuch der physiologischen Optik.]

35
 Um, osoba i drutvo
l
tako da u najveoj moguoj mjeri moe kontrolirati vladanje. Nalazi-
mo da je moderna psihologija zainteresirana za praktine probleme,
osobito probleme obrazovanja. Inteligenciju dojenadi i djece mora-
mo uvesti u neke odreene naine upotrebe sredstava i stanovite odre-
ene tipove odgovora. Kako moemo uzeti pojedinca s njegovim ose-
bujnostima i prevesti ga u tip odgovora blii jednoobraznome? On
mora imati isti jezik kao drugi, i iste jedinice mjere; a mora preuzeti i
stanovitu odreenu kulturu kao pozadinu vlastitog iskustva. Mora se
uklopiti u stanovite socijalne strukture i uiniti ih dijelom samoga
sebe. Kako to postii? Imamo posla s odvojenim individuama, a ipak
tc individue moraju postati dijelom zajednike cjeline. elimo doi do
korelacije izmeu ovog zajednikog svijeta i onog svijeta koji je ose-
bujan za pojedinca. Tako imamo psihologiju koja napada pitanje ue
nja, i probleme kole, te nastoji analizirati razliite inteligencije kako
bismo ih mogli iskazati u odrednicama koje su u najveoj moguoj
mjeri zajednike; hoemo neto to moe korelirati sa zadatkom koji
dijete mora izvesti. Govor ukljuuje neke odreene procese. to je tu
uniformno i pomou ega moemo identificirati ono to pojedinac
moe uiniti, te kakvu posebnu obuku mora dobiti? Psihologija pre-
lazi i u polje poslovnih pitanja, pitanja prodavaa, pitanja osoblja; ona
prelazi u polje onoga abnormalnoga, i nastoji ovladati onime to je
osebujno u abnormalnom pojedincu, te dovesti to u odnos s normal-
nim i sa strukturama koje u tim abnormalnostima dolaze do izraaja.
Zanimljivo je uoiti da psihologija otpoinje tim problemom dobi-
vanja korelacija izmeu doivljaja pojedinaca i uvjeta pod kojima se
on zbiva, i poduzima da taj doivljaj iskae u odrednicama ponaanja;
takoer da se ujedno trudi da korelaciju koju pronalazi praktino
iskoristi u svrhe obuke i kontrole. Ona postaje bitno praktina zna-
nost, i odgurnula je na jednu stranu psihologijske i filozofijske prob-
leme koji su bili vezani uz raniju dogmu pod asocijacijskom psiholo-
gijom. Takvi su u~ecaji na djelu u bihevioristikoj psihologiji.
Takva psihologija nije teorija koja bi se imala suprotstaviti asocija-
cijskoj doktrini, niti ju treba smatrati takvom. Ona nastoji otkriti koji
su to uvjeti pod kojima nastaje doivljaj pojedinca. Taj je doivljaj
takav da nas vraa vladanju, kako bismo ga mogli slijediti. Upravo to
daje distinktivnu oznaku psihologijskom istraivanju. Historija i sve

36
L
 Gledite socijalnog biheviorizma

socijalne znanosti bave se ljudskim biima, ali nisu u prvom redu psi-
hologijske. Psihologija moe imati veliku vanost u bavljenju, recimo,
ekonomijom, problemom vrijednosti, elje, problemima politike
znanosti, odnosom pojedinca spram drave, osobnim odnosima koja
valja razmatrati odrednicama pojedinaca. U svim se drutvenim zna-
nostima moe nai psihologijska faza. Historija nije nita drugo nego
biograftia, itav niz biografua; a ipak se sve te socijalne znanosti bave
pojedincima u njihovim zajednikim likovima; a tamo gdje se pojedi-
nac istakne razliitou, njega se motri s gledita onoga to on postie
u drutvu u cjelini, ili u odrednicama razornog uinka koji moe iza-
zvati . Ali prouavanjem njegovog doivljaja, nismo u prvom redu
zaokupljeni kao drutveni znanstvenici. Psihologija se doista podu-
hvaa razraivanja tehnike koja e joj omoguiti bavljenje tim isku-
stvima to ih bilo koji pojedinac moe imati u bilo kojem momentu
svojeg ivota, i koji su za tog pojedinca osebujni. A metoda bavljenja
takvim iskustvom sastoji se u zadobivanju uvjeti pod kojima se to
individualno iskustvo zbiva. Trebali bismo poduzeti da iskustvo poje-
dinca najvie to moemo iskaemo u odrednicama uvjeta pod kojima
ono nastaje. Problem kojemu se psiholog okree u biti je problem
kontrole. Dakako, postoji i aspekt istraivanja radi spoznaje. elimo
poveati svoje znanje, ali iza toga stoji nastojanje da putem znanja koje
steknemo zadobijemo kontrolu; i vrlo je zanimljivo uoiti da naa
moderna psihologija zalazi sve dublje u ona podruja unutar kojih se
kontrola moe ostvariti na taj nain. Ona je uspjena u onoj mjeri u
kojoj moe razraditi korelacije koje se mogu testirati. elimo ovladati
onim faktorima u naravi pojedinca koje je mogue prepoznati u nar-
avi sviju lanova drutva, ali koje je mogue identificirati u posebnoj
individui. To su problemi koji se sve vie nameu kao prvorazredni.
U novijoj psihologiji postoji jo jedna faza na koju bih htio ukaza-
ti, naime psihologija konfiguracije ili gesta/ta, koja zaokuplja zanimanje
posljednjih godina. Tamo nalazimo prepoznavanje elemenata ili faza
iskustva koji su zajedniki iskustvu pojedinca i onim uvjetima pod
kojima to iskustvo nastaje.20 Stanovite ope forme u polju percepcije
postoje kako u doivljaju pojedinca, tako i u samim predmetima. Te
20
[W Kohler, Die physischen Gestalten in Ruhe und im stationaren Zustand;
Gestalt Psychology.]

37
Um, osoba i drutvo
l
je forme mogue identificirati. ovjek ne moe uzeti neto takvo kao
boju i sagraditi je iz stanovitih skupova senzacija. Iskustvo, ak i ono
individualno, mora poeti nekom cjelinom. Ono mora obuhvatiti
neku cjelinu da bismo mogli dobiti elemente koje traimo. Za nas je
osobito vano upravo to prepoznavanje elementa koji je zajedniki u
pojedinevoj percepciji i elementa koji se smatra uvjetom pod kojim
ta percepcija nastaje - pozicija koja je u opoziciji spram analize koja
postupa pod pretpostavkom da je cjelina koju imamo u svojoj per-
cepciji naprosto organizacija tih odvojenih elemenata. Psihologija
gesta/ta daje nam jo jedan element koji je zajedniki iskustvu poje-
dinca i svijeta koji odreuje uvjete pod kojima iskustvo nastaje. Tamo
gdje se ranije valjalo baviti podraajima i onime emu se trag mogao
pratiti u centralnom ivanom sistemu, te potom korelirati s doiv-
ljajem pojedinca, sada imamo stanovitu strukturu koju valja prepo-
znati kako u individualnom iskustvu, tako i u uvjetujuem svijetu.
Bihevioristika psihologija prije predstavlja odreenu tendenciju
nego sistem, tendenciju da se dopre to dalje u iskazivanju uvjeta pod
kojima nastaje iskustvo pojedinca. Korelacija dobiva svoj izraz u para-
lelizmu. Taj termin nije sretan zato to sa sobom nosi distinkciju iz-
meu duha i tijela, izmeu psihikoga i fizikoga. Istina je da se sva
djelovanja podraaja mogu slijediti do centralnog ivanog sistema, te
se ini da smo u stanju zahvatiti problem u naoj nutrini i opet doi do
neega u naem organizmu, centralnog ivanog sistema, koji je pred-
stavnik svega to se dogaa vani. Ako govorimo da na nas u~ee svjet-
lo, ono ne u~ee dok ne pogodi mrenicu oka. Zvuk ne vri u~ecaj
dok ne dopre do uha, i tako dalje, tako da moemo rei kako se cijeli svi-
jet dade iskazati u odrednicama onoga to se odvija unutar samog orga-
nizma. Moemo rei da su ono to nastojimo korelirati dogaaji u cen-
tralnom ivanom sistemu s jedne strane, i doivljaj individue, s druge.
Ali moramo priznati da smo tu napravili proizvoljan rez. Ne mo-
emo uzeti centralni ivani sistem po sebi, niti fizike predmete po
sebi. Cijeli proces o kojem je rije poinje od podraaja i obuhvaa sve
to se zbiva. Dakle, psihologija korelira razlike u percepcijama s
fizikalnim intenzitetom podraaja. Mogli bismo intenzitet teine koju
podiemo .iskazati u odrednicama centralnog ivanog sistema, ali
takav nain iskazivanja bio bi kompliciran. U psihologiji se ne radi o

38
 Gledite socijalnog biheviorizma

tome. Ona ne pokuava dovesti skup psihoza u odnos sa skupom neu-

roza. Ona nastoji upravo iskazati doivljaje pojedinca u odrednicama
uvjeta pod kojima oni nastaju, a takvi se uvjeti vrlo rijetko mogu
iskazati kao neuroze. U nekim prigodama moemo slijediti taj proces
sve do u centralni ivani sistem, ali posve je nemogue u tim odred-
nicama iskazati veinu uvjeta. Doivljaje kontroliramo intenzitetom
svjetla koje imamo, zvukovima koje proizvodimo, kontroliramo ih u
smislu uinaka to ih na nama proizvode vruina i hladnoa. To je ono
gdje imamo kontrolu. Mogue je da to moemo promijeniti bavlje-
njem zbiljskim organizmima, ali openito nastojimo korelirati isku-
stvo pojedinca sa situacijom pod kojom ono nastaje. Da bismo doli
do te vrste kontrole, moramo imati generaliziran iskaz. elimo znati
uvjete pod kojima se iskustvo moe pojaviti. Zanima nas da naemo
najopenitije zakone korelacije do kojih moemo doi. Ali psihologje
zainteresiran da nae onu vrstu uvjeta koja se moe korelirati s
iskustvom pojedinca. Mi pokuavamo dati iskaz iskustva pojedinca i
situacija upravo najobinijim moguim odrednicama, i upravo to daje
vanost onome to zovemo bihevioristikom psihologijom. To nije
neka nova psihologija koja ulazi i zauzima mjesto starog sistema.
Objektivna psihologija ne nastoji se rijeiti svijesti, ve nastoji in-
dividualnu inteligenciju iskazati u odrednicama koje e nam omo-
guiti da vidimo kako se ta inteligencija primjenjuje, te kako se moe
poboljati. Onda je prirodno da takva psihologija treba tragati za iska-
zom koji bi te dvije faze doivljaja doveo u najveu moguu meu
sobnu blizinu, ili ih preveo na jezik zajedniki za oba polja. Mi nee
mo dvajezika,jedan za stanovite fizike injenice, a drugi za stanovite
svjesne injenice. Ako tu analizu dogurate do granice, dobivate rezul-
tate kao kad kaete da sve to se zbiva u svijesti valja na neki nain
locirati u glavi, jer slijedite. stanovitu vrstu uzronog odnosa koji
djeluje na svijest. Glava o kojoj govorite ne iskazuje se u odrednica-
ma glave koju opaate. Bertrand Russell kae da stvarna glava na koju
ukazuje nije glava koju vidi fiziolog, nego fiziologova vlastita glava.
Da li je tome tako ili ne, to je pitanje za psihologe beskonano ravn-
oduno. To u sadanjoj psihologiji nije problem, i ne treba smatrati da
je biheviorizam legitiman do neke toke, a potom pada. Bihevi-
oristika psihologija samo se poduhvaa toga da doe do zajednikog

39
Um, osoba i drutvo

iskaza koji je znaajan i ini nau korelaciju uspjenom. Historija psi-

hologije je historija koja se kree u tom smjeru, i svatko tko baci
pogled na ono to se u dananje vrijeme zbiva u psiholokim
udruenjima, i na nain kako se psihologija prenosi u druga podru-
ja, vidi da sc interes, poticaj koji mu stoji u pozadini, sastoji ba u
zadobivanju onakve korelacije koja e znanost uiniti sposobnom da
zadobije kontrolu nad uvjetima iskustva.
Termin "paralelizam" ima jednu nesretnu implikaciju: historijski i
filozofijski povezan je s kontrastom fizikoga nasuprot psihikome, sa
svijeu nasuprot nesvjesnom svijetu. U zbilji mi samo kaemo to jest
iskustvo, nasuprot onim uvjetima pod kojima nastaje. Ta injenica lei
iza "paralelizma", a da bi se izvelo korelaciju valja oba polja iskazati to
je mogue vie zajednikim jezikom, a biheviorizam je naprosto kreta-
nje u tom smjeru. Psihologija nije neto to se bavi svijeu; psihologi-
ja se bavi doivljajem pojedinca u odnosu na uvjete pod kojima se
doivljaj odvija. Tamo gdje su uvjeti drutveni to je socijalna psihologi-
ja. Bihcvioristikajc tamo gdje se doivljaju pristupa putem vladanja. 21

21 Time to u nadalje izbjegavati stanovite metafizike implikacije elim rei

kako iz toga to, s jedne strane, imamo doivljaj koji je individualan,
moda privatan u smislu u kojem sam upuivao na privatnost, a, s druge,
zajedniki svijet, ne slijedi da imamo dvije odvojene razine egzistencije
ili zbilje, koje valja metafiziki luiti jednu od druge. Veliki dio onoga to
se pojavljuje jednostavno kao doivljaj pojedinca, kao njegov vlastiti osjet
ili percepcija, kasnije postaje javnim. Svako otkrie kao takvo poinje
iskustvima koja valja iskazati jezikom biografije otkrivaa. ovjek moe
opaati iznimke i implikacije koje drugi ne vide, a moe ih zabiljeiti
samo jezikom vlastitog iskustva. On ih stavlja u tu formu kako bi i druge
osobe mogle doi do slinog iskustva, a potom poduzima potragu za
objanjenjem tih udnih injenica. Razrauje hipoteze i iskuava ih, a
kasnije one postaju zajednikom svojinom. Dakle, izmeu tih dvaju polja
psihikoga i fizikoga, privatnoga i javnoga, postoji bliska povezanost. Mi
ih razlikujemo, priznajui da jedan te isti faktor sada moe biti samo pri-
vatan, a kasnije ipak moe postati javan. Rad otkrivaa je upravo to da
putem svojih opservacija te putem hipoteza i eksperimenata ono to
predstavlja njegovo vlastito privatno iskustvo stalno transformira u uni-
verzalnu formu. Isto se to moe rei 9 drugim poljima, kao u radu
velikog umjetnika koji uzima vlastite emocije i daje im univerzalnu
formu tako da drugi mogu ui u njih.

40
 II. dio

UM
l
7. Wundt i pojam geste

Posebno polje socijalne znanosti kojim se bavimo jest polje otvoreno

Darwinovim djelom i razraenijim Wundtovim prikazom.
Ako uzmemo Wundtov paralelistiki iskaz, dobivamo gledite s
kojega moemo pristupiti problemu drutvenog iskustva. Wundt se
poduhvatio toga da pokae paralelizam izmeu onoga to se zbiva u
tijelu, kako je predstavljeno procesima u centralnom ivanom siste-
mu, i onoga to se zbiva u onim iskustvima koja individua prepozna-
je kao svoja vlastita. Morao je pronai ono to je zajedniko tim dva-
ma poljima - ono u psihikom iskustvu na to se moe referirati u
fizikim odrednicama.1
Wundtje upravo vrlo vrijedno poimanje geste izolirao kao ono to
kasnije postaje simbol, ali to u svojim ranijim stadijima valja nai kao
dio drutvenog ina. 2 Upravo taj dio drutvenog ina slui kao podra-
aj drugim oblicima ukljuenima u isti drutveni in. Kao metodu
prikazivanja geste davao sam ilustraciju borbe pasa. Postupak svakog
1 [Usp. Gnmdzilge der physiologischen Psyclwlogie.]
Temeljni nedostatak Wundtovog psihologijskog paralelizma jest temeljni
nedostatak svakog psihologijskog paralelizma: traeni paralelizam ustvari
nije kompletan na psihikoj strani, jer samo osjetna, a ne i motorna faza
fiziologijskog procesa doivljaja ima svoj psihiki korelat; stoga se psihi-
ki aspekt traenog paralelizma moe upotpuniti samo psihologijski,
ime ga se rui. Taj temeljni nedostatak psihologijskog paralelizma k
tome kvari analizu drutvenih iskustava - osobito komunikacije - koju
on zasniva na pretpostavci tog paralelizma.
2 [Volkerspsychologie, Vol. l. Za Meadov tretman Wundta usp. "The Relations
of Psychology and Philology", Psychological Bulletin, I (1904), 375 ff., skri-
tikijim "The Imagination in Wundt's Treatment of Myth and Religion",
ibid., III (1906), 393 ff.]

43
Um, osoba i drutvo
l
psa postaje podraaj za reakciju drugoga psa. Dakle, izmeu njih dva
postoji odnos; a kad drugi pas odgovori na akt, ovaj zauzvrat pretr-
pljuje promjenu. Upravo injenica daje pas spreman napasti drugoga
postaje drugome podraaj da promijeni vlastito dranje ili stav. im
on to uini, promjena dranja drugog psa zauzvrat uzrokuje pro-
mjenu dranja prvoga. Tu imamo razgovor gesta. Meutim, to nisu
geste u tom smislu da su smislene. Ne uzimamo da pas samom sebi
kae: "Ako ta ivotinja prie iz ovog pravca, skoit e mi na grlo, pa u
se tako okrenuti." Ono to se doista zbiva jest zbiljska promjena nje-
govog vlastitog dranja zahvaljujui smjeru prilaenja drugog psa.
Slinu situaciju nalazimo u boksu i u maevanju, kao u lanom
napadu i pariranju to ih izaziva onaj drugi. Potom prvi od tc dvojice
zauzvrat mijenja svoj napad; moe biti mnogo tih uzajamnih igara
prije no to doe do pravog udarca. Situacija je ista kao i u borbi pasa.
Ako je jedinka uspjena, uglavnom ne smije razmiljati o napadu i
obrani, ve se to mora odigrati neposredno. Dranju druge jedinke
mora se prilagoavati "instinktivno". Dakako, moe to initi promi-
ljeno. Moe namjerno izvesti lani napad kako bi otvorila prostor za
pravi. Ali za najvei dio ne smije biti razmiljanja.
U ovom sluaju imamo situaciju u kojoj stanoviti dijelovi ina
postaju podraaj onom drugom obliku da se prilagodi tim reakcijama;
a to prilagoavanje zauzvrat postaje podraaj onom prvom obliku da
promijeni vlastiti akt i zapone drugaiji. Kod tih oblika postoji niz
stavova, kretnji, koje pripadaju poecima akata koji podrauju reakci-
je koje se odigravaju. Poetak reakcije postaje podraajem prvom
obliku da primijeni stav, da usvoji razliit postupak. Termin "gesta"
moe se identificirati s tim poecima drutvenih ina koji djeluju kao
podraaji za reakcije drugih oblika. Darwina su takve geste zanimale
zato to izraavaju emocije, i on se njima nairoko bavio kao da im je
to jedina funkcija. Promatrao ih je kao da u odnosu na druge oblike
slue funkciji kojoj su sluile s obzirom na njegovu vlastitu opser-
vaciju. Za Darwina, geste su izraavale emocije ivotinje; u stavu psa
onje vidio radost s kojom prati gospodara u etnji. Svoj tretman gesta
onje uglavnom zadrao u tim odrednicama.
Wundtu je bilo lako pokazati da to nije legitiman pravac napada na
problem tih gesta. One u dubini nisu sluile funkciji izraavanja

44
 Um

emocija: one ne djeluju kao podraaji zbog tog razloga, nego zato to
su dio sloenih akata u koje su ukljueni razliiti oblici. Postale su
orue putem kojega drugi oblici reagiraju. Poto su izazvale stanovi-
tu reakciju, one se i same mijenjaju kao odgovor na promjenu koja se
zbila u drugom obliku. One su dio organizacije drutvenog ina i vrlo
vani elementi te organizacije. Za ljudskog promatraa one su ekspre-
sije emocije, i ta funkcija izraavanja emocije moe legitimno postati
poljem rada umjetnika i glumca. Glumac je u istom poloaju kao i
pjesnik: on izraava emocije vlastitim dranjem, zvukom svojega
glasa, svojim gestama, ba kao to pjesnik svojom poezijom izraava
svoje emocije i pobuuje te emocije kod drugih. Na taj nain dobi-
vamo funkciju koju ne nalazimo u drutvenom aktu tih ivotinja ili
u velikom dijelu vlastitog vladanja, kao kod boksaa ili maevaoca.
Imamo tu meusobnu igru to tee, s gestama to slue svojim
funkcijama, izazivajui reakcije drugih, pri emu te reakcije same
postaju podraaji za ponovno podeavanje, sve dok se ne izvede sam
konani drutveni akt. Druga ilustracija za to jest odnos roditeljskog
organizma spram malog djeteta - podraujui pla, zvuk reakcije sa
strane roditeljskog oblika, te sljedstvena promjena plaa organizma
dojeneta. Tu imamo skup prilagodbi dvaju oblika koji izvode zajed-
niki drutveni in obuhvaen brigom o djetetu. Dakle, u svim tim
primjerima imamo drutven proces u kojem se moe izolirati gesta
koja u drutvenom procesu ima svoju funkciju, i koja moe postati
izraajem emocija, ili kasnije moe postati izrazom znaenja, ideje.
Primitivna situacija je situacija drutvenog akta koji ukljuuje
interakciju razliitih oblika, koji, prema tome, ukljuuje meusobno
prilagoavanje vladanja tih razliitih oblika u izvedbi drutvenog
procesa. Unutar tog procesa moe se nai ono to odreujemo kao
geste, one faze ina koje izazivaju prilagodbenu reakciju drugoga
oblika. Te faze ina nose sa sobom stav kako ga prepoznaje promatra,
a takoer i ono to zovemo unutranjim stavom. ivotinja moe biti
ljutita ili uplaena. Postoje takvi emocionalni stavovi koji lee iza tih
akata, ali oni su samo dio cijelog procesa koji se odvija. Ljutnja se
izraava u napadu; strah se izraava u bijegu. Mi, potom, moemo
vidjeti da geste znae te stavove kod tog oblika, dakle one imaju to
znaenje za nas. Vidimo da je ivotinja ljutita i da e napasti. Znamo

45
Um, osoba i drutvo

da je to u njenoj akciji i da se otkriva njenim stavom. Ne moemo

rei da ivotinja to misli, u tom smislu da ima promiljenu rijeenost
da napadne. ovjek moe udariti drugoga prije no to to svjesno
nakani; ovjek moe poskoiti i pobjei od glasnog zvuka iza njego-
vih lea prije nego to zna to ini. Ako on ima odreenu misao na
umu, onda ta gesta nema samo to znaenje za promatraa, ve
takoer znai i ideju koju ima taj pojedinac. U jednom sluaju pro-
matra vidi da stav psa znai napad, ali on ne kae da na strani psa
znai svjesnu rijeenost za napad. Meutim, ako vam netko mae
akom ispred lica, onda pretpostavljate da on nema samo neprijatelj-
ski stav, nego da iza toga ima i neku misao. Pretpostavljate da to ne
znai samo mogui napad, ve da ta individua ima neku ideju u svo-
jem doivljaju.
Dakle, kad ta gesta znai tu ideju iza nje i kad izaziva tu ideju u
drugom pojedincu, tada imamo smislen simbol. U sluaju borbe pasa
imamo gestu koja izaziva prikladnu reakciju; u ovom pak sluaju
imamo simbol koji odgovara znaenju u doivljaju prve individue, a
koji takoer izaziva to znaenje u drugoj individui. Tamo gdje gesta
dopre do te situacije, ona je postala ono to zovemo 'jezikom". Ona
je sada smislen simbol i oznaava stanovito znaenje. 3
Gesta je ona faza individualnog ina spram koje se na strani
drugih individua zbiva prilagoavanje u socijalnom procesu ponaa-
nja. Glasovna gesta postaje smislenim simbolom (a kao takva je ne-
vana na puko afektivnoj strani iskustva) kad na pojedinca koji ju
izvodi ima isti uinak kao na onoga kojem je upuena ili koji na nju
izriito reagira, te tako ukljuuje referenciju pojedinca koji ju izvodi
na sama sebe. Gesta openito, a glasovna gesta posebno, ukazuju na
ovaj ili onaj predmet unutar polja socijalnog ponaanja, predmet od
zajednikog interesa za sve individue obuhvaene danim drutvenim
inom koji je tako upravljen prema tom predmetu ili na njega. Funk-
cija geste jest da omogui prilagoavanje meu pojedincima imp lici-
ranima u bilo kojem danom drutvenom inu s obzirom na predmet
ili predmete kojima se taj in bavi; gesta ili simbol koji imaju znae-

3 [Vidi "A Behavioristic Account of the Significant Symbol",Journal of Philo-

sophy, XIX (1922), 157 ff.]

46
 Um

nje doputaju za to prilagoavanje ili promjenu prilagodbe daleko ira

sredstva nego gesta bez znaenja, jer ona kod pojedinca koji je ini
izaziva spram nje (ili spram njenog znaenja) isti stav koji izaziva kod
drugih pojedinaca koji s njim sudjeluju u danom drutvenom inu,
te ga tako ini svjesnim njihovog stava spram nje (kao komponente
njegovog ponaanja) i osposobljava ga da u svjetlu tog stava svoje
naredno ponaanje prilagodi njihovome. Ukratko, s~esni ili znakovi-
ti razgovor gesta mnogo je adekvatniji i djelotvorniji mehanizam uza-
jamnog prilagoavanja unutar drutvenog ina - koji ukljuuje da
svaka od individua to ga vre prima stavove drugih spram nje - nego
nesvjesni ili nesmisleni razgovor gesta.
Kada u bilo kojem danom drutvenom inu ili situaciji jedan
pojedinac gestom ukazuje drugome to da ovaj drugi ini, prvi je
svjestan znaenja vlastite geste - odnosno, znaenje njegove geste
pojavljuje se u njegovoj vlastitoj svijesti - utoliko ukoliko on prima
stav drugoga pojedinca spram te geste i tei da na nju implicitno od-
govori na isti nain na koji drugi pojedinac na nju odgovara ekspli-
citno. Geste postaju smisleni simboli onda kad u pojedincu koji ih
izvodi implicitno izazivaju iste odgovore koje eksplicitno izazivaju, ili
bi trebali izazivati kod drugih pojedinaca, pojedinaca kojima su upu-
ene; a u svim razgovorima gesta unutar socijalnog procesa, bilo
eksternog (izmeu razliitih pojedinaca), bilo internog (izmeu da-
nog pojedinca i njega samoga), pojedineva svijest o sadraju i toku
ukljuenog znaenja ovisi o takvom njegovom primanju stava drugo-
ga spram njegovih vlastitih gesta. Na .taj nain svaka gesta poinje u
danoj drutvenoj grupi ili zajednici predstavljati poseban akt ili odgo-
vor, naime akt ili odgovor koji za sobom izriito povlai kod pojedin-
ca kojem je upuena, a implicitno kod pojedinca koji ju izvodi; a taj
poseban akt ili odgovor to ga ona predstavlja jest njeno znaenje kao
smislenog simbola. Egzistencija duha ili inteligencije mogua je samo
u odrednicama gesta kao smislenih simbola, jer se samo u odrednica-
ma gesta koje su smisleni simboli moe zbivati miljenje - koje je
naprosto pounutren ili implicitan razgovor pojedinca sa sobom po-
mou takvih gesta. Pounutrivanje vanjskih razgovora gesta koje u
drutvenom procesu vodimo s drugim individuama u naem isku-
stvu jest bit miljenja, a tako pounutrene geste su smisleni simboli

47
 l
Um, osoba i drutvo

zato to imaju isto znaenje za sve individualne lanove danog drutva

ili drutvene grupe, tj. one kod pojedinaca koji ih izvode pobuuju isti
stav kao i kod onih koji na njih odgovaraju: inae ih pojedinac ne bi
mogao internalizirati ili biti svjestan njih i njihovih znaenja. Kao to
emo vidjeti, ista ona procedura koja je odgovorna za genezu i posto-
janje duha ili svijesti - naime, uzimanje stava drugoga spram moje
osobe ili spram mojeg ponaanja - takoer nuno istodobno obu-
hvaa genezu i postojanje smislenih simbola ili smislenih gesta.
U Wundtovom nauku odreeni paralelizam izmeu geste i emo-
cije ili intelektualnog stava pojedinca omoguuje uspostavljanje
slinog paralelizma u drugom pojedincu. Gesta izaziva u drugom
obliku neku gestu koja e pobuditi ili izazvati isti emocionalni stav i
istu misao. Tamo gdje se to zbilo pojedinci su poeli razgovarati. Ono
na to sam ranije referirao bio je razgovor gesta koji nije ukljuivao
smislene simbole ili geste. Psi ne razgovaraju; u njihovim svijestima
ne postoje misli, niti mi uzimamo da pas nastoji prenijeti neku misao
drugom psu. No ako, u sluaju ljudske individue, gesta kao paralelu
ima stanovito psihiko stanje, koje je misao o onome to e ta osoba
uiniti, i ako ta gesta izaziva slinu gestu drugog pojedinca, a izaziva i
slinu ideju, onda ona postaje smislenom gestom. Ona predstavlja te
misli u svijesti njih oboje.
Ako prihvatimo Wundtov paralelizam, izvoenje ove analize do-
nosi neke potekoe. Kad vam netko mae akom pred licem, to je
gesta u onom smislu u kojem koristimo taj termin, poetak ina koji
izaziva odgovor s vae strane. Va odgovor moe varirati: moe ovisi-
ti o tome koliko je velik onaj drugi, moe znaiti da i vi maete a-
kom, moe znaiti tunjavu. Mogu je itav niz razliitih odgovora.
Da bi sc Wundtova teorija porijekla jezika mogla provesti, gesta koju
koristi prvi pojedinac mora se u nekom smislu reproducirati u
iskustvu drugoga da bi u njegovom duhu mogla pobuditi istu misao.
Ne smijemo pobrkati poetakjezika s njegovim kasnijim stadijima.
Sasvim je istinito da, im vidimo dranje psa, kaemo da ono znai
napad, ili da, kad vidimo neku osobu da trai stolicu, to znai da bi
htjela sjesti. Gesta znai te procese, a to znaenje je pobueno onim
to vidimo. Ali mi bismo trebali biti na poetku tih razvojnih tokova
jezika. Ako poemo od toga da postoji stanovito psihiko stanje koje

48
 Um

odgovara fizikom stanju, kako emo dospjeti do toke na kojoj e

gesta pobuditi istu gestu u dranju drugog pojedinca? Na samom
poetku gesta druge osobe znai ono to ete vi uiniti u vezi s njom.
Ona ne znai ono to druga osoba misli, pa ak ni njenu emociju.
Pretpostavimo li da je njen bijesni napad u vama pobudio strah, vi u
svojem duhu neete imati bijes nego strah. to se vas tie, njena gesta
znai strah. To je primitivna situacija. Tamo gdje veliki pas napada
maloga, mali pas stavlja rep meu noge i bjei, ali ta gesta u drugoj
jedinki ne pobuuje ono to pobuuje u prvoj. U drutvenom inu
odgovor je openito drugaije vrste od podraaja, pobuen je dru-
gaiji postupak. Ako pretpostavite da tom inu odgovara stanovita
misao, onda elite u kasnijem stadiju dobiti ideju prvog oblika, ali
vaa ideja e izvorno biti vaa vlastita ideja, koja odgovara stanovitom
cilju. Ako kaemo da gesta "A" ima kao odgovarajuu ideju "a", gesta
"A" u prvom obliku izaziva gestu "B" i s njom povezanu misao "b" u
drugoj. Tu na gestu "A" ne odgovara ideja "a", nego "b". Takav proces
nikad u jednom duhu ne moe pobuditi ba onu misao koju u svoje-
mu ima druga osoba.
Kako u odrednicama Wundtove psihologijske analize komuni-
kacije organizam koji odgovara dobiva ili doivljava istu misao ili psi-
hiki korelat bilo koje dane geste koju ima organizam koji izvodi tu
gestu? Potekoa je u tome to Wundt pretpostavlja sopstva kao pret-
hodea socijalnom procesu, kako bi objasnio komunikaciju unutar
tog procesa, doim, suprotno tome, sopstva valja razloiti u odredni-
cama socijalnog procesa, te u odrednicama komunikacije, a pojedince
valja dovesti u bitan odnos unutar tog procesa prije nego to postane
mogua komunikacija ili doticaj umova razliitih pojedinaca. Tijelo
kao takvo nije sopstva; ono postaje sopstvom tek poto razvije duh
unutar konteksta drutvenog iskustva. Wundtu ne pada na pamet da
postojanje i razvoj sopstava i umova razloi unutar socijalnog proce-
sa iskustva ili u njegovim odrednicama; a to to ih on pretpostavlja
kao ono to omoguuje taj proces, i komunikaciju unutar njega, odu-
zima valjanost njegovoj analizi tog procesa. Jer ako, kao to ini Wun-
dt, na poetku pretpostavite da postoji duh kao onaj koji objanjava ili
omoguuje socijalni proces iskustva, onda porijeklo umova i njihova
interakcija postaju tajanstveni. No ako, s druge strane, smatrate da

49
Um, osoba i drutvo

socijalni proces iskustva prethodi (u rudimentarnoj formi) postojanju

duha i objanjava porijeklo umova u odrednicama interakcije meu
pojedincima unutar tog procesa, onda ne samo porijeklo umova,
nego i interakcija meu njima (koja se tako sagledava kao unutranja
samoj njihovoj naravi i kao pretpostavljena njihovim postojanjem i
razvojem uope) prestaje izgledati kao misterij ili udo. Duh se uzdi-
e kroz komunikaciju razgovorom gesta u socijalnom procesu ili
kontekstu iskustva - a ne komunikacija kroz duh.
Wundt tako previa vanu injenicu da je komunikacija temeljna
za ono to odreujemo kao "duh"; a vrijednost i prednost biheviori-
stikog objanjenja duha poglavito se nalazi upravo u priznanju te
injenice. Dakle, Wundtova analiza komunikacije pretpostavlja po-
stojanje umova koji su kadri komunicirati, a na njegovoj psihologij-
skoj osnovi to postojanje ostaje neobjanjivim misterijem; biheviori-
stika analiza komunikacije, pak, ne vri takvu pretpostavku, ve
umjesto toga postojanje umova objanjava ili razlae u odrednicama
komunikacije i drutvenog iskustva; a uvaavanjem umova kao feno-
mena koji su se uzdigli i razvili iz procesa komunikacije i drutvenog
iskustva openito - fenomena koji, prema tome, pretpostavljaju taj
proces, umjesto da on pretpostavlja njih- ta analiza moe baciti pravo
svjetlo na njihovu narav. Wundt zadrava dualizam ili razdvajanje
izmeu geste (ili simbola) i ideje, izmeu osjetilnog procesa i psihi-
kog sadraja, zato to ga njegov psihofiziki paralelizam obavezuje
na taj dualizam; i premda on priznaje potrebu za uspostavljanjem
funkcionalnog odnosa izmeu njih u odrednicama procesa komuni-
kacije unutar drutvenog ina, jedini takav odnos koji se moe uspo-
staviti na njegovoj psihologijskoj osnovi jest onaj koji nikako ne uspi-
jeva osvijetliti znaenje to ga kontekst socijalnog iskustva ima za
postojanje i razvoj duha. Takvo svjetlo prua samo bihevioristika
analiza komunikacije i iskazivanje naravi duha u odrednicama komu-
nikacije, iskazivanje do kojega vodi ta analiza.

50
 Um
--
8. Imitacija i porijeklo jezika

Wundtova potekoa je u prolosti razrjeavana pojmom imitacije.

Dakako, kad bi bila istina da, kad vam neka osoba mae akom ispred
lica, vi nju naprosto imitirate, inili biste isto to i ona i imali istu
misao kao i ona. Ustvari, ima takvih sluajeva gdje su u drutvenom
inu odgovori slini podraaj ima, ali u pravilu se razlikuju. A ipak se
sve dosad openito uzima da stanoviti oblici imitiraju jedan drugi.
Mnogo se istraivalo taj problem imitacije i ulogu koju bi ona imala
igrati u vladanju, osobito kod niih oblika; no rezultat tog prouava
nja bijae minimiziranje imitacije, ak i u vladanju viih ivotinja.
Majmun je, tradicionalno, najimitativnija ivotinja, ali znanstveno
prouavanje je pronalo daje to mit. Majmun vrlo brzo ui, ali ne imi-
tira. S tog su stajalita prouavani psi i make, i nije naeno da vlada-
nje jednog organizma slui u svrhu pobuivanja istog ina u drugome.
Kod ljudskog oblika se ini da imitacija postoji u sluaju glasovne
geste, geste vane za jezik. Tako je posebno filolog, prije nego to je
psiholog dopro do tonije analize, doao do postavke da mi imitiramo
zvukove koje ujemo. inilo se da za to mnogo dokaza ima i kod sta-
novitih ivotinjskih formi, posebno onih koje koriste bogatiju fonet-
sku artikulaciju, kao to su ptice. Vrapca se moe nauiti da imitira
kanarinca tako to ga se dri u bliskom drutvu s kanarincem. Papagaj
naui "govoriti". Rei emo da to nije istinski govor, jer on ne prenosi
misli, ali uobiajeno kaemo da papagaj imitira zvukove koji se po-
javljuju oko njega.
Sada je u ljudskoj psihologiji imitacija diskreditiral?-a kao opi
instinkt. Bilo je vrijeme kad su ljudi uzimali da kod ljudske ivotinje
postoji jasan nagon da ini ba ono to vidi da ine drugi ljudi. Kod

51
Um, osoba i drutvo

djece ima mnogo toga to izgleda kao imitacija. Kod nie razvijenih
formi takoer postoji govor koji, kako se ini, nije nita drugo nego
imitacija. Postoje osobe koje smatramo neinteligentnima, i koje po-
navljaju razne stvari a da pojma nemaju to se time mislilo, koje samo
ponavljaju zvukove koje uju. Ali i dalje ostaje pitanje zato bi taj
oblik tako oponaao. Ima li ikakvog razloga za imitaciju? Uzimamo
da iza svakog vladanja ima neka funkcija. to je funkcija imitacije?
Odgovor naizgled imamo u razvoju mladih oblika. Mlada lisica ide
okolo s roditeljima, lovi s njima, ui hvatati i izbjegavati odreene
ivotinje; ona izvorno nema prigovora na ovjekov vonj, ali poto je
bila sa starom lisicom, miris ovjeka e je na~ erati u bijeg. U ovom
sluaju postoji niz odziva koji bivaju jasno zdrueni s odreenim
podraajem; ako mladi oblik ide okolo s roditeljem, ti odzivi, koji su
svi prisutni u njenoj naravi, bivaju zdrueni sa stanovitim jasnim
podraajima. U vrlo poopenom smislu moemo govoriti o tome da
lisica imitira svoje roditelje i izbjegava ovjeka. Ali ta uobiajena
upotreba ne bi implicirala bjeanje kao automatski in imitacije.
Mlada lisica je bila stavljena u situaciju u kojoj doista bjei, a kad je
prisutan ovjekov vonj, on biva jasno zdruen s tom reakcijom bije-
ga. Ni kod jednog mladog oblika niih ivotinja nikad nema pukog
imitiranja akata odraslog oblika, nego oni kroz razdoblje ranog dje-
tinjstva s~eu asociranje skupa vie ili manje instinktivnih odziva sa
stanovitim skupom podraaja.
Navedena opaanja i rezerve ne opravdavaju, kao to emo vidjeti,
problematini smisao u kojem se pojam imitacije esto koristi. Ter-
min "imitacija" je u svoje vrijeme postao vrlo vaan u socijalnoj psi-
hologiji i sociologiji. Kod francuskog sociologa Gabriela Tardea kori-
ten je kao osnova itave teorije sociologije. 4 Psiholog je isprva, bez
adekvatne analize, kod osobe pretpostavio sklonost da ini ono to
ine druge osobe. Vidljivo je kako bi teko bilo razraditi ikakav meha-
nizam te vrsti. Zato bi neka osoba namignula jer to ini druga osoba?
Koji bi to podraaj naveo drugu osobu da postupi tako? Pogled na
neku drugu osobu, koja postupa drugaije? To je nemogua pret-
postavka.

4 {Les lois de /'imitation.]

52
 Um

U Wundtovom paralelizmu imamo osnovu za njegovo obrazlo-

enje jezika. On je poao od fizike situacije koja ima neki upliv na
vladanje odreenog oblika, a s druge je strane poao od psihikog
kompleksa ideja koje su u stanovitom smislu izraaj fiziologijskih ili
biologijskih vrijednosti. Njegov je problem da iz te situacije dobije
jezik kao smislenu komunikaciju.
Postoje takve situacije, kakve predstavlja razgovor gesta na koji
sam upuivao, situacije u kojima za u njih ukljuene oblike stanovite
faze ina postaju podraajima da izvedu svoj dio ina. Ti dijelovi ina
koji su podraaji za druge oblike u njihovoj drutvenoj aktivnosti sada
su geste. Geste su onda onaj dio ina koji je odgovoran za njegov u~e
caj na druge oblike. Gesta je u nekom smislu predstavnik ina utoliko
ukoliko djeluje na drugi oblik. Prijetnja silom, kao to je stegnuta
pesnica, podraaj je drugom obliku za obranu ili bijeg. Ona sobom
nosi upliv samog ina. Ne ukazujem na upliv u smislu refleksivne
svijesti, ve u smislu ponaanja. Za promatraa ta gesta znai opasnost
i odgovor individue na tu opasnost. Ona izaziva nekakav in. Poemo
li od svijesti u kojoj nije prisutan samo podraaj u formi osjeta, nego
i ideja, onda je u duhu osjet u kojem se pojavljuje podraaj, vizija sti-
snute pesnice, a pored toga i ideja napada. Za stisnutu pesnicu se
moe rei da znai opasnost utoliko ukoliko izaziva tu ideju.
Sada je problem staviti taj odnos izmeu ideje i samog simbola u
razgovor gesta. Kao to sam istakao ranije, taj odnos nije dat u nepo-
srednom odgovoru tue ili bijega. On tamo moe biti prisutan, ali
koliko sc tie razgovora gesta jedan in izaziva kod drugog oblika
drugaiji in. Dakle, rei emo da ona prijetnja dovodi do bijega.
Ideja bijega nije ideja napada. U razgovoru gesta postoji priprema za
puni drutveni proces, to ukljuuje postupke razliitih oblika, a
geste, koje su dijelovi ina, slue za podraivanje drugih oblika. One
izazivaju ine razliite od njih samih. Premda mogu izazivati akte koji
su slini, odgovor je u pravilu razliit od samog podraaja. Djetetov
krik izaziva majin brini odgovor; prvo je strah, a drugo zatita,
zbrinjavanje. Odgovor ni u kojem smislu nije identian s drugim
inom. Ako postoji ideja, u vuntovskom smislu, psihiki sadraj koji
odgovara stanovitom posebnom podraaju, to nee dobiti svoj odraz
u odgovoru.

53
Um, osoba i drutvo

Cini se da jezik nosi upravo skup simbola koji odgovaraju

stanovitom sadraju koji je mjerljivo identian u iskustvu razliitih
pojedinaca. Ako treba da bude komunikacije kao takve, simbol mora
znaiti isto svim ukljuenim pojedincima. Ako neki broj pojedinaca
na odreen podraaj odgovara razliito, taj podraaj njima znai
razliite stvari. Ako nekoliko osoba die teret, jedna osoba zauzima
jedan poloaj, a druga drugaiji. Ako je to kooperativan proces, koji
iziskuje razliite odgovore, onda poziv jedne osobe za akciju izaziva
razliite odgovore drugih. Razgovor gesta ne donosi simbol koji za
sve razliite individue ima univerzalan smisao. Takav razgovor moe
i bez toga biti sasvim djelotvoran, jer podraaj to ga daje jedan poje-
dinac moe biti primjeren podraaj za izazivanje drugaijih odgovora
pojedinaca u grupi. Da bi svaki mogao prikladno odgovoriti, nije
bitno da pojedinci odreenom simbolu dadu identino znaenje.
Ljudi odu u gomilu i kreu se ovamo i onamo; kao to kaemo, ne-
svjesno se prilagoavaju ljudima koji im dolaze ususret. Kreu se na
pametan nain, vodei rauna jedni o drugima, a moda svi misle na
neto sasvim drugo, ali ipak u gestama drugih, njihovom dranju i
kretnjama, nalaze adekvatne podraaje za razliite odgovore. To ilu-
strira razgovor gesta u kojem postoji kooperativna aktivnost bez
ijednog simbola koji za sve ima isto znaenje. Dakako, inteligentnim
individuama je pod takvim okolnostima mogue prevoditi te geste u
smislene simbole, ali ovjek ne mora zastati radi prevoenja u takve
odrednice. Takav univerzalan diskurs nipoto nije bitan za razgovor
gesta u kooperativnom vladanju.
Moe se pretpostaviti da je takvo kooperativna vladanje jedini tip
vladanja koji se moe nai kod mrava ili pela. U tim veoma sloenim
drutvima postoji odnoenje meu razliitim oblicima koje je u mno-
gome naizgled jednako sloeno kao i ljudsko vladanje. U nekim
velikim mravinjacima nalaze se drutva od milijun jedinki, podijelje-
na k tome u razliite grupe s razliitim funkcijama. Ono to je za
jednu podraaj za djelovanje, kod druge dovodi do drugaijeg odgo-
vora. Postoji kooperativna aktivnost, ali u vladanju tih kukaca nema
dokaza ni o kakvom znakovitomjeziku. Dakako, to je polje na kojem
treba obaviti jo mnogo rada, ali ipak nije naen nikakva evidencija o
ikakvom znakovitim simbolima.

54
 Um

Hou razjasniti razliku izmeu tih dviju situacija. U vladanju

ivotinja moe postojati visok stupanj inteligencije, onako kako kori-
stimo tu odrednicu, bez ikakvih smislenih simbola, bez ikakvog
prikazivanja znaenja kao takvih. Bitna je upravo kooperativna djelat-
nost, tako da gesta jednog oblika izaziva primjeren odgovor drugih.
Ali gesta jedne moe izazvati vrlo razliite odgovore na strani drugih
oblika, a ipak je mogue da ne bude zajednikog znaenja to ga svi ti
razliiti oblici daju bilo kojoj posebnoj gesti. Nema zajednikog
simbola koji za mrave znai hranu. Hrana znai jako mnogo stvari,
stvari to ih vaU a sakupiti, spremiti, koje radnici moraju nositi i stav-
Uati u usta ratnika. Nema dokaza da postoji ikakav simbol koji znai
hranu kao takvu. Do stanovitog odgovora dovode izgled, miris hrane
i njen smjetaj. Mrav uzima hranj ivi predmet i s njim tetura natrag u
mravinjak. Kasnije to znai neto to se jede, znai itav niz aktiv-
nosti. Miris du putanje podraava druge kukce da idu tom puta-
njom, ali nema simbola koji takvoj skupini znai "putanju". Vonj
kakva stranog oblika u mravinjaku znai napad ostalih oblika, ali ako
se nekog stranog mrava umoi u tekuinu dobivenu gnjecnjem
mrava iz tog mravinjaka i stavi ga se u mravinjak, tada nema napada,
premda je njegov fiziki lik mnogo vei. Vonj ne znai neprijatelja kao
takvog. Suprotstavimo ove dvije situacije: u jednoj postoji vrlo sloena
drutvena aktivnost u kojoj su geste naprosto podraaji prikladnom
odgovoru itave skupine; u ljudskoj situaciji postoji drugaiji odgo-
vor, posredovan posebnim simbolima ili posebnim gestama koje
imaju isto znaenje za sve lanove grupe. Ovdje povik neprijateUa
nije naprosto podraaj za napad. On znai da je prisutna neka osoba
drugaije rase, iz druge zajednice, i da se vodi borba. On ima isto
znaenje za sve pojedince i to znaenje moe posredovati itav niz
razliitih odgovora.
Kao to sam rekao, s Wundtovog stajalita problem je prebaciti taj
drugi karakter u onaj primitivniji razgovor gesta ili vladanje posre-
dovano razgovorom gesta. Puki inteligentan odgovor na strani razli-
itih lanova grupe na pojedinaan podraaj (na ono to je za proma-
traa pojedinaan podraaj) ne donosi komunikaciju. Pa kako se :;ada
moe doprijeti do pravog jezika? Wundt poinje od pretpostavke da
postoje psihiki uvjeti koji odgovaraju stanovitim podraajima, te

55
Um, osoba i drutvo

asocijacija meu njima. Stanoviti prizori, mirisi, a osobito zvukovi

zdruuju sc sa stanovitim mislima. Ako osoba, kad upotrebi neki
zvuk, sama ima na umu tu misao, a gesta koju koristi, recimo glasov-
na gesta, izaziva istu gestu kod druge, onda e ta gesta druge osobe
izazvati istu misao kod ove. Recimo da rije "neprijatelj" izaziva
neprijateljski odgovor. Dakle, kad kaem "neprijatelj", to u tvojem
duhu izaziva isti odgovor kao i u mojem. Tu bismo imali poseban
simbol koji ima zajedniko znaenje. Kad bi svi lanovi grupe bili
konstituirani tako da on ima to znaenje, postojala bi osnova za
komunikaciju pomou smislenih simbola.
Potekoa ove analize koju iznosim lei u razlaganju posebne
geste koja izaziva istu gestu kod drugog pojedinca, ak i ako uzmemo
da je ista ta misao zdruena s istom glasovno m gestom kod drugog
pojedinca. Uzimajui da rije "neprijatelj" znai neprijateljstvo, kako
moe nastati situacija u kojoj jedna osoba kae "neprijatelj", a druga
takoer kae "neprijatelj"? Tamo gdje neka osoba kae "neprijatelj",
jedan pojedinac e se tui, a drugi e pobjei. Tu tom zvuku odgo-
varaju dva razliita oznaavanja. Ono to mi elimo dobiti jest jedan
podraaj sa stanovitim psihikim sadrajem koji izaziva isti podraaj
kod drugog oblika, a time i isti sadraj. ini se da poetke tog proce-
sa nalazimo kod ptica koje govore. Izgleda da jedan podraaj izaziva
isti podraaj u vladanju drugog oblika. Dakako, ne moemo rei ime
je to psihiki praeno kod ptica, ali moemo zabiljeiti kako se ini da
kod njih to nema takvo znaenje kao u naem iskustvu. Papagaj ne
misli ono to reenice znae nama. Meutim, primijetili smo da
kanarinevu melodiju moe preuzeti vrabac, i taj naizgled imitativni
proces moramo ubrzo podrobno raspraviti.
Dokazivali smo da kod organizama nema nikakvih dokaza ope
sklonosti da imitiraju jedan drugi. Ako se pokua izloiti takvu
sklonost, ona se mehaniki rui. To bi znailo da imamo tendenciju
da inimo isto ono to ine drugi ljudi, a takoer i to da te tendenci-
je ne lee samo u naoj naravi, ve su takoer povezane sa stanovitim
specifinim podraajima koji znae ono to ine drugi ljudi. Pogled
na jednu osobu koja neto ini bio bi za drugu osobu podraaj da ini
to isto. Morali bismo uzeti da je ono to ta osoba ini ve reakcija koja
je u naravi pojedinca koji imitira. To bi znailo da u svojoj naravi ve

56
 Um

imamo sve te razne aktivnosti, te da ih izaziva prizor drugih ljudi koji

ine istu stvar. Ta pretpostavka je savreno nemogua.
Kad je psiholog uzeo analizirati imitaciju, ograniio ju je na polje
na kojem se deavalo da ljudi ine iste stvari. Ako jedna osoba tri,
moe se rei da ona istovremeno pobuuje za druge ljude podraaj da
tre. Mi doista uzimamo da je pogled na ivotinju koja zbilja tri
podraaj drugim ivotinjama da i one potre. To je vrlo vano za ou
vanje ivotinja koje ive u stadima. Sva stoka koja pase na panjaku
kree se skupa. Jedna ivotinja preputena sama sebi bit e nervozna
i nee pasti, ali kad se vrati meu druge opet je normalna. Ukoliko je
u skupini, ona spremnije vri svoju aktivnost. Sklonost da se bude
noen skupnim kretanjem nije nemogua vrst instinkta, jer moemo
pojmiti da kretanje ivotinja u stanovitom smjeru moe biti podraaj
drugim ivotinjama. To je otprilike sve u emu se sastoji instinkt
"stada", ako ga se svede na neto konkretno u djelovanju samog obli-
ka. ivotinja postupa normalnije kad je s drugima u istoj skupini.
Hranit e se bolje nego inae. Ali ako je rije o nekom odreenom
aktu, otprilike sve to moete nai jest da su ivotinje doista sklone da
se kreu u istom smjeru. To u stadu moe dovesti do stampeda.
Neto takvo lei i u tzv. "strai". Jedna ivotinja, malo osjetljivija nego
druge, digne glavu i pone bjeati, a druge su doista sklone krenuti sa
straarskim organizmom. Dakako, to nije imitacija u smislu kopira-
nja, jer jedna ivotinja ne kopira drugu. Jedna ivotinja je naprosto
sklona potrati kad to uini druga. Ako se maku stavi u labirint, te
ona uspije doi do toke gdje polugom otvori vrata, i uini to dovolj-
no esto, ona e polugu pomicati od prve. Ako se sada unutra stavi i
drugu maku, i to tako da moe vidjeti prvu, ona je nee imitirati.
Nema dokaza da ono to ini jedna ivotinja postaje podraaj za
drugu da uini to isto. Nema izravno imitativne aktivnosti.
Meutim, izgleda da sklonost imitiranju postoji meu ljudima,
posebno u reproduciranju glasovnih gesta. Potonju sklonost nalazi-
mo kako meu ljudima, tako i meu pticama. Ako doete u lokalitet
gdje postoji kakav osebujan dijalekt i ostanete tamo neko vrijeme, ot-
krivate da govorite isti dijalekt, mogue i bez svoje volje. Najjedno-
stavniji nain da to objasnite jest da kaete kako nesvjesno imitirate.
Isto vai i za razne druge manirizme. Ako mislite na neku drugu

57
Um, osoba i drutvo

osobu, vrlo vam se lako moe dogoditi da uhvatite sebe kako govorite
poput nje. Kad je se sjetite, bit ete skloni preuzeti bilo kakav mani-
rizam koji ta druga osoba ima. To nazivamo "imitacija", a neobino je
upravo to da praktiki nema indicija takvog ponaanja kod niih
formi. Vrapca moete nauiti da pjeva kao kanarinac, ali mu morate
stalno omoguavati da slua kanarinca. To se ne dogaa lako. Izgleda
da kos preuzima zov drugih ptica. ini se daje u tom posebnom smi-
slu posebno obdaren. Ali preuzimanje procesa drugih openito nije
prirodno za nie forme. Izgleda da imitacija pripada ljudskoj formi,
gdje je dosegla neku vrst neovisne s\jesne egzistencije.
Ali "imitacija" ne prua rjeenje za porijeklo j ezika. Moramo se
vratiti do neke situacije iz koje moemo dosegnuti neki simbol koji
e imati istovjet~o znaenje, a ne moemo ga dobiti iz pukog instink-
ta imitacije kao takvog. Nema dokaza da gesta openito tendira da
izazove istu gestu kod drugog organizma.
Imitacija kao puka sklonost organizma da reproducira ono to vidi
ili uje kako ini drugi organizam mehaniki je nemogua; ne moe
se pojmiti organizam konstruiran tako da svi prizori i zvukovi koji
dopru do njega pobude u njemu tendencije reproduciranja onoga to
vidi i uje na tim poljima doivljavanja. Takvo pretpostavljanje je
mogue samo u odrednicama starije psihologije. Ako se uzme da je
duh sainjen od ideja, da karakter naeg svjesnog iskustva nije nita
drugo nego skup impresija predmeta, te ako ovjek tim impresijama
prilagoava, takorei, motoriku tendenciju, nju se moe pojmiti
tako da tei reproducirati ono to vidi i uje. Ali im u organizmu
prepoznate skup akata koji izvode procese bitne za ivot te forme, te
poduzmete da osjetljivo i osjetilno doivljavanje unesete u tu shemu,
osjetljivi doivljaj kao, rei emo, podraaj za odgovor, ne moe biti
podraaj samo tako da reproducira ono to se vidi i uje; onje prije
podraaj za izvoenje organikog procesa. ivotinja vidi ili njui
hranu i uje neprijatelja, roditeljski oblik vidi i uje oblik mladune
ta- sve su to podraaji tim oblicima da provedu procese koji su bitni
za vrstu kojoj pripadaju. To su akti koji seu s onu stranu organizma
uzetog po sebi, pripadaju kooperativnim procesima bitnima za ivot
tih oblika. Ni u jednu takvu shemu ne moe se uklopiti poseban
impuls imitacije, te ako se poduzme prikazivanje mehanizma koji bi

58
 Um

taj proces uinio spoznatljivim, ne bi bile prikladne ak ni zamre-

nosti centralnog ivanog sistema. Pojedinac bi bio u onakvoj situaci-
ji u kakvoj se nalazio jedan od Gulliverovih likova, koji je poduzeo
tedjeti dah tako to nee govoriti, te je nosio punu torbu svih onih
predmeta o kojima bi mogao ushtjeti govoriti. ovjek bi, takorei,
morao okolo nositi ogromnu punu torbu takvih moguih akcija ako
bi trebalo da one budu predstavljene u centralnom ivanom siste-
mu. Imitacija se, meutim, ne moe uzeti kao prvobitan odgovor.

59
Um, osoba i drutvo

9. Glasovna gesta i smisleni simbol

Pojam imitacije nairoko je koriten na polju glasovnih gesta. Tu

doista izgleda da kod stanovitih organizama imamo tendenciju da
reproduciraju zvukove koje uju. Ilustracije pruaju ljudska bia i
ptice koje govore. Ali ak i tu imitacija teko moe biti neposredna
tendencija, budui da treba mnogo kako bi se postiglo da jedna ptica
reproducira pjesmu, ili da dijete preuzme fonetsku gestu ljudskog
oblika. Glasovna gesta je podraaj nekoj vrsti odgovora; to nije
naprosto podraaj izazivanju zvuka to ga ivotinja uje . Dakako,
pticu se moe staviti u situaciju u kojoj ona moe postii puko pon-
avljanje onoga to uje. Uzmemo li da jedan zvuk koji ptica ispusti
izaziva drugi zvuk, kada ptica uje prvi zvuk, odgovara drugim. Da se
pitalo zato jedan ton odgovara drugom, moralo bi se ii do nekog
procesa gdje bi glasovna gesta imala drugaije fiziologijsko znaenje.
Ilustracija je proces gukanja kod golubova. Tu jedan ton izaziva kod
drugog oblika drugi ton. To je razgovor gesta, u kojem stanovito
dranje, koje se izraava u stanovitom tonu, izaziva jedno drugo
dranje sa suodgovarajuim tonom. Ako treba da odreeni oblik u
sebi izazove isti onaj ton koji izaziva kod drugoga, on mora djelovati
kao i onaj drugi, i koristiti ton koji drugi koristi radi reproduciranja
posebnog tona o kojem je rije. Tako, ako vrapca i kanarinca stavite u
susjedne kaveze, pri emu zov jednoga izaziva niz tonova kod dru-
goga, otkrivate da, ako se vrabac zatekne kako se glasa onakvim
tonom kakvim to ini kanarinac, vokalna gesta tu mora biti vie-
manje istog tipa. Tamo gdje postoji ta situacija, vrabac u vlastitom
procesu vokalizacije koristi onakve tonove kakve koristi kanarinac.
Vrabac ne ugee samo na kanarinca, ve, sluajui sam sebe, ugee

60
 Um

takoer i na sebe. Ton koji koristi, ako je identian s kanarinevim, po

sebi izaziva odgovor koji bi po sebi izazvao kanarinev. To su situaci-
je koje bivaju naglaene i odravane tamo gdje imamo ono to odre-
ujemo kao "imitaciju". Tamo gdje vrabac zbilja koristi fonetsku vo-
kalnu gestu kanarinca putem zajednikog tona u repertoaru njih
oboje, vrabac bi teio da izvede po sebi isti odgovor koji bi se javio
tonom kanarinca. To bi onda u vrapevom doivljaju dalo dodatnu
teinu tom posebnom odgovoru.
Ako je vokalna gesta koju izvodi vrabac identina onoj koju on
uje kad kanarinac upotrebi isti ton, onda se razumije da bi njegov
vlastiti odgovor u tom sluaju bio identian odgovoru na kanarinev
ton. Upravo to daje takvu osebujnu vanost vokalnoj gesti: to je jedan
od onih drutvenih podraaja koji na oblik koji ga vri djeluje na isti
nain na koji na nj djeluje kad ga vri neki drugi. Dakle, mi ujemo
sebe kako govorimo, a ono to kaemo vri na nas isti upliv kakav vri
na druge. Ako vrabac koristi kanarinev ton, on kod sebe izaziva isti
odgovor koji izaziva kanarinev ton. Utoliko e, dakle, kad vrabac
doista koristi isti ton koji koristi kanarinac, to naglasiti vokalne
odgovore na taj ton, jer e oni biti prisutni ne samo onda kad ga
koristi kanarinac, nego i onda kad ga koristi vrabac. U takvom slua
ju je pretpostavljeno da je poseban podraaj prisutan u samom orga-
nizmu, tj. da je vokalni podraaj to izaziva poseban ton koji je
nauen prisutan kako u vrapevom, tako i u kanarinevom reper-
toaru. Ako se to prepozna, moe se vidjeti da e ti posebni tonovi, koji
odgovaraju tom podraaj u, biti, takorei, upisani, podcrtani. Postat e
navikom. Pretpostavljamo da jedan ton izaziva drugi, podraaj izazi-
va odgovor. Ako taj ton koji izaziva ovaj odgovor ne koristi samo
kanarinac, ve takoer i vrabac, onda svaki put kad vrabac uje kana-
rinca, on koristi taj posebni ton, i ako on u svojem repertoaru ima isti
ton, postoji dvostruka tendencija proizvoenja tog posebnog odziva,
tako da se on koristi uestalije, i postaje dijelom pjeva vrapca izraziti-
je nego inae. Takve su situacije u kojima vrabac doista uzima ulogu
kanarinca utoliko ukoliko postoje stanovite note na koje je sklon rea-
girati onako kako to ini kanarinac. Na toj posebnoj n?ti ili nizu nota
lei, takorei, dvostruka teina. Upravo na takav nain moemo razu-
mjeti kako vrabac ui kanarinev pjev. Ako se uope eli doi do

61
Um, osoba i drutvo

ikakvog mehanizma imitacije, valja pretpostaviti slinu tendenciju

dvaju oblika.
Da bismo to dalje ilustrirali, vratimo se razgovoru gesta u borbi
pasa. Tamo je podraaj to ga jedan pas dobiva od drugoga podraaj za
reakciju razliitu od reakcije oblika koji podrauje. Jed:ln pas napada
drugoga, i spreman je skoiti prema njegovom grlu; odgovor drugog
psa je promjena poloaja, a moda i skok prema grlu prvoga. Postoji
razgovor gesta, uzajamno mijenjanje poloaja i dranja pasa. U
takvom procesu ne bi bilo mehanizma za imitaciju. Jedan pas ne opo-
naa drugoga. Drugi poprima drugaiji stav da bi izbjegao skok prvo-
ga. Podraaj u dranju jednog psa nije u tome da kod sebe izazove
ono to izaziva kod drugoga. Na prvog psa ugee njegovo vlastito
dranje, ali on naprosto izvodi proces pripreme skoka, tako daje uge-
caj na tog psa naprosto pojaavanje procesa koji se ve zbiva. To za tog
psa nije podraaj da zauzme dranje drugog psa.
Meutim, kad se koristi glasovna gesta, ako uzmemo da je jedan
glasovni element podraaj za stanovit odziv, onda e se u ivotinji
koja koristi tu vokalnu gestu, kad uje rezultirajui zvuk, pobuditi
barem tendencija da odgovori na isti nain kako to ini druga ivo-
tinja. To moe biti vrlo blaga tendencija - lav sebe nimalo ne plai
vlastitim rikanjem. Rikanje zastraujue djeluje na ivotinju koju on
napada, a pod odreenim uvjetima ima i karakter izazova. No, kada
doemo do tako bogato razuenog procesa vokalizacije kakav je pjev
ptica, tu jedna vokalna gesta izaziva drugu vokalnu gestu. One, da-
kako, imaju svoju funkciju u meusobnom openju ptica, ali same
geste postaju osobito vane. Vokalizacija igra vrlo veliku ulogu u pro-
cesu poput vabljenja enke, i jedan zov tei tome da izazove i drugi
ton. U sluaju lavlje rike reakcija nije toliko glasovni zvuk koliko
bijeg, ili, ako hoete, borba. Odgovor nije prvenstveno glasovan. To
je prije akcija samog organizma. Ali u pjevu ptica, gdje se vokalizaci-
ja izvodi na bogat nain, podraaj zasigurno izaziva stanovit odziv,
tako da je ptica, dok pjeva, pod ugecajem vlastitog podraaja na odziv
koji e biti slian odzivu to ga proizvodi u drugom obliku. Taj odziv
to biva proizveden u samome sebi, budui takoer proizveden i ug e-
cajem drugih, dvaput dobiva naglasak koji bi imao daje samo izazvan
tonom drugih. On se izaziva uestalije nego odziv na druge zvuke.

62
 Um

Upravo to daje naizglednu oiglednost imitaciji u sluaju zvukova ili

glasovnih gesta. 5 Podraaj koji izaziva poseban zvuk moe se nai ne
samo u drugih oblika te grupe, nego i u repertoaru one odreene
ptice koja koristi glasovnu gestu. Taj podraaj A izaziva odziv B. Pa
ako taj podraaj A nije slian B, i ako pretpostavimo da A izaziva B,
onda, ako drugi oblici koriste A, ovi oblici e odgovoriti nainom B.
Ako ovaj oblik takoer koristi glasovnu gestu A, on e u sebi izazivati
odziv B, tako ta e odziv B biti naglaen nasuprot drugim odzivima,
zato to ga ne izazivaju samo glasovne geste drugih oblika, nego
takoer i ovaj oblik sam. To se nikad ne bi zbilo kad ne bi bilo iden-
tinosti koju predstavlja A, u ovom sluaju identinosti podraaja.
U sluaju glasovne geste organizam uje svoj vlastiti podraaj ba
kao kad ga koriste drugi oblici, te je sklon i reagirati na vlastiti podra-
aj onako kako reagira na podraaj drugih oblika. To jest, ptice imaju
sklonost pjevati sebi, a bebe govoriti sebi. Zvuci koje prave podraaji
su da proizvedu druge zvuke. Tamo gdje postoji specifian zvuk koji
izaziva specifian odziv, ako taj zvuk proizvode drugi oblici on izazi-
va odgovor oblika o kojem se radi. Ako se vrabac slui tim posebnim
zvukom, onda e reakcija na taj zvuk biti ona koja e se uti uestali
je nego kakva druga reakcija. Na taj nain e iz vrapevog repertoara
biti selektirani oni elementi koje moemo nai u pjevu kanarinca, i
takva selekcija e postupno u vrapev pjev ugraditi one elemente koji
su zajedniki oboma, bez pretpostavljanja neke posebne sklonosti
oponaanju. Tu postoji proces selekcije kojim se odabire ono to je
zajedniko. "Imitacija" ovisi o jedinki koja na sebe utjee onako kako
na nju utjeu druge, tako da ona nije samo pod utjecajem druge, ve
takoer i same sebe, ukoliko koristi istu vokalnu gestu.
Vokalna gesta, dakle, ima vanost kakvu nema nijedna druga gesta.
Mi ne moemo sebe vidjeti kad nae lice poprimi stanovit izraaj.
Ako se pak ujemo kako govorimo, spremniji smo obratiti panju.

5 Baldwin je pokuao prenijetiimitaciju unatrag u fundamentalni biologijski

proces - tendenciju organizma da obnovi ugodan osjet. ... Sam proces
vakanja obnavlja podraaj, vraa okus. Baldwin bi to na,zvao samoopo-
naanjem. Taj proces, ako se uope zbiva, ni po emu ne odgovara situa-
ciji kojom se mi bavimo (1912).

63
Um, osoba i drutvo

Kad je nadraen, ovjek uje sam sebe kako koristi ton koji ima svoj-
stvo nadraivosti i tako sam sebe zahvaa. Ali, u facijalnom izrazu
iritacije podraaj nije onaj koji u tom pojedincu izaziva izraaj to ga
izaziva u drugome. ovjekje spremniji da sebe uhvati i kontrolira u
glasovnoj gesti nego u izraaju lica.
Samo glumac se slui tjelesnim izraaj ima kao sredstvom da izgle-
da onako kako eli da se drugi osjeaju. On postie reakciju koja mu
otkriva kako izgleda tako to stalno koristi ogledalo. On registrira
srdbu, registrira ljubav, registrira ovo, ono, ili neki drugi stav, i ispi-
tuje sebe u zrcalu da vidi kako to ini . Kad se kasnije poslui tom
gestom, ona je prisutna kao mentalna slika. On shvaa da upravo taj
odreeni izraaj doista izaziva strah. Ako iskljuimo glasovne geste,
samo pomou ogledala on moe dosegnuti poziciju na kojoj on na
svoje vlastite geste reagira onako kako reagiraju drugi ljudi. Ali gla-
sovna gesta je ta koja nekome doista daje tu sposobnost da na svoj vla-
stiti podraaj odgovori onako kako bi odgovorio netko drugi.
Ako ima ikakve istine u starom aksiomu da je nasilnik uvijek
kukavica, otkrit e se da ona poiva na injenici da ovjek u sebi
pobuuje onaj osjeaj straha to ga njegov nasilniki stav pobuuje u
drugome, tako da, kad se nae u posebnoj situaciji u kojoj njegov iza-
zov bude prihvaen, pokae se da je njegovo vlastito dranje zapravo
dranje drugih. Ako je vlastiti stav poputanja nasilnikom dranju
drugih taj koji pobuuje nasilniko dranje, on je u toj mjeri pobu-
dio nasilniko dranje i u samome sebi. Postoji stanovita doza istine
u tome kad se vratimo na uinak to ga na samu osobu ima gesta
kojom se ona slui. Ukoliko osoba u sebi izaziva stav koji izaziva kod
drugih, reakcija je izdvojena i osnaena. To je jedina osnova onoga to
zovemo imitacija. Nije to imitacija u smislu da jednostavno netko
ini ono to vidi da ini neka druga osoba. Mehanizam se sastoji u
tome da individua izaziva u sebi reakciju koju izaziva u drugoj, sljed-
stveno daje tim reakcijama veu teinu nego drugima, te postepeno
izgrauje te skupove reakcija u dominantnu cjelinu. To se, kao to
kaemo, moe initi nesvjesno. Vrabac ne zna da oponaa kanarinca.
To je samo postepeno usvajanje tonova koji su im obojici zajedniki.
A to vai za svaku imitaciju.

64
 Um

Ukoliko razmatramo uskline zvuke (a oni koji bi u naim gla-

sovnim gestama odgovarali onome to nalazimo u glasovnim gestama
ivotinja), reagiranje na njih ne stupa u neposredan razgovor, a utje-
caj tih reakcija na individuu relativno je slab. Izgleda da je teko
dovesti ih u odnos sa smislenim govorom. Mi sami nismo svjesno
prestraeni kad ljutito govorimo nekome drugome, ali kad govorimo,
znaenje onoga to kaemo uvijek nam je prezentno. Reakcija indi-
vidue na uzvik, koja je istovrsna kao reakcija druge, ne igra nikakvu
vanu ulogu u vladanju tog oblika. Reakcija lava na njegovu riku od
vrlo je male vanosti u relaciji samog tog oblika, ali naa reakcija na
znaenje onoga to kaemo stalno je vezana uz na razgovor. Moramo
stalno reagirati na geste koje pravimo da bismo vodili uspjean gla-
sovni razgovor. Znaenje onoga to kaemo jest tendencija reagiranja
na to. Vi od nekoga zatraite da posjetiocu donese stolicu. Vi u dru-
gome pobudite tendenciju da donese stolicu, ali ako on djeluje sporo,
vije donesete sami. Reakcija na tu vokalnu gestu je injenje odreene
stvari, a vi tu istu tendenciju pobudite i u sebi. Vi uvijek dajete odgo-
vor sami sebi, ba kao to odgovaraju drugi ljudi. Polazite od pret-
postavke da u nekom stupnju odgovori moraju biti identini. To je
djelovanje na zajednikoj osnovi.
Doveo sam u kontrast dvije situacije da bih pokazao kako je dug
put koji govor ili komunikacija mora prei od situacije gdje nema
niega osim glasovnih usklika do situacije u kojoj se koriste smisleni
simboli. Za potonju je osebujno upravo to da individua na svoj po-
draaj reagira na isti nain kako reagiraju drugi ljudi. Podraaj tada
postaje smislen; tada ovjek neto kae. to se papige tie, njen "go-
vor" ne znai nita, ali tamo gdje netko vlastitim glasovnim procesom
kae neto, on to kae samome sebi, kao i svakome drugome do kojeg
njegov glas dopre. Samo je glasovna gesta prikladna za tu vrst komu-
nikacije, jer samo na glasovnu gestu ovjek reagira ili je sklon reagi-
rati onako kako je neka druga osoba sklona reagirati na nju. Istina je
da jezik ruku ima isti karakter. ovjek vidi samog sebe kako se slui
gestama koje koriste gluhi ljudi. One na njega utjeu na isti nain
kako utjeu na druge. Dakako, isto to vai i za bilo koju formu pisma.
Ali svi su takvi simboli razvijeni iz specifine glasovqe geste, jer to je
osnovna gesta koja doista utjee na individuu onako kako utjee na

65
Um, osoba i drutvo

druge. Tamo gdje ona ne postaje smislena jest u vokalizaciji dviju

ptica. 6 Pa, ipak, prisutan je isti tip procesa, podraaj jedne ptice koji
vodi k tome da kod druge ptice izazove reakciju koju e, ma kako
lagano, izazvati i kod same te ptice.

6
Za diskusiju o ovome vidi Dodatni esej III.

66
 Um

10. Misao, komunikacija i smisleni simbol

Ustvrdili smo da nema neke posebne sposobnosti imitacije, u tom

smislu da je zvuk ili vidni opaaj reakcije drugoga sam po sebi
podraaj da se izvede ista reakcija, nego zapravo da, ako je u individui
ve preuzeto djelovanje poput djelovanja druge, onda postoji situacija
koja omoguuje oponaanje. Ovo to je sada nuno provesti kroz to
oponaanje jest to da bi vladanje i gesta individue koja u drugoj izazi-
va reakciju trebali takoer voditi ka tome da u samoj individui izazovu
istu tu reakciju. Toga nema u borbi pasa: dranje jednog psa ne vodi k
tome da izazove isto dranje kod drugoga. To se u nekom smislu moe
zbiti u sluaju dvaju boksaa. ovjek koji izvede fintu izaziva kod
svog protivnika stanovit udarac, i taj vlastit akt doista ima znaenje za
njega, to jest on je u nekomu smislu pokrenuo isti taj in u samome
sebi. On ne prodire na jasan nain, ali ovjek je u svojem centralnom
ivanom sistemu pobudio centre koji bi ga naveli da izvede isti taj
udarac na koji je naveden njegov protivnik, tako da on u sebi izaziva,
ili je sklon izazvati, istu onu reakciju koju izaziva kod drugoga. Tu
imate osnovu za takozvanu imitaciju. Takav je taj proces koji se sada
nairoko preporuuje u nainima govora, odijevanja ili stavova.
Mi vie-manje nesvjesno vidimo sebe onako kako nas vide drugi.
Nesvjesno se obraamo sebi onako kako nam se obraaju drugi; na
isti nain kako vrabac preuzima ton kanarinca mi usvajamo dijalekte
oko nas. Dakako, u naem vlastitom mehanizmu moraju postojati te
posebne reakcije. Mi u drugoj osobi izazivamo neto to izazivamo u
sebi, tako da nesvjesno preuzimamo te stavove. Nesvjes.no se stav-
ljamo na mjesto drugih i postupamo kako postupaju drugi. Ovdje
naprosto hou izolirati taj opi mehanizam, jer on je upravo od

67
Um, osoba i drutvo

temeljne vanosti za razvoj onoga to zovemo samosvijest i pojavlji-

vanje sebe. Osobito koritenjem glasovnih gesta, mi stalno u sebi
pobuujemo one reakcije koje izazivamo kod drugih osoba, tako da
u svoje vlastito vladanje preuzimamo stavove drugih osoba. Kritina
vanost jezika u razvoju ljudskog iskustva lei u toj injenici da je
podraaj onaj koji na osobu koja govori moe djelovati onako kako
djeluje na drugu.
Biheviorist poput Watsona dri da je sve nae miljenje vokaliza-
cija. U miljenju mi naprosto poinjemo rabiti stanovite rijei. U ne-
kom smislu to je istina. Meutim, Watson ne uzima u obzir sve to je
tu ukljueno, naime da su ti podraaji bitni elementi u razgranatim
drutvenim procesima i da sa sobom nose vrijednosti tih drutvenih
procesa. Glasovni proces kao takav ima tu veliku vanost i vrijedi pret-
postaviti da glasovni proces, skupa s inteligencijom i milju koji idu
uza nj, nije naprosto izvoenje odreenih glasovnih elemenata jednih
naspram drugih. Takav nazor zanemaruje drutveni kontekstjezika.7
Dakle, vanost vokalnog podraaja lei u toj ~injenici da individua
moe uti ono to kae, i ujui to to kae sklona je reagirati onako
kako reagira druga osoba. Kad sada govorimo o toj reakciji ove indi-
vidue na druge, vraamo se situaciji kad od neke osobe traimo da ne-
to uini. Obino to izraavamo tako to kaemo da netko zna to
trai od tebe da uini . Uzmite kao ilustraciju kad netko od nekog
drugog trai da neto uini, a onda to uini sam. Moda vas osoba ko-
7 Ako se geste vrate na matricu iz koje izviru, uvijek se nae da kao svojstvo
pripadaju irem drutvenom inu ije su faze, ili da ga ukljuuju. Bavei
se komunikacijom prvo moramo prepoznati njeno najranije porijeklo u
nesvjesnom razgovoru geste. Svjesna komunikacija - svjesni razgovor
gesta - nastaje kad geste postanu znaci, dakle kad za individue koje ih
izvode i one koje na njih reagiraju ponu nositi konana znaenja ili sig-
nifikacije u smislu potonjeg ponaanja individua koje ih ine; tako da,
sluei individuama koje na njih reagiraju kao prethodna ukazivanja
potonjeg ponaanja individua koje ih izvode, one omoguuju uzajamno
prilagoavanje raznih individualnih komponenti drutvenog ina jedne
drugoj, a takoer, time to u individuama koje ih izvode implicitno
izmamljuju iste reakcije koje eksplicitno izmamljuju u individuama koji-
ma su upuene, one ine moguim nastanak samosvijesti u povezanosti
s tim uzajamnim prilagoavanjem.

68
 Um

joj ste se obratili ne uje, ili djeluje sporo, a onda vi sami izvrite akci-
ju. Na taj nain u sebi nalazite istu onu tendenciju koju od druge oso-
be traite da izvede. Va zahgev je u vama pobudio istu onu reakciju
koju ste pobudili u drugoj individui. Kako je teko nekome drugom
pokazati kako da uini neto to sami znate uiniti! Zbog sporosti
reakcije teko se suzdrati da ne uinite ono to pouavate. U sebi ste
pobudili istu onu reakciju koju pobuujete u drugoj individui.
U nastojanju da ovo objasnimo, obino pretpostavljamo stanovi-
tu grupu centara u ivanom sistemu koji su meusobno povezani i
koji se izraavaju u djelovanju. Ako u centralnom ivanom sistemu
pokuamo nai neto to odgovara naoj rijei "stolica", moe se pret-
postaviti da bi ono to bismo trebali nai bilo jednostavno neka orga-
nizacija cijele grupe moguih reakcija, povezanih tako da ako ovjek
pone u jednom pravcu, izvest e jedan proces, a ako pone u dru-
gom pravcu izvest e drugi proces. Stolica je prvenstveno ono na to
se sjeda. Ona je fiziki predmet na nekoj udaljenosti. ovjek sc moe
pokrenuti prema udaljenom predmetu, a zatim, kad ga dosegne,
stupiti u proces sjedanja. Postoji podraaj koji uzbuuje stanovite
putanje koje uzrokuju da individua krene u pravcu predmeta i sjedne.
Ti centri su u nekom stupnju fiziki. Valja zamijetiti da postoji uge-
caj kasnijeg ina na raniji. Kasniji proces koji ima uslijediti ve je
zaet, i taj kasniji proces u~ee na raniji proces (onaj koji se zbiva
prije no to je taj, ve zapoeti proces, bio dovren). Takva organi-
zacija velike skupine nervnih elemenata kakva e voditi do vladanja s
obzirom na predmete oko nas jest ono to bi se nalo da u centralnom
ivanom sistemu odgovara onome to zovemo predmetom.
Komplikacije su vrlo velike, ali centralni ivani sistem ima u sebi
gotovo beskonaan broj elemenata, a njih se moe organizirati ne
samo u meusobnu prostornu svezu, ve i s vremenskog stajalita.
Zahvaljujui ovoj potonjoj injenici, nae vladanje je sainjeno od
niza koraka koji slijede jedan za drugim, a kasniji koraci mogu ve
zapoeti i ugecati na one ranije8. Ono to emo uiniti djeluje una-
trag na ono to inimo sada. Ta organizacija u neutralnim elementi-
ma obzirom na ono to zovemo fizikim predmeto~ bila bi ono to

8 [vidi odjeljke 13, 16.]

69
Um, osoba i drutvo

zovemo pojmovnim predmetom, iskazano u odrednicama centralnog

ivanog sistema.
Grubo reeno, upravo iniciranje takvog skupa organiziranih sku-
pova reakcija odgovara onome to zovemo idejom ili pojmom neke
stvari. Ako se pita to je ideja psa i pokua se tu ideju nai u central-
nom ivanom sistemu, nalo bi se cijelu skupinu reakcija koje su
vie-manje zajedno povezane odreenim putanjama tako da, kad
netko upotrebi termin "pas", on e vjerojatno izazvati tu skupinu re-
akcija. Pas moe biti drug u igri, moe biti neprijatelj, nae vlasnitvo
ili pak neije tue. Postoji itav niz moguih odgovora. Postoje sta-
noviti tipovi tih reakcija koje se nalaze u svima nama, a ima i drugih,
koje variraju od individue do individue, ali uvijek postoji neka orga-
nizacija tih reakcija koje se moe prizvati terminom "pas". Tako, ako
ovjek nekome govori o psu, on u sebi pobuuje taj skup reakcija koji
pobuuje u drugoj individui.
Dakako, upravo taj odnos ovog simbola, te glasovne geste, spram
takvog skupa reakcija u samoj individui kao i u drugoj, ini tu glasov-
nu gestu onim to zovemo smislenim simbolom. Simbol doista ima
tendenciju da u individui izazove skupinu reakcija kakvu izaziva u
drugoj, ali to to je on smislen simbol ukljuuje jo neto: ta reakcija
u vlastitoj osobi na takvu rije kao to je "stolica" ili "pas" jest kako
reakcija tako i podraaj za tu individuu. Upravo je to, dakako, uklju-
eno u ono to odreujemo kao znaenje stvari ili njen smisao9. Mi

9
To ukljuivanje matrice ili kompleksa stavova i reakcija to konstituiraju
bilo koju danu drutvenu situaciju ili in, unutar iskustva bilo koje od
individua uvuenih u tu situaciju ili in (to unutar njegovog iskustva
ukljuuje njene stavove spram drugih individua, njihove reakcije na
njene stavove spram njih, njihove stavove spram nje i njene reakcije na
tc stavove) jest sve na to se svodi ideja; ili, u svakom sluaju, to je jedina
osnova njenog zbivanja ili postojanja u "duhu" dane individue.
U sluaju nesvjesnog razgovora gesta, ili u sluaju procesa komunikacije
koji se provodi pomou razgovora gesta, nijedna od jedinki koje u njemu
sudjeluju nije svjesna znaenja razgovora- to znaenje se ne pojavljuje u
iskustvu bilo koje od odvojenih individua koje su ukljuene u razgovor
ili ga provode; s druge strane, u sluaju svjesnog razgovora gesta, ili u
sluaju procesa komunikacije to se provodi pomou njega, svaka od

J
70
 Um

esto djelujemo obzirom na predmete nainom koji zovemo inteli-

gentnim, premda moemo djelovati a da znaenje predmeta i ne bude
prisutno u naem iskustvu. ovjek se moe poeti odijevati za veeru,
kao to se pria o rastresenom profesoru, a nai se u pidami u kre-
vetu. Stanovit proces razodijevanja je zapoet i proveden mehaniki;
on nije prepoznao znaenje onoga to ini. Kanio je ii na veeru i
otkrio daje otiao u krevet. Znaenje to ga njegovo djelovanje uklju-
uje nije bilo prisutno. Svi koraci u ovom sluaju bili su inteligentni
koraci koji kontroliraju njegovo vladanje obzirom na kasniju akciju,
ali on nije mislio na ono to ini. Ta kasnija akcija nije bila podraaj
za njegovu reakciju, nego se naprosto izvela poto je zapoela.
Kad govorimo o znaenju onoga to inimo, mi reakciju koju
emo upravo izvesti inimo podraajem za svoju akciju. Ona postaje
podraaj za kasniji stadij akcije koja se ima zbiti s gledita ove poseb-
ne reakcije. U sluaju boksaa, onaj udarac koji on poinje usmjera-
vati prema svojem protivniku imao bi izazvati stanovitu reakciju koja
e otvoriti gard protivnika, kako bi on mogao udariti. To znaenje je
podraaj za pripremu pravog udarca koji on oekuje da e zadati.
Reakcija koju on izaziva u sebi (reakcija garda) za njega je podraaj da
udari tamo gdje sc pokae otvor. Ta akcija, koju je on ve inicirao u
sebi, postaje tako podraaj za njegovu kasniju reakciju. On zna to e
protivnik uiniti jer je pokret garda ve pobuen, i postaje podraaj
da udari tamo gdje sc pokae otvor. U njegovom vladanju ne bi bilo
prisutno znaenje, da ono nije postalo podraaj za udarac tamo gdje
se pokae pogodan otvor.
U tome je razlika izmeu inteligentnog vladanja kod ivotinja i
onoga to zovemo refleksivnom individuom 10. Kaemo da ivotinja
ne misli. Ona se ne stavlja u poloaj za koji je odgovorna; ona sc ne
stavlja u poloaj druge osobe i kae neto to bi znailo "Ona e dje-
lovati na takav nain, a ja u na ovakav". Ako jedinka moe djelovati

individua koje u njemu sudjeluju svjesna je znaaja razgovora, upravo

zato to se to znaenje pojavljuje u njenom iskustvu i zato to svijest o
tom znaenju upravo podrazumijeva to pojavljivanje.
10 [Za prirodu ivotinjskog vladanja vidi "Concerning Animal Perception",
Psyclwlogical Revierv, XIV (1907), str. 383 i d.]

71
Um, osoba i drutvo

na ovaj nain, a stav koji izazove u sebi moe za nju postati podraaj
za neki drugi in, imamo vladanje sa znaenjem. Tamo gdje se reak-
cija druge osobe izaziva i postaje podraaj za kontrolu njene akcije,
ona u vlastitom iskustvu ima znaenje ina druge osobe. To je opi
mehanizam onoga to odreujemo kao "misao", jer da bi misao po-
stojala moraju postojati simboli, openito glasovne geste, koji u samoj
individui pobuuju reakciju koju ona izaziva u drugoj, i to takvu da s
gledita te reakcije ona moe us~eravati svoje kasnije vladanje. To ne
ukljuuje samo komunikaciju u smislu u kojem ptice i ivotinje ko-
municiraju jedna s drugom, nego i to da se u samoj individui pobu-
uje ista reakcija koju ona izaziva u drugoj individui, preuzimanje
uloge druge, tendencija da se postupi onako kako postupa druga oso-
ba. Osoba sudjeluje u istom onom procesu koji provodi druga osoba
i kontrolira svoje djelovanje obzirom na to sudjelovanje. Upravo to
konstituira znaenje predmeta, naime ta zajednika reakcija u vlastitoj
osobi kao i u drugoj, koja sa svoje strane postaje podraaj vlastitoj
osobi.
Ako zamislite duh naprosto kao neku vrst svjesne supstancije u
kojoj postoje stanoviti utisci i stanja, i drite da je jedno od tih stanja
neto univerzalno, tada rije postaje isto proizvoljnom - ona je tek
simbol 11 . Tako m~ete uzeti rijei i izgovarati ih unatrag, kao to ine

11 MUller pokuava unijeti vrijednosti misli u jezik; ali taj pokuaj je

pogrean, jer jezik ima te vrijednosti samo kao najdjelotvorniji meha-
nizam misli, iz pukog razloga to nosi svjestan ili smislen razgovor gesta
do njegovog najvieg i najsavrenijeg razvitka. U organizmu koji izvodi
gestu mora postojati nekakav implicirani stav (dakle, reakcija koja je ini-
cirana a da nije u potpunosti izvedena) - stav koji odgovara na vidljivu
reakciju na tu gestu kod druge individue i koji suodgovara stavu to ga ta
gesta izmamljuje ili pobuuje u tom drugom organizmu- ako se u orga-
nizmu koji izvodi gestu ima razviti misao. A upravo centralni ivani sis-
tem osigurava mehanizam za takve implicitne stavove ili reakcije.
Identificiranje jezika s umom s jedne je strane apsurd, ali u drugom je
smislu valjano. Naime, valjano je u tom smislu da proces jezika unosi
cijeli drutveni in u iskustvo dane individue kao one koja je sama
ukljuena u in, i tako omoguuje proces uma. No premda se proces
uma odvija i mora se odvijate u odrednicama procesa jezika - dakle, u
odrednicama rijei -on nije naprosto konstituiran ovim potonjim.

72
 Um

djeca; ini se da postoji apsolutna sloboda sreivanja, a jezik izgleda

kao neto posve mehaniko, to lei izvan procesa inteligencije. Ako
pak priznate da je jezik samo dio kooperativnog procesa, onaj dio koji
dovodi do prilagoavanja reakciji drugoga tako da se cijela aktivnost
moe odvijati, onda jezik ima samo ogranien raspon proizvoljnosti.
Ako govorite nekoj drugoj osobi, moda ste u stanju nanjuiti pro-
mjenu u njenom dranju po neemu to se uope ne bi dojmilo neke
tree osobe. Mogu vam biti poznate njene osebujne uobiajene
manire, i to za vas postaje gesta, dio reagiranja te individue. Unutar
geste postoji stanovit mogui raspon onoga to moe posluiti kao
simbol. Moemo rei da je prihvatljiv itav skup odjelitih simbola s
jednim znaenjem; ali oni su uvijek geste, dakle uvijek su dijelovi
ina individue koji otkrivaju to e ona uiniti drugoj osobi tako da,
kad osoba upotrebi klju, ona u sebi izaziva stav one druge. Jezik ni-
kad nije arbitraran u smislu jednostavnog denotiranja golog stanja
svijesti pomou rijei. Vie-manje je proizvoljno koji e poseban dio
neijeg ina sluiti za usmjeravanje kooperativne aktivnosti. To mogu
initi razliite faze ina. Ono to o sebi izgleda nevano moe biti vrlo
vano za raskrivanje o kakvom se stavu radi. U tom smislu moe se i
o samoj gesti govoriti kao o nevanoj, ali vrlo je vano to e to gesta
otkriti. To se vidi u razlici izmeu isto intelektualnog karaktera sim-
bola i njegovog emocionalnog karaktera. Pjesnik se oslanja na ovaj
potonji; za njega je jezik bogat i pun vrednota koje mi moda posve
ignoriramo. Pri pokuaju da izrazimo poruku u manje od deset rijei,
mi samo elimo prenijeti stanovito znaenje, dok se pjesnik bavi
stvarno ivim tekstom, emocionalnim otkucajima u samom izrazu.
Postoji, dakle, irok raspon naina koritenja jezika; no, kojugod fazu
tog raspona koristili, ona je dio drutvenog procesa, i to uvijek onog
dijela pomou kojega djelujemo na sebe kako djelujemo na druge i
posredujemo drutvenu situaciju kroz to razumijevanje onoga to
kaemo. To je fundamentalno za bilo koji jezik; ako to ima biti jezik,
ovjek mora razumjeti ono to kae, mora djelovati na . sebe kako
djeluje na druge.

73
Um, osoba i drutvo

11. Znaenje 12

Osobito nas zanima inteligencija na ljudskoj razini, dakle meusob

no prilagoavanje akata razliitih ljudskih individua unutar ljudskog
drutvenog procesa; prilagoavanje koje se zbiva kroz komunikaciju:
na niim ravnima ljudske evolucije putem geste, a na viima putem
smislenih simbola (geste koje posjeduju znaenja i stoga su vie od
pustih nadomjesnih podraaja).
Centralni faktor u takvom prilagoavanjuje "znaenje". Znaenje
nastaje i lei unutar polja odnosa izmeu geste danog ljudskog orga-
nizma i potonjeg ponaanja tog organizma kako na njega drugom
ljudskom organizmu ukazuje ta gesta. Ako ta gesta tako drugom orga-
nizmu ukazuje na potonje (ili rezultirajue) ponaanje danog orga-
nizma, tada ona ima znaenje. Drugim rijeima, odnos izmeu danog
podraaja- kao geste- i kasnijih faza drutvenog ina kojemu je ona
rana (ako ne i poetna) faza konstituira polje unutar kojega znaenje
izvire i postoji. Znaenje je tako razvitak neega to postoji kao odnos
izmeu stanovitih faza drutvenog ina; ono nije fiziki dodatak tom
inu niti je tradicionalno pojmljena "ideja". Gesta jednog organizma,
rezultanta drutvenog ina u kojemu je ta gesta rana faza, i reakcija
drugog organizma na tu gestu, jesu relati u trojnom ili trostrukom
odnosu geste spram prvog organizma, geste spram drugog organi-
zma, i geste spram slijedeih faza danog drutvenog ina; a taj trostru-
ki odnos konstituira matricu unutar koje nastaje znaenje, ili koja se

12 [Vidi takoer "Social Consciousness and the Consciousness of Meaning",

Psychological Bulletin, VII (1910), str. 379 i d.; "The Mechanism of Social
Consciousness",Jouma/ oJ Philosophy, IX (1912), str. 401 i d.]

74
 Um

razvija u polje znaenja. Gesta predstavlja stanovitu rczultantu dru-

tvenog ina, rezultantu na koju postoji jasna reakcija kod individua
ukljuenih u njega; tako da je znanje dano ili se iskazuje u odredni-
cama reakcije. Znaenje je implicitno - ako i nije uvijek eksplicitno -
u odnosu izmeu raznih faza drutvenog ina na koji upuuje i iz koje-
ga se razvija. Njegov sc pak razvoj zbiva u odrednicama simbolizacije
na ljudskoj evolucijskoj razini.
Mi smo se openito bavili drutvenim procesom iskustva i pona-
anja kako se pojavljuje kad in jednog organizma izaziva prilagodbu
na taj in u reaktivnom inu drugog organizma. Vidjeli smo da je
narav znaenja prisna zdruena s drutvenim procesom koji se na taj
nain pojavljuje, da znaenje ukljuuje taj trostruki odnos izmeu
faza drutvenog ina kao kontekst u kojem ono nastaje i razvija se: taj
odnos geste jednog organizma spram prilagodbenc reakcije drugoga
(takoer umijeanoga u dani in), i spram dovrenja danog ina -
takav odnos da drugi organizam na gestu prvoga reagira kao na onu
koja ukazuje ili upuuje na dovrenje danog ina. Na primjer, reakci-
ja pileta na kvocanje majke kvoke jest reakcija na znaenje kvocanja;
kvocanje upuuje na opasnost ili na hranu, ve prema prilici, i ima za
pile to znaenje ili konotaciju.
Kako drutveni proces ukljuuje komunikaciju, on je u nekom
smislu odgovoran za pojavljivanje novih predmeta u iskustvenom
polju individualnih organizama umijeanih u taj proces. Organiki
procesi ili reakcije u nekom smislu konstituiraju predmete na koje
reagiraju; to znai daje bilo koji biologijski organizam na neki nain
odgovoran za postojanje (u smislu znaenja to ga oni imaju za njega)
predmeta na koje on fiziologijski i kemijski reagira. Na primjer, ne bi
bilo hrane -jestivih predmeta- kad ne bi bilo organizama koji bi ih
mogli probavljati. Slino tome, drutveni proces u nekom smislu
konstituira predmete na koje reagira ili kojima se prilagoava. Dru-
gim rijeima, predmeti su konstituirani u odrednicama znaenja
unutar drutvenog procesa iskustva i ponaanja kroz uzajamno prila-
goavanje reakcija ili akcija raznih individualnih organizama uklju-
enih u taj proces, prilagoavanja omoguenoga pomou komunika-
cije koja u ranijim evolucijskim stadijima tog procesa poprima oblik
razgovora gesta, a u kasnijim stadijima oblik jezika.

75
Um, osoba i drutvo

Da bi znaenje bilo prisutno u procesu drutvenog iskustva, nije

nuna svjesnost ili svijest. Gesta kod jednog organizma u bilo kojem
danom drutvenom inu izaziva kod drugog organizma reakciju koja
je u direktnom odnosu spram akcije prvog organizma i spram njenog
ishoda; a gesta je simbol rezultata danog drutvenog ina jednog
organizma (organizma koji ju izvodi) ukoliko je neki drugi organi-
zam (time takoer ukljuen u taj in) na nju reagirao kao na ono to
ukazuje na taj rezultat. Tako je mehanizam znaenja prisutan u
drutvenom inu prije nastajanja svijesti ili svjesnosti. in ili prila-
godbena reakcija drugog organizma daje gesti prvog organizma njeno
znaenje.
Simbolizacija konstituira predmete koji nisu konstituirani prije,
predmete koji ne bi postojali osim u kontekstu drutvenih odnosa u
kojima dolazi do simbolizacije. Nije tako da jezik naprosto sim-
bolizira situaciju ili predmet koji ve unaprijed postoji; jezik omogu-
uje postojanje ili pojavljivanje te situacije ili predmeta, jer on je dio
mehanizma kojim su ta situacija ili predmet stvorene. Drutveni pro-
ces dovodi reakcije jedne individue, kao njena znaenja, u odnos s
gestama druge, te je taj proces odgovoran za nastanak i postojanje
novih predmeta u drutvenoj situaciji, predmeta koji ovise o tim zna-
enjima ili ih ona konstituiraju. Znaenje, dakle, fundamentalno ne
valja poimati kao stanje svijesti ili kao skup organiziranih odnosa koji
mentalno postoje ili opstoje izvan polja iskustva u koje ulazimo; sa-
svim suprotno, treba ga pojmiti objektivno, kao ono to svoju egzi-
stenciju ima u potpunosti unutar tog polja samog. 13 Reakcija jednog
organizma na gestu drugoga u bilo kojem danom drutvenom inu
jest znaenje te geste, a takoer je u nekom smislu odgovorna za po-
javu ili nastajanje novog predmeta- ili novog sadraja starog predme-
ta- na koji ta gesta upuuje kroz ishod danog drutvenog ina u ko-
jemu je ona neka rana faza. Jer, da ponovimo, predmeti su u pravom
smislu konstituirani unutar drutvenog procesa iskustva, komunikaci-
jom i uzajamnim prilagoavanjem ponaanja meu individualnim

13 Priroda ima znaenje j implikaciju, ali ne i indikaciju pomou simbola.

Simbol se moe razluiti od znaenja na koje upuuje. Znaenja su u
prirodi, ali simboli su nasljee o\jeka. (1924)

76
 Um

organizmima koji su ukljueni u taj proces i koji ga provode. Ba kao

u maevanju, pariranje je interpretacija napada; tako u drutvenom
inu prilagodbena reakcija jednog organizma na gestu drugoga jest
interpretacija tog organizma o toj gesti - ona je znaenje te geste.
Na razini samosvijesti takva gesta postaje simbol, smislen simbol.
Ali interpretacija gesta nije u osnovi proces koji se odvija u duhu kao
takvome, ili proces koji nuno ukljuuje duh; onje vanjski, otvoren,
fiziki ili fiziologijski proces koji se odvija u zbiljskom polju drutve-
nog iskustva. Znaenje se moe opisati, objasniti ili iskazati u odred-
nicama simbola ili jezika na njegovom najviem i najkompleksnijem
stadiju razvoja (stadija koji on dosee u ljudskom iskustvu), ali jezik
naprosto izdie iz drutvenog procesa situaciju koja je logiki ili
implicitno ve tu. Jeziki simbol naprosto je smislena ili s~ esna gesta.
Ovdje je rije o dvije glavne misli: (1) da je drutveni proces, kroz
komunikaciju koju omoguuje meu individuama koje u njemu sud-
jeluju, odgovoran za pojavu cijelog skupa novih predmeta u prirodi,
koji postoje u odnosu na njega (naime, predmeti "zdravog razuma");
i (2) da gesta jednog organizma i prilagodbe na reakcija drugog orga-
nizma na tu gestu unutar bilo kojeg danog drutvenog ina iznose na
vidjelo odnos koji postoji izmeu te geste kao poetka danog ina i
dovrenja ili rezultante danog ina, na koje gesta upuuje. To su dva
osnovna i komplementarna logika aspekta drutvenog procesa.
Rezultat bilo kojeg danog drutvenog ina jasno je odvojen od
geste koja na njega ukazuje reakcijom drugog organizma na tu gestu,
reakcijom koja pokazuje prema rezultatu tog ina kako je na njega
ukazivala ta gesta. Cijela ta situacija postoji - u potpunosti je dana -
na ne-duhovnoj, ne-svjesnoj razini, prije no to ju se analizira na du-
hovnoj ili svjesnoj razini. Dewey kae da znaenje nastaje kroz ko-
munikaciju.14 Ova izjava upuuje upravo na sadraj koji nastaje za-
hvaljujui drutvenom procesu, a ne na gole ideje ili otisnute rijei
kao takve, nego na drutveni proces koji je u tako velikoj mjeri odgo-
voran za predmete koji konstituiraju svakodnevnu okolinu u kojoj
ivimo: proces u kojem glavnu ulogu igra komunikacija. Taj proces
moe stvoriti te nove predmete u prirodi samo utoliko to omoguuje

14 [Vidi Experience and Nature, V poglavlje.]

77
Um, osoba i drutvo

komunikaciju meu u njega ukljuenim individualnim organizmi-

ma. A smisao u kojem je on odgovoran za njihovo postojanje- zapra-
vo za postojanje cijelog svijeta zdravorazumskih predmeta - jest
smisao u kojem on odreuje, uvjetuje i omoguuje njihovo apstrahi-
ranje od ukupne strukture dogaaja, kao identitete relevantne za
svakodnevno drutveno ponaanje; i u tom smislu, odnosno kao oni
koji imaju znaenje, oni postoje samo u odnosu na to ponaanje. Na
isti nain, u kasnijem, naprednijem stadiju razvitka, komunikacija je
odgovorna za postojanje itave oblasti znanstvenih predmeta kao i
identiteta apstrahiranih iz ukupne strukture dogaaja zahvaljujui
njihovoj relevantnosti za znanstvene svrhe.
Kao to smo vidjeli, logiku strukturu znaenja treba traiti u
trostrukom odnosu geste spram prilagodbene reakcije i spram rezul-
tante danog drutvenog ina. Reakcija sa strane drugog organizma na
gestu prvoga jest interpretacija - i iznosi na vidjelo znaenje - te
geste, kao one koja ukazuje na rezultantu drutvenog ina to ga
zapoinje i u koji su tako ukljuena oba organizma. Taj trostruki ili
trijadini odnos izmeu geste, prilagodbene reakcije i rezultante
drutvenog ina to ga gesta zapoinje osnova je znaenja; jer egzi-
stencija znaenja ovisi o injenici da je prilagodbena reakcija drugog
organizma upravljena prema rezultanti danog drutvenog ina kako
ju je inicirala i indicirala gesta prvog organizma. Tako se osnova zna-
enja objektivno nalazi u drutvenom vladanju, ili u prirodi u nje-
nom odnosu spram takvog vladanja. Znaenje je sadraj predmeta
koji je ovisan o odnosu organizma ili skupine organizama spram
njega. Ono nije u biti ili prvenstveno psihiki sadraj (sadraj duha ili
svijesti),jer ono uope ne mora biti svjesno, a ustvari to i nije, sve dok
se u procesu ljudskog drutvenog iskustva ne razviju smisleni sim-
boli. Samo kad se poistovjeti s takvim simbolima, znaenje postaje
svjesno. Znaenje geste kod jednog organizma jest u prilagodbenoj
reakciji drugog organizma na nju, kao na ono to ukazuje na rezul-
tantu drutvenog ina to ga zapoinje, pri emu je sama prilagodbe-
na reakcija drugog organizma upravljena prema dovrenju tog ina ili
je s njim u vezi. Drugim rijeima, znaenje ukljuuje to da gesta
jednog organizma, onako kao j e na nju u tom upuivanju prilagod-
beno reagirao drugi organizam, upuuje na rezultantu drutvenog

78
 Um

ina koji ona inicira i indicira; prilagodbena reakcija drugog organi-

zma predstavlja pak znaenje geste.
Geste mogu biti bilo svjesne (smislene) bilo nesvjesne (ne-smi-
slene). Razgovor gesta ispod ljudske razine nije smislen, jer nije svje-
stan, dakle nije samosvjestan (premda je svjestan u tom smislu da
ukljuuje osjeaje i osjete). Kao suprotnost ljudskom obliku, kad na
neto ukazuje drugom obliku ili mu iznosi znaenje, ivotinja isto-
dobno ne ukazuje ili iznosi i samoj sebi istu stvar niti znaenje; jer
ona nema duha, nema misli, te stoga tu ne postoji znaenje u smi-
slenom ili samosvjesnom smislu. Gesta nije smislena kad reakcija na
nju od strane drugog organizma ne pokazuje organizmu koji izvodi
gestu to je to na to reagira drugi organizam.15
Mnogo je istananih rasprava potroeno na problem znaenja. U
nastojanju da se taj problem rijei nije nuno pribjei psihikim sta-
njima, jer kao to smo vidjeli, otkriveno je da je narav znaenja im-
plicitna u strukturi drutvenog ina, u odnosima izmeu tri njegove
individualne komponente: naime, u trijadinom odnosu geste jedne
individue, reakcije druge individue na tu gestu, i dovre~a danog dru-
tvenog ina koji je zapoela gesta prve individue. A injenica to sc
tako pokazuje da je narav znaenja implicitna u strukturi drutvenog
ina, stavlja dodatan naglasak na nunost da sc, u socijalnoj psihologiji,
pone od inicijalne pretpostavke trajnog drutvenog procesa iskustva i
ponaanja u koji je ukljuena bilo koja dana skupina individua i o
kojem ovise postojanje i razvoj njihovih svijesti, osoba i samosvijesti.
15 Onome to oznaavamo kao "znaenja" pripadaju dva karaktera; jedan je
participacija, a drugi komunikabilnost. Znaenje moe nastati samo uto-
liko to se neka faza ina koju individua pobuuje u drugoj moe pobu-
diti i u njoj samoj. U toj mjeri uvijek postoji participacija. Komunikabil-
nostje pak rezultat te participacije, tj. individua moe sebi ukazati na ono
na to ukazuje drugima. Komunikacija bez smislenosti postoji tamo gdje
gesta individue izaziva reakciju druge, a da ne izaziva niti je sklona iza-
zvati istu reakciju same te individue. Moe se rei daje smislenost sasta-
jalita promatraa prisutna u gesti koja izaziva primjerenu reakciju druge
ili drugih unutar kooperativnog ina, ali ona ne postaje smislena indivi-
duama ukljuenima u in, osim ako se tendencija prema inu ne pobudi
unutar individue koja ju izvodi i ako se individua na koju ta gesta direk-
tno djeluje ne stavi u poloaj individue koja izvodi gestu. (MS)

79
Um, osoba i drutvo

12. Univerzalnost

Nae iskustvo stvarno prepoznaje ili pronalazi ono to je tipino, a to

je za adekvatnu teoriju znaenja isto tako bitno kao i element poseb-
nosti. Na primjer, ne postoje samo injenice crvenoga, ve u iskustvu
postoji neko crveno koje je identino ukoliko se iskustvo odnosi na
neko drugo crveno. Moe se izolirati crveno samo kao osjet, a kao
takvo ono je prolazno; ali osim tog prolaznog karaktera postoji neto
to zovemo univerzalnim, neto to mu daje znaenje. Ono to se
dogaa jest boja, ona je crvena, ona je stanovita vrst crvenoga- a to je
neto to u samoj izjavi o boji nema prolazan karakter. Ako s ovakvih
posebnih sadraja preemo na druge predmete, kao to su stolica, sta-
blo, pas, nai emo neto to se moe razluiti od tog posebnog pred-
meta, biljke, ivotinje oko nas. Ono to prepoznajemo u psu nije
skupina osjetilnih elemenata, nego karakter da jest pas, pa ako
nemamo neki poseban razlog da se zanimamo ba za tog psa, neki
problem kao tko mu je vlasnik ili da li taj pas grize, na odnos spram
te ivotinje je odnos spram neeg univerzalnoga - to je naprosto pas.
Ako vas netko upita to ste vidjeli, odgovarate da ste vidjeli psa. Ne
biste znali kakve je boje; to to ste vidjeli bio je naprosto pas uope.
Ovdje postoji znaenje koje je dano u samom iskustvu, i upravo
bi s tim znaenjem ili univerzalnim karakterom bihevioristika psi-
hologija trebala imati potekoa. Kad postoji reakcija na ivotinju
poput psa, tu imamo reakciju prepoznavanja, kao i reakciju spram
predmeta krajolika; ta reakcija prepoznavanja jest pak neto uni-
verzalno, a ne posebno. Moe li se taj faktor iskazati u bihevioristi-
kim odrednicama? Dakako, ne zanimaju nas filozofijske implikacije;

80
 Um

ne zanima nas metafizika psa, nego to prepoznavanje, koje bi pri-

padalo i svakoj drugoj ivotinji iste vrste. Pa ima li u naoj naravi
reakcije takvog univerzalnog karaktera da se moe rei da odgovara
tom prepoznavanju onoga to oznaavamo kao univerzalno? Nasto-
jim ocrtati upravo mogunost takvog bihevioristikog iskaza.
Ono to predstavlja centralni ivani sistem nije tek skup automa-
tizama, dakle stanovitih neizbjenih reakcija na stanovite specifine
podraaje, kao to je povlaenje ruke kad dodirnemo grijalicu, ili
poskakivanje kad iza sebe zaujemo glasan zvuk. ivani sistem ne
prua samo mehanizam za kakvu vrst vladanja ve i za prepoznavan-
je predmeta na koji emo reagirati; to se pak reagiranje moe iskaza-
ti kao reakcija koja moe odgovarati na bilo koji iz stanovite skupine
podraaja. Dakle, ovjek treba zabiti avao, posee za ekiem, otkri-
je da ga nema, pa ne prekida posao da bi ga naao nego posee za ime
drugim to moe upotrijebiti, za ciglom ili kamenom, bilo ime to
je dovoljno teko da udarcu dade snagu. togod da dohvati, a moe
posluiti svrsi, bit e eki. Takva vrst reakcije, koja se sastoji u
hvatanju kakvog tekog predmeta, jest neto univerzalno. 16 Ako taj
predmet doista izaziva tu reakciju, ma kakav bio njegov poseban
karakter, moe se rei da on ima univerzalan karakter. On je neto to
se moe prepoznati zahvaljujui tom karakteru, bez obzira na vari-
jacije u pojedinanim sluajevima.
Moe li se, dakle, u centralnom ivanom sistemu nalaziti mehani-
zam koji se moe pobuditi tako da dovede do te reakcije, ma koliko
uvjeti inae bili raznoliki? Moe li postojati mehanizam koji bi po
karakteru bio dostatno kompliciran da predstavlja predmete kojima
se bavimo- predmete koji nemaju samo prostorne, nego i vremenske
dimenzije? Predmet poput melodije, napjeva, jedinstvena je stvar.
Zaujemo prve tonove i reagiramo na to kao na cjelinu. Takvo jedin-
stvo postoji u ivotima to ih prikazuju biografije koje prate ovjeka

16 Apstrakcijai univerzalije posljedica su sukoba i inhibicije: zid je neto to

treba izbjei i neto to treba preskoiti, te dok je i jedno i drugo, on je
neto duhovno, pojam. Jezik omoguuje da zadrimo te mentalne pred-
mete. Apstrakcije postoje za nie ivotinje, ali one ih ne mogu zadrati.
(1924)

81
Um, osoba i drutvo

od roenja do smrti, pokazujui sve to pripada rastu individue i

promjenama koje se zbivaju na njenom ivotnom putu. Postoji li
onda neto u centralnom ivanom sistemu to moe odgovarati tak-
vim karakterima predmeta, tako da moemo dati bihevioristiko obja-
njenje predmeta koji je tako sloen kao neka melodija ili jedan ivot?
Puka kompliciranost ne predstavlja ozbiljnu potekou, jer centralni
ivani sistem ima gotovo beskonaan broj elemenata i moguih kom-
binacija, ali moe li se u centralnom ivanom sistemu nai struktura
koja bi odgovarala stanovitom tipu reakcije koji za nas predstavlja
karakter predmeta koji prepoznajemo, za razliku od pukih osjeta?
Prepoznavanje uvijek podrazumijeva neto to se moe otkriti u
beskonanom broju predmeta. Boju se moe osjetiti samo jednom,
ukoliko "boja" znai neposredan odnos svjetlosti i one mrenice
normalnog ivanog sistema. Taj doivljaj doe i proe i ne moe se
ponoviti. Ali neto je prepoznato, u samom doivljaju dan je univer-
zalan karakter, za koji je bar mogue da se ponovi beskonano mnogo
puta. Upravo se za njega smatralo da lei onkraj bihevioristikog
objanjenja ili iskaza. Bihevioristika psihologija taj karakter iskustva
iskazuje u odrednicama reakcije. Moe se rei da ne moe biti uni-
verzalne reakcije, ve samo reakcije na odreen predmet. Nasuptot
tome, ukoliko je rije o reakciji koja se moe zbiti obzirom na ciglu,
na kamen, na eki, u formi te reakcije postoji neto univerzalno to
odgovara na itav skup posebnosti, a tih posebnosti moe biti besko-
nano mnogo, samo pod uvjetom da u odnosu na reakciju imaju
stanovit karakter. Odnos te reakcije prema beskonanom broju po-
draaja ba je odnos predstavljen u onome to zovemo "prepoznava-
nje". Kad koristimo termin "prepoznavanje", moda mislimo samo na
to da odabiremo kakav predmet koji slui toj posebnoj svrsi; ono to
pak openito mislimo jest da je karakter predmeta koji je podraaj za
njegovo prepoznavanje prisutan u naem doivljaju. Na taj nain mo-
emo imati neto to je univerzalno, nasuprot raznim posebnostima.
Mislim da u bilo kojoj navici moemo prepoznati ono to odgovara na
razliite podraaje; reakcija je univerzalna, a podraaj partikularan.
Sve dok taj element slui kao podraaj, izaziva tu reakciju, moe se
rei da to posebno potpada pod ovo univerzalno. To je iskaz bihevio-
ristike psihologije o univerzalnoj formi nasuprot posebnom sluaju.

82
 Um

Sljedea je toka vie pitanje stupnja, koje se moe ilustrirati

sloenijim predmetima poput simfonije ili nekog ivota, sa svim nji-
hovim varijacijama i harmoninim kontrastima. Kad muziki kritiar
raspravlja o tako sloenom predmetu kao to je simfonija, moemo li
rei da se u centralnom ivanom sistemu nalazi neto to odgovara
predmetu koji kritiar ima pred sobom? Ili, uzmite biografiju nekog
velikog ovjeka, Lincolna ili Gladstonea, gdje historiar, recimo Mo-
rlcy, ima pred sobom itav taj ivot, sa svim njegovim beskonanim
mnotvom elemenata. Moe li se za njega rei da u svojem central-
nom ivanom sistemu ima neki predmet koji odgovara tom stavu
prepoznavanja Gladstonea u svim njegovim promjenama kao jednog
te istog Gladstonca? Moe li se, kad bismo imali mehanizam pomou
kojega bi sc to moglo uiniti, izdvojiti u historiarevom mozgu ono
to odgovara Gladstoneu? Pretpostavljajui da se moe, to bi to bilo?
To zasigurno ne bi bila tek pojedinana reakcija na ime Gladstone. Na
neki nain to mora predstavljati sve sveze koje su sc zbile u njegovom
iskustvu, sve sveze ukljuene u njegovo vladanje ukoliko su sc nji-
hovi analogoni zbivali u Gladstoneovom ivotu. To mora biti neka
vrst jedinstva, takvog jedinstva da, ako se ova cjelina dotakne u bilo
kojoj toki, to dovodi na vidjelo bilo koji drugi element u histo-
riarcvom iskustvu Gladstonea. To moe baciti svjetlo na bilo koju
fazu njegovog karaktera; moe izloiti bilo koju situaciju u kojoj figu-
rira Gladstone. Sve to mora biti potencijalno prisutno u takvom ma-
piranju Gladstonea u Morleyevom centralnom ivanom sistemu. To
je beskonano sloeno, ali i centralni ivani sistem je beskonano
sloen. On ne predstavlja puke prostorne dimenzije, nego i vre-
menske. On moe predstaviti akciju koja je odloena, koja ovisi o
nekoj ranijoj reakciji; potonja pak reakcija moe u zaetku, ali prije no
to se otvoreno zbude, utjecati na onu raniju reakciju.
U strukturi centralnog ivanog sistema moemo onda pojmiti
takvu vremensku dimenziju kao to je ona koja pripada melodiji ili
prepoznavanju tonova i njihovog meusobnog razmaka na ljestvici, i
na na doivljaj tih dimenzija, onako kako na njih zbiljski utjee
poetak nae reakcije na kasnije tonove, kao kad oekujemo stanovit
kraj. Ako pitamo kako se to oekivanje pokazuje u naem iskustvu,
trebalo bi nam biti teko da ga detaljno prikaemo u odrednicama

83
Um, osoba i drutvo

ponaanja, ali shvaamo da je to iskustvo odreeno naom sprem-

nou da reagiramo na kasnije tonove i da ta spremnost moe posto-
jati i bez prisutnosti samih tonova. Nain na koji emo reagirati na
svretak u duru ili u molu stvarno odreuje nain kako doivljavamo
tonove koji zvue sada. Upravo iz tog dranja proizlazi karakter naeg
doivljavanja svih duljih muzikih kompozicija. Ono to je dano na
poetku odreeno je stavom spram onoga to ima doi kasnije. To je
faza naeg iskustva koju James ilustrira svojom diskusijom osjetilnog
karaktera veznika poput "a", "ali", "premda". Ako iznesete neku tvrd-
nju i dodate "ali", vi odreujete sluaoev stav spram nje. On ne zna
to kanite uvesti, ali zna da slijedi nekakva iznimka. Njegovo znanje
se ne iskazuje u refleksivnoj formi, nego je stav. Postoji stav "ali", stav
"ako", stav "premda". Upravo takve stavove zauzimamo prema
poetku melodije, prema ritmu pjesme; upravo ti stavovi daju smisao
strukturi onoga ime se bavimo.
Postoje stanoviti stavovi koje zauzimamo spram uzdignutog stupa
ili njegovih potporanja, i dovoljna namje samo naznaka tog predmeta
da izazove te stavove. Slikar i kipar, ba kao i muziar, raunaju na
takve stavove. Ukazivanjem na podraaje svaki od njih moe uvesti
refleksiju sloenosti reakcije. Dakle, ako netko moe uvesti nekoliko
takvih sloenosti i dovesti u sklad raznoliku refleksiju svih tih stavova,
on izaziva estetsku reakciju koju smatramo lijepom. Upravo harmo-
niziranje tih sloenosti reakcije konstituira ljepotu predmeta. Postoje
razliiti podraaji koji izazivaju beskonano mnogo reakcija, a njihove
se naravi reflektiraju natrag u na neposredni doivljaj i dovode u me-
usoban skladan odnos. Kasniji stadiji samog iskustva mogu biti pri-
sutni u neposrednom doivljaju koji na njih utjee. Uz dostatno
kompliciran centralni ivani sistem, moemo onda nai beskonano
mnogo reakcija, koje pak mogu biti ne samo neposredne nego i odlo-
ene, a kao odloene mogu ve utjecati na sadanje vladanje. .
Tako u nekom smislu moemo u centralnom ivanom sistemu
nai ono to bi odgovaralo sloenim predmetima, s njihovim poneto
maglovitim i neodreenim znaenjem, kako lee u naem zbiljskom
iskustvu - predmetima sloenima ne samo u prostornome, nego i u
vremenskom smislu. Kad reagiramo na bilo koju fazu tih predmeta,
sve druge vrijednosti su spremne da se ukljue i dadu joj intelektualni

84
 Um

i emocionalni sadraj. Ne vidim razloga zato se u organizaciji stava

kako je prikazan u centralnom ivanom sistemu onda ne bi moglo
nai to je to na to upuujemo kao na znaenje predmeta, onoga koji
je univerzalan. To to reakcija odgovara neodreenom broju meu
sobno razliitih podraaja jest neto to nam daje odnos univerzalno-
ga spram partikularnoga, a kompleksnost predmeta moe biti isto
tako neodreeno golema kao to su i elementi u centralnom iva
nom sistemu koji predstavljaju mogue vremenske i prostorne kom-
binacije naeg vlastitog vladanja. Moemo onda legitimno govoriti o
stanovitoj vrsti reakcije koju neki Morley ima spram nekog Gladsto-
nea, reakciji koja svoj izraz moe nai u centralnom ivanom siste-
mu, uzimajui u obzir sve njegov~ sloenosti.
[Dosad smo naglaavali univerzalnost ili openitost reakcije
nasuprot partikularnosti podraaja koji ju priziva. Sada elim skrenu-
ti panju na drutvenu dimenziju univerzalnosti.]
M iljenje se zbiva u odrednicama univerzalija, a univerzalija je
entitet koji se dade razluiti od predmeta pomou kojega ju mislimo.
Kada mislimo na lopatu, u svojoj misli nismo ogranieni na bilo koju
posebnu lopatu. Ako pak mislimo na univerzalnu lopatu, mora biti
neto o emu mislimo, a to oevidno nije dano u onom posebnom
sluaju koji je povod misli. Misao transcendira sve sluajeve. Mora-
mo li, da bismo objasnili svoje miljenje, pretpostaviti kakvu oblast
takvih entiteta, esencija ili subzistenata? To openito pretpostavljaju
moderni realisti. Deweyev odgovor bi bio da smo svojom apstrahi-
rajuom panjom izolirali stanovite znaajke lopata za koje su ra-
zliite posebne lopate irelevantne, premda u tim posebnim lopatama
postoje ili bivstvuju. Za te znaajke, koje e se nai u svakoj lopati
koja jest lopata, bilo koja od njih stoga je irelevantna. Moemo ii i
dalje i rei da je za te znaajke irelevantan sluaj lopata koje nastaju i
istroe se. Drugim rijeima, one su vremenski neosjetljive i mogu se
nazvati vjenim predmetima ili biima. Ali, kae Dewey, ta irelevant-
nost vremena u odnosu na ove znaajke u naem miljenju ne
apstrahira njihov bitak iz posebnih lopata ... Dewey se sasvim slae s
ranije spomenutim realistima da znaenje nije smjeteno u svijetu
samome, dakle, on nije nominalist. On, meutim, tvrdi da znaenje
poiva u lopati kao karakter koji je nastao putem drutvene naravi

85
Um, osoba i drutvo

miljenja. Mislim da u sadanjoj terminologiji moemo rei da su

znaenja nastajala u drutvenom iskustvu, ba kao to boje nastaju u
iskustvu organizama s aparatom vida. 17
Znaenje kao takvo, ~- predmet misli, nastaje u iskustvu kroz po-
jedinca koji sebe potie da u svojoj reakciji spram predmeta zauzme
stav drugoga. Znaenje je ono na to se moe ukazati drugima , dok
sc istim procesom na njega ukazuje i samoj individui koja ukazuje.
Ukoliko individua ukazuje na nj samoj sebi u ulozi druge, ona zau-
zima perspektivu ove potonje, pa kako ona ukazuje na nj drugoj indi-
vidui iz svoje perspektive, a to na to se tako ukazuje je identino, to
mora biti ono to moe biti u razliitim perspektivama. To stoga mora
biti neto univerzalno, u najmanju ruku u identitetu koji pripada
razliitim perspektivama organiziranima u jednoj jedinstvenoj per-
spektivi, i ukoliko je naelo organiziranja ono koje doputa i druge
perspektive osim onih zbiljski prisutnih, ta univerzalnost se logiki
moe beskonano proirivati. Meutim, njegova univerzalnost u vla-
danju svodi se samo na irelevantnost razlika razliitih perspektiva za
karaktere na koje ukazuju smisleni simboli koji se koriste, ~- geste
koje individui koja ih koristi ukazuju na ono na to ukazuju drugima,
za koje slue kao primjereni podraaji u kooperativnom procesu.18
Smislenost smislene geste ili simbola uvijek pretpostavlja dru-
tveni proces iskustva ili ponaanja u kojem nastaje; ili, kako kau
logiari, uvijek sc implicira univerzum diskursa kao kontekst u ijim
odrednicama, ili kao polje unutar kojega, smislene geste ili simboli
doista imaju smisao. Taj univerzum diskursa konstituira skupina
individua koje provode zajedniki drutveni proces, i sudjeluju u za-
jednikom drutvenom procesu, iskustva 19 i ponaanja unutar kojega
tc geste ili simboli imaju ista ili zajednika znaenja za sve lanove te
skupine, bilo da oni izvode te geste i simbole ili ih upuuju drugim
individuama, bilo da otvoreno reagiraju na njih kako su im upuene

17 [Ovaj odlomak je odabran iz rukopisa "The Philosophy ofJohn Dewey",

objavljenog 1936. u Irzternational ]ou mal <if Ethics.]
18 (Odlomak izabran iz MS.]
19 Zajedniki svijet postoji ... samo utoliko ukoliko postoji zajedniko (grup-

no) iskustvo. (MS)

86
 Um

od drugih individua. Neki univerzum diskursa jednostavno je sistem

zajednikih ili drutvenih znaenja.20
Sama ta univerzalnost i impersonalnost misli i uma je s biheviori-
stikog stajalita rezultat toga to dana individua uzima stavove dru-
gih spram nje i konano kristalizira sve te posebne stavove u jedin-
stven stav ili stajalite koje se moe nazvati stajalitem "poopenog
drugoga".
Univerzalije (bez obzira na to kako se s njima postupa u logici i
metafizici) se stvarno svode na alternativne naine djelovanja pod
neodreenim mnotvom razliitih posebnih uvjeta ili u neodree
nom mnotvu razliitih posebnih situacija- naine koji su vie-ma-
nje identini za neodreen broj normalnih individua; izvan dru-
tvenih ina u koje su ukljuene i iz kojih izvode svoje znaenje one
su besmislene.21

20 Nai takozvani zakoni miljenja su apstrakcije drutvenog odnoenja.

itav na proces apstraktnog miljenja, tehnika i metoda su u biti dru-
tveni. (1912)
21 Svi trajni odnosi podloni su promjeni. Ostaju logike konstante i deduk-
cije iz logikih implikacija. Istoj kategoriji pripadaju takozvane univerza-
lije ili pojmovi. Oni su elementi i struktura univerzuma diskursa. Uko-
liko u drutvenom vladanju s drugima i sa sobom ukazujemo na znaajke
koje opstaju u perspektivi skupine kojoj pripadamo i iz koje nastajemo,
mi ukazujemo na ono to se ne mijenja u odnosu na nae vladanje,
drugim rijeima, na ono za to je prolaznost irelevantna. Neka metafizika
koja te logike elemente izdie iz njihovog iskustvenog stanita i obdaru-
je ih subzistencijskim bitkom previa injenicu da je i relevantnost pro-
laznosti strogo relativna na situaciju u vladanju unutar koje se razvija
refleksija, da, premda u razliitim situacijama moemo nai metodu raz-
govora, pa tako i miljenja, koja se pokazuje neosjetljivom na razlike
meu tim situacijama, i koja tako prua metodu prevoenja iz jedne per-
spektive u drugu, ta neosjetljivost pripada samo onom irem karakteru
to ga pretpostavlja problem koji se reflektira, i nikada ne transcendira
drutveno vladanje unutar kojega ta metoda nastaje. (MS)

87
Um, osoba i drutvo

13. Narav refleksivne inteligencije

U onom tipu privremene inhibicije djelovanja koji oznaava milje-

nje, ili u kojemu nastaje refleksija, u iskustvu individue smo, tenta-
tivno i unaprijed, radi njenog biranja meu njima, prikazali razliite
mogunosti ili alternative budueg djelovanja koje su joj otvorene
unutar dane drutvene situacije - razliite ili alternativne naine do-
vrenja danog drutvenog ina u koji je individua umijeana ili koji je
ve zapoela. Refleksija ili refleksivno ponaanje nastaje samo pod
uvjetima samosvijesti i omoguuje individualnom organizmu da svr-
sishodno kontrolira i organizira svoje vladanje, obzirom na svoje dru-
tveno i fiziko okruenje, ~ obzirom na razne drutvene i fizike
situacije u koje se ukljuuje i na koje reagira. Organizacija sopstva
jednostavno je organizacija koju vri individualni organizam, organi-
zacija skupa stavova spram njegovog drutvenog okruenja - i spram
sebe sa stajalita tog okruenja, ili kao funkcionirajueg elementa u
procesu drutvenog iskustva i ponaanja koji konstituira to okruenje
- stavova koje on moe zauzeti. Bitno je da se takvom refleksivnom
inteligencijom pozabavimo sa stajalita socijalnog biheviorizma.
Pred koji as sam rekao da na iskaz znaenja nekog predmeta uk-
ljuuje neto vie od puke reakcije, ma koliko ona bila sloena. Mo-
emo reagirati na muziku frazu i u iskustvu ne mora biti niega osim
te reakcije; ne moramo biti kadri rei zato reagiramo ili na to to
reagiramo. Na stav moe biti naprosto da nam se neka muzika svia,
a druga ne. Takva je veina naih prepoznavanja. Izabiremo knjigu
koju hoemo ali ne moemo rei kakav je njen karakter. ~erojatno
bismo mogli detaljnije opisati izraz ovjeka kojeg prvi put sretnemo
nego naih najprisnijih prijatelja. S prijateljima smo spremni poeti

88
 Um

razgovor im su tu; ne moramo utvrditi tko su. Ali ako pokuamo

otkriti o~eka kojeg su nam opisali, mi podrobno razgledamo osobu
da se uvjerimo da odgovara opisu koji smo dobili. S osobom koja
nam je poznata prelazimo na razgovor bez razmiljanja o takvim
stvarima. Veina naih procesa prepoznavanja ne ukljuuje to identi-
ficiranje znaajki koje nam omoguuju da identificiramo predmete.
Moe nam se desiti da moramo opisati neku osobu pa otkrijemo da
ne moemo - predobro je poznajemo. Moda moramo odabrati te
detalje, pa ako zauzmemo kritiki stav moramo otkriti to je to u tom
predmetu to izaziva tu sloenu reakciju. Kad to inimo, dobivamo
iskaz o tome to je narav tog predmeta ili, ako hoete, njegovo
znaenje. Moramo sebi pokazati to to izaziva tu odreenu reakciju.
Recimo, mi tu osobu prepoznajemo zbog njenog vanjskog izgleda.
Kad bi netko uao u sobu jako izmijenjen zbog dugotrajne bolesti ili
zbog izlaganja tropskom suncu, prijatelji ga ne bi odmah prepoznali.
Postoje stanoviti elementi koji nam omoguuju da prepoznamo pri-
jatelja. Moda moramo izdvojiti te znaajke koje omoguuju uspje-
no prepoznavanje da bismo na njih ukazali nekome drugom ili sami-
ma sebi. Moda moramo odrediti koji su to podraaji koji izazivaju
reakciju tog sloenog karaktera. esto je to vrlo teko, kao to se vidi
u muzikoj kritici. Cijela publika moe biti zanesena nekom kom-
pozicijom, a moda nitko nee moi rei to je to u izvedbi izazvalo
takvu reakciju ili odrediti razne reakcije tih individua. Neobian je
dar sposobnost analize takvog predmeta i izdvajanja podraaja za tako
sloeno djelovanje.
elim skrenuti panju na proces zahvaljujui kojemu se ukazuju
one znaajke koje doista izazivaju tu reakciju. ivotinje nie od ov
jeka reagiraju na stanovite znaajke finoom koja nadmauje ljudsku
sposobnost, kao to je miris za psa. Ali pas nije kadar ukazati drugom
psu na taj miris. Jedan pas ne moe poslati drugoga da ustanovi taj
miris. ovjek pak moe rei kako identificirati drugog ovjeka. On
moe navesti one znaajke koje e proizvesti stanovitu reakciju. Ta
sposobnost apsolutno razlikuje inteligenciju takvog misaonog bia
kakvo je o~ek od inteligencije niih ivotinja, ma koliko one bile
inteligentne. Openito kaemo da je ovjek racionalna ivotinja, a
nie ivotinje nisu. Ono to elim pokazati, barem u odrednicama

89
Um, osoba i drutvo

bihcvioristike psihologije, jest da u tom razlikovanju mislimo upravo

na ukazivanje na one znaajke koje dovode do onakve reakcije koju
imamo na predmet. Upravo isticanje znaajki koje dovode do reakci-
je razlikuje detektivsku agenciju koja alje ovjeka od psa tragaa koji
progoni nekoga. To su dva tipa inteligencije, od kojih je svaki speci-
jaliziran; detektiv ne moe uiniti ono to ini pas traga, a pas traga
ne moe ono to moe detektiv. Inteligencija detektiva nasuprot
inteligenciji psa tragaa lei u toj sposobnosti da pokae koje su to
posebne znaajke koje e izazvati njegovu reakciju hvatanja ovjeka. 22
Takav bi bio bihevioristiki iskaz o tome to znai um (reason) . Kad
rasuujete, vi sebi ukazujete na znaajke koje izazivaju stanovite reak-
cije - i to je sve. Ako imate kut i stranicu, moete odrediti povrinu
trokuta; stanovite znaajke ukazuju na stanovite reakcije. Postoje i
drugi, ne ba racionalni procesi kojima iz starih moete izvesti nove
reakcije. Moete razabrati odgovore koji se nalaze u drugim reakcija-
ma i povezati ih. Knjiga s uputama moe pruiti skup podraaja koji
dovode do stanovitog skupa reakcija, a vi ih izdvajate iz drugih vaih
sloenih reakcija, moda onako kako nikada prije nisu bili izdvojeni.
Kad tipkate na pisaoj maini, moete dobiti poduku o koritenju.
Moete za poetak razviti posve dobru tehniku, ali i to je proces koji
jo uvijek ukljuuje navoenje podrapaja koji izazivaju razne reakci-
je. Sjedinjujete podraaje koji u prolosti nisu bili sjedinjeni, a onda
ti podraaji sa sobom donose i sastavljene reakcije. To isprva moe
biti gruba reakcija, koju valja osloboditi od reakcija iz prolosti. Nain
na koji reagirate na udvostruavanje slova kad piete razlikuje se od
naina reagiranja kad slova tipkate na maini. Do pogreaka dolazi
zato to su reakcije koje rabite drukije, to su povezane s cijelim
skupom drugih reakcija. Uitelj crtanja ponekad e traiti od ueni
ka da crtaju lijevom rukom, jer je vrlo teko rijeiti se navika desne.
Upravo to inite kad postupate na racionalan nain: pokazujete sebi
koji su to podraaji koji e izazvati neku sloenu reakciju, i po po-
retku podraaja odreujete kakva e biti cjelina reakcije. Biti u stanju

22 Inteligencija i spoznaja su unutar procesa vladanja. Miljenje je zamren

proces ... prikazivanja svijeta tako da bude pogodan za vladanje, tako da se
mogu postii ivotni ciljevi tog organizma. (MS)

90
 Um

pokazati te podraaje drugim osobama ili samoj sebi jest ono to

zovemo racionalnim vladanjem za razliku od nerczonske inteligenci-
je niih ivotinja i od dobrog dijela naeg vlastitog vladanja.
ovjeka razlikuje ta mo analize podruja podraivanja koja mu
omoguuje da izdvoji ovaj a ne onaj podraaj i tako se dri reakcije
koja pripada tom podraaj u, izdvajajui je izmeu drugih i ponovo je
kombinirajui s drugima. Brava vam ne funkcionira. Vi zapaate sta-
novite elemente, od kojih svaki proizvodi odreeni tip reakcije; vi se
sad drite tih procesa reakcije posveujui panju podraajima. ov
jek moe kombinirati ne samo reakcije koje su ve tu, to moe i i-
votinja nia od ovjeka; ljudska individua moe ui u svoje aktivno-
sti i rastaviti ih, posveujui panju odreenim elementima, drei se
reakcija koje odgovaraju na te posebne podraaje i potom ih kombi-
nirajui da bi sainila neki drugi in. To je ono to mislimo pod ue
njem ili pod pouavanjem neke druge osobe da neto uini. Pokazu-
jete joj stanovite specifine faze ili znaajke predmeta koje izazivaju
odreene tipove reakcija. To openito iskazujemo kad kaemo da svi-
jest prati samo osjetilni, a ne motoriki proces. Moemo direktno
kontrolirati osjetilne, ali ne i motorike procese; moemo usmjeriti
panju na odreen element u polju, pa tim usmjeravanjem panje i
dranjem podraaja moemo stei kontrolu nad reakcijom. Na taj
nain sgeemo kontrolu nad svojim djelovanjem; ne kontroliramo
svoju reakciju direktno kroz same motorike putanje.
Nie forme nemaju sposobnosti da posvete panju nekom anali-
ziranom elementu u polju podraivanja, koja bi im omoguila da
kontroliraju reakciju. Ali osobi se moe rei "Gledaj ovo, samo gledaj
ovu stvar" i ona moe svoju panju prikovati uz taj specifini pred-
met. Ona moe usmjeriti panju i tako izolirati odreenu reakciju
koja mu odgovara. Tako mi rastavljamo svoje sloene djelatnosti i
time omoguujemo uenje. Deava se upravo ralamba procesa pu-
tem posveivanja panje specifinim podraaj ima koji izazivaju odre-
en in, a ta analiza omoguuje rekonstrukciju ina. ivotinja kom-
binira, kako kaemo, samo pokuajima i pogrekama, a kombinacija
koja je uspjena naprosto se odrava.
Gesta kakva se razvila u vladanju ljudske skupine definitivno slui
da pokae ba te elemente pa tako i da ih dovede u podruje voljne

91
Um, osoba i drutvo

panje. Postoji, dakako, neka temeljna slinost izmeu voljne i ne-

voljne panje. Neko jako svjetlo, kakav osebujan vonj, mogu zadobiti
potpunu kontrolu nad organizmom i utoliko zakoiti druge aktivno-
sti. Meutim, voljna akcija ovisi o ukazivanju na stanovitu znaajku,
o njenom isticanju, o pridravanju te znaajke, te tako i pridravanju
njoj pripadne reakcije. Takva analiza je bitna za ono to zovemo ljud-
skim razumom, a nju omoguuje jezik.
Psihologija panje smijenila je psihologiju asocijacije. Bilo je
naeno neodreeno mnotvo asocijacija koje lee u naem iskustvu
obzirom na bilo to to se nae pred nama, ali asocijacijska psi-
hologija nikad nije objasnila zato je dominantna jedna asocijacija, a
ne neka druga. Ona je izlagala pravila da e jedna asocijacija, ako je
bila intenzivna, nedavna i uestala, biti i dominantna, ali ustvari esto
postoje situacije u kojima panju zaokuplja neto to izgleda kao naj-
slabiji element situacije. Tek kad se poduhvatio analize panje, psi-
hologje mogao raditi s takvim situacijama i shvatiti da voljna panja
ovisi o ukazivanju na neku znaajku u polju podraivanja. Takvo
ukazivanje omoguuje izoliranje i rekombinaciju reakcija.
U sluaju glasovne geste postoji tendencija da se u jednom obliku
izazove ona reakcija koja se izaziva i u drugome, tako da dijete igra
ulogu roditelja, uitelja, propovjednika. Gesta pod tim okolnostima
izaziva kod individue stanovite reakcije koje izaziva i kod druge
osobe, a njeno izvoenje izolira u toj individui taj posebni karakter
podraaja. Reakcija druge nalazi se u individui koja izolira podraaj.
Kad naglim uzvikom upozorava osobu koja je u opasnosti, ovjek i
sam ima stav skoka i bijega, premda ne izvodi taj in. On nije u opa-
snosti, ali ima u sebi te odreene elemente reakcije, o kojima govori-
mo kao o znaenjima. Iskazano u odrednicama centralnog ivanog
sistema, to znai da je on pobudio njegove gornje traktove to bi
dovelo do zbiljskog skoka i bijega. Kada ue u kazalite i u programu
uoi znakove koji je upozoravaju da u sluaju poara izabere najblii
izlaz, osoba bira razliite reakcije to ih obuhvaa bijeg. Ona, takorei,
ima pred sobom listu svih razliitih reakcija, i priprema se za ono to
e uiniti birajui razliite elemente i sastavljajui ih na traeni nain.
Inenjer za produktivnost uoava ovo, ono, neto tree, i odabire
redoslijed kojim to treba izvesti. ovjek isto to ini i sam ukoliko je

92
 Um

samosvjestan. Kada moramo odrediti redoslijed jednog skupa reakci-

ja, mi ih sastavljamo na odreen nain i moemo to uiniti zato to
moemo navesti redoslijed podraaja koji e na nas djelovati. O tome
se radi u ljudskoj inteligenciji, za razliku od tipa inteligencije niih
formi. Ne moemo rei slonu da treba uhvatiti rep drugog slona; taj
podraaj nee ukazati na istu stvar slonu i nama. Moemo stvoriti
situaciju koja je za slona podraaj, ali ne moemo postii da slon
samom sebi pokae to je taj podraaj tako da u svojem vlastitom si-
stemu ima reakciju na njega.
Gesta daje proces pomou kojega netko u sebi pobuuje reakciju
koju bi se moglo pobuditi i u drugome, a to nije dio njegove nepo-
sredne reakcije ukoliko je rije o njegovoj neposrednoj fizikoj okoli-
ni. Kad nekoj osobi kaemo da uini neto, reakcija koju dobijemo
nije stvarno injenje, nego njegov poetak. Komunikacija nam daje
one elemente reakcije koji se mogu zadrati u mentalnom polju. Mi
ih ne izvodimo, ali oni su tu i konstituiraju znaenja tih predmeta
koje pokazujemo. Jezik je proces ukazivanja na stanovite podraaje i
mijenjanja reakcije na njih u sistemu ponaanja. Jezik kao drutven
proces omoguio nam je da odaberemo reakcije i zadrimo ih u or-
ganizmu individue, tako da se oni tamo nalaze u odnosu spram onoga
na to ukazujemo. U nekim granicama, zbiljska gesta je proizvoljna.
Svejedno je da li ovjek pokazuje prstom, ili pogledom oka, ili kret-
njom glave, ili dranjem tijela, ili pomou glasovne geste na ovom ili
onom jeziku, pod uvjetom da doista izaziva reakciju koja pripada
stvari na koju ukazuje. To je bitna uloga jezika. Gesta mora biti ona
koja u individui izaziva ili bi mogla izazvati onu reakciju koju e
njeno koritenje izazvati u reakciji drugoga. S takvim materijalom
radi duh. Mora postojati nekakva gesta, ma koliko neznatna. Izolirati
reakciju bez ukazivanja na podraaj gotovo je proturjena. Nastojim
istaknuti to taj proces komunikacije ini, pruajui nam materijal
koji postoji u naem duhu. On to ini priskrbljujui one geste koje,
djelujui na nas onako kako djeluju na druge, izazivaju stav koji drugi
zauzima, i koji mi zauzimamo ukoliko preuzimamo njegovu ulogu.
Dobivamo stav, znaenje, unutar polja nae kontrole, a ta kontrola se
sastoji u kombiniranju svih tih raznih moguih reakcija da bi se pri-
bavio novo konstruirani in to ga iziskuje problem. Na takav nain

93
Um, osoba i drutvo

moemo iskazati racionalno vladanje u odrednicama bihevioristike

psihologije.
elim naem objanjenju dodati jo jedan faktor: odnos tempo-
ral nog karaktera ivanog sistema spram predvianja i izbora.23
Centralni ivani sistem omoguuje implicitno zapoinjanje vie
moguih alternativnih reakcija obzirom na bilo koji dani predmet ili
predmete, radi dovrenja bilo kojeg ve zapoetog ina, prije stvarnog
dovrenja tog ina; tako on omoguuje inteligentan ili promiljen
izbor kada se meu tim moguim alternativnim reakcijama bira ona
koja e se prenijeti u otvoren uinak. 24
Pomou fiziologijskog mehanizma ljudskog centralnog ivanog
sistema, ljudska inteligencija namjerno izmeu nekoliko alternativ-
nih reakcija koje su mogue u danoj problemskoj situaciji okruenja
odabire jednu; ako je pak dani odgovor koji je odabrala sloen - ~
ako je skup ili lanac ili grupa ili slijed jednostavnih reakcija - ona
moe taj skup ili lanac jednostavnih reakcija organizirati na takav
nain da tu individuu osposobi za najadekvatnije i najskladnije rjee-
nje danog problema okruenja.
Upravo uvoenje alternativnih mogunosti budue reakcije u
odreivanje sadanjeg vladanja u bilo kojoj danoj situaciji okruenja,
i njihovo djelovanje kao dijela inilaca ili uvjeta koji odreuju sada-
nje ponaanje, putem mehanizma centralnog ivanog sistema, sta-
vlja inteligentno vladanje ili ponaanje u odluujui kontrast s reflek-
snim, instinktivnim i naviknutim vladanjem ili ponaanjem -
odloenu reakciju s neposrednom reakcijom. Ono to se zbiva u sa-
danjem organikom ponaanju uvijek se u nekom smislu izdie iz
prolosti kao neto novo i nikad se nije mqglo unaprijed precizno
predvidjeti - nikad se nije moglo precizno predvidjeti na osnovi ma

23 [Vidi i 16. odjeljak.]

24 Prednost je imati te reakcije u pripremi, prije suoavanja s predmetom.
Kad bi se na svijet neposredno nadnosio nad nas, bio u doticaju s nama,
ne bismo imali vremena za odluivanje. Postojao bi samo jedan nain da
se na njega reagira.
Pomou svojih daljinskih organa i svoje sposobnosti za odloene reakci-
j e, individua ivi u budunosti, s mogunou da planira svoj ivot obzi-
rom na tu budunost. (1931)

94
 Um

koliko potpunog poznavanja prolosti i uvjeta iz prolosti relevantnih

za njegovo pojavljivanje; u sluaju pak inteligentno kontroliranog
organikog ponaanja osobito se istie taj element spontanosti, za-
hvaljujui sadanjem ugec;Uu koji na takvo ponaanje vre mogui
budui rezultati ili posljedice koje ono moe izazvati. Nae ideje bu-
dueg vladanja ili o njemu jesu nae tendencije da djelujemo na ne-
koliko razliitih naina u prisutnosti dane situacije okruenja- ten-
dencije ili stavovi koji se u centralnom ivanom sistemu mogu
pojaviti ili implicite pobuditi prije samog otvorenog odgovora ili re-
akcije na tu situaciju, i koji se tako mogu kao odreujui faktori
ukljuiti u kontrolu ili selekciju te otvorene reakcije. Ideje, za razliku
od postupaka, ili kao ono to ne prelazi u otvoreno ponaanje, napro-
sto su ono to ne inimo; one su mogunosti otvorenih reakcija koje
implicite iskuavamo u centralnom ivanom sistemu i odbacujemo
u korist onih po kojima stvarno postupamo odnosno pretvaramo ih u
djelo. Proces inteligentnog vladanja bitno je proces selekcije meu
raznim alternativama; inteligencija je uvelike stvar selektivnosti.
Odloena reakcija je nuna za inteligentno vladanje. Organizacija,
implicitno iskuavanje, te to to individua konano odabire svoje is-
paljene odgovore ili reakcije na drutvene situacije na koje nailazi i
koje ju stavljaju pred probleme prilagoavanja, sve bi to bilo nemo-
gue kad njeni ispoljeni odgovori i reakcije u takvoj situaciji ne bi bili
odloeni dok se ne provede taj proces organiziranja, implicitnog
iskuavanja te konano selekcije i izvoenja; dakle, bilo bi nemogue
kad bi ova ili ona ispoljena reakcija na dane podraaje okoline morala
biti neposredna. Bez odgoene reakcije, i izvan njenih odrednica, ne
moe se vriti nikakva svjesna ili inteligentna kontrola ponaanja; jer
upravo putem tog procesa selektivne reakcije - koja moe biti selek-
tivna samo zato to je odloena - dje!uje inteligencija u odreivanju
ponaanja. Zapravo, upravo taj proces tvori inteligenciju. Centralni
ivani sistem ne prua samo nuni fiziologijski mehanizam za taj
proces, ve i nuni fiziologijski uvjet odloene reakcije to ga taj pro-
ces pretpostavlja. Inteligencija je u biti sposobnost rjeavanja proble-
ma sadanjeg ponaanja u odrednicama njegovih moguih buduih
posljedica to se podrazumijevaju na osnovi prolog iskustva- dakle,
sposobnost rjeavanja problema sadanjeg ponaanja u svjetlu kako

95
Um, osoba i drutvo

prolosti tako i budunosti, i obzirom na njih; ona ukljuuje i pam-

enje i predvianje. Proces prakticiranja inteligencije je proces odga-
anja, organizi.ranja, te odabiranja odgovora ili reakcije na podraaje
dane situacije okruenja. Taj proces je omoguen mehanizmom cen-
tralnog ivanog sistema, koji doputa da individua zauzme stav
druge spram nje i tako sebi postane predmet. To je najdjelotvornije
sredstvo prilagodbe na drutveno okruenje, zapravo na okolinu uop-
e, koje pojedincu stoji na raspolaganju.
Bilo kakav stav predstavlja poetak, ili potencijalno zapoinjanje
ovog ili onog sastavljenog ina, drutvenog ina u koji je, usporedo s
drugima, ukljuena ili upletena individua koja zauzima taj stav. Tra-
dicionalna je pretpostavka da onaj svrsishodni element ponaanja
mora biti kakva ideja, svjestan motiv, te stoga mora podrazumijevati
prisutnost duha ili ovisiti o njoj. No prouavanje naravi centralnog
ivanog sistema pokazuje da se u formi fiziologijskih stavova (izra-
enih u odreenim fiziologijskim postavima) razliita mogua dovr-
enja danog ina nalaze prije njegovog zbiljskog dovrenja, te da se
tim putem raniji dijelovi danog ina nalaze pod djelovanjem ili u~e
cajem (u sadanjem vladanju) njegovih kasnijih faza; tako da svrhoviti
element ponaanja ima fiziologijsko sjedite, bihevioristiku osnovu,
i nije u temelju niti nuno svjestan ili psihian.

96
 Um

14. Biheviorizam, watsonizam i refleksija

Raspravljao sam o mogunosti uvoenja pojma ili ideje u podruje

bihevioristikog postupka, nastojei time osloboditi biheviorizam,
kako ga je prikazao Watson, od jedne neprimjerenosti. Vraajui pro-
ces miljenja na proces govorenja, Watson naprosto identificira misao
s rijeju, simbolom, glasovnom gestom. ini to pomou prenosa re-
fleksa s jednog podraaja na drugi - tehniki termin za taj proces je
uvjetovani refleks. Psiholog izolira neki skup refleksa koji odgovara-
ju stanovitim specifinim podraajima, a onda doputa tim refleksi-
ma izraavanje pod razliitim okolnostima, tako da sam podraaj
prate drugi podraaji. On otkriva da te reflekse moe proizvesti i taj
novi podraaj, ak i u odsutnosti onoga koji je prije bio nuni podra-
aj. Tipina je ilustracija dijete koje se pone bojati bijelog zamorca
zato to su mu ga nekoliko puta pokazali u trenutku u kojem se iza
njega zauo glasan zvuk. Glasni zvuk uzrokuje strah. Prisutnost bije-
log zamorca uvjetuje tu reakciju straha tako da se dijete poinje bojati
bijelog zamorca. Kasnije bijeli zamorac izaziva reakcije straha ak i
kad zvuka nema.25
Uvjetovani refleks objektivnih psihologa koristi i Watson kako bi
objasnio proces miljenja. Po tom gleditu mi se sluimo glasovnim
gestama u svezi sa stvarima i time uvjetujemo svoje reflekse na stvari
u smislu glasovnog procesa. Ako imamo tendenciju da sjednemo kad
je u blizini stolica, mi taj refleks uvjetujemo rijeju "stolica". Stolica

25 Djetetov strah od mraka mogao je nastati tako to ga je probudila glasna

grmljavina, tako da se uplailo u mraku. Ovo nije dokazano, ali je
mogua interpretacija u odrednicama uvjetovanja.

97
Um, osoba i drutvo

je izvorno podraaj koji oslobaa taj in sjedanja, a dijete, bivajui

uvjetovano, moe doi do toga da taj in oslobaa koritenjem te
rijei. Tom procesu se ne moe postaviti nikakva posebna granica.
Jeziki proces je navlastito pril~goen takvom uvjetovanju refleksa.
Imamo beskonano mnogo reakcija na predmete oko nas. Ako te
reakcije moemo uvjetovati glasovnim gestama tako da svaki put kad
se izvede stanovita reakcija istodobno upotrijebimo stanovite
fonetske clemente, moemo doi do toga da ta reakcija bude izazvana
svaki put kad se pojavi ta glasovna gesta. Miljenje tada ne bi bilo nita
drugo doli upotreba tih raznih glasovnih elemenata skupa s reakcija-
ma koje izazivaju. Psiholozi u procesu miljenja ne bi trebali traiti
ita sloenije od pukog uvjetovanja refleksa glasovnim gestama.
S gledita analize iskustva o kojem je rije, ovo objanjenje izgle-
da prilino neprimjereno. Moda bi ono bilo dostatno za neke vrste
iskustva. Uvjebana vojna jedinica pokazuje skup uvjetovanih reflek-
sa. Pomou odreenih naredbi stvara se odreena formacija. Njena
uspjenost lei u automatskoj reakciji na izdavanje naredbi. Tu,
dakako, imamo djelovanje bez miljenja. Ako vojnik u tim okolno-
stima razmilja, vrlo je vjerojatno da nee djelovati; u nekom smislu
njegovo djelova~e ovisi o odsustvu misli. Negdje se mora obaviti
sloeno razmiljanje, ali poto su to obavili oficiri negdje "gore", pro-
ces mora postati automatski. Mi prepoznajemo upravo to da ovakav
iskaz nije primjeren miljenju koje se moralo obaviti na vioj razini.
Istina je da ljudi "dolje" izvode proces bez razmiljanja. No ako je
miljenje na vioj razini obavljeno pod istim uvjetima, biheviorist
oigledno ne uspijeva uzeti u obzir ono to je osebujno za planiran-
je. Tu se dogaa neto vrlo odreeno, to se ne moe iskazati u odred-
nicama uvjetovanih refleksa.
Ncmisaono vladanje vojnika koji izvrava naredbu, tako da puko
izdavanje naredbe ukljuuje i njeno izvrenje, karakteristino je za tip
vladanja niih ivotinja. Mi taj mehanizam koristimo za objanjenje
sloene instinkte nekih organizama. Jedan skup reakcija slijedi drugi;
dovrenje jednog koraka dovodi taj organizam u kontakt s odreenim
podraajima koji oslobaaju drugi, i tako dalje. Mogu se nai veliki,
do detalja razraeni sloaji tog procesa, osobito kod mrava. Razumno
je pretpostaviti da u tim zajednicama nije prisutno ono miljenje koje

98
 Um

pripada ljudskoj zajednici. Osa koja sprema paraliziranog pauka kao

hranu za larve koje ona nikad nee vidjeti i s kojima nikada nije imala
kontakta ne postupa na nain svjesnog predvianja. Ljudska zajedni-
ca koja pohranjuje hranu u hladno spremite i kasnije je koristi ini u
nekom smislu isto to i osa, ali s tom vanom razlikom da je akcija
ovdje svjesno svrhovita. Individua koja se brine za hladnu pohranu
zapravo sebi prikazuje situaciju koja e nastati i odreuje metode
uvanja obzirom na buduu upotrebu.
Watsonov prikaz uvjetovanja refleksa ne ukljuuje te dijelove
iskustva. Takav postupak se eksperimentalno primjenjuje samo isku-
stvima kao to su ona kod malog djeteta. Watson nastoji razviti jed-
nostavan mehanizam koji bi se mogao iroko primjenjivati a da se ne
uzmu u obzir sve komplikacije to ih ta primjena ukljuuje. Dakako,
legitimno je da nova ideja nae najiru primjenu a onda kasnije naie
na specifine potekoe. No, je li mogue preoblikovati na prikaz
bihevioristike psihologije tako da bude pravedniji prema onome to
obino odreujemo kao svijest o onome to inimo? Ja sugeriram da
u najmanju ruku moemo pruiti sliku onoga to u centralnom iv-
anom sistemu odgovara nekoj ideji. To je ono to Watsonov prikaz
izostavlja. On naprosto povezuje skup reakcija sa stanovitim podra-
ajima i pokazuje da mehanizam organizma moe mijenjati te podra-
aje, zamijeniti jedan podraaj drugim; ali ideje koje ostvaruju taj
proces nisu objanjene naprosto tom supstitucijom.
U mojem primjeru s nuenjem stolice i izricanjem ponude nekoj
osobi da sjedne, iskazana ponuda moe zauzeti mjesto odreene per-
cepcije stolice. ovjek moe biti potpuno zaokupljen neim drugim,
i tada taj podraaj nije onaj podraaj koji djeluje u izvornom refleksu;
ovjek moe prii i sjesti a da uope ne obrati panju na stolicu. Ali ta
supstitucija nam ne daje sliku mehanizma koji u nekom smislu odgo-
vara stolici, ili ideje o tome to mu to druga osoba kae da uini. Ono
to nastojim pokazati jest da mi u centralnom ivanom sistemu
imamo takav mehanizam koji odgovara tim sloenim reakcijama i da
podraaji koji ih izazivaju mogu tamo uspostaviti proces koji se ne
provodi u potpunosti. Mi ne sjednemo stvarno kad nam netko to
ponudi, pa ipak taj je proces na neki nain pokrenut; spremni smo
sjesti, ali to ne uinimo. Pripremamo se za stanoviti proces time to

99
Um, osoba i drutvo

mislimo o njemu, razraujemo neku kampanju ili postupak, i tada

smo spremni da izvedemo razliite korake. Ve prisutni motoriki
impulsi pobudili su razliite putanje, pa se reakcije mogu zbiti na
pripremljeniji i sigurniji nain. To osobito vai za meusobni odnos
razliitih postupaka. Moemo povezati jedan proces reakcije s dru-
gim te moemo u svojem vlastitom vladanju dograivati poevi od
one nie instinktivne forme zvane opim refleksom. No na to na neki
nain moe ukazivati struktura ivanog sistema. Moemo zamisliti
reakcije koje nastaju sa svojim razliitim odgovorima na te predmete,
na ono to, drugim rijeima, zovemo znaenjima tih predmeta. Zna-
enje stolice je sjedenje na njoj, znaenje ekia je zabijanje avla- a
te reakcije mogu nastati u ivcima a da ne budu izvedene. Inervacija
tih procesa u centralnom ivanom sistemu moda je nuna za ono
to zovemo znaenje.
Ovdje bi se moglo postaviti pitanje da li je stvarna pobuenost
ivaca u nekom dijelu ili po nekim putanjama legitiman supstitut za
ono to zovemo ideja. Nailazimo na paralelistiko objanjenje onoga
to izgleda kao razlika izmeu ideja i tielesnih stanja, izmeu onoga
to zovemo fiziko i fizikog prikaza u odrednicama neuroza. Bihe-
vioristikoj psihologiji bi se moglo prigovoriti da uspostavlja mnoge
mehanizme, ali jo uvijek izvan igre ostavlja ono to oznaavamo kao
svijest. Moe se rei da se takva povezanost razliitih procesa kakvu
opisujem, takva organizacija razliitih reakcija u centralnom iva
nom sistemu, na kraju krajeva ne razlikuje od onoga o emu je govo-
rio Watson. I on ima itav skup reakcija koji odgovaraju stolici, i on
uvjetuje odgovor glasovnom gestom, "stolica". Mogu je osjeaj da
nismo postigli vie od toga. Pa ipak, kao to sam rekao, mi prepozna-
jemo da se svijest ne svodi samo na takvu uvjetovanu reakciju.
Automatska reakcija vojnika razlikuje se od vladanja koje ukljuuje
miljenje o njemu i svijest o tome to inimo.
Bihevioristika psihologija je nastojala da se rijei vie-manje
metafizikih komplikacija to ih za sobom povlai postavljanje psihi-
koga nasuprot svijetu, duha nasuprot tijelu, svijesti nasuprot mate-
riji. Osjealo se da to vodi u orsokak. Taj paralelizam se bio pokazao
korisnim, ali kad je upotrebljen u analizi onoga to se odvija u cen-
tralnom ivanom sistemu, naprosto je vodio u orsokak. Opravdano

100
 Um

je suprotstavljanje biheviorista introspekciji. S gledita psihologijskog

prouavanja ona nije plodonosna. To to ju Watson naprosto brie i
kae da se sve to inimo svodi na to da sluamo rijei koje izgovaramo
subjektivno, moglo bi biti neopravdano; to je zasigurno posve neprik-
ladan nain postupanja s onime to oznaavamo kao introspekcija.
Ipak, istina je da je introspekcija prilino beznadna kao sredstvo po-
stupanja s pojavama kojima se psihologija mora baviti. Biheviorist je
zaokupljen samom zbiljskom reakcijom, kojoj se moramo vratiti, i
samo u onoj mjeri u kojoj sadraj introspekcije moemo prevesti u
reakciju moemo doi do iole zadovoljavajue psihologijske dok-
trine. Nije nuno da psihologija ulazi u metafizika pitanja, ali vano
je da ovlada reakcijom koja se koristi u samoj psihologijskoj analizi.
Ono to tvrdim jest upravo da taj proces, pomou kojega se te
reakcije koje tvore ideje ili znaenja asociraju sa stanovitom glasov-
nom gestom, lei u aktivnosti organizma, dok se u sluaju psa, djete-
ta, vojnika, taj proces ustvari odvija izvan organizma. Vojnika obua
vaju kroz itav skup razvojnih koraka. On ne zna zato mu daju ba
taj skup niti emu to slui; on je samo podvrgnut vjebi, kao to se
ivotinja dresira u cirkusu. Dijete je isto tako izloeno eksperimenti-
ma a da samo nita ne misli. Pravo miljenje znai da je ovaj proces
asociranja stolice kao predmeta s rijeju "stolica" proces koji izvode
ljudska bia u drutvu i potom ga pounutruju. Takvo ponaanje
zasigurno treba razmatrati isto toliko koliko i mjetovano ponaanje
koje se zbiva eksterno, pa i vie, jer mnogo je vanije da razumijemo
proces miljenja nego njegov proizvod.
A gdje se taj proces miljenja zbiva? Ako hoete, ovdje zaobilazim
pitanje o tome to je to svijest, ili pitanje da li ono to se odvija u
podruju mozga treba identificirati sa svijeu. To pitanje nije psi-
hologijsko. Ono to pitam jest: gdje se zbiva taj proces pomou koje-
ga se, u Watsonovom smislu, uvjetuju svi nai refleksi ili reakcije? Jer
taj se proces zbiva u vladanju i ne moe se objasniti uvjetovanim
refleksima koji su njegov rezultat. Djetetov strah od bijelog zamorca
moete objasniti uvjetovanjem njegovih refleksa, ali ne moete obja-
sniti vladanje g. Watsona kad taj iskazani refleks uvjetuje pomou
skupa uvjetovanih refleksa, osim ako ne postavite nekog nad-Watsona
da uvjetuje njegove reflekse. Taj proces uvjetovanja refleksa treba

l
101
Um, osoba i drutvo

ukljuiti u samo vladanje, ne u metafizikom smislu da se na spiritu-

alan nain postavi duh koji djeluje na tijelo, ve kao zbiljski proces
koji bihevioristika psihologija moe prouavati. Metafiziki proble-
mi i dalje postoje, ali psiholog mora biti kadar da objasni sam taj pro-
ces uvjetovanja refleksa dok se zbiva u samom vladanju.
Dio mehanizma nunog za takvo vladanje moemo nai u cen-
tralnom ivanom sistemu. Moemo identificirati neke reflekse,
poput refleksa ispravljanja koljena, i popratiti podraaj od refleksa pa
sve do centralnog ivanog sistema i natrag. Veinu refleksa ne mo-
emo pratiti detaljno. S takvim pogodnim elementima moemo
izvesti analogiju i prikazati sebi sloenu organizaciju o kojoj sam go-
vorio, koja odgovara predmetima oko nas i kompleksnijim predmeti-
ma kao to su simfonija ili biografija. Sada je pitanje da li je ono to
imamo na umu pod idejom tek puko pobuivanje niza takvih sku-
pina reakcija. Kad sc poduhvatima prenoenja, prevoenja takve ideje
jezikom ponaanja, umjesto da zastancmo s malo svijesti, moemo li
tu ideju prenijeti u vladanje i barem u vladanju izraziti to to zapravo
mislimo kad kaemo da imamo ideju? Moglo bi biti jednostavnije
pretpostaviti da svatko od nas ima negdje pohranjeno malo svijesti i
da dojmovi djeluju na svijest, a kao rezultat ideje svijest na neki neob-
janjen nain uspostavlja reakciju u samom sistemu. Ali biheviori-
zmu treba postaviti pitanje da li se u bihevioristikim odrednicama
moe iskazati to to znai imati ideju ili stei pojam.
Upravo sam rekao da Watsonov prikaz pukog uvjetovanja refleksa,
pokretanja stanovitog skupa reakcija kad se upotrebi neka rije, ba ne
odgovara tom procesu dobivanja ideje. On odgovara na ono to slije-
di kad se dobije ideja, jer poto doe do ideje, ovjek kree da ju ost-
vari pa pretpostavljamo da slijedi taj proces. Dobivanje ideje vrlo je
razliito od rezultata ve dobivene ideje, jer ono prvo ukljuuje uspo-
stavljanje ili uvjetovanje refleksa, koji se ne mogu sami koristiti za
objanjenje tog procesa. Pod kojim se pak uvjetima to dogaa? Moe-
mo li pokazati te uvjete u odrednicama ponaanja? Moemo u bihe-
vioristikim odrednicama iskazati to e biti rezultat, no moemo li u
odrednicama biheviorizma iskazati taj proces dobivanja i imanja ideje?
Kod malog djeteta, proces dobivanja ideje je proces meuodnosa
s onima oko njega, drutven proces. Samo po sebi ono se moe bori-

102
 Um

ti i boriti a da ne stekne nikakvu ideju o tome to ini. Kad govori

samo sebi, tu nema mehanizma za uvjetovanje bilo kojeg refleksa po-
mou glasovnih gesta, ali u meuodnosu s drugim individuama ono
ih moe tako uvjetovati, to se zbiva i u vladanju niih ivotinja. Psa
moemo nauiti da ini neke stvari kao odgovor na odreene rijei.
Mi uvjetujemo njegove reflekse pomou stanovitih glasovnih gesta.
Na isti nain dijete poinje upuivati na stolicu rijeju "stolica". Ali
ivotinja nema ideju o tome to e uiniti, a kad bismo se s djetetom
zaustavili na ovoj toki ne bismo mu mogli pripisati ideju. Davanje
ideje podrazumijeva neto to se upravo ne moe iskazati u odredni-
cama ovog uvjetovanja refleksa. Izloio sam da takvo davanje uklju-
uje injenicu da podraaj ne samo da izaziva reakciju, nego da indi-
vidua koja prima reakciju i sama takoer koristi onaj podraaj, onu
glasovnu gestu, i izaziva tu reakciju i u sebi. Takav je barem poetak
onoga to slijedi. Upravo tu dalju komplikaciju ne nalazimo u vlada-
nju psa. Pas samo stoji na zadnjim nogama i hoda kad upotrebimo
neku posebnu rije, ali on ne moe dati sebi taj podraaj koji netko
drugi daje njemu. On moe na njega reagirati, ali ne moe, takorei,
sam preuzeti kontrolu nad uvjetovanjem vlastitih refleksa; njegove
reflekse moe uvjetovati netko drugi, ali on to ne moe initi sam.
Karakteristika je pak smislenog govora da se cijelo vrijeme odvija
upravo taj proces samouvjetovanja.
Dakako, postoje u naem govoru izvjesne faze koje ne padaju
unutar domaaja onoga to oznaavamo kao samosvijest. Postoje
promjene koje su se u govoru ljudi zbivale tokom dugih stoljea -
promjene kojih nijedna individua uope nije bila svjesna. Ali kad
govorimo o smislenom govoru mi uvijek impliciramo da individua
koja uje rije u nekom smislu koristi tu rije obzirom na sebe. To je
ono to zovemo osobnim razumijevanjem onoga to je reeno. Ona
nije samo spremna reagirati, ve takoer koristi isti taj podraaj koji
uje i sklona je sa svoje strane reagirati na njega. To vai za osobu koja
se slui smislenim govorom drugoj osobi. Ona zna i razumije ono to
trai od druge osobe, i u nekom smislu u sebi poziva reakciju da
izvede taj proces. Proces obraanja drugoj osobi takoer je i proces
obraanja sebi i izazivanja reakcije koju osoba izaziva u drugoj; osoba
pak kojoj se obraamo, ukoliko je svjesna to ini, i sama naginje

103
Um, osoba i drutvo

tome da upotrebi istu glasovnu gestu i da tako u sebi izazove reakci-

ju koju izaziva druga - u najmanju ruku da nastavi drutveni proces
koji ukljuuje to vladanje. To se jasno razlikuje od postupanja vojni-
ka;jer u smislenom govoru osoba sama razumije ono to od nje trae
i pristaje da izvede neto i uini sebe dijelom toga. Ako ovjek nekom
drugome daje upute kako da doe do neke ulice, on i sam prima sve
te detaljne upute. On se identificira s drugim pojedincem. Slualac se
ne pokree jednostavno po naredbi, ve daje sebi iste one upute koje
mu daje druga osoba. To je u bihevioristikim odrednicama ono na
to mislimo kad kaemo da j e osoba neega svjesna. Sigurno se uvi-
jek podrazumijeva da individua doista naginje tome da izvede isti
proces kao i osoba kojoj se obraa; ona sebi daje isti podraaj, i tako
sudjeluje u istom procesu. Ukoliko ona uvjetuje svoje vlastite reflek-
se, taj proces ulazi u njeno vlastito iskustvo.
Mislim da je vano prepoznati da naa bihevioristika psihologija
koja se bavi ljudskom inteligencijom mora prikazati situaciju koju
sam upravo opisao, u kojoj osoba zna znaenje onoga to joj se kae.
Ako se individua doista sama slui neim to odgovara istoj onoj gesti
koju opaa, govorei to iznova samoj sebi, stavljajui se u ulogu osobe
koja joj govori, onda ona ima znaenje onoga to uje, ima ideju;
znaenje je postalo njeno. Upravo takva situacija spada u ono to oz-
naavamo kao duh, kao takav: ovaj drutveni proces, u kojem jedna
individua djeluje na druge, prenosi se u iskustvo individua koje su
pretrpjele to djelovanje.26 Individua zauzima taj stav ne naprosto po-
navljanjem, ve kao dio sloene drutvene reakcije koja tee. Upravo
se o nunosti iskazivanja tog procesa u odrednicama ponaanja radi u
adekvatnom bihevioristikom prikazu, nasuprot pukom objanjenju
uvjetovanog refleksa.

26 [Vidi odjeljke 16, 24.]

104
 Um

15. Biheviorizam i psihologijski

paralelizam

Mogue je da biheviorizam dohvaa ono to bi se moglo nazvati para-

lelizmom u odnosu izmeu neuroza i psihoza, to jest u odnosu
onoga to se zbiva u centralnom ivanom sistemu spram doivljaja
koji mu je paralelan ili mu odgovara. Moglo bi se, primjerice, tvrditi
da postoji pobuenost mrenice zbog poremeaja koji se odigrava
vani, te da tek kad takva pobuenost doe do neke toke u central-
nom ivanom sistemu, nastaje osjet boje ili doivljaj obojenog pred-
meta. Mi vjerujemo da vidimo predmet tamo gdje se vani dogaa taj
poremeaj. Dakle, mi, recimo, vidimo elektrino svjetlo. Ali kau
nam da svjetlo predstavlja fizike promjene koje se odvijaju golemim
brzinama i koje se na neki nain svjetlosnim valovima prenose na
mrenicu i potom u centralni ivani sistem, tako da vidimo s\jetlo
na toki na kojoj pretpostavljamo da se zbiva to titranje. Dakako, za
tu transmisiju je potrebno neko vrijeme, a tokom tog djelovanja
moe u predmetu doi do fizike promjene. Ne postoji samo ta mo-
gunost greke percepcije, nego moemo pogreno doivjeti ak i
sam predmet koji vidimo pred sobom, jer je svjetlo vremenski kasni-
je nego poremeaj koji ono otkriva. Brzina svjetla je konana, a pro-
ces koji se odvija izmeu mrenice i centralnog ivanog sistema traje
mnogo due nego proces svjetla. Tu situaciju nam zgodno proiruje
primjer svjetla zvijezda. Mi vidimo svjetlo koje je napustilo Sunce
prije kojih osam minuta; Sunce koje vidimo staro je osam minuta- a
postoje zvijezde koje su od nas toliko udaljene da im treba mnogo
s\jetlosnih godina da bi doprle do nas. Naa percepcija tako ima uv-
jete koje lociramo u centralnom ivanom sistemu u odreenom tre-
nutku; ako se neto umijea u taj ivani proces, taj posebni doivljaj

105
Um, osoba i drutvo

nee nastati. Na takav neki nain dolazimo do prikaza onoga to stoji

u pozadini paralelistikog objanjenja; ako ono to se na toj toki do-
gaa kao neuroza dovedemo u odnos s onime to se dogaa u naem
iskustvu, naoko dobivamo dvije posve razliite stvari. Poremeaj u
centralnom ivanom sistemu je neki elektriki ili kemijski ili meha-
niki proces koji se zbiva u nervnim elementima, doim ono to vidi-
mo jest obojeno svjetlo, i najvie to moemo rei jest kako izgleda da
je jedno paralelno s drugim, budui ne moemo rei da su identini.
Bihevioristika psihologija pak, umjesto da te dogaaje u central-
nom ivanom sistemu postavi kao uzroan niz koji je u najmanju
ruku uvjetovan osjetnim doivljajem, uzima itavu reakciju spram
okoline kao ono to odgovara obojenom predmetu koji vidimo, u
ovom sluaju svjetlosti. Ona ne smjeta taj doivljaj ni na koje mjesto
u centralnom ivanom sistemu; ona ga, rijeima g. Russella, ne
smjeta unutar glave. Russel doivljaj ini uinkom onoga to se de-
ava tamo gdje se uzroni proces dogaa u glavi. Sa svojeg gledita, on
istie da glava unutar koje moete smjestiti taj doivljaj postoji
iskustveno samo u glavama drugih ljudi. Fiziolog vam objanjava gdje
dolazi do te pobuenosti. On vidi glavu koju vam prikazuje i vidi to
se u imaginaciji nalazi unutar te glave, ali po tome ono to on vidi
mora biti unutar njegove vlastite glave. Russel se iz te zbrke izvlai
tako to kae da glava o kojoj govori nije ona glava koju vidimo nego
glava koja je implicirana u fiziologijskoj analizi. Umjesto da pret-
postavi da se doivljeni svijet kao takav nalazi u glavi, smjeten tamo
gdje se odvijaju stanoviti nervni poremeaji, biheviorist postupa tako
da svijet iskustva stavlja u odnos s cjelovitim djelovanjem organizma.
Istina je, kao to smo upravo rekli, da se doivljeni svijet ne pojavlju-
je drugaije nego kad razni podraaji dou do stanovitih toaka u
centralnom ivanom sistemu; takoer je istina da, ako odsijeete
bilo koji od tih kanala briete odgovarajui dio tog svijeta. Biheviorist
u svojem objanjenju kao jedinicu uzima, ili bi trebao uzeti, upravo
cjelokupan in, cijeli proces vladanja. U tom postupku on mora uzeti
u obzir ne naprosto ivani sistem ve i ostatak organizma, jer ivani
sistem je samo specijaliziran dio itavog organizma.
Svijest kao materijal, kao iskustvo, sa stajalita bihevioristike ili
dinamike psiho1ogije naprosto je okolina ljudske individue ili dru-

106
 Um

tvene skupine utoliko to ju ta individua ili drutvena skupina kon-

stituira, to je o njima ovisna ili spram njih egzistencijski relativna.
(Drugi smisao termina "svijest" nastaje u svezi s refleksivnom inteli-
gencijom, trei pak u svezi s privatnim ili subjektivnim aspektima
iskustva, nasuprot zajednikim ili drutvenim aspektima.)
Cijeli na iskustveni svijet - priroda kako je doivljavamo - u
osnovi se nalazi u odnosu s drutvenim procesom ponaanja, proces
u kojem postupke zapoinju geste koje kao takve funkcioniraju zato
to one sa svoje strane izazivaju kod drugih organizama prilagodbene
reakcije, tako to ukazuju ili upuuju na dovrenje ili rezultantu akata
koje zapoinju. Dakle, sadraj objektivnog svijeta kako ga doivljava-
mo u velikoj se mjeri konstituira putem odnosa drutvenog procesa
spram njega, a osobito putem trojnog odnosa znaenja koji se u tom
procesu stvara. Cijeli sadraj duha i prirode, ukoliko poprima karak-
ter znaenja, ovisi o tom trojnom odnosu unutar drutvenog procesa
i meu fazama koje sainjavaju drutveni in, koji je pretpostavka
postojanja znaenja.
Svijest ili iskustvo, protumaeni ili objanjeni tako, u odrednica-
ma drutvenog procesa, ne mogu se meutim smjestiti u mozgu- ne
samo zato to takvo lociranje podrazumijeva neko prostorno poima-
nje duha (poimanje koje je, kao nekritiki prihvaena pretpostavka, u
najmanju ruku neosigurano), nego i zato to takvo lociranje vodi u
Russellov fiziologijski solipsizam i u nesavladive potekoe interakci-
onizma. Svijest je funkcionalna a ne supstantivna, i u bilo kojem od
dvaju glavnih smislova te oznake ona se mora locirati u objektivni
svijet a ne u mozak- ona pripada okolini u kojoj se nalazimo odno-
sno znaajka je te okoline. Meutim, ono to je doista smjeteno u
mozak, to se tamo odvija, jest fiziologijski proces kojim gubimo i
ponovo stieemo svijest: proces koji je ,donekle slian procesu spu-
tanja i ponovnog dizanja prozorske rolete.
Kao to smo ranije zapazili, ako elimo kontrolirati proces isku-
stva ili svijesti, moemo se vratiti na razne procese u tijelu, osobito na
centralni ivani sistem. Kad postavljamo paralelizam, zapravo poku-
avamo iskazati one elemente u svijetu koji nam omoguuju da kon-
troliramo proces iskustva. Paralelizam lei izmeu toke na kojoj se
odvija vladanje i iskustvene reakcije, a mi moramo odrediti one

107
Um, osoba i drutvo

elemente koji e nam omoguiti da kontroliramo samu reakciju. Mi

tu reakciju u pravilu kontroliramo pomou predmeta izvan organi-
zma, a ne usmjeravanjem pozornosti na sam organizam. Ako elimo
bolje svjetlo, stavimo jau arulju. Naa kontrola se u pravilu sastoji
u reakciji na same predmete, a paralelizam s tog gledita postoji
izmeu objekta i percepta, izmeu elektrinog svjetla i vidljivosti. To
je onaj paralelizam kakav uspostavlja obina individua; uspostavlja-
jui paralelizam izmeu stvari oko nje i njenog iskustva, ona odabire
one znaajke stvari koje e joj omoguiti da kontrolira doivljaj.
Njeno je iskustvo da stalno moe vidjeti stvari koje joj pomau te ona
sljedstveno bira u predmetima one znaajke koje e se izraziti u
takvom doivljaju; ali ako su njene nevolje prouzroene nekim pore-
meajem u njenom centralnom ivanom sistemu, ona e se morati
usredotoiti na njega. U tom sluaju paralelizam e postojati izmeu
njenog doivljaja i pobuenosti u centralnom ivanom sistemu. Ako
ustanovi da ne vidi dobro, ona moe otkriti neku nevolju s optikim
ivcem, te paralelizam postoji izmeu njenog vida i funkcioniranja
optikog ivca. Ako ju zanimaju neke njene mentalne slike, ona se
vraa iskustvima koja su u prolosti djelovala na centralni ivani sis-
tem. Neki uinci takvih iskustava na centralni ivani sistem jo su
uvijek prisutni, tako da e, ako uspostavlja neki paralelizam, otkriti da
paralelizam lei izmeu tog prolog dogaaja i sadanjeg stanja nje-
nog centralnog ivanog sistema. Takav odnos postaje vrlo vaan u
cijeloj naoj percepciji. Tragovi prolog iskustva uvjetno djeluju na
na percipirani svijet. Da bismo pak u organizmu ovladali onim to
odgovara tom stadiju naeg vladanja, naem sjeanju, naem inteli-
gentnom reagiranju na sadanjost u odrednicama prolosti, mi
postavljamo paralelizam izmeu onoga to se zbiva u centralnom iv-
anom sistemu i neposrednog iskustva. Nae pamenje ovisi o stanju
stanovitih podruja u naoj glavi, a ta stanja valja izdvojiti da bi se
zadobila kontrola nad takvim procesima.
Takva korelacija se zapaa sve vie kad sa predstava kao takvih
prelazimo na proces miljenja. Inteligencija koju ukljuuje percepci-
ja postaje neusporedivo sloenija u onome to zovemo "misao". ov
jek opaa predmet u odrednicama svojeg reagiranja na njega. Ako
promatrate svoje vladanje esto ete uoiti da okreete glavu na jednu

108
 Um

stranu da biste neto vidjeli zbog svjetlosnih zraka koje su pale na

periferiju mrenice. Okreete glavu da vidite to je to. Poinjete ko-
ristiti oznaku "svjestan da je tamo neto". Moemo imati dojam da
nas netko iz gomile gleda, i zateknemo se kako okreemo glavu da
vidimo tko nas to gleda, a naa tendencija da se okrenemo razotkriva
nam injenicu da postoje zrake iz oiju drugih ljudi. Za sve nae
iskustvo vai da nam upravo reakcija tumai to nam to pridolazi u
podraaju, i upravo takva pozornost ini percept iz onoga to zove-
mo "osjetom". Upravo interpretacija reakcije daje joj sadraj. Nae
miljenje je naprosto elaboracija te interpretacije u odrednicama nae
vlastite reakcije. Zvuk je neto to dovodi do toga da ovjek odskoi;
svjetlo je neto to treba pogledati. Kad je opasnost neto to je
moda vrlo udaljeno, opasnost gubitka novca zbog loeg ulaganja,
opasnost za neki na organ zbog ozljede, upravo interpretacija
ukljuuje vrlo sloen proces miljenja. Umjesto da naprosto skoimo
u stranu, mi moemo promijeniti nain prehrane, vie vjebati ili
drukije ulagati. Taj proces miljenja, koji je elaboracija naih reakci-
ja na podraaj, jest proces koji se takoer nuno odvija u organizmu.
Pa ipak, pogreno je pretpostaviti da se sve to zovemo misao moe
locirati u organizmu ili staviti u unutranjost glave. To da li je ula-
ganje dobro ili loe jest u samom ulaganju, a vrijedan ili opasan
karakter hrane je u hrani, ne u naim glavama. Odnos izmeu njih i
organizma ovisi o vrsti nae reakc_ije, a plan tog odnosit je iscrtan u
centralnom ivanom sistemu. Tu se nalazi nain kako emo reagi-
rati, a da bi moglo biti misli, u moguim svezama moraju se nalaziti
sveze prolih iskustava sa sadanjim reakcijama. itav skup stvari
izvana, osobito onih prolih, povezujemo sa svojim sadanjim sta-
njem da bismo se mogli inteligentno suoiti s nekom udaljenom
opasnou. U sluaju ulaganja ili neke organske tegobe opasnost je
vrlo daleko, ali na nju ipak moramo reagirati tako daje izbjegnemo.
Taj pak proces ukljuuje sloenu svezu koju treba nai u centralnom
ivanom sistemu, osobito ukoliko predstavlja prolost. Tako mi ono
to se zbiva u centralnom ivanom sistemu postavljamo kao pa-
ralelno onome to lei u iskustvu. Ako ustreba da neto promijeni-
mo u centralnom ivanom sistemu, u onoj mjeri u kojoj je to ostva-
rivo pri sadanjem znanju, moemo pomoi onome to se zbiva u

109
l
-------------------~

Um, osoba i drutvo

centralnom ivanom sistemu. Svoja navodna protusredstva trebali

bismo primijeniti na sam centralni ivani sistem, dok smo u pret-
hodnim sluajevima trebali mijenjati predmete koji djeluju na cen-
tralni ivani sistem. U sadanje vrijeme moemo uiniti vrlo malo,
ali moemo zamisliti takvu reakciju kakva bi nam omoguila da
djelujemo na svoje pamenje i misao. Dakako, mi nastojimo odabrati
doba dana i uvjete kad namje glava bistra ako moramo obaviti kakav
kompliciran posao. Na taj nain indirektno pokuavamo postii
pogodnu kooperaciju nervnih elemenata u mozgu da obave neko
razmiljanje. To je ista vrst paralelizma kakav postoji izmeu sistema
rasvjete u naim kuama i naeg iskustva vidljivosti. Kako bismo
kontrolirali svoje reakcije, u jednom sluaju moramo obratiti panju
na uvjete izvan, a u drugome na uvjete unutar centralnog ivanog
sistema. Ne postoji openit paralelizam izmeu svijeta i mozga.
Jedna bihevioristika psihologija nastoji upravo da u reakcijama, u
cijeloj naoj skupini reakcij a, nae ono to odgovara onim uvjetima
u svijetu koje elimo izmijeniti, poboljati, kako bi nae vladanje bilo
uspjeno.
Prolost koja postoji u naem sadanjem iskustvu nalazi se tu zbog
centralnog ivanog sistema u odnosu na ostatak organizma. Ako je
netko stekao stanovitu lakou sviranja violine, to prolo iskustvo je
registrirano u samim ivcima i miiima, ali uglavnom u vezama koje
se nalaze u centralnom ivanom sistemu, u cijelom skupu putanja
koje stoje otvorene tako da, kad doe podraaj, kree kompleksan
skup razgranatih reakcija. Naa prolost ostaje s nama u smislu onih
promjena koje su uslijedile iz naeg iskustva i koje su u nekom smi-
slu tamo registrirane. Ona naroita inteligencija ljudske forme lei u
toj razraenoj kontroli steenoj kroz prolost. Prolost ljudske ivo-
tinje stalno je prisutna u lakoi s kojom ona djeluje, ali ne bi bilo
ispravno rei da je prolost naprosto smjetena u c'entralnom iva
nom sistemu. Istina je da takav mehanizam mora biti prisutan kako
bi se prolost mogla pojavljivati u naem iskustvu, ali to je dio uvjeta,
a ne jedini uvjet. Ako nekoga prepoznate, mora biti da je do toga
dolo putem injenice da ste tu individuu vidjeli u prolosti, a kada ju
vidite opet, tu su one sklonosti da reagirate onako kako ste reagirali u
prolosti, ali da bi sc to dogodilo, ta individua, ili netko njoj slian,

110
 Um

mora biti ovdje. Prolost valja nai u sadanjem svijetu. 27 Sa stajalita

bihevioristike psihologije, mi izdvajamo centralni ivani sistem
samo zato to je to neposredan mehanizam putem kojega na organi-
zam operira kada dovodi prolost da djeluje na sadanjost. Ako elimo
razumjeti na koji nain neki organizam reagira na stanovitu situaciju
koja ima neku prolost, moramo ui u to kako su prole akcije djelo-
vale na taj organizam, to je ostalo u njegovom centralnom ivanom
sistemu. Ta injenica nije u pitanju. Ta djelovanja postaju na odgo-
varajui nain osobito vana, ali taj "paralelizam" se za bihevioristiku
psihologiju ne razlikuje od paralelizma koji postoji izmeu topline u
kui i ureaja za grijanje koji je u njoj instaliran.

27
[Za teoriju prolosti koja je ovdje implicirana vidi The Philosophy of the
Preselit, str. 1-31.]

111
Um, osoba i drutvo

16. Duh i simbol

Pokuao sam istaknuti da znaenja stvari, nae ideje o njima, odgova-

raju strukturi organizma u njegovom vladanju obzirom na stvari.
Struktura koja to omoguuje naena je prvenstveno u centralnom
ivanom sistemu. Jedna od osobitosti tog sistema jest u tomu to on
u nekom smislu ima temporalnu dimenziju: stvari koje emo uiniti
mogu se rasporediti u temporalnom poretku tako da kasniji procesi
mogu u svojem zaetku biti prisutni tako da odreuju one ranije; ono
to emo uiniti moe odrediti na neposredan pristup predmetu.
Mehanizam centralnog ivanog sistema omoguuje nam da nam
sada, u smislu stavova ili implicitnih reakcija, budu prezentna alter-
nativna mogua manifestna dovrenja bilo kojeg ina u koji smo
ukljueni; a tu injenicu treba shvatiti i priznati zahvaljujui oigled
noj kontroli koju kasnije faze bilo kojeg akta vre nad njegovim rani-
jim fazama. Odreenije, centralni ivani sistem osigurava mehani-
zam implicitnog reagiranja koji individui omoguuje da implicitno
iskua razna mogua dovrenja ve zapoetog ina prije nego to se
in zbiljski dovri, te da tako sama, na osnovi tih pokusa, izabere ono
najpoeljnije, koje e izriito izvesti ili prevesti u vidljiv uinak.
Ukratko, centralni ivani sistem omoguuje individui da svjesno
kontrolira svoje ponaanje. Upravo ta mogunost odloenog reagira-
nja prvenstveno razlikuje refleksivno vladanje od nerefleksivnoga, u
kojemu je reakcija uvijek neposredna. Vii centri centralnog ivanog
sistema sudjeluju u onom prvom tipu ponaanja omoguujui da se
izmeu podraaja i reakcije, u jednostavnom podraajno-reakcijskom
luku, umetne proces odabiranja ove ili one iz itavog skupa moguih
reakcija i kombinacija reakcija na dani podraaj.

112
 Um

Mentalni procesi odvijaju se u tom polju stavova kako ih izraava

centralni ivani sistem; a to polje je stoga polje ideja: polje kontroli-
ranja sadanjeg ponaanja u odrednicama njegovih buduih posljedi-
ca, ili u odrednicama budueg ponaanja; polje tog tipa inteligentnog
vladanja koje je navlastito karakteristino za vie forme ivota, a oso-
bito za ljudska bia. Razni stavovi koji se dadu izraziti kroz centralni
ivani sistem mogu se organizirati u razliite tipove akata to slijede
jedan za drugim; a odloene reakcije ili odgovori to ih tako omogu-
uje centralni ivani sistem osebujna su znaajka mentalno kontro-
liranog ili inteligentnog ponaanja.28
Ako hoemo misliti u bihevioristikim odrednicama, to je to duh
kao takav? Duh je, dakako, vrlo dvoznaan pojam, a ja elim izbjei
dvosmislenosti. Kao karakteristiku duha sugerirao sam upravo refle)c-
sivnu inteligenciju ljudske ivotinje, koju se moe razlikovati od inte-
ligencije niih formi. Kad bismo pokuali smatrati um specifinom
sposobnou koja se bavi onim univerzalnim, trebali bismo u niim
formama nai reakcije koje su univerzalne. Moemo takoer istaknu-
ti da je njihovo vladanje svrhovito, te da su eliminirani tipovi vladanja
koji ne vode prema stanovitim ciljevima. Izgleda da bi to odgovaralo
onome to oznaavamo kao "duh" kad govorimo o ivotinjskom duhu,
ali za ono o emu govorimo kao o refleksivnoj inteligenciji openito
priznajemo da pripada samo ljudskom organizmu. Neljudska ivotinja
djeluje obzirom na budue u tom smislu da ima porive koji trae
izraz koji se moe zadovoljiti samo u kasnijem iskustvu, i kakogod se

28 U razmatranju uloge ili funkcije centralnog ivanog sistema- ma koliko

ona bila znaajna - u inteligentnom ljudskom ponaanju, ipak moramo
imati na umu injenicu da je takvo ponaanje u biti i u temelju dru-
tveno; da ukljuuje i pretpostavlja proces drutvenog ivota koji sc stal-
no odvija; i da jedinstvo tog tekueg drutvenog procesa - ili bilo kojeg
od akata koji ga sainjavaju - nije svediv ni na kakav broj diskretnih
nervnih elemenata, a osobito se ne moe naprosto ralaniti na tc ele-
mente. Socijalni psiholog mora priznati tu injenicu. Ti diskretni nervni
elementi lee unutar jedinstva ovog trajnog drutvenog procesa, ili
unutar jedinstva bilo kojeg od drutvenih akata u kojima se taj proces
izraava ili u~elovljuje; a analiza koja ih izolira- analiza iji su oni rezul-
tati ili krajnji proizvodi - ne unitava i ne moe unititi to jedinstvo.

113
Um, osoba i drutvo

to moglo objasniti, to kasnije iskustvo doista odreuje to e biti

sadanje iskustvo. Ako sc prihvati darvinovsko objanjenje, kae sc da
preivljavaju samo oni oblici ije je vladanje u nekom odnosu sa
specifinom budunou, kakva pripada okolini specifinog oblika.
Oblici ije vladanje doista osigurava budunost prirodno e preiv-
jeti. U takvom se iskazu, barem indirektno, kae da budunost odre-
uje vladanje oblika kroz strukturu stvari kako postoje sada, kao
rezultat prolih dogaaja.
Kad s druge strane govorimo o reflcksivnom vladanju, mi sasvim
odreeno govorimo o prisutnosti budunosti u smislu ideja. Inteli-
gentni ovjek, za razliku od inteligentne ivotinje, predstavlja sebi
ono to e se dogoditi. ivotinja moe postupati na takav nain koji
e joj sutra osigurati hranu. Vjeverica skriva ljenjake, ali mi ne dri-
mo da vjeverica ima sliku onoga to e se dogoditi. Mlada vjeverica je
roena u ljeto i nema smjernica od drugih oblika, ali i ona e poeti
skrivati ljenjake kao i starije vjeverice. Takvo djelovanje pokazuje da
iskustvo nije moglo usmjeravati aktivnost odreenog organizma.
Promiljen ovjek, meutim, svakako slijedi stanovit kurs, predoava
stanovitu situaciju, te obzirom na nju usmjerava svoje vladanje. \Je-
verica slijedi stanovite slijepe poticaje, a izvoenje tih poticaja je vodi
do istog rezultata do kojega brinog ovjeka vodi spremanje ita. Me-
utim, upravo ta slika o tome to e biti u budunosti, koja odreuje
nae sadanje vladanje, karakteristina je za ljudsku inteligenciju -
budunost kao sadanjost u idejama.
Kad predstavljamo takvu sliku, inimo to u odrednicama svojih
reakcija, u smislu onoga to emo uiniti. Pred nama je nekakav pro-
blem, a na iskaz problema dat je u odrednicama budue situacije
koja e nam omoguiti da mu se suprotstavimo putem naih sada-
njih reakcija. Takav nain miljenja karakterizira ljudsku formu, a mi
smo se latili toga da izoliramo njegov mehanizam. Za taj je mehani-
zam bitan upravo nain na koji se ukazuje na karaktere stvari koje
kontroliraju reakcije, i koji za sam oblik imaju razne vrijednosti, tako
da e takvi karakteri zaokupiti panju organizma i proizvesti eljen
rezultat. Vonj rtve usmjerava panju zvijeri prema plijenu, te ona
posvcivanjem panje tom vonju doista zadovoljava glad i osigurava
svoju budunost. Koja je razlika izmeu takve situacije i vladanja

114
 Um

ovjeka koji, kao to smo vidjeli, djeluje racionalno? Fundamentalna

je razlika da ova potonja jedinka na neki nain drugoj osobi i sebi
ukazuje na taj karakter, ma kakav on bio; simbolizacija pak tog karak-
tera putem te indikativne geste upravo konstituira mehanizam koji u
najmanju ruku prua orua za inteligentno vladanje. ovjek tako
pokazuje stanovit otisak ape i kae da to znai medvjeda. Upravo to
identificiranje nekakvog traga pomou nekog simbola tako da ga kas-
nije mogu koristiti razliiti lanovi grupe, ali osobito sama individua
kasnije, jest stvar karakteristina za ljudsku inteligenciju. Biti kadar
identificirati da "ovo vodi do onoga", i dobiti nekakvu glasovnu ili
drugu gestu koju se moe upotrebiti da se ukae na tu implikaciju i
drugima i samom sebi kako bi se omoguila kontrola vladanja ob-
zirom na nju, jest ono to odlikuje ljudsku inteligenciju i to se ne
nalazi u ivotinjskoj inteligenciji.
Ti simboli izdvajaju posebne karakteristike situacije tako da reak-
cija na njih moe biti prisutna u svijesti individue. Moemo rei da
su one prisutne u idealnom obliku, kao u tendenciji da pobjegnemo,
ili u stezanju u elucu kad naiemo na svjee tragove medvjeda.
Indikacija daje to medvjed izaziva reakciju izbjegavanja medvjeda ili,
ako je ovjek u lovu na medvjeda, to upuuje na daljnje napredova-
nje lova. Reakcija dolazi ovjeku u iskustvo prije no to je otvoreno
izvedena, putem indiciranja i naglaavanja podraaja koji ju potie.
Kad se taj simbol koristi za samu stvar, ovjek, Watsonovim rijeima,
uvjetuje refleks. Pogled na medvjeda naveo bi ga da pobjegne, otisak
ape uvjetovao je taj refleks, a rije "medvjed" ili koju izrekne on sam
ili kakav prijatelj takoer moe uvjetovati refleks, tako da. to se tie
akcije, znak poinje predstavljati stvar.
Ono to pokuavam izvesti upravo je razlika izmeu prethodnog
tipa vladanja i tipa koji sam ilustrirao eksperimentom na malom
djetetu s bijelim zamorcem i bukom iza njegove glave. U ovoj poto-
njoj situaciji postoji uvjetovaqje refleksa u kojem nema odvajanja raz-
liitih elemenata. Ali kad postoji uvjetovanje refleksa koje ukljuuje
rije "medvjed", ili pogled na otisak ape, u doivljaju individue pos-
toji odvajanje podraaja i reakcije. Ovdje simbol znai medvjeda, a to
zauzvrat znai izbjegavanje, ili pak nastavljanje lova. Pod tim okolno-
stima, osoba koja naie na otiske medvjee ape ne boji se otisaka,

115
Um, osoba i drutvo

nego medvjeda. Dijete se boji zamorca, tako da sa strahom reagira kad

vidi bijelog zamorca; ovjek se ne boji otiska ape, nego medvjeda. Za
otisak i simbol koji upuuje na medvjeda moe se u nekom smislu
rei da uvjetuju ili potiu reakciju, ali predmet straha nije znak, nego
medvjed. Izoliranje simbola kao takvoga omoguuje ovjeku da
zadri te znaajke i izolira ih u njihovom odnosu spram predmeta, te
sljedstveno i u njihovom odnosu s reakcijom. Upravo to, po mojem
miljenju, karakterizira nau ljudsku inteligenciju u tolikoj mjeri da
je ini osebujnom. Mi imamo skup simbola pomou kojih ukazuje-
mo na stanovite znaajke, a ukazivanjem na te znaajke mi ih odjelju-
jemo od njihove neposredne okoline i jednostavno odravamo ja-
snim jedan odnos. Mi izoliramo otisak medvjee ape i zadravamo
samo taj odnos sa ivotinjom koja gaje napravila. Mi reagiramo samo
na to, ni na to drugo. ovjek se toga dri kao indikacije medvjeda i
vrijednosti koju taj predmet ima u iskustvu kao neto to treba izbjei
ili uloviti. Sposobnost izoliranja tih vanih znaajki u njihovom od-
nosu spram predmeta i spram predmetu pripadne reakcije po mojem
je miljenju ono na to openito mislimo kad govorimo da ljudsko
bie neto promilja ili da ima duh. Takva sposobnost tvori openitu
razliku izmeu kondicioniranja refleksa u sluaju bijelog zamorca i
ljudskog procesa miljenja pomou simbola.29

29
Znaenja stvari ili predmeta jesu njihova zbiljska svojstva ili kvalitete;
mjesto bilo kojeg znaenja jest u stvari koja ga, kako kaemo, "ima". Kad
se sluimo simbolom, mi upuujemo na znaenje stvari. Simboli pred-
stavljaju znaenja onih stvari ili predmeta koji imaju znaenja; oni su
neki dijelovi iskustva koji ukazuju na, ili indiciraju, ili predstavljaju druge
dijelove iskustva, koji nisu direktno prisutni ili dati u vrijeme kad, i u
situaciji u kojoj, je bilo koji od njih tako prisutan (ili je neposredno
doivljen). Tako je simbol vie od pukog nad-omjesnog podraaja- vie
nego puki podraaj za uvjetovanu reakciju ili refleks. Jer uvjetovani
refleks- reakcija na puki nadomjesni podraaj -ne ukljuuje i ne potre-
buje svijest, doim ju reakcija na simbol ukljuuje i mora ukljuivati .
Uvjetovani refleksi plus svijest o stavovima i znaenjima to ih oni
ukljuuju jesu ono to konstituira jezik, te stoga polau osnovu, ili sain
javaju mehanizam, za miljenje i inteligentno vladanje. Jezik je sredstvo
kojim individue jedna drugoj mogu ukazati na to kakve e biti njihove
reakcije na predmete, te time i koja su znaenja tih predmeta; on nije

116
 Um

to je to u vladanju to omoguuje tu razinu iskustva, tu selekciju

stanovitih znaajki s njihovim odnosom spram drugih znaajki i reak-
cija to ih one izazivaju? Moj vlastiti odgovor je, jasno, u odrednicama
takvog skupa simbola kakav se stvara u naem drutvenom vladanju, u
razgovoru gesta -jednom rijeju, u odrednicama jezika. Kad u svoje
vladanje unesemo te simbole koji ukazuju na stanovite znaajke i nji-
hov odnos spram stvari i reakcija, oni nam omoguuju da izdvojimo
te znaajke i zadrimo ih ukoliko one odreuju nae vladanje.
Hodajui terenom, ovjek naie na procjep koji ne moe presko-
iti. On eli dalje, ali procjep spreava provoenje te namjere. U
takvoj situaciji poveava se osjetljivost na svakojake znaajke koje
ranije nije zapaao. Kad se zaustavi, duh se, kao to kaemo, oslobo-
di. On ne trai samo naznaku puta koji vodi dalje. I pas i ovjek bi
pokuali pronai mjesto gdje mogu prei. Ali ono to bi ovjek mogao
uiniti a pas ne bi jest da primijeti da se strane procjepa pribliavaju
jedna drugoj kad se ide u jednom smjeru. On izabire najbolja mjesta
koja e iskuati, i taj pristup, na koji on ukazuje samom sebi, odreu
je put kojim e krenuti. Kad bi pas izdaleka vidio usko mjesto, potr-
ao bi do njega, ali vjerojatno na njega ne bi djelovalo postupno sua-
vanje na koje ljudska jedinka moe sebi simboliki ukazati.
Ljudska jedinka vidjela bi oko sebe druge predmete, a u njenom
iskustvu bi se pojavile druge slike. Ona vidi stablo koje bi moglo
posluiti kao most preko prostora koji se pred njom otvorio. Mogla
bi iskuati raznorazne mogue akcije koje joj se ukau i predstaviti ih
samoj sebi pomou simbola kojima se slui. Ona nije naprosto uvje-
tovala stanovite reakcije putem stanovitih podraaja. Da jest, bila bi
ograniena na njih. Pomou ovih simbola ona upravo pokazuje na
stanovite znaajke koje su prisutne, tako da su i reakcije spremne za
akciju. Ona gleda niz rascjep i misli da se rubovi pribliavaju, pa moe
potrati prema tom mjestu. Ili moe stati i postaviti pitanje postoji li

puki sistem uvjetovanih refleksa. Racionalno vladanje uvijek ukljuuje i

refleksivnu referenciju na sebe, dakle na indikaciju samoj jedinki o zna-
aju koji njeni postupci ili geste imaju za druge. A iskustvena ili bihevi-
oristika osnova takvog vladanja - neuro-fiziologijski mehanizam mi-
ljenja - moe se, kao to smo vidjeli, nai u centralnom ivanom
sistemu.

117
Um, osoba i drutvo

neki drugi nain da ubrza prelaz. Ono to ju zaustavlja upravo je

raznovrsnost drugih stvari koje moe uiniti. Opaa sve mogunosti
prelaza. Moe ih zadrati pomou simbola i dovesti ih u meusoban
odnos, tako da doe do konane akcije. Poetak ina nalazi se u
njenom iskustvu. Ona ve ima tendenciju da ide u stanovitom smje-
ru, a ono to bi uinila ve je tu i odreuje ju. Ta odreivanje ne po-
stoji samo u njenom dranju, ve oma ima i ono to je izdvojeno
rijeima "to je usko, mogu preskoiti". Ona je spremna da skoi, i taj
je refleks spreman da odredi njene postupke. Umjesto da su tek puko
uvjetovanja refleksa, ti simboli su naini izdvajanja podraaja tako da
se razne reakcije mogu organizirati u neku formu djelovanja.30
Po mojem sudu, situacija u kojoj ovjek trai uvjetovanje reakcija
je, to se tie efektivne inteligencije, uvijek prisutna u formi proble-
ma. Kad naprosto hoda, ovjek trai znake puta, ali to ini nesvjesno.
On naprosto vidi put pred sobom; pod tim uvjetima nije svjestan da
ga trai. Ali kad doe do procjepa, upravo taj proces povlaenja od

30 Refleksivni in se sastoji u rekonstrukciji perceptivnog polja tako da posta-

je mogue da pobude koje su bile u sukobu vie ne koe akciju. To se
moe desiti takvom vremenskom prilagodbom da jedna od sukobljenih
pobuda doe do izraaja kasnije. U ovom sluaju su u perceptivno polje
ule druge pobude, koje odgaaju izraavanje one koja je bila zakoila
akciju. Tako irina jarka koi pobudu preskakanja. U perceptivno polje
ulazi slika nekog ueg dijela, a pobuda da se krene dalje nalazi svoje
mjesto u kombinaciji pobuda, ukljuujui i onu za kretanje prema uem
dijelu.
Rekonstrukcija se moe zbiti putem drugih, ranije ignoriranih osjetilnih
znaajki u polju. Primjeujemo dasku dovoljno dugu da premostimo
jarak. Budui individua ve ima kompleks pobuda koji vodi k uzimanju
daske i polaganju preko jarka, on postaje dijelom organizirane grupe
pobuda koja ovjeka vodi prema odreditu. Ni u jednom od tih dvaju
sluajeva on ne bi odgovorio na podraaj (u jednom sluaju na predstavu
ueg dijela jarka, a u drugome na to to je ugledao dasku) da u svojoj na-
ravi nije imao reakcije koje odgovaraju tim predmetima, niti bi ga te ten-
dencije da reagira uini le osjetljivim na svoje podraaje kad ne bi bile
osloboene vrsto organiziranih navika. Dakle, upravo je ta sloboda pre-
duvjet refleksije, a upravo nae drutveno samorefleksivno vladanje daje
tu slobodu ljudskim individuama u grupnom ivotu. (MS)

118
 Um

procjepa zaustavlja napredovanje. Taj ga sukob, takorei, oslobaa da

uoi itav skup drugih stvari. Tip stvari koje e vidjeti bit e pak zna-
ajke koje predstavljaju razne mogunosti djelovanja pod tim uvjeti-
ma. ovjek te razne mogunosti reagiranja zadrava u odrednicama
razliitih podraaja koji se pojavljuju, i upravo ta sposobnost zadra-
vanja konstituira njegov duh.
Nemamo dokaza za takvu situaciju u sluaju niih ivotinja, to
dovoljno razjanjava injenica da ni u jednom ivotinjskom ponaanju
ne nalazimo da bismo mogli u pojedinostima izvesti bilo kakav sim-
bol, bilo kakvu metodu komunikacije, bilo to to bi odgovaralo tim
razliitim reakcijama na nain da ih se sve moe zadrati u iskustvu
jedinke. Upravo to razlikuje djelovanje refleksivno inteligentnog bia
od vladanja niih formi; mehanizam koji to omoguuje jest jezik.
Moramo priznati da je jezik dio vladanja. Duh, meutim, ukljuuje i
odnos spram karaktera stvari. Ti karakteri su u stvarima, pa premda po-
draaji izazivaju reakciju koja je na jedan nain prisutna u organizmu,
reakcije su reakcije na vanjske stvari. Cijeli proces nije mentalni pro-
dukt i ne moete ga smjestiti unutar mozga. Mentalnostje onaj odnos
organizma spram situacije koji je posredovan skupovima simbola.

l
119

JJ
Um, osoba i drutvo

17. Odnos uma spram reakcije i okoline

Vidjeli smo da su mentalni procesi u vezi sa znaenjima stvari, te da

se ta znaenja mogu iskazati u odrednicama visoko organiziranih
stavova individue. Ti stavovi obuhvaaju ne samo situacije u kojima
su elementi istovremeni, ve i one koje ukljuuju druge vremenske
odnose, ~ podeavanje sadanje reakcije prema kasnijim reakcijama
koje su u nekom smislu ve inicirane. Takva organizacija stavova
obzirom na ono to oznaavamo kao predmete konstituira za nas
znaenja stvari. U logikoj terminologiji, ta znaenja se smatraju uni-
verzalijama, a univerzalnost se, kao to smo vidjeli, u stanovitom smi-
slu pridodaje naviknutoj reakciji, nasuprot posebnim podraajima
koji izmamljuju tu reakciju. U bihevioristikim odrednicama univer-
zalnost se odraava u identinosti reakcije premda su svi podraaji
koji je izazivaju meusobno razliiti. Moemo ovu izjavu prebaciti u
logiku formu i rei da je reakcija univerzalna dok su podraaji
posebnosti podvedene pod takvo univerzalno.
Ti meusobni odnosi stavova bacaju svjetlo na odnos "supstancije"
spram njenih atributa. Govorimo o kui kao, u stanovitom smislu,
supstanciji na koju se moe primijeniti atribut boje. Boja je akciden-
cija inherentna u stanovitoj supstanciji kao takvoj. Taj odnos inheren-
cije stanovite znaajke u stanovitoj supstanciji jest odnos specifine
reakcije, kao to je odnos ukraavanja predmeta oko nas spram sku-
pine akcija to ih obuhvaa obitavanje u kui. Kua nas mora tititi,
mora nas osiguravati kad spavamo i kad smo budni, mora nositi sve
to je potrebno za obiteljski ivot- to je ono osnovno to predstavlja
skup reakcija u kojemu jedna neizbjeno implicira drugu. Postoje,

120
 Um

meutim, i druge reakcije, koje variraju. U ukrasima koje koristimo

moemo zadovoljiti ne samo svoj ukus, nego i svoje hirove. Ovi
potonji nisu bitni. To su stanovite reakcije koje variraju, doim po-
stoji stanovita cjelina vie ili manje standardiziranih reakcija koja
ostaje nepromijenjena. Organizirani skupovi reakcija odgovaraju
znaenjima stvari, odgovaraju im u njihovoj univerzalnosti, dakle u
navikloj reakciji koju izaziva irok varijetet podraaja. One odgo-
varaju stvarima u njihovim logikim odnosima.
Upravo sam sada referirao na odnos supstancije, kako se odraava
u nekoj cjelini navika, spram raznih reakcija koje odgovaraju atribu-
tima. U odnosu uzroka i posljedice postoji meusobni odnos reakci-
ja u smislu ovisnosti, to ukljuuje podeavanje koraka koje treba
poduzeti obzirom na stvar koju valja izvesti. Raspored koji se jednom
moe pojavljivati kao sredstva i cilj drugi put se pojavljuje kao uzrok
i uinak. Ovdje imamo odnos ovisnosti jedne reakcije o drugoj, nu-
an odnos koji lei unutar ireg sistema.31 O tome to kanimo uini
ti ovisi da li emo odabrati ovo ili ono sredstvo, jedan ili drugi uzro-
ni niz. Nae navike su podeene tako da, ako primjerice odluimo
krenuti na put, imamo cjelinu s time povezanih navika koja poinje
djelovati - pakiranje torba, nabavka voznih karata, podizanje
potrebnog novca, biranje knjiga za itanje na putu, i tako dalje. Postoji
itav skup organiziranih reakcija koje se odjednom aktiviraju u pri-
mjerenom meusobnom odnosu kad se osoba odlui da eli putovati.
U naim navikama mora postojati takva organizacija da bi ovjek mo-
gao imati upravo onakvu inteligenciju kakvu stvarno ima.
U bihevioristikom iskazu imamo dakle mjesto za ono to bi tre-
balo biti navlastit sadraj duha, to jest znaenja stvari. O tim faktorima
govorim kao o stavovima. Dakako, u svijetu postoji ono to odgovara
grupi stavova. Ovdje izbjegavamo logike i metafizike probleme, ba
kao i moderna psihologija. Ono emu tei psihologija jest zadobiva-
nje kontrole; ona ne tei rjeavanju metafizikih pitanja. S gledita
bihevioristike psihologije moemo u odrednicama stavova iskazati
ono to zovemo znaenjima stvari; ono to psiholog zahvaa u toj

31 Predstavljanje obuhvaa odnos ranijih ina spram kasnijih. Taj odnos reak-
cija daje implikaciju. (1924)

121
Um, osoba i drutvo

situaciji jest organizirano dranje individue. Za njega je u najmanju

ruku jednako legitimno iskazati znaenje u odrednicama stavova kao
to je za ranijeg psihologa bilo da ga iskae u odrednicama statikog
pojma koji ima svoje mjesto u umu.
Isticao sam upravo da se u centralnom ivanom sistemu moe
nai, ili barem opravdano pretpostaviti, upravo onakve kompleksno-
sti reakcija, ili mehanizam upravo onakvih kompleksnosti reakcije,
kakve smo diskutirali. Ako govorimo o osobi koja u pripremi puto-
vanja provodi korake o kojima sam govorio, moramo pretpostaviti da
za tc korake nisu bitni nervni elementi, ali daje odnos tih reakcija u
centralnom ivanom sistemu takav da je, ako osoba izvodi jednu
reakciju, ona neizbjeno spremna nai podraaj koji e osloboditi
neku drugu s tim povezanu reakciju. U centralnom ivanom siste-
mu, putem njegovih elemenata, neurona, mora postojati organizacija
za sve kombinacije koje ikako mogu ui u um i ba za takav odnos
reakcija koje su meuovisne. Neke je od njih identificirala psi-
hologijsko prouavanje ivanog sistema, dok druge valja pretpo-
staviti na osnovi tog prouavanja. Kao to sam ranije rekao, ono to
sc odvija unutar neurona nije specifini fiziologijski proces koji bi
kao takav trebao odgovarati znaenju. Raniji fiziologijski psiholozi su
govorili o specifinom psihikom procesu, ali u mehanikoj, elek-
trikoj i fizikoj aktivnosti koja se odvija u ivcu nema niega to
odgovara onome to oznaavamo idejom. Ono to se u nervu dogaa
u odreenoj situaciji jest inervacija stanovite reakcije to znai ovo,
ono i neto drugo, i upravo se tu nalazi specifinost stanovite ivane
organizacije. Ta organizacija se zbiva upravo u centralnom ivanom
sistemu. U izvjesnom smislu moete rei da se organizacija koncer-
na provodi u uredu inenjera. Ali, ono to sc moe nai u nacrtima i
statistikim podacima nije zbiljska proizvodnja koja se vri u tvorni-
ci, premda taj ured doista organizira i koordinira razne ogranke kon-
cerna. Na isti nain centralni ivani sistem koordinira sve razliite
procese koje tijelo izvodi. Ako u organizmu ima iega kao to je isto
fiziologijski mehanizam koji odgovara onome to zovemo iskustvo,
kad sc to obino oznaava svjesnim, to je totalni organiki proces to
ga predstavljaju ti nervni elementi. Ti procesi su, kao to smo vidjeli,
stavovi reakcije, podeavanja organizma spram sloene okoline,

122
 Um

stavovi koji senzibiliziraju oblik za podraaje koji e osloboditi re-

akcije.
elim naglasiti nain na koji ti stavovi odreuju okolinu. Postoji
organiziran skup reakcija koji je prvo odaslao neke telegrame, zatim
odabrao prevozno sredstvo, onda nas poslao u banku po novac, a po-
tom se pobrinuo da u vlaku imamo neto za itanje. Napredujui od
jednog do drugog skupa reakcija, mi se za~eemo kako izdvajamo
onu okolinu koja odgovara tom narednom skupu reakcija. Dovriti
jednu reakciju znai staviti se u poloaj s kojega vidimo druge stvari.
Pojavnost elemenata mrenice dala je svijetu boju; razvoj organa u
uhu dao je svijetu zvuk. Mi izdvajamo neku organiziranu okolinu u
odnosu na nau reakciju, tako da ti stavovi kao takvi ne predstavljaju
samo nae organizirane reakcije, nego predstavljaju i ono to za nas po-
stoji u svijetu; onu posebnu fazu realnosti koja postoji za nas izdvojila
je za nas naa reakcija. Moemo priznati daje upravo to senzibilizira-
nje organizma na podraaje koji e osloboditi njegove reakcije odgo-
vorno za to to ovjek ivi ba u ovakvoj a ne u nekakvoj drugaijoj
okolini. Mi vidimo stvari u njihovom vremenskom odnosu koji odgo-
vara vremenskoj organizaciji koju nalazimo u centralnom ivanom
sistemu. Vidimo stvari kao udaljene od nas, ne samo prostorno nego i
vremenski; kad uinimo ovo, moemo uiniti ono. Pregled nad svije-
tom svakako nam pruaju reakcije koje e se tek dogoditi. 32
Teko je iskazati to tono mislimo pod dijeljenjem stanovite
situacije izmeu organizma i njegove okoline. Stanoviti predmeti po-
inju za nas postojati zbog karaktera organizma. Uzmimo hranu. Ako
na svijet doe ivotinja koja moe probavljati travu, kao na primjer
vol, tada trava postaje hrana. Taj predmet, dakle trava kao hrana, nije
ranije postojao. Dolazak vola uvodi nov predmet. U tom smislu, or-
ganizmi su odgovorni za pojavljivanje itavih skupova predmeta koji
prije nisu postojali. 33 Raspodjela znaenja na organizam i okolinu

32 Struktura okoline je nacrt organikih reakcija na prirodu; bilo koja okoli-

na, bilo drutvena bilo individualna, jest nacrt logike strukture ina
kojem odgovara, ina koji trai manifestan izraaj.
33 Sporno je govoriti da hranidbeni proces ivotinje konstituira hranidbeni
predmet. Oni su zasigurno meusobno relativni (MS).

123
Um, osoba i drutvo

ima svoj izraz u organizmu, kao i u stvari, i taj izraz nije stvar psihi-
kih ili mentalnih uvjeta. Postoji izraz reakcije organiziranog odgovora
organizma na okolinu, a ta reakcija nije tek determinacija organizma
od strane okoline, jer organizam odreuje okolinu isto tako potpuno
kao to okolina odreuje organe. Organika reakcija je odgovorna za
pojavljivanje itava skupa predmeta koji prije nisu postojali.
Unutar organizma postoji odreena i nuna struktura ili gestalt
osjetljivosti, koja selektivno i relativno odreuje karakter vanjskog
predmeta koji percipira. Ono to oznaavamo kao svijest treba unijeti
upravo u ovaj odnos izmeu organizma i njegove okoline. Naa kon-
struktivna selekcija okoline - boja, emocionalnih vrijednosti i slino
- u odrednicama fiziologijskih osjetljivosti, u biti je ono to sma-
tramo svijeu. Historijski smo bili skloni da tu svijest s~estimo u
duh ili u mozak. Oko i s njim povezani procesi podaruju predmeti-
ma boju upravo u istom smislu u kojem vol podaruje travi karakter
hrane, dakle ne u smislu projiciranja osjeta u predmete, nego u smi-
slu stavljanja sebe u odnos s predmetom koji omoguuje pojavljivanje
i postojanje boje kao kvalitete predmeta. Boje inheriraju u predme-
tima samo zahvaljujui njihovom odnosu spram danih percipirajuih
organizama. Fiziologijska ili osjetna struktura percipirajueg organi-
zma odreuje doivljeni sadraj predmeta.
Organizam je, dakle, u nekom smislu odgovoran za svoju oko-
linu. A kako organizam i okolina odreuju jedno drugo i u svojem su
postojanju uzajamno ovisni, slijedi da ivotni proces, da bi ga se pri-
kladno razumjelo, valja razmotriti u odrednicama njihovih meu
odnosa.
Drutvena okolina je obdarena znaenjem u odrednicama proce-
sa drutvenog djelovanja; ona je neka organizacija objektivnih odnosa
koji nastaju u odnosu na grupu organizama koji sudjeluju u takvom
djelovanju, u procesima drutvenog iskustva i ponaanja. Vanjski svijet
posjeduje stanovite znaajke samo obzirom na, i u odnosu na, inter-
agirajuu drutvenu grupu individualnih organizama; ba kao to
neke druge znaajke posjeduje samo obzirom na, ili u odnosu na, sa-
me individualne organizme. Odnos drutvenog procesa ponaanja -
ili odnos drutvenog organizma - spram drutvene okoline analogan

124
 Um

je odnosu procesa individualne biologijske aktivnosti - ili odnosu

individualnog organizma- spram fiziko-biologijske okoline. 34
Paralelizam o kojem govorim je paralelizam skupa organizma i
predmeta koji mu odgovaraju. Kod vola postoji glad, a takoer i pri-
zor i miris koji uvode hranu. Cijeli se proces ne nalazi naprosto u
elucu, ve u svim aktivnostima pae, preivanja i tako dalje. To je
proces koji je blisko povezan s takozvanom hranom koja postoji
negdje vani. Organizam uspostavlja bakteriologijski laboratorij, kao
to je onaj koji vol nosi sa sobom da se pobrine za pretvaranje trave u
hranu. Unutar tog paralelizma, ono to oznaavamo kao znaenje
predmeta nalazi se specifino u organiziranom stavu reakcije na strani
organizma spram znaajki i stvari. Znaenja su tu, a duh je zaokup-
ljen tim znaenjima. Organizirani podraaji odgovaraju organizira-
nim reakcijama.
Upravo je organizacija razliitih reakcija jednih na druge i njihov
odnos spram podraaja koje oslobaaju navlastiti predmet psihologi-
je koja sc bavi onim to oznaavamo kao "duh". Termin "mentalno",
pa tako i "duh", openito ograniavamo na ljudski organizam, jer tu
nalazimo onu cjelinu simbola koja nam omoguuje da izoliramo te
znaajke, ta znaenja. Nastojimo razluiti znaenje neke kue od ka-
menja, betona, cigala od kojih je sainjena kao fiziki predmet, a to
inimo obzirom na upotrebu kue. Po tome je kua neto mental-
no.35 Ako hoete, mi izoliramo graevni materijal sa stajalita fiziara

34 Drutven organizam - dakle, drutvena grupa individualnih organizama -

konstituira ili stvara svoju vlastitu posebnu okolinu predmeta ba, i u
istom smislu, kao to individualan organizam konstituira ili stvata vlasti-
tu posebnu okolinu predmeta (koja je, meutim, mnogo rudimentarni-
ja od okoline koju konstituira drutven organizam).
35 Priroda - vanjski svijet - postoji objektivno, nasuprot naem iskustvu

prirode, ili nasuprot samoj individui koja misli. Premda vanjski predmeti
postoje neovisno o individui koja ih doivljava, oni ipak posjeduju stano-
vite karakteristike zahvaljujui njihovim odnosima s njenim iskustvom
ili duhom, koje ne bi posjedovali inae, izvan tih odnosa. Te karakteri-
stike su za individuu, ili openito za nas, njihova znaenja. Distinkcija
izmeu fizikih predmeta ili fizike stvarnosti i mentalnog ili samo-
svjesnog doivljavanja tih predmeta ili te stvarnosti - distinkcija izmeu

125
Um, osoba i drutvo

ili arhitekta. Postoje razliita stajalita s kojih se moe promatrati

kua. Jazbina u kojoj ivi neka ivotinja u nekom je smislu njena
kua, ali kad ljudsko bie ivi u kui, ona za njega poprima ono to
zovemo mentalnim karakterom, koji vjerojatno nema rupa za krticu
koja u ~oj ivi. Ljudska individua ima sposobnost da izdvoji ele-
mente kue koji odgovaraju njenim reakcijama tako da ih moe kon-
trolirati. Ona ita reklamu nove vrsti kotla za zagrijavanje, te moe
dobiti vie topline, udobniju sobu za odijevanje nego prije. ovjek
moe kontrolirati taj proces sa stajalita vlastitih reakcija. On dobiva
znaenja i tako kontrolira reakcije. Upravo njegova sposobnost da ih
izdvoji ini kuu mentalnom stvari. I krtica mora nai hranu, suprot-
staviti se neprijateljima i izbjegavati ih, ali mi ne pretpostavljamo da
je krtica kadra samoj sebi ukazati na osobite prednosti njene rupe
nasuprot nekoj drugoj . Njena kua nema mentalne karakteristike.
Mentalnost lei u sposobnosti organizma da u okolini ukae na ono
to odgovara njegovim reakcijama, tako da na razne naine moe kon-
trolirati te reakcije. U tome se, s gledita bihevioristike psihologije,
sastoji mentalnost. Kod krtice i drugih ivotinja postoje kompleksni
elementi ponaanja u vezi s okolinom, ali ljudska ivotinja je sposob-
na samoj sebi i drugima ukazati na to koje karakteristike u okolini
izazivaju te kompleksne, visoko organizirane reakcije, i pomou tak-
vog ukaziva~a moe kontrolirati te reakcije. Ljudska ivotinja ima
sposobnost koja see iznad i preko prilagoavanja nie ivotinje da
izdvoji i izolira podraaj . Biolog prepoznaje da hrana ima stanovite
vrijednosti, pa premda ljudska ivotinja reagira na te vrijednosti kao i
druge ivotinje, ona takoer moe ukazati na stanovite znaajke hrane
koje znae stanovite stvari u njenim probavnim reakcijama na tu
hranu. Mentalnost se sastoji u ukaziva~u na te vrijednosti drugima i
samome sebi tako da se moe kontrolirati vlastite reakcije.
U naem pristupu, mentalnost stupa na scenu naprosto kad j e
organizam kadar istaknuti znaenja sebi i drugima. Na toj toki po-
javljuje se, ili, ako hoete, nastaje duh. Ono to valja prepoznati jest

vanjskog i unutranjeg iskustva - lei u injenici da se potonje bavi

znaenjima ili konstituira putem njih. Doivljeni predmeti imaju odre-
ena znaenja za individue koje o njima misle.

126
 Um

da imamo posla s odnosom organizma spram okoline koju je odabra-

la njegova vlastita osjetljivost. Psihologa zanima mehanizam koji je
ljudska vrsta razvila da bi zadobila kontrolu nad tim odnosima. Ti
odnosi su postojali i prije nego to su stvorene ove indikacije, ali orga-
nizam nije u svojem vladanju kontrolirao taj odnos. Izvorno on nema
mehanizma kojim bi ga mogao kontrolirati. Meutim, ljudska ivo-
tinja je izradila mehanizamjezine komunikacije pomou koje moe
stei tu kontrolu. Oevidno je sada da velik dio tog mehanizma ne
lei u centralnom ivanom sistemu, nego u odnosu stvari spram
organizma. Sposobnost da se ta znaenja izdvoje i da se na njih ukae
drugima i samom organizmu jest sposobnost koja ljudskoj individui
daje osebujnu mo. Kontrolu je omoguio jezik. Upravo je taj meha-
nizam kontrole nad znaenjem u ovom smislu, kako tvrdim, konsti-
tuirao termin "duh". Mentalni procesi ne lee, meutim, u rijeima
kao to ni inteligencija organizma ne lei u elementima centralnog
ivanog sistema. Ijedno i drugo dio su procesa koji se odvija izmeu
organizma i okoline. U tom procesu ulogu igraju simboli, i zato je
komunikacija tako vana. Iz jezika nastaje polje duha.
Apsurdno je promatrati duh naprosto sa stajalita individualnog
ljudskog organizma; naime, premda tu lei njegovo arite, to je u biti
drutvena pojava; ak i njegove biologijske funkcije su prvenstveno
drutvene. Subjektivno iskustvo individue mora se dovesti u odnos s
prirodnim, drutveno-biologijskim aktivnostima mozga kako bi se
uope omoguilo prihvatljivo objanjenje duha; to se pak moe
uiniti samo ako se prepozna drutvena narav duha. tovie, trebalo
bi biti oito koliko je manjkavo individualno iskustvo u izolaciji od
procesa drutvenog iskustva- u izolaciji od njegove drutvene oko-
line. Moramo, dakle, sagledati duh kako se uzdie i razvija unutar
drutvenog procesa, unutar iskustvene matrice drutvenih interakci-
ja. To znai da moramo dobiti unutranje .individualno iskustvo sa
stajalita drutvenih ina koji iskustva odvojenih individua ukljuuju
u drutven kontekst u kojem te individue interagiraju. Procesi isku-
stva koje omoguuje ljudski mozak omogueni su samo za grupu
individua u interakciji: samo za individualne organizme koji su
lanovi drutva, a ne za individualni organizam izoliran od drugih in-
dividualnih organizama.

127
Um, osoba i drutvo

Duh se uzdie u drutvenom procesu samo kad taj proces kao

cjelina ue u iskustvo bilo koje od individua ukljuenih u taj proces,
ili je prisutan u njenom iskustvu. Kad se to dogodi, individua posta-
je samosvjesna ili ima duh; postaje svjesna svojih odnosa s tim proce-
som kao cjelinom i s drugim individuama koje s njom sudjeluju u
njemu; postaje svjesna da taj proces modificiraju reakcije i interakci-
je individua - ukljuujui i nju - koje ga provode. Evolucijsko
pojavljivanje duha ili inteligencije zbiva se kad se cijeli drutveni pro-
ces iskustva i ponaanja dovede unutar iskustva bilo koje od odvo-
jenih individua umijeanih u nj, i kad ta svjesnost ili svijest koju indi-
vidua tako ima o njemu modificira i rafinira njeno prilagoavanje
tom procesu. Upravo pomou refleksivnosti - vraanja iskustva indi-
vidue na nju samu- cijeli drutveni proces biva uveden u iskustvo u
njega ukljuenih individua; upravo tim putem, koji individui omo-
guuje da zauzme stav drugoga spram nje, individua se moe svjesno
prilagoditi tom procesu i modificirati njegovu rezultantu u bilo
kojem drutvenom inu u odrednicama svojeg prilagoavanja na nj.
Refleksivnost je, dakle, unutar drutvenog procesa bitan uvjet za
razvoj duha.

128
 III. dio

OSOBA
18. Osoba i organizam

U naem iskazu o razvoju inteligencije ve smo natuknuli da je je-

ziki proces bitan za razvoj osobe. Osoba ima karakter koji se raz-
likuje od karaktera samog fiziologijskog organizma. Osoba je neto
to ima razvoj; ona ne postoji od poetka, pri roenju, nego nastaje u
procesu drutvenog iskustva i aktivnosti, dakle razvija se u danoj indi-
vidui kao rezultat njenih odnosa spram tog procesa kao cjeline i
spram drugih individua unutar tog procesa. Inteligencija niih formi
ivotinjskog ivota, kao i velik dio ljudske inteligencije, ne ukljuuje
sopstva. Na primjer, u akcijama na koje smo navikli, u naem kre-
tanju po nekom svijetu koji naprosto postoji i kojem smo tako pri-
lagoeni da to ne trai nikakvo miljenje, postoji stanoviti osjetilni
doivljaj kakav ljudi imaju pri buenju, gola prisutnost svijeta. Takve
znaajke oko nas mogu postojati u iskustvu a da se ne zbivaju u odno-
su spram osobe. Pod takvim uvjetima valja, dakako, iskustvo koje se
neposredno zbiva luiti od naeg vlastitog organiziranja tog iskustva
u iskustvo osobe. Nakon analize ovjek kae da neto ima mjesto u
njegovu iskustvu, u iskustvu njegove osobe. Mi neizbjeno na sta-
novitoj razini istananosti teimo da sve iskustvo organiziramo u
iskustvo osobe. Mi svoje doivljaje, osobito svoje afektivne doivljaje
tako prisna identificiramo sa sopstvom da je potrebna asovita
apstrakcija kako bismo shvatili da bol i zadovoljstvo mogu postojati a
da nisu iskustvo nae osobe. Slino tome, svoja sjea~ a organiziramo
prema slijedu vlastite osobe. Ako neto datiramo, to uvijek inimo s
gledita svojih prolih doivljaja. esto se sjetimo stvari koje ne
moemo datirati, smjestiti. Iznenada nam se pred oima pojavi slika,

131
Um, osoba i drutvo

a mi nikako ne moemo objasniti kad se taj doivljaj izvorno zbio.

Slike se sjeamo savreno razgovijetno, ali je ne moemo konkretno
smjestiti, i nismo zadovoljni sve dok je ne uspijemo smjestiti u
odrednice svojeg prolog iskustva. Ipak, kad se to razmotri, mislim da
je oevidno da osoba nije nuan dio ivota organizma, niti sudjeluje
u onome to oznaavamo kao svoj osjetilni doivljaj, dakle doivljaj u
svijetu oko nas na koji reagiramo po navici.
Na vrlo odreen nain moemo razlikovati osobu i tijelo. Tijelo
moe postojati i operirati na vrlo inteligentan nain a da u iskustvo
nije ukljuena osoba. Karakteristika je osobe da je ona samoj sebi
predmet; ta karakteristika ju razlikuje od drugih predmeta i od tijela.
Sasvim je istinito da oko moe vidjeti stopalo, ali ne vidi cijelo tijelo.
Ne moemo vidjeti svoja lea; ako smo gipki, moemo opipati neke
njihove dijelove, ali ne moemo doivjeti cijelo svoje tijelo. Postoje,
dakako, donekle magloviti doivljaji koje je teko smjestiti, ali doiv-
ljaji tijela su za nas organizirani oko osobe. Stopalo i aka pripadaju
osobi. Svoja stopala moemo vidjeti, pogotovo ako gledamo s krive
strane kazalinog dalekozora, kao neke udne stvari koje je teko pre-
poznati kao nae. Dijelove tijela moe se posve razlikovati od osobe.
Moemo izgubiti neke dijelove tijela, a da to ozbiljno ne prodre u
osobu. Puka sposobnost doivljavanja razliitih dijelova tijela ne raz-
likuje se od doivljaja stola. Stol daje osjet drugaiji od onoga to se
osjeti kad jedna aka opipa drugu, ali to je doivljaj neega s ime smo
u konkretnom kontaktu. Tijelo ne doivljava sebe kao cjelinu, u
onom smislu u kojem osoba na neki nain ulazi u iskustvo same sebe.
elim iznijeti upravo karakteristiku osobe kao objekta samoj sebi.
Tu karakteristiku predstavlja rije "sebe"*, koja je povratna, te ukazu-
je na ono to je i subjekt i objekt. Ovaj tip objekta bitno se razlikuje
od drugih predmeta, a u prolosti je isti can kao svjestan, to je termin
koji ukazuje na iskustvo s vlastitom osobom i iskustvo vlastite osobe.
Pretpostavljalo se da svijest na neki nain nosi tu sposobnost da sebi
bude predmet. Kad dajemo bihevioristiki iskaz svijesti, moramo

* "self'; budui se rije u engleskome pojavljuje u mnogo iroj upotrebi,

uglavnom prevedeno kao "osoba", ali posvuda gdje se istie upravo ovo
svojstvo odnoenja spram sebe, koristio sam termin "sopstva".- prev.

132
 Osoba

potraiti neku vrst iskustva u kojem fiziki organizam moe sebi biti
prcdmetom. 1
Kad ovjek tri da pobjegne od nekoga tko ga progoni, onje pot-
puno zaokupljen tom akcijom, a predmeti oko njega mogu posve
obuhvatiti njegovo iskustvo, tako da on privremeno uope nema svi-
jesti o sebi. Dakako, da bi se to zbilo, morali bismo biti zaista potpuno
zaokupljeni, ali smatram da moemo raspoznati takvu vrst mogueg
iskustva u koje nije ukljuena osoba. Tu situaciju moda moemo
rasvijetliti pomou onih iskustava u kojima se, u vrlo intenzivnoj
akciji, u doivljaju individue, u pozadini te intenzivne akcije, pojav-
ljuju sjeanja i predvianja. Tolstoj kao oficir u ratu izvjetava o tome
da je usred najintenzivnije akcije doivljavao slike svojeg prolog
iskustva. Postoje i slike koje zabljesnu u ovjekovoj svijesti kad se
davi. U takvim sluaj evima postoji kontrast izmeu iskustva koje se
apsolutno zakljuuje u vanjskoj aktivnosti u koju ne ulazi osoba kao
predmet, i aktivnosti pamenja i mate u kojoj je osoba prvenstveni
predmet. Osoba se tada moe u potpunosti razluiti od organizma
okruenoga stvarima i aktima u odnosu na stvari, ukljuujui i dije-
love vlastitog tijela. Potonji mogu biti predmeti poput drugih, ali oni
su samo predmeti tamo vani, na polju, i ne ukljuuju osobu koja je
predmet organizmu. Smatram da se to esto previa. Upravo zbog tc
injenice su nae antropomorfne rekonstrukcije ivota ivotinja tako
pogrene. Kako individua moe (iskustveno) izai izvan sebe na takav
nain da sebi postane predmet? To je bitni psihologijski problem
osobnosti i samosvijesti; njegovo rjeenje valja traiti u upuivanju na
proces drutvenog vladanja ili aktivnosti u kojoj sudjeluje dana osoba
ili individua. Aparat uma ne bi bio potpun kad ne bi i sebe ubacio u
svoju vlastitu analizu polja iskustva; ili kad individua ne bi sebe
dovela u isto ono iskustveno polje koje je i polje drugih individualnih
osoba u odnosu na koje djeluje u nekoj danoj drutvenoj situaciji.
1 ovjekovo ponaanje u njegovoj drutvenoj skupini je takvo da on moe
samom sebi postati predmet, i ta ga injenica konstituira kao proizvod
cvolucijskog razvoja napredniji od niih ivotinja. Upravo ta drutvena
injenica- a ne njegovo tobonje posjedovanje due i duha, kojima je kao
pojedinac misteriozno i natprirodno obdaren, a nie ivotinje nisu- raz-
likuje ga od njih.

133
Um, osoba i drutvo

Um ne moe postati impersonalan ako ne zauzme objektivan, neafek-

tivan stav spram sebe; inae imamo samo svijest, ne samo-svijest. Za
racionalno vladanje je nuno da individua zauzme objektivan, imper-
sonalan stav spram sebe, da sebi postane predmet. Jer individualni
organizam je oevidno bitna i vana injenica ili konstitutivan ele-
ment iskustvene situacije u kojoj djeluje; ako sebe ne sagleda objek-
tivno kao takav, on ne moe djelovati inteligentno ili racionalno.
Individua ne doivljava sebe kao takvu direktno, nego samo indi-
rektno, s posebnih, djelominih stajalita drugih individualnih lani
ca iste drutvene skupine, ili s poopenog stajalita drutvene skupine
kao cjeline kojoj pripada. Ona, naime, ne ulazi u vlastito iskustvo kao
osoba ili individua direktno ili neposredno, ne tako to sebi postaje
subjekt, nego samo utoliko ukoliko prvo sebi postaje objekt, ba kao
to su za nju ili njeno iskustvo objekti i druge individue; sebi pak
postaje objektom samo time to zauzima stavove drugih individua
spram nje unutar drutvene okoline ili konteksta iskustva i ponaanja
u kojem sudjeluju i ona i one.
Vanost onoga to oznaavamo kao "komunikacija" lei u injenici
da to osigurava formu ponaanja u kojoj organizam ili individua moe
sebi postati predmet. Raspravljali smo upravo o toj vrsti komunikacije
-ne o komunikaciji u smislu kvocanja kvoke piliima, lajanja vuka na
opor, ili mukanja krave, nego o komunikaciji u smislu smislenih sim-
bola, komunikaciji koja nije upravljena samo na druge ve i na samu
individuu. U onoj mjeri u kojoj je dio ponaanja, ta komunikacija u
najmanju ruku uvodi neko sopstvo. Dakako, moe se uti i bez
sluanja; moe se vidjeti stvari bez shvaanja; initi stvari kojih nismo
zaista svjesni. No tek tamo gdje ovjek doista reagira na ono ime se
obraa drugome i gdje ta njegova vlastita reakcija postaje dio njegova
vladanja, gdje on ne samo da uje sebe ve i reagira na sebe, govori i
odgovara sebi isto tako zbiljski kao to mu odgovara druga osoba,
imamo ponaanje u kojem individue postaju predmeti za same sebe.
Takva osoba, rekao bih, nije prvenstveno fiziologijski organizam.
Fiziologijski organizam joj je bitan2, ali o osobi u najmanju ruku

2
a) Svi drutveni meuodnosi i interakcije korijene se u stanovitoj dru-
tveno-fiziologijskoj opremi svake ukljuene individue. Te fiziologijske

134
 Osoba

moemo misliti bez njega. Ljudi koji vjeruju u besmrtnost ili u du-
hove ili u mogunost da osoba napusti tijelo uzimaju sopstva posve
razluivo od tijela. Otvoreno je pitanje koliko se uspjeno mogu dr-
ati tih poimanja, ali injenica je da osobu odvajamo od organizma.
Moe se rei da poetak osobe kao objekta, koliko moemo vidjeti,
treba traiti u iskustvima ljudi koja vode koncepciji "dvojnika". Pri-
mitivni ljudi uzimaju da postoji dvojnik, za kojeg se moe pretpo-
staviti da je smjeten u dijafragmi, koji tijelo privremeno naputa u
snu, a zauvijek u smrti. Moe ga se izmamiti iz tijela neprijatelja i
moda ubiti. U djetinjstvu ga predstavljaju zamiljeni drugovi u igri
koje djeca izmiljaju i putem kojih zadobivaju kontrolu nad svojim
doivljajima u igri.

osnove drutvenog ponaanja - ije je najvie sjedite ili mjesto u niem

dijelu pojedinanog centralnog ivanog sistema -jesu osnove takvog
ponaanja, upravo zato to su po sebi takoer drutvene; dakle, zato to
se na strani individue sastoje u nagonima ili instinktima ili tendencijama
ponaanja koje individua ne moe izvesti, ili im dati manifestan izraaj,
ili zadovoljiti ih bez suradne pomoi jedne ili vie drugih individua.
Fiziologijski procesi ponaanja iji su to mehanizmi jesu procesi koji
nuno obuhvaaju vie odjedne individue, procesi u kojima su po nudi
ukljuene i druge individue osim dotine. Primjeri temeljnih drutvenih
odnosa koji nastaju zahvaljujui tim fiziologijskim osnovama drutvenog
ponaanja jesu odnosi izmeu spolova (koji izraavaju instinkt repro-
dukcije), te izmeu susjeda (koji izraavaju instinkt okupljanja). Ti rela-
tivno jednostavni i rudimentarni fiziologijski mehanizmi ili tendencije
individualnog ljudskog ponaanja, osim to konstituiraju fiziologijske
osnove svega ljudskog drutvenog ponaanja, takoer su i temeljni
biologijski materijal ljudske naravi, tako da, kad govorimo o ljudskoj
prirodi, govorimo o neemu to je u biti drutveno.
b) U seksualnom i roditeljskom smislu, kao i u napadu i obrani, aktivnosti
fiziologijskog organizma su drutveni po tome to akti zapoeti unutar
organizma iziskuju svoje dovrenje u akcijama drugih .... Ali, premda se
za obrazac individualnog ina moe rei da je u ovim sluajevima
drutven, on je to samo ukoliko organizam trai podraaje u dranju i
znaajkama drugih oblika da bi dovrio vlastite reakcije, te svojim po-
naanjem nastoji odrati drugi kao dio vlastite okoline. Zbiljsko ponaa-
nje drugoga ili drugih nije zaeto u ovoj individualnoj formi kao dio
njenog vlastitog obrasca ponaanja (MS).

135
Um, osoba i drutvo
..
Osoba, kao ono to moe sebi biti objekt, u biti je drutvena
struktura i nastaje u drutvenom iskustvu. Poto je osoba nastala, ona
u stanovitom smislu osigurava sebi svoja drutvena iskustva, tako da
moemo zamisliti neku apsolutno samotnu osobu. Ali nije mogue
zamisliti kako osoba nastaje izvan drutvenog iskustva. Poto je nasta-
la, moemo misliti o osobi koja se tokom ostatka ivota zatvara u
samou, ali koja jo uvijek ima u samoj sebi druga, te je kadra misliti
i razgovarati sa sobom kao to je neko komunicirala s drugima. Taj
proces o kojem sam upravo govorio, proces reagiranja na vlastitu
osobu kao to na nju reagira netko drugi, sudjelovanja u vlastitom
razgovoru s drugima, svjesnosti o onome to se kae, koritenja svje-
snosti o tome to se kae kako bi se odredilo to e se potom rei- to
je proces koji nam je svima poznat. Svoje obraanje drugim ljudima
stalno popraujemo razumijevanjem onoga to kaemo i koritenjem
tog razumijevanja u usmjeravanju nastavka naeg govora. Otkrivamo
to emo rei, to emo uiniti, putem govorenja i injenja, a u tom
procesu neprestano kontroliramo sam proces. U razgovoru gesta ono
to kaemo izaziva stanovitu reakciju drugoga, a to zauzvrat mijenja
nae vlastito djelovanje, tako da zbog odgovora koji je dao drugi
napustimo ono to smo zapoeli. Razgovor gesta je poetak komu-
nikacije. Individua dolazi do toga da razgovor gesta nastavlja sama sa
sobom. Ona neto kae, a to u njoj izazove stanovit odgovor koji je
navede da promijeni ono to je h~ela kazati. ovjek krene da neto
kae, recimo neto neugodno, ali kad zapone, shvati da je to okrut-
no. Zakoi ga djelovanje onoga to kae na njega samog; tu imamo
razgovor gesta izmeu individue i nje same. Smislenim govorom
mislimo da je rije o akciji koja djeluje na samu individuu, te da je
djelovanje na samu individuu dio inteligentnog provoenja razgovo-
ra s drugima. Sada, takorei, odsijecamo tu drutvenu fazu i privre-
meno je se rjeavamo, tako da ovjek govori samome sebi onako kao
to bi razgovarao s nekim drugim.3

3
Op_cnito se priznaje da specifino drutveni izraz inteligencije, ili primje-
na onoga to se esto zove "socijalnom inteligencijom", ovisi o sposob-
nosti dane individue da preuzme uloge drugih individua koje su s njom
upletene u danu drutvenu situaciju, ili se "stavi u njihovu kou", te o

136
 Osoba

Taj proces apstrakcije ne moe se beskonano nastavljati. ovjek

neizbjeno treba publiku, mora se "izruiti" nekome. U refleksivnoj
inteligenciji ovjek misli da bi djelovao, i to djelovao samo tako da
njegovo djelovanje ostane dio drutvenog procesa. Miljenje postaje
priprema za drutveno djelovanje. Dakako, sam proces miljenja je
naprosto unutranji razgovor koji tee, ali upravo dovrenje razgo-
vora gesta implicira da se ono to ovjek misli izrazi nekom sluatelj-
stvu. Smisao onoga to kae drugima ovjek odvaja od stvarnog go-
vora i priprema ga prije no to ga iskae. On ga promilja, moda ga
i napie kao knjigu; ali to je jo uvijek dio drutvenog meuodnosa u
kojem se ovjek obraa drugima, a istodobno i samome sebi, i u ko-
jem obraanje drugima kontrolira putem reakcije na vlastitu gestu. To
reagiranje osobe na sebe bitno je za sopstva, i upravo takvo drutveno
vladanje osigurava ponaanje unutar kojega se pojavljuje sopstva. Ne
znam ni za koju drugu formu ponaanja osim jezike, u kojoj je indi-
vidua samoj sebi predmet, te, koliko mogu vidjeti, individua nije
osoba u povratnom smislu ako nije predmet samoj sebi. Upravo ta
injenica daje kritinu vanost komunikaciji, jer je to tip ponaanja u
kojem individua doista reagira na sebe na takav nain.
U svakodnevnom vladanju i iskustvu razumijevamo da individua
ne misli mriogo od onoga to ini i kae. esto kaemo da takav poje-
dinac nije pri sebi. Vraamo se s intervjua shvaajui da smo izostavili
vane stvari, da postoje dijelovi nae osobe koji se nisu nali u onome
to smo rekli. Onaj dio sebe koji e ui u komunikaciju odreen je

osjetljivosti na njihove stavove spram nje same, koja iz toga slijedi, ili jed-
nih spram drugih. Dakako, ti specifino drutveni izrazi inteligencije
poprimaju jedinstven znaaj u smislu naeg nazora da je cijela narav
inteligencije do same sri drutvena- da to uivljavanje u poloaj drugih,
to da vlastita osoba preuzima uloge ili stavove drugih, nije tek jedan od
aspekata ili pojavnih oblika inteligencije ili inteligentnog ponaanja, nego
sama bit njenog karaktera. Spearmanov "faktor X" inteligencije - nepo-
znati faktor koji po njemu sadri inteligencija- naprosto je (ako je naa
drutvena teorija inteligencije tona) ta sposobnost inteligentne indi-
vidue da preuzme stav druge, ili stavove drugih, razumijevajui tako srni-
slove, ili shvaajui znaenja simbola ili gesta putem kojih tee miljenje,
te time biva kadra da sa sobom nastavi unutranji razgovor putem tih
simbola ili gesta to ih miljenje obuhvaa.

137
Um, osoba i drutvo

upravo samim drutvenim iskustvom. Dakako, dobar dio osobe

nema potrebu za izraavanjem. Mi odravamo itav niz razliitih od-
nosa s razliitim ljudima. Mi smo jedno za nekoga, a neto drugo za
drugog ovjeka. Postoje dijelovi osobe koji postoje samo za osobu u
odnosu sa samom sobom. Obzirom na svoja poznanstva mi sebe dije-
limo na najrazliitije osobe. S jednim raspravljamo o politici, a s
drugim o religiji. Postoje najrazliitija sopstva koja odgovaraju najraz-
liitijim drutvenim reakcijama. Upravo je sam drutveni proces od-
govoran za pojavljivanje sopstva; ono ne postoji kao sopstva postrani
od tog tipa iskustva.
Viestruka linost je na neki nain normalna, kao to sam upravo
istakao. Obino postoji organizacija cijele osobe obzirom na zajed-
nicu kojoj pripadamo i situaciju u kojoj se nalazimo. to je drutvo,
ivimo li s ljudima u sadanjosti, ljudima iz vlastite mate ili ljudima
iz prolosti- to, dakako, varira od osobe do osobe. Unutar cjelovite
zajednice kojoj pripadamo normalno postoji jedinstveno sopstva, ali
ono se moe rascijepiti. Za osobu koja je poneto nervno nestabilna i
u kojoj postoji linija rascjepa, stanovite aktivnosti postaju nemogue,
pa te aktivnosti mogu odvojiti i razviti drugu linost. Usljeuju dva
odvojena "mene" i 'ja", dva razliita sopstva, to je uvjet pod kojim
postoji tendencija rascjepa linosti. Postoji izvjetaj o profesoru obra-
zovanja koji je nestao, bio izgubljen za zajednicu, da bi kasnije iskr-
sao u nekom logoru drvosjea na Zapadu. On se oslobodio svojeg za-
nimanja i okrenuo umi gdje se, ako hoete, osjeao vie kod kue.
Patologijsku stranu predstavlja zaborav, izostavljanje ostatka sebe. Taj
rezultat ukljuuje i rjeavanje stanovitih tjelesnih sjeanja koja bi
individuu identificirala za nju samu. Mi esto prepoznajemo linije
rascjepa to prolaze kroz nas. Voljeli bismo zaboraviti neke stvari, ri-
jeiti se stvari: s kojima je naa osoba svezana u prolim iskustvima.
Ovdje pak imamo situaciju u kojoj mogu postojati razliite osobe, a
o skupu drutvenih reakcija o kojima se radi ovisi koja emo osoba
biti. Ako moemo zaboraviti sve to ukljuuje jedan skup aktivnosti,
oito odustajemo od tog dijela sebe. Uzmite osobu koja je nestabilna,
zaokupite je govorom, a istodobno p rivu cite njen pogled na neto to
piete, tako da ona vodi dvije odvojene linije komunikacije, pa ako to
provedete na pravi nain, moete postii da te dvije struje teku bez

138
 Osoba

meusobnog sudaranja. Moete postii da se odvijaju dva posve raz-

liita skupa aktivnosti. Na taj nain moete prouzroiti razdruivanje
sopstva te osobe. To je proces uspostavljanja dviju vrsta komunika-
cije, koje razdvajaju ponaanje individue. Za jednu individuu rije je
o stvarima koje se kau i uju, a za drugu postoji samo ono to vidi
napisano. Dakako, morate jedno iskustvo drati izvan polja drugoga.
Do disocijacije e vjerojatno doi kad neki dogaaj dovede do emo-
cionalnih poremeaja. Ono to sc izdvoji nastavit e svojim putem.
Jedinstvo i struktura kompletne osobe odraava jedinstvo i struk-
turu drutvenog procesa kao cjeline; svako pak od elementarnih sop-
stava od kojih je sainjena odraava jedinstvo i strukturu jednoga od
raznih aspekata tog procesa u koji je individua umijeana. Drugim ri-
jeima, razna elementarna sopstva koja konstituiraju kompletnu oso-
bu, ili su u nju organizirana, jesu razni aspekti strukture te kompletne
osobe koji odgovaraju raznim aspektima strukture drutvenog procesa
kao cjeline; tako je struktura kompletne osobe odraz kompletnog dru-
tvenog procesa. Organizacija i unifikacija drutvene skupine iden-
tinaje organizaciji i unifikaciji bilo koje od osoba koje nastaju unu-
tar drutvenog procesa u kojem ta skupina sudjeluje ili ga provodi. 4
Fenomen disocijacije linosti prouzroen je raspadom cjelovitog,
unitarnog sopstva u sopstva-sastavnice od kojih je sainjeno, a koje na
odgovarajui nain korespondiraju razliitim aspektima drutvenog
procesa koji obuhvaa tu osobu i unutar kojega je nastalo njeno cje-
lovito ili unitarna sopstva; pri emu su ti aspekti razliite drutvene
skupine kojima ona unutar tog procesa pripada.

4 Jedinstvo duha nije identino jedinstvu osobe. Jedinstvo osobe je konsti-

tuirano jedinstvenou cijelog obrasca odnosa drutvenog ponaanja i
iskustva u kojem individua sudjeluje, i koje se odraava u strukturi
osobe; ali mnogi aspekti ili obiljeja cijelog tog obrasca ne ulaze u svijest,
tako da je jedinstvo duha u nekom smislu apstrakcija od inkluzivnijeg
jedinstva osobe.

139
Um, osoba i drutvo

19. Pozadina geneze osobe

Problem se sada nadaje kao pitanje kako, u pojedinostima, nastaje

osoba. Moramo obratiti panju na neto od pozadine tc geneze. Prije
svega, postoji razgovor gesta izmeu ivotinja, koji ukljuuje svo-
jevrsnu suradnu aktivnost. Tuje poetak akta jedne podraaj za drugu
da na neki nain reagira, doim ta reakcija opet postaje podraaj prvoj
da svoje djelovanje podesi prema reakciji na koju e naii. U tome je
priprema za dovren in, a u krajnjoj liniji ona dovodi do vladanja
koje je ishod te pripreme. Razgovor gesta, meutim, ne nosi sobom
upuivanje jedinke, ivotinje, organizma, na sebe. Ona ne postupa na
nain koji trai reakciju samog ivog oblika, premda sc vlada obzirom
na vladanje drugih. Vidjeli smo, meutim, da postoje stanovite geste
koje stvarno djeluju na organizam dok djeluju na druge organizme i
koje stoga mogu u tom organizmu pobuditi reakcije istog karaktera
kao u onih koje su pobuene u drugome. Tu, dakle, imamo situaciju
u kojoj individua moe u najmanju ruku pobuditi reakcije u sebi i
odgovoriti na te reakcije, pri emu je uvjet da drutveni podraaj i na
individuu imaju uinak slian onome koji imaju na drugu. Upravo je
to, na primjer, implicirano u jeziku; inae bi jezik kao smislen simbol
nestao, jer individua ne bi shvatila znaenje onoga to kae.
Osebujan karakter to ga posjeduje naa ljudska drutvena okoli-
na pripada mu zahvaljujui osebujnom karakteru ljudske drutvene
aktivnosti; taj pak karakter, kao to smo vidjeli, treba traiti u proce-
su komunikacije, ili odreenije, u trijadi nom odnosu geste jednog
organizn"!a spram prilagodbcne reakcije drugoga, u njenoj sposob-
nosti indikacije ukazivanjem na dovrenje rezultantc ina to ga
zapoinje (pri emu je znaenje geste reakcija drugog organizma na

140
 Osoba

nju kao takvu ili kao gestu). Ono to zapravo izdvaja gestu iz dru-
tvenog ina i izolira je kao takvu - to je ini neim veim od puke
rane faze individualnog akta - jest reakcija drugog organizma, ili
drugih organizama, na nju. Takva reakcija je njeno znaenje, ili joj
daje njeno znaenje. Drutvenoj situaciji i procesu ponaanja ovdje su
pretpostavljeni akti u njih ukljuenog individualnog organizma.
Gesta nastaje kao odvojiv element u drutvenom inu, zahvaljujui
injenici to su je odabrale osjetljivosti drugih organizama na nju; ona
ne postoji kao gesta tek u iskustvu pojedinane individue. Da ponovi-
mo, znaenje geste jednog organizma nalazi se u reakciji drugog
organizma na ono to bi bilo dovrenje ina prvog organizma to ga
ta gesta zapoinje i pokazuje.
Ponekad govorimo kao da bi netko mogao u svojem duhu izgra-
diti itavu raspravu, a potom je prenijeti u rijei da bije prenio nekom
drugome. U zbilji, nae miljenje se uvijek odvija putem nekakvih
simbola. Mogue je da netko u svojem iskustvu ima znaenje "sto-
lice" bez postojanja simbola, ali u tom sluaju ne bismo o njoj mislili.
Moemo sjesti na stolicu i ne mislei o tome to inimo, dakle, moe
se pretpostaviti da je u naem iskustvu ve pobuen pristup stolici,
tako da je znaenje tu. Ali ako ovjek misli o stolici, on za nju mora
imati nekakav simbol. To moe biti oblik stolice, dranje nekog dru-
goga dok sjeda, ali vjerojatnije je da e neki jezini simbol biti taj koji
pobuuje tu reakciju. U procesu miljenja mora postojati nekakav
simbol koji moe upuivati na to znaenje, dakle, tendirati izazivanju
te reakcije, te takoer sluiti u tu svrhu za druge osobe. Kad ne bi bilo
tako, to ne bi bio misaon proces.
Svi nai simboli su univerzalni.5 Ne moete rei nita apsolutno
partikularno; sve to kaete to uope ima ikakvo znaenje jest uni-
5 Miljenje postupa u odrednicama univerzalija ili pomou njih. Neto uni-
verzalno moe se bihevioristik.i interpretirati kao naprosto drutveni in
u cjelini, to ukljuuje organizaciju i meuodnos stavova svih individua
ukljuenih u in, koji kontrolira njihove vidljive reakcije. Ta organizacija
razliitih individualnih stavova i interakcija u danom drutvenom inu,
obzirom na njihove meuodnose kako ih shvaaju same individue, jest
ono na to mislimo kao univerzalno; to pak odreuje to e biti zbiljske
manifestne reakcije individua ukljuenih u dani drutveni in, bez obzira

141

Um, osoba i drutvo

verzalno. Kaete neto to izaziva specifinu reakciju kod bilo koga

drugog, pod uvjetom da simbol za njega postoji u njegovom iskustvu
kao to postoji za vas. Postoji jezik govora i jezik ruku, a moe posto- ,
jati i jezik izraza lica. Moe se registrirati jad ili veselje i izazvati izvje-
sne reakcije. Ima primitivnih ljudi koji mogu voditi detaljne razgovo-
re samo izraajima lica. ak i u tim sluajevima na osobu koja
komunicira taj izraaj djeluje isto onako kako ona oekuje da e dje-
lovati na nekog drugoga. Miljenje uvijek implicira neki simbol koji
e kod drugoga izazvati istu reakciju koju izaziva kod osobe koja
misli. Takav simbol je univerzalija diskursa; onje univerzalan po svo-
jem karakteru. Uvijek uzimamo daje simbol koji koristimo onaj koji
e u drugoj osobi izazvati istu reakciju, pod uvjetom daje dio njenog
mehanizma vladanja. Osoba koja neto kae, kae sebi ono to kae
drugima; inae ne zna o emu govori.
Dakako, u ovjekovom razgovoru s drugima ima mnogo toga to
u vlastitoj osobi ne izaziva istu reakciju koju izaziva kod drugih. To
osobito vai za emocionalne stavove. ovjek pokuava silom neto
nametnuti nekom drugome; ne pokuava prinuditi sebe. Nadalje,
postoji u govoru itav skup vrijednosti koje nisu simbolikog karak-
tera. Glumac je svjestan tih vrijednosti; dakle, ako zauzme odreeno
dranje, kaemo da je s\jestan da njegovo dranje predstavlja bol.
Ako je tako, on moe na neki nain reagirati na svoju vlastitu gestu
onako kako to ini njegova publika. To nije prirodna situacija; ovjek
nije glumac cijelo vrijeme. Mi nekada glumimo i razmatramo kako e
djelovati nae dranje, te moemo namjerno koristiti neki ton glasa
da bismo postigli odreen rezultat. Takav ton u nama pobuuje istu
onu reakciju koju elimo pobuditi u nekom drugome. Ali mnogo
onoga to se zbiva u govoru nema taj simboliki status.
Zadaa je ne samo glumca nego i svakog umjetnika da nae one
izraze koji e u drugima pobuditi ono to se zbiva u njemu. Lirski
pjesnik ima doivljaj ljepote praen emocionalnim uzbuenjem, te

na to da li se taj in bavi kakvim konkretnim projektom (kao to je odnos

fizikih i drutvenih sredstava spram eljenih ciljeva) ili nekom isto
apstraktnom diskusijom, recimo teorijom relativnosti ili platonovskim
idejama.

142
 Osoba

kao umjetnik rijei traga za onim rijeima koje e odgovarati njego-

vom emocionalnom stavu i koje e u drugima izazvati stav koji ima
on sam. On moe u sebi provjeriti svoje rezultate samo tako da po-
gleda da li te rijei u njemu doista izazivaju reakciju koju eli pobudi-
ti u drugima. On je donekle u istom poloaju kao i glumac. Prvo di-
rektno i neposredno iskustvo ne zbiva se u formi komunikacije.
Zanimljivo svjetlo na to baca pjesnik poput Wordswortha, kojeg je
jako zanimala tehnika poetskog izraza; on namje u svojim predgovo-
rima, kao i u svojoj poeziji, rekao kako su nastajale njegove pjesme
kao pjesme- bez iznimke, samo iskustvo nije bilo neposredan stimu-
lans pjesnikom izrazu. Izmeu izvornog iskustva i njegovog izraa-
vanja moe leati i razdoblje od deset godina. Proces u kojem se u
jeziku trai izraz koji e izazvati emociju koju smo nekada imali mno-
go se lake ostvaruje kad imamo posla sa sjeanjem na taj osjeaj nego
kad smo usred doivljaj a poput transa, kroz koje je Wordsworth prola-
zio u doticaju s prirodom. Valja eksperimentirati i vidjeti kako dani
izraz doista odgovara reakcijama koje sada imamo u blijedim sjeanji
ma na doivljaje. Netko je jednom rekao da muje bilo jako teko pisati
poeziju; imao je obilje ideja, ali nije mogao doi do rijei koje su mu
trebale. S pravom su mu rekli da se poezija pie rijeima, a ne idejama.
Veina naeg govora nema taj izvorno estetian karakter; kad go-
vorimo, veinom ne osjeamo namjerno emociju koju pobuujemo.
Normalno ne koristimo jezine podraaje da bismo u sebi izazvali
emocionalnu reakciju koju izazivamo u drugima. Dakako, ovjek
suosjea u emocionalnim situacijama; ali ono to u tome trai jest, na
kraju krajeva, neto u drugome to podupire individuu u njenom
vlastitom iskustvu. U sluaju pjesnika i glumca, podraaj izaziva u
umjetniku ono to izaziva u drugome, ali to nije prirodna funkcija
jezika; ne uzimamo da osoba koja je ljuta izaziva u sebi onaj strah koji
izaziva u nekom drugome. Emocionalni dio naeg ina ne izaziva u
nama direktno onu reakciju koju izaziva u drugome. Ako je osoba
neprijatelj, dranje drugoga za koju je zainteresirana, dranje koje
prirodno tee iz njenih ljutitih tonova, nije ono to ona na odreen
nain prepoznaje u sebi. Mi se ne bojimo tona koji moemo upotre-
biti da zaplaimo nekog drugoga. S emocionalne strane, koja je vrlo
velik dio glasovne geste, mi u sebi ne izazivamo reakciju koju izazi-

143
Um, osoba i drutvo

vamo u drugome ni blizu u onolikoj mjeri kako to inimo smislenim

govorom. Ovdje bismo u sebi trebali izazivati onakvu reakciju kakvu
izazivamo u drugima; moramo znati to govorimo, a stav drugoga
koji u sebi pobuujemo trebao bi kontrolirati ono to stvarno ka-
emo. Racionalnost znai da onaj tip reakcija koju izazivamo kod
drugih mora biti na taj nain izazvan i u nama, te da bi ta reakcija sa
svoje strane trebala igrati ulogu u odreivanju koju emo slijedeu
stvar rei i uiniti.
Za komunikaciju je bitno to da bi simbol u vlastitoj osobi trebao
pobuditi ono to pobuuje u drugoj individui. On mora imati takvu
univerzalnost za bilo koju osobu koja se nae u istoj situaciji.
Mogunost jezika postoji kad god kakav podraaj moe na individuu
djelovati onako kako djeluje na drugu. U sluaju slijepe osobe poput
Helen Keller, doivljaj dodira je taj koji se moe dati drugome onako
kako se daje sebi. Upravo iz takvog jezika bio je izgraen duh Helen
Keller. Kao to je sama priznala, doklegod nije uspjela stupiti u
komunikaciju s drugim osobama putem simbola koji su u njoj mogli
pobuditi reakcije koje su pobuivali u drugim ljudima, nije mogla
dobiti ono to zovemo mentalnim sadrajem ili sopstvom.
Jedan drugi skup pozadinskih faktora u nastajanju osobe pred-
stavljen je u aktivnostima igranja i igre.
Kao to sam rekao, meu primitivnim ljudima je nunost razliko-
vanja sebe i organizma prepoznata u onome to oznaavamo kao
"dvojnika": individua ima sopstvo koje j e poput kakve stvari i na koje
individua djeluje onako kako djeluje na druge ljude i koja se od
neposrednog organizma razlikuje po tome to moe napustiti tijelo i
vratiti se u njega. To je osnova pojma due kao zasebnog bia.
Kod djece nalazimo neto to odgovara tom dvojniku, naime ne-
vidljivog, zamiljenog druga kojeg mnoga djeca proizvode u svojem
doivljaju. Ona na taj nain organiziraju reakcije koje pobuuju u
drugim osobama, a takoer i u sebi. Dakako, to igranje s imaginarnim
drugom je samo osobito zanimljiva faza obinog igranja. U tom smi-
slu, osobito u stadiju koji prethodi organiziranim igrama, igranje je
igranje neega. Dijete se igra daje majka, daje uitelj, daje policajac;
dakle, kaemo da ono igra razliite uloge. Neto to upuuje na to
imamo u onome to zovemo igrom ivotinja: maka e se igrati s

144
 Osoba

maiima, a psi jedan s drugim. Dva psa koji se igraju napadat e i

braniti se, u procesu koji bi, kad bi se proveo do kraja, bio prava
borba. Postoji kombinacija reakcija koja kontrolira dubinu ugriza.
Ali, u takvim situacijama psi ne preuzimaju odreenu ulogu u onom
smislu u kojem dijete preuzima ulogu drugoga. S tom tendencijom
kod djece radimo u djejem vrtiu, gdje se uloge to ih djeca preu-
zimaju koriste kao osnova za odgoj. Kad dijete preuzme ulogu, ono u
sebi ima podraaje koji izazivaju onu osobitu reakciju ili grupu reak-
cija. Dakako, ono moe pobjei kad ga gone, kao pas, ili se moe
okrenuti i uzvratiti napad, ba kao i pas kad se igra. Ali to nije isto kao
igrati se neega. Djeca se skupe da bi se "igrala Indijanaca". To znai
da dijete ima stanovit skup podraaja koji u njemu izazivaju reakcije
koje bi izazvali u drugima, te koji odgovaraju Indijancu. Za vrijeme
igre dijete koristi vlastite reakcije na te podraaje koje koristi gradei
sopstva. Reakcija koju je na te podraaje sklono izvesti organizira ih.
Ono se, na primjer, igra da sebi neto nudi, pa to kupuje; predaje sebi
pismo i odnosi ga; obraa se sebi kao roditelju, kao uitelju; hapsi
sebe kao policajac. Ono ima skup podraaja koje u njemu izazivaju
onakve reakcije kakve izazivaju u drugima. Ono uzima tu grupu po-
draaja i organizira ih u neku cjelinu. To je najjednostavnija forma bi-
vanja drugim za samog sebe. Situacija je temporalna. Dijete neto ka-
e kao jedan lik, a odgovara kao drugi, te je potom njegov odgovor
drugog lika podraaj za njega samog kao prvi lik, i tako razgovor tee.
U njemu i njegovom drugome koje mu odgovara nastaje stanovita
organizirana struktura, pa te strukture nastavljaju voditi razgovor
gesta jedna s drugom.
Ako igranje suprotstavimo organiziranoj igri, zapaamo bitnu raz-
liku da dijete koje igra u igri mora biti spremno preuzeti stav bilo
kojeg drugog sudionika u toj igri, te da te razliite uloge moraju biti
u odreenom meusobnom odnosu. Uzevi vrlo jednostavnu igru
skrivaa, svatko osim onoga koji se skriva je osoba koja lovi. Djetetu
su dovoljna dva lika-jedan kojeg love ijedan koji lovi. Ako igra prvi
lik, ono ga naprosto igra, ali ne poprima nikakvu bazinu organiza-
ciju. Na tom ranom stadiju ono prelazi iz jedne uloge u drugu na-
prosto kako mu doe. Ali u igri koja ukljuuje vei broj individua,
dijete koje preuzima jednu ulogu mora biti spremno preuzeti ulogu

145
Um, osoba i drutvo

bilo koga drugoga. Ako dobije loptu devet, njegova pozicija mora
ukljuivati i reakcije svih drugih pozicija. Da bi moglo odigrati svoj
potez, mora znati to e uiniti svi ostali. Mora preuzeti sve te uloge.
Ne moraju one sve biti istodobno prisutne u svijesti, ali u nekim tre-
nucima u njegovom stavu mora biti prisutno troje ili etvero drugih,
kao to su onaj koji e baciti loptu, onaj koji e je hvatati itd. Te reak-
cije moraju u nekoj mjeri biti prisutne u njegovom dranju. U igri
onda postoji skup reakcija takvih drugih, organiziran tako da stav
jednoga izaziva primjerene stavove drugoga.
Oblik te organizacije su pravila igre. Djecu pravila jako zanimaju.
Prave ih na licu mjesta, da se izvuku iz tekoa. Pravljenje tih pravila
je dio uitka u igri. Pravila su pak skup reakcija to ih izaziva neko
posebno dranje. Od drugih moete zahtijevati odreen odziv ako
zauzmete odreen stav. Svi ti odzivi se nalaze i u vama. Tako dobivate
organiziran skup reakcija o kakvom sam govorio, to je neto sloe-
nije od uloga u igra~ u. Tu postoji tek skup reakcija koje u beskraj sli-
jede jedna drugu. U takvom stadiju kaemo da dijete jo nema pot-
puno razvijeno sopstva. Dijete na prilino inteligentan nain reagira
na neposredne podraaje koje prima, ali oni nisu organizirani. Ono
svoj ivot ne organizira onako kako bismo voljeli, naime kao cjelinu.
Postoji samo skup reakcija tog tipa igranja. Dijete reagira na stanovit
podraaj, a reakcija je u ~emu ono to se izaziva kod drugih, ali ono
nije cjelovita osoba. U igri pak mora postojati organizacija uloga;
inae je ne moe igrati. Igra u ivotu djeteta predstavlja prelaz od
preuzimanja uloga drugih u igranju, na organiziranu ulogu, koja je
bitna za samosvijest u punom smislu.

146
 Osoba

20. Igranje, igra i poopeni drugi

Govorimo o drutvenim UV]ettma pod kojima nastaje osoba kao

predmet. Pored jezika, nali smo jo dvije ilustracije, jednu u igranju,
a drugu u igri, i elio bih saeti i proiriti svoje objanjenje tih toa
ka. Govorim o njima s gledita djece. Dakako, moemo govoriti i o
stavovima primitivnijih ljudi iz kojih je nastala naa civilizacija.
Upadljiva ilustracija igranja za razliku od igre nalazi se u mitovima i
raznim nainima igranja primitivnih ljudi, osobito u religijskim ma-
nifestacijama. Tu se moda ne nalazi isti stav igranja koji nalazimo
kod male djece, jer su sudionici odrasli, a odnos tih procesa igranja
spram onoga to oni tumae nesumnjivo se vie ili manje nalazi u svi-
jesti ak i najprimitivnijih ljudi. U procesu interpretacije takvih ritu-
ala postoji organizacija igranja koja bi se moda mogla usporediti s
onom koja se zbiva u vrtiu, u igranju male djece, gdje se ovi pret-
varaju u skup koji e imati odreenu strukturu ili odnos. U igranju
primitivnih ljudi nalazi se bar neto od toga. Taj tip aktivnosti,
dakako, ne pripada svakodnevnom ivotu ljudi koji se bave predme-
tima oko sebe - tu imamo vie-manje konano razvijenu samosvijest
-ve njihovom stavu spram sila oko njih, prirode o kojoj ovise; tu, u
njihovom dranju spram te prirode koja je nejasna i neizvjesna,
imamo mnogo primitivniju reakciju; ta pak reakcija nalazi izraz u
preuzimanju uloge drugoga, igranja izraavanja njihovih bogova i
junaka, prolaenja kroz neke obrede koji predstavljaju ono to bi te
individue imale initi. To je, dakako, proces koji se razvija u vie-
manje odreenu tehniku i koji je kontroliran; pa ipak, moemo rei
da je nastao iz situacija slinih onima u kojima se mala djeca igraju da
su roditelji ili uitelji - nejasne linosti oko njih, koje na njih djeluju

147
Um, osoba i drutvo

i o kojima su ovisna. To su linosti to ih ona preuzimaju, uloge koje

igraju, te utoliko kontroliraju razvoj vlastite linosti. Upravo prema
tom ishodu vodi djelovanje djejeg vrtia. On uzima likove tih raznih
nejasnih bia i dovodi ih u takav meusoban organiziran drutven
odnos da izgrauju karakter malog djeteta.6 Samo to uvoenje orga-
nizacije izvana pretpostavlja nedostatak organizacije u tom razdoblju
djetetovog iskustva. Nasuprot takvoj situaciji malog djeteta i primi-
tivnih ljudi, imamo igru kao takvu.
Temeljna razlika izmeu igre i igranja jest da u igri dijete mora
imati stav svih drugih koji u igri sudjeluju. Stavovi drugih igraa koje
sudionik preuzima organiziraju se u neku vrst jedinstva, a upravo ta
organizacija kontrolira reakciju individue. Ilustracija koju sam upo-
trebio odnosila se na nekoga tko igra baseball. Svaki od njegovih akata
odreen je pretpostavkom akcije drugih igraa. Ono to on ini kon-
troliranoje time daje on ujedno i svatko drugi u timu, barem utoliko
to svi ti stavovi djeluju na njegovu vlastitu konkretnu reakciju. Tako
dobivamo "drugoga" koji je jedna organizacija stavova onih koji sud-
jeluju u istom tom procesu.
Organizirana zajednica ili drutvena grupa koja individui daje
njeno jedinstvo osobe moe se nazvati "poopeni drugi". Stav poop-
enog drugoga je stav itave zajednice? Tako, na primjer, u sluaju

6 ["The Relation of Play to Education", University of Chicago Record, I (1896-

97), 140 i dalje.]
7 Mogue je da ne samo drugi ljudski organizmi, nego i neivi predmeti
tvore za bilo koju ljudsku jedinku dijelove poopenog i organiziranog-
potpuno socijaliziranog - drugoga, utoliko ukoliko ona na takve pred-
mete reagira drutveno ili na drutven nain (pomou mehanizma mi-
ljenja, pounutrenog razgovora gesta). Bilo koja stvar- bilo koji predmet
ili skup predmeta, ivih ili neivih, ljudskih ili ivotinjskih, ili pukih fizi-
kih- na koje djeluje, ili na koje reagira, na drutven nain, jest clement
u onome to je za nju poopeni drugi; preuzimanjem njegovih stavova
spram sebe ona postaje svjesna sebe kao predmeta ili individue, pa tako
razvija sopstva ili linost. Tako je, na primjer, kult u svojoj primitivnoj
formi puko drutveno o~elovljenje odnosa izmeu dane drutvene
grupe ili zajednice i njene fizike okoline - organizirano drutveno sred-
stvo to ga individualne lanice i lanovi te grupe usvajaju da bi uli u
drutvene odnose s tom okolinom, ili (u nekom smislu) da bi razgovarali

148
 Osoba

drutvene grupe kao to je tim za baseball, tim je poopeni drugi uto-

liko to - kao organiziran proces ili drutvena aktivnost - ulazi u
iskustvo bilo kojeg pojedinog svojeg lana.
Ako dana ljudska individua ima u najpotpunijem smislu razviti
svoju osobu, nije dovoljno da samo na ovaj nain preuzme stavove
drugih ljudskih individua spram nje i jednih spram drugih u ljud-
skom drutvenom procesu, niti da taj drutveni proces kao cjelinu
unese u svoje individualno iskustvo; ona takoer mora, na isti nain
kako preuzima stavove drugih individua spram sebe i jednih spram
drugih, preuzeti i njihove stavove spram raznih faza ili aspekata tc
zajednike drutvene aktivnosti ili skupa drutvenih poduhvata u
kojima svi sudjeluju kao lanice i lanovi organiziranog drutva ili
drutvene grupe; ona zatim mora, poopavanjem tih individualnih
stavova samog tog organiziranog drutva ili drutvene grupe, kao cje-
line, djelovati spram razliitih drutvenih projekata to ih to drutvo
u bilo kojem trenutku provodi, ili spram raznih duih faza opeg
drutvenog procesa koji konstituira njegov ivot i ija su ti projekti
specifina oitovanja. Ovo unoenje irokih aktivnosti dane
drutvene cjeline ili organiziranog drutva kao takvoga u iskustveno
polje bilo koje od individua koje sudjeluju u toj cjelini ili su njome
obuhvaene jest, drugim rijeima, bitna osnova i pretpostavka najpot-
punijeg razvoja osobe te individue: samo utoliko to preuzima sta-
vove organizirane drutvene grupe kojoj pripada spram organizirane,
suradne drutvene aktivnosti ili skupa takvih aktivnosti kojima se ta
grupa kao takva bavi, individua razvija cjelovito sopstva ili posjeduje
onakvo potpuno sopstva kakvo je razvila. S druge strane, kompleks
kooperativnih procesa i aktivnosti te funkcioniranja institucija orga-
niziranog ljudskog drutva takoer je mogu samo utoliko to svaka
ukljuena individua koja pripada tom drutvu moe preuzeti ope
stavove sviju drugih takvih individua obzirom na te procese, aktiv-
nosti i djelovanje institucija, i na time konstituiranu organiziranu
drutvenu cjelinu iskustvenih odnosa i interakcija- i moe svoje vla-
stito ponaanje usmjeravati u skladu s tim.

s njom; na taj pak nain ta okolina za svaku lanicu ili lana dane drutve-
ne grupe ili zajednice postaje dio totalnog organiziranog drugoga.

149
Um, osoba i drutvo

Drutveni proces utjee na ponaanje individua koje u njemu

sudjeluju i provode ga upravo u formi poopenog drugoga, tj. upra-
vo u toj formi zajednica provodi kontrolu nad vladanjem svojih indi-
vidualnih lanova; naime, upravo u toj formi drutveni proces ili
zajednica ulazi u miljenje individue kao odreujui faktor. U ap-
straktnom miljenju individua zauzima stav poopenog drugoga8
spram sebe, bez obzira na izraz tog stava kod bilo koje druge poseb-
ne individue; a u konkretnoj misli preuzima taj stav utoliko ukoliko
se izraava u stavovima to ih spram njenog ponaanja zauzimaju one
druge individue s kojima sudjeluje u danoj drutvenoj situaciji ili
inu. Ali ona uope moe misliti samo tako da na ovaj ili onaj nain
zauzme spram sebe stav poopenog drugoga; jer samo se tako moe
zbivati miljenje - ili pounutreni razgovor gesta koji konstituira mi-
ljenje. A postojanje univerzuma diskursa kao onog sistema zajed-
nikih ili drutvenih znaenja to ga miljenje pretpostavlja kao svoj
kontekst, omogueno je samo time to individue spram sebe zauzi-
maju stav ili stavove poopenog drugoga.
Samosvjesna ljudska individua onda zauzima ili preuzima orga-
nizirane drutvene stavove dane drutvene grupe ili zajednice (ili
nekog njihovog dijela) kojoj pripada, spram raznovrsnih drutvenih
problema na koje ta grupa ili zajednica nailazi u dano vrijeme i koji
nastaju u svezi s na odgovarajui nain razliitim drutvenim projek-
tima ili organiziranim kooperativnim poduhvatima u koje se ta grupa

8 Rekli smo da individua svoj unutranji razgovor sa samom sobom putem

rijei ili smislenih gesta - razgovor koji konstituira proces ili aktivnost
miljenja- provodi sa stajalita "poopenog drugoga". A to je taj razgo-
vor apstraktniji, to je miljenje apstraktnije, to je poopeni drugi uda-
ljeniji od ikakve sveze s posebnim individuama. Dakle, osobito u apstrak-
tnom miljenju individua provodi razgovor o kojem je rije s poopenim
drugim a ne s ikakvim posebnim individuama. Tako su, na primjer, ap-
straktni pojmovi pojmovi iskazani u odrednicama stavova itave dru-
tvene grupe ili zajednice; oni su iskazani na osnovi svijesti individue o
stavovima poopenog drugoga spram njih, kao rezultat njenog zauzi-
manja tih stavova poopenog drugoga te reagiranja na njih. Tako se
takoer i apstraktni sudovi iskazuju u formi u kojoj e ih prihvatiti svatko
-svaka druga inteligentna individua.

150
 Osoba

ili zajednica kao takva uputa; a kao pojedinana sudionica u tim

drutvenim projektima iii kooperativnim poduhvatima, ona na odgo-
varajui nain upravlja svojim vladanjem. U politici, na primjer, indi-
vidua se identificira sa itavom politikom partijom i zauzima orga-
nizirane stavove itave te partije spram ostatka dane drutvene
zajednice i spram problema koji se pred partijom ispreuju unutar
dane drutvene situacije; sljedstveno, ona reagira ili odgovara u od-
rednicama organiziranih stavova partije kao cjeline. Ona tako ulazi u
poseban skup drutvenih odnosa sa svim drugim individuama koje
pripadaju toj politikoj partiji; a na isti nain stupa i u razne druge po-
sebne skupove drutvenih odnosa, s raznim drugim odgovarajuim
klasama individua, pri emu su individue iz svake od tih klasa lanice
neke od posebnih organiziranih podgrupa (odreenih drutveno
funkcionalnim odrednicama) ija je i sama lanica unutar cijelog da-
nog drutva ili drutvene zajednice. U najrazvijenijim, najorganizira-
nijim, naj kompliciranijim ljudskim drutvenim zajednicama- onima
koje je razvio civilizirani ovjek- postoje dvije vrste raznih drutveno
funkcionalnih klasa ili podgrupa individua kojima pripada bilo koja
dana individua (te tako s drugim njihovim individualnim lanicama
stupa u poseban skup drutvenih odnosa). Neke od njih su konkretne
drutvene klase ili podgrupe, kao to su politike partije, klubovi,
korporacije, koje su sve zbiljski funkcionalne drutvene jedinice, po
emu su njihovi individualni lanovi u direktnom odnosu jedni s
drugima. Druge su apstraktne drutvene klase ili podgrupe, kao to je
klasa dunika i klasa vjerovnika, po emu su njihovi individualni la
novi samo vie ili manje indirektno u meusobnom odnosu, te koje
samo vie-manje indirektno funkcioniraju kao drutvene jedinice, ali
koje doputaju ili predstavljaju neograniene mogunosti proirivanja
i daljnjeg grananja, te obogaivanja drutvenih odnosa izmeu svih
individualnih lanova danog drutva kao organizirane i ujedinjene
cjeline. lanstvo dane individue u vie tih apstraktnih drutvenih
klasa ili podgrupa omoguuje joj da stupa u odreene drutvene
odnose (ma koliko bili indirektni) s gotovo beskonanim brojem
drugih individua koje takoer pripadaju ili sudjeluju u jednoj ili dru-
goj od tih apstraktnih drutvenih klasa ili podgrupa to presijecaju
funkcionalne demarkacione linije koje meusobno dijele razliite

151
Um, osoba i drutvo

ljudske drutvene zajednice, klasa ili podgrupa to ukljuuju indivi-

dualne lanove iz vie (u nekim sluajevima iz svih) takvih zajednica.
Meu tim apstraktnim drutvenim klasama ili podgrupama ljudskih
individua, najinkluzivnija i najekstenzivnija je, dakako, ona koju
definira logiki univerzum diskursa (ili sistem univerzalno smislenih
simbola) odreen sudjelovanjem i komunikativnom interakcijom in-
dividua; jer, od svih klasa ili podgrupa, to je ona koja pretendira na
najvei broj individualnih lanova i koja najveem zamislivom broju
ljudskih individua omoguuje stupanje u nekakav meusobni
drutveni odnos, kolikogod indirektan ili apstraktan - odnos koji na-
staje iz univerzalnog funkcioniranja gesta kao smislenih simbola u
opem ljudskom drutvenom procesu komunikacije.
Isticao sam, zatim, da u punom razvoju osobe postoje dva opa
stadija. Na prvome se osoba individue konstituira naprosto nekom
organizacijom posebnih stavova drugih individua spram nje i meu
sobno u odreenim drutvenim inima u kojima ona s njima sudje-
luje. Ali na drugom stadiju punog razvoja sopstva individue, osoba se
konstituira ne samo nekom organizacijom tih posebnih individualnih
stavova, ve takoer i nekom organizacijom drutvenih stavova
poopenog drugoga ili drutvene grupe kao cjeline kojoj ona pripada.
Ti drutveni ili grupni stavovi se unose u pojedinano polje direktnog
iskustva i ukljuuju kao elementi u strukturu ili konstituciju osobe na
isti nain kao i stavovi drugih posebnih individua; individua pak
dospijeva do njih, ili uspijeva da ih zauzme, putem daljeg organi-
ziranja, a potom poopavanja stavova odreenih drugih individua u
smislu njihovih organiziranih drutvenih ispoljavanja i implikacija.
Tako osoba dosee svoj puni razvoj organiziranjem tih individualnih
stavova drugih u organizirane drutvene ili grupne stavove te posta-
jui tako individualan odraz opeg sistematskog obrasca drutvenog
ili grupnog ponaanja u kojem sudjeluju ona i druge - obrasca koji
kao cjelina ulazi u iskustvo individue u smislu tih organiziranih grup-
nih stavova koje, putem mehanizma qjenog centralnog ivanog sis-
tema, ona zauzima spram sebe, ba kao to zauzima individualne
stavove drugih.
Ta igra ima logiku, tako da je omoguena takva organizacija osobe:
postoji odreen cilj koji treba postii; akcije razliitih individua su sve

152
 Osoba

u meusobnom odnosu obzirom na taj cilj tako da se ne sukobljava-

ju; u dranju drugoga u timu, ovjek nije u sukobu sa sobom. Ako
ovjek ima stav osobe koja baca loptu, moe takoer imati i reakciju
onoga koji je hvata. Njih dvojica su u takvom odnosu da unapreuju
svrhu same igre. Oni su u meuodnosu na jedinstven organski nain.
Postoji zatim odreeno jedinstvo koje se uvodi u organizaciju drugih
osoba kada dosegnemo stadij kakav je stadij igre, nasuprot situaciji
igranja gdje postoji jednostavan slijed uloga, situaciji koja je, dakako,
karakteristina za vlastitu djetetovu linost. Dijete je u jednom
trenutku jedno, a u drugome drugo, a to to ono jest u jednom
trenutku ne odreuje ono to e postati u drugome. U tome je kako
arm, tako i manjkavost djetinjstva. Na dijete ne moete raunati; ne
moete uzeti da e sve ono to dijete ini odreivati to e ono uini
ti u bilo kojem trenutku. Ono nije organizirano u cjelinu. Dijete
nema odreen karakter, odreenu linost.
Znai, igra je ilustracija situacije iz koje nastaje organizirana
linost. Ukoliko dijete doista zauzima stav drugoga i doputa da taj
stav drugoga odreuje ono to e ono uiniti obzirom na zajedniki
cilj, ono postaje organski dio drutva. Ono preuzima moral tog dru-
tva i u biti postaje njegov lan. Ono mu pripada utoliko to doista
doputa da stav drugoga koji zauzima kontrolira njegovo vlastito ne-
posredno izraavanje. Ovdje je rije o nekoj vrsti organiziranog pro-
cesa. Proces koji se izraava u igri stalno se, dakako, izraava u dru-
tvenom ivotu djeteta, ali ovaj iri proces see onkraj neposrednog
iskustva samog djeteta. Igra je vana zato to ona lei posve unutar
djetetovog v_lastitog iskustva, a na moderni tip obrazovanja je vaan
zato to je ono u najveoj moguoj mjeri uneseno u tu oblast. Stavovi
koje dijete usvaja organizirani su tako da vre odreenu kontrolu nad
njegovim reagiranjem, kao to stavovi u igri kontroliraju njegovu
neposrednu reakciju. U igri dobivamo organiziranog drugoga,
poopenog drugoga, koji se nalazi u naravi samog djeteta, a svoj izraz
nalazi u neposrednom iskustvu djeteta. A upravo ta organizirana
aktivnost u vlastitoj djetetovoj naravi, koja kontrolira tu posebnu re-
akciju, daje jedinstvo i izgrauje njegovu vlastitu osobu.
Ono to se odvija u igri stalno se odvija i u ivotu djeteta. Ono
stalno zauzima stavove onih oko njega, osobito uloge onih koji ga u

153
Um, osoba i drutvo

nekom smislu kontroliraju i o kojima ovisi. Isprva ono funkciju tog

procesa dobiva na nekakav apsolutan nain. Ono zbiljski prelazi s
igranja na igru. Mora igrati igru. Moral igre ga zahvaa vie nego iri
moral itave zajednice. Dijete prelazi u igru, a igra izraava drutvenu
situaciju u koju moe ui u potpunosti; njen moral ga moe zahvati-
ti jae nego moral porodice kojoj pripada ili zajednice u kojoj ivi.
Postoje kojekakve drutvene organizacije u koje dijete ulazi, neke
prilino trajne, druge pak privremene, i ono u njima igra neku vrst
drutvene igre. To je razdoblje u kojem mu se svia "da pripada", te
ono ulazi u organizacije koje poinju i prestaju postojati. Ono posta-
je neto to moe funkcionirati u organiziranoj cjelini i tako tei da se
odredi u svojem odnosu s grupom kojoj pripada. Taj je proces izuze-
tan stadij u razvoju djetetovog morala. On ga konstituira kao samo-
svjesnog lana zajednice kojoj pripada.
Takav je proces kojim nastaje linost. Govorio sam o ovome kao o
procesu u kojem dijete preuzima ulogu drugoga i rekao sam da se on
u biti odvija kroz upotrebu jezika. Jezik se preteno zasniva na
glasovnoj gesti pomou koje se provode kooperativne aktivnosti u
zajednici. U svojem znakovitom smislujezikje ta vokalna gesta koja
ima tendenciju da kod individue pobudi stav koji pobuuje kod
drugih, a upravo to usavravanje sebe putem geste to posreduje
drutvene aktivnosti stvara proces preuzimanja uloge drugoga. Ovaj
potonji izraz pomalo je nesretan zato to ukazuje na stav aktera koji
je zapravo prefinjeniji od onoga o kojemu se radi u naem iskustvu.
Utoliko on ne opisuje tono ono to imam na umu. U situacijama
gdje igranje djeteta poprima razliite uloge mi sasvim sigurno vidimo
taj proces u primitivnoj formi. Tu sama injenica da je ono, na pri-
mjer, spremno platiti pobuuje dranje osobe koja prima novac; sam
taj proces izaziva kod njega odgovarajue aktivnosti drugog sudioni-
ka. Individua podrauje sebe na reakciju koju izaziva u drugoj osobi,
a onda donekle postupa reagirajui na tu situaciju. U igranju dijete
svakako odigrava ulogu koju je samo potvrdilo u sebi. Upravo to, kao
to sam rekao, daje u individui odreen sadraj koji odgovara
podraaju koji na nju djeluje onako kako djeluje na nekoga drugog.
Sadraj drugoga koji ulazi u jednu linost jest u individui reakcija
koju njena gesta izaziva u drugome.

154
 Osoba

Svoju osnovnu koncepciju moemo ilustrirati upuivanjem na

pojam vlasnitva. Ako kaemo "ovo je moje vlasnitvo, ja u ga kon-
trolirati", ta tvrdnja izaziva stanovit skup reakcija koji mora biti isti u
bilo kojoj zajednici u kojoj postoji vlasnitvo. On ukljuuje orga-
niziran stav obzirom na vlasnitvo koji je zajedniki svim lanovima
zajednice. ovjek mora imati odreen stav kontrole spram svojeg
vlasnitva i potovanje spram vlasnitva drugih. Ti stavovi (kao orga-
nizirani skupovi reakcija) moraju biti prisutni kod svih, tako da, kad
netko kae neto takvo, izaziva u sebi reakciju drugih. On izaziva
reakciju onoga to sam nazvao poopen drugi. Ono to omoguuje
drutvo jesu takve zajednike reakcije, takvi organizirani stavovi, ob-
zirom na ono to oznaavamo kao vlasnitvo, religijski kultovi, pro-
ces obrazovanja, te parodini odnosi. Dakako, to je drutvo ire, to
univerzalniji moraju biti ti predmeti. U svakom sluaju, mora posto-
jati odreen skup reakcija, o kojem moemo govoriti kao o apstrak-
tnome, i koji moe pripadati vrlo irokoj skupini. Vlasnitvo je o sebi
vrlo apstraktan pojam. To je ono to moe kontrolirati samo indivi-
dua i nitko drugi. Taj stav se razlikuje od stava psa prema kosti. Pas e
se boriti s bilo kojim drugim psom da bi uzeo kost. Pas ne zauzima
stav drugog psa. ovjek koji kae "ovo je moje vlasnitvo" zauzima
stav druge osobe. ovjek se poziva na svoja prava jer moe zauzeti
stav koji i svatko drugi u grupi ima obzirom na vlasnitvo, pobuu
jui tako u sebi stav drugih.
Ono to moe sainjavati organizirano sopstva jest organizacija
stavova koji su zajedniki grupi. Neka osoba je linost zato to pripa-
da zajednici jer u svoje vladanje preuzima institucije te zajednice.
Ona uzima njen jezik kao medij kojim s*e svoju linost, a zatim
kroz proces preuzimanja razliitih uloga to ih isporuuju svi drugi
zadobiva stav lanova zajednice. Takva je, u izvjesnom smislu, struk-
tura ovjekove linosti. Postoje stanovite zajednike reakcije koje
svaka individua ima spram stanovitih zajednikih stvari, te ukoliko se
te zajednike reakcije bude u individui kad ona djeluje na druge
osobe, utoliko ona pobuuje vlastitu osobu. Dakle, struktura od koje
je izgraena osoba jest ta reakcija zajednika svima, jer netko mora
biti lan zajednice da bi bio osoba. Takve reakcije su apstraktni stavo-
vi, ali oni konstituiraju upravo ono to oznaavamo kao ovjekov

155
 Um, osoba i drutvo

karakter. Oni mu daju ono to oznaavamo kao njegove principe,

priznate stavove svih lanova zajednice spram onoga to jesu vred-
note te zajednice. On se postavlja na mjesto poopenog drugoga koji
predstavlja organizirane reakcije svih lanova grupe. To je ono to
vodi vladanje koje kontroliraju principi, a osoba koja ima takvu orga-
niziranu grupu reakcija je ovjek za kojeg u moralnom smislu
kaemo da ima karakter.
Dakle, sopstva, za razliku od skupine navika, moe tvoriti upravo
neka struktura stavova. Svi mi, na primjer, imamo stanovite skupine
navika, kao to je neka posebna intonacija kojom netko govori. To je
skup navika glasovnog izraavanja koji ovjek ima, ali ne zna za to.
Takvi nai skupovi navika ne znae nam nita; mi ne ujemo intonaci-
je svojeg govora koje uju drugi, osim ako na njih posebno obratimo
panju. Iste su vrsti navike emocionalnog izraavanja pripadne naem
govoru. Mi moemo znati da smo se izrazili na radostan nain, ali taj
proces se u podrobnostima ne vraa naim svjesnim sopstvima.
Postoje cijeli svenjevi takvih navika koji ne ulaze u svjesnu osobu, ali
koji pomau stvaranju onoga to se oznaava kao nesvjesna osoba.
Konano, ono isto to mislimo pod samosvijeu jest to da se u
nama budi skupina stavova koje pobuujemo u drugima, osobito kad
se radi o kakvom vanom skupu reakcija koji odreuje lanove zajed-
nice. Nije ba sretno kad se mijea ili brka svijest, onako kako se taj
termin uobiajeno koristi, i samosvijest. Prema uestaloj upotrebi,
svijest naprosto upuuje na polje iskustva, dok samosvijest upuuje
na sposobnost da u sebi izazovemo skup odreenih reakcija koje pri-
padaju drugima u grupi. Svijest i samosvijest nisu na istoj razini. Na
sreu ili na nesreu, samo ovjek ima pristup vlastitoj zubobolji, ali
pod samosvijeu ne mislimo na to.
Dosad sam naglaavao ono to zovem strukturama na kojima je
izgraena svijest, ustvari okvir osobe. Dakako, mi nismo samo ono
zajedniko svima: svaka osoba se razlikuje od svake druge; ali mora
postojati takva zajednika struktura kakvu sam skicirao da bismo
uope mogli biti lanovi neke zajednice. Ne moemo biti mi sami
ako takoer nismo lanovi u kojima postoji zajednitvo stavova koji
kontroliraju stavove svih. Ne moemo imati prava ako nemamo
zajednike stavove. To to smo poprimili kao samosvjesne osobe ini

156
/
 Osoba

nas takvim lanovima drutva i daje nam sopstva. Sopstva mogu po-
stojati samo u odreenim odnosima s drugim sopstvima. Izmeu na-
ih sopstava i sopstava drugih ne moe se povui nikakva tvrda i vr
sta linija, jer naa vlastita sopstva postoje i kao takva ulaze u nae
iskustvo samo utoliko ukoliko sopstva drugih takoer postoje i kao
takva ulaze u nae iskustvo. Individua posjeduje identitet samo u od-
nosu na sopstva drugih lanica njene drutvene grupe; struktura pak
njenog sopstva izraava ili odraava opi obrazac ponaanja te dru-
tvene grupe kojoj ona pripada, ba kao i struktura sopstva svake
druge individue koja pripada toj drutvenoj grupi.

157
Um, osoba i drutvo

21. Osoba i subjektivno

Proces iz kojeg nastaje sopstva jest drutven proces koji podrazumi-

jeva interakciju individua u grupi, podrazumijeva preegzistenciju
grupe9. On takoer podrazumijeva stanovite kooperativne aktivnosti
u kojima sudjeluju razliiti lanovi grupe. On nadalje podrazumijeva
da se iz tog procesa zauzvrat moe razviti organizacija sloenija od
one iz koje je nastala osoba, te da osobe mogu biti organi, ili u naj-
manju ruku bitni dijelovi, te sloenije drutvene organizacije unutar
koje osobe nastaju i postoje. Na taj nain postoji drutven proces iz
kojeg nastaju osobe i unutar kojega se zbiva dalja diferencijacija, dalja
evolucija, dalja organizacija.
Psihologija je naginjala tretiranju osobe kao vie-manje izoliranog
i neovisnog elementa, nekakvog entiteta za koji bi se dalo zamisliti da
postoji po sebi. Mogue je da u univerzumu bude jedna sama osoba,
ako poemo od toga da osobu identificiramo sa stanovitom osjeaj
nom svijeu. Ako o tom osjeaju govorimo kao o objektivnome,
moemo misliti da ta osoba postoji po sebi. Moemo misliti o zaseb-
nom fizikom tijelu koje postoji po sebi, moemo uzeti da ono ima
te osjeaje ili s~esna stanja o kojima je rije, te tako moemo misaono
uspostaviti takvu neku osobu kao postojeu naprosto po sebi.
Postoji onda ijedna druga upotreba "svijesti", kojom smo se poseb-
no pozabavili, a koja znai ono to oznaavamo kao miljenje ili reflek-
sivnu inteligenciju, upotreba svijesti koja uvijek, barem implicitno,

9 Odnos individualnih organizama spram drutvene cjeline iji su lanovi

analogan je odnosu pojedinanih stanica viestaninog organizma spram
organizma u cjelini.

158
 Osoba

upuuje na neko 'ja" u njoj. Ta upotreba svijesti nije nuno povezana

s drugom; to je posve razliita koncepcija. Jedan nain upotrebe tie
se stanovitog mehanizma, stanovitog naina na koji organizam djelu-
je. Ako je organizam obdaren organima osjeta, onda u njegovoj oko-
lini postoje predmeti, a meu tim predmetima bit e i dijelovi naeg
vlastitog tijela 10. Istina je da, kad organizam ne bi imao onu mre-
nicu i centralni ivani sistem, ne bi bilo nikakvih predmeta vida. Da
bi takvi predmeti postojali, moraju postojati stanoviti fiziologijski
uvjeti, ali ti predmeti nisu o sebi nuno u odnosu s osobom. Kad
dopremo do osobe, domaujemo izvjesnu vrst vladanja, izvjestan tip
drutvenog procesa koji ukljuuje interakciju razliitih individua, a
ipak podrazumijeva da se individue bave nekom vrsti kooperativne
aktivnosti. U tom procesu moe nastati osoba kao takva.
elimo sopstva kao neku vrst strukturalnog procesa u vladanju
ove forme razluiti od onoga to oznaavamo svijeu o doivljenim
predmetima. Ne postoji nuan odnos izmeu toga dvoga. Zub koji
boli vrlo je vaan element. Moramo mu posvetiti panju. On se u
nekom smislu identificira s osobom da bismo mogli kontrolirati
takvo iskustvo. Prigodice doivljavamo iskustva za koja kaemo da
pripadaju atmosferi. itav svijet djeluje potiten o, nebo je tamno, vri-
jeme neugodno, a vrednote koje nas zanimaju propadaju. Takvu
situaciju ne identificiramo nuno s osobom; naprosto osjeamo sta-
novitu atmosferu oko sebe. Sjetimo se da podlijeemo takvim vrsta-
ma depresije, i u svojoj prolosti pronalazimo takva iskustva. Onda

10 Naa konstruktivna selekcija nae okoline jest ono to oznaavamo "svi-

jeu" u prvom smislu oznake. Organizam ne projicira osjetne znaajke
- na primjer, boje - u okolinu na koju reagira, nego toj okolini pridaje
takve znaajke u smislu slinom onome u kojem vol pridaje travi znaaj
ku daje hrana, ili na koji- openitije govorei- odnos izmeu biologij-
skih organizama i stanovitih sadraja okoline uspostavlja prehrambene
predmete. Kad ne bi biio organizama s posebnim organima osjeta, ne bi
bilo okoline, u pravom ili uobiajenom smislu termina. Organizam (na
selektivan nain) konstruira svoju okolinu; svijest pak esto upuuje na
karakter okoline utoliko to nju odreuju ili konstruktivno odabiru nai
ljudski organizmi i to ona ovisi o odnosu izmeu prve (kao na taj nain
odabrane ili konstituirane) i potonjih.

159
Um, osoba i drutvo

posegnemo za nekakvim olakanjem, uzmemo aspirin ili se odmori-

mo, a rezultat je da se promijenio karakter cijelog svijeta. Postoje i
druga iskustva koja u svako vrijeme moemo identificirati s osobama.
Smatram da moemo vrlo jasno luiti stanovite tipove iskustva, koje
zovemo subjektivnima jer samo mi imamo pristup do njih, i ono
iskustvo koje zovemo refleksivnim.
Istina je da je refleksija, uzeta po sebi, neto emu samo mi imamo
pristup. ovjek smilja svoj dokaz neke postavke, recimo eukli-
dovske, a to miljenje je neto to se zbiva unutar njegovog vlastitog
vladanja. Zasad je to dokaz koji postoji samo u njegovoj misli. On ga
zatim objavi i on postaje zajednikim vlasnitvom. Privremeno je bio
dostupan samo njemu. Postoje i drugi takvi sadraji, kao to su slike
u sjeanju ili igra mate, koji su dostupni samo pojedincu. Postoji
zajedniki karakter koji pripada tim tipovima predmeta, koji openi
to poistovjeujemo sa svijeu, i tom procesu koji zovemo procesom
miljenja, karakter po kojem su i jedno i drugo, barem u nekim faza-
ma, dostupni samo pojedincu. Ali, kao to sam rekao, ta dva skupa
pojava stoje na posve razliitim razinama. Ta zajednika crta dostup-
nosti ne daje im nuno isti metafiziki status. Neu sada diskutirati
metafizike probleme, ali hou insistirati na tome da osoba ima neku
vrst strukture koja nastaje u drutvenom vladanju koje se moe u pot-
punosti razluiti od tog takozvanog subjektivnog doivljaja tih poseb-
nih skupova predmeta kojima samo taj organizam ima pristup -
zajedniki karakter privatnosti pristupa ne stapa ih u jedno.
Osoba o kojoj smo govorili nastaje kad je razgovor gesta prenesen
u vladanje individualnog oblika. Kada se taj razgovor gesta moe pre-
nijeti u vladanje individue tako da stav drugih oblika moe djelovati na
organizam, a organizam moe odgovoriti svojom odgovarajuom ge-
stom, te tako pobuditi stav drugoga u svojem vlastitom procesu, onda
nastaje osoba. ak i goli razgovor gesta koji se moe izvoditi kod niih
formi treba objasniti injenicom da taj razgovor gesta ima inteligentnu
funkciju. On je ak i tamo dio drutvenog procesa. Ako je preuzet u
vladanje individue, on ne samo da odrava tu funkciju nego s~ee jo
vei kapacitet. Ako mogu zauzeti stav prijatelja s kojim u povesti
diskusiju, zauzimajui taj stav ja ga mogu primijeniti na sebe i odgo-
voriti onako kako on odgovara i dovesti stvari u mnogo bolje stanje

160
 Osoba

nego da nisam u vlastitom vladanju primijenio taj razgovor gesta. Isto

vai i za njega. Dobro je za obojicu da unaprijed promisle situaciju.
Svaka individua mora takoer zauzeti i stav zajednice, poopen stav.
Mora biti spremna djelovati obzirom na vlastite uvjete ba onako kako
bi postupila bilo koja druga individua iz zajednice.
Jedan od najveih napredaka u razvoju zajednice nastaje kad ta
reakcija zajednice na individuu poprimi ono to zovemo institucio-
nalnom formom. Pod time mislimo da cijela zajednica prema indi-
vidui pod odreenim okolnostima postupa na identian nain. U od-
nosu na osobu koja krade vae vlasnitvo, svejedno je da li je to Tom,
Dick ili Harry. Pod tim uvjetima postoji identina reakcija cijele
zajednice. To zovemo formacijom institucije.
Postoji neto drugo o emu bih htio kratko neto rei. Jedini nain
na koji moemo reagirati protiv neodobravanja cijele zajednice jest da
uspostavimo neku viu vrst zajednice koja u nekom smislu nadglasa-
va ovu zateenu. Osoba moe dosei toku na kojoj se suprotstavlja
cijelom svijetu oko sebe; moe potpuno sama istupiti protiv njega.
No da bi to uinila, ona mora sebi govoriti glasom uma. Mora razu-
mjeti glasove prolosti i budunosti. Jedino tako sopstva moe dobiti
glas koji je vie od glasa zajednice. Mi u pravilu uzimamo da je taj
opi glas zajednice identian iroj zajednici prolosti i budunosti;
uzimamo da organiziran obiaj predstavlja ono to zovemo moralom.
Ono to ovjek ne moe initi jest ono to bi svi osudili. Ako zauz-
memo stav zajednice naspram naih vlastitih reakcija, ta tvrdnja je
istinita, ali ne smijemo zaboraviti tu drugu sposobnost, sposobnost da
se odgovori zajednici i da se insistira na mijenjanju gesta zajednice.
Mi moemo reformirati poredak stvari; moemo insistirati na po-
boljavanju standarda zajednice. Nismo naprosto vezani zajednicom.
Sudjelujemo u razgovoru u kojemu zajednica slua ono to kaemo,
a na njeno reagiranje djeluje ono to imamo rei. To osobito vai za
kritine situacije. ovjek ustaje i brani ono to ini; ima svoj "dan u
sudnici", moe izloiti svoje nazore. On moda moe promijeniti
stav zajednice spram njega. Proces razgovora je proces u kojem indi-
vidua nema samo pravo nego i dunost da govori zajednici iji je dio
i da proizvede one promjene koje se zbivaju putem interakcije indi-
vidua. To je, dakako, nain kako drutvo napreduje, upravo takvim

161
Um, osoba i drutvo

interakcijama kao to su ove u kojima netko iznosi svoje misli. Na

neke naine mi stalno mijenjamo svoj drutveni sistem, a u stanju
smo to initi na inteligentan nain jer moemo misliti.
To je refleksivni proces u kojem nastaje osoba; predmet mojeg
nastojanja bio je upravo razluivanje ove vrsti svijesti od svijesti kao
skupa karaktera odreenih pristupanou stanovitih vrsta predmeta
organizmu. Istina je da je nae miljenje, dok je samo miljenje,
takoer dostupno samo samome organizmu. Ali taj zajedniki karak-
ter da su dostupni jedino organizmu ne znai da su bilo misao bilo
sopstvo neto to treba identificirati sa skupinom predmeta koji su
naprosto dostupni. Ne moemo poistovjetiti sopstvo s onim to se
uobiajeno naziva svijest, dakle s privatnom ili subjektivnom prisut-
nou karaktera predmeta.
Postoji, dakako, sadanja distinkcija izmeu svijesti i samosvijesti:
svijest odgovara stanovitim doivljajima kao to su bol ili uitak, a
samosvijest upuuje na prepoznavanje ili pojavljivanje sebe kao pred-
meta. Meutim, vrlo se openito pretpostavlja da ti drugi svjesni
sadraji nose sa sobom i samosvijest - da je bol uvijek neija bol, te
da, kad ne bi bilo te referencije na individuu, to ne bi bila bol. U tome
postoji sasvim odreen element istine, ali to je daleko od cijele prie.
Bol doista mora pripadati individui; ako treba da pripada vama, to
mora biti vaa bol. Bol moe pripadati bilo kome, ali kad bi pripadala
svima, bila bi relativno nevana. Pretpostavljam da se dade zamisliti
da pod anestetikom dolazi upravo do razdvajanja doivljaja, tako da
patnja, takorei, vie nije vaa patnja. U nedostatku anestetike diso-
cijacije, ilustraciju nalazimo u doivljaju neega neugodnoga to gubi
mo nad nama zato to smo svoju panju posvetili neemu drugom.
Ako moemo, takorei, izai izvan toga, odvajajui ga od oka koje ga
opaa, moemo otkriti daje to izgubilo velik dio svojeg nepodnolji-
vog karaktera. Nepodnoljivost boli jest reakcija na nj. Ako se moete
stvarno uzdrati od reagiranja na patnju, rjeavate se nekog sadraja u
samoj patnji. Dogaa se upravo to da to prestaje biti vaa bol. Napro-
sto je promatrate objektivno. Takvo gledite uvijek nastojimo utisnu-
ti osobi koju bi mogle preplaviti emocije. U takvom sluaju ne rjea-
vamo se same povrede nego reakcije na nju. Objektivan karakter suca
jest karakter nekoga tko je neutralan, tko moe jednostavno stajati

162
r Osoba

izvan situacije i prosuditi je. Ako moemo zauzeti taj sudalci stav u
odnosu spram uvrede koju nam je netko nanio, doseemo stanje u
kojem druge ne mrzimo nego ih razumijemo, dolazimo u situaciju u
kojoj razumijevanje postaje oprost. Tim dranjem premjetamo velik
dio doivljaja izvan vlastite osobe. Specifian prirodan stav protiv
drugoga jest povrijeena mrnja, no sada smo u nekom smislu preli
s onu stranu te osobe i postali osoba s drugim stavovima. Postoji,
dakle, stanovita tehnika kojoj se podvrgavamo kad podnosimo patnju
ili bilo koju emocionalnu situaciju, a koja se sastoji u djelominom
odvajanju vlastite osobe od tog doivljaja, tako da to vie nije doiv-
ljaj dotine individue.
Kad bismo pak mogli u potpunosti odvojiti to iskustvo, tako da ga
se i ne sjeamo, tako da ga ne moramo dan za danom, svakog asa
preuzimati u se, onda ono, to se nas tie, vie ne bi ni postojalo. Kad
ne bismo imali pamenja koje iskustva identificira s osobom, ona bi
zasigurno nestala ukoliko se to odnosi na osobu, a ipak mogu i dalje
postojati kao senzualni ili osjetilni doivljaji a da nisu preuzeti u oso-
bu. Takvu situaciju predstavlja patologijslci sluaj viestruke linosti u
kojem individua gubi sjeanje na neku fazu svoje egzistencij<;. Sve
povezano s tom fazom njene egzistencije je nestalo i ona postaje dru-
gaija linost. Ta prolost je realna, bilo u iskustvu ili ne, ali ovdje se
ona ne identificira s osobom - ne moe sainjavati osobu. Takav stav,
na primjer, zauzimamo spram drugih kad je netko poinio neto loe,
to dovede do iskaza o situaciji, do priznanja, moda i kajanja, i po-
tom se napusti. Osoba koja oprata ali ne zaboravlja neugodno je
drutvo; uz oprost ide i zaborav, oslobaanje od sjeanja na to.
Moe se pokazati mnogo ilustracija tog labavog odnosa raznih
sadraja spram osobe, u obranu naeg priznanja da ti sadraji imaju
neku vrijednost i izvan osobe. U najmanju ruku mora se uvaiti da
moemo doi do toke na kojoj je neto to prepoznajemo kao sadr-
aj sve manje vano za osobu, to je odstranjeno iz sadanje osobe i
vie za tu osobu nema onu vrijednost koju je imalo za raniju. Krajnji
sluajevi izgleda da podupiru nazor da se neke dijelove takvog sadr-
aja moe posve odsjei od osobe. Premda je u nekom smislu i dalje
tu, spreman da se pod stanovitim okolnostima opet pojavi, takav sadr-
aj je privremeno odvojen i ne prelazi preko praga nae samosvijesti.

163
Um, osoba i drutvo

S druge strane, samosvijest je svakako organizirana oko drutvene

individue, a to, kao to smo vidjeli, nije naprosto zbog toga to se ov
jek nalazi u drutvenoj grupi, pod djelovanjem drugih i djelujui na
njih, nego zato (i upravo to naglaavam) to je njegovo vlastito isku-
stvo kao osobe iskustvo koje on preuzima od svojeg djelovanja spram
drugih. On postaje osoba utoliko to moe zauzeti stav drugoga i
djelovati spram sebe onako kako djeluju drugi. Ukoliko razgovor
gesta moe postati dijelom vladanja u usmjeravanju i kontroli isku-
stva, moe nastati osoba. Osobu konstituira upravo taj drutveni pro-
ces utjecanja na druge u drutvenom inu i potom usvajanja stava
drugih, potaknutog podraajem, te zauzvrat reagiranja na taj odziv.
Naa tijela su dio nae okoline; individui je mogue da doivi
svoje tijelo i bude svjesna njega i tjelesnih osjeta, a da ne bude svjesna
sebe- drugim rijeima, da ne zauzme stav drugoga spram nje. Prema
drutvenoj teoriji svijesti, pod svijeu mislimo onaj osebujni karak-
ter i aspekt okoline individualnog ljudskog iskustva koji postoji za-
hvaljujui ljudskom drutvu, drutvu drugih individualnih osoba
koje zauzimaju stav drugih spram njih. Fiziologijska koncepcija ili
teorija svijesti po sebi je neadekvatna; ona iziskuje dopunu sa socijal-
no-psihologijskog gledita. Samosvijest konstituira prihvaanje ili
osjeanje stava drugoga spram vas, a ne puki organski osjeti kojih je
individua svjesna i koje doivljava. Dok u procesu drutvenog isku-
stva ne nastane samosvijest, individua doivljava svoje tijelo- svoje
osjeaje i osjete - kao puke neposredne dijelove svoje okoline, a ne
kao svoje, u smislu samosvijesti. Prvo moraju nastati sopstvo i samo-
svijest, a onda se ta iskustva mogu navlastito identificirati s osobom,
odnosno osoba ih moe prisvojiti; da bi se, takorei, ulo u nasljed-
stvo iskustva, osoba se prvo mora razviti unutar drutvenog procesa
koji obuhvaa to nasljedstvo.
Putem samosvijesti individualni organizam u nekom smislu ulazi
u svoje vlastito polje okoline; njegovo vlastito tijelo postaje dijelom
skupa podraaja okoline na koje se odaziva ili reagira. Po strani od
konteksta drutvenog procesa na njegovim viim razinama - onih na
kojima on obuhvaa svjesnu komunikaciju, svjestan razgovor gesta
meu individualnim organizmima koji s njime interagiraju - indi-
vidualni organizam se ne suprotstavlja kao cjelina svojoj okolini; on

164
r
Osoba

ne postaje kao cjelina predmet sebi (te stoga nije samosvjestan); on

nije kao cjelina podraaj na koji reagira. Suprotno, on reagira samo na
dijelove ili odvojene aspekte sebe, i uope ih ne smatra dijelovima ili
aspektima sebe, nego naprosto dijelovima ili aspektima svoje okoline
openito. Tek unutar drutvenog procesa na njegovim viim razina-
ma, tek u odrednicama razvijenijih formi drutvene okoline ili dru-
tvene situacije, cjeloviti individualni organizam doista postaje sebi
predmet, te odatle i samosvjestan; u drutvenom procesu na njego-
vim niim, nesvjesnim razinama, a takoer i u pukoj psihofiziologij-
skoj okolini ili situaciji koja logiki prethodi i pretpostavka je dru-
tvenom procesu iskustva i ponaanja, on na taj nain ne biva sebi
predmetom. U onakvom iskustvu ili ponaanju kakvo se moe naz-
vati samosvjesnim, mi djelujemo i reagiramo osobito obzirom na
sebe same, premda takoer i u odnosu na druge individue; a biti
samosvjestan u biti je postati predmet samome sebi uinkom naih
drutvenih odnosa s drugim individuama.
U razmatranju naravi sopstva naglasak treba staviti na centralnu
poziciju miljenja. Sr i primarnu strukturu sopstva prua samosvi-
jest, a ne afektivno iskustvo sa svojim motorikim popratnim pojava-
ma, te je ta struktura u biti kognitivan, a ne emocionalan fenomen.
Miljenje ili intelektualni proces- to to individua pounutruje i iznu-
tra dramatizira vanjski razgovor smislenih gesta koji tvori njen glavni
nain interakcije s drugim individuama koje pripadaju istom drutvu
- jest najranija iskustvena faza u genezi i razvoju sopstva. Istina,
Cooley i James nastoje nai osnovu osobe u refleksnim afektivnim
doivljajima, g. doivljajima koji obuhvaaju "samoosjeaj"; ali teorija
da narav sopstva valja traiti u takvim doivljajima ne objanjava pori-
jeklo sopstva, ili samoosjeaja koji bi imao karakterizirati takve doiv-
ljaje. U tim doivljajima individua ne mora zauzimati stavove drugih
spram nje, jer ti puki doivljaji po sebi ne zahtijevaju da to ini, a ako
to ne ini, ona ne moe razviti sopstva; to pak nee initi u tim doiv-
ljajima, osim ako njeno sopstva nije ve nastalo na neki drugi nain,
naime na nain koji opisujemo. Kao to smo rekli, bit sopstva je kogni-
tivna: ona lei u pounutrenom razgovoru gesta koji konstituira milje-
nje, odnosno u ijim odrednicama djeluje miljenje ili refleksija. Da-
kle, porijeklo i temelji sopstva, kao i miljenja, jesu drutveni.

165
Um, osoba i drutvo

22. ':Ja" i "mene"

Podrobno smo diskutirali drutvene temelje osobe i natuknuli da se

osoba ne sastoji naprosto u goloj organizaciji drutvenih stavova. Sada
moemo eksplicitno postaviti pitanje naravi 'ja" koje je svjesno dru-
tvenog "mene". Ne kanim postaviti metafiziko pitanje kako netko
moe biti i 'ja" i "mene", nego propitati znaaj te distinkcije s gledita
samog vladanja. Gdje se to u vladanju 'ja" ukljuuje nasuprot onome
"mene"? Ako netko odreuje to je njegov poloaj u drutvu i osjea
da ima stanovitu funkciju i povlasticu, sve se to definira obzirom na
'ja", ali to 'ja" nije "mene" i ne moe postati "mene". Moemo imati i
bolje i loije sopstva, ali to ipak nije 'ja" nasuprot "meni", jer i jedno
i drugo su sopstva. Mi odobravamo jedno a osuujemo drugo, ali kad
se pozivamo na jedno ili drugo ona su oba predmet odobravanja kao
dva "mene". 'ja" nije pod reflektorom; govorimo o sebi, ali ne vidimo
sebe. 'ja" reagira na sopstva koje nastaje preuzimanjem stavova dru-
gih. Preuzimanjem tih stavova uveli smo ovo "mene" i reagiramo na
njega kao neko 'ja".
Najjednostavnije se ovim problemom moemo pozabaviti putem
pamenja. Ja govorim sebi i sjeam se onoga to sam rekao, a moda i
popratnog emocionalnog konteksta. 'ja" ovog trenutka prisutno je u
onome "mene" slijedeega. Ipak, ne mogu se okrenuti dovoljno brzo
da uhvatim sebe. Postajem "mene" utoliko to se sjeam to sam rekao.
'ja", meutim, moe dobiti ovaj funkcionalni odnos. Upravo zbog 'ja"
kaemo da nikada nismo potpuno svjesni to smo, da vlastitim dje-
lovanjem iznenaujemo sami sebe. Svjesni smo sebe upravo u djelo-
vanju. Upravo u sjeanju 'ja" je stalno prisutno u iskustvu. Direktno
se u svojem iskustvu moemo vratiti samo za nekoliko trenutaka, a

166
r
Osoba

onda, za ostalo, ovisimo o slikama u sjeanju. Tako da je 'ja" u sjea

nju prisutno kao govornik nas samih od pred jednu sekundu, minutu
ili dan. Kao dano, ono je "mene", ali kao "mene" koje je ranije bilo ovo
'ja". Ako onda pitate gdje se direktno u vaem iskustvu ukljuuje 'ja",
odgovor je da se ukljuuje kao historijski lik. Upravo ono to ste bili
prije jedne sekunde jest 'ja" za "mene". Tu ulogu mora preuzeti jedno
drugo "mene". U tom procesu ne moete dobiti neposredan odziv tog
'ja". 11 U stanovitom smislu mi se identificiramo upravo s tim 'ja".
Njegovo obuhvaanje iskustvom jedan je od problema veine naeg
svjesnog iskustva; ono nije izravno dano u iskustvu.
To 'ja" je reakcija organizma na stavove drugih 12; "mene" je orga-
nizirani skup stavova drugih koje sam ovjek usvaja. Stavovi drugih
konstituiraju organizirano "mene", a onda ovjek reagira na to kao
neko 'ja". Sada elim podrobnije ispitati te pojmove.
U razgovoru gesta ne postoji ni 'ja" ni "mene"; cijeli in jo nije
izvren, ali u tom polju gesta odvija se priprema. Ukoliko individua
pobuuje u sebi stavove drugih, nastaje organizirana skupina reakci-
ja. Zahvaljujui upravo svojoj sposobnosti da preuzme stavove tih
drugih ukoliko se oni dadu organizirati, individua s~ee samosvijest.
Preuzimanje svih tih organiziranih skupova stavova daje joj njeno
"mene"; to je sopstvo kojega je svjesna. Ona moe baciti lopticu
nekom drugom lanu zato to joj drugi lanovi tima postavljaju takav
zah~ev. To je sopstvo koje postoji neposredno za nju u njenoj svijesti.
Ona ima njihove stavove, zna to oni hoe i koje e biti posljedice
bilo kojeg njenog ina, i preuzela je odgovornost za situaciju. Upravo
prisutnost tih organiziranih skupova stavova konstituira ono "mene"
na koje ona kao 'ja" reagira. Ali ni ona niti itko drugi ne zna to e biti
ta reakcija. Moda e odigrati sjajno, a moda pogrijeiti. Onako kako
se pojavljuje u njenom neposrednom doivljaju, reakcija na tu
situaciju je neizvjesna, i upravo to konstituira 'ja".
11 Osjetljivost organizma izvodi dijelove njega samoga u okolinu. Meutim,
ona u okolinu ne izvodi sam ivotni proces, a potpun imaginativni prikaz
organizma ne moe prikazati njegovo ivljenje. Zamislivo je da ono
moe prikazati uvjete pod kojima se ivljenje zbiva, ali ne jedinstveni
ivotni proces. Fiziki organizam u okolini uvijek ostaje stvar. (MS)
12 [O pogledu na 'ja" kao na biologijskujedinku vidi Dodatne oglede Il, III.]

167
Um, osoba i drutvo

To 'ja" je njeno djelovanje naspram te drutvene situacije unutar

njenog vladanja, i ulazi u njeno iskustvo tek poto je izvrila in.
Onda ga je svjesna. Morala je uiniti neto takvo i uinila je to.
Obavila je svoju dunost i moe s ponosom gledati na bacanje koje je
izvela. Nastaje "mene" da izvri tu dunost - tako ono nastaje u
njenom iskustvu. Ona je u sebi imala sve stavove drugih, koji su
traili nekakav odziv; to je ono "mene" ove situacije, a njena reakcija
tt ll
Je Ja.
elim osobito skrenuti panju na injenicu da je ta reakcija ovoga
'ja" neto vie-manje neizvjesno. Stavovi drugih to ih ovjek usvaja
kao neto to djeluje na njegovo vlastito vladanje konstituiraju
"mene", to je neto prisutno, ali reakcija na to nije jo dana. Kad ov
jek sjedne da neto promisli, on ima stanovite podatke koji su tu.
Recimo da je rije o drutvenoj situaciji koju mora ispraviti. On sebe
vidi s gledita ove ili one individue u grupi. Te individue, koje su sve
povezane odnosima, daju mu stanovito sopstvo. Pa, to e on uini
ti? On ne zna, a ne zna ni itko drugi. On moe ukljuiti situaciju u
svoje iskustvo jer moe usvojiti stavove raznih individua koje u njoj
sudjeluju. Preuzimanjem njihovih stavova on zna to one osjeaju u
vezi s tom situacijom. Praktiki, on kae: "Uinio sam neto to me
po svoj prilici obavezuje na odreen pravac djelovanja." Ako doista
postupi tako, moda e ga to dovesti u pogrean poloaj spram neke
druge grupe. Nasuprot onome "mene" koje je ukljueno u stavove
koje preuzima, 'ja" kao reakcija na tu situaciju je neiz\jesno. A kad
doe do te reakcije, ono se u polju iskustva pojavljuje uglavnom kao
slika u sjeanju.
Naa povrinska sadanjost kao takva vrlo je kratka. Meutim, mi
stvarno doivljavamo dogaaje koji prolaze; dio tog procesa protje-
canja dogaaja prisutan je izravno u naem iskustvu, ukljuujui ne-
to prolosti i neto budunosti. Vidimo prolazak lopte u padu, i dok
prolazi, dio lopte se zakriva, a dio otkriva. Sjeamo se gdje je lopta bila
trenutak prije i predviamo gdje e biti dalje od onoga to je dano u
naem iskustvu. Tako je i s nama; mi neto inimo, ali osvrt i pogled
na ono to inimo ukljuuje i slike iz sjeanja. Tako se 'ja" empirijski
stvarno pojavljuje kao dio onoga "mene". Ali na osnovi tog iskustva
mi tu individuu koja neto ini razlikujemo od onoga "mene" koje joj

168
 Osoba

postavlja problem. Reakcija ulazi u njeno iskustvo tek poto se zbude.

Ako ona kae da zna to e uiniti, svako toliko moe pogrijeiti.
Zapone initi neto, a umijea se neki dogaaj . Na kraju ispadne
akcija koja se uvijek malo razlikuje od bilo ega to je individua mogla
predvidjeti. To vai ak i kad jednostavno vri proces hodanja. Samo
poduzimanje predvienih koraka stavlja je u situaciju u kojoj se
gledite blago razlikuje od oekivanoga, u nekom smislu je novo.
Kretanje u budunost je, tako rei, korak ega, 'ja". To je neto to nije
dano u onome "mene".
Uzmimo situaciju znanstvenika koji rjeava problem i koji ima
neke podatke koji trae neke odgovore. Neki podaci iz tog skupa
trae da primijeni taj i taj zakon, dok drugi trae drugi zakon. Tu su
podaci sa svojim implikacijama. On zna to znai takvo i takvo obo-
jenje, a kad pred sobom ima te podatke, oni predstavljaju stanovite
odzive s njegove strane; ali sada su oni u meusobnom sukobu. Ako
reagira na jedan nain, ne moe na drugi. On ne zna to e uiniti,
niti to zna itko drugi. Osoba djeluje reagirajui na te sukobljene
skupove podataka u formi problema, koji joj kao znanstveniku
postavlja suprotne zahtjeve. Ona ga mora sagledati na razliite naine.
Akcija onoga 'ja" je neto iju narav ne moemo odrediti unaprijed.
U tom odnosu 'ja" i "mene", 'ja" je, dakle, neto to, takorei, rea-
gira na drufYenu situaciju obuhvaenu iskustvom individue. To je
odgovor koji individua daje na stavove koje spram nje zauzimaju
drugi kad ona zauzme stav spram njih. Ti stavovi koje ona zauzima
spram njih prisutni su u njenom iskustvu, ali njena reakcija na njih
sadrat e nov element. 'ja" daje osjeaj slobode, inicijative. To je
situacija u kojoj moemo djelovati na samosvjestan nain. Svjesni
smo sebe, znamo kakva je situacija, ali kako emo tono djelovati- to
nikad ne ulazi u iskustvo sve dok se akcija ne zbude.
To je osnova injenice da se 'ja" u iskustvu ne pojavljuje u istom
smislu kao "mene". "Mene" predstavlja odreenu organizaciju zajed-
nice tu u naim vlastitim stavovima, koja trai odgovor, ali odgovor
koji se zbiva je neto to se upravo dogaa. Obzirom na to nema izvje-
snosti. Za in postoji moralna, ali ne i mehanika nunost. Poto se
doista zbude, mi otkrivamo to je to uinjeno. Navedeni prikaz nam,
po mojem sudu, daje relativni poloaj 'ja" i "mene" u toj situaciji, kao

169
Um, osoba i drutvo

i osnove za njihovo razdvajanje u ponaanju. To dvoje je u procesu

razdvojeno, ali pripada skupa u tom smislu da su to dijelovi jedne cje-
line. Odvojeni su, a ipak pripadaju skupa. Razdvajanje 'ja" i "mene"
nije fiktivno. Oni nisu identini, jer, kao to sam rekao, 'ja" sc nikada
ne moe posve proraunati. "Mene" stvarno trai odreen tip 'ja" uto-
liko to udovoljavamo obavezama danima u samom vladanju, ali 'ja"
je uvijek neto razliito od onoga to situacija trai. Dakle, ako hoete,
uvijek postoji ta distinkcija izmeu 'ja" i "mene". 'Ja" i izaziva "mene"
i reagira na njega. Uzeti zajedno, oni konstituiraju linost kako sc
pojavljuje u drutvenom iskustvu. Osoba je u biti drutveni proces
koji tee s te dvije razliite faze. Kad ne bi imao tc dvije faze, ne bi
moglo biti svjesne odgovornosti, a u iskustvu ne bi bilo niega novog.

170
 Osoba

23. Dru!Veni stavovi i fiziki svijet

Osoba nije toliko supstancija koliko proces u kojem je razgovor gesta

pounutren unutar organske forme. Taj proces ne postoji za sebe, ve
je naprosto faza cijele drutvene organizacije iji je individua dio.
Organizacija drutvenog ina unesena je u organizam i potom posta-
je duhom individue. Ona jo uvijek ukljuuje stavove drugih, ali sada
visoko organizirane, tako da postaju ono to zovemo drutvenim
stavovima, a ne ulogama odvojenih individua. Taj proces odnoenja
vlastitog organizma s drugima u interakcijama koje se odvijaju, uto-
liko to je unesen u vladanje individue s razgovorom 'ja" i "mene",
konstituira osobu. 13 Vrijednost tog unoenja razgovora gesta u vlada-
nje individue lei u superiornoj koordinaciji koju zadobiva drutvo u
cjelini, te u poveanoj djelotvornosti individue kao lanice grupe. U
tome je razlika izmeu procesa koji se moe dogaati u grupi takora,
mrava ili pela, i onoga koji se moe dogaati u ljudskoj zajednici.
Drutveni proces s raznim svojim implikacijama zapravo je preuzet u
iskustvo individue, tako da se ono to se zbiva zbiva djelotvornije, jer
je u nekom smislu uvjebano u individui. Ona ne samo da pod tim
okolnostima bolje igra svoju ulogu, ve i uzvratno reagira na organi-
zaciju iji je dio.
Sama narav tog razgovora gesta iziskuje da se stav drugoga promi-
jeni putem stava individue na podraaj drugoga. Ta dvosmjernost se

13 U skladu s tim nazorom, s\jesna komunikacija se razvija iz nesvjesne

komunikacije unutar drutvenog procesa; razgovor putem smislenih
gesta iz razgovora putem ne-smislenih gesta; a takav nain razvoja svje-
sne komunikacije koincidira s razvojem svijesti i osoba unutar drutve-
nog procesa.

171
 Um, osoba i drutvo

moe primijetiti i u razgovoru gesta niih formi, jer individua ne samo

da se prilagoava stavovima drugih, ve takoer i mijenja te stavove.
Upravo reakcija individue u tom razgovoru gesta u nekoj mjeri stalno
modificira sam drutveni proces. U iskustvu individue najinteresant-
nija je upravo ta modifikacija procesa. Ona uzima stav drugoga spram
njenog podraaja i inei to otkriva da je izmijenjen po tome to njena
reakcija postaje drukija i sa svoje strane vodi daljnjim promjenama.
Moe se uzeti da su temeljni stavovi oni koji se mijenjaju samo
postepeno, a nijedna individua ne moe reorganizirati cijelo drutvu;
ali ovjek svojim dranjem stalno djeluje na drutvo jer on doista
uzima k znanju stav grupe spram njega, reagira na njega, i kroz taj
odziv mijenja stav grupe. Dakako, mi to stalno inimo u svojoj mati,
u svojoj misli; koristimo svoje dranje kako bismo proizveli drugai
ju situaciju u zajednici iji smo dio; zalaemo se, iznosimo svoje mni-
jenje, kritiziramo stavove drugih, odobravamo i kudimo. Ali mi to
moemo initi samo ukoliko moemo u sebi izazvati reakciju zajed-
nice; imamo ideje samo ukoliko smo kadri zauzeti stav zajednice i
potom reagirati na nj.
Kod niih ivotinja, ono to odgovara ideji kod ljudske ivotinje
jest reakcija jedinke na drutvenu situaciju, njena gesta naspram dru-
tvene situacije. Meutim, to nije ideja. Mi koristimo glasovnu gestu
da izazovemo reakciju koja odgovara reakciji zajednice. Zatim, mi u
svojem vlastitom podraaju imamo odgovor na tu reakciju, a upravo
taj odgovor je ideja. Kaete "imam ideju da se uini to i to". Vaa ideja
je odgovor koji dajete na drutveni zahtjev koji vam je postavljen.
Drutveni zahtjev je, recimo, da treba da platite odreenu vrst poreza.
Vi te poreze smatrate nelegitimnima. Va pak odgovor na taj zahtjev
zajednice, poblie - poreznog procjenitelja, onako kako se odvija u
vaem vlastitom iskustvu, jest ideja. Ukoliko u svojem vladanju imate
simbole koji su izraz vaeg odgovora na zahtjev, vi imate ideju o tome
kakva bi trebala biti vaa procjena poreza. To je idealna situacija, uto-
liko to vi preuzimate ulogu poreznog procjenitelja naspram sebe, i
odgovarate na nju. To nije slino situaciji borbe pasa u kojoj se jedan
pas zbilja sprema skoiti, a drugi zauzima razliit stav, koji parira taj
skok. Razlika je da je razgovor gesta dio zbiljske, realizirane borbe,
doim u drugom sluaju vi zauzimate stav poreznih vlasti unaprijed

172
/
 Osoba

i razraujete ili izazivate svoje reagiranje. Kad se to deava u vaem

iskustvu, imate ideje.
Netko vam zaprijeti, a vi ga na licu mjesta oborite udarcem. U toj
situaciji nema nikakvog ideainog elementa. Ako pak izbroji te do deset
i razmotrite to ta prijetnja znai, vi imate ideju, vi prenesite situaci-
ju u idealan postav. Kao to smo vidjeli, upravo to konstituira ono to
oznaavamo kao um. Mi zauzimamo stav zajednice i reagiramo na nj
u tom razgovoru gesta. U ovom sluaju to su glasovne geste. One su
smisleni simboli, a pod simbolom ne mislimo neto to lei izvan
polja vladanja. Simbol nije nita drugo nego podraaj ija je reakcija
dana unaprijed. To je sve to mislimo pod simbolom. Postoji rije i
udarac. Udarac je povijesni predasnik rijei, ali ako rije znai uvre-
du, reakcija je sada ukljuena u rije, neto dano u samome podra-
aju. To je sve to se misli pod simbolom. Ako se pak reakcija moe
dati u odrednicama stava koji se koristi za buduu kontrolu djelova-
nja, onda je odnos izmeu tog podraaja i stava ono to mislimo pod
smislenim simbolom.
Nae miljenje koje se, kao to kaemo, odvija unutar nas, jest igra
simbola u navedenom smislu. Reakcije se putem gesta izazivaju u
naim vlastitim stavovima, a im su izazvani, oni sa svoje strane pri-
zivaju druge stavove. Ono to bijae znaenje sada postaje simbol koji
ima neko drugo znaenje. To znaenje je samo postalo podraaj za
neki drugi odziv. U borbi pasa, stav jednoga ima znaenje da mijenja
dranje drugoga, ali promjena dranja sada postaje simbol (mada ne i
jezik ili smislen simbol) za prvog psa, pa i on mijenja svoje dranje.
Ono to bijae znaenje sada postaje podraaj. Razgovor se neprekid-
no nastavlja, a ono to bijae reakcija postaje u polju gesta podraaj, a
reakcija na to jest znaenje. Reakcije su znaenja utoliko to lee unu-
tar takvog razgovora gesta. Nae miljenje je samo jedna takva nepre-
kidna promjena situacije, naom sposobnou da je preuzmemo u vla-
stito djelovanje; daje promijenimo tako da s nae strane trai drugaiji
stav i da je provedemo to toke gdje se drutveni in moe dovriti.
"Mene" i 'ja" lee u procesu miljenja i ukazuju na razmjenu koja
ga karakterizira. Ne bi bilo onoga 'ja" u smislu u kojem koristimo tu
odrednicu, kad ne bi bilo onoga "mene"; ne bi bilo "mene" bez reak-
cije u formi 'ja". To dvoje, kako se pojavljuju u naem iskustvu,

173
Um, osoba i drutvo

konstituiraju linost. Mi smo individue uroene u neku naciju, smje-

tene geograftiski na nekom mjestu, s takvim i takvim parodinom
odnosima, tc takvim i takvim politikim odnosima. Sve to predstavlja
stanovitu situaciju koja konstituira ono "mene"; ali to nuno ukljuu
je stalno djelovanje organizma na to "mene" u procesu unutar kojega
lei. Osoba nije neto to prvo postoji a onda ulazi u odnos s drugima,
nego je vir u drutvenoj struji, te tako jo uvijek dio struje. Ona je pro-
ces u kojem se individua neprekidno unaprijed prilagoava na situaci-
ju kojoj pripada i povratna reagira na nju. Tako da 'ja" i "mene", to mi-
ljenje, to svjesno prilagoavanje, postaje onda dio cijelog drutvenog
procesa i omoguuje mnogo viu organizaciju drutva.
'ja" i "mene" pripadaju razgovoru gesta. Kad bi postojali samo
"rije i udarac", kad bi ovjek odgovarao na drutvenu situaciju nepo-
sredno, bez razmiljanja, linosti u gornjem smislu ne bi bilo nita
vie nego to je ima kod psa ili konja. Mi smo, dakako, skloni pripi-
sivati linost naim domaim ivotinjama, ali sgeui uvid u njihovo
stanje, vidimo da nema mjesta ovom unoenju drutvenog procesa u
vladanje individue. One nemaju mehanizma za to- jezika. Tako ka-
emo da one nemaju linost; one nisu odgovorne za drutvenu situ-
aciju u kojoj se nalaze. Ljudska jedinka, s druge strane, identificira se
s tom drutvenom situacijom. Ona na nju reagira, pa premda ta reak-
cija moe biti ne samo pozitivna nego i kritika, ona ukljuuje prihva-
aftie odgovornosti koju situacija predstavlja. Kod niih ivotinja
takvo prihvaanje ne postoji. Mi stavljamo linosti u ivotinje, ali one
im ne pripadaju; u krajnjoj liniji mi shvaamo da te ivotinje nemaju
prava. Slobodni smo da prekinemo njihove ivote; kad se oduzme
ivot ivotinje, nije poinjena nikakva krivnja. Ona nije izgubila nita,
jer za ivotinju ne postoji budunost; ona u svojem iskustvu nema
ono "mene", koje je po reakciji 'ja" u nekom smislu pod njenom
kontrolom, tako da bi za nju mogla postojati budunost. Ona nema
svjesnu prolost, jer nema onakve osobe kakvu smo opisivali, koja se
putem sjeanja moe protegnuti u prolost. Moe se pretpostaviti da
u iskustvu niih ivotinja postoje slike, ali nema ideja ili sjeanja u
potrebnom smislu. 14 One nemaju linost koja gleda unatrag ili una-
14 Nema dokaza da su ivotinje kadre prepoznati daje neka stvar znak neeg
drugoga, i sluiti se tim znakom ... (1912).

174
 Osoba

prijed. One nemaju onu budunost i prolost koja im, takorei, daje
ikakva prava kao takva. A opak je opi stav da im se pridaju upravo
onakve linosti kao to su nae. Mi im govorimo, i postupamo kao da
one imaju onakav unutranji svijet kakav imamo mi.
Slino pripisivanje imamo i u neposrednom stavu koji zauzima-
mo spram neivih fizikih predmeta oko sebe. Mi spram njih moe-
mo zauzeti stav drutvenih bia. U najbogatijem smislu to, dakako,
vai za one koje zovemo prirodnim pjesnicima. Pjesnik je u dru-
tvenom odnosu sa stvarima oko sebe, to se moda najivlje vidi kod
Wordswortha. "Stihovi iznad Opatije Tintern" daju nam, uvjeren
sam, Wordsworthove drutvene odnose kad je bio dijete, i njihov nas-
tavak tokom njegovog ivota. Njegov iskaz odnosa ovjeka spram
prirode u biti je odnos ljubavi, drutven odnos. Taj drutveni stav
individue spram fizike stvari upravo je stav koji o~ek ima spram
drugih predmeta; to je drutven stav. ovjek udari stolicu o koju se
spotakao, ima simpatije spram predmeta s kojim je povezan u radu ili
igri. Neposredna reakcija djece na stvari oko njih je drutvena. Postoji
oevidna osnova za posebne naine reagiranja na male stvari, jer u
bilo emu malenome ima neega to izaziva roditeljsku reakciju;
takva stvar izaziva univerzalan roditeljski odziv. To vai kako za ivo-
tinje, tako i za fizike stvari.
Fiziki predmet je apstrakcija koju izvodimo iz drutvenog reagi-
ranja na prirodu. Mi govorimo prirodi; obraamo se oblacima, moru,
stablu, predmetima oko nas. Potom apstrahiramo od takvog reagira-
nja zbog onoga to saznajemo o takvim predmetima. 15 Neposredna
reakcija je, meutim, drutvena; tamo gdje misaoni proces prenosi-
mo u prirodu, mi prirodu inimo racionalnom. Ona djeluje onako
kako se oekuje da djeluje. Mi zauzimamo stav fizikih stvari oko nas,
a kad promijenimo situaciju, priroda reagira na razliit nain.
15 Otkriva se da je fiziki predmet onaj predmet na koji nema drutvene
reakcije koja opet izaziva drutven odziv u individui. Predmeti s kojima
ne moemo odravati drutvene odnose jesu fiziki predmeti svijeta.
(MS)
Stav iz fizikalne znanosti prenijeli smo u psihologiju, izgubivi tako iz
vida drutvenu narav nae rane svijesti. Dijete formira drutvene pred-
mete prije nego to formira fizike. (1912)

175
Um, osoba i drutvo

Ruka je odgovorna za ono to oznaavam fizikim stvarima, razli-

kujui fiziku stvar od onoga to zovem dovrenjem* ina. Kad bismo
hranu uzimali kao psi, samim organima kojima je vaemo, ne bismo
imali nikakvu osnovu za razlikovanje hrane kao fizike stvari od
zbiljskog dovrenja ina, konzumiranja hrane. Dohvatili bismo je i
zgrabili zubima, a sam in grabljenja bio bi i in jedenja. Ali kod ljud-
ske ivotinje ruka se umee izmeu dovrenja i stavljanja predmeta u
usta. U tom sluaju mi baratamo fizikom stvari. Takva stvar umee
se izmeu poetka ina i njegova konanog dovrenja. U tom slua
ju ona je neto univerzalno. Kad govorimo o stvari, na umu imamo
fiziku stvar, neto to moemo dohvatiti. Dakako, postoje "stvari"
koje ne moete dohvatiti, kao to su prava vlasnitva ili pjesnikova
imaginacija; ali kad obino govorimo o stvarima oko nas, govorimo o
fizikim stvarima. Znaajke koje ih mogu sainjavati prvenstveno
odreuje ruka. Dodir konstituira ono to zovemo supstancom takve
stvari. Ona, dakako, ima i boju i miris, ali o njima mislimo kao o
inherentnima neemu ime moemo rukovati, fizikoj stvari. Takva
stvar je vrlo vana u razvoju ljudske inteligencije. Ona je univerzalna
u tom smislu da je fizika stvar, bilo da se dovrenje sastoji u jedenju
ili sluanju koncerta. Postoji itav skup fizikih stvari koje dolaze
izmeu poetka ina i njegovog dovrenja, ali one su univerzalne u
smislu da pripadaju iskustvu sviju nas. Ispunjenje koje dobivamo iz
koncerta vrlo je razliito za svakoga od nas, ali fizike stvari s kojima
imamo posla su zajednike, u tom smislu univerzalne. Zbiljski uici
mogu poprimati forme koje predstavljaju iskustvo dostupno samo
odvojenim individuama, ali ono ime ruka rukuje jest neto uni-
verzalno. Mi izdvajamo neko posebno mjesto na koje bilo tko moe
doi. Imamo aparaturu koju moe koristiti bilo tko. Imamo neki skup
utega i mjera pomou kojih moemo definirati te fizike stvari. U
tom smislu fizika stvar ima ulogu da omogui zajedniku kvalitetu
unutar koje osobe mogu djelovati. 16
Inenjer koji konstruira most razgovara s prirodom u istom smi-
slu u kojem mi razgovaramo s inenjerom. Tu postoje pritisci i
* consummatton. - prev.
16 [O drutvenoj genezi i naravi fizike stvari vidi odjeljak 35; takoer The
Philosophy of the Present, str. 119-39.]

176
 Osoba

optereenja s kojima se on nosi, a priroda uzvraa drugim reakcijama

kojima se valja suprotstaviti na neki drugi nain. On u svojem milje-
nju zauzima stav fizikih stvari. On govori prirodi a ona mu odgo-
vara. Priroda je inteligentna u smislu da postoje stanovite njene reak-
cije na nae akcije, koje moemo predstaviti i na koje moemo
odgovoriti, te koje postaju drugaije poto smo odgovorili. To je
promjena na koju onda moemo odgovoriti, te konano doseemo
toku na kojoj moemo suraivati s prirodom.
Takav je razvoj moderne znanosti iz onoga to oznaavamo kao
magiju. Magija je upravo taj isti odziv, ali uz daljnju pretpostavku da
fizike stvari doista misle i djeluju onako kako to inimo mi. Ona je
i dalje ouvana u stavu koji imamo spram predmeta koji nas povrije-
di ili spram pouzdanog predmeta na koji se oslanjamo. Neto te ma-
gije nosimo sa sobom. Izbjegavamo neto jer osjeamo da j e na neki
nain opasno; svi mi potujemo neke predznake na koje obraamo
panju. Zadravamo neke drutvene reakcije na prirodu oko nas, pre-
mda ne doputamo da to na nas u~ee u vanim odlukama. To su
stavovi koje moda normalno prikrivamo, ali koji nam se otkrivaju u
mnogobrojnim situacijama. Ukoliko smo racionalni, rezoniramo i
mislimo, mi zauzimamo drutven stav spram svijeta oko nas, u slua
ju znanosti kritiki, a u sluaju magije nekritiki.

177
Um, osoba i drutvo

24. Duh kao individualno unoenje

drutvenog procesa

Osobu i duh sam prikazao u odrednicama drutvenog procesa, kao

unoeqje razgovora gesta u vladanje individualnog organizma, tako
da individualni organizam zauzima te organizirane stavove drugih to
ih izaziva njegov vlastiti stav, u formi njegovih gesta, a reagirajui na
taj odziv izaziva druge organizirane stavove kod drugih u zajednici
kojoj ta individua pripada. Taj proces se u nekom smislu moe
okarakterizirati u odrednicama 'ja" i "mene", pri emu je "mene" ona
skupina organiziranih stavova na koje individua reagira kao 'ja".
Osobito elim naglasiti to da drutveni proces i vremenski i logi-
ki prethodi samosvjesnoj individui koja u njemu nastajeY Razgovor
17
Odnos izmeu duha i tijela jest onaj koji lei izmeu organizacije osobe u
njenom ponaanju kao lanice racionalne zajednice i ueiesnog organizma
kao fizike stvari.
Tada je racionalni stav koji karakterizira ljudsko bie odnos cijelog proce-
sa u kojem individua sudjeluje spram nje kako se odraava u njenom
usvajanju organiziranih uloga drugih u poticanju sebe da reagira. Ta
osoba u razlici spram drugih lei unutar polja komunikacije, a te druge
takoer lee unutar ovog polja. Ono na to se moe ukazati drugima i
sebi, a to ne reagira na takve geste ukazivanja jest u polju percepcije ono
to zovemo fizika stvar. lJudsko tijelo se, osobito kad ga se analizira,
promatra kao fizika stvar.
Demarkacijska linija izmeu sopstva i tijela nalazi se, dakle, prije svega u
drutvenoj organizaciji ina unutar kojega sopstvo nastaje, u kontrastu
spram aktivnosti fiziologijskog organizma. (MS)
Legitimna osnova razlikovanja izmeu duha i tijela jest izmeu drutve-
nih obrazaca i obrazaca samog organizma. Obrazovanje mora tijesno po-
vezati to dvoje. Zasad nemamo sveobuhvatne kategorije. To ne znai da
joj se ita logiki protivi; to je puki manjak aparata naeg znanja. (1927)

178
 Osoba

gesta je dio drutvenog procesa koji tee. To nije neto to omoguu

je sama individua. Ono to je omoguio razvoj jezika, a osobito smi-
slenog simbola, jest tek preuzimanje te vanjske drutvene situacije u
vladanje same individue. Iz toga slijedi golem razvoj koji pripada
ljudskom drutvu, mogunost da se unaprijed vidi to e se zbiti u
reagiranju drugih individua, te preliminarnog prilagoavanja same
individue. To zauzvrat proizvodi drugaiju drutvenu situaciju, koja
se pak odraava u onome to oznaavam kao "mene", tako da sama
individua zauzima drukiji stav.
Razmotrimo kakvog politiara ili dravnika koji predlae neki
projekt u kojemu on u sebi ima stav zajednice. On zna kako zajedni-
ca reagira na taj prijedlog. On u svojem iskustvu reagira na to oito
vanje zajednice - osjea s njom. On ima skup organiziranih stavova
koji su stavovi zajednice. Njegov vlastiti doprinos, ono 'ja" u ovom
sluaju, jest projekt reorganizacije, projekt koji on iznosi pred zajed-
nicu kakva se odraava u njemu. I on se sam, dakako, mijenja utoliko
to iznosi taj projekt i pretvara ga u politiko pitanje. Sada je nastala
nova drutvena situacija kao rezultat projekta koji on izlae. Cijela
procedura se zbiva kako u njegovom iskustvu, tako i u opem isku-
stvu zajednice. On uspijeva u onoj mjeri u kojoj konano "mene"
odraava stav sviju u zajednici. Istiem da se ono to se dogaa ne
zbiva samo u njegovoj svijesti, nego da je njegova svijest izraz nje-
govog voenja ove drutvene situacije, ovog velikog tekueg koopera-
tivnog procesa zajednice.
elim izbjei implikaciju da individua uzima neto to je objek-
tivno i ini ga subjektivnim. Postoji zbiljski proces zajednikog ivota
svih lanova zajednice koji se odvija pomou gesta. Geste su stanoviti
stadiji u kooperativnoj aktivnosti koji posreduju itav proces. U pojav-
ljivanju duha nije se pak dogodilo nita drugo nego to daje taj proces
u nekoj mjeri preuzet u vladanje odreene individue. Postoji stanovit
simbol, onakav kakav koristi policajac kad usmjerava promet. To je
neto to postoji. On ne postaje subjektivan kada inenjer kojega je
grad angairao da ispita prometne propise zauzme isti stav koji polica-
jac zauzima u odnosu na promet, te takoer zauzme i stav vozaa au-
tomobila. Podrazumijevamo da on posjeduje organiziranost vozaa;
on zna da zaustavljanje znai usporavanje i koenje. Postoji odreen

179
 Um, osoba i drutvo

skup dijelova njegovog organizma uvjebanih tako da on pod stanovi-

tim okolnostima zaustavlja vozilo. Podizanje policajeve ruke je gesta
koja izaziva razne postupke pomou kojih se kontrolira vozilo. Ti raz-
ni postupci nalaze se u strunjakovoj vlastitoj organizaciji; on moe
zauzeti kako policajev, tako i vozaev stav. Samo u tom smislu dru-
tveni proces je uinjen "subjektivnim". Da je strunjak to uinio
samo onako kako to ini dijete, bilo bi to igranje; ali ako se to ini za
zbiljsko reguliranje prometa, onda tu djeluje ono to oznaavamo kao
duh. Duh nije nita drugo nego unoenje tog izvanjskog procesa u
vladanje individue kako bi se suoila s problemima koji nastanu.
Ta posebna organizacija nastaje iz drutvenog procesa koji joj
logiki prethodi. Zajednica unutar koje organizam djeluje na takav
kooperativan nain da je djelovanje jednoga podraaj za odziv dru-
goga, i tako dalje, prethodi posebnom tipu organizacije koji oznaava
mo kao duh ili osobu. Uzmimo jednostavni parodini odnos, gdje
postoji muko i ensko i dijete o kojem treba brinuti. Tu je proces
koji moe tei samo putem interakcija unutar te grupe. Ne moe se
rei da individue dolaze prve, a zajednica kasnije, jer individue nasta-
ju upravo u samome procesu, ba kao to je i ljudsko tijelo ili bilo koji
viestanini oblik ono u kojem nastaju diferencirane stanice. Mora
postojati ivotni proces koji tee da bismo imali diferencirane stanice;
na isti nain mora postojati ivotni proces koji tee da bi mogle posto-
jati individue. U drutvu to vai ba isto onako kako vai u fiziologij-
skoj situaciji, da ne bi moglo biti jedinke kad ne bi bilo procesa ijije
ona dio. Obzirom na taj drutveni proces, postoji mogunost ljudske
inteligencije kad se taj drutveni proces, u smislu razgovora gesta,
preuzme u vladanje individue- a potom tamo, dakako, nastaje druk-
iji tip individue, u smislu reakcija koje su sada mogue. Moglo bi se
zamisliti postojanje individue koja se jednostavno igra kao dijete, ne
ulazei u drutvenu igru; ali ljudska individua je mogua jer postoji
drutveni proces u kojemu ona moe odgovorno funkcionirati. Sta-
vovi su dijelovi drutvene reakcije; krici se ne bi odrali kao glasovne
geste kad ne bi izazivali stanovite reakcije kod drugih; sam stav
mogao bi kao takav postojati samo u toj meuigri gesta.
Duh je naprosto meuigra takvih gesta u formi smislenih simbo-
la. Moramo upamtiti da gesta postoji samo u odnosu spram reakcije,

l 180

rd
 Osoba

stava. Ne bi bilo rijei kad ne bi bilo takvih reakcija. Jezik nikada ne bi

bio nastao kao skup golih proizvoljnih termina prikaenih uz stanovite
podraaje. Rijei su nastale iz drutvenog meuodnosa. Jedna od Gul-
liverovih pria govorila je o zajednici u kojoj je bio napravljen stroj u
koji su se slova abecede mogla mehaniki ubaciti u bezbroj kombina-
cija, a onda su se lanovi zajednice okupljali da vide kako su se slova
rasporedila nakon svake rotacije, po teoriji da bi mogla izai u obliku
Ilijade ili Shakespeareovih drama, ili kakvog drugog velikog djela. Iza
toga bi mogla stajati pretpostavka da su simboli posve neovisni o ono-
me to zovemo njihovim znaenjem. Ta pretpostavka je bez osnove:
ne moe biti simbola ako nema reakcija. Ne bi bilo poziva u pomo
kad ne bi bilo tendencije da se reagira na krik u nevolji. Upravo takvi
smisleni simboli, u smislu podskupa drutvenih podraaja koji potiu
kooperativan odziv, u stanovitom smislu konstituiraju na duh, pod
uvjetom da se ne samo simbol nego i reakcije nalaze u naoj vlastitoj
prirodi. Ljudsko bie je uspjelo upravo u tome da organizira reakciju
na stanovit simbol koji je dio drutvenog ina, tako da uzima stav
druge osobe koja s njim surauje. Upravo mu to daje duh.
Straar opora je onaj lan opora koji je osjetljiviji od drugih na
vonj i zvuk. Kad se priblii opasnost, on pone trati prije drugih, koji
ga onda slijede zahvaljujui sklonosti opora da tri skupa. To je
drutven podraaj, gesta ako hoete, na koji drugi oblici reagiraju.
Prvi oblik opaa vonj ranije i pone bjeati, a to to on poinje bjeati
jest podraaj za druge da takoer potre. Sve je to izvanjsko; tu ne
sudjeluje nikakav mentalan proces. Straar ne smatra sebe jedinkom
koja treba dati znak; on naprosto poinje trati u odreenom trenut-
ku i tako potie ostale da potre. No, s duhom, ivotinja koja daje
znak takoer zauzima stav drugih koje na njega reagiraju. Ona zna to
znai njen znak. ovjek koji uzvikne "vatra" mogao bi u sebi izazvati
reakciju koju izaziva u drugome. Ukoliko moe zauzeti stav drugoga
- njegov stav reakcije na poar, njegov osjeaj straha - ta reakcija na
njegov uzvik je neto to njegovo vladanje pretvara u neto mentalno,
nasuprot vladanju drugih. 18 No tu se dogodilo samo to daje ono to

18 Pod duhom mislimo upravo na jezik, sainjen od smislenih simbola.

Sadraj naih umova je (1) unutranji razgovor, "unoenje razgovora iz

181
Um, osoba i drutvo

se zbiva izvanjski uneseno u vladanje ovjeka. Imamo isti znak i istu

tendenciju reagiranja, ali ovjek ne samo to moe dati znak nego
moe u sebi pobuditi stav prestravljenog bijega, te se putem tog izazi-
vanja moe vratiti na vlastitu sklonost da to izazove i kontrolirati je.
Preuzimajui organizirani stav cijele grupe koja pokuava pobjei od
opasnosti, on moe reagirati na samog sebe. U tome nema nieg sub-
jektivnijeg nego da se reakciju na njegov vlastiti podraaj moe nai u
njegovom vlastitom vladanju, i da on moe za odreivanje svojeg
vladanja koristiti razgovor gesta koji se odvija. Ako moe djelovati na
takav nain, on moe uspostaviti racionalnu kontrolu i tako omogui
ti daleko organiziranije drutvo nego inae. Taj proces ne koristi ov
jeka obdarena svijeu tamo gdje svijesti prije toga nije bilo, nego
individuu koja cijeli drutveni proces preuzima u svoje vladanje. Ta
sposobnost, dakako, prije svega ovisi o tome da je simbol takav da se
na njega moe reagirati; a koliko je nama poznato, uvjet za razvitak
takvog tipa simbola bila je glasovna gesta. Ne mogu odrediti bi li se
on mogao razviti i bez glasovne geste.
Htio bih biti siguran da smo uvidjeli kako je sadraj stavljen u duh
samo razvoj i proizvod drutvene interakcije. To je razvoj goleme
vanosti, koji vodi ka sloenostima i komplikacijama drutva koje
seu gotovo s onu stranu nae sposobnosti da ih pratimo, ali izvorno
on nije nita drugo osim preuzimanja stava drugoga. U onoj mjeri u
kojoj ivotinja moe zauzeti stav druge i koristiti ga za kontrolu
vlastitog vladanja, imamo ono to se oznaava kao duh; to je pak jedi-
ni aparat koji je na djelu pri pojavljivanju duha.
Ne znam ni za kakav drugi nain na koji razum ili duh moe ilije
mogao nastati, osim putem toga da individua pounutruje drutveni
proces iskustva i ponaanja, dakle putem tog pounutrivanja razgovo-
ra smislenih gesta, omoguenih time to individua zauzima stavove
drugih individua spram nje i spram onoga o emu se misli. Ako su
pak duh ili misao nastali na takav nain, onda ne moe niti je moglo
biti bilo kakvog duha ili misli bez jezika; rani stadiji razvoja jezika
morali su prethoditi razvoju duha ili misli.

drutvene skupine u individualnu (2) ... uobrazilju. Uobrazilju bi valjalo

promatrati u odnosu spram ponaanja u kojemu funkcionira". (1931)

182
 Osoba

25. ':Ja" i "mene" kao faze osobe 19

Sada dolazimo do poloaja samosvjesne osobe ili duha u zajednici.

Takva osoba nalazi svoj izraaj u samopotvrivanju ili u tome to sc
posveuje stvari zajednice. Osoba se pojavljuje kao nov tip individue
u drutvenoj cjelini. Postoji nova drutvena cjelina zbog pojave ovog
tipa individue koji sam opisao i zbog osobe s njenim potvrivanjem
sebe ili njenom identifikacijom sa zajednicom. Osoba je vana faza u
razvoju zato to takvo drutvo moe nastati upravo u mogunosti
unoenja ovog drutvenog stava u reakcije cijele zajednice. Promjena
do koje dolazi tim unoenjem razgovora gesta u vladanje individue
jest promjena koja se zbiva u iskustvu sviju ukljuenih individua.
To, dakako, nisu jedine promjene koje se dogaaju u zajednici. U
govoru dolazi do odreenih promjena kojih nitko uope nije svjestan.
Potrebno je znanstveno ispitivanje da bi se otkrilo da su se dogodili
takvi procesi. To vai i za druge faze ljudske organizacije. One se,
kaemo, zbivaju nesvjesno, kao to ilustrira prouavanje mita kakvo
je Wundt proveo u svojoj Volkerpsychologie. Mit prenosi izvjetaj o
tome kako je dolo do organizacije, a da uglavnom nije bilo nikakvog
svjesnog usmjeravanja - a takva promjena se zbiva stalno. Uzmite
neiji stav spram nove mode. Isprva to moe biti stav prigovaranja.
Nakon nekog vremena on dolazi do toga da o sebi misli na taj izmi-
jenjen nain, opaajui odjeu u izlogu i vidjevi sebe u njoj. Pro-
mjena se zbila u njemu a da je on nije svjestan. Postoji zatim proces

19
[Vidi takoder "The Definition of the Physical", University oJ Chicago Decen-
llial Publications, 1903, str. 104 ff.; "The Mechanism of Social Conscious-
ness",Jouma/ ofPhilosoplry, IX (1912), 401 ff.; "The Social Self', ibid., X
(1913), 374 ff.]

183
Um, osoba i drutvo

putem kojega individua u interakciji s drugima neizbjeno postaje

poput drugih, inei isto, a da se taj proces ne pojavljuje u onome to
oznaavamo kao svijest. Procesa bivamo svjesni kad na odreen nain
zauzimamo stav drugih, a tu situaciju valja luiti od prethodne. Moda
ovjek kae da mu nije stalo do odijevanja po stanovitoj modi, nego
mu je drae da bude razliit; potom stavove drugih preuzme u svoje
vladanje. Kad mrav iz drugog mravinjaka ue u mravinjak drugih
jedinki, one navale na njega i rastrgnu ga. Stav ljudske zajednice moe
biti stav same individue, koja odbija da se podinijer zauzima taj zajed-
niki stav. Sluaj mrava posve je izvanjska stvar, ali kod ljudske indi-
vidue se radi o zauzimanju stavova drugih i o prilagoavanju vlastite
osobe ili pak o borbi protiv njih. Upravo to priznavanje individue kao
osobe u procesu koritenja njene samosvijesti daje joj stav samopotvr-
ivanja ili stav odanosti zajednici. Ona je, dakle, postala konana,
odreena osoba. U takvom sluaju samopotvrivanja situacija je posve
razliita od situacije lana opora koji u njemu moda dominira i moe
divlje navaliti na razne njegove lanove. Individua tu, kaemo, u sta-
novitoj situaciji djeluje samo instinktivno. U ljudskom drutvu imamo
individuu koja ne samo to zauzima vlastit stav ve u izvjesnom smi-
slu i stav svojih podinjenih; ukoliko dominira, ona zna to da oeku
je. Kad se to zbiva u iskustvu individue, nastaje drugaija reakcija, s
drugaijim emocionalnim popratnim pojavama, nego to se dogaa s
voom opora. U potonjem sluaju imamo naprosto ljutnju ili nepri-
jateljstvo, a u onom drugome postoji iskustvo osobe koja se svjesno
potvruje nasuprot drugim osobama, s osjeajem moi, dominacije.
Openito, kad je reakcija zajednice unesena u individuu, postoji nova
vrijednost u iskustvu i nov red reakcije.
Raspravljali smo o osobi s gledita 'ja" i "mene", pri emu "mene"
predstavlja onu grupu stavova koja predstavlja druge u zajednici, oso-
bito onu organiziranu grupu reakcija koju smo poblie upoznali dis-
kutirajui s jedne strane igru, a s druge drutvene institucije. U tim
situacijama postoji stanovita organizirana grupa stavova koji odgo-
varaju bilo kojem drutvenom inu na strani individualnog organi-
zma. U svakom kooperativnom procesu, kao to je obitelj, individua
izaziva reakciju drugih lanova grupe. U onoj pak mjeri u kojoj se te
reakcije mogu izazvati u individui tako da ona na njih moe odgovo-

184
 Osoba

riti, imamo oba ona sadraja koja sainjavaju osobu, "drugoga" i 'ja".
Ta distinkcija se u naem iskustvu izraava u onome to zovemo pri-
znavanjem drugih i priznavanjem nas samih kod drugih. Mi sebe ne
moemo shvatiti osim utoliko to moemo priznati drugoga u njego-
vom odnosu spram nas. Upravo zauzimajui stav drugoga individua
moe shvatiti sebe kao osobu.
Dakako, govorimo o drutvenoj situaciji, koja se razlikuje od onih
golih organskih reakcija kao to su refleksi organizma, od kojih smo
neke ve diskutirali, kao kada se netko nesvjesno prilagoava drugima
oko sebe. U takvom iskustvu nema samosvijesti. Samosvijest se stjee
samo kad ovjek zauzima, ili je potaknut da zauzme, stav drugoga.
Tada je u poloaju da u sebi reagira na taj stav drugoga. Uzmimo da
smo se nali u nekoj ekonomskoj situaciji. Tek kada zauzmemo stav
drugoga koji nam neto nudi, moemo se izraziti tako to emo pri-
hvatiti ili odbiti ponudu. Ta reakcija osobe razlikuje se od izrazito au-
tomatskog nuenja koje se moe zbiti bez samosvijesti. Mali djeak
nam ugura reklamni letak u ruku, a mi ga uzmemo bez ikakve odre-
ene svijesti o njemu ili o sebi. Naa misao moe biti negdje drugdje,
ali proces se ipak odvija. Isto to, dakako, vai i u njezi dojenadi. Mala
djeca doivljavaju ono to naie, prilagoavaju se tome na neposredan
nain, a da sopstva nije prisutno u njihovom iskustvu.
Kad se sopstva doista pojavi, ono uvijek ukljuuje iskustvo dru-
goga; ne moe biti iskustva sebe naprosto po sebi. Biljka ili nia ivo-
tinja reagira na svoju okolinu, ali ne postoji iskustvo sebe. Kad se sop-
stvo doista pojavi u iskustvu, ono se pojavljuje nasuprot drugome, a
mi smo opisali stanje pod kojim se taj drugi stvarno pojavljuje u
iskustvu ljudske ivotinje, naime u prisutnosti takvog podraivanja u
suradnoj aktivnosti koje u samoj individui pobuuje isti odziv koji po-
buuje u drugoj. Kad taj odziv druge postane bitan dio iskustva ili vla-
danja individue; kad zauzimanje stava druge postane bitan dio u nje-
govom ponaanju - tada se individua pojavljuje u vlastitom iskustvu
kao sopstva; dok se to ne dogodi, ona se ne pojavljuje kao sopstva.
Racionalno drutvo, dakako, nije ogranieno na ikoji poseban
skup individua. Bilo tko tko je racionalan moe postati njegov dio.
Stav zajednice spram nae reakcije unesen je u nas u smislu znaenja
onoga to inimo. U najirem smislu to se dogaa u univerzalnom

185
Um, osoba i drutvo

diskursu, u odgovoru koji racionalni svijet daje na nau primjedbu.

Znaenje je toliko univerzalno koliko i zajednica; to je odgovor to ga
na nau izjavu neizbjeno daje svijet sainjen od racionalnih bia. U
odrednicama takvog procesa mi u svoje iskustvo primamo kako pred-
met tako i sebe same; drugi se pojavljuje u naem iskustvu utoliko to
mi doista zauzimamo takav organiziran i poopen stav.
Ako ovjek na ulici susretne nekoga koga ne prepozna, on na tu
osobu reagira kao na bilo kojeg lana iste zajednice. Ako hoete, onje
drugi, organizirani, poopeni drugi. ovjek zauzima njegov stav na-
suprot vlastitoj osobi. Ako on krene u jednom smjeru, ovjek e kre-
nuti u drugom. ovjek ima reakciju tog drugoga kao stav unutar
sebe. Upravo to to unutar sebe ima takav stav omoguuje ovjeku da
bude osoba. To ukljuuje i neto s onu stranu pukog, kaemo instink-
tivnog skretanja udesno, bez samosvijesti. Da bi imao samosvijest,
ovjek mora u svojem vlastitom organizmu imati stav drugoga, koji
kontrolira ono to kani uiniti. Ono to se pri zauzimanju tog stava
pojavljuje u neposrednom iskustvu vlastitog sopstva jest ono to oz-
naavamo kao "mene". To je ono sopstva koje se moe odravati u
zajednici, koje je u zajednici priznato ukoliko ono priznaje druge. To
je ona faza osobe o kojoj sam govorio kao o fazi "mene".
Nasuprot onom "mene" jest 'ja". Individua nema samo prava nego
i dunosti; ona nije samo dravljanka, lanica zajednice, nego i ona
koja reagira na tu zajednicu, te je u tom reagiranju i mijenja, kao to
smo vidjeli u razgovoru gesta. 'Ja" je odziv individue na taj stav zajed-
nice kakav se pojavljuje u njenom vlastitom iskustvu. Njena reakcija
na taj organizirani stav ga, zauzvrat, mijenja. Kao to smo istaknuli, to
je promjena koja nije prisutna u njenom iskustvu prije no to se
dogodila. 'Ja" se u naem iskustvu pojavljuje u pamenju. Tek poto
smo djelovali znamo to smo uinili; tek poto smo govorili znamo
to smo rekli. Prilagoavanje tom organiziranom svijetu prisutnome
u naoj vlastitoj naravi jest ono to predstavlja "mene" i stalno je tu.
Ali ako je reakcija na nj po svojoj naravi razgovor gesta, ako ona stvara
situaciju koja je u nekom smislu neto novo, ako zastupa svoju stranu
u sp.oru, potvruje se nasuprot drugima i insistira na tome da oni
zauzmu drugaiji stav spram nje, tada se dogaa neto vano to prije
toga nije bilo prisutno u iskustvu.

186
 Osoba

Opi uvjeti pod kojima e netko djelovati mogu biti prisutni u

njegovom iskustvu, ali on nita ne zna o tome kako e reagirati, kao
to ni znanstvenik ne zna za neku posebnu hipotezu koju e razviti iz
razmatranja problema. Zbivaju se takve i takve stvari, suprotne pri-
hvaenoj teoriji. Kako ih objasniti? Uzmite otkrie da e gram radija
izazvati kljuanje lonca vode, naizgled bez utroka energije. Tu se
dogaa neto to protuslovi fizikalnoj teoriji prije koncepcije radioak-
tivnosti. Znanstvenik koji pred sobom ima te injenice mora izvui
neko objanjenje. On sugerira da se atom radija raspada i posljetkom
toga oslobaa energiju. Po prethodnoj teoriji atom je bio neto kon-
stantno, iz ega se nije moglo dobiti energiju. Ako se pak uzme da je
i sam atom sistem koji ukljuuje meuodnos energija, onda raspad
takvog sistema oslobaa relativno golemu koliinu energije. Ono to
elim istaknuti jest da znanstvenik dolazi na ideju, da se ona jo ne
nalazi u njegovom umu. Zapravo, njegov um j e u procesu pojavlji-
vanja ideje. Osoba koja u nekoj prilici potvruje svoja prava uvjebala
je tu situaciju u svojem umu; reagirala je spram zajednice, a kad ta
situacija nastane, osoba sebe pobuuje i kae neto to joj je ve na
umu. No kad je to po prvi put govorila samoj sebi, nije jo znala to
e rei. Zatim je rekla neto to joj je bilo novo, ba kao to je
znanstvenikova hipoteza nova u asu kad mu sine.
Takav nov odgovor na drutvenu situaciju, ukljuen u organiziran
skup stavova, konstituira 'ja" nasuprot onom "mene". To "mene" je
konvencionalna, uobiajena individua. Uvijekje tu. Mora imati one
navike, one reakcije koje ima svatko; inae ta individua ne bi mogla
biti lanica zajednice. Ali individua neprestano reagira na takvu orga-
niziranu zajednicu tako to se izraava, ne nuno i potvruje na na-
padan nain, ve izraava, biva njom samom u takvom suradnom
procesu kakav pripada bilo kojoj zajednici. Stavovi o kojima sc radi
prikupe se iz grupe, ali individua u kojoj su organizirani ima
mogunost da im dade izraaj koji se moda nikad prije nije dogodio.
To dovodi do openitog pitanja moe li se pojaviti ita novo. 20
Praktiki sc, dakako, ono novo dogaa neprestano, to sc u openiti
jim odrednicama priznaje u pojmu nastajanja. Nastajanje ukljuuj e i

20 [Usp. Tize Plzilosophy of t/ze Act, III. dio.]

187
Um, osoba i drutvo

reorganizaciju, ali reorganizacija uvodi i neto ega prije nije bilo.

Prvi put kad se spoje kisik i vodik pojavljuje se voda. Voda je sada
kombinacija vodika i kisika, ali ranije, u odvojenim elementima, nije
bilo vode. Koncepcija nastajanja je pojam koji novija filozoftia mnogo
koristi. Ako svijet gledate naprosto s gledita matematike jednadbe
u kojoj postoji apsolutna jednakost razliitih strana, onda, dakako,
nieg novoga nema. Svijet je naprosto zadovoljavanje te jednakosti.
Umetnite umjesto X i Y bilo kakve vrijednosti, ista jednadba i dalje
vai. Istina je, jednadbe vae, ali se u njihovom vaenju ustvari po-
malja jo neto ega prije nije bilo. Na primjer, postoji grupa indivi-
dua koje moraju raditi skupa. U drutvu mora postojati neki skup
uobiajenih organiziranih navika reagiranja koji se nalazi u svima, ali
nain na koji individue postupaju pod specifinim okolnostima raa
sve one individualne razlike koje obiljeavaju razliite osobe. irtie
nica da moraju djelovati na neki zajedniki nain ne liava ih origi-
nalnosti. Postoji zajedniki jezik, ali u svakom novom kontaktu meu
osobama on se koristi na drugaiji nain; element novosti u rekon-
strukciji zbiva se putem reagiranja individua na grupu kojoj pripada-
ju. Ta rekonstrukcija nije unaprijed dana nita vie nego je neka po-
sebna hipoteza koju iznosi znanstvenik dana u opisu problema.
Upravo pak ta reakcija individue na organizirano "mene", "mene"
koje je u nekom smislu naprosto lan zajednice, predstavlja 'ja" u
iskustvu osobe.
Relativne vrijednosti "mene" i 'ja" uvelike ovise o situaciji. Ako
ovjek odrava svoje vlasnitvo u zajednici, prvenstveno je vano da
je on lan te zajednice, jer mu upravo zauzimanje stava drugih jami
priznanje njegovih prava. Pod tim okolnostima je vano da on bude
ono "mene". Ono mu daje njegov poloaj, dostojanstvo lana u zajed-
nici, to je izvor njegovog emocionalnog odziva na vrednote koje mu
pripadaju kao lanu zajednice. To mu je osnova da ue u iskustvo
drugih.
Povremeno reakcija ega ili 'ja" na situaciju, nain na koji se on
izraava, daje ovjeku osjeaj najvee vanosti. ovjek se tu potvru
je nasuprot stanovitoj situaciji, a naglasakje na reakciji. Trai se slo-
boda od konvencija, od postojeih zakona. Dakako, takva situacija je
mogua samo tamo gdje se individua, takorei, iz ue i ograniene

188
 Osoba

zajednice obraa iroj, iroj u logikom smislu posjedovanja prava

koja nisu tako ograniena. Iz utvrenih konvencija koje vie nemaju
znaenja ovjek se obraa zajednici u kojoj e prava biti javno prizna-
ta, a obraa se i drugima, pretpostavljajui da postoji skupina orga-
niziranih drugih koji odgovaraju na ovjekove apele- ak i ako je to
apel potomstvu. U tom sluaju postoji stav onoga 'ja" nasuprot
onome "mene".
Oba aspekta, 'ja" i "mene" bitna su za osobu u njenom punom
izraaju. Da bi pripadao zajednici, ovjek mora zauzeti stav dru~ih u
skupini; da bi mislio, on mora koristiti taj vanjski drutveni svijet to
ga uzima u sebe. On bivstvuje kao dravljanin upravo putem svojeg
odnosa spram drugih u toj zajednici, zbog racionalnih drutvenih
procesa koji u njoj vae. S druge strane, individua neprestano reagira
na drutvene stavove, i u tom suradnom procesu mijenja samu tu
zajednicu kojoj pripada. Te promjene mogu biti skromne i trivijalne.
Ne mora ovjek imati to rei, premda moe govoriti l'!.adugako. Pa
ipak, dolazi do nekakvog prilagoavanja i podeavanja. Za nekoga
kaemo da je konvencionalan; on misli upravo isto kao i njegovi sus-
jedi; pod tim okolnostima on jedva daje ita vie od "mene"; njegova
prilagoavanja su tek ona sitna prilagoavanja koja se, kaemo, zbiva-
ju nesvjesno. Nasuprot tome imamo osobu s izrazitom linou, koja
na organizirani stav reagira na nain koji znaajno mijenja stvari. Kod
takve osobe 'ja" je vanija faza iskustva. Te dvije faze, koje se nepre-
stano pojavljuju, vane su faze osobe.21

21 Psiholozi se u pravilu bave procesima koji sudjeluju u onome to oznaa

vamo kao "percepciju", ali uglavnom iz objanjenja izostavljaju karakter
sopstva. Vanost sopstva je u psihologiju ula uglavnom preko patologa.
Disocijacije su usredotoile pozornost na sopstvo i pokazale kako je taj
drutveni karakter duha apsolutno fundamentalan. Ono to konstituira
linost lei u ovakvoj razmjeni izmeu lanova grupe koji sudjeluju u
kooperativnom procesu. Upravo je ova aktivnost dovela do ljudski
inteligentne ivotinje.

189
Um, osoba i drutvo

26. Ostvarivanje osobe u drutvenoj

situaciji

Ima jo jedna faza u razvoju osobe koju treba detaljnije prikazati: os-
tvarivanje osobe u drutvenoj situaciji u kojoj nastaje.
Dokazivao sam da se osoba u iskustvu u biti pojavljuje kao "mene"
s organizacijom zajednice kojoj pripada. Ta organizacija se, dakako,
izraava u posebnoj obdarenosti i posebnoj drutvenoj situaciji indi-
vidue. Ona je lanica zajednice, ali ona je poseban dio zajednice, s
posebnim nasljeem i poloajem koji je razlikuje od bilo koga dru-
gog. Ona je ono to jest ukoliko je lanica te zajednice, a sirovine iz
kojih je ta posebna individua roena ne bi bile osoba da nije njenog
odnosa spram drugih u zajednici iji je dio. Ona je na taj nain svje-
sna sebe kao takve, i to ne samo u politikom dravljanstvu ili u
lanstvu u skupinama iji je dio, ve i s gledita refleksivnog milje-
nja. Ona je lanica zajednice mislilaca iju literaturu ita i kojoj moe
pridonijeti vlastitim objavljenim mislima. Ona pripada drutvu svih
racionalnih bia, a racionalnost koju ona sa sobom identificira
ukljuuje stalno drutveno saobraanje. Najira zajednica u kojoj se
individua nalazi, koja je posvuda, kroz svakoga i za svakoga, jest mi-
saoni svijet kao takav. Ona je lanica takve zajednice i jest to to jest
kao takva lanica.
injenica da sve osobe konstituira ili odreuje drutveni proces,
te da su one njegovi individualni odrazi - zapravo odrazi tog obrasca
organiziranog ponaanja to ga on izlae, a koji oni zahvaaju u svo-
jim odgovarajuim strukturama - nije ni najmanje inkompatibilna s
injenicom, niti je po nju destruktivna, da svaka individualna osoba
ima svoju vlastitu osebujnu individualnost, vlastit jedinstven obrazac;
jer svaka individualna osoba unutar tog procesa, premda u svojoj

190
 Osoba

organiziranoj strukturi odraava obrazac ponaanja tog procesa kao

cjeline, ini to sa svojeg vlastitog posebnog i jedinstvenog stajalita
unutar tog procesa, pa tako u svojoj organiziranoj strukturi odraava
aspekt ili perspektivu cijelog tog obrasca drutvenog ponaanja,
razliit od onoga koji se odraava u organiziranoj strukturi bilo koje
druge individualne osobe unutar tog procesa (ba kao to svaka mo-
nada u lajbnicovskom univerzumu zrcali taj univerzum s razliitog
gledita, te tako zrcali razliit aspekt ili perspektivu tog univerzuma).
Drugim rijeima, organizirana struktura svake individualne osobe
unutar ljudskog drutvenog procesa iskustva i ponaanja odraava
organizirani obrazac odnosa tog procesa kao cjeline i taj ju obrazac
konstituira; ali svaka individualna struktura osobe odraava razliit
aspekt ili perspektivu tog obrasca odnosa i njime je konstituirana, jer
svaka taj obrazac odnosa odraava sa svojeg jedinstvenog stajalita,
tako da zajedniko drutveno porijeklo i konstitucija individualnih
osoba i njihovih struktura ne iskljuuje iroke individualne razlike i
varijacije meu njima, niti protuslovi osebujnoj i vie-manje prepoz-
natljivoj individualnosti koju svaka od njih ustvari ima. Svaka indi-
vidualna osoba unutar danog drutva ili drutvene zajednice odraava
u svojoj organiziranoj strukturi itav obrazac odnosa organiziranog
drutvenog ponaanja koje to drutvo ili zajednica izlae ili provodi,
a taj obrazac konstituira njenu organiziranu strukturu; no budui
svaka od tih individualnih osoba u svojoj strukturi jedinstveno odra-
ava razliit aspekt ili perspektivu tog obrasca, sa svojeg posebnog i
jedinstvenog mjesta ili stajalita unutar cijelog procesa organiziranog
drutvenog ponaanja koje izlae taj obrazac - budui je dakle svaka
na razliit nain povezana s cijelim tim procesom, te u tome zauzima
u biti jedinstveno vlastito arite odnosa - taj obrazac konstituira
strukturu svake od njih na nain razliit od toga kako je konstituirana
struktura bilo koje druge.
Individua, kao to smo vidjeli, stalno reagira nasuprot tom drutvu.
Svaka prilagodba ukljuuje nekakvu promjenu u zajednici na koju se
individua prilagoava. Ta promjena, dakako, moe biti vrlo vana.
Uzmite ak i najiru zajednicu koju moemo prikazati, racionalnu za-
jednicu predstavljenu u takozvanom univerzalnom diskursu. Sve do
razmjerno novijih vremena njena je forma bila forma aristotelovskog

191
Um, osoba i drutvo

svijeta. No, ljudi u Americi, Engleskoj, Italiji, Njemakoj, Francu-

skoj, znatno su izmijenili strukturu tog svijeta, uvodei logiku
viestrukih odnosa umjesto aristotelovskog odnosa supstancije i
atributa. Dogodila se jo jedna fundamentalna promjena forme svije-
ta kroz reakciju jednog pojedinca -Einsteina. Veliki likovi u povijesti
donose vrlo fundamentalne promjene. Te duboke promjene do kojih
dolazi djelovanjem individualnih umova samo su krajnji izraz one
vrste promjena koje se stalno dogaaju putem reakcija koje nisu
naprosto reakcije onoga "mene" nego onoga 'ja". To su promjene koje
se dogaaju postepeno i vie-manje neopazice. Znamo da su sc, kada
iz jednog povijesnog razdoblja prelazimo u drugo, dogodile funda-
mentalne promjene, i znamo da se one dogaaju zahvaljujui reakci-
jama razliitih individua. Prepoznati moemo samo onaj krajnji ui
nak, ali razlike su uzrokovane gestama tih nebrojenih individua koje
zbiljski mijenjaju situaciju u kojoj se nalaze, premda su konkretne
promjene previe sitne da bismo ih uoili . Kao to sam istaknuo, ego
ili 'ja" koje je odgovorno za takve promjene pojavljuje se u iskustvu
tek poto se njegova reakcija dogodila. Tek poto smo izrekli neku
rije kaemo da prepoznajemo sebe kao osobu koja ju je izrekla, kao
tu odreenu osobu koja je rekla tu odreenu stvar; tek poto smo
uinili ono to smo kanili svjesni smo onoga to inimo. Kolikogod
paljivo planiramo budunost, ona se uvijek razlikuje od onoga to
moemo unaprijed sagledati, a to neto to stalno unosimo i dopu-
njavamo jest ono to identificiramo s osobom koja dospijeva na ra-
zinu naeg iskustva tek nakon dovrenja ina.
U neku ruku, dodue, moemo odrediti to e osoba uiniti. Mo-
emo unaprijed prihvatiti neke odgovornosti. ovjek sklapa ugovore
i daje obeanja, koja ga obavezuju. Situacija se moe promijeniti, in
se mo~e razlikovati od onoga za koji je sama individua oekivala da e
ga izvesti, ali nju obavezuje ugovor koji je sklopila. Ona mora uini
ti stanovite stvari kako bi ostala lanica zajednice. U dunostima
onoga to zovemo racionalnim vladanjem, u naem prilagoavanju
svijetu u kojem vae zakoni prirode, ekonomije i politikog sistema,
moemo iskazati to e se dogoditi i preuzeti odgovornost za ono to
emo uiniti, a da stvarna osoba koja se pojavljuje u tom inu eka na
dovrenje samog ina. Upravo taj ivi in nikada direktno ne ulazi u

192
 Osoba

refleksivno iskustvo. Tek poto se in dogodio, moemo ga zahvatiti

u sjeanju i smjestiti ga u odrednice onoga to smo uinili. Upravo za
to 'ja" moe se rei da ga neprestano pokuavamo shvatiti, i to kroz
samo zbiljsko vladanje. ovjek ga nikada ne moe u potpunosti imati
pred sobom. Ponekad mu netko drugi moe o njemu rei neto ega
on nije svjestan. On nikada nije siguran u vezi sa sobom, i moe svo-
jim vladanjem zapanjiti sebe isto toliko koliko i druge.
Mogunosti u naoj prirodi, one energije na koje je s toliko zado-
voljstva ukazivao William James, jesu mogunosti osobe koje lee s
onu stranu naeg neposrednog prikazivanja. Ne znamo ba to su.
One su u nekom smislu najfascinantniji sadraji o kojima moemo
razmiljati, ukoliko ih moemo zahvatiti. Velik dio uivanja u roman-
tinoj pripovijesti, filmu, umjetnosti nalazimo u tome to, bar u
mati, oslobaamo sposobnosti koje pripadaju nama ili bismo eljeli
da nam pripadaju. Kompleksi manje vrijednosti nastaju iz tih htijenja
osobe koja bismo eljeli provesti ali ne moemo - prilagoavamo im
se pomou takozvanih kompleksa manje vrijednosti. Mogunosti
onoga 'ja" pripadaju onome to se zbiljski dogaa, zbiva, i to je u neku
ruku najfascinantniji dio naeg iskustva. Upravo tu nastaje ono novo
i upravo su tu smjetene nae najvanije vrijednosti. Upravo reali-
zaciji tog sopstva na neki nain stalno teimo.
Postoje razni naini na koje moemo realizirati to sopstvo. Budui
je to drutveno sopstvo, ono se realizira u svojem odnosu spram
drugih. Ono mora zadobiti priznanje drugih da bi imalo same one
vrijednosti za koje elimo da mu pripadaju. Ono se u nekom smislu
realizira kroz svoju superiornost drugima, kao to priznaje i svoje
inferiornosti u usporedbi s drugima. Kompleksi inferiornosti su sta-
nja obrnuta od onih osjeaja superiornosti koja gajimo obzirom na
sebe nasuprot drugima oko nas. Zanimljivo je vratiti sc u svoju unu-
tranju svijest i izabrati to je to na to smo sc skloni osloniti u odr-
avanju svojeg samopotovanja. Postoje, dakako, duboki i solidni
temelji. ovjek se dri zadane rijei, udovoljava svojim obavezama; a
to daje osnovu za samopotovanje. Ali, to su znaajke koje vae kod
veine lanova zajednice s kojima imamo posla. Svi mi ponekad zata-
jimo, ali u cjelini smo uvijek ljudi od rijei. Pripadamo zajednici i
nae samopotovanje ovisi o naem priznanju samih sebe kao takvih

193
Um, osoba i drutvo

individua koje sebe potuju. No to nam nije dovoljno, jer elimo

sebe priznati u naoj razliitosti od drugih. Dakako, imamo odreen
ekonomski i drutveni status koji nam omoguuje da se razlikujemo.
U nekoj mjeri imamo i poloaje u raznim grupama koji pruaju sred-
stva samoidentifikacije, ali iza svega toga postoji osjeaj onoga to, sve
u svemu, inimo bolje od drugih. Vrlo je zanimljivo vratiti se do tih
nadmonosti, od kojih su mnoge trivijalne, ali su nam jako vane.
Moemo se vratiti na nain govora i odijevanja, sposobnost pame
nja, na ovo, ono ili neto tree - ali uvijek neto po emu smo iznad
drugih. Dakako, uvamo se da se ne hvalimo direktno. Izgledalo bi
djetinjasto odati da uivamo u pokazivanju kako smo u neemu bolji
od drugih. Jako se trudimo da takve stvari prikrijemo, ali u zbilji nam
donose veliko zadovoljstvo. Meu djecom i u primitivnim zajednica-
ma s takvim superiornostima se razmee i ovjek se njima ponosi, ali
ak i u naim razvijenijim skupinama one su bitni naini realiziranja
vlastite osobe i ne valja ih poistovjeivati s onim to oznaavamo kao
izraz egoistine, samoive osobe. Nekome moe biti istinski stalo do
dolara, centi ili nekih nastojanja, a isto tako istinski priznaje uspjehe
drugih i uiva u njima, ali to ga ne spreava da uiva u svojim sposob-
nostima i da nalazi osobito zadovoljstvo u vlastitim uspjesima.
Taj osjeaj superiornosti ne predstavlja nuno onaj antipatini tip
nametljivog karaktera i to ne znai da ovjek eli uniziti druge kako
bi uzvisio sebe. Takva samorealizacija, da se blago izrazimo, moe
poprimiti taj oblik, i svi ga smatramo ne samo nesretnim, nego i vie-
manje dostojnim prezira. Ali postoji zah~ev, konstantan zah~ev da se
vlastita osoba realizira nekom vrstom superiornosti nad onima oko
nas. Ona se moda odreenije pojavljuje u situacijama o kakvima sam
govorio, i koje je najtee objasniti. Ima nekog uivanja u nezgodama
drugih, osobito onima u vezi s njihovom linou. Ono dolazi do
izraaja u onome to zovemo ogovaranje, ak i tetno ogovaranje.
Moramo ga se uvati. Neki dogaaj moemo povezati s pravom alo-
u, pa ipak ima nekog zadovoljstva u tome da se to dogodilo nekom
drugome, a ne nama.
To je isti onaj stav o kojem se radi kada se smijemo tome to netko
drugi iznenada padne. U takvom smijehu ima nekog olakanja to ne
moramo uloiti napor da ustanemo. To je direktna reakcija, koja lei

194
 Osoba

iza onoga to zovemo samosvijeu, a ono smijeno u njoj nije pove-

zano s uivanjem u patnji druge osobe. Ako ona stvarno slomi nogu,
suosjeat emo s njom, ali ipak je bilo smijeno gledati kako se raspa-
da po tlu. To je situacija u kojoj se individua vie ili manje identificira
s drugom. Mi, takorei, poinjemo padati s njom, i ustajati nakon pa-
da, a po naoj teoriji smijeha, on je oslobaanje od neposredne ten-
dencije da zateknemo sebe pod tim uvjetima. Poistovjetili smo se s
drugom osobom, zauzeli njen stav. Taj stav ukljuuje grevit napor
koji ne moramo uiniti, a oslobaanje od njega izraava se u smijehu.
Smijeh je nain kako 'ja", da tako kaem, reagira pod tim uvjetima. In-
dividua se \jerojatno pokree da pomogne drugoj da ustane, ali u toj
reakciji bio je i element koji se izrazio u osjeaju superiornosti nekoga
tko gleda drugoga na ploniku. Tu opu situaciju ne nalazimo samo kao
fiziku situaciju, ve se ona isto tako oituje i u zajednici u kojoj netko
poinifoux pas; i tu imamo isti osjeaj zadovoljstva i superiornosti.
U tim primjerima elim istaknuti razliku izmeu naivnog stava
onoga 'ja" i istananijeg stava onoga "mene". ovjek se ponaa savr-
eno pristojno, potiskuje smijeh, brzo priskae u pomo osobi koja
ustaje. To je drutveni stav onoga "mene" nasuprot 'ja" koje stvarno
uiva u toj situaciji; no uiva, rekli bismo, na neki bezazlen nain.
Nema u tome nieg poronog, pa ak i u onim situacijama kad ov
jek nalazi nekakvo zadovoljstvo pratei ozbiljnije skandale i tegobe,
postoji stav u kojem ima osjeaja superiornosti, a da on istodobno sa
sobom ne nosi nita porono. Moemo jako paziti to kaemo, ali tu
je ipak taj stav osobe koja je nekako superiorna pod takvim uvjetima;
nismo mi uinili tu nesretnu stvar, izbjegli smo to.
Osjeaj superiornosti se poveava kad pripada osobi koja se iden-
tificira s grupom. Postaje tei u naem patriotizmu, kada legitimi-
ramo potvrivanje superiornosti koju ne bismo pripustili u situaciji o
kojoj sam govorio. Izgleda da je savreno legitimno potvrivati supe-
riornost nacije kojoj ovjek pripada nad drugim nacijama, etiketirati
vladanje pripadnika drugih nacionalnosti crnim bojama kako bismo
istakli vrijednosti u vladanju onih koji sainjavaju nau vlastitu. To
vai u politici, ba kao i u religiji, kad se vlastitu sektu suprotstavlja dru-
gima. To je zauzelo mjesto iskljuivih izraza nacionalizma u ranom
razdoblju, razdoblju religijskih ratova. ovjek je pripadao jednoj

195
Um, osoba i drutvo

skupini nadmonoj drugima i mogao se s pouzdanjem potvrivati,jer

je imao Boga na svojoj strani. Tu nalazimo situaciju u kojoj je izgleda-
lo savreno legitimno tvrditi tu vrst superiornosti koja dolazi sa
samosvijeu i koja je, izgleda, u nekom smislu bitna za samosvijest.
Ona se, dakako, ne ograniava na nacionalizam i patriotizam. Svi mi
vjerujemo da je skupina u kojoj se nalazimo superiorna drugima.
Moemo se s drugim pripadnicima nai u ogovaranju koje bi bilo
nemogue s bilo kime drugim iz bilo koje druge skupine. Dakako, i
vodstvo igra svoju ulogu, jer oduevljenje za one visoko postavljene
meu nama pomae organizaciji grupe; no u cjelini ovisimo o zajed-
nikom shvaanju da drugi ljudi nisu ba tako dobri kao mi.
Osjeaj grupne superiornosti openito se objanjava u odrednica-
ma organizacije grupe. Grupe su u prolosti preivjele ukoliko su se
organizirale protiv zajednikog neprijatelja. One se odravaju jer su
protiv zajednikog neprijatelja djelovale kao jedan - to je objanjenje
koje se daje sa stajalita opstanka najsposobnijih, zajednice ija orga-
nizacija najvie zadovoljava. To je zasigurno najlaki nain okupljanja
i moda je to objanjenje prikladno.
Ako je netko istinski superioran, to je superiornost koja poiva na
izvoenju odreenih funkcija. Netko je dobar kirurg, dobar pravnik,
i moe se ponositi svojom superiornou - no to je superiornost
kojom se on slui. A kad se on zbiljski slui njome upravo u zajedni-
ci kojoj pripada, ona gubi onaj element egoizma na koji mislimo kad
mislimo na osobu koja se naprosto bani svojom superiornou nad
nekim drugim. Naglaavao sam taj drugi aspekt jer ga ponekad
stvarno prikrivamo u vlastitom iskustvu. Ali kad osjeaj superiorno-
sti pree u funkcionalno izraavanje, on postaje ne samo posve legi-
timan, ve je on nain na koji individue zaista mijenjaju situacije u
kojima ive. Stvari mijenjamo pomou sposobnosti koje imamo, a
drugi ih nemaju. Te sposobnosti nas ine djelotvornima. Upravo
neposredni stav nosi sa sobom osjeaj superiornosti, odravanja vla-
stite osobe. Superiornost nije cilj kojem stremimo. Ona je sredstvo za
ouvanje nae osobe. Moramo se razlikovati od drugih, a to se postie
time to inimo neto to drugi ne mogu, ili ne tako dobro.
Biti pak kadar drati se sebe u naim osebujnostima vrijedno je
ljubavi. Uzme li se to naprosto na grubi nain osobe koja se hvali,

196
 ---------------------------------------------------
Osoba~
istie se jeftina i runa strana. No ako je to izraz koji prelazi u funkci-
je to ih podrava, on gubi taj runi karakter. Pretpostavljamo da e
to biti krajnji ishod izraza nacionalizma. Nacije bi trebale biti kadre
da se izraze na funkcionalni nain kako to ini profesionalac. Zaetak
takve organizacije postoji u Ligi nacija. Jedna nacija priznaje neke
stvari koje mora uiniti kao lanica zajednice nacija. ak i sistem
mandata u najmanju ruku daje akciji nacije koja upravlja funk-
cionalan aspekt, umjesto pukog izraavanja moi.

l 197
Um, osoba i drutvo

27. Doprinosi "mene" i 'ja"

Poduhvatio sam se razlikovanja izmeu 'ja" i "mene" kao razliitih

faza osobe, pri emu "mene" odgovara organiziranim stavovima
drugih koje mi svakako usvajamo i koji posljetkom toga odreuju
nae vladanje ukoliko je ono samosvjesnog karaktera. Moe se pak
smatrati da "mene" daje oblik onome 'ja". Do novoga dolazi u djelo-
vanju 'ja", ali struktura, oblik osobe je konvencionalan.
Taj konvencionalni oblik moe se svesti na minimum. U dranju
umjetnika, tamo gdje postoji umjetniko stvaranje, ono novo je na-
glaeno do krajnosti. Taj zahtiev za nekonvencionalno osobito je uo
ljiv u modernoj umjetnosti. Tu umjetnik treba raskinuti s konvenci-
jom; smatra se da je dio njegovog umjetnikog izraavanja upravo
raskidanje s konvencijom. Dakako, taj stav nije bitan za umjetniku
funkciju, i on se vjerojatno nikada ne dogaa u onako ekstremnoj
formi u kojoj se proklamira. Uzmite neke umjetnike prolosti. U
grkom svijetu umjetnici su bili na neki nain najvie zanatlije. Za-
jednica je vie-manje utvrivala to e oni raditi, kao to je izraava-
nje junakih likova, boanstava, ili podizanje hramova, a oni su i sami
to prihvaali. Definirana pravila se prihvaalo kao bitna za izraava-
nje. Pa ipakje umjetnik u to unosio originalnost koja jednog umjet-
nika razlikuje od drugoga. Kod umjetnika se naglasak na ono nekon-
vencionalno, ono to nije u strukturi "mene", moda protee do
krajnjih moguih granica.
Isto se to naglaavanje pojavljuje u nekim tipovima nagonskog
vladanja. Nagonsko vladanje je nekontrolirano. Struktura "mene" tu
ne odreuje izraavanje 'ja". Da upotrijebimo Freudov izraz, "mene"
je nekakav cenzor. Ono odreuje kakvo e se izraavanje dogoditi,

198
 Osoba

postavlja scenu i daje lagvort. U sluaju nagonskog vladanja ta struk-

tura "mene" koje sudjeluje u toj situaciji ne prua tu kontrolu u to-
likoj mjeri. Uzmite situaciju samopotvrivanja gdje se osoba napro-
sto potvruje nasuprot drugima, i uzmite da je jaina emocija takva
da zbacuj e forme pristojnog drutva u pravilnom vladanju, tako da se
ovjek izraava silovito. Tu je ono "mene" odreeno situacijom. Po-
stoje neka priznata polja unutar kojih se individua moe potvrivati,
stanovita prava koja ona ima unutar tih granica. No ako pritisak
postane prejak, te granice se ne potuju a individua se moda potvr-
uje na nasilan nain. Tada je 'ja" dominantan element nasuprot
onome "mene". Pod onime to smatramo normalnim okolnostima
nain na koji individua postupa odreen je time to ona uzima sta-
vove drugih u skupini, no ako joj se ne prua prilika da se suprotstavi
ljudima, kao djetetu koje se zadrava izvan saobraaja s drugim ljudi-
ma, dolazi do situacije u kojoj se nekontrolirano reagira.
Drutvena kontrola22 je ekspresija "mene" nasuprot ekspresiji 'ja".
Ona postavlja granice, daj e odreenja koja onome 'ja" omoguuju da,
takorei, koristi ono "mene" kao sredstvo da provede poduhvat za koji
su svi zainteresirani. Tamo gdje se ljude dri izvan ili s onu stranu
takvog organiziranog izraavanja nastaje situacija u kojoj nema dru-
tvene kontrole. U vie ili manje fantastikoj psihologiji frojdovske
skupine mislioci se bave seksualnim ivotom i samopotvrivanjem u
njegovom nasilnom obliku. Normalna je situacija, meutim, ona u
kojoj se radi o reakciji individue u situaciji koja je drutveno odree
na, ali kojoj ona donosi svoje vlastite reakcije kao 'ja". U doivljaju
individue, reakcija je ekspresija s kojom se osoba identificira. To je
takva reakcija koja ju uzdie iznad institucionalizirane individue.
Kao to sam ranije rekao, institucija u krajnjoj liniji nije nita
drugo nego organizacija stavova koje svi mi nosimo u sebi, orga-
nizirani stavovi drugih koji kontroliraju i odreuju vladanje. Ova pak

22 [O temi drutvene kontrole vidi "The Genesis of the Self and Social
Control", International journal of Ethics, XXXV (1924-25), 251 ff; "The
Working Hypothesis in Social Reform", American journal of Sociology, V
(1899-1900), 367 ff;"The Psychology of Punitive Justice", ibid., XXIII
(1917-18), 577 ff.

199
Um, osoba i drutvo

institucionalizirana individua jest, ili bi trebala biti, sredstvo kojim se

individua izraava na svoj nain, jer takva individualna ekspresija je
ono to se identificira sa sopstvom u onim vrijednostima koje su
bitne za osobu i koje iz nje nastaju. Rei da nastaju iz osobe ne znai
da im se pridaje karakter sebinog egoista, jer pod normalnim uvjeti-
ma o kojima govorimo individua daje svoj doprinos zajednikom
poduhvatu. Igra baseball a koji je briljantno odigrao uinio je ono to
trae devetorica kojoj pripada. On igra za svoju stranu. Dakako, ov
jek moe igrati i za publiku, moe ga vie zanimati da ispadne sjajan
nego da pomogne pobjedi devetorice, ba kao to i kirurg moe
izvesti sjajnu operaciju i rtvovati pacijenta. No u normalnim uvjeti-
ma individua nalazi svoj izraz u drutvenim procesima to ih in
ukljuuje, tako da pridavanje vrijednosti osobi ne znai egoizam i
sebinost. Druga situacija, u kojoj osoba u svojem izraavanju doista
na neki nain iskoritava grupu ili drutvo kojima pripada, jest
situacija koja, takorei, uspostavlja usku osobu koja izrabljuje cijelu
grupu da bi zadovoljila sebe. Pa ak i takva osoba jo je uvijek dru-
tvena pojava. Mi vrlo jasno razlikujemo sebinog i impulsivnog ov
jeka. ovjek koji moe izgubiti ivce i udarcem oboriti drugoga moe
biti vrlo nesebian ovjek. On ne mora biti osoba koja e iskoristiti
neku situaciju za svoje vlastite interese. U potonjem sluaju se radi o
uskogrudoj osobi, koja se ne dovodi u odnos spram cijele drutvene
skupine iji je dio.
Vrijednosti se svakako vezuju uz to izraavanje osobe koje je za
nju osebujno, a ono to je osobi osebujno jest ono to ona zove svo-
jim vlastitim. Pa ipak, ta vrijednost lei u drutvenoj situaciji i ne bi
je bilo bez te drutvene situacije. To je doprinos individue situaciji,
premda vrijednost vai tek u drutvenoj situaciji.
Mi zasigurno traimo onu vrst ekspresije koja-je samoekspresija.
Kad se individua osjea ograenom, ona prepoznaje nunost da doe
do situacije u kojoj e za nju biti prilike da neto doda poduhvatu,
umjesto da bude tek konvencionalizirano "mene". U osobi koja radi
rutinski posao to dovodi do reakcije protiv stroja i do zahtjeva da se
tom tipu rutinskog rada nae mjesto u cijelom drutvenom procesu.
Dakako, u obavljanju rutinskog rada ima i neeg stvarno mentalno i
fiziki zdravog, neeg to je bitan dio ljudskog ivota. ovjek moe

200
 Osoba

obavljati neke procese u kojima je njegov doprinos vrlo nizak, vie-

manje mehaniki, a da muje zbog toga bolje. Ljudi poput Johna Stu-
arta Milla mogli su se baviti rutinskim zanimanjem tokom dijela
dana, a potom se u preostalom dijelu dana predati originalnom radu.
Onaj tko ne moe obavljati neku koliinu stereotipnog rada nije zdra-
va individua. I individualno zdravlje i drutvena stabilnost trae prili-
nu koliinu takvog rada. Reakcija na mainsku industriju naprosto
trai da se ogranii koliina vremena koja se na to troi, a ne da ju se
posve ukine. Pa ipak, uvaavajui to, mora postojati nain da sc indi-
vidua izrazi. Posebno su dragocjene situacije u kojima se moe doi
do takvog izraaja, situacije u kojima je individua u stanju da sama
neto uini, gdje moe preuzeti odgovornost i izvriti neto na vlastit
nain, gdje ima prilike da misli svojom glavom. One drutvene
situacije u kojima je struktura "mene" u to vrijeme takva da individui
prua priliku za takvo izraavanje sebe donosi doivljaj najveeg
uzbuenja i zadovoljstva.
Takvi se doivljaji mogu zbivati u obliku koji donosi degradaciju i
u obliku koji donosi nastanak viih vrijednosti. Gomila predstavlja
situaciju u kojoj ono "mene" naprosto podrava i podcrtava nasilniji
nain impulsivnog izraavanja. Ta tendencija lei duboko u ljudskoj
naravi. Zapanjujue je koliki dio onoga 'ja", kod bolesnog ovjeka,
konstituiraju prie o umorstvima. Dakako, u samoj priije u aritu
interesa pronalaenje ubojice; no to pronalaenje ubojice vraa ov
jeka na nasilni osvetniki stav primitivne zajednice. U prii o umor-
stvu ovjek ima pravog zloinca, hvata ga i privodi pravdi. U takvim
izraajima moe biti i degradacije osobe. Kad se radi o obrani zemlje,
moe prevladati stav gomile ili vrlo visok moralni stav, ovisno o
pojedincu. Situacija u kojoj se ovjek moe prepustiti, u kojoj sama
struktura "mene" otvara vrata onome 'ja", pogodna je za samoizra-
avanje. Govorio sam o situaciji u kojoj ovjek moe sjesti s prijate-
ljem i rei sve to misli o nekom drugome. Ima zadovoljstva u
takvom preputanju. Tu se prirodno izrie neto to pod drugim
okolnostima ne biste rekli i ne biste dopustili sebi ni da pomislite.
Naete li se u grupi koja misli kao vi, ovjek se moe raspriati toliko
da iznenadi i sam sebe. U tim situacijama drutveni odnosi defini-
tivno konstituiraju ono "mene". Ako je pak ta situacija takva da otvara

201
Um, osoba i drutvo

vrata nagonskom izraaju, ovjek nalazi posebno, visoko ili nisko z-

adovoljstvo, iji je izvor vrijednost koja se vezuje uz izraavanje ono-
ga 'ja" u drutvenom procesu.

202
 Osoba

28. Drutveno stvaralatvo osobe u

nastajanju

Diskutirali smo vrijednost koja se grupira oko osobe, osobito onu o

kojoj se radi u 'ja" nasuprot onoj koju sadri ono "mene". Ono "me-
ne" je u biti lan drutvene skupine, pa prema tome predstavlja vri-
jednost skupine, ono iskustvo koje skupina omoguuje. Njene vri-
jednosti su vrijednosti koje pripadaju drutvu. U nekom smislu to su
najvie vrijednosti. To su vrijednosti koje pod stanovitim ekstremnim
moralnim i religijskim uvjetima izazivaju rtvovanje osobe za cjelinu.
Bez te strukture stvari ivot osobe postao bi nemogu. To su uvjeti
pod kojima nastaje prividni paradoks da se individua rtvuje za
cjelinu koja omoguuje ivot nje kao osobe. Ba kao to ne bi moglo
biti individualne svijesti izvan drutvene skupine, tako ni individua u
stanovitom smislu nije voljna ivjeti pod stanovitim uvjetima koji bi
ukljuivali neku vrst samoubojstva osobe u njenom procesu reali-
zacije. Nasuprot toj situaciji govorili smo o onim vrijednostima koje
se posebno vezuju uz 'ja" a ne "mene", vrijednostima koje nalazimo
u neposrednom dranju umjetnika, izumitelja, znanstvenika koji
pronalazi, openito u djelovanju onoga 'ja" koje se ne da proraunati
i u kojem je sadrano i rekonstruiranje drutva, te time i onog "mene"
koje pripada tom drutvu. To je ona faza iskustva koju nalazimo u
'ja", a vrijednosti koje su uz njega vezane jesu vrijednosti koje pri-
padaju tom tipu iskustva kao takvome. Te vrijednosti nisu iskljuiva
osobitost umjetnika, izumitelja, znanstvenog pronalazaa, nego pri-
padaju iskustvu sviju osoba tamo gdje postoji 'ja" koje odgovara
onome "mene".
Reakcija 'ja" ukljuuje adaptaciju, ali adaptaciju koja ne djeluje
samo na osobu ve takoer i na drutvenu okolinu koja pomae kon-

203

l
Um, osoba i drutvo

stituciji osobe; dakle, ona implicira i pogled na evoluciju u kojoj indi-

vidua djeluje na vlastitu okolinu isto tako kao to i ova djeluje na nju.
Objanjenje evolucije koje je bilo uobiajeno u ranijem razdoblju
jednostavno je pretpostavljalo djelovanje okoline na organiziranu
ivu protoplazmu, koju je na neki nain oblikovalo prema svijetu u
kojem je morala ivjeti. Po tom nazoru jedinka je ustvari pasivna
naspram u~ecaja koji na nju sve vrijeme u~eu. No sada valja uoiti
upravo to da karakter organizma odreuje njegovu okolinu.
Govorimo o goloj osjetljivosti kao da postoji po sebi, zaboravljajui
da je to uvijek osjetljivost na stanovite tipove podraaja. ivi oblik
odabire okolinu u odrednicama svoje osjetljivosti, ne ba u smislu u
kojem netko odabire grad ili zemlju ili posebnu klimu u kojoj bi
ivio, ali odabire u smislu da pronalazi one karakteristike na koje
moe reagirati, a iskustva koja iz toga slijede koristi da bi postigao
odreene organske rezultate koji su bitni za nastavljanje njegovog
ivotnog procesa. Prema tome, organizam na neki nain iskazuje
svoju okolinu u odrednicama sredstava i ciljeva. Dakako, takvo
odreivanje okoline je isto tako zbiljsko kao i djelovanje okoline na
taj oblik. Kad neki oblik razvija jednu sposobnost, kakogod se to
dogaalo, kojom izlazi na kraj s dijelovima okoline s kojima to nisu
mogli njegovi preci, on je u toj mjeri stvorio za sebe novu okolinu.
Vol koji ima probavni organ koji moe obraivati travu kao hranu
dodaje novu hranu, a time dodaje i nov predmet. Supstancija koja
prije nije bila hrana sada postaje hrana. Okolina ovog ivog oblika se
poveala. Organizam u pravom smislu odreuje svoju okolinu. To je
situacija u kojoj postoji akcija i reakcija, a adaptacija koja mijenja oblik
mora takoer promijeniti i okolinu.
Kako se ovjek prilagoava stanovitoj okolini, on postaje druki
jom individuom; ali postajui drukijom individuom, on je djelovao
na zajednicu u kojoj ivi. Moe to biti malen uinak, ali ukoliko se on
prilagodio, te prilagodbe su promijenile tip okoline na koju on moe
reagirati, a svijet je u skladu s tim drugaiji svijet. Uvijek postoji uza-
jaman odnos individue i zajednice u kojoj individua ivi. U uobia
jenim okolnostima mi to primjeujemo kod relativno malih
drutvenih skupina, jer tu individua ne moe ui u grupu a da do
neke mjere ne izmijeni karakter organizacije. Ljudi se toj individui

204
 Osoba

moraju prilagoditi kao to se ona prilagoava njima. To moe izgle-

dati kao da individua upada u kalup sila oko nje, ali u tom procesu se
na slian nain mijenja i drutvo, i do neke mjere postaje drugaije
drutvo. Ta promjena moe biti poeljna ili nepoeljna, ali ona se
neizbjeno zbiva.
Taj odnos individue i zajednice postaje upadljiv kad imamo
umove koji svojim nadolaskom ine ire drutvo uoljivo drugaijim
drutvom. Ljudi velikog duha i karaktera upadljivo su mijenjali zajed-
nice na koje reagiraju. Kao takve, zovemo ih voama, ali oni samo
uzdiu na n-tu potenciju tu promjenu to je spram zajednice vri
individua koja se pretvara u njen dio, koja joj pripada. 23 Velike lino
sti bile su one koje su, time to su u zajednici bile ono to jesu, uinile
da zajednica postane drugaija. One su je proirile i obogatile. Figure
poput velikih religijskih linosti u povijesti su, kao lanice, besko-
nano poveale moguu veliinu same zajednice. Isus je koncepciju
zajednice odreene porodicom poopio izjavama poput onih u para-
boJama o blinjemu. ak i ovjek izvan zajednice e sada zauzeti ta-
kav poopeni parodini stav spram nje, i on one koji su tako dovedeni
u odnos s njim ini lanovima zajednice kojoj pripada, zajednice uni-
verzalne religije. Promjena zajednice putem stava individue postaje,
dakako, osobito dojmljiva i efektna u povijesti. Ona ini da se odvo-
jene individue istaknu kao simboline. One, u svojim osobnim
odnosima, predstavljaju nov poredak, a onda postaju predstavnice
zajednice kakva bi mogla postojati kad bi se potpuno razvila u smjeru
23 Ponaanje genija je drutveno uvjetovano, ba kao i pona~nje obine indi-
vidue; njegova postignua su rezultat drutvenih podraaja ili reakcije na
njih, ba kao i postignua obine individue. Poput obine individue,
genij se vraa na sebe sa stajalita organizirane drutvene skupine kojoj
pripada i stavova te skupine spram nekog projekta u koji se ukljuuje; on
na taj poopeni stav skupine reagira vlastitim odreenim stavom spram
tog projekta, ba kao i obina individua. No taj njegov vlastiti odreeni
stav, kojim on reagira na poopeni stav skupine, jedinstven je i originalan
u sluaju genija, doim u sluaju obine individue nije tako; a upravo ta
jedinstvenost i originalnost njegovog odziva na danu drutvenu situaciju
ili problem ili projekt - koji ipak ne uvjetuje njegovo ponaanje nita
manje nego to uvjetuje ponaanje obine individue- razlikuje genija od
obine individue.

205
Um, osoba i drutvo

koji su one zapoele. Nove koncepcije su sa sobom, putem velikih

individua, donijele stavove koji enormno proiruju okolinu unutar
koje su te individue ivjele. ovjek koji je blinji bilo kome drugome
u skupini jest lan ireg drutva, te je, u onoj mjeri u kojoj ivi u
takvoj zajednici, pomogao stvaranju tog drutva.
Upravo u takvim reakcijama individue, onoga 'ja", naspram
situacije u kojoj se 'ja" nae, zbivaju se vane drutvene promjene.
esto o njima govorimo kao o izrazima individualne genijalnosti
stanovitih osoba. Ne znamo kada e doi veliki umjetnik, znanstve-
nik, dravnik, religijski voa - osobe koje e formativno djelovati na
drutvo kojem pripadaju. Sama definicija genija vratila bi se na neto
poput ovoga o emu sam govorio, na to neproraunljivo svojstvo, tu
promjenu okoline sa strane individue time to ona postaje lanicom
zajednice.
Individua tog tipa o kojem govorimo uvijek nastaje obzirom na
formu drutva ili drutvenog poretka koja se podrazumijeva, ali nije
adekvatno izraena. Uzmite religijskog genija, poput Isusa ili Bude,
ili mislioca poput Sokrata. Njima je njihovu jedinstvenu vanost dalo
to to su zauzeli stav ivljenja obzirom na ire drutvo. To ire stanje
bijae ono to je ve bilo vie-manje implicirano u institucijama
zajednice u kojoj su ivjeli. Takva individua divergira od gledita koje
bismo nazvali predrasudama zajednice; no, u jednom drugom smislu
ona principe zajednice izraava potpunije nego itko drugi. Tako nas-
taje situacija Atenjanina ili idova koji kamenuje genija koji izraava
principe samog njegovog drutva, jedan princip racionalnosti, a drugi
-princip potpune ljubavi prema blinjemu. Takav je tip o kojem gov-
orimo kao o geniju. Analogna situacija postoji i na polju umjetnikog
stvaranja: umjetnici takoer raskrivaju sadraj koji predstavlja iru
emocionalnu ekspresiju, koja odgovara irem drutvu. U onoj mjeri
u kojoj zajednicu u kojoj ivimo inimo drugaijom, svi mi imamo
ono to je bitno za genija, i to postaje genijem kad su uinci duboki.
Reakcija onoga 'ja" moe biti proces koji ukljuuje degradaciju
drutvenog stanja, kao to moe biti i proces koji ukljuuje viu inte-
graciju. Uzmite gomilu u raznim njenim izrazima. Gomila je organi-
zacija koja je eliminirala stanovite vrijednosti koje su bile prihvaene
u meuodnosu individua jednih s drugima, koja se je pojednostavni-

206
 Osoba

la, i koja je time omoguila da se individui, osobito potisnutoj indi-

vidui, dopusti da doe do izraaja na nain koji inae ne bi bio dop-
uten. Reakciju individue omoguila je zbiljska degradacija same
drutvene strukture, ali to ne uklanja neposrednu vrijednost za indi-
viduu koja nastaje pod takvim okolnostima. Ona iz te situacije dobi-
va svoj emocionalni odziv, jer u svojem izraavanju nasilja ona ini
ono to i svi drugi. itava zajednica ini isto. Represija koja je ranije
postojala nestala je, te je ona jedinstvena sa zajednicom, a zajednica s
njom. Ilustraciju manje trivijalnog karaktera nalazimo u naim osob-
nim odnosima s onima oko nas. Nae manire su metode ne samo
posredovanog suodnoenja meu osobama, ve i naini da se zatiti-
mo jedni protiv drugih. Netko se pomou manira moe izolirati tako
da ga nitko drugi ne moe dodirnuti. Manire osiguravaju nain da
drimo ljude na distanci, ljude koje ne poznajemo i koje ne elimo
poznavati. Svi se mi sluimo takvim procesima. Ali postoje prigode u
kojima moemo odbaciti taj tip manire koje dri ljude dalje od nas.
U nekoj udaljenoj zemlji susretne mo nekog ovjeka kojeg bismo kod
kue moda nastojali izbjei, a tamo ga grlimo dok nas ruke ne
zabole. Sigurno ima mnogo toga to tu raduje, u situacijama s nepri-
jateljskim dranjem drugih nacija; ini nam se da smo svi mi jedno
protiv zajednikog neprijatelja; prepreke padaju a mi imamo drutven
osjeaj drugarstva spram onih koji stoje skupa s nama u zajednikom
pothvatu. Isto se dogaa i u politikoj kampanji. Privremeno sretno
pruamo ruku - i cigaru - bilo kome tko je lan te posebne skupine
kojoj pripadamo. Pod tim okolnostima rjeavamo se nekih ogranie
nja, ogranienja koja nas uistinu dre podalje od intenzivnih dru-
tvenih doivljaja. Netko moe biti rtva svojih dobrih manira; kao
to ga tite, one ga mogu i zatvoriti u sanduk. No pod okolnostima o
kojima sam govorio ovjek izlazi van sebe i time se pretvara u nesum-
njivog lana zajednice ire od one kojoj je prije pripadao.
To proireno iskustvo ima dubok utjecaj. Takvu vrst iskustva
doivljava neofit u preobraenju. To je osjeaj pripadanja zajednici,
osjeaj da ima prisan odnos s neodreenim brojem individua koje
pripadaju istoj skupini. To je iskustvo koje lei iza ponekad histeri-
nih krajnosti koje idu uz preobraenja. O\jek je uao u univerzal-
nu zajednicu crkve, a iskustvo koje iz toga slijedi je izraz tog osjeaja

207
Um, osoba i drutvo

identifikacije vlastite osobe sa svakime drugim u zajednici. Osjeaj

ljubavi pokazuje se takvim postupcima kao to je pranje nogu gubava-
ca; openito, pronalaenjem nekoga tko je najudaljeniji od zajednice
i pruanjem naizgled sluinske rtve, potpuno identificirajui vlasti-
tu osobu s tom individuom. To je proces ruenja zidova tako da je
individua brat svakome. Srednjovjekovni svetac, kao i religijska teh-
nika Indije, razradio je tu metodu poistovjeivanja sebe sa svim ivim
biima. To ruenje barijera pobuuje poplavu emocija, jer oslobaa
bezbroj moguih doticaja s drugim ljudima, koji su bili zakoeni,
potisnuti. Ulazei u tu novu zajednicu, individua je, uinivi taj korak
da postane lan, doivjevi identifikaciju, poprimila vrijednost koja
pripada svim lanovima te zajednice.
Takva iskustva, dakako, imaju golemu vanost. Koristimo ih sve
vrijeme u zajednici. Mi osuujemo neprijateljski stav kao sredstvo
odravanja odnosa izmeu nacija. Osjeamo da bismo trebali doi s
onu stranu metoda ratovanja i diplomacije i dosei neku vrst poli-
tikog odnosa meu nacijama u kojem bi se one mogle smatrati lani
cama zajednike zajednice, te bi se tako mogle izraziti ne u stavu
neprijateljstva ve putem zajednikih vrijednosti. To postavljamo kao
ideal Lige nacija. Moramo se, meutim, sjetiti da nismo kadri rijeiti
niti vlastite politike institucije a da ne uvedemo stranaka nepri-
jateljstva. Bez stranaka ne bismo mogli postii da dio biraa izau na
izbore i izraze se o pitanjima od velike javne vanosti, ali znatan dio
zajednice moemo pridobiti za politiku stranku koja se bori protiv
neke druge. Interes se odrava upravo zahvaljujui tom elementu
borbe. Moemo angairati interes nekog broja ljudi koji ele poraziti
protivniku stranku i izvesti ih na biralita da to uine. Dakako,
stranaka platforma je apstrakcija i ne znai nam mnogo, jer da bismo
odrali djelovanje naih obinih institucija mi zbiljski psihologijski
ovisimo o djelovanju tih barbarskijih nagona. Kad prigovaramo orga-
nizaciji iskvarene politike mainerije, trebali bismo da osjetimo i izv-
jesnu zahvalnost ljudima koji su u stanju privui interes naroda za
javna pitanja.
Mi obino ovisimo o tim situacijama u kojima je osoba kadra da
se izrazi na direktan nain, a nema situacije u kojoj se osoba moe
izraziti tako lako kako to moe nasuprot zajednikom neprijatelju

208
 Osoba

grupa u koje je ujedinjena. Kao izraaj kranstva najee nam pada

na pamet himna "Naprijed, kranski vojnici"; Pavao je crkvu svojeg
vremena organizirao protiv svijeta neznaboaca; a "Otkrovenje" pred-
stavlja zajednicu nasuprot svijetu tame. Ideja Sotone bila je, za orga-
nizaciju crkve, isto tako bitna kao politika za organizaciju demokraci-
je. Mora biti neega protiv ega se treba boriti, jer se sopstva najlake
moe izraziti u pridruivanju odreenoj grupi.
Vrijednost ureenog drutva bitna je za nae postojanje, ali treba
takoer biti i prostora za izraavanje same individue ako treba da se
drutvo razvije na zadovoljavajui nain. Za takvo izraavanje treba
osigurati sredstvo. Dok ne dobijemo takvu drutvenu strukturu u
kojoj se individua moe izraavati onako kako to ini umjetnik ili
znanstvenik, uvijek zapadamo u onakvu strukturu kakvu nalazimo u
gomili, u kojoj je svatko slobodan da se izrazi nasuprot nekom grup-
nom predmetu mrnje.
Jedna razlika izmeu primitivnog ljudskog drutva i civiliziranog
ljudskog drutva jest da u primitivnom ljudskom drutvu pojedi-
nanu osobu, u njenu miljenju i ponaanju, mnogo potpunije
odreuje opi obrazac organizirane drutvene aktivnosti koju provo-
di ona posebna drutvena skupina kojoj osoba pripada, nego to je to
odreeno u civiliziranom ljudskom drutvu. Drugim rijeima, prim-
itivne ljudsko drutvo nudi mnogo manji djelokrug za individualnost
-za originalno, jedinstveno ili kreativno miljenje i ponaanje pojed-
inane osobe u njemu ili njemu pripadnoj- nego civilizirano ljudsko
drutvo; evolucija civiliziranog ljudskog drutva iz primitivnog ljud-
skog drutva zapravo je uvelike ovisila o progresivnom drutvenom
oslobaanju pojedinane osobe i njena vladanja, odnosno slijedila je
iz tog oslobaanja, s modifikacijama i razradbama ljudskog
drutvenog procesa koje su iz te liberalizacije slijedile ili ih je ona
omoguila. U primitivnom drutvu individualnost je u daleko veoj
mjeri nego u civiliziranome konstituirana vie ili manje savrenim
postignuem danog drutvenog tipa- tipa koji je ve dan, indiciran ili
oprimjeren u organiziranom obrascu drutvenog vladanja, u integri-
ranoj relacijskoj strukturi drutvenog iskustva i ponaanja to ga dana
drutvena skupina pokazuje i provodi; u civiliziranom drutvu indi-
vidualnost prije konstituira to to individua odstupa od bilo kojeg

209
Um, osoba i drutvo

danog drutvenog tipa, ili to ga ostvaruje na modificiran nain, nego

njen konformizam, i individualnost je preteno neto mnogo izrazi-
tije, pojedinano i osebujno nego u primitivnom ljudskom drutvu.
Ali ak i u najmodernijim i najrazvijenijim formama ljudske civi-
lizacije individua, ma koliko njeno miljenje i ponaanje bilo origi-
nalno i kreativno, uvijek i nuno zauzima odreen odnos spram
opeg organiziranog obrasca iskustva i aktivnosti koji se oituje i koji
obiljeava drutveni ivotni proces u kojem ona sudjeluje, i zrcali ga
u strukturi svoje osobe ili linosti. Nijedna individua nema um koji
djeluje naprosto u sebi, izoliran od drutvenog ivotnog procesa u
kojem se uzdigao ili iz kojega je nastao, te je u njega, kao posljedica,
u osnovi utisnut obrazac drutvenog ponaanja u tom procesu.

210
 Osoba

29. Kontrast individualistike i drutvene

teorije sopstva

Jasne su razlike izmeu onog tipa socijalne psihologije koja sopstva

individua izvodi iz drutvenog procesa u kojem sudjeluju i u kojem
su u iskustvenoj interakciji jedne s drugima, i onog tipa socijalne psi-
hologije koji umjesto toga izvodi taj proces iz sopstava ukljuenih
individua. Prvi tip uzima drutven proces ili drutven poredak kao
logiki i biologijski preduvjet pojavljivanja sopstava individualnih
organizama koji su u taj proces ukljueni ili koji pripadaju tom po-
retku. Drugi tip, nasuprot tome, uzima individualna sopstva kao lo-
giku i biologijsku pretpostavku drutvenog procesa ili poretka unu-
tar kojega ona interagiraju.
Razlika izmeu drutvene i individualne teorije razvoja duha, sop-
stva i drutvenog procesa iskustva ili ponaanja analogna je razlici iz-
meu evolucijske i ugovorne teorije drave, kako su u prolosti dra-
li i racionalisti i empiristi. 24 Potonja teorija uzima individue i njihovo
individualno doivljavanje- individualne umove i sopstva- kao ono
to logiki prethodi drutvenom procesu u koji su ukljuene, te
objanjava postojanje tog drutvenog procesa u njihovim odrednica-
ma; doim ona prva teorija uzima drutveni proces iskustva ili po-
naanja kao ono to logiki prethodi u nj ukljuenim individuama i
njihovom individualnom doivljavanju, te njihovu egzistenciju obja-
njava u odrednicama tog drutvenog procesa. No potonji tip teorije
24
Historijski, i racionalist i empirist usvajaju interpretaciji iskustva u odred-
nicama individue (1931).
Drugi ljudi postoje koliko i mi; biti osoba iziskuje druge osobe (1924).
U naem iskustvu stvar postoji koliko i mi. Nae iskustvo je u stvari
koliko i u nama (MS).

211
Um, osoba i drutvo

uope ne moe objasniti ono to je uzeto kao logiki prvo, ne moe

objasniti postojanje umova i sopstava; doim prvi tip teorije moe
objasniti ono to uzima kao logiki prvo, naime postojanje drutve-
nog procesa ponaanja, u odrednicama takvih fundamentalnih biolo-
gijskih ili fiziologijskih odnosa i interakcija kao to su reprodukcija ili
kooperacija individua radi uzajamne zatite ili osiguravanja hrane.
Naa je teza da duh nikada ne moe nai svoj izraz, niti bi ikada
uope mogao nastati, osim u odrednicama drutvene okoline; da on
nuno pretpostavlja organiziran skup ili obrazac drutvenih odnosa i
interakcija (osobito komunikacije pomou gesta koje funkcioniraju
kao smisleni simboli te tako stvaraju univerzum diskursa) te da nje-
gova priroda ukljuuje taj skup ili obrazac. Ovu pak posve drutvenu
teoriju ili interpretaciju duha25 - ova teza da se duh razvija i bivstvu-
je samo u drutvenom procesu iskustva i aktivnosti i zahvaljujui
njemu, i da ni na koji drugi nain ne moe razviti i imati svoj bitak-
valja jasno razlikovati od djelomice (ali samo djelomice) drutvenog
nazora na duh. U tom nazoru, premda duh moe dobiti izraza samo
unutar okoline organizirane drutvene skupine i u njenim odredni-
cama, on je usprkos tome ipak na neki nain uroen dar - kongeni-
talan ili nasljedan biologijski atribut - individualnog organizma, i
inae uope ne bi mogao postojati ili se oitovati u drutvenom pro-
cesu; tako da on sam nije u biti drutven fenomen, ve prije biologij-
ski, kako po svojoj naravi tako i po porijeklu, a drutven je samo po
svojim karakteristinim manifestacijama ili izraajima. U skladu s

25 Definirajui jednu drutvenu teoriju duha mi branimo funkcionalan

nazor na njegovu narav, nasuprot bilo kojoj formi supstantivnoga ili biv-
stvenoga. Osobito se suprotstavljamo svim intrakranijalnim ili intra-epi-
dermalnim nazorima glede njegovog karaktera ili smjetaja. Naime, iz
nae drutvene teorije duha slijedi da polje duha mora biti koekstenzivno
s poljem drutvenog iskustva i ponaanja, dakle s matricom drutvenih
odnosa i interakcija meu individuama, koju on pretpostavlja i iz koje se
izdie ili nastaje, i da mora ukljuivati sve njegove komponente. Ako je
duh drutveno konstituiran, onda se polje ili smjetaj bilo kojeg indivi-
dualnog duha mora protezati onoliko koliko se protee i drutvena aktiv-
nost ili aparat drutvenih odnosa koji ga konstituiraju; pa stoga koa indi-
vidualnog organizma kojemu pripada ne moe omeivati to polje.

212
 Osoba

ovim potonjim nazorom, tovie, drutveni proces pretpostavlja duh

i na neki je nain njegov proizvod; tome je direktno suprotan na
nazor da duh pretpostavlja drutveni proces i njegov je proizvod.
Prednost naeg nazora je u tome to nam on omoguuje da detaljno
poloimo raun i zaista objasnimo genezu i razvoj duha; doim nam
nazor po kojem je duh uroen biologijski dar individualnog organi-
zma ne daje stvarno mogunost da uope objasnimo njegovu narav i
porijeklo: niti o kakvom je to biologijskom daru rije, niti kako ga
organizmi na stanovitoj razini evolucijskog napretka dobivaju.26
Nadalje, pretpostavka da drutveni proces pretpostavlja duh, i u neku
je ruku njegov proizvod, u protuslovlju je s postojanjem drutvenih
zajednica nekih niih ivotinja, osobito visoko kompleksnih dru-
tvenih organizacija pela i mrava, koje oigledno operiraju na isto
instinktnoj ili refleksnoj osnovi i ni najmanje ne ukljuuju postojanje
duha ili svijesti u individualnim organizmima koji ih tvore ili konsti-
tuiraju. ak i ako se to protuslovlje izbjegne priznanjem da drutveni
proces iskustva i ponaanja pretpostavlja postojanje duha ili nuno
biva proizvod duha tek na njegovim viim razinama - samo na
razinama to ih predstavljaju drutveni odnosi i interakcije ljudskih
bia- jo uvijek nije plauzibilno pretpostaviti da bi taj proces koji se
ve odvija i razvija odjednom, na jednom posebnom stadiju svoje

26 Prema tradicionalnoj pretpostavci psihologije, sadraj iskustva potpuno je

individualan i ni u kojoj ga se mjeri ne moe primarno objasniti u
drutvenim odrednicama, premda je njegov postav ili kontekst drutven.
Za socijalnu psihologiju poput Cooleyeve - koja se temelji upravo na
istoj toj pretpostavci - sve drutvene interakcije ovise o uobraziljama
ukljuenih individua, i zbivaju se u odrednicama njihovih izravnih svjes-
nih ugecajajednih na druge u procesima drutvenog iskustva. Cooleyeva
socijalna psihologija, kakvu nalazimo u njegovom Human Nature and the
Social Order, stoga je neizbjeno introspektivna, a njegova psihologijska
metoda nosi implikaciju potpunog solipsizma: drutvo stvarno ne posto-
ji osim u duhu individue, a pojam sopstva kao u bilo kojem smislu
intrinzino drutvenoga proizvod je imaginacije. ak i za Cooleya sops-
tva pretpostavlja iskustvo, a iskustvo je proces unutar kojega sopstva nas-
taje; no kako je taj proces za nj prvenstveno unutarnji i individualan, a ne
vanjski i drutven, on sc u svojoj psihologiji vezuje uz subjektivistiku i
idealistiku, a ne objektivistiku i naturalistiku metafiziku poziciju.

213
Um, osoba i drutvo

evolucije, postao u svojem daljnjem nastavku ovisan o posve ekster-

nom faktoru kojije u nj, takorei, uveden izvana.
Individua ulazi kao takva u vlastito iskustvo samo kao predmet, a
ne kao subjekt; a kao predmet moe ui samo na osnovi drutvenih
odnosa i interakcija, samo pomou svojih vanjskih transakcija s
drugim individuama u organiziranoj drutvenoj okolini. Istina je da
su stanoviti sadraji iskustva (osobito kinestetski) dostupni samo da-
nom individualnom organizmu i nikome drugome, i da se uobiaje
no smatra da su ti privatni ili "subjektivni" sadraji iskustva, nasuprot
javnima ili "objektivnima", osobito i prisno povezani sa sopstvom
individue ili da su u osobitom smislu samoiskustva. Ali ta dostupnost
stanovitih sadraja njegova iskustva iskljuivo danom individualnom
organizmu ne pogaa teoriju drutvene naravi ili porijekla sopstva
koju izlaemo, niti joj ikako proturjei; postojanje privatnih ili "sub-
jektivnih" sadraja iskustva ne mijenja injenicu da samosvijest
ukljuuje to da individua postaje predmet samoj sebi time to zauzi-
ma stavove drugih individua spram sebe unutar organiziranog posta-
va drutvenih odnosa, i da, kad individua ne bi tako postala sebi pred-
met, ona ne bi bila ni samosvjesna niti bi uope imala sopstvo. Po
strani od svojih drutvenih interakcija s drugim individuama, ona
privatne ili "subjektivne" sadraje svojeg iskustva ne bi pomou pukih
sadraja svojeg iskustva dovodila u odnos sa sobom i ne bi postala
svjesna sebe kao takve, dakle kao individue, osobe; jer da bi postala
svjesna sebe kao takve, ona mora, ponovimo, postati sebi predmetom,
ili ui u vlastito iskustvo kao predmet, a samo pomou drutvenih
sredstava - samo zauzimanjem stavova drugih spram sebe - ona
moe sebi postati predmetom. 27
Istina je, dakako, da, poto se duh razvio u drutvenom procesu,
on omoguuje da se taj proces razvije u mnogo kompleksnije oblike
drutvene interakcije meu individuama od kojih se sastoji nego to
27 Fiziologijski kapacitet ljudskog bia da razvije duh ili inteligenciju
proizvod je procesa biologijske evolucije, ba kao i cijeli organizam; ali
zbiljski razvoj samog njegovog duha ili inteligencije, pretpostavljajui taj
kapacitet, mora slijediti u odrednicama drutvenih situacija, u kojima on
nalazi svoj izraaj i utjecaj; po tome je i on sam proizvod procesa dru-
tvene evolucije, procesa drutvenog iskustva i ponaanja.

214
 Osoba

je to bilo mogue prije njegovog nastajanja. Ali nema nieg udnoga

u tome da proizvod nekog procesa pridonosi daljem razvoju tog pro-
cesa ili da postaje njegov bitan faktor. Dakle, drutveni proces u svo-
jem porijeklu ili poetnom postojanju ne ovisi o postojanju i interak-
ciji sopstava, premda o njima doista ovise vii stadiji kompleksnosti i
organizacije, koje dosee poto su unutar njega nastala sopstva.

215
 IV. dio

DRUTVO
30. Osnova ljudskog drutva:
ovjek i insekti

U ranijim dijelovima nae diskusije popratili smo razvoj sopstva u

iskustvu ljudskog organizma, a sada treba da poneto razmotrimo
drutveni organizam unutar kojega to sopstva nastaje.
Ljudsko drutvo kakvo poznajmo ne bi moglo postojati bez
umova i osoba, jer sve njegove najkarakteristinije znaajke pretpo-
stavljaju da njegovi individualni lanovi posjeduju umove i sopstva;
ali njegovi individualni lanovi ne bi posjedovali umove i sopstva da
se oni nisu razvili unutar ili nastali iz ljudskog drutvenog procesa na
njegovim niim razvojnim stadij ima - onim stadij ima na kojima je on
bio tek puka rezultanta fiziologijske diferencijacije i zahgeva obuhva-
enih individualnih organizama, i uvelike ovisan o njima. Takvi nii
stadiji ljudskog drutvenog procesa moraju postojati, ne samo iz fizi-
ologijskih razloga, ve takoer (ako je naa socijalna teorija porijekla
i naravi umova i sopstava tona) i zato to umovi i sopstva, svijest i
inteligencija, inae ne bi mogli nastati; zbog toga to je, dakle, neka-
kav trajan drutven proces to obuhvaa ljudska bia morao postojati
prije postojanja umova i sopstava u ljudskim biima, kako bi se
omoguilo da ljudska bia razviju umove i sopstva unutar tog proce-
sa ili u njegovim odrednicama. 1
Ponaanje svih ivih organizama ima jedan u osnovi drutven
aspekt: fundamentalni biologijski ili fiziologijski nagoni i potrebe
koje lee u osnovi svega takvog ponaanja - osobito nagoni gladi i

1 S druge strane, tempo razvoja ili evolucije ljudskog drutva, od nastanka

umova i sopstava iz ljudskih drutvenih procesa iskustva i ponaanja,
strahovito je ubrzan kao rezultat tog nastajanja.

219
Um, osoba i drutvo

spolnosti, povezani s prehranom i reprodukcijom -jesu nagom 1

potrebe koje su u najirem smislu drutvenog karaktera ili imaju
drutvene implikacije, jer da bi ih bilo koji individualan organizam
zadovoljio, to ukljuuje ili iziskuje drutvene situacije i odnose; oni
tako tvore temelj sviju tipova ili oblika drutvenog ponaanja, ma
kako ono bilo jednostavno ili sloeno, sirovo ili visoko organizirano,
rudimentarno ili dobro razvijeno. Iskustvo i ponaanje individualnog
organizma uvijek su komponente ire drutvene cjeline ili procesa
iskustva i ponaanja u kojem je individualni organizam- zahvaljujui
drutvenom karakteru temeljnih fiziologijskih nagona i potreba koje
motiviraju njegovo iskustvo i ponaanje, i izraavaju se u njemu -
nuno obuhvaen, ak i na najniim razinama evolucije. Nema nika-
kvog ivog organizma ija je narav ili konstitucija takva da bi mogao
postojati i odravati se u potpunoj izolaciji od svih drugih ivih orga-
nizama, ili takva da stanoviti odnosi spram drugih ivih organizama
(bilo iz njegove ili iz drugih vrsta) -odnosi koji su u striktnom smi-
slu drutveni - ne igraju nunu ili neophodnu ulogu u nje&ovom
ivotu. Svi ivi organizmi su povezani u opoj drutvenoj okolini ili
situaciji, u kompleksu drutvenih meuodnosa i interakcija o kojima
ovisi njihova trajna egzistencija.
Meu tim fundamentalnim socijalno-fiziologijskim nagonima ili
potrebama (i dranju to iz njih slijedi) koji su osnovni za drutveno
ponaanje i drutvenu organizaciju u svim vrstama ivih organizama,
onaj najvaniji u sluaju ljudskog drutvenog ponaanja, koji se
najodlunije i na najodreeniji nain izraava u cijeloj opoj formi
ljudske drutvene organizacije (kako primitivne tako i civilizirane)
jest spolni ili reproduktivni nagon; dodue, teko da su manje vani
roditeljski nagon ili dranje, koji je dakako blisko povezan ili zdruen
sa spolnim nagonom, i nagon ili stav ljubavi prema blinjemu, koji je
neka vrst generalizacije roditeljskog nagona ili stava i o kojem vie-
manje ovisi sve kooperativna drutveno ponaanje. Tako je porodica
temeljna jedinica reprodukcije i odravanja vrste: onaj e jedinica ljud-
ske drutvene organizacije i u njenim se odrednicama izvode i nasta-
vljaju te vitalne biologijske aktivnosti ili funkcije. A sve takve ire
jedinice ili oblici ljudske drutvene organizacije kao to su klan ili
drava u krajnjoj su liniji zasnovane na porodici i njen su (direktno ili

220
 Drutvo

indirektno) daljnji razvoj ili produetak. Klanska ili plemenska orga-

nizacija direktna je generalizacija porodine organizacije; drava pak
ili nacionalna organizacija direktna je generalizacija klanske ili ple-
menske organizacije - a time u krajnjoj liniji, premda indirektno,
takoer i parodine organizacije. Ukratko, cijelo organizirano ljud-
sko drutvo - ak i u svojim najkompleksnijim i visoko razvijenim
oblicima- u nekom je smislu puki produetak i grananje tih jedno-
stavnih i osnovnih socijalno-fiziologijskih odnosa meu njegovim
individualnim lanovima (odnosa izmeu spolova koji slijede iz nji-
hove fiziologijske diferencijacije i odnosa izmeu roditelja i djece), na
kojima se ono temelji i iz kojega potjee.
Ti socijalno-fiziologijski nagoni na kojima su zasnovane sve dru-
tvene organizacije, tovie, konstituiraju jedan od dvaju polova u op-
em procesu drutvene diferencijacije i evolucije, time to se izraa-
vaju u svim sloenostima drutvenih odnosa i interakcija, drutvenih
reakcija i aktivnosti. Oni su onaj bitni fiziologijski materijal iz kojega
se drutveno formira ljudska narav, tako da je ljudska narav neto
skroz naskroz drutveno, i uvijek pretpostavlja uistinu drutvenu
individuu. Zapravo, svako psihologijsko ili filozofijsko bavljenje ljud-
skom naravi ukljuuje premisu da ljudska individua pripada orga-
niziranoj drutvenoj zajednici i izvodi njenu ljudsku narav iz njenih
drutvenih interakcija i odnosa s tom zajednicom kao cjelinom te s
drugim njenim individualnim lanovima. Drugi pol opeg procesa
drutvene diferencijacije i evolucije konstituiraju reakcije individua
na identine reakcije drugih, dakle na klasne ili drutvene reakcije, ili
na reakcije itavih organiziranih drutvenih skupina drugih individua
u odnosu na dane skupove drutvenih podraaja, pri emu te klasne
ili drutvene reakcije i izvori jesu i osnova, i materijal drutvenih in-
stitucija. Tako moemo onaj prvi pol opeg procesa drutvene dife-
rencijacije i evolucije nazvati individualnim ili fiziologijskim polom,
a potonji pol tog procesa institucionalnim polom. 2
2
Sebini nasuprot nesebinom aspektu ili strani osobe valja objasniti u od-
rednicama sadraja nasuprot strukturi sopstva. Moemo u nekom smislu
rei da je sadraj sopstva individualan (prema tome, sebian, ili izvor
sebinosti), doim je struktura sopstva drutvena- pa time nesebina, ili
osnova nesebinosti.

221
Um, osoba i drutvo

Isticao sam da drutveni organizam koriste jedinke ija je koope-

rativna aktivnost bitna za ivot cjeline. Takvi drutveni organizmi po-
stoje izvan ljudskog drutva. Insekti pokazuju vrlo zanimljiv razvoj.
U iskuenju smo da ivot pela i mrava objasnimo na antropomorfan
nain, jer izgleda relativno lako u njihovim organizacijama nai
tragove ljudske zajednice. Postoje razliiti tipovi jedinki s odgovara-
juim funkcijama, te ivotni proces koji izgleda da odreuje ivot
razliitih jedinki. U iskuenju smo da o takvom ivotnom procesu
govorimo kao o neemu slinome ljudskom drutvu. Meutim, jo
nemamo nikakve osnove za izvoenje takve analogije, jer u drutvi-
ma insekata ne moemo identificirati nikakav sistem komunikacije, a
takoer i zato to se organizacijski princip u tim zajednicama razliku-
je od onoga koji nalazimo u ljudskoj zajednici.
Princip organizacije meu tim insektima je princip fiziologijske
plastinosti, zahvaljujui kojemu se u fiziologijskom procesu zbiljski
razvija razliit tip ivog oblika, prilagoen stanovitim funkcijama.
Tako za cijelu zajednicu itav proces reprodukcije obavlja jedna jedi-
na pelinja odnosno mravlja matica, pojedinaan oblik iji su repro-
duktivni organi enormno razvijeni, emu odgovara degeneracija re-
produktivnih organa kod drugih insekata u zajednici. Razvija se
jedinstvena skupina boraca, pri emu diferencijacija see dotle da sc
oni ne mogu sami hraniti. Taj proces fiziologijskog razvoja koji jedin-
ku pretvara u organ u drutvenoj cjelini posve je usporediv s razvo-
jem razliitih tkiva u fiziologijskom organizmu. U neku ruku, sve
funkcije koje nalazimo u viestaninom obliku mogu se nai i u po-
jedinoj stanici. Jednostanini oblici mogu obavljati itav ivotni pro-
ces; kreu se, rjeavaju se svojih otpadnih produkata, reproduciraju
se. No u viestaninom obliku postoji diferencijacija tkiva koja
formira miino tkivo za kretanje, stanice koje uzimaju kisik i izbacu-
ju otpadne produkte, stanice spremljene za reprodukciju. Tako iz toga

Odnos izmeu racionalne ili primarno drutvene strane sopstva i njene

nagonske ili emocionalne ili prvenstveno antisocijalne i individualne stra-
ne je takav da potonju najveim dijelom, obzirom na njene bihevioristi-
ke izraaje, kontrolira prva, a da sukobe koji se s vremena na vrijeme
dogaaju izmeu njegovih razliitih nagona- ili izmeu raznih sastavni-
ca njegove nagonske strane- sreuje i pomiruje njegova racionalna strana.

222
 Drutvo

slijedi tkivo sastavljeno od stanica koje su diferencirane. Slino tome,

u zajednici mrava, ili pela, postoji fiziologijska diferencijacija izme-
u razliitih oblika usporediva s diferencijacijom razliitih stanica u
tkivu viestaninog oblika.
Takva pak diferencijacija nije organizacijski princip u ljudskom
drutvu. Dakako, postoji temeljna razlika spola koja ostaje fiziologij-
skom razlikom, a i razlike izmeu roditeljskog i djejeg oblika su
uglavnom fiziologijske, ali po strani od toga praktiki nema fiziologij-
ske distinkcije izmeu razliitih individua koje sainjavaju ljudsku za-
jednicu. Stoga se organizacija ne moe odvijati putem fiziologijske di-
ferencijacije stanovitih oblika u drutvene organe, kako se to zbiva u
zajednici mrava ili pela. Nasuprot tome, sve individue imaju u biti
istu fiziologijsku strukturu, a proces organizacije meu takvim oblici-
ma mora biti posve drukiji nego proces koji nalazimo kod insekata.
Zapanjujue je dokle moe sezati diferencijacija insekata. Tc
zajednice ostvaruju mnoge proizvode visoke drutvene organizacije.
Hvataju druge sitne ive oblike ije izluevine uivaju, i uzgajaju ih
slino naem uzgoju krava koje daju mlijeko. Imaju klase ratnika i po
svoj prilici idu u napadake pohode i odvode robove koje kasnije
iskoritavaju. Mogu initi i to ljudsko drutvo ne moe: odreivati
spol sljedee generacije, odabrati i odrediti tko e biti roditelj sljedee
generacije. Imamo zadivljujue rezultate razvoja, usporedive s naim
vlastitim poduhvatima koje u drutvu nastojimo provesti, ali nain
kako se provode posve je drugaiji. Provodi se putem fiziologijskc
diferencijacije, a u prouavanju tih ivotinja ne uspijevamo nai bilo
kakav medij komunikacije poput onoga putem kojega se odvija ljud-
ska organizacija. Premda jo mnogo toga ne znamo o tom drutve-
nom entitetu pelinje konice ili mravinjaka, te premda zapaamo
oiglednu slinost izmeu njih i ljudskog drutva, u ta dva sluaja
postoji posve razliit sistem organizacije.
U oba sluaja postoji organizacija unutar koje nastaju posebne
jedinke i koja je uvjet za pojavu razliitih jedinki. Osebujnog razvoja
koji nalazimo u pelinjoj konici ne bi moglo biti osim u pelinjoj
zajednici. Do neke mjere moemo doi do natuknica za razumije-
vaqje evolucije takve drutvene skupine. Moemo nai samostalne
oblike kao to je bumbar i vie-manje plodno spekulirati o drugim

223
Um, osoba i drutvo

oblicima iz kojih se moe zbiti razvoj drutva insekata. Moe se pret-

postaviti da bi odreujui faktor bio viak hrane koji ti oblici mogu
prenijeti s generacije na generaciju. U ivotu samotnog ivog oblika
prva generacija nestaje i ostavlja larve, tako da sa svakom pojavom
nove generacije odrasle jedinke posve nestaju. U takvim organizaci-
jama kao to je pelinja konica nastaju uvjeti pod kojima, zahvalju-
jui obilju hrane, postoji prenoenje formi s generacije na generaciju.
Pod tim je uvjetima mogu kompleksan drutveni razvoj, ali on jo
uvijek ovisi o fiziologijskoj diferencijaciji. Nema dokaza o nakuplja-
nju iskustva koje se putem komunikacije prenosi s jedne generacije
na drugu. Pa ipak, pod tim uvjetima vika hrane taj fiziologijski razvoj
doivljava zadivljujui procvat. Do diferencijacije poput ove moe
doi samo u zajednici. Pela matica ili mrav ratnik mogu nastati samo
iz drutva insekata. Ne moe se okupiti te razliite jedinke i konsti-
tuirati drutvo insekata; prvo mora postojati drutvo insekata da bi te
jedinke mogle nastati.
U ljudskoj zajednici ne bismo mogli nai takve disparatne inteli-
gencije odvojenih individua i razvoj individua iz onakve drutvene
matrice kakva je odgovorna za razvoj insekata. Ljudske jedinke su u
velikoj mjeri identine; nema bitne razlike u inteligenciji s gledita
fiziologijskog razlikovanja meu spolovima. Postoje fiziologijski or-
ganizmi koji su u biti identini, tako da se ini da tu nemamo dru-
tvenu matricu odgovornu za pojavljivanje individue. Upravo zbog
takvih razmiljanja razvijena je teorija da su ljudska drutva nastala iz
individua, a ne individue iz drutva. Tako ugovorna teorija drutva
pretpostavlja da su sve individue prvo prisutne kao inteligentne indi-
vidue, kao sopstva, te da se te individue okupljaju i tvore drutvo. Po
tom nazoru drutva su nastajala poput poslovnih korporacija, namjer-
nim okupljanjem grupe investitora, koji biraju svoje funkcionare i
sami konstituiraju drutvo. Prvo dolaze individue, a drutva nastaju
snagom stanovitih individua. To je stara teorija i u nekim je svojim
fazama jo u opticaju. Meutim, ako je pozicija o kojoj sam govorio
tona, ako individua dosee svoje sopstva samo putem komunikacije
s drugima, samo kroz grananje drutvenih procesa pomou smislene
komunikacije, onda sopstva ne moe prethoditi drutvenom orga-
nizmu. Potonji bi morao postojati prvi.

224
 Drutvo

Odnos izmeu roditelja i djece kod sisavaca ukljuuje drutven

proces. Tu poinjemo od jedine gelesne diferencijacije (osim spola)
koja postoji izmeu ljudskih individua, a te fiziologijske razlike daju
osnovu za drutveni proces. Takve porodice mogu postojati i meu
ivotinjama koje su nie od o\jeka. Njihova organizacija ima fizio-
logijsku osnovu, dakle jedan oblik djeluje na stanovit nain na osnovi
svoje fiziologijske strukture, a drugi reagira na osnovi svoje. U tom
procesu mora postojati gesta koja izaziva reakciju, ali na tom ranom
stadiju razgovor gesta nije signifikantan. Poetak komunikacije ipak
postoji u procesu organizacije koja ovisi o fiziologijskim razlikama;
postoji i meusobni sukob jedinki koji se ne zasniva nuno na fizio-
logijskim uvjetima.
Meu jedinkama se odvija borba. Ona moe imati fiziologijsku
pozadinu, kao to su glad, seksualno suparnitvo ili suparnitvo oko
vodstva. Moda ak moemo uvijek nai neku fiziologijsku pozadi-
nu, ali takmie se jedinke koje praktiki stoje na istoj razini, i u
takvim sukobima postoji neki razgovor gesta koji sam ilustrirao bor-
bom pasa. Tako dobivamo poetke procesa komunikacije u procesu
kooperacije, bila to reprodukcija, briga za mlade ili borba. Te geste jo
nisu smisleni simboli, ali one omoguuju komunikaciju. Iza toga lei
drutven proces, a stanovit njegov dio ovisi o fiziologijskoj diferenci-
jaciji, ali to je proces koji k tome obuhvaa i geste.
Izgleda da upravo iz tog procesa nastaje smislena komunikacija.
Upravo u procesu komunikacije pojavljuje se drugi tip jedinke. Da-
kako, taj je proces ovisan o stanovitoj fiziologijskoj strukturi: kad
jedinka ne bi bila osjetljiva na vlastite podraaje koji su bitni za izvo-
enje reakcije na drugi ivi oblik, takve komunikacije ne bi moglo
biti. Ustvari nalazimo da u sluaju gluhonijemih, ako se ne posveti
panja razvijanju jezika, dijete ne razvija normalnu ljudsku inteligen-
ciju, nego ostaje na razini niih ivotinja. Postoji zatim i fiziologijska
pozadina jezika, ali ne radi se o fiziologijskoj diferencijaciji izmeu
raznih oblika. Svi mi imamo organe za glasanje i sluh, i ukoliko je na
razvoj normalan, svi smo mi kadri ugecati na sebe onako kako ug ee
mo na druge. Upravo iz te sposobnosti da budemo pod ugecajem
vlastite geste onako kako ugeemo na druge nastala je ona osebujna
forma ljudskog drutvenog organizma sainjenoga od bia koja su u

225
Um, osoba i drutvo

toj mjeri fiziologijski identina. Neki od drutvenih procesa unutar

kojih se zbiva ta komunikacija ovise o fiziologijskim razlikama, ali
individua se u drutvenom procesu ne diferencira fiziologijski od
drugih individua. Insistiram na tome da to konstituira fundamen-
talnu razliku izmeu drutva insekata i ljudskog drutva. 3 Tu distink-
ciju jo uvijek treba vriti s rezervom, jer moglo bi biti da se u bu-
dunosti, na neki nain, otkrije kakav jezik meu mravima i pelama.
Kao to sam rekao, mi stvarno nalazimo diferencijaciju fiziologijskih
karaktera koji zasad objanjavaju osebujnu organizaciju tih drutava
insekata. Ljudsko je pak drutvo u svojoj odlikovanoj organizacijskoj
formi ovisno o razvoju jezika.
U iskuenju smo da na fiziologiju insekata gledamo kao na su-
protnost fiziologije ljudske forme i biljeimo njene razlike. No, pre-
mda smo u iskuenju da spekuliramo o takvim razlikama, dosad jo
nema adekvatne osnove za generalizacije na tom polju. Ljudska for-
ma se razlikuje od forme insekta. Dakako, mravi i pele imaju mo-
zak, ali nemaju niega to bi odgovaralo korteksu. Mi zaista prizna-
jemo da, ba kao to imamo tip drutva izgraen na tom principu
fiziologijske diferencijacije, moramo imati i drugaiju fiziologijsku

3 Socijalizirana ljudska ivotinja zauzima stav druge spram sebe i spram bilo
koje drutvene situacije u kojoj se ona ili druge individue mogu zatei ili
sudjelovati; ona sc pak time identificira s drugom u toj danoj situaciji,
reagirajui implicitno onako kako bi druga reagirala eksplicitno, i uprav-
ljajui u skladu s time vlastitom eksplicitnom reakcijom. Socijalizirana
neljudska ivotinja, s druge strane, ne zauzima stav druge spram sebe i
spram dane drutvene situacije koja ih obje obuhvaa, jer ona to fizio-
logijski nije kadra uiniti; stoga ona takoer ne moe na prilagodben i
kooperativan nain kontrolirati vlastitu eksplicitnu reakciju na danu
drutvenu situaciju, u smislu da je svjesna tog stava druge, kao to to
moe socijalizirana ljudska ivotinja.
Moe se uzeti da su sva komunikacija, sav razgovor gesta meu niim
ivotinjama, pa ak i meu lanicama vie razvijenih drutava insekata,
nesvjesni. Stoga samo u ljudskom drutvu- samo unutar osebujno kom-
pleksnog konteksta drutvenih odnosa i interakcija koje ljudski centralni
ivani sistem fiziologijski omoguuje - svijesti nastaju i mogu nastati;
tako su ljudska bia takoer evidentno jedini biologijski organizmi koji
jesu ili mogu biti samosvjesni ili posjedovati sopstva.

226
 Drutvo

organizaciju. U raznovrsnim strukturama ljudske forme dobivamo

jedinstvo pomou dodatnog organa, mozga i korteksa. U formi in-
sekta jedinstvo postoji zbiljskom suradnjom fiziologijskih dijelova.
Iza toga postoji neka fiziologijska osnova, ma koliko detalji bili zama-
gljeni.4 Vano je prepoznati da inteligentna forma doista postie
razvoj inteligencije putem takvog organa kao to je centralni ivani
sistem, s njegovim naroitim razvojem mozga i korteksa. Lena
modina predstavlja skupove vie ili manje fiksnih reakcija. Upravo
razvoj mozga donosi sve vrste moguih kombinacija tih mnogobro-
jnih ali relativno fiksnih reakcija. Dakle, pomou organa koji je
nadodan na centralni ivani sistem moe se uspostaviti povezanost
izmeu razliitih tipova reakcija koje nastaju putem tog nieg sis-
tema. Tako nastaje gotovo beskonana mnogostrukost reakcija ljud-
skog organizma.
Premda mogunost pojavljivanja distinktno ljudskog vladanja do-
bivamo upravo u razvoju mozga kao takvoga, ljudsko vladanje bi, kad
bi bilo izraeno jednostavno u odrednicama stabla mozga i modine,
bilo veoma ogranieno, a ljudska ivotinja bi bila slaba i nevana.
Malo bi toga mogla uiniti. Mogla bi trati i penjati sc, i jesti ono to
moe rukama prinijeti ustima, zahvaljujui refleksima koji vuku po-
rijeklo iz izvornog centralnog ivanog sistema. Ali skup kombinaci-
ja sviju razliitih procesa to ga tamo nalazimo daje beskonaan broj
moguih reakcija u aktivnostima ljudske ivoti~c. Upravo zbog
raznovrsnosti kombinacija sveza reakcija s podraajima, koje sc zbi-
vaju u putanjama koje vode u korteks, moe se napraviti bilo kakvu

4 Individualni lanovi ak i najrazvijenijih drutava beskimenjaka ne posje-

duju dostatne fiziologijske sposobnosti da bi iz svojih drutvenih odnosa
ili meusobnih interakcija razvili um i sopstvo, svijest ili inteligenciju;
stoga pak ova drutva ne mogu postii ni onaj stupanj kompleksnosti koji
bi pretpostavljao nastanak umova i sopstava unutar njih, niti onaj daljnji
stupanj kompleksnosti koji bi bio mogu samo da su svijesti i sopstva
nastala ili se uzdigla u njima. Samo individualni lanovi ljudskih druta-
va posjeduju potrebne fiziologijske kapacitete za takav drutveni razvoj
umova i sopstava; a stoga samo ljudska drutva mogu, u svojoj strukturi
i organizaciji, dosegnuti razinu kompleksnosti koja postaje mogua kao
rezultat nastajanja umova i sopstava njihovih individualnih lanova.

227
Um, osoba i drutvo

kombinaciju razliitih naina na koje ljudsko bie moe koristiti svoje

ruke, noge i ostatak svojeg tijela. 5
Kao to smo vidjeli, postoji i druga vana faza u razvoju ljudske
ivotinje, koja je za razvoj navlastito ljudske inteligencije moda isto
tako bitna kao i govor, a to je upotreba ruke za izdvajanje fizikih
stvari. Govor i ruka djeluju zajedno u razvoju drutvenog ljudskog
bia. Za pun procvat inteligencije treba da nastane samosvijest. Ali
mora postojati neka faza ina koja se zaustavlja prije dovrenja ako
treba da se taj in razvija na inteligentan nain, a jezik i ruka pruaju
nune mehanizme. Svi mi imamo ruke i govor, i svi smo, kao dru-
tvena bia, identina, inteligentna bia. Svi mi imamo ono to ozna-
avamo kao "svijest" i svi ivimo u svijetu stvari. Ljudsko drutvo se
razvija upravo u ovim medijima, medijima posve razliitima od onih
u kojima se razvija drutvo insekata.

5 Openito smo rekli da je granica mogueg drutvenog razvoja bilo koje

vrste ivotinjskog organizma - stupnja kompleksnosti drutvene organi-
zacije koju jedinke te vrste mogu postii -odreena prirodom i opsegom
njihove relevantne fiziologijske opreme, njihovim fiziologijskim
kapacitetima za drutveno ponaanje; a ta granica mogueg drutvenog
ponaanja u posebnom sluaju ljudske vrste odreena je, u najmanju
ruku teorijski, brojem nervnih stanica ili neuronskih elemenata u ljud-
skom mozgu, te sljedstvenim brojem i raznovrsnou njihovih moguih
kombinacija i meuodnosa obzirom na njihovo djelovanje na izvanjsko
individualno ponaanje ili na kontrolu nad njime.
Sve to je uroeno ili nasljedno u vezi sa svijestima i sopstvima jest
fiziologijski mehanizam ljudskog centralnog ivanog sistema, pomou
kojega je kod ljudskih individua biologijski omoguena geneza umova i
sopstava iz ljudskog drutvenog procesa iskustva i ponaanja- iz ljudske
matrice drutvenih odnosa i interakcija.

228
 Drutvo

31. Osnova ljudskog drutva:

ovjek i kraljenjaci

Vidjeli smo daje ljudsko drutvo organizirano na principu razliitom

od drutava insekata, koja se zasnivaju na fiziologijskoj diferencijaciji.
Ljudske individue su u irokom smislu meusobno identine, a rela-
tivno slabo fiziologijski diferencirane. Samosvjesna individua koja
konstituira takvo drutvo nije ovisna o fiziologijskim diferencijacija-
ma, ak ni tamo gdje one postoje, dok je u zajednici insekata sama eg-
zistencija zajednica ovisna o takvoj fiziologijskoj diferencijaciji . .Or-
ganizacija drutvenih stavova koji konstituiraju strukturu i sadraj
ljudske individualne osobe uinakje kako organizacije ivanih ele-
menata i njihovih meusobnih sveza u centralnom ivanom sistemu
individue, tako i opeg ureenog obrasca drutvenog ili grupnog
ponaanja ili vladanja u kojem individua sudjeluje kao lanica drutva
ili skupine individua koje provode to ponaanje.
Istina je takoer da mnoge forme kimenjaka sa zaecima drutva
nisu ovisne o fiziologijskoj diferencijaciji. Takva drutva nia od ov
jekovoga relativno su beznaajna. Porodica je, dakako, znaajna, i
moemo rei da postoji i porodica nia od ljudske. Postoji ne samo
nuan odnos roditelja i djeteta, zbog dojenakog razdoblja, ve i
odnos meu spolovima, koji moe biti relativno trajan, i koji vodi do
organizacije porodice. Ali nije naena organizacija vee skupine samo
na osnovi parodine organizacije. Krdo, jato riba, jata ptica, ukoliko
tvore labave agregacije, ne nastaju iz razvoja fiziologijske funkcije
koja pripada porodici. Takva krda pokazuju ono to bismo mogli naz-
vati "instinktivnim odnosima", u tom smislu da se ivi oblici dre
skupa i izgleda da jedni u drugima nalaze poticaje za provoenje vla-
stite aktivnosti. ivotinje u skupini izvodit e funkciju pasenja bolje
nego same. Izgleda da kod tih oblika postoje instinktivne sklonosti da

229
Um, osoba i drutvo

se kreu u smjeru u kojem se kreu druge ivotinje, kao to sc vidi u

bilo kojoj skupini stoke koja se pasui zajedno kree prerijom.
Kretanje jednog oblika podraaj je za drugi oblik da se kree smjerom
kojim se kree i onaj prvi. ini se da je to i granica te faze okupljan-
ja. Postoje i oblici zbijeni skupa u obrani ili napadu, kao u krdu koje
se brani protiv napada vukova, ili kod vukova koji tre zajedno
napadajui krdo. Ali takvi mehanizmi pruaju relativno slabe osnove
za organizaciju, i ne ulaze u ivot jedinke tako to bi potpuno odre-
ivali taj ivot. Jedinka nije odreena tim odnosom s krdom. Krdo
stupa kao nova vrst organizacije i omoguuje ivot jedinke s gledita
obrane od napada, ali zbiljski procesi jedenja i razmnoava-nja ne
ovise o samom okupljanju u krdo. Ono ne predstavlja takvu organi-
zaciju svih lanova koja bi odreivala ivot odvojenih lanova. Jo
temeljnije, porodica, ukoliko postoji meu niim formama, ne stupa
kao ono to omoguuje strukturu krda kao takvoga. Istina je da sc u
tom zbijanju stoke protiv napada izvana mlai oblici stavljaju unutar
kruga, i to po~ ee iz porodinog odnosa, onog opeg stava roditeljske
brige spram mladih. Ali to nije instinkt koji se ovdje konano razvio
u proces obrane ili u proces napada.
U sluaju ljudske skupine, s druge strane, postoji razvoj u kojem
su se sloene faze drutva razvile iz organizacije koju je omoguila
pojava sopstva. Moda se u odnosu razliitih lanova najprimitivnije
skupine moe nai dranje uzajamne obrane i napada. yjerojatno je
da takvi kooperativni stavovi, kombinirani sa stavovima porodice,
stvaraju situacije iz kojih se uzdie sopstva. Kad je sopstva tu, onda
postoji mogunost daljnjeg razvoja drutva na toj samosvjesnoj os-
novi, to je tako razliito od labave organizacije krda ili od komplek-
snog drutva insekata. Upravo osoba kao takva omoguuje specifino
ljudsko drutvo. Istina je da sopstvu prethodi neka vrst kooperativne
aktivnosti. Mora postojati neka labava organizacija u kojoj razliiti
organizmi rade zajedno, i takva vrst kooperacije u kojoj gesta indi-
vidue moe njoj samoj postati podraaj istog tipa kao i podraaj dru-
gom obliku, tako da razgovor gesta moe prei u vladanje individue.
Takvi su uvjeti pretpostavljeni u razvoju osobe. Ali poto se sopstva
razvilo, s~ ee se osnova za razvoj drutva koje je po karakteru razlii
to od onih drugih drutava o kojima sam govorio.

230
 ----;o,

Drutvo

Moglo bi se rei da nas parodini odnos na neki nain upuuje u

to kakva organizacija pripada insektu, jer tamo imamo fiziologijsku
diferencijaciju izmeu razliitih lanova, roditelja i djeteta. U gomili
pak imamo preokret prema drutvu krda stoke. Skupina individua
moe se na~erati u stampedo, poput stoke. Ali u ta dva pojavna obli-
ka, uzeta po sebi i po strani od osobe, nemate strukturu ljudskog
drutva; ne biste mogli sainiti ljudsko drutvo iz porodice kakva pos-
toji kod formi niih od ljudske; ne biste mogli sainiti ljudsko dru-
tvo iz krda. Sugerirati neto takvo znailo bi izostaviti iz razmatranja
temeljnu organizaciju ljudskog drutva oko osobe ili osoba.
Dakako, u jednom smislu postoji fiziologijska osnova za ljudsko
drutvo, u razvoju centralnog ivanog sistema, kakav pripada ki
menjacima, i koji svoj najrazvijeniji stupanj dosee u ovjeku. Razli-
ite reakcije ovog oblika mogu se putem organizacije centralnog iv-
anog sistema kombinirati u svim moguim porecima, prostornima i
vremenskima, pri emu lena modina predstavlja itav niz razliitih
moguih reakcija koje se, kad se pobude, aktiviraju same od sebe, dok
kortikalne razine centralnog ivanog sistema pruaju sve vrste kom-
binacija tih raznih moguih reakcija. Te vie razine mozga omoguu
ju raznolikost aktivnosti viih kraljenjaka. Fiziologijski reeno, to je
sirovina iz koje se uzdie inteligencija ljudskog drutvenog bia.
Ljudsko bie je drutveno na karakteristian nain. Fiziologijski,
ono je drutveno u relativno malom broju reakcija. Dakako, postoje
fundamentalni procesi razmnoavanja i brige za mlade, koji su priz-
nati kao dio drutvenog razvoja ljudske inteligencije. Ne samo da po-
stoji fiziologijski period dojenatva, ve je taj razvoj toliko produen
da predstavlja oko jedne treine oekivanog ivotnog vijeka indi-
vidue. U skladu s tim periodom, roditeljski odnos spram individue
proirenje daleko onkraj obitelji; razvoj kola, te institucija kao to su
one to ih ukljuuje crkva i drava, produetak je roditeljskog odnosa.
To je vanjska ilustracija beskonanog kompliciranja jednostavnih fizi-
ologijskih procesa. Brinemo se za dojene i gledamo ga sa stajalita
majke; vidimo njegu koja se majci prua prije raanja djeteta, brigu
koja se posveuje osiguravanju prave hrane; vidimo kako se kolo-
vaqjc provodi tako da poetak odgoja djeteta kree s prvom godinom
njegova ivota, formiranjem navika koje su za nj od prvenstvene

231
Um, osoba i drutvo

vanosti; uzimamo u obzir odgoj u vidu rekreacije, koja na ovaj ili

onaj nain dolazi pod javnu kontrolu; na sve te naine moemo vid-
jeti kako se komplicira ona neposredna skrb to je roditelji pruaju
djeci pod najprimitivnijim okolnostima, pa ipak to nije nita drugo
nego nastavak kompliciranja skupova procesa koji pripadaju izvornoj
skrbi o djetetu.
To je, smatram, vanjska slika one vrsti razvoja koji se odvija u cen-
tralnom ivanom sistemu. Postoje skupine relativno jednostavnih
reakcija koje se mogu pretvoriti u beskonano sloene time to se
meusobno sjedinjuju u sve mogue poretke, kao i razlaganjem
kompleksne reakcije i njenim rekonstruiranjem na drugaiji nain te
njenim sjedinjavanjem s drugim procesima. Promotrimo sviranje na
muzikim instrumentima. Postoji neposredna sklonost ritmikim
procesima, da se ritam tijela koristi za naglaavanje stanovitih zvuko-
va, pokreti kakve nalazimo kod gorila. Zatim dolazi mogunost da se
djelovanje cijelog tijela rastavi u dijelove, konstruiranjem razraenih
plesova, odnos plesa spram zvuka koji se pojavljuje u pjesmi, to kao
pojava dolazi do izraaja u velikim grkim dramama. Zatim se ti
rezultati ispoljavaju u muzikim instrumentima, koji su svojevrsne
replike raznih gelesnih organa. Kroz sve te vanjske komplikacije
samo se u drutvu ispoljava ono kompliciranje koje postoji na naj-
viim razinama centralnog ivanog sistema. Uzimamo primitivne
reakcije, analiziramo ih i rekonstruiramo ih pod razliitim uvjetima.
Takva rekonstrukcija odvija se putem razvoja one vrsti inteligencije
koja se poisto'-deuje s pojavljivanjem osobe. Institucije drutva, kao
to su biblioteke, sistemi prevoza, sloeni meuodnos individua koji
doseemo u politikim organizacijama, nisu nita drugo nego nain
da se, takorei, na drutvenu scenu u uveanom vidu bace sloenosti
koje postoje unutar centralnog ivanog sistema, i one dakako mora-
ju funkcionalno izraziti djelovanje tog sistema.
Mogunost da se to razvijanje dovede do razmjera koji se pojavio
kod ljudske ivotinja i njoj odgovarajueg ljudskog drutva lei u
razvoju komunikacije u vladanju osobe. Buenje stava koji e voditi
do iste takve akcije kakva je ona koja je izazvana u drugoj individui
omoguuje proces analize, rastavljanje samog ina. Kod maevaoca ili
boksaa, gdje ovjek izvodi neku fin tu kako bi kod protivnika izazvao

232
 Drutvo

stanovitu reakciju, on istodobno, ukoliko je svjestan onoga to ini,

izaziva poetak te reakcije i u samome sebi. Dok to ini, on podrauje
stanovito podruje svojeg centralnog ivanog sistema koje bi, kad bi
mu se dopustilo da bude dominantno podruje, dovelo do toga da ta
individua ini isto ono to i protivnik. On je uzeo svoju aktivnost i
izolirao upravo tu njenu posebnu fazu, te je u tom izoliranju takoer
rastavio svoju reakciju tako da se u njemu nalaze razliite stvari koje
moe uiniti. On je stimulirao ona podruja koja odgovaraju
razliitim dijelovima sloenog procesa. Sada ih moe kombinirati na
razliite naine, a to njegovo kombiniranje je proces refleksivne inte-
ligencije. To je proces koji najpotpunije ilustrira igra aha. Dobar a-
hist ima u svojem sistemu reakciju protivnika. Moe u svojem umu
drati etiri ili pet poteza unaprijed. Ono to on ini jest da drugu
osobu potie da uini neto, dok potie sebe da uini to isto. To mu
omoguuje da svoj nain napada ralani u razliite elemente u
odrednicama reakcija svojeg protivnika te da zatim na toj osnovi
rekonstruira vlastito djelovanje.
Naglasio sam tezu da proces komunikacije nije nita drugo nego
razraivanje one posebne inteligencije kojom je obdarena kimenja
ka forma. Mehanizam koji moe analizirati te reakcije, rastaviti ih na
komade, i rekonstruirati ih, omoguio je mozak kao takav, a proces
komunikacije je sredstvo kojim se to dovodi pod kontrolu same indi-
vidue. Ona moe rastaviti na komade svoju reakciju i predoiti je sebi
kao skup razliitih stvari koje moe uiniti pod uvjetima koji se vie
ili manje dadu kontrolirati. Proces komunikacije naprosto stavlja
individui na raspolaganje njenu vlastitu inteligenciju. No individua
koja ima tu sposobnost jest drutvena individua. Ona je ne razvija
sama po sebi i potom ulazi u drutvo na osnovi tog svojstva. Ona
postaje takvom osobom i zadobiva takvu kontrolu budui drutve-
nom individuom, i samo u drutvu moe stei takvu vrst sopstva koje
e joj omoguiti da se okrene sebi i ukae sebi na razliite stvari koje
moe uiniti.
Dakle, razrada inteligencije kraljenjaka u ljudskom drutvu ovisi
o razvoju ovakve drutvene reakcije u kojoj individua moe utjecati na
sebe kako utjee na druge. Upravo to joj omoguuje da preuzme i
razradi stavove drugih individua. Ona to ini u smislu viih razina

233
Um, osoba i drutvo

centralnog ivanog sistema koje reprezentiraju reakcije koje se dea-

vaju. Reakcija hodanja, udaranja, ili bilo koja jednostavna reakcija, pri-
pada stupu u stablu mozga. Ono pak to se deava s onu stranu toga
naprosto su kombinacije reakcija ovog tipa. Kad ovjek pree sobu da
bi uzeo knjigu, dogodilo se to daje u njegovom mozgu dolo do po-
vezivanja procesa to ih ukljuuje prelaenje sobe s procesima veza-
nima uz uzimanje knjige. Kad za uzima stav drugoga, ti naprosto po-
buuje ve navedene odzive, koji reakciju kombiniraju s razliitim
reakcijama kako bi izazvali potreban odziv. Centri koji sudjeluju u
kombiniranju odziva niih formi odgovaraju viim mentalnim pro-
cesima i omoguuju razraivanje odziva u tim sloenim formama.
Ljudski oblik ima u sebi mehanizam za pravljenje tih kombinaci-
ja. Ljudska individua je kadra ukazati sebi na ono to e druga osoba
uiniti, a potom zauzeti njen stav na osnovi tog ukazivanja. Ona
moe analizirati svoj in i rekonstruirati ga pomou tih procesa. Tip
inteligencija kakvu ona ima ne zasniva se na fiziologijskoj diferenci-
jaciji, niti na instinktu krda, ve na razvoju putem drutvenog proce-
sa koji mu omoguuje da izvede svoju ulogu u drutvenoj reakciji
ukazujui sebi na razliite mogue reakcije, analizirajui i rekombini-
rajui ih. Upravo takva vrst individue omoguuje ljudsko drutvo.
Prethodna razmatranja valja suprotstaviti posve ilogikom tipu ana-
lize koji s ljudskom individuom postupa kao da je ona fiziologijski
diferencirana, naprosto zato to se u ljudskom drutvu moe nai
diferencijaciju jedinki koja se dade usporediti s diferencijacijom u
mravinjaku. Kod ovjeka, funkcionalna diferencijacija putem jezika
prua posve drugaiji princip organizacije, koji ne proizvodi samo
razliit tip individue nego i drugaije drutvo.

234
 Drutvo

32. Organizam, zajednica i okolina

Sada bih se elio pozabaviti odnosom organizma spram okoline,

odnosom koji dolazi do izraaja u odnosu zajednice i njene okoline.
Vidjeli smo da individualni organizam na neki nain svojom
osjetljivou odreuje vlastitu okolinu. Jedina okolina na koju orga-
nizam moe reagirati jest ona koju otkriva njegova osjetljivost.
Okolina kakva moe postojati za organizam jest, dakle, ona koju or-
ganizam u nekom smislu odreuje. Ako u razvoju forme doe do
poveanja raznolikosti osjetljivosti, doi e i do porasta odziva organi-
zma na njegovu okolinu, dakle organizam e imati na odgovarajui
nain iru okolinu. Postoji direktna reakcija organizma na okolinu
koja dovodi do nekog stupnja kontrole. Kad se radi o hrani, o zatiti
od kie i hladnoe i od neprijatelja, ivi oblik na neki nain stvarno
svojim odzivom direktno kontrolira okolinu. Meutim, takva direk-
tna kontrola je vrlo slaba u usporedbi s odreenou okoline u ovi-
snosti o osjetljivosti tog oblika. Moe, dakako, biti ugecaja koji djelu-
ju na oblik u cjelini, koji ne odgovaraju tom tipu determinacije, kao
to su velike kataklizme poput potresa, dogaaji koji prebace organi-
zam u drugaije okoline, a da osjetljivost oblika sama nema neposred-
nog udjela. Velike geologijske promjene, kao to je postupno napre-
dovanje i povlaenje ledenog doba, vre samo dodatan ugecaj na
organizam. Organizam ih ne moe kontrolirati; one se naprosto zbi-
vaju. U tom smislu okolina kontrolira ivi oblik, a ne obrnuto. Pa
ipak, ukoliko oblik reagira, on to ini zahvaljujui svojoj osjetilnosti.
U tom smislu on odabire i izdvaja ono to konstituira okolinu. On
odabire ono na to reagira i slui se time za vlastite svrhe, svrhe koje
su dio njegovih ivotnih procesa. On se slui zemljom kojom gazi i

235
Um, osoba i drutvo

koju ruje, i stablima na koja se penje; ali samo onda kada je osjetljiv
spram njih. Mora postojati odnos podraaja i reakcije; ako oblik ima
reagirati na nju, okolina mora na neki nain leati unutar ina.
Ovaj prisni odnos okoline i ivog oblika je neto to moramo sebi
utuviti u glavu, jer smo skloni tome da ovoj situaciji pristupimo sa
stajalita preegzistentne okoline koja je naprosto tu, i u koju ivi oblik
ulazi ili unutar koje se zbiva, te onda misliti kako ta okolina djeluje na
taj oblik, postavljajui uvjete pod kojima oblik moe ivjeti. Na taj
nain problem okoline je postavljen tako da unutar njega treba doi
do prilagodbe. To je sasvim prirodan pristup sa znanstvenog gledita
povijesti ivota na zemlji. Zemlja je postojala prije no to se pojavio
ivot, i ostaje dok razni oblici odumiru, a drugi nadolaze. Oblike koji
se pojavljuju u geologijskim podacima smatramo popratnim, vie-
-manje sluajnim pojavama. Moemo ukazati na brojna kritina raz-
doblja u povijesti Zemlje u kojima pojavljivanje ivota ovisi o nee
mu to se dogodi ili pojavi. Izgleda da su ivi oblici prilino u milosti
ili nemilosti okoline. Pa tako iskazujemo oblik u odrednicama oko-
line, a ne okolinu u odrednicama oblika.
Pa ipak, jedina okolina na koju oblik reagira jest okolina predodre-
ena osjetljivou oblika i njegovim reagiranjem na nju. Istina je da
reakcija moe biti i nepovoljna za taj oblik, ali promjene koje nas
zanimaju jesu one promjene oblika u okolini koju sam on stvarno
odabire i koju sam organizira u odrednicama vlastitog vladanja. On
egzistira na udaljenosti od predmeta koji su za nj povoljni ili nepo-
voljni, i mjeri tu udaljenost obzirom na vlastito kretanje prema tim
predmetima ili od njih. Ono to na nju djeluje u njenom iskustvu na
daljinu jest obeanje o tome to e se desiti poto doe do kontakta.
To moe biti povoljan kontakt s hranom, ili pak kontakt s raljama
neprijatelja. Iskustvo na daljinu ukazuje upravo na takve rezultante;
na taj nain egzistira okolina.
Stvari koje vidimo s udaljenosti jesu kontakti koje emo imati
poto se pomaknemo prema toj stvari. U izvjesnom smislu naa oko-
lina postoji kao hipoteza. "Tamo je zid" znai "Imamo stanovite vizu-
alne doivljaje koji nam obeavaju stanovite opipe tvrdoe, hrapavo-
sti, hladnoe". Sve to postoji oko nas postoji za nas na taj hipotetiki
nain. Dakako, ako hoete, te hipoteze potkrepljuje vladanje, eksperi-

236
 Drutvo

ment. Mi sputamo svoja stopala sa sigurnou roenom iz prolog

iskustva, i oekujemo uobiajen rezultat. Prigodice podlegnemo ilu-
zijama, i tada shvaamo da svijet koji egzistira oko nas doista egzisti-
ra na hipotetiki nain. Ono to nam pridolazi putem tog iskustva na
daljinu jest neka vrst jezika koji nam otkriva vjerojatno iskustvo koje
bismo trebali stei kad bismo zbiljski preli razdaljinu izmeu sebe i
predmeta. Oblik koji, poput amebe, nema takvog iskustva na daljinu,
ili koji ga samo funkcionalno ukljuuje, nema onakvu okolinu kakvu
imaju drugi. elim ovo iznijeti kako bih istakao injenicu daje okoli-
na u veoma zbiljskom smislu odreena karakterom oblika. Sa staja-
lita naeg znanstvenog objanjenja svijeta, nama je mogue izai
izvan tih okolina razliitih ivih oblika i dovesti ih u meusoban
odnos. Na taj nain prouavamo okoline u njihovom odnosu sa
samim oblicima, te prvo iskazujemo nae okoline, a onda ih dovodi-
mo u odnos s oblikom. Ali ukoliko okoline egzistiraju za sam oblik,
one egzistiraju u tom odabranom karakteru, kao konstruirane u
odrednicama moguih odziva. 6
Nasuprot toj kontroli koju oblik vri nad svojom okolinom (izra-
zivoj u odrednicama selekcije i organizacije), postoji i daljnja kontrola
o kojoj sam govorio u ivom obliku koji zbiljski svojim reakcijama
odreuje predmete koji egzistiraju oko njega. Ukoliko ivotinja kopa
rupu ili gradi gnijezdo, ona doista povezuje stvari tako da sebi pravi
dom. Te zbiljske konstrukcije razliitog su karaktera od one vrsti kon-
trole o kojoj sam prethodno govorio. Mravi, na primjer, zaista dre
neke biljne oblike na svojim galerijama na kojima se hrane. To daje
kontrolu okoline koja see onkraj one o kojoj smo dosad govorili, jer
zahtijeva aktivne reakcije ivotinja koje odreuju kako e bilje rasti.
Takvi postupci tvore vrlo malen dio ivota tih insekata, ali oni se
dogaaju. Takva kontrola see dalje od gradnje jazbine ili gnijezda, jer
tu postoji zbiljsko konstruiranje okoline unutar koje ivotinja nas-
tavlja sa svojim ivotnim procesom. Ono to upada u oi u vezi s
ljudskim organizmom jest razraeno proirenje ovog tipa kontrole o
kojemu sam upravo govorio u vezi s insektima.

6 [Za odnos svijeta obinog iskustva i svijeta znanosti, vidi The Pllilcsoplly of
tile Act, Il. dio.]

237
Um, osoba i drutvo

Okolina je, kao to sam rekao, naa okolina. Vidimo ono to

moemo dosegnuti, ime moemo baratati, a zatim se time pozaba-
vimo kad doe do kontakta. Naglaavao sam vanost ruke u izgradnji
te okoline. Akti ivog oblika su oni koji dovode do dovrenja kao to
je jedenje hrane. Ruka dolazi izmeu poetka i kraja tog procesa. Mi
dohvaamo hranu, rukujemo njome, te to se tie naeg iskaza o
okolini moemo rei da je mi sebi predstavljamo u odrednicama
predmeta kojim baratamo. Voe koje moemo pojesti je stvar kojom
moemo rukovati. To moe biti voe koje moemo jesti ili njegov
prikaz u vosku. Predmet je, meutim, fizika stvar. Svijet fizikih
stvari koji imamo oko sebe nije naprosto cilj naeg kretanja nego svi-
jet koji doputa dovrenje ina. Pas, dakako, moe hvatati tapove i
vraati ih. On moe koristiti svoje eljusti za noenje, no to je jedino
mogue proirenje izvan zbiljskog koritenja za proces deranja. in
se brzo dovodi do dovrenja. Ljudska ivotinja, meutim, ima tu fazu
orua koja dolazi izmeu dovrenja i poetka ina, a ta stvar se
pojavljuje u toj fazi ina. Nau okolinu kao takvu sainjavaju fizike
stvari. Nae vladanje prevodi predmete na koje reagiramo u fizike
stvari koje lee onkraj naeg zbiljskog dovrenja neposrednog ina.
Stvari koje moemo dohvatiti, koje moemo rastaviti u siune
dijelove, jesu stvari koje doseemo prije dovrenja ina, i kojima u
nekom smislu moemo manipulirati obzirom na daljnju aktivnost.
Ako sada govorimo o tome da ivotinja konstituira svoju okolinu svo-
jom osjetljivou, svojim kretnjama prema predmetima, svojim reak-
cijama, moemo vidjeti da ljudski oblik konstituira svoju okolinu u
odrednicama tih fizikih stvari koje su u realnom smislu proizvodi
naih vlastitih ruku. One, dakako, imaju s gledita inteligencije jo i
prednost da su orua, stvari kojima se moemo sluiti. One dolaze
ba izmeu poetka ina i njegovog dovrenja, tako da imamo pred-
mete u ijim odrednicama moemo izraziti odnos sredstava i ciljeva.
Svoje ciljeve moemo analizirati u odrednicama sredstava kojima
raspolaemo. Ljudska ruka, koju dakako podupire beskonaan broj
akcija koje omoguuje centralni ivani sistem, ima kritinu vanost
u razvoju ljudske inteligencije. Vano je da se ovjek uzmogao spusti-
ti sa stabla (pod pretpostavkom da su njegovi preci ivjeli na stablu),
ali je jo vanije da ima palac nasuprot ostalim prstima pa da moe

238
 Drutvo

hvatati i koristiti predmete koji mu trebaju. Tako razbijamo svoj svi-

jet u fizike predmete, u okolinu stvari kojima moemo baratati i
koristiti ih za svoje konane ciljeve i svrhe.
S onu stranu ove individualne funkcije lee naini upotrebe u
kojima se tim fizikim predmetima sluimo za pospjeivanje kontrole
koju organizirana skupina zadobiva nad svojim svijetom. Svedemo li
tu skupinu na njene najnie odrednice - kakve nalazimo u roman-
tinim predstavama o piljskom ovjeku- i stvari kojima ona operira
bit e jedva vie od toljaga i kamenja. Njena okolina nije tako razlii
ta od okoline ivotinja. Ali razvoj ljudskog drutva u irem razmjeru
doveo je do vrlo potpune kontrole nad njegovom okolinom. Ljudski
oblik uspostavlja svoj dom tamo gdje hoe; gradi gradove; dovodi
vodu s velikih udaljenosti; uspostavlja vegetaciju koja e oko njega
rasti; odreuje koje e ivotinje postojati; ulazi u onu borbu sa ivo-
tom insekata koja upravo traje, odreujui koji e insekti i dalje
ivjeti; nastoji odrediti koji e mikroorganizmi ostati u njegovoj
okolini. On, pomou odjee i gradnje kua, odreuje kakva e oko
njega biti temperatura; odreuje protenost svoje okoline raznim
nainima putovaqja. Cijela ta napredujua borba ovjeanstva na licu
zemlje jest takvo odreivanje ivota kakav e egzistirati oko njega i
takva kontrola fizikih predmeta koji odreuju i aficiraju njegov vla-
stiti ivot. Zajednica kao takva stvara svoju okolinu time to je osjet-
ljiva na nju.
Govorimo o darvinovskoj evoluciji, o meusobnom sukobu raz-
liitih ivih oblika, kao o bitnom dijelu problema razvoja; ali ako iza-
stavimo neke insekte i mikroorganizme, nema ivih oblika s kojima
ljudski oblik u svojem drutvenom svojstvu stoji u bazinom sukobu.
Mi odreujemo to emo zadrati od ivota u divljini; moemo
zbrisati sve postojee oblike ivotinjskog ili biljnog ivota; moemo
sijati sjeme kakvo hoemo, i ubijati ili uzgajati ivotinje kakve hoe
mo. Vie nema biologijske okoline u darvinovskom smislu koja bi
nam predstavljala problem. Dakako, ne moemo kontrolirati geologi-
jske sile, takozvane "boje akte". One nadou i zbriu ono to je ov
jek stvorio. Promjene u Sunanom sistemu mogu naprosto pretvoriti
u nita planet na kojem ivimo; takve sile lee izvan nae kontrole. Ali
ako uzmemo one sile koje smatramo vanima u razvoju ove vrste na

239
Um, osoba i drutvo

zemljinoj kugli, one su u velikoj mjeri pod kontrolom ljudskog dru-

tva. Problem pritiska stanovnitva uvijek je igrao veliku ulogu u se-
lekciji oblika koji preive. Priroda mora odabirati na principu pretje-
rane produkcije kako bi, govorei na antropomorfan nain, moglo
biti varijacija, od kojih neke mogu posjedovati prednosti pred drugi-
ma. Ba kao to je Burrows u svojim eksperimentima s biljkama ko-
ristio brojne odlike u nadi da e neke biti korisne, tako, govorei
antropomorfna, i priroda koristi raznovrsnost, proizvodei vie je-
dinki nego to ih moe preivjeti, u nadi da e neka nadmona jedin-
ka preivjeti. Stopa smrtnosti nekih insekata je 99.8, a jedinke koje
preive sve su malobrojnije. Problem napuenosti i dalje postoji i za
ljudski oblik, ali ovjek moe odrediti populaciju koja e preivjeti u
odrednicama znanja koje on ve posjeduje. Problem je u rukama
zajednice ukoliko ona inteligentno reagira na svoje probleme. Tako
ak i one probleme koji dolaze iznutra, iz same zajednice, zajednica
svakako moe kontrolirati. Upravo je ta kontrola vlastite evolucije cilj
razvoja ljudskog drutva.
Legitimno je reeno da u biologijskoj evoluciji nema nikakvog
cilja, da je teorija evolucije dio mehanike teorije prirode. Takva evo-
lucija, takorei, djeluje unatrag. Objanjenje rabi odrednice sila koje
su ve tu, a u tom procesu pojavljuju se neke posebni ivi oblici koji
se uklapaju u stanovite situacije i tako preivljavaju u borbi za opsta-
nak. Takav proces prilagodbe nije nuno proces koji izdvaja ono to
smatramo poeljnijom formom. Parazit je svakako rezultat evolucij-
skog procesa. On gubi razne organe jer vie nisu nuni, ali se adaptirao
na ivot prehranom na domainu. Moemo to objasniti s gledita evo-
lucije. S takvog gledita ne moramo smatrati da priroda proizvodi sve
vie visoko kompliciranih, sve savrenijih formi. Promjene se objanja-
vaju jednostavno varijacijama i prilagodbom na situacije koje nastaju.
Nema potrebe da se uvodi cilj spram kojega se kree sve stvaranje.
Pa ipak, ljudska situacija koju sam upravo prikazao u nekom smi-
slu doista postavlja cilj, ne dodue u fiziologijskom smislu, nego kao
determinaciju ivotnog procesa na Zemljinoj povrini. Ljudsko dru-
tvo koje samo moe odreivati koji su uvjeti unutar kojih ono ivi
vie nije u situaciji da naprosto pokuava rijeiti probleme koje
postavlja okolina. Ako ovjeanstvo moe kontrolirati svoju okolinu,

240
 Drutvo

ono e se u stanovitom smislu stabilizirati i dosei cilj procesa razvo-

ja, osim utoliko to se drutvo i dalje razvija u tom procesu kontroli-
ranja svoje okoline. Ne moramo razviti nov oblik prekriven krznom
kako bismo ivjeli na podrujima s hladnom klimom; moemo jed-
nostavno proizvesti odjeu koja istraivaima omoguuje da odu na
Sjeverni pol. Moemo odrediti uvjete pod kojima moemo uiniti
podnoljivom tropsku vruinu. Stavljajui neku icu u zid sobe, moe-
mo povisivati ili sniavati temperaturu. ak i u sluaju mikroorgani-
zama, ako ih moemo kontrolirati, kao to ljudsko drutvo djelomice
moe, odredili smo ne samo to jest okolina u svojem neposrednom
odnosu spram nas, ve takoer i to je fizika okolina u svojem utje-
caju na ovaj oblik; a to bi proizvele krajnju toku kao cilj evolucije.
Toliko smo udaljeni od bilo kakvog konanog prilagoavanja ove
vrsti da moemo ispravno rei kako ljudskoj evoluciji predstoji jo
dug put. No ako pretpostavimo daje ona postigla taj cilj, daje odredi-
la uvjete unutar kojih moe ivjeti i reproducirati se, onda se daljnje
promjene ljudskog oblika ne bi vie zbivale u odrednicama principa
koji su odreivali biologijsku evoluciju. Ljudski oblikje razvoj kon-
trole koju svi ivi oblici vre nad svojom okolinom u selekciji i orga-
nizaciji, ali ljudsko drutvo je doseglo cilj koji nije dosegla nijedan
drugi oblik, cilj da, u stanovitim granicama, zbiljski odreuje to e
biti njegova anorganska okolina. Ne moemo se prebacivati na druge
planete, ili odrediti kako e se kretati Sunev sistem (mogue pro-
mjene takve vrsti lee onkraj ikakve zamislive kontrole ljudskog orga-
nizma); ali po strani od takvih ogranienja, one sile koje djeluju na
ivot ovog oblika i za koje se dade zamisliti da ga mogu izmijeniti u
darvinovskom smislu pale su pod kontrolu samog drutva, i ukoliko
dolaze pod provedenu kontrolu drutva, ljudsko drutvo predstavlja
jedan cilj procesa organske evolucije. Nije potrebno dodati da je,
koliko se tie razvoja ljudskog drutva, sam taj proces veoma daleko
od svojeg cilja.

241
Um, osoba i drutvo

33. Drutvene funkcije i funkcije

miljenja i komunikacije

Na isti onaj socijalno-psihologijski nain na koji ljudska individua

postaje svjesna sebe, ona takoer postaje svjesna drugih individua; a
njena svijest kako o sebi tako i o drugim individuama jednako je
vana za njen vlastiti samorazvoj i za razvoj organiziranog drutva ili
drutvene skupine kojoj pripada.
Naelo koje sam predloio kao osnovno naelo ljudske drutvene
organizacije jest naelo komunikacije koja ukljuuje sudjelovanje u_
drugome. To iziskuje pojavljivanje drugoga u samoj osobi, identifika-
ciju drugoga sa sobom, dohvaanje samosvijesti kroz drugoga. To su-
djelovanje je omogueno tipom komunikacije koji je ljudska ivoti-
nja kadra izvesti- tipom komunikacije koji se razlikuje od onoga to
se zbiva meu drugim oblicima koji u svojim drutvima nemaju to
naelo. Raspravljao sam o takozvanom straaru, za kojeg se moe rei
da drugim lanovima komunicira svoje otkrie opasnosti, kao to se
moe rei da kvocanje kvoke neto prenosi piletu. Postoje uvjeti pod
kojima gesta jednog ivog oblika slui tome da dovede druge oblike
u prikladan stav spram vanjskih uvjeta. U jednom smislu moemo
rei da jedan oblik komunicira s drugima, ali razlika izmeu toga i sa-
mosvjesne komunikacije je oigledna. Jedan oblik ne zna da se odvija
komunikacija s drugim. Ilustracije za to dobivamo iz onoga to ozna-
avamo kao svijest gomile, stav koji e publika zauzeti kad je pod
utjecajem kakvog velikog govornika. ovjek je pod utjecajem dranja
onih oko njega, to se pak odraava na razliite lanove publike, tako
da oni poinju reagirati kao cjelina. Osjea se opi stav cijele publike.
Zatim postoji komunikacija u pravom smislu, dakle, jedan oblik ko-
municira drugomu stav koji drugi zauzima spram stanovitog dijela

242
 Drutvo

okoline koja im je oboma vana. Tu razinu komunikacije nalazimo u

oblicima drutva koji su nieg tipa od drutvene organizacije ljudske
skupine.
U ljudskoj skupini, s druge strane, ne postoji samo ova vrst komu-
nikacije, ve i ona u kojoj osoba koja se slui ovom gestom, i tako ko-
municira, zauzima stav druge individue, kao to ga i izaziva u drugoj.
Ona je sama u ulozi te druge osobe koju na taj nain uzbuuje i na
koju utjee. Upravo kroz preuzimanje te uloge drugoga ona se moe
vratiti sebi te tako usmjeravati vlastiti proces komunikacije. To pre-
uzimanje uloge drugoga, izraz koji rabim tako esto, nema tek pro-
laznu vanost. To nije neto to se samo dogodi, kao usputan rezultat
geste, ve je vano za razvoj kooperativne aktivnosti. Neposredan
uinak takvog preuzimanja uloge lei u kontroli koju individua moe
provoditi nad vlastitom reakcijomJ Kontrola djelovanja individue u
kooperativnom procesu moe se odvijati u vladanju same individue,
ako ona moe preuzeti ulogu druge. Upravo ta kontrola reakcije
same individue putem preuzimanja uloge drugoga vodi do vrijed-
nosti ovog tipa komunikacije s gledita organizacije vladanja grupe.

7
Sa stajalita socijalne evolucije, upravo to to se bilo koji drutveni in, ili
totalni drutveni proces u kojemu je taj in konstituens, direktno i kao
organizirana cjelina dovodi u iskustvo svakog od individualnih organiza-
ma koji u tom inu sudjeluju, obzirom na koje on moe sljedstveno re-
gulirati i voditi svoje individualno vladanje, upravo to konstituira osebuj-
nu vrijednost i znaaj samosvijesti u tim individualnim organizmima.
Vidjeli smo da je proces ili aktivnost miljenja razgovor koji individua
vodi izmeu sebe i poopenog drugoga; te da su opa forma i predmet
tog razgovora dani i odreeni time to se u iskustvu pojavljuje nekakav
problem koji valja rijeiti. Priznaje se da ljudska inteligencija, koja se iz-
raava u miljenju, ima taj karakter uoavanja i rjeavanja bilo kakvog
problema prilagodbe okolini s kojim se suoi organizam koji je posjedu-
je. Te tako, kao to smo takoer vidjeli, bitnu karakteristiku inteligentnog
ponaanja tvore odloene reakcije - zaustavljanje ponaanja dok tee
miljenje; pritom su ta odloena reakcija i miljenje u svrhu radi koje je
odloena (ukljuujui, kao rezultat miljenja, konani odabir najbolje ili
najpogodnije izmeu nekoliko moguih reakcija u danoj situaciji okoli-
ne) fiziologijski omogueni mehanizmom centralnog ivanog sistema, a
drutveno putem mehanizma jezika.

243
Um, osoba i drutvo

Ona proces suradne aktivnosti dovodi dalje no to bi ga se moglo

dovesti u krdu kao takvome ili u drutvu kukaca.
Upravo se tako ta drutvena kontrola, djelujui u odrednicama
samokritike, tako prisna i obuhvatno vri nad individualnim po-
naanjem ili .vladanjem, sluei tome da individuu i njeno djelovanje
integrira obzirom na organizirani drutveni proces iskustva i po-
naanja u kojem sudjeluje. Fiziologijski mehanizam centralnog
ivanog sistema ljudske individue omoguuje joj zauzimanje stavo-
va drugih individua, te stavova organizirane drutvene skupine ije su
sve one lanice, spram sebe, u odrednicama njenih integriranih
drutvenih odnosa s njima i skupinom kao cjelinom; tako da je opi
drutveni proces iskustva i ponaanja to ga ta grupa provodi njoj
direktno prisutan u njenom vlastitom iskustvu, a ona je time kadra
upravljati svojim vladanjem svjesno i kritiki, obzirom na svoje od-
nose kako s drutvenom skupinom u cjelini tako i s drugim njenim
lanicama, u odrednicama ovog drutvenog procesa. Ona tako ne po-
staje samo samosvjesna, nego i samokritina; i tako, kroz tu samokri-
tinost, drutvena kontrola nad individualnim ponaanjem ili vlada-
njem djeluje zahvaljujui drutvenom porijeklu i osnovi takve
kritinosti. To e rei, samokri tika je u biti drutvena kritika, a pona-
anje koje se kontrolira samokritikom u biti je drutveno kontrolira-
no ponaanje. 8 Odatle, daleko od toga da bi teila slamanju ljudske
individue ili brisanju njene samosvjesne individualnosti, drutvena
kontrola je, nasuprot tome, zbiljski konstitutivna za tu individualnost
i nerazmrsivo zdruena s njom; jer individua jest to to jest, kao svje-
sna i individualna linost, samo po tome koliko je lanica drutva,
ukljuena u drutveni proces iskustva i aktivnosti, a time i drutveno
kontrolirana u svojem vladanju.

8 Freudovo poimanje psihologijskog "cenzora" predstavlja djelomino pri-

znanje tog djelovanja drutvene kontrole na nain samokritike, naime
priznanje njenog djelovanja obzirom na seksualni doivljaj i vladanje. No
ista ta vrst cenzure i samokritike to je individua vri nad samom sobom
odraava se takoer i u svim drugim aspektima njenog drutvenog
iskustva, ponaanja i odnosa - injenica koja prirodno i neizbjeno slije-
di iz nae drutvene teorije osobe.

244
 Drutvo

Sama organizacija samosvjesne zajednice ovisi o tome da indi-

vidue zauzimaju stavove drugih individua. Razvoj tog procesa, kao
to sam ukazao, ovisi o tome da se doe do stava skupine razliitog od
stava odvojene individue - do onoga to sam nazvao "poopeni
drugi". To sam ilustrirao igrom s loptom, u kojoj stavovi skupa indi-
vidua sudjeluju u suradnoj reakciji u kojoj razliite uloge ukljuuju
jedna drugu. Ukoliko ovjek zauzme stav jedne od individua u grupi,
on ga mora uzeti u njegovu odnosu s djelovanjem drugih lanova
grupe; a ako se on ima potpuno prilagoditi, morao bi preuzeti stavove
sviju ukljuenih u taj proces. Dakako, stupanj do kojega to moe ui
niti ogranien je njegovim kapacitetom, no ipak smo u svim inteli-
gentnim procesima kadri dostatno zauzimati uloge onih koji sudjelu-
ju u aktivnosti da bi nae djelovanje bilo inteligentno. Stupanj do
kojega ivot cijele zajednice moe ui u samosvjesni ivot odvojenih
individua silno varira. Historija se uvelike bavi iznalaenjem razvo-
jnih tokova koji nisu mogli biti prisutni u aktualnom iskustvu lano
va zajednice u vrijeme o kojem historiar pie. Takav izvjetaj obja-
njava vanost historije. Moe se osvrnuti na ono to se zbilo i izloiti
promjene, sile i interese kojih u ono vrijeme nitko nije bio svjestan.
Moramo ekati da nam historiar prui sliku jer je zbiljski proces
transcendirao iskustvo odvojenih individua.
Prigodice se uzdigne kakva osoba kadra da shvati vie od ina u
procesu nego drugi, osoba koja se moe postaviti u odnos s itavim
skupinama u zajednici iji stavovi nisu uli u ivote drugih u toj
zajednici. Ona postaje voa. Klase pod feudalnim poretkom mogu
biti meusobno odvojene toliko da, premda mogu djelovati u stano-
vitim tradicionalnim okolnostima, ne mogu razumjeti jedna drugu; a
onda se moe pojaviti pojedinac sposoban da ue u stavove drugih
lanova skupine. Takvi likovi postaju izuzetno vani, jer omoguuju
komunikaciju izmeu skupina koje bi inae bile posve razdvojene. Ta
sposobnost o kojoj govorimo u politici je dranje dravnika koji
moe ui u stavove skupine i posredovati izmeu njih, inei vlastito
iskustvo univerzalnim, tako da drugi putem njega mogu ui u tu
formu komunikacije.
Odmah se uoava golema vanost sredstava komuniciranja o koji-
ma se radi u novinarstvu, jer ona izvjetavaju o situacijama putem

245
Um, osoba i drutvo

kojih ovjek moe ui u stav i iskustvo drugih osoba. Drama je sluila

toj funkciji time to prikazuje situacije koje se doivljavaju kao vane.
Ona je izdvajala likove koji u ljudskom duhu lee iz tradicije, kao to
su inili Grci u svojim tragedijama, pa u tim likovima izraavala
situacije koje pripadaju njihovom vremenu, ali koje mogu prenijeti
pojedince s onu stranu aktualnih vrstih zidova podignutih izmeu
njih kao lanova razliitih klasa u zajednici. Razvoj ovog tipa komu-
nikacije iz drame u roman povijesno ima neto od iste one vanosti
koju novinarstvo ima u nae vrijeme. Roman prikazuje situaciju koja
lei izvan neposrednog dispozitiva itatelja u takvoj formi da on ulazi
u stav skupine u toj situaciji. Pod tim uvjetima postoji mnogo vii
stupanj participacije, te posljedino i mogue komunikacije, nego
inae. Takav razvoj, dakako, ukljuuje i postojanje zajednikih intere-
sa. Ne moete izgraditi drutvo iz elemenata koji lee izvan ivotnih
procesa individue. Morate pretpostaviti nekakvu kooperaciju unutar
koje su individue same aktivno ukljuene, kao jedinu moguu osnovu
za tu participaciju i komunikaciju. Ne moete poeti komunicirati s
ljudima na Marsu i uspostaviti drutvo gdje nema prethodnog od-
nosa. Dakako, ako na Marsu ve postoji zajednica istog karaktera kao
vaa, onda moda moete krenuti u komunikaciju s njom; ali sa
zajednicom koja lei posve izvan vae vlastite, koja nema zajednikog
interesa niti kooperativne djelatnosti, ne moete komunicirati.
U ljudskom drutvu nastale su stanovite univerzalne forme, koje
svoj izraz nalaze u univerzalnim religijama, kao i u univerzalnim
ekonomskim procesima. One, to se tie religije, seu unatrag sve do
takvih temeljnih meusobnih stavova ljudskih bia kao to su
paljivost, spremnost na pomo i potpora. Takvi stavovi ukljueni su
u ivot individua u skupini, a njihovu generalizaciju moemo nai u
pozadini sviju univerzalnih religija. Ti procesi su takvi da sa sobom
nose ljubav prema blinjemu i, ukoliko imamo kooperativnu aktiv-
nost, potporu onima koji su u nevolji ili pate. Temeljni stav poma-
ganja drugoj osobi kojoj je teko, koju je zadesila bolest ili kakva
druga nesrea, pripada samoj strukturi individua u ljudskoj zajednici.
Moe se nai ak i pod uvjetima gdje postoji suprotan stav potpunog
neprijateljstva, kao to je pruanje pomoi ranjenom neprijatelju
usred bitke. Viteko dranje, ili i puko lomljenje kruha s drugim,

246
 Drutvo

identificira pojedinca s drugim ak i ako je to neprijatelj. To su situ-

acije u kojima se pojedinac nae u stavu suradnje; a upravo iz takvih
situacija, iz univerzalnog suradnog djelovanja, uzdigle su sc univer-
zalne religije. Razvoj te temeljne ljubavi prema blinjemu izraenje
u paraboli o dobrom Samaritancu.
S druge strane, imamo fundamentalan proces razmjene kod indi-
vidua, koja po~ee od dobara za koja one same nemaju neposredne
potrebe, ali koja mogu iskoristiti da dou do onih koja im trebaju. Do
takve razmjene moe doi kadgod individue koje imaju takve vikove
mogu meusobno komunicirati. Postoji sudjelovanje u stavu potre-
be, pri emu se svaka postavlja u stav druge u priznavanju uzajamne
vrijednosti koju razmjena ima za oboje. To je visoko apstraktan od-
nos, jer neto to netko sam ne moe koristiti dovodi tu osobu u od-
nos s bilo kime u razmjeni. Ta situacija je isto tako univerzalna kao
ona o kojoj smo govorili u vezi s ljubavlju prema blinjemu. Ta dva
stava predstavljaju u najvioj mjeri univerzalno i, zasad, u najvioj
mjeri apstraktno drutvo. To su stavovi koji mogu transcendirati gra-
nice razliitih drutvenih skupina, organiziranih oko vlastitih ivot-
nih procesa, a mogu se pojaviti ak i u zbiljskom neprijateljstvu meu
skupinama. U procesu razmjene ili pomoi osobe koje bi inae bile
neprijatelji mogu doi do stava suradne aktivnosti.
Iza tih dvaju stavova lei stav o kojem se radi u svakoj istinskoj
komunikaciji. On je u jednu ruku univerzalniji od religijskih i eko-
nomskih stavova, a u drugu manje univerzalan. Prije no to komuni-
cira, ovjek mora imati to komunicirati. ovjek naoko moe ras-
polagati simbolom nekog drugog jezika, ali ako nema nikakvih
zajednikih misli (to znai i zajednike reakcije) s onima koji govore
taj jezik, on ne moe komunicirati s njima; tako da ak i procesu raz-
govora mora prethoditi kooperativna aktivnost. Proces komunikacije
je proces koji je univerzalniji od procesa univerzalne religije ili od
univerzalnog ekonomskog procesa po tome to on slui oboma poto-
njima. Te dvije aktivnosti su najuniverzalnije kooperativne aktivnosti.
Znanstvena zajednica je moda u nekom smislu postala isto tako uni-
verzalna, ali ak se ni nju ne moe nai meu ljudima koji nemaju
svjesne znake ili literaturu. Proces komunikacije je, dakle, u jednom
smislu univerzalniji nego ti razliiti kooperativni procesi. Onje medij

247
Um, osoba i drutvo

kroz koji se mogu voditi te kooperativne aktivnosti u samosvjesnom

drutvu. Ali valja priznati da je to medij za kooperativne aktivnosti;
nema nijednog polja miljenja kao takvog koje moe jednostavno ii
samo po sebi. Miljenje nije polje ili oblast koje se moe uzeti izvan
moguih drutvenih naina koritenja. Mora postojati takvo neko
polje kao to je religija ili ekonomija u kojem ima neega to bi se
komuniciralo, u kojem postoje kooperativni procesi, u kojem se ono
to se komunicira moe drutveno koristiti. Valja pretpostaviti takvu
kooperativnu situaciju da bi se dolo do onoga to se naziva "uni-
verzumom diskursa". Takav univerzum diskursa je medij za sve te
razliite drutvene procese, i u tornje smislu univerzalniji od njih; ali
on nije proces koji, takorei, ide sam od sebe.
Nuno je to naglasiti stoga to su filozoftia i dogme koje s njom
idu postavile proces miljenja i misaonu supstanciju koje prethode
samim tim procesima unutar kojih se odvija miljenje. Miljenje,
meutim, nije nita drugo nego odziv individue na dranje druge u
irokom drutvenom procesu u kojem obje sudjeluju, te usmjerava-
nje iekujue akcije jedne na osnovi tih stavova drugih, to ih ona
doista pretpostavlja. Budui se upravo od toga sastoji proces milje-
nja, on ne moe naprosto ii sam od sebe.
Na jezik gledam kao na naelo drutvene organizacije koje je
omoguilo karakteristino ljudsko drutvo. Dakako, ako ima sta-
novnika na Marsu, mogli bismo s njima stupiti u komunikaciju ono-
liko koliko bismo s njima mogli stupiti u drutvene odnose. Ako mo-
emo izolirati logike konstante koje su bitne za svaki proces
miljenja," moe se pretpostaviti da bi nas te logike konstante stavile
u poloaj da vodimo komunikaciju s drugom zajednicom. One bi
konstituirale zajedniki drutveni proces tako da bi ovjek mogao ui
u drutveni proces s bilo kojim drugim biem u bilo kojem povije-
snom razdoblju ili prostornom poloaju. Pomou miljenja moe se
projicirati drutvo u budunost ili prolost, ali mi uvijek pretpostav-
ljamo drutven odnos unutar kojega se zbivaju ti procesi komunika-
cije. Proces komunikacije ne moe se postaviti kao neto to postoji
po sebi, ili kao pretpostavka drutvenog procesa. Obrnuto, drutveni
proces je pretpostavljen kako bi se omoguile misao i komunikacija.

248
 Drutvo

34. Zajednica i institucija9

Postoji ono to sam nazvao "poopeni drutveni stavovi", koji omo-

guuju organizirano sopstva. U zajednici postoje stanoviti naini
djelovanja u situacijama koje su u biti identine, a ti naini djelovanja
od strane bilo koga jesu oni koje pobuujemo u drugima kad
poduzmemo stanovite korake. Ako se pozivamo na svoja prava, pozi-
vamo na odreenu reakciju naprosto stoga to su ta prava univerzal-
na- reakciju koju bi svatko trebao pokazati, a vjerojatno i hoe. Ta je
pak reakcija prisutna i u naoj vlastitoj naravi; u nekoj smo mjeri
spremni spram nekoga drugoga zauzeti isti taj stav ako se i on pozove
na svoja prava. Kad tu reakciju izazovemo kod drugih, moemo
zauzeti stav drugoga i potom spram njega podesiti svoje vladanje.
Nadalje, postoje itavi nizovi takvih opih reakcija u zajednici u kojoj
ivimo, a te reakcije su ono to zovemo "institucije". Institucija pred-
stavlja opu reakciju kod svih lanova zajednice na neku posebnu
situaciju. Ta opa reakcija, dakako, varira ovisno o karakteru indi-
vidue. U sluaju krae, erifova reakcija se razlikuje od reakcije jav-
nog tuioca, od reakcije suca i porotnika, i tako dalje; pa ipak, sve su
to reakcije koje odravaju vlasnitvo, koje ukljuuju priznanje prava
vlasnitva drugih. Tu imamo opu reakciju u razliitim formama. A
te varijacije, kao to je ilustrirano na razliitim funkcionarima, posje-
duju organizaciju koja daje jedinstvo raznolikosti reakcija. ovjek se
obraa policajcu za pomo, oekuje od javnog tuioca da djeluje,
oekuje od suda i raznih njegovih funkcionara da provedu postupak

9 [Vidi "Natural Right and the Theory of the Political lnstitution",Journal of

Philosophy, XII (1915), 141 i dalje.]

249
Um, osoba i drutvo

suenja kriminalcu. ovjek doista zauzima stavove sviju tih razliitih

funkcionara, onako kako oni sudjeluju upravo u odravanju vlasni-
tva; sve njih kao organiziran proces moemo nai u naim vlastitim
naravima. Kad pobudimo takve stavove, mi zauzimamo stav onoga
to oznaavam kao "poopeni drugi". Takvi organizirani skupovi reak-
cija meusobno su u odnosu; ako ovjek izazove jedan takav skup
reakcija, on implicite izaziva i druge.
Tako su institucije drutva organizirane forme grupnog ili dru-
tvenog djelovanja - forme organizirane tako da individualni lanovi
drutva mogu prikladno i drutveno djelovati zauzimanjem stavova
drugih spram njihovih aktivnosti. Mone, stereotipne, ultrakonzer-
vativne drutvene institucije - poput crkve - koje svojom vie ili
manje krutom i nefleksibilnom nemogunou napredovanja lome
ili potiskuju individualnost, ili obeshrabruju sve osebujne ili origi-
nalne izraze misli i ponaanja u individualnim sopstvima ili linosti
ma koje u njima sudjeluju ili su im podreene, nepoeljni su ali ne i
nuni ishodi opeg drutvenog procesa iskustva i ponaanja. Nema
nunog ili neizbjenog razloga da drutvene institucije budu ba
opresivne ili kruto konzervativne, ili da ne budu fleksibilne i progre-
sivne, kakve mnoge i jesu, njegujui individualnost umjesto da je
obeshrabruju. U svakom sluaju, bez nekakvih drutvenih instituci-
ja, bez organiziranih drutvenih stavova i aktivnosti koji konstituira-
ju drutvene institucije, ne bi uope moglo biti posve zrelih indivi-
dualnih sopstava ili linosti; jer individue koje sudjeluju u opem
drutvenom ivotnom procesu, iji su organiziran izraz drutvene
institucije, mogu razviti i posjedovati potpuno zrela sopstva ili lino
sti samo ukoliko svaka od njih u svojem individualnom iskustvu
odraava ili zahvaa te organizirane drutvene stavove i aktivnosti to
ih drutvene institucije otjelovljuju ili predstavljaju. Drutvene insti-
tucije, poput samih individua, jesu razvojna zbivanja unutar dru-
tvenog ivotnog procesa na njegovoj ljudskoj evolucijskoj razini, ili
su njegove posebne, formalizirane manifestacije. Kao takve, one ne
potkopavaju nuno individualnost pojedinanih lanova, i nije da
nuno predstavljaju ili provode uska odreenja stanovitih fiksnih i
specifinih obrazaca djelovanja koja bi pod nekim danim okolnosti-
ma trebala karakterizirati ponaanje svih inteligentnih i drutveno

250
 Drutvo

odgovornih individua (nasuprot takvim neinteligentnim i drutveno

neodgovornim individuama kao to su glupani i imbecili), kao lani
ca odreene zajednice ili drutvene skupine. Obrnuto, one trebaju
odrediti drutvene, ili drutveno odgovorne obrasce individualnog
vladanja samo u vrlo irokom i openitom smislu, ostavljajui mnogo
prostora za originalnost, fleksibilnost i raznovrsnost takvog vladanja;
a kao glavni formalizirani funkcionalni aspekti ili faze cijele organi-
zirane strukture drutvenog ivotnog procesa na njegovoj ljudskoj
razini, one primjereno sudjeluju i u dinaminom i naprednom karak-
teru tog procesa. 10
Ima mnogo institucionaliziranih reakcija za koje esto kaemo da
su proizvoljne, kao to su manire neke posebne zajednice. Dakako,
manire se u svojem najboljem smislu ne mogu razluiti od morala, i
nisu nita drugo nego izraz pristojnosti individue spram ljudi oko nje.
Trebale bi izraziti prirodnu pristojnost svakoga spram svakoga dru-
gog. Trebao bi postojati takav izraz, ali, dakako, veliko mnotvo navi-
ka izraavanja pristojnosti je sasvim proizvoljno. Naini pozdravlja-
nja razliiti su u razliitim zajednicama; ono to je u jednoj dolino
moe biti uvredljivo u drugoj. Postavlja se pitanje da li stanovita
manira koja izraava stav pristojnosti moe biti ono to oznaavamo
kao "konvencionalna". Kao odgovor na to predlaemo razlikovanje
manira i konvencija. Konvencije su izolirane drutvene reakcije koje
ne bi ulazile u narav zajednice, niti bije sainjavale, u njenom bitnom
karakteru kako se on izraava u drutvenim reakcijama. Izvor brkaqja
10
Ljudsko drutvo, kao to tvrdimo, ne utiskuje puki peat obrasca svojeg
organiziranog drutvenog ponaanja na bilo kojeg od svojih individual-
nih lanova, tako da taj obrazac na slian nain postane obrazac poje-
dinevog sopstva; ono mu istodobno daje i duh, kao sredstvo ili sposob-
nost da s'.jesno razgovara sa sobom u odrednicama drutvenih stavova
koji konstituiraju strukturu njegovog sopstva i koji ogelovljuju obrazac
organiziranog ponaanja ljudskog drutva kako se odraava u toj struk-
turi. A njegov duh mu zauzvrat omoguuje da peat svojeg sopstva koje
se dalje razvija (dalje se razvija putem njegove mentalne aktivnosti) udari
na strukturu ili organizaciju ljudskog drutva, i tako do neke mjere u
odrednicama svojeg sopstva rekonstruira i modificira opi obrazac dru-
tvenog ili grupnog ponaanja u ijim je odrednicama izvorno bilo kon-
stituirano njegovo sopstva.

251
Um, osoba i drutvo

leao bi u identificiranju pravila ponaanja i morala s konvencijama,

jer prethodne nisu proizvoljne u onom smislu u kojem su to kon-
vencije. Tako konzervativci identificiraju ono to je ista konvencija s
biti drutvene situacije; nita se ne mora mijenjati. No, upravo ta dis-
tinkcija o kojoj govorim implicira da su te razne institucije, kao dru-
tvene reakcije na situacije u kojima individue izvode drutvene akte,
izvorno meusobno povezane na nain na koji konvencije nisu.
Takav meusobni odnos je odnos toaka kakav se, primjerice,
iznosi u ekonomijskoj interpretaciji povijesti. Prvi su ga, vie-manje
kao stranaku doktrinu, izloili marksovski socijalisti, implicirajui
odreenu ekonomijsku interpretaciju. Sada je preao u tehniku his-
toriara, s priznanjem da, ako moe shvatiti zbiljsku ekonomsku
situaciju, koja je dakako pristupanija od drutvenijih manifestacija,
on iz toga moe izvesti druge manifestacije i institucije zajednice.
Srednjovjekovne ekonomske institucije omoguuju interpretiranje
drugih institucija tog perioda. Do ekonomske situacije moe se doi
direktno, te se, izvodei iz toga, moe otkriti to su bile, ili morale
biti, druge institucije. Institucije, pravila ponaanja, ili rijei, u stano-
vitom smislu predstavljaju ivotne navike zajednice kao takve; a kad
individua, recimo, djeluje spram drugih u ekonomskom smislu, ona
ne izaziva naprosto pojedinaan odziv, ve itavu skupinu meusob
no povezanih odziva.
Uglavnom istu situaciju imamo u fiziologijskom organizmu. Ako
se poremeti ravnotea osobe koja stoji, to izaziva novo podeavanje,
koje je mogue tek ukoliko pogoeni dijelovi ivanog sistema vode
do odreenih i meusobno povezanih reakcija. Razliiti dijelovi
reakcije mogu se izolirati, ali organizam mora djelovati kao cjelina.
Istina je, dodue, da individua koja ivi u drutvu ivi u svojevrsnom
organizmu koji na nju reagira kao cjelina, a ona svojim djelovanjem
izaziva taj vie-manje organiziran odziv. Moda se pred njenom
pozornou nalazi samo malen djeli tog organiziranog odziva - re-
cimo, ona promatra samo prenos nekog iznosa novca. No, do te raz-
mjene ne bi moglo doi bez itave ekonomske organizacije, to pak
zauzvrat ukljuuje i sve druge faze grupnog ivota. Individua moe
bilo kada prelaziti iz jedne faze u druge, jer u svojoj naravi ima onaj
tip reakcije to ga izaziva njegovo djelovanje. Preuzimajui bilo koji

252
 Drutvo

institucionaliziran stav, ona u nekoj mjeri organizira itav drutveni

proces, u onoj mjeri u kojoj je ona kompletna linost.
Ulazak tog drutvenog odziva u individuu tvori proces obrazova-
nja koji kulturalne medije zajednice prenosi na vie-manje apstraktan
nain. 11 Obrazovanje je svakako proces preuzimanja stanovitog orga-
niziranog skupa reakcija na vlastito podraivanje; a sve dok ovjek ne
mogne reagirati na sebe onako kako zajednica reagira na njega, on
istinski ne pripada zajednici. Moe pripadati kakvoj maloj zajednici,
kao to mali djeak pripada svojoj grupi a ne gradu u kojem ivi. Svi
mi pripadamo malim klikama, i moemo jednostavno ostati unutar
njih. Tada u nama prisutni "organizirani drugi" jest zajednica manjeg
promjera. Sada se borimo za to da zadobijemo neku mjeru internaci-
onalnog duha. Shvaamo sebe kao lanove ire zajednice. Sadanji
snani nacionalizam trebao bi na koncu izazvati meunarodni stav ire
zajednice. Situacija je analogna situaciji djeaka i ganga; djeak zado-
biva iru linost proporcionalno svojem ulaenju u tu iru zajednicu.
Openito, sopstvo je na odreen nain odgovorilo na tu organizaciju
drutvenog reagiranja koja tvori zajednicu kao takvu; stupanj do koje-
ga se sopstvo razvija ovisi o zajednici, o stupnju do kojega individua
izaziva u sebi tu institucionaliziranu skupinu reakcija. Kriminalac kao
takav je individua koja ivi u vrlo malenoj skupini, a onda otima od ire
zajednice, iji nije lan. On uzima vlasnitvo koje pripada drugima, ali
on sam ne pripada zajednici koja priznaje i uva prava vlasnitva.
Postoji stanovita vrst organiziranog reagiranja na nae ine koja
predstavlja nain kako ljudi reagiraju na nas u stanovitim situacijama.

11
[Meu osamnaestak biljeaka, uvodnika i lanaka o obrazovanju, panju
skreemo na sljedee: "The Relation of Play to Education", University of
Chicago Record, l (1896), 140 i dalje; "The Teaching of Science in College",
Science, XXIV (1906), 390 i dalje; "Psychology of Social Consciousness
lmplied in Instructions", ibid., XXXI (1910), 688 i dalje; "Industrial
Education and Trade Schools", Elementary School Teacher, VIII (1908), 402
i dalje; "Industrial Education and the Working Man and the School",
ibid., IX (1909), 369 i dalje; "On the Problems of History in the
Elementary School", ibid., 433; "Moral Training in the Schools", ibid., 327
i dalje; "Science in the High School", School Review, XIV (1906), 237 i
dalje. Vidi Bibliografiju na kraju knjige.]

253
Um, osoba i drutvo

Takvi su odzivi u naoj naravi, jer djelujemo kao lanovi zajednice

spram drugih, a sada naglaavam upravo to da organizacija tih odziva
omoguuje zajednicu.
Skloni smo pretpostaviti da bi naa ocjena vrijednosti zajednice
trebala ovisiti o njenoj veliini. Amerikanac oboava veliinu nasu-
prot kvalitativnom drutvenom sadraju. Malena zajednica kao to je
bila Atena proizvela je neke od najveih duhovnih produkata koje je
svijet ikada vidio; usporedite ta dostignua s dostignuima Sjedinje-
nih Drava, pa ne treba ni postaviti pitanje stoji li puka veliina ove u
ikakvom odnosu s kvalitativnim sadrajima dostignua one prve.
elim istaknuti implicitnu univerzalnost visoko razvijene, visoko
organizirane zajednice. Atena, kao dom Sokrata, Platona i Aristotela,
sjedite velikog metafizikog razvitka tog razdoblja, rodno mjesto
politikih teoretika i velikih dramatika, pripada zapravo cijelom svije-
tu. Ta kvalitativna dostignua koja pripisujemo jednoj maloj zajedni-
ci pripadaju joj u onoj mjeri u kojoj ima organizaciju koja je ini uni-
verzalnom. Atenska zajednica je poivala na ropskom radu i na
politikoj situaciji koja je bila uska i skuena, i taj dio njene drutve-
ne organizacije nije bio univerzalan i nije ga se moglo uiniti osno-
vom neke iroke zajednice. Rimsko Carstvo se raspalo uglavnom
zbog toga to je cijela njegova ekonomska struktura poivala na osno-
vi ropskog rada. Ono nije bilo organizirano na univerzalnoj osnovi. S
pravnog stajalita i po organizaciji uprave ono je bilo univerzalno, te
smo rimsko pravo naslijedili upravo isto tako kao i grku filozofiju.
U onoj mjeri u kojoj je neko dostignue organizacije zajednice uspje-
no, ono je i univerzalno, a omoguuje veu zajednicu. U neku ruku
ne moe biti zajednice vee od one koju predstavlja racionalnost, a
Grci su racionalnost doveli do njenog samosvjesnog izraza. 12 U

12 Platon je drao da je grad-drava najbolji -ako ne zapravo i jedini prak-

tiki mogui - tip drave ili drutvene organizacije; i Aristotel sc slagao.
Po Platonu je, tovie, bila poeljna potpuna drutvena izolacija bilo
kojeg grada-drave od ostatka svijeta. Aristotel je, s druge strane, priznao
nunost meusobnih drutvenih odnosa meu razliitim gradovima-
dravama, ili izmeu bilo kojeg grada-drave i ostatka civiliziranog svije-
ta, ali nije mogao otkriti opi princip po kojem bi se ti odnosi mogli
odrediti bez pogubne tete po politiku i drutvenu strukturu samog

254
 Drutvo

istom tom smislu Isusovo evanelje je svakako dovelo do izraza stav

ljubavi prema blinjemu na koji se svatko moe pozvati, i pruio tlo
iz kojega je mogla izrasti univerzalna religija. Ono to je isto i vri-
jedno potovanja univerzalno je - pa makar bilo istina da zbiljsko
drutvo u kojem ta univerzalnost moe dobiti svoj izraz nije nastalo.
Politiki, Amerika je u neku ruku dala univerzalnost onome to
oznaavamo kao "samouprava". Ta drutvena organizacija srednjeg
vijeka postojala je pod feudalizmom i u zanatskim cehovima. Sve
neposredne drutvene organizacije u kojima je postojala samouprava
bile su posebni privremeni cehovi ili posebne zajednice. U Americi
se dogodilo upravo to da smo naelo samouprave generalizirali tako
da je ona bitan sprovodnik politike kontrole cijele zajednice. Ako se
omogui takav tip kontrole, teorijski nema ogranienja veliine zajed-
nice. Samo u tom smislu bi politika veliina postala izraz dostignua
same zajednice.
Dakle, organizacija drutvenih reakcija omoguuje individui da u
sebi izazove ne naprosto pojedinanu reakciju druge, nego, takorei,
reakciju zajednice kao cjeline. Upravo to daje individui ono to ozna-
avamo kao "duh". O toj reakciji govorimo putem simbola koji slue
kao sredstva kojima se izazivaju reakcije. Koristiti oznake "vlada",
"vlasnitvo", "porodica" jest, kao to kaemo, iznijeti znaenje koje
imaju. Ta pak znaenja poivaju na stanovitim reakcijama. Osoba koja
u sebi ima univerzalnu reakciju zajednice na ono to ini ima u tom

grada-drave; a on je, kao i Platon, elio ouvati tu strukturu. Dakle, on

nije mogao doi do fundamentalnog principa u ijim odrednicama bi se
drutvena i politika organizacija grkog grada-drave mogla general-
izirati kako bi vaila za meusobne odnose vie takvih drava unutar
jedinstvene drutvene cjeline, poput Aleksandrovog carstva, u kojem su
sve bile ukljuene kao jedinice, ili da bi vaila za samu tu drutvenu
cjelinu ili carstvo; a osobito da bi vaila za takvu drutvenu cjelinu ili
carstvo ak i kad ono ne bi sadralo gradove-drave kao svoje jedinice.
Ako smo u pravu, taj fundamentalni princip koji on nije mogao otkriti
bio je naprosto princip drutvene integracije i organizacije u odrednica-
ma racionalnih osoba i njihove refleksije, u njima odgovarajuim orga-
niziranim strukturama, obrazaca organiziranog drutvenog ponaanja u
kojem sudjeluju i kojem duguju svoje postojanje.

255
Um, osoba i drutvo

smislu duh zajednice. Ako je ovjek znanstvenik, rei emo, njegova

zajednica se sastoji od svih njegovih kolega, ali ta zajednica ukljuuje
bilo koga tko moe razumjeti ono to on ~e. Isto to vai i za knji-
evnost. Veliina njene publike je funkcionalna; ako se ostvari dostig-
nue organizacije, ona moe biti bilo kakva. U tom smislu veliina
moe biti pokazatelj kvalitativnog dostignua. Ono to je veliko uvi-
jek je u neku ruku objektivno, uvijek je univerzalno. Mentalni razvoj
individue sastoji se u tome da u sebi stekne te organizirane reakcije u
njihovim meusobnim odnosima o kojima je rije.
Racionalna faza toga, koja ide uz ono to oznaavamo kao 'jezik",
jest simbol; to je pak sredstvo, mehanizam, kojim se izvodi reakcija.
Za djelotvornu kooperaciju potrebni su simboli pomou kojih se
mogu izvesti reakcije, tako da prvenstvenu vanost ima sgecanje jezi-
ka. Jezik podrazumijeva organizirane reakcije; a vrijednost, implika-
ciju tih reakcija, moe se nai u zajednici iz koje je ta organizacija reak-
cija preuzeta u narav same individue. Smisleni simbol nije nita drugo
nego onaj dio ina koji slui kao gesta za izazivanje drugog dijela
procesa, reakcija drugoga, u iskustvu oblika koji izvodi gestu. Kori-
tenje simbola ima, dakle, najveu vanost, ak i kad se dovede do
toke koja se postie u matematici, gdje se moe uzimati simbole ijed-
nastavno ih kombinirati u skladu s pravilima matematike zajednice
kojoj pripadaju a da ne znaju to ti simboli znae. Zapravo, u takvim
poljima se mora apstrahirati od znaenja simboLi; tu postoji proces
nastavljanja racionalnog procesa rezoniranja bez znanja o znaenju.
Radimo s x i y, i nainima njihovog meusobnog kombiniranja; ne
znamo unaprijed na to se primjenjuju. Premda se sa simbolima pod
stanovitim okolnostima moe postupati na takav nain, mi ih na kraju
ipak sputamo na zemlju i primjenjujemo ih. Simboli kao takvi
naprosto su nain izazivanja reakcija. Nisu gole rijei, nego rijei koje
odgovaraju stanovitim reakcijama; a kad kombiniramo stanovit skup
simbola, neizbjeno kombiniramo stanovit skup reakcija.
To ponovo postavlja problem univerzalnoga. Ukoliko individua
zauzima stav druge taj simbol je univerzalan, no je li on neto istinsko
univerzalno ako je tako ogranien? Moemo li doi onkraj te ogra-
nienosti? Logiarev univerzum diskursa na oigledan nain pokazu-
je opseg univerzalnosti. Na nekom ranijem stadiju tu univerzalnost

256
 Drutvo

je trebao predstavljati skup logilcih aksioma, ali otkriveno je da pret-

postavljeni aksiomi nisu univerzalni. Tako da gaje ustvari, da bi "uni-
verzalni" diskurs bio univerzalan, trebalo neprestano revidirati. On
moe predstavljati ona razumna bia s kojima se susreemo, i u svi-
jetu kao to je taj ima potencijalne univerzalnosti. Takvo bi, pret-
postavljam, bilo jedino univerzalno koje sudjeluje u upotrebi smi-
slenih simbola. Ako moemo doi do skupa smislenih simbola koji u
tom smislu imaju univerzalno znaenje, bilo tko tko moe inteligent-
no govoriti taj jezik ima tu univerzalnost. Tu sad nema ogranienja
osim onoga da osoba treba govoriti taj jezik, koristiti simbole koji
nose ta znaenja; to daje apsolutnu univerzalnost za bilo koga tko ue
u taj jezik. Dakako, postoje razliiti univerzumi diskursa, ali iza svih,
ukoliko su potencijalno meusobno razumljivi, lei logiarev uni-
verzum diskursa sa skupom konstanti i propozicijslcih funkcija, a
svatko tko ih koristi pripadat e tom istom univerzumu diskursa.
Upravo to daje potencijalnu univerzalnost procesu komunikacije. 13
Pokuao sam istaknuti poziciju da drutvo u koje spadamo predsta-
vlja organiziran skup reakcija na stanovite situacije u kojima individua
sudjeluje, te da, utoliko ukoliko individua moe preuzeti te organizi-
rane reakcije u vlastitu narav, i izazivati ih pomou simbola u drutve-
noj reakciji, ona ima duh u kojem mogu tei mentalni procesi, duh
iju je ona unutarnju strukturu preuzela od zajednice kojoj pripada.
Upravo jedinstvo cijelog drutvenog procesa jest jedinstvo indi-
vidue, a drutvena kontrola nad individuom lei u tom zajednikom
procesu koji tee, procesu koji diferencira individuu u njenoj poseb-
noj funkciji dok u isto vrijeme kontrolira njenu reakciju. Upravo

13 Upravo u tim odrednicama univerzalija (ili univerzalno smislenih gesta ili

simbola) pomou kojih operira miljenje, ljudska individua transcendira
lokalnu drutvenu skupinu kojoj neposredno pripada, a ta drutvena
skupina, u skladu s time (putem svojih individualnih lanova) tran-
scendira sebe i odnosi se spram itava ireg konteksta okoline organizira-
nih drutvenih odnosa i interakcija koji je okruuje i iji je tek jedan dio.
Fiziologijski, univerzalnost duha u ljudskom drutvenom poretku fun-
damentalno se zasniva na univerzalnosti sline prirodne strukture u svim
individuama koje pripadaju tom drutvenom poretku: naime, tipu neu-
ralne strukture to ga iziskuje drutveni razvoj duha.

257
Um, osoba i drutvo

sposobnost osobe da se postavi na mjesto drugih ljudi daje joj klju o

tome to valja initi u odreenoj situaciji. To daje ovjeku ono to
oznaavamo kao njegov karakter kao lana zajednice; s politikog sta-
jalita, njegovo dravljanstvo; njegovo lanstvo s bilo kojega od razli-
itih stajalita po kojima pripada zajednici. To ga ini dijelom zajed-
nice, a on sebe prepoznaje kao njenog lana upravo zbog toga to on
doista zauzima stav onih o kojima je rije, i doista kontrolira vlastito
vladanJe u odrednicama zajednikih stavova.
Nae lanstvo u drutvu ljudskih bia jest neto to izaziva veoma
malo panje kod prosjene individue. Ona se rijetko zadovoljava time
da izgradi religiju na osnovi ljudskog drutva u sebi i od sebe, bez ika-
kva dodatka- to je doseg religije iri, to je manje ljudi koji joj svje-
sno pripadaju. Mi svoje lanstvo u ljudskom drutvu ne uzimamo ve-
oma ozbiljno, no ono nam postaje realnije. Svjetski rat je sruio mnoge
vrijednosti; a mi shvaamo da ono to se deava u Indiji, u Afganista-
nu, u Mezopotamiji, ulazi u nae ivote, tako da stjeemo ono to
oznaavamo "internacionalnom svijeu". Reagiramo na nain koji
odgovara reakcijama ljudi s druge strane te ljudske skupine.
Na pitanJe da li pripadamo iroj zajednici odgovara se obzirom na
to da li nae vlastito djelovanje izaziva odziv u toj iroj zajednici, te da
li se njen odziv povratno reflektira u nae vlastito vladanje. Moemo
li nastaviti razgovarati u meunarodnim odrednicama? 14 To pitanje je
uvelike pitanje drutvene organizacije. Nune reakcije postale su na
odreeniji nain dijelom naeg iskustva zbog toga to postajemo blii
drugim narodima nego prije. Naa ekonomska organizacija postaje
sve razraenija, tako da dobra koja prodajemo u Junoj Americi, u
Indiji, u Kini, svakako djeluju na nae ivote. Moramo biti u dobrim
odnosima sa svojim muterijama; ako elimo voditi uspjenu eko-
nomsku politiku u Junoj Americi, moramo objasniti to znai Mon-
roeova doktrina, i tako dalje, i tako dalje.
Sve vie i vie shvaamo cijelo drutvo kojem pripadamo zbog
toga to je drutvena organizacija takva da reakciju druge osobe na na

14 [Vidi "National-Mindedness and International-Mindedness", Intemational

Journal cif Ethics, XXXIX (1929), 385 i dalje.; "The Psychological Bases of
Internationalism", Survey, XXXIII (1914-15), 604 i dalje.]

258
 Drutvo

vlastiti in proiznosi ne samo u toj drugoj osobi nego i u nama sami-

ma. Kipling kae: "Istok je istok, a zapad je zapad, i to dvoje sc nika-
da ne sastaju"; ali oni se sastaju. Pretpostavljalo se da odziv Istoka
Zapadu i Zapada Istoku nisu uzajamno razumljivi. No, ustvari otkri-
vamo da se budimo, da poinjemo zamjenjivati uloge. Ispod naeg
svjesnog iskustva odvija se proces organiziranja, i to se to organizi-
ranje vie provodi, vie se pribliavamo. to vie u sebi izazivamo
reakciju koju nae geste izazivaju u drugome, to ga vie razumijemo.
Dakako, iza svega ovoga postoji ira zajednica o kojoj sc u religij-
skom smislu govori kao o "blagoslovljenoj zajednici", zajednici uni-
verzalne religije. Ali i to poiva na kooperativnim aktivnostima.
Ilustrativan je primjer dobrog Samari tanca, gdje je Isus poveo ljude i
pokazao im da je jedan ovjek patio, to je u drugome izazvalo odziv
koji je on razumio; patnja drugoga bila je podraaj, i taj je podraaj
izazvao odziv u njegovoj vlastitoj naravi. To je osnova onog temeljnog
odnosa koji potpada pod naziv "ljubav prema blinjemu". To je odziv
koji svi mi dajemo svakome u stanovitom smislu. Osoba koja je ne-
znanac izaziva u nama stav pomaganja, a drugi to oekuje. Po tome
smo svi srodni. To daje zajedniku ljudsku prirodu na kojoj su
izgraene sve univerzalne religije. Meutim, situacije pod kojima se
ta ljubav prema blinjemu moe izraziti vrlo su uske; sljedstveno,
takve religije kakve su na njemu izgraene moraju ograniiti ljudske
ivote tek na nekoliko odnosa, kao to su suosjeanje u nevolji, ili se
ograniiti na izraavanje emocionalnih strana ljudske prirode. Ali ako
se drutveni odnos moe nastavljati dalje i dalje, tada je zamislivo da
moete biti blinji svakome u svojem gradskom bloku, svojoj zajed-
nici, u svijetu, jer ste dovedeni mnogo blie stavu drugoga kada je taj
stav takoer izazvan i u vama. Ono to je bitno jest razvoj itavog me-
hanizma drutvenog odnosa koji nas stavlja skupa, tako da moemo
zauzeti stav drugoga u raznim naim ivotnim procesima.
Ljudska individua koja posjeduje sopstva uvijek je lanica ire
drutvene zajednice, opsenije drutvene skupine nego to je ona u
kojoj se neposredno i direktno nalazi, ili kojoj neposredno i direktno
pripada. Drugim rijeima, opi obrazac drutvenog ili grupnog pona-
anja koji se odraava u odgovarajuim organiziranim stavovima
ukljuenih individua - odgovarajuim integriranim strukturama

259
Um, osoba i drutvo

njihovih sopstava - uvijek ima za te individue stru referenciju od

referencije njegovog direktnog odnosa spram njih, naime referenciju
onkraj sebe, na iru drutvenu okolinu ili kontekst drutvenih odnosa
koji je ukljuuje, i iji je ona tek vie-manje ogranien dio. To pak to
su one svjesne te referencije posljedica je toga to su one osjetljiva i
svjesna bia, ili to imaju duh, kao i posljedica aktivnosti umovanja
to ih stoga provode. 15

15 Upravo i osobito u odrednicama logikog univerzuma ili diskursa- opeg

sistema univerzalno smislenih simbola- to ga sve miljenje ili umova-
nje pretpostavlja kao polje svojeg djelovanja, i koje transcendira spone
razliitih jezika i razliitih rasnih i nacionalnih obiaja, individue koje
pripadaju bilo kojoj danoj drutvenoj skupini ili zajednici bivaju svjesne
ove ire drutvene referencije te skupine ili zajednice onkraj sebe, refe-
rencije na dalji i iri kontekst drutvenih odnosa i interakcija ljudskog
drutva ili civilizacije u cjelini u koju je ukljuena sa svim drugim poseb-
nim ljudskim drutvima ili organiziranim drutvenim skupinama. Ta ira
referencija ili relacijska implikacija opeg obrasca ponaanja bilo koje
dane ljudske drutvene skupine ili zajednice najmanje je oevidna u
sluaju primitivnog ovjeka, a najoitija u sluaju visoko civiliziranog
modernog ovjeka. U odrednicama njegove racionalne osobe, ili u od-
rednicama te organizacije drutvenih stavova spram sebe i spram drugih
koja konstituira strukturu njegove racionalne osobe, te koja odraava ne
samo taj obrazac ponaanja neposredne drutvene skupine po sebi kojoj
pripada, nego i referenciju tog obrasca onkraj sebe na itav opi obrazac
ljudskog drutvenog ili grupnog ponaanja iji je tek jedan dio, moderna
civilizirana ljudska individua jest i osjea daje lanica ne samo stanovite
lokalne zajednice ili drave ili nacije, ve i itave dane rase ili ak civi-
lizacije u cjelini.

260
l
 Drutvo

35. Spajanje 'ja" i "mene" u drutvenim

aktivnostima

U situaciji u kojoj svi pokuavaju spasiti nekoga da se ne utopi pos-

toji osjeaj zajednikog napora, u kojem drugi ovjeka potiu da uini
isto ono to ine oni. U takvim situacijama ovjek ima osjeaj pois-
tovjeenosti sa svima zato to je reakcija u biti identina reakcija. U
sluaju timskog rada, postoji identifikacija individue s grupom; no u
tom sluaju ovjek ini neto razliito od drugih, premda ono to
ine drugi odreuje i to on treba da uini . Ako sve tee glatko, moe
donekle doi do iste one egzaltacije kao u prethodnoj situaciji. Jo
uvijek postoji osjeaj direktne kontrole. Upravo tamo gdje se 'ja" i
"mene" mogu u nekom smislu spojiti nastaje poseban osjeaj egzalta-
cije koji pripada religioznim i patriotskim stavovima u kojima reakci-
ja to je ovjek izaziva u drugima jest odziv koji on sam vri. Sada bih
htio detaljnije nego prije raspraviti spajanje 'ja" i "mene" u stavovima
religije, patriotizma i timskog rada.
U koncepciji ope ljubavi prema blinjemu postoji skupina stavo-
va ljubaznosti i spremnosti na pomo u kojoj reakcija jednoga izaziva
isti stav i u drugome i u njemu samome. Odatle spajanje 'ja" i "mene"
koje vodi do intenzivnih emocionalnih doivljaja. to je iri drutveni
proces u kojem se to odvija, vea je egzaltacija, emocionalni odziv
koji iz toga slijedi. Sjednemo i igramo brid s prijateljima ili se upu-
stimo u neku drugu razonodu usred svakodnevnog posla. To e po-
trajati otprilike sat vremena, a onda emo se opet prihvatiti posla.
Meutim, mi sudjelujemo i u cijelom drutvenom ivotu; veu nas
njegove obaveze; moramo se potvrivati u raznim situacijama; svi ti
faktori lee u pozadini osobe. No u situacijama o kojima sada govo-
rim ono to lei u pozadini spaja se s onime to svi sada inimo. To

261
Um, osoba i drutvo

je, osjeamo, smisao ivota - i ovjek doivljuje egzaltiran religijski

stav. Ulazimo u dranje u kojem su svi jedno s drugima ukoliko svi
pripadamo istoj zajednici. Sve dok moemo zadrati taj stav, za to vri-
jeme smo se oslobodili onog osjeaja kontrole koja visi nad svima
nama zbog odgovornosti kojima moramo udovoljiti u tekim dru-
tvenim uvjetima koji nas stavljaju na kunju. Takva situacija je nor-
malna u naoj drutvenoj aktivnosti, a njene probleme imamo na
umu negdje u pozadini; no u situaciji kao to je ova, religijskoj situ-
aciji, izgleda da se sve uzdiglo do stava prihvaanja svakoga kao pri-
padnika iste grupe. Interes jednoga interes je sviju. Postoji potpuna
identifikacija individua. Unutar individue postoji fuzija "mene" s 'ja".
Nagon 'ja" u ovom sluaju je ljubav prema blinjemu, ljubaznost.
Gladnome se daje kruh. Upravo ta drutvena tendencija koju imamo
u sebi izaziva stanovit tip reakcije; ovjek hoe davati. Kad ima
ogranien raun u banci, ne moe dati siromanima sve to ima.
Ipak, u nekim religijskim situacijama, u grupama stanovita porijekla,
moe stei stav da uini upravo to. Davanje se potie time da daje
vie. ovjek ne mora imati mnogo toga to bi dao, ali je spreman da
se dade potpuno. Postoji fuzija 'ja" i "mene". "Mene" nije tu da bi
kontroliralo 'ja", ali situacija je konstruirana tako da sam stav
pobuen u drugome potie ovjeka da uini isto to. Egzaltacija u slu-
aju patriotizma predstavlja slian primjer ove fuzije.
S emocionalnog stajalita takve situacije su osobito dragocjene.
One, dakako, ukljuuju uspjeno dovrenje drutvenog procesa.
Mislim da religiozni stav ukljuuje taj odnos drutvenog podraaja
spram svijeta u cjelini, prenoenje drutvenog stava na iri svijet.
Mislim da je to ono nedvojbeno polje unutar kojega se pojavljuje
religijsko iskustvo. Dakako, tamo gdje imamo jasno izraenu teologi-
ju koja se na odreen nain bavi boanstvom, s kojim se ovjek op ho-
di isto tako konkretno kao s drugom osobom u prostoriji, onda tu
naprosto imamo vladanje onog tipa koji je usporediv s vladanjem
obzirom na neku drugu drutvenu skupinu, i moe mu nedostajati taj
osebujan mistiki karakter koji openito pripisujemo religioznom
dranju. Moe to biti proraunat stav, u kojem se ovjek zavjetuje i
izvrava zavjet pod uvjetom da mu boanstvo prui odreenu uslugu.
Takav bi stav normalno potpadao pod ope iskazivanje religije, ali uz

262
 Drutvo

to sc openito priznaje da stav mora biti takav koji tu posebnu pro-

tenost drutvenog dranja prenosi na itav univerzum. Smatram da
upravo o tome openito govorimo kao o religioznom doivljaju, i da
je to situacija iz koje se uzdie mistiki doivljaj religije. Drutvena
situacija se rasprostire na itav svijet.
Moda samo stanovitih dana u tjednu i u stanovite sate tih dana
dobivamo taj stav osjeanja da smo jedno sa svakime i svime oko nas.
Dan ide svojim tokom; moramo izai na trite da bismo se natjecali
s drugima i u tekom ekonomskom stanju odrali glavu iznad vode.
Ne moemo odravati osjeaj egzaltacije, no ak i tada moemo jo
uvijek rei da su ti zahtjevi ivota samo zadaa koja nam je zadata,
dunost koju moramo vriti kako bismo dospjeli do osobitih trenu-
taka religioznog dranja. Kad se pak iskustvo stekne, ono dolazi s tim
osjeajem posvemanje identifikacije vlastite osobe s drugim.
To je razliit, moda i vii osjeaj od onoga o emu govorim kao o
"timskom radu". Ovdje ovjek nalazi zadovoljtinu koja potjee od dje-
lovanja s drugima u odreenoj situaciji. Dakako, tu jo uvijek postoji
osjeaj kontrole; konano, ono to ovjek ini odreeno je onime to
ine drugi; ovjek mora imati otru svijest o poloaju svih drugih; on
zna to e drugi uiniti. No on stalno mora budno pratiti nain kako
drugi reagiraju kako bi u timskom radu odigrao svoju ulogu. Ta situ-
acija donosi i svoje uitke, ali to sigurno nije stanje u kojemu se ovjek,
takorei, baca u struju u kojoj moe dobiti osjeaj predaje. Taj doivljaj
pripada religioznom ili patriotskom stanju. Timski rad, meutim, nosi
sadraj koji ovo drugo ne nosi. Religiozno stanje je apstraktno koliko
se tie sadraja. To kako e ovjek pomagati drugima vrlo je sloen
poduhvat. Onaj tko sc lati toga da bude univerzalan pomaga drugima
mogao bi lako ispasti univerzalan gnjavator. Nema niega nepodno-
ljivijeg nego kad se uz vas nalazi netko tko stalno eli pomagati svima
drugima. Plodonosna pomo mora biti pametna pomo. No ako ov
jek moe doi do stanja dobro organizirane grupe koja neto ini kao
jedinica, stjee se osjeaj sopstva koji jest doivljaj timskog rada, a to je
s intelektualnog stajalita zasigurno uzvienije od puke apstraktne
ljubavi prema blinjemu. Osjeaj timskog rada nalazimo tamo gdje
svi rade na zajednikom cilju i svatko ima osjeaj meusobnog proi-
manja zajednikog cilja i posebne funkcije koju on izvrava.

263
Um, osoba i drutvo

Uestali stav osobe u drutvenoj slubi koja nastoji izraziti teme-

ljan stav ljubavi prema blinjemu 16 moe se usporediti sa stavom in-
enjera, organizatora, koji u ekstremnoj formi ilustrira stav timskog
rada. Inenjer ima stavove svih drugih individua u grupi, i upravo za-
hvaljujui tome to tako participira on moe upravljati. Kad inenjer
izae iz konstrukcijskog biroa s golim nacrtom, stroj jo ne postoji;
ali on mora znati to ljudi trebaju initi, koliko e im vremena trebati,
kako mjeriti procese koje to ukljuuje, te kako eliminirati kart. O ta-
kvom, najpotpunijem moguem preuzimanju stavova sviju drugih,
ulaenju u vlastito djelovanje sa stajalita takvog potpunog preuzi-
manja uloge drugih, moemo moda govoriti kao o "stavu inenjera".
To je visoko inteligentan stav, a ako se moe formirati s dubokim in-
teresom za drutveni timski rad, on pripada visoko drutvenim pro-
cesima i znaajnim iskustvima. Ovdje puna konkretnost onoga "me-
ne" ovisi o ovjekovoj sposobnosti da preuzme stav svakoga drugoga
u procesu kojim upravlja. Tu se sgee konkretan sadraj koji se ne
moe nai u goloj emocionalnoj identifikaciji ovjekovog sopstva sa
svakime drugim u grupi.
To su razliiti tipovi izraavanja onoga 'ja" u njihovom odnosu
spram onoga "mene" koji sam htio izloiti kako bih upotpunio iskaz
odnosa 'ja" i "mene". Sopstva je pod tim okolnostima djelovanje 'ja"
u harmoniji s preuzimanjem uloge drugih u onome "mene". Sopstva
jest kako 'ja" tako i "mene", pri emu ono "mene" postavlja situaciju
na koju 'ja" reagira. Kako 'ja" tako i "mene" sudjeluju u sopstvu, i tu
oboje podupiru ono drugo.
Sada elim diskutirati spajanje 'ja" i "mene" u smislu jednog dru-
gog pristupa, naime putem usporedbe fizikog predmeta sa sopstvom
kao drutvenim predmetom.
Ono "mene", kao to sam rekao, predstavlja situaciju unutar koje
se zbiva vladanje, a 'ja" je zbiljski odziv na tu situaciju. To dvostruko
razdvajanje na situaciju i odziv karakteristino je za bilo koji
inteligentan in ak i kad ne ukljuuje ovaj drutveni mehanizam.
Postoji jasno odreena situacija koja predstavlja problem, a organi-
16
["Philanthropy from the Point ofView of Ethics", Intelligent Philantlzropy,
uredili Faris, Lane i Dodd.]

264
 Drutvo

zam se onda odaziva na tu situaciju organiziranjem razliitih reakcija

to ih to ukljuuje. Takva organizacija aktivnosti mora postojati u
naem uobiajenom kretanju izmeu raznih stvari u sobi, ili kroz
umu, ili meu automobilima. Prisutni podraaji tendencijski e iza-
zvati irok raspon reakcija, ali zbiljska reakcija organizma jest organi-
zacija tih tendencija, a ne pojedinaan odziv koji posreduje sve druge.
ovjek ne sjeda u stolicu, ne uzima knjigu, otvara prozor ili ini itav
niz stvari na koje je na neki nain pozvan kad ue u sobu. On ini
neto odreeno; moda poe da iz radnog stola uzme papir koji je
traio, ne inei nita drugo. Pa ipak, predmeti u sobi postoje za
njega. Stolica, prozori, stolovi postoje kao takvi zahvaljujui nainima
na koje on normalno upotrebljava te predmete. Vrijednost koju u
njegovoj percepciji ima stolica jest vrijednost koja pripada njegovom
odzivu; tako se on kree pored stolice, pokraj stola, i od prozora. On
tu gradi krajolik, scenu predmeta koji omoguuju njegovo zbiljsko
kretanje do ladice u kojoj se nalazi papir koji mu treba. Taj krajolik je
sredstvo dosezanja eljenog cilja; stolica, stol, prozor, svi pak ulaze u
to kao predmeti. Fiziki predmet je, u stanovitom smislu, ono na to
ne reagirate na nain dovrenog koritenja. Ako se, u asu kad ste
stupili u sobu, spustite na stolicu, uinili ste jedva vie od pukog
obraanja panje na nju; ne gledate je kao stolicu onako kao kad je tek
prepoznate kao stolicu pa usmjeri te panju na kakav udaljen predmet.
Stolica koja postoji u potonjem sluaju nije ona na koju sjedate; no
ona jest neto to e vas primiti kad se spustite na nju, i to joj daje
karakter predmeta kao takvoga.
Takvi fiziki predmeti koriste se u izgradnji polja u kojemu se
dosee onaj udaljeni predmet. Isti rezultat nastaje s vremenskog sta-
jalita kad netko udaljeniji in izvede pomou nekog prethodnog ina
koji se prvo mora provesti. Takva organizacija se u razumnom vlada-
nju odvija sve vrijeme. Mi organiziramo polje obzirom na ono to ka-
nimo uiniti. Tu pak, ako hoete, postoji fuzija uzimanja papira iz
ladice i sobe kroz koju se kreemo da bismo ostvarili taj cilj, i upravo
sam o takvoj fuziji ranije govorio, samo to se u sluajevima kao to
su religiozni doivljaji ona zbiva u polju drutvenog posredovanja, a
predmeti u tom mehanizmu jesu drutveni po karakteru, pa tako
predstavljaju drugaiju razinu iskustva. Ali proces je analogan: mi

265
Um, osoba i drutvo

jesmo to to jesmo u svojem odnosu spram drugih individua putem

preuzimanja stava drugih individua spram nas samih tako da sebe po-
draujemo vlastitom gestom, ba kao to stolica jest to to jest u smi-
slu poziva da sc sjedne; stolica je neto na to bismo mogli sjesti, ako
hoete, neko fiziko "mene". U nekom drutvenom "mi" razni sta-
vovi sviju drugih se izraavaju u odrednicama nae vlastite geste, koja
predstavlja ulogu koju izvodimo u drutvenoj suradnoj aktivnosti.
Ono to zbiljski inimo, rijei koje izgovaramo, nai izrazi, nae emo-
cije, sve je to 'ja"; no one su spojene s onim "mene" u istom onom
smislu u kojem su sve aktivnosti to ih ukljuuju predmeti pokustva
sobe spojene s putanjom koju slijedimo do ladice i uzimanja onog
pravog papira. Tc dvije situacije su u tom smislu identine.
Sam in o kojem govorim kao o 'ja" u drutvenoj situaciji jest
izvor jedinstva cjeline, doim je "mene" drutvena situacija u kojoj se
taj in moe izraziti. Mislim da takvo vladanje moemo promatrati s
opeg stajalita razumnog vladanja; samo to se, kao to kaem,
vladanje ovdje zbiva u ovom drutvenom polju u kojem se osoba po-
malja u drutvenoj situaciji u skupini, ba kao to se soba pomalja u
aktivnosti individue u kojoj ona dohvaa onaj odreeni predmet koji
eli. Smatram da se na pojavljivanje sopstva moe primijeniti isto
gledanje koje vai za pojavljivanje predmeta u polju koje u nekom
smislu konstituira problem, samo to njegov osebujan karakter lei u
injenici da je to drutvena situacija i da ta drutvena situacija uklju-
uje pojavljivanje "mene" i 'ja" koji su bitno drutveni elementi. Sma-
tram da je dosljedno da se prizna taj paralelizam izmeu onoga to
zovemo "fiziki predmet" naspram organizma i drutvenog predmeta
naspram sopstva. Ono "mene" svakako odgovara svim razliitim reak-
cijama koje predmeti oko nas tendencijski izazivaju u nama. Svi takvi
predmeti izazivaju u nama reakcije, a te reakcije su znaenja ili
prirode predmeta: stolica je neto na to sjedamo, prozor je neto to
moemo otvoriti, to nam daje svjetlo ili zrak. Slino tome, "mene" je
odziv to ga individua prua drugim individuama ukoliko individua
zauzima stav druge. Moe se rei da individua zauzima stav stolice.
Sigurno je da u tom smislu zauzimamo stav predmeta oko sebe;
premda to normalno ne prelazi u stav komunikacije kad se bavimo
neivim predmetima, to stvarno poprima takvu formu kad kaemo da

266
 Drutvo

nas stolica poziva da sjednemo ili da nas krevet dovodi u napast da

legnemo. Na stav pod tim okolnostimajest, dakako, drutven stav.
Ve smo diskutirali drutveni stav kako se pojavljuje u poeziji prirode,
u mitovima, obredima i ritualima. Tu drutveni stav prenosimo na
samu prirodu. U muzici moda uvijek postoji neka vrst drutvene
situacije, obzirom na emocionalni odziv o kojem se radi, a pret-
postavljam da bi se egzaltacija muzike odnosila na potpunost organi-
zacije tog odziva koja odgovara tim emocionalnim stavovima. Ideja
fuzije 'ja" i "mene" prua veoma prikladnu osnovu za objanjavanje te
egzaltacije. Mislim da bihevioristika psihologija upravo prua priliku
za takav razvoj estetike teorije. Znaenje odziva u estetskom doiv-
ljaju ve su naglaavali kritiari slikarstva i arhitekture.
Odnos onoga "mene" spram 'ja" jest odnos situacije spram orga-
nizma. Situacija koja predstavlja problem razumljiva je organizmu
koji na nju reagira, a fuzija se dogaa u inu. ovjekjoj moe pri-
stupiti iz onoga 'ja" ako tono zna to kani uiniti. Onda on cijeli pro-
ces promatra naprosto kao skup sredstava za dosezanje poznatog cilja.
Ili joj se pak moe pristupiti s gledita sredstava, a problem se onda
pojavljuje kao odluivanje unutar skupa razliitih ciljeva. Dranje
jedne individue izaziva ovaj odziv, a dranje druge individue izaziva
neki drugi. Postoje razne tendencije, a odziv onoga 'ja" e biti onaj
koji ih sve dovodi u zajedniki odnos. Bez obzira na to da li sc proma-
tra s gledita problema koji se mora rijeiti ili iz pozicije nekog 'ja"
koje u stanovitom smislu odreuje svoje polje svojim vladanjem, fu-
zija se zbiva u samom inu u kojem sredstvo izraava cilj.

267
Um, osoba i drutvo

36. Demokracija i univerzalnost drutva

U ljudskom drutvu postoji univerzalnost koja se vrlo rano izraava

na dva razliita naina- jedan na religijskoj, a drugi na ekonomijskoj
strani. Kao drutveni procesi ti procesi su univerzalni. Oni osigu-
ravaju ciljeve kojima se moe prikljuiti bilo koji ivi oblik koji se
slui istim medijem komunikacije. Kad bi gorila mogao donijeti
kokosove orahe i razmijeniti ih na nekoj vrsti trita za neto to bi
valjda elio, on bi uao u ekonomsku drutvenu organizaciju u njenoj
najiroj fazi. Nuno je samo da ivotinja bude kadra sluiti se onom
metodom komuniciranja koja, kao to smo vidjeli, ukljuuje posto-
janje sopstva. S druge strane, bilo koja individua koja moe sebe sma-
trati lanicom drutva u kojem je - da upotrebimo poznat izraz -
blinja drugima, takoer pripada takvoj univerzalnoj skupini. Razvoj
tih religijskih i ekonomijskih izraza univerzalnosti nalazimo u ovoj ili
onoj formi u Rimskom Carstvu, u Indiji, u Kini. U prerastanju Car-
stva u kranstvo nalazimo formu propagande koja proizlazi iz svje-
snog nastojanja da se organizira takvo univerzalno drutvo.
Ako bi u takvom drutvu dolo do evolucije, ona bi se odvijala
izmeu razliitih organizacija, takorei, unutar tog ireg organizma.
Ne bi bilo tek meusobne konkurencije razliitih drutava, nego bi
konkurencija leala u odnosu ovog ili onog drutva spram organi-
zacije univerzalnog drutva. U sluaju univerzalnih religija imamo
forme kao to su muhamedanska, koja se poduhvatila da silom maa
zbrie sve druge oblike drutva, te se nala u protimbi spram drugih
zajednica, koje je htjela ili unititi ili podiniti sebi. S druge strane,
imamo propagandu koju predstavljaju kranstvo i budizam, i koja se
latila samo toga da razne individue dovede u stanovitu duhovnu

268
 Drutvo

skupinu u kojoj bi se prepoznale kao lanice jednog drutva. Taj po-

duhvat se neizbjeno svezao s politikom strukturom, osobito u slu-
aju kranstva; u pozadini pak lei pretpostavka, koja do izraaja
dolazi u misionarskim pothvatima, da je ovo drutveno naelo, ovo
priznanje bratstva ljudi, osnova za jedno univerzalno drutvo.
Promotrimo li ekonomske postupke, nema propagande poput
ove, nema nikakve pretpostavke jedinstvenog ekonomskog drutva
koje se laa toga da se uspostavi. Neko ekonomsko drutvo definira
sebe utoliko to jedna individua moe trgovati s drugima; a onda sami
ti procesi nastavljaju s integriranjem, sa sve tjenjim i tjenjim odno-
som izmeu zajednica koj e politiki mogu biti nedvosmisleno su-
protstavljene. Potpunija ekonomska tekstura se pojavljuje u razvoju
samog trgovanja i u razvoju financijskog medija pomou kojega se
takvo trgovanje provodi, i neizbjeno je da se proizvodnja u jednoj
zajednici prilagoava potrebama meunarodne ekonomske zajed-
nice. Postoji razvoj koji poinje s najniom vrstom univerzalnog dru-
tva i u kojem izvorna apstraktnost uzmie pred sve konkretnijom
drutvenom organizacijom. S obaju ovih stajalita postoji univerzal-
no drutvo koje ukljuuje cijelu ljudsku rasu, i u kojem svi zasad
mogu stupiti u odnos s drugima putem medija komunikacije. Oni
mogu druge priznati kao lanove, a i kao brau.
Takve zajednice su po svojem karakteru neizbjeno univerzalne.
Procesi koji se izraavaju u univerzalnoj religiji neizbjeno donose
proces logikog zajednitva to ga predstavlja univerzum diskursa,
zajednica koja se zasniva jednostavno na sposobnosti svih individua
da jedne s drugima razgovaraju koritenjem istih smislenih simbola.
Jezik prua univerzalnu zajednicu koja je neto poput ekonomske
zajednice. Ona postoji ukoliko postoje zajedniki simboli koji se
mogu rabiti. Takve simbole vidimo u golim znacima pomou kojih
divlja plemena koja ne govore isti jezik mogu komunicirati. Ona
nalaze neki zajedniki jezik u upotrebi prstiju ili u simbolikim crte-
ima. Stjeu neku vrst sposobnosti komuniciranja, a tendencija je
takvog procesa komuniciranja da razliite individue dovede u blii
meusoban odnos. Jeziki proces je u jednu ruku apstraktniji od eko-
nomskoga. Ekonomski proces, koji polazi od gole razmjene, predaje
viak jedne individue u zamJenu za viak druge. Takvi procesi se

269
Um, osoba i drutvo

ujedno odraavaju unatrag na proces proizvodnje i vie-manje neiz-

bjeno potiu onakvu proizvodnju koja vodi k profitabilnoj razmjeni.
Kad doemo do golog meuodnosa na osnovi smislenih simbola, taj
proces sam sobom moda ne tei ka nekoj takvoj integraciji, ali ovaj
proces komunikacije e sobom nositi upravo sam proces u kojem je
sluio kao medij.
Netko naui nov jezik i, kako kaemo, dobije novu duu. On se
unosi u dranje onih koji rabe taj jezik. Ne moe itati njihovu
knjievnost, ne moe razgovarati s onima koji pripadaju toj zajedni-
ci, a da ne poprimi njene osebujne stavove. U tom smislu on postaje
drugaija individua. Ne moete prenijeti jezik kao istu apstrakciju; u
nekoj mjeri neizbjeno takoer prenosite i ivot koji lei iza njega. Taj
se pak rezultat ugrauje u odnos s organiziranim stavovima individue
koja prima taj jezik i neizbjeno dovodi do novog prilagoavanja
nazora. Zajednica zapadnog svijeta sa svojim razliitim nacionalno-
stima i razliitim jezicima jest zajednica u kojoj e postojati stalna
meusobna igra tih razliitih skupina. Ne moe se jednu naciju uzeti
naprosto po sebi, ve samo u njenom odnosu spram drugih skupina
koje pripadaju iroj cjelini.
Univerzum diskursa koji se jednostavno bavi najviim apstrakci-
jama otvara vrata za meusoban odnos razliitih skupina u njihovim
razliitim karakterima. Univerzum diskursa unutar kojega se ljudi
mogu izraziti omoguuje da se na okup dovedu oni organizirani
stavovi koji predstavljaju ivot tih razliitih zajednica, da se dovedu u
takav odnos da mogu voditi ka vioj organizaciji. Upravo sama uni-
verzalnost procesa koji pripadaju ljudskom drutvu, bez obzira na to
da li ih promatramo s gledita religije, trgovanja ili logikog miljen-
ja, u najmanju ruku otvara vrata univerzalnom drutvu; ustvari, sve
se te tendencije izraavaju tamo gdje je drutveni razvoj odmakao
dovoljno daleko da to omogui .
Znak politikog izraza tog rasta univerzalnosti u drutvu jest
dominacija jedne skupine nad drugima. To je najprije dolo do izra-
aja u carstvima dolina Nila, Tigrisa i Eufrata. Razliite zajednice po-
ele su konkurirati jedna drugoj, a u toj konkurenciji nalazimo uvjet
za razvoj carstva. Ne radi se naprosto o sukobu jednog plemena s
drugim, koje nastoji unititi ono drugo, ve prije o onoj vrsti sukoba

270
 Drutvo

koji dovodi do dominacije jedne skupine nad drugom putem odra-

vanje potonje skupine. Vano je uoiti tu razliku kad ona ukazuje na
izraz samosvijesti dosegnute putem realizacije vlastitog sopstva u
drugima. U trenutku neprijateljstva ili estokog gnjeva individua ili
zajednica moe naprosto teiti tome da zbrie svoje neprijatelje. Ali
dominantan izraaj u odrednicama sopstva je, ak i u kakvom milita-
ristikom drutvu, prije izraaj podinjavanja, realizacije sebe u nad-
monosti nad drugim i u njegovom izrabljivanju. Taj stav duha posve
je razliit od stava pukog istrebljivanja neprijatelja. Tu, barem s ovog
gledita, postoji jasno dostignue na strani individue ili vieg sopstva
u njenom savladavanju drugoga i dranja drugoga u podinjenosti.
Osjeaj nacionalnog prestia izraz je tog samopotovanja koje nas-
tojimo ouvati u odravanju nadmoi nad drugim ljudima. ovjek
doista dobiva osjeaj vlastite osobe putem stanovitog osjeaja superi-
ornosti spram drugih, a da je to fundamentalno u razvoju sopstva
prepoznao je Wundt. To je stav koji prelazi, pod onime to smatramo
viim uvjetima, u pravino priznanje sposobnosti individue na nje-
nim vlastitim podrujima. Superiornost koju osoba sada ima nije
superiornost nad drugim, nego se temelji u onome to moemo ui
niti u odnosu spram funkcija i sposobnosti drugih. Razvoj strunjaka
koji je superioran u izvedbi svojih funkcija posve je drugaijeg karak-
tera od superiornosti nasilnika koji se naprosto ostvaruje u svojoj
sposobnosti da sebi podini nekoga. Osoba kompetentna na nekom
posebnom polju ima superiornost koja pripada onome to ona sama
moe uiniti i to moda netko drugi ne moe. To joj daje odreen
poloaj na kojemu se moe realizirati u zajednici. Ona se ne realizira
u svojoj prostoj superiornosti nad nekim drugim, ve u funkciji koju
moe izvesti; a ukoliko je moe izvesti bolje nego itko drugi, ona
stjee osjeaj prestia koji priznajemo kao legitiman, naspram onog
drugog oblika samopotvrivanja za koji sa stajalita naeg najvieg
smisla za drutvene standarde osjeamo daje nelegitiman.
Zajednice mogu stajati u istoj vrsti odnosa jedna spram druge.
Postoji osjeaj ponosa Rimljanina u njegovom upravljakom svojstvu
kao i u njegovoj ratnikoj moi, u njegovoj sposobnosti da podini
sve ljude diljem mediteranskog svijeta i podvrgne ih svojoj upravi.
Prvi stav je stav podvrgavanja, a potom je doao upravljaki stav koji

271
Um, osoba i drutvo

je bio blii tipu o kojem sam ve govorio kao o stavu funkcionalne

superiornosti. Upravo je to Vergilije izrazio u svojem zahtjevu kako
Rimljanin treba shvatiti da se u svojoj vladavini nalazi u posjedu
sposobnosti upravljanja. Ta sposobnost je uinila Rimsko Carstvo
potpuno razliitim od ranijih carstava, iza kojih nije stajalo nita doli
gruba snaga. U ovom sluaju se odvija prelaz iz osjeaja politike
superiornosti i prestia izraenoga u moi da se slomi u mo usmjer-
avanja drutvenog poduhvata u kojem je na djelu ira suradna
aktivnost. Politiki izraz otpoinje golim samopotvrivanjem, pave-
zanim s ratnikim dranjem, koje dovodi do toga da se zbrie dru-
goga, no koje dalje vodi, ili bi moglo voditi do razvitka vie zajednice,
gdje dominacija poprima formu upravljanja. Zamislivo je da se moe
pojaviti i neka ira meunarodna zajednica nego to je carstvo, orga-
nizirana u odrednicama funkcije, a ne sile.
Povezivanje stava univerzalne religije s jedne strane i sve ireg
politikog razvoja s druge, dobiva najiri izraz u demokraciji. Dakako,
postoji i demokracija poput one u grkim gradovima u kojoj kontro-
la naprosto pripada masama nasuprot stanovitim ekonomski i politi-
ki monim klasama. Postoje, ustvari, razne forme demokratske vla-
davine; ali demokracija, u smislu koji je ovdje relevantan, jest stav
koji ovisi o tipu osobe koji ide pod ruku s univerzalnim odnosima
bratstva, bez obzira na to kako se do toga dolazi. Ona je dobila izraz
u Francuskoj revoluciji, u koncepciji bratstva i jedinstva. Svaka indi-
vidua trebala je biti na istoj razini sa svakom drugom. To je koncep-
cija koja je svoj prvi izraz bila dobila u univerzalnim religijama. Ako
se prenese u polje politike, ona svoj izraz moe dobiti samo u formi
kao to je demokracija, a doktrina koja joj lei u pozadini je uglavnom
Rousseauova koncepcija, kakvu nalazimo u Drutvenom ugovoru.
Ovdje se pretpostavlja drutvo u kojem se individua odrava kao
dravljanka samo u onoj mjeri u kojoj priznaje prava sviju drugih da
pripadaju istoj zajednici. S takvom univerzalnou, takvom jedno-
obraznou interesa, bilo bi mogue da mase u zajednici zauzmu stav
suverena dok on takoer zauzima stav podanika. Kad bi volja svako-
ga bila volja sviju, onda bi se odnos podanika i suverena mogao
otjeloviti u svim razliitim individuama. Ono o emu Rousseau go-
vori kao o "opoj volji zajednice" imamo samo onda kad je ovjek

272
 Drutvo

kadar da se realizira time to priznaje druge kao pripadnike iste poli-

tike organizacije kao i onP
To poimanje demokracije po sebi je isto tako univerzalno kao i
religija, a pojava tog politikog pokreta bila je u biti religiozna utoliko
to je iza sebe imala Rousseauova evanelje. Takoer se i nastavilo sa
smislom za propagandu. Latila se zbacivanja stare organizacije drut-
va i postavljanja svojeg vlastitog oblika drutva umjesto nje. U tom
smislu ova dva faktora - faktor dominacije individue ili skupine nad
drugim skupinama, te faktor osjeaja bratstva i identiteta razliitih
individua u istoj skupini- povezala su se u demokratskom pokretu;
zajedno oni neizbjeno impliciraju jedno univerzalno drutvo, ne
samo u religijskom smislu, ve u krajnjoj liniji i u politikome. To
dolazi do izraaja u Ligi Nacija, gdje svaka zajednica priznaje svaku
drugu zajednicu upravo u samom procesu potvrivanja sebe. I naj-
manja zajednica je u poziciji da se izrazi upravo zbog toga to prizna-
je pravo svake druge nacije da uini to isto.
U razvoju univerzalnog drutva radi se upravo o takvoj funkcio-
nalnoj organizaciji kakvu nalazimo u ekonomskom razvoju. Eko-
nomski razvoj jest razvoj koji otpoinje na osnovi razmjene. Nudite
ono to ne elite u zamjenu za neto to drugi ne eli. To je apstrak-
tno. No poto otkrijete da moete proizvoditi neto to ne elite i
razmjenjivati to za neto to elite, vi takvim djelovanjem potiete
funkcionalan razvoj. Vi potiete jednu skupinu da proizvodi ovo a
drugu da proizvodi ono; a ujedno i kontrolirate taj ekonomski pro-
ces, jer ovjek nee nastaviti proizvoditi vie no to se moe ponudi-
ti u razmjenu na tritu. Ono to se na kraju proizvodi bit e ono to
odgovara potranji muterije. U funkcionalnoj organizaciji koja nas-
taje kao rezultat ovjek razvija svojevrsnu ekonomsku linost koja

17 Ako svoj zah~ev moete uiniti univerzalnim, ako je vae pravo takvo da
sobom nosi i odgovarajuu obavezu, onda isto pravo priznajete i svako-
me drugome, i moete davati zakon, tako rei, u odrednicama cijele za-
jednice. Tako moe postojati opa volja u smislu individue jer svatko
drugi izraava isto. Tu onda nastaje zajednica u kojoj svatko moe biti i
suveren i podanik, suveren utoliko to potvruje vlastita prava i priznaje
ih drugima, a podanik po tome to se pokorava zakonima koje sam pravi
(1927).

273
Um, osoba i drutvo

ima vlastit osjeaj superiornosti, no koja se rabi u izvoenju njene po-

sebne funkcije u odnosu na druge u skupini. Moe postojati samosvi-
jest zasnovana na sposobnosti da se izradi neto bolje nego to moe
itko drugi, no ona svoj osjeaj superiornosti moe zadrati samo ako
se prilagoava zajednici kojoj su potrebni proizvodi u tom procesu
meusobne razmjene. U takvoj situaciji postoji tendencija prema
funkcionalnom razvoju, funkcionalan razvoj koji se moe zbivati ak
i u politikoj domeni.
Moe sc uiniti da je funkcionalni aspekt protuslovan ciljevima
demokracije utoliko to individuu promatra u odnosu na cjelinu i
tako ignorira individuu, te da se, sukladno tome, stvarna demokraci-
ja mora vie izraziti tonom religioznog stava, inei funkcionalni
aspekt drugorazrednim. Ako se vratimo idealu demokracije kako gaje
predstavila Francuska revolucija, dolazimo upravo do takvog sukoba.
Tu imate priznanje kvalitete; zahtijevate u sebi ono to priznajete
drugima, a to doista osigurava osnovu za drutvenu strukturu. Ali kad
promotrite funkcionalni izraaj tog doba, tu nema takve vrste jedna-
kosti. Meutim, jednakost u funkcionalnom smislu jest mogua, i ne
vidim nikakva razloga zato ona ne bi sa sobom nosila isto tako dubok
osjeaj realizacije drugoga u vlastitom sopstvu kao kod religioznog
stava. Lijenik koji svojom superiornom vjetinom moe spasiti nei
ji ivot moe se realizirati obzirom na osobu kojoj je pomogao. Ne
vidim razloga zato se taj funkcionalni stav ne bi izrazio u realizaciji
vlastite osobe u drugome. Osnova duhovnog izraavanja jest sposob-
nost da se vlastita osoba realizira u mnogima, a to se zasigurno postie
u drutvenoj organizaciji. ini mi se da se oevidni sukob koji raz-
matramo odnosi na apstraktni i preliminarni razvoj funkcionalne
organizacije. Sve dok ta funkcionalna organizacija nije potpuno izve-
dena, postoji mogunost za eksploataciju pojedinca; ali s punim raz-
vojem takve organizacije trebali bismo zadobiti potpuniji duhovni
izraz u kojem individua realizira sebe u drugima putem onoga to ona
ini kao za nju samu oscbujno. 1B
18 [Za diskusiju o pragmatizmu u odnosu na ameriku scenu vidi "The
Philosophies of Royce, James, and Dewey in their American Setting,"
lrlternational Journal of Ethics, XL (1930), 211 i dalje; o povijesnoj genezi
pragmatizma vidi Movemeuts ofT!IoHgllt i11 t/ze Niueteenth Ce11t11ry.]

274
 Drutvo

37. Dalja razmatranja religijskih i

ekonomskih stavova

Ponovo elim govoriti o organizirajuoj naravi tih irih i apstraktni-

jih drutvenih odnosa koje sam diskutirao, odnose religije i ekonomi-
je. Svaki od njih postaje univerzalan u svojem djelatnom karakteru, a
ne univerzalan zbog ikakve filozofuske apstrakcije koju ukljuuju.
Primitivnog ovjeka koji trampi ili modernog o..jeka na burzi ne
zanima forma ekonomskog drutva implicirana u razmjenama koje
vri, niti je uope nuno pretpostaviti da individua koja se pri ne-
posrednoj pomoi koju ukazuje drugome u nevolji identificira s tim
drugim predstavlja sebi neki oblik drutva u kojemu interes jednoga
jest interes sviju. Pa ipak, kao to sam pokazao, ta dva procesa su po
svojoj naravi univerzalna; mogu sc primijeniti na bilo koga.
ovjek koji moe pomoi bilo kojoj individui koju zatekne kako
pati moe proiriti tu univerzalnost daleko onkraj ovjeka i dovesti je
u oblik neprihvaanja ikakve patnje bilo kojeg osjetljivog bia. To je
stav koji zauzimamo spram bilo kojeg drugog oblika koji nam se
obraa ili moemo zamisliti da nam se obraa u nevolji, ili bilo kojeg
bia na koje moemo prenijeti neposredno zadovoljstvo naim vlasti-
tim inima. On nalazi svoj izraz u stanovitom stavu njenosti. On sc
u pojedincima moe poopiti daleko s onu stranu vlastite obitelji.
Ljubav se moe iskazati spram bilo kojeg mladog oblika koji pobuu
je roditeljski odnos, ak i kad to nije ljudski oblik. Mali predmeti
izazivaju neki vid njenog odnosa. Takve injenice pokazuju kako je
jako iroka zbiljska univerzalnost tog odnosa; ona obuhvaa praktiki
sve, svako mogue bie s kojim ovjek moe imati osoban odnos.
Dakako, ona nije uvijek dominantna, jer su neprijateljske reakcije u
svojem izraavanju ponekad snanije od iega drugoga; ali u onoJ

275
Um, osoba i drutvo

mjeri u kojoj je prisutna, ona omoguuje univerzalan oblik drutva.

Kranski sveci su predstavljali takvo drutvo kojemu je zamislivo
mogao pripadati svaki pojedinac. Taj ideal je dobio svoj izraz u reli-
gioznoj koncepciji jednog svijeta u kojem e svi imati apsolutno iden-
tine interese. ,9
Drugi proces je proces razmjene u kojem ovjek, takorei, preda-
je neto to mu ne treba za neto to mu treba. Relativne potrebe na
osnovi komunikacije i zajednikih interesa omoguuju razmjenu. To
je proces koji ne see ispod razine ovjeka kao onaj drugi stav. Ne
moe se razmjenjivati s volom ili magarcem, ali se spram njih moe
biti paljiv.
Ono o emu bih osobito elio govoriti jest mo organiziranja koju
ta dva tipa stavova mogu imati, te koju i imaju u ljudskoj zajednici.
Kao to sam kazao, to su prvenstveno stavovi u koje ovjek moe ui
s bilo kojim zbiljskim ili idealnim ljudskim biem s kojim uope
moe komunicirati, a barem u jednom sluaju i s drugim biima s
kojima ne moe komunicirati. Mi smo u drutvenim odnosima s
domaim ivotinjama, a nae reakcije pretpostavljaju identifikaciju
ivotinje s nama, kao i nau identifikaciju sa ivotinjom, to je pret-
postavka koja nema konanog opravdanja. Na vlastiti temeljni stav
jest drutven odnos zasnovan na sopstvu; stoga postupke domaih
ivotinja tretiramo kao da i one imaju sopstva. Uzimamo njihovo
dranje, a nae vladanje u postupanju s njima implicira da one zauz-
imaju na stav; postupamo kao da pas zna to hoemo. Ne moram
dodati da nae vladanje koje podrazumijeva sopstva kod domaih
ivotinja nema racionalnog opravdanja.
Takvi stavovi su onda stavovi koji mogu voditi ka drutvenoj orga-
nizaciji koja ide onkraj zbiljske strukture u kojoj se individue zateknu
kao sudionice. To je razlog to je mogue da sami ti stavovi djeluju u
pravcu stvaranja strukture tih irih zajednica, ili bar pomau u tome.
Ako prije svega promotrimo onaj ekonomski stav, gdje razmjena
neijeg vika s vikom nekog drugoga stavlja ovjeka u stav proizvod-
nje, proizvoenja takvih vikova radi razmjene (i navodi ovjeka da
posebnu panju posveti nainima razmjene, uspostavljanja trita,
ureivanja sredstava transporta, razvijanja razmjenskih sredstava,
izgradnje bankovnih sistema), raspoznajemo da sve to moe potei iz

276
 Drutvo

pukog procesa razmjene, pod uvjetom da se prepozna njegova vrijed-

nost kako bi dostatno vodila do proizvodnje vikova koji su osnova
izvornog procesa. Dvoje djece mogu meusobno razmjenjivati
igrake, pri emu jedno razmjenjuje kakvu staru igraku s prijateljem
voljnim da se rastane sa svojom; to j~ razmjena vikova koja ne vodi
ka proizvodnji. Ali u sluaju ljudskih bia koja mogu gledati unapri-
jed i uvidjeti prednosti razmjene, razmjena vodi ka proizvodJ1ii.
Istaknut primjer za to je razvoj industrije vune u Engleskoj. Isprva
se razmjena odvijala u samoj Engleskoj, gdje se vuna tkala pod feu-
dalnim uvjetima; potom je dolo prenoenje te djelatnosti s jednog
lokaliteta na drugi, te do skoka prekomorske trgovine. Promjene do
kojih je uslijed te industrije dolo unutar engleskih zajednica ope su
poznate, kao to je poznata i velika uloga koju je ona odigrala u razvo-
ju vanjske trgovine, stvorivi postepeni prelaz s poljoprivrednog na
industrijski ivot same zajednice. A onda, kad je vunena tkanina
prela preko nacionalnih granica, izrasla je mrea ekonomske organi-
zacije koja je bila osnova cijelog kasnijeg razvoja Engleske.
Kad takav neposredan stav razmjene postaje naelo drutvenog
vladanja, on sa sobom nosi i proces drutvenog razvoja u nainu
proizvodnje, transporta i svih sredstava o kojima se radi u ekonom-
skom procesu, koji uspostavlja neto od onog univerzalnog drutva
to ga taj stav sa sobom nosi kao mogunost. To je, dakako, proces
dovoenja ovjeka koji ima dobra za razmjenu u direktan odnos s
osobom koja je voljna za njih razmijeniti ono to mu treba. Proces
pak proizvodnje i transporta, te preuzimanja dobara primljenih u
zamjenu, dovodi individue u ~enji odnos s drugima koje sudjeluju
u ekonomskom procesu. To je spor proces integracije nekog drutva
koji ljude povezuje sve ~enje. On ih ne okuplja prostorno i geogr-
afijski, nego ih ujedinjuje u smislu komunikacije. Poznata nam je
apstrakcija sa slike iz udbenika o tri ili etiri ovjeka smjetena na
pustom otoku, koji provode proces meusobnog trgovanja. To su
visoko apstraktni likovi, ali oni postoje kao apstrakcije u ekonom-
skom zajednitvu i kao takvi predstavljaju meusoban odnos komu-
nikacije u kojem se pojedinac u vlastitom procesu proizvodnje iden-
tificira s pojedincem koji ima neto za razmjenu s njim. On se mora
postaviti na mjesto drugoga jer inae ne bi mogao proizvesti ono to

277
Um, osoba i drutvo

drugi eli. Ako se upusti u taj proces on se, dakako, identificira s bilo
kojom moguom muterijom, bilo kojim moguim proizvoaem; a
ako njegov mehanizam pripada toj vrlo apstraktnoj vrsti, onda trgov-
aka mrea moe ii bilo kamo a ta forma drutva moe u sebe prim-
iti bilo koga tko je voljan ui u taj proces komunikacije. Takav stav u
drutvu doista ima tendenciju da izgradi strukturu univerzalnog
drutvenog organizma.
Kako se pouava u ekonomiji, novac je samo znak, simbol za neku
koliinu vrijednosti. To je simbol za neto to ele individue koje
imaju stav spremnosti za razmjenu; forme razmjene su pak metode
razgovora, a mediji razmjene postaju geste koje nam omoguuju da
na golemim razdaljinama izvedemo proces prenoenja neega to
netko ne eli, da bi dobio neto to eli, time to sebe dovodi u stav
druge osobe. Mediji tih znakova bogatstva, dakle, u procesu razmjene
jesu upravo takve geste ili simboli kao to je jezik na drugim
podrujima.
Drugi univerzalni stav koji smo diskutirali jest ljubav spram bli-
njega, koja prelazi u naelo religijskog odnosa, stav koji je omoguio
religiju kao takvu. Neposredan uinak tog stava moe biti tek to da se
svoju hranu podijeli s nekim tko je gladan, da se dade vode ednomu,
pomogne nekome tko je poraen i odbaen. Moe to biti tek popu-
tanje trenutanom nagonu da dadete neto ovjeku koji vas dirne na
ulici. Moda se time ne postie nita vie od toga, ba kao to razmje-
na izmeu dvoje djece ne mora otii dalje od tog procesa razmjene.
No ustvari, kad se zauzme taj stav, pokazalo se da on ima golemu mo
drutvene reorganizacije. Upravo se taj stav izrazio u univerzalnim
religijama, i izraava se u velikom dijelu drutvene organizacije mo-
dernog drutva.
Kranstvo je poploalo put drutvenom - politikom, ekonom-
skom i znanstvenom - progresu modernog svijeta, drutvenom pro-
gresu koji tako izrazito obiljeava taj svijet. Jer kransko je shvaanje
racionalnog ili apstraktnog univerzalnog ljudskog drutva ili dru-
tvenog poretka, premda nastalo kao izvorno religijska i etika dok-
trina, postepeno izgubilo svoje isto religiozne i moralne asocijacije i
proirilo se te takoer obuhvatilo i sve druge glavne aspekte konkret-
nog ljudskog drutvenog ivota; tako je postalo irim, kompleksnijim

278
 Drutvo

shvaanjem mnogostranog, racionalno univerzalnog ljudskog drutva

na koje u intelektualnom smislu izmeu ostaloga upuuju, kod poje-
dinaca koji ih provode, sve drutvene rekonstrukcije koje tvore mo-
deran drutveni napredak.
Upadljiv je kontrast izmeu drevnog- osobito drevnog grkoga
i modernog svijeta u odnosu na shvaanje progresa. To shvaanje ili
poimanje bilo je posve strano miljenju i civilizaciji starog svijeta i
bilo je iz njih posve odsutno, doim je to jedna od najkarakteristini
jih i najdominantnijih ideja u miljenju i civilizaciji modernog svije-
ta. Naime, svjetonazor moderne kulture u biti je dinamiki - svje-
tonazor koji doputa, dapae naglaava realnost istinskog kreativnog
mijenjanja i evolucije, doim svjetonazor antike kulture bijae u biti
statiki - svjetonazor koji uope nije doputao zbivanje ili zbiljnost
ikakve uistinu kreativne promjene ili evolucije u univerzumu: svje-
tonazor po kojemu ne moe postojati nita ega svrni uzrok nije u
zbilji ve dat (i to dat vjeno), dakle nita ne moe poeti bivstvovati
osim kao pojedinano ozbiljenje ili po pojedinanom ozbiljenju
kakva fiksnog univerzalnog tipa koji ve postoji i oduvijek je posto-
jao. Prema modernom miljenju, ne postoje fiksirani i odreeni svr-
eci ili ciljevi prema kojima se drutveni progres nuno kree, te je
stoga takav progres istinski kreativan, inae ne bi ni bio progres (za-
pravo, stvaralatvo je bitno za modernu ideju progresa). No, nasuprot
tome, antiko miljenje uope nije priznavala realnost ili postojanje
ili mogunost progresa u modernom smislu rijei; jedini pak progres
bilo kakve vrsti koji je priznavala kao mogu ili realan bijae progres
prema vjeno fiksiranim svrecima ili ciljevima - progres (koji mo-
derna misao uope ne bi smatrala istinskim progresom) prema ozbi-
ljenju datih, predeterminiranih tipova.
Za grko drutvo ili civilizaciju pojam progresa bio je besmislen,
zahvaljujui distinktnoj organizaciji grke drave, koja je bila posve
nemona u djelotvornom bavljenju drutvenim sukobima- ili suko-
bima drutvenih interesa- koji su unutar nje nastajali. No progres je
pretena znaajka modernog drutva ili civilizacije, zahvaljujui dis-
tinktnoj organizaciji moderne drave, koja je dovoljno fleksibilna da
se moe bar u izvjesnoj mjeri nositi s unutar nje nastalim drutvenim
sukobima izmeu pojedinaca; zbog toga to se ona prilagoava -

279
Um, osoba i drutvo

onako kako to nije inila grka drava - onom vie-manje apstrakt-

nom proirenju svojih mea, putem umova individua to ih ona
ukljuuje, koje smo ve spomenuli: proirenju kojime te svijesti
mogu sagledati iru drutvenu organizaciju ili organiziranu drutve-
nu cjelinu koja ih okruuje, cjelinu u kojoj se sukobi drutvenih in-
teresa unutar nje na neki nain usklauju ili dokidaju, te obzirom na
koju, u skladu s time, ove svijesti mogu unutar qje proizvesti rekon-
strukcije potrebne da bi se ti sukobi razrijeili ili sredili.
Ekonomska i religijska naela esto se stavljaju jedno nasuprot
drugome. S jedne strane se pretpostavlja ekonomski proces koji po
karakteru zovemo "materijalistikim", a s druge identifikacija ljudi u
zajednikim interesima o kojima govorimo u idealistikim odredni-
cama. Dakako, takav nazor se moe smatrati donekle opravdanim, ali
on previa vanost injenice da te stavove treba neprestano ispravljati.
Pretpostavlja se da je ekonomski proces uvijek usredotoen na sebe i
da u njemu individua naprosto promie vlastiti interes nasuprot dru-
goj, da ovjek zauzima stav drugoga samo da bi ga nadmaio. Premda
se tvrdi da je slobodna trgovina, mogunost razmjene, neto to
dovodi do priznavanja zajednikih interesa, uvijek se uzimalo da je to
nusprodukt ekonomskog procesa, a nije ukljueno u sam stav, prem-
da nailazimo na ekonomijski idealizam kod ljudi poput Jamesa
Brycea. S druge strane, religije su bile i izvor ratovanja u prolosti isto
toliko kao to je to ekonomska konkurencija pod sadaqjim uvjetima.
Jedan od uoljivih uinaka svakog rata jest naglaavanje nacionalnog
karaktera religije dotinog naroda. Tokom rata smo imali boga Nije-
maca i boga Saveznika; boanstvo je podijeljeno po lojalnosti. Za to
do koje se mjere religijski ivot prilagoava sukobu imamo este
primjere u povijesti; ne manjkaju posve niti ilustracije idealistikih
faza ekonomskog ivota. Nije u pitanju daje ekonomski proces pro-
ces koji stalno dovodi ljude u blii meusoban odnos te da ima ten-
denciju da identificira ljude jedne s drugima. Istaknutu ilustraciju za
to predstavlja meunarodni karakter rada, i razvoj organizacije rada
kao takve u lokalnoj zajednici. Postoji kako identifikacija radnika s
ostalim radnicima u skupini tako i identifikacija radnika u jednoj
zajednici s onima u drugoj. U socijalizmu je radniki pokret postao
religija. Ekonomski proces je proces koji skupine neizbjeno blie

280
 Drutvo

okuplja putem procesa komunikacije koji ukljuuje participaciju. To

je najuniverzalniji faktor socijaliziranja u cijelom naem modernom
drutvu, univerzalnije prepoznatljiv nego religija.
Religija koja se okuplja oko kulta zajednice postaje veoma kon-
kretna, identificira se s neposrednom povijeu i ivotom zajednice i
konzervativnija je od gotovo ikoje druge institucije u zajednici. Kult
ima misterioznu vrijednost koja se uza nj vee i koju ne moemo pot-
puno racionalizirati, te ga stoga uvamo u formi koju je oduvijek
imao i u njegovom drutvenom postavu. On ima tendenciju da fik-
sira karakter religioznog izraavanja, tako da, premda je religiozni stav
stav koji vodi ka identificiranju s bilo kime drugim, kult u kojem se
on institucionalizira uglavnom e se specijalizirati gotovo do najvieg
stupnja. Posve je mogue razumjeti bilo koga tko vam pristupa s
neim vrijednim to elite dobiti; ako se on zna izraziti u komercijal-
nom smislu, moete ga razumjeti. Prie li vam, meutim, sa svojim
posebnim religijskim kultom, veliki su izgledi da ga ne moete
shvatiti. Misionarski pokret, tako karakteristian za razliite religije,
jest pokret u kojem je univerzalni karakter religije sa svoje strane
doveo u pitanje fiksni konzervativni karakter kulta kao takav, i jako je
djelovao na karakter same religije. No ak i tu religija se poduhvata
toga da se prenese kao kult, s itavim svojim karakterom, svojim
vjerovanjem i svojom dogmom, tako da se nije prilagodila tako
izravno kao sredstvo univerzalne komunikacije kao to je to uinio
ekonomski proces.
Ta dva stava, dakako, jesu stavovi koji se meusobno potpuno raz-
likuju. Jedan identificira pojedinca s drugim samo onda kad oba sud-
jeluju u trgovakoj operaciji. Razmjena je krvotok ekonomskog pro-
cesa, a taj proces apstrahira iz drugog pojedinca sve osim onoga na to
se odnosi trgovanje. Religiozni stav vas, tome nasuprot, prebacuje u
neposredan unutranji stav drugog pojedinca; identificirate se s njim
utoliko to mu se nalazite pri ruci, to mu pruate pomo, spaavate
njegovu duu, pomaete mu u ovome ili iduem svijetu- va stav je
stav spaavanja tog pojedinca. Taj stav je daleko dublji u identificira-
nju individue s drugima. Ekonomski proces je povrniji paje stoga taj
koji moda moe bre putovati i omoguavati laku komunikaciju.
Ta dva procesa su, meutim, uvijek po karakteru univerzalni, pa

281
Um, osoba i drutvo

ukoliko nau izraz tendiraju da u nekom smislu izgrade opu zajed-

nicu isto tako univerzalnu kao i sami stavovi. Ti procesi, uzeti napro-
sto sami po sebi, kao kad jedno dijete razmijeni igraku za igraku
drugog djeteta, ili gdje jedna ivotinja pomae drugoj, mogu prestati
neposredno izvrenjem ina; no tamo gdje imamo skupinu sastav-
ljenu od sopstava kao takvih, individua koje se identificiraju s drugi-
ma, koje pobuuju stav drugoga kao sredstvo da zadobiju sebe, ti
procesi seu daleko s onu stranu pukog s~ecanja neega to jedan
moe dobiti a to drugi ne eli, ili s onu stranu golog nagona pomoi
drugome. U izvoenju tih aktivnosti pojedinac je uspostavio proces
integracije koji ~enje zbliava individue, stvarajui mehanizam koji
omoguuje dublju komunikaciju sa sudjelovanjem.
Vano je prepoznati taj razvoj koji tee u povijesti; ta dva procesa
uzeta po sebi tendencijski e proizvesti iru zajednicu ak i onda kad
osobe nemaju nikakvih ideala za njeno ozbiljenje. Ne moe se
zauzeti stav identificiranja sebe s drugim a da se na neki nain ne
usmjerava prema uspostavljanju takvih zajednica. Posebna je funkci-
ja historije da nam omoguuje da gledamo unatrag i vidimo do kojih
se razmjera dogodila takva drutvena rekonstrukcija - rekonstrukcija
koju ljudi u to vrijeme nisu prepoznavali, ali je mi moemo prepo-
znati zbog nae prednosti vee distance. Funkcija pak voe, individue
koja je kadra shvatiti takva kretanja te tako sa sobom nositi zajednicu,
jest davanje usmjerenja i poticaja, sa svijeu o onome to se dogaa.
ini mi sc da takvo gledanje na sopstvo kakvo sam detaljno izloio
omoguuje razumijevanje akumulacije drutvenog rasta. Ako moe-
mo prepoznati da individua dosee sebe, vlastitu svijest, u identifici-
ranju sebe s drugim, onda moemo rei da ekonomski proces mora
biti proces u kojem se individua zaista identificira s moguim mu-
terijama s kojima razmjenjuje stvari, da mora stalno izgraivati sred-
stva komunikacije s tim individuama kako bi taj proces bio uspjean,
te da, premda proces po sebi moe biti vrsto usredotoen na samu
osobu, on nju neizbjeno mora voditi do toga da sve konkretnije i
konkretnije zauzima stav drugoga. Ako kanite uspjeno provoditi
ekonomski proces, morate ulaziti u sve ~enji odnos s drugim poje-
dincem, identificirati se ne naprosto u odreenom predmetu razmje-
ne, nego pronai to on hoe i zato, kakvi e biti uvjeti plaanja,

282
 Drutvo

poseban karakter eljenih dobara, i tako dalje. Morate se sve vie i vie
identificirati s njim. Mi prilino s visoka gledamo na stav prodaje to
ga naglaava moderno poslovanje- prodaje koja izgleda kao da uvijek
ide ruku pod ruku s licemjerjem, kao da zagovara stavljanje sebe u
poloaj drugoga kako bi ga se zavaralo da kupi neto to ne eli. ak
i ako smatramo da se to ne moe opravdati, moemo barem priznati
da ak i tu postoji pretpostavka da pojedinac mora zauzeti stav dru-
goga, da je priznanje interesa drugoga bitno za uspjeno trgovanje.
Cilj toga se vidi kad ekonomski proces odvedemo s onu stranu pro-
fitnog motiva, do brige za javne usluge. Upravitelj eljeznice ili kakve
komunalne slube mora se postaviti na mjesto zajednice kojoj prua
usluge, a moemo lako vidjeti da takve javne slube mogu posve izai
s podruja s*canja i postati uspjeni ekonomski poduhvati naprosto
kao sredstvo komunikacije. Socijalist od te mogunosti pravi teoriju
cjelokupnog poslovanja.

283
Um, osoba i drutvo

38. Narav suosjeanja

Termin "suosjeanje" je dvoznaan, i teko ga je interpretirati. Govo-

rio sam o neposrednom stavu brige, pomoi jedne individue drugoj,
to osobito nalazimo u odnosima izmeu niih formi. Do suosjea
nja dolazi kod ljudske forme, kao do pobuivanja stava individue
kojoj pomaemo u vlastitoj osobi, zauzimanja stava drugoga kada se
pomae drugome. Lijenik moe naprosto na objektivan nain izvesti
operaciju, bez ikakva stava suosjeanja s pacijentom. Ali u suosjeaj
nom stavu impliciramo da na stav izaziva u nama stav osobe kojoj
pomaemo. Osjeamo s njom i takoer moemo osjeajem unijeti
sebe u drugoga zbog toga to smo, vlastitim stavom, u sebi pobudili
stav osobe kojoj pomaemo. To je ono to smatram ispravnom inter-
pretacijom onoga to obino zovemo "oponaanjem" i "suosjeanjem"
u mutnom, nedefiniranom smislu koji nalazimo u naim psihologi-
jama, kada se time uope bave.
Uzmite, na primjer, stav roditelj a prema djetetu. Djetetov ton je
ton pritube, patnje, a ton roditelja je ton ublaavanja. Roditelj u sebi
izaziva stav djeteta kako prihvaa tu utjehu. Ova ilustracija ukazuje i
na ogranienje suosjeanja. Postoje osobe s kojima je teko suosjeati.
Da bi se s nekim suosjeala, mora postojati i odziv koji odgovara na
stav drugoga. Ako nema odziva koji tako odgovara, ovjek ne moe u
sebi pobuditi suosjeanje. I ne samo to, nego mora biti i suradnje,
odgovora sa strane osobe s kojom se suosjea, da bi individua koja
suosjea izazvala u sebi taj stav. ovjek se ne stavlja odmah u poloaj
osobe koja pati, bez obzira na svoj suosjeajni stav spram nje. To je
situacija osobe koja pomae drugome, i zbog toga izaziva u sebi odziv
koji njena pomo izaziva u drugome. Ako kod drugoga nema odziva,

284
 Drutvo

ne moe biti ni suosjeanja. Dakako, ovjek moe rei da moe pre-

poznati to trpi takva osoba, samo kad bi to mogla izraziti. On se time
stavlja na mjesto drugoga koji nije tu, ali kojega poznaje iz iskustva, i
interpretira ovog pojedinca u svjetlu ranijeg iskustva. No aktivno
suosjeanje znai da pojedinac uspijeva da u drugome pobudi reakci-
ju koju izaziva njegova pomo i da u sebi pobuuje istu reakciju. Ako
nema reakcije, s tim ovjekom se ne moe simpatizirati. To pred-
stavlja ogranienje suosjeanja kao takvoga; ono se mora zbivati u
kooperativnom procesu. Pa ipak, jedna osoba se identificira s drugom
upravo u tom prethodnom smislu. Ne govorim tu o identifikaciji u
hegelovskom smislu Ega, nego o pojedincu koji savreno prirodno
pobuuje stanovitu reakciju u sebi zbog toga to njegova gesta djelu-
je na samog njega onako kako djeluje na drugoga.
Zauzeti specifino ljudski, dakle samosvjestan, drutven stav
spram druge individue, ili postati svjestan nje kao takve, jest identifi-
cirati se suosjeajno s njom, preuzimajui njen stav spram date dru-
tvene situacije i njenu ulogu u njoj, te time implicitno reagirajui na
tu situaciju onako kako ona kani uiniti eksplicitno; na bitno isti
nain zauzimate njen stav spram sebe u razgovoru gesta s njom, to
vas ini samosvjesnima. Ljudske drutvene aktivnosti uvelike ovise o
drutvenoj kooperaciji izmeu ljudskih individua koje ih izvode, a
takva kooperacija je rezultat toga to te individue zauzimaju dru-
tvene stavove jedne spram drugih. Ljudsko drutvo obdaruje ljudsku
jedinku duhom, a upravo drutvena narav tog duha trai od nje da se
do neke mjere stavi na iskustvena mjesta drugih jedinki koje pripada-
ju tom drutvu i s njom sudjeluju u cijelom drutvenom procesu
iskustva i ponaanja koje to drutvo predstavlja ili provodi, ili da
preuzme njihove stavove.
Sada elim upotrebiti taj mehanizam da bih se pozabavio religi-
jom i ekonomskim procesom. Na ekonomskom polju individua za-
uzima stav druge utoliko to drugoj neto nudi te kao odgovor izazi-
va reakciju davanja u individui koja ima neki viak. Mora postojati
situacija u kojoj individua izlae svoj predmet kao neto vrijedno.
Dodue, s njenog gledita on nije vrijedan, ali ona se stavlja u poloaj
druge individue, koja e dati neto za uzvrat zbog toga to za sebe
moe nai neku korist. Ona u sebi izaziva stav druge koja nudi neto

285
Um, osoba i drutvo

za uzvrat za ono to ona nudi; pa premda predmet za jednu individuu

nema direktnu vrijednost, on postaje vrijedan s gledita druge indi-
vidue, na ije se mjesto prva moe postaviti.
Ono po emu je taj proces tako univerzalan jest injenica to se
bavi vikovima, bavi se onime to, tako rei, s gledita te individue
nema vrijednosti. Dakako, to dobiva vrijednost na tritu, pa ga ov
jek procjenjuje po tome koliko moe dobiti za njega, ali to je uni-
verzalna stvar po tome to ne prelazi u vlastitu direktnu upotrebu
individue. ak i ako uzme neto to bi mogla rabiti pa to proda, ona
to mora smatrati neime ega e se rijeiti radi toga da bi dobila neto
jo vrednije; to mora biti neto to ona ne kani koristiti. Neposredna
vrijednost toga to smo vlasnici neke stvari jest nain kako se njome
sluimo, njeno troenje; no u ekonomskom procesu imamo posla s
neim to je neposredno bez vrijednosti. Stoga uspostavljamo proces
univerzalne vrste. Ta univerzalnost ovisi o ovoj injenici da svatko
iznosi na trite stvari koje ne kani koristiti. Iskazuje ih u odrednica-
ma apstrakcije novca, pomou kojeg moe dobiti bilo to drugo.
Upravo ta negativna vrijednost daje univerzalnost, jer se ona onda
moe okrenuti bilo kome tko moe u zamjenu dati neto korisno.
U primitivnoj zajednici, gdje je svatko u odnosu sa svakim
drugim, viak kao takav ne znai nita. Stvari se raspodjeljuju u skladu
s utvrenim obiajem; svi dijele viak. Pod takvim uvjetima uope ne
postoji bogatstvo. Postoje neke naknade koje se daju majstoru, ali te
naknade se ne stavljaju u formu koja se moe izdati za bilo kakva
dobra koja on eli dobiti u zamjenu za neto to ne eli. Dakle,
uspostavljanje medija razmjene jest neto visoko apstraktno. Ono
ovisi o sposobnosti individue da se postavi na mjesto druge, da vidi
kako drugoj treba ono to njoj samoj ne treba, i da vidi da ono to njoj
samoj ne treba jest neto to treba drugoj. Cijeli proces ovisi o iden-
tifikaciji vlastite osobe s drugom, a to se ne moe dogoditi izmeu
ivih formi u kojima nema sposobnosti da se vlastitu osobu stavi na
mjesto druge putem komuniciranja u sistemu gesta koje tvore jezik.
Tu su dakle dvije faze u kojima univerzalna drutva, premda visoko
apstraktna, zbiljski postoje, a ono to sam izlagao jest znaenje tih
univerzalnih drutava s psihologijskog stajalita i njihovih tendencija
da se upotpunjuju. Ne moe se dovriti proces iznoenja dobara na

286
 Drutvo

trite osim putem razvijanja sredstava komunikacije. Jezik kojim se

to izraava je jezik novca. Ekonomski proces tee naprijed i sve vie
okuplja ljude uspostavljajui sve vie ekonomskih tehnika i jezikih
mehanizama nunih za te procedure.
Isto to u poneto drukijem smislu vai i s gledita univerzalnih
religija. One imaju tendenciju da definiraju sebe u odrednicama
zajednica, jer se identificiraju s kultom u zajednici, ali se probijaju
van toga u misionarskom pokretu, u obliku propagandista. Religija
moe biti relativno primitivne vrste, kao u muhamedanstvu, ili u
kompleksnijim formama budizma i kranstva, ali ona se neizbjeno
laa toga da upotpuni odnose sadrane u stavu spaava~a dua dru-
gih, potpore, pomaganja drugih. Ona razvija misionara koji je lije-
nik, razvija one koji su vjeti zanatima, one koji u zajednici uspo-
stavljaju procese koji e voditi do vezivanja upravo uz one stvari
sadrane u religioznom stavu. To prije svega vidimo u evropskim
samostanima, gdje su se redovnici poduhvatili toga da postanu vjeti
zanatima. Oni su primjer tendencije religije da se upotpuni, da upot-
puni zajednicu koja je ranije postojala u apstraktnoj formi. To je slika
koju sam elio izloiti kao jedan od vrijednih interpretativnih dopri-
nosa takvog nazora na sopstvo kakav je ovdje razvijen.

287
Um, osoba i drutvo

39. Sukob i integracija

Naglaavao sam kontinuiranu integraciju drutvenog procesa, te psi-

hologiju sopstva to lei u osnovi tog procesa i omoguuje ga. A sada
koju rije o faktorima sukoba i dezintegracije. U igri bejzbola imamo
pojedince u konkurenciji, koji se ele nai pod reflektorima, to
mogu postii samo ako igraju. Ti uvjeti ine nunom neku vrst akci-
je, no unutar njih moe biti kojekakvih ljubomornih takmaca koji
mogu unititi tim. U organizaciji bitnoj za tim izgleda da ima mnogo
mogunosti za dezorganizaciju. U mnogo veoj mjeri to vai za
ekonomski proces. Moraju postojati distribucija, trita, mediji raz-
mjene; no unutar tog polja mogue su svakojake konkurencije i
dezorganizacije,jer u svakom sluaju postoji kako 'ja" tako i "mene".
Povijesni sukobi, u pravilu, poinju zajednicom koja je drutveno
prilino visoko organizirana. Takvi sukobi moraju izbiti izmeu
razliitih skupina gdje postoji stav neprijateljstva spram drugih
sudionika. No ak i tu je rezultat obino ira drutvena organizacija;
postoji, na primjer, pojava plemena nasuprot rodu. Ono je ira, nejas-
nija organizacija, ali ipak postoji. Takvu situaciju imamo i danas;
nasuprot meusobnom politikom neprijateljstvu nacija, one se priz-
naju dok formiraju neku vrst zajednice, kao to je Liga Nacija.
Temeljni drutveno-psihologijski poticaji ili tendencije ponaanja
zajedniki svim ljudskim individuama, koji te individue kolektivno
vode da uu ili se formiraju u organizirana drutva ili drutvene
zajednice, i koji konstituiraju krajnju osnovu tih drutava ili
drutvenih zajednica, spadaju s drutvenog gledita u dvije glavne
klase: one koji vode drutvenoj suradnji i one koji vode drutvenom
antagonizmu meu pojedincima; one koji uzrokuju prijateljske

288
 Drutvo

stavove i odnose i one koji uzrokuju neprijateljske stavove i odnose

izmeu ljudskih individua umijeanih u drutvene situacije. Termin
"drutveno" smo koristili u njegovom najirem i najstroem smislu;
no u onom sasvim uobiajenom uem smislu, u kojem nosi i neku
etiku konotaciju, samo temeljni fiziologijski ljudski porivi ili ten-
dencije ponaanja prve vrste (oni prijateljski, ili oni koji doprinose
prijateljstvu i suradnji meu individuama koje motiviraju) jesu
"drutveni" ili vode ka "drutvenom" vladanju, doim oni porivi ili
tendencije ponaanja iz potonje klase (oni neprijateljski, ili koji do-
prinose neprijateljstvu i antagonizmu meu individuama koje moti-
viraju) jesu "antisocijalni" ili vode u "antisocijalno" vladanje. Istina je
dodue daje potonja klasa poriva ili tendencija ponaanja u ljudskim
biima "antisocijalna" utoliko to bi oni po sebi bili destruktivni za
cijelu ljudsku drutvenu organizaciju, ili sami ne bi mogli konsti-
tuirati osnovu ikakva organizirana ljudskog drutva; ipak, u najirem
i najstroem neetikom smislu oni oevidno nisu nita manje dru-
tveni nego ona prva klasa takvih poriva i tendencija ponaanja. Oni
su jednako uobiajeni ili univerzalni meu svim ljudskim individua-
ma, i ako nita drugo lake se i neposrednije pobuuju primjerenim
drutvenim podraajima; a u kombinaciji ili spoju s onim prvim
porivima ili tendencijama ponaanja, te u nekom smislu pod nji-
hovom kontrolom, oni su od isto tako osnovnog znaaja za svu ljud-
sku drutvenu organizaciju kao i oni prvi, i teko da igraju manje
nunu i znaajnu ulogu u samoj toj drutvenoj organizaciji i u
odreivanju njenog opeg karaktera. Razmotrimo, na primjer, meu
tim "neprijateljskim" ljudskim porivima ili stavovima funkcioniranje
ili izraavanje ili djelovanje poriva samozatite i samoouvanja u
organizaciji i organiziranim aktivnostima bilo kojeg danog ljudskog
drutva ili drutvene zajednice, recimo, u kakvoj modernoj dravi ili
naciji. Ljudske individue gotovo lake i spremnije shvaaju ili posta-
ju svjesne sebe kao takvih u odrednicama drutvenih stavova
povezanih ili asociranih s ova dva "neprijateljska" poriva (ili u odred-
nicama tih dvaju poriva kako se izraavaju u tim stavovima) negoli u
smislu bilo kojih drugih drutvenih stavova ili tendencija ponaanja
kako ih izraavaju ti stavovi. Unutar drutvene organizacije drave ili
nacije "antisocijalno" djelovanje tih dvaju poriva se obuzdava i dri

289
Um, osoba i drutvo

pod kontrolom putem pravnog sistema koji je jedan aspekt te organi-

zacije; ta dva poriva su dovedena do toga da tvore temeljna naela u
ijim odrednicama djeluje ekonomski sistem, koji je drugi aspekt te
organizacije; u kombinaciji ili spoju s onim "prijateljskim" ljudskim
porivima, ili tako da ih organiziraju ti porivi to vode ka drutvenoj
suradnji meu individuama koje sudjeluju u toj organizaciji, oni su
sprijeeni da prouzroe trvenja i zlu krv meu tim individuama, to
bi inae bila njihova prirodna posljedica, i to bi sudbonosno tetilo
postojanju i dobrobiti te organizacije; a poto su tako navedeni da kao
integralni elementi uu u temelje te organizacije, organizacija ih u
vlastitom daljem razvoju koristi kao temeljne poticajne sile, odnosno
oni slue kao osnova za drutveni progres unutar njenog okvira
odnosa. Obino njihov najoevidniji i najkonkretniji izraz ili mani-
festacija lei u stavovima rivalstva i konkurencije to ih oni generira-
ju unutar drave ili nacije u cjelini, meu razliitim drutveno funk-
cionalnim podgrupama individua - podgrupama odreenima (a
osobito ekonomski odreenima) tom organizacijom; ti pak stavovi
slue jasnim drutvenim ciljevima ili svrhama to ih pretpostavlja ta
organizacija, te konstituiraju motive funkcionalno nunih drutvenih
aktivnosti unutar te organizacije. Ali ljudski porivi samozatite i
samoouvanja takoer se i indirektno izraavaju ili manifestiraju u toj
organizaciji, time to povezivanjem s "prijateljskim" porivima u toj
organizaciji uzrokuju jedan od prvenstvenih konstitutivnih ideala ili
naela ili motiva te organizacije - naime, to da drava pojedincu u
voenju njegovog ivota omogui socijalnu zatitu i prua mu soci-
jalnu potporu; time to za svrhe te organizacije poboljava djelotvor-
nost "prijateljskih" ljudskih poriva sa osjeajem ili shvaanjem mo-
gunosti i poeljnosti takve organizirane socijalne zatite i potpore
pojedincu. tovie, pod bilo kojim posebnim okolnostima u kojima
se drava ili nacija kao cjelina konfrontira s nekom opasnou zajed-
nikom svim njenim individualnim lanovima, oni se spajaju s "pri-
jateljskim" porivima u tim individuama, na takav nain da u njima
snae i intenziviraju smisao organiziranog drutvenog saveza i surad-
nog drutvenog meuodnosa meu njima na nain drave; u takvim
okolnostima, daleko od toga da bi tvorili sile dezintegracije ili raza-
ranja unutar drutvene organizacije drave ili nacije, oni indirektno

290
 Drutvo

postaju naela veeg drutvenog jedinstva, koherentnosti i koordina-

cije unutar te organizacije. Na primjer, u vrijeme rata se poriv samo-
zatite u svim individualnim lanovima drave jedinstveno usmjera-
va protiv njihova zajednikog neprijatelja i prestaje se, na neko
vrijeme, usmjeravati meu njih; privremeno se rue stavovi rivalstva
i konkurencije koje taj poriv izvorno generira meu razliitim ma-
njim, drutveno funkcionalnim skupinama tih individua unutar
drave; uobiajene drutvene prepreke izmeu tih skupina na slian
nain se uklanjaju, a drava predstavlja ujedinjenu frontu prema da-
noj zajednikoj opasnosti, ili se spaja u jedno jedinstvo u smislu za-
jednikog cilja koji dijele ili odraavaju svijesti sviju njenih individu-
alnih lanova. Upravo se na takvim izrazima samozatitnog poriva u
svim individualnim lanovima drave ili nacije u vrijeme rata uglav-
nom zasniva opa djelotvornost nacionalnih poziva na patriotizam.
Nadalje, u tim drutvenim situacijama u kojima se individualno
sopstva u svojem nastavljanju ili trajnoj egzistenciji osjea ovisno o
ostalim lanovima dane drutvene skupine kojoj pripada, vai da za
nastavljanje ili trajnu egzistenciju osobe nije nuan nikakav osjeaj
superiornosti u odnosu na te druge lanove. Ali u onim drutvenim
situacijama u kojima ona zasad ne moe integrirati svoje drutvene
odnose s drugim individualnim sopstvima u neki zajedniki, sjedi-
njen obrazac (tj. u obrazac ponaanja organiziranog drutva ili dru-
tvene zajednice kojoj pripada, obrazac drutvenog ponaanja koji u
strukturi svojeg sopstva odraava i koji konstituira tu strukturu), pri-
vremeno (tj. sve dok ona ne uzmogne na taj nain integrirati svoje
drutvene odnose s drugim individualnim sopstvima) kod nje uslje-
uje stav neprijateljstva, "latentne opozicije" spram organiziranog
drutva ili drutvene zajednice ija je lanica; a tokom tog vremena
dano individualno sopstva mora "prizvati" ili se osloniti na osjeaj su-
periornosti spram tog drutva ili drutvene zajednice, ili spram dru-
gih njenih individualnih lanica, kako bi se usidrila i "nastavilo dalje"
kao takvo. Mi sebi prikazujemo sebe u najpovoljnijem moguem
s~etlu; no kako nam je svima posao da se odravamo, sasvim je
nuno da, kako bismo se odrali, moramo sebi tako prikazivati sebe.
Neko visoko razvijeno i organizirano ljudsko drutvo jest drutvo
u kojem se individualni lanovi nalaze u meusobnim odnosima na

291
Um, osoba i drutvo

mnogostruke razliite isprepletene i komplicirane naine, ime svi

dijele niz zajednikih drutvenih interesa - interesa za drutvo ili za
njegovo poboljanje, a ipak, s druge strane, vie-manje su u sukobu
vezanome za brojne druge interese koje posjeduju samo individual-
no, ili ih pak dijele s drugima samo u malim, ogranienim grupama.
Sukobi meu pojedincima u visoko razvijenom i organiziranom ljud-
skom drutvu nisu puki sukobi izmeu njihovih odgovarajuih pri-
mitivnih poriva, nego su sukobi izmeu njihovih sopstava ili linosti,
od kojih svaka ima svoju odreenu drutvenu strukturu - visoko
sloenu te organiziranu i sjedinjenu - i svaka s nizom razliitih
pojavnih oblika ili aspekata, nizom razliitih skupova drutvenih
stavova koji je konstituiraju. Tako, unutar takvog drutva, sukobi nas-
taju izmeu razliitih aspekata ili faza istog individualnog sopstva
(sukobi koji dovode do sluajeva podijeljene linosti kad su dovoljno
ekstremni ili nasilni da postaju psihopatologijski), kao i izmeu
razliitih individualnih sopstava. A oba ta tipa individualnog sukoba
sreuju se ili okonavaju rekonstrukcijama posebnih drutvenih
situacija, te modifikacijama danog okvira drutvenih odnosa, u kojem
nastaju ili se deavaju u opem ljudskom drutvenom ivotnom pro-
cesu - pri emu te rekonstrukcije ili modifikacije izvode, kako smo
govorili, umovi individua u ijem iskustvu ili izmeu ijih sopstava
se ti sukobi dogaaju .
Duh, kao miljenje koje je konstruktivno, ili refleksivno, ili koje
rjeava probleme, jest drutveno steeno sredstvo ili mehanizam ili
aparat, kojim ljudska jedinka rjeava razne probleme prilagoavanja
okolini, probleme na koje nailazi tokom svojeg iskustva i koji spre-
avaju da njeno vladanje ide svojim putem harmonino, sve dok ih ne
rijei. Duh ili miljenje takoer je - onako kako ga posjeduju indi-
vidualni lanovi ljudskog drutva - sredstvo ili mehanizam ili aparat
kojim te individue proizvode ili postiu drutvenu rekonstrukciju.
Jer upravo to to posjeduju umove ili moi miljenja omoguuje
ljudskim individuama da se, zapravo, kritiki osvrnu na organiziranu
drutvenu strukturu drutva kojem pripadaju (i iz odnosa spram
kojega su prvenstveno i izvedeni njihovi umovi), te da u veoj ili
manjoj mjeri reorganiziraju ili rekonstruiraju ili modificiraju tu
drutvenu strukturu, kako s vremena na vrijeme iziskuju nude

292
 Drutvo

drutvenog razvoja. Svaka takva drutvena rekonstrukcija, ako ima

iole znaajan domaaj, pretpostavlja neku osnovicu zajednikih
drutvenih interesa to ih dijele svi individualni lanovi danog ljud-
skog drutva u kojem se takva rekonstrukcija zbiva; dakle, dijele ih svi
pojedinci iji umovi moraju sudjelovati u toj rekonstrukciji, odnosno
koju ti umovi stvaraju. Nain pak na koji umovi ukljuenih individua
zbiljski proizvode takvu drutvenu rekonstrukciju jest vie-manje
apstraktno intelektualno proirivanje mea danog drutva kojemu sve
te individue pripadaju i koje prolazi kroz rekonstrukciju - proiri-
vanje koje usljeuje u iroj drutvenoj cjelini u ijim se odrednicama
usklauju ili pomiruju drutveni sukobi koji ine nunom rekon-
strukciju danog drutva, i obzirom na koju se, u skladu s tim, ti suko-
bi mogu rijeiti ili ukloniti. 19
Promjene koje pravimo u drutvenom poretku u kojem sudjelu-
jemo nuno ukljuuju da takoer mijenjamo i same sebe. Drutveni
sukobi meu individualnim lanovima danog organiziranog ljudskog
drutva koji, da bi bili uklonjeni, ine nunim da te individue izvre
svjesne ili razumne rekonstrukcije i modifikacije tog drutva, takoer
i isto tako ine nunim da te individue provedu takve rekonstrukcije
i modifikacije vlastitih sopstava ili linosti. Odnosi izmeu drutvene
rekonstrukcije i rekonstrukcije sopstva ili linosti stoga su uzajamni i
interni ili organski; drutvena rekonstrukcija koju vre individualni
lanovi bilo kojeg organiziranog drutva povlai za sobom u ovoj ili
onoj mjeri i to da svaka od tih individua izvri i rekonstrukciju svo-
jeg sopstva ili linosti, i vice versa, jer, budui njihova sopstva ili lino
sti konstituiraju njihovi meusobni organizirani drutveni odnosi,

19 Povratni karakter samosvijesti omoguuje pojedincu da promilja sebe kao

cjelinu; njegova sposobnost zauzimanja drutvenih stavova drugih indi-
vidua a takoer i samog poopenog drugoga, unutar danog organiziranog
drutva iji je lan, omoguuje mu da se kao objektivnu cjelinu dovede u
vlastiti iskustveni vidokrug; tako moe svjesno integrirati i ujediniti
razne aspekte sebe, te formirati jedinstvenu konzistentnu i koherentnu i
organiziranu linost. tovie, istim sredstvima moe poduzeti i proizvesti
razumne rekonstrukcije tog sopstva ili linosti u smislu vlastitih odnosa
spram danog drutvenog poretka, svugdje gdje problemi prilagodbe tom
drutvenom okruenju zahtijevaju takve rekonstrukcije.

293
Um, osoba i drutvo

one ne mogu rekonstruirati ta sopstva ili linosti a da takoer do neke

mjere ne rekonstruiraju i dani drutveni poredak to ga, dakako, na
slian nain konstituiraju njihovi organizirani drutveni odnosi jed-
nih s drugima. U oba tipa rekonstrukcije radi se o istom temeljnom
materijalu organiziranih drutvenih odnosa meu ljudskim indivi-
duama, i s njim se u ta dva sluaja na odgovarajui nain naprosto
postupa na razliite naine ili iz razliitih uglova ili gledita; odnosno,
ukratko, drutvena rekonstrukcija i rekonstrukcija sopstva ili linosti
jesu dvije strane jednog jedinog procesa- procesa ljudske drutvene
evolucije. Ljudski drutveni progres ukljuuje to da ljudske individue
koriste svoj drutveno izveden mehanizam samosvijesti, kako u
proizvoenju takvih progresivnih drutvenih promjena, tako takoer
i u razvoju njihovih individualnih sopstava ili linosti na takav nain
da prilagodbeno dre korak s takvom drutvenom rekonstrukcijom.
U konanom i fundamentalnom smislu, drutva se razvijaju u
sloenosti organizacije samo pomou progresivnog postizanja sve
vieg stupnja funkcionalne, bihevioristike diferencijacije meu indi-
viduama koje ih konstituiraju; pritom te funkcionalne, biheviori-
stike diferencijacije meu individualnim lanovima impliciraju ili
pretpostavljaju meu njima poetne suprotnosti individualnih potre-
ba i ciljeva, suprotnosti koje se, meutim u odrednicama drutvene
organizacije preobraavaju u te diferencijacije, ili u puke specijali-
zacije drutveno funkcionalnog individualnog ponaanja.
Ljudski drutveni ideal - ideal ili najvii cilj ljudskog drutvenog
progresa -jest postignue jednog univerzalnog ljudskog drutva u
kojem bi sve ljudske individue posjedovale usavrenu socijalnu inte-
ligenciju, takvu da bi se sva i svako drutveno znaenje slino odraa-
vala u njihovim individualnim svijestima- tako da bi znaenja ina ili
geste bilo kojeg pojedinca (onako kako ih on shvaa i izraava u
strukturi svojeg sopstva, putem svoje sposobnosti da zauzima dru-
tvene stavove drugih individua spram sebe i spram njihovih zajed-
nikih drutvenih ciljeva ili svrha) bilo isto za ba svaku drugu indi-
viduu koja na njih reagira.
Meusobno isprepletena meuovisnost ljudskih individua jednih
o drugima unutar danog organiziranog drutvenog ivotnog procesa
u kojem sudjeluju postaje sve zamrenija i gue satkana te visoko

294
 Drutvo

orgamz1rana kako ljudska drutvena evolucija napreduje svojim

tokom. Na primjer, iroka razlika izmeu feudalne civilizacije sred-
njovjekovnog doba, s njenom relativno labavom i dezintegriranom
drutvenom organizacijom, i nacionalne civilizacije modernih vre-
mena, s njenom relativno vrstom i integriranom drutvenom orga-
nizacijom (skupa s njenim trendom razvoja prema nekom obliku
internacionalne civilizacije), pokazuje stalnu evoluciju ljudske dru-
tvene organizacije u smjeru sve vee jedinstvenosti i sloenosti od-
nosa, sve gue tkanog ispreplitanja i integriranog sjedinjavanja sviju
drutvenih odnosa meuovisnosti koji je konstituiraju i koji vae
meu individuama koje u njoj sudjeluju.

295
Um, osoba i drutvo

40. Funkcije linosti i uma u drutvenoj

organizaciji

Tamo gdje je u centru organizacije drutva monarh, gdje su ljudi

unutar iste drave tako odvojeni jedni od drugih da se mogu meu
sobno identificirati samo time to su podanici zajednikog monarha,
odnos podanika spram monarha zadobiva, dakako, vrhunsku vanost.
Tek putem tog odnosa ta zajednica se moe uspostaviti i odrati na
okupu. Tu situaciju nalazimo u drevnim carstvima Mezopotamije,
gdje su ljudi razliitih jezika i razliitih obiaja bili u odnosu samo
preko velikih kraljeva. On osigurava najneposredniji proces odnosa;
samo dotle dokle see kraljeva vlast, i koliko se protee ta zajednika
osnovica odnosa spram kralja, taj tip drutva ima organizaciju.
Vanost monarha naspram feudalnog poretka lei u injenici da je
kralj mogao uspostavljati odnose s ljudima koji su meusobno bili
iroko udaljeni, osim to su bili u tom odnosu s njim. Kralj je pred-
stavljao puk u univerzalnom obliku tamo gdje prije toga ljudi nisu
imali meusobnih odnosa, osim feudalnog neprijateljstva zajednica
jednih prema drugima. Tu dobivate osobni odnos, odnos statusa, koji
je vaan u zajednici. To je, dakako, odnos podanika spram monarha.
On ukljuuje prihvaanje podreenog poloaja, no to se prihvaanje
rado daje zbog znaaja za zajednicu u cjelini koju takav poredak omo-
guuje. Zajednica kojoj individua pripada o~elovljena je u odnosu
individue spram kralja, pa ak i u ustavnoj monarhiji kralj djeluje tako
da je odrava na okupu. Kroz osjeaj odnosa spram kralja ovjek mo-
e dobiti i osjeaj za iroka okupljanja zajednica koje se na neki nain
ujedinjuju. Na taj nain situacija statusa omoguuje tu iru i obu-
hvatniju zajednicu. Mogue je putem osobnih odnosa izmeu suve-
rena i podanika konstituirati zajednicu koja sc inae ne bi tako kon-
stituirala, a ta injenica je igrala vrlo vanu ulogu u razvoju drava.

296
 Drutvo

Zanimljivo je promotriti kako se ta situacija pojavila u Rimskom

Carstvu. Tu je odnos cara spram podanika kao takvih bio odnos apso-
lutne moi, ali je bio definiran u pravnim odrednicama koje su
definicije to pripadahu rimskom pravu prenosile u odnos izmeu
cara i njegovih podanika. To je, meutim, konstituiralo preapstraktan
odnos da bi ispunilo zah~eve zajednice, a dcifikacija cara pod tim
okolnostima je bila izraz nunosti uspostavljanja nekakvog osobnijeg
odnosa. Kad je rimski lan zajednice nudio caru svoju rtvu, stavljao
se u osoban odnos s njim, te je zbog toga mogao osjeati povezanost
sa svim lanovima zajednice. Dakako, poimanje boanstva pod ta-
kvim okolnostima nije bilo usporedivo s poimanjem koje je razvijeno
u kranstvu, ali bilo je to uspostavljanje osobnog odnosa koji je u
neku ruku sezao s onu stranu isto pravnih odnosa o kojima sc radi-
lo u razvoju rimskog prava.
Svima nam je poznata ta uloga linosti u drutvenoj organizaciji.
Izraavamo je u smislu vodstva ili u irokoj odrednici "linost". Kad
uredsku radnu snagu organizira dobar menader, kaemo da u tome
igra ulogu njegova linost. Tamo gdje djelovanje nekog ovjeka u
uredu vie ili manje ovisi o njegovom strahu od ukora ili elji za
pohvalom samog menadera, tu element personalnog meusobnog
odnosa osoba igra znatnu, moda i dominantnu ulogu u zbiljskoj
drutvenoj organizaciji. On, dakako, igra dominantnu ulogu u odno-
su djece spram njihovih roditelja. Nalazimo ga u meusobnom
odnosu roditelja. On esto djeluje u politikoj organizaciji, gdje je
voa onaj ija linost budi topao odziv. Nije nuno umnoavati pri-
mjere u kojima je u drutvenoj organizaciji vana takva vrst meu
sobnog odnosa osoba u odrednicama linosti.
Vano je, meutim, prepoznati razliku izmeu te organizacije i
organizacije koja je, rei emo, utemeljena na racionalnoj osnovi. Ako
se ljudi okupe, formiraju poslovnu korporaciju, potrae sposobnog
menadera, raspravljaju o kandidatima s gledita njihove inteligenci-
je, obrazovanja, iskustva, te se konano dogovore oko odreenog po-
jedinca; a onda, dok mu preputaju tehniku kontrolu, od dioniara
imenovana korporacija direktora pristupi odreivanju politike i pra-
vila, nastaje situacija u kojoj takav osobni odnos nije bitan za organi-
zaciju te odreene zajednice. Funkcionari se u pruanju potrebne

297
Um, osoba i drutvo

kontrole pouzdaju u sposobnost odabranog ovjeka, i u interese sviju

sudionika u koncernu. Upravo u mjeri u kojoj su pametni u takvoj
situaciji, oni e se organizirati priznajui funkcije koje drugi trebaju
obavljati, te shvaajui nunost da svatko izvrava vlastite funkcije
kako bi cjelina bila uspjena. Za vrenje menaderskih funkcija
potrait e strunjaka.
Upravljaki oblik vlasti ilustracija je izrazitog napretka od organi-
zacije koja znatno ovisi o osobnim odnosima spram politikih voa,
ili odanosti stranaka osobi na vlasti, do ovakve racionalne organizaci-
je na osnovi onoga to je vlast duna initi u zajednici. Ako funkciju
vlasti uinimo dovoljno jasnom, ako znatan dio zajednice moe biti
prilino svjestan onoga to od vlasti oekuje, ako javne probleme,
javne slube i tako dalje moemo u dovoljnoj mjeri iznijeti pred
zajednicu, tako da lanovi mogu rei: "elimo ba takvu vlast; znamo
kakvi rezultati se trae; i traimo ovjeka sposobnog da nam dade te
rezultate", to bi tada bio racionalan postupak, koji eliminira sve ele-
mente osobnosti koji nisu bitni za funkciju vlasti. To bi izbjeglo
potekoe pod kojima se zajednice mue upravljajui svojim zajedni-
cama putem stranaka. Kad netko postaje dobar organizator svojeg
podruja, ono to se tu trai jest ovjek koji kontrolira ljude (osobito
one koji se ele okoristiti vlau), budi njihove osobne odnose, i
izvlai iz njih ono to poznajemo kao "lojalnost". Takvu situaciju ini
nunom partijska organizacija, a vladavina koja se vodi na toj osnovi
ne moe eliminirati ili racionalizirati takve uvjete, osim u krizama u
kojima se zemlja nae pred nekim posebnim pitanjem.
elim ukazati na tu liniju podjele izmeu organizacije ovisne o
tome to zajednica eli postii putem svoje vlasti, i usmjeravanja vlasti
s gledita osobnih odnosa. Ovisnost o osobnim odnosima smo na
neki nain naslijedili iz prolosti. Oni su jo uvijek bitni i za nau
demokraciju. U sadanjici ne bismo smogli dovoljno interesa za
voenje drave kad se ne bismo oslonili na osobne odnose prisutne u
politikim strankama. No smatram daje interesantno razluiti ta dva
principa organizacije. Sve dok imamo upravljaki oblik vlasti, vrijedi
zapaziti da ga, gdjegod je uveden, gotovo nijedna zajednica nije
napustila. To ilustrira situaciju koja je otila s onu stranu osobnih
odnosa kao osnove za organizaciju zajednice. Ali u pravilu se moe

298
 Drutvo

rei da razne nae demokratske organizacije drutva u djelovanju

zajednice, a osobito u djelovanju vlade jo uvijek ovise o osobnim
odnosima.
Ti osobni odnosi takoer su vrlo vani u organizaciji same zajed-
nice. Ako ih promotrimo s funkcionalnog stajalita, mogu izgledati
prilino bezvrijedni, i openito smo skloni tome da ih prikrivamo.
Moemo ih smatrati nainom da netko realizira vlastitu osobu ne-
kom vrsti nadmoi spram nekoga drugog. Ta faza see unatrag do si-
tuacije u kojoj se ovjek razmee kad uvue drugoga u sukob i izae
kao pobjednik. Vrlo esto imamo taj osjeaj superiornosti u stvarima
koje izgledaju nevane. U stanju smo se tvrdoglaviti u sitnicama, na
nain kojim se osjeamo malo nadmonijima. Budemo li poraeni,
pribjeite nalazimo u osjeaju da netko drugi nije tako dobar kao mi.
Bilo tko moe pronai takva mala uporita za ono to se naziva nje-
govim samopotovanjem. Vanost te pojave dolazi do izraaja u
meusobnom odnosu grupa. Individua koja se identificira s grupom
ima osjeaj proirene linosti. Tako uvjeti pod kojima se moe postii
to zadovoljenje jesu u~eti koji se trae kao osnova svih situacija u
kojima se grupe okupljaju i osjeaju u svojoj superiornosti spram
drugih grupa. Upravo na toj osnovi vodi se i ratovanje. Mrnja se
vraa na osjeaj nadmoi jedne zajednice nad drugom. Zanimljivo je
gledati kako trivijalna moe biti osnova te nadmoi; Amerikanac
moe putovati u inozemstvo i vratiti se naprosto s dojmom o boljim
hotelima u Americi.
Izrazitu razliku nalazimo u oblicima u kojima se vrijednosti koje
pripisujemo sebi pojavljuju u dvjema formama drutvene organizaci-
je o kojima raspravljamo. U jednom sluaju vi se realizirate u tim
osobnim odnosima koji se vraaju na vau superiornost drugima; u
drugome pak vi se vraate na inteligentno izvoenje stanovitih
drutvenih funkcija i realizaciju sebe u onome to inite pod tim
okolnostima. Zamislivo je da se i jedno i drugo moe initi s podjed-
nakim oduevljenjem, ali moemo shvatiti razliku izmeu zbiljskih
vrijednosti koje se osjete. U prvom sluaju vrijednost koju osjeate
direktno ili indirektno ovisi o vaem dojmu o sebi u smislu vae na
stanovit nain sublimirane superiornosti; ali vraate se na direktan
osjeaj superiornosti putem vae identifikacije s nekim drugim tko je

299
Um, osoba i drutvo

superioran. Drugi smisao vanosti vae osobe sgee se, ako hoete,
putem smisla za izvoenje drutvene funkcije, putem ispunjavanja
vae dunosti kao zapovjednika zajednice, koji pronalazi to treba
uiniti i laa sc izvedbe. U toj realizaciji sebe ne morate imati neko-
ga tko vam je inferioran da biste je izveli. Vi hoete da i drugi ljudi
takoer ispunjavaju svoje funkcije. Moete osjeati da ste bolji od
svojeg blinjega koji nije obavio svoj posao, ali vam je ao to on to
nije uinio. Ne osjeate svoje sopstva u svojoj nadmonosti spram
nekoga drugog, nego u meuodnosu nunom za izvoenje vie-ma-
nje zajednike funkcije.
Htio sam skrenuti panju upravo na razliku izmeu tih vrijed-
nosti, i dakako na prepoznavanje nadmonosti druge nad prvom. Ne
moemo ignorirati vanost zajednitva koje se zasniva na direktnim
osobnim odnosima, jer je ono uvelike odgovorno za organizaciju
irokih zajednica koje se inae ne bi pojavile. Ono daje zajedniko tlo
osobama koje nemaju druge osnove sjedinjavanja; ono prua osnovu
za idealne zajednice velikih univerzalnih religija. Stalno se oslaqjamo
na takav osoban odnos tamo gdje se ovjek realizira kroz suparnitvo,
gdje odnos superiornosti ili inferiornosti izravno ulazi u emocional-
no polje. Na mnoge naine ovisimo o njemu ak i u visoko racional-
nim organizacijama, gdje netko odlunim nastupom ue u neku
situaciju i naprosto prisili ljude da se dre svojeg posla. Ali uvijek
priznajemo da je osjeaj sebe koji se sgee ostvarivanjem neke
funkcije u zajednici djelotvornija i iz vie razloga via forma osjeaja
sebe nego ona koja ovisi o neposrednim osobnim odnosima u kojima
sc radi o odnosu superiornosti i inferiornosti.
Razmotrimo sadanju situaciju u Evropi. Postoji oita elja nacio-
nalnih zajednica da se okupe u racionalnoj organizaciji zajednice u
kojoj postoje sve nacije, a ipak nema elje da se rijee osjeaja nepri-
jateljstva kao sredstva odranja nacionalne samosvijesti. Nacije mora-
ju uvati taj osjeaj sebe; ne mogu se tek tako raspasti i nestati.
Sgecanje te nacionalne samosvijesti bio je izrazit korak naprijed, kao
i ranija uspostava carstva. Zajednice u enevi bi se radije pohvatale za
guu nego odustale od samosvuesti koja omoguuje njihovu organi-
zaciju. eneva je pozornica, ili bi trebala biti pozornica na kojoj se
zajednice mogu okupiti u funkcionalnom odnosu, ostvarujui se a da

300
 Drutvo

ne prijete akama jedna drugoj. Ako se sopstva ne moe ostvariti

nikako drukije, vjerojatno je bolje da se to uini na potonji nain.
Bitno je realizirati sebe, pa ako se to mora uiniti borbom, moglo bi
biti bolje odravati barem prijetnju borbe; ali realizacija sebe u
inteligentnoj izvedbi drutvene funkcije ostaje onaj vii stupanj kad je
rije o nacijama kao i o individuama.

301
Um, osoba i drutvo

41. Prepreke i obeanja u razvoju idealnog

drutva

Prikazali smo sopstva s iskustvene strane; ono nastaje putem koopera-

tivnog djelovanja; omoguuju ga identine reakcije sebe i drugih.
Ukoliko individua moe u vlastitoj naravi izazvati te organizirane
odzive te tako zauzeti stav drugoga spram sebe, ona moe razviti
samosvijest, reagiranje organizma na samog sebe. S druge strane, vid-
jeli smo da je bitan moment u tom procesu odziv individue na tu re-
akciju koja ipak sadri organiziranu grupu, ono zajedniko svima,
ono to se zove "mene". Ako se individue meusobno tako razlikuju da
se ne mogu identificirati jedna s drugom, ako nema zajednike osno-
ve, onda ni na jednoj strani ne moe biti prisutno cjelovito sopstva.
Takva distinkcija, na primjer, ipak lei izmeu dojeneta i ljudskog
drutva u koje ulazi. Ono ne moe imati cjelovitu samosvijest odra-
sloga, a odraslome je u najmanju ruku teko da se postavi u poziciju
djeteta. To, meutim, nije neto nemogue, a na razvoj modernog
obrazovanja poiva na toj mogunosti da odrastao ovjek nae zaje-
dniku osnovu izmeu sebe i djeteta. Sjetite se literature u kojoj se u
esnaestom, sedamnaestom, pa ak i osamnaestom stoljeu uvode
djeca, i nailazite na djecu s kojom se postupa kao s malim odraslima;
itav stav spram njih s gledita morala, kao i obuke, sastojao se u tome
da su ona odrasli s nekom manjkavou, te da ih valja disciplinirati
kako bi ih se dovelo do primjerenog dranja. Ono to su imala naui
ti trebalo im je donijeti u obliku u kojem se odrasli slui znanjem. Oni
koje zanima obrazovanje djece tek su se u dvadesetom stoljeu, jasno
latili toga da uu u iskustvo djeteta i uvae ga s imalo potovanja.
ak i u drutvu izgraenom na kastinskoj osnovi postoje neki
opi stavovi, ali su usko ogranienog broja, a budui ogranieni, oni

302
 Drutvo

umanjuju mogunost punog razvoja sopstva. Pod takvim okolnosti-

ma je za zadobivanje takvog sopstva nuno upravo povlaenje iz kas-
tinskog poretka. Srednjovjekovni period u kojem je postojala izrazito
kastinska organizacija drutva, s kmetovima, velmoama i crkvenim
dostojanstvenicima, predstavlja situaciju u kojoj je stjecanje lanstva
u spiritualnoj zajednici iziskivalo povlaenje individue iz drutva ure-
enoga na kastinski nain. To je bar djelomino objanjenje klaus-
tarskog ivota i asketizma. Isto se to otkriva u drugim zajednicama, u
kojima se stvaraju sveci, koji se povlae iz drutvenog poretka i vraa
ju se nekoj vrsti drutva u kojem su te kaste pomirene ili odsutne.
Razvoj demokratske zajednice podrazumijeva uklanjanje kasta kao
bitnih za linost individue; individua ne treba biti ono to jest u svo-
joj specifinoj kasti ili skupini postavljenoj nasuprot drugim skupina-
ma, ve njene posebnosti trebaju biti posebnosti funkcionalne razlike
koja je stavlja u odnos s drugima umjesto daje odvaja. 20
Kasti nsko razlikovanje rane ratnike klase bilo je razlikovanje koje
je njene lanove odvajalo od zajednice. Njihov karakter ratnika raz-
likovao ih je od drugih lanova zajednice; bili su to to jesu zbog toga
to su bitno razliiti od drugih. Njihova djelatnost ih je odvajala od
zajednice. ak su i pljakali zajednicu koju su trebali braniti, i inili
su to neizbjeno, jer je njihova djelatnost u biti bila borbena.
Razvojem nacionalne vojske do kojega je dolo poetkom devet-
naestog vijeka nastala je mogunost da svatko bude ratnik, tako da je

20 U onoj mjeri u kojoj je normalna i korisna, specijalizacija poveava kon-

kretne drutvene odnose. Razlike zanimanja same po sebi ne tvore kaste.
Kasta je nastala unoenjem nekoga izvana u skupinu, ba kao to sc dovo-
di ivotinja, kad ju se putem koncepcije vlasnitva moe uiniti kori-
snom. Element neprijateljstva spram osobe izvan skupine bitan je za
razvoj kaste. Kasta u Indiji nastala je iz osvajanja. Ona uvijek ukljuuje
grupnog neprijatelja, kad se on unosi u skupinu, tako da se ne bih sloio
s Cooleyem da kaste proizvodi nasljedno prenoenje diferenciranog za-
nimanja.
Kastinski sistem se rui kako ljudski odnosi postaju konkretniji ... Robovi
prelaze u kmetove, seljake, obrtnike, graane. Na svim tim stadijima
imate porast odnosa. U idealnom stanju, odvajanje s gledita kaste e
postati drutvena funkcija s gledita skupine... Demokratsku svijest
stvaraju razlike funkcija. (1912)

303
 Um, osoba i drutvo

ovjek borac jo uvijek bio osoba kadra da se identificira s drugim

lanovima zajednice; onje imao njihove stavove, a oni su imali stavo-
ve borca. Tako je normalan odnos izmeu borca i ostatka zajednice
bio odnos koji ljude vee skupa, integrira vojsku i dravno tijelo,
umjesto da ih ra;zdvaja. Isto to napredovanje nalazimo i kod drugih
kasta, kao to su vladaoci nasuprot onima kojima se vlada, to je bitna
razlika koja je onemoguavala da se individua te posebne skupine
identificira s dr!.lgima, ili da se drugi identificiraju s njom. Demo-
kratski poredak se poduhvaa toga da eliminira tu razliku i svakoga
uini i suverenom i podanikom. ovjek treba biti podanik u onoj
mjeri u kojoj je i suveren. Treba da se prihvati primjene prava i da ih
odrava samo utoliko ukoliko ta prava priznaje drugima. Na taj nain
se moe produiti i kroz druge kastinske podjele.
Etike ideje21 unutar bilo kojeg ljudskog drutva nastaju u svijesti
individualnih lanova tog drutva iz injenice zajednike drutvene
ovisnosti svih tih individua jednih o drugima (ili iz injenice zajed-
nike drutvene ovisnosti svake od njih o tom drutvu u cjelini, ili o
svima ostalima), i iz njihove svjesnosti ili osjeaja ili svjesnog shvaa
nja te injenice. Ali za individualne lanove bilo kojeg drutva nasta-
ju moralni problemi kadgod se individualno suoe s drutvenom
situacijom spram koje se ne mogu spremno podesiti ili joj se pri-
lagoditi, ili u kojoj se ne mogu lako realizirati, ili s kojom ne mogu
neposredno integrirati svoje ponaanje; a osjeaj to u njima prati to
to se suoavaju s takvim problemima i rjeavaju ih (probleme koji su
bitni problemi drutvene prilagodbe i adaptacije interesima i vladanju
drugih individua) jest osjeaj samonadmonosti i privremene suprot-
stavljenosti drugim individuama. U sluaju moralnih problema, nai
drutveni odnosi s drugim individualnim lanovima danog ljudskog
drutva kojem pripadamo ovise o naoj suprotstavljenosti spra~ njih,
prije nego o naem jedinstvu, suradnji i identifikaciji s njima, kao kod
razvijanja ili formulacije moralnih ideala. Da bi se ponaala moralno,
svaka ljudska individua se mora integrirati s obrascem organiziranog
drutvenog ponaanja koje ju, odraeno ili zahvaeno u strukturi
njenog sopstva, ini samosvjesnom linou. Pogreno, zlo ili greno
21 [Etiku poziciju koja se implicira vidjeti u Dodatnom eseju IV]

304
/
 Drutvo

vladanje individue protivi se tom obrascu organiziranog drutvenog

ponaanja koje ju, kao osobu, ini onim to jest, ba kao to se
ispravno, dobro ili kreposno ponaanje slae s tim obrascem; taje pak
injenica osnova dubokog moralnog osjeaja savjesti - onoga "treba"
i "ne smije se" - koji svi imamo u nekoj mjeri, obzirom na nae
vladanje u danim drutvenim situacijama. Osjeaj koji individualna
osoba ima o svojoj ovisnosti o organiziranom drutvu ili drutvenoj
zajednici kojoj pripada osnova je i porijeklo, kratko reeno, njenog
osjeaja dunosti (te openito njene moralne svijesti); moralno i
nemoralno ponaanje moe se pak u biti definirati u drutvenim
odrednicama: ono prvo kao ponaanje koje je drutveno povoljno i
koje vodi ka dobrobiti drutva, potonje pak kao ponaanje koje je
drutveno tetno odnosno vodi razaranju drutva. S drugog gledita,
moralni ideali i moralni problemi mogu se razmatrati u odrednicama
sukoba izmeu socijalne i asocijalne (impersonalne i personalne)
strane ili aspekta individualnog sopstva. Socijalni ili impersonalni
aspekt sopstva integrira ga s drutvenom skupinom kojoj pripada i
kojoj duguje svoju egzistenciju; tu pak stranu sopstva karakterizira
pojedinev osjebJ suradnje i jednakosti s drugim lanovima te
drutvene skupine. Asocijalni ili personalni aspekt sopstva (koji je
usprkos tome takoer i podjednako drutven, temeljno, u smislu da
je drutveno izveden ili nastao, i egzistencijalno, time to ukljuuje
drutvene odnose s drugim individuama, isto toliko koliko to jest,
odnosno ini, i impersonalni aspekt sopstva), s druge strane, razlikuje
ga od drugih lanova drutvene skupine kojoj pripada, odnosno po-
stavlja ga u izrazitu i jedinstvenu suprotnost spram njih; tu pak stra-
nu karakterizira pojedinev osjeaj superiornosti spram drugih lano
va te skupine. "Socijalni" aspekt ljudskog drutva - koji je naprosto
socijalni aspekt sopstava sviju individualnih lanova uzetih skupno-
s njegovim popratnim osjeajima suradnje i drutvene meuovisnosti
kod svih tih individua, osnova je za razvoj i postojanje moralnih ide-
ala u tom drutvu; doim "asocijalni" aspekt ljudskog drutva- koji je
naprosto asocijalni aspekt sopstava sviju individualnih lanova uzetih
skupno - s njegovim popratnim osjeajima individualnosti, samo-
nadmoi spram drugih individualnih sopstava i drutvene neovisno-
sti kod svih tih individua, odgovoran je za nastajanje moralnih pro-

305
Um, osoba i drutvo

blema u tom drutvu. Ta dva osnovna aspekta svakog pojedinog indi-

vidualnog sopstva odgovorna su, dakako, na isti nain ili u isto vri-
jeme za razvoj moralnih ideala i za nastajanje moralnih problema u
vlastitom iskustvu individue, nasuprot iskustvu ljudskog drutva u
cjelini, koje oigledno nije nita drugo nego ukupan zbir drutvenih
iskustava sviju qjegovih individualnih lanova.
Te drutvene situacije u kojima je za individuu najlake da svoje
vlastito ponaanje integrira s ponaanjem drugih individualnih sop-
stava jesu one u kojima su svi individualni sudionici lanovi neke od
brojnih drutveno funkcionalnih skupina individua (skupina na
odgovarajue naine organiziranih za razne posebne drutvene ciljeve
i svrhe) unutar danog ljudskog drutva kao cjeline, te u kojima ona i
oni postupaju u svojim odgovarajuim svojstvima, kao lanovi te
posebne skupine. (Svaki individualni lan bilo kojeg danog ljudskog
drutva, dakako, pripada velikom broju takvih razliitih funkcional-
nih skupina.) S druge strane, one drutvene situacije u kojima je indi-
vidui najtee da vlastito ponaanje integrira s ponaanjem drugih jesu
one u kojima ona i oni postupaju kao lanovi dviju odnosno vie
razliitih drutveno funkcionalnih skupina: skupina ije su razliite
drutvene svrhe ili interesi neprijateljski suprotstavljeni, ili u sukobu,
ili daleko razdvojeni. U drutvenim situacijama onog prvog opeg
tipa stav svake individue spram drugih individua bitno je drutven;
kombinacija pak sviju tih drutvenih stavova individua jednih spram
drugih predstavlja, ili tei tome da vie-manje potpuno ostvari, ideal
bilo koje drutvene situacije obzirom na organizaciju, sjediqjavanje,
suradnju te integriranje ponaanja vie ukljuenih individua. U bilo
kojoj drutvenoj situaciji ovog opeg tipa individua se ostvaruje kao
takva u svojem odnosu spram svih drugih lanova dane drutv~no
funkcionalne skupine i ostvaruje vlastitu posebnu drutvenu funkci-
ju u njenim odnosima s odgovarajuim funkcijama svih drugih indi-
vidua. Ona uzima ili preuzima drutvene stavove svih onih drugih
individua spram sebe i jednih spram drugih, i integrira se s tom situ-
acijom ili skupinom kontrolirajui na prikladan nain svoje ponaa-
nje ili vladanje, tako da u njenim odnosima s tim drugim individua-
ma nema niega ni najmanje suparnikoga ili neprijateljskoga. U
drutvenim situacijama potonjeg opeg tipa, s druge strane, stav svake

306
 Drutvo

individue spram drugih individua bitno je asocijalan i neprijateljski

(premda ti stavovi dakako jesu socijalni u fundamentalnom neeti
kom smislu, i drutveno su izvedeni); takve situacije su tako kom-
pleksne da se razne individue ukljuene u bilo koju od njih ili uope
ne moe dovesti u zajednike meusobne drutvene odnose, ili ih se
u takve odnose moe dovesti samo jako teko, nakon dugih i muko-
trpnih procesa uzajamnog drutvenog prilagoavanja; jer svakoj takvoj
situaciji nedostaje zajedniki grupni ili drutveni interes koji bi dijelile
sve individue- ona nema jedan zajedniki drutveni cilj ili svrhu koja
ju karakterizira i slui sjedinjavanju, koordiniranju i skladnom meu
sobnom odnoenju djelovanja svih tih individua; umjesto toga, u tim
situacijama nekoliko razliitih i vie-manje sukobljenih drutvenih
interesa i svrha motivira te individue. Primjeri drutvenih situacija tog
opeg tipa ukljuuju interakcije ili odnose izmeu kapitala i rada, ~
one u kojima neke od individua djeluju u svojem drutveno funkcio-
nalnom svojstvu kao lanice kapitalistike klase, to je jedan ekonom-
ski aspekt moderne ljudske drutvene organizacije, doim druge indi-
vidue djeluju u svojem drutveno funkcionalnom svojstvu kao lanice
radnike klase, to je drugi (a po drutvenim interesima direktno
suprotan) ekonomski aspekt te drutvene organizacije. Drugi primjeri
drutvenih situacija ovog opeg tipa jesu oni u kojima ukljuene indi-
vidue stoje u meusobnim ekonomskim odnosima proizvoaa i po-
troaa, prodavaa i kupaca, i postupaju kao takve u svojim odgo-
varajuim drutveno funkcionalnim svojstvima. Ali ak i drutvene
situacije ovog opeg tipa (koje ukljuuju sloene drutvene anta-
gonizme i razliitosti drutvenih interesa izmeu individua uklju-
enih u bilo koji od njih, te kojima manjka koordinirajui, integri-
rajui, objedinjujui u9ecaj zajednikih drutvenih ciljeva i motiva to
ih te individue dijele), ak i te situacije, koje se deavaju unutar opeg
ljudskog drutvenog procesa iskustva i ponaanja, jesu odreeni as-
pekti ili sastojci opeg obrasca odnosa tog procesa kao cjeline.
Za drutveni poredak u njegovom najpunijem izrazu na osnovi
teorije sopstva koju diskutiramo najvanija je, dakle, organizacija
zajednikih stavova koje emo nai u svih individua. Moglo bi se
pretpostaviti da bi se takva organizacija stavova odnosila samo na ono
apstraktno ljudsko bie koje bi se kao identino moglo nai u svih

307
Um, osoba i drutvo

lanova drutva, a da bi ono osebujno za linost individue iezlo.

Termin "linost" implicira da individua ima stanovita opa prava i vri-
jednosti steene u njoj i putem nje; no pored takve drutvene,obda-
renosti individue postoji ono to je odlikuje spram ikoga drugoga, to
je ini onim to jest. To je najdragocjeniji dio individue. Pitanje je da
li se to moe prenijeti u drutveno sopstva ili treba li drutveno sop-
stvo naprosto u~elovljivati one reakcije koje su za nj ope u iroj
zajednici. Prema tumaenju koje smo dali, nita nas ne sili da prihva-
timo potonju alternativu.
Kad se ovjek ostvaruje, po tome to se ini razliitim, on se
potvruje nad drugima u nekoj osebujnoj situaciji koja ga opravdava u
njegovom odravanju nasuprot njima. Kad ne bismo mogli unijeti svu
osebujnost njega samoga u opu zajednicu, kad ona ne bi mogla biti
priznata, kad drugi u nekom smislu ne bi mogli zauzeti njegov stav, on
ne bi mogao biti cijenjen u emocionalnom smislu, ne bi mogao biti
upravo ta osoba koja nastoji biti. Pisac, umjetnik, mora imati publiku;
to moe biti publika koja spada u potomstvo, ali mora postojati publi-
ka. ovjek treba nai svoj identitet u vlastitom individualnom stvara-
nju kako ga cijene drugi; ono to individua postie mora biti neto po
sebi drutveno. Ukoliko je ona sopstva, ona mora biti organski dio
ivota zajednice, a njen doprinos mora biti neto drutveno. To moe
biti neki ideal koji je otkrila, ali on ima vrijednost po injenici da pri-
pada drutvu. ovjek moe biti donekle ispred svojeg vremena, no
ono to proizvodi mora pripadati ivotu zajednice kojoj on pripada.
Postoji, dakle, funkcionalna razlika, ali to mora biti funkcionalna raz-
lika u koju stvarno moe ui i ostatak zajednice. Dakako, postoje do-
prinosi koje daju neki, a koje drugi ne mogu dati, a moe biti i dopri-
nosa u koje ljudi ne mogu ui; ali oni doprinosi koji mogu sainjati.
sopstva jesu samo oni koji se mogu dijeliti s drugima. No da bismo
bili pravedni spram priznanja jedinstvenosti individue u drutvenim
odrednicama, mora postojati ne samo diferencijacija koju doista ima-
mo u visoko organiziranom drutvu, nego i diferencijacija u kojoj sta-
vove o kojima se radi mogu zauzeti drugi lanovi skupine.
Uzmite, na primjer, radniki pokret. Bitno je da drugi lanovi
zajednice budu kadri da uu u stav radnika u njegovim funkcijama.
Ona koja to onemoguuje je, dakako, kastinska organizacija; razvoj

308
 Drutvo

pak modernog radnikog pokreta ne samo da je situaciju o kojoj se

radi iznio pred zajednicu, ve je neizbjeno pomogao da se srui sama
kastinska organizacija. Kasti nska organizacija je u osobama razdvajala
bitne funkcije individua tako da jedna nije mogla ui u drugu. To,
dakako, ne iskljuuje mogunost nekakvog drutvenog odnosa; no
bilo koji takav odnos ukljuuje mogunost da individua zauzme stav
drugih individua, a funkcionalna diferencijacija to ne onemoguuje.
To to je lan zajednice kadar da se identificira s drugim individuama
ne znai nuno da im je slian. On moe biti razliit. Moe postojati
zajedniki sadraj, zajedniko iskustvo, a da ne bude identiteta
funkcije. Razlika funkcija ne iskljuuje zajedniko iskustvo; mogue
je da se individua postavi na mjesto druge, premda se njezina funkci-
ja razlikuje od ove potonje. Upravo sam o toj vrsti funkcionalno dife-
rencirane linosti htio govoriti nasuprot onoj koja je naprosto zajed-
nika svim lanovima zajednice.
Dakako, postoji stanovit zajedniki skup reakcija koje pripadaju
svima, koje nisu diferencirane s drutvene strane, ve dolaze do izra-
aja u pravima, jednoobraznostima, zajednikim metodama djelo-
vanja koje obiljeavaju lanove razliitih zajednica, nainima govora,
i tako dalje. Od toga se dade razluiti identitet koji je kompatibilan s
razlikom drutvenih funkcija individua, to ih ilustrira sposobnost
individue da preuzme ulogu drugih na koje djeluje, kao ratnik koji se
postavlja na mjesto onih protiv kojih nastupa, uitelj koji sc stavlja u
poloaj djeteta koje nastoji poduiti. Ta sposobnost doputa ispolja-
vanje vlastitih osebujnosti, a istodobno i zauzimanje stava drugih na
koje sama osoba djeluje. Individua moe razvijati vlastite osebujnosti,
koje ju individualiziraju, a ipak biti lanica zajednice, pod uvjetom da
je kadra zauzimati stav onih na koje djeluje. Dakako, mjera u kojoj se
to dogaa je strahovito promjenjiva, ali stanovita koliina je bitna za
dravljanstvo u zajednici.
Moglo bi se rei da je postizanje takve funkcionalne diferencijaci-
je i drutvene participacije u punoj mjeri neka vrst ideala koji lei
pred ljudskom zajednicom. Sadanji njegov stadij predstavljen je u
idealu demokracije. esto se uzima da je demokracija drutveni po-
redak u kojem e one linosti koje se otro razlikuju biti eliminirane,
da e sve biti ispeglano do stanja u kojem e svatko, kolikogod je

309
Um, osoba i drutvo

mogue, biti poput svakoga drugog. No to, dakako, nije implikacija

demokracije: prije e biti da je implikacija demokracije da se indivi-
dua moe razviti onoliko koliko to lei u mogunostima njena vlasti-
tog nasljea, a ipak moe ulaziti u stavove drugih na koje djeluje.
Moe ipak biti voa, a zajednica moe slaviti njihove stavove ba ono-
liko koliko te superiorne individue mogu same ulaziti u stavove
zajednice koju bi htjele voditi.
To koliko individue mogu preuzimati uloge drugih individua u
zajednici ovisi o brojnim iniocima. Zajednica moe veliinom pre-
maivati drutvenu organizaciju, moe sezati s onu stranu drutvene
organizacije koja omoguuje takvu identifikaciju. To najupadljivije
ilustrira ekonomska zajednica. Ovo ukljuuje svakoga s kime ovjek
moe trgovati u bilo kakvim okolnostima, ali predstavlja cjelinu u
kojoj bi bilo gotovo nemogue da svi ulaze u stavove drugih. Idealne
zajednice univerzalnih religija jesu zajednice za koje se donekle moe
rei da postoje, ali podrazumijevaju stupanj identifikacije koji zbiljska
organizacija zajednice ne moe ostvariti. esto nailazimo na posto-
janje kasta u zajednici koja osobama onemoguuje da ulaze u stavove
drugih ljudi premda zbiljski djeluju na te druge ljude i predmet su
njihovog djelovanja. Ideal ljudskog drutva je ideal koji doista dovo-
di ljude tako blisko skupa u njihovim meusobnim odnosima, tako
potpuno razvija nuni sistem komunikacije, da individue koje vre
svoje posebne funkcije mogu uzimati stav onih na koje djeluju.
Razvoj komunikacije nije naprosto stvar apstraktnih ideja, nego pro-
ces stavljanja vlastite osobe na mjesto stava druge osobe, komunici-
ranja putem smislenih simbola. Upamtite da je za smislen simbol
bitno upravo to da ona gesta koja djeluje na druge treba na isti nain
djelovati i na samu individuu. Tek kad podraaj koji ovjek daje dru-
gome pobudi i u njemu samome isti ili slian odziv, simbol biva smi-
slenim simbolom. Ljudska komunikacija se zbiva putem takvih smi-
slenih simbola, a problem je problem organiziranja neke zajednice
koja to omoguuje. Ako se taj sistem komunikacije moe uiniti
teorijski savrenim, individua bi na svaki nain djelovala na sebe
onako kako djeluje na druge. To bi bio ideal komunikacije, ideal to
se postie u logikom diskursu posvuda gdje ga se razumije. Ovdje je
znaenje onoga to je reeno isto za jednoga kao i za svakoga drugog.

310
 Drutvo

Univerzalni diskurs je dakle formalni ideal komunikacije. Ako se

komunikacija moe provesti i usavriti, postojala bi ona vrst demo-
kracije o kojoj smo govoriti, u kojoj bi svaka individua nosila u sebi
ba onaj odziv za koji zna da ga izaziva u zajednici. Upravo to ini
komunikaciju u smislenom znaenju procesom organiziranja u za-
jednici. To nije naprosto proces prenoenja apstraktnih simbola; to je
uvijek gesta u drutvenom inu koja u samoj individui izaziva ten-
denciju ka istome inu to ga izaziva u drugima.
Onome to nazivamo idealom ljudskog drutva u nekom se smi-
slu pribliavaju ekonomsko drutvo s jedne, a univerzalne religije s
druge strane, ali on nipoto nije potpuno ostvaren. Te apstrakcije se
mogu povezati u jedinstvenoj zajednici demokratskog tipa. U sada-
njem postojanju demokracije nema tog razvoja komunikacije da bi
se individue mogle postaviti u stavove onih na koje djeluju. Kao po-
sljedica, imamo sniavanje razine i neprimjereno priznavanje onoga
to nije samo zajedniko ve i identino. Ideal ljudskog drutva ne
moe egzistirati dokle god je individuama nemogue da ulaze u
stavove onih na koje djeluju u izvoenju vlastitih posebnih funkcija.

311
Um, osoba i drutvo

42. Saetak i zakljuak

Psihologiji smo pristupili sa stajalita biheviorizma; dakle, latili smo

se razmatranja vladanja organizma i lociranja onoga to oznaavamo
kao "inteligenciju", a posebno "samosvjesne inteligencije", unutar tog
vladanja. Ta pozicija podrazumijeva organizme koji su u odnosu s
okolinama, te okoline koje su u nekom smislu odreene selekcijom
osjetljivosti forme organizma. Upravo osjetljivost organizma odreu
je to e biti okolina, te u tom smislu moemo govoriti da ivi oblik
odreuje svoju okolinu. Podraaj kao takav, kako ga nalazimo u okoli-
ni, jest ono to pokree pobudu, tendenciju djelovanja na stanovit
nain. O tom vladanju govorimo kao o inteligentnome samo utoliko
ukoliko ono odrava ili unapreuje interese oblika ili vrste kojoj pri-
pada. Inteligencija je, dakle, funkcija odnosa oblika i njene okoline.
Vladanje koje prouavamo uvijek je djelovanje oblika u njegovoj
razmjeni s okolinom. Takvu inteligenciju moemo nai kod biljaka ili
ivotinja, kada oblik u svojoj reakciji na okolinu oslobaa svoje
nagone putem podraaja koji dolaze iz okoline.
Raniji psiholozi - a uostalom i mnogi dananji - uzimaju da na
stanovitoj toki u razvoju organizma nastaje svijest kao takva. Ona bi
se prije svega imala pojavljivati u afektivnim stanjima, stanjima uitka
i boli; uzima se i da putem uitka i boli oblik kontrolira svoje vlada-
nje. Uzima se da svijest kasnije nalazi svoj izraz u osjetu prethodeeg
procesa podraaja u samoj okolini. Ali ti osjeti, s gledita nae studi-
je, ukljuuju i iskazivanje same okoline; dakle, ne moemo iskazati
okolinu nikako drukije nego u odrednicama naih osjeta, ako pri-
hvaamo takvu definiciju osjeta kao svijesti koja se jednostavno
uzdie. Ako pokuamo definirati okolinu unutar koje doista nastaje

312
 Drutvo

osjet, to inimo u odrednicama onoga to vidimo i osjeamo i onoga

to nae opaanje uzima kao prisutno. Predloio sam postavku da svi-
jest, kao takva, ne predstavlja odvojenu supstanciju ili odvojeno neto
to se uvodi ponad nekog ivog oblika, ve da termin "svijest" (u jed-
nom od osnovnih naina upotrebe) predstavlja stanovitu vrst okoline
u njenu odnosu spram osjetljivih organizama.
Takav iskaz povezuje dva filozofijska pojma, pojam nastajanja i
pojam relativnosti. Moemo uzeti da likovi stanovitih tipova nastaju
na stanovitim stadijima u toku razvoja. To se, dakako, moe proteg-
nuti daleko ispod raspona o kojem govorimo. Voda, na primjer, nas-
taje iz kombinacije vodika i kisika; ona je neto vie od atoma od
kojih se sastoji. Kad onda govorimo o takvim likovima kao to su
osjeti to se uzdiu, nastaju, mi stvarno ne ispitujemo ita vie no to
ispitujemo karakter bilo kojeg organskog spoja. Bilo to to je kao
cjelina vie od puke forme svojih dijelova ima narav koja mu pripada,
koju se ne moe nai u elementima iz kojih je sainjeno.
Svijest, u najirem smislu, nije naprosto neto to nastaje na
odreenoj toki, nego skup znaajki ovisan o odnosu neke stvari
spram nekog organizma. Na primjer, boju se moe pojmiti tako da se
pomalja u odnosu spram organizma koji ima organ vida. U tom
sluaju postoji stanovita okolina koja pripada stanovitom obliku i nas-
taje u odnosu spram tog oblika. Ako prihvatimo ta dva pojma, nasta-
janja i relativnosti, sve to elim istai jest da oni doista odgovaraju
onome to oznaavamo kao "svijest", naime stanovitoj okolini koja
egzistira u svojem odnosu spram organizma, te u kojoj se mogu
uzdizati novi likovi zahvaljujui tom organizmu. Ovdje se nisam
poduhvaao 22 toga da ovo branim kao filozoftiski nazor, ve samo
elim istai da to doista odgovara stanovitim svjesnim znaajkama
koje su oblici dobivali na stanovitim tokama u evoluciji. Po tom
nazoru karakteri ne pripadaju organizmima kao takvima, ve samo u
odnosu organizma spram njegove okoline. Oni su znaajke predmeta
u okolini tog oblika. Predmeti su obojeni, imaju miris, ugodni su ili
bolni, odvratni ili lijepi, u svojem odnosu spram tog organizma.

22 [Za takvu obranu vidi The Philosophy of the Present i The Philosophy of the
Act.]

313
Um, osoba i drutvo

Ukazivao sam na to da se u razvoju oblika s okolinama koje im odgo-

varaju, okolinama to ih reguliraju sami oblici, pojavljuju ili nastaju
likovi ovisni o tom odnosu izmeu oblika i njegove okoline. U jed-
nom smislu odrednice, takvi likovi tvore polje svijesti.
To je koncepcija koju ponekad koristimo bez ikakva oklijevanja.
Kad se pojavi kakva ivotinjska forma, stanoviti predmeti postaju
hrana; a mi prepoznajemo da su ti predmeti postali hrana zbog toga
to ivotinja ima stanovitu vrst probavnog aparata. Postoje stanoviti
mikroorganizmi koji su opasni za ljudska bia, no oni ne bi bili opa-
sni kad ne bi postojale individue podlone napadu tih klica. Mi doista
stalno govorimo da stanoviti predmeti u okolini postoje zbog odnosa
izmeu oblika i okoline. Postoje stanoviti predmeti koji su lijepi, ali
koji ne bi bili lijepi kad ne bi bilo individua koje im se dive. Upravo
u tom organskom odnosu izrasta ljepota. Openito, dakle, priznaje-
mo da postoje objektivna polja u svijetu ovisna o odnosu okoline
spram stanovitih oblika. Ukazujem na proirenje tog priznanja na
polje svijesti. Cilj mi je samo da ovdje istaknem da takvim poima-
njem zahvaamo ono to oznaavamo kao "svijest", kao takvu; ako
koristimo ova poimanja, ne moramo pridati tom ivom obliku svijest
kao nekakvu spiritualnu sutinu, a kao to sam rekao, mi ih koristimo
kad govorimo o neemu takvome kao to je hrana koja nastaje u
okolini zbog odnosa predmeta sa ivim oblikom. Mogli bismo isto
tako govoriti o boji, zvuku, i tako dalje, na isti nain.
Ono psihiko u ovom sluaju odgovara osebujnom karakteru koji
okolina ima za odreen organizam. To se vraa na razlikovanje koje
smo proveli izmeu osobe u njenom univerzalnom karakteru i u
njenom individualnom karakteru. Osoba je univerzalna, ona se iden-
tificira s univerzalnim "mene". Unosimo se u stav sviju, a ono to svi
vidimo jest ono to se izraava u univerzalnim odrednicama; no
svatko ima drugaiju osjetljivost, a jedna boja je za mene neto drugo
nego za tebe. To su razlike koje postoje zahvaljujui osebujnom
karakteru organizma nasuprot onome to odgovara univerzalnosti.
elim se zadrati na polju psihologijske analize; no doista mi se
ini da je vano priznati mogunost takvog postupanja sa svijeu, jer
nas to uvodi u polje gdje rade psiholozi. Vano je odrediti jesu li
doivljeni likovi stanja svijesti ili pak pripadaju okolnom svijetu. Ako

314
 Drutvo

su stanja svijesti, iz toga slijedi drugaija orijentacija nego ako se

takozvana "stanja svijesti" priznaju kao likovi svijeta u njegovom od-
nosu spram individue. Traim samo da se posluimo tom koncepci-
jom onako kako se njome sluimo u drugim svezama. Ona otvara
vrata postupanju sa svjesnom osobom u odrednicama biheviorizma,
koji se na toj toki smatralo neprimjerenim. Ona, na primjer, izbje-
gava kritiku koju iznose psiholozi konfiguracije, da se psiholozi
moraju vratiti stanovitim svjesnim stanjima koja ljudi imaju.
Ono 'ja" je vano i obraivao sam ga u onoj mjeri u kojoj je ono
u odnosu s odreenim poljem psihologije, ne poduhvaajui se raz-
matranja ili obrane metafizikih pretpostavki o kojima bi se moglo
raditi. To ogranienje je opravdano, jer psihologu nije zadaa
odravanje metafizike kao takve. Kad se on bavi svijetom oko sebe, on
ga samo prihvaa kakav jest. Dakako, taj stav skroz naskroz proimaju
metafiziki problemi, ali taj pristup je znanstveno legitiman.
Nadalje, ono to nazivamo "mentalnim predstavama" (zadnje
pribjeite svijesti kao supstancije) moe postojati u odnosu spram
organizma a da ne bude nastanjeno u supstancijalnoj svijesti.
Mentalna predstava je predstava pamenja. Takve predstave koje, kao
simboli, igraju tako veliku ulogu u miljenju, pripadaju okolini. 23
Pasa koji itamo sainjavaju predstave pamenja, a ljude koje vidimo
oko sebe uvelike vidimo uz pomo predstava pamenja. Vrlo esto
otkrivamo da stvar koju vidimo i za koju pretpostavljamo da odgovara
karakteru nekog predmeta nije stvarno tu; bila je to predstava.
Predstava postoji u odnosu na individuu koja ne samo da ima osjeti-
la, ve ima i stanovita prola iskustva. Upravo taj organizam, koji je
imao takva iskustva, ima takav imaginarij. Kada to kaemo, zauzi-
mamo stav koji stalno koristimo kada kaemo da smo neto proitali;
predstava pamenja postoji u svojem odnosu sa stanovitim organi-
zmom sa stanovitim prolim iskustvima, sa stanovitim vrijednostima
koje takoer postoje na odreen nain u odnosu na tu posebnu
okolinu, onako kako je upamena.
Svijest kao takva govori kako o organizmu tako i o njegovoj okoli-
ni, i ne moe se jednostavno smjestiti ni u jedno ni u drugo. Ako u

23 [Dodatni esej I. bavi se dalje temom imaginarija. J

315
Um, osoba i drutvo

ovom smislu oslobodimo polje, moemo nastaviti s bihevioristikim

tretmanom bez potekoa u kojima se naao Watson bavei se men-
talnim predstavama. On je poricao da postoji ita takvo, zatim je to
morao priznati, a potom ga je pokuao minimalizirati. Dakako, ista ta
potekoa lei u postupanju s iskustvom koje sc promatra kao stanja
svijesti. Ako priznamo da ti likovi stvari doista egzistiraju u odnosu
spram organizma, onda moemo slobodno pristupiti organizmu sa
stajalita biheviorizma.
Ne smatram da svijest ima mo selekcije, u sadanjem smislu
"selekcije". Ono to oznaavamo kao svijest samo je odnos organizma
i okoline u kojoj se selekcija zbiva. Svijest nastaje iz meuodnosa
ivog oblika i okoline, i obuhvaa oboje. Glad ne stvara hranu, niti je
predmet prehramben predmet bez odnosa spram gladi. Kada postoji
taj odnos izmeu oblika i okoline, onda se mogu pojaviti predmeti
kojih inae ne bi bilo; ali ivotinja ne stvara tu hranu u tom smislu da
pravi predmet ni iz ega. Zapravo, kad se oblik postavi u takav odnos
s okolinom, onda nastaje takvo neto kao hrana. ito postaje hrana;
ba kao to se voda pojavljuje u odnosu vodika i kisika. Nije to
naprosto isijecanje i zasebno dranje neega (na to, izgleda, upuuje
odrednica "odbir"), ve sc u tom procesu pojavljuje ili nastaje neto
ega prije nije bilo. U tom nazoru nema niega to nas se doimlje kao
da sadri bilo kakvu aroliju kada ga uzmemo u formi evolucije
stanovitih drugih karaktera, i tvrdim da ta koncepcija doista pokriva
upravo ono polje o kojem se govori kao o svijesti.
Dakako, kada se ovjek vrati na takvu koncepciju svijesti kakvu su
koristili rani psiholozi, a sve doivljeno je smjeteno u svijesti, onda
valja stvoriti drugi, vanjski svijet i rei da postoji neto tamo vani to
odgovara tim doivljajima. Tvrdim da je mogue usvojiti biheviori-
stiki nazor na svijet a da se ne gnjavimo i ne spotiemo o koncepci-
ju svijesti; takav nazor, kako je izloen, svakako ne povlai potekoe
ozbiljnije od onih koje povlai poimanje svijesti kao neega to se
pomalja na stanovitoj toki povijesti fizikih formi i tee na neki na-
in usporedo s odreenim ivanim stanjima. Pokuajte iskazati to
poimanje u formi primjenjivoj na rad psihologa i nai ete se u koje-
kakvim potekoama koje su daleko vee od onih u koncepcijama
nastajanja i relativnosti. Ako ste voljni pristupiti svijetu sa stajalita

316
 Drutvo

tih koncepcija, onda moete pristupiti psihologiji s gledita bihe-

viorista.
Druga koncepcija koju sam iznio tie se posebne vrsti inteligenci-
je koju pripisujemo ljudskoj ivotinji, takozvane "racionalne
inteligencije", ili svijesti u drugom smislu termina. Ako je svijest sup-
stancija, moe se rei da je ta svijest racionalna per se; a po samoj
definiciji izbjegava se problem pojavljivanja onoga to zovemo
racionalnost. Pokuao sam upravo vratiti racionalnost u stanovit tip
vladanja, tip vladanja u kojem se individua postavlja u stav cijele
skupine kojoj pripada. To podrazumijeva da cijela skupina sudjeluje
u nekoj organiziranoj aktivnosti i da u toj organiziranoj aktivnosti
djelovanje jedne trai djelovanje svih drugih. Ono to oznaavamo
kao "um" pomalja se onda kada jedan od organizama u vlastit odziv
ukljui stav drugih organizama koji sudjeluju. Tako organizam moe
preuzeti stavove skupine ukljuene u njegov vlastiti in unutar
itavog tog kooperativnog procesa. Kada to uini, on je ono to
oznaavamo kao "umno bie". Ako njegovo vladanje ima takvu uni-
verzalnost, ono ima i nunost, dakle onakvu nunost o kakvoj se radi
u itavom inu - ako netko postupa na jedan nain, ostali moraju
postupati na neki drugi. Ako pak individua moe zauzeti stav drugih
i pomou tih stavova kontrolirati vlastito djelovanje, te putem vlasti-
toga kontrolirati i njihov6 djelovanje, onda imamo ono to moemo
oznaiti "racionalnou". Racionalnost je onoliko iroka koliko i
skupina o kojoj se radi; ta bi pak skupina, dakako, mogla funkcional-
no, potencijalno biti iroka koliko hoete. Ona moe ukljuivati sva
bia koja govore isti jezik.
Jezik kao takav naprosto je proces pomou kojega individua koja
sudjeluje u suradnoj aktivnosti moe doi do stava drugih koji sudje-
luju u istoj aktivnosti. Putem gesta, dakle putem onog dijela svojeg
ina koji izaziva odziv drugih ona u sebi moe pobuditi stav drugih.
Jezik kao skup smislenih simbola naprosto je skup gesta koje organi-
zam koristi radi izazivanja odziva drugih. Te geste prvenstveno nisu
nita doli dijelovi ina koji doista potiu ostale ukljuene u koopera-
tivni proces da odigraju svoje uloge. Racionalnost se onda moe
iskazati u odrednicama takvog ponaanja ako priznamo da ta gesta
moe djelovati na individuu onako kako djeluje na druge, kako bi

317
Um, osoba i drutvo

izazvala reakciju koja pripada drugoj. Duh ili um pretpostavlja

drutvenu organizaciju i kooperativno djelovanje u toj drutvenoj
organizaciji. Miljenje je naprosto rezoniranje individue, izvoenje
razgovora izmeu onoga to sam oznaio kao 'ja" i "mene".
Zauzimajui stav skupine ovjek je sebe potaknuo da reagira na
stanovit nain. Njegova reakcija, ono 'ja", jest nain na koji on djelu-
je. Ako postupa na takav nain, on, takorei, neto pridonosi skupini
i mijenja je. Njegova gesta onda izaziva neku gestu koja e biti malo
drukija. Sopstvo se tako pomalja u razvoju ponaanja drutvene
forme kadre da zauzima stavove drugih koji sudjeluju u istoj surad-
noj aktivnosti. Preduvjet takvog ponaanja jest razvoj ivanog sis-
tema koji omoguuje individui da zauzima stavove drugih. Ona,
dakako, ne bi mogla zauzeti neogranien broj stavova drugih, ak i
kad bi bili prisutni svi ivani putovi, kad ne bi bilo organizirane
drutvene aktivnosti koja tee tako da postupak jednoga moe repro-
ducirati postupak neograniena broja drugih koji ine istu stvar.
Meutim, ako imamo takvu organiziranu aktivnost, ovjek moe
zauzeti stav bilo koga u skupini.
To su dva poimanja svijesti koja sam htio iznijeti, jer mi se ini da
ona omoguuju razvijanje biheviorizma onkraj granica do kojih su ga
doveli, i da tvore veoma prikladan pristup predmetima socijalne psi-
hologije. S takvim kljunim pojmovima ne mora se vraati u stanovi-
ta svjesna polja smjetena unutar individue; tu se u potpunosti bavi-
mo odnosom vladanja individue spram okoline.

318
DODATNI OGLEDI
A. Funkcija imaginarija u vladanju 1

a) Ljudsko ponaanje, ili vladanje, poput ponaanja niih ivotinjskih

formi, proizlazi iz nagona. Nagon je uroena tendencija da se na
stanovitu vrst podraaja reagira na stanovit nain, pod stanovitim
organskim uvjetima. Glad i gnjev su primjeri takvih nagona. Najbolje
ih je nazivati "nagonima", a ne "instinktima", jar podlijeu irokim
modifikacijama u ivotnoj povijesti individua, a te modifikacije su
toliko ire od onih kojima podlijeu instinkti niih ivotinjskih formi
da koritenje termina "instinkt" u opisivanju ponaanja normalnih
odraslih ljudskih individua pati od ozbiljne neegzaktnosti.
Vano je naglasiti osjetljivost na odgovarajue podraaje koji izazi-
vaju nagone. O toj osjetljivosti se inae govori kao o "selektivnom ka-
rakteru pozornosti", a pozornost s njene aktivne motorike strane te-
ko da oznaava ita s onu stranu tog odnosa unaprijed formirane
tendencije da se djeluje na podraaj koji aktivira nagon. Upitno je da
li postoji neto takvo kao pasivna pozornost. ak i ovisnost osjetilne
pozornosti o intenzitetu podraaja implicira ope stavove bijega ili
zatite posredovane putem takvih podraaja ili putem podraaja boli
koji prate intenzivno podraivanje. Tamo gdje putem modifikacije
koja proizlazi iz iskustva - npr. ravnodunost spram glasnih zvukova
koju stjeu radnici u tvornicama- opada reakcija individue na te jake
podraaje, u najmanju ruku nije nerazumno pretpostaviti da do od-
sutnosti moi zadravanja takozvane "pasivne pozornosti" dolazi zbog
razdvajanja tih podraaja od stavova refleksnog izbjegavanja i bijega.

1 [Vidi takoer: "Image or Sensation",Joumal of Philosophy, I (1904), 604 i

dalje.]

321
Um, osoba i drutvo

Postoji jo jedna procedura kojom organizam selektira prikladni

podraaj, u kojoj nagon trai svoj izraz. Nju nalazimo u odnosu na
imaginarij. Upravo predstava najee omoguuje individui da izdvo-
ji prikladni podraaj za nagon koja trai svoj izraz. Taj imaginarij ovisi
o prolom iskustvu. Moe ga se prouavati samo kod ovjeka, jer se
predstavu kao podraaj ili dio podraaja moe identificirati samo
putem individue, odnosno putem njenog izvjetaja o njemu, danoga
u drutvenom vladanju. No u tom iskustvu individue ili skupine
individua, predmet na koji predstava upuuje, u istom smislu u
kojem osjetni proces upuuje na predmet, moe se identificirati bilo
kao egzistentan onkraj neposrednog domaaja osjetnog doivljaja bilo
kao da je egzistirao u onome to se naziva "prolost". Drugim rijei
ma, nikada nema predstave bez takve referencije na predmet. Ta
injenica je otjelovljena u tvrdnj i da cijeli na imaginarij nastaje iz
prethodnog iskustva. Tako, kad se ovjek sjeti lica nekoga koga je su-
sreo u prolosti, i identificira ga kroz zbiljski pogled na to lice, njegov
stav je identian sa stavom ovjeka koji identificira kakav predmet
koji se nejasno vidi izdaleka. Ta predstava je privatna ili psihika samo
u situaciji u kojoj osjetni proces moe biti privatan ili psihiki. To je
ona situacija u kojoj je prilagoavanje individualnog organizma i nje-
gove okoline dio izvoenja procesa ivljenja. Privatna ili psihika faza
doivljaja jest <;maj sadraj koji ne moe funkcionirati kao izravan
podraaj za aktiviranje nagona. Ukoliko sadraji iz prolog iskustva
ulaze u taj podraaj, ispunjavajui ga i podeavajui ga prema zah~e
vima ina, oni postaju dio predmeta, premda nas rezultat akcije moe
navesti da priznamo da je promaila kad procijenimo da se pokazalo
da ono to je izgledalo tvrdo ili meko ili blizu ili daleko zapravo
sasvim drukije. U ovom sluaju tako procijenjen sadraj opisujemo
kao privatan ili psihiki. Tako sadraji koji upuuju na predmete koji
nisu prisutni u polju podraivanja i koji ne ulaze u predmet,~ pred-
stave predmeta udaljenih u vremenu i prostoru, koji nisu integralni
dijelovi fizikog okruenja jer seu s onu stranu domaaja neposre-
dne percepcije, niti ulaze u polje pamenja koje konstituira pozadinu
osobe u njenoj drutvenoj strukturi, jesu psihiki.
Prema tome, ova definicija privatnoga i psihikoga poiva na
osnovi posve razliitoj od one koja privatno ili psihiko poistovjeu-

322
 Dodatni ogledi

je s iskustvom individue, kao njeno vlastito, jer ukoliko je individua

predmet samoj sebi na isti nain na koji su joj predmet drugi, njena
iskustva ne postaju privatna ili psihika. Upravo suprotno, ona u
svima njima prepoznaje zajednike znaajke, pa se ak i za ono to je
vezano za iskustvo jedne individue u razlici spram drugih smatra da
predstavlja doprinos koji ona daje zajednikom iskustvu sviju. Tako
se ono to, zahvaljujui otrijem vidu, opazi samo jedan ovjek ne bi
po karakteru smatralo psihikim. Privatan ili psihiki je upravo onaj
doivljaj koji ne uspijeva postii objektivnu vrijednost na koju pre-
tendira. Po~toje, dakako, doivljaji koji su nuno ogranieni napose-
bnu individuu, i koje se u tom njihovom individualnom karakteru ne
moe dijeliti s drugima; npr., oni koji po~eu iz neijeg vlastitog
organizma, te afektivni doivljaji- osjeaji- koji su nejasni i nemaju
mogunost referencije na predmet, te ne mogu postati zajednikom
svojinom zajednice kojoj ovjek pripada (takvi mistini doivljaji
dijelom su odgovorni za pretpostavku nekog spiritualnog bia- boga
- koje moe ui u ta emocionalna stanja i shvatiti ih). No ta stanja
imaju, ili se pretpostavlja da imaju, objektivnu referenciju. Zubobolja
koja nekoga mui nije manje objektivna zbog toga to ju se ne moe
podijeliti s drugima, budui po~ ee iz njegovog vlastitog organizma.
ovjekova raspoloenja mogu bespomono posezati prema vani, za
neime to se ne moe postii, ostavljajui ga tek s pukim osjeajima
i referencijom na neto nedosegnuto; no i dalje postoji implikacija
neega to ima objektivnu zbiljnost. Ono psihiko jest ono to ne us-
pijeva osigurati svoju referenciju i stoga ostaje naprosto doivljaj te
individue. ak i tada ono poziva na rekonstrukciju i interpretaciju,
tako da se moe otkriti njegov objektivni karakter; no dok se to ne
osigura, ono nema drugog stanita doli doivljaj individue, niti dru-
gog opisa osim onoga u odrednicama njenog subjektivnog ivota. Tu
spadaju iluzije, pogreke percepcije, emocije koje predstavljaju frus-
trirane vrijednosti, opaanja koja registriraju prave iznimke od pri-
hvaenih zakonitosti i znaenja. S tog stajalita, ukoliko ima objektiv-
nu referenciju, predstava nije privatna ili psihika. Tako iri krajolik,
koji see onkraj naeg vizualnog horizonta, to ga moda ograniava
ju oblinja stabla ili zgrade; neposredna prolost, koja je neupitna -
oni se istiu kao zbiljski, ba kao i predmeti percepcije, isto tako

323
Um, osoba i drutvo

zbiljski kao i udaljenost susjednih kua, ili uglaana hladna povrina

mramornog stola, ili redak tampane stranice na kojem oko tek dva-
tri puta zastane u skokovima svoje apercepcije. U svim tim doivlja-
jima radi se o osjetilnim sadrajima koje zovemo "imaginarijem" (fer
predmeti na koje upuuju nisu neposredni uzroci njihovog pojavnog
oblika), a postaju privatni ili psihiki samo time to se njihova objek-
tivnost dovede u pitanje na isti nain na koji se moe dovesti u pita-
nje osjetne sadraje koji odgovaraju neposrednim podraivanjima
zavretaka ivaca. Kao to je perceptivni osjetni doivljaj izraz pri-
lagodbe organizma podraajima koji potjeu od vremenski i pro-
storno prisutnih predmeta, tako predstave jesu prilagodbe organizma
predmetima koji su bili nazoni ali su sada prostorno i vremenski
odsutni. One se mogu spajati u neposredne percepcije, pruajui
organizmu pogodnost prolog iskustva time to ispunjavaju predmet
percepcije; ili pak mogu posluiti proirivanju polja doivljaja s onu
stranu raspona neposredne percepcije, u prostoru, vremenu ili obo-
jemu; ili se pak mogu pojavljivati bez takve referencije, premda uvi-
jek impliciraju neku moguu referenciju, tj. mi drimo da bi ih se
uvijek moglo dovesti u odnos s iskustvima iz kojih potjeu, kad bi se
mogao razviti itav njihov kontekst.
U potonjem sluaju o predstavama se govori kao o postojeima u
duhu. Vano je prepoznati da smjetaj imaginarija u duhu nije tu
zbog materijala imaginarija, jer isti materijal ulazi u nae percepcije te
u predmete onkraj neposredne percepcije, koji postoje s onu stranu
naeg prostornog i vremenskog vidokruga. On je prije uzrokovan
kontrolom nad pojavljivanjem imaginarija u mentalnim procesima
koje se uobiajeno naziva procesima "asocijacije", osobito u procesu
miljenja u kojem iznova prilagoavamo svoje navike i rekonstru-
iramo svoje predmete.
Sada se zakoni asocijacije openito prepoznaju kao jednostavni
procesi redintegracije (ponovnog proivljavanja), u kojima imaginar-
ij tei da se upotpuni u svojim vremenskim, prostornim ili funkcio-
nalnim (slinost) fazama. Ustanovljeno je da je najpogodnije da se te
tendencije tretiraju kao izrazi ivanih koordinacija. Asocijacije ideja
zamijenjene su asocijacijama ivanih elemenata. Tako pogled na so-
bu doziva u sjeanje individuu koju je ovjek sreo u toj sobi. Budui

324
 Dodatni ogledi

je ono podruje centralnog ivanog sistema koje je bilo aficirano pri-

likom tog susreta djelomice aficirano pogledom na sobu u nekoj kas-
nijoj prigodi, ono je pobueno tim podraajem i pojavljuje se pred-
stava o onom znancu. Kao dio mehanizma to se ne razlikuje od
percepcije distance ili solidarnosti koja prati nae vizualne doivljaje
putem imaginarija prolih kontakata koji ispunjava neposredni vizu-
alni doivljaj, osim to predstava znanca ne pristaje u vizualni doiv-
ljaj tako to bi postala dio ove percepcije. To se doista dogaa u slua
ju halucinacije, a samo pokuaj uspostavljanja kontakta sa znancem
dokazuje da ovjek ima posla s predstavom umjesto s perceptivnom
injenicom. Ono to je u takvom iskazu asocijacije jo uvijek neob-
janjeno jest injenica da se pojavljuje jedna predstava a ne bezbrojne
druge koje su takoer bile dio doivljaja sobe. Uobiajeno objanje-
nje izvedeno iz uestalosti, ivosti i kontrasta pokazalo se nepriklad-
nim, te se moramo ponovo osloniti na nagone koji trae izraz, drugim
rijeima na interes, ili jo drugaijim rijeima na pozornost. Takozvana
"selektivna narav" svijesti isto je tako nuna za objanjavanje asocijaci-
je kao i za objanjavanje pozornosti i pokazuje se u naoj osjetljivosti
na podraaje koji pokreu nagone to trae izraz, kad ti podraaji po-
teknu od predmeta u neposrednom polju percepcije ili od imaginari-
ja. Prvi odgovaraju prilagodbi organizma predmetima prisutnima u
prostoru i vremenu, a potonji na one koji vie nisu tako prisutni ali
koji se jo uvijek odraavaju u ivanoj strukturi organizma.
Senzibiliziranje organizma vai za obje vrste podraivanja. Imaginarij
prema dosadanjem razmatranju ne postoji u duhu nita vie nego
predmeti vanjske osjetilne percepcije. On konstituira dio polja podra-
ivanja na koje nas senzibiliziraju stavovi ili nagoni koji trae izraz.
Predstava podraaja koji namje potreban ivlja je od drugih. Ona slui
organiziranju perceptivnog dranja spram predmeta koji trebamo pre-
poznati, kako je konkretno prikazan u Herbartovom izrazu "apercep-
cijska masa". Osjetni sadraj imaginarija moe biti relativno neznatan,
toliko da mnogi psiholozi misle da je velik dio naeg miljenja bez
slika; no premda se prilagoavanje organizma izvoenju reakcije
ukljuene u itav in moe najlake prepoznati, pa tako taj dio imagi-
narija smatrati najvanijim, nema razloga da se dovede u pitanje pri-
sutnost osjetnog sadraja koji slui kao podraaj.

325
Um, osoba i drutvo

Dominantna uloga koju je u objanjavaqju vladanja igrala doktri-

na asocijacije ideja temelji se na kontroli koju misao vri nad imagi-
narijem. U miljenju mi sebi ukazujemo na imaginarij koji moemo
koristiti u rekonstruiranju svojeg perceptivnog polja, to je proces
koji e biti predmet kasnije diskusije. Ovdje pak elim istaknuti da se
smatralo da tako kontrolirani imaginarij podlijee istim naelima red-
integracije kao to su oni kojima je unosimo u proces misli. Potonja
naela su odnosi smislenih glasovnih gesta ili znakova spram onoga
to oznaavaju. Govorimo da su rijei povezane sa stvarima, i preno-
simo taj odnos na povezanosti predstava jednih s drugima, skupa s re-
akcijama to ih pomau posredovati. Naelo asocijacije rijei i stvari
u velikoj je mjeri naelo formiranja navike. Na to objanjenje nema
u~ecaja koja se vrst navike formira . To nema veze sa strukturom isku-
stva putem koje se prilagoavamo uvjetima to se mijenjaju. Dijete
stvara navike da stanovita imena primjenjuje na stanovite stvari. To ne
objanjava odnose stvari u djetetovom iskustvu ili tip njegovih reak-
cija na njih, ali to je upravo pretpostavka od koje polazi asocijacijski
psiholog. Navika fiksira stanovit odziv, no njegov habitualni karakter
ne objanjava ni zainjanje reakcije niti poredak svijeta unutar kojega
se reakcija zbiva. U ovom preliminarnom prikazu duha mi, prvo.
prepoznajemo sadraJe koji nisu objektivni, dakle koji ne mogu kon-
stituirati neposredni perceptivni svijet na koji reagiramo - a koje
oznaavamo kao "subjektivni imaginarij"; drugo, misaoni proces i
njegove sadraje, koji proizlaze kroz drutveni proces razgovora sa
sobom i drugima, iju funkciju u ponaanju moramo istraiti kasni-
je. Vano je priznati da osoba, kao jedna meu ostalim individuama,
nije subjektivna, niti su njena iskustva subjektivna kao takva. Ovaj
prikaz se u slobodni imaginarij kao takav uvodi iz sveobuhvatnog
predikata subjektivnosti. Stanovite predstave postoje ba kao i drugi
perceptivni sadraji, a naa osjetljivost na njih slui istoj funkciji kao
i naa osjetljivost na druge perceptivne podraaje, naime na podraaje
odabira i izgradnje predmeta koji e dati izraz nagonima. [MS]

b) Jedino to se moe rei o imaginariju jest da se on ne odvija meu

naim udaljenim podraajima to izgrauju okolni svijet koji je

326
 Dodatni ogledi

proirenje manipulativnog podruja. Ovdje je vjerojatno legitimno

Humeovo razlikovanje ivosti, premda bolji iskaz treba potraiti u
njenoj djelotvornosti u izvravanju funkcije izazivanja kretanja prema
udaljenom predmetu i primanja potvrde doivljaja dodira. Istina je da
likovi u doivljaju na daljinu vjerojatno dolaze od imaginarija i doista
izazivaju reakciju. Tako imaginarij moe popuniti konture poznatog
lica i dovesti do pristupanja toj osobi i stiskanja ruke, to nas u
najviem smislu uvjerava u njeno realno postojanje u sadanjem
iskustvu. Halucinacije i iluzije takoer izazivaju ovakve reakcije i
dovode do rezultata koji ispravljaju prvi dojam. Ako ustanovimo da
smo umjesto pretpostavljenog prijatelja naili na neznanca, moda
moemo identificirati onaj dio doivljaja na daljinu koji je bio imag-
inarij, za razliku od onoga to se oznaava kao "osjet". O imaginariju
govorimo kao o "psihiki prisutnome". to time mislimo? Najjedno-
stavniji odgovor bi bio da je imaginarij doivljaj individualnog orga-
nizma koji je opaziv dogaaj u perspektivi. Ako time mislimo da u
centralnom ivanom sistemu postoji doivljaj kojije uvjet pojavlji-
vanja imaginarija, taj iskaz ima stanovito znaenje. Ali priznato je da
poremeaj u centralnom ivanom sistemu nije ono to oznaavamo
"imaginarijem", osim ako ne smjestimo neki unutranji psihiki
sadraj u molekule mozga, a tada ne govorimo o centralnom iva
nom sistemu koji je mogu predmet u polju [percepcije].
Imaginarij, dakako, nije ogranien na pamenje. togod se moglo
rei o njegovom porijeklu u prolom iskustvu, on isto tako istinski
upuuje na budunost kao i na prolost. Zapravo, moe se rei da on
na prolost upuuje samo utoliko to u nekom zbiljskom smislu
upuuje na budunost. On moe postojati a da ne upuuje neposred-
no ni na budunost ni na prolost. Mogue je da uope ne moemo
locirati neku predstavu. Lociranje imaginarija u psihikom polju
implicira sopstvo kao postojee i ne moe se uiniti objanjenjem
njegovog smjetaja u teoriji koja se poduhvatila da pokae kako sop-
stvo nastaje u nekom iskustvu unutar kojega se imaginarij mora pret-
postaviti kao prethodnik sopstva. To nas vraa na ivost kao razlog to
organizam ne reagira na nje,ga onako kako reagira na udaljeni podra-
aj koji ne zovemo imaginarijem. Moda postoji neki drugi karakter
koji nije izraen terminom "ivost". Ali oevidno je da bismo, kad bi

327
Um, osoba i drutvo

imaginanJ Imao svojstvo koje pripada takozvanom "osjetilnom

doivljaju", reagirali na nj, a njegov ulazak u osjetilni doivljaj, kako
je primijeeno gore, ukazuje na to da on nije iskljuen samom svo-
jom kvalitetom. u naem vlastitom istananom doivljaju izgleda aa
je kontrolni faktor to to se on ne uspijeva uklopiti u kompleks oko-
line kao kontinuiranog tkanja. Tamo gdje uspijeva ui na taj nain,
kao ispuna ili kao halucinacija, sa strane organizma nema oklijevanja
da na to reagira kao na osjetilne podraaje, i on postoji u istom smi-
slu u kojem postoje normalni podraaji, 9 individua djeluje da do-
segne ili izbjegne kontakte to ih impliciraju predstave. Dakle, za nje-
govo iskljuenje je odgovorno to to on ne uspijeva postati dio
udaljene okoline. Ve sam ustvrdio da nije predstava tvrdoe to to
konstituira materijal onoga to vidimo. I ovdje ponovo funkcionalni
odnos organizma u koritenju otpora, za koji je odgovoran udaljeni
podraaj, konstituira materijal udaljenog predmeta, a predstava ne
izaziva takav odnos. Imaginarij se mora prihvatiti kao da postoji, ali
ne kao dio polja na koje reagiramo u onom smislu u kojem reagiramo
na udaljene podraaje osjetilnog doivljaja, a izgleda da neposredan
razlog to tako ne reagiramo lei u tome to on ne uspijeva upasti u
strukturu polja osim kao ispuna, kada ga se ne da razluiti. Svjetlo
koje primamo po9ee po svojem karakteru od evidencije da su nje-
govi sadraji uvijek bili u prolim doivljajima, i od uloge koju cen-
tralni ivani sistem izgleda da igra u njegovu pojavljivanju. Ali uloga
koju igra centralni ivani sistem uvelike je izvedenica iz funkcije
koju u iskustvu imaju pamenje i anticipacija. Ono sadanje ukljuu
je ono to nestaje i ono to nastaje. Nae djelovanje nas vodi prema
onome to nastaje, a ono to nestaje prua uvjete za to djelovanje.
Imaginarij potom ulazi da izgradi oba ta raspona. Gledamo i unapri-
jed i unatrag i uzdiemo za onim ega nema. Taj proces izgraivanja
ve je na djelu u gradnji sadanjega, utoliko to organizam podaruje
njegovom polju sadanju egzistenciju [MS].

e) Imaginarij je doivljaj koji se zbiva unutar individue, budui po

svojoj naravi rastavljen od predmeta koji bi mu dali mjesto u percep-
tivnom svijetu; no on reprezentativno upuuje na takve predmete.

328
 Dodatni ogledi

To reprezentativno upuivanje nalazimo u odnosu stavova koji odgo-

varaju simbolima dovrenja akta spram raznih podraaja koji zainju
akte. Dovoenje tih razliitih stavova u harmonian odnos zbiva se
putem reorganizacije sadraja podraaja. U tu reorganizaciju ulaze
takozvane "predstave" dovrenja ina. Sadraj tog imaginarija je raz-
novrstan. To moe biti sadraj vida i opipa ili drugih osjetila. Prikla-
dno je da ima narav glasovnih gesta. On slui kao preliminarna ku-
nja uspjeha reorganiziranog predmeta. Drugi je imaginarij smjeten
na poetku ina, kao u sluaju predstave iz sjeanja o odsutnom pri-
jatelju koja zainje in sastajanja s njime na dogovorenom susretu.
Imaginarij moemo nai na bilo kojem mjestu ina, kako igra istu
ulogu koju igraju predmeti i njihove karakteristike. Dakle, ne moe
ga se razlikovati po njegovoj funkciji.
Ono to ga doista karakterizira jest njegovo pojavljivanje u odsut-
nosti predmeta na koje upuuje. Njegova priznata ovisnost o pro-
lom iskustvu, tj. njegov odnos spram predmeta koji su bili nazoni,
u nekom smislu uklanja tu razliku; ali ona iznosi na vidjelo narav
predstave kao produene prisutnosti sadraja kakva predmeta koji
vie nije nazoan. Ona oevidno pripada onoj fazi predmeta koja ovisi
o individui u situaciji unutar koje se predmet pojavljuje [MS].

329
Um, osoba i drutvo

B. Biologijska individua

Najvanija distinkcija izmeu tipova vladanja u ljudskom ponaanju

jest ona koja lei izmeu onoga to u oznaiti kao vladanje "biologij-
ske individue" i vladanja "drutveno samosvjesne individue". Ta dis-
tinkcija ugrubo odgovara onoj izmeu vladanja koje ne ukljuuje
svjesno rezoniranje i onoga koje ga ukljuuje, izmeu vladanja
inteligentnijih meu niim ivotinjama i vladanja ovjeka. Premda se
te tipove vladanja moe jasno razluiti jedne od drugih u ljudskom
ponaanju, oni se ne nalaze na odvojenim ravnima, nego obostrano
djeluju jedan na drugi, i pod veinom uvjeta konstituiraju iskustvo
koje se pojavljuje kao isklesano bez rezova. Vjetina kojom netko
brzo igra tenis i vjetina kojom planira izgradnju kue ili poslovni
poduhvat ine se kao da pripadaju organskoj opremi iste individue, da
ive u istom svijetu i podlijeu istoj racionalnoj kontroli. Jer tenisa
povremeno kritizira vlastitu igru i ui plasirati lopticu na razliite
naine naspram razliitih protivnika, dok se u sofisticiranim poduh-
vatima planiranja s pouzdanjem oslanja na svoj osjeaj za uvjete i
ljude. Pa ipak, to je distinkcija od realne i duboke vanosti, jer ona
obiljeava distinkciju izmeu naeg biologijskog nasljea od nieg
ivota i osebujne kontrole koju ljudska drutvena ivotinja vri nad
svojom okolinom i sobom.
Bilo bi pogreno pretpostaviti da je ovjek biologijska individua
plus um (reason), ako tom definicijom mislimo da on vodi dva odvo-
jena ivota, jedan kao ivot nagona i instinkta, a drugi kao ivot uma
-osobito ako uzmemo da se kontrola koju vri um provodi pomou
ideja koje se smatra mentalnim sadrajima koji ne nastaju unutar
nagonskog ivota i ne tvore njegov realan dio. Obrnuto, itav tok

330
 Dodatni ogledi

moderne psihologije ide prema ambiciji da sc volju i um uvede u

nagonski ivot. Moda ta ambicija nije posve uspjena, ali nije bilo
mogue izbjei nastojanje da se um dovede u domenu evolucije; a
ako takvo nastojanje uspije, racionalno vladanje mora izrasti iz
nagonskog vladanja. Ono na emu ja nastojim jest da se pokae da se
evolucija zbiva upravo u drutvenom ponaanju ljudske ivotinje. S
druge strane, istina je da se rezonirajue vladanje pojavljuje tamo gdje
nagonsko vladanje doivljava neuspjeh. Tamo gdje in ne uspijeva
ostvariti svoju funkciju, kada nagonsko nastojanje da sc doe do
hrane ne donosi hranu- te, u uem smislu, tamo gdje se sukobljcni
nagoni jedan drugome ispreuju i koe se- tu umovanje moe stupi-
ti s novim nainom postupanja koji nije na raspolaganju biologijskoj
individui. Karakteristini rezultat procedure umovanja jest da indi-
vidua osigurava drugaiji skup ciljeva na koje reagira, drugaije polje
podraivanja. Provedena je diskriminacija, analiza i preuredba stvari
koje su izazivale sukobljene nagone, a koje sada izazivaju odziv u
kojem su sukobljeni nagoni meusobno prilagoeni. Individua koja
je unutar sebe bila podijeljena sada je opet ujedinjena u svojoj reakci-
ji. Meutim, ukoliko reagiramo direktno na stvari oko nas bez nude
da naemo drugaije predmete od onih koji odgovaraju naem
neposrednom vidu, sluhu i opipu, utoliko djelujemo nagonski, te u
skladu s time djelujemo kao biologijske jedinke, jedinke sainjene od
nagona koji nas ine osjetljivima na podraaje, koje odgovaraju direk-
tno na to podraivanje.
Koje su to velike skupine nagona koje sainjavaju tu biologijsku
individuu? Za svrhu ove diskusije potreban je samo grub odgovor.
Postoje, prije svega, prilagodbe kojima individua odrava svoj poloaj
i ravnoteu u kretanju ili mirovanju; ~2) organizacija reakcija prema
udaljenim predmetima, koja vodi kretanju prema njima ili od njih;
(3) prilagodba povrinskih dijelova tijela spram doticaja s predmeti-
ma koje smo dohvatili kretanjem, a osobito baratanja tim predmeti-
ma pomou ruke; (4) napad ili obrana protiv neprijateljskih
grabeljivih oblika, ukljuujui i specijaliziranu organizaciju opih
upravo zabiljeenih nagona; (5) bijeg i izbjegavanje opasnih pred-
meta; (6) kretanje prema jedinkama suprotnog spola ili od njih, i
spolni proces; (7) pribavljanje i uzimanje hrane; (8) hranjenje i briga

331
Um, osoba i drutvo

za djetinje oblike, dojenje i prilagoavanje tijela djeteta roditeljskoj

brizi; (9) povlaenje od vruine, hladnoe i opasnosti, i oputanje u
odmoru i snu; te (10) formiranje raznoraznih stanita, koja slue
funkcijama zatite i roditeljske brige.
Premda je ovo samo grubo oblikovan katalog primitivnih ljudskih
nagona, on ih doista pokriva, jer nema nijedne primitivne reakcije
koju ne nalazimo na ovom popisu ili koja nije neka njihova mogua
kombinacija, ako izuzmemo sporno polje instinkta stada. U krajnjoj
analizi izgleda da u tom takozvanom "instinktu" postoje dva faktora;
prvo, tendencija lana skupine koja se okuplja da se kree pravcem i
tempom drugih lanova skupine; drugo, izvoenje sviju ivotnih
procesa na normalniji nain i s manje uzbuenja unutar skupine nego
izvan nje. Ovo potonje je oevjdno visoko kompozitan faktor, i izgle-
da da ukazuje na povienu osjetljivost na podraaje za povlaenje ili
bijeg u odsutnosti skupine. Govorio sam o tome osobito zbog toga
to su nejasnoa i nedostatak definicije te skupine nagona mnoge
naveli da koriste taj instinkt za objanjavanje fenomena drutvenog
vladanja koje lei na posve drugaijoj razini ponaanja.
Uobiajeno je govoriti o instinktima u ljudskoj jedinki kao
podlonima gotovo beskrajnom modificiranju, po emu bi se imali
razlikovati od instinkata u niim ivotinjskim oblicima. Instinkti u
potonjem smislu teko bi se mogli identificirati u ovjeku, s
izuzetkom instinkta sisanja i moda nekih neposrednih reakcija ljut-
nje to ih pokazuje vrlo mlada dojenad, skupa s nekoliko drugih koji
su previe nerazvijeni da bi zasluili tu oznaku. ivot djeteta u ljud-
skom drutvu njih i sve nagone kojima je obdarena ljudska priroda
podreuje pritisku koji ih odvodi onkraj mogue usporedbe sa ivot-
injskim instinktima, premda smo otkrili da instinkti kod niih ivot-
inja podlijeu postepenim promjenama putem dugotrajnog iskustva
uvjeta koji se mijenjaju. Taj pritisak je, dakako, mogu samo putem
racionalnog karaktera koji, ako sam u pravu, nalazi objanjenje u
drutvenom ponaanju u koje je dijete kadro ui.
Taj materijal instinkta ili nagona kod niih ivotinja visoko je orga-
niziran. On predstavlja prilagodbu ivotinje vrlo odre~nom i ogra-
nienom svijetu. Podraaj i na koje je ivotinja osjetljiva i koji lee u
njenom obitavalitu tvore taj svijet i odgovaraju moguim reakcijama

332
 Dodatni ogledi

ivotinje. To dvoje se uklapa jedno u drugo i uzajamno se odreuje,

jer upravo instinkt-koji-trai-izraz odreuje osjetljivost ivotinje na
podraaj, a upravo prisutnost podraaja aktivira instinkt. Ta organi-
zacija predstavlja ne samo ravnoteu dranja i ritam pokreta nego i
slijed akata u odnosu jednih na druge, cijelu ujedinjenu strukturu
ivota tog oblika i vrste. Ni u jednoj poznatoj ljudskoj zajednici, ak
i najprimitivnijeg tipa, ne nalazimo niti takav ujedinjen svijet niti ta-
kvu ujedinjenu jedinku. U ljudskom svijetu prisutna je prolost i ne-
izvjesna budunost, budunost na koju moe utjecati vladanje indi-
vidua skupine. Individua se projicira u razne mogue situacije te se
pomou orua i drutvenih stavova poduhvaa toga da neku drugai
ju situaciju uini postojeom, to bi dalo izraza razliitim nagonima.
S gledita instinktivnog ponaanja kod niih ivotinja, ili nepo-
srednog ljudskog reagiranja na perceptivni svijet (drugim rijeima, sa
stajalita neraskinutog odnosa izmeu nagona i predmeta koji im daju
izraaj), nema prolosti i budunosti; pa ipak su predstavljeni u toj
situaciji. Predstavljeni su lakoom prilagodbe putem odabira stanovi-
tih elemenata kako u 9irektnom osjetnom podraivanju putem pobu-
ivanJa receptora, tako i u imaginariju. Ono to predstavlja prolost i
ono to predstavlja budunost ne moe se razluiti po sadraju. Su-
rogat prolosti je aktualna prilagodba nagona predmetu kao podraa-
ju. Surogat budunosti je kontrola koju promjenjivo polje iskustve-
nog doivljaja tokom ina odrava nad njegovim izvravanjem.
Tok iskustvenog doivljavanja se ne diferencira u prolost i bu-
dunost nasuprot neposrednome sada sve dok refleksija putem svo-
jih likova ne djeluje na stanovite dijelove iskustva, usavravanjem pri-
lagodbe s jedne, a premjetanjem kontrole s druge strane. Biologijska
jedinka ivi u nediferenciranome sada; drutvena misaona individua
to uzdie u tok iskustva unutar kojega stoji fiksirana prolost i vie ili
manje neizvjesna budunost. Ono sada iskustva predstavljeno je pr-
venstveno cjelinom navedenih iskustava, naeg naslijeenog prilago-
avanja fizikom i drutvenom svijetu, to ga neprestano rekonstitu-
iraju drutveni misaoni procesi; ali to rekonstituiranje se zbiva
analizom i selekcijom u polju podraivanja, a ne neposrednim usmje-
ravanjem i rekombiniranjem nagona. Kontrola koja se vri nad nagoni-
ma uvijek ide putem odabira podraivanja to ih uvjetuje

333
Um, osoba i drutvo

senzibilizirajui u~ecaj raznih drugih nagona koji trae svoj Izraz.

Neposrednost onoga sada nikada se ne gubi, a biologijska jedinka
stoji kao neupitna zbilja u svijestima razliito konstruiranih prolosti
i projiciranih budunosti. Upravo je rad znanstvenog promiljanja
izolirao neke od tih fiksiranih prilagodbi (u smislu naih urav-
noteenih dranja, kretnji prema predmetima, kontakata s tim pred-
metima i rukovanja njima) kao jedan fiziki svijet, koji odgovara
biologijskoj jedinki s njenim zamrenim ivanim sistemom.
Fiziki svijet, koji je tako nastao u iskustvu, ne odgovara samo
naim dranjima i kretanjima obzirom na udaljene predmete i naim
rukovanjima tim predmetima, ve takoer i biologijskom mehani-
zmu, osobito njegovim kompleksnim nervnim koordinacijama
putem kojih se te reakcije izvode. Kako u fizikom svijetu s~eemo
svoje najsavrenije sposobnosti kontrole, veoma je snana tendencija
da se individuu smjesti kao mehanizam u taj fiziki svijet. Ba uko-
liko prikazujemo sebe kao biologijske mehanizme sposobniji smo
kontrolirati u skladu s tim vee polje uvjeta koji odreuju vladanje. S
druge strane, taj prikaz u mehanikim odrednicama apstrahira od
sviju svrha i ciljeva vladanja. Ako se oni pojavljuju u iskazu individue,
mora ih se smjestiti u duh, kao izraz sopstva - drugim rijeima,
smjestiti u svijet osoba, dakle u drutven svijet. Ne elim ulaziti u
suptilne probleme to ih ukljuuju ove distinkcije- probleme meha-
nizma i teleologije, tijela i duha, u psihologijski problem paralelizma
ili interakcije. elim jednostavno ukazati na logiki motiv koji unosi
mehaniki prikaz ponaanja u fiziko polje, a prikaz ciljeva i svrha u
mentalni svijet, kako se ti termini openito rabe. Premda ta dva na-
glaska koja su bila gore prepoznata u distinkciji izmeu prolosti i
budunosti imaju poglavitu vanost, nuno je podcrtati da se moder-
na znanstvena metoda (a to je tek bogato razraen oblik refleksije)
neizbjeno vraa nesofisticiranom neposrednom iskustvu korite-
njem eksperimenta kao pro\jere stvarnosti. Moderna znanost dovodi
svoje najapstraktnije i najsuptilnije hipoteze u krajnjoj instanci u
polje onoga "sada" da bi dokazala njihovu pouzdanost i istinitost.
To neposredno iskustvo koje jest zbilja, i koje je konana provjera
realnosti znanstvenih hipoteza kao i provjera istinitosti svih naih
zamisli i pretpostavki, jest iskustvo onoga to zovem "biologijskom

334
 Dodatni ogledi

jedinkom". Taj termin govori o individui u stavu i u trenutku u kojem

nagoni odravaju neprekinut odnos s predmetima oko nje. Konano
registriranje poloaja jezika na vagi, podudaranja zvijezde s linijom
u teleskopu, prisutnosti nekoga u sobi, stvarnog dovrenja poslovnog
dogovora- ti dogaaji koji mogu potvrditi bilo koju hipotezu ili pret-
postavku nisu sami predmet analize. Trai se upravo podudarnost
oekivanog rezultata sa zbiljskim dogaajem. Oznaio sam je kao
"biologijsku" jer taj termin stavlja naglasak na ivu zbilju koju se mo-
e razluiti od refleksije. Kasnija refleksija se okree od nje i nastoji
prikazati potpun odnos izmeu svijeta i individue u odrednicama
fizikih podraaja i biologijskog mehanizma; zbiljsko iskustvo se nije
zbilo u tom obliku nego u obliku nesofisticirane realnosti. [MS]

335
Um, osoba i drutvo

C. Sopstvo i proces refleksije

Sam proces refleksije nastaje upravo u drutvenom ponaanju. Taj

proces bi prije svega trebalo prikazati u njegovom najjednostavnijem
pojavnom obliku. Kao to sam ve rekao, on implicira neki poraz
ina, osobito uslijed nagona koji se meusobno koe. Nagon kretanja
prema hrani ili vodi ometen je nagonom suzdravanja ili povlaenja
zbog dokaza opasnosti ili znaka zabrane ulaska. Pod tim uvjetima stav
ivotinje nie od ovjeka jest stav napredovanja ili povlaenja, i taj
proces moe sam od sebe dovesti do nekog rjeenja bez razmiljanja.
Tako make u mehanikoj kutiji neprestanim pogrenim kretnjama
konano pronalaze oprugu koja ih oslobaa; ali tako pronaeno
rjeenje nije refleksivno rjeenje, premda neprestano ponavljanje
moe na kraju utisnuti tu reakciju, tako da e iskusna maka odmah .
aktivirati polugu kad ju se smjesti u zagonetnu kutiju. Veoma velik
dio ljudskih vjetina steenih u igranju igara, ili sviranju muzikih
instrumenata, ili u postizanju opih miinih prilagodbi novim situ-
acijama, stjee se tim postupkom pokuaja i pogreke.
U tom postupku"jedan za drugim dominira po jedan od suprot-
stavljenih nagona, dobivajui na izraaju sve do toke na kojoj ga
konano zakoi onaj drugi suprotstavljeni nagon ili nagoni. Tako pas
koji se pribliava neznancu koji mu nudi meso moe gotovo doi do
njega, a onda, pod kumulativnim djelovanjem podraaja to potjeu
od toga da je ovjek nepoznat, ustuknuti lajui i reei. Takva klac-
kalica izmeu suprotstavljenih nagona moe potrajati neko vrijeme,
sve dok oni, iscrpivi se meusobno, ne ostave vrata otvorena za dru-
ge nagone i njihove podraaje posve izvan postojeeg polja. To
prilaenje i povlaenje moe pak uvesti u igru jo i druge znaajke u

336
 Dodatni ogledi

predmetima, pobuujui druge nagone koji tako mogu rijeiti prob-

lem. Pribliavanje neznancu moe otkriti poznat vonj tog ovjeka i
odagnati podraaj koji je aktivirao nagon bijega i neprijateljstva. U
drugom navedenom primjeru - make u kutiji -jedan nagonski in
za drugim konano sluajno dovodi do okidanja opruge. eprtljavo,
nezgrapno, nesigurno igranje poetnika u tenisu ili sviranje na violi-
ni primjeri su istoga toga u ljudskom vladanju; tu moemo primijeti-
ti kako i sam igra odnosno svira kae da ui a da ne zna kako. On
otkriva da mu se javlja nova situacija koju prije nije prepoznavao.
Poloaj protivnika i kut pribliavanja loptice odjednom mu postaju
vani. Te objektivne situacije ranije za njega nisu postojale. Nije ih
izgradio ni na kakvoj teoriji. One su naprosto tu, doim ih ranije u
njegovom iskustvu nije bilo; introspekcija pokazuje da ih on prepoz-
naje po spremnosti na nove vrste reakcija. Panju na njih skreu mu
vlastiti motoriki stavovi. On stjee ono to zove "formom". Ustvari,
"forma" je osjeaj za one motorike stavove kojima sebe senzibili-
ziramo za podraaje koji izazivaju reakcije to trae izraaj. Cjelina je
nerefleksivan proces u kojemu nagoni i njima odgovarajui predmeti
postoje ili ne postoje. Reorganizacija objektivnog polja i sukobljenih
nagona doista se zbiva u iskustvu. Kada se zbila, registrirana je u
novim predmetima i novim dranjima, a zasad moemo odgoditi
pitanje naina na koji dolazi do reorganizacije. Sadanja objanjenja
putem pokuaja i pogreke, utiskivanja uspjenih reakcija i eliminaci-
je neuspjenih, te selektivne moi uitka to prati uspjeh i boli to
prati promaaj nisu se pokazala zadovoljavajuima, ali ti procesi lee
izvan polja refleksije i ne treba da nas sada zadravaju.
Kao primjer jednostavne refleksije moemo uzeti otvaranje ladice
koja odbija popustiti pred opetovanim sve snanijim potezanjem.
Umjesto da se preda naporu troenja sve snage dok ne iupa i same
ruice, osoba koristi svoju inteligenciju time to e, ako je mogue,
locirati mj esto otpora, identificirati male procjepe na ovoj ili onoj
strani, te koristiti snagu tamo gdje je otpor najjai, ili se pozabaviti
zamiljanjem sadraja ladice i ukloniti ladicu iznad nje kako bi mogla
izvaditi zapreku koja je osujeivala njene napore. U ovom postupku
upadljiva razlika spram one nepromiljene metode koju smo bili
upravo promo triJi nalazi se u analizi predmeta. Ladica je privremeno

337
Um, osoba i drutvo

prestala biti puko neto to treba izvui. Ona je drvena stvar iz razlii
tih dijelova, od kojih su neki nabubrili vie od drugih. Ona je i natr-
pana spremnica predmeta koji moda stre iznad okvira draa.
Meutim, ova analiza nas ne odvlai iz polja nagona. ovjek rai
dvjema rukama. Osjet veeg otpora s jedne strane nego s druge vodi
pojaanom naporu tamo gdje je otpor najvei. Zamiljanje sadraja
ladice odgovara na tendenciju da se ukloni prepreka koja smeta.
Mehanizam obine percepcije, u kojem tendencije neke osobe da
djeluje navode osobu da zapazi predmete koji e tim tendencijama
omoguiti da se razmau, posve je u stanju izai na kraj s problemom,
samo ako moemo osigurati polje ponaanja unutar kojega dijelovi
jedinstvenog predmeta mogu odgovarati dijelovima organizirane
reakcije. Takvo polje nije polje otvorenog djelovanja, jer se razliite
sugestije pojavljuju kao konkurentske hipoteze najboljeg plana za
napad, i valja ih dovesti u meusoban odnos kako bi bile dijelovi svo-
jevrsne nove cjeline.
Puka inhibicija sukobljenih nagona ne prua takvo polje. To nas
moe ostaviti s predmetima koji naprosto negiraju jedan drugi - la-
dica koja nije ladica, jer se ne moe izvui, individua koja je i prijatelj
i neprijatelj, ili cesta kojom se ne moe proi; a mi se moemo jed-
nostavno pognuti pred neizbjenim, dok se panja premjeta na
druga polja djelovanja. Nismo niti slobodni da prediciramo duh kao
mjesto refleksije- duh koji postoji na stanovitom stadiju evolucije, s
neba dan unutranji dar spreman da opremi ovjeka novom
tehnikom ivota. Na je poduhvat da otkrijemo razvoj duha unutar
ponaanja koje se nije zamislilo nad sobom i koje je posve pripadalo
svijetu neposrednih stvari i neposrednih reakcija na stvari. Ako on
ima biti evolucija unutar ponaanja, mora biti iskaziv na nain na koji
smo pojmili da se ponaanje zbiva u ivim oblicima, tj. svaki korak
tog procesa mora biti akt u kojem neki nagon nalazi izraz putem
predmeta u perceptivnom polju. Moe i opet biti nuno izrei opo-
menu protiv olake pretpostavke da iskustva koja potjeu ispod koe
pruaju neki unutranji svijet unutar kojega na neki mraan nain
moe nastati refleksija, kao i protiv pretpostavke da tijelo jedinke kao
perceptivni predmet prua sredite kojem se mogu pridodati isku-
stva, stvarajui tako privatno i psihiko polje koje u sebi ima klicu

338
 Dodatni ogledi

predstavljanja pa tako i refleksije. Ni eluani gr niti udaren noni

prst ne raaju refleksiju, kao to ni uici ili boli, emocije ili raspo-
loenja, ne tvore unutranje psihike sadraje koji se neizbjeno
odnose na samu osobu, ime bi tvorili neki unutranji svijet unutar
kojega moe iskoiti autohtona misao. Refleksija kakva se javlja u
gore navedenim sluajevima ukljuuje barem dva stava: stav ukazi-
vanja na novu znaajku predmeta koja daje povoda sukobljenim nag-
onima (analiza), te drugi stav, stav takvog organiziranja reakcije spram
tako percipiranog predmeta da ovjek sebi ukazuje na reakciju onako
kako bi mogao ukazati i drugome (predstavljanje). Izravne aktivnosti
iz kojih izrasta misao jesu drutveni akti, a moe sc uzeti da svoj naj-
raniji izraz nalaze u primitivnim drutvenim reakcijama. Bit e dakle
dobro da se razmotri prva od najjcdnostavnijih formi drutvenog
vladanja te da se vratimo refleksiji kada saznamo da li takvo vladanje
prua polje i metodu za refleksiju.
Drutveno vladanje bilo koje individue moe se definirati kao
vladanje koje nastaje iz nagona iji se specifini podraaji nalaze u
drugim individuama koje pripadaju istoj biologijskoj skupini. Ti po-
draaji mogu djelovati na bilo koje od osjetila, ali postoji jedna klasa
takvih podraaja koju treba napose zapaziti i naglasiti. To su motori-
ki stavovi i rani stadiji u kretnjama drugih individua koji upravljaju
reakcijama individue o kojoj je rije. Njih uvelike previaju kompa-
rativni psiholozi, ili, kada se o njima diskutira, kao to su to inili
Darwin, Piderit i Wundt, tretira ih sc kao da na druge individue ne
djeluju direktno ve putem njihovog izraavanja emocije, namjere ili
ideje; dakle, nisu priznati kao specifini podraaji, nego kao sekun-
darni ili izvedeni. Ali svatko tko prouava ono to se moe nazvati
"razgovor dranja" pasa koji se spremaju na borbu, ili smjetanja do-
jenadi i njihovih majki, ili uzajamne kretnje ivotinja u stadu, pre-
poznat e da poeci drutvenih akata izazivaju instinktivne ili nagon-
ske reakcije isto tako neposredno kao to to ine ivotinjski oblici,
mirisi, dodiri ili krikovi. Wundt je dao velik doprinos time to je te
podraaje podveo pod opu odrednicu gesta, ime je isputene zvu-
kove koji se u ovjeka razvijaju u artikuliran smislen govor smjestio
u tu klasu, kao glasovne geste. Jo bi neto trebalo komentirati o po-
imanju drutvenog vladanja. Ono se ne smije ograniiti na uzajamne

339
Um, osoba i drutvo

reakcije individua ije vladanje prihvaa i uva druge i slui im. 0no
mora ukljuivati i ivotinjske neprijatelje. U smislu drutvenog
vladaqja tigar je isto tako dio drutva praume kao i bivol ili jelen. U
razvoju ue pojmljene skupine, instinkti ili nagoni neprijateljstva ili
bijega, skupa s gestama koje predstavljaju njihove rane stadije, igraju
najvanije uloge ne samo u zatiti oblika koji se uzajamno podra-
vaju, nego i u vladanju tih oblika jednih spram drugih. Nije loe
istaknuti ni to da se lovac i lovina, onaj koji jede i onaj kojegjedu, u
evoluciji ivotinjskih oblika unutar ivotnog procesa isto tako blisko
isprepliukao i majka i dijete ili jedinke dvaju spolova.
Meu niim oblicima drutveno vladanje se podrazumijeva u
instinktima napada i bijega, seksa, roditeljstva i djetinjstva, u instink-
tima ivotinja krda (premda su njihove konture donekle nejasne), a
vjerojatno i u izgradnji stanita. U svim tim procesima sami oblici, nji-
hove kretnj e, osobito rani stadiji kretnji - jer u prilagodbi na djelo-
vanje neke druge ivotinje najranija indikacija nadolazee reakcije ima
najveu vanost- i zvuci koje isputaju slue kao specifini podraaji
drutvenim nagonima. Odzivi su isto tako neposredni i objektivni po
svojem karakteru kao to su to i odzivi na nedrutvene fizike
podraaje. Kakogod sloeno i zamreno moglo postati to vladanje,
kao u ivotu pele ili mrava, ili u izgradnji stanita kao to su dabro-
va, struni promatrai ivotinja nisu doli ni do kakvih uvjerljivih
dokaza da jedna ivotinja drugoj ukazuje na predmet ili akciju re-
gistriranu u onome to oznaavamo kao "duh"; drugim rijeima,
nema dokaza da je jedan oblik kadar da putem smislenih gesta pre-
nese informaciju drugome. ivotinja koja izravno reagira na vanjske
predmete, a vjerojatno i na zamiljene, nema prolost ili budunost,
nema sebe kao predmet- rijeju, nema duh kako je gore opisan, nije
sposobna za refleksiju niti za "racionalno vladanje" kako se taj termin
sada koristi.
Meu pticama nalazimo neobian fenomen. U svojem seksual-
nom ili roditeljskom vladanju ptice nairoko koriste glasovnu gestu.
Glasovna gesta u osobitoj mjeri ima karakter da direktno djeluje na
ivotinju koja se njome slui, kao to djeluje druga ivotinja. Dakako,
iz toga ne slijedi da e se taj uinak i ostvariti; to da li e se ostvariti
ili ne ovisi o prisutnosti nagona koji iziskuju podraaj da bi se aktivi-

340
r
Dodatni ogledi

rali. U obinom drutvenom ivotu ivotinja nagon jednog oblika ne

bi bio da uini ono na to potie drugi oblik, tako da ak i kad bi
podraaj bio takvog karaktera da na osjetilni organ same jedinke
djeluje onako kako to ini druga, taj podraaj normalno ne bi imao
direktnog uinka na njeno vladanje. Postoje, meutim, neki dokazi
da se to ipak zbiva kod ptica. Teko je vjerovati da ptica ne potie sebe
da pjeva vlastitim tonovima.
Ako ptica a svojim tonom izazove odziv kod ptice b, a ptica b ne
samo reagira tonom koji izaziva odziv ptice a nego i u vlastitom orga-
nizmu ima stav koji svoj izraz nalazi u istom tom tonu kakav je
ispustila ptica a, ptica b bi potakla sebe da ispusti taj isti ton kao to j e
onaj koji je izazvala kod ptice a. To implicira sline stavove to trae
izraz u te dvije ptice i sline tonove to izraavaju te stavove. Kad bi
to bilo tako i kad bi jedna ptica uestalo zapjevala uvi onu drugu,
mogli bi uslijediti zajedniki tonovi i zajednike pjesme. Vano je
prepoznati da takav proces nije ono to se uobiajeno naziva "opona-
anjem". Ptica b ne nalazi u tonu ptice a podraaj da ispusti isti ton.
Obrnuto, ovdje se pretpostavlja da njen odgovor ptici a podrauje
nju samu da ispusti isti ton koji isputa ptica a. Malo je ili nimalo uv-
jerljivih dokaza da je ijedna faza vladanja jedne ivotinje direktan
podraaj drugoj da postupi na isti nain. Jedna ivotinja koja samu
sebe podrauje na isti izraaj kakav je onaj to ga ona izaziva u dru-
goj ni najmanje ne oponaa u tom smislu, premda se time moe
objasniti dobar dio onoga to prolazi kao takva imitacija. Ona se
moe zbiti samo pod uvjetom koji sam naglaavao: da podraaj ima
djelovati na samu ivotinju na isti nain kao to je onaj na koji on
djeluje na drugu ivotinju, a taj uvjet jest ispunjen u sluaju glasovne
geste. Neke ptice kao to je rugalica stvarno tako reproduciraju
povezane tonove drugih ptica; a vrabac smjeten u kavez s kana-
rincem moe reproducirati kanarinevu pjesmu. Nama najpoznatiji
primjer te reprodukcije glasovne geste jesu dostignua ptica koje
govore. U tim sluajevima ptice reproduciraju kombinacije fonet-
skih elemenata, koje zovemo rijeima, onako kako vrabac reproduci-
ra kanarinevu pjesmu. Taj je proces interesantan zbog svjetla koje
moe baciti na djeje uenje jezika koji dijete uje u svojoj okolini.
On naglaava vanost glasovne geste kao mogueg podraaja jedinki

341
Um, osoba i drutvo

da reagira na sebe. Premda je bitno prepoznati da se reakcija iv<Jti-

nje na vlastit podraaj moe zbiti samo tamo gdje postoje nagoni koji
tee izraaju to ga ovaj podraaj oslobaa, ustanovit e se vrlo veli-
ka vanost glasovne geste kao drutvenog akta upravljenog na samu
jedinku kao i na druge jedinke.
Ovdje u polju ponaanja dospijevamo do situacije u kojoj jedinka
moe aficirati sebe onako kako aficira druge jedinke, te stoga moe na
to podraivanje reagirati onako kako bi reagirala na podraaj to pot-
jee od drugih jedinki; drugim rijeima, ovdje nastaje situacija u kojoj
individua moe postati predmet u svojem vlastitom polju ponaanja.
To bi zadovoljilo prvi uvjet pojavljivanja duha. Ali do tog odziva nee
doi ako ne postoje reakcije koje odgovaraju ovim samo-podraiva-
njima koja e pospjeiti i pojaati vladanje individue. Ukoliko su
glasovne geste u ptijem zavoenju obaju spolova sline, uzbuenje
to ga pobuuju davat e izraza drugim tonovima koji e opet povea
vati uzbuenje. ivotinja koju rika protivnika pobuuje na napad
moe ispustiti slinu riku koja potie neprijateljski stav one druge. Ta
rika, meutim, moe povratna djelovati na samu tu ivotinju i pobu-
diti novo borbeno uzbuenje koje izazove jo glasniju riku. Pijetao
koji odgovara na kukurijekanje drugog pijetla moe samog sebe
nadraiti na odgovor vlastitim kukurijekanjem. Pas koji laje na mjesec
vjerojatno ne bi nastavljao lajati kad ne bi samog sebe stimulirao
vlastitim lajanjem. Zapaeno je da golubovi roditelji svojim guka-
njcm pobuuju jedno drugo u brizi za mlade. Ukoliko ti tonovi dje-
luju na druge ptice, utoliko su skloni da na isti nain djeluju na pticu
koja ih isputa. Ovdje nalazimo drutvene odnose u kojima pripremu
za spolni in, za neprijateljski sraz i za brigu za mlade pospjeuju
glasovne geste koje povratna djeluju na ivotinju koja ih isputa,
proizvodei isti uinak spremnosti za drutvenu aktivnost koji
proizvode na jedinke kojima su neposredno upuene. S druge strane,
ako glasovna gesta u drugom obliku izazove drugaiju reakciju, koja
nalazi izraz u drugaijoj glasovnoj gesti, glasovna gesta ne bi vrila
takvo neposredno pojaavanje. Roditeljski ton koji izaziva ton djejeg
organizma, ako u roditelju ne izazove odziv djeteta koji bi opet
potaknuo ton roditelja, ne bi potaknuo roditelja da ponovi svoju
glasovnu gestu. Do ove komplikacije stvarno dolazi u sluaju ljudskih

342
r
Dodatni ogledi

roditelja, ali moe se pretpostaviti da je nema u odnosima roditelja i

potomstva kod formi niih od ljudske.
U tim sluajevima prepoznajemo drutvene situacije u kojima
vladanje jednog organizma djeluje na vladanje drugoga u izvoenju
akata u kojima sudjeluju oba. To su akti u kojima su geste i odgo-
varajui stavovi tako slini da se jedan organizam stimulira na gestu i
dranje drugoga i tako ponovo stimulira sebe. Do neke mjere ivot-
inja preuzima ulogu druge i tako naglaava izraavanje svoje vlastite
uloge. U oblicima koje smo naveli to je mogue samo tamo gdje su
uloge, do stanovitog stadija pripreme za drutveni in, vie ili manje
identine. Ova akcija, meutim, ne pripada onom tipu inhibicije iz
kojega proizlazi refleksija (premda u cijelom prilagoavanju jedinki
na medusobna djelovanja mora biti i neto inhibicije), niti ona
ukljuuje takvu raznovrsnost stavova kakva je bitna za analizu i pred-
stavljanje. Taj nedostatak raznovrsnosti stavova (pod "stavom" mislim
na prilagodbu organizma zahvaenoga nagonom spremnim da se
izrazi) takoer ne pogee od nedostatka sloenosti u vladanju. Mnogi
akti tih niih oblika isto su tako visoko sloeni kao i mnogi ljudski
akti koji su refleksivno kontrolirani. To je ona distinkcija koju sam
izrazio u distinkciji izmeu instinkta i nagona. Instinkt moe biti
visoko sloen, npr. priprema ose za ivot larve koja e izai iz jajaca
poloenoga u njenu napravljenu eliju; ali razliiti elementi cijelog
kompleksnog procesa su organizirani skupa tako vrsto da zapreka na
bilo kojoj toki osujeuje itav poduhvat. Ona ne ostavlja dijelove
cjeline tako slobodne da se mogu rekombinirati u drugim formama.
Ljudski nagoni, meutim, openito su podloni upravo takvoj ra-
lambi i rekombinaciji u prisutnosti prepreka i inhibicija.
Postoji okolnost koja po mojem miljenju nije bez veze s tim
razdvojivim karakterom ljudskog ina. Govorim o doivljajima dodi-
ra to ih ovjek dobiva putem aka. Doivljaji dodira veine kime
njaka niih od ovjeka predstavljaju dovrenje njihovih akata. U
borbi, procesu hranjenja, seksu, veini aktivnosti roditeljstva ili djet-
injstva, napadu, borbi za sigurno mjesto, potrazi za zatitom od
vruine i hladnoe, biranju mjesta za spavanje, dodir se podudara s
ciljem instinkta, doim ovjekova aka prua posred ujui kontakt koji
je sadrajem daleko bogatiji od kontakta ralja ili ivotinjskih apa.

343
Um, osoba i drutvo

ovjekova orua su razrada i produetak njegovih aka. Ona osigu-

ravaju jo i druge, daleko raznovrsnije kontakte koji lee izmeu
poetaka i svretaka njegovih poduhvata. A aka, dakako, u ovom raz-
matranju ne ukljuuje samo sam taj organ, nego i njegovu neograni-
enu koordinaciju s drugim dijelovima organizma putem centralnog
ivanog sistema. Ovo je od osobite vanosti za razmatranje odvo-
jivosti dijelova ina, jer nae percepcije ukljuuju i zamiljanje kon-
takata to ih obeavaju vid ili neki drugi daljinski osjet. Vidimo da su
stvari tvrde ili meke, grube ili glatke, velike ili male u odnosu na nas
same, vrue ili hladne, te mokre ili suhe. Upravo taj zamiljeni dodir
ini stvar koju vidimo zbiljskom stvari. Ti zamiljeni dodiri su prema
tome silno vani u kontroliranju vladanja. Razne slikovite predstave
dodira mogu znaiti razne stvari, a razne stvari znae razne reakcije. I
opet moram naglasiti injenicu da e ta raznovrsnost postojati u isku-
stvu samo ako postoje nagoni koji odgovaraju ovoj raznovrsnosti
podraaja i koji trae da se izraze. Meutim, ovjekovi manualni
dodiri, umetnuti izmeu poetaka i svretaka njegovih akata, pruaju
mnotvo razliitih podraaja za mnotvo razliitih naina da se neto
uini, i tako pozivaju alternativne nagone da se izraze u ostvarivanju
njegovih akata, kada se pojave prepreke ili smetnje. ovjekove ruke
su odigrale veliku ulogu u rastavljanju fiksnih instinkata dajui mu
svijet ispunjen mnogim stvarima.
Da se sada vratimo glaso\rnoj gesti, dopustite da spomenem jo
jednu znaajku ljudske vrste koja je bila veoma vana u razvoju ov
jekove osebujne inteligencije - njegovo dugo razdoblje djetinjstva. Ne
govorim o prednosti na kojoj insistira Fiske, o pogodnostima koje
proizlaze iz kasnijeg sazrijevanja, ve o onoj ulozi koju glasovna gesta
igra u brizi roditelja za dijete, osobito majinoj. Fonetski elementi, iz
kojih se kasnije izgrauje artikuliran govor, pripadaju drutvenim pos-
tupcima koji izazivaju postupke odgovora kod drugih, skupa s njiho-
vim glasovnim gestama. Djetetov krik straha pripada tendenciji bijega
prema roditelju, a ohrabrujui ton roditelja j e dio kretanja prema
zatiti. Glasovna gesta straha izaziva odgovarajuu gestu zatite.
Postoje dva zanimljiva ljudska tipa vladanja koja naizgled nastaju
iz ovog odnosa djeteta i roditelja. S jedne strane nalazimo ono to se
naziva djetetovom imitacijom, a s druge suosjeajni odziv roditelja.

344
 Dodatni ogledi

Osnova svakoga od ovih tipova vladanja moe se nai kod individue

koja sebe podrauje da reagira na isti nain na koji druga reagira na
nju. Kao to smo vidjeli, to je mogue ako su ispunjena dva uvjeta.
Individuu mora aficirati podraaj koji aficira i onu drugu, i to putem
istog osjetilnog kanala. To se deava s glasovnom gestom. !sputeni
zvuk pogaa uho individue koja ga isputa na isti fiziologijski nain
na koji pogaa uho osobe kojoj je upuen. Drugi je uvjet da u indi-
vidui koja isputa zvuk treba postojati nagon koji trai izraz, nagon
koji je funkcionalno istovrstan s nagonom kojemu podraaj odgovara
kod druge individue koja uje zvuk. Najpoznatija nam je ilustracija
dijete koje plae, a onda isputa utieni zvuk koji pripada roditelj-
skom zatitnikom dranju. Taj djetinji tip vladanja kasnije se dovra-
va u bezbrojnim formama igranja u kojem dijete preuzima uloge
odraslih oko njega. Sama sveopa navika igranja lutkama ukazuje na
to kako je u djetetu spreman za ispoljavanje roditeljski stav, ili bi
moda trebalo rei, neki od roditeljskih stavova. Dugo razdoblje ovi-
snosti ljudskog malog djeteta tokom kojega se njegovo zanimanje
centrira u njegovim odnosima spram onih koji brinu o njemu prua
izvanrednu priliku da se takvo preuzimanje uloga drugih izvodi u oba
pravca. Tamo gdje mlada ivotinja niih oblika vrlo brzo doe do toga
da direktno odgovara na podraaje primjerene vladanju odraslih iz
njene vrste, s instinktivnim aktivnostima koje rano sazrijevaju, dijete
tokom znatnog perioda upravlja svoju pozornost spram drutvene
okoline koju prua primitivna obitelj, traei potporu i hranu i
toplinu i zatitu pomou svojih gesta - osobito svojih glasovnih gesta.
Te geste moraju neizbjeno u njemu izazvati roditeljski odziv, koji je
veoma rano tako izrazito spreman za ispoljavanje u djetetovoj priro-
di, a taj odziv e ukljuivati i odgovarajuu roditeljsku glasovnu gestu.
Dijete e sebi dati podraaj da napravi one zvukove na ije isputanje
podrauje roditelja. Ukoliko je drutvena situacija unutar koje dijete
. reagira odreena njegovom drutvenom okolinom, ta okoline e
odrediti kakve ono zvuke isputa, pa prema tome i kakve reakcije
potie kako u drugima tako i u sebi. ivot oko njega indirektno e
odrediti koje e roditeljske odzive ono proizvoditi u svojem vladan-
ju, ali direktni podraaj na roditeljski odziv neizbjeno e se nalaziti
u njegovom vlastitom djejem pozivu. Na podraaj roditelja ono sc

345
Um, osoba i drutvo

odaziva kao dijete. U tim podraajima nema niega to bi iz~zvalo

odziv od ras loga. Ali ukoliko ono poklanja pozornost vlastitim djejim
pozivima, pojavljivat e se upravo odziv odrasloga - ali pojavit e se
samo u sluaju da su neke faze tih podraaja odrasloga u njemu,
spremne za izraavanje. Dakako, nepotpunost i relativna nezrelost tih
odziva poput odraslih daju djetetovom vladanju jednu od osebujnih
znaajki koje se veu uz igranje. Druga je to da dijete samo sebi moe
dati podraaj za takvu aktivnost. U igranju male djece, ak i kad se
igraju skupa, postoje obilni dokazi o tome da dijete tokom tog proce-
sa uzima razliite uloge; a dijete koje je samo nastavit e taj proces
podraivanja samog sebe putem glasovnih gesta i gotovo beskonano
djelovati u razliitim ulogama. Igranju mlade ivotinje drugih vrsta
manjka taj samopodraujui karakter, i ono pokazuje daleko vie
zrelosti instinktivnog reagiranja no to ga nalazimo u ranom igranju
djece. Oevidno je da ba iz vladanja kao to je to, iz obraanja
samome sebi i reagiranja primjerenim odzivom drugoga nastaje
"samosvijest". Dijete tokom razdoblja ranog djetinjstva stvara forum
unutar kojega preuzima razne uloge, a djetetovo sopstva se postupno
integrira iz tih drutveno razliitih dranja, uvijek zadravajui
sposobnost obraanja sebi i odazivanja na to obraanje putem reakci-
je koja pripada stanovitom osjeaju za drugoga. Ono ulazi u razdoblje
odraslosti mehanizmom duha.
Stav koji karakteriziramo kao stav suosjeanja kod odrasloga proi-
zlazi iz iste te sposobnosti da se preuzme uloga druge osobe s kojom
je netko drutveno povezan. On nije sadran u izravnom odzivu
pomaganja, podrke ili zatite. To je izravan nagon, ili, kod niih obli-
ka, izravan instinkt, koji uope nije kompatibilan s onim to se ini
kad doe do suprotstavljenih instinkata. Roditeljski oblici koji
prigodice postupaju na najuobiajeniji roditeljski nain mogu, naoko
beutno, unititi i poderati vlastito potomstvo. Suosjeanje uvijek
podrazumijeva da netko sama sebe podrauje na pomo i obzirnost
spram drugih time to donekle usvaja stav osobe kojoj pomae.
Uobiajena oznaka za to je "staviti se na njegovo mjesto".
Pretpostavlja sc daje to iskljuivo ljudski tip vladanja, obiljeen time
to involvira stimuliranje vlastite osobe na djelovanje reagiranjem na
nain kako reagira drugi. Kao to emo vidjeti, ta kontrola vlastitog

346
 Dodatni ogledi

ponaanja, putem reagiranja onako kako reagira drugi, nije ogranie

na samo na ljubazno ponaanje. Meutim, skloni smo da termin
"suosjeajno" rezcrviramo za one ljubazne postupke i stavove koji su
bitne povezujue niti u ivotu bilo koje ljudske skupine. Slagali se mi
ili ne s McDougallovom tezom da fundamentalni karakter njenosti,
koji ulazi u bilo to to imenujemo humanim, ili ljudskim u smislu
humanoga, izvire iz roditeljskih nagona, ne moe biti sumnje da fun-
damentalni stav raznih naina pruanja pomoi drugima svoju naju-
padljiviju primjenu ima u odnosu na djecu. Bilo koji oblik bespo-
monosti svodi nas na djecu i pobuuje roditeljski odziv kod drugih
lanova zajednice kojoj pripadamo. Svaki napredak u priznavanju
kakve ire drutvene grupacije slian je kraljevstvu nebeskom; u njega
moemo stupiti samo kao mala djeca. Odraslo ljudsko bie ve je ulo
u drutvo kroz vrata djetinjstva s nekom vrstom sopstva, sopstva
nastaloga kroz preuzimanje raznih uloga; stoga se vlastitoj djeci
obraa onime to oznaujemo kao "suosjeajnost"; ali majka i otac u
svojim roditeljskim odnosima najpostojanije prakticiraju taj stav. Vie
no u ikojem drugom smislu, psihologijski se drutvo razvilo iz obi-
telji. Roditeljski stavovi, poput onih djejih, slue prije svega svrsi
samopodraivanja koju smo zapazili kod ptica, te tako naglaavaju
vrijedne reakcije, ali sekundarno pruaju mehanizam duha.
Najvanija aktivnost duha koja se moe identificirati u ponaanju
jest aktivnost takvog prilagoavanja sukobljenih nagona da sc oni
mogu skladno izraziti. Prisjetimo li se ilustracije koju smo ve upo-
trebili, kada se nagonu da krenemo prema hrani ili odmoritu ispri-
jei nagon da ustukncmo pred strmom nizbrdicom, duh tc uzajamno
potirue tendencije organizira tako da individua poe zaobilaznicom,
tako da istodobno i napreduje i izbjegava opasnost silaska. To sc ne
postie direktnom reorganizacijom motorikih procesa. Taj mentalni
proces nije proces ponovne prilagodbe mehanizma iznutra, preurci
vanja opruga i poluga. Kontrola nad nagonom lei samo u premje-
tanju pozornosti koja u polje podraaja donosi druge predmete,
oslobaajui ostale nagone, ili u takvom izmijenjenom postavljanju
predmeta da se nagoni izraavaju po drugaijem vremenskom ras-
poredu, ili s dodacima i oduzimanjem. Taj pomak pozornosti i opet
nalazi objanjenje u tome to u igru ulaze tendencije koje ranije nisu

347
Um, osoba i drutvo

bile neposredno djelatne. Te nas tendencije ine osjetljivima ria po-

draaje koji nisu u podraajnom polju. ak i nagli jaki podraaji dje-
luju na nas zbog toga to se u naem sklopu nalaze reakcije naglog po-
vlaenja ili napada u prisustvu takvog podraaja. Kao to sam ve
rekao, u vladanju niih oblika takvi konflikti dovode do prebacivanja
s jednog tipa reakcije na drugi. Kod tih ivotinja nagoni su tako vrsto
organizirani u fiksnim instinktima da alternative reagiranja lee samo
izmeu razliitih uroenih navika. Drugaije reeno, instinktivna je-
dinka ne moe raskinuti svoje predmete i rekonstruirati svoje vladanje
prilagoavanjem na novo polje podraaja, jer se njene organizirane
reakcije ne mogu razdvojiti da se bi se ponovo sastavite u novim kom-
binacijama. Mehaniki problem duha jest, dakle, u tome da se osigura
neki tip vladanja koji dolazi povrh vladanja biologijske jedinke, koji e
razdruiti elemente naih organiziranih odziva. Takvo komadanje
organiziranih navika e u polje percepcije dovesti sve predmete koji
odgovaraju razliitim nagonima koji sainjavali fiksne navike.
Upravo s tog stajalita elim razmotriti drutveno vladanje u koje
je osoba ula kao integralan faktor. Ukoliko ono tek istie stanovite
reakcije putem samopodraivanja, kao kod ptijeg ljubavnog pjeva,
ono ne uvodi nikakav nov princip djelovanja. Jer u tim sluajevima
osoba nije prisutna kao predmet spram kojega se zauzima stav kao
spram drugih predmeta, i koji podlijee uincima vladanja. Kad osoba
doista postane takav predmet podvrgnut mijenjanju i usmjeravanju
onako kako se djeluje na druge predmete, tada se pored i povrh
neposrednih nagonskih odziva pojavljuje nain vladanja za koji_ se
dade zamisliti da analizira in pomicanjem pozornosti tamo kamo je
usmjeravaju razne nae tendencije ka djelovanju, kao i da moe
dopustiti predstavljanje, time to odrava zamiljaj rezultata raznih
reakcija, umjesto da nam dopusti da naprosto uemo u prikazivanje
ili percepciju predmeta. Takvo refleksivno usmjeravanje aktivnosti
nije forma u kojoj se inteligencija isprva pojavljuje, niti je to njena
primitivna funkcija. Njena najranija funkcija, u sluaju malog djete-
ta, jest efektivno prilagoavanje malenom drutvu o kojemu ono u
tom razdoblju mora ovisiti. Dijete je zadugo ovisno o raspoloenjima
i emocionalnim stavovima. Uvijek iznova iznenauje koliko se ono
brzo prilagoava tome. Ono reagira na izraze lica prije nego na veinu

348
r Dodatni ogledi

podraaja i odgovora s vlastitim primjerenim izraajima, prije nego

to se odazove na nain koji smatramo smislenim. Ono ulazi u svijet
visoko osjetljivo na tu takozvanu "mimiku gestu", te svoju najraniju
inteligenciju prakticira u adaptaciji na svoju drutvenu okolinu. Ako
je uroeno lieno glasovne geste koja na nj djeluje onako kako djelu-
je na druge, a taj gubitak nije zarana nadoknaen, djelomice drugim
sredstvima komunikacije koja u principu slijede isti postupak kakav
slijedi vokalna komunikacija, ono je zatoeno u ta instinktivna sred-
stva prilagoavanja na one oko njega i ivi ivotom koji jedva da je
iznad ivota niih ivotinja- zapravo, niim od njihovoga, zbog toga
to tom djetetu manjkaju razne njihove instinktivne reakcije na fizi-
ki i drutveni svijet oko njih. Kao to smo vidjeli, kod normalnog
djeteta glasovna gesta u njemu pobuuje odzive njegovih odraslih,
time to oni podrauju njegov vlastiti roditeljski nagon, a kasnije i
druge nagone koji u svojoj djetinjoj formi poinju sazrijevati u nje-
govom centralnom ivanom sistemu. Ti nagoni prvo dolaze do
izraaja u tonovima glasa a kasnije u kombinacijama fonetskih ele-
menata koji postaju artikuliran govor onako kako se to deava u gla-
sovnoj gesti ptica koje govore. Dijete je, kroz vlastite nagone, postalo
roditelj samome sebi. Isti onaj selektivni proces koji ga navodi na
koritenje fonetskih elemenata govora oko njega navodi ga na kori-
tenje opih tipova stavova onih oko njega, ne izravnom imitacijom,
nego putem sklonosti da u sebi u bilo kojoj situaciji izaziva istu reak-
ciju koju izaziva u drugima. Drutvo koje odreuje te situacije odre-
ivat e, dakako, ne samo njegove direktne odgovore nego takoer i
one odrasle odzive unutar samog njega to ih pobuuju njegovi od-
govori. Utoliko to ovima daje izraza, prvo glasom a kasnije igranjem,
ono preuzima mnoge uloge i obraa se sebi u svima njima. Ono, da-
kako, u svojem igranju stjee kondiciju da kasnije preuzme aktivnos-
ti odraslih, a u primitivnim narodima to je praktiki sva obuka koju
dobiva. Ali ono ini daleko vie od toga: ono postupno izgrauje
odreeno sopstvo koje postaje najvaniji predmet u njegovom svije-
tu. Kao predmet, ono je isprva odraz stavova drugih spram njega.
Zapravo, dijete u tom ranom razdoblju esto o vlastitoj osobi govori
u treem licu. Ono je sklop sviju tih individua kojima se obraa kada
preuzima uloge onih oko njega. Tek postupno to poprima dovoljno

349
Um, osoba i drutvo

jasnu formu da se identificira s biologijskom individuom i obdari ga

jasno ocrtanom linou koju zovemo samosvjesnom. Kad se to
dogodi, ono se stavilo u poziciju komentiranja onoga to ini i to
kani initi, sa stajalita bilo koje od uloga u ijem ga izvoenju
zatekne to takozvano "imaginativno vladanje". Ukoliko se te uloge
razlikuju, utoliko taj poduhvat ima razliit aspekt, te sc izdvajaju
razliiti elementi u polju predmeta oko njega, odgovarajuai njegovim
vlastitim razliitim nagonima. Ako se o njemu jo ne moe rei da
misli, ono barem ima mehanizam misli.
Nuno je istaknuti iroku razdaljinu izmeu direktnog neposre-
dnog ivota djeteta i ovog sopstva koje raste u njegovu vladanju.
Potonje je gotovo nametnuto izvana. Dijete moe pasivno kao sebe
prihvatiti individuu koju mu pripisuje skupina oko njega. To je
veoma razliito od strastvene odlune biologijske individue koja voli,
mrzi, grli i udara. Ona nikada nije objekt; njen ivot je ivot direktne
trpnje i djelovanja. U meuvremenu, sopstva koje odrasta ima isto
toliko mnogo i malo realnosti koliko i uloge koje dijete igra. Zanim-
ljive dokumente o tom ranom sopstvu moe se nai u takozvanim
"zamiljenim drugovima" koje djeca sebi priskrbljuju, mnoga prizna-
jui to, a preutno sva. Oni su, dakako, nesavreno personificirani
odgovori u djetetu na njegove vlastite drutvene podraaje, ali odgo-
vori koji u njegovom igranju ivota imaju prisniju i trajniju vanost
od ostalih iz tog drutva u sjeni. Kako dijete kompletira krug
drutvenog svijeta na koji reagira i potie sebe da reproducira njego-
vo djelovanje, ono je na neki nain kompletiralo i vlastitu osobu
spram koje se mogu upraviti sve te aktivnosti igranja. To je dostig-
nue koje se objavljuje u prclazu s ranijeg oblika igranja u oblik igara,
u koje dijete ulazi kao odreena linost koja se kroz sve to odrava.
Njegov interes prelazi s pripovijetke, bajke, narodne prie na po-
vezane izvjetaje u kojima ono moe odrati suosjeajan identitet s
junakom ili junakinjom u trci dogaaja. Tu se ne radi samo o vie-
manje konano organiziranom sopstvu sagledanom sa stajalita onih
oko njega ije stavove ono preuzima, ve se nadalje radi o funkcional-
nom meuodnosu tog objektnog sopstva s biologijskom individuom
u njegovom vladanju. Njegove reakcije sada vie nisu tek direktni
odzivi na drutvene i fizike stvari oko njega, nego su takoer i odzivi

350
 Dodatni ogledi

na to sopstvo koje je postalo predmetom stalno sve veeg znaaja.

Sainjavaju ga drutveni odzivi na druge koje se prvenstveno proma-
tra njihovim oima kad dijete preuzima njihove uloge. Tako dijete
poinje gledati sebe kao druga u igri, koji svoje igrake mora dijeliti s
drugom djecom ako ih eli zadrati kao drugove u igri. To ga prisi-
ljava da druge likove u igrama vidi po strani od njihove privlanosti
za njegov nagon igranja i za nagon posjedovanja. Igraka postaje kom-
pozitan predmet; ona nije samo ono to daje izraaj njegovu vlastit-
om nagonu ve neto to ga dri skupa s prijateljima koje voli.
Njegove navike reagiranja se rekonstruiraju i ono postaje racional-
nom ivotinjom. Ta rekonstrukcija se zbiva nehotice, kada ono pre-
poznaje razliite znaajke predmeta oko sebe koje se nameau njego-
voj pozornosti kao sopstvu. No kako sopstvo postaje efektivno
organizirano, ono prua tehniku koja pomae djetetu da se izvue iz
svih situacija koje stvori. Nastaje glatka meuigra izmeu biologijske
jedinke i sopstva. Sve vladanje koje predstavlja potekoe prelazi u taj
refleksivni oblik. Subjekt je biologijska jedinka - nikada na sceni, a
ovo sopstvo prilagoeno svojoj drutvenoj okolini, a time i cijelom
svijetu, jest objekt. Istina je da subjekt u razgovoru izmeu ovog
dvoga uzima as jednu as drugu ulogu. Ovo nam je poznato iz mi-
saonih procesa koje izvodimo u formi diskusije s drugom osobom.
ovjek nerijetko argumente kojima eli parirati stavlja u usta nekog
zagovornika te ideje. Upravo se argument to ga nudi pristaa tc dok-
trine pojavljuje u miljenju, a kada ovjek na to odgovori, odgovor
koji bi iznio izaziva sljedei odgovor. No premda je taj glas glas dru-
goga, izvor svega toga je vlastito sopstvo- organizirana skupina nago-
na koje sam nazvao biologijskom individuom. Ono je ta individua u
akciji, s njenom pozornou spram predmeta. Ono ne ulazi u vlasti-
to vidno polje. Ali ukoliko se moe obraati sebi, i izazivati odziv, to
sopstvo i njegov odziv doista postaje predmet, kao to smo vidjeli.
Ovdje je nuno razluiti jo neto, jer iskustvo je suptilno u kra-
jnosti. Na stadiju koji razmatramo, stadiju mladog djeteta, uloga dru-
goga koju ono preuzima preuzima se bez prepoznavanja. Dijete j e
svjesno svojeg odziva na ulogu, a ne uloge koju preuzima. Tek je ka-
snije profinjeno unutranje iskustvo svjesno karaktera pod kojim
nevidljivo 'ja" ulazi na scenu, a i to samo kroz postav koji valja

351
Um, osoba i drutvo

prikazati kasnije. Medij interakcije izmeu subjekta i objekta je' gla-

sovna gesta s imaginarijem koji se oko nje okuplja, ali ta glasovna
gesta je tek dio drutvena ina. Ona predstavlja prilagodbu okolini, u
stavu neke izvana vidljive akcije. Tu akciju, meutim, za sopstva indi-
cira gesta, a sopstva kao neko drugo drutveno bie putem svojih
gesta preuzima stav razliitih odziva - razgovor gesta koji sam ve
opisao u vladanju ivotinja. Na ovaj stav i njegovu gestu ponovo
odgovara biologijska individua, subjekt; ali njegov odgovor je odgo-
vor sopstvu, dok odzivi sopstva nisu upravljeni spram subjekta nego
spram drutvene situacije o kojoj se radi u stavu koji ju je izazvao.
Izraeno u miljenju nas odraslih, ovo je distinkcija izmeu ideje koja
nam se pojavi u glavi (padne nam na pamet) i njenog odnosa spram
svijeta, kojega smo dio kao objekti. To je ono to se dijete priprema
uiniti i stavovi koje e posljetkom toga zauzeti. Ono poinje neto
initi i nae se u ranoj fazi procesa koja mu se ne svidi pa krene
drugim pravcem. U nekom smislu ono iskuava svoj poduhvat kroz
medij komunikacije s nekim sopstvom. Tako biologijska individua
postaje bitno povezana sa sopstvom, te njih dvoje sainjavaju linost
djeteta. Upravo taj razgovor konstituira najraniji mehanizam duha. U
njega ulaze materijal percepcije i imaginarija ukljueni u akcije to ih
te geste iniciraju. Od osebujnog interesa posebno biva imaginarij
rezultata akcija to ga pretkazuju geste. Kao to smo vidjeli, pod uvje-
tima izravne akcije taj imaginarij je izravno sadran u predmetu. U
prisutnosti alternativnih aktivnosti, koje na neki nain konkuriraju
jedne drugima, taj zamiljaj rezultata akata privremeno je razdruen
od predmeta te slui za provjeru i poticaj za nove prilagodbe.
Zabiljeio sam dva stajalita s kojih se moe promatrati imagina-
rij. On je tamo, kao to su percepti tamo; a kao i percepti, imaginarij se
moe iskazati u odrednicama svojeg odnosa s fiziologijskim organi-
zmom; no dok su percepti preteno izraz neposredna odnosa izmeu
organizma i njegova polja predmeta, imaginarij predstavlja prilagodbu
izmeu organizma i okoline koja nije tu. Kada je imaginarij stopljen
s drugim sadrajima percepta, on proiruje i popunjava polje pred-
meta. Utoliko to ne ulazi u neposrednu okolinu, on predstavlja ma-
terijal koji instinktivnom obliku koristi malo ili nita. Moe mu slu-
iti kao to slui nama, da izdvoji predmete koje se ne moe

352
 Dodatni ogledi

detektirati odjednom; no kad predmeti koji ulaze u polje percepcije

odgovaraju organiziranim navikama, a budui da instinktivan oblik
ne moe rekonstruirati svoje uroene navike, teko da predstave
mogu sluiti funkciji koju vre u ovjekovom duhu, funkciji rekon-
struiranja kako predmeta tako i navika. Ova potonja funkcija je razvoj
funkcije predstave u popunjavanju predmeta, time to u ono to pri-
dolazi putem daljinskih osjetila - poput vida i sluha - stavlja sadraj
dodira to e ga otkriti zbiljsko pristupanje predmetu. Njegova prvo-
bitna funkcija u refleksiji jest funkcija odreivanja koji e se pravac
djelovanja slijediti, prezentiranjem rezultata razliitih pravaca. To je
funkcija koja neizbjeno naglaava sadraj imaginarija, dok reakcija
postaje ovisna o zamiljenom ishodu tog procesa. A ipak, to naglaa-
vanje pretpostavlja neto s onu stranu te distinkcije i njene funkcije.
Ono podrazumijeva odreeno lociranje i identifikaciju imaginarija
po strani od njegovog stapanja s drugim sadrajima u predmetu.
Vidjeli smo da se to zbiva u formiranju prolosti i budunosti, te u
tome to se neposredna okolina putem tih dimenzija proiruje s onu
stranu domaaja osjetilne percepcije. Meutim, prije no to moe
doi do tog lociranja, imaginarij lebdi bez orijentacije; osobito kad
prolost i budunost poprimaju veu odreenost, imaginarij koji
odmah ne nae svoje mjesto iziskuje navikavanje i smjeta se u duh.
U odrednicama bihevioristike psihologije problem izlaganja
refleksije jest problem pokazivanja kako u neposrednu vladanju pre-
mjetanje panje, koje proizlazi iz promjenjivih nagona, moe dovesti
do reorganizacije predmeta tako da se moe prevladati sukobe
izmeu organiziranih nagona. Upravo smo vidjeli da imaginarij sadr-
an u strukturi predmeta, koji predstavlja prilagodbu organizma oko-
linama koje nisu tu, moe pripomoi rekonstrukciji objektivnog
polja. Vano je potpunije prikazati ulogu koju u tom procesu igra
drutvena aktivnost individue posredovana glasovnom gestom.
Drutveni akti ovog tipa provode se kooperativne, a geste slue da se
stavovi razliitih individua unutar itavog akta uzajamno prilagode
stavovima i postupcima drugih. Pla djeteta usmjerava pozornost
majke prema lokaciji djeteta i karakteru njegove potrebe. Majina
reakcija usmjerava dijete prema majci i pomoi koju je spremno
primiti. Izazivaki usklici suparnikih ivotinja, kao i zavodniki

353
Um, osoba i drutvo

tonovi ptica, slue slinim svrhama. Te geste i neposredne reakcije na

njih jesu pripreme za meusobno djelovanje koje se ima dogoditi
kasnije. Ljudska individua, svojom gestom i vlastitim odzivom na
nju, nalazi se u ulozi druge. Ona se tako smjeta u stav individue s
kojom ima suraivati. Vladanje male djece, koje je uvelike usm-
jereno, moe se provoditi samo u kombinaciji s vladanjem njihovih
starijih; ta rana lakoa igranja uloga drugih daje im prilagodbu nunu
za to meusobno povezano djelovanje. Zabrane, tabui, ukljuuju
sukobljene tendencije koje se pojavljuju jezikom osobnih naredbi.
One su te koje se vraaju kao imaginarij kada se ponovo pojavi nagon
da se uini ono to je zabranjeno. Tamo gdje bi se ivotinja samo
oduljala sa zabranjenog mjesta, dijete u ulozi roditelja ponavlja
zabranu. Ono to naprosto ulazi u predmet da bi ga za ivotinju
uinilo opasnim, kod djeteta izgrauje imaginarnu scenu, jer njegov
vlastit drutveni stav priziva u njegovu vlastitom odzivu stav drugoga.
Ono to bijae dio neraskinuta tijeka postaje sada dogaaj koji pretho-
di krenju zakona ili povinovanju.
Ono to omoguuje pretpostavka razliitih stavova jest analiza
objekta. U ulozi djeteta ta stvar je predmet neposredna htijenja.
Naprosto je poeljna. to zaokuplja pozornost jest upravo taj odgov-
or na nagon da se zgrabi i prodre. U ulozi roditelja taj predmet je
tabu, rezerviran za neko drugo vrijeme i neke druge ljude, a uziman-
je predmeta izaziva odmazdu. Djetetova sposobnost da bude onaj
drugi postavlja preda nj obje te znaajke predmeta u njihovoj dis-
paratnosti. Nije da ga predmet jednostavno navodi i *ra kao to to
ini dobro odgojenom psu. Upravo na tom materijalu dijete se laa
svojih kreacija imaginacije: majka poputa i uklanja tabu, ili, kad
pojede predmet, dijete umakne pozornosti, ili se u aktivnosti razlii
tih likova na sceni moe dogoditi hiljadu stvari po kojima eljena
stvar biva njegova, a njen karakter tabua, premda priznat, ne donosi
sve one grozne posljedice. Neko realistinije dijete moe pak uzeti i
pojesti i prihvatiti posljedicu ibanja kao vrijednu rizika, ime na
jedinstvo sukobljenih znaajki djeluje na junaki nain, ali jo uvijek
s trakom nade da se moe dogoditi ono neoekivano to e sakriti
djelo, ili izmijeniti zakon ili njegovu provedbu. Jednom rijeju, suos-
jeajna pretpostavka dranja drugoga uvodi u igru razne nagone koji

354
 Dodatni ogledi

upravljaju pozornost na znaajke predmeta to ih stav direktne reak-

cije ignorira. Veoma pak raznoliki pretpostavljeni stavovi pruaju
materijal za rekonstrukciju objektivnog polja na kojemu i kroz koje
se moe zbivati kooperativni drutveni in, ime daje zadovoljavajui
izraaj svim ukljuenim ulogama. Upravo tu analizu i rekonstrukci-
ju omoguuje aparat glasovne geste, ukljuujui s njim vezanu organ-
sku opremu. To je polje na kojemu se kontinuirani tijek razbija u
sreene nizove, u odnosu alternativnih koraka to vode do nekog
dogaaja. Vrijeme sa svojim razluivim momentima ulazi, takorei, s
intervalima nunima da se premjesti scena i promijene kostimi. ov
jek ne moe biti i netko drugi i on sam osim sa stajalita vremena sas-
tavljenoga od posve neovisnih elemenata.
Vano je prepoznati kako je mehanizam refleksivnog vladanja
male djece potpuno drutven. Objanjenje lei kako u dugom raz-
doblju ranog djetinjstva, koje ini nunom ovisnost o drutvenom
vladanju obiteljske skupine, tako i u glasovnoj gesti, koja stimulira
dijete da djeluje spram sebe onako kako spram njega djeluju drugi, te
ga tako stavlja u poziciju da svoje probleme gleda sa stajalita sviju
koji u tome sudjeluju, u onoj mjeri u kojoj ih ono moe pretpostavi-
ti. Meutim, ne treba uzeti da ti drutveni stavovi djeteta impliciraju
da u njegovu vladanju postoje potpune linosti onih ije ono stavova
preuzima. Upravo suprotno, ona potpuna linost kojom ono na kraju
bude obdareno i koju nalazi u drugima kombinacija je vlastite osobe
i drugih. Kao drutveni predmeti, drugi s kojima se dijete igra imaju
neizvjesne obrise i zasjenjene strukture. Ono to je u djetetovom
stavu jasno i razgovijetno jest reakcija u bilo kojoj ulozi, ulozi sebe ili
drugoga. Djetetov najraniji ivot jest ivot drutvenih aktivnosti,
ukljuujui to refleksivno stimuliranje i odziv, u polju u kojemu ni
drutveni niti puko fiziki predmeti nisu nastali na posve odreen
nain. Velika je pogreka previati drutveni karakter tih procesa, jer
kod ljudske ivotinje taj drutveni faktor sa sobom nosi i komplici-
ranje mogueg samopodraivanja. Reakcija ljudske ivotinje na
drugu, reakcija u kojoj gesta igra ulogu koja na prvu jedinku moe
djelovati isto tako kako djeluje na drugu, ima vrijednost koju se ne
moe pridati direktnim instinktivnim ili nagonskim reakcijama na
predmete, bilo da su to druge ive forme ili puke fizike stvari.

355
Um, osoba i drutvo

Takvu reakciju, ak i kad je njena samo refleksija tu samo implicit-

no, valja jo otrije luiti od naih reakcija na fizike stvari u odredni-
cama naeg modernog znanstvenog stava. Takav fiziki svijet nije pos-
tojao u ranijem, manje sofisticiranom o~ekovom iskustvu. On je
proizvod modeme znanstvene metode. Ne nalazi se kod nesofisticira-
nog djeteta ili o~eka, pa ipak veina psihologija tretira iskustvo djete-
tovih reakcija na takozvane "fizike predmete" oko njega kao da su ti
predmeti za njega ono to jesu za odrasloga. Postoje veoma zanimljivi
dokazi te razlike u dranju prirnitivna o~eka spram njegove okoline.
Primitivni o~ek ima um djeteta- zapravo, malog djeteta. On svojim
problemima prilazi na nain drutvenog vladanja- drutvenog vlada-
nja u kojem postoji ta samorefleksija koja je upravo bila predmet
diskusije. Dijete svoja rjeenja onoga to su s naeg stajalita posve fi-
ziki problemi, poput problema prevoza, premjetanja stvari i slino,
dobiva putem svojeg drutvenog reagiranja na one oko sebe. To nije
samo zbog toga to je ovisno i mora od onih oko sebe traiti pomo
tokom ranog razdoblja djetinjstva, ve, to je vanije, zbog toga to je
njegov primitivni proces refleksije proces posredovanja suradnog
drutvenog procesa, posredovanja putem glasovnih gesta. Ljudska
individua prvenstveno misli u posve drutvenom smislu. To ne znai,
kao to sam prethodno isticao, da su priroda i prirodni predmeti per-
sonalizirani, nego to da su djetetove reakcije na prirodu i njene pred-
mete drutvene reakcije, te da ti odzivi impliciraju da djelovanja
prirodnih predmeta jesu drutvene reakcije. Drugim rijeima, ukoliko
malo dijete djeluje refleksivno spram svoje fizike okoline, ono djelu-
je kao da mu ona pomae ili ga ometa, a njegove odzive prati pri-
jateljstvo ili ljutnja. To je dranje koje u naem sofisticiranom iskustvu
nije prisutno samo u tragovima. To je moda najoevidnije u raz-
draenosti zbog posvemanje izopaenosti neivih stvari, u naoj
ljubavi prema bliskim predmetima to ih stalno koristimo, i u estet-
skom stavu spram prirode koja je izvor sve poezije prirode. Distinkcija
izmeu tog stava i stava personifikacije jest distinkcija izmeu stava
primitivnog kulta i kasnijeg stava mita, izmeu razdoblja Mane, ma-
gije u njenoj primitivnoj formi, i razdoblja bogova. Bit refleksivnog
procesa na tom stadiju jest u tome da se putem prijateljskog ili nepri-
jateljskog dranja prevladavaju potekoe .... [MS].

356
 Dodatni ogledi

D. Fragmenti o etici1

1. Mogue je izgraditi etiku teoriju na drutvenoj osnovi, u odred-

nicama nae drutvene teorije porijekla, razvoja, naravi i strukture
sopstva. Tako se, na primjer, Kantov kategoriki imperativ moe
drutveno iskazati ili formulirati ili interpretirati u tim odrednicama,
to jest moe se dati njegov drutveni ekvivalent.
ovjek je umno bie jer je drutveno bie. Univerzalnost naih
sudova, na koju Kant polae tolik naglasak, jest univerzalnost koja
nastaje iz injenice da mi zauzimamo stav itave zajednice, sviju
umnih bia. Mi smo ono to jesmo putem svojeg odnosa spram
drugih. Na cilj tada neizbjeno mora biti drutven cilj, kako sasta-
jalita svojeg sadraja (onoga to bi odgovaralo primitivnim nagoni-
ma), tako takoer i s gledita forme. Drutvenost prua univerzalnost
eti~h sudova i lei u pozadini pukog iskaza da je glas sviju uni-
verzalni glas; dakle, slae se svatko tko moe razumno procijeniti
situaciju. Sama forma naeg suenja je prema tome drutvena, tako
da je cilj, kako sadraj tako i forma, nuno drutven cilj. Kant je toj
univerzalnosti pristupio iz pretpostavke umnosti individue, i rekao da
bi, kad bi njeni ciljevi ili forma njenih postupaka bili univerzalni,
1
[Usp. "Suggestions toward a Theory of the Philosophical Disciplines", Phi-
losophical Review, IX (1900), 1 ff.; "The Social Self',journal of Philosophy, X
(1913), 374 ff.; "The Social Settlement: Its Basis and Function", University
of Chicago Record, XII (1908), 108 ff. "The Philosophical Basis of Ethics",
Irztemational]oumal ofEthics, XVIII (1908), 311 ff.; "Scientific Method and
the Moral Sciences", ibid., XXXIII (1923), 229 ff.; "Philanthropy from the
Point of View of Ethics", u Intelligent Philatzthropy, ur. Ellsworth Faris et.
al. (1930).]

357
Um, osoba i drutvo

moglo nastati drutvo. Onje individuu poimao prvenstverw kao um-

nu i kao uvjet drutva. Meutim, mi prepoznajemo da nije uni-
verzalna samo forma suenja, ve takoer i sadraj -da se sam cilj
moe univerzalizirati. Kant je rekao da moemo univerzalizirati samo
formu. Meutim, mi doista univerzaliziramo sam cilj. Ako priznamo
da moemo univerzalizirati sam cilj, tada iz takvih drutvenih, uni-
verzalnih ciljeva moe nastati drutven poredak.

2. Moemo se sloiti s Kantom da ono "treba" doista ukljuuje uni-

verzalnost. Kao to on istie, to vai u sluaju Zlatnog pravila.
Gdjegod se ukljui "trebanje", gdjegod govori neija savjest, ona uvi-
jek poprima univerzalnu formu.
Samo umno bie moe svojem inu dati univerzalnu formu. Nie
ivotinje naprosto slijede sklonosti; one slijede posebne ciljeve, ali
aktima ne mogu dati univerzalnu formu. Samo umno bie bi moglo
tako poopiti svoj in i maksimu svojeg ina, a ljudsko bie ima takvu
umnost. Kada postupa na stanovit nain, njegova je volja da svatko
postupa na isti takav nain, pod istim uvjetima. Nije li to iskaz koji
openito dajemo kada se opravdavamo? Kad neka osoba uini neto
upitno, nije li izjava koja se prva daje "To je ono to bi uinio bilo tko
na mojem mjestu"? Takav je nain na koji se doista opravdava vlasti-
to vladanje ako ga se uope dovede u pitanje; to da bi ono trebalo biti
univerzalan zakon jest opravdiva potpora koju se daje inu to se pro-
pituje. To je posve odvojeno od sadraja ina, kad ovjek moe biti
siguran da je ono to ini ono to eli da uini svatko drugi pod istim
okolnostima. ini drugima ono to bi htio da oni ine tebi; dakle,
postupaj spram drugih ljudi onako kako eli da oni postupaju prema
tebi pod istim uvjetima.

3. Openito,kad koristi druge ljude, univerzaliziranje principa tog

ina bi uklonilo itavu vrijednost samog ina. Htio bi da moe krasti,
a ipak zadravati te stvari kao svoje vlasnitvo; ali kad bi svatko krao,
ne bi uope bilo neeg takvog kao to je vlasnitvo. Samo poopi
princip svojeg ina i vidi to bi uslijedilo obzirom na samo ono to

358
 Dodatni ogledi

pokuava uiniti. Ta kantovska kunja nije kunja osjeaja ve umna

kunja koja doista udovoljava velikom broju akata koje priznajemo
kao moralne. Ona je na svoj nain vrijedna. Nastojimo odluiti da li
sebe izuzimamo ili bismo trebali htjeti da svatko drugi postupa onako
kako inimo mi.
Ako bi neki ovjek kao maksimu za svoje vladanje postavio prin-
cip da svatko drugi treba biti iskren prema njemu, dok bi on bio
neiskren sa svakim drugim, ne bi moglo biti injenine osnove za
takvo vladanje. On zahtijeva iskrenost drugih ljudi, a nije u poziciji
da je zahtijeva ako je neiskren. Prava koja netko priznaje drugima
moe i zahtijevati od drugih; ali ne moemo od drugih zahtijevati
ono to odbijamo potivati. To je praktika nemogunost.
Bilo koji konstruktivan in, meutim, jest neto to lei izvan do-
maaja Kantovog principa. S Kantovog stajalita pretpostavljate da pos-
toji standard; a zatim, ako ga zaobiete, dok od drugih oekujete da ga
se pridravaju, Kantov princip e vas otkriti. Ali tamo gdje nemate
standarda, on vam ne pomae da odluite. Tamo gdje neto treba dru-
gaije iskazati ili gdje je potrebna drugaija prilagodba, dobivate novu
situaciju za djelovanje; jednostavno poopavanje principa vaeg ina
ne pomae. Upravo je to toka na kojoj se Kantov princip rui.
Ono to Kantov princip ini jest da vam kae da je neki in
nemoralan pod stanovitim uvjetima, ali vam ne kae to je moralni
in. Kantov kategoriki imperativ pretpostavlja da postoji samo jedan
nain postupanja. Ako je to tako, onda postoji samo jedan put koji sc
moe univerzalizirati; onda bi potivanje zakona bilo motiv za postu-
panje na takav nain. AJi ako uzmete da postoje alternativni naini
postupanja, onda ne moete koristiti Kantov motiv kao sredstvo
odreivanja to je pravo.

4. I Kant i utilitarijanci ele univerzalizirati, uiniti univerzalnim ono

u emu lei moralnost. Utilitarijanac kae da to mora biti najvee
dobro za najvei broj ljudi; Kant kae da stav ina mora biti onaj stav
koji poprima formu univerzalna zakona. elim istaknuti taj zajedni-
ki stav ovih dviju kola koje su inae toliko meusobno suprotstav-
ljene; obje osjeaju da postupak koji je moralan mora na neki nain

359
Um, osoba i drutvo

imati univerzalan karakter. Ako moral iskaete u odrednicama rezul-

tata ina, onda rezultate iskazujete u odrednicama cijele zajednice;
ako ga iskazujete u stavu ina, on se mora sastojati u potivanju
zakona, a stav mora poprimiti formu univerzalna zakona, univerzal-
na pravila. Oba priznaju da moralnost ukljuuje univerzalnost, da
moralni in nije tek privatna stvar. Ono to je dobro s moralna staja-
lita mora biti neko dobro za svakoga pod istim uvjetima. Taj zahtjev
za univerzalnost nalazi se i u utilitarijanskoj i u kantovskoj doktrini.

5. Ako se kategoriki imperativ potuje onako kako eli Kant, svatko

e svoj ini uiniti univerzalnim zakonom, a onda e kombinacija
takvih individua biti harmonina, tako da e drutvo sainjeno iz bia
koja priznaju moralni zakon biti moralno drutvo. Na taj nain Kant
dolazi do sadraja u svojem inu; njegov je iskaz da nema sadraja, ali
time to ljudsko bie postavlja kao cilj po sebi, a time i drutvo kao
vii cilj, on uvodi sadraj.
Ova slika kraljevstva ciljeva jedva se moe razlikovati od Millove
doktrine, jer obje postavljaju drutvo kao cilj. Svaka od njih mora
doi do neke vrsti cilja koji moe biti univerzalan. Utilitarijanac do
toga stie u opem dobru, opoj srei cijele zajednice; Kant ga nalazi
u organizaciji umnih ljudskih bia, koja um primjenjuju na formu
svojih akata. Nijedan od njih ne moe iskazati cilj u odrednicama
predmeta udnje pojedinca.
Zapravo, ono to trebate univerzalizirati jest predmet spram koje-
ga je udnja upravljena, onaj na koji se mora centrirati vaa pozornost
ako kanite uspjeti. Trebate univerzalizirati ne puku formu ina nego
njegov sadraj.
Ako pretpostavite da je ono to hoete tek uitak, imate odreen
dogaaj, osjeaj koji doivljavate pod stanovitim uvjetima. Ali ako
elite sam predmet, elite neto emu se moe dati univerzalna for-
ma; elite li takav predmet, sam motiv moe biti isto tako moralan
kao i cilj. Prelom to ga in stavlja izmeu motiva i namjeravanog cilja
tada nestaje.

360
 Dodatni ogledi

6. Postoji pitanje odnosa pothvata i postignua spram volje, pitanje o

tome je li rezultat neto to moe imati ikakve veze s moralnou
ina. Vi stvarno morate unijeti cilj u svoju namjeru, u svoj stav. U
svakom stadiju ina moete postupati s referencijom na cilj; cilj
moete ugelovljivati u koracima koje neposredno poduzimate.
To je razlika izmeu onoga kad elite dobro i kada imate pravu
namjeru. Dakako, ne moete imati konani rezultat u ranim koraci-
ma svojeg ina, ali moete barem iskazati taj in u odrednicama uvjeta
kojima udovoljavate.
Ako kanite biti uspjeni, morate biti zainteresirani za cilj u smislu
koraka koji su nuni da ga se provede. U tom smislu rezultat je prisu-
tan u inu. Osoba koja poduzima sve korake da proizvede rezultat
vidi taj rez d tat u ovim koracima. To je ono to ovjeka ini moralnim
ili nemoralnim, i razlikuje izmeu onoga koji zaista misli uiniti ono
to kae da e uiniti i onoga koji samo "misli dobro".

7. Svi nai nagoni mogui su izvori sree; a ukoliko dobiju svoj

prirodni izraaj oni dovode do sree. U moralnom inu bit e uitka
u naim zadovolj enjima; ali cilj je u predmetima, a motivi su u nago-
nima koji su usmjereni spram tih predmeta. Kada neka osoba, na
primjer, postane krajnje zainteresirana za neki poduhvat, ona tada
ima nagone koji su upravljeni prema stanovitim ciljevima, a takvi
nagoni postaju motivi njenog vladanja. Takve nagone razlikujemo od
motiva koji priznaje utilitarijanac. On priznaje samo jedan motiv:
osjeaj uitka koji e nastati kad se zadovolji udnja. Na mjesto toga
mi stavljamo nagon koji je upravljen spram samog cilja i tvrdimo da
su takvi nagoni motivi moralnog vladanja.
Pitanjem tada postaje odreivanje one vrsti ciljeva spram kojih
treba biti upravljeno nae djelovanje. Kakvo mjerilo moemo uspo-
staviti? Nai ciljevi bi, prije svega, trebali biti ciljevi poeljni sami po
sebi, dakle, koji doista dovode do izraavanja i zadovoljavanja nagona.
Ima pak nekih nagona koji dovode naprosto do raspada, koji nisu
poeljni po sebi. Postoje neki meu naim nagonima koji svoj izraz,
primjerice, nalaze u okrutnosti. Uzeti po sebi oni nisu poeljni jer
nas rezultati koje donose suavaju, deprimiraju i liavaju drutvenih

361
Um, osoba i drutvo

odnosa. Oni takoer, ukoliko je rije o drugima, dovode do ozljei

vanja drugih individua.
U Deweyevim odrednicama, moralni nagoni bi trebali biti oni
"koji pojaavaju i proiruju ne samo motive iz kojih direktno prois-
tiu ve takoer i one druge tendencije i stavove koji su izvori sree".2
Ako se neka osoba zainteresira za druge, ona otkriva da njen interes
doista dovodi do pojaavanja tog motiva i do proirivanja drugih
motiva. to smo zainteresiraniji za osobe, to smo openito zaintere-
siraniji za ivot. Cijela situacija unutar koje se individua nalazi popri-
ma novu zanimljivost. Slino tome, stei intelektualan motiv je
najvei blagoslov to ga ovjek moe dobiti, jer on tako iroko uvea
va zanimanje. Takve ciljeve priznajemo kao osobito vane.
Tako, promatrajui sreu s gledita samih nagona, moemo
postaviti standard na sljedei nain: cilj bi trebao biti onaj koji pojaa
va motiv, onaj koji e ojaati nagon i proiriti druge nagone ili motive.
To bi bio predloeni standard.
Sada smo slobodni od ogranienja utilitarijanca i kantovca ako
prihvatimo da je udnja upravljena spram predmeta a ne spram
uitka. I Kant i utilitarijanac su u temelju hedonisti, koji pretpostav-
ljaju da su nae sklonosti sklonosti spram vlastitih subjektivnih stanja
-uitka koji proizlazi iz zadovoljenja. Ako je to cilj, onda su svi nai
motivi dakako neto subjektivno. S Kantovog stajalita oni su loi, a s
utilitarijanskoga oni su isti za sve akcije te stoga neutralni. AJi s ovdje
izloenog gledita, ako je predmet po sebi bolji, onda je i motiv bolji.
Motiv se moe iskuati na osnovi cilja, po tome da li cilj doista
pojaava upravo sam nagon.
Nagoni e biti dobri u onoj mjeri u kojoj pojaavaju sami sebe,
proiruju i daju izraz takoer i drugim nagonima.

8. Sve stvari vrijedne truda jesu zajednika iskustva. ak i kad je neka

osoba sama, ona zna da bi iskustvo koje doivljava u prirodi, ili ono u
uitku knjige, dakle iskustva koja bismo mogli smatrati isto indivi-
dualnima, bila i te kako naglaenija kad bi se mogla podijeliti s drugi-

2 [Dewey i Tufts, Ethics (1. izd.), str. 284]

362
 Dodatni ogledi

ma. ak i kad izgleda da se netko povlai u sebe, da bi ivio meu

vlastitim mislima, on stvarno ivi s drugima koji su mislili ono to
misli on. On ita knjige, prisjea se iskustava koja je doivio, predvia
uvjete pod kojima bi mogao ivjeti. Sadraj je uvijek drutvena karak-
tera. Ili pak moe prei u one mistike doivljaje - sjedinjavanje s
bogom. Koncepcija religioznog ivota po sebi je drutvena koncepci-
ja; ona se okuplja oko ideje zajednice.
Vi doseete moralni cilj i zadobivate moralnu sreu samo ukoliko
moete vlastiti motiv i zbiljski cilj koji slijedite poistovetiti sa zajed-
nikim dobrom. Budui je ljudska narav bitno drutvenog karaktera,
moralni ciljevi po svojoj prirodi takoer moraju biti drutveni.

9. Promatramo li individuu s gledita njenih nagona, moemo vidjeti

da e dobre biti one udnje koje se pojaavaju ili se nastavljaju u svo-
jim izraajima, tc koje bude druge nagone; one pak koje se ne
pojaavaju dovode do nepoeljnih rezultata, a one koje slabe druge
motive po sebi su zle. Pogledamo li pak prema cilju djelovanja, a ne
prema samom nagonu, nalazimo da su dobri oni ciljevi koji dovode
do ostvarivanja sebe kao drutvena bia. Na moral se sabire oko
naeg drutvenog vladanja. Upravo kao drutvena bia mi smo mo-
ralna bia. S jedne strane stoji drutvo, koje omoguuje sopstva, a s
druge stoji sopstva, koje omoguuje organizirano drutvo. To dvoje
odgovadjedno drugome u moralnom vladanju.
U naem refleksivnom vladanju uvijek rekonstruiramo neposred-
no drutvo kojem pripadamo. Zauzimamo sasvim odreene stavove
koji ukljuuju odnos s drugima. Ukoliko se mijenjaju ti odnosi, mi-
jenja se i samo drutvo. Mi stalno rekonstruiramo. Kada se radi o pro-
blemu rekonstrukcije, postoji jedan bitan zahtjev- da se svi ukljueni
interesi uzmu u obzir. Trebalo bi djelovati s obzirom na sve ukljuene
interese: to bismo mogli nazvati "kategorikim imperativom".
Mi smo nedvojbeno identificirani s vlastitim interesima. ovjek
je konstituiran iz vlastitih interesa; a kad su ti interesi frustrirani, tada
se u neku ruku trai upravo rtvovanje tog uskog sopstva. To bi tre-
balo dovesti do razvoja nekog ireg sopstva koje se moe identificirati
s interesima drugih. Mislim da svi osjeamo kako ovjek treba biti

363
Um, osoba i drutvo

spreman priznati interese drugih ak i kad su oni suprotni njegovima,

ali da se osoba koja to ini stvarno ne rtvuje, nego postaje irom
osobom.

10. Skupina napreduje od starih mjerila ka novom mjerilu; ono to je

vano sa stajalita morala jest da se to napredovanje zbiva putem indi-
vidue, putem kakva novog tipa individue - one koja sebe poima
onako kako se individue nisu poimale u prolosti. To ilustriraju pro-
roci meu Hebrejima i sofisti meu Grcima. Ono to elim istaknu-
ti jest da se ta nova individua pojavljuje kao predstavnica drugaijeg
drutvenog poretka. Ona se ne javlja naprosto kao posebna individua;
ona sebe poima kao pripadnicu nekog drugog drutvenog poretka
koji treba zauzeti mjesto staroga. Ona je lanica nekog novog, vieg
poretka. Dakako, bilo je evolucijskih promjena koje su se zbile bez
individualnih reakcija. Ali moralne promjene su one koje su se zbi-
vale putem djelovanja individue kao takve. Ona postaje instrument,
sredstvo mijenjanja starog poretka u novi.
Ono to je pravo nastaje u iskustvu individue: ona poinje mijen-
jati drutveni poredak; ona je instrument kojim se sam obiaj moe
izmijeniti. Prorok postaje veoma vaan iz tog razloga, jer on pred-
stavlja onu vrst svijesti u kojoj ovjek odluuje promijeniti poimanje
onoga to je pravo. Postavljajui pitanje to je pravo mi smo u istoj
situaciji, i time dajemo doprinos u smjeru razvoja moralne svijesti
zajednice. U iskustvima individue vrijednosti dolaze u meusoban
sukob; njena je funkcija da dade izraza razliitim vrijednostima
pomogne formulirati mjerila koja zadovoljavaju vie od postojeih.

11. Kada doemo do pitanja to je pravo, rekao sam da jedina prov-

jera koju moemo postaviti jest da li smo uzeli u obzir svaki ukljuen
interes. Bitno je upravo da se razmotri svaki ukljueni interes koji je
u ljudskoj prirodi. ovjek moe razmotriti samo interese koji ulaze u
njegov problem. Znanstvenik mora razmotriti sve injenice, ali on
razmatra samo one injenice koje su ukljuene u neposredni prob-
lem. Znanstvenik koji nastoji otkriti da li se steene karakteristike

364
 Dodatni ogledi

mogu nasljeivati ne mora uzeti u obzir injenice relativnosti, nego

samo one injenice koje se odnose na njegov problem. Moralni prob-
lem je problem koji ukljuuje stanovite sukobljene interese. Svi ti
interesi ukljueni u sukob moraju biti razmotreni.
U moralnim sudovima moramo razviti neku socijalnu hipotezu,
a ovjek to nikada ne moe uiniti naprosto s vlastita stajalita. Mo-
ramo je promotri ti s gledita drutvene situacije. Ta hipoteza je ona
koju mi iznosimo, ba kao to su proroci izlagali poimanje zajednice
u kojem su svi ljudi braa. Ako sada upitamo koja je najbolja hipoteza,
jedini odgovor koji moemo dati jest da ona mora uzeti u obzir sve
ukljuene interese. U iskuenju smo da ignoriramo stanovite interese
koji su protivni naim vlastitima, i istaknemo one s kojima smo se
identificirali.
Ne moete unaprijed postaviti fiksna pravila o onome to ba
treba initi. Moete otkriti koje su to vrijednosti o kojima se radi u
aktualnom problemu i racionalno postupati obzirom na njih. To je
ono to traimo, i sve to traimo, od bilo koga. Kad prigovaramo
neijem vladanju, kaemo da ne priznaje vrijednosti, ili da, i ako ih je
priznao, nije djelovao racionalno obzirom na njih. To je jedina metoda
koju etika moe iznijeti. Znanost nikako ne moe rei kakve e biti i
njenice, aE moe pruiti metodu da im pristupimo: priznati sve inje
nice koje pripadaju problemu, tako da hipoteza bude konzistentna,
racionalna. Ne moete nekome rei kakva mora biti forma njegova
ina, nita vie no to znanstveniku moete rei kakve e biti inje
nice kojima se bavi. Moralni in mora uzeti u obzir sve vrijednosti o
kojima se radi, i mora biti racionalan- to je sve to se moe rei.

12. Jedino pravilo to ga moe izloiti neka etika jest da pojedinac

treba racionalno postupati sa svim vrijednostima koje se nalaze u
nekom specifinom problemu. To ne znai da ovjek, pristupajui
problemu, mora preda se rairiti sve drutvene vrijednosti. Sam pro-
blem definira vrijednosti. To je specifian problem, i postoje stano-
vite vrijednosti o kojima se zasigurno radi; individua treba uzeti u
obzir sve te interese i onda razraditi plan djelovanja koje e racional-
no postupati s tim interesima. To je jedina metoda koju pojedincu

365
Um, osoba i drutvo

moe dati etika. Od najvee je vanosti da se odredi to su ti interesi

u toj posebnoj situaciji. Jako je potrebno da ovjek bude kadar postu-
pati s njima nepristrano. Osjeamo da su osobe obzirom na njih
sklone zauzeti ono to zovemo sebinim stavom. Isticao sam daje su-
tina sebinosti postavljanje uskog sopstva nasuprot iremu. Nae
drutvo je izgraeno iz naih drutvenih interesa. Nai drutveni od-
nosi konstituiraju sopstvo. Ali kada neposredni interesi dou u sukob
s drugima koje nismo priznali, skloni smo ignorirati te druge i uzi-
mati u obzir samo one neposredne. Potekoa je u tome da navede-
mo sebe da priznamo te druge i ire interese, te da ih potom dovede-
mo u nekakav racionalan odnos s onim neposrednijima. Ima mjesta
za greke, ali greke nisu grijesi.

13. ovjek mora odravati samopotovanje, i moe se dogoditi da se

u ouvanju samopotovanja mora suprotstaviti itavoj zajednici. Ali
on to ini s gledita onoga to smatra viim i boljim drutvom od po-
stojeega . I jedno i drugo je bitno za moralno vladanje: da treba po-
stojati drutvena organizacija i da individua mora odrati sebe. Meto-
da da se u obzir uzmu svi oni interesi koji sainjavaju drutvo s jedne
strane i individuu s druge jest metoda morala.

366
Bibliografija radova
Georgea H. Meada

Kronologijskim redom

Recenzija K Lassiewitz, Die modeme Etzergetik i~l ihrer Bedeutungfiir

Erketmtniskritik, u Psychological Review, I (1894), 210-13.
Abstract. "Herr Lasswitz on Energy and Epistemology", ibid., str. 172-
75.
Recenzija C. L. Morgan, An Introduction to Comparative Psychology, u
Psychological Review, II (1895), 399-402.
Abstract. "A Theory ofEmotions from the Psychological Standpoint",
ibid., str. 162-64.
Abstract. "Some Aspects of Greek Philosophy", University of Chicago
Record, I (1896-97), 42.
"The Relation of Play to Education", ibid., str. 140-45.
Recenzija Le Bon, Psychology of Socialism, u American ]ou mal of Sociology,
v (1899), 404-12.
"The Working Hypothesis in Social Reform", ibid., str. 367-71.
"Suggestions Toward a Theory of the Philosophical Disciplines",
Philosophical Review, IX (1900), 1-17.
"The Definition of the Psychical", Decetmial Pub/icatio11s, university of
Chicago, III (1903), 77-112.
"The Basis of a Parents' Association", Elementary School Teacher, IV
(1903-4), 337-46.
"Image or Sensation",]oumal ofPhilosophy, I (1904), 604-7.
"The Relations of Psychology and Philology", Psychological Bulletin, I
(1904), 375-91.

367
Um, osoba i drutvo

Recenzije D. Draghicesco, Du role de l'individu dans le determinisme social,

i Le probleme du determinisme, determinisme biologique et determinisme
social, u Psychological Bulletin, II (1905), 399-405.
"The Teaching of Science in College", Science, XXIV (1906), 390-97.
"The Imagination in Wundt's Treatment of Myth and Religion",
Psychological Bulletin, III (1906), 393-99.
"Science in the High School", School Review, XIV (1906), 237-49.
"Editorial Notes", ibid., XV (1907), 160, 164.
Recenzija Jane Addams, The Newer Ideal of Peace, u American journal of
Sociology, XIII (1907), 121-28.
"Concerning Animal Perception", Psychological Review, XIV (1907), 383-
90.
Abstract. "The Relation oflmitation to the Theory of Animal
Perception", Psychological Bulletin, IV (1907), 210-11.
"On the Educational Situation in the Chicago Public Schools", City
Club Bulletin, I (1907-8), 131-38.
"Industrial Education and Trade Schools", Elementary School Teacher, VIII
(1907-8), 402-6.
"Policy of the Elementary School Teacher," ibid., str. 281-84.
"The Philosophical Basis ofEthics," International journal ofEthics, XVIII
(1908.), 311-23.
"The Social Settlement: Its Basis and Function," University of Chicago
Record, XII (1908.), 108- 10.
"Educational Aspects of Trade Schools," Union Labor Advocate, VIII, br. 7
(1908.), 19-20.
"Industrial Education and the Working Man and the School,"
Elementary School Teacher, IX (1908-9.), 369-83.
"On the Problem of History in the Elementary School," ibid., str. 433.
"Moral Training in the Schools," ibid., str. 327-28.
"Social Psychology as Counterpart to PhysiologicaJ Psychology,"
Psychological Bulletin, VI (1909.), 401-8.
"What Social Objects Must Psychology Presuppose?"Journal of
Philosophy, VII (1910.), 174-80.
"Social Consciousness and the Consciousness of Meaning," Psychological
Bulletin, VII (1910.), 397-405.

368
 Bibliografija radova Georga H. Meada

"Psychology of Social Consciousness Implied in Instruction," Scimce,

XXXI (1910.) 688-93.
Recenzija B. M. Anderson, Jr., Social Value, a Study in Economic 11zeory, u
Psyclzological Bulletin, VIII (1911.), 432-36.
Recenzija Warner Fite, Individualism: Four Lectures on the Signlfrcance of
Consciousness for Social Relations, u Psyclzological Bulletitl, VIII ( 1911.)
323-28.
"Remarks on Labor Night," City Club Bulletin, V (1912.), 214-15.
"Exhibit of City Club Committee on Public Education," ibid., str. 9.
"The Mechanism of Social Consciousness,"journal of Philosophy, IX
(1912.), 401-6.
A Report on Vocational Training in Chicago and in Other Cities, odbora City
Cluba, predsjednika Georgea H. Meada. (Chicago: City Club of
Chicago, 1912.), str. 315. Recenzirao J u dd, Elementary School Teacher,
XIII (1912-13.), 248-49.
"The Social Self,"Journal of Philosophy, X (1913.), 374-80.
"A Heckling School Board and an Educational Stateswoman," Survey,
XXXI (1913-14.), 443-44.
"The Psychological Bases oflntemationalism," ibid., XXXIII (1914-15.),
604-7.
"Natural Rights and the Theory of the Political Institution,"Joumal of
Philosophy, XII (1915.), 141-55.
"Madison- The Passage of the University through the State Political
Agitation of 1914; the Survey byWm. H. Allen and His Staff and
the Legislative Fight of 1915, with Indications these offer of the
Place the State University Holds in the Community," Survey, XXXV
(1915-16.), 349-51.,354-61.
"Smashing the Looking Glass, Rejoinder," ibid., str. 607., 610.
"Professor Hoxie and the Community," University of Chicago Magazine,
IX (1916-17.), 114-17.
Tize Conscientious Objector, pamflet br. 33, "Patriotism through Education
Series," objavila National Security League, New York City, 1917.
'Josiah Royce- A Personal Impression," International journal of Ethics,
XXVII (1917.), 168-70.
"Scientific Method and Individual Thinker," Creative Intelligetue (New
York: Henry Holt & Co., 1917.), str. 176-227.

369
Um, osoba i drutvo

Recenzija Edith Abbott i Sophonisba P. Breckenridge, Truancy and Non-

Attendance i11 the Chicago Public Schools, u Survey, XXXVIII (1917.),
369-70.
"The Psychology ofPunitive Justice," American journal of Sociology, XXIII
(1917-18.), 577-602.
"Retiring President's Address," City Club Bulletin, XIII (1920.), 94.
"A Behavioristic Account of the Significant Symbol,"]oumal of
Philosophy, XIX (1922,), 157-63.
"Scientific Method and the Moral Sciences," Intemational ]ou mal of
Ethics, XXXIII (1923.), 229-47.
"The Genesis of the Self and Social Control" ibid., XXXV (1924-25.),
251-77.
"The Objective Reality of Perspectives," Proceedings of the Sixth
Intemational Congress of Philosophy (1926.), str. 75-85. Ponovo objav-
ljeno u Tize Philosophy oftlze Present (Chicago, 1932.); vidi br. 67.
"The Nature of Aesthetic Experience," Intemational journal of Ethics,
XXXVI (1926.), 382-92.
"A Pragmatic Theory of Truth," Studies i11 the Nature of Truth, University
of California Publications in Philosophy, XI (1929.), 65-88.
"The Nature of the Past," Essays in Houor of]olm Dewey (New York:
Henry Holt & Co., 1929.), str. 235-42.
"National-Mindedness and Intemational-Mindedness," International
Journal of Ethics, XXXIX (1929.), 385-407.
"Bishop Berkeley and His Message,"Joumal of Philosophy, XXVI (1929.),
421-30.
"Cooley's Contribution to American Social Thought," America11]oumal
of Sociology, XXXV (1929-30.), 693-706.
"The Philosophies ofRoyce,James, and Dewey, in their American
Setting," Intemational]oumal ofEthics, XL (1930.), 211-31. Takoer u
suradnikom svesku,]o/m Dewey: T/ze Man and His Philosophy
(Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press, 1930.), str.
75-105.
"Philanthropy from the Point ofView of Ethics," Intelligent Philantlzropy,
ur. Faris, Lane i Dodd (Chicago: University of Chicago Press,
1930.), str. 133-48.

370
 Bibliografija radova Georga H. Meada

"Dr. A. W Moore's Philosophy," University cif Chicago Record, N .S., XVII

(1931.), 47-49.
The Philosophy cif the Presetll, The Paul Carus Foundation Lectures, III
(Chicago: Open Court Publ. Co., 1932.), s uvodom Arthura E.
Murphya i uvodnim napomenamaJohna Deweya. Str. xl+195.
"The Philosophy ofJohn Dewey," pripremljeno za Intemational]oumal
cif Ethics, XLVI (1936.)

371
Ognjen Caldarovi

G. H. Mead: U m, osoba i drutvo

- sociologijsko utemeljivanje jedne
znaajne teorije

Knjiga koja se ovdje prvi put na hrvatskom jeziku nudi itateljima

nije samo kapitalno djelo G. H. Meada, nego ijedno od najznaajni
jih i, u disciplinarnom smislu, najranijih djela iz podruja simbo-
likog interakcionizma. To je djelo utrlo put gotovo svim tipovima
sociologije koji se u literaturi najee nazivaju "individualistikim",
"subjektivistikim" ili, pak, "kreativnim sociologijama" (M. Morris).
lako je naziv "simboliki interakcionizam" bio ponuen i prihvaen
neto kasnije, od jednog drugog autora koji je sistematizirao osnovnu
teorijsku i metodoloku poziciju te principe simbolikog interak-
cionizma (Herbert Blumer, 1937), svatko e, itajui ovu knjigu, lako
stei dojam o tome koliko je Mead bio na tragu ove nove i specifine
socijalno-psihologijske i sociologijske legitimne teorijske orijentacije.
Ukratko emo podsjetiti itatelja na osnovne podatke o nastajanju
ove knjige koja se, gotovo sedamdeset godina nakon objavljivanja
(The University of Chicago Press, 1934), pojavljuje i u naem izda-
nju. G. H. Mead bio je, kako navodi G. Ritzer, odlian predava, nje-
gova su predavanja bila izuzetno dobro posjeena. Plijenio je panju
prisutnih i bio nezadovoljan ako bi nekakav um ili neprikladno pita-
nje prekinulo "neprekinuti tijek" njegova izlaganja (G. Ritzer, 1997).
No, Mead nije bio toliko redovit, sistematian i uporan u objavlji-
vanju svojih radova koliko je bio uspjean i zanimljiv predava. Stu-
denti su mu se, nakon njegove iznenadne smrti u 68. godini ivota,
viestruko i velianstveno oduili - nepune tri godine nakon smrti
omiljenog profesora, 1934., zahvaljujui redovitom posjeivanju pre-
davanja, na temelju zabiljeki i sjeanja, pod urednikom su palicom

373
 Um, osoba i drutvo

Ch. Morrisa stvorili knjigu Mind, Self, and Society. 1 Iako djelo J:J.ije u
klasinom smislu autorsko (moglo bi se mnogo hipotetizirati to i
kako bi sam Mead rekao o toj temi u jednoj planski organiziranoj
knjizi!), preivjelo je kunju vremena kroz prijevode na brojne jezike
i kroz brojna izdanja.
Koji je najznaajniji doprinos te "neautorske" knjige najpoznatijeg
autora u podruju sociologijske orijentacije nazvane simboliki inter-
akcionizam? U prvom redu, Mead se pokazao kao vrlo istanan pro-
matra i samopromatra najsloenijih procesa koji se odvijaju unutar i
u okruju pojedinca u njegovim naporima da shvati svijet oko sebe,
konstituira ga, utee na njegovu mijenu, interpretira ga te da i sam
zauzme stav koji odgovara "oekivanim" situacijama koje su istodobno
proizvedene od okoline (drugih aktera) i od strane djelujueg aktera.
Mead se zanima za razumijevanje, ne prvenstveno motiva ljudskog
djelovanja, nego mehanizama koji djelovanje omoguavaju i usmje-
ravaju u odreenom pravcu. Mead polazi od pretpostavke objanjenja
koje se temelji na ideji organiziranog ponaanja drutvene grupe - dakle,
ponaanje pojedinca nije mogue ni objasniti, a ni potaknuti bez pos-
tojanja organiziranog ponaanja (djelovanja) ljudske grupe.
1 Sve pojmove u naslovu ove knjige, izuzev posljednjega, doista je teko pre-
cizno, sveobuhvatno i zadovoljavajue prevesti na hrvatski jezik. Vari-
janta koja se nudi u ovom prijevodu, kao i neke druge mogue varijante,
samo e djelomino zadovoljiti sve mogue aspekte i znaenja. Mit1d kao
"duh", "sopstvo", "um", ali i "svijest", ima razliita ali i slina znaenja.
Kako sc to pak i u knjizi naglaava, mind predstavlja proces stvaranja smi-
sla o svijetu oko nas ali i smisla naeg vlastitog djelovanja u tom istom
svijetu. Se!fkao pojam takoer je podloan razliitim interpretacijama-
moe se raditi o "svijesti", "umu", ili, pak, "osobi". Ovo posljednje mo-
da dobro pogaa bitan element kojim se zapravo cijeli simboliki inter-
akcionizam i bavi: to je to osoba, kako ona {interaktivno) nastaje, to je
"konstituira"? Mead daje jednostavan, no opet sloen odgovor: svijest
osobe, njen "duh", razvija se kao neprekinuti "proces" u kojem razliiti
elementi konstituiranja te iste svijesti (osobe) "pregovaraju" i oblikuju se
u interakciji s osnovnim elementima koji tvore koncept (ideju, duh,
um ... ) osobe. Posljednji - trei pojam iz naslova ove knjige - society
najlake je, kako smo ve istakli, prevesti na hrvatski, naroito ako se
pomognemo odrednicom koju i sam Mead nudi: "drutvo" je sve ono o
emu se dogovorimo da predstavlja drutvo!

374
l
 Pogovor

Nadalje, Mead vri znaajna razlikovanja objanjavajui clemente

od kojih je "osoba" (njena svijest, njen um, njen duh, njena osob-
nost...) izgraena, proizvedena. Prvo, naglaava injenicu da se self
sastoji od nekoliko elemenata: od '1a" (J), "mene" (me) i "uopenog
drugog" (generalized other). "Ja" je tek djelomino osvijeten clement
svijesti neke osobe- taj je dio svijesti osobi dijelom nepoznat ili, bolje
reeno, samo je djelomino poznat. On je velikim dijelom skriven u
podsvijesti i mogao bi biti vie predmetom psihoanalize nego sim-
bolikog interakcionizma. "Mene", pak, predstavlja "socijalizirani",
"vanjski", oekivani i uglavnom predvidljivi pojavni "oblik" osobno-
sti neke linosti. Pro izveden je u procesualnoj dinamikoj interakciji
izmeu '1a", "mene" i "uopenog drugog". Svijest osobe, dakle,
funkcionira u prostoru koji odreuje tek djelomino spoznati '1a" i
njegova podrutvljena varijanta - "mene" - koji je smjeten kao u
prei izmeu '1a" i "uopenog drugog".
No, nastanak "mene" nije trenutan- rije je o dinaminom, kon-
tinuiranom, stalno mijenjajuem procesu. "Mene" samo dinamina
je interakcija razliitih razina i sfera koje, u krajnjoj instanci, pred-
stavljaju vlastitu osobnost, '1a" po kojem je pojedinac poznat,
zapamen, specifian i prepoznatljiv. "Osoba", osobnost (svijest) re-
zultat je "unutarnjeg razgovora" sa samim sobom uz koritenje zna-
ajnih simbola.
Razvoj ljudske linosti (osobnosti, ali i svijesti) prolazi kroz neko-
liko faza, stupnjeva. Raniji je stadij onaj u kojem se dijete jednostavno
"igra" sa samim sobom (play), a u razvijenijem stadiju, koji se javlja
iza tree godine ivota, linost postupno prelazi u fazu "zajednikog
igranja", odnosno "igranja" igre (game), u kojoj se igra sve vie odre-
uje i razumije pomou razliitih pravila. 2 Osim pravila, bitan cle-
ment konstituiranja igre jest njena procesualnost (opet dolazimo do

2 Budui da u hrvatskom jeziku nije mogue precizno razlikovati pojmove

play i game u navedenom smislu "igre" i "igranja", vodimo rauna da se
zapravo radi o podjeli na samostalno zabavljanje "igrom", ili igranje "sam
sa sobom" (mala djeca), a u drugom sluaju se "igranje" izvodi prema
pravilima, dakle, sve vie lii na zajedniku igru (utakmica), a ne na spon-
tanu zabavu bez pravila i obaveza tipinu za najmlae djetinjstvo.

375
Um, osoba i drutvo

razvojnog dinamikog koncepta osobe), dinaminost, meusobno

preutno razumijevanje kako fizikih (pokreti), tako i izgovorenih
simbola (glasovi). Prema ovom konceptu, igra (utakmica) vie pojedi-
naca (primjerice, koarka, nogomet) bila bi nemogua ukoliko ne bi
postojao i zajedniki cilj kojemu streme svi sudionici-igrai (pri-
mjerice, pobijediti protivnika, zabiti to je mogue vie golova...). Taj
cilj zajedniki je imenitelj pojedinanih napora svakog od igraa. No,
da bi to razumijevanje bilo mogue, upozorava Mead, potrebno je
ukljuiti i djelovanje "uopenog drugog", kao samorazumljivog stava
"zajednice" koja koordinira razliite elemente ')a", osobito "mene".
U tom je kontekstu "mene" proizvod interakcije procesa individual-
ne specifinosti, djelovanja "drutva" (okolina, "uopeni drugi", sa-
morazumljiva okolina u kojoj se simboli razumiju) , a cijeli je rezultat
takav da jedan (sportski) tim djeluje kao "kolektivno tijelo". N, taj
kolektivizam ne bi bio mogu kad ne bi postojala samorazumljiva pri-
hvatljivost "kolektivizirajuih elemenata" okoline koji modeliraju
aspekte pojedinevog ponaanja.
Golem znaaj kategorije "uopeni drugi" moe se, naravno, pro-
tegnuti daleko izvan podruja sportskih igara, zajednice i obinih
kolektiviteta. Bez njega bilo bi gotovo nemogue provesti bilo kakav
tip socijalizacije u kojoj se od pojedinca oekuje da "pounutri" zah-
tjeve zajednice, kolektiva, ideologije, politike, itsl. Pojedinac- otpad-
nik iz drutva (Mertonov "neprilagoeni" koji se, ili povlai, ili buni
protiv postojeih normi, odnosno ciljeva datog drutva) - zapravo je
onaj primjerak u drutvu koji ne podlijee (ili se djelatno opire) ele-
mentima djelovanja "uopenog drugog".
Ovim konceptom Mead je znaajno unaprijedio dotadanja
tumaenja nastanka socijalnog ponaanja i definitivno otklonio mno-
gobrojne "objanjavajue" paralelizme izmeu animalnog i humanog
svijeta. ivotinje "razmjenjuju geste" (pokrete), ali pri tome ne raz-
miljaju niti su podlone djelovanju "uopenog drugog". Pojedinac,
naprotiv, sve dok je "pri sebi", funkcionira potujui mnoga pou-
nutrena pravila koja su socijalizacijom, tijekom dugog procesa odra-
stanja, "usaena" u njega. Ali, kad pojedincu "pukne film", on trenu-
tno odustane od prisjeanja i ponaanja upravljanog sistemima
uopenog drugog i pribliava se ivotinjskom tipu reagiranja. Ono se,

376
 Pogovor

to je takoer zanimljivo, u sudskoj praksi uzima kao olakotna okol-

nost "umanjene uraunljivosti"!
Nadalje, bitan element u Meadovom radu jest njegovo tumaenje
pojma simbol, to ga stavlja na najznaajnije mjesto utemeljitelja sim-
bolikog interakcionizma. Simboli su stvari (pojave) uz pomo kojih
se odvija komunikacija u drutvenom svijetu. Da bi posluili komu-
nikaciji, simboli moraju biti zajedniki, moraju imati univerzalno
znaenje (tumaenje). Interpretacija pojedinog simbola u pravilu je
istoznana, no moe biti podlona promjenama konteksta i individu-
alnim tumaenjima. "Zajedniki simboli" stoga predstavljaju osno-
vicu komunikacije u drutvu, zapravo, osnovicu samog drutva -
drutva tumaenog iz perspektive simbolikog interakcionizma. Sim-
boli mogu biti razliite naravi (materijalni, nematerijalni, opi, pose-
bni, "simboliki", "mitski", itsl.), no uvijek su zajedniki, dijeljeni,
odnosno postoji openito slaganje o njihovu znaenju. Znaenje sim-
bola proistjee ne iz njihovog apstraktnog znaenja (kao to je, pri-
mjerice, jeziku kao apstraktnom sistemu znakova pridano znaenje
zbog meusobne komunikacije) ili konvencija, nego iz socijalne situ-
acije koja se odvija. To znai da se isti simbol u razliitim socijalnim
situacijama moe razliito tumaiti, no i to da simbol (primjerice dr-
vo) za pojedinca moe imati razliita znaenja (za drvodjelju pogodan
materijal, za umjetnika predmet umjetnike obrade, za umara pred-
met analize, za etaa predmet divljenja, itd.).
Ovdje se ne radi ni o kakvoj "simbolizaciji drutvenog ivota" ili
simbolikoj strani drutvenog ivota, nego o njegovom utemeljenju
posredstvom simbola kao elemenata univerzalnog minimuma sla-
ganja. Jasno je, dakle, da se u drutvu pojavljuju razliiti simboli- od
materijalnih, pa sve do izrazito apstraktnih, nepredoivih, simbola iz
prolosti, itsl. N o, ono to omoguuje drutveni ivot nije tek jed-
nostavno fiziko postojanje simbola oko ijih smo se znaenja "slo-
ili" i "dogovorili", nego njihova uloga u ostvarivanju interaktivne
komunikacije. Sistem simbola s najapstraktnijim znaenjem, a ipak
sistem koji upravo i omoguuje postojanje drutva, jest jezik kojim
meusobno saobraamo, opimo. Koliko god se jezici meusobno
razlikovali, oni su samo niz sistema znakova koji stavljeni u odreeni
poredak, te uz potivanje razliitih pravila, tvore apstraktni sistem

377
Um, osoba i drutvo

koji je ve samim izriajem jasan sugovorniku(nicima), ali i sistem

koji se proita, zapamti, razumije.
S obzirom na Meadovu socijalno-psiholoku orijentaciju, kao i na
format njegove analize te njegov interes za intersubjektivnost i inter-
akciju, sasvim je jasno da je u njegovom sistemu socijalnog interak-
cionizma kategorija dmtva, kao treeg elementa u konstruiranju soci-
jalne interakcije, uglavnom rezidualnog, dodatnog karaktera. to
drutvo jest (ili treba biti), kao to smo ranije kratko napomenuli, stvar
je dogovora. Drutvo je samo okvir, forma, regulatorni obrazac i re-
gulirano je pravilima koja su na prvi pogled neto vra od pravila
koja nastaju i realiziraju se pred naim oima tijekom procesa socijalne
interakcije. Drutvo je stoga situacionog karaktera, stalno se mijenja,
ali nije institucionalno, organizaciono, "politiki", nego je samo okvir
za socijalnu interakciju. Upravo "element proizvoenja socijalne
scene", sloeni proces na kojem Mead inzistira, osnovica je za razu-
mijevanje svih triju elemenata analize. Stoga drutvo treba shvatiti kao
integrirajui okvir koji bez ranije objanjene socijalne interakcije i
komunikacije ne bi mogao biti djelatan. Drutvo je isto toliko podlo-
no dinaminim fragilnostima interakcije koliko je to i podruje "igra-
nja" ili pak proces nastajanja ideje o "osobi", "duhu" ili "umu".
Mnoge sociologijske teorijske orijentacije razvile su se, a i danas se
razvijaju, na nasljeu meadovski zamiljenog socijalnog interakcio-
nizma. Kako smo ranije naveli, socijalni se interakcionizam legitimi-
rao kao ravnopravan takoer snanoj i djelatnoj drugoj najvanijoj
sociologijskoj teorijskoj orijentaciji -strukturalnom funkcionalizmu
u njegovim razliitim derivacijama. Radovi E. Goffmana, pa i cijela
ctnometodologija, dijelom i fenomenologijska sociologija, tc drugi
oblici individualistikih orijentacija u klasinijoj ali i suvremenoj
sociolokoj teoriji, ne bi se mogli razvijati bez utemeljenja na idejama
koje su izloene u ovoj knjizi, a u irem smislu i u tradiciji simboli-
kog interakcionizma. Primjerice, Socijalna konstrukcija zbilje Bergera i
Luckmanna, premda se prvenstveno referira na "sociologiju znanja",
takoer predstavlja nastavak tradicije simbolikog interakcionizma,
posebno u pojmu "konstruiranja".
Socijalna se scena, dakle, stvara, organizira, odrava i - raspada.
Onaje privremena, osjetljiva, propusna (etnometodologija!) i uvijek

378
 Pogovor

razliita. Socijalni se ivot ne sastoji samo od jednostavnog "papu-

njavanja" unaprijed predvienih uloga i "mjesta" koje pojedinci "za-
uzimaju" (radikalnije verzije strukturalizma), nego je socijalni ivot
dinamiki proizvod koji nastaje iz scene koja sc odvija i koji zapravo
u mnogim varijantama i jest ta ista scena! U tom se tijeku i sami
pojedinci oblikuju, mijenjaju, oblikujui i ugeui i na druge poje-
dince tc se kroz te izmjene i sama ideja o osobi i drutvu kontinuira-
no transformira. Drutvo je u stalnoj mijeni, kako s obzirom na svoj
unutarnji sastav (pojedinci, institucije), tako i s obzirom na svoj for-
mat, promatrao "izvana", ali i "iznutra".
Socijalno-intcrakcionistika drutvena scena ne moe, naravno,
do kraja zadovoljiti zainteresiranog sociologa koji tei pruiti sveobu-
hvatno i cjelovito tumaenje drutva. Druga, strukturalno-funkcio-
nalistika tradicija u sociologijskoj teoriji takoer ima svoj legitimitet
i brojne pristalice, osobito zbog svog "znanstvenijeg", uvjerljivijeg i
vreg karaktera. Kako e sociolozi komparirati pojedine tipove soci-
jalnih interakcija kada su one uglavnom specifine, posebne, situa-
cionc i podlone promjenama? Gdje je "drutvo" (kao struktura, or-
ganizam, cjelina) kojim se sociolozi bave? Kako "uhvatiti" njegovu
strukturu, objasniti njegov sastav i procese te dati mogue projekcije
razvoja? Upravo na razmeu tih dviju orijentacija- mikro i makro
orijentacije (gdje se uvijek prelamaju i dimenzije akcije-strukture,
individualnog-kolektivnog, subjektivnog-objektivnog, dinamikog
-statikog, "mekog"-"tvrdog") kriju sc slabosti, ali i prednosti svake
od orijentacija, pa tako i socijalnointerakcionistike.
Osnovne slabosti odnose se na nisku razinu komparabilnosti
nalaza utemeljenih na socijalnointerakcionistikoj perspektivi, krh-
kost formata socijalne scene koja se istrauje, sklonost interpretativ-
noj subjektivizaciji nalaza istraivanja te malu ili vrlo slabu mogu
nost predikcije. Prednosti su pak dubina i doseg analize, zanimljivost
uvida, dinaminost analize i opisa te obrazaca strukturacije socijalne
scene, uz ostale prednosti "mekih" analiza u sociologiji. Mogli bismo
legitimno rei da ova dva osnovna teorijska pravca u sociologiji dje-
lomino odgovaraju i dvama osnovnim tipovima metodologija u so-
ciologiji: kvalitativnoj i kvantitativnoj. Kako su u mnogo navrata poka-
zale rasprave u sociologiji koje se odnose na metodoloke dimenzije,

379
Um, osoba i drutvo
-
obje metodologije su legitimne, potrebne i prikladne, a koristi ih se
ovisno o predmetu istraivanja te fazi istraivanja (kvalitativna, pa po-
tom kvantitativna), ili se pak radi o trenutnoj sociolokoj "modi" pa
se, primjerice, danas esto govori o "obnovi interesa" za kvalitativnu
metodologiju. U tom smislu je i simboliki interakcionizam, pre-
toen u suvremenije sociologijske orijentacije, trajna socioloka para-
digma koja nee nestati, nego e uvijek imati svoje mjesto, dosege,
prednosti i slabosti. No, da nije bilo temeljne rasprave iz simbolikog
interakcionizma koju nam izlae G. H. Mead u ovoj knjizi, najvjero-
jatnije ne bi bilo razvoja suvremenijih oblika sociologije koji se osla-
njaju na ovu orijentaciju. U tom smislu treba shvatiti i vrijednost
objavljivanja prijevoda ove knjige na hrvatskom jeziku.

380
 KAZALO

Amerika, kao univerzalizirajua Buda 206

samouprava 255
analiza predmeta, omoguena
preuzimanjem uloge 354-355
analiza, kao karakteristika uma 91-92
apstrakcija, zbog konlikta i
inhibicije 81
Aristotel 254
asocijacija, zakoni a. kao procesi
redintegracije 324
asocijacijska psihologija, kao statina
20
atributi, odnos spram supstancije
120-121
Baldwin, J. M. 63
Bergson 8
biheviorizam, objanjenje refleksije
97-104
i paralelizam 1OO, 105-111
opa pozicija b. 4, 312
praktika narav programa 34-40
saetak njegovog tretmana
svijesti 312-318
upotreba termina b., nasuprot
Watsonovoj uoj upotrebi 4
znaenje za estetsku teoriju 267
biologijska jedinka, u odnosu spram
sebe 330-335, 350-352
Bryce, J. 280
budizam 268, 287
Burrows 240
carstvo, drutveno znaenje 270-271
cenzor 198
ciljevi, moralni, drutveni su po
naravi 363
upravljeni na predmete 361
Cooley, C. H. VIII, 165, 213, 303
in,definicija 7
ovjek
i ivotinja, razliit
obzirom na samouvjetovanje
114-115,330-331
drutveni, definicija 8
ispunjenje ovjeka nasuprot
fizikoj stvari 176
kao fundamentalna danost za
psiholigiju 9
koji ukljuuje prirodnu
teleologiju 7
naglaavanje cjelovitosti . u 24-
25
organizacija u smislu stavova 13
razlika u drutvenoj organizaciji
219-235
u komparativnoj psihologiji 10
unutranji i vanjski aspekti 7-8

381
Um, osoba i drutvo
Darwin 21, 339
i ekspresija emocija 17-19
i Wundt 43-44
demokracija, i drutvena
univerzalnostuniverzalno 268-274
ideal, kao funkcionalna
realizacija sopstva 309-311
implicira uklanjanje kasta 302-
303
odnos spram religioznog stava
univerzalnog bratstva 272-273
Dewey, J. 77,362
o emocijama 22
o etikim standardima 362
o univerzalnosti kao drutvenoj
85
dijete, drutvena narav njegove
refleksije 355-356
i odrasli 302
porijeklo njegovog sopstva u
drutvenom vladanju 348-352
djeji vrti, koritenje igTanja u
izgradnji sopstva 148
djelovanje kooperativna, mogue
bez jezika 54-55
objedinjeno, zbog organizacije
akata 23-24
drama, drutvena funkcija 246
drutvena evolucija, dva pola
procesa 221, 294
drutvena kontrola, izraena kao
samokritika 244
s~ecanje putem "mene" 199
drutvena organizacija, funkcija
linosti i uma u d. o. 296-301
drutvene gTUpe 151-152
drutvene znanosti i psihologija
36-37
drutveni in 8-9
mogu bez svijesti 19
382
drutveni napredak, ideja d. n. u
gTkom i u modernom svijetu
279-280
drutveni proces, njegovo jedinstvo
se moe analizirati, ali je
ireduktibilno 113
razni stupnjevi interiorizacije
245
"drutveno", upotreba u irem i
uem smislu 289
drutvo, ideal, zapreke i obeanja u
razvoju d. 302-311
ljudsko i d. insekata 219-228
ljudsko i d. kimenjaka 229-234
ljudsko, kao kraj procesa
organske evolucije 241
osnove ljudskoga 219-234
primitivne nasuprot
civiliziranome obzirom na
individualnost 209-210
duh 125, 338-339
funkcionalno, a ne
supstancijalno objanjenje duha
212
geneza problema duh-tijelo XXI
i imaginarij 323-326
i simbol112-119
jedinstvo duha u kontrastu s
jedinstvom sopstva 139
kao drutveno nastajui 126-128
kao osnova razrjeavanja
drutvenih sukoba 292-293
mjesto duha u ponaanju 347-
348
ne unutar koe 212
odnos spram ljudske i
ivotinjske inteligencije 113-114
odnos spram reakcije i spram
okoline 120-128
odnos spram reakcije i spram
simbola 179-180

potpuno nasuprot djelominom
drutvenom objanjenju duha
212-214
subjektivna iskustva ne daju
objanjenje duha 338-339
ukljuuje unoenje drutvenih
procesa u pojedinca 104, 112-
119, 178-182
dua 144
dvojnik 144-145
poimanje d . kod primitivnih
naroda 144
Einstein, A. 192
ekonomijsko tumaenje povijesti
252
ekonomski proces razmjene,
njegova narav 247, 269, 285-287
ekonomski stavovi, u usporedbi s
religijskim stavovima 275-283
emocija izraavanja, po Darwinu
17- 19
odnos spram simbola 142-144
estetska reakcija, njena priroda 84
estetska teorija, znaenje
biheviorizma za nju 267
estetski doivljaj, u odnosu na
simbol142-144
Etika, fragmenti o e. 357-366
Etiki ideali i etiki problemi 304-
306
evolucija darvinovska, koju ovjek
teorijski transcendira 239-241
mehanizam i sloboda 240-241
pojava duha u e. 128
filolog, njegov uobiajeni pristup
jeziku 8, 16
Fiske, J. 344
fiziki predmet i ruka 238-239,
343-344
Kazalo
kao apstrakcija od drutvenog
procesa 175
kao element u poopenom
drugom 148
kao univerzalan 176
u usporedbi sa sopstvom kao
drutvenim predmetom 264-267
fiziki svijet i iskustvo 356
odnos spram preuzimanja uloga
171-177
fiziologijski procesi, diferencijacija f.
p. kao karakteristika isekata 222-223
drutveni aspekt f. p. 134-135,
219-222
kao bazini za duh, nalaze se
samo kod ovjeka 227-228
Freud, S. 244
frojdovska psihologija 199
funkcionalna diferencijacija i
demokracija 274
funkcionalna superiornost 272
funkcionalno shvaanje sebe
307-311
genij 205-206
gesta, definirana kao dio drutvenih
akata 43-50, 53, 68
glasovna, i smisleni simbol
60-65
glasovna, kod ptica 60-63,
340-342
glasovna, njena sredinja vanost
63-65, 68-69
odnos spram znaenja 140-141
osnovni mehanizam drutvenog
procesa 15
samopodravanje putem
glasovne geste 342-343
smislena nasuprot nesmislenoj
79
znaaj za biheviorizam 15- 19
383
Um, osoba i drutvo
gestalt psihologija, odgovor na
prigovor 314-315
Gomila 201, 206
grad-drava, kao idealna drutvena
organizacija za Grke 254
halucinacija 325
Helmholtz, H. 35
Hume, D. 20, 327
ideal ljudskog drutva 294
ideja, dobivanje ideje kao drutveni
proces 70, 102-104
kao odgovor na drutveni
zah~ev 172-173
kao organizacija stvova 13-14
odnos spram kontrole ponaanja
u odrednicama buduih
posljedica 95, 113
razlika izmeu dobivanja i
imanja ideje 102
igra (organizirana) u odnosu spram
igranja 145-156
igranje, kao kontrast igri 145-157
odnos spram preuzimanja uloga
345-347
u usporedbi s mitom 147-148
imaginarij i ivotnost 327
imaginarni drugovi 350
kao objektivno relativan karakter
stvari 315-316
kao ovisan o pojedincu 328-329
mjesto u prolosti i budua
referenca 327-328
navodna potekoa biheviorizma
sa slikovitim predstavama 11
njegov odnos spram psihikoga
323-324, 327
njegova funkcija u vladanju
321-327
odnos spram duha 324-326
384
odnos spram opaaja (percept)
352-353
u\jeti za iskljuenje iz okoline
327-328
imitacija, ne slui kao objanjenje
porijekla jezika 51-59
nemogua kao primitivan proces
56-57, 58
implikacija, odnos reakcija 121
individua biologijska, u odnosu
spram sopstva 330-335, 350, 352
integracija i u drutvenim
situacijama 306-307
kao sredite moralnog
napredovanja 364-366
nastaje u drutvenom procesu
180
nasuprot institucionalnom polu
drutvene diferencijacije 221
individualnost i demokracija 274
ne inkompatibilna s drutVenom
naravi sopstva 190-192
neslomljena drutvenom
kontrolom 243-244
odnos spram drutvenih
institucija 250-251
u primitivnom i civiliziranom
drutvu 209-210
instinkt 321, 332
instinkta stada 57, 229-230, 332
institucija, definirana u
odrednicama drutveno uobiajenih
reakcija 161, 199, 249
i zajednica 249-260
odnos spram individualnosti
250-252
institucionalni i individualni pol
drutvene diferencijacije 221
integracija drutva u odnosu na
drutveni sukob 288-295
inteligencija, funkcija odnosa forme
i okoline 312

kao rjeavanje problema 243
ljudska nasuprot ivotinjskoj
89-93
racionalna, kao simbolika
indikacija podraaja 90-91
racionalna, saetak izloenog
gledita 317
internacionalizam 258-260
introspekcija i psihologija 6
u Watsonovoj formulaciji u
odrednicama jezika 4-5, 9
iskustvo, biologijsko nasuprot
drutvenom refleksivnom
pojedincu 333-335
drutveno 86,211-212
estetsko, u odnosu spram
simbola 142-144
i fiziki svijet 125, 356
i znanost 334-335
i. sebe ukljuuje iskustvo drugih
185
individualni i drutveni aspekti
3-4, 34-35, 127
iskustvo udaljenosti 236-237
kao okolina relativna spram
individualnog ili drutvenog
organizma 106-107
kontaktno iskustvo i stvari
343-344
metoda kontrole i. 107-111
narav privatne ili ~elesne faze
322-324
ne nuno i. sopstva 131-132
odnos izmeu privatne i javne
faze i. 40
subjektivistike konsekvencije
individualistike teorije i. 213
subjektivni nasuprot
objektivnom sadraju i. 214
zajedniko iskustvo i moral
362-363
Kazalo
zajedniko iskustvo
kompatibilno s razlikama
drutvene funkcije 309
ispunjenje ina 176
Isus 206, 253, 259
izbor ovisan o vremenskoj
dimenziji ivanog sistema 94-96
'ja", doprinosi 'ja" i "mene" 198-202
i "mene" kao komponente
sopstva 166-170, 183-189
kao odgovor biologijske
individue na "mene" 168,
350-352
njegova nepredvidiva narav
168-170, 192-193
njegova varijabilna vanost
relativna spram mene 188
spaja~e s "mene" u drutvenim
aktivnostima 261-267
u iskustvu se pojavljuje samo u
sjeanju 166-167, 186
James, W 5-6, 22, 29, 83, 165, 193
jezik, daje kontrolu organizaciji ina
15
daje mehanizam za refleksivnu
inteligenciju 119
dio drutvenog kooperativnog
ponaanja 15-17, 73
i konstitucija predmeta iskustva
76-77
kako mu pristupa filolog 16
kritika Wundtove teorije j . 48-50
obuhvaa drutveno uobiajene
simbole 54
obuhvaa smislene simbole 46
odnos spram misli 72
omoguuje analizu 93-94
osigurava mehanizam za
preuzimanje uloga 154
osigurava polje za nastajanje
duha 127
385
Um, osoba i drutvo
porijeklo j . nije objanjeno
imitacijom 51-59
proces samouvjetovanja 103-104
rani stadiji j. prethode nastajanju
duha 182
uloga na razini razvijenog
sopstva 232-234
Kant, I. 357-360, 362
kasta 302-304
kategoriki imperativ, drutveno
interpretiran 357
neadekvatan za konstruktivno
moralno ponaanje 359
predloena formulacija 363
Keller, H. 144
klan, kao poopenje familije
220-221
Kohler, W 37
komunikacija 310-311
drutveni temelji i funkcije k.
242-248
ideal k. kao univerzalni diskurs
310-311
odnos spram misli i smislenog
simbola 67-72
odnos spram religijske i
ekonomske univerzalnosti
247-248
omoguuje samosvjesno sopstvo
134, 137, 232-234
prua materijal duha 93
razlika kod ovjeka i kod
ivotinja 242-244
uloga u razvoju sopstva 232-234
vanost medija k. 245-246
konani uzrok i napredak 279
kontrola, drutvena, izraena u
odrednicama samokritike 244
ljudska k. evolucije 240-241
metoda kontroliranja iskustva
107-111
386
ranija faza ina pomou kasnijih
faza 110-111
konvencije nasuprot obiajima
251-252
konverzija 207-208
kraljenjaci i ovjek 229-234
kreativnost sopstva 203-210
kranstvo 268-269, 287
kao inilac drutvenog napretka
278-279
kult i religiozna konzervativnost
281,287
kvaliteta nasuprot kvantiteti u
drutvenom postignuu 254-255
linost, egzistencijalno ovisna o
jeziku 174-175
nasuprot umu kao naelu
drutvene organizacije 290-301
nije izgubljena u drutvenoj
teoriji sopstva 307-311
viestruka, i razdvajanje 138-139
Liga nacija XXIX, 197,273,288
logike konstante 248
logika, implikacija odnosa reakcija
121
l. viestrukih odnosa 192
ovisna o polju drutvenog
odnoaja 87
ljepota, kao objektivno relativan
karakter predmeta 314
ljubav prema blinjem 259, 278
Magija i znanost 177
matematika, simboli u m. 256
McDougall, W 347
"mene" i 'ja" kao komponente
sopstva 166-170, 183-189
kao cenzor 198-199
organiziran skup drutvenih
stavova u individui 167

mentalitet 126-127
Mill, J. S. 201, 360
misao apstraktna, ukljuuje
poopenog drugog 150
drutvena narav i funkcija 137,
173,247-248
i uvjetovani refleks 97-98
kao razrada perceptivne
interpretacije 108-11 O
ne osjeaj, nego misao kao sr
sopstva 165
nuno iskazuje simbole 141
odnos spram smislenog simbola
i spram komunikacije 67-72
odnos spram vladanja 90
Watsonov nazor na m. 68
zbiva se pomou univerzalija
85-86
misionarski pokreti 281, 287
mistiki doivljaj 263
mit 147-148, 183
monarh 296
moral kao metoda drutvene
rekonstrukcije 365-366
sadri razmatranje svih
sukobljenih interesa 363-366
Morley, John 83
motiv moralni, kao pobuda
upravljena ka moralnom cilju 361
mozak228
muhamedanstvo 268, 287
Muller, M. 72
Miinsterberg, H. 28
muziki instrumenti 232
muzika 267
nagoni322
katalog n. u biologijskoj jedinki
331-332
moralni, njihova narav 362-363
odnos spram podraaja 321
odnos spram sree 361-362
Kazalo
podjela na prijateljske i
neprijateljske, drutvene i
protudrutvene 288-291
namjera razmotrena sa stajalita
ostvarenja 361
nasilnik, objanjenje n. kao
kukavice 64
nastajanje i novost 187-188
i svijest 312-317
novac kao metoda ekonomskog
razgovora 278
novinarstvo, drutvena funkcija 245
obiaj nasuprot konvencijama
251-252
obitelj 220, 229-231
obrazovanje 153-154, 253
i dijete 302
i djeji vri 148
i roditeljski odnos 231
zadatak o. u premoivanju
dualizma duh-tijelo 178
odloena reakcija, nuna za
inteligentno vladanje 95-96
odziv, drutveno uobiajene reakcije
definiraju instituciju 249
estetski 83-84
kao odreujua okolina 75,
120-128
odloen, bitan za ljudsku
inteligenciju 243
odnos spram simbola 180-181
podraaj kao sredstvo za o. 7
okolina kao element u poopenom
drugome 148
njen odnos spram svijesti kao
iskustva 312-314
odreena individualnim i
drutvenim organizmima
120-128,204,235-241
opa volja 273
387
Um, osoba i drutvo
organizacija, drutvena, putem
religijskih i ekonomskih stavova
276-279, 280-283
organizam drutveni i individualni,
kao odreujua okolina 204,
235-241
odnos spram sopstva 131-139
paralelizam, psihofiziki i
biheviorizam 100-101, 105-111
osnove doktrine 106
praktika, a ne metafizika
distinkcija 34-40, 105-111
temeljni defekt paralelizma 43
uspon p. u psihologiji 20-32
patriotizam 195, 291
Pavao 209
percepcija ovisna o reakciji 108
perspektive i znaenje 86
Piderit, Th. 339
Platon 254
podraaj kao prilika za oslobaanje
nagona 7
poezija, priroda i preuzimanje uloga
142-143
politike partije, defekti p. p. 298
drutvena funkcija 208
ponaanje, mjesto duha u p. 347-
348
poopeni drugi, kao davanje
drutvene kontrole individui 150
kao stav zajednice 148
njegov stav uzet u apstraktnoj
misli 150
odnos spram igranja i igre
147-156
posebno u odnosu spram
univerzalnoga 82
povijest, drutvena vanost p. 245,
282
pozornost, odnos p. prema impulsu
l poticaju 321
388
pragmatizam 274
pravo, moralno 364-366
predmeti, njihov odnos spram
reakcije 75-78, 123-124
predvianje ovisno o vremenskoj
dimenziji ivanog sistema 94-96
prepoznavanje, kao ukljueno u
univerzalnost 80-82
kriteriji p. koji se normalno ne
identificiraju 89
preuzimanje uloge 243-244,
342-343,345-347,348-352
faktori koji ograniavaju proces
p. u. 310-311
kao bitno za ljudsku
inteligenciju 136
kao uvjet za analizu predmeta
354-355
ovisno o jeziku 154
promjenjivi stupnjevi procesa p.
u.245
u ekonomskom procesu
286-287
u igranju i igrama djece 144-146
priroda, odnos spram iskustva 125
u kojem je smislu inteligentna
176-177
prolost, karakter p. u
instinktivnom i racionalnom
ponaanju 333-334
odnos p. spram sadanjosti i
spram nervnih procesa 110-111
psihiko, kao faza iskustva 314,
322-324
psihologija, fiziologijska 21, 24,
28-33
gestalt 37-38
i stanja svijesti 312-317
individualna, kao kontrast
socijalnoj psihologiji 3-4, 40
komparativna 10
njene drutvene preobrazbe 23

njeno nastojanje da iskae um u
odrednicama vladanja 330-331
odnos spram svijesti 5-6
sklona zanemarivanju sopstva
189
zainteresirana za uvjete iskustva
35,39-40
ptice, njihova pjesma 60-63,
341-342
racionalnost 317
radniki pokret 280-281, 307-308
rano djetinjstvo, vano u razvoju
sopstva 344-347
rat i patriotizam 291
razgovor gesta 16, 62, 242-243
odnos spram razvoja sopstva
160-161
vrijednos unoenja u individuu
171-172
refleksija, ukljuuje proces analize i
predstavljanja refleksije, u odnosu
spram sopstva 336-356
refleksivna inteligencija, njena narav
88-96
bihevioristiko objanjenje r. i.
97-104
refleksivnost, bitan uvjet za razvitak
duha 128
rekonstrukcija, komplementarni
karakter individualne i drutvene r.
293-294
relativnost i svijest 312-317
religija univerzalna 268-269
religiozni stav kao faktor drutvene
organizacije 276-278, 280-283
u usporedbi s ekonomskim
stavom 275-283
ukljuuje drutveni odnos
spram svijeta 262-263
roditeljski odnos 231-232, 344-347
Kazalo
roman, njegova drutvena funkcija
246
Rousseau, J. J. 272-273
ruka i fizika stvar 176, 238-239,
343-344
i govor u razvoju sopstva 228
Russell, B 39, 106-107
samoizraavanje u odnosu spram
konvencije 200-201
samokritika kao drutvena kritika
244
samosvijest kod nacija 300-301
za razliku od svijesti 156,
159-165
samouvjetovanje, karakteristika
ljudske inteligencije 103-104
selekcija i svijest 316
signal181-182
simbol, daje mehanizam za
refleksivnu inteligenciju 114-115
glasovni, kao matrica za razvoj
drugih oblika simbolizma 65-66
i duh 112-119
intelektualni nasuprot
emocionalnom karakteru s. 73,
142-144
narav s. 116
novac kao simbol 278
odnos spram reakcije 180-181
ogranienja proizvoljnosti s. 73
ukljuen u konstituiranje
predmeta 76-77
ukljuen u sve miljenje 141
univerzalani karakter s. 141-142
skupina, drutvena 306-307
smijeh, drutvena narav 194-195
smisleni govor, proces
samouvjetovanja 103-104
smisleni simbol 70-71, 173, 256,
317-318
i univerzum diskursa 86-87
389
Um, osoba i drutvo
mjesto u porijeklu sopstva 134
ne nalazi se u ivotinjskom
svijetu 339-340
odnos spram glasovne geste
60-66
odnos spram miljenja i
komunikacije 67-72
u odnosu spram signala
ivotinja 181-182
utjee na sopstvo dok ono utjee
na druge 65-66
socijalna psihologija, karakterizacija
3, 8-9
odnos spram biheviorizma 3-9
Sokrat 206, 254
sopstvo (osoba), dva stadija u
razvoju 152
faktori geneze s. 140-146
geneza sopstva u drutvenom
vladanju 136, 147-157, 160-161,
348-351
i organizam 131-139
i proces refleksije 336-356
i subjektivno 158-165
identificirano s interesima
363-364
individualistike i drutvene
teorije 211-215
individualnost s. nije
inkompatibilna s njegovom
drutvenom naravi 190-192,
306-311
jedinstvo s. kao drutveno 139
kao drutveni predmet, u
usporedbi s fizikim
predmetom 264-267
ozbiljenje s. kroz izvoenje neke
drutvene funkcije 190-197,
299-300
sadraj nasuprot strukturi s.
221-222
390
-
ukljuivanje u organizaciju
drutvenih stavova 156-157
vanost s. u drutvenoj
rekonstrukciji 183, 203-210
znaajka s. da je predmet
samom sebi 132-133
Spencer, H. 25
spolni nagon 220
stav/dranje inenjera 264
stavovi, drutveni stavovi i fiziki
svijet 171-177
odnos spram ina 7, 343
znaenje za biheviorizam 10-14
subjektivno, njegov odnos spram
sopstva 158-165
stupanj do kojega je duh
subjektivizacija drutvenog
procesa 179-180
sukob, mjesto u drutvenoj
integraciji 288-295
razijeavanje kroz refleksivno
miljenje 292-293
suosjeanje, narav, u smislu
preuzimanja uloga 275-276,
346-347
superiornost, osjeaj, mjesto u
realizaciji sopstva 193-197
razlikovanje funkcionalne i
asertivne forme 196-197, 272,
299-301
supstancija, odnos spram atributa
120-121
surad~ja, jezika nasuprot
nejezikoj 54-55
svijest, dvosmislenost termina
28-33, 106-107, 158-165
Jamesova upotreba termina 5-6
kao funkcionalna, a ne
supstancijalna 107
kao iskustvo iskazano u
odrednicama okruenja 312-317

kao iskustvo, nasuprot svijesti
kao racionalnoj inteligenciji
30-31,106-107,312-318
kao odgovarajua samo
osjetilnim procesima 23
kao refleksivna inteligencija 317
nastaje u drutvenom inu 19
odnos spram psihologije 5-6
pogrenost Watsonovog
poricanjas.11-12
svrha kao faktor ponaanja 96
Tarde, G. 52
tijelo, odnos spram duha 178
timski rad 263
Tolstoj, L. 133
ugovorna teorija drutva 224
um nasuprot linosti kao naelo
drutvene organizacije 296-301
umjetnost, odnos spram
nekonvencionalnog 198
univerzalije i posebnosti 85-86, 120
i univerzum diskursa 256-257
odnos spram reakcije 81-82
univerzalne religije 246-247, 259
univerzalnost, biologijski aspekt u.
80-85
drutveni aspekti u. 86-87,
141-142
etika, racionalnost kao
preduvjet u. 358
opa teorija 80-87
u drutvu, i u demokraciji
268-274
u. diskursa, kao ideal
komunikacije 311
univerzum diskursa, drutveni
znaaj 270
kao sistem drutveno
zajednikih znaenja 86-87, 150,
152,186,191, 256-257
Kazalo
upravljaki oblik vlade 298
usklik 65
utilitarizam 359-360, 362
uvjetovani refleks 11
miljenja 11
nasuprot simbolu 116
neadekvatan kao objanjenje
101-102
varljiva sadanjost 168
Virgilije 272
viestruka linost 163
vladanje, drutveno 339-341
funkcija slikovitih predstava
321-327
inteligentno, nasuprot
refleksnom 71-72
nagonsko 198-199
vlasnitvo 155
voa, drutvena funkcija 205-206,
245
vrijednost etika, definirana
problematinom situacijom 365
kao budui karakter predmeta
koji odreuje reakciju 7
Watson, J. B. 4, 97, 99-102,316
neadekvatna teorija misli i
refleksije 97-104
o introspekciji 4-5, 10
o miljenju kao vokalizaciji 68
pogrenost njegovog poricanja
svijesti 11-12
zanemarivanje faze stava u inu
7-8
Wordsworth 175
Wundt, W 21, 32, 53, 55, 183, 271,
339
i gesta 43-50
kritika njegove teorije jezika
48-50
391
Um, osoba i drutvo
zajednica i institucija 249-260
zloinac 253
znaenje, definicija z. unutar
drutvenog ina 74-80
i smisleni simbol 70
i ivani sistem 100
iziskuje reakcije 65
kao drutveno objektivno 74-75,
80
ne ukljuuje nuno svijest
znaenja 76-79
znanost i iskustvo 334-335
odnos spram magije 177
392
ivani sistem, daje fiziologijsku
osnovu za drutvo 231-232
i paralelizam 109-111
odnos spram predmeta i spram
ideja 69-70
osigurava mehanizam za
prepoznavanje 81
vremenska dimenzija . s. 83-84,
94-96, 112-113
ivotinje, nedostatak linosti
174-175
u usporedbi s ovjekom 336-337
-------------
SOCIOLOKA BIBLIOTEKA

Izdavai Naklada Jesenski i Turk

Hrvatsko socioloko drutvo

Za izdavae Mio Nejami (NJT)

Davorka Mati (HSD)

Urednitvo Goran Batina, Saa Boi, Ivan Buri, Snjeana Delali

(glavna i odgovorna urednica), Rade Kalanj, Vjeran Katunari,
Josip Kumpes, Slaven Letica, Silva Menari, Mio Nejami,
Josip Prgomet, Pavle Schramadei, Aleksandar tulhofer

Prijevod Sran Dvornik

Urednik izdanja Ognjen aldarovi

Lektura Ljiljana Cikota

Raunalni slog Mario Ostoji

Dizajn naslovnice Boesauvaj

Tisak: Zrinski d. d. akovec

Objavljivanje ove knjige potpomogao je

Institut Otvoreno drutvo - Hrvatska

UDK 159.922.2 * 316.6

Mead, George Herbert
Um, osoba i drutvo sa stajalita socijalnog biheviorista 1
George Herbert Mead ; priredio i uvod napisao Charles W. Morris ;
preveo Sran Dvornik. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk ; Hrvatsko
socioloko drutvo, 2003 (Socioloka biblioteka)
Prijevod djela: Mind, self & society. - Bibliografija. - Kazalo.
Socijalna psihologija--Bihevioristiko gledite
ISBN 953-222-119-0