811.163.

41``11/17``
811.163.1

:

,
.
, ,

, .
,
, ,
, .
,
.

,

.
- ,
.

.


.

: , ,
, , , ,

.


.
,
,
.


,
.

.
, ,

, ,
,
.
,

, ,
. , ,
,
, .
.

.
.
1
.2 ,

. ,
1189. .3
,
,

.
,
, .
,

1
Nikola Rodi} - Gordana Jovanovi}, Miroslavqevo jevan|eqe, Srpska akademija nauka i
umetnosti, Institut za srpskohrvatski jezik, Zbornik za istoriju, jezik i kwi`evnost srpskog
naroda, I odeqewe - kw.XXXIII, Beograd 1986, str. 1- 344.
2
Josip Vrana, Vukanovo jevan|eqe, Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdawa
CDIV, Odeqewe literature i jezika, kw.18, Beograd 1967, str. 1-498.
3
Nevenka Go{i}, Kriti~ko izdawe Poveqe bosanskog bana Kulina, Osamsto godina
Poveqe bosanskog bana Kulina 1189-1989, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 1989, str. 13-19.

,
,
.
, * *
,
,
*/ -. ,
,
, .
,
, ,
. : "
,

.
- , .
, ,
, ,
, ,
."4
: "
,
, .5
: , ,
, ,
, .
,
,
6. ,

:

4
Pavle Ivi}, O jeziku u spisima Svetoga Save, Sava Nemawi} / Sveti Sava, istorija i
predawe, Me|unarodni nau~ni skup, SANU, nau~ni skupovi 7, Beograd 1979, str. 168.
5
Pavle Ivi}, nav. delo, str. 168.
6
Da bi ~itaocima bio jasniji tekst, primeri }e biti pisani onako kako su se u to vreme
izgovarali.

. . .
.7
,

.8

.
, ,
.
,9
10 .11
, ,
,
25. 1412. . :

................
.12

.
.
. ,
.
,
.

. ,
.13
.
7
Qub. Stojanovi}, Kraq Stefan Uro{ (Milutin), Poveqa da se trgovcima koji samo
prolaze kroz Brskovo ni{ta ne napla}uje (posle 1282), Stare srpske poveqe i pisma kw.
1, Beograd / Sr. Karlovci, 1929, str. 35.
8 U [umadiji bi se reklo: Zabavio se kod stoke, pa nije stigo ni{ta drugo da uradi kod
ku}e.
9
Q. Kova~evi}, Svetostefanska hrisovuqa, Spomenik SKA, u Beogradu 1890.
10
Milica Grkovi}, Prva hrisovuqa manastira De~ani, Beograd 2004, str. 1-178.
11
Sini{a Mi{i}-Tatjana Subotin-Golubovi}, Svetoarhan|elovska hrisovuqa, Istorijski
institut, Izvori za srpsku istoriju kw. 3, Beograd 2003, str. 1-242.
12
Qub,Stojanovi}, Gospo|a Jelena, Wen testament, nav.delo, str. 395.
13
Ivan Bo`i}, Branko Pavi}evi}, Ilija Sindik, Pa{trovske isprave XVI-XVIII vijeka,
Cetiwe 1959.

10


,
.


.
. ,


.

,
.

.
,
, .

.14
,
,
.
,
.15

,
.
,
.16

.

.

14
Radmila Marinkovi}, Srpska Aleksandrida, Beograd 1969.
15
Reqa Kati}, Medicina kod Srba u sredwem veku, Posebna izdawa SANU, kw. CLCX,
Beograd 1958.
16
Aleksandar Mladenovi}, Osobine grafije i jezika putopisa patrijarha Arsenija
Crnojevi}a III iz 168. godine, Zbornik za filologiju i lingvistiku VIII, Novi Sad 1965,
str. 133-146.

11


.17
1699. 1804.
: "
,
.
.18

,
.

.
.
, , , , ,
.


.
19
.
,
.
. , ,
,
,
, .

.
, 1717.
,

17
Mita Kosti}, Srpski jezik kao diplomatski jezik jugoisto~ne Evrope od XV-XVIII v,
Skopqe 1924.
18
Pavle Ivi} i Aleksandar Mladenovi}, O jeziku kod Srba u razdobqu od 1699. do 1804,
Istorija Srba, kw. 4, drugo izdawe, Beograd 1994, str. 69.
19
Gavril Stefanovi} Venclovi}, Crni bivo u srcu, predgovor i redakcija Milorada Pavi}a,
Beograd 1966.

12


.20

.
.21
.

.
,
,

,
.
.

.
,


. ,
,
,
. 1826.
. ,


, .

.
,
. ,

.

20
Tihomir Ostoji}, Stihoslov od god. 1717, Ju`noslovenski filolog II/1-2, Beograd 1921,
str. 126-129
21
G. Gezeman, Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama, Sremski
Karlovci 1925.

13


.
,
,

.
,
. ,
, .

,

.

, 1765.
. 1770.
. 1774.
.

.22
23 ,
, .

,
.
,
.

.

,
, .
.
1804.
, ,

22
Aleksandar Mladenovi}, O narodnom jeziku Jovana Raji}a, Novi Sad 1964.
23
M. Su~evi}, Jezik u delima Dositeja Obradovi}a, Izve{taj Srpske prav. velike
gimnazije sr. karlova~ke 62 za {kolsku 1913/14, U Srem. Karlovcima 1914, str. 5-60.

14


, , , ,
.

, .

, .
1804. , ,
. 1805.

.
.

.
.

,
.

Milica Grkovi

Serbian Folk Language Before Vuk Karadi

Summary

The belief which is very spread is that the folk language in Serbian
literacy was used after the victory of Vuk Karadis ideas, and

15


that before this reform the only language in use was not
understood by many people.
However, the truth is that from the very beginning of the Serbian literacy,
id est from the twelfth century the folk language was used parallelly with
the Serbo-Slavic literyary language.The best testimony for this are the
Gospels written in Serbo-Slavic, medieval literary language, as well as
charters, testaments, letters and other documents written in folk language.
The Serbo-Slavic language as literary language was in use from the twelfth
to the eighteenth century, and parallelly to it in Serbian literacy the folk
language existed. In the eighteenth century, Serbian church accepts Russo-
Slavic as the language of the church ceremonies and as a literary language
of the Serbs, but there were numerous Serbian intellectuals who believed
that the folk language was the only solution. The importing of certain
characteristics from the folk language in the Russo-Slavic formed a new
type of language Slavic-Serbian, but that mixture could not become the
language of culture and literature. The idea of the introduction of the folk
language in Serbian culture was regarde widely as the only possibility for
the cultural development.

16
Ratko Dunerovi UDK 005.334
Filozofski fakultet 316.624.2
Pale

KONFLIKTI I STRATEGIJE PONAANJA

MENADMENTA FAKULTETA

A p s t r a k t : U radu se najpre odreuju pojmovi saradnje i konflikata.

Potom se razmatraju vrste i uzroci konflikata. Kad se radi o vrstama,
naglasak je na konfliktu izmeu menadmenta i delova kolektiva. U
okviru uzroka poenta je na linim i organizacionim izvorima konflikata
na fakultetu. Neeljeno ostvarivanje drutvene moi od strane
menadmenta analizira se kao veoma bitan faktor konflikata na fakultetu.
I najzad, u radu se posebna panja posveuje strategijama revanja
konflikata, kao to su: rasprava, kompromis, intervencija tree strane,
uvoenje nadreenih ciljeva, te razvoj interpersonalnih vetina. Pored
toga, kratko se razmatraju i osnovne metode upravljanja konfliktima.

Kljune rei: saradnja, konflikti, izvori konflikata, strategije ponaanja

menadmenta, metode upravljanja konfliktima

Saradnja

Prosocijalno ponaanje je bitno obeleje radne sredine.

Organizacije, grupe i timovi su one ljudske tvorevine u okviru kojih
pojedinac moe zadovoljiti motive takvog ponaanja: da je u drutvu sa
drugim ljudima, da je s njima u direktnoj interakciji, da ih voli i da bude
voljen, da se takmii i da mu se uvai postignue. Poznato je koliko ljudi
mogu biti nesretni kad se iznenada nau u izolaciji, na primer, kad nakon
dugogodinjeg rada izgube posao ili kad odu u penziju. U okviru radne
grupe i organizacije/fakulteta pojedinac moe zadovoljiti i druge socijalne
potrebe: altruistike, kad je drugima koristan, a ne oekuje nita zauzvrat;
potrebe za konformiranjem i potinjavanjem; potrebe da ima odreenu
moralnu svest; itd.
Razume se, fakultet nije mesto samo za socijalizaciju kroz neko
neformalno druenje. To je mesto gde ljudi pre svega kroz zajedniki rad
treba da ostvare zajednike interese na liniji ostvarivanja nastavnih i
naunih ciljeva: da u tom pravcu jedni drugima pomau, da uzimaju u
obzir elje i interese drugih, da izgrade i kontroliu norme zajednikog
 Ratko Dunerovi

ponaanja, i slino. Istraivanja pokazuju da su ljudi najvie zadovoljni

poslom tamo gde egzistira saradnja i dobri meuljudski odnosi.

Nai tradicionalni putevi kolovanja i zapoljavanja ne ostavljaju

puno prostora za obraanje panje na organizacione uslove sa stanovita
saradnje. U savremenim kriznim uslovima nismo u situaciji ni da biramo
organizacije u kojima emo iskoristiti nae potencijale, a kamo li u situaciji
da organizacije biramo po kriteriju uslova za vlastitu socijalizaciju: da li
emo biti ljudski doekani, informisani o osnovnim funkcijama
organizacije, uvedeni u posao, dodatno edukovani, reju, da li e nam se
pomoi da nauimo kako da budemo korisni lanovi organizacije. Ako sve
ovo izostane i ako se iznenada naemo u organizaciji, odnosno na
fakultetu, gde je opta organizaciona kultura na niskom nivou i gde se
puno ne dri do negovanja fer saradnikih odnosa, tada emo se
najverovatnije nai pred konfliktom.

Pojam i vrsta konflikata

Pojmom konflikta najee se oznaava sukob interesa (potrebe, motivi,

elje...) i sukob vrednosti (shvatanja, stavovi, religije, ideologije, stilova
ivota...). Zavisno od toga ko su nosioci sukobljenih interesa i vrednosti,
konflikte delimo na line, grupne i drutvene. Prema tome da li su unutar
ili izmeu ovih entiteta, dalje ih delimo na: 1. unutarline (intrapersonalne)
i meuline (interpersonalne), 2. unutargrupne i meugrupne i 3.
unutardrutvene i meudrutvene sukobe.
Dojova podela konflikata po sadraju najbolje ukazuje da se radi o
konfliktima interesa i konfliktima vrednosti, te da su konflikti ili u linosti
ili u grupi ili meu grupama:

Konflikt koji se javljaju oko kontrole nad sredstvima (imovina,

novac, prostor, uticaj i mo) koja slue zadovoljavanju razliitih
potreba - ne postoji spremnost za ravnopravnu raspodelu sredstava
i moi;
Sukobi koji nastaju zbog razlika u preferencijama i averzijama
aktivnosti prema aktivnostima koje preferira jedna strana javlja se
averzija kod druge strane;
Konflikti koji nastaju usled razlika u vrednostima i ocenama ta je
ispravno ili neispravno na primer, neki lanovi grupe zahtevaju

18
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

da se pojedinci nagrauju prema uinku u grupi, dok drugi

zahtevaju raspodelu prema kriteriju socijalne jednakosti;
Sukobi koji nastaju meu pojedincima ili grupama oko
uspostavljanja odnosa, tj. oko raspodjele poloaja i uticaja u grupi
ili organizaciji.

Kad se pojedinac nae u situaciji da bira koje e ciljeve (interese i

vrednosti) zadovoljiti javljaju se sledei karakteristini tipovi unutarlinih
sukoba: 1. kad je neizbeno da zadovolji jedan od dva neprivlana cilja, 2.
kad bira izmeu dva jednako atraktivna cilja, 3. kad je neophodno
prihvatanje cilja koji je istovremeno i privlaan i neprivlaan. Uzmimo
primer ene nastavnice koja ima nezaposlenog mua i dvoje male dece, a
na fakultetu joj se prua prilika da bude dekan. Lako se moe nai da
pravi izbore slinog tipa: hoe li ostati bez novanih sredstava za pristojan
ivot porodice ili e prihvatiti ovako sloen i odgovoran posao u kolektivu
u kome vlada loa socijalna klima i koji ne podrava ene na pozicijama;
da li e ii na obuku (pripremu) i vie dana biti van kue ili e uivati sa
svojom porodicom; hoe li rae postati uspean dekan fakulteta ili uspena
nastavnica, majka i supruga.
U organizaciji se esto javlja konflikt uloga, kakav je ovaj, biti uspean
na poslu ili biti uspean u porodici. Moemo samo pretpostaviti, koji
procenat dekana naih dananjih fakulteta ima unutarline sukobe, kao to
su: ostati poten ili doi do vie novca; odnosti se prema drugima ljudski
ili se hladnokrvno pridravati propisa; podravati nesposobne i poslune i
biti miran ili podravati one koji tee promenama i imati brige;
nedovoljno nauno i struno kompetentan zauzimati poziciju dekana ili
raditi znatno manje plaen posao univerzitetskog nastavnika za koji
poseduje potrebna znanja i sposobnosti; itd.
Meulini konflikti proistiu iz suprostavljenih interesa i vrednosti
pojedinaca, kad se bore za bolje uslove na poslu, za finansijske dobiti, za
presti i socijalnu mo. Ispoljavaju se u negativnom uzajamnom
ocenjivanju, nepoverenju, izbegavanju komunikacija, sklanjanju i
netanom prikazivanju vanih informacija, poveanju antagonizama,
agresivnosti i drugo. Kada se ovakvi sukobi meu pojedincima odnose na
veinu pripadnika neke grupe ili kolektiva, onda je re o unutargrupnim
konfliktima: o suprotstavljenim shvatanjima grupnih ciljeva, grupnih
normi, naina odluivanja i raspodjele uticaja...; o sukobima podgrupa,
klika i koalicija...; o neprihvatanju stila ponaanja dekana od strane

19
 Ratko Dunerovi

saradnika ili obratno, o neprihvatanju stila ponaanja saradnika od strane

dekana.
Meugrupni konflikti prvenstveno se javljaju unutar fakulteta kao
celine. Suoene sa potrebom da meusobno sarauju i ostvaruju
zajednike ciljeve, grupe se bore oko uticaja, ekonomskih koristi, buduih
pozicija itd. Moe da se radi o antagonistikom ponaanju jedne ili vie
udruenih grupa prema jednoj ili vie drugih grupa na fakultetu. Sukobi se
ispoljavaju manje ili vie intezivno i otvoreno, od ogovaranja,
dezinformisanja i koritenja predrasuda do distanciranja, verbalne
agresivnosti pa i fizikih provokacija.
Sukobi velikih socijalnih grupacija u jednom drutvu (etnike
zajednice, religijske organizacije, privredne grane, politike stranke,
profesionalne grupacije...) spadaju u unutardrutvene konflikte.
Meudrutveni konflikti se odnose na globalne drutvene zajednice i
njihove asocijacije, do kojih dolazi usled zadovoljavanja ekonomskih,
politikih, kulturnih i drugih interesa tih zajednica.
Nije teko prihvatiti stav, da smo danas i ovde pod uticajem izrazitijih
sukoba na svim nivoima: od onih na globalnom planu (meu drutevnim
zajednicama i njihovim asocijacijama), preko onih izmeu razliitih
socijalnih grupacija drutva, do onih unutar i izmeu grupa i pojedinaca u
konkretnim organizacijama odnosno fakultetima. Gledano praktino, u
uslovima skuenih mogunosti kreativnog ispoljvanja i niskog kvaliteta
ivljenja ogroman procenat naih nastavnika optereen je pre svega
unutranjim konfliktima: da li se vredi maksimalno zalagati na svom
fakultetu ili je bolje energiju sauvati za tezgarenje na drugim
fakultetima, da li se pridravati ili ne pridravati normi koje tradicionalno
vae za fakultet, vredi li ili ne vredi voditi rauna o interesima samog
fakulteta, ima li ili nema smisla gurati promene na fakultetu, da li se
potinjavati ili ne potinjavati rukovodiocima orijentisanim pre svega na
ostvarivanje line koristi i slino.
Kao posledica ovkvih oprenih potreba i elja kod zaposlenih na
fakultetu javljaju se unutranji nemiri. U nastojanju da ih se oslobode,
pojedinci i grupe, traei objanjenje i krivca van sebe, poinju opaati i
osuivati odreene aspekte ponaanja drugih pojedinaca i grupa,
razumljivo, pre svega onih koji rukovode fakultetom. Konkretnije, postaju
skloniji opaanju da dekan i njegovi saradnici imaju interese koji su ili
suprotni njihovim interesima ili ih zadovoljavaju na nain koji oni ne
mogu da prihvate, a to je ono to ih spreava da ostvare svoje nastavno-
naune ciljeve na fakultetu. To e rei, da unutranji konflikti, mada

20
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

dobrim delom nastaju pod uticajem konflikata na globalnom, drutvenom i

organizacionom planu, stoje u osnovi konflikata izmeu pojedinaca i
grupa, s jedne strane, i njihove radne i ire drutvene sredine, s druge
strane.
Kao jednu od vanih podela, u litereturi susreemo podelu na
destruktivne i konstruktivne konflikte. Pod destruktivnim konfliktima misli
se na one koji manje ili vie intezivno ili trajno ometaju uspeno
funkcionisanje grupe ili fakulteta u celini - sukobljene pojedince i grupe
karakterie pojaana agresivnost i negativan emocionalni naboj; nalaze
manje kvalitetna reenja ili ih uopte ne nalaze; karakterie ih neefikasnost,
jer enrgiju vezuju vie za sukob a manje za reavanje radnih zadataka.
Danas je sve vie onih psihologa koji misle da konflikti mogu biti
konstruktivni i korisni. Ako u grupama (timovima, fakultetima) sa stalnim
tenzijama i loom efikasnou na poslu nadvladaju oni njihovi lanovi koji
su nezadovoljni postojeim odnosima i koji imaju stavove da treba
napraviti promene, onda konflik moe rezultirati pozitivnim pomacima:
kad dolazi do uoavanja problema, novih ideja za njihovo reavanje, do
promene strukture uticaja, do novih ljudi na nekim pozicijama itd.
Konflikti mogu biti ak i poeljni ako se javljaju u nekoj optimalnoj meri.
Oni pojedince podstie da posao obave bolje od rivala, da pokau kako su
njihovi motivi na poslu socijalno poeljniji, da su njihovi pristupi
reavanju zadataka valjaniji, da u narednim poslovima mogu dobiti
odgovornije uloge i drugo. To je situacija koja nikome u kolektivu/timu ne
dozvoljava razvodnjavanje odgovornosti i radnu oputenost koja bi ila u
prilog rivalima.
Posebno se ini poeljnim da se u menadmentu fakulteta jedni
drugima u nekoj meri opiru: kad ele da kontroliu uticaj na postavljanje
zajednikih ciljeva i strategije njihovog ostvarivanja, kad spreavaju
stavljanje linih interesa ispred interesa fakulteta, kad treba da obezbede
nagraivanje po radnom doprinosu a ne po kriterijima socijalne jednakosti,
kad je posredi postizanje jednakopravnog tretmana zaposlenih u svim
sektorima fakulteta, itd. U ovom smislu je lako shvatiti, koliki je danas
neefikasnih fakulteta izmeu ostalog i zato to u prvom timu (kolegiju)
dui period vladaju beskonfliktni (familijarni) odnosi: kad svako tolerie
ponaanje svakoga, kad se lanovi menadmenta meusobno podravaju
na liniji ostvarivanja linih koristi, kad zanemaruju konflikte meu
grupama nastavnika, izmeu nastavnika i administracije, izmeu
nastavnika i studenata, itd.

21
 Ratko Dunerovi

Ovde emo pomenuti jo jednu podelu, a to je podela na realistike

konflikte, one koji su rezultat stvarnih suprotnosti, i nerealistike konflikte,
one koji ne izviru iz stvarnih suprotnosti. Obino je kod ovih drugih re o
nerazumevanju i pogrenim ocenama, kad se ne shvata da su pojave koje
dovode do konflikta nebitne. esto se tu radi o onim sadrajima na koje su
preneseni neki stvarno dublji sukobi. Na primer, na naim savremenim
fakultetima saradnici i nastavnici se sukobljavaju oko malih koski
umesto da shvate kako je na delu njihov lo opti drutveni tretman. Stoga
ovde vredi skrenuti panju, da i nerealistian konflikt treba reavati, jer on
stvarno egzistira i vri uticaj na ponaanje grupe odnosno kolektiva.

Uzroci nastanka konflikata

U toku saradnje na izvravanju zadataka nisu svi lanovi

grupe/kolektiva pred jednakim mogunostima da zadovolje svoje
materijalne, socijalne i psiholoke potrebe. Frustracije tih potreba u osnovi
su ponaanja pojedinaca (ili podgrupa) koji se suprotstavljaju onim
pojedincima i podgrupama u kolektivu za koje ocenjuju da su im smetnja:
da su na njihov raun zadovoljavaju svoje vlastite potrebe, da ih pomou
familijarne podgrupe onemoguavaju u ispoljavanju kreativnosti, da
nametnutim organizacionim potezima dovode do podcenjivanja podgrupe,
itd.
Mnogobrojne faktori i uslovi koji doprinose nastajanju konflikta
najee se svrstavaju u tri sledee grupe: 1. organizacioni faktori, 2.
faktori linosti i 3. meuljudski odnosi. Postalo je jasno, da organizaciona
reenja na nekom konkretnom fakultetu sama po sebi mogu predstavljati
manje ili vie bitan izvor konflikata meu pojedincima i grupama na tom
fakultetu. Sa stanovita uslova za sukobe meu zaposlenima, nije svejedno
kako e se po podgrupama zaposlenih rasporediti raspoloivi resursi:
novana sredstva, prostor, oprema, i drugo. Za oekivati je da e se
antagonizam javiti pre svega prema zaposlenima u onim podgrupama koje
su prigrabile vie resursa, koji mogu da ostvaruju vei socijalni uticaj i
vee materijalne dobiti.
Nije isto da li e se nadlenosti i odgovornost organizacionih
segmenta manje ili vie jasno razgraniiti, da li i po horizontali i po
vertikali fakulteta. Konflikt e pre nastati tamo gde se odgovornost za
izvrenje istih zadataka rasprostire na vie organizacionih segmenata, te
ako se ne radi o podjednako precizno definisanim kriterijima odgovornosti
menadmenta, nastavnika i administracije.

22
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

Posebno je bitno u kom smislu e se organizaciono reiti pitanja

meusobne zavisnosti pojedinih organizacionih delova. Logino je da e se
pripadnici jedne socioprofesionalne grupe (npr. nastavnici) pobuniti protiv
pripadnika druge grupe (npr. protiv efova u administraciji) ije im
neizvravanje radnih zadataka stoji na putu, kad zbog njih oni sami ne
mogu kvalitetno da obave svoje zadatke. Tu su i mnogi drugi organizacioni
momenti koji mogu situirati konflikte: sistem nagraivanja, kriteriji izbora
i razvoja kadrova, organizacioni status menadmenta, i drugi. U
organizacione uslove nastajanja konflikta u kolektivu spadaju i brojni
situacioni momenti koji su vie posledica loe organizacije: to to e
neretko kolektiv pre podrati rukovodne aspiracije pojedinca koji ima
domete u politici nego pojedinca koji ima domete u struci i nauci; to to e
administrativni radnici imati bolje uslove za rad nego nastavnici; to e
studenti nerealno snano uticati na ponaanje menadmenta, i drugo. Tu
spada i situacija kad lanovi menadmenta imaju neadekvatno iskustvo,
ako se meusobno ranije nisu dovoljno poznavali, kad stanuju daleko i
nemaju mogunosti da rade produeno, ako nisu posveeni i ne
sagorevaju radei na fakultetu.
Lini izvori konflikata mogu se svrstati u dve osnovne grupe: 1.
razlike koje postoje u strukturi linosti lanova kolektiva/grupe i 2. razlike
koje se meu zposlenima javljaju u pogledu njihovih stavova i interesa
vezanih za pojave i ciljeve koji su bitni za fakultet. Ovde se ini vanim
skrenuti panju ne toliko na znaaj ue psiholoke patologije kod
pojedinaca, kad su psihotini i nisu svesni da njihove potrebe ugroavaju
potrebe drugih, koliko na znaaj njihovog devijantnog ponaanja na
socijalnom planu. U praksi naih fakulteta relativno esto moemo susresti
pojedince sa razliitim patolokim strukturama na socijalnom planu:
pojedinci koji kao surogat za neuspean lini razvoj potijnavaju druge
ljude; oni koji se zbog nesigurnosti u vlastite vrednosti podreuju drugima;
pojedinci koji pate da su centru panje, koje ne interesuju problemi drugih;
negativisti i destruktivci, oni koji u drugima vide ili nesposobne ili
nepotene ljude. Ovde treba dodati i one relativno brojne menadere i
nastavnike sa oteanonom komunikacijom, kad su: agresivni, depresivni,
nepoverljivi, nesigurni, apatini.
Sa stanovita uslova za javljanje konflikata, nije isto da li u
menaderskom timu imamo jednog ili vie lanova sa ovakvim
devijacijama u pogledu linosti. Ako se radi o pojedincu, razumljivo, vei
je problem kad je to dekan fakulteta nego kad je to jedan od njegovih

23
 Ratko Dunerovi

prodekana ili jedan od efova odsjeka. Ili, drugi primer, ako se u

menaderskom timu (kolegiju) fakulteta pojave dva lana koji su
orijentisani na podreivanje drugih. Tada su stvoreni uslovi za javljanje
dve suprotstavljene podgrupe, to moe dovesti do klika koje e negativno
uticati na meuljudske odnose u celom kolektivu.
Ako se u menaderskom timu nae pojedinac koji je dominantniji
od samog dekana fakulteta i, pogotovo, ako veruje da bi on trebao biti
dekan, tada e on nastojati da snano utie na ponaanje ljudi u kolektivu.
Najee e pokuati da oko sebe okupi sve one lanove koji u bilo kom
smislu nisu zadovoljni ponaanjem aktuelnog dekana. Svaki njegov
uspeh u ostvarenju takvih tendencija neminovno e voditi podelama i
konfliktnim odnosima na fakultetu. Verovatno znatan broj uspenih dekana
ima probleme sa ovakvim tipom linosti.
Razlike u pogledu stavova i interesa neretko dovode do sukoba u
timu, bilo do onih izmeu efa i saradnika bilo do onih unutar samih
lanova tima. Razlike u uverenjima i stavovima o zadacima i ciljevima
koje tim treba ostvariti, pogotovo razlike u pogledu naina i uslova pod
kojim ih treba ostvariti, mogu biti znaajni izvori antagonizama. Tamo gde
jedni zadatke i ciljeve tima podjednako doivljavaju i kao ciljeve fakulteta
i kao vlastite ciljeve, a drugi pre svega kao vlastiti interes, neizbeni su
izrazitiji konflikti.
Za oekivati je da se meulini sukobi ee javljaju tamo gde ne
egzistiraju usklaeni stavovi i vrednosne orijentacije o stvarima i pojavama
koje su bitne za uspeh fakulteta. Za sukobe nee biti mesta ako sve ili
znaajna veinu lanova kolektiva karakteriu sledei stavovi: na fakultetu
je najbitnije biti uspean u nastavi i nauci; prema svakom pojedincu
nastavniku ili studentu se treba korektno odnositi; odnosi na poslu bitan su
deo kvaliteta ivota; intezivnije se angaovati na planu ostvarivanja
dananjih ciljeva fakulteta znai veu ansu za ostvarivanje sutranjih
linih ciljeva; mnogo toga moemo uraditi osim ako ne mislimo da sve
moramo uraditi sami; svoj deo odgovornosti ne treba prebacivati na
drugoga; i druge.
Ako sveukupnost iznesenih organizacionih i linih faktora
frustracija i konflikata elimo posmatrati i sa stanovita podela na
primarno i sekundarno te na objektivno i subjektivno, tada postaje
dovoljno evidentno da organizacioni spadaju pre svega u objektivne
odnosno sekundarne, dok lini spadaju pre svega u subjektivne odnosno
primarne faktore konflikata u timu. Konkretnije, sve ono to moemo
podvesti pod materijalne i organizacione uslove rada vie spada u

24
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

sekundarne izvore, tj. u objektivne okolnosti od kojih zavisi da li e doi

do sukoba u timu (loi kriteriji ostvarivanja finansijskih prihoda, loa
podela uloga, loi uslovi na poslu, neprimerena ovlatenja dekana
fakulteta...). Sami po sebi ovi faktori ne moraju biti neposredni izvori
konflikta. Naime, kad su oni nepovoljni, koflikti e biti vrlo verovatni, dok
injenica da su oni dobri, jo ne znai da nee biti konflikata ako u
kolektivu ima vie konfliktnih linosti, ako postoje krupnije razlike u
pogledu onoga ta hoe da postignu interesno suprotstavljene podgrupe,
itd. Obratno, kad su primarni uslovi dobri (kad se radi o harmoniji u
pogledu interesne usmereonosti lanova tima i kad se radi o normalno
strukturiranim linostima) do konflikata nee doi ni kad su loi
sekundarni uslovi, upravo onakvi kakve najee imamo kad se radi o
naim savremenim fakultetima.
Meuljudske odnose u nastavnikom kolektivu moemo posmatrati
kao posebne izvore konflikata, u tom smislu to oni pretstavljaju i neku
vrstu objektivnih i neku vrstu subjektivnih okolnosti za lake upadanje
pojedinaca u konflikt. Meutim, imamo li u vidu sve ono to smo napred
rekli, meuljudske odnose u prvom redu ima smisla posmatrati kao manje
ili vie ishodine, kad je stepen njihove konfliktnosti rezultat objektivnih i
subjektivnih faktora, kako na samom fakultetu, tako i u njegovom
drutvenom okruenju.
Pozivajui se na istraivanja u vezi s konfliktima u organizacijama,
Ginberg i Baron ukazuju na nekoliko bitnih izvora konflikta:

Na konflikt utie stalna prizma. Kod ljudi se javlja ljutnja i jaki

negativni stavovi prema onima koji su ih naveli da izgube obraz.
Kao rezultat, oni mogu da uloe velike napore kako bi se osvetili za
nanesene nepravde.
Konflikt esto proistie ili se pojaava zbog pogrenih pripisivanja
pogreaka kod procenjivanja uzroka ponaanja drugih. Kada
pojedinac shvati da mu je neka druga osoba osujetila interese, on
poinje da traga za razlozima: da li je posredi zloba, elja da mu
naudi, ili neto izvan kontrole te osobe.
Greka u komunikaciji je znaajan faktor raspirivanja
organizacionog konflikta Pojedinci komuniciraju sa drugima na
nain koji ljuti i nervira, mada za tako neto ne mora postojati
namera. Ta greka se esto zasniva u nedovoljnoj jasnosti i
zbunjenosti, kad pojedinac ne zna ta se od njega oekuje da uradi.

25
 Ratko Dunerovi

S druge strane, do konflikta dolazi i radi neprimerene kritike, kada

saradnik o svom uinku dobije povratnu informaciju koja na
njegovu radnu motivaciju deluje vie destruktivno nego
konstruktivno.
etvrti meuljudski izvor konflikta je nepoverenje Ljudi s
drugima uspostavljaju odnos koji je proet konfliktom ako
sumnjaju da im oni ele stati na put, ako ele da urade neto to se
kosi s njihovim interesima. Takvom odnosu su skloni naroito
pojedinci koji imaju negativno iskustvo, oni koji su u ostvarenju
svojih poslovnih ciljeva neopravdano bili zaustavljani.
Line karakteristike takoe mogu imati udeo u organizacionom
konfliktu Na primer, ljudi koji imaju visok stepen samokontrole
(oni koji su izrazito svesni kako drugi reaguju na njih), u odnosu na
one koji imaju nizak stepen samokontrole, konflikte reavaju na
mnogo produktivniji nain (npr. kroz kolaboraciju ili kompromis).

Meu brojnim aspektima meuljudskih odnosa najbitniji izvor

antagonizama u nastavnikom kolektivu moe biti lo nain
komuniciranja dekana sa lanovima kolektiva. Na primer, ako je dekan
nadmen i agresivan i ako od nastavnika trai potpuno potinjavanje, te ako
nije u stanju da delegira ovlatenja za stvari od veeg znaaja, to e
ugroziti potrebe nastavnika, pogotovo one na lini ispoljavanja kretivnosti i
samoefikasnosti, to je u osnovi obezbeivanja samopotovanja. Ako
pojedinci koji imaju jae izraene ove i druge potrbe za socijalnim
ugledom i samoostvarenjem nisu u stanju da se direktno odupru
autoritarnom efu, te ako su zbog trpljenja zapali u trajnije stanje napetosti,
tada oni, zajedno sa onima koji se slino oseaju, prenose netrpeljivost
koju imaju prema rukovodiocu na sve one u timu koji su mu podloni, koji
prihvataju da on umesto njih o svemu odluuje. To je tada prava osnova za
sukobe u kolektivu, znai, za trajnije loe meuljudske odnose.
Kad makijevelistiki orijentisani dekan nije u stanju da izae na kraj sa
onim pojedincem (ili pojedincima) u kolektivu koji ima vrste moralne
principe i koji o vanim stvarima i pojavama vezanim za uinak i ciljeve
fakulteta ima vlastitu elaboraciju, reju, koji ima i moralni i intelektualni
dignitet, tada on protiv tog nesalomljivog pojedinca pokree sve one
submisivne ljude u timu, one koji su radi ouvanja pozicije efovih
tienika spremni na ocrnjivanje pa i na odstranjivanje pojedinca koji se ne
uklapa. U tom sluaju stvoreni su uslovi za produbljavanje meuljudskih
sukoba na fakultetu.

26
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

Neeljeno ostvarivanje drutvene moi kao faktor situiranja konflikata

na fakultetu

lanovi menadmenta fakulteta u svakodnevnoj praksi vrlo retko

koriste samo jedan osnov line moi: samo mo poloaja ili samo mo
znanja, samo mo kanjavanja ili samo mo nagraivanja. Naprotiv, oni u
vrlo razliitim kombinacijama koriste razmotrene osnove line moi.
Jedni se, zavisno od situacije, vie koriste kombinacijom moi poloaja i
moi nagraivanja, drugi kombinacijom moi poloaja i moi kanjavanja,
trei kombinacijom moi poloaja i moi raspolaganja informacijama.
Verovatno je jedan broj i onih koji istovremeno koriste sve navedene
osnove line moi. S druge strane, koje e osnove biti koritene zavisie i
od toga na koga se vri uticaj, na primer, prodekan e vie koristiti mo
znanja kad hoe da izvri uticaj na dekana, a mo prinude kad hoe da
izvri uticaj na efove odsjeka ili grupu nastavnika.
Upotreba razmatranih osnova line moi uslovljena je brojnim
faktorima. Svi se oni mogu svrstati u line i sredinske. Kad su u pitanju
lini faktori, verovatno e se na vrenje uticaja preko kanjavanja ree
orijentisati pojedinac koji je sposoban i struan za obavljanje svojih
menaderskih poslova, nego pojedinac koji to nije. Dekan koga karakterie
moralnost i potovanje saradnika, linu mo u kolektivu nee ostvarivati
preko prikrivanja relevantnih informacija, preko nagraivanja uinka koji
nije ostvaren u skladu sa vaeim organizacionim normama, preko
frustriranja kreativnih ljudi, i slino. Pojedinac koga lanovi opaaju
referentnim za obavljanje poslova efa tima ima dobre preduslove da
koristi mo ubeivanja, a samim tim nee imati potrebu da vidljivije koristi
mo prinude.
U poreenju sa svetom, u naim kriznim drutvenim i
organizacionim uslovima sredinski faktori imaju izrazitiji primat nad
linim faktorima kad je posredi koritenje razliitih osnova moi od strane
menadera. Viegodinje pa i viedecenijsko nazadovanje drutva, i ono na
drutveno-politikom i ono na ekonomskom planu, dovelo je do takvih
vrednosnih orijentacija i standarda ponaanja, te se ini da je na naim
savremenim fakultetima vie pravilo nego izuzetak da menaderi na
socijalno neeljen nain koriste osnove moi i mehanizme uticaja na
ponaanje ljudi oko sebe, to moe biti vaan opti faktor dugoronijeg
situiranja konflikata.

27
 Ratko Dunerovi

U vreme utemeljavanja krupnih promena na brojnim poljima

(odnos sa svetom, politiko ureenje, pravni sistem, ekonomska politika,
izgradnja institucija, odnos prema privatizaciji...) i sveopteg straha od tih
promena, fakulteti su se nale u situaciji kad je mnogo toga nedefinisano,
pogotovo na organizacionom i pravnom planu. To je za menadere pravo
carstvo slobode za korumpiranje moi: za zloupotrebu osnova moi, u
prvom redu u pravcu ostvarivanja linih interesa pod okriljem interesa
fakulteta i drutva uopte.
Na osnovu neposrednog iskustva i na osnovu rezultata vie
istraivanja u ovoj oblasti, a u svetlu istraivanja u svetu, pokuaemo
ukazati na osnovne psihosocijalne mehanizme i naine korumpiranja
uticaja menadmenta fakulteta. Svakako, pretpostavka je da se najee
radi o optim taktikama i osnovnim psihosocijalnim mehanizmima preko
kojih menadment utie na vane stvari i pojave na fakultetu. Dve su
osnovne taktike odnosno politike ostvarivanja takvog uticaja:

1. Nastupanje u ime podrke na fakultetu

2. Povezivanje sa uticajnim ljudima van fakulteta

Kad je re o prvoj taktici, o nastupanju u ime podrke, menader

sistematski stvara unutranju mreu ljudi za ostvarivanje kontrole nad
svim vanim stvarima i pojavama na fakultetu. Obezbeuje ljude koji e ga
podravati, na koje se moe uvek osloniti kad predlae i argumentuje svoje
odluke. Pri tome se orijentie bilo na ljude koji su takvi kao linosti
(pojedinci koji imaju potrebu da se dokau menaderu, da mu budu blizu,
da su mu servilni...) bilo na ljude koji imaju lini interes da se ukljue (da
ostvare materijalne koristi, da vrate uslugu, osiguraju svoju poziciju na
poslu...). Rukovodilac vodi rauna da su ti ljudi istovremeno dobro stali sa
socijalnim ugledom (obrazovani, iskusni, referentni, sa blagom ljudskom
prirodom...) i, to je jo vanije, da su tu u ime odreenih naunih profila
ili uticajnih neformalnih podgrupa. Istina, struktura grupe za uticaj se
stalno menja, zavisno od toga kako pripadnici funkcioniu: do koje granice
mogu da trpe opadanje vlastitog socijalnog ugleda, ta opaaju da jo
mogu postii, koliko im menader jo veruje, i drugo.
Konkretnije, menader unapred obezbeuje podrku svojih ljudi
(onih koje je doveo, nagradio, otvorio im nade...) za ideje i predloge
koje e postaviti na sastanku. Po svaku cenu izbegava javni rad: mnoge se
stvari ne razmatraju, kako je normativno predvieno, na nivou efova
odseka ili katedri, na nivou predstavnika profesija, i slino. Tu nema neke

28
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

velike brige za to kako e sebini interesi ue grupe ljudi pogoditi prava

pojedinaca i ireg kruga zaposlenih. Jasno, oni nisu bezduni prema
drugima zato to rade takve stvari, ve vie obratno, takve stvari rade zato
to briga za druge nije neto to oni smatraju bitnim i vrednim. Oni ne
spadaju u ljude kojima je dobro kad je i drugima dobro.
ini se da je ostvarivanje moi preko taktike povezivanja sa
uticajnim ljudima van organizacije iroko prisutna pojava na naim
fakultetima. Znamo da je kod nas vladavina rada i kapitala na vrlo niskom
nivou. Politika je iznad ekonomije i prava. Zavladala je u svim sferama
ivota i rada (u privredi, obrazovanju, sportu, zdravstvu...). To su
perfektni uslovi da vodei menaderi ostvaruju uticaj upravo u sprezi sa
nosiocima politike, i onim na lokalnom i onim na republikom nivou.
Uostalom, na dravnim fakultetima oni najee i jesu na tim mestima u
ime politike. U upravnim telima njihovih fakulteta najuticajniji lanovi
najee su takoe iz politike - ili su kao lanovi kolektiva u njihovim
politikim strankama ili su delegirani kao spoljni lanovi. Javna je tajna
da u velikom broju sluajeva prvi ljudi na fakultetima uticajnim
pojedincima iz kolektiva i pojedincima iz spoljne poltike sugeriu koga da
predloe ili obezbede za organe upravljanja.

Menaderi najsigurnije realizuju etiki neprihvatljiv uticaj kad su

ukljueni u mreu onih pojedinaca ili grupa ljudi (politiara, rukovodilaca
organizacija, efova u dravnoj upravi ...) koji takav uticaj ostvaruju na
nivou lokalne zajednice (optine, grada). To zna ii do takve familijarnosti
da jedni druge vrlo sofisticirano korumpiraju: javnim odavanjem priznanja
podiu socijalni ugled, nametaju unosne poslove (provizije), obezbeuju
uslove za rekreativno druenje, itd. Ovakva saradnja na lokalnom nivou je
tek put za saradnju sa istosmerno vrednosno orijentisanim pojedincima na
viim dravnim i politikim nivoima. Kad pojedinac kod ljudi u
organizaciji stvori utisak da je njihov odnos dobar sa lokalnim ili
republikim monicima, da preko njih moe obezbediti podrku za
ulaganje u razvoj, olakice za nabavku opreme, podrku za sankcionisanje
oportunistikog ponaanja pojedinaca ili grupe..., tada je retko ko u stanju
dovoditi u pitanje ispravnost njegovog organizacionog angaovanja.
U okviru realizacije ove dve taktike menaderi koriste vie
psihosocijalnih mehanizama ostvarivanja uticaja, meu kojima su
najevidentniji:

29
 Ratko Dunerovi

Dranje kontrole nad svim vanim stvarima i pojavama

fakulteta
Selekciono prikrivanje i plasiranje podataka
Finansijskom dobiti opravdava se svaka vrsta linog uticaja
Uticaj na vane stvari obezbeuje se stvaranjem vremenskog
cajtnota za sazivanje sednica i donoenje odluka
Iscrpljivanjem oko sporednih stvari stvaraju se uslovi za lake
donoenje sumnjivih krupnih odluka
Baratanje sukobima meu pojedincima i suprotstavljenim
taborima
Proturanje odluka u ime potrebe za promenama
Baratanje nejasnoama i razlikama izmeu onoga to je
odreeno zakonom i onoga to je odreeno normativnim aktima
fakulteta, posebno nejasnoama oko kvoruma i naina
donoenja odluka na NN veu fakulteta
Baratanje strahom ljudi za egzistenciju
Dranje kontrole nad sadrajima diskusije i zakljucima koji e
ui u zapisnike
Iskupljivanje preko humanih donacija i akcija

Menader koji ima vee ambicije u pravcu ostvarivanja linih interesa dri
kontrolu nad svim stvarima i pojavama koje su za fakultet (kolektiv) bitne,
dok drugima delegira manje vane stvari. Drei glavno za sebe, on ne
samo da ima korist ve i stvara utisak da organizacija ne bi mogla bez
njega, da on sve to je vano uradi sam. Preko ljudi koji su iz raznih
razloga uz njega stvara utisak da je veoma zasluan za razvoj fakulteta.
Sistematski stvara klimu u kojoj retko ko moe glasno da razmilja
suprotno: ta bi bilo da je neke stvari prepustio drugima, npr. koliko bi to
bilo korisnije za fakultet. Takvi pojedinci poslove i projekte koji trae vei
kreativni potencijal delegiraju slabijim kadrovima. Motiv je opte poznat:
da ne bi pruili priliku sposobnim da ih zasene, da naprave rezultat vredan
panje kolektiva, to bi pojedince ili grupu moglo navesti da razmiljaju o
nekom drugom kao boljem za prvog oveka u timu odnosno organizaciji.
Preko kontrole prirode i obima informacija koje u odreenim
situacijama mogu postati dostupne uticajnim pojedincima i grupama u
kolektivu menader sebi obezbeuje veliku prednost i mogunost da mirno
radi po svome. Prevedeno na konkretno, on se moe odnositi veoma
selektivno u pogledu informacija koje e uiniti javnim. Lako moe

30
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

ostvarivati veliku socijalnu mo kad je vet u manipulisanju

informacijama: kad je umean da prikrije informacije koje bi ljudima
ukazale na loe posledice nekih odluka, ako je sposoban dobiti podrke za
svoje ideje plasiranjem nevanih i polu tanih podataka, kad za sebe zna
zadrati informacije koje ga mogu lino prikazati u loem svetlu, itd.
Prisustvovali smo brojnim sednicama na kojima, prema naoj
proceni, pojedini menaderi nisu bili ni otvoreni ni iskreni dok su prisutne
navodili da donesu vane odluke. Naime, za jedan broj prisutnih skoro
uvek je bilo vidljivo da prikrivaju podatke koji ukazuju da se vie radi o
njihovim linim interesima nego interesima organizacije, da e takve
odluke pogoditi prava zaposlenih, naneti vie tete nego koristi, da su
rizine za dugoroniji razvoj organizacije, i slino. Uvek smo mogli
primetiti da su neophodnim informacijama raspolagali samo pojedinci ili
podgrupa bliska vrhu organizacije. Jasno, oni koji su imali informacije
imali su i mogunost da ostvare dominantan uticaj. To je najvie zbog toga
to su drugi bili prikraeni: stvari im nisu bile jasne, nisu oseali sigurnost
da se suprotstave i da argumentuju zato se suprotstavljaju, znai, preostalo
im je da ute, da se saglase. Nae iskakanje iz uobiajene koloteine
najee je bilo ili zanemareno ili nakon sednice negativno vrednovano.
U postojeoj optoj krizi, kad su brojni fakulteti na na granici
kvalitetne egzistencije, lako se obezbeuju odluke kad se kod zaposlenih
moe stvoriti utisak da e doneti finansijsku dobit. Kao to je gladnom
oveku hleb i od tri dana dobar, tako je u postojeoj situaciji ljudima
prihvatljivo i sumnjivo obrazloenje menadera samo ako e odluka ili
akcija doneti novac. U to ime spremni su podrati njegovo neetiko ili
nezakonito ponaanje: kad mu nije toliko bitno da nastava bude kvalitetna,
kad ne dri do naunog digniteta pojedsinaca i grupa, kad moe zaobii
zakonske odredbe kod nabavke opreme, kod prijema na posao, i drugo.
Takvim liderima je vie vano da imaju klimu u kojoj e svako njihovo
ponaanje biti prihvaeno kao opravdano uvek kad mogu obezbediti
materijalne uslove za rad, vea lina primanja i opstanak fakulteta.
Uticaj se neretko obezbeuje stvaranjem vremenskog cajtnota.
Interesantne odluke za vane pojave pripremaju se briljivo i na vreme, ali
se pred kolektiv, pred organe koji e ih doneti iznose pet do dvanaest.
Ide se na stvaranje utiska da su drugi, oni izvan fakulteta, dali vrlo kratke
rokove i da e za kolektiv mnogo toga pasti u vodu ako se hitno ne krene
u akciju. Na primer, ako menader hoe nabaviti skupocenu opremu za
koju ima proviziju, on se nee puno osvrtati na kvalitet, funkciju i rok

31
 Ratko Dunerovi

korienja te opreme. U funkciji hitnosti, sve e uiniti da se u zakonu

pronau rupe, da se opredeli za ona alternativna reenja koja mu
omoguuju eljenu dobit, da odredi kratak rok za prikupljanje ponuda,
isposlovae saglasnost osnivaa da sam izabere i obavesti ponuae, vrie
pritisak na komisiju da izabere onoga ko je najjeftiniji, ustvari, onoga s
kim je dogovorio da ponudi najniu cenu. Ili, jo jedan primer, ko je
sposoban da shvati elemente finansijskog plana organizacije ako se on da
upravljaima na poetku sednice ili pred samu sednicu na kojoj treba biti
usvojen. Pitanje je, koliko neko treba imati iskustva ili pronicljivosti da bi
uoio koji su sve finansijski trokovi ukljueni u okviru pojedinih stavki,
ta je sve zakukuljeno i zamumuljeno.
Neki menaderi su veoma veti u iscrpljivanju ljudi oko sporednih
stvari kako bi stvorili uslove za lake izglasavanje njima interesantnih
odluka, onih koje najee ne bi prole kad bi se o njima raspravljalo na
poetku sednice. Ljudi se umore kad nekoliko sati sluaju o nebitnim
stvarima: o onim koje pogaaju interese malog broja ljudi u organizaciji,
koje bi trebali reavati drugi ljudi i na drugim mestima, koje su rezultat
neodgovornosti ljudi na ije ponaanje oni ne mogu uticati, i drugo.
Umorni ljudi su vie skloni emotivnom reagovanju, imaju smanjenu
sposobnost za racionalno rasuivanje, vano im je da se oslobode
neugodnog trpljenja prie o svemu i svaemu, da stignu nakon posla
obaviti ono to su planirali...i stoga su spremni za svaku odluku podii
ruku samo da se zavri sednica.
Dok smo poetkom sedamdesetih godina prolog veka radili na
poslovima organizovanja u jednom od najveih preduzea u tadanjoj
Jugoslaviji, mogli smo posmatrati kako generalni direktor, mada samo sa
srednjokolskim obrazovanjem, uspeno barata ovim mehanizmom
uticaja. Nakon sedam, osam ili devet sati rasprave o prvih 15 taaka
dnevnog reda, na radnikom savetu je najmanje vremena posveivao
obrazlaganju predloga odluke o izuzetno krupnim investicijama. ta vie,
takve odluke su donoene i sa minimumom diskusije i jednoglasno.
Dananji na menader ne mora ulagati trud da bi zbog lakeg
vladanja zavaao pojedince i grupe u svojoj organizaciji. On to ve sve
ima, jer je opta drutvena kriza proizvela optu krizu meuljudskih
odnosa u velikom broju organizacija. Dovoljno je da bude vet u
baratanju postojeim sukobima pojedinaca i grupa, da ih zna koristiti za
sebe i svoje ciljeve. Toliki je spektar mogunosti manipulisanja ljudima na
ovom plana da nam se ini vie tetnim nego korisnim navoditi primere.
Efikasan mehanizam ostvarivanja neetikog uticaja ide preko

32
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

baratanja strahom ljudi za egzistenciju. Danas ete esto uti da ljudi

kau: ta bih da nemam ovaj posao, ne smem se zameriti efu, neu da
stradam zbog drugih, i slino. Smatra se hrabrim kad neko iskreno iznese
ta vidi i ta na fakultetu ne valja, umesto da se tako neto smatra
obavezom i normalnim. Pojedinci vam se tajno dive ako govorite istinu,
preutno vam zavide i prieljkuju da umesto njih isterate stvari na istac.
Kad postanete rtva, tim ljudima je i neprijatno i plae se da vam budu
blizu. Zato i morate razumeti to ih vie nigde nema.
Poseban je mehanizam kad se odluke proturaju u ime
neophodnosti promena, onih koje zahteva meunarodna zajednica, nae
drutvo i institucije u okviru odreene delatnosti. U to ime i u ime potrebe
da budemo in, pouruje se donoenje mnogih vanih odluka: o otvaranju
novih fakulteta i smerova, o reorganizovanju, privatizaciji, itd. S druge
strane, na primer, na fakultetima brojni organizacioni i kadrovski problemi
se ne reavaju, jer e ih navodno drugaije trebati reiti prema
Bolonjskom procesu, a taj proces ve dve-tri godine samo to nije
krenuo.
Dranje kontrole nad sadrajima diskusije i zakljucima koji e ui
u zapisnike nije tako mala vetina kako na prvi pogled izgleda. Veoma je
vano da se u zapisnicima ne nau oni element koji bi nakon nekog
vremena i zaborava, kad se postave neka pitanja, posluili kao pisani trag
da je odgovorni pojedinac zanemario ono za ta je na sednicama upozoren,
ta je zakljueno da ne treba ili kako ne treba raditi. Naprotiv, vodi se
rauna da u zapisnike uu oni elemti koji e kad zatreba biti u funkciji
opravdanja neetinog ponaanja.
Menaderi, naa je procena, u najveem broju sluajeva svesno
koriste ovakve mehanizme ostvarivanja moi u organizaciji. Njima je
vano da okolina prihvati njihovo menadersko vrednovanje stvari i
pojava, vano je da im poveruje a ne i da je to stvarno korisno. Poto oni to
rade pre svega u funkciji linih interesa i poto im njihovi ljudi
svakodnevno govore kako mnogo doprinose organizaciji, oni i sami
poinju verovati da su za organizaciju i, pogotovo, za sebe lino unosni na
moralno prihvatljiv nain, da to drugi ne bi mogli, da stoga moraju veno
vladati (cezarevski sindrom). Pogledajmo samo koliko su posesivni neki
prvi ljudi u dravnim organizacijama kao da su to njihove privatne firme,
kao da je prirodno da oni imaju sve, da mogu sve, da ne mogu biti
podloni kontroli... Najgore je, to oni uspevaju da se ponaaju kao
organizacioni kameleoni, kad druge mogu navesti da uoe kako je njihovo

33
 Ratko Dunerovi

ponaanje etino, upravo onakvo kako dolikuje.

Kad stvari ne idu preko ovih mehanizama, brojni menaderi
odbrambeno poseu za korienjem tri sledee akcione taktike:

Zatakavanje i prebacivanje krivice na druge (pronalaenje

rtvenog jarca)
Vrenje socijalnog pritiska na ljude koji se odupiru i
razgoliuju manipulacije
Menader sebe prikazuje kao rtvu organizacije

Zatakavanje negativnih posledica pogrenih odluka i prebacivanje krivice

na druge je relativno esta pojava. Veti pojedinci unapred obezbeuju
zatitu, a to je najee neki organ ili komisija koji e u sluaju
razgoliivanja biti odgovorni, koji e kao rtveni jarci imati i potrebu i
mo da stvari zatakaju. Na primer, umesto da tite zakonitost, takvi
menaderi navode organe upravljanja da donesu nezakonite odluke,
pogotovo kad reavaju vlastite materijalne probleme (da im otpiu kredite
za kue ili stanove, obezbede novac za egzotina putovanja, reprezentaciju
i druge vidove lagodnog ivota).
Pojedince i grupe koji javno krenu u odupiranje i razgoliivanje
mehanizma drutveno neeljenog uticaja, najee, eka snaan pritisak od
strane protagonista takvog uticaja. Prete im propisima, zastrauju ih
plamenom monih ljudi, upozoravaju ih na saradnju i podrku koju im
prua veina u kolektivu, i slino. Menader stvara klimu u kojoj se
njegovi blii ljudi ponaaju na isti nain. Na svom nivou mogu da rade isto
to i njihov ef. Oni koji su kroz zajedniko muljanje vezani za
menadera, sve to je protiv njega, ak i kad je vrlo tano, iskreno i u
najboljoj nameri, definiu kao neto to je protiv razvoja fakulteta. Javno
mu se dodvoravaju, istiu njegove velike zasluge za organizaciju, te,
koliko je nezaslueno rtva, mole ga da tako nastavi, pa u ime toga
podravaju njegovu potrebu da ocrni oponente, da ih diskriminira u
pogledu poslova i mogunosti uticaja, iskljui iz svega gde mogu
smetati, sve do podrke da se odstrani iz organizacije. Sve dok mu stvari
mogu tako prolaziti, on ne vidi ili ne dri do toga da su drugi ugroeni, da
u organizaciji postoje ljudi koji bolje sagledavaju njene probleme, pa,
razmljivo, sve vie podrava klimu dodvoravanja kao mehanizam
obrauna sa oponentima.
Kad potroi sve prethodne taktike i mehanizme ostvarivanja
moi, pojedincu preostaje mehanizam da sebe prikazuje kao rtvu

34
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

organizacije: neprekidno naglaava: da radi od ujutru do uvee, da je sav

teret na njemu, za raun firme zapustio je porodicu i lini ivot. Naoigled,
sve je to ponekad tako, a u sutini je re o racionalizaciji i objanjenju za
ono ta bi mogao da izgubi ili ono ta bi moglo da se desi ako se stvari
razgolite. Takav menader se uvek ponaa kao vrlo zabrinut ta e se
organizaciji desiti, teatralno je nervozan i ljut. Jasno, on se moe toliko
uiviti u takvo odbrambeno ponaanje da stvarno moe postati nervozan, te
krenuti da jede i pije prekomerno, da slobodno vreme provodi u
restoranima, i drugo.
Ako je u navedenom smislu neetino ponaanje menadera prisutno
u znaajnom broju naih organizacija, nameu se tri osnovna pitanja:
najpre ono opte, zato se tako ponaaju, drugo, da li se i u kom se smislu
razlikuju od ostalih profesionalnih i sociostatusnih grupacija zaposlenih i
najzad, kako izai na kraj s takvim ponaanjem? Nemamo prostor za iru
hipotetsku elaboraciju pa emo samo naznaiti ono to nam se ini
najbitnijim.
Ostvarujui socijalizaciju u drutvenim uslovima kakve mi imamo
skoro dve decenije, dolaskom na poziciju, pojedincu postaje vrlo brzo
jasno da ne moe puno postii ako je otvoren i iskren, ako potuje sve
zakonske i organizacione norme, ako se u okviru tima konsultuje i sve ini
javnim. Jasno mu je da je uao u prljavu reku i da nema smisla nastojati
da bude ist. Tada on rezonuje: ako nikome nita vie nije sveto i ako
svi tako rade, kad se drugaije nita ne moe postii, ako to tolerie
organizacija, kad e organizaciji loe ii uzimao ja ili ne uzimao, ako u
imati velike probleme stanem li na put uticajnim pojedincima da imaju ono
to su navikli i kako su navikli da imaju..., onda je bolje da gledam kako u
se i lino okoristiti svojom organizacionom pozicijom. Iskustvo drugih ga
takoe ui, da je to jedinstvena prilika. A iroko je shvatljivo i odavno
poznato, da ve samo dopiranje na poloaj sa irim ovlatenjima ljude
stavlja u iskuenje da posegnu za nemoralnim ponaanjem, za
nezasluenim pribavljanjem koristi. Znai, druge sociostatusne grupacije u
organizaciji nemaju uslove da se u toj meri ponaaju neetino.
Najvanijim se ini osmiljavanje naina izlaska iz situacije kad je
reuma toliko duboko ula u kosti na najirem planu: kako postii da
najvei broj menadera radi iskreno i otvoreno, timski i odgovorno,
potpuno uvaavajui pravne i organizacione norme, drei do prava
svakog pojedinca, a sve skupa u funkciji dugorono efikasnog razvoja
fakulteta. Kako razviti socijalnu klimu da se definiu poslovi i da je

35
 Ratko Dunerovi

obaveza pridravati se uspostavljenih normi radnog ponaanja? Kako sve

uiniti javnim, da svako moe imati eljene informacije, izneti svoje
poglede? Odluke koje mogu da se prate nee dozvoliti ni jednom
pojedincu da zloupotrebljava svoju mo. Menader e moi suzbiti
neeljeno ponaanje svojih saradnika samo ako se i sam ponaa poteno i
razumno.
Polazini nain izlaska iz postojee situacije je javno razotkrivanje
i osuivanje neeljenih taktika uticaja menadera. Ako mi ne reagujemo na
ono to je neprihvatljivo u ponaanju pojedinca, on e to shvatiti kao
podrku, ak i tada kad je svestan da sve vidimo i sve znamo. Ako ne kao
podrku, a ono kao nemo, to je njemu svejedno. On nee imati potrebu
da se napree kako bi ljude racionalno ubeivao, nee imati potrebu da
kreira i da se saradniki ponaa sve dok moe imati uspeha primenjujui
provereno efikasne neeljene taktike ostvarivanja uticaja. Pogotovo se nee
lako odrei materijalnih socijalnih i psiholokih beneficija koje tako
ostvaruje. Ako je pojedinac navikao da ima velike materijalne
prinadlenosti za rad koji i drugi prihvataju kao vredan, ako je on uvek u
centru panje, kad se moe nai na vanim mestima i u kontaktu s vanim
ljudima, te ako je lino srean to je to sve uspeo, onda nije ni za oekivati
da e on to sve baciti i zamoliti da neko bolji vodi fakultet. Jednostavno,
on nije takav zato to radi takve stvari, ve vie suprotno, sve on to radi
zato to je na moralnom i ljudskom planu takav, te to se naao u uslovima
koje moe iskoristiti. To pokazuje da ima smisla javno razotkrivati i
igosati socijalno neprimereno ponaanje menadera.
Izmeu ostalih puteva, sticanje znanja iz psihologije i svojevrsna
psiholoka priprema (trening) menadera mogu biti od pomoi kod
prevazilaenja ovih problema. Pitanje je, koliki procenat naih savremenih
menadera ima ona neophodna znanja iz psihologije: imaju li elementarna
znanja o psiholokim procesima i psiholokim osobinama; znaju li u kom
smislu na radnu uspenost utiu sposobnosti, linost u uem smislu i
motivacija; mogu li da prepoznaju pojavnost i prirodu delovanja osnovnih
psihosocijalnih mehanizama interakcije i uticaja u timu; koliko su ovladali
onim bitnim vetinama komuniciranja i, pogotovo, reavanja konfliktnih
odnosa u timu (grupi, fakultetu).
Posebno je problem, naa je ocena, to nai menaderi ni iznutra ni
izvana nisu dovoljno podstaknuti na menjanje (razvoj) svog ponaanja.
Obino svoje menadersko angaovanje doivljavaju kao uspeno i bez
nekog veeg poznavanja psihologije. Poto rado veruju da ih uspenim
smatra njihova kompetentna socijalna okolina (moni pojedinci iz politike

36
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

i uprave fakulteta, uticajni pojedinci u kolektivu...), tada je i razumljivo to

su iskustveno odbrambeno slepi na negativne efekte vlastitog ponaanja i
to nisu dovoljno motivisani za promenu onog to svakodnevno uspeno"
rade, jer ono to je svakodnevno uvek im se ini dovoljno poznatim.
Odsustvo elementarnog poznavanja psihologije i orijentacije na
promene shvatamo kao negativne polazine uslove (mehanizme) u ijem
kontekstu treba traiti objanjenje zato nai menaderi i rukovodioci
nedovoljno podravaju rad psihologa - zato svoju nekompetentnost, ono
to ne znaju i nisu u stanju da urade, situaciono motiviu (opravdavaju): od
toga da otvoreno spreavaju ozbiljnije sprovoenje istraivanja, do onoga
da nam to sada ne treba", da to svi znamo", da je to skupo", da nai
istraivai nisu dorasli postojeoj univerzitetskoj praksi" i slino. Istina,
menaderi su u svojoj svakodnevnici stalno orijentisani na reavanje novih
zadataka i ostaje im malo prostora da razmiljaju i o tome ta bi im
psihologija mogla pomoi.
Vie smo pomou ovih taaka" psihologije menadera, psihologije
voe tima, hteli ukazati na neku vrstu mentalne kulture i ireg drutvenog
odnosa prema angaovanju psihologa na fakultetu: koliko su pozvani da se
nau u raznim timovima (za unapreenje kvaliteta nastave, razvoj kadrova,
uvoenje organizacionih promena...), da identifikuju i vrednuju stanje
stvari, da sagledavaju line (psiholoke) inioce zastoja, otkriju valjane
puteve novih uspona, reju, koliko im je omogueno da svoju
profesionalnu afirmaciju nalaze, pre svega, u onome koliko mogu doprineti
razvoju fakulteta na kome rade.

Strategije reavanja konflikata

Kako smo ve istakli, konflikti meu ljudima na poslu su neizbeni i u

nekoj meri mogu biti korisni: problemi izau na videlo, svaka strana
uoava ta pokree (motivie) onu drugu, javljaju se nove ideje i donose
bolje odluke, dolazi do vee privrenosti grupi i fakultetu, to poveava
motivaciju za rad. To e rei, da nije cilj orijentisati se na potpuno
uklanjanje antagonizama koliko na njihovo svoenje u kontrolisane okvire,
pre svega u pravcu smanjenja njihovih negativnih efekata. Dakle, re je o
potrebi da se orijentiemo na upravljanje konfliktima, mada je jasno da je
to teak posao i da zahteva veliku umenost i strpljenje.
Ljudski konflikti danas su svuda prisutni, od onih u malim grupama
do onih izmeu velikih drutvenih grupacija. Osmotrimo li na momenat

37
 Ratko Dunerovi

samo aktuelne etnike sukobe ili sukobe izmeu razvijenog i nerazvijenog

dela sveta i imamo li u vidu ta se sve ini na planu njihovog podsticanja i
kontrole od strane monih drutvenih zajednica, tada se javlja dilema, da li
se stvarno vie radi na reavanju konflikata ili na njihovom odravanju u
meri kad su korisni za ostvarivanje stratekih interesa tih zajednica. Kako
drugaije shvatiti smisao prinudnih mera i presuivanja, na ovim ili nekim
drugim prostorima, tek kad etniki sukobi odu predaleko. Osim toga, oni
koji kontroliu zapaljivost situacije sigurno su svesni da nakon takvih
intervencija ostaju ili se ak pojaavaju frustracije i nezadovoljstva svih
strana u sukobu. Uvek ostaju pitanja, kao to su: da li je konflikt stvarno
reen ili je samo konzervirana situacija koja uvek moe da otvori
polazini problem; da li se stvarno radi o nepomirljivosti interesa
sukobljenih strana ili je pre posredi interes onih koji imaju kontrolu nad
tim sukobom; do kakvih promena mora doi u podeli uticaja na svetskom
planu da bi se ovakvi konflikti do kraja razreavali?
Stvari nisu mnogo jednostavnije ni kad se radi o konfliktima na
uem planu, o onim u grupama i meu grupama u konkretnim
organizacijama odnosnona fakultetima. Kako je ranije reeno, radi se o
veoma sloenim ljudskim relacijama uzrokovanim brojnim socijalnim i
psiholokim faktorima. Mada u literaturi susreemo brojne tehnike i
metode za reavanje konflliktnih ljudskih odnosa u organizacijama, ostaje
problem njihove valjanosti. Pogotovo je pitanje, koliko su one univerzalno
primenljive u razliitim kulturama i situacijama.
Jasno je, da konflikt nee biti otklonjen ako se ne otklone uzroci
njegovog nastanaka. Ne ini se potrebnim naglaavati, koliko se ljudi teko
odriu svojih uverenja i stavova (pogotovo kad nisu racionalno zasnovani,
kao to su predrasude); ta za njih znai liavanje naviknutog ostvarivanja
odreenih materijalnih, socijalnih i psiholokih koristi (novca, ugleda,
uivanja); u kom smislu im je teko da menjaju neke ustaljene osobine
linosti (dominantnost, samopotovanje, pravednost...); itd. Pogotovo kod
ljudi naeg mentaliteta (kad se neistomiljenik doivljava kao neprijatelj,
kad pobijediti znai i uiniti slabim suparnika...) nije lako razviti
orijentaciju da preko kulture komuniciranja i nalaenja kompromisa
prevladavaju ljutnju i netrpeljivost prema rivalima.
Ako dekan poznaje ovakve domete psihologije, on moe biti vaan
inilac razvoja saradnje, pa samim tim i vaan inilac prevencije
konflikata na fakultetu. Efikasnost u izgradnji i voenju nastavnikog
kolektiva zavisie u prvom redu od linog potencijala samog dekana.
Podrazumeva se, dekan bi trebao da poseduje one psiholoke osobine i crte

38
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

koje e mu omoguiti da ga lanovi kolektiva doivljavaju i kao

kompetentnog na struno-naunom planu i kao uzornog na ljudskom
planu. To su pre svega: znanje i kvalitet iskustva u oblasti rukovoenja,
sposobnosti interpersonalnog komuniciranja, orijentacija na postignue,
emocionalna zrelost i moralno-voljne osobine (inicijativnost, upornost,
doslednost, nesebinost, skromnost, potenje, odgovornost).
Prema kriterijumu ostvarivanja uloge voe, menaderi na
fakultetima mogu se rasporediti izmeu dve krajnosti. Na jednoj strani su
oni koji svoj autoritet zasnivaju na naredbama i zabranama, s tendencijom
da potenciraju svoju nadreenu ulogu i da uporno insistiraju na
poslunosti saradnika (autokratski stil rukovoenja). Na drugoj strani su
menaderi koji tee da preuzmu ulogu organizatora i koordinatora
zajednikih aktivnosti i obaveza, ulogu koja podrazumeva vie odnose
saradnje nego odnose sledbenitva (demokratski stil rukovoenja).
Menaderi naklonjeni autokratskom stilu najee kao metode
rukovoenja koriste prisilu i paternalizam. Kod demokratskog stila, gde
lanovi imaju punu mogunost da predlau zadatke i raspravljaju o
nainima njihovog izvrenja, menader najee primenjuje metodu
uveravanja. Razume se, u praksi se rijetko susreu isti stilovi. Danas se
sve vei broj autora govori o dva tipa/modela kontakata izmeu menadera
i saradnika: dominantni, kad je izraena tendencija dominacije nad
saradnicima i integrativni, gde je re o prijateljskim meuljudskim
odnosima.
Psiholoke osobine menadera i navedeni tipovi odnosa prema
saradnicima (stilovi rukovoenja) predstavljaju one najneposrednije
psihosocijalne uslove koji mu omoguavaju da kao ef ispuni strune,
socijalne i psiholoke zahteve koje mu predstavljaju lanovi kolektiva: 1.
struni zahtevi - odnose se na njegova znanja i umea da predvodi
kolektiv; 2. socijalni zahtevi - odnose se pre svega na njegove
organizacione sposobnosti; 3. psiholoki zahtevi - vezuju se pre svega za
obavezu dekana da bude nosilac odgovornosti, te da bude psiholoki
osonac (oinska figura") lanovima kolektiva.
Poto dekan po pravilu ima vodei uticaj na ukupnost ponaanja
lanova fakultetskog kolektiva, to se od njega oekuje da neto vie
razume sledee psihodinamike mehanizme ivota i rada na fakultetu: kad
se radi o saradnji, a kad o rivalitetu izmeu lanova kolektiva, kako neki
lanovi postaju vie a drugi manje omiljeni i prihvatljivi za ekipu, kako
tee neformalni uticaj, u kom smislu se oseaj pripadanja kolektivu postie

39
 Ratko Dunerovi

podsticanjem aktivne uloge i participacije u donoenju zajednikih odluka

itd. Posebno se od dekana oekuje da zna koji su sve mehanizmi
psiosocijalne interakcije znaajni, putem kojih se ostvaruje ponaanje
pojedinaca u grupi: imitacija, sugestija, simpatija i antipatija, socijalni
pritisak, facilitacija i inhibicija, te identifikacija.
Od brojnih s t r a t e g i j a za reavanje konflikata (rasprava,
kompromis, upoznavanje suparnika, pretnje i prisile, postupak nadreenih
ciljeva, intervencija tree strane, razvijanje interpersonalnih vetina...),
ovde emo blie ukazati na one najvanije.
R a s p r a v a je najei nain reavanja konflikata. Sa stanovita
dugoronijih rezultata, rasprava je verovatno i najefikasniji nain njihovog
reavanja. Spremnost suprotstavljenih strana da razgovaraju i pregovaraju
je preduslov reavanja bilo kakvih sukoba. To je najpre znak da su obe
strane spremne na kompromisno reenje, a tek potom put da to reenje
nau. Tek u raspravi na videlo mogu izai razlozi nespoerazuma. Svaka
strana moe uoiti gledita, predloge i namere druge strane. Najvanije,
kroz raspravu ljudi mogu uoiti u emu pogreno nastupaju: ta su
pogreno percipirali, zbog ega ne moraju biti gubitnici ako druga strana
dobije vie, zato se svakoj strani isplati da poboljaju odnose itd.
Od dekana se oekuje da kod svojih saradnika (lanova
menadmenta, nastavnika, strunih saradnika...) izgrauje orijentaciju da
vredi probleme reavati putem otvorenih rasprava, da vredi preispitivati
vlastite poglede i ulagati napor u pravcu nalaenja reenja koja e dovesti
do sporazuma. Tek uz takvu orijentaciju pojedinci i podgupe e nastojati
da se pozabave smislom konflikta: da jasno uoe ta je stvarno predmet
sukoba; jesu li to ekonomski interesi ili vie pitanje principa i vrednosti; da
li je nain manifestovanja sukoba civilizacijski prihvatljiv; radi li se o
sukobu koji destruktivno utie bilo na produktivnost grupe bilo na zdravlje
njenih lanova, i drugo. Menader moe da se obui kako da priprema
(edukuje ) lanove svoje ekipe, pre svega kako da ne budu rtve svojih
krutih stavova: kako da uoe u emu imaju pogrene inicijalne
pretpostavke, ta je to drugo emu mogu pridavati prioritet, ta je dobro
kod rivalske strane, kakve sve tete mogu smanjiti odnosno kakve koristi
mogu doneti ako izau iz konflikta, i drugo.
Danas se na kulturu k o m p r o m i s a gleda kao na veliko
civilizacijsko dostignue u reavanju brojnih konflikata. Civilizovanost
jednog naroda sve vie se meri stepenom njegove opte sposobnosti i
spremnosti da pravi kompromise, znai, da sukobe reava tako to e neto
gubiti, a neto dobijati. Da primetimo, tu logiku rae prihvataju drutvene

40
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

zajednice koje imaju veliku, nego drutvene zajednice koje imaju malu
mo na irem regionalnom ili svetskom planu.
U ovom smislu se javlja pitanje, zato kod nas poslednjih godina pa
i decenija nije ni priblino dovoljno negovana orijentacija da sukobe
reavamo i dobijanjem i gubljenjem, tj. zato je vie egzistirala orijentacija
samo na dobijanje, to je u mnogo emu rezultiralo znatno vie
gubljenjem. Koliko je to neto to je istorijski i tradicionalno
karakteristino naem narodu, a koliko neto to je vie posledica logike
pobednika u II svetskom ratu i samouprvne logike da nas nita ne moe
spreiti da sve stvorimo, te u kom smislu je na takvu vrstu kompromisa
gledano kao na pitanje morala, to je ono to bi vredelo longitudinalno i
kompleksnije prouavati.
Ovakav sled stvari na irem drutvenom planu, kao neka opta
kultura reavanja sukoba, ima neposredan uticaj na logiku reavanja
konflikata kako u kolektivu tako i u profesionalnim grupama na fakultetu.
Moemo samo pretpostaviti, koliko bi konfliktnih situacija na naim
fakultetima mogli lako reti kad bi kod ljudi formirali vrednosnu
orijentaciju (stav), da u nekim stvarima moraju znati popustiti da bi u
drugim mogli neto dobiti, te shodno tome, da moramo razumeti poziciju
druge strane da bi mogli nai pravo reenje. Skoro je izvesno, da se danas
retko ko sistematski bavi (ili se uopte ne bavi) kompleksnim naunim
sagledavanjem brojnih negativnih posledica sukoba kod nas, kako onih na
irem drutvenom planu tako i onih u konkretnim organizacijama odnosno
fakultetima. Dovoljno je zapitati se, koliko egzistirajui sukobi, kad smo
svi protiv svih, troe radne potencijale ljudi i koliko su inilac njihovog
nekvalitetnog ivota?
Kada rasprave i pregovori zapadnu u orsokak, kada se ne moe
doi do kompromisa, tada se posee za i n t e r v e n c i j o m t r e e
s t r a n e. Najee se radi o p o s r e d o v a nju nekoga ko je izvan
sukoba. Poto nema propisanu mo i ne moe nametnuti reenje konflikta,
pregovara pribegava koritenju raznih taktika (razjanjava uzroke
problema oko kojih se vodi spor, svakoj strani ukazuje ta gubi a ta
dobija, radi na poboljanju komunikacije izmeu rivale, nudi preporuke
reenja...) kako bi naveo aktere da dou do sporazuma. est oblik
intervencije tree strane je a r b i t r a a. Za razliku od pregovaraa,
arbitar ima veu mo da nametne odredbe sporazuma meu sukobljenim
stranama, pogotovo kad su obe strane saglasne da on to moe uraditi.
Prednost intervencije tree strane je u tome to posrednik/arbitar, kao neko

41
 Ratko Dunerovi

ko nije ukljuen u sukob, moe biti nepristrasan u sagledavanju nastale

pozicije.
Bilo bi veoma interesantno empirijski prouiti, kad i kako sve nai
dekani interveniu u meuljudskim sukobima na svojim fakultetima:
posveuju li antagonizmima neku posebnu panju ili im vie odgovara da
oni postoje, interveniu li vie javno ili vie diskretno, da li pri tome
podjednaku panju ukazuju obema stranama, presuuju li pre nego to
sasluaju stavove svake strane, i drugo.
Poznato je da pojedinci u sukobljenim grupama relevantne stvari i
pojave rado dele na one koje su vane za nae i one koji su vane za
njihove ciljeve. Ponekad to ide toliko daleko, da se sve to radi vlastita
grupa opaa kao dobro i prihvatljivo, dok se sve to radi suparnika grupa
opaa kao loe i neprihvatljivo. Takav odnos simpatije za svoje i antipatije
za tue, i jedne i druge ometa da uoe bilo ta od onoga to stvarno
egzistira kao zajedniko, na emu bi mogli zasnivati pomirljivost interesa.
Rezultati empirijskih istraivanja ukazuju da uvoenje
n a d r e e n i h c i l j e v a moe biti valjan postupak za usaglaavanje i
pomirenje interesa suprotnih strana. Re je o uvoenju zajednikih ciljeva,
onih koji su iznad pojedinanih, znai, onih koji mogu da vezuju interese
obe grupe. Na primer, takvu funkciju bi moglo imati konstituisanje naune
jedinice gde sve strane mogu da ispolje svoje potencijale, da dodatno
zarade, i drugo. Ve samo prihvatanje zajednikog cilja je znak da su
grupe vie spremne za saradnju umesto za sukob. Kroz ostvarivanje tog
cilja poinju da padaju prepreke za komuniciranje i koordinaciju, svaka
strana uvia da ona druga ima i dobrih karakteristika, to vodi razvoju
saradnje odnosno opadanju inteziteta konflikta.
I najzad, pomenuemo jo jedan postupak za reavanje konflikata, a
to je r a z v i j a n j e i n t e r p e r s o n a l n i h v e t i n a. U osnovi je
stav, da se konfliktna situacija posmatra kao ukupnost interpersonalnih
pozicija u kojima su jedni manje a drugi vie skloni i veti da je ree u
svoju korist, da rivalu nametnu svoje reenje. Veruje se da strunjaci ljude
mogu obuiti interpersonalnim vetinama (da su u stanju sasluati suprotnu
stranu, da vladaju osnovnim vetinama komuniciranja, da stvari ne
posmatraju crno-belo, da razvijaju smisao za humor...) i tako poboljati
uslove za saradnju ljudi koji su se nali u sukobljenim grupama.

U literaturi se najee govori o sledeim nainima upravljanja

konfliktom: prilagoavanje, izbegavanje, kompromis, saradnja i
takmienje. Danas se javljaju autori koji vide bitnu razliku izmeu

42
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

strategije reavanja i strategije upravljanja konfliktom. Za strategiju

upravljanja, na liniji ve naznaenih pluralistikih gledita o poeljnosti
konflikta, vai stav, da konflikt ne treba eliminisati ve da ga treba
odravati na nivou koji je koristan za reavanje problema. Ovi autori
veruju da koncepciju upravljanja konfliktima koja egzistira u
meunarodnim odnosima, kad centri moi izazivaju konflikte i upravljaju
njima da bi ostvarili svoje strateke ciljeve, treba spustiti na nivo
organizacije i grupe.
Ovde se postavlja pitanje, nije li smer uticaja znatnim delom i
obratan, kad su osnovne vetine pojedinaca i grupa da upravljaju
konfliktima na meunarodnom planu steene upravo dok su upravljali na
mikro planu, znai, u svojim grupama, organizacijama i regionalnim
zajednicama. Mada verujemo da brojni nai menaderi u savremenim
kriznim socijalnim uslovima ostvaruju znatan uticaj pomou vetog
baratanja konfliktima, nismo primetili da neko blie prouava relevantne
naine i mehanizme psihosocijalne interakcije pomou kojih takav uticaj
ostvaruju: pritisak na jaeg i podrka slabijem; simpatija za stranu iji im
ciljevi odgovaraju; sugerisanje jednoj strani kako da se suprotstavi
namerama druge strane; uskraivanje informacija koje bi mogle doprineti
smanjivanju sukoba; i drgo.
Neki autori govore o posebnim metodama za u p r a v l j a n j e
k o n f l i k t i m a. Istina, meu njima susreemo i one koje drugi navode
kao metode za reavanje konflikata. Metode za upravljanje konfliktom o
kojima govore brojni autori su:

Ublaavanje konflikt se ublaava i dri pod kontrolom time to se

nalazi zajedniki interes;
Kompromis konflikt se kontrolie tako to svaka strana prihvata
sporazum da malo gubi i malo dobija;
Konfrotacija cilj je da se problem iznese (da se konflikt oivi ,
zaotri) i prevede u fazu jasne konfrotacije kako bi se sagledale
njegove odlike, odnosno kako bi se moglo upravljati njime;
Povlaenje na stiavanje intezivnih sukoba utie se pomou
zahteva obema stranama da se na neko vreme povuku, da se uzdre
od otvorenih napada;
Prisiljavanje kad se stranama u konfliktu preti i kad ih se
prisiljava da se ponaaju na odreeni nain.

43
 Ratko Dunerovi

Literatura:

1. Deutsch, M. (1973): The resolution of conflict. Yale University

Press, New Haven.
2. Dunerovi, R. (2004): Osnovi psihologije menadmenta, FAM,
Novi Sad.
3. izmi, S. i saradnici (1995): Psihologija i menadment, FF,
Beograd.
4. Eliot, R. And D.M. Mackie (2000): Social Psychology.
Philadelphia, PA:
Taylor and Francis.
5. Grinberg, D., Baron, R.A. (1998): Ponaanje u organizacijama
elind, Beograd.
6. Halsam, A.S. (2001): Psychology in Organizations. London: Sage
Hogg, M. A., Terry, D.J. (2001): Social identity processes in
organizational contexts, Psychology Press.
7. Ross, M.H. (1993): The management of conflict, New Haven,
CT:Yale
Univ. Press.
8. Stogdill, R. (1974): Handbook of leadership A survey of theory
and researc. New York. A Devision of Macmillan Publishing Co.,
Inc.
9. Zvonarevi, M.(1985): Socijalna psihologija, kolska knjiga,
Zagreb.

44
 Konflikti i strategije ponaanja menadmenta fakulteta

Ratko Dunerovi

Conflicts and Behaviour Strategies of the Faculty Menagement

Summary

Firstly, the terms conflict and cooperation are analysed in this

paper. After that it deals with kinds and causes of conflicts. When we talk
about the kinds, the accent is on the conflict between menagement and
parts of collective. In the scope of cause the point is in personal and
organizational sources of the conflict at a Faculty. Unwanted realization of
the social power of the menagement is analysed as a very important factor
of the conflicts. And finally, the special attention is paid to the strategies of
the overcoming of the conflicts as: argument, compromise, third party
action, involving of the superior aims, and the development of
interpersonal skills. Beside, the man methods of controlling conflicts are
mentioned, too.

45
 165.5

()

: ,
/
. , .
: (1) , (2)
(
) , (3)
.
,
,
.

: , , ,
, , , ,

1.
,
( ),
.
:
(), (
), () ().

( ), (. )
,
, . , , ,
.

(),
. ,
,


( , ),
.
,
, ,
, . .
,
,

, ( ),
.
: ( ),
? ,
( ),
, (
). ,
. , , ,
, .
?
?

, ,
,
(, ,
, ).
, .
, ,
,
. , ,
I ( )
(
).

:
. ,
, :
,
(specific) . , L
L, L.
, :

48
 ()

L L.

?,
!
,
!? , 1, ()
, :
( ) . ,
: ( ) & ( ) ,
.
,
(), , :
, ?

(
) (

1
: , ? . ?
. , . [...] :
? . ?
. ? . ( ,
,
,
).
:
. :
.
, . ,
, . ,
. : , ,
.
, , . ,
.
: ,
,
.
, . :
, ,
. :
,
, ( : , . 123).

49


). ,
( )
,
( ). :
? (
, ). : ,
. : !
, ,
, ,
,
. ,
:
! , :
!

(fallaciae dictionis)
(fallaciae extra dictionem).
,
. ,
, .
. ,
. : ,
, !; , ?
( ); 28. ?;
28 ?;
?; ? .)
. ,
, ,
! ,
.
( )
.
:
fallacia aequivocationis, fallacia ambiquitatis, fallacia compositiones,
fallacia divisionis, fallacia accentus, fallacia figurae dictionis (
, , , ,
). ,
. ,
, (fallacia

50
 ()

aequivocationis)
. ,
4 : ,
, , .

: ( & )
.
: ,
! :
( &
) ( ).
(fallacia compositiones)
, :
,
. , (fallacia divisionis)

. : ( & )
. ,
: ,
; , .
(fallacia figurae dictionis),
, .
. :
, (
, . ). : , ! ,
,
: ,
. , : ,
! (mos
ethos, , , )
, () ,
( ). ,
(fallacia accidentis),
.
: ( &
) ,
. : ,
; , .

51


,
. Logic and
Conversation
:
.
: (1) :
;
(2) :
; (3) : , .
; (4) : ! ,
( !) .
,
: (
, );
;
(
). ,
.
, ,
,
(
).
, . ,
, : Y
, Y
X. .
nonsens, ,
: (1) () (2)
().

2. ()

,
,
. ,
.
. ,
,

52
 ()

. ,
(
).

, : ,
(Was vernunftig ist das ist wirklich, und was wirklich ist
das ist vernunftig). ,
() .
.
, ,
und, . ,
.

,
.

. ,

(fallacia fictae universalitatis). ,
, . ,

, , ,

, (fallacia post hoc, ergo
propter hoc). ,
. ,
,
( :
, ).
,

(fallacia de non causa ut causa).

.
() .
(Quaternio terminorum)
.

53


, Summa logicae
. (.
suponere = ). ,
: (
), ( ), (
), ( ), ( ) .

Quaternio terminorum, : (
& ) (
).
: ,
. ,

, : (
& ) ( ).

. : ( &
) ( ).
,
(, . )
( ). : ( & ) (
). : ( , &
) ( ).

(non distributus medius). ,

(S P)
. ,
. , (
& )
( ) P
() ,
.
(illicitus processus maioris).
, (illicitus
processus minoris). : ( &
) .
S ()

54
 ()

,
. : ( &
) ( ).
, (
) .

. .
, . ,

, : MPP (Modus ponendo ponens)
MTT (Modus tollendo tollens).
: [(p q) & p] q. : [(
, ) & ] .

,
.
,

( ). :
[(p q) & q] p.
: [( , ) &
] . ,
,

.

(fallacia consequentis).
- ,
(fallacia
disjunctionis),
. : [(
, ) & ] .
MTP (Modus tollendo
ponensa): [(p q) & p] q. ,
, -
, . MTP: [(p q) & p] q. ,
: [(

55


) & ] .
() , :
.
, ,
, .

3. ()

,
,
,
. ,

(). , (),
,
( , , ).

, , .

: ,
. ,

.2 ,

, ,

. (.
probatio, demonstratio, argumentatio) : (thesis probandi,
), 3 (argumenta probandi,

2
,
(). ,
(
).
, .
3
logosom.
, , .
,
,

56
 ()

)
(modus probandi).
,
.
nervus probandi.

4: (1)

. , , .
, .
4
(. refutatio) ,
, . ,
: ,
.

, ,
. ,
(
). .
:
.
, .
,
, (
).
,
(, , ). , ( )

, (
). ,
( ). ,
, ,
. (argumentatio)

.
(probatio), (refutatio).
,
,
(. falsifiability =
o). ,
,
. , ,

57


,
( ,
). ,
: ,
! ( ).
, ,
()
(). (2) : ,
, .
. (3)
, ,
. (4)
, . . (5)
,
, . (6)
,
, . (, :
).
,

. ,
. ,
. ,
, ,
. ()
, ,
, .
,
, .
, .
,
, :

, .
: ,
, . ,
, .
.

58
 ()

.
.
,
,

.
(). , (.
heterou zetesis):
. , (
), (

).
: (1) ; (2)
; (3) .
! ! (Non
sequitur!). ,
,
, .
,
. ( :
Pars pro toto), . :
( ) (
). : ( , )
(, ).


. A
, () .

, : , ,
, .
(,
), ,
(. eror fundamentalis; . proton pseudos).
,
(nervus probandi), .
, (. idem
per idem). : , .

59


, . ,
(.
petitio principii).
, .
(. circulus in demonstrando),
. (.
circulus vitiosus).
(), : A
B, B C, C D D
A. : ,
. ,
.

, : , ,
, , .

, (
).
(. ignoratio elenchi),
. ,
. ,
,
, .
.

(metabais): ,
,
, . ,
, (argumentum ad rem)
: (probatio
minus probans) (probatio plus probans). ,
,
,

.

,
. ,
(

60
 ()

, , , ,
.)
(. argumentum ad hominem) (.
argumentum ad feminam). ,
,
, , ,
( ).

(argumentum ad baculum): (
), / .

. :
. ,
,
. ,
(argumentum ad
populum). ,
,
.
,
, , , .
( ),
(argumentum ad
verecundiam). ,
, ,
, , .
, (argumentum
ad misericordiam). ,
. argumentum ad
crumenum, : , !
argumentum ad lazarum, :
! (
). ,
,
(argumentum e consensu
gentium):
.
. argumentum

61


ad ignorantiam ( ),
,
. , ,


(argumentum ad antiquitatem),
(argumentum ad novitatem).

62
 ()

1. (1970): , ,
2. (1997): IIII, ,
3. , .. (1978): , ,

4. , X. (1962): , , ,
5. , . (2000): , ,
6. , . (1996): , ,
7. , . (1976): , ,
8. Kripke, S. (1980): Naming and Necesity, Basil Blackwell, Oxford
9. , . (1998): , ,
10. , . (1991): , ,
11. , .. (1995): ,

12. , . (1981): , ,
13. , .. (1995): ,
14. , . (1985): , ,
15. , . (1990): , ,
16. , . (1973): , ,
17. , .. (1975): , ,
18. , . (1990): , . ,

19. , . , . (2000):
, .
20. , . . (1990): Tertium Organum, ,
21. , . (1975): , ,
22. , . (1992): , ,
23. , ... (1976-79): IIII, ,
24. Hodges, W. (1988): Logic, Penguin Books, London

63


Ivan Kolari

Systematization of Logical Mistakes

Summary

In this paper logical mistakes, which always have more profound

philosophical background and/or relevant philosophical implications, are
thoroughly analysed. The author systematizes logical mistakes, id est, he
defines and classifies them as: 1) sophisms and paralogisms, 2) mistakes
made by inductive and deductive (direct and indirect) conclusions, and 3)
mistakes made by proving and denying. The point of the paper is in clear
and intelligible thinking, and in respecting logical principles and rules of
the thought as well as in concrete and situational adequacy when

64
 821.163.41.09(091)
821.163.41.09 .

: -
,
, ("
", " ", "
", " ", " ", " "
),
-
,
,
(" ", " ",
" ", "
", " " ).

: , , ,
, , - ,
, , ,

-
,
,
,
, ,

.

, , , ,
,
,
,
.


,
,
, ,
, , . ,
,
,
, .

,
,
,
, .
, ,
,
,1
,
,

.
""
1913. .2

.
, 1904. ,
" ", 25-
" ", 1904.
, " ",

1

: "
, (1902)
(1907)
,
, ,
". ( , " ",
, , , 1984, . 154-155).
2
, "", : , , . VIII, 13-
14, , 30. 1913, . 193-195.

66
 -

"" 25-
70- .
,
, " ",
,
.
.
,
, , ,
. , "
",
.
.
,
,
:
, , .

, ,
: "
, .
: ".
,
.
,
, "" " ",
" ": " ,
, ,
,
, ".
,
, ",
,
",
"",
.

,

67


,
(1868) (1870),
" ",
9. 1907.
, 1951.

.

, ,
1907. ,
,
-
,

, .

, "

, ",
"
" ,
, .
, ,
, I
,
,
.
,
,
,
" ,
". ,
,
,
: . ,
,

68
 -

.
,
, ,
.
" ",
1906. ,
(1862-1905). 1895.
, ,
.
: "
: ,
, , .
.
,
,
". ,

. ,
,
.
, ,
1906. ,
, .
,
,
-
" " 1888. .
,
, ,
.
. ,
20. 1908.
,
4.
,

69


.3
,
,
. ,
.
" , , ,
, ,
,
". ,
,
,
.
,
" "
.
, ,
, " , ,

". , ,
: "
, ,
, ,
".
(1868-
1909), ,


.
1909. .
, ,

. ,
1906. ,
.
" "

3
, " ", , .
LV, 23210, , 1978, . 17.

70
 -

1907. ,
, , .
, " ,
",

, ,
: "
,

, ".
,
,
, 22.
1908. ,
,
, .



.


, 70. 1912. .
,

.4
, "",
, " "
,
,
,
,
.

4
, ,
, : , ,
, , 2001, . 317-330.

71


, ,
1905. .
, ,
, 1905. ,
,
,
,
.
, ,
, , ,
, , , , ,
,
. ,
,

.
,
, " .
", ,
1906. .
, "".
,
,

. , " "
, " ",
, " ,
".

,
.

,
,
, ,
, " " .
, ,
" ",

72
 -

, 1911. .
,
: " ,
, ,
, , !",
, ,
.
,

. ,
, 33 ,
.
, ,
,
" ". ,
, "
,
",
.

: ,
,
.

.
" , , , ,
,
". , ,
" ",
,
.


" "
. ,
,

, " ,

73


". , , "
, ".
,
"
,

".
,
,
. ,

.
"
", ,
" ",
.

1905. ,

.5
,

,
22. 1905. ( 547),

,
.
,


.

5

.

. .
( , . I, 13, 25. 1905, . 4).

74
 -

,
,
, 20.
1905. .
,
,
. 3.
.
,
.
, 14. 1905.
.6
,

16. 17. 1905. ,
, ,
,
.
,
,
.

,
,


42

, ,
.
- ,
,
, . .

,
,

6
, ,
, , 24, 25. 26. 1938. , . V, 10744, . 15.

75


,
. ,


, ,
.

,
,

,
.7 ,
,
,

,
.
,
, ,
,
.
,
,
,
,

.

,
,
,
1905. 1906. ,
, " "
, 1905. ,
1906. .

7
, , , , 1951, . 128.

76
 -

" "
,
; ,

, ,
! . ,
?,
:
,
. ,

, ,
,

.
,
,
: "
".
,

. ,
,
, ,
: " , , ,
!".
,
1910. 1911. ,
,
,
, ,
- ,
"" ,
,
. 50-
,
.

77


,
.
,
, 1903, 1904. 1905. ,
,
.

,

.8
", ,
, , ,
",9
,
10: "
, , ,
, .
, ,
,

".

,
:
" ", "
". , ,
", ",
,
"

8
: , "
", :
, , , 1989, . 203-213.
9
, " ",
, . V, . IV, . 2 (16. ), , 1905, . 159.
10
: , ,
" ", -, 2000, . 7-208.

78
 -

".
,
1911. ,
23. .
,
,
. "
",
,
, "
".
,
, "
". ,
, ,
"
,

,
,
,
".
,
"
" " ", " ,
, ",
. , " " (
", ..."),
.
,

, 27. 1911.
. 1905.
,
"
".
,
, ,

79


. ,
,
" "
,
,
.

,
", , ,
".
,
,
, ,
.
,
1371. ,
1911. .

,
, ,

.
, ,
,
,
.

,
, "
"
,
.

" ".

,
,
,

80
 -

,
.
,
,

"
",
" " .

- ,
1911. ,


-
,
" ,
,
, ,
".
,
-
,
,

- .

,
" "
, " ,
",
,11


.

11
: ,
, - , , 2004, .
29-32.

81


: "
,
,
".
,
,
1910. ,
,
,
.

,

.
, , ,
, .

,
, 1901.
,
,
" ".
19. , -
,
( ),
, ,
. ,
,
.
,
, , 19.
.
"
,

".
,
,

82
 -

,

, .

,
1911. ,

2002. .
,
380. ,

.
, :
, ;
: , , , ,


" ,
".
,

,
: , ,
. ,

,
, : ,
.
,
1910.
.
,
1909. -
,
1910. ,
. 1909. ,

83


" ".

,
(, , , ,
), 28.
"" 1857. 1858.

.
,
", ,
,
",
.12

,
- (
, ,
, ),
"
".
,
- ,
, ,
1876. .
:
.
: " , ,
, ,
,
, ."


,
, ,

12
, " ", ,
, 13, , 1977, . 183.

84
 -

, , ,
,

.
-

: " ", "
", "
1864. ", " " .
" ",
1911. ,
,
" " 1911. ,

.


" " "
"
5. 1911. .
,
,
( ,
, , ,
),
"
, , ".
,

, .

, 1389.
, .
-
,
, ,
,

85


1911. , " ".

,
1908. ,
31. 1910.

, "
,
".

,
,


.13
,

- ,
,

,
,
,
,
.
,

, ,

- ,
1908. : "
, , ,
, ,

".

13
: ,
"", , , 1991.

86
 -

"
1909. ".
12. 1909. ,
,
. .
1909. ,
,
,
, 1909.
,
" -
".
,
" " 1908.
,
, ,
-
, ,
.14
" ",
, "

",

,
VII , -.
"", ,
, ,
, .


,
.

, ,

14
, "
", , . LII, , 10. 2005, . 20.

87


"
", 1912. ,

.
,
,

, :
" ",
, ,

, , ,
, , .

, ,
.
(
, ),
,
.
,
53. ,
,
,
, .
1878. ,

.
,
. ,

: .

,
.
,
18.
1904. ,

88
 -

,
.15
,
,
,
,
, ,
,
.
-


,
, " ",
, ,
,
, . , 1913. .
1913. ,

, ,
,

. ,
,
,
-
,
,

, "

".

15
, " .

", , , - 1997, . II, 9-
10, . 22-23.

89


,
, ,
, ,
,
,

,
.
,

,

- .

90
 -

Goran Maksimovi

THE CRITICALLY-POLEMICS PROSE BY PETAR KOI

Summary

This work analyse the critically-polemics texts by Petar Koi, which

shows his critically method, poems and literary interestings (O lirici ure
Jakia, Naa poezija pod apsolutizmom, Prvo vienje s Jankom,
Stevan Sremac, Pjesme Alekse antia, Naa pjesma and similar),
than shows polemics ways on public and political life in Bosnia and
Herzegovina under Austro-Ugarska monarchy, which take care about
Serbian institutions in Skoplje and discussion about political problems on
Balkan (Za srpski jezik, O programu obnovljene Otadbine,
Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Jedna famozna svadba,
Balkanski rat i austrijska intervencija and similar).

91
 371.3 : : 51

( )

: () -
:
Fc ,Fa , Fb , ,
,

Fc = Fa +
Fb

,
.
,
.

: , , , ,
, , , ,
, .

( 580 - 500. ),
; , ( )
" " ,
.

;
;
.
, , -
; ,
(
); .


, ,
ABC:
( c 2 = a 2 + b 2 ).
,
( 3,4,5;
6,8,10, .)

( ): b -
:
b2 = a c .
, b ,
:
:b=b:c
.

.

.

( ): :
a)
;
b) -
.
:
ABC C.
a) ( 1.) ,
= , D
:
ADC DBC
:

94


p : h = h : q .
h 2 = pq

(1)
p+q=c

1.

b) = ; C D

ABC ADC
:
c:b=b:q
b 2 = cq (2)
ABC ADC
c:=:p
a 2 = cp (3)
.

95


: ,
.

: , (2) (3)
:
a 2 = cp
+
b 2 = cq

a 2 + b 2 = cp + cq = c ( p + q)
p + q = c
c2 = a 2 + b2 .
, .

,
: , -
, , , ,
.
.

:
,
.

96


C
B

c
A a

C A
b

2.
C - c ABC
B - b ABC
- ABC
C = c c = c2
B = b b = b2
A = a a = a2
C=+B
c2 = a 2 + b2

97


: -
,

.

: :

B
C

A c
a

C A
b

98


c2 3
C= - .
4

b2 3
B= - .
4
a2 3
A= - .
4
C = + B .

c2 3 a2 3 b2 3
= +
4 4 4

4
3 2
(c ) =
4
(
3 2
)
a + b2 c 2 = a 2 + b2

:
; -
.

99


c
A a

C A
b

4.

100


3c 2 3
C= - c.
2

3b 2 3
B= - b.
2
3a 2 3
A= - .
2
C = + B .

3c 2 3 3a 2 3 3b 2 3
= +
2 2 2

3 3 2 3 3 2
2
(c ) =
2
( )
a + b2 c 2 = a 2 + b2

: -
,
.

B C
c
Aa
C b A

B
5

101


c 2
C= -
4
b 2
B= -
4
a 2
A= - .
4
C = + B .

4
c2 =
4
(a 2
)
+ b2 c2 = a 2 + b2

: -
,
.

B
C
c
Aa
C b A

B
6

c 2
C= -
8

102


b 2
B= -
8
a 2
A= - .
8
C = + B .
c 2 b 2 a 2
8
=
8
+
8 8 8
( )
c2 = a 2 + b2 c 2 = a 2 + b2

:
,
.
: x = (t-sin t)
y = (1 - cos t)
:

7.

0 2
P = 3a 2
a = 2 a a

b = 2ab

c = 2 a c

: c 2 = a 2 + b 2

103


: 4ac2 2 = 4aa2 2 + 4ab2 2 (*).

4
(*) :
3
3ac2 = 3a a2 + 3ab2 .

: , -
-
.

: :
nar
P= ,
2
r - ;
n - ;
- .
a
: r = ,
180 0
2 sin
n
na 2
: P = .
180 0
4 sin
n
n
: a 2 + b 2 = c 2 ,
180 0
4 sin
n
:
na 2 nb 2 nc 2
+ = = Pa + Pb = Pc .
180 0 180 0 180 0
4 sin 4 sin 4 sin
n n n

104


()
: -
c b ,
Fc , Fa , Fb . ,
, (),
, , .

Fc = Fa + Fb

.
,

.

C
Fa
Fb

A B
Fc

8.

Fc=F+Fb,
F, Fb Fc .

105


1. G.G.Ceten, Istorii matematiki v drevnosti i v srednem veke.,

M. L. 1938.
2. V. Litoman, Teori Pitagora, Fizmatgiz, M., 1960.
3. A. A. Kolosov, Kniga dla neklassnogo ~teni po matematike dl
u~asn klassa, U~pedigz, M. 1958.
4. Van der Varden, Probuda nauka, Fizmatgiz, M., 1959.

106


Radoslav Miloevi
GENERALIZATION OF PYTHAGORA'S THEOREM
Summary

I present following generalization of Pythagoras' theorem: if over

hypotenuse c and over cathetuses a, b were constructed arbitrary and
similar figures Fa, Fb i Fc, eg halfcircles, then theirareas are connected by
relation:
Fc=Fa+Fb
There are some more then 100 proofs Pythagoras' theorem today. This
theorem is one of the most important theorem of Euclidean geometry.

107
 811.163.41`367.3

STRUKTURNO-SEMANTI^KE OSOBENOSTI
EKSKLAMATIVNIH ISKAZA SA
ZAMJENI^KO-PRILO[KIM FORMANTOM
Apstrakt: Predmet posmatrawa u ovom radu jesu
eksklamativne konstrukcije tipi~ne po tome {to u svom
sastavu imaju upitno-odnosnu zamjenicu ili zamjeni~ki upitno-
odnosni ili deikti~ki prilog u funkciji eksklamativnog
markera, ali istovremeno i re~eni~nog ~lana. Opisuju se
sintagmatske relacije u koje ozna~ene jedinice stupaju, kao i
re~eni~ne i iskazne strukture koje se oko wih obrazuju, ne
samo u sintaksi~kim nego i u semanti~ko-pragmati~kim
relacijama.

Kqu~ne rije~i: upitno-odnosna zamjenica, eksklamativni

funktor, ekspresivnost, eksklamativnost, kvalifikacija,
kvantifikacija, iskaz

U opisu re~enice ili uop{te iskaza1 koji se u upotrebi

javqa kao eksklamativan, ozna~en uzvi~nikom kao markerom
wegove intonaciono-ekspresivne posebnosti, gramatika je
odavno izdvojila raznovrsne tipove. Izdvojila ih je uglavnom u
komunikativno-semanti~koj opoziciji u odnosu na izjavne i
interogativne forme, uz naznake da se kao eksklamativni mogu
dosemantizacijom u odgovaraju}im kontekstima - emocionalnim
nijansirawem, intenzivirawem i sl. - i takve strukture
upotrijebiti u funkciji eksklamativnih. Na taj na~in
upotrijebqene, te forme dezaktualizuju svoju primarnu
komunikativnu funkciju - obavijesnu ili interogativnu - i

1
Pod terminom re~enica u radu se podrazumijeva
sintaksi~ka struktura sa obavezno prisutnim
li~nim glagolskim oblikom u funkciji predikata,
dok iskaz pokriva {ire zna~ewe komunikativno
funkcionalnih struktura, bilo da su gramati~ki
predikativne bilo nepredikativne.


postaju sredstvo ekspresivne sintakse jer izra`avaju neku od

jezi~kih funkcija modalizovanih ekspresivnim stavom,
emocijama ili direktivno{}u, ~ime zalaze u okvire
semanti~kog poqa eksklamativnih konstrukcija. Budu}i da je
ekspresivnost, u naj{irem smislu zna~ewa termina, nijansa koja
eksklamativne iskaze na smisaono-logi~kom planu odvaja od
izjavnih i upitnih, pod tipi~no eksklamativnim
konstrukcijama podrazumijevamo, dakle, iskaze u kojima u
wihovoj strukturi participira i leksi~ko-gramati~ka jedinica
ekspresivne semantike, {to je utemeqeno na uvjerewu da je
strukturni kriterijum jedini relevantan za kategorizaciju i
izdvajawe neke jezi~ke jedinice kao funkcionalno posebne.
Uo~eno je da se u okviru tih konstrukcija vrlo ~esto javqaju
jezi~ki markeri kao {to su uzvici, partikule, vokativne
forme, te glagolski modusi imperativ i potencijal. Upitno-
odnosne zamjenice i upitno-odnosni zamjeni~ki prilozi u toj
ulozi su mawe o~ekivani, pa se tako i u opisu uzvi~nih re~enica
u gramatikama i uxbenicima srpskog jezika naj~e{}e i ne
pomiwu2 iako se daju primjeri koji sadr`e te jedinice. Uz to,
zamjeni~ko-prilo{ke rije~i funkciju modifikovawa iskaza
vr{e vrlo sli~no intenzifikatorskim partikulama, na osnovu
~ega ih neki autori i ubrajaju u partikule3 pa i to uti~e na
neuo~qivost eksklamativnih konstrukcija sa tim rije~ima kao
posebnog re~eni~nog/iskaznog tipa. Predmet posmatrawa u ovom
radu jesu upravo konstrukcije koje u svom sastavu sadr`e upitno-
odnosnu zamjenicu ili zamjeni~ki upitno-odnosni ili
deikti~ki prilog u funkciji eksklamativnog funktora4.

2
Izuzev u: @. Stanoj~i}, Q. Popovi}, Gramatika
spskoga jezika, uxbenik za 1, 2, 3. i 4. razred
sredwe {kole, Zavod za uxbenike i nastavna
sredstva, Beograd, 1995, 337.
3
S. Risti}, Partikule i wihovi funkcionalni
ekvivalenti, u: S. Risti}, M. Radi}-Dugowi}, Re~.
Smisao. Saznawe (studija iz leksi~ke semantike),
Filolo{ki fakultet Beogradskog univerziteta,
Beograd, 1999, 93-118.
4
Termin u zna~ewu: pomo}na rije~ koja obiqe`ava
re~eni~nu funkciju - preuzet iz: Q. Popovi},
Raspore|ivawe konstituenata upitnih i
relativnih sintagmi: primer sintaksi~kih

110
 -
-

Preciznije, korpus5 ne registruje sve zamjenice i priloge

pomenutih kategorija u ravnopravnoj zastupqenosti, nego
uglavnom samo one kvalifikativno-kvantifikativne
semantike. Kao najfrekventnija zamjenica javqa se zamjenica
kakav, -a, -o, rje|e imeni~ka zamjenica {ta, a vrlo rijetko
kolik, -a, -o. Korpus biqe`i i po koji primjer sa zamjenicama
koji, -a, -e, ~iji, -a, -e te ko, dok su od priloga u ovom tipu iskaza
u upotrebi naj~e{}e kako i koliko, a rje|e tako i toliko, gdje
i za{to, pa je i analiza usmjerena ka frekventnijim formama.
Rije~-marker eksklamativnosti naj~e{}e je u inicijalnoj
poziciji u iskazu ili re~enici, {to pokazuje i primjer kojim
po~iwemo analizu. Kao polaznu, uzimamo prostu formu iskaza,
prema strukturnom obrascu Sb + P6:
1) Kako si ti lijep dje~ak! (MK, P, 192)
1a) Ti si lijep dje~ak.

konflikta, Kwi`evnost i jezik, XLII/1-2, Beograd, 1995,

str. 49-70.
5
Primjeri koji se u radu koriste za analizu,
uzeti su iz sqede}ih izvora: MK,P - M. Kapor,
Provincijalac, Dragani}, Beograd, 1996.; VSK,Snp,2 - V.
S. Karaxi}, Srpske narodne pjesme, 2, Nolit, Beograd,
1969.; LL,Nb - L. Lazarevi}, Na bunaru, Zavod za
uxbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo,
1999.; Q.H-\,Pp - Q. Habjanovi}-\urovi}, Paunovo pero,
Narodna kwiga, Alfa, Beograd, 2000.; Q.H-\,Pp - Q.
Habjanovi}-\urovi}, @enski rodoslov, Narodna
kwiga, Alfa, Beograd, 1996.; TL,JS - T. Levajac, Jopet
Sudanija, Zadu`bina Petar Ko~i}, Bawaluka, 1999.;
MS,Dis - M. Selimovi}, Dervi{ i smrt, BIGZ, Beograd,
Svjetlost, Sarajevo, 1990.; M. Selimovi}, Tvr|ava,
BIGZ, Beograd, Svjetlost, Sarajevo, 1990.; RP,ZoS - R.
Popovi}, Za{to odlazite iz Sarajeva, Dokumenti,
Beograd, 1997.; AL,DqFO - A. Lozanin, Dve qubavi
Filipa Orosina, Nova, Beograd, 1998.; RS,Os - R. Simi},
Op{ta stilistika, Nau~no dru{tvo za negovawe i
prou~avawe srpskoga jezika, Beograd, Jasen,
Nik{i}, 2001.; B],DB - B. ]opi}, Delije na Biha}u,
Prosveta, Beograd, Svjetlost, Veselin Masle{a,
Sarajevo, 1980.; AI,T - A. Isakovi}, Tren, Prosveta,
Beograd, 1976.; Lz,27 - Lepota i zdravqe, br. 27, Novi
Sad; VJ,S - V. Jovanovi}, Sestra, Nova, Beograd, 2002.
6
U analizi se koriste sqede}i simboli: Sb =
subjekat; P = predikat; S = supstantiv; A =
adjektiv; AdV = adverbijal; V = verbum; N =
nominalna kategorija.

111


Strukturno oba iskaza popuwavaju dvo~lani re~eni~ni model:

Sb(N1 - ti) + P(cop. + leks. - si lijep dje~ak), s tim {to
primjer broj 1 raspola`e i, za sada neraspore|enim, formantom
kako. Obratimo pa`wu na wihovu smisaono-semanti~ku
(ne)ekvivalentnost jer ih upore|ivawa radi i navodimo.
Smisaono, i jedan i drugi iskaz denotatu, koji identifikujemo
kao sagovornika na osnovu komunikativno aktivnog 2. lica (ti)
u funkciji subjekta, pripisuju odre|enu kvalifikaciju (lijep
dje~ak) uz pomo} kopulativnog glagola. U tom opisu, u
neutralnoj kvalifikaciji uz koju nema nikakvih dodatnih
informacija iscrpquje se i semantika izjavnog iskaza 1a. Bez
rije~i kako, jer wu smo jedino ispustili u odnosu na iskaz 1, i
bez uzvi~ne intonacije koja je dosqedno obiqe`je iskaza kao
{to je iskaz 1, uz obaveznu izmjenu reda rije~i koju diktira
pravilo da enklitika ne mo`e stajati u inicijalnoj poziciji u
re~enici - dobili smo u ekspresivnom smislu neutralnu
obavje{tajnu re~enicu. Ovo posqedwe, promjena reda rije~i kao
obavezna pri transformaciji eksklamativne re~nice,
strukturno bliske upitnoj konstrukciji tzv. parcijalnog
pitawa sa zamjeni~ko-prilo{kim formantom u inicijalnoj
poziciji, u izjavnu, tipi~na je za primjere u kojima je u sastavu
predikata eksklamativne konstrukcije glagolska enklitika,
bilo da se radi o imenskom predikatu bilo o glagolskom sa
aktivnim ili pasivnim glagolskim oblikom (npr.: Kako je
slatka! > Slatka je // Kako je dobro znao na ispitu! > Znao je
dobro na ispitu. // Kako je lijepo ofarbana ta `ena! > Ta `ena
je lijepo ofarbana). Naime, upitno-odnosna zamjenica ili
prilog, ina~e akcentovani, u ulozi kako interogativnog tako i
eksklamativnog funktora, privla~e ka sebi enklitike.
Naravno, to se odnosi i na zamjeni~ke enklitike (npr.: Kako ti
la`e! > La`e ti), i one za markerom eksklamativnosti idu
naprijed. Nema li u eksklamativnoj konstrukciji enklitike
neposredno iza funktora, to su i obaveze sa promjenom reda
rije~i pri ovakvoj transformaciji mawe stroge (npr.: Kako
mnogo ~ini za wu! > Mnogo ~ini za wu. // ^ini mnogo za wu. //
^ini za wu mnogo.). U stvari, budu}i da nema restriktivnog
pravila, red rije~i u izjavnom transformu diktira aktuelno
ra{~lawivawe izjavnog sadr`aja, odnosno tematsko-rematska

112
 -
-

perspektiva prema kojoj se tema kre}e ka po~etku re~enice, a

obavijesna novost - rema - ka kraju, u skladu sa komunikativnim
principima zadr`avawa pa`we na onome {to je posqedwe
eksplicirano.
Poku{ajmo ustanoviti u ~emu se sadr`i ekspresivni dodatak
koji eksklamativna re~enica nosi, dok wen izjavni ekvivalent u
tom pogledu ostaje neutralan. Prije svega, intonacijom i rije~ju
kako, kao obiqe`jem eksklamativnosti, intenzivira se
zna~ewe cijelog iskaza. Budu}i da je zna~ewe iskaza
kvalifikativno, graduativno se poja~ava upravo taj segment
koji je nosilac kvalifikativne semantike. Ako je u izjavnoj
re~enici kvalifikacija u ravni pozitiva, u eksklamativnoj ona
preska~e prelazni relaciono uslovqeni komparativni stepen i
anticipira maksimum, bilo da se radi o simpateti~koj, bilo o
antipateti~koj kvalifikaciji. U skladu sa tim manifestuje se
i ekstremno raspolo`ewe: divqewe prati simpateti~ku, a
zgra`avawe antipateti~ku kvalifikaciju. Npr.: a) Kako si ti
lijep dje~ak! i b) Kako je to ru`na `ena! Ni u a ni u b primjeru
nema govora o zna~ewu: Ti si qep{i dje~ak od nekog drugog. // To
je ru`nija `ena od neke druge. Zna~ewe se prije da opisati kao:
neuporedivo lijep i neuporedivo ru`na - {to je blisko zna~ewu
perifrasti~nog superlativa7: Ti si previ{e lijep dje~ak. / To je
previ{e ru`na `ena, ili elativa, kojim se tako|e izra`ava
maksimalan stepen neke osobine: Ti si prelijep dje~ak. / To je
preru`na `ena. ^ini se da je upravo izjavna re~enica sa
eletivom semanti~ki najbli`a eksklamativnom uzorku od koga
smo u analizi po{li jer i jedna i druga izra`avaju maksimalan
stepen osobine koja se denotatu pripisuje kvalifikacijom
datom imenskim predikatom. Ono po ~emu se i daqe razlikuju
ti~e se stepena ekspresivnosti, odnosno emocionalnosti. I one
se tu polarizuju kao nemarkirana i markirana kategorija. U
izra`avawu maksimalnog stepena neke osobine eksklamativna
re~enica je osna`ena i izrazitim, tako|e maksimalnim

7
M. Kova~evi}, Perifrasti~na komparacija u
srpskom kwi`evnom jeziku, Zbornik srpskog jezika,
kwi`evnosti i umjetnosti, I/1, Bawaluka, 2001, str. 31-
59.

113


stepenom emotivnosti ili emotivnog stava govornika, dok

izjavna ostaje uskra}ena za tu semanti~ku komponentu.
Nedvosmisleno je i da ovakve re~enice nisu upitne, odnosno
da zamjenica ili prilog koji im daju funkcionalnu vrijednost
nose obiqe`je eksklamativnosti, iako postoji konstrukcijska
podudarnost sa tzv. parcijalnim pitawem koje se tako|e
formira pomo}u upitno-odnosnih zamjenica i upitno-odnosnih
zamjeni~kih priloga i kojim se od sagovornika tra`i
informacija o nekom dijelu iskaza, o odre|enoj sintaksi~koj
poziciji, npr.: Kakvu si haqinu kupila? ili: Gdje stanuje?. S
druge strane, kod eksklamativnih re~enica dezaktealizuje se
upitna, a afirmi{e odnosna komponenta zamjeni~ko-
pridjevskih funktora. U stvari je eksklamativnoj re~enici sa
zamjeni~ko-prilo{kim funktorom jo{ bli`i tip parcijalnog
retori~kog pitawa budu}i da je interogativnost retori~kog
pitawa i ina~e fingirana jer se na wega ne o~ekuje odgovor.
Komunikativna funkcija retori~kog pitawa jeste ekspresivno-
saop{tajna, a to se posti`e iznevjeravawem zna~ewa upitne
forme i poja~anom intonacijom, kojoj se uglavnom pripisuju
obiqe`ja eksklamativnosti. Pored forme i intonacione
srodnosti, ekspresivnost je tako|e dodirna ta~ka izme|u
eksklamativne re~enice sa zamjeni~ko-prilo{kim funktorom i
parcijalnog retori~kog pitawa. Me|utim, semanti~ki i
pragmati~ki se ova dva tipa iskaza jasno diferenciraju.
Uporedimo sqede}e primjere:
2) Kako sam se rado toga sje}ao! (razg.)
3) Kako se toga ne bih sje}ao! (razg.)
Primjerom 2 intenzivira se zna~ewe prilo{ke odredbe za
na~in (rado) do maksimalnog stepena, uz izrazit emotivni naboj
- ozna~imo ga kao nostalgiju. I upravo je u tome su{tina
zna~ewa eksklamativne re~enice, {to se na referencijalnu
podlogu nadogra|uje intenzivirawe sadr`aja nekog re~eni~nog
dijela i iskazuje emotivno stawe ili stav govornika. Zna~ewe
primjera 3 pronalazimo u emotimno-emfati~ki osna`enom
izjavnom ekvivalentu: Svakako da se sje}am toga. (ili sl.) i
uo~avamo da je odri~noj formi fingiranog pitawa pripisano
afirmativno izjavno zna~ewe. I upravo u tom otklonu
istinosnog modaliteta izme|u forme i zna~ewa - po

114
 -
-

proporciji: afirmativna upitna forma - odri~no izjavno

zna~ewe; odri~na upitna forma - afirmativno izjavno zna~ewe
- le`i osnovna razlika izme|u zamjeni~ko-prilo{ke
eksklamativne re~enice i zamjeni~ko-prilo{kog retori~kog
pitawa. Eksklamativna re~enica ne samo da ne ispoqava tu
vrstu formalno-zna~ewskog transfera, nego se i ne javqa u
odri~nom obliku, tj. neutralna je prema negaciji predikata.
Wena osnovna semanti~ko-pragmati~ka komponenta jeste
izra`avawe maksimalnog stepena nekog svojstva, dakle wegova
afirmacija, bilo da se radi o pozitivnom bilo negativnom
kvalitetu/kvantitetu, i to se posti`e afirmativnom formom.
Odri~na se forma javqa kao neovjerena: *Kako se nisam rado
toga sje}ao!. Iskazivawe negativnog stava i negativnog
kvaliteta posti`e se tako|e afirmativnom re~eni~nom
konstrukcijom a na osnovu odgovaraju}eg leksi~ko-semanti~kog
puwewa modela ili leksi~kom negacijom: Kako sam se nerado
toga sje}ao!. Tako, na primjer, da bismo ekspresivno izrazili
neku sopstvenu zabludu, koju pri tom i maksimalizujemo, ne
mo`emo re}i:*Kako nisam bio pametan!, ali je sasvim
odgovaraju}a konstrukcija sa leksemom antonimi~nog zna~ewa:
Kako sam bio lud! / Kakva sam budala bio!.
Eksklamativne re~enice sa zamjenicom ili zamjeni~kim
prilogom kao funktorom eksklamativnosti nisu sve
kvalifikativne na na~in kako smo to imali u primjeru 1 kojim
smo zapo~eli analizu, ali sve nedvosmisleno nose: a) stepen
zna~ewske maksimalizacije i b) izrazitu emotivnu obojenost
iskaza. Wihovo globalno zna~ewe zavisi od sintaksi~ko-
semanti~kog sklopa bazi~nog iskaza, od koga zavisi i koji je
re~eni~ni ~lan obuhva}en intenzifikacijom. Npr.:
4) Kako li~i na svoju nesretnu majku! (MK, P,176) > Previ{e
li~i na svoju nesretnu majku.
Intenzivira se neeksplicirana adverbijalna odredba za
koli~inu (uz glagol li~i), ~iju ulogu, pored
intenzifikatorske, preuzima prilog kako.
4a) [ta su sve u stawu da urade te male kurvice! (MK, P,194) >
Te male kurvice su u stawu da urade (apsolutno) sve.
Intenzivira se zna~ewem bli`eg objekta.

115


4b) Koliko sam samo puta pri`eqkivao ovu istu scenu! (MK,
P, 41) > Ovu istu scenu sam pri`eqkivao nebrojeno mnogo puta.
Intenzivira se odredba za vrijeme, odnosno za frekvenciju.
4v) Tako brzo prolazi vrijeme! (MK, P, 124) > Vrijeme prebrzo
prolazi. - Intenzivira se odredba za na~in.
U su{tini, u ovakvim re~enicama uglavnom je prisutna neka
rije~ ili izraz kvalifikativne ili kvantifikativne
semantike i predstavqa bazu za gradirawe zna~ewa. To su
naj~e{}e pridjevi, prilozi i prilo{ki izrazi, te imenice
ocjewiva~kog tipa. U prethodnim primjerima uo~avaju se kao
takve: lijep (1), sve (4a), koliko puta (4b), brzo (4v) ili: tvrdo,
lako, stra{no, bla`en, nadmo}na, poni`ewe - u sqede}im
primjerima:
4g) Ja kako ga bane osedlao,/ kako li ga tvrdo opasao! (VSK, Snp,
2,171) // Kako mi je onda lako bilo! (LL, Nb, 42) // Kako sam joj
stra{no zavidela! (QH-\, Pp, 41) // Kako sam se ose}ao
bla`en! (LL, Nb, 42) // Koliko je ta priroda koja je u isto vreme
i blaga i burna... nadmo}na! (TL, Js, 49) // Kakvo sam poni`ewe
do`ivela! (TL, Js, 70)
U slu`bi intenzivirawa zna~ewa odre|ene rije~i prilog
ili zamjenica nisu samo komunikativno-semanti~ki markeri,
neukqu~eni u sintaksi~ko-funkcionalnu strukturu iskaza u
kome se nalaze, kao {to je to slu~aj sa uzvicima, partikulama i
vokativom kada se na|u u sastavu eksklamativnog iskaza. U
skladu sa svojim kategorijalnim obiqe`jima koja im obezbje|uju
dvofunkcionalnost, tj. mogu}nost da osim funktorske imaju i
konstituentsku ulogu u re~enici, zamjeni~ko-prilo{ke rije~i
stupaju sa rije~ju koju intenziviraju u subordinativnu
sintagmatsku vezu, obrazuju}i binarne grupe tipa: S<A
(poni`ewe<kakvo); A<Adv (nadmo}na<koliko; bla`en<kako);
Adv<Adv (stra{no<kako; tvrdo<kako); V<Adv (osedlao<kako) -
u kojima uvijek imaju funkciju zavisnog ~lana. Mogu}a je i
sintagmatska veza V<S, kada je funktor imeni~ka zamjenica
{ta a u re~enici postoji prelazni glagol, kao u sqede}em
primjeru, u kome zamjenica {ta dopuwava prelazni glagol
u~initi:
4d) Gospode bo`e, {ta ti je mogla u~initi! - re~e `ena. (MK,
P, 194).

116
 -
-

Sintagmatska veza (V<Adv) ostvaruje se uvijek kada u iskazu

nema upori{ne prilo{ke ili pridjevske rije~i sa kojima
zamjeni~ki prilog mo`e da stupa u sintagmatske odnose i uvijek
podrazumijeva intenzivirawe glagola u predikatu, dakle
finitivnu kvalifikaciju. Npr.:
5) Kako sam u`ivala u gnevu bo`jem! (QH-\, Pp, 41)
(u`ivala sam<kako) // Koliko `eli da ga sretne! (QH-\, Pp, 62)
(`eli<koliko) // Koliko je voli! (LL, Nb, 68) (voli<koliko)
U svakoj od navedenih re~enica situacija obuhva}ena glagolom
intenzivirana je do maksimuma, uz razli~ita emotivna puwewa:
zluradosti (prvi iskaz), ~e`we (drugi iskaz), ushi}ewa (tre}i
iskaz).
U navedenim primjerima (izuzev primjera sa imeni~kom
zamjenicom {ta: Gospode bo`e, {ta ti je mogla u~initi! i
pridjevskom zamjenicom kakav: Kakvo sam poni`ewe do`ivela! u
funkciji modifikatora eksklamativnosti) na mjestu funktora
me|usobno su konkurentni na~insko-koli~inski prilozi: kako,
tako, koliko, toliko i, mada rje|e u upotrebi i ~ini se ~e{}e
u formama razgovornog stila, nijansirano ~u|ewem, prilo{ko
{to:
Kako/tako/koliko/toliko/{to sam u`ivala u gnevu bo`jem!
Kako/tako/koliko/toliko/{to `eli da ga sretne!
Kako/tako/koliko/toliko/{to je voli!
Pojedina~na semantika funktorske rije~i pri tom je
nediferencijalna jer se i na~inskim prilozima (kako, tako) u
stvari skre}e pa`wa na intenzitet - snagu situacije imenovane
predikatom re~enice. Dezaktualizuje se, dakle, prilo{ko, a
unificira intenzifikatorsko zna~ewe funktorske rije~i
kojim se posti`e maksimalan stepen ostvarqivosti situacije
ozna~ene glagolom, tako da funktor djeluje kao univerzalni
kvantifikator. Zato je u tom slu~aju primjerima koji to
ekspliciraju ekvivalentna i forma eksklamativnog iskaza sa
intenzifikatorskom partikulom ala: Ala sam u`ivala u gnevu
bo`jem!; Ala `eli da ga sretne!; Ala je voli!.
Ja~aju}i intenzifikatorsko, a slabe}i svoje posebno
leksi~ko zna~ewe, zamjeni~ko-prilo{ke rije~i: kako, tako,
koliko, toliko i {to pribli`avaju se funkcionalno
partikulama. U nekim publikacijama koje se ti~u te

117


problematike8 i tretiraju se kao partikule. Ipak, ~ini se da

wihova gramati~ka komponenta nije do te mjere
dezaktualizovana, odnosno da uz zna~ewe intenzivirawa jo{
uvijek odr`avaju i sintaksi~ke mogu}nosti u skladu sa svojom
kategorijalnom kombinatorikom. Tako npr. prilo{ka rije~
kako javqa se u re~enici, u predikatskoj konstrukciji
minimalne sintaksi~ke strukture - svedene npr. na imenski
predikat (Kako je lijepa!) i ima zna~ewe adverbijalne odredbe
za koli~inu. Adverbijalno zna~ewe ostvaruje i u
kvalifikativnoj sintagmi (koja je produkt kondenzacije i
ispu{tawa kopule): Kako lijepa djevojka! - pri ~emu se weno
prilo{ko djelovawe usmjerava na adjektiv lijepa po modelu
A<Adv. Da se kako pona{a kao prilog, pokazuje i nemogu}nost
wegove veze neposredno sa imenicom: *Kako djevojka!, dok se u
toj vezi zamjenica kakav javqa sasvim prirodno: Kakva djevojka!
Ako prilog kako ostvaruje vezu sa jednom neglagolskom
leksemom, onda ta leksema mora biti prilog: Kako lijepo! //
Kako nadahnuto!, {to je opet u skladu sa aktivnom
autovalentno{}u sintaksi~ki adverbijalne vrste rije~i
(Adv<Adv). Jedino pomijerawe u funkcionalno-zna~ewskom
poqu prologa kako u konstrukcijama ovog tipa jeste u
modifikovawu kvalifikativne komponente u kvantifikativnu,
mada se zadr`ava i nijansa kvalifikativnog zna~ewa, pa tako
npr.: Kako smo bili sre}ni! - zna~i i mnogo i posebno. Drugim
rije~ima, da bi se upotrijebio prilo{ki intenzifikator kako,
konstrukcija mora biti takva da sadr`i glagol, pridjev ili
prilog - rije~i sa kojima prilozi ina~e ostvaruju sintagmatske
veze.
Dezaktualizacijom prilo{kog zna~ewa eksklamativnog
markera kako iskaz gubi zna~ewe kvantifikovawa, a dobija neku
drugu semanti~ko-pragmati~ku vrijednost, nijansiranu
emocionalno-emfati~kim stavom govornika. Tako sqede}i
primjeri nemaju zna~ewe maksimalizovawa stepena nekog

8
P. Mrazovi}, Z. Vukadinovi}, Gramatika
srpskohrvatskog jezika za strance, Dobra vest,
Novi Sad, Sremski Karlovci, 1990, 405-444.; S. Risti}, M.
Radi}-Dugowi}, nav. djelo

118
 -
-

obiqe`ja ili iskaza u cjelini, nego zna~ewe propu{tene

mogu}nosti, (samo)prekorijevawa ili `aqewa:
6) Kako ne bijah pametan da joj ka`em ono {to je zaslu`ila da
~uje! // Kako ne znade da je sve ve} zavr{eno! // Kako se nisam
prije toga sjetio!
Da se u datim primjerima gubi prilo{ka vrijednost formanta
kako, pokazuje i mogu}nost wegove zamjene prilozima gdje ili
kud, pri ~emu se neutralizuje i wihovo mjesno prilo{ka
zna~ewe:
6a) Kako/gdje/kud ne bijah pametan da joj ka`em ono {to je
zaslu`ila da ~uje! // Kako/gdje/kud ne znade da je sve ve}
zavr{eno! // Kako/gdje/kud se nisam prije toga sjetio!
Prilozi kako, gdje, kud ne ostvaruju sintaksi~ku vezu ni sa
glagolom, ni sa nekom drugom rije~ju i wihova se uloga u datim
iskazima izjedna~ava sa ulogom partikula. Uo~avamo da je
negacija predikata u ovim konstrukcijama, za razliku od onih
kojima se maksimalizuje zna~ewe iskaza, sasvim obi~na.
Ono {to objediwuje zamjeni~ko-prilo{ke rije~i u funkciji
eksklamativnog funktora sa partikulama jeste izrazito
graduativno zna~ewe i vrlo uop{tena, nespecifikativna,
leksi~ka vrijednost. Ono {to ih razjediwuje jeste
bifunkcionalnost zamjeni~ko-prilo{kih rije~i, wihova
sintagmatska kombinatori~nost, koja kod partikula izostaje.
Zamjenice nedvosmisleno pokazuju da u ovoj funkciji ostaju i
daqe sa svim morfolo{ko-funkcionalnim obiqe`jima svoje
vrste. ^ini se da je najdaqe u procesu partikulizacije oti{la
upotreba priloga {to. U funkciji eksklamativnog funktora
ova rije~ aktivira tako|e kvantifikativno-
intenzifikatorsko zna~ewe. Javqa se uglavnom uz finitivne
konstrukcije i ukoliko formira eksklamativni iskaz samo sa
jednom leksemom, onda ta leksema mora biti li~ni glagolski
oblik: [to slika! // [to pjeva! U su{tini, konstrukcija sa
ovim eksklamativnim funktorom mora sadr`ati li~ni
glagolski oblik: [to je lijepa!, a ne mo`e se povezivati sa
pridjevom: *[to lijepa! ili prilogom: *[to divno!, kao ni sa
imenicom: *[to djevojka!. To nas navodi na zakqu~ak da
eksklamativni funktor {to slu`i iskqu~ivo za re~eni~nu
intenzifikaciju, odnosno da svojom intenzifikatorskom mo}i

119


obuhvata cjelinu situacije ozna~ene re~enicom. Na taj na~in se

wegova funkcija izjedna~ava sa funkcijom pojedinih
graduativnih partikula. Tako se kao funkcionalno-zna~ewski
ekvivalent formi sa funktorom {to javqa forma sa
partikulom ala, koja je tako|e re~eni~ni intenzifikator: [to
slika! // [to pjeva! // [to je lijepa! : Ala slika! // Ala pjeva! //
Ala je lijepa!
Da se i prilo{ka semantika, odnosno leksi~ko zna~ewe
zamjeni~kog priloga, pokazuje do odre|ene mjere ipak
relevantnom, potvr|uje i to da se u ulozi kvantifikativno-
kvalifikativnog intenzivirawa - osim kvalifikativnih
zamjenica kakav i koliki, na~insko-koli~inskih priloga kako,
koliko, tako, toliko i neutralnog {to - ne mogu na}i drugi
zamjeni~ki prilozi. Prilozi za mjesto, vrijeme, uzrok npr., ne
mogu se na}i u istom kontekstu u kome stoje na~insko-
kvantifikativni prilozi bez izmjene zna~ewa. Na primjer:
7) Gdje sam sve bio! (> Bio sam svugdje./ Bio sam na "groznim"
mjestima, tj. boqe bi bilo da nisam tamo bio) // Za{to sam sve
patio! (> Patio sam zbog sva~ega./ Nisam imao zbog ~ega
patiti)
U date primjere ne mo`emo bez {tete po smisao uvesti
supstituciju sa prilogom kako: *Kako sam sve bio! ili Kako sam
sve patio! jer prvi primjer postaje besmislen po{to kako ne
mo`e zamijeniti i mjesno zna~ewe priloga gdje, dok drugi dobija
sasvim druk~ije zna~ewe u odnosu na polazno - umjesto uzro~nog,
aktualizuje se na~insko-intenzifikatorsko zna~ewe. I
obrnito, kada eksklamativni iskaz sa zamjeni~ko-prilo{kim
funktorom ima kvalifikativno-kvantifikativno zna~ewe,
zamjena sa upitno-odnosnim prilozima drugog semanti~kog tipa
nije mogu}a:
7a) Kako sam u`ivala u gnevu bo`jem! // *Gde sam u`ivala u
gnevu bo`jem! // *Za{to sam u`ivala u gnevu bo`jem!
Zna~ewe iskaza sa prilogom gdje upu}uje na mjesnu semantiku,
ali bi moralo biti i kontekstom podr`ano, dok za{to unosi
samoprijekor: Nije trebalo da u`ivam, ali ja~a i funkciju
interogativnosti, unutra{weg, deliberativnog pitawa.
Ograni~ewa u distribuciji pomenutih priloga uslovqena su,
do izvjesnog stepena, i logi~kim relacijama. Iskazivawe

120
 -
-

na~ina i koli~ine glagolske radwe predstavqa apstraktnije,

deskriptivne kategorije, podlo`ne subjektivnoj procjeni
govornog lica, koja je uvijek u podlozi eksklamativne re~enice
kojom se ne{to maksimalizuje, dok su mjesto, vrijeme i uzrok ili
konkretnija ili stvarnosnim relacijama, uzro~no-posqedi~nim
odmjeravawima, konkretizovana glagolska odredbena sredstva.
Zato se re~enice sa prilozima tipa gdje, za{to ili kud i ne
javqaju u eksklamativnoj re~enici sa funkcijom isticawa
maksimalnog stepena uz maksimalno pozitivno (odu{evqewe)
ili negativno (zgra`avawe) raspolo`ewe. One su
funkcionalno izme|u retori~kih pitawa i naprijed pomiwanih
eksklamativnih iskaza na osnovu toga {to istom strukturom
mogu ozna~avati i pozitivno i negativno odre|ewe, a mogu}e su
i u formi ekspletivne negacije9, zna~ewski identi~ne
afirmativnom liku: Gdje sam sve bio!/Gdje sve nisam bio! //
Za{to sam sve patio!/ Za{to sve nisam patio! Za razliku od
wih, re~enica sa funktorom kako/koliko/tako/toliko ne mo`e
zna~iti: Tako malo je voli./ Ne voli je. - osim u nekom
ironiziranom kontekstu, niti se javqa u odri~noj formi:*
Kako/koliko/tako/toliko nisam u`ivala u gnevu bo`jem!
Vidjeli smo da se negativno osje}awe tako|e izra`ava u
maksimalnom stepenu, ali odgovaraju}im leksi~ko-semanti~kim
kategorijama rije~i: Koliko/kako/toliko/tako je mrzi!
Re~enice sa prilozima za{to/gdje sa eksklamativnim
re~enicama sa funktorom kako/koliko/tako/toliko vezuje
prije svega poja~an stepen, re~eni~no intenzivirawe. Me|utim,
ni ono se ne ostvaruje zahvaquju}i prilozima gdje/za{to, nego
semanti~kim uticajem univerzalnog kvantifikatora sve,
prisutnog u wihovoj strukturi, pomo}u koga se dobija zna~ewe
{ire obuhvatnosti. Spajawem prilo{ke gdje/za{to komponente
i kvantifikatorske posti`e se poja~an stepen kvantifikacije -
mjesne (svugdje) ili uzro~ne (zbog sva~ega). Bez kvantifikatora
sve ove se strukture pretvaraju ili u prava (parcijalna
ponovqena pitawa, kada se ponavqa pitawe sagovornika da bi se
9
Ekspletivnom negacijom M. Kova~evi} smatra
suvi{nu negaciju, izostavqivu bez {tete po
istinosnu vrijednost iskaza - M. Kova~evi},
Partikularna negacija u srpskome jeziku, Srpski
jezik, VII/1-2, Beograd, 2002, 180.

121


na wega dao odgovor) ili u retori~ka pitawa ( sa obavezno

odri~nim zna~ewem: Za{to sam patio! > Patio sam ni zbog
~ega./Nije trebalo da patim. // Gdje sam bio! > Nisam nigdje bio)
- zavisno od konteksta.
Osim sa navedenim prilozoma, univerzalni kvantifikator
sve ostvaruje sli~ne kombinatori~ko-semanti~ke veze i sa
zamjeni~kim funktorima {ta i kakav te prilo{kim kako10.
Kao i re~enice sa gdje/za{to funktorom, i ovaj tip se javqa i u
afirmativnom i u modusu sa ekspletivnom negacijom, koja ne
uti~e na promjenu afirmativne vrijednosti iskaza i koja je zato
izostavqiva - bilo da se iskaz negira ili ne, zna~ewe ostaje
nepromijeweno:
8) [ta sam sve u `ivotu radio!/ [ta sve u `ivotu nisam
radio! (> Radio sam sva{ta...) // [ta sve ~ini za wu!/[ta sve
ne ~ini za wu! (> Za wu ~ini sve mogu}e...) // [ta sam sve
poku{avao da je odobrovoqim!/[ta sve nisam poku{avao da je
odobrovoqim! (> Poku{avao sam sva{ta ...) // Kakva sam sve
sredstva koristio da je odobrovoqim!/Kakva sve sredstva
nisam koristio da je odobrovoqim! (> Koristio sam svakvakva
sredstva...) // Kako sam sve poku{avao da je odobrovoqim!/Kako
sve nisam poku{avao da je odobrovoqim! (> Poku{avao sam na
sve mogu}e na~ine, svakako)
Ovaj tip po svojim osobenostima stoji tako|e na granici izme|u
retori~kog pitawa i eksklamativne re~enice sa zamjeni~ko-
prilo{kim funktorom. Javqa se kao semanti~ki tip gradirawa,
naro~itog isticawa koje je gramatikalizovano univerzalnim
kvantifikatorom sve i zamjeni~kim ili prilo{kim
konstituentom. U strukturi re~enice {ta + sve zauzima
sintaksi~ku funkciju bli`eg objekta (radio sam<sve<{ta;
poku{avao sam<sve<{ta; ~ini<sve<{ta) - sa zna~ewem: sve bez
izuzetka = sva{ta, dok kakav + sve preferira atributsku
(sredstva<sve<kakva) sa zna~ewem: svakakva, a kako + sve
adverbijalnu na~insku funkciju (poku{avao sam<kako<sve) - sa
zna~ewem: na sve na~ine, svakako. U formi slo`ene re~enice
zavisnog tipa (u datom primjeru u pitawu je finalna re~enica:

10
Prilozi tako i toliko ne javqaju se u
kombinaciji ovog tipa.

122
 -
-

[ta sam/nisam sve poku{avao da je odobrovoqim) poja~ava se

univerzalna kvantifikacija upravne klauze.
^ini se da su ove mogu}nosti kombinovawa zamjeni~ko-
prilo{kog funktora sa univerzalnim kvantifikatorom sve i
wihova preoblika u univerzalni zamjeni~ko-prilo{ki pandan
({ta sve = sva{ta; kakav sve = svakakav; kako sve = svakako; gdje
sve = svugdje; za{to sve = zbog sva~ega) ostvarqive kada su ja~e
izra`ena leksi~ka zna~ewa tih rije~i, a time i wihova
sintaksi~ka pozicija. Ako je funkcija eksklamativnog iskaza sa
zamjeni~ko-prilo{kim funktorom vi{e intenzifikatorsko-
emotivna, tj. ako se isti~e stepen osobine ili intenzitet
situacije na koju upu}uje zamjenica ili prilog, ako su
zamjeni~ko-prilo{ke rije~i u ulozi markera eksklamativnosti
me|usobno supstituentne bez {tete po zna~ewe iskaza,
kvantifikator sve se tu ne javqa jer se univerzalna
kvantifikacija posti`e funkcionalno-semanti~ki, tj.
intenzifikatorskom ulogom datih funktora. Npr.:
*Kako sve/tako sve/koliko sve /toliko sve/{to sve sam u`ivala
u gnevu bo`jem!
*Kako sve/tako sve/koliko sve /toliko sve/{to sve`eli da ga
sretne!
*Kako sve/tako sve/koliko sve/toliko sve/{to sveje voli!
*Kakav sve/koliki sve si ti junak bio!
U konstrukcijama u kojima se zamjeni~ko-prilo{ki funktor
kombinuje sa univerzalnim kvantifikatorom sve, a s obzirom
na wihovu prate}u ekspletivnu, dekorativnu negaciju (8),
iznevjerava se i pravilo o partikularnom negirawu koje ina~e
"proishodi iz su~eqewa zna~ewa univerzalnog kvantifikatora
(svi, svako, sva{ta, svuda, stalno, uvijek) i negiranog
predikata"11 i obuhvata samo dio zna~ewa univerzalnog
kvantifikatora, jer nema govora o zna~ewu: [ta sam/nisam sve
poku{avao da je odobrovoqim > Ne{to sam poku{avao (ne sve)
da je odobrovoqim. Na to uti~e zamjeni~ko-prilo{ki
eksklamativni formant jer bez wega ova kombinacija (uz
izvjesne dopune sadr`aja) "uska~e" u pravila, tj.: odri~na forma
predikata + sve = partikularna negacija; afirmativna forma
predikata + sve = univerzalna afirmacija, npr.: Nisam
11
M. Kova~evi}, nav.djelo, 165.

123


poku{avao sve ({to je trebalo) na bih je odobrovoqio. >

Poku{avao sam ne{to... // Poku{avao sam sve da bih je
odobrovoqio. > Ne postoji ni{ta {to nisam poku{avao...
"Imunost" ove konstrukcije na afirmativno-odri~no
nijansirawe iskaza odvaja je od retori~kog pitawa, a
dvostrukost forme u tom pogledu, od tipi~no eksklamativnih
re~enica sa zamjeni~ko-prilo{kim funktorom
(kako/koliko/tako/toliko), za koje smo ustanovili da se
javqaju samo u afirmativnom modusu. Budu}i da formalno i
intonaciono posjeduje ista obiqe`ja kao i eksklamativna
re~enica (zamjeni~ko-prilo{ki funktor, eksklamativnost) te
da joj je komunikativna funkcija da naglasi odre|enu re~eni~nu
funkciju u wenoj sveobuhvatnosti, smatramo je podtipom
eksklamativne re~enice sa zamjeni~ko-prilo{kim
modifikatorom eksklamativne funkcije.
Ukoliko je re~eni~ni eksklamativni funktor zamjeni~ka
rije~, a naj~e{}e je to zamjenica kakav, -a, -o (biqe`imo samo
jedan primjer ovog tipa sa zamjenicom koliki, -a, -o: "...mo`da bi
mu taj grob i taj mrtvac pomogli da svoju tugu oplemeni
dobrotom. Zbog uspomene na sina. Kolikima je pomo}
potrebna!" - MS, T, 259), onda je intenzivirawe usmjerno na
zna~ewe neke imenice iz sastava iskaza ili (kao {to smo
vidjeli u primjerima sa zamjenicom {ta) na objekat re~enice.
Kada je antecedent odnosnoj zamjenici imenica, obavezna je
kongruencija sa wom u rodu, broju i pade`u, a zamjenica je u
sintaksi~koj funkciji atributa. Naj~e{}e se takvim atributom
kvalifikuje imenica koja je u leksi~kom jezgru imenskog
predikata:
9) Kakav si ti junak bio! (MS, Dis, 184) // Kakva je to zabluda !
(RP, ZoS, 20) // Kakva si ti ni{tarija! // Kakva je to
neistina! (razg.)
Imenica mo`e biti i u drugoj sintaksi~koj funkciji koju ta
vrsta rije~i mo`e da zauzima, npr. subjekta, objekta ili
adverbijalne odredbe.
Subjekat:
9a) Kakvo je ludilo obuzelo ovaj svijet! (RP, ZoS, 20)
Objekat:
9b) Kakvu sam haqinu kupila! (razg.),

124
 -
-

Adverbijalna odredbe op{te okolnosti:

9v) U kakvoj sam stra{noj samo}i provela svoje dane! (AL,
DqFO, 97)
Eksklamativnim iskazom anticipira se zna~ewe pridjeva koji
imenici pripisuje najve}i stepen odgovaraju}eg svojstva,
pozitivnog ili negativnog - ~ime upravqa semantika imenice.
Tako u primjerima: Kakav si ti junak bio! i Kakva si ti
ni{tarija! - semanti~ki antonimi: junak i ni{tarija
kvantifikaciji daju simpateti~ku vrijednost (najve}i junak)
ili antipateti~ku (najve}a ni{tarija). Uz neutralnu imenicu
haqina, neutralnu u smislu da nije iz semanti~ki ocjewiva~kog
mikropoqa kao prethodne dvije (junak, ni{tarija), u iskazu
~esto upotrebqavanom u razgovornom stilu za iskazivawe
odu{evqewa, divqewa - podrazumijeva se pridjev koji se opisno
identifikuje kao: prelijepa, fantasti~na i sl.
Upravo po tome {to iskazuju maksimalan stepen osobine
anticipirane pridjevskim atributskim zna~ewem odnosne
zamjenice, uz izrazit stepen emotivnosti, ovakvi su iskazi
bliski tzv, admirativu12. U stvari su u tom zna~ewu tipi~niji
nefinitivni iskazi tipa:
10) Kakav glas! (B], DB, 70) // Kakva frapantna sli~nost sa
verom u ma{insko prevo|ewe, kompjutersku poeziju ili muziku -
~ijoj poslovi~noj uzaludnosti upravo imamo prilike da se
~udimo! (RS, Os,12)
Eksklamativnim funktorom kakav uz imenicu glas pripisuju se
najpozitivnije osobine, a sli~nost se maksimalizira
(prevelika), tako da se poja~ava i zna~ewe pridjeva frapantan.
Ovakvi, maksimalno redukovani iskazi, osamostaqene
sintagme, po modelu S<A (koji se popuwava zamjenicom: Kakav +
N1/N2), upotrebqavaju se ~esto u razgovornom stilu za
iskazivawe odu{evqewa, divqewa prema odre|enom denotatu
(Kakve noge! / Kakav stas! / Kakav stan!) i u kontekstima koji
tra`e jak, ekspresivan i ekonomi~an izraz. Eksklamativna
intonacija usporenog tona i produ`enog izgovora vokala, sa
12
"Upotreba pridjeva s leksi~kim zna~ewem
najvi{ega stupwa svojstva u obliku pozitiva u
uskli~nim re~enicama." - R. Simeon,
Enciklopedijski rje~nik lingvisti~kih naziva, 1,
Matica hrvatska, Zagreb, 1969, 11.

125


logi~kim akcentom na imenici ~ija se svojstva isti~u - ~ini

ovaj iskaz prepoznatqivim na skali wegovog polisemanti~kog
raslojavawa. Treba napomenuti da kvalifikativno zna~ewe
ovog sintaksi~kog tipa podrazumijeva kvalifikovawe pojma
uop{tene, {ireobuhvatne semantike jer pripisivawe tom pojmu
maksimuma ozna~ene ili anticipirane osobine uslovqava da se
on izdvaja iz klase kojoj pripada. Zato se ovaj tip ne javqa uz
vlastitu imenicu, odnosno uz pojedina~an pojam restriktivnog
zna~ewa, jer uz takav pojam ne postoji mogu}nost gradirawa:
11) -Kakav Berlin! - viknu Lijan (B], DB, 147) // -Kakva
\ur|ija! Ko je sad wu pomenuo?! - viknu Lijan (B], DB,147)
Dati primjeri nikako ne mogu imati zna~ewe divqewa, odnosno
pripisivawa maksimalnog stepena "qepote" Berlinu i \ur|iji
jer to podrazumijeva: qep{i od ostalih ~lanova te klase. Da bi
se iskazalo to zna~ewe, iskaz iste strukture (S<A) mora mjesto
supstantivnog konstituenta popuniti jedinicom ~ije je
leksi~ko zna~ewe {ire:
12) -Kakvo oru`je! - Nikoletini zasja{e o~i (B], DB,78)
Semanti~ki opseg imenice oru`je omogu}uje da se pomo}u
kvalifikativno-eksklamativnog funktora kakvo izdvoji
primjerak kojim je Nikoletina odu{evqen i kome se divi. Zato
primjeri sa vlastitim imenicama imaju zna~ewe odricawa
(sli~no: Nije u pitawu Berlin; Nije bilo govora o \ur|iji).
Pro{irimo li konstrukcije imenicama op{teg zna~ewa ~iji je
opseg pojma dovoqno {irok da se iz wega mo`e izdvojiti
odre|eni tip, mo`emo dobiti admirativno zna~ewe: Kakav je
grad taj Berlin! // Kakva je djevojka ta \ur|ija!
Prisustvo imenica grad i djevojka omogu}ava izdvajawe
pojedina~nih pojmova (Berlin, \ur|ija) iz klase (grad, djevojka)
i wihovo suprotstavqawe klasi po maksimalnom stepenu
izdvojene pozitivne osobine.
O~igledno je da leksi~ki sastav, odnosno zna~ewe imenice
koja je upravna rije~ u iskazima ovog tipa, opredjequje da li se,
uz maksimalizovani kvantitet, radi o pozitivnom ili
negativnom kvalitetu. Na primjer, u iskazu Kakav neuspjeh! uz
zna~ewe imenice neuspjeh adjektiv-aktualizator kakav ne mo`e
pribaviti zna~ewe: divan neuspjeh (ako se izuzmu ironijske
relacije), nego: pora`avaju}i neuspjeh ili sl. Naravno, to je

126
 -
-

jedna od okosnica zna~ewa, a druga, reklo bi se ~ak i vrlo ~esto

opredjequju}a, jeste kontekst i govorna situacija. Tako npr. ako
zamislimo komunikativnu situaciju u kojoj vodimo neprijatan
razgovor sa osobom koja nam se samozadovoqno i cini~no
izazivaju}e smje{ka ili podsmjehuje, iskaz Kakav osmjeh!
podrazumijeva}e tako|e neprijatnu kvalifikaciju: odvratan,
nepodno{qiv osmjeh - za razliku od situacije kad nam se
{armantno osmijehne neko ko nam se dopada. Tada }e taj isti
iskaz imati zna~ewe: zanosan, divan, o~aravaju}i i sl.
Obi~no se zamjenica ili prilog kao eksklamativni funktor
javqa na po~etku iskaza, kako je to bilo u naprijed navedenim
primjerima. Me|utim, ispred funktora mo`e stajati, i vrlo
~esto se tako i realizuje, uzvik ili vokativna rije~ -
asintaksi~ni dijelovi iskaza, koji poja~avaju ekspresivnost
iskaza, osobito wegovu emotivnu komponentu, konkretizuju}i
emotivnu reakciju govornika kao ~e`wu, nevjericu, nostalgiju i
sl.
^e`wa:
13) Ah, kako je lijepa! (MS, T, 82)
Nevjerica, poja~ana eksklamacijom:
13a) -Bo`e, kako si ti lijep dje~ak! - re~e `ena.(MK, P, 192)
Nostalgija:
13b) -Oh, kakva smo divna dje~urlija bili! (MK, P, 219)
Iznena|ewe, skretawe pa`we na sadr`aj iskaza (prekrasna
brazdica) kao na neo~ekivanu novost:
13v) - Gle,gle, kako je to krasna brazdica, pa kako je duboka!
(MG, Pb, 153)
Za razliku od primjera 13, 13a, 13b, koji pokazuju da se
eksklamativnost pomo}u zamjeni~ko-prilo{ke rije~i realizuje
na nivou monopredikatskog iskaza, primjer 13v (Gle,gle, kako je
to krasna brazdica, pa kako je duboka!) tipi~an je i po tome {to
pokazuje da se ovakvi iskazi mogu ulan~avati, odnosno da
zamjeni~ko-prilo{ki funktor eksklamativnosti mo`e
zauzimati i medijalni polo`aj u re~enici. Me|utim, i u tom
primjeru (Gle,gle, kako je to krasna brazdica, pa kako je
duboka!) prilog kako stoji na po~etku klauze u bipredikatskoj
koordinativnoj kopulativnoj re~enici, a ispred wega je
vezni~ko-intenzifikatorsko pa. Povezivawe sintagmi i klauza

127


sa zamjeni~ko-prilo{kim markerom eksklamativnosti

ostvaruje se na nivou koordinacije, sindetski ili asindetski,
pri ~emu se u sastavu svake od koordiniranih sintaksi~kih
cjelina javqa zamjeni~ko-prilo{ki eksklamativni funktor:
14) Podr{ka opredjeqewu bosanskohercegova~kog naroda?Kakve
li neistine, kakvog ne~asnog stava me|unarodne zajednice! (RP,
ZoS, 15) // Koliko `rtava donese jedan poraz, a koliko li tek
pobjeda! (MS, T, 55)
U prvom iskazu dvije genitivne sintagme obrazuju
koordinativnu - na osnovu konteksta, i uklopqivosti veznika
tj./odnosno, prepoznatqivu objasnidbenu vezu; u drugom
primjeru eksklamativne klauze su tako|e u koordinativnom
odnosu sa ekspliciranim veznikom suprotnosti (a), koja je
utemeqena na nepodudarnosti antonima pobjeda - poraz,
raspore|enih u klauzama. Iskazi u oba primjera su poja~ani
rije~com li, koja tako|e slu`i u tom slu~aju za isticawe.
Ina~e, bez {tete po smisao, unose}i samo komponentu dodatnog
nagla{avawa, iskazi sa upitno-odnosnom zamjenicom ili
upitno-odnosnim prilogom mogu u svojoj strukturi sadr`avati i
rije~cu li (Kakva si ti ni{tarija!/Kakva li si ti ni{tarija!
// Kako je lijepa!/Kako li je lijepa! // [ta su u stawu da
urade!/[ta li su u stawu da urade!), posebno kada su u pitawu
nefinitivne genitivne imeni~ko-funktorske kombinacije
(Kakvog apsurda!/Kakvog li apsurda! // Kakve nepravde!/Kakve li
nepravde!), koje su ~ak ~e{}e sa rije~com li. Nominativna
imeni~ko-funktorska sintagma nije uobi~ajena sa tom
dointenzifikacijom (Kakva la`!/*Kakva li la`! //Kakav
dah!/*Kakav li dah!).
Konstrukcije sa zamjeni~ko-prilo{kim markerom
eksklamativnosti ostvaruju se i kao zavisnoslo`ene re~enice u
kojima je eksklamativni marker tako|e na po~etku klauze koju
intenzivira, naj~e{}e i u inicijalnoj re~eni~noj poziciji:
14a) Te opasne la`i! Koliko smo samo gre{ile dok smo se
pravile da verujemo u wih! (QH-\, @r, 102) // Kolikoj
opasnosti se izlagala da je ne dohvatim i raspr{im, koliko
strpqewa je ispoqila da je ne prepoznam! (VJ, S, 164) // Kako je
samo prekliwu}e zvu~ao moj glas dok sam je vra}ao iz wene

128
 -
-

duhovne odsutnosti, kako se nezadr`ivo pru`ala moja ruka da

me uveri u wenu prisutnost! (VJ, S, 138)
Dati primjeri pokazuju da se eksklamativni zamjeni~ko
prilo{ki marker u zavisnoslo`enoj re~enici nalazi na
po~etku svake re~enice ili na po~etku svake upravne klauze u
vi{estrukoslo`enoj re~enici (Kolikoj opasnosti se izlagala
da je ne dohvatim i raspr{im, koliko strpqewa je ispoqila da
je ne prepoznam! // Kako je samo prekliwu}e zvu~ao moj glas dok
sam je vra}ao iz wene duhovne odsutnosti, kako se nezadr`ivo
pru`ala moja ruka da me uveri u wenu prisutnost!). Uop{te, u
zavisnoslo`enoj re~enici eksklamativni zamjeni~ko-prilo{ki
marker pripada strukturi upravne klauze.
Uz izvjesna ograni~ewa, zamjeni~ko-prilo{ki
eksklamativni modifikator ipak se mo`e na}i i mimo
inicijalne pozicije iskaza:
15) A tek boje kakve su bile! (TL, Js, 100) // Stara~ke kosti
tako te{ko zarastaju! (MK, P,124).
U prvom od dva neposredno data primjera zamjenica kakve na{la
se u sredini iskaza iza imenice (boje) kojoj se pripisuje
maksimalan stepen odre|enog kvaliteta (blisko zna~ewu
prelijepe), ali je ulogu uzvi~nog funktora preuzeo skup rije~i u
inicijalnoj poziciji: uzvik a i partikula za izdvajawe tek. Bez
tog razdvajawa nespretno bi bilo upotrijebiti zamjenicu kakve
u eksklamativno-intenzifikatorskoj funkciji i u inverziji u
sredini re~enice:*Boje kakve su bile! U drugom primjeru se
eksklamativno-intenzifikatorska aktualizacija sintagme
(stare kosti) posti`e zahvaquju}i deikti~kom prilogu tako,
dok bi upotreba kako u toj poziciji bila mogu}a iza pauze kao
obavezne iza dijela iskaza koji se uzima anticipativno:
Stara~ke kosti, kako te{ko zarastaju!/*Stara~ke kosti kako
te{ko zarastaju!
Zakqu~ak
1. Posmatrani re~eni~ni tip odlikuje eksklamativna
intonacija i obavezno prisustvo eksklamativnog funktora u
vidu upitno-odnosne zamjenice: kakav/a/o, kolik/a/o i upitno-
odnosnog priloga: kako, koliko, te rje|e zamjenica {ta, ko,
koji/a/o, ~iji/a/o i priloga {to, tako, toliko, za{to, gdje.
Modifikovawe iskaza u eksklamativni uz pomo} ovog

129


gramati~kog sredstva ostvaruje se na osnovu toga {to se u

iskazima tog tipa aktualizuje odnosno, a dezaktualizuje
interogativno zna~ewe upitno-odnosnih rije~i.
2. Eksklamativni zamjeni~ko-prilo{ki funktor naj~e{}e je u
inicijalnoj poziciji (1, 2, 3, 4, 5), iz koje upravqa osnovnim
redom rije~i, odnosno rasporedom enklitika. Ispred wega se
mo`e na}i vokativ, partikula ili uzvik (13, 13a, 13b, 13v) - u
funkciji dodatnog emotivno-ekspresivnog oslo`wavawa iskaza.
Medijalna pozicija zamjeni~ko-prilo{kog funktora mogu}a je
pri povezivawu u koordinativni niz (13v), uz repeticiju
eksklamativnog funktora na po~etku svake sintagme ili klauze
(13b, 14). U inverziji u odnosu na imenicu funktor se mo`e
na}i u izrazito stilski markiranim iskazima (15), pri ~emu
funktorsku ulogu preuzima neka druga rije~ eksklamativne
semantike.
3. Sintaksi~ku formu ovih konstrukcija opisujemo raznim
vrstama sintagmatskih modela, budu}i da su upitno-odnosne
zamjenice i upitno-odnosni, i uop{te zamjeni~ki prilozi,
shodno svojim kategorijalnim obiqe`jima, u ovoj ulozi
dvovalentni - osim funktorske, zauzimaju i odre|enu
sintaksi~ku poziciju u re~enici ili iskazu koji
eksklamativizuju. [ira re~eni~na struktura ove vrste
uzvi~nosti pokazuje se irelevantnom za opis jer mo`e biti
raznolika - od proste (9, 9a, 9b, 9v) do zavisno ili
nezavisnoslo`ene (13v, 14, 14a) re~enice ili vrlo ~este
nefinitivne (10, 12) realizacije. Zamjeni~ko-prilo{ki
funktor stupa u sqede}e binarne kombinacije, zavisnog tipa:
S<A (4g), V<S (4d), V<Adv (5), Adv<Adv (4g) i A<Adv (4g).
4. Semanti~ko-pragmati~ka vrijednost iskaza ovog tipa ogleda
se u: a) obaveznom intenzivirawu - do maksimalnog stepena -
eksplicirane ili anticipirane kvalifikacije/kvantifikacije
koja se pripisuje imenici, pridjevu, prilogu ili situacije
ozna~ene glagolom u predikatu i b) izrazitoj emotivnosti ili
emotivno nijansiranom stavu govornog lica, pri ~emu se sa
recipijentom `ele podijeliti pozitivna raspolo`ewa,
uop{teno nazvana divqewe, ili negativna, tako|e uop{teno
nazvana zgra`avawe. Iskazi ovog tipa slu`e i za to da se wima
ispoqe razli~ita emocionalna stawa: zluradost (5), iznena|ewe

130
 -
-

(4), nevjerica (4a), ~e`wa (5), nostalgija (4b), melanholija (4v),

ushi}ewe (5) i sl.
5. Semantika afirmacije, tj. emfaza tih simpateti~kih ili
antipateti~kih raspolo`ewa toliko je jaka da uti~e i na formu
iskaza koja se javqa kao afirmativna ili sa sintaksi~ki
suvi{nom (ekspletivnom) negacijom pod kojom iskaz ima tako|e
afirmativnu semantiku, {to pokazuju primjeri u kojima se
upitno-odnosna rije~ javqa u kombinaciji sa univerzalnim
kvantifikatorom sve (8). Negativni kvalitet iskazuje se
odgovaraju}im leksi~ko-semanti~kim popuwavawem modela ili
pomo}u leksi~ke negacije (9).
6. Najtipi~niji iskazi ovog tipa ostvaruju se sa upitno-
odnosnim zamjeni~ko-prilo{kim funktorom kvalifikativno-
kvantifikativnog tipa: kakav/a/o, kako i koliko i u wima su
semanti~ko-pragmati~ka obiqe`ja eksklamativnih re~enica:
maksimalizacija svojstva i emotivnosti - najizrazitija. U
iskazima tog tipa sa prilo{kim funktorom dezaktualizuje se
leksi~ko prilo{ko zna~ewe, a ja~a intenzifikatorsko-
emotivna komponenta, pa prilozi bivaju me|usobno
supstituentni (kako/koliko/tako/toliko).
7. Iskazi sa zamjenicom kakav u funktorskoj poziciji pripisuju,
uz tako|e intenziviranu emotivnu komponentu, maksimum
odre|enog svojstva imenici (ili supstantivativu) koja mo`e
biti u razli~itim sintaksi~kim pozicijama (9, 9a, 9b, 9v). Vrlo
su frekventne, u situacijama koje zahtijevaju ekspresivan i
ekonomi~an izraz, nepredikatske, naj~e{}e nominativne (rje|e
genitivne) konstrukcije (10), bliske admirativu: Kakav/a/o +
imenica, kojima se maksimalizira anticipirano svojstvo.
8. Mawe tipi~ni, bliski retori~kom pitawu parcijalnog tipa,
jesu iskazi u kojima se funktoru pridru`uje univerzalni
kvantifikator sve, a ostvarqivi su i u sintaksi~ki
afirmativnoj, i u formi ekspletivne negacije (8). Univerzalni
kvantifikator sve u takvoj kombinaciji modifikuje funktor te
on tako|e dobija zna~ewe univerzalnog kvantifikatora. Pri
tom, semantika iskaza mora da dopu{ta upotrebu univerzalnog
kvantifikatora i transformaciju tipa: kakav+sve>svakakav;
kako+sve>svakako; {ta+sve>sva{ta. To je neostvarqivo
naro~ito u kvalifikativno-evaluativnim iskazima

131


strukturnog modela S<A: Kakav junak! / Kakva djevojka! - po{to:

kakav+sve + junak >*svakakav junak / kakva+sve + djevojka
>*svakakva djevojka, odnosno uop{te u iskazima u kojima se
funktorskom rije~ju anticipiraju pozitivne osobine u
maksimalnom stepenu, uz ispoqavawe divqewa, jer se to zna~ewe
pod uticajem univerzalnog kvantifikatora dovodi u sumwu
wegovom sveobuhvatno{}u koja ne iskqu~uje i negativna
svojstva.
9. Intonaciju ovih iskaza odlikuje poja~an ton, koji je i na kraju
dosta visok, otvoren, jer se utisak koji proizvodi ovakav iskaz
nastoji zadr`ati u svijesti. Intonacija igra distinktivnu
ulogu u razgrani~avawu ovog iskaz od pitawa, naro~ito
retori~kog, koje se odlikuje br`im tempom. Tempo
eksklamativnog iskaza je sporiji, ra{~lawen, prati ga
produ`en izgovor vokala.

Milanka Babi

Structuro-Semantic Characterisitcs of the Exclamative Expressions

with Pronoun-Adverbial Formant

Summary

The topic of this paper is a sort of exclamative constructions which

possess a lexicalized unit of the expressive semantics as a formative sign.
Since that marker is a grammatically active category of words, its function
in the scope of statement is twofold. Apart from obtaining the
exclamativity to the statement by maximalization of the level of
quantificative and qualificative relations with the unit to which it applies, a
pronoun or an adverb in that function has, according to the possibilities of
its category, some of syntaxical functions. In this manner in the
statements of the type directly, on the level of a syntagm, the process of
intensification is developed to its maximum degree. This is done on the
level of subordinate syntagm, very often independent in an expressive
exclamative statement, and by the meaningful congruence of the elements
of the structure it is transferred even farther so the exclamative

132
 -
-

constructions with pronoun-adverbial formant are seen both as mono or

polypredicated sentences, ordinate or subordinate.

133
 821.163.41.09
801.6.09

: ,
.


;
.

: , , ,

1.

1. 1
.
( .
. )

.
,
,
.
:

927. ;
2276. ;
2277. ;

1
. : . ,
( ),
, ,
2004.


3905. ;
1180. ;
2306. , ;
3348. , ;
3904. ;
5281. !
2000. , ;
2238. , ;
2651. , ;
4261. , .

,
.
, , .
.
: .

: , .
, .
2.
: ,

.

.

,
.
,
, .


,
,
.
3.

:

138


,
,

.

2.

2.1.

1.

.
,
,

.
2.
2
,
. ,

.
)
. , :

2940. , ;
2941. , ;
2943. ;
3878. ;
972. ;
2834. , ;
3310. , ;
3715. .

2
. : . , ,
, 2004. ():
(
).

139


)
. .
.1)
.
.1.1)
:

450. , ( );
451. ;
452. , ;
3455. , /
;
3473. , /
.

.1.2)
:

5162. !
5163. !
5164. !
5226. !
5517. , !

.2. ,
, :

59. , ;
203. , / ;
446. , ;
454. , ;
455. , ;
610.
();
2470. .

.3.
, , :

140


16. , ;
301. ,
!
447. ;
2626. ? . ;
3651. ;
3766. , , ,
;
5017. ;
5018. .

)
, .
.1)
, :

343. ;
615. ;
2798. .

.2) , , ,
,
:

344. ;
572. ;
1899. ;
2389. , ;
3337. ;
4165. ;
6366. , ; / , .

.3. ,
. . , ,
,
:

738. ,
!

141


2333. ,
;
3338. ,
;
3681. , ;
4937. ;
3339. , ;
2505. ;
5038. .
. 128. ,
;

.4)
:

915. ,
;
2342. , ;
2625. , ;
3336. ;
. 1. , ? .
? ?

3.
.
:
.
)
,
.
.1) ,
:

137. , / ;
138. ,
;
471. ;
488. ;

142


548. , , ? . ?
;
549. , ;
661. , ....;
751. , ;
827. , ;
1038. , ;
1142. , !
4901. , / ;
5661. , ;
5829. .

.2) , .,
:

746. ;
934. ;
1702. ;
2510. , ;
2511. , ;
3403. , ;
3405. , .

.3)
, :

1168. ;
3174. , , .

) ,
.

.1)
:

310. .

143


.2)
,
:

67. , ;
231. !
444. , ;
812. !
813. !
895. , , ;
1036. , ;
1684. , ;
1895. , ;
2480. , ;
2892. ;
3467. ;
3468. ;
4127. , ;
4812. ;
5575. !
5576. !
5800. , .

.3)
,
. , ,
, :

225. ;
1226. ;
1595. ;
2087. ;
4090. ;
4148. ;
4569. ;
4633. , ;
4768. ;
5825. , ;
5873. , ;

144


. 131. .

.4)
, ,
:

429. ;
4393 ;
4452. ;
1130. , .

) ,

, :
.1)
, ,

:

227. ,
!
429. ;
818. , ;
819. , () ;
1014. , ;
1893. ( ) ;
2429.
;
3120. , ;
5069. , ;
. 21. , ;
. 67. , .

.2) , ,
.
:

1188. / (
);

145


3749. ;
4455. , / , /
;
5063. .

.3) ,

:

283. , ;
284. , ;
4616. ;
5064. ;
5065. ;
5067. ;
5068. () .

.4)
:

297. , !

) ( )
.
.1)
,
:

1189. ;
1215. ;
2301. , ;
2556. , ;
2568. , ;
2576. , ;
5114. ;
5115. ;
5116. ;
5117. .

146


.2)
,
, .:

2567. , , ,
;
3831. ;
5118. ... ;
5938. ;
5939. ;
5940. , ;
. 19 5. , , ;
. 71. , ....;
. 72. , ... .

.3)
, :

3081. ;
3904. ;
4145. ;
4387. ;
5099. ;
5100. ;
5101. ;
5102. .

4.

. ()
.
:

,

; ,
,
. ()

147


,
3.

2.2.

1.
,
.
2. .
) ,
,
.


:

1583. , .
1794. , ;
2523. , ;
4425. ; ?
6279. ;

) , ,
.
: (
)! , .:

117. , ; / ,
;
1541. ;
1542. , , ;
1582. ( );
1777. ;

3

.
.: . ,
, , 1984.

148


3399. ;
3400. ;
6115. ;
6124. .

)
.
.
:

1255. , ;
1911. , ;
2559. , / ;
4424. ;
4431. , ;
4432. ;
4907. , .

3.
.
)
. ;
;
.:

314. , / ;
416. ;
4742. .

) , .
, ; ;
.:

2336. ? ;
2340. , ; ,
;
2820. ;
5518. , / !
5519. ; / ;

149


5567. /
!

) ,
; .
, ,
.:

211. , ;
1889. ;
. 46. ....

4.
:

116. ,
; ,
;
914. ;
1410. ;
2764. , ;
4248. ( ) .

. ,
.

, .
5. () ,
:

97. , ;
2575. , / ;
. 40. ;
. 155. ;
. 183. ;
. 184.
.

150


()
,
, ,
(
, ):

464. ;
2363. , ;
3465. .

6. ( ),
.

,
.
,
:

423. ;
4673. , .

7.
.
,

.
) ,

, , ,
:

2871. ;
2874. ;
6320. , .

)
. ,
, :

151


2860. ;
2861. ;
3845. .

) , , ,
,
:

1351. , ;
1631. , ;
2099. , ;
2855. ;
2857. , ;
2858. , ;
2859. ;
2864. , ?
2868. , ;
2873. , ,
;
5052. .

) , .,
,
:

1707. ;
2863. , ;
2865. ;
2872. ;
4749. ;
4797. ;
4835. ;
4792. ;
. 114. , .

)
(
, . ) ,

152


,
:

369. ;
918. , ;
2304. , ;
2661. , ;
2843. ;
2862. , ;
2870. , ;
2963. , ;
3199. ;
3525. ,
.

8.
, ,
.
)
:

148. , ;
, ;
958. ;
3847. ;
3848. ;
4419. ;
6052. , ;
, .

)
, .

1015. , ;
2801. ;
3711. , .

153


) ,
, ,
.:

3854. ;
4565. ;
4663. ;
5103. ;
5628. .

)
, ,

.:

176. ;
1706. ;
3095. , ;
3855. , ;
3856. () ;
3857. ;
3858. ;
4073. ,
;
4224. , / ;
5934. , ;
6152. ;
6169. ;
. 145. ,
;
. 62. .

9.
,
.
, ,
.

154


)
, ,
:

1786. !
, ;
3944. ;
4157. , ! / - , ,
!
4558. ;
5731. ;
5732. .

)
:

284. , ;
3383. ;
3577. , , !
4421. , , ?
4878. , ;
4953. ,
: ,
.

) :

321. , ;
3830. , ;
4159. ;
6208. , ;
. 39. .

,
.

. , , ,
,
.

155


3.

3.1. -

1.

. ,
-, .

,
.
2. - ,
, ,
.
. 4,
,
.
)
,
- (
,
, ) (
, ,
).
)

. , ,
, ,
,
(367).
:

,
, (368).

4
. , (
), , 1966.

156


)
,
,
- .
, .
-
.
.
, .

... ,
, ,
.
(469-470).
) :
, .
.1)
, , .
,
, ,
.
.
.


(432).
,
,
.
.2)
, ,
,
.
.

, , ,
.
,
. , ,

157


; ,
.
... (442).
3.

( , ), :
, ;
.
.
:

175. , ;
3630. ;
2199. , ;
2233. , , / , ;
2244. , ;
2245. , ;
4329. .

4.
.

,
, ,
. ,

:

. , .

123. ,
;
322. ;
331. ;
1094. ;
1584. , ;
1743. , ;
2659. , ;

158


4073. ,
;
4269. ;
4608. , ;
5897. , / ;
6220. ;
. 61. , ;
. 79. , ... ;

1339. ;
3679. , ;
4271. , ;
5802. ;
5803. ;

2644. ;

. , .

23. , ; , ;
54. , ;
248. , ;
635. ;
1137. ;
1138. ;
1405. ;
1439. ;
2561. ;
3096. ;
3177. () ;

3209. ;
3886. ;
4108. , ;
5083. ;
5110. ;

159


6107. .

3.2.

1. 5

,

.
.
:

255. , ;
257. ;
2227. ;
2242. ;
6229. ;
. 189. ,
;
. 190. .

,
,

. , , ,
.
, ,
,
.
2.
,
.

5
. ( ): . ,
(
), ,
, 2004.

160


)
.
.1)

.


. , ,
,
.:

68. , ;
3803. , ;
. 69. , ;

.2)
.
. ,
, .
, ,
.
,
:

97. , ;
1717. , ;
2575. , / ;
4598. ;
. 40. ;
. 155. ;

.3) :

105. , ;
454. , ;
455. , .

)
, .

161


.1)

.
:

1808. , ;
5234. !
5235. !

.2)
.

:

1952. ;
4191. ;
5381. !

.3)
. ,
:

1146. ;
5237. ( ).

)
, .
.1)

,
:

5246. !
6077. !
1456. !

.2) -
,

162


, .
:

2755. !
5301. !

.3)
,
:

1306. !
4557. !
5185. , !
5334. , !

3.
.
,

. ,
. ,

, .
)
, :

246. : (,) .

)
,
,
,
.:

83. , ,
; :
;
93. , ; :
, ;

163


249. ! : ...,
;
555. ! : ;
609. () ; :
.

) , ,
, .:

236. ; : ;
493. ; : ... .

) ,
.:

60. , ,
, ; :
, : ;
4837. : / ,
, . / : /
, /
;
. 60. , , ,
.... ; :
;

.
,

.
,
.

4.

1.

, .

164


.
2. , ,
,



.
3. , ,
.

.

165


Jelena Jovanovi

IN DEFENSE OF PATRIARCHAL SPIRIT

About the variation of the proverbs and the meaningful variants

Summary

It is determined in this work that the whole ethics, aesthetic

quality and pragmatic ordinance that is the poetics of the proverbs are
derived from the patriarchal spirit as one of the fountains of the folk
creativity.

166
 101.3
111.1:02.0

()
--
-

:

, ,
, .
,
, , ,
, .
, , , ,
- , ,
, , ,
.
() --
( )
(
). ,
, ()
,
--,
,
(, , ) ()
: , , , ,
, , , , , ,
.

: , -, , , ,
/, , , , ,
, , , ,
, , /-, ,

()
- -


(2002. ,
: ,
). -
,
--,
- : -
, .
() ,
. ,
, , , ,
-
--. ()

() .
,
. , ,
, , ,
, :
. , ,

, ,
,
.
, , , ,
, .

: - .
--
(
).
, , , -
- .

***
,
.

. , , 9. 1957.

168
 ()

... .
-
.

,

.

( : )

1.
, ,
1 . -
.
. - .
.
() .
, ,
- , ,
, () .
...
.
. , ,
, .
, ,
.

1
( )
, , , . -
, ,
. ,
, -.
() ,
(, , -, , ).
, () , ,
/, , ,
, () , , .

169


, ,
()
. ...
: , 2.

2.
? , - .
(-)
. , , -:
. .
: ... ,
, -. .
.
, : .

3.
, -
, .
. , ,
, - , .
, .
, , , (
) - .
. , (),
-. , , , , -,
. . ,
, .
- .
, -
, .
.

2
, - , ,
, . , ,
() ,
, . , -
, , ;
, .
.

170
 ()

... - -. , , Hollywood
movies, CNN war reports, , Disnyland
- , .
...

4.

, -,
, , ,
. , , -
-, -. ,
, .
, .
... - . ,
, . , ,
- ,
. , ,
, , ,
... .

5.
- / ,
, .
.
t .
.
() .
. -
.
- .
-
. ,
. - .
. ,
, .
. -
. , ,
() . , ,

171


. .

1.
, , ,
, , , ,
, ,
. .

2.
. () .

3.
, ,
, .
, ,
. , ,
- , .

1.
, , , .
. ,
,
.
,
, . : -
. . .
.

2.
,
. ,
(). .

172
 ()

3.
.

4.
.

1.
( ) -
... , -
, -... ...

2.
, ,
, -,
. , , -
() . -
, ,
, - -
- ...

1.
.
... ( ) ()
(). , , ,
, , .
.

2.
,
,
. , ,

173


, ,
.

1.
, ,
.
-
.

.
, , -
-. ,
, (- ),
. , -
,
.
-
--.
, ,
() .

, .
()
, --
. , , ,
. ()
.
, , -
. () -
, , -,
.

174
 ()

1.

.
-. ,
, .
- . ,
- , .
. -
, .
. . ,
, -.
- -
. -
. ,
. -,
.

2.
-
.
.
(). - . ,
, -,
,
. -
. , ,
-. , ,
:
(). , ,
, ,
. , ,
. . , ,
-, ,
().
. , , - -

175


. -.
, , - -
. (
), , -. , -
, .

. ,
!

3.
3 .
. !

4.
: - .

3
(
) , ,
. ,
:
, , .
,
. ,
() . .
: . ,
. ,
- , ,
, , . ,
,
() .
- .
-, .
, , -
, -. -
, , . -
, , . , ,
. , , ,
, - () .
, ,
, .

176
 ()

1.
.
, -: - .
. ...
, .
, , . -
. -:
:
, .
.
. : ,
, ...
...

2.
? .
, . , . ,
-. ? , ,
, ...

3.
. .
. -
...
: .
() , -.
-, ,
.
. - .
-. , , ,
. ...
: . , ,
, () /.

177


4.

.
, .
- .
. .
() , - ,
/.
- .
. -...
, . ,
- , . ...
... ... ... , ,
, , ... !
.
. ,
: , , ... - .
, ,
-.
!

1.

.
. .
.
, . , ,
- , .
. .
. ,
. , .
, , -, .
, , -.
.
!

178
 ()

2.
,
... ,
. .
... .
, .
-.

1.
. , -
, ... .

2.
, () -.
, - :
, ... -.
/ .
. , .
... - . -, ,
, - : .
- . ... -...

3.
, -
... ( ) ...
...
... ... !

4.
, , . -
. -.
-.
/, , - , -
-... - ... .

179


5.
,
-. 4!

***
.
.
.
. ,

.

,
,
, 18. 1950.

4
()
.
,
- - .
( . , , 1994., . 5-39.) -
- -
, , (. -
, ). , ,
( ) , , -
- - ,
-, ,
-, -
. ,

. (
, - -
- - ) , ,
, - -
, .

180
 ()

, - ,
() , ()
.
, , ,
, . ()
- .

,
( -
). ,
-
,
,

() .

() .
, ,
.
, , ,

.

181


1. Aristotel, Poetics, prev. H. Haus, London, 1956.

2. Aristotel, O pesnikoj umetnosti, prev. M. uri, Zavod za
udbenike i nastavna sretstva, Beograd, 1990.
3. uri, M. Grke tragedije, SKZ, Beograd, 1994.
4. Hajdeger, M, Poetry, Language, Thought, New York, Harper &
Row, 1971.
5. Hajdeger, M, The Piety of Thinking, London, Indiana Uni. Press,
1976.
6. Hajdeger, M, Pathmarks, Cambridge Uni. Press, 1998.
7. Hajdeger, M, On Time and Being, New York, Harper & Row,
1972.
8. Hajdeger, M, The Essence of Reasons, Evanston: Northwestern
Uni. Press, 1969.
9. Hajdeger, M, The Question concerning Technology and Other
Essays, New York, Harper & Row, 1977.
10. Hajdeger, M, What Is Philosophy, New York, Twayne, 1958.
11. Hajdeger, M, What is Called Thinking? New York, Harper &
Row, 1968.
12. Hajdeger, M, The End of Philosophy, New York, Harper &
Row, 1973.
13. Hajdeger, M, Early Greek Thinking, New York, Harper & Row,
1975.
14. Hajdeger, M, Nietzsche, I - IV, New York, Harper & Row,
1982.
15. Hajdeger, M, Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1988.
16. Hajdeger, M, Miljenje i pevanje, Nolit, 1982.
17. Helderlin, F, Selected Verse, Harmondsworth, Penguin Books,
1961.
18. Helderlin, F, Poems and Fragments, Cambridge, Basil
Blackwell, 1980.
19. Helderlin, F, Uvod u tragedije, Svetovi, Novi Sad, 1991.
20. Jung, K.G. Nietzsches Zarathustra, I - II, Princeton Uni. Press,
1988.
21. Kami, A. Myth of Sisyphus And Other Essays, Vintage Books,
1991.

182
 ()

22. Miljkovi, B. Izabrane pesme, BIGZ, Beograd, 1991.

23. Nie, F, Twilight of the Idols/The Anti-Christ, Penguin Books,
1968.
24. Nie, F, Roenje tragedije, BIGZ, Beograd, 1983.
25. Nie, F, S one strane dobra i zla - Genealogija morala, SKZ,
Beograd, 1993.
26. Nie, F, Vesela nauka, Grafos, Beograd, 1984.
27. Nie, F, Tako je govorio Zaratustra, BIGZ, Beograd 1992.
28. Nie, F, Ecce homo, Grafos, Beograd, 1977.
29. Platon, Theaetetus, prev. J. Mekdauel, Oxford, Clarendon Press,
1973.
30. Platon, Gozba, BIGZ, Beograd, 1994.

183


elimir Vukainovi
Compo(sition)ing of Philosophy
-Ontologico-Aesthetic Ouverture in the History of Future-

Summary

This writing highlights the ideas by which a specific polyphony of thinking has
been formed, a polyphony that has rised from the composing understanding of
Heideggers, Nietzsches, Jungs and Camus philosophizing, as much as of
Miljkovics poetical thinking. It, thus, demonstrates that philosophy cannot be
exhausted, nor reduced on some particular (exclusive) form of expression, but,
eluding from our capacity to grasp, it realizes itself as a process of
philosophizing. This writing is, therefore, a pathway on (or through) which
philosophy, beyond any consensus, by tempting its possibilities realizes its
alternatives, and so it moves from reproduction to creativity. The mentioned
move is a fundamental initiation of the act of compos(ition)ing philosophy as
(the process of) a never-completed-answering - as a mode of authentic existence
(the relation between answering and responsibility is pointed out). Therefore, by
overcoming any pretension to offer a final Answer (or any definiteness), by
affirming the incompleteness as the way of being in the Question of the eternal
Return, by overcoming the power of Knowledge toward the process of never-
completed-learning, by overcoming any and every positioning of philosophy, we
will be brought, through this pathway, to the sections concentrated around the
questions about: knowledge, language, poetry, philosophy and metaphysics,
national identity, politics, myth, history, freedom, fate, truth and good.

184
 . 338.482:551.582

:
, ,
, -
.
,
. ,
.

.
, , ,
, , ,
. , ,
, , ,
, , , ,
.

: , , ,
,

,

.
,
.

, , ,
, .
,
, ,
, -
, ,
,
, , .
 . ,

,

. ,
, ,
,
, (,
2000).


,

,
(,1999).
.

.
.

:
, 90 73
, 73 60
, 60 40
, 40 30
, 30 6
, 6 6
, 6 28
, 28 40
, 40 53
, 53 73
, 73 90 .

. , ,

24.
, ,
.
.

186


.
:
14 18, , 18 22 22
26C. ,
-10 -7,
-17 -24 24 -31C (,1967).


.
,
, ,
.

. ,
.

, ,
().

. ,
,
.
, .

.
(1000 ) , ,
, .
, ,
,
. ,

.

.


.
,
.

187
 . ,

(, , , ,
)
,
.

,
. 22 30C


.
( , )
,

.

188


. 1.
(1,113).

.

12 5 3,5 13 67 10 14 8 4 14 72 11
13 5 4,5 13 64 12 15 8 5 14 71 10
16 7 6,5 14 64 11 16 10 6,5 15 70 8
18 10 7,5 15 65 10 20 12 7,5 16 67 5
22 15 8,5 18 66 7 24 16 9 18 64 3
25 18 10,0 22 64 5 28 19 11 22 62 3
28 20 11,5 25 64 4 30 23 12 24 61 1
28 20 11 25 60 4 31 22 11,5 25 60 1
25 17 8 23 63 7 28 21 9 24 62 2
21 14 6 19 68 9 24 18 7 21 68 6
16 10 4 17 66 12 19 13 4,5 18 74 11
13 6 3 14 68 13 16 9 4 16 73 13
a
12 4 5 13 54 8 16 5 6 14 65 4
13 5 5 12 52 7 17 6 6 14 66 6
15 6 6 13 58 8 19 9 7 14 66 6
17 9 7,5 14 59 8 21 10 8 15 61 5
22 13 8,5 16 60 8 24 15 9 17 65 5
25 16 10 20 60 5 28 17 10 20 65 4
28 19 11,5 22 59 2 30 20 11 24 58 1
28 19 10,5 23 59 4 31 20 10 25 60 1
25 17 8 21 59 6 28 17 8 24 65 4
20 13 6,5 19 58 9 25 14 7 20 66 5
16 9 5 16 55 8 19 9 5,5 18 64 8

13 6 4,5 14 55 9 16 7 5 15 64 6

:
; ;
; ;
; .

189
 . ,

,
.

,
. ,

.
,
,
.
,
, ,
.
, ,
.


(, , , ,
) . ,
30- 60-
(
, 30
) 50%
. ,


(, 1989.).
(, ,
)
,
. , ,
.
.

.
,
, : .

190


, ,

.

( )
;
, ,
,

.

. ,
,
( )
.

,
-, . , ,
12 .
,
. ,
(,
1989.).

.
, ,
: . ,
, ,
. ,
.
250.000
. ( ),
,
(, 1989.).
,
, , .

191
 . ,

. 2. - ,
(1,127).

14,5 14, 14,5 16,1 18,4 21,1 24,5 25.6 25,0 22,2 19,5 16,7
12,3 13,8 13,9 15,8 18,0 23,1 25,0 26,6 23,9 21,4 17,3 13,6
5,4 7,8 7,8 8,4 9,9 10,2 13,4 11,7 9,2 9,2 5,4 5,0
90 61 45 24 9 4 0 1 40 123 76 100
13 10 8 5 3 1 0 1 3 7 11 14
= ; =
; = ; =
; = .

, :
.
,
. ,
,
, ,
.

C 100
, ( ). ,
,
.
.
,
;
,
,
.

;
10,5 1mm. ,
,
.
.
, , .

192


. 3.
(1,123).



-2 -12 3 63 7 1 -7 3 73 12
1 -10 4 61 7 3 -6 3 67 10
4 -7 5 59 8 8 -1 4 61 10
9 -2 5 56 8 13 2 5 56 12
13 3 5 54 10 18 6 6 56 13
17 7 6 54 11 21 10 6 61 16
28 8 7 52 12 23 11 7 61 17
19 7 6 54 11 23 11 5 61 16
16 4 5 57 9 20 9 5 62 12
10 0 4 60 9 14 4 5 64 10
4 -5 3 63 8 7 0 3 74 10
-2 -10 2 68 8 2 -5 2 80 11

.1 1 -9 3 77 11 1 -7 2 66 8
2 -9 4 71 10 4 -4 57 6
8 -4 5 66 11 11 0 5 45 8
13 -1 5 59 11 16 4 5 42 11
18 5 5 59 12 20 6 43 11
20 8 6 58 18 24 11 7 46 13
23 11 7 56 16 25 13 7 51 14
22 12 7 56 16 24 13 6 53 13
19 7 7 58 11 21 10 6 53 10
14 2 5 65 7 15 5 4 55 8
6 -2 3 74 7 8 0 3 64 8
0 -8 2 78 10 2 -4 2 67 9
- ; -
; - ; -
%; - .

193
 . ,

,

600 1000
. ,
. ,
, 800 , -
800 1000 1000 1400 . ,
,
,
.

, .
,
.

2.000 , 1.700 .
,
,
, .
, ,
.
,
.

,
.

, ,
, .


.
(,
).
.


.

194


,
.

9 10
78 15
5 20
3 4 30
12 60
. 4. (1,101).

,
.
,
, , , ,
.

, ,
, .

/1/ /5

10 30
10-15 30-38
15-22 38-47
22-30 47-58
30-40 58-75
40-55 75-90
55 90
. 5. (1,110).

,
.

,
.

195
 . ,

.

.
.
, ,
,

.
,
,
,
. ,

,
. ,
,

.

(, 1989).

196


1. , .. (2000.): , ''...'',

2. , .. (1995.): ,
, . LXXV, . 2,

3. , . (1989.): , '' '',

4. , . (1980.): , '' '',

5. , . (1967.): ,
II , '' '',
6. , . (1999.):
, ''
'', ,
7. , ., , .. (1998.):
,
'' -
'', '''', . 2,

197
 . ,

Goran S. Jovi
Milica Pecelj
The Importance of Climate for Tourism
Summary

The climate is a perennial order of weather on the certain territory

on Earth, in reference to the regular alternating of the meteorological
processes, which are under strong influence of phisical-geographic
conditions of the environment. The climate of a certain place and territory
depends on complex occurrences classified in two groups. One is formed
by the factors of climate which are almost unchangeable and have a
general, terrestrial meaning. The other factors are called the elements of
climate and they are very changeable in time and space. The basic factors
of climate are the rotation and revolution, geographic latitude and
longitude, above sea level, sea and land disposition, relief, kind of
foundation and flora. The basic eelements of climate are rasiation,
insoliation, temperature of air, air pressure, amount of evaporation,
cloudiness, precipitation and snow.

198
 821.163.41.08 .
801.6

:
()
: ,
, , " ".

: , , , ,
,

.
1
()2,
. ()()
()()
.
, ,
.
,
.
.
.
, ,
, .
1
1948. .
(19921995) ,
: (1973), (1977).
.
,
: (1996), (1997), (2002),
(2002), (2004).
2
, (), ,
, 2005.


. , ,
,
.
, , ,

.
. ,
, " ,
",3
, , "
"4.

. , , ,
, .
()
. ,
. . ,
.
. .
, .
. ,
. ( ,
,
!). , ,

.
.
" " (versus cancryni) "
"(versus diabolucus).
.
" "5,
.
(
)

3
, , , , 1966, 294.
4
, 296.
5
, , , , 2000, 38.

200


- 6.
!
"()".
"()"
,
,
. ,
, : :
; , , ; :
; , ; , ,
; ; ;
; ;
, , ; ;
, , : ;
; ; ,
; ;
; , ;
; , , , ; , ,
; ; ;
; ;
; ,
; ; ,
; : .

, .
, 1221,
() .
?
. . .
.
"" , ,
"" ()
.
, . . ,
.7

6
, , , , 1992,
561.
7
, 561; . , . , 38.

201


, ,
. .
() ()
,
.
()
()
. , "()"
15 , ,
14 . , , ,
210 , ,
, .
: ,
,
.
,
.
()
: ,
.

(, )8.
, ,
, 9.

( )
.

10, , ,
,
, ,
,
.
15. , . " ",

8
. .: , . 10; . . ,
, , 1966, 573.
9
. . , . , 603.
10
, 10.

202


.

, " "
, .
, .
"" -:
:

,
, ,

" "
, ,
, .
"":
(
) (
).
, (
) .

,
.11

"()" ,
11
. . , . , 582.

203


,
() :

:
, ,

, ,

,

,
, ,
, carmin figurata12.

, () .

. , , .
,
, .
,
.
" ,
,
(. )

12
, carmninom figuratom "-
", . "- .
, , , ,
, .
(techno-paignija)" (. 103).

204


".13 , ,
, 19. 14.
, "
",15

.
"()"
16 .
,
.
"", ,
,
.
""
, ,
, .

,
, ,
.
, , ""
(). .
. "Carmen labyrinthicum
.

( ) (
).17
"-",

13
, 402.
14
, . ,
1837. "
, ,
" (. 84), " ", "
, " (86).
15
. , . , 93.
16
" ,
, " . ,
. , 35.
17
. , . , 73.

205


SATOR AREPO TENET OPERA ROTAS ("

"), "
".18 "()"
55,
, , :

,
"" ,
.
,
"()"
,
( " ").
, ,

.
,
"", 1001 (
,
!):
, ,
: , ,
. .
, . . , , :
. , . ,
, . .
. , , , .
! , ,
. . ! -
-, , -.
,

18

206


. , ! , , .
. .
. . .
? .
. .
. : .
. ! . -!
: ;
. , .
. . ? !
; -
.
, : '
, ' ,
.
, ,
, .
.
() :
"".
( )
. ,
, .
, ,
. :
,

().ilar).

207


Milo Kovaevi

Palindrome and Figures of Style Connected to It

Summary

In previously done analyses of the stylistic figures palindrome is

mentioned in some better dictionaries and only as a definition. The reason
for that is lack of the real sources for an analysis of pallindrome and
figures connected with it. Recently a very rare book of palindromes by
Nedeljko Babi Kolovr(a)t is published in Serbian language. Its content
was the reason for this linguistic-stylish analysis of palindrome, acrostic,
mezzostic, telestic, acroteleuton and magic square, in refererence to
sator forms.

208
Spasenija erani UDK 616-008.9-053.2
Filozofski fakultet 616.89-008.441.42-053.2
Pale

POREMEAJI ISHRANE U DJETINJSTVU I

MLADOSTI

Apstrakt: U radu se razmatraju najei poremeaji ishrane koji se

manifestuju tokom djetinjstva i mladosti.Opisani su pojedinani oblici
poremeaja, kao i njihova dinamska pozadina.Istie se znaaj rane
interakcije sa roditeljima, prvenstveno majkom, kao i njeni patoloki
modaliteti, koji se najee nalaze u anamnezama djece i mladih sa
poremeajima ishrane.Ukazano je na mogunosti psihoterapijskog
tretmana ovih poremeaja,kao i na znaaj preventivnih mjera,
prvenstveno u okolnostima, koje nose rizik od trauma vezanih za
separaciju od majke na ranom uzrastu.

Kljune rijei: poremeaji ishrane, rana interakcija, konstitucionalna

ankoreksija, mericizam, infantilna kolika, pica, anoreksija nervoza,
bulimija nervoza, djetinjstvo, mladost, psihoterapija.

Kada treba da se govori o nekom poremeaju vezanom za

djetinjstvo i mladost, uvjek je problem od ega poeti i kako predstaviti
faktore koji se dinamski prepliu u zametanju jezgra problema.Moe se
krenuti od tijela, koje je nosilac prvih senzacija, prijatnih i neprijatnih, koje
dolaze iz njega samog, kao i ulnih utisaka, koji su nastali u kontaktu sa
okolinom. Ali nije naroito znaajno emu u tome dati prednost, jer beba
na roenju ne razlikuje ono to dolazi izvana od onoga to dolazi iznutra.
Danas se u pristupu normalnom i patolokom razvoju ne moe zaobii
interaktivnost injenica da dijete od roenja zajedno sa svojom
konstitucionalnom opremljenou stupa u kontakt sa okolinom / najee
sa majkom/ i da je kvalitet prvog iskustva uslovljen ponaanjem oba
partnera u interakciji. Beba od poetka, zahvaljujui biolokom programu
hoe dojku, ali, kako istie Jevremovi /1998/ dojka ponekad nee bebu.
Sluaj moe biti i obrnut, jer imamo pasivne, inertne bebe, one koje od
poetka stvaraju problem majkama u njihovom pokuaju da ih nahrane,
provocirajui da na scenu interaktivnosti stupe majine anksioznosti,
generisane kroz njena vlastita iskustva interaktivnosti u razvojnoj istoriji.
 Spasenija erani

Nijedan odnos ne kree od poetka, te zato, majka, koliko god da je u

kontaktu sa svojom realnom bebom, ona je kroz nju u kontaktu i sa
doivljenim iskustvima sa znaajnim osobama, koja ponavlja kroz svoju
interakciju sa bebom. Selma Frajberg /Fraiberg,1980/ metaforino istie
da je djeja soba ispunjena duhovima prolosti njihovih roditelja.
Najznaajnija preokupacija roditelja, prvenstveno majke, od
poetne interakcije sa bebom jeste preokupacija sa hranjenjem i procjenom
da li je beba dovoljno sita. Prvi odgovor na finese u interakciji, koje majka
esto ne prepoznaje, a koje mogu biti optereujue, beba daje u vidu
odnosa prema hrani. Odbijanje hrane, sporo sisanje, povraanje na samom
poetku ekstrauterne egzistencije, najee su i prvo ogledalo kvaliteta
interaktivnosti, kome doprinosi konstitucija bebe sa jedne strane i majina
linost sa druge. Iako su zbog uvaavanja konstitucionalnih razlika na
roenju majke danas u izvjesnoj mjeri rehabilitovane to se tie
odgovornosti za nastanak psihopatolokih manifestacija kod bebe, ipak,
ostaje injenica da majka koja ima senzibilitet za stvarne karakteristike
djeteta uspijeva da da se angauje u skladu sa bebinim ritmom, da gleda
svoju bebu pogledom iz kolijevke /Winnicott,1965/ i da ne namee
standarde koji su uspostavljeni, ee kod obrazovanih majki, kroz itanje
literature o broju potrebnih obroka i koliini i sastavu hranljivih materija.
Nijedna majka ne odgaja prosjenu bebu, opisanu u knjigama, nego
konkretnu, svoju bebu. Hrani se i emocijama, koje su sutinske, a o emu
govore opirna istraivanja pica /Spitz,1946,1952,1965./, Bolbija
/Bowlby,1969/ i drugih. Liavajua i nametljiva majka podjednako tete
interakciji, s tim to ovu drugu esto tee prepoznajemo zbog manifestne
brinosti prema svome djetetu. Hraniti bebu, za ove vrste majki, esto
nesvjesno znai hraniti sebe samu, svoj narcizam, svoje savrenstvo koje
treba biti prepoznato u vidu savrenog djeteta koje e odgojiti.Upravo u
ovim najranijim, ali i neto kasnijim interakcijama javljaju se zameci
poremeaja ishrane, koji se mogu ispoljiti i u ranom dojenakom uzrastu i
u adolescenciji ili neto kasnije u ivotu. Iako se javljaju i kasnije,
poremeaji ishrane su specifikum djetinjstva i mladosti.
Anoreksija novoroeneta najee je primarno konstitucionalne
prirode, ali se odrava i produbljuje sa majinom zabrinutou i
anksioznou, sa njenim pokuajem da po svaku cijenu nahrani bebu i to u
koliini koju ona procjenjuje prikladnom. Takva interakcija brzo e uiniti
hranjenje munim za oba partnera u dijadi, a moe se pojaviti i povraanje,
poremeaj spavanja, opta razdraljivost. Ako je majka senzibilna, ako ima
osjetljivosti za svoju bebu, za njene temperamentalne karakteristike, za

210
 Poremeaj ishrane u djetinjstvu i mladosti

eventualnu primarno snienu toleranciju na stimulaciju, ona e moi

zajedno sa bebom da strpljivo slijedi njen ritam i da ne ubacuje u nju svoje
uznemiravajue anksioznosti. Sa nekim bebama prosjeno obdarena majka
teko se usklauje, jer one trae posebnu senzitivnost i otkrivanje
specifinih kanala komunikacije. Problemi sa hranjenjem koji su u startu
prisutni, a vezani su za konstituciju bebe esto su provokacija za brojne
unutranje konflikte majke, koji su instalirani tokom njenog infantilnog
razvoja, a koji ulaze u interaktivni prostor stvarajui cirkulus
viciozus.Upravo su problemi sa hranjenjem u najranijem uzrastu i
podstakli ideju da se kod novoroeneta pedijatar bavi interakcijom, a ne
samom bebom, jer, kako je Vinikot rekao, ne postoji takva stvar kao to je
beba, jer se ona ne moe posmatrati izvan interakcije sa majkom. Pedijatri,
pedopsihijatri i psiholozi danas u svijetu rade zajedno u timu i obuavaju
se za rane intervencije kod ovih problema, pri emu se ispituju doprinosi
majke interakciji i, budui da u u ovom sluaju majke visoko motivisane
za otklanjanje simptoma kod bebe, ersto su dovoljna 2-3 razgovora da se
otkrije nesvjesna reija, koju je majka napravila, doprinosei stvaranju
simptoma. Ovdje treba imati na umu da nije problem samo u tome to beba
nee dobijati na teini i somatski napredovati, to je svakako bitan aspekt
problema, nego to e, u sluaju ranog nesklada u odnosu, prva iskustva
deponovana u unutarpsihikom prostoru o sebi i svijetu oko sebe biti bolna
i kao takva e predstavljati lou osnovu za dalji emocionalni razvoj.
Pribjegavanje povraanju kod psiholoki nediferenciranog organizma
moe biti jedini nain da se oslobodi ovih unutranjih bolnih sadraja.
Infantilna kolika su problemi koji su pedijatrima dobro poznati i
zbog kojih uznemirene majke esto posjeuju njihove ordinacije, nemone
da se izbore sa ovim problemom ni lijekovima, ni hranom, ni beskrajnim
njihanjem i raznolikim nainima tjeenja. Pedijatri takoe znaju razne
organske etioloke hipoteze o nastanku greva /intestinalna hipertonija,
koja se u principu smanjuje do kraja treeg mjeseca//Milosavljevi,1977/,
ali ne i najefikasniji nain da u ovom sluaju pomognu. Majke, pak, esto
panino hrane djecu, pokuavajui da ih umire, to ponekad privremeno i
uspijevaju, ali se bolni grevu ubrzo jo vie intenziviraju. Najveu korist,
dakle u ovom sluaju predstavlja smiren i ohrabrujui stav pedijatra, koji
e pomoi u redukovanju majine anksioznosti i savjet da se beba u
takvom sluaju pokua umiriti cuclom-varalicom, umjesto mlijekom, to
moe pomoi djeliminom odvoenju i rastereenju napetosti i umirivanju
oba partnera u dijadi, te konano, strpljivijem ekanju majke da grevi
spontano prestanu.

211
 Spasenija erani

Mericizam je takoe vezan za infantilni period, prve dvije godine

ivota, a zabiljeeni su sluajevi pojave mericizma i nakon tri nedjelje od
roenja. Radi se o poremeaju koji se ispoljava u vidu vraanja i
prevakavanja hrane. Ako su u pitanju male koliine hrane, najee
prolazi bez posledica, ali ako se javlja uestalo i ako se radi o veim
koliinama hrane, moe dovesti do pothranjenosti i odreenih
biohemijskih komplikacija. I ovaj poremeaj esto u osnovi ima neki
organski problem /dilatacija donjeg djela jednjaka, pilorospazam, dilatacija
eluca//Milosavljevi,op.cit./, ali opet kada govorimo o bebi kao
interaktivnom biu koje se stalno kree kroz svoj interaktivni prostor, onda
moramo raunati da, ak i kada se radi o somatskoj predusretljivosti za
pojavu ove vrste poremeaja, interakcija mu daje dodatnu dimenziju.
Organski problemi ipak se ne nalaze kod brojne djece sa mericizmom, to
stvara osnov da se vjeruje, da ovaj problem moe biti iskljuivo uslovljen
emocionalnim iniocima. Sam poloaj djeteta dok ruminira hranu i utisak
da je za to vrijeme apsorbovano tom radnjom sa snienom reaktivnou
prema okolini, upuuje na to da dijete u ruminaciji nalazi izvjesnu vrstu
zadovoljstva i da mu to moe pomoi u smanjenju napetosti, poslu, koji
majka nije uspjela da uspjeno obavi. Opisani su sluajevi mericizma
kombinovanog sa drugim psihosomatskim poremeajima /Matkovi,1992/
pri emu je opet, prolongirana opservacija pokazala da dijete nema
odgovarajuu figuru sa kojom je uspostavilo rani emocionalni odnos, da
pokazuje sklonost nediskriminativnom kaenju za bilo koju osobu, koja
mu se nae u vidokrugu, to opet ukazuje da problem mericizma treba
ponekad posmatrati u kontekstu defekta u ranoj interakciji, ili pak u
kontekstu izlaganja separacijama, koje su za dijete vrlo bolne, posebno
izmeu 6 mjeseci i 4 godine. Mericizam, dakle moe predstavljati
otkriveni nain samotjeenja u nedostatku odgovarajue afektivne
vezanosti pri emu tjelesno zadovoljstvo koje se na ovaj nain postie ima
slinosti sa infantilnom masturbacijom, koja je takoe esto rezultat
emocionalnog naputanja i odbacivanja ono to ne nudi majka, a djetetu
je nuno, biva nadoknaeno okretanjem vlastitom tijelu preko koga se
odailje napetost. U sluaju mericizma, hrana koja se ruminira moe biti u
funkciji prelaznog objekta objekta koji fantazijski pomae da se
prevladaju bolna osjeanja i separaciona anksioznost.
Pika /pica/ je takoe jedan oblik poremeaja u hranjenju kada
dijete oralno posee za nejestivim stvarima. Sam pojam koji u prevodu
znai svraka ukazuje da dijete moe zobati mnogbrojne nejestive
stvari tapete, kre, papir, krpice, bubice, zemlju, lie i sl. Istraivanja,

212
 Poremeaj ishrane u djetinjstvu i mladosti

koje navodi Milosavljevi /op.cit/ pokazuju da su mnoge majke djece sa

pikom takoe imale ovaj poremeaj. Majke pokazuju sklonost
depresivnosti, buliminosti, esto su manifestno ili latentno odbacujue.
Takoe su sklone da kao zamjenu za ljubav djeci nude hranu, tako da se
djeca fiksiraju za oralni kanal rastereenja napetosti. Navedena istraivanja
takoe pokazuju da se kod znatnog broja odraslih alkoholiara, ovisnika o
drogi i bulimiara, u anamnezama nailazi na sklonost piki u djetinjstvu.
Neka neuroloka istraivanja pokazuju eu pojavu pike kod djece sa
izvjesnim neurolokim deficitom, praenim specifinim potrebama ove
djece, kojima najee prosjeno senzibilna majka nije u stanju da
udovolji. Problem u interaktivnom prostoru koji se tako stvara iniciran je
problemom djeteta, ali i nedostatkom specifinog senzibiliteta od strane
majke. Postoje i hipoteze o izvjesnom, specifinom nutricionom
nedostatku kod djece sa pikom /nedostatak nekih minerala/, to potvruju i
neka iskustva pedijatara iz prakse. Ostaje u tom sluaju problem, zato sva
djeca sa istim nutricionim nedostatkom ne pribjegavaju piki, to hipoteze o
psiholokoj pozadini ini ubjedljivijim. Naravno, pod pikom neemo
podrazumijevati svako unoenje nejestivih stvari u usta, posebno na
ranijem uzrastu kada dijete jo nije u stanju da napravi diskriminaciju
izmeu jestivog i nejestivog /posebno u prvoj godini/ i kada su usta kljuni
organ i za pruanje zadovoljstva i za istraivanje okoline. Na ovom
uzrastu, posebno na uzrastu izmeu prve i druge godine moe se pojaviti i
koprofagija, koja je najee prolazna i vezana je za pojavu interesovanja
za izluevine crijeva, dok su usta jo uvjek najdominantniji organ
istraivanja. Ako koprofagija potraje ili se javi na kasnijem uzrastu, treba
razmiljati o mentalnoj retardaciji ili psihotinom poremeaju.
Anoreksija nervoza koja se tipino javlja u preadolescenciji i
adolescenciji je poremeaj na koji najee asociramo kada govorimo o
poremeajima ishrane. Jo uvjek enigmatina u nekim svojim aspektima,
ona podjednako zaokuplja panju i ljekara razliite specijalnosti i
psihologa i roditelja. Genetske, psiholoke i kulturelne hipoteze ne
istiskuju jedna drugu, nego se u mnogim takama uzajamno dopunjavaju
kada treba objasniti ovaj sloeni fenomen. Genetske hipoteze nalaze
uporite u injenici da se u okviru bliskih srodnika javlja vie oboljelih, a
kulturelne u injenici da anoreksije nema tamo gdje se u okviru odreene
kulture vitkost ne smatra vrlinom. Psiholoke hipoteze nalaze uporite u
injenici da se ovaj poremeaj najee javlja sa poetkom ili tokom
adolescencije, koja je psiholoki sloen ivotni period i nosi u sebi
turbulenciju te niz nepredvidljivih i esto neshvatljivih bihevioralnih

213
 Spasenija erani

obrazaca. Zabrinjavajui je porast ovog poremeaja u svijetu, a i kod nas

se registruje porast prevalencije u poslijeratnom periodu. Kada ponemo
razmiljati o psiholokim faktorima koji su u osnovi ovog poremeaja,
onda uzimamo u obzir injenicu da se znatno ee javlja kod djevojica
nego kod djeaka, to asocira na mogue probleme oko prihvatanja enske
uloge u vrijeme fizike transformacije tijela kroz pubertetske promjene.
Ipak, javlja se i kod djeaka, i u principu, kod njih ima maligniji oblik
/Kramar,1992/.
Poremeaj najee poinje sa intenzivnim preokupacijom tijelom i
eljom za postizanjem vitkosti, suzdravanjem od hrane i dijetama.
Anoreksija u svom poetnom obliku ne znai gubitak apetita, koji se dugo
odrava i gubi se tek kada je bolest uzela maha i dovela do odredjenih
somatskih komplikacija. Gubitak teine od 25% ispod minimalne za uzrast
i visinu oznaava se kao anoreksija /Gabbard,1994/. Znaajno je
napomenuti da se ovaj poremeaj javlja najee kod dobrih i poslunih
djevojaka, koje su esto bile presavjesne i uzorne u svemu, da bi iznenada
nastala pobuna i neposlunost prema roditeljskim zahtjevima, pri emu su
ei sukobi i agresivna ispoljavanja prema majci. Nikakvi pokuaji da se
nagovori da jede ne uspijevaju, djevojica ima fanatinu elju za
mravljenjem i enorman strah od debljine. Pojavljuje se i amenoreja.
Percepcija tijela je izmjenjena. Djevojica najee postaje buntovna i
netrpeljiva, povlai se iz drutva, dok uredno pohaa kolu i postie dobre
rezultate. I pored gubitka na teini pokazuje izvanrednu fiziku kondiciju i
esto je pretjerano aktivna, uz to esto pribjegava iscrpljujuim tjelesnim
vjebama.Ponekad moe biti preokupirana spremanjem hrane, skupljanjem
recepata ili izmiljanjem vlastitih recepata i spremanjem hrane za druge
lanove porodice /Kramar, op.cit./.
Neki autori /prema Ambrosi-Randi,2004/ dijele anoreksiju na
restriktivnu i buliminu subgrupu. U okviru ove druge grupe, povremeno
dolazi do unoenja velike koliine hrane, da bi se kasnije pribjeglo
izazivanju povraanja ili uzimanju purgativnih sredstava. Karakteristino
je u ovom sluaju da poslije prejedanja nastaje enormna tenzija i
anksioznost i ona se redukuje tek onda kada je pacijentica sigurna da se
oslobodila upotpunosti unesenih hranljivih sastojaka. Ponekad anoreksija
prelazi u bulimiju, dok je obrnut sluaj vrlo rijedak.
Kada je rije o odnosu izmeu anoreksije i bulimije postoje
podjeljena miljenja. Neki autori govore da se radi o dvije potpuno
razliite grupe poremeaja /Bruch,1973//, pri emu se struktura linosti
koja je u pozadini razlikuje. Dok su anoreksini pacijenti pretjerano

214
 Poremeaj ishrane u djetinjstvu i mladosti

kontrolisani, rigidni i hiperskrupulozni, bulimini su impulsivni i skloni

hedonizmu. Anoreksija esto poprima oblik koji prvenstveno zahtijeva
hospitalni tretman sa somatskim tretmanoma i smatra se da hospitalizaciju
treba izvriti kada je dolo do gubitka teine od 30% od normalne za uzrast
i visinu.
Koji je kljuni razvojno-psiholoki problem kod anoreksije?
Terapeuti koji su se posebno bavili ovim problemom, posebno oni sa
psihodinamskom orijentacijom /Bruch, Boris, Gabbard i dr./, nalaze da se
razvojno uporite za nastanak ovog problema nalazi u ranom dijadnom
odnosu sa majkom. Majke ovih pacijentica su uglavnom neempatijske i
pojaano narcistine i ne brinu o svojim kerkama u skladu sa njihovim
potrebama, nego svoje kerke doivljavaju kao narcistiko produenje
sebe samih, kao svoju desnu ruku, preko koje nastoje zadovoljiti vlastite
narcistike potrebe. U takvoj situaciji dijete nije u stanju da razvije
autentini self, da postane vlasnik vlastitih senzacija i gradi lani self koji
odgovara majinskim zahtjevima, a to se manifestuje poslunou,
kontrolom i ponaanjem kojim se udovoljava majci. Djevojica tako
postaje dobro i posluno dijete kojim se roditelji najee ponose. Sa
pubertetskim promjenama, djevojica stupa u pobunu, pokuava da se
oslobodi okova lanog selfa i da afirmie svoj autentini self. Tijelo, koje
oposreduje prva iskustva u interakciji sa majkom tako se doivljava
odvojenim od ostatka selfa, kao naseljeno hostilnim majinskim
introjektima, kojih se, preko unitenja tijela, dijete nastoji osloboditi.To
vjerovatno daje snagu nastojanjima ka izgladnjivanju, a iracionalnost tih
nastojanja moe se prepoznati kroz injenicu da praktino nema te granice
u gubitku teine koja se moe dostii da bi pacijentica konano imala
doivljaj da je ostvarila cilj. Zabiljeeni su sluajevi /jedan takav primjer
navela je koleginica iz Novog Sada/ kada je djevojka sa 29 kg. poslije
neznatne koliine unesene hrane na koju je bila prisiljena, u bolnici
zateena u pola noi kako radi iscrpljujue fizike vjebe.
Kada se govori o pristupu tretmanu ovih pacijentica, svuda
nailazimo na upozorenje da je tretman veoma sloen. Prva tendencija
terapeuta je slina onoj reakciji koju ispoljavaju roditelji, a to je, da se to
prije pacijentica privoli na uzimanje hrane. Terapeuti esto upadaju u
zamku da ponove ponaanje roditelja, to budui da su roditelji u samom
centru konflikta, esto samo osnauje otpore. Multidisciplinarni pristup
tretmanu podrazumijeva uporedni somatski i psihoterapijski tretman, pri
emu je najbolje da to ne bude jedna osoba. U bolnici se preporuuje da se
posebna osoba /specijalno obuena medicinska sestra/ brine o pravljenju

215
 Spasenija erani

jelovnika, to radi zajedno sa pacijenticom. Pri tome treba da razgovara o

njenim osjeanjima i da pokae da ih potuje. Neki terapeuti preporuuju
da se pacijentici kae da e, kada popravi teinu, moi realistinije da
razmilja i da e tada vjerovatno moi i da iznese vie osjeanja koja su
dovela do nastanka problema /Bruch,1973/. Uopte, teko je oekivati
efekte bilo kog tretmana, ako se ne uzmu u obzir tenzije i anksioznosti koje
su u pozadini poremeaja i ako se one ne prorauju u razgovoru sa
pacijenticom. U bolnici je potrebno poduzeti izvjesne mjere opreza i
kontrole /zakljuavanje kupatila/ kako bi se preduprijedilo ponaanje, koje
je est pratilac poremeaja: izazivanje povraanja ili izolacija radi
iscrpljujuih fizikih vjebi. Ekspanzija bihevioralne terapije u posljednjih
nekoliko decenija uslovila je porast ambicija bihevioralnih terapeuta da
isprobaju svoje brojne tehnike i u tretmanu anoreksinih pacijenata
/voenje dnevnika ishrane, potkrepljenje za dobijanje na teini isl./ Iako su
zabiljeeni izvjesni neposredni pozitivni efekti ovakvog tretmana, due
praenje pokazalo je da uglavnom dolazi do recidiviranja anoreksije. Ima i
pristalica grupnog tretmana, ali se pokazalo/Gabbard,1994/ da u ovom
sluaju prijeti opasnost od stvaranja takmiarske atmosfere u grupi pri
emu svaka pacijentica nastoji da bude vitkija od svih drugih. U primjeni
je i porodina psihoterapija, tim prije to su porodini terapeuti u
ispitivanju uzroka anoreksije doli do zapaanja o nekim specifinostima
porodice anoreksinih pacijentica. U istraivnjima koje navodi Gabbard
/1994/ pokazalo se da su u porodicama ovih pacijenata izraene slabe
interindividualne granice /svaki lan je upetljan u probleme svakog
drugog/ kao i meugeneracijske granice. Takoe se ispostavilo da su
roditelji ovih pacijentkinja najee nezadovoljni brakom, te se zbog
nedostatka uzajamnog emocionalnog zadovoljstva, svaki od roditelja
okree buduoj anoreksinoj djevojici u nadi da e mu ona pribaviti
nedostajuu emocionalnu hranu. Oevi ovih djevojaka su esto povrno
brini i podravajui, ali uvjek naputaju kerku ba u onom trenutku, kada
su joj najvie potrebni. esti su razvodi meu roditeljima, pa se iz toga
moe zakljuiti da je u periodu konfliktnih odnosa meu roditeljima prije
razvoda, kerka bila optereena nastojanjima svakog roditelja da od nje
iznudi podrku i kompenzaciju za lo partnerski odnos u braku.
Upozoravajui su rezultati dugogodinjeg praenja pacijentica sa
anoreksijom nervozom, a neka amerika istraivanja /Gabbard,op.cit./
pokazuju da poslije dueg praenja / autori ne navode koji je to period/ ak
14% anoreksinih pacijenata zavrava letalno, bilo zbog posljedica
izgladnjivanja, bilo zbog suicida.

216
 Poremeaj ishrane u djetinjstvu i mladosti

Bulimija nervoza esto smjenjuje anoreksiju. Ova dijagnoza,

prema DSM-IV, postavlja se ako do prejedanja dolazi bar tri puta
nedjeljno, a ponekad dolazi i svakodnevno.U napadu bulimine epizode
jednostavno se ne moe zaustaviti unoenje hrane i pacijenti ponekad
unose odjedamputi do 10 ooo kalorija. Poslije prejedanja javlja se napetost,
depresija, osjeanje krivice, koji se dalje pokuavaju razrjeiti povraanjem
ili purgacijom. Inae, neki autori o ovoj kategoriji govore kao veoma
heterogenoj u pogledu psihike strukture koja joj je u pozadini. to se tie
nekih zajednikih atributa linosti, pak, veina istie da su u osnovi slab
ego i nedostatak kontrole impulsa, te difuzija identiteta kakva se sree kod
graninih poremeaja linosti. Ponekad bulimija poinje poslije raskida
emocionalne veze ili neke druge vrste naputanja, poslije razvoda roditelja
ili poslije smrti bliske osobe. To daje povoda da se vjeruje da u osnovi
bulimije lei separaciona problematika. Za razliku od anoreksije kod koje
se kroz simptom pokuavaju protjerati hostilni majinski introjekti, kod
bulimije se kroz simptom simbolino pokuava spojiti sa dobrim
objektom, koji je reprezentovan kroz hranu. Meutim, ovo nije ba
jednostavna formula u nastanku i odravanju simptoma. Naime, ima se
utisak da su veoma arhaini mehanizmi ukljueni u ovaj simptom i da
ponekad podsjeaju na mehanizme u manino-depresivnoj psihozi, ili pak
one kod granine organizacije gdje se smjenjuju podvojene loe i dobre
predstave o sebi i objektu sa prateim podvojenim osjeanjima. Tako
bismo u buliminom aktu imali ispoljen jedan sadistiki odnos prema
objektu koji je reprezentovan hranom, koja se najprije sadistiki razara, a
zatim inkorporira, da bi kroz eliminaciju ponovo bilo ispoljeno nastojanje
da se oslobodi od ovog objekta. Mehanizmi su oito vrlo arhaini, to
upozorava na tekoe u prisupu tretmanu. Praenje evolucije buliminog
poremeaja pokazuje da znatan broj pacijenata izvrava suicid,
mnogobrojni su oni koji zavravaju tekim somatskim komplikacijama, a
pokazala se takoe visoka korelacija izmeu sklonosti bulimiji i sklonosti
ka alkoholizmu i drugim toksikomanijama.Terapeuti koji su psihodinamski
orijentisani dre se principa da su kljuni problem dominacija loih
internalizovanih objekata i tretiraju ove pacijente na nain koji je uobiajen
za granini poremeaj linosti. Bihevioralni postupci u principu daju
kratkotrajne i prolazne efekte. Ponekad bulimija evoluira u toksikomaniju.
Problemi poremeaja ishrane, posebno anoreksija i bulimija u
mladosti zahtjevaju dugotrajan i strpljiv tretman sa multidisciplinarnim
timom.

217
 Spasenija erani

Na poetku navedeni poremeaji, koji se javljaju kod

novoroeneta i malog djeteta, zahtijevaju ranu intervenciju preko majke,
kako bi se problemi u interakciji razrjeili i otklonili faktori koji
uslovljavaju poremeaj. Rana intervencija ne samo da pomae u uklanjanju
simptoma, nego, takoe, predupreuje brojne druge mogue poremeaje,
ije jezgro nastaje u ranom interaktivnom prostoru bebe.
Ponekad majke, ipak, nisu odgovorne, naroito kada se radi o
snanim traumama koje dijete moe doivjeti pri odvajanju od majke, npr.
tokom vlastite bolesti, kada biva podvrgnuto hospitalizaciji. Separacija na
ranom uzrastu, posebno izmeu 6 mjeseci i 4 godine ima pogubne efekte
po razvoj linosti djeteta. Ne bi smjelo biti opravdanja da se na ovom
uzrastu uz dijete ne hospitalizuje i majka. Ako to nije mogue /npr. majka
ima jo jednu bebu ili je i sama hospitalizovana u drugu bolnicu zbog
bolesti i sl./treba omoguiti ee posjete, omoguiti da djete donese
vlastite igrake u bolnicu, voditi rauna da pri organizaciji slube na
pedijatrijskim odjeljenjima bude to manje smjenjivanja novog osoblja,
organizovati po mogunosti i terapiju igrom kroz koju dijete moe na
aktivan nain da prorauje svoju separacionu anksioznost.
Institucionalizovana djeca su problem za sebe, te iako je danas u
domovima za djecu bez roditelja drugaija situacija, pojava hospitalizma,
koji je opisao pic /Spitz,1946/ jo uvjek se moe registrovati. U sklopu
ireg entiteta obuhvaenog ovim nazivom, koji ukljuuje generalno psiho-
fiziko propadanje, uobiajen je gubitak apetita, povraanje i gubitak
teine sa moguim i smrtnim ishodom.

218
 Poremeaj ishrane u djetinjstvu i mladosti

Literatura:

1. Ambrosi-Randi N./2004/: Razvoj poremeaja hranjenja, Naklada Slap,

Zagreb
2. Bowlby J./1969/: Attachment and Loss,Vol.I: Attachment, New York,
Basic Books
3. Bruch H./1973/: Eating disorders: Obesity, Anorexia Nervosa, and the
person within, Basic Books, New York
4. erani S./2005/: Normalni razvoj linosti i patoloka uplitanja, Zavod
za udbenike i nastavna sredstva, Istono Sarajevo
5. Fraiberg S./1980/: Clinical Studies in Infant Mental Health,
Tavistoc,1980, London
6. Gabbard G.O./1994/: Eating disorders, u knjizi: Psychodynamic
psychiatry in clinical practice /372-393/, DSM-IV edition, American
Psychiatry press, Washington
7. Jevremovi P./1998/: Telesna shema, telesno Ja, self, u knjizi: Kondi
K. i sar.:Psihodinamska razvojna psihologija /91-117/, Plato, Beograd
8. Kramar M./1992/: Psihoterapija poremeaja hranjenja, u knjizi: Tadi N.
i sar. Psihoanalitika psihoterapija dece i mladih, /289-296/, Nauna
knjiga, Beograd
10. Matkovi O. /1992/: Psihosomatska psihoterapija dece i mladih, u
knjizi pod br. 6. /380-394/
11. Milosavljevi LJ./1977/: Poremeaji ishrane, Psihijatrija danas, /197-
207/, Beograd
12. Spitz R./1946/: Anaclitic depression, Psychoanalytic Study of the
Child, 2 /313-342/
13. Spitz, R. /1965/: The first year of life, I.U.P., New York
14. Winnicott D.W./1965/: The maturational processes and the facilitating
environment, I.U.P., New York

219
 Spasenija erani

Spasenija erani

Nutrition Disorders in Childhood and Youth

Summary

This paper deals with the most common nutrition disorder present in childhood
and youth. The isolated examples of this disorder and their dynamic background
are explained here. The early interaction with parents, especially with mother is
emphasized, as well as its pathological modalities, often seen in anamneses of
children and youth with nutrition disorders. Psycho-therapeutical treatment of
these disorders and importance of their prevention, especially in the early
developmental phases in which the risk of traumas of separation from mother is
present are noted, too.

220
 378.147.88

,
,
.

. .

:
, ,
-
, .


-
- .



- .

.

-
/,
/ .

: - ,
, , .

/
,
, -


. ,
, , ,
,
- .
, ,
, ,
,
, ,
,
. ,

- /
, /

, .
, -
, -

,
,
, , .

,
,

.
,
, /
-
, - ,
,
/
, (
) .
, ,

,
.

222


,

, ,
.
/
, ,
-, , ,
-
.

.
;
,
.
:
,
(, 1996:140). , ,
, , -
, , , -

,
, .

,
,
, -

-
/. ,


, ,
. ,
,
. ,
, ,
, /.

223


(, --, )

(, 1983: 876).
-
...,

(1963:479),
-
...(
,1963:488).
(. ) - , ,
(, , ) , ,
(1996: 286);


, , ,
, ,
...
, ,
... (
,1996;359).
, ,
/
,
. ,

,
.
-
, ,
. ,
, ,
,
. ,

. , ,
,
, ,

224


,
.
, ,
-



.
, ,
,
.

-, -
-

- /.

, , -
, ,
, , .
, .
, , ,
, ,
- -
, , ,
, ,
, ,
, - ,
.
, -

. , ,
:
(); (/,
, ...);
(-

225


/ ...);
( ...);
(, , ...); (
, / ,
, , ,
, ...)
(

...).

-

-, -
, -

,
, ,
- -
/. , ,
, ,

- .


- .
, ,
, , , , ,
, , ,
,
.
,
, ,
-

. :
; (, , ,
...); ;

226


( , , ,
,
,
, , .);
,
,
. , ,
- , ,
,
, , .
, ,

,
: , , ,
, , , , , ,
, , , , ,
, , ,
. , /
, -
, , -
, ,

.
,
,


, ,
, -
.
( ),
- , .
,
- ,
, , , ,
,
.

227


/.

. ,
,
- ,
.
, .


,
.
-


, , , ,

- .
, ,
, , ,
( ),
(,1996; 118-122).
,

,

, .
,
-
,

.
, .
/
-
.
/,

.

228


,
,
,
.
, ,
,
, ,
- -
,
.
, , ,
,

- . , ,
-, ,
,
- - .

, ,
,

.

, .
,
,
,
.

, ,
, ,
.

229


, ,


- /,
/
, :
- (
, ,
);
- (
, ,
);
- (
, , )
- (
, , ).
,

, ,
. ,
-
- ,
.

.
, ,
-
.
, ,
,
,
,
, ,
.

/ ,
(
, .),
,

230


( ,
), ,

. , ,
, ,
,

.
,
,

, ,
-
- .

-

- .

, -
. , , -

-, , , ,
, ,
, ,


.

,

,

- .

,

231


( )

,
,
.
, -
,
- , ,
,
, -
- .
,


,
,
.

, ,
,
. ,
, / I,
, , ,
.
-

. , , a
-

-
.
,

:
-
;

232


-
;
- ,
I, , ;
-
;
- ;
-
, ,
,
.

,
,
- .
-
/,
.

,


.

:
-
;
- ,

, ;
- ,
, ,
,
, ,

233


,
;
-
, , ,
, ,
;
-
,

-,
.

, .
, ,
,
.

- ,
,
-

.
, ,
, :
- -
( ,
, .);
- ,
;
-
-
, ;
-
;

234


-

;
-
, ;
- -,
, , ,
- ;
-
;
-
;
-
;
- ,

- ,
,
.

/
,

,
.
,
, ,
.
,
,
.

235


, -
.
:
;
, ,
- ;


;
;

;
-, ,
, /;

;
.

, ,
-
-
.
, ,

, -
,
, ,

, ,
- -
.
-
- -

, - .

236


1. , ., , . (2002): , ,
.
2. , . (1999): 3- ,
, , ,
.
3. , . (1998): ,
-, , ...
4. , . (1996): ,
, , .
5. : (2003):
,
, , .
6. , : (1994): , ,
,
7. , : (1983): , , ,
.
8.
(1994): ,
.
9. ,
, .
10. , . (2003):
, ,
, V.
11. , . (2000):
, ,
...
12. , . (2000): , ,
- .
13. , . (2000): ,
, , .
14. , . (1996): -
, II ,
...
15. , . (1996):
,

237


, , ,
.

238


Ratko Peji

The Significance and Elements of Professional Practice

Programme for Students
Summary

Although the necessity of more efficient and better preparation of

students future experts who would work in the educational institutions, is
often emphasized, we still do not see any realization of it. Dominant
elements are theoretical education and training and neglected element of
the future experts in this field is practical training. That is the reason why
the practical training and its importance for the professional practice is the
topic of this paper. The quality of the well done practical training of the
students depends on well developed plan and programme. The plan and
programme of the professional practice of the students should be
continually realized in elementary and secondary schools as well as in
other educational institutions.

239
 821.163.41.09(091)
821.163.41.09 - .

: ,
,
,
,
.
,
.

,
,
.

: , ,
, , ,
, .

, . ''
, , Santa Maria della
Salute ,
,
.''1 ,
,
: '' ?''


: ,
,
, -
, '' , ,

1
. Vuki, Kwiga o Zmaju Laze Kostia- weni teorijski, kritiki i kwievno-umjetniki
aspekti, Prilozi za istoriju srpske kwievne kritike, Institut za kwievnost i umetnost,
Beograd, Matica srpska, Novi Sad, 1884, str. 143.


, , :
, , ,
.2

III, ,
, i , , ,

,
: "L`homme a deux mains ( ).
,
.''3
,
.
.
,
, .
, 24. 1899,
,
,
.
: -
- .
"" ''''
''''.
,
, 1902. ,

()- , ,
.

.
, ,
.
, , ,

2
. Kosti, O politici, o umetnosti, novinski lanci, II, 1881-1883, Sabrana dela,
priredio, Mladen Leskovac, Matica srpska, Novi Sad, 1990, str. 68.
3
, . 68.

242


. ,
.
,
, , ''

,
, ,

.''4
,
, ,
''
XIX - ,
- ."5
, 1910,
,

. , ,
,
, ''- .''6
, ,
.
,
.
.
,
. , ,
.

- . , ,

.

4
. Vukovi, Ogledi o srpskoj kwievnosti, Nolit, Beograd, 1985, str. 8.
5
. Kosti, Laza, O Jovanu Jovanoviu Zmaju (Zmajovi)- wegovu pevawu, miqewu i
pisawu, i wegovu dobu, predgovor, , ,
, Matica srpska, Novi Sad, 1989. str. 8
6
. Kaanin, Prometej (Laza Kosti), Sudbine i qudi, Beograd, 1968, str. 88.

243


'''', ,
.
,
.
''''. '' -

. '''' ''''
,

.''7
,
,
, .
,
.
, ,
, , ,
. , ,
.

.
,
, .8

, , ,
'''' . , ,
,
. ,
. ''
, , , ,
, , ,
''''... 1865. ,
. , .
, ;

7
. Vukovi, Ogledi o srpskoj kwievnosti, Nolit, Beograd, 1985, str. 17.
8
N. Frye, Mit i struktura, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str.111.

244


. .''9
:
-, -, , !
-? ?
-, , .
, ,
... .
, ? ,
,
? .
, .
... , , ,
- ...
, ...
- , ,
, , . ,
, .
- - !
- -?
- - .
. , .
!
.''10

,
,
. ,
""
, '' ,
, - , '''' -
, .''11
, ,
. ,
, , , ,
, .

9
. Kosti, Kwiga o Zmaju, str. 65-66.
10
, . 65-66.
11
Isto, str. 64.

245


,
.
, ,
, ,
, , , , .
, , ,
.
'''', M "
Tod und Dixhter."12

,
. .

. , :

'' ,
,
,
"" ""
,

.

, ,
" ":

,
' ,

,

.

' ,

12
. Milovi, Jovan Jovanovi Zmaj i wemaka kwievnost, NIO Univerzitetska rije,
Titograd, 1986, str. 253.

246


."

, .
,
. " ", :

"
,
, , ,
;

,

.
. , Tod und Dixhter (
),
, ...

,
.13 , ,
''''
.
,
. ,
, .
,
,

.
. ,
.
'''' "".
''"
.

'' ,

13
, str. 254-255.

247


,

.''14

, , ,
'''' ,

.
, , ,
, .
,
- , "
, (?)
"15- ,
.
,
. .

.
.
, ,
,
. ,
, ,
, ,


. ,
,
.
, ,
,
.
, ,
, ,

14
. Kosti, Kwiga o Zmaju, str. 150.
15
. . Zmaj, Odabrana dela, knjiga IV, Ja i smrt, redakcija, M. Leskovac, MS, Novi
Sad, 1969, str. 66.

248


: "
.
: - ? ?"16
-
,
. ,
,
.
,
, , ,

,
, .
,
, .

, .


.
. ,

, ,
, .
,

.
""
, . "
, '', , ''
. ' .
"" "",
"", ."17
,
:
'' , , ,

16
L. Kosti, Kwiga o Zmaju, str. 64.
17
L. Kosti, Kwiga o Zmaju, str. 130.

249


;
,
,

,
,
'- !''

,
.
- , ,
.
, , .

"
."18 ( ,
'''',
.
, .
.)
,
, ,
. ,
,
.
, .
, ,
, .
, ,
'''' , ,
:
-" , . '
, . :
, '
. ,

18
Isto, predgovor, Dragia ivkovi, , str. 14.

250


. .
,
...''19
(
, , 1895)
,
.
, . ,
(.VIII, 1895, . 25-
25) ,
.
, , : ''
1897.
; '
, ,
.
, ... , ,


..."20
11, 1897.
.
, ,

.
, :

''
, ,
,
' ,
,

,
"

19
L. Kosti, Kwiga o Zmaju, str.112
20
Isto, 112.

251


: "
- " ",
- . , "",
."21
,
, ,

. , ,
, , ,
. ,
, ""
. ,
1861, , , :
'' !
, ,
, '''' ,-
, ,
""
,- ,
..."22
,
,
1862: " , ' , '
, ..."23
,
, ,
.
1868. :
", .
!
.-
, ' , ,
; ( ) .

21
Isto, str. 112.
22
Prepiska Jovana Jovanovia Zmaja, kwiga prva (1852-1882), tekstove pripremili za
tampu, Leskovac Mladen i Jovii Ivanka, Matica srpska, Novi Sad, 1957, str. 51.
23
Isto, str. 58.

252


- ,
. : !
, !
, , .
, .
, , ,
.
.... , ... .. ,
...''24
: '' :-
:

, ,
?

' ?
?- ?
?..."25

, , , ,
:
", .
!
,
, ' ( ),
,

; " !" ,
; "
" , '
" "
, !"26
, ,
,
. ,

24
Isto, str. 116
25
Isto, str. 118.
26
Isto, str. 119.

253


, , , ""
, "

, - - -.
, , ,
'' '',
"" : "
. , '
, .
, - .
, ,
. , ,
rimes riches,- -
.
1868. 1969.
''''; - '
..."27
"", ,
, , .
, ,
. ,
, , ,
.
, ,

, .
, ,
" ''.
, ,
.

Vojo Kovaevi

27
L. Kosti, Kwiga o Zmaju, str. 223.

254


Kostis Criticism on Zmaj

Summary

The significance of Zmajs poetic work was long ago acknowledged by the
history of Serbian literature. Most confusion in reaching a valid assessment was
caused by the politically coloured poems, and a negative attitude Laza Kosti
expressed towards such poems only added to those assessments. Starting from
these facts we analysed certain Kostis arguments on the basis of which some
of his critical attitudes were made. He points out that where facts become part of
literature, they become literary facts and must be valued accordingly. This
principle, however, was obviously not closely observed in The Book on Zmaj.
Therefore such Kostis inconsistency not only allows for a different approach to
the interpretation of The Book on Zmaj, but also throws a new light on Zmajs
political poetry itself.

255
 159.928.23-057.874
159.954/.956
37.042:159.928.23

: -
, ,
,
.
, ,

, ,
,
,
.
,
.

: , , ,
(), , , ,

.
.
, .

, ,
,
, , ,
,
- .

.

, ,
,

.
,
. .


.
. ,
, ,
().

.
,
,
.
, .

,
.
,
, ,
(, 1970, : , ., 1979, 32).
, , ,
,
,
,
,
, (Getzels, J.W., Jackson, P.W., , .,
1965, 27).
(
)
.

(, 1973,
, ., 1979, 33).

(1989, 9).


. ,


.

258


. - ,
,
,
.

- -

1., : Renzulli i Reis, 1985.

,
,
, ,
.
,
, , ,
.
,
,
,
. , ,

259


,
.

,
. ,
,
.
, ,
,
.
- (1990, 71),
,
, ,
.
:
1. ;
2. ;
3. .
,
, ,
.

,
, , -
. ,
,
.
,
(Feldman, D., 1987),
,
, : ,

.
,
,
,
, .

260


,
: , , .

.
.
.
. ,

.
(Garett, H., 1946),

. (Wechsler, P., 1944)
,
.
. ,
(1937)
.
, ,
.
, ,

.
,
120 . ,
,
,
.

1921. ,
1528 7 15 ,
1 %
. ,
,
, IQ 140.
,
(Terman, M. L., 1964)
,
. ,
, ,

261


, ,
.
,
.

,
, ,
, , ,
, .
,
,
,
, .

.
,
,
,

, (, ., 2000, 284).

, ,

,
.

,

.

, ,

(Gardner - , : , ., 2000;
Roedrs, P., 2003):
:
, ,
(, , , , ,
, , ),

262


, , -
.
:
,
, ,
, ,
,
,
, , ,
.
: , ,
, , , ,
,
, , ,

.
:

(, ,
, , .,
, , .
:
, ,
, , .
:
,
,
, ,
, , , .
:

,
,

.
:
,
,

263


, , ,
.

, (Gardner, 1983)

.
( ),
.
,
:

1.
;
2.
(.

afazije);
3.
(.
,
vunderkind);
4. ,
,
(. ,
, idiot savants).

,

. ,
.
, ,
"".
,
, . ,
,
.

264


. -
,

.
(. ),
,
.

.
,
()
.
,
,
,
,
(Guilford, J.P., 1956, 1967).

, , .
,

(0,20),
(, 1985).
, .

.
,
.
,
,
. ,
.
,
.
() ,.

265


(, )

,

"" ( , 1976; , .
, 1972).

,
, .

, , ,

.
,
,
. ,
,
, ?

. ,
,
. ,
,
. (F. Glton) ,

.

. -

, ,
.
: , ,
, , ,
, , , ,
: ,
, , ,
, ,

266


, (, ,
), " ", . (Renzulli i Reis, 1985, 33).
,
, .
.
, .
,
.
, .
,
, .

.

. -

,
:
: , , ;
: , ,
, , , ;
, , ,
,
;
: , ,
, ,
, ,
;
: , ,
, , ,
, .

(:
, ., 1990, 34),
, ,
: ,
().

267


,
, .

, , ,
, , .

, ,
,
, . .
- ( )
,
. ,
, , .
,

. .
,
,
. ,
, ,
,
(,
, 1988, : , ., 1990).

-,
(Saurenman i
Michael, 1980, : , ., 1990).
,
,

: .
, , ,
.

.
, ,
, , , ,
,

268


, ,
(Deci i Porac, 1978, : , ., 1990).

. -
,

,
.
(Taylor, 1959)

.
(Teylor, : , ., 2000,
119):
1.

(. ).
2.

.
3.
, , .


,
.
,
,
,
.
4.
.

.
5.
,
.

269


,
,
,
.

.
,
, ,
,
,
, .
,
, .
,

,
(: Renzulli i Reis, 1985):

1. , ;
2. , ,
;
, ;

;
;
3. ; ;
;
4. ,
.

:
,
.

270


,
,
.
.
()
() .

()
.
,
.

, -
,
(, ; , .). ,

:

;

(, , )

;
(, ) ,
.

,
,
.
:
,
,

.

:
,
,

271


. , ?
,
.
,
IQ, .

. -
.
, ,
. ,
,
,
. ,
.
:


, .

, :
,
,
, , ,
,
.

()
, :
, , , ,
.

,
:

272


,
(. , ,
, , .),
, ,
.

.

. ,
.
,
, a
, (Gallagher, J., 1976 -
: Koren, I., 1989, 16 ):

1. :
, , ,
, ,
, ,
.
,
.

2. () :
, ,
, , ,
, , ,
, ,
, ,
.
,
.

3. : ,
,
, ,
.

273


4. :
,
, ,
, ,
,
, .

.

5. :
, , ,
,
, ,
.
,
.

6. : ,
, ,
,
, .

.

.

: , ,
.
.
:

1. :
,
, , ,

274


(QI 130 140 , 2 %

),
- ,

(, , , ,
.).

2. :

,
,
200 ,
120
20 .

3. :
(
I III
,

( ,
, . , , ).

4. (
):

(
,

)
;
() :
,
;
,
;

275


, ,
, ,
.

- . -
,
,
. ,
, ,
.
12
(Feldhusen i Wyman, 1980.),
:

. , :
,
,

,
,
,
, , .

. :

,
,

,
, , .

. :
,
,
,
,
,

276


,
.

. /
,
.
,
.
,

, ,
.
-,
. ,
, .

,
, ,
.

,
(Karnes, M., B.,
1983) :

1. :
,

/.
/
, ,
.

2. :
,
(),

,

277


(, ,
).

3. :

, 3 8 .

.

4. :
" " ""
,
,

,
.

5.
:
,
,
.

6. :

, ,
,

,
, , ,

, ,
, , (, 1983,
: , ., 1990).
. -

278


,
,

, ,
, 6 ,

5 4

3 2
, ,
, 1 ,
-


,
,

2:

,

, .

279


(Bloom, B., 1956, 1976)
,
.
,
:
, ,
(, ). ,

(,
,
), , ,
(, , ).

, ,
, .
(Krathwohl, Bloom i Masia)

,
,
.

280


-

-
,

5
, ,
, ,

3 4

1 2

, ,
, ,

3:

.
,
, .
.
,
, , ,

281


. ,
, ,
, .
, ,
,
. ,
, . -
,
, .
,
:
, ,
, ;
;
.
, :
.

. ,
,
( , ., 1979, 93).
,

, . ,
; ( )
; ,
,
.

.

282


1. English, H.B., English, A.. (1972):

, ,
2. Gallagher, J. (1976): Teaching the Gifted Child. Sec edition, Boston,
London
3. (1989: 1, 2,
,

4. , , , . (2002): ,
Infohome,
5. , . (1992): , ,

6. , .(1977): ,
,
7. , .(1979): ,
,
8. , .. (1970): (. XVIII,
), ,
9. Koren, I. (1989):
, ,
10. (1976):
, , . 2 3. ,
11. , .. (1993): ,
,
12. , ., (1991):
III
, , . 3 4.,
13. , . (2004):
, - , 28-
29. 2003, -
,
14. , (1976):
, , . 2. 3.
15. Roeders, P. (2003): ,
,
16. Renzulli, J. S., Reis, S.M. (1985): The schoolwide enrichment model,
Creative Learning Press, Inc., Mansfield Center
17. , . (2003): ,
, .

283


18. Torans, P. (1986): Kreativnost kod predkolske dece, Predkolsko

dete 16 (1) 86.
19. Feldman, D. (1987): Natures gambit: Child prodigies and the
development of human potential, Basic Books
20. Feldhusen, J.F., Wyman, A.R. (1980): Superstaturdays: Design and
implemetation of Purdues special programs for gifted children, Gifted
Child Quarterly
21. udina Obradovi, M. (1990): Nadarenost, kolska knjiga,
Zagreb

Simo Nekovi

284


Gifted Students in Teaching Process

Summary

The discussions on gift, and its nature, origin and manifestations, and less
on its development and the factors responsible for it, are more and more
present in the Pedago-Psychological literature. The intention of this paper
is to imply the structure of gift, its recognition and identifcation, in order to
motivate teachers and other factors to provide conditions for student, from
their first school days, so they could gradually acquire more complex
knowledge as much as the are able to. This would lead teachers to their
liberation from the orientation to the average students, and also it would be
a motivation for every child to be educated as much as his/her abilities
allow.

285
.. 347(497.11)``13/14``

:
, ,

.

: , , ,

1.
.

- .


: , .

(, , ),
.
,
,

1- ..
. . 7 ,
,
,
.
,
. . 78, 79
. ,

 ..

,
, ..
.
,

.
. ,
,

.
,
,
.
,
.
,
.
.
. 69
, ()
.


.
,
. ,

.

,
. ,
, ..
(), ,
-.
,
. 170 ,
.
: ,

308


, , , ,
,
, ...1.
,

, .. (), . 37
,
(),
( (.
170 ),
(. 29 ) .).

. ,

. ,
, , ,
(. 58 ; . 61
).

2.

, .
,

.

.
.

.
.

.
,
() .

309
 ..

. ,
.

.


. ,
.
,
, ,
( ).
,
,
.

,
(, ..).
.
.

.
. .
.
.

,
,
, .

XV . .
,
1400 .
. ,
-

.
- -.
,

310


1859 .,
,
: , ()

, 1.
IX . .. ,

. , . 19 ( ) :
-
, , ,
.
, ,
.
, (),
( )2.
, , ,
,

.
, 1186 .
. ,
1.

, ,
, ,
, .
,

, , ..
.
,
.
,
.

.
,
,
.

311
 ..

2.
(
. ..)
3.
, ,
, ,
() .

,
. , . 156
:
- ,
,
,
(
, , 4
. ..),
(
. ..),
1. , ,

,
,
.
, , ..
, ,
..
,

. ,
,

,
. , . 58
. 61
:
(), , (
, .. . ..)2.

312


,

, ,

. , ,
, .

, ,
. -
,
. (
-) ,
,

.

.
(
1289 .,
;
1423 .

( . ..) 1434 .
--,
,
) ,

.
. ,

.

, .
, 1423 . ,
, ,

.
1442 .,
,

313
 ..

,
, ,

,
, ..
.


1434 .
: - ,
, ,
,
1. ,
,
, ,
.



.
(,
..).

, ,
.
-
IV-V .,
,
, .
,

,
.

314


3. .

.
,

.

.

,
.
,
,
. , ,

, (
,
. ..) 17
1. ,
2. ,

.
,
( XII )
(pubes . pubesco, ..
). XV .

.

,

(, , ..).
, 15-
13- (,
II, . 1; , II, . 1).

315
 ..

, ,
.
. ,
, 1438 .
, ,
(
) ,
14 1. ,
V, . 1
. ,
, .
,
,
. V, . 1 ,
-,
.
. , ,
,
, , ,
. ,
,
,
, , (
) ..

4. .

. ,
,
, . , ,
.
,
-
().
,
: , , ,

316


( -
. ..).


.

(). ,
,
() . . 129
: ,
, ,
1. , ,
, ,
.
,


,
.
. 31
, : ,
, ,
.
,
. ,
,
.
() ,
,
. ,
()
, . ,
, , ..
, .

, , ,

(). ,

317
 ..

.
, , ,
, ,
20- . XIII .,
, ,
1 .
.

, ,
, .
. 33 . 37
,
,
.
, ,
.
,
,
,
1.
. .
,
.
, 1230 .
, , .
. 1351 .
,
2
.
.
, . 125 . 119
,


. , . 117 . 138

()
. , (117, 138) :
,

318


, ,
, - . .

.
. 121
. 127
, :
, ,
, 1.
. ,
,
.

,
.

5.

.

,
.

,
.

,

,
.

, .. .

, ,
.
XIV .
,
.

319
 ..

-
, , , , .
,
,
, ..


, ,
.

, .
-
,
() ()
(),
().

.

, ,
,
.

. ,

,
,
.
,
.

,

.
, 1870 .
XIV .
,
.. -.

320


-
,

- . 118 , . 119
, . 121 (
. ..) .
-
. ,

,
() 20 (1 15
. ..) , ( . ..)
1. ,
- ,
.
,

. -
2, ,

,
,
.
.
,
-
. , .
1, IX :
- , [ , -]
,
. ,
,
. ,

[ ] 1. ,
-
.
.

321
 ..

,
,
,
.
,
( , X, . 1; , IX, .
1) -
.
. 2., IX
( , , .2). ,
-
.
. , ,
- ,
-. ,
, .
,
.
-
, -
. -
,
.

,
-
-
. . 21

. , .21 :
,
. ,
( . ..),
1.


. .90 ,

322


: , ,
2. ,

( - . ..).
,
.
,
.
,
. .1,
( , , .1) ,

, -
. ,
, ,
.
,
.
.
.

, (
) ,
.
,
.
,
, .
,

. ,
.3, (
, I, .1)
, .
.
,
, (.. . ..),
, ,

323
 ..

.
, , 1.

,
.


- .
.45
( ) 1219 .

.
1388 . ,
.
()
,
().

(. I, ),

. I ...

.
.
,

,
.
, -
. . 1, XIII
( , XII, . 1),
29 .

()
.
,
(.
13, 14) ,

324


.
: 1.
,
,
.
. ,
, ..
,
, ,
.
,
. ,
, - ,
, , ,
(. 13). ,
, , ,
(. 12).

. . 9, -

, () .
,
- ,
.
. 1

. ,
. -

. ,
,
() . .
14 , ,
,
(,
), ,
,
. , ,

325
 ..

.
(,

) .
,
() ,

,

.
.

, ,
, .
,
,
,
1.
, ,
, 1252,
1254, 1282, 1302, 1362 1387 .2.

.

(,
, ) ,
, .. .
, .
,

1
() .
. 125
, ,
.
,
() ()
, .

326


28 1343 .

2. ,

, .. 3.

.
.
, ,

. ,
.
(, IV, . 1, 2;
, VI, . 2).

, , ,
.
,
, , -, ,
, .
, ,
. ,
, .
, - , , .
.

.
, ,
,
.
, ,
:

1. ;
2.
;

327
 ..

3. ;
4. ;
5. , ,
(, IV, .
6; , IV, . 4).

,

.

.
.
,
. , ,
.. . 18

.
-
1.
. 43
, (
. ..)
2.
,
,
.. , ,
,
. ,

,
.
,
, , , .
.
,
. ,
,

328


.
, , ,
, ,
-
. ,
, , ,
. ,
, ,
.
,
.
. , --
, --
,
(, XI, . 1;
, XII, . 1).
, ,
, ..,
(, , ),
,
.
,
,
(XII XV .)
.
,
,
.

329
 ..

. .

,
, ,
.

330
 655.11(497.6)
01:929 .

:
(1868-1962)

.
:
. (1519-1941),
, 1947, II, . II, 3. . 126.
, , , 1949, IV, .
IV, 1. . 23. 1529-1951,
, , 1952.

: , , ,
, , , , ,
, , .

-
( 1947. ),
1519. 1941.
. ,
,
.

,
.
.
,

. :



. 50
() (1495).1
,
,

.
1495 ( 1494. ).
(1519. ),
( ),
( ),
( ).
,
1523. , XIX
.
(
1850. 1853. )
.

( 1866. ),

. ,
,
.2
,
, (
). :
, ,
.3

1876. ,
.
1877. ,
.
.

1
, .
(1519-1941), , 1947, II, . II, 3.str. 126.
2
, . 127
3
o

332


, ,
, 1872.
.
, 1876.
, .
1896. , ,
, .4
, ,
,
.

, 1879. ,
,
( 1918. )
.
1941.
, ,
. ,
: 1884.
.
.
,

.
.5
,
,
(), , ,
. ,
,
. ,
, .
, , , ,
.6

4

5

6
, . 130.

333


, ,
,
.

.
,
, :
.
: 420-
.
,
, ,
1519. 1529. .

,
.
,
.
( ,
, , , , ,
).7
( , , , , ,
, , , , ,
).

.
1493.
,
, , ,
. .

. ,
,
, .8

7
: ,
, , 1949, IV, . IV, 1. . 23.
8
, . 24

334


,
,

.
, ,

, ,
.
.
1472. .
,
. ,
(
) 1529,
( ) 1527.
.9

,
.

,

.
, ,
XIX .

. , 600.000 ,
(1850), 1853.
, , 1857.
.
,
- .
,
, ,

335


:

.
,
, ,
;

, ,
-
.10


.
( , ),
:
(1867);
(1868);
(1868)
(1868); (1867)
() () ;
1869. . (1868)
. (1870).
:
. . . . (1869)
(1871),
. (
:
), .

, .
,
.
,
.
,
10
, . 26.

336


( , )
, ( ,
, , ).
, ,
.
,
,
. ,
.
,
.
,
1529-1951,
(, , 1952). ,
,

. ,
1529, 1519. .
,
: XV
XVII , , , 1957, . 110-116.
(
1494. ),
, ,
.
,
,
.
XIX ,
,
.

,
.
,
. .
, ,

.

337


,
.
1529-1951.
.
,
. ,
.
,
.
,
.
. , , :
,
, ,

1941-1945.
. ,
() ,
(1529) (1951).

XIX , ,
.

.
,
.
.
,
.
,
,
1529-1878 (, 1920),
.
,

: .
:
.

338


,
,
.11
,
1878. ,
.
,
. :
, , , , ,
, , , , ,
, , , , , ,
, .
.12 :
, ,
( ),
, .
,
,
, ,
.
,

. , ,
:
,
,
.13


1918. 1951. .

.
,

11
., 1529-1951, , , 1952,
. 21.
12
, . 25.
13
, . 23.

339


. ,
, .
,
(

). , .
.
,
.

1918. 1941. :
43 ,
22 ; 22 ( 13
);
; ;
,
; ,
,
.14

, 1918. ,
.
,
, , ,
.
,
.
1941-1945,
, ,
,
.


: (,
, 1945). ,

14
, . 40-41.

340


.
,
.
1941-1945. ,
, 11 :
( , ),
, , , , ,
, , .
,
:
, ,
. : , , ,
, , ,
.15

,
. ,
.
. ,
,
.16
,
,
. ,
, .
,
,
.

:

, , ,
.

15
, . 48.
16
o

341


.
( 1945) .17
,
,
1945. ,
.
, , 1945.
.
1945. 1948.
, ,
. ,

. ,
24 .
, , , , , , ,
, , , , ,
.18


, ,
.
,

.

.

,
, .
,
,
, 1906. .
1529-1951.
,

17
, . 53.
18
, . 58-59.

342


. -

. ,
, ,
, ,
:
,
,
,
. :


,
,
.19
,
.
, , .
,
.
, : , , ,
, , , , , , ,
, , , , , .20

,
.

.
,
,
XX .

19
, . 63.
20
, . 66-69.

343


Milena Maksimovi

Works of ore Pejanovi on Printing Firms in Bosnia and

Herzegovina
Summary

The works of ore Pejanovi (18681962) dealing with the

printing movements in Bosnia and Herzegovina from the beginning to the
fifties of the twentieth century are interpreted in this paper. This is the
thematics that Pejanovi worked on for a long period which resulted in the
following works: Prilozi kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine. tamparije
u Bosni i Hercegovini (1519-1941), Pregled, 1947, II, vol. II, 3.p. 126.
tamparije u Bosni i Hercegovini za turskog vremena, Pregled, Sarajevo,
1949, IV, vol. IV, 1. p. 23. tamparije u Bosni i Hercegovini 1529-1951,
Svjetlost, Sarajevo, 1952.

344
.. ,
323(476)``1990/...``
329(476)``1990/...``

:

:

. .

: , , ,

. , ,
,
,
.

.
,
.
-
XVIII ,
,
-
.

-
XIX-XX ,
,
,
,
, .


,
, . 1902
 ..

.
, , -
1905
, II
. ,
.
,

, ,

, .

50 ,
. ( .., .., ..
. .,1997. .6)
,
,
.

, ,
-
. 1917 1920 . 22
. 1920
. ()-.
,
.

.
, ,
,
,
,
. , ,
,
,
, . 1990
20 ,

346
 :

697 .
, ,
, .
,
1990
, 6
. , ,
,
. 37%
, 33,
30%.( .. -
. ., 1990. .175)
.
,
, .
,
,
. ,
. ,
,
.
,

. 6 1991

.
, -
, .
,
.
. 1990 53
, 31 . 22
. ( ii i.
., 1997, . 4. .66).
(),
, ,
. - 25
1991
. ,

347
 ..

, , , 25 ,
.

1991 ,
.
, ,
.
, ,
.
..
.
-
,
. 10 1991
-
, ,
, , , ,
. , ,
,
. ,
.

.


(1990.),
(1994.). ,
,
, -
,
, .

- .
. 3-4 1990

(),
13 1991 .
1991

348
 :

300 . (i. ., 1993, 21. .15).

. .

,
.

. 1990-1991.
- ,
, - ,
- , -
.


.
, ,
, .
, ,
,
. 7
1991 ,
, 26
, ,
(),
.
.
,
,

, .
.
20 ,
.
500-700 .
, , ..
. 1993 11 .
(i. ., 1993, 21. . 13)
38 ,
16 , 12 ,
- 6 . ( ..,

349
 ..

.., .. . .,
.. 12)
1991 ,
.
,
,

,
, .
,
. 30 1993
,
- ,
1989
1991 ,

.
,
.
, ,

,
, - .
5 .

, ,
,
.

-,

,
, , .
,
. ,
, -
.

350
 :

,
- , .

.. ,
, ,
, -,
.
,
.
, ,
, ,
. ,
,
,
, . ,
, .
2 ( , ) , 4
( ,
, ,
), 3 - (
- , -
, ), 2
( -
), 4
( ,
,
, ). -
. ,
, ,
.
?

,
.
60%
, 28% , .
( .., .., ..
. ., . 1997 .12)

351
 ..

15 1994

. ,

. , ,
1996
. ,
, ,

.
5 1994
,
(1990.)

(1990.).

, .
.
1997 35 .
.
,
,

. ,
,
. , 2 ,
,
.
,

.
, ,
. , , ,
13- (1996) 43
21,5% . ( .., ..,
.. . ., . 1997.
.14). 33 16,5% ,
.

352
 :

..
, ..
.
. 2 .
, .,
-
. , .
. ,
, , ,
, .
,
, , , .

35 2 .
1999 ..

, ,
. 1 1 1999
, 9
.
( ii i. ., .5 1999. .423).

, . 2002

(26,6%),
(26,3), - (16,4),
(13,2%).
:
- 11,6%, -
8,6,
7,6, 6,5%.
, ( 1998
), 53%, , ,
. ,
,
. :
,
, ,
,

353
 ..

,
, ,
, ,
.
,
,
,
,
, 30%
. , ,

, .
,
. ,
.
. ,
, .
. 2006

. ?..

.
.
,
. ,

,
. .
, .
I, .

. ,

. ,
,
, - .
, ,
, ,

354
 :

.
,

. ,

, .

355
 ..

..

.
.

356
.. , 323.1(476)``18``
32:929 ..

..

60- XIX .

.

A:
,
,
,
60-
XIX .

: . .. , ,
, ,

60-70- .,
II,
80-90-x, ,

.

.
,

,
.
, ,

.1 [ .. .
. ., 2001. .133-134.]

.
 ..

.
,
. , ,
, ,
,
2.[ . .
. - ., 1991. - .115.]

.. ,
.
XIX XX .:
( )
,
; ( )
; ,
( )

, .
, ,
, ,
, , ,
.3[ ..
(XVIII-. .) .1. .,1999.-.39.]
.
, ,
-
-

- , ,
, , .
.. , XIX -
,
, .
,
, , ,
- , .
:
3 474 883, 744 410, 2 295 300, 1 200 522,
149 020, 14 839; 74 598, 7 953 573.
- :
( ) 3 699 995 49,3%; 2 677 619

358
 ..
60- XIX .

, .
,
(, , , , ,
) , ,
, ,
,
, ,
,
.
, XX
. . , .,
.-, ., .
, ,

4
. [ .
. ., 1917..5-6; .
. ., 1918.
.1-8.]

, -
- ,
..

. ,
,
,
,

XIX
XX .
-
, ,
60- XIX -

34,2%; 1 200 522 15%; 105 437 1,5%.

( . - .
.. . ., 1890. ..1,373;
. .
. . . 1887. .XXXV. )

359
 ..

,
,
, ,
-
,
- .


- .
,
,
, -
.

.. :
.

,
,
-
..

,
-
- .
( )
,

-,
,

. ,


. . ..
,
,
,

360
 ..
60- XIX .

. , XIX .

;
,
. 5 [ .. .
. ., 2001. .122-124.]

,
, ,
, ..,

,


-
.

, - ,
..
( 1863. 1864)
-
, .
( 1864
1865)
, .

, -
, -
, .
..,
,

,
, .
,
, (),
XIX .
,
.

361
 ..

,
-, , ..

, ,
..


-, .
..,
-

,
-
.6 [ .. .
. ., 2001..151.]
, ,

- .
,
,
.7 [ .
. . . . .,
2000. .179.]

.. .
,
(, -
- ),

,
:
, . ,
,
- .

() , .

,
. -
.

362
 ..
60- XIX .

,
-
,

.

.


14 1864., 5 1865.
. ,
:
- -

- ;
-
- -
;
-

;
-

;

.. -
. .. ,
- .
, , , , -
,
, -
,
. ..
-
(1827-1835 .), ,
. .. .
.. - .-
.1900. 3.0

363
 ..

-
,
.
,

-
.
,
. -
,

-
,
-
,
-
. -

, ,
,

- .

.
:
- -

, -
-
, ,
;
-
,
,
,
, ,
,
,
, ,

364
 ..
60- XIX .

-
,
;
- ,
,


, ;
- ,
, ,

, ;
- - -
,

,
, ,
- -
,
- -
.

(
), ..,
.

,
,
.
.

. , -
,

.
, ,
,

.

365
 ..

-
.. ,
II : ,
;
,
;
,
, ,

.8 [
.. . ., 6, 1886.,. 187-199;
.. ..
- . ., 1900. .1-3; ..
. -
1863., . (
). ., 1904..13-27.
. .
.. .. . ., 1897.
..190-191.]
, ..
II
.
,
-,

,
(1863-1868.)

.. : -
.., ( .. -
)
,
, 1868
.
-

, , ,
, . - .
- .
.. . ., 1890. . 373.

366
 ..
60- XIX .

- -

.

1
.. . .
., 2001. .133-134.
2
. . . - ., 1991. - .115.
3
.. (XVIII-. .)
.1. .,1999.-.39.
4
. . ., 1917..5-6; .
. ., 1918. .1-8.
5
.. . .
., 2001. .122-124.
6
.. . .
., 2001..151.
7
. . . .
. ., 2000. .179.
8
.. . ., 6, 1886.,. 187-
199; .. ..
- . ., 1900. .1-3; .. .
- 1863.,
. ( ). ., 1904..13-27.
. . ..
.. . ., 1897. ..190-191. 8 ..
. . ., 2001. .133-134.
8
. . . - ., 1991. - .115.
8
.. (XVIII-. .)
.1. .,1999.-.39.
8
. . ., 1917..5-6; .
. ., 1918. .1-8.
8
.. . .
., 2001. .122-124.
8
.. . .
., 2001..151.
8
. . . .
. ., 2000. .179.
8
.. . ., 6, 1886.,. 187-
199; .. ..
- . ., 1900. .1-3; .. .
- 1863.,
. ( ). ., 1904..13-27.
. . ..
.. . ., 1897. ..190-191.

367
 ..

60- XIX .

, ,
-

.
,
-
-
. ,
.. ,
- ..
..,
.. -, .., ..
,
, ,
- -

,
,
.
, ()
() XIX XX .
.

368
 ..
60- XIX .

.. ,

. . .
60- XIX

,
,
,
e 60-
XIX .

369
 UDK 821.163.41 (091)

POGLED NA DOSADA[WE TOKOVE SRPSKE

KWI@EVNOSTI
Apstrakt: U ovom tekstu autor daje sa`et pogled na ukupne
tokove srpske literature, posmatraju}i ih u istorijskoj i
kwi`evno - teorijskoj projekciji. Formalni povod bio je kraj
drugog milenijuma. U tom dugom periodu, srpska kwi`evnost je
imala jasne razvojne faze, znamenite stvaraoce i vrlo zna~ajne
uspone. Oni se najboqe vide u svo|ewu na konkretne istorijske
periode, koji su zapo~eti u sredwevjekovqu, da bi zatim
sna`no obiqe`ili ukupnu srpsku nacionalnu sudbinu. Autor
ovde posmatra srpsku kwi`evnost u neposrednom dodiru sa
narodnim `ivotom. Istoriska zbivawa su odre|ivala smjerove
toga `ivota, a kwi`evnost ih je vidjela u imaginaciji i
prenosila u tarjno pam}ewe. Izvore i nadahnu}a kwi`evnici
su neprestano nalazili u iskonskom utemeqewu i vitalizmu
vlastitog naroda, daju}i priznawa prethodnicima i
podsti~u}i nova stremqewa.

Kqu~ne rije~i: srpska kwi`evnost, pravoslavqe, srpska

pravoslavna crkva, svetosavqe, rodoqubqe, kwi`evni motivi,
likovi, istorija, hiqadugodi{te, periodi i tokovi.

Zavr{etak svakog du`eg vremenskog perioda, a pogotovo

kraj jednog hiqadugodi{ta, daje i povode i razloge za osvrtawe
na wegove istorijske, duhovne i kwi`evne tokove. Taj osvrt ne
treba da bude optere}en izno{ewem poznatih ~iwenica i
detaqa koji su ga obiqe`ili. Objektivno, nije mogu}e
nazna~iti ni sva najva`nija zbivawa koja su davala oznake
~itavom jednom, tako dugom vremenu i qudima u wemu. Prema
tome, kratko osvrtawe ili letimi~an, a ipak prodoran pogled
ima u`u namjenu i mawe obavezuju}i zadatak.
Kada se u ovoj prilici u magnovewu vra}amo vijekovima
srpske kwi`evnosti i kulture, kao nerazdvojnim ~iniocima u
duhu na{e nacije, du`ni smo da podsjetimo i na datum, veoma
va`an za ~itavo ~ovje~anstvo, a to su dvije hiqade godina


hri{}anstva. Prirodno je da osjetimo potrebu i obavezu da

uka`emo i na srpski udio i doprinos u primawu, o~uvawu,
odbrani i popularisawu Hristove nauke.
Pogledamo li pak na hiqadugodi{wu pro{lost srpskog
naroda, od wenih maglovitih po~etaka, do o~itih de{avawa u
ovom vremenu, gotovo fizi~ki osje}amo hujawe neprekinute i
nemilosrdne istorije. Ona je imala svoje bure i smiraje; svoje
uzlete i padove; svoje heroje i mu~enike; svoje podvi`nike i
svetiteqe. U svemu tome istrajavao je i opstajao na{ svetosavki
~ovjek i wegov neuni{tivi srpski duh. Nije se prekidala
wegova vjera i nada; wegovo uzdawa u Bo`iju pomisao i u
neiscrpne vlastite snage.
Bez prejakog glorifikovawa na{e pro{losti, a uz du`no
po{tovawe na{ih predaka i u smirenom pogledu na protekle
vijekove, do onih davnih vremena koja je o~uvalo na{e
istorijsko pam}ewe, mo`emo da veoma dobro uo~imo
neprekinutu stvarala~ku usmjerenost na{eg naroda.
Nacionalni vitalizam je preduslov svake velike kreativnosti,
a pogotovo one koja se ispoqava u svim oblicima umjetnosti,
kwi`evnosti i kulture uop{te.
Golemi vremenski period, koji je prili~no osvijetlila
srpska i strana istoriografija, ne mo`emo uvijek da potpuno
sagledamo u svim wegovim fazama ili u cjelovitim segmentima.
Na{u istoriju tako prihvatamo ovla{no, a i dvostrano - sa
opravdanim emocijama i neophodnim razumom.
Saznawa o na{oj istoriji, kako to izri~ito tra`i sada
op{te prihva}eni metod nau~nog istra`ivawa, najprije
dobivamo iz autenti~nih izvora ili istorijskih pisanih i
drugih spomenika. Ali, istorijska saznawa i shvatawa
pro{losti tako|e primamo iz na{e kwi`evnosti, iz tradicije
i predawa, koja su o~uvana u na{em narodu.
U mu~nim i predugim vremenima na{eg robovawa pod
tu|inom, nestali su mnogi originalni izvori na{e istorije kao
i mnoga zna~ajna kwi`evna djela. Uni{teni su tako mnogi
dokazi na{eg davnog postojawa. Tako su u mnogo slu~ajeva
potirani na{i nacionalni i pravoslavni tragovi na
prostorima koji su bili vijekovno stani{te na{ih predaka. Da
nije bilo budne svijesti na{eg naroda, koja je rado u pjesmi i

372


pri~i sa`imala predawe i legende, bili bi potpuno

zaboravqeni brojni na{i sudbinski doga|aji i mnogi
prethodnici, koji su bili usmjeriva~i na{e istorije i
predvoditeqi na{eg naroda.
Stroga i takozvana ''kriti~ka'' srpska istoriografija,
koja se kod nas - kao neposredni eho zapadnoevropskih nau~nih
polazi{ta - ukorijenila u posledwim decenijama XIX vijeka,
kao {kola Ilariona Ruvarca, veoma je o{tro iskqu~ila
predawe i tradiciju kao bilo kakav istorijski izvor. Na toj
liniji je odba~ena stara, a naro~ito narodna kwi`evnost. Time
je napravqen o~it previd, jer je - potpunim iskqu~ivawem
tradicije, legendi i predawa - obezvrijedio pravo bogastvo
srpskog kwi`evnog stvarala{tva izra`enog u narodnim
umotvorinama.
Svaki stvarala~ki vid, a kwi`evnost je jedana od
najizrazitijih ispoqavawa ~ovjekovog intelektualnog bi}a i
wegovih umnih i fizi~kih snaga, neodvojiv je od istorijskih
tokova. Tako je i na{a kwi`evnost nerazlu~iva od srpske i
{ire istorije. Ona je u wenoj osnovi, koja je vijekovima
odre|ivala pravoslavni duh srpskog naroda.
U razmi{qawima o punih osam vijekova na{e stvarne
kwi`evnosti, a jo{ starije }irili~ne pismenosti, neizbje`no
se najprije svodimo na istorijski hronolo{ki kontinuitet. I
vrline i slabosti na{e kwi`evnosti nijesu odre|ivali samo
weni stvaraoci ve} i neumoqiva istorija. Iako, u
teorijskokwi`evnom smislu mo`emo u ocijewivawu na{e
literature da primjewujemo razli~ite, konbinovane i ~ak i
slo`ene kriterijume ipak je u su{tini neizbje`an istorijski
pristup. On veoma uti~e na izbor metoda za posmatrawe, na
ozna~avawe i vrednovawe na{e kwi`evnosti od wenih pravih
po~etaka u XII vijeku poslije Hrista, pa do kraja drugog
milenijuma.
Kao i u svakom drugom slu~aju kada su u pitawu umni i
duhovni proizvodi, da bismo cijewivali minule vijekove na{e
kwi`evnosti, treba ih prethodno dobro izu~iti i upoznati.
Treba znati wihovu cjelinu, ali i mnoge pojedinosti. Treba
uo~iti op{te i uslovqene pojave, ali i li~ni udio i profile
pojedinaca. To je op{ti zadatak na{e kwi`evne istorije. A u

373


woj i u ovom trenutku nedostaju mo} sinteti~kog vi|ewa,

pravi~ni kwi`evni kriterijumi, nesmetan ocjewiva~ki
pristup, oslobo|en od prejakih ideolo{kih sputavawa.
Uz pam}ewa koja su nam odr`ala predawa i legende, na{a
kwi`evnost je, u svojim vijekovnim tokovima, bila onaj
kohezioni i vitalisti~ki faktor srpskog naroda. Pri tome
uzimamo u obzir oba vida literarnog stvarala{tva - i narodno
kolektivno i umjetni~ko individualno. Kwi`evnost su uvijek
stvarali iznimni, Bogom predodr|eni i daroviti pojedinci, da
bi ona potom postala ba{tina ~itavog naroda.
Primjewuju}i u ovom posmatrawu neizbje`an vremenski
kriterijum, mo`emo najboqe da uo~imo pojedine kwi`evne
etape i epohe. One su me|usobno najvi{e povezane indenti~nim
srpskim duhom i istorodnim jezikom. I dok je na{ srpsko -
pravoslavni duh o~uvao neokrweni identitet, na{ jezik je
do`ivqavao neminovne, pa i neophodne promjene, uz stalno
priklawawe narodnom govoru i neiscrpnoj leksici. To je na{oj
kwi`evnosti davalo izra`ajno bogatstvo, tematsko
pro{irivawe i forme koje su bile prilago|ene na{im
narodnim potrebama.
Svaku kwi`evnost, pa i na{u, treba do`ivqavati kao
golem, veoma raznolik pa i neprekidan mozaik. Iz wega se nudi
veoma raznovrsna sadr`ina, bezbroj misli i ideja, mno{tvo
likova, neprestani nizovi doga|aja i svakovrsnih zbivawa. Da
bi se sve to pokazalo, u kwi`evnosti su zastupqene razli~ite
forme, literarne vrste i razni vidovi izra`avawa i kazivawa.
To se vidi ve} i u po~ecima srpske kwi`evnosti, u onom
kwi`evnom radu koji, za neupu}ene, mo`e da izgleda jednolik i
upro{}en, gdje se jasno razdvajaju tada prikladni literarni
oblici i u prozi i u poeziji. Izme|u wih ponekad i nema jakih
formalnih razlika niti duhovnog nesklada, jer su svi pro`eti
istom hri}anskom idejom.
Prave temeqe ranoj, da namjerno ne ka`emo staroj srpskoj
kwi`evnosti postavila je duhovna poezija hri{}anskog zanosa.
Ona ponekad i nije bila originalna ve} preuzeta iz vizantijske
himnografije. A svoje pravo oblikovawe na{a rana kwi`evnost
je dobila u proznim `ivotopisima svetih srpski vladara i
arhijereja.

374


Da bi se {to boqe shvatila osnovna obiqe`ja na{e

kwi`evnosti, wene vrijednosti, pa i ona besplodna vremena,
neophodno je odrediti wene po~etne i kasnije periode. Granice
izme|u tih perioda ~esto nijesu uspostavqene iz literarnih
razloga i pobuda, ve} su odre|ene istorijskom prisilom. Zato i
svaku periodizaciju na{e kwi`evnosti treba shvatiti i
uslovno i suptilno, kao postupak koji mo`e da bude osporavan
ili odobravan kao neizbje`an. Treba ipak ista}i da bez
periodizacije ne mo`emo ste}i pravu sliku nastanka, razvoja i
pune zrelosti na{e kwi`evnosti.
Nije mogu}e precizno odrediti po~etke srpke
pismenosti. Ali, nau~nici s pravom pretpostavqaju da ti
po~eci se`u od vremena Svetog ]irila i Svetog Metodija i
wihovih u~enika i nastavqa~a u IX vijeku poslije Hrista. Sve
do sredine XII vijeka nema ni pouzdanih srpskih spomenika
prepisiva~kog i kwi`evnog rada. Zato se pouzdano mo`e re}i
da, na osnovima ve} jake tradicije op{te-slovenske i srpke
pismenosti, {to najboqe svjedo~i ~uveno Miroslavqevo
jevan|eqe iz druge polovine XII vijeka, pravi srpski kwi`evni
rad zapo~iwe Sveti Sava Nemawi}, prvi arhiepiskop na{e
crkve.
Kao prethodnik, vjesnik i uzor kasnije vrlo bogate srpske
`itijske kwi`evnosti Sveti Sava je, 1208. godine napisao
kratak, ali vrlo efektan `ivotopis svoga oca Stefana
Nemawe, u mona{tvu Simeona, a potom Svetog Simeona
Miroto~ivog. Ovim djelom koje }e ubrzo dobiti i prave
sledbenike, zapo~eo je pravi i veliki uspon srpke kwi`evnosti.
Wega }e svojim `itijskim dijelom osvjedo~iti Savin brat
Stefan Prvovjen~ani kraq, 1216. godine u drugoj po redu
biografiji Stefana Nemawe. Literarni kvalitet srpskih
`itija ja~e }e uzdi}i svetogorski monasi i pisci Domentijan i
Teodosije, u djelima koja su kazivala o Svetom Savi Nemawi}u.
I dok je srpska pismenost i daqe bila dostupna relativno
malom broju izabranih, naro~ito sve{tenicima i vlasteli,
kwi`evnost ne samo {to nije uzmicala i u te{kim vremenima,
nego je dobivala sve raznovrsnije forme i bogatiju sadr`inu.
Ona je opredmetila mnoge srpske znamenite li~nosti i tako ih
trajno spasila od zaborava.

375


U vi{evjekovnom nemawi}kom periodu, kao u pravoj

duhovnoj ekstazi i literarnom stvarala~kom zanosu, mogu}e je
uo~iti kra}e odjelite cjeline. Ipak, ~itav taj drugi period od
kraja XII do sredine XVII vijeka, do`ivqavamo kao nedjeqivu
cjelinu. U woj se isti~u djela i likovi arhiepiskopa Danila II,
monahiwe Jefimije, Grigorija Camblaka, despota Stefana
Lazarevi}a, Konstantina filozofa i Konstantina
Mihailovi}a. I literarno i duhovno posebno je uo~qiv i
profilisan period vladavine despota Stefana poslije stra{ne
Kosovske pogibeqi iz 1389. godine.
Kraj srpske dr`ave pod dinastijom Brankovi}a i pad
Smedereva 1459. godine ozna~io je po~etak predugog srpskog
ropstva pod Turcima. Ali, i u tim stra{nim vremenima nije
izgubqen srpski duh, niti je potpuno zamro kwi`evni rad.
Kao {to je sveslovenska pismenost stigla iz Vizantije,
ve} zapam}enim dogovorom vizantijskog cara Mihaila i
slovenskog kneza Rastislava, tako su nam i duhovnost,
hri{anstvo i elementarna kultura do{la istim putem iz
vizantijskog podnebqa. Vizantijski su i uzori najranije srpske
kwi`evnosti. To srpsko - vizantijsko pro`imawe dalo je
sudbinsko odre|ewe na{eg ukupnog duha i bi}a. Bez takvog
rezonovawa ne mogu se shvatiti ni tokovi, ni smisao i su{tina
stare srpske kwi`evnosti. To je i veoma golema kulturna,
kwi`evna i duhovna tema, koja se ne mo`e elaborirati kratko i
usputno, ni bez {irokih komparativnih studija. A one se u ovoj
prilici i ne mogu da obavqaju.
Potpuno usamqen, ali neodoqiv u svome pravoslavqu,
rodoqubqu i naklonostima prema kwi`evnim predhodnicima iz
nemawi}kog vremena, samo jedan na{a pisac je, svojom izuzetnom
pojavom obiqe`io ~itav XVII vijek u srpskoj kwi`evnosti. Bio
je to srpski pe}ki patrijarh Pajsije iz Jaweva na Kosovu. Svi
ostali wegovi savremenici i bra}a po Hristu, u literarnom
smislu su marginalni, pa ~ak i u~eni patrijarh Arsenije III
^arnojevi}, predvoditeq velike seobe Srbaqa.
Kao da je utonio u neki fantasti~an san, patrijarh
Pajsije se preselio nekoliko vijekova unazad, da bi na stari
`itijski na~in ispri~ao `ivot i stradawa cara Uro{a
''Nejakog'', sina Du{ana ''Silnog''. Patrijarh Pajsije je tako

376


izabrao i davnu temu i staru kwi`evnu formu, da bi ih

literarno uspje{no opredmetio. Bez nasqednika, on nije postao
spona izme|u kwi`evne davnine i novog vremena u kome je
fizi~ki bio prisutan. Oni pisci koji }e se pojaviti u narednom
XVIII vijeku, kao {to su Zaharije Orfelin, Jovan Raji} i
Dositej Obradovi}, ne}e li~iti na patrijarha Pajsija; samo }e
ih vezati duhovna srodnost i isto nacionalno ishodi{te.
Mo`e se zaista re}i da je pravi uspon na{e novije
kwi`evnosti ostvaren u dijelima Gavrila Stefanovi}a
Venclovi}a, Zaharija Orfelina, Jovana Raji}a i Dositeja
Obradovi}a u XVIII vijeku. On je zatim dobio neo~ekivani ali
i stvarni produ`etak u izuzetnim jezi~kim i kwi`evnim
reformama Vuka Stefanovi}a Karaxi}a, a posebno u wegovom
otkrivawu i afirmisawu srpskih narodnih umotvorina, po~ev
od 1814. godine. Gotovo istovremeno su se zbivale
oslobodila~ke bune pod Kara|or|em Petrovi}em i Milo{em
Obrenovi}em i nacionalno - duhovno osvje{}ivawe srpskog
naroda.
Nije nimalo lako u sa`etom obliku nazna~iti slo`enu
tematiku srpske kwi`evnosti. Ona je od samih po~etaka, i u
narodnom epskom i umjetni~kom proznom i poetskom izrazu,
bila dobrim, ~ak i prete`nim dijelom, oslowena na legendarnu
i istorijsku pro{lost. To je ~iwenica koju treba posebno
uva`avati. Ali, u na{u kwi`evnost su ulazile i savremene teme
i qudi novog vremena, koji su dobivali i visoko stilizovanu
kwi`evnu interpretaciju.
Kao neminovnost, pro{lost je ostala trajna i neiscrpna
inspiracija i tema na{ih kwi`evnika, bez obzira kojem su
literarnom pravcu pripadali i da li su bili romanti~ari ili
realisti. Ove podjele su svakako relativne, pa se te{ko i
uspostavqa razgrani~ewe me|u wima. Kada je u pitawu tematska
okrenutost prema pro{losti, onda se mo`e re}i da je na{a
kwi`evnost samo slijedila neizbje`no usmjerewe prete`nog
dijela na{eg naroda, naro~ito onoga koji je `ivo u stezi i pod
tu|inom i koji je u juna~koj pro{losti na{eg naroda tra`io i
utjehu i ohrabrewe.
Pravoslavno obiqe`je ozna~ilo je prete`an dio srpske
kwi`evnosti. To se posebno mo`e re}i za onu koja je nastala u

377


prvim vijekovima srpske nemawi}ke istorije. Bukvalno re~eno,

u woj nema niti jednog literarnog teksta, a da u wemu nije
vidqiv hri{}anski pravoslavni naglasak. Svi rani srpski
pisci, od Svetog Save do patrijarha Pajsija, bili su, ne samo
revnosne i iskrene pristalice pravoslavne vjere, nego i weni
svojevrsni tuma~i i misionari.
Pravoslavno obiqe`je krasilo je i veliki broj pisaca
romanti~arske epohe pa i onih koji se`u u najvi{e vrhove na{e
kwi`evnosti, kao {to su Wego{, \ura Jak{i}, Zmaj, Vojislav
Ili} i Laza Kosti}. I naredna srpska poetska generacija, u
kojoj se izdvajaju Aleksa [anti}, Jovan Du~i} i Milan Raki}, u
srpskom pravoslavqu je nalazila duhovnu utjehu i stvarala~ku
inspiraciju.
Snaga te inspiracije, koja je izlazila iz iskrene
privr`enosti svojoj pravoslavnoj vjeri bila je isto~nik i
na{im pjesnicima u XX vijeku. Ona se osjetila u poeziji
Mom~ila Nastasijevi}a, Rastka Petrovi}a i Desanke
Maksimovi}. Po~etak novog oblikovawa svetosavske poezije
zapo~eli su Zmaj i Vojislav Ili}, a nastavili oni koji su ih
opona{ali i poetski slijedili.
Da je svetosavska ideja neprolazna i neuni{tiva svjedo~i
sam `ivot srpskog naroda u dana{wem vremenu. Ipak, uz
pobo`no pojawe, ikone u na{im crkvama, i pjesme na{ih
savremenika i jo{ `ivih pjesnika, o~igledna su potvrda da je
duhovni lik Svetog Save i wegova misao neprestano u nama i
pred na{im o~ima. To nam najjasnije potvr|uju pjesme Slobodana
Rakiti}a, Matije Be}kovi}a, Miodraga Pavlovi}a, Qubomira
Simovi}a, Slobodana Kosti}a, Momira Vojvodi}a i niza drugih
dana{wih srpskih pjesnika.
Pravoslavqe i srpsko rodoqubqe dva su krupna stabla iz
istog duhovnog korijena. Ponekad nam se ~ini da ih nepotrebno
razdvajamo jer je na{ patriotizam neodvojiv od na{e
pravoslavne svetosavske vjere. Rodoqubqe je bilo i ostalo
stalni motiv na{e kwi`evnosti, a naro~ito poezije. Primjera
ima veoma mnogo u ~itavom dugom toku na{e kwi`evnosti.
Bez sumwe se mo`e re}i da su patriotska osje}awa dala
srpskoj kwi`evnosti veliku poeziju. To najboqe svjedo~i ulazna
linija rodoqubqivog nadahnu}a u pjesmama Pla~ Serbije

378


Zaharija Orfelina, Pjesna na insurekciju Serbijanov (danas

poznatija pod naslovom Vostani Serbije) Dositeja Obradovi}a,
zatim Otaxbina \ure Jak{i}a, Svetli grobovi Jovana
Jovanovi}a Zmaja, Ostajte ovdje Alekse [anti}a, Ave Serbia
Jovana Du~i}a, kosovske pjesme (Na Gazimestanu, Jefimija i
Simonida) Milana Raki}a, Serbia Milo{a Crwanskog itd.
Ve} na po~etku XX vijeka, pod jakim uticajem novih
evropskih literarnih strujawa u na{oj kwi`evnosti je
zapo~elo o{tro, na momente neodmjereno i ~esto izli{no
sporewe oko uloge kwi`evnosti u nacionalnom `ivotu.
Razgla{ena evropska ''moderna'' jedva je odjeknula kod Srba
prije 1914. godine i po~etka Prvog svjetskog rata. Ne mo`e se ni
re}i da je pokret ''moderne'' i postojao u na{oj kwi`evnosti,
ve} dobro stasaloj na vlastitim osnovama.
Novi literarni pokreti koji su se javili u toku Prvog
svjetskog rata ili neposredno iza wega, kao ekspresionizam,
dadaizam, zenitizam i ne{to kasnije nadrealizam, unijeli su u
srpsku literaturu ne samo nove forme i kreativnost, ve} i
disharmoni~ne tonove. Oni su bili i podstaknuti stra{nim
ratnim de{avawima, nasilnim komunisti~kim promjenama u
Evropi i naro~ito u Rusiji, kao i haosom u psihama ~itavih
slojeva raznih naroda.
Bez obzira na sve wegove ideolo{ke anomalije i
dru{tvene i psihi~ke lomove, period izme|u dva svjetska rata
ozna~io je novo doba srpske kwi`evnosti. Prve rezultate
nijesu, na primjer, dale razmjerice izme|u nacionalista i
komunista, niti izme|u radikalnih nadrealista i pristalica
tzv. socijalne literature (kasnijih socrealista). Starija
generacija pisaca, kojoj su pripadali Aleksa [anti}, Jovan
Du~i}, Milan raki} i Branislav Nu{i}, na primjer, bila je na
zalasku, sa krupnim i ve} uveliko dovr{enim kwi`evnim
opusom.
Pravu prinovu predstavqali su oni pisci koji nijesu
bili preglasni u polemikama, niti radikalni u politi~kom
`ivotu. Oni su ozna~ili i istaknute domete nove srpske
kwi`evnosti. Tu su se izdvojili, da pomenemo najzna~ajnije od
wih, Ivo Andri}, Isidora Sekuli}, Milo{ Crwanski, Rastko
Petrovi}, Desanka Maksimovi} i Mom~ilo Nastasijevi}.

379


Drugi svjetski rat srpska kwi`evnost je, i pored

vrijednih djela, do~ekala bez jedinstvenih literarnih pozicija,
bez jasnog i ~vrstog teorijskokwi`evnog odre|ewa i stava, a
pod mnogim udarima opre~nih ideolo{kih zahtjeva. Bez ~vrste
srpske nacionalne politike, na~ete hibridnim
jugoslovenstvom, u tada{wajoj dr`avi su pisci imali veoma
razli~ita - neskladna pa i vrlo sukobqewa opredjeqewa.
Ona }e se naro`ito pokazati u veoma grubim ratnim
podjelama srpskih pisaca na komuniste i nacionaliste, kao i na
svrstavawe u dvije sukobqene ideologije i vojske - na partizane
i ~etnike. Tako rastureni i zava|eni, do~ekali su 1941. godinu i
jo{ jednu na{u nacionalnu nesre}u.
Nakon komunisti~kog osvajawa vlasti 1945. godine,
qevi~arski pisci su nemilosrdo nasrtali na one kwi`evnike
koji su u toku rata bili pristalice srpske nacionalne ideje i
svetosavqa. U surovom obra~unu nove vlasti, bez pravog ili
bilo kakvog su|ewa, ubijani su i zna~ajni srpski pisci kao
Grigorije Bo`ovi}, Niko Bartulovi}, Svetislav Stefanovi} i
jo{ neki.
Posledwa i druga, gotovo pedesetogodi{wa etapa srpske
kwi`evnosti u XX vijeku, sa vi{e mawih vremenskih cjelina,
nastupila je zavr{etkom Drugog svjetskog rata 1945. godine. Iz
pozicija onih koji su osvojili vlast u tada{woj Jugoslaviji, ovu
etapu su najupadqivije obiqe`ili pisci komunisti, odnosno
oni koji su priqe`no slijedili utvr|eni partijski program. A
wemu su se listom podredili nekada{wi ''socijalni'' pisci i
nadrealisti Radovan Zogovi}, Aleksandar Vu~o, Marko Risti},
Du{an Mati}, Milan Dedinac, Oskar Davi~o i drugi.
Ali, kao {to obi~no biva u kwi`evnosti, prejaka
ideolo{ka privr`enost nikada nije rezultirala i najvrsnijim
djelima. Tako ni marksisti~ki nadrealisti nijesu postali i
vrhunski pisci, a isti je slu~aj i sa razgla{enim
komunisti~kim socrealistima. U tome im nije moglo pomo}i ni
posjedovawe sna`ne vlasti u raznim kwi`evnim i kulturnim
institucijama.
Me|u savremenim srpskim piscima Titovog vremena nije
bilo pravih ili izrazitih ''disidenata'' prema zapadnim
mjerilima. Bilo je zato vi{e stradalnika, od kojih su neki

380


dospjeli i na zloglasni Goli Otok. I to je bio jedan od znakova

da nikakva presija ili ~ak tortura ne mo`e da ugu{i
slobodoumqe, kao jedan od znakova literarnog postupka i
mi{qewa.
Kada su uz li~na poni`ewa, pa i stradawa, govorili i
pisali slobodno, slijede}i samo svoju svijest i zahtjeve prave
umjetnosti, srpski pisci su i u titoisti~kom vremenu dali
veoma vrijedna ostvarewa. To se naro~ito mo`e re}i za
kwi`evna djela Branka ]opi}a, Mihaila Lali}a, Dobrice
]osi}a, Antonija Isakovi}a i Tanasija Mladenovi}a. Rije~ je u
ovom slu~aju o samo onim piscima koji su smogli snage i
hrabrosti da naprave otklon, pa i razlaz sa ideologijom kojoj su
do tada pripadali.
Nastavqawem rada i u ovom vremenu, a bez pripadawa
komunisti~koj ideologiji i partizanskom pokretu, neki stariji
srpski pisci opet su obogatili srpsku kwi`evnost. U~inili su
to svojim krupnim djelima Ivo Andri}, Milo{ Crwanski,
Vladan Desnica i Isidora Sekuli}, na primjer.
Sada{wu srpsku kwi`evnost ~ini nekoliko generacija
ro|enih u sredi{wim decenijama XX vijeka. Mnogi od na{ih
`ivi pisaca dobili su zapa`ene ocjene kwi`evne kritike i
reputaciju koju treba respektovati. Ali, oni jo{ nemaju i pravu
ocjenu kwi`evne istorije, jer ona jo{ i nije napisana u pravom
smislu. Vidimo ih pojedina~no ili u {irokom mozaiku, kao
vrijedne i individualne kwi`evne stvaraoce. Neki od wih
zaslu`uju ne samo izdvojenu ocjenu wihovog rada, ve} i
valorizovawe u sintetizovanim pogledima na ukupnu dana{wu
srpsku kwi`evnost. Puno je takvih imena, a neka od wih su ve} i
spomenuta, da bismo im ovdje mogli dati i odgovaraju}u pa`wu.
U nedavnoj pro{losti, kwi`evno istorijsko ocjewivawe
na{e cjelokupne literature, a naro~ito one nastale u
najranijem periodu, bilo je optere}eno nizom idejnih zabluda i
teorijskih zastrawivawa. Takva pogubna shvatawa ~esto su
obezvre|ivala ~itave literarne faze, potirala nacionalne, a
pogotovo pravoslavne oznake na{e kwi`evnosti. Nije to
~iweno samo u vremenu koje je u svje`em pam}ewu i ~iji smo
djelimi~no svjedoci, ve} i znatno ranije.

381


Na primjer, u maniru preuzetom iz evropske kwi`evne

istorije, na samom prelazu izme|u XIX i XX vijeka, kod vrlo
glasnih i uticajnih kwi`evnih kriti~ara javile su se
tendencije za potpunim zaobila`ewem, odnosno preskakawem
srpske kwi`evnosti nemawi}kog vremena. U ime takozvane
evropeizacije, odnosno modernosti kwi`evnog rada, slabije
ocjene dobivala su ona literarna djela koja su bila pro`eta
jakim srpskim nacionalnim duhom i narodnom tematikom. Kao
anahrona, potpuno je omalova`ena na{a bogoslovska u~enost i
kwi`evnost.
Uzimawem na{eg XVIII vijeka za prvi po~etak srpskog
kwi`evnog rada, potpuno je iz kwi`evnoistoriske projekcije
odstraweno nekoliko prethodnih vijekova na{e kwi`evnosti, a
time autenti~ne na{e kulture. Ipak se ta na{a stara
kwi`evnost nije mogla potrjeti. ^ak i onda kada su joj neki
noviji istori~ari uklawali stvarni identitet, naslovqavaju}i
je kao ''na{a kwi`evnost feudalnog doba'', ona je neprestano
zra~ila svojim pritajenim i `ivim pravoslavnim duhom.
Uz drevne crkve i manastire, prepune vrijednih plodova
na{e kulture, ta kwi`evnost svjedo~i da smo narod dubokog
korijewa i ispolinske snage. Ona nam o~igledno potvr|uje da
imamo pro{lost koja nam mo`e da bude od presudne va`nosti za
savremeno usmjeravawe na{eg stvarala~kog bi}a i za o~uvawe
srpskog nacionalnoga obiqe`ja u dana{wici.
U ovom oskudnom vremenu, kada smo kao nacija opet
prostorno razdvojeni, kada nijesmo okupqeni u jednoj dr`avi,
veoma je bitno da na{oj kwi`evnoj pro{losti pristupimo
prisno, bez ikakvih predrasuda. U woj treba da nalazimo
primjere koji }e nas pou~iti, ohrabriti, osokoliti i opet
uzdi}i do onih visina kojima uvijek stremi odva`an, slobodan i
postojan narod. Istovremeno treba da imamo jasno nacionalno
usmjeren pogled na na{u istorijsku pro{lost, na na{u
kwi`evnost, umjetnost i kulturu u cjelini. To su najboqi i
neizostavni vidovi na{e nacionalne odbrane i narodnog
spasewa.
Budu}oj generaciji istra`iva~a na{e kwi`evne
pro{losti, kako one davne, tako i one koja je tek minula, ostaje
amanet da afirmi{u sve stvarne vrijednosti srpskog

382


kwi`evnog stvarala{tva. Onima koji ulaze u nauku treba da

bude du`nost da ne zaborave ni jednog pojedinca koji je iza sebe
ostavio vrijedno djelo. Iako na{a kwi`evnost nije ni mala ni
siroma{na, niti je bez tradicije i vlastitih osobenosti, ipak
ona nema suvi{nih pisaca, da bi ih odstranili i prepustili
zaboravu.
Ipak, mnogi od wih nijesu spomenuti u novijim, naro~ito
{kolskim istorijama na{e kwi`evnosti. U ime etike i
pravi~nosti oni treba da zauzmu svoje mjesto u na{oj kwi`evnoj
istoriji, a i da ostanu prisutni u na{oj svijesti. U tom smislu
ovo izlagawe je dobronamjerno podsje}awe na minule vijekove i
na wihove nezaboravne stvaraoce.
Kada smo, kao u ovom slu~aju, zadr`ali pogled na
prethodnim vijekovima srpske kwi`evnosti, na{e se
asocijacije produ`avaju prema wenim budu}im danima. Ne treba
da budemo mnogo vidoviti, pa da ne poku{amo da naslutimo i
naredna na{a kwi`evna kretawa. Na vrlo solidnim literarnim
temeqima koje su postavili na{i prethodnici, neminovno je i
obavezno nastavqawe stvarala~kog inteziteta.
Neiscrpni su motivi i teme koje literaturi nudi na{a
dana{wica, bremenita psihi~kim neskladima, uspewima,
posrtawima i katarzama koje do`ivqava dana{wi srpski
~ovjek. Ne treba sumwati da se u na{oj naciji ne}e i daqe
javqati darovite literate, koji }e iskoristiti {anse i
ostvariti svoje kwi`evne ambicije. U novi milenijum na{a
kwi`evnost treba da u|e bez onog velikog bremena koje je
morala da nosi u nekim ranijim smutnim vremenima.

383


Vojislav Maksimovi

A review of general trends of Serbian Literature

Summary

The author of this text gives a short review of general trends of

Serbian literature observing them in both historical and literary-theoretical
diensions. The formal motive was the end of the millenium. In that long
period, Serbian literature had its clear development stages, well-known
authors and pretty important increase.They can be best seen in downto
concrete historical periods, which had started during the Middle Ages,
which later on put their work on the general National destiny of the Serbs.
In this part the author observes Serbian literature in a direct contact with
lives of masses. Historical events determined the directions of those lives
and literature depicted them in its imagination and recorded them in
unforgetable memory. The authors foundtheir sources and inspiration in
original foundation and vitality of their nation, giving credits to the
previous and encouraging new trends.

384
.. , 271.222(476)-86-9
272-767(476)

:

:
-
. .
, ,,,,
(
).

: , , ,
, ,

,

. , ( . .
)
.
: ,
, , ,
. ,
( ), ,
, , -, [46,
.143] , ,
... XIX XX .
( - )
, , ,

. , ,
. ,
,
,
 ..

- . . -
.
26 1903 .
,
, , :
, ,
,
, ,
,

[18, c.162; 17,
.64]. ,
,

12 1904 .:
,
[18, .162; 17, .64-65].
30 1905 .
, 30 1906 .
[37, .25].
,
, .. [37, .19-
34]. - ()
1905 .
II , ,

,

, [37, .25; 18, .162-163]. ,
,


. :
-,
,
, ,
.
, ,
(

386
 :

)
,

.
.
-
- 1387 . [54, .72;
33, .121-122], 1401 .,

-,
[54, .72-74], 1413 .,

[33, .123]. ,
1413 .
- [15, .142].

,
1432, 1434, 1447 . 1563 .,

[15, .142].

-,
[27, .123].
,
[33, .169],
, ( .. )

[33, .170-171,176].
1569 .,
.



[27, .121-122], -
. [55, .42-45; 27, .126-
132].1 , ,

,

387
 ..

.

[27, .121-122],
[27, .133],
,
[27, .139-141; 15, .98],
I [27,
.149-151], III
. , . .
[55, .112-119; 27, .124-132, 174-245; 33, .176-178].
-
.
: ,
.
[27, .143].


[54, .76-78;
33, .121-123, 169-171, 176-178].
-
.
. : ,

.

,
,
. [27, .201].

1596 .

,
.
:
, ,
24 , , , ,
,
,
, ,

388
 :

, , : ,
[42].
-
, [24; 27, .205-272; 33,
.176-178; 42].
,
.

, , , , . .
,
, , , , 1599,
1601, 1618, 1621, 1627, 1633, 1646, 1653 . [24; 42].
. 1623 .,
,
.
, .
: ,
, .
,
[24; 49, .93-94].
. .


. 1664 .

: ,
.

.
XVII .
-
, . 1625 .

.
-
.
, . 1664 .
,
;

389
 ..

.
.
. 1668 .
,

.
XVIII .,

. 1717 .
.
1732 .
. 1766 .
.
(60- . XVIII .)

( ) [17; .392].
II
,
.
,
( )
[39].

. ,
, , ()
, .
1791 . ()
.
.
3
,
,
-
.
, ,
.
,

. I

390
 :

I
.
.
,
1830-31 1863 . XIX .
-
[28; 39; 49].
, -
: ,
1830-31 .,
,
,
[17; .393].
1820 . ()
,
-
. 1820 .
, 1839 . -

.1

. , -
,
,
1596 .
-
,
[51]. ,
-
. 1863 .:
. .

(
). 1
:
,
-
. . . .

391
 ..

, . . -1 . .
:
-, . [1; 3; 15; 28; 39; 49].
( )
,
1863 .
.
,
,

[1; 6, .66; 13]. ,
[22].

. . , . XIX
. .
,
.
- 7/20
1920 . ,
362

,
.
23 1922 .
.
(). , ..
. ,

[27, .305-311].

( 1927 .),

. :
,
, ,
,

. ,

392
 :

,
() [27, .306-310].
.
,

, [27, c.
305, 310-311]. ,
,
.
:
,
,

[35].

.
1919 .
.

497

[17, .586].
-
, , , . 1922 .

,
[17,
.587]. -
() -
,

.
. ..
, ,
.
1920- .
, ( )
( ) [50; 53].
1919-1921.

393
 ..

()

. :
, 1917-18 .
.1


. ,
, ,
. ,
,
.

, ,
, . ,

-
, .


.

22 1941 .
: , , ,

,


. [17; .317].
- ,
.


.
( 1941
) [17; .320],
, .
:
III,

394
 :

.
1941 .

,
, ,
-
.. [27, . 323-345; 20; 32, . 217-221].

,
.
,
.

[17; 332-334].


. , ,
- -

[50].
,
30 1942 .
,
, ..
. ()


(). ,
,

: .

,
-
,

-
[41].

395
 ..

.
,
.
- ()

,
[17, .334].
- () .


[50].
,
1950- ., ..
( ).
08.09.1943 .

:
,
[32, .221].
1944 .
, , ..
.
. ,
.
1946 . ,
1942.,
().
,

, ()
.1
1948 .
. ,
.
,
() [23].
(),

396
 :

.
1949 .
,
.
, 1970- . .
, , .
, .

.
1958 .
() (),

. ,
[23].
1972 . ,
(. 1983),
.
-,
-, .
1982 . :
,
.

,
. 1984 .
.
. ,
,
. ,

. [23; .23].
2003 . :

().

,

(, , -6 .).

397
 ..

,
PL-89-90 [52, .101-
104; 25].
,

. 1949 .
[17; .431].

, ,
-
.1
,1
(), - i ()
., ,
[23; .21],
.
.
( ) . 1926 .
.
1939 ., 1940 . ,
1943 . .
1947 ., .
,
( 1957
) .
,
. 1962 .
,
, ,
.
1972 .
-. 1979 ,
,
1981 .
,
1984
.

398
 :

, . 1912 .
. (1939).
. ,
.

1942 . 1948 . 1969
.
, . 1916 .
.
.
, 1943 . , 1948 . . 1974 .
.
, . 1923 .
. .
1971 . (28
) (5 ).
.

, ,
(1999), 2001 .
.
( ) .
(11.09.1971 ..). 1995 .
( .), 1999
.
, ,
().
,
,
.
7 2004
, , 13
, 20
[8].
2004 .

, ,
[19]. ,

399
 ..

.


,

.
.

,
, ,
, .

.
,
.
,
, ,
.

,
[50]. , ,

..
. 1956 .
[23; .6].

[19],
.
,
[23; .21-22].

, .
1990- .



[14]. ,
:

400
 :

1.
;
2.
(-)
.
:

;

;

;


;


( );



( ).
,

. . XXI . [35]

[38; 50; 34].

- , ,

.1 ,

,

, [50].

401
 ..

.
,
2001 .
[44].


[47, .71].
,
. (
() .)


.
,
( ..
), .
.
,

[11]. ,
, , .
.

,
,
() .
- ,
,
..
.
.

,
..
() : ()
1992 .

[23, .21].

402
 :

..
( .) ,
,
.

,
[14].1

, .
, ,
,
[19;8].


(. ) (. ),
.
2003 . .
:
1. ,

, .;
2.
() .

,
[7; 4]. 1920- .,
-

,
[50]. ,

-
,
. ,
,
,
,

403
 ..

[38].


.

, ,
. , 1995 .

( ). 2000 .

() ,
[50].
13 2001 .

,
[50].

, XVII .
[45; 38].
1995 .
,
1591 ,

( ) [50].
,
()

, 2003 .
[2].1
. . ,

,
[48].

. ,

. , 1993 .
.. 1
,

404
 :

.
. 20 1996


.

1996 .
,

.


.

1996-2001 .
, .1
1996 .
.
[16].
13 1999
-
[16].
,
( )

[10; 16; 50]. 2002 .

35 , ,
[26; 56].
[48].


,
.
,

, .
, .

405
 ..

.
- ,
( ) [31; 50],
, [36].

,

.

() (. )

- (),
1995-1996
.

-
.

,
[47, .18; 50].

, ,
ii/ .

(, , .)
[47, . 27-28,70.].

, ,
, .1
- 1990- .1
12 1990 .
(. ),
.
i i [47, . 27]. , ,
. ,
.

. : -

406
 :

( ),
( 3,5 .
), 73 , ,
,
. :


.1 ,
1980- 1990- .


[50]. .


, (
- ).
,
,
[50].


.1 , -,
-
. ,

[47, . 27]. , -
( 40 .)

[47, . 73].

- -
[47, . 71].
.
,
. ,
, .
. ,

, ..

407
 ..

, ,
1990- .
[47, . 73]. ,
. ,
. -
,
.
( ),
. [47, . 28].

. ,
[5; 40].

: ,
-
: ,
,
,
.

[9]. :

, 23 .
,
. II, ,

[45]. .

. ,
- -
[12; 29; 30].

[36; 44].
,

, ,
.
()

408
 :

:
, . -
, ,
: ,
. -
, ,
5000 , .
,
? ,
-
,
, ?! ,
, , : ,
, ,
, ,
... ,
, ,
[43].
,
,
, .


, -
.

409
 ..

1.
c (
....) // 1, , 1929.
2. II -

//
http://www.newsru.com/arch/religy/08dec2004/hellas.html
3. ,
1863-1864. -
. , . I-II. 1913-1915.
4.

/ 08.10.2004 /
"" / .Ru //
http://pravbeseda.org/list/n191.htm
5.
/07.10.2004/
- / .Ru //
http://pravbeseda.org/list/n191.htm
6. . . 1863 . , 1892.
7.
/
NEWSru.com // http://pravbeseda.org/list/n191.htm
8. elarusan autothephalous orthodox church//http://www.belaoc.com
9. /
/ 02.12.2004 //
http://www.religare.ru/print12463.htm
10.
http://www.newsru.com/religy/09Nov2000/estonia.html
11. .
100-20.
3-20. . . 1-2.
, , 5 1990.
12. .
: 29 6 / -
".Ru" // http://www.religare.ru/print12580.htm

410
 :

13. ' .. 1863 . //

(. XVIII XX .). ., 1998. . 58-70.
14. . 1942 .

//www.belaoc.com/bel/publications/sabor1941/sabor.htm
15. - . . . .:
, 2003. 680 .
16.
8 2000 . //www.russian-orthodox-
church.org.ru/synod/sr011081.htm
17. .
. 1: 1917-1970.
., , 1997. 1024 .
18. : / .. . .
. ., , 2001. 591 .
19. ' " "
//
http://www.belaoc.com/bel/Interview/interview.htm;
20. . .
63, , 30- 1942 .
//www.belaoc.com/bel/publications/sabor1941/sabor.htm
21. . . .,
, 1988.
22. . . "
"
? / //
http://www.otechestvo.org.ua/statyi/2004_04/st_01_02.htm
23. . (). -
(1944-2004). //
//http://www.belaoc.com
24. . .
. ( .). .,
, 1994. 768 .
25. . . : . .,
, 1999. 268 .
26. //
http://my.tele2.ee/tolga/bvm/Max_Kompromis.htm

411
 ..

27. . ,
. ., - , 2002.
351 .
28. . 50- -
, , 1911.
29.
/ Regions.Ru 31.12.2004 //
http://www.regions.ru/newsarticle/news/id/1716143.html
30.
"" / //
http://www.religare.ru/news13379.htm
31. //
http://www.kprf.ru/374980_print_tpl
32. . .
. // (. XVIII XX .). ., 1998.
. 216-234.
33. . 2- . . 1. .: ,
1994. 527 .
34. .
. ., - -
. 1998.
35. .
" " 1921 //
http://www.otechestvo.org.ua/statyi/o_t_n_sobore.htm
36. - ,
!

/ - /
, 10 , 2005 //
http://www.otechestvo.org.ua/obrashenia/2004_10/ob_15_01.htm
37. . . .
., , 1995. 511 .
38. ,
,
950- -
// http://www.otechestvo.org.ua/statyi/statyi950.htm
39. . 1863 -
. , .. 1867.

412
 :

40. /
21 (58) 2 1999 //
http://www.nvkz.kuzbass.net/p-vesti/pv58-9.htm
41. .
. //
. . 28,
, 4 1942. //
//www.belaoc.com/bel/publications/sabor1941/sabor.htm
42. - .
. //
http://www.lavra.kiev.ua/ru/slovar/slovar.php?file=kuncevitch.htm
43. - _
_ //
http://www.lavra.kiev.ua/ru/society/2004/society_blank.php?&file
=intervew_namesnik.htm&title=
44. . , , /
".com"
17:24 12/03/04
//www.versii.com/print.php?pid=6979
45. . ! ,
,
/ " " / -
Credo.Ru / 24 2004 . // http://www.portal-
credo.ru/site/?act=monitor&id=5545
46. . . XXI .
. .: ntrada, 2003. 320 .
47. . .

: . ,
, 2003. 114 .
48. . (.). :
, , //
www.pareizticiba.lv/Main_ru/Menu_files/Biblioteka/Statji/KP.html
49. .. . .1. :
. . ., . .., 2003. 176 .
50. : .
http://www.otechestvo.org.ua/staty/gran.htm
51. . . 1839 . //
(. XVIII XX .). ., 1998. . 5-20.

413
 ..

52. - .
. // . :
. ., - -
, 2000.
53. 1
.//
http://www.ukrstor.com/ukrstor/cernysov_avtokefalia3.htm
54. .. : -
. .: .
., , 1996. 228 .
55. . .
/ . . . .,
, 2002. 248 .
56.
/ // , 18 2003
. // http://www.religio.ru/dosje/25/212.html

414
 :

..

-
. .
, ,,,, (

).

415
 821.163.41.09 .

:
.

,
.


,
.

: , , , ,

1.
: ,
. ,
,
,
.1
,
.
,
, .2 , ,
.
.
,
.

1
, ,
- ,
, .
2

,
.


,
, ,
. ,
, .
,
.

. ,
. ,

, .
,


. , ,
.

.
.
,
.3
.4


.
,


.
,

- .

3
, , ,
, , .
4
-.

418


2.
1992.
.
7000. .
, ,

. ,

.

.

.

.
.
.
.
.

.
.

,
.

.
. ,
. .
,
.
.
,
.

.

, .

419


. ,
.

.
. ,

,

.

3.

,
,
. .
,
.
,
.
.
,
.
, .

.
.

.

.

. ,
,
, ,
, ,
.
, ,

420


.

. ,
.


.

.
.
, .

.
,
,
.

4.

,

. ,
.
.

, ,
,
,
.

. ,
. ,
.

. ,
,
.

421


.

.
. ,
,
.
,
.
. ( )
().
,
. ,
, , ,
, .
, ,
.
.


.
.


.
, , ,
,

.
,
,
,
.
,

.
.
,

422


,
.

5.
, , , ,
;
,
. , ,
,
.5

.
,
,
.
.



.
,
.
. ,
( ), .
,
.
.
,
.

5
, , , .61.

423


Saa Kneevi

Truth about History in the Novels by Vidan Nikoli

Summary

The traditional and literary-artistic patterns with the postmodernist

understanding of litarature are interwoven in Nikoli's literary works. By
shaping a novelistic trilogy based on the foundations of limited historical
sources and on the huge corpus of oral cultural tradition, he created his
own poetical code that relies on tradition of epic poetry, historical novels
as well as on the norms of the postmodernist poetics. His novels became a
new truth about the accounts that they deals with, retold from the modern
person's point of view and according to the modern poetical norms, but, at
the same time, being attached to the rich inheritance of Serbian spirituality.

424
 371.212:159.953.5
371.135

:
.
.

""

.
,
"

".

: , ,

.
, : "...
, ." ( 1982: 78).

,
,
.
, .

. .

,
.
,
,


,
?

.
.

.
.

.
, ,

(flow) (
1999).
.

.

,
.

.

,
( )
- (
- 2001). ,
.
,
,
( 1998).

,

426


.

.

.

( 1990).

.

20- 20.
.
, .


.


.

,
.




. : "
,
,
" ( 2000: 56).

.

. :
1. ( -
),
2. ( -
),

427


3. ( -
).

:
"- ,
.
, .
, .
.
-
.
, ``
.
.
-
.
.
`` .
.
-
, .
, .
, , .
-
, .
, , .
, , .
-
, .
, .
" (Ibidem: 126-127).

""
,
.

428


.
, ,

. ,
"" ,
- , : "...
. .
.
, "
( 1999: 12).

,
.


,
.
.
,
,

.
, ,
.
.
,
(flow) : "...

;

" (Ibidem: 14). "
" (: 1985). "
".

,
, .

: "
, ,

429


. ,
. ,
. ,


. , ,

. ,
. ,
,
. ,
; ,
.
,

" ( 1999: 60).

,

.

.

,
.

2004. .
.

430


,
- ,
. 6 ( 2
) : "" ,
"" , " "
" " , 24 639
.

,
.

()
().
(, 2000)
.

.
.

( ),

,
. ( ,
, , ,
).
.


. .

431


(: 1999).
, .
.
2 3.

2:
.
% %

()
1 2,941 16,341 16,341
2 2,440 13,557 29,898
3 2,086 11,591 41,489
4 1,548 8,559 50,089

=0,81; =2244,40,
p=0,000

.

3: (
"" ).

1 2 3 4
1 .696 .017 .093 -.086
2 .207 .122 .646 .135
3 .645 .079 .086 -.094
4 -.174 .019 .744 -.017
5 .188 .188 .677 .176
6 .024 .255 .646 .123
7 .726 -.038 -.091 .063
8 .699 .092 .003 .016
9 .083 .519 .142 -.127
10 .641 -.072 .228 .054
11 -.012 .676 .052 .105
12 .060 .737 .154 .095
13 -.013 .713 .170 -.020
14 -.011 .646 .026 .155
15 .617 .018 -.041 -.066
16 -.305 .309 -.081 .454
17 .109 .101 .215 .765
18 -.095 -.041 .182 .777

432


( ). ,
,
"
",
" ".


.
" ".


" ".

.

" ".


. .

.

- Dmax=0,036
(D0,05=0,056). -
0,73.

433


4.
4:
.




7 -.067
8 .002 -.044 -.054 -.085* .294** .061 .387**
9 -.014
7 .123
8 .136 .203** -.054 .690** .155** .570** -.366**
9 .305**
7 .125
8 .224** .245** -.085* .690** .204** .587** -.373**
9 .341**
7 -.089
8 .001 -.035 .294** .155** .204** .241** .226**
9 -.005
7 .226**
8 .168** .217** .061 .570** .587** .241** -.224**
9 .208**
7 -.203**
8 -.218** -.230** .387** -.366** -.373** .226** -.224**
9 -.238**
*<0,05 **<0,01
:
- , -
(), -
( ), -
(), -
(), - (
), -
( ).

( ,
)
,
.

.

.

434


, ,
,
,
.
.


. ,

.

.

, .

(: 2000).

.

.
(Ibidem).
,

.

( )
.

,
.
,
(: 2003).


. ,
, ,

. .

435


.

.


,
( ,
). ,
,
.
. ,

,
, ,
(Turner et al: 2002).

, ,
.


.
, ,

.
, .
,

.
, .
,

. ,


.

436


( 9.
7. 8. : F=3,69; p=0,02).
(
8. 9. 7.
: F=7,17; p=0,001). ( 9.
7. 8. : F=7,18;
p=0,001).
""


. ,
"" - .

( )

.

.
( ,
)
,
() .
.

.
, .


, ,
"" .

, ,
.
, ,
, ,

437


, ,
, , ,
(
) ,
, ,
( ).


, , ,
"",
(
).



,
.


,
, .
,


"" .



.


1.
,
,

1

,
-
.

438


,
.

.


, ,
,
,

.
, ,


. ,

.


.
: "
,
" ( 1999: 210).
?

,
,

. ,
,
"" .

.

439


.
.

.
,
,
"" (.
).
,


.

.

. ,

, .

440


.
1.
.
2. .
3. .
4. .
5. .
6.
.
7. ,
8. .
9. .
10. .
11. .
12. .
13. .
14. , .
15. .
16. .
17. .
18. , .

: ,
, , , , , . 2, 4,
5, 6, 9, 11, 12, 13, 14, 16, 17 18 1 ""
7 "", 1, 3, 7, 8, 10 15
7 "" 1 "".

441


:
1. , . (1991): , ,
2. , .. (1990):
, : . (.) -
,
, 47-55,
3. , ., , . (1988):
, ,
4. , . (1990): , : . (.)
-
, , 173-185,

5. , . (1998): - - ,
,
6. , .. (1982): , ,

7. , . (2003): ,
, 1-2, 226-239.
8. , . (1985):
, ,
9. , ., -, . (2001):
,
, XXXIII, 33,
389-407,
10. , . (2000):
, ,
11. Schank, R. (1992): Goal-based scenarios, Technical Report
#36, Evanston, IL: The Institute for the Learning Science,
Northwestern University.
12. , . (2003):
, , 2, 130-151.
13. Turner, J.C., Meyer, D.K., Anderman, E.M., Midgley, C.,
Gheen, M., Kang, Y., Patrick, H. (2002): The Classroom
Environment and Students Reports of Avoidance Strategies in
Mathematics: A Multhimethod Study, Journal of Educational
Psichology, 94 (1), 88-106.
14. , . (1999): ,
, ,

442


Zlatko Pavlovi

Characteristics of Teachers and Students Experience with

Studying

Summary
This paper shows the result of the questionnaire made with 639
students of the seventh, eighth and ninth grade of elementary school. The
questionnaire deals with the evaluating of teachers as well as with a
special emotional involvment that sudents have when they study known as
emotional flux. The relations between their observation of the teachers
and their emotional involvement while studying are analyzed. This was the
way to find the correct answer to the question how important is the
impression that sudents have about their teachers when they study?
The positive characteristics of the teachers (emotionally positive
reactions, cooperation with students and focusing on problem) proved the
pleasant emotional reaction at the students. The negative rections were
connected with negative impressions. All relations noted above were of the
low intensity. The emotionally positive characeristics and cooperation led
to the more pleasant emotional involvement in studying on the example of
the higher grades students.
The significance is in the importance of the teachers characteristics
are specifically related (on a minor level) of the students' studying.

443
 141.4 . . .
14 . . .
141.4:141.78

() /
()
/()
/

:
, ,
"
."
.
.
, ,

() .
() , .
, , ,
, .

: , , ,
, , , ,

,
,

, ,
.
,
,
:




.1 ,
,
,
? " "
,
,
.2 ,

, , .
, :

?
,
,
,
3,
, , ,
, . ,
,
:
,
. , ,

1
"
. , , , (

) ."
: , : , ,
www.komunikacija.org.co/komunikacija/casopisi/nspm/1-2/d010/document
2
(): "
,
, ,
, , .
, ,
, , , ,
- ,
, ." :
, Terrx The Illusions of Postmodernism, Blackwedl Publishers 1997 = ,
: , "", , 1997., . 5.
3
, : , , , 1 9 8 1 , .
10-11.

446
 () / ()
/() /

,
.

.
, ,
,
,
, . ,
,
:
.
:

,
.
,
. ,

, .
: ,
"" ,

,

, , ,
,

. ,
: ,

, . ,
,
4, :

4
" ,
.

, ,

447


,
. , ,
,
, ,
,
" ", .

, ,
, .
:

,
,
,
. ,
, .
,

. , , , ,
, .
,
, ,

.

.
,

. , ,
. , .
." : Welsch, Wolfgang:
Unsere Postmoderne Moderne "Akademie Verlag," , 1993. = . ,.
, " ," - ,
2000. . 14.

448
 () / ()
/() /

.
,
.
,

: "
, ,

. ,
. ,
, - .
, , ,
."5
. , ,
: ,


, .

,
.
, ,

. ,
,
. , ,
,
.
: "
: ,
,
.
, ,
,

5
. . . , , " ",
, 1965. , 1, . 31.

449


.
, . ...
,
,
."6 :
,
, . ,
,
, ,

.
, ,
,

.
,
. ,

, , . ,
?
: "
,
. ,
;
,
,
. .

. "7 ,
: .

,

?

6
M.J Inwood, Hegel, Routledge, London and New York, 1998. , p. 1.
7
G.W .F. Hegel, Lectures on th e Ph ilo sophy o f Relig ion, Band I,
Rou tledge and K eg an Pau l ,1962., pp. 19.

450
 () / ()
/() /

, ?8
, ,
?
: "
(),
,
,
."9
,

,

(
, ,
, ,
). ,
.
, , ,
()
,
. :
,
, , ?
,

,
. , , ?
, ,
,
: "
()

.
, . , ,

8
: , 1 6 - 1 7 .
9
H egel, G.W .F.:Vor lesung en b er d ie Ph ilosoph ie der Religion,
h er au sg eg eb e n W a l te r J ae s ch k e , T e i l 3 , F e l ix M e in er V er l ag ,
H a mburg, 1984., . 96 .

451


, (,
) .

.
, ,
, ."10
""
"," ","
.
, , ,
, ,
. , , ,
,

: , .11 ,


, , ,
, .

10
. . , , " ,"
, 1991., . 5.
11
: . , , "," , 2001.

452
 () / ()
/() /

Vuk Miljanovi

(Post)modern Hermenutics and/or Hermenutics (Post)modern/(and)

relevance of Hegels Philosophy of Religion for Philosophic Postmodern/

Summary

The focal point of this article is Hegel's comprehension of the concept of

religion, primarily the philosophy of religion as it is given in his late work
Lectures on the Philosophy of Religion. The context of the
exposition of this subject is that of postmodern philosophy.
This article tends to elaborate on how Hegel succeeded in
showing the very possibility of the reconciliation of religion
and mind. The real meaning of this possible reconciliation
was not understood until recently when the postmodern
philosophy rediscovered what Hegel had in mind when he had
spoken about (in)congruity of the philosophy and religion.
Hegel's concept of (in)congruity is correlated to postmodern
notion of dispute, not disunion. And this implicates that
Hegel was on the ground of the idea of dispute, not disunion
of the religion and mind, philosophy and theology

453
 656.7 : 338.47(497.6)

:

.


20 .
,
,
,
.

: , ,
, , .

1.

,
.

, -
.
,
,
,
.
(ICA)

 ,

, ,
,
.
(, 1944.)
,
, ,

,

,
ICA

.
, ICA
(1993), (CAC,
2002)
(EUROCONTROL, 2004),

(CEATS, 2004).


, -
-
.

2.

, ,

.

.
300
( ),

.

456


( )
( 8600 )
(
-53,5). ,

.

(EUROCONTROL),

.

,
,
.


.

.

.

1:

: EUROCONTROL Local Convergence and Implementation Plan for BiH 2005-2009

457
 ,

.
,
,

.

( -CC)
(FIR)
.
( ).


.
,
(WR)
9 , ()
.

3.

. , ,
220 ,
2,6% GDP . 1
, 3,1 1,9%
.
, 2020
GDP 5%.
.1

2025,
().

( )
.

1
DG for Transport-Energy: The Single European Sky Implementation Programme, EU

458


,
(CC)
.
,

SMATSA- (CC ) CCL- (ACC ),
2/3 , 8,4 .
2004 .2
(PP) (WR)
.

(handling),
.

,
-
,
. ,


.

.1. ,
: , ,

2004 122 37 28 82 400
: - , 2005.

,
(RSCAD i FEDCAD),
(BHDCA) ,

.

2
Integration of BiH into the Eurocontrol multilateral route charges system, 2005

459
 ,

.2:
:

.. .
. .
(-)
2004 124.359 16.203 99 437.617
: Integration of BiH into the Eurocontrol multilateral route charges system, 2005

,
. , ,
1 ( ),
.
,
.

. 1: ,
EUROCONTROL,

460


, -
3,
- .4

, Open Sky,

.

,
.

(
), , ,

. -
,
.


.
,


.
, EUROCONTROL

20 .

-
,
-
,
-
(

3
EUROCONTROL- STATFOR, Long-Term Forecast, Flight Forecast 2004-2025
4
EUROCONTROL-AFN

461
 ,

),
,
-
,
,
,
.

. 3:
(2004-2025)
% .
2003
I II III IV I II III IV
4,5 4,5 4,2 3,8 2,7 2,6 2,5 2,3
4,5 4,2 4,0 3,3 2,6 2,5 2,4 2,0
4,7 4,3 4,1 3,6 2,8 2,5 2,4 2,2
: Eurocontrol-Long Term Forecast, Flight Forecast 2004-2025,


I-IV 4,25%,
2,5 2003,
25 . ,
,
EUROCONTROL - 145%
.5
,
,
- .

4.

.
.

(CEATS).
(, , ,
5
Long-Term Contigency Implementation Programme, BiH 2005-2009

462


, , , )

().
EUROCONTROL
,
(CC).


.

2009. ,
2015. .
(
)

.
,

(ACC Beograd i ACC Zagreb).
,
-
- .


,


.
: ,
, , ,
- ,
.

5.

()
( ---
) .

463
 ,

,
. , 2004.
Single European Sky6

,
( 60
5000
).

SESAM7.
, .
SESAM (2005-2007)
,
(2025).

,
- .

,
.
,
,

.
,

,
-.

6
http://europa.eu.int/comm/dgs/energy_transport/index_en.html
7
SESAME High Level Group Meeting, European Commission

464


Goran Mutabija
Elo Ragu

New tendencies in the European sustem of air traffic control and their
influence on the development of commercial air traffic in Bosnis
Hercegovina

Summary

The air traffic is an element of a wider communication and transport

system and it represents a compound process formed by more phases and
subjects. This paper shows a brief sketch of the modern tendencies in
development of air traffic by the new approach to the flight control in
Europe and its effect on increasing of this kind of traffic in next twenty
years as well as its economic impact on Bosnia and Herzegovina. In
addition to the direct profit made by this mean of transport, we mentioned
some indirect effects representing challenge as in improvement of quality
of services, so in economy.

465
Boica Jovi UDC 821.111.09-31
Filozofski fakultet
Pale

THE PLACE OF CALVINISM IN THE MODERN

SCOTTISH NOVEL
Apstrakt: Uticaj kalvinizma na savremeni kotski roman je i pozitivan i
negativan. S jedne strane, u romanima Muriel Sparak takav uticaj je
rezultirao u samoironiji i kalvinistikom nepovjerenju prema mati, dok
je on u romanima Iaina C. Smitha inspirisao vjeru u kolektivnu etiku i
vrijednost zajednice naspram pojedinaca. Upravo ovo posljednje je,
prema Cairnsu Craigu, najvrjednija zaostavtina kalvinizma u savremenoj
kotskoj misli.

Kljune rijei: kalvinizam, pridestinacija, kolektivna etika, stvaralaka

mata, samoironija

What has Calvinism contributed to the formation of modern

Scottish culture? Has its influence been positive or negative? These are
questions modern Scottish cultural critics ask themselves when writing
about their country. Basically, the Reformation is seen as being either
formative or destructive for the Scottish art in general, and literature in
particular. In his book The Modern Scottish Novel, Narrative and the
National Imagination Cairns Craig exposes these two mutually exclusive
views on Scottish culture. For Edwin Muir, a poet, novelist and cultural
critic, the Reformation has had a destructive effect on Scottish arts.

Calvinism, in the first place, was a faith which insisted with

exclusive force on certain human interests, and banned all the rest. It
lopped off from religion music, painting and sculpture, and pruned
architecture to a minimum; it frowned on all prose and poetry which was
not sacred. For its imaginative literature it was confined more and
more to the Old Testament.1

1
See Craig, Cairns. The Modern Scottish Novel: Narrative and the National Imagination.
Edinburgh: Edinburgh UP, 2002; 1999. P.19.
 Boica Jovi

Moreover, Muir insists that the pre-reformation Scottish culture was the
nations . . . authentic culture. Pre-reformation Scotland was Catholic,
and the Catholic Church has always been supportive of visual arts, painting
and sculpture. Also, the architecture of the Catholic cathedrals is art in the
highest sense of the word. In the eyes of Muir, by renouncing the artistic
aestheticism, the Reformation destroyed the nations artistic potentiality
altogether. John Knox was known to be involved in insistent injunction
against idolatry.2 In other words, the Reformation was bent on banning
all kind of representational arts because Calvin and his followers
emphasised the supreme authority of Scripture .... From this premise,
Calvinists deduced that God, in his transcendent glory and majesty, could
only be known by revelation through his Word.3 Thus works of figurative
art, even if they were sacral, were seen as subversive in substituting the
contemplation of an aesthetic object for the truth of Word.

The iconoclasm of the Scottish Reformation, with its destruction of

all the graven images by which the people had been diverted from their
true covenant with the Word, inscribes into Scottish culture a conception
that had always played a powerful role in Judaic tradition, that of the
imagination as fundamentally evil.4

The parallel here between the Jewish religious tradition and the Scottish
religious tradition relies on the importance of only one truth, the revealed
truth of God in the written word of the Bible. The works of imagination
which also wanted to ascertain their truth were distrusted, because they
only replicate and imitate the already given truth about life.

On the other hand, a positive view, in default of a better word, on

the Calvinist heritage is still in the process of affirmation in todays
Scotland. In other words, Calvinism as the cultural heritage is something
we cannot escape from, only redefine. In contrast to Edwin Muirs view of
Calvinism as a culture of erasure, the philosopher and cultural critic

2
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 200.
3
See Macdonald, Leslie A. Orr. Women and Presbyterianism in Scotland 1830-1930.
Edinburgh: John Donald Publishers LTD, 2000. P. 10.
4
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 200.

468
 The place of Calvinism in the modern Scottish novel

Alisdair McIntyre offers, according to Craig, a dynamic view of

tradition, seeing it as the inescapable context of all thought and thus
constantly evolving. According to his view Calvinism is part of the
evolving narrative of the nation, and far from being a savage
provincialism the Calvinist tradition produced in the late seventeenth and
eighteenth centuries a philosophically educated and an integrated scheme
of human knowledge which underpinned the great achievements of the
Scottish Enlightenment.

McIntyre defines narrative, which is the core of the art of novel, as

the fundamental organizing principle of human experience.5 In this way,
the search for a national identity becomes an artistic one defined by the
form of novel. Furthermore, there is something archetypal in the form of
narrative or a telos, which is the story of growth of both an individual
and the larger community, or the whole nation. In this light, linking
definition of the national identity with the national novel makes the
development of both a similar process, The novel is an embodied
argument which both carries forward a tradition as an inheritance from the
past and projects a path for tradition by defining or redefining the telos
towards which the tradition is directed.6 The legacy of Calvinism can be
traced in many fields of intellectual activity. However, Craig focuses on
literature as the most dominant medium through which a Christian
philosophy like Calvinism is exposed in modern Scotland.

The traditions of a culture survive in many ways: the centre of

gravity of a culture shifts from religion to philosophy to literature to the
visual arts and in each of these offer different resources through
which the culture can find the means for the continued assertion of
its traditions and of the values which they embody.7

There is every doubt that Calvinism is the leading practised religion

in Scotland today in the fullest sense. However, what matters from the
standpoint of this thesis, is that the modern Scottish writers, in a culture
clearly as individualistic as any in modern Western Europe, have made
their audience feel that Calvinism matters through their art. If we accept

5
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 23.
6
Ibid. Pp. 23-4.
7
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 28.

469
 Boica Jovi

the premise that the centre of gravity of culture assumes different

apparel according to the times, then the philosophical impact on Scottish
literature cannot be ignored. In the past debates on morality were
conducted mainly through non-fictional prose and at the universities, and
in this way such debates and writings could influence the whole society. In
modern times, in the spirit of individuality and commercialisation, such
debates have become more personalised, and the writer writes his or her
novels from his unique position as a creator. True, in Scotland, that
position is much burdened by the questioning of the right to assume such a
role, even for an artist. However oddly, that questioning of the
omnipotence of the novelist is both an affirmative and a negating process
in the emergence of the modern Scottish novel, according to Craigs
argument. This he illustrates with reference to one of the leading modern
Scottish novelists: Muriel Spark. With Spark, there is a clear clash between
two philosophical concepts: predestination and free will. Because she is a
converted Catholic, born and brought up in Scotland, both concepts are
incorporated into her novels. However, Craig insists that her Calvinistic
background has been more prominent and therefore more affirmative for
her art. In the Calvinist tradition, the romantic idea of the artists
redemptive imagination does not exist. All art is basically a falsehood,
and the writer-author must constantly doubt their ability to tell the truth, or
at least to successfully represent the truth already given, Through Sandy [
a character in The Prime of Miss Jean Brodie], Muriel Spark dramatises
the fact that the imagination by which she creates her own novels must
oppose itself and negate itself in favour of a higher truth.8 In another of
her novels, Symposium, Spark is preoccupied with predestination and the
absence of free will in the lives of her characters. Obviously, the characters
cannot be free because they are created. Nonetheless, the moral
implications are whether such a view on life makes the life tragical or
comical. With Muriel Spark it is neither, because it is basically absurd and
ironic.9 In this novel, which borrows its title from the famous discourse on
love by Plato, comedy and tragedy are fused together because there is no
serious space for either in a modern materialistic society. Love in this

8
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 202.
9
See Rankin, Ian. The Deliberate Cunning of Muriel Spark The Scottish Novel since the
Seventies. Eds. Gavin Wallace and Randall Stevenson. Edinburgh: Edinburgh UP, 1994.
Pp. 41-2.

470
 The place of Calvinism in the modern Scottish novel

novel is very much a matter of calculation and a false predestination. Even

the very feast which the characters attend both at the beginning and the
tragic end of the novel is full of falsity, gossip and hidden animosity. What
the characters try to achieve here is not a better understanding of each
other and themselves, but simply a power over each other. The action takes
place in a modern, very materialistic, England, and this banal world is
disrupted by a Scottish element, with its background of witchery, the
supernatural and the dark poetry of the border ballads. A young Scottish
woman brings about her marriage with a wealthy Englishman through her
scheming; an art she has been brought up to believe she naturally
possesses. However, at the end of the novel, she falls victim to such a
belief. In the art of irony of Sparks novels, the characters are trapped
between the doomed effort to control other characters destiny and the
destructive consequences on themselves for such daring. Thus, at the end
of the novel Margaret, the young heroine, learning that her mother-in-law
has been accidentally murdered a few days earlier than she intended her to
be, is left with her world torn to pieces: No, it cant be, Margaret
shrieks. Not till Sunday. ... From upstairs comes Margarets wild cry: It
shouldnt have been till Sunday!10 A tragic nemesis at the end of a
brilliant comedy, nonetheless, it does not point at the justice of the
retribution for Margarets sins. Rather, it points at the inhumanity of a
world in which people are forced to believe in the power of control,
especially over other people. On the other hand, Sparks playfulness in
which Margaret is mimicking her author, is an ironical twist in which both
the author and her creation are punished for the performance of their
wicked magic: Novelists must ... write in the consciousness of their
own evil, must doubt the very products of the imagination by which they
create and must turn back from within the novel to gesture to its own
essential falsehood.11 In other words, in a culture with the legacy of the
Calvinistic Christianity, the writer must be aware of the responsibility for
their representation of the real world and for leading their readers to trust
them in the search for truth. Thus the effect of Calvinism on the art of
Muriel Spark is twofold: first, in the Calvinist distrust of imagination and
secondly in the Calvinist view on human destiny as already predetermined,
in other words as something which is beyond the power of human control.
The higher truth of religion, especially in its rhetorical power, is being

10
See Spark, Muriel. Symposium. London: Constable, 1990. P. 191.
11
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 201.

471
 Boica Jovi

discarded nowadays, and the less assertive, individualised truth comes in

its place. This is what the novelists such as Muriel Spark are particularly
aware of. They are left to themselves to define what is evil. In the art of
Mural Spark, there is no space for the poetical truth of either tragedy or
pastoral comedy, only cynicism and irony, which serve as defensive tools
against a world without religion and the absoluteness of religion.

This world left without the security of the absolute religious truth,
is depicted differently by other Scottish novelists, who also have been
influenced by Calvinism. Iain Crichton Smith in his novel Consider the
Lilies does nor revert to cynicism and irony as intellectual and creative
tools respectively, but to the lost and neglected world of redemption and
forgiveness, denied by that very religious rhetoric of condemnation and
hell. If for Muriel Spark, the modern agnosticism and relativism leaves
pure intellectualism as the only breakwater against the purposelessness of
life, for Iain Crichton Smith it is the sense of the worth of the communal
and the community which fills the vacuum of a lost faith. In this light it
can be said that the place of Calvinism in Smiths art is an ambivalent one.
Smith opposes the Calvinist desire for a world of absolute certainty.12
Smiths characters can only transcend the world of predestination and the
absoluteness of religion by an acceptance of the ordinary.13 In Smiths
art characters have to negotiate between an already predetermined life, in
terms of the eternal religious truths about the sinfulness of human nature
and inevitable punishment and the undetermined world of everyday life.
On one hand, Calvinism is rejected as a religious doctrine which tries to
control human life by imposing an already predestined pattern of life. On
the other, Calvinism, such as it is, has helped define the values of the
community and humanity. Smiths characters reintegrate through self-
knowledge into the community to which they belong. A search for self-
fulfilment which denies the communal self and the need for others only
ends in a monstrous egotism. In the following paragraph, something will
be said about the communal aspect of Calvinism and its influence on the
Scottish imagination.

12
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 211.
13
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 210.

472
 The place of Calvinism in the modern Scottish novel

Another recognised positive influence of the Reformation,

according to Craig, is a renewed sense of the worthiness of the communal
and the community. True, that communal sense in Scotland has often
assumed a very local colour, almost parochial, but that is precisely a
Scottish characteristic. The communal spirit of Calvinism was at first
manifested in the moral philosophy, which had laid the basis for such
social institutions such as law and education. The Scots insist on
Scotlands independence from England or Britain in this respect.
Scotlands legal system and education have always been exclusively
Scottish. This is the way in which the Calvinist heritage has been
preserved. The Calvinist moral philosophy is built into social institutions.
Commenting on the Calvinist tradition in Scotland, Craig concludes:

In the context of such a tradition, the unique position of the

professor of moral
philosophy was that of providing a defense of just those
fundamental moral principles, conceived of as antecedent to both
all positive law and all particular forms of social organization,
which defined peculiarly Scottish institutions and attitudes, with
the result that moral philosophy assumed a kind of authority in
Scottish culture which it has rarely enjoyed at other times and
places.14

Although, it can be disputed whether such impact of moral philosophy is

only reserved for Scotland, there remains a strong sense of indebtedness to
such influence on the part of Scottish intellectuals. Nowadays, the
secularisation of debates on morality has found its completion in the art of
the novel. However, any debates on morality cannot be solely individual,
because they always concern the whole community. According to Craig, it
concerns the whole nation. The question of identity is not reserved for
individual people only, because it always concerns the wider community.
We do not exist alone, and cannot define ourselves in isolation. Even the
rebellion against the society we come from is a kind of affirmation of our
belonging to it. For Craig, Scottish culture is in an affirmative process of
a dialogue between the interacting possibilities.15 The question of
Scottishness is in constant process of evolution. It shifts and changes, just

14
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 25.
15
See Craig, Cairns. Op. cit. P. 33.

473
 Boica Jovi

as the tradition always has to, in order to accommodate our changing

perception of it. In this way, the Scottish novel is Scottish, first because it
is preoccupied with the moral legacy of Calvinism, and secondly, because
of a peculiar way the tradition and past are seen in Scotland.

474
 The place of Calvinism in the modern Scottish novel

Boica Jovi

UTICAJ KALVANIZMA NA SAVREMENI KOTSKI ROMAN

Rezime
Uticaj kalvinizma na savremeni kotski roman je dvojak. S jedne
strane, pisac i kulturni kritiar Edwin Muir smatra takav uticaj kao
iskljuivo negativan jer je, istorijski gledano, negirao spontanost ljudske
mate. S druge strane, filozof i kulturni kritiar Alisdair MrIntyre odbija da
takav uticaj apriori smatra negativnim, uvodei termin dinamian kako
bi objasnio svu kompleksnost i neizbjeive suprotnosti koje su, po njemu,
temelj svake nacionalne kulture. Po njemu, kalvinizam je dio prie o
razvoju naroda (narrative) koja se neprestano razvija i mijenja
(evolving).
Cairns Craig objedinjuje ova dva gledita u svojoj knjizi o
savremenom kotskom romanu tako to za primjer uzima jednu od
najpoznatijih kotskih autora: Muriel Spark. Kalvinizam igra i pozitivnu i
negativnu ulogu u njenoj umjetnosti. Kalvinistiko nepovjerenje prema
stvaralakoj mati je u njenim romanima urodilo samoironijom i
preispitivanjem nadmonosti koju romanopisac sebi daje za pravo u
slikanju svoje istine o svijetu. Isto tako, kalvinistiko uenje o
pridestinaciji ili predodreenju, koje ovjeku ne ostavlja gotovo nikakvu
slobodu u izboru ivotnoga puta, odslikava se u autoriinoj meuigri sa
njenim likovima koji vjeruju u slobodu, ali je ne mogu nai jer su,
ironino, i sami pijuni u autoriinim rukama.
Vakuum, koji je nastao nakon to se religiozni okvir kalvinizma
povukao iz svakodnevnog ivota u dananjo kotskoj, je uticao drugaije
na Iaina C. Smitha, jo jednog savremenog kotskog pisca. On ne posee za
ironijom i cinizmom kao Muriel Spark, ve se vraa duhu zajednitva i
kolektivnoj etici naspram duhu individualizma i egocentrinosti u svom
romanu Considre the Lilies. Meutim, on u isto vrijeme odbacuje
rigoroznost i krutost religiozne doktrine kao to je pridestinacija.
Upravo je taj duh zajednitva jedna od najpozitivnijih zaostavtina
kalvinizma u kotskoj. Craig zakljuuje da, bez obzira kakav stav imali
prema kalvinistikoj doktrini, ne moemo odbaciti njenu ulogu u afirmaciji
cijele jedne nacije, pa prema tome i njene kulture i umjetnosti.

475
 159.922.74.072-
057.874:37.034
37.018.1

:

.
420

.


.

: ,
, , ,
, , .

, ,

. ,
,
, , ,
; ,

, a
( 1991: 136).

.
, . ,

,


,
,
( 1995: 160).
,

.

,
, ,
. (2002)


( ). , ,
,
.
, ,
, ...
.

, ,
,
( 2003: 191) : , ,
, , , .

.

? (2001)


.

,
,
, .
,
.

.

478


( ,
, , )

.

- .

.

-

.


, , ,
(, ).

, , .

(-),
,
.

.

12 .
: ,
, .


.
(
, , ).
1 ,
2 ,
3 .
- .

479


.

0,35, 0,34
. -
. r = 0,71,
.
.

.


.
: .
.
.
?
(N = 69),
- (N = 66).
2 . 2 je 33,645
0,01,
9,210.

.
420
1.

: )
; ) 2
; ) -
.

1

: . , ,
.

480


.

.
12
.

.
1 ( ) 3
( ).
12
36.
2,32 0,84.

1:
f % .

101 24,00
83 19,80
236 56,20
420 100,00 2,32 0,84

. 1
(, ).

481


1: o

56,20%

19,80%

24,00%

0% 20% 40% 60%

24,00% ( 1,59),
(19,80%)-
1,60 2,59 56,20%
(
2,60 3,00).


.
, .

.
, .
. (1978)
.

.

.
(
), ,

482


(
) .
(, ,
)
.

.
. 2. 2 = 35,235 6
0,01 (p = 0,000),
16,812. 99%

.

2:



29 22 89 140
% 20,70 15,70 63,60 100,00
31 30 107 168
% 18,50 17,90 63,70 100,00
15 20 16 51
% 29,40 39,20 31,40 100,00
26 11 24 61
% 42,60 18,00 39,30 100,00
101 83 236 420
% 24,00 19,80 56,20 100,00%
2 =35,235 df = 6 p = 0,000 C = 0,278

(42,60% 18,00% 39,30%
).

(63,60% 15,70% 20,70% ,
63,70%
17,90% 18,50% ).

.
2.

483


2:

20,70% 15,70% 63,60%

18,50% 17,90% 63,70%

29,40% 39,20% 31,40%

42,60% 18,00% 39,30%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

,
.
.

, ,
.
.
-
,

( 2002: 55).
,
,
.
,

. ,

.

484


.
.
,

.
.
,
.

( ,
), (

), (
),
(

).
420

.

,
.

. ,

.

,
, ,
.
(
,

485


).
, ,
?
.

.


.

486


1. (1998): , , , .

2. (1999): , ,
, ,
3. (2000): , ,
, , . 3-4, . 19-
33,
4. (2001): , ,
, , . 1-2, . 44-
55,
5. (1985): , ,
, ,
6. (1976): , ,
, , . 9, . 13-27,
7. (1983): , ,
, ,
8. (1985): , ,
, ,
9. (1995): , , ,
, ,
,
10. (1996): , , -
, ,

11. (1991): , ,
, , .1-2.

12. (2000): , , ,
,
13. (1986): , , ,
, ,
14. (1995): , ,
, ,

15. (1998): , ,
, , .

487


16. (1970): , , ,
.
17. (1988): , , , .
18. (1991): , , -
,
,
,
19. (1995): , ,
, ,
20. Nucci (2001): Nucci Larry Education in the Moral Domain,
England: Cambridge University Press.
21. (1988): , ,
, 3, . 272,

22. (1996): , ,
, , .
23. (2001): , ,

; 3-4, . 174-194,

24. (2001): , ,
,
, . 3-4, . 174-194,
25. (2003): , ,
,
,
26. (1994): , ,
, .
27. (2005): , , XXI , Teacher
Training Centre,
28. (1977): , , , ,
v

488


Branka Kovaevi

Connection between Family Situation and the Moral Behaviour of the

Students

Summary
The author is analyzing a connection between the family situations
and students attitudes about the methods of the moral education.
Displayed results of the research done on the example of 420 students
show a connection between the family situations and students attitudes
about the methods of the moral education. The direction of the
connectivity shows that the students from the families with the worse
family situations in less percent demonstrate positve charactheristics of the
moral education methods.

489
Jelena Markovi UDK 371.3 : : 811] : 028.1
Filozofski fakultet
Pale

EKSTENZIVNO ITANJE U NASTAVI STRANIH

JEZIKA1

Apstrakt: Budui da uenicima najee nije mogue da borave meu

izvornim govornicima stranog jezika koji ue, ekstenzivno itanje
predstavlja najlaki i najpristupaniji nain dodira sa autentinim
jezikom. Ipak, ni itanje uopte, a ni ekstenzivno itanje, ne dobijaju
panju i mesto koje zasluuju u nastavi stranih jezika. U menjanju takve
prakse u nastavi stranih jezika treba imati u vidu istraivanja o
rezultatima ekstenzivnog itanja. Oni nedvosmisleno govore o tome da
ekstenzivno itanje doprinosi razvijanju vetina itanja i pisanja,
izgraivanju vokabulara, poznavanju spelinga i proirivanju optih znanja
o svetu.

Kljune rei: itanje, ekstenzivno itanje, aktivnosti nakon itanja,

vokabular, autentinost

1. Uvod

Danas se u nastavi stranih jezika relativno malo panje poklanja

vetini itanja uopte, kao i ekstenzivnom itanju. Sami termini intenzivno
itanje i ekstenzivno itanje su pedagoke prirode, pa ih najpre treba
definisati i ukazati na njihove specifinosti.

1.1. Intenzivno itanje

Intenzivno itanje je ogranieno na uionicu. Uglavnom se itaju

krai tekstovi koji se iscrpno analiziraju. Nastavnik pokuava da osmisli
as tako da uenici vebaju vie strategija tokom rada. Uvodni deo asa je
najee neka strategija brzog itanja.2 Nakon toga obino sledi paljivo
itanje teksta. Vebe kojima se proverava stepen razumevanja teksta su

1
Primeri koji e biti dati u radu su primeri u nastavi engleskog kao stranog jezika.
2
Na primer: letimino itanje (skimming) ili itanje na preskok u cilju nalaenja odreene
informacije (scanning).
 Jelena Markovi

raznovrsne. Najvei deo vokabulara je poznat, a deo koji nije poznat se

detaljno prouava. U nastavi stranih jezika intenzivno itanje se esto
koristi u analizi jezika teksta. Pri tom se usvajaju nove leksike ili
gramatike jedinice jezika.

2. Ekstenzivno itanje

Nasuprot intenzivnom itanju stoji ekstenzivno itanje.

Ekstenzivno itanje predstavlja pristup nastavi i uenju itanja u kome
uenici itaju veliku koliinu materijala (v. Grabe and Stoller 2002:259).
Ekstenzivno itanje se odvija bez nadzora, kod kue ili u biblioteci (ree u
uionici). Materijal koji se ita je raznovrstan. Cilj je razumevanje
osnovnih ideja teksta. Stoga je fokus na znaenju teksta, a ne na samom
jeziku.
Ekstenzivno itanje omoguava ueniku da oseti zadovoljstvo koje
itanje prua. Stoga je Kraen nazvao ekstenzivno itanje "itanjem sa
zadovoljstvom" (pleasure reading). Kasnije je taj naziv izmenio u
"slobodno i voljno itanje" (free voluntary reading) (Day and Bamford
1998:7).

2.1. Karakteristike ekstenzivnog itanja

Prva vana karakteristika ekstenzivnog itanja je velika koliina

proitanog materijala. U metodici nastave stranih jezika je utvreno da
koliina proitanog, zadovoljstvo pri itanju, brzina i uspenost stoje u
meusobnoj zavisnosti.3 Koliina proitanog je bila najbolji predskazatelj
uspeha u itanju u eksperimentalnom istraivanju koje su izveli Renandja,
Rajan i Dejkobs (Renandya and Jacobs 2002: 296).
Sledea vana karakteristika je raznovrsnost materijala koji se ita.
Potrebno je da budu prisutna izdanja razliita po temi i anru. Moraju biti
zastupljeni romani, pripovetke, novele, biografije, autobiografije, struna
literatura, pa ak i stripovi. Iako najee sam nastavnik bira literaturu,
dobro je omoguiti uenicima da nekada i sami biraju ta e itati.
Neki autori navode da u ekstenzivnom itanju, u cilju motivacije
uenika, nivo teine teksta mora biti znatno ispod nivoa znanja jezika
3
Ta pojava se naziva Matejev efekat. Njenom prouavanju u nastavi stranih jezika najvie
je doprineo Stanovi i drugi predstavnici interaktivnog modela itanja (v. Anderson 1999:
2).

492
 Ekstezivno itanje u nastavi stranih jezika

uenika. Takav stav prema ekstenzivnom itanju je u direktnoj suprotnosti

sa Kraenovom tvrdnjom da jeziki input treba da bude na nivou koji je
ispred nivoa znanja uenika4. Motivacija uenika e biti postignuta ako
izbor knjiga i teina samog teksta predstavlja intelektualni izazov za
uenike.
Pogreno je smatrati da ekstenzivno itanje iskljuuje aktivnosti na
asu nakon itanja. Ukoliko je mogue odvojiti vreme na asu, takve
aktivnosti se preporuuju, jer omoguavaju uenicima da kreativno
upotrebe svoja saznanja. Najea aktivnost te vrste je prepriavanje
sadraja knjige ili pisanje rezimea. Ovi zadaci su esto nezanimljivi za
uenike. Umesto njih mogu se koristiti sledee aktivnosti (v. isto 297):
nacrtati simbol koji e predstavljati knjigu
odigrati neki deo prie po ulogama
uraditi poster (reklamu) za knjigu
napisati pismo autoru
itati zanimljive delove naglas
razmeniti miljenja o knjizi tokom diskusije.
Korisno je svaku slinu aktivnost na asu zavriti evaluacijom
knjige i tabelarnim beleenjem o knjizi. Tabele mogu raditi svi uenici za
sebe pojedinano, upisujui u njima komentare o svim knjigama koje su
proitali. Tabele sa belekama se mogu voditi i za knjige pojedinano, pri
emu svi uenici koji su itali datu knjigu zapisuju svoj komentar o njoj.
Korisno je takve tabele uvati u samim knjigama.
Nastavnici moraju voditi rauna da vreme posveeno aktivnostima
nakon ekstenzivnog itanja treba da bude kreativan doprinos uenika, a ne
samog nastavnika.

2.2. Rezultati ekstenzivnog itanja

Prihvaeno je miljenje da je ekstenzivno itanje od izuzetne

vanosti u uenju stranog jezika. To se moe zakljuiti sudei po

4
Kraen smatra da je usvajanje jezika razliito od uenja (v. Lightbown and Spada 1999).
On istie da je usvajanje veoma vano, jer predstavlja nesvesnu upotrebu jezika, koja
karakterie izvorne govornike. Usvajanje se postie inputom koji je i+1, pri emu je i
nivo znanja uenika.

493
 Jelena Markovi

rezultatima brojnih eksperimentalnih istraivanja tokom poslednje dve

decenije prolog veka.5
Najvaniji efekti su:
napredak u itanju6 i pisanju,
usvajanje novih rei,
napredak u znanju gramatike i spelinga i
obogaivanje opteg znanja o svetu.

2.3. Autentinost materijala koji se ita

Poevi od sedamdesetih godina prolog veka, esto se postavlja

pitanje autentinosti tekstova na stranom jeziku koji se koriste u nastavi.
Miljenja su polarizovana: neki smatraju da samo autentian jezik vodi
kvalitetnom uenju stranog jezika a drugi takvo miljenje ne prihvataju. U
cilju razmatranja, potrebno je definisati pojmove "autentian", "originalan"
i "uproen".
Teorijska lingvistika ne poznaje pojam "autentian" jezik. Taj
pojam je nastao u primenjenoj lingvistici. Autentinost teksta nije
karakteristika koja je prisutna ili odsutna. Autentinost je karakteristika
interakcije pisanog teksta i itaoca. Autentian tekst je tekst koji uspeno
slui komunikaciji, kao osnovnom cilju jezika.7
Autentino (authentic) nije isto to i originalno (original, genuine).
Originalnost je osobina teksta na koju italac ne moe da utie. Izmenom
originalnog teksta nastaje uproen tekst.8 Uproavanje treba vriti tako
da se smanji koliina informacije iz originalnog teksta. Smanjivanje obima

5
Dej i Bamford su tabelarno zabeleili rezultate jedanaest istraivanja o efektima
ekstenzivnog itanja (v. Day i Bamford 1998:34). Meu ispitanicima su bili zastupljeni
uenici osnovnih kola, adolescenti i odrasli. Sva istraivanja su pokazala pozitivan efekat
ekstenzivnog itanja. Najee je zabeleen napredak u vetinama itanja i pisanja,
obogaivanju renika i motivisanosti za uenje. Neka istraivanja su konstatovala
napredak u optoj jezikoj sposobnosti.
6
U oblasti napretka u itanju zabeleeno je uveavanje broja rei koje se automatski
prepoznaju (sight vocabulary) to je veoma vana komponenta efikasnog itanja.
7
Takav stav prema autentinosti teksta zastupa Vidouson (v. Widowson 1978:80). On
kae da italac daje autentinost tekstu budui da su u tekstu prisutne namere pisca koje
italac prepoznaje ili ne prepoznaje (v. Widowson 1979:165).
8
Termini na engleskom koji se mogu nai za "uproen" tekst su : simplified, graded,
abridged, adapted i pedagogical.

494
 Ekstezivno itanje u nastavi stranih jezika

informacije mora pratiti uproavanje sintakse i leksike. Tako dobijen tekst

je uglavnom autentian, jer prua itaocu koliinu informacija koju on
moe da primi i razume.9
U skladu sa stepenom smanjenja obima sadraja, dobijaju se
tekstovi razliitog stepena teine. Takvi tekstovi, tj. takve knjige, nazivaju
se "stepenovana lektira".

2.4. Stepenovana lektira10

Stepenovana lektira se pojavila tridesetih godina prolog veka, jer

je primeeno da uenici ne mogu da itaju knjige koje u velikom stepenu
nadmauju njihovo znanje jezika. Stepenovana lektira je obino podeljenja
na sledee nivoe:
poetni (beginners),
osnovni (elementary),
srednji (intermediate) i
napredni (advanced)
ili je oznaena brojevima.
Pokazalo se da korienje stepenovane lektire ima nekoliko
pozitivnih efekata na itanje. Zabeleen je napredak u optem poznavanju
stranog jezika. Uenici usvajaju mnogo novih rei, a rei koje ve znaju
susreu u novim kontekstima i pamte njihova nova znaenja. Znatno se
usavrava upotreba vetina i strategija itanja. Uenici vebaju itanje u
znaenjskim grupama rei. Osim razumevanja eksplicitnog znaenja
teksta, uenici formiraju sopstveni stav o autorovim pogledima i idejama i
kritiki ocenjuju vrednost knjige.
U radu sa stepenovanom lektirom, mora se voditi rauna o
sledeim okolnostima:
Knjige se moraju birati oprezno i paljivo. Izbor knjiga mora
odgovarati odreenoj sociokulturnoj sredini i nivou znanja uenika.

9
Vidouson navodi da se, kao rezultat uproavanja, mogu dobiti proste prie (simple
accounts) ili uproene verzije (simplified versions). Proste prie se dobijaju
uproavanjem sadraja i strukture teksta, a uproene verzije nastaju uproavanjem
struktura teksta uz zadravanje sadraja. Vidouson smatra da je bolje koristiti proste prie,
iako one predstavljaju ponovo pisan tekst, jer zadravaju autentinost. Uproene verzije
najee nisu autentine iako predstavljaju modifikacije originalnog teksta (v. Widowson
1978:88-89).
10
Termin na engleskom jeziku glasi graded readers.

495
 Jelena Markovi

Nain rada odreuje nastavnik, vodei rauna o karakteristikama

uenika i uslovima rada. Povremeno je potrebno da nastavnik
odredi knjigu za itanje, tako da svi uenici mogu da uestvuju u
naknadnim aktivnostima na asu.
Treba menjati aktivnosti koje se koriste na asu nakon itanja.
Uenici e znatno vie panje pokloniti itanju kada uoe da svaki
deo ili element knjige moe biti teite rada.
Cilj upotrebe stepenovane lektire je osposobljavanje itaoca za
itanje originalnog materijala.

3. Zavrni komentar

itanje uopte, a posebno ekstenzivno itanje, ne sme da bude

shvaeno kao jezika vetina u kojoj se tekstovi koriste da bi uenici
odgovorili na pitanja ili usvojili jezike strukture i vokabular. itanje je,
prvenstveno, obogaivanje mentalnog sadraja memorije uenika, tj.
nadgraivanje njegovog opteg znanja.
Iako su efekti ekstenzivnog itanja pozitivni, ekstenzivno itanje je
retko zastupljeno u uionici. Neki od razloga su obimni programi i
nedostatak vremena tokom nastave.
Drugi razlog izbegavanja ekstenzivnog itanja jeste to to
nastavnici, u takvim aktivnostima, nemaju centralnu ulogu, za razliku od
intenzivnog itanja. Stoga esto stiu pogrean utisak gubljenja vremena
koje je posveeno ekstenzivnom itanju.
Sledei vaan razlog je potreba organizovanja biblioteke11 za
uenike. Za to je potrebno dosta vremena, truda i izvesna finansijska
sredstva.
Mada uvoenje ekstenzivnog itanja moe biti dugotrajan i
zahtevan proces, rezultat koji se njima postie navodi na zakljuak da je
takav trud isplativ.
Komentar koji daje Natol (1998:128) najbolje zaokruuje rad
posveen ekstenzivnom itanju:
Najbolji nain napredovanja u znanju nekog stranog jezika je otii i
iveti meu njegovim govornicima. Sledei najbolji nain je itati
ekstenzivno na tom stranom jeziku.12
11
Natol daje veoma korisne preporuke u vezi sa organizovanjem biblioteka. (v. Nuttall
1996:133-141).

496
 Ekstezivno itanje u nastavi stranih jezika

Jelena Markovi

Extensive Reading in Language Teaching

Summary

Extensive reading is a pedagogical concept. It denotes motivating

students to read large quantities of reading materials, at home, in libraries,
mainly out of class, for their own pleasure. Reading materials should be
diverse and interesting. Different genres should be used, and different
topics introduced. Although the teacher usually chooses reading materials,
students should be involved in choosing materials as well.
Different post-reading tasks are obligatory, since they represent the
final stage of extensive reading. Therefore teachers should plan their
activities so as to have extra time in class after reading tasks. Tasks may
include writing summaries, comments, discussions, drawing posters for the
book, roleplays or whatever may be interesting for students. In this way,
students cognitively rediscover the contents of the material and memorize
structures, words, special uses of words etc. If extensive reading is not
followed by short or long-term tasks, the effects and benefits of extensive
reading are, mainly, lost.
The results of extensive reading show that it should be practiced
much more, since it helps to enhance reading and writing abilities. It also
develops students' vocabulary and broadens their general knowledge.
Since students usually study foreign languages without having
much chance to communicate with native speakers and live among them,
the best way to learn a foreign language is to read extensively in it. By
reading in the target language, students will not only get the spirit and the
culture of the language they are learning but will gain substantial linguistic
competence as well.

12
Nuttall, 1998, 128.: "The best way to improve your knowledge of a foreign language is
to go and live among its speakers. The next best way is to read extensively in it".

497
Maja Kujundi UDC 81`26
Filozofski fakultet
Pale

STANDARDISATION OF LANGUAGE AND IDEOLOGY

Apstrakt: Standardni jezik se najee smatra jedinim prikladnim i

ispravnim dijalektom odredjenog jezika, dok se, u isto vrijeme,
upotreba svih ostalih dijalekata tog jezika smatra nepravilnom, a u
ekstremnim sluajevima je ak izjednaena i sa nemoralnim
ponaanjem. Standardni jezici se ne smatraju posebenim zbog zbog
superioronsti svojih gramatika, zbog bolje ekspresivnosti ili
izvanredne poezije napisane na njima, nego zbog injenice da su ih
njihovi govornici ognjem i maem nametnuli govornicima
potlaenih nacija. Jezik ne posjeduje moral pa stoga ne moze biti
ocjenjivan kao bolji ili loiji, pravilan ili nepravilan, mi smo oni
koji mu pridajemo takvo znaenje.

Kljune rijei: jezik, standardizacija, ideologija, dijalekat,

diskriminacija, istinsko

Standard language is most often seen as the only good and correct
variety of a language while all other varieties are considered to be incorrect
or bad and in most extreme cases their use is even equaled with bad and
amoral behaviour. Having this in mind it is not difficult to connect such
understanding of the standard language with essentialism and Aristotelian
two-valued or either-or orientation. Only one language variety is
accepted as the good one while all other varieties are rejected as being bad
and incorrect. In connection to this belief, much of the eighteenth and
nineteenth century linguistics was based on the study of the languages
which were considered to exist in their classical or canonical forms.
Languages such as Greek, Latin, Sanskrit and subsequently Spanish,
English, Italian, etc. were praised and widely respected for their richness,
expressiveness and sophistication, while all other languages were deemed
to be inferior to those. According to James Milroy those languages were
not seen as such because of the inherent superiority of their grammatical
structures, for their better expressiveness or for the great poetry composed
 Maja Kujundi

in them but because of the fact that their speakers spread them around the
world by sword and fire and imposed them on the members of subdued
nations (Milroy 2000:16). According to him languages cannot be good or
bad since they are not moral objects and it is us who make them be
perceived in that way.
Standard languages are seen as uniform and invariable states i.e.
they do not change in the course of time they are pure and genuine and
every intrusion from outside, every attempt to change its components or to
influence it in any way is seen as corruption. The belief that standard
languages are pure, genuine and correct does not stem from the fact
that those are their inherent characteristics but from the fact that they have
undergone the process of standardisation and therefore are seen by the
majority of their speakers as such. Paradoxically, all languages, even the
standard ones, change e.g. until recently all right was accepted as the
correct spelling of this word whereas alright is even more frequently
used.
We should also bear in mind the fact that there are certain groups
of people who do not see them as belonging to a particular language
community and it is also possible that sometimes they are not even aware
of the language they speak. This means that language standardization is not
linguistically universal and that not all the languages in the world are seen
in terms of being standard or non-standard. A very good example of this
and also of how standardisation of language is closely related to the ruling
ideology of that country is precolonial Papua New Guinea. In Papua New
Guinea linguistic diversity was much greater then in Europe but
preferences for particular languages did not exist. The reason for such
linguistic climate is that the society of Papua New Guinea was not rigidly
stratified and there was no exaggerated nationalistic consciousness.
Therefore such linguistic diversity was not accompanied by any socio-
linguistic stratification of the type commonly found in western
industrialized societies today. (Romaine 1994:94)
The belief that the standard language is the only correct and good
variety of a language is very deeply entrenched into our lives and it is
accepted by both lay-people and academic linguists. How much general
public is sensitive to the language correctness is obvious from the letters
that they write almost on a daily basis to various newspapers and
magazines denouncing trivial mistakes in the language use. In Milroys
opinion it is disappointing that not only lay-people are influenced by the

500
 Standardisation of Language and Ideology

standard ideology but also the professional linguists e.g. Chomsky and
Halle states that the most correct and reliable grammar of the English
Language is Kenyon Knott grammar. Another structural linguist Creider
studies double embedded relatives with presumptive pronouns such as I
went down over to that river that I dont know were it goes to and rejects
them as totally incorrect since they cannot be found in the written form in
the works of reputable writers. (Milroy 2000:25). The fact that they are
very often used in speech, not only by common people but also by
prominent public figures in their public speeches is not taken into account.
The question here is whether language is used to meet certain perscriptive
norms or to meet our communicative needs? It is more than obvious that
the former stance is supported by the widely spread standard language
ideologies.
The essentialist belief about the only one correct variety of a
language can have disastrous consequences on our everyday life.
Fortunately, the number of linguists who do not support such essentialist
stance is on increase. Those linguists are trying to venture out of the
narrow academic concerns and show how discrimination on the basis of
language is the same as discrimination on the basis of race and colour.
Namely, by accepting the belief that there is only one correct variety of a
language the speakers of all other varieties are considered to use the
language in an incorrect way which is very often equaled with bad
behaviour. Such discrimination on the basis of language has been present
in our lives for a very long time.
Everyone who lived in Great Britain during the 1950s can think of
patronizing comments about localized pronunciation and the class-
consciousness of such comments. In one of his essays Abercombie states
how at that time the accent bar in Great Britain was as strong as the
colour-bar and how it was widely and overtly used to prevent many
people from their professional advantage. (Abercombie1965:13). It could
be said that it was used for the sake of the powerful social networks to
maintain their traditional paths to wealth and power. It was also seen as a
symbolic sign of the right to govern e.g. in 1955 it was normal that The
British Cabinet could consist only of Old Etonians, those who attended this
prestigious public school and who obligatory spoke with the standard
accent.
Though such attitude towards language is gradually changing it can
be said that it is still very much present. Very often those who support
variation in language are seen as the enemies of the standard language and

501
 Maja Kujundi

the perscriptivism which they do not admit. Descriptive linguistics is very

often seen as undermining the social fabric. It draws forth such extreme
statements such as the one written by Simon who describes the attempts of
some linguists to support variation in language as benighted and
despicable catering to mass ignorance under the supposed aegis of
democracy (Simon 1980:35). Such guardians of the standard language
sees themselves as the protectors of everything what is sacred in our
cultural heritage and on the basis of this they justify the discrimination on
the basis of language by labeling all those who support the non-standard
varieties as the enemies of the cultural heritage of their nation and its
future.
Having all of this mind it could be said that such essentialist view
of the standard
language has many negative influences on our lives. Children are very
often discriminated in schools by not being able to speak their native
varieties of a language and they are also quite often severely punished for
this. Because schools measure success through the use of the language
which is accepted as the only correct variety in a society, the use of non-
standard speech and bilingualism often act disadvantages to many children
who, if their intellectual abilities were measured in terms of their native
variety, would achieve much higher results. Since, in practice, they are
most often required by the society to display their knowledge in a language
which they do not master and therefore are not able to express themselves
properly, they are very often rated very low intellectually. Such situation is
very much present in Hawaii, where students, by living in an USA state,
are supposed to take a Standford Achievement Test (SAT). The big
problem in this case is that Hawaiian students show very low performance
on the verbal section of this test. Pidgin which is there used as a native
language is blamed for this, especially if we have mind the fact that half
of Hawaiis public school students come from rural, poorer economic
areas. (Romaine 1994:208)
Many people are prevented from their professional advantage as it
is exemplified by an article from the British magazine Bella. The article
tells the story about a very well educated woman with a strong accent
characteristic for the area surrounding Manchester. She comes to London
to search for a job and in spite of the fact that her qualifications are very
good and sufficient for the jobs she applies for, she is constantly being
rejected. The reason is her non-standard pronunciation. On the basis of her

502
 Standardisation of Language and Ideology

CV she is invited to interviews but, as she says, the moment she starts
speaking everything changes and she is thought of as having an outdoor
toilet and keeping pigeons. Finally, she gets a job with the theatre group
in North London but only because they could benefit from some common
touch (Milroy 2000:176).
In some cases we can also benefit from the use of the standard
language, such as in the case of teaching a foreign language. By teaching
our learners the standard language they will be able, presumably, to
communicate with the majority of the speakers of the language they are
trying to learn since the standard variety is thought to be widely accepted
and very well known. In spite of this, language standardization has more
negative than positive influences if seen in the essentialist way as
mentioned above and therefore it should be rejected as such.

503
 Maja Kujundi

References:

Abercombie D. (1965) RP and local accent, in D. Abercombie (ed.)

Studies in Phonetics in Linguistics (Oxford University
Press/Oxford)
Milroy, James (2000) The consequences of stadndardisation in descriptive
linguistics, in Tony Bex and Richard J. Watts (ed.)
Standard English The Widening Debate ( Routledg,
London/New York)
Milroy, Lesley (2000) Standard English and language ideology in Britain
and United States, in Tony Bex and Richard J. Watts (eds)
Standard English The Widening Debate ( Routledg,
London/New York)
Romaine, Suzanne (1994), Language in Society (Oxford University
Press/Oxford)
Simon, J. (1980), The corruption on English in L. Michaels and C. Ricks
(eds) The State of The Language ( University of California P

504
 Standardisation of Language and Ideology

Maja Kujundi

Standardizacija u jeziku i ideologiji

Rezime

Standardni jezik se najee smatra jedinim prikladnim i ispravnim

dijalektom odredjenog jezika, dok se, u isto vrijeme, upotreba svih ostalih
dijalekata tog jezika smatra nepravilnom, a u nekim sluajevima je ak
izjednaena i sa nemoralnim ponaanjem. U skladu sa ovakvim
vjerovanjem lingvistika u 18. i 19. vijeku uglavnom je poivala na
prouavaju jezika za koje se vjerovalo da postoje u svojoj klasinoj ili
kanonskoj formi. Jezici kao sto su Grki, Latinski i Sanskrit, a potom
panski, Francuski, Engleski itd, hvaljeni su i potovani zbog svoje
sofisticiranosti i ekspresivosti, dok su ostali jezici po svojim kvalitetima
smatrani njima inferiornim. Prema Dejmsu Milroju ovi jezici nisi
smatrani posebnim zbog superioronsti svojih gramatika, zbog bolje
ekspresivnosti ili izvanredne poezije napisane na njima, nego zbog
injenice da su ih njihovi govornici ognjem i maem nametnuli
govornicima potlaenih nacija. Jezik ne posjeduje moral pa stoga ne moze
biti ocjenjivan kao bolji ili loiji, pravilan ili nepravilan, mi smo oni koji
mu pridajemo takvo znaenje.
Standardni jezici se, dakle, smatraju uniformnim i nepromnljivim
tj. istim ioriginalnim, a svaki uticaj sa strane se smatra loim i vodi
naruavanju njegove istoe. Ovakvo shvatanje jezika ne proizilazi iz
injenice da odreen dijalekat nekog jezika ili sam jezik zaista ima neke
superiorne kvalitete ve iz injenice da je taj dijalekat ili jezik proao kroz
proces standardizacije i na posljetku bio prihvaen od strane drutva kao
takav.
Svaki jezik, pa cak i standardni se konstanto mijenja npr. all right
je do nedavno bilo prihvaeno kao pravilan nain pisanja ove rijei mada
je u poslednje vrijeme verzija alright u mnogo esoj upotrebi. injenica
da pripadnici nekih grupa ne prepoznaju pripadnost odreenoj jezikoj
zajednici ili da ak nisu svjesni jezika kojim govore jaa tvrdnju da je
standardni jezik samo vjetaki konstrukt.
Odluka o tome koji dijalekat jezika ili koji jezik ce biti standardni i
kao takav primjenjivan u obrazovanju i drugim bitnim aspektima ivota
najece se donosi u korist vladajue idelogije, kako bi odrala vladajuu
klasu na vlasti i ouvala njihove privilegije. Naime u Velikoj Britaniji 50-

505
 Maja Kujundi

tih godina 20. vijeka pravo na ulazak u parlament imali su samo oni koji su
pohaali prestini koled Iton i koji su obavezno govorili standardim
akcentom.
Ovakva vrsta diskriminacije nije u mnogome razliita od
diskriminacije po vjerskoj pripadnosti ili boji koe i u mnogome je
prisutna i danas.
esti su sluajevi u Velikoj Britaniji da ak iako imate bolje
kvalifikacije od nekoga ko govori standardnim akcentom, vaa mogunost
da dobijete eljeni posao ce ipak biti manja.
Obavezna upotreba standardnog jezika u kolama moze uticati u
velikoj mjeri na uspjeh one djece ciji dijalekat nije standardni. Vrlo esto
njhova nespososobnost da se izraze na drugom dijalektu se tumai
njihovim neznanjem ili niim intelektualnim nivoom.
Ako paljivo pogledamo oko sebe, primjetiemo da je i u
svakodnevnom ivotu upotreba ne-standardnog dijaleka esto izjednaena
sa nekulturom, niim stupnjem obazovanja, ili ak posmatrana cak
prezirom i podsmjehom.
Iz svih navedenih razloga standardni jezik bi trebao biti shvaen
kao vjetaki produkt a ne kao objekat moralnih polemika, jer samo na taj
nain shvatiemo istinsku prirodu jezika i u ublaiti posljedice jezike
diskriminacije.

506
 821.111.09-31 .

:
. K -

.

.

: , , , ,
.

1.

,
.
.

.
,
. ,
,
1. ,
,
. -
, ,
, [leitmotif-, ,
Renik knjievnih termina]. ,
[David Lodge]

1
Malcolm Bradbury: The Modernist Novel, Modernism, A Guide to European
Literature, 1890-1930, ed. Malcolm Bradbury and James McFarlane, Penguin, London,
1991.p. 393.


, ,
, , 2.
-
[Virginia Woolf,
1882-1941].

2.

[To the Lighthouse, 1927]

3
[Ramsay] .
, ,
. :
[Charles Tansley], ; ,
[William Bankes], , , ;
[Paul Reily] [Minta Doyle],
; [Lily Briscoe], ;
[Augustus Carmichael], .
,
.
: jea
[Window] .

. [Time Passes]
, [he Lighthouse]
.
( )
.
,
.
, ,
.

2
David Lodge, The Language of Modernist Fiction: Metaphor and Metonymy,
Modernism, A Guide to European Literature, 1890-1930, p. 481.
3
, 1. 1926. , Congenial Spirits, The
Selected Letters of Virginia Woolf, ed. Jane Trautmann Banks, Pimlico, London, 2003, p.
204.

508


, . ,
.
:
.

.

[James] j

: , , ,
. [Yes, of course, if it is fine tomorrow, said Mrs Ramsay]4.
. ,
, , , :
[it won't be fine]5,
: ,
,
, . [Had there been an axe handy, a
poker, or any weapon that would have gashed a hole in his fathers breast
and killed him, there and then, James would have seized it]6. ,
,
. [But it may be fine
I expect it will be fine.]7.
: ,

, ,
,
. ,

,
, 8.

4
Virginia Woolf, To the Lighthouse, Wordsworth, Herfordshire, 1994, p. 1, (
, Virdinija Vulf, Ka svetioniku, Biblioteka Vijesti, Podgorica, 2004,
str. 7).
5
Ibid. p, 1, (, . 8).
6
Ibid. p, 1, (, . 8).
7
Ibid. p, 2, (, . 8).
8
Svetozar Koljevi, U svetu ustreptalih simbola: Ka svetioniku, Trijumf inteligencije,
Prosveta, Beograd, 1963, str.140.

509


,
[who was
threatened with a tuberculous hip]9. -
[reddish-brown stocking]10

: ,
. , E
[Erich Auerbach] :

, , ,

.

.
,
11.
, ,
,
,
.
. ,
,
. .
(
):
Ka ,
,
, ( ),
... .
.

[It was not until they had climbed right up to the top of the
cliff again that Minta cried out that she had lost her
grandmothers brooch, the sole ornament she possessed a

9
Virginia Woolf, To the Lighthouse, p, 2, (, . 8).
10
Ibid. p, 2, (, . 8).
11
Erih Auerbah, Smea arapa, Mimesis, u prevodu Milana Tabakovia, Nolit,
Beograd, 1978, p. 528.

510


weeping willow, it was (they must remenber it) set in pearls...

Now she had lost it. She would rather have lost anything than
that! She would go back and look for it]12

. , ,
,
, , ,
:

,

- ,
.
[Lily wanted to protest violently and outrageously her desire
to help him, envisaging how in thedawn on the beach she
would be the one to pounce on the brooch half-hidden by
some stone, and thus herself be included among the sailors
and adventurers]13.

, a o ,
, , .

.
, ,
: ,
, .
[she need not marry, thank Heaven: she need not
undergo that degradation. She was saved from that dilution]14.
: [Smeone had blundered],
.
( , )
. ,
,
, .

12
Virginia Woolf, To the Lighthouse, pp. 52-53, (, , 70).
13
Ibid, p. 71, (, , 92).
14
Ibid, p. 71, (, , 92).

511


,
. ,
, ,
.


.

, .
, ,
: ,
, ... ,
, , . [Only now, as he grew
older, and sat staring at his father in an impotent rage, it was not him, that
old man reading... and there he was again, an old man, very sad, reading
his book]15. , ,
;
,
.
,
.
, ,
,
.
,
.
.
;
.

, .
j
.
. ,
, ,
, :

15
Ibid, p. 134, (, , 166-167).

512


. ,
,
,
, ,
, , , Q.
Q.
Q... Q
,
. Z
. , R
.

[It was a splendid mind. For if thought is like the keyboard

of a piano divided into so many notes or like an alphabet is
ranged in twenty-six letters one by one, firmly and accurately,
until it had reached, say the letter Q. He reached Q. Very few
people in the whole of England ever reached Q...After Q there
are number of letters the last of which is scarcely visible to
mortal eyes, but glimmers red in the distance. Z is
onlyreachable once by one man in generation. Still, if he
could reach R it would be something.]16

. ,
,
.

: . [She would move the
tree rather more to the middle]17.
,
.

3.

:
[David Daiches]

16
Ibid, p. 22. (, . 33-34).
17
Ibid, p. 71. (, . 92).

513


,
, ,
18. [Sharon Kaehele]
[Howard German]
, .19 ,
:
,
[I meant
nothing by the lighthouse. One has to have central line down the middle of
the book to hold the design together]20.

: . ,
,
: . [Only the
Lighthouse beam entered the rooms for a moment.]21.
. , ,
:
. ;
, ;
; ;
. , , ?
, .
.

[James looked at the lighthouse. He could see the

whitewashed rocks; the tower, stark and straight; he could see
that it was barred with black and white; he could see the
windows in it; he could even see washing spread on the rocks
to dry. So that was the Lighthouse, was it?
No, the other was also the Lighthouse. For nothing was
simply one thing.]22

18
David Daiches, The Semi-transparent Envelope, Virginia Woolf, To the Lighthouse, A
Casebook, ed. Morris Beja,Macmillan, London, 1970, p. 95.
19
Sharon Kaehele, Howard German, To the Lighthouse: Symbol and Vision, Virginia
Woolf, To the Lighthouse, A Casebook, pp. 192-193.
20
Quentin Bell, Virginia Woolf, Volume II, Triad, Paladin, 1976, p. 129.
21
Virginia Woolf, To the Lighthouse, p. 100. ( . 126).
22
Ibid, p. 135. (, . 168).

514


,
,
. ,

. ,
, , ,
, ,
: ,
. . [He has landed, she said aloud.It is
finished]23.
,
; ,
. , ,
, ,
.

23
Ibid, p. 151. (, . 187).

515


Marija Leti

Leitmotifs in Virginia Woolfs Novel To the Lighthouse

Summary

The main intention of this paper is to show Virginia Woolfs rich

stylislic experience based on the example of the leitmotifs in the novel To
the Lighthouse. The leitmotifs were one of the favourite stylistic elements
used by Modernists. In Virginia Woolf's novel there is an abundance of
various, composite letimotifs. They have multiple fucntions and one of the
most important is to obtain a special balance and coherence throughout
the novel.

516
 17 .
111.1 : 141.319.8
14 .

: ,
, . ,
,
, ,

.

() .

: , , , , ,
, , , , , , ,

()
, ,
, , . (
- )
,
,
. , , ,
. .
, ,
, ,
, .

,
.
,
, , ,


, ( )
. , ,
,
, .
,
,
.



.
,
, .
, , ,
, ,
, ,
.

( ),
, , ,

. ,
( ), , ,
,
, , , .
.
,
, .
, ,
. ,

.

.

518


, .1
.

.2
, , ,
,
.
, , ( )

( ), 3
( ).

.
.4

.5
, ,
,
. ,
.
(Auguste Comte)
,

- .
.6
,
, .
. ,
. ,
. ,

1
, : , ,
, 1999, . 25.
2
, : , , , 2001, . 29.
3
, .30.
4

5

6
, : , , , 1976.,
. 68.

519


. , , , ,
, .7
,
, ,
.
, , ,
.8 ,
,
,
.
,

.9
, ,
.
,
,
, ,

.

, ,
. ,

.
.
,
, .
, ,
, .

, ,
. ,

7
, . 66.
8
, : ,
, , 2000., 6.
9

520


,
.10
, , , ,
, ,
.
, ,
,
. ,
( ,
,
,
, , , ,
...), ,
, , ,
.

, , ,
,
.

: .11
,
,
, .
. ,
.12

(, , , ...),
(), (),
,
, , .
, , , ,
,

10
: , ,
XVIII(2001), XIX(2002), , 2003, . 18.
11
, . 48.
12
, : , , , 1976,
., 199.

521


. ,
... - ,
.13
( ) .

, , .
.14
, ,
, .
.
.
... .15

.

.16

,
. , ,
.

,
, , ,
, , , .17
, ,
, . , ,
, ,
, , , ;

13
, ., 239.
14
, ., 287.
15
: , ,
XVIII (2001), XIX(2002), , 2003., ., 51.
16
, ., 52.
17
, : : --: ,
, , , 1998, . 123.

522


,
, .18
, ,
, .
.
,
sui generis .
.
.
. .

. .19
, ,
, , .
.
,
,
, ...20
, , ,
.

.
,
(. ), ,
. , .

.

, . ,
,
,
, .21

18
, . 124.
19
, : , , , 1997., . 49.
20
, : : --: ,
, , , 1998., . 125.
21
, . 127.

523


. ,
, , ,
, .
, , ,
,
, .
, ,
, , ,
, , ,
.
, ,
, ,
, .22

, , ,
,
.23
,
,
,
,
, , ,
.24
,

, .
?

,
,
,
.
, ,
, ,

22
, . 128.
23

24
, . 129.

524


,
,
,
,

.
, , ,
, ,
,
, .
,
, ,
,
.25
,
, , ,
.
, :

.26
, , , ,
, , , ,
,
.
,
, , ,
, ,
, .
. , ,
, . .
, ,
27, , ,
.28

25
, . 132.
26

27
, : , , 1997, , . 49.
28
, : : --: ,
, , , 1998, . 134.

525


, ,
,
, , ,
, ,

, .29
, ,
.

, .
. ,
, .
...
.30 ,
, ,
, ,
. ,
.
, , ,
.
, . ,
, ...
.31
, , . ,
,
.
, , ,
, , ,
, .

29

30
, : ( Philippeom Nemoom),
, 3-4, , 1985., . 9-43.
31

526


1. : ,
, XVIII(21), XIX (22), , 23.
2. , : , , , 21.
3. , : , , ,
1999.
4. , : , , , 1997.
5. , :
, , , 1999.
6. , : ( Philipeom
Nemoom), , 3-4, , 1985.
7. , : : --: ,
,
, , 1998.
8. , :
, , , 2000.
9. , : , ,
, 1976.

527


Stojan ljuka

Meaning of the Senseless Suffering at Levinas

Summary

Suffering and its absence of a common sense make Levinas

philosophy as a mean of searching for the sense of existence. Wisdom, as a
possible result of suffering, is dominant in the the Holy Scripture. We also
understand from this that a person is free and that freedom is his way of
existance.
Levinas transforms his thought into the language of philosophy and
offers an extreme humanism as a way of human action. For his
understanding of the problem he does not apply scientific methodology,
but the experience of the Other person and his responsibility for that
person. That responsibility is always applied to the Other and it does not
count on reciprocity.
According to the fact that we can not know with the certainty the
meaning of our existence, Levinas in ethic, as a first philosophy and
communication with the Other, sees his own contribution to that meaning.
If a person wants to have a relationship with the Other, he has to feel
Personality, Freedom and Love. This terms which represent the very
essence of a person are not achieved by speculation but by experience.
So, Levinas understands the meaning of suffering as a way to
achieve wisdom and the essence of life, which is the communication with
the Other that leads to the communication and unity with God.

528
 005.1
316.334.2

:

A:
,
(
),
. ,
,
,
,
.
, ,
. ""
,
,
, ,
,

.
: .

: , , ,
,

, ,
,
.
, ,
, . ,
,
, .
, -
, ,
. ,


.
()
.
, .
, (Blau & Scott),
.
,
.

1.

.

,
( ) . ,
,
. ,
.
o.
,
,
.
o. .

. ,
,

.
,
. ,
, . ,
(Blau & Scott,
,1991:157-158)

.
,
,
,
.

530
 :

,
(, 160).
.
, ,
,
,
,
, (, 161-162).
,

: , , ,
(. high-tech),
. ,

.
.
,
: () ().

2. ( )
:

. ,
, :
, ,
.

,
, , ,
, ,
.

,
, ,
, ,
.

531


,
.

, , ,
, ,
.

,
... (uropean Comission, 1997:2).
, .
,
,
,
. ,

, ,
:
:
,
. ,
.... (Eurpean
Comission, 1997:19).
,
.

, ,

. , ,
,
.

post fact , .
,

,
.

532
 :

. ,
. (Thomson & McHugh, 1990:196).
, (core) ,

.

,
. ,

. , ,
( ),
( , , part-time),
(-: multy-employability)
( ) (Wielthagen, ros
&van Lieshaut, 2003:4).

, ,
(Bollinger, 1991, Bender, 1999, Konietzka & Sopp,1998,
Giesecke & Gross, 2003:162; Kanter, 1995, Handy, 1995, Fuchs,
2001:11) ,
,


. (Reich, 1994, Rifkin, 1995, Fuchs,
2001:11; Seifert & Pawlowsky, 1998, Giesecke & Gross, 2003:163;
Sennet 1998, Bergstrom, 2001:13) ,

, .
, ,
,
,
,
. 1967.

,
. ,

,

533


,
.
.
,
,
.

. ,
just-in-case
(--),
just-in-time (--),
. ,
(
), 1.
.
,
(niche marcet),
,
(Piore & Sobel,1984).
The Economist ,

(). . Cruch Time for General Motors,
:
. C
, (lean) ,
...

estate cars (
).
... (The Economist, December 16th, 2000:75).
, ,
,
, ,

.

1
(Nissan)- (Sonny)
, ! (Thomson & McHugh,
1990:198).

534
 :

,
: , ,
.
,
,
.

, ,
, -
(Thomson & mcHugh, 1990:191).
,
, ""
, :
,
, , ,
.

. ,
(Fuchs, Gross, Senett . ) ,
,
,
.
,
,
, ,
.


.
(
,

""),
,
(long-term aspect). (Cumar,
Fuchs, Bergstrom) . "",

535


"" (downsizing)2,
"" (outsourcing)3, - (delayering)4.
. (core) ,
,
,

,
, ,
.

.
- ,

2
(downsizing- -DS) ,
.
.
- ,
:
(Tunzelman, 1997:213), -
(empire-building). "
", . "", ,
. " "
(mean business).
, :
500-1000
( ),
( ).
3
"" (outsourcing- S)

. , , ,
, (IMF Research
Paper, 2001:9-22). ,

,
.
4
- (delayering- -DL)
(Ostroff & Smith,
1992, Littler, 2003:4).
,
"", ""
.
,
.

536
 :

, ,
, .
:
" " (HRM)
, , -
, ...
. (Fuchs, 2001:15). .
, .
,
,
. , .
(soft skills)
, ,
, ,
. (
)
. - (attitudes)
(behaviour)
,
(Green,
2000:251, Knoke & Yang, 2002:25). ,

, (

),
. ,
,
.
(Osterman, Capelli, Fuchs),

,
.
(Senett, 1998, Bergstrom, 2001:13)
,
.
,
, (Rebitzer,
1998, Bergstrom, 2001:14). ,
.

537


,

, .

5. :

,

, .
,
,
,
.
.
,
,
- , ,
5, . " "6 .
,
5

"" , .
(the heart of japanisation). ,
,
(Thomson & McHugh,1990:208).
,
,
(Tremblay&Rolland, 1996:23).

6
. (quality circles),
(zero defects),
.
,
,
, (Tunzelman,1997:335).
,
, ,
(Shingo,1985:13).

538
 :

,
.
,

.
, "
". ,
. ,
, ,
-
.
,
- ,

- ,
.

,
, .
, ,

(Fuchs, 2001:
7). , ,
(internal labour marcet)
,
, " "
" ". ,

. .
,
, .
.
, ,
, - .
, ,
,
,
. , salto mortale ,
,

539


, ,
. ,
. ,
.

, ,

, ()
.
,
,
,
,
,


.
(
, , ""
),
, .

"" ,
,
. ,

,
,
:
, , .

540
 :

6. (flexicurity): ?

,

,
. 2003.
13 (The
World Associaton for Industrial Relations) :
: "
(Toward Flexicurity: Balancing Flexibility and Security in EU).
,
, . ,
,
(Wilthagen, Tros & van Lieshaut, 2003:5),
,
,
, ,

(, 8). ,
, 1994. 1996.
. ,
,
,
,
.
() ,
.
,
(Gross &
Giesecke, 2003:171),
. ,
, 1/3 -
(Wilthagen, Tros & van Lieshaut, 2003: 9).
.
(

)
,
, ,

541


,
(negotiated flexibility). , ,
, (, 12).
,

, 7.
,
, (income security),

(, , ).
,
, , ,
, ,
. (Wilthagen, Tros & van Lieshaut ,
2003:24).

,

, , a priori d hoc
,

.
- ,


. ,
- ,

.

7
2003. , , SDP-
CDU, Rurup-Komission(SDP) Herzog- Komission (CDU)
(Spiegel, 13 October 2003:14 )

542
 :

1. Abercrombie, N., Warde,A.(2003): Contemporary British Society,

Longman Group, London
2. Bek, Ulrih (2001), Rizino drutvo, Filip Vinji, Beograd
3. Berger, S., Locke, R. (2000), Il Caso Italiano and Globalization,
Industrial Performance Centar, Massachusetts Institute of
Technology, Cambridge, Massachussetts
4. Bergstrom, Ola (2001), Does Contingent Employment Affect the
Organization of Work?, National Institute for Working Life,
Stockholm
5. Beuchler, Simone (2000), The Dark Shadow of Globalization:
Low-Income Women and Precarious, Columbia University,
presented at the 2000 meeting of the Latin American Studies
Association, Miami, March 16-18, 2000
6. Blagojevi,Marina(1991), ene izvan kruga, Institut za socioloka
istraivanja Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd
7. Blauner, Robert (1964), Allienation and Freedom, Chicago
University Press, Chicago
8. Boli, Silvano (2003), Svet rada u transformaciji, Plato, Beograd
9. Braverman, Harry (1983), Rad i monopolistiki kapital, Globus,
Zagreb
10. Brunet, Paul, Kaizen in Japan: A Target Orientet System, Oxford
University, Oxford
11. Caroli Eve (2000), New Technologies, Organisational Change and
The Skill Bias: What Do We know, Edward Elgar Publishing,
London
12. Cedefop Annex (2000), Quality in Initial and Continuing Training:
Aspects and Challenges in Certain Member Countries, European
Comission, Brussels
http://www2.trainingvillage.gr/etv/quality/qualityreportENsept2000
complfinal. doc
13. Davie, Anne (1989), Les politiques industrielles, Hatier, Paris
14. Dedoussis Vagelis (2001), Keiretsu and Managment Practices in
Japan: Resiliance Amid Change,
www.staffs.ac.uk/schools/business/bscourse/jbe/links.html
15. Dickenson, A., Green F.(2002), The growth and Valuation of
Generic Skills, University of Kent at Canterbury, Canterbury

543


16. Drakuli, D., Josifidis, K., Pili-Raki, V. (1990), Globalizacija

svetske ekonomije, Savez ekonomista Vojvodine, Novi Sad
17. The Economist, Detroit Rules, OK?April 1st, 2000, 14-15
18. The Economist, Crunch Time for General Motors, December 2000,
p.75-76
19. The Economist, America's Car Industry: Still Power in the Union?,
August 30th 2003
20. European Comission (1997), Das Grunbuch, Eine Neue
Arbeitsorganisation im Geiste der Partnerschift, European
Comission, Brussels
21. European Fondation for the Improvement of Living and Working
Condition, TNO Work & Employment (2002), The Impact of New
Forms of Work Organizations on Working Conditions and Health, ,
Brussels
22. The European Work Organisation Network (EWON) (2001), New
Forms of Work Orgnisations (Benefits and Impact on
Performance), Thematic paper presented to DG Employment &
Social Affairs,
http//:europa.eu.int/comm/employment_social/pub_forms.pdf
23. Ferguson,R.,Ballantine,J.(1999), Competition, Workforce
Upgrading and the Price of Skill, Malcolm Wiener Center for
Social Policy, Harvard University, Harvard
24. Fuchs, Manfred (2001), Polarization and Differentiation of
Employment Relations and New Organizational Models, Critical
Menagment Studies Conference,11-13. July 2001, UMIST,
Mancheseter
25. Fukujama, Frensis (1997): Sudar kultura, Zavod za udbenike i
nastavna sredstva, Beograd
26. Gandolfi, F., Neck,P.(2003), Organizational Downsizing: A Review
of the Background, its Development and Current Status,
Australasian Journal of Business and Social Inquiry, Volume 1, No
1, March 2003,
http://www.scu.edu.au/schools/sawd/ajbsi/papers/vol11)gandolfi.p
df
27. Giesecke, J., Gross, M. (2003), Temporary Employment, Chance or
Risk, European Sociological Review, Vol. 19 NO 2, 161-177,
Oxford University Press, Oxford
28. Hague, Thomas, (2000), Work Organisation: Old Wine in New
Bottles?, The Work Institute, The Notthingham Trent University

544
 :

29. Handel, M., Gittleman, M. (2001), Is there a Wage Payoff for the
Innovative Work Practices , Bureau of Labor Statistics Washington
DC
30. Handerl, Michael (2002), Skill Mismatch in the Labor Market,
University of Wisconsin, Medison
31. Heidenreich Martin (2000), Regionen als Knotenpunkte im Netz
internationaler Wirtschaftbeziehungen (Cluserbuilding am Beispiel
der Emilia-Romagna und Baden-Wurtemberg www.uni-
bamberg.de/sowi/europastudien/vortrag.htm
32. International Labor Organisation (1999), Work Organization,
Impact of Flexibel Labour Market Arrangements in the Machinery
Electrical and Electronic Industries, Part 4, ILO, Geneve
www.ilo.org/public/english/dialogue/sector/techmeet/tmmei98/tm
mei4.htm
33. IMF Research Paper (2001), Current Trends in Work
Organizations, IMF, Washington DC
34. Josifidis, Kosta (1998), Makroekonomija, Savez ekonomista
Vojvodine, Novi Sad
35. Knocke, D., Yang, S. (2002), Fattening Frogs for Snakes?
Company Investment in Job Skill Training, University of
Minnesota, Minneapolis
36. Kochan, A. Thomas (1998), Reconstructuring America's Social
Contract in Employment (The Role of Policy, Institutions, and
Practices), MIT for Work and Employment Research,
Massachusetts
37. Kochan, A. Thomas, Building a New Social Contract at Work: A
Call to Action, MIT for Work and Employment Research,
Cambridge, Massachusettes
38. Kogut,B., Spicer, A.(1999), Institution Technology and the Chain
of Trust (Capital Markets and Privatization in Russia and Chazh
Republic), Working Paper NO 291, William Donaldson Institute,
Ann Arbor
39. Kumar, Pradeep (2000), Rethinking High Performance Work
System, A Paper prepared for the Third Seminar on Incomes and
Productivity, Comission for Labor Cooperation, February 2000 24-
26, Mexico City
40. Laubacher, R., Malone, T.W (2002), Retreat of the Firm and the
Rise of Guilds: The Employment Relationship in the Age of Virtual
Business, MIT, Massachussetts

545


41. Lerman, R., Schmidt, S. (2001), An Overview of Economic,

Social,and Demographic Trends Affecting the US Labor Market,
U.S. Department of Labor, Washington DC
42. Loveman, G., Tilly, C. (1988), Good Jobs or Bad Jobs: What Does
the Evidence Say?, New England Economic Review, Jan,1988-
p.46-65, Boston
43. Marinkovi, Darko (2003), Savremeni industrijski odnosi
(socioloki aspekti ljudskog rada), Megatrend- Univerzitet
primenjenih nauka, Beograd
44. Miloevi, Boo (1991), Sociologija rada, Kultura, Beograd
45. Miloevi, Boo (1997), Umee rada, Filozofski fakultet, Novi Sad
46. Rus, V., Arzanek, V. (1984), Rad kao sudbina i kao sloboda,
SNL, Zagreb
47. Sturgeon, J. Timothy (2003), What really goes on in Sylicon
Valley? (Spatial Clustering and Dispersal in Modular Producton
Networks), Massachusetts Institute for Technology, Cambridge,
Massachusetts
48. Thomson, P., McHugh,D. (1990), Work Organisations, A Critical
Introduction, Macmillan, Basingstoke
49. Tunzelmann, G.N. (1997), Technology and Industrial Progress,
Edward Elgar Publishing, London
50. Schneider, Helmuth (ur.) (1987), Povijest rada, Grafiki zavod
Hrvatske, Zagreb
51. Wielthagen, T., Tros, F., von Lieshaut, H. (2003), Toward
Flexicurity: Balancing Flexibility and Security in EU Memeber
States, 13th World Congress of the International, Industrial
Relations Association (IIRA), Berlin
52. Zillig, Thomas (2003), Die neue Arbeitsorganisationen, Institut
fuer Organisation und Personal, Bern

546
 :

Zlatiborka Popov

Dilemma of the Contemporary Labour Organization: Flexibility or

Safety

Summary

Whereas in the past a desirable form of organization of work was

the organization where everything was in accordance and determined in
advance, with firm hierarchy and division of work (taylorism and fordims),
today is the flexible organization of work considered as desirable. In terms
of globalization, first of all severe competion in the global market, more
and more higher mobility of working force and huge development of new
technoligies, a new form of work organization is necessary in order to
adjust succesfully and flexibly to the new environment. It is assumed that
this organization offers new possibilities for learning, inovation,
improvement and higher productivity; it also decreases unemployment, for
it decreases the expenses and increases the possiblity for new investments.
However, numerous empirical researches have shown the negative sides of
flexibility as well: high pressure on and around working place, insecurity
of employers, fluctuation of their incomes, divisions between the core of
employers and those who are employed when there is a need on the
market, weakening of the unions and their position in negotiations.
Whereas the position of those who promote flexibility consider the security
undesirable, those who promote it consider that security enables the
development of skills, higher motivation for work, psychologically and
physically healthier working conditions, and higher profit (from the long-
term aspect). Therefore a dilemma of modern organization of work
reveals: flexibility or security.

547