Povijest Jadransko-Podunavskih Zemalja Do Stoljeća Sedmog

Mirko VIDOVI
Akademik
POVIJEST
JADRANSKO-PODUNAVSKIH
ZEMALJA
DO STOLJEA SEDMOG
korpion
Zagreb 2012.
3
Biblioteka
Zbornik roda Krnjaka
Prilozi za povijest
Knjiga 41.
Povijest jadransko-podunavskih zemalja do stoljea sedmog
Copyright Mirko Vidovi 2012.

Copyright za hrvatsko izdanje korpion, Zagreb, 2012.
Sva prava pridrana. Ova se knjiga ne smije, ni u cjelini ni u
dijelovima, umnoavati, fotokopirati ili na bilo koji drugi nain
reproducirati bez pismenog doputenja autora ili nakladnika.
2
Nakladnik
korpion d.o.o. Zagreb
Za nakladnika
Ratko Ostoji
Sunakladnik
Napredak, Sarajevo
Matica hrvatska, Ogranak Bjelovar
Urednik
fra Jozo Mihaljevi
fra Svetislav Krnjak
Lektura i korektura hrvatskih tekstova

Ana Stipi
Katarina Belani
Prijelom i priprema
Svenibor Pohajda
Grafiki urednik
Marin Belani
Oblikovanje naslovne stranice

Mirko Vidovi
Svenibor Pohajda
Grafiki prilozi
Mirko Vidovi
Saetak
Mirko Vidovi
Recenzija
Emil i
Fra Svatislav Stjepan Krnjak, ofm.
ISBN 978-953-289-072-3
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice
Zagreb pod brojem 812720
4
POVIJEST JADRANSKO-PODUNAVSKIH
ZEMALJA DO STOLJEA SEDMOG
(recenzija)
Akademik Mirko Vidovi u svojoj knjizi Povijest jadransko-podu-

navskih zemalja do stoljea sedmog dao je vrlo temeljit uvid o starost slo-
jeva hrvatske civilizacije u srednjoj Europi. Cijeli znanstveni materijal u
sebi nosi nekoliko kljunih teza koje mijenjaju razumijevanje slike svijeta
antikih vremena, ukljuujui i razumijevanje utjecaja kranstva na
ovim prostorima. Teze koje se uspjeno nameu iz cijelog materijala
knjige kazuju da je:
1. Dananji hrvatski podunavski prostor vuedolske kulture sve do
Jadrana bio sredinji izvor umnoavanja i irenja tzv. indoarijske rase, te
i genetski materijal starih Grka potjee s ovoga podruja.
2. Kasniji prostor Hrvatskoga Kraljevstva genetski se ne razlikuje
od ilirskog stanovnitva jer je tip Dinarca istovjetan kako kod starih Ilira,
tako i kod kasnijih Hrvata, to namee zakljuak o ciklikom kruenju
istorodnog stanovnitva, od Podunavlja do Bliskog i Dalekog istoka (In-
dija!) i natrag.
3. Istorodnost stanovnitva na ovim prostorima dokazuje i inje-
nica da su se Medijci i Iranci proimali kroz povijest, a svjetsko Carstvo
Medijaca/Iranaca nije se prostiralo samo do granica stare Grke, (kako
se do sada vjerovalo) ve i po cijeloj Europi, te je svjetsko Carstvo Medi-
jaca i Iranaca ostavilo traga u staroj Iliriji, dakle, arheoloki i genetski i
u kasnijem Hrvatskome Kraljevstvu. Ambicije Aleksandra Makedonskog
stvorile su novo svjetsko Carstvo na razvalinama starog Iranskog svjet-
skog Carstva koje je poivalo na Zarathustrinom monoteizmu, koji na-
vijeta Krista i u toj funkciji titi idove Staroga Zavjeta oko 1300 godina.
Stoga je upitna korisnost djela Aleksandra Makedonskog: nije li kroz
svoje vojne pothvate, smatrajui se vrstom boanstva i miljenikom bo-
gova, u stvari tetio ideji nadolazeeg Krista i kranstva? Ovdje na po-
vrinu izbija ideja filozofije povijesti i borbe dobra i zla, tj. Boga i
demona.
5
4. Zahvaljujui Vidovievoj znanstvenoj sintezi podataka, mijenja se
teza i dosadanje uvjerenje o unitenju starih Ilira, jer iako su Rimljani
dodue unitili stare kraljeve Ilira i vie politike rodovske organizacije,
Ilire su integrirali u Rimsko Carstvo, te su Iliri od svog Dioklecijana na-
dalje, u iduih stotinu i trideset godina ak vodili Rimsko Svjetsko Car-
stvo, ime su se integrirali najprije u Rim, a kasnije, po padu rimske vojne
moi, na podruju svoje domovine i u Hrvatsko Kraljevstvo. Naime, ilir-
ski etnos politiki se ukljuio u novu kraljevsku politiku mo Hrvata, jer
svojih kraljeva i pretendenata na ilirsko kraljevstvo vie nije imao, a pob-
jedonosna hrvatska vojna mo Bijelih Hrvata nad Avarima, bila je nova
impresivna organizacija koja ih nije zatirala.
5. Ovim djelom potvrena je i vijest sv. Pavla da je sa suradnicima
krstio ove prostore, te je jasno da je kranska vjera na dananjem hr-
vatskom prostoru bila apostolska, stoga je i liturgija zajedno s jezikom
postala sveta (glagoljatvo!), a kako su Bijeli Hrvati i sami na ove pro-
store doli krteni (moda kao dio arijanske hereze), kreui se preko Ar-
menije (ije su crkve istovjetne onim arheolokim tipovima u Dalmaciji!)
i podruja Crnoga mora, te Ukrajine, Rusije i Poljske - jasno je da su se
u bivoj Iliriji susreli sa duhovnim i genetskim srodnicima, stoga se in-
tegracija vojnog plemstva i starosjedilaca odvijala bez krvavih sukoba i
zatiranja, tim vie jer je dolo do sporazuma pape Agatona i Hrvata.
6. K tome, vrlo je znaajna i spoznaja da se od ukrajinskog re-
dovnika Nestora (koji je ivio u vrijeme hrvatskog kralja Zvonimira) do
danas strunjaci za povijest jezika slau bar u jednom da se indoeu-
ropski jezici nisu irili sa sjevera Europe na jug, nego obratno, s europ-
skog jugoistoka prema sjeveru pa i zapadu Europe (v. Colin Renfrew,
Archeology and language, London, 1987). To isto moemo proitati i u
Velikoj sovjetskoj enciklopediji (lanak Iljirskie jazyki). Tu tezu zastupa i
vodei bugarski jezikoslovac Vladimir Ivanov Georgijev. to ini jo
jedan dragulj u nizu krunskih dokaza o vanosti hrvatskog podunavskog
bazena za Europu, pa i svijet.
7. Osporena je i teza o tome da su Hrvati nekakvi Slaveni. Naime,
akademik Vidovi potrudio se pronai povijesne izvore koji su stvorili
rije Slaveni, te je dokazao da je pojam Sklabenoi vezan uz okrutna ra-
suta plemena, koje su Bizantinci dijelom istrijebili ili dijelom pokorili, a
za vlastite politike potrebe cijelu su jednu indoiransku skupinu pogre-
6
no nazvali Slavenima, ime su uspjeno napravili povijesno-politiku
zbrku, koju je autor jednako uspjeno razjasnio.
Djelo akademika Vidovia Povijest jadransko-podunavskih zemalja
do stoljea sedmog daje izvrsne temelje za izradbu nove cjelovite filozo-
fije svjetske povijesti, jer je ovdje dana jasna teza da i u pradavna vre-
mena, prije Rimskog Svjetskog Carstva, ve postoji Medsko-Perzijsko
Svjetsko Carstvo koje se temelji na Zarathustri, mazdaizmu i monote-
izmu. Krhotine tog Carstva sada su spoznate i sakupljene na jednome
mjestu. Naime, iz ovoga se lake moe iitati djelatnost i namjera Duha
Bojega da sve narode okupi oko Krista, kojeg je najavljivao i Zarathu-
stra, da bi se On pojavio meu idovima, koje je oito upravo s tim ci-
ljem titilo Medsko-Perzijsko Svjetsko Carstvo! Zakljuci koji se iz
Vidovievih znanstvenih materijala nameu, koliko eksplicite toliko i im-
plicite, fantastini su: ideja borbe Krista i antikrista vidljiva je ve u borbi
Aleksandra Makedonskog i Iranskog Carstva. Aleksandar Makedonski
antikristovski rui monoteistiku koncepciju Zarathustre i starog Irana
(stvarajui svijet bogova!), da bi se ista slika borbe protiv Krista ponovila
u ateiziranome svijetu danas: Staro Svjetsko Carstvo srednjovjekovnog
papinskog Rima i stare teokratske Europe u nae vrijeme zamjenjuje
novo Svjetsko Carstvo u kojem je Krist tek jedan od Bogova (ako ga
uope i ima!)! U ovoj knjizi moda je najvanija ideja upravo ideja Svjet-
skoga Carstva: ta ideja proima sva razdoblja ljudske povijesti.
Za same Hrvate vana je sljedea indikacija: dananja Hrvatska bila
je rodilite indoeuropske civilizacije i prvoroena ki kranstva, a dalj-
nja povijesna istraivanja e zasigurno pokazati da su Hrvatima korijeni
jo mnogo dublji nego li se to do sada mislilo! Stoga e i budua politika
svjetske povijesti svoje apokaliptino mjesto imati zasigurno i u Hrvat-
skoj. Jer ovdje je Bog udario svoj sasvim znakovit peat!
Hrvatski akademik,
Emil i, HAZUD
7
8
IZ TAME PROLOSTI NA SVJETLO
DANANJICE
Tko ovu knjigu-sintezu proita vie puta, sigurno e je razumjeti.

No da bi shvatio bit ove knjige treba proitati autorove do sada objavlji-
vane priloge, rasprave, a osobito sistematiziranu grau o staroj i antikoj
hrvatskoj povijesti u pet svezaka.
Mirko Vidovi, bio je prognanik u Francuskoj od 1965. do 2001. go-
dine. Ima dvije diplome povjesniara knjievnosti i jezikoslovlja (jednu
Zagrebakog, a drugu Lyonskog sveuilita). Marljivo je sakupljao po-
datke iz antikih izvora i magistralnih sinteza velikih zapadnih stru-
njaka za staru povijest i spremao se za povratak u Domovinu s prtljagom
tog informativnog blaga, kako bi sa sebi slinim istraivaima i piscima
filozofije povijesti (koja kod nas nije ni u zaetku), od njih, kao to se od
kamenia stvara mozaik, stvorio tonu predodbu o naoj davnoj pro-
losti, te konano odgovorio na antiku postavku upoznavanja samoga
sebe.
No, nakon pet i po godina robije provedenih u Staroj Gradiki i u
Sriemskoj Mitrovici, zbog svjedoenja istine o Hrvatskoj, profesor Vi-
dovi je uoi samoodreenja neslobodnih nacija na podruju europskih
prostora, u skladu sa Zavrnim dokumentom Helsinke konferencije, radio
slubeno naruene elaborate o hrvatskom pitanju za potrebe meuna-
rodne administracije, osobito o istinskoj povijesti Bosne. inio je to za
potrebe jakih stratega ovoga svijeta - kako ovoga puta ne bi zauzeli po-
grean stav prema onima koji u povijesti Europe nikad nikoga nisu izdali
u borbi za zajednike interese (ni Francuze kad je trebalo ii u Moskvu,
ni Nijemce kad je trebalo ii na Staljingrad), a nas su izdali nakon Prvog
svjetskog rata i prepustili propasti nakon Drugog svjetskog rata.
Drei se latinske poslovice nil de nobis sine nobis, u svojstvu pred-
sjednika Sabora Hrvatskog narodnog vijea, prof. Vidovi je bio svjestan
da ne smije pogrijeiti ni u teoriji, ni u praksi, i stoga mu je status Glav-
nog konceptora, i to kao jednog od utemeljitelja Meunarodnog helsin-
kog udruenja tijekom rada Madridske konferencije o ljudskim pravima
9
u zemljama supotpisnicama Helsinke deklaracije, zaslueno dodijeljen,
kao i teka dunost Direktora Domovinskog rata, kojem je upravo on
dao naziv.
Nije sluajnost ni to to je prof. Vidovia meu svoje lanove uvr-
stila Meunarodna akademija (sa sjeditem u Italiji) i promaknula ga na
viu razinu Akademskih vitezova.
Sjeamo se priloga prof. Vidovia u Tomiievim glasilima Ognjite
i Hrvatski knjievni list, a kasnije i u nekim drugim hrvatskim glasilima,
kao npr. Hrvatski sjever u akovcu ili Zadarska smotra u Zadru. Ti pri-
lozi su bili izvor posve novih podataka za nae povijesno znanje i umi-
jee irenja tonih podataka po uzoru na latinsku poslovicu tesaura sua
nova et vaetera.
Pojavom Vidovievih prvijenaca Hrvatski iranski korijeni, te Ban
Kulin i krstjanska Bosna, u Hrvatskoj je iranologija doivjela procvat. U
brojnim su novinama objavljeni mnogi prilozi, ali i knjige s tog podru-
ja, pa iako su bili marginalizirani, povjesniari, antropolozi i jeziko-
slovci morali su s tim otkriima raunati.
No zahvaljujui fra Jozi Mihaljeviu, franjevcu iz Provincije Bosne
Srebrene, objavljena je serija knjiga sistematizirane povijesne grae: Ban
Kulin i krstjanska Bosna, Gatha Spitama Zarathustre, Panonija, Pad i
uspon Ilirije, te prole godine zahvaljujui prijateljima iz Bjelovara i Za-
greba, i vana knjiga Postojbina Dinaraca i njihovo raseljavanje.
Tko je god proitao tih pet svezaka sistematizirane grae o antikoj
povijesti, nije ostao ravnoduan, tovie, strani su ih strunjaci shvatili
ozbiljnije od domaih, iako su njegove knjige Ban Kulin i krstjanska
Bosna (Yufind Library na Yale university), te Postojbina Dinaraca
(Kubon-Sagner amerika znanstvena knjiara), dospjele u kataloge
amerikih sveuilinih knjinica i sveuilinih katedri.
No da bi svi vaniji podaci dospjeli u ruke strunjaka, pa i studenata,
prof. Vidovi je sve to saeo u jednu jedinstvenu knjigu-sintezu Pregled
povijesti jadransko-podunavskih zemalja do stoljea sedmog, s nizom za
nas posve novih ilustracija. Opisujui niz vanih zbivanja, nastanak na-
cije Ilira u Panoniji i ilirsku pomorsku i kopnenu vojnu silu, prof. Vido-
vi je dokazao da su Iliri bili i te kako pismeni, da su vladali Rimskim
Carstvom dvjesto i trideset godina.
10
Ilirski imperatori su uveli slobodu kranske vjeroispovijesti i de-
centralizirali Carstvo nainivi od njega savez civilizacija s korjenitim
gospodarskim i pravnim promjenama u okviru Dioklecijanovih reformi
koje su u stanovitom smislu i danas aktualne.
Ilirski imperatori su premjestili politiki i vojni centar Rima naj-
prije u Nikomediju, a onda u Byzantium, i tako spasili azijski dio Carstva
i produili vijek trajanja Istonog Rimskog Carstva za jo tisuu godina,
nakon pada Rima pod vlast Gota. Iliri nikada nisu nestali s jadransko-
podunavskih prostora, niti su ih zamijenili barbari dospjeli iz zakarpat-
skih vrleti.
Dokazujui da Slaveni nisu postojali ni kao narod, a ni kao rasa, prof.
Vidovi je u ovoj knjizi postavio u kontekst nae istinske povijesti i sud-
bonosnu ulogu Bielohorvata, koji su pomogli obraniti Panonske dijeceze
od Huna i Sklabenoija i istjerali ih zauvijek s naih prostora.
Niz otkria do kojih je prof. Vidovi doao tijekom svog istraiva-
nja, te njihovo uklapanje u poznata poglavlja hrvatske pisane povijesti,
daju nam posve nov uvid u proto-hrvatsku povijest i istinsku povijesnu
misiju Bielohorvata, koji su poetkom sedmog stoljea, na temelju ugovora
s carem Heraklijem doli kao organizirana oruana sila kako bi iz Diokle-
cijanovih Panonskih dijeceza protjerali barbare Hune, Obre i Sklabenoije
i ponovno oslobodili ilirski narod, organizirali ga u posebnu dravu, gdje
bi usvojili zateeni domai jezik, i dali joj svoje hrvatsko ime (tono onako
kako su to uinili Franci u transalpinskoj Galiji stotinjak godina prije).
Osloboena, obnovljena i na svojim povijesnim temeljima usta-
novljena drava Hrvata, na je ponos i svetinja, ali zbog toga imamo i
obvezu sauvati je kao trajni okvir za na nacionalni opstanak.
Narod je prirodna zajednica, a nacija pak politiki veznik meu raz-
liitim skupinama, od supstrata, superstrata do raznih adstrata koji su-
djeluju u procesu stvaranja nacije. Hrvatska nacija je konano
meunarodni politiki subjekt, definitivno afirmiran politiki pojam u
svjetskoj stvarnosti.
Profesor Vidovi nam ukazuje na sve vanije etape procesa stvara-
nja dananje, moderne Hrvatske.
Zahvaljujem prof. Vidoviu to nam je pomogao da sami sebe upoz-
namo - nakon to su dinastije i ideologije uinile sve da nas obezlie, iza-
11
zovu stanje povijesne amnezije i pretvore u robove koji ne znaju ni oda-
kle su, ni tko su, ni koji je smisao njihova ivota na Zemlji.
Ideologije koje su otvoreno propovijedale nestanak Hrvata s kugle
zemaljske propale su, a mi smo postali jo jai.
Fra Svetislav Stjepan Krnjak, ofm.
12
UVOD U METODOLOGIJU
Pisanje povijesnog pregleda je

kompliciranije od pisanja bilo koje knji-
evne vrste, jer zahtijeva povezanost
tonih podataka s izvorima vjerojatno-
sti, mogunosti i logikih pretpostavki u
funkciji poznatog. Nije zauujue to
postoje mnoge verzije uvida u ista povi-
jesna razdoblja, pa i kad se radi o inter-
pretaciji istih izvora. Od dosadanjih
povijesnih sinteza svakako je uvjerljiviji
multidisciplinaran pristup sa stajalita:
arheologije, genetike i pisanih povije- Slika 1: Ilirski bard pjeva uz ilirsku
liru na orlavu.
snih spomenika, tj. filozofija povijesti.
Postoje dva naina pisanja povijesti: persuazivna i sugestivna me-
toda. Prva podrazumijeva kronoloku kompilaciju podataka koju ocje-
njuje autor i svoje miljenje smatra najispravnijim. Druga pak metoda
podrazumijeva navoenje podrobnih i tonih podataka, te njihovu logi-
ku povezanost. Smisao za koherenciju svakako je prihvatljiviji od vo-
luntarizma kompilatora bez obzira na stupanj njegove erudicije.
Povijest se ne dogaa linearno i vrlo je jednostrano kronoloko ni-
zanje dinastija i vladara uz usputne uvide u stanje za vrijeme njihove vla-
sti. Povijest se ne pojavljuje kao meteor koji leti sve dalje i dalje, osipajui
se, a da nikad ne dospije na povrinu Zemlje. Povijesni dogaaji vie pod-
sjeaju na padanje pahulje snijega koja se u svom padu obogauje da bi
na kraju dospjela do svog praizvora zahvaljujui osobitoj prirodi triju
agregatnih stanja.
Postoje najrazliitije hipoteze o pojavi ljudskih bia na Zemlji.
Mnoge od njih nisu uope dokazane, a jo nijedna nije u potpunosti
znanstveno dokazana matematikom logikom da bismo je prihvatili kao
istinu o vrlo sloenim zbivanjima izmeu mrtve i ive materije. No
monoteistike vjerske doktrine i suvremena arheo-antropologija slau
se u jednome: ljudska vrsta potjee iz istog razdoblja i s nekog jo nedo-
13
voljno istraenog podruja na Zemlji. U tom smislu takoer postoje dvije
teorije koje se odnose na floru i faunu, ali i na ljudsku vrstu: evolucioni-
stika i kreativistika.
O potekoama odreivanja fizikalno-kemijske razlunice izmeu
mrtve i ive materije moe se sa sigurnou ustvrditi sljedee:
U dubokim slojevima polarnog leda, istraivai su otkrili mikroor-
ganizam tardigrade, koji je dug oko 3 mm, proziran i postojan na tem-
peraturi blizu apsolutne nule (-375,15 C). Zaleen je prije 1.000 godina,
a u laboratorijskim uvjetima pri poveanoj temperaturi oivio je i na-
stavio ivjeti.
Slino se dogaa i s virusom, koji se u odreenim uvjetima ponaa
kao nepromjenjiv kristali, a u drugaijim uvjetima kao mikroorgani-
zam.
Uenjaci takoer tvrde da estice strukture materije na apsolutnoj
nuli prestaju postojati u dimenzioniranom suodnosu.
Uzimajui u obzir gore navedene tvrdnje znanstvenika, postavlja se
pitanje: kako definirati odnos izmeu pojmova postojati i ivjeti?
to je zapravo ivot? Ako ga promatramo kao sinonim postojanja,
onda je struktura materije samo jedan od naina postojanja koje ne
obuhvaa u potpunosti pojam ivot.
Premisa: Nepostojano proizlazi iz postojanog o kojemu ovisi du-
ljina njegova trajanja.
Usputna reminiscencija: U vioj matematici, diferencijalne krivulje
u suodnosu s diferencijalnom jednadbom, projicirane na kinetikom
elektronskom grafikonu (optika rezolucija) prelaze iz jednog stanja u
drugo, ne mijenjajui postojanje nego samo - postojanost u suodnosu.
U suodnosu protomaterije i materije?
Po evolucionistikoj teoriji sva iva bia imaju isto podrijetlo po-
tjeu od najsitnijeg ivog bia od kojeg je razmnoavanjem s evolutiv-
nim skokovima nastala flora i fauna, a i ovjek kao izdanak posebne
grane sisavaca, majmuna, primata, od homo habilisa do homo sa-
piensa. Po toj je teoriji neshvatljiv npr. platapus, alias orynthorinx, tj.
udnovati kljuna, a nisu naeni ni ostaci tzv. prijelaznih oblika podvrsta.
Kreativistika teorija temelji se na, za sve istoj, logici stvaranja u
funkciji razvoja struktura mrtve materije i stvaranja uvjeta za pojavu i-
14
vota, asinkrono i u svakoj sredini specifino, to podrazumijeva simul-
tanost i paralelizam u diskontinuitetu nastajanja vrsta, a ne kontinuirano
pojavljivanje jednih nakon drugih.
Nije besmislena ni sinteza obiju navedenih teorija.
Logika evolucionizma doputa mogunost da su se humanoidi i pri-
mati pojavili na razliitim mjestima, a ne samo na jednom dijelu Zem-
lje. A logika kretivizma (vjerskih doktrina) upuuje da su sva ljudska bia
nastala na jednom mjestu, od jednog oca, i od samog su poetka imala
osobnu duu i boansku prirodu. Pitanje due i ljudske prirode ne tu-
mai se ni ne shvaa jednako ni u svim vjerskim doktrinama. Egzaktna
znanost nije dospjela ni do shvaanja strukture kreativne misli, a jo
manje do objanjenja kako se u ljudskoj svijesti moe pojaviti ono to
ovjek nikad nije nauio i to nitko prije njega nije znao. Neposredna
spoznaja zbiva se intuitivno. Otuda potjee sve sloeniji matematiki su-
stav, koji nema svoje podrijetlo u prirodi stvari nego samo u ljudskoj pri-
rodi, koji sva zbivanja u prirodi stvari moe tono definirati poput logike
dovedene do savrenstva, koja samu sebe moe shvatiti i objasniti. Kao i
ljudska priroda iz koje matematiki sustav i proizlazi. Spoznaja poinje
u sumnji, a uvjetuje ju dvojba. Otkrie je svijest o neemu to su mnogi
gledali, a nisu uoili prirodu toga.
No u samom zaetku, a tako i na poetku svoje povijesti, ovjek je
bio sam svoj potencijal. Za razvoj ljudske svijesti do boanske prirode
potrebno je mnogo vremena pojava razliitih karakteristika ljudske
vrste raseljavanjem na razliita mjesta na Zemlji, sakupljanje najrazlii-
tijih iskustava i spoznaja, a u novijoj povijesti i razmjena te sinteza svega
znanog i spoznatog. Mutacije se dogaaju u sastavnicama prvotnog sje-
mena.
O prapoecima imamo malo informacija, uglavnom saetih u mi-
tove, legende i usmenu predaju kaste koja je oko vladara predstavljala
njegov trust mozgova od najdavnijih vremena. Sveenici (tj. reci),
naime, oduvijek su bili uvari kolektivnog sjeanja, vie nego li inova-
tori. Inovatori su vrlo esto bili neshvaeni, smatrani nekom vrstom ne-
ljudskih bia s opasnim psihikim poremeajima. Ubijanje proroka bila
je ritualna praksa i u civilizacijama na visokom stupnju razvoja, a prisu-
tno je i u dananjoj praksi: opasnima su podjednako smatrani poricate-
lji slubenih istina, kao i inovatori novih spoznaja koje je vladajua
kasta odbijala, pa i osuivala, jer ih nije shvaala, poput Sokrata i idov-
15
skih proroka, ili u novije vrijeme Galileja Galileija i osporavatelja usta-
ljenih doktrina openito.
Budunost ljudskog roda proizlazi najee iz due rtvovanih pret-
hodnika. Kad prosjean ovjek shvati to je prethodnik mislio i o emu
je govorio, on podie na grobovima rtvovanih proroka svetita: asti
ono to je odbacivao i odbacuje ono to je do tada slavio.
Smisao za tono nikad se ni u jednom segmentu posve ne iscrpljuje:
uvijek postoji mogunost tonijeg, sigurnijeg, oiglednijeg, istinitijeg,
korisnijeg i ljepeg. I ne samo zbog toga to se sve u svijetu stvari i u ljud-
skom tijelu zbiva po Logici Stvaranja - po logici evolucijske ravnotee.
Kao kad ovjek hoda - kad uini korak, da nogom ne stane na tlo, pao bi.
Hod nije podloga za pojam ostati, nego postati: sve vie sam sebi svr-
hom. Samo se naom boanskom prirodom moe objasniti zato je svi-
jest svakog od nas specifina i osobna, i zato sve to je tono jednako
shvaamo jer imamo zajedniku batinu.
16
I. HOMO EUROPEANUS
Openito
Teko je tono ustvrditi odakle i kako je poelo raseljavanje i kako
su prvi ljudi opstali u mnotvu tegoba i opasnosti, razmnoavajui se u
hodu, traei bolji ivot na drugim mjestima. I za to danas postoji niz
teorija od kojih nijedna jo nije posve iscrpila faktor sumnje, da bi sama
po sebi mogla biti dokazana.
Takoer je teko dokazati kad su se i gdje zaustavljale prve ljudske
obiteljske zajednice i kad je i kako poeo njihov prelazak na sjedilaki
nain ivota. Od prvotnih nastambi ostale su samo neke peine, rupe
koje su iskapali, kolibe i sklonita, bilo da su graena na stupovima, bilo
pak pod prekrivenim stablima.1 Nepouzdana su i mnoga datiranja osta-
taka bia za koja se smatra da su ljudska, ponajvie u Africi, a i na dru-
gim krajevima svijeta. Najsmjelija datacija prvotnog bia s ljudskim
odlikama je ona francuskog antropo-arheologa Louisa de Bonisa,2 na-
enog na podruju Makedonije, za kojeg de Bonis tvrdi da je ivio ot-
prilike prije devet do deset milijuna godina.
Raseljavanje ljudskih obiteljskih zajednica po planetu Zemlji navodi
na pomisao da su se udaljavale kako ne bi bile previe blizu drugima. Je
li razlog bila nedovoljna koliina hrane za toliko ljudi ili to to su jedni
lovili druge nepoznate ljude radi ishrane, kako je to nedavno otkriveno
na jednom od indonezijskih otoka, u Papuaziji, ili pak oboje, ne zna se.
Prvobitna borba za opstanak oito je podrazumijevala ivot sa srodni-
cima, to dalje od slinih.
Ukorjenjivanje obiteljskih zajednica na klimatski povoljnim mje-
stima i krajevima s izobiljem hrane, takoer je proces koji i najueniji
uzimaju kao hipotezu. Razmnoavanje ukorijenjenih obiteljskih zajed-
nica zahtijevalo je i domestikaciju bilja i ivotinja, a to je privlailo no-
made koji nisu razlikovali svoje i tue: gdje ima, tu treba otimati, ako
1 Herodot. Logoi. IV, 23.
2 L Express, Paris, 01.12.1989, str. 45.
17
treba i ubijati vlasnike ili korisnike tih dobara, ukoliko se pokuaju odu-
prijeti navadi nomada da ive na njihov raun.
Moda su stoga prva naselja i graena zbijeno, jedna do drugih (kao
Catal Huyuk u Anatoliji) ili ograivana posebnim zidinama (kao u Jeri-
honu blizu Mrtvog mora), a i graene najraznovrsnije utvrde na uzvisi-
nama ponad naselja.3 Posvuda drugdje i sve do naih dana opstanak vie
nije ovisio o koliini hrane nego o organiziranoj zajednikoj obrani, to
je raslojavalo drutvo u kaste posjednika, sveenika (vraeva), branitelja
i radne snage.
Postupno bogaenje sjedilakih skupina uzrokovalo je potrebu za
novom radnom snagom. Stoga su vjerojatno poduzete i prve vojne ekspe-
dicije ija je svrha bila pronai, zarobiti i dovesti u utvrena naselja one
koji e raditi za gospodare, odnosno robove. O sudbini robova u prastara
vremena iz kojih nemamo zapisa pa ni rukotvorina koje bi slikom ili
skulpturom opisale ureenje tog drutva raznorodnih zajednica, znamo
vrlo malo, a ono to znamo su samo miljenja raznih strunjaka koji se
bave povijesnim znanostima i znanostima o ovjeku.
No, jedno je ipak dokazivo: prvotna ljudska jezgra homo sapeinsa
bila je, antropolokim jezikom govorei, kompleksna cjelina koja se ra-
sapom skupina razlagala na razne podvrste fizikog izgleda pod utjeca-
jem podneblja, naina preivljavanja i krvnog srodstva. Raseljavanjem u
razliite dijelove svijeta ljudske su se skupine zbog prilagodbe okoliu
poele razlikovati bojom koe, oblikom tijela i osjetilnou, ali ne i in-
tuitivnom prirodom, koja je u svih ljudi u biti ostala ista: svatko zna, ot-
kako je prvi puta neto spoznao, da su jedan i jedan dva, a ta je injenica
postala i zametkom aksiomatike.
ovjek nije postao ljudskim biem mutacijom tjelesnih osobina, jer
one su postojane u svim poznatim vrstama i skokovi iz jedne vrste u
drugu ne dogaaju se u nekoliko tisua godina. ovjek je postao ovje-
kom kad je postao svjestan tada je shvatio to je vatra i kako se ona raz-
likuje od svjetlosti sunca i svjetlosti mjeseca. Zanimljivo je da je upravo
taj podatak utkan i u biblijsku priu o Adamu - idila zemaljskog raja je
nestala kad je poeo razmiljati i shvatio da je gol. Neto slino nalazimo
i u grkoj legendi o Prometeju kojeg su kaznili bogovi kad je shvatio
kako zapaliti vatru. Istu spoznaju moemo nai i u Zarathustrinim Gat-
3 Andreas Lommel. L homme prehistorique et primitif. Geneve : Cremille, 1969. Str. 18, 19.
18
hama, u kojima svjetlost dolazi od Boga, a od nje nastaje sve to postoji
u sideralnom prostoru. Do te spoznaje doao je sam Zarathustra, kad se
naao u svjetlosti u kojoj je uo glas Logike stvaranja.
Mijeanjem pripadnika raznih zajednica s ve osebujnim geneti-
kim odlikama, nijedan sloj superstrata ili adstrata koji je djelovao na
substrat nije nestao: svi su oni ostavili u kompleksnoj cjelini genetike
skale ljudskih bia svoje odlike - ni jedan od tih doprinosa nije nestao -
svi oni i danas ive u nama. Na tom je naelu G. M. Trevelyan utemeljio
svoju briljantno napisanu Povijest Engleske (London, 1926.).
Ljudski rod, nacije, narodi, plemena, rodovi i obitelji imaju istovje-
tnu osnovnu strukturu: otac i majka imat e zdravu i jaku djecu ako nisu
krvni srodnici, a djeca putem krvi nasljeuju odlike i jednog i drugog
roditelja, njihova unuad i ostali potomci takoer. Svaki od milijuna
spermatozoida u sebi nosi poneku odliku predaka.
Ponovni sraz raseljenih ljudskih skupina ovisi o brzini komunika-
cije i meusobnim potrebama. Svijet nikada ne e biti nastanjen fiziki
ili psihiki identinim osobama, i sve doktrine koje nijeu postojanje
ljudske svijesti o rasapu obitelji i nametanje osjeaja krivnje zbog rodo-
ljubnih i domoljubnih osjeaja, samo su pritisak na savjest, najnoviji
nain podvrgavanja ljudi volji siledija, a u najnovije vrijeme i kolova-
nih luaka - autora ideologija rasne istoe i etnikog ienja.
U naem podneblju
Ovdje se postavlja konkretno pitanje o prapoetku ljudske povije-
sti na prostorima uz Jadran, na Dinarskom gorju i prostorima od Jadrana
do Dunava. Kad su se na tim prostorima pojavila prva ljudska bia, teko
je sa sigurnou odgovoriti. No, naveli smo tvrdnju francuskog arheo-
antropologa Louisa de Bonisa o prvotnom ljudskom biu naenom na
podruju Makedonije koje je, po njemu, ivjelo prije devet do deset mi-
lijuna godina. To bi znailo da je homo europeanus daleko stariji od
homo africanusa, za kojeg se tvrdi (Lucija u Keniji i najnovije otkrie
ostataka ljudskih kostiju u pustinji u adu) da je star izmeu pet i sedam
milijuna godina. Kako vidimo, i znanost o ovjeku je, bar kad se radi o
njegovoj prvoj fazi nastanka i razvoja, stvar svojevrsne divinacije, da
ne kaemo pukog nagaanja.
19
Poput Trevelyana koji je odgovorio na pitanje tko su Englezi, prije
nego se zapitamo tko su Hrvati, postavimo si pitanje gdje se sve prostire
zemlja Hrvata i kako je tekao povijesni proces njezinog napuivanja?
Drugim rijeima, postoji li stalan povijesni prostor na kojemu je nastala
i razvijala se hrvatska nacija, i postoji li neki izvorni i sui generis po-
stojan hrvatski narod koji je oduvijek bio samobitan, odnosno koji se ni
s jednim drugim narodom nije fiziki mijeao?
Moramo odmah rei da takvih istokrvnih naroda na zemlji nikad
nije bilo, a nema ih ni danas! Jer od Adama naovamo (a u tome se slau
i Biblija i znanstvena antropo-arheologija), svi ljudi imaju isto podrijetlo,
premda sve ljudske skupine nisu proivjele svoju povijest na isti nain.
Po vaeim meunarodnim kriterijima, jedna nacija je isto to i
ukupnost graanstva, a sastoji se od jednog ili vie naroda, narodnih ma-
njina i drugih manjih etnikih skupina i pojedinaca. Svi oni ive na odre-
enom nacionalnom prostoru, organizirani u meunarodno priznatu i
teoretski ravnopravnu dravu, pridravajui se odreenih pravila pona-
anja unutar drave i prema drugim dravama. Prostor na kojemu je na-
stala i razvijala se zemlja suvremene hrvatske nacije moe se otprilike
odrediti to je uglavnom prostor od istone obale Jadrana prema unu-
tranjosti kontinenta, sve do Dunava.
Ope je poznato da je Europa u blioj geolokoj prolosti Zemlje
bila pokrivana ledom (poput Antarktika danas). etiri glavna ledena
doba bila su (u njemakoj terminologiji): guntz, mindel, riss i wurm.
Znamo da su posljednja etiri poznata ledena doba nejednakog trajanja,
na europskom kontinentu nastupila (na francuskom jeziku) od ocam-
brien-a do permocarbonifre-a. U razdobljima Terciaire i Quaternaire
pod ledom se nala tada postojea i veoma razvijena flora i fauna. Nakon
posljednjeg ledenog doba, wurm-a, koje openito nazivamo Ledeno
doba, u Europi se pojavilo bilje i raslinje koje i danas poznajemo. Tada se
pojavio i ovjek.
Sljedea pitanja nameu se sama od sebe: Kad se ovjek pojavio na
naim prostorima, kako je tu dospio, odakle je doao, gdje se najprije na-
stanio i kako je, te od ega ivio?
Francuski uenjak, Louis de Bonis, na jednom je arheolokom na-
lazitu u Makedoniji, pronaao lubanju staru izmeu devet i deset mili-
juna godina, za koju tvrdi da je bila najstarije prvotno ljudsko bie iji
20
su ostaci pronaeni u Europi, te da je prethodilo kasnijim srodnicima u
Africi. Meutim, i drugi strunjaci imaju svoje miljenje o tom pitanju.
Njemaki strunjak za praljude i prapovijest uope, Andras Lom-
mel, tvrdi da je zadnje ledeno doba zahvaalo Europu otprilike do linije:
Rajna - Dunav (zaleena su bila po cijeloj sjevernoj irini i Crno, i Ka-
spijsko more) i da sjeverno od te linije nisu pronaeni ostaci praljudi, pa
ih prema tome tamo nije ni bilo sve do poetka povlaenja leda prema
sjeveru.4 Po njemu, prvi ljudski tragovi pojavili su se izmeu 6000. i 2000.
godine pr. Kr. na tlu Skandinavije.5
Ostaci praovjeka kao i raznovrsni predmeti kojima se sluio i koje
je sam proizvodio, naeni su i na naim jadransko-podunavskim pro-
storima. Oito je da je taj dio Europe bio nastanjen i u najhladnijoj fazi
posljednjeg ledenog doba. Razlog tome je vjerojatno injenica da do
naih obala dolazi vrlo topao ogranak Golfske struje koji uzrokuje velike
razlike u salinitetu, te kao prava rijeka na morskoj povrini donosi iz At-
lantika i sa sjevernih afrikih obala manje slanu, ali zagrijanu vodu.
Povijest civiliziranog ovjeka mogue je pisati na temelju dobro pro-
tumaenih materijalnih ostataka, ali i na temelju poruka iz prolosti. Njih
je mogue podijeliti u dvije skupine: usmenu i pisanu predaju (N. B: Bi-
blija je zapisana tek u stoljeu koje je prethodilo dolasku Spasitelja na
zemlju, do tada je bila prenoena usmeno, ali vrlo podrobno i bez dis-
kontinuiteta).
Za usmenu je predaju svojstvena posebna mnemotehnika: saima-
nje stvarnih dogaaja u dojmljive i lako pamtljive, u kojima ne sudjeluju
odreene osobe niti demijurzi, nego izvanredni karakteri koji predstav-
ljaju cijele kategorije ljudi, tako je i sa situacijama, dakle sve je shvaeno
sintetiki.
Od svega to je prenoeno usmenom predajom, najbolje je ouvan
mit koji su zapisali Grci, a poznajemo ga pod nazivom Mit o Jasonu i Me-
deji. Taj mit saima u dobro povijesno utemeljenim zbivanjima, susret
dviju razliitih civilizacija na panonskim prostorima sve do sjevernog Ja-
drana, tonije do otoka Apsirtida, tj. Kvarnera. Radi se o susretu i sudaru
uroenika utjelovljenih u Jasonu i doljaka utjelovljenih u Medeji.
4 Lommel, A. L homme prhistorique et primitif. Geneve : Cremille, 1969.

5 Isto, str. 41, 42.
21
Prvi dio tog mita donosi priu o odlasku Argonauta na Kavkaz u
potrazi za zlatnim runom, to moemo shvatiti kao odlazak naeg di-
narskog ovjeka prema istoku, a drugi pak dio, gdje je rije o dolasku Ar-
gonauta, preko Dunava, Save i Kupe, pa kopnenim putem do Trsata na
Jadranu, te o prodoru Medijaca, mjeanaca Arijaca i azijskih starosjedi-
laca, s kojima su se Arijci pomijeali kad su doli na istok, u pradomovinu
odakle je prema sjeveru poinjao tzv. Jantarni put.6
Poznata helenistkinja iz Quebeca u Kanadi, Edith Hamilton, tvrdi
da je iz tog susreta (domorodaca Pelazga i doseljenika Medijaca) koji se,
prema arheolokim nalazima, zbio na podruju srednjeg toka Save oko
2000. godine pr. Kr., roena Europa.7 Krvava svadba i njihovo zajedni-
ko opiranje Medejinom bratu Apsirtesu, kazuju da se u tom krvavom
braku rodio vitalan i za ivot sposoban narod, koji se uz mnoge rtave
uspio odrati na spomenutom podruju (zbog plodne zemlje i blage
klime) unato nasrtajima nomada i pljakaa koji su nadirali s azijskog
kopna i morskim putevima s juga.
E. Hamilton tvrdi da druga drevna legenda predtrojanskog ci-
klusa, Mit o Perzeju i Meduzi, saima i prenosi povijest stapanja Medi-
jaca i Perzijanaca u jedinstvenu civilizaciju na iranskom platou. Europa
i tu igra veliku ulogu jer se stapanje spomenutih naroda odvijalo ve tada
utvrenim Jantarnim putom, koji je vodio od Trsata na Kvarneru do ua
Eridana (danas Raduana, odnosno ua Visle) u Baltik. Komunikacija
meu ljudima iz razliitih dijelova svjetskog prostranstva bila je prisutna
ve u dobu legendi!
S obzirom na posebne antropoloke odlike europskog uroenika
(homo europeanus), prema vicarskom antirasistikom antropologu Eu-
gnu Pittardu, osnovano je i u dvjema navedenim legendama uoiti kako
je dinarski Arijac najprije krenuo na istok, gdje je ostavio brojne naseo-
bine koje zauzimaju prostor dananje Turske, posebno Kurdistana i Ar-
6 Hamilton, E. Mithology. Montreal, 1940. Str. 136-156.
7 Naziv drevnog sjedilakog puanstva na dinarskim prostorima, Pelazgi, potjee iz grkog jezika u kojem su
dominirale rijei to su ih Dorani donijeli iz naih krajeva na ire prostore dananje Grke i zapadnog dijela
Male Azije. Uz rije (thalassa), postoji i rije (pelagos), a obje znae more, prva u opem,
a druga u irem smislu puina.
Naziv Pelazgi dolazi od rijei (Pelasgikon), a znai - poljana (podvodna ravan ili podlona
poplavama). Od te rijei nastao je i naziv za poluotok (Peloponez). Oito je da su Pelazgi od iskona ivjeli uz
more ili vodotokove.
U vezi s tim je i naziv grada na Peloponezu, (Argos), koji je nastao od rijei (argos), to znai
jarostan, prijegoran. Usporedimo li naziv tog grada s imenom ilirskog kralja Agrona, shvat emo da Agron
znai Jarostan, tj. vatren ovjek. Pravi Pelazg.
22
menije, te zapadnog Irana, tj. stare Medije, a po drugim zapadnim stru-
njacima (vidjet emo neto kasnije) jo i dalje.
Broj dinarskih Arijaca se poveao, tada su ve ivjeli kao poluno-
madi, pa su povlaenjem leda prema sjeveru Europe, sve vie napredo-
vali u tom smjeru. Na sjeveru Europe mijeali su se s puanstvom koje je
tamo dospijevalo preko zapadnih dijelova Europe iz Azije i Afrike, koje
su bile prekrivene ledom. Iz te mjeavine, kako je to lijepo protumaio
E. Pittard, nastale su u burnim i posebnim prilikama, narodne zajednice
koje danas poznajemo kao drave naroda s posebnim mentalitetom, koji
govore mjeavinama jezika koje upuuju na njihovo pravo podrijetlo,
kao i njihovo ponaanje koje je rezultat meusobnog mijeanja.
Prostor izmeu Dunava i Jadrana, na kojemu je nastao i kontinui-
rano se razvijao homo europeanus, bio je i ostao izvorite vika pu-
anstva koje se razilazilo na razne strane Europe, ali i mnogo dalje. E.
Pittard tvrdi da su se jadranski Dinarci prvi odvaili na srednje i duge li-
nije pomorske plovidbe, da su dospjeli na zapadne obale Europe preko
Mediterana i velikih srednjoeuropskih rijeka, i preko Nizozemske, oto-
ja Faroer, do fjordova i sjeverne Norveke, a zatim i do Islanda. Prema
Pittardu, prvi su dospjeli i na Grenland, a zatim i na istone obale Ame-
rike.8
Francuski strunjak za povijest Kelta, odnosno Gala (kao dio Kelta),
Jean Markale, tvrdi da su svi Kelti, pa prema tome i Gali, a naposljetku i
Franci, dospjeli iz Podunavlja na prostore zapadne Europe.9 On se ne
ustruava ustvrditi da se to isto panonsko puanstvo raselilo, na sjever iza
Karpata (od njih su nastali sjeverni Slaveni!), u Malu Aziju, te u dananju
Grku, a osobito na jug u talijansku Umbriju, itd.
Britanski povjesniar MacQueen tvrdi da su Haatti, koji su u Maloj
Aziji pokorili Hetite, tamo dospjeli s Balkana.10 Osvojili su Malu Aziju i
ondje osnovali mono Carstvo koje se sukobilo s Asirijom i Egiptom.
Francuski su povjesniari, Darbois de Joubenville i G. Dottin, kon-
cem devetnaestoga stoljea u oveoj sintezi o Indoeuropljanima iznijeli
pretpostavku da svi Indoeuropljani u jezinom smislu potjeu s jadran-
sko-podunavskog tla.11
8 Pittard, E. Les races et l Histoire. Paris : Ren. du livre, 1924.
9 Merkale, J. Vercingetorix. Paris : Hachette, 1982.
10 Macqueen. The Hittits. London : Thames and Hudson, 1975.
11 Joubenville, D. de; Dottin, G. Les premiers habitants de l Europe. Paris, 1898. - 1904.
23
No povijest, odnosno nain ivota prastanovnitva Hrvatske, koje
stari pisci nazivaju Pelazgima, te Peletima i Filistima, razliito shvaaju
i tumae zapadni i nai strunjaci. Uzrok toga su razliita tumaenja nje-
makih i francuskih strunjaka, a nai strunjaci zastupaju miljenje nje-
makih. Kod nas se jo uvijek o svemu nagaa i spekulira kao da naa
povijest poinje od stoljea sedmog, te kao da smo dospjeli iz sjevernih
bara i movara na obale Jadrana gdje vie nije bilo ljudi. Takve se tvrdnje
mogu prihvatiti, ali i ne moraju - za njih nema nedvojbenih znanstveno
utvrenih dokaza. Drugim rijeima, najprije treba utvrditi gdje se skriva
istina? Postoji li mogunost znanstvenog uvida u povijest hrvatskih ze-
malja i Hrvata prije sedmog stoljea?
Moe li se za poetak dokazati tvrdnja zapadnih strunjaka, da pro-
stor izmeu Dunava i Jadrana nije bio prostor imigracije nego emanacije
sjedilakog puanstva?
Tako je npr. britanski arheo-lingvist, Colin Renfrew, u svojoj knjizi
Archeology and language - The puzzle of Indo-European Origins, ustvrdio
da indoeuropska skupina jezika potjee iz Anatolije u Turskoj, te da su
tada na podruju izmeu Dunava i Jadrana obitavali ljudi podrijetlom
stariji od onih u Maloj Aziji. On tvrdi: Najdalja prolost do koje moemo
doi, najstariji tragovi humanoida u Europi stari su otprilike 850.000 go-
dina. Oni su od kamena izraivali primitivne alatke, sline onima koje su
pronaene kod Vertesszollosa u Maarskoj, i koji slie na uratke prvih hu-
manoida iz klanca Orduvai u Tanzaniji, gdje ljudi potjeu iz znatno stari-
jih vremena... Danas su ti uratci pripisani Homo erectusu...12
Po Renfrewu, prvi ovjek u pravom smislu, Homo sapiens sapiens,
pojavio se negdje 33.000 godina pr. Kr. Ti prastanovnici Europe saku-
pljali su plodove u prirodi kako bi se prahranili, osobito za vrijeme Le-
denog doba. No bavili su se lovom i ribolovom, kako na rijekama tako i
na obalama toplih mora. Prvi tragovi uzgoja biljaka i ivotinja, prema
Renfrewu, uoeni su u Grkoj i datiraju iz sedmog stoljea prije Krista.
Odatle su se, dodaje Renfrew, raselili i po zapadnom Sredozemlju.
N. B. U zemljopisu se razlunica izmeu zapadnog i istonog Me-
diterana povlai s podruja Kartage na sjeveru Afrike do otoka Sicilije.
Ta je razlunica, kako emo vidjeti neto dalje, jako vana i za ovjeka di-
narske rase.
12 Renfrew, C. Archeology and language - The puzzle of Indo-European Origins. Str. 43, 44.
24
Renfrewov sunarodnjak MacQueen, u svojoj monografiji The Hi-
tittes, tvrdi da su Haatti koji su doli u Anatoliju s prostora jugoistone
Europe sa sobom donijeli kulturu bronanog, a zatim i eljeznog doba,
koje je zapoelo na podruju oko Glasinca u Bosni. Da bi to dokazao,
MacQueen je razvio itavu teoriju o prapovijesnom kositrenom putu,
koji je poetkom treeg tisuljea prije Krista vodio preko Bospora, raz-
nim vodotokovima do Podunavlja i srednje Europe i to jo od starijeg
bronanog doba.13 Njihova bronca je bila najtvra jer je sadravala oko
5% kositra (kasno bronano doba), i bila je veoma traena u Mezopota-
miji, Siriji, na Kreti pa i u Egiptu. Po njemu je arheologija dokazala da je
bronca poetkom drugog tisuljea dospjela do Sredozemlja, u Anatoliju,
na zaravan zapadnog Irana (Medija) i u Mezopotamiju iz jednog te istog
sredita koje se nalazilo izvan tih geografskih zona.
Trgovina broncom bila je izvor velikog bogatstva i vojne moi, pa su
Haatti zahvaljujui tome stvorili svoje snano Carstvo koje se moglo mje-
riti i s Egiptom. Od Italije do Indije, tvrdi MacQueen, nije pronaeno
niti jedno nalazite kositra koje bi omoguilo proizvodnju bronce. Ni u
Egiptu nije pronaen nijedan dokaz da su oni na svom tlu proizvodili
broncu, ni u drugom tisuljeu prije, a ni poslije Krista.
Pokuavajui pronai uvjerljivo podruje na kojem se tada proiz-
vodila bronca, MacQueen se orijentira prema zapadu. Premda na po-
luotoku Cornwallu postoje nalazita kositra, najstariji tragovi njegove
eksploatacije ne seu dalje od 2200. godine pr. Kr. MacQueen zatim raz-
matra Tatre gdje su takoer otkrivena nalazita kositra, ija je eksploa-
tacija prije izuma eksploziva bila nemogua, jer se ile te rudae uvlae
duboko meu granitne gromade. No on tvrdi da se kositar ipak s tih pro-
stora otpremao nizvodno do srednjeg Podunavlja i odatle preko Balkana
u Malu Aziju, te dalje na istok.14 Pa naglaava: Od samog poetka drugog
tisuljea srednja Europa je sigurno bila u dodiru i s dalekim zemljama
kao to je Sirija, gdje su pronaeni predmeti od bronce ukraeni spiralama.
MacQueen sumnja da ti predmeti potjeu i s nekih drugih podruja osim
srednje Europe, pa zakljuuje: ...teorija prema kojoj je kositar bio uvoen
iz srednje Europe, slae se s interpretacijom povijesti i politike Hetita.15
Vea nalazita kositra omoguila su da se bronca u Bosni pojavi veoma
13 MacQueen. The Hittites. Str. 173.
14 Isto, str. 174.
15 Isto, str. 175.
25
rano (ve poetkom drugog tisuljea pr. Kr.). Ondje je bronca sadravala
i do 10% kositra.16
Homo Dinaricus sive Adriaticus

Ni povijesna pozitivistiki koncipirana faktografija, a ni filozofija
povijesti starog doba ne bi bila shvatljiva bez Herodota. Tko zna zato
hrvatski historiografi nisu uzimali u obzir ono to je dobri stari Doranin
iz Halikarnasa zabiljeio o krajevima izmeu Dunava i Jadrana, odakle
potjeu i njegovi preci Dorani.
Pitajui se koja je civilizacija starija, hetitska ili egipatska, Herodot
navodi jednu anegdotu o namjeri jednih i drugih da odgovore na to pi-
tanje. Kad su neko novoroene izolirali od ljudske okoline i nisu dopu-
stili da uje ikoju rije, oekujui da dijete progovori. Prva rije koju je
izgovorilo, tvrdi Herodot, bila je iz frigijskog, a ne iz egipatskog jezika. I
Egipani se sloie da su Frigijci bili stariji od njih.17 Frigijci, naime, pri-
padaju hetitskom narodu na maloazijskim prostorima. Prema Herodotu,
oni i Armenci potjeu s europskog jugoistoka. Frigi su se, tvrdi Herodot,
nekada nazivali Brigi. Vjerojatno se radi o puanstvu oko dananje ri-
jeke Bregalnice, to ukazuje da su bili suplemenici Makedonaca, a po
Strabonu i Kvintu Kurciju, kao i prema normativnoj antropologiji Eu-
gena Pittarda, Makedonci su bili jugoistono ilirsko pleme, dio Dorana
koji je tijekom seobe prema jugu zastao na tom pitomom prostoru.
No, to se tie podrijetla i prvih dokaza o ivotu Dinaraca du ja-
dranske obale, odakle su se tijekom povlaenja leda (za vrijeme Ledenog
doba) prema sjeveru, polako naseljavali na odreene prostore, Renfrew
tvrdi da su se prvi tragovi homo erectusa u srednjem Podunavlju po-
javili prije 850.000 godina, za to u svojoj knjizi ne iznosi nikakve do-
kaze. Meutim, mi imamo rezultate istraivanja hrvatskog arheologa dr.
ime Batovia, koji je u Velom Ratu na Dugom otoku naao ostatke ljud-
skih rukotvorina iz starijeg kamenog doba, za koje je procijenio da po-
tjeu iz razdoblja od 400.000 do 100.000 godine prije Krista. Te vee
koliine kamene grae imaju predmusterinska svojstva i potjeu iz raz-
doblja izmeu ledenih doba Mindel i Riss. Dr. Batovi je ondje naao
najmanje dvadesetak primjeraka takvog orua.
No prije 120.000 godina na naim se prostorima pojavila nova po-
dvrsta ljudskih bia, koja su pripadala rasi Homo sapiens fossilis, zna-
16 Truhelka, . Povijest hrv. zem. BiH. Sarajevo : Napredak, 1942. Str. 84.
17 Herodot. Logoi. II, 2.
26
tno inteligentnijem od Neandertalca. Fosilni ljudi bili su izgledom sli-
niji dananjem ovjeku: vitkijeg stasa i spretnijih kretnji. Fosilni ovjek
bio je vjetiji u izradi raznih predmeta, ne samo od kamena, nego ak i
od opala i jaspisa. Smatra se da su praljudi u mlaem kamenom dobu
imali razraene vjerske poglede na svijet i na sebe u svijetu, a navijestili
su i prve elemente glazbe i pjevanja. Ali tijekom zadnjeg ledenog doba te
je dvije rase odande otjerao led. Tijekom etrdeset tisua godina u tim
krajevima dananje Hrvatske nisu otkriveni tragovi ljudskih bia. to im
se dogodilo?
vicarski antirasistiki antropolog Eugene Pittard, zapisao je u vezi
s time u svom magistralnom djelu (L Europe et les Races), sljedee mi-
ljenje: U departmanu Saone-et-Loire, naeno je poznato nalazite pra-
povijesnih kostura kod mjesta Solutre... Na tom nalazitu - po kojemu se i
naziva Doba Solutre, ljudska vrsta nije vie homogena. Facijalni indeks se
kree od krajnje dolihokefalnosti (68-73) do krajnje brahikefalnosti (88-
82). Koje li razlike u odnosu na druga nalazita otkrivena na jugu Fran-
cuske! Ovdje se radi o flagrantnom prodoru stranaca. Radi se o prvoj
invaziji doljaka s Istoka. Nigdje drugdje u staroj Galiji nije naena slina
mjeavina. Dolihokefala nema vie od 38,8%, dok su brahikefali (i pod-
brahikefali) skoro isto toliko zastupljeni - 33,5%. Radi se odista o mijea-
nom stanovnitvu koje je nalo svoje boravite iza stijene Solutre. To
raznorodno puanstvo ne samo da nije ivjelo odvojeno, nego se mijealo
meu sobom, to zakljuujemo po postotku mesatikefala (27%) u ukupno-
sti raznorodnih tipova.18 Ljudi Solutrea ivjeli su u doba paleolitika.
Nema dvojbe - izmeu starosjedilaca i doljaka nije bilo rata. Oni su
se mirnim putem udruili u zajednicu i mijeali se, a svoje su mrtve po-
kapali. Ako je rije o divljacima, onda su bili izuzetno civilizirani, iako im
je orue bilo vrlo primitivno. Zato bi bilo drugaije meu praljudima
dvaju doba na naim sjevernijim prostorima?
No ljudski se tragovi kod nas, nakon konanog povlaenja leda, jav-
ljaju prije nekih 10.000 godina, u doba mezolitika, tj. srednjeg kamenog
doba koje je u tim krajevima trajalo oko 5.000 godina. Bio je to Homo sa-
piens - na pra-predak. Homo sapiens se prilagoavao klimatskim uvje-
tima, i od lovca i sakupljaa divljih plodova, postao je pastir i pomalo ra-
tar. Podruje izmeu Jadrana i Dunava najbre se razvijalo i postajalo sve
napuenijim. Na poetku naeg neolitika sigurno jo nije bilo tzv. Jantar-
nog puta koji je u kasnijim tisuljeima povezivao Jadran sa sjevernom Eu-
18 Pittard, E. L Europe et les Races. Str. 148.
27
ropom, ali osim prastarih ivotinjskih migracijskih staza, postojali su ov-
dje i ve dobro utrti ljudski putovi. Oni su vodili do naseobina koje vie nisu
bile samo u piljama, tvrdi Zvane rnja.19 Jadransko-podunavska oblast
bila je uz egejsku svakako najrazvijenija oblast u Europi, smatra rnja.
S tih prostora poele su polagane, ali vjene migracije. Sa sobom su
nosili, ustvrdio je Eugene Pittard, oplemenjeno zrnje i gonili pripitom-
ljene ivotinje, na ovjek, dinarske ili jadranske rase, ivio je u vrlo po-
voljnim uvjetima i njegov se broj brzo poveavao. Poveanje broja ljudi
uvjetuje osvajanje novih ivotnih prostora, a to podrazumijeva raselja-
vanje na druga podruja, gdje se istim radom moe vie imati i ivjeti
bolje. Raseljavanje je bilo najintenzivnije nakon usavravanja zemljora-
dnje. Obrada zemlje je postupno postala primarna djelatnost Dinaraca,
dok je stoarstvo i ribarstvo ostalo na drugom mjestu. Vjerojatno su stoga
i dobili naziv orai, to je u jeziku tog doba glasilo ari.
Mislim da naziv Arijci ne dolazi od grke rijei aris - nadmoan,
odakle potjee grka rije aristos i aristokratia, jer je grki poprimio svoj
klasini oblik tek nakon to su Dorani doli na jug. Ari su prije dolaska
na jug postali nosioci posve nove, zemljoradnike kulture, i iskazali su se
kao iskusni ratnici s posve novom vojnikom opremom, ali i odlini or-
ganizatori. A upravo se tim svojstvima odlikovalo vodee pleme Hetita -
Ari Haatti.
Arijci su prema starim piscima i suvremenijim zapadnim strunja-
cima dospjeli i do najudaljenijih krajeva Europe, pa i preko Bliskog
istoka, te Iranske zaravni i u samu Indiju. Sudei po jeziku Roma, moe
se rei da su i nai Cigani naslijedili dio njihove jezine kulture, ali moda
kao i drugi, blii potomci Arijaca, i ivu svijest o podrijetlu njihovih da-
vnih predaka, tako da su voeni tom podsvjesnom, skoro nagonskom
potrebom, malo pomalo i sami dospjeli u Europu.
Ora se na medskom i dananjem perzijskom kae aras, na sta-
rogrkom aroo, a u latinskom arare. Neki smatraju da se naziv za Ar-
kadiju na Peloponezu moe prevesti kao zemlja medvjeda. Osobno vie
zastupam tvrdnju da je taj naziv nastao prilikom dolaska Arijaca koji su
zaposjeli i taj dio krajnjeg europskog jugoistoka poetkom XII. st. pr. Kr.
N. B. Od njih potjee i dorski dijalekt grkog jezika, na kojem se me-
dvjed kae arkos, dok je na latinskom ursus, keltskom hars, a u
Bosni jo uvijek i rsuz.
19 rnja, Z. Kulturna historija Hrvatske. Zagreb : Epoha, 1965. Str. 14.
28
II. RAZVIJENA JADRANSKO-
PODUNAVSKA PRAKULTURA
Rukotvorine na temeljima kulture

Lucidni Istranin, Zvane rnja, tvrdi da je u naim krajevima, izmeu
mora, Drave i Dunava, klima u neolitiku bila ista kakva je i danas, i
odonda se bitno nije mijenjala.20 Kako to inae biva kad doe do velikog
odljeva domaeg puanstva (kao u Makedoniji nakon Aleksandrove
ekspedicije na jugozapadnu Aziju, kad su, prema Titu Liviju, u Makedo-
niju masovno pristizali ratari i stoari iz Ilirije i Panonije pa se ondje po-
eli ukorjenjivati), nakon to je led vjerojatno potisnuo prastanovnike
naih sjevernih ravnica, pojavili su se ljudi iz nekih jo nedovoljno istra-
enih krajeva i tu nali pogodne uvjete za opstanak i razvoj.
U nizinama gdje se povlaenjem leda pojavilo plodno tlo, osobito uz
obalu srednjeg Jadrana, uz obale Save, te na podruju zapadnog Srijema
i Srednje Bosne, u sreditima raznih plemena ve razvijenog neolitika, u
trokutu: Klakar, Vuedol, Butmir, pojavile su se i razvijale srodne kul-
ture sa specifinim odlikama, najvjerojatnije zbog okolia i naina ivota
koji se razlikuje na ravnici i u planinama.
U najpoznatijem podruju gdje su vrena iskapanja ostataka te ne-
olitsko-ranobronane kulture uz desnu obalu srednjeg Dunava, posebno
od Dalja do Zemuna, s centrom u Vuedolu, naeni su ostaci jedne bri-
ljantno vjete i inteligentne civilizacije koja je sigurno, bar uzdu vodo-
tokova, komunicirala i s drugim ljudskim skupinama od Sudeta do
Rodopa.
Vuedolci tog razdoblja ivjeli su u poluukopanim zemunicama iz-
nutra izoliranima glinom, a izvana zemljom obraslom raslinjem. U Kla-
karu je to puanstvo ivjelo u sojeninim naseljima uz rub vode. Tu su
izgraene prve sojenice, a odatle su se proirile u Italiju, dokazuju istra-
ivanja na jednom od tih lokaliteta na sjeverozapadnoj obali Jadrana, u
Villanuovi kod Bologne.21
21 Homo, L. L Italie primitive. Paris : A.M., 1953. Str. 44, 64, 75, 86, 134.
29
U Butmiru su otkopani ostaci brojnih nastambi graenih na slian
nain kao u Vuedolu. Razlika u dekoraciji pronaene keramike moe
se usporediti s razlikom koju i danas moemo uoiti na tradicionalnim
vezovima i osobito na djevojakoj odjei: radi se o ornamentima s moti-
vima prirode, osobito poljskim i gorskim cvijeem. Oni su tako nainjeni
da su ugodni oku, ali slue i za uklanjanje zlih uroka. Nain odijevanja
ve tada je imao i strateki znaaj: prepoznavanje pripadnika vlastitog
plemena i uoavanje pripadnika stranih plemena.
Piui o prapovijesti Europe, francuski povjesniar Jean Nadou
tvrdi: Podruje srednjeg Dunava kao i juni dio sjeverne Europe, te po-
druje izmeu Rajne i Visle, predstavljaju neto arhainiju kulturu. Po-
dunavac se, na primjer, odlikuje polunomadskim stoarenjem: kad bi se
neko tlo iscrpilo, puanstvo je ilo na drugo, izabralo bi pogodno mjesto za
stanovanje, podizalo kolibe koje je sve zajedno ograivalo posebno jakim
plotom, a iza njega je kopalo i duboku jamu. Stanovnitvo je uzgajalo i-
tarice i povre, te uvalo stada pripitomljenih ivotinja.22
Ta civilizacija od Dunava do Jadranskog mora, uvjeren sam (ne
samo radi kontroverznih tumaenja, od racionalnih do mitomanskih)
jo nije dovoljno istraena ni shvaena. Otkriven je tek manji dio njiho-
vih obitavalita koja jo nisu u potpunosti arheoloki obraena (osobito
u Bosni). Dr. Ivan Juri njihovu kulturu naziva danilsko-vuedolskom
kulturom (po lokalitetu Danilo kod ibenika), koja je neto bolje poz-
nata zahvaljujui iskapanjima R. R. Schmidta kod Vuedola i dr. Batovia
na obali srednjeg Jadrana. Dr. Juri smatra da se danilska kultura poela
formirati oko 5300. g. pr. Kr. Ona zauzima podruje od Skadarskog je-
zera do Transkog zaljeva.23
Prvi kulturni sloj naen na podruju Vuedola nije bio izoliran -
slini ostaci naeni su na podruju istone Slavonije, Bake, Banata pa i
uzvodno, uz Moravu sve do Nia. Morava je naime, prema E. Pittardu,
bila razlunica izmeu kasnije stabiliziranih civilizacija Ilira i Traana.
Sjeverni dio te kulture kretao se uz Dunav prema sjeveru, pa i preko
Drave kod dananjeg Osijeka, taj se njezin segment naziva starevakom
kulturnom skupinom. Oblik i ornamentika runo raenih uradaka u tim
su krajevima izuzetno usavreni, pa moemo rei da se tu radi o istinskoj
22 Histoire universelle. Paris : Gallimard, 1957. Str. 78.
23 Juri, I. Genetiko podrijetlo Hrvata. Zagreb : vlast. nakl., 2003. Str. 85.
30
proizvodnji keramike vjetih obrtnika, koji su imali svoje radionice i nji-
hovi su radovi bili prepoznatljivi.
Zvane rnja uvjerljivo tvrdi da su u okvirima opih linearno-geo-
metrijskih ablona, na kojima se razvijala neolitska ornamentika duna-
vske oblasti, Vuedolci razvili relativno velik broj raznolikih kombinacija.
U tim udubljenim linijama strunjaci trae tipine karakteristike i utje-
caje, da bi utvrdili gdje su nastale i kamo su se irile pojedine tekovine tog
primitivnog artizma.24 Je li bio ba primitivan za ona vremena? On sam
dodaje: Meutim, svaka od tih vaza mogla bi biti i predmet posebne estet-
ske analize, analize koja bi nam otkrila stupanj invencije, smisao za lijepo,
pa i stvaralaku matu njezinog autora. Je li to bila ba mata? I ovdje na
cijenjeni Istranin dodaje promiljeniju ocjenu vuedolskih rukotvorina
kad tvrdi: U svijesti neolitskog ovjeka ve su postojale estetske koncepcije
kao i primitivna filozofija ivota (sic!).25 Je li bila ba primitivna? Pa
opet samoga sebe ispravlja: A u tim vrlo zbunjenim i ustraenim glavama,
koje su imale relativno malo smisla za realno shvaanje i doivljavanje svi-
jeta u usporedbi sa svojim potpuno divljim precima (sic!), sada su svoja
mjesta zauzeli mnogobrojni simboli i najjednostavnije, najprimitivnije poi-
manje sklada: geometrija. Je li bilo ba najprimitivnije? Vidjet emo neto
dalje kad se osvrnemo na kalendar s tzv. Vinkovakog lonca.
Da bismo bolje shvatili nau neolitsku prakulturu na cjelokupnom
prostoru na kojemu se razvijala danilsko-vuedolska civilizacija,26
treba se osvrnuti na druge dvije specifine komponente te kulture na po-
druju Butmira, Donjeg Klakara i Novog ehera. Utvreno je da je naj-
starija od njih kultura na podruju Donjeg Klakara, jer datira iz prve
polovice etvrtog tisuljea prije Krista. Kultura Novog ehera neto je
mlaa od nje, a jo je mlaa kultura Butmira, koja je trajala od kraja e-
tvrtog do polovice treeg tisuljea prije Krista.

25 Isto, str. 17.
26 Uz rizik da uemo u podruje puke analogije, ima mjesta tvrdnji da su stari Dinarci imali postojanu
simboliku u praktinom ivljenju svoje vjere: Na slici 2 imamo kamenu sjekiru sa epom na kraju zlatne
dralice. Na tom se epu nalazi ravnokraki krii u dvostrukoj krunici.
Znak ravnokrakog kria u dvostrukoj krunici moe se uoiti i na dvije plitice - jednoj glinenoj, a drugoj
bakrenoj - predmetima (obredne plitice?) upotrebljavanima u bronanom dobu. One i jo neki drugi
predmeti, koji su naeni na lokalitetu Gruda Boljevia kod Podgorice, ukazuju da su Iliri kontinuirano
obraivali kamen, peenu glinu i obojene metale.
N. B. Ravnokrake kriie moemo nai i meu arheolokim iskopinama na podruju Vuedola, pa i Butmira.
Zanimljivo je da iste ravnokrake kriie moemo uoiti i na Ploi bana Kulina. Kako vidimo, izvornu i
uobiajenu vjeru starih i novih Dinaraca povezuje ravnokraki krii u dvostrukoj krunici. Znaenje?
Vjerojatno je to bio simbol neba i zemaljskog ruba s naznakom etiriju strana svijeta.
31
Slika 2:
Gruda Boljevia, prva skupina
nalaza: kamena sjekira sa zlatnim
poklopcem.
Gruda Boljevia, prva skupina nalaza:

1. kameni privjesak, 2. bronani bode, 3. i 4. zlatne karike.
Butmir je bio za tadanje prilike pravi industrijski centar. Na cijelom

prostoru otkopanog naselja naeno je 4417 komada prizmatskog iverja
(za noeve i pile), te 214 nazubljenih kremenih pila, 2660 strugalica, 818
pila, 168 vraka koplja, 6 dlijeta i 1715 kremenih vraka strelica, od kojih
su mnoge retuirane tolikom finoom i preciznou, da predstavljaju prava
remek-djela kremene industrije, tvrdi prof. iro Truhelka.27
U Butmiru je naeno i mnotvo raznovrsnog zemljanog posua,
upova i veih lonaca, finijeg sua izglaene povrine, bucchero vaza, te
kanopa u obliku govee glave. Zatim su naeni i zdjelasti pehari, kao oni
u Donjem Klakaru i Novom eheru. Takvi su zdjelasti pehari neto ka-
32
snije rasprostranjeni po cijeloj Europi od Rajne do panjolske, a na jugu
u okolici Troade i u samom Egiptu.
N. B. Uzmemo li u obzir da su i na naim prostorima naene ru-
kotvorine podrijetlom iz drugih i udaljenih krajeva, posebno iz Helade,
shvatit emo da se tu ne radi o okupaciji strane sile koja je za sebe izra-
ivala posue po svom obiaju - nego o dokazima da je i u to doba cvala
trgovina s bliim, ali i dalekim zemljama.
Prof. iro Truhelka za Butmir tvrdi i sljedee: Ornamentika starije
butmirske keramike pripada uglato-vrpastom stilu i koristi sve motive
poznate na podruju rossenskog stila, a potjee iz razdoblja od 3500. do
3000. godine pr. Kr. Spiralno-meandrasta keramika je mlaa i kao orna-
ment na njoj nalazimo sve mogue kombinacije spiralne volute. I njezino
je podruje veliko, te obuhvaa prostor od Rajne i lezije do Ukrajine, Te-
salije i Male Azije, ali nigdje nema tako bogato i sjajno ukraenih primje-
raka kao u Butmiru. Ona datira s poetka drugog tisuljea pr. Kr., a
nestaje potisnuta selidbenim valom prvih arijskih doseljenika na europ-
skom tlu. Novi preporod doivljava kasnije na jugu, na podruju miken-
ske kulture.28
N. B. O pojavi veeg broja
inorodaca i razvoju novog ilir-
skog puanstva i eljeznog doba,
bit e rijei neto dalje.
Znaajno je da su na po-
druju Butmira, kao i na podru-
ju slavonsko-srijemskog Podu-
navlja, naene rukotvorine od pe-
ene zemlje za koje neki tvrde da
su bili idoli. U Butmiru je nae-
no ukupno 72 idola koji svojim
oblikom i stilom nadmauju sli-
ne suvremene uratke na po-
Slika 3: Keramika figura naena u

Butmiru kod Sarajeva, mlai neolitik,
4700. g. pr. Kr.
28 Isto, str. 80.
33
drujima: Vinca, uto Brdo, Salmanovo, Deneva Mogila, Tordo, Kuku-
teni, Bapska itd.
ini se da je u okolici Butmira glavna privredna grana bilo ratarstvo,
i to pomou orua za kopanje. Ratarstvom su se uglavnom bavile ene.
No, kad je u bronanom dobu izumljen i plug, tim su se poslom poeli
baviti mukarci. Zanimljivo je da se u Bosni i danas oranjem bave mu-
karci, a kopanjem ene. ene su se, osim kopanjem, bavile i tkanjem i
lonarstvom. Pa kako je njihova glavna briga bilo raanje i odgajanje
djece, one su zaista bile stupovi obitelji, a i obiteljskih zajednica. Budui
da su svi naeni idoli zapravo prilike ena, oito je da je to drutvo,
kao i na sjevernijim ravnicama, bilo matrijarhalno.29
Postavlja se pitanje je li religija tadanjih naih davnih predaka bila
potpuno u znaku Roditeljice zbog toga to su ivjeli u matrijarhatu, ili je
nain njihova suivota ovisio o roditeljici kao stupu kue. Odgovor na
to pitanje moe se nai u materijalnoj kulturi vuedolskog podruja i
okolnih arheolokih lokaliteta, to emo vidjeti neto dalje. Znatno ka-
snije oboavanje ene otkriveno je i na podruju Grke, gdje su prvotno
tovane boice: Demeter, Hera, Artemida i Atena. Na Kreti je tovana
Boginja sa zmijama, iji je lik naen na slici, kao jedan od kriptograma
(na ruevinama Knososa), te u obliku kipa.
Mukarci su ivjeli u zemunicama odvojeno od ena, a bavili su se
kojeime: sudei po mnotvu oruja, branili su svoja naselja, bili trgovci,
pljakai, lovci, proizvoai opojnog pia od jema - boze (koja se i
danas proizvodi, npr. u jugoistonoj Bosni i na Kosovu), te dobavljai
raznog orua za obradu zemlje. Kada je vrijeme bilo loe, posebno zimi,
mukarci su se druili sa enama i troili pripremljene zalihe alkoholnih
pia kako bi izbjegli dosadu.
O poecima raseljavanja tih ljudi kojih je tada ve bilo mnogo, prof.
iro Truhelka, u vezi s Butmirom i tamonjim materijalnim ostacima iz
29 Herodot je tek u 5. st. pr. Kr. iznio tvrdnju da u naim krajevima ljudi ne tuju nikakve posebne bogove
nego da svo nebo nazivaju Bogom. Tumaili su najvjerojatnije znakove na nebu, a to dokazuju i arheolo-
ki nalazi na podruju prastare kulture: Klakar Vuedol Butmir.
U Butmiru je naen i kipi poprsja ene za koji je utvreno da datira iz 4700. g. pr. Kr. Vjerojatno se radi o
sveenici s unakrsnim povezom preko grudi, iz razdoblja matrijarhata. Takav povez preko grudi naen je i
u Vuedolu, iako gotovo tisuu godina kasnije. Budui da je vuedolska kultura tovala zvijee Oriona,
moemo vjerovati da je Dinarac nastanjen na objema stranama donjeg toka Save tovao Nebo, itajui na
njemu promjene zvijea, to je dovelo do sastavljanja poznatog vuedolskog solarnog kalendara.
Iz toga takoer proizlazi da naa posebna kultura tovanja Neba potjee ba iz srednje Bosne, gdje je pronaen
i elik na podruju Glasinca.
34
mlaeg kamenog doba, tvrdi: Materijalom se istie mali polirani jeziasti
klin od crnozelenog kloromelanita koji je amo zalutao za seobe sojeniara,
koji su potkraj neolitika, meurijejem Save i Drave selili u alpska podru-
ja, kako bi tamo uz rub jezera osnovali svoje sojenice.30 Takva naselja na
sojenicama naena su diljem sjeverne Italije (Villanuova, Unetice), te u
vicarskoj. Obilje materijala koje su vicarski arheolozi pronali na lo-
kalitetima gdje su bila naselja na sojenicama, daje precizan uvid u zavi-
dno razvijenu kulturu tamo prispjelih Dinaraca.
N. B. Osim Eugena Pittarda, koji u vicarskoj pokrajini Grisons na-
lazi izravne potomke Dinaraca (pod planinom Medus), i najpoznatiji
autor vicarske povijesti, Denis de Rougemont, s ponosom istie da su
vicarci u prvom redu doseljeni Dinarci, a i da sam naziv Helvetia potjee
s Dinarskog gorja: Hum Hlm, rijei su koje moemo nai i na Skandi-
navskom poluotoku (holm, Stockholm znai stoni brijeg), u ije su
se fjordove, prema E. Pittardu, najprije doselili pomorci s Jadrana.
No, da ne bi bilo dvojbe niti svojatanja mrtvih predaka i suvreme-
nih zemalja, prof. Truhelka je zapisao: Neolitska kultura u Bosni autohtoni
je proizvod balkanskih starosjedilaca. Njihovo narodno ime nije poznato,
a Grci su ih nazivali raznim imenima, od kojih je ono - Pelazgi - bilo naj-
rasprostranjenije.31 Bit njihove kulture objanjava njihov viestruki utje-
caj na tadanji svijet: na ratarskom, ratnikom, vjerskom i znanstvenom
planu. Da je ta tvrdnja tona, dokazuje nam sinteza tadanjeg svjetona-
zora, saetog u sloenom znakovlju vuedolskog kalendara iji je vei
dio sauvan na tzv. vinkovakom loncu.
Rukotvorine oituju misao - vuedolski kalendar

Temeljna premisa pragmatike logike glasi: to nije logino, nije ni
mogue. U logici je faktor sumnje, kartuzijanski reeno, najvea pomo.
Iscrpe li se sve objekcije, istina je dokazana, ali uz zadrku, jer se teoret-
ski kad tad mogu nai novi razlozi za sumnju. U znanosti nikad nita
nije posve iscrpljeno. U svjetlu Krullova teorema u vioj matematici,
moe se rei da su sve matematiki definirane istine u koherentnom od-
nosu. Tko dokae da u neemu nismo u pravu, na je iskreni prijatelj.
31 Isto, str. 83, 84.
35
Istini je najblie ono to je najvjerojatnije, ono do ega nas dovedu:
sumnja u privid i logika kauzaliteta. Sve su aleatorne teze pale na ispitu
kauzaliteta. U tom je smislu daleko tee doi do istine induktivnom (in-
tuitivnom) nego li deduktivnom (iskustvenom) metodom: to ne potvrdi
matematika logika, ostaje sporno. Drugaije reeno: i pomou mlaeg
se starije moe bolje shvatiti, a pogotovu ako je mlae nastalo od stari-
jeg. Paralelizam (silogizam) se ne temelji na intuiciji nego je to optiki
dojam u kojem bi fatamorgana bila stvarnost da nema matematike lo-
gike. To je i Aristotela navelo da povjeruje u geocentrinost. Galileo Ga-
lilei najbolje je osjetio tragine posljedice privida. U tom je odnosu raun
vjerojatnosti i uzlaznog i silaznog karaktera: vie igra rijei nego znanost.
Mogu li vjera i znanost biti u skladu s latinskom izrekom: quantum sapio,
tantum capio? I je li tako neto u podruju vjerovanja ili vjerodostojno-
sti ikad postojalo?
Od prvih znaajnijih otkria materijalnih ostataka drevne vuedol-
ske kulture do najnovijeg otkria haplotipa u genetici, kao egzaktnoj zna-
nosti (iji je zaetnik bio fra Gregor Mendel poetkom 19. st.), prolo je
neto vie od jednog stoljea. Ta su istraivanja sustavno voena tride-
setih godina dvadesetog stoljea, a osobito tijekom i potkraj Drugog
svjetskog rata. O rezultatima je na temelju otkrivenih materijalnih osta-
taka pisao R. R. Schmidt, koji je vodio arheoloka istraivanja lokaliteta
Vuedol kod Vukovara, ali i cijelog podruja Srijema. Znamenito otkrie
vrlo razvijene vuedolske kulture iz mlaeg kamenog i bronanog doba,
upotpunjeno drugim otkriima na podruju cijelog Srijema i okolnih
krajeva, sigurno nije sve to se moe otkriti u tlu oko sredinjeg dijela
toka Dunava, donjeg toka Save i njezine pritoke Bosne, osobito na po-
druju trokuta: Klakar - Butmir - Vuedol. A ono to se ve nalazi u raz-
nim muzejima ili tajnim skladitima (ono to je ukradeno ili sakriveno,
odnosno to nije dostupno za znanstvenu obradu) jo uvijek nije do-
voljno dobro obraeno da bismo mogli rei da je u potpunosti shvaeno,
to osobito vrijedi za vuedolski kalendar s tzv. vinkovakog lonca.
Uz vie kataloku sistematizaciju nego li obradu podataka, u zbor-
niku Die Burg Vuedol arheologa R. R. Schmidta (Zagreb, proljee
1945. - zadnjih dana NDH), na raspolaganju imamo i dosljedan analiti-
ki pristup prvenstveno vuedolskom kalendaru Aleksandra Durmana iz
Zavoda za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.32
32 Durman, A. Vuedol tree tisuljee prije nae ere. Zagreb, 1988.
36
Dr. Durman je znaajnija opaanja u vezi sa spomenutim kalenda-
rom na vinkovakom loncu, iznio i u luksuznom asopisu Croatia u
izdanju Croatia Airlinesa (u proljee 2001.).
On s pravom tvrdi da je sloeni sadraj iaranog vinkovakog
lonca (slika 4) u stvari kalendar starih Vuedolaca, iz kojega se moe
iitati puno toga o njima: poznavali su rudimentarnu astronomiju, vre-
menske i klimatske promjene, slijed godinjih doba; o njihovu nainu
miljenja, borbi za samoodranje i njihovim zanimanjima... Vuedolski
je ovjek na naim dinarsko-panonskim prostorima razvio izuzetno bo-
gatu kulturu; iji motivi ni danas nisu posve iezli, premda ne znamo
pouzdano i detaljno njihovo prvotno znaenje. Korijen mentaliteta di-
narskog ovjeka see vrlo duboko u povijest ovjeanstva.
Kozmoloki sustav na vuedolskom kalendaru

Najprije postavimo pitanje: Je li crtovlje na vinkovakom loncu
izoliran sluaj u cijeloj vuedolskoj kulturi i predstavlja li uvod u mnoge
simbole, znakove, kriptograme, hijeroglife, pa i slova, ili je on u stvari
njihova sinteza?
Dr. Durman je ispravno uoio da su razne etvorine poredane u e-
tiri vodoravna sloja, da je svaki sloj razdijeljen u dvanaest etvorina od
kojih je polovica tamne boje s nareckanim rubovima (poput potanskih
maraka), a ostale su svijetle. To su razliiti oblici znakova koji predstav-
ljaju nebeska tijela, zemaljske prizore i neke nedovoljno jasne prigode,
Slika 4: Vinkovaki lonac,

vuedolski kalendar
37
zatim sakralni i obredni znakovi, te vodoravne ili okomite vijugave pa-
ralele. etiri vodoravna sloja predstavljala bi godinja doba, a po dva-
naest njihovih etvorina pak tjedne. Gdje traiti obiljeja svakog mjeseca
koji bi se sastojao od tih tjednih etvorina?
No, ini mi se da je znakovito ono to na tom loncu do sada nije
uoio nijedan autor priloga o vuedolskm kalendaru: nazubljeni rubovi
ispod i iznad vodoravnih slojeva. Na gornjem moemo nabrojati sedam
nazuba, a na donjem pak samo pet. Budui da i dr. Durman smatra da sa-
svim donji sloj predstavlja zimu, a sasvim gornji proljee, izmeu njih se
odozgo prema dolje nalaze: ljeto pa jesen. No gdje su oznake za mjesece
u godini? I zato godinja doba nisu jednake duljine kad se razviju i
postave jedno ispod drugoga na ravnu povrinu? A jo je vanije pita-
nje: to emo dobiti ako sastavimo gornji rub jeseni s donjim rubom
zime?
Ako odgovorimo na ovo pitanje, odgovorili smo i na mnoga druga
koja se nameu sama od sebe pri prouavanju sadraja vuedolskog ka-
lendara, ali i sastavljanja kalendara u davnim vremenima uope. Sasta-
vimo li gornji rub jeseni s donjim rubom zime, dobit emo krunu cijev s
najkraim slojem s unutranje strane, a najduljim s vanjske strane. Iz-
meu najkraeg i najduljeg nalaze se dva sloja potpuno jednake duljine:
jesen i proljee.
Tek emo tada zakljuiti da je to zaista kalendar, jer (pozor!) nije
jedini koji imamo iz tog doba: tono takav kalendar u obliku nesavrene
krune cijevi imamo (kako je nazva dr. Ivan Juri) i na boci iz Mikano-
vaca, koju je dr. Durman nazvao dvo-
dijelna boca, pa i rog izobilja (slika
5). Godinja su doba na boci iz Mika-
novaca ucrtana okomito: najdulji
vanjski rub predstavlja ljeto, sa strane su
proljee i jesen, a unutranji predstavlja
zimu.
Slika 5: Boca iz Mikanovaca
38
Svako od godinjih doba i ovdje se sastoji od dvanaest etvorina sa
crtovljem kao na vinkovakom loncu, s time to etvorine zime nisu
urezane iznutra, zbog potekoa urezivanja i itanja, ve su dodane pri
dnu i mogu se jasno proitati. Usporedi li se sve to je prikazano na vin-
kovakom loncu i boci iz Mikanovaca, moe se zakljuiti da su stari
Vuedolci imali ustaljeno i kodificirano znakovlje, a pojedine prizore s
tih kalendara moemo uoiti i na mnogim drugim ondje pronaenim
cijelim predmetima od peene zemlje, kao i njihovim krhotinama. Vu-
edolci su dobro znali to ele, te su to bili u stanju i izraziti pomou svog
znakovlja, a imali su i vrlo izotren smisao za plonost i prostornost.
Plonost i prostornost simbola vuedolske kulture

Na grnariji vuedolske kulture nalazi se niz prikaza ponajvie et-
verokuta i trokuta, zatim krunice, kruga pa i kugle, i njihovih uzajam-
nih brojanih odnosa s pragmatikom vrijednou, ali to nisu bili samo
simboli za sporazumijevanje meu iniciranima.
Promotrimo li najprije kvadrat s ucrtanim istostraninim troku-
tom, vrlo est znak na predmetima vuedolske grnarije, uoit emo da
istostranini trokut kojemu je baza vodoravna stranica kvadrata svojim
vrhom ne dodiruje bazi nasuprotnu stranicu tog kvadrata, nego je za
jednu osminu od nje nii. Uz konstataciju da su stari Vuedolci pozna-
vali odnose plonih oblika, moemo se zapitati: kako im je to palo na
pamet i emu je moglo sluiti? Radi li se tu o igri sluaja ili o djetinjoj za-
bavi: kad se ara, nek su are arene...
Stanemo li nasred iroke, ravne ceste i pogledamo prema horizontu,
vidjet emo da se dvije paralelne stranice ceste u daljini sastaju u jednoj
toki. Naravno, to je optika varka, ali stari su je Vuedolci znali objasniti.
Ako ono to stojei na ravnici, promatrano iz ablje perspektive, vidimo
kao trokut, da bismo znali kolika je njegova stvarna povrina, moramo
u obzir uzeti kvadrat koji see od naih nogu do ruba vidnog polja.
Dakle, tonu emo povrinu zemlje u trokutu dobiti ako je shvatimo kao
kvadrat. Tono mjerilo jest: poetna baza zajednika je trokutu i kva-
dratu. A stari Vuedolci, koji su ivjeli na ravnici, vidjet emo neto dalje,
nisu rabili etvorine samo kao grafiki prikaz simbola, neprestano su na
istim povrinama poredanim jednima pokraj drugih alternirali poljo-
39
Slika 6:Vuedolski pouak
privredu i stoarstvo, tj. ista je povrina jedno vrijeme bila panjak, a

nakon toga oranica.
Da su Vuedolci poznavali i osnovne elemente geometrije, ak ana-
litike geometrije, dokazuje upravo odnos kvadrata i istostranikog tro-
kuta (slika 6). Ukoliko elimo promotriti odnos povrina trokuta i
kvadrata, morat emo u ostatak kvadrata ucrtati jo tri trokuta. Tada
emo dobiti sljedeu jednadbu:
a*b = a*c/2 + b*d/2 + a*e/2
Okomice u pet tako dobivenih trokuta unutar kvadrata, tvore kva-
drat razdijeljen u tri raznostranina etverokuta (slika 6). Ako izrau-
namo njihovu povrinu, dobit emo sljedeu jednadbu:
a*b = c*d *2 + e*d *2
Ta se jednadba najjednostavnije moe saeti u ono to nazivamo
vuedolskim poukom.
Sljedei vaan detalj je samo dno vinkovakog lonca. Dr. Durman
ga je shematski prikazao u obliku savrene krunice oko koje je opisao jo
etiri krunice, te je u njih ucrtao otprilike ono to je preostalo od et-
vorina ugraviranih na kalendaru. Krunice su meusobno razdijeljene
s dvanaest duplih uspravnih crta. Dvanaest podijeljeno s dva je est.
Odnos duple estice i savrene krunice upozoravaju nas da su stari Vu-
edolci poznavali i estar!
Sam vinkovaki lonac ima oblik nepravilne kugle. Ali kad se gor-
nji rub jeseni spoji sa donjim rubom zime, kako smo ve objasnili, dobije
se kruna cijev - tono onakva kakva se nalazi i na mikanovakoj boci.
Ako napravimo presjek te krune cijevi, dobit emo grafikon zapanju-
40
jue otroumnosti, koji potvruje da su Vuedolci poznavali osnovne ele-
mente analitike geometrije.33
Unutar tog elipsoidnog i ekscentrinog kruga nalaze se: najkrai
kruni isjeak koji predstavlja trajanje zime, sa svake njegove strane dva
isjeka podjednake duljine kao proljee i jesen, sasvim na vanjskoj strani
nalazi se najdulji isjeak koji predstavlja ljeto. to to znai?
Uzmemo li u obzir da se cjelovita krunica sastoji od 360 stupnjeva,
matematikim emo postupkom ustanoviti da je svaki od tih stupnjeva
iste duljine jer se nalazi na istoj udaljenosti od ishodita krunice. No,
kako se omjer duljine krunice i njezinog promjera uvijek gubi zbog
faktora iracinalnosti zbroja ( = 3,14; itd.), tako se na svojoj godinjoj
putanji Zemlja ne nalazi uvijek na istoj udaljenosti od Sunca, jer se ono
ne nalazi uvijek u matematiki tonom sreditu krunice jednako uda-
ljenom od svih toaka na krunici, radi se naime o elipsi pa je zemlja zimi
blie njezinu sreditu nego ljeti. Izduljenjem vektora prema rubu kru-
nice, postie se vea irina istog poetnog stupnja. U praksi to uzrokuje
vei zbroj vremenskih frakcija insolacije tijekom ljetnih dana, nego je-
senskih ili proljetnih, a zimi je taj zbroj najmanji.
No ni tada se analitikom geometrijom ne moe objasniti zato go-
dina traje 365 odnosno 366 dana (iracionalnost je nemogue definirati
jer ona ne postoji sama po sebi, nego samo u funkciji racionalnosti, pa ju
je mogue shvatiti samo kao funkciju racionalnog). Moramo u obzir uzeti
dvije ravnodnevnice i dva solsticija godinje. Ljudski um ima najboljeg
mogueg uitelja, intuiciju.
Stari vuedolski reci velikog iskustva, koji su svakako promatrali
smjenu godinjih doba, perioda unutar njih, te dana, uoili su da je tra-
janje osunanog dana razliito tijekom itave godine. To su shvatili mje-
rei duljine sjene tijekom godinjih doba i pratei pomicanje sjene s lijeva
na desno tijekom dana, na plohi s postavljenim ili zabijenim tapiem.
Svakodnevnim zacrtavanjem duljine sjene tijekom dnevnog polukruga,
uoili su da je prilikom zimskog solsticija (najdulja no i najkrai dan)
sjena najdulja i da takva ostaje dva uzastopna dana. Neto slino su uo-
ili i prilikom ljetnog solsticija. Svakodnevnim zacrtavanjem poloaja
33 Prvi sastavlja Analitike geometrije bio je na ovjek, Marin Getaldi, roen i umro u Dubrovniku
(1566. -1626.). kolovao se i radio na sveuilitima u Rimu, Anversu, Parizu i Beu. Kao mnogi uspjeni in-
telektualci u to vrijeme, Getaldi je djelovao kao znanstvenik i diplomatski predstavnik. Uz djelo Archimedes
promotus, njegovo je glavno djelo De resolutione et compositione mathematica (1630.), gdje primjenom
algebre rjeava mnoge geometrijske probleme.
41
sjene na kadranu sunanog sata, ubiljeena su dva dodatna dana u istom
poloaju, jedan dan ljetnog i jedan zimskog solsticija, a tijekom jesenje
ravnodnevnice jedan dodatni dan, dok je situacija u proljee bila kom-
pliciranija zbog lagane nepodudarnosti sjene prvog i drugog dana, ali
tek za jednu etvrtinu poloaja u odnosu na ostale poloaje sjena oko ra-
vnodnevnice i solsticija. Dodavanjem triju etvrtina produljivali su ka-
lendar za jedan dan svake etvrte, prijestupne godine. Zanimljivo je
to su gotovo svi sastavljai kalendara dodavali neuraunate dane prili-
kom smjene zime i proljea.
No valja primijetiti da ciklusi mjeseevih mijena na nonom nebu
kod Vuedolaca ne igraju istu ulogu kao na nekim drugim, takoer sta-
rim lunarnim kalendarima. Vuedolski se kalendar strogo dri solarnog
ciklusa dana u godini, i stoga predstavlja posebnost. Dakle, nije poznat
samo zato to je najstariji cjeloviti kalendar na europskom tlu, nego i zato
to je jedini dosada poznati strogo solarni kalendar - uope.
No, to se tie raunanja dana u godini, po gornjim i donjim nazu-
bima vidimo da je prvi tjedan zimskog mjeseca imao pet, drugi tjedan
est i trei tjedan sedam dana - u funkciji produljenja dnevne insolacije.
Prvi proljetni mjesec imao je osam, drugi devet, a trei deset solarnih
duljina. Za jesen je karakteristian obrnuti redoslijed duljina insolacije,
tako da je prvi mjesec imao sedam, drugi est, a trei pet duljina insola-
cije. Za ljetne mjesece vrijedi obratan redoslijed solarnih duljina u od-
nosu na proljee: prvi je imao deset, drugi pak devet i trei osam solarnih
duljina. Lako je na stupnjevito razdijeljenoj elipsi uoiti kako je vei raz-
mak izmeu vrkova duljih vektora nego izmeu kraih. Stoga je duljina
insolacije ljeti i ega koja iz toga proizlazi, mentalno (sjeanjem po osje-
aju) smatrana najduljim godinjim dobom. U tom smislu imamo slje-
dei zbroj dana u godini:
zimski ciklus - 72 solarna dana progresivne duljine
proljetni ciklus - 108 solarnih dana progresivne duljine
ljetni ciklus - 108 solarnih dana regresivne duljine
jesenji ciklus - 72 solarna dana regresivne duljine
Ukupno 360 solarnih dana progresivne, odnosno regresivne duljine.
Zatim, prvom danu zime treba dodati jedan dan statike vrijedno-
sti, jesenjoj ravnodnevnici jedan, ljetnom solsticiju dva dana statike du-
42
ljine, a proljetnoj ravnodnevnici, iz navedenih razloga jedan, odnosno
svake etvrte godine jo jedan dan solarne duljine.
To ukupno iznosi: 360 dana regr./progr. duljina + 5/6 dana statikog
trajanja = 365/6 dana u ukupnosti godine.
Treba obratiti pozornost na to da je vuedolski kalendar sastavljen
iz pragmatikih razloga, jer su Vuedolci bili stoarsko-zemljoradnika
civilizacija, pa je odreivanje godinjih doba trebalo povezati i s nonim
poloajima nebeskih tijela. Vidjet emo neto dalje zato je zvijee
Oriona bilo onoliko tovano i zato se njegova periodina nazonost to-
liko istie na ovom kalendaru.
Takoer je vano uoiti znaaj i znaenje simbolike vode, tekue u
ljetnom razdoblju i padalina u zimskom. Simbolika ljetne tekue vode
kao da prikazuje dva breuljka Vuedola nad rukavcima Dunava i ponad
dunavskih ada. Ako je tako, onda je Vuedol - kao centar svih vektora
okolice u kojoj je ivjelo puanstvo vuedolske civilizacije - bio, ne samo
sredinjica sveukupnog ivota te radine i dobro organizirane civiliza-
cije, jer su ondje boravili: vladari, vojni zapovjednici, vjerski voe, maj-
stori za proizvodnju bronanog orua i oruja, ve i sredinjica koju je
uvala prava flota, koja je lovila ribu, ali i branila grad, zapravo gravita-
cijsko sredite s organiziranom obranom koja je garantirala neovisnost i
samostalnost. Dvije toke ucrtane nad vodoravnim vijugavim crtama na
kalendaru, simbolizirale bi znaaj Vuedola kao sredinjice sudbine tog
organiziranog puanstva, iji je opstanak ovisio ba o vojnoj sili centri-
ranoj u Vuedolu.
Slika 7: Ilirska kaciga s

prikazom bika.
43
Vjerske znaajke vuedolskog ovjeka
Strunjaci koji su iznijeli svoje miljenje o ikonografiji raznih pred-
meta od peene zemlje iz vuedolskog doba (tree tisuljee prije Kri-
sta), primijetili su brojne etvorine, bilo ugravirane zasebno, bilo u nizu
ili u obliku ahovnice. Dr. Durman je na vuedolskom kalendaru tamne
etvorine nazvao jednostavno tamne etvorine, ne ulazei u njihovu
vrijednost u odnosu na druge etvorine s razliitim simbolima. Ne vidi
se da je uoio nejednak broj nazuba na etvorinama raznih godinjih
doba, koje vjerojatno ukazuju na trajanje tamnog dijela tjedna.
Vuedolska kultura bila je mobilna oko utvrenih sredinjica.
Glavna grana privrede bilo je stoarstvo,34 ali je uz uzgoj domesticiranih
ivotinja i ribolov, i poljoprivreda ve bila dobrano razvijena.
Prema onome to su arheolozi uspjeli otkriti na tim podrujima,
moe se rei da su Vuedolci ve tada prakticirali alternaciju plodnih po-
vrina zemlje - panjaka i oranica: iscrpljene oranice pretvarane su u pa-
njake kako bi ih stoka zagnojila, dok su zagnojeni panjaci zaoravani da
bi se sijale ili sadile poljoprivredne kulture koje su poznavali. Ta alterna-
cija etvorina iz pragmatikih razloga, predstavlja i nerijetke motive iko-
nografije na keramikim posudama, posebno najukraenijima koje su
najvjerojatnije sluile u obredne svrhe. Po broju otkrivenog obrednog
posua moe se zakljuiti da su imali mnoge prigode za vjerske obrede,
u kojima ne treba traiti amansko opsjenarstvo ili prinoenje ljudskih r-
tava: nita na dosada otkrivenoj vuedolskoj ikonografiji na to ne uka-
zuje, to nije sluaj kod civilizacija koje su ga prakticirale i prije i poslije
vuedolskog doba.
Vuedolska civilizacija koja je proizvodila bronano oruje i orue,
ivjela je, iako prema skromnom broju naenih kipia za koje se smatra
da su bili idoli s vjerskom konotacijom, u matrijarhatu (kao i u podru-
ju Butmira), a svi su ti idoli prikazivali ene, tonije majinstvo, i sluili
34 Dinarci su, kako tvrde genetiari, preivjeli zadnje ledeno doba uz pojas Jadrana, i kako se led povlaio
prema sjeveru, raseljavali su se na sve strane svijeta, kako morskim, tako i kopnenim putem. U tako dugoj i
sloenoj povijesti, Dinarac je u borbi za opstanak ivio od svega pomalo - od ribolova i lova, a kasnije je
poeo i pripitomljavati ivotinje, uzgajao je osobito goveda. Vuedolska kultura Dinaraca poznata je po tome
to je prva na svijetu uzgajala goveda i posjedovala golema stada od kojih je dobivala najkvalitetniju hranu
za preivljavanje, osobito tijekom dugih i hladnih godinjih doba (v. www.vucedolska-kultura.com.hr).
Strast Dinaraca prema bikovima koji omoguuju uzgoj stada goveda i posjeduju borbeni nagon za obranu
sebe i svojih, nije nestala ni tisue godina kasnije, kad je bik dospio i na zlatne kacige ilirskih vojskovoa u
7. st. pr. Kr., kako dokazuje slika 7.
44
Slika 8: Orion
Slika 9: Orion kao simbol majinstva.
za svetkovanje majinstva. ini se da su u to doba, kad su mukarci

nakon izuma pluga postali orai, ribari, istraivai i pronalazai raznih
bogatstava po udaljenim krajevima, trgovci i ratnici, upravo ene odra-
vale vatru na ognjitu i upravljale obiteljskim ivotom. Nije iskljuivo
da su ene bile i sveenice, koje su posebno tovale vatru i vodu.
Solarni kalendar i idoli koji prikazuju enskost i majinstvo, ukazuju
i na to da su ene, za razliku od mukaraca koji su izlijevali bronano
oruje i orue, izraivale keramike posude i na njima gravirale ikono-
grafiju sloenih odnosa ovjeka i prirode u dvjema krunicama: onoj po-
neto promjenjivog obruba - koja ukazuje na rubove neba koje se spaja
s ravnicom, i onoj koja ima stalan obrub, ali mijenja svoj izgled kao to
se mijenja duljina osunanih dana. U ta dva koncentrina kruga, s blago
varijabilnim odnosom, ucrtavano je nebesko tijelo za koje smatram da je
mjesec u ubi (dva ljeti, tri u jesen i jadan zimi). Vjerojatno zato to je
stalno punog sjaja.
ini se da je zvijee Oriona u svijesti Vuedolaca imalo dvostruku
vrijednost: izvor proienja tijekom zimskog razdoblja kad je to zvije-
e dominiralo nebom iznad ravnica i donosilo obilne padaline; a u pro-
ljee blagoslov s neba koji obogauje, preporouje i uzrokuje obilno
bujanje ivota i razmnoavanje ivih bia. Ukratko, zvijee Orion je u
odnosu izmeu ta dva kruga obzorja - nebeskog i zemaljskog, bilo ne-
beski simbol mladosti i raanja. Da je to bilo ba tako, dokazuje i Orio-
45
nov lik na ulomku vuedolske keramike. Dr. Durman je shvatio da se tu
ne radi o crteu ene nego o sazvijeu Orion. To nije pogreno, ali je
po mome miljenju, samo jedan dio istine.
Drugi je dio istine da je to dominanta na nebeskom krugu koja do-
nosi i potie ivot - stoga i ima oblik poroditeljice. Drugim rijeima, Vu-
edolci su tovali neto to bismo mogli nazvati oitovanjem Nebeske
Majke - poroditeljice i umnoiteljice ivota, koja se sastoji od dva tro-
kuta gdje se gornji izlijeva u donji, kao to i raanje kroz rodnicu daje
novi ivot iz majine utrobe. Taj se dvostruki trokut kao simbol plodno-
sti, odnosno enskosti, nalazi na mnogim komadima grnarije iz tog
doba, a ako pogledamo u budunost, sauvan je kao simbol, a najzad i
kao slovo koje samo po sebi vizualno znai enstvo.
Premda su Vuedolci ostavili nekoliko idola s konotacijom majin-
stva i ene kao poroditeljice, oni su prastarom opem pojmu svojih da-
vnih predaka samo dali podroban znaaj. Ulomak keramike iz Sarvaa
koji prikazuje enu s rairenim rukama i nogama, i s izrazito oitova-
nom rodnicom, a koji datira iz estog tisuljea prije Krista, dokazuje da
je tovanje enskosti (med. gena; gr. gennetes; lat. genetrix) bilo u sre-
ditu vjere starosjedilaca jadransko-podunavskog prostora, iji je svjeto-
nazor pa i vjera u doslovnom znaenju, bila jedinstvena i ne moe se
usporediti ni s jednom poznatom tadanjom civilizacijom. Odsutnost
mitomanije i poganskih prispodoba nije ostavila trag na naim podru-
jima protoilirskog, a ni kasnijeg ilirskog razdoblja.
Usput navedimo i prikaz ravnokrakog pleternog kria u dvjema
koncentrinim krunicama na obrednoj plitici (slika 10) u veem ravno-
Slika 10: Obredna

plitica
46
Slika 11: Ilirska kaciga
krakom kriu sa sreditem od dviju koncentrinih krunica. Vjerujem

da se tu radi o posebno vanom podatku o sreditu vjere starih Vuedo-
laca. Dvije koncentrine krunice u velikom kriu i etiri koncentrine
krunice s malim kriem u krakovima velikog kria, oito imaju tran-
scendentalno znaenje: iznad zemaljskog i nebeskog kruga postoji veliki
duh u kojem ljudska dua predstavlja njegov mali saetak. Uz Nebesku
Majku stari su Vuedolci, dakle, vjerovali u Duha ivotvorca, neto poput
oca ivota koji se oituje u ovjeku kao poroditelj, ali ne tijela, nego due.
Ta je plitica mogla sluiti prilikom obreda pokapanja mrtvih, za oito-
vanje vjere u povratak ljudske due u svoj izvor, tj. u Duha ivotvorca. N.
B: rije zevs u grkom znai ivotvorac. Ima li kri u krunici veze s
protokranskim, tzv. keltskim kriem? S kriem starih bosanskih kr-
stjana ili talijanskih i francuskih Katara? Takav je kri naen i na iran-
skom platou (na arheolokom lokalitetu Tepe Sialk, a datira iz IV.
tisuljea prije Krista). Stari su Egipani imali krioliki ank, kojeg su
tovali i idovski proroci, a danas i nai franjevci.
Naime, vuedolska je civilizacija kontrolirala ve tada este plovidbe
na tom podruju, iji je cilj bio prijevoz robe, poevi od jantara s Baltika,
kositra s Tatra, bakra, olova, srebra i drva iz Bosne, itd. Vrlo je vjeroja-
tno i da su plovila plaala neke pristojbe, zbog ega je vuedolska civili-
47
Slika 12: Spomenik Srpanjskim
rtvama
zacija vjerojatno postala dovoljno bogata i poznata u svijetu, pa su na nju

navalili dobro naoruani i brojni osvajai. To se dogodilo negdje oko
2000. godine prije Krista, na to ukazuje pojava posve novih rekvizita
kulture doljaka.35
U antikoj je mitologiji mijeanje tih dviju civilizacija istog podri-
jetla opisano u mitu o Jasonu i Medeji.
N. B: Herodot tvrdi da je Medeja oteta na europskom tlu i silom
odvedena u Aziju,36 i da su se Medijci odatle u stvari vratili na prostore
izmeu Dunava i Jadrana.37 Prvotno boravite Arijevaca (Medijaca) bilo
je na alpsko-mediteranskom podruju, a kasnije su provalili s azijskog
tla u Europu (zadnji put za vladavine Darija Velikog). Povratnici su plo-
vili laom Argo vodotokovima Dunava, Save i Kupe, te se iskrcali i na
Kvarner na Jadranu i preko Broda na Kupi dospjeli su do Trsata, koji se
i u antici nazivao Tarsatica, vjerojatno najstariji lokalitet na naim pro-
storima koji ni nakon etiri tisue godina nije promijenio naziv.38
35 Truhelka, . Bosna u doba prehistoriko, u Pov. hr. zemalja BiH. Napredak, Sarajevo, 1942. Str. 78.
36 Herodot. Logoi. VII, 62.
37 Isto, V, 9.
38 Nekoliko toponima u naim krajevima: Tisa (rijeka), Tergeste (Trst) i Tarsatica (Trsat), mogu se uzeti kao
dokazi o postojanosti jezika prvobitnih Dinaraca na jadransko-podunavskim prostorima. Naime, sva tri
spomenuta naziva potjeu od rijei trs, od koje su nastale i rijei trska, te trs loze, itd. U vezi s time,
moe se rei i da je naziv naselja blizu Dubrovnika, Gru, znatno kasnijeg podrijetla: rije rogoz je inaica
za stariju rije trs. A to ujedno dokazuje i da se stari naziv za Dubrovnik, Ragusa, ne izvodi ni iz grke, ni
latinske, pa ni talijanske rijei, nego ba iz rijei domaeg jezika. U tom smislu moe se rei da je i naziv
glavnog grada Kilikije, Tarsosa, ilirskog podrijetla, jer ne proizlazi ni iz jedne poznate rijei u starogrkom
jeziku.
48
Zbog pronalaska elika podruje Glasinca39 postalo je sredinjica
nove, znatno naprednije i vojno jae civilizacije nastale mijeanjem za-
teenog puanstva i vojno organiziranijih doljaka, najvjerojatnije s vi-
soravni zapadne Azije, odnosno iz kasnije utemeljene zajednice medskih
dravica. U njima, treba prepoznati Homerove plavokose junake Da-
najce, odnosno Argijce s knemidama, ilirskim kacigama40 na glavi i mje-
denim oklopima koji bljete na suncu, ali i prve donosioce elika na
tlo Azije.41 Ti bljetavi plavokosi junaci koje Homer naziva as Danaj-
cima, as Ahajcima, zapravo su u Ahaju dospjeli Dorani koji su svojim
rjenikom bitno utjecali na grki jezik, kao i svojom kulturom na grku,
te tako uinili svijet boljim.
Brojni idoli naeni u Butmiru, kao i lubanje iskopane kod Vuedo-
la, ukazuju na injenicu da su te dvije kulture stvorili europski uroeni-
ci Dinarci, izraziti brahikefali s facijalnim indeksom 83/86. Raseljavajui
se, osobito prema Aziji (prema francuskoj enciklopediji Larousse, lanak
Aryens), Dinarci su s izvornog podruja koje se nalazilo izmeu Jadrana
i Dunava, dospjeli sve do Indije. Mogue je da su nakon mnogih stolje-
a s tih azijskih prostora opet doli u svoju prapostojbinu, upravo stoga
to su i jedni i drugi bili brahikefali, ali sve to, bez obzira na Herodoto-
ve tvrdnje, treba kritiki dokazati.
Dr. iro Truhelka je u pravu kad tvrdi: Spiralna meandrasta kera-
mika, s poetka II. tisuljea pr. Kr. nestala je - potisnuta selidbenim valom
nosilaca tzv. inkrustrirane keramike, za vrijeme prvih arijskih doseljenika
na europskom tlu.42 Ti su Arijci bili Medijci, tvrdi Herodot. No vea srod-
nost medskog jezika s dananjim hrvatskim, nego sa suvremenim per-
zijskim jezikom, jezikoslovni je dokaz i za tvrdnje dr. Truhelke.
Sedam tisua godina pismenosti!

Simbol majinstva na ulomku keramike iz Sarvaa iz estog tisuljea
prije Krista, jo uvijek je najstariji nama poznat takav simbol, ali nije je-
39 Histoire universelle. Paris : Gallimard, 1953. Sv. I, str. 93.
40 Na ilirskoj kacigi (na kojoj se vidi mjesto za privrivanje konjskog repa), vide se ugravirana dva lava s
pobjedniki savijenim repom. Lav je, dakle, bio ilirski simbol dominantne snage i prkosa (slika 11).
Na Markovu trgu u Zagrebu 29. srpnja 1845. dolo je do sukoba izmeu maarona i ilirske Narodne stranke.
Habsburka je vojska pucala na demonstrante i ubila 15 Iliraca, a ranila ih jo dvostruko vie.
Deset godina nakon pada Srpanjskih rtava, na zagrebakom gradskom groblju Mirogoj podignut je
spomenik u njihovu ast: na granitnom postolju lei ilirski lav, a ispod njega pod orujem bdije po jedan
ilirski orlav. Isti se takvi mogu vidjeti i u Zadru (slika 12).
41 Homer. Ilijada. II, 40, 50, 60.
49
dini, premda su kasniji idoli i simbolika koja je od njih potekla, bili dru-
gaije osmiljeni: onaj naen u Surinu, s istaknutom rodnicom i raire-
nim rukama, s tokicama na rukama po kojima zakljuujemo da je bio
odjeven u neko sveano ili svetkovno ruho, a jo kasniji (iz Laibacha,
kako to stoji u Schmidtovom zborniku) prikazan je u lijepoj obrednoj ha-
ljini na kojoj je ucrtano devet simbola majinstva - znak u etvorini.
Taj znak u etvorini nalazi se i na vuedolskom kalendaru, i sigur-
no ima konotaciju sijanja, etve i prinosa ivotnih namirnica, a najjed-
nostavniji oblik tog znaka enskosti nalazimo na pliticama, osobito na onoj
koju je dr. Durman donio na posebnoj stranici s oznakom Terina (cat. 62).
Uvjeren sam da je ta terina u stvari obredna plitica, vrlo znaajna za sta-
re Vuedolce, kao i za nas danas. Na donjem dijelu njezina obruba nala-
ze se tri znaka koja se uzastopno ponavljaju sedam puta - II II. U tu je
pliticu vjerojatno ulijevana ista voda, kinica, kojom je sveenica kro-
pila nazone i: polja, stada, odlazee i dolazee poslanike, itd. Kinica je
bila jedina posve ista voda, te je stoga i ispisivanje rijei DD imalo vjer-
sku konotaciju. Budui da je na spomenutoj obrednoj plitici ta rije ucr-
tana sedam puta, vjerojatno je tijekom obreda i izgovarana do sedam puta
za redom, kao znak blagoslova i zaziva istoe radi zdrave plodnosti.
Ve se na prvi pogled vidi da je to saetak ideograma koji su ujedno
i simboli i slova kojima su oznaeni posebni ljudski glasovi. Izmeu tih
oznaka od tri znaka, ugravirani su simboli: vode koja tee i vode koja
pada (v. sl. vinkovakog lonca i obredne plitice), te etvorina plodnih pa-
njaka i polja. to takvi znakovi mogu znaiti u kontekstu ba tih sim-
bola?
Na vuedolskom sam kalendaru uoio dva (preostala?) simbola koji
prikazuju vodu: vodoravni ljeti, i uspravni zimi, voda koja tee povri-
nom tla i voda koja pada, oborine iz oblaka. Dakle, dva su od tih triju
znakova (II) sigurno nekako povezana s pojmom vode. Kako? Proma-
trajui one dvije toke iznad simbola vode koja tee, shvatio sam da se
radi o toku Dunava oko ada kod Vuedola. Dakle ve je tada, pomislio
sam, ta velika rijeka nosila naziv iz kojega se razvio njezin dananji naziv
- DU-nav. U jeziku Zarathustrinih Gatha rije DU znai voda (a pre-
rogativ vode definira se tu kao mataro jitayao, tj. majko ivotvari43), a
na Darijevom natpisu u Suezu DANU-va, znai - rijeka.
43 Gatha. 38, 5c.
50
Dakle, spomenuti bi znak (II) na navedenoj obrednoj plitici mogao
biti slovo D. A znak u sredini, uzmemo li u obzir evoluciju simbolike
ene od one na ulomku naenom kod Sarvaa, preko one s istaknutom
rodnicom naene kod Surina, oito je da se i ovdje radi o simbolu en-
skosti () pretvorenom u slovo . Kad ih tako proitamo, dobijemo rije
DD. Vjerojatno su ti suglasnici imali poluglase, kao u medskom, pa i u
starohrvatskom (poluvokale), koji su se izgovarali tako da se govorni apa-
rat namjesti kao da se eli izgovoriti A, a izgovori se E. Pa mi i danas ka-
emo DAD? Zar samo mi?
Zapadnoeuropski keltolozi (i ne samo Francuz Jean Markale) tvrde
da su Kelti, kasnije Gali, a jo kasnije i Franci, u njihove krajeve doli s
podruja srednjeg Podunavlja. U neokeltskom jeziku francuskih Breto-
naca, rije DOUR znai voda. U suvremenom perzijskom jeziku rije
DUD znai isto to i u hrvatskom DAD, te u ruskom DOD. Evi-
dentno je da se spomenuti poluglas pretvorio u svakom od navedenih
jezika u drugi samoglasnik. Vrlo je znaajna injenica da je naa rije
DAD blia perzijskom jeziku od keltske rijei DOUR.
to se srednjeg znaka (), tj. simbola majinstva ili enskosti tie,
vjerujem da u ovom kontekstu ima vrijednost slova , to proizlazi iz
analogije: u bretonskoj se rijei DEMIZENN (to znai enidba) pre-
poznaje kajkavska rije ZAMUNA, a gotovo isti oblik ima i ruska
istoznanica. Suvremena perzijska rije ZEN znai ENA. Stoga je
posve prihvatljiva tvrdnja da je tako bilo i u njihovom prajeziku.
Albanska se rije GRUJA (ena) najvie udaljila od svog izvornog
oblika (ista u starom medskom i suvremenom hrvatskom jeziku). Da u
toj albanskoj rijei slovo G potjee od slova prastare rijei ENA,
dokazuje grka rije GENNETOS u znaenju poroditeljica, a ista ta
rije postoji i u bretonskom. U albanskoj rijei UJ (voda), ostalo je ne-
taknuto samo slovo U, od pradavnog DU. Izvorni su jezici najbolje ou-
vani u narodima koji su ivjeli samostalno. Albanci najvjerojatnije govore
jezikom koji potjee od starog protoarijskog pelazgijskog jezika (kako
je, to u devetnaestom stoljeu primijetio biskup unji).44
No, da bih bio siguran da su znakovi II i zapravo slova, pozorno
sam prouio ameriki abecedarij s tridesetak najrazliitijih alfabeta sta-
44 Mandjeralo, S. Ilirski san Grege Lozia. MH, Livno, 1992.
51
Slika 13: Vuedolska
golubica
rog euroazijskog svijeta,45 i naao znak II u egipatskom neohijeroglif-

skom i protohijeratskom alfabetu gdje se itao kao D. Isti znak, ali u vo-
doravnom poloaju, postoji i u staroarmenskom alfabetu, te u alfabetu
Mohenjo Dara (Indija), gdje se jednako ita, ali su spomenuti alfabeti
nastali mnogo poslije vuedolske obredne plitice s istim znakovima.
Moda bismo na tim alfabetima mogli prepoznati i druga slova koja po-
stoje na predmetima nae kulture iz vuedolskog doba.
K tome, znak sa obredne plitice postoji u alfabetu haikazian
(staroarmenski) i u alfabetu Urartu, koji su nastali izmeu sredine dru-
gog i sredine prvog tisuljea prije Krista, dakle mnogo poslije vuedol-
ske kulture. Taj se znak u oba navedena alfabeta ita kao .
Utvreno je da su se matematika dostignua Vuedolaca proirila
preko Grke na Egipat i Babilon,46 i dospjela sve do Indije, slino je bilo
45 Armenological studies; reaserch, and exibits. Atla, Chelmsford, Mass. USA

46 Juri, I. Vuedolska ahovnica. U Drutvena istra. br. 6/62, Zagreb, 2002. Str. 955.
injenica je da se, tijekom zimskog perioda, kad je Orion u zenitu neba, pojavljuju velike padaline tako da
Dunav u tom dijelu svoga toka osobito poevi od Drave do ua Save, nabuja i razlije se. U redovito plavl-
jenom podruju nalazila su se sela tipa Vuedola na manjim uzvienjima, ali nisu plavljena. Kad bi se voda
povukla, trebalo je ponovno nai tone granice meu imanjima koje je poplava pokrila slojem plemenitog i
plodnog prapora kao to je to u stara vremena bilo u donjem toku Nila u Egiptu, te Eufrata i Tigrisa u
Mezopotamiji. Postoji dobar razlog to se matematiko saznanje Vuedolaca prenosilo i na ta podruja, kao
umijee raunanja plavljenih povrina u proljee kad poinje obrada zemlje i ispaa.
Tu imamo simbol vuedolske golubice. Uza sve to su analitiari do sada pretpostavili, usudio bih se rei da
52
i s ovim ideogramima koji su u biti bili slova. Deifriranje spomenute ri-
jei tek je poetak procesa itanja vuedolskih ara i ostalih znakova.
No jedno je sigurno, tvrdnja koju moemo proitati u francuskoj Velikoj
enciklopediji Larousse, gdje stoji da su se stari Filisti, odnosno Peleti, na
Bliski istok doselili s naih obala i da su govorili jednim ilirskim dijalek-
tom, istinita je. Takoer je vana i tvrdnja (iz iste Enciklopedije) da je po-
pulacija koja je u antici nazivana ARYA (u medskom pa i dananjem
perzijskom jeziku aras znai - ora, zemljoradnik), s ovog dijela Me-
diterana i Alpa dospjela sve do Indije, i tamo donijela svoj jezik i svoje
obiaje. Bili su, naime, izvrsni organizatori prvih drava na indoeurop-
skom podruju, na kojem se proirio njihov jezik.
N. B: Herodot je u svom djelu zapisao da su sami Medijci rekli da ih
je nekada cijeli svijet nazivao Arijcima, a oni su sami promijenili svoje
narodno ime i nazvali se Medijcima.47 Herodot je zapisao i da su Medijci
nastanili prostor izmeu Dunava i Jadrana.48
Jo bi vanija od svega toga mogla biti injenica to su francuski
(DArbois de Jubainville i G. Dottin) i britanski (MacQuenn, Colin Ren-
frew) povjesniari, koncem devetnaestog i dvadesetog stoljea, bili u
pravu kad su izmeu ostalog doli do zakljuka da se prvotni jezik iz
kojeg su se razvili svi jezici indoeuropske skupine, morao nalaziti negdje
na europskom jugoistoku. Budui da su prve rijei nekog od tih jezika
su grlice ivjele i onda u jatima i da ih je bilo najvie u blizini ljudskih nastambi i polja. No, kad bi dola
poplava, ptice su se razilazile po daljnjim i dalekim nepoplavljenim podrujima, a kad bi se voda poela
povlaiti, grlice su se instinktivno vraale u naselja gdje se mnoe, hrane i provode suho razdoblje godine.
Povratak grlica bio je slavljen dogaaj u naseljima jer je znaio odlazak vode i dolazak proljea. Taj povratak
golubica bio je vjerojatno i ritualno slavljen pa je stoga u svetitima bila uvana glinena grlica kao simbol
blagovijesnice.
Nije nemogue da su Vuedolci (nazovimo tako nae pretke danilsko-vuedolsko-butmirske kulture u to
doba) po svijetu raznijeli svoja umijea i svoje simbole: Orion kao simbol roditeljice, golubicu kao simbol
blagovijesti itd.
Poznati meunarodni strunjak za najstariju civilizaciju pri uu Eufrata i Tigrisa, Samuel Noah Kramer
strunjak za Sumer, te sumerski jezik i pismo, posebno iz doba Dinastija (III. tisuljee prije Krista), dokazao
je da pria o potopu, koju su kasnije preuzeli Asirci, potjee od Sumerana i da je s hebrejskim nomadima dosp-
jela u Kanaan, gdje je bila sastavni dio hebrejske vjerske tradicije (Abraham je rodom iz Sumera), jer hebre-
jski jezik ne potjee od sumerskog. U toj prii o potopu glavni se sumerski polu-bog nazivao Ziusudra
(hebrejski Noa), a Enlin (glavno boanstvo Sumera) mu je podario ivot vjeni pa su od njega nastale biljke
i ivotinje (v. S. N. Kramer. Lhistoire commence Sumer, Paris : Arthaud, 1986).
U biblijskoj verziji prie o potopu imamo pojavu golubice koja je u kljunu donijela zelenu granicu i tako nav-
ijestila kraj potopa. Po vremenu iz kojeg potjee, vuedolska je grlica starija od te sumerske, kasnije asirske,
te hebrejske golubice, jer prema strunjacima iz vuedolske keramike ona je uglavnom, ukljuujui i gli-
nenu golubicu, nastala prije treeg tisuljea, a sumersko razdoblje dinastija poinje kad zavrava vuedol-
ska kultura (polovicom treeg tisuljea prije Krista).
Na vratu Vuedolske grlice vidimo sveti znak - Majke ivota stilizirani znak zvijea Orion (u kojem se
nalazi Andromeda, jedina od bezbrojnih galaksija koju je mogue vidjeti golim okom).
47 Herodot, Logoi. VII, 62.
48 Isto, V, 9.
53
bile zapisane u sredinjoj Maloj Aziji, gdje su ivjeli Haatti i Hetiti, sma-
tralo se da bi to mogao biti i prajezik Indoeuropljana. No, kako Britanac
MacQueen u svojoj monografiji o Hetitima tvrdi da su i oni u Malu Aziju
dospjeli s europskog jugoistoka, imamo razloga tvrditi sljedee:
Deifriranjem rijei na vuedolskoj obrednoj plitici (IIII = DD),
blizu smo dokaza da su sve te pretpostavke bile znanstveno utemeljene.
U to ime, napokon i openito, valja rei: Cijela se danilsko-vue-
dolska kultura moe racionalno shvatiti i obrazloiti, a u bitnim deta-
ljima i matematiki objasniti.
54
III. POSTANAK ILIRA
Tko su bili doljaci koji su staru kulturu Dinaraca podigli na vii

stupanj i uinili je jo naprednijom izumom elika na podruju Glasinca
kod Sarajeva?
Uz prve znakove raseljavanja, sredinom treeg tisuljea prije Kri-
sta, pojavljuju se u Bosni i prvi tragovi nekih doljaka. Tada se dogodilo
veliko previranje - starosjedioci se razilaze na sve strane, a neki doljaci
na te prostore donose svoju specifinu i posve novu kulturu. Da se radilo
o invaziji nekih ratnika, ostala bi iz tog doba (kao neto kasnije u jugo-
istonim krajevima, posebno tijekom silaska naih Dorana na grki po-
luotok) velika groblja s mnotvom oruja poraenih, kao i tragovi
ruevina tadanjih naselja. No, takvi nalazi iz tog razdoblja jo uvijek ne
postoje. ini se da su ti doljaci zapravo pripadnici stranih plemena koji
su prolazili trgovakim putovima, uglavnom uzvodno i nizvodno pored
rijeka. Kako su se domai sinovi razilazili tijekom ratnih pohoda osvajaa
i gospodara (kao u Troji ili za Aleksandrovog prodora na azijski jugoza-
Slika 14: Ilirski glazbeni

instrument - lira (danas
lijerica).
55
pad), ti su se doljaci enili domaim djevojkama i brzo se mnoili uno-
sei u svakodnevicu posve nov nain ivota, kao to se dogaalo u pa-
leolitiku oko stijene u Solutreu.
Bilo je to posve novo - bakreno doba. Prof. Truhelka lijepo tvrdi:
Tu novu kulturu karakteriziraju brvnare, sojenice u jezerima, upotreba
konja kao domae ivotinje, ratarstvo koje, prema stoarstvu i lovu, ima
sporednu ulogu, te pojava nekih materijala stranog podrijetla, u prvom
redu opsidijana, te raznih jadeida i nefrita za sjekire i klinove, nakita iz-
rezanih iz koljke spondylosa te konano, iako u malim koliinama, kao
najvanijeg - bakra koji e zamijeniti kamen, te predstavlja uvod u doba
metala.49 Da su ti doljaci u nae krajeve dospijevali rijenim putovima,
svjedoi i injenica da je Bosna bila poteena tog selidbenog vala, to
nije sluaj u Posavini i na sjevernijim ravnicama. U Bosni je ipak naena
vea koliina bakrenih predmeta. A u razdoblju od 2000. do 1800. g. pr.
Kr. javlja se i u Bosni bronca u kojoj je uz bakar bilo oko 6% kositra. Bu-
dui da su u Bosni naeni posebni oblici bronanih odljevaka kao i
mnogi kalupi za odlijevanje, oito je u naim brdima bilo dovoljno i
bakra i kositra. Stoga su tu nastale i knemide, koje Homer spominje u
Ilijadi, a i poznata ilirska kaciga. Silaskom naih Dorana na jug, jav-
ljaju se oni Homerovi bronani ljudi koji blijete na dnevnom svjetlu i
zasjenjuju prestraene neprijatelje. O njima je Homer pjevao, ponosan
to je njihov srodnik.
O tom previranju tijekom kojega su domai ljudi napredne kulture
odlazili u zapadnije vrlo malo ili nikako napuene krajeve, prof. Tru-
helka tvrdi: Ovo doba koje predstavlja prijelaz iz kamenog u bronano,
istie se svojom lijepo inkrustiranom ornamentikom, iji su osobito bogati
primjerci naeni u naseljima istone Slavonije (Vuedol, Sarva, Lovas,
Erdut), u Ljubljanskom blatu i u austrijskim jezerskim naseljima (Mond-
see, Attersee), dok je u Bosni, osim u Hrastovai, naen tek pokoji zalutali
komad (Soukbunar). Kako se njezino kulturno podruje iz alpskog iri da-
leko na zapad u panjolsku, Portugal i na britansko otoje, dakle u poto-
nje keltsko etnografsko podruje, vjerojatno je da su nosioci ove kulture bili
Kelti, koji su tek malo dotakli Bosnu, jer su se njome istodobno ili uza-
stopce rasula ilirska plemena.50 Vidjet emo kasnije odakle su potekli i
tko su bili Kelti, Gali i Franci.
50 Isto, str. 85.
56
No vidjet emo malo dalje i zato je jo rano govoriti o Ilirima, ne
samo stoga to taj naziv potjee iz ostataka nekadanjeg pelazgijskog je-
zika, zadranog u starogrkom i dananjem albanskom, gdje znai slo-
bodni, tj. oni kojima nijedna strana sila nije vladala. Isti se naziv, ali
porijeklom iz latinskog jezika, odnosi na puanstvo srednjeg Jadrana - Li-
burne, a i na stanovnitvo istono od Rajne, Franke. Svi ti nazivi imaju
isto znaenje: puanstvo kojim nije vladala nijedna strana sila - slobo-
dni, nezavisni narodi.
No veina historiografa, kao i antropologa, tu mjeavinu doselje-
nika i domaeg puanstva, nastalu tijekom drugog tisuljea prije Krista
na naim jadransko-podunavskim prostorima nazivaju Ilirima. Prvi je
to uinio, razumije se - Herodot.
Prof. Truhelka o njima tvrdi: Ti Iliri bili su u Bosni,51 na zapadnom
Balkanu i srednjem Podunavlju, nosioci iste hallstattske kulture, te su
zavladali prostorom koji na jug see do Makedonije i Epira, na istok preko
Drine i Tare, na zapad do Jadrana i preko eugenejskog podruja do Pad-
ske nizine, a na sjever do Karpata, eke i Austrije.52
Dakle, Truhelkina tvrdnja o ilirskom etnikom prostoru ne poklapa
se posve s antropolokim zakljucima Eugena Pittarda o rasprostranje-
nosti Dinaraca. Dinarskoj rasi je prirodna okolina, prije velikog raselja-
vanja na sve strane; bila sjeverna talijanska obala na Jadranu, te sjeverna
talijanska pokrajina Padanija; dakle od Bodenskog jezera do rta Matapan
na jugu Peloponeza, na istoku do rijeke Morave kao razlunice izmeu
Dinaraca i azijskih Traana, a na sjeveru pak, suujui se uz Jantarni put,
sve do Baltika.
Premda nije bio prvi, prof. Truhelka je objasnio tko bi mogli biti ti
novi doseljenici na nae prostore. On pie: Pleme Sigina, kojem se pripi-
suje glasovito nalazite u Hallstattu, po Orfeju je porijeklom s Kavkaza.
Po Strabonu su Veneti potekli iz Paflagonije, a svoje ime ponijeli su u novu
postojbinu na Jadranu iz starog kraja gdje im se glavni grad zvao Enetos.
51 Prvi koji je spomenuo Ilire, i to tri puta, u svom djelu Logoi, bio je Herodot iz Halikarnasa. Kod Grka je
o Ilirima najopirnije pisao jo i Strabon. Kod Rimljana je malo pisaca koji nisu spomenuli Ilire, a najprije
su o njima pisali: Ovidije, Plinije, Tit Livije, Ciceron, Katon, Propercije, Flavius Vopiscus, Trebelius Pollio i
drugi. Od poznatijih grkih povjesniara, zadnji u nizu koji je pisao o Ilirima bio je Leonik Halkokondiles
(1432. 1490.). On je, u svojoj Povijesti Turske, tvrdio da u Bosni ive Iliri koje neki u nae vrijeme nazivaju
jo i Bonjacima. Kralja Stjepana Tomaevia nazvao je kraljem Ilira (v. Logoi. X. 531, 533, 540, te LX, 549 i
X. 537-542.).
57
Prosto je nevjerojatno da nitko od hrvatskih povjesniara pa ni je-
zikoslovaca, (na alost mi antropologiju ni danas nemamo u pravom smi-
slu, jer smo i dalje zarobljenici panslavenske dinastiko-ideoloke
izmiljotine) nije itao Herodotova djela, ili nisu smjeli istraivati dalje
od sedmog stoljea zbog habsburkog Dekreta (11. 01. 1843.), kojim nam
je zabranjeno, u ime Dumlerove izmiljotine (da su nas na ove tada puste
prostore doveli Avari, i to poetkom VII. st.), i samo spominjanje ilir-
skog imena, a time i istraivanje nae povijesti prije VII. stoljea.
No Herodot je u svojim Pripovijedanjima (Logoi) zapisao: Podruje
s onu stranu Dunava (tj. uz desnu obalu srednjeg Dunava) izgleda kao go-
lema pusto... a tu ivi narodna skupina koju zovu Sigini, koji imaju no-
nju Medijaca, njihovi konji imaju gustu i dugaku dlaku, niski su,
nezgrapni i nisu pogodni za jahanje. No kad se upregnu u koije, tre veli-
kom brzinom tako da su svi Sigini dobri koijai. Njihova zemlja se protee
do podruja Eneta, onih koji ive uz obale Jadrana. Za njih se tvrdi da su
emigrirali iz Medije. Teko mi je shvatiti kako su Medijci uspjeli stvoriti to-
liko prostranu koloniju, ali i to je mogue ostvariti tijekom dugog vremen-
skog razdoblja. Liguri koji ive iznad Marseillea nazivaju trgovce Siginima,
a na Cipru duga koplja nazivaju sigynnama.53
Ni u djelima zapadnih povjesniara (svaka ast iznimkama kao to
su E. Pittard i J. Merkale!), nisam uoio mnogo vie o utjecaju Medijaca
na sudbinu Europe. Kao da se nitko nije zapitao - pa tko su zapravo bili
ti Medijci i gdje se nalazila njihova zemlja? A oni su utemeljili prvo
sveope Carstvo i doveli ga do vrhunca moi jer je poivalo na uzvienom
pojmu izonomije (jednakost svih i posvuda), o emu je pisao ba He-
rodot, i to vrlo opirno. Nitko nije obraao posebnu pozornost ni na He-
rodotovu tvrdnju da je cijeli svijet Medijce nekada nazivao Arijcima... oni
su sami promijenili svoje ime i nazvali se Medijcima, tako bar oni sami
tvrde.54
Tko su bili ti Arijci i odakle su potekli, kamo su sve dospjeli? I o
tome su miljenja bila podijeljena, a ono koje zastupaju francuski stru-
njaci, ini mi se najbliim istini. Francuska, naime, nije bila na nepo-
sredni susjed pa je, poput Engleske, imala daleko objektivniji uvid u
prolost naih krajeva i ljudi.
53 Herodot. Logoi. V, 9.
54 Isto, VII, 62.
58
Naelno: ono to ue u slubenu enciklopediju jedne moderne zem-
lje utemeljene na zdravu razumu, saetak je cijele jedne male biblioteke
znanstvenih uradaka. U francuskoj enciklopediji Grand Larousse, u
lanku Aryens, moemo proitati sljedeu tvrdnju: Aryens (Arijci) - naziv
koji je u antici oznaavao populacije podrijetlom s istonog dijela Medite-
rana, koje su nastanjivale podruje sve do Alpa, a uputili su se u osvajanje
i dospjeli ak u Indiju. Njihov je jezik pripadao indoiranskoj skupini je-
zika...55
Ve smo napomenuli da se razlunica izmeu zapadnog i istonog
Sredozemlja protee od nekadanje Kartage do sicilijanskog grada Mar-
sala. U istono Sredozemlje spada i cijeli Jadran. Eugene Pittard smatra
da su jadransko-dinarski i alpski ovjek bliski srodnici. Kako je teklo ra-
seljavanje Dinaraca kopnenim i morskim putem, opirnije je opisao fran-
cuski sveuilini profesor Gabriel-Leroux, u udbeniku namijenjenom
studentima pod naslovom Prve civilizacije na Sredozemlju. On tvrdi slje-
dee: Podruje Male Azije iza Dardanela bez sumnje je najprije napueno
prilikom invazija poetkom III. tisuljea pr. Kr. (na arheolokim lokali-
tetima iz tog, najstarijeg doba naeni su komadii bakra)... otad su neri-
jetko organizirane skupine ratnika provaljivale preko Trakije s Dunava,
prelazile su Bospor i ile prema Anatoliji, gdje dolazi do mijeanja razlii-
tih naroda koji se kriju iza imena Frigi, Lidijci, Miseni i Dardani...56 Isti
autor nastavlja dalje: Polovicom II. tisuljea pr. Kr. pojavljuje se bronca i
u sjevernoj Italiji, i otprilike u isto vrijeme i naselja na sojenicama na po-
druju koje se naziva Terramare... Openito je prihvaeno da su ti terra-
maricoli tu dospjeli sa sjevera.57 Dodajmo ovdje jo jednu njegovu
tvrdnju: Oko 1000. g. pr. K. pojavila se u dolini rijeke Pad (Po), u blizini
Bologne, nova populacija nazvana Villanovska, nazvana je po svom tipi-
nom lokalitetu. Pripadnici te populacije spaljivali su svoje mrtve i pepeo
odlagali u bikonusne urne koje vjerojatno potjeu iz sredinje Europe. Uz
bronane predmete, obraivane hladnim postupkom, a ne taljenjem ili li-
jevanjem u kalupe, naeni su i neki eljezni predmeti. Villanovci su dola-
zili iz istonih Alpa (dinarskih, op. prev) gdje je eljezo stizalo preko
Jadrana... Njihov dolazak podudara se s grkim Srednjim dobom u po-
druju Egejskog mora, gdje su sa sjevera prodrli Dorani. U dolini rijeke Po
utemeljili su znaajna sredita, Este i osobito monu Bolognu. Napredu-
55 Grand Larousse. Sv I, str. 621.

56 Gabriel-Leroux, J. Les premieres civilisations de la Mediterrannee. Paris : PUF, 1983. Str. 14, 15.
57 Isto, str. 22.
59
jui prema jugu, nastanili su se u Umbriji, a zatim i u Etruriji. Njih se esto
poistovjeuje s precima Umbra koji su podigli tri stotine gradova u sredi-
njoj Italiji, a Etruani su ih potisnuli prema Apeninima. Herodot je tvr-
dio da su Umbri podrijetlom s podruja izmeu izvora Save i Drave.
I napokon, Gabriel-Leroux ustvrdio je i sljedee nedvojbene inje-
nice: Poetkom prvog tisuljea poinju invazije Ilira koji su dolazili s dal-
matinske obale. Veneti i Liburni nastanili su se na uu rijeke Po. Iapygi,
srodnici ilirskih Japoda, dospjeli su do obala Tarantskog mora, neki su se
pomijeali sa Sabelijcima i tu razvili poseban stil izrade vrlo lijepih pred-
meta u vrijeme eljeznog doba: oruja, fibula, grivni, nakita s jantarom...58
U francuskoj enciklopediji Grand Larousse nalazimo i podatak da su Fi-
listi, tj. Peleti, odnosno preci dananjih Palestinaca, dospjeli na naj-
istonije obale Sredozemlja i da su govorili jednim ilirskim dijalektom.59
Dakle, iz svega navedenoga zakljuujemo da je raseljavanje sve broj-
nijeg puanstva s prostora Jadran Dunav, poelo poetkom III. tisu-
ljea pr. Kr., da su se raseljavali u svim pravcima, da su sa sobom nosili
znanje, umijee i oruje dostatno da u raznim krajevima, sve dalje i dalje,
uspostavljaju svoju vlast nad zateenim puanstvom, prvenstveno na tlu
Male Azije.
Ti orai i vitezovi na konjima,60 u bronanim oklopima i sa eljez-
nim orujem u ruci, najvjerojatnije su bili Ari ili Arijci (na medskom,
grkom i latinskom, ali i nekim drugim jezicima, ara je korijen iz kojeg
se izvode rijei orati i ralica).
Od Herodota preko Strabona i Plinija Starijeg do Kvinta Kurcija,
narodi koji su boravili zapadno od Azije, nazivani su oraima. Meu te
orae ubrajali su se i zapadni, tj. kraljevski Skiti. Taj termin, dakle, nije
obiljeavao rasu, nego sjedilako puanstavo kojemu je zemljoradnja po-
stala vanija od stoarstva, zbog ega su i preli na sjedilaki nain i-
vota, te su se u naim junijim krajevima ograivali debelim, pa i
kiklopskim zidinama, to emo vidjeti neto dalje.61
58 Isto, str. 24.
59 lanak Philistins u Grand Larousse. Sv. 8, str. 421.
60 Konj je bio sveprisutan u ivotu ilirskog plemstva. Osim ilirskim ratnicima-vitezovima, konj je sluio i u
lovu. Posebno lijep prizor iz lova ilirskih velikaa sauvan je na oveem komadu jantara, naenom u Beran-
ima.
61 Osim nekoliko tvrava du Jadrana i u naem gorju, Herodot je tvrdio da su Pelazgi podigli i prve zidine
Atene, pa i prvo svetite na atenskoj Akropoli (Herodot. Logoi. VI, 138). Njemaki povjesniar i arheolog
Weege, jo je 1911. ustvrdio da prva naseobina u Olympiji potjee od nekog naroda koji je doao sa sjevera,
jer se tragovi iste kulture nalaze i u Bosni, a neto slino tvrdi i za grad-dravu u Mikeni. U Spartu se, po
njemu, doselilo i ilirsko pleme Hylleis, koje potjee s prostora izmeu ibenika i Trogira (Liburni). (v. Mit-
teil. des deutschen archaol. Instituts. Athen, Abt. 36-184).
60
Slika 15: Ilirski lovac na
konju, na komadu jantara
naenom u Beranima
Medijci su podrijetlom bili Arijci, tvrdi Herodot. No, njihov se

narod sastojao od vie srodnih i raznorodnih plemena, a njihova zemlja
se protezala od otprilike rijeke Hallys zapadno od Hat-Patuke, odnosno
Kapadokije tj. dananje Anatolije, do starog Farsa, ukljuujui uu Me-
diju i stari Elam. Na tako golemom prostoru oni su organizirali svoju
nad-kraljevinu koja se sastojala od udruenih plemenskih dravica.
Meu plemenima od kojih se sastojao narod Medije, Herodot navodi i
sljedea: Busi, Paratakeni, Struhati, Arizanti, Budini i Magi.62
Arijci su dakle na tom prostoru organizirali svoju vlast. Na elu
udruenih plemena na podruju dananje Anatolije (koja se, kako nave-
dosmo, na medskom jeziku nazivala Hatpatuka, a na grkom Kapado-
kia) bili su, kako je zakljuio MacQueen, Hatti, koji su sami sebe, pie u
pronaenim zapisima, nazivali Haatti. Budui da su Haatti dospjeli i do
desne obale Rajne, po Pliniju Starijem, odnosno kasnije Tacitu,63 ba pod
tim nazivom, i budui da u Bosni ima nekoliko plemena koja u nazivu
imaju rije hati ili ati (konjanici, vitezovi, kao Autarihati, Daisitihati
te Arihati, kod Plinija Starijeg Autariates, Daisitiates i Arivates), logino
je pomisliti da se raseljavanje tih sjedilakih plemena odvijalo prema
istoku, ali i zapadu. Nije nikakvo udo to postoji vrlo blisko krvno srod-
stvo izmeu puanstva Bosne i puanstva Anatolije - to je povijesno oito
- Anatolci potjeu iz Bosne!
62 Herodot. Logoi. I, 101. Esti de Medon tosade genea: Boysai, Paratakenoi, Stro-uhates, Arizantoi, Voydioi,
Magoi. Genea mes de Medon esti tosade.
63 Tacitus. Historiae. Paris : Garnier, 1954. Str. 394.
61
Arijci Hatti su u Hatpatuki uspostavili svoju vlast i nekoliko stoljea
vladali itavim tim podrujem, zahvaljujui, kako tvrdi MacQueen, mo-
nopolu u proizvodnji elinog oruja i orua (elik su prodavali u veim
koliinama i Egipanima), osnovali su prostrano Carstvo. Nakon to su
oslabili tijekom neodlune, ali iscrpljujue bitke s Egipanima kod Ka-
dea, njihovo se Carstvo raspalo pa su nastale drave Urartu i Mitani, a
najzad i Medija. Sve je to bilo isto puanstvo, smjenjivala su se samo ple-
mena na vlasti.
U tom svjetlu, posve je shvatljivo da su se Arijci mijeali sa zatee-
nim i dominantnim puanstvima, osobito na prostorima zapadne Me-
dije, gdje je, prema Herodotu, ivjelo medsko pleme Struhati (oko zemlje
Hatti). A njihov je dolazak na prostore izmeu Dunava i Jadrana bio, u
neku ruku, povratak u prapostojbinu, ali s izmijenjenim fizikim i jezi-
nim osobinama. Narod koji je organizirao tako golemo Carstvo u za-
padnoj, pa i junoj Aziji (Indija), nametnuo je, tvrdi francuski strunjak
za arheologiju azijskog jugoistoka, Roman Ghirshman (u lanku Medes
Encyclopaediae Universalis), svoj jezik mnogim narodima kojima je vla-
dao.
Ponosan na svoje podrijetlo i svjestan svoje intelektualne nadmoi,
taj je narod i u domovini svojih predaka uspio stoljeima ouvati svoju
samostalnost. Pomijeavi se s onima koji su ostali na domovinskom tlu,
Pelazgima, ti arijsko-azijski mjeanci, koji su sebe prozvali Medoi, sro-
dili su se tijekom stoljea sa starosjediocima. Tako je nastala ilirska civi-
lizacija.
Njihova samosvijest nije opstala samo u jeziku kojim mi i danas go-
vorimo na podruju izmeu Dunava i Jadrana, nego su sve do petog sto-
ljea ouvali i naziv Medija, za pokrajinu koja se prostirala u granicama
Dioklecijanove Panonske dijeceze, izmeu Siska, Ljubljane, Ogulina i
Krapine.
62
IV. SVIJET U KOJEM SE ZBIVALO
RASELJAVANJE DINARACA
Ope prilike
Suvremeni razvoj egzaktne znanosti, koju predvode ljudi u sjeni,
uglavnom anonimni pragmatini teoretiari, omoguuje nam da popri-
lino tono shvatimo prolost naih davnih pa i najstarijih predaka,
premda narodi koji su im prethodili i od kojih smo i sami potekli, nisu
ostavili zapisa, ne znamo im ime, kao ni imena niza dinastija i vladara,
koji su zanovijetali dok su drugi stvarali i radili. I jedni i drugi ostali su
anonimni. Samo oni koji su proizvodili i oblikovali materijalna dobra
danas mogu voditi dijalog sa suvremenim stvaraocima i graditeljima.
Slava i mo stratega i vladara, koji su u prvom redu gledali kako e po-
raziti protivnika, pljakati tua dobra, odnosno ubijati i ruiti, lebde nad
ruevnim tragovima ljudske povijesti.
Ni povijest Dinaraca (nazovimo ih antropolokim tipolokim na-
zivom), kao ni drugih rasa i naroda, nije tekla glatko za vrijeme bijede,
ali ni za vrijeme izobilja. Ljudska navada preuzimanja uloge ekia koji
e na nakovnju tue zemlje tui po braniteljima inorodnog puanstva, od
Kaina do naih dana nije bila manja od elje za opstankom. Poticanje ri-
valstva meu lanovima iste obitelji, meu obiteljima, rodovima, ple-
menima i narodima uvijek je bio glavni posao vladara koji su kovali ratne
planove, nareivali gradnju plotova oko koliba i zemunica, utvrenih re-
fugija ponad kasnijih naselja i debelih zidina, obrambenih kula pa i cije-
lih gradova u centrima moi. ini se, prema onome to su nam ostavili
stariji pisci i kroniari, da je u davna vremena prije izuma bronce i elika,
bilo vie lokalnih svaa nego sukoba inorodnih organiziranih vojski. Tek
kasnije, kad su izumljeni i iskovani bolji oklopi i oruje, zapoeli su rat-
nici na konjima dugu epopeju najezdi, pljaki, osvajanja i dominacije
nad slabijima u svom susjedstvu, ali i dalje.64
64 Ilirska vojska bila je jaka na kopnu i na moru, odolijevala je nasrtajima zdruene vojne bujice pljakaa
socii nomini romani preko dvije stotine godina, sve dok Tiberije nije shvatio da je Rimu u interesu da i Ilir-
ija postane - udruena sila koja e unutar Carstva imati svoju autonomiju. Tako su ve polovicom treeg stol-
jea carsko prijestolje zauzeli ilirski imperatori, doveli su Carstvo na vrhunac moi, decentralizirali ga i proveli
temeljite reforme ija je bit i danas zadrana u suvremenoj civilizaciji.
63
Slika 16: Ilirska vojska
Koliko god osvajai bili uspjeni u svom nametanju vlasti drugim

narodima, pojedinci i skupine iz osvojenih zemalja, ujedinjeni tuin-
skom vlau, odlazili su kao njihovi podanici u zemlje osvajaa. Neto
se slino dogodilo i s Europljanima u nae doba stotine tisua, pa ak
i milijuni njihovih podanika iz bivih kolonija doli su u zemlje nekada-
njih gospodara i ondje se ukorijenili, razmnoili su se bre nego domae
stanovnitvo i tako se s njim stopili u jednu civilizacijsku cjelinu. Napo-
kon, od itave vlasti kolonizatora ostao je samo njihov jezik u slubenoj
ili mondenoj uporabi, a priroda brzo povrati svoja prava brzo su se
zaboravili i aramejski, i grki, i latinski, a tako e biti i s nekim europskim
jezicima kad bivi kolonizirani narodi otkriju i upoznaju svoju istinsku
povijest.
Izgradnja ilirske zajednice plemena

to se tie podizanja kula i utvrda, na prostorima izmeu Dunava i
Jadrana i danas se izdiu najrazliitije promatranice, kule, zbjegovi,
dvori i mone tvrave, ponajvie na lokalitetima koji su zadrali u svom
64
Slika 17: Drevna ilirska tvrava Arsa.
imenu drevni naziv varda. U tom su smislu zanimljivi i nalazi pohra-

njenog masovnog oruja, uglavnom istroenog i neupotrebljivog, ali i ra-
spoloivog za preradu. Takvi nalazi otkriveni su u Krehinu Gradcu,
Drenovom Dolu, te u Rakitnom. Na Paklenici u Tenju u jednoj grob-
nici iz bronanog doba naena je vojnika oprema s lijepo graviranim
maem zvanim kelt.65 Vidjet emo odakle potjee i rije kelt, ali i sami
Kelti. Bosna je majka elika, a mjesto poetka eljeznog doba nalazi se na
podruju Glasinca. Iz tog vremena datiraju i najvee obrambene utvrde
- vijest o mjestu proizvodnje najubojitijeg oruja privlaila je ratnike i
vojske, a ne samo trgovce - trebalo se braniti...
Dinarci su u bronanom dobu prvi poeli graditi takve gradine, naj-
vie u krakim dijelovima zemlje. One se i danas nalaze na lokalitetima:
Zlatite kod Sarajeva, Varvari u Rami, ungar kod Cazina, Crkvenica
kod Doboja, Peringrad kod Vlasenice itd. Te su gradine zapravo bile su-
hozidine s temeljem krunog oblika. Tek se na neravnom tlu javljaju ne-
pravilno sagraeni temelji tvrava.66 Bedemi su iznutra bili pojaavani
65 Rije kelt spada meu najrasprostranjenije rijei europske skupine indoeuropskih jezika. Prvotna rije
klt imala je vie znaenja, kod nas su najbolje ouvani glagoli: klati, kolutati, kolati i raskoliti. Od prvotne
rijei nastao je i naziv za najproireniju posebnu vrstu kratkog maa kelt, koji spominje i Strabon kad gov-
ori o oruju Kelta s Jadrana. To se oruje, kako vidimo po iskopinama u Bosni iz bronanog doba,
proizvodilo i prije raseljavanja Kelta najvie prema zapadu.
To moemo povezati s Herodotovom tvrdnjom da su siginska koplja na Cipru nazivali sigynnes. Isto se
moe rei i za prvotni naziv Makedonije - Imatia, po kojemu je i koplje dobilo naziv ima.
66 Drevna ilirska tvrava Arsa (u novije doba Ras) na tlu Veleupe Rake, bila je impozantan bastion Hirove
obrane na teritoriju blizu granice izmeu Ilira i Traana. Danas se nalazi na Pazaritu, blizu Novog Pazara
na Sandaku. Staroilirski utvreni grad Arsu spominje i bizantski pisac Prokopije u estom stoljeu.
65
snanim drvenim potpornjima i palisadama - od ega potjee i grki
naziv polis, te keltski lisa.67
U obliku pravilne krunice bile su podignute gradine: Kusae, Sen-
kovii, Sokolac, Kovanje, Buljukovina, Bjelosalii, Berkovii, Rasovaa,
Laznica, Nepravdii, Veliki Vrh, Praii - sve na glasinakom podruju,
u sreditu zemlje monih Autari(h)ata. S vanjske strane bedema bili su
iskopani duboki jarci kako bi oteali pristup napadaima.
Navedene gradine bile su prilino primitivno izgraene, no na jugu,
na podruju dananje Hercegovine, gdje su obitavali Ardijei i Daorsi,
graeni su istinski mamutski utvreni gradovi od velikih blokova klesa-
nog kamena. Tako je bio izgraen grad u dananjem Radimlju kod Or-
ania, te Gabela na suprotnoj strani Neretve. Takve su gradine Dinarci,
prema njemakom povjesniaru i arheologu Wegeu, podizali i u dana-
njoj Grkoj. Oni su podigli Akropolu u Ateni (to je tvrdio i sam Hero-
dot),68 Mikenu, Tirinsu i Orhomenu. U Oraniima se ta megalitska
tvrava i danas moe vidjeti, sastoji se od bedema dugog 80 m, s jednom
etvrtastom kulom na oba kraja. Ardijei koji su tu ivjeli imali su svoje
kolonije u Drau, na Visu, Hvaru i Koruli. Sline tvrave nalaze se i u
sjeditima Delmata, Mazaea i Japoda.
Sjevernije uz Jadran, poznati su ostaci velikih utvrda u Labinu, Bar-
banu, Poreu, Bermu, Puli i na Cresu. Zvane rnja tvrdi da su sve te
utvrde gradili Iliri i da ih je bilo u svim vanijim sreditima plemenskih
i rodovskih zajednica na itavom prostoru izmeu Jadrana i Dunava.69 U
ravniarskim su krajevima takve utvrde uglavnom nestale, jer su bile gra-
ene od balvana i zemlje, takoer okruene dubokim opkopima. Ve su
tada sve te utvrde imale svoju stalnu posadu koja je budno s njih na-
dgledala okolicu, a sluile su i kao zbjegovi okolnom puanstvu u slu-
aju opasnosti. Jedna takva keltska utvrda otkopana je i rekonstruirana
na breuljku kod njemakog lokaliteta Heuneburg.
67 Prve nastambe nastale na jadransko-podunavskim prostorima kao djelo ljudskih ruku bile su graene od
drveta. Prve pregrade i ograde raene su oplitanjem zabijenih ili privrenih kolaca. Unutranji zidovi koliba
i pregrada u njima bili su omazani glinom ili blatom. Ve u prastarom vuedolskom naselju otkriveni su
tragovi oplota oko skupine nastambi. Od prvotne rijei plt (ple-sti), nastali su po analogiji tehnike pletenja
i oplitanja nai nazivi: plesti, plot, splet, itd. Odlaskom naih ljudi u okolne krajeve i europske zemlje, pojavile
su se rijei: lisa u jeziku zapadnih Kelta, polis u grkom i palissade u dananjem npr. francuskom jeziku.
68 Herodot. Logoi. VI, 137.
66
U ve razvijenoj poljoprivredi, prema prof. Truhelki, naeni su do-
kazi o uzgoju penice (triticum dicoccum), jema i prosa. Od domaih
ivotinja uzgajali su najmanje etiri vrste goveda: primogenitus, brashy-
ceros, trochoceros i taurus. Imali su pse uvare i tri pasmine lovakih
pasa: spaletti, palustris i intermedius.
Kako smo ve naveli, uroeniko se puanstvo, Dinarci, raselilo u
unutranjost i polako prilagodilo svoj nain ivota, rada i izgradnje na-
stambi okolini. Nastambe su gradili i izvan naih prostora, sve do bri-
tanskog otoja na koje su, prema E. Pittardu, dospjeli oko 1000. g. pr. Kr.
Najznaajnija vrsta nastambi i obiteljskih obitavalita bile su sva-
kako sojenice. Otkopani su vrlo dobro ouvani primjerci u Donjoj Do-
lini uz Savu. Mjestimino ih je zatrpao nanos savskog mulja, ponegdje
debeo i do 6 m. Graene su na hrastovim stupovima koji su bili vezani
potpornjima i gornjim gredama, na donje su se stavljale daske, a na gor-
nje se polagao krov. Zidovi zemunica su zapravo drveni. Te su kue
bile podijeljene u dva dijela: prednji prostor s ognjitem odgovarao bi
megaronu (kao onaj u Vuedolu), a uz njega je bila lonica. Ponad pro-
storija bio je tavan na kojemu su drali lonce sa zalihom pia i koeve za
ito. Na ognjitu je gorjela vatra, a dim se dizao pod krov i izlazio kroz
otvore na lastavici kue. Zemunice su bile pokrivane slamom i aom.
Ognjite je bilo okruglo, ograeno zidiem debljine oko 20 cm, ukrae-
nim svastikama.
N. B. Te svastike spadaju meu najstarije koje su ikada pronaene
na arheolokim lokalitetima. One su se sauvale sve do srednjeg vijeka na
dinarskim oblastima, jer ih nalazimo kako na rtvenicima adventa, tako
i na nekim stecima.
Ispod nekih kua naen je uredno sahranjen ljudski kostur, tako da
je sahrana na ognjitu kao rtveniku bila ujedno i prinoenje rtve pre-
cima, jer je kostur najvjerojatnije bio ostatak tijela preminulog utemelji-
telja kue, koji i mrtav sudjeluje u ivotu svog ivog potomstva. Taj je
obiaj kasnije uoen i kod starih Grka (lekitosa), a u ranom kranskom
razdoblju tako su postavljane i relikvije muenika (katarakte). I zaetak
larizma u Europi treba traiti na naim prostorima.
Od tih kunih grobnica i obiaja odravanja vatre na ognjitu ponad
groba pretka, nastali su kasnije u junijim krajevima zajedniki rtveni-
ci; odnosno hramovi, iju su tradiciju izgradnje na jug donijeli Dorani.
67
U nedostatku masivnijih ko-
mada hrastovog drveta, za nji-
hovu je gradnju upotreblja-
van kamen, a zatim i mra-
mor. Mramorni stupovi soje-
nikih trijemova u poetku
su tesani u dorskom stilu. Gre-
de koje su polagane na stupo-
ve najstariji su tipovi epistila.
Tako nae sojenice predstavljaju
poetnu fazu evolucije iji je re-
zultat dorski hram, tvrdi prof.
Truhelka.70
Iliri su masovno proiz-
vodili ubojito oruje (ilirska
koplja zvana sigynne spo-
minje i Herodot71) koje su
prodavali na Kipru. Istono od
Kipra u rimsko se doba jedan Slika 18: Ilirska kaciga
otok nazivao Insula Illyrica.
Proizvodnju ilirskih kaciga72 i bronanih oklopa, koje su nosili ne-
ustraivi ratnici na konjima, plavokosi Danajci, opjevao je Homer u svo-
joj Ilijadi.
72 Arheolozi su prije par godina pod Kapetanovom kulom u Zadru, u gomili komada uruenih ulaznih an-
tikih gradskih vrata, ispod neto mlaeg sloja kamenja otkrili krilatog orlava, tj. lava s orlovim kljunom. Na
pitanje iz kojeg perioda potjee, nisu htjeli nita rei. A zato i bi, kad su izmislili da na tom podruju nisu
obitavali Iliri, ve samo ilirsko pleme Liburna. Contradictio in adjecto...
No na najmanje dvije vrlo dobro ouvane ranoantike ilirske bronane kacige, ije sam fotografije naao na
Internetu, jasno se vide dva lava savijenog repa na eonom dijelu kacige, s jedne i druge strane zatezne pe-
tlje s koje se preko glave prema leima nekada sputao privren konjski rep. Na drugoj kacigi, koja datira
iz 530. godine pr. Kr. (Rim je tada bio tek maleno selo u Laciju), na unim se titovima vide pozlaeni vite-
zovi na konjima, kakve je Homer opisao u svojoj Ilijadi. Obje ilirske kacige potjeu iz 6. i 5. stoljea pr. Kr.
Lav je, dakle, bio drevni ilirski simbol snage, dok je simbol rimske vojne moi bio aro (orao). Pod ovom ka-
cigom iz 6. st. pr. Kr. stoji da je Ilirima lav bio marchant et non combattant, to je ilirska odlika de la force
tranquille (v. Revue des etudes anciennes, IVI, 1904.) Vidjeti na internetu portal Casque illyrien.
Krilati lav nad gradskim ulaznim vratima predrimskog Zadra bio je, dakle, ilirki simbol. Ali ega?
Na portalu pod naslovom Griffon itam o pojavi krilatog lava u starom svijetu i saznajem da potjee Iz Elama
(poetak 3. tisuljea pr. Kr.), kraja koji se danas nalazi na jugozapadnom dijelu Irana. Uostalom, kapiteli
Perzepolisa prikazuju dvostruke grifone. Legenda na ovom portalu kae da je grifon bio simbol spasitelja.
Vjerojatno je i ponad ulaza u ilirski grad Zadar krilati lav bio zaziv blagoslova neba, koje je prema grkim pi-
68
Uz tu bojnu opremu na naim je prostorima i konj bio pripitomljen,
sluio je za vuu i oranje, ali i za jahanje. Homer za konje Danajaca tvr-
di da su bili brzi kao borej (sjeverni vjetar). Konj je u ranom brona-
nom dobu prenosio ratnike, a naene su i bronane vale.73
U Donjoj su Dolini pronaene i kosti pijetla, za koje prof. Truhelka
tvrdi da su najstariji dijelovi kostura pijetla ikada naeni na tlu Europe.
On tvrdi da potjeu iz prednje Azije.
N. B. U Zarathustrinoj vjeri pijetao se smatrao svetom pticom, jer
je navijetao izlazak sunca. I u evanelju se spominje kako je apostol
Petar shvatio svoju moralnu bijedu kad je pijetao zapjevao po trei put.
Na izglednijim je kuama ispred megarona bio jo i trijem sa stu-
povljem. Znatno kasnije Homer je opjevao sline nastambe i na podru-
ju mikenske kulture. Dorani su se dijelili na vie plemena, od kojih su
najpoznatiji Dymanes (Dalmani?), Hyleis (Heleni?) i Pam-philioi, a
meu zadnje, mijeane, spadaju i Antiohi. Njemaki helenist Weege uka-
zao je na mogunost da je i prve naseobine u Olimpiji (gdje su odra-
vane Olimpijske igre, prvo u ast boginje Here, a prodorom Helena na
Peloponez, i u ast boga Zeusa, tj. ivotvorca) osnovao narod koji je
doao sa sjevera, jer se tragovi iste kulture nalaze i u Bosni, mislei na isko-
pine starijeg eljeznog doba u Glasincu.74
Ope je prihvaena teza da su Dorani dospjeli u Grku u prvoj po-
lovici II. tisuljea pr. Kr. (1200. 1000. pr. Kr.) gdje su donijeli posve
novu civilizaciju, bili su naime ujedinitelji i utemeljitelji budue grke ci-
vilizacije. U tom smislu, u francuskoj enciklopediji Grand Larousse stoji
sljedea tvrdnja: Dorske invazije... danas su bolje poznate zahvaljujui de-
ifriranju jednog egipatskog zapisa iz 1200. god. pr. Krista i nedavnim iska-
panjima na arheolokim lokalitetima uz Vardar. Narod dospio sa sjevera
koji je ivio uobiajenim ivotom na podruju srednjeg Dunava, tj. Borani,
prodrli su prema jugu dolinama Morave i Vardara. Nakon osvajanja Te-
scima Herodotu i Strabonu, za Ilire bilo simbol svega to je sveto, kao i svega to je o nebu ovisilo. Isti takav
orlav moe se vidjeti i na vrhu velikog stupa sramote na trgu kod Nadbiskupske palae u Zadru.
No, budui da je Herodot u 5. st. pr. Kr. Venete tri puta nazvao Ilirima, postaje jasno kao dan da su Veneti,
kao Iliri, zadrali ilirski simbol krilatog lava, jer je on stoljeima bio njihov simbol. Kod Latina je u kasnoj
antici imao posve drugaije simboliko znaenje srodno etruanskim groteskama, odnosno nakaznosti.
Ta oiglednost posve mijenja mjesto Venecije u cjelokupnom ilirskom svijetu, sve do dana dananjega. Ve-
neto je danas talijanska pokrajina, ali Veneti su sastavni dio ilirskog svijeta raseljenog u okolne zemlje sre-
dnje i jadranske Europe.
73 Truhelka, . Bosna u doba prehistoriko, u Pov. hr. zemalja BiH. Napredak, Sarajevo, 1942. Str. 92, 93.
74 Wege. Mittel des Deutschen archeologishe Institut. Athen, 36, 184.
69
salije, Borani su se podijelili i krenuli u vie pravaca oko Pindskog gorja,
jedni su dospjeli do Korintskog zaljeva uz Aspropotamos, epirski Acheloos,
a drugi niz rijeku Penu do Maliakog zaljeva. Nakon toga slijedilo je osva-
janje Peloponeza gdje je dolo do tekih sukoba, o emu svjedoe ruevine
Mikene i Tyrinta. Peloponez je nakon toga postao sredinja dorska zemlja,
ako se izuzmu Arkadija, Elida i Ahaja.75
Dorsko plemstvo stopilo se s lokalnim naprednim stanovnitvom i
zajedno s njime zaelo briljantnu kulturu opirui se svakoj stranoj do-
minaciji. Iz najuglednijeg dorskog plemena - Antioha, kako smo ve na-
veli, potjecao je i sam Sokrat.76
O zaecima i uvjetima procvata atenske civilizacije, Herodot je
ustvrdio sljedee: Kojim su jezikom govorili Pelazgi u stara vremena?...
Pelazgi koji danas obitavaju u podruju Hrestonesa, a koji su nekada ivjeli
u podruju koje nazivamo Thesaliotes, bili su susjedi Dorana... koji su ne-
kada ivjeli zajedno s Atenjanima, a u stvari su kolonizirali sve pelazgij-
ske gradove... Pelazgi su, navodno, govorili jednim stranim jezikom... Ljudi
iz Atike i sami su bili Pelazgi, a helenizirani su tek nakon to su nauili he-
lenski jezik.77
N. B. U knjizi Panonija dao sam tiskati starogrko-hrvatski rjenik,
u ta sam dva jezika pronaao preko dvije tisue slinih i istoznanih ri-
jei, to navodi na zakljuak da su Dorani iz svoje postojbine donijeli
svoj jezik, pomijeali ga, kako tvrdi MacQueen, s proto-luvtskim, jezi-
kom starosjedilaca (koji, prema MacQueenu, nije pripadao indoeurop-
skoj skupini jezika) i tako je nastao jezik koji nazivamo starogrkim.
No Dorani nisu nakon dolaska na jug bili samo vladari i vojnici.
Oni su sa sobom donijeli svoju kulturu, superiorniju od zateene. Doni-
jeli su zastraujuu vojnu opremu o kojoj Homer pjeva nadugo i nai-
75 Grand Larousse. Sv. 4, str. 192.

76 Chaignet, A. E. Vie de Socrate. Paris : Did.&Co, 1868. Str. 250.
Sokrat je roen u Ateni, u etvrti Alopek koja je pripadala plemenu Antioha (str. 13). Sokrat je (prema Pla-
tonovoj Apologiji Sokratu) tvrdio pred sucima demokratske Atene: Ne moi rei ono to mislimo, znai biti
rob, a ne slobodan ovjek (str. 132). Uz ve poznate grijehe za koje se optuuje Sokrata: povreda slubene re-
ligije, uz nejasnu tvrdnju o zavoenju mladei, postoji jo jedan sasvim novi: radi se o politikim doktrinama,
njegov prezir prema demokratskom nainu vladanja i njegova sklonost prema dorskoj aristokraciji (str. 250). Za-
nimljiv je i podatak da je Sokrat svom ueniku Ksenofontu savjetovao da se angaira kao plaenik u vojsci
Kira Velikog. To objanjava i grki odnos prema Irancima u antici bila je ast sluiti u medo-perzijskoj voj-
sci. A u grkom jeziku (kyros) znai - gospodin, gospodar. Razumije se, po imenu Kira Velikog. Tako
ni Grci nemaju rije za kralja osim rijei (medon). Medijci su i za njih bili kraljevski narod, a medij-
ski vladari gospodari.
77 Herodot. Logoi. I, 42.
70
Slika 19: Zlatna folija iz
hallstattskog doba prikazuje
ilirskog vojnika.
roko - bili su to odista bljetavi bronani ljudi78 sa elinim orujem,

koje Homer u Ilijadi spominje desetak puta, a samo jednom kao neime-
novano oruje u Hektorovoj ruci.
I napokon, u emu se sastojala bit vjere starih Pelazga? Herodot nam
je i na to pitanje dao priblian odgovor: Pelazgi su, molei se, prinosili
najrazliitije rtve boanstvu... a ni jednog od bogova nisu nazivali poseb-
nim imenom, jer su vjerovali da je boanstvo, nakon to je stvorilo svijet,
postavilo red u svemiru; a njime su vladali zakoni po kojima su ga stvo-
rili.79 Herodot takoer dodaje da Heleni nisu naslijedili vjeru Pelazga, te
da su postali mnogoboci pod utjecajem Egipana.80
Herodot je iznio i zakljuak o vjeri Iranaca svoga vremena: Perzi-
janci nazivaju Zeusom cijelo nebo i tuju sunce, mjesec, zemlju, vatru, vodu
i vjetrove.81
78 Na zlatnoj foliji iz hallstattskog doba vidi se kako je izgledao ilirski vojnik u oklopu i punoj ratnoj spremi
- s kacigom na kojoj je bio privren konjski rep. Takve bronane ratnike koji blistaju na suncu, opisuje
Homer u svojoj Ilijadi. Na vrhu i na dnu zlatne folije vidi se pleter, ukras koji se u naim krajevima moe
primijetiti kroz stoljea, sve do naih dana.
79 Isto, II, 52.
80 Isto, II, 50.
81 Isto, I, 131.
71
Vjera Pelazga ostala je i vjera Ilira
U svemu to je o tome kasnije zapisao Herodot, i to se tie Pelazga,
prepoznajemo ono to je otkriveno na naim neolitskim i kasnijim ar-
heolokim nalazitima izmeu Dunava i Jadrana, posebno na podruju
Vuedola i Butmira: Centar onoga to su na nebu tovali bilo je zvijee
Oriona, koje je zalazilo koncem jeseni i ponovno se javljalo poetkom
Slika 20: Nalazi sa lokaliteta Gruda Boljevia, posuda na nozi i keramiki lijevak.
72
Slika 21: Lembovi - ilirska ratna laa iz osmog stoljea prije Krista.
proljea. Oblik zvijeza Oriona podsjea na enu s podignutim rukama

punim kitica raslinja, a u podruju pojasa ta ena izgleda kao da je tru-
dna. Na mnogim prizorima graviranim na vuedolskoj i butmirskoj grn-
ariji prepoznaje se ta Poroditeljica (koju i Zarathustra u Gathama nazva
mataro jitajao, tj. majko ivotvari) .
Na vuedolskim obrednim pliticama mogu se uoiti kriii u krugu
plitica: u velikom kriu vide se etiri mala kriia vrlo malene prispo-
dobe ljudskih bia, stvorenih na sliku i priliku stvoritelja. I tzv. vue-
dolska terina, zapravo predstavlja nebo i obzorje s uzvienjima oko
njega, a u njoj su sigurno sakupljali kinicu kojom su ene sveenice kro-
pile eljad, ivotinje i posijana polja za bolju plodnost. Takve prispodobe
ene po uzoru na zvijee Oriona, pojednostavljeno nacrtane u obliku
malog pjeanika, moemo vidjeti i kao slova na obrednim pliticama na
kojima upotpunjuju rije DD. Te iste znakove arheolozi su otkrili ak na
ruevinama Knososa, gdje su ih donijeli doljaci Dorani. Tu je prona-
ena i pelazgijska spirala sastavljena od kriptograma koja predstavlja vii
stupanj simbolike u njihovom shvaanju Neba.82
Tko zna koliko su monoteistike religije proete vjerom starih Pe-
lazga, koji su prema Herodotu, podigli i prvobitne zidine oko Akropolisa
82 Vjera Dinaraca moe se shvatiti zbog kontinuiranih arheolokih nalaza koji potjeu iz posljednjih sedam
tisua godina. Ta se ista vjera - u Nebo moe dokazati i izuzetno preciznim simbolima iz vuedolskog doba,
koji su osnova analitike geometrije, a njihovo nam znaenje jo uvijek nije u potpunosti jasno.
Dinarcima je, kao izvornoj civilizaciji na ovim prostorima, oito bilo jasno da ive u svijetu koji ima svoju
intrensenu logiku postojanja koja se razvija. Solarni kalendar i obredne plitice s ravnokrakim kriiem u dvo-
strukoj krunici (krug horizonta u krugu neba), ukazuju na srodnost i paralelizam promjena u prirodi i pro-
mjene pozicija nebeskih tijela - ritmiki tijekom godine i etiriju godinjih doba.
Ta, za svoje vrijeme izuzetno napredna civilizacija, intuitivno je otkrila matematiku logiku u nainu shva-
anja i meusobnog komuniciranja, tako da je iroka lepeza obrednog posua imala svoje postojane sim-
bole, kojima su tijekom vremena pridrueni novi.Razlika izmeu logikih simbola i poganskih privienja jest
razlika izmeu visoke civilizacije i primitivnog opsjenarstva, pa makar ono bilo prikazano u obliku preka-
snih antropomorfnih ili zoomorfnih rukotvorinama. Zato Iliri nisu izraivali kipove s vjerskom konotacijom
ni tijekom davnih vremena, ni u vrijeme razvijenog kranstva.
73
u Ateni, gdje su oboavali nebo pod svetim drvetom, pelazgijskom ma-
slinom, kao darom daha s mora. U zdencu koji se tu nalazio bilo je vode,
a u vodi se ogledalo nebo.83
N. B. I dan danas se u Bosni moe uti sigurno drevno zaklinjanje
Neba mi!.
83 Herodot. Logoi. VI, 137.
74
V. PRAVCI I DOMETI RASELJAVANJA
DINARACA
O Medijcima, potomcima nekadanjih Arijaca, Herodot tvrdi da su

bili nastanjeni izmeu Dunava i Jadrana, i da su se sami dijelili u dvije
skupine: Sigini do istone obale Jadrana, te ilirski Veneti u dnu Jadrana.
Da su Veneti bili Medijci, potvrdio je pet stoljea nakon Herodota i rim-
ski pisac Plinije Stariji,84 a i Strabon koji isto puanstvo jednom naziva
Venetes, a zatim pak Medoakes (venecijansko puanstvo oko rijeke Me-
doacus (medske vode, tj. dananja Brenta, koja se ulijeva u venecijan-
sku lagunu).85
Da je raseljavanje puanstva pod tim imenom preko naih prostora
prema zapadu teklo stoljeima, ukazuju i brojni podaci u djelima starih
pisaca, koji spominju sljedee skupine ljudi pod nazivima: Meduli (po-
pulacija u Akvitaniji, dananji Medoc), Medulli (pleme uz galsku rijeku
Isere), Medullia (naselje u pokrajini Latio), Medullum (takoer u po-
krajini Latio), Medullus (planina u Iberiji, kod Tarragone), Melita (otok
u Jadranu), Meteon (utvreni grad na ilirskoj obali (po imenici medon,
tj. kralj, od koje dolazi naziv medeon, tj . metro-polis - prijestolnica,
a od toga pak metropola, dananji Metkovi?) itd.
Herodot je naveo da su Umbri dospjeli u sredinju Italiju s podru-
ja izmeu izvora Save i Drave.86 Herodot je, takoer prvi, naveo da su i
nai Japodi dospjeli do obala Tarantskog mora, pa ak i to da su uteme-
ljili grad Brindisi, gdje je bilo sjedite njihove podrune vlasti. On tvrdi
i da je najzapadnije medsko pleme dospjelo u Italiju - a naziva ih Meta-
pontes, oni su za sebe tvrdili da su prvi stigli na tlo Italije i da su potomci
gavranova.87
No, Plinije Stariji tvrdi da su Umbri bili prvi doseljenici u Italiji, i to:
najstarija populacija u Italiji, dodaje i da se Italija u njegovo vrijeme pro-
stirala do Rubikona (Fluvius hinc Rubico quondam finis Italiae).88 Zapi-
84 Plinije Stariji. Historia Naturalis. Paris : Dubochet & Co, 1848. Sv. III, str. 121.
85 Isto, III, 21.
87 Isto, IV, 15.
88 Plinije Stariji. Historia Naturalis. Paris : Dubochet & Co, 1848. III, 19.
75
sao je i da su Pelazgi protjerali Umbre sa sjevera na jug,89 te da su na istom
mjestu, i na podruju dananje Toskane prije dolaska Etruana (koji su
ih odatle potisnuli) utemeljili grad Agylla, dananji grad Caere, to do-
kazuje da se prastaro puanstvo naih krajeva odista nazivalo imenom
Pelzagi, i da je raseljavanje Dinaraca poelo jo prije dolaska Medijaca.
Taj stari rimski pisac, Plinije Stariji, opisao je u knjievnoj anegdoti
kako je u davna vremena puanstvo s ilirske obale naseljavalo cijelu ta-
lijansku jadransku obalu: Do grada Brindissi dopire teritorij Pedicula:
devet mladia i toliko djevojaka, koji su doli iz Ilirije, imali su potomke od
kojih je poteklo trinaest naroda. Gradovi: Pedicules, Rudiae, Egnatia, Ba-
rium; rijeke: Iapyx, nazvana po Dedalovu sinu, odakle potjee naziv za Ia-
pygiju; Pactus, Aufidus, koje teku s planine Hirpins... U unutranjosti
teritorija Salente ive Aletini, Basterbini i Neretini, Valentini i Veretini.90
U svojoj sintezi L Italie primitive, francuski povjesniar Leon Homo
(nekadanji lan Francuske kole u Rimu i sveuilini profesor), zapisao
je sljedee: Sredozemnoj civilizatorskoj struji (Italije, op. M. V.) koja je
dospjela morskim putem, treba dodati i utjecaj srednje Europe koja je ne-
kada igrala i odluujuu ulogu, kao u bronanom i eljeznom dobu poti-
ui evoluciju raznih civilizacija na poluotoku.91 Rije je o civilizatorskoj
ulozi naih ljudi u Italiji. Leon Homo dodaje i sljedee: Nema sumnje da
su Veneti bili jedan od ilirskih naroda, Herodot je to izriito ustvrdio, a ar-
heologija potvrdila...92 Veneti i Japygi bili su dva najvanija ilirska naroda
u Italiji, a bilo ih je jo: Chaoni uz Tarantski zaljev, bez sumnje i Liburni u
Truentumu, na obali kod Picentuma, dva plemena koja potjeu s jadran-
ske obale, vjerojatno oba pristigla morskim putem.93 to se tih Chaona
tie, i danas se za nae ljude u venecijanskom dijalektu kae da su sciavi,
to bi bio najstariji zabiljeeni naziv za Posavce, prvi put u djelima Tita
Livija, a u etvrtom stoljeu i u djelima Claudia Claudianusa, aleksan-
drijskog pjesnika, te i u djelu Svetog Jerolima. Rije chavon (kola do-
nesen iz njegove domovine) ima isto podrijetlo i slino znaenje (op. M.
V.). Homo dodaje i sljedee: Antika povijest pridavala je ilirsko podri-
jetlo i Peligninima na sredinjim Apeninima i Volsquima - dvostruka pret-
postavka izvedena iz lokalne predaje, to jo treba dokazati.94 Volsque
89 Isto, III, 8.
90 Isto, III, 16.
91 Homo. L. L Italie primitive. Paris : A. M, 1954. Str. 51.
92 Isto, str. 65.
93 Isto, str. 66
94 Isto, str. 67.
76
spominje Plinije Stariji i u dananjoj jugoistonoj Francuskoj. Vjeroja-
tno od tog naziva potjee i naa rije Vlasi (pastirsko puanstvo).
Zbunjujua je Herodotova tvrdnja da su Japygi u Tarantskom za-
ljevu bili srodnici Iranaca.95 To bi znailo da su nai Japodi ve bili mje-
anci Pelazga i doljaka Medijaca. A Medijci bi, prema tome, kasnije
dobili naziv Kelti, to potvruje i Strabon.96 Uostalom, kad god spomi-
nje Kelte, Strabon uvijek misli na puanstvo izmeu Dunava i Jadrana, i
to: Tauriske, Karne, Bojane i Skordiske. Za njega su Liburni i Kelti s Ja-
drana. Uz obale Save i u Prisavlju, Strabon spominje i: Belgite, Katare,
Breuke i Gale. Jesu li oni bili jezgra iz koje su tijekom nekoliko stoljea
seoba nastali i istoimeni narodi na zapadu Europe? Vidjet emo u na-
stavku da njihovi dananji strunjaci ba tako tvrde.
Na temelju spomenutih podataka uoenih u djelima antikih pi-
saca, francuski strunjak za civilizaciju Kelta i Gala, Jean Merkale, tvrdi
da su svi Kelti dospjeli iz Podunavlja, a takoer i svi Gali, pa kasnije i
Franci: Logino je pomisliti da se koncem bronanog doba u srednjoj Eu-
ropi nalazio indoeuropski amalgam, nastanjen na bogatim povrinama
lesa, bavei se zemljoradnjom i uzgajajui stada, u isto je vrijeme usavr-
avao metalurgiju i vojnu tehniku zahvaljujui otkriu eljeza. Ta je mu-
tacija morala dovesti do brzog poveanja broja populacije, ima smisla rei
i - raseljavanja raznih skupina. Heleni su otili na jug, Slaveni i Germani
su morali ii na istok i sjever, Italioti prema jugoistoku, a Kelti pak na
zapad.97 Kamo god su krenuli i dospjeli, Iliri su sa sobom vodili svoje i-
votinje i nosili svoje bilje, tako i svoj uroeniki cvijet iris (il-iris). Bo-
taniki naziv iris illyrica zapravo je pleonazam, jer iris ve znai ilirski.
Isprovociran raznim rasistikim tumaenjima rasa i naroda, vi-
carski antropolog Eugene Pittard, utemeljio je znanstvenu antropologiju
koja rase tumai multidisciplinarno: pomou arheolokih nalaza, osta-
taka kostura i starih zapisa, te tipizira fiziki izgled metodama antropo-
metrije.
to se tie Dinaraca i njihova raseljavanja u okolne krajeve, E. Pit-
tard je zapisao i sljedee:98
96 Strabon. Geographikon Evdomon Geographies. Paris : Belles-Lettres, 1989. VII, 3, 8.
97 Merkale, J. Vercingetorix. Geneve : Famot, 1982. Str. 22, 23.
98 Pittard. E. L Europe et les Races. Paris : Ren. du Livre, 1932.
77
Slika 22: U svijetu cijenjen cvijet
iris illyrica.
Znanstveno-antropoloki aspekt identiteta i

raseljavanja Dinaraca
1. Nasred Iranske zaravni, upravo u Tepe Sialku, gdje su istraivanja
zapoela jo 1933. godine, naeni su ostaci protoiranske civilizacije.
2. Antropoloki tip koji dr. Vallois naziva protoiranskim, hiper-do-
lihokefalni, pojavljuje se gotovo samo u Tepe Sialku... Glave su vrste,
imaju posebno debele kosti, lubanje su izuzetno dugake i uske...
3. Postoji mogunost da je, ako uzmemo u obzir premalen broj poz-
natih elemenata, najstariji tip brahikefala pronaen na Iranskoj zaravni
zapravo alpski tip, vjerojatno podrijetlom iz Azije, rasprostranjen u sre-
dinjem dijelu june Europe, gdje i danas postoji.
4. Na mjesto starije dolihokefalne populacije nastanila se primjetno
homogena populacija, koja je nakon podrobnog prouavanja osam mu-
kih i sedam enskih lubanja, potakla dr. Valloisa da ih svrsta meu bra-
hikefale. Kotani dijelovi tih pridolica pokazuju da su bili iznadprosje-
no visoki, tamne kose i ostalih karakteristika vrlo slinih karakteristika-
ma populacija koje sad postoje u Europi. To su armenoidni alpinci, iji se
tragovi na Iranskoj zaravni ne pojavljuju prije tog razdoblja...
78
5. Seobe Iranaca, Medijaca i Perzijanaca, ili pak njihovih neposred-
nih prethodnika, nisu ostavile tragove bilo kakvog nasilja za razliku od
invazije Filistejaca, nego su se odvijale vrlo miroljubivo, kao i dolazak
Hetita u Malu Aziju poetkom drugog tisuljea, te Indoeuropljana koji
su u zemlji Hurita i Kasita postali veinska populacija...
6. Tepe Sialk nalazi se u pokrajini Medije koju su Grci nazivali Pa-
ratakene. Tepe Gyan, gdje je meu grobovima starosjedilaca pronaeno
nekoliko rijetkih grobova tih doljaka, ve je postao sastavni dio Za-
grosa...
7. Medijci, o ijoj smo kulturi u prvim stoljeima njihove nazono-
sti u Iranu ve pisali, govore jednim od indoeuropskih jezika. O tome
nam svjedoi i Strabon; koji nas upozorava da Medijci, Perzijanci, Bak-
tri i Sogdi govore istim jezikom s neznatnim razlikama...
8. Bili su (Medjici, op. prev.) podijeljeni na est plemena, ije nam
nazive prenosi Herodot: Vusi, Paratakeni, STRUHATI, Arizanti, Vudini
i Magi. Bio je to narod stoara, posjedovao je konje, goveda, ovce, koze i
dresirao pse uvare. Kretali su se na kolima, kojih su osovine i kotai bili
nainjeni od balvana. Otac obitelji bio je i njezin starjeina...
9. Kad su se jednom doselili u Iran, poeli su obraivati zemlju, ali
su i dalje ivjeli u odvojenim plemenskim skupinama. No ipak su se u
sluajevima ope opasnosti znali udruivati...
10. Sad u Iranu glavnu ulogu igraju Indoeuropljani. Nakon Kasita,
mjeavine raznih etnikih skupina - Hurita, Luvita, Hetita... poetkom X.
stoljea Medijci i Perzijanci su mirnim putem zauzeli zaravan...
11. Stanovit broj biljnih vrsta, koje su danas potpuno aklimatizirane
u Europi, potjee s podruja Irana. Znamo iz Plinijevih djela (P. Starijeg,
op. prev.) da je lucerna Medicago sativa u Grku dospjela iz Medije pri-
likom pohoda aha Darija na Grku. Pokrajina Mazanderan je vjerojatno
pradomovina vinove loze. Breskva (Malum persicum), ipak, jasmin, jor-
govan i mirta potjeu iz istog kraja...
12. U Mediji se razvilo masovno konjogojstvo, i to nakon to je pri-
pitomljen konj Przewalski; nizejski konji iz Horasana poznati su u an-
tici...
13. Ovdje ne inimo uobiajenu podjelu na: Arijce, Semite, Mon-
gole, jer ta podjela nije isto antropoloka...
79
14. Rije rasa treba tumaiti u smislu fizikog kontinuiteta, to je
tip ljudi koji su tijekom vremena razvili zajednike nasljedne fizike oso-
bine. Rasa predstavlja ljudske skupine isljuivo kao prirodnu pojavu, koja
openito nema nita s narodnou, dravnou, jezikom i obiajima, jer
su sve to iskljuivo umjetne tvorevine, ni u kom sluaju antropoloke,
isto povijesne pojavnosti koje je povijest i stvorila...
15. Prije pedeset godina (1853.-1855., op. prev.) Gobineau je zaeo
filozofski trend koji je temelj za takve pretpostavke. Poznato je s kolikim
je arom elio dokazati postojanje viih i niih rasa, s koliko je truda
upozoravao na potrebu rasne istoe da bi na temelju toga nastale dr-
ave najviih civilizacija. Po njemu, ne moe biti sumnje u rasni deter-
minizam povijesti... Ovo to mi sada pokuavamo uiniti, mora nam
pomoi da razumski sagledamo takve tvrdnje. No naa je zadaa filo-
zofski gledano drugaija od Gobineauove... Temeljne zablude ne mogu
opstati vjeno, no jo su uvijek na alost predmet prouavanja, pa o njima
piu i brojni pisci. Na je pak pogled na rase objektivan, a znanstveni pri-
stup moralno i intelektualno gledano nepristran...
16. Zar u sjevernoj Aziji i Iranu itelji koji pripadaju istoj rasi - u
zoolokom smislu - ne govore razliitim jezicima? Zar istu pojavu ne su-
sreemo i na BALKANU, te brojnim drugim podrujima?
17. Ne postoji latinska rasa, kao ni germanska, pa tako ni sla-
venska. Imajmo uvijek na pameti sljedei aforizam: rasa ukazuje na fi-
zike odlike, a jezik na drutvene...
18. Nadasve vane stvari od prvorazrednog znaaja za razvoj i na-
predak civilizacije vjerojatno su izumili i rasprostranili ba ti prezreni
brahikefali, predstavnici nie rase Homo alpinusa...
19. Neki sociolozi tvrde da su skupine dolihokefala, potomci ne-
olitskog dolihokefala nordijskog podrijetla, zasluni za napredak civili-
zacije, dok su jadni brahikefali oskudno ivjeli u svojim zapecima! Tom
su se hipotezom do besvijesti opijali svi imperijalisti, a posebno ger-
manski. A mi smo je ukratko ocijenili u svom uvodu. Trebamo li pona-
vljati?!
20. Suvremeno stanovnitvo Afganistana i Beludistana u veini je
sluajeva visoka rasta. Ti isti Afganistanci su dolihokefali i leptorhinci...
21. Kurdistan se pak prostire onim dijelom stare Medije koji sadri
njezinu bit, a to je dobar dio Asirije i jedan dio Armenije...
80
22. No najstariji opisi Kurda kojima raspolaemo potjeu iz 1863. Za
pukovnika Duhousseta Kurdi imaju naglaeno brahikefalne lubanje. vr-
sto su graeni, nezgrpni, snanih miia, tamnije koe, tamne kose i buj-
nih obrva... Njihove su oi u veini sluajeva tamne i krupnije od oiju
Afganistanaca, a razmak izmeu njihovih oiju vei je nego kod zapadnih
Perzijanaca...
23. Chantre koji je dugo ivio meu Kurdima, u svojoj prvoj studiji
tvrdi da je meu 185 osoba koje je prouavao, naao samo tri plavokose.
Sve ostale imale su tamnu ili kestenjastu kosu. to se pak tie boje oiju,
naao je osam osoba sa svijetlim oima... Nije na odmet... dati veu po-
zornost prouavanju tih ljudi za koje se smatra da potjeu od Medijaca
ili starih Kaldeja... Kurdi su ljudi visokog rasta... 85% njih je iznadpro-
sjeno visoko.
24. Armenci su uistinu ljudi koji se odlikuju posvemanjim brahi-
kefalnim izgledom lubanje. Po toj su osobini vrlo slini svojim nepo-
srednim susjedima Kurdima... Stoga u tom dijelu Male Azije uoavamo
ovee podruje (a ono e se, vjerujmo, znatno i proiriti) koje nastanjuju
brahikefali. . .
Slika 23: Denikerov raspored rasa u Europi po antropolokom kriteriju.
81
25. Ne daje li nam ta nova skupina, kojoj se mogu pripisati sljedee
karakteristike: visok stas, brahikefalnost, tamne oi i kosa, izduen, esto
velik nos, ravan ili malo povijen, esto zadignut pri vrhu... sliku starih
povijesnih populacija tog kraja, posebno Medijaca, da ne idemo u dalju
prolost? ...to se pak povjesniara tie, zar i sami nisu tvrdili da su Tu-
ranci i Skiti otkrili metale i poeli ih obraivati, kao i da su otkrili kli-
nasto pismo?
26. to se Europe tie, kao podruja koje je u tom smislu najbolje
poznato, imamo Denikerovu kartu (slika 23) koja je jo uvijek vaea.
Objavljena je gotovo isto kad i Ripleyjeva, koju on donosi u svom djelu
punom znaajnih i pounih tvrdnji o rasama u Europi...
27. Deniker je dodao nazive podruja u kojima su te rase najbolje
zastupljene - rasa Nordijaca i Dinaraca...
28. Ostaju injenice od najveeg znaenja za razvoj civilizacije koje
su po svemu sudei otkrili i rasprostrli ba ti prezreni brahikefali, ti pred-
stavnici nie rase Homo alpinusa. Moda im ipak trebamo pripisati
bar uzgoj itarica i domestikaciju ivotinja. Ipak to nije mala stvar. S
druge strane, zar to nije znatno vanije od pljakanja i pokolja? Zar ta
Slika 24: Ripleyjev raspored rasa u Europi po antropometrijskom kriteriju; dananji

raspored Dinaraca potvruje svjedoenje starih pisaca i olakava snalaenje
suvremenim povjesniarima.
82
dostignua nisu dugorono gledano znatnije pridonijela drutvenom raz-
voju, kao i imala vei utjecaj od svih onih borbenih vrzmanja Nordijaca?
... Pa i kad iziemo izvan etnikih granica suvremene Europe, zar ne mo-
emo nai i druge razvijene civilizacije koje su stvorili iskljuivo brahi-
kefali, srodni Homo alpinusu...
29. Dok se u europskom paleolitiku susreu samo dolihokefalne po-
pulacije, u neolitiku e se pojaviti iskljuivo brahikefali...
30. Pangermanizam, panslavizam i panturanizam tek su formule
proizile iz mate intelektualaca ili politiara, tu se uope ne radi o stvar-
nosti koja se razvila spontano... Nije li mrnja meu rasama, istinska an-
tropoloka mrnja koju su pozorno podmetnuli i raspirivali intelektualci,
a mnogi su od njih znali da se radi tek o udarnim laima, bila izvor broj-
nih ratova tijekom vie stoljea?...
31. Nakon mezolitika, u Europi u vrijeme bruenog kamena ivi za-
divljujui broj raznih skupina brahikefala... Oni su se, ini se, doselili s
Istoka. Kretali su se uz Dunav, pa preko maarske ravnice doli i na
obronke Alpa. Odatle su krenuli u dva pravca: prvi je od alpskog gorja
iao na sjever, a drugi na jug. Oni koji su otili prema sjeveru, napuili su
vicarsku i junu Njemaku, tonije Bavarsku; a oni koji su krenuli na
jug, dospjeli su u Tirol, sjevernu Italiju i istonu Francusku...
32. Iako je doljaka civilizacija bila znatno razliita od one zatee-
nih populacija na tlu tadanje Francuske, bila je, ini se, dobro primljena,
jer je donijela novine koje su bile korisne u svakidanjem ivotu... ini se
da je bronano doba u Engleskoj zapoelo dolaskom novih useljenika. U
zajednikim grobnicama - round barrows, Thurnam je otkrio veliku ve-
inu brahikefala...
33. Dobro poznajem tip tamnokosih brahikefala visokog rasta (ja-
dranski ili dinarski), jer sam ga dugi niz godina prouavao na svom po-
druju. Njihova su obiljeja: visok stas (1,68-1,72 m), kestenjasta kosa,
tamna pa i crna; koa lagano pigmentirana (zbog utjecaja sunca); ravan
nos, ponekad povinut; visoke oznake lubanje (s indicijom od 85 do 86),
koje ukazuju na krajnju brahikefalnost, ISTU kao kod ljudi keltskog tipa.
Pripadnici tog tipa ubrajaju se meu najljepe stanovnitvo europskog
kontinenta (sjeverni Albanci, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, brojni
Dalmatinci). ONI SU se, ini se, NASELILI u sjevernoj Italiji i srednjoj
Europi, vicarskom kantonu Grisons, moda u jednom dijelu june Ru-
sije, ukoliko nije tako, doli su iz nekog drugog pravca, kretali se u su-
83
protnom smjeru, te dospjeli do istone obale Jadrana i Jonskog mora. Jer
taj tip nastanjuje - vjerujem da sam to i dokazao - cijelo zapadno podru-
je Balkana, do rta Matapana (na krajnjem jugu Peloponeza, op. prev.)...
34. Brahikefali bi se mogli smatrati najstarijim puanstvom koje je
dospjelo na obale rijeke Tejo, i to poetkom perioda kjokkenmoddings
(brueni kamen, op. prev.)...
35. Sasvim je sigurno da je u Cabeco Arrudi bilo pravih brahike-
fala, kao i podbrahikefala... ta su dva tipa bila u suivotu na jugu Portu-
gala, meu njima nije bilo netrpeljivosti. Tip dolihokefala je vjerojatno
dulje nazoan od brahikefala na podruju Iberije...
36. Sasvim je sigurno da tip ovjeka koji antropolozi nazivaju kelt-
skim - ovjek srednjeg rasta, pravi brahikefal, tamne kose - nije igrao
znaajniju ulogu u oblikovanju panjolskog naroda. Moda je tek manja
grupa ljudi tog tipa dospjela na panjolski sjeverozapad...
37. Postoji mogunost da Suevi nisu bili germanskog tipa. Kao ni
Goti, Vandali, pa ni Alani...
38. Podrijetlo brahikefala nije poznato. Imamo sasvim dovoljno raz-
loga vjerovati da su dospjeli iz Azije, najvjerojatnije putem koji vodi sje-
verno od Crnog mora uz korito Dunava... Podaci kojima za sada
raspolaemo ne ostavljaju nijednu drugu mogunost... Azija je majka
Europe...
39. No neolitski brahikefali su odista dospjeli iz Azije i ne postoji
mogunost da oni potjeu od ute rase...
40. Dva su trgovaka pravca vodila iz egejskog podruja prema
Francuskoj: jedan obalom Sredozemlja i obalom Atlantika, uz Dunav
preko Balkana, a drugi na sjever sve do baltikih obala...
41. to se tie Kelta, za antropologe oni predstavljaju isto to i Arijci
- tek usvojeno nazivlje...
42. Od departmana Meurthe-et-Moselle do departmana Haute Ga-
ronne (otprilike francuski gradovi Metz - Pau, op. prev.) uoili smo na-
zonost brahikefala na ogromnoj povrini. Vogeze, Juras, dio Alpa,
sredinji masiv Francuske... napuili su ljudi tog tipa...
43. Za suvremene etnologe taj je tip brahikefala mnogobrojan, ra-
dian, tedljiv, ne voli rizik, a s francuskog podruja prelazi i u susjedna,
tonije u vicarsku, sjevernu Italiju, Belgiju...
84
44. Mogue je da u Francuskoj postoji odreen broj ljudi dinarskog
ili jadranskog tipa, ili bolje reeno, po Denikeru, tipa bliskog jadran-
skom? Vjeruje se da su oni nazoni na sjeveroistoku. Mogue je da je
jedan dio Jurasa napuen ljudima tog tipa? Na vicarskoj strani Jurasa, u
kantonu Vaud na primjer, moe se sresti puanstvo visokog rasta, brahi-
kefalno i tamne kose, koje bi moglo biti srodno dinarskom tipu. Deni-
kerova karta prikazuje nazonost predstavnika tog tipa uz cijelu duinu
rijeke Loire...
45. Brahikefali (i to po svoj prilici oba tipa) su se zadrali na irokim
prostranstvima nizina rijeka Po i Adige, zahvaljujui plodnom tlu, kao i
lakoi kretanja tim krajevima. Nakon to su napuili podnoje Apenina,
razili su se po cijeloj pokrajini Emiliji...
46. to se tie posljednjih stoljea povijesti Italije, moglo bi se po-
staviti pitanje o brahikefalima u Piemontu, je li se moda, to se tie Po-
luotoka, u njihovim redovima pojavio vojniki duh i stalna briga za
talijansko jedinstvo? Zar i sami Cavur i Garibaldi nisu bili brahikefali
sjeverne Italije... Na tom dijelu Poluotoka, ba izmeu rijeka Tiber i Po,
nikla je najblistavija kultura Italije u gradovima: Lucca, Firenca, Pisa i
Bologna, Siena i Peruggia...
47. Pokrajinu Veneto, na primjer, nastanjuju ljudi visokog rasta.
Kako je i cijeli taj sjeveroistoni (vjerojatno sjeverozapadni?, op. prev.)
dio Italije napuen ljudima visokog stasa i tamne koe, ve se sada moe
tvrditi da tu jo uvijek ivi puanstvo jako izmijeano s dinarskim tipom,
ili pak veliko mnotvo pripadnika spomenutog tipa. Podsjetimo se da su
Dalmatinci, Bosanci, Hercegovci, Crnogorci i sjeverni Albanci njegovi
najbolji predstavnici...
48. Otoi oko grada Udine, na krajnjem rubu sjeveroistoka (valjda
sjeverozapada?, op. prev.) uz Istru, predstavlja juni nastavak podruja
dinarskog tipa, koje se po svemu sudei prostire cijelom Europom, od
zapadnog Balkana do Belgije. Zatim dolazi otoi Lucca-Massa sa stje-
novitim priobaljem do rijeke Arno, gdje su opstali ljudi najvieg rasta u
Italiji. Oni takoer nastanjuju ligurski i toskanski predio Apenina uz
obalu. Te ljude visoka rasta jo emo spomenuti kad emo govoriti o
obliku lubanje Talijana...
49. Ljudi dinarskog ili jadranskog tipa, visoki brahikefali tamne
kose, napuuju i sjeveroistok. Da bi dospjeli na to podruje (ako uzmemo
da se njihovo poetno podruje nalazilo na Balkanu), morali su proi
85
du Krasa, a zatim su se prvi nastanili u podruju oko Udina i Bellune.
Zatim su rasprostirui se uz obale i na podruju delte rijeka Adige i Po,
dospjeli do obala, drei se uz more (Jadran, op. prev.). U unutranjosti
su se zaustavili, po svoj prilici, u podnoju gorskih lanaca. Stali su pred
ligurskim i toskanskim Apeninima. Transki i Mletaki zaljev razdva-
jaju, dakle, puanstva koja imaju isto etniko podrijetlo...
50. Analiza svih tih lubanja ukazuje su se poetkom neolitika i
moda prvi puta uope, u vicarskoj pojavile prve skupine brahikefala.
Tamo su dospjeli najvjerojatnije kroz klance Alpa s istoka i sa sjevera, da
bi se potom nali na sredinjoj vicarskoj zaravni. Vrlo je izgledno da su
ba ti brahikefali poeli graditi sojenika naselja, koja do tada nisu vi-
ena na tlu zapadne Europe. Sa sobom su donijeli itarice i doveli pripi-
tomljenu stoku... oni su donijeli i umijee plovidbe. Moe se rei da su
njihovim dolaskom nastupile najvee drutvene revolucije...
51. ini se da su neobrahikefali koncem bronanog doba postali
brojano nadmoni nad drugima... Bilo kako bilo, ba od tih brahikefala
neolitskog razdoblja kao i bronanog doba potjee veinski dio vicar-
skog puanstva koji i nosi njihova etnika obiljeja...
52. Meu inim etniko-povijesnim hipotezama koje su se pojavile
u vicarskoj, navest u radi primjera samo jednu: kanton Valais, podru-
je je u kojem ivi puanstvo s najizrazitijim indeksom brahikefalnosti...
Pa kad smo ve tu, kako bih iskoristio priliku, pozivam kolege da obrate
pozornost na istonu vicarsku, da bi saznali (a to je nedvojbeno od ope
koristi) je li dinarski tip nastanio podruje Grisons... I takoer: rekli smo
da je vicarska ve od ranog neolitika bila napuena stanovnitvom koje
je dospjelo s Istoka. Istim tim pravcem kretali su se oni doseljenici u
bronanom dobu...
53. Podruje Ofnet u Bavarskoj dokazuje da su se u mezolitiku
ondje pojavili doljaci brahikefalnog tipa...
54. Ipak je Jantarni put, koji vodi do Baltika, odavno postojao jer su
ga utabale ve pretpovijesne civilizacije zbog trgovakih potreba sjever-
nih i junih naroda...
55. Zato brahikefali bavarskog tipa ne bi bili zasluni za veinu svih
germanskih invazija? ... I tko nam treba dati pravo da ustvrdimo da su svi
Nijemci germanske rase (a znamo da to nikako nisu svi)...
56. to se tie june Bavarske... smatramo da su se s Balkana, gdje je
obitavala veina Dinaraca, neke skupine dinarskog tipa zaputile prema
sjeverozapadu. Toliki priljev tih brahikefala visokog rasta u tom pravcu,
86
ve smo vidjeli u sjevernoj Italiji, u pokrajini Veneto, a smatramo da ne
grijeimo kad tvrdimo da su se doselili i u vicarsku, u kanton Grisons.
ini se da je taj pretpovijesni prolaz iao preko Tirola. U dolini rijeke
Inn poelo je razdvajanje onih koji su krenuli na sjever, u Bavarsku...
57. Ne bi bilo pretjerano ustvrditi da su pretee dinarskog tipa dos-
pjele u junu Njemaku...
58. Kojim su putem u neolitiku brahikefali dospjeli na tlo Belgije?
Posve je mogue, ovdje zastupamo hipotezu G. Hervea, da je taj tip, vje-
rojatno iz Azije doao uz korito Dunava. Njegovo sjeverno krilo, koje e
dati Bavarskoj posebno etniko obiljeje, nastavilo je napredovati prema
sjevernim alpskim obroncima... Belgijski strunjaci prihvaaju tezu da je
put kojim su neolitski brahikefali dospjeli u njihovu zemlju iao uz ko-
rito rijeke Meuse, nakon to je preao preko vicarskog i francuskog te-
ritorija...
59. Gorje Argonne i zaravan Lotaringija napueni su brahikefa-
lima... Tok rijeke Meuse, koji je u razdoblju glaanog kamena mogao biti
put kojim su brahikefali napredovali prema sjeverozapadu, ostao je za
njihove potomke put kojim su dospjeli u te krajeve, kako u pretpovije-
snom, tako i u povijesnom razdoblju. Puanstvo istog tipa dolazilo je
svojim na te prostore ranije doseljenim srodnicima...
60. Savreno mi je jasno da nita nije moglo sprijeiti jadranski tip
da se doseli s dinarskog podruja, preko HRVATSKE, Koruke i june
Njemake u predjele Lotaringije i u Belgiju... Mogue je da i u jugoisto-
nim predjelima Belgije postoje skupine potomaka jadranskog tipa...
61. Vei broj brahikefala doselio se u Englesku tek nakon bronanog
doba...
62. Kako rekosmo, odavna su antropoloka istraivanja Nizozemca
Sasse koji je opisivao lubanje naene u drevnoj gomili u Nieuwlandu
(otok juno od Bevelanda), ukazala na njihov posve brahikefalni izgled:
85, 6... Lubanje iskopane u gradu Saaftingentu, potopljenom 1540. go-
dine, bile su takoer posve brahikefalne: 86, 8, a one s groblja u Colyn-
splaatu, jo i vie: 88, 2...
63. Pored rijenih tokova i vrlo rasprostranjenih movara, oni su
podizali zemljana brdaca zvana terpen, da bi se zatitili od poplava i
prodora morske vode... Moda su ti pretpovijesni brahikefali, kao i dio
starog belgijskog puanstva, naselili i podruja u samom primorskom
toku Rajne, a dotle su dospjeli niz tok rijeke Meuse...
87
64. Stanovnitvo Norveke ije lubanje imaju manje-vie brahike-
falni oblik, takoer je visoka rasta. Njih se dovodilo u vezu s dinarskim
tipom... Vidjeli smo da se i u Danskoj i vedskoj ta etnika skupina
stvarno pojavila u isto vrijeme. Njihovi potomci obitavaju ponajvie na
junim obalama Skandinavskog poluotoka... ini se da su ti brahikefali
visokog rasta bili neustraivi pomorci...
65. U Norvekoj... brahikefali nisu nimalo rijetka pojava. Tako u
primorskim krajevima (iji je glavni grad Stavanger) ivi 48% stanovni-
tva brahikefalnog tipa s indicijom oko 82...
66. Sjeverno od kotskih obala, u smjeru Islanda, nailazimo na sku-
pine brahikefala na otoju Faroer. Posve je sigurno da meu ribarima
tog otoja... ima ljudi dinarskog tipa... Mogue je da je ba skupina tih i
takvih pomoraca prva dospjela na sjeverne obale AMERIKE...99
67. U gotovo svim krajevima uz Sjeverno more u kojima ivi vei-
na dolihokefala, brahikefali za koje Gray tvrdi da su podrijetlom dinarskog
tipa, predstavljaju pravu iznimku. Ako oni stvarno pripadaju tom lijepom
tipu ljudi, ije se sredite i danas nalazi na istonoj jadranskoj obali, tre-
ba istraiti kako je dolo do njihova osipanja koje danas moemo uoiti.
A ujedno se postavlja i pitanje kako doznati gdje se nalazila pradomovi-
na tog tipa ljudi...
99 U kolikoj je mjeri Eugene Pittard bio u pravu, tvrdei da su Iliri s Jadrana prvi uveli srednje i duge po-
morske linije (dvije do Amerike), dokazuje i ovaj crte na bakrenoj podlozi iz bakrenog doba, naen na po-
druju Glasinca. Objasnio ga je John Wilkes 1996. godine, u svojoj knjizi The Peoples of Europe. Nekoliko
tisua godina prije Dmitra Hvaranina, ovaj crte dokazuje da je ve odavna postojao ilirski tip lae na vesla
i jedra, koju Polibije nazva lembovi (izraz dolazi od glagola lupati, lomiti, odnosno snagom pramca lomiti ne-
prijateljske lae). Ti brzi brodovi s posadom od 50-ak mornara stoljeima su kontrolirali istoni Mediteran.
Ovaj crte dokazuje da je unutranja Ilirija bila i te kako povezana s priobalnim pojasom, i to ne samo radi
izvoza svojih proizvoda (slika 25).
Pojavila se stanovita dvojba kad su arheolozi i povjesniari pokuavali shvatiti znaenje naziva ilirskog plo-
vila lembovi, pokuavajui pronai razliku izmeu naziva lembovi i liburna.
Osobno mislim da izraz lemboi dolazi od glagola lomiti, lemati: odonosno (s)lupati. U ono je vrijeme taj
naziv mogao glasiti lembo (ilirska glagolska imenica sa znaenjem sredstva za lomljenje neprijateljskog plo-
vila tijekom sraza nastala stapanjem dviju rijei: lomiti i u boju = lemboj).
Taj naziv i danas moemo prepoznati u izrazu ledolomac.
Sada je jasnija i razlika izmeu naziva lemboj i liburna: lemboj je oito bila ratna laa s jakim iljkom na
provi, dok bi liburna bio opi izrez za plovilo Dinaraca, koje je ovisno o potrebi moglo imati ratnu ili trgo-
vaku namjenu.
U Bitci kod Akciosa (izmeu Oktavijana i Marka Antonija, juno od otoka Krfa, 31. g. pr. K) liburne su bile
opremljene za pomorsku bitku - lagane, okretne i dovoljno snane da - kako je napisao Polibije etiri po-
vezane liburne okrenu bok velikoj i tmastoj rimskoj galiji ublae prvotni ok napada: prva je liburna bila
slomljena, zaustavljala je galiju, a sa preostale tri povezane liburne dvije stotine mornara skoe na galiju, zau-
zmu je i unite malobrojniju posadu. Tom je pomorskom bitkom zavrio krvavi graanski rat i osigurano je
jedinstvo strogo centraliziranog Rimskog Carstva.
88
Slika 25: Nacrt broda urezan u bakrenu ploicu naenu u Glasincu.
68. Posve je oito da suvremena istraivanja ve mogu dokazati da

je seoba Dinaraca tekla preko Veneta pa do srednje Europe. Mi smo u vie
navrata upozoravali na te seobe. Mogue je da smo rekonstruirali njihov
put, koji je u bronanom dobu iao kroz Njemaku, Schleswig, pa do ved-
ske i Norveke. Neka druga skupina mogla je u isto vrijeme prijei more
i napuiti Britansko otoje? Malo pomalo, dospjeli su i na podruje sje-
verne kotske...
69. Poljaci znaju da je njihova domovina, kao i njihov tip, drevna...
70. Najokruglije lubanje uoene su u Tatrama. Openito gledajui,
poljski gortaci iz Galicije imaju vie brahikefalnih odlika nego njihovi su-
narodnjaci u ravniarskim predjelima Tatra, a osobito vie od onih u ni-
zinama...
71. Poljski su gortaci rastom najvii od svih Poljaka. Svi su ti gor-
taci brahikefali: indeks lubanje opada proporcionalno nadmorskoj visi-
ni. Takav je opi antropoloki izgled Poljaka u podruju gornje Galicije...
72. Juni Bjelorusi su rastom najvii... a u pokrajini oko Minska i u
sjevernoj Volhiniji... oni se znatno razlikuju od ostalih sunarodnjaka, ima-
ju krau glavu, a mukarci pokazuju odlike istog brahikefalnog tipa...
73. Ne bi li ti veliki Rusi koje Ukrajinci ponekad nazivaju i Haza-
rima... bili bar jednim dijelom potomci Turanaca?... Najvie brahikefala
u prosjeku naeno je oko Landzerta, to su muke lubanje s podruja Mo-
skve, Jaroslavlja, Tvera i Novgoroda...
89
74. Prisjetimo se da su u IX. stoljeu Varegi pod Rurikovim vod-
stvom dospjeli juno od jezera Ladoga, tu se naselili i udarili temelj Ru-
skom Carstvu. Oni su bili Skandinavci koji su obitavali na istonim
obalama Baltika... ratoborni pustolovi visokog rasta... U sjevernim po-
krajinama, osobito oko Arhangelska, gdje je puanstvo nieg rasta, mogu
se uoiti skupine ljudi visokog rasta koji potjeu iz Novgoroda...
75. Stas eha u ekoj i Moravskoj nije nam jo dovoljno poznat...
visok rast odlika je brahikefalnog tipa, kao i specifian izgled glave i tam-
nija koa, kosa i oi, to ukazuje da se radi o dinarskom tipu...
76. Po svemu sudei, Slaveni iz Luica su brahikefali, kao i Wendi...
77. Slovaci su kao usamljeni otok, ima ih dosta u Maarskoj, na po-
druju Grana i Budimpete, ali i drugdje, na rubovima podruja u kojima
su oni veinsko puanstvo. Ima ih i u velikim dolinama: dolini Tise, u
Slavoniji, Srijemu, uz Zemun i sve do Bugarske...
78. ini se da populacija u priobalnom podruju, bar ona u prvoj
zoni hinterlanda (unutranjost, tj. Kras, op. prev.), pripada dinarskom
tipu, jer je brahikefalna, visoka rasta i tamnoputa. Slovenci koji govore
slavenski, po svoj su prilici samo slavenizirani... Postoji solidna mogu-
nost da veina njih ipak potjee od jadranskog tipa. U Trstu, kao i u Mle-
cima, mogu se esto sresti predstavnici tog lijepog tipa ljudi...
79. Uz ono to ve znamo o Bosancima, Slovencima, Hrvatima i Dal-
matincima, moemo na prvi pogled ustvrditi da pripadaju dinarskom tipu...
80. Dinarski tip ljudi vjerojatno je napuio i brojne otoke uz obalu.
Stanovnitvo velikih kvarnerskih otoka, Velog Loinja, Cresa i (Malog) Lo-
inja, je izrazito brahikefalno... Na Koruli opet nailazimo na puanstvo
naglaene brahikefalnosti, kao i u Boki Kotorskoj, a ona je, kako rekosmo,
svojstvena dinarskom tipu! ... Na podruju Istre i Dalmacije takoer, iako
neto nieg rasta. Dalmatinci, naprotiv, spadaju meu one najvieg rasta...
Kad proemo Dalmacijom od sjevera prema jugu, poevi od june Hr-
vatske do Crne Gore, uoit emo kako je puanstvo rastom sve vee...
81. Putnici koji su proli Crnom Gorom i Hercegovinom zapamtili
su tamonje ljude po izuzetno visokom rastu: to je prva stvar koju e pro-
laznik uoiti... Ovih nekoliko dodatnih podataka ukazuje koliko se Hr-
vati, Slavonci i Dalmatinci razlikuju od Slavena koji ive sjeverno od
maarske skupine. I u sluaju Jugoslavena imamo lijep primjer antropo-
90
lokih pogreaka do kojih se dolazi preko jezikoslovnih etiketa... Mi jo
nismo u stanju ustvrditi od kojeg su etnikog pranaroda potekli juni
Slaveni. Ali moemo sa sigurnou ustvrditi da ne potjeu od one sku-
pine koju danas nazivamo raznim Rusima ili Poljacima. Oni uope ne-
maju zajedniko podrijetlo...
82. Kako je dolo do slavenizacije tog stanovnitva dinarskog tipa?
Zaista ne znam, a nije na meni ni da to istraujem... Slika te brae po
krvi, koju treba osloboditi stranog podjarmljivaa (Turci najbolje poz-
naju tu formulu), moe u oima onih koji poznaju istinsku povijest biti
samo patvorina sastavljena od netonih tvrdnji, koja ne vrijedi vie od
istroenog papira. Dakako, znam da se ratovi mogu zapoeti i zbog
manje vanih stvari od toga...
83. Uistinu, antropoloka prouavanja u Austriji rastoila su po prvi
put jezino-etniku patvorinu germanskog rasizma. Zuckerkandl je
uoio brahikefalnost Austrijanaca, te tako uzrokovao razaranje dogme
o dolihokefalnosti Nijemaca. A to je razaranje ubrzo dovelo do pravog
pustoenja... I ovdje se uostalom, kao i u Bavarskoj, moe dokazati da
jezik ne stvara niti mijenja rasni tip...
84. Dananji Austrijanci potjeu od onih naroda koji su selei se u
vie navrata dopirali do alpskog gorja... one populacije koja je ujedno vi-
soka rasta i brahikefalna... Tako moemo uoiti da je tajersko puan-
stvo brahikefalnije od korukog. Idui sa sjevera prema jugu, glava
postaje sve okruglija, a rast postaje sve vii. Ne dolazimo li tako do izvo-
rita jadranskog tipa.
85. Od Sudeta do jadranskih obala mogli bismo okupiti veinu pu-
anstva koje nastanjuje te oblasti i dati mu zajedniki naziv. Tijekom po-
vijesti, od prvih doseljavanja taj se tip razdijelio. Jedan dio njih danas
govori slavenskim dijalektima, a drugi pak njemakim. Jednoga dana
koji e svakako doi, moi emo definirati to puanstvo kao skupinu
istog podrijetla.
86. Maari, kojima je osjeaj potrebe etnikog zbliavanja vrlo dra-
gocjen, pa iako za to ne postoje antropoloki uvjeti, forsiraju ga na tetu
svojih susjeda uvodei neki nastran duh centralizacije. Sve skupine na-
rodnih manjina koje su ivjele blizu maarskih granica, bile su pozivane
na poslunost i pokornost u nizu takvih nasrtaja, posebno zakonom o
narodnosti iz 1868. godine, kojemu je cilj bio sve zbiti u jednu nedjeljivu
91
maarsku naciju. Jezik te nacije morao je, naravno, biti maarski, obve-
zatan za sve...
87. No vidjeli smo i kako su Maari svojom osvajakom politikom,
maarizirali prilino veliki broj stranaca, a upravo smo naveli kako su
svi osim Rutena, s vremenom postali vei Maari od samih Maara...
88. Brahikefalnost je opa odlika Maara. Sve se skupine po Alfoldu
odlikuju okruglim glavama...
89. Da bi ostvarili svoje politike ciljeve - no, jo jednom ponavljam
da Maari u tom pogledu nisu usamljeni u Europi - nabacili bi na ra-
mena mnogobrojnih pojedinaca ogrta maarskog kroja i rekli im: Zar
ne vidite! Pa vi ste pravi Maari! Poznati su i otpori koji su uslijedili tak-
vim postupcima...
90. Rusija je, kako je sama tvrdila, u elji da oslobodi svoju brau
po krvi - u stvari u elji da osvoji obale Crnog mora do Carigrada - po-
taknula u vie navrata pravoslavni ivalj na Balkanu na pobunu u ime
slavenstva, pridajui im izmiljenu etiketu Slavena, i to svima odreda:
Rumunjima, Srbima, Grcima, Bugarima itd...
91. Rijeka Dunav, prirodna prometnica dostupna skoro posvuda,
bila je poveznica izmeu azijskog i europskog svijeta. Neolitski brahike-
fali ili su upravo tim putem sve do alpskih obronaka koje su prelazili ili
obilazili...
92. Jesu li dananji SRBI etnoloki proizvod tih slavenskih seo-
ba? Da bismo na to odgovorili, analizirajmo prvo njihove karakteristike.
Njihov je rast prilino visok. Vjerojatno vii od l,70 m... to se tie osob-
nih odlika, oni su veinom dolihokefali (39,2%) s prilino velikim po-
stotkom meutipova. Brahikefalni oblici ne dostiu taj postotak (29,8%)...
S druge strane Save i Srbi i Hrvati su daleko brahikefalniji (indikativ 86):
Srbi u Bosni i Hercegovini takoer (85,7). Da bi se oko Srbije nalo sro-
dno dolihokefalno puanstvo, treba ii na jugoistok, u Bugarsku...
93. Vjerojatno bi jedan dio Srba i jedan dio Bugara mogao biti jedna
jedinstvena etnika cjelina... Kojem tipu pripadaju Srbi? Primitivno sta-
novnitvo zapadnog Balkana do eljeznog doba veinom se sastojalo od
dolihokefala. No Srbi su veinom dolihokefali... Kako bi se odgovorilo
na ta pitanja i imalo jasniju predodbu, namee se potreba za boljim
upoznavanjem antropolokih odlika Hrvata i Slovenaca... Moemo tvr-
diti da Srbi Slavenima na sjeveru nisu braa po krvi...
92
Slika 26: Oruje koje potjee iz eljeznog doba naeno na podruju Glasinca.
94. to se pak HRVATA tie, da su se nekad i nalazili s one strane

Karpata u isto vrijeme kad i Srbi, pa i da su odande poli u isto vrijeme
kad i Srbi, ONI SASVIM SIGURNO NISU PRIPADALI ISTOM RA-
SNOM TIPU. Bar sudei po onome to danas antropologija dokazuje.
95. Kad su rimske legije dospjele do Bosne i Hercegovine, (prvi
sukob zbio se 299. godine prije Krista), ondje su zatekle potomke pra-
starog stanovnitva, koje se tamo nalazilo najmanje od mlaeg kamenog
doba. Ostaci neolitske civilizacije naeni su na brojnim arheolokim na-
lazitima u Bosni.
I u samom predgrau Sarajeva bilo je u neolitiku naselje. I bron-
ano doba ostavilo je takoer znaajne tragove. Glasinac100 je najstarija
poznata nekropola tih pred-Ilira, nalazi se svega 26 km sjeveroistono
od Sarajeva...
96. Bosnu i Hercegovinu nastanjuje puanstvo vrlo visokog rasta.
Oni spadaju meu najvie pripadnike europskog stanovnitva (1, 72).
Ujedno su i isti brahikefali (indikacija 85,7) i tamnoputi. Stoga se ubra-
jaju meu najtipinije uzorke ovog prekrasnog dinarskog (ili jadranskog)
tipa koji, kao to znamo, nastanjuje podruje od Trsta do rta Matapan...
97. Moemo tvrditi da stanovnitvo Crne Gore pripada istom tipu
kao i stanovnitvo Bosne i Hercegovine. Tijekom putovanja kroz Crnu
100 Zapadni strunjaci za razdoblje starijeg i novijeg eljeznog doba tvrde da je elik pronaen i od njega je
tajno stoljeima kovano oruje u podruju Glasinca. To podruje je bilo pod nadzorom pedesetak tvrava i
osmatranica, a u bezbrojnim tumulusima u blizini Glasinca pronaeno je mnotvo ostataka ak i zlatnih,
to govori o prosperitetu dominantnog dinarskog plemena Autarijata.
93
Goru uspio sam prouiti nekoliko osoba tog tipa: vrlo su visokog rasta,
vrlo brahikefalni, leptorhini, tamnoputi, ravnog nosa, dosta tamnih oiju;
sve su to odlike dinarskog tipa.
98. Neki istraivai svrstavaju Bugare meu ogranke znaajnog sta-
bla Turaka. To se osobito odnosi na Bugare s Volge koji su, izmeu osta-
lih avanturistikih pothvata, preli Dunav 679. godine pod vodstvom kana
Asparuha i dospjeli u Dobrudu. U vie su navrata zauzeli vei dio bal-
kanskog prostora, nekad u savezu sa Srbima, a nekad i protiv njih, Hrvata
i Maara. Tijekom veih prodora dospjeli su i do izvora rijeke Tise.
99. Veina Bugara je dolihokefalna. Tek je moda jedna etvrtina
njih brahikefalnog tipa. Manji dio gena naslijedili su od svojih zapadnih
susjeda, od tih Dinaraca kratke lubanje i irokog lica koje smo imali pri-
liku upoznati prouavajui ih u Bosni i u Hercegovini... Bugari su, to se
nazalne indicije tie, mezorhini, i taj podatak treba zapamtiti, jer od svih
narodnih skupina na Balkanu, samo Srbi i Bugari imaju tu karakteri-
stiku... Ima li meu njima potomaka starosjedilaca (nazovimo ih Traa-
nima, da bismo zadrali ime po kojem su u povijesti poznati) ili pak
Tatara (koji su pokuavali prodrijeti na taj Poluotok) koji su mogli utje-
cati na fizike karakteristike Bugara.
100. Skupine Bugara dugo su obitovale u Rusiji prije nego to su se
doselile i nastanile na Balkanu; za sobom su mogli povui veu masu
Slavena prilikom doseljavanja... Jo uvijek imam dojam da ne bi bilo
teko meu Bugarima, s jedne strane, i Srbima s druge, nai stanovit dio
puanstva koji ima srodne fizike osobine. U vie smo navrata uoili ne-
dvojbene morfoloke podudarnosti izmeu jednog dijela puanstva jed-
nog i drugog naroda. Od jednih i drugih mogla bi nastati homogena
skupina koja bi imala sljedea obiljeja: visok rast, dolihokefalno lice,
leptorhini nos i esto svijetle oi.
101. U Srbiji i Grkoj postoje velike skupine Albanaca koji veinom
teko podnose tuinski jaram. Tu postoje arita iredentizma koja su
stvorili NEODGOVORNI OPUNOMOENICI; a jednog dana mogu
postati prava opasnost za Europu...
102. Albanci su u prosjeku ljudi visoka rasta... i veinom brahikefali.
Oko 80% Albanaca koje sam prouavao ima kratke glave i iroka lica.
Dolihokefala ima do 9%... Njihova kosa i oi su tamni...
103. Jednom sam u Skadru bio nazoan na sastanku efova rodova
i plemena sjevernog dijela Albanije. Taj je prozor u mojim oima imao
94
Slika 27: Najpoznatiji dorski hram Partenon na atenskoj Akropoli.
rijetku antropoloku ljepotu. Kad sam zanemario njihovu odjeu, mogao

sam zamisliti da se nalazim u Crnoj Gori, Bosni ili pak u nekim kraje-
vima Dalmacije. Pred oima su mi bili prekrasni uzorci tog dinarskog
tipa koji, uz postupno slabljenje nekih odlika, obitava na podruju sve do
juga Grke.101
104. Tvrdi se, premda je to samo teoretska mogunost, da su i PE-
LAZGI bili veinom brahikefali, dok bi stari Grci bili dolihokefali...
101 Dorani, populacija koja je iz naih krajeva oko jedanaestog stoljea pr. Kr. sila na jug sve do Krete, do-
nijeli su iz svoje postojbine stil gradnje bogatijih nastambi, ispred kojih su trijemovi bili postavljani na ve-
like i ukraene drvene stupove. Na jugu nisu nalazili prikladna stabla za svoje stupove pa su ih poeli graditi
od kamena. Poznata su tri razliita stila klesanja kapitela na stupovima: dorski, jonski i korintski. Najljepi i
najreprezentativniji dorski stupovi postavljeni su oko Hrama na Akropolisu. Slini hramovi s dorskim sti-
povljem graeni su i u podruju jugoistone Italije (Paestum).
Dorski red (ili dorski stil) je najstariji stil u grkoj arhitekturi. Za njega su karakteristini ljebovi du trupa
krunog presjeka. Stoji izravno na stilobatu (uzdignutom kamenom temelju hrama u obliku ravne platforme),
zavrava jednostavnim kapitelom koji je sastavljen od krunog umetka - ehinusa i etvrtaste ploe - abaka.
Dorski hram je uzduna graevina od dvije (kasnije i vie) prostorije i vanjskog pravokutnog omotaa od stu-
pova; na podnoju stepenastog stilobata stoje stupovi sastavljeni od valjkastih tambura sa ljebovima (kane-
lire), te s kapitelom sastavljenim od ehinusa (kruni jastui) i abakusa (kvadratne ploe); stupovi nose
horizontalnu gredu (arhitrav), a iznad arhitrava je friz, sastavljen od triglifa (kamene ploe s kanelirama) i
metopa (reljefno obraene ploe); iznad friza je vijenac (gejzon) koji na proelju hrama uokviruje zabatni tro-
kut (timpan) kosog krova. Timpan je potpuno ispunjen ivo obojenim skulpturama koje su prirodnih oblika
i veliina, u poloaju koji odgovara kosini zabata
95
105. Mnoge skupine ljudi u blizini Crnog i Egejskog mora, kao i one
u Maloj Aziji i srednjem Mediteranu, bile su pod grkim utjecajem i kad
meu njima nije ivjelo mnogo Grka, i kad njihovim venama nije kolala
grka krv... No, oblik glave pripadnika grke populacije varira. U sva-
kom sluaju najee se susreu brahikefali. Utvrdio sam da ih ima oko
49%, a svega 34% dolihokefala...
106. Mala Azija nam je i dalje slabo poznata, no ipak znamo da je i
tamonje puanstvo veinom brahikefalno, s manjim postotkom doli-
hokefala, i to poglavito prema Siriji i donjoj Mezopotamiji...
107. Poneto znamo o svim brahikefalima na sjevernom podruju
Egejskog mora, posebno u Maloj Aziji u susjedstvu Grke, a takoer i u
zapadnoj Grkoj, kao i du cijele jadranske obale nasuprot Italiji. Ovi za-
dnji su Dinarci o kojima smo govorili u vie navrata. Oni se odlikuju i-
stim brahikefalnim fizikim svojstvima. to se tie brahikefala u Aziji, o
njima jo uvijek nemamo dovoljno podataka da bismo ih pokuali do-
vesti u vezu s Dinarcima...
108. Na Kavkazu, u Perziji i jo dalje na istoku, nailazimo na vee
skupine tamnoputih brahikefala, visoka ili srednjeg rasta. Predstavljaju
li oni na tim prostorima etape povijesnih seoba s Istoka na Zapad.
109. Te su seobe iz Azije vjerojatno trebale poeti u neolitiku ili po-
etkom bronanog doba, da bi se oni koncem tog istog perioda nali na
Kreti, budui da smo ondje naili na brahikefale iz tog vremena... U Gr-
koj ivi vie tipova brahikefala, a sigurno ih je bilo i u bronanom dobu.
No, ja bih ipak elio znati koje jo odlike imaju ti doljaci koji bi mogli,
ukoliko su Ahajci doli iz Tesalije, kako se vjeruje, biti predstavnici di-
narskog tipa.
110. Prema rezultatima Hawesovih istraivanja (koji je prouio ne-
koliko tisua osoba), veina je stanovnika otoka Minosa brahikefalnog
tipa. Ukratko, kretska civilizacija koju su zaeli dolihokefali traje gene-
racijama od poetka mlaeg kamenog doba do bronanog doba. Tada su
brahikefali, koji su u poetku bili rijetki, postali veinsko puanstvo. Na-
dvladali su dolihokefale i do danas ostali dominantno puanstvo na tim
prostorima.
111. Azija je oduvijek bila povoljna za ivot i ovjek je sigurno u
njoj neprestano nazoan od najstarijih vremena. Mogue je da jednog
dana ba u Aziji naemo svoju kolijevku.
96
VI. HATI SU BILI PRETEE U
ORGANIZIRANJU PRVOG SVJETSKOG
CARSTVA
Sama lingvistika, kako je utvrdio E. Pittard, nije u stanju prosuditi

procese i tijek povijesnih zbivanja, ali je nezaobilazna u multidiscipli-
narnom pristupu logici povijesnog razvoja.
Suoen s injenicom da postoji vie srodnih jezinih skupina, meu
kojima i skupina jezika na prostoru od zapadne Europe do Indije, nje-
maki jezikoslovac Franz Bopp (1791. - 1867.) doao je poetkom de-
vetnaestog stoljea do zakljuka da bi se mjesto s kojeg su se poeli
raseljavati ljudi koji su govorili tzv. praindoeuropskim jezikom moglo
nalaziti negdje na Turanskoj zaravni, istono od Kaspijskog jezera (gdje
su naeni, npr. Tokarski ili Sogdanski rukopisi, pisani jezikom veoma
bliskim starogermanskom).
No koncem istog stoljea, francuski povjesniari Darbois de Ju-
bainville i P. Dottin, posumnjali su u geografsko sredite iz kojeg su, po
Boppu, potekli jezici indoeuropske skupine i pretpostavili da je to bilo za-
pravo podruje jugoistone Europe!
Za razliku od njih i Boppa, engleski arheolingvist Colin Renfrew,
doao je u novije vrijeme do zakljuka da bi centar emanacije indoeu-
ropskih jezika mogla biti Hatpatuka, odnosno Kapadokia tj. dananja
Anatolija. Iz sredinje pokrajine Carstva Hetita raseljavali su se napred-
niji zemljoradnici-vitezovi i sa sobom nosili svoj jezik koji su nametali
kao slubeni gdje god bi doli, kao i svoju vlast.
Neto slino ustvrdio je za Arijce i francuski strunjak za arheolo-
giju jugozapadne Azije i Bliskog istoka, Roman Ghirshman (francuski
idov ukrajinskog podrijetla), ne inzistirajui na zemljovidnom podru-
ju s kojeg poinje emanacija arijskih jezika i vjere koju karakterizira ma-
trijarhat.102
No pogledamo li pozorno Denikerovu vrlo sloenu kartu rasporeda
i proimanja antropoloki definiranih skupina u Europi, uoit emo kon-
102 Ghirshman, R. L Iran des origines l Islam. Paris : A. M. 1976. Str. 24, 25.
Francuski akademik R. Girhsman, autor znamenite povijesne sinteze LIran - des origines a lIslam, u tom
djelu tvrdi sljedee: Kasiti su povijesno, uz Hurite i Hetite, kao i Luvite koji su prethodili Hetitima u Maloj
Aziji... svjedoci prvih prodora Indoeuropljana na Bliski istok... Kasiti su se domogli vlasti u Babilonu i dali mu
naziv Kar-Duniash; (u XVII. s. pr. Kr, op. prev.), oteli su ga kraljevima pomorskog naroda koji je tu vladao
97
centraciju dinarskog ovjeka na prostorima njegove izvorne postojbine
- Jadran pa prema sjeveru i na sve strane. Uoit emo i kako su se Di-
narci raseljavali prema zapadu, sve do Portugala i skandinavskih fjor-
dova, ali i prema istoku i to u dva pravca: preko Bospora i sjeverno od
Crnog mora. I R. Ghirshman smatra da se prodor Arijaca prema istoku
(sve do Indije) odvijao tim pravcima.103
Arijci su igrali civilizatorsku ulogu u Italiji i Grkoj, ali i drugdje,
gdje god je dospjelo prvotno eljezo. Jezik kojim su govorili proirio se
na istok (Roman Ghirshman to s pravom izriito tvrdi u Enciklopediji
Universalis) kao jezik utemeljitelja PRVOG svjetskog Carstva i organi-
zatora koegzistencije naroda kojima su se ti prvi konkvistadori na-
metnuli kao gospodari. Te odlino organizirane skupine hatta, odnosno
ratnika na konjima, tj. vitezova, fiziki su se mijeale sa svima do Crnog
mora i Kaspijskog jezera, te sve do Indije - o emu su u dugoj usmenoj
predaji pjevali tamonji reci, to je tek prije neto vie od tisuu godina
zabiljeeno i sauvano u Vedama.104
Prije nego to su doli do Indije, Arijci su junijim pravcem prema
istoku, preko Dardanela, polako tijekom niza stoljea zaposjedali razne
krajeve na tlu Male Azije i organizirali u posebne dravice skupine ljudi
raznih rodova. Njihov jezik bio je najii na prostoru dananje Anato-
lije, gdje je bilo sjedite vlasti saveza tih dravica. Ondje su na ploicama
naeni brojni zapisi na izvornom jeziku, ali i na mjeavini jezika (njiho-
vog s jezikom zateenih naroda), kakve su naene i u Maloj Aziji, Gr-
koj, Italiji, itd.
Francuski strunjak za povijest jugozapadne Azije i Bliskog istoka,
Godefroy Goossens, zapisao je niz zanimljivih ideja u duhu filozofije po-
vijesti u svom prilogu Sveopoj povijesti (sv. I, Gallimard, Paris, 1956.)
pod naslovom Asie occidentale ancienne, gdje moemo proitati i slje-
nakon pada prve dinastije Mursila I. Haatti, koji je bio i knez Srednjeg Eufrata (v. n. d.: str.152.).
Zatim dodaje: Kao i ostali Indoeuropljani dospjeli na Bliski istok, oni su tu doveli, po svojim obiajima, i konje
i tradiciju pripitomljavanja i uzgoja konja (str. 153). Dakle, prvi Arijci koji su se pojavili u zapadnom Iranu
ve u XIX. st. pr. Kr., pod nazivom Kasiti, prethodili su svim drugima, pa i Hetitima. Usporedo s njima, na
podruju zemlje Mitanni, pojavili su se i kratko vrijeme odrali kao suverena populacija i arijski doljaci - Ma-
riyanni. I njima i Kasitima se nakon te epizode s Kar-Duniashom gubi svaki trag, bar pod tim nazivima. Nije
nemogue da su i Kasiti i ti Mariyanni proizili iz tzv. pomorskog naroda (Pelazga) koji se naao na podruju
srednjeg Eufrata, a kasnije i Egipta.
103 Ghirshman, R. L Iran des origines l Islam. Paris : A. M. 1976. Str. 70, 72.
104 Rije veda nalazimo i u medskom jeziku - vaeda - u znaenju uvidjeti, u smislu shvatiti, zapamtiti.
U hrvatskom jeziku standardna rije vidovit i viati, ima i arhainiji oblik u ikavskim govorima dina-
rskog podruja na-vidati u znaenju o neemu dugo priati. Ovdje vrijedi prenijeti dio onoga to o Ve-
dama pie u francuskoj enciklopediji Larousse: Cjelovita brahmanska vjerska predaja koju su Arijci donijeli u
Indiju i razvijali tijekom stoljea. (Larousse, sv. 10, str. 705)
98
dee: U zapadnoj Aziji nastanjene su ljudske zajednice bijele rase (ili kav-
kaske) s posebnim odlikama koje je jo uvijek teko tono definirati zbog ne-
dostatka sintetikih izvora, osobito kad je rije o starijim razdobljima.
Tijekom vremena fiziki izgled tih skupina u Anatoliji i Armeniji - dinarske
rase prevladao je odlike puanstva semitske skupine naroda; jezici tih
skupina potpuno se razlikuju.105
Na sjevernije iranske visoravni doseljavali su se narodi indoeurop-
ske skupine jo od II. tisuljea pr. Kr. U Anatoliji su bili nastanjeni He-
titi, zatim Frigi, nakon njih Kelti; u Iranu pak Medijci i Perzijanci, a u
Armeniji Armenci - od poetka I. tisuljea pr. Kr.
Dakle, ovdje se oituje da je napredovanje Arijaca prema istoku
teklo sporo, ali konstantno. Bili su malobrojni pa su se mijeali s raznim
zateenim populacijama, te utjecali na njihov jezik, vjeru i svjetonazor
uope. Tako su sve vie irili svoje vidike na sve strane pa i nije udno to
su na vrhuncu svoje moi za vrijeme Darija Velikog postali utemeljitelji
prvog i jedinog sveopeg Carstva koje je obuhvaalo samostalne i soli-
darne nacije koje su manje-vie bile istinski srodne.
Prvo udruenje manjih dravica na tlu Male Azije uspio je organi-
zirati legendarni kralj Pemba Haattski oko 2600. godine pr. Kr. On je bio
u neprijateljskom odnosu s akkadskim vladarom Naram Sinom, koji je
poharao briljantnu elamsku kulturu (oko 2600. g. pr. Kr.) i prvi put se
sukobio s Mandanima tj. Medijcima. Ti su Medijci dospjeli i u nae kra-
jeve kao vrsni ratnici i organizatori, a pomjeani s dinarskim Pelazgima
postali su kasnije i preci Ilira.
Poetkom dvadesetog stoljea otkrivene su u ruevinama glavnog
grada Haatti, u Hatuzasu, mnoge glinene ploice na kojima su tekstovi pi-
sani klinastim pismom. Na tim je ploicama zapisano kako su doli eu-
ropski narodi, zaposjeli te zemlje i pokorili proto-Haatte azijskog tipa.
Pod vlau doljaka stare kraljevine su ule u sastav velikog rastueg He-
titskog Carstva, koje je na vrhunac moi doveo vladar Hattusa. On se us-
pjeno nosio sa stalnim vojnim sukobima s neobabilonskim Carstvom
onkraj vazalne drave Mitani.
N. B. Prvi njihov poznati vladar Hasttus, vladao je u Hatuzasu, sje-
ditu Haatta.
Nakon to je moni hattski vladar Supplulium (1382. -1341. pr. Kr.)
osvojio sjevernu Siriju, koja je bila pod utjecajem Egipta, Tut-Ank-
105 Goossens, G. Asie occidentale ancienne. U Sveopa povijest. Paris : Gallimard, 1956. Sv. I, str. 294, 295.
99
Amonova udovica ponudila mu je brak. Supplulium alje u Egipat svog
sina da izvidi situaciju i obavi ceremoniju zaruka, ali ga Egipani ubijaju.
Zbog toga izbija estok ratni sukob izmeu Egipta i Carstva Haatta. Su-
kobili su se kod mjesta Kadesh 1287. g. pr. Kr. eljeznim orujem koje su
Haatti uvozili iz naih krajeva (MacQueen s pravom tvrdi da na prostoru
Male Azije nije u to vrijeme bilo rudnika eljeza i da su ga Hetiti morali
dobavljati s balkanskog prostora106 pa su ga prodavali i Egipanima). U
toj bitci - a armes egales - palo je mnotvo ratnika i s jedne i s druge
strane. Posve iscrpljeni nakon te strane i nerjeene bitke, Haatti i Egip-
ani, Supplulium i Ramzes II. sklapaju mir (1271. g. pr. Kr.).
U tim (ne)prilikama Asirija je otela Haattima prostranu vazalnu dr-
avu Mitanni. Nakon bitke kod Kadesha poeo je rasap vojno iscrpljenog
Carstva, koji su ubrzali Frigijci u elji da Hattima nametnu svoju vlast i
zavladaju cijelim Carstvom. Frigijci su naime vladali podrujima koja su
povezivala Europu s Malom Azijom, odnosno kontrolirali su uvoz oru-
ja s podruja dananje Bosne. Petsto godina nakon raspada hattskog Car-
stva i Egipat je pao pod tuinsku vlast (kad ga je pokorio Kirov sin Kam-
bis II.).
Na prostorima nekadanjeg hattskog Carstva nastale su mnoge drave
i dravice, a pod nazivom Haatti najdulje se odrala dravica Hattina na
pograninim oblastima dananje Turske i Sirije. Glavni grad te drave bio
je Arvad. Utjecaj Ilira na te krajeve moe se uoiti i mnogo kasnije - na
obali Tiberijskog jezera u Kristovo vrijeme postojalo je ribarsko naselje
Dalmanuta, koje je asirski kralj Sargon II. prisilio da mu plaa danak.
Vrlo su znaajne i ploice naene na lokalitetu Bogazkale u Anato-
liji. Pisane su dijalektom Nesa, nazvanim po gradu iji je dijalekt postao
slubeni jezik na dvorovima haattskih vladara. Haatti su bili zemljorad-
nici i vitezovi, njihova je strast za uzgojem konja opisana u nekih 1.200
stihova. Spomenutu strast zadrali su i kad je njihova pokrajina ula u sa-
stav prvotne kraljevine Medije. Njezino stanovnitvo, naime, koje Hero-
dot naziva Struhates, slovilo je kao vodee medsko pleme.
Medijci su najvjerojatnije od njih naslijedili bijele konje nizinske
rase o kojima Herodot pie s divljenjem. Za ishranu tim bojnim konjima
Medijci su uzgojili posebnu vrstu trave koju Grci nazivaju athpati (u li-
vanjskom kraju kae se i danas ata-pia, tj. konjska hrana).107
106 MacQueen, J. G. Les Hittites. Paris : A. C, 1985. Str. 173.
100
Hetitski vladari su od samog dolaska Arijaca na vlast kronoloki za-
pisivali stvarne dogaaje i zbog toga su bili prvi zapisivai povijesti. Ka-
snije su ih posvuda imitirali i drugi vladari. Zajedniko sjeanje na
dogaaje moe se ouvati na dva naina: u pisanim dokumentima koji su
dostupni vrlo malenom broju ljudi i usmenom predajom u kojoj sudje-
luju, uz velike sveenike i nie sveenstvo, svi vjernici. Paradoksalno je to
pisani dokumenti nestaju zajedno s nezavisnou zemlje, dok se usmena
predaja odrava bez obzira na nezavisnost. Ona je iva mentalna stvar-
nost naroda. Da nije bilo idovske usmene tradicije, danas se ne bi moda
znalo da je uope postojalo veoma pismeno Hetitsko Carstvo.
Hetitski jezik se (kako se tvrdi u francuskoj enciklopediji Grand La-
rousse) razvio iz arijskog jezika, uz asimilaciju mnogih rijei iz jezika na-
roda kojima je vladao. Hetitski jezik je bio sinteza arijskog jezika i jezika
zateenog puanstva pa se stoga bitno razlikovao od arijskog: Imao je dva
broja, dva roda, osam padea, a samo dva glagolska vremena - prolo i sa-
danje. Bez budueg. Neke se rijei tog jezika mogu iitati i u naem da-
nanjem jeziku: genio (koljeno), kard (srce), mala (mljeti), spoud (sipati),
dalugi (dugi). Te rijei ovla podsjeaju na medski jezik koji slovi kao
najbolje i najcjelovitije ouvan arijski jezik, iz kojeg se, prema amerikom
strunjaku za povijest Irana, francuskog podrijetla, Paulu de Breuilu, raz-
vio i sanskrt:
Nakon mnogih proturjeja, filoloko prouavanje Aveste, konano je
dokazalo da je jezik Gatha prevladao u istonom Iranu. Ako ga uspore-
dimo s jezikom Veda, na temelju zajednikog podrijetla indoiranskih je-
zika koji potjeu od jezika Gatha, to je sasvim suprotno miljenju
Ammiena Marcellina, koji je tvrdio da je Zarathustra bio uenik Brahma-
naca. Vedska tradicija nigdje ni ne spominje Mudraca, za razliku od vi-
zije bogova i demona, to dokazuje injenicu da Gatha proizlazi iskljuivo
iz iranskog konteksta, a nastala je nakon razdvajanja Arijaca, od kojih je
jedna skupina dola do dravidske indijske napredne kulture i tu stvorila
brahmansko drutvo, veoma privreno slavnoj prolosti Arijaca (Rig-Veda,
Atharva-Veda)... a druga skupina Arijaca osnovala je kraljevstva Hetita i
Hurrita.108
108 Breuil, Paul de. Le Zoroastrisme. Paris : PUF, 1982.

Od medskog glagola gaat razvio se na glagol gaziti. Medski prilog mata daje u hrvatskom meu, u
smislu meusobno, tj. zajedno. Titula gaumata znai tono prethodnik ili voditelj zajednice. Ta titula bi
odgovarala latinskoj prior ili hrvatskoj prvak.
Zarathustrina vjera je dospjela u Indiju zajedno s vojskom Darija Velikog. U to su se vrijeme zasade maz-
daizma, kao i u iranskim krajevima, najprije pojavile u visokom vladarskom sloju. Tako treba shvatiti da je
u Indiji prvi predvodnik mazdaistike vjere, gaumata, bio Siddharta Gautama Sakyamuni, nazvan Buddha
101
Engleski arheolingvist, Colin Renfrew, tvrdi da je jezik Haatta bio
najstariji indoeuropski jezik, te da je Anatolija bila centar emanacije i
irenja ostalih arijskih jezika kako prema istoku, tako i prema zapadu, a
preko zapada i sjeveru. Osobno smatram da je teza francuskih indoeu-
ropeista, Darboisa de Jubainvillea i P. Dottina - negatora Boppove teze o
Turanskoj visoravni kao prostoru s kojeg su se irili i Arijci i njihov jezik
- da je to izvorite na europskom jugoistoku, loginija, pa prema tome i
blia istini od Renfrewove. Francuska enciklopedija Grand Larousse iz-
riito tvrdi da je ta teza definitivno neosnovana: Izvorno podruje naroda
koji govore nekim od indoeuropskih dijalekata i dalje je sporno. Centalna
Azija (Pamir i Turkestan), nekada najzastupanija definitivno je odbaena.
Trenutno se razmatraju sljedea podruja: sjeverna Njemaka, od Elbe do
Visle, ruske stepe, te Podunavlje i Ural.109 Sve je oitije da se ipak radi o
srednjem Podunavlju!
Zapadno od Hatpatuke (na medskom to znai Haatta pokrajina),
tj. Herodotove Kapadokie, odnosno dananje Anatolije, formirane su
uglavnom dvije drave, Karija i Frigija. Glavna briga Medskog Carstva
koje je bez dvojbe proizilo iz Hetitskog Carstva, osim obrauna s Asiri-
jom, bilo je pokoravanje Karije i Frigije, drava koje su se obogatile kon-
trolirajui trgovinu izmeu Europe i Azije.
Francuski povjesniar Goossens o tome pie ovako: Premda je
veoma slabo poznata, civilizacija Urartu predstavlja bitnu kariku u cjelini
antikog svijeta: nastavljajui u mnogim aspektima tradiciju Hurita, a i
Hetita, civilizacija Urartu je postala uiteljica medskim i perzijskim ple-
menima.110
N. B. Na tom je podruju u antici postojala i kraljevina Arvastan,
ije je sredite bio utvreni grad Nisibis gdje je Dioklecijan skopio mir s
predstavnicima poraenog iranskog aha Narsesa (295. g.).
tj. probueni, u vjerskom smislu), iji se nauk naziva mudra (tj. mudrost).
U vezi s tim, autor francuske monografije Le Bouddha, Jean Naudou, zabiljeio je sljedee: Kad je Darije zau-
zeo dolinu rijeke Inda, Indija i Grka su se prvi put nale zajedno zahvaljujui golemoj poveznici, kraljevstvu
Ahemenida. Nekoliko stoljea prije toga vedski Arijci, bliski srodnici Irancima, donijeli su u to podruje zajedno
sa svojim jezikom, i svoja stada, obiaje, vjerske nazore i osobito svoj jezik, blizak naemu i otac sanskrta (str.
26).
109 Grand Larousse. Sv. VI, str. 128.
110 Goossens, G. Asie occidentale ancienne. U Sveopa povijest. Paris : Gallimard, 1956. Sv. I, str. 395.
102
VII. NASTANAK MEDSKO-PERZIJSKOG
SVJETSKOG CARSTVA
Svijest o srodnosti Ilira i Medijaca

Prvi val arijskih seoba dogodio se najvjerojatnije u ranom brona-
nom dobu, i to sjevernim i junim putem prema istoku. Tek se tako moe
objasniti njihov prvi sukob s Naram Sinom polovicom etvrtog tisu-
ljea pr. Kr. Tada oito jo nisu vladali ni zapadnim dijelom Iranske vi-
soravni, bili su tek otprilike u Kurdistanu.
No, oko 2000. g. pr. Kr. opet su se vratili zbog problema s Asirijom.
Dobri ratnici i organizatori, kao i Aleksandrovi falangisti, dospjeli su u
strane zemlje i ondje se tijekom skoro tisuu godina izmijeali sa zatee-
nim puanstvom, ali nisu posve zapostavili ni svoj jezik, ni svijest o svi-
jetloj strani zemlje iz koje su doli. Vratili su se kao novo (mijeano), ali
jo uvijek srodno puanstvo, no iskusniji i s novim jezikom, koji je po-
stao osnova za razvoj ilirskog i medskog jezika. To objanjava injenicu
da je jezik Zarathustrinih Gatha najblii bosanskom, koji je posluio kao
osnova modernog jezika koji nazivamo hrvatskim.
Taj povratni val arijsko-azijskih selilaca (Sigina) prototip je i da-
nanjih procesa mijeanja naroda, kultura i civilizacija, koji se nikada ne
dogaaju samo u jednom smjeru. Taj proces mijeanja nastavlja se i pri-
likom otkria Amerike. Jo od vremena Darija Velikog postoji nagonska
potreba stvaranja zajednitva s dalekim srodnicima, koja je danas osvi-
jetena i openita. Jer, da bi se opstalo, treba iskoristiti sve povoljno, bez
obzira odakle to potjee.
Arijci su, dakle, imali vrlo realistinu sliku svijeta i ljudske sudbine.
Na sebi su imali metalne oklope111 koji su se sastojali od plastrona, e-
111 Oprema naih ratnika u bronanom dobu bila je nainjena i za obranu i za napad: nainili su tzv. ilir-
sku kacigu, imali su koplja dory, nazivana i sigynnes, a prvi su uspjeli izliti i bronane knemide tj. pot-
koljenice - koje Homer slavi u svojim epovima.
U grobnici na Paklenici kod Tenja naena je kompletna oprema naeg ratnika iz bronanog doba: krasno gra-
viran kelt, kratki ma s okovima toka, bronano koplje s peticom, sapa s britvicama, pincetom i drugim sitnim
nakitom, kao i dijelovi jedne vaze ureene istim ornamentima kao i bronani kelt, pie prof. Truhelka (str. 88).
103
lenki i potkoljenica, u rukama ubojita koplja, a kretali su se i borili na ko-
njima. Bili su izvrsni zemljoradnici, to je za ona vremena bila veoma
prihvatljiva prinova za ljude u osvojenim krajevima, osobito u Italiji. Ci-
ceron je u svom Traktatu o dunostima na najviem i najasnijem mjestu
naveo zemljoradnju, kao najplemenitiji nain suradnje ovjeka s bogo-
vima, u kojoj zajedno sudjeluju u uzgoju bilja omoguujui ljudima da
opstanu i ive u izobilju.
N. B. Prvotno znaenje rijei cultura u latinskom jeziku odnosilo
se na zemljoradnju. Kasnije je kulturom nazvano sve to ovjek stvara
svojim rukama uz pomo razuma.
No, da bismo shvatili kako je i zato Darije Veliki poelio proiriti
svoje Carstvo i na sjeveru i istoku Europe stvoriti dvije nove satrapije,
dobro bi bilo prisjetiti se identiteta i podrijetla naroda sjeverno od Kar-
pata i Crnog mora - do rijeke Dona.
O etnikom i jezinom sastavu raznorodnog Sarmatskog Carstva
(sar-matana na gatskom, tj. staromedskom jeziku znai carstvo-me-
usobno, odnosno slobodna konfederacija narodnih zajednica na elu
s jednim voom, koji je bio i zapovjednik savezne vojske kad je trebalo
suzbiti stranu najezdu) najpodrobnije je pisao Herodot, koji navodi i i-
njenicu da je to Carstvo za njegovog vremena imalo ve tisuu godina
tradicije.112 Petsto godina nakon Herdota tu je injenicu pojasnio i Kvint
Kurcije u svojoj knjizi o Aleksandrovoj vojni.
No o politikom i jezinom utjecaju na to Carstvo prije pada Irana
pod makedonsko-helensku vojnu vlast, imamo znatno manje povijesnih
izvora, a po natuknicama koje su nam ostavili grki i latinski pisci (po-
sebno Strabon i Plinije Stariji), znamo da su barem na skitskim irinama
dominirali Antes, tj. Anti.
Postavlja se pitanje jesu li oni potomci onih Herodotovih Auhata
(Antes i Arivates - vjerojatno dolazi od prvotnog Arihattes, kao Autari-
hates u sredinjoj Panoniji strictu senso, tj. Bosni) ili njegovih i Strabo-
novih sjevernih panonskih Andizeta. Suvremena zapadna historiografija
sklona je miljenju da su ti Anti na sjeverne irine doli s prostora juno
od Karpata.113

113 Grand Larousse. Sv. I, str. 444.
104
Opisujui krajeve i skupine ljudi koje su u njegovo vrijeme obita-
vale na prostorima Sarmatije, Plinije Stariji navodi i narod Antacati.114
Petsto godina nakon njega Jordanes u svom djelu De rebus geticis na istim
prostorima spominje populaciju Ante. Radi li se o istim ljudima? Pli-
nije Stariji ne spominje Ante, a Jordanes pak ne spominje Antacate, pa se
moe zakljuiti da se ipak radi o istoj skupini ljudi. Plinijev naziv An-
tacati upuuje na Auhate koje Herodot spominje na istim prostorima
kao puanstvo medskog podrijetla. U duhu gatskog jezika, naziv Auhati
znaio bi Ahu-Hatti, to znai gornji Hati, a moe se saeti u naziv Hor-
hati. Pitanje je samo odakle su oni dospjeli na te prostore: s juga ili istoka?
Antropolog E. Pittard uvjerljivo tvrdi da su Goti i Vizigoti bili njihovi
srodnici, a ne podrijetlom Germani. I Toma Arhiakon u svom djelu Hi-
storia salonitana115 poistovjeuje Horvate i Gote.
Mogue je tvrditi da postoji srodnost izmeu medskog plemena
Arizanta koje spominje Herodot116 i plemena koje Strabon spominje na
prostoru oko Papuka - Andizeti.117 Takoer se moe pretpostaviti da je
naziv Anti skraeni oblik naziva Andizeti.
Osim toga, u enciklopediji Larousse moemo naii i na tvrdnju da
su ti Anti bili utemeljitelji prve drave na prostorima biveg Sarmatskog
Carstva, koju su kasnije, u IX. stoljeu obnovili skandinavski Rusi dos-
pjeli iz poganskog Gardarika. No najstarija drava na tim prostorima
bila je Bijela Hrvatska, kao zajednica srednjo-sarmatskih skupina ljudi,
a iz nje su se razvile dananje drave: Poljska, Slovaka, Bjelorusija, Ukra-
jina pa i zapadna Rusija. Tu tvrdnju najbolje podupire znanstvena an-
tropologija, koja ba na tim prostorima danas vidi vrlo brojno puanstvo
s tipinim tjelesnim osobinama Dinaraca. A prostor s kojeg su se Dinar-
ci tisuljeima raseljavali na sve strane, od zapada, preko sjevera na istok,
bilo je Dinarsko gorje. Na Denikerovoj karti uoavamo da je i u Tanaisu,
na uu Dona u Azovsko more, obitavala populacija dinarskog podri-
jetla. Radi li se tu o zaostaloj skupini Arijaca, koji su se tijekom stoljea
sa svojim blagom i obiajima raseljavali i mijeali sa zateenim narodima,
te tako odlazili sve dalje na Istok, preko Sogdanije i Baktrije do Indije
(hendu na medskom znai hepta-hendu, tj. zemlja sedam velikih ri-
jeka)?
114 Plinius Secundus. Historia naturalis. Sv. VI, str. 50.

115 Arhiakon, T. Historia salonitana. 4, 10.
105
Opet nam pomae ono to o Dinarcima tvrdi velika francuska en-
ciklopedija Larousse: Race dinarique, race europeenne caracterise par un
crne brachycephale et lev, une haute stature et et une pigmentation assez
fonce. Elle est abondament reprsente dans louest des Balkans, mais se
rencontre aussi dans les Carpates, en Autriche et dans lest de la France.118
N. B. U vezi s navedenim podacima, mogue je iznijeti i tvrdnju da
je i sam naziv Karpati potekao iz jezika populacije u ijem nazivu pre-
poznajemo rije hatti. Karpati bi izvorno moglo znaiti Hor-hati, tj. gor-
nji ili gorski Hatti. U slovakom nazivu za Karpate - Bile Karpaty, prepoznaje
se trag naziva Bielo Horvata. Karpati su zapravo - hrvatske gore.
A na podatku o podrijetlu Anta, vjerojatno se temelji i tvrdnja ukra-
jinskog redovnika Nestora, koji u svom djelu Poviest vremennyh let (kon-
cem XI. st.) tvrdi da su sjeverni Slaveni dospjeli tamo iz Panonije (u koju
su ve tada, kao okupatorska vojna sila dospjeli Maari, koje Nestor na-
ziva Turcima).
Dug bi bio bibliografski popis djela znaajnijih pisaca - knjiga i dru-
gih priloga znanstvenog znaaja - o mjestu odakle su zapravo na Iransku
visoravan dospjeli Arijci, a i o tome kako je dolo do irenja starih Iranaca
prostorima zapadne Azije i cijele Europe, posebno na jugoistoku Sar-
matskog Carstva.
Navedimo ovdje dva vanija izvora: Encyclopaedia Universalis i Les
Slaves Frantieka Dvornika, ekog redovnika i povjesniara svjetskog
glasa, koji je kao politiki emigrant dospio na Zapad i postao profesor po-
vijesti na Harvardu u SAD-u. Njegovo djelo o Slavenima prevedeno je
na brojne svjetske jezike. Dvornik se zbog tog djela svrstava meu naj-
pouzdanije povjesniare istonog dijela Europe, ukljuujui i Bizant.
Drugo poglavlje tog Dvornikova djela, Slaveni, govori kako se po-
etak spominjanja Slavena - od Jordanesa i Prokopija ne moe odvojiti
od povijesti, kulture i vjere starih Iranaca, a u tom kontekstu i da su Hr-
vati najbolje ouvali odlike koje ukazuju na njihovo iransko podrijetlo.119
118 Grand Larousse. IV, 95.

Dinarska rasa, tipina europska rasa koja se odlikuje visokim indeksom brahikefalnosti, visokim rastom i
tamnoputou, veoma je rairena na podruju zapadnog Balkana, a nalazimo je takoer i na Karpatima, u
Austriji i istonim krajevima Francuske.
Uzme li se u obzir taj antropoloki dokaz o srodnosti naroda u navedenim krajevima, moe se rei da je
Habsburko istono Carstvo (Ost Reich) bilo posljednje panilirsko Carstvo koje je utemeljila i njime vladala
jedna germanska dinastija.
119 Dvornik, F. Les Slaves. Paris : du Seuil, str. 50-61.
106
Uz Dvornikovo djelo valja spomenuti i lanak Medes u Encyclopae-
dia Universalis, koji je napisao poznati iranolog Roman Ghirshman, ar-
heolog koji je vodio nekoliko vanijih istraivanja u Iranu, Iraku i Siriji.
Ghirshman ovdje poinje ispoetka: Pojava prvih Iranaca u zapad-
noj Aziji, koji potjeu od zapadnog ogranka Arijaca, predstavlja novu i
znaajnu stranicu u cijeloj povijesti veih sila na Srednjem istoku.120 Nakon
stvaranja dviju iranskih drava - drave Medijaca i Perzijanaca... valja
dodati i pojavu Kimera i Skita, koji su i sami iranskog podrijetla.121
Iranci se pojavljuju na samom iranskom platou tek poetkom prvog
tisuljea prije Krista. U poetku su bili pastiri i ratnici, kasnije i trgovci
plemenitim metalima i dragim kamenjem, da bi se u vrijeme prvog med-
skog kralja Dejokea, u osmom stoljeu pr. Kr., ujedinili u kraljevstvo
koje e podiniti okolna Carstva i u vrijeme kralja Darija Velikog stvo-
riti prvo svjetsko Carstvo uope.
Napomenimo da je u Hrvatskoj, osim rijetkim strunjacima za po-
vijest tog dijela svijeta, malo poznata injenica da je stari Iran neto sa-
svim drugaije od onoga to mi danas moemo vidjeti na zemljopisnoj
karti. Upravo je u Enciklopediji Universalis objavljena karta stare Medije
(prije ujedinjenja s Perzijom), na kojoj se vidi da se rasprostirala od za-
padne granice dananje Anatolije u Turskoj, do Kaspijskog mora i iznad
Aralskog mora na sjeveru (do Crnog mora), do dananjeg Pakistana na
istoku i Perzijskog zaljeva na jugu. A na svim se tim prostorima u odre-
enim razdobljima tijekom povijesti spominju Haatti.
O Medijcima je podrobno pisao Herodot, rodom iz Karije, koja je
za njegova ivota pala pod vlast Medije. Ono to nas ovdje zanima je cen-
tripetalno i centrifugalno irenje Arijaca, koji e se prema Herodotu, kad
organiziraju dravu i stabiliziraju svoje kraljevstvo, nazvati Medijcima.122
120 Girshman, R. Medes. U Encyclopaedia Universalis. Str. 980.

121 Francuski akademik R. Girshman, u svojoj znamenitoj povijesnoj sintezi L Iran - des origines a l Islam
tvrdi sljedee: Kasiti su povijesno, uz Hurite i Hetite, kao i Luvite koji su prethodili Hetitima u Maloj Aziji... svje-
doci prvih prodora Indoeuropljana na azijski Bliski istok... Kasiti su se domogli vlasti u Babilonu i dali mu naziv
Kar-Duniash; (u XVII. st. pr. Kr, op. prev.), oteli su ga kraljevima pomorskog naroda koji su njime vladali
nakon pada prve dinastije Mursila I. Haattija, koji je bio i knez srednjeg Eufrata (v. Huart, C. L Iran antique.
Paris : A. M, 1952. Str. 152.) Zatim dodaje: Kao i ostali Indoeuropljani dospjeli na azijski Bliski istok, oni su sa
sobom doveli i konje, kao i tradiciju o kroenju i uzgoju konja (str.153). Dakle, prvi Arijci koji su se pojavili u
zapadnom Iranu ve u XIX. st. pr. Kr., pod nazivom Kasiti, prethodili su svim drugima, pa i Hetitima. Uspo-
redo s njima, na podruju zemlje Mitanni pojavili su se Mariyanni, arijski doljaci koji su kratko vrijeme bili
suvereni. I njima i Kasitima se nakon epizode s Kar-Duniashom gubi svaki trag, bar pod tim nazivima. Nije
nemogue da su i Kasiti i Mariyanni potekli od tzv. Pomorskog naroda (Pelazga) koji se naao u podruju sre-
dnjeg Eufrata, a kasnije i Egipta.
122 Herodot. Logoi. VII, 62, 63.
107
Da bi nam predoio kompleksnost nacije Kraljevine Medije, Hero-
dot navodi da su je stvorila sljedea medska plemena: Busi, Paratakeni,
Strouhati, Arizanti, Budini i Magi.123
N. B. Prevoditelj Herodotova djela sa starogrkog na francuski jezik,
akademik E. Legrand, tvrdi da su od tih plemena samo etiri bila podri-
jetlom izvorno arijska, i to: Strouhati, Arizanti, Busi i Magi, dok Parata-
keni i Budini to nisu bili. Zakljuujemo, dakle, da je nacija Medijaca
nastala od Arijaca i ne-Arijaca, pa su se stoga, kako bi se razlikovali od
ostalih arijskih naroda, u jednom trenutku nazvali Medijcima.
Herodot tvrdi da su se Medijci naselili na prostor izmeu Dunava i
Jadrana,124 ali i da od njih potjeu plemena Skita (doseljenika) koja obi-
tavaju du sjeverne obale Crnog mora, i to: Auhati, Hatiari, Traspi i Pa-
ralati. On njihovo srodstvo opisuje na nain usmene predaje: Od
Lipoksaisa bi potjecali Skiti koji kao pleme nose naziv Auhati; od mlaeg
brata Arpoksaisa, potjeu oni koje nazivaju Hatiari i Traspi, a od najmla-
eg pak brata potjeu oni koje nazivaju Paralati.125
Dvije su nam stvari sada oigledne: Mnoga su plemena arijskog po-
drijetla, a samo su se neka arijska plemena udruila s drugim inorodnim
plemenima na Iranskoj visoravni, i osnovala monu Kraljevinu Mediju.
Do sada smo mogli uoiti da su glavna etiri plemena stare Medije
bili arijski doseljenici, ija je postojbina bila oito na obalama Jadrana i
u srednjem Podunavlju (Dinarci). Takoer se ini da su oni s naih pro-
stora ponijeli i jezik koji su kasnije Medijci, kada je njihovo Carstvo bilo
na vrhuncu moi, uveli kao komunikacijsko sredstvo meu narodima
kojima su vladali - od krajnjeg europskog zapada do rijeke Ind na istoku.
U tom je smislu Ghirshman zapisao u Encyclopaedia Universalis: Poko-
rena uroenika plemena malo pomalo bit e tijekom stoljea asimilirana
u naciju Medijaca, ponajprije zahvaljujui snazi i nadmoi njihovih veoma
razvijenih plemenskih vojnih institucija. Oni e na vrlo velikom prostoru
123 Isto, I, 101.

Raspravljajui o alternativnom sreditu iz kojeg bi mogli potjecati svi jezici indoeuropske skupine, britanski
profesor Colin Renfrew, s pravom tvrdi da je morao postojati protoslavenski jezik iz kojeg bi mogli nastati svi
jezici tzv. slavenske skupine. Kao primjer uzima ime velikog zapadnoeuropskog vladara s poetka devetog
stoljea: Carolus Magnus, Karl Gross, Charlemagne tj. Karlo Veliki, dokazujui da je to bila zapravo titula koja
potjee iz protoslavenske rijei kral, tj. kralj (Renfrew, C. Archeology and language. Str. 136.). Litanska ploa
je daleko najstariji pisani spomenik (s arhainim leksikom i gramatikom) od svih do sada otkrivenih natpisa
na slavenskom govornom podruju.
124 Isto, V, 9.
125 Isto, IV, 6.
108
nametnuti i svoj jezik, koji je u poetku bio komunikacijsko sredstvo meu
medskim plemenima, a kasnije je prihvaen i u pokorenim uroenikim
narodima.126
ini se da je medska naseobina Sigina izmeu Dunava i Jadrana
bila daleko vea od one na uu Dona. Ta razlika u brojnosti objanjava
i injenicu da su Paral-Hati (paralis na grkom znai obala, a Paral-
Hati znai - priobalni Haatti) usvojili veinski jezik tog kraja - grki, a i
injenicu da medskim potomcima dospjelima u prapostojbinu svojih
predaka, meu Dinarce, nitko nije mogao nametnuti bilo koji drugi jezik.
Njihov jezik, nastao iz arijskog, tijekom niza stoljea postojanja Skudre,
ukorijenjen je u naim krajevima i iz njega se nedvojbeno razvio na su-
vremeni jezik, koji je daleko stariji i daleko savreniji da bismo ga se samo
tako odrekli za volju bilo kojeg agresora. injenica da je na jezik daleko
blii jeziku Gatha od ikojeg ivog svjetskog jezika, pa i od suvremenog
perzijskog, dokazuje u prvom redu nau privrenost iranskoj pelazgij-
sko-medskoj batini i nau izvanredno ilavu postojanost.
Poueni sudbinom Carstava Haatti i Mitanni, te kasnije Asirije, Me-
dijci su znali da ni oni ne e dugo zadrati svoju relativnu nezavisnost u
dislociranom Carstvu Haatti, osobito ako opstanu rivalska Carstva koja
pretendiraju na formalnu vlast u rasutoj zajednici drava koje su na po-
druju Male Azije tijekom nekoliko stoljea utemeljili arijski Haatti. Zbog
toga su se udruile plemenske dravice na istonijem dijelu Male Azije,
od Crnog i Sredozemnog do Kaspijskog mora. Oko 750. godine pr. Kr.
odran je sabor plemenskih poglavica tih arijskih dravica, na kojem je
izabran zajedniki kralj. Njega su Asirci nazivali Dajakku, a Herodot ga
je nazvao Deiokes. Sjedite saveza kao i palaa izabranog vladara bili su
na poetku u mjestu Hang-Matana (saborno mjesto), kojeg se smatralo
nevieno utvrenim gradom sa sedam redova bedema oko kraljevskog
dvora. Ni nasrtaji Asiraca, ni pokuaj skitskih Arijaca da podvrgnu svo-
joj vlasti novo Carstvo Medijaca, nisu bili uspjeni. Nisu mogli nadjaati
odlunost udruenih plemenskih dravica Medije da se odre u zajedni-
tvu i obrane dostatnom vojnom silom.
U to se vrijeme u Atrapatenskoj Mediji (dananji Azerbaidan) po-
javio propovjednik ljubavi prema istini i odbojnosti prema lai, tovao je
svjetlost kao jedinu moguu sliku Stvoritelja svijeta, a propovijedao je i
126 Girshman, R. Medes. U Encyclopaedia Universalis. Str. 980.
109
oprez pred poganskim recima koji prinose ivotinjske rtve bogovima,
a bog ih je stvorio da budu hrana ljudima. Najvii ideal sljedbenika te
vjere bio je vohu mano (uzvieno mnijenje) u svjetlu spenta mainju
(sveta misao, tj. duh sveti). Svoja prorotva nadahnuta duhom svetim i
primljena u transu, taj prorok, koji je sebe nazvao Zarathustra, zapisivao
je iz dana u dan i tako su nastale Gathe (gatanja, tj. prorotva), koje u po-
etku u njegovoj rodnoj Mediji nitko nije mogao shvatiti pa ni prihvatiti.
Njegova upozorenja na opasnost od lanih poganskih proroka donijela
su mu velike nevolje pa je morao bjeati prema istoku gdje je naao uto-
ite na dvoru baktrijskog vladara Vitaspe (u dananjem Afganistanu).
Vitaspa je bio prvi obraeni vladar, nakon to je po Zarathustri-
nom savjetu pobijedio turanske nomade i pljakae, tradicionalne iran-
ske neprijatelje. Vitaspa je dao Zarathustri svoju ker za enu i nagradio
ga velikim dobrima. Biti bogat, po Zarathustri je znailo biti u Stvorite-
ljevoj milosti, dok su otimaina i nasilnitvo Stvoritelju mrski i izazivaju
njegovu srdbu.
Tek nakon Vitaspe, Zarathustru je na svoj dvor primio i drugi kralj
Medije, Fravartis (proslavljeni), kojeg Herodot naziva Fraorta. Zarathu-
strin utjecaj na kralja bio je vrlo povoljan, pa je Medija postala jaa sila i
od Asirije.
Zajednice su se udruivale zbog istih interesa: pronalaenja sred-
stava za opstanak, te moi i sigurnosti, a kada su to dobile, poelo ih je
privlaiti bogatstvo. Nadmoniji su bili oni koji su imali bolje oruje, a
bogatiji pak oni koji su bili kieniji, odnosno oni ija su obitavalita bila
puna predmeta od plemenitih metala, dragog kamenja i skupe odjee.
U doba legendi monike je fasciniralo zlato, potom i jantar, a tek
zatim lapis lazuli, tirkizi, te rubini i drugi plemeniti kristali. Jantar su
poznavali jo i stari Sumerani, izumitelji klinastog pisma koji su nakon
dolaska na ue Eufrata i Tigrisa, tijekom tri tisue godina razvili pose-
bnu civilizaciju iz koje potjee i praotac Hebreja i Arapa, Abraham. Jan-
tar se spominje u sumerskom mitu o Dumuzi i Inani zapisanom na
glinenim ploicama, a legenda o Argonautima nairoko opisuje kako je
nakon prisvajanja zlatnog runa, posada lae Argo krenula prema hlad-
nom sjeveru gdje su leala nalazita jantara. U tom su mitu glavna zbi-
vanja vezana za susret (na Jadranu kod Trsata) dviju civilizacija
arijsko-azijskog podrijetla, sjedilakog puanstva Pelazga utjelovljenih u
110
Jazonu, te Medijaca u liku Medeje. Iz te su panonske legende nastali i
drugi mitovi o kojima su pisali antiki pisci, grki i latinski.
Prvo poznato i mono Carstvo, Sumer, prostiralo se do dananjeg
Libana na zapadu, na istoku je zauzimalo i elamska podruja (jugozapa-
dni dio dananjeg Irana), a na sjeverozapadu sezalo sve do planine Aratta
(dananji Ararat). Klinasto pismo je najvei doprinos kulturi naroda ko-
jima su Sumerani vladali, usvojili su ga i stari Haatti, a od njih su ga na-
slijedili i Medijci - to se oituje na Darijevim natpisima.
To dokazuje i ispravnost tvrdnje da je Zarathustra, podrijetlom iz
vojne kaste (sin Aurvat athpe, tj. zapovjednika konjice), zapisujui svoje
misli napisao Gathu. Zarathustrina je vjera prva razraena monoteisti-
ka vjera i prva vjera nastala na temelju zapisanih proroanstava, a Gatha
je prvo ljudskom rukom zapisano misaono djelo konceptualnog sloga.
Gatha je kao polivalentno djelo bila ujedno prirunik za kozmogoniju,
teozofiju, psihologiju, pravosue, pa ak i vanjsku politiku. Na njoj se te-
melji medska politika. Medski vladari su znali da je svrha tih proroan-
stava preobraziti neprijatelje, a ne ih unititi (Zarathustra izriito tvrdi da
i divlji Turanci mogu postati tovatelji istine i braa pravednima ako pre-
stanu lagati i initi drugima zlo). K tome, nadahnuti tom vjerom Medijci
su u neku ruku naslijedili trgovaki genij Haatta, koji su obitavali u nji-
hovoj najzapadnijoj pokrajini i na visoravni dananjeg Kurdistana. Po-
stali su uzgajivai velikih krda bojnih konja bijele nizinske pasmine,127
te trgovci broncom i dragim kamenjem - imali su monopol na trgovinu
lapis lazulijem. Stoga su Asirci u nekoliko navrata s velikom vojnom
silom upadali u Mediju (npr. u vrijeme Teglath-Phalazara, u XI. st. pr.
Kr.), te se opljakavi je vraali natrag, bez pretenzije da zavladaju dobro
organiziranim kraljevstvom Medijaca s izuzetno sposobnom konjicom.
Nadahnut takvom vjerom, Fraorta (kojeg Darije Veliki na svom nat-
pisu u Bagastanu naziva Khshathrita) se odluio na svom terenu obraunati
s najopasnijim neprijateljem svog kraljevstva, asirskim vladarom. Nakon As-
surbanipalove pljakake najezde, Fraorta je potukao asirsku vojsku, ali je
pao u boju zajedno sa svojim duhovnim voom Zarathustrom (653. g. pr.
127 Lako moemo povezati one male konje za zapregu, koje kod Sigina spominje Herodot, s naim i danas
postojeim brdskim konjima, kao i bijele medske nizinske konje s naim lipicancima, tj. ravniarskim konjima
podobnima za jahanje. Uostalom, sam izraz hat ili at jo se uvijek koristi u Bosni, kao i rije angir
(neukopljen, bojni konj) izrazi su isti kao u medskom jeziku, pa se moe zakljuiti da se ne radi o posebnim
i odvojenim prauzorcima tih dviju konjskih podvrsta, nego o evoluciji jedne, to je jo jedan dokaz o krvnoj
vezi Medijaca i Hrvata.
111
Kr.). Oni su bili prvi veliki Medijci koji su pokopani na tajnom mjestu u Ba-
gastanu. Tajna o njihovu grobu do danas nije otkrivena.
Dvije godine nakon Fraortine pogibije, njegov je nasljednik Kya-
ksar (Uvakhshatra, tj. svekralj) napao Asirce na njihovom terenu. Go-
dine 612. pr. Kr. pala je Niniva i to je bio kraj Asirskog Carstva.
Assurubalit se pokuao skloniti u gradu Harran, ali ga je Kyaksar i ondje
porazio uz pomo Babilona s kojim je bio u savezu. Tako se Medija pro-
irila na sve asirske posjede do gornjeg Egipta, u sastav Medije uli su i
Elam i Urartu, a porazom Lydije na zapadu Male Azije, Medijci su (585.)
doli i do Sredozemlja. Posljednji kralj medskog Carstva bio je Astyag
(Ishtumagu, tj. nadmoni), koji nije imao mukog potomka. Njegova
ker jedinica, Mandana, udana je za perzijskog kneza Kambisa I, s kojime
je imala Kira Velikog, legendarnog vladara (558. 528. g. pr. Kr.) o kojem
je Ksenofont napisao knjigu (Kyroi paideia). Kir Veliki je Medo-perzijsko
Carstvo proirio daleko na istok (do dananjeg Tadkistana).128 Kirov
sin, Kambis II, poveo je vojsku na Egipat kako bi potvrdio svoje pravo na
sve posjede koji su pripadali Asiriji, na povratku je u Siriji pokuao izvr-
iti samoubojstvo, tvrdi Herodot.
O nainu na koji su Medijci organizirali svoje svjetsko Carstvo, He-
rodot je zapisao sljedee: Pod vlau Medijaca, narodi su vladali jedni
drugima: Medijci su vladali najbliim narodima, koji su pak vladali onima
koji su bili iza njih, i tako dalje - blii daljima...129
No malo je strunjaka koji spominju injenicu da su Medijci poeli
kolonizirati i zapadnu Europu. Slijedei zapadni put prema Jadranu,
kamo su stizale karavane natovarene jantarom s Baltika, srebrom iz Ilirije
i kositrom s Tatra, te put prema obalama sjeverozapadnog dijela zapadnog
Sredozemlja, pa i dalje prema Cornwalu s velikim nalazitima kositra,130
Medijci su za vladavine Kira Velikog, 544. g. pr. Kr. zauzeli luku Fokea
(Marseilles). Zatim su dospjeli i na istonu obalu Iberije. Vjerojatno su
im u tome pomogli Sigini koje spominje Herodot na prostorima iza Mar-
seillesa. U zaleu Marseillesa, gdje i danas stoje ruevine drevnih gra-
dova, npr. Toranj Banova (Tour des bannes - u Baux de Provence, s lijeve
strane Rhone), grad na brijegu Bannes iza desne obale Rhone. Oni su
udarili temelje i velianstvenom drevnom i jo uvijek ivom gradu Car-
128 Huart, C. L Iran Antique. Paris : A. Michel, 1952. Str. 222-230.
130 Leroux, G. Les premires civilisations de la Mditerranne. Paris : PUF, 1941. Str. 97.
112
cassonne (kopnena stanica izmeu dvije rijeke - Aude na istoku i Ga-
ronne na zapadu - na putu koji vodi iz Sredozemlja do Atlantskog
oceana).
Plinije Stariji, pozivajui se na Varonovo neimenovano djelo, na-
vodi da su prvi doseljenici na Iberski poluotok bili ba Perzijanci: In uni-
versam Hispaniam M. Varro pervenisse Iberos et Persas, et Phoenicas
Celtasque, et Poenos tradit (tj. Varon uvjerava da je cijela panjolska bila
napuena iberskim kolonijama Perzijanaca, Feniana, Kelta i Karta-
ana).131
Herodot takoer tvrdi da su se u delti Nila, s posebnom dozvolom
faraona Psammitika (663. 609. pr. Kr.), naselili Jonjani iz Karije, po-
drijetlom Dorani kao i sam Herodot, te da su ondje imali pravo slobodno
obraivati zemlju, i zadau da egipatsku djecu naue svoje pismo i jezik
(tristo godina prije osnutka Aleksandrije). Za vrijeme faraona Amasisa,
dozvoljeno im je doseljenje u faraonski grad Memfis, gdje su bili redari
u faraonovoj slubi, a cijelo su vrijeme odravali vezu sa svojom prado-
movinom, tvrdi Herodot.132 Tko zna kakav je bio njihov status u Egiptu
nakon to su njime zavladali Iranci.
Darijeva epopeja na europskom tlu

Medijci su, prema Herodotu, stvorili prvo svjetsko Carstvo i prvih
sto pedeset godina sami njime vladali: Medijci su sto dvadest i osam go-
dina, ne raunajui vrijeme skitske dominacije, sami vladali gornjom Azi-
jom.133 Za razliku od Medijaca, Perzijanci nisu bili Arijci, o tome Herodot
tvrdi: Sam Kir je mjeanac. Uistinu, on potjee od dvije razliite rase: od
plemenitije majke i od oca nieg stalea. Majka mu je bila Medijka, ki
Astiaga, medskog kralja, a otac Perzijanac, a Perzija je bila podlona Me-
dijcima - nii od nje u svakom pogledu...134
Svijest dananjih Iranaca vrlo je sloena, oni ne osjeaju razliku iz-
meu puanstva arijskog i nearijskog podrijetla, ali svoju zemlju s po-
nosom ipak nazivaju Iran, tj. Arijana.
131 Plinius Secundus. Historia naturalis. III, 3.

133 Isto, II, 130.
134 Isto, I, 91.
113
Istini za volju, Perzijanci nisu dugo vladali Carstvom, premda je nji-
hova vladavina bila uspjena: Kir je proirio Carstvo daleko na istok, a
njegov sin Kambis II. potvrdio pravo na Egipat i proglasio se faraonom.
Perzijska vlast trajala je od 558. g. kad je Kir Veliki sjeo na prijestolje svog
djeda po majci, pa do 522. godine, nakon ega je na vlast doao Darije
(Darayawahsh - darovan za vjenost), uklonivi 521. godine sa svojim
pomonicima maga Gaumatu, lanog Bardiju. Darije se u Starom za-
vjetu naziva Medijcem (Kir Perzijancem, v. Danijel, VI, 1).
Perzijski vladari su bili tolerantni prema svim religijama i vjero-
ispovijestima, tovie sudjelovali su i u poganskim obrednim ritualima u
Pasargadesu, gdje je Kir Veliki prinosio rtve na vatrenom rtveniku. No
Darije Veliki, kao i Fraorta, bio je striktno sljedbenik Zarathustrina mo-
noteizma, a njegov sin Kserkso jo i vie - dosljedni tovatelj Gatha. On
nije podnosio pogansko prinoenje rtava lanim bogovima, pa je to za-
branio i Grcima u osvojenoj Ateni.
Da bismo dobro shvatili jedinstvenu i neusporedivu Darijevu epo-
peju, a osobito Herodotov stil koji proima njegova Pripovijedanja, pod-
sjetimo se da je Herodot bio Doranin tipino grkog mentaliteta kojemu
je svojstveno ukalupiti nemogue u okvir mogueg: ironizacijom svih
dogaaja i ismijavanjem velikih atenskih vladara (kao i Plutarh poslije
njega), a osobito izlaganjem protivnika i neprijatelja podsmijehu i ruga-
nju, pogotovo Medijaca i Perzijanaca. Da ne bi na sebe navukao sumnju,
Herodot se slijepo pridravao vjerskih vrijednosti koje proizlaze iz He-
ziodove Teogonije, i to dokazivao izrugujui iransku monoteistiku vjeru
tvrdnjama kao to je ova: Perzijanci ne vjeruju, poput Grka, da bogovi su-
djeluju u ljudskoj prirodi.135 Uzimajui u obzir te dvije odlike Herodo-
tova stila, lake emo uoiti i shvatiti povijesnu istinu o ljudima i
dogaajima koje je opisao.
Otanes idejni zaetnik epopeje Darija Velikog

to se dakle tie povijesne epopeje Darija Velikog, njegove provale
u Europu na elu ogromne vojske od oko sedam stotina tisua ljudi preko
Bosporskog tjesnaca, njegova cilja, najprije treba shvatiti njegova glavnog
teoretiara Otanesa, potomka obitelji s nizom vrhunskih pravnika na
dvorima Darijevih prethodnika. Pravna logika koje se pridravao Otanes,
135 Isto, I, 131.
114
prema Herodotu, bila je IZONOMIJA, savrena jednakost pojedinaca i
naroda pred zakonima po kojima vlada i kojih se prvi pridrava sam vla-
dar.136 Ti su zakoni vrijedili svuda i to jednom zauvijek, tvrdi biblijski
prorok: Neka se objavi kraljevska naredba i umetne meu zakone Perzije
i Medije, tako da se vie ne moe opozvati... (Est. I., 19)
Herodot u svoja Pripovijedanja (to je tono znaenje i rijei Veda)
uvodi lik Otanesa u situaciji presudnoj za budunost Medsko-perzijskog
Carstva, u trenutku ugasnua loze perzijskog vladara Kambisa I., kad se
njegov unuk Kambis II. vraao iz Etiopije i Egipta, tonije kad je u si-
rijskoj Ekbatani (522. g. pr. Kr.) preminuo zbog gangrene uzrokovane
ranom koju si je, tvrdi Herodot, zadao sam u trenutku grinje savjesti. Taj
je dogaaj bio utoliko opasniji za Carstvo to Kambis nije imao mukog
potomka, pogotovo kad se pronijela i vijest o smrti njegovog brata Smer-
disa.137
Zbog ispranjenog prijestolja, Carstvo je postalo nestabilnije to je
nagnalo mnoge da ga pokuaju zauzeti, u prvom redu Gaumatu, pogla-
vara kaste maga, a zatim i jednog od najbliih stratega koji su pomogli
Kambisu II. da pobijedi u svim bitkama. Ti su stratezi: Otanes, Aspat-
hin, Gobryas, Intafernes, Megabys, Hydarna i primus inter pares - Da-
rije (Darayawahsh), za kojeg Herodot tvrdi da je bio potomak obitelji
Ahemenida,138 premda Darije nije bio Perzijanac nego Medijac, kako se
moe vidjeti na vie mjesta u Bibliji. Darije za sebe tvrdi na vie svojih na-
tpisa, a posebno na onima u Suezu i Bagastanu, da je on bio vishtaspa-
hya pussa, tj. Vitaspin potomak, dakle potomak baktrijskog vladara koji
se prvi preobratio na Zarathustrinu monoteistiku, mazdaistiku vjeru.
U vladarskom dvoru Ekbatane, utvrenog glavnog grada Medije,
skupina maga pod vodstvom svog vjerskog poglavara Gaumate (gau-
mata = vodi-zajednicu),139 skovala je urotu kako bi preuzela Perzijan-
136 Herodot. Logoi. III, 71.

137 Isto, III, 66.
138 Isto, III, 75.
139 Od medskog glagola gaat razvio se na glagol gaziti. Medski prilog mata u hrvatskom znai meu,
u smislu meusobno, tj. zajedno. Titula gaumata znai tono prethodnik ili voditelj zajednice. Ta titula
bi odgovarala latinskoj prior ili hrvatskoj prvak.
Zarathustrina vjera je dospjela u Indiju zajedno s vojskom Darija Velikog. U to su se vrijeme zasade maz-
daizma, kao i u iranskim krajevima, najprije pojavile u visokom vladarskom sloju. Tako treba shvatiti da je
u Indiji prvi predvodnik mazdaistike vjere, gaumata, bio Siddharta Gautama Sakyamuni, nazvan Buddha
tj. probueni, u vjerskom smislu), iji se nauk naziva mudra (tj. mudrost).
U vezi s tim, autor francuske monografije Le Bouddha, Jean Naudou, zabiljeio je sljedee: Kad je Darije zauzeo
dolinu rijeke Inda, Indija i Grka su se prvi put nale zajedno zahvaljujui golemoj poveznici, kraljevstvu Aheme-
115
cima vlast pa je vratila Medijcima. Zahvaljujui slinosti Gaumate s umo-
renim Smerdisom, zvanim Bardija (brat Kambisa II.), proglasili su Gau-
matu Bardijom, a zatim ga postavili na prijestolje Medsko-perzijskog
Kraljevstva.140
Vijest da je vlast dospjela u ruke nekoga nepoznatoga, uzrokovala je
nevjericu meu Kambisovim stratezima. Nakon to su se uvjerili da je
Smerdis mrtav i da se stoga nije mogao pojaviti na prijestolju, zakljuili
su da se radi o prijevari. Nakon to su se dobro posavjetovali, estorica se
odluie urotiti protiv uzurpatora i svrgnuti ga s prijestolja da bi sprije-
ili raspad Carstva. Prihvatili su Darijev prijedlog: uvui se u kraljev dvor
u medskoj tvravi Sakayahuvati, poraziti mage i preuzeti vlast.141
U stvari, itav je plan razradio sam Otanes (sin Farnaspe, poznatog
pravnika koji je uivao veliki ugled na kraljevu dvoru). On je bio naj-
obavjeteniji - njegova ker Fedime bila je jedna od supruga pokojnog
kralja Kambisa II, te se i dalje nalazila na dvoru. Kad je vrhovni mag Gau-
mata, lani Bardija,142 na prijevaru zasjeo na prijestolje, zadrao je Kam-
bisove ene, a meu njima i Otanesovu ker Fedime143 koja je o svemu
uspjela obavijestiti svoga oca Otanesa. No, da bi bio siguran da se odista
radi o lanom, a ne pravom Bardiji, Fedime je trebala, kad doe red na
nju da spava s kraljem, provjeriti jesu li pod kraljevim turbanom oba uha
odsjeena, jer se znalo da Gaumata nije imao ui.144 Rezultat provjere
bio je pozitivan - radilo se odista o bezuhom Gaumati, pa su se urotnici
odluili obraunati s njim i njegovim najbliim sljedbenicima koji su ob-
naali najvie dunosti. Budui da je svih est urotnika potjecalo iz ugled-
nih obitelji kojima nije bila potrebna posebna dozvola za ulazak u dvor,
odluili su se za simultanu akciju.145
Darije je imao dobar povod za ulazak u dvorac Sakayahuvati u prat-
nji estorice stratega iz visokog plemstva: osobno izvijestiti kralja o smr-
ti njegova oca Kambisa II. i oca kneza Hystaspe koji je tada vladao kne-
evinom Perzijom. Dvorska straa ih je pustila da mirno uu u dvorac,
nida. Nekoliko stoljea prije toga vedski Arijci, bliski srodnici Irancima, donijeli su u to podruje zajedno sa svojim
jezikom, i svoja stada, obiaje, vjerske nazore i osobito svoj jezik, blizak naemu i otac sanskrta (str. 26).
140 Huart, C. L Iran antique. Paris : A. M, 1952. Str. 249.
144 Isto, III, 69.
145 Isto, III, 72.
116
no na ulazu u kraljeve odaje, eunusi su traili dokaze da se zaista imaju
pravo pribliiti kralju. Tada je poeo oruani obraun s uzurpatorovom
drubom.146
U borbi s urotnicima teko su ranjeni tjelohranitelji i stratezi Aspat-
hin i Intafernes. Darije je ubio jednog maga u naruju Gorbyasa. Svi su
magi ubijeni, a njihove su glave pokazali okupljenoj rulji na zidinama i
tako si osigurali preuzimanje vlasti.147
Vijest o tome da su magi na prijevaru uzurpirali vlast brzo se pro-
irila po itavom Carstvu. Da bi izbjegli rasulo, stratezi su se odluili me-
usobno posavjetovati i odluiti tko e od njih postati vladar i kako e se
ubudue upravljati Carstvom. Herodot prilino opirno navodi rijei sva-
kog od est stratega, a na prvom mjestu istie najsavreniju definiciju
vlasti ikad izreenu, onu koju je na tom savjetovanju izgovorio Otanes.
Njegov sustav vlasti poivao je na pojmu IZONOMIJE - savrena jedna-
kost meu ljudima i narodima.148 Zadnji je govorio Darije. Definirao je
najbolji sustav pravedne i uinkovite vlasti: zajedniku vlast estorice i
kralja, koji e kao primus inter pares, jamiti pravednost i odluivati o
spornim stvarima drei se naela istinoljubivosti.149
Darijev prijedlog prihvatila je veina stratega, jer je bio saetak svega
bitnog i vrijednog iz izlaganja njegovih prethodnika, naravno i zbog toga
to je svakome od njih jamio udio u vlasti (na njegovom podruju), a
tako je sprijeen i raspad Carstva. Darije Veliki slubeno je proglaen na-
sljednikom i ustolien 523. godine pr. Kr.
Da bi u obavljanju svoje teke i odgovorne dunosti bio i dobar otac
obitelji, Darije je morao preuzeti harem Kambisa II., a uzeo je za zako-
nite supruge dvije kerke Kira Velikog - Atosu i Artistonu. Sporedne su
mu supruge postale Parmys, ki Smerdisova i Fedime, ki Otanesova,
bez obzira to su ve bile ljubavnice i Kambsa II. i Gaumate.150
I Otanes je, kao i Darije Veliki, uz najvee asti po tadanjim dvor-
skim pravilima, imao pravo na jedan medski ogrta (najznaajniji znak
pripadnosti najviem sloju medsko-perzijskog plemstva) svake nove go-
146 Isto, III, 74.

147 Isto, III, 79.
148 Isto, III, 78.
149 Isto, III, 82.
150 Isto, III, 88.
117
dine.151 Postao je, u stvari, slubeni teoretiar Carstva i prvi savjetnik
Darija Velikog. Prvi u povijesti koji se bavio teorijom vladanja.
Darije je odluio razdijeliti najvie funkcije Carstva estorici svojih
urotnika, kako bi oni i njihove vojske urazumili vladare pokrajina koji su
se poeli osamostaljivati, okreui lea vrhovnom vladaru Medsko-per-
sijskog Carstva. Najprije je odluio uvrstiti vlast u cijeloj Mediji, u Per-
ziji, Armeniji, Sagartiji, Parthieni, Hyrkaniji, Baktrijani, Arahoziji
itd.152Nakon toga je Darije Veliki shvatio da sigurnost Carstva ne e biti
zajamena sve dok ne podvrgne svojoj vlasti i Skitiju, koja je Medijcima
zadala velike nevolje kada su Skiti prodrli na jug prilikom pljakakog
pohoda i navalili na kraljevstvo svojih srodnika Medijaca. Na sjevernim
obalama Crnog mora Darije nije imao problema samo s arijskim Ski-
tima i drugim Sarmatima koji su okupili pod vlast svojih kraljeva razne
skupine kako medskih, tako i perzijskih iseljenika (koje Herodot nabraja
poimenice), nego i s raznim mobilnim vojskama Arijaca. Francuski aka-
demik, autor nekoliko povijesnih sinteza, Leon Homo, u vezi s time tvrdi:
Ovog puta radi se o europskom dijelu Skitije u junoj Rusiji, gdje obitavaju
nomadski Arijci koji nisu bili Slaveni, a Darije ju je imao u vidu.153
N. B. Na Denikerovoj karti jasno se oituje velika koncentracija Di-
naraca ba na tim prostorima iznad Crnog mora! Dakle, Darije je na svim
rubovima europskog kontinenta, od panjolske preko Italije, pa jadran-
sko-podunavskih prostora, do sjeverne obale Crnog mora, imao velike
skupine medskih i perzijskih iseljenika na koje je mogao raunati i s ko-
jima je uspostavljao preliminarne kontakte spremajui se da pomou njih
uspostavi vlast u cijeloj Europi.
Veliki most izmeu Azije i Europe

Prije poetka pohoda, Darije je htio svima pokazati da se ujedinje-
njem zemalja u Europi i na istoku, u dalekoj Indiji, moe izbjei opasnost
od meusobnih sukoba, a zadrati samostalnost u solidarnoj meuovi-
snosti. Stoga je na prostorima konsolidiranog Carstva, naslijeenog od
Kambisa II., poeo organizirati satrapije (podcarstva) u koje je uvrstio
151 Isto, III, 84.

152 Huart, C. L Iran antique. Paris : A. M, 1952. Str. 252-255.
153 Isto, str. 256.
118
skupine dravica po naelu slinog podrijetla i jezika. U prvom razdoblju
bilo ih je dvadeset.154 Nakon zavretka tog procesa bila je, prema C.
Huartu, trideset i jedna satrapija.155
N. B. U Bibliji (Estera) stoji da ih je, u vrijeme Kserksa, Darijeva
sina i nasljednika, bilo sto dvadeset i sedam, od Indije do Etiopije.156 Ovdje
je rije o pokrajinama tj. dravicama koje su inile trideset kraljevstava
tj. jedno podcarstvo u svjetskom Carstvu Darija Velikog.
Darije je veoma mudro izabrao posebno mone i ugledne lokalne
vladare i imenovao ih satrapima. Odredio je vrstu i iznos poreza koje je
svaka od tih satrapija trebala uplatiti u sredinju blagajnu svjetskog Car-
stva radi odravanja dvora i cijelog stroja koji je osiguravao mir meu
usklaenim narodima i granicu prema nenaseljenim prostorima. Propi-
sivanje doprinosa bila je novina u povijesti vladanja uope, jer do tada su
vladari otimali i pljakali, ponaali se kao nepredvidivi i svemoni raz-
bojnici. Ovi su porezi pravno definirani i pragmatiki obrazloeni -
udruenim narodima bilo je u interesu da poive u miru i da mogu spri-
jeiti pljakake najezde, to ih je kotalo daleko manje nego da sami iz-
dvajaju sredstva za vlastitu obranu. Ti su porezi u najveem broju
sluajeva plaani u naturi.157 Na Velikom stubitu u Perzpolisu moemo
uoiti predstavnike raznih naroda kako idu prema Apadani (ogromna
dvorana za slubena primanja i presude kralja Darija i njegovih nasljed-
nika) kako bi kralju nad kraljevima (Khshayarsha) uruili porez.
K tome, Darije je zapovjedio i ureenje plateno - novanog susta-
va: glavna novana jedinica bila je sikel (odatle dolazi naziv za ekel- no-
vac u sadanjem Izraelu), mali zlatni izljevak tono odreene mase.158 Ma-
nji od njega bili su zlatni dukati darike, sluili su kao plateno sredstvo
u praktinim robno-novanim razmjenama. Darijevi dukati bili su oznaeni
samo s jedne strane, na kojoj je bila mala prilika vladara s lukom i stri-
jelom. Darije je zapovjedio i masovnu sadnju itavih uma. Najljepe od
njih je ogradio i pretvorio u lovita za dvorsku gospodu. U tim velikim
prirodnim parkovima bilo je obilje razne divljai. Lov na tu divlja bila
je glavna zabava kralja i njegovih najbliih suradnika za vrijeme mira.

156 Estera, I, 1.
158 Isto, III, 96.
119
No najvei i najsloeniji Darijev projekt bila je izgradnja prve ceste
u povijesti, pa ak i autoceste - prometnice kojom su jurile konjske za-
prege. Ta je prometnica vodila od kraljevskog grada ua do grada Sarda
na zapadnoj obali Male Azije, imala je tono razdijeljene etape - angare-
jon (angira rate, tj. odreene duljine koje konj moe pretrati). Polazila je
iz ua i prolazila kroz Euphrat i Samostat, Pteriju, Halis i Frigiju. Ta prva
ikad ureena magistralna prometnica bila je duga 2400 km,159 ili ak
2683 km (po R. Girshmanu). Na svakih nekoliko angarejona nalazile su
se vee postaje na kojima su bile sagraene tvrave s ograenim prosto-
rom za trgovinsku razmjenu, kao i gostionice, prenoita i velike staje s
hranom za konje, te potkivanice i radionice za popravak kola.160 I na-
pokon, ljudi su pjeke mogli prijei sav taj put za svega tri mjeseca.161
I ovdje kao i drugdje, Herodot koristi Grcima svojstvenu metodu:
saima dogaaje u anegdote i objanjava ih divinacijama, bez ega bi, po
njemu, bili nezamislivi ljudski uspjesi i neuspjesi. Tako taj Doranin iz
Karije pria priu o Atosi, jednoj od dviju keri Kira Velikog, koje je oe-
nio Darije Veliki, i koja je oboljela od raka dojke pa se povjerila dvor-
skom ranarniku Demokedu (oito Grku). On joj je obeao da e je
izlijeiti ako mu povjeri tajne o svome muu, pogotovo ako mu otkrije
njegove namjere o proirenju Carstva koje je sada stabilno i bogato.162 U
stvari, ona je spomenula Dariju ideju o proirenju Carstva, na to joj je,
tvrdi Herodot, Darije odgovorio: I sam mislim izvesti to o emu ti pria:
imam u planu nainiti most s jednog kontinenta na drugi i otii s vojskom
u Skitiju. Moj projekt e uskoro biti i ostvaren. Atosa na to ree: Najprije
promisli, ne idi najprije na Skitiju, jer ti e ti narodi, kad bude htio, ionako
postati vazali, vjeruj mi. Poi najprije na Grke!163 Ovaj podatak o ulozi
Atose u upravljanju Carstvom dokazuje da su u medsko-perzijskom
pravnom sustavu mukarc i ena bili jednaki. Tako neto nije postojalo
ni u jednoj dotadanjoj civilizaciji.
Herodot nam, uza sve Grcima svojstvene naine izrugivanja, po-
mae shvatiti da Darije nije iao u pohod na Europu samo radi Skitije, ve
je elio svojoj vladavini podvrgnuti cijelu Europu. U tom je smislu kori-
sna i Herodotova anegdota o slanju izvidnica u Japigiju (dio dananje

160 Isto, str. 254.
161 Isto, str. 255.
163 Isto, III, 134.
120
Apulije kod Tarantskog zaljeva). Pripremajui se metodino i za nae pri-
like pragmatino za svoj pohod na Europu, Darije je i u Brindisi poslao
svoje izvidnice, kako bi pripremio tamonje doseljenike i srodnike Me-
dijaca i Perzijanaca za odluni trenutak trenutak ujedinjenja sa svojim
Carstvom.
No, kako su prema nekim antikim piscima, Japigi bili doseljenici iz
zemlje Japoda (dananja Lika) narod koji se pomijeao s medskim dose-
ljenicima Siginima,164 oito je Darije raunao sa srodnim europskim na-
rodima, ne toliko krvno srodnima, nego po tradiciji vlasti koju su tu i
tamo Arijci irili i uspostavljali tijekom svog raseljavanja po svijetu. I Pli-
nije Stariji je o tome zapisao sljedee: Do Brindisija dopire zemlja Pedi-
cula: devet mladia i jo toliko djevojaka dolo je iz Ilirije i ondje su postali
preci trinaest naroda... I Japigi.165 Plinije u stvari govori o Ilirima koji su
nastali mijeanjem Pelazga i Medijaca, pa su bili srodnici i Darija Me-
dijca. On je, vidjet emo neto dalje, raunao s doseljenim medskim Si-
ginima i planirao im je dati sredinje mjesto u politikom ujedinjenju,
posebnu satrapiju u tom dijelu Europe.
Ovdje se valja podsjetiti da u to vrijeme Grka nije postojala kao
ujedinjena nacija.166 Ona se sastojala od niza gradova-dravica koje su i
same nekad bile u konfliktnim odnosima, a prestajale su ratovati samo za
vrijeme Igara u Olimpiji. Konsenzus, blago reeno, nikad nije bio svoj-
stven grkog civilizaciji. Stoga su se Grci rado nudili kao plaeni vojnici
i Medijcima i Perzijancima (to je bio i sam Sokrat, kao i njegov uenik
Ksenofont, koji u svojoj Anabazi pria o pohodu konjice grkih plae-
nika po povratku iz Medije). Slino je bilo i za sveiranskog pohoda na
Europu - Makedonci su bili prvi saveznici Iranaca, kao i Spartanci. Ate-
njani su se opirali izonomiji dok i sami nisu pali pod Kserksovu vlast.
164 Isto, V, 9.
165 Plinius Secundus, Historia naturalis, Pariz, Dub., 1848. III, 16.
166 Herodot je veoma pristran kad se trudi uvjeriti nas kako su se Grci opirali silasku Darijeve, a kasnije i
Kserksove vojske na jug, prema Ateni, jer su i Jonjani i Peloponeani bili iranski saveznici. Zanimljiv je ar-
heoloki podatak o pronalasku Darijevih darika na mjestu gdje je oluja razbila i potopila dio Darijeve flote
blizu Athosa u junoj Makedoniji. Francuski akademik, C. Huart o tome je zabiljeio sljedee: ...oluja koja je
potopila Flotu prilikom prve ekspedicije. Na tom mjestu je 1839. naeno tri stotine darika. (Huart, C. Str. 265).
N. B. Herodot nigdje nije zapisao ime grekos, a kad je mislio na ukupnost grkih dravica i narode koji su
slali svoje sportae u Olimpiji, na natjecanja, upotrebljavao je rije Ellen.
Prvi koji je upotrijebio rije Graii (ili Graji) bio je latinski pjesnik Virgilije Nazo. Prvi Grk koji je spomenuo
naziv Graia, bio je Papinius Status, epski pjesnik iz Napulja, koji je ivio za vrijeme Domicianusa.
121
No, prvi od saveznika iz tog kruga naroda bio je otok Samos u Egej-
skom moru, jo za vrijeme pohoda Kambisa II. na Egipat. Tada je na elu
grkih odreda savezne vojske bio Siloson sa Samosa, Eakov sin i Poli-
kratov brat, koji je stoga bio protjeran sa Samosa. Siloson je na sebi imao
crveni ogrta i bio je pod Darijevim zapovjednitvom, kao tjelohranitelj
Kambisa II. Dariju se svidio Silosonov ogrta, a Siloson mu ga je dao kao
dokaz privrenosti i vjernosti.
To je bilo dobro i za budunost Samosa. Nakon to je Darije sjeo na
carsko prijestolje, s obzirom da je na Samosu vladao kaos zbog ega je
umoren Silosonov brat Polikrat, nakon ega je vlast uzurpirao neki
Meandar, Siloson je zamolio Darija da s vojskom doe na Samos i tako
umiri njegov narod.167 Darije je usliao Silosonovu zamolbu i zapovjedio
Otanesu da s dostatnom vojskom ode na Samos. Otanes je izvrio Dari-
jevu zapovijed. Na Samosu ga je doekao narod uz pjesmu i veselje, bez
ikakva otpora. I Meandar je doao pozdraviti Otanesa, ali s ciljem da
pobjegne sa Samosa i prikupi odreen broj vojnika za udar na Perzijance,
kada im je nanio veliku tetu kao i samom puanstvu na otoku. Meandar
je nakon te diverzije uspio pobjei u Spartu i poticati Spartance na rat
protiv Perzijanaca. Spartanci, i sami Dorani, protjerali su Meandra, to
je bio veliki dobitak za Darija Velikog. Samosom je konano zavladao Si-
loson i tako je Darijeva zapovijed bila s uspjehom izvrena.
Dakle, taj naoko sporedni dogaaj zapravo je bio poetak daleko-
senih zbivanja u Europi. Nakon to je uguio pobunu u Babilonu, Da-
rije je uredio azijski dio Carstva i odluio krenuti u Europu - preko
Bospora. Herodot tvrdi da mu je prvotna nakana bila kazniti Skite jer su
prvi izvrili invaziju na Mediju i tako postupili nepravedno.168
Herodot je pretrao svoj posebno zanimljiv maraton po Skitiji koju
je oito i sam proputovao uzdu i poprijeko. O Skitima je napisao skoro
itavu jednu knjigu. Uz velike vrline, on je ciniki inzistirao na njihovoj
sklonosti alkoholu (u Grkoj je postojala uzreica pije kao Skit), pie da
su pili iz lubanja ubijenih neprijatelja, a istie i njihovo ljudoderstvo. U
toj knjizi Herodot prilino opirno opisuje i situaciju na europskom ju-
goistoku, kako u Trakiji tako i zapadno od nje, u jadransko-podunavskoj
oblasti, u kojoj su ivjeli Medijci, Darijevi srodnici.

168 Isto, IV, 1.
122
Darijeva povijesna lekcija: kako bez rata od
neprijatelja uiniti saveznika
Nakon to je u jednu neprekinutu povorku okupio multinaciona-
lnu armiju od oko 700.000 ljudi, podrijetlom iz svih satrapija i odjevenih
i naoruanih po narodnim obiajima, Darije je stupio na svoju magi-
stralnu cestu i krenuo prema Bosporu. Tijekom cijele dotadanje ljudske
povijesti nije se moglo vidjeti nita slino: Darije je, bez ikakvog preuve-
liavanja, poveo svijet prema civilizaciji slobodnih, solidarnih i djelat-
nih graditelja modernog doba.
Iz ua je Darije krenuo u Kalcedoniju na Bosporu na kojem je ve bio
izgraen most.169 Herodot dalje tvrdi: Graditelj tog mosta bio je Mandro-
klo sa Samosa. Nakon to je s divljenjem dobro promotrio Bospor, kralj je
dao podii dva velika bijela stupa, na kojima su uklesani natpisi grkim i
asirskim pismom, nazivi svih naroda koji su sudjelovali u njegovom po-
hodu. Za njim su ile skupine svih naroda kojima je vladao, kao i konjiki
odredi, svi osim pomorskih snaga, sve u svemu - sedam stotina tisua rat-
nika. Uostalom, u pohudu je sudjelovalo i est stotina laa, koje su otplo-
vile dalje radi izgradnje mosta na uu Dunava.170
Herodot je svoje divljenje tom mostu opisao na posebno sugestivan
nain kao istinsko svjetsko udo, ovim rijeima: Zadivljen tim mostom od
povezanih laa, Darije je udeseterostruio darove arhitektu tog djela, Man-
droklu sa Samosa. A dio tih darova Mandroklo je uloio u izradu velebnog
mosta na Bosporu, na kojem je prikazan kralj kako sjedi na svom prijestolju,
na elu povorke koja ide za njim. Ta je slika bila posveena u hramu boi-
ce Here.171 U tom smislu francuski akademik Huart tvrdi: Najvei dio od
tih tisuu i dvjesto laa dali su Feniani, bezuvjetni saveznici Medijaca, koji
su u to ime bili osloboeni plaanja poreza Dariju, kao i Grci i Egipani.172
N. B. U to su doba Medijci vladali cijelim Mediteranom.
Darijev prijelaz mostom od laa preko Bospora zbio se 508. g. pr.
Kr.173 Usporedno s kopnenom vojskom koja je dolazila obalom Crnog
169 Isto, IV, 85.
170 Isto, IV, 87.
171 Isto, IV, 88.
173 Zanimljivo je da je Darijeva izonomija imala vei utjecaj na Rim nego na Atenu. Samo godinu dana
nakon to je svekralj Darije stupio nogom na tlo Europe, u Rimu je svrgnut sedmi po redu etruanski kralj
Tarkvinije Oholi, i narod je s domaim plemstvom uspostavio Republiku (ima isto znaenje kao i grka rije
demokratia), odnosno, i u jednom i u drugom sluaju radi se o prijevodu medske rijei isonomia. Atena je
etiri godine nakon to je Darije stupio na tlo Europe, uvela u svoju urbanu praksu jednu vrstu demokracije,
koju poznajemo i pod imenom oligarhija, a nakon toga jo i plutokracija.
123
mora uz Trakiju, vodenim je putem prema uu Dunava ila i jonska flota
kako bi spojivi lae i tu nainila most da bi Darijeva vojska mogla ui u
Skitiju.174 Budui da je Darije za Skitima iao i du sjeverne obale Crnog
mora, morao je prebroditi jo niz velikih rijeka, vjerojatno je ta ista flota
imala zadau nainiti mostove na uima svih tih rijeka, da bi vojska
dola do obala rijeke Oare (Volge).
Odmah po prelasku preko Dunava, Darije je pokorio traku popu-
laciju Gete, dok su mu se juni Traani predali bez borbe.175 Nakon get-
ske zemlje, Darije je zauzeo zemlju Skita (doseljenika). Beskrajan prostor
na kojemu su ivjeli doseljeni skitski narodi, prema Herodotu, bio je kva-
dratnog oblika, podjednako dug i irok: Skitija je, dakle, etvrtasta. Dvije
su joj strane opasane morem, a ona koja zalazi u unutranjost i ona koja
se prostire uz Crno more posve su jednake duljine. Uistinu, od Dunava do
Dnjepra ima deset dana hoda, a od Dnjepra do Azovskog mora jo deset
dana uzmemo li u obzir da jedan dan hoda iznosi dvjesto stadija. Tako
da put kroz Skitiju, s njezinog lijevog kraja do desnog, iznosi etiri tisue
stadija (2.400.000 grkih stopa ili 7.200 km, op. prev.), a da bi se dolo do
kraja te zemlje, treba prijei jo toliko - etiti tisue stadija.176
Kad su vidjeli da Darijeva vojska ide na njih - tvrdi Herodot - Skiti,
svijesni da mu se nisu u stanju suprotstaviti, zatraili su pomo od susjeda
(koji, podrazumijeva se, nisu bili Skiti, op. prev.): Tauri, Agatirsi, Neuri,
Androfagi, Melanchloeni, Geloni, Budini i Sauromati.177 Njihovi su se kra-
ljevi sastali radi dogovora. Skiti nisu uspjeli pridobiti ostale jer: Agatirsi,
Neuri i Androfagi, kralj Melanholoena i Tauri uzvratie skitskim poslani-
cima: Da vi niste prvi uinili nepravdu Perzijancima i s njima zaratili u
njihovoj zemlji, va bi prijedlog bio prihvatljiv Vi ste, bez nas, prodrli u
njihovu zemlju... mi ne elimo biti prvi koji e ih izazivati.178
Skiti su se zatim izbjegavali nai na prostorima kojima je prolazila
Darijeva vojska.179 Darije je mogao bez otpora domaeg puanstva ii
naprijed i doi do obala Oare (Volge). Na desnoj obali Volge dao je po-
dii osam velikih tvrava koje su bile jednako udaljene jedne od drugih, ot-
174 Herodot, Logoi, IV, 89.

175 Isto, IV, 93.
176 Isto, IV, 101.
177 Isto, IV, 102.
178 Isto, IV, 109.
179 Isto, IV, 10.
124
prilike ezdeset stadija (oko 11 km).180 Tu je trebalo nainiti prepreku
prema nomadima iz Azije, u prvom redu prema Turancima, tradiciona-
lnim neprijateljima Iranaca (kako je iznio jo Zarathustra u svojim Gat-
hama). Herodot tvrdi da su se te tvrave mogle vidjeti i u njegovo
vrijeme, kad je putovao tim krajem.
Po povratku na zapad, oekujui da e mu Skiti ipak pruiti otpor,
Darije je ipak shvatio da mu se nitko ne e isprijeiti: Kada su trebali kre-
nuti dalje, prema planu koji su sami napravili, Skiti su uvijek traili uto-
ite kod onih koji su odbili ii s njima u borbu protiv Darija, a u prvom
redu kod Melanchloena.181 Poput Melanchloena, Skite su primili i ostali
narodi koji su ih odbili, pa tako i Agatirsi, koji su nastanjivali zemlju iz-
meu Tise i Dunava. Darije ih nije trebao napadati.
Herodot nam omoguava da shvatimo dokle se prema zapadu pro-
stirala zemlja Skita: Sjeverno od Dunava, skreui u unutranjost zemlje,
Skitija dopire najprije do Agatirsa, zatim do Neura, a onda do Anrofaga i
napokon do Melanchloena.182 Dakle, ni Agatirsi, narod izmeu Tise i Du-
nava, ni Neuri (puanstvo Norikuma koje je spomenuo i Plinije Stariji,
ija je zemlja bila otprilike na prostoru dananje istone Austrije i Slovake)
nisu Skiti, niti su bili dio satrapije Saka koju je utemeljio Darije.
Herodot nam ponekad opisuje i podrobnosti vojnog ponaanja skit-
ske vojske i njezine uloge u drutvu. Uz Darijev primjer aktiviranja ma-
njina (peta kolona) u zemljama u kojima osvaja kani uspostaviti svoju
vlast, kod Skita moemo uoiti prvu gerilu u povijesti. Kad se nisu imali
smjelosti suoiti s Darijevom vojskom, i kad za to nisu mogli pridobiti
blie susjede, pokuavali su osvajau iza zalea nagovoriti druge narode,
kao npr. Jonjane, da se zajedno s njima uhvate u kotac s Darijevom voj-
skom - bez ikakva uspjeha, jer su Jonjani bili najvjerniji Darijevi po-
monici u borbi. Ma koliko se trudio da kao sin poraene i poniene
Karije, umanji i izvrgne porugama Darijevu strategiju i prikae Skite kao
Darijeve neprijatelje, Herodot je ipak priznao da su tijekom povratka iz
organizirane i nove satrapije Saka, Sake bili zapravo Skiti: Perzijanci sve
Skite nazivaju Saka.183 A da su Sake bili Perzijancima odlini saveznici,
180 Isto, IV, 124.

181 Isto, IV, 125.
182 Isto, IV, 100.
183 Isto, VII, 64.
125
opet priznaje sam Herodot, i to tijekom Maratonske bitke, na onoj fronti
gdje su Grci izvukli deblji kraj.184
Da bismo znali kojim se sve prostorima prostirala Saka, najbolje je
citirati samog Herodota: Nakon to su se tako izjasnili, Agatirsi su orua-
nom silom izili na svoje granice, odluni odbiti invaziju, ukoliko bi do nje
dolo, a ne onako kako su postupili Melanchloeni, Androfagi i Neuri, kad
su Perzijanci gonei Skite uli u njihove zemlje. Oni se nisu ni pokuali bra-
niti, i zaboravivi svoja prijetea upozorenja, bjeali su u neredu prema sje-
veru u puste krajeve. Skiti nisu ili u krajeve koji su im bili zabranjeni. Iz-
lazei iz zemlje Neura, opet su u svoju zemlju za sobom privlaili Perzijance.185
Dakle, iz navedenih podataka moemo ustvrditi da se Saka prostirala od
rijeke Tise sa zapada do rijeke Volge na istoku. Saka se na sjever prosti-
rala do zemlje Androfaga (koji se i danas nazivaju Samojedi).
Vano je znati da ni Agatirsi ni Neuri nisu bili Skiti. Oni stoga nisu
bili izloeni Darijevom pohodu, a njihove zemlje nisu ule u sastav sa-
trapije Saka, koju je Darije utemeljio po zavretku svog vojnog pohoda.
Zanimljivo je da Herodot spominje Sake (stanovnike satrapije Saka), a ni-
gdje ne spominje satrapiju Saka, kao da ne priznaje politiko ime zem-
lje, nego samo ime naroda koji je podvrgnut Darijevoj vlasti. Grka posla.
No, satrapija Saka je jedna od satrapija koje su izriito imenovane na za-
pisu u Naqsh-i Rustamu, odnosno ponad Darijeva mauzoleja iskopanog
u stijeni u Bagastanu (Boji stan).
Otanesova uloga u organizaciji satrapije Skudra i

prostori na kojima je postojala
Nakon to je zemlju Skita, koji su nekada bili neprijatelji kraljevine
Medije, pretvorio u satrapiju, a narod u saveznike, svoje legitimne po-
danike, Darije je ondje ostavio dobar dio svoje vojske, sve do Volge gdje
su Darijevi besmrtnici bdjeli na istonoj granici Skudre. Herodot ne
navodi koliko je vojnika Darije zaduio da upravljaju satrapijom, ni tko
im je bio na elu, ali sigurno je da su asnici te vojske postali stupovi sa-
trapije i zaetnici plemstva koje e niz stoljea odreivati sudbinu na-
184 Isto, VII, 113.

185 Isto, IV, 126.
126
roda u tim krajevima (poput Aleksandrovih generala i viih asnika na
osvojenim prostorima kasnije).
Budui da je Darijeva vojska bila multinacionalna, i da je svako ti-
jelo te armije bilo sastavljeno od vojnika raznih narodnosti koji su nosili
svoje narodne odore i naoruanje, oito je da su unutar svojih redova go-
vorili i svojim jezikom. Stoga nije udno to je medski jezik u satrapiji
Saka bio obvezno komunikacijsko sredstvo, kao i u Skitiji, gdje se, prema
Herodotu, govorilo sedam razliitih jezika.186
Od tog slubenog jezika nastali su ondje jezici koji e znatno ka-
snije biti nazvani slavenski jezici, po analogiji zbog jezika kojim su govo-
rili naseljeni Medijci izmeu Dunava i Jadrana187 U istom je smislu
dobro citirati i francuskog povjesniara i arheologa koji je vodio iskapa-
nja i na podruju Irana, Romana Girshmana, koji tvrdi: Oni su nametnuli
svoj jezik kao komunikacijsko sredstvo, najprije plemenima od kojih se sa-
stojala kraljevina Medijaca, a zatim i ostalim narodima u osvojenim zem-
ljama, tako su ga nauili i uroenici.188
Neto se slino dogodilo i sa svim osvajaima u osvojenim zem-
ljama od starih vremena do danas. No jezik, ba zbog toga, ne oznaava
rasnu posebnost, niti jedan jezik nije ist i izvoran. Ne postoji jezik koji
se nije mijeao ni s kojim drugim jezikom, koji nije usvajao rijei i izraze
drugih jezika. Jezik najbolje definira narod koji ga je prvi govorio. Velika
je zabluda, prema tome, tvrditi da narodi koji govore nekim german-
skim, turanskim ili slavenskim jezikom pripadaju nekoj posebnoj rasi.
Ameriki indijanci i crnci danas govore engleski, a nitko pametan ne
tvrdi da su oni i Britanci srodni narodi.
Ljudi nisu isto to i razni pripadnici faune u filozofiji Konrada Lo-
renza, gdje krave muu, konji ru, ovce bleje, pijetlovi kukuriu itd. Svi
ive u istom dvoritu, a nitko nikad nije nauio tui jezik. Sapienti sat.
Nakon to je organizirao satrapiju Saka sjeverno od Karpata i Cr-
noga mora, Darije je poveo ostalu vojsku na jug, preao most na uu
Dunava i krenuo prema sjeveru, te odluio organizirati u jednu satrapiju
i zemlje koje su se nalazile juno od satrapije Saka. To nije bilo teko, ali
ni jednostavno. Naime, s medskim dosljenicima koji su se raselili zem-
186 Isto, IV, 24.

187 Oppert, J. Le peuple et la langue des medes. Str. 117.
188 Encyclopaedia Universalis, lanak Medes
127
ljom starosjedilaca na podruju izmeu Dunava i Jadrana (njihovim mi-
jeanjem nastali su Iliri), bilo je lako, jer su bili srodnici i pristalice Da-
rija Velikog, kako tvrdi Herodot, a sasvim je drugaije bilo s Traanima,
koji su bili zajednica naroda potpuno razliita od Ilira na zapadu.
U svojoj monografiji LIran des origines a lIslam, Roman Girshman
tvrdi sljedee: Darije je meu tim narodima spomenuo iseljenike koji ive
s druge strane mora, u Skudri, u kojoj se prepoznaju narodi koji ive juno
od Dunava.189 A sam nam je Herodot dao dovoljno materijala da shva-
timo dokle se sve prostirala ta nova zajednica naroda u novoosnovanoj
satrapiji Skudra.
Spremajui se za povratak na azijsko tlo nakon uspjelog vojnog po-
hoda, Darije je izdao zapovijed svom strategu Megabazu, da podvrgne
njegovoj vlasti Traane koji mu se nisu pokorili prilikom njegova prola-
ska Trakijom na putu prema sjeveru, tj. sve one koji u tim krajevima nisu
bili pristae Medijaca.190 Da bi to ostvario, Darije je ostavio pod Mega-
bazovim zapovjednitvom (grki prijevod medskog naziva maga-ban, tj.
veliki ban), vojsku od 80.000 iskusnih i prekaljenih ratnika.191
Megabaz je najprije pokorio Peonjane, tlaitelje Perintijaca, koji su
odbijali Darijevu vlast.192 Nakon toga je poveo vojsku kroz Trakiju, prisi-
ljavajui grad po grad da se podvrgne Kraljevoj vlasti, kao i svaki narod
koji je tu ivio, jer Darije je zapovjedio da se pokori cijela Trakija.193 A
Trakija se protezala sve do ilirskih zemalja, odnosno krajeva koje su na-
selili Sigini i Eneti. Herodot izriito tvrdi: narod koji nazivaju Siginima,
koji nose nonju Medijaca... Njihova zemlja dopire sve do zemlje Eneta,
onih koji ive uz Jadran. Za njih se tvrdi da su medski doseljenici. Teko mi
je shvatiti kako su Medijci razvili tako veliku koloniju, ali tijekom duljeg
vremenskog razdoblja sve je mogue.194
N. B. Za Venete Herodot izriito tvrdi da su bili Iliri.195 Dakle, istu po-
pulaciju Herodot na jednom mjestu naziva Eneti, a na drugom pak Ve-
neti, uz izriitu tvrdnju da su oni srodnici Sigina, odnosno Iliri. Dakle,
189 Girshman, R. LIran des origines a lIslam. Str. 144.

190 Isto, IV, 144.
191 Isto, IV, 143.
192 Isto, V, 1.
193 Isto, V, 2.
194 Isto, V, 9.
195 Isto, I, 196.
128
jasno je zato Megabaz nije morao vojskom savladati Ilire, zapadne su-
sjede Traana meu kojima su dominirali Sigini, medski doseljenici.
Kad je ponovno dospio na azijsko tlo, Darije Veliki je odsjeo u gradu
Sardu, na poetku svoje goleme autoceste i odluio poinuti i odatle
urediti jo i satrapiju Skudra. Odao je priznanje svojim stratezima i na-
gradio ih obiljem naslova i darova.196 Tada je Darije poslao i jedno pismo
Megabazu koji je uspjeno pokorio Trakiju, u kojoj je ivjela najbrojnija
populacija na svijetu, nakon Indije,197 u kojemu pie da ukroti jo i po-
bunjene Peonjane, te da organizira rad u rudnicima srebra kod Pre-
spanskog jezera.
Kad je uspjeno zavrena faza vojnih operacija u Trakiji, Darije je
predao Otanesu zapovjednitvo nad tamonjom vojskom,198 kako bi za-
mijenio Megabaza i administrativno-pravno uredio novu satrapiju Sku-
dra, da bi mogla ispravno funkcionirati poto je multinacionalna. Sin
visokog pravnika na dvorovima perzijskih vladara, iji je otac, za vrijeme
vladavine Kambisa II. zavrio muenikom smru, Otanes, naslijedio je
dobar smisao za rigoroznost i efikasnost uz pomo dostatne vojne sile.
Otanes je, dakle, naslijedio Megabaza, i pod njegovim je zapovjednitvom
vojska zaposjela Bizant i Kalcedoniju. Okupirao je jo i Antandru i
Troadu.199
Nakon to je sve neprijateljski raspoloene zemlje prema Perzijan-
cima stavio pod vojnu kontrolu, Megabaz je imao pune ruke posla kako
bi shvatio tko je tko, i kako treba urediti unutranje pokrajine na tim pro-
storima.
N. B. Od tada najvjerojatnije potjee i naziv Medike, u pograni-
nom podruju dananje Makedonije i Bugarske, kao i pokrajina Medija.
Pokrajina Medija postojala je i na jednom dijelu zemlje Sigina - koji se
nalazi izmeu dananjih gradova: Sisak Ljubljana, te Ogulin - Krapina.
Taj je naziv opstao i nakon stvaranja Dioklecijanove Panonske dijeceze.
Spominje se i u petom stoljeu nakon Krista, te kao crkvena pokrajina sve
do dolaska Bijelih Hrvata sa sjevera.200 U toj je pokrajini, dakle, bila i
196 Isto, V, 11.

197 Isto, V, 111.
198 Isto, V, 25.
199 Isto, V, 26.
200 Povijesni atlas Hrvatske, EZH, 2003.
129
gora Medvednica s prastarim gradom Medvedgradom. To donekle obja-
njava i injenicu da se sam grad Zagreb naziva tako jer u perzijskom je-
ziku rije zaghr-ab znai ubor vode, a Tukanac pak zeinjak, Borongaj
je gaj slavuja, itd. Taj dio tradicije koji smo naslijedili iz vremena Skudre,
tek je u poetnoj fazi istraivanja.
Iz vremena Otanesovog administrativnog ureenja Skudre, bez
dvojbe potjeu: velike banovine, banovine, veleupe i upanije, kao i ti-
tule veliki ban, ban, veliki upan, upan, podupan, itd. Te su titule i na-
zivi mogli dospjeti na nae tlo samo tijekom postojanja Skudre ni prije,
ni poslije!
Zanimljivo je da je koncem prvog stoljea nakon Krista, u Banatu
(istono od Tise) vladao daki vladar Decebal, za kojeg francuska enci-
klopedija Larousse tvrdi: najvjerojatnije je to bio daki naziv za tamo-
njeg kralja ili efa.201 Najpoznatiji decebal bio je Diuppaneus, koji je protiv
Rimljana uspio ujediniti sve Daane. On je stolovao u utvrenom gradu
Sarmizegetusa (naselje Sarmata) gdje ga je uhvatio rimski car Trajan,
nakon to je uspio s vojskom na prijevaru prodrijeti u taj utvreni grad.
Sam povijesni naziv Banat, upuuje nas da prihvatimo tvrdnju navedenu
u Enciklopediji Larousse, da i naziv diuppaneus, kao i naziv decebal, pred-
stavljaju titule dakih vladara, koje dolaze od izvornih naziva do-ban i
do-upan. Oni su, prema tome, bili vladari pojedinog banata, a ne glavni
vladari.
Usporedimo li banatsku titulu diuppaneus s titulom isklesanom na
nadvratniku crkve Sv. Kria u Ninu: GODES-AV IUPPANO QUI ISTO
DOMO CO, uoit emo dvije danas za nas vane stvari: da rije iuppanus
znai ba-upan, a diuppaneus pak - doupan; te da latinski nain pisa-
nja te titule (gdje grko slovo ksi stoji umjesto naeg slova ) uzrokuje i
drugaiji izgovor te rijei, da se ona izvorno ni onda ni danas nije kod nas
izgovarala kako je to uobiajeno za latinski jezik.
Neto slino moe se rei i za titulu baton u ondanjoj Pannonia
stricto sensu, tj. dananjoj Bosni. No injenica da su te titule do nas dole
neizmijenjene, tono onakve kakve su bile na Iranskoj visoravni, uka-
zuje na to da su ih nai sveenici brino odravali (i u adventu, i nakon
pokrtavanja). Ti su sveenici sve donedavno vodili dvorsko tajnitvo i
bili dravni arhivari.
201 Grand Larousse. Str. 828.
130
Nakon doseljavanja Medijaca, arijskih podanika, u nae krajeve, a
osobito nakon to su nai i traki krajevi bili organizirani u jednu zajed-
niku satrapiju, mnoge su stvari ili rigorozno sauvane, ili donesene u
nae krajeve, da bi se ukorijenile i opstale tijekom niza stoljea kao sa-
stavni dio mentaliteta jedne zajednice, u prvom redu ilirskih plemena.
Opstao je izuzetno rafiniran jezik doseljenih Medijaca, koji se razvio iz
arijskog jezika (kao i starogrki na temelju jezinih odlika Dorana), a po-
tvren je pojavom Zarathustrine jednoboake vjere, koja bi mogla vui
korijene iz starog arijskog tovanja Neba i gatskog prorotva o roenju
djevice koja e roditi Spasitelja. U povijesnoj vertikali adventa, tovanje
boanske ene poinje jo u davnim vremenima (kultura izmeu Sarvaa
i Iloka, te u podruju Butmira neto kasnije), nastavlja se u zasadama
gatske vjere i osnauje ispunjenjem tog prorotva u tovanju Djevice Ma-
rije. Stoga valja shvatiti zato je ba u naim krajevima naen i prvi Go-
spin pralik, izraen od kamena, koji potjee iz II. stoljea, i nalazi se u
Lapidariju Arheolokog muzeja u Livnu.
Na drevnu satrapiju Skudru i danas podsjeaju: ar planina (Skor-
dis), Skadarsko jezero; grad Skadrona (Skradin); populacija uz donji tok
save - Skordisci (Plinije) i Skordistai (Strabon), te dananji izgovor tih
rijei - okci, to su ostaci istonijeg (ilirskog) dijela Skudre. Livnjaci i
danas Imoane nazivaju - kuturi, a Imoani Livnjake pak perci (tj. za-
padnjaci) - odakle naziv za upaniju u Kotromania Bosni - Zapadne
strane, itd.
A to se tie prostora koji je zauzimala Skudra, kad se uzmu u obzir
podaci koje su nam ostavili stari pisci, a i ono to je od toga ostalo u
ivom govoru u naim krajevima, moe se tvrditi da se Skudra protezala
od Crnog do Jadranskog mora, od Alpa i Dunava, te Karpata do Pind-
skog gorja.
Nije sluajno ni to to je administrativna struktura Skudre, kako ju
je uredio prvi veliki ban, Otanes, bila po volji Ilira, s kojima su se dose-
lili i Medijci koji su obogatili tamonju civilizaciju u jezinom smislu, ali
i u smislu administrativnog ureenja, pa se i danas mogu uoiti ivi
ostaci medskih steevina u postojanju banovina i upanija, kako u Hr-
vatskoj i Bosni, tako i u Maarskoj i Rumunjskoj.
N. B. U Rumunjskoj i danas postoji stoarsko puanstvo koje nosi
medsku odjeu i ivi vrlo slino kao nai Zagorci. To potjee iz vremena
131
kad je Darije anektirao Daciju i Trakiju, te ih pripojio Siginima i organi-
zirao u satrapiju Skudra.
No, sve je to doivjelo posve novu sudbinu kad je Aleksandar Ma-
kedonski odluio okupirati i podvrgnuti svojoj vlasti Trakiju, i tako je
zauvijek odvojiti od sudbine zapadnog dijela Skudre.
132
VIII. KAKO JE NASTALA PANONIJA
O povijesti europskog jugoistoka od Darija Velikog do Aleksandra

Velikog nema iscrpnijih sinteza, to ne znai da nemamo dovoljno po-
dataka da stvorimo barem nekakvu predodbu tog segmenta antike po-
vijesti spomenutog prostora.
Da bismo shvatili zato nam stari pisci nisu ostavili posebna djela o
stanju u naim krajevima i odnosima s okolnim svijetom, treba uzeti u
obzir i citirati ono to je o tom problemu zapisao Strabon: Pomorski pu-
tevi uz ilirsku obalu raspolau odlinim pristanitima, kako na samoj obali
kontinenta, tako i na susjednim otocima, posve nasuprot talijanskoj strani,
koja nema nita od toga. Neovisno o tome, na obje se strane hvale plodno-
u tla. Masline i loza dobro uspijevaju, osim na rijetkim podrujima na
kojima se stijenje obara ravno u more. Uza sve te prirodne prednosti, ilir-
ska obala sve donedavno nije nikoga privlaila, vjerojatno se nije znalo za
prednosti koje nudi, ili zbog divljeg ponaanja tamonjeg puanstva koje se
obiavalo baviti gusarstvom. U unutranjosti su posvuda planine, hladno
je i esto pada snijeg, osobito u sjevernijim krajevima, to objanjava i-
njenicu da tamo ima malo loze, kako na padinama, tako i na ravnicama.
Na tim visoravnima ive Panonci, sve do zemlje Dalmata i Ardijeja na
jugu, a na sjeveru do Dunava, te na istoku do Skordiska uzdu planina
Trakije i Makedonije.202
Na temelju tih podataka moe se zakljuiti da ni na ilirskoj obali ni
u unutranjosti nije bilo nikakvih grkih gradova, niti su ti krajevi pri-
padali nekom grkom ili drugom kraljevstvu. Tako je sigurno bilo u raz-
doblju izmeu Darija i Aleksandra, a kako vidimo i poslije Aleksandra,
sve do poetka rimsko-ilirskih ratova.
Strabon nam daje obilje podataka o raznim pokrajinama od kojih se
sastojala zemlja Ilira, odnosno Pannonia in extenso (do Dunava na sje-
veru) i Pannnnia strictu senso (dananja Bosna). Sa Strabonom se slae
i Plinije Stariji, koji je u svojoj knjizi Historia Naturalis zapisao: Tu poi-
nje Panonija bogata hrastovima; visovi Alpa blago se sputaju, prolaze sre-
133
dinom Ilirije, od sjevera prema jugu, silaze blago prema nizinama i lijevo
i desno. Na onom dijelu koji gleda prema Jadranu nalazi se Dalmacija, i Ili-
rija o kojoj je rije. Panonija se prostire sve do Dunava, pritok Dunava,
Drava, protjee kroz zemlje Sereta, Serapila, Jaza, Andizeta, dok Sava tee
zemljama Pokupljana, Breuka, glavnih naroda, a takoer i Arivata...203
I sljedei Plinijevi podaci vani su za shvaanje dokle je dopirala
zemlja Ilira: Panoniji pripada i pokrajina zvana Moesia, koja uz Dunav si-
lazi prema Crnom moru. Poinje od ua Save u Dunav, a obuhvaa jo i
Dardane, Celegere i Tribale204
Zatim: Najiri dio Ilirije iznosi 325.000 koraka, a protee se od rijeke
Rae do rijeke Drine u duljini od 800.000 koraka205
U Strabonovim zapisima moemo nai i podatke o plemenima koja
su ivjela u njegovo vrijeme na podruju Panonije stricto sensu (dannje
Bosne), kao i uzdu rijeke Save. Za uu Panoniju tvrdi: U Panoniji stanuju
sljedee populacije: Breuki, Andizeti, Ditioni, Pirusti, Mazaji i Daisiti(h)ati
iji je voa bio Baton, i druge manje skupine iji se teritorij protee do Dal-
macije na jugu i skoro sve do zemlje Ardijeja.206
Du rijeke Save, prema Strabonu, ivjela su ilirska plemena: Karni,
Taurisci, Pokupljani, Breuki i Skordisci. Na podrujima tih plemenska
bratstva: Azali, Amanti, Belgiti, Katari, Kornakati, Eravisci, Herkuniati,
Lativici, Oseriati, Varkiani, a od Krndije pak Skordisci, iza Tauriska, uz
samu Savu Metubaris, najvei rijeni otok207 (Metubaris je dananje me-
urjeje na kojemu je u antici podignut grad Siginskar, tj. Segestike ili
Segestica, tj. Sisak).
Strabon, da stvar bude jo sloenija, Kelte i Gale smjeta u zemlje
Tauriska, Karna, Bojana i Skordiska - od izvora do ua rijeke Save.208
Vidjet emo neto dalje, da i Tit Livije govori o Galima s Dunava, najprije
kao utemeljiteljima kolonije Akvileja onkraj Istre, uz Jadran, a zatim i o
onima koje je makedonski kralj Perzej pozvao da mu budu plaeniki
saveznici u sukobu s Rimljanima. Kako shvatiti toliku koncentraciju kr-
203 Isto, II, 28.

204 Isto, 3, 29.
205 Isto, III, 29, 2.
206 Isto, VII, 5, 3.
207 Plinius Secundus, Historia naturalis, Pariz, Dub., 1848. III, 18.
208 Strabon. Geographikon Evdomon Geographies. Paris : Belles-Lettres, 1989. 1, 1; 1, 2; 2, 1; 3, 2; 3, 8; 3,
10; 5, 1; 5, 2; 5, 4.
134
vnih srodnika u savskom slivu, ako ne kao namnoene rodove Dinaraca
u plodnim savskim ravnicama?
ini se da su i vicarski antopolog Eugene Pittard, i vodei francu-
ski strunjak za civilizaciju Kelta i Gala, Jean Merkale, najuvjerljivije ri-
jeili to pitanje, tvrdei da od tih jezgri bratskih zajednica u Panoniji
potjeu svi u zapadnoj Europi: Kelti, Gali, pa i Franci. Jean Merkale tvrdi:
Antropologija nije nikad nala ni traga neke keltske rase, kao to nije nala
ni neke germanske.209 Te dodaje: Logina je tvrdnja da se koncem bron-
anog doba razvio amalgam indoeuropske skupine u srednjoj Europi, na
bogatim lesnim ravnicama, koji se bavio poljoprivredom i stoarstvom, te
je usavravao kovine, osobito eljezo. Ta je mutacija uzrokovala brzo raz-
mnoavanje puanstva koje se stalo razilaziti na sve strane: Heleni su sili
na jug, Slaveni i Germani morali su ii prema sjeveru, Italioti prema jugu,
a Kelti na zapad.210 J. Merkale i dalje detaljno razvija svoju tvrdnju, pa
kae da skupini Kelta pripadaju i Britonci, Gali, a zatim i Belgiti, jer su
bili srodnici i u svojoj zajednikoj pradomovini.
Autor prvorazredne monografije La Suisse, Denis de Rougemont, s
ponosom tvrdi kako su prvotni vicarci dospjeli u Alpe s Dinarskog
gorja, tonije iz Ilirije i Veneta. Takoer i autor ilustrirane monografije
o Irskoj, Demond OGrady, tvrdi da su i utemeljitelji Irske dospjeli iz Po-
dunavlja: Former histories often speak of the so-called Beaker people arri-
ving in Ireland in the early Bronze Age. Instead we now think of a style in
pottery and metalwork which developed near the Danube and penetrated
Ireland through travel and travel or the migration of a small number of
skilled craftsmen.211
Velani i koti takoer tvrde da potjeu sa savsko-podunavskog sliva
(od savskih Gala i Skordiska, predaka kota i naih okaca). Dakle, druga
faza raseljavanja uslijedila je nekoliko stoljea nakon dolaska Medijaca na
te iste prostore, jer keltski jezici potjeu od istog jezika kao i jezik Ilira
koji su ostali u tim podrujima. A to tvrdi i E. Pittard. A ja sam to u svo-
joj knjizi Panonija i dokazao!
Raseljavanje ni onda nije znailo, a ni danas ne znai posvemanje
iseljavanje, nego odljev prekobrojnog puanstva u potrazi za novim i-
votnim prostorom, uglavnom mlaih ljudi i ena. Stoga valja imati na
209 Merkale, J. Vercingetorix. Geneve : Famot, 1982. Str. 20.

210 Isto, str. 22, 23.
211 OGrady, D. History of Ireland, London : Hamlyn, 1987. Str. 13-14.
135
umu da su skupine koje su se selile sa sobom vodile ivotinje, nosile bilje
i svoje obiaje, vjeru i uvjerenja, pa i nain odijevanja i gradnje nastambi.
A oni koji su ostali u drevnoj postojbini nikada nisu bili istrijebljeni - za
to ne postoje nikakve povijesne indicije, a kamoli dokazi.
Dakle, na podruju Skudre ivjele su u slobodi i snoljivosti, naro-
dne, plemenske, rodovske i zadrune zajednice, na istim temeljnim pra-
vnim postavkama od Otanesova vremena do Sabora na Duvanjskom
polju (god. 757.), kad su nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva, ob-
novljena stara prava sadrana u Metodiosu (o kojem je pisao Grgur Bar-
ski), tj. naem prvom ikad napisanom Ustavu, iji su rudimenti sauvani
u raznim ispravama iz vremena naih dviju narodnih dinastija, Trpimi-
rovia i Kotromania. Veoma je vano uoiti da se raspored plemena i
plemenskih zemalja na podruju Pannoniae stricto sensu, tj. Bosne, nije
uope mijenjao od antike do petnaestog stoljea - u istim veleupama i-
vjeli su potomci istih plemena. A o mjestu i ulozi koje je Bana-Stan, od-
nosno Bosna,212 igrao i u Skudri i u Panoniji, a i u Iliriku, valja uzeti u
obzir sljedee podatke:
Samo je po sebi logino zato se ba na podruju Bana-Stana, od-
nosno Bosne, nalo sredite Skudre, a ne istonije. Naime, kad je na za-
povijed Darija Velikog, Megabaz pokorio Trakiju i pripojio je zapadnijim
krajevima izmeu Dunava i Jadrana, na kojima su, prema Herodotu, ve
odavno ivjeli Medijci, bilo je prirodno da se sjedite cijelog tog prostora
nae tamo gdje je ivjelo stanovnitvo srodno iranskome. Ue podruje
oko Vrahovnog-bana-Stana (kasnije Vrhbosna) postalo je sinonim vr-
hovne vlasti svekraljeva namjesnika - velikog bana.
To je zajednitvo Trakije i Panonije trajalo do Aleksandrova osvaja-
nja Trakije,213 ali on nije osvojio zapadni prostor Skudre, odnosno zem-
lju Ilira, kojima je Makedonija i sama pripadala, tvrdi Kvint Kurcije, koji
citira Aleksandra: Eto, Makedonci koji su doskora bili pod vlau Ilira i
Perzijanaca, s pezirom sad gledaju i na Aziju...214 Aleksandar je s Keltima
s Jadrana, kako tvrdi Strabon, sklopio Ugovor o nenapadanju, osigurao
je sebi zalee i krenuo na Darija III. Kvint Kurcije u svojoj povijesti o
Aleksandrovoj vojni, iznosi niz podataka koji pokazuju da su Iliri tada
212 Caeterum censeo Carthaginem delenda esse! (Caton, censor u rimskom senatu u vrijeme treeg
Punskog rata).
214 Kvint Kurcije. Historia Alexandri Magni. LIV, 10, 2.
136
postali Aleksandrovi saveznici u ratu s Darijem III. i dali mu velik broj
vojnika i materijalnu pomo (3.000 konja).215
Aleksandar, sin Filipov, prilikom svog pohoda na Trakiju onkraj pla-
nine Haimos (danas Stara planina u Bugarskoj, op. prev.) izvrio je inva-
ziju na zemlju Tribala. Kad je shvatio da se ta zemlja prostire do Dunava
i otoka Peuke (danas do delte Dunava, stara Histria, Dobruda, op. prev.),
koji se nalazi u samoj rijeci, dok se poevi od suprotne obale prostire zem-
lja Geta, on je produio dalje budui da nije imao lae za prelazak na
drugu stranu, a nije mogao ni prijei na otok na kojem je kralj Tribala,
Sirmos (kralj koji je vladao tadanjim Srijemom, koji je po njemu i dobio
ime, op. prev.) naao utoite povlaei se pred njegovom vojskom. Tada je
odluio prijei rijeku i obraunati se s Getima, zauzeti njihov grad i pou-
riti se natrag u svoju zemlju, nakon to je primio darove od kralja Sir-
mosa.216
Moemo se sloiti s francuskim profesorom i helenistom, Raoulom
Baladieom, prevoditeljem Strabonovih djela na francuski, kad tvrdi: Taj
Aleksandrov napad na Tribale, sa svrhom osiguranja makedonskog zalea
od nasrtljivih susjeda sa sjevera, zbio se 335. godine pr. Kr., godinu dana
prije no to je zapoeo veliki pohod na Perziju. Strabon temelji svoje tvrdnje
na Ptolomejevim spisima. Ptolomej, Lagosov sin, jedini je aleksandrijski
povjesniar koji je u tome sudjelovao. I Arien u Anabazi (I, 2, 3 i 4) opisuje
ista zbivanja pozivajui se na iste izvore.
Ovdje dolazimo do vrlo vanih podataka koji nas upuuju na vie
dobro dokumentiranih injenica u sljedeem Strabonovom navodu: Pto-
lomej, Lagosov sin, zabiljeio je tijekom tog pohoda, da su se Kelti s Ja-
drana sreli s Aleksandrom kako bi zajedno s njime utvrdili prijateljske i
dobrosusjedske odnose. Kralj, koji ih je srdano primio, upitao ih je malko
omamljen vinom, ega se oni najvie boje, pri emu je bio uvjeren da e
mu odgovoriti da se boje njega, no oni mu uzvratie da se oni ne boje ni-
koga, da se boje samo toga da im nebo ne padne na glavu, a da iznad svega
stavljaju prijateljevanje s ljudima kakav je on.217 Tko su, dakle, bili ti Kelti
s Jadrana?
Vidjeli smo da Strabon tvrdi da se stranci nisu mogli ni pribliiti
ilirskoj obali. Zatim tvrdi, kao i Plinije Stariji, i da je velik broj Kelta ostao
215 Isto, LIV, 6, 6.

137
u svojoj postojbini, te da su i Japodi bili Kelti, a sad vidimo da su toj sku-
pini u zemlji Ilira pripadali i Liburni. U djelu Historia Alexandri Magni,
Kvint Kurcije tvrdi da su Makedonci prije Aleksandra morali plaati
danak Ilirima, i da su ostali Aleksandrovi saveznici u njegovu pohodu
na Perziju i slali mu, osim vojnika, jo na tisue bojnih konja:
I evo, Makedonci koji su donedavno morali plaati porez Ilirima i
Perzijancima, s prezirom se odnose prema Aziji i napadaju tolike na-
rode.218
Prva stvar koju valja uoiti u ovom navodu, jest injenica da je Ma-
kedonija, zajedno s Ilirima, bila dio Darijeva svjetskog Carstva i da se
sredinjica Skudre nalazila na tlu Ilira, a ne u Trakiji, niti u Makedoniji,
jer su u ilirsku sredinjicu morali slati poreze.
Herodot tvrdi da je Dariju morala plaati poreze i cijela Europa,
premda ne zna dokle se sve prostiru europske zemlje.219 Druga stvar koja
zavreuje pozornost jest injenica da Aleksandar nije htio riskirati i Ili-
riju pokoravati vojnom silom, nego je radije s Ilirima sklopio prvi u ovom
dijelu svijeta poznati Ugovor o nenapadanju, kao ugovor o prijateljstvu
i saveznitvu.
Aleksandar, prema tome, nakon okupacije Trakije Ilire vie nije sma-
trao iranskim podanicima jer od tada - od 232. godine pr. Kr., Skudra pre-
staje postojati. Njezini zapadni krajevi zadrali su samostalnost s banom
na elu, sve do upada Rimljana u uu Panoniju, tj. u Bana Stan, odnosno
do epopeje bana Batona od 6. do 9. godine.
Sredite Panonije bilo je u Bana-Stanu (Bosni), a okolne zemlje ple-
mena Daisiti(h)ata, koje je davalo vrhovnog bana, pripadale su banskom
sjeditu, pa su se, posve logino, i nazivale Bana-Stan. No, ovdje se vri-
jedi osvrnuti i na podrijetlo titule BAN.
Prije nego to je okrunjen za hrvatskoga kralja u bazilici sv. Petra u
Solinu 1075. godine, Zvonimir je postao 1065. godine banom Slavonije,
kao jedne od triju banovina Kraljevine Hrvatske. Sredinjica najsjever-
nije hrvatske banovine bila je u drevnoj prijestolnici tog podruja. Naj-
prije je to bila prijestolnica Sigina o kojima govori Herodot, zatim
Pannoniae Saviae kao jedne od pokrajina Dioklecijanove Panonske dije-
218 Kvint Kurcije. Historia Alexandri Magni. Sv. 3, str. 242.

138
ceze, te najzad starohrvatske Slavonije (kao ostatka te Dioklecijanove
Pannoniae Saviae).
U vezi s ovim povijesnim podatkom novijeg doba, postajala su
razna nagaanja o podrijetlu naziva grada Siska i vladarske titule bana.
Nisam sluajno izabrao ba nazive Sisak i ban. Svojim podrijetlom i po-
vijesnim znaenjem sastavni su dio skupa temeljnih pojmova na kojima
poiva sveukupna hrvatska povijest.
Ime naroda SIGINA prvi spominje grki (puto)pisac Herodot u
svom djelu Logoi. Smjestio ih je: alla ta peren ede toy Istroy eremos hore
fainatai eoisa kao apeiros... anthropoys toisi oynama einai Sigynas (tj. iz-
gleda da od Dunava poinje beskrajan nenaseljen prostor... na kojem ive
ljudi koje nazivaju Sigini).
Sigine spominju i drugi antiki pisci: Strabon (XI, 2, 8), Apolonije
Rodski (IV, 320), Ktezije (fr. 88 M), koji su nali Sigine sjeverno od Kav-
kaza, ali i u Egiptu. Neki noviji povjesniari (E. Legrand, francuski aka-
demik i profesor povijesti na Sveuilitu u Lyonu izmeu dva rata) bili su
miljenja da se tu radi o Ciganima, to je posve besmisleno. U prvom
redu zato to se lutalaki narod koji mi nazivamo Ciganima, u razliitim
dijelovima svijeta naziva posve drugaijim imenima koja ni lingvistiki,
ni povijesno, nisu ni u kakvoj vezi, utoliko vie to Cigani sami sebe na-
zivaju raznim inaicama imena Romi.
Herodot je zapravo zabiljeio ime panonskog stanovnitva tono
onako kako ga je ono izgovaralo, a da pritom nije znao da su krajnji ju-
gozapadni ogranak Skita. Kako su Skiti govorili raznim dijalektima sta-
roiranskog jezika, nai panonski Sigini su u duhu tog jezika dali nazive
najvanijim mjestima cijelog panonskog prosotora, poevi od naziva ri-
jeke Dunav (na iranskom jeziku dan, danu i danuva znai rijeka). Tragovi
zajednikog naziva (Sigini) raznih plemena iranskog podrijetla zadrali
su se u nazivu nekih gradova, kao Sigetvar (Sigin-varda), tj. Szigetvar,
Segestika ili Segestica (Sigin-sko), tj. Sisak, Sigindunum (Sigin-na-
Dunavu), tj. Beograd itd.
Hrvati su danas gotovo jedini narod, koji je u svom svakodnevnom
jeziku sauvao ivu, i po izgovoru i pisanju nepromijenjenu vladarsku
titulu ban. Ona danas postoji jo i u perzijskom jeziku, Hrvati i Iranci
jednako je izgovaraju i piu. Znai li to da su rije i titulu ban stvorili nai
i iranski preci?
139
U perzijskom je jeziku imenica ban i danas u vrlo irokoj uporabi,
bilo kao samostalna rije ili kao dio sloenice. Navest emo neka od da-
nanjih znaenja rijei ban u iranskom jeziku: sin aha, gospodar, gla-
var, ef, odlinik, prvak, zapovjednik itd. Sauvana je i u nazivu supruge
aha - ah-banu.
No arheolokim iskapanjima na podruju Irana, koji se kroz sto-
ljea pa i tisuljea nazivao Elam, otkrivene su razne kombinacije vla-
darske titule BAN: HUBAN, ANU-BANI-NI, SARUM BANI.
Najstariji vladarski naziv potjee upravo iz Elama, s konca treeg ti-
suljea prije Krista. Naime, kad je asirski kralj Sargon I. osvojio Elam,
osvojio je i grad koji je nosio naziv Bunban, a neto kasnije, kad asirski
kralj Naram Sin opet osvaja Elam, meu potpisnicima asirsko-elamskog
ugovora o predaji, na elamskoj se strani meu inim glavarima spominje
i Huban. Nakon toga su Elamom stoljeima upravljali vladari sa sljede-
im imenima: Anu Ban-ini, Sarum Bani, Huban Mana, Unta Huban (sin
Huban Mane iz 13. st. prije Krista, koji je ostavio i poznati spomenik
Stela Untash Gal, na kojemu se vide lijepi tropleti), njegov stric Unpatar
Huban, te u sedmom stoljeu prije Krista, Hum Ban Alda, Huban Nu-
mena, Zab-Ban itd.
N. B. to se tie imena Zab-Ban, veoma je zanimljiv podatak koji je
iznio francuski akademik i nekadanji rektor lyonske Akademije, Andr
Mailhet, u svojoj knjizi Histoire de la ville de Crest, gdje tvrdi da su 536.
godine Lombardi provalili u istone krajeve nekadanje Norbonske Ga-
lije, pod vodstvom triju zapovjednika: Ama, Zabana i Rhodanusa...
Zaban je poharao gradove Luc, Die, Saillans, Aouste i sva sela oko grada
Livrona.220 Ovaj podatak dokazuje da titula zaban (najvjerojatnije upan)
potjee s Iranske visoravni, te da se odrala i u Padaniji, koju od starina
naseljavaju nai iseljenici iz Ilirije.
Francuski strunjak za Bliski istok, Clment Huart, suradnik Me-
unarodne sredinjice za povijesne sinteze, u svom djelu LIran Antique,
Elam et Perse (str. 161) prevodi titulu huban sa Haut Commissaire, to
odgovara hrvatskom izrazu veliki ban (koju je s ponosom isticao veliki
ban Ninoslav, knez Splita). Takoer u nazivu hum ban Alda, titula hum
ban odgovara hrvatskom izrazu ban dojn, tj. podban.
220 Mailhet, A. Histoire de la ville de Crest. 1900. Str. 15 i 16.
140
Ta slojevita uporaba titule ban shvatljivija je kad se uzme u obzir da
je Elamom (ukljuujui i Anzan na sjevernom dijelu), do gubitka nje-
gove posvemanje samostalnosti vladao elamski shar, odnosno kralj. Ta-
koer je jako vano primijetiti da je elamski izraz shar znatno stariji od
medskog hshaya (od ega potjee naa titula kralj), i staroperzijskog (ahe-
menidskog) khshayas (od kojega potjee dananja skraenica ah).
Naziv ANU-BANI-NI proitan je na spomeniku voe naroda Guti,
koji je poetkom etrnaestog stoljea prije Krista osvojio elamski pro-
stor i proglasio se kraljem zateenih plemena Lulubu. Anu-bani-ni znai
Prvosveenik-nad-ban. Dakle srednji izraz BANI znai: vrhovni, glavni,
najjai. Izgleda da se taj izraz bani tada zadrao u naslovu vladara ua,
glavnog grada Elama, jer ga nalazimo i u XII. st. pr. Kr. u tituli vladara
Sarum-bani.
U kolikoj je mjeri u tom dijelu svijeta bila znaajna ova titula, vidi
se iz injenice da je i asirski kralj, utvrdivi svoju vlast nad toliko preoti-
manim Elamom (slomivi vojsku hum ban Aldaa, tj. podbana Aldaa),
Asurbanipal, nosio naziv asirskog bana, koji je obnaao i ulogu gospo-
dara Elama.
Znai li to da je rije bani elamskog podrijetla? Ili moda semitskog,
odnosno akadskog, ili aramejskog? Ne, jer je u mnotvu glinenih ploica
pronaenih u iskopinama u uu, naena i ploica s dvojezinim nazi-
vima na akadskom i sumerskom jeziku (koji su tada bili u uporabi u do-
njoj Mezopotamiji), namijenjena koli buduih dravnih namjetenika.
Na njoj se nalazi i sumerska rije U-BAN-UM, to znai (prst) palac, to-
nije to-glavni-prst.
Da rije ban nije semitskog podrijetla, dokazuje i podatak da je ona
bila dio raznih elamskih vladarskih titula, kao u sluaju Huban Imena
II. (koji je vladao Elamom od 692. do 688.). Asirci su njegovo ime u duhu
svog jezika zapisivali kao Uman Menanu. Da elamski banovi nisu pripa-
dali etnikoj skupini koja se nastanila u podruju Mezopotamije, doka-
zuje i sauvani plitki reljef hubana Nugaa (7. st. pr. Kr.), koji nema
kovravu, nego ravnu kosu, i ravan nos.
ini mi se vanim navesti injenicu da je u Elamu u vrijeme elam-
skih kraljeva koncem treeg tisuljea postojao grad Bunban, odakle su
vladali kraljevi namjesnici, odnosno banovi, dok su se u Elamu kroz na-
redna dva tisuljea, posjedi banova nazivali ubanat. Podatak iz 7. st. pr.
141
Kr., gdje se za elamskog hubana Shibara navodi da je bio zapovjednik voj-
ske, dokazuje da se od najstarijih vremena do naih dana, ni izgovor, ni
smisao titule ban nije mijenjao, kao ni njezine izvedenice, kako u Iranu,
tako i u Hrvatskoj.
No, kad je asirski kralj Asurbanipal porazio hubana Nugaa, 639.
godine pr. Kr., definitivno je pala drava Elam, koja je nedugo nakon
toga iz asirskih ruku prela u ruke Medijaca, a zatim i Perzijanaca. Me-
dijci su prvi stvorili veliko zapadnoazijsko kraljevstvo koje se prostiralo
od Lidije na maloazijskom zapadu do dananjeg Kamira. Njihova po-
slovino ispravna politika bila je potpuno razliita od asirske:
Medijci nisu ni iskorjenjivali ni deportirali osvojene narode, nego su
im ostavljali potpunu unutranju autonomiju, uz obvezu obrane zajed-
nike kraljevine s medskim kraljem na elu, a nisu dirali ni u njihovu
vjeru i obiaje. Njihova je tolerancija bila izvor njihove snage, koja je odr-
avala povjerenje podinjenih naroda u medskog kralja bolje od oruja.
Tako je u sastavu Medije, a zatim i Perzije, Elam uspio stoljeima sau-
vati svoju netaknutu strukturu, pak su i elamske vladarske titule ule u
stalnu uporabu u iranskoj kraljevini, a zatim i carevini. Elamski je jezik
u Iranu postao ak jednim od dravnih jezika, i doivio je svoj pravi proc-
vat, to je trajalo sve do prodora Aleksandra Makedonskog. U tom je smi-
slu i brat Darija I. nosio naziv artaban. On je bio i savjetnik Darijeva
nasljednika Kserksa (Khshayarsha). Kasnije se titula potkralja koristila i
u Sasandiskoj Perziji, od vremena Artabana I. (191. g.) do vremena Ar-
tabana IV. (224. g.)!
to se pak tie nekih teza da bi rije ban u Hrvata potjecala od avar-
ske vojnike titule bajan ili mongolske titule han, moemo rei da su be-
smislene, jer u vrijeme kad su se na Bliskom istoku stoljeima nizale titule
ban, Avari se jo uope nisu ni spominjali! No, vano je napomenuti da
je elamskoj tituli ban, u Asiriji odgovarao vojni in hazani (ije je zna-
enje pokrajinski namjesnik). Asirci su, kao to smo vidjeli, elamsku titulu
ban zapisivali u duhu svog jezika kao uman (prekrstivi hubana Imena II.
u umana Menanua). K tome, spomenuti francuski strunjak (Clement
Huart, str. 120), koji elamsku titulu huban prevodi s haut commissaire,
asirsku titulu temti agum, prevodi takoer s haut commissaire (aga i na
asirskom i na perzijskom znai gospodar, odnosno gospodin, neto kao
elamski i kasnije iranski - ban).
142
Dakle, jasno je da su obje vladarske titule uobiajene u iranskoj tra-
diciji, da su u nae krajeve dole kad je Otanes na Darijevu zapovijed iz-
vrio posvemanje ureenje Skudre i svih njezinih struktura, a Hrvati su
ih naslijedili i sauvali sve do dananjih dana.
Dakle, BAN i KRALJ su titule neiranskog podrijetla, jer su ih i Me-
dijci i Perzijanci naslijedili od Elamita (koji su od sumerske rijei ban,
to znai glavni, nainili vladarsku titulu ban, u smislu vodei). I vrhovni
zapovjednik Darijeve vojske, njegov brat, imao je titulu artaban, tj. vr-
hovni ban. Ispod njega je bio Megabaz, to je grki prijevod titule veliki
ban. Veliki banovi su oito bili zapovjednici vojske u svim saveznim sa-
trapijama, pa tako i u Skudri.
Postavlja se pitanje koja je do tada bila uobiajena titula iranofonih
naroda? U devetnaestom se stoljeu prije Krista na iranskom platou naj-
prije pojavio narod Kasita, koji su u to vrijeme u borbu protiv asirskog
vladara Salmanasara III. i Babilona, sa sobom vodili razne iranofone na-
rode, na istok odbjegle Hetite, Medijce i Parsue. Kad su Kasiti (u 19. st.
prije Krista!) zauzeli Babilon, dali su mu iranofoni naziv - Kar Duniash,
to znai Grad na Dunavu (za razliku od postojeeg grada Kar Tukulti),
odnosno na Rijeci, jer je rije dunia jedna od varijanti staroiranske rijei
danuva, u znaenju (manja ili vea) rijeka. Voa svih njih i u to se vrijeme
nazivao IANZ, to odgovara tituli kralj.
Budui da su iranofoni narodi u to vrijeme bili uglavnom stoari i
nomadi, vjerojatno je taj naziv voe ianz, dolazio od rijei iezd, to u
veini jezika iranskog podrijetla znai jezditi. Dakle, u tim je nomadskim
populacijama ianz bila asna osoba koja odluuje kad e se i kamo jez-
diti tijekom beskrajnog seljenja. Od te najstarije poznate indoeuropske ti-
tule iazd, nastale su titule: kniaz u ruskom jeziku, knez u hrvatskom,
knjaz u srpskom, Konig u njemakom, a king u engleskom, itd. To je uje-
dno i dokaz da te titule ne potjeu od Karla Velikog.221
I rije maet u Bosni (neki kau i steak) potjee iz perzijskog je-
zika (mashad), a njihovo podizanje poinje dolaskom Zarathustrine vjere
221 Disertirajui o alternativnom sreditu iz kojeg bi, po njemu, mogli potjecati svi jezici indoeuropske
skupine, britanski profesor Colin Renfrew, s pravom tvrdi da je morao postojati protoslavenski jezik iz kojeg
su nastali svi jezici tzv. slavenske skupine. Kao primjer uzima ime velikog zapadnoeuropskog vladara s poetka
devetog stoljea: Carolus Magnus, Karl Gross, Charlemagne tj. Karlo Veliki, dokazujui da je to bila zapravo
titula koja potjee iz protoslavenske rijei kral, tj. kralj, (v. Renfrew, C. Archeology and language. Str. 136).
Litanska ploa je do sada daleko najstariji pisani spomenik (s arhainim leksikom i gramatikom) od svih do
sada otkrivenih natpisa na slavenskom govornom podruju.
143
u nae krajeve, uglavnom u Bana-Stanu i uoj Panoniji, po uzoru na
grobnicu Kira Velikog (na koju oblikom podsjea najvei broj steaka),
koja se i danas u Iranu naziva Mashad-i.222
To je i dokaz da nai steci oblikom podsjeaju na grobnicu Kira
Velikog, odnosno da je Darije u Bana-Stan, tj. u Skudru, donio i taj spe-
cifini oblik sepulkralne umjetnosti jer je on bio i jedan od materijal-
nih oblika prakticiranja Zarathustrine vjere!
A da je domae puanstvo usvojilo mazdaizam, dokazuju ne samo
brojni obiaji tovanja vode, svjetla, ivih i mrtvih, nego i materijalni
dokaz - Zapis s Reetarice, naen u blizini lokaliteta Kraljiin prisap uz
Buko jezero - prekrasan kameni ukras s citatom iz Gatha (43,11c): Dai-
nuij - rayo iiii (s nadahnuem u raj ii), pisan arakidsko-sasanidskim
pismom preuzetim iz vremena Arakida. Zapis je neka vrsta spomenika
zadnjih dana Irana, politiki ovisne Skudre. I dan danas se na mjestu gdje
je naen odravaju posebne zadunice na Ilindan, pred kapelicom koja
je posveena Proroku (u novije vrijeme Iliji, a nekada sasvim sigurno Za-
rathustri). Samo ime lokaliteta - Reetarica - znai mjesto gdje se odra-
vaju zadunice. U narodu tog kraja i danas glagol ruiti znai aliti za
nekim, nositi crninu. U Gathama glagol rao znai ruiti, tj. oplaki-
vati.223
A vjerske, kulturne i jezine veze zadrat e se i dugo nakon Ale-
ksandrova razaranja iranskog svjetskog Carstva Darija III. Kodomana
226. g. pr. Kr.
222 to se tie praslavenskog jezika, za koji C. Renfrew pretpostavlja da je postojao, njega je mogue i ubici-
rati, i to na pozitivistiki nain: Vie je nego indikativno upozoriti na zamjenicu az6 - potpuno istu u: Gat-
hama, na Baanskoj ploi, u Povelji Bana Kulina, u Povelji velikog bana Ninoslava, itd.
223 Gatha, Y. 30, 11b.
144
IX. ILIRSKA POMORSKA VELESILA
Dva tematska navoda francuskih strunjaka:

Vrlo velika rijeka ljudi sputala se s Balkana u Heladu, preko Ilirije i
Epira... No, to nisu barbari. Oni donose nov jezik, iz kojeg se razvio grki
koji je dugo ostao nepromijenjen, a megaron se proirio po Tesaliji i
Troadi... Oni vole lijepo oruje i nadareni su sposobnou asimilacije, stoga
obnavljaju poruene gradove i grade utvrde u brojnim zateenim grado-
vima...224
Grci su u drugom tisuljeu prije Krista koristili jedno pismo koje je
naglo nestalo tijekom invazije Dorana oko 1100. g. pr. Kr. Tri do etiri sto-
ljea kasnije, diljem Grke se proirilo feniko pismo. Ne zna se odakle je
dolo, a proitano je najprije na glinenim ploicama. Mogue je, ak i naj-
vjerojatnije, da je to pismo nastalo postupnom promjenom nekih od zna-
kova klinastog pisma ili egipatske demotike (str. 52)... Prema Herodotu,
koji je ivio izmeu 484. i 425. pr. Kr., tona je starija legenda o pismu, tj.
da su Feniani prenijeli umijee pisanja na narode na Mediteranu.225
Punski i ilirski ratovi

Ilirske zemlje ili zemlje u kojima su ivjela ilirska plemena antiki pisci
spominju na sve uem prostoru: Herodot Ilire spominje etiri puta, za njega
su ak i Veneti Iliri,226 Strabon pak tvrdi da se ilirske zemlje prostiru iz-
meu Alpa i Duna, do Trakije, i na jug do Jadrana,227 u zapisima Plinija
Starijeg stoji da su se ilirske zemlje nekad protezale na sjeveroistok do ri-
jeke Rubikon228 a u njegovo pak doba izmeu Rae i Drine, te od Jadrana
do Dunava,229 Polibije tvrdi da se Illyria strictu senso prostire od Epira do
Dalmacije (II, I, 11), a druge ilirske krajeve i ne spominje.
224 Gabriel-Leroux. Les premires civilisations mditerrannennes. Paris : Presse Universsitaire Franaise,
1980. Str.11.
225 Jean, G. LEcriture - mmoire des hommes. Paris : Dcouverte Gallimard Archologie,1991. Str. 53.
227 Strabon. Geographikon Evdomon Geographies. Paris : Belles-Lettres, 1989. VII, 5, 1-5.
228 Plinius Secundus, Historia naturalis, Pariz, Dub., 1848. III, XIX.
229 Isto, III, XXV.
145
No, arkadijski nam je aristokrat Polibije (Polybios) ostavio najvie
podataka o nainu ivota ilirskih vladara, vojskovoa pa i obinih voj-
nika, te njihovim vojnim, diplomatskim i drugim meunarodnim od-
nosima. Od svega je toga za nas najvanija njegova tvrdnja da su Iliri bili
i te kako pismen narod, pismen u institucionalnim odnosima i odno-
sima Kraljevine sa stranim zemljama.
Ilirski pisani ugovori i ilirska korespondencija
Opisujui nain na koji su ilirska plemena uzdu june jadranske

obale prema unutranjosti bila organizirana pod vlau svojih vodeih
kraljeva, koji su suvereno vladali svojom zemljom i organizirali obranu
ne samo svojih zemalja, nego i najbliih susjednih u vrijeme kad su, u
treem stoljeu, Rimljani izazvali protiv sebe cijeli Mediteran. Polibije
iznosi podrobnosti o tim odnosima kodificiranim ili saetim u pisanim
komunikacijama.
Povod za pregrupiranje ondanjih zemalja, bilo je naglo slabljenje
kohezije i meusobne povezanosti kraljevstava helenskog svijeta, te po-
kuaj makedonskih kraljeva da sklope saveze s mediteranskim zemljama
kako bi obranili svoju zemlju od okolnih neprijateljskih zemalja u vri-
jeme rastue agresivnosti rimskog hegemonizma, Rimljani su koristei
najprozirnije izgovore pokuavali pokoriti sve zemlje.
Nakon smrti ilirskog kralja Agrona, prijestolje nasljeuje njegova
udovica Teuta, vrlo okretna i odlino obavijetena vladarica koja je sto-
lovala u utvrenom gradu Risnu u Boki, a kontrolirala je ilirske kopnene
i osobito pomorske vojnike snage, koje su nastojale osigurati svoj inte-
resni strateki prostor du obale od Dalmacije pa sve do Peloponeza na
jugu, pa ak i na istonim dijelovima Sicilije.
U tim preselektivnim meunarodnim odnosima Teutin dvor je odr-
avao i sloene diplomatske odnose u kojima su razgovori zavravali do-
govorima, a dogovori pak bili pismeno kodificirani u ugovorima
posebnim slubenim pisanim konvencijama.
Kako bi uguila sukob izmeu internih grkih saveza - Etolskog i
Ahajskog, te poboljala njihov odnos s Makedonijom ili Ilirijom, Teuta
146
je vodila pregovore i s prijeteim Rimom koji se bojao udruenja svih
gore spomenutih, jer su bili skloniji Kartagi nego Rimu. Polibije opisuje
kako su se ti odnosi Risna s Rimom razvijali:
Dolaskom proljea Teuta je poslala izaslanstvo Rimljanima, kako bi
sklopili ugovor u kojem bi se utvrdila odteta koju su od nje traili, a Rim-
ljani bi se na temelju toga povukli s ilirskih obala, izuzevi neke lokalitete.
Grci su smatrali da je potrebno dogovoriti da ilirski ratni brodovi, lembovi,
ne idu dalje od Visa, ne vie od dva broda i to pod uvjetom da na njima
nema oruja... Kad je ugovor bio potpisan, Posthumus je poslao izaslanstva
Etolcima i u Ahajsku konfederaciju. U pismima koja su poslanstva doni-
jela, pisalo je o razlozima koji su naveli Rimljane da prijeu na drugu ja-
dransku obalu, te objanjenje Ugovora koji su potpisali s Ilirima.230
Najaktivnija i najbolje organizirana Teutina pomorska jedinica bila
je ona kojom je zapovijedao Dalmatinac Dmitar Hvaranin, izuzetno spo-
soban i uspjean vojskovoa koji je od neprijatelja stvarao saveznike, ali
je od svih njih drao odstojanje, tako da su ga i Rimljani priznavali kao
vjerodostojnog sugovornika u jadranskim vodama sve do Sredozemnog
mora na jugu. Dmitar je uspio proiriti podruja pod ilirskom vlau pa
su ga zato Rimljani i priznavali.
O toj pomorskoj sili Polibije tvrdi:
Ilirski kralj Agron, Pleuratusov sin, imao je kopnenu i pomorsku vojnu
silu daleko snaniju i brojniju nego to je imao ikoji njegov prethodnik. De-
metrije, Filipov otac, unajmio je njegovu vojsku da mu pomogne svladati
Medion, grad koji su zaposjeli Argijci.231
Francuski prevoditelj i komentator Polibijeve Povijesti, Dens Rous-
sel, uz taj navod iznosi i svoje miljenje o Agronovoj pomorskoj sili: Po-
lovicom III. st. pr. Kr., razni srodni ilirski narodi koji su bili nezavisni, nali
su se zajedno pod vlau jednoga kralja iji posjedi su obuhvaali zemlje od
Epira do Dalmacije. Ni makedonski kralj, niti bilo koja od grkih citadela,
nisu se vie bili u stanju oduprijeti pritisku krajnje smione ilirske flote, koja
se sastojala od bezbrojnih vojnih brodova zvanih lembovi.
Dmitar Hvaranin je na vrhuncu svoje moi uinio ogroman posao,
kao zatitnik je uspostavio svoju kontrolu na grkim obalama, sve do
230 Herodot. Logoi. II, I, 13, 3-4.

231 Polibije. Povijest: Punski ratovi. Pariz : Gallimard, 1970. II, I, 2.
147
ua rijeke Vardar, a sve u nastojanju da osigura kopnenu makedonsku
vojsku, pa i pomorsku silu monog trgovinskog centra na otoku Rodosu.
Nakon smrti kralja Agrona, na ilirsko prijestolje dolazi njegova izu-
zetno inteligentna i sposobna supruga Teuta. Polibije o njoj pie: Na pri-
jestolje je dospjela njegova supruga Teuta, koja je mogla raunati samo sa
svojom hrabrou u svakidanjim problemima tijekom svog vladanja.232
Zatim dodaje: Uzme li se u obzir duljina njihove obale i injenica da su se
gradovi iz kojih upravlja sredinja vlast, nalazili duboko u unutranjosti
zemlje233
Po dolasku na prijestolje, Teuta je odluila pojaati svoju strateku
pomorsku silu, pa je odmah naruila izgradnju stotine novih lembova.
Na svaki od tih brodova dolazilo je po pedeset mornara, to znai da je
Teutina vojna sila poveana za 5.000 novih ratnika. Polibije ne moe, a da
se ne divi nevjerojatnoj hrabrosti Ilira, uvjerenih u svoju superiornost.234
Polibije nam daje do znanja da su Teutini mornari bili uniformirani
pa se po tome moe zakljuiti da su u rat ili kao vojska, a ne kao gusari.
No bili su i te kako lukavi, npr. kad su poli osvajati grad Epidamnu. Tada
su se preobukli u civilnu odjeu i doli pred gradska vrata nosei velike
amfore u kojima su bili maevi. Kad su vratari otvorili gradske dveri tim
vodonoama, Iliri su isukali svoje maeve i potukli ih.235 Tako su Iliri na
Krfu izgradili svoj komandni stoer iz kojeg su kontrolirali plovidbu kroz
Otrantska vrata. Ilirija je tada bila izuzetno moderna drava!
U svemu je tome trebalo imati to je mogue bre i to tonije in-
formacije. Premda su Iliri izmislili najbre i najokretije ratne brodove -
lembove (neki ih nazivaju i liburnae - koji e omoguiti Oktavijanu pob-
jedu u pomorskoj bitci kod Akcija, juno od Krfa, blizu Ilirije), bez do-
brih obavjetajaca i dobrog razumijevanja izmeu Teutina dvora i
zapovjednitava ilirske kopnene i pomorske vojne sile, odnosno glavnog
stratekog koordinatora, Dmitra Hvaranina, nema ni sigurnosti. Da bi
ojaala svoju strateku vojnu silu, Teuta je - ponovimo - naruila jo sto-
tinu brodova za svoje mornare.236 U svakom je od tih brodova bilo po pe-
232 Polibije. Povijest: Punski ratovi. Pariz : Gallimard, 1970. II, I, 4.

233 Isto, II, I, 5.
234 Isto, II, I, 3, 1.
235 Isto, II, I, 9, 1.
236 Isto, V, III, 109.
148
deset mornara. Dakle, Teutina pomorska sila poveana je za jo 5.000
mornara potpuno opremljenih za pomorke bitke.
Polibije iznosi izuzetno vane podatke kad tvrdi:
Iliri, koji su kontrolirali Foinike (danas selo Finiq na albanskoj obali),
nakon to su se povezali sa snagama Skerdelaida, utaborili su se blizu tog
mjesta u nakani da krenu u napad. No, primili su PISMO (maj. M.V.) od
Teute, koja im je dala nalog da se vrate u domovinu najkraim putem, jer
su joj neki ilirski plemenski rodovi otkazali poslunost prelaskom na stranu
ilirskih srodnika Dardana. Nakon to su osvojili Epir, s njegovim su sta-
novnicima potpisali ugovor o primirju.237
Polibije nabraja i niz drugih ugovora koje su ilirski prvaci potpisi-
vali s predstavnicima raznih naroda, bilo sa svojim saveznicima, bilo s
Rimom kad ga je Hanibal odluio napasti. Iz preventivnih razloga, i jer
je jaala koalicija Ilira, Makedonaca, Epiraca i Ahajaca, s kojima je sura-
ivao i otok Rodos, Rimljani su na Ilire poslali flotu koja je brojala dvije
stotine tekih galija.238 Tijekom odmjeravanja snaga, Rimljani nisu imali
iluzija da mogu savladati Ilire, niti su se Iliri htjeli s njima frontalno su-
kobiti, jer bi to uvelike poljuljalo snagu njihove flote, svakako najma-
sivnije na istonom Mediteranu. Stoga su Rimljani i Iliri na kraju sklopili
ugovor o meusobnom potovanju.
Postupno zbliavanje ilirske i rimske flote nije bilo po volji kraljici
Teuti, jer nije htjela doi u sukob sa svojim saveznicima, koji se nisu htjeli
zamjeriti Kartaanima. Ona se zamandalila u svoju tvravu u Risnu, a
Dmitar Hvaranin je postigao velik uspjeh nagodbom s Rimljanima koji
su mu, pod uvjetom da ne bude njihov neprijatelj, dozvolili da upravlja
svim posjedima koje su kontrolirale njegove snage. Polibije navodi:
Nakon tih operacija, Rimljani su priznali Dmitru Hvaraninu pravo da
bude voa najveem broju ilirskih naroda, i tako je postao voa jedne
mone drave.239 Teuta je nakon toga s Rimom potpisala znaajan ugovor
o meusobnom razumijevanju i nenapadanju.240
N. B. Nakon potpisivanja Ugovora o nenapadanju s Aleksandrom
Makedonskim, Iliri su znali da je daleko bolje potpisati slian ugovor i s
237 Isto, II, I, 8.

238 Isto, II, I, 11.
239 Isto, II, I, 11.
240 Isto, II, I, 12, 4.
149
Rimom, nego se iscrpljivati ratom, pri emu njihovu slabost moe isko-
ristiti neki trei neprijatelj i pokoriti ih.
Meunarodni ugovori su u naelu bili sklapani na nacionalnim je-
zicima ugovaratelja (kao pierre de rosette izmeu Grka i Egipana). Svaki
je ugovaratelj u svom arhivu uvao original ili prijevod ugovora. No pi-
sana komunikacija izmeu ilirskog dvora i Dmitra Hvaranina, sigurno se
odvijala samo na ilirskom jeziku, koji su koristili svi Iliri u to vrijeme.
Do tog zakljuka dolazimo jer je dvor bio u Risnu, a sjedite pomorske
sile na Hvaru. Bilo bi nevjerojatno da su ta pisma bila pisana na jeziku
ilirskih neprijatelja...
Dakle, injenica je da su Iliri bili i te kako pismeni, da su imali svoj
alfabet (littera illyrica - danas ()ilirica), i da su odravali poslovne i vojne
(tajne) veze: slali obavjetajce i poslanstva s kraljiinim pisanim poru-
kama. Da su nai preci Dinarci bili i te kako pismeni ljudi, znamo zah-
valjujui Polibiju, za kojeg se ne moe rei da je bio prijatelj Ilira.
Najbolje ouvana mikroregija ilirske civilizacije sve do Napoleono-
vog prodora na jadransku obalu, nalazila se u Kneevini Poljica. Sabo-
rovanje, izbori, Poljiki statut, odjea, obiaji, te jezik i pismo kojim je
pisan Poljiki statut (illyrica!), ivi su dokaz kako su od davnina funk-
cionirale jedinice u ilirskoj autonomnoj teritorijalnoj i politikoj konfe-
deraciji - upanije, kneevine, pa i banovine, po uzoru na koje je, kako
tvrdi francuski strunjak za doba Tetrarhije, William Seston, Dioklecijan
podijelio Carstvo i centralistiku diktaturu pretvorio u savez autonom-
nih narodnih zajednica.
Opravdano je rei, uzimajui u obzir pisma kojima su u ilirsko,
predrimsko doba, bili uklesavani natpisi i zapisi, osobito onaj kod Skra-
dina (iz 4. st. pr. Kr.!) i na Grebatici kod ibenika - da je to pismo za-
pravo littera illyrica, koje se krae naziva ilirica. Kasnije su je osvajai iz
poznatih politikih razloga nazvali ciliricom, odnosno ak i irilicom,
koju je navodno izumio Solunjanin Kyrilles, zvani Konstantin filozof.
Naime, u devetom stoljeu, kad je ivo Konstantin filozof, ni u ilirici, ni
u glagoljici nije postojalo slovo .
150
X. NASTANAK CARSTVA LUKAVOSTI I
NASILJA
Kako je Makedonija osvojila svijet, a izgubila samu sebe

Aleksandar Makedonski kojeg su u antici nazvali i Aleksandar Ve-
liki, ostvario je nakratko san tadanjih prijatelja helenske civilizacije (a
moda i nje same jednim dijelom), no dugorono je uzrokovao niz pro-
blema koje ni dananji svijet ne moe rijeiti - daleko gorih od bilo kojeg
izmiljenog gordijskog vora.
Udarom na Medsko-perzijsko svjetsko Carstvo koje je poivalo na
pojmu izonomije, ubojstvom Darija III. Kodomana, paljenjem Perzepo-
lisa u kojemu je bilo pohranjeno cjelokupno sjeanje tog velianstvenog
poglavlja ljudske civilizacije, i svojom smru od paludizma u Babilonu,
Aleksandar je razlomio svjetsko Carstvo na tri jo uvijek nespojiva di-
jela: Sarmatsko Carstvo, budue Rimsko Carstvo i zajednicu diktatura
svojih generala na prostoru jugozapadne Azije, Egipta i ueg podruja
europskog jugoistoka.
Na prostoru Sarmatskog Carstva razvit e se kasnije Rusko Carstvo
sa svojom efemernom epizodom Sovjetskog saveza, Rimsko e se Carstvo
kretati prema idealu obnove svjetskog Carstva, koji nikad ne e postii,
a satrapije Aleksandrovih generala ouvale su svoju virtualnu koherent-
nost na njima se temelji dananji islamski svijet, nespojiv s idealima
zapadne civilizacije koja je nastala na temeljima iranskog sveopeg Car-
stva, kraanskog jednobotva i djelomino grke misaonosti.241
Od svih ljudskih nagona, ljubav je najplemenitija, jer joj je cilj odr-
anje ivota. Khshatra vairya (Kraljevstvo voljenja) u mazdaizmu (Za-
rathustrinih Gatha) podrazumijeva udruenje i povjerenje meu
narodima tijekom mirnog razdoblja. Na Aleksandra je utjecala aristote-
lovska egzegeza heziodovske vjere u kojoj su bogovi u stalnom konfliktu
241 Sam bog, shvaen kao pokreta svemira je sama supstanca, tj. ona koja je u cijelosti u pokretu, savrena i
odreena, koja samu sebe osmiljava podrazumijevajui i samu misao - misao o misli (noesis noeseos), isto
djelovanje ujedno i bia i bitka: Stoga mi nazivamo bogom neumrloga koji je savren i vjean (v. Larousse, I.
Aristotel. Str. 572.). U ovoj definiciji boga prepoznajemo i heziodovsku egzegezu i deistiku recidivu velikog
arhitekta.
151
u svijetu koji je proiziao iz kaosa i tamo e se opet nai - sasvim supro-
tno Zarathustrinoj sveopoj evolutivnoj ravnotei koja izvire iz istine i
oituje se u svjetlosti.
Tako je mrnja unitila djelo ljubavi - svjetsko Carstvo. Ta je ruila-
ka mrnja zaela zle sukobe izmeu dijelova na koje se raspalo svjetsko
Carstvo. Spomenuta netrpeljivost traje jo i danas, a uzrokovala je dva
svjetska rata, a zatim lucidnou bez ljubavi - angra mainyu (pogrdna
misao, tj. grijeh) i dostatna sredstva za unitenje ne samo ljudskog roda,
nego i svega to ivi na Zemlji. To je E. Fromm nazvao koprofilijom. In-
verzijom boanske prirode u zanijekanoj ljudskoj savjesti - cinizam daeva
(avla) tj. sotone laova i ruitelja, koji postoji samo u ponaanju ljudi
koji nemaju savjest.
No, posebno su bolni i do sada neistraeni motivi koji su nagnali
Aleksandra da napravi takav nered u spontanom okupljanju ljudskog
roda u jednu koherentnu cjelinu.
Nije sporedno ni ono to se odigralo na samom dvoru Darijeva sina
Kserksa u (ne)prilikama o kojima govori Knjiga o Esteri u Starom zavjetu
- genocid Makedonaca na prostorima Medije i Perzije - kada je masa-
krirano sedamdeset i pet tisua Makedonaca242 koji su bili prvi saveznici
Darija Velikog na europskom tlu, i najvjerniji vojnici u dvorskom okru-
enju kralja Kserksa. Logika najuskogrudnije vjere u samog sebe do di-
vinizacije pristaa te vjere, javlja se kao crv u jabuci svaki put kad se
stvore mogunosti za obnovu svjetskog Carstva. U svim se takvim prili-
kama narcisoidni fanatici infiltriraju u samo arite Carstva i svojim ga
intrigama dovedu do rasula. Tono se takav odnos javio i u samom za-
etku kranstva, koje je i te kako uvjetovano Zarathustrinim adventom,
vjerom u sveope bratsvo i zajednitvo naroda u harmoniji i meusob-
nom potovanju.
Panonija je nakon tog kaosa uspjela opstati po logici svjetskog Car-
stva daleko autentinije i od onoga to e se kasnije dogaati na tlu samog
Irana, i za Partha, i za Arakida, i za Sasanida. Sama injenica da je na
jezik daleko blii jeziku Gatha od ikojeg ivoga jezika na svijetu, pa i od
suvremenog perzijskog jezika, dokazuje u prvom redu - koliko je snana
naa postojanost i ilava naa borba za opstankom na najizloenijem tlu
izmeu euroazijskih pravaca kretanja najrazliitijih vojnih najezdi.
242 Estera. IV, 16.
152
Dou, porue, zapale i opljakaju, ali se nakon oluje narod vrati s brda i
otoka na sve prostore svoje postojbine i ivot se nastavlja.
Zanimljivo je kako su se stoljeima i tisuljeima ljudi razilazili s na-
ih vrleti u svim pravcima, organizirali se u novim postojbinama, stopili
s raznim puanstvima, a onda su njihovi potomci sa svih strana svijeta
krenuli uz pomo vojski zagospodariti naim jadransko-podunavskim
zemljama. Nitko se od njih nije uspio odrati vie od tri-etiri stoljea. A
zemlja se nakon svakog prodora uspjeno regenerirala - zahvaljujui
mentalitetu izriito sjedilakog puanstva, svojoj iskonskoj monoteisti-
koj vjeri, svojoj kulturi utemeljenoj na zadrunom nainu ivota i oso-
bito - svom prekrasnom jeziku, bistrom kao gorski potok nastao od sni-
jega na kru.243
Zna se da su stari Hetiti utemeljili knjievni rod opisivanja stvar-
nih dogaaja, odnosno povijesnu znanost. Upravo je na krajnjem zapadu
Male Azije roen Homer (sedam gradova tog kraja spori se oko toga gdje
je on roen), nenadmaan u opisivanju povijesnih dogaaja, on je taj
knjievni rod doveo do savrenstva. Ilijadi i Odiseji je prethodio hetitski
izum detaljno opisivanje povijesti. Nijedan Homerov suvremenik nije
ostavio nikakav zapis o njemu. Prvi ozbiljan pisac koji ga spominje, uz
Hezioda, autora Teogonije (u ijem su djelu prirodne sile bogovi, prema
kojima odreuje i cikluse ljudskog ivota), jest Herodot, koji i sam kae
da ivi etiri stotine godina nakon Homera.244
Openito se malo zna o povijesnim piscima meu kojima se naje-
e spominju anonimni kroniari. I o velikim se povijesnim piscima
zna vrlo malo, pa tako i o Titu Liviju. Tit Livije, odnosno Titus LIVIUS,
roen je u Padovi izmeu 64. i 59. g. pr. Kr., a umro je 17. godine u Rimu.
Najvei dio ivota, pa i zrele godine, proveo je u rodnoj Padovi, gdje je i
radio na svojoj pozamanoj Povijesti Rima, koju nije uspio zavriti. A od
onog to je napisao, sauvan je samo jedan dio. Kao roeni Padovanac,
Tit Livije je bio Venet, odnosno Enet, prema tome potomak Ilira. Homer
u Ilijadi245 spominje Enete kao saveznike Danajaca. Radi li se kod Ho-
mera o Enetima iz Paflagonije, hetitskom plemenu, poput Trojanaca (iji
243 Europski uroenici, Dinarci, ponikli su na svom tlu izmeu hladnih gorskih lanaca i tople vode u
osunanom podneblju od ledenog doba do naih dana. Navikli na velike klimatske oscilacije, Dinarci su
jedna od rijetkih rasa koja se prilino brzo navikne na svako podneblje. Njihovo je raseljavanje u potrazi za
povoljnijim uvjetima i vitalnim prostorom zbog toga bilo lake i bezbolnije.
245 Homer. Ilijada. II, 850.
153
je glavni grad bio grad Synop, gdje je Herodot navodno zavrio svoj rad,
ali i svoj ivot, nakon to je obiao cijeli tada poznati svijet i napisao prvu
pravu novinarsku reportau o svemu to je uo, vidio i doivio), ili o Ene-
tima s jadranskih obala (koji kao saveznici Danajaca, s ove strane idu
protiv onih tamo, to se ini loginijim), koje i Herodot spominje u
svom djelu Logoi, kao susjede i srodnike medskih Sigina, teko je znati.246
(Pretpostavka da je Homerov Ilion bio na mjestu dananje Gabele uz Ne-
retvu, koju je reaktualizirao Meksikanac Robert Salinas Price, nikad nije
pobijena, kao to Schlimannova pretpostavka lokacije na Hisarliku nikad
nije dokazana, ne samo zbog toga to vrela tople i studene vode uz Hi-
sarlik ne postoje.) No nepobitna je injenica da su Eneti, bez obzira koji,
odnosno Veneti na Jadranu, svakako srodnici medskih predaka Hetita
na istoku ili medskih potomaka Sigina na zapadu, odnosno narod med-
skog podrijetla.
Bilo kako bilo, legenda o trojanskom princu Eneji (koji je navodno
iz razorene Troje iznio oca na svojim pleima, a zatim otplovio u nepoz-
natom pravcu da bi doplovio do obala Lacija, ostaje puka literarna povi-
jest pod naslovom Eneida, koju je Vergilije, Mantovanac, smiljao desetak
godina (od 29. pr. Kr.). Piui tu legendu kilometarskim stihovima od
dvanaest do petnaest slogova, otputovao je u Malu Aziju da bi je mogao
zavriti. No usporeujui plod svoje mate sa stvarnou koju je upoznao
na licu mjesta, postao je maloduan i htio je zapaliti svoje djelo.
Herodot za Venete kae da su bili Iliri,247 a tako misli i zagonetni
Kvint Kurcije koji u svojoj Povijesti Aleksandrove vojne, govorei o Paf-
lagoniji, kae: huic juneti erant Eneti, unde quidam Venetos trahere origi-
nem credunt.248 Pouzdano se zna da su i Latini davno doli u okolicu
Rima preko srednje Europe (jesu li venetskim krajevima proli prije do-
laska Umbra i Eneta ili su se spustili na jug kao jedan njihov dio, do dalj-
njega ostaje zagonetno). No pouzdanije se zna da su, bar od Herodotova
vremena, Veneti smatrani Ilirima. Dakle, to je bilo davno prije no to je
Vegilije poeo pisati svoje djelo.
246 Zanimljivo je da Homer u Ilijadi ne pridaje Helenima neku osobitu vanost u pohodu na Troju. Za Helene
tvrdi da imaju lijepe ene (II, 680), a zatim ih spominje vie podrugljivo nego s potovanjem: Zeus, knez
Dodonaca, Pelazg koji ivi daleko i bdije nad Dodoncima tijekom surove zime, oko tebe stanuju selios, tvoji
posrednici koji nikad ne peru noge i spavaju na goloj zemlji (XVI, 230). Ovdje je bitna Homerova tvrdnja da
su Heleni podrijetlom Pelazgi i da je njihovo izvorno boanstvo Zeus, tj. ivotvorac.
248 rnja, Z. Kulturna historija Hrvatske. Zagreb : Epoha,1964. Str. 40.
154
Najpouzdanija teorija o podrijetlu Latina, tj. Veneta, odnosno po-
tomaka doseljene civilizacije terramare (koja se smjestila u primorskom
pojasu Veneta - Villanova, Unetice, itd., gdje su otkriveni ostaci sojeni-
arskih naselja slinih onima u Podunavlju, po uzoru na koje su nakon
osvajanja pelazgijskih zemalja u Grkoj, Dorani poeli razvijati vjetinu
gradnje epistila - epistylion - stupovlje pred hramovima itd.), jest kom-
parativna lingvistika teorija Georgesa Dumzila (suvremenog francu-
skog orijentalista, koji u svom nastupnom govoru u Collge de France
1949. g., o svojoj metodi kae da u obzir uzima homologne injenice koje
uzajamnom homologijom upuuju na pojanjenje zajednikog podrijetla),
koji tvrdi da su koncem treeg i poetkom drugog tisuljea prije Krista
(u vrijeme druge ope seobe Arijaca, kako prema Indiji, tako i prema
Maloj Aziji, od Kaspijskog jezera prema jugu Europe) sa sjevera u Pa-
nonsku nizinu dospjele vrlo sposobne grupe Indoeuropljana poluno-
mada na kolima s konjskom zapregom, daleko bolje naoruane i
organizirane u vrste obitelji, bratstva i plemena, koji su sa sobom doni-
jeli posve novu, daleko napredniju kulturu i svjetonazor, od teologije do
astronomije. Tu su hipotezu pobila otkria jezikoslovne arheologije (Ren-
frew) i suvremene genetike openito.
Od Indije do srednje Europe, gdje god su se naseljavali, donosili su
slinu kulturu, a govorili su raznim dijalektima jednog arijskog tj. prain-
doeuropskog jezika, bliskog onome u prvim Vedama, a i Zarathustrinim
Gathama. Francuska enciklopedija Grand Larousse kae: Vede su svi za-
pisi brahmanske vjere koje su Arijci donijeli u Indiju i unaprjeivali ih ti-
jekom mnogih stoljea.249 U istoj se Enciklopediji tvrdi da su Vede
prenoene usmeno i zapisane tek u 10. i 11. stoljeu.
Latini su podrijetlom srodnici Veneta, tj. Dinaraca. jedan je dio njih
otiao u Lacio i ondje se pomijeao sa starosjediocima Etruanima, te je
tako nastao poseban narod, koji je kasnije, naslijedivi od Etruana
osvajaki duh, dao svijetu i ono to se naziva Pax Romana. Skoro svi rim-
ski carevi, kako je primijetio i E. Pittard, odlikuju se tipino dinarskom
brahikefalnou.
Svoje ivotno djelo o povijesti Rima, Tit Livije je pisao ivahnim sti-
lom koji je mjeavina Tukididove metodike (znatno manje od Tacita!), kada
se maksimalno pridrava logike dogaaja koja izvire iz arhivske grae, i
249 Grand Larousse. Sv. 10, str. 705.
155
Herodotova naina pisanja, kad prelazi iz zbiljskih u nadnaravne doga-
aje, drei se legende o utemeljenju Rima oranjem (Arijci), i legendar-
nih dogaaja u vezi s time koje predstavlja kao neosporive injenice, a oso-
bito kada nabraja razna udesa i prema njima oblikuje javni ivot Carstva,
to dokazuje da se ni petsto godina nakon Herodota nije prestalo oblikovati
zbilju prema snovienjima dravnika i vraanjima augura...
Ovaj nain pisanja ima svoje dobre i loe strane: dobre jer pisac ne
namee itatelju svoj osobni sud koji se temelji na njegovim osjeajima,
a lo jer su povijesni izvori koje Tit Livije spominje ili citira, veinom
vojna izvijea i senatske rasprave u kojima je Rim uvijek u pravu, a nje-
govi su protivnici uvijek na tuem terenu izloeni ocrnjivanju i vrlo pri-
stranom prikazivanju, kako osoba tako i dogaaja. Ne shvaajui to, autor
prve sinteze Povijesti Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, Ivan Lui, govo-
rei o Iliriji nekritiki je nanizao mnotvo citata grkih i najvie rimskih
pisaca, koji su idealizirali svoje, a poniavali i ocrnjivali tue, pa i onda
kad su njihovi na tuoj zemlji barbarski ruili, ubijali i porobljavali. Pri-
stupimo li tom materijalu intuitivno, uz pomo logike spoznat emo
stvarnost, te prozrijeti proizvoljnu voluntaristiku promidbu po prin-
cipu vae victis!
Povijest Rima Tita Livija podijeljena je u dekade i sastoji se od deset
knjiga. Povijesno razdoblje koje opisuje Tit Livije poinje s legendarnim
dolaskom trojanskog poglavara Eneje na junotalijansku obalu, a traje
do pada zadnjeg staromakedonskog kralja Perzeja, nezakonitog sina Fi-
lipa V. Za nas je od posebnog interesa VI. svezak, koji sadri knjige od
XXXIX. do XCI. (od kojih su sauvani samo krai ulomci). U estom
svesku Tit Livije iznosi kronologiju dogaaja koji su se zbili na podruju
na kojem su se nalazile ilirske zemlje, zatim opisuje drutvenu, vojnu i
politiku organizaciju pojedinih ilirskih kraljevina, odnose ilirskih kra-
ljevina sa susjedima, posebno Dardanima i Makedoncima, svojim him-
benim saveznicima, a napose s Rimskim Carstvom koje je bilo u
nastanku po zavretku punskih ratova.
Ope stanje uoi sloma Istre

Udar na ilirske zemlje poeo je na naem junom otoju, a nastavio
se sustavnim ratovima od Istre do Epira. Pad Ilirije poeo je, zapravo,
udarom na Istru. U tom je razdoblju Ilirija ivotarila u opoj sredozem-
156
noj pomutnji koja je trajala od 264. do 146. prije Krista, i to u trima i-
novima punskih ratova. Te je ratove Rimu nametnula Kartaga osvaja-
njem Messine na grkom otoku Siciliji. Borba izmeu kartake, prije
svega pomorske, i rimske, u prvom redu kopnene sile, na kraju je zavr-
ila porazom Kartage. Prema latinskoj izreci Caeterum censeo...250 Kar-
taga je sravnjena sa zemljom i vie se nikad nije podigla. Svjedok, pa i
sudionik svega toga, bio je grki strateg Ahajskog saveza, a poslije sa-
vjetnik Kornelija Scipiona Mlaeg, Polibije, koji je opisao pad Kartage
(ilirskog saveznika) 146. prije Krista.
U punskim se ratovima javila i trea, makedonska sila, Etolski savez,
koja je vrludala izmeu rimske i kartake strane. Zajednica ilirskih kralje-
vina iskoristila je rimsku zaokupljenost Kartagom kako bi se pokuala do-
moi nekih krajeva uz Jadran koje je Rim pomalo prisvajao. Najprije bi nai-
me pridobio saveznike, a potom bi ih malo-pomalo pripajao Carstvu.
Makedonski kraljevi dinastije dorskih Antigonida, od Demetrija II.
do Perzeja, nisu mogli odrati svoju vlast nad svim Grcima (koju je uspo-
stavio Aleksandar Veliki) koji su bili na strani Ahajskog saveza i u stal-
nom sukobu s neukrotivim Etolskim savezom. Etolski je savez pak bio na
rimskoj strani te je iskoristio rimsku zaokupljenost Kartagom da bi po-
dvrgnuo te grke gortake svojoj vrhovnoj vlasti (to je Rim koristio u
sasvim suprotnom smislu), a i da bi od Rimljana preuzeo sjeverni dio
Epira (s Krfom) te jo neke enklave june Ilirije, od Apolonije (dananji
grad Mavrovo iju je jaku ovarsku civilizaciju i oslijepljenog proroka
Evenosa opisao Herodot) do grada Epidamnos (Dyrrachion, tj. Draa).
U sukobu tih prilino zamrenih interesa u primorskom pojasu sve veu
ulogu igrali su Dardani (preci dananjih Kosovara) koji su, kad god su
mogli, nudili savez makedonskim protivnicima, bilo Ilirima bilo Rim-
ljanima, a sve kako bi ostvarili svoju atavistiku tenju da iziu na more,
bilo u Solunu bilo u Drau.
Kad je nakon pobjede nad Kartaanima 241. prije Krista mirom
sklopljenim na Liparskim otocima Rim sredio svoje probleme s neukro-
tivim junim susjedom za dvadesetak godina, okrenuo se prema sjeveru
da bi kaznio ilirske gusare. Naime, dok se Rim sporio s Kartagom, ilirska
kraljica Teuta, udovica ilirskoga kralja Agrona, vratila je u zajednicu ilir-
250 Caeterum censeo Carthaginem delendam esse! (Uostalom, smatram da Kartagu treba razoriti!) Ta se
poznata izreka pripisuje Marku Porciju Katonu Starijem, a ponavljao ju je na kraju svakog zasjedanja
rimskog Senata.
157
skih podanika odmetnute ilirofone gradove Dyrrachion (Dra) i Apolo-
niju (Mavrovo). Odredbom rimskog Senata o zatiti njihovih saveznika
dolazi do Prvog ilirskog rata (od 229. do 228. prije Krista) nakon ega
Teuta gubi te krajeve, a Senat ih pripaja Carstvu. Slabljenjem Makedonije,
ilirskog protivnika, koja je zauzeta helenskom anarhijom na jugu Grke,
Teuta se osmjeljuje i 230. prije Krista jakom pomorskom silom napada
Epir (tradicionalnu pokrajinu zajednice grkih plemena iji su stanovnici
govorili ilirskim jezikom). 251
251 Kako su ilirska plemena du june jadranske obale, pa i u unutranjosti, bila organizirana pod autorite-
tom svojih kraljeva koji su suvereno vladali svojom zemljom i organizirali obranu i svojih zemalja i su-
sjeda u 3. stoljeu, kad su Rimljani izazvali protiv sebe cijelo Sredozemlje Polibije u svom djelu Povijest
(Historia) detaljno opisuje, bilo da je rije o kodifikaciji bilo da je rije o pismenoj komunikaciji.
Povod za pregrupiranje ondanjih zemalja bilo je naglo slabljenje povezanosti meu kraljevstvima helen-
skoga svijeta te pokuaj makedonskih kraljeva da si stvore saveznike na Sredozemlju kako bi ih kakav-takav
savez okolnih prijateljskih zemalja obranio tijekom rastue agresivnosti rimskoga hegemonizma, koji je pod
najprozirnijim izgovorima smatrao da mu se svi moraju pokoravati.
Ilirskoga kralja Agrona naslijedila je njegova udovica Teuta, vrlo okretna i odlino obavijetena vladarica, koja
je stolovala u tvrdom gradu Risnu u Boki. Zapovijedala je ilirskim kopnenim i pomorskim vojnim snagama
koje su nastojale osigurati strateki prostor od Dalmacije do juga Peloponeza, pa ak i do istonih dijelova
Sicilije.
U tim preselektivnim meunarodnim odnosima Teutin je dvor vodio i zamrene diplomatske odnose: raz-
govori su zavravali dogovorima, a dogovori pak bili kodificirani ugovorima, posebnim slubenim konven-
cijama.
Zbog slabljenja sukoba izmeu grkih unutarnjih saveza, Etolskoga i Ahajskoga, te njihova odnosa s Make-
donijom i Ilirijom, Teuta je pregovarala i s prijeteim Rimom, koji se bojao udruivanja svih tih usklaenih
strana sklonijih Kartagi nego Rimu. Polibije opisuje kako su se razvijali odnosi izmeu Risna i Rima:
Dolaskom proljea Teuta je poslala jedno poslanstvo k Rimljanima kako bi sklopili ugovor kojim se navodi od-
teta koju su oni od nje traili da bi se Rimljani povukli s ilirskih obala, s izuzetkom nekih lokaliteta, to su Grci
smatrali potrebnim, a to je da ilirski ratni brodovi, lembovi, ne idu dalje od Visa s vie od dva broda i pod uvje-
tom da na tim brodovima ne bude oruja. (...) Kad je ugovor bio dogovoren, Postum je poslao izaslanstva k Etol-
cima i u Ahajsku konfederaciju. U pismima koja su poslanstva odnijela ondje bilo je govora o razlozima koji su
naveli Rimljane da prijeu na drugu obalu Jadrana, objasnili im opirno i itali im ugovor koji su supotpisali s
Ilirima. (v. Polibije, Povijest, II, I, 13, str. 3 4).
Najaktivnija i najbolje organizirana bila je Teutina pomorska sila kojom je zapovijedao Dalmatinac Dmitar
Hvaranin, izuzetno sposoban i uspjean vojskovoa. On je od neprijatelja stvarao saveznike, a ni s kime nije
bio prisan. ak su mu i Rimljani priznavali da je dostojan protivnik u jadranskim vodama od juga do Sre-
dozemnog mora. Dmitar je uspio proiriti ilirsku kontrolu na neka podruja i postii da mu na tome i Rim-
ljani odaju priznanje.
A o toj pomorskoj sili Polibije (str. 2) tvrdi:
Kralj Ilira Agron, Pleuratov sin, imao je na kopnu i na moru vojnu silu daleko brojniju nego bilo koji njegov pret-
hodnik. Demetrije, Filipov otac, dobio je od njega, isplatom najma u novcu, da mu Agron pomogne pri svlada-
vanju Mediona, grada koji su opsjedali Argijci.
Francuski prevoditelj i komentator Polibijeva djela Povijest Denis Roussel uz taj navod iznosi i svoje milje-
nje o Agronovoj pomorskoj sili:
Polovinom 3. st. prije Krista razni ilirski narodi, koji su bili nezavisni, u rodbinskim odnosima, naoe se zaje-
dno pod vlau jednoga kralja iji su posjedi obuhvaali zemlje od Epira do Dalmacije. Ni makedonski kralj ni
jedna od grkih citadela nije se vie mogla oduprijeti pritisku iznimno odvane ilirske flote koju su inili bez-
brojni vojni brodovi zvani lembovi.
Tim je velikim pothvatom Dmitar Hvaranin na vrhuncu svoje moi kontrolirao podruje od grke obale do
ua rijeke Vardar kako bi bio siguran i od makedonske kopnene vojne sile i od pomorske sile mona trgo-
vinskog centra na otoku Rodosu.
Ilirskoga kralja Agrona naslijedila je njegova izuzetno inteligentna i sposobna supruga Teuta. Polibije (II, I,
str. 4) o njoj je zapisao: Na njegovo je prijestolje dola njegova supruga Teuta koja je mogla raunati samo na
158
svoju hrabrost u svakidanjim problemima tijekom svog vladanja (...) uzme li se u obzir duina njihove obale i
injenica da su se gradovi iz kojih upravlja sredinja vlast nalazili duboko u unutranjosti zemlje.
Po dolasku na prijestolje Teuta je odluila pojaati svoju strateku pomorsku silu i odmah je naruila gradnju
novih stotinu lembova. Na svaki od tih brodova dolazilo je po 50 mornara to znai da je u Teutinoj vojnoj
sili bilo 5000 novih ratnika. Polibije (II, I, 3, 1) ne moe ne diviti se nevjerojatnoj hrabrosti Ilira, uvjerenih u
svoju superiornost.
Polibije (II, I, 1, 9) nam daje do znanja da su Teutini mornari bili uniformirani pa se po tome vidi da su u rat
ili kao vojska, a ne kao gusari. Bili su meutim i te kako lukavi, kao kad su ili osvojiti grad Epidamnos. Tad
su se preobukli u civilnu odjeu i dolaskom pred gradska vrata nosili velike amfore, a u njima maeve. Kad
su tim vodonoscima vratari otvorili gradske dveri, Iliri su isukali maeve i pobili ih. Tako su Iliri na Krfu
postavili svoj zapovjedni garnizon iz kojeg su kontrolirali plovidbu kroz Otrantska vrata. Ilirija je tad bila izu-
zetno moderna drava!
U svemu tome trebalo je to bre doi do tonih informacija. Premda su Iliri sagradili najbre i najokretnije
ratne brodove, lembove, (neki ih nazivaju i liburnama, brodovima koji e Oktavijanu omoguiti pobjedu u
pomorskoj bitci kraj Akcija, juno od Krfa, blizu Ilirije), nema sigurnosti bez dobrih obavjetajaca, a ni bez
dobra razumijevanja izmeu Teutina dvora i zapovjednitva ilirske kopnene i pomorske vojne sile odnosno
glavnog stratekoga koordinatora Dmitra Hvaranina. Da bi ojaala svoju strateku vojnu silu, Teuta je po-
novimo naruila 100 lembova za svoje mornare (III, str. 109). U svakom od tih brodova bilo je po 50 mor-
nara. Dakle, u Teutinoj pomorskoj sili bilo je 5000 mornara vie, i to potpuno opremljenih za pomorske
bitke.
Polibije (II, I, str. 8) daje izuzetno vaan podatak kad tvrdi da su se Iliri koji su kontrolirali grad Phoinike
(danas selo Finiq na albanskoj obali), nakon to su se povezali sa Skerdilaidovim snagama, utaborili blizu tog
mjesta namjeravajui napasti. Bili su meutim na nezahvalnom terenu i primili su Teutino pismo (maj., M.
V.) u kojem im nareuje da se vrate u domovinu najkraim putem jer su joj neki ilirski plemenski rodovi ot-
kazali poslunost prelaskom na stranu Dardana, ilirskih srodnika. Nakon to su osvojili Epir, oni su s Epiro-
tima potpisali ugovor o primirju.
Polibije nabraja i druge ugovore koje su ilirski prvaci potpisivali s predstavnicima raznih strana, bilo meu
svojim saveznicima, bilo s Rimom, u razdoblju kad je Hanibal odluio svoju vojsku povesti na Rim.
Budui da je jaala koalicija Ilira, Makedonaca, Epirota i Ahajaca, s kojima je suraivao i otok Rodos, Rim-
ljani su uputili veliku vojnu silu: flotu s 200 tekih galija (Polibije, II, I, str. 11). Tijekom odmjeravanja snaga
niti su Rimljani gajili iluzije da mogu svladati Ilire niti su se Iliri htjeli s njima izravno sukobiti jer bi to teko
otetilo snagu njihove flote, svakako najmasivnije i najrairenije na istonome Sredozemlju. Stoga su se Rim-
ljani i Iliri mjerkali i odmjeravali da bi na kraju sklopili ugovor o meusobnom potovanju.
To postupno zbliavanje ilirske i rimske flote dovelo je do poravnanja koje nije bilo po volji kraljici Teuti jer
ona nije htjela doi u raskorak, a time i u sukob sa svojim saveznicima u okolini koji se nisu htjeli zamjeriti
Kartaanima. Teuta se zamandalila u svojoj tvri, gradu utvrdi u Risnu, a Dmitar Hvaranin postigao je ne-
mali uspjeh nagodbom s Rimljanima koji su mu, pod uvjetom da ne bude neprijatelj Rima, priznali pravo
upravljanja svim posjedima koje su kontrolirale snage Dmitra Hvaranina. Polibije (II, I, str. 11) navodi: Nakon
tih operacija Rimljani priznae Dmitru Hvaraninu pravo da bude voa najveem broju ilirskih naroda i tako
od njega nainie vou jedne mone drave. (...)Teuta je nakon toga s Rimom potpisala vaan ugovor o meu-
sobnom razumijevanju i nenapadanju (II, I, str. 12, 4).
Meunarodni su ugovori, naelno, bili sklapani na jezicima ugovornikih nacija (kao rozetski kamen izmeu
Grka i Egipana) pa je svatko u svom arhivu zadravao ili original ili prijevod ugovora. to se tie pismene
komunikacije izmeu ilirskog dvora i Dmitra Hvaranina, ta su pisma sigurno bila pisana samo na ilirskom
jeziku, koji je bio kao to se vidi po tome to je dvor bio u Risnu, a sjedite pomorske sile na Hvaru isti
jezik za sve Ilire u tom dobu. Bilo bi nevjerojatno da su ta pisma bila pisana na jeziku ilirskih neprijatelja.
Dakle, injenica je da su Iliri bili pismeni, da su imali svoj alfabet, littera illyrica, danas ()ilirica, i da su odr-
avali meusobne poslovne i vojne tajne veze: slali obavjetajce i poslanstva s kraljiinim pisanim porukama.
Zahvaljujui Polibiju, za kojeg se ne moe rei da je bio prijatelj Ilira, imamo dokaz da su nai preci dinaridi
bili i te kako pismeni ljudi.
Najbolje ouvani mikrorajon ilirske civilizacije postojao je sve do Napoleonova prodora, i to u Poljikoj op-
ini. Saborovanje, izbori, Poljiki statut, odjea, obiaji te jezik i pismo Poljikog statuta (illyrica!) ivi su
uzorak kako je od davnina funkcionirala posebnost, a i ukupnost u konfederaciji ilirskih autonomnih teri-
torijalnih i politikih sastavnica upanija, kneevina pa i banovina prema ijem je uzoru, kako to tvrdi
francuski strunjak za doba tetrarhije William Seston, Dioklecijan podijelio Carstvo i od centralistike dik-
tature napravio savez autonomnih narodnih zajednica.
159
Piui o Teutinim tekoama s Rimom cijenjeni povjesniar hrvat-
ske kulture Zvane rnja slae se s izgovorom rimskog Senata i tvrdi da
Iliri nisu poznavali pravni institut koji bi zahtijevao potovanje tueg vla-
snitva. S gledita njihova morala, otimanje tueg bilo je poten posao. (...)
Osnovu ivota i shvaanja tih ljudi sainjavale su gusarske i ratnike vrline,
sloboda hajduije, gusarenja i ratovanja.252 Gospodin rnja, poput Ivana
Luia, oito prihvaa usiljenu motivaciju u izvjeima to su ih podno-
sili rimski vojni zapovjednici Senatu da bi od njega dobili odobrenje za
dravno gusarstvo u tuim zemljama, kao onaj pretora Duronija koji je,
prema Titu Liviju, Senatu ocrnio ilirskoga kralja Gencija sljedeim rije-
ima: Inter exponendas res, quas ibi gessisset, haud dubie in regem Illyrio-
rum Gentium Iatrocinii omnis maritimi causam avertit.253
Ta teza o gusarstvu i pljaki bila bi ispravna da su Iliri pljakali u tu-
im vodama. Budui da se Mare Superum (Gornje more) odnosno Ha-
driaticum mare (Jadransko more) stoljeima u Italiji (Vergilije) nazivalo i
Mare Illyriorum, nije jasno zato bi te ilirske vode bile i rimske teritorijal-
ne vode, kao ni zato bi njezini vojni brodovi krstarili ilirskim vodama a
da o tome nije bilo meudravnih dozvola. Onih 12 ploa rimskog prava
o kojima rnja govori mogu vrijediti za rimske graane, ali nikako za stra-
ne kraljeve i njihove podanike u njihovim vodama, pogotovo to u njima
nema nekih klauzula o meunarodnom pravnom ponaanju. Onda je, kao
i danas, vrijedila postavka iz filozofije prava: Regnum regno non prescribet
leges (Jedno kraljevstvo drugomu kraljevstvu ne propisuje zakone).
Kad su Iliri zauzeli vanu rimsku vojnu bazu u epirskome gradu
Phoinike, odakle su polazili ratni pohodi na Iliriju, rimski je Senat kra-
ljici Teuti poslao protest. Umjesto odgovora Teuta je, vjerojatno rau-
najui na to da bi Rim ulaskom u rat protiv ojaane Ilirije otkrio svoj
osjetljivi bok Kartagi, dala pogubiti poslanika Senata. Zbog tog ina Rim
je Iliriji navijestio rat. Senat 229. godine prije Krista alje pod zapovjed-
nitvom konzula Fulvija Centumata veliku pomorsku silu na Iliriju: vie
od 200 brodova i 20.000 vojnika. Pritisnuta velikom vojskom Teuta gubi:
povlai se iz Epira i prihvaa rimski zahtjev da ne izlazi iz jadranskih
voda i junije od grada Leshe. Otad Rim ilirski jug, sadanju albansku
obalu, smatra svojim posjedom.
253 ...izmeu ostaloga, rekao je u vezi s time, da je Gencije, ilirski kralj, odgovoran za sve zlo koje je uzrokovano
gusarenjem po moru... (Tit Livije. Histoire de Rome. Sv. VI, str. 162).
160
Tijekom Drugog punskog rata (od 218. do 201. prije Krista), dok je
Rim bio zaokupljen Hanibalom, makedonski je kralj Filip V. doao 216.
prije Krista do ilirske obale i pokuao osvojiti Krf, Apoloniju i Dra, a uspio
podvrgnuti svojoj vlasti (213. pr. Kr.) tek ilirski grad Lessos (Leshe) za koji
se dotad vjerovalo da je neosvojiv. Otad Ilirija ima na svom junom boku
barem dva neprijatelja, ako se izostave dardanske ambicije u tim kraje-
vima, i na to mora raunati u svojoj vojno-politikoj kombinatorici.
Iz tog razdoblja potjee i legenda o ilirskom vojskovoi Artetauru254
kojemu makedonski kralj nije mogao stati na kraj. Zbog potovanja do-
govora s Rimom o nenapadanju makedonski je kralj Filip V. potplatio
ubojice da ubiju Artetaura. To mu se gadno obilo o glavu. Naime, Arte-
taur je postao legendarni nepobjedivi vojskovoa, vjerojatno ovjekovje-
en u legendi o Arthuru i njegovim vitezovima.
irenje te legende do zapada Europe, najvie meu neokeltskim sta-
novnitvom, objanjava se time da su, prema Strabonu, Kelti ivjeli na
srednjem Jadranu odakle su se, prema E. Pittardu, pomorskim smjero-
vima selili po zapadnoeuropskim i skandinavskim obalama. Budui da
su ilirske legende pokrile i europski istok (Argonauti, Jazon i Medeja
itd.), imamo dosta dobar uvid u snagu usmene predaje koja opstaje i po
nekoliko tisua godina, primjerice u vedskoj ili hebrejskoj civilizaciji.
Osim Kartage, Makedonije i Ilirije, stjecajem okolnosti Rim sa za-
padne strane dobiva protivnike Gale, koji 226. godine prije Krista upa-
daju u podruje Veneta i prodiru sve do Ancone. Rim uspijeva suzbiti i
tu invaziju, na opustoenim krajevima stvara kolonije Piacenzu i Cre-
monu, a na samom istonom rubu Veneta, nakon izgona Gala, utemeljuje
koloniju Akvileju do koje konzul Flaminije gradi i strateku prometnicu
Via Flaminia (Flaminijeva cesta). Taj prodor Rima u kritiki kut na za-
padnim granicama Ilirije budi duhove u dotad Rimu prijateljski naklo-
njenoj Kraljevini Istri. Ilirski kraljevi nisu mogli prihvatiti da im zemlju
otimaju i Rim i rimski protivnici pa su, logino, razvili pravu pomorsku
gerilu s lakim i brzim ilirskim brodovima lembovima (liburnama). He-
rodot je uoio255 da je slabost trakih kraljevina njihovo nejedinstvo, a
tako je bilo i u ilirskim nehomogenim kraljevinama, slinima onima u
254 Tit Livije. Historia Romae. XLII, str. 13.

255 Herodot. Povijest. V, 3.
161
Slika 28: Ostatak kule na Hvaru
nastale za vrijeme Dmitra
Hvaranina i kraljice Teute.
Transalpinskoj Galiji tijekom Cezarovih osvajanja. Latin ih je pokorio ti-

jekom nekoliko godina primjenjujui metodu divide et impera.
Osjeajui da u tim rimskim sjevernim sukobima moe srediti svoje
probleme na srednjo-jadranskom otoju, Teuta potie Dmitra Hvaranina
(koji je dotad, poput Istrana, bio rimski saveznik) da odbaci svoje oito
silom nametnute obveze prema Rimu. Dmitar Hvaranin 256 napada rim-
sku vojnu bazu Atintaniju u Epiru i tim inom izbija Drugi ilirski rat (od
220. do 219. pr. Kr.).
Dmitar Hvaranin gubi, bjei i sklanja se u Makedoniju. Govorei o
tim dogaajima rnja u Kulturnoj historiji Hrvatske257 tvrdi da su i Vis i
Hvar bili samo isturene trgovake i vojnike baze helenskog svijeta to je
potpuno netono. Najprije, nigdje se ne vidi da bi, primjerice, Filip V. ili
njegov nasljednik Perzej ili bilo koji drugi grki vladari iz Ahajskoga ili
Etolskoga saveza ikad igdje svojatali te svoje trgovake i vojne baze.
tovie, Vis je, kao samostalna ilirska pokrajina, mimo doputenja po-
sljednjega ilirskoga kralja Gencija stupio u savez s Rimom zbog ega je
Gencije poslao na Vis kaznenu ekspediciju da ga urazumi. Nakon toga
neki su se romanofili otili aliti u Rim Senatu i ondje izjavili da Gen-
256 Na slici 28 vidimo ostatak prizemnog dijela mone kule na Hvaru koja datira iz doba Dmitra Hvaranina
i ilirske kraljice Teute. Veliko kamenje ugraivano je tijekom ilirskog doba u obrambene kule i tvrde gradove
du cijele istone jadranske obale, od Istre do Peloponeza.
162
tium quoque Illyriorum regem suspectum issenses legati fecerunt.258 Ako
je Vis bio neka grka trgovaka i vojna baza, zato su se Viani alili u
Rimu a ne u nekom grkom sreditu?
Postoji velika, ako ne jezina, onda sigurno kulturna srodnost iz-
meu grkog i ilirskog svijeta silaznoga a ne uzlaznoga utjecaja. Zar
mnogi topografski pojmovi u najilirskijim krajevima Ilirije, i u samoj
zemlji Labeata, kako tvrdi Tit Livije, odnosno u Liburniji, ne nose priz-
vuke srodne grkima. Tako neka sjedita ilirskih kraljeva, primjerice,
Rhizon (Risan), u kojem je stolovala Teuta, ili Meteon u kojem je stolo-
vala Gencijeva obitelj, a i Teutin mu, ilirski kralj Agron, dalmatinski
vojvoda Baton, kao i istarski kralj Epulon, nose ime koje ima grki priz-
vuk, a da ne govorimo o nazivu glavnoga dalmatinskoga grada Delmi-
nija, kao i dvaju mu susjednih gradova u domovini Dalmata, Dalmos
(Glamo) i Dalman (Duman, staro jezgro Livna) te uz more Tragurion
(Trogir),259 Salona (Solin) ili pak neka novija prezimena kao Diokles (i
u Homerovoj Ilijadi postoji Diocles, otac dvaju hrabrih Danajaca (braa
Krethon i Orsilohos) od ega je nastala latinska izvedenica Diocletianus)
itd. Stoga bi bilo dobro usporediti grko ime Argos s ilirskim imenom
Agron i objasniti razlike u zavrnom slogu.260
Oito je da su Iliri kao i Grci naslijedili batinu starosjedilaca Pe-
lazga (kao to su Latini naslijedili mnoge elemente etruanske batine)
pa treba te razlike shvatiti ispravno. Poistovjeivanje kulturne srodnosti
Ilira i Grka, proizale iz njihove zajednike pelazgijske batine (i Iliri i Do-
rani s Helenima itd. porijeklom su iz dinarskih podruja) prihvaeno je
i opepoznato svugdje osim kod znanstvenika panslavista.
Nema dvojbe da je toponim Ister pelazgijskog podrijetla jer su i Do-
rani i Eneti pa i Sigini, medskog (arijsko-azijskog) podrijetla! Oni su dali
i zajedniki naziv grkim plemenima koja su dola sa sjevera i opustoila
kretsko-mikensku civilizaciju da bi je zatim naslijedili i usavrili. Poisto-
vijetiti, dakle, kulturnu srodnost proizalu iz zajednika supstrata s po-
litikom pripadnou u povijesti nije dokaz znanstvene nepristranosti. To
258 Gencija kojeg su poslanici s Visa prikazali kao krivca... (TL,196)

259 v. nastanak ilirskoga, a ne grkoga naziva Tragurion kod fra Ante kobalja u njegovoj odlinoj knjizi
Obredne gomile, str. 337.
260 Europski uroenici, Dinarci, ponikli su na svom tlu izmeu hladnih gorskih lanaca i tople vode u
osunanom podneblju od ledenog doba do naih dana. Navikli na velike klimatske oscilacije, Dinarci su
jedna od rijetkih rasa koja se prilino brzo navikne na svako podneblje. Njihovo je raseljavanje u potrazi za
povoljnijim uvjetima i vitalnim prostorom zbog toga bilo lake i bezbolnije.
163
je tek jedan od sindroma podlonosti pristranim tumaenjima udvornih
strunjaka koji zaobilaze svoje pravo da sami logino interpretiraju izvore
da ne bi povrijedili tabu-teme koje su narodu nametnuli nepovoljni re-
imi.
Kako 218. pr. Kr. izbija Drugi punski rat, Rim e sve do pada Kar-
tage 146. pr. Kr. (posljednjim inom Treeg punskog rata) biti zaokupljen
veim problemima iz kojih e izai barem kao privremeni pobjednik nad
svim svojim tadanjim neprijateljima, koji su na bilo koji nain bili uple-
teni u njegov obraun s Kartagom. S Ilirijom e se obraunati vie puta,
ali e trebati ekati na teak i dugotrajan ustanak vojvode Batona da bi
Rim izaao na kraj s Ilirima i shvatio da do mira meu Rimljanima i Ili-
rima moe doi samo nagodbom o saveznitvu, kako s Dmitrom Hvara-
ninom tako i s Batonom Desidijatom. U meuvremenu, Rim je Iliriju
poeo lomiti od sjevera prema jugu, zatim od juga prema sjeveru, a sve
je zavrilo kad je Tiberije pao u klopku sredinje panonske utvrde, stricto
sensu, najvjerojatnije u Vranduku, 16. sijenja 12. godine.
Bezrazlona okupacija i nagodba saveznika

Ivan Lui Trogiranin, hrvatski povjesniar i erudit, ali mentalno
posve uklopljen u mletaki nain miljenja i vrednovanja, u svojoj ove-
oj knjizi O kraljevini Dalmaciji i Hrvatskoj u est knjiga (De regno Dal-
matiae et Croatiae historiarum libri sex) posvetio je stotinjak stranica
opisima antike povijesti hrvatskih krajeva i Ilira, naih predaka, citira-
jui bez rezerve antike pisce, i one grke i one latinske. Preutio je me-
utim posve Batona i prodor njegove brojne vojske nadomak Rima.
Dovoljno je meutim samo usporediti to su o istim ljudima i do-
gaajima zapisali, primjerice, Herodot, Polibije, Tit Livije, Plinije Stariji
ili Strabon, da bismo uoili njihove meusobne razlike u prosuivanju i
razlike u samoj topografiji. Tako Herodot za Venecijance tvrdi da su Iliri
(ak tri put u svom djelu), a latinski ih pisci proglaavaju Henetima, do-
seljenicima iz Male Azije, koji su oduvijek ivjeli u neskladu sa svojim
istonim susjedima. I Strabon261 kad govori o gradu Segestica (Sisak)
tvrdi: ...da on lei na uu Save u Dravu koja se ulijeva u Dunav. Rije je
o mijeanju dvaju gradova, Segestica i Singidunum, to dokazuje da Stra-
164
bon nije ondje osobno bio nego je te, kao i neke druge podatke, preuzeo
od drugih pisaca.
Tit Livije inzistira na tome da je Rim morao napasti Iliriju jer je ilir-
ska mornarica kontrolirala strane brodove koji su zalazili u Jadran, ime
opravdava i ruenje ilirskih gradova, a neto slino moemo uoiti i u
djelu Kasija Diona (rodom Grka iz Nikeje) koji otvoreno tvrdi da je Ok-
tavijan August odluio (35. 33. pr. Kr.) napasti Kolapijane, odnosno nji-
hov glavni grad Segestica, te nije bio izazvan nego motiviran.262 On je na
tom kriitu vodenih tokova i kopnenih putova odluio utaboriti svoje
elitne trupe i formirati veliki rimski vojni logor, odakle je odluio ii na
Daciju, pa ak i na Trakiju.
Dion tvrdi:263 Oktavijan nije poao na Panoniju jer je imao neto pro-
tiv njih (nisu mu bile upuene nikakve uvrede), nego jednostavno jer je
odluio izvjebati vojnike, kako bi ih stranci hranili, jer nije imao osjeaja
prema slabijima, smatrajui da su jai uvijek u pravu.
Oktavijan je, tvrdi Dion,264 pretrpio neuspjeh tijekom napada s
kopna, a kako je Siscia leala na suhom meu vodenim tokovima, Dion
je zapisao: Oktavijan je prisvojio amce koje su mu pripremila okolna sa-
veznika naselja, zaplovi Dunavom, ue u Savu, a zatim u Kupu te napa-
dne grad i s kopna i s rijeka. Poduzeo je vie napada na tvrde zidine grada.
Barbari su opremili i sami svoje amce za borbu u jednom komadu i u
borbi ubie Menasa, Sekstova biveg zarobljenika, i na kopnu odbie Ok-
tavijanovu navalu.
Panonci su mu meutim poruili kako ne treba ratovati s njima jer
mu oni nude saveznitvo. Oktavijan je pokuao, usput, napasti i Dalma-
ciju, ali, kako je zapisao Dion:265to se tie Dalmatinaca, najprije ih je
Agrip, a potom i Oktavijan pokuao svladati. Nakon tekih i munih pat-
nji, kad je Oktavijan bio ranjen (...), Rimljani su pokorili veinu, a Stati-
lije Taur nastavio je ratovati.
Nakon takva ishoda Oktavijan se sa svojim legionarima vratio u
Rim, ali nije uspio dobiti od Senata doputenje za trijumf jer pobjeda
nije izvojevana. Odobreno mu je meutim da mu se postavi kip na jav-
nom mjestu i da upravljanje njegovih imanja ide na troak Senata.
262 Kasije Dion. Rimska povijest. Str. 49, 37, 5.
263 Isto, XLIX, 36.
264 Isto, str. 37.
265 Isto, str. 38.
165
Neto slino dogodilo se i tijekom sedmoga od 10 rimskih ratova
na ilirskome tlu. Cecilije Metel, primivi ast konzula, oekivao je prigodu
da i sam doivi trijumf pa odlui napasti Dalmaciju a da ga ondje nitko
nije provocirao. Ondje su mu, u Solinu, priredili prijateljski doek, ali se
ipak vratio u Rim s pretenzijom da je time zasluio trijumf, zapisao je Api-
jan, rimski povjesniar, svjedok tih ratnih zbivanja meu Rimom, Dal-
macijom i Panonijom.
I Strabon i Dion (obojica Grci u slubi rimskih careva) iznose ne-
tone informacije, na primjer koja se rijeka ulijeva u koju rijeku u Pa-
nonskoj nizini, to dokazuje da ni oni, a ni autori od kojih su prikupili te
podatke, nisu prolazili tim krajevima, nego su zapisivali vodei se iska-
zima neimenovanih prolaznika (vojnika ili trgovaca).
Te omake moemo pronai u opisima ratova to su ih vodili Rim-
ljani, Iliri i Makedonci tijekom kraljevanja Gencija i Perzeja, a te nemale
razlike, i u vremenu i u kontekstu, upozoravaju nas da antike pisce, u
ovom sluaju Polibija i Tita Livija, treba provjeravati, a ne ih slijepo citi-
rati kao izvore iz nekih svetih knjiga u koje nije doputeno sumnjati,
kako je to inio Ivan Lui, mletaki podlonik, koji posprdno govori o
Ilirima, a ne spominje ni velikog desidijatskog upana Batona ni ko-
zmokratora Dioklecijana, jer oni su povijesnim pothvatima dokazali da
su pripadali daleko starijoj i daleko kulturnijoj civilizaciji od Latina.
Kronika muenitva Istre

U prirodi openito, kao i u povijesti, kako je to prvi primijetio Po-
libije, nita se ne dogaa sluajno. Postoji stanovita uzajamnost u sui-
votu naroda i drava. Kao to veliki povijesni dogaaji proizlaze iz
neizbjena sukoba velikih interesa ili interesa velikih, tako su tijekom
povijesti sukobi i tragine posljedice u meunarodnim odnosima znali
niknuti iz naoko sitnih, pa nekad i privatnih meuljudskih odnosa. Padu
Istre prethodila je kombinacija i jednoga i drugoga.
Uoi pada Istre pod potplatima rimskih legionara i sociorum no-
mini Latini (u Istri, rekosmo, znai Podunavci, dakle narod koji je srod-
niji s narodom koji ivi sjevernije nego s onim koji ivi junije od
njegovih granica!) dolo je do osjetnih promjena na ahovskoj ploi ta-
danjih meunarodnih odnosa. Naime, izmeu Drugog i Treeg pun-
skog rata politika se situacija na Sredozemlju promijenila pojavom
166
novih vojno-politikih faktora koji su destabilizirali neugodne odnose
pa i saveze. Premda je Filip Makedonski neko vrijeme bio u dobrim od-
nosima s Rimom, slabljenjem Ilirije i na zapadnim i na istonim grani-
cama, gdje je Rim trgao komad po komad autonomnih gradova, otoka i
pokrajina, Makedonci su osjetili da se obru oko njih sve vie stee, po-
sebno nakon tragine smrti Hanibala kojeg je izdao njegov saveznik i go-
stoprimac bitinijski kralj Pruzije (183. pr. Kr.). Pruzije e za to i za sline
intrige protiv makedonskoga a u korist rimskoga svijeta primiti i neke
nagrade u Rimu, koje e mu, kako to posprdno zapisa Tit Livije:266 Senat
s prijezirom dobaciti, kao svakoj asti nedostojnog vladara.
Uoi svoje smrti, posebno nakon nasrtljiva rimskog posezanja za
zemljama Epira i susjedne Ilirije, makedonski kralj Filip V. znao je da
treba biti sve oprezniji prema svom uskoro ljutom neprijatelju, a odne-
davno himbenom, rimskom savezniku. Znao je da valja nai dobro za-
lee pa je uspostavio diplomatske veze s pljakakim narodom Bastar-
nima, jezino vrlo bliskima Getima, Traanima, dananjim Albancima,
pa i Latinima kao blijedim ostacima drevnog jezika Pelazga ija se do-
movina nalazila u dananjoj Besarabiji i Moldaviji mislei da bi njiho-
vim sudjelovanjem u zajednikom pohodu na Rim mogao usput: srediti
svoje ratne raune s Dardanima (za koje Herodot tvrdi267 da su takoer
jedan od naroda koji ive od pljake i da to smatraju najasnijim zani-
manjem), koji su mu iza lea bili rimski saveznici s junogrkim od-
metnicima, a onda nanijeti znatnu tetu Rimu i ojaati svoj poloaj u he-
lenskome svijetu.
No tako zapoeta promjena u opim odnosima oko Ilirije nije bila
neposrednim povodom pada Istre. Povod je bio naizgled neznatan i vrlo
zagonetan dogaaj miroljubiva doseljenja oko 12.000 Gala (porijeklom,
kako emo vidjeti u nastavku izlaganja, iz Podunavlja) na jadransku oba-
lu blizu istarskih zemalja. Ondje su Gali nali pusto zemljite, poeli ga
obraivati pa ak i graditi za sebe utvreni grad Akvileju. Na tu poja-
vu nisu povoljno gledali ni Istrani ni rimski Senat. Najprije je Senat upu-
tio izaslanstvo galskomu kralju u kraju odakle su ti doseljenici doli, a on-
dje im je reeno da kralj ne zna nita ni o odlasku ni o sudbini tih ljudi.
266 Tit Livije. Historia Romae, str. 604 607.

267 Herodot. Povijest. V, str. 6.
167
Senat je poslao konzula Porcija da izvidi situaciju i on je Galima dao
do znanja da se imaju vratiti odakle su doli. Volens nolens, uza sve po-
kuaje da ondje ipak ostanu, kao dobri podanici Rima, Gali su morali
napustiti i ledinu kraj Akvileje i grad Akvileju koji su poeli graditi. Da
se neto slino ne bi ponovilo, Senat je odluio naseliti koloniju Akvi-
leju. Protiv te rimske kolonizacije pobunili su se Istrani koji su dotad bili
saveznici Rima. U Istri je naime boravio rimski namjesnik Marcel (183.
pr. Kr.). O tome je Tit Livije napisao: Illud agitabant, uti colonia Aquileia
deduceretur , nec satis constabat, utrum latinam, an civium romano-
rum.268 Iste te godine kad je rimskim pograninim vojnim trupama ko-
lonizirana Akvileja, Aquileja colonia latina codem anno in agro Gallorum
est deducta; tria millia peditum quinquagena jugera, centuriones centena,
centena quadragena aequites...269 Je li to sluajno?
to se tie istonih susjeda Ilira, Bastarni su povoljno odgovorili Fi-
lipu i poslali mu u Pellu, glavni grad Makedonije, izaslanstvo u kojem je
bilo i nekoliko lanova bastarnske vladarske kue adduxerantque inde
nobiles iuvenes.270 Bastarni, dakle, odgovaraju povoljno i u tom dijelu Eu-
rope stvara se posve nov odnos snaga. Nakon dogovora u Pelli Bastarni
su poetkom 179. pr. Kr. krenuli na jug pomoi Filipu V., i to s velikom
vojnom silom sastavljenom od pjeatva i konjice za kojima su ile obi-
telji vojnika, oito se namjeravajui nastaniti u osvojenim krajevima.
Filip im je dopustio da opljakaju i poharaju rimske saveznike Dar-
dane, zaklete neprijatelje Makedonije. (Prema toj pljakakoj navadi i He-
rodot spominje271 stanovnike oko izvora rijeke Strume.) Zatim su Bastarni
namjeravali krenuti preko zemlje ilirskog plemena Skordisci (iptara), na-
seljenih zapadno od planine Skordis (ar-planine), da bi doli do jadranske
obale, ondje se ukrcali na ilirske lae i prebacili na talijansko tlo. Tit Li-
vije tvrdi da su i po jeziku i po obiajima Bastarni i ilirski Skordisci bili
vrlo srodni: Facile Bastarnis Scordiscos iter daturos, nec enim aut lingua
aut moribus aequales abhorere.272 Taj Livijev podatak o srodnosti Bastarna
i Skordiska iznimno je vaan jer nas upuuje na to da su svi narodi od Ode-
268 ...inzistirao je da se kolonija u Akvileji bez oklijevanja naseli, uz druge Latine, i rimskim graanima...
(TL, 55)
269 U rimsku koloniju Akvileju, iste godine, kad su Gali odande istjerani, dopremljeno je tri tisue pjeaka,
svaki je dobio pedeset akara, svaki centurion sto, a konjanik sto i etrdeset...(TL,147).
270 ...meu kojima je dolo i nekoliko mladih uglednika... (TL, 100)
271 Herodot. Povijest. VIII, 115.
272 Skordisci e rado dopustiti Bastarnima (da dou do Jadranskog mora)jer su im srodni govorom i
obiajima... (TL, 183)
168
se preko Trakije do Trsta govorili srodnim jezikom, proizilim iz pelaz-
gijskog iz kojeg su, najvjerojatnije, uzlaznim smjerom proizili svi je-
zici indoeuropske skupine.273 I danas potomci Bastarna, tj. Besarabijci, kao
i Rumunji i potomci Skordiska, tj. Albanci, imaju oko treinu srodnih ri-
jei, koje nalazimo i u ranom latinskom jeziku.
Skordis (ar-planina) bio je prirodna granica, tvrdi Livije, triju na-
roda na tom podruju: na istoku Dardani, na jugu Makedonci, a na za-
padu ilirski Skordisci.Mons Scordus, longe altissimus regionis ejus, ab
oriente Dardaniam subjectam habet, a meridie Macedoniam! Ab occasu Il-
lyriorum, pie Livije.274 To je najbolji dokaz da je od davnijih vremena
Kosovo bilo dardansko (predaka Kosovara), kao i skordisko (predaka Al-
banaca)! Dananja albanska nacija sastoji se od dvaju ilirskih plemena: na
jugu su Epiroti, koji i danas govore dijalektom toska, a na sjeveru Skor-
disci ija se zemlja prostirala izmeu ar-planine i Skadarskog jezera, a
gdje se i danas, kao i na Kosovu, govori albanski dijalekt geg. Od tih Skor-
diska, u emu se treba sloiti s Jovanom Cvijiem, najboljim srpskim et-
nografom, potjeu i Crnogorci koji su, kako je Cviji lijepo rekao, s
Albancima braa i po ocu i po majci. Jedan je od dokaza za to i istovjet-
nost korijena naziva dviju rijeka. Rije je o rijeci Drin koja izvire na ar-
planini i uvire kraj Skadra te rijeci Drina koja izvire u Crnoj Gori, u kojoj
je i dobila svoje ilirsko, nikad promijenjeno ime. To je vrlo vaan poda-
tak jer doseljeni narodi na tuem terenu najee mijenjaju toponime. A
to to Skordisci mogu odobriti svojim srodnicima Bastarnima prilazak
jadranskoj obali, objanjava i naziv za grad Scardus ili Scordus (Skadar),
koji je bio grad Skordiska (iptara), posljednjih seljaka koji jo uvijek
nose medsku kapu (kee) bijele boje, a nai Zagorci tamne boje (krlak).
Pouen iskustvom Filip nije doputao tuoj vojnoj sili ulazak u
svoju dravu a da nisu poduzete sve mjere opreza. Sa svojom je vojskom
krenuo ususret Bastarnima isplaniravi da se sretnu u Stobiju u Peoniji i
da privremeno taborite Bastarnima da u pokrajini Medika.
Pokrajina Medika nalazila se pokraj sadanje bugarske gore Vihren
(2915 metara) s koje se, prema tadanjoj pukoj predaji, moglo vidjeti
na istoku Crno more, na sjeveru Dunav, a na zapadu Jadran, pa ak i
Alpe. Filip V. s pratnjom popeo se na vrh te gore i, pie Tit Livije, vratio
273 v. Renfrew, C. Jezikoslovna arheologija

274 ...od planine are, koja ja najvia od svih u tom podruju, na istok se stere Dardanija, na jug Makedonija,
a na zapad Ilirija... (TL, 473)
169
utke: Magis, credo, ne vanitas itineris ludibrio esset.275 Ostaje otvoreno pi-
tanje zato se ta traka pokrajina zove Medika. Je li jedan dio Kserksove
vojske ije su konje, kako to tvrdi Herodot, krali stanovnici koji su bili
podrijetlom iz kraja pokraj rijeke Strume i nosili ubare od lisije mje-
ine, dakle zapadni Traani, ostao u tim krajevima i osnovao medske ko-
lonije? Tko e to znati! No sjeverno od te bugarske gore i sad se nalazi
grad Bansko. Je li naziv grada povezan s nazivom pokrajine? Moda.
Kad su Bastarni bili na pola puta, kralj Filip V. umro je i njima usu-
sret poslani su glasonoe da ih o tome obavijeste: Eodem anno (179. pr.
Kr.) Philippus, rex Macedonum, senio (...) decessit.276 Od njegovih dvaju
sinova, zakonitoga Demetrija i nezakonitoga Perzeja, ostao je na ivotu
i oca naslijedio Perzej koji je dao umoriti svog brata zbog njegova poku-
aja da Makedoniju vee uz rimske interese, a ne protiv njih. Perzej je
naslijedio politiku svog oca i ponovno okrenuo makedonsku vanjsku po-
litiku protiv Rima. Nakon to su Perzejevi poslanici izvijestili Bastarne o
smrti Filipa V. i nastavku zajednike akcije s Perzejem, Bastarni su bili za-
teeni, no sporazumjeli su se s Perzejem da e nastaviti Filipov plan i
udariti na Dardane da bi ih iskorijenili: Dardanorum gentem delere pro-
positum erat, inquo eorum agro sedes fundere Bastarnis.277
Kad je u Rimu u makedonskom poslanstvu bio otkriven (nakon
muenja poslanika!) pisani materijal o toj makedonskoj zavjeri (po emu
se vidi da su veleposlanstva oduvijek bila i sredita pijunae!) s Bastar-
nima, rimski je Senat aktivno poeo pripremati svoj obraun s Perzejem:
Peropportuna mors Philippi fuit ad dilationem, et ad vires bello contra-
hendas...278
Otprilike u to vrijeme i na dvoru ilirskoga kralja Gencija dolazi do
zdvajanja. Problemi u Iliriji, i na zapadu i na istoku, razdvojili su sveilir-
ske snage pa istarski kralj Epulon osjea kako sam mora rjeavati svoje pro-
bleme. Na Duronijeve optube povezane s ilirskim gusarenjem po ilir-
skim priobalnim gradovima rimskih saveznika, kralj Gencije alje u Rim
svoja dva poslanika da bi ispravno obavijestila Senat o stanju na istoku
Jadrana. Trai od Senata da ne povjeruje neprijateljskoj propagandi i kle-
275 ...vjerujem vie stoga to se nije imao ime ponositi... (TL, 130)
276 Te godine, Filip, makedonski kralj, umro je od starosti... (TL, 178)
277 ...bilo je predloeno da iskorijene dardanski narod , i da se na njihovoj zemlji nastane Bastarni... (TL, 182)
278 Filipova smrt dobro je dola Rimljanima, da se mogu pripremiti za rat... (TL, 182
170
vetama (ne credere confictis criminibus fuisse regni dicerunt).279 Kad nije
bilo drugih argumenata koji bi Gencijevim protivnicima dali utuk, Du-
ronije iznosi tvrdnju da kralj Gencije u svojoj tamnici na Koruli (po emu
se vidi da je ta grka kolonija ipak bila odlino ilirsko uporite!) dri
nekoliko rimskih dravljana et cives romanos dici Corcyrae retineri.280
Nije rije o Krfu (Corcyra) koji je u rimskim rukama, nego ba o Koru-
li (uz iji naziv Corcyra Tit Livije ne dopisuje, kao ni Marcijal, drugi dio
grkog naziva za Korulu Melaina) koja je jedno od glavnih pomorskih
uporita iza ijih se lea nalazi njegova prijestolnica u gradu Meteonu (tj.
kraljevskom boravitu danas Metkoviu?). Na to je Senat pretoru Klau-
diju naredio da ode na mjesto dogaaja i izvidi o emu se radi. Na to se
svela cijela optuba rimskih vojnih uhoda protiv interesa ilirske vlasti.
Otprilike su jednake, vie klevete nego optube dole u Rim i pro-
tiv istarskoga kralja Epulona. Pojaavanje rimske vojne snage uza samu
istarsku granicu na koloniziranoj zemlji zabrinulo je Istrane pa je kralj
Epulon odluio unovaiti i naoruati mlade Istrane. Tit Livije za Epu-
lona kae da je bio ferocis ingenii rex Aepulo qui gentem a patre in pace ha-
bitam armasse.281 To to je Epulonov otac bio miroljubiv, odnosno rimski
vazal, i to to je Epulon gomilanje tue vojske uza svoje granice smatrao
crnim znakom za sudbinu svoje kraljevine, posve opravdava novaenje
mladei. esta krstarenja Epulonovih ratnih laa uz rub istarskih terito-
rijalnih voda ne mogu biti shvaena kao gusarstvo, a tim se izgovorom
koristio Rim da bi napao Istru!
Dvije su se vojske nale jedna nasuprot druge, i na kopnu i na moru.
Konzul Manlije, kojemu je Senat dao u zadau slamanje kralja Epulona,
stigao je u Akvileju. Dio rimske vojske napao je tabor uz jezero, pri uu
Timave. To je bilo jedno od vojnih uporita u kojima se nalazilo desetak
vojnih laa kojima je zapovijedao decemvir Furije. Podalje, prema Akvi-
leji, bilo je jo toliko rimskih brodova, a imali su zajedniku zadau bra-
niti taj dio jadranske obale od istarskih Ilira: Eodem decem navibus C.
Furius duumvir navalis venit. Advbersus Illyriorum classem creati duum-
viri navales erant, aqui tuendae viginti navibus maris superiori.282 Na kop-
279 ...da se ne povjeruje u tvrdnju da bi tu kralj mogao snositi neku krivicu... (TL, 162)
280 ... i da se u zatvoru na Koruli nalaze neki rimski graani... (TL, 162)
281 ...kralj Epulon je imao velik znaaj za svoje podanike, dok je njegov otac vladao u miru... (TL, 199)
282 ...s tih deset ratnih laa stie pomorski zapovjednik C. Furius. Za te je lae imanovano deset zapovjednika,
njihova je zadaa bila da brane Jadran od ilirskih neprijatelja... (TL, 199)
171
nenom dijelu mee prema Istri rasporeena je jedna kohorta. Zanim-
ljivo je da se pokraj Akvileje tom prigodom nalazila i jedna galska vojna
jedinica od 3000 vojnika kojima je zapovjednik bio Catmelus: Ab eadem
regione mille ferme passum castra erant Gallorum: Catmelus pro regulo
erat tribus haud amplius millibus armatorum.283
Budui da su se u tom vojnom sukobu izmeu Istre i Rima, prema
onome to iznosi Tit Livije, Gali drali vie neutralno, nije jasno je li rije
o nekoj rimskoj saveznikoj galskoj legiji ili pak o grupi galskih plae-
nika kakvih je bilo, vidjet emo, posvuda u tom dijelu Europe, a koje bi
ondje Rimljani, iz nejasnih razloga, podnosili. Ili su to bili potomci iz-
vornih Gala koje Strabon smjeta u posavskom slivu? Prihvatljiva je teza
francuskoga keltologa J. Markalea koji tvrdi da su istog podrijetla bili svi
Gali, pa i Galati u Maloj Aziji te Galilejci oko Tiberijskoga jezera284 koje
Grci nazivaju jo i Bijelim Sirijcima, a o kojima je rije i u evanelju. Krist
je, u oima Hebreja, bio Galilejac, rodom iz Galileje.
S istarske strane, nasuprot rimskoj jedinici uz Timavu, iza breuljka
zauzela je poloaj jedna istarska vojna jedinica. S vrha tog uzvienja, da-
leko povoljnije strateke promatranice od one rimske u nizini, Istrani su
mogli prilino udobno pratiti kretanje Rimljana u poljani iza rijeke, tra-
ei najpogodniji trenutak da bi ih sredili na prepad. In omnem occasio-
nem intenti: nec quidquam eos, que terra marique agerentur, fallebat.285
Prigoda im se ukazala kad je pala rana jutarnja magla u dolinu, a s vrha
su mogli procijeniti kad je rimsko vojno logorite bilo bez jae zatite.
Tad su odluili istodobno napasti kohortu iz Piacenze i intendenciju
(spremite hrane i vojne opreme) druge legije.
Tit Livije plete prilino neuvjerljivu priu o zabludi i nesnalaenju
rimskih vojnika koji su u toj optikoj i akustikoj varci vidjeli pred sobom
ogromne ljude s nadnaravno jakim glasovima to je na njih imalo za-
prepaujui dojam,286 jer ta je varka u magli lux speciem omnium mul-
tiplicem intuenti reddens.287 Svaki ovjek koji se nae u magli stei e
283 Oko milju udaljeni bili su Gali, oko tri tisue njih: njihov je kralj bio odsutan pa im je zapovjednik bio
Catmelus... (TL, 200)
284 Merkale, J. Vercingetorix. Str. 17.
285 ...ne gubei ih ni trenutka iz vida, imali su ih na oku, kako na kopnu, tako i na moru... (TL, 200)
286 Srebrna ploa s ilirskog vojnikog pojasa: ilirski vitez u bojnom pokretu gazi neprijatelja kojeg stravino
fascinira hrabrost i brzina napadaa. Tu fascinaciju protivnik vidi kao zmiju koja se savila u oblik velikih
oiju koje prate zalet konjanika s ilirskim kratkim kopljem, ilirskim tipinim titom i osobito s ilirskom
kacigom. Iliri su u narodnoj predaji svojih neprijatelja slovili kao ljudi koji dolaze iz zemlje zmija. Neustraivi.
(slika 29)
287 ...ta neobina vidljivost, stvarala im je prilike... (TL, 201)
172
Slika 29: Srebrna ploa s ilirskog vojnikog pojasa
takav dojam, ali samo ako se susretne s izazvanim dinaridima divovska

stasa i junaka glasa. 288
Oito nije bila posrijedi ni optika ni akustika varka jer kad su ilir-
ski vojnici iznenada upali meu rimske vojnike, zavladala je takva strava
i uas da su Rimljani pobjegli glavom bez obzira, ne imajui kad ni jesti
gotovu hranu u menzi ni uzeti svoje oruje i opremu. Panika s kopna
prenijela se i na more pa su na laama bili pokidani konopci, a lomila su
se i vesla u bijegu. Napokon itava se rimska vojska dala u bijeg: Itaque
primo, velut jussi id facer, pauci armati, major pars inermes, ad mare de-
currunt: dein plures, postremo prope omnes, et ipso cnsul, quuum Fru-
stra revocare fugientes conatus, nec imperio, nec auctoritate, nec precibus
ad extremum, valuisset.289 Oni rimski vojnici koji se nisu uspjeli spasiti
u panici ili su poginuli ili su ranjeni, pa i sam vojni tribun Licinije Stra-
bon. Istrani su unitili ator pretora (generala), a zatim su otili pojesti
spravljena jela i razgaliti se vinom.
288 Gusarstvom se naime ne bavi organizirana i uniformirana vojska koja bdije nad mirom i slobodom na
vlastitom tlu i u vlastitim teritorijalnim vodama. Ilirska vojska imala je svoje posebno brodovlje, poznatu
odoru i amblematine kacige. Na kacigama i titovima vojska je imala ilirski grb na kojem je bila izraena
okrugla ploa od dviju koncentrinih krunica sa (ilirskom) zvijezdom estokrakom i oko nje pet
polukrugova sastavljenih od po etiri (ilirska) polumjeseca. Tu heraldiku moemo vidjeti na Ploi bana
Kulina potkraj 12. stoljea, a u raznim varijantama i dan-danas na hrvatskim jadransko-podunavskim
prostorima.
289 I na taj znak, neki pojurie orujem, a najvei broj bez njega, stadoe trati k moru, za njima doe mnotvo,
a najzad sva vojska, pa i sam konzul, u nakani da vrati natrag straljivce, ali ne uspije ni zapovijedanjem, ni
autoritetom, a ni prijetnjom, pa ak ni molei ih (da se vrate)... (TL, 201-202).
173
Slika 30: Ilirski grb
Umjesto da su nakon pobjede i dobra ruka poveli rauna o tome

to je s odbjeglim neprijateljem pa ga nastavili proganjati razoruanog i
potamanili ga, ili da su barem poduzeli preventivne mjere mogua pro-
tunapada pribrana rimskog vojnog mnotva, Istrani su jednostavno, pie
Tit Livije, banili od jutra do mraka te ondje i zanoili mrtvi pijani. I sam
Tit Livije kae da su imalo bili upueni u ratne vjetine, mogli su sasjei
neprijatelja u bijegu i potpuno ga unititi: Cetera deformis turba, velut li-
xarum calonumque, praeda vere futura, si belli hostes meminisset.290 Tit
Livije ne moe ne priznati da su Iliri vrsni ratnici, ali takoer ustanov-
ljuje, i za istarskoga kralja Epulona i za liburnijskoga kralja Gencija, da
su bili veliki vinopojci to je i za jednoga i za drugoga bilo fatalno!
Ono to Istrani od vojnog umijea nisu imali na pameti, to su ui-
nili Rimljani koji su, kad su ih o tome izvijestili nazoni Gali, zaustavili
vojsku u paninom bijegu, uspjeli je ponovno sazvati u stroj, nai oruje,
odluiti tijekom noi kad napasti i izvriti protunapad na logor pun pi-
janih Ilira na spavanju. I tu je dolo do komeanja i klanja u noi. Pijani
Istrani nisu se uspjeli organizirati i obraniti, svi su ubijeni, praktiki po-
klani na spavanju. Ondje je pobijeno, kae Tit Livije, oko 8000 istarskih
mladia. Istarski kralj Epulon, kojega su njegovi vojnici mrtva pijana digli
od stola, uspio je spasiti glavu: okruen preivjelim vojnicima prebjegao
290 Ostali su bili u neredu, obina rulja slugu i kukavica, i vrlo laka rtva za neprijatelja, da je on iole
poznavao ratnike vjetine... (TL, 203)
174
je u Istru. Rex tamen Istrorum temulentus ex convivio, raptim a suis in
equum inpositus, fugit,291 tvrdi, pomalo euforino, taj Padovanac.
Tek se sad postavlja zagonetno pitanje: Tko su bili ti Gali koji su,
oito, neutralno promatrali sukob izmeu Rimljana i Istrana? Tit Livije
ne objanjava je li rije o: a) Galima koji su doli iz Transalpinske Galije
i udarili temelje Akvileje da bi, prema odluci rimskog Senata, nakon iz-
gona prije nekoliko godina napokon dobili doputenje da se ondje na-
stane, b) o galskim plaenicima iz Podunavlja koji nisu uli u sukob jer
se jo nisu bili nagodili s Rimljanima oko naknade za vojni angaman
na rimskoj strani ili c) Galima iz Cisalpinske Galije koji su ondje zastali
da bi prezimili i nastavili svoj put prema Makedoniji. Tit Livije ne daje
podatke da bi se moglo odgovoriti na to pitanje, osim to za konjicu gal-
skog voe Solovetija (Solovetius) kae da je nakon nesporazuma s ma-
kedonskim kraljem oko plaanja otiao natrag u Podunavlje.
Ne znajui za tu odmazdu u Rim dolazi vijest o porazu vojske po-
vjerene konzulu Manliju. Senat je u panici naredio da se to prije unovai
vojska po itavoj Italiji non in Urbem tantum, sed tota Italia292 pa ak
da se dovede saveznika vojska iz Galije (pri emu se ne zna to je bilo s
Galima, najvjerojatnije precima onih to i danas ive u Galiciji, koji su se
prethodno ondje zatekli). Uz dvije rimske legije, saveznici latinskog
imena morali su dati 10.000 pjeaka i 500 konjanika. Tako se na podru-
ju Akvileje smjetenim legijama pridruilo vie od 20.000 novih voj-
nika iji je zadatak bio pokoriti Istru!
U meuvremenu je Epulon i sam brzo novaio novu vojsku i vratio
se na poloaj iznad Akvileje. Ondje je Epulon, preko uhoda, doznao da
su Rimljanima dola pojaanja sa svih strana pa je, svjestan toga da je
omjer snaga bio daleko u korist Rima, zapovjedio vojsci da se povue i
utvrdi u istarske gradove, mislei da e tako zatieni, ekonomijom ljud-
skih ivota, dobiti na vremenu i odbiti neprijatelja.
Rimski zakoni i obiaji meutim nisu omoguivali vojnim zapo-
vjednicima udar na neku stranu zemlju a da senatsku odluku o tome nije
ratificirao narod. Kad se odluka odobri i nakon to se imenuje vojsko-
voa, on mora prisegnuti u hramu i u vojnoj odori vojskovoe izii iz
grada. Obratan proces prakticiran je pri povratku zapovjednika vojske s
bojnog polja.
291 I istarski kralj im umae, njegovi ga pripita izvukoe iz blagovaonice, nabacie na konja i pobjegoe...
(TL, 205)
292 ...ne samo iz grada nego i iz itave Italije... (TL, 205)
175
Tako je iz Akvileje u Rim doao konzul Junije koji je doveo pojaa-
nje. Morao je podnijeti detaljno izvjee, najprije o svom odlasku iz Ga-
lije u Istru, zatim o pokuaju da krene na Istru bez odobrenja Senata.
Senatske debate zbog istarske situacije zavrene su odlukom Senata da
dotad savezniku Istru pretvore u rimsku konzularnu provinciju, a zatim
i imenovanjem novoga konzula Klaudija iji je zadatak bio pacifiziranje
Istre. Na Istru su poslane jo tri rimske legije od po 5000 vojnika, 200
pjeaka i 300 konjanika te 12.000 pjeaka i 600 konjanika rimskih savez-
nika. Toj zastraujuoj vojnoj kopnenoj snazi koja je upuena na malu
Istru dodano je i 10 velikih vojnih laa od po pet redova vesala (decem
quinqueremes naves)!293
Dvojica bivih konzula, Junije i njegov prethodnik Manlije, krenula
su u Akvileju na svoju ruku i ondje se s vojskom utaborila za zimovanje.
Rimski je obiaj bio poi u rat tijekom ida prvog oujka pa su tako 178.
pr. Kr. u oujku ta dvojica bivih konzula povela vojsku i upala u Istru.
Tako dvojica rimskih dravljana u ime velikog Rima u malom Motovunu
udare gusariti. Najprije su rimski vojnici poeli ariti i paliti po Istri. To
je razjarilo Epulona koji je na brzinu skupio jednu dobru legiju koja je,
tvrdi Livije, na neoznaenu grudobranu prihvatila sukob s rimskom voj-
skom. Istarska se vojska u poetku tukla sa zadivljujuom snagom (con-
cursu ex omnibus populis juventutis facto, repentinus et tumultuarius
exercitus acrus primo impetu, quam perseverantius, pugnavit),294 dok nije
pokleknula i poela se povlaiti. Gonjena osjetno nadmonijim neprija-
teljem, rasula se pod udarom dviju rimskih armija (adversus duos exer-
citus).295 U takvom stanju i nakon to je nanijela velike gubitke
Rimljanima, istarska se vojska povukla i utvrdila u nekoliko gradova u
sreditu istarskog poluotoka.
Tek nakon tog prvog i po Rimljane nepovoljnog sudara, konzul
Klaudije, veritus, ne forte ea res provinciam exercitumque sibi adimeret,296
pourio se na bojite a da nije ni poloio prisegu ni iziao iz grada u odori
vojskovoe, non votis nuncupatis, non paludatus.297 No ona dvojica pro-
konzula odbila su mu se zbog tih neregularnosti podiniti te izila sa zah-
293 ...deset laa s po pet redova vesla... (TL, 212)

294 ...uz pomo mladia izabranih iz svog naroda, neiskusna i neuvjebana vojska, u prvom naletu vrlo
opasna, borila se s uspjehom... (TL, 214)
295 protiv dviju armija (TL, 214)
296 bojao se da ne izgubi provinciju i cijelu svoju vojsku...(TL, 214)
297 a da ne poloi prisegu, bez zapovjednike odore... (TL, 214)
176
tjevom da se konzul Klaudije Pulher vrati u Rim i ondje quum is mores
majorum secundum vota in Capitolio nuncupata cum lictoribus, paluda-
tus profectus ab Urbe esset.298 Nakon tog postupka vojnih zapovjednika,
zapovjedio je prokvestoru Manlijeve legije da baci u lance obojicu pro-
konzula, ali vojni zapovjednik, prokvestor, odbio je izvriti tu zapovijed,
to je i vojska podrala. To je bila dobra prigoda da se vidi zakonitost i ne-
zakonitost u rimskim postupcima, a takvih prigoda bit e jo. Klaudije se
morao vratiti u Rim, obaviti formalnosti i ponovno ii u Akvileju.
Iz Akvileje Klaudije je s novim trupama otiao pomoi prokonzu-
lima Juniju i Manliju pri opsjedanju istarskoga grada, to znai da su
prethodne dvije rimske armije i te kako dobile po glavi, i s njima krenuo
u opsadu grada Nesactium (Oprtalj?) u kojemu se utvrdio kralj Epulon.
Smjeten izmeu brda i rijeke (Mirne) Nesactium se teko mogao osvo-
jiti navalom ili prepadom. Konzul Klaudije meutim stigavi na mjesto
dogaaja s pojaanjem, dvjema novim legijama, odluio je zajaziti rijeku
i odbiti je od grada kako bi prisilio utvrene Istrane na kapitulaciju
orujem ei! Zbog nestaice vode unutar zidina zavladao je oaj i ljudi
su poeli umirati. Preko zidina bacali su mrtve, a zatim, ako je vjerovati
Titu Liviju, poeli ubijati ene i djecu da ne bi pali u ruke Rimljanima koji
bi ih prodali u roblje (Bolje grob nego rob!). Tad su Rimljani udarili na
gradske zidine, provalili ih i izvrili straan pokolj ne tedei nikoga, pa
ni ene ni djecu. Pri provali zidina kralj je Epulon, tvrdi Livije, prsima
skoio na svoj ma i ubio se. Trajecit ferro pectus, ne vivus caperetur.299
Poslije grada Nesactium (Oprtlja?) Rimljani su krenuli u opsadu i
ruenje jo dvaju istarskih gradova, uporita u kojima se utvrdila istarska
vojska: Mutila (Motovun?) i Faveria (Sterna?). Nakon pada tih triju istar-
skih vojnih utvrda, Rimljani su dali pogubiti vinovnike rata (vae victis!)
i zarobie preivjelo stanovnitvo svih triju gradova. Tit Livije tvrdi da je
u tim gradovima zaplijenjeno daleko vie blaga nego to se moglo pretpo-
staviti da ga posjeduje jedan siromaan narod (praeda ut in gente inopi, spe
major fuit).300 Tako se i inae ponaaju osloboditelji u zemlji barbara.
Ostali istarski gradovi, tvrdi Tit Livije, nakon smrti kralja Epulona
i ruenja triju glavnih istarskih vojnih baza, predali su se Rimljanima i
298 po starom obiaju, nakon polaganja prisege na Kapitoliju, u pratnji liktora izae iz Grada u odori vojnog
zapovjednika... (TL215)
299 Maem si probode grudi da ne bude uhvaen iv. (TL, 210)
300 plijen je bio vei nego je itko mogao i zamisliti (TL, 210)
177
Slika 31: Ilirski srebrni novac
Istra je postala rimskom provincijom kojom je trebao upravljati konzul

Klaudije Pulher. Tit Livije spominje i depee konzula Klaudija rimskom
Senatu iz kojih je vidljivo da je taj rat za Rim bio vrlo teak jer je, za zah-
valu bogovima na pobjedi, odlueno da narod moli dva dana u hramo-
vima in biduum supplicatio decreta.301 Krvoloni rimski bogovi...
Po povratku u Rim Kaludije je imao pravo na trijumf. Tijekom tog
trijumfa narodu je pokazano zaplijenjeno istarsko blago od denarium
trecenta septem milla, et victoriatum octoginta quinque milla septigentos
duos.302 Budui da su ilirske kraljevine kovale svoj novac i budui da je
ilirski novac, prema Rimljanima, bio illyrii argenti, ovdje je bio vjeroja-
tno preraunat u vrijednost victoriates.303 I Plinije je taj novac donio u
Rim iz Ilirije, a i sam ga je nazvao victoriates, tj. novac dobiven pobje-
dom nad Ilirima. Nakon trijumfa u Rimu vojska se ponovno vratila u
Istru to znai da je to podruje trebalo odravati manu militari304 u
miru...
301 zapovjeeno je da se provede dva dana u molitvi. (TL, 217)

302 tristo sedam tisua denara, a viktorijata pak (srebrnjaka, op. M. V.) osamdeset pet tisua i sedamsto dva...
(TL, 217)
303 Premda je Tit Livije zapisao u Povijesti Rima kako je nakon zauzimanja Istre, a zatim i zemlje Labeata
(llirija stricto sensu) zaplijenjeno veliko bogatsvo ilirskih kraljeva Epulona i Gencija, a u svemu tome brojni
srebrni ilirski novii victoriates, samo albanski arheolozi pripisuju Ilirima sve to iskopaju pri arheolokim
zahvatima, a jugoslavenski znanstvenici nastoje na sve mogue naine umanjiti ilirstvo i afirmirati njihovo
potomstvo meu ivima kao june Slavene.
Na slici 31 donosimo iz zapadnih izvora, svjesnih sjaja i moi Ilira u ranoj antici, niz ilirskih srebrnih novia
koji danas imaju veliku vrijednost i vrlo su traeni na numizmatikom tritu.
304 oruanom silom
178
Slika 32: Ilirski krilati lav
Slika 33: Krilati lav
Stanje uoi pada i junog dijela ilirske obale

Na primorskom podruju dananje Dalmacije, od Mons Albius (Ve-
lebita) pa do rijeke Genuz (dananja albanska rijeka Erzen), u ilirskom
dobu ivjelo je, prema Titu Liviju, ilirsko pleme Labeati (Labeates). Ska-
darsko jezero tad se nazivalo Labeatis palus. Osim primorskim pojasom,
kraljevi Labeata (francuski prevoditelj Tita Livija M. V. Verger tvrdi da su
to zapravo bili Dalmatinci ili Liburni) vladali su i jadranskim otocima
uz taj pojas. Ivan Lui poziva se na vie rimskih izvora kad tvrdi da se
prije Rimljana Liburnija prostirala od Istre pa sve do Ilirije u uem smi-
slu odnosno do dananje Albanije ( v. I. L., De regno Dalmatiae et Croa-
tiae historiarum libri sex, str. 71.). Liburnija je, dakle, bila primorska
179
Slika 34: Orlav na vrhu stupa
na zadarskom forumu.
Ilirija, a ne samo prostor Ravnih kotara, pa ni juni ogranak Japoda.

Takvu zemljopisnu relativizaciju Latini su inili i s Dalmacijom: od Dio-
klecijanove Dalmacije, koja je dopirala sve do Posavine, Mleci su napra-
vili uzak pojas primorja na srednjem Jadranu, ukljuujui i rimsku
Liburniju.305
Liburnija je latinski prijevod ilirskog naziva Illyria odnosno Zem-
lja Slobodnih. I danas se na albanskom jeziku sloboda kae liria. Svim
ilirskim pokrajinama nije, koliko se zna, vladao jedan vrhovni kralj iako
je meu ilirskim kraljevima, kako emo vidjeti, postojala neka vrsta me-
usobne solidarnosti.
Ni u jednoj ilirskoj kraljevini Karniji, Istri, Japodiji, Liburniji i
ostalom podruju Labeata (Liburna; Labeati su ivjeli u nekoliko manjih
305 Pri arheolokom istraivanju na zadarskim antikim sruenim gradskim vratima, otkrivena je neobina
skulptura krilatog lava s ptijom glavom. Zanimljivo je da je taj duboki reljef naen na ruevinama
nekadanjih antikih vrata. Pitanje je tko ga je i zato ondje postavio, a zato je poslije bio sruen. Budui da
je simbol Rima bio carski orao (ara), oito je da nije samo u Zadru rimsku silu predstavljao krilati lav. No kako
Herodot u svojim Pripovijedanjima tri puta spominje Venete ili Enete udnu Jadrana kao Ilire, postoji logina
vjerojatnost da su i mletaki krilati lav i taj orlav imali zajedniko porijeklo. To nije bio latinski simbol.
Simbol krilatog lava s orlovom glavom vue svoje porijeklo s iranskih visina. Kad je i kako doao u Zadar?
Zbunjujue djeluje injenica da se tono takav orlav nalazi na vrhu zadarskog stupa sramote (pred
nadbiskupskom palaom), a posve je razliit od mletakog krilatog lava.
Krilati orao, povijesno gledajui, najprije se javlja u pokrajini Elam, za koju Herodot tvrdi da je u njegovo doba
tako nazvan starozavjetni Elam (na elamskom Haltamt) bio najistonija pokrajina Medije. Znaenje krilatog
lava (grifona) u prvoj zemlji s laikim sustavom vlasti moglo je biti simbolom vojne nadmoi. Simbol grifona
moe se i danas vidjeti na kapitelima stupova Perzepolisa.
ini se da je simbol krilatog lava bio tovan i u europskim posjedima Medijaca. Najblii je zadarskom grifonu
(i onom na ruevinama antikih ulaznih vrata i onaj na vrhu stupa srama) grifon naen na podruju Bospora.
Poneto je specifian grifon kojeg je Dioklecijan donio s Bliskog istoka i postavio pred svoju apadanu u Splitu.
Zanimljivo je da su grifoni, pa gdje god bili pronaeni, jedinstveni, to znai da su bili zatitnici vlasti onih
koji svoju vlast nisu htjeli ni s kim dijeliti i koji su svoju mo posveivali znaku koji je u antici imao znaenje
spasitelja.
180
pokrajina meu kojima Tit Livije spominje Daorse /Podgorci i Imo-
ani?/, Caviie /Konavoke/ i Dasarete /zalee Boke/) nije bilo nekakva
stalna vladarskog sredita. Za one koji nisu bili u neposrednom sukobu
s Rimljanima Tit Livije tvrdi da su bili socii nomini Latini.
Za Agronovu suprugu kraljicu Teutu zna se da se branila iz tvrdog
Risna (Rhizon), a Tit Livije tvrdi da je kralj Gencije do prodora Rimljana
u juni bok Labeata, od Apolonije (Mavrova) do grada Dyrrachium
(Draa), stolovao u Skadru da bi poslije njegova obitelj bila smjetena u
tvrdi i dobro zatieni Meteon (Metkovi?). Od Teutinih (izgubljenih)
ratova neka utvrena mjesta na obali, kao i otok Vis, bila su saveznici
rimskog imena. U takvim okolnostima, kad rimski osvaja istodobno i
vrlo taktiki nasre na Iliriju i sa zapada, gdje je osvojio Istru, i s istoka,
gdje je preko sjevernog Epira doao i do nekih primorskih baza Genci-
jeve kraljevine zbog koje se igraju s Makedoncima, ne treba smetnuti s
uma da je ilirska obala naeta i u samom svom sreditu, u zemlji savez-
nikih Daorsa, kao i na otoku Visu.
Dakle, na poziv Filipa V. mnotvo Bastarna (preci Besarabije?) dolo
je do dardanskih granica. Filip V. mrtav je, ali njegov nezakoniti sin Per-
zej nastavlja raditi s Bastarnima, srodnicima ilirskih Skordiska, moda
najvie zbog toga to je on, protivei se svom umorenom bratu Deme-
triju, naveo starog oca Filipa da napusti bratov pokuaj nagodbe s Rim-
ljanima, bez obzira na to to je u Rimu otkrivena makedonska zavjera.
Kako se zbog Filipove smrti nije moglo odmah poeti s operacijama i
shvaajui da e morati provesti zimu u Trakiji, Bastarni su poslali natrag
u svoju zemlju svoje obitelji, a uz Dardaniju ostala je bastarnska vojska
od oko 30.000 ratnika, to konjanika, to pjeaka.
Budui da su znali da im se spremaju crni dani i da makedonsko-
bastarnski savez za njih moe biti nepopravljivo fatalan, Dardani su odlu-
ili u Rim poslali poslanstvo. Tako je i bilo. Iste godine kad je umro Filip
V. i odmah po dolasku Bastarna, stigli su u Rim dardanski poslanici i iz-
vijestili Latine o sili koja se moe, preko satrvene Dardanije, sruiti preko
Jadrana i na njih same. Da bi uvjerili okrutne Latine u ozbiljnost situa-
cije, Dardani su prikazali brojnost Bastarna veom nego to je bila, a
same Bastarne opisali kao neustraive divove quam procera et immania
corpora, quanta in periculis audatia.306 K tomu, Dardani su dodali da
njima prijeti jo vea opasnost od bastarnskog saveznika Perzeja te su
306 ogromnih i snanih tjelesa, koji su u opasnosti neustraivi (TL, 228)
181
ponudili Rimljanima zajedniki posao: Vi udrite na Makedonce, mi emo
na Bastarne, a onda emo podijeliti Makedoniju i kvit! Clarissimi307 su ih
sasluali hladnokrvnije nego to su Dardani mogli pretpostaviti te izja-
vili da e poslati izaslanstvo u Makedoniju da bi vidjeli o emu je rije i
to se moe uiniti. Nije to bio jedini put da su Dardani i njihovi potomci
dalekim stranim dravnicima nudili zajednike pothvate protiv dardan-
skih susjeda i podjelu osvojenih zemalja.
No i Perzej je morao brzo rijeiti svoju sve teu situaciju, pogotovo
kad mu je iz Rima dola ta, po Dardancima, naruena inspekcija. Stoga
je Perzej s rimskim izaslanstvom u Rim uputio svoje poslanike da bi se
Senatu ispriao zbog dolaska Bastarna. im je to dvostruko poslanstvo
otilo za Rim, Bastarnima je dao znak da srede Dardane. Kad je make-
donsko izaslanstvo dolo u Rim, Senat ga je sasluao i istaknuo da ne za-
borave ugovor koji ih vee (moneri eum tantumodo jussit.308 Tit Livije
prilino dugo objanjava strateku vanost tog Perzejeva pothvata: du-
plex inde erat commodum futurum, ei et Dardani, gens semper infestis-
sima Macedoniae (...) ad populandam Italiam possent mitti.309
Vjerojatno su Rimljani dali povoljan znak Dardanima da se dignu
na obranu, a zatim obeali da e poslati pomo obilaznim putem, preko
Ilirije. Tu mogunost potvruju dvije pojave: s jedne strane polazak ve-
like rimske vojske preko ilirskih zemalja, Karnije, Istre i Japodije i zem-
lje Brajaca i Andizeta prema Makedoniji, a s druge to to su se Dardani
digli na oruje odmah kad su Traani i Skordisci otili na zimovanje u
svoje krajeve, i to usred zime jer je za njih ekanje ljepa vremena bilo
najvei rizik. Dardani su podijelili svoju vojsku na dva dijela: na manji
koji je trebao izii iz utvrenoga grada i napasti Bastarne u njihovu lo-
goritu, i na drugi, vei, koji e, kad se Bastarni upute na Dardane i iziu
iz svog logora, napasti taj naputeni logor.
Tako je i bilo: manji dio dardanske vojske iziao je iz utvrenoga
grada, priao bastarnskom logoru i napao ga. Bastarni su navalili na na-
padaa i, potiskujui ga, napustili logor. Dardani iz manje skupine po-
vukli su se u svoj grad i Bastarni su ga poeli opsjedati. No, kako je i bilo
planirano, vei dio dardanskih snaga s lea je napao Bastarne i osvojio
307 Presvijetli slubeni poasni naziv za rimske senatore.

308 da se podsjete na ugovorne obveze (TL, 182)
309 to bi bilo od dvostruke koristi, kad bi Dardani narod oduvijek krajnje mrzak Makedoniji... i uiniti da i
u Italiji nastave pustoiti... (TL, 182)
182
njihov logor. Tako se Bastarni usred zime naoe izvan grada i logora.
Nadigrani, ali ne i pobijeeni, zbog nestaice hrane i izgubljene vojne
opreme Bastarni su odluili povui se u svoju zemlju, pljakajui dar-
danske krajeve usput da preive, gore nego da su ostali u svom ve op-
skrbljenom zimovniku, kivni pomalo i na Makedonce.
Zanimljivo je da ih je pri prelasku zaleena Dunava progutala zima:
nestali su u Dunavu hladnom kad se preoptereeni led pod njima pro-
lomio. Tako je Dardanija dobila uinkovita saveznika u ljutoj zimi, kakva
joj ni Rim nije mogao pruiti.
Koliko je rimska zakonitost bila samo za internu uporabu i koli-
ko je za njih obrana tuih krajeva pod tuim kraljevima predstavljala gu-
sarstvo, dok su oni, Rimljani, i u svojim i u tuim krajevima mogli radi-
ti to ih je volja, najbolje se vidi po tome kako se ponaao konzul Kasije.
Zaduen da bdije nad Makedonijom u tom burnom razdoblju pre-
raspodjele karata nakon Filipove smrti, Kasiju je sinula ideja da skupi
novu vojsku i povede je na Makedoniju. Otiao je tako u Transalpinsku
Galiju, provalio u zemlju galskoga kralja Cincibilisa, a zatim, s nasilno
pokupljenom vojskom i plijenom, krenuo na Makedoniju preko Ilirije.
Nakon tog pothvata u Senat su stigla dva izaslanstva, jedno koje je
poslao galski kralj Cincibilis, a drugo iz Ilirije, poslano od ilirskih kra-
ljevina Karnije (Kranjske), Istre i Japodije (Like). Uime prve alio se brat
galskoga kralja, Hostilije osobno, zbog rimske, naravno, razbojnike plja-
ke i odvoenja robinja alpinorum populorum agros sociorum suorum
depopulatum (...) et idem multa milila hominum in servitutem abri-
puisse.310 Uime mjeovitog ilirskog izaslanstva (to je dokaz da su se Iliri
barem u neemu mogli sloiti) reeno je clarissimis kako je rimski kon-
zul razbojnik Kasije poao s vojskom preko njihovih zemalja na Makedo-
niju, da je od njih traio da mu stave na raspolaganje vodie koji e mu
pokazati najkrai i najlaki put, a zatim, kad nije dobio traenu suradnju,
morao je vratiti se na pola puta i pri povratku stao je harati, ariti i paliti
ilirske krajeve (passim rapinaque et incendia facta).311
Kao zadovoljtinu za pustoenje ilirskih krajeva ilirski su poslanici
od Senata dobili 2000 asa i dozvolu da njima mogu kupiti konje da bi se
310 opustoio alpske predjele svojih saveznika... i mnogo tisua ljudi odveo u zarobljenitvo... (TL, 384)
311 opustoi, opljaka i spali.
183
vratili odakle su doli (valjda u elji da to prije odu iz Italije). Mogli su
proi i gore.
Rim naime nije mogao sam ii protiv cijelog svijeta, nije mogao vla-
stitim snagama ii ni protiv vojnih saveza svojih protivnika, posebno
otkad su poeli punski ratovi, pa je, novaei najprije elitne jedinice vi-
tezova od sinova rimskog plemstva (equites enim illis principes juventu-
tis, equite seseminarium senatus),312 skupljao vojsku po Italiji, a zatim
traio od svojih saveznika latinskog imena najmanje onoliko vojske
koliko je sam imao. Ta saveznika vojska meutim nije mogla doi ni
blizu Rima, zbog posve shvatljivih razloga, nego je na ratite uvijek ila
rubovima Carstva ili preko tueg tla. Stoga je Rim nastojao, prema onoj
staroj divide et impera,313 sprijeiti pristup protivnikom taboru ovoj ili
onoj stranoj zemlji ili, kad neka ve pristupi savezu, traiti nekakav oblik
nagodbe da ostane po strani prema naelu: neprijatelj moga neprijatelja
moj je prijatelj, kao i onog da je najvee umijee diplomacije uiniti od
neprijatelja, ako ne prijatelja, onda barem neutralnog partnera.
Rim se sve vie bojao rastua Perzejeva ugleda i njegova velika bo-
gatstva. Naime, samo su Perzejevi rudnici srebra svake godine mogli kra-
lju donijeti 10.000 plaenika, oruja u kraljevim arsenalima bilo je za tri
armije, arma vetribus tantis exercitibus in armamentaria congessise.314
Bojao se Rim i makedonske vojske koja je, odgojena u koli njegova oca,
bila naviknuta na borbu s Rimljanima. Za Perzeja Tit Livije veli da je hae-
reditarium a patre relictum bellum et simul cum Imperium traditum.315
Strahujui od svega toga, a posebno od mogunosti da Makedonci sklope
savez sa svojim roacima Ptolemejeviima koji su vladali iz Aleksandrije
Egiptom, Rimljani su hitno u Egipat poslali poslanstvo u kojemu je bio i
poslanik Mamula.316 Nakon tih dogaaja Perzej je s Gencijem pokuavao
izgladiti nesporazume nastale zbog zauzimanja nekih ilirskih gradova
na krajnjem jugu, a sve da bi ga pridobio za saveznika.
Da bi sprijeili Gencijev savez s Perzejem, Rimljani se s jedne strane
dodvoravaju Genciju napadajui Makedonce zbog proganjanja nekih
Ilira, na primjer, umorenog Artetaura, Arthetaurum Illyrium, qui scripta
ab eo quedam vobis comperit,317 a s druge zastrauju Gencija pozivanjem
312 konjicu u kojoj je bila mlade tih plemia, a konjica je pak bila rasadnik za budue senatore (TL, 353)
313 podijeli pa vladaj
314 Rezervu oruja sakupio u svojim arsenalima za nekoliko vojski (TL, 277)
315 naslijedio je od oca ratniku narav i nauen je djelovati suprotno interesima (rimskog) Carstva (TL, 275)
316 Cornelius Mammula (TL, XLII, 6)
317 ubio je takoer i vaeg prijatelja Ilira Artetaura, da bi se osvetio za poslano vam pismo (TL, 278)
184
na odgovornost zbog njegova odnosa prema nekim ilirskim odmetni-
cima i rimskim saveznicima Vianima. Sline poteze Rimljani povlae i
kad je rije o bitinijskom kralju Pruziju (Bitinija je zauzimala sjeveroza-
padni dio Male Azije, a Herodot tvrdi318 da su Bitinijci podrijetlom sa
Strume, dakle roaci Makedonaca, potomaka Dorana, potomci onih
Briga ili Frigijaca za koje je tvrdio da su se odselili iz podruja blizu Ma-
kedonije) to je vrlo vaan podatak za shvaanje tih odnosa!
Upravo su poslanici s otoka Visa, kad su se doli u Senat aliti na
Gencijev pokuaj da ih vrati u zajedniku kuu, pod svoju vlast, pokuali
Rimljane uvjeriti da dolazi do sporazuma izmeu Ilira i Makedonaca.
Otvoreno su tvrdili da uno animo vivere Macedonum atque Illyriorum
regem, communi consilio parare Romanis bellum.319
No kako su Viani doznali da su u Rimu i dva ilirska poslanika, oni
su ih optuili da su doli ne kao legati kralja, nego kao speculatores
omae.320I prema naem starodrevnom obiaju, pred Senatom su se zatim
nali i Viani i Gencijevi poslanici, svaki sa svoje strane objanjavali su
svoje nakane: Viani ocrnjuju svoju brau, Gencijevi se diplomati peru
bez potrebe. I Senat presijee odlukom da poalje, sad s dobrim izgovo-
rom, na Gencijev dvor svoje diplomate koji e ilirskomu kralju dati do
znanja da qui socii quererentur apud senatumexustum a rege agrum, non
aequum eum facere, qui ab sociis suis non abstineret injuriam321
Da bi to Genciju blago priopili, u grad Meteon krenue rimski
poslanici: Terencije Varon, Pletorije i Cicerej. I, prema onome si vis
pacem parra bellum,322 dok su Rimljani oblijetali oko Gencija da bi ga
smirili i pridobili na svoju stranu, vojnom su zapovjednitvu naredili
neka pouri s vojnim pripremama jer e ii u rat protiv Perzeja. Spre-
milo se vie od 50, quinqueremusa,323 velikih ratnih brodova i novaila
se vojska. Pretor Sicinije u zapovjednikoj odori krenuo je prema gradu
Brundisium (Brindisi) da bi pripremio iskrcavanje onkraj Otranta i po-
mogao u obrani rimskih enklava u sjevernom Epiru i na krajnjem jugu
Ilirije, gdje je, kao rtva psiholokog rata, samom sebi presudio ponti-
feks maksimus i tadanji rimski zapovjednik Fulvije Flak. Do njega je
318 Herodot. Povijest. VII, str. 75.

319 jednom duom su disali makedonski i ilirski kraljevi, spremajui sporazumno rat protiv Rima (Tl, 296)
320 oni koji pijuniraju Rim (TL, 297)
321 da su se saveznici alili u Senatu na kraljevo unitavanje zemlje, premda mu nita slino nije uinjeno, da
Senat ne bi trebao podnositi tolike uvrede svojih saveznika (TL, 297)
322 Ako eli mir, spremaj rat.
323 lae s pet redova vesla
185
naime dola glasina da mu je jedan sin umro od opake bolesti, a da drugi
umire. Kako je zbog vojne obveze morao ostati na poloaju, poludio je i
od alosti objesio se u svom vojnom kabinetu. Ratne varke nisu bile samo
rimska izmiljotina.
Nakon dolaska rimskog izaslanstva na dvor kralja Gencija, tvrdi Tit
Livije, trojica senatskih diplomata stavila su pred njega izbor: da se im-
petuque magis, quam Consilio, his aut illis, se adjuncturus videbatur.324
Ili ili! Utoliko vie to se traki kralj odluio za Perzeja. Takve okolnosti
Rimljane su prisilile da na Makedoniju upute etiri legije po 6000 rat-
nika meu kojima po 300 vitezova! U svemu tome dvije treine rimskih
graana i tek treina sociorum325 odnosno saveznika rimskog imena.
U tu svrhu imenovan je i konzul Licinije sa zadatkom da rijei make-
donsko pitanje. Uz tu vojsku Licinije je prikupio mnotvo veterana i pri-
uvnih centuriona vaeteres quoque scribebat milites centurionesque,
etmulti voluntate nomina dabant.326
Premda je Senat ve objavio rat Perzeju, to je i senatus decresset et
populus jussisset,327 u Rim su ipak doli Perzejevi poslanici da bi tempo-
rizirali stvari. Nisu bili primljeni u Senatu, nego u Beloninu hramu,
hramu boice rata. Perzej je ponudio Rimljanima da povuku na Make-
doniju poslanu vojsku, a da e on isplatiti odtetu rimskim saveznicima
s kojima je bio u sukobu (bila je rije o Perzejevu osvajanju nekoliko te-
salijskih gradova, rimskih saveznikih, a u stvari vojnih baza). Senat je
na to ponizio Perzeja te mu putem njegovih legata poruio da je konzul
Licinije krenuo s vojskom na njega i neka se sad s konzulom nagodi. Na-
redili su makedonskim diplomatima da se izgube s talijanskoga tla u roku
od 11 dana te da se ni oni ni njima slini ne usude vie ondje doi!
Rimska je flota ve prebacila vojsku u Epir pa su blizu grada Nymp-
hea smjestili i rimsko vojno logorite. Otud je Licinije poslao 2000 voj-
nika sa zadaom da slome i podrede ilirske tvrave u Dasaretiji (Boki).
Tit Livije tvrdi da su sami bokeljski tvrdi gradovi traili od Rimljana do-
lazak ipsis arcessentibus, ut tutiores a finitimorum impetu Macedonum es-
sent.328 Vjerojatnije je bila rije o odbijanju bokeljskih gradova koji su
324 ostaje mu da se odlui ili za jednu ili za drugu stranu, vidjet e se naknadno (TL, 307)
325 Pravo zanenje rijei je: pridruenika, zapravo onih koji se pridruuju Rimu, u smislu da mu ne uzro-
kuju smetnje u provoenju njegove vanjske politike na tom podruju.
326 neke isluene vojnike unovai kao centurione, a i mnogi dobrovoljci mu se odazvae (TL, 307)
327 Senat donosi odredbe, a narod ih proglaava pravovaljanima (TL, 312
328 sami su zatraili orunitvo, da bi bili zatieni od makedonskih nasrtaja (TL, 3113)
186
se nakon drugog sklanjanja Teute nali u rimskom saveznitvu da se
u tom sporu veu uz Rim.
Nedugo poslije toga Liciniju je dolo pojaanje pod zapovjedni-
tvom L. Decimija. Po dolasku u Epir Decimije je, po zadatku, posjetio
kralja Gencija kako bi ga privolio na savez s Rimom. Istodobno je, nakon
posjeta Perzejevih diplomata, konzul uputio k njemu izaslanstvo da ga
ispita ta Makedonci hoe. Kad su ga napali zbog pruanja azila ubojici
ilirskog prvaka Artetaura, Perzej im je lakonski uzvratio: Quid attinet
cuiquam exsilium patere, si nusquam exsulti futurus locus est.329 Oito je
da je zadatak obiju misija bio odbiti Gencija od Perzeja.
A to bi znailo raskid Makedonsko-ilirskog ugovora o prijateljstvu
i suradnji, sklopljenog uoi Aleksandrova odlaska u jugoistonu Aziju.
Umjesto toga, pomo e im poslije ponuditi i crnomorski kralj, posljednji
iranski satrap Mitridat VI., prema, kako emo vidjeti, logici: neprijatelj
moga neprijatelja moja je korisna budala.
Gencije se meutim ni jednima ni drugima nije htio prikloniti.
Nakon to je razgovarao s kraljem, rimski poslanik Decimije unus sine
ullo effectu, captarum etiam pecuniarum ab regibus Illyorum suspicione in-
famis Romam rediit.330 I Gencije je, oito, poznavao grko naelo: Apud
quos fallere hostem, quam vi superare, gloriosus fuerit.331
Senat je nakon tih jalovih diplomatskih traktata odluio udariti
ondje gdje je najvanije: naredio je konzulu Liciniju da uzme jo jednu
armiju i da je flotom od 40 brodova (quinquaremusa) prebaci u Epir.
Prije njegova dolaska pretor Lukrecije, koji je nadzirao stanje u ilirskom
taboru, krenuo je pravo u grad Dyrrachium (Dra). Ondje je zarobio i-
tavu flotu, a u njoj i 54 liburne kralja Gencija: quinquaginta quator Gen-
tii regis lembos. 332
329 emu onda slui pruanje utoita, ukoliko za izbjeglice nee nigdje biti mjesta TL, 321)
330 sam i bez ikakve koristi, osim ako se izuzme podozrivost prema njemu, da se dao potkupiti od strane ilir-
skog kralja (TL, 328)
331 kod kojih je prevariti neprijatelja vea zasluga nego pobijediti ga (TL, 331)
332 pedeset i etiri liburne kralja Gencija (Tl, 333)
Kako znamo prema crteu ilirske ratne lae naene u Glasincu, a gravirane na bakrenoj podlozi, Dinarci su
gradili posebnu vrstu brzih i okretnih plovila koja su malo mijenjala svoj izgled, grau i funkciju tijekom
triju tisuljea pr. Kr.: za potrebe ribarenja, obrane svoje obale, odbijanja nasrtljivaca s mora na njihovu slo-
bodu i za daleke izviake ekspedicije. Po tome su, najvjerojatnije, Dinarci i bili prozvali Ilirima, (na gr.
elyri, tj. slobodni, nezavisni). Na slici vidimo tri tipa ilirskih laa na vesla i na jedra, nazivanih u ono
doba lembovima i poslije, nakon bitke kraj Akcija kad je Oktavijan porazio Marka Antonija, liburnama, jer
su dolazili iz brodogradilita na liburnskoj obali, kako se onda nazivala jadranska obala u cjelini (slika 35).
187
Slika 35: Ilirske ratne lae.
188
Nije postupio meutim ni kao osvaja ni kao pobjednik, nego kao
da je to sve ba njega ekalo, similans se credere, eos in usum Romano-
rum comparatos esse, omnibus abductis.333 Nakon to se sveano zavje-
tovao u zapovjednikoj odori, konzul Licinije kreno je na magnum
nobilemque, aut virtute aut fortuna, hostem, euntem consulem prose-
quuntur.334 To je shvatljivo jer sam Tit Livije, neto dalje, objanjava emu
tolika snaga i tako svean in polaska u rat. Ita summa totius exercitus
triginta novem millia peditum erant, quatuor equitum. Satis constabat, se-
cundum eum exercitum, quem Magnus Alexander in Asiam trajecit, num-
quam ullius Macedonum regis copias tantas fuisse.335
No, Tit Livije336 zna da je toliko brojna makedonska vojska bila i te
kako spremna na rat jer se stalno sukobljavala s trakim dravicama.
Time se izvjebala u ratnom umijeu, ali nije bila iscrpljena. Rimljani su
uza se imali saveznike s istonih strana, vojsku iz Lidije i Frigije te neto
Numiana, a Perzeju su saveznici bili Traani i Gali, za koje tvrdi da su,
kao i Makedonci, ferrocissimas gentium.337 K tomu, posebno za taj rat,
Perzej je dao spremiti i posve novo, ubojito oruje nazvano kestrosphen-
dones (na gr. kestos znai otar, a sfendone projektil), neku vrstu pro-
jektila s tri upravna krilaca, koji se baca na neprijatelja katapultom s dva
remena: jedan ga upravlja u strogo kontroliranom smjeru, a drugi mu
daje brzu rotaciju oko vlastite osi. Ta, u stvari, prva balistika naprava,
koja bi se mogla nazvati prauzorkom puanog zrna, pa i rakete, mogla
je probiti svaki vojniki tit i oklop.
To novo oruje imalo je vie psiholoki, zastraujui utjecaj na rim-
ske vojnike, nego to je prouzroilo smrti: pars vulnerata militum esset,
nec facile jam arma fessi sustinerent, instare rex, ut dederent se, fidem
dare.338 S toliko iskrenosti Tit Livije eli samo objasniti zato je konzul Li-
cinije u prvim sukobima s Perzejem, od Mile do sraza pod Pidnom, re-
dovito izvlaio deblji kraj. Kako su Dardani u tom ratu, za razliku od
Traana, bili na rimskoj strani, nakon to je sasjekao Rimljane kraj So-
luna pobjedonosni Perzej kreno je na Dardane i decem millibus barbaro-
rum interfectis, ingentem praedam abduxit.339
333 pravei se da vjeruje da je sve to bilo pripremljeno ba za Rimljane, sve ih povede (TL, 333)
334 da konzul kree na velikog i plemenitog neprijatelja, slavnog po junatvu i bogatstvu (TL, 333)
335 Ukupan zbroj vojske iznosio je devet tisua pjeaka, etiri tisue konjanika. Umjesno je rei da takve vojske, od
one Aleksandra Velikoga, koja je prela u Aziju, nijedan od makedonskih kraljeva nikad nije imao (TL, 338)
336 Tit Livije. Historia Romae. VI, XLII, 52.
337 najsuroviji ljudi (TL, 340)
338 osjetljiva toka vojske bila je to vie nisu imali snage nositi oruje, a kralj ih je gonio na predaju, uvjeravajui
ih da e za nagradu prema njima dobro postupati (TL, 362)
339 unitio je deset tisua barbara, i velikog se domogao plijena (TL, 381)
189
Otpor izoliranoga kralja Gencija
U tom opem previranju u Iliriji i oko nje kralj Gencije nije se lako
mogao odluiti. To je nerviralo Rimljane, a i Makedonce koji su navalji-
vali da se odlui i udari rimske poloaje uz Otrantska vrata. Kad je bila
rije o Makedoncima, Gencije se uvijek izvlaio izgovorom da nema
dosta sredstava za podizanje vee vojne sile. Zbog Gencijeva oklijevanja
da se prikloni Rimu i oekujui da bi ilirski kralj radije stao na make-
donsku stranu, rimski je Senat odluio preventivno poslati pojaanje na
savezniki Vis na kojem je ve boravio rimski legat Furije, savjetnik za
obranu otoka. Rim je odluio poslati 2000 vojnika na osam brodova. S
druge strane, pretor Hostilije, pod zapovjednitvom A. Klaudija, poslao
je u rimske enklave na jugu Ilirije (dananja albanska provincija u kojoj
se govori dijalekt toska) 4000 pjeaka da ut accolas Illyrici tutaretur.340
Toj je vojsci Kaludije dodao i unovaene ilirske saveznike pa se vojna
snaga pod njegovim zapovjednitvom popela na 8000 vojnika vario ge-
nere (razna podrijetla).
Sva ta vojska bila je smjetena blizu gradova Lychnidum (Lushnje) i
Dassaretiorum (u Boki u kojoj su od Teutina pada neki gradovi ostali rim-
ski saveznici). S tako rasporeenim snagama Klaudije je odluio osvo-
jiti jako makedonsko vojno uporite u gradu Uskana (Elbasan?). Odre-
enog dana krenuo je iz grada Lychnidum (Lushnje) s 12.000 ljudi.
Najprije ga je iznenadilo to je mogao prii sasvim blizu Uskane (Elba-
sana) a da nije vidio ni ive due. Tek kad je doao pod gradske bedeme,
gradska je vojska poela odjednom buiti, kao i ene koje su lupale u razne
metalne predmete. Ta je buka ulila strah u kosti Rimljana koji su ondje,
kao i na obali Timave, blijeda lica poeli bjeati glavom bez obzira. Grad-
ska su se vrata za njima otvorila i vojska je napala Rimljane i u bijegu ih
nemilice sasjekla. Klaudije se vratio u grad Lychnidum (Lushnje) s jedva
oko 2000 vojnika, vix duo milla hominum cum ipso legato in castra per-
fugerunt (...) protinus reliquias cladis reduxit.341 Nakon tog poraza Senat
je odluio poslati u Makedoniju nova pojaanja: In Macedoniam peditum
romanoruim sex millia, sociorum nomini Latini six millia, aequitos ro-
manos ducentos quinquaginta, socios trecentos.342
340 da e tititi okolno puanstvo (TL, 391)

341 i jedva s dvije tisue ljudi s istim zapovjednikom, vrati se u tabor vrativi tako ostatke svoje propasti (TL, 302)
342 U Makedoniji je bilo est tisua Rimljana, a saveznika latinskog imena est tisua, rimskih pak konjanika
dvjesto pedeset, a saveznika pak tristo (TL, 394)
190
Osjeajui to mu Rimljani spremaju sa zapadne strane, uz ne-
odlunoga kralja Gencija, kralj Perzej odluio je udariti na neka rimska
vojna uporita na krajnjem ilirskom jugu. Perzej se odluio da mora
poto-poto pridobiti Gencija. Nakon to je pobijedio sve svoje protiv-
nike, Perzej je krenuo prema Genciju s 10.000 pjeaka, quorum pars pha-
langitae erant,343 2000 konjanika i 500 vitezova.
ini se da je izgubljen onaj dio Livijeva opisa u kojem se vidi kako
su se Rimljani sa svojim saveznicima iz Ilirije ipak domogli Uskane (El-
basana), glavnoga grada junoilirske pokrajine Penestine, jer je iz Stu-
bere (vjerojatnije Struge nego Stybare) kralj Perzej krenuo s velikom
vojskom da taj grad vrati pod svoju vlast. Nakon uspjena osvajanja
Uskane (Elbasana), Perzej je krenuo na grad Oeneum (Shijak), koji se na-
lazio uz rijeku Artatus (Erzen), a putem osvojio i grad Draudachum(?).
Osvajanje grada Oeneum (Shijaka) bilo je prilino zamreno, ali je u tim
bitkama zarobio 1500 rimskih vojnika. Ta dva posljednja grada nalazila
su se uza samu granicu Labeata iji je kralj bio Gencije. Granica je bila ri-
jeka Artatus (Erzen).
N. B. Taj vaan podatak objanjava nam zato se Crvena Hrvatska
za hrvatskih narodnih kraljeva prostirala sve do tih krajeva to je po-
druje oduvijek pripadalo kraljevima ilirskog plemena Labeata!
Nakon to je pobijedio Rimljane na junom krilu Ilirije, Perzej se
vratio u Stuberu (Strugu) i odande uputio na dvor kralja Gencija dvo-
jicu legata, ilirskog prebjega Pleurata i Makedonca Adeja iz Berma. Le-
gati su trebali uvjeriti kralja kako je dolo vrijeme da se prikloni Perzeju.
U Iliriju izaslanici su doli preko Skordisa (ar-planine) iza kojeg su Ma-
kedonci namjerno ostavili pusto kako bi onemoguili Dardanima pro-
dor u Iliriju! (Scordi montis, per Illyrici solitudine, quas industria
populando Macedones fecerant, ne transitus faciles Dardanis in Illyricum
aut Macedoniam essent).344 Nakon velikih napora legati su doli u Skadar,
a kralj Gencije bio je u gradu Lessos (Leshu). Kralj je legate pozvao k sebi,
pozorno ih sasluao te na kraju poslao Perzeju poruku: Voluntatem sibi
non deesse ad bellandum cum Romanis, ceterum ad conandum id, quod
velit, pecuniam maxime deesse.345 I Tit Livije dodaje posprdno: Haec Stu-
343 kojih je dio doao iz falange (posebne vojne jedinice s kopljima u formaciji neprobojnog jea, op. M.
V.) (TL, 404)
344 Planine are iza koje prema Iliriku zjapi pusto, to je Makedonija namjerno raselila, kako bi onemoguila
prodor Dardana prema Iliriji ili Makedoniji... (TL, 408)
345 Imao je jaku volju poi u rat protiv Rimljana, ali da bi se u to upustio, trebalo bi mu, veli, mnogo financijskih
sredstava. (TL, 408)
191
beram retulere regi, tum maximae captivos ex Illyrico vendenti.346 Kakva
li saveznika!
Da bi po odlasku Perzeja popravio situaciju i ispravio neuspjeh u
Uskani, koju je pokuao ponovno zauzeti, rimski legat za Iliriju naredio
je Trebeliju, posebnom izaslaniku, da pokori gradove koji su mu u me-
uvremenu ispali iz ruku i to misit ab absides ab his urbibus quae in ami-
citia cum fide permanserant.347 Gradovi (Apolonija i Epidamnus, tj.
Dyrrachium) posluali su naredbu, iz ega se moe zakljuiti da su ilir-
ski gradovi koje Perzej nije osvojio iskoristili prigodu da bi okrenuli
Rimu lea, to znai da su ti gradovi, kao i drugi du ilirske obale, bili
silom rimski saveznici odnosno drani u pokornosti vojnom silom.
Nakon neuspjela opsjedanja epirskoga grada Phanot (za koji su se,
od Prvog ilirskog rata, otimali i Iliri i Rimljani) Apije Klaudije odustao
je od daljnjih akcija i s preostalim mjeovitim, epirsko-talijanskim tru-
pama krenuo prema Iliriji da bi ondje prezimio, ali i otiao u Rim polo-
iti raune i primiti daljnje zadatke u novim okolnostima. Znajui za
Klaudijeve namjere Perzej je odluio dobiti na vremenu pa je iskoristio
prigodu da ponovno poalje izaslanstvo Genciju kako bi ga definitivno
pridobio za svoj ratni savez protiv Rima. I tog puta ilirska sfinga nije dala
Perzeju konaan odgovor jer nec tamen impetrare ab animo posset.348
Tko zna kakav bi bio ishod rimsko-makedonskog sukoba da je dolo
do uinkovitog ratnog sporazuma izmeu Gencija i Perzeja? Ni jedan ni
drugi narod sam nije imao dovoljno ljudstva da bi se suprotstavio Rimu
i njegovim saveznicima, dakle, onima zapadno od Makedonije, i onima
istono, u Bitiniji (zemlji dardanskih roaka!) iji je kralj Pruzije ve bio
zabio no u lea jednom velikom rimskom protivniku Hanibalu.
Vjerojatno obavijeten od svojih uhoda i ohrabren Gencijevim dr-
anjem, Rim je prije konana obrauna s Perzejem nastojao proiriti svoj
savez. Uspio je iskoristiti sukob izmeu Sirije i Egipta: sirijski je kralj An-
tioh bio u Rimu talac, a njegov je stariji brat, s kojim se bio sukobio, bo-
ravio na dvoru Ptolemeja i Kleopatre u Aleksandriji.349 Upravo su zbog
tog problema u Rim doli egipatski poslanici, sordidati, barba et capillo
promoso, cum ramis oleae,350 dakle, u poloaju onih koji neto ele izmo-
346 Eto to doe u Stuberu do kralja, koji je sav bio zaokupljen prodajom zarobljenika iz Ilirije. (TL, 408)
347 ...da dobije taoce od gradova koji su mu ostali vjerni. (TL, 409)
348 ...nije se mogao odluiti da uini i najmanji troak. (TL, 413)
349 Tit Livije. Historia Romae. XLIV, str. 19.
350 ...zaputeni, razbaruene kose i brade, s maslinovom granicom. (TL, 451)
192
liti od Rima. Naravno, u takvim okolnostima Perzej nije mogao raunati
na pomo tih svojih dalekih roaka u Aleksandriji.
ini se da Kaludije nije zablistao pred Senatom jer je umjesto njega
u Iliriju poslan novi pretor Ancije ija je misija bila biti bolji od pret-
hodnika. Konzul Licinije naredio mu je da digne vojsku od 7100 rimskih
vitezova i da zatrai od sociis nomini Latini septem millia peditum impe-
rare, quadrigentos equites.351 Konzul je pisao svom kolegi, konzulu Ser-
viliju u Galiji, da mu poalje jo 600 vitezova. Svi su oni trebali to prije
krenuti u Makedoniju jer je ondje od dotad poslane vojske (vie od dvije
armije!) ostalo necque in ea provincia plus quam duas legiones esse.352
Osim toga, Rim je za vojne potrebe u tom podruju zahtijevao jo decem
praeterare millia peditum imperata sociis.353 Toj vojnoj snazi dodano je
quinqua millia navalium socium sunt scripta.354
Uza sve te pripreme za obraun s Perzejem, konzulu Liciniju nare-
eno je da za svoje potrebe u Iliriji zadri duabus legionibus obtinere pro-
vinciam jussus, eo addere sociorum decem millia peditum et sexcento
equites.355
Nakon osnovnih priprema senatus consultis356 Paul Emilije, konzul
provincije Makedonije, iziao je pred narod kako bi se ratificirala
odluka Senata pa da njegov kolega u Iliriji, konzul Licinije, i on dobiju ov-
last za rjeavanje ilirsko-makedonskog problema. A kraljevi tih dvaju na-
roda nisu jo ni sklopili ratni savez! Budui da se Paul Emilije pozvao na
volju bogova, deos quoque huic Favisse sorti spero,357 narod nije mogao ne
biti na strani bogova pa je konzulu dao svoj placet. Zatim se ilo in monte
sacrificio rite preparato358 da bi narod zahvalio bogovima za tu odluku.
Perzej je jasno vidio to mu se sprema postquam intrasse saltum
Romanos,359 rimska je vojna snaga osjetno bila jaa od njegove pa se
obratio posljednjem utoitu. Poslao je naime svog legata Hipija ilir-
skomu kralju Genciju koji je tad, shvaajui kakva se lavina sprema obu-
351 ...saveznika latinskog imena, sedam tisua pjeaka i etiri stotine konjanika naoruaju. (TL, 454)
352 ...u toj su pokrajini ostale samo dvije legije. (TL, 454)
353 ...od saveznika je bilo zatraeno deset tisua pjeaka. (TL, 454)
354 ...unovaeno je pet tisua saveznikih mornara. (TL, 454)
355 ...za svoju provinciju da zadri dvije legije, i da jo dopremi deset tisua saveznikih pjeaka i esto
konjanika. (TL, 454)
356 senatski izvjestitelj (predsjednik senatske komisije, op. M. V.)
357 ...i bogovi, nadam se, odobravaju ono to je sudbina dala. (TL, 455)
358 Tit Livije. Historia Roma. Str. 457. ...na gori (Albanu) uprilien je rtveni obred...
359 ...nakon uspjenog upada Rimljana... (TL, 457)
193
ruiti na njega, otiao iz podruja Skadarskog jezera u svoju utvrenu
prijestolnicu, grad Meteon (Metkovi?). Izaslanik je kralju obeao 300
talenata ako napokon pristane na vojni savez s Perzejem. Nakon infor-
mativna dogovora s Gencijem i povoljna odgovora Perzej je zapovjedio
svom ovjeku od osobnog povjerenja Pantauhu da djelo ukrasi ili, kako
Tit Livije podrugljivo ree, ad ea perficienda,360 odnosno da se sastane s
Gencijevim izaslanstvom na elu s ilirskim diplomatom Olimpionom.
Gencije je na to odluio poslati dvojicu poslanika, Parmeniona i Morka,
na otok Rodos tamonjem kralju da bi s makedonskim poslanicima pro-
irili Perzejev savez.
Ta dva izaslanstva na putu za Rodos dola su do Perzeja, izvijestila
ga o sklopljenom ugovoru s Gencijem i o elji ilirskoga kralja da se sad
dogovore s rodskim kraljem. Perzej je organizirao svoju vojsku u Diju
na rijeci Epineu, pred njima ratificirao taj ugovor i odobrio slanje dvojna
poslanstva na Rodos, elei tim inom uliti borbeni moral svojim tru-
pama koje vie nisu bile same u borbi protiv Rimljana. Da bi Gencije
bio uvjeren kako se nije prevario u raunu, Perzej je zapovjedio da se
Genciju poalje 300 obeanih talenata (talentum je teinska mjera za ple-
menite metale, zlato i srebro. Prema Vitruviju, jedan talenat tei 120 funti
to, oito, ne odgovara teini jednog talenta u ovom sluaju i ini se da
je teina ovog talenta blia dananjoj unci).
Dvojno ilirsko-makedonsko poslanstvo pri polasku za Rodos nailo
je u Solunu na Metrodora koji se upravo bio vratio s Rodosa i koji im je
rekao da Dion i Poliart, vladari na Rodosu, Rhodios paratos ad bellum
esse.361 Sam se stavio na elo skupnog poslanstva i tad su krenuli obaviti
zadatak.
Uvjeren da je sve sredio s Gencijem i da na Rodosu sve ide u do-
brom smjeru, Perzej je odluio pridobiti i Gallorum, effusorum per Illy-
ricum.362 Tit Livije ne objanjava tko su ti Gali u Iliriji i to ondje zapravo
rade, ali navodi da tu po Iliriku ratrkanu galsku skupinu ini zastra-
ujua vojna sila koja raspolae decem millia equitum, par numerus pedi
tum, et ipsorum jungentium cursum equis, et in vicem prolapsorum equi-
tum vacuos capientium ad pugnam equos.363 Oito je bila rije o izvornim,
podunavskim Galima koje je ondje smjestio i Strabon.
360 ...da se sve dobro svri... (TL, 458)

361 ...Rodos se posve slae da se ide u rat. (TL, 458)
362 ...Gale koji su dojezdili preko Ilirika. (TL, 458)
363 ...deset tisua konjanika, isti broj pjeaka, koji i sami tre brzinom konja i u trku se bacaju na konje poginulih
jahaa i nastavljaju se boriti. (TL, 462)
194
Tijekom pregovora s Galima Perzej je obeao da e svakomu ko-
njaniku unaprijed dati 10 zlatnika (denos praesentes ureos),364 svakomu
pjeaku pet, a njihovu zapovjedniku 1000. Kad je dola vijest da su Gali
stigli do makedonske granice, Perzej je naredio okolnim naseljima da
nahrane galske najamnike, i ljude i konje, te im poao u susret, odjeven
u odoru zapovjednika vojske. Gali su zastali u gradu Medika, blizu grada
Desudaba, i ekali da im se isplati obeana naknada. Perzej je zastao kraj
makedonskoga grada Almana (ne zna se tono gdje su se ti gradovi na-
lazili) na obali Vardara (Axios) te poslao Galima svog asnika Antigona.
Nakon zamrenih pregovora i obeanja, kad su shvatili da ne e biti una-
prijed plaeni kako je makedonska strana obeala, galski je zapovjednik
Klondik izjavio da ne e ni koraka dalje dok Perzej ne ispuni dogovor o
isplati unaprijed. Makedonac je na to izjavio: Ne graviores Gallos socios
habeant, quam hostes Romanos.365
vrsti u svom stavu Gali su Perzeju okrenuli lea i krenuli retro ad
Istram366 to napokon dokazuje da su doli iz panonskih nizina. Budui
da Tit Livije kae da su ivjeli ratrkani po Iliriji, znai da su Rimljani i
Panoniju jo smatrali ilirskom zemljom to je vrlo dragocjen podatak!
Usput se samo od sebe namee pitanje to su te velike galske, oito za rat
spremane, skupine radile po itavoj zapadnoj Europi kad se zna da ni
jedan od njihovih kraljeva nije imao ni ambicije ni mogunosti osvajati
tue zemlje, ivei ak u stalnoj defenzivi u odnosu na Rimljane. Ne na-
ziva li u nekim sluajevima Tit Livije Galima pripadnike nekih drugih,
njemu manje poznatih naroda? Pogotovo jer navodi367 jednog od njiho-
vih zapovjednika Solovetija to je jedan od dokaza da je ilirski jezik po-
krivao i sjeverne krajeve Panonije i june krajeve Makedonije. Oito je
bila rije o uzgajivaima velikih stada goveda (na medskom gao-dayo),
govedarima. Prema jednakoj se logici zovu i kauboji (engl. cowboy) i
gaui (p. gauchos).
Nakon nesporazuma s Galima, Perzej je sam sebe iznevjerio i kad je
rije o njegovu odnosu s ilirskim kraljem Gencijem. Naime, nakon skla-
panja ratnog ugovora s kraljem Gencijem i ratifikacije tog ugovora pred
postrojenom makedonskom vojskom, Perzej je poslao Gencijeve ljude u
Pellu da im se ondje urui onih Genciju obeanih 300 talenata za ratne
364 naknadu od deset zlatnika (TL, 462)

365 Opasnije je imati Gale za saveznike, nego Rimljane za protivnike. (TL, 464)
366 ...natrag do Dunava... (TL, 465)
367 Tit Livije. Historia Romae. XLV, str. 34.
195
potrebe. Ona Pantauhova perficienda sad se pokazala u punom obliku i
evo kako:
Nam quum trecenta talenta Pellae missis a Gentio numerasset, si-
gnare eos pecuniam passus. Inde decem talenta ad Pantauchum missa,
aeque praesentia dari regi jussit: reliquam pecuniam, signatam Illyriorum
signo, portantibus suis praecipit, parvis itineribus veherent; dein quum ad
finem Macedoniae ventum esset, subsisterent ibi, ac nuncios ab se apperi-
rentur.368
Iako je Gencije, i to nakon detaljna ugovora s Perzejem, uvidio da
ga taj vara na prvom koraku a Pantauh ga uvjeravao da e sve ipak biti
u redu i da ne gubi vrijeme u ratnim pripremama bacio je u tamnicu
Perperna i Petilija iako su bili rimski veleposlanici iji je zadatak bio
odvratiti ga od suradnje s Perzejem. Odluio je suraivati, ali vidjet
emo samo na svom terenu.
Perzej je bio uvjeren da za Gencija vie nema izlaska iz teke situa-
cije u koju je dospio nakon zatvaranja rimskih poslanika pa je zapovje-
dio onima to su ekali s ostatkom Gencijeva novca da se vrate i donesu
novac natrag u Pellu. Tit Livije tumai tu Perzejevu kobnu odluku nje-
govom uvjerenou da se Gencije ne e moi sam oduprijeti Rimljanima
ni s malo ni s puno novca, da e biti poraen, pa kad ima padne u ake,
da zaplijene to manje makedonskog blaga praeda ex se victo Romanis
reservaretur.369
Kao to u ratnoj vjetini svaka batina ima dva kraja, tako i u diplo-
maciji ostaje na snazi vjeito pravilo da mudrog uvijek mudriji nadmu-
dri. Naime, nije trebalo dugo ekati da bi se vidjeli rezultati Perzejeve
diplomatske (ne)uviavnosti: s jedne strane, Gali su na rimskoj strani i
protiv Perzeja,370 a s druge Gencije ne moe poduzeti neku veu akciju
zbog nedostatka sredstava.
Na Rodos su stigli ilirsko-makedonski poslanici i ondje pokuali
uvjeriti domaine da je dolo ne samo do sporazuma izmeu kraljeva
Gencija i Perzeja, nego da je uz njih sad i strana galska vojska. Nisu
368 Nakon to je izbrojao poslanicima Gencija tristo talenata u Pelli, dopustio im je da na vreice s novcem
stave svoj peat. A rezervu od deset predao je Pantauhu, s nalogom da ih preda kralju: nositeljima je dao nalog
da idu polako s ostalim novcem s oznakom ilirskog peata, pa kad stignu do granice s Makedonijom, da stanu
i priekaju na daljnje zapovijedi. (TL, 465-456).
369 ...da to manje plijena prepuste Rimljanima. (TL, 466)
370 Tit Livije. Historia Romae. XLIV, str. 28.
196
meutim mogli ni pretpostaviti da su upravitelji rodske republike Dion
i Poliart ve znali kakva je Perzejeva situacija pa su mu preko Gencijevih
i njegovih poslanika sveano poruili: Bello finem se autorictate sua im-
posituros esse, itaque ipsi quoque reges aequos adhiberent animos ad pacem
accipiendam.371Dakle, na otoku Rodosu Perzej je umjesto ratnih savez-
nika dobio uljudne susjede...
U nita se boljoj situaciji nije naao ni kralj Gencije. Ve u samoj
obitelji sve nekako nalikuje na Perzejevu u Pelli: i Gencije je, poput Per-
zeja, imao svog brata suparnika, Platora. Njihova je majka imala i treeg
sina, Gencijeva polubrata Karavancija. Ne zna se je li kralj Gencije bio u
srodstvu s kraljem Agronom i kraljicom Teutom. Gencijev je otac bio
kralj Pleurat, a majka mu se zvala Euridika. Sudei prema njezinim si-
novima, prije udaje za Gencija bila je udovica nekoga drugoga kralja ili
visokog dostojanstvenika.
U oluji Drugog punskog rata, upadom jake afrike vojne i gospo-
darske sile u panjolsku, nakon pada Sagunta, dolo je do pomicanja
snaga na itavom zapadnoeuropskom prostoru. U toj pomutnji povjere-
nja nije bilo ni meu vladarima ni meu lanovima nekih vladarskih
kua, pogotovo nakon alosne Hanibalove sudbine koja podsjea na onu
Herodotovu: Nikad nije bilo, niti e ikada biti, da smrtni ovjek od roe-
nja nikad ne doivi poraz najuzvieniji ljudi doivljavaju i najdublje pa-
dove.372 Jo dok mu je otac, kralj Pleurat, bio iv, Plator je osjeao da
nakon Hanibalova pada malo koji vladar moe sam odmjeriti snage s
Rimom.
Teko je znati je li Plator imao u vidu odluku makedonskoga kralja
Filipa V. da nakon saveza s Hanibalom prijee na rimsku stranu kako bi
dobio na vremenu za sporazum s Bastarnima. U to doba pota je sporo
dolazila i ila raznim obilaznim putovima, pa nije nemogue da je i do
dvora u Meteonu (Metkoviu?) doao glas o tome, a nakon glasa i ne-
snalaenje: tko zna zato to Filip radi, namjerava li zaista prevariti Rim,
traei iza njegovih lea istinski savez s Bastarnima ili se pak samo pravi
da trai savez s Bastarnima kako bi od Rima dobio odrijeene ruke i u
Epiru i Etolskom savezu i u susjednoj mu junoj Iliriji. Jer, kako drukije
objasniti Platorovo nastojanje da sudbinu Ilirije povee sa sudbinom ma-
371 Da e iskoristiti sav svoj utjecaj da se rat to prije zavri, te da e oba kralja takoer, sa svoje strane, navesti
duhove da se zakljui mir. (TL, 470)
197
kedonskog zakletog neprijatelja, Dardanije? Utoliko vie to se izmeu
Dardanije i Labeata nalaze ratoborni Skordisci pa taj savez s posrednim
susjedom ne moe prijei u otvoreno neprijateljstvo zbog sukoba meu-
sobnih interesa.
Je li Plator pomiljao na to da Makedonija, ako urazumi Rim priti-
skom uz pomo Bastrana, moe lako s Rimom podijeliti interesne sfere
odnosno junu Iliriju, u kojoj su se ve Pella i Rim otimali za priobalna
mjesta. Je li za takvu mogunost predvidio da su potrebni dobri odnosi
s Dardanijom koja bi, ako Makedonija krene na Iliriju, udarila s lea.
Cilj je te mogunosti u Platorovim oima lako mogao biti stvaranje ra-
vnotee u trokutu Dardanija Makedonija Ilirija na tom europskom
prostoru. Samo na jednom mjestu, kad pie da je iza ar-planine Make-
donija napravila pusto da sprijei prodor Dardanaca prema Iliriji, Tit
Livije navodi mogunost sukoba interesa izmeu Ilirije i Dardanije. No
Gencije nije, prema onomu to Tit Livije navodi, ni s ime dao do zna-
nja da je imao ikakva povjerenja u Dardane. Zato? Zbog toga to su oni
za saveznika izabrali Rim koji je od Teute do Epulona ugroavao Iliriju?
Najvjerojatnije.
Bilo kako bilo, smatrajui da je to najbolje rjeenje za Iliriju, da se
osigura kad je rije o Makedoniji, Plator je odluio vjenati se s dardan-
skom kneginjom Etutom, keri dardanskoga kralja Honuna. Tit Livije
navodi: Fama fuit, Honuni Dardanorum principis filiam Etutam pacto
Fratri eum indivisse, tamquam his nuptiis adjungenti sibi Dardanorum
gentem.373 Ipak, poteno kae da je to fama est (pria se), izraavajui
sumnju u istinitost te prie.
Kao to je Perzej bio protivnik nastojanja svoga zakonitoga brata
Demetrija da se nagodi s Rimom i izbjegne vojne sukobe s tom rastu-
om i kopnenom i pomorskom silom, pa ga dao umoriti, a njegove po-
slanike u Rim predao na nemilosti, tako je i Gencije, ljuti protivnik
politike svoga brata, dao ubiti svog brata Platora i dvojicu njegovih tje-
lohranitelja, Etrita i Epikada. Tit Livije tvrdi, u povodu dolaska dardan-
ske kneginje na dvor u Meteon, da je Gencije nakon ubojstva brata
Platora et simillium id vero fecit dueta ea virgo, Platore interfecto.374 ini
se meutim da to ipak nije istina jer se poslije Gencijeva supruga zvala
373 Prialo se da je bio kivan na brata zbog njegove odluke da se oeni Etutom, kerkom dardanskog kralja
Honuna i da si tom enidbom osigura dardansko saveznitvo. (TL, 470)
374 ...i ini se da je istina da se nakon Platorova umorstva sam oenio tom djevojkom. (TL, 470)
198
Etleva, a s njom je imao dvojicu sinova, Skerdeleda i Pleurata (stari je
na obiaj da unuk nakon djedove smrti naslijedi njegovo ime). Tit Livije
inae ne pridaje neprijatelju Rima vrline, pa ni ilirskomu kralju Genciju,
no njegova je tvrdnja da je Gencije dempto fratris metu, popularibus esse
coepit et violentiam insitam ingenio imperantia vini accendebat.375 To jest,
na alost, stari na obiaj, da smo u boju ljute kavgadije, a u vinu ljute
svaalice.
U jo su jednoj stvari Iliri dosljedni: u odravanju zadane besjede
ili, kako to naa albanska braa znaju rei, bese (obje rijei imaju, po svoj
prilici, pelazgijski korijen jer se ne ini da su medskog podrijetla). Tako
je bilo i s Gencijem. Iako ga je prevario Perzej, on je zatvorio dvojicu rim-
skih poslanika, skupio vojsku od 15.000 vojnika i smjestio se u gradu Les-
sos (Leshe). Tijekom natezanja Perzeja i Rima htio je vratiti pod ilirsku
vlast enklave to ih je od Visa preko Boke do Draa dobio Rim nakon
pobjede nad Teutom. Sad kad se spremio na sukob s Rimljanima, odvo-
jio je jedan, i to znatan dio vojske, stavio ga pod zapovjednitvo brata
Karavancija i poslao ga da pokori te odmetnike gradove sve do Daorsa.
Samo na pleme Cavii (Konavoci) poslao je 1000 pjeaka i 50 konja-
nika. Karavancije je najprije iao pod grad Durnium (u Konavlima), iji
ga stanovnici doekae s potovanjem, a Caravatis, tj. Cavtat (Je li moda
grad Caravatis dobio ime po Gencijevu bratu Karavanciju kao to su ma-
kedonski gradovi Demetrijada i Philippopolis dobili imena po make-
donskim vladarima?) doekao ga je s negodovanjem i zatvorio pred njim
gradska vrata. Razljuen, Karavancije je poeo pustoiti obradivo zem-
ljite oko grada. Kad su se vojnici rasprili po polju da bi harali, graani
su pootvarali vrata i udarili na vojsku, pa i ubili nekoliko vojnika. Nakon
Karavancijeva odlaska na sjever, Gencije je, po svoj prilici vjerujui da
Rimljani zaokupljeni borbom s jakom Perzejevom vojskom nee poslati
vee trupe da ga suzbiju, poeo istiti teren prema Epiru i odmah udario
na Basaniju (Bushat). Naiao je meutim na jak otpor. I na morskoj je
obali Gencije uputio svoje pomorske snage, 80 lembova (liburna) koje
su, na zahtjev Makedonaca upuen preko Pantauha, krenule u akciju na-
mjeravajui sprijeiti dolazak rimske pomoi.
uvi o poetku ilirskih vojnih operacija protiv rimskih saveznika
na ilirskoj obali, konzul Klaudije doao je s vojskom svojih saveznika iz
375 ...kad se otarasio brata, poeo je puku nametati prevelike namete, a njegovu uroenu naglost pogoravalo
je prekomjerno uivanje vina. (TL, 471)
199
grada Valone (Bullinum) te Draa i Apolonije na junu obalu rijeke
Genuz (Erzen) gdje je bila juna granica Gencijeve drave. Zbog saveza
Gencija i Perzeja, zatvaranja rimskih poslanika i zapoetih vojnih ope-
racija konzul je uvjerio apolonijskog pretora Ancija da su Iliri zapoeli
rat. S oko 2000 pjeaka i 200 konjanika, prvi pod zapovjednitvom Epi-
kada, drugi Algalsa, krenuo je prema opsjednutoj Basaniji (Bushatu) da
bi mu pruio pomo.
Kako se rimska flota tad nala uz obalu nedaleko od Apolonije (Ma-
vrova), Ancije je zapovjedio dizanje sidara i prihvatio borbu s illyrios
praedatores376 (ilirskim grabljivcima). Unitio ih je, zarobi nekoliko
ilirskih laa, a ostale odbio natrag u Iliriju. Nakon te uspjene akcije An-
cije se uputio prema gradu Drau (Dyrrachium) i sa svojom vojskom kre-
nuo u pomo Basaniji (Bushatu).
Doznavi za ishod bitke na moru i dolazak kopnenog pojaanja Rim-
ljanima, Gencije je zapovjedio svojoj vojsci povlaenje prema Skodri (Ska-
dru). ini se da je tijekom povlaenja kralj bio najbri. Naime, po njegovu
nestanku vojska koja je mogla razbiti rimskog gonitelja nije znala to ui-
niti jer vie nije bilo zapovjednika pa se jednostavno odluila predati: mo-
rari Romanos poterant, amo to eo, tradiderunt se.377 Pri predaji Rimljani
Ilire nisu smatrali neprijateljima nego svojim zabludjelim saveznicima te
su pokazivali skoro naklonost. Ta je taktika postigla nenadan cilj jer su
im se na putu u Skadar ilirski gradovi predavali jedan za drugim.
Kralj Gencije zatvorio se u Skadru. Tvrd grad, najutvreniji u cije-
loj Iliriji, bio je opasan i jakim bedemima i mnogovodnim rijekama:
Clausala (?) s istoka i Barbanna (Bojana) koja istjee iz Skadarskog jezera
(Labeatida palude) sa zapada. Obje te rijeke, tvrdi Tit Livije, slijevaju
svoje vode u Drin (Oriundum) koji izvire pod ar-planinom (Scordus).
Skodra (Skadar) glavna je tvrava na jugu Ilirije i za njezino osiguranje
kralj je planirao uzeti svoju najbolju vojsku (bez sumnje najouvaniji
ostaci Skodre). Rimljani su pokuali zauzeti grad na juri, ali naili su na
jak otpor iz grada, ak su se u jeku protunapada pootvarala gradska vrata
i Iliri nasrnuli na Rimljane na bojnom polju. Ohrabreni dotadanjim us-
pjehom i s pojaanjima koja su dobili od predanih ilirskih gradova, Rim-
ljani su suzbili taj protunapad i usmrtili nekoliko stotina ilirskih
jurinika.
376 ...ilirskih razbojnika... (TL, 471)

377 ...mogli su suzbiti Rimljane, a ono tamo oni se predadoe. (TL, 472)
200
Kad je tim manevrima stabilizirano bojite na obje strane, Gencije
je poslao iz grada rimskim zapovjednicima Teutiku i Belu principes gen-
tis, per quos inducias peteret378 i zatraio primirje kako bi mogao razmi-
sliti o sljedeim potezima. Genciju bi udovoljeno, dobio je tri dana
primirja. I dok je oko grada na kopnu rimska vojska ostala na poloa-
jima, Gencije je isplovio iz grada laom i uputio se, plovei po Bojani, na
jezero da bi se smirio na sigurnijem mjestu gdje moe razmiljati, velut
secretum locum petens ad consultandum,379 a u stvari, tvrdi Tit Livije, e-
kujui u nadi da bi mu sa svojim dijelom vojske, koja se sastoji od mul-
tis millibus armatorum actis ex ea regione,380 mogao pritei u pomo
njegov brat Karavancije.
Iz toga se moe zakljuiti da je Karavancije krenuo uz obalu, prema
sjeveru, da bi pridobio gradove koji su ostali vjerni Genciju i one koji su
bili rimski saveznici, namjeravajui skupiti to veu vojsku. Stoga se
Gencije i nadao da e to biti multis millibus armatorum.381 Drukije nije
ni mogao postupiti ako se uzme u obzir neusporediva nadmo u poslje-
dnje vrijeme skupljene rimske vojne sile na istonoj obali Otranta. ini
se da je Gencije prerano pokrenuo svoje snage za podvrgavanje odmet-
nikih enklava na svojoj obali. Ostvario bi osjetno bolji uspjeh da je to
uinio nakon poetka totalna rata izmeu makedonskih i rimskih snaga.
Nakon pokoravanja Rimu sklonih, u stvari neutralnih, enklava u Iliriji,
s prikupljenom vojskom i pribranim snagama, njegov pohod u pomo
Perzeju mogao je Rimljane stegnuti u klijeta i imati sasvim drukiji
ishod. No tad nije bilo ni izvidnikih letjelica ni brzojava...
Kad su istekla tri dana za razmiljanje, Karavancija nije bilo na vi-
diku, a vjerojatno su i pristigle vijesti o tome koliko su Karavancijeva na-
stojanja uspjela. Gencije se vratio u Skodru i poslao legata zapovjedniku
rimske vojske s prijedlogom da s njim razgovara, to mu je i bilo omo-
gueno. Tit Livije tvrdi da je Gencije doao pred Ancija postremo ad pre-
ces lacrymasque effusus382 i da ga je pretor pozvao na veeru da bi
razgovarali kao ljudi, nakon ega mu je, kao nekom pak prijatelju, omo-
guio da se vrati u Skodru, ali sad pod straom rimskih vojnika. Tako se
veliki ilirski kralj Gencije, bez velike borbe i okraja, naao u zatvoru u
378 ...najuglednije ljude da zatrae primirje... (TL, 474)

379 ...ele se na tajnom mjestu posavjetovati i razmisliti... (TL, 474)
380 ...mnogo tisua oboruanih vojnika koje vodi iz tog kraja... (TL, 474)
381 ...mnogo tisua ratnika... (TL, 474)
382 ...na koljenima i sav uplakan... (TL, 474)
201
svojoj najtvroj i najbranjenijoj vojnoj bazi. Veli Tit Livije u krajnje po-
drugljivom tonu: Vix gladiatorio accepto decem talentis ab rege rex, ut
eam fortunam recideret.383
Ma koliko sarkastina bila primjedba Tita Livija, ona je samo blaga
definicija poetka ponienja kralja Gencija. Naime, nakon to je pretor
Ancije zapovjedio da se iz Gencijeve tamnice oslobode dvojica rimskih
poslanika, Petilije i Peperno, i nakon to je iz kraljevih konfidenata iz-
vukao informacije o najvanijim kraljevim dravnim tajnama, toj je dvo-
jici poslanika vratio sve njihove prerogative veleposlanika rimskog Senata
te ih, u tom svojstvu, uputio u Meteon (Metkovi?) da izvre primopre-
daju kraljeve riznice, zarobe kraljevu obitelj i ostale dvorjane. Peperno je
odveo, izmeu ostalih, Gencijevu suprugu, kraljicu Etlevu, obojicu si-
nova pa ak i Gencijeva brata, princa Karavancija.
N. B. Da je Meteon bio u delti Neretve, dokazuju dvije vane inje-
nice: prva koja, prema T. Liviju, tvrdi da se glavnina Gencijeve pomor-
ske sile, kao i u tu svrhu podignuta jaka tvrava, nalazila na otoku
Koruli, a ne na Krfu koji je bio u rimskim rukama, a druga indicija proi-
zlazi iz tvrdnje Polibija koji je za bjegunce nakon poraza Dmitra Hvara-
nina zapisao da su nali sklonite u gradu Nerenta (na Neretvi). I Farii in
grazia di Demetro restarano imuni, dogni danno, gli altri tutti qua e la
dispersi si refugiarono a Nerenta, navodi Ivan Lui.384
Nakon 30 dana rata protiv Ilirije, Ancije je uputio u Rim Peperna sa
zadatkom da izvijesti Senat o tome da je Ilirija pokorena, a zatim, neko-
liko dana nakon odlaska Peperna, poslao je u Rim i Gencija sa cijelom
njegovom obitelji i pratnjom pa Tit Livije dodaje jo i svoj zakljuak: Hoc
unum bellum prius perpetratum, quam coeptum, Romae auditum est.385
Bez obzira na Livijev domoljubni zanos, bio je to moda pad ilirske obale,
ali ne i Ilirije. Uslijedit e uskoro i drugi ustanci i ratovi ilirskih voa i voj-
skovoa, a zavrili su s vojvodom Batonom. Nakon Batona doi e drugi
ilirski vojskovoe na pozornicu i zavladati Rimom, Carstvom, pa i svim
civiliziranim svijetom, osobito za vladanja Dioklecijana koji je od Rim-
skog Carstva napravio, zamrenim reformama, svjetsko Carstvo po
uzoru i po logici Darija Velikog.
383 Manje od nekog gladijatora kralj je od kralja, za deset talenata, rtvovao sve svoje. (TL, 474)
384 Lui, I. De regno Dalmatiae et Croatiae historiarum libri sex. Str. 12.
385 To je jedini rat za koji je Rim prije doznao da je zavrio, nego to je izbio... (TL, 475)
202
Pade najprije Makedonija, a usput i juna Ilirija
Kako su rimski bogovi bili dobro umoljeni za poetak konana
obrauna s Makedonijom i njezinim saveznicima, Tit Livije nije mogao
a da u to ne upetlja i astralne sile. Tako je uoi odluujue bitke izmeu
Perzeja i konzula Paula Emilija dolo do raznih udesa (kakvih ima izo-
bilje u Livijevu djelu). No od svih tih udesa nama jedino udesno iz-
gleda to to su ve u tom dobu, 168. pr. Kr., Rimljani znali da je zemlja
okrugla, da lebdi u prostoru i da je pomrina Mjeseca ita ne obscurari
quidem, quum condatur umbra terrae, trahere in prodigium debere.386
Ovdje se postavlja jedno usputno pitanje: Jesu li poganski pontifeksi ma-
ksimusi u nekim stvarima bili blii evaneoskom duhu traganja za isti-
nom od nekih novovjekih pontifeksa maksimusa koji su se drali
Aristotelova geocentrizma i grke logike?
To ispravno tumaenje fenomena pomrine Sunca objasnio je una-
prijed svojoj vojsci vojni tribun Druge legije Sulpicije Galo i kad su i-
njenice potvrdile njegovo predvianje, u vojsci je poraslo povjerenje u
takva tribuna! Tit Livije meutim navodi kako nije ista stvar bila u taboru
makedonske vojske i pie: Macedonis ut triste prodigium occasum regni
perniciemque gentis portendens, movit: nec aliter vates; clamorululatusque
in castris Macedonum Fuit, doneo luna in suam lucem emersit.387
Pobjeda nad Ilirima dala je rimskoj vojsci ne samo nova sredstva i
novo ljudstvo, nego i osjeaj da ih ondje, na drugoj obali Otranta, ne eka
vie nikakva opasnost s lea, dok su znali da iza lea Makedonaca stoje
Dardani i Bitinijci. U toj atmosferi i nakon lunarnog dogaaja konzul
Paul Emilije odrao je rimskim vojnicima zanosan govor i napunio ih
energijom kako bi u njima umanjio strah od eljeznoga zida falange, a
osobito od onih uasnih makedonskih kestrosphendones. ini se meu-
tim da je Paul Emilije i za te ubojite i prodorne strijele naao taktiko
rjeenje, kako protiv falange, tako i protiv kestrosphendones: cijepanje
snopova falange sjeivima maeva, a falange i tog balistikog uda s po-
mou oklopljenih slonova!
Nakon toga pie, pomalo homerski, o bjeanju rimskoga konja
preko neke rjeice izmeu dvaju vojnih logora, nakon ega je dolo do
386 Njegovo pomraenje, zbog toga to se zemlja sakrije (od Sunca), ne treba shvatiti kao neko udo... (TL, 490)
387 Makedonci, naprotiv, vidjee u tom pomraenju mjeseca da donosi veliku pogibelj za kraljevinu i za narod,
pa nasta zbrka i pomaganje dok se ponovno ne pojavi svjetlost Mjeseca. (TL, 490)
203
hrvanja oko tog konja izmeu rimskih i trakih mladia. U znak soli-
darnosti poeli su pritjecati vojnici i s jedne i s druge strane, najprije go-
loruki, a zatim i naoruani, dok se nije zametnuo boj!
I tek je tad stupio na scenu zapovjednik rimskih snaga konzul Paul
Emilije. I Tit Livije pie u zanosu: Movebat imperii majestas, gloria viri,
ante omnia aetas, quod maj os sexaginta annis juvenum munia in parte
praecipua laboris perculique capessebat.388
Na to je iz Druge rimske legije u samo srce leukaspidske falange jur-
nuo odred oklopljenih slonova, a za njima viteki eskadroni i Tit Livije
nastavlja: Ceterum sicut peditum passim aedes Fiebant, nisi qui abjectis
armis fugerunt, sic equitatus prope integer pugna excessit. Principes fugae,
rex ipse erat.389 A zatim Tit Livije daje snanu sliku koja sugerira povije-
sni dogaaj gaenja Rima po na tlo baenoj Makedoniji: Sed quum ho-
stiliter e scaphis coederentur, retro, qui porterant, nando repetentes terram,
in aliam foediorem pestem incidebant: elephanti enim, ab rectoribus ad lit-
tus acti, exeuntes obterebant elidebantque.390
I kralj Perzej pobjegao je s bojita kraj Pidne. Ostavio je svoju voj-
sku, dobjeao do Pelle, pograbio dio svog blaga i uspio se prebaciti na
otok Samotraku (Samothrace). Za njim se u potjeru dao sam konzul. Mi-
slei da je u Pelli, doao je s vojskom pod zidine i zatraio predaju. Bez
problema uao je u grad, odmah doao do kraljeve riznice i ondje naao
samo 300 talenata: sed tum nihil praeter trecenta talenta, quae missa Gen-
tio regi, deinde retenta fuerant, inventum est.391
S toga, kako bi Herodot rekao,392 svetog otoka Pelazga Perzej je po-
slao Paulu Emiliju pismo s ponudom predaje, nakon ega je konzul po-
slao po njega rimsku flotu pod zapovjednitvom Oktavija. Perzej se
zabarikadirao u hramu i predao Oktaviju tek nakon to se zapovjednik
obvezao da e ga ostaviti na ivotu, kao i njegovu obitelj. Konzul je Per-
zejevu predaju doekao s istim oduevljenjem s kojim je primio predaju
makedonske vojske. U znak potovanja konzul Paul Emilije, pokazavi se
388 Potaknue dostojanstvo zapovjednika, slava mua, a osobito njegove godine, kad preko ezdeset godina
dijeli s mladima napore, u veliki zanos svima. (TL, 500)
389 Konano, dok su pjeaci sa svih strana bili sjeeni, osim onih rijetkih koji ostadoe na popritu s orujem u
ruci, kralj se prvi dade u bijeg. (TL, 502)
390 Oni koji su doplivali do kopna, naoe jo uasniju smrt, jer, izlazei iz vode, bijahu ih zgazili slonovi koje
su na njih usmjerili njihovi jahai. (TL, 503)
391 ...ako se izuzme onih tristo talenata koji su tu bili ostavljeni da ekaju kralja Gencija... (TL, 509)
392 Herodot. Povijest. II, str. 51
204
pred vojskom zajedno s pobijeenim Perzejem, oslovio je paloga kralja
na grkom jeziku kad, izmeu ostalog, nazonima ree: Vobis hoc prae-
cipue dico, juvenes, ideo in secundis rebus nihil in quamquam superbe ac
violenter consulere decet, nec praesenti credere fortunae.393
Perzej je bio dvadeseti kralj otkako je Makedonijom poeo vladati
kralj Karanos. Makedonsko ime slabo je bilo poznato do Filipa, sina
Amintasova, pie Tit Livije. On, a zatim njegov sin Alexandros osvojie
Grku, dio Trakije i Ilirije, a zatim se oborie na Aziju, osvojie perzijsko
Carstvo, Indiju i Arabiju te Makedonaci tako postadoe najslavniji narod
na svijetu. To najvee Carstvo na svijetu nastavlja Tit Livije palo je
samo 150 godina poslije. Ondje, pod nogama rimskoga konzula Paula
Emilija.
udne li sudbine kralja Gencija i slobodne Ilirije

Kralj Gencije bio je prebaen u Rim sa svim lanovima svoje obite-
lji, s najveim ilirskim dostojanstvenicima. Za njima je u grad dolo i nji-
hovo blago, sav dvorski inventar.
Senat je odluio da se ilirska obala podijeli u tri rimske pokrajine.
Da bi se organizirala rimska vlast, Senat je zaduio peterolanu komi-
siju da ode na mjesto dogaaja i napravi potpun uvid u stanje nakon
Gencijeve kapitulacije. lanovi te komisije za Iliriju bili su: konzul Aelius
Ligus, skoranji pretori Cicereus i Bebius Tampfilus, nekadanji pretor Ci-
cereius, Terentius Tuscivicanus i Manlius. Sve vojna lica, kao da se sprema
vojna okupacija irih razmjera!
Rimski je Senat sveano objavio da Macedonas atque Illyrrios, ut
omnibus gentibus appareret, arma populi romani non liberis servitutem,
sed contra servientibus libertatem afferre.394
Po odlasku Gencija iz Skodre, gdje je kralj u srcu svoje vojne moi
upoznao tueg straara pred vratima elije u kojoj je boravio, u grad je
doao, kao zapovjednik rimske okupatorske vojske, pretor Ancije. Sko-
dra je, kae Tit Livije, nekad bila glavni grad Gencijeva kraljevstva. Gu-
393 Ovo kaem osobito za vas, momci, ma kako sjajne bile prilike u kojima se naemo, moramo se dobro uvati
da druge napastujemo i muimo i da se ne uznesemo u velikom uspjehu... (TL, 527)
394 Svi najprije imaju biti slobodni, Makedonci i Iliri, kako bi svi narodi vidjeli, da oruje rimskog naroda ne
zasunjuje slobodne, nego, naprotiv, da oslobaa zasunjene... (TL,544)
205
vernerom Skodre imenovan je Gabinije, a Licinije je imenovan zapo-
vjednikom vojnih utvrda u gradu Risnu (Rhizon) i Ulcinju (Olcinium).
Njima je dano u zadau zapovijedanje Ilirikom.
Tek kad je ilirska komisija stigla u Skodru, povukla se vojska iz svih
gradova, tvrava i dvoraca (ex omnibus opidis, arcibus, et castellis sese de-
ducturum)395 jer je volja Senata bila da Iliri budu slobodni (Illyrios esse
liberos jubere).396
Ostaju u milosti Rima mjesta koja su bila i ostala odana Rimu: Vis
(Issa), Tivat (Taulantie), Perast u Boki (Pirustas Dassaretiorum), Risan
(Rhizon) i Ulcinj (Olcinium). Ne samo to su ostali slobodni, nego su
ubudue bili osloboeni od plaanja poreza. Iste su povlastice bile na-
mijenjene i Daorsima (Podgora i Imotski) koji su okrenuli lea Kara-
vanciju kad je zatraio njihovu pomo u borbi protiv Rima i s orujem
stali na rimsku stranu.
to se tie Skodre (Skadra), ostalih Bokelja (Dassarien), Peljeana
(Selepitana) i ostalih Ilira koji su bili i ostali odani kralju Genciju, oni su
plaali Rimu porez koji je bio upola manji od onoga to su plaali Gen-
ciju.
Tom je prigodom podijeljena ilirska obala na tri dijela: a) Od Istre
do Liburnije, b) sva Liburnija i c) od Konavala preko Boke iza Ulcinja
do granice (rijeke Erzen). Znai da Dalmacija nije ovisila o volji rimskog
Senata!
Makedonija je bila podijeljena na etiri pokrajine. U treoj je pokrajini
bila i Peonija (uz lijevu obalu Vardara). Kad je u Pellu dola makedonska
deseterolana komisija da bi administrativno organizirala pobijeene kra-
ljevine i dodijelila dunosti administratorima to ih je izabrao Senat, pred
konzula Paula Emilija doli su Dardani sa zahtjevom da im, u ime ratnog
saveznitva, dodijeli Peoniju kako bi je pripojili domovini.
Profinjeni Rimljanin, konzul Paul Emilije, koji je, kako pie Tit Li-
vije, izvrsno govorio i grki pa je, dakle, odlino poznavao zemlju ijim
ga je konzulom Senat imenovao, nije mogao shvatiti kako je Dardanima
palo na pamet da bi im netko mogao dati tue zemlje jer omnibus dare
libertatem, qui sub regno Persei fuissent.397 Tako Dardani ostadoe krat-
395 iz svih gradova, utvrda i dvoraca neka se (vojnici) povuku... (TL, 564)
396 Iliri trebaju ostati slobodni... (TL, 564)
397 svima dati slobodu, koji su bili podanici Perzejevi... (TL, 571)
206
kih rukava na dugim rukama. Da bi ih utjeio, Perzej im je obeao da e
dobiti velike koliine soli iz solana oko Soluna.
Neobino je zanimljiv Livijev podatak o stanovnitvu tree rimske
provincije u Makedoniji iji su dio bile Edessa, Beroe i Pella. On naime
tvrdi da se tu habet (...) incolas quoque permultos Gallos et Illyrios, impi-
gros cultores.398 Otkud u toj poljani zapadno od Soluna mjeovito stano-
vnitvo Gala i Ilira koji su miroljubivi i dobri seljaci? Gdje traiti razloge
ovom, prema Liviju, dosta dobrom odnosu izmeu Gala i Ilira (od Du-
nava do Egejskog mora!)? Pogotovo kad u drugim okolnostima Livije
tvrdi399 da pripadaju meu najratobornije narode to postoje na svijetu.
Ona zapadna Galija meutim i pet stoljea poslije imat e jednake
ili sline probleme sa stanovnitvom. Iako je bila rije o plodnoj zemlji,
ona je ipak meu svim zemljama u Europi bila najgue naseljena. Jedan
od najboljih strunjaka za kasno Rimsko Carstvo, Francuz William Se-
ston, jedan od uspjenih ravnatelja cole franaise u Rimu, u svojoj knjizi
o tetrarsima (objavljenoj u Parizu 1945.) naveo je da u Transalpinskoj
Galiji i u Dioklecijanovu dobu nije bilo nikakve industrije osim proiz-
vodnje zemljanih lonaca. Stoga su Gali odlazili onako masovno u go-
spodarsku, pa i teroristiku emigraciju, i bili gonjeni od nemila do
nedraga.
Da je Galija bila ujedinjena i jedinstvena, bila bi svakako, i to oda-
vno, jedna od velesila koje bi odreivale sudbinu staroga svijeta. I nji-
hovo, i trako, i ilirsko nejedinstvo omoguilo je Rimu da ih sve odreda
pokorava koristei njihove slabosti. Rim je naime imao ono to drugi
nisu: ne toliko jake egalitarne zakone i druge senatske odluke, koliko vrlo
uinkovitu vojsku koja je jamila njihovo provoenje!
Ostaje injenica da je postojala nekakva uzajamna suradnja izmeu
Gala i Ilira i izvan ilirskih zemalja i u Iliriji, koja se, kako nam to kae i
sam rimski superpatriot Tit Livije, prostirala od rijeke Timave do rijeke
Genuz preko obale do Dunava u unutranjosti kontinenta.
injenica je da se Istrani nisu digli na oruje kad su se Gali naselili
u movarnom kraju oko Timave i ondje poeli graditi Akvileju. Akvileja
se nije ni nalazila u zemljama starih Italiota, a kako je dolo do toga da
398 tu je... velik broj Gala i Ilira, a svi su marljivi zemljoradnici... (TL, 572)
399 Tit Livije. Historia Romae. XLII, str. 52.
207
te krajeve rimski Senat smatra svojim, to se ni u Livijevu djelu ne moe
proitati. Kad su Rimljani protjerali Gale i stvorili na istom prostoru
svoju koloniju, protiv toga digli su se Istrani. To je dokaz da su taj pro-
stor ilirski Istrani smatrali svojim, da su bili u dobrim odnosima s cisal-
pinskim Galima i da je mogue da je dolazak Istri prijateljski nastrojenih
transalpinskih Gala na to podruje bio dogovoren izmeu istarskih i gal-
skih prvaka. U suprotnom, njihov bi dolazak i naseljavanje na tom po-
druju bili neshvatljivi, a u povijesti nema neshvatljivih drutvenih
dogaaja. Vjerojatno je to prijateljstvo izmeu Istrana i Gala proizalo i
iz toga to su i jedne i druge ugroavali Rimljani i to su bili bliski srod-
nici. Solidarnost ugroenih u tom odnosu objanjava te inae, prema Li-
vijevoj logici natezanja krivnje i prava, teko pravno shvatljive (ne)prilike
koje proizvodi logika sile.
Kad je kralj Gencije doao u Rim, bio je smjeten sa svojom obitelji i
pratnjom u posebnoj rezidenciji sa straarima. Ondje je ostao sve dok nije
organiziran trijumf za onoga koji ga je pobijedio, pretora Ancija. Trebale su
najprije iz Ilirije doi rimske, kao i saveznike, uglavnom ilirske legije, mor-
narike jedinice, ovjenane lovorovim vijencima, koje su je podinile
Rimu. to se pak tie Perzejeva pobjednika Paula Emilija, njegov je trijumf
bio koliko raskoan toliko i tragian. Naime, prije sveanosti umrla su mu
oba sina. Sam je rekao: Quod triumphus meus, velut ad ludibrium casuum
humanorum duobus funeribus liberorum meorum est interpositus. Et quum
ego et Perseas nunc nobilia maxime sortis mortalium exempla spectemur, ille,
qui ante se captivos, captivus ipse, duci liberos vidi.400 Tit Livije ne pie jesu
li ga kaznili rimski bogovi i ako jesu, zato.
Ancijev trijumf nad Gencijem nije bio uprilien pod Palatinom
nego na Kvirinalu jer je Ilirija tek usput pala. U svega nekoliko dana,
kae Livije, Ancije je pokorio Ilire, neustraiv narod i na kopnu i na
moru: gentem Illyorum: regem regiaque omnes stirpis ceperat.401
Pred Ancijem, prema rimskom obiaju, proao je mimohod s ko-
lima punima plijena. Bilo je tu, pie Tit Livije, mnogo zastava (multa mi-
litaria signa),402 zatim raznih prisvojenih stvari: namjetaj iz kraljeve
400 Zar se moja trijumfalna koija ne nalazi izmeu dva mrtvaka sanduka moje djece. Zacijelo, ovdje, Perzej
i ja, dajemo sliku krajnosti sudbine smrtnih ljudi, on koji je zarobljen, on e ipak ii izmeu svojih sinova pa
makar bio zarobljenik... (TL, 599-600)
401 ...ilirski narod, i kralj i kraljevstvo, svi su neustraivi i na kopnu i na moru. (TL, 602)
402 mnogi vojniki stijegovi (TL,602)
208
palae, 22 funte zlata, 19 funti srebra, 3010 denara i centum viginti mil-
lia illyrici argenti 120.000 ilirskih srebrnjaka!
Pred pretorovim (generalovim) etveropregom (currus) hodao je
kralj Gencije sa svojom enom i djecom, njegov polubrat Karavancije i
nekoliko ilirskih odlinika. Vojska je iz svega glasa pjevala pjesme u slavu
pretora Ancija, bunije i laskavije, pie Tit Livije,403 nego u slavu Paula
Emilija prije nekoliko dana. Vjerojatno su to saveznici latinskog imena
odnosno sami Iliri proslavljali hudu sudbinu svoga kralja. Kad se dobro
proue svi podaci koje Tit Livije iznosi u svojem djelu o osvajanju ilirske
obale, moe se uoiti da kralj Gencije nije izvrio ni jedan akt ni na tali-
janskom teritoriju ni u talijanskim teritorijalnim vodama. On je jednako
podnosio i rimsko i makedonsko osvajanje ilirskih gradova i krajeva,
odvoenje ilirskog roblja i pljakanje Ilirije. Nakon duga oklijevanja hoe
li ostati neutralan u makedonsko-rimskom sukobu ili se prikloniti nekoj
od zaraenih strana, zbog vie razloga odluio je iskoristiti prigodu i ist-
jerati iz svoje zemlje okupatorske trupe, a to su bili Rimljani i njihovi
socii u Iliriji, izdajnici svog naroda i svoga kralja. Sav je Gencijev gu-
sarski posao bio otpor okupatoru. Nema nikakve sumnje!
Valerije Ancijat podnio je izvjee o dobitku od prodane Gencijeve
imovine koju je Rim opljakao i izvezao iz palae ilirskoga kralja u Me-
teonu. Dobivena je svota, pie, bila bajoslovna: Sestercium ducenties ex
ea praeda redactum esse, auctor est Antias, praetor aurum argentumque,
quod in aerarium sit latum; quod quia unde redigi potuerit, non aparebat,
auctorem pro re posui. Tomu treba dodati auri pondo viginti et septem,
argenti decem et novem pondo404 odnosno cijelo bogatstvo, gotov novac
te zlato i srebro koje je vieno na mimohodu tijekom trijumfa.405 Ilirski
kralj, kako se vidi, bio je iznimno bogat, bogatiji i od makedonskih kra-
ljeva ijeg se bogatstva u Pelli Tit Livije nije mogao nahvaliti.
BILJEKA: U tom razdoblju u Rimu jedan je eskontni sestercij vri-
jedio 1000 sestercija u srebrenim noviima (v. Larousse). Sestertium,
monnaie de compte valait 1000 sesterces, sestercij, eskontna novana je-
dinica, vrijedio je 1000 sestercija srebrnjaka. Latinski raunski izraz du-
403 Tit Livije. Historia Romae. XLV, str. 43.

404 I iz tog plijena dobiveno je dvjesto milijuna sesterca (novca, op. M. V.), prema izvijeu Antiasa, riznikog
ravnatelja za zlato i srebro, to je u riznicu uneseno, no rizniar nije naznaio od ega je tolika suma dobivena...
dvadeset sedam funti zlata i devetnaest funti srebra.
405 Tit Livije, sv. VI, 1 i XLV, 43
209
centies znai 2 puta 100 puta 1000. Od rimskog plijena ugrabljena na
dvoru ilirskoga kralja Gencija dobiveno je, dakle, 200 milijuna sestercija
srebrnjaka (a ne 20 milijuna, kako je to pogreno izraunao prije 150 go-
dina francuski prevoditelj Tita Livija u izdanju navedenom u priloenoj
bibliografiji). Prerauna li se u dananje vrijednosti samo ta naznaena
svota unesena u rimsku dravnu riznicu (za jedan srebrni sestercij jedan
ameriki dolar), dobije se od samo zaplijenjene vrijednosti na dvoru ilir-
skoga kralja iznos od 200 milijuna dolara, ne raunajui da je na dana-
njem tritu rije o autentinom antiknom srebrnom noviu!
Vjerojatno je bila rije o bogatom srebrnom i zlatnom posuu, ri-
jetkim slikama, kipovima, nakitu i drugim dragocjenostima skupljenima
tijekom stoljea bogate prolosti jednog marljivog pomorskog naroda,
koji su bili prodani na drabi u bogate rimske patricijske kue!
Ako je ve bio toliko bogat, zato se kralj Gencije toliko natezao s
Perzejem oko makedonskih talenata za ratne potrebe? Moda jer je, na
Perzejevo inzistiranje, kralj Gencije trebao nakon oslobaanja svoje obale
poslati vojsku u Makedoniju i pomoi Makedoncima u istjerivanju Rim-
ljana. To se jedino ini loginim jer su u njegovoj dvorskoj riznici Rim-
ljani nali veliko bogatstvo, i novac i zlatne i srebrne ipke (13,5
kilograma zlata i 9,5 kilograma srebra).
Njegova mornarica, 220 ratnih laa, lembova (vie nego to ih je imao
hrvatski kralj Tomislav vie od 1000 godina poslije!), bila je razmjetena
od Krfa do Apolonije i Draa, u gradovima koji su bili saveznici Rima.
I na kraju, prema odluci senatus consultum, kralju Genciju i njego-
voj obitelji bilo je odreeno provesti ostatak ivota u izgnanstvu u gradu
Spoleto (Spoletium). Eh, da! Kako graani Spoleta nisu primili tu vijest
s oduevljenjem, prebaen je napokon u Gubbio (Iguvium) gdje je i za-
boravljen.
Od okupacije s izgovorom do okupacije bez razloga

Ivan Lui (1604. 1679.), hrvatski erudit, ali mentalno posve uklo-
pljen u mletaki nain razmiljanja i vrednovanja, u svojoj oveoj knjizi
De regno Dalmatiae et Croatiae historiarum libri sex posvetio je stotinjak
stranica opisima antike povijesti naih krajeva i Ilira, naih sjedilakih
predaka, citirajui bezrezervno antike pisce, i s grke i s rimske strane.
Preutio je meutim posve Batona i prodor njegove brojne vojske nado-
mak Rima...
210
Dovoljno je samo usporediti to su o istim ljudima i dogaajima za-
pisali, primjerice, Herodot, Polibije, Tit Livije, Plinije Stariji ili Strabon,
da bismo uoili ne samo njihove meusobne razlike u prosuivanju, nego
i u pukoj topografiji. Tako Herodot za Venecijance tvrdi da su Iliri (i to
triput u svom djelu), a rimski ih pisci proglaavaju Henetima, doseljeni-
cima iz Male Azije, koji su oduvijek ivjeli u neskladu sa svojim isto-
nim susjedima. I Strabon kad govori o gradu Segestica (Sisak) tvrdi da lei
na uu Save u Dravu koja se ulijeva u Dunav.406 Rije je o brkanju dvaju
gradova Segestica i Singidunum to dokazuje da Strabon nije ondje bio i
da je te i neke druge podatke pokupio od drugih pisaca.
Tit Livije ustraje na tome da je Rim morao napasti Iliriju jer je ilir-
ska mornarica kontrolirala strane brodove koji su zalazili u Jadran. Time
je opravdavao ruenje ilirskih gradova, a neto slino moemo uoiti i u
djelu Kasija Diona (rodom Grka iz Nikeje) koji otvoreno tvrdi da je Ok-
tavijan August odluio (35. 33. pr. Kr.) napasti Kolapijane odnosno nji-
hov glavni grad Segestica (Sisak) i da nije bio izazvan, ali da je bio
motiviran.407 On je na tom kriitu vodenih tokova i kopnenih putova
odluio utaboriti svoje elitne trupe i formirati velik rimski vojni logor
odakle je odluio krenuti na Daciju, pa ak i na Trakiju.
Dion tvrdi: Oktavijan je krenuo na Panoniju ne zbog toga to je imao
neto protiv njih (nisu mu bile upuene nikakve uvrede), nego jednosta-
vno jer je odluio izvjebati vojnike, da bi ih stranci hranili, i jer nije suo-
sjeao sa slabijima, smatrajui da su jai uvijek u pravu.408
Oktavijan je, tvrdi Dion,409 pretrpio neuspjeh tijekom napada s
kopna, a kako je Siscia leala na suhom meu vodenim tokovima, Okta-
vijan je prisvojio amce koje su mu pripremila okolna saveznika naselja,
zaplovio Dunavom, zatim u Savu pa Kupu i napao grad i s kopna i s rijeka.
Krenuo je u vie napada na tvrde zidine grada. I barbari su opremili svoje
amce za borbu u jednom komadu i u borbi ubili Menasa, Sekstova biveg
zarobljenika, i na kopnu odbili Oktavijanovu navalu.
Panonci su mu meutim poruili da ne treba ratovati s njima jer
mu nude saveznitvo. Oktavijan je pokuao, usput, napasti i Dalmaciju,
406 Strabon. Geographikon evdomon. VII, 2, 5.

407 Kasije Dion, Historia romana, str. 5, 37, 49.
408 Isto, XLIX, 36.
409 Isto, str. 37.
211
ali, kako je zapisao Dion:410 to se tie Dalmatinaca, najprije ih je Agrip,
a nakon njega i Oktavijan pokuao svladati. Nakon tekih i munih borbi,
kad je Oktavijan bio ranjen (...) Rimljani su pokorili veinu, a Statilije Taur
nastavio je ratovati.
Nakon tog ishoda Oktavijan se sa svojim legionarima vratio u Rim,
ali nije uspio dobiti od Senata doputenje za trijumf jer pobjeda nije bila
izvojevana. Odobreno mu je meutim da mu se postavi kip na javnom
mjestu i da upravljanje njegovih imanja ide na troak Senata. Oktavijan
poe u Rim osobno, odgodi trijumf koji mu je odobren, pristane da mu se,
kao i Liviju, oda poast kipovima, da upravlja imovinom bez tutora i do-
bije povlasticu nedodirljivosti kakvu uivaju puki tribuni.411
Neto se slino dogodilo i tijekom sedmog od deset rimskih ratova
na ilirskome tlu: Cecilije Matel, primivi ast konzula, oekivao je prigodu
da i sam doivi trijumf pa je odluio napasti Dalmaciju a da ga ondje nitko
nije provocirao. Ondje su mu, u Solinu, priredili prijateljski doek, ali se
ipak vratio u Rim s pretenzijom da je time zasluio trijumf, zapisao je rim-
ski povjesniar Apije, suvremenik tih ratnih zbivanja meu Rimom, Dal-
macijom i Panonijom.
Rat protiv Panonaca i sjevernih Dalmatinaca nastavio je Tiberije.
Antiki pisci i povjesniari tog doba nisu nam ostavili toan opis ratnih
sukoba Rimljana i njihovih sociusa nomini romani protiv panonskog
voe Batona Desidijata. Svetonije nam je ostavio zagonetku povezanu s
nekom nagodbom izmeu Tiberija i Batona iz koje je vidljivo da je Baton
opkolio Tiberija i prisilio ga na prestanak ratnih operacija: Obdari ga
prekrasnim darovima i dade voi Panona Batonu da se nastani u Raveni
i time mu uzvrati omoguavanjem da se [Tiberije] izvue iz opsadnog po-
loaja u jednom opasnom klancu u kojem se naao sa svojom vojskom.412
Budui da se nagodba Tiberija i Batona dogodila u klopci u koju su za-
pali Tiberije i njegovih 10 legija koje je poveo na teritorij zemlje Desidi-
jata, najvjerojatnije je da je to bila utvrda na breuljku na otrom zavoju
Bosne, sjeverno od Zenice, gdje se i danas nalazi drevna tvrava Vranduk
iji naziv izvorno glasi Vard-inek (tvra-vica, mala tvrava). Nije li rije
o sredinjem mjestu na podruju Vardeja, doskoranjih pljakaa Ita-
410 Isto, str. 38.

411 Isto, str. 38.
412 Svetonije. Dvanaest cezara : Tiberije. Str. 20.
212
lije?413 Simptomatino je da o tom unitenju Plinije govori kao o stra-
nom dogaaju u Italiji koji se zbio prije njega. Vjerojatno Plinije misli
na prodor vojskovoe Batona s 200.000 ratnika niz Italiju sve do Rima 6.
poslije Krista. Dakle, ini se da je Vranduk odavno bio ilirsko vojno upo-
rite u prirodnom zatienom okoliu, na koji se namjerio Tiberije i pri-
tom pao u Batonove ruke.
413 Plinije Stariji. G. E. III, str. 26.
213
Ilirski vojskovoa Baton, veliki ban monog plemena Daisitihata, izazvan upadima
pljakakih pohoda rimskih legija ujedinio je ilirske voe i poveo na Rim 6. godine po
Kristu (prema Svetoniju) oko 200.000 ratnika. Strabon tu ekspediciju naziva pustoe-
njem Italije. Dolo je do nagodbe i Iliri su se vratili, ali je ipak tri godine kasnije zapo-
eo jo jedan obrambeni rat na tlu dananje Bosne, okonan je sporazumom izmeu
Batona i Tiberija, nakon kojega su Iliri i Rimljani postali socii, tj. saveznici.
214
XI. ILIRI I RIMSKO CARSTVO
Prodor rimskih legija u unutranjost ilirskih

zemalja tek predstoji...
Bez obzira na to to su Rimljani nakon pada june ilirske obale po-
dijelili obalu na tri dijela (Istru, Liburniju i Dalmaciju) otpor Ilira nije je-
njao. tovie, u unutranjosti se estoko rasplamsao. Protiv Ilira Rimljani
su vodili 10 ratova meu kojima njih pet protiv Delmata, najhrabrijih
ilirskih gortaka.
Nije potpuno jasno nastojanje crnomorskog vladara Mitridata VI.
Velikog (132. 63. pr. Kr.) kojemu je palo na pamet povezati se s Grcima
koji su ivjeli po sjevernom rubu Crnog mora. Htio je da mu oni pomo-
gnu pri povezivanju, milom ili silom, sa Skitima kako bi, nakon osvaja-
nja Galatije i Paflagonije, pokuao pridobiti za saveznike i Ilire u Panoniji
pa s njima udariti preko Dalmacije na Rim. Najprije je oistio od Rim-
ljana zapadni dio Male Azije (gdje ih je pobio vie od 80.000) da bi pre-
nio sredite svoje kraljevine u Pergam i proglasio se kraljem Azije. Neko
je vrijeme drao pod okupacijom i grke otoke, pa i samu Atenu. Nakon
to ga je Pompej potukao na Eufratu, Mitridat je opet sveo svoje kraljev-
stvo na krajeve oko Crnog mora, dok ga 63. pr. Kr. s lea nije ubio neki
njegov vojnik rodom iz Galatije.
Koliko je Mitridatova epopeja poticala i je li pomagala ustanke u
Panoniji, o tome nemamo dovoljno izvora, ako se izuzme Strabonova
sljedea natuknica: Grad Hersones bio je najprije neovisan, a haranja su
mu prouzroili barbari da bi se priklonio Mitridatu Eupatoru kao zatit-
niku, i to jer je on kanio organizirati pohod na barbare koji su ivjeli s onu
stranu mora (dananji Perekop, op. prev.) pa sve do Boristena i do Ja-
drana. Svrha je tih priprema bila udar na Rimljane.414
Prevoditelj Strabonova djela, francuski povjesniar i helenist Raoul
Baladie, tvrdi (str. 106) da je Mitridat planirao povesti sa sobom Sarmate
i Bastarne, kao i galska plemena sa srednjeg Dunava (vjerojatno dananja
414 Strabon. Geographikon evdomon. VII, str. 3, 4.
215
Galicija), koje je uspio pridobiti za prijatelje kako bi preko Panonije
udario pravo na Italiju. A to se tie tih Gala, rije je vjerojatno o onima
to su ivjeli pokraj donjeg toka danas rumunjske rijeke Mures, pritoka
Tise, o onima za koje je Strabon zapisao: Marisos, koji tee s planina i koji
utjee u Dunav u zemlji Galata, poznatih pod nazivom Skordisci. Oni su
doista bili nastanjeni usred ilirskih krajeva prema Trakiji.415
Kakav je bio odjek tih intriga u naim krajevima, posebno u unu-
tranjosti, moe se nagaati. No Rim je upriliio nekoliko trijumfa u po-
vodu navodnih pobjeda nad Delmatima: najprije 155. pr. Kr. tobonji
trijumf nad Delmatima konzula Publija Kornelija Scipiona Nazika, a 26
godina poslije odran je trijumf nad Ilirima konzula Sempronija Tudi-
tana u povodu nove pobjede nad Delmatima. I deset godina poslije
konzul Lucije Cecilije Metel vodio je opet svoj trijumf zbog sjajnih
pobjeda nad Delmatima pa je dobio nadimak Dalmaticus. Svi ti pusto-
lovi dovodili su nasumce pohvatano roblje i hvalili se velikim opljaka-
nim plijenom a da nisu uspjeli uspostaviti kontrolu nad Panonijom
strictu senso. Baton e tomu stati na kraj! Rim je proslavljao svoje krae
i provale u tue zemlje...
Sve je to bila iznimna kontraproduktivna investicija za budunost
Rima, to emo vidjeti neto poslije. Godine 78. pr. Kr. s jakom je vojnom
silom zauzet Solin, i to nakon dvije godine iscrpljujua ratovanja. Kad je
Julije Cezar proglaen prokonzulom Ilirika, buknuo je jo jedan ustanak
Delmata i Japoda, a za njima je sav Ilirik uao u graanski rat, sad i na
strani Pompeja i protiv Cezara. Japodi i Delmati nekoliko su puta pora-
zili Cezarove trupe. Cezar je meutim dovodio uvijek nove trupe socio-
rum da bi svladao tu pobunu. Nakon Cezarove smrti Ilirik se opet digao
na oruje i ponovno osvojio Salonu. Izazvali su time protiv sebe velik
pohod rimskih kopnenih i pomorskih snaga. Nakon te pobjede organi-
ziran je jo jedan trijumf, dalmatinski trijumf, a od dijela donesenog pli-
jena sagraena je rimska javna knjinica.
Od veih i poznatijih rimskih vojskovoa u ilirskim su zemljama
ratovali: Gaj, Antonije i Brut. U tom kaosu naao se i Oktavijan odnosno
August, koji je odluio pokoriti i Panoniju u koju ni jedna strana sila
nikad nije uspjela prodrijeti. Oktavijan je proao s ognjem i maem sve
krajeve izmeu Jadrana, preko Save i Drave, a ondje je bio i dvaput ra-
415 Isto, VII, 5, 1.
216
njen. Na Mljetu i na Koruli dao je ubiti sve to je moglo nositi oruje. Li-
burnima je Oktavijan oteo slavnu pomorsku flotu sastavljenu najvie od
vrlo pokretnih i ubojitih laa nazivanih liburnama. Zatim se iskrcao u
Senju i preko velebitskoga klanca upao u zemlju Japoda te zauzeo njihov
glavni grad (blizu dananjeg Otoca). Sisak, glavno sredite Sigina (Sy-
ginna) opsjedao je 30 dana i prisilio ga na predaju. Iz Ilirika se vratio u
Rim i ondje tri dana slavio svoj trijumf. No ni on nije uspio pokoriti ve-
likog bana Batona. Rimski sangvinik nije mogao misliti na dulje rokove;
to je svojstveno samo hladnokrvnim Ilirima, koji ve odavno ive u
znaku potrebe reciprociteta kako bi bili sigurni da e njihovo djelo na-
divjeti svaku ludost.
Oktavijan umalo nije pao od noa jednog vojnika Ilira, njegova
praepositum cubiculi, koji je priao njegovu krevetu s isukanim noem
da bi ga ubio.416
Zabranio je da se zarobljeni Iliri prodaju u krajeve blizu zemlje Ilira
jer su bili neukrotivi, pisao je Gaj Svetonije, Tacitov suvremenik.
N. B. Oktavijan je vodio samo dva rata u inozemstvu: rat u Dalma-
ciji kad je bio mlad i rat u Kantabriji nakon Antonijeva poraza. Oktavi-
jan je tijekom ratovanja u Dalmaciji bio ranjen dva puta. Nekoliko je puta
preao Panoniju i Iliriju.417
Nikad se ne e znati koliko su tono ljudi Rimljani poubijali u vie
od 200 godina ratnih nasrtaja na zemlje Ilira. ini se da su ti esti i du-
gotrajni ratovi prisiljavali stanovnitvo, pogotovo ono stoarsko na sje-
vernim ravnicama, da trai sklonite po rubovima Karpata, pa i preko
njih, u zemlji susjednih im Sarmata, u nekadanjoj satrapiji Saka, s kojom
Skudra nije imala potrebe ratovati. Moda su u tom burnom razdoblju iz
Posavine i panonskih nizina na sjever doli i Gali (u Galiciju) sa svojim
ogromnim stadima goveda, kakva se i danas mogu vidjeti na madar-
skim pustama.
Stoga je shvatljiva tvrdnja ukrajinskog redovnika Nestora koji je u
svom djelu Povest vremennyh let (Povijest prolih godina) tvrdio da su
svi koji govore slovjanskim jezikom doli na sjever iz panonskih nizina
kad se, zbog njihova dolaska na sjever, u skitskim krajevima pojavio pe-
lazgijsko-medski jezik, a poslije, u prvim stoljeima poslije Krista, i prvi
416 Svetonije. Dvanaest cezara : Oktavijan August. XIX.

417 Isto, XX.
217
znaci kranske vjere. Naime, samo se u Bosni i u Ukrajini i danas mogu
nai neka imena tih prvih krana: Ivan, Jurij, Stjepan, Anton itd., kojih
nema ni u zemljama Traana, a ni zapadno od zemalja po vertikali Jadran
Dunav Dnjepar.
U silom podvrgnutim, ali ne i pokorenim krajevima, ue Panonije
Rimljani su zbog visoka stasa Ilira i rijetke borbenosti na ratnim popri-
tima poeli to milom to silom novaiti tamonje mladie da bi ih po-
veli u rat s Germanima.
Bjeei od racije ti su se mladii okupili u dostatnom broju i 6. po-
slije Krista okupili oko desidijatskog bana Batona, koji ih je opet poveo
na Rimljane. Ustanak je bio toliko silovit da su mu se pridruili i ustanici
ostalih krajeva u unutranjosti po svim ilirskim zemljama. Dolo je do
pokreta brojnih ratnika koje je Baton poveo na Rim i preao u Italiju. Od
Hanibalove provale u Italiju Rim se nije naao u tolikoj panici.
Sam Oktavijan August doao je u rimski Senat i usplahiren rekao
da treba hitno djelovati jer e inae pobunjenici doi u Rim za svega 10
dana. Da bi ga Rimljani ozbiljno shvatili i dali mu svoju potporu, August
je na Forumu rekao, prema Svetoniju, da ilirska vojska ima nekoliko sto-
tina tisua ratnika.
Batonovo napredovanje prema Rimu mogla je zaustaviti samo rim-
ska ratna varka. Na elu je rimskih kohorti i legija bio Tiberije. On je iz-
bjegavao izravne sudare s Ilirima: opkolio ih je oekujui da potroe
hranu i tako fiziki oslabe. Tijekom tog poigravanja u Italiju su dole
nove legije iz Italije pa i iz Azije, a Tiberiju je u pomo stigao i njegov
roak Germanik. Taj je ilirsko-rimski rat na talijanskome tlu trajao tri
godine. Svetonije tvrdi da je to bio najtei rat od svih koje je Rim vodio
poslije punskih ratova.418
Rimljani su uspjeli potisnuti Ilire natrag u njihovu zemlju. Ondje
su dvije godine poslije dole trupe Tiberija i Germanika. Oko 15 rimskih
legija i toliko sociorum nomini Latini stezalo je obru oko Batonovih rat-
nika. Rimljani su ratovali na tekom i tuem terenu, a Iliri su u tome vi-
djeli svoju prednost. Navukli su Rimljane u klance i prodoline, iscrpljivali
im napadni elan dok opkoljeni vojskovoa Baton nije opkolio Tiberija i
njegovu legiju blizu tvrave usred ue Panonije, najvjerojatnije u Vran-
418 Svetonije. Dvanaest cezara. XIV XXI.
218
duku.419 Baton je Tiberija uhvatio u kripcu: Tibrije je pao u klopku Ba-
tonovih ljudi, a Batona i njegove snage u Vranduku okruilo je od
ukupno 30 legija 100 Rimljana 100 njihovih socii nomini Latini. Usred
bosanskih brda i uma Latini i Iliri vrtloili su kao crni i uti mravi.
To je, prema pojednostavljenoj logici ratovanja, bila u neku ruku
dvostruka pat-pozicija u kojoj je mogao stradati najprije Tiberije, a onda
i Baton. U toj situaciji Baton je pristao na pregovore s Tiberijem. Cilj je
tih pregovora bio da obojica vojskovoa ostanu na ivotu i da izmeu
njihovih vojski u blioj budunosti prestane neprijateljstvo te da se zaje-
dno suprotstave vanjskim neprijateljima. Nakon tog dogovora, dakle,
prihvaen je ilirski savez s Rimom te je Baton s Tiberijem otiao u Italiju.
To je bilo 16. sijenja 12. godine poslije Krista.420
Tiberije je, za svoj raun, nakon toga proslavio u Rimu svoj dalma-
tinsko-panonski trijumf421 pri emu je pokazao veliko blago koje je oplja-
419 Postoji stanovita zbrka i meu ozbiljnim hrvatskim povjesniarima kad su u pitanju Strabonovi navodi
o daisitiatai on Baton igemon (v. Strabon, Geographikon evdomon, VII, 5, 3), kako je taj antiki pisac nazvao
vojskovou, odnosno velikog upana (ban-dojn) Desidijata, sredinjeg plemena Panonije strictu senso, tj.
dananje Bosne. Zemlja Desidijata prostirala se otprilike ondje gdje je nastala rana srednjovjekovna Bosna,
od Lave do Drine. Povjesniari su pokuavali locirati mjesto u srednjoj Bosni na kojem su se sudarile voj-
ske Batona i Tiberija. Dr. Ferdo ii Batona je nazvao Dalmatincem (v. ii, F. Povijest hrvatskog naroda.
MH, str. 46). Meutim, sama injenica da je Baton bio vojskovoa najjaeg ilirskog plemena Desidijata, upu-
uje na zakljuak da Baton nije mogao biti Dalmatinac.
Slina pomutnja bila je i s Ardubom, tvravom na brijegu pokraj rijena zavoja, gdje je Baton stjerao u klopku
Tiberija. Ondje mu je takoer potedio ivot nagodbom da se vrati otkud je i doao. Zauzvrat su zemlje Ilira
uivale status socii nomini romani, a ne pokorene i osvojene zemlje. Budui da je Baton pokuao oteti Solin
u kojem su Rimljani smjestili sjedite Dalmacije, neki su povjesniari tvravu Arduba smjetali u dananju
Dalmatinsku zagoru.Ondje meutim nije bilo tvrave u otrom zavoju rijeke i stoga se treba drati Svetoni-
jeve tvrdnje da je taj lokalitet bio u zemlji Desidijata (v. Svetonije. Dvanaest cezara. XVI XXI). Sve u svemu,
ta je tvrava bila podignuta davno prije provale Rimljana i nalazila se na strateki vanom mjestu, gdje se
danas nalazi Vranduk.
N. B. Svetonije navodi da se tad sva Ilirija prostirala izmeu: Italije, Norika, Trakije do Makedonije te od Ja-
drana do Dunava. Kad spominje Tiberijev trijumf koji je uprilien dvije godine nakon nagodbe s Batonom,
Svetonije izriito tvrdi kako je nagradio Batona zbog toga to mu je potedio ivot i omoguio mu da ivi u
izobilju u Raveni (XX).
Kako su i Grci i Rimljani nae toponime pisali na svoj poseban i, meu njima samima, razliit nain, naziv
Arduba potjee iz prvotnog naziva Vardunek, dakle podignute za vrijeme prvih velikih banova koje je
ustoliio Darije Veliki u 5. stoljeu prije Krista. Naime, na medskom jeziku vard znai tvrd, varda pak tvr-
ava (i danas na bosanskom podruju postoji nekoliko lokaliteta koji se i dalje nazivaju Varda, a na tim su
lokalitetima poodavno bile podizane kule, osmatranice ili vojne utvrde).
Kad se imenici vard doda sufiks -nek, onda dobijemo umanjenicu vardunek, od ega potjee i na naziv Vran-
duk.
N. B. Od prastare medske rijei potjeu rijei vard, grad te kar ili ker, rijei koje su se u raznim sloenicama
sauvale i u nae doba, kao naziv gradia Kernjak kraj Karlovca, a odatle i prezime Kerniak ili Krnjak (u smi-
slu slubenik u refugiju kerna). Prastari naziv Varda i danas postoji u Perzijskom zaljevu, a rairen je po Eu-
ropi, od jugozapada Peloponeza preko Panonije pa sve do krajnjeg sjevera Norveke, gdje su u prolosti
otplovili dinarski pomorci.
420 Svetonije. Dvanaest cezara. XVI XX.
421 Na plitkom reljefu Apoteoze Oktavijana Augusta rimski orao (ara) stoji stjeran pod Oktavijanov stolac,
a na samom poetku (s lijeva na desno) donjeg dijela tog plitkog reljefa od oniksa vidi se kako je bio odjeven
ilirski ratnik u Oktavijanovo doba: ilirska kaciga i pancir sa zatitnim privjescima.
219
Slika 36: Reljef apoteaze Oktavijana Augusta.
kao po okolnim zemljama Ilira. Zbog vitekog dranja, nije ni pogubio
ni ponizio Batona, nego mu darovao bogato imanje u Raveni da bi stare
dane proveo u izobilju na raun Senata. Materijalno je, moglo bi se rei,
Baton bolje proao od Oktavijana.
S posljednjim ilirskim vojskovoom Batonom Desidijatskim u Rim
je uao svojevrsni trojanski konj. Trebat e dva i pol stoljea da se to i
pokae dolaskom ilirskih vladara na vrh vojne, politike i civilne vlasti
Rimskog Carstva.
Nakon trijumfa Tiberije je priredio objed za rimski puk na tisuu
stolova, a puanima je podijelio dio opljakanog novca. U spomen na taj
dogaaj napravljena je ona savreno izraena Gemma Augustea koja se
sastoji od dviju reljefnih skupina: na jednoj se vide August, Tiberije i
Germanik okrunjeni mazdejskim simbolom boanske moi (savrena
krunica koja je bila tovana u Panoniji kao simbol nebeskog savren-
stva), a na drugoj neki zarobljeni vojnici koje rimski legionari mue i po-
niavaju.
220
Batona je spomenuo i Ovidije u stihovima: In quibus et belli summa
caputque Bato. Zvane rnja misli da od titule Bato potjeu i dananja
imena ljudi i lokaliteta: Batovii, Batovo selo i Batin grad.422
N. B. Polovinom 19. stoljea fra Grgo Lozi opisao je nalaz kraj sela
Litana, blizu Livna, nadgrobnu plou s natpisom: Bato mi et meis. Dakle,
Grci su pisali panouton ili baton, a Latini bato, a rije je o tituli tadanjih
vojskovoa (kakva su imali i Brajci), a odgovarale bi uobiajenijoj tituli
ban-dojn, tj. podban (neto kao veliki ban, megabaz, u odnosu na vr-
hovnog bana, arta-ban, u Darijevoj vojsci). I nakon Batonove predaje u
novoosnovanoj rimskoj provinciji Iliriku, tvrdi Svetonije,423 stalno su iz-
bijale pobune.
U svom poglavlju o Tiberiju Hadrijanov tajnik Svetonije, autor
knjige Dvanaest cezara, tvrdi da je samo na prostoru ue Panonije (da-
nanje Bosne) kad je Tiberije provalio do sredita zemlje ivjelo vie od
8000 stanovnika.424 Svetonije, kojemu su bili dostupni rimski carski ar-
hivi, tvrdi da su Rimljanima bile potrebne, tom prigodom, tri godine da
bi s 15 legija i jo toliko saveznika doveli Batona i njegovu golemu vojnu
silu na politiko poravnanje i saveznitvo.
A dokud se sve prostirala zemlja Ilira koja je priznavala Batonovo
vrhovnitvo, pie Svetonije: Tiberije je bio plemenito nagraen za svoju
upornost jer je podloio rimskoj vlasti svu Iliriju, to jest zemlje koje se pro-
teu od Norika pa sve do Trakije i Makedonije izmeu Dunava i Jadran-
skog zaljeva.425
Vjerojatno su na temelju te Batonove ponude Rimljani prihvatili
mogunost da Iliri ne budu samo socii nomini Latini, nego i suvladari
Carstva. To je bila jedna od najsudbonosnijih nagodbi meu zaraenim
stranama u posljednjih 2000 godina. Zahvaljujui toj mudroj nagodbi,
ilirski su vladari Rimsko Carstvo doveli do vrhunca moi vladajui pro-
storom, unutar njegovih granica, oko 230 godina.
Rije je, dakle, o zapadnom dijelu Skudre na kojem je zbog Ale-
ksandrova pripojenja Trakije Makedoniji nastavila nezavisnim ivotom
ivjeti Panonija (zemlja banova) kao zemlja Ilira (slobodnih, tj. neza-
visnih ljudi), kako je to ustvrdio 100 godina prije Svetonija i Plinije Sta-
423 Str.152.
424 Svetonije. Dvanaest cezara. Str. 147.
425 Isto, str. 147.
221
riji. A kad su zauzeli i Trakiju, Rimljani su i ne hotei obnovili ukupnost
zemalja Skudre: njima nasuprot, na zapadu, Germanija, a na sjeveru pak
i dalje nezavisna satrapija Saka, s kojom Iliri nikad nisu ratovali, osim ti-
jekom kasne antike u sastavu rimske vojske ali samo du limes danu-
viensis.
Kranstvo omoguuje odranje domaeg jezika i

nacionalne svijesti
Pojavom kranstva ljudski se odnosi polako i nezaustavljivo mije-
njaju, pa tako i u Rimskom Carstvu i u zemljama oko njega.
Ulaskom u Rimsko Carstvo na nae dinarsko tlo dolo je i rimsko
poganstvo i kranstvo iz Palestine. Jo nisu napisane dostatne studije o
tome kako je Pavao iz Tarsa daleko snanije utjecao na sudbinu naih ze-
malja nego bilo koji rimski vladar.
Pavao apostol bio je pripadnik farizejske sekte. Kako je sam zapi-
sao: Brao, ja sam farizej, potomak farizeja. Zbog nade u uskrsnue mrt-
vih meni se sudi. Kad je on to rekao, dolo je do prepiranja izmeu
farizeja i saduceja pa se skuptina razdijelila. Saduceji naime tvrde da
nema ni uskrsnua, ni anela, ni duha, a farizeji sve to priznaju (A. A.,
23, 6). Taj spor izmeu farizeja i saduceja prenio se poslije na otvoreno
neprijateljstvo idova prema kranima, i to ne samo u Palestini. idovi
iz Antiohije i Ikonija zbog toga su kamenovali apostola Pavla i jedva je
ostao iv. To se ponovilo i u Efezu. Poslije su od rimskih vlasti traili da
ga uhite i sude, a to su inili svim kranima i u samome Rimu, to je do-
velo do masovnih progona, muenja i ubijanja krana, posebno za vla-
davine cezara Nerona.
Taj je problem za nas iznimno vaan ako elimo shvatiti povijest
naih zemalja, povijest naeg naroda, naeg jezika i civilizacije uope. U
tome nam najprije pomau razni rukopisi naeni na lokalitetu Qumran,
uz rub Mrtvog mora. Rije je o ruevinama vjerskog sredita sekte Esena.
Po svojim regulama i nainu ivota najblii su benediktincima i franjev-
cima: njihovo rigorozno jednobotvo i vjera u dolazak Spasitelja bili su
bit njihove vjere. Time su se razlikovali od tradicionalnog idovskog u
usporedbi s kranima poganskog jednobotva, kako se to oituje u
vjeri saduceja, hramskih sveenika. Esenski redovnici ivjeli su u celi-
222
Slika 37: Tumaenje i usporedba znakova iz Zapisa s Reetarice.
batu, istoi tijela, uzdizanju duha u spoznaji, oboavanju istine, a obra-

ivali su i zemlju. Sve je to bilo daleko od biti vjere saduceja.
Vjera Esena naime bila je uvoenje Zarathustrina mazdaizma u
ivot i vjeru idovskog plemena Juda. Naziv Eseni vjerojatno potjee od
aramejske rijei essah to znai zajednica ili sabor. Bit je vjere Esena
dolazak Spasitelja koji e pokazati smisao i sudbinu i ljudskog roda i svi-
jeta uope: svemir e posve nestati, od ljudskog e roda uskrsnuti samo
pravednici, ostali e nestati zajedno sa svemirom u ognju vjenome.
Uz Regule esenske zajednice, u Qumranu su naeni i drugi manji
ili vei rukopisi (Komentar Habakuka, Hramski svitak, svitak Izaije) te
posebna molitva Esena koja je u stvari parafraziranje jednog izvatka iz
Zarathustrinih strofa (gatha) u kojem je rije o Duhu Istine i prijeziru
prema laima, zloinima i ruiteljima te glorifikaciji jednog i jedinog
Boga, Stvoritelja i Uzdravatelja Svijeta.426 Dobro i cjelovito te je rukopise
426 v. jasnu 30.
223
znanstveno obradilo vie istraivaa, i idova i krana, a saetak je ob-
javljen u francuskom asopisu Rukopisi s Mrtvog mora u izdanju Dos-
siers darcheologie od sijenja 1994. (poseban uvid o Zarathustrinu
utjecaju na idovstvo opisan je na str. 79).
Neto je stariji od tih rukopisa (pisanih u Isusovo vrijeme) Zapis s
Reetarice naen uz Buko jezero, na Kraljiinu prispu, blizu Podgradine
kraj Livna. Na tom je kamenu uklesano nekoliko lijepih cvjetnih ukrasa
i tri rijei, kao molitva-cvijet: Dainuij raji iiii (s nadahnuem u raj
ii).427
Nije rije o sluajnosti. Perzijanac Kir Veliki i Medijac Darije Ve-
liki, kako ih nazivaju veliki proroci Tore, oslobodili su idovsku elitu koju
je iz Izraela Nabukodonosor doveo u Asiriju. idovski prvosveenik Zo-
robabel vratio se u Jeruzalem sa skupinom saduceja i s dozvolom koju su
mu iranski vladari dali u Ekbatani, glavnome gradu Medije, da bi obno-
vio hram. Tad su idovi polako naputali naziv za Boga Elohim i, prema
uzoru na Perzijance, uzeli naziv Yhwh (na madskom yawe znai onaj
koji jeste, vjeiti ili pak jastveni, tj. koji je u biti svega to jest).
Valja znati da utjecaj Zarathustrina jednobotva nisu primili svi i-
dovi: saduceji su bili posve neosjetljivi na te jednobozake prinove, ali je
u intelektualnim krugovima, koji su itali iransku svetu knjigu Gatha,
nastalo posve novo jednobotvo i oni su bili rigorozno bliski sljedbeni-
cima mazdaizma, a nazvali su ih Perzijancima. Istini za volju, Ivan Kr-
stitelj, oito prior Esena, u Isusu je prepoznao Spasitelja kojeg su oekivali
mazdaisti i, prema njima, i Eseni. Isus je teko podnosio farizejski for-
malizam i zanovijetanje, ali ga nisu dali razapeti farizeji nego hramski
sveenici saduceji. Kad ga je Ivan prepoznao, sam je pao u nemilost i-
dovskoga kralja Heroda, rimskoga vazala: tijekom Herodova pijaneva-
nja Ivanu Krstitelju odsjeena je glava i poela je potraga za Isusom i
njegovim uenicima.428
427 Gatha, 43, 11.

428 U medskom jeziku (Gatha) rije savo znai spaava. Odatle najvjerojatnije potjee i naziv za rijeku
Savu, koja izvire i gornjim tokom tee kroz krajeve nastanjene Siginima, u antikoj Mediji.
Izraz ye savo znai - koji spaava. Odatle potjee i aramejsko ime Yeua, odnosno na nain
izgovaranja tog imena - Isus. Kad kaemo Isus, onda smo na medskom jeziku rekli Koji spaava. Kad
kaemo Isus, onda smo zapravo rekli - Spasitelj.
224
MATERIJALNI DOKAZI PRASTARE
NAZONOSTI MAZDAIZMA U BOSNI
Slika 38: Naslovna stranica Livanjske knjievne itanke, uredio fra Jozo Mihaljevi,
Livno : MH, 1994.; Ornamenti - plastika u kamenu, iz starokranske bazilike u
Reetarici, upa Podhum, Livno. Originali se nalaze u Zavodu za zatitu spomenika
kulture u Sarajevu.
U Isusu idovi, s pravom, nisu prepoznali Mesiju kojega su ekali,

jer je Mesija morao biti samo njihov kralj i osloboditelj Jeruzalema, a ne
Spasitelj Svijeta, kako su ga primili Samariani ija je sekta bila blia maz-
daistima nego esenska i farizejska, a koju su saduceji prezirali.
Jedan je od ljutitih farizeja bio, prema vlastitu priznanju, i Saul koji
e doivjeti obraenje kad padne s konja tijekom proganjanja krana na
putu za Damask. Njegovo duhovno hrvanje s onima koji nemaju oi da
vide niti ui da uju, tj. sa svim protivnicima Isusovih apostola i njihovih
uenika, zavrilo je glavosjekom najmanjeg meu apostolima, kako se je
Pavao ponizno nazivao. Njegovo je djelo meutim iznimno vano za
uspon i razvoj kranstva, ali i za cijelu civilizaciju koja je proizala iz
Isusova nauka. Pavao je odlino poznavao i grku filozofiju i idovska
vjerska naela, a oito i naela mazdaizma, i svima je tumaio ljubav
prema istini i meusobnu snoljivost zbog svetosti ljudske savjesti i ob-
225
veze da svatko ivi po svojoj savjesti: Zato bi savjest nekog drugoga odre-
ivala moju slobodu?429
Pavao je, kako je istaknuto, postavio temelje kranstva i u naim
krajevima, i u Dalmaciji i ire u Iliriji.
Slao je svoje uenike da bi provjerili radi li se ispravno, u duhu Isusova
nauka. Pavao je branio i pravo svakog naroda da Boga slavi na svom je-
ziku.430 Tako su nastale prve i zasebne kranske crkve i ondje gdje idovi
nisu utjecali na rimsku vlast na Bliskom istoku i u jugoistonoj Europi.
Nije razjanjeno kako je Pavao na putu u Rim dospio u Jadran.
Naime, doivio je brodolom kad je brod zahvatila oluja (silovit vjetar i-
roko), i nasukao se na otok Melitu (Mljet), za koji mnogi uporno tumae
da je otok Malta. U Djelima apostolskim, koja je prema predaji pisao sveti
Luka, Grk i po struci lijenik, koji nije bio uz Isusa, ali koji je do smrti
pratio Isusovu majku od koje je doznao mnoge pojedinosti o Gospinu
ivotu i Isusovu djelovanju, nije sluajno zabiljeen taj dogaaj na Ja-
dranu.431
Ondje je Pavao utemeljio kranstvo, a potkraj ivota i sam Luka
evanelist ondje je djelovao. Njegovi posmrtni ostaci bili su sve do 15.
Slika 39: Brodolom sv. Pavla
429 I. Kor. X, 29.

430 I. Kor. XIV, 2 i 12.
431 O brodolomu svetog Pavla 60. poslije Krista u Jadranu kraj otoka Melita (Mljet) pisano je ve odavno u duhu
vjerojatnosti. Na to su pitanje pokuali viedisciplinarno odgovoriti hrvatski uenjaci okupljeni oko Udruge Pavla
apostola mljetskog brodolomca: od meteorologa, podvodnih arheologa, povjesniara i egzegeta evanelja.
226
stoljea u Bosni, pohranjeni u posebnoj kripti pod zvonikom Svetog Luke
u Jajcu, odakle su, pod izgovorom da provaljuju Turci, preneseni u Ita-
liju i pohranjeni u jednoj crkvi u Milanu gdje se i sad nalaze.
Uz oit utjecaj mazdaizma na nae adventsko jednobotvo, pose-
bno u uoj Panoniji i svugdje gdje ima steaka, a zatim i na samo idov-
stvo Isusovim djelovanjem nakon esenskog adventa, nuno je shvatiti
kako je kod nas, kao i u ostalim crkvama u kojima vjernici nisu razu-
mjeli grki na kojem su zapisana evanelja, kranstvo odravano na do-
maem jeziku koji je Katolika crkva 2000 godina zvala lingua illyrica
odnosno ilirski jezik (kao i na prvi gramatiar Bartol Kai i prvi pisac
naeg enciklopedijskog rjenika Rjecsosloxje Joakim Stulli).432
Zato u nas nije bilo progona krana u narodnoj crkvi, koja je jako
utjecala na kranstvo u Europi do Nikejskoga koncila? Zato je uope
dolo do progona krana u sredinama u kojima su ivjeli koloni, ma
O iznesenim miljenjima i ocjenama na simpoziju odranom 5. srpnja 2010. Miho Demovi objavio je podui
lanak (na portalu Brodolom svetog Pavla kod Mljeta /v. A. A., 27 28/). Meu podnesenim izvjeima pose-
bnu pozornost treba posvetiti opisu nalaza i podvodne i kopnene arheologije. Blizu mljetske obale naeni su
ostaci Pavlova aleksandrijskog broda s kamenim spremnicima za ito, kao i grobnica rimskog namjesnika u
tom kraju Publija, koji je prihvatio brodolomce i pomogao im da opstanu na Mljetu do dolaska broda koji ih je
vratio na smjer kojim su trebali doi u Rim, kako stoji u Djelima apostolskim.
432 Uz zdravu razumu prihvatljiva tumaenja topografije zemlje Dinaraca, valja obratiti pozornost i na smije-
ne pokuaje zaobilaenja epistemoloke metode ilirofoba, njihova tumaenja nekih ilirskih rijei i imena.
Dokazano je da su prva slova na europskom tlu zabiljeena na naim jadransko-podunavskim prostorima (v. u
Postojbina Dinaraca, deifriranje slova d i na obrednim pliticama iz podruja Vuedola i vijest objavljenu
u Veernjem listu od 12. studenoga 2007, Poega: Elitni nalazi iz Kaptola u arheolokom muzeju, gdje je rije o
numerikim simbolima na bojnoj sjekiri [...] iz starijeg eljeznog doba [...] kao prapoetka europskog pisma
koje je prethodilo etruanskom i grkom).
Uporna tvrdnja da su Iliri bili nepismeni jer nisu imali svog pisma ostat e dokaz nepismenosti znanstvenika,
slijepih poslunika ideoloko-politikih tiranija, i na desnoj i na lijevoj strani.
Arkadski arhont Polibije ostavio je svjedoanstvo na temelju ega je ve izreena presuda predrasudama koje
proiziu iz straha i neznanja. A to emo s najveim ilirskim piscem i teologom Jeronimom Stridonskim? Je li i
on iz nepismenog naroda u kojem je kranstvo funkcioniralo na domaem jeziku?
Herodot je zapisao u svojim Pripovijedanjima da svi Iranci, bez razlike, imaju imena koja zavravaju glasom s
(v. H. H., I, 139). Moe li se to rei i za Medijce koji su se, prema Herodotu, naselili na podruju izmeu Dunava
i Jadrana?
Je li time mogue ustvrditi da je i voa Bijelih Hrvata Kluk (Klukas) bio jedan od potomaka Medijaca? Jedno je
sigurno: Iliri su se raseljavali na sve strane svijeta, morem, rijekama i kopnom.
to se tie ilirskih imena, moemo uzeti u obzir jo ive ostatke ilirskih imena u dananjim hrvatskim prezime-
nima koja zavravaju sufiksima -as:
Uzmimo u obzir sljedea prezimena: Jardas, Juras, Milas, Ivas, Vukas, Lelas, Djilas, Tomas, Karas, Boras, Velas,
Radas, Rudas, Kalas, Peras, Maras, Vukas, Vitas, Beras, Rajas, Aras, Baras itd.
Prihvatimo li Herodotove tvrdnje da su se u nae krajeve doselili Medijci i ovdje zadrali sve svoje navike i obi-
aje, podrazumijevajui i jezik, onda ima mjesta pitanju moemo li prema navedenim prezimenima pratiti raz-
laz i integraciju Medijaca meu starosjediocima Dinarcima.
ini se da je to jedan od uvida u mijeanje Medijaca i Dinaraca to je rezultiralo ilirskim stanovnitvom, prvim
skupnim politikim nazivom za cijelo stanovnitvo izmeu Dunava i Jadrana, kako su to zapisali i Strabon i Pli-
nije Stariji u djelima citiranima u ovoj knjizi.
Tu sad imamo izvedenice prezimena od imena predaka obitelji i rodova koji su prema tim prezimenima sau-
vali uspomenu na svoje daleke pretke, doseljenike iz Medije, a i njihove potomke iz poetaka kranstva u nas:
227
otkud oni potjecali? Kako objasniti to da je za Dioklecijanove vladavine
domai ovjek mogao mirno postati papa u Rimu, sveti Kajo, rodom iz
Solina i, prema djelu Liber pontificalis, Dioklecijanov ujak, a Diokleci-
janu se pripisuje nemilosrdni progon krana.
Da bismo to shvatili, treba znati da je od Cezara do Konstantina Ve-
likog rimski car morao biti i pontifex maximus rimske poganske vjere, pa
tako i Dioklecijan. Svaki je poganin, dakle, bio dvostruko vezan uz im-
peratora: i kao podanik Rimskog Carstva i kao vjernik pontifeksa ma-
ksimusa. idovi nikad nisu bili progonjeni zbog toga to nisu bili poga-
ni, ni u Jeruzalemu ni u Rimu u kojem su ih, prema Svetoniju, nazivali
sad idovima sad kranima. Nedvojbeno je i to da u naim krajevima ni-
kad nisu podizani poganski hramovi niti su tovani poganski bogovi, osim
ponegdje koji privatni poganski rtvenik ako je u blizini ivio koji kolon.
Dioklecijanov suvremenik Laktancije u svom djelu De mortibus per-
secutorum tvrdi da je i u najblioj Dioklecijanovoj tjelesnoj strai (sacro
comitat) bilo i militantnih krana. Kako? Zna se da su u Dioklecija-
novoj tjelesnoj strai bili samo momci iz Dalmacije s ve dugom kran-
skom tradicijom i mogli su, kao i idovi, potovati svoju vjeru prema
svojim obiajima. U Rimskom Carstvu vladao je svojevrstan vjerski
apartheid: svatko je tovao svoje bogove, a apostazija je kanjavana smru
(kao i danas u nekim krajevima u svijetu).
Krani su progonjeni zato to su ih idovi proglaavali otpadni-
cima svoje vjere povezane s hramom u Jeruzalemu i traili su da ih, kao
takve, progone i rimski vladari. Simbol je hrama bio ne samo simbol Iz-
raelova posebnog boga, nego i simbol politike nezavisnosti Izraela. Kad
su se tijekom Massadove epopeje pokuali proglasiti zemljom nezavi-
snom od Rima, nastao je straan rat u kojem je dolo do ruenja hrama.
Dakle, hram je uniten zbog politikih a ne vjerskih razloga
Jardo, Juro, Mile, Ivo, Vuko, Lelo, ilo, Tomo, Karo, Boro, Vele, Rado, Kale, Pero, Maro, Vuko, Vito, Bero,
Rajo, Are, Bare itd. Tip te sloenice: Rada-sin, krae Radas.
BILJEKA: Prema navedenim tragovima razlaza doseljenika Medijaca meu starosjediocima Dinarcima, vidimo
da ih je najvie du Dinarskoga gorja i uz obalu Jadrana, a neto manje na sjeveru, i ondje vie zapadno od Sla-
vonije.
Pitanje: Tvrdnja Eugenea Pittarda da su se s jadranskih obala otisnuli i zaputili domai mornari svojim lembo-
vima ili drakarima pa doplovili sve do nordijskih fjordova ima mjesta pitanju: Mogu li se nordijska prezimena
koja zavravaju na -son izvesti iz naeg obiaja davanja prezimena potomcima sufiksom -as? Moe se rei
da bioloke karakteristike tog stanovnitva objanjavaju i jezikoslovne odlike u davanju imena i prezimena po-
tomaka naih doseljenika u taj dio svijeta.
Da su Iliri kovali svoj i to uglavnom srebrni novac, ne govori samo Tit Livije u svojoj Povijesti Rima, nego i ar-
heoloke iskopine koje su sauvale za nas vrijedne dokaze o osobinama naih predaka Dinaraca. Na ilirskom sre-
brnom novcu, koji je dao iskovati visoki dostojanstvenik Maxatas vidimo tipian ilirski simbol drevnoga
govedarstva Dinaraca, slova koja su srodna grkom alfabetu i osobito dokaz da su naa i danas brojna prezi-
mena na -as zaista ilirskog porijekla. Maxatas dolazi od Mahat-a-sin. Mahat je, dakle, jedno od ilirskih imena,
a oblik Mahatas prezime u kojem je vaniji otac nego sin.
228
Nai krani meutim nisu bili nikakvi otpadnici. Svoje su advent-
sko jednobotvo primili od uenika koje im je slao Pavao iz Tarsa, koji je,
kao nae stanovnitvo, tovao Boga kao mazdaist jer je bio farizej.
Dakle, htio, ne htio, Dioklecijan nije mogao postupiti drukije od Ne-
rona: kad bi dolo do nereda zbog vjerskih pritubi apostazije i vjerske
izdaje, on je morao smirivati situaciju. To je dokaz da je u Carstvu pod
Dioklecijanom svatko mogao slobodno ostati korisnikom svog jezika,
svojih navika i obiaja kao i tovateljem svoje vjere. Na temelju toga Dio-
klecijan je napravio svoje reforme: zajamio je svakoj narodnoj zajednici
da bude ono to jest, i ne samo na vjerskom planu.
Tek poslije, posebno nakon Milanskog edikta (313.), kad je kran-
stvo postalo ravnopravnom vjerom s poganstvom (rimski car Julije Apo-
stata htio je biti i kranin i poganin) rimski kranski neofiti u naim su
se gradovima poeli hvaliti kostima svojih muenika (Isus bi rekao: Vai
su preci pobili proroke, a vi im diete spomenike!) i u ime kontinuiteta
Rimskog Carstva poeli su tuakati svjetovnim i crkvenim vlastima nae
krane jer su Boga molili na svom, a ne na njihovu, latinskom jeziku.
Uza sve pokuaje da se kod nas zabrani bogotovlje na domaem jeziku,
sve do Tridentskoga koncila svi ti pokuaji bili su kratka vijeka. Duh gla-
goljaa bio je pravovjeran: nismo nikomu dopustili niti da nas izbaci iz
Crkve niti smo mi to ikad htjeli uiniti, ma kako teki bili progoni zbog
posebnosti naeg jezika i nae privrenosti glagoljanju. Ilirska rije gla-
golion i grka rije logos potjeu iz istoga korijena logo.
I naa je teologija bila, i prije i poslije svetoga Kaja, i te kako nazo-
na u stvarnosti kranske Europe po cijeloj sjevernoj Italiji i po cije-
loj junoj Transalpinskoj Galiji (kod naih davnih roaka tamonjih
useljenika) bio je tovan djed nae narodne crkve (djed je toan pri-
jevod grke rijei patriarhos).
ovjek nae krvi, sveti Jeronim iz Stridona433 preveo je Bibliju s ara-
mejskog, hebrejskog i grkog na puki latinski jezik (Vulgata), a sveti je
Martin iz panonske Savarije postao apostolom seljaka u Galiji. I onaj
drugi sveti Martin, koji je dospio u Luzitaniju, bio je donositelj vesele vi-
433 O ivotu svetog Jeronima Stridonskoga ima podataka koje crkvena povijest poznaje i priznaje, ali ima
znatno vie pria i profanih anegdotica meu kojima spomenimo onu da je volio grijeiti, a i pokajati se
uzreicom: Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac. Bio je, dakle, ponosan na svoje ilirsko podrijetlo
(poput Matije Vlaia Ilirika na poetku Lutherove reforme). U to ime nije bezrazlono zapitati se: Je li
amblematini pripitomljeni lav kojeg su tradicionalni slikari i kipari prikazivali uz prevoditelja Biblije zapravo
znak raspoznavanja Jeronimova ilirskog podrijetla? Nije li to zapravo ilirski lav koji je ujedno podsjeao na
Jeronimovu vrlo estoku narav u vrstoj vjeri u Boga, namjerno dodan najveem od ilirskih pisaca i erudita?
229
Slika 40: Sv. Jeronim
jesti za tamonjeg malog ovjeka itd. Na uzvieni smisao za ljubav

prema istini, koja podrazumijeva i slobodu savjesti, pa i slobodu ukratko,
branio je slobodu ljudske savjesti na raznim stranama pa nije nelogino
to se i meu prvim protestantskim teolozima naao jedan Matija Vlai
Ilirik kojega protestanti potuju kao jednog od njihovih duhovnih uite-
lja, odmah poslije Martina Luthera.
Napokon, iz naih odnosa prema domu i svijetu, prema Bogu i vla-
daru, treba uzeti u obzir veliku vanost nae povijesti kao doprinosa ba-
tini ljudskog roda uope, i to prema injenicama: u odnosu s Bogom
upotrebljavali smo samo svoj domai jezik, a na politikom planu, pa i u
Saboru, govorili smo sve do polovine 19. stoljea latinski jezik, na kojem
je napisan i lijep dio nae laike knjievnosti.
Nae uzvieno shvaanje sebe u svijetu jednakih bilo je pretea, kako
ideje o uspostavi Ujedinjenih naroda kao saveza u nezavisnosti solidar-
nih nacija, tako i odluka Drugoga vatikanskoga koncila da svi narodi u
kranstvu mogu slaviti Boga na svom domaem jeziku.
Prva ustanova sve je narode stavila pod zajedniki znak meuna-
rodnog prava, a druga pak istaknula pravo svakog naroda da slavi Boga
na svom domaem jeziku. Ima mjesta tvrdnji da smo svojom sudbinom
i otporom ikakvu obliku otuenja prethodili svim narodima koji su se
borili protiv zarobljavanja ili othrvali zarobljavanju raznih mafija tije-
kom povijesti ovjeanstva snagom uma i hrabrou srca iznutra, a
ne civilizacijskim dostignuima.
230
XII. ILIRSKI VLADARI PREUZELI SU
VLAST NAD CARSTVOM I OD RIMSKOG
NAPRAVILI SVJETSKO CARSTVO!
Ilirski su gradovi srueni, grade se rimske kolonije

Prva dva stoljea rimske kolonijalne vlasti u ilirskim zemljama pro-
la su u suivotu domaeg vrlo brojnog stanovnitva s predstavnicima
kolonijalnih vlasti u utvrenim vojnim logorima i gradovima, du ja-
dranske obale i u sreditima pokrajina u unutranjosti. Rimski se utjecaj
najmanje osjetio u uoj Panoniji, odnosno u Bosni. Tamonje stanovni-
tvo upravo je zbog toga najbolje ouvalo svoj jezik, svoju vjeru i svoje
obiaje.
U priobalnim gradovima, od Pule do Narone, koloni su ivjeli u re-
lativno ogranienom prostoru u gradovima i neposredno oko njih. Imali
su ustaljen ivot koji je podsjeao na ivot samih Latina u Rimu: uz ka-
zalita, ponegdje i hipodrome, imali su javna kupalita, poganske hra-
move i akvadukte. Koloni su bili pod stalnom zatitom rimske vojske, a
izdravali su ih robovi te domae sluge i posluga. O nekom procvatu misli
i duha teko je govoriti i u samom Rimu, ako se izostavi ono kratko raz-
doblje za Oktavijanove vladavine, uglavnom potaknuto grkom kultu-
rom.
Takav nain ivljenja ljenarenje i iivljavanje blaziranih gavana
nije ostavio dublja traga na kulturi civilizacije koja je nekad u prolosti
odigrala i u Italiji, kako smo vidjeli, civilizacijsku ulogu! Narod je ouvao
istou svog jezika i nije se polatinio ni tijekom civilne ni poslije tijekom
vjerske dominacije. Opstao je u svom jednobotvu i brzo je upio kran-
ska naela koja tom jednobotvu nisu proturjeila. Jednako je bilo i s raz-
nim navikama i obiajima, odran je i kontinuitet u ratarstvu i stoarstvu
te u raznim granama folklora i usmene predaje. Prekrasna ilirska nonja
ni do naih dana nije zaboravljena: raznovrsna i vrlo bogata u svim dije-
lovima nae zemlje. Slino je i s naom tradicionalnom arhitekturom u
231
kojoj je oduvijek bilo obilno koriteno drvo, uz kamen, opeku i glinene
plotove.
to se pak tie pronalaska raznolika posua, oito iz stranih radio-
nica iz Etrurije, Grke itd., uza sve zablude o nekoj grkoj politikoj do-
minaciji u naim lukama, osobito na otocima, Zvane rnja u pravu je
kad tvrdi: Sudei po nekim nalazima u Solinu, Ninu i kod Pule (antike
vaze s crvenim i crnim figurama), grka kulturna infiltracija na istonoj
obali Jadrana poela je ve prije 6. stoljea pr. Krista. Trgovakom razmje-
nom prodirali su grki keramiki predmeti duboko u jadransko zalee. (...)
Ova keramika, kao i mnogobrojni drugi primjerci naeni na Hvaru, Kor-
uli, u Dubrovakom primorju i drugdje, spadaju u grupu tzv. Gnathia-
vaza to su ih proizvodile junoitalske grke radionice. Isprva su se te vaze
samo uvozile iz grkih kolonija na zapadnoj jadranskoj obali, a onda su se
proizvodile i u domaim radionicama na Visu i Koruli, odakle su se izvo-
zile na ilirsko kopno. Na Visu su pronaeni ostaci pei za peenje tih vaza,
a na proizvodnju te keramike u korulanskoj grkoj naseobini (trgovakoj
ispostavi) upuuje nas jedan Pseudo-Aristotelov spis, u kojem se govori da
su negdje izmeu zemlje Mentora i Istara trgovci s Jadrana na sajmu pro-
davali kerkirske, tj. korulanske amfore.434
to se pak tie organizirane politike ili vojne nazonosti Grka, po-
sebno njihove uloge gospodara na naoj obali, to Strabon izriito nijee
i treba mu vjerovati: Iliri nisu strancima dali ni blizu svojim otocima i svo-
joj obali. Unato svim prednostima, ilirska obala do nedavno nikoga nije
privlaila, bilo da se nije znalo za te prednosti bilo zbog divljatva i gusar-
skih obiaja tamonjeg naroda.435
Stvari ne mogu biti jasnije objanjene: divljaci nisu oni koji ne prih-
vaaju strance kao gospodare u svojoj kui, a trgovce pak toleriraju na
dvama perifernim otocima na Visu i na Hvaru. Uistinu, i u Grku su
doli kao osvajai nai Dorani, dodue kao ruitelji i osvajai, ali je grka
kultura njihovo djelo. Nikad nam nije prijetila ni Grka ni kakav oblik
grke nadmoi. Trgovake su razmjene oduvijek bile oblik komunicira-
nja i razmjene meu jednakima.
Iz stratekih razloga, a i da svoje gradove, logore i kolonijalna sre-
dita poveu prohodnim prometnicama, Rimljani su planirali i nadgle-
434 rnja, Z. Kulturna historija Hrvatske. Zagreb : Epoha, 1965. Str. 47-48.
435 Strabon. Geographikon evdomon. VII, 5, 10.
232
dali gradnju cesta jo u Augustovo doba. Glavna je cesta polazila iz Akvi-
leje, ila je preko Emone (Ljubljane), Siska i sve do grada Singiduna (Beo-
grada). Druga cesta ila je uz more: od Trsta, oko Istre, preko Trsata
(Tarsatica) te Senja, Zadra, Solina te Narone, Cavtata, sve do drevne Via
Aegnatia, ceste to je povezivala Apoloniju (Tiranu) sa Solunom u Ma-
kedoniji. S morske obale u unutranjost vodilo je pet razliitih cesta te
vei broj drugih sporednih putova koji su utirani ili probijani u starija
vremena. U stvari, Rimljani su svoje ceste i gradili na starijim putovima
kojima su prolazile domae karavane ili zaprena kola. Za potrebe rim-
ske vojne sile te su ceste proirene, ravnane, pretvarane u makadam i
imale su ureene stanice za odmor ljudi i stoke.
Graeni su i razni vodovodi, kao onaj koji je podzemnim cijevima
dovodio pitku vodu u Jaderu (Zadar), dugaak etrdesetak kilometara, a
najraskoniji pak bio je Dioklecijanov vodovod dugaak desetak kilo-
metara, s kombinacijama tunela i vodotoka na zidanim nosaima, s ka-
pacitetom od milijun prostornih metara vode na dan. Bio je obnovljen
potkraj 19. stoljea da bi Split opskrbljivao vodom.
Kad se Rimsko Carstvo nalazilo u fazi osvajanja ili obrane, na elu
su mu bili dobri stratezi i vrhovni zapovjednici koji su se lukavstvom ili
ubojstvom obraunavali sa svojim suparnicima. Kad je u Carstvu bilo
mirno, zbog monotona ivota i obinih ljudi i bogataa, i meu zidinama
i u gradovima i u vilama bogatih zemljoposjednika, raale su se intrige,
svae i graanski sukobi. Ukratko, Carstvo je nastalo na logici lukavstva
i sile i tako se odravalo sve dok mu vanjske sile nisu dorasle i ljudstvom
i vojnom strategijom.
Kad su za Carstvo doli crni dani, polovinom 3. stoljea, posebno
nakon poraza rimske vojske u Iranu, nakon to je apur I. zarobio rim-
skog cara Valerijana, njegov sin Galijen, oenjen Ilirkom iz Solina, Kor-
nelijom Augustom, okupio je oko sebe snane ilirske stratege, uvjeren da
samo njihova hrabrost, a ne lukavost, moe stati na kraj uzurpatorima,
urotnicima i stranim vojskama koje su sve ee i sve silovitije prodirale
u Carstvo. Imperij je neunitiv samo ako ima pravedne zakone i dosta-
tnu silu koja moe jamiti primjenu.
Anarhija u koju je zapalo Rimsko Carstvo polovinom 3. stoljea tra-
jala je 33 godine i tad se namnoilo ak 19 samozvanih careva. Carstvo
je bilo u rasulu: Galija je dobila svog cara, a na Bliskom istoku palmirski
je vladar Odenat sa svojom enom Zenobijom proglasio nezavisnost u
233
veoma bogatoj palmirskoj oazi, na vanoj stratekoj i trgovakoj pro-
metnici koja je vodila prema opet monom Iranu. Franci su prodrli sve
do panjolske, a Goti pak u Italiju i sve do Grke. Tad je na elo Carstva
doao Galijenov pretor, ilirski strateg Klaudije II. Naslijedio je nesretnog
Galijena koji je poginuo 268. pod zidinama Milana pokuavajui kazniti
zapovjednika rimske konjice, samoproglaenog cara Aureola. Dinastija
ilirskih imperatora Klaudija II., Aurelijana i Proba stala je na kraj i ana-
rhiji i raznim voama pobunjenika, moemo proitati u Povijesti Rima,436
knjizi E. Galletiera i G. Hardyja, profesora na cole Normale Suprieure
u Parizu.
Marko Aurelije Klaudije (214. 270.), rimski car od 268. do 270., bio
je roeni Ilir iz vrlo utjecajne obitelji. U mladosti se istaknuo kao odli-
an vojnik pod zapovjednitvom prvog ilirskog cara Decija I. u bitci u Ter-
mopilskom klancu gdje je suzbijeno napredovanje barbarske najezde sa
sjevera. Car Valerijan imenovao ga je guvernerom Ilirika. S uspjehom je
suzbijao, i to tijekom 10 godina, sve pokuaje Gota da prijeu Dunav i pro-
dru u rodnu mu Panoniju. Bio je pod vrhovnim zapovjednitvom Gali-
jena (ilirskog zeta!) i njegov praetor praetorii (naelnik glavnog stoera).
Razdoblje ilirskih vladara

Galijen je umro nasilnom smru 268. godine, a na izdisaju je svomu
glavnomu strategu Kaludiju predao znak imperijalne moi. Vojska ga je
proklamacijom potvrdila na tom poloaju, a rimskim ga je carem priz-
nao i Senat. Nakon toga je kraj dananjeg Nia suzbio veliku navalu Gota,
a zatim je svoj autoritet dokazivao i u disidentskim pokrajinama, u ju-
noj Galiji i u panjolskoj. No nije imao vremena umiriti ni cijelu Galiju
ni Egipat ni pokrajinu oko Palmire. Kad je poveo vojsku zbog ponovne
najezde na Dunavu, pri boravku u Sirmiju obolio je od kuge i ondje
umro.
To to nije stigao uiniti Klaudije II., uspio je njegov sljedbenik Lu-
cije Domicije Aurelijan, prema francuskom kolskom udbeniku Galle-
tiera i Hardyja, takoer Ilir. Pod carem Klaudijem II. bio je zapovjednik
konjice i sudjelovao je u borbama protiv Gota na Balkanu. Kad je uo za
Augustovu smrt u Sirmiju, odmah je ondje otiao, a vojska ga je akla-
436 Str. 48.
234
macijom proglasila rimskim carem. to se tie ope kulture, stekao ju je
u viem sloju ilirskog drutva, a pokazao se odlinim i hrabrim strate-
gom. Prvi mu je zadatak bio obraun s provalnikim najezdama preko
sjeverne granice Carstva.
Aurelijan je porazio Jutunge i Alamane na Dunavu i u Italiji, a onda
je otiao na istok da bi ukrotio i zarobio Zenobiju u Palmiri i doveo je u
Rim gdje mu je bila ljubavnica u nekoj raskonoj vili u Tivoliju. Zatim je
produio u Galiju i ondje pokorio uzurpatora Tetrika, a godinu dana po-
slije, 274., ponovno je odbio s Dunava Germane. Nije iao u Daciju koja
je tad bila puna sarmatske vojske.
Aurelijan je bio i dobar reformator: smanjio je ovlasti Senatu u ko-
jemu su se gojazni besposliari svaali zbog onoga to su uli, a nisu vi-
djeli. S dvama novim naslovima sol invictus i corrector orbis Aurelijan
je obilno nahranio rimski puk i podigao novi zid oko Rima dugaak 18
kilometara! I danas se moe vidjeti ostatak zidina te monumentalna
Porta Aureliana. Bio je jedan od rijetkih vladara koji su postigli primirje
u samom Rimu koji su razdirali razni klanovi, najvie senatske debate i
tribunske harange s rostre. Bio je i prvi rimski car koji je sam sebi dao na-
slov Dominus et Deus. Za potrebe pogana.
Kao tovatelj mazdaistikog oboavanja svjetlosti privatno je, za-
pravo, bio vie mazdaist nego mitraist. U Rimu je dao podii, po uzoru
na iranske vladare, i hram boga Sunca na Agripovu polju, na padinama
Kvirinala, blizu mjesta gdje su poslije podignute terme Konstantina Ve-
likog. Pojavljivao se na slubenim primanjima na prijestolju odjeven u
purpurnu odoru optoenu zlatom i dragim kamenjem. Kad je odluio
pokoriti Perzijance koji su sve ee nadirali prema zapadu namjerava-
jui u Maloj Aziji nanovo stei svoja drevna prava, Aurelijan je poginuo
od ruke svog tajnika Latina s ijom slubom car nije bio zadovoljan.
Tijekom ilirske dinastije i u Rimu i u Carstvu vladao je stanovit red,
ako ne i mir, i dok je vladao Prob. Marko Aurelije Prob (232. 282.) bio
je rodom iz Sirmija (Srijemske Mitrovice), a stekao je ugled zbog izvrsne
karijere stratega na sjeveru Afrike, pogotovo u Egiptu. Poslije smrti bez-
naajnog i samozvanog rimskog cara Tacita, zapovjednika istone voj-
ske proglasila je vojska aklamacijom rimskim carem. U poetku se
pokazao sklonim Senatu. Morao je suzbijati nove provale sa sjevera iz
Sarmatije: Burgunda, Vandala, Gepida, Gota i Franaka koje je ili porazio
vojnom silom ili poraenima dopustio da se nastane na tlu Carstva, pa
235
ak i uu u rimsku vojsku. Priznanja vrijedi i njegovo umijee da od ne-
prijatelja napravi, ako ne prijatelja, onda barem saveznika. Nakon za-
brane uzgajanja loze u Galiji i u panjolskoj zbog toga to mu se u tim
zemljama vojska odavala pijanevanju, Prob je opet dopustio vinogra-
darstvo da bi pridobio tamonje seljake. Zbog prevelike strogoe njegovi
su ga tjelohranitelji ubili tijekom posljednje kampanje na istoku. Tije-
kom tetrarhije Prob je dobio postumni naslov Dominus et Deus.
Nakon Probove smrti opet je dolo do anarhije meu pojedinim ti-
jelima rimske vojske. U samo tri godine zaredala su se etiri rimska cara:
Kar, Karin, Numerijan i Aper. Zanimljivo je da su Latini bili ponizniji
pred stranim imperatorima nego pred domaim suparnicima.
Da bi se stalo na kraj unutranjim razdorima i vanjskim sve eim
napadima na Carstvo, opet je na vlast doao jedan Ilir, i to ne bilo koji.
Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan (248. 305.) imao je uroeni ilirski ta-
lent o potrebi suivota svih na svome mjestu to se odrazilo tijekom nje-
gova vladanja Carstvom i na ustanovu kolektivne vlasti, odnosno
tetrarhiju, u kojoj je bio primus inter pares. Uzimajui u obzir Augustovo
rjeenje u kaotinoj situaciji, Dioklecijan je legitimno osnaio u Carstvu
dinastijsku vlast i time suzbio svako uzurpiranje i samovoljno proglaa-
vanje raznih disidenata. Uza se, kao lana tetrarhije, uzeo je Maksimi-
jana. Obojica su uzela po jednog zamjenika: Dioklecijan Galerija, a
Maksimijan Konstancija Klora. Svi su bili Iliri.
Na vojnom planu Dioklecijan je ratovao i uz Klaudija II. i uz Proba,
a vodio je, kao Probov praetor praetorii, operacije: na zapadu, u Galiji i
na Rajni, protiv Germana, na srednjem Dunavu protiv Sarmata, a na
istoku protiv Perzijanaca. Nakon to je u krvi uguio manihejsku sub-
verziju u Egiptu (Mani je bio lan vojnog stoera aha apura I., specija-
liziran za psiholoki rat podvrgavanjem vjere politikim i stratekim
potrebama), udario je na vojsku aha Narzesa, potisnuo je iz Armenije te
prisilio na mir u Nisibisu (Nisibis je bio glavni grad pokrajine Arvastana
u nekadanjoj dravi Mitani). Nije htio obezglaviti Iran, tvrdi W. Seston,
jer mu je bio potreban kao vazalno Carstvo, kao tampon-zona izmeu
Carstva i rastuih sila istonije od Irana mnogoljudne Indije i jo mno-
goljudnijih Tatara koji su im prodavali svilu, drago kamenje i neke zaine.
Ovdje valja uzeti povijesne podatke i njihovo objanjenje izneseno
u odlino napisanoj monografiji o tetrarsima Diocltien et la Tetrarchie
(1946.) Williama Sestona. U toj gustoj dokumentarnoj povijesnoj sintezi
236
Slika 41: Kajo (Gaj) - papa
moemo nai itavi niz dokaza o specifinostima drutva, vjere i vojni-

kog ponaanja Dioklecijanovih zemljaka Ilira, i u svojoj zemlji i u tada-
njem svijetu.
W. Seston zdvaja oko Dioklecijanova pravog i izvornog, ilirskog
imena. On tvrdi da se za latinski nain pisanja imena Caius moe sma-
trati da je to praenomen, koji je izvorno glasio Gaius. I Kajo i Gajo me-
utim naa su izvorna imena bila i ostala do dana dananjega.
Ono to je za nas posebno vano je injenica da se i u naoj slube-
noj teologiji ignorira ono to moemo nai u poznatoj povijesnoj zbirci
Liber Pontificalis u kojoj, navodi Seston, moemo proitati da je ondanji
papa437 bio ne samo uroenik iz Solina, nego i Dioklecijanov oncle, tj.
ujak (ili stric). Uz to, prvi solinski muenici bili su svi odreda Diokleci-
janovi bliski roaci: Suzana, Kaludije, Praepedigna, Aleksandar i Ma-
ksim.438 Svi su oni ivjeli i bili mueni prije svetog Duje, oito pokrtenog
poganina rodom s Levanta.
437 Crkvene knjige potkraj 5. i poetkom 6. stoljea, Liber ponticifalis, kao i povjesniari tog doba navode da
je papa sv. Kajo (Gaj) bio rodom iz Salone i roda Dioklecijanova. Kajo je postao papa 283. godine. Pokopan
je u Rimu 22. travnja 296. godine u katakombama sv. Kalista.
Tom poznatom Salonitancu zahvalni su Solinjani podigli crkvu sv. Kaja 1826. godine. Splitska crkva i slubeno
uvodi kult sv. Kaja u svoju dijecezu 1723. godine, a njegov se blagdan slavi 22. travnja.
Sveti Kajo prikazuje se poput ranokranskih papa, s kratkom bradom i palijem. Tijaru mu dodaju tek od 10.
stoljea (unjar, B. Sveti Dujam i salonitanski muenici. Split: Naklada Bokovi, 2004. i Opi religijski leksikon,
Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2002).
438 Seston, W. Diocltien et la Tetrarchie. Str. 44.
237
W. Seston tvrdi da su i Dioklecijanova supruga Priska i ki im jedi-
nica Valerija bile kriptokranke. A uz Dioklecijana bio je cezar Kon-
stancije Klor (grka rije hloros znai blijed, albinos, vjerojatno
naglaeno plavokos), ija je sulonica bila budua kranska svetica He-
lena; Konstancijeva majka posvojit e Dioklecijanovu ker Valeriju od-
nosno Dioklecijanova posvojenog unuka, budueg rimskog svevladara i
darovatelja Milanskog edikta koji je kranstvu dao sva prava i ravno-
pravnost s drugim vjerama u Carstvu.
William Seston ide jo dalje pa citira djelo De mortibus persecuto-
rum autora Laktancija, Dioklecijanova suvremenika: Et in Sacro Comi-
tatu multi christiani sunt et militant.439 Zna se meutim, a to i sam Seston
navodi, da su svi probrani vitezovi Dioklecijanove tjelesne strae (sacrum
comitatus) bili Dalmatinci. Nije poznata ni jedna Dioklecijanova ope-
racija protiv krana ni u rodnoj zemlji ni u pokrtenoj Armeniji koja se
zahvaljujui njemu oslobodila od iranskoga aha Narzesa!
BILJEKA: Nemogue je da je progonitelj krana, koji je i sam
potjecao iz ranokranskog roda, bio toliko nepaljiv pa je oko sebe imao
tjelesnu strau koju su inili krani. to to znai.
William Seston pokuava nam pomoi navodei neke vanije stvari
iz ondanjeg galimatijasa raznih legendi veih vjerskih struja, koje se sve
svode na dvije temeljne predilekcije (da ne kaemo prorotva).
Prva je tvrdila da je jo Vitaspa prvi kralj koji je pristao na Za-
rathustrinu vjeru definiranu u Gathama, a za kojeg je svekralj Darije
smatrao da mu je predak upozorio svoje potomstvo da bdiju nad mo-
gunou da se idovski Mesija ne pojavi i kao osvaja svijeta. Ta je le-
genda bila smatrana moguom sve do cara Hadrijana koji je dovrio
unitavanje idova po svijetu. No za Rim se tad pojavila nova glavobo-
lja, a ta je da e iranski svekralj Narzes, sluei se naukom idovskog
Mesije osvojiti svijet.440 To je oita aluzija na djelovanje iranskog refor-
matora Manija koji je za aha apura I. spojio mazdaizam i kranstvo
bez idovstva! i time uspio jako utjecati na krane svog doba, posebno
u Egiptu.
N. B. To je jedan od primjera koliko je opasno izvoditi kranstvo
iz samo jedne jednoboake adventske struje!
Rimljani su meutim brzo proitali maniheizam kao politiku sub-
verziju pod maskom vjere kad su se iranski agenti uspjeli infiltrirati u
439 Isto, str. 303.
440 Isto, str. 123.
238
itnice Carstva, u Egiptu, i odluili unititi rentabilnost proizvodnje pe-
nice krivotvorenjem rimskog novca u velikim koliinama tako da mu je
vrijednost naglo padala. O egipatskoj je penici ovisilo preivljavanje oko
pola milijuna rimskih vojnika u Dioklecijanovo doba, najjaijh, najbroj-
nijih i najuinkovitijih otkad postoji rimska vojska!
Kad su u Rimu primili od tajnih agenata izvjee o toj iranskoj sub-
verziji, Dioklecijan je donio i dao objaviti svoj dekret Contra malefices i
tad je poeo pravi rat protiv subverzivnih agenata odnosno protiv ale-
ksandrijskih manihejaca kojima je pripadao i Arije. Kad je otkrivena ta
subverzija i kad je izbila svaa izmeu Rima i Ktezifona, iranski je ah Ba-
hram dao pogubiti Manija, ali nije sprijeio irenje njegove sekte.
Plotinov uenik Porfirije, slubeni teozof na dvoru tetrarha u Ni-
komediji, definirao je maniheizam u svom pamfletu Contra christiano-
rum. Na temelju toga koncepta Dioklecijan je 300. godine donio svoj
represivni Nikomedijski dekret. Tad je dolo do masovne represije nad ne
samo orijentalnim kranima. U stvari, Dioklecijan je udario na kran-
ske disidente arijance prije pojave Arija na Nicejskom koncilu! Najud-
nije je to su ga zbog toga stoljeima ocrnjivali i kranski teolozi koji su
osuivali i odbacivali maniheizam, tj. arijanizam.
Rimske pogane koji su prelazili s poganstva na kranstvo progonili
su rimski pogani svugdje, pa i u Solinu. Nigdje se ne spominju ilirski uro-
enici kao progonitelji kranskih misionara i prvih krana u Iliriku!
Ne vidi se zato bi prednost pred ilirskim prvim muenicima, koje su
muili rimski koloni pogani, imali rimski muenici koje su na muke slali
njihovi suplemenici.
Uz to, William Seston u cijelom jednom poglavlju441 analizira Dio-
klecijanovu vjersku pripadnost i uvjerljivo dokazuje da je sam Diokleci-
jan bio po svom osobnom uvjerenju pristaa mazdaistike jednoboake
vjere,442 i to ne samo jer je dao obnoviti mitraistiko svetite u gradu Car-
nuntum na obali Dunava.443 Cijelo njegovo ponaanje, posebno nakon
441 Isto, str. 211-230.

442 Isto, str. 226-230.
443 U vezi s Dioklecijanovom osobnom vjerom, W. Seston tvrdi sljedee: to znai izraz lux aeterna, koju
je Constantius, nakon pobjede nad raskolnikom Allectusom, donio u Britaniju, ako ne nadnaravni sjaj koji zrai
iz mitraistikog boanstva i po emu se i oko glave kraljeva stavlja aureola, a koju su tetrarsi prvi slubeno
tovali? Ta gloria perzijskih valdara ne potjee od roenja, nego od onda otkad ih je Ahura Mazda smatrao
dostojnima da se nau na prijestolu... To to F. Cumont tvrdi za perzijske vladare vai jednako i za tetrarhe.
Proitajmo to u panegiriku: im su se Dioklecijan i Maksimilijan pojavili na vrhu Alpa, cijela Italija obasjana
je velikim sjajem svjetlosti. Srea svih ljudi ovisi o sjaju te svjetlosti koja proizlazi iz Cara. (v. Seston, W. Diokleci-
jan i Tetrarsi. Pariz : Boc, 1946. Str. 226.)
239
pobjede nad ahom Narzesom i mira u Nisibisu, kad je ostavio Iran da
ivi samostalnim ivotom kao vazalno Carstvo, bilo je proeto etiketom
iranskog dvora. Sebe je, poput iranskih ahova, smatrao posrednikom iz-
meu Boga i ljudi ili za potrebe rimskog poganstva ivim hramom Ju-
pitera.
Zanimljiva je i Sestonova tvrdnja to se tie izvorne ideje organizi-
ranja skupne vlasti tetrarha pod vodstvom primus inter pares (sredi-
njeg od njih) koja podsjea na vlast koju je nad svjetskim Carstvom
uspostavio Darije Veliki (prema mazdaistikom estokrakom simbolu
amecha spenta). Tu je ideju prvi obradio, s teoloke toke gledita (u
znaku kranskoga kria), poznati kranski teolog (bujne mate) Ter-
tulijan (isti onaj koji je izmislio i sveta tri kralja uz Isusove jaslice).444
to se tie vjerske klime koja je vladala u Dioklecijanovoj domovi-
ni, jo nije ni poelo kritino pristupanje povijesnoj strani vjerske pro-
blematike. Latinai su, u borbi da dre nau obalu pod svojom vlau, sve
do dananjih dana sustavno preuivali pravu povijest domaeg stanovnitva
i kranstva koje su tu, prema evanelju, donijeli uenici ivih apostola,
a svoje su kasne neofite, kao svetog Duju, proglaavali suvremenicima sve-
tog Petra 300 godina starijima! da bi ih ugradili u temelje naih ka-
tedrala.
Ropski se mentalitet ne mijenja nita bre od legalistikog menta-
liteta. to je legalitet jai, ropski mentalitet bre nestaje! Ropski menta-
litet moe se promijeniti samo ljubavlju prema istini po slobodnoj
savjesti. To je temelj pravedne zakonske regulative meu ljudima i naro-
dima.
Kad je rije o Dioklecijanovoj palai u Splitu, valja rei da se ona iz-
vorno nazivala Sacrum palatium, kao to se nazivala i palaa u Nikome-
diji. U nju je Dioklecijan prenio svjetovnu i vojnu vlast Carstva, a u Rimu
je ostala sredinja legislativna vlast, u Senatu koji je dao spaliti Kar, a svo-
jim novcem obnovio Dioklecijan.
444 Za razliku od latinskog neopoganskog tumaenja maga koji su doli u Betlehem da vide je li roen
Spasitelj svijeta, hrvatska teologija je bila na istu da se tu ne radi ni o kakva tri kralja, nego ba o
mazdaistikim sveenicima. U Zadru, u maloj etvrti Stomorica, na ruevinama starohrvatske protoromanske
crkvice Svete Nediljice, pronaene su ploe pluteja. Na jednoj od njih, gdje je prikazano roenje Isusovo, vide
se ba ta tri maga, odnosno mazdaistika sveenika, koji na glavi imaju tipinu medsku kapu (kakvu i danas
imaju tibetanski redovnici), zvanu frigijska, a koja je od mazdaistikih vremena do danas i na glavi katolikih
biskupa, a naziva se mitra. Mitra znai posrednik (izmeu Boga i ljudi).
N. B. Ime mazdaistikog proroka Zarathustre, na grkom se kae Hrizostomos, na talijanskom Grisogono, a
na hrvatskom Krevan. Tko je i pomislio da se u Zadru nalazi crkva posveena - Zarathustri?
240
Slika 42: Gaius Aurelius Diocletianus
Jo se u radovima najboljih strunjaka za razdoblje tetrarhije na-

gaa zato je Dioklecijan za svog ivota unutar svoje palae dao podii na
sredinjem mjestu vlastiti mauzolej iz kojeg su ga izbacili Latini tek u
7. stoljeu, kad je izbila svaa izmeu njih i domaih krana. Diokleci-
jan je obnovio, proirio i uvrstio Carstvo, nakon poraza perzijskog aha
Narzesa u Armeniji, mirom u Nisibisu (298.), uinio je Iran vazalnom
dravom te uzeo naslov i prerogative perzijskih vladara, kralja kraljeva,
preveo ih na grki jezik i samom sebi dao titulu kozmokrator. 445 Ta se ti-
tula i danas moe proitati na Dioklecijanovu kipu na slavoluku u An-
tiohiji i na Galerijevu slavoluku u Solunu.
Svoju je palau, tvrdi W. Seston, kozmokrator dao podii na oe-
voj zemlji blizu Solina po uzoru na iranske vladare: osmerokutna sre-
dinja zgrada bila je zapravo njegova apadana (velika dvorana), a u
sreditu joj je bio solium (prijestolje). Ondje je primao slubene predsta-
vnike i izaslanstva. Iz svoje je palae kraj Solina Dioklecijan vladao svi-
jetom punih pet godina, od 300. do 305. godine poslije Krista. Sacrum
palatium bio je tijekom tih pet godina centar svijeta.
445 Gaius Aurelius Diocletianus (245. 313.), sin ilirskih roditelja, puana iz okolice Solina u Dalmaciji,
vladar Rimskog Carstva (20. 11. 284. 1. 5. 305.), tvorac tetrarhije, najvei reformator Carstva, jedini ovjek
koji je, nakon pobjede nad vojskom perzijskog aha Narzesa, zasluno uzeo titulu kozmokrator. Taj se natpis
i danas moe vidjeti na ostacima rimskih ruevina i u Antiohiji i u Solunu.
241
Od Rimskog Carstva reformama nastade opet
svjetsko Carstvo
Kad je preminuo, na mjestu je njegova prijestolja, ali i mjestu na
kojem se od 305. do 312. brinuo za nasljednike tetrarhe, postavljen por-
firni sarkofag. I u zagrobnom je ivotu bdio nad sudbinom svjetskog Car-
stva koje je jo za najmanje tisuu godina projektirao svojim reformama.
Iz svoje je grobnice nad medo-perzijskim Carstvom bdio i Kir Veliki.
Takvu su zagrobnu sudbinu shvaali i prakticirali i egipatski faraoni, a i
mnogi drugi vladari autokrati i prije i poslije Dioklecijana. Takvu ulogu
u bazilici Sv. Petra u Rimu ima i grobnica svetog Petra.
to se tie Dioklecijanovih reformi s kojima je poeo 297. godine,
vrijedi navesti Sestonovo miljenje da je Dioklecijan svakoj narodnosti,
narodu, jezinoj grupi i dravama u sklopu Carstva dao potpunu auto-
nomiju. Carstvo je podijelio na prefekture, prefekture na dijeceze, a di-
jeceze pak na autonomne oblasti provincije. U tom je sustavu dobro znao
zato je u istu dijecezu svrstao sve zemlje zapadne Skudre, odnosno ire
Panonije, izmeu Dunava i Jadranskog mora. Strabon, Svetonije i drugi
dokazuju kako su rimski vladari imali uza se izuzetno uene savjetnike.
Oni su svoje odluke ve tad donosili prema tonim informacijama, a ne
na onome to im zbog kakva prkosa proe kroz glavu.
to se tie ureenja drutvenih struktura u zemljama Carstva, Dio-
klecijan je robovima zakonom omoguio osnivanje obitelji, da rade kao
najamnici na odreenim obradivim povrinama. Gradovima je dopustio
da u svojim gradskim vijeima donose zakone za lokalnu uporabu. Stvo-
rio je posebnu vrstu orunika (militia) od koje su poslije nastale razne
grane policije (polis milites, tj. gradski orunici, koji su se u Iranu, a i
kod nas, nazivali kardax, tj. kardai). Tad je tim reformama stvoren,
prema uzoru na Sasanide u Iranu, sloj povlatenih zemljoposjednika,
feudalaca, koji u Italiji ni danas nisu posve nestali, kao i contadini, gro-
fovski kmetovi, seljaci koji obrauju grofovska imanja. U gradovima
gradski su oci stvorili moderno graansko drutvo. Grad Dubrovnik naj-
bolji je primjer kako se razvijala gradska samouprava do gradova drava,
nekad potpuno ilirska praksa.
Da bi suzbio unutranje pobune zbog nepropisanih postupaka mo-
nih i bogatih nad onima koji su o njima ovisili, Diokolecijan je uveo i tri
vrste poreza: capitatio (glavarina), protostasia (porez na dohodak) i iu-
gatio (zemljarina, porez na povrinu koritene zemlje). Glavarina je
242
mogla biti nadomjetena slanjem lana obitelji u redove vojske. I obratno,
da bi izbjegli slanje nasljednika u rat, glave obitelji plaale su posebnu
glavarinu prototipa za skupno vlasnitvo.
Veim se dijelom prihoda uzdravala vrlo brojna vojska, a jedan je
dio odlazio u osobnu blagajnu kozmokratora. Tim je novcem Diokleci-
jan sagradio svoju palau blizu Salone, danas srce samoga Splita. Dio-
klecijan je Ediktom o cijenama (301.) uveo reda i u gospodarskim i u
trgovinskim transakcijama odreujui i visine plaa i cijene raznim
proizvodima.
Godine 305. Dioklecijan je zakljuio da je svojim reformama od
295. do 299. ostvario dugotrajan projekt unutranje strukture Carstva i
odluio se povui u korist svog suvladara i zeta Galerija te njihovih part-
nera na vlasti. Vjerovao je da je eliminirao sve unutranje povode za spo-
rove i da e njegovi nasljednici najvie brige i truda ulagati u odranje
vanjskih rubova Carstva, jer je to bilo u interesu svih dijelova unutranje
strukture saveza slobodnih.
to se tie drutvene strane tih reformi, W. Seston osporava milje-
nje njemakog povjesniara Theodora Mommsena (dobitnika Nobelove
nagrade za knjievnost 1902.), koji je pretendirao da su Dioklecijanove
drutvene reforme napravljene po uzoru na drutvenu strukturu Ger-
mana. Seston uvjerljivo dokazuje da je nelogino uzimati drutvenu
strukturu tradicionalnih neprijatelja Rimskog Carstva kao model za ure-
enje imperija te da je Dioklecijan te reforme izveo po uzoru na zadru-
ni ivot i plemensko ureenje opstalog drutva u rodnoj mu Iliriji.
Sporna je i teza da bi onaj mali hram nasuprot osmerokutne zgrade
u Dioklecijanovoj palai446 bio posveen Jupiteru. Budui da je Diokle-
cijan bio, kako to dokazuje Seston, tovatelj svjetlosti po mazdaistikoj
vjerskoj tradiciji, najvjerojatnije je taj hram bio posveen bogu Sunca,
utoliko vie to mu je ulaz okrenut prema istoku, odakle izlazi sunce.
Stoga nije udno to u Dioklecijanovoj palai nema ni izobilja ni kipova
446 Najljepa je i najbolje ouvana imperijalna rezidencija iz kasne antike Sacrum palatium, rezidencija Gaja
Valerija Dioklecijana. Nakon pobjede nad perzijskim ahom Nerzesom, Dioklecijan je zasluno dobio titulu
kozmokrator i odluio prenijeti sjedite Carstva iz Rima u Nikomediju, gdje su stolovali tetrarsi, a sebi je dao
podii blizu rodnoga mu kraja, kraj Solina, palau koja je slubeno nosila naziv Sacrum palatium, odakle
nazivi Spalatium, Spalato i Split.
Sve detalje uzete u obzir pri gradnji tog neusporedivo lijepog zdanja obradio je kot Robert Adam i iz njegovih
biljeki i crtea nastao je jedan graditeljsko-dekorativni stil Adams, vrlo rairen u 19. stoljeu i izvan Velike
Britanije. Dioklecijanova se palaa smatra prauzorkom triju velikih graditeljskih stilova na podruju Rimskog
Carstva: romanike, bizantinskog sloga i gotike. Vani graditeljski elementi inspirirali su graditelje hrvatske
predromanike o kojoj e trebati povesti rauna daleko vie nego tijekom zabrane javnog manifestiranja
povijesti i batine naih predaka Ilira.
243
Slika 43: Dioklecijanova palaa
ni slika rimskih poganskih bogova. Naprotiv, na frizu u samoj apadani

dao je isklesati tri lika: svoj, svoje supruge Priske i keri im jedinice Va-
lerije, udane za Galerija, Ilira (Gala) s Dunava.
N. B. Prvi rimski car koji je podigao hram nepobjedivom Suncu bio
je ilirski car Aurelijan nakon to je svojim pobjedama na Levantu dobio
naslov silis invictis i corector orbis. On je na padinama Kvirinala podigao
hram Soli Invicti, mazdaistiko a ne pogansko svetite. Tu tradiciju na-
stavili su ilirski vladari sve do Konstantina Velikog koji je kranstvu dao
punu slobodu djelovanja u ravnopravnosti s drugim postojeim vjerama
u Carstvu. Ta je ravnopravnost meu vjerama ostala na snazi i u iroj
Dalmaciji u kojoj su vladali nai banovi, a poslije i kraljevi.
Dioklecijan je, valja rei, jo za ivota postao vrlo omraen meu
latinskim plemstvom i zemljoposjednicima, osobito u Italiji. Vie je stvari
potaknulo tu ljubomoru: Dioklecijan je uveo u praksu administraciju
koja je morala kontrolirati zakonitost u Carstvu, a time je priveo kraju
dotad uobiajenu samovolju nasilnika.
Njegova osvajanja donijela su mu veliku slavu u Rimu i ondje je dao
sagraditi najvee javno kupalite dotad. Ipak, da bi uravnoteio odnos
snaga u Carstvu, prenio je vojno i politiko sredite iz Rima u Nikome-
244
diju, a njegov posvojeni unuk Konstantin Veliki u gradi Byzantium na
zapadnoj obali Mramornog mora. Od Rimskog je Carstva Dioklecijan
napravio svjetsko Carstvo, ureeno prema svjetskom Carstvu Darija Ve-
likog, i to u cijelosti.
On je bio doista, premda beznaajan, restitutor orbis populorum li-
berum, a time i razlog ponovna dizanja glave naroda helenskoga i pan-
helenskoga kruga nad kojima Rim vie nikad nije uspio obnoviti punu
vojnu i politiku vlast.
Svae zbog toga gdje e se smjestiti car, a gdje papa, rasplamsavale
su se izmeu Bizanta i Rima, osobito za Heraklijeve vladavine, kad je u
Istonom Rimskom Carstvu uveden grki i kao crkveni i kao slubeni
jezik. I prije raskola, do kojeg je dolo polovinom 11. stoljea, bizantski
patrijarh i rimski papa bacali su jedan na drugog anateme zbog politikih
razloga, starog suparnitva izmeu grke i rimske civilizacije.
Rim je, u nastavku te svae, radije priznao germanskog cara nego bi-
zantskog patrijarha. Povijest o Svetom Rimskom Carstvu pod Germa-
nima nastala je iz vjerskog raskola i odredila naglo rasulo Zapadnog
Rimskog Carstva. Istono Rimsko Carstvo odralo se na Dioklecijano-
vim reformama vie od tisuu godina.
Zahvaljujui irenju tolerantna kranstva raste

samosvijest mnogih naroda
Mrnja izmeu Latina i drugih, pogotovo zbog vjere, rasplamsala se
i u naim krajevima u kojima su krani od poetka kranskih naela
tovali Isusa na svom ilirskom447 jeziku i na njemu sluili liturgiju (kao
i Armenci u Armeniji na svom, u Kaldeji i u Egiptu Kopti na svojim je-
447 Kranstvo je u nae krajeve dolo za ivih apostola. Uzmimo u obzir da je kranstvo utemeljeno isto-
dobno i u Mezopotamiji, Egipatu i u vanijim pokrajinama Male Azije. Znamo da su crkve u navedenim
zemljama funkcionirale na domaem jeziku pa je tad ispravno tvrditi da je tako bilo i u Iliriku, a ne samo u
Dalmaciji. Od tih crkvenih opina koje je utemeljio Pavao (v. Poslanica Rimljanima: Tako sam, od Jeruzalema
naokolo sve do Ilirika pronio Evanelje Kristovo... /v. R. XV, 19/, a po njemu i Pavlov uenik Tit /v. II, Tim.,
IV, 10/ ... otiao Tit u Dalmaciju) sasvim sigurno potjeu nae crkvene opine u kojima je bio obredni jezik
- domai, ilirski jezik. Hrvanje izmeu domaih krana i latinista poinje od raskola Istone i Zapadne crkve
polovinom 11. st. zbog toga to je Istona crkva priznavala sve kranske crkve koje su Isusa slavile na svom
domaem jeziku, dok su latinisti na istonoj obali Jadrana prisiljavali sve da se u slubi Bojoj slue latinskim
jezikom, jer to je bio jedini doputeni slubeni jezik i u raspadnutom Zapadnom Rimskom Carstvu. To hr-
vanje izmeu ilirista i latinista trajalo je sve do Tridentskog koncila (1545. 1563.) kad je papa Pavao III. priz-
nao ilirski jezik kao jedan od sakralnih jezika Rimokatolike crkve.
Jezina situacija u bogosluju u naim krajevima sigurno se nije mijenjala ni poslije 7. stoljea, po dolasku
Bijelih Hrvata.
245
zicima itd.). Nai su se popovi glagoljai drali. Pobijedili su latinae na
Tridentskom koncilu. I svoju pobjedu izvojevali za sve jezike i narode
svijeta na Drugom vatikanskom koncilu.
Ilirski vladari pojavljivali su se i nakon tetrarha, kad je Carstvo bilo
izloeno sve eim najezdama iz sarmatskih i perzijskih krugova iz
ostale dvije treine Darijeva nekadanjeg Carstva. Opasnosti izvana po-
gorane su i opasnostima iznutra, sad zbog vjerskih razdora. Naime,
nakon dolaska Konstantina Velikog, sina Maksimijana cezara Konstan-
cija Klora (hloros na grkom znai blijedi, albino) i njegove sulonice
Grkinje Helene (poslije proglaene svetom), kranstvo je, po zagovoru
Konstantinove majke do tada kriptokranke, Milanskim ediktom iz 313.
osloboeno od svaka zaziranja i proganjanja, a krani su imali jednaka
prava kao i pogani.
Slika 44: Teritorijalni ustroj Ilirika
Na zemljovidu u prilogu vidimo kako je izgledao prostor Ilirika na kojem su crkvene zajednice
funkcionirale na domaem jeziku, ukljuujui i pokrajinu Mediju.
246
Godine 325. odran je Prvi nicejski koncil koji su obiljeile estoke
rasprave. Konstantin je predlagao crkvenim ocima da priznaju njegov
naslov pontifeksa maksimusa, koji je dotad vrijedio za pogane. Uspio je
meutim dobiti samo titulu vanjskog biskupa. Dao je i novac za gradnju
prve bazilike na mjestu gdje je, prema predaji, bio grob svetog Petra apo-
stola. Na tom je koncilu manihejac Arije Aleksandrijski predstavio svoju
tezu koja osporava doktrinu o Svetom Trojstvu i bio praktiki iskljuen
iz daljnje rasprave.
Arije Aleksandrijski doao je u nae krajeve te je u gradovima Sir-
mium i Cibalae (Vinkovci) otvorio pravo vjersko uilite, a uenici su on-
dje dolazili sa svih strana. Ondje je objavljeno i Arijevo djelo Formulae
Sirmiana u kojima su obrazloene arijanske vjerske istine i druge dogme.
Meu Arijevim uenicima bio je i jedan Got po imenu Ulfila (alias Wul-
fila, 311. 383.) kojeg je Arije 341., potkraj naukovanja, posvetio za bi-
skupa. Ulfila, poslije nazvan apostolom Gota, bio je najblii Arijevu ue-
nju i vratio se na sjever osposobljen da bude propovjednik arijanizma u
ukupnosti sarmatskih naroda. Za potrebe svojih sveenika i vjernika Ul-
fila je preveo Bibliju na gotski jezik i ispisao je posve novim pismom ru-
nicom. Ne zna se tono zato je protjeran s brojnim svojim uenicima. Vra-
tio se 348. na teritorij Rimskog Carstva gdje mu se gubi trag.
Slika 45: Ova slika Valentinijana II. (rodom iz

grada Cibalae, tj. Vinkovaca), ukucana na
zlatnoj foliji, prikazuje imperatora na njegovu
prijestolju. U lijevoj ruci dri ezlo, u desnoj
skeptar, a sjedi na posebnom stolcu s uvinutim
rukohvatima. Tono taj poloaj, sa ezlom i
kriem umjesto skeptra, jednako sjedei i na
istom stolcu prikazan je i hrvatski vladar
uklesan u kamenoj ploi u 11. stoljeu. To
ukazuje da je u doba hrvatskih vladara ivjela
uspomena na nae posljednje careve to ukazuje
na kontinuitet u nainu prikazivanja naih
posljednjih careva i vladara iz dinastije
Trpimirovia.
247
Slika 46: Trajan Decije. Nakon slabljenja
raznih dinastijskih i ideoloko-politikih
brana i zabrana prouavanja povijesti ilirske
nacije na vidjelo dana, putem interneta,
izlaze sve ugodnija iznenaenja o sjaju i
moi ilirske civilizacije, izumitelja elika,
kovaa oruja, brodograditelja, vitekih
ratnika i zaetnika graditeljskih stilova (od
dorskih stupova do Dioklecijanove palae).
Rimski car Trajan Decije slovi kao prvi
ilirski vladar Rimskog Carstva, prethodnik
slavne linije od Klaudija II. do Valentinijana
II. Budui da je prije njih na poloaju
imperatora bio Trajan Decije (249. 251.),
ukupno razdoblje dominacije ilirskih
vladara produljuje se za jo dvije godine i
iznosi oko 230 godina, to po mukoj, to po
enskoj liniji.
U to je vrijeme na kormilu Rimskog Carstva opet bio jedan Ilir. Va-

lent Flavije (328. 378.), rodom iz Vinkovaca, vladao je od 364. do 378.
sa svojim bratom Valentinijanom I., zapovjednikom istonorimske voj-
ske. Uspio je osigurati vanjske granice i suzbiti korupciju u administra-
ciji. Suzbijao je navale Vizigota, neke od njih je zarobio, ali ih je namjestio
u Moesiji. No pri novoj najezdi Vizigota Valent je pao u boju kraj Ha-
drijanopola. Njegov brat Valentinijan nastavio je s reformama.
Dakle, jedan vladar nae krvi bio je na poloaju rimskog cara, a to
je Valentinijan I. (321. 375.), sin Gracijana koji je bio comes Africae.
Bio je rigorozni kranin i stoga je pao u nemilost Julijana Apostate. Go-
dine 364., nakon Jovijanove smrti, vojska ga je aklamacijom proglasila
carem u Niceji. Stolovao je u Milanu gdje se pridruio svom bratu Va-
lentu, arijancu, kao zapovjednik istone vojske. Protjerao je iz Galije Ala-
mane (366. 374.), porazio je Saksonce na Rajni, a zatim i kote u
Britaniji (368. 369.). U Africi je uguio jednu pobunu koju je podigao
Firmus (373. 375.). Poginuo je pri suzbijanju prodora Kvada u Pano-
niju. Ostao je zapamen kao rimski car u iju su slubu vojnici ulazili
dobrovoljno, a i po svojoj vjerskoj toleranciji. Da bi suzbio korupciju i
nezakonit pritisak na nie slojeve drutva, stvorio je slubu Defensores
plebis (Branitelje naroda) protiv oligarhije nazvane potentores, tj. mo-
nici.
248
Sve u svemu, ilirski su carevi vladali svijetom, premda u diskonti-
nuitetu, oko 230 godina. 448
448 Znamo da je posljednji ilirski imperator bio Valentinijan II. i nije nam sasvim bilo jasno zato je nakon
njega na poloaj doao Teodozije I., porijeklom iz imune obitelji iz danas panjolske pokrajine Galicije.
Zna se da je otac Teodozija I. bio visokorangirani asnik u vojsci Valentinijana II. i da se, poput ilirskih vite-
zova u Galijenovo doba, istaknuo u borbi s neprijateljima i na Dunavu i u Perziji. Ostaje pitanje je li nakon
smrti Valentinijana II. Teodozije doao na vlast aklamacijom ili je posrijedi njegova vjerska orijentacija. Teo-
dozije je naime bio postnicejski ortodoksni kranin i praktian vjernik, za razliku od Valentinijana II. koji
je bio arijanac.
Natruha manihejske nekompatibilnosti svega u Jednom (kao kod Plotina) nala je svoje tumaenje i kod
Arija nazvanog Aleksandrijski, rodom Berberina iz Libije, u neku ruku Augustinova sunarodnjaka. Arije je
razvijao tezu o tome da Isus nije istobitan s Ocem po kojem je sve stvoreno, nego da je Otac iz niega stvorio
Isusa pa je prema tome nii od Oca i kao takav posrednik izmeu Boga i ljudi. Ukratko, Arijev nauk o Isusu
blii je istonjakom oboavanju Mitre, nego poruci Ivanova evanelja da je Isus postojao oduvijek i da je,
dakle, vjean.
Nakon mnogih peripetija i neslaganja dolo je do Nicejskoga koncila (325.) na kojemu je Arijevo uenje o
Isusu odbaeno i usvojeno nicejsko vjerovanje o Svetom Trojstvu.
Osuen, Arije Aleksandrijski pobjegao je u ilirsku Panoniju i ondje, u Srijemu i Slavoniji, razvio pravo teo-
loko uilite u koje su dolazili i pripadnici naroda sa sjevera Karpata, kao Got Ulfila. Ulfila je poslije otiao
u svoju zemlju i ondje prevodio Bibliju na gotski jezik sluei se runskim pismom. Na teolog i znanstvenik
Klement Grubii jo je u 18. stoljeu usporedio glagoljicu i runicu i dokazao da su oba pisma nastala iz istog
izvora jer su jako slina. Istu je tezu podravao i najpoznatiji hrvatski gramatiar staroslavenskog jezika Josip
Hamm.
U gradu Sirmiju (Srijemskoj Mitrovici) Arije Aleksandrijski odrao je tri vjerska sabora na kojima su done-
sene i razraivane Formulae sirmianae u kojima se moe upoznati arijansko vjerovanje.
Ovdje vrijedi upozoriti nae suvremenike da je kranstvo bilo i te kako razvijeno u svim ilirskim krajevima.
Postojali su ve tad i nai biskupi. Od naih biskupa uz Arija su pristali: beogradski biskup i osjeki biskup.
No biskupi iz Sirmija (Srijemske Mitrovice) i Siska bili su estoki protivnici arijanizma. Te otre i ogorene
svae trajale su oko pola stoljea te su zavrile potiskivanjem arijanizma i na sjever i na zapad.
Lako emo ovdje shvatiti da su uenici pobjednike stranke kao Jeronim Stridonski i Martin iz Savarije po-
stali i najbolji odvjetnici kranske vjere u samom Rimu i u Transalpinskoj Galiji. Oba naa vrsna teologa bila
su ljubitelji malih ljudi: Jeronim je preveo Bibliju na puki latinski govor (Vulgata), a Martin iz Savarije za-
poeo evangelizaciju galskog sela. Jo jedan Martin, takoer podrijetlom iz Panonije, otiao je u Portugal
gdje je irio pravovjerno kranstvo u sredini koja je bila poplavljena arijanstvom, i bio ak i biskupom u
gradu Braga polovinom 6. stoljea.
to se tie Arija Aleksandrijskog, u uvjetima nastalim nakon pogroma nad aleksandrijskim kranima ma-
nihejcima, nastalo je nekakvo zatije, da bi Galerijevim Ediktom tolerancije 211. bili stvoreni uvjeti za Kon-
stantinov Milanski edikt 213. godine, o kojemu takoer postoje razne polemike. Galerijeva supruga Valerija,
Dioklecijanova ki jedinica, bila je, kao i njezina majka Priska, kriptokranka. Vjerojatno je ona, kao i Kor-
nelija Augusta 50 godina prije Valerije, utjecala na svog mua da bude milostiv prema kranima.
No Konstantina je na samrtnoj postelji krstio sveenik arijanac, prema nekima, Euzebije Cezarejski. I njegov
sin Konstancije II. bio je arijanac (v. Wikipedija, Arius - pretre). Arijanizam se zadrao u imperijalnim kru-
govima sve do posljednjeg vladara, arijanca Vizigota Recareda, koji se obratio na arijanstvo u panjolskoj
589. godine.
Zanimljivo je da je posljednji ilirski car Valentinijan III, takoer bio arijanac. Njegova je majka Flavija Justina
Augusta bila zatitnica arijanaca. Tad se Carstvo poelo raspadati i Valentinijan II. otiao je u Vindobonu
(Be) gdje se borio s Francima. Ubio ga je, navodno, franaki strateg Arbogast 392. godine. Smatra se da je
Valentinijana II. naslijedio Teodozije I. koji je ve bio oenio sestru Valentinijana II. i time zadobio povjere-
nje Ilira. Na nau veliku nesreu! Teodozije I. Veliki naime imao je dvojicu sinova: Istono Rimsko Carstvo
ostavio je u naslijee Arkadiju, a Zapadno Rimsko Carstvo Honoriju. Granica je pala du rijeke Drine i time
odsjekla istoni dio Dioklecijanove Panonske dijeceza, od ega se ni dan danas nismo oporavili...
Uzme li se u obzir da je sestra Valentinijana II. bila udana za Teodozija I. te rodila Arkadija i Honorija, i da
su njih nalijedili Teodozije II. (401. 408). te Marcijan (396. 457.), a takoer Valentinijan III. (424. 455.),
sin Konstancije III i Gale Placida, keri Teodozija I., moe se rei da su i ti carevi kasnog Rimskog Carstva
bili Iliri po enskoj liniji, ispravna je, prema tome, tvrdnja da su rimski carevi ilirske krvi vladali svijetom 228
godina!
Zapadno Rimsko Carstvo propalo je 4. rujna 476. godine. Posljednji njegov car Romul August zatekao se u
Dioklecijanovoj palai kad je Odoakar uao u Rim.
249
Valent je, rekosmo, bio pristaa Arijeve teologije i postao je njezinim
braniteljem. To je Ariju omoguilo da se uoi svoje smrti vrati u Bizant.
Svi ilirski carevi, od Konstantina Velikog do Valentinijana III., bili su
arijanci.
Od petorice tadanjih naih, domaih biskupa dvojica su bili kr-
ani arijanci, a trojica estoki protivnici arijanizma. Meu estoke pro-
tivnike arijanizma pripadao je i sin nae Bosne, Jeronim Stridonski, tj.
sveti Jerolim. Bio je nemilosrdan i u teolokoj svai s Augustinom iz Hi-
pone, poslije svetim Augustinom, koji je nakon obraenja s poganstva
na kranstvo (krstio ga je sveti Ambroz u Milanu) jedno vrijeme bio -
manihejac.
Hrvatski branitelj glagoljice Klement Grubii ve je u 18. stoljeu
uvjerljivo objasnio zagonetku o nastanku Ulfilina pisma odnosno runice.
Usporedbom dvaju alfabeta, slovo po slovo, objasnio je nastanak runice
iz glagoljice. To je najuvjerljiviji dokaz o tome tko je izmislio glagoljicu i
koliko je najmanje stara glagoljica. Dosad je Grubiieva teorija bila bez
dokaza. Potkraj ljeta 2003. meutim na arheolokom lokalitetu Litani u
Livanjskom polju otkrivena je ovea Litanska ploa pisana jedinstve-
nim pismom u kojemu ima slova iz raznih alfabeta sa sredozemnog po-
druja i iz raznih doba, a meu njima i nekoliko slova glagoljice! Dakle,
ta ploa nije pisana glagoljicom nego posebnim i mjeovitim pismom, a
injenica da u tom pismu ima i slova uzetih iz glagoljice, pokazuje da je
glagoljica jo starija od Litanske ploe. U grobu u kojem je, uz Litan-
sku plou, naen i kostur popa Tihodraga i najvjerojatnije njegove ene,
arheolozi su pronali i nekoliko rimskih novia koji datiraju od 1. do 3.
stoljea poslije Krista. Ta ploa rui sve teorije i o jeziku Ilira, i o pismu
i o razdoblju, jer je to lokalitet na kojem je otkriveno vie mauzoleja ilir-
skih dostojanstvenika.
Litanska ploa dokazuje da su tvrdnje svetog Pavla, sauvane u
evanelju, da je kranstvo u Dalmaciju i Ilirik dolo za ivih apostola
ispravne i povijest nam ne daje ni jednu indiciju, a kamoli dokaz, da bi
to kranstvo bilo ikad unitavano, kamoli iskorijenjeno. Uz to, Toma
Arhiakon u svom djelu Historia Salonitana naziva doljake sa sjevera
Bijele Hrvate sad Hrvatima sad Gotima, a sve ih optuuje da su oboljeli
od arijanske kuge, to jest da su doli na jug kao arijanci.
Litanska ploa potjee, dakle, iz razdoblja ilirskih vladara. Tad su
Iliri bili jai nego ikad i komunicirali su s vanjskim svijetom slobodno i
250
kao vojnici i kao sveenici i kao narod iz kojeg je potekao s jedne strane
kozmokrator Dioklecijan, a s druge pak rimski papa sveti Kajo, za kojeg
Liber pontificalis tvrdi da je bio Dioklecijanov ujak. Tako je Litanska
ploa postavila na svoje mjesto oitovanje kontinuiteta drevnoga kul-
turnoga ilirskog puka u svojoj domaji, samosvjesna i na svjetovnom i na
vjerskom planu. 449
449 U svom poslu klasifikacije prikupljene povijesne grae, posebno u nedavno objavljenoj knjizi Postojbina
Dinaraca i njihovo raseljavanje, osjetio sam i potrebu afirmacije smisla zagonetnog sadraja Litanske ploe,
u nejasnoi uklesanih podataka, premda uz rizik da se netko na to kritiki osvrne. Naime, premda su Dina-
rci sjedilako europsko stanovnitvo, ondje su doli i ostali do naih dana tragovi civilizacija s jugozapada
Azije pa i sa sjeveroistoka Afrike.
U svom posljednjem pokuaju itanja Litanske ploe protumaio sam rijei: Aeyimil .d. sjnov tere rid edi-
nenm godi strte preosmiljene na naem suvremenom jeziku kao: Imavi etiri snovi(djenja) te se obradova je-
dinome ugodom samrtnom. Prvi pokuaj itanja i interpretacije objavljen je u Hrvatskom zavjetnom kriu
koji ureuje fra Svetislav Krnjak. U naelu, nijekanje jedne postavke bez protudokaza nije znanstveno uobi-
ajen postupak. Kod nas naime kao da nema navike da se jednom zamrenom problemu pristupi s viedis-
ciplinarnim naporima u konvergenciji smisla, a to bi bio poziv na uen i odgovoran razgovor i dogovor. No
opirnije tumaenje sadraja Litanske ploe s prividom polemike objavio sam u zagrebakom asopisu Po-
vijesni prilozi (br. 34/2007).
Rizik je bio velik, no moj dokaz da je Litanska ploa klesana potkraj 3. stoljea ima i svoj neovisni dokaz u
povijesti vjerskih odnosa u dobu ilirskih imperatora. Na pogreno i nestruno tumaenje teksta o Litanskoj
ploi, objavljenog u Povijesnim prilozima (br. 33/2007), dao sam objaviti odmah u sljedeem broju Povijesnih
priloga (br. 34) svoj kritiki osvrt koji sam uglavnom prenio u knjigu Postojbina Dinaraca. Tad nisam ni uo
za sadraj Plotinove biografije koju je napisao njegov uenik Porfirije.
U prilogu sam uzeo u obzir cijeli lanak o kasnoantikom filozofu Plotinu, Porfirijevu uitelju, ija je filozofija
bila pokuaj sinteze mnogobotva i jednobotva Plotinovim eklektikim zakljukom da je svemir graen od
triju supstancija: jedan, inteligencija i dua. Pisac pamfleta o Plotinu (na Wikipediji) tvrdi da je Plotin utje-
cao i na prve kranske teologe, s tom razlikom to je Plotinova trijada preosmiljena evaneoski na Sveto
Trojstvo kod krana tek poslije Nicejskoga koncila. Plotin Boga naziva Unum (Jedini)!
Budui da je Porfirije bio dvorski teozof na dvoru tetrarha u Nikomediji, ini mi se da je pojam etiri puta
svet bio s jedne strane neka vrsta Porfirijeva podilaenja tetrarsima, a utjecaj Porfirijeve teozofije na kr-
ansku teologiju prije donoenja Milanskog edikta bio je nekakva slubena zatita i doktrinalno pokrie u
razvoju tumaenja evaneoske vesele vijesti.
U navedenom lanku o Porfirijevu pamfletu o Plotinu (na Wikipediji) ini mi se jako vanom sljedea ree-
nica (odmah iznad podnaslova Linfluence de Platon): A la fin de sa Vie de Plotin, Porphyre confie que son ma-
tre avait russi atteindre par quatre fois lunion mystique avec Dieu (Pri kraju svoje Plotinove biografije,
Porfirije iznese da je njegov uitelj uspio postii, i to etiri puta mistino jedinstvo s Bogom.) Kad sam to pro-
itao, zastao mi je dah!
Biljeka: U evanelju moemo doznati da je sveti Pavao sa svojim uenicima evangelizirao Ilirik i slao svog
uenika Timoteja da provjeri ispravnost djelovanja ilirske crkve i u Dalmaciju. Pavao je poslije brodoloma u
Jadranu dospio na Melitu (najvjerojatnije na na otok Mljet), odakle je nakon odmora prvom laom krenuo
prema Siciliji da bi doao u Rim i ondje izgubio glavu. To dokazuje da je crkva u Rimu bila daleko od slobode
kranskog ispovijedanja kranske vjere, kakva je postojala u Dalmaciji. Utemeljena od samih apostola i
njihovih uenika, kranska se vjera nikad nije ugasila ni na naoj obali ni u unutranjosti ilirske Panonije.
Ilirska je crkva imala obrazovane sveenike koji su oito imali prednost u mnogim stvarima, pogotovu kad
su djelovali tijekom vladavine ilirskih careva. Smatram da nam temeljita analiza onih 14 rijei Litanske ploe
omoguuje shvaanje specifinosti koje je naa ilirska crkva sauvala i nastavila, a i otkud toliki njezin vie
plotinistiki nego manihejski utjecaj na talijanske i junofrancuske katare sve do 15. stoljea.
Litanska ploa popa Tihodraga, u kontekstu izloenog, doista potjee iz razdoblja nakon Milanskog restrikta
260. i prije Nikomedijskog edikta 303., koji zabranjuje i kanjava propovijedanje nenasilja u redovima rim-
ske vojske. Litanska ploa potjee najvjerojatnije iz razdoblja pontifikata svetog Kaje, Dioklecijanova ujaka,
koji je bio Petrovim nasljednikom od 12. prosinca 283. do 22. travnja 296. godine. Tad je plotinizam bio, u
neku ruku, slubena teozofija pa je i mogao, u to ime, imati velik utjecaj i na ondanju kransku vjeru jer su
i rimski car i papa bili ne samo bliski srodnici nego su odrasli u Solinu, kraju u kojem je kranstvo imalo iza
sebe ve dva i pol stoljea tradicije! Ne postoji ni jedan dokument na temelju kojeg bi njegov sestri (ili bra-
ti) Dioklecijan mogao biti kriv za smrt rimskog nadbiskupa, odnosno pape, svog ujaka svetog Kaje.
251
Time su definitivno oborene i razne panslavenske teorije koje su
se sve izrodile iz teza pruskog filozofa Herdera i austrijskog povjesniara
Dumlera prema kojima su Hrvati, navodno, bili zapravo slavenska ple-
mena koja su s Avarima provalila na europski jugoistok preko ua Du-
nava. Neki tvrde izriito i ex cathedra da je nakon dolaska Slavena u
hrvatske prostore jednostavno nestalo i Ilira i Latina. Kakva bi se pra-
ina digla kad bi neki imalo ozbiljan ovjek javno iziao s tvrdnjom da je
u Galiji poslije 500. godine, kad su je osvojili Franci i u njoj trajno uspo-
stavili svoju vojnu i politiku vlast, nestalo i Kelta i Gala i da je Francu-
ska, dakle, germanska zemlja?450
Litanska ploa
To je iznimno dragocjen dokument i nae povijesti i povijesti nae kulture, nae izvorne pismenosti i osobito
nae kranske i apostolske vjere. Moda ba taj dokument predstavlja klju za shvaanje specifinosti ilir-
ske crkve koja je postojala za vladavine Trpimirovia i Kotromania.
Specifinost nae srednjovjekovne crkve, dakle, potjee jo iz kasne antike i oito je rije o utjecaju plotin-
izma, a ne maniheizma ili arijanizma, protiv kojeg su bili nai teolozi jo za ivog i aktivnog Arija Aleksan-
drijskoga.
450 Dekan Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, dr. Neven Budak, odrao je 8. svibnja 2006. u Zagrebu
na Kaptolu javno predavanje u kojem je ustvrdio sljedee: Danas postaje jasnije da romansko stanovnitvo (a
to znai u velikoj mjeri romanizirano ilirsko) nije tako temeljito izbrisano kako se to nekada pretpostavljalo, ali
je ipak injenica da su Iliri i Rimljani gotovo potpuno nestali, a da su se na tom prostoru pojavili Slaveni, od kojih
se jedan dio nazivao Hrvatima.
252
XIII. SILA SE SILOM LOMI, JEDINO JE
DUH POSTOJAN
Nakon Medijaca i Bijeli su Hrvati doli u civilizacijskoj misiji Di-

narcima na njihov Jadran:
Podsjetimo, pojavom i postupnim razvojem Rimskog Carstva na-
stajala je sve vea podjela svjetskog Carstva Darija Velikog: na sjeveru je
u kontinuitetu logike zdruenih (Sarmata) podrunih drava opstalo sar-
matsko Carstvo sa svim vanim odlikama politikog, vojnog i etnikog
ustroja kojim se odlikovalo izvorno svjetsko Carstvo; na jugu je, posebno
od prvog cezara Gaja Julija, raslo i prostiralo se na razne susjedne krajeve
Rimsko Carstvo.
Konana podjela sveopeg Carstva ila je, uglavnom, linijom Rajna
Dunav Kavkaz. I takvom ostala do posljednjeg rimskog cara Romula
Augusta kojeg je 476. godine svrgnuo sin Atilina ministra, Odoakar, koji
je nakon oeva prodora do Rima ostao u Italiji i ondje sebe proglasio go-
spodarom vojne i politike situacije.
Bizantski car Zenon priznao ga je nasljednikom rimskih patricija.
Odoakar, gospodar Italije, povezao se zatim s Vizigotima, koji su ve vla-
dali Galijom, i tako se polako sarmatsko Carstvo protegnulo preko Kar-
pata, Tatra i Sudeta sve do Sredozemlja.
U tom sudaru poganskih bogova sjevernih i junih Carstava nasta-
lih manijom nametanja sebe drugima kao sudbine iza koje stoje bogovi
koje je trebalo stalno hraniti prinoenjem rtava, i ne samo suovetauri-
lia, istinskim je pobjednikom postala rtva nacionalnih boanstava Isus
Krist pred kojim su svi pogani obaju Carstava pognuli glave da bi pri-
mili snagu zdrava razuma, jedine stalnosti u ljudskom svijetu.
N. B. Od svih etnikih vojski koje su sa sjevera prodirale na jug, Bi-
jeli su Hrvati, ini se, bili meu rijetkim jednobocima, sudei prema
stajalitu pape Agatona koji je hrvatskomu banu na grobu svetog Petra
679. ili 680. godine rekao da e se Bog Hrvata boriti za njih i biti im na
pomoi, a Petar, uenik Kristov, da e ih obdariti pobjedom ako ijedan po-
ganski narod provali u hrvatsku zemlju i pone rat.451 Bog Hrvata, dakle,
451 Porfirogenet, str. 31.
253
nije bio neki poganski bog jer ga papa ne bi priznao kao Boga Jedinoga
kojeg na raznim jezicima vjernici razliito imenuju.
Nastala je, dakle, utrka prema junim, toplim i bogatim krajevima
du rimskih dobro ureenih cesta i putova, raznih nacionalnih vojnih
postrojenja sa sarmatskih irina, da u prvom naletu opljakaju utvrde i
obzidana naselja u kojima su ivjeli uglavnom rimski koloni. Kako su
Rimljani vie od 200 godina ruili ilirske gradove i utvrde, tako su sje-
verni barbari poharali njihove, i to ne samo u Iliriku.
Meu brojnim narodima koji su uputili na jug vojnu silu da bi uzeli
svoj dio oslabljenog Rimskog Carstva bila je i vojna sila Bijele Hrvatske
kojoj je, uz suglasnost i prema ugovoru sa snanim bizantskim carem
Heraklijem, cilj bio iz Panonske dijeceze istjerati avarske uljeze i ondje
uspostaviti svoju vlast. Stjecajem okolnosti Heraklije je bio prvi bizant-
ski car koji je umjesto latinskoga u Istono Rimsko Carstvo za slubeni
jezik uveo grki jezik.
Naime, njegov prethodnik car Fokas osjeao je veliku opasnost koja
je dolazila s europskih prostora, pogotovo od sve snanijih Avara. Zah-
valjujui informacijama svog najboljeg vojnog zapovjednika na istonoj
fronti, Narzesa (vjerojatno perzijskog podrijetla iz Armenije), mogao je,
prema njegovu prijedlogu, sklopiti savez s Perzijancima i zajednikim
snagama srediti nered i na sjevernom, sarmatskom dijelu, i na zapad-
nom dijelu Rimskog Carstva. Narzesova je ideja naila na stanovit inte-
res u Bizantu. Car Fokas pozvao ga je na savjetovanje i onda ga usred
Carigrada dao ivoga spaliti. Zbog tog nerazumnog poteza poela je ago-
nija obaju Carstava. Netko trei to e dobro iskoristiti.
Razljuen tom bizantskom nevjerom perzijski je nadkralj Hosroes
zapovijedio arbarazu, zapovjedniku svojih vojnih snaga, da udari na Bi-
zantince i odbaci ih to dalje prema zapadu Male Azije. arbarazove su
pobjedonosne snage osvojile tad: Mezopotamiju, Siriju, Kapadokiju, Ar-
meniju, Paflagoniju pa i Galatiju.
Avari i njihovi jedini, prema Prokopiju, saveznici Sklaveni u to vri-
jeme, s Obrima i Gotima poharali su sav Balkan i uvrstili se na vlasti i
u okolici poruenog Solina. Oni su svoju vlast odravali na njima svoj-
stven nain: snana i brojna vojska kretala se kao u oporima raznim
krajevima, pljakala ih, iscrpljivala, nakon rimskih graana, i sjedilako
254
stanovnitvo i time dokidala mogunost oruanog i organiziranog ot-
pora.
Nerazboritom Fokasu bilo je vie stalo do obraenja idova na pra-
voslavlje nego na organiziranje zdruenih snaga u obrani Istonog Rim-
skog Carstva. Stoga su se i sami idovi pobunili u Antiohiji protiv
Bizantinaca, ubili antiohijskog patrijarha i preli na stranu svojih tradi-
cionalnih zatitnika Perzijanaca. Bjeei pred idovima preivjeli kr-
ani i sami su traili zatitu od Perzijanaca, koju su im oni velikoduno
i pruili. Smire, zatite i - izmire ih.
N. B. Iranci su tijekom 13 stoljea bili jedini zatitnici idova.
U tim okolnostima poinje duga i paradoksalna karijera stratega
Heraklija. On je bio na dunosti u Kartagi. Ondje je uspio okupiti do-
statnu pomorsku silu i krenuti na Aleksandriju koja je bila u rukama Per-
zijanaca. I polo mu je za rukom zauzeti Aleksandriju. Ondje je opskrbio
vojsku potrebnim namirnicama i punih brodova krenuo prema Cari-
gradu da bi se dogovorio s Fokasom. Kako Fokas Narzesa, tako i Hera-
klije Fokasa: navue ga na tanak led u Carigradu i odrubi mu glavu. U
tren oka sebe je proglasio carem Istonog Rimskog Carstva i odmah
zatim, u 31. godini, okrunio se za cara Istonog Rimskog Carstva.
Taj je plavokosi gorostas umislio da je, poput Aleksandra Velikog, i
sam postao poluboanstvo. Rimsku kulturu zamijenila je grka, a to se
tie kranske teologije, odluio se za monofizitizam.
Surova je zbilja Heraklijevu pobjedu dovela do toga da odolijeva
dvjema vatrama: nemilosrdnim Perzijancima na istoku i jo nemilosrd-
nijim Avarima s nekim nedovoljno definiranim Sklavenima, njihovim
saveznicima na zapadu.
Perzijski strateg ahrabaz osvojio je vanu strateku toku u Antio-
hiji 613. godine i uao u Damask, a sljedee godine i u Jeruzalem te ondje
poubijao sve pravoslavce. U Jeruzalemu se domogao svetog kria i nekih
drugih vanih kranskih relikvija s Kalvarije (svetog koplja, spuve itd.)
te ih odnio u Ktezifon, glavni grad sasanidske Perzije.
Zbog tih je gubitaka car Heraklije sklopio sporazum s Avarima i sve
svoje strateke snage suprotstavio Perzijancima. Rat je poeo zbog namirnica
za vojsku u Egiptu i zavrio uspjeno izbacivanjem Perzijanaca iz Egip-
ta. Taj ga je uspjeh ohrabrio pa je Heraklije nastavi goniti Perzijance pre-
ma istoku. U tom je napadu uspio osvojiti ak Kapadokiju (staru medsku
255
pokrajinu Hatt-Patuka) i ondje potukao vojsku ahrabaza. Vratio se u Ca-
rigrad da bi prezimio, ostavivi svoju vojsku da se odmori na fronti.
U proljee sljedee godine Heraklije se vratio na istono bojite i
nastavio pritiskati Perzijance. Uzmiui Perzijanci su se povukli duboko
u unutranjost, prepustivi Herakliju i Ktezifon, svoj glavni grad u Me-
zopotamiji. Godine 625. perzijsku je vojnu silu slomila bizantska, a Grci
su pod svoju vlast vratili izgubljene pokrajine.
Da bi lake izali na kraj s Bizantincima, Perzijanci su promijenili
taktiku i sklopili vojni savez s Avarima. Kagan je bio na elu velike ko-
zmopolitske vojske pljakaa i pustolova koji su doli s podruja od Visle
do Urala, specijalizirani za brzu izradu velikih naprava (horobates) za op-
sadu i zauzimanje gradova.
Godine 626. Perzijanci i Avari odluili su zajednikim snagama zau-
zeti Carigrad. Opsjedali su ga i doivjeli teak poraz. Ljutiti Heraklije
odluio je opet udariti na Ktezifon. ahov strateg Razates presreo ih je
blizu ruevina Ninive. Heraklije je svojom rukom ubio Razatesa, a per-
zijska se vojska dala u bijeg (kao nekad vojska Darija III. Kodomana pred
Aleksandrovim napadom). Heraklije je spalio ahovu rezidenciju u Da-
stagirdu, po uzoru na Aleksandrovo spaljivanje Perzepolisa, i cijelo ba-
joslovno bogatstvo palae. Perzijanci su bili prisiljeni Grcima predati
sveti kri i ostale relikvije odnesene iz Jeruzalema. U Carigradu su s tim
relikvijama 14. rujna 628. doivjeli nevien trijumf.452
Perzijanci nisu vie ugroavali istone granice Bizanta. U jesen 637.
kalif Omar zauzeo je Jeruzalem i na bijeloj devi uzjahao na Brdo hrama.
Otad je Jeruzalem, s malim prekidima, bio i ostao Al-Quds (Herodotov
Kadytis), drugo sveto mjesto islama. Nakon pada Jeruzalema Heraklije je
pao u duboku depresiju. Povod tomu bila je i otra osuda njegova mo-
nofizitizma. Tu je otru osudu formulirao tadanji papa Ivan IV. (rodom
iz Solina u Dalmaciji u kojoj su harali Avari, a s kojima je Heraklije sklo-
pio nekakvo primirje). Ta je osuda bila prvi veliki razlog raskola izmeu
Istone i Zapadne crkve, koji ni danas nije zacijelio. Uz to, na samrtnoj
postelji Heraklije je priznao da nikad nije bio monoteist. Umro je 11. ve-
ljae 641., navodno, imajui teku grinju savjesti.453
452 Norwich, J. J. A short history od Byzantium. London, 1988. Str. 110 117.
453 Isto, str. 119.
256
Islamizirani je Iran, u zajednitvu s Turcima, osjetno poslije, 1453.
godine, jakom vojnom silom osvojio i sam Carigrad. Na elu te pobjed-
nike vojske bio je odbjegli bosanski krstjanin Anelovi, alias Mahmut-
paa Hirvat. Veliki vojskovoa, veliki pjesnik i ovjek koji je u jednoj
veinski islamskoj zemlji uveo civilni kodeks.
Na perzijskom jeziku rije avar znai lutalica, nomad. Avari su
zapravo Tatari, mjeavina izmeu Mongola i Azijaca, kao i ostale etnike
skupine s turanske visoravni. Shvatljivo je to su smatrali mongolske
Hune svojim srodnicima, a i to da su uza se imali i nemali broj skupina
iranskog podrijetla. Polovinom 6. stoljea provalili su u Europu u veem
broju, na elu sarmatske iroke koalicije.
Nomadi Avari, kao i sve velike osvajake vojske, kretali su se azij-
skim i europskim prostorima oko svog sredita ringa, nekakva grada na
kotaima u kojemu su ivjele obitelji vojnih zapovjednika meu kojima
je bilo i Perzijanaca. Stigli su do Tise (pritoke Dunava) 567., nakon to je
njihov vrhovni vojni zapovjednik (kagan) sruio kraljevinu Gepida, sta-
novnitva germanskog porijekla, nastanjenog u dananjoj Transilvaniji,
u Rumunjskoj, uz pomo Langobarda, pa su kao saveznici, ali svatko za
svoj raun, krenuli na zapadnu Europu. Langobardi su nakon toga kre-
nuli na sjever Italije nosei sa sobom arijanizam kao verziju kranstva,
a Avari su se oborili na ire prostore Balkanskog poluotoka.
Nakon sporazuma s Avarima i nakon obrauna s Perzijancima, kad
su oni sklopili ugovor s Avarima da udare na Bizant, car je Heraklije iza
lea Sklavena, vjerolomnih saveznika Avara, sklopio savez s Bijelim Hr-
vatima: ako potisnu Avare i Sklavene iz Panonske dijeceze, stei e car-
sko doputenje i zagospodariti prostorima s kojih azijski uljezi budu
protjerani. Tako je i bilo. Kluk ih je protjerao iz Dalmacije, otjerao do
Srijema i preko Dunava. Nova povijest ilirskih zemalja, sad pod nazivom
Hrvatska i Dalmacija, poinje zapravo u Srijemu.
Bijela je Hrvatska tako teritorijalno bila povezana s Panonskom di-
jecezom i tadanja je panhrvatska drava sezala od Bara do Krakova. Sje-
verna je ostala Bijela Hrvatska, a juna pak nazvana je Crvenom
Hrvatskom.
Avari su se pokuali vratiti u te prostore, osobito za banovanja Voj-
nomira, saveznika Karla Velikog, na obalama Blatnog jezera. Zdruenim
snagama Avari su tad bili definitivno slomljeni. I kontinuitet prostora
Bijele i Crvene Hrvatske odrao se sve do prodora Madara potkraj 9.
stoljea. Oni su ondje primljeni nakon to su ih iz njihove stare zemlje
257
Etelkoza (smjetenog izmeu Dnjestra i Pruta) protjerali Peenezi, a
nakon gubitka rata s Moravcima, ostao im je prostor izmeu Dunava i
Tise. Gdje su, kao saveznici Hrvata, ivotarili u zajednikoj sudbini sve
do utrnua loze Trpimirovia. Dinastijske pretenzije, povezane s politi-
kom Crkve, od Madara su napravile posebnu naciju. Krvno skoro iden-
tinu stanovnitvu Kraljevine Hrvatske i Dalmacije. Razdvajanje tog
sijamskog blizanca poelo je afirmacijom madarskog jezika u vjeri
(poetkom 14. stoljea) i u knjievnosti (u 17. stoljeu), da bi poslije, ma-
nipulacijama Hbsburgvaca, madarski postao i dravni jezik koji je
pokuao eliminirati hrvatski jezik kao jezik sjedilakog stanovnitva u
samoj Hrvatskoj, star najmanje 4000 godina. A to je bio i glavni razlog
konana odvajanja madarske nacije od hrvatske. Svi zavojevai Hrvat-
ske osigurali su svoju propast pokuajem unitenja jezika Hrvata.
Je li naziv Slaveni pogreka ili izmiljotina

Postoje mnoga tumaenja pojma Slaveni, pokuaji smjetanja na
zemljovidu i odreivanja povijesnog porijekla raznih naroda u europ-
skim prostorima, posebno u posljednjih 170 godina, od habsburkog de-
kreta od 11. sijenja 1843. o zabrani prouavanja pa i spominjanja
porijekla i znaenja pojma Iliri.
Stekli su se meutim uvjeti kad se moe i znanstveno dokazati da iza
pojma Slaveni ne stoji nikakva posebna rasa, pa ni skupina naroda isto-
rodnog porijekla. Pojam Slaveni jednostavno je lingvistiki pojam, na-
stao iz ideoloko-politikih razloga i stratekih interesa. Najperverzniji
nain tumaenja i vrednovanja tog pojma kobna je zabluda koju nazi-
vamo panslavizam.
U ovoj emo raspravi iznijeti nepobitne dokaze da je pojam Sla-
veni znanstvena besmislica. Uimo u bit rasprave!
U kontekstu povijesti Bizanta

Treba uzeti u obzir da je Prokopije iz Cezareje (Prokopios Kaisareos)
bio prvi od kroniara ratova Istonog Rimskog Carstva odnosno Bizanta,
koji je spomenuo i objasnio naziv Sklabenoi. Njime je imenovao popula-
ciju koja je, u njegovo doba, prodirala s lijeve obale pri uu Dunava na
desnu, i odatle zalazila sve dublje u prostore Balkanskog poluotoka.
258
Prokopije je ivio u 6. stoljeu poslije Krista (500. 560.), a uao je
u slubu cara Justinijana I. i postao najprije simboylos (tajnik), a zatim
paredros (savjetnik) Flavija Belizara, velikog bizantskog vojskovoe u
tom razdoblju. Belizar je bio Prokopijev vrnjak, roen na istonom rubu
Ilirika, snaan, neustraiv i iskusan ratnik. To je bilo burno i opasno
doba: prodirali su barbari sa sjevera Karpata, osobito Goti, a Belizar je
taktikim nadmudrivanjem elio istjerati Gote iz Rima i osloboditi ga za
svog cara Justinijana I., ovjeka okrutna i edna krvi, kako ga opisuje
Britanac Julius Norwich, autor monografije A short History of Bizantium
(praizdanje iz 1988.).
Prokopije je najprije bio kroniar koji je tono opisivao ono to je
vidio, uo ili doivio u svom okruenju uz bok vojskovoe Belizara. U
svojim je djelima ostavio i za nas vaan izvor povijesnih podataka iz raz-
doblja prodora Gota, Avara (koje Prokopije naziva Hunima), te Anta i
zagonetnih pripadnika naddunavske populacije koju Prokopije naziva
Sklabenoi. Podatke o ratnim varkama bizantskih Rimljana polovinom 6.
stoljea (etnikom Romanioi nazivali su se podanici Istonog Rimskog
Carstva) moemo doznati u Prokopijevu oveem djelu La Guerra Gotica
(originalan tekst na grkom uz talijanski prijevod, 1896).
Julius Norwich govorei o tom razdoblju, otimanju Gota i Rimljana
oko Rima i nizu drugih gradova u Italiji pod opsadom, posvetio je Justi-
nijanu I. (caru s odrezanim nosom), jedva neto vie od dvadesetak
stranica i nazvao ga je uistinu posljednjim rimskim carem jer je njegov
nasljednik Heraklije umjesto latinskog jezika uveo i u vjerskim i u car-
skim ustanovama grki jezik koine. J. Norwich spominje naziv Slaves za
tu zagonetnu populaciju tek izmeu 688. i 705. godine, a ratne prodore
Gota sve do juga Italije (ak i na Siciliju) pozorno je pratio ve od pri-
prema za opsadu Rima u svibnju 545. 546. godine.
U neredu i zbog nejedinstvenih dijelova rimske vojske nastale su i
odvojene ratne vojne postrojbe: od Armenaca na istonoj strani Carstva
do Ilira na zapadnom rubu Istonog Rimskog Carstva.
Iliri dooe sebi

Kad se Belizar spremao preduhitriti vou Gota Totilu u pohodu na
Rim, Iliri su doznali da se u njihovoj zemlji dogaaju opasni sukobi. Pro-
kopije je to opisao: Tako je govorio Belizar. No nitko od neprijatelja, ni
259
Goti kao ni Rimljani, nisu bili na njegovoj strani. Poslije njihova predaha
u pokrajini Emiliji, slobodni strijelac Torimuth s nekima iz njegova okru-
enja, zajedno s Vitalijem i njegovim vojnicima Ilirima, dobije zapovijed
da zauzmu to naselje. Na to Vitalije sa svojim trupama krene prema Bo-
logni, nakon to je doznao od nekog meu svojima, zastao je u tom mjestu.
Malo poslije svi Iliri koji su bili pod njegovim zapovjednitvom odjednom,
a da im nitko nije nita naao uinio, odu potajno i vrate se u svoju do-
movinu.454
Prokopije pokuava objasniti povratak Ilira iz Italije u svoju zemlju:
Na adresu imperatora upute objanjenje zato su se ba tako vratili doma,
jer nakon duga ratovanja u Italiji nisu primili nikakvu naknadu, a rije je
o velikim svotama novca koji su zaradili. K tome, Huni su provalili u Ili-
rik gdje su trpali u zatvore njihovu djecu, njihove supruge, dok oni gube vri-
jeme u Italiji uzalud, pa su se odluili na povratak. U poetku ljutit, impe-
rator im ipak oprosti. Kad je to doznao Totila, da su Iliri otili, on uputi svo-
je trupe prema Bologni kako bi se ondje povezao s Vitalijem. Usput se sreo
s Nazarem, plemiem ilirskog soja i zapovjednikom ilirskih vojnih postroj-
bi, i ondje pokazao krajnju opreznost nasuprot neprijatelju.455
Prokopije u tom razdoblju spominje nekoliko barbarskih prodora
preko ua Dunava, a od onih s kojima rimska vojska ima posla, spomi-
nje Hune i Obre (Avare koje on ne spominje pod ovim etnikom). Pro-
kopijevo izbjegavanje spominjanja i ponaanja Ilira u tom vrlo opasnom
razdoblju, ini se, spada u one pojave koje padaju na slijepu mrlju isto-
nog dijela Rimskog Carstva, u kojima su Iliri tek simbolino nazoni.
N. B. Ni Grci ni Latini ne smatraju ih svojima.
Nakon nagla i neobjanjena odlaska Ilira iz Italije, Prokopije pie
o Belizarovu sljedeem potezu: Belizar je povjerio kustodiju u Raveni Ju-
stinijanu I. s malom skupinom suradnika i odatle se uputio u Dalmaciju,
a zatim je produio prema podruju oko Epidamna (danas Dra, op. M.
V.) gdje se utaborio ekajui nove trupe iz Bizanta.456 Zato su vojni za-
povjednici tako postupili? Iliri su se vratili kui, a Belizar se uputio za
njima na ranjivo podruje ua rijeke Bojane. Odgovor na to moemo
dobiti iz sljedeeg Prokopijeva navoda:457
454 Prokopije, III, 11.

455 Isto, III, 11, 2.
456 Isto, III, 13.
457 Isto, III, 14.
260
Armenac Isak, brat Aratijev i Narzetov, na elu vojske sastavljene od
barbara i Rimljana, a koji su doli u susret Belizaru utaborenom u Epi-
damnu (Drau). Meu njima se nalazio i Ioannes zvani Fogas (deronja),
a namjeravali su uiniti veliku uslugu Rimljanima. Jer, trebalo je suoiti se
s velikim brojem Slavena koji su preli na desnu stranu Dunava i stali ha-
rati zemlje kroz koje su prodirali zarobljavajui veliki broj rimskih poda-
nika. Heruli (germansko pleme, srodnici Gota, op. M.V.), koji su
zapodjenuli bitku s njima i pobijedili ih, mimo oekivanja jer su poraeni
bili brojniji, i poubijali ih, a ostale uinili zarobljenicima te ih oslobodili i
zapovjedili im da se vrate kui.
Meu ilirskim plemiima koje su spominjali antiki pisci spome-
nimo japodskog vojskovou Mamula (o kojem je Tit Livije zapisao ne-
koliko zagonetnih rijei) te ilirskog plemia, takoer ratnika, Nazara iz
Dalmacije. Ostaje neodgovoreno jesu li te plemike obitelji ostavile svoje
potomke koji meu nama danas ive Mamule u Lici i Nazori na otoku
Brau i drugdje.
Sporoys upadaju u tue zemlje

Prokopije nam spominje jo nekoliko prodora Huna, Anta i Slavena
preko ua Dunava u Trakiju, sastavni dio Rimskog Carstva,458 kao i onaj
533. godine koji je pokuao sprijeiti Bizantinac kapetan Chilbudio, koji
je pao u ropstvo u boju s barbarima, a u stvari preao na stranu neprija-
telja. Ti su barbari na podruju Rimskog Carstva imali mnoge prijatelje i
suradnike s kojima su slobodno mogli komunicirati, i to u povjerenju. Pro-
kopije nam je iznio i svoje miljenje o tom plemenu Sklabenoi i njihovim
bliskim srodnicima Antima: A te narodnosti, Slaveni i Anti, nemaju istog
zapovjednika jer oni od starina ive u demokratskim uvjetima, a zajedno
su samo kad treba neto dogovarati ili pregovarati jer ti barbari, jedni i
drugi, kad treba, znadu vladati i vrstom rukom. Oni vjeruju u samo jed-
nog Boga, koji zapovijeda munjama i on je gospodar svih kojima oni pri-
nose rtve. Oni nemaju pojma o sudbini niti smatraju da to ima ikakva
utjecaja na njih. Oni takoer oboavaju rijeke, vile i druge utvare koje tuju
i prinose im rtve. Tim rtvovanjima nastoje zadobiti zagovor i olakice. I
458 Isto, III, 14.
261
jedni i drugi govore jednim te istim jezikom, potpuno stranim a k tome su
meusobno slini, oni su svi visoka stasa i vrlo korpulentni: tijelo im je kao
boja vlasi na glavi, uglavnom vrlo svijetla izgleda iako mnogi meu njima
imaju tamniju boju. Svi su pomalo crvenkasti, a svi su, poput Masageta
(iranskih iseljenika ponad Kavkaza, op. M. V.), pokriveni prljavtinom.459
I ovdje dolazimo do onog najvanijeg to se tie identiteta i porijekla
Anta i Slavena.
Evo to je o tome zapisao sam Prokopije:460 Zlikovci su i varalice,
oni nisu samo malo, nego u svakom pogledu opremljeni vojnom opravom
slinom onoj kod Huna. Nekad su i Anti i Slaveni imali jedno te isto, za-
jedniko ime, nazivali su ih Sporoys. Prema mome miljenju, to je zbog
toga to su stanovali u posve razbacanim nastambama, uglavnom na onoj
drugoj strani Dunava. Tako su te narodnosti nazivali njihovi susjedi.
Dakle, izvorni naziv tih barbarskih pljakaa s Karpatskoga gorja
nije bio Sklabenoi nego Sporoys. Na kojem je jeziku mogue shvatiti i pro-
tumaiti etnik Sporoys? Na starogrkom jeziku rije sporas znai ratr-
kani, raseljeni, to jest emigranti. Odakle su oni emigrirali ako su ih
od iskona nazivali raseljenima.
BILJEKA: Podsjetimo da su iseljenici iz Medije i Perzije po cijeloj
irini Sarmatije nazvani Sakama. Na staroiranskom jeziku rije saka znai
raseljeni. Jednako treba protumaiti i medsku rije Sigynni, doseljeni
Medijci, prema Herodotu, na prostore izmeu Dunava i Jadrana.461
Istina je da Velika enciklopedija Larousse za Ante tvrdi da su doli
moda iz predjela juno od Karpata kao ratniki narod koji je organizi-
rao prvu rusku dravu.462 Tko je, kad i zato nazvao potomke tih Sporoys
Slavenima? Je li Prokopije izmislio taj naziv? Umjesto nagaanja i gata-
nja u nekom Katiievu panslavenskom Olimpu punom vila i vjetica,
dovoljno je otvoriti na Wikipediji lanak Islam in Ukraine. Tu odmah i-
tamo uputu: na arapskom se za Slavene kae da su Sakaliba. Ta rije do-
lazi iz bizantskog izvora Sklabenoi. to je starije: jaje ili koko? Koji je
naziv stariji: Sakaliba ili Sklabenoi?
459 Isto, III, 14.

460 Isto, III, 14.
462 Velika enciklopedija Larousse. Sv. I, str. 444.
262
Bez i najmanje dvojbe moramo uzeti u obzir da su Iranci iseljenike
po sjevernim irinama zvali Saka. Kad je Darije Veliki, prema Herodotu,
s velikom vojskom dospio u Skitiju, ondje je organizirao podcarstvo Saka.
Herodot nam tvrdi kako su u bitci na Maratonu, Medi i Sake bili rame uz
rame suelice Atenjanima. Na tom su sektoru Grci, prema Herodotu, iz-
vukli deblji kraj. Kako je perzijski jezik dugo bio jezik znanosti i kulture
islamskoga kruga naroda, Prokopije je iz svoje domovine Palestine ponio
taj arapski naziv za narod u Ukrajini, Sakalib, i od njega napravio grki
neologizam Sklabenoi.
Na temelju grkog naziva spori nastaje i dananji toliko upotreblja-
vani izraz dijaspora, ukupnost raseljenih.
Prokopije o divljatvu Slavena

Prokopije priznaje kako mu se ini da su Sporoys bili ratrkani, i
to tako da su bili udaljeni jedni od drugih po cijeloj duini lijeve obale
delte Dunava, barem tako tvrde njihovi susjedi.463 Budui da nisu meu
sobom stvorili jedinstvenu naciju kojom bi vladao neki vladar, oito je da
su ivjeli u stanju prvobitne zajednice: jedni drugima nisu imali to oti-
mati pa su se udruivali i odlazili u tue zemlje u pljaku (kao i u doba
pljakakih pohoda na Mediju sve do Egipta). Kako su se njihove rtve
organizirano branile, pobjeda je ovisila o bezobzirnijima. Da bi im stao
na kraj, rimski je car Justinijan I. nakon prodora tih barbara odluio po-
slati kanjeniku ekspediciju i pozvao ih da mu pomognu zauzeti jednu
staru tvravu Turri, koja se nalazila s druge strane Dunava, a podignuta
je bila jo u dobu Trajana, rimskog cara, a u kojoj su se odavna nastanili
barbari odakle provaljuju.464 udna ideja, ali osvojiti grad u kojem se
barbari ve nalaze da bi za to dobili nagradu, i nije na prvi pogled loa za-
misao. Tajna je u tome to su tad u toj utvrdi boravili Huni koji su se
spremali za invaziju susjednih krajeva u Carstvu. Prevrtljivost je u tome
to su Slaveni nosili jednaku opremu kao i Huni. Pa sad znaj tko je tko u
toj igri nadmudrivanja. (Jo je Herodot primijetio, piui o Traanima
oko izvora rijeke Styron, da kod barbara nema ni vjere ni zakona.)
463 Prokopije, III, 14.

464 Isto, III, 14.
263
Ba u to doba i oko Rima vodila se slina drama: Belizar je dobio za-
povijed od Justinijana I. da otme Rim i iz njega protjera Gote koji su u za-
robljenitvu drali rimskog biskupa Vigilija. Rim su ipak zauzeli
prijevarom odnosno taktikom sami Goti. Teko je raspravljati o kul-
turi ratovanja jer mizerija u kojoj su uspijevale preivljavati carske trupe
(u ludilu gladi svata su jeli) toliko je velika da ovjek oklijeva citirati
Prokopija. Situacija je bila utoliko munija to je rimski car morao slati
nove postrojbe u Italiju sad kad su barbari prodirali i u sam Ilirik.465
Upravo u to doba jake vojne jedinice Slavena prele su Dunav i pokorile
sav Ilirik: pljakali su, palili, arili, odvodili roblje. Opsjedali su i sru-
ili niz utvrda, pa i one za koje se smatralo da su neosvojive, nitko im se
nije smio suprotstaviti, a vojni zapovjednici Ilirika raspolagali su s jedva
15.000 vojnika te se nisu ni usudili suprotstaviti napadaima.466
Kad se meutim proulo da okupatori namjeravaju prodrijeti u Bi-
zant i ondje ubiti cara, Belizar je krenuo iz Italije i doao usred Ilirika.467
U stvari, Prokopije je mislio na Iliricum stricto sensu, onaj istoni dio uz
Trakiju gdje su barbari ve ostavili pusto i poinili strane pokolje.468
Najpogoeniji je kraj bio onaj oko Epidamna (Draa). I dok su carske
trupe bile zauzete suzbijanjem pustoenja tog dijela Ilirika, barbarski je
narod Heruli preko Singiduna (Beograda) prodro u Srijem i ondje ruio
gradove i tamanio stanovnitvo.469 Sirmij je dospio u ruke Gepida, ple-
mena srodna Ostrogotima, koji su se hvalili da kontroliraju cijelu Da-
ciju. Prokopije 470 tvrdi da su ti sjeverni narodi bili krani arijanci. Valjda
potomci onih koje je pokrstio Got Ulfila.
Prokopije nam detaljno opisuje prednost germanskih plemena u
odnosu na Slavene jer potonji nakon palea, ruenja i pljake nisu ni u
okupiranim krajevima pokuavali trajnije uvrstiti svoju vlast i urediti
kakvu-takvu dravu. Te Slavene plemena su koristila za prethodnicu pa
kad bi napravili nered u podrujima gdje bi provalili, vraali bi se s pli-
jenom i s robljem, a disciplinirane su postrojbe barbara u tim krajevima
uspostavljale vlast i odravale se dulje, kako je to bilo s Totilinim ljudima
u Italiji. Justinijan I. je pojaao vojne aktivnosti oko Rima i po Italiji kako
465 Isto, III, 21.

466 Isto, III, 29.
467 Isto, III, 32.
468 Isto, III, 33.
469 Isto, III, 33.
470 Isto, III, 34.
264
bi odvratio Totilu od plana da sa svojom brojnom i discipliniranom voj-
skom krene na Carigrad.
U to doba tvrdi Prokopije vojna postrojba Slavena, s ne vie od
3000 vojnika, prela je bez prepreka Dunav, prela Ebro, ondje se razdi-
jelila u dva smjera: jedna je postrojba udarila na Ilirik i, neoekivano,
doivjela poraz pa su se preivjeli dali u bijeg sve do utvrde Turulo u Tra-
kiji. Nakon toga oni su se dali u pustoenje svih krajeva Trakije i Ilirika.
Zauzeli su brojne utvrde jedne za drugima (...) nakon ega su ti barbari
udarili i na rimski teritorij, to nitko nije oekivao (...) posebno utvrdu To-
pero uza samu traansku obalu na samo dvanaestak dana hoda od Bi-
zanta (III, 38).471
Njihove postrojbe od jedva 15.000 vojnika nasrnue odjednom u plja-
ku, grabei sva bogatstva te robove, djevojke i ene. Nisu nakon toga po-
tedjeli nikoga. (...) im bi stupili nogom na rimsko tlo, oni su ubijali bez
milosti sve to je bilo na njihovu putu na cijelom podruju Ilirika i Trakije
koje pokrie leinama a da nikog nisu pokapali. Ubijali su nasumce sve,
ne vie sabljama, niti kopljima, niti nekim uobiajenim nainom, oni bi
zabili iljasti kolac u zemlju i na njega bi ih nasadili silom i nasilno tako
da su iljak kolca ugurali duboko kroz crijeva i muili ih dok ne umru. (...)
Ubijali su i klali kao psi i kao zmije, ivotinjski (...) Ostavili bi na ivotu
samo one koji su nosili silno blago koje su nagrabili sve do dolaska u nji-
hovu zemlju, gdje bi ih onda poubijali.472
Bizant je vodio brigu, kako u Trakiji tako i u Iliriku, prema elji ca-
reve djece Justina i Justinijana I. koji su ga predvodili. S carevim odobre-
njem pridruili su se konjici koja je bila na raspolaganju u Trakiji. Jo je
bilo dosta barbara na lijevoj obali Dunava koji su bili voljni za dobru plau
pridruiti se rimskoj vojsci. Longobardi su za takvu slubu imali na ra-
spolaganju tisuu konja i bili su spremni dati im ih brzo na raspolaganje.473
Zatitni garnizoni carske vojske bili su rasporeeni od grada Serdica (So-
fija danas, op. a.) te u Niu i u Iliriku strictu senso.
Uza sve to, Anti i Slaveni uspjeli su prijei Dunav i u naglom pro-
doru dospjeti do zidina Soluna. Iza lea meutim na njih su sunule po-
strojbe iz grada Serdike i barbari su se nali izmeu dviju vatri: sprijeda
471 Isto, III, 38.

472 Isto, III, 39.
473 Isto, III, 39.
265
i s lea. Kad su shvatili u kakvu su situaciju upali, barbari su skrenuli
udesno i poli na Ilirik i prema Dalmaciji kako bi otamo udarili na Ita-
liju. Kako nisu imali nikakve pomorske snage, rimska ih je vojska pre-
duhitrila: jednim dijelom s otoka Krfa, a zatim i s obala Sicilije, ali su se
nali u stranoj oluji i vjetru koji su ih usmjerili u drugim smjerovima.474
Rimski vojskovoa Ioannes, na elu zdruene vojske, doao je u Dal-
maciju da bi stabilizirao sigurnost oko Solina. Ondje je namjeravao pre-
zimiti, a onda obilazno krenuti u Ravenu. A Slaveni, koji su ondje ranije
doli na carski teritorij, kako sam ve opisao, kao i tijekom drugih po-
kuaja, prelaskom Dunava uspjeli su proi nekanjeno na teritoriju Rim-
skog Carstva.475
Prokopije vie puta spominje prodore Anta i Slavena: prodiru s li-
jeve obale Dunava i pljakaju u Trakiji i u junom Iliriku, ali ne opisuje
haranja tih barbara po Dalmaciji ni ruenje gradova na podruju zapa-
dno od Drine. injenica je meutim da se Dardanija nalazila na najiz-
loenijem podruju Ilirika strictu senso i da se ondje sve do naih dana
odralo uroeniko dardansko stanovnitvo, dokaz da je tako bilo i u
drugim ilirskim zemljama koje su pustoili ti Sklabenoi zvijeri ljudskog
izgleda.
I britanski diplomat i povjesniar John Julius Norwich nakratko je
spomenuo slijed prodora Anta, Slavena i Huna, a posebno se osvrnuo na
stranu sudbinu koju su doivjeli Slaveni kad su doli pod vlast Bizanta.
Prema Norwichu, 537. godine dolo je do prve provale bande od oko
1600 zdruenih pljakaa Slavena i Huna. No 40 godina poslije (Proko-
pije vie nije bio iv), 577., Dunav je prelo oko 100.000 barbara meu
kojima su bili i Slaveni, koji su preplavili Trakiju i Ilirik, tako da se jedan
dio te najezde oborio i na zapadnije strane Balkana. Godine 626. Slaveni
su brodovljem uplovili u carigradsku luku Zlatni rog, pod same zidine
Carigrada, gdje su ih bizantske snage razbile i razoruale. Nakon nagodbe
o miru i sudjelovanju u odravanju mira, Bizantinci su im dopustili da se
nasele u opustoenim krajevima u Solunskom tematu, pa i junije, sve
do Peloponeza.
Kad su se malo oporavili, Slaveni su se ponovno organizirali i odlu-
ili napasti Carigrad. Car Justinijan II. organizirao je veliku hajku na njih,
474 Isto, III, 40.

475 Isto, III, 40.
266
opkolio ih i prisilio da se prebace, pod nadzorom vojne sile, preko Bo-
spora na tlo Male Azije, gdje im je prepustio opustoeni dio sjeveroza-
padne Male Azije. Kad su otkazali poslunost Bizantu, na neprijateljsku
stranu, perzijsku, prelo je 20.000 pobunjenika. Bizantska ih je vojska
opkolila i kako izriito tvrdi Norwich sve poubijala, i odrasle i ene i
djecu, te ih bacila kao strvine u more.476 Oni koji su ostali u zaleu Bi-
zanta i Soluna pridruili su se Bugarima, s kojima su se poslije i stopili.
Ni John Julius Norwich ne govori o masovnom naseljavanju tih Slavena
u Panonskoj dijecezi. O tome kako je do toga dolo, pisao je rimski car
Konstantin VII. Porfirogenet govorei o savezu Bijelih Hrvata i bizant-
skog cara Heraklija. Bijeli su Hrvati iz Panonske dijeceze protjerali i
Avare i Slavene koji se ondje vie nikad nisu usudili ni prodrijeti ni na
tuem ostati.
to je o tome zapisao bizantski car Konstantin VII.

Porfirogenet
Daleki nasljednik bizantskog cara Heraklija, car erudit Konstantin
VII. Porfirogenet (905. 959.) ostavio je diktirani zapis nekakve uljep-
ane povijesti De administrando Imperio nastale od 948. do 949. godine.
Knjiga je pisana, prema, oito, dvorskoj predaji, osjetno kasnije od do-
gaaja koje opisuje pa se moe smatrati pogledom na ta zbivanja s inte-
resne toke gledita dvorskih vladara Bizanta, da bi znali kako braniti
svoje interese prema okolnim narodima i Carstvima. U toj knjizi pripo-
vijesti rije je i o Avarima i o odnosu cara Heraklija prema njima, pose-
bno u povodu sklapanja ugovora s Bijelim Hrvatima.477 Budui da je to
djelo nastalo oko 300 godina nakon silaska Bijelih Hrvata na Jadran i iz-
gona Avara s prostora zapadnog Balkana, sadraj je knjige, razumljivo,
nekoherentan, ali je bar indikativan. Porfirogenet je naime u tim pripo-
vijetkama, iz shvatljivih razloga, skloniji pravoslavcima nego katolicima.
Kad govori o Bijelim Hrvatima i o stanovnitu u krajevima nad kojim su
uspostavili svoju vlast, Porfirogenet nema neko jedinstveno miljenje jer
njemu i nije u interesu objektivno prosuditi ljude i zbivanja, nego oprav-
dati pretenzije Bizanta na krajeve to zapadnije od Teodozijeve crte raz-
476 Norwich, J. J. A Short History of Byzantium. Str. 127.

477 Konstantin Porfirogrnet. De administrando Imperio. 29. - 31. poglavlje.
267
granienja Carstva. Stoga se sadraj 29. i 31. poglavlja znatno razlikuje od
onog u 30. poglavlju.
Za Bijele Hrvate Porfirogenet tvrdi da su prije silaska na Jadran bo-
ravili u ondanjoj Bijeloj Hrvatskoj (oko Krakova u Maloj Poljskoj). Vla-
dajua je obitelj, na elu vojne kaste nastale u povodu sklapanja ugovora
o obraunu s Avarima izmeu Bizanta i Krakova, imala sedmero lanova,
petero brae i dvije sestre. Potiskujui Avare i Slavene na posljetku im je
uspjelo izbaciti ih iz Dalmacije, a zatim i iz obje Panonije s cijelog pro-
stora Panonske dijeceze. Avari su doli u Dalmaciju 614. i 615. te razo-
rili Solin. Hrvati su konanu pobjedu nad Avarima izvojevali izmeu
630. i 640. godine. Avari su, dakle, tim prostorima harali nekih tridese-
tak godina. Prema onome to je znatno poslije zapisao Toma Arhiakon
u svom djelu Historia Salonitana, car Heraklije traio je od Gota i Slavena
da ne diraju u lokalno stanovnitvo, da mu ne smetaju obraivati polja
oko Solina to ukazuje barem na to da ih Avari nisu bili istrijebili.478
U 31. poglavlju Porfirogenet opisuje pustolovinu Bijelih Hrvata u
panonskim krajevima i u Dalmaciji: Hrvati koji sad borave u Dalmaciji
potjeu od nekrtenih Hrvata, zvanih Bijeli, koji stanuju s onu stranu Tur-
ske (Madarske, op. a.), blizu Franaka (dananja Austrija, op. a.) (...) Ti
Hrvati zatraili su zatitu rimskog cara Heraklija (...) Tad su Hrvati, na
zahtjev cara Heraklija, udarili na Avare i protjerali ih iz tih krajeva te se,
po zahtjevu cara Heraklija, nastanie u zemlje u kojima su gospodarili
Avari, a gdje i danas ive. U to su vrijeme Hrvati imali Porgina oca za vla-
dara (Kluka?).
Magistralno miljenje prof. dr. Ferde iia o

Bijelim Hrvatima
Dr. Ferdo ii, profesor hrvatske povijesti na Kraljevskom sveui-
litu u Zagrebu, napisao je, na zamolbu Matice hrvatske, Pregled povije-
sti hrvatskog naroda i dao je u tisak 14. kolovoza 1916., u jeku Prvog
svjetskog rata (kad je herderovsko-dumlerovska teza o panslavizmu bila
na vrhuncu promidbenog uspona i okrenula se protiv onih koji su je iz-
mislili!). Da se zna tko kamo spada (poput Pilarova Junoslavenskog pi-
tanja, pisanog na brzu ruku, u duhu ropskog mentaliteta, stilom dvorske
478 Toma Arhiakon. Historia Salonitana. X, str. 31-33.
268
servilnosti). Kako je dekretom od 11. sijenja 1843. habsburki dvor za-
branio i samo spominjanje ilirskog imena (a time i ilirski grb, polumje-
sec sa zvijezdom, kao i grb stare Bosne!) i Gajeve Ilirske novine postadoe
Narodne novine, a u samom Saboru vrlo jaka Ilirska stranka preimeno-
vana je u Narodnu stranku (koju je ban Maurani neto poslije pretvo-
rio u otvoreno austofilsku stranku). Uvedena je stroga cenzura svega to
je bilo govoreno ili pisano za javnost.
Dr. Ferdo ii zapisao je u spomenutom djelu: Zabrana ilirskog
imena bijae teak udarac za hrvatske narodne preporoditelje, a najvie
za Ljudevita Gaja koji sada, bez svoje krivnje, igra tek sporednu ulogu u
daljnjem hrvatskom politikom ivotu.479
Sabor je 3. sijenja 1845. ponovno odobrio uporabu ilirskog imena
samo u knjievnosti! a na povijesnom i politikom planu Hrvatima
je dan izbor: zvati se Hrvati ili Jugoslaveni, nikako Iliri. Zato? Na to pi-
tanje najbolji emo odgovor nai kod Eugnea Pittarda, antirasistikog an-
tropologa u ijem djelu LEurope et les races pie da su na svom prostoru
Austrije odvijek bili i u velikoj veini opstali Iliri, koji su u meuvreme-
nu nauili germanski jezik. Kad jezik postane glavni element etnogene-
ze, onda se doe ondje gdje su doli Habsburgovci 1918. godine.
Dakle, o povijesnim okolnostima u kojima su se u panonskim dije-
cezama kozmokratora Dioklecijana pojavili na Jadranu Bijeli Hrvati, u
prvoj polovini 7. stoljea, dr. Ferdo ii u spomenutom je djelu iznio
najlucidniju od svih dosad objavljenih tvrdnji.
U to vrijeme, izmeu 630. i 640., provaljuju oboruane ete Hrvata iz
njihove domovine Bijele Hrvatske (dananje Male Poljske, sa sjeditem u
Krakovu) u Panoniju i u rimsku Dalmaciju te, nadvladavi i protjeravi
Avare, sami zagospodarie u tim krajevima. Hrvati su bili dio slavenskih
Anta, a avarski podanici u Panoniji i Dalmaciji dijelovi Slavena. Prema
tome, prvi su pripadali sjeverozapadnoj slavenskoj jezinoj grupi, a drugi
jugoistonoj. Budui da je nadolih Hrvata bilo malo samo gospodujui
sloj izvrio se i ovdje u historiji poznat proces, da su zapovijedajui do-
ljaci poprimili jezik svojih podanika, a ovi ime doljaka.480
Koliko je dr. Ferdo ii dobro poznavao i jezikoslovnu problema-
tiku tog razdoblja, dokazuje nam i sljedei podatak uzet iz Prokopijeva
479 ii, F. Povijest hrvatskog naroda. MH, 1916. Str. 410.

480 Isto, str. 76.
269
djela Rat s Vandalima: Nekad su ih svi nazivali Sarmati i Melanholei, a
ima ih koji su ih ve nazivali Getima. Premda sve skupine nose razliite
nazive, kako je ve naznaeno, na njima se inae ne vide nikakve osobite
razlike. Uistinu, oni svi imaju bijelu kou, plavokosi su, visoka rasta i po-
nosno se dre. Pokoravaju se istim zakonima i imaju iste vjerske nazore. Svi
su oni Arijci, i svi govore jedan jedinstven jezik gotski jezik.481 Nekad su
pripadali jednoj te istoj etnikoj grupi, razlike meu njima pojavit e se
poslije, kad su se prozvali svako po svome voi. Nekad davno to stanovni-
tvo ivjelo je onkraj rijeke Dunava, ali su poslije Gepidi zauzeli podruja
oko Singiduna i Sirmija, i s ove i s one strane Dunava, gdje i danas ive.482
BILJEKA: U djelu Rat s Gotima Prokopije ih skupno naziva Skla-
benoi, potomcima nekadanjega stanovnitva Sporoy, a u Ratu s Vanda-
lima naziva ih izvornim imenima Goti kao potomci Geta a ni u
jednom ni u drugom sluaju nema nikakvih Slavena koji bi govorili sla-
venski jezik. Sapienti sat!
Uope se ne postavlja pitanje kakav je gotski jezik i ima li to kakve
veze sa staroslavenskim jezikom jer je Ulfila ve u 4. stoljeu preveo Bi-
bliju na gotski jezik, i to gotskom runicom, vrlo slinom naoj ilirskoj
glagoljici.
N. B. Dr. ii tvrdi da su Bijeli Hrvati sjeverno od Karpata bili po-
tomci Anta, a za Ante francuska enciklopedija Larousse, kako smo ve
naveli, tvrdi da su na sjever doli iz Panonije. Isto tvrdi i ukrajinski re-
dovnik Nestor u svojoj kronici Slovo vremenyh let. Bijeli su Hrvati, dakle,
nakon tko zna koliko stoljea stjecajem slinih povijesnih okolnosti, kao
i onda kad su bjeali na sjever pred junim okupatorima, doli na jug u
svoju pradomovinu.
N. B. Ni Porfirogenet u 10. stoljeu ni Ferdo ii 1000 godina po-
slije nisu ni pokuali dokazati tko bijahu ti Slaveni.
481 Ta je Prokopijeva tvrdnja vrlo vana jer ima svoje uporite u Herodotovu Pripovijedanju. Naime, Hero-
dot je zapisao: Sav je svijet Medijce prije nazivao Arijcima, oni su sami promijenili svoje narodno ime u Medi
i to su mi oni sami rekli (v. H., Pripovijedanje, VII, 62). Prokopijeva tvrdnja da su Goti bili potomci Gotina,
koji svi govore gotskim jezikom, takoer je tvrdnja koja se oslanja i na tvrdnje Herodota koji je zapisao da su
Germani jedno od glavnih sjedilakih perzijskih plemena (I, 125). to prirodnije nego da Goti kao sastavni
dio tu doseljenih Germana (koji su pobjegli pred goniima vojske Aleksandra Velikog) govore jezikom koji
je vrlo blizak jeziku Sogdanskih rukopisa, koji su vrlo bliski starogermanskom jeziku, odnosno i jeziku
Gota. Uostalom, Prokopijev pridjev Sklabenoi odnosno Sakalib nastao je od staroiranske rijei saka koja
znai odseljeni, iseljeni, a sporoy oni u dijaspori! Uz to, u svom djelu Rat s Vandalima (I, 2 - 3, 5) Pro-
kopije je zapisao: Sarmatska plemena, od istoka do zapada, govorila su razne jezike srodne gotikom jeziku.
482 Prokopije. La guerre contre les Vandales. II, 3, 5, str. 30.
270
Danas znamo da su, prema Jordanu koji je bio rodom Got sa sje-
vera, a u Raveni bio nadbiskup polovinom 6. stoljea Slaveni bili sta-
novnici Dioklecijanove Pannoniae Saviae, doskora nazivani Vendima. I
danas se za stanovnike Koruke kae da su Winden, a Nijemci nazivom
Wenden nazivaju i Sorabe. Potomcima Venda sebe smatraju i Slovaci i
Poljaci, pa i nai kajkavci u Hrvatskom zagorju (Vindi). U Austriji je stara
ilirska Koruka preimenovana u Windisch.
Be je prvotno nosio naziv Windo Bona (sjedite bana Vinda). To su
znali i Habsburgovci pa je shvatljivo to su jedino dravotvornim Hrva-
tima zabranili i samo spominjanje imena i predaka, koji nisu ni pojma
imali da e se ondje jednoga dana govoriti germanskim jezikom. Sve je
to bila domaa eljad koja svoj jezik, prema ukrajinskom redovniku Ne-
storu (iz vremena kralja Zvonimira), proirie i sjeverno od Karpata gdje
u Herodotovo doba nije postojao (a to priznaje i Josip Hamm u predgo-
voru svoje Staroslavenske gramatike). Ondje su starosjedioci ve pooda-
vno nauili jezik znatno kulturnijih doljaka.
Nestor (1056. 1106.) je bio ukrajinski redovnik i djelovao je u Ki-
jevo-peerskoj lavri. Ostavio je iza sebe kroniku Povest vremennyh let u
kojoj je na svoj nain mijeanjem preprianih starozavjetnih poruka i
usmene predaje u Ukrajini zapisao sljedee indikativne rijei: Nakon
pada Stupa Zbrke jezika, sinovi Sema nastanie istone zemlje. Od onih
sedamdeset dva jezika potjee i slavonski jezik, jezik potomaka Jafetovih
koji se nazivahu Norici, a oni su zapravo Slavoni koji se tako nazvae
nakon mnogo godina. Oni se nastanie blizu Dunava...483
Rimski car Vespazijan meu 11 rimskih kolonija du desne obale
Dunava utemeljio je i grad Solva (blizu dananjeg austrijskoga grada
Wagna, u tajerskoj) po kojem je pokrajina dobila naziv Flavia Solva. Od
tog naziva i tamonji starosjedioci Norici (Norike je spomenuo i Hero-
dot kao i tamonje stanovnike koje je nazvao Neuri /Zagorci ih i danas
podrugljivo nazivaju Norci/), nazvani su Solvenses, a od tog naziva po-
tjeu dananji etnici: Slovenci, Slovaci pa i Slavonci kod nas. Pukom
analogijom ti Norci Slovenci, Slovaci i Slavonci poistovjeeni su s
onim Prokopijevim Slavenima, a oito nisu ni itani ni shvaeni ti Pro-
kopijevi nazivi jesu li to pridjevi ili imenice.
Taj podatak iznesen u Nestorovu djelu oslobaa nas zabluda i smje-
tanja tih Slavona iz Norika, jer se tono zna da je antika pokrajina No-
483 Nestor. La chronique de Nestor. Sv. I, p. I, str. 3.
271
rik (kao sjeverozapadni dio Dioklecijanove Panonske dijeceze) pokriva-
la ono podruje na kojem se danas nalaze istoni dio Austrije, Slovaka
i jedan dio Madarske. Jo uvijek meutim ima dosta tamnih zona, i pro-
storno i vremenski, to se tie irenja na zapad sarmatskih prostora, i sto-
ljetnih seljenja raznih ljudskih grupa s istoka prema zapadu i s juga pre-
ma sjeveru, a zatim i sa sjevera na razne strane euroazijskoga kontinenta.
Te probleme jos treba prouavati i sve uiniti da se izbjegne puka ana-
logija jer je logika jedino mjerilo zdrava razuma odnosno istine. Posebno
je zanimljiv pristup u prouavanju mijeanja i ukorjenjivanja prispjelih
ljudskih grupa po sarmatskom Carstvu koje je dopiralo sve do Britanskog
otoja. Plinije Stariji neto je zapisao, ako ne o povijesti, onda barem o na-
zivu raznih populacija na tim zemljopisnim irinama, posebno na eu-
roazijskom sastajalitu, istono od Volge, Dona i Urala. Spomenuo je484
meu populacijama koje su u njegovo doba nastanjivale jugozapadni dio
Sibirije i Srbe. O tome oko est stoljea vie nita nije zapisano.
Tek u Prokopijevu djelu moemo proitati da su s Avarima, koji su
provalili u Europu s prostora jugozapadne Azije, na europski jugoistok
doli i neki Slaveni meu kojima poslije spominje Bugare i Srbe. No po-
vijest nas ui da je rimski car Justinijan Mlai preselio etvrt milijuna
Slavena na tlo sjeverozapadne Male Azije i ondje ih prisilio da se bave
zemljoradnjom. A kad su 691. godine ti preseljeni Slaveni izdali Carstvo,
sad Bizant, i sklopili savez s neprijateljem, Justinijan, razbijenjen, zapo-
vjedio je da se pobiju sve slavenske obitelji u Bitiniji, mukarci, ene i djeca
hladnokrvno su bili poklani i baeni u more.485
Nakon Prokopija o Srbima e pisati i drugi, kasniji autori, to znai
da su se oni odnekud pojavili i na Balkanskom prostoru uspjeli odrati i
ukorijeniti se kao prihvatljiv odmetnik Avara, a poslije i kao kolaboratori
Bizanta, koji im je dao na vojnu upravu najprije ratovima opustoene
makedonske zemlje u zaleu Soluna (oito antike pokrajine Medike), a
zatim i zapadne krajeve Trakije, ukljuujui i Moeziju.486Kad su uvrstili
vlast u tim krajevima, gajili su iluzije da ak daju svog pretendenta (Du-
ana) na carski stolac u Carigradu pa su ga u Skoplju sami okrunili za
cara!
Na pitanje pak ima li kakva srodstva izmeu Srba i Soraba, odgo-
vorio je E. Pittard, a glasi nikakva! Jordanov paralelizam izmeu poj-
484 Plinije Stariji, VI, 199.

485 Norwich, J. J. Povijest Bizanta. Str. 126 127.
486 Porfirogenet. De administrando Imperio. XXXII.
272
mova Sclavini i Wenedi oznaava ne njihov etniki identitet, nego srod-
nost i naroda i jezika, koji je na sjever, kao to je dokazano u drugim pri-
lozima (o jeziku Gatha), doao iz podruja Panonije. Srbijanci su svoj
jezik do kraja 18. stoljea nazivali slaveno-serbski, od tada pa do polo-
vine 19. stoljea rusko-srpski, a od Bekog dogovora (1850.) Ljudevita
Gaja i Vuka Karadia srpsko-hrvatski. U stvari, i suvremeni su hr-
vatski i suvremeni srpski jezik nastali na podlozi ivog jezika Bosne. Raz-
lika je u tome to su se Hrvati priklonili najiem domaem govoru, a
Srbijanci su nauili strani jezik.
Prema povijesnom jezikoslovnom atlasu francuskog jezikoslovca E.
Chaixa, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi u kojoj je jezina
situacija ostala postojana od davnina do naih dana. A to je duh i nae fi-
zike postojanosti, temeljni uvjet za samoodranje na naim oduvijek
tranzitnim i uz to bogatim prostorima.
Slika 47: Karta Emilea Chaixa, na kojoj se vide jezine zone u dananjoj Europi. Po njoj
hrvatske zemlje ulaze u rijetke zone u Europi u kojima se jezina situacija nije mijenjala,
to govori o postojanosti zemlje, puanstva, jezika, kulture i monoteistike vjere.
273
Slika 48: Crkvica Sv. Nikole na lokalitetu Prahulje, izmeu Zatona i Nina, najljepi
simbol povezanosti tradicije Ilira od prapovijesti do protoromanike: na prastarom
ilirskom tumulusu pozamane veliine podignuta je u 11. stoljeu crkvica Sv. Nikole.
Prema predaji, taj je lokalitet bio mjesto krunidbe sedmero hrvatskih kraljeva iz
dinastije Trpimirovia.
274
XIV. STOLJEE SEDMO: RASKRIJE
ANTIKE I SREDNJEG VIJEKA PREDMET
ZA PRODUBLJENO PROUAVANJE I
SINTEZU
Nakon Carstva Teodozijeva linija podijelila je i

kranstvo
Neovisno o predmetu nae antike povijesti i u produetku onog
to se dogaalo na naim jadransko-podunavskim prostorima u 7., 8. i 9.
stoljeu, postoji potreba za istraivanjem utjecaja sve kontradiktornijih
odnosa Carigrada i Rima na podruju Istonog Rimskog i Zapadnog
Rimskog Carstva to se tie svjetovnih odnosa i kranskog bogosluja.
Znamo da je car Heraklije (Iraklios basileios) nakon smrti posljednjeg
rimskog cara, Justinijana I., a osobito nakon smaknua Fokasa uveo
koine kao slubeni jezik u Rimskom Carstvu, i to ne samo u njegovu
istonom dijelu. Tako je grki jezik kao jezik Istone crkve postao i slu-
benim jezikom istonog dijela Carstva.
Heraklijev prethodnik, tragini Fokas, doao je na udnu ideju to
se tie vjerskih zavrzlama izmeu Bizanta i Perzije: umjesto da ojaa pra-
voslavlje na Bliskom istoku, on je 608. godine odluio natjerati idove da
se pokrste. idovi su bili prisiljeni na samoobranu i u Anatoliji je izbio
idovsko-pravoslavni rat. idovi su se okrenuli Perziji koja je to jedva
doekala. Bizant je tim potezom izolirao sebe i u odnosu na druge kr-
ane istonog obreda. U tom je kaosu Heraklije prikupio dostatnu po-
morsku silu i uplovio u bizantsku luku Zlatni rog. Ondje ga je doekao
car Fokas. Heraklije je shvatio da se Bizant ne moe suprotstaviti perzij-
skoj sili dok ne likvidira Fokasa. Tako je car Fokas 10. listopada 610. bio
sasjeen na svojoj carskoj lai sa svojim tjelohraniteljima. Bizantinizam
je tek poeo i trajat e vie od osam i pol stoljea.
Istoga je dana popodne u velikom dvoru Heraklije proslavio svoj
trijumf: oenio se na brzinu s Fabijom i prekrstio je u Eudoksiju, a onda
se proglasio carem. Sve u neogrkom stilu, mjeavina zakonitosti, vjer-
275
skog formalizma, puke demagogije i puke fantazije! I sve to s blagoslo-
vom bizantskog patrijarha Sergija. Prva je njegova briga bila udariti s
velikom ratnom silom na vojsku perzijskog aha ahrbaraza, potisnuti ga
sve do njegova glavnog stana u Dastagirdu kraj Ktezifona i ondje dotui.
Kao to je Aleksandar zapalio Perzepolis, tako je i Heraklije 627. zapalio
palau perzijskog aha u Dastagirdu, nakon to ju je temeljito opljakao.
Tom je prigodom Heraklije donio iz Ktezifona sveti kri koji su perzijski
krani nestorijanci ondje donijeli iz Jeruzalema da bi pridobili patri-
jarha i raspalili borbeno raspoloenje prema barbarima pred vratima Bi-
zanta, Avarima i Slavenima, perzijskim saveznicima. Tad je sklopljen,
prema Konstantinu Pofirogenetu (*905. 959.), savez izmeu Bizanta i
Bijelih Hrvata. Prema tom ugovoru, Bijeli Hrvati sili su na jug s dostat-
nom vojnom silom i otjerali iz Panonske dijeceze Slavene i Obre koji se
ondje vie nikad nisu vratili! Taj rat meu kranima uinio je nunim
stvaranje saveza s Perzijom, u kojoj je tek nastajao islam, posebno nakon
to su Perzijanci (Salman al-Farisi) spasili proroka Muhameda u opsadi
vjerskih protivnika i omoguili mu prelazak iz Meke u Medinu 622. go-
dine. Samo devet godina poslije Arapi su zauzeli Damask, a 638. kalif
Omar uao je u Jeruzalem (Al Quds) i popeo se na Brdo hrama na bije-
loj devi. Odatle su pripadnici islama krenuli prema Bizantu. Put e biti
dug i pun nepredvidljivih prepreka, ali meusobni rat istonih i zapad-
nih krana, u stvari borba vjerskih voa za politiku prevlast, omogu-
ila je vjerski tolerantnom islamu da se naglo proiri svugdje gdje se
nekad prostirala perzijska vlast. Zna se da je Heraklije bio svjestan pred-
nosti vjerskog zanosa pa je i sam pokuao utjecati na specifinosti pra-
voslavlja, uz pomo patrijarha Sergija, uvoenjem monofizitizma, i da
su iz te inovacije proizili prednikejski demoni koji su bili kratka daha.
Naime, 641. godine, na samrtnoj postelji, u dubokoj depresiji, Heraklije
je priznao da on nikad nije bio uvjereni kranin. Papa, roeni Ilir iz Dal-
macije, Ivan IV. 641. godine, uoi Heraklijeve smrti, osudio je doktrinu
monofizitizma. To je u stvari bio povod za doktrinalna neslaganja iz-
meu patrijarha i pape.
Poetak sektatva
Nakon Heraklija meutim nastavljena je tendencija stanovite su-
bordinacije vjerskih istina politikim interesima Carstva to je poelo ve
s promjenama koje je uveo Heraklije, a koje su kulminirale raskolom po-
276
lovinom 11. stoljea. To je bilo razdoblje kad su se javile mnoge sekte u
Europi. Jedna od tih sekti, bogumili u Bugarskoj, bila je mjeavina grkog
poganstva i kranstva degenerirani ostatak monofizitizma. U meu-
vremenu je na istoku dolo do raznih pojava vjerskog pluralizma jer je
pravoslavlje sve vie okupljalo pokrtenike naroda koji nisu ni razumjeli,
a kamo li govorili latinski ili neki jezik romanskog porijekla. Podsjetimo
da je potkraj 12. stoljea veliki upan Nemanja bio katolik istonog
obreda (Sveti je Otac poslao insignije za krunjenje kralja Stefana Prvo-
vjenanog 1217. godine) i da su svi Nemanjii bili katolici istonog
obreda. Najljepi i u tom razdoblju najvei manastir na Kosovu Visoki De-
ani sagraen je poetkom etrdesetih 14. stoljea, a projekt mu je izra-
dio fra Vito, franjevac rodom iz Kotora, kao i sam Nemanja. No drugi je
Nemanjin sin Rastko (sveti Sava poslije), nakon to im je papa Inocent
priznao kralja i politiku nezavisnost Rake, otiao u Carigrad gdje je za
Raku isposlovao i crkvenu autonomiju. Nemanjii su meutim ostali ka-
tolicima istonog obreda (liturgija na narodnom jeziku) sve do pojave Ste-
fana Duana, cara Duana. U tom se razdoblju sveta misa sluila na do-
maem jeziku, a trzavice oko toga tko komu pripada s jedne i druge strane
Drine (Teodozijeve crte) dolazile su iz lanka Duanova zakonika, koji je
izradio sveti sinod pravoslavne crkve u Duanovoj zemlji, u kojoj su se
Srbi spominjali samo usput i ne na prvom mjestu.487 U tom zakoniku prvi
je put osuena katolika vjera i nazvana jeres herezom.488 Politiki od-
nosi izmeu Carigrada i Rima polako su se pretvorili u vjerske doktri-
nalne razlike, trajali su od 787. do 1204., s kulminacijom 1054., i tako za-
leeni nakon anateme koje su uzajamno bacili jedni drugima u lice
kardinali Moyenmoutier i Friedrich Lotarinki u ime pape Lav IX. post
mortem i Koncila istonih biskupa koji su na tu anatemu odgovorili svo-
jom anatemom (te su anateme ponitene tek 1960., i to sporazumno pri
susretu patrijarha Athenagorasa i pape Pavla VI.). To je bio rezultat
svae izmeu Istone i Zapadne crkve koja je poela u 8. stoljeu.
I sad imamo sljedei sluaj: Duanov zakonik pisan je bosanskim je-
zikom i bosanicom kao tradicionalnim ilirskim pismom u Bosni. Stoga
u Duanovu zakoniku nigdje ne moemo nai rijei ili izriaje: srpski
jezik, srpska crkva, srpsko Carstvo, srpska vjera i slino. Kao i na Povelji
Kulina bana, i u Duanovu zakoniku imamo rijei: tisua, tko, upa, op-
487 u l. 164 Duanova zakonika

488 u l. 6, 7, 8, 9 i 10 Duanova zakonika
277
ina i slino. Naime, veleupa Raka bila je jedna od veleupa Velike Ba-
novine Bosne. To je jasno naznaeno u Povelji kralja Tvrtka I. (od 10. tra-
vnja 1378.) u kojoj kralj Tvrtko, okrunjen sugubim vincem, spominje
svoje vladarsko pravo i na Raku kao zemlju svojih predaka i u to ime
proglasi sebe kraljem Bosne, Rake i Primorja.
Simptomatino je meutim to svaa izmeu Carigrada i Rima o
tome kojoj crkvi pripadaju narodi koji ne govore ni grki ni latinski po-
inje kad se javljaju Slavenski Apostoli (u dobu Focija i Mihajla III. Pija-
nice). Na poticaj bizantskog cara Mihajla III. Pijanice, Istona je crkva
naglo upotrijebila vrlo maglovit argument Solunske Brae kako bi do-
kazala da narodi koji slave liturgiju na svom jeziku pripadaju Istonoj
crkvi jer je pravoslavlje stvar pravovaljana kranstva na jezicima naroda
koji ine krug pravoslavlja, za razliku od Katolike crkve u kojoj je litur-
gijski jezik obvezno latinski. Budui da su posljednji ostaci Slavena ostali
u zaleu Carigrada i Soluna, gdje su, kako je to lijepo ustvrdio dr. Ferdo
ii,489 ti doljaci sa sjevera nauili jezik zarobljenog stanovnitva nad
kojim su uspostavili svoju vlast i dali dravi svoje ime. Dakle, kojim je je-
zikom izvorno govorilo stanovnitvo novih drava, Bugarske, Rake te
Bosne i Hrvatske? Eto, dolazimo do potrebe produbljena prouavanja
tko je bio u pravu, Carigrad ili Rim, kad je rije o novoj politikoj kon-
stelaciji u zemljama sjeverozapadno od Carigrada, poevi od istone
obale Jadrana.
Nakon nekoliko stoljea jezikoslovnog paralelizma na podruju
Istone crkve i vezanosti uz Svetu Stolicu u Rimu, Bizantinci su izmislili
naziv slavenski jezik iz posve pogreno shvaena Prokopijeva spomi-
njanja barbara Slavena, bez obzira na to to Bijeli Hrvati nisu bili ni Anti
ni Slaveni, nego su, u savezu s Heraklijem, doli na jug da bi iz Diokleci-
janovih dijeceza Panonije i Dalmacije istjerali Obre i Slavene. Bizantin-
cima meutim nije smetalo to ak i stanovnitvo u Moravskoj
jezikoslovno trpaju u isti ko s izmiljenim jezikom nepostojeih Slavena
oko Soluna. Ta politika imperijalna analogija, pomijeana s vjerskim
istinama, puka je definicija bizantinizma. Kao da nikad nisu prouavali
evanelje, oni su zapostavili neupitnu injenicu da su uenici sv. Pavla
utemeljili Kristovu crkvu i u Iliriku i u Dalmaciji, i da nikad nije bila
iskorijenjena.
489 ii, F. Povijest hrvatskog naroda. MH, 1916. Str. 72.
278
Panja: to su Bizantinci vie inzistirali na nazivima slavenski
jezik i slavensko pismo, to je Rim stalno i uvjerljivo ponavljao lingua
illyrica i littera illyrica.
Na tom ilirskom jeziku i tim glagoljakim pismenima kaligrafiran
je i velebni misal bana i vojvode Hrvoja Vukia Hrvatinia davne 1404.
godine. Taj je misal crkve bosanskih krstjana kaligrafirao na uglatoj gla-
goljici i bogato ilustrirao splitski pop glagolja Butko. Konana afirma-
cija ilirskog jezika i ilirskog pisma sveano je doivjela svoje priznanje
na Tridenskom koncilu (1542. 1545.). Katolika je crkva priznala upo-
trebu u katolikom bogosluju brevijara i misala na ilirskom jeziku, pi-
sane jerolimskim slovima (glagoljicom), to je odobrio papa Urban VIII.
(1623. 1644.), a potvrdio Inocent X. (1644. 1655.).490
Bizantski je naziv u tim stvarima samo politika floskula, a rimski
je naziv znanstveno neosporan. Kako u stvarima politike tako i u stva-
rima vjere. Dokazali smo da su Iliri i te kako bili pismeni, da su vladali
Rimskim Carstvom 230 godina, da su od strogo centralizirana Carstva
Dioklecijanovim reformama napravili policentrian savez civilizacija, je-
zikoslovnih skupina i etniki razliitih naroda. Dioklecijanova razdioba
Carstva i danas je u Katolikoj crkvi na snazi. Dovoljno je pogledati ovei
zemljovid u zborniku ematizam Crkve u Jugoslaviji. Na zemljovidu na
kojem su rasporeene kranske opine i ustanove koje su ve imale i
svoje biskupe, vidi se da je u Bosni bilo vie takvih opina i ustanova
nego u svim okolnim zemljama. Zato? Bosna je pod rimskom vlau
tek 6. godine poslije Krista, a kranstvo je ondje utemeljeno za ivih
apostola i razvijano na domaem, ilirskom jeziku. Ondje stoga nije dolo
do razvojna paralelizma izmeu kranstva i rimskog ili grkog pogan-
stva pa ondje nema nijednog poganskoga hrama. Stoga je i otimanje Bi-
zanta i Rima za ilirstvo crkve bosanskih krstjana bilo i suparniko i
nemilosrdno i uzaludno!
Predmet je predstojea istraivanja povijesni odnos velesila i upo-
raba u slubenim rasprama stranih vladara koji su osvojili dijelove ilir-
skih prostora termina Slaveni ili Iliri: izmiljen ili povijesno postojei
narod.
Pojam slavenska liturgija, prema uvrijeenim pretenzijama bi-
zantske politike vjere, poinje s navodnim izmiljanjem slavenske litur-
490 v. struno izraenu sintezu De la langue des livres litturgiques, 117/118, Wikipedija.
279
gije Metodijeva brata irila tek 862. godine. Prema Konstantinu Porfi-
rogenetu, (neimenovani) hrvatski je vladar 680./681. na grobu svetog
Petra u Rimu prihvatio ugovor o nenapadanju pa je, prema Porfiroge-
netu, papa Agaton obeao hrvatskom vladaru da e za njegovo dobro i
dobro Hrvatske moliti boga Hrvata. Tu o slavenstvu nema ni rijei! A to
se dogodilo 182 godine prije pojave liturgije Solunske Brae! Ilirima je to
bio trei ugovor o nenapadanju: s Makedoncima, s rimskim Senatom i,
evo, sa Svetom Stolicom.
Znanstvena antropologija, a sad i genetika, idu u prilog veinske se-
dentarnosti ilirskog dinarskog stanovnitva i disparatnosti s tamnim i
nerazjanjenim porijeklom naroda koji su strpani u neuvjerljivu vreu
panslavizma iz koje su, kao iz Pandorine kutije, izali pakleni demoni
panslavizma i opustoili svijet tijekom 20. stoljea.
BILJEKA: Ovo je poglavlje samo prijedlog za razmiljanje uz pri-
loeni tekst o irilu i Metodu, jer je rije o prijelazu iz ilirskoga u sla-
vensko bogosluje, a na istome jeziku. Za Metoda se zna da ga je papa
Hadrijan imenovao biskupom u Srijemskoj Mitrovici, a tvrdi se da je
umro u Moraviji. Jedni (dogmatici) tvrde da je rije o Moravskoj na sje-
veru planinskog vijenca Tatra, koja je bila u sastavu franake drave kad
su Franci bili katolici. Drugi pak (na primjer ameriki sveuilini profe-
sor Imre Boba) smatraju da je Metod umro u Moroviu, samostanu za-
padno od Srijemske Mitrovice. I sam Konstantin Porfirogenet u svom
djelu De administrando Imperio491 spomenuo je to mjesto kao Hora tes
Moravias, gradsko podruje Moravija na Savi, na suprotnoj strani od Sir-
mija (dananji Morovi).
Pretpostavka da su mu franaki katolici dopustili da ondje propo-
vijeda bizantsku vjeru vrlo je diskutabilna: katoliki i bizantski vjerski
nazori bili su jako udaljeni zbog nikad prijeena monofizitizma u isto-
nom svjetonazoru, a i danas postoji velika razlika izmeu makedonskog
i slovakog jezika, na primjer. Ne vidi se kako bi Franci kao katolici s bo-
goslujem na latinskom jeziku (i to, odlukom franakog crkvenog kneza
Wichinga, iskljuivo na latinskom jeziku!) dopustili bogosluje na dale-
kom makedonskom jeziku, za Moravce neshvatljivom skoro kao i latin-
ski. Oito je da oni Sklabenoi iz Prokopijeva djela niti su bili Slaveni niti
su na jug donijeli Makedoncima svoj jezik, nego su ga nakon vie od dva
491 poglavlja 40 44.
280
stoljea boravka u zaleu Soluna, gdje su zaostali nakon poraza njihovih
saveznika Avara, nauili kako je to za Bijele Hrvate rekao dr. Ferdo ii
od starosjedilaca, Makedonaca.
Sve je to nemogue shvatiti bez dobra i tona poznavanja podrijetla
Dorana, koji su najprije sili sa srednjeg Dunava u Makedoniju, a zatim
niz Heladu preko Peloponeza i na Kretu. Zna se kojim su jezikom govo-
rili Dorani, populacija ilirskog podrijetla. Taj je jezik u ukupnosti leksika
helenskoga koine ve identificiran i ima vie od 2000 rijei,492 istih ili
vrlo slinih kao i u dananjem jeziku Bosne. Uostalom, dovoljno je po-
gledati antiki zemljovid kranskih opina od Soluna do Stridona da bi
se shvatilo kako je kranska tradicija od svetog Pavla do pape Hadri-
jana nakon vie od dva stoljea toliko napredovala da njihovo bogo-
sluje nije trebalo ponovno izmiljati. Nije sluajno u antiko doba na
podruju dananje Bosne bilo daleko vie kranskih sredita nego u
okolnim zemalja. Uostalom, od ukrajinskog redovnika Nestora (koji je
ivio za vladavine hrvatskoga kralja Zvonimira) do danas strunjaci za
povijest jezika slau se barem u jednom: indoeuropski jezici nisu se irili
sa sjevera Europe na jug nego obratno, s europskog jugoistoka prema sje-
veru pa i zapadu Europe.493 To moemo proitati i u Velikoj sovjetskoj
enciklopediji (lanak Iljirskie jazyki). Tu tezu zastupa i vodei bugarski
jezikoslovac Vladimir Ivanov Georgijev. Latinski je u bogosluju kao i
ilirski jezik vehiculaire, a taj staroslavenski izmiljeni jezik svrstan
je u kategoriju vernaculaire. Produbljeniji posao i rad na prikupljanju i
strunoj obradi dokumentacije o tom razdoblju tek predstoji. S Fokasom
zavrava antika, s Heraklijem poinje srednji vijek.
492 v. Vidovi, M. Grko-hrvatski rjenik, u: Panonija.

493 Renfrew, C. Archeology and language. London,1987.
281
Karta antikih kranskih
opina i svetita sjeverno
od Mljeta gdje se dogodio
brodolom sv. Pavla
apostola.
Ulomak iz Prokopijeva djela

Rat s Gotima u kojemu pie
da naziv azijske populacije
Sakalib potjee od prija-
njeg naziva Sporoy i koji
dokazuje da kasnija inter-
pretacija tog teksta kao do-
kaza o doseljenju Slavena,
ne odgovara istini, a jo
manje Prokopijevoj poruci.
282
XV. NAMJERNO ISKRIVLJIVANJE
POVIJESTI PLAN JE ZA LOU
BUDUNOST
Anamneza povijesne amnezije

Tijekom promjena u strukturama i suodnosima europskih imperi-
jalistikih previranja, pod utjecajem laiciziranja znanosti i relativizira-
nja podataka iz stvarnosti svijeta, a osobito utjecajem Voltaireove povee
knjige Le siecle de Louis XIV. i Philosophie de lhistoire (objavljene 1765.),
a to se tie Germana, Rusije i susjednih joj vojnih velesila, nastala je i
svojevrsna filozofija povijesti i u Prusiji i u Austriji i u Rusiji.
Uz tradicionalno suparnitvo oko naslijea na prijestolju Svetog
Rimskog Carstva (koje su Francuzi nazivali Svetim Germanskim Car-
stvom), pruski pridvorica Gottfried Herder (1744. 1804.) u svojem je
djelu La philosophie de lHistoire de Voltaire (1774.) razradio otru kritiku
filozofskog pokreta u Francuskoj (Siecle des lumiere) u kojoj se osupnuo
na ideju orijentalnog despotizma i kolonijalne politike europskog za-
pada. Svjestan toga da je germanska zajedenica nedovoljno osvijeena i
koherentna, Herder je izrazio nadu da bi i Germani mogli imati svog Na-
poleona, a zatim je vie da potakne Germane na samosvijest iziao s
idejom slavenskog mesijanizma. Superiornosti slavenske rase i do-
minantne sudbine Rusije i ruske dvorske politike.
Sve je to s barem jednim okom pratio i savjet habsburkoga dvora
koji je podjednako bio na odstojanju i francuske i ruske, a i pruske sile.
A to se tie slavenstva i mogunosti da svim tim Slavenima (zajed-
nica jezika slinih ruskom jeziku) Rusi postanu voe i pretvori pansla-
vizam u bojevnu doktrinu irenja Ruskog Carstva, austrijski dvorski
manipulator, grof Joseph von Hammer-Purgsta II., naao je naina da
zapone kolegijalni odnos sa svojim ruskim pendantom grofom N. de
Rumontzoffom, tajnikom ruskog cara. Hammer-Purgstall poeo je slati
posebnu vrstu dopisa svom ruskom sugovorniku Rumontzoffu s povije-
snom tematikom. Ta je korespondencija trajala od 1816. do 1825. go-
283
dine. Pismo za pismom, nakupilo se je tih povijesnih interpretacija za ci-
jelu jednu knjigu. Dao je ak i naslov toj buduoj knjizi: Sur les origines
Russes. Ruski carski dvor jedini je bio ovlaten prihvatiti tiskanje te
knjige. Na odobrenje cara, svojevrsni nichil obstat slubeno je potpisao:
Cenzor statskij sovetnik Anastasevi. Ondje itamo: Peata pozvoliaet-
sia! S tem to by po napeatanii do vypuska na tipografiu predstavlenno
bylo v glavnyj cenzorskij komitet sem egzemplarov sei knigi dlia prepovo-
denii kuda sleduet na osnovam uzakonenij. Sanktpetersburg, 4. 7. 1827.
Tako sastavljanu i za tisak odobrenu knjigu od 132 stranice izdala je Car-
ska akademija znanosti. Knjiga je izila iz tiska 1827., a jedan od rijetkih
sauvanih primjeraka naao se na Sveuilitu u Oxfordu i za internet je
digitaliziran 2. veljae 2009. godine. Ta knjiga predstavlja pravi obrazac
manipulacije povijesnim podacima u strateke pa i u politike svrhe.
Oito perui ruke, toj je knjizi napisao predgovor carski cenzor u Beu
Frahn. Tko ju je komu podvalio.
U toj knjizi u proizvoljnom slijedu citata iznesene su razne tvrdnje
i druga miljenja iz orijentalnih izvora, od Prusije preko Turske do Per-
zije, uz podrobnu brigu o tome da se na temelju tih podataka dokae da
su Slaveni neto sasvim drugo po podrijetlu nego Rusi. Ukratko citati
iz orijentalnih izvora pokazuju da su ti Slaveni po podrijetlu Turkmeni
odnosno ono to mi nazivamo Tatarima, Rusi su uglavnom germanskog
podrijetla. Navedimo neke od tih tvrdnji:
Ti Slaveni na istoku zapravo su Herodotovi , koji se u Firdu-
sijevu epu ah-name nazivaju Sakalibima, koje Herodot naziva takoer
i , a Menandar (grki dramatiar , 342. 291. pr. Kr.)
naziva jednostavno Turanci.
Sakalibi se nalaze posvuda, kod Mirhouda, svrstani u turska plemena
u povjesnici Orijenta. () Gatterer je bez sumnje bio u pravu da naziv
Slaveni potjee od naziva , i u Herodotovim djelima.
je mnoina od jednine
N. B. Perzijski naziv Sakalibi u odnosu na grki naziv uka-
zuje i na to da se u grkom slovo b moe itati i kao slovo b, a ne samo
kao v.
Sakalibi su obitavali u krajevima koji su 15 dana hoda udaljeni od
Petzinegues, u velikim umskim prostranstvima. Veinom su oboavatelji
vatre, uzgajaju proso i piju medovinu. Svog vou nazivaju sirutav odno-
284
sno serbetav, a svog velikog vojnog zapovjednika nazivaju subah (subaa?,
op. M. V.).
Slaveni i Rusi ive u postojano mirnim odnosima i u odnosu na Turke
iz plemena Mahrika
Osmo pleme Turaka poznato je po imenu Slaves (Ukrajinci?) i prema
Peenezima su udaljeni 15 dana hoda.
Deveto su pleme Russi koji ive na jednom (polu)otoku dugom i iro-
kom 30 dana hoda (Krim?, op. M. V.). Zemlja im je umogorna i okru-
ena je morem. Slaba im je trgovinska razmjena pa ive uglavnom od
pljake i otimaine vjetinom maa.
Slaveni zvani Sakalibi tursko su stanovnitvo ija je zemlja duga i i-
roka dva mjeseca hoda.
Panslavizam je izmiljotina stratega

Uzmemo li tu nazovipovijesnu intoksikaciju bekih stratega i ma-
nipulatora i usporedimo li je s nasilnim zakonitim guenjem ilirstva u
naim krajevima, vidjet emo tono barem sljedee ciljeve: osporiti silom
zakona Dinarcima da se smatraju potomcima Ilira, prisiliti ih da sebe
prikazuju kao slavenska plemena, relativizirati odnos Rusa i Slavena i
uiniti prostora germanskom Drang nach Osten preko Podunavlja i Bal-
kana do Carigrada, a na sjeveru enidbenim dvorskim spletkama Ruse
naviknuti na to da su germanskog podrijetla, pa onda zajedno potisnuti
Slavene, kao turske doseljenike u europski istoni sektor, i sve objediniti
pod jednu carsku, habsburku krunu.
Pripisuje se Goebbelsu ona uzreica: Kad se la dugo ponavlja, onda
ona postane istina. Tako je i sa slavenstvom, a osobito s panslavizmom.
Da nije moderne genetike odnosno ljudskog haplotipa, teko bi u histo-
riografiji, antropologiji i etnologiji bilo razluiti zrnje od pljeve. to je
to, zapravo, panslavizam i tko su uistinu Slaveni? Sjetimo se da je Kri-
stofor Kolumbo poao preko Atlantika s oko 90 mornara na tri jedre-
njaka potkraj 15. stoljea za raun panjolskog dvora i sa zadatkom da
otkrije najkrai put do Indije plovei ne prema istoku, nego prema za-
padu. Kad je ugledao plovei prema zapadu prve obrise nepoznate
obale, bio je uvjeren da je doao do Indije. Tako je zateeno stanovnitvo
na tom novom tlu nazvano Indijancima. Taj naziv amerikih starosje-
285
dilaca ostao je nepromijenjen i nakon to su otkrivene sve obale obiju
Amerika: sve tamonje stanovnitvo koje se je sastojalo od niza naroda
stavljeno je pod zajedniko nazivlje Indijanci.
BILJEKA: Da su, na primjer, otkrivai Amerike tu rasu i civliza-
ciju nazvali Amerikancima i da su uzeli u obzir da se i oni dijele u razli-
ite civilizacijske skupine, ne bi, pod motivacijom suzbijanja odranja
posebnosti, potamanjeni bili pripadnici mnogih Amerikanaca i do
istrebljenja.
Opasno je razne ljudske skupine trpati nekritiki, arlatanski pa i
zlonamjerno u isti ko pa ih onda zbijati na minimum vitalnog prostora
sve do rezervata. Nijekanje posebnosti uroenika i otimanje njihove
zemlje pod navedenom motivacijom naziva se jednostavno genocidom.
Otprilike takva je sudbina bila rezervirana nizu jadransko-podunavskih,
karpatskih pa i natkarpatskih naroda koji su u luakoj koulji slavenstva
bili osueni na potiskivanje na Turansku visoravan i ondje preputeni
onima istono i juno od njih.
No buenjem prisebnosti i strpljivim prouavanjem istinske povi-
jesti tih naroda, a posebno na irinama Panonije kao zemlje Ilira (prema
Pliniju Starijem, Strabonu itd.), svi su ti osvajaki planovi propali jer to
nije logino, ne moe proi na ispitu budunosti.
Prema Prokopiju i Konstantinu Porfirogenetu, su opu-
stoili istoni dio Balkana, a usput poharali i zapadni dio Balkana. Budui
da su doli na jug kao zajedno s Avarima, a da su
sili na jug zbog sporazuma s bizantskim carem Herakli-
jem, i iz Dioklecijanove Panonske dijeceza, posebno iz Dalmacije i ju-
nog Ilirka, protjerali Avare i e, dolo je do fiksiranja jednih i
drugih u povijesno poznatim krajevima: su manjim dijelom
preli na stranu Bizanta i dobili pravo da se ukorijene na podrujima za-
padno od Carigrada, a su uspostavili vojnu i politiku kon-
trolu na prostorima Panonske dijeceze. S obzirom na nikad sreene
odnose izmeu Serba na istoku i Bijelih Hrvata na zapadu, ini se da tu
treba traiti zaetke spornih odnosa izmeu tih dviju dravotvornih po-
pulacija i do dana dananjega: na zapadu je opstala obrambena strate-
gija, a na istoku pak navalna i osvajaka.
SAPIENTI SAT!
286
Ilirski imperatori Dioklecijan i Justinijan
Mogue je tvrditi da su veliki ilirski imperatori bili uspjeni u

sreivanju nereda u Carstvu kad su doli na poloaj aklamacijom,
kako Dioklecijan, tako i Justinijan, a oba su bila u sukobu s monim,
nekad svjetskim carstvom Perzijom.
Dioklecijan je bio aklamacijom izabran za imperatora tijekom
serije efemernih raskolnika, Kara, Karina i Apera. Diskutabilna Nu-
merijanova smrt uzrokovala je opasnu diobu i unutranje sukobe tako
da je rimski Senat, ogoren zbog Karinova paljenja zgrade Senata, uz
razjanjenje da sam Dioklecijan ne snosi odgovornost za Numerija-
novu smrt potvrdio Dioklecijanov poloaj vojnikog izabranika.
Dioklecijan je shvatio da je za stabilizaciju Carstva potrebna ne samo
jaka ruka vojskovoe, nego i razboritost arbitra, a to podrazumi-
jeva potrebu administrativnih reformi i pravnih normi koje e, po
prvi put, od strogo centralizirane diktature nainiti savez civilizacija
od kojih e svakom savezniku biti u interesu da brani Carstvo.
Vjerojatno najdalekovidnije Dioklecijanove reforme imale su i
dobar temelj, a to je ukupnost njegovih legislativnih intervencija i pra-
vnih normi koje uvode posve nove podrune, staleke pa i munici-
palne odredbe posebne dekrete. Codex Diocletiani iznosio je,
koncem njegove dvadesetgodinje vladavine, oko 1.350 dekreta, re-
strikta itd., koji su se odnosili na razna podrujima uprave i admini-
stracije. Kad je prepustio upravljanje Carstvom Tetrarsima, ostao je u
svom prekrasnom Sacrum Palatiumu. Bio je moan starac koji je na-
dgledao rad svojih nasljednika sve do svoje smrti.
Moe se rei da je Justinijan, za kojeg se tvrdi da je bio i zadnji ve-
liki imperator cijelog Rimskog Carstva, podrijetlom Ilir (30. 5. 483.
565.). Tijekom svoje etrdesetogodinje vladavine (527. 565.) pokazao
je veliku snalaljivost jer je uspio odrati istone granice Carstva, a da-
leko mu je tee bilo napraviti red u zapadnom dijelu Carstva zbog pro-
vala sve napasnijih barbara, ali i ostalih oteavajuih okolnosti.
287
Uza sve uspjehe svog vojskovoe Belizara (iji je tajnik, Prokopije
iz Cezareje u Palestini napisao vrsnu i podrobnu kroniku ratova pro-
tiv Vandala i Gota), Justinijan je ipak smatrao da je mir s Perzijan-
cima nadasve nuan i da ga treba kupiti zlatnim novcem. I dok su
provale barbara bile sve ee i brojnije, Justinijan se posvetio izgra-
dnji fortifikacijskog sustava i uljepavanju Carigrada. Njegovo je uvje-
renje bilo da odravanje unutranjeg mira trai uinkovite pravne
norme, te da bi za stabilizacija vjerskih previranja bio potreban jedan
impresivan centar kranske vjere. Tako je nastao Justinijanov pravni
kodeks - Corpus juris civili, kao i arhitektonsko remek-djelo Bazilika
Sveta Sofija kamen temeljac tzv. bizantske umjetnosti: s konstrukci-
jom koja je proizala iz arhitektonskih rjeenja Dioklecijanovog Sa-
crum Palatiuma u Splitu, a veoma bogato ukraena (ukrasi su utjecaj
perzijske umjetnosti Sasanidskog razdoblja).
288
ZAKLJUAK
Kad netko negdje uoi ono to prije njega nitko nije uoavao ili kad
netko doe do nekog tonog zakljuka u istraivakom radu, to postaje
sastavnim dijelom ljudske spoznajne batine. Oni koji pak ne priznaju
ili preuuju neto to svaiji zdrav razum smatra istinom, ele druge dr-
ati u zabludi ili ih potaknuti da slijede volju jaega vrtei se u krugu
ideoloke dogmatike. Lake je ostati u zdravu razumu na podruju eg-
zaktnih znanosti, nego li u vidokrugu narativnih znanosti, posebno kad
se radi o rekonstituciji skupnog pamenja na temelju tragova povijesnih
znanosti. Pluralistiki pristup lepezi povijesnih disciplina moda je naj-
pragmatinija metodologija istraivanja. A da bismo bili sigurni da smo
u pravu, najbolje je, kad je to i gdje je to mogue, obratiti se nekoj od za
to prikladnih grana egzaktnih prosudbenih disciplina.
U naoj dinarskoj sudbini, po dubini nae stvarne povijesti od pra-
ljudske krvne zajednice preko Jantarnog puta, eljeznog doba nastalog na
naem tlu i rasapa namnoena stanovnitva na sve strane svijeta pro-
li smo nekoliko dugih faza preivljavanja pod dominacijom raznih Car-
stava koje je stvarala sila, sve do trenutne izgradnje Europske unije u
kojoj smo opet, slobodnom voljom svog naroda, obnovili nezavisnost u
krugu jednakih. Time je naa povijest, kao povijest ljudske nazonosti
na prostorima Jadran-Dunav, ula u posljednju, sadanju fazu.
Naa nova povijest poela je silaskom Bijelih Hrvata na Jadran iz
Bijele Hrvatske, koja je bila i prva civilizacijska spojnica izmeu Rim-
skog Carstva i sarmatskog Carstva. Ulaskom islamske komponente u
nau duhovnu stvarnost pod dominacijom Otomana, Hrvatska je po-
stala spojnicom meu trima blokovima razlomljena Darijeva Carstva.
Posredstvom jednoga grkog cara, Heraklija, useljenje jo jedne,
iako brojano male, narodnosne komponente u ukupnost ilirske civili-
zacije, spajanjem Bijele i Crvene Hrvatske u simbolici grba sastavljena
od bijelih i crvenih kvadrata dogodilo se kao jo jedan povratak da-
vnih iseljenika, povezivanje srodnih naroda u zajednitvu sudbine. I onda
kao i prije i poslije, suivot u miru veliko je obogaenje, a povijesna je lo-
gika koja iz toga proizlazi: biti zajedno da ne bismo bili nasuprot, i to kao
rtve divljatva. Moda se u tim zbivanjima moe ogledati i duh suvre-
289
menih zbivanja na istim prostorima: razvojni proces uklanjanja neprija-
teljstva koordinacijom zajednitva: biti zajedno najbolji je nain da sva-
tko moe biti ono to hoe.
Velika zamrenost u nainu odijevanja, u folkloristici uope, u
glazbi i osobito bogatoj raznovrsnosti istorodnih dijalekata odrala je
svijest solidarnosti u zajednitvu brojnih plemena u ilirskim zemljama
koja se poetkom 7. stoljea, poput niza drugih zemalja u Europi, obno-
vie na ruevinama Rimskog Carstva, neke stare nacionalne zemlje do-
bie i novo ime drave, pa i jezika. Ni jedna komponenta u slojevima
supstrata i raznih superstrata u ljudskoj kompilaciji, i to ne samo na pro-
storu izmeu Dunava i Jadrana, nije posve nestala. Antropologija nam je
to dokazala, a genetika nam je to u najnovije doba uglavnom i potvrdila.
A to je tono naelo na kojem je bilo ustanovljeno prvo i za sad je-
dino svjetsko Carstvo sveope Carstvo Darija Velikog, Medijca, naega
dalekoga krvnog srodnika. Roman Girshman, odlian poznavatelj iran-
ske civilizacije, ispravno je ustvrdio u Encyclopaedia Universalis, piui o
Medijcima, da su bili prvi osvajaki narod koji nije niti iskorjenjivao pod-
injene narode niti nastojao ukinuti njihovu vjeru i obiaje. Bit naega
kozmopolitskog mentaliteta saima se u jednostavnu postavku: uzvieno
svaanje sebe u zajednitvu jednakih.
No do nas je o tome dospjela tek blijeda slika izuzetno tolerantnog
duha Medijaca, po onom to je zapisao Herodot, za kojeg se ne moe rei
da je bio oboavatelj okupatora svoje male domovine Karije. U svojem
djelu Logoi on zapisa izuzetno vanu izjavu jednog od najboljih Darije-
vih generala Otanesa, organizatora podcarstva Skudra na balkanskim
prostorima, koji se izjasnio protiv monarhizma a u prilog izonomije, kao
sustava vladanja i u cjelini svjetskog Carstva i u svakoj posebnoj kom-
ponenti cjeline.494 Svaki suvremeni vladar morao bi proitati barem to
Herodotovo poglavlje i u njemu zapamtiti ovu magistralnu misao: Kako
bi monarhija mogla biti dobro ureena drava, budui da omoguuje jed-
nom jedinom ovjeku, koji nema sugovornika, da ini to hoe? I najbolji
smrtnik, kad dobije toliku vlast, udalji se od po prirodi znana mu zdrava
razuma. Oholost u ovjeku proizlazi iz dobra koje mu stoji na raspolaga-
nju i od samog roenja svatko to eli (...) A najgore od svega je ovo to u
vam rei: to je promjena obiaja predaka, kad siluje ene i ubija ljude bez
494 Herodot. Logoi. III, str. 80.
290
suenja. Kad ljudsko opinstvo postane vladarom, onda dobije najljepi
od svih naziva, koji se zove izonomija (...) Ja sam za to da se ukinu mona-
rhije i da damo vlast opinstvu jer sve dobro potjee od veine. Takvo je
bilo Otanesovo miljenje.
Ako je rije o revolucionarnom skoku iz barbarstva u civilizaciju,
onda se on mora traiti u izvornoj misli filozofije prava Medijaca, jednih
od naih narodnih predaka, koju su hvalili i veliki proroci Tore. A to je
bilo mogue ondje gdje politiku ne vode ni religiozni fanatizam ni poli-
tika dvolinost, nego ondje gdje i vjera i politika proizlaze iz opeljud-
ske pradomovine iz ljudske savjesti. Takvu je filozofiju definirao u
svojim Gathama, a ugradio je u temelje pod Carstva Skudre, veliki Ota-
nes koji bijae, prema Herodotu, i prvi od svih velikih banova u Panoniji.
Od svega toga potjee na legalistiki mentalitet, logika ivota i suivota
Slika 49: Vlaho Bukovac, Hrvatski preporod, sveani zastor Hrvatskog narodnog kazalita
u Zagrebu (Croatian Revival, curtain in the Croatian National Theater in Zagreb). Slika
je nastala 1896. godine. Raena je uljenim bojama, a dimenzije joj iznose 125 X 222 cm.
Nalazi se u Zagrebu. Na slici je prikazan Ivan Gunduli, koji sjedi na stolcu na terasi, te
skupina hrvatskih reformatora, predvoena Ljudevitom Gajem, koja mu se pribliava s
desne strane. Gaja prate Antun Mihanovi, Ivan Maurani, Vatroslav Lisinski, Antun
Nemi, Petar Preradovi i drugi. U desnom su kutu slike tadanji najvaniji hrvatski
glumci: Adam Mandrovi, Marija Ruika Strozzi i Josip Freudenreich.
291
koje se naa nacija nikad ne moe odrei. Jer kad ovjek u biti svoje pri-
rode otkrije jednu istinu, on e radije umrijeti nego se te istine odrei. To
nam je u batinu donijela naa pramajka Medeja, a potvrdila Isusova za-
povijed: Traite istinu, istinu ete spoznati i po istini ete postati slobodni.
Bijeli Horvati nisu, kako to izriito tvrdi i Francis Dvornik u svom
magistralnom djelu Slaveni, sa sjevera donijeli na jug ni tradiciju veli-
kih banova, ni banova, ni velikih upana, ni upana, a ni na naim pro-
storima odavno ukorijenjeno jednobotvo, parlamentarizam, legalizam,
nenapadanje, nenasilje i bezuvjetno potovanje ljudskog dostojanstva.
Stoga je nama teko bilo podnositi tijekom niza stoljea barbarsku mi-
tomaniju uz prisilu samoodricanja i nametanja prapovijesnih obiaja i
navika. Obnoviti nau skupnu memoriju uvjet je da opstanemo u punini
ljudskog dostojanstva, a to je za nas, danas, najvanije od svega na svijetu.
Za Leksikon: Dinarski je ovjek, bez sumnje, europski uroenik:
nastao i opstao u svojoj postojbini izmeu Jadrana i Dunava. Selio se na
sve strane, ali nikad nije prestao biti glavni imbenik u zemlji svojih pre-
daka. Poetkom drugog tisuljea prije Krista u nae su se krajeve malo-
pomalo useljavali doljaci s azijskog zapada Medijci. Mijeali su se s
domaim stanovnitom, Pelazgima, i tako stvorili posebnu i naprednu
civilizaciju Ilira odnosno slobodnih Ijudi.
Tijekom raspada Rimskog Carstva u nae su krajeve, kao saveznika
vojska, dospjeli Bijeli Hrvati sa sjevera. Oni su protjerali pljakake no-
made i obnovili suverenu dravu u okviru tadanje zapadne civilizacije.
Hrvatska je nacija corpus compositum, jedinstvo raznovrsnosti povije-
sno, kulturno, jezino i vjerski. Kako je drava dobila ime Hrvatska i na
je jezik nazvan, po imenu cijele nacije koja ga je govorila hrvatskim. On
je temeljen na jeziku Bosne, velike Banovine te Kraljevine Hrvatske i Dal-
macije. U Bosni je poeo s radom Hrvatski sabor, a ondje su se krunili i
prvi hrvatski kraljevi. Svi oni koji nam prue ruku da se obranimo od
divljaka naa su braa. Jedno se ropstvo ne moe zamijeniti drugim rop-
stvom. Sloboda je najvee blago na svijetu, a ona poinje, traje i do vijeka
ostaje neunitiva u slobodi savjesti. U savjesti svakog ljudskog bia jed-
nako.
To je bit pojma izonomije. I sveukupne nae povijesti.
292
RESUME
Lhisotire de lEurope humaine passe par lhistoire de lespace Adria-

tique - Danube. Pour des raisons climatiques au terme de la dernire re
glaciale et grce la haute salinit de lAdriatique, lhomme n apparat sur
les pentes dinariques mridionales, sans doute depuis le prime ge de
pierre. La manire de subsister de cette population de type Dinarique ou
Adriatique, est marque par la pluralit des moyens de survivre: la pche,
la chasse, la cueillette et ensuite les cultures diverses.
Larchologue croate, Dr. ime Batovi, spcialiste du bord de la
moyenne Adriatique a dcouvert sur le pointe occidentale de lile Dugi
Otok, Veli Rat des vestiges de lhomme primitif datant de plus de qua-
tre cents mille ans. Les outils que ces hommes y ont laisss attestent de
leur savoir faire pour survivre dans cet espace rduit mais tempr.
Cette mme culture, cre par lhomme Dinarique, stala vers le
Nord au fur et mesure que la glace polaire reculait vers le Nord. De le
prime ge de pierre, cette civilisation est pass vers - 7.000 3500 ans
lge de la pierre polie. Cest de cette priode que date la cramique trou-
ve Sarva, au bord du Danube et son ge a t valu 5.700 ans av. J.C.
Les nombreux vestiges de vaisselle en terre cuite prouvent que, dans
le triangle: Klakar (sur le cour moyen de la Save) - Vuedol (au bord du
Danube) et Butmir (prs de Sarajevo) sest panouie une civilisation bril-
lante passant de lge de pierre lge du cuivre, puis du bronze et ensuite
Glasinac prs de Sarajevo, lge de fer, quils ont invent.
Le nombre de cette population dans la zone danubienne a assez vite
agument. Elle sest mise essaimer, en progressant dans tous les sens. En
suivant les vestiges quelle a laiss sur son passage (cramique, bronze et
fer), on peut compter les vagues de migrations et dterminer les dates de
ces migrations. Et comme cette population sest vite sdentarise, 1in-
vention du hayau et la domestication du cheval ont t lorigine du nom
que cette population a reu - au sud les Pelasges (peuple de Mer), au nord
les Aryens (les laboureurs).
293
Longue et complexe est lhistoire de 1parpillement de la population
dinarique qui a particip 1avnement de nombreuses civilisations: en
Grce, en Italie, dans les Alpes, en Europe occidentale, en Scandinavie,
et 1Est en Anatolie, sur le Plateau Iraninen et mme aux Indes.
La monte en puissance des empires: 1 Empire universel iranien
(achev par Darius-le-Grand), puis lEmpire romain et aussi lEmpire
sarmate, a Fait que lespace dinarique, do ont essaim des noyaux 1ori-
gine de nombreux peuples, surtout en Europe. Ils sentremlaient et
avaient tendence staler. Les armes des uns et des autres passaient
aussi par la rgion Danube-Adriatiques. La premire immigration im-
portante Fut celle des Mdes. Ils y ont apport, au dbut du deuxime
millnaire av. J.C., une culture plus cosmopolite et leur langue transmise
la population trouve sur place, ont Form la brillante civilisation illy-
rienne.
Les Illyriens ont pris part la ralit du monde de lpoque, surtout
au sein de lEmpire de Rome, o ils ont donn une dizaine dexcellents
empereurs, comme Diocltien, dont les Rformes ont marque 1histoire
du monde civilis jusqu nos jours.
A la Fin du maintien de lEmpire romain, des armes nombreuses
sont descendues de 1Empire sarmate et y ont pill les cits prospres, y
compris Rome. Parmi les armes qui ont Form sur les ruines de lEm-
pire romain de nouveaux Etats il Faut mentionner les Croates Blancs.
En accord avec lEmpereur de lEst Hraclius, les Croates Blancs ont
pris le controle de la Diocse des Pannonies et y ont Form lEtat de
Croatie et de Dalmatie - LEtat dont la Croatie actuelle sest raffirme
comme - lgitime hritire.
294
SAETAK
Povijest Europe ukljuuje i povijest prostora izmeu Jadrana i Du-

nava. Zbog klimatskih uvjeta koji su nastali zbog povlaenja leda tije-
kom posljednjeg ledenog doba i visoka saliniteta vode u Jadranu, ondje
se naao i opstao ovjek, najvjerojatnije od ranog kamenog doba. Taj op-
stanak omoguen je raznovrsnim pribavljanjem hrane: ribolovom, sku-
pljanjem plodova i lovom, a poslije i razvojem stoarstva i ratarstva.
Hrvatski arheolog dr. ime Batovi otkrio je u Dugom Ratu na za-
padu Dugog otoka ostatke ljudi koji su ondje ivjeli prije 400.000 do
100.000 godina. Mnogobrojno orue od kresanoga kremena ukazuje na
sredstva i naine odravanja ljudskih bia na ivotu tisuama godina.
Ta kultura prvotnih ljudi na junim obroncima Dinarskoga gorja se-
lila se prema sjeveru zbog povlaenja leda. Iz starijega kamenoga doba ta
je civilizacija prela oko 7000. do 350. godine pr. Kr. u mlae kameno doba.
Iz tog razdoblja (oko 5700. g. pr. Kr.) datiraju i komadi keramike nae-
ni kraj lokaliteta Sarva uz rub Dunava. Brojni ostaci ulomaka, pa i ita-
vih komada keramike koji potjeu iz mlaeg kamenog doba te bakarnog
doba, a poslije i bronanog doba, naeni su na podruju trokuta: Klakar
(uz Savu) Vuedol (uz Dunav) Butmir (blizu izvora Bosne). Tu se ti-
jekom vie tisua godina razvijala izvanredna kultura prelazei kroz eta-
pe: kameno doba, mlae kameno doba, bakreno doba, bronano doba sve
do eljeznog doba ijim se rezultatom smatra Glasinac istono od Sara-
jeva. Zahvaljujui sjedilakom nainu ivota te razvijenom polunomad-
skom stoarstvu i ratarstvu, posebno nakon otkria ralice i pripitomlje-
nja stoke, osobito konja za jahanje i vuu, ta jadransko-podunavska ci-
vilizacija Dinaraca postigla je zavidnu gustou naselja i sve vei broj sta-
novnika. Njihovo razilaenje na sve strane svijeta poelo je jo u kame-
nom dobu, a nastavilo se, u koncentrinim valovima, i tijekom sljedeih
doba, osobito nakon otkria elika. Nakon tog otkria seljenje se stano-
vnita odvija kao organizirani pohod ratnika i na moru, Pelazga, i na kop-
nu, Arijaca (od arao, orati).
Duga je i zamrena povijest razlaza Dinaraca koji su odlazili u
druge, manje razvijene narode po toplim i plodnim zemljama, donosili
su i dovodili sa sobom ivotinje i biljke, mijeali se sa zateenim stano-
295
vnitvom. Bili su nedvojbeno i odlini organizatori pa su nemalo sudje-
lovali i u poticanju i razvijanju raznih civilizacija: u Grkoj, u Italiji, na
alpskim visovima, u srednjoj Europi, po rubovima Skandinavije, u Maloj
Aziji, na Iranskoj visoravni pa ak i u dalekoj Indiji. Sudjelovali su i u
nastajanju velikih dravnih zajednica: u hetitskom Carstvu, u Carstvu
koje je do vrhunca moi doveo Darije Veliki, zatim Rimskog Carstva,
sarmatskog Carstva itd. S izvornog podruja Dinaraca potjeu i jezgre
brojnih naroda.
Tijekom razvoja tako stvaranih drava i dravnih zajednica rasla je
i njihova mo: i oni su se poeli razilaziti svijetom, mijeati se i meuso-
bno sukobljavati, a mnoge od tih vojnih najezdi prelazile su i preko di-
narske oblasti izmeu Dunava i Jadrana. Prvi vei doseljenici na to po-
druje bili su vrlo napredni Medijci. Poetkom drugog tisuljea pr. Kr.
Medijci su donijeli mnoge odlike razvijene arijsko-azijske kulture, a oso-
bito jezik koji je usvojilo kao svoj jedinstveni jezik i zateeno stanovni-
tvo s kojim su se tijekom stoljea potpuno stopili. Tako je nastala civili-
zacija Ilira. Iliri su sudjelovali i u velikim dogaajima tijekom nastajanja,
a poslije i razvoja Rimskog Carstva. U kasnom Carstvu stupili su na vo-
deu scenu i ilirski vladari meu kojima i Dioklecijan, ije su reforme te-
meljito preuredile svijet i koje su u mnogim segmentima javnog ivota i
danas aktualne. Potkraj postojanja Zapadnog Rimskog Carstva uslijedi-
le su najezde brojnih narodnih postrojbi cestama koje su sagraene za po-
trebe rimske vojske. Te su postrojbe temeljito pljakale dobro ureene i
utvrene gradove u kojima su ivjeli najvie rimski koloni, pa i sam Rim.
Meu tim vojskama koje su sile na jug, pokoravale razne narode i nametale
im se za gospodare treba spomenuti i Bijele Hrvate. Paljivim prouava-
njem kronika Prokopija iz Cezareje, Rat s Gotima i Rat s Vandalima, na
izvornom, grkom jeziku, doznajemo da je Prokopije u Ratu s Gotima bar-
bare koji su nadirali s lijeve obale Dunava na jug sve do Jonskog mora i
Jadrana, pridjevski nazvao Sklabenoi, potomci naroda Sporoys, a u knji-
zi Rat s Vandalima poimence ih je nazvao Gotima, potomcima Geta. Sla-
veni, dakle, nisu postojali i sve to je o njima pisano posve je bespredmetno.
Bijeli su Hrvati sa sjevernih obronaka Karpata doli do Jadrana nakon spo-
razuma s bizantskim carem Heraklijem i uspostavili vlast na svom podruju
izmeu Dunava i Jadrana: pretvorili su Dioklecijanovu Panonsku dijecezu
u Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i ondje suvereno zavladali. Nauili su
jezik zateena stanovnitva i nazvali ga svojim imenom, kao i Kraljevinu
Hrvatsku, dravu koju su oni organizirali, kako je to bivalo i u drugim eu-
ropskim zemljama.
296
BILJEKA O AUTORU
Hrvat, roen 31. prosinca 1940. u istonom dijelu Banovine Hrvat-

ske, u Bosni, potomak stare bosanske hrvatske obitelji (pradjed po ocu
bio je jedan od pokretaa ustanka protiv Osmanlija uoi Berlinskog kon-
gresa, a djed po majci, ivio je godinama u SAD-u). Mirko Vidovi je po
zavretku studija na Filozofskom fakultetu u Zadru bio 1965. jedan od
utemeljitelja Pokreta nezavisnih intelektualaca, tada je to bio svjetski poz-
nat disidentski pokret koji je, neovisno o marksistikoj ideologiji, uvi-
dio znaaj pragmatizma u svijetu koji je nastajao na ruevinama
fanatikih ideologija s konotacijom rasne ili klasne iskljuivosti.
Nakon to je zasluio diplomu profesora knjievnosti i francuskog
jezika, radio je kao suradnik u Povijesnom institutu JAZU u Zadru, te je
oekivao slubeno imenovanje za asistenta, a bio je i urednik kulturne
kronike u zadarskom Narodnom listu. Pao je u nemilost vlasti jer je sa-
moinicijativno vodio anketu o demografskoj politici i zbog toga je izba-
en iz Narodnog lista, pod optubom da je bio vatikanski pijun, zbog
ega su mu zaprijetili i sudom.
Prisiljen nai povoljniju sredinu za djelovanje, odlazi u Francusku,
domovinu svoje supruge, gdje zavrava studij knjievnosti i na lyonskom
Sveuilitu, nakon ega upisuje i studij filozofije.
U jeku Hrvatskog proljea, doao je u Domovinu posjetiti bolesnu
majku. Tada je uhapen i osuen na ukupno devet godina i tri mjeseca
zatvora, navodno zbog svog knjievnog rada, a u stvari zbog toga to je
bio suosniva svjetski poznatog Pokreta nezavisnih intelektualaca u
Zadru, poetkom ezdesetih godina.
U jugoslavenskim tamnicama nastavlja s istraivanjem i sustavno
analizira marksistiki nain miljenja, te otkriva da se primjenom prag-
matike logike, dakle i racionalno!, moe dokazati da marksizam nije
znanstvena nego ideoloka koncepcija svijeta i ovjeka. Autor je i kon-
cepta po kojem savrena tolerancija, posebno u odnosima: idovstvo, kr-
anstvo i islam, predstavlja jedinu prepreku pojavi fanatizma bilo kojeg
oblika srodnog ideolokom sinkretizmu.
297
Kada je i prof. Nikola olak (1967.), koji se bavio znanstvenim istra-
ivanjem starije hrvatske povijesti, u Povijesnom institutu JAZU u Zadru,
morao emigrirati u Italiju, u Padovu, pao je dogovor izmeu dvojice ko-
lega da intenzivno istrauju zabranjena podruja nae povijesti prije
VII. stoljea. Nikola olak u Italiji i Mirko Vidovi u Francuskoj bili su
zapravo i utemeljitelji i jedini istraivai u istinskom Institutu za istrai-
vanje hrvatske etnogeneze i stare hrvatske povijesti.
Tijekom etrdesetgodinjeg istraivanja, akademik Vidovi je pri-
kupio itavu jednu tematsku biblioteku, koju je kao i cjelokupan svoj
arhiv darovao novoosnovanom Povijesnom institutu u Sarajevu. Biblio-
teka se sastojala od oko 3.000 knjiga iz kojih je, kao iz prvorazrednih iz-
vora, prikupio podatke da bi ih u povodu samoodreenja Hrvatske,
objavio najvie u Bosni, i to u etiri sveska pod zajednikim nazivom Hr-
vatski iranski korijeni. Objava tih knjiga potaknula je mnoge istraivae
da i sami urone u te zabranjene teme i otkriju, svaki na svom podru-
ju, da su Hrvati stari sjedilaki narod, iako corpus compositum, ne-
koliko slojeva superstrata na dinarskom supstratu - postojan na svom
tlu, a k tome i - europska nacija par excellence.
Uoi Titove smrti, na poziv istaknutijih hrvatskih sveuilinih pro-
fesora u SAD-u, kandidirao se na izborima za III. Sabor Hrvatskog na-
rodnog vijea (ve tada priznatog u slobodnom svijetu kao legitimno i
demokratsko predstavnitvo hrvatske dijaspore) i izabran je na listu tri-
desetorice sabornika - zastupnika dijaspore.
Na zasjedanju III. Sabora u Londonu, u sijenju 1980., kad je Tito
pao na smrtnu postelju, izabran je i za predsjednika Sabora Hrvatskog
narodnog vijea i, kao predstavnik i domovinske opozicije i iseljenih Hr-
vata, i na Madridskoj i na Ottawskoj konferenciji. U Madridu, koncem
studenog 1980., u okviru rada Madridske konferencje, bio je jedan od
glavnih utemeljitelja Meunarodnog helsinkog udruenja. U tom svoj-
stvu obiao je svijet i gostovao u raznim parlamentima i vladinim usta-
novama, posebno u sve tri glavne ustanove SAD-a, dakle kao predstavnik
HNV-a, pokreta za obnovu Hrvatske na povijesnim i dravotvornim te-
meljima. Otvorio je, uz posebnu dozvolu kanadskih vlasti, i Informativni
ured HNV-a u Ottawi i na njemu istaknuo prvu hrvatsku zastavu sa a-
hovnicom kao simbolom naroda koji ima postati nezavisnom nacijom.
Osim mnogih knjievnih djela, zbog kojih je i postao lan Meu-
narodne akademije (ije je sjedite u Italiji), prof. Vidovi je autor i ne-
298
koliko prirunika iz epistemoloki preosmiljene filozofije - ne-opozi-
cije izmeu virtualnog i stvarnog - meu kojima moemo spomenuti:
Pragmatiku logiku, Filozofiju vlasti, Filozofiju svojstva i Trilogiku (logiku
etike u estetici).
Na zahtjev znaajnih predstavnika Meunarodne zajednice, Vido-
vi je izradio cjelovit Glavni koncept Domovinskog rata, odnosno nena-
silnog i pravnog razlaganja Jugoslavije na sastavne dijelove - obnovljene
nacionalne drave po logici povijesne istine i meunarodnih pravnih za-
sada, u smislu odredbi Helsinke deklaracije. To je i najvee priznanje
Vidoviu kao znanstvenom istraivau. U kolikoj mjeri je bio toan u
svojim tvrdnjama i predvianjima, dokazuje i poraz politike etnikog i-
enja u posttitovskoj Jugoslaviji i pobjeda ideje restitucije po komuni-
stima otimane imovine zakonitim vlasnicima, to izravno proizlazi iz
njegovih elaborata.
Bit ivotnog djela profesora Vidovia jest pragmatizam koji se po-
dudara s matematikom logikom, kao nain miljenja koji po zdravu ra-
zumu sve ljude dovodi do spoznaje prednosti opeg dobra u odnosu na
bilo koju vrstu egocentrizma i fanatizma. Iz tog pragmatizma izveo je i
teoriju o neminovnosti donoenja globalnog plana za koordinaciju svih
nacionalnih ekonomija u jednu koherentnu cjelinu gospodarske zbilje,
po kojoj je nemogue da ikoja nacija osmisli svoju budunost kao posve
nezavisna zemlja (kakve su bile Hoxhina Albanija ili Miloevieva Sr-
bija): sve su drave u svijetu sve vie ovisne jedne o drugima. Logika me-
uovisnosti alternativa je svakom hegemonizmu. Samo politika
podizanja opeljudskog standarda moe nadii svaku logiku prinude i
nasilja.
U okviru slubenog rada Desetog kongresa amerikih slavista
(AAASS), 12. listopada 1978. u Columbusu, Ohio, SAD, odrao je uvo-
dno predavanje prilikom slubenog utemeljenja kroatistike, odnosno iz-
dvajanja znanosti o Hrvatskoj i Hrvatima iz serbo-croatian pannel-a.
A kao strunjak za paleokroatistiku, jednu od grana iranologije, bio je
poseban gost predsjednika Irana, NJ. E. Hatamija, na II. Meunarodnoj
konferenciji iranologa u Tehranu koncem prosinca 2004.
Do sada je objavio manji dio svog knjievnog i znanstvenog opusa
- tek petnaestak svezaka.
299
Slika 50: Slavoluk posveen imperatoru ujedinjenog Rimskog Carstva Konstantinu
Velikom, utemeljitelju Carigrada i zaslunom za slobodu vjeroispovijesti krana -
jedan je od najljepih antikih spomenika koji su opstali u Rimu, a i najpoznatiji
spomenik jednom imperatoru Iliru na cijelom svijetu.
300
BIBLIOGRAFIJA
1. Polibije, Povijest: Punski ratovi, Pariz, Gallimard, 1970.

2. Histoire universelle, Pariz, Gallimard, 1956.
3. Grande encyclopdie Larousse, izd. 1965
4. Paul de Breuil, Zoroastrisme, Pariz, PUF, 1982.
5. Gabriel Leroux, Les premires civilisations mediterraneennes, PUF, 1980.
6. Eugne Pittard, LEurope et les Races, Pariz, Ren. du Livre, 1932.
7. Herodot, Logoi, Delalain, 1892.
8. Roman Girshman: LIran des origines lislam, AM, 1982.
9. Biblija
10. LExpress, 1. prosinca 1989., Pariz
11. Andreas Lomel, Lhomme prhistorique primitif, Cr. Genve, 1969.
12. Edith Hamilton, A Mitology, Gerod, 1962.
13. Jean Merkale, Vercingetorix, Pariz, Hach., 1982.
14. G. M. MacQeen, The Hittites, London, Tames, 1975.
15. Henri DArbois de Jubainville, Paul Dottin, Les premiers habitants de lEurope, I
II, 1898. 1904.
16. Konstantin Porfirogenet, De administrando Imperio
17. Opi shematizam Crkve u Jugoslaviji, Zagreb, 1974.
18. Plinius Secundus, Historia naturalis, Pariz, Dub., 1848.
19. Leon Homo, LItalie primitive, Pariz, A. M., 1953.
20. Jordanes, De rebus geticis, B&L, 1860.
21. Sextus Rufus, Breviarum rerum gestorum populi romani, Forter, 1874.
22. Les premiers empires, Pariz, Bordas, 1968.
23. Clment Huart, LIran antique, Pariz, A. M., 1943.
24. Strabonos, Geographikon evdomon, Pariz, B. L., 1989.
25. Tite Live, Historia Romae, Pariz, Gar., 1859.
26. Josip Hamm, Staroslavenska gramatika, 1963.
27. Encyclopaedia universalis: Medes
28. Dominik Mandi, Crkva bosanskih krstjana, Rim, 1965.
29. Pierre Amiot, Les civilisation antiques du Proche Orient, Pariz, PUF, 1985.
30. Ferdo ii, Povijest hrvatskoga naroda, MH, 1965.
31. Julius Norwich, A short history of Byzantium, L., 1988.
32. G. M. Trevelyan, A History of England, L., 1944.
33. Quintius Curtius, Historia Alexandri Magni, Pariz, Garnier, 1865.
34. Atlas du monde Grec, Pariz, F. N., 1982.
35. William Seston, Diocltien et la Tetrarchie, Pariz, Boc., 1940.
36. Samuel Noah Kramer, LHistoire commence Sumer, Pariz, Arth., 1986.
37. Suetonius, La vie des douze Caesars, Cr. Genve, 1990.
38. Lactantius, De mortibus perscutorum, Wesseling, 1756.
39. Liber Pontificalis (v. Seston, Dioletien et la Tetrarchie)
4o. Histoire des littratures, Pariz, Gallimard, 1956.
301
41. Grande Encyclopdie des littratures, Pariz, Bordas, 1968.
42. Franjevaki kalendar Dobri Pastir, Sarajevo 1953.
44. Aleksandar Durman, Vuedol - tree tisuljece poslije Krista, Zagreb, 1988.
45. iro Truhelka, Bosna u doba prehistoriko, u: Povijest hrvatskih zemalja BiH,
Sarajevo 1942.
46. Colin Renfrew, LEnigme indo-europen, Pariz, Flammarion, 1990.
47. Procope, La Guerre contre les Vandales, Pariz, Belles lettres, 1990.
48. Procopio di Cesarea, La Guerra Gotica, Istituto storico italiano, 1896.
49. Dion Cassius, Histoire romaine, www.histoire-fr.com
50. Apians Roman History: The Macedonian War, Ap. Mac. 11.
51. Stjepan Krizin Saka, Tragovi staroiranske filozofije kod Hrvata, ivot, II, Zagreb,
1943.
52. Histoire des Armniens, Toulouse, Privat., 1982.
53. Stipe Maneralo, Ilirski san Grge Lozia, Livno-Split, MH, 1992.
54. Francis Dvornik, Les Slaves, Pariz, Le Seuil, 1960.
55. Eugne Lassre, Predgovor u: Homer, Ilijada, Pariz, Garn., 1988.
56. Robert Walace, Lavnement de la Russie, Amsterdam, T-L, 1970.
57. James Darmestetter, Le Zend Avesta, Princeps, 1892.
58. Samuel Noah Kramer, LHistoire commence Sumer, Art., 1986.
59. Brevirium rerum gestorum populi Romani, Foster., 1974.
60. Leonik Halkokondiles, Povijest Turske, Bonn, Bekker, 1843.
61. Zdenek Vana, Le Monde Slave ancien, Pariz, Cercle dart, 1983.
62. Alexandre Lombard, Pauliciens, Bulgares et Bons-Hommes, Pariz, Geogr., 1879.
63. asni Kuran
64. Jim Hicks, Les Perses, T.L. Neederland, 1975.
65. Jules Csar, La Guerre des Gaules, Genve, Idegraf., 1982.
66. Roparz Hemon, Dictionnaire breton-franais, Brest, Al Liamm, Brest, 1995.
67. Andr Malhet, Histoire de la ville de Crest, Ville de Crest, 1982.
68. ime Batovi, U osvit povijesti, Zadar, MH, 2002.
69. Stjepan Krasi, Poelo u Rimu, Dubrovnik, 2008.
70. Tacitus, Historiarum, Pariz, Garnier, 1954.
71. Imre Boba, Djelovanje slavenskih apostola, u: Kranstvo srednjovjekovne Bosne,
str. 125 - 135, Sarajevo, 1991.
302
Kazalo imena, etnikih skupina i geografskih
pojmova
A
Abraham 53, 110
Adam 18, 20
Adam, Robert 243
Adej 191
Aelius Ligus 205
Afganistan 80, 110
Agatirsi 124, 125, 126
Agaton, papa 6, 253,280
Agrip 165, 212
Agron 22, 146, 147, 148, 157, 158, 163, 181, 197
Agylla 76
Ahajci 49, 96, 149, 159
Ahemenidi 102, 115
Ahura Mazda 239
Akvileja 134, 161, 167, 168, 171, 172, 175, 176, 177, 207, 233
Akvitanija 75
Alamani 235, 248
Alani 84
Albanci 51, 94, 167, 169
Albanija 94, 179, 299
Aleksandar Makedonski 5, 7, 29, 55, 103, 104, 126, 132, 133, 136, 137, 138,
142, 144, 149, 151, 152, 157, 187, 189, 221, 255, 156, 270, 276
Aleksandrija 113, 184, 192, 193
Alentini 76
Alfold 92
Algalsa 200
Alman 195
Ama 140
Amanti 134
Amasis 113
Ambroz, sveti 250
Amerika 88
Amintas 205
Anatolci 61
303
Anatolija 18, 24, 25, 59, 61, 97, 98, 99, 100, 102, 107, 275
Ancije 193, 200, 201, 202, 205, 208, 209
Andizeti 104, 105, 134, 182
Androfagi 124, 125, 126
Anelovi 257
Antacati 105
Antandra 129
Anti (Antes) 104, 105, 106, 259, 261, 262, 265, 266, 269, 270
Antias 209
Antigon 195
Antigonidi 157
Antioh 192
Antiohi 69, 70
Antiohija 222, 241, 255
Antonije 216, 217
Anu Ban-ini 140
Aper 236, 287
Apijan 166
Apije 212
Apije Klaudije 190, 192
Apolonija 158, 161, 181, 192, 200, 210, 233
Apolonije Rodski 139
Apsirtes 22
Apulija 121
Arabija 205
Arbogast 249
Ardijeji 66, 133, 134
Argijci 49, 147
Argonauti 22, 110, 161
Ari Haatti 28
Arien 137
Arihati 61
Arijci 22, 23, 28, 49, 53, 58, 59, 60, 61, 62, 75, 79, 84, 97, 98, 99,
101, 102, 103, 105-109, 113, 116, 118, 121, 155, 156, 270, 295
Arije Aleksandrijski 239, 247, 249, 250, 252
Arijevci 48
Aristotel 36, 203
Arivati 134
Arizanti 61, 79, 105, 108
Arkadija 28
Arkadije 249
304
Armenci 26, 81, 99, 245, 259
Armenija 6, 22, 80, 99, 236, 238, 241, 245, 254
Arpoksais 108
Arsa 65
Arakidi 144, 152
Artaban I. 142
Artaban IV. 142
Artemida 34
Artetaur 161, 184, 187
Arthur 161
Artistona 117
Arvad 100
Arvastan 102
Asirci 53, 111, 112, 141, 142
Asirija 23, 80, 100 103, 109, 110, 112, 142, 224
Asparuh 94
Aspathin 115
Assurbalit 112
Astyag (Astiag) 112, 113
Asurbanipal 111, 141, 142
Atena 34, 60, 66, 70, 74, 114, 215, 121, 123
Atenjani 121
Athenagoras, patrijarh 277
Atila 253
Atosa 117, 120
Augustin, sveti 250
Auhati 104, 105, 108
Aurelijan, Lucije Domicije 234, 235, 244
Aureol 234
Austrija 57, 91, 106, 125, 269, 271, 272, 283
Austrijanci 91
Autarihati (Autariates, Autarijati) 61, 66, 93
Avari 6, 58, 142, 252, 254, 255, 256, 257,
259, 260, 267, 268, 269, 272, 276, 281, 286
Azali 134
Azerbaidan 109
B
Babilon 52, 97, 107, 112, 122, 143, 151
Baka 30
305
Bagastan 111, 112, 126
Bahram 239
Baktri 79
Baktrija 105
Baladie, Raoul 137, 215
Bana-Stan 144
Banat 30
Bardija 114, 116
Basanija 199, 200
Bastarni 167-170, 181-183, 197, 198, 215
Basterbini 76
Baton 138, 163, 164, 166, 202, 210, 213, 214, 217, 218, 219, 220, 221
Baton Desidijat 164, 212, 220
Batovi, ime 26, 30, 293, 295
Bebius Tampfilus 205
Be 271, 284
Belgija 84, 85, 87
Belgiti 77, 134, 135
Belizar 260, 261, 268, 288
Belluna 86
Beludistan 80
Beograd 139
Besarabija 167
Besarabijci 168
Betlehem 240
Bijela Hrvatska 105, 254, 257, 268, 289
Bitinija 185, 192, 272
Bitinijci 185, 203
Bizant 106, 129, 245, 254, 256, 257, 258, 264,
265, 266, 267, 268, 272, 275, 276, 286
Bizantinci 6, 254, 255, 256, 266, 278, 279
Bjelorusi 89
Bjelorusija 105
Bjelovar 10
Boba, Imre 280
Bojani 77, 134
Bologna 29, 59, 85
Bonis, Luis de 17, 19, 20
Bopp, Franz 97, 102
Borani 69, 70
306
Bosanci 90
Bosna 9, 10, 25, 28, 29, 30, 34, 35, 47, 55, 56, 57, 60, 61, 65, 69, 74,
92, 93, 94, 95, 104, 130, 131, 133, 134, 136, 138, 143, 214, 218, 219,
221, 225, 227, 231, 250, 269, 273, 277, 278, 279, 281, 292, 297, 298
Brajci 182, 221
Bretonci 51
Breuci 77, 134
Breuil, Paul de 101
Brigi 26, 185
Brindisi 75, 76, 121, 185
Britanci 127
Britonci 135
Brut 216
Budak, Neven 252
Budini 61, 108, 124
Buddha 101, 115
Bugari 92, 94, 267, 272
Bugarska 90, 92, 129, 137, 277, 278
Bukovac, Vlaho 291
Bunban 140, 141
Burgundi 235
Busi 61, 108
Butko 279
Butmir 29, 30, 31, 32, 33, 34, 36, 44, 49, 72, 131, 293, 295
Byzantium 11, 245
C
Caere 76
Carcassone 112
Carigrad 92, 254, 256, 257, 265, 272, 275, 277, 278, 285, 286, 288, 300
Catal Huyuk 18
Catmelus 172
Cavii 199
Cavur 85
Cecilije Metel 166, 212, 216
Cezar 162, 216, 228, 252
Chaix, E. 273
Chantre 81
Chaoni 76
Chilbudio 261
307
Cicerej (Cicereus) 185, 205
Ciceron 57, 104
Cigani 28, 139
Cincibilis 183
Cipar 58, 65
Claudio Claudianus 76
Cornwall 25
Crna Gora 90, 93, 95
Crnogorci 169
Crvena Hrvatska 257, 289
Cumont, F. 239
Cviji, Jovan 169
ad 19
akovec 10
eka 57, 90
i, Emil 7
olak, Nikola 298
rnja, Zvane 28, 29, 31, 66, 160, 162, 221, 232
iril 280
D
Dacija 131, 165, 211, 235, 264
Daani 130
Daisitihati (Daisitiates) 61, 134, 138, 214
Dalmacija 6, 8, 90, 95, 134, 145-147, 156, 158, 164-166, 179, 180, 206,
211, 212, 215, 217, 219, 226, 228, 241, 244, 245, 250, 251,
256, 257, 260, 261, 266, 268, 269, 276, 278, 286, 292, 296
Damask 225, 255, 276
Danajci 49, 68, 69, 153, 154, 163
Danilo 30
Danska 88
Daorsi 66, 181, 199, 206
Dardani 59, 149, 156, 157, 159, 167, 168, 169,
170, 181, 182, 189, 191, 198, 203, 206
Dardanija 169, 181, 183, 198, 266
Darije I. 142
308
Darije III. 136, 137, 144, 151, 256
Darije Veliki 48, 50, 79, 99, 101-104, 107, 111, 113-129, 131, 133,
136, 138, 143, 144, 152, 202, 219, 221, 224, 238, 240,
245, 246, 253, 263, 289, 290, 296
Dastagird 256, 276
Decebal 130
Decije I. 234
Decije, Trajan 248
Decimije 187
Dejoke (Dajakku, Deiokes) 107
Delmati (Dalmati) 66, 133, 163, 215, 216
Demeter 34
Demetrije 147, 170, 181, 198
Demetrije II. 157
Demoked 120
Demovi, Miho 227
Deniker 81, 82, 85, 98, 105, 118
Desidijati 219
Desudab 195
Dinarci 5, 10, 23, 26, 28, 31, 35, 44, 48, 49, 55, 57, 59, 63, 65, 66, 67,
73, 75, 76, 77, 78, 82, 86, 88, 89, 94, 96, 98, 105, 106, 108, 109, 118,
135, 150, 153, 155, 163, 187, 227, 228, 251, 253, 285, 295, 296
Dioklecijan 6, 11, 62, 102, 129, 138, 139, 150, 159, 166, 180, 207, 228,
229, 233, 236, 237, 238, 239, 240, 241, 242, 243, 244, 245,
248, 249, 251, 269, 271, 272, 278, 279, 286, 287, 288, 296
Dion 194, 197, 212
Ditioni 134
Diuppaneus 130
Dmitar Hvaranin 88, 147, 148, 149, 150, 158, 159, 162, 164, 202
Dobruda 94
Dodonci 154
Dohousset, pukovnik 81
Domicianus 121
Donja Dolina 67, 69
Dorani 22, 26, 28, 49, 55, 56, 59, 67, 69, 70, 73, 95,
113, 122, 131, 145, 155, 163, 185, 232, 284
Dottin, G. 23, 53, 97, 102
Dra 66, 157, 158, 161, 181, 187, 199, 200, 210, 260, 261, 264
Dubrovnik 41, 48, 242
Duje, sveti 237, 240
309
Dumezil, Georges 155
Dumler 58, 252
Durman, Aleksandar 36, 37, 38, 40, 44, 46, 50
Duronije 160, 170, 171
Duan, car 277
Dvornik, Frantiek (Francis) 106, 107, 292
Dymanes 69
E
Eak 122
Efez 222
Egipat 23, 25, 33, 52, 98, 100, 107, 112, 113, 114, 115, 122, 139,
151, 184, 192, 234, 235, 236, 238, 239, 245, 255, 263
Egipani 26, 47, 62, 71, 100, 123, 150, 159
Ekbatana 115, 224
Elam 61, 68, 112, 140, 141, 142, 180
Elamiti 143
Emona 233
Eneja 154, 156
Enetos (Eneti) 57, 58, 128, 153, 154, 163, 180
Engleska 19, 58, 83, 87
Englezi 20
Enlin 53
Epidamna 148, 157, 260, 261, 264
Epikad 198, 200
Epir 158, 159, 181, 185, 186, 187, 197, 199
Epirci (Epiroti) 149, 159, 169
Epulon 163, 170, 171, 174-178, 198
Eravisci 134
Erdut 56
Este 59
Etelkoz 257
Etiopija 115, 119
Etleva 199, 202
Etolci 147
Etrit 198
Etrurija 60, 232
Etruani 60, 76, 155
Etuta 198
Eudoksija 275
310
Euridika 197
Euzebije Cezarejski 249
F
Fabija 275
Farnaspa 116
Fars 61
Fedime 116, 117
Feniani 113, 123, 145
Filip 137, 147, 205
Filip Makedonski 167
Filip V. 156, 161, 162, 167, 168, 170, 181, 183, 197
Filistejci 79
Filisti 24, 53, 60
Firdusije 284
Flaminije 161
Flavija Justina Augusta 249
Flavije Belizar 259
Flavius Vopiscus 57
Fluvije Centumat, 160
Focije 278
Fokas 254, 255, 275, 281
Fokea 112
Fragijci (Frigi) 26, 59, 99, 100, 185
Frahn, cenzor 284
Franci 11, 23, 51, 56, 57, 77, 135, 234, 235, 249, 252, 268, 280
Francuska 9, 27, 58, 77, 83, 84, 85, 106, 252, 283, 297, 298
Francuzi 9, 283
Fravartis (Fraorta) 110, 111, 112, 114
Freudenreich, Josip 291
Friedrich Lotarinki 277
Frigija 102, 189
Fromm, E. 152
Fulvije Flak 185
Furije 171, 190
G
Gabinije 206
Gabriel-Leroux 59, 60
Gaj 216
311
Gaj, Ljudevit 269, 273, 291
Galati 172, 216
Galatija 215, 254
Galerije 136, 241, 243, 244
Gali 23, 51, 56, 77, 134, 135, 161, 167, 168, 172, 174,
175, 189, 194, 195, 196, 207, 208, 216, 217, 252
Galicija 89, 216, 249
Galija 11, 27, 140, 162, 175, 176, 183, 193, 207, 229, 234,
235, 236, 248, 249, 252, 253
Galijen 133, 234, 249
Galilei, Galileo 16, 36
Galileja 172
Galilejci 172
Gallatier, E. 234
Gardarik 105
Garibaldi 85
Gatterer 284
Gaumata 114, 115, 116, 117
Geloni 124
Gencije 160, 162, 163, 166, 170, 171, 174, 178, 181, 184,
185, 186, 187, 190, 191, 192, 193, 194, 195
Georgijev, Vladimir Ivanov 6, 281
Gepidi 235, 257, 264, 270
Germani 77, 105, 135, 218, 235, 236, 243, 245, 270, 283
Germanik 218, 220
Getaldi, Marin 41
Geti 124, 137, 167, 270, 296
Girshman, Roman 62, 97, 98, 107, 108, 120, 127, 128, 290
Glasinac 25, 34, 49, 55, 65, 69, 88, 89, 93, 187, 293, 295
Gobineau 80
Goebbels 285
Goossens, Godefroy 98, 102
Gorbyas 117
Goti 11, 84, 105, 234, 235, 250, 254, 259, 260, 261, 268, 270, 282, 288, 296
Gracijan 248
Gray 88
Grci 5, 21, 35, 57, 67, 70, 79, 92, 95, 96, 101, 114, 120, 121, 123, 125,
145, 147, 150, 157-159, 163, 215, 219, 221, 232, 256, 260, 263
Grka 22, 23, 24, 34, 52, 66, 69, 79, 94, 95, 96, 98,
104, 115, 121, 145, 155, 158, 205, 232, 234, 296
312
Grenland 23
Grgur Barski 136
Grubii, Klement 249, 250
Gruda Boljevia 31, 32, 72
Gunduli, Ivan 291
Guti 141
H
Haatti (Hatti, Hati) 23, 25, 54, 61, 62, 97, 99, 100, 102,
105, 106, 107, 109, 111
Habsburgovci 258, 269, 271
Hadrijan 221, 238, 280, 281
Halkokondiles, Leonik 57
Hamilton, Edith 22
Hamm, Josip 249, 271
Hammer-Purgstall, Joseph von 283
Hang-Matana 109
Hanibal 149, 159, 161, 167, 192, 197, 218
Hardy, G. 234
Harran 112
Hatami 299
Hatiari 108
Hat-Patuka 61, 62, 97, 102
Hatussa 99
Hatuzas 99
Hawes 96
Hazari 89
Hebreji 110, 172
Hektor 71
Helada 281
Helena 69, 238, 246
Heleni 71, 77, 135, 154, 163
Heneti 164, 211
Hera 34, 69
Heraklije 11, 245, 254, 255, 256, 257, 259, 267, 268,
275, 276, 278, 281, 286, 289, 296
Hercegovina 66, 90, 92, 93, 94
Herder, Gottfried 252, 283
Herkuniati 134
Herod 224
313
Herodot 26, 48, 49, 53, 57, 58, 60-62, 66, 68, 69, 70-73, 75-77, 79,
100, 102, 104, 105, 107-110, 111-115, 117, 118, 120-128, 136,
138, 139, 145, 153, 154, 156, 157, 164, 168, 170, 180, 185, 198,
204, 211, 227, 262, 263, 270, 271, 284, 290, 291
Heruli 261, 264
Herve, G. 87
Hetiti 23, 25, 28, 54, 79, 97-99, 100, 102, 107, 143, 153, 154
Heziod 114, 153
Hipije 193
Homer 49, 56, 68, 69, 70, 71, 103, 153, 154, 163
Homo, Leon 76, 118
Honorije 249
Honun 198
Horhati 105, 106
Hosroes 254
Hostilije 183, 190
Hrastovaa 56
Hrvati 5, 6, 7, 11, 12, 20, 24, 90, 92, 93, 94, 106, 111, 129, 139, 142,
143, 227, 245, 250, 252, 253, 257, 258, 267, 268, 269, 270,
271, 273, 276, 278, 280, 281, 286, 289, 292, 296, 298, 299
Hrvatska 7, 9, 10, 11, 24, 27, 87, 90, 107, 131, 138, 142, 156, 191,
257, 258, 273, 278, 280, 289, 292, 297, 298, 299
Hrvatsko Kraljevstvo 5, 6
Huart, C. 119, 121, 123, 140, 142
Huban Imen II. 141, 142
Huban Mana 140
Huban Numena 140
Hum Ban Alda 140, 141
Huni 11, 257, 259, 260, 261, 262, 263, 266
Huriti 79, 97, 102, 107
Hyastaspa 116
Hydarna 115
Hyleis 60, 69
I
Iapygi (Japygi, Japigi) 60, 76, 77, 121
Iberija 84, 112
Ikonija 222
Iliri 5, 6, 10, 11, 30, 55, 57, 60, 65, 66, 68, 69, 72, 73, 77, 88, 99,
100, 103, 127, 128, 131, 133, 134-136, 138, 145-150, 153, 154,
314
158-160, 163, 164, 166, 168, 171, 172, 174, 178, 180, 187, 192,
199, 200, 203, 205, 207-211, 214, 215, 217-219, 221, 222, 227,
228, 232, 236, 237, 243, 250, 252, 258-260, 269, 274, 279, 280,
285, 286, 292, 296
Ilirija 5, 10, 29, 63, 121, 134, 135, 138, 140, 145, 146, 148, 156, 158-161,
163-165, 167, 169, 170, 178-183, 185, 190-195, 197, 198, 200,
202, 203, 205, 208, 209, 211, 226, 243
Ilirik 136, 191, 194, 206, 216, 217, 221, 234, 239, 245, 246, 250, 251,
259, 260, 264, 266, 278
Indija 5, 25, 28, 49, 52, 59, 62, 98, 101, 102, 105,
115, 118, 119, 155, 205, 236, 285, 296
Indoeuropljani 23, 79, 107, 155
Inocent, papa 277, 279
Intafernes 115, 117
Irak 107
Iran 23, 25, 68, 79, 80, 98, 99, 107, 111, 113, 127, 140,
141, 144, 152, 233, 234, 236, 240, 241, 242, 257, 299
Iranci 5, 71, 77, 79, 102, 106, 107, 113, 116, 121, 125, 139, 227, 255, 263
Irska 135
Island 23, 88
Istono Rimsko Carstvo 111, 245, 249, 254, 255, 258, 259, 275
Istra 85, 134, 161, 162, 166, 167, 171, 172, 175,
176, 178, 179, 181, 182, 183, 215, 233
Isus 225, 226, 227, 229, 240, 249, 253, 292
Italija 10, 25, 29, 35, 59, 60, 75, 76, 83, 84, 85, 87, 95, 96, 98, 104,
118, 160, 175, 182, 184, 213, 214, 216, 218, 219, 227, 229, 231,
234, 235, 239, 242, 253, 257, 259, 260, 264, 266, 296, 298
Italioti 77, 135, 207
Ivan IV, papa 256, 276
Ivan Krstitelj 224
Izaija 223
Izrael 119, 224
J
Jajce 227
Japigija 120
Japodi 60, 66, 75, 77, 121, 138, 180, 216
Japodija 180, 182, 183, 185
Jazi 134
Jazon (Jason) 21, 48, 111, 161
315
Jerihon 18
Jeronim, sveti 76, 229, 230, 249, 250
Jeruzalem 224, 225, 228, 255, 256, 276
Jonjani 113, 121, 125
Jordanes (Jordan) 105, 106, 271, 272
Joubenville, Darbois de 23, 53, 97, 102
Jovijan 248
Juda 223
Jugoslaveni 90, 269
Jugoslavija 299
Julije Apostat 229, 248
Junije 176, 177
Juri, Ivan 30, 38
Justin 265
Justinijan I. 259, 260, 263-265, 287, 288
Justinijan II. 266
Justinijan Mlai 272
Jutunzi 235
K
Kade 62, 100
Kain 63
Kajo, sveti 228, 229, 237, 251
Kalcedonija 123, 129
Kaldeji 81, 245
Kambis I. 112, 115
Kambis II. 100, 112, 114, 115, 116, 117, 118, 122, 129
Kanaan 53
Kanada 22
Kantabrija 217
Kapadokija 61, 97, 102, 254, 255
Kar 236, 287
Kar Duniash 97, 98, 107, 143
Karadi, Vuk 273
Karanos 205
Karavancije 197, 199, 201, 202, 206, 209
Karija 102, 107, 113, 120, 125, 290
Karin 236, 287
Karlo Veliki 108, 143, 257
Karni 77, 134
316
Karnija 180, 182, 183
Kartaga 24, 59, 146, 157, 158, 160, 161, 164, 255
Kartaani 113, 149, 157, 159
Kasije Dion 165, 166, 183, 211
Kasiti 79, 97, 98, 107, 143
Kai, Bartol 227
Kamir 142
Katari 77, 134
Katon 57
Katon, Marko Porcije Stariji 157
Kelti 23, 51, 56, 65, 66, 77, 84, 99, 113, 134,
135, 136, 137, 138, 161, 252,
Kenija 19
Kilikija 48
Kir Veliki 70, 100, 112, 113, 114, 117, 120, 144, 224, 242
Klakar 29, 31, 32, 34, 36, 293, 295
Klaudije 171, 176, 193, 199
Klaudije II. 234, 236, 248
Klaudije Pulher 177, 178
Klaudije, Marko Aurelije 234
Kleopatra 192
Klondik 195
Klor, Konstancije 236, 238, 246
Kluk (Klukas) 227, 257
Kolapijan 21
Kolumbo, Kristofor 285
Konstancije II. 249
Konstantin filozof 150
Konstantin Veliki 228, 235, 244, 245, 246, 247, 249, 250, 300
Konstantin VII. Porfirogenet 267, 2668, 270, 276, 280, 286
Kopti 245
Kornakati 134
Kornelija Augusta 233
Kornelije August 249
Kornelije Scipion Mlai 157
Koruka 87
Kosovo 34, 169, 277
Kotromanii 135, 252
Kraljevina Hrvatska i Dalmacija 258, 292, 296
Kramer, Samuel Noah 53
317
Kreta 25, 34, 95, 96
Krnjak 2, 12, 219, 251
Ksenofont 70, 112, 121
Kserkso 114, 119, 121, 142, 152, 170
Ktezifon 239, 255, 256, 276
Ktezije 139
Kulin, ban 10, 31, 144, 277
Kurdi 81
Kurdistan 22, 80, 111
Kvadi 248
Kvint Kurcije 26, 60, 104, 136, 138, 154
Kyaksar 112
Kyrilles 150
L
Labeati 163, 178, 179, 180, 181, 191, 198
Lagos 137
Laktancije 228, 238
Landzert 89
Langobardi 257, 265
Latini 69, 155, 163, 166-168, 180, 181, 219, 221, 231, 236, 241, 245, 252, 260
Lativici 134
Lav IX, papa 277
Legrand, E. 108, 139
Leshe 161, 191, 199
Liban 111
Liburni 57, 60, 68, 76, 77, 138, 179, 217
Liburnija 179, 180, 215
Licinije Strabon 173, 186, 187, 189, 193, 206
Lidijci 59
Liguri 58
Lipoksais 108
Lisinski, Vatroslav 291
Litani 221, 250,
Livno 131, 163, 221, 224, 225
Lombardi 140
Lommel, Andreas 21
London 19, 298
Lorenz, Konrad 127
Lovas 56
318
Lozi, Grgo 221
Lucija 19
Lui, Ivan 156, 160, 164, 166, 179, 202, 210
Luka, sveti 226, 227
Lukrecije 187
Lulubu 141
Luther, Martin 229, 230
Luviti 79, 97, 107
Lydia (Lidija) 112, 142, 189
M
MacQueen 23, 25, 53, 54, 61, 62, 70, 100
Madrid 298
Maari 91, 92, 94, 106, 257, 258
Maarska 24, 90, 131, 272
Magi 61, 79, 108
Mahmut-paa Hirvat 257
Mahrik 285
Mailhet, Andre 140
Makedonci 26, 121, 136, 138, 149, 152, 156, 159, 166, 167, 169, 182-185,
187, 189, 190, 191, 199, 203, 205, 210, 280, 281
Makedonija 17, 19, 20, 29, 57, 65, 121, 129, 133, 136, 138, 146, 151, 158,
161, 162, 168-170, 175, 182, 183, 185, 186, 190-193, 195, 196,
198, 203-207, 210, 219, 221, 233, 281
Maksimijan 236, 246
Maksimilijan 239
Malta 226
Mamula 184, 261
Mandana 112
Mandani 99
Mandroklo 123
Mandrovi, Adam 291
Manije 238, 239
Manlije (Manlius) 171, 175, 176, 177, 205
Marcel 168
Marcellin, Ammien 101
Marcijal 171
Mariyanni 98, 107
Marko Antonije 88, 187
Martin, sveti 229, 249
319
Masageti 262
Mazaei 66
Mazaji 134
Maurani, ban 269, 291
Meandar 122
Medeja 21, 22, 48, 111, 161, 292
Medija 23, 25, 58, 61, 62, 79, 80, 100, 107-112, 115,
118, 121, 126, 129, 152, 180, 224, 246, 262, 263
Medijci 5, 22, 48, 49, 53, 58, 61, 70, 75-77, 79, 81, 82, 99-101, 103,
107-109, 111-114, 116, 118, 121-123, 127, 128, 130, 131, 135,
136, 142, 143, 180, 227, 228, 253, 262, 270, 290-292, 296
Medika 169, 170, 195, 272
Medina 276
Medion 147, 158
Medoakes 75
Meduli 75
Meduza 22
Megabaz 128, 129, 136, 142
Megabys (Megabaz) 115
Meka 276
Melanchloeni 124, 125, 126, 270
Melita 226, 227, 251
Memfis 113
Menandar 284
Mendel, Gregor 36
Merkale, Jean 23, 51, 58, 77, 135, 172
Messina 157
Metapontes 75
Meteon 75, 163, 171, 181, 185, 194, 197, 198, 202, 209
Metodije 280
Metrodor 194
Mezopotamija 25, 52, 96, 141, 245, 254, 256
Mihajlo III. Pijanica 278
Mihaljevi, Jozo 10, 225
Mikanovci 38, 39
Mikena 60, 66, 70
Minsk 89
Miseni 59
Mitani (Mitanni) 62, 98, 99, 100, 107, 109, 236
Mitridat VI. 187, 215
320
Moezija 272
Mohenjo Daro 52
Moldavija 167
Mommsen, Theodor 243
Mongoli 79, 257
Moravska 90, 278, 280
Mork, 194
Moyenmoutier 277
Muhamed, prorok 276
Mursil I. Haatti 98, 107
N
Nabukodonosor 224
Nadou, Jean 30, 102, 115
Napoleon 150, 159, 283
Naram Sin 99, 103, 140
Narses (Narzes), ah 102, 236, 238, 240, 241, 243, 254, 255
Narzet 261
Nemanja 277
Nemi, Antun 291
Nerentini 76
Neron 222, 229
Nestor 6, 106, 217, 270, 271
Neuri 124, 125, 126, 271
Nijemci 9, 86, 91, 271
Nikola, sveti 274
Nikomedija 11, 239, 240, 243, 244, 251
Nin 130, 232, 274
Niniva 112, 256
Ninoslav, ban 140, 144
Nisibis 102, 236, 240, 241
Nizozemska 23
Nordijci 82
Norik 219, 221
Norveka 23, 88, 89
Norwich, Julius 259, 266, 267
Novi eher 31, 32
Nuga 141, 142
Numerijan 236, 287
Numiani 189
321
NJ
Njemaka 83, 87, 89, 102
O
Obri 11, 254, 260, 276, 278
Odenat 233
Odoakar 249, 253
Oeneum 191
OGrady, Demond 135
Oktavijan 88, 148, 159, 165, 187
Oktavijan August 211, 212, 216, 217, 218, 219, 220, 231, 133
Oktavije 204
Olimpion 194
Omar, kalif 256, 276
Orduvai 24
Orfej 57
Orhomena 66
Oseriati 134
Osijek 30
Ostrogoti 264
Otanes 114, 115, 116, 117, 122, 126, 129, 130, 131, 136, 143, 290, 291
Otomani 289
Ottawa 298
Ovidije 57, 221
P
Padanija 140
Paflagonija 57, 153, 154, 215, 254
Pakistan 107
Palestina 222, 263, 288
Palestinci 60
Palmira 234, 235
Pam-philioi 69
Pannonia Savia 138, 139
Panonci 133
Panonija 10, 29, 104, 106, 133-136, 138, 144, 152, 165, 166, 195, 211,
212, 215, 216-221, 227, 231, 234, 242, 248, 249, 251, 268-270,
273, 278, 286, 290
Panonske dijeceze 11, 62, 129, 138, 249, 254, 257, 267, 268, 272,
276, 286, 296
322
Pantauh 194, 196, 199
Papinius Status 121
Papuazija 17
Paralati 108
Paral-Hati 109
Paratakeni 61, 79, 108
Parmenion 194
Parmys 117
Parthi 152
Paul Emilije 193, 203-206, 208, 209
Pavao III, papa 245
Pavao VI, papa 277
Pavao, sveti 6, 222, 225, 226, 227, 229, 245, 250, 251, 281, 282
Peenezi 258
Pediculi 121
Pelazgi 22, 24, 35, 60, 62, 70, 71, 72, 73, 76, 77, 95, 98, 99,
107, 110, 121, 154, 163, 204, 292, 295
Peleti 24, 53, 60
Pelignini 76
Pella 168, 195-198, 204, 206, 207, 209
Peloponez 22, 28, 69, 158, 162, 266, 281
Pemba Haattski 99
Peonija 169, 206
Peonjani 128, 129
Peperno 196, 202
Pergam 215
Perintijci 128
Perzej 22, 134, 156, 157, 162, 166, 170, 181, 182, 184-187,
189, 191-201, 203-208, 210
Perzepolis 68, 119, 151, 180, 256, 276
Perzija 96, 113, 115, 117, 118, 137, 138, 142, 152, 249, 255,
262, 275, 276, 284
Perzijanci 22, 71, 79, 81, 99, 107, 113, 114, 116, 121, 122,
124-126, 129, 136, 142, 143, 224, 235, 236, 254-257, 276, 288
Petar, sveti 69, 138, 240, 242, 253, 280
Petilije 196, 202
Phanote 192
Phoinike 159, 160
Pidna 204
Pilar 268
323
Pirusti 134
Pittard, Eugene 22, 23, 26-28, 30, 35, 57-59, 67, 77, 88,
97, 105, 135, 155, 161, 228, 269, 272
Plator 197, 198
Pletorije 185
Pleuratus (Pleurat) 147, 158, 191, 197, 199
Plinije Stariji 57, 60, 61, 75-77, 79, 104, 105, 113, 121, 125, 131, 133,
134, 137, 145, 164, 178, 211, 212, 213, 221, 227, 272, 286
Plotin 239, 249, 251
Plutarh 114
Podunavlje 23, 25, 26, 33, 51, 57, 77, 102, 108, 135,
Pokupljani 134
Poliart 194, 197
Polibije 88, 146-150, 157-159, 164, 166, 202, 211, 227
Polikrat 122
Poljaci 89, 91, 271
Poljska 6, 105
Pompej 215, 216
Porcije 168
Porfirije 239, 251
Portugal 56, 84, 98
Preradovi, Petar 291
Priska 238, 244, 249
Prob, Marko Aurelije 235, 236
Prokopije 65, 106, 254, 258-266, 269-272, 278, 280, 286, 288, 296
Prometej 18
Propercije 57
Prusija 283, 284
Pruzija 167, 185, 192
Psammitik 113
Ptolomej 137, 192
Publije Kornelije Scipion Nazik 216
R
Ramzes II. 100
Rastko 277
Raka 65, 277, 278
Ravena 220, 266, 271
Razates 256
Renfrew, C. 6, 24, 26, 53, 97, 102, 108, 143, 144, 155
324
Reetarica 144, 223, 224, 225
Rhodanus 140
Rim 6, 7, 11, 63, 68, 76, 123, 147, 149, 150, 154, 156-168, 170-172,
175-178, 180-187, 190, 192, 193, 197-198, 201, 202, 204-220,
222, 226-228, 231, 235, 237, 238-240, 242-245, 249, 251, 253,
259, 264, 275, 277-280, 296, 300
Rimljani 6, 57, 130, 134, 138, 146, 147, 149, 157-159, 164, 166, 170,
172-179, 181-186, 189-196, 199, 200, 201, 203, 208-210,
212, 214, 215, 217-219, 221, 222, 232, 233,
238, 252, 254, 259, 260, 261
Rimsko Carstvo 6, 7, 10, 8, 151, 156, 207, 215, 220-222, 228, 229, 233,
241-243, 245, 247, 248, 253, 254, 260, 261,
266, 279, 289, 290, 292, 296, 300
Ripley 82
Risan 146, 147, 149, 150, 158, 159, 163, 181, 206
Rodos 148, 149, 158, 159, 194, 196, 197
Romi 28, 139
Romul August 249, 253
Rougemont, Denis de 35, 135
Roussel, Denis 147, 158
Rumontzoff, N. De 283
Rumunji 92, 169
Rumunjska 131, 257
Rurik 90
Rusi 89, 91, 284, 285
Rusija 6, 83, 92, 94, 105, 118, 283
Rusko Carstvo 90, 151, 283
Ruteni 92
S
Sabelijci 60
SAD 297, 298, 299
Sagunt 197
Saka 125-127, 217, 222, 262, 263
Sakalibi 262, 263, 270, 282, 284, 285
Saksonci 248
Salinas Price, Robert 154
Salmanasar III. 134
Salona 216, 243
Samariani 225
325
Sarajevo 33, 55, 93, 225, 295, 298
Sard 120, 129
Sargon I. 140
Sargon II. 100
Sarmati 118, 215, 217, 236, 253, 270
Sarmatija 105, 235, 262
Sarmatsko Carstvo 104-106, 151
Sarmizegetusa 130
Sarum Bani 140
Sarva 46, 49, 51, 56, 131, 295
Sasanidi 152, 242
Sassa 87
Saul 225
Sauromati 124
Schlimann 154
Schmidt, R. R. 30, 36
Semiti 79
Sempronije Tuditan 216
Serapili 134
Sereti 134
Sergije, patrijarh 276
Servilije 193
Seston, William 15, 159, 207, 236-243
Shibar 142
Sicilija 24, 158
Sicinije 185
Sigini 57, 58, 75, 103, 109, 111, 112, 121, 128, 131, 138,
139, 154, 163, 217, 224, 262
Siloson 122
Singidun 264, 270
Sirija 25, 96, 100, 107, 112, 192, 254
Sirmij 234, 235, 270, 280
Sirmos 137
Sisak 134, 139, 164, 211, 217, 233, 249
Skadar (Skodra) 94, 181, 200, 201, 205, 206
Skandinavci 90
Skandinavija 21, 296
Skerdelaidi 149, 159
Skerdeled 199
Skiti 60, 82, 107, 108, 118, 122, 124-126, 139, 215
326
Skitija 18, 120, 122, 124, 125, 127
Sklabenoi 6, 11, 258, 259, 26, 262, 263, 266, 270, 280, 296
Skoplje 272
Skordisci 77, 131, 133-135, 168, 169, 181, 182, 198, 216
Skudra 109, 126, 128, 129, 130-132, 136, 138, 143, 144,
217, 221, 222, 242, 290, 291
Slaveni 6, 7, 11, 23, 77, 90, 91, 92, 94, 106, 118, 135, 178,
252, 258, 261, 262, 263-269, 271, 272, 276,
278-280, 282-285, 292, 296
Slaves 259
Slavonija 30, 56, 90, 249
Slovaci 90, 271
Slovaka 105, 125, 272
Slovenci 90, 92, 271
Smerdis 115-117
Sogdanija 105
Sogdi 79
Sokrat 15, 70
Solin 166, 212, 216, 228, 232, 237, 239, 241, 243,
251, 254, 256, 266, 268
Soloveti 175, 195
Solun 157, 189, 194, 207, 233, 241, 265, 267, 272, 278, 281
Sorabi 271, 272
Spartanci 121, 122
Split 140, 180, 233, 240, 288
Spoleto 210
Sporoys 261, 262, 263, 270, 282, 296
Srbi 92-94, 272, 273
Srbija 92, 94, 299
Srijem 29, 36, 90, 249, 257, 264
Srijemska Mitrovica 9, 249, 280
Staljingrad 9
Stara Gradika 9
Statilije Taur 165, 212
Stefan Prvovjenani 277
Stockholm 35
Strabon 26, 57, 60, 65, 69, 75, 77, 79, 104, 105, 131, 133, 134,
136, 137, 139, 161, 164, 166, 172, 194, 211,
214-216, 219, 227, 232, 242, 286
Strozzi, Marija Ruika 291
327
Struhati (Struhates) 61, 62, 79, 100, 108
Stulli, Joakim 227
Suevi 84
Sulpicije Galo 203
Sumer 53, 111
Sumerani 53, 110, 111
Supplulium 100
Surin 50, 51
Svetonije 214, 217-219, 221, 228, 242
Synop 154
apur I. 233, 236, 238

arbaraz 254-256, 276
ibenik 30
ii, Ferdo 219, 268-270, 278, 281
kobalj, Ante 163
koti 135, 248
kotska 89
panjolska 33, 56, 113, 118, 197, 234, 236, 249
unji, biskup 51
u 120, 123, 141
vedska 88, 89
vicarska 35, 83, 84, 86, 87
T
Tacit 61, 155, 217, 235
Tadikistan 112
Talijani 85
Tanais 105
Tanzanija 24
Tarkvinije Oholi 123
Tarsos 48
Tatari 236, 257
Tauri 124
Taurisci 77, 134
Teglath-Phalazar 111
Teheran 299
Teodozije I. 249, 267, 275, 277
Tepe Sialk 79, 79
328
Terencije Varon 185
Terentius Tauscivicanus 205
Tertulijan 240
Tesalija 33, 69, 96, 145
Tetrik 235
Teuta 146-149, 157-160, 162, 163, 181, 187, 190, 197-199
Teutik 201
Thurnam 83
Tiberije 63, 164, 212, 213, 214, 218-221
Tihodrag, pop 250, 251
Timotej 251
Tirinsa 66
Tit Livije 29, 57, 76, 134, 153, 155, 156, 160, 163-169, 171, 172, 174-179,
181, 182, 184, 186, 189, 191, 194-196, 198-209, 211, 228, 261
Tito, Josip Broz 298
Toma Arhiakon 105, 250, 268
Tomaevi, Stjepan 57
Tomii 10
Tomislav, kralj 210
Torimuth 260
Toskana 76
Totila 259, 260, 264, 265
Traani 30, 57, 65, 94, 124, 128, 167, 170, 182, 189, 218, 263
Trajan 130, 263
Trakija 59, 122, 124, 128, 129, 131-133, 136-138, 145, 165,
169, 181, 205, 211, 216, 219, 221, 222, 261, 264-266, 272
Traspi 108
Trebelije 192
Trebelius Pollio 57
Trevelyan, G. M. 19, 20
Tribali 137
Troada 33, 129, 145
Troja 55, 154,
Trojanci 153
Trpimirovii 136, 247, 252, 258, 274
Trsat (Tarsatica) 22, 48, 110, 233
Trst 48, 93, 169, 233
Truhelka, iro 32-35, 49, 56, 57, 68, 69, 103
Tukidid 155
Turanci 82, 89, 111, 125, 284
329
Turci 91, 106, 227, 257, 285
Turska 22, 24, 57, 100, 107, 268, 284
Tut-Ank-Amon 100
Tvrtko I, kralj 278
Tyrint 70
U
Udine 85, 86
Ukrajina 6, 33, 105, 218, 263, 271
Ukrajinci 89, 285
Ulcinj 206
Ulfila 247, 249, 250, 264, 270
Uman Menanu 141, 142
Umbri 60, 75, 76, 154
Umbrija 23, 60
Unetice 35, 155
Unpatar Huban 140
Unta Huban 140
Urartu 62, 112
Urban VIII, papa 279
Uskana 190-192
V
Valent Flavije 248, 250
Valentini 76
Valentinijan I. 248
Valentinijan II. 247, 248, 249
Valentinijan III. 250
Valerija 238, 244, 249
Valerijan 233
Valerije Ancijat 209
Vallois 78
Valona 200
Vandali 84, 235, 270, 288, 296
Varegi 90
Varkiani 134
Varon 113
Velani 135
Venecijanci 211
Venedi 271
330
Veneti (Venetes) 57, 60, 69, 76, 76, 128, 154, 155, 161, 180
Veneto 69, 135, 161
Veretini 76
Verger, M. V. 179
Vergilije 154, 160
Vertesszollos 24
Vespazijan 271
Vidovi, Mirko 5-7, 9-11, 297-299
Vigilije 264
Villanovci 59
Villanuova 29, 35, 155
Virgilije Nazo 121
Vitaspa 110, 115, 238
Vitalije 260
Vito, fra 277
Vitruvije 194
Vizigoti 105, 248, 253
Vlai, Matija 229, 230
Vlasi 77
Vojnomir 257
Volsqui 76
Voltaire 283
Vranduk 164, 212, 213, 218, 219
Vuedol 29, 31, 34, 36, 43, 49, 50, 52, 56, 67, 72, 293, 295
Vuedolci 29, 31, 37, 39-47, 50, 51, 52, 53, 227
Vudini 79
Vuki Hrvatini, Hrvoje 279
Vukovar 36
Vusi 79
Z
Zaban 140
Zab-Ban 140
Zadar 10, 49, 68, 69, 180, 240, 297, 298
Zagreb 10, 49, 129, 291
Zapadno Rimsko Carstvo 136, 245, 249, 275, 296
Zarathustra 5, 7, 10, 18, 19, 50, 69, 73, 101, 103, 110,
111, 114, 115, 125, 131, 143, 144, 152,
155, 223, 224, 238, 240
Zaton 274
331
Zemun 90
Zenobija 233, 235
Zenon 253
Zeus 69, 71, 154
Ziusudra 53
Zorobabel 224
Zuckerkandl 91
Zvonimir, kralj 6, 7, 138, 271, 281
idovi 5, 7, 224-226, 228, 238, 255, 275
W
Wege 66, 69
Wendi 90
Wiching 280
Wilkes, John 88
332
SADRAJ
POVIJEST JADRANSKO-PODUNAVSKIH
ZEMALJA DO STOLJEA SEDMOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5
IZ TAME PROLOSTI NA SVJETLO DANANJICE . . . . . . . . . . . . . .9
UVOD U METODOLOGIJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13
I. HOMO EUROPEANUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17
Openito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17
U naem podneblju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19
Homo Dinaricus sive Adriaticus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26
II. RAZVIJENA JADRANSKO-PODUNAVSKA PRAKULTURA . . .29
Rukotvorine na temeljima kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29
Rukotvorine oituju misao - vuedolski kalendar . . . . . . . . . . . .35
Kozmoloki sustav na vuedolskom kalendaru . . . . . . . . . . . . . . .37
Plonost i prostornost simbola
vuedolske kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
Vjerske znaajke vuedolskog ovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44
Sedam tisua godina pismenosti! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49
III. POSTANAK ILIRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55
IV. SVIJET U KOJEM SE ZBIVALO RASELJAVANJE DINARACA .63
Ope prilike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .63
Izgradnja ilirske zajednice plemena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64
Vjera Pelazga ostala je i vjera Ilira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72
V. PRAVCI I DOMETI RASELJAVANJA DINARACA . . . . . . . . . . . .75
Znanstveno-antropoloki aspekt identiteta i
raseljavanja Dinaraca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
VI. HATI SU BILI PRETEE U ORGANIZIRANJU
PRVOG SVJETSKOG CARSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97
VII. NASTANAK MEDSKO-PERZIJSKOG
SVJETSKOG CARSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .103
Svijest o srodnosti Ilira i Medijaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .103
Darijeva epopeja na europskom tlu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113
Otanes idejni zaetnik epopeje Darija Velikog . . . . . . . . . . . .114
Veliki most izmeu Azije i Europe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .118
Darijeva povijesna lekcija: kako bez rata od
neprijatelja uiniti saveznika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123
333
Otanesova uloga u organizaciji satrapije Skudra i
prostori na kojima je postojala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126
VIII. KAKO JE NASTALA PANONIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .133
IX. ILIRSKA POMORSKA VELESILA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145
Dva tematska navoda francuskih strunjaka: . . . . . . . . . . . . . . .145
Punski i ilirski ratovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145
Ilirski pisani ugovori i ilirska korespondencija . . . . . . . . . . . . . .146
X. NASTANAK CARSTVA LUKAVOSTI I NASILJA . . . . . . . . . . . . .151
Kako je Makedonija osvojila svijet a izgubila samu sebe . . . . . .151
Ope stanje uoi sloma Istre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156
Bezrazlona okupacija i nagodba saveznika . . . . . . . . . . . . . . . .164
Kronika muenitva Istre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166
Stanje uoi pada i junog dijela ilirske obale . . . . . . . . . . . . . . . .179
Otpor izoliranoga kralja Gencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190
Pade najprije Makedonija, a usput i juna Ilirija . . . . . . . . . . .203
udne li sudbine kralja Gencija i slobodne Ilirije . . . . . . . . . .205
Od okupacije s izgovorom do okupacije bez razloga . . . . . . . . .210
XI. ILIRI I RIMSKO CARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215
Prodor rimskih legija u unutranjost ilirskih . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
zemalja tek predstoji... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215
Kranstvo omoguuje odranje domaeg jezika i
nacionalne svijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222
MATERIJALNI DOKAZI PRASTARE NAZONOSTI
MAZDAIZMA U BOSNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225
XII. ILIRSKI VLADARI PREUZELI SU VLAST NAD CARSTVOM I
OD RIMSKOG NAPRAVILI SVJETSKO CARSTVO! . . . . . . . . . . . .231
Ilirski su gradovi srueni, grade se rimske kolonije . . . . . . . . . .231
Razdoblje ilirskih vladara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .234
Od Rimskog Carstva reformama nastade opet
svjetsko Carstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .242
Zahvaljujui irenju tolerantna kranstva raste
samosvijest mnogih naroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245
XIII. SILA SE SILOM LOMI, JEDINO JE DUH POSTOJAN . . . . . .253
Je li naziv Slaveni pogreka ili izmiljotina? . . . . . . . . . . . . . . .258
U kontekstu povijesti Bizanta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258
Iliri doli sebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
Sporoys upadaju u tue zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261
Prokopije o divljatvu Slavena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263
334
to je o tome zapisao bizantski car
Konstantin VII. Porfirogenet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267
Magistralno miljenje prof. dr. Ferde iia o
Bijelim Hrvatima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .268
XIV. STOLJEE SEDMO: RASKRIJE ANTIKE I
SREDNJEG VIJEKA PREDMET ZA PRODUBLJENO
PROUAVANJE I SINTEZU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .275
Nakon Carstva Teodozijeva linija podijelila je i kranstvo .275
Poetak sektatva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .276
XV. NAMJERNO ISKRIVLJIVINJE POVIJESTI
PLAN JE ZA LOU BUDUNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283
Anamneza povijesne amnezije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283
Panslavizam je izmiljotina stratega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .285
Ilirski imperatori Dioklecijan i Justinijan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .287
ZAKLJUAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289
RESUME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .293
SAETAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295
BILJEKA O AUTORU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297
BIBLIOGRAFIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301
Kazalo imena, etnikih skupina i geografskih pojmova . . . . . . . . . . .303
335

Povijest Jadransko-Podunavskih Zemalja Do Stoljeća Sedmog

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Povijest Jadransko-Podunavskih Zemalja Do Stoljeća Sedmog

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Mirko VIDOVI

Copyright Mirko Vidovi 2012.

Lektura i korektura hrvatskih tekstova

Oblikovanje naslovne stranice

Akademik Mirko Vidovi u svojoj knjizi Povijest jadransko-podu-

Tko ovu knjigu-sintezu proita vie puta, sigurno e je razumjeti.

Pisanje povijesnog pregleda je

4 Lommel, A. L homme prhistorique et primitif. Geneve : Cremille, 1969.

Homo Dinaricus sive Adriaticus

19 rnja, Z. Kulturna historija Hrvatske. Zagreb : Epoha, 1965. Str. 14.

Rukotvorine na temeljima kulture

24 rnja, Z. Kulturna historija Hrvatske. Zagreb : Epoha, 1965. Str. 16.

Gruda Boljevia, prva skupina nalaza:

Butmir je bio za tadanje prilike pravi industrijski centar. Na cijelom

Slika 3: Keramika figura naena u

28 Isto, str. 80.

Rukotvorine oituju misao - vuedolski kalendar

32 Durman, A. Vuedol tree tisuljee prije nae ere. Zagreb, 1988.

Kozmoloki sustav na vuedolskom kalendaru

Slika 4: Vinkovaki lonac,

Slika 5: Boca iz Mikanovaca

Plonost i prostornost simbola vuedolske kulture

privredu i stoarstvo, tj. ista je povrina jedno vrijeme bila panjak, a

Slika 7: Ilirska kaciga s

Slika 9: Orion kao simbol majinstva.

za svetkovanje majinstva. ini se da su u to doba, kad su mukarci

Slika 10: Obredna

krakom kriu sa sreditem od dviju koncentrinih krunica. Vjerujem

zacija vjerojatno postala dovoljno bogata i poznata u svijetu, pa su na nju

Sedam tisua godina pismenosti!

44 Mandjeralo, S. Ilirski san Grege Lozia. MH, Livno, 1992.

rog euroazijskog svijeta,45 i naao znak II u egipatskom neohijeroglif-

45 Armenological studies; reaserch, and exibits. Atla, Chelmsford, Mass. USA

Tko su bili doljaci koji su staru kulturu Dinaraca podigli na vii

Slika 14: Ilirski glazbeni

55 Grand Larousse. Sv I, str. 621.

Medijci su podrijetlom bili Arijci, tvrdi Herodot. No, njihov se

Koliko god osvajai bili uspjeni u svom nametanju vlasti drugim

Izgradnja ilirske zajednice plemena

imenu drevni naziv varda. U tom su smislu zanimljivi i nalazi pohra-

75 Grand Larousse. Sv. 4, str. 192.

roko - bili su to odista bljetavi bronani ljudi78 sa elinim orujem,

proljea. Oblik zvijeza Oriona podsjea na enu s podignutim rukama

83 Herodot. Logoi. VI, 137.

O Medijcima, potomcima nekadanjih Arijaca, Herodot tvrdi da su

Znanstveno-antropoloki aspekt identiteta i

95 Herodot. Logoi. IV, 9.

Slika 23: Denikerov raspored rasa u Europi po antropolokom kriteriju.

Slika 24: Ripleyjev raspored rasa u Europi po antropometrijskom kriteriju; dananji

68. Posve je oito da suvremena istraivanja ve mogu dokazati da

94. to se pak HRVATA tie, da su se nekad i nalazili s one strane

rijetku antropoloku ljepotu. Kad sam zanemario njihovu odjeu, mogao

Sama lingvistika, kako je utvrdio E. Pittard, nije u stanju prosuditi

108 Breuil, Paul de. Le Zoroastrisme. Paris : PUF, 1982.

Svijest o srodnosti Ilira i Medijaca

112 Herodot. Logoi. IV, 7.

114 Plinius Secundus. Historia naturalis. Sv. VI, str. 50.

118 Grand Larousse. IV, 95.

120 Girshman, R. Medes. U Encyclopaedia Universalis. Str. 980.

123 Isto, I, 101.

126 Girshman, R. Medes. U Encyclopaedia Universalis. Str. 980.

Darijeva epopeja na europskom tlu

131 Plinius Secundus. Historia naturalis. III, 3.