16.

poglavlje

ODGOVORNOST REVIZORA U
MIJENJAJUEM OKRUENJU

Ciljevi uenja

Nakon prouavanja ovog poglavlja, moi ete:

1. Objasniti glavne znaajke profesionalne odgovornosti.
2. Opisati znaaj odgovornosti revizora u promjenjivom poslovnom okruenju.
3. Raspraviti ekonomsku analizu odgovornosti revizora.
4. Raspraviti argumente za i protiv solidarne odgovornosti.
5. Objasniti mogue pristupe za ograniavanje profesionalne odgovornosti.
6. Opisati utvivanje gornje granice odgovornosti revizora.
7. Objasniti karakteristike sustava odgovornosti revizora u SAD-u i Europi.
8. Raspraviti posebnosti njemakih i britanskih sluajeva odgovornosti revizora.
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Uvod
Zanimanja kao to su odvjetnici, financijski analitiari, raunovoe i revizori povijesno
nose veu odgovornost i brigu od ostalih pruatelja usluga. Kao posljedica toga, oni snose
odgovornost za ishode svojih profesionalnih savjeta i poslovnih aktivnosti koja je vea od
odgovornosti drugih poslovnih osoba. Profesionalci su uvijek bili odgovorni za pruanje
razumne razine zatite dok obavljaju posao za one kojima slue. Ove su posljedice uglav-
nom rezultirale iz specifinih elemenata odnosa izmeu lanova takvih profesija i njiho-
vih klijenata, te znaaja usluge za klijenta koji esto trai posebnu zatitu.
Zakonska odgovornost i njene posljedice za revizijsku profesiju od velikog su znaaja i
kljuna su pitanja u mijenjajuem poslovnom okruenju na koje je utjecao tehnoloki
razvoj. Kao to je sluaj i s mnogim drugim profesijama, pitanje je zakonske odgovornosti
za zloupotrebu bila najvanija briga revizora. U obavljanju njihovih dunosti uvijek e
postojati odreeni rizik da revizori nee otkriti znaajno pogreno prikazivanje u finan-
cijskim informacijama. U poslovnom okruenju, revizori su odgovorni prema zakonu za
svoje profesionalno ponaanje. Ova odgovornost moe nastati sukladno obiajnom ili
statutarnom pravu. Meutim, posljednjih godina praktiari u podrujima visokog rizika,
kao to su revizori, smatraju da reim odgovornosti prema kojem obavljaju svoju djelat-
nost postaje sve skuplji i tei. To je veinom povezano s injenicom da se zakonsko okru-
enje unutar kojeg revizori rade razvija i proiruje uslijed promjena povezanih s
oekivanjima i percepcijom korisnika informacija.

Iako je dostupno osiguranje za uobiajen poslovni rizik, etiri najvee revizorske tvrtke u
osnovi ne mogu dobiti pokrie za katastrofalni rizik. Taj je rizik toliko nepredvidiv, gotovo
kao udar munje, da je skoro nemogue odrediti koju premiju treba naplaivati. Povijesno
gledajui, osiguravanje velikih raunovodstvenih tvrtki dovelo je do velikog gubitka novca;
s trenutnim stupnjem koncentracije u revizijskoj profesiji, priuva nije dovoljno velika da
bi disperzirala rizik i trokove i osigurala povrat osiguravatelju.

Postoje ozbiljne zabrinutosti u nekim europskim zemljama i SAD-u za pronalaenje

odgovarajuih rjeenja za rjeavanje onoga to se obino naziva kriza odgovornosti revi-
zijske profesije. Niz je zakonodavnih prijedloga za ograniavanje revizorove odgovornosti
predloeno u nekim razvijenim europskim zemljama, posebice u Njemakoj i Velikoj
Britaniji. Ovo poglavlje prikazuje okruenje u kojem neovisni revizori obavljaju svoje
dodijeljene obveze te raspravlja naine na koje neovisni revizori mogu biti odgovorni za
profesionalne usluge koje nude.
Ovo poglavlje raspravlja o znaaju zakonske odgovornosti i funkcija zakonskog sustava
u revizijskom okruenju. Naglaava se znaaj rizika sudskih sporova na revizijskom
tritu.

Rauni poduzea: tko je odgovoran?

Nedavni visokoprofilni korporativni slomovi potaknuli su pitanje odgovornosti stranaka
ukljuenih u proces korporativnog izvjetavanja te zakonske odgovornosti za raune

472
 EKONOMSKA ANALIZA ODGOVORNOSTI REVIZORA

poduzea. Zbog znaajnog utjecaja financijskih neuspjeha na investicije i financijske

odluke, ovi su se problemi poeli temeljito prouavati na tritima kapitala diljem svijeta.
Revizori i direktori poduzea dvije su stranke koje su vrlo zabrinute za odgovornost
vezanu uz raune poduzea.
U najrazvijenijim trinim ekonomijama regulatori postavljaju obveze koje su direktno
i indirektno povezane s raunima ili financijskim informacijama koje prua poduzee.
Neki su od tih propisa nametnuti direktno direktorima, a neki su nametnuti poduzeu
kao subjektu, iako e direktori i dalje biti odgovorni za osiguravanje da poduzee potuje
te propise. Obveze su direktora vee kod onih poduzea koja kotiraju na burzi jer ona
trebaju potovati specifina pravila kotiranja uz ope zahtjeve. Osim toga, direktori moraju
promatrati niz obveza obiajnog prava; posebice, od njih se oekuje izvravanje odree-
nog stupnja vjetina i panje prema raznim profesionalnim standardima. Direktori imaju
fiducijarne obveze prema svojim poduzeima te moraju djelovati u najboljem interesu
poduzea i njegovih dioniara u skladu s ciljevima postavljenim od strane veine
dioniara.

Profesionalna je odgovornost temeljni problem za revizore. U nekim su zemljama revizor-

ske tvrtke bile odgovorne za niz financijskih neuspjeha za vrijednosti koje su bile nepro-
porcionalne revizorskoj naknadi i revizorovoj direktnoj odgovornosti. Revizor obino
ima profesionalno osiguranje protiv tete te postoji tendencija da se tui ona stranka ija
je profesionalna odgovornost osigurana.

Revizori su druga grupa na koju se odnosi pitanje odgovornosti za raune poduzea.

Revizori mogu biti odgovorni prema nametnutim propisima do mjere koju su prihvatili i
iskazuje se da prihvaaju odgovornost za sve ili dijelove propisa. Revizorove obveze prema
poduzeu po obiajnom pravu e ovisiti o njihovim uvjetima angamana, ali e postojati
obveza posjedovanja vjetina i panje.

Ekonomska analiza odgovornosti revizora

Na postupke ekonomskih agenata (dioniara, bankara, financijskih analitiara itd.) utjee
kvaliteta dostupnih informacija. U korporativnom su objavljivanju nerealna oekivanja
nedostatak izmeu koliine informacija koje posjeduje donositelj odluke i koliine potreb-
nih ili oekivanih informacija za odreenu odluku. Ovaj se nedostatak moe nadomjestiti
prisutnou neovisnog revizora. Eksterni revizor podupire financijske izvjetaje koje pri-
prema menadment poduzea te time daje vjerodostojnost tim dokumentima i poveava
pouzdanost informacija koje se koriste u donoenju ekonomskih odluka. Razliite grupe
ekonomskih agenata ukljuenih u donoenje odluka trebaju pouzdane informacije koje
zainteresirane stranke mogu ocijeniti i koristiti za poduzimanje postupaka koji su u
skladu s njihovim interesima.
Proces donoenja odluka, ukljuujui i revizorove aktivnosti, prati stupanj neizvjesno-
sti jer inae ne bi bilo potrebe da poduzee stvori dodatne trokove prikupljanja i nadgle-
danja informacija. Revizorova je prisutnost najkorisnija u neizvjesnim uvjetima, iako to
nije jedina prednost financijske revizije.

473
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Revizor je kao izvor pouzdanih informacija bitan iz dva razloga. Prvi se odnosi na sam
trini mehanizam. Revizor kao neovisan kontrolni mehanizam moe pomoi regulator-
nim silama financijskih trita u traenju poboljanja funkcioniranja trine ekonomije te
u postizanju ekonomske uinkovitosti ohrabrujui odgovarajue raspodjele resursa.
Drugi se razlog odnosi na revizorovu ulogu pruanja tonih i pouzdanih informacija
dioniarima. Kao i u prvom sluaju, revizori moraju donijeti odgovarajue odluke; inae
bi revizorska tvrtka mogla biti predmetom individualnih ili grupnih tubi trinih regula-
tornih agencija, dioniara poduzea ili drugih zainteresiranih stranaka.

Revizorova je odgovornost povezana s odgovarajuim skupom odgovornosti i disciplinskih

postupaka za revizore koji ne izdaju pravilna izvjea o pravom financijskom zdravlju
poduzea.
(KPMG, 2003: 5)

Zbog gore navedenih razloga, neovisni revizori trebaju poduzimati sve potrebne aktiv-
nosti u dobroj vjeri. Meutim, ak i ako revizori i revizorske tvrtke stave svoju reputaciju
na kocku, osjetljiva uloga revizora u trinoj ekonomiji i dalje zahtijeva odgovarajue
mehanizme nadgledanja i sustave odgovornosti. Ekonomski i zakonski mehanizmi koji
reguliraju revizorovu ulogu u trinoj ekonomiji nisu samo nuni, nego su i zahtijevani za
funkcioniranje trita kapitala. Regulatori i javnost trebaju uvjerenje da revizor prikladno
obavlja svoj posao. Osim plaanja odteta, tuba protiv revizorske tvrtke moe takoer
naruiti njen ugled po pitanju kvalitete ili ak izgurati revizora s trita.

Poveani rizik sudskog spora protiv revizora

Pored revizijskih standarda, kontrole kvalitete i nadzornih sustava, postoje drugi zakonski
i kontrolni mehanizmi za smanjivanje rizika povezanih s pogrekama revizora. Primjerice,
zakonskim se sustavom moe nametnuti graanskopravna odgovornost protiv revizora
koji prouzroi tetu putem nepravilnog obavljanja revizije financijskih izvjetaja. Nekoliko
je statutarnih i obiajnih pravnih lijekova dostupno onima koji su pogoeni revizorovim
postupcima.

Revizori javnih poduzea suoeni su s poveanim brojem zahtjeva koji ukljuuju znaajne
isplate. Ovaj je trend ubrzan nedavnim korporativnim neuspjesima. Raspon je potencijal-
nog izlaganja zapanjuju te onemoguava revizorima pregovaranje oko ogranienja nji-
hove odgovornosti. Velike revizorske tvrtke imaju znaajne probleme kod zahtjeva za
adekvatno osiguranje svojih revizijskih usluga.

U dananjem je profesionalnom okruenju revizor podloan potencijalnom sudskom

sporu iz raznih izvora, ukljuujui klijenta i njegov menadment, tree korisnike revidira-
nih financijskih izvjetaja te trine regulatore. U prolom su desetljeu dramatino pora-
sli i uestalost i troak sudskih sporova protiv revizora.

474
 PROMJENE U ZAKONSKOM OKRUENJU

Velik broj sudskih sporova s kojima se suoava cijela revizijska profesija, te posebno etiri
najvee revizorske tvrtke, briga je cijele poslovne zajednice. Niz je visokoprofilnih poslov-
nih skandala poveao tu zabrinutost. Procijenjena je vrijednost svih tubi protiv revizora
irom svijeta 1980. godine iznosila 2 milijarde dolara. Neil Kerner iz KPMG-a kae da se
procjenjuje da postoji jo 50 milijardi dolara nerijeenih potraivanja prema Big Four
tvrtkama. (The Economist, 2004). Da se napravi usporedba izmeu ovih dviju brojki, bio
bi to velik izvor neprilika za sve sudionike na tritu kapitala jer e dio trokova sigurno
biti prenesen na klijente.

Velik broj sudskih sporova u proteklim godinama dokaz je spremnosti od strane investi-
tora i drugih korisnika za traenje povrata gubitaka od revizora. Uz isplate odteta, revizor
ukljuen u sudski spor moe se izloiti opasnostima indirektnih trokova kao to su utro-
eno vrijeme menadmenta te gubitak klijenata i ugleda. Rizik sudskih sporova, u nekim
sluajevima, moe dovesti do podnoenja ostavke revizora. Da bi se ograniile isplate
odteta i da se zatiti njihov ugled, revizori se ponekad bave menaderskim strategijama
kao to su esto procjenjivanje postojeih klijenata i odustajanje od rizinih klijenata.
Potencijalna se zakonska odgovornost revizora znatno razlikuje od zemlje do zemlje.
Iako su najee u Sjedinjenim Dravama, tube protiv revizora nastaju u mnogim zemljama.
Meutim, informacije o takvim sluajevima nisu u potpunosti i javno objavljene. Nadalje,
u nekim su zemljama takvi pravni sukobi rijeeni pregovorima i lobiranjem.

Promjene u zakonskom okruenju

Zakon o profesionalnoj zloupotrebi postao je vrlo sloen. Broj tubi i visina naknada tui-
teljima ostaju visoki, ukljuujui tube koje ukljuuju tree stranke. Nekoliko je imbe-
nika utjecalo na trend poveavanja broja tubi protiv revizora. Sve ukljuene strane u
trinoj ekonomiji snose trokove sudskih sporova za revizore u okviru poveanja naknada
i sudskih trokova. Razlozi za takav razvoj dogaaja ukljuuju:
n poveanu sloenost poslovnog svijeta kao rezultat globalizacije trita kapitala
n poveanu veliinu poslovanja te raznolikost i sloenost aktivnosti
n promjene u informacijskoj tehnologiju stvaraju rizike za revizore i zahtijevaju nove
vjetine za obavljanje revizije
n poveanu sloenost raunovodstvenih standarda zbog njihove raznolikosti i koritenja
inovativnih financijskih instrumenata. To takoer utjee na sudske odluke zbog nedo-
statka jasnog razumijevanja i znanja kod sudaca u tehnikim podrujima raunovod-
stvenih i revizijskih problema
n oekivanja javnosti o revizorovoj odgovornosti su se poveala te su razjanjena s rastu-
om svjesti o odgovornostima javnih raunovoa od strane korisnika financijskih
izvjetaja
n poveanu briga regulatora o njihovim odgovornostima zatite interesa investitora
n sposobnost odvjetnika tuitelja u stvaranju kreativnijih argumenata za opravdavanje
revizorove odgovornosti u sluajevima tvrtki koje su proglasile bankrot ili onih koje

475
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

imaju slabe financijske rezultate

n poveana upotreba koncepcija dubokih depova za revizorovu odgovornost, zajedno
sa solidarnom odgovornou u trinoj ekonomiji zbog nepostojanja javne zatite
pogoenih stranaka koje mogu podignuti sudske tube protiv bilo koga tko moe pru-
iti naknadu, bez obzira na to ija je bila krivnja
n nedostatak jasne strategije obrane u ime raunovodstvenih tvrtki i njihove volje za
rjeavanjem svojih pravnih problema van suda kako bi pokuale odrati svoj ugled i
izbjei velike sudske trokove.

Vrste profesionalne odgovornosti u reviziji

Profesionalna odgovornost poiva na tri razine (Kanadska odvjetnika komora, 1996: 8):
n osobne odgovornosti pojedinanih partnera koji su obavljali ili nadgledali radnju ili
propust koji se razmatra
n solidarne odgovornosti izmeu suoptuenika
n solidarne odgovornosti izmeu profesionalnih partnera, izlaganjem imovine tvrtke i
imovine partnera odgovornosti tvrtke.
Prije rasprave o odgovornosti revizora i razjanjavanja argumenata za i protiv ograni-
ene odgovornosti za revizore, kljuno je definirati pojmove u ovom podruju: ograni-
ena odgovornost, solidarna odgovornost, proporcionalna odgovornost i statutarna
gornja granica.

n Ograniena odgovornost
Ograniena odgovornost moe se definirati kao:
n proporcionalna odgovornost za prijestup meu suoptuenicima
n zatita od odgovornosti za bespravne i nemarne radnje partnera nad kojima nema
direktne kontrole ili uplitanja (odvajanje od solidarne odgovornosti unutar tvrtke)
n zatita osobne imovine od opeg poslovanja tvrtke, slino dionikim drutvima.

n Solidarna odgovornost (odgovornost meu suoptuenicima)

albama za profesionalni nemar bavi se naelo poznato kao solidarna odgovornost.
Prema ovom naelu, svaki je suoptuenik u potpunosti odgovoran jer svako ponaanje
prijestupnika uzrokuje nedjeljivu tetu tuitelju, bez obzira na njihovo direktno sudjelova-
nje. Ova koncepcija predlae da revizor moe biti odgovoran za cjelokupne negativne
procjene iako on zapravo moe biti samo djelomino odgovoran za gubitke koji su nastali
tuitelju. Prema ovom reimu, revizor plaa tete koje esto nisu povezane s njegovom/
njenom razinom dune panje jer su drugi optuenici esto u nemogunosti platiti svoj
dio. Primjerice, ako je revizor samo jedan posto kriv za nastanak tuiteljeve tete, to nije
nuno povezano s plaanjem 1 posto tete jer revizor ima duboke depove.

476
 VRSTE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI U REVIZIJI

Solidarna je odgovornost procjenjivanje protiv optuenika za ukupni gubitak kojeg je

pretrpio tuitelj, bez obzira do koje mjere su druge strane bile ukljuene u prijestup.
Prema ovom naelu, revizori se najee nau u situacijama kada trebaju platiti tetu iako
su samo djelomino krivi.

Prema ovoj doktrini, ako menadment poduzea namjerno pogreno prikae financij-
ske izvjetaje, ili ako dioniari pretrpe znaajne gubitke zbog nezakonite radnje menadera
poduzea putem nedostatka adekvatne kontrole, poduzee moe tuiti tri strane. To su
menaderi koji su poinili tu radnju, direktori koji nisu osigurali adekvatnu kontrolu ili
fer prezentirali financijske izvjetaje unato nedostacima u internim kontrolama podu-
zea te revizori koji nisu otkrili nezakonitu radnju ili znaajno pogreno prikazivanje.
Neovisni revizor koji obavlja reviziju poduzea moe biti tereen za cjelokupni gubitak
dioniara ako je poduzee u bankrotu i menadment to ne moe platiti. S obzirom na ovaj
izbor, tuitelji e stalno tuiti revizore zbog dubokih depova njihovih profesionalnih
osiguravatelja teta.

Argumenti za i protiv solidarne odgovornosti

Ne iznenauje da revizijska industrija tvrdi da je nepravedno rtva sudskih tubi, pose-
bice zbog nametnute solidarne odgovornosti revizorima. Prema miljenju velikih revizor-
skih tvrtki, obvezno izlaganje njihovih partnera solidarnoj odgovornosti te osobnoj
odgovornosti partnera, bez obzira na njihovu ukljuenost u pojedino podruje, svoj-
stveno je tradicionalnim profesionalnim partnerstvima. Uz to, sve vie odtete koje odre-
uju sudovi potiu revizorske tvrtke da postave pitanje zamjene solidarne odgovornosti
partnerstava s potpunom proporcionalnom odgovornou, ogranienjem revizorove
odgovornosti te statutarnim pravom za pregovaranje o toj granici s direktorima
poduzea.
Kontinuirano nametanje solidarne odgovornosti prijeti dostupnosti pouzdane, nepristrane i
neovisne revizije na ekonomskoj osnovi.
(Kanadski institut ovlatenih raunovoa [CICA], 1996)

Revizijska profesija naglaava da se troak njezinih usluga znaajno poveao posljed-

njih godina u skladu s rastuom potranjom za veom kvalitetom revizije koja zahtijeva
dublje istraivanje i mnogo pregledavanja da bi se osiguralo slaganje s revizijskim milje-
njima. Nadalje, ogranienja koja nameu trini regulatori stavljaju dodatni pritisak na
revizore koji bi trebali stalno biti zabrinuti oko ispravnog djelovanja. Nezaobilazno je da
se troak zatite od sudskih tubi prenosi na klijenta kao rezultat vrste usluge izraavanja
uvjerenja i poveanog troka pruanja takvih usluga.

Prema miljenju revizijske profesije, svaka rasprava o uinkovitosti i prihvatljivosti soli-

darne odgovornosti za njihove lanove mora uzeti u obzir troak i dostupnost osigurava-
nja odgovornosti. Osiguranje u reviziji moe ublaiti ekonomske uinke odgovornosti ako
je dostupno i prihvatljivo. Inae, bez obzira to se na taj nain nadoknauje gubitak,
strogo primjenjivanje reima solidarne odgovornosti te njegovo koritenje za kontrolira-
nje ponaanja revizora moe rezultirati povlaenjem revizora iz pruanja tih usluga.

477
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Predlagai daljnjeg koritenja solidarne odgovornosti navode da, iako mogu postojati
elementi nepravednosti za suoptuenike, nepravednost bi bila vea ako pogoenim stran-
kama nije u potpunosti nadoknaena teta. Po njihovom miljenju, ukidanje solidarne
odgovornosti te nametanje drugih sankcija revizorima ne bi utjecalo na ponaanje uprav-
ljanja rizicima profesije. Predlagai ovog reima tvrde da e osoba koja mora snositi tro-
kove, posebice ako su neproporcionalni, poduzeti optimalnu brigu za spreavanje
zloupotrebe.
Trini regulatori vjeruju da solidarna odgovornost pokree visokokvalitetne usluge
revizora. Bivi europski povjerenik za interno trite Frits Bolkestein (2003a) rekao je da
je priroda javnog interesa revizije, koja znai da bi tree stranke trebale biti u moguno-
sti osloniti se na njenu tonost, takoer razlog zbog kojeg ne bi trebalo koristiti ograni-
enu odgovornost.
Dok se revizori u teoriji suoavaju s neogranienom odgovornou, u praksi je ona ograniena
u veini zemalja kroz zakonodavstvo, sudske odluke ili upotrebu struktura partnerstava ograni-
ene odgovornosti.
Odvjetnika tvrtka John Higham (vidi u Reilly, 2004)

n Mogui pristupi ograniavanju profesionalne odgovornosti

Odreene tete koje revizori moraju isplatiti mogu biti daleko iznad njihove mogunosti
plaanja, ili iz njihovih vlastitih izvora, ili putem njihove profesionalne police osiguranja.
Iz ovog razloga, revizijska profesija zahtijeva podizanje neograniene odgovornosti statu-
tarnih revizora kako bi im se omoguilo pregovaranje o njihovoj odgovornosti s direkto-
rima poduzea.
Nekoliko studija istie potrebu za razmatranjem odgovornosti lanova profesionalnih
tijela i drugih stranaka ukljuenih u sustav odgovornosti. Takva razmatranja moraju uzeti
u obzir da je dvjema stranama potrebna zatita: strani koja trai potpunu nadoknadu gdje
je mogue i strani koja trai razumnu raspodjelu odgovornosti izmeu suoptuenika.
Potrebno je podrobnije razmotriti prikladnost daljnje primjene solidarne odgovornosti
meu profesionalnim partnerima kako bi se osigurala kvaliteta profesionalnih usluga.
Razmatrano je nekoliko mogunosti.

n Proporcionalna odgovornost izmeu suoptuenika

Proporcionalna odgovornost koju zahtijeva revizijska profesija namee odgovornost rau-
novodstvenoj tvrtki izmeu ostalih suoptuenika. Prema proporcionalnoj odgovornosti,
od optuenika se zahtijeva isplata odtete tuitelju samo u visini udjela njihove ukljueno-
sti u bilo kakav prijestup. To u osnovi omoguuje sudu da procjeni odtete koje odraa-
vaju stupanj odgovornosti svakog optuenika. Primjerice, ako sud utvrdi da je revizorov
nemar u obavljanju revizije uzrok 20 posto trokova tuitelja, tada bi samo 20 posto uku-
pne tete bilo odreeno revizorskoj tvrtki.

Reim proporcionalne odgovornosti dozvoljava sudu da ustanovi postotak tete na teme-

lju udjela krivnje u stvaranju tih teta bez obzira na optuenikovu mogunost plaanja.

Moe biti argumentirano da je proporcionalna odgovornost potena za suoptuenike,

ali ne zadovoljava interese povrijeene stranke jer ne osigurava potpunu odtetu. Meutim,

478
 VRSTE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI U REVIZIJI

za razliku od solidarne odgovornosti, proporcionalna odgovornost ukljuuje druge moti-

vacijske imbenike koji potencijalno smanjuju rizik revizije, nadoknadom smanjenja
plaanja odteta zbog bankrota i revizijskog neuspjeha. (Hoe li se rizik revizije poveati
ili smanjiti u odnosu na solidarnu odgovornost ovisi o reguliranju revizije i obliku pravila
o proporcionalnoj odgovornosti.)

Glavna briga o proporcionalnoj odgovornosti njeni su potencijali uinci na dioniare.

Protivnici tog reima tvrde da bi proporcionalna odgovornost smanjila zatitu investitora
u sluaju kada poduzea proglase bankrot zbog smanjenja odteta od strane revizora i
pretpostavljenog poveanja vjerojatnosti revizijskih neuspjeha.

n Reakcije profesije na solidarnu i proporcionalnu odgovornost

Razlika je izmeu solidarne i proporcionalne odgovornosti u vidu njihovih uinaka na
reviziju kljuan element za revizore jer e vrijednost za odreivanje tete znatno varirati
izmeu ovih dvaju pristupa. Tijekom godina, revizijska je profesija izrazila zabrinutost
zbog solidarne odgovornosti, uglavnom zbog njenog znaajnog utjecaja na obavljanje
djelatnosti revizora, posebice onih koji su zadueni za revizije javnih poduzea. Solidarna
odgovornost za lanove profesionalnih tvrtki proizala je u doba kada su profesionalne
osobe imale obvezu samo prema svojim klijentima.

U reviziji se, kao i u drugim profesijama koje su znaajno povezane s tritem kapitala,
profesionalna odgovornost razvijala nametanjem odtetne odgovornosti i uklanjanjem
granice doprinosnog nemara, u tuiteljeve akcije i proireno priznavanje odgovornosti
prema drugim zainteresiranim strankama, a ne samo prema klijentima. Revizori se sada
moraju suoiti s potencijalnom odgovornou prema razliitim izvorima, ukljuujui
razne tree stranke kao to su potencijalni investitori i zajmodavci koji se oslanjaju na
revizorov rad.

U pokuaju ublaavanja tete solidarne odgovornosti na revizorove financije, rauno-

vodstvena profesija predlae reim proporcionalne odgovornosti na temelju kojeg bi
revizor platio samo za tete nastale njegovim postupcima.
Prema reimu proporcionalne odgovornosti, revizor plaa samo za tete nastale njegovim
postupcima; prema tome, revizorov troak sudskog spora je osjetljiviji na njegov trud, tj. revizor
ima vei poticaj minimalizirati taj troak putem marljivijeg rada. Za razliku od toga, prema soli-
darnoj odgovornosti, kada je subjekt revizije insolventan, revizor mora pokriti svu tetu bez
obzira na utroen napor. Stoga, proporcionalna odgovornost potie viu kvalitetu revizije nego
solidarna odgovornost kada god je poticaj omoguen usporednim nemarom vei nego poticaj
omoguen veom odgovornou prema reimu solidarne odgovornosti.
(Latham i Linville, 1998: 1978)

Meutim, primjena reima odgovornosti revizora ovisi o zakonskoj nadlenosti svake

zemlje. U SAD-u se tete koje proizlaze iz revizorovog rada odnose na odgovornost prema
treim strankama prema obiajnom pravu i saveznom zakonu o vrijednosnim papirima.
Kada su tube predane na dravni sud, dravni e zakoni najee odluiti koje pristupe
teti treba primijeniti. Kada se tube podonose prema saveznom zakonu o vrijednosnim

479
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

papirima, primijenit e se zaseban i proporcionalni pristup, osim u sluajevima gdje moe

biti iskazano da je optueni revizor znao za prijevaru ili je u njoj sudjelovao, pa se u
takvom sluaju koristi solidarna odgovornost.

U najboljem je interesu revizijske profesije i drutva odrediti razuman odnos izmeu stup-
nja odgovornosti kojeg bi revizori trebali imati kada pregledavaju financijske izvjetaje
javnih poduzea i trokova njihovih revizija.

U drugim zemljama, kao to je Njemaka i do neke mjere Austrija, postoji izriita gra-
nica revizorovog maksimalnog izlaganja teti. U Francuskoj postoji dobro utemeljeni
sustav zajednikih revizija u kojima bar dva statutarna revizora budu imenovana na
godinjim sastancima javnih poduzea. Dva revizora (ili dvije revizorske tvrtke kojima
pripadaju imenovani revizori) koja su zaduena za reviziju poduzea koja kotiraju na
burzi, trebali bi raspodijeliti radno optereenje, ovisno o pojedinim snagama i sposobno-
stima. Svaki revizor ili revizorska tvrtka trebala bi napraviti svoje planiranje kako bi se
suoila s uoenim poslovnim rizicima te onda nastojati drati svoje revizijske pristupe i
metodologije. Posao e uobiajeno biti preraspodijeljen tijekom godina (razdoblje obav-
ljanja dunosti revizora trenutno je est godina) izmeu revizora. Konano revizorovo
izvjee mora biti potpisano od strane oba revizora na temelju njihovih nalaza i rasprava
s menadmentom.

n Statutarna gornja granica

Kako bi se pronalo rjeenje za neogranienu odgovornost revizora, profesionalna udru-
enja bore se za gornju granicu revizorove odgovornosti, temeljenu na nekim definira-
nim varijablama. Revizijska profesija vjeruje da bi to revizorima pruilo zatitu od
pretjeranih albi, a tuiteljima bi to dalo realno stanovite o tome to mogu oekivati od
revizora. Druga je mogunost uvoenje statutarne gornje granice za odgovornost revizora
koja bi bila viestruka u odnosu na revizijsku naknadu. Statutarna gornja granica (vie-
struka od revizijske naknade) uvodi direktan meusobni odnos izmeu vrste i veliine
revizijskog angamana (koji se odraava putem naknade) te potencijalne odgovornosti.

Argumenti za gornju granicu revizorove odgovornosti predlau da to, zajedno sa zahtje-

vom za obveznim osiguranjem tete i strategijama upravljanja rizikom, moe pruiti
odgovarajuu zatitu korisnicima informacija dok tuiteljima daje neku vrstu garancije
plaanja.

Protivnici sustava gornje granice tvrde da ova politika nije u skladu s naelom prema
kojem bi prijestupnik trebao nadoknaditi tuitelju gubitak uzrokovan njegovim prijestu-
pom ili krenjem ugovora te iz toga proizlazi da bi tuitelj bio u nepovoljnom poloaju u
pregovorima s revizorom.

Regulatori tvrde da gornja granicazahtijeva neki oblik privatnih pregovora u kontekstu

ugovornih odnosa izmeu revizora i menadmenta poduzea, dok revizija nije privatni
ugovor nego statutarni zahtjev.

480
 NJEMAKO ISKUSTVO GORNJE GRANICE ODGOVORNOSTI REVIZORA

Moe biti argumentirano da ak i bez pripisivanja nekih eksplicitnih drutvenih dimen-

zija zadacima revizora takva uloga implicitno postoji. Formirana je statutom i zakonom te
ne moe lako biti promijenjena privatnim pregovorima izmeu direktora poduzea i revi-
zora. To je u skladu s poveanom potranjom da revizorova uloga bude u interesu zatite
javnosti. Nadalje, ugovornu granicu nije jednostavno utvrditi jer se utjecaj aktivnosti
poduzea na drutvo i dioniare stalno mijenja. Svaka e gornja granica neizbjeno biti
proizvoljna. (Cousins et al., 1999).
Postoji opravdani rizik da velika etvorka postane velika trojka ili ak i manje ako se ne
poduzmu konkretne akcije vlada diljem svijeta kojima bi se uvele gornje granice odgovornosti.
(Neil Lerner, 2003: 19)

Njemako iskustvo gornje granice odgovornosti revizora

U nekim su zemljama regulatori nastojali ograniiti revizorovu odgovornost (revizijska
gornja granica) da bi se revizori zatitili od nemjerljivih posljedica tubi koje su povezane
s profesionalnim pogrekama napravljenim tijekom pruanja usluga revizije. Najznaajniji
je sluaj u Njemakoj gdje je odgovornost revizora ograniena na 4 milijuna eura. U
zemljama kao to su Nizozemska i Danska revizori mogu potpisati ugovore sa svojim
klijentima uz odreivanje svoje odgovornosti.
Gornja je granica revizorove odgovornosti dugo vremena bio cilj raunovodstvene
industrije, koja je postigla djelomian uspjeh u zemljama poput Njemake. Nekoliko je
desetljea njemaka revizijska profesija djelovala unutar regulatornog okruenja u kojem
je odgovornost ograniena zakonodavno sankcioniranom univerzalnom gornjom grani-
com. Na to su utjecale posebne znaajke sustava korporativnog upravljanja u Njemakoj,
poglavito postojanje financijskih institucija i zaposlenika u menadmentu poduzea te
dvoslojni oblik upravljanja. Njemaka zasigurno ima najkonzervativnija zakonodavna
tijela u odnosu na revizorovu odgovornost jer statutarni zakon dozvoljava nadoknadu
tete samo ako je statutarni revizor djelovao namjerno ili nepromiljeno ne obazirui se
na istinu (Gietzmann i Quick, 1998: 85).
Od poetaka profesije njemaki su revizori bili zatieni gornjom granicom odgovornosti (prema
klijentu) za statutarne revizije.
(Gietzmann i Quick, 1998: 93)
Pozadina postavljanja gornje granice revizorove odgovornosti u Njemakoj see s
poetka dvadesetog stoljea. Nakon nekoliko dogaaja, 1931. godine revizijskoj je profe-
siji odobren zakonski temelj donoenjem zakona o funkciji statutarne revizije za dionika
drutva. Dio regulatornih pravila uspostavljenih 1931. godine, na inicijativu njemake
vlade, bio je povezan s uvoenjem eksplicitne granice revizorovoj maksimalnoj izloeno-
sti zakonskoj odgovornosti za tete (gornja granica). Od tada, sve su promjene u njema-
kom pravu koje se tiu odgovornosti eksternog revizora (posebice openite revizije
Aktiengesetza 1965. godine, ugovornog prava i uvoenja pravila korporativnog upravlja-
nja 2000. i 2003. godine)1 uzele u obzir postojanje gornje granice odgovornosti kao vanu
kontrolu revizorovog ponaanja.

481
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Dvije najvanije znaajke nedavnih promjena u Njemakoj, to se tie revizorove odgo-

vornosti, bile su promjena razine gornje granice odgovornosti revizora na temelju realne
kupovne moi te proirenje temelja za albe protiv revizora od strane treih stranaka u
sluajevima ugovornih revizija i posebnih istraga.

n Odgovornost revizora prema klijentu i treim strankama u Njemakoj

U Njemakoj je revizorova odgovornost prema klijentu definirana u njemakom graan-
skom zakoniku (Art. 323 HGB Handelsgesetzbuch). Zakonik omoguava poduzeima koja
su angairala revizora da zahtijevaju naknadu tete tamo gdje postoji krivnja revizora koji
su namjerno ili nemarno ignorirali svoje obveze. Preduvjeti za smatranje revizora odgo-
vornim za profesionalna djela ukljuuju:
n povredu statutarnog pravila u provoenju revizije ili povredu revizijskih standarda ili
etikih pravila profesije
n krivnju revizora (tj. namjeru ili nemar) i
n povredu revizorovih profesionalnih dunosti koja uzrokuje tetu klijentu.
Ovi se preduvjeti takoer mogu primijeniti na tree stranke. Revizorovom se odgovor-
nou prema treim stranama u Njemakoj bavi pravo delikata i ugovorno pravo. Revizor
je odgovoran prema treim stranama ako ne potuje regulatorna pravila koja sadre
zatitne uinke prema treim strankama (primjerice, povreda obveze izvjetavanja finan-
cijskih informacija zainteresiranim strankama ili dranje tajni poslovanja klijenta povjer-
ljivima). Revizor se takoer moe smatrati odgovornim treim stranama ako nemoralno
povrijedi svoje povjerenje ili se ponaa s namjerom oteivanja tree strane. Revizorovo
nedolino ponaanje, koje moe rezultirati financijskih gubicima za tree stranke, moe
ukljuivati izdavanje pozitivnog miljenja bez revidiranja financijskih izvjetaja ili bez
osobnog obavljanja bilo kojih revizijskih testova.

Obvezno osiguranje za direktore poduzea

Kako bi se smanjio rizik solidarne odgovornosti, jedno je od predloenih rjeenja omogu-
avanje poduzeima da kupe osiguranje za svoje direktore. Prema ovom argumentu, ako
se od drugih stranaka koje su potencijalno odgovorne za gubitke poduzea zahtijeva
posjedovanje osiguranja, tuitelji bi tuili sve stranke, te bi tako uklonili svu nepravdu
koja moe proizai iz solidarne odgovornosti. Budui da tvrtke ne ele kupiti police osigu-
ranja za pokrivanje odgovornosti menadmenta, revizijska profesija pokuava uvjeriti
regulatore da uvedu obvezno osiguranje za upravitelje i direktore. Pobornici ove politike
tvrde da bi ovo, iako bi zatita dostupna klijentima ostala nepromijenjena, ukljuivalo
stranke poput direktora i rukovoditelja, koji u veini situacija korporativnih neuspjeha i
pogrenog prikazivanja u financijskim izvjetajima, zbog svoje zakonske odgovornosti za
poslove poduzea, moraju snositi dio ili svu krivnju ako stvari pou krivo.

Obvezno osiguranje rukovoditelja i direktora poduzea, bez obzira na probleme vezane uz

implementaciju ovog pravila, moe potaknuti pitanje ekonomske vrijednosti same revizije
jer bi se od tvrtki zahtijevalo prihvaanje viih trokova osiguranja, uz trokove tradicio-
nalne eksterne revizije.

482
 PRIJETEA SUDSKA TUBA KOD USLUGA IZRAAVANJA UVJERENJA

Nametanje obveznog osiguranja za korporacijske rukovoditelje i direktore moe pota-

knuti nekoliko problema javnih politika. Prvo, obvezna bi kupovina osiguranja za direk-
tore dovela do nastajanja dodatnih ekonomskih trokova bez pruanja dodatne zatite
potencijalnim tuiteljima. Kako direktori nisu lanovi profesionalnih tijela s prihvaenim
kodeksima profesionalnog ponaanja, te zbog poveanog oekivanja pokrivanja gubitaka,
predvien postotak albi moe rezultirati nerealno visokim premijama osiguranja. Drugi
je problem povezan uz praktinu primjenu takve politike gdje bi neizbjeno bilo problema
oko odluivanja o odgovarajuoj razini naknade koja bi trebala biti dovoljno visoka da
zatiti tuitelje.

ak i ako smatramo da direktori imaju duboke depove pa dio problema moe biti rije-
en, temeljni problem u odnosu na revizorovu odgovornost ostaje nepromijenjen jer bi
takva osiguranja samo preusmjerila revizorov problem direktoru zbog poveanih oekiva-
nja i rastueg broja albi protiv direktora od strane tuitelja koji tee izvlaenju novca iz
dubokih depova osiguravatelja.

Uloeni napori u izmjene sustava neograniene odgovornosti revizora

Napori koji se ulau da bi se profesionalnim tvrtkama pruila zatita od neograniene

osobne odgovornosti ukljuuju:
n izostavljanje odgovornosti za neekonomski gubitak
n obustavljanje ili modificiranje odgovornosti za javne subjekte ili odreene profesio-
nalne osobe tamo gdje se smatra poeljnim za drutvo u cjelini potaknuti pruanje
usluga koje bi inae bile povuene kao posljedica visokog troka ili neraspoloivosti
osiguranja
n obustavljanje solidarne odgovornosti za sve osim nevine tuitelje
n obustavljanje solidarne odgovornosti ako je optuenikova krivnja ispod iskazanog
postotka sudjelovanja i
n naela preraspodjele izmeu svih stranaka.

S obzirom na percepciju da su raunovodstvene tvrtke mete s dubokim depovima, tvrtke tako-

er tvrde da im je teko, ako ne i nemogue, u mnogim zemljama dobiti osiguranje. Dok se, kao
rezultat toga, mnoge raunovodstvene tvrtke same osiguravaju, tvrde da je to skupo i u kona-
nici neuinkovito rjeenje koje nee pruiti dovoljno pokrie u sluaju velike sudske tube.
(Reilly, 2004)

Prijetea sudska tuba kod usluga izraavanja uvjerenja

Veina se parnica odvija izmeu revizorske tvrtke ili lana revizijskog tima i klijenta.
Odnos izmeu klijenta i lanova tima za izraavanje uvjerenja mora biti okarakteriziran
transparentnou i potpunim objavljivanjem informacija o svim aspektima poslovanja
klijenta. Revizorska tvrtka i menadment klijenta mogu se nalaziti na suprotnim stra-
nama u parnici to e utjecati na spremnost menadmenta da objavljuje potpune informa-

483
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

cije, a kao rezultat toga tvrtka bi se mogla suoiti s prijetnjom osobnog interesa. Znaajnost
nastale prijetnje ovisit e o imbenicima kao to su:
n znaajnost parnice
n vrsta angamana s izraavanjem uvjerenja i
n povezanost parnice s prethodnim angamanom s izraavanjem uvjerenja.

Jednom kad je prijetnja sudskom tubom procijenjena, trebaju se primijeniti sljedee

mjere zatite da bi se prijetnja svela na prihvatljivu razinu:
n priopiti revizijskom odboru, ili drugima koji su zadueni za upravljanje, opseg i vrstu
tube
n ako sudska tuba ukljuuje lana tima za izraavanje uvjerenja, uklanjanje tog lana iz
tima ili
n ukljuiti u tvrtku dodatnog kvalificiranog revizora koji nije bio lan tima za izraavanje
uvjerenja da revidira obavljen posao ili savjetuje po potrebi.
Ako takve mjere zatite ne svedu prijetnju na prihvatljivu razinu, jedina je odgovarajua
radnja povui tim iz angamana s izraavanjem uvjerenja ili odbiti njegovo prihvaanje.

Obiajno i statutarno pravo

Revizori su zakonski odgovorni za svoje profesionalno ponaanje. Ova odgovornost moe
proizai iz obiajnog ili statutarnog prava. Obveza prema obiajnom pravu moe biti pod
ugovorom s klijentima ili, u odreenim okolnostima, s treim strankama prema kojima
postoji zakonska dunost panje. Oni su odgovorni prema svojim klijentima za nemar i/
ili krenje ugovora ako ne prue usluge ili ne izvravaju posao s dunom panjom.

Revizijski strunjaci imaju obvezu prema obiajnom pravu udovoljiti pretpostavljenim ili
izraenim ugovorima s klijentima. Tijelo obiajnog prava postoji kao rezultat sudskih, a
ne zakonodavnih radnji.

Tube se protiv revizora pod obiajnim pravom u pravilu pokreu na temelju ugovor-
nog prava ili odtetnog prava. Prema ugovornom pravu, od revizora koji su angairani da
obave revizijske usluge oekuje se udovoljavanje uvjetima iz ugovora sklopljenog s klijen-
tom, odnosno, oekuje se obavljanje revizije koja je u skladu s odgovarajuim profesional-
nim standardima. Neudovoljavanje uvjetima iz ugovora tretira se kao krenje ugovora
koje moe biti pravovaljano na sudu.
Prema zakonu o odteti, revizora moe tuiti bilo koja zainteresirana stranka koja nije
zadovoljna s djelovanjem revizora i kvalitetom rada revizora. To moe proizai kao rezul-
tat revizorovog nemara ili nedostatka strunosti u izvjeivanju znaajnog pogrenog
prikazivanja zainteresiranim strankama, uzrokujui time financijsku tetu ili gubitak za
investitore i zajmodavce. Meutim, odgovornost revizora u sluaju znaajnog nemara ili
namjerne prevare svjesno stvarajui ili dozvoljavajui znaajna netona prikazivanja u

484
 ODGOVORNOST REVIZORA U SAD-u

revidiranom financijskom izvjetaju mora biti jasno dokazana na sudu da se revizor

moe smatrati odgovornim da nadoknadi tetu oteenim strankama.

Formalni zakoni doneseni od strane zakonodavnih tijela ine statutarno pravo. Prema
statutarnom pravu, zakonodavstvu vrijednosnica koje je nametnuto od strane regulatora,
revizori su odgovorni za svoje postupke.

Primjerice, postoje dva statuta koja su posebno vana za odgovornost revizora u

SAD-u: SEC-ov zakon iz 1933. godine i SEC-ov zakon iz 1934. godine. Ovi statuti omogu-
avaju graanskopravne tube od strane treih stranaka za pretrpljenu tetu ili kriminal-
nih gonjenja pojedinaca optuenih za krenje statuta.

Odgovornost revizora u SAD-u

U SAD-u se zakoni razlikuju izmeu razliitih drava, a savezni zakoni ine poseban
sustav. Usvajanjem saveznih zakona o vrijednosnicama 1933. i 1934. godine, revizija jav-
nih poduzea stavljena je pod nadzor Komisije za vrijednosne papire. Iz tog razloga, prije
uvoenja Zakona SarbanesOxley 2002. godine, pitanja revizorove odgovornosti u veini
su sluajeva bila u skladu sa saveznim statutarnim pravom putem Zakona o vrijednosni-
cama iz 1933. i 1934. godine. Temelj za tube protiv revizora esto se moe pronai u
obiajnom pravu raznih drava, posebice u obiajnom odtetnom pravu.
Prije Zakona SarbanesOxley, revizijska je profesija (Ameriki institut ovlatenih jav-
nih raunovoa) igrala znaajnu ulogu u revizijskom regulatornom reimu (vidi 15.
poglavlje). Iako se nadzor raunovodstvenih tvrtki u skladu s AICPA-ovim rukovoe-
njem provodio pod nadzorom SEC-a, samoregulacija raunovodstvene industrije znatno
je poveala kritike. Kao to je naveo Pritchard (2005: 16): SEC je 2002. godine utvrdio da
je potrebna nova regulatorna struktura za revizijsku industriju. Identificirano je est
nedostataka samoregulacije:
n Ocjenjivanje od strane kolega nije temeljito u mjeri u kojoj je to potrebno.
n Disciplinski je proces dobrovoljan.
n Nema neovisnog i pouzdanog izvora financiranja.
n Disciplinski se proces oslanja samo na informacije prikupljene od raunovoa.
n Sankcije su slabe.
n Disciplinski postupci nisu javni.
Revizori se u SAD-u potencijalno suoavaju s neogranienom odgovornou kada se
otkrije da su propustili uoiti znaajna pogrena prikazivanja javnog poduzea. Iz tog su
razloga bili upueni apeli u ime revizijskog profesionalnog tijela da se poduzmu vladine
akcije kojima bi se zatitili revizori od neopravdanih tubi. SAD je na saveznim i drav-
nim razinama donio zakon koji nudi profesionalnoj tvrtki odreenu zatitu protiv neo-
graniene osobne odgovornosti. Kongres je prihvatio razliito naelo za solidarnu
odgovornost u odreenim situacijama, te je 1995. godine usvojio Izmjene zakona o privat-
noj tubi za vrijednosnice (zakonska reforma). Ovaj se zakon odnosi na prijevaru u svezi
s kupovinom i prodajom vrijednosnica.
485
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Openito, odgovornost je revizora prema treim stranama pod saveznim zakonom o vrijedno-
snicama vea nego pod obiajnim pravom raznih drava. Meutim, u veini se sluajeva revizor
moe braniti od tubi podignutih pod saveznim zakonom o vrijednosnicama utvrivanjem da je
revizor obavio svoje profesionalne obveze uz dubinsko snimanje ili da nije bilo namjere za
prijevaru od strane revizora (tj. nedostatak namjere ili scienter)2. Razne drave Sjedinjenih
Drava takoer imaju zakone o vrijednosnicama koji omoguavaju nejednake stupnjeve odgo-
vornosti revizora prema treim strankama.
(Baker i Quick, 1996: 5)

U SAD-u se revizijska profesija bori protiv nepravednog tretiranja revizora. Revizori

nastavljaju zahtijevati reformu vezano uz sudske tube na razini drave, ukljuujui pri-
mjenu strogog standarda o odgovornosti prema strankama koje nisu klijenti i proporcio-
nalnoj odgovornosti u svim sluajevima koji ne ukljuuju prijevaru. Donedavno su
revizori bili solidarno odgovorni za neotkrivena znaajna pogrena prikazivanja te su
morali platiti vlastite sudske naknade bez obzira na to jesu li pobijedili na sudu ili ne.

Prema Izmjeni zakona (1995) u SAD-u, optuenikova je odgovornost ograniena njego-

vim proporcionalnim udjelom u teti koja je podlona maksimalno 50-postotnom pove-
anju u sluaju insolventnog suoptuenika. Zakon je znaajno smanjio potencijalne tete
u mnogim sudskim sporovima koji su povezani s vrijednosnicama, nalaui proporcio-
nalnu odgovornost u veini sluajeva. Meutim, Zakon se primjenjuje samo na saveznim
sudovima, te su odvjetnici poeli podnositi svoje sluajeve dravnim sudovima koje
Zakon ne obuhvaa. Ovaj je Zakon slian Zakonu o jedinstvenim standardima za sudske
tube povezane s vrijednosnicama iz 1998. godine koji zahtijeva da se skupine aktivnosti
koje ukljuuju obuhvaene vrijednosnice sasluaju na saveznom sudu.

Europski pristup prema odgovornosti revizora

Posljedice Enrona i Zakon SarbanesOxley koji je bio odgovor SAD-a na taj sluaj kako bi
se vratilo povjerenje investitora, te slini problemi financijskog izvjetavanja u EU, pota-
knuli su Europsku komisiju da razmotri prioritete statutarne revizije kao dio inicijativa
Komisije za poboljanje korporativnog izvjetavanja i upravljanja. Komisija je paralelno s
ovim izvjetajem o prioritetima revizije izdala i svoj izvjetaj Moderniziranje trgovakog
prava i poboljanje korporativnog upravljanja u Europskoj uniji (2003b).

Dani su razni prijedlozi u EU za reim koji bi bio pravedniji za revizore. Ovi prijedlozi
ukljuuju generalizaciju zakonske gornje granice odgovornosti, mogunost da revizor
ugovorom ogranii svoju odgovornost, osnivanje revizorske tvrtke kao drutva s
ogranienom odgovornou, uvoenje proporcionalne odgovornosti i uvoenje obveznog
profesionalnog osiguranja za revizore i direktore.

Meutim, postoje razlike u reimima odgovornosti statutarnih revizora unutar zemalja

EU. Revizorova se zakonska odgovornost prema treim strankama razlikuje od zemlje do

486
 EUROPSKI PRISTUP PREMA ODGOVORNOSTI REVIZORA

zemlje. U nekim zemljama lanicama postoji graanskopravna zakonska gornja granica

odgovornosti koja ograniava koliinu tete koju bi statutarni revizor moda trebao platiti
u sluaju sudskog spora. U drugim zemljama lanicama revizori mogu ograniiti svoju
odgovornost ugovorom. Takoer postoje razlike u svezi mogunosti da sud ogranii
visinu tete u sluaju sudskog spora.
Razmatrane inicijative o statutarnoj reviziji u EU, uz vana pitanja kao to su neovi-
snost revizora i osiguravanje kvalitete, ukljuuju dva plana moderniziranja funkcije statu-
tarnih revizora. Ovi prioriteti, koji su ukratko opisani u nastavku, ukljuuju poboljavanje
sustava disciplinskih sankcija i ispitivanje odgovornosti revizora te se smatraju srednjo-
ronim planovima za razdoblje od 2004. do 2006. godine.
Odgovornost je revizora problem koji je samostalno stvoren zbog razvoja revizorskih tvrtki sa
svjetskim imidom koje su znaajno poveale potencijalnu tetu cijeloj mrei u sluaju nastanka
potencijalnog neuspjeha od strane lokalnih tvrtki.
(Frits Bolkestein, 2003a)

n Sustavi disciplinskih sankcija u EU

Sustavi disciplinskih sankcija uinkovit su instrument za ispravljanje i spreavanje neade-
kvatne kvalitete revizije. Takoer su sredstva putem kojih revizijska profesija moe prika-
zati svoju javnu vjerodostojnost. Provedba odgovarajuih sankcija zahtijevala se ve
Osmom europskom direktivom (1984.). Nadalje, prijedlog Komisije za osiguravanje kva-
litete (2000.) zahtijeva sustavnu vezu izmeu negativnih ishoda pregledavanja kvalitete i
sankcija disciplinskog sustava.

Saetak akcija za disciplinske sankcije u EU

1 Komisija/Savjetodavni odbor za reviziju: ocijeniti nacionalne sustave disciplinskih
sankcija kako bi se utvrdili zajedniki pristupi te kako bi se uvela obveza suradnje u
meudravnim sluajevima.
2 Komisija: definirati naela za odgovarajue i uinkovite sustave sankcija u modernizi-
ranoj Osmoj direktivi.
(Europska komisija, 2003a: 13)

Iako Komisija priznaje da bi moglo biti teko uskladiti sankcije u reviziji zbog razlika u
sudskim i zakonskim sustavima, ipak namjerava razmotriti daljnje korake u usklaivanju
disciplinskih postupaka, posebice u odnosu na transparentnost i javnost. Obveza suradnje u
meudravnim sluajevima bit e ukljuena, kao i u Direktivi o zlouporabi trita. Tonije,
sustavi disciplinskih sankcija trebali bi biti predmetom eksternog javnog nadzora. Komisija
namjerava uvrstiti postojee zahtjeve za odgovarajue sankcije iz modernizirane Osme
direktive (2005.) tako to e zahtijevati da sve zemlje lanice imaju odgovarajui i uinkoviti
sustav sankcija.

n Promjene vezane uz odgovornost revizora u EU

Nekoliko je akcija poduzeto u Europi vezano uz odgovornost revizora. Zelena knjiga koju
je 1996. godine izdala Komisija navodi sljedee:

487
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Ne moe se poricati da postojanje razliitih sustava odgovornosti u (europskim) zemljama la-

nicama ima posljedice za interno trite. Kao rezultat opsenog reima odgovornosti, revizorske
bi tvrtke mogle izbjegavati visokorizine klijente ili ak cijele industrije, dovodei u pitanje sam
razlog postojanja obvezne statutarne revizije. Trokovi statutarne revizije klijentima u zemljama
lanicama koje imaju vrlo visok broj sporova mogu biti vii nego u drugim zemljama. Premije
osiguranja diljem EU mogu postati skuplje kao rezultat parnienja u nekim zemljama. To moe
dovesti do daljnje koncentracije revizijskog trita u ruke ogranienog broja revizorskih tvrtki.
Zbog injenice da u nekim zemljama lanicama postoji zakonska ili ugovorna gornja granica
odgovornosti, moe postojati tendencija da se tui revizora u onim zemljama lanicama u
kojima ne postoji takva gornja granica odgovornosti.
(Europska Komisija, 1996: 31)

Komisija je 2001. godine objavila studiju sustava graanskopravne odgovornosti. Jedan

od zakljuaka te studije bio je taj da je revizorova odgovornost dio ire koncepcije nacio-
nalnih graanskopravnih sustava odgovornosti te da su razlike u revizorovoj graansko-
pravnoj odgovornosti proizale iz temeljnih znaajki nacionalnih pravnih reima.
Uzimajui u obzir ove probleme, Komisija priznaje da je teko uskladiti profesionalnu
odgovornost.
Rasprave o studiji unutar Komiteta za reviziju Europske unije pokazale su slaganje da
bi statutarni revizori trebali biti odgovorni za svoje neuspjehe. Meutim, Komisija prepo-
znaje brigu revizijske profesije zbog koncepta solidarne odgovornosti, u smislu da tuitelji
mogu traiti isplatu cjelokupne odtete od jedne stranke, neovisno o proporcionalnosti.
Komisija razmatra odgovornost revizora primarno kao pokretaa kvalitete revizije i ne
vjeruje da je potrebno usklaivanje ili postavljanje gornje granice odgovornosti. Meutim,
moda postoji potreba za ispitivanjem ireg ekonomskog uinka sadanjih reima odgo-
vornosti.

Argumenti biveg povjerenika EU za interno trite protiv postavljanja gornje granice odgovor-
nosti revizora:
n neograniena odgovornost revizora pokreta je kvalitete
n sustavi odgovornosti postoje zbog zatite osoba koje su pretrpjele tetu, a ne kao pogodnost
za one koji su za to krivi
n poveana odgovornost revizora djelomino je samostvarajui problem
n revizija je po svojoj prirodi funkcija koja se obavlja zbog javnog interesa. To implicira da bi
tree stranke trebale biti u mogunosti osloniti se na tonost financijskih izvjetaja poduzea
te biti u poziciji traiti odtetu u sluajevima prijevarnog financijskog izvjetavanja.
(Bolkestein, 2003b)

Komisija je 2005. godine odrala forum kako bi prikupila miljenja o ograniavanju

financijskog tereta za revizore. Sastojao se od dvadeset trinih strunjaka koji su imali
razliite profesionalne pozadine (kao to su revizori, bankari, investitori, poduzea, osigu-
ravatelji i akademici).
U skladu s gore navedenim inicijativama, te kao dio Osme direktive trgovakog prava
o statutarnoj reviziji (2005.), Komisija namjerava izdati izvjetaj o tritima kapitala i pra-
vilima osiguranja odgovornosti za statutarne revizije. Komisija je takoer zainteresirana
za razmatranje ekonomskog utjecaja drugih reima odgovornosti te karakteristike svakog
od tih reima.

488
 MOLBA PROFESIJE VELIKE BRITANIJE ZA REFORMU ODGOVORNOSTI REVIZORA

Molba profesije Velike Britanije za reformu odgovornosti revizora

Odgovornosti revizora u Njemakoj i granica maksimalnog izlaganja revizora zakonskoj
odgovornosti za tetu (gornja granica) u njemakom su zakonodavstvu bili raspravljeni
kao dokaz dobre politike u zemljama kao to su Velika Britanija koja ima manje pogodne
politike. Sa sve veim korporativnim skandalima u pogledu veliine i financijske tete,
pitanje postavljanja gornje granice odgovornosti revizora postalo je bojno polje izmeu
revizijske profesije i regulatora na nekim financijskim tritima kao to je Velika Britanija,
gdje profesija zahtijeva poten reim odgovornosti za revizore te trai od vlade brze mjere
za ograniavanje ove odgovornosti.
U Njemakoj postoji gornja granica od 4 milijuna eura, sa 67 od 300 najboljih poduzea koje
ne revidiraju ni jedna od etiri najvee revizorske tvrtke, dok je u Austriji ogranienje postav-
ljeno na 363.364 eura, s deset od 50 poduzea koje ne revidira velika etvorka.
Ovo je potpuna suprotnost s Velikom Britanijom gdje postoji neograniena odgovornost i
gdje sva poduzea koja ulaze u FTSE 100 te 248 od 250 poduzea koja ulaze u FTSE 250 revidi-
raju tvrtke iz velike etvorke
(Eric Anstee, ICAEW, 2004)
U Velikoj Britaniji je Zakon o poduzeima zakon koji se moe usporediti sa saveznim
zakonima o vrijednosnicama u SAD-u. Prema vaeim pravilima, tvrtke u Velikoj Britaniji
imaju solidarnu odgovornost, to znai da ih tuitelji mogu tuiti za cjelokupnu tetu, ak
i ako nisu primarno odgovorne za navodne pogreke u financijskom izvjetavanju.
Britanski revizori navode primjer Njemake kako bi podrali svoje argumente gdje je
posljednjih godina uvedena gornja granica odgovornosti revizora i postavljena na 4 mili-
juna eura.
Posljednjih je godina revizijska profesija Velike Britanije provodila kampanje da bi
uvjerila vladu da promijeni zakone o odgovornosti revizora. Zbog rastueg pritiska revi-
zijske profesije, Ministarstvo trgovine i industrije, vladina agencija zaduena za trinu
regulaciju, poduzela je mjere za ograniavanje odgovornosti revizora. Ministarstvo trgo-
vine i industrije je 1988. godine zatrailo studije o profesionalnom osiguranju za odtete i
proirenje graanskopravne odgovornosti za profesionalnu odgovornost. To je rezultiralo
Likiermanovim izvjetajem, koji je objavljen 1989. godine, a u kojem se predlau razne
mjere koje utjeu na revizore, od kojih su neke ve implementirane.
ivimo u drutvu u kojem postoji sve vie parnica. Revizorske su tvrtke privatna partnerstva i
nemaju opsene rezerve. Rizik kojem su podlone nije osiguran. Komercijalno trite osiguranja
nee osigurati rizik velike tube protiv revizora, a istovremeno se od revizorske tvrtke oekuje da
ima neogranienu odgovornost.
(Peter Wyman, predsjednik ICAEW-a, 2004)

n Saetak predloenih argumenata profesionalnih tijela Velike Britanije

Revizorska profesionalna tijela Velike Britanije traila su od svoje vlade i trinih regula-
tornih tijela pravedan reim odgovornosti. Unato njihovim naporima, jo nije dolo do
znaajnih promjena. Zbog znaaja ovog pitanja u Velikoj Britaniji, gdje sva poduzea koja
ulaze u FTSE 100 i 248 od 250 poduzea koja ulaze u FTSE 2503 revidiraju tvrtke iz velike
etvorke, te znaajnog utjecaja revizijske profesije Velike Britanije u EU, zanimljivo je
prikazati gledita profesije Velike Britanije. Ona trai, najvie, oblik proporcionalne odgo-
vornosti, ili najmanje, ugovorno ogranienje odgovornosti.

489
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Klijenti se mogu protiviti gornjim granicama odgovornosti u vie konteksta te ni jedna gornja
granica nije dostupna kada ni jedan formalni ugovor o angamanu nije na snazi, ili zato to se
predvidio, ili zato to je tvrtka sluajno pretpostavila dunu panju bez da je ula u formalni
angaman.
(Turnor, 2003)
Predloene promjene, koje u veini sluajeva dolaze od Instituta ovlatenih rauno-
voa Engleske i Walesa (ICAEW), povezane su s dopunom odjeljka 310 Zakona o podu-
zeima iz 1985. godine. To bi dozvolilo tvrtkama da se sloe oko ogranienja odgovornosti
revizora prema poduzeu, koja bi bila podlona testu razumnosti ili formuli koja definira
opseg mogueg ogranienja. To bi stavilo revizorovu slobodu ugovora na jednaku razinu
s ostalima koji posluju s poduzeima, osim rukovoditelja i direktora ija zatita ostaje
podlona postojeim ogranienjima odjeljka 310 (Legal & Commercial Publishing
Limited, 2004.).
Prema miljenju Instituta ovlatenih raunovoa kotske (ICAS, 2004), uvoenje je
reima proporcionalne odgovornosti i za upravitelje i za revizore najuinkovitije i
najpravednije dugorono rjeenje. ICAS je priznao potekoe ukljuene u kratkorono
uvoenje proporcionalne odgovornosti pa stoga favorizira razvoj sustava raspodjele odgo-
vornosti na temelju sudjelovanja u gubitku.

Izvjetaj kojeg je podnio ICAS navodi sljedea pitanja u korist ograniene odgovornosti za
revizore:
n dozvoljavanje revizorima da pregovaraju s klijentima o ugovornom ogranienju odgo-
vornosti
n statutarno podrana pravila koja uspostavljaju donju granicu odgovornosti (tj. mini-
malnu granicu odgovornosti)
n donja granica odgovornosti koja je temeljena na odreenom viestrukom iznosu revi-
zorske naknade
n odreeni viestruki iznos koji bi bio dovoljno znaajan da osigura kvalitetu revizije, ali
da opet ne bude toliko velik da prijeti opstanku tvrtke.
(Institut ovlatenih raunovoa kotske, 2004: 2)

Institut je (2004.) podrao miljenje da bi revizorima trebalo omoguiti ugovorno

ograniavanje odgovornosti prema pravilima Ministarstva trgovine i industrije koje je
postavilo minimalnu granicu odgovornosti. Profesionalna tijela Velike Britanije snano
vjeruju da se visina ove gornje granice treba odnositi na klijenta, a ne na tvrtku, jer su
dioniari klijenta ti na koje to utjee. Profesija u Velikoj Britaniji trai fiksiranje granice na
temelju viestrukog iznosa revizijske naknade jer bi revizijska naknada bila razumna
osnova za veliinu, rizik i sloenost klijenta. Prema revizijskoj profesiji Velike Britanije,
viestruki iznos revizijske naknade koji uspostavlja minimalnu dozvoljenu granicu treba
biti dovoljno znaajan da osigura kvalitetu revizije, ali ne smije biti toliko visok da prijeti
opstanku tvrtke. Prema miljenju profesije, ovaj bi viestruki iznos trebao biti u redu od
deset ili vie, ali da ne prelazi sto.
Nijedan od gore navedenih prijedloga strunjaka Velike Britanije nije bio ukljuen u 23
prijedloga i sedam nacrta koje je predala vlada Velike Britanije u kolovozu 2004. godine.
Meutim, Nacrt zakona o poduzeima (revizija, istrage i zajednica poduzea), koji je obli-
kovan da bi implementirao mjere zatite protiv korporativnih neuspjeha slinim onima
koji su se dogodili u SAD-u, ukljuuje sljedee mjere:

490
 ZAKLJUNE NAPOMENE

n strou regulaciju revizije i jaanje moi za istrage poduzea

n jaanje moi revizora u prikupljanju informacija od direktora, zaposlenika i ostalih
n zahtijevanje od direktora da izjave da nisu zatajili relevantne informacije od revizora
n prisiljavanje poduzea da objave potpune detalje nerevizijskih usluga koje su im pruili
njihovi revizori.

Zakljune napomene
Sudske su tube dovele do znaajnih promjena u raunovodstvenoj profesiji kao rezultat
sve veih oekivanja javnosti o kvaliteti revizije i ogranienja koja okruuju revizorove
aktivnosti kontrole svih neoekivanih dogaaja koji vode korporativnim neuspjesima.
Znaaj odgovornosti revizora iri je od potpune usklaenosti s profesionalnim standar-
dima i koritenja pouzdane profesionalne prosudbe tijekom revizije i kod izdavanja revi-
zorovog izvjea. Zakonsko okruenje u kojemu revizori djeluju postaje toliko sloeno da
se najuinkovitije revizijske strukture mogu suoiti s potencijalnom izloenou i kriti-
kama za profesionalni nemar, prijevarnu radnju ili nestruno djelovanje vezano uz korpo-
rativne neuspjehe i financijske gubitke potencijalnih tuitelja.

Potencijalni korisnici financijskih izvjetaja mogu tvrditi da daljnja regulacija revizijske

profesije nije adekvatna zamjena za sudske tube kao sredstvo osiguravanja odgovornosti.
Sudska tuba nudi odtetu oteenim dioniarima, slui kao popravak za tvrtke koje se ne
pridravaju revizijskog okvira ili su poinile prijevaru, moe poboljati kvalitetu unutar
tvrtki te podvlai pouzdanje koje investitori polau u trite.

Ovo poglavlje prua uvid u okruenje u kojem djeluju neovisni revizori naglaavanjem
znaaja zakonske odgovornosti s kojom se suoava profesija. Raspravljalo se o proble-
mima odgovornosti revizora s gledita raznih stranaka, posebice regulatora zaduenih za
zatitu javnosti, te revizijske profesije. Opisano je trenutno okruenje s kojim se suoavaju
revizorske tvrtke naglaavajui razlike u okruenju koje mogu postojati izmeu zemalja.
O sudskim se odlukama nije raspravljalo jer je zakon koji se tie odgovornosti revizora
prema njihovim klijentima i treim stranama nekonzistentan. Iako su revizori u mnogim
zakonodavstvima prema ustavu odgovorni svojim klijentima za krenje dunosti, tumae-
nje zakona snano je ovisilo o sudskim sluajevima i specifinim okolnostima.

Pojanjenje uloge i poloaja neovisnog revizora imalo bi koristan uinak na procjenu nje-
gove odgovornosti u sluaju revizijskog neuspjeha. Iako ne postoji razlog za ograniavanje
odgovornosti revizora prema revizorskoj tvrtki jer se revizija financijskih izvjetaja
zahtijeva zbog javnog interesa odgovornost revizora trebala bi biti ograniena do vrijed-
nosti koje odraavaju njegov stupanj nemarnosti.

Zakonsko okruenje i ekonomski imperativ podravaju potrebu razmatranja problema

koji okruuju odgovornost revizora. Zbog znaaja odgovornosti revizora za razliite
agente kao to su regulatori, korporativni direktori i revizori, ogranien zakonodavni

491
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

odgovor moda ne bi bio prikladan. Rasprava u ovom poglavlju pokazuje ogranienja

zakljuaka prema kojima proporcionalna odgovornost prua jedinu odgovarajuu mogu-
nost za profesionalnu odgovornost revizora. Sigurno je da je u najveem interesu profesije
odrati povjerenje javnosti u svoj ugled to se tie strunosti. Daljnje razmatranje irih
pitanja koja okruuju odgovornost revizora potrebno je od strane regulatora, revizijske
profesije i akademika. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti odgovornosti revizora
koja strogo ukljuuje poslovni neuspjeh, a ne revizijski neuspjeh.

Bibliografija i reference
Anstee, E. (2004.) Institute responds to OFT inquiry into liability reform, ICAEW (www.icaew.co.uk/
index.cfm?route=101341), 6. srpnja.
Baker, C. R. i Quick, R. (1996.) A comparison of auditors' legal responsibility in the United States and in
selected European countries, 19. godinji kongres Europskog udruenja raunovoa, Norveka: 26.
Bolkestein, F. (2003a) Europski povjerenik za interno trite (www.manifest.co.uk/
manifest_i/2003/0304April/030407accounting.htm).
Bolkestein, F. (2003b) Auditor Liability: an EU Perspective, govor europskog povjerenika za interno
trite i oporezivanje, 3. oujak, (http://europa.eu.int/rapid/pressReleasesAction.do?reference=SPEEC
H/03/151&format=HTML&aged=1&language=EN&guiLanguage=en).
Canadian Bar Association (1996.) Professional Liability: Responses to Chapter 8 of the May 1996 Draft:
Interim Report on Corporate Governance by the Senate Commitee on Banking, Trade and Commerce:
19.
Canadian Institute of Chartered Accountant (CICA) (1996.) Proposal for Reform: Modified Proportionate
Liability, a CICA Submission to the Standing Senate Committee on Banking, Trade and Commerce
Commission of the European Communities (1984.) The Eight Directive, Official Journal No. 84/253/
EEC
Commission of the European Communities (1996.) Green paper: The role, the position and the liability
of the statutory auditor within the European Union, European Commission: 41.
Commission of the European Communities (2000.) Quality Assurance for the Statutory Auditor in the
EU, Official Journal No. L 091.
Commission of the European Communities (2001.) A Study on Systems of Civil Liability of Statutory
Auditors in the Contex of a Single Market for Auditing Services in the European Union, (http://ec.
europa.eu/internal_market/auditing/docs/auditliability_enpdf.pdf).
Commission of the European Communities (2003a) Reinforcing the Statutory Audit in the EU,
Communication from the Commission to the Council and the European Parliament, Official Journal
of the European Union, C 236: 13.
Commission of the European Communities (2003b) Modernising Company Law and Enhancing
Corporate Governance in the European Union: A Plan to Move Forward, Communication from the
Commission to the Council and the European Parliament, Com 284 final.
Commission of the European Communities (2005.) The Eighth Company Law Directive on Statutory
Audit of Annual Accounts and Consolidated Accounts, rujan (http://europa.eu.int/comm/internal_
market/auditing/directives/index_en.htm).
Cousins, J., Mitchell, A. i Sikka, P. (1999.) Auditor liability: the other side of the debate, Critical
Perspectives on Accounting, 10 (3): 283312.
Economist, The (2004.) The future of auditing: called to account, specijalni izvjetaj, The Economist, 18.
studenog 2004., (www.economist.com).
Commission of the European Communities (1996.) Green Paper: The role, the position and the liability
of the statutory auditor within the European Union, No. 321, Com (96) 338: 41.
Gietzmann, M. B. i Quick, R. (1998.) Capping auditor liability: the German experience, Accounting,
Organizations and Society, 23 (1): 81 103.

492
 BILJEKE

Institute of Chartered Accountants of Scotland (2004.) Director and Auditor Liability: Detailed
Comments on Questions Raised, letter submitted by the Deputy Director, Accounting & Auditing to
the Department of Trade and Industry: 9.
International Federation of Accountants (IFAC) (2004a) ISA 310: knowlegde of the business, u
Handbook of International Auditing, Assurance, and Ethics Pronouncements
International Federation of Accountants (IFAC) (2004b) ISA 240: the auditor's responsibility to consi-
der fraud and error in an audit of financial statements, u Handbook of International Auditing,
Assurance, and Ethics Pronouncements.
KPMG (2003) KPMG Comments on the Report of the Ministerial Panel for the Review of the Draft
Accountancy Profession Bill, KPMG Juna Afrika: 9.
Latham, C. K. i Linville, M. (1998.) A review of the literature in audit litigation, Journal of Accounting
Literature, 17: 175 213.
Legal and Commercial Publishing Limited (2004.) Auditors' professional liability: accountants seek
urgent review of the law, (www.practicallaw.com/9-100-4088)
Lerner, N. (2003) Global head of regulatory matters at KPMG cited in Brussels rejects big four's plea on
liability, Financial Times, 25. oujak: 19.
Pritchard, A. C. (2005.) The irrational auditor and irrational liability, radni dokument #05-015,
University of Michigan: 49.
Reilly, D. (2004.) Liability of auditors, Commentary in Rubrik, Money & Investing: 2.
Turnor, R. (2004.) The value of limited protection, Accountancy Age, 30. listopad: 4. (www.
accountancyage.com)
Wyman, P. (2004.) predsjednik Instituta ovlatenih raunovoa Engleske i Walesa (ICAEW), (www.
manifest.co.uk/manifest_i/2003/0304April/030407accounting.htm)

Biljeke
1 Aktiengesetz zakon je 1964. godine poveao gornju granicu odgovornosti revizora sa 100.000 reich
maraka (iz 1931. godine) u sluajevima nemara na 500.000 DM. Najvaniji kodeksi korporativnog
upravljanja ukljueni su u Berlinski kodeks inicijativa (GCCG lipanj 2000.) i u Kodeks Cromme
Commission (veljaa 2000.).
2 Scienter se odnosi na sluaj u kojemu tuitelji moraju podnijeti molbu na poetku parnice, prije nego
to je tuitelj prikupio kakva saznanja, da je revizor djelovao s namjerom prijevare ili nemarne ravno-
dunosti prema istini ili tonosti pripremljenih izvjetaja.
3 FTSE 100 i FTSE 250 dva su najvanija indeksa financijskog trita u Velikoj Britaniji.

493
16. POGLAVLJE ODGOVORNOST REVIZORA U MIJENJAJUEM OKRUENJU

Pitanja

PITANJA ZA PONAVLJANJE
16.1 Koji su potencijalni uzroci postupaka protiv revizora koji je tuen zbog krenja ugovora?

16.2 Opiite solidarnu odgovornost te argumente za i protiv nje.

16.3 Raspravite koje imbenike sud treba uzeti u obzir kod odreivanja razine tete koju revizor
mora platiti tuitelju.

16.4 Raspravite zato se sve vei broj raunovodstvenih tvrtki dobrovoljno nagodio oko tube izvan
suda.

16.5 Koje argumente navodi raunovodstvena profesija s obzirom na proporcionalnu odgovornost

izmeu suoptuenika?

16.6 Raspravite obvezno osiguranje za direktore poduzea te njegov utjecaj na odgovornost revi-
zora.

16.7 Po vaem miljenju, kako revizijska profesija moe pozitivno odgovoriti na oekivanja dioni-
ara i smanjiti odgovornost u reviziji?

16.8 Koje su prijedloge dala profesionalna tijela Velike Britanije glede odgovornosti revizora?

16.9 Raspravite odgovornost revizora u kontekstu Njemake.

16.10 Koje su mjere zatite dostupna revizorima kada ocjenjuju prijetnje kod usluga izraavanja
uvjerenja?

16.11 Kako ocjenjujete nadzornu ulogu PCAOB-a u minimaliziranju vjerojatnosti nastanka sudskih
tubi?

16.12 Koje administrativne sankcije SEC moe nametnuti revizorima u SAD-u?

16.13 Raspravite utjecaj sudskih tubi na ugled revizora.

16.14 Potraite informacije glede novane veliine tubi protiv revizora u vaoj zemlji posljednjih
godina. Koliko je to u usporedbi s drugim velikim tritima kapitala, primjerice u Velikoj Britaniji
i SAD-u?

PITANJA ZA RASPRAVU
16.15 Raspravljalo se da je nekoliko ekonomskih, financijskih i sudskih imbenika utjecalo na pove-
anje broja tubi protiv revizora posljednjih godina. Identificirajte imbenike i razloge za njih.

16.16 U nekim je zemljama uveden sustav gornje granice kako bi se bavio odgovornou revizora.
Raspravite karakteristike ovog sustava. Koje su prednosti i nedostaci takvog sustava s gledita
investitora i revizora?

16.17 Postupak donoenja odluka o zajmu ukljuuje stvarni ili potencijalni sukob interesa izmeu
komercijalne banke i menadmenta poduzea. Uloga je neovisnog revizora naglaena u pro-

494
 PITANJA

cjeni rizika kod donoenja odluka o zajmu. Pretpostavite da je revizor izdao pozitivno miljenje
o financijskim izvjetajima poduzea A, koje je sadravalo dva znaajna pogrena prikaza.
Menadment poduzea nije objavio da znaajan udio potraivanja od kupaca vjerojatno nee
moi biti naplaen. Nadalje, zalihe poduzea znatno su precijenjene. U oba sluaja, revizor
nije primijenio dubinsko snimanje kako bi objavio znaajne pogrene prikaze korisnicima
financijskih izvjetaja. Poduzee je nakon toga proglasilo bankrot.
Kakve su revizorove odgovornosti prema komercijalnoj banci koja je posudila novac podu-
zeu A na temelju financijskih izvjetaja? Prema kojim bi koncepcijama te do koje mjere banka
mogla nadoknaditi tetu od revizora?

16.18 Broj tubi protiv raunovodstvenih tvrtki poveao se u prolom desetljeu. Raspravite sljedea
pitanja:
(a) Koliko bi uspjene bile mjere koje bi poduzele regulatorne agencije u smanjenju sudskih
tubi u reviziji?
(b) Koje bi korake, po vaem miljenju, trebale poduzeti raunovodstvene tvrtke kako bi sma-
njile pritisak na revizore?

16.19 Pretpostavite da je raunovodstvena tvrtka XYZ izdala pozitivno miljenje o financijskim izvje-
tajima poduzea Field Company za odreenu godinu, koji su sadravali znaajne pogrene
prikaze. Sljedee je godine poduzee pretrpjelo znaajne poslovne gubitke te je cijena dionice
pala za 60 posto, dok je trini indeks pao za samo 10 posto. Investitor koji je posjedovao
znaajnu koliinu dionica poduzea u posljednje tri godine bio je primoran prodati svoj udio uz
znaajan gubitak. Investitor je imao razloga vjerovati da su financijski izvjetaji bili pogreno
prikazani prije kupovine dionica poduzea Field Company. Na temelju toga, on tui revizorsku
tvrtku i trai naknadu svojeg gubitka od revizora.
Raspravite gore navedenu situaciju. Koje bi argumente investitor i revizor mogli koristiti u
svoju obranu?

16.20 Postoje znaajne razlike u ekonomskim, politikim, zakonskim, financijskim i kulturnim situa-
cijama izmeu EU i SAD-a:
(a) Koje su znaajke zakonskog sustava odgovornosti u reviziji u EU?
(b) Koje su razlike izmeu europskog i amerikog pristupa odgovornosti revizora?
(c) Do koje mjere ove razlike mogu utjecati na uspjenost direktora poduzea i revizorskih
tvrtki koje su zaduene za multinacionalne grupacije koje djeluju u Europi i SAD-u?

495