AKAVSKO NARJEJE

HRVATSKA DIJALEKTOLOGIJA

Dijalektologija se bavi istraivanjem, opisivanjem, tumaenjem, klasificiranjem i

rangiranjem jezinih razlikovnosti meu apstraktnim i konkretnim podsustavima istog
jezika;

genetska srodnost-mogunosti usporedbe neograniene;

Idiom-jezik odreene jezine zajednice, a idiomi koji se meusobno u slaboj mjeri

razlikuju zovu se dijalektima ili narjejima;

Prostorna i vremenska raslojenost

dijalektologija povijesna gramatika

Supostojanje vie jezika na jednoj toki;

o dva jezika mogu ivjeti jedan uz drugi, a da se ne stope u jedan jezik;

Uzroci zemljopisne (postorne) raznovrsnosti:

M M'

a(,) a(,)

b (a) c (e)

o vrijeme

o prostor jezine razlike potjeu iz vremena

djelovanje vremena na neprekinutom teritoriju

nego
--------- ++++++ ******

---------- ++++++ ******

1
 AKAVSKO NARJEJE

Promjena rijetko zahvaa cijeli teritorij Svaka promjena ima svoj zasebni areal

k, g, h +, , , e> ,

......... ----------- ++
+++++
...................................................
.......................................... ,,.... .........a.......... ----------e------------ +++
+o, e+++++++
...................................................
...................................................

......... ----------- ++
+++++

......... e .......... ---------- i ------------ +++

+ije++++++

Svaka novina dogaa se na odreenoj povrini, sa svojim razliitim arealom:

izoglose

, >a >ije >e

, >e

>i

2
 AKAVSKO NARJEJE

A >o

kaj ,>a

>e

,>a

B >u to
>i

kada su slaganja dovoljno brojna, moe se govoriti o dijalektu

ako u jednom trenutku jedan isti jezik vlada na itavom prostranstvu nekog ozemlja,
nakon pet ili deset stoljea stanovnici krajnjih toaka vjerojatno se nee meusobno
razumijevati;

jezici nemaju prirodnih granica

o dijalektani kontinuum

o nagli prijelazi iz jezika u kezik su esti-uzrok?

Odnos knjievnog jezika i lokalnog govora;

u emu je razlika izmeu dijalekta i jezika?

organski i neorganski idiom (standarni jezik);

3
 AKAVSKO NARJEJE

kad se jednom ustupe na stupanj slubenog i zajednikog jezika, povlateno narjeje

rijetko ostaje kakvo je bilo;

organski idiom daje materijal za izgraivanje neorganskih idioma (standardni

jezik), ali se i dalje nastavlja razvijati paralelno s njim;

veliki dio govornika je dvojezian-slui se jezikom zajednice i svojim lokalnim

govorom;

konkretni i apstraktni sustavi;

o konkretni-imaju jasno definiran inventar svoje supstancije i jasno definiranu

strukturu-tako da se u naelu moe dati jasan odgovor za bilo koji element
supstitucije i strukture ako se postavi pitanje da li ulazi u normu ili ostaje izvan
nje;
mjesni govor

konkretni sustavi

grupa govor

dijalekt apstraktni sustavi

narjeje

standardni jezik-takoer konkretan sustav;

Narjejima i dijalektima ne pripadaju sve osobine koje se nalaze u pojedinim mjesnim

govorima, nego odreena koliina vanijih zajednikih osobina.

Alijetet-jezina injenica koja se na temelju istoga nasljea razvila samo u odreenom

podsustavu ranga narjeja ili dijalekta, ili u odreenom arealu, skupini organskih govora,
pojedinome organskom idiomu.

Alteritet-nie razlikovne injenice, po kojima se jednoznano ne moe odrediti pripadnost

odreenu apstraktnom podsustavu, a mogu biti svojstvene dvama, pa i svim trima narjejima
na njihovoj apstraktnoj razini, ali se ne javljaju u svakoj njihovoj apstraktnoj i konkretnoj
sastavnici.

4
 AKAVSKO NARJEJE

Raspad junoslavenske prajezine zajednice

zajednike osobine junoslavenske

prajezine zajednice

slov. - ort, olt>rat, lat: ravan, rasti, lakat;

ZJP hr. - tort, tert, tolt, telt>trat, tlat, trt, tlt:vrana, brijeg;

sr. - >e: pet, deset;

JP - h>s, stsl. mus, dusi (2. i 3. pal.)

- kv, gv>cv, dzv (>zv), cvt, zvzda

mak. - pojednostavljivanje tl, dl>l, ralo;

IJP - epentetsko l, zemlja

bug. - nastavak -om u I jd. m. s. roda

junoslavenske prajezine zajednice se cijepa na istonu i zapadnu grupu, iz zapadne grupe

nastaju zapadnojunoslavenski dijalekti:

Al Al-alpska skupina

Pa Pa- panonska

Pr- primorska

ZJP Dr-dinarska

Pr

Dr

Zajednike osobine zapadne grupe:

o tj, dj>t, d;
o , >;
o u zamjeniko-pridjevskoj promjeni nastavak -ga za G i A;
o u 1. licu mn. prez. mo;
o u 1. licu jd. i mn. gubitak zavrnog suglasnika bijet-bije, bijt-biju;

5
 AKAVSKO NARJEJE

sjeverozapadni slovenski

Al sjeveroistoni slovenski

juni slovenski

Pa kajkavski

ZJP

Pr akavski

zapadnotokavski

Dr istonotokavski

torlaka;

s dijalokog stajalita na junoslavesnkom prostoru prvotno smo imali pet osnovnih

narjeja,

o kajkavska,

o akavska, do 12. st. zajedniki razvoj

o zapadnookavska u 13. do 15. st. nastupa konvergentan razvoj tokavtina

o istonotokavska

o torlaki

Hrvati danas govore:

o akavskim

o kajkavskim i

o tokavskim narjejem

6
AKAVSKO NARJEJE

7
 AKAVSKO NARJEJE

Predmigracijski raspored hrvatskih narjeja

8
AKAVSKO NARJEJE

9
AKAVSKO NARJEJE

10
 AKAVSKO NARJEJE

akavsko narjeje
Granice akavskog narjeja

itav hrvatski dio Istre; otoci zadarskog arhipelaga (Ist, Molat, Sestrunj, Dugi
otok, I, Ugljan, sjeverni dio Pamana);
Rijeka i rijeko zalee;
oko Zadra od Petraana do Biograda;
u Gorskom kotaru (Mrzle Vodice, Vrbovsko, Stubica)
svi otoci ibenskog arhipelaga (Zlarin, Prvi, Kaprije,
oko Kupe Vukova Gorica, Prilie i Netreti; irje)
dio podruja oko Karlovca; oko Vodica i u Vodicama
sjeverno od Karlovca prema Ozlju; srednje hrvatsko primorje od Primotena do Rogoznice
preko Trogira, Katela,
neka sela umberka;
Splita do Poljica;
u Lici izmeu toka rijeka Dobre i Mrenice, prostor od
Jezerana do Brinja; na otocima iovu, Drveniku, olti, na Brau (izuzev
istonog dijela), Hvaru (izuzev istonog dijela), dijelu
Otoac i sela u Gackoj dolini; Korule, Visu, Lastovu i zapadnom dijelu poluotoka
Peljaca;
sjeverno primorje od Rijeke do Senja;
u zapadnoj Maarskoj, Austriji (Gradie) i Slovakoj
Kvarnerski otoci (Krk, Cres, Loinj, Unije ,Susak, Rab, (Novo Selo, Jandrof, unovo);
Pag, Vir, Olib, Silba);

o akavtina nekada zauzimala daleko ire podruje:

(ak: mlin >malin; malinie, malinar tok: mlin >mlin; mlinite, mlinar)

o podruje ak. narjeja nekada bilo puno ire-vjerojatna linija rasprostranjenosti: Bjelovar-
Prijedor-Drvar-Jajce-Travnik

11
 AKAVSKO NARJEJE

Antun Maurani, Zakon vinodolski, Kolo, Zagreb, 1843, str. 50-97

Zamjenica a

a predstavlja najvii kriterij (alijetet) pri odreivanju akavskog narjeja;

nastanak zamjenice a vezan uz sudbinu i ;

zamjenica a je produkt odreene jezine zakonitosti svojstvene samo akavskom

narjeju u cjelini;

10.-12. st. njihova redukcija u slabim poloajima ( san<sn i dan<dn);

iznimki, pogotovu na poetku rijei u dvoslonih rijei, ima dosta (daska<dska,

magla<mgla);

pojava naroito izraena akavskom:

a<, va ili v<v, vaze(s)ti<vzti ; Vazan:Uskrs, malin<mlin;

postoje razliite realizacije ove zamjenice u akavskim govorima (a, e,o, ca...)

Veze prijedloga +a

redukcija zavrnog a i pripajanje glasa prijedlogu (po, na, za, va, niza);

navedeni sklopovi se javljaju i u onim akavskim govorima koji vie nemaju

zamjenice a,

Oblici zamjenice a:
o upitne i odnosne zamjenice, a dela, ne more delat a e, ni znala a bi s tin...
o neodreene, e a popit, si ca cul...
o esa-stari oblik genitiva;
o ni-neodreena zamjenica za znaenje neivo;
o prilozi za (zato), na (na to), po (poto) va (u to), na si to klal, po je cukar,
za se jadi...

akavski je svaki govor u kojem se javlja neki od oblika zamjenice a

12
 AKAVSKO NARJEJE

VOKALIZAM

Razvoj i distribucija vokalizma

Praakavski vokalizam poznavao je sljedee vokale naslijeene iz praslavenskoga :

a e i o u y o r l

Vokal a
o >a: noga, pitati, na, dati

o (<e)>a: ( staroslavenske zamjene) *krikti>*krikti>kriati,
*legti>*legti>leati

o >a (ponekad iz palatala) jazik, eja, ejan, poati, ati

o >a : san(<sn), la(<l), lagati (<lgati), tama (<tma)

o sekundarni poluglas>a: dobar(<dobr) rekal (<rekl)

o starom metatezom likvida -or-, -ol-, >ra, la: grad (<gord), mlad (mold),
zlato(<zolto)

Vokal e
o e>e: selo, est, Boe

o >e, pored>i, na Lastovu >je: mesto, zvezda,seme, lep

o >e: meso(<mso), tresti (trsti)

o staro prelaenje palatal +o>palatal+e: poe:selo, poem:selom,

o >e (samo u nekim govorima): den(<dn), otec(<otc)

o starom metatezom likvida er-, -el->re, le: breg(<berg), mleko(<melko)

Vokal i

13
 AKAVSKO NARJEJE

o >i: misliti, biti,

o y>i: riba, biti, sin, ti, mi,

o >i, pored>e, na Lastovu>je: misto, zvizda, lip, divojka;

o +j>ij: sijati, smijati se, bijae,

Vokal o
o o>o: selo, oko, kuo,

o e>o (ponekad analogijom poslije palatala): vruoj, naoj,

o strano e>o, ponekad : majstor (njem. Meister), logor ( njem. Lager)

o esto tue staro >o: komin (lat. caminus), korizma (lat. quaresima), Solin
(Salona)

Vokal u
o u>u: uho, suh,

o >u: luka, enu (Asg.), ruku (Asg.)

o >u: vuk, vuna, kunete

o v(, )>u (ponekad): udovica (pored vdovica), unuk pord vnuk) Uskrs (pored
Vaskrs)

Od nekadanjih trinaest sauvalo se samo pet:

a, , >a (e)

i, y> i (y)

e, > e (a)

o>o

u, , >u (o, l)

> e, i, (je)

r > r (ar,er)

14
 AKAVSKO NARJEJE

Nasljeeni praslavenski vokali i, e, a, o i u;

>a, s odreenim odstupanjima (Krk i Cres razlikuju dugi >a i kratki >a, o ili e);

esta vokalizacija slaboga va, npr. vavek ili vavik, malin, vazeti i sl.

i >u, ali
o u Istri >o i a,
o na kvarnerskim otocima + l>al, el, ol, (vlna>valna, velna)
o na Lastovu l>o;

Refleks jata,

1.) >e -ekavski refleks (mleko, nedelja, ene);

o obuhvaa istonu i sredinju Istru (na junoj strani do Rae i minja, a na zapadnoj do
Tinjana, Motovuna i Buzeta), Hrv. primoje do Bakra, ukljuujui i prostor u zaleu do
Mrzlih Vodica, Crikvenicu, otok Cres, sjeverni dio otoka Loinja (Nerezine, Sv.
Jakov);

15
 o ako u ovom podruju i ujemo ikavizam (ln, lp), to nije ikavizam nego posljedica tendencije da se
vokali pod naglaskom ili nenaglaenom duljinom zatvaraju;
o
o slino je i u minju gdje se dugo e diftongiralo: >ie (liet, sviet)
o
o kod ak. ekavaca je osobito vano da se // razvio u /e/ i u nastavanim morfemima: npr. D jd.
(ene), L jd. (va sele), G mn. (drageh), L mn. (po skaleh), komparativ (stareji);
o
o konzekventnost zamjene jata, ne samo u leksikim, nego i relacijskim morfemima osnovna je osobina
akavskih ekavaca, tipina dosljednost;
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
2.) >i-e ikavsko-ekavski refleks (misit- testo, lipo- telo)
o
obuhvaa Hrv. primorje od Bakarca do Novog Vinodolskog, a zahvaa i Senj, sve
kvarnerske otoke (osim Cresa i S Loinja) i otoke zadarskog arhipelaga do Dugog otoka i dio Pamana, te
sve govore u unutranjosti (like i pokupske);
o
o

o
o
o
 to znai da se u istom mjesnom govoru glas // dvojako reflektirao
o
ovaj ikavsko-ekavski refleks dogaa se po Jakubinskij-Meyerovu pravilu:
o
o + t, d, n, l, r, s, z + a, o, u, = e
o
u svim drugim sluajevima >i
o
o + t, d, n, l, r, s, z + ostali samoglasnici>i
o
o + ostali suglasnici + bilo koji samoglasnik>i
o
Jakubinski-Mayerovo pravilo potvruju ovi primjeri:
o
o ispred t: cvet-cvetati, drveta, svet, savet, vetar, zavet
o ispred d: beseda, bled, ded, praded, sreda, redak, sused, sedati
o ispred n: cena, dren, hren, koleno, seno, venac
o ispred l: bel, cel, celo, del, strela, telo, zdela
o ispred r: mera, vera, verovati, veran
o ispred s: pesak, tesan
o ispred z: rezati, trezan, elezo
o
u diftonookim govorima ovakvo e se reflektira kao ie (ciel, biel, ciena)
o
nadopuna Jakubinskij-Mayerovom pravilu
o
o +st,zd+stranjojezini vokal=e, npr.
o
o (mesto, nevesta, testo, zvezda, lezda)
o
o
ukoliko je iza t, n, l ,r, s, z stajao vokal prednjeg niza, se reflektiro u i , npr.
o
o (dte<dte, misec<msc, sidit<sditi, grih<grh)
o
dakle, radi se o zakonitosti, a ne sluajnosti;
o
u diftonkim govorima ovako dobiveno e, ako je dugo, realizira se kao ie, npr. na Susku,
Ugljanu, Kukljici, Sutomiici, Preku, Kalima i Pagu;
o
u obrazloenju ove pojave otpadaju migracijske teze to je glasovni zakon, a ne mehaniko mijeanje
ikavskog i ekavskog refleksa //;
o
 Jakobinski-Mayerovo pravilo uvaju i gradianski akavci;
o
istraivanja pokazuju da se ikavsko-ekavska zakonitost protezala sve do Kupe ;
o
u karlovakim govorima gdje je refleks jata bio u skladu s J-M pravilom, ali je to danas poremeeno utjecajem
kajk. Narjeja;
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
3.) >i ikavski refleks (mliko, nedilja, eni)
o
Jugozapadni istarski dijalekt obuhvaa zapadni i juni dio Istre;
o
podijeljenost Istre na ekavski i ikavski dio u vezi je s migracijama u 16.st. kada je na
to podruje naselilo doseljeniko stanovnitvo iz Dalmacije (iz zadarskog zalea). Dakle, na ak.
ekavska stanita doli su akavci ikavci i nametnuli svoj izgovor starom stanovnitvu. Juni ikavski
dijalekt na otonom podruju od Pamana prema jugu do Mljeta i Lastova, a na kopnu od Zadra
prema jugu do Dubrovnika (Zadar je nekad bio i-e, danas i);
o
 o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
4.) >je jekavski refleks (mljeko, nedjelja, tjelo)
o
na otoku Lastovu prevladao je jekavski izgovor i u dugim i u kratkim slogovima;
o
M. Hraste smatra da je to utjecaj sa susjednog tokavskog jekavskog kopna i veze s Dubrovnikom;
o
P. imunovi misli da se radi o posebnom fonemu kojega je razvitak iao: >>je gdje je proces
zaustavljen na diftonkom izgovoru ie koji se kasnije defonologizirao u je;
o
 po toj se crti, pored prijelaza slogovnog l>o, Lastovo najvie razlikuje od ostalih ak. otonih
govora;

o Refleksi vokala
o
prednji nazalni vokal >e, ali nerjetko j, i >ja, a i a (ujat uzeti, prijat primiti,
jazik, jadra, zajati posuditi, jamik jeam, poati, atva, aja;
o
o prijelaz >a ( j, , + = a, npr. jazik< jzik, poati<poti, ati<ti)
o
o transformacija fonema u akavaca imala dvije faze:
o a) prva, starija s prijelazima j-,- i - > ja-, a- i a- (jazik, poati, ati)
o
o b) druga, novija s refleksom > e (mso > meso)
o
o prva faza see daleko u prolost kada se i iza palatala mijenjao u a, npr:
o krikti > kriti > kriati; legti > lati > leati, slyhti > slyti > sluati
o
Ta je promjena bila u akavaca mnogo dosljednija (npr. njazlo 'gnijezdo') te se u njih protegla i na
sluajeve sa // iza palatala. Tendencija otvorenijega izgovora fonema // i// iza palatala, tj. njihovo
slijevanje u glasu /a/, postaje obiljeje primorske grupe zapadnog junoslavesnkog prajezika;
o
dakle, ne radi se o nekoj sporadinoj pojavi koja je zahvatila tu i tamo rije-dvije, nego o sustavnoj
promjeni na itavom ak. terenu. Broj primjera nije ogranien zato to je pojava neznatna, nego zato to
rijei kojima je dio slijeda bio j, , nema mnogo. Ali relativno slaba frekvencija rijei ne moe
umanjiti vanost pojave koja je oito zahvaala sve primjere, kako nam svjedoe djela starih hr. pisaca s
ak. podruja. Pojava je, dakle, bitna i upuuje na genetiku individualnost.
o
o Vokalno r
o
U akavaca se vokalno r realizira nejednako: kao r, ar, or, er.
o
Mogue su dvostrukosti, pa i u istom govoru. Navedene reflekse vokalnog r moemo podijeliti
u dvije grupe:
 o
o Prva grupa r bez popratnog vokala (R)
a) podgrupa u kojoj r moe biti i dugo i kratko (govori buzetske regije brv i krv;
vodika regija i liki akavci, npr. crkva, brdo)
o
b) podgrupa sa samo kratkim vokalnim r (protee se od ak. sjevera do juga; crn,
brz, smrt, krv, krst, grlo, ali umberak: ptc.perf. otparla (otvorila) Senj
Carljenka
o
druga grupa s popratnim vokalom uz r (VR) (sree se na cijelom podruju od
sjevera do juga u pojavnom obliku er ili ar; tern, arn, var, kerv, berzo, varh,
parst, parvi.)
o
objanjenje-jaa vokalizacija poluglasova u skupini r i r?
o
osorski govor ima otec, denes, ali i arn, arjen;
o
objanjenje- poseban vid diftongizacije;
o
povean broj samoglasnikih fonema;
o
o
o Diftongizacija
o
diftong definiramo kao sloeni glas koji nastaje neprekidnim klizanjem iz poloaja jednog
vokala u poloaj drugoga u istom slogu;
o
o
diftongacija zahvaa dva f o n e t s k i s r e d i n j a v o k a l a , j e d a n p r e d n j e g n i z a
(e) i jedan stranjeg niza (o);
o eie, ouo
o
otvorenost/zatvorenost sloga moe imati bitnu ulogu:
o
o specifinost govora otoka Suska:
dugi naglaeni vokal u zatvorenom slogu diftongacija;
o
o (tiepla, duobri, debiel, nuo)
o
dugi naglaeni vokal u otvorenom slogu nema diftongacije;
o
o (tepal, dobar debela , noi)
o
od toga odstupa refleks (moe dati ie i u otvorenom slogu);
o
o (bielo, tielo, sliedi)
o
 vokal je kratak izostaje diftongizacija;
o
o (krof, olt, zet)
o
o
ostali akavski govori u kojima se provodi diftongacija obino
s l i j e d e o s n o v n i p r a v a c promjene ie, uo,
o nekad uz ogranienja (kao susaki govor),
o nekad bez ikakvih ogranienja.;
o
takav se slobodniji nain diftongacije moe pratiti na cijelom ak. podruju.
o
o buzetska regija
dugo e se diftongizira i u zatvorenom i u otvorenon slogu;
o
o sredinja Istra
e i ie (prez: grien, sviet, tielo);
ouo (nuos, vuol, muoj);
o
o junoakavski otoc
eie (mieso, riesti);
ouo (bruod, kuonj, duo);
o
o
osnovna diftongacija mogla je biti i okrnjena, svedena samo na ie (okolica
Buzeta, liki akavci), ali je na dosta mjesta pojaana diftonkim ostvarajem dugog
samoglasnika a:
o
o >ua,>uo, >oa, >ao
o
diftonki su izgovori i kod , i kod , i kod bili usmjereni u zatvornom pravcu. Prijelazi
su nastajali u prvom redu u zatvorenim slogovima;
o
diftongizacija je vjerojatno mlaa pojava, to zakljuujemo uporedbom toponima zabiljeenih u starijim
spomenicima i njihovu dadanjem oblik (Kabel, Cvitan, Propad:Kabol, Cviton, Propad
o
diftongaciju najbolje uvaju oni najzapadniji, u prvom redu otoki govori i
ona ide u red temeljnih akavskih karakteristika;
o
o
nakon niza najstarijih glasovnih promjena akavsko narjeje imalo je vokalni sustav:

o i u
o
o e o
o a
o
 od 15. stoljea dominira vokalni sustav:

o i u
o e o
o a
o

u Buljuntini u Istri dominira sustav:

o i u
o e o
o a
o

znatan broj akavskih govora ima simetrini sedmerovokalni trokut:

o i u
o ie uo
o e o
o a
o

neki govori imaju i diftong oa, pa imamo:

o i u
o ie uo
o e o
o a oa
o

o
glede distribucije vokala akavski govori veinom uvaju naelo maksimalne slobode.
o

o
 o

o KONSONANTIZAM

akavski konsonantizam u odnosu na praslavenski doivio znatne izmjene;

o
suglasniki inventar nije jedninstvn na itavom akavskom terenu;
o
o Afrikate i d
o
o u akavskom narjeju nisu se razvile zvune afrikate i d ;
o
o praslavensko se *dj reflektiralo u akavaca kao j (*medja>meja), strano d zamjenjivalo se sa
(dep>ep) koje se razvilo kao plod asimilacije u domaim rijeima;
o
o ovo je jedna od temeljnih osobitosti ak. konsonantizma, svojstvena veini ak. govora u Istri, Hrv.
primorju, na kvarnerskom otoju, na splitskom podruju, na dalmatinskim otocima;
o
o usporedno s ovim izgovorom psl. *dj, javljaju se i noviji pa dananja situacija izgleda ovako:
o
/j/ (meja i drugi primjeri);
o
/d'/ (puno je meke od tokavskog te se gotovo razabire u govoru sinteza glasova d+j;
o
o (roden, viden, mladi, tudi)
o
o potoji i izgovor //, to se obino smatra tok. utjecajem, iako je on svakako neto meki od
tokavskog;
o
o konsonant d, naprotiv, nije uspio probiti fonemsku zavjesu ak. narjeja. Nije poznat ak.govor s
realizacijom fonema /d/ kakav se nalazi u tok. narjeju, nego se u tim poloajima ostvaruje //.
o
relativno esto se uva skupina r-;
o
o
o akavsko
o
o specifian je izgovor ak. konsonanta ;
o
o ono je veoma meko, slino ruskom ili ekom t' gdje je palatalni element neto jai i upravo se po
tome akavci razlikuju od tokavaca i kajkavaca;
o
o postoje akavski govori koji ne razlikuju i , nego izgovaraju neki srednji glas;
o
o
o
 o
o
o
o
o
o Cakavizam
o
cakavizam s dva oblika pojavljivanja:
o
o izgovor c umjesto akavskoga , z umjesto , s umjesto (ca, zac, macka, zena, zivit,
lezat, kazes, musko)
o
o izgovor c umjesto akavskog , umjesto z i , umjesto i s (ca, cinit, cudo, covik,
ena, kri, tuan, jo, koko, meo, elo, cat)
o
rasprostranjenost cakavizma:
o
o najjunija cakavska toa je Vis gdje se umjesto , , , uje c, z, s,
o
o na otoku Hvaru cakavski su Hvar i Jelsa;
o
o na otoku Brau cakavski su Mila, Sutivan i Supetar;
o
o od sjevernodalmatinskih otoka cakavski se govori u Pagu, Molatu, Istu, Silbi, a na
Krku u Bakoj, Cresu u mjestu Cres, na otoku Loinju cakavski su Veliki i Mali
Loinj;
o
o na kopnu najjunija cakavska toaka je Omi, zatim Trogir, ibenik , Senj i istarski
poluotok;
o
o Teorije o podrijetlu pojave cakavizma:
o
Malecki govori o utjecaju sa strane;
o
Hammova teorija kae da se ovdje radi o nastavku procesa depalatalizacije;
o
Muljai govori o autonomnim unutar jezinim razlozima i vanjskim utjecajima;
o
Mogu govori o promjenama unutar sustava;
o
o
Maecki smatra da je postanak cakavizma povezan s mletakim utjecajem s tim da je u 17.
st.venecijanski dijalekt poeo utjecati na akavski jezini sustav, u gradovima koji su bili podnjihovu
vlau;
o
naime, u njihovom jeziku nema niza , , , nego samo c, z, s, odnosno c, , ;
 o
ovoj su se tezi priklonili A. Beli i M. Hraste (ali tvrde da se radi o pojavi 15., a ne 17. st.), a
suprotstavio se J. Hamm koji navodi i argumente protiv te teze:
o
a) mnoge izoglose koje su svojstvene ak. narjeju nalaze se i u drugim
slavenskim jezicima. Zato i cakavizam nalazimo u nekoliko slavenskih sustava;
o
b) ako je hr. cakavizam plod mletakog utjecaja u naim gradovima, zato ga onda
nema npr. u Zadru, Koruli, Splitu, Omilju koji su takoer bili pod mletakim utjecajem;
o
o c) supstrat uvijek utjee na superstrat, a ne obrnuto;

o d) cakavizam je postojao ve u tekstovima loinjskih notara (14. st., dok

Maecki navodi 17.st.);
o
Po Hammovu je miljenju cakavizam nastavak depalatalizacije jer su palatali , , preli u nepalatale c,
z, s. Prema tome, do cakavizma je na znatnom dijelu ak. podruja moglo doi spontano;
o
B. Finka smatra da je pojava cakavizma nastala interferencijom talijanskog mletakog i hrvatskog
akavskog dijalekta u nekim primorskim mjestima;
o
Tezu Maeckoga nisu prihvatili poljski slavisti jer cakavizam odgovara slinoj pojavi u poljskom jeziku
pod nazivom mazurzenie, a oni smatraju da se prijelaz , , u c, z, s u poljskom moe dobro objasniti
vlastitim razvojem glasovnoga sustava;
o
. Muljai smatra da je cakavizam nastao zbog dva uzroka: unutarnjih i vanjskih faktora;
o
o vanjski faktori mogu ubrzati unutarnje tendencije, a to znai da je mletaki utjecaj mogao
pogodovati jaem i brem razvitku cakavizma, ali sam za sebe ne bi mogao probiti ak.
fonemsku zavjesu;
o
o prema tome, razlog pojavi cakavizma treba u prvome redu pronalaziti unutar
samog ak. sustava. Promjene u inventaru nastaju kao rezultat unutarnji procesa;
o
o
Hammova teza o deplatalizaciji , , u c, z, s uklapa se u ovu teoriju, ali se time ne moe objasniti
postanak fonema // i //;
o
Mogu zato valja pretpostaviti da je u ak. narjeju pored palatalnog niza , , i spirantnog c, z, s,
postojao i jotirani , , ;
o
o fonemi mogu biti u proporcionalnim odnosima koji omoguavaju derivaciju novih znakova od ve
postojeih, a to znai
o
o prije derivacije: /c/ // // poslije derivacije: /c/ // //
o /s/ - // /s/ // //
o /z/ - // /z/ // //
o
o iz ovoga slijedi da su fonemi // i // bili potencijalni unutar ak. sustava te da su oni popunili prazna
mjesta koja su postojala u sustavu;
o
o naime, i u neakavskim govorima postoje ti glasovi, ali ne kao fonemi, ve kao alofoni. Mletaki je
dugogodinji utjecaj mogao samo pospjeiti ono to je u ak. narjeju bilo potencijalno;
o