348.97(497.6) "18" ahinpai H.

Izvorni nauni rad

Haso Popara
Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo

TRAGOM POPISA OSTAVINE JEDNE

PAINICE IZ 1727. GODINE

Saetak

U ovome radu autor, na osnovu popisa i podjele ostavine iza umrle Hatida-
hanume, kerke ahin-pae Glasinanina, i drugih neobjavljenih dokumenata iz 17.
i poetka 18. stoljea, rasvjetljava rodbinsko-tazbinske veze nekoliko krupnih histo-
rijskih linosti iz Bosne, koje su u doba osmanske vlasti zauzimale visoke vojne i
dravnike poloaje, te korigira pojedine krive navode u naoj historijskoj literaturi,
ne samo o njihovom porijeklu nego i imenima. U radu se nepobitno dokazuje da njen
prvi mu Sejfullah-paa, hercegovaki sandakbeg i bosanski beglerbeg, nije bio
porijeklom ni iz Maglaja ni iz Tenja, nego s Glasinca, niti je njegovo ime bilo Sefer-
paa. Hatida-hanuma je sestra Hajdar-bega ahinpaia, temivarskog defterdara,
majka Abdullah-pae, skopskog sandakbega, i punica Ferhad-bega Ferhatpaia,
banjalukog kapetana i ehaje njenog prvog mua Sejfullah-pae. Poslije Sejfullah-
paine smrti Hatida-hanuma preudala se za Ahmed-agu, sina Hasan-bae, iz sela
ekrekija1 kod Visokog, koji se poslije njene smrti pojavljuje kao njen nasljednik.

Kljune rijei: Hatida-hanuma, ahin-paa, Sejfullah-paa, Hajdar-beg,

ahinpai, Abdullah-paa, Glasinac, Visoko, Crna Rijeka, Sarajevo.

Uvod
Sudski dokumenti o popisu i podjeli ostavine iza umrlih lica (muhallefat
defterleri) iz doba osmanske vlasti u naim krajevima, predstavljaju vaan
izvor za izuavanje socio-ekonomskog i kulturnog ivota ostavitelja i nji-
hovih porodica. Pored podataka o ostaviteljima, kao to su: imena, imena
njihovih oeva, nasljednika i mjesta stanovanja, oni redovno sadre i detaljan
popis cjelokupne imovine u gotovu novcu i uloenom kapitalu, kao i proci-
jenjenu vrijednost zemljinih posjeda, kua, duana, trgovake robe, sitne i

1 Selo je dobilo ime po vakifu hadi Mustafi, sinu Ishakovom, poznatijem kao
Muslihuddin ekreki. U dokumentima iz osmanskog perioda selo se navodi pod
imenom ekreki. U doba austrougarske vlasti i obiju Jugoslavija selo se zvalo ekrii.
Poslije posljednjeg rata (1992-1995) selu je promijenjeno ime u ekrekije.

ANALI GHB 2014; 43 (35)

 Tragom popisa ostavine jedne painice iz 1727. godine
krupne stoke, prihoda sa zemlje, namjetaja, odjee, posua, nakita, oruja,
knjiga itd. Ostavinski defteri pojedinih posjednika, krupnih trgovaca, alima,
hadija i drugih uglednih linosti (ajana) s detaljnim popisima zemljinih
posjeda, trgovake robe, pokustva i knjiga podjednako su interesantni,
kako za historiare, tako i za etnografe i istraivae nae kulturne batine.
Oni pruaju prvorazrednu grau za izuavanje razvoja iflukih odnosa, 2
trgovine s prekomorskim zemljama3 i veza Bosne i Hercegovine s kulturnim
i obrazovnim centrima u drugim krajevima Osmanskog carstva. Osim toga,
pojedini ostavinski defteri mogu pomoi u izuavanju porijekla porodica,
razrjeavanju komplikovanih rodbinsko-tazbinskih veza i ispravljanju krivih
navoda u biografijama, ak i krupnih historijskih linosti kao to su begler-
bezi, sandakbezi, defterdari, ehaje, mutesellimi i kapetani tvrava. Takav
sluaj je s popisom i podjelom ostavine iza umrle Hatida-hanume, kerke
ahin-bega Glasinanina.
Iz popisa Hatidine ostavine - koju je Sarajevski erijatski sud, 29. evva-
la 1139. (19. juna 1727.) godine, popisao, procijenio i dvije treine podijelio
izmeu njenih nasljednika, a jednu treinu uruio izvriocu njene oporuke
(vasi muhtaru) - vidi se da je ona bila iteljka sela ekrekija, koje je u ono
doba pripadalo erefuddinovoj mahali u kasabi Visoko u kadiluku Sarajevo
i da je, boravei kao musafirka, umrla u Kuuk Katibovoj mahali (Nadmli-
ni) u Sarajevu. Kao jedini njeni zakonski nasljednici navedeni su: njen mu
Ahmed-aga, sin Hasan-bae iz ekrekija, njene punodobne unuke Muradha-
na, Izethana i Melikhana4 od umrlog joj sina Abdullah-pae, sina Sejfullah-
pae, i njena punokrvna sestra Umihana.5
Iz injenice da je podjela Hatidine ostavine izvrena putem suda i da je
na ime sudskih trokova plaen pozamaan iznos od 17.549 aki6 vidi se da je
postojao spor izmeu njenih nasljednika s jedne, i izmeu nasljednika i izvr-

2 Na osnovu ostavinskih deftera iz sidila erijatskog suda u Sarajevu koji se uvaju u

Gazi Husrev-begovoj biblioteci dr Yuzo Nagata iz Tokija u dalekom Japanu napisao je
studiju pod naslovom Materials of the Bosnian Notables, u kojoj je objavio popise
ostavine 26 uglednih linosti iz Sarajeva i okoline iz 18. i 19. stoljea. Knjiga je
objavljena u izdanju Instituta za studije jezika i kultura Azije i Afrike (v. Yuzo Nagata,
Materials of the Bosni- an Notables, Institute for the Study of Languages and Cultures of
Asia and Africa, Printed by Hakuei Printing Co., Ltd. Tokyo, 1979).
3 Nedim Filipovi, Nekoliko dokumenata o trgovini za vrijeme turske vladavine u naim
zemljama, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom
vladavinom, II, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1951, str. 59-61.
4 Na kraju popisa njeno ime se navodi kao Devlethana.
5 Popis ostavine nalazi se u sidilu br. 4, str. 2-5 i Trh-i Enver, IV, str. 46-50 u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci.
6 Prometna cijena jednog inika (80 oka ili 102,64 kg) penice tada je bila 305, ovce 120,
krave 600, bika 800, tovarnog konja 1.350, a bivola 1.500 aki.
ioca njene oporuke, s druge strane. Po svoj prilici, Hatida je jo za ivota
jednu treinu svoga imetka oporuila u dobrotvorne svrhe i za izvrioca svoje
oporuke (vasi muhtara) odredila nekog Ibrahim-bau, sina Mustafina. Budu-
i da su njeni nasljednici ovu oporuku poslije njene smrti pokuali osporiti,
Ibrahim-baa je traio da se podjela izvri putem suda. Na osnovu
predoenog hudeta o oporuci, sud je dvije treine Hatidine ostavine u
vrijednosti od
231.985 aki podijelio izmeu nasljednika, a jednu treinu u vrijednosti od
115.992. ake dao na upravljanje Ibrahim-bai.
Analizom biografskih podataka ostaviteljke, njenog oca, prvog joj mua
i nasljednika, pouzdano se moe utvrditi da svi oni vode porijeklo s Glasin-
ca. Budui da su neki od njih zauzimali visoke vojne i dravnike poloaje
u Osmanskom carstvu i da se o njihovom porijeklu i imenima esto navode
pogreni podaci, u nastavku ovoga rada prvo emo dati krai opis mjesta nji-
hova porijekla, zatim biografske podatke, hronolokim redom poloaje koje
su zauzimali i, na kraju, integralni popis Hatidine ostavine na osmansko-tur-
skom i u prijevodu na bosanskom jeziku.

Glasinac
Glasinac je visoravan na planini Romaniji s prostranim Glasinakim
poljem duine oko 7 km na nadmorskoj visini preko 800 m. Nekadanja
kasaba Glasinac utemeljena je na osnovu fermana sultana Murata III (vl.
1574-1595) od 24. abana 997. (9. jula 1589.) godine na prijedlog inspektora
carskih mukata, sarajevskog kadije Hasan-age. Dvadesetak dana kasnije,
sultanovim fermanom od 18. ramazana 997. (31. jula 1589.) godine, izdatom
na osnovu predstavke kadije elebi Pazara (Rogatice), u kasabi Glasinac
ustanovljen je petak kao pazarni dan.
Da bi privukao to vei broj stanovnika u ovo mjesto, lokalni dobrotvor
Hadi Ibrahim-aga je u njemu podigao damiju, karavan-saraj, duane i
mekteb i osnovao vakuf od 100.000 aki. Ovome vakufu kasnije je priklju-
en i vakuf njegove supruge Aie-hatun, takoer od 100.000 aki, tako da je
glavnica ovoga objedinjenog vakufa iznosila 200.000 aki. Iz prihoda ovoga
vakufa podmirivane su plae hatiba, imama, vaiza, duzhana, dvojice muje-
zina, halife u mektebu (muallima), muarrifa, devrihana, kajjima, mutevelije,
dabije, vratara karavan-saraja te pokrivali trokovi nabavke ulja, svijea i
voska za rasvjetu damije i karavan-saraja. Oko ove damije formirana je
mahala Hadi Ibrahim-agine damije. U njoj su prema popisu iz 1604. godine
bile 62 muslimanske kue, u kojima je, pored imama, hatiba i dvojice muje-
zina, ivjelo jo 59 oenjenih i 7 neoenjenih muslimana. Te godine polovi-
nu stanovnitva ove mahale inili su vojnici; 27 spahija, 1 zaim i 1 dundi.
Kasaba Glasinac osnovana je radi osiguranja nesmetanog kretanja putnika i
prometa robe. Njeni stanovnici bili su zadueni da, zajedno sa stanovnicima
kasabe Praa, uvaju prijelaz preko brda zvanog Doljan u kadiluku elebi
Pazar. Zanimljivo je napomenuti da je dobrotvor Hadi Ibrahim-aga odredio
da se vlasniku zemlje od strane vakufa, umjesto bada, pristojbe na povre i
pristojbe na konice, daje godinje 125 aki, sve dok stanovnici ove kasabe
budu uvali spomenuti klanac.7
Kada je 1660. godine, na svome putu prema Sarajevu, Evlija elebi pro-
ao kroz Glasinac, opisao ga je kao napredno muslimansko selo sa etrdeset
do pedeset kua.8 Iz ovoga se moe zakljuiti da je Glasinac u meuvremenu
stagnirao i izgubio status kasabe. S ovoga putovanja elebi je ostavio drago-
cjene podatke i o oblinjem ahin-painom odaku:9 Ovo je tako veliki odak
(hndn) okruen alejama, hrastovima i vrtovima da je u stanju ukonaiti po
hiljadu konjanika. Da tu odsjedne pet stotina konjanika, njihovim su konjima
osigurani pokrivai i torbe, a njima tendere. Svakom bi se gostu dalo to
eli. Tako bi bili ugoeni i nahranjeni. To je veliki odak okien sa
sedamdeset do osamdeset raznovrsnih malih soba i odjeljenja u prizemlju i
na spratu, te udobnim kupatilom (hammm), a ukraen vrtovima i baama.
Ovaj odak poznaju svi putnici kopna i mora.10
Krajem 17. i poetkom 18. stoljea stanovnitvo Glasinca bilo je deset-
kovano epidemijama kuge i rastjerano napadima kotorskih i crnogorskih haj-
duka, koji su palili i arili po okolnim selima, ubijali mukarce, porobljavali
ene, pljakali imovinu, odvodili stoku i po putevima, planinskim prevojima
i klancima presretali trgovce.11 Zbog svoga stratekog poloaja, blizine Sara-
jevu, slabe naseljenosti i smanjene mogunosti da neko od neprijateljski
nastrojenog stanovnitva oda vojne podatke neprijatelju, Glasinac je poet-
kom 18. stoljea sluio kao poligon za okupljanje vojnih jedinica prilikom

7 Vidi opirnije: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, /dalje: Opirni popis
iz 1604./ sv. III, obradila: Amina Kupusovi, Bonjaki institut Zrich - Odjel Sarajevo i
Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 92-94; Adem Handi, O formiranju
nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku, Prilozi za orijentalnu filologiju, XXV,
Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1975, str. 138-140; Amina Kupusovi, Rogatica
i njena okolina u 16. stoljeu, magistarski rad u rukopisu (odbranjen na Odsjeku za
historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu), Sarajevo, 2006, str. 111-113.
8 Evlija elebi, Putopis, /dalje: E. elebi, Putopis..., / Sarajevo Publishing, Sarajevo,
1996, str. 101. Prijevod i obrada H. abanovi.
9 ahin-pain odak danas je pusto mjesto Donji Odak kod sela Koutica u opini
Sokolac.
10 E. elebi, Putopis..., str. 100.
11 Iz jednog hudeta Sarajevskog erijatskog suda iz tree dekade mjeseca zu-l-kade 1106.
(3. - 12. juli 1695.) godine vidi se da su hajduci iz Kotora poharali selo Mrkovie, novi
han u Ljubogoti, selo Jasenik, Ibrahim-begov odak, selo Lasicu u dematu Butmir i
vie drugih mjesta. (v. Muhamed Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, IV, str. 192-194).
veih vojnih pohoda.12
Zbog odmetnitva crnogorskih brana i njihovih stalnih pljaki po dru-
movima, bosanski namjesnik Numan-paa uprili dobio je naredbu da izvri
vojni pohod na Crnu Goru i uspostavi red. On je to uinio u jesen 1714.
godine, kada je osmanska vojska, bez veih gubitaka, za svega pet dana skr-
ila otpor Crnogoraca i 17. oktobra zauzela Cetinje. Vraajui se s dijelom
vojske preko Gacka u Sarajevo, Numan-paa je sa sobom poveo preko 2.000
zarobljenih crnogorskih stanovnika i, po savjetu svojih najbliih, naselio ih
na Glasinac sa irom okolinom,13 to je, ve, u prvoj polovini 19. stoljea,
dovelo do velike promjene u demografskoj strukturi stanovnitva.14 Bila su
to bratstva: Cuca, Bjelica, eklia, Pjeivaca, Bjelopavlia, Banjana, Niki-
ana, Drobnjaka i dr. Crnogorski brani masovnije su se doseljavali u ovaj
dio Bosne jo u dva navrata, 1866. i 1878. godine. Od tih doseljenika potje-
e skoro sve dananje pravoslavno stanovnitvo na Romaniji i iroj okolini
(Pale, Sokolac, Praa i Trnovo).15

ahin-beg
Hatidin otac ahin-beg, poznat i pod imenima: ahin-aga, ahin-paa
i ahin16 Hasan-paa rodom je s Glasinca. Kao dijete otiao je u Istanbul i
uvjeban za janjiara.17 Nakon kolovanja stupio je u svitu Murteza-pae.18
Godine 1634. postao je kapidijskim ehajom. U aprilu iste godine, kao
poslanik Visoke Porte u Poljskoj, isposlovao je oslobaanje od sedmogodi-

12 Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira /dalje: E. Pelidija,

Bosanski ejalet...,/, Veselin Maslea, Sarajevo, 1989, str. 98.
13 Ibid., str. 85.
14 Veinu od 23 iftluka u rukama muslimana demata Glasinac 1835. godine, obraivali
su nemuslimani (v. Dr. Avdo Sueska, Popis ifluka u Rogatikom kadiluku iz 1835.
godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV/1964-65, Orijentalni institut u
Sarajevu, Sarajevo, 1969, str. 246-249).
15 Enver Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1998, str. 40.
16 On, najvjerovatnije, potjee iz porodice Sokolovi. Na to upuuje i njegovo ime ahin,
koje u prijevodu znai soko. Ova porodica dala je vie znaajnih linosti u Osmanskom
carstvu, od kojih je najpoznatiji veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi. Postojalo je vie
ogranaka ove porodice, ali nije mogue sasvim tano utvrditi njihove meusobne srod-
nike odnose. Nastanjivali su predio izmeu Glasinca i Polimlja.
17 Hrv. encikl., Leksikografski zavod Miroslav Krlea, http://www.enciklopedija.hr/
Natuknica.aspx?ID=59294 (dostupno 12. 10. 2014.)
18 Murteza-paa Novoeherlija bio je amidi velikog vezira Ibrahim-pae Novoeherlije.
Na desetke godina begovao je i paovao po Bosni i Ugarskoj (v. Dr. Safvet beg Baagi,
Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, /dalje: Baagi, Znameniti
Hrvati...,/ Izvanredno izdanje Matice Hrvatske za godinu 1931, Zagreb MCMXXXI, str.
52.
njeg zatoenitva tatarskog princa Islam-Giraja i javio da Poljska, zauzeta
ratom s Rusijom, svesrdno trai mir s Visokom Portom.19 U oktobru iste
godine Murteza-paa ga je poslao u Istanbul da dobije sultanovu dozvolu za
zakljuenje mira s Poljskom.20 Godine 1636. postao je vrhovnim zapovjed-
nikom janjiara (janjiarski aga), a godinu dana kasnije (1637) imenovan je
beglerbegom Halepa i Tripolisa.21 Slijedee godine istakao se u vojnom
poho- du sultana Murata IV (vl. 1623 -1640) na Bagdad. Krajem novembra
1638. godine sa svojim zemljakom, silahdarom Mustafa-paom s dvanaest
hiljada vojnika preao je Tigris i poharao ehirban, a u decembru s arapskim
emirom Eburiom protjerao Perzijance iz Dijale.22 Neposredno nakon
osvajanja Bag- dada sultan je za namjesnika u Bosni postavio ahin-pau. On
je stigao na Glasinac u mjesecu saferu 1049. (3. juna - 2. jula 1639.) godine,
gdje su mu zemljaci pripremili gostoprimstvo. Nekoliko mjeseci ranije, dok
je jo trajala proslava osvajanja Bagdada, u Sarajevo je stigao njegov
zamjenik (mutese- lim), koji je od Mehmed-pae Vue preuzeo upravljanje
Bosnom.23
Prvi poznati ferman upuen ahin-pai, kao bosanskom beglerbegu,
datiran je u drugoj dekadi mjeseca evvala 1048. (15. - 24. februara 1639.)
godine, a odnosi se na zatvaranje skela: Split, ibenik, Zadar i drugih novo-
otvorenih skela od Bosne do Valone, Soluna i Janjine te prekid prometa svih

19 Na osnovu ahin-paina izvjetaja sultan je prekinuo pohod na Poljsku i iz Jedrena se

vratio u Istanbul. Glavnina vojske pod komandom Murteza-pae tada je bila ve stigla do
Ruuka (danas Rase u Bugarskoj). Poslije zakljuenja mirovnog ugovora s Poljskom u
mjesecu dumade-l-ula 1045. (13. oktobar - 11. novembar 1635.) godine vojsci (u kojoj
je bilo i 20.000 Bonjaka) dozvoljeno je da se vrati kui (v. Muvekkit, Povijest Bosne, 1,
str. 291-300).
20 Joseph von Hammer, Historija turskog (osmanskog) carstva, II, /dalje: Hammer,
Historija...,/ Zagreb, 1979, str. 289-290.
21 Za vrijeme ahin-paine uprave na podruju dananjeg Libana sueljavale su se dvije
mone lokalne dinastije: Druza Manija ( )i Kurda Al Sf () . Poglavice ovih
porodica nominalno su priznavale osmansku vlast, dok su u unutranjim poslovima vla-
dale samostalno, prenosile svoja lenska dobra na potomke i utjerivale poreze i dadbine.
Ispovijedajui islam pred Osmanlijama, a druzizam pred svojim narodom, poglavica
Manija Fahruddin II je gajio simpatije prema kranskim misionarima, uglavnom fran-
cuskim katolicima, koji su u Bejrutu, Sidonu, Tripolisu, Halepu, Damasku, pa ak i po
libanskim selima, uspostavljali svoje centre. U dosluhu s Ferdinandom Mediijem, veli-
kim vojvodom od Toskane, on je radio na osamostaljenju i raskidu svih veza s Visokom
Portom, to je dovelo do sukoba s Osmanlijama. Rezultat toga sukoba bilo je njegovo
privoenje i pogubljenje 1635. godine u Istanbulu. (v. Filip Hiti, Istorija Arapa, drugo
izdanje, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973, str. 514-515). S drugom porodicom (Al
Sf), koja je nastanjivala podruje izmeu rijeka Kelb i Ibrahim (sjeverno od Bejruta) i
vladala Tripolisom, obraunao se ahin-paa (v. Hikmat arf, Tr Tarbulus
al-m
min aqdam azmnih il hih al-ayym, Bayrt, 1998, str. 103).
22 J. Hammer, Historija..., str. 305-306.
23 Muvekkit, Povijest Bosne, 1, str. 318.
vrsta robe s Venecijom.24 Jo dok se odmarao na Glasincu na putu za Saraje-
vo, ahin-paa je saznao da su tridesetak haramija, pod vostvom zloglasnih
razbojnika Abdurahman-vojvode i Zuke-haramije iz kasabe Kladanj, tih dana
napali jednu karavanu od 400 sarajevskih trgovaca koji su se vraali s ljet-
nog vaara na Radani u nahiji Prozor, ubili devetnaest trgovaca muslimana i
jednog kranina, a njihov novac i robu opljakali. im je uo za ovaj sluaj,
ahin-paa je poslao vojsku u potjeru za haramijama i spaavanje razbjeglih
trgovaca u okolini Prusca. Otuda se ahin-paa vratio 12. rebiu-l-evvela
1049. (11. jula 1639.) godine, sa svojim pukom (alajom) uao u Sarajevo i
pod Gori- com razapeo svoj veliki ator. Sutradan je otiao na duma-namaz,
a u subotu je sazvao divan i pogubio bosanskog defterdara Mahmud-
efendiju.25 Nakon toga, ahin-paa se posvetio sreivanju nesigurnih
politikih i gospodarskih prilika u Bosni i suzbijanju hajduije. U
Dravnom arhivu u Dubrovniku uva se osam fermana naslovljenih na
njegovo ime. U est fermana (februar
- septembar 1639) oslovljen je bosanskim beglerbegom, a u dva (juni 1641)
hercegovakim sandakbegom.26
Dok je bio na poloaju hercegovakog sandakbega (1641), njegovi voj-
nici opljakali su Konavle. Dubrovani su se alili Visokoj Porti, pa je zbog
toga, ubrzo, uklonjen s toga poloaja i izdat ferman kojim se hercegovakim
sandakbezima i drugim slubenicima zabranjuje da na putu za Novi (danas
Herceg Novi) prolaze kroz Konavle.27 Najvjerovatnije je u ovom periodu

24 Vesna Miovi, Dubrovaka Republika u spisima osmanskih sultana Dravnog arhiva u

Dubrovniku, /dalje: V. Miovi, Dubrovaka Republika...,/, Dubrovnik, 2005, str.
236.
25 Mahmud-efendija, porijeklom iz Zenikog kadiluka, bio je jedan od najveih krvopija
osmanskih finansija. Razloga za njegovo kanjavanje bilo je mnogo (Vidi opirnije:
Muvekkit, Povijest Bosne, 1, str. 393-323; J. Hammer, Historija..., II, str. 313-315 i
Vladislav Skari, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske
okupacije, Sarajevo 1937, str. 86-90).
26 V. Miovi, Dubrovaka Republika..., str. 263-265 i 270.
27 Godine 1419. Dubrovani su kupili dio Konavala od Sandala Hrania. Hrani je na
dubrovakom podruju posjedovao zemljite i kuu u Gradu, za koje su mu Dubrovani
plaali zakupninu. Nakon njegove smrti pravo na zakupninu naslijedio je Stjepan
Vuki, zatim Vukiev sin Ahmed-paa Hercegovi, pa Hercegovievi nasljednici do
gaenja obitelji oko 1588. godine. Godinu kasnije, bosanski defterdar zatraio je od
sultana Murata III dozvolu za prodaju na javnoj drabi Hercegovievog naslijea,
vinograda u Konavlima i kue u Gradu, pozivajui se na zakon po kojemu je imovina
osmanskih podanika, umrlih bez nasljednika, prelazila u vlasnitvo osmanske drave (v.
V. Miovi, Dubrovaka Republika..., str. 66-68.).
O tome kako su Dubrovani - potkupljivanjem svjedoka i mitom u Istanbulu - uspjeli
dobiti Konavle, a kasnije mijenjati, ak i visoke carske zapovijedi o osnivanju zasebnog
sandaka, te ispoljavati smjene hercegovakih namjesnika i fermane o zabrani njihovog
prolaska kroz to podruje, vidjeti opirnije u nastavku gore navedenog rada Vesne
Miovi (str. 68-72).
podigao odak na Glasincu, iji je gore navedeni opis, dvadesetak godina
kasnije, ostavio Evlija elebi. Poslije svrgavanja s poloaja hercegovakog
sandakbega postavljen je za namjesnika u Kanii, ali je i s toga poloaja bio
svrgnut 1644. godine. ahin-paa je umro od kuge u Istanbulu u septembru
1647. godine.28
Prema narodnoj junakoj pjesmi Gazi Husrev-beg vodi svatove u Stanbol29
ahin-paa bio je oenjen sestrom nekoga bega Ljubovia iz Nevesinjskog
polja. Iz braka s njom imao je sina Hajdar-bega ahinpaia, koji je bio oe-
njen iz Istanbula.30

Hajdar-beg ahinpai
Hajdar-beg, sin ahin-pae s Glasinca, poznati je junak koji se istakao u
Bici kod Knina 21. marta 1654. godine. Tada je bosanski namjesnik Fadil-
paa Maglajac sa svojom vojskom priskoio u pomo opkoljenim borcima u
tvravi Knin, razbio mletaku opsadu i posjekao vie od 2.500 neprijateljskih
vojnika. Budui da je nosio titulu zaima, pouzdano se moe tvrditi da je
uivao zeamet koji je, kao muki potomak, naslijedio iza svoga umrlog oca
ahin-pae.31 Tada je morao imati najmanje dvadeset godina. Kasnije je bio
defterdar u Temivaru.32 Drugih pouzdanih podataka o Hajdar-begu ahinpa-
iu nismo mogli pronai.33 Mogue je da je on otac Rustem-pae ahinpa-
ia, koji je u Bici pod Ozijom 1737. godine dopao ruskog suanjstva. Preko
njega vode porijeklo ahin-paini potomci (ahinpaii), koji i danas ive u
vie mjesta u Bosni i Hercegovini.

28 J. Hammer, Historija..., II, str. 351.

29 Vidi: Narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine, sabrao Kosta Hrmann 1888-
1889, priredila enana Buturovi, Svjetlost, Sarajevo, 1976, str. 3-24.
30 To to se u pjesmi pojavljuje vie kronolokih i topografskih skokova (Gazi Husrev-beg,
erzelez Alija, Idris-Arapin) koji se kose s historijskim injenicama, ne umanjuje njenu
vrijednost. To je slaba strana veine junakih pjesama i njihovih pjevaa. Ovi kronoloki
i topografski skokovi ne smiju se ispravljati, jer u tom sluaju pjesma vie ne bi bila
narodna.
31 Najvjerovatnije je rije o selima Biosko kod Sarajeva, Crnoj Rijeci kod Olova i selu
ekrekije kod Visokog, a moda i drugdje. To se moe zakljuiti po tome to su
njegove sestre Hatida i Umihana u tim selima uivale iftluke.
32 Muvekkit, Povijest Bosne, 1, str. 351; Baagi, Znameniti Hrvati..., str. 22.
33 Moda je on identian s Hajdar-paom Bonjakom, koji se istakao u ratovima za vrijeme
austrijskih upada u Bosnu krajem 17. stoljea i koji je 1108/1696. godine bio paa
Paneva (v. Mehmed Sreyya, Sicill-i Osmani II, Istanbul, 1311/1893, str. 261). Ovome
ide u prilog injenica da su se i Temivar i Panevo nalazili na istom pograninom dijelu
Osmanskog carstva (serhadu).
 Sejfullah-paa Glasinanin
Prvi mu Hatida-hanume, kerke ahin-paine, bio je Sejfullah-paa
Glasinanin. Iako je punih petnaest godina paovao po Bosni i Hercegovini i
dva puta bio namjesnik (beglerbeg) Bosanskog ejaleta, o njegovom porijeklu
i pravom imenu u naoj historijskoj literaturi vlada prava konfuzija.34 Od
njega su napravljene dvije linosti; jedna koja se zove Sefer Maglajac i druga
koja se zove Sejfullah Tenjak. U ovome radu mi emo pokuati dokazati da
je rije o jednoj te istoj linosti, ije je pravo ime Sejfullah i koja po porijeklu
nije ni iz Maglaja ni iz Tenja, nego s Glasinca. U najstarijem i najpouz-
danijem popisu bosanskih beglerbega to ga je sainio Abdullah Drnilija
stoji: Glasinanin Sejfullah-paa, godina 1114/1703. (
).35 Osim toga, u svakom od tridesetak dokumenata (fermana, arzova,
mahzara, bujuruldija i ilama) stoji ime Sejfullah, a ne Sefer. I konano, na
njegovom slubenom peatu, ovalnog oblika, stoji ime Sejfullah.36

34 Vidi: Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (1463-1850),

Sarajevo, 1900, str. 90 i Znameniti Hrvati..., str. 67; Vladislav Skari, Sarajevo i
njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije, Sarajevo, 1937,
str. 115; Muvekkit, Povijest Bosne, 1, str. 445 i 351; Fra Bono Beni, Ljetopis sutjekog
samostana, IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1979, str. 101-102; Hamdija Kapidi,
Jedna bujurultija bosanskog vezira Sefer-pae, Gajret, Sarajevo, 1935, str. 93; Enes
Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira 1699-1718, Veselin
Maslea, Sarajevo, 1989, str. 44, 56-57, 60, 111, 129, 250 i 289-290; Duanka Bojani
Luka, O banjalukoj sedadi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XI-XII,
Sarajevo, 1985, str. 269; Adin Ljuca, Maglaj na tragovima prolosti, Prag, 1999, str.
138; Vedad Bievi, Bosanski namjesnici osmanskog doba (1463.-1878.), Sarajevo,
2006, str. 221-222, 226, 461 i 471; Vesna Miovi, Presudna uloga bosanskog
namjesnika Sejfullah-pae u dubrovakoj borbi za smanjenje haraa u:
Dubrovaka Republika u spisima namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog
sandaka, Dravni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, 2008, str. 51-56.
35 Abdullah Drnilija - koji je od 1695. (a moda i od 1693.) godine obavljao slubu pisara
(katiba) u Sarajevskom erijatskom sudu, zatim muderrisa Malko-efendijine medrese
u Sarajevu, a poslije okonanja beko-turskog rata i zakljuivanja mirovnog ugovora
u Sremskim Karlovcima 26. januara 1699. godine, predstavnika sarajevskog munle u
delegaciji osmanske drave koja je uestvovala u mjeovitoj tursko-austrijskoj i tursko-
mletakoj komisiji za utvrivanje granice, najveim dijelom oko Bosne i Hercegovine -
sigurno je lino poznavao Sejfullah-pau, tako da o njegovom imenu i porijeklu ne moe
biti nikakve sumnje. Osim toga, Abdullah Drnilija je svojom rukom potpisao nekoliko
sudskih dokumenata u kojima se navodi Sejfullah-paino ime.
36 Na Sejfullah-painom peatu, izraenom 1114/1702-1703. godine, stoji natpis rasporeen
u tri polja. U gornjem polju pie ( ) A moj uspjeh zavisi samo od Allaha,
u donjem polju ( ) U Njega se uzdam i Njemu se obraam, a u srednjem
polju ( ) Neka se Sejfullahova elja (murad) ispuni! Tekst u gornjem i
donjem polju, koji je Sejfullah-paa uzeo za moto na svome peatu, predstavlja zavretak
88. ajeta iz sure Hd. To su, zapravo, uajb, a. s., rijei upuene svome narodu: Jedino
elim da uinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se
 Iz injenice da je bio oenjen kerkom ahin-pae moe se zakljuiti da
i Sejfullah-paa potjee iz neke ugledne porodice s Glasinca. Kao paa, prvi
put se spominje 1106/1694. godine na poloaju namjesnika Hercegovakog
sandaka.37 Na istom poloaju bio je i 1108/1697. godine. Poetkom te godi-
ne carskim fermanom bilo je nareeno bosanskom beglerbegu Mehmed-pai
Kori da sa svojom neposrednom pratnjom i bosanskom vojskom krene
prema rijeci Prut radi uea u ratu koji e se voditi pod Beogradom,38 a
Sejfullah-pai zapovijeeno: Fermanom si ti zaduen da budno prati na
situaciju u tim krajevima i da dri red kao to je propisano. O svemu o emu
treba da obavjetava beglerbega, slae mu neprekidno izvjetaje. Posebno
ti se nareuje da dobro uva pogranine krajeve.39
Iz jednog nedatiranog i nepotpisanog izvjetaja o dogaanjima u Sara-
jevu za vrijeme provale Eugena Savojskog vidi se da je Sejfullah-paa tada
ve bio smijenjen s poloaja namjesnika Hercegovakog sandaka.40 Tri

uzdam i Njemu se obraam. (

). Puni smisao poruke razumije se tek iz nastavka kuranskog teksta: Neka vas
neslaganje sa mnom nipoto ne dovede do toga da vas zadesi ono to je zadesilo Nuhov
narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas ivio
(Hd, 89).
37 Vidi: Safvet beg Baagi-Redepai (Mirza Safvet), Kratka uputa u prolost Bosne i
Hercegovine (od 1463. -1850. g.). Vlastita naknada, Sarajevo, 1900, str. 184.
38 Iz fermana naslovljenog na bosanskog beglerbega Mehmed-pau Koru vidi se da je kao
datum poetka rata bio odreen 22. muharrem 1109. (11. augusta 1697.) godine (v.
Turski dokumenti 5, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, str. 311). Mehmed-paa nije
otiao na ovaj pohod jer je u ljeto te godine bio zauzet odbranom tvrave Biha koju su s
vojskom od dvadeset hiljada vojnika, 26 baljemez topova, kalanbura te ahi topova
napadali princ Eugen Savojski i hrvatski general Karlovca. Kada je uo za poraz
osmanske vojske kod Sente od 9. septembra 1697. godine, od tuge se razbolio i petnaesti
dan umro.
39 Turski dokumenti 5, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, /dalje: TD 5, u GHb/ str. 311.
(Preveo Abdulah Polimac).
40 U izvetaju stoji: U utorak uvee, 6. rebiu-l-ahira 1109. (22. oktobra 1697.) godine,
kada je stigla vijest iz Visokog da e njemaka vojska udariti na grad Sarajevo, vezir
Daltaban- paa, koji je bio odreen sa jo estoricom aua u tvravu Poitelj, je
otkazao poslunost i bez odobrenja otuda pobjegao i zajedno sa smijenjenim Sejfullah-
paom iz Hercegovine doao u Sarajevo. Za vrijeme najeeg napada, on je bio u
Sarajevu, ali kad je poelo sve goriti, njega je uzela velika panika i nije ni stupio u
borbu. U takvoj situaciji, na pita- nje miralaja Bosne, Hasan-bega, zato je pobjegao (iz
Poitelja) i kad je ve pobjegao zato nije stupio u borbu s neprijateljem nego je pao u
paniku, on je otvoreno molio od naroda mahzar o ovoj situaciji da se navede: da je
Nijemac, saznavi da je Mehmed-paa umro, navalio na memleket koji nije imao svog
upravljaa i eto sada uspjelo mu je da ga zauzme i razrui. Mi smo svi sa porodicama,
ali moda nam nema vie spasa, jer su pred nama arnautski pobunjenici, a i drugi
nevjernici e nas presresti... Ovaj carski vezir je bio meu nama. Meutim, on je gledao
samo da sa neto svojih pristalica izbjegne prema Beogradu. Tom prilikom mu je predat
mahzar kojim se obavjetavaju naa braa muslimani i Visoka Porta o naem poloaju.
On je naao svoga ovjeka koji je otiao u Istanbul s mahzarom, ali se je tada proirila
vijest da se je neprijatelj povukao (v. Turski
mjeseca nakon katastrofalnog poara u Sarajevu, Sejfullah-paa, kao bivi
miri-miran Hercegovine, zajedno s jo est istaknutih linosti,41 potpisao je
mahzar upuen Visokoj Porti, u kojemu se navodi da je Mustafa-paa (Dal-
taban) doao u Sarajevo na molbu cjelokupne ehalije i da je u pripremanju
otpora neprijatelju uinio sve to je mogao.42 Poslije Mehmed-paine smrti,
kratko vrijeme, od mjeseca rebiu-l-evvela 1109. (17. septembar - 16. oktobar
1697.) pa do zime, na poloaju beglerbega Bosanskog ejaleta bio je njegov
ehaja Sari Ahmed-paa.43 Njegov nasljednik Daltaban Mustafa-paa, na
osnovu carskog fermana, za muhafiza Teanja postavio je biveg mutesarrifa
Hercegovakog sandaka Sejfullah-pau. Njemu je za trokove popravke i
obezbjeenja tvrave iz prihoda bosanske dizje bilo dodijeljeno 2.500 gro-
a.44 Otuda je Sejfullah-paa poslao arzuhal preko svoga ovjeka u Istanbul i
zamolio da mu se dozvoli da stanuje u svojoj kui izvan mjesta slubovanja.
Iz fermana naslovljenog na njegovo ime vidi se da mu je to bilo dozvoljeno.45
Iste godine (1109/1698) Sejfullah-paa dobio je ferman u kojem se kae: Ti
si bio zaduen da vri obezbjeenje tvrave Teanj, ali sada je rasporeen u
spomenutu tvravu Isa-beg. Kao dobar poznavalac prilika na granicama, ti
si stavljen na raspolaganje veziru Mustafa-pai, bosanskom valiji da te on po
potrebi rasporedi u carsku slubu. im stigne ovaj emri erif, ti e se staviti
pod komandu gore spomenutog vezira da te on odredi gdje e biti u carskoj
slubi.46
U mjesecu dumade-l-ula 1114. (23. septembar - 22. oktobar 1702.) godi-
ne na poloaj velikog vezira doao je Daltaban Mustafa-paa. Po svoj prilici,
na njegov prijedlog za beglerbega Bosanskog ejaleta u mjesecu redebu
1114. (21. novembar - 20. decembar 1702.) godine postavljen je Sejfullah-
paa.47
Na taj nain htio se oduiti za dobro koje mu je Sejfullah-paa, kao san-
dakbeg Hercegovakog sandaka, uinio dok je bio zatoen u tvravi Poi-

dokumenti 2, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci /dalje: TD 2, u GHb/, str. 270-271, (Pre-

veo Abdulah Polimac).
41 Osim Sejfullah-pae, ovaj mahzar su potpisali: Hadi Husein Muzaferija (muderris);
Mehmed eherija, bivi kadija Bosna Broda; Ahmed, bivi kadija; Mehmed, muftija
grada Sarajeva; Seid Mustafa, privremeni kadija Banje Luke i Mehmed, (tadanji)
defterdar Bosne.
42 TD 2, u GHb, str. 271-272.
43 Spomenuti je bio rodom iz sela Osijek kod Sarajeva (v. Muvekkit, Povijest Bosne, 1, str.
425-426.).
44 TD 5, u GHb, str. 329-334.
45 Ibid., str. 319-320.
46 Ibid, str. 336.
47 Tim povodom sarajevski pjesnik Mehmed Reid mu je spjevao jednu pjesmu od devet
stihova (v. Muhamed Enveri Kadi, Tri-i Enver, V, str. 56 ).
telj.48 Prvi zadatak koji je Sejfullah-paa dobio bio je da sa svojim timar-def-
terdarom pomogne Mehmedu, kapidibai Visoke Porte, koji je bio zaduen
da izvri pregled svih gedika po tvravama u Bosanskom ejaletu i provjeri
koji su mustahfizi na svome mjestu, a koji nisu, te da o tome saini odvojene
deftere i dostavi ih Porti.49 Drugim fermanom Sejfullah-pai, sarajevskom i
drugim kadijama je bilo nareeno da biveg bosanskog vezira Halil-pau,
koji je odreen za namjesnika Kandije - ukoliko se jo uvijek nalazi u Bosni
- zadre, jer su se mnogi itelji Bosne alili da im je protuzakonito, neosno-
vano i prekomjerno uzimao novac. 50 Dva mjeseca po dolasku Sejfullah-pae
za bosanskog beglerbega, saznalo se da je veliki vezir Daltaban Mustafa-paa
pogubljen, pa su ulema, dobri ljudi i sirotinja Sarajeva (oito na Sejfullah-
painu molbu) novom velikom veziru Rami Mehmed-pai uputili mahzar koji
glasi: Sadanji bosanski valija, njegova visost Sejfullah-paa, doao je u
nave- deni grad koncem mjeseca abana ove godine, sa zadatkom da privede
kraju novozakljueni mirovni ugovor, da sredi pitanje granica koje su ostale
nerije- ene, da isprazni i dovri utvrenje Novog i da za sva pitanja oko
definitivnog ureenja granica, odredi ljude i poalje na lice mjesta. I sve
ostalo to je bio duan da obavlja od carskih poslova, on je najbolje obavio,
a posebno je to to je s njegovim postupcima zadovoljna i raja i narod.
Ukratko, to je sigu- ran, poboan i pravedan ovjek i u svakom pogledu
siguran. Otkako je on tu, ehalija mirno spava i uiva u miru i spokojstvu.
Stoga se mahzarom predlae da gore spomenuti ostane kao valija u Bosni.51
Izgleda da je Sejfullah-paa, odmah po dolasku na mjesto beglerbega, poeo
uvoditi nezakonite namete na raju kao to su taksa na zehiru i kudumiju,
zbog ega se ona alila Visokoj Porti. Ve u mjesecu evvalu 1114. (18.
februar - 18. mart 1703.) godine dobio je ferman kojim mu se nareuje da
sve to je od raje nezakonito uzeo vrati, i prijeti: Ako ponovo doe tuba
da si u bilo emu napravio prestup, bie

48 Daltaban Mustafa-paa je porijeklom iz Manastira (danas Bitol) u Makedoniji. Dok je s

vojskom, kao namjesnik Dijarbekra, bio u Sofiji na putu za Beograd (u julu 1697), sul-
tanu su izloene brojne pritube na njegovu samovolju, bacanje u tamnicu nevinih ljudi,
javne prodaje i ucjenjivanja. Budui da je njegova krivnja dokazana, sultan ga je osudio
na smrt. Na zalaganje ejhu-l-islama Sejjid Fejzullah-efendije, sultan mu je potedio
ivot, s tim to mu je oduzet sav imetak i bio prognan u tvravu Poitelj, odakle mu je
Sejfullah-paa omoguio bijeg u Sarajevo. Kasnije ga je sultan pomilovao i postavio za
beglerbega Bosanskog ejaleta. Na preporuku ejhu-l-islama Fejzullah-efendije, Daltaban
Mustafa-paa dospio je do poloaja velikog vezira. Ubrzo je doao u sukob sa ejhu-l-
islamom i zbog pokuaja njegova trovanja sultan ga je osudio na smrt i dao pogubiti 10.
ramazana 1114. (28. februara 1703.) godine (v. J. Hammer, Historija..., III, str. 91-92;
Trkiye Diyanet Vakf Islam Ansiklopedisi, Cilt 8, str. 433-434).
49 TD 7, u GHb, str. 50-51.
50 Ibid., str. 52-53.
51 TD 2, u GHb, str. 234.
kanjen.52 Po svoj prilici, u nezakonitim radnjama su uestvovali i Sejfullah-
pain zet, Ferhad-paa Ferhatpai, kapetan Banje Luke i Sejfullah-paina
ena Hatida (Ferhad-paina punica), jer mu se u jednom fermanu nareuje:
Ferhad-pain sin, kapetan Banje Luke i njegova punica treba da krenu u
Istanbul, pa e gore navedeni miri miran dati odreen broj ljudi i ovlastiti
jednog kapetana da ih dovede u Istanbul. Tako sam ja blagoizvolio naredi-
ti.53 Budui da to nije blagovremeno uinio, dobio je drugi ferman u kojem
stoji: Tebi je ranije poslan emri erif da odredi jednog kapetana i nekoliko
ljudi koji e dopratiti (dovesti) ranijeg banjalukog kapetana Ferhad-paina
sina,54 ali tome nije udovoljeno i pored ponovne naredbe. Mogue je da si ti
to zanemario. Nareujem ti da odmah toga kapetana kao zatvorenika
okovanog poalje u Istanbul.55 Poetkom iste godine smijenjen je arpadija
Klikog sandaka Ali-paa56 i na njegovo mjesto postavljen bivi
sandakbeg Her- cegovakog sandaka Mustafa-paa. Iako je carskim
fermanom bosanskom beglerbegu Sejfullah-pai bilo nareeno da Ali-pau
poalje u Istanbul, on to nije blagovremeno uinio.57 Budui da su se i Ali-
paini sinovi sa svojom druinom mijeali u vilajetske poslove, inili nered i
udarali na obraz svijetu, Sejfullah-pai i kadiji Akhisara bilo je nareeno da
ih prvo opomenu, a ako se i nakon upozorenja ne smire, da njihove podatke
dostave Porti.58 U slijedeem fermanu naslovljenom na Sejfullah-pau kae
se: Tebi je nareeno da dopre-

52 TD 7, u GHb, str. 53-54.

53 Ibid., str. 54-55.
54 Ferhad-paa Ferhatpai, potomak Ferhad-pae Sokolovia bio je oenjen Zejneb-
hanumom, Sejfullah-painom i Hatida-hanuminom kerkom. Iz braka s njom imao je
dvije kerke: Hatidu i Fatimu. Iz popisa njegove ostavine od 5. maja 1715. godine moe
se zakljuiti da je porodicu ostavio u velikim dugovima i da se s njim ugasila ova grana
potomaka Ferhad-pae Sokolovia, prvog bosanskog beglerbega (v. Duanka Bojani
Luka, O banjalukoj sedadi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XI-XII,
Sarajevo, 1985, str. 268-269).
55 TD 7, u GHb, str. 58.
56 Tokom 1702. godine Ali-paa je na osnovu carskog fermana bio zaduen da popravi 15
vojnih utvrenja i hanova na rijeci Cetini. Prema proraunu, trokovi su iznosili 476.055
uruk aki. Za isplatu radne snage bilo je odreeno 5.000 groa iz prihoda carine sa skele
Bosanskog ejaleta iz 1701. godine (v. E. Pelidija, Bosanski ejalet..., str. 110).
57 Iz jednog mahzara koji su 23. zu-l-kade 1114. (10. maj 1703.) godine ispred uleme,
dobrih ljudi, svih pripadnika deftera i divana, zaima i timarlija Visokoj Porti uputili
muderris Abdullah Drnilija i Mustafa-beg, novi mutesarrif Klikog sandaka, vidi se da
je traeno njegovo pomilovanje. Na kraju navedenog mahzara stoji: Sada je ostario, a do
sada je on uinio velikih zasluga dinu i devletu, pa je zbog toga zasluio svestranu milost
padiaha. U tom smislu se dostavlja Porti mahzar, a ona e dalje odluiti. Na margini
stoji biljeka u kojoj se kae da je Ali-paa umro u Jedrenama u drugoj dekadi mjeseca
ramazana 1123. (23. oktobar - 2. novembar 1711.) godine (v. TD 2, u GHb, str. 241-
 242).
58 Ibid., str. 55-57.
mi biveg mutesarrifa Klikog sandaka Ali-pau u Istanbul, ali ti to nisi do
sada uinio. Ulijenio si se. Za to e odgovarati i snositi posljedice. Sada su
se opet nekoliko ljudi, itelja kadiluka Akhisar, alili na Ali-pau i njegove
sinove Visokoj Porti. Nareuje ti se da otpremi Porti kako spomenutog Ali-
pau tako i njegove sinove, po mubairu, carskom kapidibai koji je za to
odreen kao mubair. Uz pratnju navedenog mubaira i potrebnog broja
ljudi koji e s njim poi, odmah e poslati Ali-pau i njegove sinove.
Ubudue se dobro uvaj da se ne bi razlijenio i odlagao izvrenje naredaba.
Sve to ti se naredi mora odmah sa najveom panjom odmah izvriti.59
Za vrijeme Sejfullah-paine uprave Bosnom tokom 1703. godine bilo
je mnogo ekscesa u pograninim krajevima i prema Mletakoj Republici i
prema Austriji. Na granici prema Mletakoj Republici, problemi su se ogle-
dali u prelasku mletake raje na osmansku teritoriju, nasilnom napasanju
stoke, kosidbi livada, obraivanju zemlje, unitavanju i odvoenju usjeva i
hajduiji.60 S druge strane, austrijska vojska otezala je s povlaenjem i preda-
jom tvrave Bosanski Novi, koja je, prema Karlovakom mirovnom ugovoru,
pripala Osmanskom carstvu.61 Poetkom 1703. godine oko ove tvrave dolo
je do ozbiljnijeg zaotravanja odnosa s Austrijom. O tome je sultan obavje-
ten preko austrijskog predstavnika, deset dana prije nego to je od bosan-
skog beglerbega stigao slubeni izvjetaj, pa je Sejfullah-pai poslan ferman
u kojem, izmeu ostalog, stoji: Zar o svemu tome to se je zbilo nije bio
duan da izvjesti Portu valija tog pograninog vilajeta i da pita ta treba da
poduzme u tom sluaju? Valija pograninog vilajeta kao to je Bosna duan
je odmah izvjestiti Portu o svakom najmanjem dogaaju. Meutim, gore
navedeni valija to nije uinio niti je ita na tome do sada uradio, a morao je
to uiniti prije svih ostalih.62
Jedna originalna bujuruldija Sejfullah-pae od 26. evvala 1114. (15.
marta 1703.) godine uva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.63
U njoj Sejfullah-paa nareuje zamjeniku kapetana u Novom da preuzme i
uva tvravu Novi i otoke u rijeci Uni, koji su po mirovnom ugovoru pripali
Osmanskom carstvu.
Ovdje treba spomenuti jo jedan vaan posao koji je Sejfullah-paa tokom
1703. godine obavio u korist Dubrovake Republike i svoju linu korist, a na
tetu carske blagajne. Kada su Austrijanci 1686. godine od Osmanlija
preoteli

59 Ibid., str. 61-62.

60 Vidi opirnije: E. Pelidija, Bosanski ejalet..., str. 60.
61 Ibid., str. 114.
62 TD 7, u GHb, str. 62-63.
63 Vidi: Azra Gado-Kasumovi, Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i doku-
menti koje je izdavao, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XXXIII, Sarajevo,
2012, str. 40.
Budim, Dubrovani su, oekujui njihove daljnje pobjede, u tajnosti poeli
plaati tribut austrijskom caru, a pod izgovorom propasti trgovine i pada
prihoda u ratnim okolnostima, Osmanskom carstvu prestali plaati godi-
nju dizju od 12.500 dukata. Porta je 1695. godine konano popustila pred
dubrovakim uvjeravanjima i na ime osam zaostalih haraa naplatila samo
19.000 ungara, te oprostila sve budue harae do zavretka Morejskog rata.64
Meutim, i nakon potpisivanja mirovnog sporazuma s Venecijom,65 Dubrov-
ani su nastavili tvrditi da ne mogu platiti hara i da e se morati sa svojim
porodicama iseliti i zauvijek napustiti svoju dravu, koje e se onda doepati
osmanski neprijatelji. Ovakve rijei, izreene na Porti, djelovale su nevjero-
vatno snano. Ako su i sumnjali u njihovu istinitost, ministri Porte nisu
smjeli ni najmanje riskirati, pa su se oslanjali na miljenje bosanskog
beglerbega i njegovu procjenu situacije, na osnovu kojih bi se donosila
konana odluka i izdavao ferman. Znajui za to, Dubrovani su preko svoga
izaslanika u Bosni (Vladislava Bue) udovoljavali svim moguim eljama
beglerbega, njegove porodice, ehaje, defterdara, sarajevskog munle,
muselima i drugih linosti od utjecaja. Pogodna prilika da rijee pitanje
haraa ukazala se Dubrovanima krajem 1702. godine, kada je, poslije
neobino tvrdokornog Halil-pae, na poloaj bosanskog beglerbega doao
Sejfullah-paa, kojeg nije trebalo dugo nagovarati da po njihovoj elji
sredinom 1703. godine napie izvjetaj Porti.66

64 V. Miovi, Dubrovaka Republika..., str. 52.

65 Visoka porta je mirovni sporazum s Austrijom, Venecijom i Poljskom sklopila 26.
januara 1699. godine u Sremskim Karlovcima (v. opirnije: Eref Kovaevi, Granice
Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog
mira, Sarajevo, 1973, str. 63).
66 Na njegovu molbu i uz dar dubrovakog poklisara od 60 cekina, muderris Malko-efen-
dijine medrese u Sarajevu, Abdullah Drnilija je jo ranije 29. evvala 1114. (18. marta
1703.) godine u ime sarajevske uleme, ejhova, dobrih ljudi i trgovaca poslao mahzar u
Istanbul u kojem stoji:
Jo ranije, za vrijeme bosanskog muhafiza Halil-pae sa kapidibaom Visoke Porte,
njegovom visosti Mustafa-agom je doao dubrovaki poslanik (poklisar) Vla Bua, koji
je i sada kod bosanskog valije Sejfullah-pae. Gore spomenuti paa je, na osnovu ferma-
na ranije odreenu dizju, nastojao naplatiti, ali je navedeni poslanik izjavio: Minulih
godina je bila velika sua, a i druge razne nevolje. Za vrijeme rata Franci, hajduci i
pobunjenici su na kraj pljakali. esto puta su nam palili nekretnine, sela i ifluke.
Pored tih teta, mi smo uvijek bili odani i vjerni prema padiahu. Naa raja, plemii i
potomci plemia su veinom pali u ropstvo. Mnoge su navedeni odmetnici na prevaru
pobili, gdje su ih zatekli, a sve to smo imali su opljakali. Za vrijeme rata, mnogo dana
i vremena su nae luke bile zatvorene sa sve etiri strane. Hvala Bogu, otkako se je rat
zavrio i zakljuio mir, ove dvije godine su nae skele otvorene, ali jo i sada nema pri-
hoda. Ono naih trgovaca to je bilo u islamskim krajevima do sada su propali sa svojim
kapitalom. Svi smo mi sada zapali u nevolje i siromatvo. Zbog toga nismo u stanju ni
plate da isplaujemo za obezbjeenje tvrave. Zbog toga to smo jako iscrpljeni sada
nismo u stanju da platimo dizju koju smo prije trebali da platimo... O naem jadnom
Na osnovu njegova izvjetaja, ubrzo je doao ferman o smanjenju haraa.
Uz ovaj ferman Sejfullah-paa je 25. rebiu-l-evvela 1115. (8. augusta 1703.)
godine izdao i bujuruldiju u kojoj je posebno naglasio vanost svoje uloge.67
Odmah potom Sejfullah-paa je dobio obeanih 3.000 reala (oko 1.200 ceki-
na), a njegov ehaja68 500. Kapidibaa, koji je donio ferman o smanjenju
haraa, dobio je 400 ungara i 700 dubrovakih dukata te vr i posudu za
umivanje.69 Osim gore spomenute, u Dravnom arhivu u Dubrovniku uvaju
se jo etiri bujuruldije Sejfullah-pae iz 1703. godine.70 Dvije su izdate 9.
rebiu-l-ahira 1115. (22. augusta 1703.), a dvije dan kasnije 10. rebiu-l-ahira
1115. (23. augusta 1703.) godine.
Pored gore navedenih zloupotreba vlasti, Sejfullah-paa je sa svojim isto-
miljenicima tokom 1703. godine od brojnih pojedinaca pa i itavih grupa,
nezakonito uzimao vee sume novca na ime raznih poreza. Na njegove neza-
konite postupke alilo se stanovnitvo banjalukog, pljevaljskog, blagajskog,
stolakog i ljubinjskog kadiluka. I stanovnitvo Sarajeva upuivalo je Porti
brojne albe na Sejfullah-pau.71
Bosanskog beglerbega iz 1703. godine pod imenom Sefer-paa prvi je
spomenuo fra Bono Beni u Ljetopisu sutjekog samostana 72 i time unio
zabunu koja oko njegovoga imena traje gotovo tri stoljea. Naalost, iako je
ovo ista Benieva insinuacija koja s istinom nema nikakve veze, na Sejfu-
llah-painom turbetu u Crnoj Rijeci kod Olova i danas stoji natpis: Sefer-
paa Alikadi.73 Ovu neloginost primijetili su i prireivai Ljetopisa iz
1979.

stanju je i Visoka Porta obavjetena preko vjerodostojnih muslimana koji su blie naim
krajevima. I oni su nekoliko puta molili Portu da se smiluje na nas.
Stanje Dubrovana je zaista onako kako je naprijed izloeno, o emu je Porta ve
obavje- tena preko onih muslimana koji su im blizu, a i onih koji su podalje, o emu su
podnijeli ilam Visokoj Porti. Svi su izvijestili da njihov poloaj, kako u tvravi
(Dubrovnik) tako i u okolini nije takav kakav je bio prije rata, nego je znatno tei. To je
svakom poznato da su oni sada jako oslabili i da im treba pruiti pomo i milost. Ovaj se
arz dostavlja Porti da ona dalje pritee u pomo, o emu e ona izdati dalje nareenje.
Napisano 29. evvala
1114. (18. marta 1703.) godine. Tako je obavjeten preko pouzdanih ljudi Bogu ponizni
siromah Abdullah, muderris. (v. TD 2, u GHb, str. 235-237).
67 Ovim fermanom Dubrovanima je smanjen godinji hara od 12.500 dukata za dvije
treine, tako da su svake tree godine bili duni donijeti jedan cijeli hara, umjesto da
jednom godinje donose treinu (v. V. Miovi, Dubrovaka Republika..., str. 54.)
68 Sejfullah-pain ehaja je bio njegov zet Ferhad-paa Ferhatpai.
69 V. Miovi, Dubrovaka Republika..., str. 56.
70 Ibid., str. 137-138.
71 E. Pelidija, Bosanski ejalet..., str. 56.
72 Fra Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, Veselin Maslea, Sarajevo, 1979, str.
101.
73 Vidi: http://tvzaboravljenimaglajdokumentarniprogram.wordpress.com/namjesnici/sefe r-
pasa-maglajlija-alikadic/ (dostupno: 23. 10. 2014.).
godine, pa su - u pokuaju da na nju ukau u biljeci 23 na strani 101 - unijeli
dodatnu zabunu konstatacijom: Sefer-paa ne nalazi se u popisu paa koji su
upravljali Bosnom u to vrijeme; vjerovatno je on bio podreeni paa, paa
samo toga podruja.
U nedostatku drugih dokaza zato je fra Bono Beni u Ljetopisu
sutjekog samostana Sejfullah-pau nazvao Sefer-paom, treba krenuti od
pretpostavke da to nije uradio on lino nego da je takvo njegovo ime uo od
svojih starijih. Beni nije mogao zapamtiti Sejfullah-pau iz 1703. godine iz
jednostavnog razloga to se tada nije bio ni rodio.74 Sejfullah-paa pod
imenom Sefer-paa u Ljetopisu spominje se u kontekstu stradanja samostana
i crkve u Olovu u poaru koji je 1703. godine, navodno po njegovom
nagovoru, podmetnuo Ciganin po imenu Kotoman. Nema sumnje da je
bosanskim katolicima teko palo stradanje samostana i crkve u Olovu, ali i
muslimanima paljenje 104 sarajevske damije, samo nekoliko godina ranije
za vrijeme provale Eugena Savojskog.75 U to vrijeme, katolicima je bilo teko
ak i izgovoriti ime Sejfu- llah, koje u prijevodu doslovno znai Allahova
sablja. Zato su ga izmeu sebe zvali Sefer-paa. ak je i dubrovaki
dragoman u prijevodu jedne bujuruldije od 4. abana 1121. (9. oktobra 1709.)
godine ime Sejfullah-paa napisao kao Sefer-paa.76
Muslimani po tradiciji imena daju, izmeu ostalog, i po arapskom nazivu
mjeseca u kojemu je dijete roeno: Muharem (po mjesecu muharremu) Safer/
Sefer (po mjesecu saferu), Redep (po mjesecu redebu), aban (po mjesecu
abanu), Ramadan/Ramiz (po mjesecu ramazanu), eval (po mjesecu evva-
lu) i Zulkaid (po mjesecu zu-l-kade). Po svoj prilici, ime bosanskog beglerbe-
ga Sejfullah-pae nije preimenovano u Sefer-paa po tome to je roen u mje-
secu saferu nego zato to je bio pohlepan i sklon uzimanju mita, a pogotovu
u dukatima. Ranije smo vidjeli da su mu Dubrovani samo za jedan izvjetaj
Porti, sainjen po njihovoj mjeri isplatili 1.200 cekina, a njegovom ehaji
(zetu) 500 cekina. U dananjem argonu takvo znaenje nosi pridjevak uti.77

74 Beni se rodio u atiima, selu sutjeke upe, koje lei 2-3 km uzvodno od Kaknja na
desnoj strani Bosne. Rodio se, vjerojatno, 1708. godine (Citat iz Uvoda u Ljetopis sutje-
kog samostana, str. 9).
75 Ova dva nemila dogaaja iz najcrnjih dana historije Bosne i Hercegovine ostala su
duboko urezana u sjeanju bosanskih muslimama i katolika sve do danas. Naalost, svaki
put kad bi dolo do naruavanja meusobnih odnosa, jedan palikua i jedan nezasiti
pohlepnik slavljeni su kao heroji.
76 Hamdija Kapidi, Jedna bujurultija bosanskog vezira Sefer-pae, Gajret, Sarajevo,
1935, str. 93.
77 I u arapskom jeziku rije moe se itati i kao safar
(mjesec safer) i kao s ufr ili sifr

(zlato, mjed, bronza). (v. Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, III izdanje, El-Kalem,
Sarajevo, 1977, str. 803).
 Sejfullah-paa je 1706-1707. godine bio na poloaju namjesnika Her-
cegovakog sandaka. Iz brojnih pritubi se vidi da je i na ovome poloaju
zloupotrebljavao vlast. U proljee 1706. godine dubrovaki poklisari alili
su se Sirke Osman-pai, namjesniku Bosanskog ejaleta, na pandure koji na
Zubakoj visoravni i drugim prolazima zlostavljaju trgovce, naplaujui im
bad i na kneza Kuzmana iz Zubaca da uzima desetinu na podruju koje je u
vlasnitvu dubrovake vlastele, da im brani da obrauju svoju zemlju i da od
osmanskih podanika koji tuda prolaze uzima mnogo novca za bad. Na
molbu poklisara, Sirke Osman-paa je 18. safera 1118. (1. juni 1706.) godine
izdao bujuruldiju Sejfullah-pai, namjesniku Hercegovakog sandaka i
strogo mu naredio da to sprijei.78 Dubrovaki poklisari su se, takoer, alili
na Sejfu- llah-pau da je na prolazima postavio svoje ljude koji trgovcima
dva puta naplaiju carinu na robu koju nose na dubrovaku skelu i da onima
koji otuda nose sol na svaki tovar naplauju po deset dinara, te tako izazivaju
propast dubrovake skele. Drugom bujuruldijom od 18. safera 1118. (1. juni
1706.) godine Sirke Osman-paa mu je to strogo zabranio.79
Tih godina carskim fermanom je bio zabranjen rad skela u Risnu i
Novom. Meutim, neki ljudi su nou na skele u Risnu i Novom dogonili
svoju stoku i itarice i tamo ih kriom prodavali, nanosei tako tetu
osmanskoj blagajni i dubrovakoj skeli. Bujuruldijom od 10. rebiu-l-evvela
1118. (22. juni 1706.) godine Sejfullah-paa je naredio svim kadijama
kadiluka Hercegovakog san- daka, kapetanima tvrava i palanki, vojnim
zapovjednicima i vojvodama da to sprijee, da sve puteve prema skelama u
Risnu i Novom zatvore, da svim trgovcima narede da idu iskljuivo na
dubrovaku skelu i da se nepokornima zaplijeni roba u korist dravne
blagajne.80
U jesen 1706. godine na adresu vezira Sirke Osman-pae, beglerbega
Bosanskog ejaleta81 stigao je ferman datiran treom dekadom mjeseca du-
made-l-ahira 1118. (29. septembar - 8. oktobar 1706.) godine u kojemu stoji:
Prema nedavno zakljuenom ugovoru o miru izmeu Visoke Porte i Mletake
Republike, nahije Zagorje, Kosovo i Petrovo polje u Klikom sandaku ostale
su u granicama Mleana, ali one izjelice koje su na teritoriji Mleana dolaze
svakog ljeta na panjake u Klikom sandaku oko Duvna, pa ak i do Gabele
i po cijelo ljeto ostaju sa svojim ovcama, opasu svu travu, pale kre, vade
katran, sijeku drvenu grau u umama koje su (po ugovoru) ostale s ovu
stranu granice i to sve odvlae u Mletke. Tvoja dunost kao valije je da to
sprijei, ali ti si to zanemario. Ovim ti se strogo nareuje da ubudue mle-

78 V. Miovi, Dubrovaka Republika..., str. 139.

79 Ibid., str. 139.
80 Ibid., str. 139-140.
81 U biljeci iznad teksta stoji napomena da je isto nareenje izdato i Sejfullah-pai,
mutesarrifu Hercegovakog sandaka.
takim izjelicama i ostalim pripadnicima nevjernika bezuvjetno zabrani da
prelaze na nau stranu.82
Iz jednog fermana iz 1118/1706. godine, koji je bio naslovljen na Sejfu-
llah-pau, vidi se da su crnogorski odmetnici iz Skadarskog sandaka nanosili
tetu susjednim kadilucima, presretali putnike, ubijali ljude, pljakali njihovu
imovinu i na druge naine ih zlostavljali. U fermanu, izmeu ostalog, stoji:
Porta je obavjetena da je jedan njihov knez, vrlo vien..., zamolio da ga
se pomiluje, obeavi svoju pokornost. Ovo hajduko mjesto je daleko od
Hercegovine, nalazi se u Skadarskom sandaku. Ako bi se moglo iskoristiti
toga kneza da privede itelje tih pet sela u pokornost na bilo koji nain, to bi
bilo vrlo vano, da se olakanjem nedaa i njihovim suzbijanjem, obezbjede
mjesta, narod i putnici toga kraja. (Iznad teksta stoji biljeka: Ovaj emri erif
nije upuen na odreeno mjesto, jer je po nalogu poniten).83
U ljeto 1707. godine dubrovaki poklisari podnijeli su bosanskom diva-
nu arzuhal i predoili ferman po kojemu niko ne smije ugroavati njihove
trgovce kad prolaze podrujem adresanta niti se mijeati u njihovu robu i
teglee ivotinje i naplaivati bad ili kakve druge namete. Budui da su
neki stanovnici navedenog podruja od 1116. (6. maj 1704. - 24. april 1705.)
godine zlostavljali dubrovake trgovce i naplaivali im carinu, bad, vam,
namet na vosak, mururiju, kantariju i druge pristojbe, fermanom je nareeno
da im se teta mora nadoknaditi i vratiti sve to im je od 1116. godine bilo
oduzeto. Na osnovu mahzara i predoenog fermana, vezir Sirke Osman-paa,
beglerbeg Bosanskog ejaleta, u mjesecu dumade-l-ahiru 1119. (30. august -
27. septembar 1707.) godine uputio je bujuruldiju Sejfullah-pai, namjesniku
Hercegovakog sandaka, i naredio mu da zakonskim putem utvrdi ta je sve
od 1116. godine dubrovakim trgovcima bespravno oduzeto i da im se to sve
vrati po agi Visoke Porte koji je donio ferman.84 Godine 1707. stanovnitvo
pljevaljskog kadiluka alilo se na ovog nasilnika to im ne samo ne vraa
nezakonito uzeti novac, nego da im je uzeo jo 580 groa.85
Nakon smrti Mustafa-pae Ferhatpaia, koncem 1120/1709. godine na
poloaj beglerbega Bosanskog ejaleta po drugi put je doao Sejfullah-paa.
Da je to bilo 1120, a ne 1121. godine, vidi se iz biljeke njegovog savreme-
nika i linog prijatelja Abdulaha Drnilije u kojoj stoji: Ponovo Glasinanin
Sejfullah-paa 1120. godine. Umro na poloaju bosanskog valije. Sahranjen
u Crnoj Rijeci (
) .86 Po svoj prilici, Sejfullah-paa je u Istanbulu imao nekog mo-

82 TD 7, u GHb, str. 89-90.

83 Ibid., str. 91-92.
84 V. Miovi, Dubrovaka Republika..., str. 140.
85 E. Pelidija, Bosanski ejalet..., str. 57.
86 Sarajevski sidil, OIS, str. 159.
nog zatitnika. Jedino je tako mogue objasniti da je, i pored mnogih ukora
i prijetnji od samog sultana, uspio ne samo dograbiti se poloaja beglerbega
Bosanskog ejaleta nego i nastaviti s istim postupcima, to se jasno vidi iz
sadraja fermana koji mu je stigao: Ve je do sada na vie strana emri erifi-
ma upozoreno da se ne smiju naplaivati niti traiti bilo kakve takse, kao to
su: devr, kaftan bah, zahire bah, niti bilo ta drugo putem sile naplaivati od
raje i naroda u mome carstvu nastanjenog po gradovima, nahijama i okolini
njihovoj. Meutim, tvoj mutesellim i zet u Banjoj Luci, Ferhad u sporazumu
sa nekim imamima, naplauje velike sume novca na ime takse zahire bah, od
raje iz radione topovskih unladi koji se nalaze u banjalukom kadiluku, pa
od raje u kadiluku Bekijje Kostajnice, pa od raje nahije Vrhovine u kadiluku
Jajce, pa si i ti isti, da bi posjetio svoga zeta i mutesellima Banje Luke,
krenuo tamo i vrio u tom kraju obilazak (devr). Ti si u samoj Banjoj Luci,
ali i u okolici i u nahijama neosnovano i prisilno naplaivao zehire bah,
konak ake, besplatno se hranio, uzimao jeam i zob i teko inio nasilje.
Na ovaj nain si ti odgovoran za bjeanje raje, obustavu rada u rudniku, a i
za usporavanje izgradnje banjaluke tvrave, kako smo obavijeteni.
Nakon ovoga strogo ti se zabranjuje da se ma gdje zadrava, nego da se
odmah vrati u svoje sjedite u Sarajevo.87 To isto e narediti i svome
mutesellimu, da se odmah vrati u Banju Luku i ne mie se iz nje. Ubudue se
zabranjuje i tebi i tvome zetu, mutesellimu, da idete u obilazak radi naplate
bilo kakvih taksi. Za svako odstupanje nakon ovoga upozorenja, snosit e ti
posljedice.88
Iz jednog pisma koje je s izvjetajem Visokoj Porti poslao banjaluki
kadija Mehmed eherija, vidi se da su na sud doli: neki Ahmed, koji je
emri- erifom bio postavljen za nazira i mubaira, sinovi umrlog Mustafa-
pae, kapetan Muhamed i Hasan i ostale age banjaluke tvrave i izvijestili
da su oni na osnovu emri-erifa, 12. rebiu-l-ahira 1121. (22. juni 1709.)
godine, bili poeli izgradnju kamenog bedema oko banjaluke tvrave, ali da
ih u tome ometaju: neki Omer-efendija iz Gornjeg ehera, ati (Kato-oglu)
Muhamed, Hisari Muhamed, Siradi Ibrahim, Hadi Husein i Jusuf hoda
(svi iz Banje Luke) i da, uz neiju podrku, 89 spreavaju narod koji je pozvan
iz okoline da im pomogne, te da se izgradnja ne moe zavriti sve dok se
gore navedeni ne protjeraju u drugi kraj. Na osnovu ovoga izvjetaja,
Sejfullah-paa je ubrzo dobio ferman kojim mu je strogo nareeno: im
dobije ovaj emri-erif, odmah e protjerati gore imenovane dok se ne
poprave.90

87 Iz ovoga se vidi da je Sejfullah-paina rezidencija 1709. godine bila u Sarajevu, a ne u

Travniku.
88 TD 7, u GHb, str. 114-115.
89 Po svoj prilici, iza ovih su stajali Sejfullah-paa i njegov zet Ferhad. Razlog za to treba
traiti u injenici to oni nisu bili direktno ukljueni u ovaj posao i to nisu mogli
 manipulisati velikim sredstvima koja su za to bila predviena.
90 TD 7, u GHb, str. 112-113.
 Kada se saznalo da je izvjetaj Porti poslao kadija Mehmed eherija, bio
je uhapen i lano optuen da je od raje kadiluka nezakonito uzimao i prisva-
jao novac. Optubu je iznio Sejfullah-pain zet Ferhad po nagovoru tadanjeg
bosanskog mutesellima Ahmeda. Kadija je bio zatvoren u bihakoj tvravi.
U njegovu zatitu stavilo se cjelokupno stanovnitvo banjalukog kadiluka,
pa je iz Carigrada stiglo nareenje da se kadija pusti na slobodu.91 Meutim,
Sejfullah-paa i njegov zet i dalje nisu mirovali, pa su, po njihovom
nagovoru, imami, hatibi, ejhovi i drugi ugledni Banjaluani poslali Visokoj
Porti pismo u kojem su zamolili da se pomiluju od kazne progona spomenuti
Omer-efen- dija i njegovi drugovi. Osim toga, Sejfullah-paa se potrudio da
rumelijski kazi asker u svome slubenom izvjetaju napie da je to podvala i
kleveta i predloi njihovo oslobaanje od kazne progona. Da se nijedan od
navedene esterice nije uplitao u poslove tvrave (po svoj prilici po nagovoru
Sejfu- llah-pae) izjavili su i rumelijske kadije: Alija, sin Sulejmanov,
Hasan, sin Sinanov i Mehmed, sin Ibrahimov, kao i: Ferhad-beg Ferhatpai,
bosanski ehaja; Osman, sin Derviov, kapetan tvrave Ostroac; Smail, sin
Mustafin; Mehmed, sin Mehmedov; Alija, sin Ishakov; Mustafa, sin
Huseinov; Ahmed, sin Mehmedov; Mustafa-hoda, sin Alijin; Ramadan, sin
Osmanov; Mehmed, sin Ahmedov i hadi Ahmed, sin Abdulfettahov.92 Iako
je od katastrofe Saraje- va u poaru iz 1697. godine bilo prolo punih
dvanaest godina, tvrava Hodi- djed na Vratniku jo uvijek nije bila
popravljena.93 Prema sudskom hudetu od 6. muharrema 1117. (30. aprila
1705.) godine, predraun trokova za njenu opravku i proirenje komisija na
elu s kapidi-baom Mehmed-efendijom procijenila je na 3.000 esedi groa.
Kako se, zbog nedostatka sredstava, s popravkom odugovlailo, stanovnici
Sarajeva su uporno molili da se tvrava Hodidjed, ne samo popravi nego i
proiri, tako da se u nju moe skloniti deset hiljada ljudi. Na osnovu mahzara,
koji su u ime ejhova, uleme, imama, hatiba i drugih stanovnika Sarajeva
potpisali: Ibrahim, bivi kadija Mostara, Ahmed, privremeni kadija Uica,
Mehmed, stalni kadija Viegrada, Ahmed, bivi kadija Timur Hisara,
Ahmed, bivi kadija Lofe i Mustafa, kadija Nevesinja sa Stocem,
sarajevski kadija Ahmed-efendija Lagiri poslao je Porti izvjetaj
15. abana 1121. (20. oktobra 1709.) godine. On je u izvjetaju naveo da je
tvrava Hodidjed tokom vremena jo vie propala i da je za njen opravak i
proirenje sada potrebno obezbijediti 4.000 esedi groa. Istog dana tvravu
Hodidjed obiao je i bosanski valija Sejfullah-paa, koji je o tome izvijestio
Portu, potvrujui da je tano ono to je navedeno u mahzaru Sarajlija.94

91 E. Pelidija, Bosanski ejalet..., str. 76.

92 TD 7, u GHb, str. 117-119.
93 Vidi: Alija Bejti, Srednjovjekovni grad Hodidid bio je na Vratniku u Sarajevu,
Radovi, knjiga LXIV, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje
drutvenih nauka, knj. 20, Sarajevo 1979, str. 107-148.
94 TD 2, u GHb, str. 181-187.
 Pred kraj svoga drugog mandata na poloaju beglerbega Bosanskog eja-
leta Sejfullah-paa je 1709. godine dobio jo jedan ferman, kojim mu je bilo
nareeno da u Bosni regrutuje sedam hiljada probranih i snanih levendata za
obezbjeenje tvrave Bender95 i njene okoline.96 Ovaj zadatak Sejfullah-paa
nije mogao obaviti, jer ga je iznenada u mjesecu evvalu 1121. (4. decembar
1709. - 1. januar 1710.) godine zatekla smrt na njegovom imanju u Crnoj Ri-
jeci97 kod Olova, gdje je i ukopan. Kasnije je na njegovom mezaru podignuto
turbe. Iz gore navedenog se vidi da je u Skarievu navodu: Pred kraj ove
godi- ne trebao je stii u Sarajevo novi bosanski vezir Seferpaa, rodom iz
Maglaja u Bosni. Ali se razbolje na putu i umrije prije nego to stie u
Sarajevo u Crnoj Rijeci, gdje bude i zakopan. Poslije mu je nad grobom
podignuto turbe, koje postoji i danas98 tana samo godina Sejfullah-paine
smrti.99

Abdullah-paa
Abdullah-paa je sin jedinac Sejfullah-pae Glasinanina i Hatida-
hanume, kerke ahin-pae. Iz jednog hudeta Sarajevskog erijatskog suda
iz 1122. (2. mart 1710. - 18. februar 1711.) godine vidi se da je, kao bivi
sandakbeg Skoplja, stanovao na svome iftluku u Crnoj Rijeci kod Sarajeva
i da je te godine, boravei kao musafir u Sarajevu u kui Mehmed-efendije,
sina Abdullahova, u Pehlivan Oruevoj mahali preko noi, napravdiboga, bio
napadnut od janjiara Redeb-bae, sina Abdullahova, iz Jagdi-zade Hadi
Ahmedove mahale i jo petnaestak njegovih drugova koje nije poznavao.
Izgleda da je na poloaj sandakbega Skoplja ponovo bio vraen, jer se tako
oslovljava u jednom fermanu iz 1125/1713. godine, naslovljenom na vezira
Jusuf-pau, valiju Anadola. U fermanu stoji: Ovim se obavjetava gore nave-

95 U tvravu Bender (danas Tignina na desnoj obali Dnjestra u Moldaviji) tada se, poslije
tekog poraza od ruskog cara Petra Velikog kod Poltave, bio sklonio vedski kralj Karlo
XII. Poslije pobjede nad vedskim kraljem, Petar Veliki se sve vie poeo okretati prema
junim granicama, odakle mu je prijetila opasnost od, jo uvijek, monog Osmanskog
carstva. U proljee 1711. godine Osmanlije su teko porazile Petra Velikog u Bici na
rijeci Prut, nakon ega je Rusija bila prisiljena vratiti Azov i poruiti sve tvrave koje je
bila izgradila du rijeke Dnjestar (v. opirnije: Vladislav Skari, Popis bosanskih spahija
iz 1123/1711, Dravna tamparija, Sarajevo, 1930).
96 TD 7, u GHb, str. 119-120.
97 Po svoj prilici, to je ono isto imanje koje je nekada bilo u vlasnitvu Gazi Husrev-bega, a
koje je kasnije dolo u vlasnitvo velikog vezira Rustem-pae (v. opirnije: Behija Zlatar,
Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu, posebna izdanja XXXII, Sarajevo,
2010, str.104-105).
98 Vladislav Skari, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske
okupacije, Sarajevo, 1937, str. 115
99 Budui da mu je zbog prijestupa vie puta bilo prijeeno od samog sultana i da je umro
napreac, ne treba iskljuiti mogunost da je otrovan po tajnom nalogu s Porte.
deni vezir da je Abdi-paa, valija Nikopolja i Ozije glavnom komandantu
cjelokupne carske vojske kod Hotina, dato opirno uputstvo da dozvoli
povra- tak svim vezirima, beglerbezima, sandakbezima, alajbezima liva,
zaimima, timarlijama i ostalim vojnim trupama da se vrate u mjesta svoga
slubovanja. Posebno se zabranjuje da vojska u prolazu zalazi u kasabe, sela
i naselja kao i to da ne smije uzimati besplatno bilo ta od ehalije, raje i
uopte stanovnitva. Ako neto i zatreba da se nabavi, onda se to smije
uiniti po prometnoj cijeni. Prednji ferman se dostavlja svim valijama,
alajbezima, sandakbezima i dr., koji se nalaze kod Hotina, a meu njima i
Ahmed-pai, beglerbegu Bosne, mutesarrifu Dukaina, Kurd Mehmed-pai, i
sandakbegu Skoplja Abdullah- begu.100 Godine 1716. Abdullah-paa je bio
na poloaju vojnog zapovjednika u Bihau. Te godine se posada Bihaa
alila na svog vojnog zapovjednika, biveg skopskog sandakbega Abdulah-
bega Sejfulahpaia (Sejfulah paa zade) da zapostavlja svoje dunosti, te da
ne uiva nikakav ugled kod pot- injenih zapovjednika i vojnika. Zbog toga
Porta pie veziru Mustafa-pai u Travnik da ispita stanje u toj tvravi, te da
bihakog zapovjednika, ako se navedene albe pokau tanim, smijeni i na
njegovo mjesto postavi sposob- niju linost. Poslije nekoliko mjeseci
Abdulah-beg je premjeten na mnogo manju dunost, na mjesto zapovjednika
duvanjske posade. Na tom mjestu zamijenio je Omera Durmipaia
(Durmi paa zade), koji se od septem- bra 1716. godine nalazio u ovoj
palanci. Zadatak mu je bio da u tom kraju obezbijedi uspjenu odbranu od
upada mletakih eta.101 Godine 1129/1717. Abdullah-paa bio je na poloaju
Klikog, a Omer-paa na poloaju Herce- govakog sandaka.102 Prema
Baagiu, Abdullah-paa je umro 1135/1722. godine.103 Iza njega su ostale
tri kerke: Muradhana, Izethana i Melikhana, koje su, kao punoljetne unuke,
u popisu i podjeli Hatida-hanumine ostavine
1727. godine, navedene kao njene nasljednice. Ukopan je pored svoga oca u
Crnoj Rijeci kod Olova.

Ahmed-aga
Poslije Sejfullah-paine smrti Hatida-hanuma preudala se za Ahmed-
agu, sina Hasan-bae iz ekrekija kod Visokog. Budui da je tada imala
najmanje 65 godina, ona iz braka s Ahmed-agom nije imala djece.104 Po svoj
prilici, u sklapanju ovoga braka posredovala je njena sestra Umihana, koja

100 TD 7, u GHb, str. 119-120.

101 E. Pelidija, Bosanski ejalet..., str. 203.
102 Muvekkit, Povijest Bosne, 1, str. 465.
103 S. Baagi, Znameniti Hrvati..., str. 1.
104 Ovo se vidi po tome to meu Hatidinim nasljednicima nema djece iz njenoga drugog
braka s Ahmed-agom.
je bila udata za nekog Omera iz Visokog. enidba udovicom-sultanijom, pa
i udovicom-painicom, makar bila i u poznim godinama, u ono vrijeme bio
je najkrai put do prestia i bogatog miraza.105 Oito je i Ahmed-aga imao to
na umu. Odmah poslije Hatidine smrti, njena sestra Umihana je zamolila da
joj se hukm-i humajunom dodijeli iftluk koji je ostao iza njene umrle sestre
Hatide. U obrazloenju njene molbe stoji: Za ivota Hatidina njih dvije su
zajedniki uivale iftluk zv. ekreki iftluk u selu Donje Polje kod kasabe
Visoko. Kada je Hatida umrla, nije iza sebe ostavila sina niti bilo koga dru-
gog ko bi imao pravo na tapiju, a obzirom na to da je Umihana s njom bila
u zajednikom uivanju, na osnovu toga, u smislu kanuna, tapijsko pravo je
pripalo njoj. Meutim, vlasnik nije dao tapiju njoj, nego kerki sina umrle
koji je umro prije nje (Hatide). Stoga je zamolila da se izda hukm kojim e
se ovo po kanunu rijeiti.106 U jednoj predstavci Porti iz 1140/1727. godine
stoji: Timarlija Ahmed ima na osnovu berata timar u nahiji Visoko u selu
Donje Polje i drugi iftluk zv. ekreki, kojega je do sada drala...107 Njenom
smru ostao je slobodan, jer iza nje nije ostao nijedan sin. Meutim,
neki...108 bez pitanja je uzeo iftluk i kae da ga je dobio od sestre umrle
drateljice i kerke njezinog sina. Tako on neovlateno dri uftluk. Zamolio
je da se emri-erifom naredi da se stvar rijei po kanunu.109
U drugoj predstavci iz iste godine stoji: Timarlija Ahmed110 dobio je
berat od 16. evvala 1139. (6. juni 1727.) godine111 na timar u selu Donje
Polje, u nahiji Visoko u Bosanskom sandaku, poslije biveg timarlije
Omera. Od te godine on naplauje rusumate i mahsulate, koliko mu po
beratu pripada. Meutim, svrgnuti timarlija Omer, koji stanuje u Visokom,
stalno mu se mijea u posjed, pa moli da mu se to hukm-i humajunom
zabrani.112

105 Moda je po tome najpoznatiji sluaj Ali-pae Kalajlikoza (Kalauza), budimskog

beglerbega, koji je u Maglaju sagradio damiju i ostavio lijepu zadubinu. Da bi se
oenio sultanijom Ismihan, udovicom velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia, on je u
Budimu ostavio svoju enu i djecu i na sultanov poziv otiao sultaniji na noge u Istanbul.
Kako kae Peevija, njegova ostavljena supruga nalog za rastavu doekala je sa
suzama koje bi budimske stijene rasplakale i prokletstvom koje su i sultaniji i mladoenji
prikratile ivot, godinu dana iza toga. (v. Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija
1576-1640, 2, prijevod, uvod i biljeke prof. dr. Fehim Nametak, El-Kalem, Sarajevo,
2000, str. 27).
106 Turski dokumenti, 18, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci /dalje: TD 18, u GHb/, str. 507-
508. (Prijevod Abdulah Polimac).
107 Ime izostavljeno, ali se pouzdano moe zakljuiti da je rije o Hatida-hanumi.
108 Ime izostavljeno, ali se iz slijedeeg dokumenta vidi da je rije o timarliji Omeru iz
Visokog, muu Hatida-hanumine sestre Umihane.
109 TD 18, u GHb, str. 519.
110 Tj. Ahmed-aga, sin Hasan-bae, mu umrle Hatida-hanume.
111 Dakle, dvije sedmice prije sudskog popisa i podjele ostavine iza umrle Hatida-hanume.
112 TD 18, u GHb, str. 535.
 Popis i podjela ostavine iza umrle Hatida-hanume113

(A - Aktiva) Aki
1
(1) Mushaf-i erif, poklon, 1 komad, vrijednost 900 (
(2) ;( Penica, 2 inika x 305, vrijednost
610 ( ( ;)3) Proso, 2 inika x
170, vrijednost 340 ( ( ;)4) Sitne
stvari, vrijednost 29 ( ( ;) 5) Jastuk od kadife,
vrijednost 300 ( ) ........................................ 2.179
2
(6) Rabljeni jastuk od kadife, vrijednost 121 (
(7) ;( Rabljeni jorgan, vrijednost 170 (
(8) ;( Terensko kee (filcana prostirka od
valjane vune), 1 komad, vrijednost 3.320 (
); (9) Mali kantar, vrijednost 120 ( ( ;) 1
0) Crvena fereda od vune, vrijednost 380 (
) ......................................................................... 4.111
3
(11) Bijela atkija (povez za glavu) s rubovima vezenim
srmom, vrijednost 885 ( ); (1
2) Jo jednom sitne stvari, vrijednost 375 (
(13) ;( Crveni kuma (svileni atlas) sa srebrnim
dugmadima, vrijednost 3.500 (
); (14) Odak pea, vrijednost 141 (
4.901
) ........................................................................................
.
4
(15) Sitne stvari u sepetu, vrijednost 174 (
); 16) amija opivena srmali iritom, vrijednost 800
( ( ;) 17) Tovarni konj, vranac,
jedno grlo, vrijednost 1.350 (
); (18) Sahana, 6 komada, teine 3 oke i 50 drahmi
x
231, vrijednost 578 ( 2.902 ..... (
113 Radi boljeg pregleda redovi iz sidila su oznaeni brojevima 1-59, a unutar nih, u
zagradi, broj pozicija 1-245. Prijevod svake pozicije je dat odvojeno, a originalni tekst na
osmanskom turskom jeziku u zagradi.
(19) Bakarni ugum, teine 3 oke i 1 lodra x 160, vrijednost
585 ( ); (20)
ealj za lan (brdo na stanu za tkanje lana), vrijednost 55 (

(21) ;( Bivola, 2 grla, vrijednost 3.000 (
(22) ;( Crvena sandal-koulja, vrijednost 300 ( 3.940
) .........................................................
6
(23) Druga sandal-koulja, 1 komad, vrijednost 800 (
(24) ;( Druga rabljena sandal-
koulja, vrijednost 90 ( ( ;) 25)
Koulja od brokata, 1 komad, vrijednost 7 groa = 1.680
( )..................................... 2.570
7
(26) eljezni sa, vrijednost 66 ( ); (27)
Drveni klin za sedlo u vrei, vrijednost 75 (
(28) ;( Crveni jastuk, vrijednost 300 (
(29) ;( Rabljeni duek, vrijednost 260 (
); (30) Veliki rabljeni ilim, vrijednost 3.500 (
) ....................................................................... 4.201
8
(31) Rabljeni makat od crvene ohe, vrijednost 455 (
(32) ;( Predivo, 10 komada, vrijednost
510 ( ( ;)33) Kaftan od bijelog brokata
sa srebrnim dugmadima, vrijednost 5.000 (
(34) ;( Rabljena sandal-boa, vrijednost
90 ( ) 6.055
.........................................................
9
(35) Rabljena sandal-odora, vrijednost 452 (
(36) ;( Drugo predivo, 6 komada, vrijednost 260 (
(37) ;( ealj od slonove kosti, vrijednost
63 ( ( ;) 38) Sjekira, vrijednost 30 (
(39) ;( Veliki lenger, 2 komada, oka 2, vrijednost 413
( )........................................................ 1.218
(40) Jedna tepsija s lengerom i 2 sahana, teine 2 oke i 1
lodra x 218, vrijednost 486 (
(41) ;( Veliki kazan teine 14 oka x 218,
vrijednost 3.161 ( (42) ;(
Odreena koliina mousa, vrijednost 30 (
); (43) Razne vrste dragog kamenja, 7 komada, vrijednost
4.607
390 ( )........................................................

11
(44) Predivo na razboju, vrijednost 160 (
); (45) Sir u fuiji, vrijednost 36 ( ); (4
6) Alada-jorgan, vrijednost 1.008 ( ( ;) 4
7) Vezeni jastuk, vrijednost 180 ( ( ;) 48)
Drugi duek, vrijednost 412 ( ( ;) 49) Sahan,
1.917
1 komad, vrijednost 121 ( )
..............................

12
(50) Veliki kantar, vrijednost 370 ( ( ;) 51)
asa od porculana, vrijednost 240 ( ( ;) 52)
Mertebanska asa (izraena u Mertebanu, gradu u dananjem
Mijanmaru), vrijednost 240 ( ( ;) 53)
Vezena boa, vrijednost 1.120 ( ( ;) 54)
2.110
Alada-boa, vrijednost 80 ( ( ;) 55) Bijele
gae, vrijednost 60 ( ) ....................................

13
(56) Leen s obruem, teine 1 oke i 50 drahmi x 211,

vrijednost 341 ( (57) ;(

Velika tendera, teine 3 oke i 50 drahmi x 270, vrijednost
841 ( ( ;)58) Druga
tendera, teine 1 oke i 3 lodre x 230, vrijednost 407 (

(59) ;( Protuotrov (antitoksin), vrijednost
1.386 ( ) ........................................................ 2.97
5
 (60) eljezna tava, vrijednost 34 ( ); (61)
Bijela geerma (jeerma), vrijednost 76 (
( ;)62) Jalduz-jastuk, 1 komad, vrijednost 135 (

); (63) Rabljeni minder, vrijednost 221 (

); (64) Rabljeni ilim, vrijednost 270 ( 801
( ;)65) Pokriva za glavu od zelene ohe, vrijednost
15
(66) Rabljene izme, 1 par, vrijednost 160 (
(67) ;( Rabljena dolama ruiaste boje,
vrijednost
481 ( ( ;) 68) crveni...(?), 1 komad,
vrijednost 120 ( ( ;)69) Kaika od roga
sa mahramom, vrijednost 90 ( ) 751
........
(70) Kaftan od zelenog kumaa (svilenog atlasa), vrijednost
1.240 ( ( ;) 71) Leen s mreom, 1
komad, vrijednost 325 ( ); (72) asa, 1
komad, vrijednost 200 ( ( ;)73) Ibrik,
vrijednost
182 ( ( ;) 74) Boa od ita, vrijednost 70 (
(75) ;( Poklopac (platna) za pe, vrijednost 38 2.055
( ) ..................................................................
17
(76) Rabljena kapama, vrijednost 216 ( ); (7
7) Hamam-koulja, vrijednost 100 ( ( ;) 78)
Jastuk od dimi platna, vrijednost 81 (
); (79) Fereda od tamnozelene ohe, vrijednost 221 (
(90) ;( Drugi poklopac (platna) za pe,
vrijednost 76 ( ) 684
......................................
(91) Drugi ealj za lan (brdo na stanu za tkanje lana),
vrijednost 13 ( ( ;) 92) eljezni ealj za lan,
vrijednost 20 ( ( ;) 93) Rabljeni jastuk,
vrijednost 45 ( ); (94) Drugi makat od
crvene ohe, vrijednost 430 ( ) 508
.....
19
(95) Drugi duek, vrijednost 468 ( ( ;) 96)
Drugi minder, vrijednost 530 ( ( ;) 97)
Filcana prostirka, vrijednost 136 ( ); (98)
Fereda boje cimeta, vrijednost 970 ( ;)
(99) Staklena asa, 1 komad, vrijednost 130 (

); (100) Vezena boa, vrijednost 159 ( 2.393

) ........................................................................................
20
(101) Naoale, vrijednost 40 ( ( ;) 102) Debelo
predivo, 14 komada, vrijednost 531 (
); (103) enska anterija sa tri skuta od sari svilenog
atlasa, vrijednost 924 ( ); (104)
Vezeni jagluk, 4 komada x 92, vrijednost 368 (

(105) ;( Neobraeno predivo, vrijednost 195 (

2.117
(106) ;( Sufara (arapska poetnica s 30.
21
(107) Frotirna mahrama, vrijednost 160 (
( ;)108) al za glavu od crvenog brokata, vrijednost 600
(
(109) ;( Crveni petemalj, vrijednost 248
( ( ;) 110) Tovarni konj, dorat, 1 grlo,
vrijednost 2.700 ( ( ;)111) Sahan,
3 komada, teine 3 oke i 50 drahmi x 261, vrijednost 687 ( 4.395

 Tragom popisa ostavine jedne painice iz 1727. godine

26
(112) Olovni gulabdan (boica za ruinu vodicu), vrijednost
72 ( ( ;) 113) Tepsija teine 5 oka i 1
lodra x 210, vrijednost 1.138 (
); (114) Fiekluk, vrijednost 10 ( ( ;) 115)
Mala jalduzli asa, 1 komad, vrijednos 102 (
(116) ;( Drugi ilim, vrijednost 951 (
) ......................................................................................... 2.293

23
(117) ember sa amijom, vrijednost 101 (
); (118) Drugo terensko kee (filcana prostirka od
valjane vune), 1 komad, vrijednost 2.000 (
( ;) 119) urdija od kamira, vrijednost 360 (
( ;) 120) Kaftan od svilenog atlasa, plave boje
vode, vrijednost
1.240 ( ( ;) 121) Zelena atkija (povez
za glavu) vezena srmom, vrijednost 1.399 ( 5.100
)...............................................................................
24
(122) Rabljena sandal-boa, vrijednost 96 (
(123) ;( Sepet-sanduk, vrijednost 100 (
); (124) Sari svileni atlas, 5 arina x 320, vrijednost
1.600 ( ( ;)125) Drugo
predivo, 2.221
14 komada, vrijednost 425 ( ) ...........
25
(126) Rabljena boa, vrijednost 61 ( ;)
(127) Tatarska kobila, 1 grlo, vrijednost 730 (
(128) ;( Ogledalo, vrijednost 120 ( ( ;) 12
9) Crna kaika, vrijednost 26 ( ); (130)
Porculanska posuda za eer, vrijednost 70 (
(131) ;( Kristalna zdjela, 1 komad, vrijednost 90 (
)........................................................................ 1.097
 (132) Komad uda (vrsta mirisavog drveta), vrijednost 43 (
(133) ;( Klijeta, vrijednost 20 ( ;)
(134) evir s usapljenim kamenom, 1 komad, vrijednost
276 ( ); (135) emadan
(svijenjak), vrijednost 180 ( ( ;) 136) Velika
sinija, teine
12 oka x 241, vrijednost 2.892 (
); (137) Havan, teine 4 oke i 1 lodru x 126 (

).................................................................... 4.009

27
(138) Velikih harara, 1 par, vrijednost 306 (
(139) ;( Srebrom opiven(a)...(?), vrijednost 750
( ( ;) 140) Rabljeni jastuk, vrijednost 60
( ( ;) 141) Komadii merdana (korala),
teine 8 drahmi x 15, vrijednost 120 (

(142) ;( Drugi sepet-danduk, vrijednost 180 ( 1.416

28
(143) Druge sitne stvari, vrijednost 36 ( );
(144) Kutija, vrijednost 15 ( ); (145) Crna
testija, vrijednost 17 ( ( ;) 146) Rabljena sofra
(sofra- boa), vrijednost 35 ( ); (147) Kesa
od tavljene koe, vrijednost 12 ( ( ;) 148) 228
Vezeni vrijednost 113 ( ) ............................
jastuk,

29
(149) Kutahijska matrafa, vrijednost 25 (
); (150) Brusanski jastuk, 1 par, vrijednost 2.230 (
(151) ;( Drugi ilim, vrijednost 500 (
(152) ;( Druga asa, 1 komad, vrijednost 64
( ); (153) Robinja zvana Anica, vrijednost
135 groa = 32.400 ( )..... 35.219
(154) Rabljena brokatna odora, vrijednost 265 (
(155) ;( Vezena crvena boa, vrijednost 105 (
(156) ;( Bijela atkija (povez za glavu)
s rubovima vezenim srmom, vrijednost 710 (

(157) ;( Rabljena amija, vrijednost 44 (
(158) ;( Drugo neobraeno predivo, vrijednost 1.436
312 ( ) ........................................................
31
(159) Odora od mor-ohe ukraena privjescima od bisera,
vrijednost 9.600 (
( ;)160) Mali lenger, 3 komada i leen, 1 komad, teine 1
oke vrijednost 309 (
x 206,


); (161) Mala tendera, teine 1 oke i 1 lodre x 240,
vrijednost 330 (

( 162) ;(
Ibrik, vrijednost 280 ( ) ....................................... 10.519

32
(163) Srebro, 36 drahmi x 24, vrijednost 864 (
(164) ;( erbe (manja koliina), vrijednost
6 ( ); (165) Vrea, 2 komada, vrijednost
60 ( ( ;)166) Pleteni ko penice, 1 inik,
vrijednost
159 ( ( ;)167) Penica, 1 inik,
vrijednost 150 ( ( ;)168) Mlin za biber, 1.256
vrijednost 17 ( ) ............................................
33
 (169) Bijeli araf, vrijednost 54 ( );
(170) Rabljeni jorgan od zelenog atlasa, vrijednost 240 (
(171) ;( Janbolija-ebe, vrijednost
132 ( ;) arena ponjava, vrijednost
420 ( ( ;) 173) Kapama ljubiaste boje,
vrijednost 980 ( ) ................................. 1.826
(174) Bijela duema, vrijednost 246 (
( ;)175) erbe-mahrama, vrijednost 241 (

); (176) Vezene gae, vrijednost 331 (
( ;)177) Pokriva za glavu od sari-ohe, vrijednost 91
( 1.049
(178) ;( Pokriva za glavu od ala-ohe,
35
(179) Pokriva za glavu od crvene ohe, vrijednost 105
( ); (180) Gulabdan za erbe,
vrijednost 1.120 ( ( ;) 181) Bakarni
havan, teine 2 oke x 191, vrijednost 382 (
(182) ;( Bakarne uzengije, 1 par, vrijednost 251
( ( ;)183) eljezna kofa,
vrijednost 1.908
50 ( ) ..............................................................
36
(184) Tepsija, 4 lengera i tendera, teine 5 oka i 50 drahmi
x 191, vrijednost 1.151 (
(185) ;( Srebrni prsten, 1 komad, vrijednost
120 ( ( ;)186) Rabljena vrea, vrijednost 25
(
(187) ;( Druga vrea ( ); (18 1.500
8) Sitne stvari u sepetu, vrijednost 180 (
37
(189) urdija od atlasa ruiaste boje, opivena
samurovinom, vrijednost 18.000 (
( ;) 190) isto ulje, 10 oka x 40, vrijednost
400 (
(191) ;( Rabljeno ebe, 2 komada, vrijednost
200 ( ( ;)192) Drugo rabljeno ebe, 2 18.690
komada, vrijednoststvari
Ukupna vrijednost 90 1-192:
( ..........................................
) 146.726
 (193) Menue s dragim kamenjem i privjescima od bisera,
1 par, vrijednost 12.710 (
); (194) Zlatni tilsum, teine 7 miskala i 1 drahmu
x 900, vrijednost 6.900 (
); (195) Pokriva za glavu sa privjescima od bisera,
vrijednost 90 groa = 21.600 ( 41.210
) ....................................................................................

39
(196) Srebrna pafta, teine 32 drahme x 40, vrijednost 1.280
( ( ;)197) Prsten sa
smaragdima,
1 komad, vrijednost 7.400 ( ( ;)198)
Zlatni tilsum prsten, vrijednost 1.610 (
( ;)199) Saluk s ukrasnim privjescima od bisera,
vrijednost 40 19.950
groa = 9.660 (
40
(200) Pafta od plavog stakla, 1 par, vrijednost 3.680 (
(201) ;( Srebrna halhala, vrijednost 21
gro = 5.040 ( ( ;)202) Saluk
ukraen srebrnim ljokicama, vrijednost 1.520 (
(203) ;( Biser, 3 miskala i 1 ejrek, tj.

x 1.730, vrijednost 5.478 ( 15.718
) ......................................................................................
41
(204) Tirkizni prsten, vrijednost 960 ( ( ;) 2
05) Prsten s biserom, vrijednost 1.060 (
); (206) Srebrni pojas, vrijednost 6.700 (

); (207) Drugi biseri, teine 16 miskala x 2.590,
vrijednost 42.735 ( ); (2
08) Probrani dragulji, vrijednost 62 groa = 14.880 ( 66.235
)
(209) Druge menue s dragim kamenjem i privjescima od
bisera, 1 par, vrijednost 200 groa = 48.000 (
(210) ;( Tirkizni
prsten s firuz dijamantima, 2 komada, vrijednost 2.400 (
50.400
) ...................................................
Ukupna vrijednost nakita i dragog kamenja 193-210:......... 193.613

43
Nekretnine, usjevi, hajvan i plodovi u selu ekrekije
()
(211) Volova, 12 grla x 800, vrijednost 9.600 (

(212) ;( Krava, 6 grla x 600, vrijednost 3.600

( ( ;)213) Ovaca, 28 grla x 120, 16.560
vrijednost 3.360 ( )
44
(214) Tele, 1 grlo, vrijednost 100 ( ;)
(215) Usjevi i plodovi u navedenom selu, vrijednost 60
groa = 14.400 (
(216) ;( Ukupno nekretnina u selu ekrekije,
vrijednost 500 groa = 120.000 (
).......................................................... 134.500

45
(217) Nekretnine u selu Ravne, vrijednost 480 (
(218) ;( Sitne kune stvari, vrijednost 400
( ( ;) 219) Na dugu kod ifije Osmana
4.900 ( ( ;) 220) Na dugu kod zimije
Mihajla 4.000 ( ( ;) 221) Na dugu kod
zimije Mihata 300 ( ) 10.080
................................
46

Ukupno 211-221....................................................................... 161.140

Ukupna vrijednost ostavine 1-221
( ) ...................................................... 501.479
 Tragom popisa ostavine jedne painice iz 1727. godine

(B Pasiva) (
)
47
(222) Taksa na diobu 12.535 ( ); (22
3) Kasamija 2.507 ( ( ;)224) Kalemija 2.507 (

); (225) Hudamija i eminija 2.507 (
( ;)226) Ihzarija 1.253 ( ( ;)227) Kajdija 28.399
360 (
48
(229) Bezistandiji 42 ( ( ;) 230) Utvreni dug
prema Mustafi iz sela ekrekija na osnovu svjedoenja
ejha hadi Ali-efendije, sina hadi Mustafa-efendijina i
hadi Saliha, sina Abdulah-efendijina u iznosu od 2.600 (

) 2.642
......................
49
(231) Utvreni dug prema Fatimi, kerki Abdulahovoj iz
sela iftluka Crna Rijeka na osnovu svjedoenja Ahmeda,
sina Muhamedovog i Osmana, sina Korkutovog u iznosu od
900 (

(232) ;( Dug prema Muhamedu
Spahiji po priznanju nasljednika u iznosu od 3.360 ( 4.260

50
(233) Nuni trokovi koje je za spomenutu umrlu svojom
rukom platio izvrilac (njene) oporuke (vasi) Ibrahim-baa u
iznosu od 2.922 (
(234) ;( Dug prema slugi Aliji po priznanju
nasljednika u iznosu od 1.500 (
(235) ;( Dug prema Popara-zade Mehmed-bai po
priznanju nasljednika u iznosu od 200 (
) .............................................................. 4.622
 51
(236) Dug prema zimiji Luki po priznanju nasljednika u
iznosu od 200 ( ( ;) 237) Dug
prema Visoaninu Salinu po priznanju nasljednika u iznosu
od 800 ( ( ;) 238) Dug
prema hadi Ismailu po priznanju nasljednika u iznosu od
520 ( ( ;) 239) Dug prema
Fatima-hatun po priznanju nasljednika u iznosu od 1.000 (
) ........................................... 2.520

52
(240) Dug prema berberu Ahmedu po priznanju nasljednika
u iznosu od 300 ( ( ;) 241)
Dug prema slukinji Fatimi po priznanju nasljednika u
iznosu od
400 ( ( ;) 242) Dug prema
Mehmedu Spahiji za platu po priznanju nasljednika u iznosu
od 600 ( ( ;) 243)
Dug prema terziji Salihu po priznanju nasljednika u iznosu 1.540
od
53
(244) Dug prema Rakovi hadi Salihu po priznanju
nasljednika u iznosu od 600 (
(245) ;( Navedene Muradhana, Izethana i
Devlethana preko svoga zastupnika su traile 720 groa
za ustupanje iftluka Biosko. Po sporazumu, navedene su
dobile 420 groa = 100.800 (


) ........................................................ 101.400

54
Ukupno odbitaka za dugove i trokove 222-245
() .............................................................. 153.501

55
Ostatak ( )........................................................................ 347.978
 56

Od toga odbitak 1/3 na ime oporuke umrle

( ) ..................................................... 115.992
57

Ostatak za podjelu meu nasljednicima

( ) .......................................................... 231.986

58
Muev dio ( ) ............................................................ 57.996

Dio Muradhane, kerke od sina () 51.552

............ Dio Izethane, kerke od sina () 51.552

....................

59 51.552

Dio Devlethane, kerke od sina () 19.332

............. Dio sestre Umihane ( ) 2

.................................... Ostatak ()
...........................................................................

Iz gore navedenog popisa ostavine vidi se da je Hatida-hanuma iza

sebe ostavila veliko bogatstvo, koje je putem Sarajevskog erijatskog suda
procijenjeno na 501.479 aki. Njene stvari, odjea i pokustvo procjenjeni su
na 146.728 aki, nakit i dragocjenosti na 193.613 aki, a nekretnine, usjevi,
hajvan i plodovi sa zemlje u selima ekrekije i Ravne kod Visokog na
161.140 aki. O kakvom bogatstvu je rije, najbolje se moe vidjeti po tome
da je vrijednost njenih bisera procijenjena na 42.735 aki, za koje se moglo
kupiti preko 50 bikova, a samo jednog para menua s dragim kamenjem na
48.000 aki, za koje se moglo kupiti stado od 400 ovaca, krdo od 80 krava ili
preko 125 inika penice. Neki predmeti (posue, odjea i nakit) koje je iza
sebe ostavila potjeu, ne samo iz Istanbula, ama, Jemena i Misira, nego i iz
Venecije, Bea, Indije, Kine, pa ak i Mertebana (u dananjem Mijanmaru).
Odakle potjee to silno bogatstvo i rasko, najbolji odgovor nude gore
navedeni diplomatiki i sudski dokumenti, u kojima se govori o njenom
prvom muu Sejfullah-pai.
Popis ostavine Hatida-hanume iz 1727. godine,
Sidil br. 4, u GHb, str. 2-3.
Nastavak popisa ostavine Hatida-hanume iz 1727. godine,
Sidil br. 4, u GHb, str. 4-5.
Arz Porti bosanskog valije miri-mirana Sejfullah-pae od 15. abana 1121.
(20. oktobar 1709.) godine za popravak i proirenje tvrave Hodidjed na
Vratniku u Sarajevu.
 Probate list of one pashas daugter from 1727

(Summary)

The paper provides an analysis of the list and distribution of the estate of deceased madam
Hatida, daughter of ahin-pasha Glasinanin, as well as of other unpublished documents from the
17th and beginning of 18th century. It explains family and in-law relationships among several
important historical Bosnian figures who occupied high ranking and statesmen positions, and
corrects some false interpretations contained in our historical literature, not only regarding
their origin but their names too. The paper indisputably proves that her first husband, Sejfullah-
pasha, Herzegovinian sanjak-bey and Bosnian beylerbey did not originate from Maglaj or Teanj
but from Glasinac and that his name was not Sefer-pasha. Madam Hatida was a sister of Hajdar-
bey ahinpai, the deftedar of Temishvar, and mother of Abdullah- pasha, sanjakbey of Skopje,
and mother-in-law of Ferhad-bey Ferhatpai, capatain of Banja Luka who was ehaja of her first
husband Sejfullah-pasha. After Sejfullah-pashas death, madam Hatida married Ahmed-agha, son
of Hasan-basha from the village of ekrekije near Visoko who appeared as her inheritor.