SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto Je Zaboravljena Foča?

SJEA LI SE FOE?:Zato je zaboravljena Foa?
Izbor tekstova sa portala focanskidani,flickr-a i facebooka

priredio:Kenan Sara
Posted on April 9, 2017
SJEA LI SE FOE?:Zato je zaboravljena Foa u
ovdanjim medijima?
SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV
Do you remember Foa? Never forget genocide in Foa
Sjea li se Foe ? Da se nikada ne zaboravi genocid u Foi
alosna i tuna istina a naa je stvarnost da nijadan ovdanji medij bilo

printani, bilo elektronski nije objavio niti jedan lanak, niti jedan prilog o
poetku agresije i genocida nad muslimanima/bonjacima Foe 1992. Genocid
u Foi poeo je 7. aprila 1992.
Takoe niti jedan medij nije objavio nita o 75 godinjici genocida nad
muslimanima Foe. Prema knjizi Genocid nad muslimanima 1941. 1945.
Vladimira Dedijera i Antuna Miletia samo u dva pokolja 1942. ubijeno je 8000
muslimana u foanskom kotaru.
I tako, sve polahlo odlazi u zaborav. Sve prekriva praina nemara i nemarnog
odnosa spram jednog grada koji je stradao u posljednja dva genocida na tlu
Bosne i Hercegovine.
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13
Posted on April 7, 2017

FOA, 7. april 1992. 7.april 2017 : 25 godina od
poetka GENOCIDA u Foi
Genocid u Foi poeo je 7.aprila 1992. godine

Bonjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon to bi od foanske
policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju
Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim
srpskim snagama, napala grad Fou, nakon ega su Bonjaci sistematski
hapeni, ubijani i odvoeni u koncentracione logore i druga mjesta zatoenja.
Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nastavili brutalna hapenja, ubijanja i
unitavanja bonjakih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.
Mukarci i ene su razdvajani i deportovani u logore: bivi gradski zatvor u
Foi (KPD Foa), jedan od najveih zatvora u bivoj Jugoslaviji, postao je
glavni koncentracioni logor za mukarce Bonjake, meu kojima su bili i
invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teko bolesni ljudi. Bonjaci u ovom
logoru bili su rtve najbrutalnijih tortura, odvoeni su na prisilni rad i koriteni
kao ivi tit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prolo
1.360 Bonjaka.
ene, djevojke i maloljetne djevojice su odvoene u posebne zatoenike
logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivi gradski
zatvor za ene na Livadama, gradski Srednjokolski centar, nekadanja
hidroelektrana Buk Bijela, hotel Zelengora, motel Bukovica, gradska
sportska sala Partizan, te mnoge privatne kue i stanovi. ene su mjesecima
drane u seksualnom ropstvu gdje su bile rtve prislilnih trudnoa. Zloinci su
enama govorili da treba da raaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda
zatoenja, ene su koritene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i
Crne Gore za novac. Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu
seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zloin u
meunarodnom krivinom pravu.
Svi objekti koji su oznaavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski
uniteni: 17 gradskih damija, meu kojima i Alada damija iz XV stoljea,
koja je bila pod zatitom UNESCO-a, su spaljene i unitene do temelja. Poslije
razaranja ruevine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da
su te graevine ikad postojale.
Na podruju opine Foa oko 3.000 Bonjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno
bonjako stanovnitvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti
opljakani i uniteni.
priredio:Kenan Sara
Posted on Mart 31, 2017

Bahra Moevi-Konjo : KOME DA SE VRATIM?
Bol i tuga za Foom, za rodnom grudom, ali je vea bol i tuga za izgubljenim
lanovima porodice, komijama i prijateljima koji su ubijeni i nestali, nikada
pronaeni. To je vea bol. Oni nam se nikad ne mogu vratiti i niim
nadoknaditi. To je velika bol i tuga, ne znamo ni gdje im se kosti nalaze. Jo je
vea bol kad si daleko od svoje domovine. udim da se vratim, ali gdje? Nema
nikog, nema kua, nema komija. TUGA GOLEMA !!!
Bahra Moevi-Konjo
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE
GROBNICE U FOI I OKOLINI : Pomozite nam da
ih pronaemo!
Pomozite nam da pronaemo kosti naih najmilijih i da ih dostojanstveno

ukopamo!
Koliko je samo kamiona-lepera sa bonjakim rtavama egzekucije 1992.

doveeno i pokopano na samim sastavcim lokalitet bivih Rakita (sada su tu
nekakvi bazeni (tzv. aqua park) i na mjestu foanskog gradskog rugla
zapoetog, a nikad dovrenog tzv. hotela na samoj obali Drine odmah do tih
bazena.Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini jo je otvoreno
pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foi.
Nema vie ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Foaka

Da li e se nai neko da kae istinu???
Gdje nestadoe bonjaci/muslimani iz Foe?
U Institutu za nestale osobe kau da su lake dolazili do informacija o mjestu
masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i
injenica da im podrku vie daje Meunarodna komisija za nestale nego bh.
dravne institucije.

Foa 1992. : Silovanje kao metoda rata
arhiv/birn
Sutkinja Meunarodnog tribunala u Hagu Florens Mumba opisala je poetak

strahota ena nesrpske nacionalnosti u prvom suenju u istoriji ratnih zloina
po osnovu seksualnog zlostavljanja:
ene i djeca iz foanske regije odvoeni su na sabirna mjesta, kao to je Buk

Bijela, naselje juno od Foe. Odatle su autobusima prebacivani u
Srednjokolski centar u Foi, gdje su zatoeni. Neki su kasnije odvedeni na
druga mjesta u Foi ili u okolini, kao to je sportska dvorana Partizan nadomak
policijske stanice, ili u u privatne kue u Miljevini i Trnovaama. Tamo su nali
ene i djevojke iz drugih dviju optina. Na gore pomenutim mjestima teror je
poprimao drugu, veoma linu dimenziju.
U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade ene i
djevojke u oblinje kue i stanove, gdje su ih, tvrde hake svjedokinje,
zlostavljali.
U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade ene i

djevojke u oblinje kue i stanove, gdje su ih, tvrde hake svjedokinje,
zlostavljali:
Ponekad je to bilo svake noi, ponekad svake druge noi ne sjeam se

tano.
Ulazili bi traei odreene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su

eljeli i onda bi ih odveli sa sobom.
Proces protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovia i Radomira Kovaa otkrio
je zastraujuu ulogu zloina, naroito izraenog u Foi silovanje je
koriteno kao metoda rata i imalo je etniku pozadinu. Izriui presudu od 28
godina Dragoljubu Kunarcu, sutkinja Mumba je potcrtala upravo ovu dimenziju:
Zlostavljali ste i unitavali muslimanske ene zbog njihove nacionalnosti
odabirui meu njima bilo koju koja bi vam se u nekom asu dopala. Vi ste na
bojnom polju bili hrabar vojnik, vai ljudi su, navodno, o vama, bez razlike,
imali visoko miljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste mogli
zauvijek zaustaviti patnje ovih ena. Zato je vae uee u ovom mranom
planu seksualnog izrabljivanja jo odbojnije. Ne samo to ste lino zlostavljali
ene i djevojke, nego ste organizovali da ih se prebacuje na druga mjesta
potpuno svjesni da e ih tamo silovati i zlostavljati drugi vojnici.
Zlostavljali ste i unitavali muslimanske ene zbog njihove nacionalnosti,
potcrtala je etniku pozadinu silovanja sutkinja Mumba, izruui presudu
Dragoljubu Kunarcu.
Iz logora za silovanje ene su odvoene i drane mjesecima u zatoenitvu u

kui u ulici Osmana ikia, Karamanovoj kui u Miljevini, zgradi zvanoj Lepa
Brena. Glavni muitelj, prema izjavama rtava, bio je Radomir Kova:
Kad su nas doveli u taj stan, sjeam se da me je silovao Kova.
Sudac: Koliko dugo su vas drali u tom stanu?
Svjedokinja: Nisam sasvim sigurna, ali priblino etiri mjeseca.
Kova, osuen na 20 godina zatvora, silovao je u nekoliko navrata, a potom i

prodao 12-ogodinju A.B. Od tada joj se gubi svaki trag. Ovaj je in Tribunal
okarakterisao primjerom njegove nemoralnosti i izopaenog karaktera:
Vae postupanje sa 12-ogodinjom A.B., bespomonim malim djetetom,

prema kojem niste pokazali apsolutno nikakvo saaljenje, a koju ste seksualno
zlostavljali na isti nain kao i druge djevojke, na kraju ste je prodali kao da je
predmet, svjesni da to gotovo sigurno znai da e je dalje seksualno
zlostavljati i drugi mukarci. Znali ste da je zbog toga mogunost da e se ona
jednom vratiti majci, sa ijom je neizmjernom tugom pretresno vijee bilo
suoeno na raspravi, time postala jo manja.
Gotovo polovina lica osuenih pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu
Jugoslaviju proglaena je krivim za elemente zloina seksualnog nasilja. Od
11 optuenih na ovom sudu za zloine seksualnog nasilja u Foi, dvojica su
ubijena prilikom hapenja, dok su ostali osueni.
Za zloine silovanja i seksualnog zlostavljanja u Foi i domai sudovi izrekli su
brojne presude.
arhiv/birn

Most Stradanja u Foi (Most Princa Karla, Karlov most,
eljezni most) : 135 godina od poetka gradnje
(5)Rauna se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, puaka, te

zaklano, ubijeno i zapaljeno (u kui Sulejmana Hasanefendia i Saliha
Hasia zatvoreno je 65 ena i djece, te su ove kue zapaljene i tako su
zatvorene rtve ive izgorile) oko dvije tisue nevinih rtava, to sa 6
tisua iz zimunje katastrofe predstavlja katastrofalnu cifru od osam
tisua izginulih muslimana u samom kotaru foanskom(5)
1941. 1945. most je bio mjesto stradanja/pokolja muslimanskog stanovitva

Foe.
1992. 1995. most je, takoe, bio mjesto stradanja/pokolja muslimanskog
stanovitva Foe.
Davne 1882. godine, mostom Princa Karla, Austrougarska je spojila dvije
obale na Drini.
eljezni most poeo se graditi u junu 1882., a dovren je i puten u promet 22.
oktobra 1884. godine. Projektovao ga je austrougarski pionirski natporunik
Krichbamuer(1).
(1)1956. Bejti, Alija. Povijest i umjetnost Foe na Drini, Nae starine III,
Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo: 1956.
(1)1957. Bejti, Alija. Povijest i umjetnost Foe na Drini, Nae starine IV,
Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo: 1957.
Most je donedavno imao status spomenika kulture.

Meutim, Komisija za kulturno naslijee BiH dala je saglasnost o izgradnji
novog mosta, koji e zadrati izgled onog Karlovog, ali e imati dvije
kolovozne i dvije pjeake trake.
Trebao bi da bude zavren do 9. maja 2017.
_____
Most je svojoj namjeni sluio sve do 4. maja 1942. godine kada je usljed ratnih
dejstava, odnosno prilikom povlaenja partizanskih jedinica iz Foe, po
nareenju marala Tita, miniran i sruen. Nakon Drugog svjetskog rata
izvrena je njegova sanacija.
Most je drugi put poruen u NATO bombardovanju 1995. godine. Tokom
bombardovanja poruen je sredinji dio mosta, izmeu dva nosea stuba. Kao
prelazno rjeenje, nekoliko godina posluio je pontonski most njemakog
SFOR-a koji su njemaki vojnici odlaskom iz Foe odnijeli.
Nakon toga, Drina je na tom mjestu ponovo premotena takozvanom Bejli
konstrukcijom koju su postavile oruane snage BiH.
Sadanja elina konstrukcija mosta, koju je ustupila Vojska Republike
Srpske, godinama predstavlja stalnu opasnost za vozae, a posebno za djecu
i pjeake.
Tokom 1941. i 1942. godine, na eljeznom mostu u Foi su se desila masovna
ubistva velikog broja civila, od kojih su najvei broj bili muslimani.
Iz knjige Vladimira Dedijera i Antuna Miletia, odnosno zbornika dokumenata i
svjedoenja iz tog vremena saznajemo da je eljezni most bio mjesto
masovnog zloina na kome su stradale hiljade nedunih ljudi, ena i djece.
Ti dokumenti svjedoe da je od decembra 1941.pa do februara 1942. izvren
masovni pokolj Muslimana u foanskoj optini, posebno u Foi i Goradu,
Vlasenici i Srebrenici. Podaci o broju ubijenih Muslimana u tim dokumentim su
razliiti, ali je rije o hiljadama ubijenih i baenih u Drinu od Foe do Ustiprae.
Drugi pokolj u Foi, etnike jedinice pod komandom Zaharije Ostojia izvren
je 19. avgusta 1942. godine. Ovaj drugi pokolj u mnogome se moe sagledati i
kroz dokumenta ustako-domobranske provenijencije. Iz njih proizlazi da je
genocid nad muslimanima izvren masovno, kako ubijanjem tako i
protjerivanjem. Prema tim dokumetima u Foi je ubijeno oko 2000 ljudi, ena i
djece i na hiljade protjerano, pominjujui brojku od 5000 izbjeglica(2).
(2) Vladimir Dedijer i Antun Mileti, Genocid nad Muslimanima, 1941-1945,
zbornik dokumenata i svjedoenja, Sarajevo: Svjetlost, 1990., Uvodne
napomene, Antuna Miletia, 26-27.
Nikad neu zaboraviti prizor u Foi u sijenju 1942. godine. Taj lijepi gradi
drali su neko vrijeme etnici, uli smo da su klali muslimansko stanovnitvo.
Svakog drugog jutra, redovnom ceremonijom, grupa zarobljenika meu tim
nesretnim ljudima odvedena je na most, prerezani su im vratovi, a tijela
baena u rijeku. Pogledao sam dolje u viru i vidio jedan od najjezivih prizora
kojih se sjeam: tamo u bistroj plavo-zelenoj vodi, pet est tjelasa stajala su
uspravno kao votane figure. Naredio sam da se izvade i pokopaju po
muslimanskom obiaju. (Josip Broz Tito) (3)
(3) Vladimir Dedijer i Antun Mileti, Genocid nad Muslimanima, 1941-1945,
zbornik dokumenata i svjedoenja, Sarajevo: Svjetlost, 1990., 407.
(5) Rauna se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, puaka, te

zaklano, ubijeno i zapaljeno (u kui Sulejmana Hasanefendia i Saliha
Hasia zatvoreno je 65 ena i djece, te su ove kue zapaljene i tako su
zatvorene rtve ive izgorile) oko dvije tisue nevinih rtava, to sa 6
tisua iz zimunje katastrofe predstavlja katastrofalnu cifru od osam
tisua izginulih muslimana u samom kotaru foanskom(5)
(5) iz knjige Genocid nad Muslimanima 1941. 1945., stranica 193.
Vladimir Dedijer Antun Mileti : Genocid nad Muslimanima 1941. 1945.
Biblioteka Refleksi,Svjetlost, Sarajevo, 1990.,881 stranica, tampano u
10.000 primjeraka
_____
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, na osnovu lana V stav 4.

Aneksa 8. Opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i lana 39.
stav 1. Poslovnika o radu Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika, na
sjednici odranoj od 4. do 6. juna 2012. godine donijela je
ODLUKU
Istorijski spomenik eljezni most princa Karla, optina Foa, proglaava se

nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni
spomenik).(4)
(4) Objavljeno u Slubenom glasniku BiH, broj 69/12.
_____
priredio:Kenan Sara

25 GODINA OD GENOCIDA U FOI : SVJEDOENJA
(VIDEO PRILOZI)
25 GODINA OD GENOCIDA U FOI : SVJEDOENJA (VIDEO PRILOZI)
Potresna VIDEO svjedoanstva o GENOCIDU u Foi 1992. 1995.
VIDEO:
RATNI ZLOINAC Gojko Jankovi prilog iz KP Doma prilog Birn Balkans
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/408840272804229/
VIDEO:
RATNI ZLOINAC Jasko Gazdi
suenje 2 prilog Birn Balkans
Motel Miljevina
VIDEO:
Karaman kua Miljevina prilog Birn Balkans
Drina krije tajnu
VIDEO:
Foa 1992. Genocid svjedoanstva
snimci AP agencije
priredio:Kenan Sara

25 GODINA OD GENOCIDA U FOI : SVJEDOENJE
O GENOCIDU U FOI (VIDEO)
Svjedoei uz mjere zatite na suenju Ratku Mladiu, bonjakinja iz Foe
opisala kako je tokom 1992. godine mjesecima drana u vie zatoenikih
centara gdje je zajedno sa brojnim drugim enama silovana i na razliite druge
naine muena i poniavana
Svjedokinja koja je danas na suenju Ratku Mladiu dala iskaz pod punim
mjerama zatite i sa pseudonimom RM-70 opisala je golgotu koju je prola kao
zatoenica srpske vojske i policije tokom rata u BiH. Na poetku zasjedanja u
dokaze je uvedena njena izjava timu optube iz novembra 1995. godine, kao i
dijelovi iskaza sa jednog od prethodnih hakih suenja iji je saetak danas
proitala tuiteljica Markus/Marcus.
U saetku se navodi da je svjedokinja zajedno sa tridesetak bosanskih

Muslimana uhapena u Foi poetkom jula 1992. godine od strane srpske
vojske. Njih deset je ubrzo ubijeno, a ostali su odvedeni u zatoeniki objekat
u motelu Buk Bijela, gde su seksualno i na druge naine zlostavljani. Potom su
ene i djevojke odvedene u srednju kolu u Foi, gdje su svakodnevno
silovane i muene, a isti obrazac nasilja nastavio se i nakon premjetanja u
sportsku halu Partizan. Konano, svjedokinja je odvedena u zloglasnu
Karamanovu kuu u Miljevini gdje je drana od poetka avgusta do kraja
oktobra 1992. godine. Za to vrijeme su ona i druge zatoenice trpjele grupna
silovanja i druge oblike torture, da bi odatle uz pomo dva srpska vojnika
pobjegla u Crnu Goru. Svi zatoeniki centri kroz koje je prola navode se u
optunici protiv Ratka Mladia.
Vei dio njenog iskaza, prije svega onaj koji se odnosi na zloine koje je
preivjela, odran je na dijelovima zasjedanja zatvorenim za javnost. Na
javnim sjednicama se moglo uti da su meu silovateljima bili pripadnici vojske
i policije bosanskih Srba Pero Elez, Gojko Jankovi, Dragan Zelenovi i Janko
Janji, a da je lokalni nastavnik Milorad Cicmil jednom prilikom svjedokinji
prijetio da e joj odsjei ruku jer nije umjela da se prekrsti kad joj je bilo
nareeno.
Svjedokinja je tokom iskaza rekla da je sa njom u zatoenitvu u Karamanovoj

kui bila i 12-godinja Almira Bektovi, a na pitanje da li zna ta se sa njom
kasnije desilo, rekla je da je nakon rastanka nikada vie nije vidjela. ula je,
kae, da je Almira prodata nekom Crnogorcu za 200 njemakih maraka.
Upitana ta je bila svrha seksualnog i drugog zlostavljanja foanskih ena i

djevojica, svjedokinja RM-70 je kroz suze i u jednom dahu rekla: Htjeli su da
nas pobiju i duhovno unite, jer za enu koja je silovana vie nema lijeka,
nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj ivot je uniten, ubili su mi
majku i brata, najdrae ljude u mom ivotu, uzeli su moju sreu, a bila sam
prije rata presretna da se rijeima ne moe opisati.
I pored svega, kae da ne mrzi Srbe jer meu njima ima dobrih ljudi koji,
naalost, nisu mogli nita uiniti da zatite svoje bonjake komije. U
kratkom unakrsnom ispitivanju potvrdila je da su je iz zatoenitva spasila dva
srpska vojnika i da im je zbog toga zahvalna do groba.
Svjedokinja se do danas nije vratila u svoj predratni dom i kae da u selu sada
ivi samo jedan Bonjak, a da se bivi srpski susjedi bore sa tekim
siromatvom. Iskaz je zakljuila slijedeim reima: Danas bi nae komije
Srbi bili sreni da se mi vratimo, da ivimo sa njima ponovo, jer kau da kako
smo mi otili, njima je nafaka otila. Oni nemaju nita, siromani su, jako su
siromani. Jednostavno mi je ao kad ih vidim takve.
(iskaz sa suenja ratnom zloincu Ratku Mladiu)
VIDEO:
SVJEDOENJE O GENOCIDU U FOI (VIDEO)
priredio:Kenan Sara

Svi drinski muenici
Proljea 1942. cijela je Foa vonjala po leevima. Vadio sam ih i ja iz Drine.
Stravini su mi i danas prizori onih koje sam vidio kraj gradske klaonice na
Drini, gdje sam u masi trupla prebrojao trinaest sablasno iznakaenih mladia
mojih roaka. Meu njima je bio jedan student, moj imenjak Enes engi.
Cijelu tu krvavu kroniku i opustoenje Foe, koja je zavretak rata doekala s
jednim dimnjakom, to je posljednji odavao da tu jo netko postoji, doivio sam
kao esnaestogodinji djeak. Napisao sam jedanaest knjiga, ali o krvavoj
tragediji muslimanskog stanovnitva napisao nisam ni rijei. Nisam, jer sam
elio da mrak odagnaju drinski vjetrovi u nepovrat. Pa ii nam je dalje i ivjeti
zajedno ne ponovilo se; ne povratilo se.
napisao:Enes engi
Nedavno sam u zagrebakom sjemenitu na alati prisustvovao predstavljanju

knjige fra Ante Bakovia Drinske muenice. Bilo mi je drago to me moj
zemljak pozvao na tu sveanost, jer sam i ja, stjecajem okolnosti, jedan od
svjedoka drinske tragedije.
Vie stotina ljudi i uglednika pratilo je zanimljivo izlaganje autora knjige,

prisutnih knjievnika i duhovnika. Potresno se govorilo o crnim danima i tekim
vremenima bezumlja u kojima su na nain neprimjeren ljudskom rodu stradale
asne sestre, to ih je sudbina preko Romanije donijela na ovu krvavu rijeku.
Sluajui kazivanja, uli smo i zahtjeve da se od pape trai proglaenje ovih
asnih sestara blaenim muenicama. Neka im je ast i slava. Poklonimo se
njihovoj sjeni. To su zasluile. A ja sam se na kraju upriliene sveanosti
osjeao tunim i povrijeenim. I da se nisam bojao pokvariti sveanost, i biti
moda pogreno shvaen, uzeo bih mikrofon i rekao:
estitam kolegi piscu na knjizi nezaborava. Ovdje sam, vjerojatno jedini
prisutni svjedok drinske kobi. Govorili ste, drage moje kolege i prijatelji, o
stradanju etiri asne sestre koje su ivot izgubile na Drini 1942. godine.
Govorili ste o strahotama kojima su bile izloene, i eto o njima je i knjiga
napisana, ali mi je veoma ao da nitko od vas pred auditorijem nije ni
spomenuo da su te asne sestre, za koje se trai da budu proglaene
blaenim muenicama, stradale u nezapamenom pokolju osam hiljada
muslimana, koji su zajedno s njima otplovili drinskim vodama u bezdan.
Htio sam da kaem, ali, eto, nisam. Moda e se netko nai, ako nam jo to
treba, tko e toplo i ljudski opisati stranu drinsku tragediju, a ako se trai
Boja milost i blagoslov, treba je traiti za sve one hiljade nedunih dua koje
su bile osuene da u tom dijelu Bosne budu istrijebljene.
Piem ovo uz asocijaciju koja mi se namee i koju ne mogu odagnati. Sluam,

naime, neku veer politiku TV emisiju i jednog Junaka koji sav zapjenuan
trubi kako etnici nikome nisu oi iskopavali, a ja sam davno vidio sluajno,
nakon to su etnici najureni iz Foe, kad su narodu pokazivane, ne dodue
iskopane oi, ali iupane ljudske vilice, i to cijelu jednu kutiju takvih vilica na
kojima je bio ostao jo poneki zlatni zub (to je nekima pokazivao i Moa
Pijade). Proljea 1942. cijela je Foa vonjala po leevima. Vadio sam ih i
ja iz Drine. Stravini su mi i danas prizori onih koje sam vidio kraj
gradske klaonice na Drini, gdje sam u masi trupla prebrojao trinaest
sablasno iznakaenih mladia mojih roaka. Meu njima je bio jedan
student, moj imenjak Enes engi.
Cijelu tu krvavu kroniku i opustoenje Foe, koja je zavretak rata
doekala s jednim dimnjakom, to je posljednji odavao da tu jo netko
postoji, doivio sam kao esnaestogodinji djeak. Napisao sam
jedanaest knjiga, ali o krvavoj tragediji muslimanskog stanovnitva
napisao nisam ni rijei. Nisam, jer sam elio da mrak odagnaju drinski
vjetrovi u nepovrat. Pa ii nam je dalje i ivjeti zajedno ne ponovilo se;
ne povratilo se.
elio sam zapravo da novim generacijama ne trujem mladost ponorima ljudske
pameti. I da im ne stavljam pod nos podatke prema kojima je u tom paklenom
ratu najvie u postotku stradao zapravo muslimanski narod. Ali nekima kao da
nije bilo dosta krvi, pa nove vatre raspiruju i ustrajno prekapaju po starim
grobovima. Kopaju i nove. Ne znam zaista zemlju na svijetu kao ovu nau,
gdje se toliko i tako ustrajno barata kostima i gdje se njima licitira. I pitam se:
dokle i koliko vjekova emo kosti premetati?! S kojom svrhom, s kakvim
politikim motivima i ciljevima. Ostavimo, zaboga, ve jednom kosti na miru.
Poklonimo se nevino stradalim i zadrimo ih s ljubavlju u naim sjeanjima. (
)
I na kraju, da se opet vratimo Krlei: ta nam vrijedi ako se ponovo
pokoljemo? Ne vrijedi nam nita, i opet emo morati ivjeti jedni pored drugih.
Meutim, izgleda da zov razuma koji se uje sa svih strana, ne dopire do uiju
i savjesti onih koji nas hoe strovaliti u ponore. I na sve to ima jedna narodna:
Kad sila upre, pamet prdi.
Zagreb, 26. svibnja 1991.
_________________________
Enes engi(4. IV. 1926. 17. VIII. 1994.)

Enes engi, publicist i knjievnik (Foa, BiH, 4. IV. 1926 Zagreb, 17. VIII.
1994). Poeo pisati kao suradnik sarajevskog Osloboenja; od 1955. bio
dopisnik, od 1971. voditelj dopisnitva toga lista u Zagrebu. U novinama i
asopisima objavljivao lanke, komentare, reportae, putopise i razgovore s
istaknutim osobama kulturnog i javnog ivota. Blizak suradnik i urednik djela
M. Krlee, 1981. oporuno postao doivotnim batinikom i zatitnikom
Krleinih autorskih prava i djela. Objavio je tri knjige o B. opiu (Mamino
mudro magare, 1976; opiev humor i zbilja, III, 1987), monografije o G.
Krklecu (Pjesnik na srebrnoj cesti, 1979) i M. Krlei (Krlea, 1982) te
dnevnike zapise o susretima i razgovorima s Krleom (S Krleom iz dana u
dan, IIV, 1985; Post mortem, III, 1990). Najvaniji dio njegove djelatnosti
pokretanje je i izdavanje Krleinih izabranih (20 svezaka, 1973) i sabranih
djela (50 svezaka, 197588).
_______________________________
priredio :Kenan Sara

Neu da zaboravim! : Foa 1992. 1995. (FOTO)
Neu da zaboravim! : Foa 1992. 1995. (FOTO)
priredio:Kenan Sara

Rajko i Ranko Vukovi:Suenje za zloine u selu
Podkolun, opina Foa
objavljeno:23 April 2009
Dravno tuilatvo tereti brau Vukovi da su, kao pripadnici vojske tadanje
Srpske Republike BiH, zajedno s Rankom i Blagojom Goluboviem, krajem
maja 1992. godine u Podkolun ubili Avdiju Hukaru i Mejru Bekriju. Ranko
Vukovi se tereti i za silovanje enske osobe, koje je navodno poinio u julu
1992. godine u mjestu Miljevina u Foi.
U februaru 2008. godine, braa Vukovi su nepravosnanom presudom

proglaeni krivima i osueni na po 12 godina zatvora za ubistvo, a Ranko je
osloboen optubi za silovanje.
Sedam mjeseci poslije, uvaavajui albu Odbrane, Apelaciono vijee je

ukinulo prvostepenu presudu te odredilo ponovno odravanje pretresa.
U toku prvostepenog suenja, 9. januara 2008. godine, svjedokinja Odbrane

Cvijeta Stani je rekla da braa Vukovi nisu bila u grupi srpske vojske koja je
otila u susjedno selo Podkolun.
Nailo je petnaestak vojnika srpske vojske kraj moje kue. Otili su u

Podkolun, uli smo pucnjavu, i oni su se vratili nakon sat i po dva sata.
Brau Vukovi, a ni brau Golubovi, nisam vidjela meu njima. Poznajem
brau Vukovi odmalena. Nisam ula da su ita inili u toku rata, kazala je
svjedokinja.
Vijee je saslualo i snimak svjedoenja Ranka Vukovia, koji je rekao da je

optunica protiv njega ista la i izmiljotina.
U selu Podkolun nikad nisam bio. Ni prije, u toku ili poslije rata, rekao je
Ranko Vukovi.
Rajko Vukovi je ispriao kako je sve do 22. maja 1992. iao u srednju kolu u
Foi, te da je tek u julu 1992. godine, nakon to je dobio poziv da se javi,
otiao u vojsku.
to se tie sela Podkolun, u toku rata ja nikad nisam bio tu, rekao je i
drugooptueni, zakljuivi da optunica apsolutno nema nikakve veze ni sa
mnom ni s mojim bratom.
Sud Bosne i Hercegovine/Justice Report
_____
BIRN , objavljeno: 19. April 2009.

Pred Odjelom za ratne zloine Suda Bosne i Hercegovine, u etvrtak, 23.
aprila, poet e suenje Blagoju Goluboviu, koji se tereti kao bivi pripadnik
Vojske Republike Srpske (VRS) da je u maju 1992. godine u selu Podkolun,
opina Foa, uestvovao u ubistvima dvoje civila Bonjaka.
Za isti zloin osuen je, na 29 godina zatvora, Mirko (Mile) Pekez, a 28. aprila
e Apelaciono vijee sasluati zavrne rijei Tuilatva i Odbrane na
obnovljenom suenju Mirku (pire) Pekezu i Miloradu Saviu.
_____
Justice Report, 14. novembar 2007.
rtve ija se ubistva spominju u optunici porodica su Bajre i Zahide Hukare,
svjedoka na ovom suenju.
Dok su moja supruga i kominica Paa kopale krompir u blizini kue,

primijetio sam etiri vojnika kako se pribliavaju. Prepoznao sam Rajka i
Ranka, a s njima Ranka i Blagoja Golubovia. Sakrio sam se u kreanu,
odakle sam uo pucnjeve. Malo poslije sam vidio kako prilaze mojoj tetki Mejri,
a potom sam uo rafal, kazao je Bajro Hukara, dodavi da je kasnije naao
njeno tijelo izreetano rafalima.
Kada su vojnici otili, Bajro se vratio u kuu, gdje je naao tijelo svog 83-
godinjeg oca Avdije.
Kako je Bajro Hukara rekao, ubijenog oca je, zamotavi ga u deku i ubacivi u
sanduk koji je sam napravio, uz pomo supruge sahranio u blizini kue. Nisu
imali vremena da ukopaju i tetku jer su vojnici ponovo doli u selo, te su njeno
tijelo, kako je Bajro rekao, ubacili u njenu kuu, a tek kasnije ju je naao njen
sin i sahranio.
Nisam mogla pomoi muu da sahranimo Mejru nakon to sam vidjela mrtvog
svekra. Jednostavno nisam mogla izdrati, kazala je Zahida Hukara
prisjeajui se kako je vidjela da je njen svekar pogoen ispod oka i u predjelu
grudi, a krvi je bilo svugdje oko njega.
Zahida Hukara je rekla i da je meu vojnicima u selu tog dana prepoznala

Rajka Vukovia, kojeg je, tvrdi, poznavala otprije. Nije mogla rei kakvu su
uniformu nosili vojnici.
FOA (1992.-2017.) ETVRT STOLJEA GORINE :
TZV. PROTJERNICE (ODOBRENJAitd)
Ovih dana navrit e se etvrt stoljea od izdavanja sramnih i poniavajuih

tzv. PROTJERNICA, u stvarnosti PROPUSNICA ODOBRENJA za bonjake-
muslimane Foe, da k'o biva mogu napustiti Fou i otii iz nje zauvijek.
Naime, Bonjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon to bi od foanske
policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svoju imovinu prepisuju
srpskoj republici Bosni i Hercegovini.
Ovaj grad muzej, ova Foa, konstantno, kroz historiju, doivljavala je
genocide, urbicide, egzoduse, uvijek od istih din dumana.Niti dolasci mira
nisu Foi donosili boljitak. Zatiralo se sve to je Bonjako, muslimansko
A ovih dana obiljeit e se i dvije tune obljetnice : 75 godina genocida nad
muslimanima Foe (1942.) i 25 godina od genocida nad muslimanima Foe
(1992.).
Prema navodima iz knjige Genocid nad muslimanima 1941. 1945. Vladimira
Dedijera i Antuna Miletia u dva pokolja 1942. zimskom i ljetnom ubijeno je
osam hiljada (8000) muslimana u foanskom kraju.
Tane podatke i konanu cifru stradalih Foaka muslimana u Drugom
svjetskom ratu teko da emo saznati.
A u periodu 1992. 1995. ubijeno je oko 3000 (tri hiljade) Foaka
muslimana. Za posmrtnim ostacima 1000 rtava jo uvijek se traga.
JA BJEH ONAJ, KOJI CIJEL IBOT NA RASKRSNICAM STAJAH,
RAZMILJAH, OKLIJEVAH
(zapis sa bosanskog steka iz 1258., bosanskim jezikom)
priredio:Kenan Sara

GODINJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA
U FOI
Teko je, ali je vrlo vano govoriti o genocidu.

Jako je teko govoriti o tome, ali je vrlo vano govoriti o genocidu. Moramo biti
svjesni da sve to se deava, a to ima veze s nasiljem, treba biti u javnosti.
Treba se govoriti o tome, jer je to dio lijeenja rana.
Sve poinje s rijeju. Zato je vrlo vano u ivotu kada govorite naglas posebno
o stvarima koje vas vrijeaju. To je dio iscjeljenja rana.
priredio:Kenan Sara
75 GODINA OD GENOCIDA U FOI : IZJAVA DERVI
BAVIA IZ FOE (februar,1942.)
Preivjeli Dervi Bavi iz Foe, izjavljuje :

iz knjige Genocid nad Muslimanima 1941. 1945., stranice 137,138 i 139.
10.000 primjeraka
priredio:Kenan Sara

SANJAO SAM NOAS
Sanjao sam noas kuu staru,
Sanjao sam hajat, basamake,
Sanjao sam ardak, kamariju,
Sanjao sam mutvak, paiz,
Sanjao sam ganjak,
Sanjao sam pendere,
I duvarove sam sanjao,
Sanjao sam magazu,
Sanjao sam avliju,
I u avliji ruu bijelu, ruu crvenu,
Sokak,
Bau,
Kruku staru,
Nema vie kue stare,
Hojrati i fakini dohakae joj,
Najlake je hojrat i fakin biti sine,
Govorila bi nena, rahmetile,
Insan budi sine
Kenan Sara

25 GODINA OD GENOCIDA U FOI : MUSLIMANI
TAOCI OKUPATORA
Osloboenje, 19. aprila 1992.

priredio:Kenan Sara

75 GODINA OD GENOCIDA U FOI : 8000 UBIJENIH
MUSLIMANA U KOTARU FOANSKOM (1942.)
Rauna se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, puaka, te zaklano,
ubijeno i zapaljeno (u kui Sulejmana Hasanefendia i Saliha Hasia
zatvoreno je 65 ena i djece, te su ove kue zapaljene i tako su zatvorene
rtve ive izgorile) oko dvije tisue nevinih rtava, to sa 6 tisua iz zimunje
katastrofe predstavlja katastrofalnu cifru od osam tisua izginulih muslimana u
samom kotaru foanskom
iz knjige Genocid nad Muslimanima 1941. 1945., stranica 193.

10.000 primjeraka
priredio:Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : Dan kada su otili
eval Beirevi i Mehmed Meca Kameri
Osloboenje,20. aprila 1992.

Dan kada su ubijeni eval Beirevi i Mehmed Meca Kameri.
27 mladia muslimanske nacionalnosti odvedeno je u zatoenitvo.
Osloboenje,20. aprila 1992.

25 godina od GENOCIDA u Foi : Izbjeglo 10.000 ljudi

25 godina od GENOCIDA u Foi : Foanska drama
se nastavlja
Osloboenje, 20. aprila, 1992.
Osloboenje, 20. aprila, 1992.

25 godina od GENOCIDA u Foi : Foanski nokturno
Prijeka arija nestala je za svega dva tri dana u stranoj ratnoj drami
Gdje je sada ono dvoje staraca, Muslimana, koji su iza zavjesa gledali na
cijeli svoj svijet : komadi kamenih stepenica, kameni zid pored njih i nekoliko
pijanih tezgi?
V. Mrki
Osloboenje, aprila 1992.

NAMA GA STALNO KROJE : MI GA NOSIMO KAKO
NAM GA SKROJE
Historijski gledano nama ga stalno kroje. I mi ga nosimo kako nam ga skroje.

Nau historiju drugi piu. Mi je ivimo i proivljavamo.
Genocidi se dogaaju nama. Ne njima.
Oni piu.
Oni snimaju filmove.
Nae filmove snimaju stranci.
Richard Gere. Anglina Jolie. I mi im aplaudiramo. Govorimo kako su napravili
remek djela. Haman za Oscara. A oni lovu uzimaju.
A ta je sa naim umnim glavama.
Ako se ta napie na no doekamo.
Ako se ta snimi isto.
Jad i bijeda.
emer.
Gorki pelin.
Tuga.
Na KRIK se uo do neba.
I ta jo treba da se desi? Bonjae E SI?
Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : RTVE FOANSKOG
GENOCIDA Zulfo Duri
Zulfo Duri
Muen u zloglasnom KP Domu Foa.
Septembra 1992., odveli ga u tunel u Jeleu, sa osmoricom zatvorenika i
minirali ih. Tako su ih ubili
Ekshumiran, identificiran
Denaza je obavljena 25. februara 2017.
priredio:Kenan Sara
fotografije: flickr ekranportal13
Posted on Februar 28, 2017

25 godina od GENOCIDA u Foi : Pakao se nastavlja
(Osloboenje, 18.aprila 1992.)
Foa, 18.aprila 1992. : Pakao se nastavlja
(Osloboenje, 18.aprila 1992.)
priredio:Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : stravina slika iz
aprila 1992.
Foa stravina slika : jo se ne zna broj poginulih i ubijenih (april 1992.)
Vapaji za pomo stiu sa raznih strana, a oni koji bi trebalo da ih uju su
gluhi.
Foa je avetinjski pusta.Ni struje ni saobraaja. Iz pravca Gorada stigla je
jedna jedinica JNA ije su namjere jo neizvjesne. Izvjesno je da ima dosta
poginulih.
priredio:Kenan Sara
25 godina od GENOCIDA u Foi : Da li je to drugi
Vukovar? (Osloboenje, aprila 1992.)
Da li je to dtugi Vukovar? (Osloboenje, aprila 1992.)
(Osloboenje, aprila 1992.)
priredio:Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : Dnevnik RTV
Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (War:Live On Air)
akteri:Ljiljana Mati, reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadifejzovi; Muhamed

engi, potpredsjednik Vlade BiH;
(objavljeno u knjizi Rat uivo novinara Senada Hadifejzovia)

Ljiljana Mati, reporter: Na telefonskoj liniji imamo direktora bolnice u Foi,
doktora Reufa Tafru
Dr. Reuf Tafro: Nama su javili telefonom da ukoliko se ne prestane pucati iz
pravca bolnice, da e se pucati na bolnicu i da e je sravniti sa zemljom
Mati: A ko vam je prijetio, ko puca na bolnicu?!
Dr. Tafro: Dolaze granate, ne znam odakle dolaze, vrag ih nosio
Mati: Ima li nekog od naoruanih ljudi u samoj bolnici?
Dr. Tafro: Nema nikona straar na kapiji Imamo pet stotina bolesnika,
puno djece sklonjene, oko dvijestotine, koja su dola iz grada da nau
sklonite tu u bolnici
Mati: Da li ste od nekoga traili pomo? Neki nadleni organ?
Dr. Tafro: Nismo. Ne postoji vie nikakva vlast
Hadifejzovi: Dobijamo dramatine pozive iz Foe U programu je direktno
potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine Muhamed engi.
Zato niste otili u Fou?
Muhamed engi, potpredsjednik Vlade BiH: Nismo otili zbog loih
vremenskih prilika, bila je kia i magla, helikopter nije mogao poletjeti, kolima
nismo mogli ii jer je nesigurno
Vidimo da Foa strada Vidim da strada i bolnica a u bolnici su i Srbi i
Muslimani i djeca i ene
Ja sam molio generala Kukanjca, kao Foak i potredsjednik Vlade, da poe sa
mnom i potredsjednikom Simoviem
Hadifejzovi: Vi i Va kolega Simovi iz iste Foe, ali u Vladi ima jo ljudi koji
su iz Foe. Gdje su?
engi: Da. Ja ne znam gdje je profesor Maksimovi, ministar Ostoji, kao ni
anar, predsjednik Vijea optina Ako su u Foi trebalo bi da sastave ljude
koji se sad meusobno tuku, odnosno ratuju.
Nema tog sukoba koji se ne moe izgladiti za stolom. Da se ne ponovi Foa iz
1941 godine. Onda bi nam trebalo jo 45 ili 90 godina da se ljudi ponovo vole,
Srbi i Muslimani. Vjerujte, Foaci vi morate zajedno ivjeti. Ja sjedim sa
Simoviem, jedan do drugog, jedan je Srbin, jedan Musliman, sjedimo u istoj
Vladi, stolica do stolice
Kad sam bio kod generala Kukanjca, on je nazvao predsjednika Skuptine BiH
Krajinika /Momila/ da u Foi prestane svaki sukob. I obeao je predsjednik
Krajinik
Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (akteri:Ljiljana Mati,
reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadifejzovi; Muhamed engi,
potpredsjednik Vlade BiH)
*****
Hadifejzovi: Muhamed engi /potpredsjednik Vlade BiH op.a./ je maloprije

u programu uivo rekao da ete ii s njim sutra u Fou da izvidite situaciju.
Hoete li ii u Fou?
Kukanjac: Neu! Ja gospodinu engiu kaem da ne mogu ii u Fou. Ja ne
mogu svugde da stignem. Dau im ja jednog generalpotpukovnika koji je
roen oko te Foe!
Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (akteri: Senad
Hadifejzovi; Kukanjac,general JNA)
(objavljeno u knjizi Rat uivo novinara Senada Hadifejzovia, stranice 48-
50)
Senad Hadifejzovi : Rat uivo War:Live On Air, autor, 2002. godine, 429
stranica
priredio:Kenan Sara

Women Under Siege : FOA. BOSNIA
The 1990s war in the former Yugoslavia was marked by intense sexualized
violence that ruined the lives of old women and young girls alike. One hallmark
of the terror was the creation of rape camps in which women were tortured
and violated repeatedly. The fractured history of the Balkans led to three years
of war from which the region is still recovering today.
After World War II, the Federal Republic of Yugoslavia was declared, with
Marshal Tito as its leader. Yugoslavia was composed of six republics: Bosnia
and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia, and Slovenia,
within which various ethnic groups lived. A new constitution in 1974, which
helped to decentralize government powers, also gave autonomous power to
the regions of Kosovo and Vojvodina. Bosnian-Croats, Serbs, and Bosnian-
Muslims were considered separate ethnic groups within the federation, but
those divisions were not to be emphasized. Titos totalitarian government
forbid the expression of nationalism, jailing activists who tried to foment
nationalist movements.
When Titos reign ended in 1980, Yugoslavias popular communist sentiment
was supplanted by various nationalistic and ethnic allegiances. In the 1980s
and 1990s, as a result of a difficult economy that magnified ethnic tensions
and scapegoating, the union of republics within Yugoslavia began to break
down. According to the International Criminal Tribunal for the Former
Yugoslavia (ICTY), the early-1990s population of Bosnia-Herzegovina was
about 43 percent Bosnian Muslims (often referred to as Bosniaks), 33 percent
Bosnian Serbs, 17 percent Bosnian Croats, and roughly 7 percent other
nationalities. Despite the numbers, Bosnian Serbs and Bosnian Croats had
greater access to power due in part to the regions location between the
republics of Serbia and Croatia.
Women were tortured and raped in this house near Foa, known as
Karamans House for its Muslim owners who fled.
In March of 1992, a majority of Bosnian citizens voted for independence, but

were met with violence from the more politically powerful Serbs. Bosnian
Serbs, with the help of Serbia and the Yugoslav Peoples Army, began to
assert control through violence. Bosnian Croats also attempted to declare
power with Croatias help. War, including massacres and large-scale,
systematic rape, officially lasted until November 1995. Although all
sides/ethnic populations committed violent acts, Bosnian Serbs were
responsible for the majority of sexualized attacks, aimed mostly at Muslim
women. It is estimated that as many as 60,000 women were raped.
A major site of gang rape during the beginning of the war, from April to July
1992, was the town of Foa in southeastern Bosnia. Later, in 1995, a small
town called Srebrenica was declared a U.N. safe zone but became the site of
mass murder and rape, largely under the direction of Ratko Mladi, colonel
general of the Bosnian Serb Army, and politician Radovan Karadi. Because
Dutch Blue Helmets were supposed to be protecting the safe zone at the time,
blame is often placed upon the Dutch U.N. army in particular for allowing the
devastation at Srebrenica on its watch. The BBC reports that after a 2002
investigation held Dutch officials responsible for giving their troops such a
difficult area to defend without enough arms and resources, the entire Dutch
government resigned.
Accusations of rape of Serbian women by Bosniaks were leveraged as

propaganda by Serbia, though it was the Serbs who were mostly responsible
for rapes during the conflict.
How Sexualized Violence Is Used as a Weapon of War
For ethnic cleansing: There are testimonies from women who had soldiers tell
them, while raping them, that they wanted to get them pregnant or force them
to have children who would look ethnically different from their mother, or that
they were raping them to punish them for being Muslim (or Croatian). There
were also women who became pregnant and were forced to carry their babies
to term.
The U.N. defines ethnic cleansing as a purposeful policy designed by one
ethnic or religious group to remove by violent and terror-inspiring means the
civilian population of another ethnic or religious group from certain geographic
areas. We are using the term here because ethnic cleansing not only makes
women subject to outright murder, but also controls the threat of their bodies
as the means of reproduction. For instance, women have been raped in order
to occupy inferior wombs with superior sperm; in other conflicts, women are
forced to have abortions or sterilizations (as have men of inferior groups) in
order to end future reproduction. As in the case of Bosnia, women are also
subject to the sex-specific political torture of forcing them to bear the child of
their torturer in order to break their will.
To humiliate: Many women were raped in front of their children and husbands,
who were forced to watch at gunpoint; there are also a fair number of accounts
of elderly women who were raped (in those cases, it was clearly not about
impregnating them but about demeaning them and their families). Thousands
of males were forced to engage in sexual acts with other males, including,
according to some accounts, their own father or son.
To instill fear: Public rape was used to prompt the flight or expulsion of entire
Muslim communities, according to a 2006 U.N. Population Fund briefing
paper. Many women were raped, sometimes repeatedly, in front of family
members in their homes. Others were raped in public, outdoors, in broad
daylight.
To gain information: Women have testified that before being raped they were
asked for the whereabouts of men hiding in the forests. One said that soldiers
waved a photograph of her boyfriend at her before raping her.
As part of looting: Rape often occurred alongside theft of private property, the
U.N. Commission of Experts found in their final report on sexualized violence
in the former Yugoslavia: [P]eople would break into homes, steal property,
and torture and sexually assault the inhabitants, oftentimes in front of other
family members or the public. Some testimonies refer to men rifling through
houses in search of money or jewelry.
Peer pressure: Some Serbian soldiers said their peers forced them to rape
when they did not wish to participate. There is at least one account of a soldier
who said he felt extreme regret but had been made to rape by other soldiers.
Patterns of Violence
Rape was committed by all sides but overwhelmingly by Serbs against Muslim
(Bosniak) women.
Some women were detained and raped repeatedly by many different soldiers
over longer periods of time; some died of repeated rape. Rape camps were set
up in restaurants, motels, schools, and other large buildings. One of the most
well-known rape camps was Partizan Sports Hall, where more than 70 women
were held captive and tortured for months on end.
Apartments kept by soldiers were often sites of violence. Women and young
girls were captured and transported to these homes in order to be raped and
abused. Sometimes, women and girls were taken by force from a larger rape
camp, such as Partizan Sports Hall, brought to a particular soldiers home, and
attacked, only to be returned to the Sports Hall to suffer more sexualized
violence.
Families were also locked in their own homes and raped repeatedly alongside
family members (see Testimonies).
Young girls, adults, and elderly women were all raped. Testimonies of elders
show that these women often thought themselves to be safe due to their age
and therefore did not flee, only to find that they were attacked along with the
younger women.
Numbers
Reports range from 20,000 to 60,000 rapes; unfortunately, most sources state
that the numbers are too hard to determine. According to one source, the
U.N.s Special Representative on Sexual Violence in Conflict, Margot
Wallstrm, estimates there to be 50,000 to 60,000 cases. An Amnesty report
states:
There are no reliable statistics on the number of women and men who were
raped or were subjected to other forms of sexual violence. Early estimates by
the BiH [Bosnia and Herzegovina] government suggested the number of
50,000 victims although this estimate was questioned as unreliable and
politicized. The Parliamentary Assembly of the Council of Europe estimated
that 20,000 women were subjected to rape and other forms of sexual violence.
The real number of those who were raped during the 1992-1995 armed conflict
will probably never be established.
A U.N. report from 1994 states: According to the State Commission in Bosnia
and Herzegovina, approximately 25,000 victims had been registered, but
does not explain this registration process. In addition, the reports numbers
would seem to pre-date the mass rape at Srebrenica, which didnt occur until
1995. Some experts believe that the emphasis in the early 1990s on figuring
out a more accurate estimate was harmful in that it allowed journalists and
leaders to speculate that the issue didnt count as much if the numbers were
lower.
Cultural Gender Attitudes

After the rapes occurred, married women were often shunned by their
husbands for religious or cultural reasons. However, there was a very strong
and unique movement in the region: Imams and other male Muslim community
leaders encouraged husbands to set aside religious sentiments regarding
raped women and take their wives back and support them more as war
survivors than as irrevocably marred. It was rather specific to this conflict that
rape was seen as a community problem. In addition, Indira Kajosevic, a
Bosnian expert, survivor, and founder of some of the first trauma centers and
feminist groups in Bosnia, says that women in the region were able to gain
status through organizing in a way that was unique to this conflict.
Witness
Mirsada, aged 17, spoke to a womens group of her extreme abuse in a rape
camp. Her story was printed in a 1993 Los Angeles Times article:
The White Eagles would come to get us every night. They would bring us back
in the morning. There were nights when more than 20 of them came. That
seemed to be some kind of honor. They did all kinds of things to us. It cannot
be described, and I don't want to remember. We had to cook for them, and
serve them, naked. They raped and slaughtered some girls right in front of us.
Those who resisted had their breasts cut.
There were women from various towns and villages. There were more than
1,000 of us. I spent more than four months in that camp. It is a nightmare that
cannot be talked about, or described, or understood.
One night, our Serbian neighbor's brother helped 12 of us escape. They

caught two of us. We spent days hiding in the forest, in improvised
underground shelters, and we managed to get away. If it hadn't been for him, I
wouldn't have survived. I would have killed myself, because death is not as
horrible as the treatment I suffered. I cannot talk about that.
Sometimes I think that I will go crazy and that the nightmare will never end.
Every night in my dreams I see the face of Stojan, the camp guard. He was the
most ruthless among them. He even raped 10-year-old girls, as a delicacy.
Most of those girls didn't survive. They murdered many girls, slaughtered them
like cattle.
I want to forget everything. I cannot live with these memories. I will go insane.
Witness 50, a teenage survivor from Foa, testified at the ICTY in 2000 about
how war crimes convict Zoran Vukovi raped her. She was raped repeatedly
by a host of different men in various buildings around town. One of the first
times she was attacked was in her own high school:
Shortly after the first time she was raped, Witness 50 stated that she was
taken to the Foa High School, where she had been a student in 1992. The
day after she arrived, a group of soldiers came into the classroom and picked
out about eight girls, including her. One of these soldiers took Witness 50 to a
room and ordered her to lie down and take off her trousers. He raped her
vaginally. Witness 50 stated in her testimony that she did not remember
exactly what he said to her, but that he and all of the men who would later rape
her said the same things: You Muslim women, you Bule [derogatory term],
well show you. When asked in court how she felt, Witness 50 stated: There
are no words in this world that could describe my feelings. It is the worst thing
that was happening to me.
Later, she was taken to a sports venue and was held captive with about 60
others, many of whom were repeatedly sought out by Serbs, taken elsewhere,
and raped, before being returned to the sports hall:
Witness 50 told the court how a man called Gica took her out of the Partizan
Sports Hall to an apartment in the neighborhood of Brod, which she thinks was
his own. On the second day she was there, an acquaintance of Witness 50s
raped her. Witness 50 stated that he knew her very well. They took the same
bus every day: he to go to work and she to go to school. Witness 50 stated
that he was certainly 30 years older than her, and was a married man. She
said that he laughed while he was raping her. I had the feeling that he was
doing this precisely because he knew me, to inflict even more evil on me.
CNN interviewed a survivor named Jasmina in 2008. She was 19 when the
war broke out, and was raped and tortured in her own home alongside family
members:
Every day we were raped. The men from my family were beaten up the
first day. My mother just disappeared. I never found out what happened.
Then they started torturing me. I lost consciousness. When I woke up, I was
totally naked and covered in blood, and my sister-in-law was also naked and
covered in blood. I knew I had been raped, and my sister-in-law, too. In a
corner, she saw her mother-in-law, holding her children and crying.
That same day we were locked in our house. That was the worst, the worst
period of my whole life. That's when it started.
Every day we were raped. Not only in the housethey would also take us to
the front line for the soldiers to torture us. Then again in the house, in front of
the children.
I was in such a bad condition that sometimes I couldn't even recognize my

own children. Even though I was in a very bad physical condition they had no
mercy at all. They raped me every day. They took me to the soldiers and back
to that house.
The only conversation we had was when I was begging them to kill me. That's
when they laughed. Their response was we don't need you dead.
It lasted for a year. Every day. Not all the women survived.
CNN reported that Jasmina was rescued by a family friend who bought her as
a prostitute with the secret intention of setting her free.
Fallout
Survivors of sexualized violence were supposed to receive property restitution

and return to their former homes as long as the return would be safe and
dignified, according to the peace agreement known as the Dayton Accords
that was signed after the war. However, no rules have been put in place to
provide alternatives for the many women whose former homes are the site of
extreme trauma and sometimes months of repeated rape, Amnesty
International reported in 2009. In some cases, they are forced to return to
communities full of the very neighbors who committed abuses against them
and their families. In 2006, Bosnia-Herzegovina instituted a law that included a
section saying that homes should be provided for victims of sexual torture
during the war, CNN reported. But the Ministry for Human Rights and
Refugees also told CNN that it is not clear who should implement the act, and
there is no agency making sure the law is enforced.
Legal Precedents
The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia was the first
international tribunal in Europe to convict for rape as a crime against humanity
(following Akayesu in Rwanda). According to the ICTY website, it was also
the first international criminal tribunal to enter convictions for rape as a form of
torture and for sexual enslavement as crime against humanity.
(Michele Lent Hirsch/published on February 8, 2012)

WomenUnderSiege 2012

As Old as War Itself: Rape in Foa
Joanne Barkan Winter 2002

A glass wall covered by blinds separated the courtroom participants from the
spectators in the public gallery, but a hush enveloped both sides when the
witness known as FWS-50 began to speak. Although a voice modulator
screened her identity from the public, other microphones in the room
occasionally picked up the undisguised sounds of her anguish. Indicating one
of the defendants, she said,
I only know that he was very forceful, that he wanted to hurt me as much as
possible. But he could never hurt me as much as my soul always hurt me.
When the prosecutor asked why she had decided to testify after remaining
silent for almost eight years, she said,
[to] let it be known that it really happened. Its not easier for me to speak
about it today, but nevertheless, I wanted everyone to hear about it.
She wanted everyone to hear about this: in the summer of 1992, at age
sixteen, she was taken prisoner by soldiers near her village in Bosnia, held for
two months, and raped so often that she lost count of how many times and
how many men; she was raped vaginally, anally, and orally; she was gang
raped by ten men at a time; she was raped by soldiers and paramilitary thugs;
she was threatened with guns and knives while being raped; she was trapped
in an apartment where she had to clean for the soldiers who raped her all
night.
FWS-50 was one of thousandssome say twenty thousandMuslim women
sexually enslaved and tortured by Bosnian Serbs, Serbs, and Montenegrins
during the Bosnian War of 1992-1995. She was one of sixteen women from
the town of Foca (pronounced Fo-cha) and its surrounding villages in
southeastern Bosnia who agreed to testify in 2000 before the International
Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, located in The Hague. FWS-50
faced the men she was accusingall three Bosnian Serbs, all three soldiers in
the war, all three, like herself, born in Foca.
In pre-Ottoman times, Foca was one of the trading towns along the Drina
River, located about thirty-two miles southeast of Sarajevo and about thirty
miles southwest of its more famous neighbor, Visegrad, the setting for Nobel
Laureate Ivo Andrics The Bridge over the Drina. The Ottomans gave Foca its
claim to fame in 1551 when they built the Aladza Mosque (Colored Mosque),
which many considered the most beautiful mosque in the former Yugoslavia
and one of the architectural jewels of Europe. Surrounded by trees, with its tall
dome, triple-arched portico, and slender minaret rising more than a hundred
feet to a point, the mosque was as much a town landmark in 1992 as it was in
1551. In 1992, the municipality of Foca included the nearby villages as well as
the town. It was a mid-sized communitypopulation 40,513not very different
from dozens of others in Bosnia. The ethnic breakdown was 51.6 percent
Muslim, 45.3 percent Serbian, and 3.1 percent other.
On April 8, 1992, Serb forces supported by art
Joanne Barkan Winter 2002

Dissent Magazine 2002

Djeca iza ice : U Foi su vrili strahovite zloine
nad djecom
Djeca iza ice naziv je etvrtog dokumentarnog filma Saveza logoraa u BiH
reisera Avde Huseinovia. Ovaj film e premijerno biti prikazan u Sarajevu u
okviru obljeavanja Dana nezavisnosti BiH 1. marta.
Dokumentarni film Djeca iza ice govori o maloljetncima koji su prisilno
zarobljeni u logorima tokom rata u BiH, 1992.-1995. godine.Neki od njih
otkrivaju kako su otkupljivanjem iz logra ostali u ivotu. Neki su bli svjedoci
velikih zloina, a neki od posljedica munja ostali trajni invalidi. Film traje 66
minita.
Ovaj film je pouan zato to imamo priliku vie panje posvetiti djeci
logoraima. Uestvuje 12 bivih maloljetnih logoraa iz Bosanskog Novog,
Prijedora, Jajca, Viegrada, Foe, Sarajeva, Prozora Film je pouan zato to
imamo svjedoenje i roditelja i djece gdje su u dva sluaja roditelji otkupili
svoju djecu. Platili su njihovu slobodu istakao je Jasmin Mekovi,
predsjednik Saveza logoraa u BiH.
Najvie maloljetnika prolo je kroz prijedorski logor Trnopolje, a najvie ih je

ubijeno u Vlasenici.
Kroz logore je prolo 20.000 maloljetnika, ubijeno je oko 1.000.
Anadolu Agency

rtve Foanskog GENOCIDA : TRAI SE Smail ozo
Smail ozo, sin Ibre, roen 15. marta 1957., Poljice, NESTAO u martu 1992. u
Miljevini.
Radio u rudniku Miljevina,
Komija zvani Krle doao po njega i odveo ga u policijsku stanicu Miljevina,
koju su drali etnici poput Pere Eleza.
/- Komija Krle je tadanji rezervista policije Krsto Skakavac zvani Krle -/
Od tada mu se gubi svaki trag
25 godina od GENOCIDA u Foi mnoge familije jo nisu pronale tijela svojih
najmilijih.
priredio:Kenan Sara
fotografija: flickr ekranportal13

25 godina od GENOCIDA u Foi
Bonjaci, preivjele rtve zloina, vie nikada nee utiti! Jasno i glasno emo
punim imenom i prezimenom prozivati zloinitelje. Pa neka kota koliko kota i
taka!
(SVI TEKSTOVI SU IZ ARHIVE)

Zloini: ta sve kriju masovne grobnice u Foi
Zloincima nema ko da sudi
Na podruju foanske opine pronaeno je i ekshumirano oko 800 tijela.

Najnovijim otvaranjem dviju grobnica, ali i pronalaenjem jo nekoliko
lokaliteta ije e tajne uskoro biti otkrivene, traganje za nestalim moglo bi biti
zavreno. Slijedi identifikacija i denaza
Masovna grobnica u Budnju: Dosad je pronaeno 76 tijela

ekamo vaskrsenje mrtvih, pie na spomeniku-kriu postavljenom prije
pedesetak godina nasred livade u foanskom selu Budanj. Razlog: partizani
su u Drugom svjetskom ratu, u etvrtoj ofanzivi, upravo na tom mjestu imali
konani obraun sa etnicima istone Bosne, kojih je tada pobijeno, navodno,
oko hiljadu. Njihova tijela su pobacana u ponor ispod Budnja.
Savrenu tiinu oko spomenika naruava zvuk bagera koji kopa pedesetak
metara dalje Federalna komisija za nestale upravo otvara treu jamu. U
dosadanje dvije pronaeno je 76 tijela foanskih Bonjaka koji se od 92.
vode kao nestali. Prema prvim informacijama, pretpostavlja se da bi u ovoj
masovnoj grobnici mogao biti pronaen vei broj Foaka, Bonjaka koji su na
poetku rata bili zatvoreni u KP Domu, te da e ovo biti dosad najvea
pronaena grobnica na podruju foanske opine.
Traim oca i brata Dok stoji pored grobnice nekadanjeg povrinskog kopa
Rudnika Miljevina, efik Brkovi kae: Traim oca i brata. Doao je iz
Mostara im je u novinama proitao da je u grobnici pronaena lina karta
njegovog oca Hasana (1938.). Odveden je 1992. iz nae kue u ievu,
zajedno sa mojim mlaim bratom Ekremom (1968.), u KP Dom. Od tada,
godinama pokuavamo da ih naemo. Samo da se to ve jednom zavri, da ih
sahranimo, kae efik dok mu pogled luta preko grobnice.
Druga lina karta pronaena u ovoj grobnici glasi na ime Fadila Divjana,
ininjera koji je na poetku rata pobjegao u Crnu Goru, ali su ga tamonje
vlasti izruile foanskim Srbima, koji su ga vratili i zatvorili u KP Dom. Sve
dosad se vodio kao nestao.
Prema svjedoenjima preivjelih Bonjaka, kroz logor u KP Domu, od

otvaranja 17. aprila 1992. do 10. oktobra 1994., prolo je oko 800 Foaka
uglavnom onih koji su ostali u svojim kuama, vjerujui da im se nee desiti
nita loe i da e im komije Srbi pomoi.
Iz KP Doma je razmijenjeno 248 Bonjaka, a jo 314 odvedeno na razmjene,
nakon kojih im se izgubio svaki trag?! Prema tvrdnjama porodica, u logor su
odvedena 63 lica koja se vode kao nestala i nikad i nisu dovedeni u KP Dom,
a 38 Bonjaka je ubijeno na najsvirepije naine strijeljanjem, premlaivanjem
i klanjem na drinskom mostu.
Gledali smo kroz prozor nae elije, Dafer Kova i ja, kad su u prostoriji za
ispitivanje drvenim palicama, akama, nogama i gumenim kablovima tukli
Nurku Nikia, Kemu Delilovia, Muniba Veiza i Demu Vahidu (oni su bili
meu najuglednijim Foacima, prim. aut.). Lino sam vidio kad su Muniba
Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i Kemu Delilovia tukli drvenim
palicama i akama. uli su se jauci Nakon toga pucnji est puta, ispriao
je jedan preivjeli logora, dalje se sjeajui: Znam da je tu no padala kia.
Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ebad. Gurao je leeve
na ebad Dragan Popren, takoer zatvoren sa nama, poslije ove noi mi je
priao da je on prao krv i istio eliju, te da je Munib Veiz bio saradnik
ulimana u aferi Foatrans, zbog ega je i ubijen.
Krvavi Vidovdan
Munib Veiz je bio foanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro
kompletan grad. Istina je da je bio prijatelj i sa ulimanom, nekadanjim
direktorom Foatransa. Ubijen je, prema svjedoenju preivjelih, uoi
Vidovdana 1992., kada je likvidirano jo tridesetak Bonjaka izvedeni su i
zaklani ili ustrijeljeni na drinskom mostu.
Bonjaci su iz logora odvoeni na radove. Dvije grupe, u kojima je bilo po

tridesetak dobrovoljaca oni koji su izlazili na rad imali su bolju hranu
odvedene su, navodno, na branje ljiva. Za njih se vie nikad nije ulo. Grupa
od tridesetak ljudi odvedena je na goradansko ratite bili su ivi tit o kome
danas nema ko da svjedoi: oni koji nisu poginuli u unakrsnoj vatri, strijeljani
su da bi utjeli. Nisu rijetkost bile ni pojedinane egzekucije
Otkako je pronaena prva masovna grobnica na podruju Foe, postoji ideja

da se u ovom gradu odri zajednika denaza, te da se rtvama izgradi
memorijalni centar. Ideju podrava Udruenje graana, ali i foanske vlasti, to
nam je potvrdio Lutvo ukalo, predsjednik Skuptine optine Foa, koji tvrdi da
protiv takve ideje nema nita ni sadanja srpska vlast. Ukoliko se sloe
porodice, u Foi e se klanjati zajednika denaza za sve rtve pronaene na
podruju Miljevine.
Krvoprolie u Miljevini
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj ivot je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer
malo je onih koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodinoj kui je
ivio sa suprugom, sinom, snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat
trebala krenuti u kolu. Petog maja 1992. nakon napada na Poljici (iznad
Jelea, na putnom pravcu Kalinovik Miljevina) kod Kunovaca je dolo est
lanova porodice njegove snahe iz Jelea.
Istoga dana je minolovac (kamioni koje su vozili Bonjaci, a koji su ili ispred
srpskih kako ovi ne bi naletjeli na minu) proao, a kamion pun vojske naletio
na minu. Poginulo ih je 40. Nakon toga je u Foi proglaena trodnevna alost.
Meu nastradalima je bio i Mio Vukovi, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski
roak Pere Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglaenijeg etnika na
tom podruju. Miin brat Ranko je odmah nakon nesree otiao u kuu Muje
Kunovca i odveo ih sve u Tunele, putni pravac Foa Miljevina (dva dana prije
masovne grobnice na Miljevini, otkrivena je i masovna grobnica u Tunelima,
dosad je pronaeno 36 tijela), i pobio.
Jo jedan brat Ranka Vukovia, Luka, poginuo je, a on je uhvatio Aliju Kibria i
natjerao ga da mu pokae gdje je Luka ukopan. Svjedoci tvrde kako je potom
Aliji odsjekao glavu i nabio je na kolac pored mjesta gdje je Luka ubijen.
Danas Ranko Vukovi ivi u Foi i smatra se organizatorom verca izmeu

Crne Gore i Foe.
Inae, komandant tzv. Miljevinske ete bio je Pedo Trivun trenutno u

bjekstvu u Srbiji. Naredbodavac likvidacija Bonjaka na Miljevini bio je
predsjednik SDS-a Miljevine Pavle Elez. I tadanji komandir stanice policije,
a dananji penzionirani policajac Mio Olovi, prema svjedoenju preivjelih,
poinio je nekoliko zloina: navodno je uestvovao u ubistvima Murisa
Hrbinia, Hamida Muhovia, Ahmeta Ramovia i jednog romskog djeteta, u
mjestu Mitrovo Vrelo 6. juna 1992. Pored ovoga, Olovi je 9. juna naredio da
tadanji rezervni sastav policije u Miljevini, u kome su bili i Aleksa Markovi i
Rade Drakovi, dovede u stanicu policije 36 Bonjaka, sve oeve i sinove,
koje je lino ispitivao, a poslije toga im se gubi svaki trag.
Miko Savi je doao u kuu po Zaima i njegovog sina Zikriju i odveo ih u KP

Dom u Foi pretpostavlja se da su ubijeni na mjestu pronaene masovne
grobnice. Nakon toga se uselio u njegovu kuu i ivio sa Zaimovom enom
Ramizom. Jednu no se napio, odveo je na most pored miljevinskog motela,
koji je visok dvadesetak metara, i bacio je. Danas Miko ivi na Miljevini,
sretno oenjen.
Ovo su samo neki od zloina poinjenih na podruju Miljevine u toku proteklog

rata koji nikad nisu procesuirani.
Oni znaju gdje su nestali Bonjaci
Zloinci
Foanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foi smatraju Vojislava Maksimovia (bio je profesor

knjievnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojia (biveg
ministra za informiranje u Vladi RBiH) i Petka anara (bio je predsjednik
Vijea opina u Skuptini BiH).
Krizni tab koji je nadzirao etniko ienje inili su: Miroslav Stani,
predsjednik SDS-a Foa i direktor Trikotae, Radovan Mandi, ljekar, edo
Zelovi, profesor, Zdravko Begovi, jedan od direktora u IP-u Magli,
Dragan Gagovi, naelnik policije u Foi, Zoran Vukadinovi, do rata radio u
goradanskom SUP-u, Josif Milii, nastavnik historije, Radojica Mlaenovi,
predsjednik Izvrnog odbora SO Foa, Ljubo Ninkovi, predratni republiki
funkcioner, Sekula Stani, ljekar, Nade Radovi, direktor Temike, i Simo
Stanojevi, nastavnik.
Ratni prijeki sud u Foi inili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Mili,
sudija, Mio Jovii, advokat, i Slobo Starovi, automehaniar.
(Iz knjige Genocid nad Bonjacima na podruju opine Foa 1992-1995;
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo, 2004.)
Egzekutori iz KP Doma
Prema svjedoenjima preivjelih logoraa, za nedjela u KP Domu odgovorni

su:
Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u Foi

od 17. aprila 1992. do augusta 1993.
Zoran Sekuli (predartni uposlenik Osloboenja), zamijenio Krnojelca na

mjestu zapovjednika KP Doma.
Savo Todorovi, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u KP
Domu.
Mitar Raevi, komandir obezbjeenja logora. Prije rata bio komandir strae u
KP Domu Foa.
Rade Gagovi, pomonik obezbjeenja u logoru. U Fou doao iz KP Doma

Zenica.
Zoran Vladii, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistiki tehniar u
foanskom SUP-u.
Vojislav Starovi, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac
kriminalistike slube foanskog SUP-a.
Mio Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalistike slube
u foanskom SUP-u.
Petko Gaevi, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehniar u IP-u
Magli i bio, kao rezervni kapetan, pomonik komandanta TO za
obavjetajne poslove.
Slavko Koroman, pomonik zapovjednika slube obezbjeenja u logoru. Prije

rata bio stariji straar u KP Domu.
Milenko Burilo, najzloglasniji straar logora. Prema svjedoenju preivjelih,

predvodio je grupu straara koja je izvrila stravine zloine nad logoraima
24., 25. i 28. juna 1992. Prije rata bio straar u KP Domu.
Radivoje Jegdi, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Fou
djelovao sa Belim orlovima, a kasnije je bio lan grupe koja je po Crnoj Gori
hvatala Bonjake i dovodila ih u logor. Sa njim je iao i Mio Stevanovi, zvani
umar. Svojevremeno je ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatovi priznao
da zna za ta hapenja. U Fou je na ovaj nain iz Crne Gore vraeno 38
Bonjaka. Samo osmorica su preivjela.
Osim njih, u KP Domu je bilo jo na desetine straara koji su uvali logorae.
(SVI TEKSTOVI SU IZ ARHIVE)
BH Dani/focanskidani

FOA 1992 : GENOCIDE
Moments of Truth at the Site of the Crime
by Denana Karup-Druko
Esma S., born in 1976, was only 15 when the war came to Foa. On 7
April1992 she gave birth in the Foa hospital. Three months later Serb soldiers
came for her. The child was left in the hospital, while Esma was mistreated for
the next year and a half. She was raped frequently and the criminals who
abused her include Dragoljub Kunarac and Dragan Zelenovi. She was asked
to testify against Kunarac at The Hague, but refused. She did not have the
strength to confront him.
Esma was separated from her child for four years. It was only in 1994 that the
International Red Cross removed the girl from the Foa hospital to the territory
controlled by the Army of Bosnia-Herzegovina and handed her over to Esmas
sister. In 1996 Esma returned from Serbia, where she had spent two and a
half years after escaping from the Foa hell. She lives today in Sarajevo with
her twelve-year-old daughter. Her husband died in the war. On 9 October
[2004] she was present at a conference in Foa. She sat listening about the
crimes.
Without Embellishment
The Helsinki Committee for Human Rights in Republika Srpska, working
together with the Outreach Programme of the International Criminal Court for
Former Yugoslavia, had organised the conference in Foa on the crimes
committed there during the war. It was evident that few of the Serbs present
expected that day to hear what the organisers had prepared: the testimony
given at The Hague by the victims; the presentation of the evidence used in
the trials conducted against the Foa war criminals; and the latters own
statements. Silence reigned in the conference hall, with faces displaying
disbelief and shock.
After more than a decade, it took just a few hours in Foa for the unvarnished
truth to be told about the events that had occurred at the start of the war, when
all Bosniaks were deported, killed or imprisoned. It was heard by
representatives of the local parties, police, courts and prosecutors, and by
members of NGOs.
The mother stood next to the bus screaming: Give my child back to me! Give
my child back to me! Her twelve-year-old daughter had been snatched from
her arms she would never see her again. The girl was raped countless
times. They walked her through the streets of Foa and rented her out to the
troops. Jasko Gazdi sold her in the end for DM 200 to some Serbian soldiers.
She was never heard of again, recounted the victims, Bosniak women. There
was mention of the Partizan building, where for several months dozens of
Bosniak girls and women were raped, aged 12, 14, 15, 24, 25, 34. According
to one woman prisoner, a Serb soldier approached a woman sleeping next to
her ten-year-old child in this torture chamber and raped her. She pressed her
lips together and remained silent, fearing to wake up her child. Some women
managed to escape from Partizan and beg for help at the nearby police
station. They were handed back to the criminals.
Denana Karup-Druko
These texts have been translated from Dani (Sarajevo), 15 October 2004

STRADANJE FOAKA 1992. 1995.
Bonjaci, preivjele rtve zloina, vie nikada nee utiti! Jasno i glasno emo
punim imenom i prezimenom prozivati zloinitelje. Pa neka kota koliko kota i
taka!
U periodu 1992. 1995. FOAKA JE STRADALO (PREMA NEKIM
IZVORIMA): 2700 je ubijenih civila i 2000 u redovima AR BiH. MEUTIM , ni ti
podaci NISU RELEVANTNI SMATRA SE DA JE MNOGO VIE UBIJENIH!!!
Na samim sastavcima gdje je sada bazen i malo vie uz Drinu gdje se gradi
hotel/motel je doveeno lepera i lepera nastradalih i tu zakopanoFoa je i
sinonim za ratna silovanja. Prema nekim podacima oko hiljadu ena
(djevojica,djevojaka,udatih ena,majki,nena) je silovano, mada ni ti podaci
nisu relevantni jer se smatra da je bilo mnogo vie silovanihKroz logore je
prolo oko 2000 zatvorenika, od kojih je veina i ubijenaNa alost, za
nekima se jo uvijek traga. BARATA SE CIFROM OD 800, A VJEROVATNO I
VIE NESTALIH/ JO NEPRONAENIH/ RTAVA GENOCIDA
izvor:focanskidani

75 godina od GENOCIDA u Foi : Stravine prie
iz 1942.godine
Kakvih su razmjera bili etniki zloini, govori jugoslavenski partizanski
general KOSTANA , koji ovako opisuje svoja sjeanja na bosanski grad Fou,
u zimu 1942. godine:
NE SEAM SE DA S AM IKADA U IVOTU VIDIO NEEG JEZOVITIJEG OD
ONOG TO SMO ZATEKLI U TOM GRADU. RAZULARENA ETNIKA RULJA
FORMALNO JE PLIVALA U LJUDSKOJ KRVI. MOST NA DRINI PRUAO JE
GROZNU SLIKU. NA NJEMU NIJE BILO NI JEDNOG PEDLJA ZEMLJE, KOJI NE
BI BIO ZASIEN KRVLJU POKLANIH. TO JE BILO STRATITE NEDUNOG
MUSLIMANSKOG NARODA PRAVA KLANICA. POD MOSTOM MNOGO LEEVA.
POVEZANE ICOM, MEUSOBNO PREPLETENE NJOME, ETNICI SU
PREKLANE LJUDE I ENE BACILI S MOSTA U REKU. MNOGI SE ZAPLETOE O
STUBOVE MOSTA. IVOTINJSKO DIVLJANJE, GORE OD ONOG
NAJKRVOLONIJE ZVERI. ENE I DEVOJKE PRIJE KLANJA SILOVALI SU NA
OIGLED RODITELJA, M UEVA I BRAE. STRAH OTE SE NE DAJU
OPISATI . (Vidi: Vjesnik, Zagreb, 25.05.1952.; preuzeto iz: Posebni otisak iz
asopisa Republika Hrvatska, Buenos Aires, 1990., str.10 ).
No, vjerojatno najpotresniji opis pokolja svojih sunarodnjaka (muslimana) u
Foi, dao je ADIL ZULFIKARPAI (za vrijeme rata partizanski politiki
komesar) u svome tekstu PUT U FOU 25.I.1942 . godine, koji je
objavila Muslimanska biblioteka u Beu u svom Godinjaku 1957, knjiga 4.
Srce mi je zakucalo od uzbuenja kad sam uo, da jo danas putujem u
Fou, u Vrhovni tab. Tamo sam pozvan od Tita. Foa je moj rodni kraj. Tu je
moja majka i tu su moje etiri sestre. Tu je ivio i moj brat; prije nekoliko dana
sam uo da su ga zaklali etnici Moj je brat sa srbima ivio vrlo dobro.
Politiki se nije isticao. Iz nae kue niko nije bio u ustaama Ja sam od
prvoga dana u partizanima. To je poznato itavoj Foi. Na Drini izvreno
neuveno klanje i prolijevanje ljudske krvi, bilo je uistinu onolikih razmjera kako
se prialo, ili je svijet pretjerivao, o tome sam se trebao uvjeriti svojim oima.
Sa mnom su jahali na putu za Fou RADE HAMOVI zapovjednik

odreda, PERO KOSORI zapovjednik bataljona i jo nekoliko pratioca. Na putu
izmeu Dobropolja i Poljica doekala su nas zgarita i nijema pusto
muslimanskih sela. Jo prije mjesec dana, kada je na odred ovuda zadnji put
prolazio, stanovnici su nas nudili suhim voem i iznosili nam hljeb sa
pekmezom, djeca su se oko nas gonjala i molila da im damo koju olovku
() Gladni psi vijali su oko sela. Putem nam je dolazio u susret neki seljak.
Vidjelo se po nonji da je Srbin.
ta je bilo sa ovim svijetom ia?
Kojim svijetom? Pravio se stari nevjet.
Iz Poljica i Draa, iz ovih kua, pokazao sam mu rukom na zgarita.
A, SA TURCIMA ? Dosjetio se on. SATRLI IH BRATE, I S JEME IM

SATRLI . PUNI SU IH POTOCI, TO E U PROLJEE, AKO IH ZVJERI NE POJEDU,
DA SMRDI. JO EMO KAKVU BOLEST NAVUI. KAZAO SAM JA VOI
KLARIU: ISKOPAJTE JAME PA ZATRPAJTE, NAERAJTE NEKA SAMI SEBI
JAME KOPAJU . A on meni kae:Nemamo vremena oe, jer partizani mogu
svaki as . Nita mu nisam odgovorio
Na Miljevini smo naili na stranu sliku. KOD JEDNOG POTOKA, PREKO
KOJEGA SMO MORALI PROJAHATI, STAJALA JE HRPA POKLANIH ENA,
STARACA I DJECE . Preko njih je pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su
noge, glave, ruke ili ramena. Ljeevi su bili iznakaeni, otekli. Snijeg koji se
topio bio je crvenkast i siv od krvi i trulei. Po tragovima se vidjelo, da
grabljivice razvlae leeve. Na vie mjesta leale su odrtine ljudskih tjelesa, s
kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku, jer je ve nekoliko dana
sijalo sunce. Nekoliko kua u dolini bilo je spaljeno.
Jaui dalje cestom prema Foi, SVUGDJE SMO NAILAZILI NA SPALJENA
SELA. DANIII I SUS JENO SU BILI DO TEM ELJA SPALJENI. STANOVNICI
KOJI NISU NA VRIJEME IZBJEGLI, POBIJENI SU I POKLANI. ITAVIM PUTEM
DO FOE NISMO SRELI NI JEDNOG MUSLIMANA NI MUSLIMANKE. TO JE SA
NJIMA? PRIJE JE U FO ANSKOM SREZU BILO 67% MUSLIMANA . Drao sam u
poetku, da je ogromna veina izbjegla, a da su se drugi sakrili i ne pojavljuju
se, dok ne ispitaju stav partizana prema njima. Ali, gdje su se mogli po ovoj
zimi sakriti?
Poslije ulaska u sam grad Fou, Zulfikarpai opisuje susret s jednim
partizanom, VOJINOM BOOVIEM , kojega je poznavao od ranije, jer je dugo
radio u tom mjestu..
Rukovali smo se bez rijei. Preko mosta smo poli pjeice. JO UVIJEK MOST
JE BIO KRVAV. ISPOD MOSTA, NIZ ZIDINE KULA, VISILE SU POPUT
STALAKTITA U CARSTVU NEASTIVOGA OGROMNE LEDENICE KRVI. POD T IM
STRANIM CRVENIM BALDAHINOM DRINA JE LJULJUKALA MRTVA TIJELA,
KAO DA IH USPAVLJUJE. UZ OBALU, LEALI SU NADUTI LJEEVI ENA,
DJECE I LJUDI U GRA ANSKIM I SELJAKIM ODIJELIMA. NEKI MRTVACI SU
BILI GOLI.
Tu NA MOSTU JE IZVRENO KLANJE MUKARACA , objanjava nam
Boovi. KAPETAN SERGIJE MIHAJLOVI I KOMANDANT MJESTA PROTA
VASILIJE JOVII NAREDILI SU, DA SE S VI MUKARCI MUSLIMANI POHAPSE.
POSLIJE SU POKLANI S VI ONI, KOJI SU VEI OD KONJIKOG KARABINA . ALI,
LJUDI SU POUBIJANI S VUDA: PO KUAMA, DVORITIMA, ULICAMA. KASNIJE
JE RED DOAO I NA ENE I DJECU. DRINA JE IZBACIVALA LJEEVE. DA SE
TO SPRIJEI, RAZREZIVALI SU IM TRBUHE, ONDA BI TJELESA POTONULA.
Pa ko je to uinio? pitao sam.
VEINOM MJETANI I SRBIJANSKI ETNICI, ALI OVIH ZADNJIH JE BILO
VRLO MALO .
etnici su unili bez otpora u Fou, i napustili je bez borbe i otpora. Kad je
dola naa brigada i kalinoviki odred, srbijanski etnici i desetak mjetana su
pobjegli, ostali su ostali i nita im se nije desilo. Eto, za est mjeseci, nalo se
je meu muslimanima dvanaest ljudi koji su prihvatili poziv da sarauju sa
ustakim vlastima, a za osam sati su skoro svo Srbi postali etnici i poeli da
kolju sve od reda, ne birajui i ne pravei razliku ko je kriv a ko nije, i nije se
nalo ni dvanaest Srba od esnaest hiljada ( koliko ih je tada ivjelo u
foanskom srezu), da uzme u zatitu bar jednog muslimana ili njegovu obitelj
od OSAM HILJADA POKLANIH U FOANSKOM SREZU.
TO JE LJAGA KOJU NIKO NEE MOI IZBRISATI SA LICA MOJIH SRPSKIH
SUGRAANA. TO JE ZLOIN KOME NEMA PREMCA .
Oekujui da e Tito uiniti neto na kanjavanju krivaca za ove masakre,
Zulfikarpai stie u Vrhovni tab.
Vrhovni tab smjestio se je u hotelu Goerstl. Rekli su mi da me je Tito ve

oekivao, da odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavi
mi da ima neko kod Tita. Nakon nekog vremena izaao je STRAJO KOOVI *,
bradat, obuen u oficirsku uniformu sa izmama. Preko ramena visili su mu
redenici. Na ubari je imao petokraku. Nije me pozdravio Tito ga je ispratio
do vrata.
ta ovaj radi kod tebe? Zapitao sam Tita.
To je komandant foanskog partizanskog odreda, ostavio je etnike i preao

nama. Vrijedan mladi, preko njega emo privui jo mnogo ljudi
(* Prema pisanju Zulfikarpaia, Strajo Koovi je pouzdano bio jedan od

glavnih koljaa u Foi, kao pripadnik etnike postrojbe, kojega je on od ranije
osobno poznavao)
Nastojei istjerati pravdu i navesti Vrhovni tab i Tita da poduzmu neto u cilju
kanjavanja zloinaca, posebno nakon to se uvjerio da neki od njih zauzimaju
zapovjedna mjesta u njegovoj brigadi, Zulfikarpai podnosi referat i predlae
Vrhovnom tabu (na sjednici Vrhovnog taba na kojoj se razgovaralo o
angairanju muslimana i njihovom pristupanju partizanskim postrojbama)
slijedee:
IZDATI JAVAN PROGLAS U KOME E SE OSUDITI ETNIKA KLANJA NAD

NEDUNIM MUSLIMANSKIM IVLJEM U FOI.
ORGANIZIRATI POSEBNU KOMISIJU, KOJA E OPLJAKANE STVARI I
NAMIRNICE ODUZETI I VR ATITI VLASNICIMA.
UKINUTI NARODNI ODBOR, U KOME SU SAMO SR BI, I TO I NEKI ETNICI, I
SAMO JEDAN MUSLIMAN, FERID ENGI, KOJI NIJE UOPE IZ FOE.
IMENOVATI NARODNI ODBOR, KOJIE BITI SASTAVLJEN PO BROJU
STANOVNIKA FOE OD M USLIMANA I NEK OMPROMITIRANIH SRBA .
Sva nastojanja su bila bezuspjena. Partizanski politiki komesar Zulfikarpai
nije naiao na razumijevanje kod svojih ratnih i partijskih drugova. Pokuao je
ak i s argumentacijom, da e takva politika poputanja etnicima pomoi
ustakom poglavniku Paveliu da se prikae kao jedini branioc hrvatskih
ivota u istonoj Bosni no, niti to nije pomoglo.
Na savjetovanju Vrhovnog taba koje je uskoro uslijedilo, ponovno je pokrenuo

isto pitanje i dobio potporu od Ferida engia.No, evo to o tome kae sam
autor:
Na tome savjetovanju Vrhovnog taba bili su prisutni: Tito, Marko (Aleksandar

Rankovi), Moa Pijade, Lola Ribar, Milutinovi Milutin i Milovan ilas. Jedini
koji je akceptirao moje izlaganje bio je Milutinovi, koji je rekao da bi u vezi sa
tim trebalo odrati kratak sastanak CK i Vrhovnog taba. Tito je smatrao, da je
stvar sasvim jasna, da mi po tom pitanju nemamo diskutirati. Aleksandar
Rankovi mi je odgovorio slijedee:
TREBA SMATRATI NAOM VELIKOM POBEDOM DA JE OSNOVNA ETNIKA

MASA PRILIKOM NASTUP ANJA NAIH JEDINICA PRILA NAMA. MI NE
MOEMO IZ OBZIRA PREMA NJIMA DA POHAPSIM O I SUDIMO NJIHOVE
KOMANDANTE, MADA SU ONI BEZ SUMNJE POIN ILI ZLOIN PREMA
MUSLIMANIMA JA PRIL AZ ETNIKIH MASA NE UZIMAM KAO DEFINITIVAN,
ONI E NAS PRVOM PRILIKOM N APUSTITI.
ALI MILJENJE MARKOVO BILO JE MILJENJE VRHOVNOG TABA I JA TU
NISAM MOGAO UINITI NITA .
ekajui puna dva dana na formalnu odluku Vrhovnog taba, doznao je za jo
dvojicu etnikih koljaa, od kojih je jedan postao partizanski komandir.
Otrao sam u komandu mjesta. olakovi Rodoljub i Risto Toovi su bili

tamo. Ispriao sam im uzbuen sve to i traio da se ovi koljai uhapse.
olakovi i Toovi nisu ni malo bili zaueni ovom priom.
OLAKOVI MI JE REKAO:
KADA BI MI HAPSILI KOLJAE MEU OVDANJIM SRBIMA, ONDA
BISMO POHAPSILI POLA NAEG NARODNOG ODBOR A I VEINU VOJNIKA.
PA TO JE STRANO, DRUGOVI, DA MI NITA NE RADIMO, NEGO IH JO
PRIMAMO U NAE REDOVE.
MI NE MOEMO VODITI PROTIVSRPSKU POLITIKU
ALI TO NIJE PROTIVSRPSKA POLITIKA. TO JE PROTIVKOLJAKA
POLITIKA
TI IZGLEDA SLABO TREBA DA SE ISPAVA , REKAO MI JE NA
RASTANKU TITO OPRAT AJUI SE .
Ovaj skraeni prikaz Zulfikarpaievog Puta u Fou, rijeito pokazuje kakvi su
bili odnosi izmeu etnika i partizana. Borci slavne Komunistike partije , na
elu s Josipom Brozom Titom, tolerirali su etnika zvjerstva i etniko ienje
teritorija kojima su ovi nastojali ostvariti svoje velikosrpske ciljeve. Pa ak i
onda kada su sasvim izvjesno znali (kako kae pri kraju ovoga odlomka
Aleksandar Rankovi bez sumnje najistaknutiji i u to vrijeme najutjecajniji
velikosrpski orijentirani partizan) da prijelaz etnikih masa nije definitivan i
da e oni prvom prilikom napustiti partizane! to je to znailo u praksi?
Osvjedoene zloince i koljae ostaviti nekanjene, pa prepustiti njihovoj
slobodnoj volji da odu kad im se prohtije, i nastave klanja po drugim
selima!? NIJE LI TO IZRAVNO POMAGANJE ETNIKOG POKRETA I
OMOGUAVANJE NJIHOVIH AKCIJA ETNIKOGIENJA ? Je li uope udno
to su se dogaale ovakve stvari, kada su u tadanjem Vrhovnom tabu
partizanske vojske sjedili velikosrpski eksponenti poput svemonog
Aleksandra Rankovia i Milovana ilasa,* a zaZAPOVJEDNIKE MJESTA S
PRETEITIM MUSLIMANSKIM PUANSTVOM ( i to POSLIJE
ZVJERSKIH ETNIKIH POKOLJA NAD OVIM IVLJEM !) POSTAVLJALI SE
VELIKOSRPSKI ORIJENTIRANI KOMUNISTIKI DUNOSNICI, KAKO JE TO
UINJENO I U SLUAJU FOE KADA JE U TOM SVOJSTVU GRADOM
UPRAVLJAO RODOLJUB OLAKOVI.
U kotaru foanskom raunaju, da je palo naih rtava preko 6.000. Mnoga

naa braa, koja su se zadesila u Goradu, ajniu i Foi iz drugih kotareva i
mjesta, takoer su nastradali. Osobito su bili veoma traeni Rogatiani, na
prvom redu, a zatim svi drugi .
Na drinskom mostu i po obalama Drine, kao i mostu na ehotini, etnici su

klali Bonjake Foe i okolnih sela. Klanja su, uglavnom, vrena nou. Naime,
pristupivi nonom odvoenju i ubijanju bonjakog stanovnitva etnici su
vezali rtve, te po 20 i vie ljudi tako vezanih odvodili na spomenute mostove i
obale rijeka, te ih klali i ubijali. Noisu bile strane. Kroz cijelu no ula se
pucnjava u gradu i okolini. Mostovi na Drini i ehotini
bili su krvavi, a u vodi ispod njih leali su mrtvi i izmrcvareni mukarci i ene.
U Foi januara 1942. ispod ipova, na dnu Drine, njihale su se icom,

lancima i konopcima povezane ljese zaklanih ljudi, ena, mladia
istaraca.Komadi odjee, marame, ruke, vitice -lelujalisu se niz maticu. Na podu
mosta, kraj ograde, bile su gomile crvenog leda,s mosta su visile duge crvene
ledenice. Po slojevima, po visini crvenih voruga i
duini ledenica, vidjelo se da je delatski posao na mostu obavljan dugo, s
planom i u smjenama.
Drina je januara 1942. stalno prenosila leeve. sa ureva, Bora i

Bukovice, iznad Foe, gdje je sve poklano etnicisu izvodili uvee ljude na
most i tu ih klali. Jauci i vika su dovodili do ludila ljude iz okolnih kua i plaili
su se da e moda sledei noi i na njih doi
red. Mnogo gore je bilo po selima .
(Prof. dr. Smail eki : ETNIKI ZLOINI GENOCIDA U GORNJEM
PODRINJU 19411942. I ODNOS NOP-a PREMA ZLOINIMA)
krajemdecembra 1941. i januara 1942. etnici(Sergija Mihajlovia, Boka

Todorovia i domai,srpski i crnogorski etnici) i na podruju doline Sutjeske
izvrili su genocid nad Bonjacima, nemilosrdno ubijajui i unitavajui sve to
je muslimansko. Nakon to su ih muili na razne naine, jedne su klali, a druge
ubijali, udarajui ih krampovima i sjekirama
u glavu.Tom su prilikom ubili 412 Bonjaka i opljakali ispalili 482 kue.
U zbjegu kroz snjenu oluju preko Zelengore,hladnih decembarskih dana i
noi 1941 (izmeu 19. i 30. decembra), preko 1.000 Bonjaka civila, meu
kojima ene, djeca istarci, pokualo je da se izvue preko planine
Zelengore, preivljavajui uase. Tih dana i noi su, po kazivanju Selima
Karovia, uesnika tih stranih dana i noi, preko sela Tjentita i Krekova,
zatim planine Careve gore i Zelengore do prvog utoita u selima
Hercegovine, neprekidno odjekivali vrisak i pla djece i majki. Stari, iznemogli i
bolesni su traili pomo, ovce su blejale, koze dreale, a krave rikale. Stanje je
bilo tako strano da su neke majke zbog iznemoglosti svoju djecu bacale u
hladne i nabujale rijeke Sutjesku i Hravku da ne bi dospjela u ruke koljaa.
Neke su, opet svoje najmilije ostavljale na snijegu, mrazu i prtini, gdje ih je
unitavala jurnjava konja i goveda ili dokrajila ljuta zima. Tako je veliki broj
bolesnih i nemonih zauvijek ostao na ovoj dugoj i tekoj ratnoj stazi u
bespuima Careve gore i Zelengore i hladnim valovima rijeka Sutjeske,
Hravke i Jabunice da vjeno svjedoe o tekoj narodnoj tragediji i divljanju
razularenih etnikih hordi
(S. Karovi, SUTJESKA LJUDI I DOGAAJI, Sarajevo, 1988,).
na drinskom mostu u Foi i oko tog mosta, kao i na podruju (oko) Ustikoline
i Jahorine, u drugoj polovini augusta 1942. etnici (pod komandom Petra
Baovia i Zaharija Ostojia) poklali su i ubili izmeu 2.000 i 3.500 Bonjaka iz
Foe i okoline, uglavnom ene, djecu i starce, ukljuujui i protjerana lica iz
drugih srezova, kojisu pokuali pobjei ispred
etnika s desne na lijevu obalu Drine. Navedeni zloin genocida (klanja u
Foi), taj krvavi pokolj na Fou, od 19. do 22. augusta 1942, koga je
odobrio, odnosno naredio Draa Mihailovi, a vodio Zaharije Ostoji, etnici
(oko 1.600 lica) su organizovali u sporazumu s italijanskim okupacionim
vlastima, koje su im dale oruje, municiju i dr. (Petar Baovi i Dobrosav
Jevevi su dva dana ranije 17. augusta razgovarali s italijanskim
pukovnikom,
duhovno ga pripremili za napad na Fou i tom prilikom mu poklonili jedan
tepih). Tada je u gradu Foi i okolini na najsvirepiji nain likvidirano preko
2.000 Bonjaka.
Tom su prilikom etnike jedinice Drae Mihailovia izvrile pokolj i neuvena
zvjerstva i nasilja nad bonjakim stanovnitvom, pri emu su u kuama
spaljivali ive ljude, ene, djecu istarce. O tome je Ostoji 23. augusta 1942.
obavijestio etniku Vrhovnu komandu: Jue zavrio akciju do Ustikoline i
grebena JahorinePo dosadanjim podacima 1.000-2.000 muslimana
poklanih. Sve trupe dobri borci, a jo bolji pljakai Pad Foe ima dobrog
odjeka. Muslimani u masama bjee u Sarajevo.im su zauzeli Fou etnici su
pohvatali i poubijalisve mukarce muslimane, kao i jedan veliki broj ena i
djece, dok su skoro sve djevojke i mlade ene silovaliTrgovine i kue do
kraja opljakane, a neke od njih zapaljene.Tada su etnici sve ubijali bez
ikakve milosti, kako djecu, tako i ene kod same eljeznike postaje
natjerali su u jednu kuu oko 40 osoba ena i djece, te istu zapalili. Po
zauzeu grada Foe ulazili su po kuama, vrili pljaku, klali ljude, ene i djecu
i vrili nasilja silovanja nad djevojkama i enama, pa potom ih ubijali, takoer
sve ono to im je dolo na puku i pod no nisu ostavili, ve su sve pobili i
poklali,tako da se rauna da je u onome zbjegu ubijeno i stradalo oko 3.000
osoba veinom ena i djece.
Sve tragove masakra etnici su uklonili, a formalno objavili strijeljanja onih
etnika
koji su ubijali i pljakali.
O navedenom genocidu u Foi Petar Baovi je 5.septembra 1942. obavijestio
Drau Mihailovia o rezultatima te akcije, navodei da je u Foi poginulo
1.200 ustaa u uniformi i oko 1.000 kompromitovanih muslimana, dok smo
mi imali etiri mrtva i pet ranjenih Imali smo ogromni plen. Na je cilj bio da
osiguramo vezu sa Srbijom i to smo
postigli.
Tada je sva Foa opljakana i najvei broj zgrada zapaljen. Pljaku su vrili
etnici i susjedni seljaci, muko i ensko, staro i mlado.
Ta slobodna teritorija je funkcionisala sve do 10. maja 1942, kada su je
napustile jedinice
Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije pod pritiskom
nadmonijih
okupatorsko-kvislinkih snaga. Dolaskom Vrhovnog taba u Fou, pristupilo
se organiziranom prikupljanju boraca za Dobrovoljaku vojsku. Veina
Dobrovoljake
vojske formirana je direktnim prevoenjem i organiziranjem etnikih u
Dobrovoljake
jedinice. U Foi je od etnika, koje su partizani prethodno razoruali, a koji su
poklali
hiljade muslimana, formirano nekoliko jedinica Dobrovoljake vojske. O tome
Vlado
Dapevi svjedoi: U Foi formirasmo nekoliko odreda Dobrovoljake vojske.
To su
bili etnici koje smo razoruali. I to ba oni koji su poklali hiljade muslimana
Da smo ih kanjavali, sve bismo morali da pobijemo. Svi do jednog su klali. A
preko
2.000 ih je bilo. Za nekog Pljevaljia se prialo da je poklao preko 1.000
muslimana,
za nekog urevca oko 800, a za njihovog komandanta Krezovia da je sa
dva brata
pobio preko 300. Nijesmo mogli nikoga da strijeljamo, jer ostali onda ne bi
preli na
nau stranu. ak smo za komandanta tog odreda, u kome sam ja bio politiki
komesar, morali da postavimo ba tog Gojka Krezovia. Vrlo dobro se kasnije
drao.
On i njegova dva brata poginula su u borbi protiv etnika
(S. Bandovi, V. Dedijer A. Mileti, GENOCID NAD
MUSLIMANIMA 1941.-1945, Zbornik dokumenata i svjedoenja, Svjetlost,
Sarajevo,1990)
Prilikom napada na Fou mnogi etniki oficiri nisu bili na visini, jer nisu
nita
preduzeli da pljaku spree, naprotiv bilo ih je koji kau da je to prirodna stvar i
da
ne treba spreavati pljaku nad neprijateljem. Ta pojava je bacala vrlo lou
sliku
na etniki sveti zadatak i asno i viteko srpsko i etniko ime. Meutim, to
to se
desilo u Foi, ini se i na svim drugim mestima kuda etnici prolaze, tako da
izgleda
da je glavni etniki zadatak pljakanje. U pljaki nisu se pokazale nikakve
razlike
izmeu Crnogoraca i Hercegovaca (ZBORNIK NOR-a , tom XIV, knj. 1, str.
565).
Nakon zauzimanja Foe glavnokomandujui u Operaciji Zaharije Ostoji je 23.
augusta 1942. javio Vrhovnoj etnikoj komandi: Jue /sam/ izvrio akciju do
Ustikoline
i grebena Jahorina Po dosadanjim podacima i oko 1.000-2.000 muslimana
poklanih. Sve trupe dobri borci, ali jo bolji pljakai Muslimani u masama
bjee
u Sarajevo (S. eki, nav. dj., str. 693-694).
(ZBORNIK NOR-a , tom XIV, knj. 1, str. 527; IZDAJNIK , str. 56 i 510; S.
eki, nav. dj., str. 518-519, 562-563, 580-581, 588-589, 681-682 i 691-693;
V. Dedijer A. Mileti, nav. dj., str. 191-195 i dr.)
Stanovnitvo Podrinja i istone Bosne uvijek je bilo izloeno stradanju i

nasrtaju faista, te se moralo iseljavati, preseljavati na druga podruja kako bi
izbjeglo masovno unitenje. Iako je u Drugom svjetskom ratu, u periodu
19411945, istonaBosna imala ogromne gubitke u ljudstvu, nastradalo je
civilno stanovnitvo Foe,ajnia, Gorada i ostalih varoica
Tih dana Drina je bila krvava, njeni mostovi su bili ljudske kasapnice, domovi
kreane, a varoi i sela legla orgijanja i divljanja etnikih bandi.
priredio:Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : Tuna pria iz sela
Bjeli iz 1992.godine
Selo Bjeli udaljeno desetak minuta od sela tovi.
Iz Sarajeva kada idete nalazi se s lijeve strane prije Baljeva polja.
Familija Kukavice. Veoma bogati i imuni domaini. Svi po dvije, tri nove kue
imali. Ogromna imanja imali.
1992. ubijeni su : Kukavica Ibro,Hajra, Kukavica Latif,Mina, sin Ismet, i snaha
Ismeta,i unueKukavica Fehim ,Hadira,i sin FikretTrojica brae i njihove
ene i dvojica sinova, snaha i unue od tri godineSvi u jednom danu
ubijeniPa ih zapaliliOsim Fikreta on je bio u bolniciI odatle, iz foanske
bolnice mu se gubi svaki tragaNeki od ubijenih su pronaeniZa nekima se
jo uvijek tragaTUGA I ALOST FOANSKA JE TUGA PREGOLEMA
____
RTVA NE MOE BITI PRISILJENA DA OPROSTI, mora biti spremna da

dobrovoljno da oprost, a poinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije
zasluen. Norveki filozof Vetlesen kategorian je u ocjeni da ne postoji niko
ko bi imao pravo prisiliti rtvu na oprost, pa ni vjerski ili politiki lider. Niko
nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu. To je iskljuivo pravo
rtve. Oprost nije obaveza rtve niti je pravo poinioca. ta god ta rtva
odluila, niko je nema prava osuivati ili hvaliti za to to je uinila, kategorian
je Vetlesen.
_____
priredio:Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : SVIM FOACIMA
KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOE TOKOM
AGRESIJE NA BiH 1992. 1995.
Tijela 1004 osobe sa teritorije foanske opine pronaena su u preko pet
stotina masovnih grobnica ili pojedinanih grobnica.(izvor:Institut za nestale
osobe u BiH, 2014.)
Na podruju opine Foa do sada je ekshumirano izmeu 750 i 800 osoba, od

ukupno 1.600 nestalih. Identificirano je oko 30 posto rtava. (izvor:Dnevni
avaz,17.06.2005)
Mi ni danas ne znamo gdje su vae kosti

Oprostite nam na naoj ljudskoj slabosti i nemoi da vas pronaemo, pa da
vas dostojanstveno sahranimo.
priredio:Kenan Sara

PROTJERANI,PROTJERANI
PROTJERANI
Foacima
Samo ehotina i Drina
sve su znali
moj grade voljeni
ostali smo sve do tog jutra
kad smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
onog asa, onog trena
kad je pokraj nas prolo
komijko nam ludilo srpsko
ostali smo prerezanih
grkljana i vena
mi smo bili
onog casa, onog trena
kad je pokraj tebe
i pokraj mene prolo
kad na tvome minaretu pojavi se
zastava sa lobanjom
tuno tvoje lice,
tuna tvoja sjena
Alado ti ljepotice,
mi smo bili
dinamitom ruena si
kamen gori,ehotinom val se pjeni
gledali smo sve u sjeni
govorili nismo nita
jer smo
Zajedno smo grade posli dalje
i ti i ja
kasnim proljeem opijeni
ranim ljetom zaneseni
proveli smo sahate i sahate,
dane, noi,mjesece i godine,
kratka ljeta,duge zime
u izgnanstvu
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud enja
dua pati
ehotina,Drina,sastavci
Foa, mati
ostadosmo
da ekamo da nam svane
da vratimo se domu svome
nismo nigdje smirni
nit dostojnoga ivljenja
svak te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka ua te omalovaava
sve dok smo
glas nam drhti
iznenada to se zbilo
niti tebi niti meni grade
nikad tako uasno nije bilo
i dok utnjom nastavlja se
progon na
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
naa utnja sve e rei
i ehotina nijemo e tei
Drina plahovita tajne kriti e
Foaci biti e
(Kenan Sara 2014)

Zineta Hajri : Bol kao nekad boli isto i sad
Bol kao nekad boli isto i sad
PAMTIU VJENO PETNAESTI APRIL
PAMTIU TU TAMNU NO
TADA SAM MORALA IZ SVOJE KUE
IZ SVOJE FOE PO
GORJELA JE FOA
GORJELO JE SVE MOJE
LIJEPI GRAD
NESTADE
TE HUI DRINA
PLAE EHOTINA
EH FOACI
TEKA VAM SUDBINA
Zineta Hajri

25 godina od GENOCIDA u Foi : Tuilac protiv Momila
Krajinika 27. septembra 2006. (dokumenti)
4.5.3 Foa
622. Prema popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, u
nacionalnom
sastavu stanovnitva optine Foa bilo je 20.790 (51 posto) Muslimana,
18.315 (45
posto) Srba, 94 Hrvata, 463 Jugoslovena i 851 osoba druge ili nepoznate
nacionalnosti.1386
623. Od aprila 1992., Muslimani u optini Foa otputani su s posla ili su, uz
pomo
Kriznog taba Foa, spreavani da odu na posao ili odvraani
od toga.1387 Uvedena su
ogranienja za kretanje Muslimana.1388 Istovremeno, stanovnitvo srpske
nacionalnosti
se moglo slobodno kretati, a jedini izuzetak bio je policijski as od 20:00 do
6:00 sati
koji je vrijedio za sve stanovnike.1389 Politika propaganda SDS-a postala je

agresivnija,
bilo je nasilnih ispada i paljene su kue.1390
624. Neposredno prije izbijanja sukoba 8. aprila 1992., Srbi su poeli

evakuisati svoje
porodice i djecu iz Foe uglavnom u Srbiju ili u Crnu Goru.1391 Dio
Muslimana, u
strahu nakon to su uoili kako idu njihove komije Srbi i zbog sveprisutne
napetosti u
gradu, takoe je uspio pobjei ili evakuisati svoje porodice prije
izbijanja sukoba.1392
Drugi, i Srbi i Muslimani, preselili su se u dijelove grada Foe gdje su ljudi
njihove
nacionalnosti bili u veini.1393

625. Dana 7. aprila 1992., uslijed pritisaka vodstva SDS-a, SJB je podijeljen
po
nacionalnoj osnovi.1394 Tada je na ulicama ve bilo srpske vojske, a mnogi
Srbi su toga
dana mobilisani i naoruani. U noi izmeu 7. i 8. aprila, Srbi su zauzeli radio-
stanicu
Foa, skladite regionalnog Doma zdravlja i magazin Teritorijalne odbrane u

kojem je
bilo uskladiteno oruje.1395

626. Srbi su, raspolaui ne samo tekim oruem JNA, nego i naoruanjem
TO-a,
razmjestili teku artiljeriju po uzvienjima oko Foe.1396
627. Dana 8. aprila 1992. u Foi je izbio oruani sukob izmeu srpskih i
muslimanskih
snaga. Toga dana su po cijelom gradu postavljene barikade.1397 Srpski
napad na grad
Fou zapoeo je izmeu 8:30 i 10:00 sati, kombinacijom vatre iz pjeadijskog
naoruanja i granatiranja iz artiljerijskog oruja. Srpske snage su inili domai

vojnici,
kao i vojnici iz Crne Gore i Srbije, naroito Beli orlovi.1398 Pucanje i

granatiranje je
uglavnom bilo usmjereno na naselja sa veinskim muslimanskim
stanovnitvom,
posebno Donje Polje, ali Srbi su napadali i naselja u kojima su ivjeli i Srbi i
Muslimani,
poput ohodor-Mahale.1399 Otpor Muslimana pruala je uglavnom pjeadija

koncentrisana u Donjem Polju i ukovcu. Srpske snage su krenule zauzimati
dio po dio
grada Foe, ukljuujui bolnicu i zatvorski objekat KP dom.1400 Mnogi civili su

se za
vrijeme sukoba sakrili ili otili iz Foe.1401 Mnogi Muslimani koji su se skrivali
rijeili
su se linog naoruanja kako ne bi mogli biti optueni za uestvovanje u

sukobu.
Srpskim snagama je trebala priblino sedmica dana da zauzmu grad Fou i

jo priblino
deset dana da uspostave potpunu kontrolu nad optinom Foa.1402 U tom

vojnom napadu
ranjeno je mnogo civila, uglavnom Muslimana, i mnogi Muslimani su zbog tog

napada
otili iz grada.1403 Tokom borbe za kontrolu nad gradom kao i nakon to je

grad zauzet,
srpski vojnici su sistematski razarali muslimanske etvrti. Tokom borbi u
gradu, paljene
su i srpske kue.1404
628. Nakon to su Srbi zauzeli Fou, u njoj je bio znatan broj srpskih vojnika i
srpskih
paravojnih formacija, a napad na civilno stanovnitvo muslimanske
nacionalnosti
nastavio se. Dana 14. ili 15. aprila 1992. ili priblino tih datuma, u centru Foe
uhapeno
je vie Muslimana i nekoliko Srba. Dok je Srbima nakon nekoliko sati bilo
doputeno da
se vrate kuama, Muslimani su zadrani u pritvoru.1405 Izmeu 14. i 17. aprila

1992.
godine, lokalni pripadnici paravojnih formacija uhapsili su i zatoili civile
Muslimane iz
drugih dijelova grada Foe, meu kojima i nekoliko ljekara i zdravstvenih

radnika iz
foanske bolnice, u vojnim skladitima TO-a u Livadama [C13.11].1406 Tokom

hapenja,
srpski vojnici i vojna policija su teko premlatili i nanijeli povrede nekolicini
zatoenika.1407 Dana 17. aprila, svi mukarci civili muslimanske nacionalnosti

zatoeni u
Livadama prebaeni su u KP dom [C13.8].1408
629. Tokom aprila i maja 1992., Muslimani u stambenim objektima u Foi

zapravo su
bili u kunom pritvoru, bilo zbog toga to su se u njima skrivali bilo zbog toga
to su im
to naredili srpski vojnici.1409 Srpska vojska je koristila zgrade poznate pod

imenima
Planika i andal kao privremene zatoenike centre.1410 Postavljeni su
vojni
punktovi na kojima se kontrolisao ulaz u Fou i okolna sela, te izlaz
iz njih.1411 Krizni
tab je naredio Muslimanima da predaju oruje, a Srbima je bilo dozvoljeno da
svoje
zadre.1412 Srpska vojna policija i vojnici su vrili pretres muslimanskih

domainstava u
potrazi za orujem, novcem i drugim predmetima.1413 Srpske kue nisu

pretraivane ili
su, u najgorem sluaju, pretraivane povrno.1414 Poslovni objekti u
vlasnitvu
Muslimana su opljakani ili spaljeni, ili im je zaplijenjena oprema.1415
630. Van grada Foe, srpske snage su zauzimale ili razarale muslimanska
sela u
optini Foa.1416 Napadi su se nastavili do poetka juna 1992.1417 Srpske
snage je inila
vojska, policija, paravojska, a ponekad i seljani srpske nacionalnosti. U tim

napadima,
sistematski su pljakali ili palili do temelja kue i stanove Muslimana, kupili ili
zarobljavali seljane muslimanske nacionalnosti, a pritom neke od njih ponekad

tukli ili
ubijali.1418 U oruanim dejstvima u toj optini uestovavala je lokalna

Taktika grupa
Foa, u ijem sastavu je bila izviaka grupa pod komandom Dragoljuba
Kunarca,
zajedno s Dragomirom Vukoviem Gagom i jo priblino etrnaestoricom ljudi
(ukljuujui vojnike iz Crne Gore).1419

631. U periodu od aprila do juna 1992. u optini Foa teko je oteeno ili
potpuno
uniteno vatrom i eksplozivom 25 muslimanskih spomenika, meu kojima i
Alada
damija (arena damija Hasana Nazira) u gradu Foi D11.1, kao i damija
u Jeleu
[D11.2]. Alada damiju Srbi su digli u vazduh u aprilu, a ruevine su

buldoerom
sravnjene sa zemljom u avgustu iste godine.1420

632. U jednom napadu, srpski vojnici krenuli su za Muslimanima koji su
bjeali
prema Goradu i zauzeli su skladite goriva JNA u Filipoviima, u koje su se
sklonili
mnogi muslimanski civili. U tom skladitu, mukarce Muslimane su odvojili od

ena i
djece.1421 Srpski vojnici izdvojili su devet mukaraca i pucali u njih iz

vatrenog oruja.
Jedan od njih je uspio pobjei, a jedan drugi je preivio [A6.2].1422
633. Selo Brod, etiri kilometra udaljeno od Foe, napadnuto je 20. aprila
1992., poto
mjesne vlasti nisu odgovorile na zahtjev srpskog Kriznog taba da se
seljani predaju.1423
Srpske snage su zapalile muslimanska sela u okolini Miljevine i uhapsile civile
mukog
pola i muslimanske nacionalnosti.1424 Dana 25. ili 26. aprila, napadnuta su

sela
Filipovii i Paunci, a kue Muslimana spaljene su do temelja. Civili iz Filipovia
su
ubijeni.1425
634. Dana 28. aprila 1992. ili priblino tog datuma, srpski vojnici su napali
Ustikolinu,
u kojoj je dio Muslimana pokuao da organizuje odbranu.1426 Poto su
zauzele selo,
srpske snage su zapalile muslimanske kue. Srpske snage su odatle nastavile
da
napadaju i razaraju muslimanska sela uz lijevu obalu Drine nizvodno od

Oanice, dok je
stanovnitvo tih sela bjealo. Neki ljudi su poginuli.1427

635. Dana 4. i 5. maja 1992., srpske snage su granatirale i zauzele
muslimansko selo
Jele.
1428 Kada su te snage zapalile selo, stanovnitvo je pobjeglo u oblinju umu.
Muslimani koji su ostali u svojim domovima ili koji su pokuali pobjei ubijeni
su
[A6.3].1429 Drugi seljani mukog pola i muslimanske nacionalnosti zarobljeni

su i
zatoeni u objektima u optinama Kalinovik i Bilea, a kasnije prebaeni u KP

dom
Foa [C13.8].1430
636. Sredinom juna 1992., priblino 27 muslimanskih civila, veinom ena i
djece,
ubijeno je u etvrti ohodor-Mahala u gradu Foi.1431
637. Dana 22. juna 1992., svi odrasli mukarci iz sela Trnovaa, njih
petnaest, meu
kojima je bio i suprug svjedokinje 558, odvedeni su iz sela na most na Drini u
dijelu
Foe koji se zove Brod, gdje je ubijeno njih etrnaest [A6.6].1432 Dana 24.
juna, lokalni
Srbi su odveli vie ena iz tog sela u motel Bukovica [C13.9], gdje je jedna
ena
silovana. Dva dana kasnije, preostale ene su odvedene u srednju kolu

[C13.1,
C13.2], gdje su im lokalni Srbi, meu kojima su bili Miroslav Stani i Mitar
Sipi iz
srpskog Kriznog taba, rekli da im pokuavaju obezbijediti siguran izlaz iz te

optine.
Jedan vojnik je tokom noi pokuao ui u kolu, ali Mitar Sipi ga je u tome
sprijeio.
Te ene su sutradan, 27. juna, prebaene u Crnu Goru.1433

638. Poetkom jula 1992., lokalni srpski vojnici, meu kojima su bili Gojko
Jankovi i
Radomir Kova, napali su muslimansko selo Mjeaja/Troanj.1434 Kad je selo
napadnuto, dio seljana Muslimana je bio u umi, gdje su noili u strahu
od napada.1435 U
napadu je poginulo troje seljana, meu kojima i majka svjedoka 295. Ostali
seljani
Muslimani, u grupi od priblino 50, potjerani su silovito prema jednoj livadi, a

dvoje
seljana mukog pola surovo je zlostavljano. Srpski vojnici su te seljane tukli

kundacima
i granama, udarali ih nogama i nazivali ih ustaama. Usljed surovog
premlaivanja jedan
Musliman je izgubio oko. Na toj livadi, srpski vojnici su odvojili mukarce od

ena i
ene potjerali nizbrdo prema selu Troanj. Tih sedam zatoenih mukaraca,
meu
kojima je bio i brat svjedokinje 295, ubijeno je [A6.7].1436 Dio ena je odveden
u stan
jednog od vojnika koji su uestvovali u napadu, gdje ih je mnogo vojnika u vie

navrata
silovalo, a kasnije su prodane.1437 Srpski vojnici su odveli drugi dio ena iz

sela
Mjeaja/Troanj u zatoeniki centar na gradilitu Buk-Bijela [C13.6], kojim je
upravljao Gojko Jankovi. U tom zatoenikom centru, svjedokinju 295 je

silovalo
priblino deset vojnika Srba dok se nije onesvijestila. Njen stric ubijen je ondje
3. jula
1992.1438 Svjedokinja 295 je kasnije prebaena u srednju kolu [C13.1,

C13.2], u kojoj
su u jednoj uionici drali ene i djecu. Na elu straara u toj koli bio je Mitar
Sipi.
Gotovo svake noi, lokalni srpski vojnici silovali su svjedokinju 295 i jo devet
ena,
bilo u jednoj od uionica bilo negdje van kole.1439

639. U periodu od 10. aprila do poetka juna 1992., vrena su masovna
hapenja civila
Muslimana i Muslimanki, po cijeloj Foi i okolini. Uhapsili bi ih, pokupili,
razdvojili,
zatoili ili zatvorili u nekoliko zatoenikih centara u toj optini. Neki su ubijeni,
neki
silovani ili premlaeni.1440 Neki od mukaraca su u zatoenitvu bili i do dvije
i po
godine.1441 Jedini razlog za takvo postupanje prema njima bio je taj to su po
nacionalnosti bili Muslimani.1442
640. Civili Muslimani su bili zatoeni u Srednjokolskom centru u Foi

[C13.20] i
sportskoj dvorani Partizan [C13.4] u neizdrljivo nehigijenskim uslovima, bez
ikakve
medicinske njege i bez dovoljno hrane.1443 Sve to dogaalo se pred oima,

sa punim
znanjem, a ponekad i uz neposredno uee lokalnih vlasti,
posebno policije.1444
Policajci su tako radili kao uvari u sportskoj dvorani Partizan. Srpski vojnici i
policajci, ukljuujui naelnika foanske policije Dragana Gagovia, dolazili bi

u te
zatoenike centre, izabrali jednu ili vie ena, izveli ih i silovali.1445 Kada su
ene koje
su prebacivali iz Buk-Bijele u srednju kolu u Foi pokuale zatraiti zatitu
policije u
Foi, njihove pritube su ignorisane. Drugom prilikom je enu koja se pokuala
skloniti
u SJB jedan policajac udario kundakom puke.1446 Osim toga, srpski vojnici,
meu
kojima je bio i Dragoljub Kunarac, odveli su neke ene iz ta dva zatoenika
centra u
privatne stanove i kue, gdje su morale kuhati, istiti i sluiti stanare.

Podvrgavane su i
seksualnim zlostavljanjima. Tokom jednog od tih silovanja, Kunarac je

verbalnom i
fizikom agresijom izrazio svoj stav da su silovanja Muslimanki jedan od

mnogih naina
na koji Srbi mogu potvrditi svoju nadmo i pobjedu nad Muslimanima. Nakon
vie
mjeseci provedenih u zatoenitvu, mnoge ene su odvezene iz optine ili
razmijenjene.1447
641. U jednom momentu je dio ena iz sportske dvorane Partizan
premjeten u razne
kue i stanove, gdje su ih nastavili silovati i zlostavljati. Konkretno, u
Karamanovoj kui
u Miljevini [C13.3, C13.15] vojnici su imali lak pristup enama i djevojicama

koje su
silovali.1448 Tom kuom je upravljao Radovan Stankovi.

1449 Dvije zatoenice, od kojih
je jedna bila dvanaestogodinja djevojica, boravile su dvadesetak dana u

jednom stanu
u stambenoj zgradi poznatoj pod imenom Lepa Brena u Foi, gdje su ih

stalno silovala
dvojica mukaraca koja su stanovala u tom stanu, kao i drugi mukarci koji su
dolazili u
posjetu. Sredinom novembra obje zatoenice su odvedene u jednu kuu u
blizini hotela
Zelengora. U toj kui su ostale otprilike 20 dana i u tom periodu ih je stalno

silovala
jedna grupa vojnika. Ista ta grupa vojnika odvela ih je kasnije ponovo u jedan
drugi stan,
gdje su ih nastavili silovati priblino jo dvije sedmice.1450
642. U KP domu [C13.8] bilo je izmeu 350 i 500 zatoenika, a tokom ljeta
1992. taj
broj je ponekad premaivao 500.1451 Period zatoenja trajao je od etiri
mjeseca do vie
od dvije i po godine.1452 Uz preteno civilno stanovnitvo u KP domu, bilo je i

vojnika
Muslimana koje su drali u samicama, odvojeno od zatoenih civila
muslimanske
nacionalnosti.1453 Zatoene osobe su bile stare od 15 do skoro

80 godina.1454 Iako je u
KP domu bilo i neto Srba, oni su bili zatvoreni u skladu sa zakonom, nakon
to su im
sudovi prije izbijanja sukoba izrekli osuujue presude ili nakon to su tokom
sukoba
pritvoreni zbog vojnih prekraja. Nesrbi su, za razliku od toga, bili pritvoreni
bez ikakve
pravne osnove, a njihovo zadravanje u pritvoru nije bilo

predmet preispitivanja.1455
Osim nakratko u prvim danima zatoenitva u KP domu, zatoeni Muslimani
nisu imali
nikakvog kontakta sa spoljnim svijetom ni sa svojim porodicama, a (veoma

dugo) ni sa
MKCK-om.1456 Nijedan od zatoenika nikad nije optuen, nijednom od njih se

nikad
nije sudilo, niti je ikome izreena osuujua presuda za neko krivino djelo
prije ili
tokom zatoenja u KP domu.1457

643. U prvim sedmicama nakon poetka sukoba, KP dom je uvao Uiki
korpus
JNA.1458 Muslimane su kupile, hapsile i odvodile u KP dom
paravojne jedinice.1459 U
periodu od 18. ili 19. aprila 1992. ili priblino tih datuma, nekadanji srpski
straari iz
KP doma, vratili su se na dunost pod rukovodstvom upravnika

Milorada Krnojelca.1460
644. Kao upravnik KP doma, kojeg je 17. jula 1992. na tu dunost formalno
imenovalo Ministarstvo pravde, Krnojelac je bio odgovoran Ministarstvu pravde
i, u
odreenoj mjeri, Vojnoj komandi.1461 Krnojelac je mogao da informie

Taktiku grupu
Foa o osuenim Srbima koji su htjeli da budu puteni iz KP doma kako bi im
se
omoguilo da se pridrue borbenim jedinicama i da preporuku koja lica bi u tu

svrhu
trebalo pustiti na slobodu. U sastavu Taktike grupe Foa bila je izviaka

grupa pod
komandom Dragoljuba Kunarca i jo oko etrnaest ljudi (meu njima Dragomir
Gaga
Vukovi i crnogorski vojnici).1462 Inae su ovlatenja u vezi sa zadravanjem

u pritvoru
osuenih zatoenika srpske nacionalnosti imali Vojna komanda i Ministarstvo
pravde.1463 Za donoenje odluka o tome koje zatoene Muslimane e

zadrati u KP
domu, a koje pustiti na slobodu, bila je ovlatena Vojna komanda, a ne
Ministarstvo
pravde.1464 S tim u vezi, Krnojelac je bio duan prosljeivati zahtjeve za

putanje
zatoenih osoba na slobodu srpskom Kriznom tabu ili Taktikoj grupi Foa,
koji su
bili ovlateni da o tome odluuju.1465 Vojna komanda je mogla donositi

odluke i o tome
kojim osobama e se dozvoliti da uu u KP dom, a imala je i odreena
ovlatenja u vezi
s upuivanjem na radnu obavezu u KP dom i vrstom posla koje e ondje

obavljati osobe
na radnoj obavezi.1466
645. Postojale su grupe koje su ulazile u KP dom, a nad kojima je Krnojelac
imao
samo ogranienu kontrolu. To su bili isljednici i pripadnici
paravojnih snaga.1467
Pripadnici vojske su mogli da uu u KP dom, ali je za to trebalo prethodno
obezbijediti
dozvolu vojnih organa.1468 Krnojelac je bio u poziciji da sprijei da takva lica

izvedu
zatoenike iz KP doma bez odobrenja Vojne komande.1469
646. Zatoenici su se morali nositi sa surovim uslovima ivota u KP domu,
gdje su ih
drali na skuenom prostoru, bez grijanja i odgovarajuih sanitarnih vorova,
kao i bez
dovoljno hrane. Medicinska njega bila je neadekvatna.1470 Obroci zatoenih
Muslimana,
za razliku od obroka zatoenih Srba, bili su jedva dovoljni za preivljavanje,
zbog ega
su mnogi od njih izuzetno izgubili na teini i imali druge zdravstvene probleme.

Od
aprila 1992. nisu im bile dozvoljene posjete, tako da vie nisu mogli dopuniti
svoje
oskudne porcije hrane i doi do higijenskih potreptina.1471

647. Dio zatoenika u KP domu ispitan je u roku od nekoliko dana ili sedmica
nakon
dolaska, dio tek nakon nekoliko mjeseci, a bilo je zatoenika koji nikad
nisu ispitani.1472
Mnogi zatoenici su tokom ispitivanja, kao i u svakodnevnom ivotu u KP
domu, bili
izloeni prijetnjama, uvredama i surovom zlostavljanju od strane straara i ljudi

koji su
izvana doli u logor. Neki od njih su bili tako estoko premlaeni da danima
nisu mogli
hodati. Postupci koji su za posljedicu imali premlaivanje ili boravak u

samicama
ukljuivali su pokuaje da se dobije dodatna hrana, pokuaje da se doe do

tople vode,
pokuaje meusobne komunikacije, komunikacije sa straarima ili vanjskim
svijetom.1473 Drugi zatoenici su mogli da uju krikove i jauke onih koje su

tukli, pa se
tako irio strah meu svim zatoenicima.1474 Budui da nisu mogli utvrditi
nikakav
kriterij po kojem se vrio izbor za ispitivanje, mnogi zatoeni Muslimani ivjeli
su u
stalnom strahu da e njih sljedee odvesti i tako prema

njima postupiti.1475 Dio
zatoenika su iz KP doma odvodili na prisilni rad.1476 U periodu od 28. juna
do 5. jula
1992., srpski straari su u KP domu [B7.1] ubili 36 Muslimana s podruja
Foe.1477 U
masovnoj grobnici na planini Malui, optina Foa, pronaena su i

ekshumirana jo 62
lea. Ti leevi su bili mukog pola i obueni u civilnu odjeu, a za vie njih je
utvreno
da je rije o leevima Muslimana. Gotovo svima su bili vezani udovi, a otkrie

velikog
broja ahura od municije ispaljene iz pjeadijskog naoruanja u blizini te

grobnice
pokazuje da su te osobe ubijene na toj lokaciji [B7.1].1478 Vijee zakljuuje da

su ti ljudi
bili civili Muslimani koji su bili u zatoenitvu u vrijeme kada su ubijeni. Dana
17. ili
18. septembra 1992. ili priblino tih datuma, iz KP doma je odvedeno i

ubijeno jo
najmanje 35 zatoenih osoba.1479
648. Osim u gorepomenutim objektima, srpske vlasti su 1992. godine civile
preteno
muslimanske i hrvatske nacionalnosti drale zatoene u sljedeih dvanaest
zatoenikih
centara u toj optini: u bolnici u Foi [C13.7], u policijskoj stanici u Miljevini

[C13.10],
na Brionima [C13.12], u kui Slobodana Matovia [C13.13], u kaznionici u

Veleevu
[C13.14], u osnovnoj koli Brod na Drini [C13.17], u vojnom skladitu u

ohodorMahali
[C13.18], u jednoj muslimanskoj kui u Trnovai [C13.19], u kui Muniba

Hodia [C13.21], na Presjeci kod Ustikoline [C13.22], u stanu Asima Danka
u mjestu
Donde Polje [C13.23], kao i u kuama u selu ievo [C13.24].1480
649. U poetku je na snazi bilo vojno nareenje kojim se graanima

zabranjivalo da
odu iz Foe. Meutim, veina muslimanskog civilnog stanovnitva je na kraju
bila
prisiljena da napusti tu optinu.1481 U maju 1992. godine organizovani su

autobusi koji
su odvozili civile iz grada, a dio Muslimana iz Foe, uglavnom ene i djeca,
odveden je
oko 13. avgusta 1992. godine u Roaje u Crnoj Gori.1482 Dana 23. oktobra,
grupa ena i
djece iz te optine transportovana je, nakon jednomjesenog zatoenitva u
sportskoj
dvorani Partizan [C13.4], autobusom u Gorade.1483 Mnogi Muslimani su

otili iz te
optine, strahujui za svoju bezbjednost. Da bi otili, morali su pribaviti potvrdu
lokalne
policije i potpisati formular kojim svu imovinu u svom posjedu prepisuju na

republiku
bosanskih Srba.1484
650. Grupe zatoenih osoba su prebacivane iz KP doma u druge logore u
Bosni i
Hercegovini.1485 Osim toga, zatoenici su iz KP doma odvoeni
na razmjene.1486 Dana
30. avgusta 1992. ili priblino tog datuma, jedna grupa od oko 55
mukaraca odvedena
je na razmjenu u Crnu Goru, ali je jedan srpski vojnik u Nikiu, Crna Gora,
zaustavio
autobus kojim su ih prevozili i grupu poslao nazad u KP dom.1487 Grupu su

tada
podijelili u dva dijela, nakon ega je oko 20 mlaih mukaraca odvedeno,
moda u
Gorade, i niko ih vie nikad nije vidio. Preostalih 35 mukaraca odvedeno je
na
razmjenu u Roaje u Crnoj Gori.1488

651. Uslijed gore opisanih dogaaja, izbrisani su svi tragovi muslimanskog
prisustva i
kulture u Foi.1489 U januaru 1994. srpske vlasti su svoju potpunu pobjedu
sticanje
premoi nad Muslimanima krunisale mijenjanjem imena Foa u

Srbinje.1490 U
jesen 1994., optueni se obratio skupu u gradu Foi i zahvalio im to su stvorili

pravi
srpski grad i sprijeili da postane druga Meka.1491
652. Vijee zakljuuje da su srpske snage u periodu od aprila do jula 1992. u

optini
Foa ubile vie od 192 osobe, uglavnom muslimanske nacionalnosti. Do kraja
aprila
1992., srpske snage su preuzele kontrolu nad gradom i optinom Foa.

Srpske snage su
potom napale mnoga muslimanska sela, sistematski su kupile i zatvarale civile
Muslimane, palile i razarale preteno muslimansku imovinu, te poruile

nekoliko
damija u gradu i optini Foa. Ubijeni su mnogi civili Muslimani.1492 Civili

muslimanske i hrvatske nacionalnosti bili su zatoeni u tekim uslovima u
devetnaest
zatoenikih centara. Muslimanke su redovno silovane ili seksualno

zlostavljane i
drane u zatoenitvu u privatnim kuama. U KP domu je bilo izmeu 350 i

500
zatoenih, a u ljeto 1992. taj broj je ponekad premaivao 500. Straari i ljudi
koji su
spolja ulazili u logor surovo su zlostavljali zatoenike. Dio zatoenika u KP
domu je
odvoen na prisilni rad. Vijee zakljuuje da su u KP domu ubijena ukupno

133
zatoenika.
653. Vijee nadalje zakljuuje da su mnogi Muslimani otili iz te optine iz

straha za
svoju bezbjednost. Od maja 1992. organizovani su autobusi koji su odvozili
civile iz
grada. Da bi otili, morali su prepisati svoju imovinu na republiku bosanskih

Srba. Dana
13. avgusta ili priblino tog datuma, dio Muslimana iz Foe, uglavnom ene i
djeca,
odveden je u Roaje, Crna Gora. Drugi su prebaeni na muslimansku
teritoriju, na
primjer, dio zatoenih je 23. oktobra 1992. autobusom odvezen u Gorade.
(Tuilac protiv Momila Krajinika, Meunarodni sud za krivino gonjenje

osoba odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava
poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od 1991. godine, Predmet: IT-00-39-T,
Presuda od: 27. septembra 2006.)

25 godina od GENOCIDA u Foi : Stradanja civila na
Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u Miljevini (presude
Suda BiH)
Dana 05. avgusta 1992. godine, po odobrenju komande Taktike Grupe iz
Kalinovika i naelnika SJB Kalinovik, Peri Elezu i drugim neidentifikovanim
vojnicima Srpskih oruanih snaga predato 12 zatoenih civila radi navodnog
odvoenja u KPD Foa i to: Bio Salko, Hati Ismet, Karaman Fikret, Karaman
Mirsad, Kurtovi Salko, Sulji Safet, Sulji Hasan, Muanovi Mustafa, Dudo
Vehbija, Ploo aban, Sai Mea i Hadi Edin; zatoene civile ovi vojnici
natovarili na kamion FAP i odvezli ih u pravcu Mehkih brda gdje su ih liili
ivota, nakon ega se prazan kamion vratio u Barutni magacin; navedeni
civili su
nakon rata ekshumirani i identifikovani, osim Sulji Hasana i Muanovi
Mustafe,
koji se i danas vode ako nestali.
(P R E S U D A 1. BUNDALO RATKO,i 2. ZELJAJA NEO, Broj: X-KR-07/419
Sud Bosne i Hercegovine)
Dana 5. avgusta 1992. godine u poslijepodnevnim asovima vojnici Pere

Eleza
odveli su preostale zatvorenike, koje su vezali icom, natovarili ih na tri
kamiona, pri
emu su ih udarali rukama, nogama i drvenim palicama, te ih u pratnji
policijskog
vozila sa rotacijom povezli u pravcu Miljevine, optina Foa, da bi u mjestu
Ratine,
optina Foa, zaustavili kolonu, te iz posljednjeg kamiona iz kolone izveli 24
zatoenika i to:Hadi Enesa, Hadi Esada, Hadi Hasana, Hadi Selima,
Ahmethodi Mehmeda, koro Avdiju, Vranovi Salku, doktora Abdurahmana
Filipovia, usto Almira, Rogoj Husniju, Rogoj Refik, Sulji Elvira, Sulji
Ramiza,
Sulji Emira, Kurtovi Ramu, Sulji Mirsu, Sulji Damira, Sulji Edina zv.
ia,
Sulji Suada zv. Medo, Sulji Sadu, Smjeanin Ismeta i Mulaomerovi Adila i
Jukovi Sabahudina, zatoenike postrojili iznad tale Mustafe Tuzlaka koja se
nalazi
u blizini puta, nakon ega su iz vatrenog oruja pucali u zatoenike i sve ih liili
ivota osim Hadi Fejzije koji je tom prilikom ranjen u nogu, ali se pretvarao
da je
mrtav, tijela ubijenih ubacili u gornji dio tale u kojoj se nalazilo sijeno, polili ih
bezninom i zapalili, a ranjeni Hadi Fejzija, nakon to su preostala dva
kamiona sa
zatoenicima nastavili put, uspio izai iz tale i pobjei, dok su preostala dva
kamiona sa ostalim zatoenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet zvani
Tuneli, optina Foa, gdje su liili ivota zatoenike iz Barutnog magacina i
od
kojih su nakon rata ekshumirani i identikovani: Hati (Hasima) Adem,
Mustajbegovi (Begana) Adem, Keo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida) Asim,
Hadi (Hasana) Veiz, Pervan (Bajre) Beir, Pervan (Hasana) Hamdo,
Muanovi
(Alije) Hasan, Sulji (Mee) Hilmo, Bajri (Fadila) Ibrahim, Sulji (Mee)
Kasim,
Sulji (Mee) Fehim, Pervan (Hasana) Bajro, Keo (abana) Avdo, Muanovi
(Avde) Safet, Keo (Nasufa) Vejsil, Hadi (Rame) Nasuf, Veli (Adema)
Munib,
Sulji (Muje) Ramo, Srnja (Omera) Fehim, Hadi (Huse) Jusuf, Bio (Muje)
Muharem, Hadi (Smaje) Edhem, Hadi (Omera) Vahid, Hati (Beira)
Adem,
Pervan (Bajre) Ibro, Sulji (Nasufa) Salko, Redovi (Murata) Raid, Jaarevi
(Mehe) Hilmo, Sulji (Mee) Adem, Hadi (Smaje) Smajl, Hadimuratovi
(Ahmeda) Esad, Hadi Ahmet, a preostali zatoenici Rogoj Hilmo, usto
Muhamed, Keo Dafer, Sulji Sevdo, emo Smajo, emi Alija, jo uvijek se
vode
kao nestali;
Preostala dva kamiona sa zatoenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet
zv. Tuneli, optina Foa, gdje su liili ivota sve preostale zatoenike iz
Barutnog
magacina i od kojih su nakon rata ekshumirani i identificirani: Hati (Hasima)
Adem, Mustajbegovi (Begana) Adem, Keo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida)
Asim,
Hadi (Hasana) Veiz, Pervan (Bajre) Beir, Pervan (Hasana) Hamdo,
Muanovi
(Alije) Hasan, Sulji (Mee) Hilmo, Bajri (Fadila) Ibrahim, Sulji (Mee)
Kasim,
Sulji (Mee) Fehim, Pervan (Hasana) Bajro, Keo (abana) Avdo, Muanovi
(Avde) Safet, Keo (Nasufa) Vejsil, Hadi (Rame) Nasuf, Veli (Adema)
Munib,
Sulji (Muje) Ramo, Srnja (Omera) Fehim, Hadi (Huse) Jusuf, Bio (Muje)
Muharem, Hadi (Smaje) Edhem, Hadi (Omera) Vahid, Hati (Beira)
Adem,
Pervan (Bajre) Ibro, Sulji (Nasufa) Salko, Redovi (Murata) Raid, Jaarevi
(Mehe) Hilmo, Sulji (Mee) Adem, Hadi (Smaje) Smajl, Hadimuratovi
(Ahmeda) Esad, Hadi Ahmet, a preostali zatoenici Rogoj Hilmo, usto
Muhamed, Keo Dafer, Sulji Sevdo, emo Smajo, emi Alija, jo uvijek se
vode
kao nestali;

Kenan Sara : U ovom gradu
U ovom gradu
Da li u ovom gradu iko ikad vidi izlazak sunca?

Ko god je pomislio prevario se;
Sunce je zalo na elovini,na Crnom vrhu, na Zabrani,
na sastavcima,u Gornjem i Donjem polju,Rjeici,
ohodar mahali,Aladi,Barakovcu,Livadama,Tabacima,
i u Meurjeju je zalo
da ne nabrajam dalje sve ponore foanske,
i tamo je zalo.
A narod i dalje nosi nametnute naoare zaslijepljenosti,

ne videi da je sunce ve odavno zalo,
sa sasma malo nade da izae ponovo.
Skinite vae tamne naoare, bez ikakvog straha,

mrak je ve odavno u ovom gradu
i zato ugasite svjetla!
Kenan Sara (2015)

25 godina od GENOCIDA u Foi : Na podruju opine
Foa do sada je ekshumirano izmeu 750 i 800 osoba,
od ukupno 1.600 nestalih
Na podruju opine Foa do sada je ekshumirano izmeu 750 i 800
osoba, od ukupno 1.600 nestalih. Identificirano je oko 30 posto rtava. Od
osoba ekshumiranih iz jame Piljak, masovnih grobnica u Foi i povrinskom
kopu Rudnika Miljevina, samo je manji dio identificiran. Sve vie lanova
porodica izraava nezadovoljstvo to Udruenje za traenje nestalih na
podruju opine Foa nije nita uinilo za njihov ukop na jednom od lokaliteta
u ovom gradu. Foaci su sada prisiljeni svoje mrtve sahranjivati na podruju
Sarajevskog kantona
Udruenje za traenje nestalih optueno za nebrigu o ukopu

Foaci su sada prisiljeni svoje mrtve sahranjivati na podruju Sarajevskog
kantona, kae ukalo i Budnjo: Dananja vlast ne dozvoljava zajedniki
ukop.(DNEVNI AVAZ,17.06.2005)
Ismet amo, ubijen na Presjeci kod Foe, i Kasim Meki, ija je lobanja
naena na obali Drine kod Ustikoline.(DNEVNI AVAZ,28.04.2010)
Ostaci dvaju tijela pronaeni su u ponedjeljak u jami Vratlo na lokalitetu

izmedu Foe i Kalinovika. Rije je o Bonjacima, rtvama iz 1992.
godine.(OSLOBOENJE/FENA,02.11.2004)
Silovanje kao kolateralna teta!

Zloinci i njihovi advokati, srebroljupci, imali su obraza i drskosti da trae da se
prihvate njihove lai i odbrana izmiljenim alibijima!
U Foi je 9. oktobra 2004 u organizaciji Helsinkog odbora za ljudska prava rs
odrana konferencija, na kojoj su visoki predstavnici Hakog tribunala
prezentirali rad HT na rasvjetljavaju ratnih zlodjela
OSLOBOENJE,15.10.2004
_____
priredio:Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : Na povrinskom kopu
rudnika u Miljevini pronaena je masovna grobnica
veliine nekoliko fudbalskih stadiona
Objavili:DANI,13.08.2004
Masovna grobnica u Miljevini
Rat i mir: Kako je otkrivena jedna od najveih masovnih grobnica u istonoj
Bosni
Na povrinskom kopu rudnika u Miljevini pronaena je masovna grobnica
veliine nekoliko fudbalskih stadiona, stratite Bonjaka za kojima je tragano
godinama. Istraitelje je do ove take uasa odveo lokalni Srbin, svjedok
smaknua!Sredinom augusta 2002., dva automobila zaustavila su se ispred
jedne od kafana pokraj puta, u blizini Trnova. Iz dva dipa, od kojih je jedan
imao zatamnjena stakla, izala su sedmorica mukaraca.
(Tajna mapa Alekse D., pie: EMIR SULJAGI,DANI,374 |13.08.2004)
Objavili:DANI,13.08.2004
_____
priredio:Kenan Sara

25 godina od GENOCIDA u Foi : Spisak ubijenih i
nestalih FOAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu
poetkom 1993. godine
Spisak ubijenih i nestalih FOAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu
poetkom 1993. godine:
Avdibegovi (Dafer) Salima, 1938., iz Foe;
Avdibegovic (Hanefija) Sulejman i on iz Foe;
Babalija (Ramiz) Sead (ubio ga etnik Pero Elez);
Barlov Aldin ( zaklao ga nastavnik Trifkovi Risto) ;
Barlov Almir (isti ubica);

Barlov(Meho) Meho, 1933 iz sela Troanj;
Bostandi Safet iz ieva;
Bostandi (Safet) Sabahudin iz ieva;
Bekovi (Hamid) Esad,1950. iz Trbua;
Bunda (Mujo) Edhem,1946., iz Tjentita;
olakovi (Aziz) Ibro ;
auevi Fatima (zapaljena) ;
Deleut (Omer) Dafer iz Igoa (ubistvo je naredio etnicki voa Ratomir

Mastilovi;
Deleuti::::::Masa, Fatima, Latif, Mulija, Muan, Umija, Safet;
Deleut Sejo (ubio ga uitelj Tadi Savo bacajui ga ivog u vatru );
Duri (Avdija) Fata 1931.;
Duri (Sulejman) Nezir 1936.;
Duri (Zulfo) Ramiz 1922., ( Izgorio u kui u selu Zukmur;
Dankovi (Danko) Alija,1965., (izmasakriran u selu ievo);
Delil (Smajo) Himzo;
ozo (Ibro) Smail,1958., iz Miljevine.
Lakanovi Naza;
Delil Smajo 1932.:
Kurtovi (Omer) Beir, 1947., iz Izbina;
Kovaevi Nurko;
Kreo Ferid;
Keo (Huso) Mejra iz Izbina;
Kurtovi (Nezir) Enes i Mujo;
Kurtovi (Ahmed) Selima,1912., iz Izbina;
Kurtovi air,1920.;
Lagarija (Ibro) aha,1905., iz Tjentita;
Lagarija emso;
Ljemazovi (Ramadan) Nazil, 1953., iz Jelea;
Mito erifa,1937.;
Pao (Huso) Omer,1946., iz Tjentita;
Pezo (Murat) Akif,1964., (ubili ga Dosti Ljubomir i Kalajdi Miodrag u selu

Hum);
Pezo (Suljo) Murat,1943., (ubili ga Dosti Ljubomir i Kalajdi Miodrag u selu

Hum);
Pezo Muharem,1933.;
Subai (Mujo) azija,1927., iz Lisovia;
Subai (aban) Avdo,1961. i Hamdija,1966.;
Deleut Sajo, djeak, (ubio ga uitelj Savo Tadi bacivi ga ivog u vatru);
Delil (Smajo) Himzo;
Hadimusi Sajma,
Hadimusi (Nedib) Suad,
Hatibovi Majda,1935., iz Foe (zaklana u svom stanu zajedno sa muem

Nezirom);
Islambai ,
Mufti Murtija (stara 90 godina, zaklana na Veselici)
Humi (Omer) Dafer, (1910. iz Tjentita);
Polovina (Omer) Demila, 1968., (iz Duela);
Ramovi Abid, (milicioner iz Foe);
Rikalo (Salko) Alija;
Rikalo Dervia,1935.;
Rikalo (Meho) Fehim;
Rikalo (aban) Mustafa,1961.;
Rikalo (Alija) Omer,1967.;
Rikalo (Reid) Raida,1959.;
Rikalo (Fehim) Samir,1975.;
Rikalo (Osman) aban,1933.:
Rikalo (aban) aban,1972. (Svi iz porodice Rikalo ubijeni su 08 06 1992 u

Mazou)
.Lista se nastavlja.
Rizvanovi (Zufo) Dervia,1914. , (zapaljena u kui na Tjentitu);
Srnja Abid,1939., (Iz Jelea);
Srnja Omer 1936.;
Srnja Mustafa 1938.;
Srnja Zulfo 1939.;
Srnja Asim;
Srnja (Zulfo) Elvedin 1972.;

Srnja Hakija 1957.;
Srnja (Asim) Nedad, 1974.(Svi Srnja su zaklani u rodnom selu Jele);
Subai Hasan;
Suljevi (Halil) Zejna 1907., iz Jelea.
Suljevi (Zulfo) Zejnil 1902., iz Govze (ubio ga nastavnik Trifkovi Risto),
abanovi Mina;
abanovi Mujo 1906.;
abanovi Zeir 1936.;
ahinovi (Hajro) Selim 1919.;
alaka (Murat) Almasa 1914. (ubio je nastavnik Drago Kruni);
alaka (Salkan) Hamid 1929.;
alaka (Salkan) Zahid 1922., ( i njih je ubio nastavnik Drago Kruni);
ljivo Edhem (ubio ga etnicki vojvoda Pero Elez);
ljivo (Salko) Salko 1901 (iz Teia);
undo Fatima 1912., (iz Jelea);
Terovi (Muan) Mea 1925., (ubijen u Mazou, kao i Terovi (Muan) Mujo
1922.);
Tuzlak (Mahmut) Mustafa (ubijen u selu Ratine);
Varaji Husein 1917 (iz Varajia ubili ga etnici iz sela Rapci);
Veiz (Zahid) amil,
Vejo Paa;
Vejo Selima;
Ahmi Idriz;
Ahmi Miralem (Ubijen na izuzetno svirep nain. etnici su ga objesili za noge

i naloili ispod njegove glave vatru. Dok se iv pekao etnici su pjevali sve dok
se njegovo tijelo nije ugnjenisalo).
Ubijeni su i sljedei:Babi Selim iz Prnica,ubijen u borbama sa slatinskim i

godijenskim etnicima,
Bajrovi Beir iz Zamrtena,poginuo Vinima poetkom septembra,
Bali Ismet iz adia poginuo na Vuevu poetkom septembra,
Barak Hamed ubijen na mijestu zvanom Sopotnica ispod sela Vukuii

zajedno sa suprugom,
Bio Hasan iz adia,
Borak Bajro, (otiao u srpsko selo Brusne da izjavi etnicima sauee

povodom pogibije etvorice brusanskih etnika. Umijesto da prime sauee,
oni su ga sasjekl na komade);
ankui Bajro,
edi Ramiz 1951., iz Zamrtena,
ori Mustafa,
Dubur Habiba, Kaduna Murat,Osman i Ramo, ubili ih etnici iz Jelea.
Hadimei Halim,
Hajdarevi Ibro iz abia.
Andelija Salko (ubijen po nareenju Sima Mojovia direktora O u Ustikolini)
Hrustan Ibrahim i Rasim, ubijeni od crnogorskih etnika u gornjem slivu rijeke

ehotine;
Karovi (Zahir) Ekrem iz abia ;
Karovi Zahir obojica poginuli u katunu Mrkalj-klade;

Klapuh (Zufera) majka,
Klinac Devlija (Ubio je etnik edo Perii iz Godijena;
Klinac (Hamdije) supruga;
Kova (Husa) Emin sa Tjentita;
Kova (Jusuf) Muharem iz Travnika;
Meak Ejub iz ureva;
Moco Omer;
Muratovi Meho;
Pohara Suljo (Ubili su ga etnici iz Brusna);
Pute (Smajo) Hasib, 1958, (iz Travnika);
Sadikovi Arifa;
Selimovi (Hasa) majka Izgorijela u svojoj kui u selu Vukuii);
Smajkan Mehmed i sin (ubijeni u Godijenu);
Smajlovi Bajro Asim iz Travnika;
Srnja Enver; Hadira i Jelena ( Sve ih ubili etnici iz Jelea);
Taranin Selman;
Beganovi Enver;
Varaji Zejna;
Vejo Mao,1962.;
Zunda (Bajra) sin iz Slatine;
Bajrovi Esma;
Bai Ahmet iz Ustikoline (Ubio ga etnik Miladin Perovi zvani Krs);
Barlov Nasuf;
Barlov Sado;
Barlov Zula;
Beirevi Fadil;
Beirevi Murat;
Bibovi Almasa;
Dolan Fatima;
Dolan erif;
Drinjakovi Murat, penzionisani imam, (zaklao ga nastavnik iz Miljevine Risto

Trifkovi);
Drinjakovi Zehra;
Dini Jusuf;
Dini Mulija;
Hadi Edhem;
Hadi Fata;
Hadi Sanida;
Hadi Vahid;
Kaloper Uzeir;
Kurtovi Bejta;
Kurtovi Ibrahim;
Ljezamovi Halima;
Muanovi Ismet;
Niki Ferid;
Niki Munira;
Niki emsa;
Omeragi Murat;
Omeragi Ramiz;
Sara Avdo;
Sejdinovi Demail;
Suljevi Nazif;
ahbaz Habiba;
ahbaz Hakija;
ahbaz Haska;
alaka Avdo;
ljivo Ejub;
ljivo Zada;
Tuzlak Ferida;
tuz (Salin) Tifa;
Zametica Almasa;
Zametica Ekrem;
Zametica Fatka;
Zametica Hida;
Zametica Osman;
Zametica ea;
Zametica Velija;
Zametica Zula (Svi ubijeni poetkom maja u Jeleu);
Tuzlak amil, penzionisani imam, (Ubio ga etnik ivko Mileti);
Vranjaa Ramo i Fatima (Ubijeni u svom stanu na Brodu kod Foe);
Aganovi Juso (najder iz Alada mahale u Foi, ubijen);
Aganovi Razija (Jusina supruga) ubijena;
Barlov Atif, zapaljen;
Barlov (Zahir) Azem ,1967., iz Tronja (Poginuo 05. 10. 1992. na Otroj glavi);
Bajguri Enver (Poginuo u odbrani Foe);
Beirevi (Nasuf) Fudo, 1974, (Ubijen u Jeleu sredinom oktobra 1992.);
Beirevi (Beir) Nasuf,1974, (Ubijen u Jeleu sredinom oktobra 1992.);
Bio Hamed,zvani Salem, ubijen;
Bio Veza,ubijen; Majka mu, ubijena;
elik Sulejman (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
emo (Osman) Fikret (Poginuo polovicom novemra 1992.);
Deleut Murat (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa nakon augusta 1992.)
Dolan sestra Zule Krkali ubijena;
Damajlija Beir (Objesio se u Konclogoru KPD-a Foa nakon stravinih

fizikih tortura koje je proao);
Delilovi Kemal, profesor, (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);

Frasto Ibro iz (Paunaca) ubijen;
Frato Husnija iz (Paunaca) ubijena;
Frato Daila iz (Paunaca) ubijena;
Frato evala iz (Paunaca) ubijena;
Gilbo (Halil) Smajo,1950, Iz adica, (Poginuo oko 20. 10. 1992.);
Hodi Nail(Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Hajdarevi (Habib) Ibro; 1960 iz adia, poginuo;
Hadi Esed (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Isanovi (Hamdija) Adi (Ubijen 10. 04. 1992. u Foanskoj bolnici);
Karahasanovi Edhem iz Ljubovia ,ubijen;
Karahasanovi Zahiba iz Ljubovia ,ubijena;
Karovi Suljko iz Slatine,poginuo;
Konjo Halim (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Krkali Esad iz Foe ubijen;
Krkali Irfan iz Foe ubijen;
Krkali Zula iz Jelea ubijena;
Kramo Smail (njegov le izvuen je iz Drine u blizini Gorada);
Kovaevi Mela (Zapaljena u junu 1992 u selu Mjeajii);
Kovaevi erif, 1902. (Ubijen juna 1992 u Tjentitu);
Kuloglija Mustafa, nastavnik, (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Kulosman Mustafa (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);

Klinac Hajro (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Kumro Asim ,poginuo;
Likovi (Beir) Ahmet,zvani Lika (poginuo,pokopan u Trebovoj); Majka mu

poginula 10 06 1992 u bijegu na Trebovoj;
Lonari (Sulejman) Suljo, 1958. (Zapaljen u katunu Suha Gora 1992.);
Madeko (Ramo) Munib, ubijen juna 1992. u Tjentitu;
Muminovi Edib (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Niki Nurko (stravino muen u konclogoru KPD-a Foa, odatle mu se gubi

svaki trag);
Pezo Atif,1970.,ubijen;
Ramovi Hamid (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Salkovic Asilija,1932,iz Govze (Ubijen sredinom oktobra 1992 u bjegu ispred

Izbina);
Selimovi Ibro (Ubijen oko 10. 04. 1992. kod Bolnice);
Selimovi Hasan Spona ubijen;
Selimovi Jusuf (Poginuo u augustu 1992. na Potrkui);
Skender Bajro (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Srnja Hadzid iz Jelea, ubijen;
Suljevi Read, (Ubijen u ukovcu oko 10. 04. 1992.);
Suljevi Abdulah, zvani Klgen,1958 (gubi mu se svaki trag od poetka oktobra

1992.);
Subai Ramiz (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
oro Esad(Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);

oro Suljo (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
ubo (Meho) Ado iz uba, ubijen;
ubo Hamid iz uba ubijen;
ubo Nurija iz uba ubijen:
uljevi Sulejman (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Tafro (Preljuba brat) Soko,(ubijen u svom stanu u Foi);
Tafro (preljubovog brata Sokola supruga) ubijena zajedno sa muem;
Tahirovi Murat,1917., (Ubijen juna 199.2 u Mrkaljima);
Tuzlak Salko, 1969. ubijen;
Uto ena, ubijena oktobra 1992.;
Uzunovi Enes (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Vahida Demo, milicioner iz Foe (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Vanjo (aban) Habiba 1897 (Zapaljena u junu 1992. na Tjentitu);
Veiz Munib (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Veiz Zulfo,brat Munibov (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foa);
Zec Sulejman,1912., (Ubijen Juna 1992. u Popoviima.
Od objavljivanja ovog spiska, pa do kraja rata u BiH broj poginulih

Foaka je drastino porastao
Spisak je objavljen u BiH EKSKLUZIVu poetkom 1993. godine. Od
zaborava ga je sauvao swipnet.se, odakle je i preuzet.
priredio:Kenan Sara
GENOCID U FOI : 25 godina od Deportacije
izbjeglica iz Crne Gore
25 godina od kako je u Crnoj Gori izvren zloin protiv izbjeglih
Muslimana iz Bosne i Hercegovine, poznatiji kao Deportacija izbjeglica.
Deportovani su u koncetracioni logor KPD u Foi.
Naelo 23 u okviru principa za zatitu i unapreenje ljudskih prava putem
borbe protiv nekanjavanja (E/CN 4/2005/102 i Dopuna 1) koji glasi:
Zastarjelost krivinog gonjenja ili kazne u krivinim sluajevima nije
na snazi sve dok ne postoji efikasan pravni lijek.Zastarjelost se ne
primjenjuje na zloine po meunarodnom pravu koji su po samoj svojoj prirodi
nezastarivi. A kada se primjenjuje, zastarjelost ne vai u sluajevima
graanskih ili upravnih tubi podnesenih od strane rtava koje trae reparaciju
svojih teta.
Osnovna naela UN, usvojena od strane Generalne skuptine UN na
60 zasjedanju odranom 24 oktobra 2005), obavezuje drave da se rtvama
moraju obezbijediti pravni lijekovi, ukljuujui, (a) jednak i bezuslovan pristup
pravdi; (b) odgovarajua, bezuslovna i neodlona reparacija za pretrpljenu
tetu. Principom 8 se jasno stavlja do znanja da rije rtva takodje obuhvata
direktnu porodicu ili izdravane lanove direktne rtve.
Deportacija izbjeglica Muslimana, uglavnom, sa podruja crnogorskog
primorja, a najvie iz Herceg Novog, dogodila se u maju 1992. godine.
priredio:Kenan Sara
_____
vidi:
HAPENJA U CRNOJ GORI 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/18/hapsenja-u-crnoj-gori-1992/

GENOCID U FOI 1992. : 25 godina poslije
U Foi nikad nije postavljeno spomen obiljeje!!!
A O OVOME SE MUDRO UTI I NIKO NE ZBORI NITI GOVORI.

NE PRIA SE O ZLOINU GENOCIDA NAD BONJACIMA FOE U
PERIODU 1992. 1995. GODINA.
Foa 1992. 2017. UTNJA JO UVIJEK TRAJE
ALI MI NISMO ZABORAVILI GENOCID
ute ivi, a mrtvi ne govore !!!
Zar si zaboravio 3000 ubijenih bonjaka Foaka???

Zar si zaboravio silovane majke,sestre,keri,nene???
Zar si zaboravio silovane mukarce???
Zar si zaboravio ubijenu djecu???
preko 1000 NESTALIH!!! (gdje?) UJ 1000 NESTALIH I NIKO NITA NE
ZNA O NJIMA!!!
Zar si zaboravio 15000 protjeranih i raseljenih bonjaka Foaka???
******
priredio:Kenan Sara
Genocid u Foi (podsjetnik)
Iz svjedoenja hirurga Veljka Maria
Tuilac Amir Zec je u unakrsnom ispitivanju emitovao govor Momila

Krajinika iz maja 1994. godine, u kojem izraava zadovoljstvo to danas ()
vidi pravi srpski grad koji s pravom nosi novo ime Srbinje. Tuilac je citirao
i Miroslava Stania, lana foanskog Kriznog taba koji je izjavio da Foacima
vie ne zadaju glavobolje mujezini koji pjevaju sa vrhova minareta. Na
tuioevu sugestiju da do kraja 1993. godine u Foi vie nije bilo ni damija ni
mujezina, Mari je odgovorio da je to politika o kojoj on nita ne zna.
Mari je, takoer, tvrdio, da ne zna da su njegove kolege ljekari Amir

Perberki, Aziz Torlak, Ibrahim Karovi, kao i medicinski tehniari Mato
Ivani, Izet auevi, Zeo Mehemdspahi i drugi bili zatoeni u KP domu
Foa. Nije mu poznato da su tokom zime drani u elijama bezgrijanja i da su
gladovali i umirali od bolesti i premlaivanja. Kada je tuilac podsjetio da je dr
Perberki u predmetu Krnojelac svjedoio da ih je u KP Domu jednom
nedjeljno posjeivao ginekolog edomir Dragovi koji uopte nije pregledao
zatvorenike nego ih je samo pitao za zdravstveno stanje, svjedok je rekao da
mu se to nikako ne uklapa u Hipokratovu zakletvu.
Poto je svjedok u izjavi Karadievoj odbrani naveo da je od aprila do

decembra 92. godineu bolnicu primljeno 15 muslimanske djece, tuilac je pitao
da li je znao da su ta djeca preivljavala uasne traume gledajui kako im
protjeruju ili ubijaju roditelje. Kako da ne, ja sam ljekar bolnice, odgovorio je
Mari. Meutim, nakon intervencije Karadia i njegovog pravnog savjetnika
Robinsona rekao je da on nije pedijatar i da o tim dogaajima ne zna nita.
Tuilac je, takoer, ukazao da su foanske vlasti pokuale razmijeniti
muslimansku djecu za zarobljene vojnike VRS ili Srbe koji su se nalazili na
podruju pod kontrolom Armije BiH.
HAG/DEN HAAG | 19.03.2013. sense agency DVIJE SLIKE FOANSKE

BOLNICE U RATU
_____
Iznenadih se kad vidjeh Hasana Pilava. Sjeo sam na klupu koju mi ponudie.
Dok smo se malo snali, poeli smo traiti gdje da se smjestimo. ata nam je
prilikom premjetanja napomenuo da nam moe, poto nismo ekstremisti,
ponuditi manju prostoriju: uemo unutra i vidimo Asima; tu su jos bili Bucko i
Lejla, porodica Hasana Pilava, Crneta Murat, dr Ibrahim Karovi, Muharem
auevi sa kerkom Majom, Granov Adil, dr Avdo adinlija i drugi. Dogovorio
sam se sa Crneta Muratom da legnem u krevet s njim. Ostali su kombinovali
madrace i leali na patosu. No je bila relativno mirna, ali niko nije spavao.
Bilo je hladno pod jednim ebetom, ali smo Murat i ja udvostruili svoju ebad
koja su nas samo preko lea pokrivala. Da bi se okrenuo i promijenio poloaj
tijela, morao sam ustati i ponovo lei na eljenu stranu.
Negdje oko 10 sati, u prostoriju u koju smo bili smjeteni, jedan od ata,
obavezno naoruan, ue i prozva Hrnji Halita i Hrnji Enesa da daju izjavu.
Mislili smo da e poslije toga biti puteni iz zatvora. Oekivali smo da dou po
svoje stvari, ali zadugo ih ne bi. Prozvae Nezira oria, Kumru Safeta,
auevi Muharema sa djetetom, Loju Huseina, mene i Devada. Sreli smo se
sa nekim koji su dali izjave i poli po stvari da se sele iz te prostorije u drugu.
Iao sam u pratnji naoruanog rezerviste iz Uica (od prvog dana smo znali da
su doli uiki rezervisti koji su bili na ratitu u Hercegovini), do pred vrata gdje
su se nalazili inspektori.
Strani logoraki dani, pisao: Faik Tafro
_____
priredio:Kenan Sara
fotografija:flickr ekranportal13
iz zatvora odvoene u nepoznatim pravcima od kada im se gubi svaki trag

pa su tako odvedeni: Aljuki Nedib sin abana, roen 1964. godine, Krajin
Adil sin rasima, roen 1958. godine, Niki Sejad sin Vehbije, roen 1956.
godine, Niki Kemo sin Munira, roen 1959. godine, Niki Mustafa sin
Adema, roen 1957. godine, ljivo Salko sin Omera, roen 1944. godine,
Srnja Salko sin Atifa, roen 1965. godine, Srnja Jusuf sin Mustafe, roen
1968. godine, Srnja Muamer sin Esada, roen 1965. godine, ljivo Omer sin
Salke, roen 1967. godine, ljivo Hamdo sin Salke, roen 1971. godine,
oevi Sulejman sin Izeta, roen 1960. godine, Zametica Edin sin Avde,
roen 1968. godine, Zametica Elveden sin Avde, roen 1968. godine, alaka
Ekrem sin Avde, roen 1971. godine, Bali Edhem sin erifa, roen 1963.
godine, Bio Enes sin Mustafe, roen 1962. godine, ukalo Jasmin sin
abana, roen 1967. godine, Karovi Ramiz sin Muje, roen 1961. godine,
Kovaevi Esad sin Demala, roen 1963. godine, Kurtovi Nijaz sin Osmana,
roen 1971. godine, Kurtovi Edin sin Husnije, roen 1971. godine, Jahi
Bego sin Nurifa, roen 1969. godine, ankui Dervi sin Naske, roen 1940.
godine, Kajgana rasim sin Alije, roen 1950. godine, Borovina Suad sin
Edhema, roen 1959. godine, Klapuh Suad sin Sulejmana, roen 1964.
godine, Delil Alija sin Ramiza, roen 1955. godine, oro Esad sin Tahira,
roen 1955. godine, Korjeni Husein sin Hajdara, roen 1968. godine,
Mujezinovi Samir sin Demala, roen 1971. godine, Bali Demal sin Mehe,
roen 1937. godine, Muminovi Edib sin Himze, roen 1956. godine,
Muanovi Kasim sin Murata, roen 1945. godine, oro Izet sin Memije, roen
1962. godine, Muanovi Edhem sin Hasana, roen 1955. godine, Karovi
Nezir sin Muje, roen 1957. godine, Dano Ramiz sin Halima, roen 1957.
godine, elik Sulejman sin Uzeira, roen 1941. godine, oro Suljo sin
Edhema, roen 1951. godine, Muratovi Uzeir sin abana, roen 1956.
godine, Srnja Mirsad sin Abdulaha, roen 1955. godine, abanovi Ferid sin
Muana, roen 1958. godine, engi Ekrem sin Avde, roen 1940. godine,
Malki Fahrudin sin Nazifa, roen 1948. godine, Kafedi Ibrahim sin Avde,
roen 1948. godine, Dedovi Halim sin Hasana, roen 1935. godine, Lagarija
Nazif sin Salke, roen 1937. godine, Deleut Murto sin Murata, roen 1937.
godine, Mulahmetovi air sin Halila, roen 1960. godine, Mulahmetovi
air sin Uzeira, roen 1960. godine, Bektovi Ramiz sin Mehe, roen 1953.
godine, Bektovi Samir sin Hilmije, roen 1969. godine, emo Edin sin Mehe,
roen 1970 godine, emo Meho sin Saliha, roen 1930. godine, Divovi
Munib sin Sejmena, roen 1961. godine, ozo Smail sin Ibre, roen 1956.
godine, Dini Devad sin Hakije, roen 1960. godine, Dini Hakija sin
Murata, roen 1923. godine, Hambo Atif sin Ibre, roen 1937. godine, Krajin
Ferid sin Hasana, roen 1965. godine, Krajin Hasan sin Huse, roen 1932.
godine, Lepir Vejsil sin Ahmeta, roen 1958. godine, Mazi aban sin
Sulejmena, roen 1964. godine, Meki Kasim sin Rame, roen 1940. godine,
Meki Vahid sin erifa, roen 1950. godine, Meki Zulfo sin Kasima, roen
1967. godine, Musi Rasim sin Ragiba, roen 1964. godine, Oru Halil sin
Muje, roen 1926. godine, Rami Ramiz sin Himze, roen 1962. godine,
Rizvanovi Murat sin Alije, roen 1932. godine, Rizvanovi Nedib sin Murata,
roen 1963. godine, Subai Mirsad sin Salke, roen 1968. godine, Subai
Salko sin Halila, roen 1947. godine, Aljuki aban sin Smaila, roen 1938.
godine, Ahmetspahi Vehid sin Osmana, roen 1965. godine, Borovina
Ramiza sin Edhema, roen 1962. godine, auevi Esad sin Beira, roen
1950. godine, erimagi Mehmed sin Avde, roen 1935. godine, erimagi
efik sin Base, roen 1937. godine, Dedovi Ramiz sin Hamida, roen 1972.
godine, Hajri Devad sin Dafera, roen 1958. godine, Isanovi Ibrahim sin
Fehima, roen 1960. godine, Kobiljar Rasim sin Nediba, roen 1958. godine,
Kova Senad sin Edhema, roen 1974. godine, Krkali Kemal sin Rasima,
roen 1965. godine, Kuloglija Salih sin Agana, roen 1949. godine, Matuh Alija
sin Muje, roen 1969. godine, Murguz Mujo sin Aziza, roen 1962. godine,
Reko Huso sin Hasiba, roen 1946. godine, Salinovi Nusrete sin Osmana,
roen 1954. godine, Softi Zijad sin Muje, roen 1964. godine, Sudar Jasmin
sin
Mustafe, roen 1962. godine, Suljevi Abdulah sin Alije, roen 1962. godine,
abanovi Elvir sin Ferida, roen 1974. godine, ljivo Mehmedalija sin Hakije,
roen 1966. godine i oro Enes sin Tahira, roen 1975. godine o kojima se do
danas nita ne zna i sa pravom se moe pretpostaviti da su isti lieni ivota.
(P R E S U D A MOMILO MANDIU, Sud Bosne i Hercegovine dana
11.07.2007. godine, donio je, a dana 18.07.2007. godine javno objavio)
izvor:http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/presude/2007/X0558_1K_MM_prvost
upanjska_18_07_2007.pdf
X0558_1K_MM_prvostupanjska_18_07_2007.pdf
Genocid u Foi (1992.) : ne zaboravljaju focanskidani
Za par dana navrit e se 25 godina od osnivanja koncentracionih logora

u Foi. Napad na Fou poeo je 7. aprila 1992. U napadu kojem su
prethodile sirene uestvovale su teka artiljerija i pjeadija s okolnih
brda. Napad je prvobitno bio usredsreen na veinski bonjaka naselja
kao to su Donje Polje, Alada i ohodor mahala. Borbe su privremeno
obustavljene dok su lanovi SDA i SDS vodili pregovore. Dana 9. aprila,
Ostoji iz SDS je odbacio protokol od 21 take koji su sainile obje
strane i borbe su nastavljene. U napadu na Fou uestvovale su srpske
snage sastavljene od jedinica JNA, TO, lokalne policije, te Arkanove i
eeljeve paravojske. Grad Foa je pao u srpske ruke 18. aprila, a veliki
broj Bonjaka koji su tokom borbi ostali u gradu, tada je pobjegao. etiri
dana nakon pada Foe, u grad je stigla delegacija u kojoj su se nalazili i
Ratko Mladi i Biljana Plavi Bonjacima je bilo dozvoljeno da odu
samo nakon to bi od foanske policije dobili potvrde i potpisali
dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju srpskoj republici Bosni i
Hercegovini U znak sjeanja na ove tragine dogaaje i zlo koje se
nadvilo nad Bonjake objaviemo -podsjetnik na etniko iivljavanje,
te na genocid u Foi i okolini
priredio:Kenan Sara
fotografija:flickr ekranportal13

Dr Ibrahim Karovi:Foa je bila okovana,zatvoren grad,
jedna jako vrsta ljutura (svjedoenja)
Dr Ibrahim Karovi: Hvala gospoi Natai na predstavljanju. Jo jednom da se
predstavim. Ja sam Ibrahim Karovi. Po zanimanju sam ljekar. Znai, u Foi
sam radio
oko 22 godine i dobro poznajem sve ljude, bilo koje da im je porjeklo, jer ako
neko radi u
jednom manjem mjestu jedan dui period kao to se to desilo meni, 22 godine
i ako ljekar eli sebe ugraditi u probleme raznorazne zdravstvene ili druge
porodica onda zaista spozna puno o porodicama i kad se posle toliko dugo
vremena ivota sa njima desi ono to se desilo meni, postaje prosto
nemogue i nevjerovatno da li ima ikavog uma kod tih ljudi koji mogu neto
tako da urade. Ja u prvo da se zahvalim tuiocu koji je istraivao podrobno
ovaj zloin u Foi koji smo danas uli do detalja. A najtei oblik
torture, silovanje, pratio sam u sali i ini mi se da je u mnogim sluajevima
mnogima dah stao kada su vidjeli i uli ta se deavalo naim enama. Ono
to je jo bitno i to me kurai kao lana Udruenja logoroa BiH jeste da se u
potpunosti apsolutno poklapaju podaci koje je istraga Tribunala vodila na tom
podruju u Foi i nai, poev od objekata prikazanim na slajdovima, kad
krenemo dolinom Drine, motel Bukovica u koji su zatvarane veinom
ene, pa Buk Bjela, pa osnovna kola Brod, pa Partizan, pa
kua Brena, pa kolski centar i jo neki objekti. Logor Livade gdje
sam i ja odveden i bio etiri, pet dana i naravno, glavni logor, logor KP
Dom, bivi prostor kazneno-popravni koji je nekad sluio, kako bi se reklo,
za prevaspitavanje onih koji su se o zakon ogrijeili u bivem sistemu. Meni je
zaista drago da se to tako poklapa i da su ti podaci tani. I na predjsednik je
rekao da mi imamo u naim istraivanjima 13 mjesta zatoenja
sa razliitim brojem ljudi koji su tamo boravili.
U tim manjim mjestima zatoenja uglavnom su to bile ene i djeca, neto

staraca, dok su mukarce od 18 do 80 godina odmah odvodili u KP Dom. Moje
zarobljavanje desilo se na radnom mjestu deurnog ljekara u Domu zdravlja u
Foi 11. aprila 1992. godine. Negdje oko 12 sati jedna naoruana grupa ula
je u Dom zdravlja, takorei nasilno. Mi smo ih vidjeli kroz prozor kako ulaze.
Prilaze Domu zdravlja, potom ulaze i nas liavaju slobode. U, tog dana,
deurnoj ekipi bio
je direktor Doma zdravlja, doktor Avdo adinlija i dva vozaa sanitetskih kola
muslimanske nacionalnosti a od Srba bila je Biljana Popovi i dvije medicinske
sestre.
Znai ekipa toga dana u Domu zdravlja bila je mjeovita po sastavu, kako
bismo
eventualno unesreenim mogli priiti pomo na adekvatan nain. im su uli u
Dom
zdravlja pretraili su prostorije, to je mimo svake pameti, da vide da li ima
oruja u
Domu zdravlja, pa kad su obili sve prostorije i vidjeli da nema oruja onda su
krenuli na
verbalno maltretiranje mene i direktora. Meni su prijetili poto se moj sin u tom
periodu
nalazio sluajno ovdje u Beogradu u vojnoj koli i da e otii da mi zarobe
sina. Pa onda
je krenulo dalje maltretiranje, da ja pozivam Muslimane Foe da se predaju.
Postavili su
me na prozor i u mene njih trojica uperili puku. Zamislite taj strah kad u vas
upere tri
naoruana lica vatreno oruje i nikad se ne zna hoe li jedan, drugi ili sva tri
povui
obara. To je trajalo jedno pola sata. Posle sam se vratio, otjerali su me gdje
su ve i
ostale u podrum sklonili a onda su maltretirali direktora mislei da on ima
nekog
snajperistu, jednostavno izmiljanje kome nije bilo mjesta. I tako nas je
doekao mrak.
Toga kritinog dana nama veu ruke u podrumskim prostorijama i odvedu nas
zaobilaznim putem, oni koji poznaju Fou, ne onim putem koji ide
prema Brionima,
foanskim Brionima, nego jednim zaobilaznim putem. Dovedu nas u logor
Livade gde
mi ostajemo pet dana i pet noi. Kad je pala Foa u ruke srpskih snaga, znai
16. na 17,
prebacuju nas u Kazneno-popravni dom. Mi tada ve u KP Domu nalazimo
civilno
stanovnitvo iz Donjeg polja koje se neposredno svojim prostorom naslanja na
objekte
Kazneno-popravnog doma i poinje razmjetaj po sobama. Ubacuju nas na
jedan surov,
grub nain pod pretnjom ubistvom. Tree vee mene odvode u samicu i ja
ostajem u
samici etiri do pet dana. Saznajem ko je upravnik logora i poto smo se lino
poznavali,
ja od policajca traim da me puste iz samice. Nakon konsultacija sa
upravnikom, bivam
puten iz samice, kao i moj kolega Torlak Aziz koji je po zanimanju hirurg.
Nas dvojica
bivamo iz te samice puteni, ali ne vraamo se vie u sobu iz koje smo
odvedeni nego u
drugu sobu. I tako se nastavlja verbalno i drugo maltretiranje iz dana u dan, da
bi kroz
jedno dvadesetak dana poelo i izvoenje pojedinih grupa, iz kojih se ponekad
neko
vraao a veina je zavravala nepovratno. I od tada praktino poinje
ono nestajanje iz
logora Foe. Taan datum kada je prva grupa izvedena, to je negdje oko 13.
maja 1992.
godine. Naalost, to se nastavilo u manjim ili veim grupama tako da je
otprilike najvei
broj u logoru Foa nestao sa 31. 12. 1992. godine. Kasnije, poto bi se moglo
rei da je
dovren plan i projekat SDS-a u pogledu nekog njihovog optimalnog plana, mi
smo
preostali ostali da ivotarimo ivotom potpuno istroenim. Naime, ono to su
odmah
primjenili po naem dolasku u logor, a to je minimalno davanje hrane, ne bi li
nastala
kakva oboljenja, bolesna stanja koja bi dovela bioloki do umiranja pa bi bio
kao laki
izgovor; umro je. Pa i pored toga i zapravo zahvaljujui tako slaboj ishrani, kao
jednom
od uzroka, desila su se umiranja, tako da u periodu dok sam ja bio,znai do 5.
jula 1993.
godine umrla su etiri ovjeka. Iza mog odlaska umrla su jo dvojica. To je
to se tie
onih koji su umrli da kaem na neki nain prirodnom smru uzrokovano ovim
elementima koje sam pomenuo: slabom ishranom, torturama, koji su
imali do dovoenja,jer bi obino svi bili fiziki pretueni prije dovoenja u
sam Kazneno-popravni dom.
Ko su rtve? Na predsjednik je rekao, i ja sam maloprije to rekao, da su
to ljudi ivotne
dobi od 18 do 80 godina. Ali naalost, u toj grupi ja posebno
izdvajam bolesne ljude za
koje nikakvog razloga nije bilo da oni bolesni budu zarobljenci. Ja poimenino
znam,
poto sam kao ljekar poznavao te ljude a nije ovom auditoriju pominjati ta
imena, da su
to teki duevni bolesnici bili. Meu njima je bio i jedan mlai, koji je prije sebi
bio
izrezao vene u jednom paninom strahu, i oni su kasnije izvedeni i nestali i
gubi im se
svaki trag. Druga grupa, vrlo karakteristina, koja takoe apsolutno mimo
svake pameti i razuma nije trebala da se nae u jednom logoru, je grupa ljudi
koji su imali operacije na srcu. Te operacije uradili su u Sremskoj Kamenici.
Dvojica od njih su uradili bajpas a kod jednog su promjenjeni srani zalisci.
Zamislite da su i tako bolesne ljude sa tekim sranim problemima doveli u
logor. Dakle praktino sve to je bilo muslimansko trebalo je skloniti.
U Foi, to je interesantno, ivi relativno mali broj Hrvata ali ni oni nisu bili
poteeni. Od tako malog broja, ja se ne mogu tano sjetiti brojnog stanja
Hrvata, doveli su u logor etiri Hrvata, od toga je samo jedan preivio, dok
su trojica izvedeni i ubijeni. I naa nekakva statistika obrada da je kroz
logor prolo 1.000 i vie ljudi koji su se zadrali krae ili due vrijeme,
odnosno pouzdaniji podatak da je u jednom periodu bilo zaista 700, od toga,
evo kako je ve istaknuto, za 322 se jo uvjek pouzdano ne zna. Jedan
broj je ve pronaen na ekshumacijama i ve su identificirani, to je dokaz
da su oni koji su izvedeni iz logora i ubijeni.
Jedna od jama koja je otkrivena prije dvije godine, to je prema Tjentitu a svi
se sjeate popularne Doline heroja Tjentita, to je tu u blizini ta jama Piljak, u
kojoj je ubijeno 85 i doveeno na pokop u Visoko. Tamo sam
prisustvovao, pozvali su me ne bi li ja nekog prepoznao. Naalost, kod sviju
je naen komad vrste ome i interesantno je da je kod svih na istom
mjestu postoji upljina na glavi gdje su znai vatrenim orujem ubijani,
kad im je komandovano da budu u odreenom poloaju i kad se pucalo da
pravo padnu u tu jamu u kojoj su naeni mrtvi. Uasan je bio i
stravian dogaaj sve to gledati i preivljavati i oekivati svaki dan ko e
nestati. Uz to naravno bili smo lieni slobode kretanja, prava na rad, prava na
kontakt sa porodicom. Sve ono to jednostavno prati najuasniji vid rata,
ugnjetavanje civila. Ja sam pokuavao kontaktirati da se ublae nae nevolje,
odgovor je bio: nema uslova da se vama popravi stanje, nema hrane. Ja sam
se u meuvremenu razbolio. Mi smo svi izgubili na tjelesnoj teini od 15 do
20 kilograma i pojavili su nam se otoci to je karakteristino. Ja kao student
samo sam teorijski promiljao ta to znai manjak bjelanevina u krvi,
takozvana hipoproteanemija, poto bjelanevine odravaju odreeni pritisak
koga ponestane kod pothranjenosti i onda tenost prodire u tkiva, tako da se
kod velikog broja nas pojavie otoci na potkoljenicama. Mi smo alarmirali da
se pojavljuju otoci to je rezultat neuhranjenosti, da bi nam kasnije poveali
ishranu za jednu malu nitu hljeba tek negdje u maju 1993. godine. Znai
vie od godinu dana su nas drali konstantno na istom reimu ishrane. To je
jedna kutlaa, mjera za varivo, jedna nita hljeba i to je dva puta dnevno
u toku 24 sata.
Odmah su formirali radne vodove koji su odlazili da rade sve poslove na

podruju optine Foa. Od sjee drva, koenja, branja voa, popravke
kua i svega to je trebalo, tako da su zarobljenici i na drugi nain
iskoriavani radei pod prisilom, voeni su na prisilan rad. Po mom
dolasku na Kulu stvari su se neto promjenile. Izvinjavam se, da se jo
malo vratim Foi. Zamislite kako je Foa bila okovana, da tako
kaem. Prodor nekog medija ili meunarodnih snaga Ujedinjenih nacija,
vidjeli smo sada na slajdu, da se pojavljuje tek 1. jula, kad je ula ova
amerika novinarska grupa i intervjuisala ovu enu. Ja mislim da do tada
u Fou niko nije mogao ui da napravi malte ne bilo kakvu
informaciju. To je jednostavno bio zatvoren grad, jedna jako vrsta ljutura
diktrirana politikom, prije svega, SDS-a jer je on pokreta svaga, koga je
naravno prihvatila i vlast i vojska. Sve je to bilo tako uvezano da se ne moe
kazati kriv je ovaj manje ili vie. Jednostavno je zaista ogroman broj ljudi
kriv. Ako kaemo da je agresija na Fou poela 6. na 7. april a zavrila se
13. avgusta, zamislite, za etiri mjeseca etniki je oien jedan grad i
ire podruje, sela koja su se odrala negdje do 15. jula kako neki
izvjetaji pokazuju. Jedno takvo podruje etniki je oieno za etiri i po
mjeseca, tako da je zadnji konvoj staraca, ena i djece iz Foe izaao 13.
avgusta i otiao preko Crne Gore u Sandak, kuda je inae bio najei
transfer onih koji su imali sreu da preive. Jo mi je u obavezi da
kaem, koliko se osporavalo Meunarodnom crvenom krstu, da su oni na
neki nain doli da vide i registruju ta se dogaa u foanskom logoru.
Oni su iz medija znali da postoji logor ali kako doi do njega. I tek nakon
14 mjeseci, tanije, to je bilo 23. juna 1993. godine, dolazi Meunarodni
crveni kri, ali uklanjaju nas, jedan broj, da nas ne bi Meunarodni crveni
kri registrovao i sklanjaju nas u podrumske prostorije susjednog
objekta pekare a onda se obavlja registracija onih preostalih iz radnih
vodova. Preko njih je onda Meunarodni crveni krst ipak saznao da
postojimo i mi. Tako da sam ja praktino, i svi ostali neregistrirani od
strane Meunarodnog crvenog krsta toga 23. juna, registrovan
tek desetak dana po dolasku u Kulu. U Kulu sam prebaen 5. jula 1993.
godine i ostao do 15.juna 1994. godine. Poto i drugi imaju da kau o
svome preivljavanju, mislim da sam vas ovako telegrafski na neki nain
upoznao o jednom munom preivljavanju, kako linom, tako i onih
manje i vie bolesnih koje sam vidio, a koji su preivjeli ovo o emu sam
govorio. Hvala.
Dr Ibrahim Karovi subota, 28. januar 2006.,Sava Centar,Beograd.
Fond za humanitarno pravo Istraivanje, dokumentacija i seanje
Konferencija Foa 92. Fond za humanitarno pravo
http://www.hlc-
rdc.org/images/stories/Outreach/Kazivanje_istine/Foca_1992/Izvestaj_sa_konf
erencije_Foca_1992.pdf
Andreas Cobel (Andreas Zobel), ambasador Savezne
Republike Njemake:Foa je, zajedno sa Srebrenicom,
simbol najmranije strane srpske historije
Foa je, zajedno sa Srebrenicom, simbol najmranije strane srpske
historije. Ipak, u suoavanju sa prolou, pojedinci iz srpskog drustva
daju nadu i predstavljaju evropsku budunost ove zemlje. Podiui javnu
svjest i borbom za pravdu prema rtvama zloin, koji su bili unaprijed
isplanirani i okrutno izvreni,Vi imate moralno pravo da
oekujete oprotaj i priznanje za zloine ije su rtve postali i i svi
graani u ije su ime vreni zloini.
Andreas Cobel (Andreas Zobel), ambasador Savezne Republike Njemake
subota, 28. januar 2006.,Sava Centar,Beograd Konferencija Foa 92.
Andreas Cobel (Andreas Zobel), Ambasador Savezne Republike
Nemake, istakao je da ova tema simbolie mranu stranu srpske historije, ali
da, uprkos teini posla, treba rasvijetliti zloine, jer nije patriotski kriti prolost
ve priznati ono to je injeno da bi se
tako zasluio oprost, jer su i svi graani, u ije su ime vreni zloini, rtve onih
koji su te
zloine vrili.
Dok Vi predstavljate evropsku budunost Srbije i Crne Gore, oni koji deset
godina poslije Srebrenice i trinaest godina poslije Foe jo uvijek misle, i, to
je jo gore, zalau se da se na biveg generala Mladia i krvnike iz Foe gleda
kao na srpske heroje, predstavljaju
agresivnu nacionalistiku prolost Srbije. Oni ne samo da vrijeaju rtve
zloina, za koje
su u sluaju Foe srpski vojnici i pripadnici paravojnih jedinica osueni na
zatvorske
kazne izmeu 12 i 28 godina, nego su i odgovorni za to to demokratija u Srbiji
jo uvijek
zaostaje u svom razvoju, to susjedi jo uvijek sa podozrenjem gledaju na ovu
zemlju, to
privreda jo uvijek nije potpuno integrisana u svjetsko trite, to je
organizovani kriminal jo uvijek rak rana ovog drutva, to Srbima jo uvijek
treba viza kad ele da putuju u inostranstvo i to ogromna veina potenih
graana ove zemlje jos uvijek ivi u oskudici,
sa malo vjere u bolju budunost.
Za Srbiju i Crnu Goru je veoma vano da prevazie ostatke prolog reima
koji, kao to
to moemo da svakodnevno vidimo, jo uvijek imaju veliki uticaj na drutvo,
privredu,
dravnu upravu i pravosue. To zahtjeva javnu diskusiju o reformama i obnovi
i to
zahtjeva znaajno zalaganje naredne generacije! Znam da je lake rei nego
uiniti s
obzirom na teke ekonomske uslove, ali da li postoji razumna alternativa?
Poznato mi je
da se govori o nekom treem putu, nekom opreznijem prilazu izgovoranja
istine u malim
dozama i da se poduzmu mjere sa velikom oprezom vodei rauna o
okolnostima kako se
ne bi izazvale prevelike razmirice u drutvu. To nije neprihvatljivo. Ali, ono to
jeste
neprihvatljivo je to to se Mladi deset godina poslije Srebrenice jo uvijek
nalazi na
slobodi, to je on do prije nekoliko nedjelja primao svoju penziju u Srbiji, to
postoje jasne indikacije da ga pojedini dijelovi ovog drutva i nadalje tite, to
Vlada, koja je jedno
vrijeme prilino hrabro i energino saraivala sa Hakim tribunalom opet i
iznova
objavljuje neke rokove do kojih e Mladi biti isporuen Hakom tribunalu da
bi, opet i
iznova, ti rokovi istekli bez rezultata.
Postoji narastajui osjeaj u meunarodnoj zajednici da je izigrana. Vlada ne
bi trebalo da potcjenjuje sutinu frustracije koja dosada prevladava meu
njenim prijateljima. A Srbiji
koja dobrano kasni na putu ka evropskim integracijama potrebna je pomo
prijatelja.
Da bih bio sasvim jasan: Srbiji istie vrijeme. A izmie i strepljenje
meunarodne
zajednice. Otvaranje vojnih arhiva ne moe da nadoknadi isporuenje Mladia.
Nain na
koji se Srbija suoava sa prolou nije samo pitanje potenosti, iskrenosti i
spremnosti
na odgovorno djelovanje, nego je i odraaj stepena do kojeg se u ovoj zemlji
dijele
evropske vrijednosti, to opet veoma jasno utie na njene izglede da se
pridrui Evropskoj uniji. Prologodinja pozitivna odluka o otpoinjanju
pregovora o stabilizaciji i
pridruivanju sa Srbijom i Crnom Gorom nije se prvenstveno bazirala na
poboljanju
stanja u privredi, nego prije svega na sutinskom napretku u saradnji vlade
Republike
Srbije sa Hakim tribunalom u prvoj polovini 2005. godine.
Odmah na poetku pregovora jasno je izreeno da za uspjeno nastavljanje
puta ka
evropsko-atlantskim integracijama Srbija i Crna Gora mora poduzeti sve to je
u njenoj
moi da rijei otvorene sluajeve u saradnji sa Hakim tribunalom. Ta saradnja
je tokom
prethodnih mjeseci postala toliko razoarajua da Evropska unija sada
provjerava da li je
neophodno da se pregovori o stabilizaciji i pridruivanju suspenduju dok se ne
utvrdi
sutinski napredak u saradnji sa Tribunalom. Odluka o tome kako e se dalje
postupiti,
oekuje se tokom zasjedanja ministara inostranih poslova Evropske unije.
Neophodna je ozbiljna rasprava sa ciljem da se uvjere i oni koji dosada nisu
shvatili da je
samokritian stav prema pitanju ta smo pogrijeili u proslosti? bez
sabiranja i
oduzimanja greaka jednih prema grekama drugih preduslov za svjetliju
budunost.
Neophodno je da se intenzivnije vodi opta rasprava o meunarodnim
obavezama Srbije i Crne Gore i, moda jo znaajnije, o potrebi da se ratnim
zloincima sudi pred domaim
sudovima. Fond za humanitarno pravo postavlja standard u tom pravcu. Bolja
edukacija
javnosti i bolja medijska pokrivenost bi zasigurno pomogli da se mladoj
generaciji da
neiskrivljena slika o ratnom periodu. Ovdj se ne radi o tome, kako bi neki mogli
da
zamjere, da se blati ime junake nacije. Nasuprot, prekid sa Miloevievom
prolou je
od ivotne vanosti za demokratiju u Srbiji i ja jednostavno ne mogu da
razumijem zato
se ova demokratska vlada Srbije toliko ustruava da istakne koje pravno
stanje je
naslijedila zahvaljujui Miloeviu: poevi od Kosova preko Hakog tribunala
do
korupcije i organizovanog kriminala. Raskinuti sa ovom prolou potrebno je
da bi se
proistio vazduh i da bi se naciji povratilo dostojanstvo.
Ja itekako dobro znam o emu govorim, ne pravei neumjesnu paralelu.
Poslijeratna
Njemaka je dobila pravni sistem, vladavinu pravnih standarda i stabilne
politike
institucije za koje nema primjera u njemakoj historiji. To je omogueno kroz
integraciju
Njemake u demokratske meunarodne i evropske strukture. A evropska
perspektiva
Srbiji nudi pouzdani okvir za posao koji je eka. Demokratija i vladavina prava
su klju
za istinske promjene. One, izmeu ostalog, znae parlament koji kontrolie
vladu i njene
organe, ukljuujui bezbjednosne slube, vojsku i policiju. One znae potenje
i
integraciju nacionalnih manjina. One znae nezavisno pravosue koje uva
prava svakog
pojedinca i koje garantuje institucionalnu kontrolu.
Jednom rijeju: Kritino i iskreno suoavanje sa prolou je preduslov za
stabilnu i
prosperitetnu budunost. Niko ne kae da je to jednostavno uraditi. Nadam se
da e, to je mogue bre, velika veina graana ove zemlje shvatiti da e
svoju budunost i svoje
opravdano mjesto unutar Evropske unije obezbijediti jedino otvoreno i
transparentno
drutvo. Srbiji je na njenom putu u Evropu potrebna pomo prijatelja i ona je
dobija.
Istovremeno je potrebno opredjeljenje i posveenost drutva da se Srbija sredi
i
modernizuje. To zahtjeva promjenu stava. Historija Srbije ne treba da se
negira ili da se
odbaci ali samozaljubljenost i imperijalni snovi nisu putokazi za budunost. Te
duhove
prolosti treba savladati kako bi se Srbija integrisala u sredinu sa dobrim
odnosima sa
susjedima i kako bi se zemlja vodila u pravcu demokratije, stabilnosti i
prosperiteta , u
svom obraanju rekao je ambasador Savezne Republike Njemake Andreas
Cobel.
Andreas Cobel (Andreas Zobel), ambasador Savezne Republike Njemake
subota, 28. januar 2006.,Sava Centar,Beograd Konferencija Foa 92.

Foa 1992. : SVJEDOENJA
2014. godine Mujo Uto pronaao je posmrtne ostatke oca Enesa koji je ubijen
i baen pored ceste Miljevina Foa, gdje ga je neko kasnije ukopao. Mujo je
tada imao 16, a njegov otac 37 godina. Enes je zarobljen nakon pokuaja da o
napadu velikog broja etnika iz pravca Miljevine obavijesti svoje komije.
Odveli su ga u stanicu milicije u Miljevini gdje su ga neki zarobljenici vidjeli
teko pretuenog. Tu je i ubijen od strane te tzv. nae milicije. To zna
komandir Mio Olovi, a ako to nije on uradio onda zna ko je govori Mujo.
priredio:Kenan Sara

Foa 1992.:NEMOJTE NAS UBITI,
DRUE NASTAVNIE!
Zasigurno jedan od najveih zlikovaca na podruju BiH bio je Risto Trifkovi,
nastavnik likovne kulture iz Miljevine kod Foe, pripadnik zloinake jedinice
zloinca Pere Eleza. Nastavnik Trifkovi u maju 1992. u mjestu Jele zaklao je
svoju dvojicu uenika, brau Edina i Elvedina Barlova.Nepoznati jeleki
svjedok svjedoio je da su uplaeni nesretni djeaci molili: Nemojte nas ubiti,
drue nastavnie.- Ne bojte se, nee nita boljeti izgovorio je monstrum i
nakon minutu zaklao svoje uenike, koje je samo mjesec ranije uio tome ta
je likovni problem, ta je akvarelKrvniku Risti se nakon rata gubi svaki trag.
Prialo se da je poginuo krajem 1992., dok postoje indicije i da se krije negdje
u Srbiji.
Svjedoci iz foanskog kraja kao zloinca nad Bonjacima esto su isticali i

nastavnika Miloa Krunia.
priredio:Kenan Sara

Foa 1992.: SILOVANJA (svjedoenja)
Mukarci koji su me silovali pripadali su JNA.Bila su trojica i nosili su
maskirne uniforme;dvojica su bila iz Crne Gore.Dolazili bi u kuu koja je sluila
za ispitivanje,zatim bi nas odveli u selo Trnovaa,autom-u jednu posebnu
kuu.Dovedene su i dvije moje kominice i tu nas silovali dva-tri sata.Svaki od
ove trojice bi uzeo sebi po jednu od nas i silovao je.Mene je silovao onaj trei
koji je rekao da je iz Foe.Poslije silovanja su nas vratili u kuu za ispitivanje.
Pet dana kasnije su me odveli u policijsku stanicu u Foi i drali u eliji
dvadesaet dana.Tu su bila dva straara;jedan aktivni policajac iz policijske
stanice Foa,a ime mu je Dragan.Bila sam zatoena sa jo dvije
ene.petog dana bile smo pojedinano sasluavane u
policijskoj stanici.Tokom mog SASLUANJA BILA SAM PRETUENA I
SILOVANA OD DVOJICE.PITALI SU ME GDJE SE KRIJU
MUSLIMANI,NAPALI ME TO RAAM MUSLIMANSKU DJECU.
I tako petnaest dana svaki dan.Uvjek su nas silovali drugi vojnici.
Silovanja u Karamanovoj kui svakodnevno su se deavala. Meu zloincima

su bili Pero Elez, Radovan Stankovi, Zoran i Neo Samardi, Duko Prulj,
Nikola Bri U septembru 1992. svim Bonjakinjama koje su jo ivjele u
Miljevini nareeno je da napuste ovo mjesto. Autobusima su prevezene u
Fou i smjetene u zgradu Partizan, da bi ponovo bile vraene u autobuse. S
Mejrom su bile njene tri kerke.Samira ju je grevito drala za ruku, govorei
joj da hoe da je ostave. Ispred autobusa je bio Radovan Stankovi. Mejra ga
je pitala zato hoe da ostavi njenu 12-godinju kerku.- Nemoj, Radovane, pa
ona je jo dijete govorila je Mejra.Ula je s djecom u autobus. Za njom su
uli srpski vojnici. Istrgli su joj Samiru koja ju je vrsto drala za ruku, plaui i
molei da je ostave, a onda, kada je vidjela da e joj Stankovi kamom odsjei
ruku, Samira je popustila majinu ruku.Bespomona Mejra je zapomagala da
joj ostave dijete. Nisu se obazirali, odveli su je.
Mejra je nakon toga nikada vie nije vidjelaStankovi je uestvovao u

dodjeljivanju djevojaka vojnicima, a one koje nisu bile nikom date, kao to je
Samira, mogao je silovati svaki vojnik kome je bilo doputeno da ue u
Karamanovu kuu. Odobrenje za ulazak davali su Elez i Stankovi. Krajem
oktobra 1992., u Karamanovu kuu kod Stankovia doao je Dragan Zelenovi
(osuen na 15 godina za poinjene zloine protiv ovjenosti) s grupom
vojnika.Samiru je zajedno s jo tri djevojke uzeo od Stankovia i odveo je u
Fou, gdje ih je predao Radomiru Kovau (osuen na 20 godina za poinjene
zloine protiv ovjenosti), koji ih je drao u svom stanu u kome je ivio i
Jago Kosti.
U stanu strave i uasa Samira je ostala do 20. oktobra 1992., a onda je
Kova zajedno s Vojkanom Jadiem nju i jo jednu djevojku odveo u kuu
blizu hotela Zelengora i predao ih nepoznatim vojnicima. Tu su ostale oko
dvije sedmice. Nakon 15-tak dana Samira i ta djevojka odvedene su u stan u
naselju Podmusala. Opet su bile svakodnevno silovane.Nekoliko dana kasnije
Samira je predata zloincu Janku Janjiu Tuti, a dvije sedmice kasnije ponovo
je vraena u Kovaev stan. I onda je 25. decembra 1992. Kova prodao
Samiru izvjesnom crnogorskom etniku Dragecu za 200 njemakih
maraka?!To je posljednja informacija o njoj. Samirina drama okonana je bez
svjedoka.
priredio:Kenan Sara

U Foi 1992. postojala najmanje dva Zorana Nikolia
tvrdio je Zoran Nikoli
Objavio:Justice Report/Detektor BIRN BiH 18.07.2014
Zoran Nikoli, koji je bio pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), za poetak
sukoba, u aprilu 1992, okrivio je foanske Muslimane. Opisao je kako je u
prvim sukobima poginuo njegov brat koji je bio komandant jedne jedinice TO.
Nikoli je tvrdio da su svi, prije rata pravosnano osueni zatvorenici bili
puteni iz Kazneno-popravnog doma u Foi, dan pre izbijanja sukoba, to je
izazvalo strah lokalnog stanovnitva. Kazao je da ne zna po ijem nalogu je
to uraeno, ali je sugerisao da su to uinili Muslimani. Prema optunici protiv
ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, Foa je jedna od sedam
bosanskih optina u kojima je progon Muslimana i Hrvata imao razmere
genocida. Upitan da li zna da su voe srpske TO Gojko Jankovi i Miodrag
Kunarac u jednoj kui drali porobljene Muslimanke koje su bile izlagane
viestrukom silovanju, Nikoli je odgovorio: uo sam, ali tek poslije rata, da
su Jankovi i Kunarac drali i silovali ene. Za rijeme rata to nisam uo ni od
koga. Podseajui da su i Jankovi i Kunarac zbog toga osueni na
dugogodinje zatvorske kazne, zastupnica optube je iz presude Tribunala
Kunarcu citirala izjavu rtve da ju je dva puta silovao i Zoran Nikoli.
Svjedok je prokomentarisao da ne zna za tu tvrdnju te da su u Foi tada
postojala najmanje dva Zorana Nikolia. Upitan direktno da li je on Zoran
Nikoli koji je silovao muslimansku enu, svjedok je odgovorio da nije.
Objavio:Justice Report/Detektor BIRN BiH 18.07.2014

Pranje mosta od tragova krvi (objavile: e-
Novine 12.06.2010)
Objavile: e-Novine 12.06.2010
Opomena i sjeanje: Monstruozni srpski zloini u Foi (4)

Pranje mosta od tragova krvi
Tako smo ivjeli iz dana u dan oekujui da e se neto znaajno dogoditi. I

zaista, 25. juli najavio je nova crna zbivanja. Toga dana, oko 16 sati i 30
minuta, poelo je odvoenje zatoenika koji se vie nisu vratili. Meu prvima
su odvedeni Altoka Alija, oro eval i ankui Refik. Za njima su svakog
dana odvoeni novi ljudi. Ukupno, oko pedeset. Svi su ubijeni ili zaklani na
mostu na Drini, neposredno pored KPD-a, i tijela baena u rijeku. U to je
vrijeme Radio Sarajevo, preko svojih dopisnika iz Gorada, objavljivao imena
ljudi ija su tijela izvaena iz Drine. Bili su to zatvorenici iz KPD-a
Foa. Sueska Ibro i njegova supruga su stanovali nadomak drinskog
mosta i svakodnevno su viali cisterne koje su dovozili da bi most prali
od krvi. Da ironija bude kompletna, uzimali su i deterdent da bi krv temeljito
saprali. Tragove klanja brisali su paljenjem tijela rtava, a ponekad su
palili i kue. Za taj su posao postojale specijalne ekipe koje su koristile
iskljuivo benzin.
Kad je Veiz Zulfo odveden, svi smo bili pod posebnim dojmom: znali smo da
je doao red na nas. Odveo ga je Keli, u 21 sat i 15 minuta. No je u
spavaoni broj petnaest prola bez sna. A svi smo popili po jednu tabletu za
smirenje. No je, inae, imala svoj specifini ritam: obino su oko 23 sata
prestajali krici. Nastajala je nona tiina da se svaki um uo. U skoro
ravnomjernim vremenskim razmacima, palio bi se auto, odlazio, vjerovatno
negdje blizu, i ponovo se vraao. Bio je to golf, iji smo zvuk svi znali. To je
trajalo otprilike jedan sat: svaki put zvuk motora automobila pratili su
pucnji, eho nekih tekih udaraca i pljusak vode, znak da je neto teko
baeno u rijeku. Svi smo u sebi stvarali sliku bilo nam je jasno da je jo
neko ubijen i da tijelo pluta Drinom. No, niko o tome nije govorio naglas:
ivjeli smo sa tim saznanjem, u neizvjesnosti, stalno napeti, sa ivcima na
izmaku i sa sve manje kilograma kako je koji dan prolazio.
(e-Novine 12.06.2010)
Ovaj grad muzej, ova Foa, konstantno, kroz historiju, doivljavala je genocide, urbicide, egzoduse, uvijek
od istih din dumana.Niti dolasci mira nisu Foi donosili boljitak. Zatiralo se sve to je Bonjako,
muslimansko...
Eh, da Drina umije govorit'
..........
Eh, da Drina umije govorit',
rekla bi mi gdje odoe najmiliji moji.
Rekla bi mi, ko mi grad spali i
Aladu damiju do temelja sravni.
Eh, da samo ona umije govorit'.
Da mi Drina umije govorit'
rekla bi mi koliko je od krvi Foaka umila,
kakve im je rane spirala i koliko njih je u svom koritu unjihala.
Eh, da samo ona umije govorit'.
Eh, da Drina umije govorit',
da li bi se sramili stari drugovi moji,
ili bi joj pomogli u prisjeanju i prii:
Ko grad moj oskrnavi, da na sebe ne lii.
Al' Drina uti!
Samo ponekad' u nonim satima strano zahui.
To je krik bola koji se iz njenih zelenih dubina otme. Razlije po Foanskim mahalama.
Tjesno joj bude u koritu svome.
Negoduje Drina i opet zauti, kao i Mi, u bolu svome.
A. Z. M.
preuzeto sa:https://www.facebook.com/photo.php
fb Almira Faruk Mrakovich
https://www.flickr.com//132514/28247843815/in/photostream/
VJENO HUE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, EHOTINA...KRV PLIVA PO

NJIMA...
SVJEDOENJA
U Foi su letjele i starije
GORKA KORA, LJUTE NEVOLJE...
...I ZIDOVI SU PROGOVORILI...
...I ZIDOVI SU PROGOVORILI...
SVJEDOANSTVO
Haznadar Suljo
doao 03.12.1992.
- otiao nije nikad (rahmetli)...
Kalinovik 2016 - 26.06.2016.
DOKLE EMO SE PRAVITI MUTAVI?

DOKLE EMO SE PRAVITI MUTAVI?
Raseljena lica u BiH : NEVIDLJIVI LJUDI

Nurko Nii, dr. Aziz Torlak, Halim Konjo, Munib i Zulfo Veiz, Nail Hodi samo su neka
od imena ljudi za koje su svjedoci rekli da su odvedeni u nepovrat.
Bilo je ljudi koje su straari odvodili poslije veere. Oni se nikad nisu vraali, a mi smo uli
kako ih tuku. Te krikove nikada neu zaboraviti dok sam iv, ispriao je svjedok FWS 03.
Doktorica Alma Bravo - Mehmedbai, neuropsihijatar iz Sarajeva, rekla je za djevojke koje
su bile zatoene i seksualno zlostavljane u Foi da su bile kao "lutke bez due koje su nekada
bile ljudska bia".
"Foanska grupa" ena je dola u Novi Pazar u toku ljeta 1992. godine. Ordinacija dr Nuradin
Aeri im je pruila besplatnu medicinsku pomo.
"Ta grupa je izgledala jadno, prestraeno. U poetku su ak i teko govorile", rekao je dr
Nuradin Aeri.
Foa, 1. maj 1992, Prijeka arija:PLJAKA
Genocid u Foi poeo je 7.aprila 1992. godine
Opina Foa je smjetena na jugoistoku Bosne i Hercegovine, na rijeci Drini, uz samu granicu
sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema Popisu stanovnitva iz 1991. Foa je brojala 40.513
stanovnika, od ega 20.790 Muslimana (Bonjaka), 18.315 Srba, 94 Hrvata i 1.314 Ostalih.
Foa je imala posebnu strateku vanost za cjelokupni cilj ujedinjavanja srpskih zemalja,
budui da se ova opina nalazila u sredini tzv. Srpskih autonomnih oblasti, ije je
uspostavljanje i povezivanje sa srpskim zemljama u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori bio
osnovni cilj velikosrpske ideologije i politike dravnog rukovodstva Srbije i Crne Gore.
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim srpskim snagama,
napala grad Fou, nakon ega su Bonjaci sistematski hapeni, ubijani i odvoeni u
koncentracione logore i druga mjesta zatoenja. Nakon okupacije grada, srpski vojnici su
nastavili brutalna hapenja, ubijanja i unitavanja bonjakih vjerskih i kulturnih objekata u
svim okolnim selima.
Mukarci i ene su razdvajani i deportovani u logore: bivi gradski zatvor u Foi (KPD Foa),
jedan od najveih zatvora u bivoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za
mukarce Bonjake, meu kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teko
bolesni ljudi. Bonjaci u ovom logoru bili su rtve najbrutalnijih tortura, odvoeni su na
prisilni rad i koriteni kao ivi tit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je
prolo 1.360 Bonjaka.
ene, djevojke i maloljetne djevojice su odvoene u posebne zatoenike logore, gdje su
sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivi gradski zatvor za ene na Livadama,
gradski Srednjokolski centar, nekadanja hidroelektrana Buk Bijela, hotel Zelengora,
motel Bukovica, gradska sportska sala Partizan, te mnoge privatne kue i stanovi. ene
su mjesecima drane u seksualnom ropstvu gdje su bile rtve prislilnih trudnoa. Zloinci su
enama govorili da treba da raaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatoenja, ene su
koritene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac. Na
primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje
okvalifikovano je kao zaseban zloin u meunarodnom krivinom pravu.
Svi objekti koji su oznaavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uniteni: 17
gradskih damija, meu kojima i Alada damija iz XV stoljea, koja je bila pod zatitom
UNESCO-a, su spaljene i unitene do temelja. Poslije razaranja ruevine su u potpunosti
uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te graevine ikad postojale.
Nakon poinjenih zloina i unitenih tragova postojanja bonjakog stanovnitva i njihove
kulture, srpski okupator, kao krajnji peat osvajanja tog podruja, preimenovao je i naziv
samog grada u Srbinje (srpski grad).
U gradskim naseljima Foe: Donje Polje, Alada, ohodor Mahala, Gornje Polje, Centar I i
Centar II ubijeno je preko 500 Bonjaka. U prigradskom naselju Brod Bonjaci su nakon
hapenja mueni, vezivani dva po dva, strijeljani i bacani sa mosta u rijeku Drinu. U ovom
naselju 145 lica je u najteim mukama izgubilo ivot. U mjesnoj zajednici Dragoava,
stanovnitvo je uspjelo pobjei iz kua u oblinje ume. Uz pomo pasa tragaa, za njima je
organizovana potjera pod kodnim nazivom ienje terena od balija. Ubijena su 52 lica. U
mjesnoj zajednici Godijeno, zloinci su uhapsili seljane, izdvojili mlae ene i djecu, a starce
smjestili u kuu gdje su namjetaj polili benzinom, pa potom zapalili. ene i djeca su
odvedeni u logore. Ubijeno je ukupno 63 lica. U selu Jele Bonjaci su strijeljani i zaklani
pred svojim kuama, nastavnici su brutalno klali svoje bive uenike Preivjeli lanovi
porodica koji su se krili po oblinjim umama nou bi dolazili i ukopavali svoje mrtve.
Poginulo je 205 Bonjaka, meu kojima 50 ena i djevojaka. U mjesnoj zajednici Miljevina,
poznatoj po velikom broju optuenih za najtee zloine, meu njima i etiri ene koje su
uestvovale u torturama nad bonjakim djevojicama u zatoenikom logoru Karamanova
kua, mueno je i ubijeno 141 lice. U mjesnoj zajednici Popov Most, seljani iz desetina
zaseoka su izbjegli u oblinje planine i njih 4.500 se organizovalo i nekadanjim stazama
partizana pokualo da pobjegne ispred sigurne smrti. Sva sela su spaljena i njihove damije
poruene, 141 lice je ubijeno u zbjegovima i pri hapenju. U mjesnoj zajednici Ustikolina
strijeljano je i ubijeno 325 ljudi. U mjesnoj zajednici elikovo Polje, Bonjaci su ubijani na
svojim kunim pragovima, meu njima bio je veliki broj starih i iznemoglih ljudi. Ubijeno je
67 lica. U ostalim foanskim mjesnim zajednicama i selima zloini su izvreni po istom
obrascu: u selu Jabuka ubijeno je 119 ljudi, u selu Joanica 75, u selu Kratine 87, u Kozijoj
Luci 143, Slatini 47, Vikou 45 i Zavajtu 49 lica.
Za zloine na podruju opine Foa optueno je politiko i vojno rukovodstvo uesnika u
udruenom zloinakom poduhvatu: Momilo Krajinik, Biljana Plavi, Radovan Karadi i
Slobodan Miloevi, te lokalni izvrioci i komandanti: Dragoljub Kunarac, Zoran Vukovi,
Radomir Kova, Radovan Stankovi, Dragan Zelenovi, Milorad Krnojelac i drugi.
Na podruju opine Foa oko 3.000 Bonjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bonjako
stanovnitvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljakani i uniteni.
https://www.flickr.com///33781615962/in/dateposted-public/
https://www.flickr.com///33317857552/in/dateposted-public/
SJEA LI SE FOE?:Zato je zaboravljena Foa u ovdanjim medijima?
SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV...

Do you remember Foa? Never forget genocide in Foa...
Sjea li se Foe ? Da se nikada ne zaboravi genocid u Foi...
... Pogledajte vie

SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV Do you remember Foa? Never forget
genocide in Foa Sjea li se Foe ? Da se nikada ne zaboravi genocid u
focanskidani.wordpress.com
SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV...

Do you remember Foa? Never forget genocide in Foa...
Sjea li se Foe ? Da se nikada ne zaboravi genocid u Foi...
...
https://focanskidani.wordpress.com//o-genocidima-nad-bosn/
O GENOCIDIMA NAD BONJACIMA: AKO BUDEMO BUDNI NEE NIKAD VIE,

ALI AKO BUDEMO SPAVALI HOE USKORO/FOTO/
focanskidani.wordpress.com
https://focanskidani.files.wordpress.com//miljevina-23.jpg
SJEA LI SE FOE?:Zato je zaboravljena Foa?

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto Je Zaboravljena Foča?

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto Je Zaboravljena Foča?

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

SJEA LI SE FOE?:Zato je zaboravljena Foa?

Izbor tekstova sa portala focanskidani,flickr-a i facebooka

alosna i tuna istina a naa je stvarnost da nijadan ovdanji medij bilo

Posted on April 7, 2017

Genocid u Foi poeo je 7.aprila 1992. godine

Posted on Mart 31, 2017

Pomozite nam da pronaemo kosti naih najmilijih i da ih dostojanstveno

Koliko je samo kamiona-lepera sa bonjakim rtavama egzekucije 1992.

Nema vie ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Foaka

Posted on Mart 16, 2017

Sutkinja Meunarodnog tribunala u Hagu Florens Mumba opisala je poetak

ene i djeca iz foanske regije odvoeni su na sabirna mjesta, kao to je Buk

U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade ene i

Ponekad je to bilo svake noi, ponekad svake druge noi ne sjeam se

Ulazili bi traei odreene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su

Iz logora za silovanje ene su odvoene i drane mjesecima u zatoenitvu u

Sudac: Koliko dugo su vas drali u tom stanu?

Svjedokinja: Nisam sasvim sigurna, ali priblino etiri mjeseca.

Kova, osuen na 20 godina zatvora, silovao je u nekoliko navrata, a potom i

Vae postupanje sa 12-ogodinjom A.B., bespomonim malim djetetom,

Posted on Mart 16, 2017

(5)Rauna se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, puaka, te

1941. 1945. most je bio mjesto stradanja/pokolja muslimanskog stanovitva

Most je donedavno imao status spomenika kulture.

(5) Rauna se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, puaka, te

Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, na osnovu lana V stav 4.

Istorijski spomenik eljezni most princa Karla, optina Foa, proglaava se

Posted on Mart 13, 2017

Potresna VIDEO svjedoanstva o GENOCIDU u Foi 1992. 1995.

Drina krije tajnu

Posted on Mart 13, 2017

U saetku se navodi da je svjedokinja zajedno sa tridesetak bosanskih

Svjedokinja je tokom iskaza rekla da je sa njom u zatoenitvu u Karamanovoj

Upitana ta je bila svrha seksualnog i drugog zlostavljanja foanskih ena i

(iskaz sa suenja ratnom zloincu Ratku Mladiu)

Posted on Mart 13, 2017

Nedavno sam u zagrebakom sjemenitu na alati prisustvovao predstavljanju

Vie stotina ljudi i uglednika pratilo je zanimljivo izlaganje autora knjige,

Piem ovo uz asocijaciju koja mi se namee i koju ne mogu odagnati. Sluam,

Enes engi(4. IV. 1926. 17. VIII. 1994.)

Posted on Mart 13, 2017

Posted on Mart 13, 2017

U februaru 2008. godine, braa Vukovi su nepravosnanom presudom

Sedam mjeseci poslije, uvaavajui albu Odbrane, Apelaciono vijee je

U toku prvostepenog suenja, 9. januara 2008. godine, svjedokinja Odbrane

Nailo je petnaestak vojnika srpske vojske kraj moje kue. Otili su u

Vijee je saslualo i snimak svjedoenja Ranka Vukovia, koji je rekao da je

Sud Bosne i Hercegovine/Justice Report

BIRN , objavljeno: 19. April 2009.

Dok su moja supruga i kominica Paa kopale krompir u blizini kue,

Zahida Hukara je rekla i da je meu vojnicima u selu tog dana prepoznala

Ovih dana navrit e se etvrt stoljea od izdavanja sramnih i poniavajuih

Posted on Mart 9, 2017

Teko je, ali je vrlo vano govoriti o genocidu.

Preivjeli Dervi Bavi iz Foe, izjavljuje :

Posted on Mart 4, 2017

Sanjao sam noas kuu staru,

Sanjao sam hajat, basamake,

Sanjao sam ardak, kamariju,

Sanjao sam mutvak, paiz,

Sanjao sam ganjak,

Sanjao sam pendere,

I duvarove sam sanjao,