UNIVERZITET U BIHAU

TEHNIKI FAKULTET

GRAEVINSKI ODSJEK

Master studij

Seminarski rad iz predmeta: Vodosnabdjevanje

Tema: Detekcija curenja vode u cjevovodima vodopskrbnog sistema

Predmetni nastavnik:

Prof.dr. Munir Jahic, dipl.in.gra.

Student:

Dalila Demirovi, BSc.gra.

Index: 31n mr-GR

Biha, septembar 2016.

1
SADRAJ
1. UVOD..........................................................................................................................................3
2. GUBICI VODE U SISTEMU VODOOPSKRBE.......................................................................5
2.1. Sistematski pristup smanjenju gubitaka vode..................................................7
2.2. Analiza i izraunavanje gubitaka vode.............................................................9
3. DETEKCIJA CURENJA VODE U CJEVOVODIMA VODOOPSKRBNOG SISTEMA.......14
3.1. Ispitivanje curenja po sekcijama (engl. Step Testing).....................................14
3.2. Ispitivanje curenja cjevovoda primjenom metode detekcije uma.................15
4. ZAKLJUAK............................................................................................................................21
5. LITERATURA...........................................................................................................................22

2
1. UVOD

Sistem vodoopskrbe je skup objekata i opreme funkcionalno povezanih tako da se omoguava

realizacija tehnolokih procesa, kojima se ostvaruje opskrba potroaa vodom prema zahtjevima
pojedinih vrsta potroaa. Ti zahtjevi obuhvaaju osiguranje dovoljne koliine vode, te
osiguranje njene kvalitete vezane uz specifinu namjenu. S obzirom na veliinu vodoopskrbnog
podruja i njegove potrebe, te na lokacije izvorita i njihovu izdanost, vodoopskrbni sistemi
mogu biti komunalnog ili regionalnog karaktera.
Komunalni vodoopskrbni sistemi opskrbljuju pojedinana naselja, pri emu je udaljenost od
zahvata vode do potroaa mala.
Regionalni vodoopskrbni sistemi zasnivaju se na izvoritima vode koja su lokacijski udaljena od
mjesta potronje, tako da se voda od izvorita do mjesta potronje transportira transportnim
cjevovodima, ija duina moe iznositi do vie desetaka kilometara. Meusobni poloaj izvorita
i mjesta potronje uvjetuje izbor optimalnog naina koritenja energije za vodoopskrbu. Tako,
vodoopskrbni sustav, s obzirom na nain pogona, moe biti gravitacijski, koji koristi prirodan tok
vode uslijed pada terena u smjeru njenog strujanja, te tlani, kod kojega se koriste pumpna
postrojenja za ostvarivanje prisilnog toka vode pri poveanju visine u smjeru njenog strujanja.
Vodoopskrbni objekti se mogu kategorizirati u slijedee grupe:
vodozahvati,
pumpne stanice,
objekti za kondicioniranje vode,
vodoopskrbna mrea i
vodospreme.
Glavni tehnoloki procesi vodoopskrbe su:
potronja vode,
zahvaanje vode i
distribucija vode.
Svjetska agencija za vode (IWA) i amerika asocijacija vodovoda (AWWA) su zajedniki
formirale radnu grupu i razvile metodologiju za definiranje gubitaka, baziranu na indikatorima
uspjenosti kako bi svi pojedinani rezultati bili meunarodno usporedivi. Ovakav pristup
prikaza stanja proizvodnje vode, potronje vode i ukupnih nazivamo vodnom bilancom.
Odreivanje vodne bilance u pravilnim vremenskim intervalima prua osnovu za procjenu
gubitaka vode.

3
4
2. GUBICI VODE U SISTEMU VODOOPSKRBE

Pod gubicima vode (engl. Water Losses) podrazumijeva se koliinski dio QWL od ukupno
zahvaene vode Q u obraunskom razdoblju od jedne godine koji nekontrolirano i nenamjenski
istee iz vodoopskrbne mree kao posljedica nesavrenosti u upravljanju i koritenju sistema
vodoopskrbe. Ostatak zahvaene vode koji se kontrolirano i namjenski isporui iz sistema
vodoopskrbe naziva se ovlatena potronja (engl. Authorized Consumption) QAC . Dakle,
zahvaena ili ukupno uvedena voda u sustav vodoopskrbe moe se prikazati kao zbroj gubitaka i
ovlatene potronje:

Q = QWL QAC .

Gubici se dijele na stvarne gubitke (engl. Real Losses) QRL i prividne gubitke QAL (engl.
Apparent Losses), te je:

Q WL= Q LR QAL .

Stvarni gubici se definiraju kao istjecanje vode na objektima i opremi vodoopskrbnog sistema:
curenje i puknua cjevovoda, prelijevanje vodosprema i dr. Prividni gubici podrazumijevaju
koliine vode koje nekontrolirano istjeu putem registriranih (evidentiranih) mjesta potronje
uslijed netonosti vodomjera ili kroz neregistrirana mjesta potronje kao posljedica krae vode.
Ovlatena potronja QAC sastoji se od fakturirane ovlatene potronje (engl. Billed Authorized
Consumption) QBAC i nefakturirane ovlatene potronje (engl. Unbilled Authorized Consumption)
QUAC, te je:
QAC = QBAC + QUAC.

Ako se gubicima vode dodaju koliine nefakturirane ovlatene potronje vode koje odgovaraju
vlastitoj potronji vodovoda, dobiva se koliina vode koja se naziva neprihodovana voda (engl.
Nonrevenue Water) Q NRW , a jednaka je:
Q = QRV + QNRW.

Ovakav nain bilance (obrauna) vode poeo se razvijati nakon to su objavljeni indikatori
uinkovitosti vodoopskrbnih sistema a usvojen je kao standardna IWA bilanca vode koja se
prikazuje u tabeli 2.1 [1].

5
Vodovodna poduzea irom svijeta prihvatila su ovu metodologiju jer su prepoznali da je metoda
za odreivanje vodne bilance uinkovita, definira niz glavnih oblika potronje i gubitaka sa
kojima se susreu vodovodna poduzea. Ona takoer sadri skup racionalnih indikatora kojima
se definiraju specifini atributi za procjenu sistema kao to su prosjean tlak u sistemu, ukupna
duina cjevovoda i sl. Vodnom bilancom kontrolira se i analizira distribucija vode od izvorita,
preko crpnih stanica, filterskih postrojenja, svih vrsta i tipova cjevovoda, sve do potroaa. Svi
podaci se unose za definirani vremenski interval.

Tabela 2.1. IWA bilanca vode, m3/ y [1]

Mjerena fakturirana
Q BAC
koliina vode Q
Fakturirana
Nemjerena fakturirana Prihodovana
ovlatena
QAC voda voda
potronja
Ovlatena koliina vode
Q UAC Mjerena nefakturirana
Q potronja
Nefakturirana koliina vode
Zahvaena Nemjerena nefakturirana
ovlatena
voda koliina vode Q NRW
potronja
Netanost mjerenja Neprihodovan
Q AL potronje a
QVL
Prividni gubici Neovlatena potronja
voda
Gubici
vode
vode Q RL Curenja na cjevovodima
Puknua cjevovoda
Stvarni gubici Prelijevanje vodosprema

Tradicionalna ocjena gubitaka vode podrazumijeva odnos izmeu gubitaka (prividnih i stvarnih)
i zahvaene vode. Meutim, ovaj indikator nije dovoljan za potpunu ocjenu uinkovitosti sistema
vodoopskrbe. Tako primjerice, meusobna usporedba dvaju sistema vodoopskrbe temeljem
iskljuivo ovoga indikatora ne daje realnu sliku o tome koji sistem je uinkovitiji. Uzroci toga su
kompleksnost i raznolikost sistema vodoopskrbe, te injenica da je svaki vodoopskrbni sistem
jedinstven i po svojim znaajkama u odnosu na druge sustave specifian. Da bi se omoguila
bolja ocjena upravljanja sistemom vodoopskrbe uvode se dodatni indikatori uinkovitosti.

6
2.1. Sistematski pristup smanjenju gubitaka vode

Strategija upravljanja gubicima vodoopskrbnih sustava podrazumijeva koritenje vie tehnika od

kojih su nezaobilazne, a to su: zoniranje sistema, upravljanje tlakovima, aktivna kontrola
gubitaka, zamjena starih cjevovoda novima, te brzina sanacije sistema.

Zoniranje sistema podrazumijeva odreivanje granica i fiziku podjelu sustava vodoopskrbe na

kontrolirane zone, tj. podruja u kojima se mogu samostalno provoditi mjerenja i analize tlakova
i protoka u svrhu reguliranja sistema vodoopskrbe i lociranja gubitaka. Svako na ovaj nain
definirano jedinino podruje vodoopskrbe naziva se DMA (engl. District Metered Area). Da bi
rezultati mjerenja davali potrebnu tonost, te da bi regulacija tlaka i protoka bila uinkovita,
praktino se kapacitet DMA najee ograniava na protok do 50 l/s, dok se broj prikljuaka
kree od 1000 do 2000, to opet ovisi o specifinoj situaciji vodoopskrbe, a posebice o duljini i
topologiji mree cjevovoda. Tehnike upravljanja tlakovima, aktivne kontrole gubitaka,
upravljanje cjevovodima i objektima vodoopskrbe i brzine sanacije sistema predstavljaju etiri
osnovne komponente upravljanja stvarnim gubicima iji je standardni grafiki prikaz, koji se u
literaturi koristi vrlo esto dan na slici 2.1.

Slika 2.1. etiri osnovne komponente upravljanja stvarnim gubicima [1]

7
Upravljanje tlakovima predstavlja proces nadzora i podeavanja tlaka vode u sistemu
vodoopskrbe u svrhu ouvanja vode, poboljanja procesa njenog transporta i isporuke
potroaima. Upravljanjem tlakovima na optimalan nain postie se smanjenje koliina vode
koje nekontrolirano istjeu iz sistema, smanjuje se broj kvarova na mrei, posebice puknua
cjevovoda i kvarova na vodovodnoj armaturi, dok se potroaima omoguava prikljuenje na
vodovodni sustav uz optimalne tlakove ime se sprjeava preveliki tlak u internim instalacijama
koji dovodi do prekomjerne potronje, te kvarova ureaja koji su na te instalacije prikljueni.

Aktivna kontrola gubitaka je definirana kao proaktivna strategija u svrhu smanjenja gubitaka
vode detekcijom i lociranjem neuoljivih curenja, koja se provodi od strane visoko - treniranih
inenjera i tehniara uz koritenje specijalizirane opreme, s konanim ciljem sanacije ovakve
vrste curenja vode.

Upravljanje cjevovodima i objektima vodoopskrbe podrazumijeva uinkovitost odravanja

sistema vodoopskrbe, odnosno popravaka cjevovoda, armature i opreme, te zamjena starih
cjevovoda novima. Zamjena starih cjevovoda novima je postupak uklanjanja starih i ugradnje
novih cjevovoda zbog viestrukih razloga. To su: istek amortizacijskog vijeka cjevovoda, trajna
oteenja cjevovoda uslijed razliitih okolnosti, promjena hidraulikih uvjeta u sistemu koji vie
ne odgovaraju postojeim eksploatacijskim zahtjevima i ekonomska neisplativost daljnjeg
servisiranja i popravaka starih cjevovoda.

Brzina i kvaliteta sanacija podrazumijeva vrijeme potrebno za detektiranje, lociranje i popravak

kvara, te uinkovitost radova u svrhu smanjenja tetnog uinka kvara na vodoopskrbnoj mrei.
Primjena svake od etiri prikazane kategorije upravljanja gubicima dovodi do promjene veliine
stvarnih gubitaka CARL. Meutim, upravljanjem tlakom utjee se i na veliinu neizbjenih
gubitaka UARL. Ovisno o tome mijenja se omjer CARL-a i UARL-a koji predstavlja vrijednost
indikatora ILI. Optimalna primjena strategije upravljanja gubicima treba dovesti do ekonomske
razine gubitaka ELL (skr. engl. Economic Level of Leakage). Ona se definira kao granina
koliina vode koja se godinje gubi iz sistema u sluaju kada zbroj ulaganja u smanjenje
gubitaka i trokova samih gubitaka unutar jedne godine daje minimalnu vrijednost.

8
2.2. Analiza i izraunavanje gubitaka vode

Stvarni gubici se, prema preporuci koju daje IWA, definiraju kao godinje koliine vode
izgubljene u vodoopskrbnom sistemu zbog svih vrsta curenja, puknua i prelijevanja transportnih
i distribucijskih cjevovoda, vodosprema i prikljunih cjevovoda sve do mjernog mjesta
potroaa. Stvarni gubici mogu se procijeniti koritenjem triju zasebnih metoda:

Godinji obraun vode (engl. Top-Down Annual Water Balance)

Analiza komponenata stvarnih gubitka (engl. Component Analysis of Real Losses)
Analiza nonih protoka (engl. Bottom-Up Analysis of Night Flows), ili njihovom
kombinacijom .

Metodom godinjeg obrauna vode se koritenjem IWA bilance vode koja je prikazana tabelom
2.1. iz izmjerene koliine zahvaene vode Q , te izmjerene i procijenjene koliine ovlateno
utroene vode Q AC i prividnih gubitaka Q AL, izraunavaju stvarni gubici Q RL vode pomou
izraza:
QRL = Q - QAC - QAL .
Nedostatak metode je njena openitost, budui da se ne ralanjuju i analiziraju zasebno pojedine
kategorije gubitaka, tako da njihov udio u ukupnim gubicima ostaje nepoznat. Iz tog razloga se
ova metoda gotovo uvijek koristi u kombinaciji s jednom ili obje preostale metode [1].

Analiza komponenata stvarnih gubitaka razvila se iz originalne metode procjene puknua i

pozadinskog curenja BABE (skr. engl. Burst and Background Estimates) koja je 1990. godine
uvedena kao prvi pravi korak naprijed u rjeavanju curenja u sustavima vodoopskrbe. Kljune
znaajke metode ukljuuju: podjelu ukupnih gubitaka na stvarne i prividne gubitke, utjecaj tlaka
na curenje i utvrivanje koliine curenja iz minimalnih nonih protoka. Koje komponente e
prevladavati u stvarnim gubicima najvie ovisi o uzroku curenja na cjevovodu. Glavni faktori
koji utjeu na curenja vode prikazani su prema podacima u tabeli 2.2.

Tabela 2.2. Glavni faktori i njihovi udjeli u utjecaju na curenje cjevovoda [1]
R.br. Faktor koji utjee na curenje cjevovoda Udio u utjecaju na curenje cjevovoda, %
1 Pomicanje i poremeaji u tlu 27

9
2 Korozija cijevi 19
3 Prometna optereenost 11
4 Visoki tlak 8
5 Radovi na prekapanju prometnica 8
6 Starost cjevovoda 6
7 Smrzavanje u zimskim uvjetima 6
8 Greka na cijevi 5
9 Greka na spoju cijevi 4
10 Uvjeti u tlu 3
11 Nekvalitetna izvedba cjevovoda 2

Kategorije curenja vode prema BABE metodi su: prijavljena puknua (skr. engl. Reported
Bursts) koja podrazumijevaju evidentna curenja vode bez ciljanih aktivnosti njihovog traenja,
neprijavljena puknua (skr. engl. Unreported Bursts) za ije je zapaanje potrebno poduzimati
ciljane aktivnosti njihovog traenja i pozadinsko curenje (skr. engl. Background Leakage) pod
ime se podrazumijevaju istjecanja vode malog intenziteta na mnotvu rasprenih lokacija
sistema, zbog ega njihova detekcija nije mogua. Utjecaj ovih kategorija na koliinu izgubljene
vode ovisi o intenzitetu curenja i vremenu trajanja curenja koje se dijeli na tri kategorije: vrijeme
zapaanja (Z), vrijeme lociranja (L) i vrijeme sanacije (S), kako je pojednostavljeno pod
pretpostavkom jednolikog istjecanja vode tijekom vremena prikazano na slici 2.2 [2].

Slika 2.2. Koliina izgubljene vode iz sustava vodoopskrbe u ovisnosti o vremenu i intenzitetu
curenja vode iz cjevovoda za razliite kategorije curenja (Z - zapaanje curenja, L - lociranje
curenja, S - sanacija curenja) [2]

10
Analizom komponenata stvarnih gubitaka se ukupna koliina stvarnih gubitaka dijeli na zasebne
komponente svakog pojedinog vodoopskrbnog objekta, tj. transportnih, distribucijskih i
prikljunih cjevovoda, te vodosprema i to prema vrsti curenja koja mogu biti: puknua koja je
mogue detektirati ili pozadinska curenja gdje to nije mogue. O ovome ovisi koja strategija
smanjenja gubitaka e se primijeniti. Naime, puknua se mogu rjeavati metodama sanacije
vodovodnih objekata i aktivne kontrole gubitaka, dok je pozadinska curenja mogue smanjivati
iskljuivo regulacijom tlaka. Kod provoenja metode bitno je poznavati karakteristike sustava
vodoopskrbe, tj. prosjeni tlak u sistemu i njegov odnos prema koliini vode koja se gubi
curenjem, duljinu cjevovoda, broj prikljuaka, duljinu od granice potroaeva posjeda do
mjernog mjesta, broj prijavljenih i neprijavljenih puknua, vrijeme trajanja puknua i dr [1].

Analiza nonih protoka sastoji se u izraunavanju stvarnih nonih gubitaka QNRL (engl. Night
Real Losses) za vrijeme trajanja minimalnog nonog protoka QN tako da se od njegove
vrijednosti dobivene mjerenjem oduzme legitimna nona potronja QNAC (engl. Night Authorized
Consumption) koju u sluaju nemogunosti mjerenja protoka na mjestima potronje treba
procijeniti, tj.
QNRL = QN - QNAC .

Pri tome se svi protoci iz praktinih razloga izraavaju u m 3/h. U naseljenim mjestima minimalni
noni protoci se pojavljuju u vremenskom periodu od 2 do 4 sata ujutro, a odreena odstupanja
od toga mogu nastati zbog, primjerice, velikog udjela privrednih potroaa vode, neispravnih
internih vodovodnih instalacija potroaa, razliitog stila ivota i navika potroaa i dr. Fizikalni
koncept s parametrima tlaka i protoka prikazan je na slici 2.3.. prema radu [1].

11
 Slika 2.3. Dnevna dinamika protoka i tlaka s komponentama nonog protoka [1]

Da bi se dobila potpuna slika stanja promatrane zone tijekom cijelog dana u praksi je uobiajeno
koritenje faktora NDF (skr. engl. Night Day Factor) koji se naziva faktor odnosa dnevnih i
nonih gubitaka. On se definira kao veliina kojom je potrebno pomnoiti vrijednost protoka
nonih gubitaka, dobivenu iz minimalnog nonog protoka tijekom jednosatnog vremenskog
perioda, da bi se dobila vrijednost protoka dnevnih gubitaka vode.

Vrijednosti nonih gubitaka mogu se pretvarati u vrijednosti dnevnih gubitaka pri emu je
potrebno poznavati promjene tlaka u sustavu tijekom dana, te odnos tlaka i gubitaka vode.
Ovaj odnos vezan je uz Torricellijev izraz za izraunavanje brzine istjecanja kapljevine v iz
spremnika u kojemu je udaljenost razine kapljevine od otvora H fiksna [1]:

=2 gH

Eksperimentalno je pokazano da se u sluajevima kada su na sustavu sva puknua koja nije

mogue detektirati sanirana ili privremeno zatvorena, tako da ostaju iskljuivo pozadinska
curenja, vrijednost faktora 1 N pribliava vrijednosti 1,5. Kod puknua koja je mogue
detektirati, na cjevovodima od krutih materijala 1 N se kree od 0,5 do 1,0, a kod fleksibilnih

12
cijevi od 1,5 navie. Meutim, sva curenja koja je mogue detektirati na fleksibilnim cijevima ne
moraju imati visoke vrijednosti faktora 1 N . Tako je pokazano da kod curenja koja su posljedica
loe kvalitete prikljuaka, 1 N moe poprimiti vrijednosti i nie od 0,5. Praktini pristup
upravljanja gubicima preporua slijedee vrijednosti [1]:
pozadinsko curenje: N1 =1,5
prijavljena i neprijavljena puknua
o na cjevovodima nepoznatog materijala: N1=1
o na cjevovodima od preteno fleksibilnih materijala: 1 N 1 1,5
o na cjevovodima od preteno krutih materijala ili na cjevovodima od preteno fleksibilnih

materijala s curenjima na spojevima glavnih cjevovoda: 1,5 N1 1.

Prednost analize nonih protoka lei u ostvarivanju mogunosti neposrednog odreivanja
uinkovitosti mjera smanjenja gubitaka. Nadalje, podjelom sistema vodoopskrbe na vei broj
DMA, metoda omoguuje dobivanje pouzdane procjene o tome koje od njih su najkritinije s
obzirom na gubitke vode, to bi kod sustavnog pristupa detekciji gubitaka trebalo prethoditi
primjeni daljnjih tehnika preciznijeg otkrivanja i lociranja mjesta curenja vode.

3. DETEKCIJA CURENJA VODE U CJEVOVODIMA VODOOPSKRBNOG SISTEMA

Nakon to je sustav podijeljen na DMA zone ije specifinosti i karakteristike su poznate,

mogue je odabrati metodu kojom e se provesti ispitivanja curenja na cjevovodima. Rezultat
ovih ispitivanja je dobivanje iznosa veliine potronje vode u DMA, te iznosa gubitaka vode koji
se izraava u jedinici litra/prikljuak/dan. U zonama za koje se utvrdi povean udio gubitaka u
odnosu na potronju, odnosno na ulaz vode u zonu, potrebno je provesti detaljna ispitivanja u
cilju utvrivanja preciznih lokacija mjesta proputanja cjevovoda.
Postoji vie metoda ispitivanja curenja cjevovoda u sustavu vodoopskrbe. Odabir optimalne
metode provodi se ovisno o karakteristikama dijelova sustava vodoopskrbe koji se ispituju. Na

13
ovaj nain postie se uinkovitost mjerenja, odnosno najpreciznija informacija o kvaru na
cjevovodu uz najmanji utroak vremena. U tabeli 2.2. prikazani su tipovi ispitivanja uz
primijenjenu tehnologiju ovisno o uvjetima i karakteristikama zone unutar koje se provode
ispitivanja curenja vode [1].
Nakon globalnog utvrivanja postojanja gubitaka u odreenoj zoni vodoopskrbe, provode se
daljnja ispitivanja curenja vode u dva ili tri koraka. Prvo ispitivanje podrazumijeva preliminarno
utvrivanje stanja i suavanje podruja u kojem su prisutna proputanja cjevovoda. U drugoj fazi
provodi se neposredno ispitivanje u cilju utvrivanja mjesta proputanja, odnosno potvrivanja
utvrenog mjesta proputanja iz prethodnog koraka. Nakon izvrene sanacije utvrenih mjesta
proputanja, preporua se izvriti dodatno ispitivanje curenja na cjevovodima, prvenstveno na
dionicama na kojima su sanirana prethodna proputanja, ali po mogunosti i na ostalim
dijelovima ispitivane zone. Ovo je mjera kojom se nastoji utvrditi je li kao posljedica saniranja
veih proputanja nastalo poveanje tlaka u toj mjeri da je prouzroilo pojavu novih proputanja
na drugim lokacijama cjevovoda. U nastavku je dan kratak opis metoda utvrivanja mjesta
proputanja cjevovoda.

3.1. Ispitivanje curenja po sekcijama (engl. Step Testing)

Metoda se zasniva na ciljanom zatvaranju tzv. sekcijskih ili step ventila na cjevovodima pri emu
se mjeri protok vode na ulazu u ispitivano podruje. Redoslijed zatvaranja ventila je od
najudaljenijih prema ventilima koji se nalaze najblie mjestu mjerenja protoka vode na ulazu u
sustav. Ako je na odreenoj dionici promatranog cjevovoda poznata potronja ili se ona moe
dovoljno dobro procijeniti, mogue je, usporedbom te vrijednosti s padom protoka prilikom
zatvaranja ventila koji se nalazi nakon te dionice prema mjestu mjerenja protoka, izraunati
koliko vode se na toj dionici gubi uslijed curenja [1].

14
 Slika 3.1. Ispitivanje curenja cjevovoda po sekcijama [1]

Shematski prikaz primjera postupka dan je na slici 3.1. Iz nje je vidljivo da je pri zatvaranju
ventila 1 i 3 nastala znatna razlika izmeu oekivanog i stvarnog pada protoka, dok je kod
zatvaranja ventila 2 i 4 ta razlika neznatna.

3.2. Ispitivanje curenja cjevovoda primjenom metode detekcije uma

Lociranje kvarova najee se provodi metodom detekcije uma vode koji nastaje na mjestu
kvara na mrei, za to danas postoje razliite vrste mjernih instrumenata koji na principu
detekcije uma, otkrivaju mjesto nastanka curenja, kao to su: detektor, korelator, pametne
loptice i dr. Svi ovi instrumenti sastoje se od digitalnog prijemnika u kombinaciji s raznim
vrstama mikrofona. Princip rada ovih instrumenata poiva na razlici frekvencija zvuka
uzrokovanog istjecanjem na mjestu kvara i ostalih zvukova u cjevovodu. U tabeli 3.1. prikazane
su frekvencije zvuka koje uzrokuju razliite pojave u cjevovodu [3].

Tabela 3.1. Frekvencije zvuka uobiajenih pojava u vodoopskrbnom cjevovodu [4]

VRSTA ZVUKA FREKVENCIJA
Istjecanje vode kroz otvor 500 800 Hz

15
Hidrauliki udar 20 250 Hz
Cirkulacija vode i protok 20 250 Hz

Detektor uma sastoji se od instrumenta koji se objesi o vrat radnika i slualice koja se vodi po
tlu, pri emu se trai um hodajui korak po korak (slika 3.2. i slika 3.3.). Preporuka je da se
takvim instrumentom radi nou kada nema buke koja bi znaajnije ometala oslukivanje [3].

Slika 3.2. Detektor uma [5]

16
 Slika 3.3. Prikaz rada s detektorom uma [6]
Korelator je instrument za akustinu detekciju, mnogo precizniji od detektora. Sastoji se od dva
akustina senzora s predpojaalom i radiopredajnika koji otkriveni um prenose do korelatora
koji stvara signal te time odreuje mjesto istjecanja vode iz cijevi (slika 3.4.).
Zvuni signali se prenose kabelom ili radiovezom do korelatora. Sa svake strane mogueg
kvara, postavlja se po jedan senzor, pri emu razmak senzora ne bi smio biti vei od 100 metara
[3].

Slika 3.4. Prikaz detekcije curenja u mrei pomou korelatora [5]

umove uzrokovane istjecanjem vode mogue je zabiljeiti i pomou akustinih loger. Akustini
logeri koriste se za simultano i kontinuirano mjerenje umova koji nastaju u cjevovodima
vodoopskrbne zone koja se ispituje. Akustini logeri analiziraju karakteristike umova, te na
temelju toga utvruju postojanje i odreuju tonu lokaciju curenja cjevovoda. Pojedine jedinice
za utvrivanje curenja postavljaju se u veem broju unutar zone ispitivanja curenja cjevovoda, na
nain da meusobni razmak dviju susjednih jedinica bude od 20 do 300 metara, nakon ega se
akustini logeri programiraju na samostalan rad. Ova vrsta ispitivanja posebno je pogodna za
detekciju i lociranje curenja tijekom noi, najee od 2 do 4 sata, kada je stanje u
vodoopskrbnoj zoni ili sustavu stabilno, a ne postoje vanjski izvori zvuka, odnosno zvune
smetnje, koje ometaju detekciju uma. Dobiveni rezultati mjerenja prebacuju se u raunalo, kako

17
je prikazano na slici 3.5. prema, gdje se podaci analiziraju, tako da konaan rezultat moe biti
precizna lokacija mjesta proputanja cjevovoda unutar zone ispitivanja [1].

Slika 3.5. Akustini legeri [1]

Slika 3.6. Nain prikupljanja podataka o umovima zabiljeenim pomou logera [5]

18
Kvalitetnijem oslukivanju, odnosno detekciji kvara, moe pridonijeti sustav pametnih loptica
(slika 3.7.) koje se ubacuju u cjevovod, kreu se zajedno s vodom te snimaju zvuk koji nastaje
uslijed istjecanja vode (slika 3.8.), a beino javljaju podatke ispitivau [3].

Slika 3.7. Pametne loptice [5]

Slika 3.8. Snimanje umova u cjevovodu pomou pametnih loptica [5]

Optimalno bi bilo ovakvu detekciju curenja provoditi kontinuirano, ugradnjom trajne opreme
koja e se implementirati u jedinstven nadzorno upravljaki sustav (slika 3.9.). Na taj nain e se
svaki sumnjivi um prikazati na SCADA suelju u nadzornom centru.

19
 Slika 3.9. Detektori uma implementirani u NUS
Nakon provedene ocjene stanja sustava, utvrivanja stope stvarnih i ukupnih gubitaka te
lociranja mjesta nastanka gubitaka, potrebno je definirati prijedlog hitnih mjera smanjenja
gubitaka vode u vodoopskrbnom sustavu te dugoroni plan aktivne kontrole gubitaka.

4. ZAKLJUAK

Razina gubitaka vode u sustavu pokazuje pogonsku i ekonomsku uinkovitost odnosno

neuinkovitost vodoopskrbe i poduzea isporuitelja vodne usluge, u cjelini. Uzimajui u obzir
injenicu da je kvalitetne vode po glavi stanovnika sve manje, to zbog poveanja populacije to
zbog oneienja, neracionalno koritenje vode je postalo neprihvatljivo. Svaki kubini metar
(m3) izgubljene vode predstavlja nepotreban troak, ugroava sigurnu opskrbu vodom i
stabilnost okolnih graevina. Stoga se sve vie iri svijest o problematici gubitaka vode u javnim
vodoopskrbnim sustavima, a u zakonske akte se uvode brojne odredbe koje ograniavaju
prihvatljivu razinu gubitaka ili potiu komunalna poduzea na uvoenje mjera kontrole i
smanjenja gubitaka.
Razliita su mjesta pojavljivanja gubitaka, kao to su im razliiti i uzroci te imbenici o kojima
ovisi koliina izgubljene vode, stoga bez poznavanja strukture gubitaka i prirode njihova
nastanka, gotovo je nemogue ponuditi uinkovitu i pouzdanu metodu njihova smanjenja.

20
Implementacijom suvremenih tehnologija u svakodnevni rad vodoopskrbnog sustava, kao to je
nadzorno upravljaki sistem (NUS), mogue je rano otkrivanje svih poremeaja i odstupanja od
standardnog pogonskog stanja, a time i pravovremeno lociranje i sanacija njihova uzroka. O
smjernicama politike odravanja te o kvaliteti i pravovremenosti mjera odravanja i sanacije
izravno ovisi kvaliteta opskrbe vodom i uspjenost poslovanja isporuitelja vodne usluge.
Treba svakako naglasiti da se gubitci vode pojavljuju u svim vodoopskrbnim sustavima, ali u
razliitom udjelu. Preduvjet za racionalno gospodarenje vodom u javnim vodoopskrbnim
sustavima je svoenje gubitaka na realnu i ekonomski prihvatljivu razinu.

5. LITERATURA

[1] A. Lambert, T. Brown, M. Takizawa, D. Weimer: A Review of Performance Indicators for

Real Losses from Water Supply Systems, J Water SRT - Aqua 48

[2] Lini, A., Togunjac, D., Umer, N, Barievi, D.: Gubici vode u vodoopskrbi, iskustva
Rijekog vodovoda, Struno-poslovni skup Gubici vode u vodoopskrbi i odvodnji, Suvremene
metodologije praenja, pronalaenje i otklanjanja, Pore 2007

[3] Uar, J.: Gubici vode u vodoopskrbnom sustavu, Tehniki glasnik, broj 2, godite 6,
Varadin, 2012

[4] www.waterloss.com.ba, preuzeto: 25.06.2016. god.

[5] www.andotehna.si, preuzeto: 25.06.2016. god.

[6] www.hitne-usluge.com, preuzeto: 08.08.2016. god.

21
22