Biskup J. J. Strossmayer i pravoslavlie. Dr. A. Spiletak. U svojih 90 godina Zivota (r. 1915. t 1905.) i 55 biskupovanja (1850—1905) J. J. Strossmayer je mnogo toga doZivio, Sto je i ve¢ini njegovih danaSnjih Stovatelja nepoznato. Ako jednom nasa Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, uz da- kovaéku katedralu Strossmayerovu srcu najviSe priraslo njegovo djelo, dobije iz Ministarstva prosvete veselu obavijest, da je do- mgatena drzavna pripomoé za nastavak nijezinog djela: J. J. Stross- mayer, dokumenti i korespondencija, Sto ga je stru¢njatki zamislio ig. 1933. prvu kniigu (od g. 1915. do 1859.) objelodanio sveut. prof. i pravi akademijin Glan g. F. Si8i¢, te ako dotekamo potpuno izdanje barem dokumenata do 1905., (a korespondencija ¢e svakako joS nekoliko ekati) onda se moZemo nadati, da ¢e i naSi po zvanju historigari stvarati sebi ispravan sud o »najvecéem ideologu velike imoéne Jugoslavije«. Sve to na temelju jedino sigurnih dokumenata, a to su Strossmayerovi autografi, rukopisi sabrani u dijecezanskom arhivu u Dakovu iu arhivu Jugosl. Akademije u Zagrebu u prvom redu, a i inate u Betu, PeSti, Rimu i drugdje. Doklegod nemamo tih najvaZnijih i naimjerodavnijih dokume- nata, ne smijemo se Cuditi Sto fantazija pojedinih Clankopisaca stvara sebi sliku Strossmayera onakovu, kakvu pojedini pisac Zeli. Kome ie iole poznata povijest proSloga viieka, taj dobro znade kakvi su se veliki i sudbonosni dogadaji zbili ne samo u bivSoj knjazevini Srbiji nego i u »prisajedinjenim krajevima« naSeg tro- imenog naroda, a i inaée u Evropii u svijetu. J. J. Strossmayer je veé kao mladi sveéenik Zivim interesom pratio sve te dogadaje. Dakako, u prvom redu se zanimao za svoj hrvatski narod i njegove bijede i nevolje. I Sto ie u prvoj mladosti zapoéeo, to je dosliedno i ustraino mastavio do zadnjega daha. Vierska i politiska pocijepanost, prosvietna i kulturna zaostalost naSega naroda, apsolutizam i tiranija A-U. monarhije prema Slave- nima uopée, a juznima napose, beznaéajnost i mestalnost »naSih ljudi««, koje tako nemilo i Sesto ZigoSe u pismima Dru F. Ratkome, 1122 Dr. A. Spiletak: neshva¢anje vatikanske diplomacije i njezino oportunistitko prista- Janje uz one koji imadu vlast u rukama u vazZnim vierskim i crkve- nim pitanjima: sve su to pitanja, koja su mudila Strossmayera kroz sav njegov Zivot i u kojima je on svom silom i svoga uma i bi- skupskog autoriteta i svim Zarom svog plemenitog srca Zivo su- djelovao. Nikakav fantasta, nikakav revolucionar, nego duhom Kristova evandelja prozet katolitki biskup, uéenjak i bogoslov, pravi otadzbenik, zabrinut za moralno i materijalno dobro hrvatskog na- roda i svega Slavenstva, branié prava i pravde proti svakom na- siliu i lukav&tini. Sve su to Ginjenice, Kojima se potvrda nalazi u bezbrojnim izjavama Strossmayerovim. Ja sam se u ovomu ¢lanku ogranitio samo na to: da iz neko- liko autentitnih Strossmayerovih izjava osvijetlim: Sto je Stross- mayer mislio 0 pravoslavlju? 1. Strossmayer i pravoslavlie do g. 1850. Strossmayer je veé kao dijete doSao u doticaj s inoviercima, pravoslavnima i Zidovima u svom rodnom gradu Osijeku. Nemamo doduSe iz te dobe nikakvih njegovih izjava; ali nema sumnie da je Strossmayer veé kao dak, katolik i Hrvat, stekao o njima ono uvierenje, koje je kod katolika i Hrvata bilo u ono doba opéenito: ni jedne ni druge nisu naSi judi smatrali niu vierskom ai u narodnom pogledu svojim naro¢titim prijateljima. Kao mladi sveéenik Strossmayer je g. 1838. i 1840, bio kape- Janom u Petrovaradinu. Upoznao je ne samo prilike u Petrovara- dinu i Novom Sadu, nego i u titavom Srijemu. Katolici su i pravo- slavni Zivieli ispremijeSani i u gradovima i po selima. Medu niima ne samo Sto nije bilo trvenja, nego su StaviSe Zivieli u najliepSoj slozi. Vierska trpeljivost i8la je tako daleko, te su se medusobno i kumstvom nazivali. To je mladog Strossmayera smuéivalo, jer je u tome — sasvim ispravno — vidio otitu povredu znaéenja, Sto ga katolitka Crkva pripisuje kumstvu. Kad je g. 1847. do’ao na njega red, da kao profesor bogoslo- vije u Dakovu zadade ri sluaia (casus conscientiae), u prvom sluéaju rijeSava Strossmayer pitanje: Smiju li katolici kod krStenija, krizme i vientanja uzeti za kuma nekatolika? Na temelju historije kumstva i znataja kumstva u katolitkoj Crkvi Strossmayer odluéno odbija taj obiéaj i sieéa teSke odgovornosti sve one, koji od pospa- nosti i neke letargije »ne ispituju svoju saviest i ne paze, da li su njihova djela u skladu sa natelima nauke, koju oni imaju da zastu- paju i brane«. A Sto se tite vierske trpeljivosti kaZe Strossmayer: »U kra- jevima u kojima katolici Zive pomijeSani sa protestantima i nesje- dinjenim Grcima (t. j. pravoslavnima. Op. p.), ako se krivo shvati nauk katolitke Crkve o trpeliivosti (toleranciji), lako mogu zavla- dati zloupotrebe, kao Sto bi bila i u ovom sluéaju... Katolitka Crkva niSta viSe ne preporuéa svojoj dieci nego da prema nesjedi-Biskup J. J. Strossmayer i pravoslavlie. 123 njenoj bra¢i u saobra¢éaju budu popustliivi i uvijek pripravni na svako djelo humanosti i ljubavi... Zna katolitka Crkva, da je pi- sano: Liubite neprijatelje svoje, Cinite dobro onima, koji vas mrze, molite za one, koji vas progone i ogovaraju ... Katolitkoj Crkvi kao da nije dosta Sto tu navku trubi narodima u oba uha, da postidi viku onih, koji predbacuju katolitkoi Crkvi ne znam kakvu netrpeljivost, dok oni sami bez ikakva stida pred cijelim svijetom muée katolike najvecom netrpeljivoscu... Katolitka Crkva zazire od one trpe- ljivosti koia se iskazuje ne ljudima, koji su u zabludi, nego njihovim zabludama, kad se kaze, da one nisu Skodljive, kao Sto zazire i od svakoga Gina kojim se rada i podrzava opravdana sumnja o za- bludi. I kada Crkva ne bi od toga zazirala, ne bi bila prava Crkva Kristova. Jer samo je ona prava Crkva Isusa Krista, koja drzi pravu i nepokvarenu nauku Kristovu. A jer nauke medu sobom opretne ne mogu imati istoga Krista svojim za¢etnikom, Kristova Crkva ne moze da prihvati niti odobri nauke, koje su njezinoj pravoj nauci opreéne, nego mora da odbije sve Sto se protivi Kristovoj nauci i da jedino uz Kristovu nauku ne samo stalno prione, nego da ie svojim ugledom zaSti¢uje od svih nasrtaja novotara i da je éuva i brani od svih pogibli. Kad bi to Crkva zanemarila, izdala bi stvar Kristovu. Stoga svaka crkva, koja nauéava trpeljivost prema za- bludi i koja iednako obeéaje spasenje svima, iako opretno utenije u vieri slijede, veé samim tim Sto mijeSa 1aZ i tistinu, svjetlo i tminu, Krista i Belijala, nije Gista zarutnica Kristova, nego soto- nina sinagoga. Jer jedan je Krist, jedna viera, jedna Crkva Kri- stova, jedna i jednostavna istina, jedan put spasa, i ko god se od njega udalji, daleko je od Krista, Spasitelia naSega... Crkvi je sam Krist dao pravo i najsvetiju obavezu, da vjerno ¢uva objavijenu istinu, da pazi e tu istinu ne okalia nikakva zabluda, da zablude protivne objavljenoj istini suzbija, diecu svoju naoruZa protiv sva- ‘koj opasnosti zaraze, a osnivate zabluda da iz svoga krila iskliuti, te im moZe i mora prijetiti svako vjersko opéenje sa sobom i sa ssvojom djecom.«* Ja sam navlaS opSirnije citirao ove Strossmayerove rijeti, jer je u njima sadrzan programatski stav Strossmaye- rov prema pravoslavlju, kojemu se on nikada nije izne- vierio doklegod je Zivio. Treba osobito naglasiti ove neosporne Ginjenice, Sto se iz ovih njegovih rijeti izvode: 1. Strossmayeru je nepobitna istina: da je samo katoliéka Crkva prava Kristova Crkva i jedino ona ima od Krista vlast i ‘duZnost da Kristovu pravu vieru nauéava i od svake zablude tuva. 2, Pravoslavlje, protestantizam i ostale hereze i SiZme otite su zablude i nemaju nikakva prava da se predstavljaju kao prave crkve Kristove. + Opsirnije vidi: Bogosl. Smotra. Godiste XXII br. 3, Zagreb 1934, u Clanku »Tres casus conscientiae« etc. str. 283-294.124 Dr. A. Spiletak: 3. Trpeljivost ili tolerancija ne smije se nikada protegnuti na zablude, jer se »mjesto vietnih odluka boZanske mudrosti ne smiju postavljati taSte izmiSljotine liudskoga miSljenja«. 4, »Sam Bog pozna najskrovitije Covietie misli i sam Bog moze da razlikuje grijeSno neznanje od naivnoga«. Stoga Stross- mayer s katolitkom Crkvom suglasno preporuéa, da katolici »prema nesjedinjenoj bra¢i u saobra¢aju budu popustljivi i uvijek pripravni na svako djelo humanosti i ljubavi«. 2. Strossmayerove iziave od g. 1851. do 1860. Strossmayera je posvetio za biskupa dakovatkoga papinski nuncij u Betu M. Viale de Prela 8. septembra 1850. Slijedece godine 7. oktobra piSe on Strossmayeru: »Nakon Sto sam Sv. Sto- licu izvijestio o vrlo Zalosnom stanju u kome se nalaze katolici na- stanjeni u Srbiji io natinu, kako da se njihovim duSevnim potre-. bama pomogne, Sv. Otac je naredio, da se moj izvjeStaj preda Sv. Zboru za sirenje viere. Sv. Zbor je usvojio moje predloge, a Sv. Otac naredio, da se Tvom Gospodstvu dostavi dekret, kojim se Tvom Gospodstvu povierava briga i uprava spomenutih vjernika kao Apostolskom Administratoru po volii Sv. Stolice. O tome je Strossmayer 20. oktobra izvijestio 'Gospodara Alek- sandra Petrovi¢a Karadordevi¢a, knjaza Serbie ovim pismom: »Va8a Svetlosti! Dotim Rimska apostolska Stolica meni duhovnw brigu Ziteliah rimo-katolitkin u knjaZevini Serbskoj stanujucih poveriti blagoizvoli, za prvu si duznost smatram to isto VaSoj Svetlosti do blago- hotnog znania dostaviti. Radujem se Sto po tomu u uZii sojuz sa slavjanskom Vladom Serb- skom stupiti sreéa mi dostade; u grudih bo mojih ona ista krv slavianska teée, koja i u grudima junatkog naroda serbskog... Za sad samo nek mi dopuSteno bude nuz ukazanje visokog Stovania i predubokog potitovania Va8oj Svetlosti preporuziti malo stado, duhovnoj brigi mojoj povereno, da ih pod milostivo okrilie primiti blagoizvolite, koji su vremenitog svoga blagostania radi blagom viadanju vaSem poverili se.« Sligno pismo upravio je Strossmayer i Visokom Praviteljstvu knjaZevine Serbske u Beogradu.? Koncem (31.) oktobra iste godine pi8e Strossmayer nunciju wu Beé, da ga je ovih dana izvijestio beogradski katolitki misionar (P. Tiburcije Tkaléec) 0 netemu »8to se nikako ne smije trpjeti, jer je po vieru i spas viernika vrlo pogibelino«, a to je: Sto austrijske politiéke vlasti teSkom mukom daju katolitkim podanicima do- zvolu za vijenéanje, pa uslijed toga mmogi katolici idu pravoslavnima i vjenéaju se pred pravoslavnim sve¢éenikom u pra- voslavnoj crkvi, te daju »scelestam infidelitatis mercedem<, da ¢e ? Vidi moju knjigu: Strossmayer i pape str. 14-17. i Si8ié: J. J. Strossmayer I, str. 188—9.Biskup J. J. Strossmayer i pravoslavlie. 125 i svoju djecu dati krstiti u pravoslavnoj crkvi. Stoga Strossmayer moli nuncija neka od betke vlade izradi, da austrijski konzul u Beogradu smije podijeliti polititku dozvolu za vjenéanje svima ka- tolicima, koji su nastanjeni u Srbiji. I Strossmayer se u tom poslu obratio ministru vanjskih poslova u Betu. Ako austrijska vlada ne prihvati njegov predlog, Strossmayer ¢e dopustiti svome misio- naru da katolike vjenéa i bez polititke dozvole, koja i onako ne spada na bitnost Zenidbe.* Austrijska vlada, odnostio ministarstvo vanjskih poslova nije prihvatilo Strossmayerov predlog, pa je on ponovno molio ministra neka izvoli narediti svom generalnom konsulu u Beogradu, da nad tim bdije i najstroZe zabrani barem austrijskim podanicima svaki pokuSaj da sklope Zenidbu u pravoslavnoj crkvi i svoju diecu u njoj krste." Izgleda da ministarstvo nije tu Strossmayerovu molbu uvazilo. Slijedecih je godina Strossmayer nastojao, da se zakonskom uredbom normiraju odnosi katolika u Srbiji. U tom ga je poslu iz- daSno pomagao autsrijski generalni konzul u Beogradu von Ra- dosavlievié. Dana 30, rujna 1853 dostavlja on Strossmayeru >in Ubersetzung und in originali das von der fiirstlichen serbischen Regierung erlassene Gesetz beziiglich der freien Ausiibung des ka- tholischen Kultus in Serbien«.’ Taj je zakon Strossmayer dao pre- vesti na latinski i 20. listopada otpremio beckom nunciju Viale Prela »in origine ac authenticis versionibus in septem frustis.«* Nuncij obavjeSéuje Strossmayera 10. studenoga, da je poSiljku pri- mio i saop¢io Sv. Zboru za Sirenje viere, pa ¢e njegov odgovor saopéiti Strossmayeru netom ga iz Rima dobije. Nuncij misli, da ée Strossmayer morati da kod srpske vlade protestuje proti nekim njezinim odredbama, koje se na prvi pogled o€ito protive zakonima i pravima katolitke crkve.’ Koncem g. 1854. katoliski se misionar u Beogradu Ivan Eneke§& ne&to zamjerio generalnom konzulu von Radosavljevicu, pa ga je Strossmayer opozvao i imenovao upraviteliem Zupe u Klakarju kraj Broda n/S., a njegovim nasliednikom imenovao Ed- munda Botkora, dotada kapelana u Rumi. Strossmayer to javlia von Radosavijeviéu i moli ga »da novom sveSteniku, o kom sudim i mislim da u podoban nepovoljan i neprijatan poloZaj ni Vas ni mene Stavljati ne ée, svoje obrane i zaStite, a skupa i opée poznate blagonaklonosti ne uskratite i ne odreknete. Kojom prilikom opet se sluzim da Vam i na iskazanom tolikom VaSem trudu i revnosti * Ibidem str. 213—215, ® Vidi: Si8ié op. c. str. 193-4. 5 Si8ié: ibidem str. 2812, * Ibidem str. 285. 7 Ibid. str. 291.126 Dr. A. Spiletak: u branjenju katoli¢ke stvari zasluzenu svoju zahvalnost i priznanie izjavim i istu stvar VaSo} daljoj brigi izrutim.<* I. EnekeSu nareduje, da svom nasliedniku Botkoru preda sve u redu i bratski ga uputi u sve obrede i obiéaje, te se sa generalnim konzulom i sa svim osobliem konzulata i sa svima, kojima misli da je wu redu lijepo oprosti i onda krene u Klakar. A E. Boékoru piSe Strossmayer u dekretu medu ostalim: »Oéekujem i nadam se od Vas, da éete sve duZnosti svoje novoga vrlo teSkoga poziva najmarljivije i najrevnije obavijati, prema svima biti uttiv i ljubazan, a prema glavnom predstavniku slavnog c. i kr. austrijskog generalnog konzulata i svima podredenim Cinov- nicima posebno Stovanie iskazivati i sve njihove pravedne Zelje rado i susretljivo vrsiti; da ¢ete briZljivo izbjegavati i svaku sienu ma i najmanje polititke kontroverzije bilo u javnom, bilo u privatnom govoru; StaviSe, i u govorima, koje s pravom moZete da driite i u crkvi iu privatnoj pouci ili razgovoru da éete se sluziti samo takvim izrazima i birati i upotrebliavati takve rijeci, koje poutavaju bez uvrede, koje na dobro potitu bez zlovolje i bez kompromito- vanja itijega.«° Zemunskom Zupniku Stjepanu Zsitvayu Strosmayer pre- poruta Botkora »fraternae caritati, notae discretioni, maturis de- nique consiliis«, e da Botkor »in critico illo loco causam ecclesiae catholicae sustinendo et partes catholici pastoris obeundo« moze s pouzdanjem da se na Zsitvaya obrati za uputu i savjet.° Pismom od 21. lipnja 1855. izvieS¢uje von Radosavlievié Strossmayera, da mu je konatno uspjelo dobiti srpske ministre za potpunu slobodu katoliékog kulta. »Nach mehrfachen Sitzungen und nach vielfaltigen heftigen Debatten vurde nun gestern der mini- sterielle Vorschlag... durchgesetzt und angenommen.« Taj ¢e za- kon saopéiti Strossmayeru tim bude objavlien. Odmah ¢e se graditi na drZavni troSak katolitka crkva i stan za sveéenika, kojega ée Strossmayer birati i bit ¢e pod dakovatkom jurisdikcijom, ali mora dobiti srpsko drZavljanstvo. Taj svecenik ne smije biti nijedan fra- njevac turski podanik iz Bosne.* Razne teSkoée na koje je Strossmayer kao apostolski admi- nistrator katolitke crkve u Srbiji nailazio u ovom prvom deceniju, a i kasnije, vrlo je vjerno na temelju dokumenata osvijetlio g. dr. § Ibid. str. 321. ° Ibid. str. 322, 9° Ibid. str. 324. 4 Ibid. str. 325—6. — Po nagovoru Francuza htjeli su Srbi naiprije bosanske franjevce u Beograd dovesti. Dne 20. lipnia je veliki vezir Ali pasa na prolazu kroz Beograd pripovijedao, kako mu je preko betkog nuncija i biskupa Sunji¢a uspjelo posti¢i, da samo bosanski fratar dode u Srbiju. To ie Srbe ozlojedilo, pa su stoga donijeli gornji zakljutak. (Ibid.)Biskup J. J. Strossmayer. i pravoslavlie. 127 V. Wagner u radnji »Povijest katoli¢ke crkve u Sr- bijiu 19. vijekus, Sto je izaSla g. 1930. i 1934. u »Bogoslovskoj Smotri«, napose u Ill. dijelu: Povijest konkordata u Srbiji. Iz tih dokumenata razabiremo, da je Strossmayer bio viSe puta u Beo- gradu, uvijek liiepo dotekan i od austrijskog generalnog konsulata i od predstavnika srpske vlade i naroda. Nema sumnie, da je on svaku priliku iskoristio, da potvrdi svoje izjave o ljubavi i slozi. NaZalost, nigdje nisu zibljeZeni ti govori. “ Kad se g, 1859. vratio iz Rima s puta ad limina, upravio je 4. lipnja dugatku poslanicu svecenstvu, u kojoj opisuje svoj put i raz- govor sa Sv. Ocem Pijom IX. Poslanica je pisana !atinski. Pri kraju poslanice govori Strossmayer 0 svom razgovoru s papom u pitanju raskola: >Medu ostalim ruSevinama u izgradnji mistitnog tijela Kristovog, koie smo zajedniéki oplakivali, sam nam se od sebe pruzio onaj kobni razdor, kojim jedan dio naSe biskupije, pa stoga i naS8ega naroda ostaje udaljen od jedinstva sv. maike crkve, a time i od izvora savrSenijeg Zi- vota kr&éanskog. Ako su se vetiki i pob umovi uviiek bavili mislima mira i izmirenja, onda se sigurno tim mislima i Zeliama bavi presjajna du’a Sv, Oca Pija IX., kojemu je uz vrhovau viast u Crkvi dano i srce, koje po primjeru Kristovu sve pukove i narode jednako ljubi, koje Zeli da svi ljudi jednakom mierom postanu dionici bozanskog otkuplienia; sree, koje hoge da je sveta Crkva tako Sirom otvorena, kao Sto ie otvo- rena sila boZie liubavi i bozje Zrtve, te je u svako doba spremno da primi nove pridoSlice onom liubavlju, kojom je nekada Gospodin ruke svoje raSirio, da obra¢enog rasipnog sina primi. Ja sam se pred Svetim Ocem izrazio: da nisu znali Sto rade oni, koji su slavensko-latinskom obredu i svetom glagoliaSkom ijeziku medu Slavenima takvu sudbinu pripravili, te danas nije daleko od potpune propasti; da se to kosi s povlasticama apo- stolskim, Sto su potvrdene vlaSéu papa Ivana VI!L i Inocenca IX. a prekrSaj njihov trebalo je uvijek smatrati nepravdom; da je to Skodilo iedinstvu, a razdor ojaéalo i oslabilo moé cnoga sredstva, koje bi zatim sigurno, u rukama Sy, Maike Crkve, vrlo dobro utiralo put miru i izmi- renju. Posliedica toga naSeg évrstog uvierenja je: Nama se Cini da je vrlo vaino, da brizno otuvaino one ostatke slavensko-latinske liturgije, koii su se oéuvali i odhrvali nepogedama vremena, da ih gojimo i na svaki natin od propasti satuvamo; da se Sto prije pobrinemo za novo auten- titno izdanje liturgijskih knjiga u jeziku glagoliaSkom; da nastojimo o uéenju glagoliice; da u tu svrhu obnovimo siemeniSta u Rimu ili u Dalma- ciji, gdje su veé postoiala, gdje ¢e se mladi¢ima osim iezika i obreda sla- venskoga dati prilike za sve, Sto svecenicima daie sposobnosti, da medu svojima Sire svetiie nakane sv. Matere Crkve. Ako nas sve ne vara, kad poslani u naSe krajeve i kad bi im se dala povlastica ju Citati sv. Misu i obredom slavensko-grékim gdje ie to potrebito, posao izmirenja bi se lako svrSio, To ie kako rekesmo Nage uvierenie, a128 Dr. A. Spiletak: na viSu oblast dakako spada odlutiti: koliko bi to posluzilo za Sirenje svetih nakana Crkvec,’? 3. Strossmayerove izjave od g. 1860.—1870. U drugom deceniju svoga biskupovanja Strossmayer je ne samo nastavio svoj dojakoSnji rad i kao biskup i kao otadzZbenik, nego ga je jo§ i proirio osobito svojim sudjelovanjem u politi¢kom Zivotu A.-U. monarhije. I kao veliki Zupan u Osijeku (1861.—2.) i kao virilista u saborima u PeSti i Zagrebu, u carevinskom vije¢u u Betu, svugdje Strossmayer diZe svoj glas i brani interese svoga naroda. Polititki su Strossmayerov rad vrlo objektivno i isti- nito prikazali njegovi kasniji suradnici i biografi: Milko Cepe- 1ié i Matija Pavié wu svojoj knjizi: »Josip Juraj Stross- mayer«... g, 1850.—1900. Vrlo su zanimljivi i poutni osobito Glanci u Il. dijelu knjige: J. J. S. u javnom Zivotu hrvatskoga ni: roda i Slavenstva, potekli iz pera priznatog povjesni¢ara M. Pavi O polititkom Strossmayerovom radu uopée kaZe Pavié, da je bi- skup od pogetka javnog rada svoga, potam od g. 1860., pak do danas (1900.) pred otima uvijek imao jednu cijelj, jednu svrhu, a ja je: ujiedinjenje naSih zemalja u jednu drZavnu samostalinost, To je njegov politiski alfa i omega od kako je poceo glavom svojom misliti; to je on izjavio i u pojatanom care- visknm vije¢u, a to se moZe kao na dlanu Citati i razabirati iz svih siajnih govora njegovih potam od g. 1860. i iz svega djelovania njegovoga do ovamo. On nije nikada promijenio toga svoga naéela, on nije nikada prignuo svojih koliena, a niti ¢e ih prignuti ni pred iednim polititkim sustavom, koji ne stoji ili ne bi stajao u suglasiu s tim niegovim naéelom. On je rade u svoje vriieme (god. 1867.) i svoju domovinu ostavio, nego li se tomu natelu iznevjerio. On nije nikada niti ikojom zgodom podredio Hrvatske Ugarskoj; on nije nikada smatrao, niti smatra Ugarsku materom zemljom Hrvatske ili u drZavnom pogledu nad njom... Niega pogled nije nigda zanaSao ni na Bed, ni na PeStu. Niemu je samosvojnost naSa, niemu je naSe pravo tako sveto i tako milo kao vlastita duSa niegova... On je razvio svu silu rjecitosti, on je iznio svu snagu drZavnoprav- nih dokaza, on je s najvecim Zarom ljubavi pitao ujedinjenje nagih zemalja; ucinio je od svoje strane sve, Sto je mogao, pate ultra posse: Zrtvovao je sebe i ako ¢emo po ljudsku re¢i: Casti i dosto- janstva. Da nije uspio, krive su okolnosti i svietski dogadaji, koiih on niti je promijeniti, niti osujetiti mogao. Sto pako biskup u polititkoj borbi nije uspio, nije on kriv... »krive su okolnosti i sviet- ski dogadaji... krivi su faktori od njega jati i moéniji, a kriv je, 42 Tekst cijele poslanice ima g. F. Si8ié: J. J. Strossmayer i ost. na str, 243434, Izvatke u priievodu vidi u mojoj knjizi: Stross- mayer i pape I. 30-52.Biskup J. J. Strossmayer i pravoslavlie. 129 recimo iskreno, i narod, koji se nije znao ili nije htio sav oko Stross- mayera okupiti...«<** Polititki rad nije Strossmayera niti najmanje odvraéao od nj govih temeljnih naéela o odnosima Srba i Hrvata, pravoslavlia i katolicizma, nego ih je i u ovom deceniju zastupao i branio. Kad je ban Sokéevié 10. prosinca 1860. procitao u hrvatskom saboru ruéno pismo Franje Josipa 1, kojim medu ostalim nareduje: >da hrvatsko,slavonski jezik ima kod namjesniStva i kod banske stolice valjati kao sluZbeni i uredovni jezik, i to u nutarnjoj sluzbi iu obéenju sa ostalim polititkim i sudbenim vlastima«... »sveta- no&éu Casa previadan a da tomu danu uspomenu oviekovieti, dize se naS biskup pa sa Zarkom besjedom oglasi konferenciji, a preko nje i narodu, da je nadoSao fas, kada Ce udarititemelje naj- viSem ué€evnom zavodu ne samo naroda naSega, nego i svega slavenskoga juga. Narodu tim danom istinu sviGe zora ustavnosti; ali ustavnost i slobodu niSta ne ¢e tako satuvati, niSta toliko unaprediti, koliko prosvjeta; narodnu sviest i narodnu ¢ut u narodu naSem niSta tako Zivu i tako budnu odrZati ne ¢e, kao liepa paznija i moralna zajednica sa ostalom blizom bra- éom na jugu. I zato utemeliuje jugoslavensku akademiju znanosti i umijetnosti, 0 kojoj je u javnosti jur govoreno. Zeli iz sve dude, da se utemelji u Zagrebu i sveuéili8te, a nada se, da ée se to skorim pomoéu sabora naSega i dogoditi. (Otvoreno je tek 19. listopada 1874, — Op. p.)... »Razboritiji sinovi jugoslavenskoga naroda, ko- fima je do toga stalo, da svoj narod dovedu na ono miesto, koje ga ide po odluci BoZie promisli, sravniivajuci njegovu rascjepkanost u knjizi sa silom inostranih susjednih knjizevnosti, svaki dan jasnije uvidiaju, da docim siedinjeni bili bi u stanju utemeljiti i razviti bo- gatu narodnu kniizevnost, svakojako sada razciepani u srbsko- hrvatsku, samo pismenima razdjelienu, u slovensku i bugarsku knjiZevnost, troS$e zaman ili bez znatnoga uspicha liepe sile svoga Bogom nadarena uma. Odavde porodi se u njih malo ne obéenita Zelja i teZnjia, da se Sto prije pronadje najpreti natin, kako da se u kolo srbsko-hrvatske knjizZevnosti najprije povuku braéa Slovenci, kojima bi se tim obezbiedio narodni Zivot i napredak, a nam Hr- vatom i Srbliem nabavila liepa kita umnih suposlenika. Tome kolu mogli bi se pribliziti i radini Bugari. Taj narod, jak do 5 milijuna, veé i stoga zasluZuje naSu pozornost, Sto je on njekada uprav na knjizevnom polju prednjacio ne samo juzZnim nego i sjevernim Slov- jenom; pa u novije doba pokazuje, da nije u njemu utrnuo duh sv. Cirila i Metoda, Klementa, Ivana Exarha i velikoga cara Simeona. Za sada nema jo8 sredototia u kom da (Jugoslavenski narod) siedini svoje raznolike Zivlie. Ovim sredotocjem imalo bi biti uéeno +3 Ispor. spomenuto dielo na str. 428—9. — Mislim, da i danas amogi krivo shvaéaju polititko dielovanie Strossmayerovo, pa stoga na- vedoh ovaj uvazeni i mjerodavni sud poviesnitara M. Paviéa.130 Dr. A. Spiletak: druStvo ili akademija, u kom bi se imali stjecati i sjediniti svi bolii umovi hrvatski, srbski, slovenski i bugarski, da vieéaju, kojim bi se natinom imala najpreée stvoriti jedna narodna knjiga na slov- jenskom jugu, i kako bi imala u svoje okrilje uzeti sve struke to- vieCje znanosti. Grad Zagreb steée si tolike zasluge za preporodenje naSe knjige, a uza to dobi takovu politiéku vaZnost u naSem narodu, da punim pravom zasluzuje biti stolicom ovoga jugoslavenskoga ucée- noga druStva.«** Iz Dakova 7. oktobra 1863. javlia Strossmayer Ratkome: >Bile su vod dvije Engleskinje. Vidi se, da su Slavjanstvu privrzene. One misle, da su Srbi praeferenter pozvani osloboditi Slavjanstvo tursko. Ja im rekoh, da im mi u tom poslu ne éemo na putu biti. Bog im pomogao! Medjutim doslije nisu joS osobitu kaku vjeStinu niti u promicanju kulturnih svrha, niti u borbi proti Turstvu poka- zali. Mi smo ZaliboZe Hrvati prieteni od one strane, koja bi u vila- stitom interesu imala nas podupirati (misli A.-U. monarhiju. — Op. p.). A nagi liudi na elu — kukavice ropskoga duha!«'* U listu od 29. februara 1864. tuZi se Strossmayer Ratkome: »Gdiekojiput take odluke dolaze u Skolskih stvarih, da bi toviek mislio, da je sav consilium (t. j. namjesnitko vijeée u Zagrebu) »srbiéeski«. Veliki Zupan sriemski mora imati velikih prijatelia kod naSega namj. vieca. A vjerujte mi, da éoviek ovd nema energije i da se naSi Srbi u Sriemu ne boje, jao i u zao ¢as katolicima! Ja mni- jem, da Srbima titi, gdie ne imaju pravo, jerbo upravo tim bivaju smiel ad Bilo je viSe takvih sluéajeva u Srijemu, gdie jie Strossmayer energiéno nastupao u obranu katolika. Da spomenem samo neke. 1863. i 1864. digla se u Irigu hajka pravoslavnih Srba proti ondjaSnjem katoliékom Zupniku Duri Malachowskom: »da u svoiim prodikama vjekovito napada na pravoslavlie i niegove pri- vrZenike; da je iz rimokatolitke u¢ione otpremio nekoliko pravo- slavne djece: da zabranjuje zvonjenje u svojoj crkvi prigodom jav- noga obsluZavanja obredah crkve istoéno-pravoslavne«, pa stoga izrazuju Zelju, da se Zupnik Malachowski iz Iriga odstrani.< Ob¢in- stvo Zupanije sriiemske podnijelo je o tome izvjeStaj namj. vijecu 44 Navodim opSirnije ove rijeci Strossmayerove, jer se iz niih ovito vidi, kako je veliki biskup smatrao prosvietno-kulturno ujedinienje katolika Hrvata i Slovenaca sa pravoslavnim Srbliima i Bugarima kao preduviet njihovog vierskog i crkvenog ujedinjenja, ne misleci za onda na nijihovo polititko ujedinienje. — Citati su iz Cepelic—Paviéeve knjige str. 446—448, + Isporedi: F. Si8i¢: Korespondencija I. str. 18. 46 Tbidem str. 21. 7 Kako se iz raznih spisa u bisk. arhivu u Dakovu razabire imao ie Strossmayer g. 1863—5. vise neugodnih afera s ondaSnjim velikim Zupanom srijemskim u Vukovaru, Svetozarem KuSevicem.Biskup J. J. Strossmayer i pravoslavlie. 131 u Zagrebu, a ono se obratilo Strossmayeru mole¢i, da izaSalje svoje povijerenike, koji ¢e u mjeSovitoj komisiji, t. ji. skupa sa predstav- nicima politi¢ke vlasti, ispitati pojedine tocke optuZbe. Na to biskup medu ostalim odgovara: »Duhovni je stol doduSe uvjeren, da bi se svrha bolje postigla, i da bi se obziru na nadleZnost crkvene obla- sti mlogo bolje odgovorilo, kad bi sama crkvena oblast istragu vo- dila u stvari toliko delikatnoj, gdje se radi o crkvi i o smislu pro- dikah, koje je Zupnik u crkvi katolitkoj imao, osobito ako se u obzir uzme, da se njekim nacinom i oblast srbska i srbsko puéan- stvo poziva, da sudi o smislu katolitkih prodikah, i da li iste pre- masivaju one granice, koje su postavljene za obranu katolitkih istinah...< Ipak na Zelju vis. namjesniStva imenuje svoje poviere- nike, jer Zeli »svoje pravo braniti i od svoje strane doprinieti, da se stvar na svaki nadin ponjeSto zamrSena razbistri i neredi koji su se u odnoSaje iri8ke Skole uvukli, poprave.« (Sudac Novié dao je uvitelia Sebia dopremiti pred sebe po oruZanom éetniku; uditelj u Trigu dobio je svoju pla¢u za g. 1862.-3. tek u veliati 1864., isto su tako neredovito i sa velikim zakaSnjenjem dobivali plaéu utitelii u Satrincima- i Maradiku; Skolska djeca su Skolu polazila nemarno). Komisija je stvar toéku po tocku ispitala, te preko Zupanije dostavila istrazZne spise kr. namjesniStvu, a ovo je u prepisu do- stavilo duhovnom stolu u Dakovu svoj akt od 8. srpnia 1864. br. 6445/1307, kojim daje razne naloge obéinstvu Zupanije sriemske u Vukovaru. U 1. totki konstatuje da »nije nitko neposredno iz ustiuh Zupnika Malachowskoga Cuo, da je ma kakove pogrdne ili uvried- ljive rieti proti isto¢no-pravoslavnom obredu ili njegovim sliedbe- nikom budi u crkvi svojoj budi izvan crkve govorio; pate Mala- chowski je po sviedotanstvu istoga Zupnika istotno-pravoslavne erkve Josipa Gorjanovi¢a i mnogih drugih neporotnih sviedokah, u izvrSivanju svoga zvanja strog nu saviestan sviestjenik, a inate Soviek Sestita znataja«. U 2. totki se glede Skolske diece kaze: »poSto su ta dieca dogla u rimokatolitku udionu u toj namjeri, da nauée nematki jezik, morao jih je Zupnik Malachowski uputiti, da se ondie ne uti niematki jezik, ter otpraviti tim viSe, Sto se u ta- moSnjoj katolitékoj udioni predavaju oni isti predmeti, kao i u isto¢no-pravoslavnoj; zatim Sto su te dvie utione ba’ po. viero- zakonu navia§ razdieliene, i Sto u katolitko} ucioni nije moglo biti dovolina prostora, kako to veliki sudac Mikovi¢ u svom izvjestiu od 23 Veljaée 1863 Br. 67 tvrdi, niti za katolitku diecu; jer u toj uGioni, kako reteni sudac sam navadija, nije viSe prostora nego za 70 diece, a poleg istraZnih pisamah polazilo je tu utionu u ono vrieme 71 diete, godine pako 1863—4 92 rimo-kat. diece ter je joS izostalo 18 sposobnjakah, koji bi po obstoje¢ih za putke ucione pro- pisih svi bez iznimke morali uéionu polazitic. — Ostale tatke op- tuzbe »nisu ve¢om stranom dokazane i titu se iskljucivo crkvenih obredah, koji spadaju na nutarnju samostalnost crkve, kako ied- noga tako i drugoga obreda, ter nemogu biti predmetom politiéke132 Dr. A. Spiletak: rasprave, veé nakoliko bi bilo u odnosnom ponaSanju Zupnika Stogod prikorna, mora se to ostaviti razsudjivanju dotitnoga duhovnoga stola biskupskoga«. (Ostale toéke ispuStamo, premda su i one od- suda optuzbe). »Uslied toga ovo kr. namiestnitko vie¢e na temelju prenavedene istrage nenalazi povoda nikakvom postupku proti Zupniku Ivanu (recte: Duri) Malachowskomu... U ostalom nemoZe propustiti ovo kr. namiestnitko viece da ovom prigodom ob¢instvo Zupanije nepozove, neka bi u slitnih predmetih titucih se vierozakonskih odnoSajah sa svom pomniom triezno i obzirno postupalo, ter bez svake strasti ili pristranosti ozbilino oko toga nastojalo, da se medju sliedbenici iednoga i drugoga obreda uzaiemno porazumlienie t sloga uzdr2i...« Namiesnitko vijeée je dostavilo taj prijepis dub. stolu u Dakovu uz popratni dopis, u kome na koncu >umoliava, da wu sliénih predmetih i od svoje strane svakort prigodom nastojati izvoli, da se takove razmierice odmah u pocetku uguSe.«18 Duhovni stol je doista iz svoje siednice 28, i 29. srpnia odrzane Zupnika Gijuru Malachowskog »ozbilino opomenuo, da okaniv se svake strasti i pretjeranosti, sa svom pomnjom ozbilino oko toga nastoji, da se medju tamoSnjim Zitelji jednoga i drugoga obreda i vieroizpoviedania mir i sloga uzdrzi, u kojem obziru valia Vam iz- bjegavati svaki i najmanji povod vjerozakonske mrénje«. Strossmayer je od potetka nastupio dosta energiéno u ovoj aferi-tako, da je ban Sokéevi¢é u dopisu od 19. sijetnja 1864, Br. 13703—2770 iz 1863, obnaSao »sluzbeno i zajedno preuljudno pozvati Preuzv. Va8u, da izvoli nastojati kako Ge se u buduée u dopisivanju od strane duhovnoga stola djakovatkoga s ovim kr. namiestnitkim viecem glede forme i sadérZaja bolje paziti na shodniji natin dopi- Sivanja, jer bi u protivnom sluéaju ovo kr. namiestnitko viece bilo usilieno na obranu svoga vlastita uglieda i dostojanstva kako i po njem zastupana vlade Niegova c. kr. Apostolskoga Veliéanstva bez svakoga obzira na staleZ i osobu bud moralnu bud fizitku upotriebiti ona sriedstva, koja mu zakon i obstojeci propisi na ruku pruzZaju.« Na nalede toga dopisa napisao je Strossmayer ovu zna¢ajnu biljeSku: »I to je jedan natin nad Biskupom osvetiti se zbog toga, Sto neée da sviest svoju i osviedotenje svoje podvergne tudjoj sa- movolii. MoZe bit, da je odgovor bio u formi preoStar, ali ie bez- ‘dvojbeno, da je duh. stol u samoj stvari imao pravo. Svatko tko ikada bude pisao poviest naSe administracie, zatudit ¢e se bez dvojbe, kako su se njeki predmeti verlo vaZni poverSno i netemeliito rieSavali«.’° 48 Taj spis ie protokoliran u bisk. kancelariji u Dakovu 16. sniarp 1864. Br. 709. 4® Spis u bisk. kanc. pod 27. sijetnia 1864. Br. 68 (Skola).Biskup J. J. Strossmayet i pravoslavlie. 133. Zanimljiv je i drugi dogadaj. G. 1865. vr8ili su se izbori za hrvatski sabor. Prema ondaSnjem izbornom redu doSao je veliki sudac iz Vukovara, Jovan Mikovié, u Zupu Tordince i njezin filijal Antin, da obavi izbor izbornika. Bila je nedjelia kad u filijalu nema sv. mise, nego su filijalci duzni da dodu u Zupnu crkvu. Sudiji Mikovi¢éu se Zurilo, pa je u Antinu odredio. izbor za 10 sati prije podne, a za Tordince ie odredio 12 sati istog dana. Ali, jer u 12 sati baS nikoga nije naSao u opéinskoj kuéi, od- redi izbor u 2 sata po podne. Tome se usprotivio Zupnik Pavao Andrié i porucio sudiji Mikovi¢u, da Ge ga tuZiti, Sto je u Antinu proveo izbore u vrijeme, kad se u Zupi drZala sluZba boZja. Andrié ie prigovorio Mikovi¢u Sto uzima u zaStitu beleZnika Uro8a Luja- novi¢a i spocitnuo mu, da je on paSa ida on ne po zakonu nego po svojoj volji sa povjerenim mu srezom rukuje, da opcini pripadajuée joi pravo uskraéuje i uopée sasvim svojevolino srezom upravlia. Stoga Mikovié u svom opSirnom izvjeStaju moli velikog Zupana Svetozara KuSevi¢a, da se Sto prije obrati Strossmayeru radi pre- mjeStenja Zupnika Andri¢éa. KuSevié je dostavio u prijepisu Miko- viéev izvieStaj i u popratnom dopisu javio Strossmayeru, posto duh. stol nije zadovoliio njegovoj molbi da se na lice mjesta poSalie mijeSovita komisija, da njemu »kome nad mirom i poredkom u Zu- paniji bditi nadlezi, nepreostade ino, veé to podiednim visokoj dvor- skoj kancelariji i predsjedniétvu namjesnitkog vie¢a javiti i od tih viastih traZiti, da se tim izgredima kraj utini; dotim ako skore pomoci nebude, moraée se proti Andri¢u bez obzira na njegov sve- éenitki Gin po svoj strogosti postup’ on prisilnom rukom iz mie- sta udaliiti, u komu se kao buntovnik ponaSa, te cielu ob¢inu do krajnosti i najveci nezgoda dovesti moZe.<”° Strossmayer se na dugo i Siroko obazreo na pojedine tvrdnje sadrZane iu Mikoviéevu izvieStaiu i u KuSeviéevom dopisu. »U Mi- kovicevom izvieStaju glavno je to, da se posao izbora izbornikah u Antinu i Tordinci upravo za vrieme sluzbe boZje nedjelnim danom drZao. Ja kao crkvena oblast moram sa svom snagom moga zvanja prosvjedovati proti takomu oskvrnjenju sluzbe boZje. Vierujte mi, da se samo iole obzira uzima na vaZnost svete vjere i sluzbe boZie, nebi se tako slutajevi u nas sbijali. Gospodin Mikovié veli u svom izvjeSéu: da ie sveStenika duznost vietite i neumrle istine sv. vjere propoviedati, koje dotim put ka krieposti i spasu duSe jednom stra- nom vode, ujedno svakoj oblasti moralnu podlogu pruzZaju. Go- spodin Mikovié dobro sudi; samo bi morao on sam prije svega do- brim primjerom u tom obziru sluZiti, ter se Cuvati svakoga Cina, koii ie prot zakonu i koji preziranje sv. viere i sluZbe boZje u sebi sa- drzZava. BoZja providnost njeke je stvari najuZje spojila. Spojila je $a vjerom mir i red ovoga svieta i ugled svietskih oblasti; ali je spojila i to, da svjetska oblast kad vieru prezire, svoj ugled rusi i 70 Spis u bisk. kancelariji pod 30. lipnia 1865. Br. 717. pr.134 Dr. A. Spiletak: svakome redu moralnu podlogu kr&i. Svjetska oblast u onaj ¢as kad vieru prezire, nesmije se tuZiti da joj plodovi sv. viere manj- kaju... Ovdie Sto rekoh o sluzbi boZjoj, tiem veéu i moju i Vasu pozornost zasluzuje, jerbo je Zeljeti, da narod naS u Sriemu u slozi i ljubavi Zivi. Imalo bi se dakle neizmjerno na to po mom mnienju paziti, da se ob¢inam katolitkim nedaju biljeZnici istotnoga obreda, koii je poloZaj i tada teZak, kad su najbolji i najizverstniji, a kamoli kad su lo&ii puni svakoverstnih manah. Osim toga veé i sama deli- katnost zahtieva, da oblast koja je isto¢noga obreda, katolikom nigda niti povoda nedade, da se vjera kath. i ono Sto je s njom skoptano, prezire. Ovaki Gini, ko Sto su Mikovi¢evi dakako da tuzbama mlogo povoda daju. Ja znam, da VaSa presvietlost isto tako 0 ovome predmetu sudi ko i ja. Ali nije dosta samo tako suditi, nego u deli- katnih okolnostih, u kojih u Sriemu Zivimo, morala bi se i svaka sjena izbjegavati, da se katholici potuziti povoda neimaju. Re¢i mi je iskreno, da u tom ako i neima moZebiti zle volje, ima ipak mlogo i previSe nesmotrenosti... Na mene dakako samo spada sluzba boZja po javnoj oblasti prietena; ali mi je upravo u interesu sloge bratske i ljubavi, i onih prigovorah, koji ¢eju se po svoj prilici Vama tiniti, ove opazke ti- niti i joS nadodati, da ako se u stanovitoj namjerii eklatant- nim njekim natinom pravo i pravica gazi, da se tada nimalo tuditi nije, ako Ijudi njeki ZeS¢i, u osvjedotenju da im se nepravda Cini, u nepristojne izraze prot uvriedjenikom svojim panu... Vi se prietite, da éete prisilnim natinom paroka kath. iz Zupe i od svoga puka odstraniti; valida u tavnicu i okove staviti. Hvala Vam liepa, moj veliki Zupane, na toj liubavi i obziru na mene i na onu svetu stvar, koju ja zvanjem svojim zastupam. Ja cienim, da presvietlost VaSa svetoj stvari, koju bi obojica zastupati imali, tiem &inom nebi nikakvu uslugu uGinili, Da se tiem postupkom ljubavi i slozi naSega naroda u Sriemu nebi nimalo preporutili. Vieruite, ja u VaSem poloZaju volio bi hiliadu nepravdih pretrpieti i uvriedah osob- nih podnieti, nego povoda dati, da se sveStenik srbski u tavnicu baci... ’ MoZebit da Ge se VaS Gin, ako Vi moga sveStenika zatvorite, mlogim dopasti. MoZebit da ée se taj cin odobriti. Ja bi pako reko: da taki Gin prije ili poslie, nebi ni Vam na korist, a joS manje na slavu sluzio.«** Te Strossmayerove primjedbe razdrazile su vel. Zupana S. KuSeviéa, pa on veé 9. srpnia 1865. Br. 442 piSe, kako mu nalaZe duznost da mu se onako isto odazove »jer sam uvieren, da ¢e shvaéanje Vase PreuzviSenosti za sobom neugodnih posliedicah po- *t Sve dokumente Sto se odnose na ovu aferu, donio sam u Glas- niku biskupije dakovatke g. 1935. br. 5. i sli. — Ovdie su citati iz spisa — autografa Strossmayerova od 30. lipnia 1865. Br. 717 pr.Biskup J. J. Strossmayer i pravoslavlie. 135 vuci, pak zato dopustite mi da Vam iskreno i odperto na sve tocke tim ve¢éma odgovorim, Cim mi u sedamnajstgodisnjemu momu sluZbovanju ni jedan zvanitni dopis goréije pao nije, doli ovaj gore naznaéeni, — jer sadrZava u sebi sumnjiéenja i izraze, koje sve meni ni na um palo nije nigda, a najmanje onda, kada sam se zbog od- stranjenja moguéeg izgreda na VaSu PreuzviSenost s pouzdanjem obratio i fakta naveo, koja su ve¢ viSekratnim nevoljama povoda dala, te kada sam odstranjenje takovih, u interesu obéem potrazio, ne smijerajuci od tuda nipoSto utiniti stvar konfessionalnu, i nemi- sle¢i da ¢e se od tuda i siena progonstva katolicizma izvaditi mo¢i«. »Velite Preuzviseni Gospodine, da su njeke stvari u izvieSéu Mikoviéevu Vas neugodno dirnule, a kako je meni moralo biti, kad sam razumio iz istog ponaSanje Zupnikovo, kad mi javni organ iz- javi, da u tu obéinu vise i¢i nesmije, ida je tamo pogibelj naruSenja javnog poredka nastala? — pak po tom sudite, da li ja nisam najde- likatnije postupio obra¢aju¢i se u tim okolnostima na PreuzviSe- nost Vasu, a za odstranjenje moguce odgovornosti kad sam pred- postavlienim vlastima javio slu¢aj neugodni, te sam tim putem ¢im skorijeg lieka potrazio«. KuSevié zatim ispritava Mikovi¢a da »nije tinio ni po nalogu ni s namierom da oskverni svetanost dana, nego po nuZdi i pres- nosti zadatka, koji se je u najkraéem vriemenu obaviti morao, a Ginio je izbore s najvecim obzirom na obverSavanje sv. Mise... osim toga je kod nas uobitajeno, da sliéni zadatci i razlitna obna- rodovanja onda se obavliaju, kad sviet Casa ima i kada je na jed- nom miestu i tako skupljen, te tim bi se postupkom naruSavala naj- manje svetinja prazdnikah, dotim bezdieljem (neradom), pijanstvom ipred samim svetim crkvama bezobrazlukom i psovanjem skverm se svetanost i immoralitet podkrepliava se. Ja dakle dopustiti ne- mogu, da u Ginu Mihovicevu leZi preziranie sv. viere... koje ja ni Ss moje strane podnipoSto dopustio nisam, jer sam i sém uvieren da je svetinja viere temelj srece i obstanka Covetijeg druStva i der- Zave, i da svietska oblast bez svete viere obstanka imala nebi. Na primiedbe 0 slozi i ljubavi u Sriemu nuZdnoj, duznost mi je ispoviediti, da sam ja oko te svagda najvecom pomniom nastoja- vao, da sam tu sa svakim mojim poZertvovanjem unapredjivao i da bi ja, smielo mogu re¢i, cielomu svietu tako mirnu i spokojnu sviest Zelio, koja meni na najveéu utiehu sluzi i sluzit Ge dok god sam Ziv... Primiedba 0 biljeZnicima ima neSto za sebe na prvi pogled, i ja bi sigurno na to i8ao, samo kad bi se svagda shodnih kompe- tentah moglo dobiti. — Pri tomu, Preuzviseni Gospodine, ja Vas mojim poStenjem, a to mi je milije nego sim Zivot, uvieravam, da sam ja svagda i svaku sienku izbiegavao, ba’ zbog moga pravo- slavija, da nedam povoda niti najmanjoj sumnji ili ogortenosti sa strane katolikah; dapaée obzirom na slogu i ljubav bio sam svagda i mekSi naprama katolitkim teZniam i me riedko sam navlatio na sebe podozrenje partaignosti; no Zali boZe da priznati136 Dr. A. Spiletak: moram da sam pri svem tom slabo uspieo kod katolitke stranke, kojoj sam valida zato kriv, Sto sam kao pravoslavni Ziv! Od kuda i iz koih rietih moga dopisa VaSa PreuzviSenost strast zakljucuje, to je meni doista neponjatno; ja bi dapaée bio prije viastan re¢i, da se strast i razjarenost iz veleStovanog dopisa VaSe PreuzviSenosti izvesti da; a ja da sam se u preSnoj stvari na prosto dopisivanje i potonji priziv ogranitio, lahko bi svoju duZnost po- vriedio... Ja ponjati nemogu, od kuda VaSa PreuzviSenost okove i tam- nicu iz mog dopisa izvadi, koju ja naprama Andri¢éa upotriebiti smieram; zar nema naégina prisilni ali shodni, zar nebi ja mogao g. Andriéa kad bi do toga doSlo miesto u tamnicu, u Djakovo VaSoj Preuzvisenosti na dispoziciju poslati?. .. Mogao bi ja mloZinu slutajeva navesti, koi bi javnim dokazom bili, da sam ja svagda sveéenstvo katolitko zaklanjao, da sam jednog zbog tuZbe uvrieda Velitanstva najzivlie pravdao i oprav- dao, jednog proti navali velike Gesti njegovih Zuplianah u zaStitu uzeo, pak kroz to na sebe i podozrenje vi8ji vlasti povukao, te tako sam svagda radio, niti ima sluéaja da sam sveéenika igda, osobito katolitkog osramotio, niti da sam katoliku s mamierom na Zao utinio; a tako éu iu napried raditi, da pravedni uvidit morace, da sam bezstrastan, poSten i pravedan éoviek, no nisam sre¢an da se kao PreuzviSenost VaSa zahvalnosti i priznanju nadati mogu, jer je predrasudje protivu mene, pa ma sijao kao sunce jarko!... U ostalom jo8t mi je na koncu dodati, da je nalog gg. Andriéa podieljen verlo elastitan, i da usijanoj glavi moze povodom biti novih izgredah, Sto se mene najposlie netite« ...” Jos ie u toj aferi bilo dopisivania, dok je konaéno mijeSovita komisija 21. kolovoza 1865. izaSla na lice mjesta i zapisnitki usta- novila: »poSto je sve istrazne spise protitala i o natinu vodjenja iztrage posavietovala se, povierenici Preé. Duh. Stola izjaviSe, da oni zapoéeti nemogu sve donde, dok g. veliki sudac vukovarski Jovan plem. Mikovié pred povierenstvo ovo nepredstane i dok se iztraga proti retenomu sudcu sa iztragom proti g. P. Andri¢u ne- spoji, potem jim u smislu dobivenog naputka od Pret. Duh, Stola tako Ciniti valia. Potem povierenici Zupaniski na ovi zahtiev nikako pristati nemogoSe, to se od zapoteca iztrage ove sve donda morade uzdérzati, dok obostrani povierenici shodan naputak nedobiju.«<** Strossmayer je 4. ruina t. g. odgovorio vel. Zupanu S. KuSe- viéu vrlo opSirno. »Odgovoriti Vam moram sviesti i Easti svoje radi; u VaSem bo re¢enomu pismu ima tako krupnih nepravda i zadievica, da iih Soviek neporotne svjesti, najpate pako crkveni dostojanstvenik bez odgovora ostaviti nipoSto nemoze... 2 Spis je protokoliran u biskup. kancel. 16. srpnia 1865. Br. 790 pr. 28 Zapisnik je uz joS 2 spisa protokolinan u biskup. kancel. pod br. 888 — 1865.