Sie sind auf Seite 1von 4

Period Pseudoparlamentarizma 1918 - 1921

Uoi potpisivanja akta o ujedinjenju drave Slovenaca, Hrvata i Srba i kraljevine Srbije 1.
decembra 1918. god. stvorena je kraljevina SHS. Neposredno po ujedinjenju, nova drava se
suoila sa nizom problema ekonomske, politike, socijalne i privredne prirode. U cijeloj
dravi je zavedeno privremeno dravno ureenje, koje se preteno oslanjalo na zateene
dravno - pravne institucije. Osnovna naela privremenog dravnog ureenja odreena su ve
prvodecembarskim aktom, ime je bilo predvieno da e vlast u novoj dravi do donoenja
ustava vriti kralj, odnosno regent Aleksandar, vlada i Privremeno narodno predstavnitvo.
Sve do 20. decembra 1918. god. kada je obrazovana prva vlada Kraljevine SHS, cjelokupnu je
vlast imao iskljuivo regent Aleksandar, koji se pri tome uveliko oslanjao na srpsku vojsku.
Ve na samom poetku svoje vlasti, ispoljile su se regentove diktatorske sklonosti i njegovo
neparlamentarno ponaanje. Naime, prilikom imenovanja prve vlade Kraljevine SHS, on je
pogazio meustranaki dogovor da se prva vlada povjeri Nikoli Paiu. Umjesto na poloaj
predsjednika vlade, regent je Paia poslao za delegata na mirovnu konferenciju u Parizu. Za
prvom predsjednika vlade imenovan je radikal Stojan Proti, a za podpredsjednika dr. Anton
Koroec. Dr. Ante Trumbi postavljen je za ministra vanjskih poslova, poloaj ministra
unutranjih poslova povjeren je Svetozaru Pribieviu, Ljubomir Davidovi postao je ministar
prosvjete, a Vitomir Kora ministar socijalne politike. U vladu su ula trojica ministara iz
BiH, i to po etniko - vjerskom kljuu: Hrvat Tugomir Alaupovi postao je ministar vjera,
Srbin dr. Uro Kljun ministar narodnog zdravlja, i Bonjak dr. Mehmed Spaho kome je
povjeren resor ministra uma i ruda.
Prilikom obrazovanja Privremenog narodnog predstavnitva, Aleksandar je opet ispoljio svoju
sklonost ka samodravlju. Prvodecembarskim aktom bilo je predvieno da e Privremeno
narodno predstavnitvo biti obrazovano sporazumom izmeu Narodnog vijea u Zagrebu i
predstavnika naroda Kraljevine Srbije. Umjesto toga, spisak poslanikih kandidata za ovo
predstavnitvo sastavio je po regentovom nalogu dr. Albert Kramer, ministar za Ustavotvornu
skuptinu (Konstituantu) i izjednaenje zakona. Prema njemu, u privremeno narodno
predstavnitvo iz Slavonije su ula 32 poslanika, iz Hrvatske sa Slavonijom, Meimurjom i
Rijekom 62, iz Istre 4, iz Dalmacije 12, iz Vojvodine 24, iz Srbije 84, iz Crne Gore 12 te iz
BiH 42. Prema tome, Privremeno narodno predstavnitvo, zadueno da pripremi izbore za
Ustavotvornu skuptinu, nije nastalo neposrednim izborima, koje je vlada unaprijed iskljuila,
pozivajui se na meunarodnu situaciju i unutranja socijalno - politika vrenja. Zasjedanja
tog predstavnitva bila su ispunjena otrim sukobima, najvie oko donoenja zakona za
Ustavotvornu skuptinu. Taj je zakon konano donijet 3. septembra 1920. god., nakon 18
mjeseci rada Privremenog narodnog predstavnitva.
Vlada Milenka Vesnia je izradila Nacrt zakona o izborima za Ustavotvornu skuptinu koji je
usvojen 2. septembra 1920. god. Prema njemu je pravo glasa imao svaki mukarac sa
navrenom 21 godinom, ali pravo glasa uskraeno je enama, nacionalnim manjinama kao i
oficirima, podoficirima i vojnicima. Izbori za Ustavotvornu skuptinu odrani su 28.
novembra 1920. god. Ukupan broj biraa iznosio je 2.480.623, a broj datih glasova 1.607.265
(na biralita je izalo 64,95% glasaa). U predizbornoj kampanji uestvovale su u cijeloj
kraljevini 22 politike stranke, to govori o velikoj stupnju politizacije ali i o stranakoj
rasparanosti. Birano je ukupno 419 poslanika. Demokratska stranka dobila je najvie glasova
- 319.448 i 92 mandata; Narodna radikalna stranka - 284.575 i 91 mandat; Komunistika
partija Jugoslavije (KPJ) - 198.736 i 58 mandata; Hrvatska republikanska seljaka stranka
(HRSS) Stjepana Radia - 230.590 i 50 mandata; Savez zemljoradnika - 151.603 i 39
mandata; Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO) - 110.895 i 24 mandata, Slovenska
puka stranka dr Antona Koroeca - 58.971 i 14 mandata; Demijet - 30.039 sa 8 mandata
itd. Od 22 stranke, koliko ih je izalo na izbore, 16 je dobilo mandate u Ustavotvornoj
skuptini, a izabran je jedan samostalni kandidat, dr. Ante Trumbi, bivi predsjednik
Jugoslovenskog odbora.
Srpske centralistike stranke su postigle dominantnu poziciju u parlamentu, ali ne i veinu.
One su nastojale da svoju poziciju osiguraju dugim odravanjem dravno - pravnog
provizorijuma, propisivanjem privremenog Poslovnika za Ustavotvornu skuptinu, kojim je
predvieno da poslanik ne moe vriti svoju dunost dok ne poloi zakletvu vjernosti kralju.
Protiv ovog poslovnika bili su mnoge stranke, meu kojima i HRSS Stjepana Radia, koji sa
svojih 50 zastupnika odbija poloiti zakletvu, ime je od 419 izabranih poslanika radu
skuptine pristupila 342 poslanika. Dalje, druga odredba poslovnika odnosila se na donoenje
ustava, naime, umjesto da se najvii pravni akt donese kvalifikovanom veinom i tako sprijei
majorizacija, poslovnik je predviao donoenje ustava prostom veinom.
Vei dio stranaka, osim vladajuih, u Ustavotvornoj skuptini zauzimali su opozicioni stav, te
su teili da ureenje drave bude zasnovano na nekoj konfederaciji, personalnoj uniji,
federaciji i sl. Meutim, ni opozicija po tom pitanju nije bila jedinstvena. Postojala je tzv.
dvije opozicije, krajnje desniarska koja je odbijala samu zajedniku jugoslovensku dravu
kao takvu, i autonomistika koja je u biti bila lojalna i koristila se u svojoj borbi iskljuivo
politikim sredstvima. Da bi to vie oslabili opoziciju i ostvarila svoj koncept dravnog
ureenja vlada je morala likvidirati klasni front. Nakon izbijanja Husinske bune, vlada je
decembra 1920. god. odmah donijela poznatu Obznanu kojom se do rjeenja ustava
zabranjuje svaka komunistika propaganda i aktivnost. Zatim donoenja zakona o zatiti
poretka u dravi u avgustu 1921. god. kojim je komunistikim poslanicima oduzet poslaniki
imunitet, poslije ega se KPJ morala povui u ilegalu i tako djelovati sve do rata 1941. god.
Nakon to je oslabila opoziciju, vlada se okrenula pronalaenju saveznika. Vlada je radila ma
pridobijanju stranaka, odnosno njihovih poslanika direktno i indirektno. Pregovori su voeni
sa Zemljoradnikom strankom, JMO, Slovenskom kmetskom strankom i Demijetom.
Sporazum izmeu vlade Nikole Paia i JMO postignut je nakon obostranih poputanja 15.
marta 1921. god, gdje se vlada obavezala da e ispuniti sve uslove koje je postavila JMO.
Obezbjedivi nadpolovinu veinu vladajua koalicija je, nakon niza problema i politikih
dogovora, uspjela izglasati novi ustav Kraljevine SHS 28. juna 1921. god. na Vidovdan, pa se
otuda ovaj ustav naziva Vidovdanski ustav. U glasanju za ustav uestvovalo je 258 narodnih
poslanika, od kojih su 223 glasali za ustav, 35 je bilo protiv, dok je 158 poslanika apstiniralo.
Za ustav je glasalo 91 poslanik Demokratske stranke, 91 poslanik Radikalne stranke, 23
poslanika JMO, 8 poslanika Demijeta, i 10 poslanika Slovenske kmetske stranke.
Vidovdanskim ustanom Kraljevina SHS je definisana kao ustavna, parlamentarna i nasljedna
monarhija. Ustavne odredbe su je takoer definirale kao unitarnu dravu jednog naroda
sastavljenog od tri plemena (Srbi, Hrvati i Slovenci), a kao slubeni jezik uvele srpsko -
hrvatsko - slovenaki. Dravna himna se sastojala iz tri strofe koje su oznaavale tradiciju tri
naroda: Boe pravde, Lijepa naa domovino i Naprej zastava slave. Ustavom je potvrena
ravnopravnost svih priznatih vjera i ravnopravnost oba pisma. Ustav je dao velike ovlasti
kralju kao poglavaru drave, koji je dijelio zakonodavnu vlast sa Narodnom skuptinom. Kralj
je sazivao Narodnu skuptinu na redovno ili vanredno zasjedanje,s pravom da je raspusti. On
je potvrivao i proglaavao zakone. Drava je bila podjeljena na 33 oblasti (od najvie
800.000 stanovnika), a one dalje na okruge, srezove i optine, koje su imale odreenu lokalnu
samoupravu.
U avgustu iste godine kada je izglasan Vidovdanski ustav, umire kralj Petar I Karaorevi, a
nasljeuje ga, sada i slubeno kao kralj Aleksandar I Karaorevi. Donoenjem ustava
problemi u dravi nisu rijeeni. Naime, s obzirom da je ustav bio izuzetno centralistiki
nastrojen, te je svu vlast davao dinastiji Karaorevia, omoguio je da se kralj ponaa krajnje
bezobzirno prema politiarima i da po svojoj volji svaki as mijenja vlade. Pa tako u periodu
od 1921 do 1929 dolo je do 23 promjene vlade, a od svih tih, samo su dva zahtjeva dola od
Narodne skuptine, a ostala 21 promjenu inicirao je sam kralj. Izbori u novoj kraljevini
odravali su se svake dvije godine (1923., 1925., i 1927.), a glavna konkurencija dominantnoj
Narodnoj radikalnoj stranci bio je Radiev HRSS. Radi se 1923. god. ujedinio sa
Slovenskom ljudskom strankom Antona Koroeca i JMO Mehmeda Spahe kako bi sklopio
parlamentarnu koaliciju koja bi mogla da se suprostaviti Paievim radikalima.
Kako bi razbio koaliciju, Pai alje delegata na pregovore s trojicom stranakih elnika.
Nakon to je obeao privilegije za njih i njihove stranake kolege, Radi, Koroec i Spaho
daju povjerenje Paiu, Meutim, Nikola Pai nije ispunio obeanja. Stjepan Radi tada
odlazi u Evropu gdje apelira kod stranih vlasti za pomo, a 1924. god. ukljuuje HSS u
Seljaku internacionalu. Po povratku u decembru 1924. god. biva zatvoren, a stranka
zabranjena zbog veza sa komunistima. Nakon toga, Pavle Radi je 27. marta 1925. god. pred
samim kraljem proitao proglas kojim HSS priznaje ustav i dravno ureenje, te ujedno
odustaje od republikanskog ureenja. Meutim od tada HSS zastupa politiku federalizma.
Stjepan Radi ubrzo nakon toga biva puten, te ulazi u vladu Nikole Paia u kojoj vri
funkciju ministra prosvjete.

Ubrzo Radi naputa koaliciju i vraa se u opoziciju. U meuvremenu, s kraljem se raziao


jedan od najvatrenijih pobornika dravnog centralizma, Svetozar Pribievi, voa Samostalne
demokratske stranke, koja je uglavnom okupljala Srbe iz Hrvatske. Radi je 1927. god.
sklopio sa Pribieviem politiki savez, poznat pod imenom Seljako - demokratska koalicija
(SDK). Nova koalicija predstavljala je ozbiljne probleme vladi u Beogradu, posebno jer vie
nisu mogli ostvarivati potrebnu veinu. Oslanjajui se na snaan uticaj u narodu, SDK je
stalno pojaavala pritisak na reim. Sve rasprave u skuptini voene su u veoma zapaljivoj
atmosferi, to je rezultiralo raznim prijetnjama.

Sve je to stvaralo odreenu psiholoku pozadinu za ubistvo, do kojega je i dolo 20. juna
1928. god. Tog dana Punia Rai, radikalni zastupnik i lan organizacije Bela Ruka, ubio je u
Narodnoj skuptini, usred otrih napada opozicije na vladu zbog korupcije, poslanike Pavla
Radia i uru Basarieka, a ranio Stjepana Radia, Ivana Pernara i Ivana Granu. Stjepan
Radi je od zadobijenih rana izdahnuo 8. avgusta 1928. god., njega je na poloaju voe HSS
naslijedio Vlatko Maek.

Odmah poslije ovog zloina kralj je raspustio vladu Velje Vukovia i povjerio mandat Antonu
Koroecu, koji je 27. jula 1928. god. sastavio novu vladu od predstavnika svoje SLS, zatim
Radikalne i Demokratske stranke i JMO. Ali ta je vlada imala samo prijelazni karakter, kako
bi kralj Aleksandar pripremio teren za uvoenje svoje diktature, koju je proglasio 6. januara
1929. god.