You are on page 1of 244

l G DAN KRIZMAN, DRUGI SVJETSKI RAT

IEMOARIMA WINSTONA CHURCHILLA


OD ISTOGA PISCA
O DUBROVACKOJ DIPL0\1ACIJI -Mala hiJton'jda knjinic.
br. 3, izdanje .. ~kolske knjige", Zagreb, 1951.
SVJEDOANS fVA O DRUGOM SVJETSKOM RATU-- Izdan:
.Glas rado1", Zagreb 19.i2,
STA JE DIPLOMACIJA - Izdanje .. Drutva novinara Hrvatske
Z<~greb 1952.
D~ BOGDAN KRIZMAN

DRUGI SVJETSKI RAT


U MEMOARIMA
WINSTONA CHURCHILLA

ZAGREB 1952
~~~-
,

t-H,'1
q}(), {3). s-lt
UVOD

Ova knjiga predstavlja pokuaj, da se na skraenom


prostoru u jednostavnoj i popularnoj formi ispria sa-
draj etiri knjige uspomena iz Drugog svjetskog rata
Winstona Churchilla* (Vinstona Cerila) nastojei da se
iz njih izvue ono, .to je bitno. '
O Churchillu kao politiaru, ovjeku dnevne politike
Velike Britanije, postoje najrazliitija miljenja, i
mnogo je ljudi, koji tog tvrdoglavog i zadrtog konzer-
vativca, eljna da uskrsne veliinu viktorijanske En-
gleske, nekadanjeg pristau intervencije li Rusiji u
korist kontrarevolucije, ovjeka proth.::na ideji socija-
lizma, opravdano pobijaju i otklanjaju. Ali o njemu,
kao piscu uope i kroniaru Prvog svjetskog rata po-
sebno, sud strune kritike gotovo je jednoduan:
da je u svojim knjigama o ratu 1914.-1918., na primjer,
- a sudjelovao je u njemu kao prvi lord admiraliteta,
zatim oficir na fronti i na kraju kaO- ministar za na-
oruanje--- dao dokument, u kojem pisac, knjievno
dosta vjeto i impresivno, povezuje ope s linim, ve-
liki tok dogaaja i vlastiti udes autora, njegove doiv-
ljaje i udio u velikoj politici u tom razdoblju.

"' Rodio se 30. studenoga 1874. u Blenheim Palace u Oxf.ords-


hi<re; njegov otac Randolf Chutchill bio je poznati engleski poli-
Utar; po majci je Winston Churchill Amerikanac.

5
Godine 1919.-1945. Churchill je zauzimao jo vaniji,
centra 1 ni polcaj: p::>slije kraeg vrenja dunosti prvog
lorda admiraliteta bio je pet godina rata bez prekida
premiier Ve'ike Britani_ie, u sreditu poslova, i zbog
toga njegove dosad nedovrene uspomene iz Drugog
svjetskog rata po bogatstvu materijala, koje sadre, i
LQIRUPaFLLDPa k..,ie pru::tiu. oredstavl~iu orem11 iedno-
dnoi ocjeni kritike dosad jedan od najvanijih i naj-
opsen'jih priloga prouavanju Drugog svjet_skog rata.
Churchill je ve prije objavio niz knjiga; izmeu
ostalog: o~ene biografiie vojv<"~de od Malbnrourrh ~
i svoga oca Randolfa, knjigu o d')ivljajima u Burskom
Tatu, uspomene iz djetinjstva, a nakon Prvog svjetskog
rata d i el o u nekoliko kniiga pf")d :naslovom: T h e
World Cr i s i s (Svjetska kriza). t
I posliie Drng,g svietsko~ r:tta Winstnn Chur,..l,ill
dao se na plc:::anje memoara o ratu pod naslovom T h e
S e e o n d World War ())Drugi svjetski rat) i rlo~
s:ad je objavio etiri knjige (peta e izai ove godine
ujesen). To su:

The Gathering Storm ())Bura se pribliava)


Their Finest Hour (Njihov naillepi as{<)
The Grand Alliance (Velika Aliiansa)
The Hinge of Fate (Obrat sudbine)
Sam Churchill pie u pre9govoru sVoje knji~e. da
novo dielo (koje je zac;ad fragmentarno, jer se dalinie
kn 'ige jo o:-kuju) smatra nac;tavkom Svjetske krize
i oc;talih. Sve ?.aiedn"l - kad iedn'1m _budu objavliene
i prPo-tale k'liige fvjerojatno dviie) - u?.ete u cielini,
predstavljat e prikaz drugog tridesetgodinjeg rata.

1 Djelorni~no prevedeno kod nas: Svjetski rat, Beograd


1936.
Kao i u ranijim svescima - pria Churchill - opa-.
naao sam, koliko mi je to bilo mogue, metodu Defoe-
vih Uspomen a j ed n og k a v a l ir a (Memoirs
cf a Cavalier~~), U kojima autor svoju kroniku i rasprav-
l~an~e o velikim vojnim dogaajima povezuje i ispre-
plee s linim doivljajima. Moda sam iedini ovjek,
koji je dva najvea sukoba u histc;>riji doivio na viso-
kom poloaju. Dok sam u Prvom svjetskom ratu zauzi-
mao odgovorne ali i podreene poloaje, u toj drugoj
borbi s Njemakom bio sam vie od pet godina rta elu
vlade Njegova Velianstva. Zbog toga sam te uspomene
napisao s drugog stanovita i s vie autoriteta, nego to
mi je bilo mogue u ranijim knjigama.
Skoro cjelokupan svoj slu!Jetli posao obavljao sam
diktirajui sekretarima. Za vrijeme dok sam bio premi-
jer, iz mog je ureda izraslo memoranduma, direktiva,
osobnih telegrama i raznih poruka sa oko milijun ri-
jei. Vjerojatno je, da ti dokumenti, pisani iz dana u
dan pod dojmom dogaaja i iskljuivo u svjetlosti in-
formad:a, s kojima sam dotada raspolagao, sadre u
sebi niz nedostataka, ali ostaje injenica, da kao cjelina
sainjavaju neprekidan opis strahoviti.h dogaaja onako,
kako ih je vidio onaj, koji je nosio ogromno breme od-
govornosti za strategiju i politiku Britanskog carstva i
Britanske zajednice naroda. 2

~atltering Storm,' str. IX


_ _7_
Prvo poglavlje

BURA SE PRIBLI:Z:AV A

The Gathering Storm

P.:-slije Prvo_g svjetskog rata 1914.-1918. - pie


Winston Churchill u prvoj knjizi uspomena - ljudi su
duboko vjerovali, da e zavladati mir. Ta je tenja o
vjeanstva bila opravdana nakon groznog krvoprolia,
i dravnici su je mogli ostvariti, da su ili, razumno
i ustrajno, pravilnim putem. Parola: Rat, da se sprijei
novi rat bila je na usnama svakog i bile su poduzete
sve mjere da se to ostvari.
Na dan primirja njemake su se armije u punom
redu vratile u svoje kasarne. One su se dobro borile
- ostavite im oruje - govorio je maral Foch, vrho-
vni komandant saveznikih snaga, ali je pored toga tra-
io, da Rajna postane i ostane budua granica izmeu
Francuske i Njemake. Njemaka moe biti razoruana,
govorio je Fo~h. aria moe biti oslabljena, njene oruane
snage reducirane i utvrenja poruena, moe postati
rtvom unutranjih nereda, ali za deset ili dvadeset go-
dina sve e to proi i sada tek priguen plamen Pruske
ponovo e planuti. SQma Rajna, iroka, brza i duboka
Rajna izmeu Francuske i Njemake predstavljat e_
akO se na njene utvrene obale postavi francuska voj-
ska. - zapreku, koju Nijemci ne e moi prijei. Anglo-

9
saksonski je svijet mi(jlio potpuno drugaije, i kl3.uzule
mirovnog ugovora u Versaillesu osigurale su Njemakoj
njEn teritorijalni integritet. Smjetena u srcu Evrope
(Andre Siegfried). Niemaka je oc:tala najhomogeniia
i najsnanija grupacija u Evropi. Kad je maral Foch
god. 1919. saznao za potpisivanje mirovnog ugovora, u
kojem nije pobijedilo njegovo stanovite o Rajni kao
granici, rekao je: To nije mir. To je primirje za dva~
deet godina.
Same ekonomske klauzule ugovora bile su poniava-
jue i tako nerazumno zamiljene, da su ve samim tim
p'ls .. a'e nei"lvodljive. Njemaka je prema ugovoru imala
platiti tajoslovne izn<Jse, ali to p3biednici nisu priveli
u diela. Saveznici su Niem'!\ku prisilili da plati u repa-
ra~iiama hno(j od oko mili:i~ali su Engleska i
Sjediniene drave, nefc:r--kasrn]e. isplatile niemakoj
industriji u im~ zajm'1va vie od 500 milijuna funti ter-
lin'"'a i na taj joi nain omoguile, da- brzo i bez veih
tetkC~~ i7ae iz ruevina.
Historija e jednom nazvai1 sve te transakcije ludo~
rijom. One su dielomino bile uzrok ahatemi, baenoj
na rat, i privrednom kaosu e<, o kome u p;ovoriti kasnije.
Njemaka je tada stala posui\1ati iz svih izvora, koje
su joi Saveznici ponudili s pr::tvom preduc:retljivou.
Ta p_ogrena koncepcija pomoi, koju treba ukazati
pot-i irenom narodu. uveana apetitom, izazvanom po-
voli nim p-stocima kod tih zajmova, navela "je britanske
kaoita1iste na to, da uestvuju u operacijama, premda u
da 1eko ma.,ioj mieri nego ameriki zaimodavci. Na taj
je na~in Njemaka s je-:lne strane isplatila u ovom ili
onom obliku jednu milijardu funti, i to rcstitucijom
kanitaJa i vriiertnosti u stranim 2"Pmliama ili onglira-
njem s ogr<'mnim za:movima iz USA. S druge strane
je prmou tih zaimova stavila sebi u dt'p dvije mili-
jarde. Sve- to predstavlja idiotski zapletenu i alosnu

l! J
avanturu. avanturu u koioi je odjedamput bilo utroeno
i mnogo napora i puno dobre volje.3
1 Churchill vidi pogreku Saveznika i u tome, to su
rasparali Austro-ugarsku monarhiju (tu on preuzima i
ponavlja stai-U'reakciOD.amu- tez-u-k-Nijemcima su htjeli
nametnuti ideje i nain ivota zapadnih liberalnih ze-
malja, a bili su i onako osloboeni tlpe vojne f.bnvezc
i izdataka na vojsku. U Weimaru su izglasali u~tav
s naj5avrenijim propis1ma."ali su na--Weimarsl.:u repu-
bliku gledali kao neto, to su im neprijatelji nametnuli.
Tek to su stvorili Drutvo naroda - pria dalje
Churchill - saveznici su mu nanijeli smrtonosan uda-
rac: Sjediniene Amerike Drave napustile su, odlukom
senata, tu tvorevinu predc;iednika Wilc;ona.. Na prP.do;led-
n''.-:im i7borima god. 19.20. pobijedili su republikanci,
i s n;ih'Jvorri pobjeiom pobtjedila su u Americi i gl~~li
ta izo1acionista. Prepustili su Evropu da se kuha u
vlastTtOrli SOsu, donijeli odluku, da joj oprataju du-
gov~. a istovremeno p::>digli carinske b'!l.riiere. da spri-
jee uvo:t: robe iz Evrope. Na pomorskoj konferenciji
u Washingtonu god. 1921. USA su uinile iroke priied-
loge za razoruanje> na moru i britanc;ka i amerika
vlada s radoo;nam Uurbanou stale po_tl'l.p~U. b~o~ye
i___ r~_?3-Lal_i_ v~~-~rojeni~_. USA su osim tog_a_ upo-
zorile VeliKu Britam.flr.-Oa. daljni opc;tanak englec;ko-
japanskog saveza predstavlja srhetnju u anglo-ame-
rikim odnosima i London je prekinuo savez s Japanom.
To i e bilo od dalekosenih posliedica za budunost.
Jp-.k. ostala je jedna garanciia za odranje mira:
nj~make vojske praktino nije bilo, ni njene flote ni
avHo:u~iie. a podmornice c;u bilP. zabraniPne. P"'c;lHe Ver.-
sa'llesa francuska vojska bila ji:! nesumnjivo prva u
Evropi.

3 I, str. 9.

ll
Do god. 1934. mo pobjednika u Prvom svjetskom
ratu bila je u Evropi neograniena. U toku tih esnaest
godina nije bilo nijednog asa, u kojem tri velika savez-
nika, pa i Velika Britanija i Francuska same, potpo-
mognute prijateljima u Evropi (Mala Antanta), ne bi
bile u mogunosti da u ime Drutva naroda stave Nje-
maku pod strogi nadzor. Umjesto toga, pie Churchill,
USA su radije sve do god. 1934. svu svoju snagu dale na
to, da izvlae iz Njemake godinje rate u ime repara-
cija. Kad pomislimo, da su to mogle postii samo uz ci-
jenu podjeljivanja zajmova Njemakoj, onda nam po-
staje jasna injenica, da je to bio apsurd.
Znjela se samo zla volja. Bilo je, meutim, dovolj-
no, da su prije god. 1934. saveznici pristupili pootra-
vanju onih klauzula mirovnog ugovora, koje su se odno-
s>-Je na razoruanje~" pa da se ovjeanstvu sauvaju mir
i srea bez nasilja i prolijevanja krvi. Meutim su savez-
nici propustili da to uine u doba, kad su povrede bile
neznatne; a nisu poduzeli nita ni onda, kad su postale
ozbiljne. Tako su napustili i posljednju mogunost, da
se zatiti mir. Zloini pobijeenih nalaze svoj korijen i
objanjenje, ako ne opravda~ ~J!Obj".~!J.~ca.
Bez toga ne bi bilo isr&senJa. ni prilike, if3 se poine
zl0ini.4
U Njemakoj_ su pristupili izboru novog predsjed-
nika republike, poto je Friedrich Ebert umro krajeln
veljae 1925. Na izborima je bio izabran stati feldmar-
~al v. Hindenburg. U meuvremenu je njemaka vlada
uputila francuskom predsjedniku vla:de E. Herriotu me-
morandum, u kojemu izraava svoju naklonost ideji za-
padnog pakta, kojim bi se Engleska, Francuska, Italija i
Njemaka na dulji niz godina obavezale meusobno, da
ne e pribjei ratu protiv bilo koje od drava potpisnica .
.. ), St1". 14-15.

12
Tu obavezu drave bi preuzele i potpisom potvrdile
pred predstavnikom USA, koje bi na taj nain postale
garant. Osim toga Njemaka u memorandumu izraava
spremnost da z~kljui pakt, koji bi garantirao teritori-
jalni s t a t u_ ___q_l! o Porajnja. Dolo je do pregovora
i konzu~ i SaveZnici (London i Pariz) stavili su Ber-
linu (Gustavu Stresemanu, njemakom ministru vanj-
skih poslova) kao pr_ed'\l_vjet: _pristup Njemake u lan
styQ.Drutva naroda. Osim toga su poruili Berlinu, da
ile moe biti govora o nekoj reviziji klauZula mirovnog
ugovora; da Belgija bude meu dravama potpisnicama,
a osim toga i to, da Njemaka i Francuska zakljue
ugovor o arbitrai kao nadopunu pakta o Porajnju.
Nijemci su u srpnju odgovorili na francusku notu:
prihvatili su prijedlog da uu u Drutvo naroda, ali su
istakli potrebu prethodnog zakljuenja sporazuma o op-
~em razoruanju. Francuska je odgovorila Njemakoj.
da mora ui u Drutvo naroda bez rezerve, to je Berlin
konano prihvatio.
Na takvim je temeljima dolo do konferencije u Lo-
camu 4. listopada. Delegati Velike Britanije, Francuske,
Italije i Njemake zakljuili su pakt o uzajamnoj garan-
ciji izmeu pet sila (~~!1!_-~~camo), ugovor o arbi-
trai izmeu Njemake i FrancusKe~ Njemake i Belgije,
Njemake i Poljske kao i izmeu Francuske i Cehoslo-
vake (u njima je Francuska preuzela obavezu da e
pruiti pomo tim dravama, ako bi raskidanje zapad-
nog pakta dovelo do agresije) ..
God. 1929. dolazi do ekonomske, krize svjetskih raz-
mjera.----
,.Nezaposlenost i smanjenje proizvodnje izazvali su
ope smanjenje trgovinskog prometa. Sve su drave
uvela carinska ogranienja, da tako prue zatitu do-
maem tritu. Opa je kriza donosila sa sobom najtee
monetarne tekoe i umrtvila kreditni sistem unutar

13
5Vake drave. Steaji i nezaposlenost postali su opa
pojava od jednog kraja svjeta do drugog. Vlada Mac
Donalda i pored svih obeanja morala je gledati kako
broj nezaposlenih raste, poveavi se u razdoblju 1930.
do 1931., s jedan milijun na skoro tri milijuna. Govo-
rilo se, da je u USA 10 milijuna osoba bez posla. Citav
bankovni sistem te V-elike republike zapao je u kaos i
privremeno se sruio. Na kraju su iz toga proizale ka-
tastrofe u Njemakoj i u drugim zemljama Evrope.G
U Versaillesu su Saveznici ostavili Njemakoj voj-
.'sku od 100.000 ljudi. Tu vojsku, daleko nedostatnu i za
;samu obY:aD.U: granla, Nijemci su Pretvorili s vremenom
i sistematskim radom u vojsku rukovodilaca. Ona je
predstavljala samo jezgro i kalup, iz kojeg bi se kasnije
razvila milijunska vojska.
Njen je tvorac bio general v. Seekt i on je ve god.
1921. planirao, potajno, kadrove i jedinice njemake
VOjske u punom obimu. On je neprekidno ponavljao, da
treba izbjegavati pogrene doktrine u strategiji i taktici;
prouavao pouke iZ Prvog svjetskog rata; uvodio nove
principe kod obuke i kurseva svake vrste; preraivao
sve prirunike za vojsku, i to ne za vojsku od 100.000
ljudi .nego za vojsku njemakog Re i e h a, a kao glavni
princip njegova djelovanja vrijedilo je pravilo: ostvariti
naj uu suradnju izmeu svih glavnih rodova- vojske,
tijesno povezati pjeadiju, motoriziranu konjicu i arti--
ljeriju. Na tome su Hitlerovi generali izvojevali svoje
pobjede god. 1939. i 1940. .
U sijenju 1927. Saveznici su povukli kontrolnu ko-
misiju iz Njemake- a bilo je i onako ope poznato da
Nijemci na sve mogue naine mimoilaze odredbe mi-
rovnog ugovora, da ih izigravaju i da se ponovo naoru-
6 l, str. 32. Churchill je prirodno, daleko od toga, da bi
mogao vidjeti i shvatiti uslovljenost tadanje svjetske krize u
uvjetima suvremenog imperijalizma.

14
avaju. Bilo je i skauta, mnogih dobrovoljakih, gimna-
stikih, sportskih, streljakih i drugih udruenja, ali sve
su to bile -samo pripreme. Bez uvoenja ope vojne
obaveze nije moglo doi do ponovnog naoruanja Nje-
malke ozbiljnijih razmjera.
Na polju ayijacije civilna je avijacija postepeno rasla.
Mirovni je ugovor dozvoljavao Njemakoj mornaricu u
jaini od 15.000 ljudi, ali su Nijemci pod najrazliitijim
izgovorima poveali njen broj, a osim toga su povea-.
~a~:/ brat P.~dmornica~ koje su kriomice ~~ra~il~ i opr~

"'Oiin toga njemaka je industrija krila mnogo mo-


gunosti za proizvodnju oruja i naoruanja uope, a
njemaka je vojska godinama uporno vodila borbu, da
prijevarom i svim moguim trikovima sakrije oruje
pred saveznikom kontrolnom komisijom.
U Njemakoj pojavljuje se Hitler.
Na fronti je proveo etiri godine, a kasnije, u MUn-
chenU, taj kaplar (Adolf Hitler) postaje pici. Obi-
lazio je po slubenoj dunosti gostionice i javna mjesta,
na kojima su pojedine politike stranke u MUnchenu
odravale svoje sastanke i zborove. Jednom je u rujnu
1919. doao ml sastanak neznatne stranke njemakih
radnika i tu uo parole, koje su intimno odgovarale
njegovom uvjerenju: napadale su novembarske zlo-
ince, koji su pristali na kapitulaciju Njemake, i-
dove i pekulante. 16. rujna iste godine Hitler je pri-:-
stupio toj stranci i postao odmah njen ef za propa-
gandu~c. Tako se dao u politiare i god. 1923. pokuao je
u zajednici s Ludendorfom da puem osvoji vlast u Ba-
varskoj. Pu mu ne uspijeva, Hitler dolazi u zatvor, ali
uskoro amnestiran ponovo ulazi u politiku. Njegova
'stranka, sada Njemaka radnika nacional-socijalistika
~tranka ide od uspjeha do uspjeha. God. 1928. Hitler\
ima samo 12 mjesta u Reichstagu, 1930. 107 a 1932. 230
poslanika.
15
Pred ~Reichswehr se stoga postavilo pitanje: sa
Hitlerom ili protiv Hitlera. Izmeu njih postojalo je
mnogo dodirnih toaka (uzdizanje Njemake i njena
osveta na meunarodnom polju), ali i razmimoila-
enja. Reichswehr je itav bio u tradiciji, skloi:t resta-
uraciji Hohenzollerna, ali je uviao, da je momentana
Hitlerova snaga prevelika i da bi nesloga izmeu njih
znaila slabljenje snage njemakog naroda. Ali u krilu
Reichswehra postojali su krugovi, koji su igrali svoju
igru. To je bio Kurt v. Schleicher, general i politiki
intrigant, koji je znao i stvari, inae nepoznate general-
tabu. On je uviao, da je nacistiki pokret sa SA (juri-
nim odredima) snaga, koja bi vjeto voena pod kon-
trolom krugova iz generaltaba i njega lino, mogla
uspostaviti mo Njemake i eventualno dovesti njega
(Schleichera) na vlast.) On se u tu svrhu pribliio efu
SA Ernestu ROhmu,-- jednom od najboljih Hitlerovih
~uradnika i s njim je poeo kovati urotu. Tako je dolo
do dva pokreta: generaltab se sporazumijevao s Hitle-
rom, a u generaltabu (Schleicher) postojala je grupa,
ko1_a je kovala posebnu urotu s ROhmom~
r U svibnju njemaki kancelar Bri.ining dao je ostavku
i v. Papen dolazi na njegovo mjesto. Papen se nadao
da e moi vladati pomou katolikog centruma, ekstre-
mnih nacionalista i predsjednika Hindenburga, koji je
vidno postajao senilan. Dolazi do prvog sastanka Hitler-
Hindenburg i Hindenburg nije bio njime impresioniran.
Rekao je poslije sastanka: Zar taj ovjek da postane
kancelar? Postavit u ga za potanskog inovnika pa
neka lijepi marke s mojom slikom.
Masa je njemakih biraa bila nemirna i neodluna
U studenom 1932., petiput u godini dana, odravaju se
izbori u Njemakoj, i Hitler gubi: od 230 pada na 196
poslanika, dok komunisti biljee porast. I odmah iza toga
kancelar Papen daje ostavku i general Schleicher dolazi

Jf)
na njegovo mjesto. Ali on je bio mnogo spretniji u
Epletkarenju iza kulisa; kao kancelar nije imao uspjeha.
Posvadio se s prevelikim brojem ljudi i Hitler je, poja-
an s Papenom i nacionalistima, zauzeo stav protiv
njega. U tvorntcama je dolo do niza trajkova pod
vodstvom stranaka ljevice, i stari Hindenburg, na Pa-
penava navaljivanje, povjerava 30. sijenja 1933. ni~ndat
za sastav vlade A. Hitleru s tim uvjetom, da kao kance-
lar sastavi koalicionu vladu s Papenom kao potkance
Jarom i v. Neurathom kao ministrom vanjskih poslova.
(Churchill kod opisa uspona Hitlera do poloaia kance-
larr-_ i voe Njemakog Reicha ostavlja potpuno po
strani one drutvene snage: vrhove financijskog kapi-
tala u Njemakoj i drugdj_e}LkOji su Hitleru omoguili taj
uspon i preuzimanje vlas~uku novog diktatora-. pri-
a dalje on, - osjetili su Od'inah Svi oni, koji se iz ovih
ili onih razloga nisu slagali s novim reimom. 2. veljae
vlada je zabranila sve sastanke ili demonstracije komu-
nistike partije; 27. veljae, da nekako opravda progon
komunistike partije, Goering organizira po-J.r Reichs-
taga; zatim zapoinje hajku na sve lanove komunisti-
lke partije, i tako Hitler zapoinje izbornu kampanju.
Meutim su i ti izbori pokazali, da u Njemakoj jo
uvijek ima mnogo ljudi, koji se ne slau s novim gos-
podarima: komunisti dobivaju Bl sjedite u Reichstagu,
a socijalisti 118. Hitler je sebi osigurao 288 mandata
sa preko 17,000.000 glasova. Imao je prema tome u
njemu veinu od svega 37 glasova, ne uraunavi 52
mandata Huggenberga i Papena. 21. oujka iste godine
u garnizonskoj crkvi u Potsdamu, tik do groba Friedricha
Velikog, otvorio je prvi ReiGhstag Treeg Reicha i drugog
je dana veina (441 glas za, 94 glasa protiv) izglasala

dine?J -
Hitleru specijalna ov!~~~~~.i.~Js~_.trajanjem o.d: etiri go-

2 Dru(!:! njetakl rat 17


rd".Je godine dolazi do prvog sastanka izme~U Hitlera
i Mussolinija u Veneciji (u mjesecu lipnju), ali taj sas-
tanak nije predstavljao nikakav uspjeh za njemakog
diktatora. Kod Mussolinija je izazvao lo utisak (u asu
doeka, kad je silazio s aviona, Mussolini je apnuo
svom autantu: Non mi piace- Ne svia mi se). U
razgovoru su dodirnuH samo ope teme i govorili ope
nito o prednostima diktatura germanskog i romanskog
tipa.
Izmeu Hitlera na jednoj i revolucionarnih eleme-
nata u SA na drugoj strani dolo je do obrauna. Rohm
je dodue kao zapovjednik SA postao lan vlade, ali
je ubrzo izbilo u prvi red pitanje potpune kontrole nad
t;v:m oruanim snagama. Izbio je sukob ROhm-general
v. Blomberg (ministar rata) i ROhm je strahovao, da e
Hitler rtvovati njeglt.re stranake oruane odrede za
ljubav ~Reichswehra. U okviru SA postojala je i
brojem tada jo znatna organizacija Zatitnih odreda
(SS) pod Hei!'rish..Jiimm!tr.O.t'}, ...!'EJlanizacija, koja je
irrl.ala da poslui Hit_leru kao neka vrsta lin_~ ga_r4e.
Himmler-, vjeran tfitleru--;-'-pObi-fnuo~-Seaa--ss Gude u
tom asu uz Hitlera, dok je ROhm traio saveznike u
stranci (Gregor Strasser) ili meu nezadovoljnicima iz
generaltaba. To je. bio u prvom redu Schleicher. On
je, nezadovoljan, otiao tako daleko, da je francuskom
ambasadoru u Berlinu (Andre Fran~ois-Poncetu) iz-
javio, da nije daleko dan, kad e Hitler pasti.
Hitler nije oklijevao: 25. lipnja vodsttro -je Reichs-
wehra zabranilo vojnicima da naputaju kasarne, a
odredi SS dobili su municiju. Na drugoj je strani
ROhm naredio SA pripravnost i sazvao sastanak svih
voa SA u bavarskom mjestu Wiessee: 29. lipnja Hitler
je odletio u Godesberg; tamo mu se pridruio Goebbels,
koji mu je donio alarmantne vijesti o navodno pred-
stojeem puu SA u Berlinu. Na tu je vijest Hitler

l8
donio neposredne odluke: vlast u Berlinu prenio je na
Go:-ringa, pruskog ministra unutranjih poslova, a
s5.m je u Goebbelsovoj pratnji odletio u Miinchen da
suzbije protivnike. U MUnchenu je odmah dao uhapsiti
sve tamonje prvake SA, a zatim se s malobrojnom
pratnjom odvezao u Wiessee. ~~mo. su uhapsili R.Ohma
i og !)l~!), ga zatim . sJ,ja:a-.: Munchenu zajedno
s aru~~ prvacima SA. U meuvremenu ni Goering
nije ostao skrtenih ruk . nJe -su IJudl ubtli Srilel
ch~ra, Strassera, Papenova linog tajnika i mnoge druge.
Hitler je tako ojaao svoj poloaj na unutranje-po-
litikom planu i sve je vie poeo gledati na Be i
Austriju kao na novi cilj. Tamo su austrijski nacisti,
obilno pomagani iz Njemake, vodili borbu letacima i
diverzijama, vie ili manje neozbiljnOg k3raktera. prohv
t:eima E. Dolfussa i 25. srpnja 1934. dolazi do pua:
grupa naoruanih nacista prodire u kancelarsku palau
austrijskog kancelara na Ballhausplatzu i :ubija Dolfussa.
Ipak pu ne uspijeva; preostalim lanoviffia vlade polazi
za rukom da mobiliziraju vladi vjerne trupe 1 da
uhapse lanove urote. Talijanski je Duce odmah mobi-
lizirao divizije na Brenneru i tako dao upozorenje
Berli~':l da ~e ~e za sada dopustiti, da se Njeniaka mi-
jea u illli'fjjfke stvari.
Na Hitlerovu sreu umire i Hindenburg, i tako
Hitler spaja dunost kancelara Reicha s poloajein
predsjednika Republike u jedno: Hitler postaje Voa
Treeg Reicha i neogranieni vladar.
On je sada bio suvereni vladalac nad Njemakom.
Njegov sporazum s Reichswehrom bio je zapeaen i
ostvaren krvavom istkom. SA je prisilio na pos-
lunost i odanost. Iz njenih je redova iskorijenio sve
neprijatelje ili potenciji.lne suparnike. Od tada je ona
izgubila svoj utjecaj i postala kao neka specijalna
andarmerija za sveane zgode. S druge je strane SS,

19
poveana, s pootrenom disciplinom i povlasticama,
postala pod Himrnlerom njegova pretorijanska garda,
kao neka protutea vojnim rukovodiocima i kasti, a ta-
koer i politiki odredi, koji su djelatnosti sve brojnije
tajne policije ili Gestapa pruali znatnu oruanu mo.'
13. siienja 1935. dolazi do plebiscita u Saarskoj ob-
lasti. Mirovni je ugovor bio predvidio, da e se u Saaru,
kraju bogatom ugljenom i eljezom, na isteku petnaest-
godinjeg razdoblja, u kojem se Saar nalazio pod nad-
zorom Drutva Naroda, odrati plebiscit u pitanju even-
tualnog v,raanja Saara_ _Nje:m_akoj. Nije bilo nikakve
sumnje u iShod: POd meunarodnim nadzorom plebiscit
je bio odran i stanovnitvo je s 90,3/o glasalo za po-
vratak u Reich. --
Hitler se tada osjetio dovoljno jak, da javno, pred
itavim svijetom, uputi Zapadu svoj prvi izazov: 9.
oujka 1935. objavljuje osnivanje njemake avijacije~ a
16. oujka uvodi OpU- vojnu obavezu. Dolazi do posjete
Sir .lohn Simona i Edena Berlinu, koja nije pokazala
nikakve rezultate, a isto tako konferencija u Stresi
izmeu Francuske, Velike Britanije i Italije nije pred-
stavljala korak naprijed. Na konferenciji je .dola do
izraaja opa suglasnost da sile ne e trpiti otvorenu
povredu ugovora, ali su engleski predstavnici (Mac-
Donald i Simon) odmah u poetku izjavili, da ne e
pristati da se raspravlja mogunost sankcija u sluaju
povrede ugovora. Time se, kako kae Churchill, konfe-
rencija ograniila samo na oblast rijei. Prihvatili su,
dodue, jednoglasno rezoluciju, u kojoj izjavljuju, da ne
mogu primiti jednostrane prekraje ugovora. Ona glasi
ov~o:
1Tri ~ile, ija ~olitika ima za cilj kolektivno odr~
vanje mtra u okvt'Tu Drtt.tva !Aroda, potpuno se s lazu.

8 I, str. 94.

21J
u tome, da se suprotstave svim moguim sredstvima
svakom jednostranom nepriznavanju ugovora, koje bi
moglo da dovede u opasnost mir Evrope, i u tu svrhu e
poduzimati mjere .u tijesnoj i srdanoj suradnji.
Mussolini je u svom govoru podvukao rijei mir
Evrope i zastao na upadljiv nain poslije rijei Evro-
~ex. To je odmah izazvalo veliku panju diplomacije ve-
likih sila, osobito Engleza, koji su prisustvovali konfe-
renciJi. Dobro su shvatili, da se radi o slijedeem: Mus-
solini je voljan da surauje s Francuskom i Engleskom,
da tako sprijei ponovno naoruanje Njemake, ali sebi
pridrava pravo na slobodu akcije u Afriei protiv Abe-
sinije. Drugog dana nisu povukli tb pitanje i Mussolini
je, s pravom ili ne, to protumaio kao preutni pristanak
Zapada na njegovu politiku imperijalne veliine u
Africil
-ri'an.cuska, zaplaena jaanjem Njemake, potpisuje
2. 1vibnja_ 1935. francusko-Sovjetski pakt, kojim sile pot-
pisnice garantiraju uza;amnu pomo u sluaju agresije
za razdoblje od pet godina.
Hitler b!ljei nov uspjeh: izmeu engleskog i njema-
k'"'g admiraliteta vodili su se ve dulje vremena razgo-
'\"Ori o paritetu izmeu ratnih mornarica. Mirovni je
ugovor Njemakoj bio dozvolio izgradnju etiri bojna
broda od 10.000 tona pored 10 krstarica iste tonae.
Engleski je admiralitet utvrdio, da su dva njemaka
depna bojna broda, koja su se nalazila u izgradnii
("'St:harnhorst i ~Gneisenau), mnogo vea nego to to
dOputa mirovni ugovor i da se ovdje zapravo radi o la-
kim bojn'm krstaricama od 26.000 tona. Tako je dolo
do pregovora i zakljuenja pomorskog sporazuma. kojim
~e predvia, da njemaka mornarica ne e biti vea od
treine engleske. To je ~gl~ski admiralitet smatrao vrlo
privlaivom perspektivom, imajui u vidu prve dane
Prvog svjetskog rata, kad je odnos izmeu mornarica

21
bio eo:1naest prf'ma deset. Zbog takve perspektive i uzi-
majui njemaka obeanja pod gotov gro, admira-
litet u Londonu pristao je na to, da se Njemakoj do-
ZV!)li da gradi podmornice, i to do 60/o en~le<oke jaine,
a pod izvanrednim okolnostima sve do 100/o.
>)U tom ie asu za Hitlera hilo od velike diplomatske
prednosti da razdvoji Save::mike, da jedan od njih pri-
stane da se pomiri s krenjima ugovora u Versaillesu,
i da ponovo zadobijanje potpune slobode naoruanja
zaodiene sankcijom sporazuma s Engleskom. Objavlii-
vanje tog sporazuma bilo je nov udarac Drutvu naroda.
Francuzi su se s punim pravom mogli aliti, da su n ii-
hovi ivotni intere~i pogoeni doputeniem. koje ie En-
gleska dala Njemakoj za izgradnju podmornica. Musso-
lini je u toi epizodi vidio dokaz, da Velika Britanija ne
postupa dobronamjerno sa svojim saveznicima i da e
-dok nieni p'lsebni interesi na moru budu obezhiieeni
- oito ii jako daleko u sporazumijevanju s Njema-
kC'm bez obz'ra na tetu, koja se nanosi prijateljskim
dravama, ugroenim porastom njemakih kopnenih
snaga. Mussolini je onim. to je izgledalo kao cinian
i egoistian stav Velike Britaniie, bio ohrabren i dalie
tjerao svoje p~ipreme za napad na Abesiniju. Skandi-
navske su drave, koje su tek etrnaest dana ranije
hrabro prua'e podrku protestu protiv Hitlerova uvo-
enja ope vOin':! obveze ti niemakoi vo.isci, ustanovile
sada, da je Velika Britanija iZa kulisa pristala na nje-
maku mornaricu, koja e - ma da po jaini ravna sa-
me treini enqle.;;;ke inorriarice- ak u tim granicama
biti gospodar Baltikog mora. 7
Svjetslti je mir pretrpio nov udarac. Poto je Brha-
nija izgubila paritet u zraku, sad je slijedio prijelaz Ita-

7 l, str. 125-126.

22
lije na stranu~_.Njemake. Njemaka dalje ne e biti vi
sama.
U njegovim planovima protiv Abesinije- pria Chur-
chill - Mussolinija nije vodila samo elja za teritori-
jalnom ekspanzijom. On je htio da izbrie sramotu po-
raza, koji je pretrpjela Italija etrdeset godina ranije
kod Adue. Njegove su pripreme od Strese bile oit.e.
Tokom ljeta god. 1935. pokret talijanskih brodova za
transport trupa kroz Sueski kanal bio je neprekidan i
du abesinske istone graniCe Talijani su nagomilavali
znatne snage i zalihe. Londonska je vlada (24. kolovoza)
donijela nenadanu odluku, da e ispuniti obaveze na
osnovi u,:tovora i pakta Drutva naroda. Time je izazvala
krizu u Sredozemlju. Antony Eden, engleski ministar za
pos'ove Drutva naroda, poduzeo je sve mogue, da u
Genevi pridobije to vei broj drava lanica za politiku
s1nkcija protiv Italije, u sluaju d~, doe do talijanske
invazije u Abesiniju. r
Ipak, Mussolini, ko.ieg nisu zaStraili zakanieli po-
kreti engleske mornarice u Sredozemnom moru, sigu...
ran u to. da Zapad ne misli ozbil)no. dao Je zapoviJed
za invaziju na Abesiniju. 10. listopada skuptina Dru-
tva naroda s glasovima pdeset drava protiv jedne
donosi odluku o sankcijama protiv Italije. Ali do stvar-
' nib sankcija, koje bi onemoguile agresijl.}., nije dolo.
Nisam nikada bio pristaa izolirane akcije od stra-
ne Velike Britanije, ali bilo je potpuno pogreno- kad
smo jednom otili tako daleko - da ustuknemo. Pored
toga, Mussolini ne bi nikad imao hrabrosti da se uhvati
u kotac s odlunom engleskom _vladom. Skoro itav je
.svijet bio protiv njega, i Mussolini bi bio prisiljen da
dovede u pitanje svoj reim u ratu bez ikakvih savez-
nika protiv Engleske, u kojem bi pomorska akcija u
Sredozemnom moru predstavljala odluujuu probu.
Kako je Italija mogla povesti takav rat? Osim djelo-

23
mine prednosti u pogledu modernih lakih krstarica,
njena j"e flota predstavljala samo etvrti dio engleske
flote. Njena mnogobrojna vojska vojnih obveznika, za
koju su ,hvalisavo tvrdili, da broji na milijune, nije
mogla prijei u akciju. Njene snage u zraku bile su po
koliini i kvaliteti daleko slabije ak i od naih snaga.
Italija bi bila odmah blokirana. Talijanske armije pro-
padale bi u Abesiniji zbog pomanjkanja snabdijevanja
i municije. Njemaka zasad nije mogla pruiti neku. efi-
kasnu pomo. Ako se ikad pruila prilika, da se jednoj
plemenitoj stvari zada odluujui udarac, i to s mini-
malnim rizikom, to je ovdje bio sluaj. 8
Mussolini je osvojio Abesiniju i priao Berlinu, da
bi Italija i Njemaka kao neke proleterske drave
traile svoje mjesto pod suncem.
Francuska je skuptina ratificirala francusko-sovjet-
ski pakt 28. veljae 1936., i idueg je dana francuski
ambasador u Berlinu dobio instrukcije da upita nje-
maku vladu, na kojoj bi se bazi mogli povesti opi
francusko-njemaki pregovori. Hitler je u svom odgo-
voru traio rok za razmiljanje od nekoliko dana i 7.
oujka je v. Neurath, ministar vanjskih poslova Reicha,
pozvao u Wilhelmstrasse engleskog, francuskog, bel-
gijskog i talijanskog ambasadora i predao im prijedlog
vlade Reicl"'a o dvadesetgodinjem paktu, o demilitari-
zaciji granice na Rajni s obje strane, pakt o smanjenju
avijacije, kao i prijedlog pakta o nenapadanju s isto
nim i zapadnim susiedima.
Demiiitarizirana .je zona u .Porajnju (predviena la
nom 42., 43. i 44. mirovnog ugovora) predstavljala novi
cilj njemake politike jednostranog krenja sistema,
koji je u Evropi bio stvorio mirovni ugovor u Versail-
lesu. Ugovor je prepisivao, da Njemaka ne smije iz-
8 l, str. 158.-159.

24
graditi utvrenja na lijevoj obali Rajne ili u udalje-
nosti od 50 kilometara na njenoj desnoj obali. Isto tako
Njemaka nije smjela drati nikakve oruane snage u
toj zoni, odravati manevre ili aparat za mObilizaciju.
Meutim, krenje lana 42. ili 43. ugovora predstavljalo
bi ne-izazvani akt agresije i od sila potpisnica bi se-
traila neposredna akcija zbog okupljanja njemakih
oruanih snag<~. u demilitariziranoj zoni. Takvu povredu
ugovora trebalo bi odmah iznijeti pred Drutvo naroda
i ono bi, poto bi utvrdilo injenicu krenja ugovora,
imalo zatim da upozori sve sile potpisnice, da ukau
pomo onoj sili, koja bi bila tim prva pogoena.
f.l.!.~p~dne~ _tog istog dana: 7. oujka 1936., dva sata
poslije svog prijedloga o dvadesetpetgodinjem paktu,
Hitler je u ~e_ich$t~u objavio, da namjerava ponovo
zauzeti _Porajnje. Dok je jo govorio, njemake su ko-
lone u jaini od 35.000 vojnika prelazile granicu i ula-
zile u s~ glavne-njemake gradove. Svuda su ih pri-
mali s radou, koju je obuzdavao samo strah od savez-
nike akcije. Hitler je istovremeno objavio, s ciljem da
zavede englesko i ameriko javno mnijenje, da je ta
okupacija simbolina. Njemaki je ambasador u Lon-
donu predao gospodinu Edenu prijedloge, sline onima,
koje je Neurath tog jutra u Berlinu predao ambasado-
rima drugih sila potpisnica Locamskop ugov~~
Francuska se najvie uzrujala: francuska j-e vlada
na elu s ministrom predsjednikpm Albert Sarrautom i
ministrom vanjskih poslova P. E. Flandinom odmah po-
kubla da mobilizira ostale sile potpisnice i Drutvo na-
roda. U to je vrijeme Fran~JJ.ska._uj:y_ala povjerenje i
odanost ~ale antante (Jugoslavije, Cehoslovake_ i
R~j~.~-:.-::a.:_.L.balt1CkeclrZa.Ve--rpoljsk3. ulazile su u
t. zv. francuski sistem sigurnosti u Evropi. Francuski
8 l, str. 173.

25
su dravnici h.~jel~ da odgovore protuudarcem, ali nisu
to nikako htjeli. uiniti bez Londona. Vi~e nego jedam-
put za vrije_m;!_.~ih,nestalnih godina francuski su mini-
stri u vlada~a. koje _su se neprestano mijenjale, bili za-
dovoljni, da u eh:gl_eskom pacifizmu nalaze opravdanje
za sebe: vodili. su_- duge. i uzbudljive razgovore s Londo-
nom; L011don im. je_savjetovao umierenost, due razma-
tranje, zajedniku akctjli i t. d. To je bio, kako Chur-
chill kae, bari'un.Bs~_i_-.s~g za povlaenje!
Da je Fran~o;~Q mobilizirala svojih 100 divizija,
-bila bi u stanju d~ "suzbije Hitlera, jer- je.njemaki ge-
n-eraltab i onako bio protivan takvoj nesmotrenoj
akciji Ftihrera. Englezi su Francuzima savjetovali, da
to pitanje remilitarizacije iznesu pred Drutvo naroda,
oslabljeno U autoritetu poslije neuspjeha s politikom
sankcija i obeshrabreno nakon zakliuenja englesko-
njemakog pomorskog sporazuma. Flandin je otiao u
London, ali nij"e tamo nita obavio. Englesk~ vlad~ nije
htjel~ nita _2Q!iyz..etL..Lo.tq Lothian je ov-akO--OCijemo
n]einaKti akciju u Porajnju: Na koncu konca, Nijemci
su otili samo u svoj vrt iza kue, a engleski je pre-
mijer Stanley Baldwin u razgovoru s Flandinom rekao
ove rijei: Vi ste moda u pravu, ali ako postoji samo
jedan posto vjerojatnosti, da e vaa _policijska akcija
izazvati rat, ja nemam pravo da. preuzmem obaveze u
ime Velike Britanije.
26. oujka 1936. dolazi do vaniskopolitike debate u
-engleskom parlamentu i Churchill tom prilikom dri
govor, u kojem veli i ovo:
Povreda demilitarizacije Porajnja je ozbiljna zbog
prijetnje, koju ona predstavlja za Holandiju, Belgiju i
Francusku. Sa strepnjom sam sluao izla:gan_ia min:::tr-a
vanjskih poslova o tome, kako Nijemci odbijaju ak da
S'e uzdre od graenja utvrda za vrijeme dok pregovori
traju. Kad jednom bude postojala linija utvrda - ~to

26
e po mom miljenju biti za vrlo kratko vriieme - to
e se odraziti na evropskoj situaciji. To e biti barijera
kod glavnog ulaza u Njemaku, koja e joj omoguiti
da izvri prepade ~a drugim vratima u pravcu Istoka i
Juga.1o
21. svibnia 1936. Hitler je u Jednom govoru izjavio,
da ))Njemak? ne namjerava niti ne eli da se mijea
.l unutranje stvari Austrije ili da izvri Anschluss.
ll. srpnja iste godine potpisao je s austrijskom vla-
dom ugovor, u kojem pristaje_. da .se ne mijea u unu-
tranj~_--e~:~s~_rijsk~_ stvari, ~li je pet dana poslije pot-
pisivanja tOg ugovora Feflin poslao vodstvu austrijskih
nac:onalsocijalista povjerljive upute, da pOjaaju svoju
aktivnost protiv vlade, a generaltab se poeo baviti
planovima za okupaciju Austrije.
Godinu dana kaSnije, plan Otto za invaziju Au-
strije 'bio je nadopunjen posebnim uputama. 5. stude-
nog iste godine Hitler je izloio svoje planove pred
sv~ generalima:
f Njemakoj treba jvotni_ prostOT; najlake ga moe
ni u istonoj Evropi, u Poljskoj, ~jelo:?"~_sijii_Dkra.jini;
taj e pothvat bez su1RTl1'e-0vetT ao rata iTokih raz-
mjera, a samim tim i do istrebljenja- stanovnitva, koje
naseljava ta podroj_a; __ !ii~Tr.!G.ka. mora voditi rauna o
svo.ia -dvrr gravna-nepTijatelja: Francuskoj i Enqleskoj,
za ko7e je po~tojanje njemakog kolasa u sreditu Ev-
Tape stvar potpuna neprihvatljiva; Njemaka mora
iskoristiti pTvu priliku da udari i da obrauna sa svoja
dTa 7akleta neprijatelja, prije nego to se spreme za
borb!'~~ ,/
Umjerene elemente u ministarstvu vanjskih poslova
i generaltabu u Berlinu uznemirila je takva politika.
Opasnosti, kojima bi se trebalo izloiti, izgledale su im

10 l, str. 183.

27
prevelike. Hitler je otpustio Fritscha i Blomberga i siim
preUzeo vrhovnu komandu nad njemakim oruanim'
snagama. Obrazovao je Vrhovnu komandu oruanih
snaga i ukinuvi ministarstvo rata na elo joj stavio
generala Keitela, poznatog nacistu i ovjeka potpuno
odanog Fiihreru. Osam dana nakon to j e preuzeo
vrhovnu komandu, Hitler je pozvao u Berchtesgaden
austrijskog kancelara Schuschnigga (12. veljae 1938.).
Schuschnigg se odazvao, i Hitler je odmah na poetku
Iazgovora, koji je uglavnom protekaQ vrlo burno, spo-
menuo utvrenja, koja podie austrijska vlada na gra-
ni_fi prema Njemakoj.
fH i t l e r : Dovoljno je da danas iii sutra izdam na-
reenja, i da sva ta smijena straila ieznu. Vi valjda
ne mislite ozbiljno, da bi me mogli zadrati dulje od
pola sata? Tko zna? Moda u se sutra iznenada kac>
proljetna bura stvoriti u. Beu. Onda ete moi vidjetit
to e se dogoditi. Htio bih potediti Austriju od tog
iskuenja; stajat -e mnogo rtava. Poslije redovnih jedi-
nica doi e SA i Legija! Nitko ih ne e moi zadrati
od toga da se ne osveuju, ak ni ja. 2elite li, da Au-
strija postane druga Spanjolska? Ako je ikako mogue,
elio bih da se to izbjegne.
S e h u s e h n i g g : Odmah u prikupiti poirebna
obavjetenja i izdati nalog, da se obustavi izgradnja bilo
kakvih obrar:nbenih objekata na njemakoj granici. J as':"
no je, da sam svijestan, da vi s vaim trupama moete
prodrijeti u Austriju, ali, gospodine kancehire, htjeli nli
to ili ne, to bi dovelo do prolijevanja krvi. Mi nismo
sami. To bi vjerojatno izazvalo rat.
Hitler: pTo je vrlo lako rei, kad sjedimo u fo-
telji, ali iza tih rijei ima mnogo patnji i krvi! Hoete
li za njih preuzeti odgovornost, gospodin Schuschnigg?
Nemojte misliti, da Ce me itko na svijetu sprij'ei~, da
ostvarim svoje odluke! Italija? Ne postoji nijedno neri-

28
jeeno pitanje s Mussolinijem. S Italijom sam u najbo-
ljim odnosima. Engleska? Engleska ne e maknuti ma-
lim prstom u korist Austrije. Francuska? Ah1 da! Prije
dvije godine, kad smo uli u Porajnje s nekoliko bata.-
ljona, ja sam mnogQ toga stavio na kocku. Da i e Fran-
cuska tada prela u akciju, bili bismo prisiljeni d~ uz-
maknemo. Ali sad je za Francusku prekasn~1
Poslije objeda Austrijance {Schuschnigga i Schmidta)
pozvali su u posebnu sobu, i tamo im je Ribhentrop u
prisutnosti v. Papena, njemakog ambasadora u Beu,
}:'redao pismeni ultimatum. I to: da prim'e u vladu na-
cistu Dr. Seyss-lnquarta kao ministra unutranjih po-
slova, da objave opu amnestiju za austrijske naciste,
koji se nalaze po zatvorima; da objave slubeno uklju-
ivanje austrijske nacional-sociialistike stranke u re-
imski Domovinski front. Schuschnigg je konane
pristao na ultimatum.
Evropska se drama odvijala dalje. Mussolini je odo-
brio stav Schuschnigga u Berchtesgadenu i .izjavio, da
je srean, to je dolo do poputanja ~ategnutosti izme-
u Berlina i Bea. 3. oujka mu je Schuschnigg poruio,
da ima namjeru da odri plebiscit u Austriji, da tako
uvrsti politiku situaciju u korist reima protivnog
Anschlussu. Ipak, usprkos Mussolinijevom neslaganju
s tim potezom, Schuschnigg 9. oujka objavljuje, da e
se plebiscit odrati 13. oujka. Izgledalo je najprije, da
Berlin ne e nita poduzeti, ali ll. oujka ujutro
Schuschniggu je javila prefektura beke policije: Nje-
maka je granica kod Salzburga zatvorena ve jedo.n
sat. Njemaki su se carinici povukli, i svaki eljezniki
saobraaj je obustavljen. Drugu je poruku primio kan-
celar iz Miinchena od austrijskog geperalnog konzula
:..Njemaki je armijski korpus u M~nchenu mobiliziran.
Vjerojatni pravac: Austrija!
U toku prijepodneva Seyss-Inquart je zatraio, da
ga Schuschnigg primi i saopio mu, da mu je GOring
upravo telefonirao, da plebiscit treba odmah otkazati.
Schuschnigg je na to pristao, ali je odmah zatim Seyss-
Inquart ponovo osvanuo s novom porukom iz Berlina:
Schuschnigg roora odmah dati ostavku a Seyss-Inquart
postati kancelar. Ne bude li to uin~e-no u roku od dva
sata, njemake e trupe ui u Austriju.
Miklas, predsjednik austrijske republike, nije htio
pristati :qa Schuschniggovu ostavku, ali je Schuschnigg
konano ipak podnio ostavku, da izbjegne prolij"evanje
krvi i odrao oprotajni govor na bekom radiju, a
Seyss-lnquart je preuzeo vlast, da tako uzmogne u Beu
doekati njemake tntpe i samog Hitlera, koji ~e odmah
ratim objavio povratak Austrije u sastav njemakog
Reicha.
14. oujka Churchill je odrao slijedei govor u par-
lamentu:
TBe je saobraajni centar svih onih drava, koje su
sainjavale staro austro-ugarsko carstvo, i zemalja ko.1e
se nalaze na Jugo-istoku Evrope. Dunav je danas veli-
kim dijelom u rukama Nijemaca. Posjed Bea prua na-
cistikoj Njemakoj mogunost privredne i vojne kon-
trole nad svim saobraa jn im putovima jugoistone Ev-
rape: nad cestama, rijekama i eljeznikim prugama.
Kako se odrazuje takvo stanje stvari na strukturi Evro-
pe? Kakav utjecaj ima novostvorena situacija na ono,
to se naziva ravnotea snaga i na savez, koji se zove
Mala antanta? Kazat u neto o toj grupaeiji zemalja~
o Maloj antanti. Uzete odvojeno svaka za sebe, la
nice Ma!e antante mogu se oznaiti kao drave drugog
rea, ali su to zdrave i snane drave, koje zaiedno
predstavljaju veliku silu. Te su drave bile dosad, a i
jo su sada, uzajamno vezane najuim vojnim savezom.
Zajedno, on-: se dopunjuju i imaju sve, to je potrebno

30
dravi i njenoj maini. R.umunjska ima petrolej, Jugo~
slavija rude i sirovine. Obje imaju jake armije, koje s11
uglarnom opskrbljuju municijom iz Cehoslovake. U
engleskom uhu ime Cehoslovake zvui udno. Da ti je
tono, da je to mala demokratska drava? Nije li tono,
da je njena vojska jaa dva ili tri puta od nae? I jo,
da li je tono, da ona proizvodi tri puta vie municije
nego Italija? Ali ipak, to je hrabar narod: on ima prava,
prava, koja proizlaze iz ugovora, koje je zakljuio, ima
utvrenu liniju i izrazio je elju da ivi, da ivi slobo-
dan.
Cehoslovaka je usamljena, i to i u ekonomskom i
vojno-stratekom pogledu. Njen trgovaki izlaz preko
Hamburga, odobren mirovnim ugovorom, moe se jako
lako zatvoriti svakog trenutka. Njene eljeznike vPze
i ri 'eni putovi prema jugu i dalje prema jugoistoku.
mogu se svakog asa odrezati. Njena se trgovina moe
oteava~i klauzulama o pravu tranzita, moe se ugroziti
u punom smislu te rijei. Evo drave, koja je neko
bila najvee industrijsko podruje starog austTo-ugaT-
skog carstva. Danas je ona izolirana ili moe biti izoli-
rana svakog asa, ukoliko se putem pregovora ne po-
duzmu mjere, da se osiguraju njene komunikacije. Ce-
hoslovaku mogu nenadano odsjei od njenih izvora si-
rovina u Jugoslaviji i prirodnog trita, koje je sebi
stvorila u toj dTavi. 1 :Y
I doista, nije treb~~ dugo ekati na dinamizam~
Berlina! Cehoslovako pitanje(< Hitler je stavio na
.dnevni red svojim govorom pred Reichstagom 20. ve-
ljae 1938. ,Preko deset milijuna Nijemaca ivi u dvije
c.d naih susjednih drava. Dunost je Reicha da pru:li

11 l, str. 244.-245. esto, Churchill. u svojim memoarin;m n~


stoji da ,.zablista i uvjeri itaoca u sVOJ'll sposobnost predvJdctnJa
dogad:tja, to se, prir.odno, mora primiti s mnogo l"ezerve.

3!
zatitu toj naoj njemakoj brai i da im osigura opu
slobodu, linu, politiku i ideoloku.
Ve u lipnju 1937. njemaki je generaltab pristupio
sastavljanju planova za invaziju u Cehoslovaku. Pri-
.stanak zapadnih derbokracija na ))Anschluss Austrije
ohrabrio je Hitlera. Austrija mu je izgledala kao pred-
uvjet napada na Prag. Dok se vozio u autu kroz Au-
striju na putu u Be, Hitler je rekao Haideru, efu ge-
n.eraltaba: To e biti vrlo nezgodno za Cehe. Haider
je odmah shvatio dalekosenost te Hitlerove primjedbe.
Na dan ulaska njemakih armija u Austriju francu-
ski je ambasador u Berlinu javio, da je GOring dao .3V'e-
anu iZjavu u ime Reicha ehoslovakom ministru u
Berlinu~ da Njemaka nema nikakvih zlih namjera pre--
ma ehoslovakoj. 14. oujka tadanji je francuski mi-
nistar predsjednik Leon Blum sveano izjavio ehoslo
vakom poslaniku u Parizu, da e Francuska bez re7er-
ve ispuniti svoje obaveze prema Cehoslovakoj. Ali sva
ta uvjeravanja i izjave nisu mogle sakriti crpu stvar~
nost. Cjelokupm se poloaj na kontinentu izmijenio u
korist Njemake: njemaka se politika i propaganda
mogla koncentrirati protiv Cehosl.ovake, iji su pogra-
nini krajevi bili naseljeni Nijemcima (Sudetende>ut-
sche) s agresivnom njemakom nacionalistikom stran-
kom, koja je jedva ekala1 da u sluaju .nereda i n-epri-
lika preuzme ulogu pete kolone.
U toku svibnja sudetski su Nijemci dobili direktivu,
da pojaaju pritisak na Prag i 12. svibnja Henlein -~
lazi u London, da upozna englesku vladu s nevo,'
ma, kojima su izloeni njegovi pristae ~ Ceho!llo
vakoj.
17. svibnja poslije Henleinova povratka iz Londona,
zapoeli su pregovori izmeu njega i ehoslovake vla
de: Hitler, sa svoje strane, nije vjerovao, da e zapadn(
demokracije intervenirati oruanom silom, da sprijer

32
njegove planove, i pregovorima je samo htio dobiti na
vremenu. 28. svibnja saziva konferenciju svojih glavnih
savjetnika i izdaje upute za priprep1anje napada na e
hoslovaku, da .tako radikalno i 'jednom za svagda
rijei sudetsko pitanje. Odredio- je, da se do 2. listo-
pada izvre sve pripreme za oruanu akciju protiv Ce-
hoslovake i, drugo, da se ubrzaju i proire radovi na
izgradnji utvrda du francuske granice.
Njegovi vojni savjetnici nisu, meutim, u potpunosti
dijelili Hitler_ov optimizam i neogranieno povjerenje u
intui~_iju. Nisu vjerovali, da e Francuska i Velika Bri-
taniia pokleknuti pred Hitlerovim ponovnim izazovom,
a Njemakoj je trebalo - da pobije utvrenja na gra-
nici i pokori Prag - skoro svih 35 divizija. Govorili
su mu, da utvrenja na Zapadu nisu dovrena, da Fran-
cuska moe mobilizirati oko 100 divizija, a da oni, sa
svoje strane, ne mogu uputiti na Siegfriedovu liniju
vie od pet efektivnih i osam rezervnih divizija.
lako se Hitlerova politika ocjena pokazala tonom
u pitanju ope vojne obaveZe, Porajnja i Austrije, nje-
maka vrhovna komanda nije mogla vjerovati, da e
Hitleru uspjeti b l uf f i etvrti put. Izgledalo je toliko
nevjerojatno, da e velike pobj'edonosne naci~e, oigle
dno nadmone u vojnom pogledu, jo jednom napustiti
put dunosti i asti, put, koji je za njih bio takoer i
t zdravog razuma i opreznosti. 1 2
--~.l Daladier je kao francuski ministar predsjedrlik 12.
lipnja ponovio izjavu, koju je dao njegov prethodnik.
"Izjavio je, da su francuske ob~~-~~....Irr:IJl._a. Cehaslova
koj svetinja~;::J\li HitlerTeT>io drugog miljenja i 18.
lipnja 'iiao je konanu direktivu za napad na Cehcr.-
slovaku.

~ l, str. 257.

3 Drugi svjetski rat 33


Da unese zabunu u redove zapadnih saveznika, Hit-
ler je poetkom srpnja uputio u London svog linog
autanta, kapetana Wiedemanml. Toga njegova izasla-
nika primio j-e Lord Ha1ifax 18. srpnja. Wiedemann je
tom prilikom izjavio Halifaxu, da je Fiihrera neugodno
pogodilo neodazivanje Londona rta njegove rahije po-
nude. Moda bi englesk-Jj vladi bilo ugodno da primi u
posjetu GOringa. Nijemci bi pod stanovitim uvjetima -
rekao je Wiedemann - bili voljni, da pristanu na odla-
ganje akcije protiv Cehoslovake za gbdinu dana. I do-
ista, nekoliko dana kasnije je Chamberlain poveo raz-
govor o tome s njemakim ambasadorom u Londonu, a
ve je ranije predloio PragU:, da pristane da se u Ce-
hoslovaku uputi netko, tko bi nastojao da nae po-
godno tlo za postizavanje kompromisa. Francuzi su na
to nristcili. i tako ie 26. sronia Chamberl::~.in obiav~" u
Pai-lamentu, da Lai-d Runcim3.n odlazi u Prag sa zadat-
kOm. da nae r~een.ie putem sporazuma izmeu eho
slovake vlade i Henleina. Idueg su dana objavili n~crt
statuta za nacionc:tlne manjine kao bazu za p~eiOvore.
Runciman je stigao u Prag, dolo je do dugih i zaplete-
nib razgovora s jednom i drugom stranom i nakon e
trnaest dana ti su razgovori pretrpjeli neuspjeh. Od
tada su se dogaaji brzo odvijali.
27. rujna Rib ben trop ~e sastavio Promemoriju o po-
sj-eti, koju mu je uinio talijanski ambasador u Berlinu.
Ambasador mu je izjavio, da je primio pi~enu direk-
tivu iz Rima, u kojoj 1\lussolini trai da ga Njemaka
blagovremeno izvijesti o vjerojatnom datumu akcije
protiv Cehoslovake. To mu je potrebno, veli am basa-
dor, zato, da bude u stanju da blagovremeno poduzme
potrebne mjere na francuskoj granici.
U svom uvodniku od 7. rujna 1938. londonski je
T i m e s pisao slijedee:

34
Ako Sudeti budu traili vile od onoga, to je eho~
slovaka vla':la pripravna da prui u posljednjem nizu
svofh rri:iPdloga, moe se samo izvui zakljuak, da Ni~
jr mei idu dalje o.a otklanjanja nevolja za one, koji se ne
os!e.afit. -ddlft0..U~e1i0si.Ovakoj republici. U tom bi slu~
aju za ehos~ot"aku vladu moglo biti svrsishodno da
ra; m'"'tri,' da li bi treba'a da potpuno odbaci projekt, koji
je u n"?ki>n kr 11 g"'v 1ma naiao na dobar prijem, projekt
o tome, dil .ce Cehoslovaka pretvori u homogeniju dra~
vu ustura..,iPm ru'Ja onog stranog stanovnitva, koje
.'vi u susjedstvu nacije, kojoj rasno pripada~

To je, prirodno, znaiJo predaJu itave lini~e utvre~


nja. Engleska )'e vlada od.nah izjavila, da se- ne slae sa
stavom T i m e s a, ali su joj slabo vjerovali, osobito u
Francuskoj. Georges Bonnet, ko) i je u to doba bio fran-
C'uski ministar var.jskih poslova. navodi, da ~e enele-
skom ambasadoru u Parizu Sir Eric Phippsu postavio 10.
ruina slijedee pitanje Sutra e Hitler moda napasti
Cehoslovaku. U tom sluaju Francuska e o-imllh mo-
bilizirati. Obratit e se na vas rijeima: Mi mariramo,
marirate li i vi s nama? Kakav e odgovor dati Velika
Britanija?
Odgovor, koii je odobriJa engleska vlada. l!lasio je
ovako: Vlada Njegova Velianstva ne e nikada dopu-
5titi, da se ugrozi sigurnost Francu!':ke, ali ni~e u mo-
gunosti da neto precizno izjavi o karakteru svoje bu-
du'e akcije ni o vremenu, kad bi ~e poduzela, u uvje-
tima. koje u sadanjem trenutku ne moe predvidieti.
Na temelju te izjave da vlada Njegova Velian
stva nikad ne e dopustiti, da se ugrozi sigurnost Fran-
cuske~, Francuzi su upitali, na kakvu ,pomo mogu ra-
unati, ukoliko doe do takvog ugroavanja. Prema
tvrenju Bonntiti, odgOvor je Londona glasio: dvije ne-
motorizirane divizije i 150. av10na. .u razdoblju prvih

35
est mjeseci rata. Ako je gospodin Bonnet traio izgo-
\'Or za to, da Cehe moe prepustiti sudbini, valja pri-
znati, da j-e to bilo dosta uspjeno. 13
Istog dana (12. rujna) Hitler je na partijskom kon-
gresu u Ntirnbergu estoko napao Cehe; Prag je na to
odgoVorio drugog dana proglaenjem izvanrednog sta-
nja u nekim predjelima CSR. 14. rujna dolo je do de-
finitivnog prekid_~ -~regovora s .H;-epJ~i_nQiib~ _f dan kas..
nije on je prel?]_e_g_;i_9_\!._Reich...-~
Na taj je-nain kriza dosegla svoj vrhunac.
' U toku. noi izmeu 13. i 14. rujna Daladier je stu-
pio u dodir sa Chamberlainom. Na vlastitu inicijativu
je Chamberlain uputio telegram Hitl"eru, u kojem mu
predlae, da ga primi. Idue-g je dana Chamberlain oba-
vijestio vladu o tom-koraku i zatim primio odgovor
Hitlerov s pozivom da doe u Berchtesgaden. Tako je
engleski premijer 15. rujna odletio avionom u Miinch-en.
Njegov je avion stigao na mtinchenski aerodrom, a on
je zatim autom produio put u Berchtesgaden. Ve su
sve njemake radiostanice emitir.ale proglas Henleina,
u koje-m se trai prisajedinjenje sudetskih kraj-eva
Reichu. To je bila prva vijest, koju je Chamberlain uo
po izlasku iz aviona. Bez sumnje, s njemake je strane
postojala namjera, da on to sazna prije sastanka s Hit-
lerom. Pitanje prikljuenja sudetskih krajeva nje-
maka vlada nije do tada uope bila postavil:i.
Chamberlain se vratio iz Njema~ i u izvjetaju
vladi rekao slijedee: Premda sam primijE!tio na nje-
govu licu izraz tvrdoe i bezobzirnosti; stekao sam uti-
sak da je Hitler ovjek, u kbga ~ moe imati povje-
renje, kad dA svoju rije. Lord Runciman je podnio
izvjetaj i u njeJllu vladi preporuio politiku neposre-
dne i drastine akcije, t. j. pripajanje preteno nje-
--=-~.-::-; __ .;.. --
13 I. 267.

36
makih krakYa __ Njem.ailkoj. To je u najmanju ruku
tmaiO tllj)rednost, f'o je- bilO jednostavno.
Bilo je potrebno izvriti koordinaciju izmeu Lon-
dona i Pariza. 1.8. rujna Daladier i Bonnet stigli su u
London, i Chamberlain im je odmah izjavio, da je u
principu spreman da prihvati Hitlerove zahtjeve, kako
ih je formulirao na sastanku u Berchtesgadenu. Francu-
ski su ministri iznijeli svoje nacrte prijedloga i izjavili,
da nisu skloni nekom plebiscitu u tim podrujima, jer
bi se kasnije mogli postaviti zahtjevi za plebiscitom u
rutenskim i slovakim krajevima. Bili su za neposredno
odstupanje tih sudetskih krajeva Reich u s tim, da engle-
ska vlada zajedno s Francuskom i Sovjetskim savezom,
koji nisu upitali za savjet, garantiraju nove granice e
slovake.
I London i Pariz su u jednom bili sloni: Cec;ima
treba nametnuti rjeenj"e bez konzultacije! Prilikom
podnoenja svojih odluka ili ultimatuma Pragu, Englezi
i Francuzi izjavili su slijedee:

Francuska i engleska vlada podjednako shvaaju


tenu rtve, koju trae od Cehoslovake. One su, ipak,
smatrale za svoju dunOst, da zajedniki i iskreno iznesu
uvjete bitne za njenu sigurnost ... Premijer (Chamber-
la;n) treba da nastavi svoje pregovore s gosnodinom
Hitlerom nfljkasnije u srijedu, a po mogunosti i ranije.
Prema tome smatramo, da moramo zahtijevati .to hit-
niji odgovor.

19. rujna poslije podne ehoslovaka je vlada pri-


mila prijedloge, u kojima se trai hitno odstupanje
Njemakoj svih opih _lgaieva u Cehoslovakoj,_ u ~o~ i-
ma ivi preko__~Q~/o _njg.l}lako.g stanoV!i~~t_va. --
U dva sati pasli~ ponocrocrzo-. na 21. rujna engleski
i francuski ambasador u Pragu posjetili su predsjed-

37
nika Benea, da ga obavijeste, da nema nade u arbi-
trau na temelju njemako-ehoslovakog ugovora iz
god. 1925. i da mu hitno preporue, da prihvati engle-
sko-francuske prijedloge prije nego to nastane situa-
cija, za koju Francuska i Velika Britanija ne bi mogle
preuzeti odgovornost. Fra!!C_l"l~ka....j.e.....vla.a-taj demal'~.
ipak osjetila kao sramotU i dala_ ~e~vU svom amba-_
sadoru, -da ga preda samo usmeno_:-poa takvim pritis-
kom zapadnih saveznika, ehoslovaka je vlada 21. ruj-
na dala svoj pristanak.
Cehoslovaka je vlada dala ostavku, i u Pragu je
formirao novu izvanstranaku vladu ~teneral Sirovv.
22. rujna je predsjednik Bene uputio preko radija apel,
da ostanu mirni a Chamberlain je odletio na svoJ drugi
sastanak s Hitlerom, ovog puta u Godesberg. Engleski
je .premijer nosio sa sobom anglo-francuske prijedloge o
rjeenju sudetskog pitanja, na koje je netom bila pri-
stala ehoslovaka vlada. Od sap1og poetka razgovora
u Godesbergu, Chamberlain se naao pred potpuno ne-
oekivanom situacijom-- kako je sam kasnije izjavio.

Sam je Chamberlain tu scenu Opisao _ovako:

;U Berchtesgadenu bilo mi je saopeno, da e gospo-


din Hitler - u sluaju da prihvatimo princip samoopJ"e-
djeljenja - diskutirati sa mnom o nainu, na koji da se
to sprovede u ivot. Kasnije mi je Tekao, da nije nikada
ni za jedan trenutak pretpostavljao da u biti u stanju
da se povratim i izjavim, da prihvaamo taj princip. Ne
elim, da ovaj Dom misli, da me je namjen1o dovodio u
~bunu - to ne smatram za jedan trenutak - ali to
se mene tie, oekivao sam, da u nakon povratka u Go-
desberg trebati mirno da raspravim prijedloge, koje sam
bio donio sa sobom. Bio sam stoga duboko zaprepaten,
kad mi je na poetku razgovora Hitler rekao, da ti pri
jedlozi n~u prihvatFivi i da ih treba zamijeniti drugim
prijedlozima, koje jo uope nisam razmotrio.
Cinilo mi se, da je potrebno neto vremena da Taz
motrim i razmi"'lim o onome ~to treba uiniti. Zbog toga
s~m se povukao S mislima punima slutnje u vezi s mo
jom misijom. Meutim sam prije toga od gospodina
Hitlera postigao da produi svoje obeanje, da e u oe
kivanju rezu1.tata pregovora njegove trupe mirovati. Sa
svnje 8am strane preuzeo obavezu, da u apeliTati na
ehostovaku vladu, da izbjegne svaku akciju, koja bi
mogla izazvati incidente.

Pregovore - pie dalje Churchill - prekinuli su


do idueg dana. Citavo jutro 23. rujna Chamberlain se
etao gore dolje po balkonu svog hotela. Poslije do-
ruka je Hitleru uputio pismenu poruku, u ko~o~ Je iz-
javio svoju spremt10st, da ehoslovakoj vladi prenese
Hitlerove prijedloge, ali istiui istovremeno pri tome
ozbiljne tekoe. Hitlerov odgovor poslije podne nije
sadravao mnogo znakova poputanja, i Chamberlain ~e
zatraio, da mu se prilikom zavrnog sastanka te veeri
urui memorandum s mapama. Cesi su na to mobilizi
rali, a engleska i francuska vlada slubeno su obavij-e-
stih svoje predstavnike u Pragu, da vie ne mogu pre-
uzeti odgovornost za savjet, da CSR ne mobilizira. Iste
noi u 22.30 sati Chamberlain se ponovo sastao s Hitle
rom.c14

Prilikom zadnjeg razgovora s kancelarom, koji je-


izjav: o je-'hamberlain -poeo u pol jedanaest i trajao
do u ritne ure, predali su. mi memorandum i mape. Tom
su razgovoru prisustvovali njemaki ministar vanjskih
poslova, Sir Neville Henderson i Sir Horace Wilson.

1-1 I, 276.

39
Prvi put naiao sam. u mem.oTandumu na odreeni vre-
menski rok. Prema tome, ja sam tom prilikom govorio
wlo skromno. Sa svom snagom, koja mi je stajala na
rapoloenju, upozorio sam na opasnost, koja bi nastala.
ak? se ustra :e kod takvih uvjeta, i na strane posljedice
rata, ako bi do njega dolo. Izjavio sam, da e ton i /OT-
ma dokumenata, za koje sam rekao da predstavljaju
vie ultimatum nego memorandum, duboko uzbuditi
javno miljenje u neutralnim zemljama i kancelan~
gOTko predbacio, da se nijoz ni na koji nain odazvao
mojim nastojanjima da se ouva mir.
Treba da dodam, da je Hitler s velikom. ozbiljnou.
ponov!o ono, to je ve bio izjavio u Berchtesgadenu,
naime, da l!..!o zadnjq_g~- .te:"torijalnih zahtj~
o:a u Eo:r!>Jri_Ui!LIL<nm~ d!_u_ ~rich.ukli!!.Jiude
dn&ge -Tase od ~ijem~l!_a drngom jednom mjestu re-
kao je. ponovo jako oztiiljno, da eli prijateljstvo s En-
gleskom i da e - eliminira H se sudetsko pitanje na
miroljub:v na'n - rado nastaviti pregovOTe. Tono je,
rekao je on,__da po~jk~!a.Dje.~_pita.~
n~~-k~!~~.ij'!'. .~~~~-f_!_ij~.:~Zog_ ~a-~~-
24. rujna Chamberlain se vratio u London, i vlade
zapadnih demokracija (u Londonu i Parizu) donijele s-..1
odluku, da se imaju odbaciti njemaki prijedlozi. O
tome su izvijestile njemaku vladu, a Francuska j'e pro-
vela djelominu mobilizaciju bre i efikasnije nego to
se to oekivalo.
25. rujna doli su u London francuski ministri i s
oklijevanjem primili na svoia lea obaveze prema Ce-
sima. Chamberlain je u toku idueg dana poslao u Ber-
lin Sir Horace Wilsona s linim pismom Hitleru. Jedini
odgovor, koji je Sir Horace mogao dobiti, bio je ovaj:
Hitlernema namjeru da odustane od roka iz godesber-
kog memoranduma, a to je subota l. listopada; umar-

40
irati e u Cehoslovaku toga dana, ukoliko ne primi
pristanak Ceha do srijede 28. rujna do 14 sati.
Iste je veeri Hitler govorio u Berlinu u Sportpa~
lastu: na najgrublji je nain napao Benea, dok je
Francusku i Englesku spominjao na pom.irljiv nain.
Kategoriki je izjavio, da se, Cesi moraju izgubifi iz
sudetskih krajeva do odreenog roka. Ovo je moj po-
sljednji teritorijalni zahtjev, koji imam da postavim u
Evropi. - rekao je Hitler.
Izgledalo j"e, da e doi do sukoba.
Cesi su imali l22.~ oru~em m_~lijun i po ljudi iza
najjae linije utvrda l! ~vropi,_ qpr.emljene pomou sa-
v'Reriii. -orgariiiirariOg-i snanog_ indUs~:rijskog __ ~p~r~ta.
Francuska--te- vo~b1la djelominO mObilizirana, i
premda s oklijevanjem, francuski su ministri bili pri-
pravni da izvre svoje obaveze prema Cehoslovakoj.
Pred pono 27. rujna admirali tet je uputio floti tele-
grafski aviso, u kojem se nareuj-e mobilizacija za su-
tradan. O tome je skoro istovremeno (23,38 sati) bila
obavijetena engleska tampa. U 11.20 sati 28. rujna iz
admiraliteta su izdali stvarna nareenja floti, da pri-
jee u mobilno stanje. 16
Njemaki se generaltab djelomino protivio avan-
turistikoj politici. Htio je prvo da se konsolidira ste-
eni poloaji. General Beck j'e nakon Anschlussa uputio
Hitleru memorandum, u kojem ga upozorava, na teme-
lju detaljnije analize, na injenicu, da nastavljanje pro-
grama osvajanja mora nuno dovesti do rata. Hitler mu
:tije odgovorio, i u srpnju je dolo do razgovora izmeu
njih. Kad je postalo jasno, da predstoji napadaj na Ce-
hoslovaku, Beck je zatraio od Hitlera, da mu da ga-
rancije, da se ne e uputati u daljnje avanture. Hitl"er
j e to odbio s rijeima, da je vojska instrument dravnP.

115 l, 278-279.

41
politike, da je on (Hitler) ef drave i vrhovni koman-
dant i da e on odluivati, kada i kako e upotrebiti
oruane snage. Beck je nato dao ostavku. I drugi su se
generali rezervirano odnosili prema dinaminim pla
novima Hitlera. Osim toga i admiral Raeder je poku-
-ao da na Hitlera djeluje umirujue.
Dok se Hitler tako nosio sa svojim vojnim savjetni-
-cima, Chamberlain je odrao govor na londonskom ra-
diju. Odmah zatim dobio je odgovor Berlina na pismo,
koje je bio up~tio Hitleru preko Sir Horace Wilsona.
To je pismo ulilo traak nade. Hitler je ponudio, da se
pridrui garanciji novih granica ehoslovake i bio je
pripravan da dA nova uvjeravanja u pogledu naina, na
koji bi se sproveo novi plebiscit. Nije se sm~elo gub~ti
vrijeme. Njemaki j'e ultimatum, koji je imao da istekne
jdueg dana, u srijedu 28. rujna visio nad Chamberlai-
nom i on je stoga odmah sastavio linu poruku Hitleru:
Poto sam proitao Vae pismo, potpuno sam sigu-
ran da moete dobiti sve to je bitno bez rata i bez
-odlaganja. Spreman sam da lino odmah doem u Ber
lin, da s Vama i s predstavnicima ehoslovake vlade
raspravljam o mjerama za prijenos vlasti, i to ako .l;'-
lite zajedno s predstavnicima Italije i Francuske. Ja sam
uvjeren, da bi u roku od tjedan dana mogli postignuti
sporazum.
U isto je vrijeme telegrafirao Mussoliniju obavjeta-
vajui ga o svom posljednjem apelu, upuenom Hitleru:

Nadam se, da e Vaa Ekselencija obavijestiti nje-


makog kancelara, da ste pripravni da budete predstav-
ljeni na konferenciji i da ete mu hitno preporuiti, da
pristane na moj prijedlog, koji e nae narode ouvati
()d Tata.
Znaajno je, da nije u tom razdoblju postojao ui
i tjenji dodir izmeu Pariza i Londona. Dok je Cham-

42
berlain na svoju ruku sastavljao ova dva pisma, fran-
cuski su ministri ili svojim putem. Francuski ~e amba-
sador u Berlinu u noi 27. ru~na primio nove direktive,
da Berlinu uini pove prijedloge. kojima se proiruje
teritorij, namijenjen Nijemcima. Dok je Franc;ois- Pon-
cet bio jo kod Hitlera, stigla ~e oontka Mussolinijeva,
u kojoj savjetuje, da se prihvati Chamberlainova poru-
ka i zamisao o konferenciji. U 'tri sata poslije podne 28.
rujna Hitler je uputio pozive Daladieru i Chamber-
lainu, da dou sutradan u Miinchen na konferenciju s
njim i Mussolinijem.
Izmeu Velike etvorice brzo se postigao spora-
-zum. Razgovori su otpoeli u podne i trajali do idueg
jutra u dva sata. Izradili su memorandum, koji su pot-
pisali izjutra na dan 30. rujna. U biti ta~ je memoran-
dum sadravao prihvat ultimatuma iz Godesberga. U
njemu se predviala evakuacija sudetskih krajeva u
pet etapa poev od l. listopada s tim, da bude gotova
u roku od deset dana. Jedna meunarodna komisija
imala je utvrditi konane granice Cehoslovake. 16
Dok su ostali ekali da strunjaci specijalisti sastave
konanu redakciju sporazuma, Chamberlain je Upitao
Hitlera, da li pristaje na privatni razgovor s njim. Hi-
tler je Objeruke prihvatio taj prijedlog i' izjutra 30.
rujna dolo je do sastanka izmeu njih. Chamberlain
je doao s gotovim nacrtom zajednike izjave:
"Mi, njemaki FiihTeT i kancelaT i engleski premijer,
odrali smo danas jo jedan sastanak i sloili se u tome,
da je pitanje anglo-njemakih odnosa od prvoklasnog
znaenja za nae dvije zemlje i za Evropu uope.
Smatramo, da sino potpisani sporazum ~ anglo-nje-
maki p_omoT~k:i .. ~P.2raz_q_m. predstqvljaju simbol el;e
d~a n'Ciroda da ni~~~.:.. vi~.-~e-~usobno _ne rc;tU.ju.
l(l i, 285.

43
Rijeeni smo, da sredstvo konzultacije treba da po-
stane ona metoda, koja e se usvojiti za raspravlja(!je
ma kojeg drugog pitanja u vezi s nae dvije drave, i mi
smo odluFi da nastavimo nae napore u cilju v.klanja-
nja eventualnih izvora razmimoilaenja, da tako damo
doprinos osiguranju mira Evrope.

Hitler je to proitao i bez oklijevanja potpisao.


Chamberlain se vratio u Englesku. U Hestonu,
gdje je aterirao, mahao je zajednikom deklaracijom,
za koju je pridobio Hitlera da je potpie, i proitao je
gomili iskupljenih slubenih dostojanstvenika i ostalih,
koji su doli da ga doekaju. 17
30. rujna je Cehoslovaka primila odluke donesene
u MUnchenu, a predsjednik E. Bene podnio ostavku,
J)jer bi nJegova priSutnost mogla postati ozbiljna smet-
nja razvoju nove drave. Raskomadanje Cehoslovake
vrilo se planski, prema ugovoru. Ali Nijemci nisu kod
toga bili sami. Neposredno nakon. sporazuma u Mon.:.
chenu, poljsJta je...vlada- uputila Pragu ultimatum, da
joj se u roku od 24 sata preda gr"a"nina oblast Tjein._,
U Pra:gu nije postojala nikakva mogu~rwst da se prui
otpor takvom zahtjevu Varave. I Madari su se pri-
druili, dc:o Uhvate svoj dio u steajnoj masi.
Miinchen je izazvao veliko uzbuenje u Engleskoj.
Nije d;:a.nas vrijeme, nakon svih i fizikih i duev-
nih kriza, kroz koje. smo proli, da potomstvu opiemo"
oluju, koja ~e podigla u Engleskoj nakon miinchenskog
sporazuma. U redovima konzervativaca, .u obiteljima i
meu intimnim prijateljima dolo ie do takve razlike
u miljenjima, kakve dotada nisaril vidio. Mu)arci i
ene,. vezani dugogodinjom stranakom solidarnou,
drutvenim i obiteljskim vezama, gledali su se sa srd-
17 I, str. 286.

44
bom i prezirom. Nije bilo dovoljno ..:...._ da bi se stvar
uredila - prirediti oduevljeni doek Chamberlainu
prilikom povratka s aerodroma ili blokirati D own i n g
S tr e e t i njegove prilaze, kao to nije bila uvJerljiva
ni izvanredna 'aktivnost vladinih agitatora i kortea. Mi,
koji smo trenutno predstavljali maniinu, nismo pazili
na ale i prijetnje pristaa vlade. Vladu je Miinchen
potresao do temelja, ali ~e tvar ve bila gotova, i v.aJa
se odrala na okupu. Samo se jedan ministar nije slo-
io. Prvi lord admiraliteta Duff Cooper dao je ostavku
na svoj poloaj.1s
Chamberlain Je pokuao da odvoji Italiju od Nje-
make. Bio je vrsto uvjeren u to, da je stekao Hitle-
rova prijateljstvo. Da uspjeno zavri svoje planove o
ouvanju mira pomou politike smirivanja, trebalo je
neophodno da pridobije Mussolinijevu Italiju kao pro-
tuteu skupo plaenom pomirenju s Hitlerovom Nje-
makom. Za ovo j' zblienje htio pridobiti i Francusku.
Krajem studenog Chamberlain i Halifax su posjetili
Paris, ali Francuzi (Daladier) nisu bili mnogo oduf"v-
1jeni projektom puta Chamberlaina u Rim. S druge su
strane Englezi saznali, da fra-ncuska vlada ispituje mo-
gunost da s Njemakom potpie deklaraciju poput one,
koju su potpisali u MUnchenu Chamberlain i Hitler. 27.
studenog 1938. Bonnet je obavijestio francusk.og amba-
sadora u Washingtonu o namjerama Pariza: Neville
~Chamberlain i Lord Halifax, veli Bonnet, u toku jue
ranjih razgovora izrazili su zadovoljstvo zbog te dekla-
racije, za koju dre da je iste prirode kao i anglo-nje-
maka deklaracija i da e predstavljati neposredni do-
prinos djelu meunarodnog smirivanja. U Pariz .je
doao i sam nj'emaki ministar vanjskih pQslova v. Rib-
bentrop u pratnji H. Schachta. Nijemci su se nadali, da

18 I, str. 290.-291.

45
e s Francuskom potpisati ne samo deklaraci]u, nego i
ekonomski sporazum. U ovom prvom su uspjeli, i 6.
prosinca su Bennet i Ribb'entrop potpisali zajedniku
francusko-njemaku deklaraciju, dok im drugo nije po-
lo za rukom. Meutim, dolazak Ribbentopa u Pariz
imao je daleko dublje razloge: qgk se Chamberlain za-
nosio idejom, da _Mussolinija rastavi od Hitlera, Hitler
je htio da. Pariz odvoji od Londona. Verzija Bonneta o
tim razgovorima u Parizu glasi ovako: Ribben!rop je
nastojao da na englesku vladu baci odgovornost za sa-
danje stanje stvari, jer su, prema Ribbentroou, i en-
gleska vlada i tampa, koje su u danima Miinchena
pokazivale stanovito razumijevanje za opravdane nje-
make zahtjeve, zauzele najneiskreniji stav prema Ber-
linu. Izjave Churchilla, Edena, Duff Coopera i Morri-
sona i neki novinski lanci, sve je to izazvalo lo utisak
u Njemakoj, i vlada nije u stanju da sprijei otru
reakciju njemake tampe. Bennet mu je ponovo pod-
vukao nepokolebljivost englesko-francuske solidarno:;ti,
ukazujui na to, da se trajno poputanje francusko-
njemake zategnutosti n-e bi moglo zamisliti bez isto
takvog poputanja u englesko-njeniakim odnosima
Vodile su se mnoge diskusije oko toga, da li su vre-
menskim razmakom od Miinchena do napada Njemake
na Polj'sku dobili vie Saveznici ili Niemaka.
Mnogi u Engleskoj, koji su dobro ~nali nau slabost:
osjetili su o.lakanj'e kod spoznaje, da se naa avijacija
svakog mjeseca poveava i da su tipovi ffiLrrican i Spit-
fire pred zavretkom. Broi formiranih 'eSkadrila nalazio
s~ u porastu, a protuavio~ka se artiljerija poveavala.
Porast ratne industrije bio je isto tako ubrzan. Meu
tim," sva ta poveanja, ma koliko dragocjena, bila f'U
beznaajna u usporedbi. sa znatnom nadmo_!. njema
kog naorua~~ a. Kao to je opCe ---poznato~- naciCinalni
plan proizvodnje ratnog materijala zahtijeva razmak !Jd

46
etiri godine. U prvoj se godini ne vidi jo nita; u
drugoj tek neto malo; u treoj ve dosta, a etvrta
daje ve pravu bujicu. Hitlerova se Njemaka u to doba
nalazila u tre.oj ili etvrtoj godini intenzivne pripreme,
u stanju, koje se skoro nimalo nije razlikovalo od rnt-
nog. Velika Britanija, naprotiv, nije uope proizvodila
po ubrzanom planu, njeno je naoruanje bilo znatno
manjeg obujma i ilo mnogo polaganijim tempom. God.
1938.-1939. engleski su izdaci na vojsku svih vrsta
iznosili 304 mili.iuna funti, a n)emaki u najmanju ruku
jednu milijardu 500 m~~ij~n~ Vjerojatno je, da je Nje-
maka u go-arni Pred- rat proizvodila barem dva puta,
ako ne i tri puta toliko ratnog materijala koliko Fran-
cuska i Engleska zajedno i da je proizvodnja njenih
te8kih tankova ve dostigla pun kapacitet. Nijemci su,
dakle, bili u stanju da se naoruavaju u mnogo veoj
mjeri nego mi. 10
Podjarmljivanjem Cehoslovake Saveznici su izgu-
bili planinsku liniju utvrenja, koja je pred Miinchen
vezala 30 njemakih divizija i glavninu motorizirane i
potpuno opremljene njemake vojske, a sami su Cesi
1mali 2_1 regularnu diviziju i 15 ili 16 mobiliziranih di-
vizija drugog poziva.
Prema izjavama Haidera i Jodla, Hitler je za vrije-
me miinchenskih pregovora na zapadu ostavio svega 13-
divizija, i to pet od trupa prve linije.
Osim tQga znatan gubitak predstavljali su ~~g~ini
zavodi, drugi arsenal po veliini u Sredn~oj Evropi, ija
je proizvodnja u tom razdoblju (od kolovoza 1938. do
rujna 1939.) bila skoro jednaka pfoizvodnji svih engle-
skih tvornica.
Ji FrancuSkom je na tom polju stajalo jo gore.

1.
.---l.---
I, str. 301.

47
-God. 1935. Francuska je mogla, i bez pomoi svojih
saveznika, ui i okupirati Njemaku, i to bez ozbiljnijih
borbi. -God. 1936. nije maglo biti sumnje u njenu nad-
mo. Poznato nam je danas, prema njemakim otkri-
ima, da je to stanje trajalo sve do god. 1938. i da je
njemaka vrhovna komllnda, svij-esna svo~e slabosti, do
krajnjih granica zadravala Hitlera u svim njegovim
piepadima, koji su mu uvelike pove-ali slavu. U toku
godine, koju prouavamo, njemaka se vojska, premda
jo slabija od francm-ke u pogledu izvjebanih rezervi,
pribliavala svom m9.ksimalnom potencijalu. Bilo je
samo pitanje vremena kad e NJemaka, oslonjena na
svoje dvaput vee stanovnitvo od Francuske, postati
prva: I U pogledu morala nj"emaka je vojska imala
prednost. :Putanje saveznika na cjedilu, osobito zbog
straha, potkopava moral svake vojske. SpoznaJa~ da su
bili prisiljeni da uzmaknu, slabi borbeni duh i oficira i
\-Ojnika. Dok su na njemakoj strani samopouzdanje,
uspjesi i spoznaja o sve veoj snazi podsticati ratnike
instinkte svojstvene njihovoj rasi, priznanje slabosti
obeshrabrilo je francuske vo~nike svih redova. 20
Chamberlain se jo uvije-k zanosio iluzijom, da je
potrebno uspostaviti lini dodir s diktatorima, pa da
se ostvari i poboljanje politike situacije u svijetu. Pun
n~de, on je predloio, da posjeti Rim zaledno s Hali-,
faxom. poetkom mjeseca sijenja J!W!.. Poslije stano-
vitog odlaganja Rim ~e uputio poZ'IrtTI. -siienja dolo
je do sastanka Chamberlain-Mussolini u Rimu.
Coviek se mot"a crveniti, pie Churchill, kad ita
dnevnik grofa Cianat

U bitnosti - pie Ciano - posjeta je od mun;,~g


znaaja. Do stvarnog dodira nije dolo. Kako t~mo ua-
20 l, str. 302.-303.

48
ljeni od tih Uudi! Ovi ljudi, Tekao je Mussolini, nisu od
kova jednog FTancis Drakea i drugih velianstvenih pu-
sto lora, koji su stvoTili caTstvo. To su samo umoTni si-
n.ovi dugog niza bogatih ljudi ...

U to vrijeme Ribbentrop se nalazio u Varavi (25.


sijenja), da zapone diplomatsku ofanzivu protiv Polj-
ske. Poslije Cehoslovake doao je red na Poljsku i prvi
korak trebalo ~e biti odvajanje Poljske od mora uspo-
stavom njemakog suver_e~teta nad Danzigom i produ-
enjem njemake kontrole nad Baltikom do litvanskog
pristanita Mexn,.el. Poljska se vlada odluno opirala tom
prijedlogu, rlritler je zauzeo stav oekivanja. Vrebao
je i ekao pogodno vrijeme za udarac.
U prvoj polovici oujka stali su se iriti glasovi o
koncentraciji trupa u Njemakoj, osobito u podrujima
Be-salzburg, i govoi:kati, da je mobilizirano etrdeset
divizija. Pouzd.a.\!ajuLse u njemaku mo, Slovaci su
poeli kovati ~lanove o_ odvajanju od Cehoslovake r~
publike, a pUkOvnik Beck; pOljski ministar vanjskih po-
slova~ izjavio je u Varavi, da ima puno sirnpatiia za
slovaki separ:atistiki- Pl?kret. Tisa je Hitler u Berlinu
priinio. sa- SVim poastima { 12. ou~ka.. kad su -ga u Par-
lamentu interpelirali, da li je Engleska garantir.ala e
hoslovaku granicu, Chamberlain je podsjetio Donji
dom, da je taj prijedlog bio zamiljen za sluaj ne-
izazvane agresije, a da se t.akva agresija nije dogodila.
Ali nato nije trebao dugo ekati.
:)Sjeam se: sjedio sam s Edenom u salonu za puae
u Parlamentu, kad su stigle veemj'e novine s izvjeta-
jima da su njem~ke trupe ule u Cehoslovaku. -Cak
su i ljudi, poput nas, koji iiismo imali nikakvih iluzija,
i koji smo to ozbiljno dokazivali, bili iznenaeni zbog
tog nenadanog nasilja. Jedva da bi se moglo vjerovati,
da je vlada Njegova Velianstva, koristei svoje tajne

4 Drn?i svjeh]o rat . 49


informacije, bila u tako velikoj mjeri preputena pu-
kom sluaju. 14. oujak je pokazao raspad i podj;mnlji-
vanje Cehoslovake republike . .!ili1xlll:i.... su formalno
objavili svoju__ ~-e~_avisng~-~Mc:~d.~arskeSu trupe pOtajno
pOtpomOgnute Poljskom, ule u istonu pokrajinu Ce-
hoslovake ili karpatsku Ukrajinu, koju su htjeli za
sebe. Hitler je, qoavi u Prag, er~m.j.rao njemaki
protektorat na:a:C!!l\oslovack.offi,koju su tako pripojili
njemakom Reichu.~u. - ----
12. oujka je Chamberlain izjavio pred Donjim do-
mom: Danas u est sati ujutro zapoela je okupacija
Ceke od strane njemakih trupa. Cesima je nareeno,
da ne pruaju nikakav otpor. Produio je zatim s kon-
statacijom, da garancija, koju su bili dali "ehoslova
koj vladi, nije na snazi.
Kriza se z~otravala, j"er je i okupacija eke izaz-
vala u engleskom javnom miljenju dubok utisak.
Poljaci nisu smjeli dugo ostatr na miru. 21. oujka
je Lipski, poljski ambasador u Berlinu, posjetio Rib-
bentropa i Ribbentropov je ton bio znatno otriji nego
ranije. Okupacija Cehoslovake i stvaranje satelitske
slovake drave doveli su njemaku vojsku na junu
granicu Poljske. Lipski je izjavio Ribbentropu, da Polj-
ska ne moe shvatiti, zato je Njemaka preuzela pro-
tektorat nad Slovakom, jer da je to upereno protiv
Poljske. On se dalje propitkivao o nedavnim razgovo-
rima Ribbentropa s litvanskim ministrom vanjskih po-
slova. Da li su se oni odnosili na Memel?
Sredstva za organizaciju bilo kakve odbrane u isto
noj Evropi bila su gotovo iscrpljena: Madarska se na-
lazila -U njemakom taboru, Poljska je stajala po strani
i nije htjela tjenje Suraivati s Rumunjskom. Ostl!jala
je samo Sovjetska Rusija kao zagonetka.

21 I, str. 307.

60
Na jugu~~Yl~_Eti~ __prist~jala __ da se odvoji od Ber-
lina i 26. oujka Mussolini je odrao otar govor, u
kojem je iznio talijanske __ zahtjeve na Sredozemnom
moru na rau~ Fran~~s_k_~. rotajno je snovao planove o
irenju talij8iiSkog utjecaja na Balkanu i srednjoj Ev-
ropi. Njegovi su planovi ~~.invaziju u Alba~ju bili' ve
gotovi. -
U zoru 7. travnja 1939. iskrcale su se talijanske
snage u Albaniji -i nakon krae arke okupirale Alba-
niju. Kao to je Cehoslovaka imala postati odskona
daska za agresiju protiv Poljske, tako je Albanija imala
postati za talijansku akciju protiv Grke i neutraliza-
ciju Jugoslavij'e. Engleska je vlada vel- bila primila
obavezu da brani mir u sjeveroistonoj Evropi. S ta da
se uini s tom novom prijetnjom na Jugoistoku? U brod
mira ulazila je voda sa svih strana.22
Kad je Chamberlain stigao na aerodrom u Hestonu,
mahao je triumfalno zajednikom deklaracijom, koju je
Hitler bio potpisao u MUnchenu. U njoj su se spomi-
njale dvije obaveze, koje su, prema njegovu uvjerenju,
postojale izmeu njega i Hitlera, odnosno izmeu Ve-
like Britanije i Njemake. Okupacijom Cehoslovake
Hitler je prekrio miinchenski sporazum, a sad je dolo
vrijeme da prekri i drugf'"(anglo-njemaki pomorski
sporazum).
Govorei u Reichstagu 28. travnja, Hitler je rekao
slijedee:

Budui da Engleska danas i preko tampe i sluZbeno


podrava ideju suprotstavljanja N jemaka j u svako.i
prigodi i taj svoj stav potvruje poznatom politikom
zaokruivanja, temelji su pOmorskog sporazuma na taj
nain uniteni. Zbog toga sam odluio da danas uput{m

6!
lo1i"donskoj vladi jedno saopenje. Pitanje nijP. za nas
od stvarnog materijalnog interesa, jer ja i nadalJe vje-
rujem, da emo moi izbjei utrku u naoruanju s En-
gleskom - ali se ovd_je radi o naoj asti. Meutim, ako
vlada eli da iznova povede pregovore o tom
en..-ze~ka
pre::lmetu sN1emakom, nitko se ne bi radovao vie od
mene perspektivi postizavanja jednog jasnog i lojal.nog
sporazuma.

Anglo-njemaki pomorski sporazum bio je svojevre-


meno od odlune vanosti kod preokreta Hitlerove vanj-
ske politike. Sad ga !e Hitler prikazivao kao neku mi-
lost, koju je Trei Reich ukazao Engleskoj. Osjeao se
toliko jak, da nije zapravo trebao toliko raunati s na-
ivnim ljudima i politiarima u Engleskoj. Imao je nad-
mo u zraku; Italija je bila na njegovoj strani; dduo
je u rukama Austr;iju i ehoslovaku sa ~im lnim.
to su one predstavljale i sadravale; imao je Siegfri~
dovu liniju; proizvodio je sve nove podmornice.
U istom tom govoru Hitler je otkazao i njem lko
poljslti ugovor o nenapadanju. Kao neposredan pov Jd
za to otkazivanje Hitler je naveo englesko-poljski spo-
razum o pruanju garancije Poljskoj.

Ta je obaveza u suprotnosti sa sporazumom, koji sam


potpisao s maralom Pilsudskim ... Zbog toga smatram,
da je taj ugovor jednostrano pogaen od strane Poljske
i prema tome vie ne postoji. o tome sam poljskoj vladi.
uputio saopenje ...

J{ad sam prouio t.ij govor, napisao sam u jed-


nom od svojih lanaka:
Svi vanjski znaci pokazuju, da se pogledi nacistike.
Njemake, puni prijetnje, sad okreu prema Poljskoj.
Bez obzira na to, da li Hitlerov govor odraava nje-

5~
gove prave namjer~ ili ne, iz njega ipak proizlazi, da se
glavni cilj izjava od prolog petka sastoji u izolaciji
Poljske, u iznoenju prividnih optubi protiv nje i u
vrenju jakog p_ritiska na tu zemlju. Izgleda, da nje-
maki diktator pretpostavlja, da moe englesko-polb~ti
sporazum uiniti neprimj-enljivim, ako sve svoje zahtje-
ve svede na Danzig i koridor. Bez sumnje da Hitl2r
pretpostavlja, da e se u britanskim krugovima, u ko-
jima se nedavno ulo tko bi $e. tukao za Cehaslova
ku, sad govoriti ~tko da se tue za Danzig i koridor. 23
Taj je otkaz poljsko-njemakog ugovora o nenapa-
danju iz god. 1934. predstavljao ozbiljnu prijetnju. Jo
u danima, kad je boravio u Varavi, Rib bentrop je bio
potvrdio njegove odredbe. Kao i pomorski ugovor s Lon-
donom, i ovaj drugi je bio zakljuen po elji Hitlera i
iao je isto tako u korist ~rtfn3.Y 'Oba su uvrstila per
loaj Berlina i Njemake u- doba, kad je Njemaka
vanjsko-politiki bila Jo slaba. Pomorskim je sporazu-
mom Velika Britanija priznala i opravdala krenje od-.
redbi mirovnog ugovora, ponitavajui istovremeno i
odluke donesene u Stresi, i mjere, koje je preporuio
savjet Drutva naroda. Njemako-poljski sporazum
omoguio je njemakoj diplomaciji, da svu svoju panju
posveti :Prvo Austriji a zatim Cehoslovakoj. Rezultati
su bili porazni za obje te drave. Poljsko-njemaki spo-
razum donio ~e i taj plod, da je pridonio slabljenju od-
nosa izmeu Poljske i Francuske. Na taj je nain Hitler
posredno obavijestio Varavu, da se Poljska nalazi u
zoni eventualne agresije.
Vlada je u Londonu bila prisiljena, da zbog razvoja
situacije u Evropi razmotri praktine posljedice a;(aran-
cija, koje je bila dala Poljskoj i Rumunjskoj. Nijedna
od tih mjera, bilo j"e oito, nije mogla biti efikasnA bez
23 l. str. 324.

53
suradnje Sovietsk_?$.S.!'Ye1'.a. Zbog toga je engleski am-
basador u Moskvi 15. travnja poveo pregovore s Litvi-
novom i drugog su dana Sovjeti podnijeli prijedlog, koji
je imao za cilj da ostvari jedinstveni front izmeu V~_
~e Britanije, Francuske i Sovjetskog saveza uz pru-
ZanJe garancije svim onim dravama, koje su u-groene
od Njemake. Zapreka zakljuenju takvog sporazuma
leala je u strahu, koji su ispoljavale susj'edne drave
uz sovjetsku granicu, u strahu i odbijanju da prime so-
vjetsku pomo i dopuste dolazak, odnosno prolaz Crve-
ne- armije preko svog dr_aypog t~itarija..
Ne moe se tono odrediti, kad ie Moskva zapravo
zapoela svoju politiku pribliavanja Berlinu. Meu
tim, iz zbirke dokumenata iz njemakih izvora. koju j'e
objavilo Ministarstvo vanjskih poslova USA pod
naslovom Nazi- Soviet Relations24 proizlazi, da je do
prvog pribliavanja dolo negdje u veljai 1939. Tada
se radilo samo o ekonomskim pitanjima: liferacijarna
oruja iz Skodinih tvornica. Ukljuenje Ceho.slovake
u Reich povealo je zapletenost tih pitanja i 17. travnja
dolazi do razgovora Weizsiicker -- Merekalov. Taj raz-
govor ima naroit znaaj, ako se povee s istovreme-
nim razgovorima, koje su poveli Litvinov i engleski
ambasador u Moskvi o trojnom savezu s Velikom Bri-
tanijom i Francuskom. On j"e predstavljao prvi vidljiv
znak o pi'omjeni stava Sovjetskog saveza. Normaliza-
cija odnosa izmedu Berlina i Moskve tekla je dalje,
uporedo s Pregovorima o zakljuenju trojnog saveza sa-
zapadnim demokracijama. Ali ta diplomacija duplog
kolosjeka nije mogla dugo potrajati.
Treeg svibnja je jedan slubeni komunike objavio,
da je Litvinov na vlastitu molbu razrijeen dunosti
24 Izalo u prijevodu kod n~ pod naslovom Dokz~menli o .su-
radnji Hitler-Staljin, Zagreb 1951., u izdanju Drutva novinara
NR Hrvatske.

54
narodnog komesara za vanjske poslove i da je pr'edsjed-
nik vijea narodnih komesara Molotov preuzeo tu funk-
ciju.
Budui je Litvinov - javlja 4. svibnja njemaki
otpravnik poslova u Moskvi - jo 2. svibnja primio
engleskog ambasadora, a u jueranjoj je tampi spo-
menut kao poasni gost na smotri trupa, izgleda da je
njegovo otputanje posljedica Staljinove spontane odlu-
ke. Na posljednjem partijskom kongresu Staljin je po-
zivao na opreznost, kako Sovjetski savez ne bi bio uvu-
en u sukob. Molotov (nije Jevrej) vai kao najbolji
prijatelj i najblii Staljinov 'suradnik. Njegovo ime-
novanje oigl"edno treba da bude garancija, da e sei
vanjska politika nastaviti strogo u staljinskom duhu.
Litvinov je oti.ao, i to je predstavljalo znaajnu
koncesiju Hitlerovim planovima. Od tog trenutka nje-
maka vlada prestaje da svoju vanjsku politiku vodi
prema principima antibolj.evizma i u novinskim su
lancima njemaki novinari poeli uvjeravati Moskvu,
da njemaki ivotni prostor ne zadire u ruske pre-
djele i teritorij i da se svuda zaustavlja izvan ruskih
granica. Prema tome da nema nikakvih razloga za su-
kob s Njemakom, osim ako Sovjetski savez pristane
da sklopi pakt 1o savezu sa zapadnim pluto-demokra-
cijama. Zapoele su pripreme, i na jednoj i na drugoj
strani, za zakljuenje jednog pakta izmeu .-4Hitlera i
Staljina.
Novi ef sovjetske diplomacije Vjaeslav Molotov
zasluuje da se opie, jer engleska i francuska vlada
nisu u to doba imale mogunosti da ga izblie upoznaju.
On je ovjek inteltgentan i. bezobziran, veli Churchill,
i nj"egova glava poput topovskog zrna, njegov smijeak
poput sibirske zime, crni brkovi, prodoran pogled, mra-
morna hladnoa lica, govornika vjetina i hladnokrv-
nost bili su dostojan odraz njegove sposobnosti, ali isto-

55
vremeno nikada nisam vidio ljudsko bie, kom-e bi bolje
pristajao naziv ljudskog robota.
Prepiska s njim o spornim Pitanjima nije nikada
donosila koristi, a ako se pomou korespond.::ncij e upor-
no nastojalo postii neko rjeenje spora, svravala je
s laima i uvredama.2s
Od asa, kad je postao narodni komesar za vanjske
poslove, Molotov je vodi<?_ )JO~tiku sporazumUevanja
s NjemakOm na r~un Po~j~~~~ ~~CUZl su to ubrzo
sPoznali. Francuski ambasador u Berlinu dostavio j"e 7.
E"vibnja vaan izvjetaj, koji je objavljen u ZutoJ knjizi
(Livre Jaune), u kojem je javio, na temelju svojih po-
vjerljivih informacija, da je uvjeren da temelj sovjet-
sko-njemakog zblienja predstavlja etvrta dioba Polj-
ske. Od mieseca svibnja, pisao je Daladier u travnju
1946., SSSR je vodio dvostruke pregovore i s Francu-
kom i s Njemakom. 9n.Je ~~dijeliii Polj-
sk\\ nego je braniti. U tome lezi neposredni uzrok Drji-
gogsvjetskograta.
- Ne sagledavi pravi uzrok rata: one mnogo dublie
korijene velikih suprotnosti izmeu imperijalistikih
sila i blokova pred Drugi svjetski rat, on nastavlja:
12. svibnja je turski parlament - pria dal!e Chur-
chill - ratificirao tursko-engleski sporazum. Pomou
tog sporazuma londonska se vlada nadala, da e poja-
ati engleske pozicije u Sredozemlju. To je bio njen
odgovor na okupaciju Albanije od strane. Itali!e.
Pregovori u Moskvi izmeu Saveznika i SSSR-a tekli
su polako. Na nastojanja zapadnih saveznika da se for-
mira jedinstveni front protiv nacistike agresije,. diplo-
macija-Treeg Reicha nije ostajala bez odgovora i ne-
aktivna. Poetkom svibnja dolo je do sastanka Ribben-
trop--Ciano na jezeru Como, koji j'e doveo u slubenoj
26 l, str. 331.

66
1 javnoj formi do t. zv. pakta od elika. Taj su pakt
potpisali ministri vantskih poslova faistike Italije i
nacistike Njemake neto kasnije: 22. svibnja u Ber-
linu. Grof Ciano tom prilikom zapisuje u svoj dnevnik
slijedee:

Hitler izavlju.;e, da je izvanredno zadovoljan pak-


tom i potvruje injenicu, da Italiji pripada vodea
ulora u rolitici na Sredozemlju. Po.kazao je zanimanje
za A'ba..,iju i oduevljavao se uvelike za na plan,. kojim
Ee Al'" ani a pretvara u tvravu. Tvravu, koja bi imala
utjecaj od odlune vanosti na Balkanu.

Ljetni su dani prolazili i pripreme za rat vrile se


od jednog do drugog kraja Evrope. Dranje diplomata,
govori politiara i P.l~e ovjeanstva sve su manje vri-
!edile. Pokreti niemakih trupa dali su nasluivati da
predstoji njemaki .napadaj na Poljsku. 10. lipnja
Chamberlain je dao izraza svojoj zabrinutosti zbog raz-
voja situaci~e i ponovo potvrdio odluku englesk! vlade
da brani Poljsku u sluaju, da njena nezavisnost bude
ugroena. Izmeu Londona i Pariza izmjena misli bila
je vrlo iva.
r- Upozorite Chamberlaina, rekao je Mussoli.ni engle--
skom ambasadoru u Rimu 7. srpnja, da ako je Velika
Britanija spremna da se tue u odbranu Poljske, Italija
e ui u rat na strani svog saveznika Niemake. Ali
IZa kulisa Mussolinijevi su ciljevi bili diugi: nastojao
Je da konsolidira svoje pozici]e u Sredozemlju i sjever-
noj Africi, da ubere plodove intervencije u Spanjolskoj
i da probavi osvajanje Albanije. Nije nikako htio da ga
Hitler uvue u rat samo za to, da Njemaka dobije
Poljsku. Usprkossvojim hvalisanjima u javnosti, Mus-
solini je bolje nego itko poznavao slabost Italije. Htio

57
je da se govori o ratu u god. 1942., uz uvjet da Nje
maka nastavi s lif'eracijama oruja, ali ne u god. 1939.!
ll. kolovoza Ciano dolazi u Salzburg na razgovor
s Ribbentropom, da bude tuma Mussolinijeve ambicije,
da i u novom MUnchenu bude neki posrednik. I tog
dana i dan kasnije na Obersalzbergu kod Hitlera Ciano
spoznaje, da je ono, to Njemaka eli, jednostavno: rat.
19. kolovoza Staljin je saopio Politbirou svoju na-
mjeru da potpie ugovor s Njemakom. 22. kolovoza
savezn.ike misije u Moskvi, koje su vodile bezuspjene
razgovore s Rusima, nisu nigdje mogle pronai mar-
ala Ypro~ilOV.!J efa sovjetske vojne misije, sve do ve-
Cere. On Je tada izjavio efu francuske misije, da su se
njihovi pregovori vukli i odugovlaili i da zbog toga
nije iskljueno da doe do stanovitih politikih izne-
naenja! Tog isto.g dana Ribbentrop je doao .u. Moskvu!

On je u Moskvi nakon razgovora sa Staljinom i Mo-


1otovom potpisao UgoVor o nellapadanju i tajne priloge
kasno u noi 23". kolovoza.
25. kolovoza engleska je vlada objavila ugovor s
Poljskom, u kojem potvruje garancije dane Poljskoj,
a 31. kolovoza Hitler potpisuje svoju Uputu broj l o
voenju rata.

Njemaka je napala Poljsku 1. . rujna u zoru. U toku


jlltra objavljena je naa opa mobilizacija, pria Chur-
chill, i premijer Chamberlain me zamolio, da ga po-
podne posjetim u Downing Streetu. Saopio mi je tom
prilikom, da je donio odluku da mi ponudi ulazak u
vladu u svojstvu ministra bez porHelja i lana ratnog
kabinet2, to sam bez rijei primio.
Saznao sam zatim da je l. rujna u 9.30 sati Nje-
maka primila engleski ultimatum, kojemu je 3. rujna
u 9 sati slijedio drugi i posljednji. 3. rujna je radio

58
najavio kod emisije jutarr*J:t vijesti, da e premijer
go_voriti u 11.15 sati.2G/ J'~ :J/. , , : {J ..(!- f J. 1 J
U tom govl?ru Chamberlain je saopio engleskom
narodu, da se Velika13'fitanija ve nalazi u ratu s Nje-
makom, a nakon debate i govora u Parlamentu upoz-
nao Churchilla sa svojom odlukom, da mu povjeri i
mjesto u ratnom kabinetu i portfelj ministarstva mor-
narice, koji je Churchill imao i na poetku Prvog svjet-
skog rata (1911.-1915.).
Meutim su lanovi vlad-e u Londonu prisustvovaJi
u ratnom kabinetu kod stola za konferencije unitenju,
skoro matematski tonom, jedne slabije drave od jae,
prema Hitlerovoj metodi i u skladu s planom, koH su
ve odavna Nijemci bili sastavili, a da _E:J!.gle~ka.. ..nije
ustvari maknula p:rs..tom.. ..Polj.ska je stajaicl Otvorena i
izvrgnuta njemakoj invaziji s tri strane. Pedeset i est
divizija, od kojih 9 oklopljenih, sainjavalO je invazi-
one armije. Dolazei iz Istone Pruske Trea njemaka
armijska grupa (8 divizija) nadirala je u junom pravcu
na Varavu i Bjalistok. Cetvrta armijska grupa iz Po-
meransk:e (12 divizija) imala je zadatak da uniti polj-
ske trupe, koje su se nalazile u koridoru Danziga, a za-
tim da poe u jugoi.stonom pravcu prema Varavi du
obje obale Visle. Granicu prema Poznanju uvale su
rezervne trupe i njihova je uloga bila samo defenzivna.
Ali na jugu, desno od njih, nalazila se Osma armijska
grupa (7 divizija); njena se zadaa sastojala u tome, da
titi lijevo krilo (bok) trup3., koje su imale zadatak da
vode glavni napad. Tu su opel aciju povjerili Desetoj
armijskoj grupi (17 divizija), koja je imala ii ravno na
Varavu. Dalje na jugu Cetrnaesta armijska grupa (14
26 I, stf". 363. Izvanredno iv opis predaje britanskog ultima-
tuma dao je dr. Paul Schmidt u knjizi Statist na diplomatskoj
po::ornici (Statist auf diplomatischer BUhne). Vidi moju knjigu
~vjedolanslva (J Drugom svjetskom ratu (Zagreb 1952, str. 15-16).
divizija) imala je dvostruki zadatak: prvo, da osvoji
vano industrijsko podruje, koje se protee zapadf)tl
od Krakova, a zatim, u sluaju da se stvari budu dobro
odvijale na glavnoj fronti, da zauzme Lavov na jugo-
istoku Poljske.
Prema tome, prema zamisli njemakog generaltaba,
radilo se kod toga o tome, da se probije zapreka, koju
su predstavljale poljske trupe na granici, i da se zatim,
smrve i unite manevrom zaokruavanja. Jedan krak
klijeta, koji su ::;ainjavale trupe sa sjevera i jugo-
zapada, imao je za ~ilj Varavu; drugi je krak bila
Trea armijska grupa, koja bi nadirala prema Brest Li-
tavsku i spojila se s Cetmaestom armijskom grupom
odmah nakon pada Lavova. Vie od 1500 mod-ernih
aviona J:litler je bacio na Poljsku. Njihov je zadatiik
bio, da najprije razbiju poljsku avijaciju, a zatim, da
bi pomogli trupe u borbi, da bombardiraju u pozadini
vojna postrojenja i" sve komunikacije. Osim toga imali
su i taj zadatak, da ire uas i paniku meu poljskim
civilnim stanovnitvom napadajima na otvorene gra-
dove.
U pogledu broja i materijala poljska se vojska nije
mogla mjeriti s Nijemcima. Trupe su uprkos svakom
razumnom razlogu bile porazmjetene du same granice
a u unutranjosti zemlje nije bilo nikakvih rezervi.
Poljaci nisu u potpunosti sproveli ni mobilizaciju, i sa-
mo trideset njihovih divizija primilo je prvi udarac,
a to je predstavljalo dvije treine vojnih efektiva Polj-
ske. Brzina akcije njemakih trupa i djelatnoot avija-
cije onemoguile su da razvijU preostale snage. Tako
su te poljske divizij'e morale vditi borbu na dugom
frontu protiv snaga, koje su bile brojano skoro dvaput
jae od njih.
Poljaci nisu bili samo slabiji brojem; njihova je
artilerija ~bila zastarjela, i imali su samo jednu oklo-

60
pljeD.u brigadu protiv devet njemakih divizija. Nji-
hova se konjica (12 brigada) hrabro borila pro~iv tan-
kova i blindiranih automobila, ali im ni~e mogla nani-
jeti mnogo tete: konjanici nisu imali drugo osim sa'blji i
kopalja. Njihovih 900 aviona prve linije, od kojih polo-
vica novih, nije stupilo u akciju. Iznenadnim napadima
njemaka ih je avijacija unitila na zemlji.
Prema Hitlerovu planu njemake su trupe prele u
napad l. rujna predvoene avijacijom, koja je napa-
dala .poljske eskadrile na aerodromima. Za dva dana.
poljska je avijacija bila unitena. U tjedan dana su nje-
make trupe prodrle duboko na poljski teritorij. Svud;:~
je otpor bio estok, ali uzaludan. Sve su poljske armije,
koje su imale braniti granicu, uzmicale izuzev armijski
korpus,- zaokruen alto Poznanja. Grupu oko Lodza Ni-
jemci su presjekli na dva dijela prodorom Desete armij-
&ke grupe: polovina se povukla prema istoku u pravcu
Radoma, drugu su Nijemci potisnuli prema sjevero-
zapadu. To je omoguilo dvjema divizijama pancera da
pou pravo na Varavu. Neto dalje na sjeveru Cetvrta
je armijska grllpa dosegla i prela Vislu i zatim se du
Vlsle zaputila prema Varavi. Jedino je na sjeveru
poljska grupa mogla odolijevati i prkositi s uspjehom
Treoj armijskoj grupi. Ipak su je doskora .NiJemci po-
k'Jlebali, i ona se povukla na Narvu, na prostor, na ko-
jem se nalazio jedini sistem utvrda, izgraen ve ranije.
Takvi su bili rezultati prvog tjedna njemake kampanje
protiv Poljske.
Koncem drugog tjedna, nakon tekih borbi, poljska
armija, koja je brojila dva i poJ milijuna vojnika, pre-
stala je postojati kao organfzlia.na snaga. Na jugu je Ce-
trnaesta armijska grupa nastavljala napredovanje u
pravcu Sana; na sjev~ru etiri poljske divizije, koje su se
povukle u Radom, bile su zaokruene i unitene; dvije
oklopne divizije Desete. armijske grupe ule su u pred-

- &i'
grae Varave, ali su morale stati pred otporom, punim
oaja, varavskog civilnog stanovnitva. Na sjeveroisto-
ku od Varave Trea armijska grupa zaokruila. je Var-
avu s istoka. Kod Varave je glavnina poljske armije
pruila bitku i pretrpjela poraz. Poljska se grupa oko
Poznanja spojila s divizijama, koje su Nijemci potisnuli
od Toruna i Lodza. Poljska vojska brojila je u tom asu
samo 12 divizija. Deseta armijska grupa, koju je titila
Osma, ra;1:mjerno slaba, probila je sebi put u pravcu Var-
ave. Premda je Nijemcima ve bilo polo za rukom da
ostvare zaokruenje, poljski general Kutrzeva, koji je
zapovijedao grupom oko Poznanja, donio je odluku, da
prijee u napad u pravcu juga i da udari u bok glav-
nog njemakog prodora. Taj hrabar protunapad, koji
nosi ime bitka kod Bzure, privuis:ao je ne samo Osmu
armijsku grupu, nego i dijelove Desete, odvratio ih
prolazno od cilja: Varave i privezao ak i jedan korpus
Cetvrte armijske grupe, koji je dolazio sa sjevera.
Poznanjska je grupa izdrala deset dana intenzivno
bombardiranje nj'emakih aviona i napade njemakih
trupa, koje su imale ogromnu premo.
Za to vrijeme zatvorila su se vanjSka klijeta. Cetr-
naesta annijska grupa stigla je do predgraa Lavova
12. rujna i, napadajui prema sjeveru, 17. ruj"na spo-
jila se s trupama Tree armijske grupe, koja je prola
Brest Litovsk.
Sad je doao red na Savjete. Ono, to oni danas
nazivaju demokracijom, stupilo je na scenu. 17. rujna
su ruske armije prele u pokret du istone granice
Poljske, koja crlje imala tako rei nikakve odbrane i
nastupale u .irokom frontu prema zapadu. 18-tog za-
uzele su Vilnu i sastale se u Brest Litavsku s njema
kim pomagaima.:2~
27 l, str. 398.

62.
Trebalo je jo zauzeti_ Varavu i Modlin. Odbrana
Varave, djelo preteno civilnog stanovnitva, bila je
:1erojska i beskoris_na. Nakon dugih i tekih bombarde-
menta avionima i tekom artiljerijom, koju su Nijemci
u brzini dovukli sa zapadnog fronta, Varava se pre-
dala. Modlin je pruao otpor sve do 28. rujna. Tako je
za mjesec dana sve bilo svreno.
Vidjeli srno ovdje savreni primjer modernog mu-
njevitog rata: besprikornu suradnju izmeu kopnenih
.maga na bojnom polju i a~~_ije; intenzivno b_Oinb"ar-
jiranje svih komunikacija i gradova, koji predstavljaju
tole vanije ciljeve; petu kolonu, naoruanu za dir'ektm.~
:~.kciju; veliku upotrebu .pTjUlia i padobranaca i prije
wega neodoljive udare velikih masa tankova. Poljaci
rlisu bili posljednji, koji Su imali izdrati takve pat-
rtj"e.2B

Sovjetske su armije napredovale do linije, o kojoj


1e Moskva sporazumjela s Hitlerom, i 29. rujna bio je
;veano potpisan sporazum, koji je sadravao diobu
"oljske.
Hitler j'e iskoristio svoj uspjeh i uputio Saveznicima
>onudu da sklope mir. Jedna od najkobnijih posljedica
>olitike poputanja sastojala se u tome, da su London i
:lariz dugo~odinjo.r:n politikom poputanja uvjerili Hit-
era u to, da -iii~~Posebni da _vode rat. Zajednika je
1bjava rata 13. rujria 1939. Hitlera neugodno iznenadila,
tli je vrsto Vjetovit(Uf e slika brzog i nemilosrdnog
miJtenja Poljske pridonijeti, da dekaden~ni zapadni sa-
eznici konano shvate, da je zauvijek prolo vrijem-e,
:ad su mogli utjecati na sudbinu srednje i istone
Wrope .

, ' str. 399.


Sovjeti su iskoristili suradnju s Berlinom i zakljuili
-s baltikimdravama pakt o uzajamnoj pomoi. Uli
9U u niih i okuoirali ih.
Panju je engleskog admiraliteta u prvim mjesecima
rata sve vie privlaila Skandinaviia. njemako snabdi-
jevanje elj'eznom rudaom iz vedske preko Narvika,
uzimanje u najam norvekih trgovakih brodova i dru-
go. Churchill je kabinetu odmah predlagao akciju, ali
do odluke nije dolazilo. Tek .le u travnju god. 194fl.
vlada donijela odluku, da se Nijemcima presijee put
do Narvika, ali je tad bilo prekasno.
Poetkom listopada 1939. stigao je u !\{oskvu Paas-
kivi, jed-an od finskih dravnika, koji je god. 1921. pot-
pisao mirovni ugovor sa sovietskom vladom. Sovjeti su
postavili teke zahtjeve: traili su ustupanje nekih oto-
ka u Finskom zalivu, ispravku granice prema Lenjin-
gradu i uzjmf!.nje u najam finske luke HangO na ulazu
u Finski 74liv, koju su Sovjeti htjeli pretvoriti u pc-
morsku ba,iu. HangO Finci nisu mogli ustupiti, i 13. stu-
denoga dolo je do prekida pregovora. 28. studenoga je
Molotov ~azao pakt o nenapadanju izmedu FinskP i
Sovjetsko~aveza i dva dana kasni_ie Rusi su preli u
napad, dok~e sovjetska avijacija istovremeno bombar-
dirala Hel ki.
Sovjets a je vlada, ini se, raunala s brzim uspjf'-
hom. Nadala se, da e avionski napad na Helsinki i
druga mjtst?, premda nisu bili nekih veih razmjera,
izazvati paniku. Finska ipak nije kapitulirala.
19. sije~a 1940., u doba kad je vladalo pravo zo-
tije na sviqt frontama, sruio se njemaki avion nad
belgijskim t~ritorijem. U njemu se nalazio neki nje-
maki major .iz Sedme njemake avijatike divizije. On
je imao nareenje da prenese neke dokumente u tJ.b
u KOln, ali je, da bi skratio put, letio preko belgijskog
podruja. Belgijska ga je poiicija pritvorila i zaplijenila

64
sw dokumente, koje je nosio sa sobom. Ti su dokumenti
sadravali potpune i autentine planove o invazi ii na
Belgiju, Holandiju i Francusku - planove, na koje je
Hitler ve dao svoj pristanak. Majora su pustili, a do-
kumente je belgijska vlada dostavila francuskoj i engle-
skoj vladi. Pariz nije htio vjerovati u njihovu autenii::-
nost i Saveznici nisu poduzeli nikakve mjere, dok ja
Hitler bio prisiljen da izmjeni sVC?j raspored za napad.
Sovjeti su u proljee teko pritisnuli Fince i Paas-
kivi je 7. oujka 1940. otputovao u Moskvu da raspravi
uvj"ete primirja, 12. oujka Finska je pristala na sovjet-
ske zahtjeve.
8. travnja engleski su razarai poloili mine u teri-
torijalnim vodama Nmveke, i u Oslu je to prijepodne
prolo u sastavljanju protestne note Londonu. Ipak, u
toku poslijepodneva admiralitet je obavijestio norveko
poslanstvo u Lqndonu, da su u visini norvekih obala
primijeeni njemaki ratni bodovi da plove na sjever,
vjerojatno na putu u Narvik. To je bio poetak nje- t
make operacije (W e s e r - U b u n g) pod komandom 1
generala FalkenhorSta, operacije brZog zauzimanja Dan-
ske i Norveke. Englezi i Francuzi su pokuali da dre
Narvik, ali su na kraju morali donijeti odluku, da iz
Narvika povuku sve svoje trupe.
Neuspjeh s Norvekom ogorio je sve i izazvao pad
Chamberlaina i njegove vlade. Kralj je povjerio mandat
Churchillu, i on je sastavio koalicioni kabinet zajedno
s laburisti.ma.
Zapoela je nova faza u Churchillovu ivotu a s njom
i novo poglavlje njegovih uspomena.

5 llrugi svjetllkl rat 65


Drugo poglavlje

NJIHOV NAJWEPSI CAS

Their Finest Hour

U asu, kad je Churchill na dan 10. svibnja preuzeo


odgovornost za opu politiku Velike Britanije u ratu,
nije se od, njega trailo, da donese neke nove odluke
radi onenloguenja invazij'e Nijemaca u Holandiju. Bilo
je ve odavna poznato, da su francuski i engleski gene-
raltab sloni u pogledu plana D generala Gamelina.
Taj su plan zapoeli provoditi u ivot istog dana u zoru.
Doista, ujutro ll. svibnja bilo je ve skoro sve iz tog
plana provedeno. S morske strane Sedma armija gene-
rala Girauda zapoela je svoje napredovanje u Holan-
diju; u sredini su oklopljene engleske patrole stigle na
rijeku Dyle; na junom dijelu fronte Prva grupa armija
generala Billotta brzo je napredovala prema rijeci
Meusi. Prema miljenjU saveznikih komandanata us-
pjeno bi provoenje plana omoguilo, da se skraiva
njem fronta utedi 12 do 15 divizija. Tim divizijama
trebalo je dodati 22 divizije belgijske vojske i 16 h<>-
landskih divizija; bez njih bi francusko-engleske snage
bile brojem slabije od neprijatelja na zapadnom frontu.
Na poetku 'rata god. 1939. Njemaka je na zapad-
nom frontu imala 42 divizije bez tankova, a Francuska
j"e nakon mobilizacij" raspolagala sa 70 divWja, i to

66
zbog toga, jer je Njemaka glavninu svojih snaga u
prvim danima rata bacila protiv Poljske.
10. svibnja 1940. situacija je izgleda,la sasvim druga-
ije. Zahvaljujui razmaku od osam mjeseci i unitenju
Poljske, neprijatelj je naoruao, opremio i izvjebao oko
155 divizija, od kojih 10 oklopnih. Sporazum izmeu
Staljina i Hitlera omoguio je Hitleru da sasvim smanji
broj njemakih divizija na istoku. Prema izjavi generala
Haidera, efa generaltaba njemake vojske, na ruskoj
se granici nalazilo tada tako malo njemakih trupa, da
su mogle jedino naplaivati carinu! Hitler je tako bio
u mogunosti da zapone svoj napad na Francusku sa
126 divizij~ i da udari s itavom snagom tankovskih
jedinica (10 divizija pancera), koja je imala oko 3000
oklopnih kola, od kojih 1000 tekih tankova.
Sve te snage bile su rasporeene od Sjevernog mora
do Svicarske na slijedei nain:
Grupa armija B pod komandom generala von
Bocka, sa svojih 28 divizija rasporeenih od Sieverhog
mora do Aachena, imala je zadatak da provali u Ho-
landiju i Belgiju i da zatim ue u Francusku formira-
jui na taj nain desno lrrilo njemakog dispozitiva pre-
ma Francuskoj;
Grupa armija A sa 44 divizije pod komandom ge-
nerala von Rundstedta imala je da povede glavni napad
i bila je prikupljena na..Prostoru izmeu Aache~a i rije-
ke Mo;ellet
Grupa armija C od 17 divizija na elu s generalom
von Leebom drala je Rajnu od Mosele do vicarske
granice.
RezerVe OKW (0 b er k o m m a n d o d er We hr-
m a e h t.- Vrhovna komanda oruanih snaga) brojile su
4:7 diviZija, od kojih 20 divizija u neposrednoj rezervi
iz~ pojedinih grupa armija i 27 divizija ope rezerve.

67
Nasuprot tom njemakom dispozitivu, iju tonu
Enagu Saveznici u to doba nisu mogli znati, nalazila.
se Prva grupa armija pod komandom g~nerala Billota,
sa 51 divizijom, od kojih se devet divizija nalazilo a
,-ezervi na raspolaganju G. Q. G. (Gr a n d Qua rt i er
G e n er a l - Vrhovni glavni stan). U njoj je bilo i 9
engleskih divizija i protezala se od kraja linije Maginot
u okolici Longwyja do belgijske granice i du granice
~ve do morske obale kod Dunk"erquea. Druga i Trea
grupa armija pod komandom generala Pretelota i Bes-
sona imale su zajedno s rezervom 43 divizije i drale
posjednutu francusku granicu od Longwyja do vi-
carSke. Pored toga se 9 divizija nalazilo u samoj liniji
Maginot, i prema tome je ukupna snaga Saveznika iz-
nosila 103 divizije.
Polovica se francuske voiske nalazila u sektorima na
jugu i na istoku i 51 divizija Prve grupe armija gene-
rala Billotta imala je da se suprotstavi napadu od preko
70 neprijateljskih divizija pod komandom generala
Bocka i Rundstedta. I ovog su puta Nijemci i-aunali
s poraznim utjecajem primjene aviona (Stucka) i tak-
tike tankovskih klinova.
Da odgovore na tu modernu formu rata, Francuzi su
raspolagali sa oko 2300 tankova, od ko~ih je veina bila
lakog tipa. Njihove su oklopne jedinice imale nekoliko
tipova modernih snanih tankova, ali je vie od pulo-
vice _.njihovih tankova bilo rasporeeno u rasutim for--
macijama lakih tankova, koji su imali. zadatak da sur a-
uju s pjeadijom. Njihovih est teko oklopljenih divi-
zija, koje su se j'edine mogle suprotstaviti napadima n,e-
makih .pancera, bile su rasporeene du itavog fronta,
a Velika Britanija - domovina tankova - upravo ;e
zavravala formaciju Prve oklopne divizije (328 tank:~
va), koja u to vrijeme jo~ nije bila napustila Englesku!

68
Njemaki lovci, koncentrirani na zapadu, bili su bro-
jem i kvalitetom nadmoni Francuzima. Engleske zrai~
ne snage u Fraricuskoj (R. A. F. - Roy a l A ir For-
c e) imale su samo l O lovakih eskadrila H u r r i e a n,
8 eskadrila lovaca tipa B a t t l e, 6 tipa B l e n h e i m
i 5 L y s a n d er. Ni u Francuskoj ni u Engleskoj nisJ.
bili predvidjeli izgradnju bombardera za . obruavanje,
koji su poloili ispit u Poljskoj i mnogo pridonij'eli us-
pjehu njemakih trupa na zemlji. Ti su isti njemar.ki
avioni pokazali velik uspjeh kod demoralizacije fran
cuske pjeadije, osobito kod francuskih uroenikih tru-
pa (Senegalaca i drugih).
U noi od 9. na 10. svibanj, najavljena broinim zra
nim napadima na aerodrome, saobraajne vez"e, kom~m
dne poloaje i magazine, zapoela je njemaka ofan-
ziva na zapadu. Trupe generala Bocka i Rundstedta
prele su u napad na Francusku zaobilaznim manevrom
preko granice Holandije, Belgije i Luxemburga. U pre ..
tenom j'e broju sektora taktiki uspjeh bio potpun:
Holandija i Belgija, napadnute bez ikakvog povoda ili
upozorenja, traile su pomo. Holanani su sve svoje
nade stavili u preplavljivanje svoje zemlje: otvorili su
sve svoje brane, ukoliko ih Nijemci nisu zauzeli ili do-
bili izdajom, i holandske strae na granici osule su va-
tru na osvajae. Prema planu D, Prva francuska ar-
m.ijska grupa, u kojoj se nalazila malobrojna engleska
vojska (engleski ekspedicioni korpus), imala je zadatak
da preduhitri neprijatelja i da zauzme liniju Meuse-
Louvain-Anvers. Pred tom se linijom du rij-eke Meuse
i kanala Albert nalazila glavnina belgijskih snaga.
Francuzi su bili uvjereni, da su Ardenni neprohodni
za velike, moderno opremljene armije, a junije je za-
poinjala linija Maginot, koja se protezala do Rajne i
du Rajne sve do Jvicarske granice.

69
10: svibnja u 5.30 Lord Gort je primio telegram
genera~a Georgesa, u kojem :;e odreivala uzbuna
1, 2, 3 'to je znailo: poduzeti sve potrebno za pokret
u pravcu Belgije. U 6.45 naredio je general Gamelin
izvrenje plana D, plana, koji je francuski general-
tab sastavio ve odavna. 29
Ne mogu -se razumjeti odluke, koje su tada bile do-
nesene, ako se ne vodi rauna o neogranienom ugledu
i autoritetu francuskih vojnih rukovodioca. Svaki je
francuski oficir bio uvjeren u nadmo Francuske na po-
lju vojne vjetine. Strane borbe, koje su se vodile na
zemlji izmeu 1914. i 1918., znaile su za Francusku
najtei udarac i gubitak, jer je ona u njima izgubila
1,400.QOO ljudi. Foch je bio vrhovni savezniki koman-
darit i velike engleske armije, koje su brojile 60 do 70
divizija, :bile su u potpunosti stavljene pod njegovu ko-
mandu. Isto tako i amerike ~nage. Sada, godine 1940.,
engleski ekspediciorti korpus brojip je 300.000 do 400.000
ljudi, rasporeenih od njihove baze u Havrtl i obale do
linije fronta. Nije se mogao usporediti sa francuskim
snagama od otprilike lOO.diyiziia--.~J~.vi.~_ o_d~_.ooo.ooo
ljudi, koji su drali iii"Vti duinu fronta od Belgije do
Svicarske. Bilo je stoga potpuno prirodno i razumljivo,
da su se engleske snage nalazile pod komandom Fran-
cuza i da su pririlale zapovijedi od njih. Postojao je
sporazum, da e od asa objave rata general Georges
preuzeti komandu nad svim francuskim i engleskim
armijama, dok e se general Gamelin ograniiti na ulo-
gu ~kog vojnog savjetnika u vrhovnom ratnom sa
vjetu. Ali je general Gamelin bio malo ~aspoloen i
sklon da napusti svoj poloaj generalissimusa i zadrao
je vrhovno vodstvo i komandu. Za vrijeme od 8 mje-
~i, to je trajalo zatij-e na fronti, postojao je. latentni

29 Il, str. SI.

70
sukob nadlenosti izmeu ove dvojice generala. Prema
Churchillovu miljenju general Georges nije nikada
imao mogunosti da potpuno i pod vlastitom odgovor-
nosti provede strateki plan u cijelosti.
Engleski generaltab i nai tabovi na fronti bili su
ve dulje vremena uznemireni zbog rupe, koja je po-
stojala na francusko-belgijskoj granici imeu sjever-
nog krila linije Maginot i po-etka utvrenog sektora,
koji su utvrdili Englezi. U vie navrata postavio je bivi
engleski ministar rata Hare Belisha to pitanje pred ratni
kabinet i Englezi su nadlenim putem preko ministar-
stva rata dostavljali to nadlenim francuskim vojnim
vlastima. Prirodno, i vlada i nai vojni komandanti niSu
htjeli upuivati kritike onima, ije su armije bile 10
puta vee i vanije od engleskih. Francuzi su bili mi-
ljenja, da su Ardenni neprohodni za velike moderne
armije, i maral Petain je izjavio pred senatskom komi-
sijom za. narodnu odbranu: Taj sektor nije opasan.
Francuzi SU izvrili znatne poljske radove i utvrenja
du rijeke Meuse, ali nisu pokuali da izgrade solidnu
obrambenu liniju _<; betonskim b l o k h a u s i m a i pro-
tutankovskim zaprekama, kao to su to uinili Englezi
na belgijskom sektoru. Pored toga, Deveta francuska
annija generala Corapa bila je sast~vljena od trupa,
koje su bile mnogo slabije od opeg prosJeka u fr~ncu.::
skoj vojsci. . U sektoru od Sedana do Hirsona na rijeci
Oise nije postojala nikakva stalna utvrda na frontu od
EO km. pcsjednutom s dvije divizije.
Pored toga, rasporeivanje 43 divizije, to je pred-
stavljalo polovic,u raspoloivih snaga francuske vojske,
od Longwyja do vicarske granice bio je dispozitiv,
koji se moe slabo braniti, ~er je itav front titila ili
linija Mag!not ili Rajna s vlastitim sistemom utvrda u
pozadini. Struni su kritiari pravili francuskoj vojsci
zamjerke, i to dvostruke prirode: da su njene rezerve

.. 71
nedovoljne i loe rasporeene. Iznad svega prostor Ar-
denna otvarao je najkrai .put iz Njemake prema Pa-
rizu i ve stoljeima predstavljao slavno poprite bitaka.
Ako bi neprijatelj prodro u njega, itavo bi napredo-
vanje armija na sjeveru bilo lieno svog glavnog stupa
i istovremeno bi bile ugroene veze s glavnim gradom
Francuske.
Za vrijeme zime njemake su tvornice izbacile velik
broj tankova, a tekoe, koje je predstavljao prijelaz
preko Ardenna, nisu ni najmanje zbunile Nijemce. Na-
protiv, bili su uvjereni, da e zahvaljujui modernim
transportnim sredstvima i velikim mogunostima da po-
diu i grade ceste, to podruje, dotada neprohodno, po-
stati najpouzdaniji, najkrai i najlaki put da se ue
u Francusku i da se slomi itav francuski dispozitiv pro-
tuofanzive. Zbog toga je vrhovna komanda njemake
vojske pripremila svoj strahoviti prodor preko Ardenna,
da na taj nain odree lijevo krilo saveznikih armija
na sjeveru, koje se okretalo u pravcu Belgije.
Na dani su signal saveznike armij"e na sjeveru pole
u pomo Belgiji i napredovale du cesta. Prva etapa
plana D bila je zavrena 12. svibnja. Francuzi su
drali lijevu obalu rijeke Meuse, a na drugoj su se obali
njihove lako 'oklopljene jedinice povlaile ispred sve
jaeg neprijateljskog pritiska. Poslije gubitka Albertova
kanala Belgijanci su se povukli i uvrstili na liniji od
Anversa do Louvaina. Oni su jo uvijek drali Liege i
Namur. Sedma francuska armija .zauzela je otoke Wal-
cheren i juni Beveland. Napredovanje te annije bilo je
tako brzo, da_ je ekipe, zaduene za sna~dijevanje muni-
cijom, nisu mogle slijediti. Na taj nairi, sve do noi 12.
svibnja nije se r.ikako moglo naslutiti, da se operacije
moda ne odvijaju povoljno po Saveznike.
Ipak, 13. svibnja glavni stan generala Gorta dobio j"e
obavjetenje o snanom pritisku Nijemaca na frontu De-

72
vete francuske armije. Kad je pao sumrak. neprijatelj
se smjestio na zapadnoj obali rijeke Meuse s ove i s one
strane Dinanta i Sedana. U vrhovnom francuskom tabu
vodstvo nije bilo sigurno, da li se ovd!e radi o glavnom
njemakom napadu na lijevo krilo linije Ma:ginot prek()
Luxemburga ili na Bruxelle!; preko Maestrichta. Na i
tavom frontu Louvain - N amur - Dinant do Sedana
bila j'e u toku estoka bitka, ali pod uvjetima, ko)'e ge-
neral Gamelin nije bio predvidio, jer u Din~ntu Deveta
francuska armija nije imala vremena da se rasporedi,
prije nego to je na nju navalio neprijatelj.
Loe su vijesti stale stizati u toku dana 14. svihnia.
U poetku je sve jo bilo nejasno. U 19 sati Churchill je
na sjednici vlade"proitao jedan telegram Paul Rev-
nauda, francuskog ministra predsjed~ka. Revnaud je
javliao, da su Nii"emci izvrili prodor kod Sedana i da
su Francuzi nesoOsobni da pruaju otpor kombi~iranoj
akciji tankova i bombardera tipa Stuka. Tele~ram ie
RevnaUd zavravao sa zaht!evom. da London oo;:~l~e lO
novih eskadrila lovaca u eilju poboljanja situacije na
frontu. Drugi telegrami, koje su primali efovi general-
taba, pruali su iste informacije sadravajui i vije~t.
da generali Gamelin i Georges smatraju. da je situacija
ozbilina i da je general Gamelin iznenaen brzinom ne-
prijateljskog napredovanja. Sa svojom golemom masom
tekih i lakih tankova gruoa armiia generala Kleista
potpuno je unitila ili pokolebala f3.ncuske trune. koi~
su se nalazile njoj nasuprot i tako je mogla napredovati
brzinom, nepoznatom u dosadanjim ratnim analima. U
skoro svim sektorima, na ko1ima su armiJe usoostavile
dodir s neprijateljem, tabovi su biljeili estinu nje-
makih n~pada.
Dvije druge oklopne divizije neprijatelja prele su
rijeku Meuse_ na sektoru kod Dinanta. Na sjeveru na
frontu Prve francuske armije borbe su bile izvanredno

73
teke. Prvi i Drugi engleski korpus drali su jo uvije~{
poloaje od Wavra do Louvaina, gdje se engleska Trea
divizija pod korfiandom generala Montgomeryja nala-
zila u tekim borbama s Nijemcima. Vie na sjeveru Bel-
gijanci su uzmakli na obrambene poloaje kod Anversa.
Du morske obale Sedma francuska annija uzmicala je
jo bre nego to je napredovala.
U poetku invaziie Saveznici su zapoeli provoditi
akciju poznatu pod ifrom Roy a l M ar i n e, t. j. ba-
'Canje rijenih mina u Rajnu, i u toku prvog tjedna
bitke Saveznici su pustili niz vodu 1700 komada. Re-
zultati ru. bili neoekivani. itav je promet bio prak-
tiki prekinut, i to na prostoru izmeu Karlsruhe i
grada Mainza; sistem brana kod Karslruhe, kao i sta-
novit broj pontonskih mostova pretrpio je teke tete.
Ipak, taj je uspjeh potonuo u potopu poraza.
Sve engleske eskadrile nalazile su se neprekidno u
akciji i njihov je osnovni cilj bio uperen protiv ponton-
skih mostova na sektoru kod Sedana. Vei broi tih mo-
stova bio je uniten, a drugi su bili oteeni. Njemaka
protuavionska zatita bila je u to doba vrlo efikasna i
-engleski su avioni trpjeli velike tete, tako da je do-
skora engleskom vojnom vodstvu postalo. jasno, da e
uskoro izgubiti sve avione, ako produe borbu. Pred
Engleze- pria Churchill- postavljalo Sl' tada teko
i sudbonosno pitanje: koliko aviona mogu poslati iz
Velike Britanije, a da se ne dovede u opasnost sama
nj ena odbrana, da Engleska .na taj nain ne ostane bez
-obrane i Englezi ne izgube sredstvo da nastave rat.
U tom razdoblju sva ta pitanja bila su predmet ras-
prava u ratnom kabinetu, koji se je sastajao dnevno u
vi~ navrata. Avijatiki maral Dawding, koji se nala-
zio na elu lovake avijacije na otocim~, izjavio je
"Churchillu, da je u stanju da brani otoke s 25 eskadrila
lovaca protiv svih njemakih zranih snaga, ali da sa

74
m.agom ispod te granice on to vie nije u stanju pro-
vesti. Prema tome, poraz u zraku ne bi samo doveo do
unitenja svih naih aerodroma, i naih zranih snaga,
nego j'ednako talro i naih tvornica aviona, od kojih je
zavisila budunost - pie Churchill.
15. svibnja izjutra u 7 i pol sati Churchilla su pro-
budili, da mu saope, da Paul Reynaud eli da govori
s njim na telefon. Aparat se nalazio na nonom orma-
riu, i Reynaud mu je uzbuen rekao na engleskom
jeziku: )Mi smo poraeni. Kako Churchill nije odmah
odgovorio, Reynaud je ponovio: Mi smo poraeni, iz-
gubili smo bitku. Churchill je rekao: To se ne moe
dogoditi tako brzo. Ali Reynaud je nastavio: Front je
probijen kod Sedana, Nijemci nadiru u masi s tanko-
vima i oklopnim kolima. Churchill je nato rekao: Is-
kustvo je pokazalo, da nakon stanovitog vremena svaka
ofanziva zastane. Podsjetio je Reynauda na 21. oujak
1918. Za 5 ili 6 dana - rekao mu je on - Nijemci Ce
biti prisiljeni da se zaustave radi snabdijevanja, i to e
biti as za protunapad. Saopio mu je, da je to svojevre-
meno uo iz usta marala Foeba. Ipak, ministar pred-
sjednik nije htio u to vjerovati i ponovio je reenicu,
koja se ubrzo pokazala vie nego tona: Mi smo pora-
eni, izgubili smo bitku. Churchill mu j'e nato odgo-
vorio, da je pripravan da doe k njemu, da se poraz-
govore o tome.
Istog se dana Deveta armija generala Corapa poela
raspadati, i njene su ostatke podijelili izmeu gene-
rala Girauda, komandanta Sedme armije, koji je nasli-
jedio Corapa na sjeveru, i glavnog taba este armije,
koja se formirala na jugu. Neprijateljski su tankovi po-
jurili kroz rupu od 80 km, koju su ostvarili u francu-
skim linijama. 15. svibnja naveer oklopne njemake
jedinice nalazile su se u Liartu i Montcornetu; to selo
nalazilo se 96 km od polaznih poloaja. Prva francuska

75
annija bila je isto tako prisiljena da uzmakne, i nje-
maka ofanziva kao i uzmak francuske divizije, k_oja se
nalazila na desnom boku engleskog ekspedicionog kor-
_pusa, prisilili su Engleze da zatite svoj bok obrambe-
nim poloajima okrenutim prema jugu. Sedma -se fran-
cuska annija povukla na obrambene poloaje Anversa
na zapadu od rijeke Escaut, nakon to su j"e Nij"emci
protjerali s otoka Walcheren i juni Beveland.
Tog istog dana u Holandiji su prestale bitke. Ho-
landska je vrhovna komanda kapitulirala u ll sati a
malo se holan.dskih trupa moglo spasiti od njemakog
zarobljenitva evakuacijom preko mora.
Ta slika pobuuje nesumnjivo opi utisak, da je na-
stupio poraz, ali u toku Prvog svjetskog rata Chur~hill
je- u vie navrata bfo svjedok dogaajima i vijestima o
proboju fronta ak na veoj irini, i zbog toga te loe
vijesti s fronta nisu kod njega u poetku pobudile pre-
veliku zabrinutost. Pozvao je generala Georgesa i inilo
se, da je Georges sauvao svoju hladnokrvnost. Georges
mu je saopio, da je u toku pokuaj da se zakrpi pro
dor kod Sedana. Jedan telegram generala Gamelina je
isto tako javljao, da posmatra dogaaje mirno, usprkos
ozbiljnosti situacije izmeu N amura i Sedana. U ll sati
Churchill je saopio lanovima kabineta i efovima ta-
bova, koji su prisustvovali sjednici: telegram Paula
Reynauda i d.ruge vijesti.
16. svibnja njemake su trupe dosegle liniju La Cha-
pelle - Vervins - Marie - Laon, i prethodnice 14.
korpusa stigle su kao pojaanje u Montcomet i Neuf-
chi.tel - sur -- Alsne. Pad Laona potvrdio je, da je. ne-
prijatelj napredovao 95 kril Prema unutranjosti od gra-
nice kod Sedana. Teko pritisnuta njemakim napadi-
ma, Prva francuska armija i engl'eski oekspedicionikor-
pus primili su zapovijed,. da se povuku u tri etape na

76
rijeku Escaut. Premda nijedan od tih detalja nije bio
poznat u ~nCQnu, bilo ~e jasno, da je nastupila kriza.
Churchi'!I'je..o.dletio u Pariz u vladinom avionu tipa
1!' l a m i n g a { poveo sa _sobom generale: Dilla i Isma-
ya. Kad su se spustili u Parizu, saznali su od francuskih
oficira ,koji su im doli u susret, da se najkasnije za neko"-
liko dana oekuje ulazak Nijemaca u Pariz. Churchill
je odsieo u engleskoj ambasadi; tamo se UP<?Znao Ra
situacijom, a zatim se odvezao na Quai d' Orsay, gdje
su ga odmah -..OdVeli u jedan od lijepih salona~ u )toj em
ga je ve ekci.O Reynaud, francusKi minietar predsjed-
r.ik. PorP Re}-nauda tamo ru se nalazili: Daladier, mi-
nistar odbrane i rata, general Gamelin i drugi. Svi
su stajali, i nitko nije htio sjesti za stol za itavo
vriieme tog razgovora. Pred Gamelinom sta)ao je stalak
s kartom, na kojoj je bila ucrtana emom tintom linija
fronte. Toj su liniji dodali kod Sedana lnali dep.
Gamelin je ukratko izloio, to se dogodilo. Nijemci
su izvrili prodor juno i sjeverno od Sedana u irini
80 do 95 kilometara i fran~uska je vojska, koja se na:..
lazila na tom sektcr.ru, bila ili unitena ili rasorena.
Rijeka je tankova jurnula prema Amiensu i Arrasu s
oitom namjerom, da stignu na mQrsku obalu iznad
Abbevilla ili oko njega. Hitler bi ih, isto tako, mogao
uputiti na Pariz. Iza tih tankova napreduje osam do
de!?et divizija, potpuno motoriziranih, i Nijemci pojaa
vaju svoj uspjeh na taj nain, to su pocijepali savez-
niki front na dvoje. General je govorio, pria Chur-
chill, nek1h pet minuta, a da nitko nije progovorio ni
rijei. Zautio je._ i tad je nastala vrlo duga utnja.
Upitao sam ga tada:
Gdje su strateke rezerve? i nastavljajui na fran-
cuskom, kojim se sluim vie loe nego dobro (u svakom
smislu rijei): OU est la masse de manoeu-
vrE: (gdJe se nalaze rezerve za manevriranje)?

77
General Gamelin se okrenuo prema meni i odgovorio
mi klimanjem glave i slijeganjem ramena:
l l n' y e~ a a u e u n e (nema nikakvec).
Iznova je dua utnja zavladala meu nama. Izvana
su se oblaci dima uzdizali iz vatri, koje su zapalili u
vrtu Quai d' Orsaya, i kroz prozor sam opazio dosto-
janstvene slubenike, gdje bacaju svenjeve spisa iz
arhivu na vatru. Ve se, dakle, pripremala evakuacija
Pariza. 30
Refrain generala Gamelina, koji se uostalom uvijek
ponavljao u kasnijim primjedbama francuske ko-
mande, podvlaio je neprestanu njemaku nadmo u
zraku. Francuzi su stoga neprekidno zahtijevali, da
im Englezi poalju nove eskadrile i bombardera i lo-
vaca, osobito ove posljednje. Taj zahtjev, da se upute
lovci iz Engleske, ponavljali su Francuzi na svakoj
daljnoj konferenciji sve do pada Francuske. U svom
govoru general Gamelin je izjavio, da su mu lovci
potrebni ne samo zato, da zatite francuske armije,
nego da i zaustave njemake tankove. Churchill mu
je odgovorio, da je to posao artiljerije, a da je zadatak
lovaca da oiste nebo iznad bojita. Za Engleze je
bilo od ivotne vanosti, pravda se Churchill, da za-
dre- u Velikoj Britaniji neophodno potreban broj eska-
drila (25), jer je od toga zavisila. njihova budunost i
otpor Engleske uope. Churchill je telegramom zatraio
od vlade u Londonu odobrenje, da se poalju dodatne
eskadrile u Francusku. Ubrzo je stigao odgovor vlade, i
to pozitivan. Londonska je vlada pristala, da se na bo-
jite uputi deset novih eskadrila.
Bitka je iz sata u sat postajala sve kritinija. Na
zahtj'ev generala Georgesa, 'ellgleska je vojska produila
svoj obrambeni front, zauzevi liniju od Douaia do pe-
30 ll, str. 42.

78
ronna, pokuavajui na taj nain da zatiti Arras, vo-
rite cesta od prvorazredne vanosti, s pretpostavkom,
da mora uzmicati prema jugu. Poslije podne istog dana
Nijemci su uli u Bruxelles. Sutradan su dosegli Cam-
brai, preli Saint Quentin i izbacili nae male odrede iz
Peronna. Sedma francuska annija, belgijska i engleska
vojska i Prva francuska armija nastavljale su istovre-
meno manevar povlaenja prema rijeci Escaut, dok su
Englezi drali preko itavog dana obalu Dendre i sai
r..javali grupu Petre (privremenu grupu raznih jedi-
nica pod komandom generala Petrea), koja je imala za-
datak da brani Arras.3 1
U noi od 18. na 19.svibnja o ponoi Lord Gort je-
prlmio u svom glavnom tabu posjetu generala Billot-
tea. Ni linost ni planovi tog generala, tako, kako ih je
on prikazao, nisu ulijevali povjerenje saveznikoj ko-
mandi. Od tog je asa glavni engleski komandant za-
poeo da razmatra mogunost uzmaka u pravcu obale.
Churchillu je u tom asu izgledalo potrebno, da se
s pristankom lanova vlade obrati s patetinim telegra-
mima predsjedniku Rooseveltu i da mu pokae, koliko
bi ozbiljno bili ugroeni interesi USA, u sluaju da po-
slije Francuske doe red na Veliku Britaniju, i da je
Hitler porazi i podvrgne pod svoju volju.
18. svibnja Reynaud je pristupio rekonstrukciji fran-
cuske vlade i izmjenama u vrhovnoj komandi: maral
Petain (bivi francuski ambasador u Spanjolskoj) bio je
imenovan za potpredsjednika vlade, a sam Reynaud,
koji je Daladiera maknuo i povjerio mu ministarstvo
vanjskih poslova, preuzeo je ministarstvo narodne obra-
ne i rata. Drugog dana imenovao je genErala Weyganda,
koji se dotada nalazio na Bliskom Istoku, za nasljednika
generala Gam.elina. U svojoj zadnjoj zapoviJedi u svoj-
31 ll, str. 48.

79
stvu generalissimusa gene~al Garnelin je naredio armija-
ma na SJeveru, da poku.a)U pod svaku cijenu da se pto-
biju prem& jugu i rijeci Som.mi napadajui oklopne nje-
make d.tVlZlJe, koje su im bile presjekle njihove veze.
To je bila zapovijed broj 12, datirana s 19. svibnjam,
9.45 sati Izjutra. Istovremeno s tim pokretom armija na
sjeveru Druga i .Sesta armija imal'e su napadati u pravcu
sievera i grada Meziere;a. Te su odluke bile pravilne i
da su bile donesene etiri dana ranije, imal~ bi moda
uspjeha. ClDl je njemaki prodor kod Sedana u centru
francuske vojske postao oigledan, jedina nada, koja je
preostala armijama na sjeveru, bila je u tome., da e se
smjesta moi staviti u pokret prema rijeci Sommi. ,Ali
umjesto toga armije, koje su se nalazile pod komandom
generala Billotta, provodile su malo po malo djelomino
odstupanje u pravcu Escauta i formirale defanzivni
front na svom desnom krilu.
Zbrka, koja je vladala u komandi armija na sjeveru,
nepominost, koja je, izgleda, ovladala Prvom francu-
skom armijom, i pomanjkanje tonih vijesti o dogaa
jima stvarali su ratnom kabinetu u Londonu teke gla-
vobolje. 19. svibnja u 16.30 sati saznali su, pria Chur-
chill, da Lord Gort prouava m'Jgunost eventualnog
uzmaka u pravcu Dunkerquea, ako bude prisiljen na
krajnu takvu mjeru.
U toku sjednica kabineta 20. svibnja izjutra rasprav-
ljalo se i o pitanju poloaja engleskog ekspedicionog
korpusa u Belgiji. ftretpostavljajui, da e korpus vriti
prodiranje prema So.mm.i, Churchill je primijetio, da e
Nijemci zn;>tne engleske snage odrezati ili baciti na
obalu. I zbog toga je predloio, da admiralitet kao mjeru
predostronosti prikupi velik broj malih brodova i bro-
dia prikl~dnih da uu u francuske luke i uvale na
francuskoj obali. Admiralitet je smjesia reagirao na taj
prijedlog, i to svakim danom sve odlunije. jer su i vije-
~ti s bojita postajale sve mranije. Komandant flote
u Doveru admiral Ramsay dobio je 19. svibnja zadatak,
cia upravlja operacijama prihvatanja i ukrcavanja en-
gleskih i o::;talih trupa.
Pravac njemakog prodora postajao je sve jasniji.
Tankovi i motorizirane divizije nastavljale su da prodiru
~raz otvor u pravcu Amiensa i Arrasa jurei prema za-
padu du Somme do obale. U noi 20. svibnja neprijatelj
je uao u Abbevile nakon to je odrezao sve saobraaj ne
linije juga sa saveznikim snagama na sjeveru. Kad je
jednom front bio slomljen, strahoviti njemaki udarci
c-klopnih snaga nailazili su rijetko gdje na jo neki otpor.
Njemaki su tankovi jurili neometani ravnicom i zahva-
ljujui opskrbi putem motoriziranih jedinica, napredo-
vali dnevno po 50 __do 60 kilometara. Proli su desetke
g"radova i stOtine sel<i,~ a. da nisu naili na neki otpor.
Svjedoci su izjavljivali, da j"e mnotvo francuskih zarob-
ljenika prolazila pokraj njih i da su neki imali ak i
J: Uku na rainenu. Te bi puke od vremena do vremena
Nijemci prikupljali i stavljali pod tankove, da ih tan-
kovi zdrobe. Sve su njemake kolone napredovale dv
veJikjh cesta i. inilo se kao da je svaki put slobodan.
Prvi potez generala Weyganda sastojao se u tome, da
stavi van snage zapovijed broj 12 generala Gamelin<:~.
Bilo je bez sumnje prirodno, da je htio da se 'sam oba-
vijesti o poloaju na ~jeveru i da uspostavi lini dodir
s komandantima na tom sektoru. Mogu se nai isprike
za generala, koji preuzima komandu usred bitke, na pol
ve izgubljene, ali je tok dogaaja silio na brze odluke.
Weygand nije smio napustiti komandu i otii na inspek-
ciju armija na sjeveru. 20. izjutra, preuzevi dunost ocl
Gamelina, Weygand je izdao potrebne odredbe za 1. put i
posjetu sjeveru. Poto je saznao, da su Nijemci pn:-
sjekli saobraajne veze i ceste sa sjeverom, donio je od-
luku, da uzme avion. Njegov su avioh Nijemci napali, i

8!
Weygand je bio prisiljen da se spusti u Cal.USu. Tako je
dolo do odgode konferencije u Ypresu. Tamo je Wey-
gand zatekao belgijskog kralja Leopolda i generala Bil-
lotta. Lord Gort, koji nij'e bio obavijeten ni o mjestu
ni o satu konferencije, nije prisustvovao konferenciji i
jedini engleski oficir, prisutan na toj konferenciji, bio
je admiral Keyes, engleski predstavnik kod belgijskog
kralja. lJeopold je nazvao tu konferenciju etiri .sata
konfuznog brbljanja. Na njoj se raspravljalo o koordi-
naciji izmeu tri vojske, izvoenju Weygandovog plana
i mogunosti uzmak!Xranguza, Englez,aJ Belgija!!~Ca u
pravcu rijeka Lys i Yser. U 19 sati general Weygarid je
morao otputovati. Lord Gort je stigao u 20 sati i general
Billotte r~ je obavijestio o onome, to se dogodilo. Wey-
gand je c'.putovao automobilom u Calais, ukrcao se u
podmornicu, stigao u Diepp'e i zatim se vratio u Pariz.
General Billotte je sjeo u svoj auto, da se pozabavi bit-
kom, koja je bila u toku i nakon nepunog sata zaglavio
je u automobilskom sudaru. Sve je opet bilo doveden:>
u pitanje.
Kad je Churchill 22. svibnja stigao u Pariz, Francuzi
su izmijenili scenu: Gamelin je otiao; Dalad.ier je ie
zao iz ministarstva rata; Reynaud je bio istovremeno i
ministar predsjednik i ministar rata. Kako se njemaki
prodor upravio prema obali, Pariz se nije nalv.io pod
neposrednim udarom. Francuski se glavni stan nalazio
jo uvijek u Vincennesu. Tamo je Churchill otiao za-
jedno s Reynaudom, i njih su odmah u Vincennesu uveli
u radni kabinet generala Weyganda, a zatim u dvoranu
s kartama, gdje su se nalazile velike karte vrhovne ko-
mande. Weygand im je izaao u susret i usprkos napo-
rima, kojima se izloio na svom putu na sjever, izgl'edao
je bodar i iv. Izloio je svoje pb.nove i izjavio, dn. ga
mar ili uzmak annija na sjeveru u pravcu juga ne za-
dovolj ava. Polazei iz prost.Jra Cambrai i Arras, te su

82
armije imale zadatak da se bace u pravcu jugoistoka
prema Saint-Quentin-Amiens. Zatitu njihove pozadine
preuzela bi belgijska vojska, koja bi ih titila prema
istoku i, ako je potrebno, isto tako prema sjeveru. Za to
bi vrijeme nova francuska annija pod komandom gene-
rala Frera, sastavljena od 18 do 20 divizija, povuenih
iz Elzase, linije Maginot, Afrike i svih drugih sektora,
formirala front du Somme. Njegovo lijevo krilo napa-
dalo bi preko Amiensa na A.rras, a zatim bi sa skraj-
njim zalaganjem ostvarilo spajanje s armijama na sje-
veru. Rekao je dalje, da je izdao sve potrebne naredb-e
u mjeri, ukoliko se uope moglo nekomu neto zapovi-
jediti. Tada su saznali, da je general Billotte nastradao
u automobilskom sudaru, a njemu je Weygand ve bio
povjerio svoj plan. Dill i Churchill sloili su se u tome,
da ne preostaje nikakav izbor i da treba prihvatiti taj
plan. Churchill je podvukao, da je neophodno da se
uspostavi dodir izmeu armija na sjeveru i na jugu pre-
ko arnira kod Arrasa. Izloio je, da bi trebalo da Lord
Gort, uputivi se prema jugozapadu, istovremeno dri
otvoren put prema obali.
Plan generala Weyganda nije drugo nego obnovlje-
na zapovijed broj 12 g~erala Gamelina, koju je Wey-
gand prilikom preuziman j a dunosti stavio van snage.
Armije na sjeveru trebale su prei u ofanzivu, da izbore
sebi put prema jugu unitavajui, ako je mogue, tan-
kove napadaa, dok bi nova grupa francuskih armija,
stavljena pod komandu generala Frera, po-:!ravala nji-
hov pokuaj vr'ei snano pritisak na Amiens, da tako
ostvari spajanje. Ovi planovi mogli su biti od velike
vanosti, da su ih ostvarili. U toku jednog razgovora
privatne prirode s Reynaudom Churchill se alio, da su
Gorta ostavili. bez svake direktive etiri prola dana.
Churchill ]e proveo :Q.O U engleskoj ambasadi u Pa..
i-izu; neprijateljski avioni nisu mnogo uzn~mirivali svi-

83
jet; protuavionska obrana Pariza pravila je veliku bu-
ku, ali nitko nije uo ni jedne bombe.
U pomanjkanju saveznike vrhovne komande i vod
stva u stvarima rata, dogaaji i neprijatelj preuzeli su
llllcijativu u operacijama. 17. svibnja Gort je zapoeo
<ia upuuje svoje trupe na Uniju Ruyaulcourt-Axleux i
da organizira odbranu Arrasa, ne prestajui pojaavati
svoj juni bok. Sedma fra)lcuska armija, liena Cetr-
naestog korpusa, koji je teko stradao u borbama na
Walcherenu, prela je u mar prema jugu, da ostvari
spajanje s Prvom francuskom armijom. Ona je prola u
pozadini engleske armije i 20. svibnja Gort je obavi,
jestio dvojicu generala: Billotta i Blancharda, da e 21.
svibnja, polazei od Arrasa. prijei u napad u pravcu
juga s dvije divizije i jednom oklopnom brigadom. Bil-
lotte je pristao da sudjeluje u toj akciji s dvije divizije
Prve francuske armije. Ta armija, koja je brojila tri-
naest divizija, nalazila se u etverokutu Maulde-Val~n
ciennes-Denain-Douai, dugom 30 kilometara i irokom
16. Neprijatelj je preao Escaut 20. svibnja u blizini
Audenarde i Trei engleski korpus, koji je jo uvijek
bio okrenut prema istoku, povukao se 23. svibnja na
utvrenja, koja su Englezi pripremili u toku zime du
belgijske granice. i odakle su Saveznici dvanaest dana
prije tako lako otili. Fraocuska je komanda ostavljala
utisak potpune zbrke, i Churchill je 23. sv,ibnja na sjed-
~ci ra!n~ kabineta p~d~kao, da '9!euandov plan mo-
ze uspJeti samo u slucaJu, ako Francuzi preuzmu ini-
cijativu, za to nisu postojali nikakvi Znaci.
N a sve to, pria Churchill, Sruila se katastrofa, koj a
je sve pojednostavnila. Nijemci, koji do. tada nisu vriili
vei pritisak na belgijskom frontu, razbili su belgijsku
lpllju s obje strane CourtrB.ia, koji se nalazi otprilike 50
kilometara od Ostenda i Dunkerquea. Belgijski je kralj

84
ubrzo doba do zakljuka, da je situacija oajna i pri-
premao se na kapitulaciju.
Juno od engleskog ekspedicionog korpusa nalazila
s'e Prva francuska armija s dvije divizije u utvrdama
na granici, a ostatak od ll divizija, u prilino loem:
stanju, nalazio se u zoni sjeverno i istono od Douaia.
Ta se armija nalazila u borbi s jugoistonim krakom
opkoljavanja. Na engleskom lijevom krilu belgijska se
vojska nalazila u uzmaku preko kanala rijeke Lys i
povlaila se prema sjeveru, tako da je postajao sve vei
otpor na sjeveru od Menina.
Naveer 25. svibnja Gort je donio odluku od bitne
vanosti. Njegovi nalozi, koje je bio primio, glasili su
jo uvijek, da mora izvriti Weygandov plan jednim na-
padajem na jug u pravcu Cambraia. Obeani napad
Francuza~Sonyne prema siever_u nije pokazivao ni-
kakve zn ~POsljednji branitelji luke Boulogne bili su
evakuirani. Calais se jo uvijek drao. Gort j'e tada na-
pustio Weygandov plan. Vie nije postojala nikakva na-
da, prema njegovu milj'enju, za nastupanje prema jugu
i prema Sommi. Pored toga; u istom trenutku slom bel-
gijskog otpora i otvorena rupa na frontu na sjeveru
stvarali su novu opasnost, koja je ve sama po sebi bila
od odlune vanosti. Zapovijed este njemake armije,
koju su uhvatili, najavljivala j'e, da jedan od njenih kor-
pusa ima zadatak da nadire prema sjeverozapadu na
Ypres, a drugi na zapad na Wytschaete, kakO bi Belgi-
janci mogli pruati otpor ovom dvostrukom napadu.
Pouzdavajui se u svoje vlastite vojnike sposobnosti
i uvjeren u potpuni slom svake kontrole nad dogaaji
ma na fronti kako sa strane engleske i francuske vlade,
tako i francuske vrhovne komande, Gort. j"e donio od-
luku da napusti plan napada prema jugu, da zaept
otvor, koji je nastao na sjeveru, osobito nakon kapitu-
lacije Belgijanaca, i da pree u mar prema obali. U

85
takvom asu to je bila jedina mogunost, da se neto
spasi od unitenja ili kapitulacije. U 6 sati naveer izdao
Je zapovijed Petoj i Pedesetoj diviziii, da se prikljue
Jedanaestom korpusu, u cilju da se zakrpi rupa na bel-
gijskom frontu. O tome je obavijestio generala Blan-
charda, koji je naslijedio generala Billotta u komandi
Prve grupe armija. Taj je francuski general, spoznavi
vanost i sudbonosnost dogaaja, izdao u 23.30 sati za-
povij'ed za uzmak za dan 26. svibanj na liniju iza kanala
rijeke Lys zapadno od Lilla, da tako formira mostobran
oko mjesta Dnnkerquea.
26. svibnja u zoru Gort i Blanchard sastavili su plan
za uzmak prema obali.
U prvim satima 28. svibnja belgijska se vojska pre-
dala. Lord Gort bio je o tome izravno obavijeten jedan
sat prije same kapitulacije, ali su slom Englezi predvi-
dali ve tri dana ranije i na ovaj ili onaj nain nastojali
da predusretnu opasnosti, .koje su iz toga nastajale za
engleski ekspedicioni korpus. Poslije podne istog dana
Gort je naredio Opi uzmak prema mostobranu, i drugog
je dana veliki dio 'ekspedicionog korpusa doao unutar
mostobrana. U tom asu pristupilo se provoenj'\). mje-ra
:z;a evakuaciju. 30. svibnja je glavni francuski stan naja-
vio, da su sve englE"ske divizije stigle u unutranjost mo-
stobrana. Vie od polovice Prve francuske armije stiglo
je, probijajui se, go Dunkerquea i velika se veina.
:ukrcala u brodove iva i zdrava.
Postoje izvrsni i savjesni prikazi evakuacije kod Dun-
kerquea, evakuacije, koju su provele engleska i francu-
ska vojska. Od 20. svibnja prikupljali su se trgovaki
brodovi i pristupalo se ukrcavanjima manjeg razmjera
pod nadzorom admirala Ramsaya. Naveer 26. svibnja
.signal admiraliteta nareivao je provoenje operacije
Dynam o i prve su trupe ukrcali jo. iste noi. Nakon
gubitka .Boulogna i Calaisa Savemici su drali jedino

86
ostatke luke u Dunkerqueu i otvorenu obalu u blizini
belgijske granice. V tom se asu pi"edvialo da e mak-
simum trupa, koje treba spasiti, iznositi 45.000 ljudi u
dva dana. Sutradan izjutra, 27. svibnja, Englezi su po-
eli provoditi hitne mjere, da prikupe brodove svake
vrsti radi speCijalnog zadatka. Radilo se o_ nita manje
nego potpunoj evakuaciji engleskog ekspedicionog kor-
pusa.
Nijemci su u stopu pratili uzmak Engleza i Francuza.
Mostobran je postajao sve ui, i desetine i desetine hi-
ljada vojnika ekale su na pjeskovitoj obali na red kod
ukrcavanja, izloene nesmiljenim zranim napadima.
Hitler je bio miljenja, da e samoj njemakoj avijaciji
poi za rukom da onemogui evakuaciju i oklopne jedi-
nice uope nije htio upotrebiti u toj operaciji uv-ajui
1h za zadnji in kampanje. Kod toga je uinio pog:r'eku,
i. to iz tri razloga. Prvo, neprekidno bombardiranje iz
zraka trupa, koje su bile sakupljene du obale, uinilo
im je malo tete. Bombe su se zarinule u pijesak i na-
kon velikog zrano:g napadaja saveznike trupe na zem-
lji bile su iznenaene, kad su otkrile, da skoro nitko
nije ni ranjen ni mrtav. Bilo je svuda eksplozija, ali ni
jedna nije nanijela zlo. Da je do evakuacije dolo na
obali, koja je stjenovita, bilo bi mnogo, mnogo vie
rtava. Drugo, Hitler nije predvidio unitavanje nje-
makih avijatiara. Uz velike napore i zalaganja engle-
ski .su lovci neprekidno kruili nad mostobranom i upu-
tali se u nejednaku borbu s neprijateljem. To je tra-
jalo etiri dana, dok Nijemci nisu uvidjeli, da je engle-
ska avijacija prilino tvrd orah. London je U taj pot-
hvat bacio itavu svoju snagu u zraku, s kojom je tog
momenta raspolagao na otocima, i zabiljeio uspjeh nad
I.jemakom avijacijom. Tree, evakuacija se odvijala u
Izvanrednom redu, svuda je vladala disciplina, i na kop-
nu, i na moru, a more je, sre"om, bilo mirno. Mnogi su

87
civilni amci uestvovali u njoj, i ta armada malih muha
nije se mogla u cijelosti unititi i potopiti iz zraka.
31. svibanj i l. lipanj predstavljali su kulminacionv
toku odbrane kod :Qunkerquea. U ta dva dana vie od
132.000 ljudi stiglo je ivo i zdravo u Englesku, od koiih
se treina ukrcala u male brodie i amce pod neprekid-
nim napadajima iz zraka i vatrom iz topcva. o1. lipnja
ukrcalo ~e j_ mnogo Francuza, i tog istog dana u 14.23
admiralitet u Londonu najavio je u sporazu-mu sa Fran-
cuzima, da je operacija Dynam o zavrena.
Zajedno s poraznim razvitkom dogaaja u Francu-
skoj poetkom svibnja_. napori london~ke vlade ili su L. .l
tim, da se poduzme sve, kako bi Italija ostala po strani.
Churchill je, est dana nakon to je postao britan3ki
premijer, uputio Mussoliniju na zahtjev kabineta slije-
dei apel:

Iada kad sam preuzeo du~osti premijera L ministra


narodne odbrane, sjeam se naih susreta u Rimu i osje-
am elju, da Vam uputim rijei dobre volje, Vama,
voi talijanSke nacije, preko ponora, koji. se, izgleda,
sve vie i bre iri. Da li je prekasno, da se sprijei pro-
lijevanje krvi izmeu talijanskog i engleskog naroda?
Bez sumnje, mi smo u ..stanju da nanosimO jedni drugima
teke rane, da se okrutno Ubijamo i da zamraujem'J
nebo SredozPmlja naim svaama. Ako Vi tako odluite,
morat e doi do toga, ali ja Vam izjavljujem, da nisam
nikada bio protivnik veliine Italije ni na dnu srca pro-
tivnik talijanskog zakonodavca. Nemogue je. prorei
ishod velikj.h bitki, koje danas bijesne u Evropi, ali sam
siguran - dolo to mu drago na kontinentu - da e
Engleska ii. sve do kraja, ak i potpuno sama, kao to
smo mi to neko_ radili, i ja. sam uvjeren, ne bez oprav-
danja, da e nas na sve efikasniji nain pomagatr USA
i ak obje Amerike.
Ja Vas molim, da vjerujete, da to nije nikako iz
neke slabosti ili straha, to Vam upuujem ovu sveanu
opomenu, kl)ja e ostati po arhivima historije. Kroz sto-
ljea, nadvladavajui sve ostale, odjekuje veliki glas,
koji govori, da se zajedniki nasljednici latinske i kr-
anske civilizacije ne smiju suprotstaviti jedni drugima
u ubitano; borbi. Cujte ga, ja Vas zaklinjem u poto-

-J--
vanju, prije nego to se da kobni signal. Mi ga nikada
ne emo dati.:12
Odgovor je bio grub, ve1i Churchill, ali njegova je
barem prednost, da je iskren.
-
,Odgovaram Vam na poruku, koju ste mi uputili, da
bi Vam mogao rei, to Vi sigurno i sami znate, zbog
kojih se razloga, historijskog ili prolaznog karaktera,
nae dvije zemlje nalaze u suprotnim taborima. Da se
ne vraamo predaleko u prolost, ja Vas pOdsjeam na
inicijatiVu, koju je godine 1935. Vaa vlada razvila u
Gen~vi, kod organizacije sankcija protiv Italije, dok je
Italija nastojala da sebi pribavi skromno mjesto na afri-
kom suncu ne nanosei ni najmanju tetU Vaim intere-
sima i teritorijama, kao ni onima drugih sila. Ja Vas
takoer podsje.am, na stanje realne i efikasne podlo-
nos~i, u kojoj se Italija nalazi na svom vlastitom moru.
Ako ste Vi navijestili rat Njemakoj potivajui svoj
potpis, razumjet ete, da isti osjeaji asti i potovanja
prema preuzetim obavezama paktom izmeu Italije i
Njemake vode talijansku politiku od danas i sutra,
b\z obzir~ na okolnosti, pred kojima bi se mogli _na!:!i

Od toga asa nije bilo vie nikakve sumnje da Mus-


solini ima namjeru da ue u rat u asu, koji e mu
32 ll, sf,r. 107.
a3 Il. str. 107.-108.

89
izgledati najprikladniji. Ustvari, donio je odluku o tome,
im j'e poraz francuskih armija postao oigledan. 13.
svibnja rekao je Cianu, da e navijestiti rat Francuskoj
i Velikoj Britaniji, prije nego to proe mjesec dana.
Svoju slubenu odluku da navijesti rat bilo koji dan iza
5. lipnja, saopio je efovima talijanskog generaltaba
29. svibnja. Na Hitlerov zahtjev odgodio je taj datum
na 10. lipanj.
Dolo je do pregovora izm~\l_ !Jondqn.a. i Pariza o
cijeni, koju bi trebalo platiti MiiSsoliD.iJ.iz, da ne zagazi
u rat, i tu su Francuzi pokazali mnogo vie straha i po-
pustljivosti nego Englezi. Francuzi su na koncu, na svoju
ruku, direktno ponudili Rimu niz teritorijalnih ustu-
paka, koje je Mussolini odbio s p!"ezirom. To nas nije
interesiralo, rei e Ciano francuskom ambasadoru 3.
liPnja, da dobijemo francuske teritorije u pregovorima.
Prvobitni talijanski plan, koji je uivao naroitu
s-klonost Ciana, predviao je, da e se akcija Italije u
Evropi ograniiti na: otpoinjanje napada protiv Jugo-
slavije. To bi, prema miljenju Rima, uvrstilo mo i
ugled faistike Italije u istonoj Evropi i poboljalo
njene 'e-konomske perspektive. I sam Mussolini bio je
neko vrijeme pristaa te ideje. Graziani izvjetava, da mu
j'e Duce rekao koncem travnja: Treba da pokorimo Ju-
goslaviju; nama su potrebne sirovine, i u njenim rudni-
cima emo ih nai. Zbog toga .je moj strateki princip
slijedei: defa~iva na zapadu {Francuska) i ofanziva na
istoku (Jugoslavija). Pripremite studiju tog problema.<
Graziani tvrdi, da -ga je energino odgovarao od toga,
da se talijanske armije, slabo opremlj'ene, pogotovo arti-
ljerijom, upuste u ponovno izdanje kampanje na Soi
1915. godine. Politiki argumenti suprotstavljali su se
isto tako planu upravljenom protiv Jugoslavije. Nijemci
su tog momenta elili da izbjegnu stvaranje nemira u
istonoj Evropi. Oni su se bojali, da e takva interven-

ga
cija izazvati akciju od strane Engleza na Balkanu i ne-
spretno ponukati Rusiju, da obnovi aktivnost na istoku.
Znao sam za taj vid talijanske politike.34
Churchill je 6. lipnja 1940. uputio biljeku ministru
vanjskih poslova Halifaxu, koja glasi ovako:

l Do danas bio sam protivan ulasku u rat protiv Italije,


-u sluaju da Italija napadne Jugoslaviju. Htio sam sa
ekati, da vidim, da li se radi o ozbiljnom napadu na
jugoslavensku nezavisnost ili jednostavno o okupaciji
nekoliko pomorskih baza na Jadranu. Ali ta se situaci-ia
izmijenila. Italija neprekidno prijeti da ue u rat protiv
Engleske i Francuske, i to ne na mala vrata. Mi smo
tako blizu prekidu s Italijom, i to zbog razloga. koji ne-
maju nita zajednikog s Jugoslavijom, da. se ini, da bi
na prvi cilj mogao sada biti, da postignemo tu mobili-
zaciju s;~aga na Balkanu. Hoete li o tome razmisliti? 35 J

Usprkos oajnim naporima USA, nita nije moglo


odvratiti Mussolinija od njegove -sudbine. Engleske pri-
preme, da se suprostave nOvom napadu I novim zaple
tajima, bile su ve daleko odmakle, kada je kucnuo as.
10. lipnja u 16.45 sati ministar vanjskih poslova Italije
Ciano obavij-estio je usmeno ambasadora Velike Brita-
nije u Rimu, da se Italija smatra u ratnom stanju s Ve-
likom Britanijom, i to od slijedeeg dana u l sat izjutra.
Isto saopenje uinio je i francuskom ambasadoru. Po-
to je Ciano predao svoju notu francuskom ambasadoru,
ambasador je, doavi na vr3.ta, uinio svom sugovorniku
slijedeu primj'edbu: ~tl Vi ete isto tako vidjeti, da su
Nijemci nesmiljeni gospodari. Sa balkona svoje palae
Mussolini je objavio gomili, da je Italija ula u rat pro-

34 II, str. lU.


35 II, str. lU.

91
tiv Francuske i Velike Britanije. To je, prema rijeima~
koje pripisuju Cianu, bila ansa, kakva se prua samo
jednom u pet hiljada godina. Takve anse, veli ironin_o
Churchill, C?.k i izvanredne, nisu nuno uvijek i dobre.
Talijani su bez oklijevanja napali francuske trUpe na
frontu na Alpama i prema reciprocitetu Velika Britanija
navijestila je rat Italiji. Englezi su u Gibraltaru zapli-
jenili pet talijanskih brodova, i admiralitet j"e izdao za-
povijed, da engleski brodovi zaplijene sve talijanske bro-
dove, koje sretnu na moru. 12. lipnja engleske su eska-
drile bombardera, slabo optereenih bombama zbog uda-
lj"enosti ciljeva, uzletjele sa svojih baza u Engleskoj i
bacile prve bombe na Torino i Milano.
Borba za plijen je zapoela, ali Mussolini nije bio je-
dini, koji je traio rtvu. Sakalu se pridruio medvjed
(Sovjetski savez) - veli Churchill.
U meuvremenu je sovjetska vlada nastojala da i
ona doe do plijena. 14. lipnja, na dan pada Pariza,
Moskva je uputila ultimatum Litvi optuujui je kao i
ostale baltike drave zbog vojne konspiraCije protiv So-
vjetskog saveza i zahtijevajui radikalne promjene u
vladi i znatne koncesije na vojnom polju. Dan kasnije
trupe Crvene anni je ule su u Litvu, i predsjednik Srne-
tona pobjegao je u istonu Prusku. L'etonska i Estonska
doivjele su istu sudbinu. Dolo je do fozwiranja proso-
vjetskih vlada, i sovjetski su se garnizoni rasporedili u
tim malim dravama. Nije moglo biti govora o nekakvom
otporu. Predsjednik Letonske- bio je deportiran u Ru-
siju, a Viinski je doao da imenuje provizornu vladU
zbog raspisivanja i provoenja izbora. U Estonskoj je
slika bila potpuno ista: 19. lipnja .Zdanov je stigao u
Tallin da osnuje slian reim. 3. i 6. kolovoza Kremlj je
odstranio i takve v lade u baltikim dravama, a njih
jednostavno pripojio Sovjetskom savezu.

92
Ultimatum Rumunjskoj Kremlj je predao 26. juna u
:22 sata rumunjskom poslaniku u Moskvi. U njemu. se
traila Predaja Besarabije i june Bukovine i ultima-
tivno zahtijevao odgov-or za sutradan. Njemaka je,
premda je nije veselio taj ubrzani potez Rusije, koji j"e
ugroavao njene interese u Rumunjskoj, bila vezana
odredbama njemako-sovjetskog pakta iz kolovoza 1939.,
u kojem se priznaje iskljuivost rus~h politikih inte-
resa u tim podrujima evropskog jug6'1:stoka. Zbog toga
je vlada u Berlinu savjetovala Rumunjskoj, da popusti.
27. lipnja rumunjske su trupe napustile te dvije provin-
cije, i one su prele u ruke sovjeta. Oruane snage So-
vjetskog saveza bile su tako ubudue solidno smjetene
na obalama Baltika i na uu Dunava.
U Francuskoj su Englezi imali iza Somme 5l.Highland
diviziju, koja se povuena sa linije Maginot, nalazila u
dobrom stanju, i 52. Lowland diviziju iz Normandije.
Tamo se nalazila i Prva oklopna divizija. Ona je meu
tim pretrpjela teke gubitke kod pokuaja da prijee
Somm.u izvrujui Weygandov plan.
Deseta je francuska armija sa svojim britanskih kon-
tingentom nastojala da se dri na Sommi. Pedeset prva
divizija zauzimala Je front od 25 kilometara, a ostali dio
armije imao je zadatak, koji je bio jednako tako teak.
4.. lipnja s francuskom divizijom, praenom tankQvima,
upustila se u napad na njemaki mostobran kod AbbE";-
villa, ali uzalud.
5. lipnja zapoinje posljednja faza bitke za Fr'ancu-
slru. Francuski su fro)J.t drale Druga, Trea i Cetvrta
grupa armija. Druga grupa imala je zadatak da brani
Rajnu i liniju Maginot; Cetvrta je drala sektor Aisne,
a Trea sektor, koji se protezao od Aisne do ua Somme.
U ovoj posljednjoj grupi armija bile su Sesta, Sedma i
Deseta ~rm.ija i sve engleske trupe u Francuskoj, koje
su bile pripojene Desetoj armiji. Citava ova ~olema li-
nija, zaposjednuta u to doba sa preko mili}un i pol ljudi
od moda 65 divizija, bila je predm'et napada od 124
njemake divizije, rasporeene isto tako na tri grupe,
t. j. obalni sektor na elu s Bockom; centralni sektor-
Rundstedt; istoni sektor - Leeb. Te tri grupe prele su
u napad 5., 9. i 15. lipnja. U noi 5. lipnja London je
saznao da je zapoela njemaka ofanziva na fronti od
112 kilometara od Amiensa do Laon-Soissons. Rat se
sada odvijao na v'~lo prostranom polju.
Vidjeli smo, da j"e Hitler zadrao njemake tankove
i povukao ih natrag prilikom bitke kod Dunkerquea, da
ih sauva za zavrnu fazu bitke u Francuskoj. Sada se
itava ta masa oklopnih jedinica nalazila na slabom i
ranjavom frontu, koji su Francuzi na brzinu improvizi-
rali izmeu Pariza i mora. Churchill na tome mjestu
opisuje bitke, koje su se odvijale u blizini obala i u
kojima su sudjelovali Englezi. 7. lipnja Nijemci su obno-
vili svoje napade i dvije su oklopne divizije nadirale u
pravcu Rouena, da pocijepaju na dvoje Desetu armiju,
tO im je i polo za rukom. 8. lipnja bacili su je na Seinu,
i u toku noi Nijemci su uli u Rouen.
ll. lipnja izjutra Churchill je primio tel"egram Rey-
nauda, koji je isto tako telegrafirao Rooseveltu. Trage-
dija je u Francuskoj napredovala i brzo se pribliavala
kraju. Ve nekoliko dana Churchill ie inzistirao :rla tome,
da se sastane vrhOvni savezniki s;vjet, ali do sastanka
vie nije moglo doi u Parizu. U Londofiu su pretpo-
stavljali, da su njemake prethodnice vrlo blizu, i tog
dana Reynaud je obavjetavao Churchilla, da bi ga mo-
gao primiti u mjestu Briare u blizini Orleansa. Francu-
ska je vlada n_apustila Pariz i privremeno se smjestila
u mjestu Tours, a glavni stan u blizini Briara.
To je etvrti puta da se Churchill zaputio u Francu-
sku. Kako je vojna situacija dominirala, p~o je sa so-
bom ministra rata Edena, kao i generale Dill!l i Ismaya.

94
Kanal su preletjeli u jednom Flamingu. i dva sata- ka-
snije spustili se na malom aerodromu. Tamo je bilo ne-
koliko Francuza, i ubrzo je stigao automobilom neki
pukovnik. Churchill je nastojao da iz~leda pun vjere u
budunost, ali je Francuz bio mrk i malo je vodio ra-
una o Churchillovu nastojanju, da ulije povjerenje.
Malo zatim doveli su ga do dvor.ca, u kojem je zatekao
Reynauda, marala Petaina, generala Weyganda i avija-
tikog generala Vuillemina: s nekolicinom d~gih, rneti
kojima se nalazio- razmjerno mlad general De Gaulle,
kojeg je Reynaud upravo imenovao za dravnog podse-
kretara u ministarstvu narodne odbrane,. za kojeg se
zna (to Churchill ne spominje) da je neko vrijeme u-
rovao s desniCarskima cagoularima.
U 19 sati zapoela je konferencija. Diskusija u sa-
vjetu vodila se o slijedeim pitanjima: Churchill je po-
zivao francusku vladu da brani Pariz, inzistirajui na
golemoj mogunosti da vee efektive, mogunosti, koju
za vojsku napadaa predstavlja napad na veliki grad, u
kojem re brani kua po kua. Podsjetio ~e marala P:-
taina na noi, koje su proveli u njegovu vlaku u Beau-
vaisu godine 1918. nakon poraza, koji je pretrpjela Peta
engleska armija i kako se situacija popravila. Podsjetio
ga je takoer na ono, to je rekao ClemenC'eau: Tui
u se ispred Pariza, u Parizu i iza Pariza. Maral je
odgovorio, da je u to doba imao manevarsku masu od
najmanje ezdeset divizija, /a da je sada uope nema.
Osim toga je primijetio, da j-e u ono doba bilo na frontu.
ezdeset engleskih divizija. Pretvoriti Pariz u ruevine
ne bi nita izmijenilo na konanom rezultatu.
Zatim je general Weygand izloiO vojnu situaciju,
barem ono, to je znao o toj pokretnoj bitki, koja se
odvijala nekih stotinu kilometara odanle i postavio je
zahtjev, da se poalju sva mogua pojaanja, a prije
svega sv~ engleske eskadrile lovaca. Churchill je odbio

95
<la pristane na to i upozorio je prlsutne 1 da 25 eskadrila
lovaca treba sauvati pod svaku cijenu za odbranu V e-
ii ke Britanije i Kanala i da ga od toga ne moe nita
C'dvratiti. Da je Engleska rijeena do produi rat ma to
se dogodilo, da su Englezi spremni da ustraju u borbi na
neodreeno vrijeme, ali da bi upuivanje tih lovakih
eskadrila znailo unitenje jedine mogunosti da Engle-
ska cstane na ivotu. Churchill je zatraio, da se pozove
general Georges, glavnokof9.andujui na sjeverozapad-
nom fronii.z, i Georges se pojavio nekoliko minuta ka-
snije. Poto su ga obavij'estili o razgovoru, Georges je
potvrdio izvjetaj, koji je dao Weygand o situaciji na
frontu. Churchill je ponovo inzistirao na planu o geril-
cima i ustvrdio, da njemaka vojska nije tako jaka. kako
izgleda na nekim tokama napada. Ako sva francuska
armija, svaka divizija i svaka brigada tuku s najveom
estinom neprijatelja, koji se nalazi njima nasuprot, moi
e se ostvariti opi zastoj kod neprijatelja. Francuzi su
mu odgovorili o nevjerojatnim uvjetima, koji vladaju na
cestama prenatrpanima izbjeglicama i civilima, .o raspa-
dantu dravne vlasti i discipline u vojsci. U jednom mo-
mentu general Weygand je spomenuo, da_ bi Francuzi
mogli zatraiti primirje. Reynaud mu j"e nato dObacio:
>To je politiko pitanje.{{ Churchill je tada izjavio, da
e Velika Britanija nastaviti s borbom, ako bi Francu-
ska i smatrala, da je nemogue da produi svoju kalva-
riju. Kad je Churchill rekao, da bi francuska vojska
mogla zadrati i troiti stotinu njemakih divizija borei
se svuda, ,gdje je ~o samo mogue, general Weygand mu
~e odgovorio: I kad bi i bilo tako, ostala bi jo uvijet{
druga stotina diviZija da navali na vas i da ,vas pobijedi!
Sta ete uiniti tada? {{ .
U odgovoru na 1to pitanje Churchill je izjavio, da nije
strunjak u vojnim pitanjima, ali da je prema miljenju
njegovih savjetnika u vojnim pitanjima najbolja meto-
da, koja bi se mogla upfFebiti u sluaju invazije, da
potcpe to je mogue vei broj Nijemaca za vrijeme pri-
jelaza preko Kanala i da potuku ostale, koji bi stigli do
obale. weygand je odgovorio sa alosnim smijekom:
U svakom sluaju moram priznati, da vi imate prvo-
razredne nasipe protiv tankova.
Drugog dana nastavili su konferenciju. Reynaud je
iznova zatraio, da Englezi poalju u Francusku naknad-
nih pet eskadrila lovaca, a general Weygand izjavio, da
hitno treba bombardere za dnevna bombardiranja zbog
toga, to mu nedostaju trupe. Churchill je obeao, da e
ratni kabinet u Londonu sa simpatijom ispitati pitanje
poveanja pomoi u zranim snagama Francuskoj, ali je
iznova inzistirao na injenici, da bi bila sudbonosna po-
greka liiti Veliku Britaniju njenih osnovnih sredstava
za unutranju odbranu.
Na kraju konferencije Churchill je postavio slijedea
..":,anja:
l. Ne bi li Pariz sa predgraima mogao predstavlja1i
zapreku, koja bi pocijepala neprijateljske snage nadvoje
i zaustavila njegovo napredovanje, kao to je to bio slu-
aj godine 1914. ili pred Madridom u panjolskom gra-
anskom ratu?
2. Ne bi li takva akcija omogu-ila da se na donjoj
Seini pripremi potunapad sa francuskim i engleskim
snagama?
3. Ako bi razdoblje koordiniranih borbi prestalo, ne
bi li nova situacija dovela do rasipanja neprijateljskih
ma:ga? Nije li mogu rat pokret~~~a i' napadaja na
saobraajne veze neprijatelja? "e-prijatelj posje-
duje dovoljno sredstva, da dri u ruci itav teritorij,
koji je dosada zauzeo, a u isto doba i v'eliki dio Francu-
ske, na...<:t:avljajui s borbom protiv francuske i engleske
vojske?

7 Drugi svjetski rat 97


4. Ne bi li na taj nain bilo mogue da se produi
otpor, sve dok ne uu u rat USA?
Premda se general Weygand u naelu sloio s protu-
napadom sa donje Seine, izjavio je, da ne raspolae s
dovoljno snaga za takav napadaj. Dodao je, da po nje-
govu milj'enju Nijemci imaju dovoljno snaga da dre
pod okupacijom pokorene drave i istovremeno i velik
dio Francuske. Reynaud je potvrdio, da su Nijemci od
poetka rata formirali 55 divizija i proizveli 4 do 5 tisua
tekih tankova. Te brojke bile su oito pretjerane - veli
Churchill. Na kraju su Englezi izjavili, da se nadaju,
da e francuska vlada smjesta obavijestiti London, 1J
sluaju da nastupi najmanja promjena u situaciji, kako
bi mogli doi preko i posavjetovati se s francuskim
odgovornim dravnicima na bilo kojem mjestu, prije
nego to se donese neka definitivna odluka.
Churchill se oprostio od Petaina, Weyganda i gene-
raltabnih oficira iz francuskog glavnog stana i na kon-
cu povukao admirala Darlana u stranu i rekao mu u
etiri oka: Darlan, ne smijete nikada dozvoliti, da Ni-
jemci dobiju u ruke francusku flotu. On je Churchillu
sveano obeao, da se to nikada ne e dogoditi.
Istoga dana poslije podne Churchill je saopio rezul-
tate svoj'e posjete lanovima ratnog kabineta. Opisao je
stanje, u kojem se nalaze francuske divizije u svijetlu
izvjetaja generala Weyganda, odranog u toku savje-
tovanja. V~ se 6 dana bore po danu i po noi i ;o::1.rla
su potpuno iscrpene. Neprijateljski napad sa 120 divizija
uz podrku tankova oborio se na 40 francuskih divizija,
koje su Nijemci svuda izmanevrirali i nadmaili. Oklo-
pne snage neprijatelja temeljito su dezorganizirale ta-
bove velikih fonnacija, i tako je zbrka bila jo vea
Francuske armije zauzimaju .u tom momentu posljednju
liniju, koju jo mogu drati. Ta je linija ve uostalom
probijena na 2 ili 3 mjesta i ako se slomi, on (general

gg
Weygand) ne e vie moi da nosi odgovornost za na-
stavljanje borbe.
General Weygand, oigledno, nije vidio nikakve mo-
gunosti za Francuze da produe borbu, a maral Pe-
tain bio je vrsto odluio da sklopi mir. Bio je uvjeren,
da e Nijemci unititi Francusku, i to na sistematski
nain, a da je njegova dunost da spasi ostatak zemlje
od toga. Churchill je govorio i o noti, koju je Petain
pokazao Reynaudu, a da mu je nije ostavio. Nema ni-
kakve sumnje, dodao je Churchill, da se u toj prilici
PE!tain pokazao kao opasan ovjek. Bio je uvijek defe-
tist, ak. za vrijeme prolog rata. S druge strane Chur-
chillu se inilo, da je Reynaud potpuno odluio da pro-:
dui borbu. Churchill je izjavio, da mu izgleda vjero-
jatno, da e Reynaud, ukoliko doe do sloma fronte,
povjeriti komandu generalu de Gaullu, dravnom pod-
sekretaru u ministarstvu narodne odbrane, a da mu je
admiral Darlan izjavio, da ne e nikada dopustiti, da se
francuska mornarica preda u ruke neprijatelja. u naj-
gorem sluaju Darlan e j'e poslati u Kanadu, ali u tom
sluaju mogli bi se tome usprotiviti neki francuski poli-
tiari.
Bilo je jasno, da Francuzi ne e htjeti dugo voditi
rat pod tim uvj-etima, ali da ipak imaju mogunost nai
naina, kako da produe rat protiv Njemake. Mogli bi
osnovati dvije vlade, od kojih bi jedna zakljuila pri-
mirje s Nijemcima, a druga bi povela borbu protiv Hi-
tlera iz francuskih kolonija, i ratovala tako na moru, a
u samoj Francuskoj vodila borbu pomou gerilaca.
13. lipnja Churchill je ponovo posjetio Francusku
Francuska 5e v lada ve bila sklonila u Tours. Churchill
)e poveo sa sobom na put Edwarda Halifaxa i generala
Ismaya; Max Beaverbrook se spontano ponudio da prati
Churchilla. Letei nad Toursom, Englezi su ustanovili,
da je aerodrom prole noi pretrpio teak bombarde-

99
ment; nakon ateriranja osjetili su odmah, da je rasap
postao jo vei. Nitko, naime, nije doao u susret i izgle-
dalo je kao da ih nitko ni ne oekuje. Posuditi su auto
od komandanta aerodroma i zaputili se u grad do pre-
fekture u potrazi za francuskom vladom, koja se na-
vodno smjestila u njoj. Tamo nisu nali nijedne vanije
linosti, ali su Churchillu saopili, da e Reynaud doi,
a isto tako i Georges Mandel, francuski ministar unu-
tranjih poslova. Otili su ruati i poslije ruka ponovo
doli u prefekturu, gdje ih je doekao Mandel. Ubrzo
iza toga stigao je i Reynaud. Ve je na prvi pogl<!<!
izgledao deprimiran. General Weygand ga je, naime, bio
obavijestio, da su francuske armije na kraju svojih
snaga; da je front probijen na nekoliko mjesta; da rijeka
izbjeglica na svim cestama zaustavlja pokrete vojske,
to sve samo poveava opu zbrku i nered. Generalissi-
mus je bio miljenja, da treba smjesta zatraiti primirje
i to jo dok su francuske trupe dovoljno brojne da odr-
e red u oekivanju zakljuenja mira. To je bilo mi-
ljenje vojnih krugova. Reynaud je izjavio, da e istoga
dana upu,titi predsjedniku Rooseveltu poruku, da je kuc-
DUO as i da se sudbina stvari Saveznika nalazi odsada
u rukama USA. Tada se u francuskim krugovima staio
govoriti o mogunosti zakljuenja primirja s Njemakom
i Italijom.
~ Reynaud je nastavio izjavivi, da ga je ministarski
savjet zaduio da .se obavijesti o stavu Velike Britanije,
u sluaj!J. da nastupi najgore. Znao je dobro, da je svaki
<Jd dva saveznika preuzeo sveanu obavezu, da ne e
p0tpisati separatni mir, ali da su general Weygand i
drugi nriljenja, da je Francuska dovoljno rtvova1a na
()Itar op'e stvari; U tim uvjetima, rekao je Reynaudu,
Francuzima izgle~a Udnovato, to Velika Britanija od-
bija da prizna, da Francuska ne moe vie nastaviti rat.
Pitanje; .koje je Reynaud postavio, glasilo je ovako: Da li

!OO
e Velika Britanija razumjeti okrutne tekoe, s kojima
se Francuska bori u tom asu?
Velika Britanija, odgovorio je ChUrchill, potpuno je
svijesna prolih i sadanjih tekoa, koje su pogodile
Francusku. Ona, osim toga, ma, da e i na nju doi
red i spremna je da to doeka. Engleska se vlada ipak
nada, da e Francuska nastaviti borbu juno od Pariza
sve do mora i, ako ustreba, u sjevernoj Africi. Trebalo
bi pod svaku cijenu dobiti na vremenu. Razdoblj-e e
kanja nije neogranieno: jedno obeanje USA moglo hi
ga znatno skratiti. Drugo rjeefije dovelo bi neizbjeno
do unitenja Francuske. Hitler ne e potivati nikakvu
obavezu. Ako, naprotiv, Francuska ostane i dalje u ratH
sa svojom sjajnom mornaricom, prostranim carstvom a
njena vojska bude u stanju da vodi operacije gerilskog
ratovanja na irokoj podlozi, i ako Njemaka ne uspije
da uniti Englesku, a izgubi nadmo u zraku, tada e se
hitlerizam sruiti. Hitna pomo USA i, moda, objava
1 ata Njemakoj od strane Amerike i sama pobjeda nisu
daleko. Zbog toga e Engleska nastaviti borbu i svoju
odluku ne e izmijeniti: ni. kompromis ni kapitulacija.
Ona mora birati izmeu pobjede i smrti. To je bio odgo-
YOr Churchilla-Reynaudu.
Reynaud je odgovorio, da nije nikada sumnjao u
odlunost Engleske. Ipak, htio bi znati, kakva bi bila
reakcija engleske vlade, u sluaju da francuska vlada,
ova ili koja druga, dade izjqvu: ))Znamo da ete vi pro-
duiti s borbom i mi bismo to uinili iste, kad bi vi-
djeli i riajmanju mogunost da izvojujemo pobjedu. Ali
mi ne vidimo dovoljne razloge da vjerujemo u pobjedu
u skoroj budunosti. j\li ne moemo raunati s pomoi
Amerike. Nikakva sVjetlost ne svijetli 'na dnu tunela. Ne
moemo izvrgnuti na narod njemakoj dJminaciji na
neodreeno vrijeme. Treba da se sloimo. Nemamo vie
mogunosti izbora. Bilo je prekasno, da se osnivaju

101
neki utvreni poloaji u Bretanji, i u takvim uvjet.iina
postavlja se pitanje, koje glasi ovako: Da li ste pri-
pravni priznati i primiti, da je Francuska dala sve naj-
bolje, svoju mladost i svoju krv, da ne moe uiniti vie
i da ona, nemajui vie .to da rtvuje zajednikoj stvari,
namjerava da sklopi separatni mir potivajui ipak soli-
darnost, koja izriito proizlazi iz sveanog ugovora pot-
pisanog prije 3 mjeseca?r
Churchill j e odgovotio, da Velika Britanija ne e
troiti vrijeme i energiju u prigovorima i protuoptuba-
ma, to ne znai, da se slae sa inicijativama protivnim
.odredbama spomenutog ugovora. Piva stvar, koju Rey-
naud treba da uini, sastoji se> u tome, da uputi novu
poruku predsjedniku Rooseveltu i da mu izloi, bez uljep-
avanja sadanju situaciju. Prije nego to se bilo to
uini, treba saekati ameriki odgovpr. Ako Velika Bri-
tanija pobijedi u ratu, Francusku uspostavit e u starom
dostojanstvu i veliini.
Za Churchilla je pitanje, koje su postavili Francuzi,
bilo od tako dalekosenih posljedica, da j e zamolio za
dozvolu, da se povue sa svojim prijateljima i posavje-
tuje prije ngo to odgovori. Nato su se Englezi povukli
u vrt prefekture i raspravljali oko pola sata. Kad je
Churchill ponovo uao, potvrdio j'e englesko stanovite.
koje -se sastojalo u ovome: Engleska vlada ne moe pri-
hvatiti separatni mix, bez obzira na uvjete pod kojima
bi se on zakljuio; njen ratni cilj je unitenje Hitlera i
zbog toga nije u mogunosti da oslobodi Francusku od
njenih ,obaveza; dolo to mu drago, Englezi ne e uiniti
nikakav prigovor Francuskoj. Pozvao je francusku vla-
du, da uputi poruku Rooseveltu, koju bi London sa svoje
strane podupro. Reynaud je prihvatio taj prijedlog i
obeao, da e se Francuzi drati do prijema odgovora iz
W asltingtona. !

102
Nakon odlaska Churchilla i pratnje iz Toursa Rey-
naud je iznova sazvao sjednicu ministarskog ~avjeta u
Cange. Francuski su ministri bili uvrijeeni, to Chur-
chill i njegova pratnja nisu doli na sjednicu vlade i u
Cangeu je francuska vlada odluila, da e se povui u
Bordeaux, a Reynaud e uputiti telegram Rooseveltu
pozivajui ga da intervenira u ratu protiv Njemake.

Za to se vrijeme situacija na front]J u Francuskoj


pogoravala iz dana u dan. Njemake operacije na sje-
verozapadu od Pariza dovele su ih do donje Seine i
Oise. Vie istono, Sesta, Cetvrta i Druga armija nala-
zile su se u neto boljem poloaju, njih je neprijatelj
dosad manje uznemirivao, ali su im efektivi bili pre-
slabi da dre sektor fronta u duini od 150 km. Nepri-
jatelj je imao dovoljno vremena, da protiv njih koncen-
trira velik broj divizija sa zadatkom, da im zadaju
smrtni udarac. 9. lipnja Nijemci su na tom sektoru pre-
li u napad i uspjeli da obrazuju mostobrane na junoj
obali rijeke izmeu Soissonsa i Rethela i da za dva dana
napreduju sve do Marne. Njemake oklopne divizije,
koje su imale odluujuu ulogu u prodoru prema moru,
pojavile su Se na popritu nove bitke. Osam izmeu njih,
prelazei po dvije u napad, pretvorile su francuski po-
raz u slom. Francuske armije, potuene i u neredu, bile
su apsolutno nesposobne da pruaju daljnji otpor nad':'
moi triju faktora mono prikupljenih zajedno: broju,
materijalu i tehnici. 16. lipnja neprijatelj je u 4 dana
dosegao Orleans i rijeku Loire, dok je na istoku preko
Dijana i Besan~ona doao skoro do vicarske granice.
Zapadno od Pariza Deseta annija, koja je imala
samo dvije divizije, uzmaknula je sa Seine prema jugo-
zapadu u pravcu Alen~ona. Pariz je pao 14. lipnja;
Sedma armija i annija Pariza, koje su _ga titile, bile su
poraene. Otvorili su tako rupu izmeu mravih fran-

!Oi
ensko-engleskih snaga na zapadu i svega onoga, to je
neko predstavljalo slavnu francusku vojsku.
Ali ta se dogodilo s linijom Maginot, titom Fran-
cuske, i njenim braniteljima? Do 14. lipnja Nijemci nisu
pokuali da je napadnu u direktnom napadu i neke
francuske formacije napustile su liniju, da se pridrue
francuskim armijama centra, koje su se brzo povlaile.
Ali je bilo prekasno. Istog dana Nijemci su izvrili pro-
boj na liniji Maginotl prvo kod Sarrbriickena, a zatim
u blizini Colmara, i to one njemake jedinice, koje su
prele Rajnu. Dva dana kasnije njemaki prodor u
pravcu Besan~ona odrezao im je uzmak. -Vie od 400.00
ljudi bilo je opkoljeno bez izgleda na spas. Veliki broj
opkoljenih garnizona pruao je oajan otpor i predao
se, tek kad je bilo zakljueno primirje. Zadnja utvre
nja predala su se 30. lipnja.
Doavi u Bordeaux iz Toursa, Reynaud je 14. lipnja
naveer pozvao k sebi ambasadora ~ritanije Sir
Ronald Campbella, i ambasador ga je obavijestio, da e
~e Engleska pridravati obaveza iz ugovora od 28. oujka,
u kojem su se obje strane potpisnice obavezale, da ne e
zakljuiti nikakav sporazum s neprijateljem. Ambasador
je Reynaudu ponudio svu potrebnu tonau, u sluaju da
se francuska vlada odlui da prijee u sjeverp.u Afriku.
15. lipnja ~eynaud je ponovo ".:rimio _engleskog am-
basadora i rekao mu, da je defini avno odluio da vladu
razdijeli na dva dijela i da na drugoj oba!i Sredozemnog
mora osnuje vladu, koja bi i nadalje ostala u ratu pro-
tiv Njemake. Takva politika nuno dovodi do toga,
da francus'Jta mornarica koja je itavo tO vrijeme zada-
vala, izgleda, najvie glavobolje engleskim ministrima
prijee . u luke izvan dohvata neprijateljskog oruja.
Neto kasnije stigao je odgovor predsjednika Roosevelta
na apel, Koji mu je bio uputio Reynaud 13. lipnja.

104 .,,;;_.
Predsjednik je u njemu ponudio pomo u materijalu,
ali nije moglo biti govora o ulasku Amerike u rat.
Ve je vie od nekoliko dana general Weygand bio
uvjeren, da je svaki daljnji otpor uzaludan. Zbo,g toga je
nastojao da prisili francusku vladu da zatrai primirje',
prije nego to se francuske snage'smanje u tolikoj mjeri,
da ne e biti u stanju odravati red nakon poraza. Ge-
ner~. je itav svoj ivot osjeao duboku antipatiju pre-
ma republici i parlamentarnom reimu, a kao gorljiv
katolik i vjernik vidio je u porazu kaznu boju!, koja je
pogodila zemlju, nakon to je napustila katoliku vjeru.
On se sluio autoritetom vrhovnog komandanta na elu
vojske daleko izvan granica, koje mu je doputao njegov
poloaj vojnika. Neprekidno je pred drugima ponavljao,
u prvom redu pred ministrom predsjednikom, da je
svaki daljnji otpor uzaludan i da treba obustaviti taj
pokolj, koji je jednako tako straan kao i beskoristan,
prije nego to zemlja potone u potpunu anarhiju.
Reynaud sa .svoje strane, bio je svijestan beskori-
~nosti borbe u Francuskoj, ali se nadao, da e moi pro-
duiti rat na strani Velike .Britanije oslanjajui se na
Afriku, francusko carstvo i mornaricu.
O tom rjeenju raspravljali su Reynaud i Weygand
prije sjednice vlade, i predsjednik je ponudio Weygandu,
da e mu dati potpisanu pismenu zapovijed o obustavi
vatre. Weygand je s negodovanjem odbio da osramoti
na taj nain francusku zastavu - kako je siim rekao.
Kapitulacija je trebala biti djelo vlade i drave. Na taj
je nain Weygand prelazio granice svoj!h funkcija kao
vojnik, ali poloaj samog Reynauda nije bio dovoljno
vrst. Iza generala stajao je maral Petain u sreditu
defetistike grupe francuskih miriistara, koje je Rey-
naud nedavno s tako malo predvianja bio uveo u
svoju vladu. Svi su oni bili za to, da se to prije zakljui
primirje. Iza njih st~jala je i mrana pojava Pierre La-

105
vala usted bune klike senatora_ i poslanika u gradskoj
vijenici Bordeauxa.
U toku popodnevne sjednice 15. lipnja u prisutnosti
predsjednika republike Reynaud je nakon to je svojim
kolegama i~loio opu situaciju, uinio apel na marala
Petaina, da nagovori generala Weyganda, da prihvati
stanovite vlade. Nije mogao izabrati goreg ambasadora
-pie Churchill. Maral je napustio dvoranu. Dolo je
do prekida sjednice, i kad se nakon izvjesnog vremena
vratio maral s Weygandom, Petain je branio stanovite
generalissimusa. U tom je asu Chautemps ubacio u
diskusiju prijedlog, koji se po svojoj formi mogao svidjeti
onim lanovima vlade, koji su jo oklijevali. Uime stano-
vitog broja lanova vlade izjavio je, da Reynaud ima
pravo kad tvrdi, da je sporazum s neprijateljem ne-
mogu, ali da bi s druge strane bilo korisno, kad bi vlada
uinila gestu, koja bi ujedinila Francuze. Trebalo je po
njegovu miljenju zatraiti od Nijemaca, da francuskoj
vladi saopCe uvjete primirja ostavljajui vladi slobodne
ruke da ih odbaci. Bilo je bez sumnje oito, da se vlada
ne e moi zaustaviti, ako se jedamput odvai na taj
sklizak teren. Taj je prijedlog postigao uspjeh, i fran-
cuska je vlada odluila da od Vlade u Londonu zatrai
miljenje o torne, to misli o takvom koraku, obavjetava-
jui Je istovremeno, da o izruenju flote ne moe biti
govora: Reynaud je na to ustao i izjavio, da daje .ostavku
ali se predsjednik republike Lebrun tome usprotivio
izjavivi, da-e i on demisionirati, ako Reynaui:I ode.
Drugog dana Reynaud je iznova primio ambasadora
Velike Britanije, i ambasador ga je u toku razgovora
'Obavijestio, da je Velika Britanija sklona da odobri ko-
.rak Francuske, pod uvjetom da se francuska mornariccl
izvue van dohvata Njemake, odnosno, tonije, da je
upute u engleske luke. U l l sati ministarski savjet, taj
brod bez kompasa, sastao se ponovo pod predsjed~jem

106
Lebruna. Sjednici je prisustvovao i predsjednik senata
J"eannenay, koji je imao zadatak da u svoje ime kao i u
1me predsjednika Komore (E. Herriota) podupre prije-
dlog ministra predsjednika, da se sjedite vlade preseli u
sjevernu Afriku. U tom asu ustao je maral Petain i
proitao pismo, u kojem izjavljuje, da daje ostavku.
Dovrivi itanje, Petain se okrenuo da napusti dvo-
ranu, ali ga je predsjednik republike pri volio da ostane
i obeao, da e mu dati odgovor u toku dana. Mar.al
se takoer alio zbog zakanjenja, koje je nastupilo kod
predaje zahtjeva za primirje. Reynaud je odgovorio, da
je normalno saekati odgovor od svog saveznika, kad
se trai osloboenje obaveza. Tada je predsjednik Le-
brun zakljuio sjednicu vlade. .
16. juna, dakle istog dana izjutra, u Londonu se sa-
stao ratni kabinet, i kao prvo na dnevnom redu nalazilo
se pitanje: kakav odgovor treba dati francuskoj vladi
na poruku Reynauda, kojom moli London da se Fran-
cuska razrijei obaveza iz ugovora od 28. oujka? Odgo-
vor engleske vlade glasio je ovako: Ugovor, koji su pot-
pisale vlade u Londonu i P~rizu, sklopljen je s Francu-
skom Republikom a ne s pojedinom vladom ili dravni
kom. Prema tome taj ugovor vee ast Francuske. Ipak.
pod uvjetom i samo p!)d tim uvjetom da francuska flota
otplovi smjesta u engleske luke i da tamo ostane dok
traju pregovori, engleska vlada daje svoj puni pristanak
na demar francuske vlade, kojim nastoji da sazna
uvjete o primirju Njemake s Francuskom.
Ratni kabinet sastao se iznova istog 'Clana u J sata
poslije podne. Churchill je podsietio svoje kolege, da je
nakon prve sjedniCe pristupio raspravljanju o prijed-
logu, da se objavi zajednika deklaracija o potpunlj.Jj
uniji izmeu Francuske i Velike Britanije. Susreo se tog
jutra s generalom de Gaulleom i de Gaule ga je uvjerio.
da e takav senzacionalni akt s engle.ske strane pre.d-

107
stavljati neophodnu pomo Reynaudu, da odri vladu
tr ratnom stanju s Njemakom.
U 15.55 sati saznali su, da e se francuska vlada sa-
stati u 17 sati da donese odluku, da li je mogue da
Francuska nastavi borbu ili ne. Nato je ratni kabinet
odobrio posljednju redakciju deklaracije o uniji i na-
redio da se ona telefonom dostavi Reynaudu. Osim toga
kabinet je oponumoio Churchilla kao predstavnika,
konzervativne stranke, Atleea, predstavnika laburisti-
ke stranke, i Sir Archibald SinClaira kao predstavnika
liberalne stranke, da se sastanu to je mogue prije
s Reynaudom i da s s njim rasprave nacrt deklaracije i
pitanja, koja stoje u vezi s njom.
Evo konane redakcije:

..... Deklaracija o uniji.


~'>>U ovom tako ozbiljnom asu historije modeTnog
svijeta vlade Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske Re-
publike izjavljuju, da su neraskidivo ujedinjene i odlu-
no rijeene da zajedniki brane pravdu i slobodu protiv
zasunjenja od strane jednog sistema, koji ovjeanstvo
svodi na ulogu robota i robova.
Obje vlade izjavljuju, da e FTancuska i Velika BTi-
tani.1a u budunosti biti ne dvije nacije nego jedna
jedina francusko-engleska uni.ja.
~Dr_avno ureenje unije sadravat e zajednike or-
gane za obranu, vanjsku politiku, financije i ekonomske
poslove.
Svaki francuski graanin uivat e smjesta pravo
graanstva u Velikoj Britaniji, svaki britanski graanin
postat e graanin Francuske.
Obje zemlje snosit e zajedniki trokove popravlja-
nja tete prouzrokovane ratom, bez obzira na to, na ko-
jem su mjestu izvr!e.ne, i &redstva jedne i druge bit e

!OR
jednako kao jedna jedinstvena cjelina upotrebljena u
tom smislu.
Za vrijeme rata postojat e samo jedan ratni kabinet,
i sve snage Velike Britanije i Francuske na kopnu, na
moru i u zTaku. bit e stavljene pod njegovu upravu.
On e zasjedati tamo, gdje e smatrati da moe najkori-
snije upTavljati. Oba parlamenta slubeno e se spo-
jiti. Nacije koje sainjavaju Britansko carstvo, daju
ve nove armije. Francuska e zadTati svoje raspoloive
.snage na kopnu, moru i u zraku. Unija upravlja apel na
USA i trai od njih da poveaju. ekonomska sredstva
Saveznika i da zajednikoj stvari pridonesu pomo
svojim snanim materijalom. Unija e koncentriTati sve
svoje energije protiv neprijateljske moi tamo, gdje se
vodi bitka.
I 'tako emo pobijediti4
EvO kako je zavr.ila svoje dane vlada Paula Rey-
nauda: predsjednik vlade proitao je na sjednici dva
puta tekst deklaracije o francusko-engleskoj uniji svo-
jim kolegama. Izjavio je, da je u potpunosti sklon tom
nacrtu i dodao, da je odredio potrebno, da se sutradan
sastane s Churchillom i da s njim diskutira o pojedino-
stima. Meutim, vrlo uzbueni francuski ministri ostali
su neodluni. Neki su od njih ve bili saznali neto o
tome pomou doukivaa, koji su se nalazili kod _tele-
fona. To su bili defetisti. Nepokoljebljivo raspoloenje
francuske vlade bilo je, da se prijedlog odbaci u cijelosti.
Iznenaenje i povjerenje prevladalo je kod veine, i
ak najsimpatiniji i najodluniji bili su iznenaeni i
neraspoloeni.
Predsjednik Reynaud bio je potpuno nemoan da
ispravi nepovoljap. utisak, koji je proizveo nacrt dekla-
racije o francusko-engleskoj unijL Grupa defetista, ko-
~- 183.-184.

109
JOJ ]e na elu stajao maral Petain, odbila je ak, da
da proui. Podizala je otre optube: To je manevar
da se Francuska stavi pod skrbnitvo ili da joj se .otme
njeno kolonijalno carstvo. To je znailo, govorili su
eni, svesti Francusku na rang dominiona. Konano su
isticali i druga gledita. Weygand je bez tekoa uvje-
rio Ptaina, da je Engleska izgubljena. U visokim fran-
cuskim vojnim krugovima ulo se slijedee proroan
stvo: Za tri tjedna Nijemci e zakrenuti vrat En~leskoj
kao nekoj kokoi. Prema miljenju Petaina ujediniti se
s Velikom Britanijom znailo je oeniti mrtvaca.
Opoz1ci"ja u vladi bila je tolik<r jaka, da uope nije
dolo do glasanja o projektu. On se sruio sam od sebe.
Poslije toliko borbe, to je predstavljalo lini neuspjeh
predsjednika Reynauda, znailo je, da je prestao njegov
utjecaj i autoritet u vladi, kojoj je "Predsjedavao. Pre-
ostali dio sjednice bio je posveen pitanju primirja i
mcilbi, da se vladi' saope njemaki uslovi. Potpuno
iscrpljen fizikom i duevnom napetou, Reynaud
(ti tom momentu je Reynaud pokazao da nije mali
Clemenceau; zbog toga su ga neki publicisti i nazvali
~grobarem Francuske) je oko 20 sati poslao svoju ostav-
ku predsjedniku republike savjetujui mu, da pozove
marala Ptaina!
Bez oklijevanja obrazovao je maral Ptain. vladu,.
kojoj je jedini cilj bio, da smjesta dobije od Nijemaca
uvjete o primirju i da ga s njima ~to prije zakljui.
Sve se zavrilo istoga dana, 16. lipnja. Defetistika gru-
pa, kojoj je na elu bio maral Ptain, pobijedila je na
svim linijama: Chautemps je postao potpredsjednik
vlade, general WeyganO,.Koji je zastupao miljenje, da
je sve izgubljeno, ministar narodne odbrane, Darlan
ministar mornarice, a Baudoin ministar vanjskih po-
slova. Razmimoilaenja meu nHma prouzrokovan je
.samo Laval. Ptain je, najprij_e, htio da Lavalu ponudi

liO
resor ministarstva pravde, ali je Laval to odbio s pre-
zirom. On je htio postati ministar vanjskih poslova, jer
je znao dobro, da e samo s tog mjesta moi os.tvariti
svoj plan: otkazati sve francuske saveze, svriti s En-
gleskom i pridruiti se novoj nacistikoj Evropi u svoj-
stvu podreenog partnera. Generalni sekretar ministar-
stva Charles-Roux nije nikako htio Lavala za svog efa
i odmah izjavio, da ne e sluiti pod Lavalom. To je
ponukalo Petaina da ostane kod r8.nije odluke: da Bau-
doin bude ministar nove vlade.
Francuska je kapitulirala, ostavljena, krivnjom En-
gleske, da se zapravo sama suprotstavi Njemakoj, i'
Hitler je zagospodario itavom obalom na Kanalu pre-
ma Engleskoj. Poslije velikog i neoekivanog uspjeha
na zapadu poeo je pomiljati na planove o invaziji na
britanske otoke. Velika Britanija stajala je sama, slabo
spremna u naoruanju, s malobrojnom i neizvjebanom
vojskom, i mnogima je izgledalo, da je pitanje kona
nog Hitlerova triu:rp.fa nad njom samo stvar tjedana.
Ipak, i u tom asu Nijemci nisu podcjenjivali snagu
poloaja Engleske. Ciano pria, da je za vrijeme posjete
Hitleru u Berlinu 7. srpnja 1940. imao dugaak razgo-
vor s feldmaralom Keitelom, koji mu je kao i Hitler
govorio o namjeravanom napadu na Englesku. PonoviO
je, da dosada nije bila donesena nikakva odluka. Izrazio
je miljenje, da je iskrcavanje kao operacija mogue, ali
izvanredno sloeno i da se treba poduzeti s maksimu-
mom opreza zbog nepozn,avanja borbene snage engl~
kih jedinica i vatrene moi. odbrana na obalama. Ispi-Va
je izgledalo i lako i od bitne vanosti da se kao uvod
vre snani zrani napadi na aerodrome, tvornice i gla-
vna saobraajna vorita u Velikoj Britaniji. Trebalo je,
upozoravao je Keitel, pod~Jetiti _se, da je engleska avi-
jacija izvanredno efikasna i bio je miljenja, da Englezi
posjeduju oko 1500 aparata spremnih za odbranu i

fil
protunapad. Priznao je, da se u posljednje vrijeme,
ofanzivni karakter operacija engleske avijacije znatno
poveao. Keitel je isto tako inzistirao na potrebi da se
udari na Gibraltar, u cilju da se na taj nain prouzroi
slom cjelokupnog engleskog imperijalnog sustava. Ni
Keitel ni Hitler nisu uinili nikakvu aluziju na duljinu
trajanja rata. Jedino je Himmler nespretno izrazio mi-
ljenje, da e rat zavriti poetkom listopada.
Tako glasi izvjetaj grofa Ciana. Prema arkoj elji
Ducea ponudio je Hitleru i vojsku od deset divizija i
?ranu snagu od trideset eskadrila odreenih da sudje-
luju kod invazije. Nijemci su tu ponudu utivo otklonili
i primili samo nekoliko eskadrila, koje su dole na Ka-
nal, ali se nisu dobro provele.
19. srpnja Hitler je drao svoj triumfalni govor uBer-
linu. Nakon to je prorekao, da e Churchill uskoro po-
traiti utoite u Kanadi, uinio je svoj prijedlog za
mir. Izjavio je, da moe upraviti .na adresu Londona
prijedloge za mir, jer to ini kao pobjednik, a ne kao
Reki pobijeeni, koji ponizno moli za milost. Podvukao
je, da ne vidi nikakvog razloga da se produi taj rat.
To je iduih dana izazvalo diplomatske demare, do ko-
jih je dolo posredovanjem Svedske, USA i Vatikana.
Hitler bi bio, prirodno, i vie nego sretan da mu je po-
lo za rukom, pokorivi Evropu, da nae neki m o d u s
v i v e n d i s Vellkom Britanijom. Njemaki otpravnik
poslova u Washingtonu pokuao je, na primjer, usposta-
viti dodir s engleskim ambasadorom. Churchill je zbog
toga 20. srpnja uputio slijedei telegram ambasadi u
Washingtonu:

Ns znam da li se Lord Halifax nalazi danas iL gradu,


ali treba obavijestiti Lorda Lothiana, da ne smije ni. pod

J 12
kojim izgovorom odgovoriti na poruku njemakog ot-
pravnika poslova.31
Iza kulisa njemaka je diplomacija i nadalje ostajala
aktivna u elji da uspostavi dodir s Londonom. Kad je
.vedski kralj 3. kolovoza pokuao da se priblii Lon-
donu u tom pitanju, Churchill je izdao direktivu, da se
ne prihvati sugestija uspostavljanja bilo kakvog k.Jn-
takta s neprijateljem.
Najvea snaga i garancija za Englesku u to doba
leala je u njenoj mc.rnarici. Ipak i to nije bilo apso-
lutno, jer su ve prvi mjeseci rata pokazali, da avi-
jacija postaje sve vanija i opasnija i da su brodovi
prilino nezatieni od napadaja iz zraka.
Ali sada je postojala i avijacija. Kakav e utjecaj
imati ta bitna novotarija na problem invazije? Oito,
ako neprijatelj uspije, zahvaljujui nadmonoj zranoj
snazi, da zavlada engleskim vodama sjeverno i zapadno
od Dovera, gubici, koje bi nanio naim flotilama, mogli
bi postati vrlo teki i ak, na kniju, fatalni. Nitko ne
bi mislio, osim u skrajnjem sluaju, da dovede teke
bojne brodove ili velike krstae u vode, u kojima do-
miniraju njemaki bombarderi. Ustvari, mi nismo pos-
tavili ni jedan linijski brod juno od Fortha ni istono
od Plymoutha, nego su jedinice slabe tonae, kojih je
broj neprekidno rastao, neumorno vrile patrolnu
slubu ispred naih baza: Harwich, The Nore, Dover,
Portsmouth i Portland, ostajui na budnoj strai. U
rujnu je tih brodova bilo vie od 800 i njih je mogla
unititi samo snana neprijateljska avijacija, i to malo
po malo.as
U pogledu avijacije Churchillove su procjene u to
doba (ljeto 1940.) bile optimistine, i on je stvari pos-

::; JI, str. 229.


:IH Il, str. 248.-249.

113
tavljao tako, da je polazio od pretpostavke, da je
engleska avijarija nad domaim teritorijem, dakle
nad otocima i domaim vodama, nadmona Nijemcima.
Nijemci su zbog toga u planovima protiv Engleske
imali postii slijedee: _Nadmo na mar~, nadmo u
zraku na lokalnom planu, veliku flotu i specijalne bro-
dove za iskrcavanje. A ovo posljednje Nijemci uope
nisu imali, kao to e se to kasnije vidjeti.
Ali u tim danima stvari u Lo.11donu nisu izgledale
tako ruiasto. Nijemci su pootrili napadaje na poje-
dine engleske gradove, u prvom redu London, i svi
su govorili o opasnosti invazije. l to ne samo u kru-
govima stanovnika, nego i u visokim vladinim kru-
gOvima. Usprkos izvianjima i snimkclma, koje su izvi-
ai doriosili sa sobom, a koje su dokazivale, da
Nijemci zasada ne vre nikakve pripreme za invaziju,
London se nije dao dvral:iti od svog osnovnog cilja i
poduzimao je sve, da nadoknadi izgubljeno i da- to
bolje naoru~a zemlju za svaku eventualnost.

Engleska obavjetajna sluba potvrdila je vijest, da


je Hitler izriito naredio, da se pristupi provoenju
operacije SeelOwe (plan iskrcavanja u Engleskoj) i da
su pr1preme ve u toku. Izgledalo je sigurno, da e
Hitler pokuati sreu. Uostalom, pria Churchill, napad
ne bi bio upravljen ili barem ne iskljuivo, na istonu
obalu, na koju su efovi generaltaba, admiralitet i
Churchill s3.in u punoj suglasnosti upirali oi.
Od tada situacija se razvijala brzo. Nijemci su nou
prevozili velik broj motornih amaca Kanalom i pri-
kupljali ih malo po malo u francuskim lukama Kanala
od Calaisa do Bresta. Engleske dnevne fotografije otkri-
vale su taj pokret s velikom tonou. Englezi nisu bili
u mogunosti da ponOvo poloe minska polj a u blizini

114
~rancuske obal.e i zbog toga su bacali svoje male bro~
dove u napad na te brodove, koje su Nijemci dovlaili,
a osim toga bombarderi su dobili zadatak da usredsri-
jede svoje napadaje na niz invazionih luka. U isto
vrijeme u London su stizala brojna obavjetenja o
prikupljanju jedne ili vie- njemakih invazionih armija
na tom dijelu obale, o pokretima na eljeznici i o
snanim koncentracijama trupa u Pas~de~Calais i Nor-
mandiji. Zatim su agenti u Francuskoj javili o dolasku
dviju brdskih divizija, opskrbljenih mazgama, u blizini
Boulogna. U meuvremenu se pojavio velik broj snanih
dalekometnih baterija du itave francuske obale na
Kanalu.
U odgovoru na tu novu opasnost Englezi su poeli
da okreu svoj dispozitiv nadesno i da poboljaju sva
sredstva transporta. Koncem prvog tjedna mjeseca
kolovoza general Brooke, koji je zapovijedao svim sna-
gama na otocima, javio je, da se neprijateljske invazi..:
one snage razvijaju tako, da prijeti opasnost od njih i
na junoj i na istonoj obali. Ali snage odbrane nisu
mirovale. Englezi su tvrdoglavo i uporno provodili svoje
planove i stvarali sve vie sredstava da se s uspjehom
~ruprotstave invaziji, koja je, kako se inilo, predstojala.
Hitler nije imao mnogo vremena. Nisu bile daleko
bure ekvinocija, koje su u tim vodama obino u mjesecu
listopadu. Rujan je bio, oito, mjesec, koji e Hitler
morati izabrati za napad, jer bi stanje plime i mjeseca
bilo prikladno za invaziju sredinom rujna.
Ubrzo iza poetka neprijateljstava, 3. rujna 1939.
tab njem~ke mornarice, kako to pokazuju neprija-
teljski arhivi, koji su pali u engleske ruke, zapoeo je
da prouava plan o invaziji na Englesku. Protivno od
onog, to su mislili Englezi, Nijemci su bili apsolutno
uvjereni, da do te operacije moe doi samo preko
uskog rukava mora na Kanalu. Oni nisu nikada zami-

;115
ljali neko drugo rjeenje. Ipak je admiral Raeder bio
dovoljno oprezan da upozori vrhovnu komandu, da je
ta operacija invazije vezana uz izvjesni broj preduvjeta.
Prvi od njih bio je apsolutna kontrola obala luka i ua
u Francuskoj, Belgiji i Holandiji. Taj su plan ostavili
da poiva sve do napadaja na Francusku. Iznenada i
odjednom bio je ostvaren preduvjet, koji je bio posta-
vio admiral Raeder. On je razgovarao sa Hitlerom o tom
pitanju, i to 21. svibnja i 20. lipnja, ali ne zato, da mu
podnese plan o invaziji, nego u cilju da od njega dobije
obeanje, da ga vrhovna komanda ne e pourivati,
ako ve donese odluku, da mornarica pripremi plan
invazije. Hitler je ostao skeptian, navodei da je pot-
puno svijestan izvanrednih tekoa, koje stvara takav
pothvat. On se zanosio nadom, da e Engleska sama
zatraiti mir. Tek 2. srpnja vrhovna je komanda izdala
prva uputstva za pripremanje invazije na Englesku kao
mogue operacije. 16. srpnja Hitler je objavio Uputu, u
kojoj navodi, da je donio odluku, da se izvre pripreme
za operaciju invazije na Veliku Britaniju s tim, da se
ona u sluaju potrebe i provede. Pripreme za tu opera-
ciju prema naredbi Hitlera trebalo je dovriti do sre-
dine kolovoza. I doista su pripreme Nijemci savjesno
provodili na svim podrujima. Plan njemake morna-
rice, za koji je Churchill neto saznao u lipnju, imao je
izrazito automatski karakter. Pod zatitom baterija,
teke artiljerije i pod vrlo jakom artiljerijskom koncen-
tracijom du francuske obale tjesnaca Nijemci su nam-
jeravali obrazovati, na najbliem prijelazu, uski kuloar
preko Kanali i taj kuloar osiguratC Sa svake strane
Minskim poljima; koja bi iz stanovite udaljenosti titile
podmornice. Vojska bi' se prebacivala" -Preko tog kuloara
. i snabdij eVala u velikom broju valova ljudi i materijala,
jednih za drugima. Uloga je mornarice tu prestajala, i

ll n
efovi njemake kopnene vojske imali su zatim da uzmu
stvari u sVoje ruke.
21. jula komandanti sva tri roda oruja (kopnenih
snaga, -mornarice i avijacije) doli su na poziv Hitlera
na konferenciju. Fiihrer ih je obavijestio, da je rat
ve dosegao svoju odlunu fazu, ali da Engleska jol
uvijek ne pristaje da se pomiri s tom injenicom, na-
dajui se uvijek, da e se srea okrenuti. Govorio je o
amerikoj pomoi Eegleskoj i o eventualnosti promjene
u politikim odnosima izmeu Njemake i Sovjetskog
saveza. Izvrenje operacije SeelOwe treba smatrati kao
najefikasnije sredstvo, da se brzo dokona rat. Iz svojih
dugih razgovora s admiralom Raederom Hitler je ko-
nano shvatio, to znai prijelaz preko Kanala s njego-
vim plimama i osekama, strujama i svim tajnama
mora. Opisao je tu operaciju kao pothvat, koji je izvan-
redno teak. Preduvjet uspjehu predstavlja apsolutna
nadmo u zraku, taktika upotreba snane artiljerije u
Pas-de-Calais i zatita pomou minskih polja. Razdoblie,
nastavio je on, u kojem se vri invazija, isto je takO
znaajan faktor, jer je vrijeme u drugoj polovini rujna
u Sjevernom moru i na Kanalu vrlo loe, a magle po-
inju sredinom listopada. Osnovnu operaciju treba
prema tome zavriti 15. rujna imajui u vidu, da je
poslije tog datuma suradnja izmeu Luftwaffe i teke
artiljerije ve jako oteana.
Nakon konferencije dolo j~ do otrog sukoba izmeu
efova tabova u pitanju irine fronta, napada i broja
mjesta iskrcavanja. Kopnene su snage traile niz iskr-
ca'Uanja du june obale Engleske od Dovera do Lyme
Reiis zapadno od Portlanda. One su eljele, isto tako,
da se iivri iskrcavanje u cilju "diverzije u Ramsgate na
sjeveru od Dovera. Stab kopnenih snaga izloio je plan,
u kojem se predvia iskrcavanje vojske od 100.000 ljudi,
kojoj bi slijedio nov talas od 160.000 na razliitim mjes-

117
tima puredanim du obale od Dovera do Lyme Bay.
Haider je izjavio, da bi trebalo iskrcati najmanje etiri
diVizije u sektoru Brighton. Zahtijevao je, isto tako,
iskrcavanja u sektoru Deal-Ramsgate; trebalo ie upotre-
biti najmanje trinaest divizija, i to po mogunosti isto-
vremeno na razliitim tokama du fronta. Osim toga
i avijacija je traila brodove, da moe prebaciti 52 bate-
rije protuavionske obrane, i to u prvom valu.
Ah im je admiral Raeder odgovorio i pokazao, da
nije mogu pokret u takvoj irini i brzini. On ne bi
mogao sa svojim brodovima preuzeti odgovornost da
prati invazionu flotu na itavoj irini predvienog
sektora. Sve, to bi htio predloiti, sastoji se u tome,
da kopnene snage u granicama, koje su bile navedene,
izaberu najpogodnije mjesto. Mornarica im nije bila
dovoljno snana, ak i pod uvjetom da i nadmo u zraku
pripadne njemakim sna~ama, da bi mogla osigurati za-
titu vi~e od jednog prelaenja, a transport u jednoj ope-
raciji od 160.000 ljudi drugog invazionog talasa zahti-
jevao bi flotu od dva milijuna tona. Cak kad bi se i
udovoliilo tom fantastinom zahtjevu, tolika koliina
brodova ne bi se mogla koncentrirati u sektoru ukrca-
vanja.
Rat memorandumima i uputama izmeu tabova o
pitanju invazije trajao je dulje vremena i oduzeo nje-
makoj vrhovnoj komandi dragocjeno vrijeme. 7. kolo.;..
voza dolo je radi tog pitanja do prve konferencije
izmeu generala Haidera i efa taba mornarice, U toku
tog razgovora Haider je izjavio, da kategOriki odbacuje
pr'jedloge mornarice i da ih smatra, sa stanovita kop-
nenih snaga, pravim samoubistvom. Sef taba momai:ice
je odvratio, da je prisiljen sa svoje strane da odbaci
projekt iskrcavanja na irokom frontu, jer bi to prema
njegovu miljenju znailO samo jedno: rtvovati trupe
ve u toku prebacivanja. Konano je Hitler donio rje-

118
~eni e na bazi kompromisa, koje nije zadovoljilo nl
vojsku ni mornaricu. Prema jednom uputstvu vrhovne
kcmande od 27. kolovoza kopnene snage za svoje opera-
cije moraju voditi rauna o raspoloivom brodskom
prostoru i o sigurnosti prilikom prijelaza i iskrcavanja.
Odustalo se od svakog iskrcavanja u sektoru Deal-
Ramsgate, ali su proirili front od Folkestona do Bog-
nora. Tako je trebalo ekati skoro do konca mjeseca
kolovoza, da se ostvari jednostavni sporazum u prin-
cipu; istina je: sve je ovisilo o ishodu bitke u zraku, koja
je bjesnila ve vie od est tjedana. -
Vojnu komandu povjerio je Hitler Rundstedtu, ali
zbog nestaice prostora smanjili sU efektive za invaziju
na etrnaest divizija s dvanaest divizija u rezervi.
Sesn!'lesh niemaka armija, polazei iz luka poredanih
izmeu Rotterdama i Boulogna, imala se iskrcati u bli-
zini Hythe, Rye, Hastings i Eastbourne; Deveta annija,
ukrcavi se u lukam.a izmeu Boulogna i Le Havra imala
je izvriti napad izmeu BriR"htona i Worthinga. Dover
je trebalo zauzeti s kopna; dvije bi armije zatim napre-
dovale d? zatitne linije Canterbury-Ashford-Arundel.
Svega jedanaest divizija trebalo je sainjavati prve va-
love iskrcavanja. Ne bez -pretjeranog optimizma nje-
maka se vrhovna komanda nadala, da e moi tjedan
dana nakon iskrcavanja napredovati jo dalje, sve do
Gravesenda, Reigatea, Petersfielda i Portsmoutha. Sesta
armiia imala je ostati u rezervi sa stanovitim brojem
divizija pripravnih da priteknu u pomo i da proire,
ukoliko bi to bilo mogue, front do Weymoutha.
Stahu mornarice pripala bi u poetku mlitea zadaa.
Njemaka je raspolagala sa otprilike 1,200.000 tona
brodova oceanske plovidbe za udovoljenje svim tim
potrebam'l. Transport invazionih snaga traio bi vie od
polovinu te tonae i prouzrokovao bi ozbiljne ekonomske
poremeaje. Invazionu armadu trebalo je opskrbiti po-

119
sadama, ~ za to vrijeme Englezi su od poetka srpnja
izvrili niz napada na brodove, koji su bili sakupljeni u
lukama Wilhelmshaven, Kiel, Cuxhaven, Bremen i Em-
den. S druge strane, engleski su avioni izvrili napadaje
na male brodove i motorne amce, koji su bili sakupljeni
u francuskim lukama i po belgijskim kanalima. Kad se
l. rujna flota, koju su Nijemci prikupili za invaziju,
poela kretati. prema jugu, engleska je avijacija stalno
vodila rauna o njoj i uznemirivala je napadima na
svakom koraku. Ipak, gubici u brodovima nisu bili teki
i njemaka je mornarica tako ispunila prvi dio svog
zadatka. Ali svijesne tekoa i odgovornosti, mornarica
i kopnene snage p renij el e su zbog toga istovremeno
odgovornost na njemaku avijaciju. Plan o otvaranju
kuloara za prvo iskrcavanje traio je za.:titu u zraku
od strane njemake avijacije, i itav taj sistem osnivao
se na porazu engleske avijacije i na apsolutnoj nadmoi
Njemake na nebu iznad Kanala i jugozapada Engleske,
i to ne samo iznad zone prijelaza, nego i iznad poje-
dinih mjesta iskrcavanja na obali. efovi starih rodova
oruja predali su rije maralu Goeringu.
Goering nije nikako bio neprijateljski raspoloen
prema ideji, da preuzme na svoja lea tu odgovornost,
jer je mislio, da e nekoliko tjedana tekih bitki dosta-
jati, da njemaka avijacija slomi englesku obranu u
zraku, uniti aerodrome u Kentu i Susexu i zadobije
apsolutnu nadmo nad Kanalom. S druge strane, bio je
U'\!jeren, da e boinbardiranja Engleske, osobito glavnog
grada Londona, prisiliti Engleze da kapituliraju, utoliko
s:gurnije, to e vidjeti, da im neprekidno na horizontu
taste opasnost invazije. tab njemake mornarice nije
bio u to ni najmanje uvjeren i dao je u srpnju savj,~t.
da se operacija See!Owe odgodi do proljea godine 1941.
to su vie dani prolazili, nesigurnost i zavlaenja
poveavala su se svakim danom. U zapovijedi od 16.

120
srpnja Hitler je odredio, da treba dovriti sve pripreme
do sredine mjeseca kolovoza. Sva tri roda oruja bila
su jednoduna u tome, da je stvar nemogua. Koncem
srpnja Hitler je pristao, da se 15. rujan odredi kao prvi
mogui dan za invaziju, pridravajui sebi pravo da
izda signal za akciju, im budu poznati rezultati zrane
bitke. 30. kolovoza glavni je tab mornarice saopio, da
se zbog kontraofenzive Engleza protiv invazione flote ne
mogu dovriti pripreme do 15. rujna. Na zahtjev flote
Nijemci su dan invazije odgodili na 21. rujna, dogo-
vorivt se, da e vrhovna komanda dati prethodni znak
deset dana ranije, t. j. ll. rujna. Dan ranije, 10. rujna~
glavni stan mornarice upozorio je vrhovnu kOmandu na
tekoe, na koje nailazi, i podvukao, da nije ispunjen
taktiki uvjet, koji je izriito predviao nesumnjivu
nadmo u zraku iznad Kanala. Zbog toga je ll. rujna
Hitler za tri dana odgodio dan, kad treba dati predznak,
a 14-og ga je iznova odgodio. 17. rujna operaciju su
Nijemci odgodili sine die iz razloga, koji vrijede i za
drugu stranu. Raeder je navodio slijedee: neprijatell je
saznao, velikim dijelom, za pripreme izvrene u cilju
iskrcavanja i svakog dana provodi protumjere; veliki
brodovi Home Fleet-a nalaze se u stanju pripravnosti,
spremni da se suprotstave iskrcavanju, premda se veina
engleskih ratnih brodova nalazi usidrena u bazama na
zapadnoj obali; njemaki izviaki avioni primijetili su
znatan broj engleskih razaraa (vie od 30) u lukama
june i jugoistone obale; sva njemaka obavjetenja,
koja su mogli prikupiti, govore o tome, da su sve nepri-
jateljske pomorske snage odreene za ovo ratno pod-
ruje.
Vidjeli smo, kako su sve nae strepnje i neizvjes-
nosti dovele do neprekidnog poveanja povjerenja, s
kojim smo od samog poetka prosuivaU: plan invazije.
S druge strane, to su vie Fiihrer i njemaka komanda

121
mislili na taj pothvat, to su manje imali volju da ga po-
kuaju. Prirodno ni jedni ni drugi nismo mogli poznavati
stilnje duhova i planove protivnika, ali od sredine srpnja
do sredine rujna njemaka i engleska mornarica s jedne
strane, njemaka vrhovna komanda i engleski efovi
Uabova s druge strane i, konano, Fiihrer i autor ove
kn)ge imali su o invaziji ideje, iji se paralelizam potvr..
divao iz tjedna u tjedan. uvijek sa sve to veom tonou.
Da srno se mogli isto tako sloiti u drugim pitanjima, ne
bi trebalo ratovati! Svi smo se potpunO slagali u tome,
da sve oito zavisi od ishoda borbi u. zraku. Cttavo je
pitanje bilo u t.ome, tko e izai kao pobjednik. Osim
toga Nijerrici su se pitali, da li e moral engleskog na-
roda odoljeti bombardiranju, ije su rezultate u to doba
uvelike preuveliavali, ili e se slomiti i prisiliti vladu
Njegova Velianstva da kapitulira. Ta druga mogunost
ulijevala je maralu Goeringu mnogo nade, ali joj mi
nismo pridavati nikakvu vrijednosto;ae
U ljeto 1940. engleska je vlada primila obavjetenja,
da se talijanske snage u Albaniji pojaavaju bez pre-
stanka, a to je logino, znailo prijetnju za Grku. I
prema tome napadaj faistike Italije na Grku 28. lis-
topada nije, ini se, iznenadilo London.
15. listopada Duce je donio konanu odluku da i on
jednom stavio Hitlera pred svren in i da napadne
Grku. Toga se dana izjutra u Palai Venecija odravala
konferencija, na kojoj je Mussolini odmah u po~tku iz-
javio slijedee:

Sastali smo se danas ovdje, da odredimo glavne li-


nije akcije, koju sam rijeio da poduzmem protiv Grke.
NaSi su ciljevi pomorskog i kopnenog karaktera. Nai
ciljevi na kopnu sastoje se, uglavnom, u zauzimanju i-

39 II. str. 278.

122
tave obale june Albanije. . . i Jonskih otoka: Zante,
Kefalonija i Krf, kao i u okupaciji Soluna. Od dana, kad
budemo postigli ta 'i cil_j, naa e se pozicija na Sredozem-
nom moru prema Engleskoj uvelike poboljati. Drugo ...
mi namjeravamo zauzeti itavu Grku, da bi je potpuno
onesposobili; .telimo biti sigurni, da e u svakoj prilici
Grka ostati u naoj politiko-ekonomskoj 'sferi.

Definiravi tako taj pr'obleni, utvrdio sam za akciju


datum, koji po mom miljenju ne bi smio biti odgoen
ni za jedan sat, a to je 26. ovog mjeseca. O tom projektu
ja fam dugo razmiljao mjesecima prije naeg ulaska u
f'at i ak prije poetka samog sukoba. Dodat u, da ne
predviam nikakvu komplikaciju na sjeveru. Jugoslavija
ima interes da ostane mirna ... iskljuujem isto tako
svaku mogunost neke komplikacije od strane Turske,
osob'to otkad se Nijemci nalaze u Rumunjskoj, a snaga
Bugarske se poveala. Bugarska moe ui u nau igru,
i ja ne u oklijevati da poduzmem potrebne mjere, da
iskoristim jedinstvenu priliku, koja se prua, da joj se
omogui ostvarenje njenih aspiracija u Makedoniji i do-
bijanje izlaza na more ... <~o

19. listopada Mussolini je napisao Hitleru pismo, da


mu saopi odluku, koju je donio. Fi.ihrer se u to doba
nalazio na putu prema Hendayu i Montoiru. Pismo, kojeg
se tekst nije mogao pronai, izgleda da ga je slijedilo na
putu. Kad ga je konano stiglo, Hitler je smjesta predlo-
2io Mussoliniju sastanak, na kojem bi razmotrili cjelo-
kupnu politiku situaciju u EVropi. Tu su koti.ferenciju
odrali u Firenci 28. listopada. Istog dana izjutra Talijani
su napali Grku.u

lO n. str. 470.-4i l.
'11 II. str. 471..

123
Izgleda, meutim, da Hitler nije pridavao mnogo va-
nosti Mussolinijevoj avanturi u Grkoj. Zadovoljio se da
izJavi utivo, da Njemaka odobrava akcije Talijana, a
zatim mu je stao priati sadraj svojih razgovora s Fran-
com i Petainom. Ipak, ilema sumnje, da mu se akcija nje-
gova satelita nije sviala. Nekoliko tjedana kasnije, kad
je talijanska ofenziva doivjela neuspjeh, Hitler je
Mussoliniju u pismu od 20. studenoga uinio slijedee
primjedbe:

>lKall sam od Vas traio da se sastanemo u. FiTenci, dao


sam se na put u nadi, da u Vam izloiti svoje poglede
prije iZVTenja Vaih planova protiv Grke, planova,
za koje sam znao samo u glavnim linijama.

Meutim kad je Mussolini ve jednom zagrizao u ja-


buku, Hitler nije mogao drugo nego da mu d:i svoj pri-
stanak.
28. listopada u praskozorje talijanski poslanik u Gr
koj predao je ultimatum predsjedniku grke vlade gene-
ralu Metaxasu. Mussolini j_e u ~I!!_~ __z,2-]ltjj~_vao,. da i
tava Grka otvon SVoJa;-V~t~ ~ljj~!l$ki.m tx:upama._U isto
Ii
je doba talij~filSKaY~!ISi .Albsu:ti~_n-!19-ir~la, _u Grku
na_ ne~oliko-'-lhjeS--ra::--Greku- vladu nije iznenadio taj po-
tez faistikog diktator.a, i ona je pravovremeno bila
poduzela potrebne mjere na granici i prikupila dovoljno
trupa. Osim toga, vlada je odbila talijanski ultimatum
i istovremeno se pozvala na garanciju, koju je Grkoj
dala engleska vlada pod predsjednitvom Neville
Chamberlaina 13. travnja 1939. Churchill je uputio ge-
neralu Metaxasu . telegram, u kojem je obeao pomo
Velike Britanije u borbi protiv zajednikog nepri i atelja.
Talijanska invazija na Grku, polazei iz Albanije,
predstavljala je za MussOlinija nov i vidljiv neuspjeh.
Prvi napad Talij ana Grci su odbili s tekim gubicima

1~4
za napadaa i odmah zatim preli u protuofanzivu. Na
sjevernom sektoru (u Makedoniji) grke su trupe pro-
drle u Albaniju i 22. studenoga ule u Goricu. U cen-
tralnom sektoru sjeverno od Pinda, Grci su unitili
jednu talijansku diviziju Alpinaca. Na obalnom sektoru,
gdje su Talijani isprva uspjeli da duboko prodru, bili
su prisiljeni da brzo evakuiraju dolinu Kalamasa. Pod
komandom ~,~~1~ P~}?ag9sa grka je armija pokazala,
da je dorasla i najteim bitkama, osobito u planini i
znala je izigrati sve manevre neprijatelja. Zahvaljujui
tom herojskom dranju Grka, Grci su na koncu godine
na itavoj duini fronta potisnuli Talijane u Albaniju,
na kojih pedeset kilometara od albanske granice. Za
vrijeme od nekoliko mjeseci 16 grkih divizija zausta-
vilo je i vezalo u Albaniji 27 talijanskih divizija. Znaa
jan otpor Grka, pria Churchill, pridonio je ohrabrenju
ostalih balkanskih naroda i Mussolinijev je presti pao
vrlo duboko.
Hitler nije uspio ni da pokori ni da osvoji Veliku
Britaniju. Bilo je jasno, da e se otoci drati do kraja.
Bez gospodstva na moru ili u zraku smatralo se nemo-
guim da njemake armije prijeu Kanal. Zima sa
svojim nedaama spustila. je zastor na scenu.
Moemo li biti iznenaeni, ako je tada Hitler, jed-
nom uvjeren da su nade i fanfaronade GOringa pretvo-
rene u prah, donio odluku, da se okrene prema istoku?
~t_ NaEQ!_eona._godin_~ _1~04_. ___ odgodio je napadaj na
ot~-=-sVe dok opasnost ne bude definitivno odstra-
njena. Trebalo je, bilo to mu drago - a toga je on bio
sada svijestan, da uredi svoje raune s Rusijom, prije
nego to uloi itav ulOg u invaziju na Veliku Britaniju.
Podloan istim snagama i slijedei iste misli, koje su
ponukale Napoleona da povede Veliku armiju od Bou-
logna do Uima, Austerlitza i Friedlanda, Hitler, priti-
snut neodloivom potrebom, napustio je zaas elju,

125
da uniti Veliku Britaniju. Tu operaciju je sebi rezer-
virao za zadnji in dr"ame.c42
Postepeno su odnosi izmeu nacistike Njemake i
Sovjetskog saveza dolazili u prvi plan svjetske drame.
Apetiti Hitlera sve su vie rasli, i njega je u buduim
planovima poeo smetati ugovor, koji je Ribbentrop
bio zakljuio s Molotovom uoi :D.acistikog napadaja
na Poljsku. Postojala su mnoga pitanja, koja su bila
nerijeena izmeu njih, i zbog toga je 12. studenoga
1940. u Berlin doao sovjetski ministar vanjskih poslova
Molotov, da pokua srediti odnose izmeu Moskve i
Berlina. Boljevikog izaslanika, pria Churchill, doe
kali su u srcu nacistike Njemake sa svim poastima
i ceremonijalom. U dva dana Molotov je vodio duge i
i iscrpne razgovore s Ribbentropom i Hitlerom, ali do
nekih rezultata i nove podjele utjecajnih sfera nisu
doli.
Berlinski razgovori s Molotovom nisu izmijenili
odluku gospodara nacistike Njemake. U listopadu, u
skladu s njegovim naredbama, Keitel, Jodl i njemaki
generaltab izradili su i dovrili planove o prebacivanju
njemakih armija na istok i invaziji na Sovjetski savez
poetkom ljeta 1941. godine. U tom stadiju nije bilo
potrebno da se odredi toan datum za napad. On je mo-
gao zavjsiti od atmosferskih prilika. Imajui u vidu
udaljenosti, koje treba prijei nakon prelaska granice,
i potrebu, da se zauzme Moskva prije zime, bilo je oito,
da je mjesec svibanj pruao najpovoljnije perspektive
za napadaa. Osim toga pregrupacija, razvijanje i ras-
poreivanje njema.kih jedinica du fronta od Baltika
do Crnog mora, dueg od 3.000 kilometara, stvaranje i
izgraivanje svih moguih magazina, logora i drugog,
prilagoivanje eljeznikih pruga i t. d. predstavljalo je

-1 2 II, str. 510.

126
samo po sebi jedan od najveih pothvata, koje su ikada
u historiji ratova poduzeli, i nije se moglo trpjeti nika:..
kvo odgaanje ni u pripremanju planova ni u njihovu
izvrenju. Svim tim dominirala je ivotna potreba taj-
novitosti i kamuflae.
U tu svrhu Hitler je primijenio dvije razliite me.:..
tode prikrivanja i zavaravanja, i svaka od njih sadra-
vala je stanovite koristi. Prva se sastojala u tome, da
je Njemaka povela brojne razgovore sa Sovjetskim sa-
vezom o podjeli engleskog carstva na istoku. Druga se
sastojala u pokoravanju Rumunjske, Bugarske i Ma-
arske. neprekidnim upuivanjem trupa u te drave.
Ova je strategija pribavljala Berlinu bitne koristi, pri-
krivajui ili davajui izgovor koncentraciji njemakih
armija na lijevom krilu fronta, kojeg e Hitler u da-
nom momentu obrazovati i uputiti protiv Sovjetske
Rusije.
U korespondenciji i arhivima njemakog ministar-
stva vanjskih poslova, koji su pali u ruke Saveznika
nalazi se jedan nacrt etvornog pakta (bez datuma}.
Cini se, pria Churchill, da je on sluio kao baza za raz-
sovor njemakog ambasadora u Moskvi Schulenburga
s Molotovom 26. studenoga 1940. Prema tom paktu
Njemaka, Italija i Japan obavezuju se, da e meuso.:.
bno potivati prirodne utjecajne sfere svake od njih.
Tamo, gdje se njihove sfere interesa dodiruju, za:lntere..
sirane e se sile morati konzultirati radi ureenja mir-
nim putem onih pitanja, koja bi iz toga mogla nastati:
Njemaka, Italij!l i Japan priznale bi sadanje granice
Sovjetskog saveza i obavezale bi se, da e ga potivati.
Cetiri sile bi se obavezale, da nee prii ni jednoj koali-
ciji sila, koja bi bila uperena protiv jedne od sila pot..
pisnica, i da ne e davati nikakve podrke nekoj kom-
binaciji te vrste. Pruat e jedna drugoj svaku moguu
pomo na ekonomskom polju,. nadopunjavati i produb-

127
ljivati ugovore, koji postoje izmeu njih: pakt bi za..,.
kljui!l na rok od deset godina.
Tom bi paktu dodali jedan tajni protokol, u kojem
bi Njemaka izjavila, da su njeni teritorijalni zahtjevi,
ostavljajui po strani teritorijalne promjene u Evropi,
kojima bi se pristupilo kod zakljuenja mira, upravljeni
na teritorije u centralnoj Africi; Italija bi izj'!vib, da
su ri]ene--pretenzije, ostavljajui po strani njene terito-
rijalne pretenzije u Evropi, na podrujima sjeverne i
sjeveroistone Afrike; Japan bi traio dio istone AziJe
juno od otonog japanskog carstva; Sovjetski savez bi
pokorio teritorije, koji dijele sovjetska dravno podru-
je od Indijskog oceana:

Cetiri bi se sile obavezale, izuzimajul kod toga ure-


ivanje posebnih pitanja, da e uzajamno potivati Le
teritorijalne zahtjeve i da se ne e suprotstavljati nji-
bovu ostvarenju. .
Rusi nisu htjeli ostati po strani i upustili su se u pre-
govaranja s Nijemcima. 26. studenoga 1940. Schulen-
burg je uputio u Berlin nacrt ruskih protuprijedloga.
U njima su Rusi traili kao preduvjet za pristup et
vornom paktu da se n~~~_ke trupe smjesta povuku iz
"fit!ske, koj a je p reina odredbama pakta iz godine
1939. pripadala utjecajnoj sferi Sovjetskog saveza;
pored toga da Sovjetski savez, u- brizi za svoju bezbjed-
nost na Dardanelima, zakljui pakt o uzajamnoj pomoi
s Bugarskom, koja se geografski nalazi unutar zone si
gurnosti-zatitnlce sovjetske granice .ria Crnom moru,
l da obrazuje, pomou uzimanja pod najam na du_i rok,
bazu za svoje- kopnene i pomorske snage u blizini Bos-
pora i Dardanela; da zonu, koja se nalazi juno od
linije Batum-Baku u opem_ smjeru prema Perzijskom
zaljevu, priznaju kao osnovni cilj tenji SovjetskOg sa-
-veza; konano da Japan odustane od svojih prava na

1~8
koncesije u pogledu ugljena i petroleja na sjevernom dl-
jelu otoka Sahalin.
Taj je dokument ostao bez odgovora. Sovjeti su si-
gurno oekivali neki odgovor, ali ga Hitler nije dao. U
meuvremenu prikupljao je sve vie snaga na isto~u
i uskoro se Hitlerova desnica ispruila prema Balkanu.
18. prosinca 1940. Hitler je__i~ s_vog. glavnog 'Stana izdao
direktivu br. 21 o &Ojiiiaciji Barbarossa;, koja je u
kasnijem razvitku d gaaja dojvfera izmjen'e od histo-
rijske vanosti. Tako je on, u mislima na predstojeu
kampanju protiv Rusije, doekao Novu godinu.

g Drua-1 svjetski rat 129


i
.\ ~

'' Tree poglavlje

VELIKA ALIJANSA

The Grand Alliance

Antony Eden je paljivo promatrao, veli Churchill,


Oblake koji se sakupljaju.
Eden je 6. sijenja uputio Churchillu pismo, koje
glasi ovako:
Primite pozdrave i estitke na pobjedi kod Bardije.
Dopustite mi da upotrebim poznatu reenicu: Nikcr.da
se toliko ljudi nije predalo tako lako.
Meutim je svrha ovog pisma da V mn skrt?n(~m p:I-
nju na sektor meunarodnog zbivanJa, koji manje znd.o-
uo!java: na Balkan. Zadnjih smo dana pTimili mnottJo
obavjetenja iz raznih izvora i sva govore o tome, da
N3emaka vri pripreme u tom podruju u cilju prodora
prema Grkoj. Datum za tu operaciju, koji se najee
spominje, jest mjesec oujak, ali vrsto vjeTujem da Ni
jemci ulau sve svoje napore da predu u napad ranije.
Nisam kvalificiran da ustvrdim, da li su vojne operacije
preko Bugarske u pravcu Soluna u to doba godine mo-
gue ili ne, ali moemo biti sigurni u to, da e Njema-
ka pokuati da tamo intervenira silom, da bi spasila
Talijane od potpunog poraza u Albaniji. Izvjetaji ve
govore o pojaanju zranih snaga, koje opeTiTa;u pratio

130
Grke, a geneTal Papagos izjavljuje, da one zadravaju
njegovo napredovanje. Bilo bt potpuno u skladu. s nje~
makim metodama, da sebi pTibave nadmo u. zraku
prije nego to pristupe poduzimanju bilo kakvog po
kreta na zemlji.
Politiki, dranje bugaTske vlade mi zadaje. tekih
bTiga i ostavlja na mene utisak, da ona ir.ije vie gospo
dar dogaaja. Stampa sve vie i vie prelazi u ruke Ni
jemaca i nije drugo nego propagandni organ Osovine.
Od bitne je vanosti, da nae pobjede u Sjevernoj Africi
ne dovedu do poputanja budnosti kod Turaka i Jugosla
vena i mi inimo sve, to je u naoj moi, da to ne doe.
Bez sumnje ete eliti, da sva ta pitanja proui savjet za
narodnu odbranu..aa

8. sijenja savjet za narodnu odbranu u Londonu


sloio se u tome, da je od najvee vanosti - imaju.:1 u
vidu vjerojatnost, da e Nijemci doskora ui u Grku
preko Bugarske - da se Grkoj prui svaka mogua
pomo. 10. sijenja su efovi generaltaba obavijestili
komandante na Bliskom Istoku, da jo u toku mjeseca
predstoji njemaki napad na Gr~ku iz Bugarske doli-
nom Strurnice; U napadu e uestvovati tri divizije uz
po:rno 200 bombardera za obruavanje, a Grci e moi
dobiti od Engleza pojaanje od tri ili etiri divizije po-
slije mieseca oujka. Engleski komandanti u Kairu (ge-
neral WavelJ bili su, naprotiv, miljenja,. da je to samo
rat ivaca, i da je cilj njemakih pokreta samo u
tome, da se raspre engleske snage na Bliskom Istoku
i da se zaustavi nae napredovanje u Libiji. Za njega
tWavela) taj je njemaki manevar zamka- glasio je nje--
gov odgdvor.

4 :l III. jj\r. 1.3.-14.

131
Proitavi to, Churchill je odmah sazvao savjet ~e
fova tabova pismom sekretaru savjeta generalu lsmayu:
Sefovi tabova imaju se sastati sutra u subotu, da
p1 ou e razne telegrame primljene iz glavnog stana za
Sredn3 Istok, i ovlateni su da poalju priloeni tele-
gram, ko:ii sam sastavio za generala Wavela i marala
av"jacije Longmorea ukoliko nemaju to da primijete
u vezi s tim.H

Taj je telegram glasio ovako:

Naa obavjetenja stoje u kontradikciji s pretpo-


stavkom, da su njemake koncentracije u Rumunjskoj
samo >,manevar u ratu ivaca ili Zamka u cilju da se
raspre nae snage. Imamo masu pojedinosti, koje po-
kazu:u, da e manevar irokih razmjera u pravcu grke
gTance, s vjeroja~nim ciljem Solunom, zapoeti prije
svretka ovog mjeseca. Neprijateljske snage za tu inva-
z "ju -ne e biti znatne, ali zato od prvoklasne vrijednosti.
Jedna ili moda dvije oklopne divizije s jednom motori-
ziranom divizijom. oko 180 bombardera (Stuka) i ne-
koliko padobranskih jedinica - izgleda da bi bilo sve,
Ito ~i do sredine veljae moglo prijei bugarsko-grku
granicu.
2. Te snage, ukoliko ne budu zaustavljene, mogle bi
odigrati istu onu ulogu u Grkoj, kakvu su imale one,
ko;e su izvrile prodor kod Sedana u Francuskoj. Rezul-
tat bi mo-~ao biti fatalan za sve grke divizije u Albaniji.
Ovo su in :enice i predvianja, koja proizlaze iz naih
informacija, in!ormacija kojima moemo opravdano vje-
1"ovati. Ali, k tomu jo, nije li to uprav_o ono, to Nijemci
moraju poduzeti, da bi nam nanijeli najveu tetu?
. Un:tenje Grke ponitilo bi nae pobjede u Libiji i

44 III, str. 16.

132
moglo bi odluno utjecati na dranje Turske, osobito ako
1e pokaemo bezobzirni prema sudbini saveznika. Zbog
toga je potrebno da ubudue Vae planove prilagodite
;ako vanim interesima, koji su u igri.
3. Nita ne smije smetati zauzeu Tobruka, ali poslije
toga e sve operacije u Libiji biti podreene ukazivanju
pomoi Grkoj; sve odredbe treba po prijemu ovog tele-
grama donijeti, da se prui pomo toj zemlji u granica-
ma, koje su ve bile odreene. Ta je pitanja najbrilji-
vije prouio savjet za odbranu, i general Smuts je sa
zvoje strane poslao telegram, u kojem izlae skoro isto
stanovite.
4. Traimo i oekujemo od Vas brzo i efikasno provo-
enje i izvrenje naih odluka, za koje preuzimamo punu
odgovornost. Posjet, koji treba da uinite Ateni s mar-
ia'om Longmoreom, omoguit e Vam da pronaete naj-
bo1ji narin, da gornje odluke donesu plod. Ne bi se smje-
lo odgaati.4~

General Wave! i maral Longmore odletili su u Ate-


nu, da se sastanu s predsjednikom grke vlade Metaxa-
r;om i generalom Papagosom, koji je tada bio grki
vrhovni komandant. 15. sijenja su javili Churchilla
da grka vlada ne eli da se engleske trupe iskrcaju u
Solunu, osim ako nisu tako brojne, da mogu poduzeti
ofanzivu. Po prijemu tog telegrama efovi tabova su
odgovorili, eta ne moe biti govora o tome, da se prisili
Grka da primi nau pomo. Zbog toga su Englezi iz-
mijenili planove za najbliu budunost i donijeli odluku,
da izvre napad na Benghazi i da izgrade to je mogue
jau strateku rezervu u podruju Delte. Sefovi su ta-
bova izvijestili Wavela, da je zauzimanje Benghazija
od najvee vanosti, jer bi se tako, ako se pokae mo-
~-16.-17.
133
gue da se Benghazi izgradi u snanu pomorsku bazu,
kopneni put mogao napustiti, ime bi se utedilo na
ljudstvu i transportnim sredstvima. Osim toga upozo-
rili su Wavela, da bi trebalo to prije zauzeti Dode-
kanez, a naroito otok Rodos, i to to prije, da se tako
onemogui dolazak njemakih zranih snaga, koje bi
ugrozile nae veze s Grkom i Turskom. Pozvali su ga
da omogui stvaranje strateke rezerve od etiri divizije,
koje bi mu st3jale na raspolaganju da pomogne tim
dvim dravama - pria Churchill.
26. sijenja Churchill je upozorio Wavela, da se Ni-
jemci rasporeuju po bugarskim aerodromima i da po-
duzimaju sve mogue pripreme, da nakon talijanskih
neuspjeha preu u akciju protiv Grke. Treba oeki
vati niz ozbiljnih i poraznih udaraca na Balkanu i
moda, njegovo potpuno podvrgavanje njemakoj volji.
Od Nove godine, pria dalje Churchill, dolo je do
intim~ijeg dodira s _predsjednikom Rooseveltom. lO,
sijenja doao je u Downing Street Harry Hop-
kins s najboljim preporukama predsjednika USA.
Churchill je odmah uvidio, da ima posla s izvan-
redno dinaminom linosti i osobom najveeg povje-
renja samog predsjednika. Hopkins mu je prenio slije-
deu poruku:

Predsjednik je rijeen, da moramo zajedno dobiti


rat. U to ne tTeba sumnjati. Poslao me je ovamo, da vam
saopim da e vam on pod svaku cijenu i na sve mogue
naine pomoi da pobijedite bez obziTa .na to, to mu se
bude dogodilo - nema toga, io on. ne e uiniti, a u
njegOvoj je moi da uini.4r.
Dok .je rat s Talijanima u Sjevernoj Africi dalje bio
u toku, a Grci se u Albaniji nadali da e zauzeti Va-
<~ 6 III. str. 21.

134
tonu, sve informacije, koje je London u to doba pri-
mao od svojih agenata s Balkana, govorile su o tome,
d~ Hitler sprema na Balkanu i Sredozemnom moru
operacije velikog razmjera.
7. sijenja je Ribbentrop izvijestio efove njemake
ambasade u Moskvi, da se od poetka sijenja vre po-
kreti velikih njemakih formacija preko Madarske i
da se vre uz prista:ga~_;t!l~d~a.._rs~e_j rumunjske vlade;
da 6e trupe biti smje!tene privremeno u junoj Ru-
munjskoj, a da je razlog pokreta tenja da se Eriglezi
definitivno izbac_e iz Grke... Njemake trupe su takQ
opremljen.e, da mogu odgovoriti svakom zadatku u
Podunavlju i svim eventualnostima, bez obzira _na to,
s koje strane dolaze. Te su pripreme uperene iskljuivo
protiv Engleza u - Grkoj, a ne protiv koje od balkan
skih drava, ukljuujui tu i Tursku; u razgovorima
s Kremljem treba da zauzme rezerviran stav; u sluaiu
slubenih upita od strane Kremlja, treba ih uptltiti da
' se za to obrate na Berlin ili, pak, izbjei direktne odgo-
vore, navodei opCenitosti; mogu odgovarati i to, da u
Berlinu raspolau s informacijama, da se engleske
trupe i dalje pojaavajU u Gr~koj, a mogu se spomenuti
i saveznike operacije protiv Soluna iz Prvog svjetskog
rata.
Zaprijetila je tako opasnost nacistike invazije na
Balkan: i to Jugoslaviji, Grkoj i Turskoj-. Turskom.
predsjedniku republike InOniiu uputio je Churchill 21.
sijenja slijedeu poruku:

Opasnost, koja sve vile pTijeti Turskoj i engleskim


inte,.esima, gospodine Predsjednie, navodi m e d Vam
se direktno obratim. Obavijeten. sam iz pouz og iz-
tora, da se Nijemci rasporeuju po bugarskim aerodro-
mima. Prip,.emaju se smje!thji za njih i za osoblje, a
nekoliko ih je hiljada ve .stiglo, da pripremi dolazak

135
gtavnine. Do tog ;e doJio uz punu suglasnost bugarske
avijacije i, bez ikakve sumnje, bugarske vlade. Doskora,
moda za nekoliko tjedana, zapoet e dolazak njema-
kih trupa i eskadrHa u B~9iz.TSku.' Avioni e imati samo
da odlete sa svojih baza " Rumunjsko;, do baza, koje se
pripremaju za njih u Bugarskoj, i prema tome e biti u
mogunosti da odmah stupe u akciju. Tako e - ukoliko
ne obeate Nijemcima, da ne ete prijei u napad protiv
Bugarske ili njihovih trupa, koje mariraju kroz Bugar-
tku - oni iste noi bombardirati CaTigTad i Jedrene , kao
i vae trupe u Trakiji. Ne t-reba ni -rei, da e nast~j_ati da
zauzmu Solun be~ otpo_ra.. .da .bi .prisiTHCGTR.e da sklope
mir s Italijom i da im ustupe baze u Grkoj i na oto-
cima, ime bi ugrozili vezu izmeu naih armija u Egiptu
i tuTske vojske. Oni bi sprijeili naoj mornaTici da ue
tc. Smirnu, potpuno bi kontrolirali izlaz iz DaTdanela i
tako okruili evropski dio T uTSke s tri strane. To bi
olakalO njihov napad na Aleksandriju i Egipat.
Poznato mi je, go$podine Predsjr?dnie, da bi Turska,
ugroena ovakvom smrtnom opasnou, objavila Tat. J er
zat_o dati neprijatelju ogTomnu prednost da postane go-
spodar bugarskih aerodroma - bez i jednog ispaljenog
metka i bez ikakvog protesta?
N jemaka se doista sprema, da na granicama TuTske
ponovi isti manev ar, koji je izvrila na granicama F,ran-
cus_k.~ \1- tTavnju i svibnju 1940. Ali ovog puta N jemaka
ima. :umjesto neo dluni h i pTeplaenih drava: Danske,
Holandije i Belgije, sauesnika i nekadanjeg saveznika,
koji svakako ne eli, a nije nik ada ni bio u mogunosti,
da ;oj se suprotstavi. Sve se to, ponavljam, moe oboriti
n4 n u veljai i oujku; put e Nijemcima stajati otvo-
ren1 a i ne upotrebe trupe v ee vrijednosti, i to od
a~a. kad bugarski aerodromi budu spremni da prime
n;emaku atJijaciju i kad ih posjedne osoblje kako ono
koje leti, tako ,i ono tehniko na zemlji. Hoemo li pri-

136
nutvovati, mirno i skrtenih ruku, metodik9m provo-
enju priprema, koje se vre za taj smrtni udarac?
Cini mi se, da bi bili veliki krivci pred naim naro-
dima, kad bi propustili da poduzmemo te najobinije
mjere q_preza i predvianja. I inae smo dugo ekali.
Zbog toga vam predlaem, gospodine Predsjednie,
da radi odbrane Turske zajedno done~emo odluke poput
onih, koje Nijemci provode na bugarskim aerodromima.
Moja bi vlada elila da uputi u Tursku, im ova bude
spremna da ih primi, najmanje deset grupa lovaca i bom-
bardera povrh onih pet, koji se sad nalaze u akciji u
Grkoj. U sluaju da Grka budepobijeena ili da ka-
pitulira, uputili bismo i tih pet na turske aerodrome; da-
lje, vodit emo rat u zraku sa sve jaim snagama i avi-
onima sve boljeg kvaliteta. Tako emo pruiti turskoj
vojsci dopunsku podrku u avionima, koja joj je potre-
bna, da bi mogla razviti i odrati u potpunosti svoj do-
bro poznati presti.
Ali, jo bolje, kad se naJe qrupe aviona budu smje-
stiie na svojim aerodromima, Turska e biti u stanju da
ugroava rumun.1ska petrolejska polja, u sluaju da Ni-
jemci ostvare bilo kakvu penetraciju u BUgarsku ili da
odmah ne povuku avijatiki personal, koji su tamo ve
smjestili. Obvezujemo se, da ne emo poduzimati tu
operaciju, polazei s vaih baza, tako dugo, dok ne do-
bijemo vaJ pristanak.
To nije sve. Dranje je Rusije nepouzdane, i mi se
nadamo, da e ipak ostati lojalno i prijateljsko. Nita je
ne e toliko suzdrati od toga da pomae Njemut:!eu. ko-
liko prisustvo snanih formacija bombardeHt 1t Turskoj,
koji bi mooli da iz Turske napadaju petrolejbka polja u
Baku. Veliki je dio njene poljoprivrede oviso.n ,,d tih
izvora i niihovo bi 'unitenje prouzrokovalo kod nje glad
u zabrinjavajuem obfmu.

137
Tako bi Turska, zatiena u zraku., imala moda mo-
gunost da sprijei, s jedne strane, Njemaku. da provali
u. Bugarsku. i zagospodari Grkom a. s druge strane, da
dri u. ravnotei ruski strah od njemakih annija. Ne
smijemo izgubiti ni jednog sata, ako elimo da ouvamo
ovu bitnu poziciju i po primitku Vaeg pristanka vlada
e Njegova Velianstva izdati potrebne naredbe, da na!
personal, koji bi pripremio teren - u. unifo-rmi ili tt. ci-
vilu, ve kako elite - odmah poe u Tursku.
Osim toga, spremni smo da vam Poaljemo protuavi-
onskih topova, koji se sad nalaze u Egiptu iLi su na pu.tu
u Egipat. Uz njih emo vam poslati i osoblje, koje ih pJ-
sluuje, u uniformi, ako elite, ili preobueno kao in-
struktore.
Sve ostale dispozicije, koje su bile predmet izmjene
gledita s maralo'm akmakom, podrazumijevajui one,
koje se odnose na ratnu mornaricu, bit e provedene u
odgovarajue vrijeme.
Pobjede, koje smo izvojevali u Libiji, omoguit e
nam da pruimo Turskoj pomo, daleko hitniju i nepo-
sredniju, u sluaju ako nae dvije zemlje postanu. savez-
nici u ratu; suraivat emo zajedno i upotrebit emo
nau snagu u pora$tu da pomognemo vae hrabre
armije.47
,Jedina politika ili riada u ovoj fazi rata, koji se
stalno irio, za Englesku sastojala se u donoenju plana
o hitnom povezivanju snaga Jugoslavije, Grke i Tur-
>Oke na strani Velike Britanije. To smo sad pokuali
uiniti, veli Churchill. Engleska pomo Grkoj nakon
napada faistike Italije bila je ograniena na nekoliko
eskadrila iz Egipta. Zatim su Grkoj ponudili tehnike
jedinice, to su Grci odbili. U treoj fazi, kad je izgle-
.47 III, str. 30.-32. To je samo jedan od Churchillovih poku-
bja da uvue Tursku u rat na strani Londona.

l3R
dalo mogue da Osma armija u Africi obrazuje oko
nenghazija solidnu bonu poziciju i da se u Egiptu
stvori to je mogue snanija strateka rezerva za ma-
nevriranje, doao je i rDjesec veljaa ,1941. god., kad su
njemake namjere na Balkanu ve postale oite.
Usprkos pobjedama Osme armije vojni i diplomat-
ski problemi Bliskog Istoka bili su tako sloeni, a ge-
neral Wavel tako optereen poslovima, da je kabinet
odluio da poalje u Kairo ministra vanjskih poslova
(dravnog sekretara) Antony Edena i efa imperijalnog
taba generala Dilla, da usklade politiku Londona s ta-
monjim glavnim komandantima, a zatim da pou u
Atenu i Ankaru s nastojanjem, da utjeu na Grku,
Tursku i Jugoslaviju da se ostvari pod vodstvom Ve-
like Britanije zajedniki front na Balkanu protiv Nje-
make.
Eden mu je po dolasku odmah telegrafirao iz Kaira,
da e Wavel uskoro raspolagati sa slijedeim Snaga-
ma za Grku: jednom oklopnom brigadom i" novo-ze-
landskom divizijom; njima e slijediti jedna poljska
brigada, jedna australijska divizija, druga oklopna bri-
gada, ako je potrebno, i druga australijska divizija.
Eden je s 'nnlom, Wavelom i dr.ugima odletio u Ate-
nu (22. veljae) i tamo konferirao s grkim kraljem i
vladom. Kralj je odmah u poetku audijencije upitao
Edena, da li bi htio da razgovara s predsjednikom
vlade. Eden je objasnio kralju, da bi to nerado uinio,
jer eli, da se pregovori vode iskljuivo na vojnoj bazi,
i da bi eventualna pomo Engleske Grkoj trebala doi
iz vojno-stratekih a ne politikih razloga. Kralj je
meutim ostao kod svoga i Eden je na kraju pristao i
razgovarao . s predsjednikom vlade. Predsjednik ga je
upoznao s deklaracijom grke vlade, u kojoj se kae,
da je grka vlada vrsto odluila, da se kao vjeran sa-
veznik bori svim svojim snagama do konane .po~jede;

139
da se ta njena odluka ne odnosi samo na ItaUju, nego i
na svaki sluaj njemake agresije; da Grka dri na
bugarskoj granici tri divizije i da se prema tome po-
stavlja tehniki problem, koja pojaanja tr..eba poslati,
da bi se omoguilo grkoj vojsci da prui otpor Ni-
jemcima; da e Grka, bez obzira na to, da li e morati
raunati samo sa svojim snagama ili ne, braniti svoj
nacionalni teri torij.
Poslije sastanka tabova i drugih konferencija, Eden
je poslao telegram Churchillu, u kojem javlja da je 23.
veljae postigao sporazum s grkom vladom u svim
tokama. Upitao je, navodi u telegramu, grkog pred-
sjednika vlade na kraju konferencije, da !i e grka
vlada pozdraviti dolazak engleskih trupa u Grku u
onom broju, koji je sporazumom predvien, i pod onim
uvjetima, koje su postavili. Grki mu je ministar pred-
sjednik odgovorio, da prima englesku ponudu sa za-
hvalnou i da prima sve detaljnije odredbe, u kojima
je bio postignut sporazum izmeu oba generaltaba.
Predsjednik je vlade jo jednom potvrdio rijeenost
Grke, da se brani od Nijemaca i izrazio bojazan vlade,
da e engleska pomo, ako ne bude dOvoljna, samo ubr-
zati njemaki napadaj, ostavljajui po strani sumnjivo
i nepouzdano dranje Turske i Jugoslavije.
Sad je- nastupio trenutak, kad smo morali odgovoriti
na pitanje: da li poslati u Grku trupe ili ne - pie
dalje Churchill. Ovaj sudbonosni korak bio je potreban
ne samo zbog toga, da pomognemo- Grkoj, nego i zato,
da se (u interesu Velike Britanije) stvori zajedniki
front protiv Nijemaca na Balkanu, koji bi obuhvatio
Jugoslaviju, Tut:sku i Grku, a taj front ne bi ostao bez
utjecaja na Sovjetski savez.
Ono, to je Velika Britanija bila u stanju da po-
alje, nije bilo dovoljno da odlui ishod dogaaja i bor-
bi na Balkanu. Namjera je Londona bila u tome; da

140
otpo~ne i organiZira zajedniku akciju - veli Chur~
chill. Izgledalo je, da bi Hitler, u sluaju da su Jugosla-
vija, Grka i Turska ile zajedno, bio prisiljen da se
odlui: Ili da Jugoslaviju i Balkan ostavi na miru, ili
da se u znatnoj mjeri angaira u borbi s naim zajedn!
kim snagama, a u tom bi se sluaju, prema Churchi-
llovom miljenju, na Balkanu stvorio vaniji front.
London jo nije znao, da je Hitler ve bio _odluio
da izvri svoju invaziju gigantskih razmjera na So-
vjetski savez.
Izvjetaj Edena o razgovorima s Turcima nije bio
ohrabrujui. Turci su bili svijesni opasnosti, koja im
prijeti, ali su istovremeno opravdano uviali, da engle-
ske snage, koje bi eventualno dobili, ne bi bile dovoij::1e.
Eden je Churchillu uputio izvjetaj o razgovorima
s predsjednikom vlade, ministrom vanjskih poslova i
mar.alom Cakmakom. Turci, veli Eden, vjeruJU, d:l. foe
moi zadrati Nijemce neko stanovito vrijeme; Izjav~
ljuju da su spremni da usklade svoju djelatnost s jugo-
slavenskom vladom, od koje su, meutim, do sada do-
bili samo neodreen odgovor na prijedlog o zajedni-
koj akciji; zabrinuti su zbog eventualnog ruskog na-
pada, ako uu u rat s Njemakom.
l. oujka njemaka je vojska preko Dunava zapo~
ela ulaziti u Bugarsku. Bugari su mobilizirali i zauzeli
poloaje du grke granice. Dolo je do opeg pokreta
njemakih snaga u pravCu juga uz pomo Bugara. Su~
tradan su Eden i Dill doli iz Ankare ponovo u Atenu
t zapoeli nove razgovore s Grcima.
Jugoslavija je sve vie ulazila u vode Osovine.-----
Krajem sijenja, dodue, doao je u Beo~r.td lini
Rooseveltov priiateli. pukovnik Donovan (kasnije ef
obavjetajne slube USA) sa zadatkom, da ispita raspo-
loenJe na jugoistoku Evrope. On je posjetio keza
Pavla i druge. Pavle je odbio da primi posjetu Edena.

lh
Poslije pristupa Bugarske Trojnom . paktu (l. oujka)
doao je red na Jugoslaviju, ~ 4. oujka je Pavle kriC?!fi.
napustio Beograd i otputovao u Bercht"esgaden. Tamo
je preuzeo obavezu, da Jugoslavija pristupi ___Troi!lo~
paktu.
S Maarskom je Jugoslavija potpisala ugovor o
nenapadanju god. 1940., ali je upravo Maarska po-
sluila Hitleru kao put za napad na Jugoslaviju u trav-
nju 1941. god. Madarski je predsjednik vlade grof Te-'
leki, dodue, nastojao, da ouva Maarskoj stanovitu
slobodu akcije, jer nije bio nipoto uvjeren u to, da je
pobjeda Njemake sigurna. Inicijativu mu je uzeo iz
ruku maarski generaltab, iji je ef general Werth,
porijeklom Nijemac, na svoju ruku sklopio sporazum
s njemakom vrhovnom komandom iza lea maarske
vlade. Na toj su bazi bili izraeni detalji o prolazu
njemakih trupa preko maarskog terito:rija. Teleki je
protestirao protiv Werthovog postupka i kasnije (2.
travnja), kad je primio telegram maarskog po;d.mika
iz Londona, u kojem ga je ovaj obavjetavao, da ga je
englesko ministarstvo vanjskih poslova slubeno izvi-
jestilo, da Maarska moe raunati s objavom rata od
strane Velike Britanije, ako uzme bilo kakvog uea
u pohodu protiv Jugoslavije, Teleki nije znao kuda e:
na vijest, da su njemake trupe prele maarsku gra-
nicu, poinio je samoubistvo.
Vratimo se Jugoslaviji. Vlada CvetkoJi-~faek
srljala je u propast, jer je nezadovol{'s~w.....;~~"::-:~'1
rodnih masa sve vie raslo. Konano j 25. o a 1941.\
pristupila u Beu Trojnom paktu. Sam va dana as-
nije val naro:dnog ogorenja zbacio je vladu i kneza
Pavla, koji se odmah izgubio iz Jugoslavije. U gole~
demonstracijama u Beogradu KPJ je dominirala i tra-
ti.JA~korjenite reforme u unutranjoj i odluniju akciju
n~i>odr~ju,.:;.~~:ke_~;~;~_l;~-!.~~~i istovremeno duh
142
narodnog otpora. Dolo je do formiranja vlade generala
Simovia_1 koja je pod pritiskom narodnih masa, pred-
voenih KPJ, morala dati izvjesne sloi.>od~.
Churchill je tog istog dana uputio slijedei telegram
Edenu:
. "S obzif'Om na dravni udar u STbiji bilo bi dobro,
dJ obojica (Eden i Dill) ostanete na licu mjesta u KaiTu,
da pt'atite dogaaje. Sad je prikladna prilika, da se Tur-
ska uvue u zajedniki front na Balkanu, koji treba
stvoriti. Ne bi bilo mogue da sazovete sve zainteresirane
na konferenciju na Cipru ili da odete u Beograd, kad se
upoznate sa situacijom? U meuvremenu poduzimamo
.we, to je u naoj moi, i nastavljamo da prednja-
imo.-ts
Telegrafirao je i predsjedniku Turske replblike:
Ekselencijo, dramatski dogaaji, koji se odvijaju u
Beogradu i u itavo; Jugoslavi;i, predstavl;a;u moda
na;bol;u .ansu, da se Ni;emci spri;ee da izvr.e invazi;u
na Balkan. Nesumnjivo ;e do.ao as, da se formira front.
pred ko.jim e Ni;emci okli;evati. Traio sam telegramom
od pTeds;ednika Roosevelta da proiri pravo snabdi;e-
uania amerikim liferaci;ama na sve one drave, ko;e
prua;u otpor Ni;emcima na Istoku. Zatraio.sam od gos-
podina Edena i generala Dilla, da razmotre sve mogue
m;ere za za;edniku sigurnost. 4 n
O tim danima u Beogradu <;burchill pie slijedee.!
Narod s kojim se dotad loe upravljalo i vladalo.
i koji je dugo vremena muen milju da ga varaju,
doveden do nemoi uputio je odvaan i herojski izazov
~49. Churchill je 27. mart u Jugoslaviji potpuno krivo
prikazao. Taj datum predstavlja za njega samo pu avijatikih
oricira oko general~ Simovia i pukovnika Mi.rkovia, a karaklc-
rist:ino je da KP.J za njega u tim danima uope ne postoj i!
48 III, str. t.f9.

143
tiranu i osvajau, koji se nalazio na vrhuncu svoje moi.
Hitlera je to pogodilo u !ivac i bio je obuzet onim gre
vitim bjesnilom, koji je kod njega imao za posljedicu
gubljenje razuma, kod ega se katkad b.1.cao u naj
kobnije pothvate. Mjesec dana kasnije, umtri,,~i se, iz.
javio je Schulenburgu, njemakom ambasadoru u Ru-
siji: Do jugoslavenskog udarca dolo je Iznenada. Kad
sam primio tu vijest 27. oujka izjutra, rni~liJ sam, da
se radi o ali. Ali u nastupu bijesa, Hitler je sazvao
njemako vojno vodstvo. Goering, Keitel J Jod! bili su
prisutni, a Ribbentrop je doao kasnije.a
Hitler je u uvodu prikazao prisutmma situaciju.
naStalu dravnim udarom u Jugoslaviji, i postavio lvt"..
dnju, da je Jugoslavija tavljala nepouzdani faktor
u predstojeoj akcij!_ ~a!i~aJ.i _ (ifr.~ . za napad na
Grku) a osobito za k niju- a1C'Cijli -.Ba.rbarCissas (!ifra
za invaziju na Sovjetski savez).
Filhrer je odluio, da se poduzmu- ne ekajui G
eventualne izjave lojalnosti nove vlade- sve potrebne
m jere, da se Jugoslavija rask omada i vojno i kao
dravna tvorev;na. Vanjsko-politiki ne e se upuivati
nikakti upiti ili ultimatumi. Uvjeravanja. jugoslavenske
vlade, kojima se ubudue ipak ne moe vjerovCJ.ti, uzet
ten- o na zncinje. Prei emo u napad, im pripremimo za
to potrebna sredstva i trupe.
Vano je, da se Tadi to je mogue bre. Pokuat
Emo, da susjedne drave sudjeluju na odgovarajui
11a n. Vojnu pomo protiv same Jugoslavije treba tTa-
iiti od Italije, Madarske i, u stan.ovit?j mjeri, fid Bu-
garske. PufY!.unjsko.i pripada, uglavnom, zadaa za!tit
prema Rusiji. Bugarski i madarski poslanik su ve o
tome obavijeteni. Duceu e se poslati poruka joJ u toku
_gg na.

144
Politiki je osobito vano, da se na Jugo:siaviju U:dari
neumoljivom otrinom i da se vojnostTateki provede
njeno razbijanje u strelovitom pothvatu. Na taj bi se
nain Turska zaplaila u dovoljnoj mjeri, a na povoljni
nain utjecalo bi se i na kasniji pohod protiv Grke.:>t

Eden je ostao u Ateni, a general Dill je otputovao


u Beograd na pregovore s vladom generala Simovia.
Dillu je Churchill uputio slijedei telegram:
Mnotvo detalja nam pokazuje, da je u toku pre-
grupacija protiv Jugoslavije. Dobiti na vremenu prema
Nijemcima znai izgubiti ga protiv Talijana. Nita ne bi
trebalo sprijeiti Jugoslavene, da u najkrae vrijeme
Tazviju sve svoje snage protiv ovih posljednjih. To je
za njih jedini nain da postignu poetni uspjeh od ve-
like vanosti i da u kratko vrijeme dobiju u ruke velike
koliine materijala.Q"s2

Za nekoliko sati ne mogu se ispraviti pogreke od


vie godrna =--Pie- dalje- Churchiil. - Kad je jeci nom
})r'Oloprvo oduevljenje, itav je svijet u Beogradu
spoznao, da je kucnuo as poraza i smrti i da se ne moe
bogzna to poduzeti da bi se izbj;gla zla sudbina, k"Jja ih
oekuje. Generaltab je uputio u Sloveniju i Hrvatsku
trupe, tako da prividno ouva unutranju koheziju
drave. Sad se moglo pristupiti mobilizaciji vojske, ali
nije postojao nikakav strateki plan. Dill je zatekao
kod vladinih krugova u Beogradu samo zbrku i nemo.
U spTkos svim mojim naporima- pisao je 1. travnja
u svom izvjetaju Edenu ~ nisam uspio skloniti mmi-
stra predsjednika da Vas primi u to kraem roku.
Otvoreno mi je stavio na znanje, da je jugoslav~2n:;,ka

!Sl III, str. l44.


!S2 III, str. 152.

10 Dru~ri avjetski rat 145


vlada~ u prvom Tedu zbog bojazni od Teperktuija n.g
unutTanjem planu~ rijeena da ne podUzima r:.ikakve
mjef'e~ koje bi Njemaka mogla smat1ati. kao provo-
kaciju.c
U istom asu Njemaka je itavu snagu, koju je mo-
gla skupiti u tom sektoru, spustila poput lavine na Ju-
goslaviju.c53
4. travnja Dill je poslao potpun izvjetaj o svojoj
misiji u Beogradu, i iz njega se razabire, da su jugo-
slavenski nllni.stri bili daleko od toga, da uope vjeruju,
da neposredno predstoji napadaj na Jugoslaviju. Prema
njihovim planovima i izjavama izgledalo je tako, kao.
da imaju mjesece pred sobom da biraju izmeu rata
i mira s Njemakom!
Nakon to je ekao tjedan dana~ StaliiJ:l_j_e donio
odluku da uini jednu gestu: njegovi shibeni predstav-
nici vodili su pregovore s Milanom Gayriloviem, jugo-
slavenskim poslani.k.om u MOSkvi, i misijom, koju su
poslali iz Beograda. Mogli su u poetku zabiljeiti mali
napredak. Meutim, u noi od 5. na 6. travnja Jugosla-
vene su imenada pozvali u Kremlj i odveli ih do samog
Staljina. On im je predloio projekt o paktu, priprem-
ljen za potpis. Posao su brzo svrili. U ugovoru se So-
'ietski savez_ obayez:uje. __ d,a_e _potivati ~visnost.
suvet.ehltet i teritorijalni integritet Jugoslavije i u slu-
a~u da Jugoslavija bude napadnnta, Sovjetski savez e
zauzeti Jugoslaviji nakloni stav, utemeljen na odnosima
prijateljstva, koji postoje izmeu te dvije zemlje.. To
je u svakom sluaju bilo ljubazno- ~ajgnmsko kreve
ljenje._ Gavrilovi je sve do zOre oStao sim sa Staljinom,
da s njim raSpravi pitanje vojnih liferacija. Njihovi su
razgovori zavrili, kad su Nij~~ -preli u napad.cM
~ Ill, str. 153.
. ~. ., III, str. 154.-155.

146
'+~~ trav~a.....&$~ :--:- pie Churchill -. njemaki su
se boml:ia-r en POJ8Vlli _:Qa.A..-..B.eogradom,, Uzletaju_i u
uzastopnim valoviffi<i s aerodroma, koje su Nijemci za-
uzeli u bllzini B~kureta, Nijemci su izvrili napad na
jugoslavensku prijestolnicu, i nastavljali sistematski
s napadom tri dana. Letei iznad krovova, bez boj azni
da postoji ne.k~ protuavionska odbrana, nesmilje~
Wlili__RQ~d}\. Taj su napadaj Nijemci nazvali ~z-1
t:Jaa o.e_eracfjal Kad je 8. travnja ~iina konano zav- 1
!_c!_a!a gfaaOm, vie od 17.000__ st~u'!-ovnika lealo j e
mrtyo pc;> u~icama ili bilo zasuto- i-uevinama. Pobjes-
D}eie ~vijei-1, koje su pobjegle iz zoolokog vrta iz
razorenih kaveza, lutale su u toffi uasu od dima i
12famena. Ranjeria je roda epajui prolazila pokraj
gTavnog beogradskog hotela, pretvorenog u eravicu~
Jedan je izbezumljeni medvjed, nita ne razumijeva-
jui, prolazio tim paklom i sputao se polaganim. i
nespretnim korakom prema Dunavu. Postojao je i
~rug~ -~~:_.~j~d, koji nije kod toga nita razumio. 5 1:i
U meuvremenu je japanska vlada odluila, da u
Evropu poalje svog ministra vanjskih poslova: Josuke
Macuoku. Ve su poslije Nove godine poele stizati
uznemirujue vijesti iz Japana. Japanska je flota,
naime, poveala svoju aktivnost du obala june Inda-
kine, a govorkalo se, da se japanski ratni brodovi na-
laze u lukama .Saigona i u Sijamskom zaljevu. Posre-
dovanjem japanske vlade 31. sijenja bilo je zaklju-
eno primirJe izmeu vlade u Vichyju i Sijama. Pro-
nosili su se glasovi, da e rjeavanje tog graninog
spora predstavljati uvod za stupanje u rat Japana na
strani Osovine. ~ijemci su istovremeno pojaavali
svoj pritisak na japansku vladu, da napadne Veliku
Britaniju u Singaporu.

55 III; str. 155. Taj drugi medvjed.- - je Staljin.

147
Uskoro je Churchill saznao za neku uznemirenost
u japanskoj ambasadi u Londonu i tamonjoj koloniji
Japanaca. Oigledno uzbueni, Japanci su otvoreno
raspravljali o tome, kako e uskoro morati. napustiti
London i Englesku. Odjednom je uznemirenost iezla.
Posjetio ga je jednog dana japanski ambasador u Lon-
donu igemicu, i Churchill mu je tom prilikom rekao,
da su prijateljski odnosi izmeu Velike Britanije i Ja-
pana stari i tradicionalni; da Japan ne moe oekivati
od Londona da odobri ono to se dogaa u Kini; da je
Velika B~itanija sauvala usprkos tome stav neutral-
nosti;~ da ne- eli da napadne Japan; nego naprotiv, hoe
da s njim ivi u mirU l" blagostanju i da bi bila velika
nesrea, kad b(se Japan zaratio s Velikom Britanijom
i Sjedinjenim Dravama.
Ambasador mu je odgovorio, da Ja_pan nema uope
nami ere da napadne Englesku ili USA i da ne eli da bude
uvuen u sukob s bilo kojom drUgom zemljom; da ne
e napasti ni A~s~raliju ni Singapore ni holandskU
,ISfonU- Indiju; da je jedino, na to se Japan ali, stav
LOndona prema Kini, koji poveava japanske tekoe.
Nekoliko dana kasnije, 4. oujka, Sigemicu je po-
novo posjetio Churchilla i saopio mu, oito po direk-
tivi vlade u Tokiju, da japanska vlada arko eli, da
je ne uvuku u rat i da odri dobre odnose s Velikom
Britanijom; protumaio je Trojni pakt kao instrument
mira. koji je sklopljen jedino iz elje Japana da ogra-
nii sukob.

Njemaka vrhovna komanda vrila je u to vrijeme


u Tokiju snaan pritisak na japansku vladu i podvla-
ila, da je potrebno da Japan poalje svoje oruane
snae'e u Malaju i holandsku Istonu Indiju, ne obazi-
rui se na to, da se amerike pacifike vojne baze

148
nalaze u boku Japana, da kratko i jasno napadnu
Malaju i Singapore, a da ne vode rauna o USA.
Japanci su obratno zastupali gledite, da ne moe
doi ni do kakvog poteza u pravcu juga, dok pitanje
Pacifika ne rijei napadom na USA ili sporazumom.
Iz sloenog zbivanja u Japanu iskristalizirale su se
tri vane odluke: da se poalje u Evropu ministar
vanjskih poslova Macuoka, da bi se na licu mjesta
informirao o izgledima Njemake u ratu protiv Velike i
Britanije- (pitap.je invazije u prvom redu), da se vojnom
vodstvu cfa]u SlobOdne rUke- u pripremi planova za
operacije protiv baza na Pacifiku (Pearl Harbor), -
protiv Filipina, holandske Istone Indije i Malaje;
tree, da se u Washington poalje admiral Nomura kao
neki liberal, da ispita mogunosti za opi sporazum
~ l)' SA._ na Pacifiku.
U razgovorima Macuoke u Berlinu s Hitlerom i
Ribbentropom, Nijemci su nastojali da uvjere Japan
u potrebu ulaska u rat protiv Velike Britanije na strani
Njemake; priznali su, da nisu sigurni u Sovjetski savez
i izrazili nadu da ~ izbjel"StiKOb sa OSA.
Macuoka nije dobio nikakav odgovor na pitanje,
da li ikada Njetnaka namjerava da izvri iskrcavanje
na britanske otoke i kakva je momentano priroda nje-
mako-sovjetskih odnosa.
Macuoka je posjetio i Rim a na povratku mu je
Churchill uputio pismo, koje ~lasi ovako:
Uzimam slobodu, da Vam podvuem nekoliko pi-
tanja, za koja mi izgleda da zasluuju panju japanske
vlade i japanskog na-roda.
ti: Da li je Njemaka, koja ne posjeduje premo na
m'oru i nad e?igleskim z-ranim prostorom p-reko dana,
sposobna da izvri Invaziju i osvoji Veliku Britaniju u
proljee, ljeto ili jese.n god. 1941.? Da li e to pokuati?

149
Nije li vie u interesu Japana da saeka, dok se ta pi-
tanja ne rijee sama od sebe?
.2. Da li e njemaki napadaj na engleski pomorski
saobraaj biti d0"11oljno jak, da onemogui da amerika
pomo stigne do engleskih obala, dok Velika Britanija
i U SA ne preurede svoje industrije na ratnu proiz-
vodnju?
3. Da li je pristup Japana Trojnom paktu uinio in-
tervenciju USA u sadanjem sukobu vjerojatnijem ili ne?
4. Ako USA uu u rat~a strani Velike Britanije, a
Japan prie silama Osovine, ne e li nadmo na moru
dviju anglosaksonskih zemalja omoguiti im da obrau
naju sa silama Osovine u Evropi, prije nego to se zajed-
nik:m snagama okrenu prema Japanu?
5. Da li je Italija od koristi ili na teret Njemakoj?
Da li 11.J~na mornariCa ifiia toliku vrijednost na moru
kao na papiru? I da li je njena vrijednost ak na papiru
tolika, ko 1ika je nekad bila?
6. Hoe li engleske zrane snage biti nadmone nad
njemakima prije svretka 1941. god., a stei daleko.
veu nadmo prije isteka 1942. god.?
7. Hoe li niz zemalja, koje Gestapo i njemaka
vojska dre pod jarmom, voljeti Nijemce vie ili manje
kako godine budu prolazile?.
8. Da li je tono, da e proizvodnja elika u SAD. u
toku god. 1941. iznositi 75 milijuna tona elika, a u
Velikoj Britaniji oko 12 i pol milijuna, to ukupno iznosi
90 milijuna tona? Dogodi li se, da Njemaka bude pora-
ena, kao to se to dogodilo proliput, ne e li sedam
~ili.ju_na tona elika, !to ga proizvodi Japan, biti nedo-
voljno za rat, koji bi stim morao voditi?
Odgovorom na ova pitanja Japan moe izbjei oz-
biljnu katastrofu i ostvariti znatno pobolj!anje u svojim
_odriusima s te dvije pomorske velesile Zapada. 6 '
5& III, str. 1'67.-168.

150
Macuoka se vratio u J a pan preko Moskve trans-
sibirskom eljeznicom. U Moskvi je imao duge razgo-
vore sa Staljinom i Molotovom. Poslije razgovora u
Berlinu i Moskvi Macuoka se osjetio blii Molotovu
nego Ribbentropu. U trenutku, kad se odluivalo o
sudbini velesila, Njemaka je traila od Japana da
uini gest, koji se vie ne bi mogao opozvati: da se za-
rati s Velikom Britanijom. Rusija, naprotiv, traila je
o--1 niee:'3 ~amo to, da dobije na vremenu, da saeka i
vidi, to e se dogoditi. Macuoka nije mogao znati, to e
izai iz njemako-sovjetskih odnosa. S druge strane,
on nije bio raspoloen da svoju zemlju uvue u neku
odlunu akciju. Zbog toga je daleko vie volio, da sa
Sovjetskim savezom zakljui ugovor o nenapadanju,
koji je u najmanju ruku ostavljao dovoljno vremena,
da se dogaaji odigraju.
Tied~n dana ~_ak?!! l).apada ~jemake na Sovjetski
savez, 2S:'l1Pilja, fip'anska je vlada odrala __ sjedn.icu i
poloaj Macuokin u vladi bio je teko uzdrman, jer
o svemu tome nije nita znao. Konano je bio prisiljen
da preda ostavku.
MeUtim, da se vratimo Grkoj.
Engleski je ekspedicioni korpus u Grkoj bio sas-
tavljen, po redu iskrcavanja, od Prve engleske oklopne
brigade, jedne novozelandske divizije i este austra-
lijske divizije. One su bile potpuno kompletirane i
imale su maksimum borbene moi. Poljska brigada i
Sedm-a australijska divizija imale su stii kasnije.
Pokret je zapoeo 5. oujka i korpus je imao zadatak
da zaposjedne liniju Haliakmona, koja je prolazila od
ua te rijeke i prelazila du Verije i Edese do jugo-
slavenske granice. Engleske su se snage tre]:)ale priklju-
iti grkim trupama, rasporeenim na toin frontu, i
sve te snage bile su pod komandom engleskog generala
Wilsona.

151
Grke trupe na tom sektoru, prema Churchillu, bile
su znatno slabije od pet dobrih divizija, koje je. u po-
etku obeao general Papagos. Glavnina grkih trupa
nalazila se rasporeena na fronti u Albaniji prema Be-
ratu i Valoni i one su upravo odbile ofanzivu, koju su
Talijani zapoeli 9. oujka.Ostatak trupa (3 divizije i
zatitne trupe) nalazio se u Makedoniji, i Papagos
nije pristajao, da se te. snage povuku s tog sektora.
U oujku su engleske zrane snage u Grkoj iznosile
sedam grupa (80 borbenih aviona), i njihovu je akciju
znatno oteavala nestaica terena za ateriranje. Dvije
engleske grupe operirate su u Albaniji.
Izvoenje napada na juni dio ~ugoslavije - prema
Churchillovom prikazu operacija - Hitler je povjerio
Dvanaestoj njemakoj armiji, koja je brojila 15 divi-
zija, od kojih 4 oklopne. Pet njemakih divizija, od
kojih tri oklopne, nadirale su u pravcu Atene. Lijevo
je krilo predstavljalo slabo mjesto haliakmonskih polo-
aja, budui da se ono moglo zaobii prodorom preko
j'!lnog dijela Jugoslavije. Veza Wilsona s jugosla-
venskim generaltabom bila je jako labava i jugosla-
venski plan i stepen priprema bili su nepoznati i En-
glezima i Grcima - pria dalje Churchill. Postojala je,
ipak, nada, da e Jugoslaveni uspjeti, da u teko pro-
laznim krajevima ~-u~_~slavij~ . Nijemci zastanu i tako
za stanovito vrijeme zaUStave prodiranje protivnika.
Ali se ta nada pokazala neosnovanom. General Papagos
je smatrao, da je nemogue povui trupe iz Albanije
u cilju p~tranja tog manevra zaobilaenja.
U Z?!~-~~Jtrav~~_a nj~f<!:lake su armije --~ayalile na
Jugostaviju i :Gt~ku. U isto-vrijefiieaoloje do tekog
nap.a:da n3. Pirej, u koine- sit se iskrcavali nai ekspedi-
cioni konvoji. Te je noi pristanite bilo skoro potptmo
uniteno zbog e~plOZije engleSkog__ bto.diLClan Fraser,
koji je. nosio -::wo tona eksploziva. Nijemci su imali
premo u zraku, a klju pomorskog problema nalazio
se na otoku Rodosu: trebalo je unititi neprijateljske
avionske baze na njemu; zato nisu Englezi imali
dovoljno snaga, a trebalo je kod toga raunati i s
tekim gubicima u brodovlju. Srea je za Engleze bilci
bar u tome, to je bitka s talijanskom flotom kod Mata-
pana dala Talijanima lekciju, koja ih je onesposobila
da upotrebe flotu sve do kraja godine. Da je sudjelo-
vala u akciji oko Grke, engleska mornarica ne bi j
mogla izvriti sloene operacije ukrcavanja i prebaci-
vanja trupa u Afriku.
Istovremeno s barbarskim napadom na Beograd
njemake su armije vrile koncentrini pritisak iz
raznih pravaca na jugoslavenske granice. Jugoslavenski
generaltab, urnje,st~ da_ .~~padne Talij.a~~ll' Albaniji
(Churchill j-e'OiO Miljenja, da bi mi na taj nain za-
dali Talijanima u Albaniji smrtni udarac),_ po1tu_ao je
braniti ;Hx:yat~~Y- j_,..Slo.veniju, t. j. itayU graninu li-
niju. Gl3Vne su jugoslavenske snage Nijemci brzo i
lako bacili prema jug~ -~.!!-.tr:.~ynja uli u __ Beograd. U
meuvremenu je njemaka Dyanaesta armija generala
Lista iz Bu~~!ske erodr!~-~!.~ti~ i Make..o.nij.u. Njeni
su dijeloVI zauzeli Bitolj i Janjinu, onemoguili na taj
nain svaku-~'cr-J--o.gosravena i Grka i odsjekli
jugoslav;nskoj vojsci svaku odstupnicu.
Jugosll!!ija je prva -~~~~l!r_a)Jl,_J ..sadj~_ ~o!!_l?_.red
na (}r!tu.. ~E!:i}g!eslg' eskpeq~~if?ni J~prpus .ve se nalazio
u njoj i u asu, "kad su Nijemci zapoeli napredovanje u
Grku, Prva britanska oklopna brigada nalazila se na
Vardaru, novozelandska na rijeci Haliakmonu, dok su
prvi dijelovi Seste australijske divizije tek pristizali.
8. travnja postalo je jasno, da se jugoslavenski otpor
lomi i da e lijevi bok haliakmonskog polo3ja biti
ubrzo ugroen. Da to sprijei, Wilson je hitno uputio
australijsku brigadu, kojoj se kasnije pridruila Prva

153
oklopna brigada, da zatvori prilaz od Bitolja. Razaranje
i dOsta uspjena bombardiranja engLeske avijacije za-
ustavljala su njemako prodiranje. 10. travnja zapoeo
je napad na zatitnicu. Grke divizije, koje su se nala-
zile u sastavu trupa generala Wilsona, poele su se
raspadati, i od tog trenutka snage engleskog ekspedici-
onog korpusa bile su preputene same sebi: prele su
u povlaenje, i idui dani bili su od odsudnog znaaja.
Wavel je 1.6. travnja, telegrafirao, da je Wilson imao
Tazgovor s Papagosom i da je Papagos izjavio, da je
grka vojska jako pritisnuta, da se zbog napadaja iz
zraka . teko snabdijeva .. Sloio se s povlaenjerry na
poloaje kod Termopila. Papagos je, isto tako, ponovio
svoj zahtjev, da se Englezi ukrcaju na brodove, da tako
potede Grku od razaranja. Englezi su se ukrcali, a
Grka se pred!'la 24. travnja.

Interesantno je pismo, koje je Churchill uputio en-


gleskom poslaniku u Beogradu Ronald Campbellu 13.
tra\inia 1941. Ono glasi ovako:
Uope ne e vie biti mogue poslati engleske ratne
brodove, engleske ili amerike trgovake Hi transportne
brodove u Jadransko more sjeverno od Valone zbog
avijacije. koja u prolom ratu protktino i nije postojala.
To bi dove!o samo do potapanja tih brodOVQ, i nitko
od toga ne bi imao koristi. Svi avioni, koje smo mogli
uputiti na jugoslavenski sektor ope?acija, ve se nalaze
na raspolaganju jugoslavenskom generaltabu posred-
stvom avijatikog marala d'Albiaca. Zasada ne moef1\.0
poslati druge. Sjeate se, da nam Jugoslaveni nisu pru-
i.Zi nikakvu. priliku, da im pomognemo i da su odbili
izradbu zajednikog plana akcije. Meutim, optube su
nepOtrebne, i preputqm Vaem sudu i ocjeni brigu, da
odredite njihov dio odgo'!-'ornosti u ovim loim vijestima.

154'
2. Ne vidimo zato bi kralj Hi vlada bili prisiljeni
da napuste zemlju, koja je t{lko prostrana, brdovita i
p~_na _ljudi pod orujem. Njemaki se tankovi mogu
neosporno kretati du cesta i putova, ali je potrebna
pj_e_adija, da bi se svladale srpske armije. A tada e se
u1azati prilika, da se tuku Nijemci. Bez svake sumnje
mladi kralj i ministri trebali bi sudjelovati ue tom pot-
hvatu. Meutim, ako bi kralj ili koja osoba iz njegove
pratnje bili prisiljeni da napuste zemlju, a ne bi im se
mogao poslati avion, poslat emo jednu engiesku pod-
mornicu u Kotor ili na koje drugo mjesto u blizini.
' 3. Osim uspjene odbrane planinskih predjela, dije-
love srpske vojske moe1tto snabdijevclti samo na jedan
na:n, t. j. tako, da uspostave vezu sa Grcima u Albaniji
i preko Manastira. Njihove bi trupe takO mogle sudjelo-
vati u odbra?ii Grke i primati svoj dio iz zajedniKog
snabdijevanja. Ukoliko bi sve propalo, morali bismo
nastojati, da prebacimo to je vie mogue boraca na
otoke ili u Egipat.
4. Treba da nastavite da inite sve, to je u vaoj
moi, da podrite borbeni duh vlade i jugoslavenske
vojske, podsjeajui ih na uspjehe i neuspjehe iz prolog
Tata.G1
Ali velianstveni dani jugoslavenske -gerile imali
su tek da dou - veli Churchill.
ll. svibnja 1941. devet dana pred poetak-operacija
protiv Krete, koje su Nijemci poslije tekih borbi uspje-
tno.zavrili, Churchill se upravo nalazio na week-endu
u Ditchleyu. Poslije veere stigle su vijesti o tekom
napadu na London i za vrijen:te prikazivanja filma je-
dan od njegovih sekretara ga je izvijestio, da vojvoda
od Hamiltona eli govoriti s njim. lako mu je bio lini
prijatelj, Churchill nije bio u stanju da zamisli, kakav
57 Ill, str. 197.-198.

155
bi_ to bio posao tako hitne prirode, koji nije mogao e
kati do jutra. Ali je vojvoda inzistirao, i Churchill je
zamolio g. Brackena, da saslua ono, to je vojvoda
imao rei. Poslije nekoliko minuta Bracken se vratio i
izjavio: He~e _:tigao u Skotsku. Ta je vijest Chur-
chillu, priro o, 1Zgl'eilaia"skroz fantastina.
Meutim, vijest je odgovarala istini. Nije bilo nika-
kve swnnje, da je !!J.Idolf Hess, z_~jeni,l{ __ F\i,llr~r~. mi-
nis~~r Re.i~!.J._a bez portfelj a i t. d. doao u EngleSKu i
da se spust~o __ Padobranom u Skotskoj u blizini _i~anja
vajyo_Qe od Halniltoria.- Upravlj3.jui SVoJim liniin avi-
onom -(-li' -UliffOrlni avijatikog porunika Luftwa~fe,
Hess je doletio iz Augsburga. U prvom asu se izdavao
za nekog Horna, a tek je kasnije rekao, tko je. Hessovo-
miljenje o situaciji izgledalo je otprilike ovako: ratni
hukai skrenuli su Englesku s puta njenih istinskih in-
teresa i politike prijatelistva prema Njemakoj i saveza
pr_qtiv boljevizma. J~ad bi uspio da prodre do srca
F;:ngle~ke i kae, to Hitler misli o Engleskoj, miane
sile, koje vladaju tim otokom, bile bi unitene. Engleska
se ne moe vie odrati; Francuska je kapitulirala; pod-
mornice l-avioni e je uskoro prisiliti na koljena, uni-
~!iti jOj indust:r;~jut izgladnivi je i sravnivi njene gra_-
O.ove sa zemljom!
Predstavnik Foreign Officea imao je tri razgovora
s Hessom. Hess je dao dugu izjavu i u prvom dijelu
nastojao dokazivati, da je sve u Berlinu bijelo, a u
Londonu crno, da je Hitler imao uvijek pravo, a Engle-
ska krivo; u drugom je dijelu isticao svoju vjeru u
njemaku pobjedu i odanost njema~:ttog naroda Hitleru;
tr~~~_j~--~~-~_a.Qd!l.YaQ.__prijedloge za sporazum.
Hess je izjavio, da Hitlerruje--ruK:ada kovao neke
planoVe protiv Britanskog carstva. Naprotiv, namjera
je Berlina, da carstvo ostane na okupu bsim _to e Lon-
don morati vr~.\UL.Wemaki; pjene. nekaddnje kolo-

156
nije:_U zamjenu za to Engleska e morati pristati, da
NJemaka dobije slobodne ruke u Evropi. Tome je do-
dao uvjet, da Jlitler ne e ni pod koju cijenu pregova-
rati s engleskom vladom na elu sa Churchillom. U
rigovoru je tvrdio, da Njemaka ima prema Rusiji
izvjesnih zahtjeva, ali je poricao mogunost da se zarati
s njom.
Vlada je odredila Lorda Simona da razgovara s He-
ssom i tu je Hess ponovio svoje prijedloge za mir s Nje-
makom. Hessa je London proglasi~? ratnim zarobljeni-
kom, a BeY:fill, d~ se nekakO i_vue, objav~o ~e, d~ je
Ress napustio Njemaku u stanJU dusevne" pOi.-eiriee
nosti.
O njegovu avanturistikom putu u Englesku iskrs-
nule su mnoge verzije, i Moskva se mnogo zainteresi-
rala za tu aferu. Churchill pria, da ga je Staljin, kad
je boravio drugi put u Moskvi, upitao o Hessu i stvar-
nom predmetu njegove misije. Churchill mU je ukratko
<Jbjasnio, ali je dobio utisak, da SJaljin misli da je Hess
vodio neke znaajne povjerljive pregovore s engleskom
vladom ili da je zajedno s Londonom kovao protiV So-
vjetskOg saveZa plan o zajednikoj invazUi na Rusiju,
koji im meutim nije uspio.
Sjeajui se, .da je on mudar ovjek, bio sam izne-
naen da je u tom pitanju bio tako glup.5s
Hitlerova direktiva BarQ.ar.ossa od 18. prosinca
1940. predviala je ope--organizacione linije i glavne
zadatke snaga, koje e biti koncentrirane protiv So-
vjetskog saveza. U to doba njemaki su efektivi na
istoku iznosili. ukupno 34 divizije. Podvostruiti ili po-
trostruiti taj broj zahtijevalo je ogroman organizaCi-
oni i pripremni rad, koji je sam po sebi bio d:ovoljan,
da potpuno okupira Nijemce u toku prvih mjeseci
&a III, str. 49.

)57
1941. god. U sijenju i veljai balkanska avantura Be-
nita Mussolinija, u koju je talijanski partner kasnije
uvukao i Hitlera, dovela je do toga, da je Hitler pet
divizija, od kojih tri oklopne, uputio s istoka na jug.
U svibnju su njemake snage _iznosile 87 divizija, a
Balkan jC!:: zaposlio ne manje od 25 divizija. Uzimajui
u obzir gigantski obt:Jjam napada na Rusiju i opasnosti,
kojima se napada izlagao, bilo je zbilja neoprezno
dezorganizirati koncentraciju snaga na istoku odvlae
njem u takvom opsegu. Sad emo vidjeti, kako je gla-
vna operacija- preina.miljenju Churchilla- uslijed
otpora na Balkanu (prije grkog sloma, opaska B. K.) i,
osobito, zbog 27. marta u Beogradu, izvedena sa zaka-
njenjem od pet tjedana.
Moe se razumno vjerovati, da mu Moskva duguje
svoj spas. U svibnju i poetkom lipnja, vie njemakih
divizija izmeu najbolje uvjebanih i sve oklopne do-
veli su s Balkana na istoni front i u sat S Nijemci
su preli u napa<l.m~ 120 divizija,. od kojih 17 oklopnih
i 12 motoriziranih. Sest rUmunjskih divizija nalazilo se
ukljueno u njihovu junu grupu armija. U glavnoj
stratekoj rezervi nalazilo Se 26 formiranih divizija ili
divizija, koje su se -nalazile u formiranju. Tako, da je
poetkom srpnja njemaka vrhovna komanda mogL3.
raunati s najmanje l~Q -_-_'!~~i~. koje je podravala
cjelokupna snaga .njemake avijacije, brojei nekih
2700 aviona. 5 9
~D~- kraja Oujka nisam bio uvjereri u to, da je Hi-
tler rijeen da Zapone dvoboj na ivot i smrt s Rusi-
jom, a ]l;l manje, da udarac neposredno predstoji.
Izvjetaji nae obavjetajne slube javljali su uvjer..:
ljive detalje o veim pokretima njemakih trupa u
pravcu balkanskih drava, a zatim preko teritodje tih

68 III, str. 316.-317.


'
158
drava, to je karakteriziralo prva tri mjeseca 1941.
god. Nai su agenti tada mogli putovati s prilino veli-
kem slobodom po tim zemljama, kvazi neutralnim, i
imali tako mogunost da nas tono obavjetavaju a-
znatnim njemakim snagama, koje su Nijemci prikup-
ljali eljeznicOip i cestom u pravcu jugoistoka.- Ali nita
od toga nije dalo sa sigurnou r1;asluivati da predstoji
invazija na Rusiju, jer su interesi i politika Njemake
u Rumunjskoj i Bugarskoj, njeni planovi u vezi s Gr
kom i ugovori s Jugoslavijom i Maarskom dostajali
da to protwnae. Bilo nam je mno-go tee prikupiti po-
datke o golemom pokretu, koji se odvijao preko Njema-
ke u pravcu glavnog dijela ruskog fronta od Rumunj-
ske do Baltika. Da e u tom stadiju i prije nego to
likvidira epizodu na Balkanu, Njemaka poduzeti drugi
rat velikog stila na istoku, izgledalo mi je previe
lijepo, a da bi moglo biti istinito. 6 o
Englezi nisu znali ni sadraj razgovora u Berlinu
u studenom 1940. izmeu Hitlera, Molotova i Ribben-
tropa. ni onaj pregovora i projekata, koji su im slijedili.
Po. teini zranih napada s druge strane Kanala nije
se mogla naslutiti nikakva promjena: nje~aki napadi
na engleske gradove, u prvom redu London, bili su
uvijek jednako jaki i teki. -Nain, na koji je sovjetska
\riada pustila i, naizgled, primila koncentraciju njema-
kih t:fiuJa u Rumunjskoj i Bugarskoj, dokazi, koje su
Englezi !mali u rukama o golemim poiljka~a d~_agocje_
nih namirnica, koje je RUSif--slaTa-Njerii3koj, oit in-
teres, koji su imali potencijalnO L!!Hl~! _! S~aljin da
zajedniki navale i podijele Britanski ~mn.erij na
Srednjem istoku, sve je to inilo vjerojatnom hipotezu,
da e Hitler i Staljin us~oro zakljuiti neki _\Teliki posao
na tetu Velike Britanije- Dan3.s je pOznato, da su i ta-

110 III, -str. 317.

159
kva gledita ulazila velikim dijelom u okvir eventual-
nih planova Kremlja.
To je bilo miljenje i naeg zajednikog obavjetaj-
nog savjeta pie Chnrcbm 7__f.I:almja je savjet
izvijestio Churcliilla, da u Evropi krui stanovit broj
izvjetaja, koji se odnose na neki plan napada Njema-
ke na Sovjetski savez. Usprkos injenici, da je Nje-
maka ve u to vrijeme drala vei broj snaga na gra-
nici prema Istoku i vjerojatnosti, da e jednog dana
doi do njenog obrauna s Moskvom, engleska je oba-
vjetajna sluba tvrdila, da je malo vjerojatno, da e
Hitler izabrati to razdoblje za otvaranje drugog fronta
velikog obima. Njegov e osnovni cilj u god. 1941.
ostati pokuaj, d,a potue .Veliku Britaniju. 23. svibnja
je savjet javio, da su zautjeli glasovi o nekom njema-
kom napadu na Sovjetski savez i izvjetaji su javljali,
da neposredno predstoji zakljuenje njemako-sovjet
skog ugovora. Ta je pretpostavka bila vjerojatna, jer
su njemakoj privredi ~eb_ale_ .sirqvine"__ a_ stanovnitvu
h~~-~3::Ziflt~:!~~--~9~- Nfen{aik.oi je Rusija mogla
dati tu pomo milom ili silom. Vjerovalo se, da e Nje-
maka izabrati ovaj prvi put, ali da e prijetnj:a silom
neizostavno_ ubrzati stvari. To je bila upravo ta prijetnja
silom, koja se- "''Crtavala na Istoku. Englezi su_ imali
brojne dokaze, da su Nijemci __ gra.dili ceste '!!_.Poljskoj,
ureivali aerodrome i t. d., a isto tako da tamo vre
vee1~0r;c:_~~tr~cij~ t.rupa. .. ~ - ------- ---- --;
31. svibnja glavni je stan komande engleskih snaga
na Bliskom Istoku u Kairu primio slijedei brzojav iz
Londona:

.-Imamo pouzdana obavjeftenja, da Nijemci sada


koncentTiraju znatne kopnene i zTane snage pTotiv
Rusije. Sluei se tom prijetnjom, o~i e vjerojatno tra-

160
iti koncesije, koje su izvanredno tetne po nas. Ako
Rusi to o~.~iju, Nijemcj_l~.:E"::~L~ti u. _ngpact:< ~.t-- -- --
5. lipnja savjet je obavijestio Churchilla, da veliina
njemakih vojnih priprema u istonoj Ev~opi daje na-
sluivati, da se tu radi o drugoj stvari, a ne o prijetnji,
da se radi, moda, o napadu golemih razmjera. 10. lip-
nja savjet je jaVio 1 da e prije svr.etka mjeseca doi ili
do sporazuma ili do rata. I konano 12. lipnja: Imamo
sada nove dokaze, da je Hitler donio odluku, da svri sa
sovjetskom opstrukcijom i time da prijee u napad.
Churchill se nije zadovoljio time, da ga neposredno
obavjetavaju preko savjeta, nego je zatraio, da mu
lino dostavljaju najvanije izvjetaje tajne 'Obavje-
tajne slube. Tako je, pria on, s uzbuenjem i olaka-
njem proitao jedan povjerljivi izvjetaj, koji je potje-
cao iz jednog iz najpouzdanijih engleskih obavjetaj-
nih centara. U njemu se govorilo o kretanju njemakih
tankova na pruzi Bukuret-Krakov i obratno. Iz tog je
izvjetaja proizlazifo-prvo, da su Nijemci nekoliko dana
iza tajnog sastanka kneza Pavla s Hitlerom u Berchtes-
gadenu, tri od pet oklopnih divizija, koje su prelazile
preko Rumunjske u pravcu juga (Grke i Jugoslavije),
odvojili i uputili na sjever prema Krakovu; drugo, da
je itav program transporta poremetio dravni udar u
Beogradu i da su tri oklopne divizije uputili u Rumunj-
sku. OvO upuivanje nekih 60 kompozicija nije moglo
ostati prikriveno za engleske agente na licu mjesta.
Za Churchilla je- pria on- taj izvjetaj bio iz-
vanredno dragocjen: osvijetlio je poput munje itavo
operativno podruje na istoku. Upuivanje oklopn,ih
trupa takve jaine prema Krakovu moglo je znaiti sa-
mo jedno: da Hitler i~a namjeru da napadne Sovjetski

r.t III, str. 318.

11 ll rugi sv.ict11ki rat. 161


savez u svibnju. Ubudue je ta Hitlerova namjera iz-
gledala Churchillu kao Hitlerov osnovni cilj. Potreba
da se ti tankovi vrate u Rumunjsku, koju je pro-
uzrokovao narodni ustanak. u Beogradu, odgodila je
izvoenje tog plana do lipnja.
Tu veliku novost Churchill je odmah javio Edenu
u Atenu pismom od 30. oujka, koje glasi ovako:
Tumaim obavjetenja tako, da je zao ovjek
koncentrirao goleme oklopne snage i t. d .... , da zastrai
Jugoslaviju i Grku, jer se nada, da e podvrgnuti prvu
d moda obje bez borbe. Od asa, kad je bio siguran, da
se Jugoslavija pridruila Osovini, povukao je tri od pet
divizija pancera, da ih poalje protiv medvjeda, nadajui
se da e ostatak dostajati, da se svri i likvidira grka
afera. Ali revolucija u. Beogradu izmijenila je sve i
zaustavila pokret prema sjeveru, koji se nalazio u punom
toku. To moe znaiti, po mome miljenju, da ima nam-
jeru, da poduzme neku akciju p_ro~iv_ Turske. Cini se, da
e na Balkanu upotrebiti znatne snage i da medvjed ima
da eka-na red.- POTed toga, te naredbe i protunareaoe
uVii( S- dTcivfi.im udarom u Beogradu, ini se da otkri-
vaju nairoko zasnovane planove kako u pravcu juga,
tako i u pravcu Istoka. Sve to predstavlja najodreeniji
predznak, koji smo imali dosada. Javite mi ifrom, ako
Dill i Vi dijelite moje miljenje.c6 2

Churchill je o tome htio obavijestiti Staljina i 3.


travnja uputio je novol'D: engleskom am~asadoru u Mos-
kvi Sir Stafford Crippsu telegram, u kojem ga moli,
da lino preda Staljinu u ruke poruku o tome. Taj te-
legram glasi ovako:
POruku, koja slijedi, upuujem g. Staljinu pod uv-
jetom da mu je lino predate.
e2 III, str. 319-320.

162
Primio &am od pouzdanog agenta obavjetenje, kojem
moemo pokloniti vjeru, da su Nijemci u doba kad su.
mislili, da dre Jugoslaviju u mrei, t. j. nakon 20. oujka
zapoeli s prebacivanjem tri od pet oklopnih divizija iz
Rumunjske u junu Poljsku. Cim su saznali za srpsku.
revoluciju63 obustavili su taj pokret. Vaa Ekselencija
~e bez sumnje znati ocijeniti znaaj tth injenica.M

Eden, koji se u meuvremenu vratio iz Kaira, dodao


je toj poruci nekoliko toaka svog komentara.
l. Ako za vrijeme Vae posjete imate mogunost da
opirnije razgovarate o tome, moete primijetiti, da taj
preokret u njemakom vojnom dispozitivu nesumnjivo
znai, da je Hitl~! zbog dogaaja u Jugoslaviji odgodio
izvoenje svojih ranijih planova, koji su imali za cilj
da za.s_tr_ae $QVjetsku ...vlad.u! 4ko je tome tako, sov-
jetska bi vlada trebala iskoristiti tu pauzu, da uvrsti
svoj vlastiti poloaj. To zakanjenje pokazuje, da snage
neprijatelja nisu neOgraniene, a otkriva i sve prednosti,
koje bi predstavljala svaka kombinacija nalik na je-
dinstven front.
2. Oito je, da bi sovjetska vlada mogla ojaati svoj
poloaj ukazujui pomo u materijalu Turskoj i Grkoj
i posredstvom Grke i Jugosl~viji. Ta bi pomo mogla
poveati tekoe- NijimciCa na Balkanu tako, da jo vie
moraju odgoditi dan"'-nje~Og-n.llPi:tda ~na Sovjetski
savez, za koji se mnoe predznaci. Ako se ne iskoristi pri-
Itka, kojci se- sada 'li.kaZ-Ujii, da se Nijemcima nanese to
vie tekoa, postoji opasnost, da se naemo pred istom
opasnotu za nekoliko mjeseci.
3. Mo1'ate nastojati, da se ne stekne utisak kao da mi
trai:mo neku pomo od Sovjetskog saveza, ni da bi Sov-

83 Tako stoji u originalu.


M Ill, str. 320.

163
jeti djelovali u tuem, a ne svom vlastitom interesu. Mi
elimo, da ih samo upozorimo na to, da Hitler ima nam-
jeru da ih napadne, prije ili kasnije, ako moe; da ga
injenica, to se s nama nalazi u Tatu, ne e sprijeiti da
taj plan provede, ukoliko ne bi bio istovremeno sprijeen
nekom osobitom tekoom i zaprekom poput one, koja
ga sad zaokuplja na Balkanu; da je prema tome interes
Sovjeta da poduzmu sve mogue mjere,_ da mu onemo-
gue da rijei balkansko pitanje po svojoj volji.fl 5

Engleski je ambasador odgovorio 12. travnja nav)-


dei, da je ve u ranijem pismu Viinskom, koji je u to
doba bio prvi pomonik u ministarstvu vanjskih poslo-
va SSSR-a, ukazao na Pogreke sovjetske politike na
Balkanu i da bi ta Churchillova poruka predstavljala
taktiku pogreku i umanjila utisak njegova pisma.
Nastala je pauza, i Eden je tek 30. travnja izvijestio
premijera Churchilla, da je Cripps 19. travnja predao
Churchillu poruku Viinskog, a Viinski da je 22. trav-
nja odgovorio, da je poruku predao Staljinu.
Danas znamo, da je Hitlerova direktiva od 18. pro-
sinca odredila kao dan invazije Sovjetskog saveza 15.
svibanj i da je Hitler, u nast!lPU .l:?iesnila zbog revolu-
cije u Beogradu, odgodio taj datum za mjesec dana
s tim, da ga konano utvrdi za 22. lipanj. Do sredine
mjeseca oujka pokreti trupa na sjeveru, iza ruske gra-
nice. nisu jo bili takve prirode, da bi zahtijevali neke
specijalne mjere kamuflae od strarre Nijemaca. 13.
travnja je, meutim, Berlin izda:o zapovijed, da se obu-
stavi aktivnost ruskih :kQinisij.a.,.-.ko.je. su .. djelovale na
njemakom teritoriju, i da se opozovu. Prisutnost i bo-
ravak Rusa u tim podrujima mogli su se dozvoliti do
25. oujka. Na sjevernom sektoru ve su se prikupljale

65 III; str. 320-321.

164
velike njemake formacije. Od 20. oujka pokreti su se
ubrzavali.ee
22. travnja je vlada podigla protest u Berlinu zbog
opetovanih povreda sovjetskog zranog prostora, a nje-
maka je vlada odgovorila slinim protestima zbog so-
vjetskih povreda zranog prostora.
Za to vrijeme Hitler je prikupljao nove snage: 120
elitnih ~ivizija u tri grupe a:rro.ija, Juna grupa pcid
komandom generala v. Rundstedta raspolagala je s ma-
lo tankova: njeni su tankovi potjecali iz Grke i Jugo-
slavije. Usprkos odgodi na 22. lipanj te su jedinice tre-
bale mnogo odmora nakon napora i borbi, koje .s.u
izdrale na Balkanu. 13. travnja je S~hulenburg otpu-
tovao u Berlin i 28. otiao u audijenciju Hitleru. Hitler
mu je teko zamjerio sovjetsku gestu prema Jugoslaviji,
ali ga je Schulenburg upozorio, da Staljin ne e nikada
napasti Njemaku, da je raspoloen da Berlinu naini
jo i druge koncesije i da su Rusi dali do znanja nje-
makim ekonomskim pregovaraima u ~oskvi, da su u
stanju da Njema~~~j lif_eruj:u do pet milijuna tona ita-
rica godinJe.. chulenburg se vr-auo u Moskvu i bio du-
boko impresioniran razgovorom s Hitlerom: bilo mu je
jasno, da Hitler hoe rat sa Sovjetskim savezom! 7.
svibnja obavijestio je svoje ministarstvo u Berlinu, da
je Staljin preuzeo mjesto Molotova kao predsjednik
savjeta narodnih komesara i da je na taj nain postao
ef vlade SSSR-a.
U tom novom svojstvu - javlja Schulenburg -
Staljin preuzima odgovornost za sve akte vlade i na
unutranjem planu i na polju vanjske politike ...
Uvjeren sam, da e Staljin iskoristiti svoje nove ovlasti,
da lino sudjeluje kod odranja i razvijanja dobrih od-
nosa izmedu Sovjeta i Njemake.
tiG III, str. 323.

165
Njemaki pomorski ata.e ambasade u Moskvi izra~
zio je isto miljenje ovim rijeima: :.Staljin je glavni
stub njemako-sovjetske suradnje. Koncesije, koje je
Sovjetski savez uinio Njemakoj, bile su u porastu: 3.
svibnja Rusija je slubeno priznala germanofilsku vladu
Raid Alija u Iraku; 7. svibnja istjerali su iz Rusije
diplomatske predstavnike Belgije i Norveke. Izbacili
su i poslanika Jugoslavije. Poetkom lipnja pozvali su
grko poslanstvo, da napusti Moskvu. Kako je kesnije
napisao general Thomas, ef odjela za ratnu privn~rlu
u Vrhovnoj komandi, u svom prikazu ratne ekonomike
Reicha: Rusi su vrili liferacije sve do samog nap1.da
i u zadnjim danima poiljke kauuka, koje :m dOlazile
s Dalekog Istoka, vrile su se brzim vlakovima.
16. svibnja Churchill je telegrafirao generalu Sraut-
su, tadanjem predsjedniku vlade Junoafril.o:e ~unije:
Sve izgleda, kao da Hitle'f' prikuplja svoje snage
protiv Rusije. Neprekiani pokret trupa, oklopljenih jedi-
nica i zranih snaga traje s Balkana na sjever i iz
Francuske prema Istoku.61
Moskva, izgleda, nije nikako htjela vjerovati, da Hit-
ler priprema napadaj na nju. Ali nije trebala dugo
ekah: 21. lipnja je Schulenburg primio ifriranu i strogo
povjerljivu depeu iz Berlina, u kojoj se trai da smje-
sta uniti ifru, a radio-stanicu razori; osim toga, da sa-
opi Molotovu da mu ima predati u ime vladP. Reicha
hitno saopenje i da zbog toga moli, da ga odmah pri-
mi. To saopenje glasilo je ovako:
.. VlaCla Reicha izjavljuje, da sovjetska vlada,
protivno obavezama, koje je preuzela:
a) nije samo provodila, nego pojaavala pokulaje ca
uniti N jema~u i E v Topu;-
1 III, st-r. 326.

166
b) da je provodila V!!.~Jsku politiku, koja ;e ~ve viJe
protunjemaka;
e) da je koncentrirala sve svoje snage, pripravne da
prijeu u akciju na njemakoj granici.
'inei to, sovjetska._ j~_ vlada prekrila ugovore
s Njemakom i sprenia se .da zabije no u lea Nje-
makoj, koj~ se bori za svoj opstanak. Zbog taiJa ;e
Fiihrer naredio njemakim oruanim snagama, da se
suprotstave toj prijetnji svim sredstvima, s kojima
raspolau.. e
22. lipnja u etiri sata izjutra Ribbentrop j~ predko
sovjetskom ambasadoru objavu rata. U zoru Schulen-
burg je u Kremlju posjetio Molotova. Molotov je mirno
sasluao izjavu, koju mu je proitao Schulcnburg, i
rekao:
To znai rat. Vi ste ve bombardirali desetak sc!a
bez obrane. M i s I i t e l i, d a s m o t o z a s l u i l i.
U petak 20. lipnja Churchill je otiao na svoje ima-
nje Chequers. Bio je svijestan injenice, da je napadaj
Njemake na Sovjetski savez pitanje dana - i, moda,
sati. Predvidio je govor na radiju za subotu naveer.
Odgodio je taj govor na nedjelju i tako je prola su-
bota u dnevnom poslu. U nedjelju, 22. lipnja, kad se
probudio, donijeli su mUVifest, da j'ii"i:Iitier- udario na
Sovjetsktsavez.~ared'io jeaa Odffiah-objaVe, da e go-
voriti" tstog dana li deVet Sati; a zatim je primio gene-
rala Dilla, koji mu je donio novosti o poetku kampanje
na Istoku: Hitler je udario na Sovjetski savez na iro-
kom frontu, postigao je iznenaenje kod napada, mnogo
sovj~Jlll.h aviona Nijemci su unitili na zemlji i, izgle-
da, da napreduju velikim poletom i brzinom.
Njemaki je napadaj na Sovjetski savez izmijenio
ljestvicu vrijednosti i odnosa u ratu. Sve do Hitlerove
invazije sovjetski su vlastodrci bili zaokupljeni isklju-

167
ivo sobom .. Dalje se taj stav i takvo raspoloenje samo
pOveavalo. S ledenim mirom pratili su razbijanje i
slom Francuske u Ijelo- 1940. -godine i pokuaje Lon-
dona; da se otvori novi front na Balkanu 1941. godine.
Nacionalsocijalistikoj Njemakoj ekonomika Sovjet-
sKog saveza pruala je dragocjenu pomo u sirovinama i
namirnicama. Sad, kad je sovjetsku vladu Hitler pre-
vario i napao, iznenaena napadom, Moskva je stala
zvati u pomo i ZahtijeVati svaku moguu potporu. ak
je u ljeto 1941. godine postavila zahtjev, da se Englezi
odmah iskrcilju u Evropi bez obzira na opasnosti i rtve.
Rusi niSu imali nikakvog razumijevanja za amfi-
bijske operacije i za svu teinu operacija iskrcavanja
trupa na dobro branjenu obalu. Za takve operacije bilo
je prije svega potrebno postii to, da se raspolae s nad-
monim snagama na moru i u zraku, a trebalo je jo
raunati i s treim faktorom od ivotnog znaenja: da
napada raspolae s velikom armadom specijalnih bro-
dova za iskrcavanje. Velika Britanija nije u to doba
raspolagala s takvom armadom. Churchill je poduzimao
korake, da se ona izgradi, ali dovrena nije mogla biti
vrije 1943. godine, a za borbu sposobna tek 1944. godi-
ne! Osim toga nije raspolagala ni s dobro izvjebanom
i naoruanom vojskom, kojoj se morala suprotstaviti
na tlu Francuske. Ipak, od prvog Staljinova pisma
Churchillu od 18. srpnja pa dalje, Sovjetski je Savez
stalno ponavljao isti zahtjev o stvaranju drt!gog fronta
na za.E_adu.. ............. ----.--- .,.
--"Njemake sll armije prodirale vrlo duboko na po-
druje Sovjetskog saveza, ali je koncem srpnja dolo do
neslaganja, i to dubokog neslaganja ~eu H,itlera i
Bra_uchit.scha, glavnokomandujueg njemakih orua-.
n-ill snaga. Brauchitsch je smatrao, da je grupa armija
pOd komandom Timoenka, koja se nalazila ispred Mos-
kve, najvanija i glavna ruska snaga i da je prema

168
tome treba tui u prvom redu. To je bilo ortodoksno
stanovite. Feldmaral Brauchitsch je inzistirao dalje na
tome, da se zatim zauzme Moskva, glavni politiki i
industrijski centar itave Rusije. Hitler je to estoko.
pobijao. Zelio je zauzeti teritorij i unititi sovjetske ar-
mije na to je mogue irem frontu. Zahtijevao je, da
se zauzme Lenjmgrad na sjeveru i industrijski donjecki
bazen na jugu, Krim i pristup petrolejskim izvorima
na Kavkazu. A Moskva neka eka svoj red.
Nakon estokih diskusija Hitler je pobijedio svoje
vojne savjetnike. Grupa armija na sjeveru, pojaana
onom iz centra, dobila je zapovijed, da pojaa svoje
operacije protiv Lenjingrada, dok je grupa armija cen-
tra imala ostati u defapzivi. Imala je, osim toga, da
odvoji jednu grupu oklopnih jedinica prema jugu, da
tako udari s boka Ruse, koje je Rundstedt progonio
preko Dnjepra. Manevar je uspio. Poetkom rujna Ni-
jemci su zaokruili brojne sovjetske trupe u prostra-
nom depu; koji oznauje trougao Konotop-Kremen-
_y.g-~jev1__ i_y_i__g q_c!._pola milijuna ljudi poginulo i otilo
u zarobljenitvQ nJ.kon bitke, koja je trajala itav mje-
sec dana. Ali na_ sjeveru Hitler nije postigao vei us-
pjeh: dolo je do opsade Lenjingrada, ali grad nije pao.
Hitler se prevario: okrenuo se ponovo prema centru
i opsjedatelji su Lenjingrada primili zapovijed, da od-
voje jedan dio motoriziranih jedinica i zranih snaga
za podrku trupa na zemlji u korist novog nadiranja
prema Moskvi. Grupa oklopnih jedinica, koju su bili
poslali na jug, primila je nareenje da se vrati i da
sudjeluje u napadu na Moskvu.
Jednog poslijepodneva _koncem srpnja Harry Hop-
kins posjetio je Churchilla u Downing Str~etu i obojica
su sjeli u vrt, da se sunaju. Hopkins je odmah saopio
Churc~illu, da predsjednik Roosevelt eli da se sastane
s njim u nekom udaljenom zaljevu. Churchill je smjesta

169
odgovorio, da e ga kabinet sigurno na to ovlastiti. Sve
su pripreme brzo izvrili. Izabrali su zaljev Placentiu, u
Novoj Zemlji, datum sastanka bio je odreen s 9. kolo-
v-OOm i engleski najnoviji bojni brod Pr ~e _o d
W a l e s odreen da ga odveze do mjesta sastanka.
Churchill je imao ivu elju da se sastane s predsjedni-
kom Rooseveltom, s kojim se sve intimnije dopisivao
ve skoro dvije godine. Osim toga sastanak s Roose-
veltom potvrdit e pred itavim svijetom sve uu slogu
izmeu Velike Britanije i USA, injenicu, koja e uz-
nemiriti neprijatelja, dati Japanu da se zamisli, a obra-
dovati prijatelje Saveznika. Osim toga postojala su
mnoga pitanja, koja je trebalo rijeiti: pitanje ameri~e
intervencije na Atlantiku, ensleskih potreba, liferacija
i nabavki u Americi i prije svega opasnost, koja je sve
vie prijetila od Japana.
25. srpnja Churchill je izvijestio Roosevelta o dola-
sku slijedeim telegramom:
Vlada je odobrila moj odlazak. Mislim, ako Vam to
odgovara, da se ukrcam 4. kolovoza, da bi Vas mogao
susresti 8., 9. ili 10. Moe se ekati s tim, da se tono
odredi tajno mjesto sastanka. Admiralitet e predloiti
pojedinosti o izvrenju uobiajenim putem. Pove.rt . u
sa sobom admirala Pounda, pomorskog prvog lorda,
efa impeTija!nog taba Dilla i pomonika efa taba
avijacije Freemana. Oekujem nae razgovore s nOj-
veom nestrpljivou; oni mogu biti od velike koristi za.
budunost.es -
Poveo..je sa sobom Sir Alexander Cadogana iz F o-
r e i g n O f f i e e a, Lorda Cherwella, pukovnike Hollisa
i Jacoba iz ministarstva rata, odnosno savjeta narodne
odbrane, i lini tab premijera. Pored njih na put su
poli mnogi visoki strunjaci - slubenici raznih mini-
68 III, str. 380.

170
starstava kao i operativnog odjela generaltaba. Pred-
sjednik Roosevelt je najavio, da e ga pratiti efovi
~tahova (kopnenih snaga, mornarice i avijacije) i Sum-
ner Welles iz State Departmenta. Bilo je ne-
ophodno potrebno da se sauva tajnost mjesta sastanka,
jer je tada veliki broj njemakih podmornica operirao
u Atlantiku. Da ih zavara, predsjednik Roosevelt je
najavio, da odlazi na krstarenje s jahtom, a zatim pre-
ao na krsta A u g u s t a, ostavivi jahtu iza sebe kao
zamku. U meuvremenu je Harry Hopkins, koji se nije
osjeao dobro, dobio dozvolu, da avionom otputuje u
Moskvu preko Norveke, Svedske i Finske (put je bio
i naporan i opasan i dugaak), da dobije od Staljina de-
taljne i potpune informacije o poloaju Sovjeta i nji-
hovim potrebama. Hopkins se imao pridruiti Chur-
chillu u Scapa Flowu.
Churchill je uao u dugaku kompoziciju vlaka, u
kojoj su se ve nalazili lanovi pratnje, meu kojima
znatan broj ifrera, na kolodvoru u blizini Chequersa,
a razara ih je kasnije s obale prebacio na Pr i n e e
of Wales.
Pred sumrak 4. kolovoza Princ e of Wales i
njegova pratnja, koja se sastojala od razaraa, isplovili
su iz Scapa Flow i zaplovili prema zapadu. Hopkins,
koji je i onako bio slabog zdravlja, vratio se iz Moskve
tako iscrpen, da je ostao u krevetu i za vrijeme vonje
ispriao Churchillu svoje razgovore i utiske iz Moskve.
Stigli su na mjesto sastanka u zaljev Placentia u
Novoj zemlji u subotu 9. kolovoza u devet sati izjutra.
Cim su obje flote izmijenile pozdrave po pomorskom
ceremonijalu, Churchill je preao na predsjednikov brod
A u g u s t a, da pozdravi Roosevelta. Tamo ga je Roo-
sevelt primio sa svim poastima. Stajao je oslonjen na
ruku svoga sina Elliota za vrijeme dok su muzike svi-
rale himne, a zatim Churchilla najsrdanije pozdravio.

171
Churchill mu je predao vlastoruno pismo kralja i pred-
stavio pratnju. Razgovori su izmeu njih odmah zapo-
eli; isto tako izmeu Cadogana i Sumner Wellesa i
efova generaltaba.
10. kolovoza u nedjelju Roosevelt. je vratio posjetu
Churchillu na brodu Princ e of Wales.
U jednom od prvih razgovora predsjednik Roosevelt
mu je rekao, da je miljenja, da bi bilo cfobro, kad bi
skicirah zajedniku izjavu, koja bi sadravala neke
ope principe, koji bi sluili kao vodi za politiku obiju
drava. U elji da prui bazu za diskusiju, Churchill je
drugog dana, 10. kolovoza, dao Rooseveltu prethodni
nacrt takve deklaracije, koji je sadravao ope principe:
odricanje od teritorijalne ekspanzije, priznavanje samo
onih teritorijalnih promjena, koje su u skladu s jasno-
izraenom eljom naroda, pravo naroda na oblik vlade,
koji oni ele i t. d.
ll. kolovoza obje su strane razvile ivu djelatnost.
Churchill je uputio admiralitetu slijedei brzojav:
Pojaajte do maksimuma slubu deifriTanja za.
brzojave, koji estizati odavde u toku iduih dvadeset-
etiri sata. us.

Kad su se sutradan ponovo sastali, Roosevelt i Chur-


chill su pretresli predloeni nacrt i Roosevelt je predao
Churchillu ispravljeni nacrt, koji je posluio kao temelj
za diskusiju. Jedino ozbiljnije razmimoilaenje s Chur-
chillovim tekstom odnosilo se na etvrtu toku (pristup
sirovinama). jeJ;' je Roosevelt elio, da se ukljue rijei
bez diskriminacije i na temelju jednakih prava. Pred-
loio je tako dva nova lana:
6. Izraavaju elju. da taj mi7' jami sigurnost
svih na debelom moru i na oceanima.
89 III, str. 386.

172
7. Smatraju da svi narodi svijeta moraju u duhu
<Odustati od upotrebe sile. Poto budui--niiT 1Je moe
biti trajan, ako se i nadalje budu naoruavali na kopnu,
7ia moru i u zraku narodi, koji prijete ili bi mogli prije-
titi upotrebom sile izvan granica, smatraju, da je od
bitne vanosti da budu razoruani. Pomagat e primjenu
svih ostalih praktinih mjera, koje su prikladne da
olakaju miroljubivim narodima preteki teret nao-
ruanja.u70

Predsjednik je izloio Churchillu, da bi bilo potre-


bno, da se, moda 14. kolovoza, istovremeno i u Londonu
i u Washingtonu objavi krai komunike, u kojem se ja-
vlja, da je dolo na moru do sastanka izmeu njih, da
su se u njihovoj pratnji nalazili lanovi tabova, da je
engleski premijer diskutirao o funkcioniranju zakona
o zajmu i naj:tnu i da se razgovori tabova nisu odno-:
sili na neku obavezu u budunosti, osim na one, za koje
su ovlateni Aktom Kongresa. Komunike bi sadravao
nadalje i neke prlticipe, koji se odnose na svjetsku civi-
lizaciju, kao i obavjetenje, da su se sloili u jednoj de-
klaraciji u tom smislu. Churchill je to podvrgnuo kri-
tici i istakao svu tetnost odsutnosti svake obaveze u
dokumentu te vrste. Njemaka bi to odmah prihvatila
i iskoristila, neutralce i pobijeene zemlje bi obeshra-
brilo, a sami Englezi bili bi malo zadovoljni. Predloio
je stoga Rooseveltu, da se komunike ogranii samo na
svoju pozitivnu stranu, koja se odnosi na ukazivanje
pomoi demokracijama, tim prije to se i onako ograni-
uje i pokriva zakonom o najmu i zajmu. Roosevelt je
pristao na taJ prijedlog.
Rasprava ispravljenog nacrta bila je vrlo iscrpna
pie Churchill. Bez tekoa su se sporazumjeli za

70 III. str. 386.

rm
rie manjih izmjena. Glavne teko~e predstavljale su
etvrta i sedma toka. Churchill je odmah ukazao na
to, da bi rijei ~bez diskrimirlacije mogle znaiti i to,
da se dovode u pitanje odredbe sporazuma u OttawF 1 ,
a on da niJe ovlaten da pristane na to. Tekst bi tre-
balo, u tom sluaju dostariti vladi u Londonu i vla-
dama Dominiona, a malo je vjerojatnosti, da bi one
pristale na takvu fonnulaciju. Sumner Welles je iz-
javio, da se tu radi o osnovnoj stvari i da taj lan de-
klaracije predstavlja ideal, kojemu je State Department
teio za ovih posljednjih devet godina. Churchillu nije
preostalo drugo nego da upozori Amerikance, da se
Engleska osamdeset godina uglavnom pridravala po-
litike slobodne trgovine protiv11:o od Amerike, koja se
ograivala visokim barijerama zatitnih carina, da su
doputali neogranien uvoz u kolonije i drugo. Chur-
chill je predloio, da se uvrste rijei zadravajui
njihove postojee obaveze a- izostavi bez diskrimi-
nacije i u tom bi sluaju mogao podnijeti engleskoj
vladi tekst s izgledima, da e ga odobriti. Roosevelt je
odmah shvatio, u emu je stvar i nije vie o tome go-
vorio.U pogledu opih izraza u sedmoj toki Churchill
je rekao Rooseveltu, da dodue prima predloeni tekst,
ali da e javno miljenje u Engleskoj biti razoarano
zbog toga, to deklaracija u toj toki ne sadri uka-
zivanje na osnivanje takve jedne meunarodne orga-
nizacije za ouvanje mira. Predloio mu je, da e sam
izraditi izmjenu i jo istog dana predloio predsjedniku,
da se drugoj reenici dodaju rijei dok se osnuje vei i
trajniji Sistem ope sigurnosti. '

71 Sporaz-um u Ottawi iz god. 1932., prema kojem kolonije


i dooninioni Britanskog carstva ti meusobnom trgovakom pr~
metu ne plaaju uo,pe carine ili -samo niske.

174
Istog su dana raspravili i pitanja Dalekog Istoka.
Ekonomske sankcije, koje su zapoele 26. srpnja, izaz-
vale Stl buru u Tokiju. Moda se nitko od njih, ni u
Londonu ni u Washingtonu, nije tome nadao. Knez
Konoje je odmah nastojao da obnovi pregovore i
admiral Nomura, specijalni japanski izaslanik u
Washingtonu, predloio je State Departmentu 6. kolo-
voza novi japanski projekt opeg rijeenja. Japan
bi se obavezao, da se odrie svakog novog napredo-
vanja u jugoistonoj Aziji i da e evakuirati Indokinu,
im bude rijeen kineski incident (tako je Japan na-
zivao rat, koji su Japanci vodili ve est godina protiv
Kineza). Za uzvrat bi USA uspostavile trgovake od-
nose s Japanom i pomogle mu da na jugozapadnom
Pacifiku dobije sve one sirovine, koje su mu potrebne.
To su bile prilino vjete formulacije: Japan bi njima
dobio sve, to je bilo mogue postii u sadanjosti, a
da se niega ne odrekne u budunosti.
Churchill je svom zamjeniku Atleeu poslao tele-
gram, u kojem ga moli, da sazove sjednicu ratnog ka-
bineta radi dobivanja pristanka na predloeni nacrt
deklaracije. Kabin~t se sastao iste noi i sjednici su
prisustvovali svi lanovi raunajui i Peter Frasera,
predsjednika vlade Novog Zeelanda, koji se u to vri
jeme nalazio u Engleskoj. Nakon diskusije kabinet je
Churchillu uputio slijedei odgovor: prima s radou
predloeni tekst, predlae novu redakciju lana etvrtog
(nikakve diskriminacije u svjetskoj trgovini) kao l
uvrtenje novog lana o socijalnoj sigurnosti. U meu
vremenu je Churchill saznao,da je Roosevelt pristao -na
sve ispravke, koje mu je Churchill bio predloio ll.
12. kolovoza u podne otiao sam do pred:;jednikrt,
da se s njim sloim o konanom obliku deklaracije.
Podnio sam mu prijedlog redakcije. koju je uinio k3-
btnet za toku etiri, ali je Roosevelt bio vie sklvn

175
da ostanemo kod ve prihvaenog teksta, i nisam vie
inzistirao na izmjeni. Odmah je prihvatio unoenje
novog lana o socijalnoj sigurnosti, koji je elio kabinet.
Odluili smo, da se izvre neke ispravke u iorm1, i
deklaracija je poprimila definitivni oblik ...
Golema vanost i dalekoseni znaaj te zajednike
izjave, nastavlja dalje Churchill, bili su oiti. Ve sama
injenica da SAD, tehniki jo uvijek neutralne, ~u~
rauju s jednom zaraenom stranom na objavljivanju
takve deklaracije, izazvala je iznenaenje. U l!rlavanje
u deklaraciju fraze o definitivnom unitenju nacistike
tiranije (to se odnosi na izraz iz mog prvooitnog :na-
crta) predstavlja izazov, .koji bi u normalnim vreme-
nima znaio rat. Ne manji utisak uinio je posljednji
lan, koji je sadravao jasnu i smjelu izjavu, da e
USA poslije rata suraivati s nama u upravlj~nju svi-
jetom, dok se uspostavi bolji poredak. 72
Roosevelt je pored toga obeao Churchi!JU, d.a e
flota USA preuzeti nadzor na prostoru od Amerike do
Islanda i na taj nain osloboditi oko 50 eng]eskih ra-
zaraa i korveta, koje e London moi uputiti za Zl.titu
voda oko otoka i junog Atlantika.
Churchill je na povratku posjetio Island u pratnji
dvaju razaraa, a na jednom od nHh nalazio se
Rooseveltov sin Franklin D. Roosevelt~ jun. 15. kolo-
voza susreli su veliki konvoj od 73 broda poredana u
savreD.om redu, koji je plovio u pravcu istoka, pre-
brodivi najvee opasnosti na putu preko Atlantika.
Bio je to,_ pria Churchill, ugodan prizor, a trgovaki su
brodovi' _bili sigurno zadovoljni, to vide P1ince of
Walesa.
16. kolovoza stigli su u Hvaf Fjord, odakle ih je
jedan razara odvezao u Reykjavik. U gradu je Chur-
72 III, str. 392.-394.

176
chill posjetio Altingishus da pozdravi regenta i la
nove islandske vlade, a zatim je prisustvovao smotri
engleskih i amerikih trupa.
Kad se spustila no poslije te duge i teke kunje,
otplovili smo u pravcu Scapa Flow. Stigli ::nlo u Rcapa
Flow bez ikakvog incidenta izjutra 18. killovoza. bi.:.tra-
dan bio sam opet u Londonu.73
Englezi su u Moskvu poslali svoju vojnu mi~iju, ali
su bili nezadovoljni tokom pregovora. U tom su raz-
doblju dva pitanja dominirala u odnosima 1zmeu
Londona i Moskve: pitanje stanja, u kojem :m :.e m~la
zih pregovori o vojnim problemima, prt!gcvori, koji ~u
bili opi i nezadovoljavajui, a zatim pttanJe povcdom
zahtjeva Rusa, ela _velika. Britanija prE: kine dj_plomato;ke
odnose sa satelitima Osovine: Fin!':kom, Mad::.rskJm
i Rumunjskom. Ve je sovjetski 3mbasador l\.1jski,
prilikom prvog razgovora sa Churchillom 4. rujna,
dodirnuo pitanje prekida diplomatskih .:.rlnn::;a En-
gleske s Finskom. Churchillu je bilo poznato, da je
Sovjetima to pitanje jako prvaslo srcu. F'inci su isko-
ristili njemaki napad na SoVjetski savez, da u srpnju
1941. ponovo ponu neprijateljstva na :.tar-elijskom
frontu. Nadali su se, da e ponovo zauzeti teritorij,
koji su izgubili ugovorom u Moskvi prole godine. Nji-
hove su operacije predstavljale ile samo teku opasnost
za. Lenjingrad, nego i za saobraajne linije izme.u
Murmanska 'ili Arhangelska i fronte. Od mje<;eca k')lo-
voza vlade u Londonu i Washingtonu nisu pre,;tajale
upozoravati Fince na eventualnu posljedicu njihova
stava; i to energinim rijeima. Finci su odg:lVarali, da
im je teritorij u istonoj Kareliji neophodno p'Jtreban
za njihoVu sigurnost, a dogaaji iz protekle dvije go-
dine davali su im u stanovitoj mjeri za pravo. Kako s~

73 Ill, str. 400.

J2 Dn1gi svjet~ki rnt 177


Sovjetski savez nalazio u borbi na ivot i smrt s Nje-
makom, Saveznici nisu vie mogli dopu~titi Finskoj
da presjee glavne ruske linije za snabdijevanje sa
zapadom preko sjeverne strane - veli Churchill.
Rumunjska se nalazil'il u istom poloaju. Rusi su
okupirali Besarabiju u lipnju 1940. godine i tako. za
sebe osigurali riadzor nad uem DWlava. Rumunjske
armije pod vodstvom marala Antonescua i uz pomo
Nijemaca nisu samo iznova zauzele tu pokrajinu, nego
su duboko prodrle u ruska podruja na sjeveru od
Crnog mora. Madari, koji su se nalazili u kljunom
poloaju saobraajnih veza izmeu centralne i jugois-
tone Evrope, pomagali su direktno ratne napore .Nje-
make.
Nisam nikako bio :uvjeren, da je najbolji nain za
rjeenje tog pitanja objava rata. Jo je postojala nada
da e Finska primiti uvjete prav~dnog i razumnog
m1ra, i to na na pritisak kao i na pritisak USA. U
sluaju Rumunjske barem, postqjali su svi razlozi za
vjerovanje, da diktatorski reim _Antonescua ne e
trajati bezgranino. Zbog toga sam odTtmo,<la-jo jed-
nom napiem pismo maralu Staljinu o savjetovanjima
i vojnoj suradnji i potrebi da izbjegnemo, objavu rata
satelitskim dravama Osovine. 7 4
4. studenoga Churchill je uputio Staljinu pismo, u
kojem navodi razloge, zbog kojih je miljenja, da Ve-
lika Britanija ne bi trebala da odmah n_avijesti rat sa-
telitskim zemljama Njemake. Staljin mu.je hladno od-
govorio pismom od 8. studenoga i u pismu naveo, da ae
razlog to ne-postoje jasni odnosi izmeu Velike Brita..
nije i Sovjetskog saveza slijedei: prvo, ne postoji ni-
kakav sporazum izmeu njih o ciljevima rata i buduoj
organizaciji mira; drugo, ne postoji nikakav vojni ugovor

74 III, str. 4ti7.-468.

178
izmeu SSSR-a i Velike Britanije o uzajamnoj vojnoj\
pomoi protiv Hitlera. Tako dugo, dok se to ne rijem-;--
veliStalj~n u pismu, ne e postojati jasnoa u odnosima
izmeu te dvije zemlje. Posjete generala Wavela i Pa-
geta (to mu je Churchill bio predloio) ne moe primiti,
osim ako ti generali ne bi doli u Moskvu da zakljue
sporazum u vezi s gorhjim pitanjima. Dalje, Staljin
nije htio odustati od zahtjeva da londonska vlada pre-
kine odnose s Finskom, Madarskom i Rumunjskom i
prigovorio je, to je tampa na. Zapadu na iroko i u
velikom broju komentara dodirnula te pregovore. Pos-
lije demara sovjetskog ambasadora kod Edena, u kojem
je Majski podvukao, da Staljin tim svojim pismom
nije htio nikoga povrijediti, a najmanje engleskog pre-
mijera, Churchill je 21. studenoga predloio Staljinu, da
pristane na Edenovu misiju u Moskvi. Staljin mu je
odgovorio 23. studenoga i saopio, da pristaje na Edenov
dolazak u Moskvu. U finskom pitanju ostao je kod svog
starog stanovita: da, naime, Velika Britanija navijesti
rat Finskoj. Za Madarsku i Rumunjsku naveo je, da se
moe malo saekati.
Zbog Staljinovih neprestanih urgiranja, engleska je
vlada donijela odluku, da se uputi ultimatum Finskoj,
Madarskoj i Rumunjskoj. Churchill je uputio finskom
maralu Mannerheimu i lini apel od 29. studenoga,
koji glasi ovako:

Duboko sam zabrinut zbog onog, ito dolazi, ito emo


naime, biti prinueni da za nekoliko dana navijestimo
rat Finskoj iz lo3alnosti prema naem savezniku: Rusiji.
AkO doe dO toga, Tiitoiiaf cemo gdje nam se god bude
ukaza~a prilika. Vale su trupe za vrijeme rata dovoljno
napredovale, da mogu uvati intere~e vae sigurnosti;
one l.ii sad mogle stati... i prekinuti borbu. Nije potTebno
da dajete neku. javnu izjavu, dovoljno je da obustavite
''atru, prekinete neprijateljstva, uzimajui kao izgovor
otru zimu, i da se tako d e fa e t o izvuete iz rata.
Htio bih uvjeriti Vau Ekselenciju, da emo potui na-
ci&te. Imam u to mnogo vie vjere nego 1917. i 1918.
Brojnim prijateljima Finske u Velikoj Britaniji, koji se
nalaze ovdje, bilo bi jako teko, da vide Finsku na
istoj klupi sramote s potuenim kriminalnim nacistima.
Sjeanje na nae razgovore i tako ugodno dopisivanje
povodom prolog svjetskog rata navodi me, da skrenem
vau panju na ovu poruku iskljuivo linog i privatnog
karaktera, prije nego to to bude kasno.c: 75

2. prosinca mu je Marmerheim odgovorio:

Imao sam juer ast da primim Vae" pismo od 29.


studenoga 1941. posredstvom poslanika USA u Helsin-
kiju. Zahvaljujem Vam na Vaoj panji, to ste mi dos-
tavili Vau privatnu poruku. Vi ete razumjeti, uvjeren
sam u to, d::t nisam u mogunosti da obustavim sadanje
vojne operacije, prije nego to zaobijemo poloaje, kojt
su po mom miljenju prikladni da nam prue potrebnu
sigurnost. alio bih ako ove operacije, kojima je jedini
cilj da zatite Finsku, pridonesu, da moja domovina ue
u rat s Velikom Britanijom, i bio bih jako ojaen, ako
bi nam Vi zbog toga morali navijestiti rat. Bilo je vrlo
l;ubazno, da ste mi u ovim anima iskuenja uputili
pismo, i znam to potpuno cijeniti.c:Til:
Sudei po tom odgovoru, Finci nisu pristajati da po-
vuku svoje trupe na granice iz god. 1939. i engleska je
vlada nastaVila s pripremama da navijesti rat Finskoj.
Isto je tako postupila i u sluaju Rumunjske i Ma-
darske.
76 III, str. 474.
76 III,. str. 474.

180
Hitler je pokuao da oajnim naporom napadne t
zauzme Moskvu prije nastupa zime. 13. studenoga izdao
je nareenje za napad na Moskvu; Bock i Guderian su
se tome suprotstavili, i predlagali, da se naredi kanto-
niranje, ali je Hitlerova volja pobijedila. Nijemci su
postigli stanovite uspjehe na oba krila, ali glavni
napad protiv Moskve, zapoet u centru 4. prosinca, nije
usp:o. Tu je Hitler doivio potpun neuspjeh, i to ne
samo -~bog upornog OtpOri! branitelja Moskve, nego i
zime, koja je nastupila brzo i neumoljivo. Motorizirane
su armije prestale funkcionirati, i postalo je nemogue
staviti u pokret motore i avione. Njemaki vojnici, koji
nisu imali opreme za zimu, poeli su se smrzavati.
Kao i najvei vojniki genij, koji_ je proao tim istim
putem stoljee prije, -Hitler je otkrio rusku zimu. Pred
njom se morao povui. Trupe su dobile nareenje, da se
.povuku na bolje poloaje odbijajui u meuvremenu
sovjetske napadaje. Ti su napadaji trajali bez prestanka
do konca godine; njemake oklopne jedinice sjeverno i
juno od samog glavnog grada bile su prisiljene na
uzmak. 31. prosinca front se ustaljio na liniji koja ide
od sjevera na jug, prolazei ispred grada na udaljenosti
od 90 kilometara, od Moskve, kojoj su se Nijemci u
jednom asu pribliili na 30 kilometara udaljenosti. Ni-
jemci nisu imali bolju sudbinu ni na sjeveru: Lenjin-
grad su podsjedali Nijemci s juga a Finci sa sjevera,
ali je ,grad odolijevao. Samo su na jugu rezultati bili
bolji: Rundstedt je dosegao Rostov i zapoeo da se
8puna prema Kavkazu. Ali je ipak otiao predaleko i
Sovjeti su ga potisnuli za 60 kilometara.
Nijemci su postigli u toku kampanje od est mjeseci
goleme rezultate i zadali Savjetima teke, preteke
udarce, ali su njihova tri glavna cilja ostala netakhuta:
Lenjingrad, Moskva i donji Don. Kavkaz, Volga i Arhan-
gelsk bili su jo jako daleko. Zima se spustila na boj~te

181
i postalo je jasno, da e rat biti dugaak. Nitko nije
mogao prorei, koliko e dugo potrajati. Hitler je bio
plin nade za budunost. Brojne svae i razmimoilaenja
~mao je sa svojim generalima u uvjerenju, da je stra-
teki ge"nij, r~:eumjeren i nepristupaan razlozima smi-
jenio je Brauchitscha kao glavnokomandujueg. I Rund-
stedt je morao otii. Od tog momenta Hitler lino preu-
zima komandu nad armijama na istonom frontu p1m
nade, da e do ruskog sloma dOi u toku godine 1942.
_.)Nastupio je as, da Japan donese svoju najteu odlu-:
ku u dugoj i romantinoj historiji. Nita se tako ozbiljno
nije dogodilo, otkad je vrhovni komandant vojske Bide-
jai 1592. godine donio odluku, da zapone s Kinom bor-
bu na ivot i smrt, da iskoristi premo. na moru i da
napadne Koreju. Tradicije. i obiaji, koji su ostali isti,
upravljali su stoljeima dranjem tih opasnih stanovnika
japanskog arhipelaga. Odvanost, disciplina, nacionalni
osjeaj, uvijek povezan s misticizmom, ouvali su snagu
te okretne i hrabre azijske rase. 77
Churchill prikazuje historijski razvitak J_apana u
!XIX. i XX. stoljeu i navodi, da su umjereni elementi u
Japanu morali svladati mnogo tekoa da prve godine
rata ostanu gospodari situacije. Kao nasljednika Jonaia
G e n r o je oznaio kneza Konoja. dobro viena na dvoru
i u vojnim krugovima. Konoje je ostao na vlasti od srp-
nja 1940. do listopada 1941. On je vrlo vjeto izbjegavao
politiki radikalizam i avanturistike poteze i u toku g.
1940. uspjelo mu jE!:, da izbjegne i onemogui da japanska
vojska prijee u napad na engleske i holandske posjede.
Naprotiv, polo mU je za rukom, da se vr.i pritisak na
Francusku marala Pet aina, da bi J a pan dobio baze za
avijaciju u lndokini i da se u rujnu zakljui Trojni pakt
izmeu Japana, Njemake i Italije. Taj je pakt obave-

" III. otr. 514.

182
zivao Japan da sudjeluje u ratu. u Evropi na strani Oso-
vine, ako Amerika ue u rat na strani Velike Britanije.
U toku 1940. god. u Japanu su ljudi stekli utisak, pie
dalje Churchill, da Engleska nije na koljenima i da je
ona tvrd orah, tvri nego to je to u poetku izgledalo.
Rairilo se miljenje, da je potpisivanje 'l'rojnag pakta
bila vanjskopolitika pogreka, a mornarica se osobito
pribojavala saveza izmeu Velike Britanije i USA, sa-
veza, koji bi spojio dvije najmonije mornarice na svi-
jetu. Cinilo se kao da se god. 1940. pribliuje ta opas-
nost. U jesen god. 1941. knez Konoje dobio je ovlatenje
svoje vlade, da zapone pregovore s vladom USA radi
'l!reenja raznih neriJeenih pitanja, koja su postojala
izmedu Tokija i Washingtona. General Tojo, ministar
rata u vladi kneza Konoja, podravao j'e u to doba po-
litiku Japana bez suglasnosti Macuoke, ministra vanj-
skih poslova, koji je uzalud protestirao, r'Xlvlaei, da
&u ti i takvi pregovori protivni savezu s Njemakom.
Churchill podvlai, da su car i aristokracija u Japanu
bili protivni ideji rata proti'v Velike Britanije i USA.
Ekonomske sankcije, koje su poduzele USA, Velika Bri-
tanija i Hola:rldija u srpnju 1941. god., stisle su Japan
za guu, i on se naao pred alternativom: ili sporazum
s USA ili rat! Amerikanci nisu u pregovorima zahtije-
vali samo povlaenje japanskih trupa iz Indokine nego
i iz Kine. Zahtjev je bio opravdan, ali teak i strog.
Pod tim uvjetima mornarica je pristala da se sloi s po-
nitikom vojske, u sluaju da je nemogu prihvatljiv
sporazum Japana s USA.
Rukovodei su krugovi nastavljali svoje debate ljeti
i u jesen 1941. godine. Danas je poznato, da je osnovno
pitanje: rat s USA, bilo na dnevnOm rec;J.u 31. srpnja
i d-a Japanu nije preostajalo mnogo vremena da se odlu-
i. Njemaka je mogla dobiti rat u Evropi, prije n-ego
~to Japan bude u stanju da ostvari .i jednu od svoJih

18~
ambicija. Nastavljali su se razgovori s vladom u Wa-
.ru,ngtonu i carski je dvor nastojao da dobije uvjete,
koji bi mu omoguili da zaustavi ratniku stranklL
S t a t e D e p ar t m e n t je bio miljenja kao i Chur-
chill, da e J apan moda uzmaknuti pred snagom USA.
Kad je shvatio izvanrednu vanost i utjecaj ekonom-
skih sankcija, koje su protiv Japan nagovjetale provo-
diti USA, a zatim Velika Britanija i Holandija, Chur-
chill je ivo poelio da stavi Japan pred to je mogue
veu manifestaciju pomorske snage USA i Velike Bri-
tanije na Pacifiku i u Indijskom oceanu. 25. kolovoza
uputio je notu prvom pomorskom lordu o osnivanju
jedne flote na Dalekom Istoku i na koncu odluio, da
!:e na Daleki Istok poalju Pri n e e of Wales i
R e p u l s e s etiri razaraa i nosa aviona I n d o m i-
table.
U listopadu Konoje daje ostavku. Zahtijevao je, da
se sastan~ s Rooseveltom u Honolulu, ali predsjednik
nije odgovorio na njegov prijedlog, i vojni krugovi sve
su se vie stali okretati protiv njega. Naslijedio ga je
general Tojo, koji je istovrem~no posta..o predsjednik
vlade, ministar rata i ministar unutranjih poslova. Na
nalog cara -TojO je nastavio pregovore s USA, ali je
r.akljuio tafnrsPorazum s nekim lanovima vlade, da
t-e Japan objaviti rat, ako Washington odbaci japanske
prijedloge.
Poetkom studenoga general Cangkajek, vrlo uzne-
miren, izvijestio je Churchilla, da se Japa..nci spremaju
na novu akciju u ~i i zamolio London, da mu poalje
pomo u aVionima. Churchill je o tome obavijestio
Roosevelta, i Roosevelt mu je 9. studenoga odgovorio,
da je uvjeren, da bi bila velika zabluda podcijeniti
opasnost, koja dolazi od strane Japana. Obeao je, da
e uiniti sve, to je u njegovoj moi, da pomogne Kini
u okviru zakona o najmu i zajmu i da e osnova~ kor-

184
pus amerikih avijatiara dobrovoljaca. Churchill je Oo
tome izvijestio Cangkajeka.
20. studenoga Japanci su poslali Washingtonu svoju
>zadnju rije. Roosevelt je Churchillu brzojavno do-
stavio izvjetaj o toku pregovora od 25. studenoga. Ja-
panska je vlada predloila, da evakuira juni dio Indo-
kine, oekujui cjelokupno ureenje pitanja s Kinom ili
uspostavu mira na Pacifiku. Za uzvrat USA su trebale
prodavati Japanu petrolej, ne spreavati napore Jap,p.na
da doe do mira u Kini, pomagati Japance do do~iju
proizvode iz holandske Indije i postaviti trgovinske
odnose s Japanom na normalnu bazu. S obje bi se strane
sporazumjeli, da ne e doi ni do kakvog Oruanog
prodiranja u sjevero-istonoj Aziji i na junom Paci-
fiku.
V1ada USA imala je namjeru da uini protuprijed-
loge pristajui u glavnim linijama na japanske prijed-
loge. U njima bi navodila razloge, odnosno uvjete, s ko-
jima bi trebala biti povezana evakuacija japanskih
trupa iz june Indokine, a o poloaju Kine ne bi bilo
rijei. USA su bile voljne da zakljue s Japanom ogra-
nieni trgovinski spoiazum, s kojim bi se stavile van
snage ranije zabrane. One bi dopustile izvoz amerikog
petroleja u_ Japan u mjeri, koja je dostatna da se po-
kriju potrebe civilnog stanovnitva. Taj bi prijedlog
vrijedio za tri mjeS'eca s tim,. da u tom razdoblju doe
do diskusije o opem _sporazumu na Pacifiku.
Citajui taj protuprijedlog, nazvan m o d u s v i-
v e n d i, Churchill je doao do uvjerenja, da je nedosta-
tan. To je bilo miljenje australijske i holandske vlade
kao i Cang-kajeka. Cang je uputio u Washington buran
protest, ali je qmrchill osjeao, da London mora u tom
pitanju: pitanju Pacifika i Dalekog Istoka, ostati u re-
zervi, jer je USA Pripadalo pravo da same donesu defi-
nitivne zakljuke. Osjeao je dobro opasnosti, koje bi

tB5
proizlazile iz komentara: Englezi pokuavaju da nas
uvuku u rat na svojoj strani"" i t. d. Nisu jo nita ull
o noti od deset toaka, koja je ak premaila sva Chur
chillova oekivanja, 26. studenoga je Cordell Hull, dr-
avni sekretar USA, primio japanske pregovarae u
State Departmentu i nije im spomenuo mo-
d u s v 1 v e n d i. Predao im je notu od deset tOaka,
u kojoJ se izmeu ostalog trailo:

CJapanska e vlada povui sve svo;e kopnene, po-


morske i zrane snage i polici;u iz Kine i Indokine.
Vlade USA i Japana ne e davati podrke ni vo;no,
ni politiki, ni ekononiski - drugo; vladi ili reimu, u
Kini osim vladi kineske republike,_ i;i_ se glavni gra
nalazi provizorno u C'ungkingu.c:

Izaslanici Japana bili su zaprepateni i povukli su


se potpuno razoarani. Njih su u Tokiju namjerice oda-
brali, da .kao liberalni diplomati i dravnici uljujaju
USA u bezbrini san o sporazumijevanju, sve dok ne
bude pripremljeno glavno. Slabo su bili obavijeteni o
pravom raspoloenju vlade u Tokiju, a pretpostavljali
::.u, da je Cordell Hull obavijeten jo manje. Ali u tome
su se prevarili. Krajem 1940. god. Amerikanci su otkrili
ifru za najvanije japanske brzojave i deifrirali su
veliko mnotvo japanskih telegrama vojne i diplomat-
ske sadrine. Tako su u Washingtonu zriali, to se spre-
ma.
U toku istog popodneva predsjednik Rooevelt uputio
je telegram._visokom komesaru. na Filipinarna:

Posta;e oito, da su Japanci daleko' odmakli s pri-


pTemama. . . u cilju poduzimanja ofanzivnog pokTeto
u blisk'J; budun.o~ti, premda ne posjedujemo jo nije-
dan precizan dokaz njegova opsega ili pravca: put Bur-

18!>
:me. Sijam. Malajski poluotok, holandska Indija ili Fi-
lipini. Najvjerojatnija je akcija protiv Sijama. Milje-
nja sam, da bi ta nova agresija mogla izazvati ratno
.stanje izmeu USA i Japana.::/

Kad se ambasador Velike Britanije u USA Lord Ha-


lifax pojavio u S t a t e D e p ar t m e n t u na dan 29.
studenoga, Cordell Hull mu je saopio, da se japanska
opasnost nalazi upravo iznad naih glava.
Diplomatsko razdoblje naih odnosa s Japanom sad
je stvarno zavreno. Stvari prelaze u ruke naih voj-
nika i m 1Jrnara, s kojima sam ve razgovarao ... Japan
je u stanju da iznenada pree u akciju pridravajui
za sebe sve elemente iznenaenja ... Mislim, da Ja-
panci uviaju, da njihova politika neogranienog osva-
janja, koju su sad preuzeli u potpunosti, nije vjerojatno
C:lrugo nego vrsta hazardne igre oajnika, koja trai
skrajnju odvanost i preuzimanje golemih rizika. D.o-
dao je jo i to: Kad je Churchill primio snaan pro-
test Canga povodom formule m o d u s v i v e n d i, bio
bi bolje uinio da je poslao odlunu pouku Cangu, da
"Se dri odlunije i da se bori s istim zalaganjem kao
J'apanci i Amerikanci. Umjesto toga, on se zadovolijo
time, da nam prenese taj protest, a da nije formulirao
nikakav prigovor.
3'0. studenoga Hull je oti~ao do Roosevelta, koji je
imao na svom stolu prijedlog Churchilla, da se Japanu
uputi zajednika anglo-amerika opomena. Bili su mi-
lj'enja, da je taj prijedlog zastario, jer ~e Roosevelt ve
imao u rukalna uhvaen telegram japanskog ministar-
stva, upuen iz T9kija u Berlin, s datumom od 30. stu-
denoga, u kojem se moli japanski ambasador u Berlinu

78 III, str. 532.

187
(Oilimal da uini slijedee s,aop'enje Hitleru i Ribben-
tropu:

:.Saopite vrlo povj~ljivo, da postoji najvea opas-


no<:-t da- iznenada izbije 1"at izmeu anglosaksonskih ze-
mal7a i Japana povodom nekog incidenta vojne prirode~
Dodajte, da je moment prekida moda mnogo blie
nego to se to misli.
' Primio sam deifrirane japanske telegrame 2. pro-
~inca. Oni nisu zahtijevali nikakvu akciju od strane
Velike Britanije. Mi smo mogli samo ekati.u 79
Flota japanskih nosaa aviona doista je 25-tog otplo-
vila sa svim zranim snagama, koje sU imale izvriti
napad na Pearl Harbor.
Odluka, da se Japan zarati s USA, pala je u Tokiju
prvog prosinca na konferenciji, kojoj je predsjedavao
sB.m car. Prema izjavi generala Taja car nije progo-
vorio ni jedne ijei. Idueg tjedna udnovata je tiina
zavladala na Pacifiku. Sve mogunosti da se doe do
diplomatskog spora:ruma, bile su iscrpljene. Nijedan ne-
prijateljski akt nisu uiriili. Churchill se bojao, da e
Japanci napasti Veliku Britaniju ili Holanane, i tada
bi nastupile zapreke za USA da navijeste rat Japanu.
Obavjetajna sluba (S e e re t S er v i e e) javila je u
meuvremenu Londonu, da Japanci pripremaju akciju
protiv Sij ama i da e se ta akcija sastoj a tL u pomorskoj
akciji, da se doepaju stratekih pozicija u tjesnacu Kra.
Obavijestili""' su o tome Washington, australijsku vladu
i vrhovnog komandanta na Dalekom lstolru. Saznali su 1
6. prosinca, da je iz Indokine pola flota od 35 brodova,.
8 krstaa i 20 razaraa i da se nalazi na prijelazu u Si-

Ill. str. 533.

HiS
jamskom kanalu. I druge su se flote Japana nalazile na
moru plovei prema drugim ciljevima.
Bilo je to u nedjelju sedmog prosinca uve'er. Wi-
nant i Averell Harriman nalazili su jedini sa mnom
kod stola u Ch.equersu. Okrenuo sam kontakt na svom
malom radio-aparatu ve kad je zapoela emisija vije-
sti u 21 sat, u kojoj su davali mnogo pojedinosti o bor-
bama na ruskom frontu i engleskom frontu u Libiji;
iza toga je speaker u nekoliko reenica spomenuo, da su
J a p anci izvrili napad na amerike brodove na Havaj i-
ma, a drugi i na britanske brodove u holanskoj Indiji.Ro
Churchill s3.m nije nita primijetio, ali je Harriman
:zapazio, da je na radiju bilo govora o nekom japanskom
napadu na Amerikance i oni, premda su bili umorni,
odmah Su oivjeli. U tom asu uao je u sobu butler
Sawyers i rekao: Tono j-e. Upravo smo uli vani. Ja-
panci su napali Amerikance.
Churchill je odmah zatraio telefonsku vezu s Wa-
shingtonom i nakon dvije do tri minute ekanja Roose-
velt je bio na aparatu.
Gospodine predsjednie, to .se dogaa s Japancl'l'i"
ma?
,.To je sve potpuno tono. Upravo su izvdili napad
na nils u Pearl Harboru. Eto nas ukrcane nadalje na
istoj galiji.
Churchill je predao slualicu Harrimanu i Harri-
man je izmijenio nekoliko rijei s Rooseveltom. U po-
etku j'e uskliknuo: Vrlo dobro, vrlo doBro! a zatim,
mnogo ozbiljnije: Ah. Churchill je ponovo uzeo slu-
alicu i rekao: To sigurno pojednostavljuje stvari,
ostajte zdravo, - ili neto slino.
80 III, str. 537.

189
Rat s Japanom stvorio je odmah i potrebu, da se
Churchill sastane s Rooseveltom. I to ovog puta u Bi-
jeloj kui u Washingtonu.
Sve do poetka 1941. god. plan pomor.kih ratnih
operacija sastojao se u upuivanju glavnine japanske
tatne mornarice, da se suprotstavi Amerikancima u vo-
dama Filipina, dok e Amerikanci, kao to je to bilo
za predvidjeti, pokuati da sebi probiju put do svog
garnizoc.a na tom isturenom poloaju. Ideja nenadanog
napada na Pearl Harbor pripada admiralu Jamamoto,
glavnom japanskom komandantu. U najveoj su se tajni
vrile sve pripreme. 22. studenoga su udarnu grupu od
est nQs_aa _aviona, potpomognutu eskadrom od bojnih
til-OdOva i krstarica, Japanci sakupljali u nekoj luci na
Kurilskim otocirria na sjeveru Japana. Od toga je asa
dan napada bio odreen za 7. prosinca i 26. studenoga
svi su brodovi isplovili pod komandom admirala Na-
gumo. Do napada je dolo prije izlaska sunca na dan
7. prosinca na udaljenosti od nekih 275 milja sjeverno
od Pearl Harbora. Napad su Japanci izveli s 360 avi-
ona, bombardera svih tipova, uz pratnju lovac-a: PrVa
je bomba pala u 7,55 .sati. U luci se nalazila 94 ratna
broda. 8 bojnih brodova pacifike flote JapancCsii Ueli
na nian. Sreom, nosai aviona nalazili su _se ~a :m9ru
vr~eq ne~L.zad.atak pod zaiiito!Jl .w.ta.rica.
Japanci su ne samo opustoili pacifiku flotu USA,
nego su_ uspjeli da potope dva prvorazredna engleSka
bojna broda: Pr i ne e of Wales i Re,p u ls e. To
se dogodilo ovako:
Churchill ..je 10. studenoga upravo otvarao pOtu,
kad je zazvonio telefon pored njegova kreveta. Na tele-
fonu je bio prvi pomorski lord adprlraliteta. Njegov je
glas zvuao nekako udno, i Churchill ga nije isprva
mogao razumj"eti. Gospodine Premijer, imam da Vam
saopim, da su J a p anci p otopili brodove P r i n e e o f

190
Wales i RepUlse, i to napadom iz aviona. Tom
Phillps se utopio. Jeste li sigurni'? Nema nikakv~
sumnjeC(, Churchill je objesio slualicu i bio sretan, da
je ostao sam. u itavom ratu nije dobio .ko teak
udarac. OtiaO je u Parlament da lino objavi tu vijest:

Donosim parlamentu loe vijesti, i smatram za po-


trebno da mu ih saopim to prije. Stigao je telegram
iz Singaporea, u kt?jem se javlja, da su potopljeni H M S
Princ e Wales i HMS Repulse u vrenju:
operacij p1 iv Japanaca, koji napadaju Malaju. Ne-
mamo jo gih detalja osim onih, koje daje japanski
slufbeni komun;ke navodei, da su dva broda unitena
u napadu avionim.a.
Dodaj~m, da u iskoristiti iduu sjednicu Doma, da
dam krai ekspoze o opoj situaciji, koja je u toku. po
sljedn "ih dana pretrpjela znaajne izmjene i u dobrom
i u loem smislu.
Japanskom je ambasadoru u Londonu Churchill, koji
je u to vrijeme zamjenjivao Edena (otputovao je u Mo-
skvu) u For e i g n Off i e e-u, uputio pismo od 8. pro-
sinca, koje glasi ovako:

r Uveer 7. prosinca vlada Njegova Velianstva


znala je, da su japanske snage bez prethodne opomene,
.sa!

bez formalne objave rata i Ultimatuma s uvjetnom obja-


vom Tata pokuale da se iskTcaju na obali Malaje i
bombardirale Singapore i Hongkong.
S obzirom na te samovoljne ine neizazvanog na-
pada~ izvTene uz oevidno krenje meunarodnog pTa-
ua, naroito lana pTvog Tree hake Konvencije o
otpoinjanju neprijateljstva, kojoj su pristupili kako
Japan tako i USA, ambasador Njegova Velianstva u
Tok'i;u dobio ;e nalog, da u ime Njegova Velianstva sa-

19)
()pi carskoj japanskoj vladi, dd izmeu dv1.1e zemlje
postoji ratno stan;e.
tast mi ;e, da u osobitom po.ftovanju ostanem va
<>dani s!ugjll
Winston S. Churchill.s1

U tragediji, kojom je za Engl'eze zapoeo rat s Japa-


nom, sluaj je imao kobnu ulogu. Prvog prosinca stig\i
su u Singapore bojni brodovi Pr i n e e of W a l e s
i Re p u l s e i 5. prosinca je Tom Philips
nilu, da se s generalom Mac Arthurom iralom
Hartom dogovori o pojedinostima zaje anglo-
amerike akcije. Oba admirala: i Hart i m Philips
imali su utisak, da ni Singapore ni Manila nisu pri-
kladne luke kao glavne b~ za savezniku flotu u tim
morima.
Idueg su dana Englezi dobili obavjetenje, da je
brojna japanska flota prodrla u Sijamski zaljev i sva-
kome je postalo jasno, da su nastupili odluni doga-
aji. Neto poslije ponoi 8. p rosinca stigla je vijest, da
fie kod Kota Bharu iskrcao neprijatelj; neto kasnije
javljeno je, da j-e dolo do iskrcavanja Japanaca kod
Singora i takoer kod Patanija. Otpoela je glavna inva-
zija na Malaju. - --
._ :xarn.u-ai
A

Philips je smatrao, da mu dunost h alae


da se suprotstavi n eprijatelju, dok j-e jo zaokupljen
manevrom iskrcavanja. Na sastanku vilh oficira pod
njegovom komandom svi su se sloili u tome, da je u
tom kritinom asu vano, da i flota sudjeluje u borbi.
Admiral re to saopio adm.iralitetu i zatraio od Vrhov-
ne komande za Daleki Istok, da poalje engleske lovce
na aerodrome, koji su se nalazili na sj-everu.
81 III, str. 542.--543. Churchillu u inno.gi zamjerili ovaj
.kurtoazni ton prema ambasadoru Japaoa.

J92
8. prosinca 1941. zaplovio je admiral s brodovima
Prince of Wales i Repulse u pratnji raza-
raa. U tom je asu imao obavijesti, da su jake japan-
ske zrane snage zauzele baze jui.no od Indok.ine. Isplo-
vio je, ali se brzo htio vratiti, kad je ustanovio, da je
vijest o iskrcavanju kod Kunatana neosnov.at\a. Zaputio
se ponovo na jug, ali je sad nastupila kriza. Sudbina je
bila neumoljiva. Japanski su lovci doletjeli do Singa-
pora i nisu vidjeli nita. Vratili su se na s)ever i slu-
ajno nabasali na svoje rtve. Obavijestili su bombar-
dere, koji su nosili torpeda, i oni su u valovimci navalili
na englesku 'eskadru. P r i n e e o f W a l e s pogodila
su dva torpeda i onesposobila ga za manevriranje.
Ubrzo su Japanci pogodili i Re p u l s e, koji je i prvi
potonuo. Kasnije je potonuo i P rine e of W a l e s.
Provodili su sve pripreme, da Churchill 14. prosinca
otpu-tuje u USA na prvu konferenciju s Rooseveltom u
Washingtonu. Pred put dani su bili ispunjeni napornim
radom. U Donjem domu Churchill je dao potpun izvje-
taj o novonastaloj situaciji. Bitka u Libiji vukla se u
. duljinu bez izgleda na odluni ishod, i to je izazvalo
stanovito neraspoloenje. U govoru pred parlamentom
Churchill nije prikrivao bojazan, da e Japan nanijeti
jo udaraca Velikoj Britaniji, a s druge je strane po-
kuao uvjeriti parlament, da je Hitlerova kampanja u
Rusiji pokazala osnovnu pogreku, koju je Hitler poinio
napavi Sovjetski savez. Bili su u tom asu 'pobjednici
u ratu podmornicama i 'engleski su se gubici u tonai
matno smanjili. Osim toga, etiri petine stanovnitva
na zemaljskoj kugli nalazilo se u saveznikom taboru.
Pobjeda je na kraju bila sigurna.
Parlament je ostao u dubokoj utnji, i izgledalo je
kao da uva za sebe svoj sud. Nisam traio ni oekivao
neto vie."s2
8~ III, str. 553.
13 Drugi wje-b;kl rat 19a
Premda su mnogi razlozi govorili za to, da Churchill
u tim daniffia ostane u Londonu, on nije oklijevao da
ctputuje u Washington, jer mu je izgledalo, da stvara-
nje totalnog saveza i sloge izmeu USA i Velike Brita-
nije u ovim danima rata daleko nadmauje sve druge
raune i obzire. Sa sobom je poveo Lorda Beaverbrooka,
lana ratnog kabineta, admirala Pounda, prvog pomor-
skog lorda admiraliteta, avijatikog marala Portala,
efa taba avijacije i marala Dilla, kojeg je naslijedio
general Brooke na mjestu efa imperijalnog general-
.taba. -Put :rlije bio bez opasnosti. Eden, koji se u to vri-
jeme nalazio u Moskvi, dostavljao je_ Churchillu izvje-
Staje o razgovorima sa Staljinom i Molotovom. Bitne di-
jelove tih preporuka Eden je saeo u svom izvjetaju od
5. sijenJa-1942. nakon povratka iz Moskve. U njemu j'e
Eden naveo i ovo: od prvog razgovora u Kremlju Sta-
ljin mu je izloio u pojedinostima, kako bi trebala da
izgleda Evropa poslije rata. Predloio je uspostavu ne-
zavisne Austrije, odvajanje Porajnja od Pruske osniva-
njem nezavisne drave ili protektorata, a moda neza-
visne bavarske drave. Prema Staljinu trebalo je
istonu Prusku dati Poljskoj, dok bi sudetske krajeve
trebalo vratiti Cehoslovakoj. Predloio je, da se ponovo
uspostavi Jugoslavija, nezavisna Albanija, a da se Do-
dekanez \i~pi Turskoj, koja bi mogla dobiti dijelove
Bugarske i dio Sirije. Jednom rijeju drave, koje su
pod njemakom C?kupaciiom, dobile bi svoje stare gra-
nice, a Staljih. je spreman da Velikoj Britaniji pomogne
da dobije baze i t. d. na zapadu Evrope: u Francuskoj,
Belgiji, Holandiji, Norvekoj i Danskoj. Na Istoka Sta-
ljin eli da se vrati stanje, kakvo je postojalo prije
1941. godine(!); Curzonova linija sluila bi kao
baza za buduu poljsko-rusku granicu, Rumunjska bi
morala napraviti Sovjetskom savezu izvjesne ustupke,

194
dopustiti osnivanje baza i t. d., a primila bi kao protu-
uslugu teritorije, koje je zauzela Madarska.
Sovjetskom je savezu u tom momentu bilo najvi~e
do toga, da definitivno pripoji baltike drave i da to
prizna Velika Britanija.
U meuvremenu su na svim stranama bitke bile u
toku: u Malaji, Hongkongu, Africi i drugdje. Churchill
je preko Oceana putovao na bojnom brodu D u k e of
Y or k i na njemu je zajedno sa svojom pratnjom na-
porno radio na pripremanju materijala za konferenciju
s Amerikancima, u prvom redu s predsjednikom.
Ali su sva ta razmiljanja iezavala pred osnovnim
stratekim problemima. Hoemo li biti u stanju da uvje-
rimo predsjednika i amerike vojne efove, da poraz
Japana ne bi znaio i poraz Hitlera, ali da e, naprotiv,
kad jednom doe do_p.a.raza Hitlerova, biti samq pitanj'e
vremena, da se zada odluni udarac Japanu? Proveli
EillO sate i sate u prouavanju tog ozbiljnog problema.
Dva efa taba, general Dill, Hollis i njegovi ljudi pri-
premali su memorandume, u kojima se to pitanje tre-
tiralo do dna i iz kojih je proi:~.lazilo, da se rat moe
uzeti samo kao cjelina. Kao to e se vidjeti, sve nae
bojazni i nae brige pokazale su se nepotrebnim. 83
Churchill je sretno stigao u Washington...i...gdmah za-
poeo razgovore i konferencije s Rooseveltom i ostalima
o glavnim problemima rata. Dani su mu u radu brzo
prolazili, i vrlo je brzo shvatio, da e morati govoriti
u Kongresu i pred kanadskim parlamentom u Ottawi.
Ve kod prve konferencije u Bijeloj kui, u kojoj je
Churchill stanovad, doclirnuli su pitanje iskrcavanja
saveznikih snaga u Sjevernoj Africi l Churchilla je kod
tOga iznenadila irina Rooseveltovih pogleda i u tom
pitanju. 26. prosinca Churchill je odrao govor pred
~r.571.
195
Kongresom, a nekoliko dana kasnije i u Ottawi. Roose--
velt je pourivao osnivanje jedinstvene saveznike kQ.o
mande u Jugozapadnoj Aziji; a Wavella su predvidjeU
za to mjesto sa sjeditem u Surabaji. 28: prosinca Chur-
chill je otputovao u Ottawu i 30-tog je govorio pred
parlamentom.
Vratio se u Bijelu kuu, i sve je bilo spremno za
potpis pakta o Ujedinjenim nacijama. Izmjenjalo se u
t'Om pitanju mnogo telegrama iznieu Moskve, Wa-
shingtona i Londona, ali sad je to bilo rijeeno. RoOS'&-
velt je izmijenio na nacrtu termin pridruene snagec
s nazivom Ujedinjeni narodi.
Ujutro prvog sijenja predsjednika su dogurati u
kolicima. do moje sobe. Izaao sam iz kupaone i pristao
na redakciju teksta, kakvu mi je on predloio. Dekla-
racija sama po sebi nije mogla donijeti pobJedu, ali je
pokazivala, to smo i za .to se borimo. Roosevelt, ja,
Litvinov (sovjetski ambasador u USA) i Soong, pred-
t:tavnik Kine, potpisali smo taj uzvieni dokument u
radnoj sobi predsjednika na samu Novu godinu. S t a t e
D e p ar t m e n t dobio je zadatak da pnbavi potpise
dvadeset dviju drava. Definitivan tekst treba citirati
na ovom mjestu:

Zajednika delaracija USA, Velike Britanije i Sje-


oerne Irske, SSSR-a, Kine, Australije, B~~gije, Kanade,
Kosta Rike, Kube, Cehoslovake, Dominikanske Tepu-
blike, SalvadOra; Grke, Guatem.ale, Haitija, Ho.ndu-
rasa, Indije, Poljske, Junoafrike unije i Jugoslavije.
Potpisane vlade,
Pris' ajui uz zajedniki program o ciljevima i f!,ae
lima, koje sadri zajednika. deklaracija predsjednike~
USA i premijera Velike Britanije i Sjeverne Irske od
14. kolovoza 1941. poznata pod imenom Atlanska po-
velja.

196
U uvjerenju da je od bitne vanosti odnijeti potpu-
nu pobjedu nad svojim neprijateljima u cilju odbrane
svoje s~obode, nezavisnosti i religiozne slobode, kao i
ouvanja prava ovjeka i pravde u vlastitim zemljama
kao i u drugima, a kako e u budue biti upletene u
za;edniku borbu protiv divljakih i okrutnih sila, koje
hoe da podloe svijet, izjavljuju:
l. Svaka vlada preuzima obavezu, da e razviti sva
svoja 1-!0jr.a i ekonomska sredstva protiv drava-lanica
Tio;-nOg _Pakta ili drava, koje su paktu prist-upile, a
s kojima se nalazi u ratnom stanju;
2. Svaka vlada preuzima obavezu, da e suraivati
s potpisanim vladama, da ne e zakljuiti primirje ili
.separatni mir s neprijateljima.
Drugi e narodi, koji surauju ili e suraivati,
prua1ui pomo i materijalni doprinos borbi da se po-
razi hitleTizam, moi pristupiti toj deklaracij~84

Churchillu je najvie bilo stalo do toga, da USA


upute tri ili etiri divizije u Sjevernu Irsku. Bio je
miljenja, da bi dolazak 60 do 70 tisua vojnika USA
u ffister potvrdio i manifestirao odluku Amerike, da
direktno intervenira u Evropi. Ove bi trupe mogle vriti
obuku jednako tako u Irskoj kao u Americi, a Nijemci
bi imali jedan razlog vie da ne poduzrriu iskrcavanje
na britanskim otocima. Osim toga, svaka amerika divi-
zija, koja bi dola preko Oceana, oslobodila bi jednu
englesku, koju bi tako Englezi mogli upotrebiti na Bli-
skom Istoku ili u Sjevernoj Africi. To je bio prvi korak
prema iskrcavanju Saveznika u Maroku, Aliru i Tu-
nisu, misao, koja je Churchillu bila osobito draga -
kako sam navodi.

.. Ill. str. 605.-606.

197
Budui historiari mislit e moda, pie dalje Chur-
chill, da je najdragocjeniji rezultat tog sastanka u Wa-
shingtonu, prvog u nizu drugih, poznatog pod imenom
Ar e a d i a, bilo stvaranje zajednikog savjeta efova
tabova (e o m b i n e d e h i ef s of S t a ff e o m
m i t e e). Njegovo je sjedite bilo u Washingtonu, a
kako su. engleski efovi tabova bili prisiljeni da ostanu
uz vladu u Londonu, predstavljali su ih tamo general-
tabni oficiri kao zamjenici. Oni su se nalazili u stalnoj
vezi s Londonom i mogli su na taj nain da u svako
doba dana i noi objasne stav Londona u najrazliitijim
pitanjima voenja rata. Brojni sastanci i konferencije na
razliitim tokama svijeta: Casablanca, Washington,
Quebec, Teheran, Kairo, Malta -1 Jalta omoguili su vo-
deim ljudima Velike Alijanse da se sastanu. Od 200
sjednica zajednikog savjeta efova tabova 89 se
odralo u toku tih velikih konferencija i obino su za
vrijeme plenarnih sjednica pale najvanije odluke.
Praksa se sas:tojala u tome: izjutra se svaki savjet
efova tabova sastao za sebe, odjelito, a kasnije su se
spojili; drugu bi sjednicu odravali istog dana. Oni
su prouavali pitanja voenja rata u cijelosti i Chur-
chillu, odnosno Rooseveltu predlagali preporuke, u ko-
jima bi se sloili.
Rusi nisu imali svog predstavnika ~ tom savjetu.
Njihov_ je __ front bio udaljen, usamljen, j'~d.instven i ne-
~~an, i nije postojalo nikakvo sredstvo da se spoje
generciltabOvi. Zapadnim su saveznicima dosta j ali po-
d3.ci o datumima i opim linijama njihovih planova.
Osim toga u Teheranu, Jalti i Potsdamu dolo je do
sastanka i generaltaba Velike Britanije, USA i SSSR-a.
Cinjenica, da govorimo isti j'ezik, predstavljala je
oi_to odlunu prednost u svim anglo-amerikim disku-
sijama. Zakanjenja i ak djelomini nesporazumi, -koji
se esto dogaaju, kad treba upotrebiti tumae,. izbje-

198
gavali su se na taj nain. Meutim su postojale razlike
u izraavanju, koje su u poetku izazvale slijedei za-
bavni incident: engleski je generaltab pripremio neki
dokument o predmetu, koji je smatrao hitnim, i obavi-
Jestio ameriki generaltab, da eli da se to prije iz-
nese (t o t a b l e i t) pred savjet. Ali u USA izraz
t o t a b l e znai staviti neki dokument u ladicu od
stola i pustiti ga da spava. 8 !'i
Za vrijeme svog oporavka na Floridi (Churchill se
tamo oporavljao od velikog naprezanja i zamora) Chur-
chill je sastavio i etvrti memorandum za efove ta-
bova i savjet narodne odbrane ratnog kabineta (ranije
je ve bio sastavio tri). On nesi datum: 10. sijeanj
1942., i u njemu Churchill navodi slijedee:
USA bile su predmet napada od strane J apana i sad
se nalaze u ratu sa sve tri sile Osovine; one ele, da
njihova vojska to prije poe na pojedine sektore fron-
ta; zbog nestaice brodskog prostora, to ne e biti mo-
gue provesti na irokoj bazi u toku god. 1942.; oruane
snage USA na kopnu porast e u meuvremenu sa 30
divizija i 5 oklopnih na ukupni iznos od 70 divizija,
od kojih 10 oklopnih. Oko ~Oo regruta pozvano je
ili e biti pOzvano pod zastavu kod kopnenih snaga ~
avijacije (preko milijun ljudi). Izgleda malo vjerojatzlo,
d'i__e biti mogue preb3Citi'-u toku god. 1942. vie o
etvrtinu, odnosno treinu amerikih snaga. 1943. god.,
naprotiv, veliki porast raspoloivog brodskog prostora
omoguit e da prijeu Ocean znatno brojnije snage,
tako da l!e ljeto 1943. god. biti razdoblje velikih ope-
racija ofanzivnog karaktera, koje treba najpomnije po-
~eti prouavati. Avijacija USA moe se angairati- u
borbama ve u god. 1942. Ve se pojavio prijedlog, da
bi vee snage bombardera napale Njemaku i to ra-

Illi III, str. 609.

199
IPoi-eene na aerodromima u Engleskoj. Grupe lovaca
mogu uestvovati u odbrani otoka i u postizavanju nad-
moi u zraku iznad francuske obale. Imajui u vidu
golem porast proizvodnje aviona i brodova u USA ve
u toku godine 1942., Hitler mora vie nego ikada da
pobjedonosno zavri rat u godini 1942. Imao je dovoljno
vremena da izradi velik broj brodova za transport tan-
kova i za njihovo iskrcavanje na bilo kojoj obali, a osim
toga je u mjeri, koja se ne moe ocijeniti, razvio spo-
sobnost da napadne pomou padobranaca i trupa, koje
ae prebacuju avionima. Upuivanje etiriju amerikih
divizija, od kojih jedna oklopna, u Sjevernu Irsku da-
kle je apsolutno potrebna mjera, koju nikakva, zapreka
ne smije sprijeiti. Treba pristupiti detaljnom proua
vanju operacije Super-Gymnast (okupacija francuske
Sjeverne Afrike od strane Saveznika) i izvoenju ope-
racije Magnet (upuivanje amerikih trupa u Sjevernu
Irsku) to je mogue bre. Engleska avijacija u metro-
poli ne smije se premjetati na drugo ratno podruje.
Premda je danas nad Nijemcima nadmona, jer se nje-
m.aka glavnina nalazi u borbi na istoku, ipak postoji
opasnost da Nijemci, zahvaljujui dobrim unutranjim
vezama, brzo prebace teite svojih snaga. Osim toga
treba voditi rauna o talijanskoj avijaciji. Treba, prvo,
poraziti Njemaku a tek zatim Japan, all prihvaajui
to, ne znai, da treba na Dalekom Istoku ostati u defan-
zivi; upravo protivno, najbolji nain da se ostane na
fivotu i u tirti prOstorima, sastoji se u napadima i pre-
. uzimanju inicijative.
Kad se vratio u Washington, Churchill je ustanovio,
da je rad zajednikog savjeta efova tabova bio plo-
dan. Roosevelt je sazvao konferenciju 12. sijenja, na
kojoj su obje strane postigle potpun sporazum u nae
lima ope prirode i ciljevima rata. Svi problemi bili su
uvjetovani tonaom. Roosevelt je rim pripisao veliku

1!00
vanost operaciji Supe1'-Gymnast, t. j. kombiniranoj
anglo-amerikoj akciji u Sjevernoj Africi. Pokuali su
odrediti potrebne rokove za iskrcavanje korpusa od 90
tisua Amerikanaca i 90 tisua Engleza na tom sektoru,
pomognutog snanom avijacijom;
14. sijenja Churchill S"e oprostio od Roosevelta i
ptputovao iz Washingtona. Nije se vratio morem na
bojnom brodu Duke of York nego je radi hitnih poslova
u Londonu urio i uzeo hidro-avion s kojim je sretno,
nakon avanturistike vonje, stigao u Plymouth u
Engleskoj.

201
Cetvrto poglavlje

OBRAT SUDBINE

The Hinge of Fate

Kad je Eden prosinca 1941. uinio posjet Moskvi,


sovjetska mu je vlada postavila zahtjev, da zapadni sa-
veznici priznaju tadanje sovjetske granice na zapadu.
Rusima je oito bHo stalo do toga, da u okviru jeflnog
Qpeg ugovora o savezu dobiju priznanje Londona i
Washingtona za okupaciju baltikih drava kao i nove
granice prema Finskoj. Eden se nije izriito izjasnio o
tome i nije nikakvom izjavom, pria Churchill, htio
obavezati londonsku vladu. On je izmeu ostaloga pod-
vukao, da su Englezi dali obavezu v ladi USA, da se ne
e za vrijeme dok traje rat uputati bilo s kime u neke
1ajne sporazume i pogaanja u vezi s pitanjem teritorija.
Na kraju moskovske konferencije sa ~enom bilo je
-Qdlueno, d~ on. odnese sovjetske zahtjeve u London i
da se o njiin.a obavijeste i Amerikanci. O njima bi se
raspravljalo, kako je bilo odlueno u Moskvi, prilikom
formalnih razgovora o zakljuenju anglo-sovjetskih ug~
vora o savezu. London je obavijestio o tome vladu USA,
ali je njen stav u tom pitanju bio otar i negativan.
Amerikanci su stajali na stanovitu, da bi pristajanje
zapadnih saveznika na takve s9Vje"t$ke ~ahtjeve znailo
-otvorenu povredu naela Atlantske povelje. .

.202
Prilikom prve posj'ete Washingtonu Churchill je, pri-
rnivlH izvjetaj Edena o sovjetskim zahtjevima u vezi
s baltikim dravama, reagirao nepovoljno. Sada, tri
mjeseca kasnije, navodno pod pritiskom dogaaja, nije
vie bio tako radikalan i stao je posmatrati to pitanje
s mnogo vie naklonosti prema sovjetskim zahtjevima.
On je 7. oujka uputio Rooseveltu telegram, u kojem
nastoji da uvjeri Washington u potrebu korekture do-
tadanjeg negativnog stava S t a t e D e p ar t m e n t-a.
U njemu upozorava predsjednika, da poveana ozbilj-
nost ratne situacije nuno namee potrebu, da se prin-
cipi Atlantske povelje tumae malo drugaije, ela-
stinije, a ne tako, da se Sq_vjetskom savezu uskrauie
pravo na teritorije, koje je -okupirao. Na toj bazi, veli
on, Sovjetska je Rusija pristupila Povelji. Podvukao jf~,
cla:Q_1.le, da su Rusi prilikom okupacije tih drava upo-
trebili surove i nesmiljene metode u likvidaciji svih onih
~lePlenata, koji se nisu htjeli suglasiti sa sovjetskom
dkupacijom, ali da se nada da e Roosevelt ipak dati
Londonu slobodne ruke, da zakljui i potpie ugovor sa
Sovjetskim savezom. Staljin eli, da se taj ugovor za-
kljui to ie mogue priie. Izgleda, veli on dalie, da e
Nijemci u proljee zapoeti napadaj velikih rnz"mjera, a
da Saveznici nisu u mogunosti da ukau veu _pomo
zemlji, i to jedinoj zemlji, koja se nalazi upletena u
teke borbe.
Predsjednik Roosevelt i S t a t e D ep a rt m e n t
ostali su i nadalje kod svog stava. Tek kasnije ga je
Roosevelt izmijenio i nije pokazivao vie tolike upor-
nosti u tom pitanju.
Dva dana kasnije, Churchill je uputio Staljinu tele-
gram, u kojem mu saopuje slijedee: prvo, da je poslao
poruku predsjedniku Rooseveltu, u kojoj trai, da se
saglasi S time, da Velika Britanija potpie s Moskvom
sporazum o granicama Sovjetskog saveza na kraju rata;

20~
drugo, da je: izdao nareenja, da nikako ne smije doi
do odlaganja ili prekida upuivanja obeanih poiljki u
Sovjetski savez, tree, da se atmosferske prilike pobolj-
avaju i da e Saveznici zapoeti da napadaju Njemaku
iz zrak==~. danju i nou, a da stalno napredovanje savjet-
d-tih annija i veliki neprijateljski gubici predstavljaju
za Saveznike" izvor najveeg ohrabreni a.
Staliin mu je na co odgovorio 15. oujka, zahvalivi
mu se u prvom redu na telegramu, koji je primio u
Kujbievu 12. oujka. Izrazio mu je zahvalnost sovjet-
ske vlade zbog mjera, koje su Saveznici poduzeli radi
pojaanja zranih napadaja na Njemaku i Churchillu
lino za osiguranje upuivanja poiljki Sovjetskom sa-
vezu. Osim toga izrazio mu je uvjerenje, dei -te zajed-
nike akcije trupa Sovjetskog saveza, Velike Britanije
i USA, usprkos sluajnim promjenama sree, na kraju
poraziti snage zaj'ednikog neprijatelja i da e godina
1942. biti od odlune vanos'ij za razvoj dogaaja u borbi
protiv hitlerizma. U pogledu prve toke o poslijeratnim
granicama Sovjetskog saveza Staljin je podvukao, da e
biti jo potrebno, da oni izmijene gledita u pogledu
teksta odgovarajueg sporazuma, koji bi se odnosio na
to pitanje, ukoliko bi dolo do zakljuenja ugovora u
principu.
Neto kasnije (23. travnja 1942.) Staljin je javio pre-
mij'eru Churchillu, da je sOvjetska vlad~. nedavno pri-
mila od Edena 11:acrt dvaju sporazuma iz:rneu Sovjet-
skog saveZi i Velike Britanije, koji su se razlikovali od
teksta sporazuma, o kojem se raspravljalo za vrijeme
1r1jegova boravka u Moskvi. S obzirom na injenicu, veH
Staljin, da ti nacrti otkrivaju nova razmimoilaenja u
miljenju, koja bi bilo teko odstraniti korespondenci-
jom, sovjetska je vlada donijela odluku. da usprkos svim
tekoama poalje Molotova u London, da u linom do-
diru i .razgovoi-ima uredi sva pitanja, koja stoje na putu

204
da se ugovor zakljui i potpie. To je - .,reli se dalje-
utoliko potrebniJe, jer pitanje o obrazovanju drugog
fronta u Evropi (to pitanje je pokrenuo predsjednik
Roosevelt u svom posljednjem telegramu Staljinu i po-
zvao Molotova u Washington, da o tome diskt.t,ti.ra) trai
prethodnu izmjenu gledita izmeu predstavnika vla-
de Velike Britanije i Sovjetskog saveza.
Drugog dana Churchill je telegrafirao Rooseveltu rla
je dobio od Staljina brzojav, u kojem ga obavjetava,
da alJe u misiju Molotova radi diskusije o nekim razmi-
moilaenjima o nacrtu tekstova sporazuma, koja bi na-
vodno Staljin htio to prije otkloniti. Molotov se moda
ve nalazio na putu i zbog toga Churchill podvlai, da
nije mogua nikakva promjena u rasporedu nj"egova
puta (jer je Roosevelt predlagao, da Molotov doe naj-
prije u USA, a zatim u London). Zbog toga Churchill
predlae, da oni s Molotovom povedu razgovore o tim
razmimoilaenjima, da zatim Molotov ode u Washing-
ton i da tek onda, konano; potpiu sporazume sa So-
vjetskim savezom.
Istog dana Churchill je uputio Staljinu telegram, u
kojem pozdravlja dolazak Molotova, i izraava svoje
uvjerenje, da e moi s njim obaviti koristan posao.
Molotov je stigao u London tek 20. svibnja i drugi
dan su zapoeli razgovori. Rusi su zadrali svoj prvo-
bitni stav u pitanju baltikih drava i osim toga stavili
na dnevni red i pitanje priznanja istone Poljske, koja
se nalazila pod sovjetskom okupacijom. To j"e London
morao odbaciti, pria Churchill, jer nije bilo u skladu
s anglo-poljskim sporazumom iz godine 1939. MolotoV
je takoer istupio sa sovjetskim zahtjevima, da se u
jednom tajnom protokolu priznaju sovj"etski zahtjevi na
Rumunjsku. To je bilo u suprotnosti ~ engleskim spora-
zumom s USA. Razgovori, koje je u Londonu Eden vo-
dio s Molotovom, zapali .su na taj nain u situaciju, koja

20i
je izgledala bezizlazna Osim tih teritorijalnih zahtjeva,
Molotov je imao zadatak da se u Londonu obavijesti
o saveznikom stanovitu u pogledu otvaranja drugog
"fronta u Evropi. 22. svibnja posjetio je stoga. i Chur-
thilla, da i s njim razgovara o tome. Molotov mu je
odmah u poetku rekao, da mu je sovjetska vlada ~
vjerila zadatak, da ode u London i s engleskom vladom
raspravi pitanje uspostave drugog fronta u Evropi. U
tom 5e sluaju, rekao je an, ne radi o nekom novom
problemu, jer je to pitanje ve bilo pokrenuto prije
nekih 10 mjeseci, a inicijativa je nedavno dola od pred-
sjednika Roosevelta, koji je bio predlagao, da Molotov
posjeti USA radi diskusije o tom pitanju. lako je, rekao
je Molotov, inicijativa za sadanju anketu o tom pitanju
potekla od USA, sovjetska vlada smatra, da je logino
l pravilno, da Molotov najprije posjeti London, a tek
zatim Washington, jer bi glavni teret posla oko organi-
zacije drugog fronta pao na lea Velike Britanije. So-
vjetska vlada visoko cij'eni materijalnu pomo, koju jOj
pruaju Velika Britanija i USA, ali smatra, da rjeenje
najbitnijih problema rata zavisi od uspostavljanja dru-
gog fronta. On (Molotov) eli u prvom redu da sazna,
kako londonska vlada gleda na mogunost, da se 1942.
odvue iz Sovjetskog saveza najmanje 40 njemakih di-
.vizija.
Churchill mu je kao svoj odgovor i41oio bitne crte
zamiljenih:_,_ operacija u Evropi. U svim dotadanjim
ratovima, rekao je on, inicijativa je pripadala onoj sili,
kojoj je njena nadmo na moru omoguavala da se
iEkrca na bilo kojoj toki neprijateljske obale. Neprija-
telju, pak, bilo je nemogue da predvidi, na kojoj toki
e se tr11pe iskrcati i zbog toga je napada bio uvijek u
velikoj prednosti. Pojava zranih snaga znatno je izmi-
jenila tu situaciju. U Francuskoj i u Holandiji, naveo je
Churchill kao primjer, neprijatelj moe za nekoliko sati

206
prebaciti svoje zrane snage na ugroene toke du l
tave obale. Neugodno iskustvo iz prolosti pokazalo je,
da iskrcavanje pod udarcima neprijateljskih zranih sna-
ga ne predstavlja solidan prijedlog u vojno-stratekom
pogledu. Zbog toga, rekao mu je dalje Churchill, pro-
strani predjeli morske obale Kontinenta nisu podesni za
Saveznike kao mjesta eventualnog iskrcavanja i zbog
ltoga su prisiljeni da ispitaju mogunost na onim dije-
lovima obale, gdje bi vee saveznike grupe lovaca mo-
gle omoguiti trupama za iskrcavanje zatitu, izborivi
nadmo u zraku. Stoga se izbor moe protegnuti samo
na podruje Kanala i predjela neto junije od toga.
Prouavaju se razliiti planovi, ali kod svih postoji
uvijek jedan preduvjet, koji svakako treba postii, a to
je unitenje neprijateljskih zranih snaga na Konti-
nentu i apsolutna nadmo u zraku. Pored toga, jedno
od osnovnih pitanja sastoji se i u tome, da li Saveznici
danas raspolau s dovoljnim brojem specijalnih brodova
za iskrcavanje, potrebnih za izvoenje prvih operacija
iskrcavanja. Za sada, naalost, saveznike zalihe nisu
velike, i jedan od glavnih napora ratne proizvodnje Ve-
Hke Britanije i, u ptvom redu USA. sastoji se u tome,
da izgn.de to bre i to vi'e takvih brodova.
Meutim, treba imati u vidu dva momenta. Nije vje-
rojatno, prvo, da bi ma kakva akcija, koju bi Saveznici
mogli ~provesti u godini 1942., mogla privui vee kon-
tingente neprijateljskih kopnenih snaga sa istonog
fronta. Sto se tie zranih snaga neprijatelja, situacija
je drukija: na raznim bojitima Saveznici ve zadra-
vaju oko polovice njemakih lovaca i treinu cjelokup-
nih bombarderskih snaga. Ako Saveznicima poe za
rukom plan, da Nijemce primoraju da prihvate bitke
Iznad -kontinenta, nai e se pred alternativom: ili ,da
im Sile raspoloive zrane snage u lovcima na zapadu

207
budu unitene u akcijama, ili da povuku stanovit broj
aviona sa istonog fronta, da ih tako ojaaju na zapadu.
Druga se primjedba Churchilla odnosila na Molotov-
ljev prijedlog, da bi Saveznici trebali da privuku naj ..
manje 40 njemakih divizija (uraunavajui i one divi
zije, koje je njemaka vrhovna komanda ve sada ras--
poredila na zapadu). Churchill je podvukao, da S'e protiv
Engleza u Libiji nalazi ll divizija Osovine, od kojih su
tri njemake divizije; da se u Norvekoj nalazi osam
divizija, a 25 u Francuskoj i Holandiji. To .bi ukupno
iznosilo 44 divizije. Saveznici, podvukao je Churchill,
nisu s tim zadovoljni i voljni su da provedu u ivo11
svaki strateki plan, koji bi bio solidan i realan, ali da
bi bilo od male koristi za opu stvar, kad bi oni pri-
tupili izvoenjU nekog plana pod ovaku cijenu i kad bl
to imalo katastrofalnih posljedica.y
Molotov je izjavio, da uope ne'sumnja u to, da Ve-
lika Britanija ne eli u toku ove godine da Crvena
armija postigne uspjehe u borbi protiv Nijemaca. Upi-
tao j'e Churchilla, kako engleska vlada gleda na mogu
nost sovjetskih uspjeha u borbi protiv Hitlera.
Churchill mu je odgovorio, da je Londonu teko da
sebi stvori pouzdano miljenje o tom pitanju, jer ne
raspolae s detaljnim podacima o mogunostima, sred-
stvima, materijalu i rezervi na obim stranama. Prole
godine 9U vojni strunjaci, rekao je ChJJrchill, bili mi-
!ljenja, da e Hitler svladati Crvenu armiju. Pokazalo
se, da nisu imali pravo. Prema informacijama, s kojima
raspolae engleska vlada. Nijemci ovog asa gomilaju
velike snage na mnogo ~ektora istorJjg fronta, a osim
toga da nema izgleda, da e najavljena velika njemaka
ofanziva na istoku, predviena za mjesec svibanj, po-
eti prije lipnja.
Molotov je tad~ pootavio Churchillu pitanje: kakaT
bi stav zauzela Velika Britanija, kad bi Crvena armija

208
izala iz borbe jako oslabljena ili bila prisiljena da kapi...
tulira u toku godine 1942.
Churchill je odgovorio, da bi Hitler u tom sluaju
najvjerojatnije prebacio to je mogue vie trupa i zra~
nih snaga na zapad i da bi ih raSIJ)oredio za konanu
invaziju na Veliku Britaniju. Osim toga, on bi zbog
slabljenja otporne snage Crvene armije imao mogunost,
da se domogne Kavkaza i da se preko Kavkaza zaputi u
Iran, a to bi predstavljalo veliku opasno!':it za Vet:ku
Britaniju, jer ona ovog asa ne raspolae s dovoljno
snaga da to sprijei. Meutim, ako bi Crvena armJ 1a,
protivno oekivanju, doivjela poraz i bila prisiljena na
kapitulaciju, zapadni bi saveznici nastavili s borbom.
Oni, osobito USA, izgradili bi nadmone zrane snage,
koje bi im u toku slijedeih 18 m.ies.eci ili 2 r,odine omo-
guile da poduzimaju zrane napade na njemake gra..
dove i industriju. Saveznici bi, osim toga, odrava: i bio-
kadu i izvrili iskrcavanja na kontinent. Takva bi iskr-
cavanja nailazila na sve slabiji otpor NiJemaca Mo
Velike Britanije i USA konano bi prevagnula. Ne treba
zaboraviti, upozorio je Churchill Molotova, da je Velika
Britanija poslije sloma Francuske ostala itavu godinu
dana sama s neznatnim brojem slabo opremljenih trupa
prema brojnim Hitlerovim divizijama.
Na kraju razgovora Churchill je zatraio od Molo~
tova, da stalno vodi rauna o tome, s kakvim je teko-
tama vezano izvoenje prekomorskih invaztja. Kad je
Francuska ispala iz rata, rekao je on, Velika Britanija
ostala j~ skoro bez ikakve zatite. Kod kue su raspola-
gali s nekoliko slabo opremljenih divizija, a manje od
100 tankova i 200 poljskih topova, pa ipnk Hitler ni.ie
pokuao da prijee u napad i izvri invaziju na Otok
i to stoga, jer nije mogao postii nadmonost u zraku.
Sada s'e i za Saveznike javljaju iste tekoe.

14 DruiP njet6ki rat 209


Eden je 23. svibnja predloio Molotovu, da se spora-
zum o teritorijalnim pitanjima zamijeni opim i javnim
ugovorom o savezu na rok od 20 godina, u kojem se
pitanje granica Sovjetskog saveza uope ne bi spomi-
njalo. Istog dana naveer Rusi su pokazali znakove po-
putanja i kod njih je- veli Churchill- solidarnost po-
gleda Londona i Washingtona izazvala dubok utisak.
Drugog dana Molotov je zatraio od Staljina ovlatenje,
da razgovara s engleskom vladom na temelju nacrta,
koji mu je predloio Eden. Mo~kva je, sa svoje strane,
uinila prijedlog, da ~e u tekst ugovora unesu manle
izm.jene, koje su uglavnom imale svrhu, da jo vie
podvuku dugoroni karakter predloenog saveza.
Na kraiu je ugovor bio potpisan_ u Londonu (prema
Churchillu) bez ikakvih teritorijalnih klauzula 26. svi-
bnja 1942.
Kad je Molotov tako zavdio svoj prvi dio misi~e u
Londonu, odletio je u Washington na ope razgovore
vojno-strateke prirode s Roo~eveltom. Glavni je pred-
met njihovih razgovora bio otvaranje drugog fronta u
Evropi. S Molotovom su se Englezi dogovOrili, da on na
povratku iz Washingtona ponovo doe u London, prije
nego to se_ vrati u Moskvu.
Ruski gosti, pria Churchill, izrazili su elju, da za
vrijeme svog boravka u Velikoi Britaniji stanuju izvan
Londona. Zbog toga im je ChUrchill stavio na ra~nola
ganje svoje obiteljsko imanje Chequers, a sim je Chur-
chill u meuvremenu drugdje stanovao. Dvije je noi,
ipak, i on proveo s Rusima i tu priliku iFkoristio za
duge privatne razgovore s Molotovom i sovjetskim am-
basadorom. u Londonu Majskim. Sam Majski im je u
tim razgovorima sluio kao prevodilac, i to vrlo vjeto,
a teko je bilo nai, prevodioca, koii bi tako brzo i lako
prevodio i istovremeno bio upoznai s politikim proble-
mima, o kojima se vodio razgovor. Churchill je pokuao

210
da uz pomo geografskih karata objasni Molotovu, ta
Englezi poduzimaju i da ukae na specifinost poloaja,
u kojem se nalazi Velika Britanija kao otona i pomor-
ska velesila. Dugo mu je govorio o tehnici amfibijskih
operacija i opisao opasnosti i tekoe, kojima su izlo-
eni zbog vlastitih nastojanja, da usprkos napadima nje-
makih podmornica sauvaju vezu preko Atlantika, koi a
je za Veliku Britaniju od ivotnog interesa. Imao je
dojam, da je to sve ostavilo na Molotova dubok utisak
i da je shvatio, da se problem Velike Britani~e razlikuje
od problema, koji se postavljajU pred velike kontinen-
talne sile.
Ukorij'enjeno nepovjerenje, koje Rusi oduviiek imaju
prema strancima, dolo je do izraaja i priliknm bo-
ravka Molotova na Churchillovom imanju. Cim su
~tigli, Rusi su odmah zatraili kljueve od svih spava-
ih soba, i to je izazvalo stanovite tekoe, ali su oni
uvijek zakljuavali svoja vrata. Kad je osoblju na ima-
nju polo za rukom da prodre u njihove sobe, da ih
pospremi i namjesti postelje, doivljavalo bi ne malo
iznenaenje, jer je pod jastucima u postel!ama nalazilo
revolvere. Trojicu glavnih lanova misije nisu pratili
samo nHhovi' vlastiti po1icisti, nego i dvije ene, koje
su vodile brigu o njihovoj garderobi i spremale im sobe.
re su ene za vrijeme njihove odsutnosti uvale sobe
!SVOjih gospodara i iz nj!h izlazile samo jednom, kad je
bilo vriieme obiedu. Ka~niie su se Rusi neto i otvorili.
i stali razgovarati s domaOm kunom poslugom, i to ili
na slabom francuskom ieziku ili znakovima.
U pogledu line sigUrnosti Molotova, ruski su pra-
tiot~i poduzeli izvanredne mjere opreza. Njegovi uvari
pretraili su sobu, dij'elove namjetaja, zidove i p.xl.
Svojim iskusnim oima ispitivali su sve vrlo oprezno i
paljivo. Krevet, u kojem je Molotov spavao, bio je
predmet naroite panje; sve su jastuke izboli iglama

211
u potrazi za eventualnim paklenim mainama; pokri-
vae su tako stavljali na krevete, da se onaj, kojl je
spavao, nije u njih umotavao nego je odmah mogao da
skoi iz kreveta u sluaju potrebe.
Na dan potpisa ugovora Staljinu je Churchill uputio
slijedei telegram:

~za nas je bilo veliko zadovoljstvo, to smo imali


mogunost da primimo Molotova u Londonu. S njim
smo ima'i plodne razgovore o vojnim i politikim stva-
rima. Dali smo mu potpun i toan pregled naih pla-
nova i sredstava. Sto se tie ugovora, Molotnv e Vam
iz!oiti tekoe, koje se sada _uglavnom sastoje u tome,
da se ne moemo odrei naih ranijih obveza prema
Poljskoj i da moramo voditi rauna o naem javnom
milj-enju, kao i o miljenju USA.
Uvjeren sam, da bi bilo od najvee koristi za opu
stt.ar, kad bi po povratku iz Amerike Molotov ponovo
doao u London. Tada bismo mogli nastaviti nae raz-
govore, koji e, nadam se, dovesti do razvoja ue vojne
suradnje izmPu nah zemalja. Osim toga, tada u biti
u mogunosti da pa obavi-iestim o najnovijoj fazi naih
vlastitih vojnih planova.&&

Stall in je odmah dao svoj pristanak.


U meuvremenu se sovjetski izaslapik nalazio na
putu u USA, i 27. svibnja Roosevelt je telegrafira,o
Churchillu:'--....:

Dolazak posjetioca oekuje se ove noi, ali se o one-


raciji B o l er o ne e moi diskutirati do etvrtka.
Poeljno je da mi hitno poaljete kratak resume onog,
to ste Vas dvojica rekli jedan drug~me o pitanju ope-

ao IV, str. 301.-302.

212
f'acije B o l e T o. To bi mi pomoglo da se -upoznam
sa stanjem stvari.s1
Drugog je dana Churchill odgovorio predsjedniku
Rooseveltu i dostavio mu izvjetaj o razgovorima s
Molotovom o raznim generaltabnim planovima zapad-
nih saveznika: B o l er o, Sl e d g e h am er i S u p er-
R o u n d-u p (to je plan o osloboenju Francuske god.
1943., kasnije nazvan O ver l or d). Osim toga mu je
javio, da su dopunski privatni razgovori s Molotovom
poboljali atmosferu, ali da nisu izmijenili bit stvari;
da mnogo rade s generaltabnim oficirima i da je on
naredio tabovima, da proue mogunost iskrcavanja u
sjevernoj Norvekoj (plan J u p i t er). Ta operacija bila
bi, izgleda, potrebna, da se omogui odailjanje ratnog
materijala Sovjetskom savezu u toku idue godine; da
je borba u Libiji zapoela i da je ta bitka moda dosada
najvea, koju su Englezi vodili u Africi; da nikada ne
smiju zaboraviti na operaciju Gy m n a s t (iskrcava-
nje u francuskoj Sjevernoj Africi).
Kad je Molotov po povratku iz Washingtona doao
u London, bio je pun planova o stvaranju drugog fronta
pomou velike operacije preko Kanala godine 1942.
Saveznici su jo uvijek aktivno prouavali to pitanje,
ali ve kod prouavanja neprekidno nailazili na teko-
e. Sporazumili su se ipak s Molotovom, da ne bi bilo
nikakve tete, kad bi izdali javno saopenje, koje bi
zaplailo Nijemce i istovremeno ih primoralo da dre
to vie svojih trupa na zapadu. Postigli su sporazum
s Molotovom, da iZdaju komunike, koji je bio objavljen
ll. srpnja. U njemu se nalazi i slijedea reenica: U

87 IV, str. 303. B o l er o je prednacrt kasnijih planova o in-


vaziji na Zapadu. Pod operacijom B o l er o Roosevelt je misl.i!"'
oa operaciju S l e d g e b a m er (plan 11apadaja na Brest
Cherbourg 1942. god.).
toku razgovora bio je postignut potpun sporazum u po-
gledu hitnog zadataka, da se u god. 1942. ostvari drugi
front u Evropi.
Churchill je bio u to vrijeme uvjeren da oni - ako
zavaravaju neprijatelja, da bi ga zaplaili - ne treba
da zavaravaju i svog saveznika: Sovjetski savez.
Zbog toga je u sobi Kabineta i u prisutnosti nekolicine
lanova vlade linq predao Molotovu jedan aide-memo-
ire, u kojem je jasno stajalo, da Velika Britanija nije
obavezna da poduzima neke akcije i da ne moe dati
nikakva obeanja u pogledu drugog fronta, i to sve
dotle. dok ne budu gotovi planovi za akciju. Kad je ka-
\Sllije, pria on, sovjetska vlada iznosila pred njih sta-
!Ilovite prigovore, i kad je Staljin u razgovoru sa Chur-
chillom lino pokrenuo to pitanje, zapadni su saveznici
1JVijek izvlaili taj aide-memoire i ukazivali na rijei
iz njega: ne moemo stoga dati nikakvo obeanje.

Aide memoire

VTimo pripreme za iskrcavanje na kontinentu u


kolovozu ili rojnu 1942. Kao to je ve objanjeno gla-
vni faktor, koji ograniava veliinu invazionih snaga.,
sa.stoji se u raspoloivim koliina.ma specijalnih bro-
dova za iskrcavanje. Jasno je, meutim, da ne bi kori-
stilo ni Tuskoj stvari a ni Saveznicima u cjelini, kad
bi se upustili u neku operaciju. radi sprovoenja akcije
pod svaku cijenu, a ta bi akcija katastf'ofalno svrila
i .neprijatelju. pruila mogunost, da se proslavi naim
porazom. Potpuno je nemogue rei unaprijed, da li e
situacija biti takva, da se operacija bude mogla izvesti,
.;lead za to kucne as. Stoga ne moemo dati nikakovo
~anje u ovom pitanju, ali ne emo oklijevati da
sprovedemo na plan, ako se bude pokazalo, da ;e zdTav
i razuman.ss
Molotov je uao u avion oigledno vrlo zadovoljan
s rezultatima svoje misije. U meuvremenu, dok su se
razgovori jo vodili, na istonom frontu dolo je do ive
aktivnosti. Sovjeti su u prvim mjesecima 1942. prisilili
neprijatelja pritiskom, da se na mnogim sektorima po-
vue, a njemaka vojska, nepriviknuta na sve tekoe
131ovanja u ruskoj zimi, pretrpjela je velike gubitke.
' Kad je nastupilo proljee, Hitler je izdao tajnu di-
rektivu s datumom od 5. travnja, koja sadri i ovaj
uvod:
Svrava se zimska kampanja u Rusiji. Izvanredna
hrabrost i samoportvovnost naih trupa na istonom
frontu ostvarile su velike defanzivne uspjehe. N ep rija-
tet; je pretrpio vrlo ozbiljne gubitk~ u ljudstvu i ma-
terijala. U svojim pokuajima da iskoristi ono, to je
izgledalo da su poetni uspjesi, Rusija je za vrijeme
zime istroila glavni dio svojih rezervi, koje su Sovjeti
namijenili za budue operacije.
Cim to dopusti vrijeme i terenske prilike, nadmo-
no njemako oruje i njemake zrane snage moraju
preuzeti inicijativu i ponovo prisiliti neprijatelja, da
izvrava nae zapovijedi.
N a je cilj da unitimo cjelokupni defanzivni poten-
cijal, koji je preostao Savjetima, i da ih to je mogue
vie odsijeemo od najvanijih izvora njihova snabdi-
jevanja.
Zatim je Hitler produivao:
Naa je namjera, da odrimo centralni dio fronta,
na sjeveru da osvojimo Lenjingrad, . a na junom

1IR IV, str . .305.

215
krilu fronta kopnenih snaga da izborimo prodor na
Kavkaz ... U poetku treba kombinirati sve raspoloive
snage za g1 avne operacije na junom sektoru sa ciljem,
da se uniti neprijatelj ispred Dona s tim, da bi _se za-
dobilo podruje petrolejskih izvora .Staljingrada ili da
bar iz'dimo taj grad bombardiranju nae teke aTtilje
rije do tog stepena, da bude ubudUe eliminiran kao sa-
obraajni centar i centar za naoruanje.c:J
Prije nego to bi preli na te glavne operacije, Man-
steinova Jedanaesta armija trebala je zauzeti Sebastopol
i izbaciti Ruse s Krima. Junoj armijskoj grupi pod
feldmaralom von Bockom Hitler je dao znatne snage
za izvoenje njegova zadatka. Tamo se nalazilo 100 di-
vizija, grupiranih u pet armija, od kojih su skoro 60
bile njemake divizije, ukljuujui tu osam oklopnih
divizija; ostatak su bili Rumunji, Talijani ili Madari.
Od ukupno 2750 aparata njemakih zranih snaga na
istonom frontu, 1500 bilo je odreeno da pomognu op-e-
racije na jugu.
Nijemci su, vjerojatno, imali namjeru, da ovu veliku
ofanzivu otponu krajem svibnja, ali su ih Sovjeti pre-
duhitrili i prvi udarili. Timoenko je 12. svibnja preao
u teak napadaj oko Harkova i izvrio dubok prodoT u
njemake liniJe. Ali je njegov juni bok bio n-ezati-en
i niz njemakih protunapadaja prisilio je Timoenka da
napusti itavo zemljite, koje je bio osvqjio. Taj napa-
daj, koji ~ imao jedino svrhu da pokvari raune pro-
tivnika, pr:ouzrokovao je zakanjenje od mjesec dana u
sprovoenju njemakih planova, i Rusi su ga skupo
platili.
Dol5 je bitka bila jo u toku, njemaka Jedanaesta
armija zapoela je napad na Sebastopol. Velika je tvr-
ava pala poslije tekih borbi i opsade od mjesec dana.

89 IV, str. .906.

216
U toku nekoliko tih tjedana. poslije odlaska Molo-
tova iz Londona, pria Churchill, strunjaci su napre-
dovali sa svojim radom. Churchill se sav predao pro-
uavanju operacije S l e d g e h a m m er i stalno traio
od generaltaba, da mu dostavlja izvjetaje o toku ra-
dova. Postalo je oigledno, da je ta operacija skopana
sa slijedeim tekoama: Juri na Cherbourg s vojskomp
koja se prebacuje preko mora uz vjerojatni otpor brojno
jaih njemakih trupa, u boljem poloaju ve zbog toga
jer raspolau i s jakim utvrenjima, predstavljao je
riskantnu operaciju. U sluaju da i uspije, Saveznici bi
bili ogranieni na Cherbourg i vrh poluotoka Cotentin;
morali bi se odravati u toj miolovci itavu godinu
dana pod neprestanim bombardiranjem iz zraka i jakim
udarcima artiljerije; snabdijevali bi se iskljuivo preko
luke Cherbourga, koju bi morali braniti itavu zimu i
proljee protiv moguih stalnih i povremenih nadmo
nib napadaja njemake avijacije iz zraka. Takav bi za-
datak teko opteretio savezniki prostor i zrane snage,
a to bi Saveznici osjetili u svim drugim operacijama.
Kad bi u tom uspjeli, morali bi na ljeto da se probiju
iz uskog grla poluotoka Cotentin, juriajui najpriJe na
ni1 njemakih utvrenih linija, koje bi Nijemci branili
brojnim trupama koje bi bile naknadno tamo dovedene.
Osim toga saveznike bi se armije prilikom napredova-
nja mogle sluiti samo jednom jedinom elJeznikom
prugom, a tu bi prugu Nijemci svakako uspjeli razoriti.
Nije jasno, na koji bi. nain taj beznadni pothvat mogao
pruiti pomo Sovjetskom savezu. Nijemci su ostavili
u Francuskoj 25 divizija, a do kolovoza Saveznici 1;1e bi
mogli osposobiti vie od deset divizija za operaciju
Sledgehammer. Od tog bi l:roja sedam divizija
moralo doi iz Velike Britanije. Radi te operacije Ni-
jemci ne bi uope morali dovlaiti trupe sa istoka i na
taj nain slabiti svoj tamonji front.

217
. Kad su se takve i mnoge druge injenice pojavile
kao zapreka ostvarenju takvog plana, popustile je odu-
evljenje za njega i kod onih, koji su ga dotada naj-
toplije preporuivati. Tako je ta strateka zamisao pro-
pala sama od s-ebe zbog slabosti, koje je sadravala.
Nali su, ipak, nov1:t-operaclju, i ta je dobila naz1v
I m p e r a t o r. Engleski j e generaltab tim planom
predviao, da se na kontinent iskrca jedna divizija i
odgovarajue oklopne jedinice, koje bi u toku od 2-3
dana vrile to efikasnije napade a zatim bi se njeni
'lstaci s najveom bninom ukrcali u brodove i vratili.
To ie trebalo da bude odgovor londonske vlade na apel
Moskve, u sluaju da Stvari u Sovjetskom savezu pou
krivim putem. Churchill se u pismu generalu Ismayu od
8. lipnja izjasnio protiv takvog plana, zastupajui gle-
dite, da bi u njemu samo izgubili dragocjene ivote i
materijal, a u oima itavog svijeta ispali bi smijeni.
Rusi ne bi bili zahvalni zbog takve operacije, koja je
unaprijed osuena na neuspjeh, a francuski rodoljubi,
koji bi se digli da pomognu Saveznicima, bili bi zajedno
sa svojim obiteljima izvrgnuti nemilosrdnoj osveti Ni-
jemaca. Dalje se Churchill u tom pismu izjanjava za
proirenje te zamisli i za eventualno provoenje niza
takvih operacija uznemiiivanja, koje bi za Nijemce ve
izazvale teke nerede i potekoe u Francuskoj. U tom
sluaju, veli on, neprijatelj bi se nalazio pred veom
opasnou. To bi ga prisililo da upotrebi ~v e raspoloi v e
zrane snage ili ak da prebaci i svoje trupe s istoka
na zapad. Ali pojedinane usamljene akcije jedne ili
vie divizija u cilju uznemirivanja ne bi ostavile takav
utisak na njemaki gen-eraltab. Cak kad bi se to i do-
godilo, saveznike jedinice ostale bi svega nekoliko dana
na kopnu, pa zbog toga ne bi bilo ni vremen~ da se
izvre pokreti. Ipak, Churchill j e zatraio od g-enerala,
da efovi tabova razmotre dva naela: prvo, u Francu-
tkoj ne treba vriti nikakva krupnija iskrcavanja, ako
218
ne postoji namjera da saveznike trupe tamo ostanu;
drugo, ne treba provesti vee iskrcavanje trupa u Fran-
cuskoj, ako Nijemce ne demoralizira jo jedan neuspj"eh
u bo::-bi protiv Sovjetskog saveza. Prema tome, zaklju-
uje Churchill, ne bi trebalo odgaati ili zaustavljati
prip1eme za operaciju S l e d g e h a m m e r radi opera-
cije I m p er a t or; drugo, ne bi trebalo poduzimati
op-eraciju S l e d g e h a m m er, ako Nijemce ne dem<>-
raliziraju neuspjesi u Rusiji; i, tree, treba uvidjeti, da
se Rusiji, nalazi li se u strahovitom kripcu, ne bi ni-
kako pomoglo, ako Saveznici poanju lou etvu na svo-
joj strani.
Kasnije se nikada vie nije ulo nita o zamiljenoj
operaciji I m p er a t or, i zato se Churchill vratio na
konstruktivni plan. To je bila operacija J u p i t er. U
drugom jednom pismu generalu lsmayu Churchill je po-
stavio tvrdnju, da J u p i t er a treba smatrati kao alter-
nativu za ovogodinju operaciju srednjih razmjera, po-
znatu pod ifrom S l e d g e h a m m er. Taj je plan, veli
cm, vrlo znaajan .sa stratekog i politikog stanovita;
on predstavlja sve, to London moe ponuditi Sovjet-
skom savezu. Radilo se o varijanti saveznikog iskrca-
vanja u Norve.koj, da se na taj nain stalno odrava
.slobodan pomorski put za Rusiju, a osim toga bi na taj
nain Saveznici u malom ostvarili drugi front, i to u
Norvekoj, dakle na terenu, odakle bi ih Nijemci teko
mogli izbaciti.
Cftavog su se ljeta vodile u generaltabu diskusije
o tim planovima. Operacija S l e d g -e h a m m er bila je
jednoglasno odbaena, a operacija I m p e r a t o r nikada
se vie nije pojavila na dnevnom redu. S dru.ge strane,
ChurChill nije naiao na veliku podrku za operacije
J u p i t er, ali su se svi saglasili s projektom vee in-
vazije preko Kanala u god. 1943. Stalno se postavljalo
pitanje, to da se radi u m'euvremenu. USA i Velikoj

219
Britaniji bilo je nemogue, da itavo to vrijeme stoje
nezaposlene bez ikakvih borbi osim u pustinji. Roose-
velt je bio odluno zato, da trupe USA u to mogue
veem obimu uu u borbe s Nijemcima V'e u toku 1942.
A gdje se tt7 moglo ostvariti? Gdje drugdje, odgovara
Churchill, nego u francuskoj sjevernoj Africi, o kojoj
je Roosevelt govorio s osmjehom.
Izmeu Londona i Washingtona sve se vie oitovala
razmimoilaenja u pitanjima vojno-diplomatske strate-
gije i taktike. Sto je rat dulje trajao, to su ta razmi-
moilaenja postajala oitija. Njih Churchill diskretno
obrauje u etvrtoj knjizi i tek /:.e. nastavci pokazati,
da li namjerava da na tom polju ostane kod svog di-
plomatskog naina prikazivanja odnosa.
Zbog usklaivanja stratekih planova za god. 1942. i
1943. Churchill je otiao u drugu posjetu Washingtonu.
Tamo je trebala pasti konana odluka o operacijama u
god. 1942. i 1943. Amerikanci su nastojali da odmah
oslvare n-eki plan, koji bi angairao njihove trupe u
borbi protiv Nijemaca ve u 1942. god. Postojala je
opasnost, da e efovi amerikog generaltaba, ukoliko
ne bi do toga dolo, biti prisiljeni da razmotre pitanje
kor'j"enite reforme stratekih planova, izraenih na do-
tadanjem principu Njemaka np prvom mjestu'-<.
Churchillu je mnogo brige zadavala i druga jedna stvar:
radilo se naime o atomskoj mobi. Engleska istraivanja
i eksperimenti doli su u takvu fazu, da j'e Velika Bri-
tanija bila prisiljena, da u tom pogledu sklopi defini-
tivni sporazum s USA. Bili su miljenja, da se to moe
postii samo u linim razgovorima izmeu Roosevelta i
Churchilla. Cinjenica, da je ratni kabinet odluio, da
Churchill napusti London zajedno sa efom imperijal-
nog generaltaba i generalom Ismayem u asu, kad je
bitka u pustinji bila na vrhuncu, najbolje pokazuje,
koliku su vanost Englezi pripisivali rjeenju ozbiljnih

220
pitanja ratne strategije. S obzirom na hitnost i krizu, u
kojoj se nalazila stvar Saveznika, Churchill se donio
odluku da poe avionom. Prije odlaska na put, koji
nije bio bez opasnosti, Churchill je uputio engleskom
kralju slijedee pismo:

Sire, u sluaju da umrem na putu, koji namjeravam


poduzeti, iskoriujem ljubazno doputenje Vaeg Veli
anstva, da Vam savjetujem, da fo'Tmiranje nove vlade
povjerite Antony Edenu, ministru vanjskih poslova,
koji je po mom miljenju najistaknutiji ministar naj
vee politike stranke u Donjem domu i u nacionalnoj
vladi, kojoj imam ast da stoJim na elu i koji e, u to
sam uvjeren, biti sposoban, da vodi politiku Vaeg Ve-
lianstva s odlunou, iskustvom i .<~posobnou, kakva
se u ovim tekim m<?mentima i trai.c:Do

Churchill je odletio u Washington i posliie 28 sati


leta sretno stigao na cilj. Drugog dana, 19. lipnja, od
letio je u Hyde Park. Roosevelt ga je doekao na aero-
dromu i odveo u svoju obiteljsku kuu. Churchill je
erbavijestio Hopkinsa o raznim pitanjima, o kojima je
elio da se donese odluka. O njima je Hopkins razgo--
varao s predsjednikom, i tako je teren bio pripremljen
Predsjednik se dobro naoruao za svako pitanje. ali ~e
od svih problem atomske energije bio najzamreniji i,
kao to se kasnije pokazalo, naJvaniji. Na toj je kon-
ferenciji imala pasti odluk:t, da li da se pristupi iz-
gradnji fabrika za proizvodnju atomske energije veih
.razmjera. Diskusiju su o tome ohoj ica od loili za slije-
d'ei dan (20. lipnja), jer su Rososeveltu bili potrebni
neki dokumenti iz Washingtona. Tom je razgovoru pr~
sustvovao jo samo Hopkins. Churchill je 1.1. opim

. 00 IV, str. 337.

221
crtama protumaio pre<kiedniku, koliki je napredak bio
postignut na tom polju u Engleskoj. Rekao mu je, da
su engleski nauenjaci sada konano uvj"ereni, da je
mogue postii rezultate prije zavretka sadanjeg rata.
Predsjednik mu j'e odgovorio, da i njegovi nauenjaci
dobro napredujU, ali da nitko od njih ne moe rei, da
li e doi do nekih praktinih rezultata, kad se izvri
eksperiment. Znali su, da Nijemci ulau nadovjeanske
napore, d~ bi se snabdjeli tekom vodom. Nad svima
je visio kao Damaklov ma strah, da neprijatelj ne doe
do atomske bomhe prije Saveznika. Churchill je odluno
inzistirao na tome, da bi se trebalo odmah pristupiti
izm.j'eni svih informacija, da zajedniki rade pod istim
uvjetima i da ravnopravno koriste eventualne postignute
rezultate. I tada se pojavilo pitanje, da li treba izgra-
diti fabrike za istraivanje. I Roosevelt i Churchill bili
~u svijesni, da se ve sada izlau velikim trokovima
i da e se angairanje sredstava i nauenjaka na ovom
.sektoru ozbiljno odraziti na drugim polJima. S obzirom
na to, da se Velika Britanija nalazila pod neprekidnim
bombardiranjima iz zraka i stalnim izvianjima, izgle-
dalo je nemogue, da se u Engleskoj podignu goleme
fabrike, potrebne za proizvodnju atomske energije, a da
poe za rukom da se sakriju od njemakih izviaa.
Englezi su bili miljenja da su na tom polju napredo-
vali toliko, koliko i saveznik preko Oceana. Porniljali
c:ru da za to daljnje vrenje eksperimenata, izaberu Ka-
nadu, koja Je sama ve dala znatan doprinos ostvarenom
napretku, osiguravajui istraivanjima znatne koliine
uranijuma. Bilo je teko, pria Churchill, donijeti ori-
luku, da se utroi nekoliko stotina milijuna funti ster-
linga i potroi dragocjena energija ljudi u projekt, koji
u to doba nijedan nauenjak s ove i one strane Atlan-
tika nije mogao garantirati. Da Amerikanci nisu bili
'VOljni da nastave istraivanja, Englezi" bi ih sami pro-

222
i::iuili dalje u Kanadi ili u nekom drugom dijelu Impe-
rije. Churchilla je Roosevelt, ipak, jako obradovao, kad
je izjavio, da e USA 1. dalje nastaviti istraivanja na
polju atomske energije i njene primjene u ratne svrhe.
Istog je dana Churchill predao Rooseveltu slijedeu
biljeku o neposrednoj stratekoj odluci, koja je stajala
pred njima. Ona glasi ovako:

.""'- Povjerljivo 20. lipnja 1942.


Teka potapanja brodova, koja se nastavljaju, pred-
stavljaju za nas najteu i najneposredniju opasnost.
Kakve se druge daljnje mjere mogu sad poduzeti, da bi
se smanjio broj potapanja, osim onih iz operacija, koje
se sad moraju poduzeti? Kad e otpoeti sistem konvoja
u Karibijskom moru i Meksikom zaljevu? Ne postoji
li tamo nepotrebni saobraaj, koji bi mogli ukiTiuti? Da
li treba graditi vie brodova za pratnju na raun tonae
trgovakih brodova, i ako je to potrebno, u kojem
ob:mu?
2. Moramo ustrajati u pripremama za operaciju
Bolero koju treba provesti po m()qunosti jo u toku
god. 1942., a svakako 1943. god. Citav je posao ve U
toku. Vre se pripreme za iskrcavanje est ili osam di-
vizijl. na obali sjeverne Francuske poetkom rujna.
Meutim, britanska vlada ne eli pomagati operaciju,
koja bi sigurno dovela do katastrofe, razoarala Ruse a
kompromitirala i izloila naci~t1ko'i osveti francusko
stanovnitvo, upleteno u operaciju. Osim toga, takva bi
opc'l"ac;a dovela do ozbiljnog odlaganja glavne opera-
ci e u god. 1943. Odluno stojimo na gleditu, da ove
godn~ n1 treba vriti nikakva vea iskrcavanja u Fran-
cuskoj, ako nemamo namjeru da tamo i ostanemo.
3. Dosad nijedna odgovorna engleska vojna linost
nije bila u stanju da izradi plan za rujan 1942., koji bi
imao ma kakav izgled na uspjeh, ukoliko ne nastupi
meu Nijemcima otvorena demoralizacija, to je malo
vjeTojatno. Ima li ameriki generaltab neki plan? Na
kojim sektorima treba udariti? Kakvim se invazionim
bTodovima i bTodovima uope raspolae? Kako se zove
oficir, koii je spreman da komandiTa pothvatom? Koje
snage i kakvu pomo treba da daju Englezi? Ako ;e
mogue sastaviti plan, koji bi davao -razumne izglede
t1a U"pieh, vlaa Njegovfl Velianstva srdano bi ga po-
zdravila i u cijelosti podijelila rizik i rtve sa svo1im
omerik.;m dTugovima. To i nadalje osta'je naa utvr..
ena i sporazumna politika.
4. Sta moemo uraditi drugo, u sluaju da se n~
moe izraditi pJan, u koji ijedna odgovorna vo'ina li
nost ima povjerenja, i ako prema tome ne doe do
'V"''ih ope-ra~ija u Francuskoj u Tujnu 1942. god.? Mo-
emo li dopu~titi da stojimo skrtenih rHku na At1m
fiku u toku itave 1942. godine? Ne bi li bilo potrebno,
Ua u okviru operacije Bolero priprem:imo neku dTugu'
operaciju. ko'ia bi nam moqla koristiti i takoer direk,.
tno ili indirektno omoguiti da preuzmemo na sebe
jedan dio tereta, koji lei na Ru~iji? U takvom okviru i
pod takvim osvjetljenjem trebalo bi prouiti operaciju
u /Tancuskoj sjevernoj Africi.
.
Churchilla je u Washingtonu stigla yijest o padu To-
-''
bruka. To je bio jedan od najteih udaraca za njega -
pria Churchill. Nije se radilo samo o tekim vojno-
stratekim posljedicama nego o p'restiu. Pad je To-
bruka nanio teak udarac glasu, koji su dosad uivali
Englezi kao vojnici. Engleski garnizon u Singaporu pre-
dao se brojno slab~Hm japanskim snagama, a sad je
E'ngleski garnizon u Tobruku poloio oruje pred daleko

D.l IV, str. 342.-343.

224
slabijim protivnikom. Roosevelt je odmah pokuao utje-
iti Churchilla ponudivi mu nekoliko stotina tankeva
tipa S h er m a n. Osim toga, na irem planu, obojica
:.su se zatim sporazumjeli u slijedeim zakljucima:
l. Treba svom moguom energijom forsirati planove
i pripreme za operaciju B o l e r o to veih razmjera u
god. 1943. Meutim je od vanosti, da se Velika Brita-
nija i USA pripreme da prijeu u akciju jo god. 1942.;
2. Operacije u Francuskoj, Belgiji i Holandiji, pod
uvjetom da zavre s U.:."'Pjehom, donijele bi vee poli-
ltike i strateke koristi od operacija u ma kom drugom
podruju. Stoga treba forsirati planove i pripreme za
izvoenje operacija na tom podruju i uloiti maksimum
'napora, da se uklone oite opasnosti i tekoe, koje
takav pothvat krije u sebi. Ako se moe ostvariti plan,
izvodljiv i razuman, pristupit e se njegovu provodcnju
u ivot; ako s druge 'strane detaljna ispitivanja po-
kau. da uspjeh, usprkos svim naporima, nije vjer0r
jatan, Velika Britanija i USA moraju biti spremne da
izvre drugu operaciju;
3. Ispitat e se mogunosti u francuskoj sjevernoj
Africi (operacija Gy m n a s t); planovi za nju izradit e
se u najkraem roku; snage, koje e se uzeti za tu ope-
raciju, pripadat e onim jedinicama, koje su predviene
za operaciju B o l er o, a jo nisu napustile USA. Se-
(fqvi kombiniranih tabova ispitat e mogunosti za ope-
racije u Norvekoj i na Iberskom poluotoku u toku
jeseni i zime 1942. go~I.;
4. Planiranj'e operacije B o l er o obavljat e se u
Londonu; operacije Gy m n a s t u Washingtonu.
21. lipnja Hopkins mu je izruio elju predsjednika,
'da upozna dvojicu dotad nepoznatih amerikih oficira:
Eisenhowra i Mark Clarka. Istog ih je dana Churchi~l
primio i ostao s njima u dugom razgovoru, kOj{ :se is-

15 DtJg..i svjet9ki rat 225


ktljuivo odnosio -na operaciju iskrcavanja u Francuskoj
preko Kanala u god. 1943., zvanu Round-u p.
Nekoliko dana kasnije Churchill je odletio avionom
u Englesku, da se suprotstavi buri uzbuenja i ogore
il'lja, koju je izazvao pad Tobruka.
Izgledalo je, da su nastupila loa vremena. Legao
sam u krevet i neko vrijeme pregledavao akta. Uskoro
saan zaspao i spavao etiri ili pet sati, dok nismo stigli
ru London. Kakva je blagodat spavanje! Clanovi ratnog
tkabineta nalazili su se na peronu da me doekaj u i po-
'zdrave, i ubrzo sam ve bio u poslu u 'SObi Kabineta. 92
Jo je vanija bila njegova trea posjeta Washing-
tonu.
13. svibnja 1943. general Alexander, pria Churchill,
uputio mu je telegram, u kojem javlja kraj operacija
i kampanje u Ttmisu. Churchill je odmah spoznao, da
je neophodno potrebno da ode u Washington da se tamo
!posavjetuje s Rooseveltom i njegovim vojnim savjetni-
~ma o iduim zajednikim zadacima u Sredozemlju. I
doista, 5. svibnja ukrcao se na brod Queen Mary i u
pratnji najbliih vojnih suradnika i savjetnika otplovio
u Ameriku.
Morali smo misliti na sva ratita odjednom - pie
Churchill. U pitanju operacija u Evropi nakon pobjede
u Africi bili smo potpuno sloni. Ve smo u Casablanci
.donijeli odluku, da ~adnemp,~\!_j, ~to
smo vidje~SVlm smo pnpremama za to ve daleko
bili odmakli. Sefovi su tabova bili uvjereni, da e napad
na maticu zemlju (Italiju) slljt!diti lli, ak, prethoditi
zauzimanju Sicilije. Predlagali su, da se stvori mosto-
bran na kraju talijanske izme, kojemu bi slijedio
daljnji napad na petu kao uvod za prodor u pravcu
Barija i Napulja. Na brodu smo sastavili zabiljeku,
r.~~ IV, ~tr. 850.

226
koja je sadravala te poglede i argumente, koji su go-
vorili u njihov prHog i predali je amerikim &efovima
tabova prilikom naeg dolaska u Washington, da po-
slui kao baza za diskusiju.93
ll. svibnja stigli su do obala Amerike i Harry
Hopkins, desna ruka predsjednika USA i ovjek njegova
najve'eg povjerenja, doekao je Churchilla uime pred-
sjednika USA i otpratio ga u Washington. Drugog su
dana zapoele prve konferencije i odmah na poetku,
otvarajui prvi slubeni plenarni sastanak, Roosevelt je
pozdravio svoje engleske goste i podsjetio prisutne, da
.su se pred manje od godinu dana isto tako bili sastali
u Bijeloj kui, da se dogovore o podacima, koji su
kasnij'e doveli do operacija iskrcavanja u fr>ancuskoj
iSjevernoj Africi (operacija T or e h). Konferencija u
. Casablanci donijela je zamisao plana operacije H u s k y
(operacije invazije na Siciliju), a sad se pred Veliku
Britaniju i USA postavlja pitanje: kako strateki i di-
plomatski iskoristiti potpunu pobj"edu u Africi. Chur-
chill je odmah prihvatio poziv Roosevelta, predsjeda-
vajueg, da zapone diskusiju i ve u uvodu je ukazao
na vanost Sredozemlja. Podsjetio je prisutne, da je
godine 1918., na kraju Prvog svjetskog rata, kad je Nje-
maka imala trflgunost da se povue na Meuse i Rajnu
5. da produi b01bu, slom Bugarske imao za posljedicu,
da se srUila itava zgrada otpora Centralnih sila. Slom
Ita1ije predstavljao bi, rekao je Churchill, poetak kraja,
i ako ne bi bio odmah od sudbonosnih posljedica za Nje-
maku, posljedice ispadanja Italije, slabijeg osovinskog
partnera, iz rata bile bi znaajne i duboke pJi.je svega
u Turskoj, a zatim na Balkanu, gdje patrioti raznih
narodnosti dre u ahu znatne snage Osovine, koje
broje dvadeset i pet ili vie talijanskih divizija. Osim
toga kapitulacija fa.istike Italije oslobodila bi z:tatan
broj eskadra u Sredozemnom moru za eventualrre ?Pe-
1"1 IV, str. 701.
227
racije protiv Japana u Bengalskoll) zaljevu ili na Paci-
fiku (bojne brodove i nosae aviona u prvom redu).
Tako je Churchill nastojao da zagrije Amerikance za
svoj plan udarca u slabine Osovine u Evropi s juga.
Postavlja se nekoliko pitanja - 'rekao je dalje Chur-
chill. Treba li izvriti invaziju na Italiju kopnom, ili
dostaje samo ofanziva zranih snaga, pa da Italija po-
klekne? Hoe li Njemaka braniti Italiju? Hoe li pora-
ena Italija ekonomski predstavljati teret za Saveznike?
Drugi razlog, koji govori u prilog toj akciji, Chur-
chill je vidio u elji, da se olaka' i smanji njemaki
.pritisak na Sovjetski savez, a . trei, da se ta bolje
upotrebe provjerene i prekaljene saveznike snage i
jedinice na Bliskom Istoku na podruju Sredozemlja.
Pretpostavljajui, da e Saveznici svladati Siciliju i
zaruze1.i je do konca kolovoza, postavla se pitanje: to
e raditi trupe od tog datuma do velike op'eracije in-
vazij~ preko Kanala (0 ver l or d) sedam ili osam mje-
seci kasnije. S tlm opim razmatranjem zavrila je prva
lkoriferencij a.
Vojni strunjaci s jedne i druge strane konferirali
~u zatim neprekidno svakog dana, ali se odmah na po-
etku rada primijetila, da postoje stanovita razmimo-
ilaenja izmeu njihovih planova: dok su Englezi bili
svim srcem za to, da se nakon Sicilije udari na Italiju
iskrcavanjem na peti talijanske izme, Amerikanci nisu
lbili tako oduevljeni tim planovima osobito tadanji ef
generaltaba USA general Marshall. Osim toga i sloga
izrileu Churchilla i Roosevelta nije u svim pitahjima
Qila potpuna: Roosevelt se svakog dana tuio na de
WJ.iitJJJ,a, a engleski je ratni kabinet vrio sa svoje strane
piitis8k na Churchilla, da nagovori Roosevelta, da za-
jedniki izvre pritisak na Portugal, da stavi Savezni-
cima na raspolagar.je kao baze svoje otoke na Atlan-
tiku.

228
U toku te posjete Washingtonu, prilikom jednog
ruka u tamonjoj 'engl'eskoj ambasadi, dolo je do in-
teresantnog razgovora Churchilla s nekolicinom prvaka
amerikog politikog ivota (Wallace, Stimson, Ickes.
Connally, Sumner Welles). Razgovor.se kretao oko teme
budueg poslijeratnog ureenja Evrope i svijeta, a za-
biljeili su ga prisutni diplomatski slubenici engleske
ambasade. Tom je prilikom Churchill, koji je - kao
to smo vidjeli - po majci Amerikanac, izjavio, da je
prva briga Saveznika poslije rata, da se ubudue spri-
j'ei agresija Njemake ili Japan3.. U tu svrhu sluit e
povezanost izmeu USA, Velike Britanije i SSSR-a. Ako
USA ele, da im se pridrui i Kina, on (Churchill) nema
nita protiv toga, samo mora naglasiti, da se Kina ne
moe usporediti s ostalim trima velesilama (USA, Ve-
likom Britanijom i SSSR-om). Samo na njima poivat
e stvarna odgovornost za mir na itavom svijetu. Za-
jedno s nekim drugim dravama te bi velesile sainja
vale vrhovno svjetsko vijee. Tom bi vijeu bitci pod-
reena tri regionalna vijea: jedno za Evropu, drugo za
ameriku hemisferu, tree za Pacifik. Evropa e poslije
rata, nastavio je Churchill, sainjavati nekih dvanaest
drava ili konfederacija, a one e sainjavati vijee za
Evropu. Vano je kod toga, da ponovo uskrsne snana
Francuska, jer perspektiva, da na geografskoj karti Ev-
rope ne postoji snana drava izmeu Velike Britanije
i Sovjetskog saveza, nije nl najmanje privlaiva~ Postoji
nada da e na jugoistoku Evrope postojati nekoliko kon-
federacija: Podunavska :ederacija oko Bea, koja bi
nekako popunila prazninu nastalu nestankom Austro-
Ugarske (ukljuujui u nju i Bavarsku) i Balkanska
federacija. (Churchill u !~:njizi ne navodi koje drave
bi ule po njegovoj zamisli u prvu a koje u drugu
tvorevinu. u svakom sluaju brani reakcionarnu tezu
o potrebi~ iopravdanosti~ crno-ute monarl!ije!)

229
Wallace je upitao Churchilla, to misli o Belgiji i
Holandiji i izrazio je miljenje, da bi ih Saveznici imali
spojiti s Francuskqm. Churchill je odvratio, da bi se te
drave mogle povezati s Danskom.
Isto tako je Wallace spomenuo Svicarsku i upitao,
da li je Churchill razmotrio pitanje da se Svicarska
pripoji Francuskoj. Churchill mu je odgovorio, da je to
sasvim poseban sluaj.
U svakom sluaju, podvukao j'e on, svaka od evrop-
skih drava slala bi svog predstavnika u regionalno
evropsko vije-e, i tako bi na neki nain dolo do Sje-
dinjenih drav~ Evrope. Sva tri regionalna vijea, za
..Evropu, ameriku hemisferu i Pacifik, bila bi podre-
ena svjetskom vijeu. Clanovi svjetskog vijea imali
bi svoje predstavnike u svim regionalnim vijeima.
Wallace je na to primijetio, da ostale drave ne e
pristati na to, da u svjetskom vijeu sjed-e samo etiri
velesile. Churchill se odmah s njim sloio i rekao, da
e se njima pridruiti ostale (neke od njih), i to izbo-
rQm iz pojedinih regionalnih vijea.
Svi prisutni ameriki politiari sloili su se u glav-
nim crtama s Churchillovim sugestijama, u kojima vi-
dimo stanovite tragove slinosti s nacrtom o Organi-
zaciji Ujedinjenih nacija, koju su Saveznici kasnije za-
mislili i osnovali.
Na kraju te konferencije Trident sloili su se Roose-
velt i Churchill; poslije dugih konferencija i savjeto-
vanja, u slijedeim tokama ope saveznike strategije
u~atu:
' prvo, u suradnji s Rusijom i ostalim saveznicima
treba ostvariti to je mogue prije bezuvjetnu kapitu-
laciju Osovine u Evropi; ,
drugo, istovremeno u suradnji s ostalim dravama
na Pacifiku odrati 1 proiriti pritisak na Japan;

230
tree, nakon poraza Osovine u Evropi, u suradnji s
drugim dravama na Pacifiku i, ako je mogue, sa So-
vjetskim savezOm usmjeriti sve snage USA i Velike
Britanije, da se to prije postigne kapitulacija Japana.
Da bi se to ostvarilo, oni su se sloili u tome, di
treba odrati na visini sigurnost i borbenu gotovost za-
padne hemisfere i britanskih otoka; pomagati borbenu
sposobnost Saveznika na svim sektorima; odravati naj-
vanije linije za snabdije;vanje preko mora (bitka za
Atlantik) s osobitim teitem na uklanjanju opasnosti
od podmornica; poveati zrane napadaje na drave
Osovine u Evropi, u prvom redu na Njemaku; koncen-
trirati maksimum snaga na odreenom podruju to je
mogue prije, u cilju provoenja invazije osovinske
tvrave i to velikih razmjera i odluujue teine; po-
duzeti sve potreb:p.e i mogue mjere, da se prui pomo
ratnom naporu Sovjetskog saveza; isto tako poduzeti
sve mogue mjere, da se pomogne Kina kao stvarni
saveznik i budua baza za operacije protiv Japana; pri-
premiti tlo za aktivno ili pasivno uee Turske na
strani Saveznika; pripremiti francuske snage u sjever-
noj Africi da preuzmu aktivnu ulogu u ratu protiv sila
Osovina.
Osim toga, na nepoznatom, a nevjerojatno vanom
polju istraivanja atomske energije i njene primjene u
ratne svrhe Churchill je ovog pUta dobio Rooseveltov
pristanak. da USA i Velika Britanija izmjenjuju rezul-
tate istraivanja, koja se vre na polju atomske bombe,
i da se taj pothvat ima smatrati zajednikim.
Ipak Churchill nije bio potpuno zadovoljan rezul-
tatima konferencije u Washingtonu: nisu rijeili pita-
nje o strategiji nakon provoenja H u s k y -a, t. j. in-
vazije na Siciliju. On se zbog toga nije odmah vratio u
London. Odletio je avionom preko Atlantika do Gibral-
tara i Alira na konferenciju s generalom Eisenhowerom,
kojeg su Saveznici predvidjeli kao vrhovnog savezni-
231
kog. komandanta za operaciju O ver l or d- veliku ope-
raciju invazije na Francusku preko Kanala. Na put je
poveo i generala Marshalla, efa amerikog generaltaba,
koji jo uvijek nije bio sklon, da Saveznici poslije Si-
cilije zakorae na Apeninski poluotok, nego se u misli-
ma vi'e bavio Sardinijom i nekom akcijom _u junoj
Francuskoj povezanom s glavnim udarcem preko Ka-
nala.
20. stibnja 1943. u vili generala Eisenhowera u Al-
iru dolo je do prvog sastanka Engleza i Amerikanaca,
i na dnevnom redu konferencije na prvom se mjesiu
nalazio plan operacija pod ifrom H o b g o b l in- plan
zauzimanja taljjanskog otoka J'antellerija, koji se na-
lazi izmeu Sicilije i Afrike. Ta je operacija imala
predstavljati uvod u veu operaciju, invazije na Sici-
liju, koju su Talijani i Nijemci .dobro utvrdili i gdje su se
primjerice Talijani, prema svjedoanstvu generala G.
Pattena u knjizi usp.omena Rat ka~o sam ga vidio, do-
bro i uporno branili na strani Nijemaca. U poetku
diskusije ef britanskog imperijalnog. taba general
Brooke dao je opu izjavu o situaciji. U tom svom
'ek.spozeju Brooke, poznat iz operacija u Belgiji godine
1940., ukazao je na koristi, koje nastaju za Saveznike
ako Njemaka dri svoje snage rasute. Eisenhower je
dodao, da mu nakon izmjene gledita izgledA, da je
diskusija pojednostavila problem i da e_. on - ukoliko
doe do takve odluke - smjesta prijei iz Sicilije na
kopno u junu Italiju u pretpostavci, da Ce obalna
odbrana june Italije biti slabija nego to je to sluaj
sa Sicilijom. Churchill je dodao, da je uvjeren, da e
Save:r.nici likvidirati otpor osovinskog neprijatelja do
sredine mjeseca kolovoza, a da bi trebalo da saveznike
snage, ukoliko to ne bi izi~kivalo preveliki napor, pri-
jedu, i tO bez oklijevanja, na vrh talijanske izme, uz

232
uvjet da Nijemci tamo ne dovedu prevelik broj svojih
divizija.
Balkan predstavlja za NjemakU veu opasnost ne-
go gubitak Italije - izjavio je Ch.urchill na konfe-
renciji.
Ponovo 8U se sastali 31. svibnja, i tom njihovom sa-
stanku prisustvovao je i engleski ministar vanjskih
poslova Antony Eden, kojeg je Churchill pozvao iz
Londona radi izmirenja generala Girauda i de Gaulla.
Ipak, i tada Ameiikanci nisu poputati. Premda je dan
ranije Churchill, kao to je to, ini se, uope bio njegov
obiaj, sastavio pismeni memorandum za pojedine ue
snike, u kojem j'e izloio sve dobre strane direktnog
udarca na Italiju. Ma...~hall i Eisenhower ostajali su
neodreeni i rezervirani prema Churchillovu navalji-
vanju da se H u s k y nastavi na kopnu Italije. I general
Alexander dao je punu podrku Churchillovim argu-
mentima kao i komandant engleske flote u Sredozem-
nom moru admiral A. Cunningham. Na kraju su se sl~
ili u tome, da e u danom momentu stvar presjei
efovi kombiniranih saveznikih tabova u Washing-
tonu.
Churchill zavrava etvrtu knjigu u ve vedrij'em
raspoloenju. USA su ule u rat protiv Japana; pribli-
avao se '5lom Italije; Njemaka ~ nalazila zapravo
sama u Evropi, okruena razjarenim itavim ostalim
svijetom pod orujem; voe Japana postajati su svi-
jesni toga, da im je zvijezda na zalazu. Nastupio je
obrat sudbine.

233
ZAKWUCAK

Poslije svretka Drugog svjetskog rata sve je vei


broj knjiga memoarskog karaktera, u kojima uesniCi
te drame s obje strane opisuju razne svoje doivljaje
u ratu, kao i dogaaje, operacije i poteze znaajne za
tok i rasplet drame. Brojni su politiari i dravnici Za-
pada, koji su s vie ili manje uspjeha pristupili poslu,
da napiu i objave svoje uspomene iz tog razdoblja
evropske i svjetske politike. Od Paul Reynauda do
Hulla i Stettiniusa protee se niz knjiga uspomena o
poj edi nim epizodama iz rata ili ulozi, vremenski i pro-
stornQ ogranienoj, koju su pojedinci imali u njemu. I
diplomati iz jednog i drugog tabora nisu zaostajati za
njim. Od Andre Fran~ois-Ponceta, Weizsackera i
Schmidta do Alfijerija i Anfusa niu se sve novi autori
memoara, koji opisuju susrete, poteze i dogaaje, u ko-
jima su sudj'elovali. Na kraju, kao i nakon Prvog svjet-
skog rata, i sad ve postoji mnogo knjiga vojnika s
jedne ~ druge strane fronta (Eisenhower, Bradley, Pat-
ton, Halder, Gra.Ziani, Guderian, Gamelin i drugi), u
kojima se govori o oPeracijama, njihovu planiranju i
toku u ratu 1939.-1945., koji je ustvari i bio u prvom
redu stvar vojnika-stratega, premda se ne smije nikada
zaboraviti ni njegova politika strana.
. Moda upravo zato, to nije samo strunjak, nego to
spaja u sebi pomalo sva ta tri svojstva, Winston S.
Churchill, stavljen u sredite ratnog zbivanja od samog

234
poetka, nh....ren nesumnji'(rim knjievnim darom, dao
je- \ 1 -svojim knjigama uspomena iz Drugog svjetskog
rata djelo, koje e buduem historiaru biti .od koristi.
Ono, dodue, zaostaje za Svjetskom krizom po knji-
evnim kvalitetama, po nepo::;rednosti prianja, uvjer-
ljivosti, preglednosti i reljefnosti prikazivanja, ali tono
je i to, da etiri dosad objavljene knjige Churchillovih
uspomena zauzimaju u svjetskoj memoarskoj knjiev-
nosti po materijalu i dokumentaciji o toku rata posebno
mjesto. Churchill u njima nastoji da mjestimino samo-
dopadno pokae, kako je uvijek i u svakoj prilici imao
pravo (to dakako nije istina), da previe naglasi i pod-
vue vanost vlastite uloge u dogaajima, susretima i
planovima, da preuvelia doprinos Velike Britaniji:! za-
jednikoj stvari, da preuti ili da se prikae kao da nf!
zna neke vane stvari. Cesto je namjerno neodreen i
navodi samo svoja pisma, memorandume, telegrame i
argummte; mjestimino je vi'e dokumetaran nego na-
rativan; knjige optereuje opsenim dodacima s najrazli-
itijim biljekama, tekstovima i drugim, ali sve to ne
umanjuje njihovu subjektivnu i dopunsku vrijednost
dokumenta o svim velikim pi!njima saveznike stra-
tegije i diplomacije iz rata 1939.-1945.

Kraj

235
SADRZAJ

Uvod f>---7
Prvo poglavlje 9-65
Drugo poglavlje 66-129
Tree poglavlje 130-201
Cetvrto poglavlje 202-233
Zakljuak 234-235

Na1.-1ada Skolska knjig;."


Tisak Grafiki zavod Hrvatske
Obr. br. 41107
~&~t
1 o. X. 17 ~G
..
6 _n'lJ._
~~-
(-%~

1 6 12 20 6

Itdavafi: :~:::ac :~i~:.:~:::~.(~ 6fs u:-::,11-10


..
941J.6"3@
K J! l
d, !P