OSNOVE

INENJERSKE GEOLOGIJA

Snjeana Mihali
 Osnove
inenjerske geologije

Doc. dr. sc. SNJEANA MIHALI

http://www.rgn.hr/~smihalic/

Sveuilite u Zagrebu
Rudarsko-geoloko-naftni fakultet
smihalic@rgn.hr

Zagreb, 2007.
Sadraj
uvod
1 Geologija i graevinarstvo 2
2 Osnove mehanike 4
3 Deformacija 6

inenjersko tlo
4 Troenje i tlo 8
5 Fizika svojstva tla 10
6 Inenjerska svojstva tla 12
7 Inenjerskogeoloki opis tla 14

stijena
8 Intaktna stijena 16
9 Stijenska masa 18
10 Inenjerskogeoloki opis stijena 20

podzemna voda
11 Pojava i utjecaj podzemne vode 22
12 Inenjersko znaenje podzemne vode 24
13 Kontrola utjecaja podzemne vode 26

geodinamiki procesi
14 Procesi izazvani potresima 28
15 Klizanje 30
16 Usijedanje 32
17 Ekspanzivna tla 34
18 Procesi na obalama 36

inenjerskogeoloko istraivanje
19 Uloga inenjerskog geologa 38
20 Elementi istraivanja 40
21 Tipovi istraivanja 42
22 Vrste instrumenata i njihova primjena 44
23 Planiranje geotehnikog istraivanja 46
24 Inenjerskogeoloke karte 48
25 Istraivanje podzemlja 50

primjena inenjerskogeolokih istraivanja

26 Stabilizacija kosine 52
27 Hazard klizanja 54
28 Iskopi u stijeni 56
29 Tuneli u stijenama 58
30 Agregati 60

Indeks 62
1 GEOLOGIJA I GRAEVINARSTVO
GEOLOKI OKOLI
Zemlja je aktivan planet u stanju konstantne promjene.
Geoloki procesi kontinuirano mijenjaju zemljinu povrinu,
razaraju stijene, stvaraju nove stijene i doprinose sloenosti
uvjeta u podzemlju.
Geoloki kruni tok obuhvaa sve glavne procese koji se
cikliki izmjenjuju, pri emu nastaju razliite vrste stijena.
Na kopnu dominiraju procesi erozije i razaranja stijena.
U morima i oceanima dominiraju procesi taloenja i
postanka novih sedimenata.
U podzemlju se deformiraju postojee stijene i nastaju
nove stijene.
Tektonski pokreti su vrlo znaajani u geolokom ciklusu
jer bi bez njih povrina zemlje bila u potpunosti izerodirana
do razine mora. Tektonika ploa predstavlja osnovni
mehanizam za gotovo sve pokrete zemljine kore. Vrua
zemljina unutranjost je izvor neiscrpne energije za sve
geoloke procese.
Geoloko vrijeme je vrlo vaan pojam. Zemlja je stara
priblino 4,5 milijarde godina, a njezina recentna graa je
posljedica kontinuiranog razvoja i promjena. Veina stijena
u kojima se odvijaju graevinski radovi stara je 10-500
milijuna godina; u stijenama koje su transportirane i
deformirane tijekom geolokog vremena, a neke su od njih
izloene na povrini kao posljedica odnoenja (npr.
erozijom) stijena koje su primarno bile iznad njih. Veina
geomorfolokih oblika koji se danas nalaze na povrini
Zemlje takoer su otkriveni erozijom u posljednjih nekoliko
milijuna godina, dok su stariji oblici uniteni. Poimanje
geolokog vremena je vano jer veina stijena na povrini
Zemlje nije nastala u okoliu u kojemu se danas nalazi.
U geologiji je znaajan pojam mjerila: Rasprostiranje
slojeva u stijenama moe biti stotinama kilometara.
Izdizanje stijena je reda veliine nekoliko tisua metara.
Geoloke strukture doseu dubine 1000 m ispod povrine.
vrsti vapnenac ponaa se plastino u procesima vezanim
za tektoniku ploa. Klizati mogu mase stijena teke i preko
100 milijuna tona. Potresi su milijun puta jai od atomske
bombe. Geoloko vrijeme mjeri se u milijunima godina.

INENJERSKO ZNAENJE
Graevinski radovi se odvijaju na zemljinoj povrini ili u
podzemlju. Za graevinske radove relevantna su svojstva
stijena i tala, kao to je njihova vrstoa; ali i geoloki
procesi (endgogeni i egzogeni procesi) jer oni
kontinuirano mijenjaju ta svojstva. Zajedniki naziv za
endogene i egzogene procese je geodinamiki procesi. Komponente inenjerske geologije
Geotehnika istraivanja su istraivanja geolokih Podruje istraivanja Broj poglavlja
znaajki koja se provode u graevinske svrhe. Ona Mehanika tla 2-3
ukljuuju interpretaciju prirodnih (inenjersko-geolokih) Znaajke prirodnih materijala 4-10
uvjeta, trodimenzionalne slike podzemlja i identifikaciju Podzemna voda 11-13
podruja s posebno zahtjevnim geotehnikim uvjetima ili Povrinski procesi i materijali 14-18
potencijalne geohazarde. Geotehniko istraivanje 19-25
Nepredvieni geotehniki uvjeti mogu se dogoditi zbog Primjena inenjerskogelokih istraivanja 26-30
toga to podzemlje moe biti jako heterogeno, ali najee Ostali geoloki pojmovi, kao to su fosili i historijska
su posljedica neodgovarajuih istraivanja. geologija, mineralna leita i dugotrajni geoloki procesi,
Geotehniko projektiranje moe se prilagoditi gotovo nemaju izravno znaenje za inenjere, pa stoga nee biti
svim uvjetima u podzemlju, koji su ispravno prognozirani i obuhvaeni ovom skriptom.
interpretirani.
NEKI OD INENJERSKIH ZAHVATA ZA OMOGUAVANJE GRAENJA U SPECIFINIM UVJETIMA
GEOLOKI UVJETI INENJERSKI ZAHVAT
Meko tlo i slijeganje Projektiranje temeljenja na nain da se smanji ili drugaije rasporedi optereenje
Slabo tlo i potencijalni slom Poboljanje tla ili ispunjavanje upljina; ili identifikacija i izbjegavanje opasnih zona
Nestabilna padina i potencijalno klizanje Stabilizacija ili podupiranje kosina; ili izbjegavanje zona hazarda
Bujica ili erozija obale Usporavanje procesa pomou zatite obala graevinama od stijena ili betona
Potencijalni seizmiki hazard Seizmiko projektiranje otporno na vibracije; izbjegavanje nestabilnog tla
Potencijalni vulkanski hazard Identifikacija i izbjegavanje zona hazarda; pokuaji predvianja erupcija
Stijena potrebna kao materijal za agregate Procjena rezervi i ispitivanje stijena

2
Opis geolokog profila u Midland-u
(Engleska): Veina stijena nastala je
prije 200-300 milijuna godina, kada
se to podruje nalazilo blizu
ekvatora u okoliu movare u delti,
nakon ega je tektonskim pokretima
dospjelo u plitkomorski okoli.
Povrina zemlje oblikovana je
erozijom tijekom posljednjih nekoliko
milijuna godina, kada su aluvij i
padinski nanosi djelomino ispunili
rijekom usjeenu dolinu. Sloenosti
geolokih uvjeta doprinijele su
naslage poplavne ravnice, meki
sedimenti, duboko poloena
osnovna stijena, nestabilne padine,
stari rudnik i zatrpani povrinski kop.

Prilikom procjene inenjerskogeolokih uvjeta potrebno je razlikovati.

VRSTOA STIJENE/TLA intaktnu stijenu vrstoa neraspucanog malog bloka stijene; izraava se
vrstoa prirodnih materijala, koji pomou UCS-a.
izgrauju podzemlje, stijena i tala, stijenska masa svojstva velike mase raspucane stijene; izraava se pomou
varira u irokom rasponu: granit je kategorija stijenske mase (poglavlje 9 Stijenska masa).
4000 puta vri od tresetnog tla. Opaska: jaka stijena moe biti na povrni kosine toliko raspucana da je njezina
Neke od varijacija u vrstoi stijena stijenska masa slaba i nestabilna. Inenjerskogeoloki uvjeti takoer znaajno
saeto su prikazane u tablici, pri variraju uslijed lokalnih pojava koje ih oslabljuju, kao to su podzemne upljine,
emu se razlikuju vrste i slabe nagnute plohe smicanja i ljudski zahvati.
stijene. (Granice jake i vrste stijene su pojednostavljene; vidi BS kriterije u poglavlju 8)
VRSTE SLABE STIJENE
STIJENE
UCS>100 MPa UCS < 10 MPa
slabo raspucane i
raspucane uslojene
minimalno duboko troenje
trone
stabilni temelji problemi usijedanja
stabilne strme slom ve pri malim
kosine nagibima kosina
izvor agregata iziskuju inenjerski
tretman
UCS (eng. unaxial compressive
strength): Neograniena (ili
jednoosna) tlana vrstoa:
optereenje koje uzrokuje slom SBP: Sigurna (ili prihvatljiva) nosivost: optereenje kojemu stijena moe biti
uzorka materijala izmeu dviju izloena u podzemlju, a da su graevine na njoj pri tome sigurne; procijenjeno (ili
ravnih ploa, a bez sile koja izmjereno) granino stanje pri kojem se stijena slama (pri emu nastaju frakture i
predstavlja boni otpor. zone lokalnog oslabljenja) podijeljen s faktorom sigurnosti 3 i 5.

STIJENE I MINERALI Veina petrogenih minerala su silikati koji se sastoje od

Stijene: agregat minerala: varijabilna svojstva. kisika, silicija i ostalih elemenata.
Minerali: sastavljeni od elemenata: nepromjenjiva svojstva. Svojstva stijena mogu iskazivati ekstremne varijacije. Radi
Svojstva stijena uveliko ovise o: lakeg razumijevanja geologije korisno je generalizirati, kao
vrstoi i stabilnosti minerala od kojih se sastoje; to je to uinjeno u tablici ispod; ali pri tome treba imati na
povezanosti ili oslabljenostima u mineralnoj strukturi; umu da stijene nisu inenjerski materijali (npr. beton), tako
pukotinama, slojevitostima i velikim geolokim da njihova svojstva mogu varirati od lokacije do lokacije.
strukturama u stijenama. Na primjer: veina sedimentnih stijena je prilino slaba, a
Sve stijene svrstane su u jednu od tri osnovna tipa, vapnenac, kao sedimentna stijena, moe biti i vrlo jak.
definiranih na temelju porijekla i svojstava.
Vrsta stijene Magmatska Sedimentna Metamorfna
porijeklo kristalizacija iz rastaljene magme debris nastao erozijom na povrini alteriracije temperaturom i/ili
materijala zemlje pritiskom
okoli podzemlje; i tokovi lave taloni bazeni; uglavnom more uglavnom duboko ispod planinskih
lanaca
tekstura mozaina od meusobno veinom zrnata i cementirana mozaina od meusobno
ukljetenih kristala ukljetenih kristala
struktura masivna (bez strukture) slojevita orijentacija kristala pod utjecajem
pritiska
vrstoa jednoliko visoka vrstoa promjenjiva, ali niska; planarne varijabilna, ali visoka; planarna
oslabljenosti oslabljenja
predstavnici granit, bazalt pjeenjak, vapnenac, glina kriljavac, slejt

3
2 OSNOVE MEHANIKE
Principi naprezanja i deformacije osnova su za jednake u smjeru X i Y, to je izraeno sljedeim
razumijevanje kvantitativnih i kvalitativnih znaajki stijena i jednadbama:
tala (poglavlja 4-10). AB*Px=OBx+ OAyx (1)
AB*Py=OAy+ OBxy (2)
NAPREZANJE gdje se svaka komponenta sile dobije kao umnoak
Primjeri sila koje uzrokuju deformaciju (i konano slom) naprezanja i povrine na koju ono djeluje.
tla/stijene: prirodne sile koje djeluju na mase stijena/tala; OA=AB sin (3)
sile koje nastaju kao posljedica graenja, a djeluju na mase OB=AB cos (4)
stijena/tala; sile koje se nanose na uzorke tijekom Uvrtavanjem jednadbi 3 i 4 u jednadbe 1 i 2 dobivaju se
laboratorijskih pokusa. sljedei izrazi za komponente vektora naprezanja:
Sila potreba za odreenu deformaciju materijala ovisit e Px= x cos + yx sin (5)
(tj. proporcionalna je) o veliini povrine na koju se nanosi. Py= y sin + xy cos (6)
Naprezanje ne ovisi o povrini. Izraz za n (izraen pomou x, y, xy i yx) moe se dobiti
Naprezanje sila po jedininoj povrini (sinonim pritisak). zbrajanjem jednadbi 5 i 6, na osnovi slike 2:
Jedinica za silu je newton (N); jedinica za naprezanje N/m2 n=Px cos + Py sin (7)
ili pascal (Pa). n=x cos2 + 2 xy sin cos + y sin2 (8)
Naprezanje je vektor koji se rastavlja na dvije komponente. Na slian nain se dobiva i posmino naprezanje n na
promatrano u odnosu na plohu na koju djeluju to su: plohu AB, tj. zbrajanjem jedn. 5 i 6 u sljedei izraz:
okomita ili normalna komponenta; i paralelna ili posmina n=Py cos + Px sin (9)
komponenta. Na slici su predoene komponente (tlana i n=1/2(y-x) sin2 + xycos2 (10)
posmina) naprezanja koje djeluju na dvodimenzionalnu (gdje je cos 2= cos2 - sin2 ; i sin 2= 2sincos)
plohu (zanemarive debljine) u ravnini XY. U stanju U prikazanom polju naprezanja postoje ortogonalne
ravnotee (gdje su momenti jednaki nuli) xy=yx. orijentacije normalnih naprezanja u kojima su posmina
naprezanja jednaka nuli. Smjerovi naprezanja u kojima su
ANALIZE NAPREZANJA posmina naprezanja nula nazivaju se smjerovima
Stanje naprezanja koje djeluje u odreenoj toki tijela je (osima) glavnih naprezanja. U dvodimenzionalnom
trodimenzionalno. Radi pojednostavljivanja, promatra se sluaju glavna naprezanja se oznaavaju kao 1 i 2, pri
dvodimenzionalno stanje naprezanja na element emu je 1>2. Vrijednosti 1 i 2 mogu se izraunati prema
zanemarive debljine. Polje naprezanja je isto kao na sljedeem izrazu:
prethodnoj slici, ali ovdje se promatra neka proizvoljno 2
1=1/2(x+y)+1/2((x-y) +4xy2)
1/2
(11)
odabrana 'kosa' ploha. Vektor naprezanja Pn je okomit na 2
2=1/2(x+y)-1/2((x-y) +4xy )2 1/2
(12)
promatranu plohu, a s osi X zatvara kut . Naprezanja x,
y, xy i yx su poznata. Trae se normalna i posmina U analizi naprezanja uobiajeno je osi X i Y staviti u smjeru
naprezanja na plohu, tj. n i n. glavnih naprezanja 1 i 2, tako da jednadbe 8 i 10
Vektor naprezanja Pn se rastavlja na vektore Px i Py, postaju:
paralelne osima X i Y. S obzirom na stanje statike 2 2
n=1 cos + 2 sin = 1/2(1+2)+ 1/2(1-2)cos2 (13)
ravnotee, sile koje djeluju na trokutasti element moraju biti n= -1/2(1-2) sin2 (14)

Tlana i posmina naprezanja

koja djeluju na jednu plohu kocke,
promatrana u ravnini XY. Polje
naprezanja koje djeluje na kosu
plohu tijela zanemarive debljine.

pomou Mohrove krunice i stanje naprezanja u toki iz

MOHROVA KRUNICA NAPREZANJA
Mohrova krunica naprezanja grafiki prikaz stanja
naprezanja u toki tijela. Ona se prikazuje u dijagramu ije
osi su komponente naprezanja i . Kod dvodimenzionalne
analize stanja naprezanja prikazuju se glavne osi 1 i 2.
Pomou krunice se odreuju kooridnatne vrijednosti n i n
za toke u ravnini definiranoj kutom . Dvije krajnje
vrijednosti n, kada je n=0 su 1 i 2. Centar i radijus
krunice definirani su izrazima (1+2)/2 i (1-2)/2 iz
jednadbi 13 i 14 (slika 3a). Prikaz polja naprezanja
primjera sa slike 2, dani su na slici 3b.
Toke D i E su glavna naprezanja 1 i 2, pri emu je uvijek
1>2 (prema konvenciji). Toka C (u centru krunice) je
iznos srednjeg naprezanja, od kojega se razlikuju sva
normalna naprezanja, ovisno o kutu .
Veliina OB je vrijednost normalnog naprezanja n koje
djeluje na ravninu pod kutom u odnosu na 1 (slika 4a).
Sva normalna i posmina naprezanja koja djeluju u toki
elementa kvadratnog oblika prikazana su na slici 4b.

4
 Slika 1 (a) Osnovni elementi Mohrove krunice
naprezanja; (b) Prikaz stanja naprezanja u toki
A ravnine sa slike 2, gdje je x=1 i y=2,
pomou Mohrove krunice.

naprezanje (!!! prema konvenciji, u inenjerstvu su tlana

naprezanja pozitivna, vlana negativna); na ovoj slici je
prikazano stanje naprezanja istog smicanja (eng. pure
shear), jer su glavna naprezanja jednaka i suprotnog
smjera; 7d- jednoosno vlano naprezanje, gdje je 1=0;
7e- oba glavna naprezanja su vlana.

Slika 2 (a) Stanje naprezanja u toki A sa slike 3; (b)

Opi sluaj slike 4a, s prikazom svih naprezanja.
Pomou Mohrove krunice (sluaj 1) mogue je odrediti
magnitudu i smjerove glavnih naprezanja, na temelju
poznatih normalnih naprezanja (x i y) i posminih
naprezanja (xy) u nekoj toki (prema jednadbama 11 i 12 i
slici 5). Primjer prikazan na slici 6. Na slian nain (sluaj
2), stanje naprezanja u toki bilo koje ravnine moe se
dobiti konstrukcijom, koristei Mohrovu krunicu, ako su
poznata glavna naprezanja 1 i 2.
Slika 4 Idealizirane Mohrove krunice za sljedea stanja
naprezanja: (a) troosna kompresija; (b) jednoosna
kompresija; (c) isto smicanje (eng. pure shear); (d)
jednoosni vlak; (e) troosni vlak
Posmina naprezanja su mogua samo onda kada su
glavna naprezanja razliita. Ukoliko su glavna naprezanja
razliita, radi se o deviatorskim naprezanjima, za razliku
od hidrostatskog naprezanja, kod kojega su glavna
naprezanja jednaka. Kod hidrostatskog stanja naprezanja
nema posminih naprezanja, neovisno o orijentaciji ravnine
u odnosu na osi glavnih naprezanja. Hidrostatsko stanje
naprezanja nema Mohrovu krunicu, jer je njegov prikaz
toka na dijagramu, koja se nalazi na osi.

Mohrova krunica se takoer koristi i za trodimenzionalno

stanje naprezanja (troosno ili triaksijalno).

Slika 3 Mohrova krunica - stanje naprezanja

U do sada obraivanim primjerima koritena su pozitivna
ili tlana glavna naprezanja (kao to je ono prikazano na
slici 7a). Na slici 7 prikazani su i ostali primjeri razliitih
stanja naprezanja: 7b - jednoosno tlano naprezanje,
gdje je 2=0; 7c - 1 je tlano naprezanje, a 2 vlano
5
3 DEFORMACIJA
MOHR-COULOMBOVA ANVELOPA SLOMA
U tlu ili stijeni dolazi do planarnog posminog sloma
zbog interakcije normalnog naprezanja komitog na plohu
sloma i posminog naprezanja po plohi sloma. Stanje
naprezanja na uzorku moe biti jednoosno ili troosno. Na
Ploha posminog sloma na slici 8a zatvara s ravninom
glavnih naprezanja kut . Isti kut zatvaraju i os najveeg
glavnog naprezanja 1 i naprezanje okomito na plohu
sloma n. Ovdje se kut koristi za oznaavanje kuta
izmeu najveeg glavnog naprezanja i normalnog
naprezanja.
Kriterij planarnog sloma uveo je Coulomb. Ovaj kriterij
predstavlja linearni odnos u kojemu su sadrani posmino
naprezanje koje je za vrijeme sloma djelovalo po plohi
sloma, f, kohezija materijala, c, i konstanta tan,
pomnoena normalnim naprezanjem, n, prema sljedeoj
jednadbi:
f = c + n tan
Izraz n tan je koeficijent unutarnjeg trenja materijala;
kut je kut unutarnjeg trenja.
Naprezanja koja djeluju za vrijeme posminog sloma mogu
se prikazati Mohrovom krunicom. Linija na Mohrovom
krunom dijagramu definirana Coulombovim kriterijem
(jednadba 15) naziva se Mohr-Coulombova anvelopa
sloma. Budui da su i Mohrova krunica i linija sloma
simetrine u odnosu na os normalnih naprezanja,
uobiajeno se prikazuje samo gornja polovica krunice i
gornji dio linije. Suprotno oekivanjima, slom materijala se
ne dogaa kod maksimalnih posmina (f) ili normalnih
naprezanja (n). Kut 2 jednak je 90+ ili =45+/2, to
povezuje Mohrov dijagram s idealnom orijentacijom
posmine plohe sloma dobivene na uzorku. Posmini slom
uzoraka iste kohezije i kuta unutarnjeg trenja dogodit e se
pri razliitim kombinacijama 1, 3 i n, to odgovara
razliitim krunicama, koje tangira jedinstvena linija sloma.
Vrijednosti kohezije (c), normalnog naprezanja (n) i kuta
unutarnjeg trenja (), neophodne u Coulombovoj jednadbi
slici 8 dan je dvodimenzionalni prikaz troosnog naprezanja,
u kojemu je 1 maksimalno glavno naprezanje, a 3
minimalno glavno naprezanje (ovdje je zanemareno 2
srednje glavno naprezanje). U praksi je najee kod
troosnog ispitivanja tla/stijena 2=3.
Slika 5 (a) Posmina ploha sloma na uzorku, nastala uslijed
normalnih naprezanja; (b) Komponente Mohr-Coulombove
plohe sloma.
dobivaju se iz sljedeih pokusa: jednoosna i/ili troosna
testiranja uzoraka. U primjeru 2 (slika 9) konstruirana je
Mohrova krunica na osnovi tipinih podataka koji se
dobivaju jednoosnim i troosnim pokusima na granitu:
vrijednosti 1 i 3 izmjerene u trenutku sloma (2 pokusa).
Linija koja tangira dvije Mohrove krunice je Mohrova
anvelopa sloma ispitivanog uzorka granita. Treba obratiti
panju na to da se, iako je kohezija materijala konstanta,
vrijednosti tlanih normalnih i posminih naprezanja
poveavaju s poveanjem 3. Kut definira odnos izmeu
tlane vrstoe 1 i posmine vrstoe f za razliite
vrijednosti 3.
(15)
DEFORMACIJA
Kada se analizira naprezanje u toki, deformacija se
definira kao promjena relativnog poloaja estica tijela.
Stoga se prilikom definiranja deformacije koristi pomak.
Deformacija tijela odreuje se s obzirom na vrstu
deformacije. Radi pojednostavljenja ovdje se obrauje
dvodimenzionalna deformacija, iako je ona
trodimenzionalna.
VRSTE DEFORMACIJE
Deformacija se moe dogoditi du jedne osi (aksijalno) pri
emu e rezultirati kontrakcijom ili produljenjem, ovisno o
tome nastaje li zbog tlanih ili vlanih naprezanja. Tijelo se
takoer moe deformirati zbog posminih naprezanja.
Na slici 10a dolazi do kontrakcije ili skraivanja duljine kao
rezultat primjene naprezanja okomitog na donju i gornju
ravnu plohu tijela. Uobiajen naziv za ovu vrstu deformacije
je normalna deformacija, jer nastaje kao posljedica
normalnog naprezanja; a koriste se i nazivi 'prirodna
deformacija' (eng. natural deformation) ili 'produljenje' (eng.
6
elongation). Prema konvenciji koja se ovdje koristi,
prikazana deformacija je pozitivna i nastala je kao rezultat
primjene tlanog naprezanja. Deformacija prikazana na slici
10a je bezdimenzionalna vrijednost definirana izrazom:
=l/l (16)
gdje je l=duljina
Bona deformacija ne ulazi u kalkulaciju normalne
deformacije, ali se moe numeriki izraziti kao Poissonov
odnos, koji je elastina konstanta (vidi poglavlje 'Elastine
konstante').
Posmino naprezanje prikazano na slici 10c je produkt
posminog naprezanja prikazanog na slici 10b. Posmino
naprezanje je rezultiralo poveanjem kuta izmeu osi X i Y,
koji je tada >90 (pozitivna posmina deformacija, prema
ovdje prihvaenoj konvenciji). Suprotan smjer posminog
naprezanja rezultitao bi negativnom posminom
deformacijom i kutom <90. Kut izmeu osi X i Y i
deformirane stranice tijela je 1/2, a kut izmeu osi X i Y
posmino deformiranog tijela je 90+. Posmina
deformacija prikazana na slici 10c esto se naziva istim
smicanjem (eng. pure shear), a nastala je kao rezultat
istog posminog naprezanja (prikazanog na slici 7c)
kada su normalna naprezanja na plohi sloma jednaka nuli,
a posmina naprezanja po plohi su maksimalna. Na slici
10d prikazano je jednostavno smicanje.
Slika 6 Tipovi deformacije: (a) aksijalna; (b) posmino
naprezanje koje djeluje na nain da uzrokuje isto smicanje
(eng. pure shear); (c) isto smicanje; (d) jednostavno smicanje
(eng. simple shear) s prikazanim posminim naprezanjima

POSTOJANOST DEFORMACIJE
Deformacija estica tijela moe ovisiti o trajanju nanijetog
naprezanja. Ukoliko se s uklanjanjem deformacijskih
naprezanja tijelo vrati na originalne dimenzije, deformacija
se smatra elastinom. U tom se sluaju deformacija ponaa
prema Hookeovom zakonu, prema kojemu je normalno
naprezanje proporcionalno ekstenzijskoj ili aksijalnoj
deformaciji. Tijelo se smatra ito elastinim tijelom ukoliko
se deformacija potpuno poniti s prestankom nanoenja
optereenja (slika 12a).
Permanentna (nepovratna) deformacija nastaje kada
nanijeto normalno naprezanje premai toku poputanja
materijala. Toka poputanja je razina naprezanja koja je
vea od onoga koje se moe podnijeti elastino. Ako se
materijal deformira na ovoj toki bez sloma, deformacija je
plastina ili duktilna. Savreno plastian materijal je
prikazan na slici 12b. Veina prirodnih materijala tla i
stijena iskazuje elastino i plastino ponaanje.
Puzanje ili viskozna deformacija se dogaa onda kada
deformacija ovisi o vremenu: razvoj plastine deformacije
tijekom vremenskog perioda na naprezanjima koja bi
uzrokovala elastinu deformaciju u kraem periodu. U tom
sluaju deformacija se ilustrira krivuljom omjera naprezanja
i deformacije kao na slici 12c.
Slika 7 Grafiki prikaz
ELASTINE KONSTANTE sljedeih tipova
Razliite kombinacije deformacija i naprezanja, koja su ih deformacije: (a) ista
prouzroila, ine konstante ili module kojima se elastina, (b) savreno
karakteriziraju elastino-deformacijski odgovori materijala plastina; (c) puzanje ili
na primijenjena naprezanja. Budui da one nisu konstante viskozna deformacija.
za razliita stanja naprezanja, bolje ih je nazivati modulima.
Youngov modul elastinosti ili modul elastinosti definira
elastinu normalnu deformaciju tijela sljedeim odnosnom: E=n/
Bona deformacija koja se dogaa prilikom aksijalne kontrakcije ili K=0/ gdje je: 0-hidrostatski pritisak; -volumetrijska
produljenja iskazuje se bezdimenzionalnim Poissonovim deformacija. Hidrostatski pritisak je je 1=2=3.
koeficijentom, prema izrazu: =l/d
Modul smicanja ili krutosti (G) je mjera posmine deformacije Znaenje razliitih elastinih konstanti u inenjerskoj
nastale kao posljedica posminog naprezanja (mjerna jedinica psi geologiji je veliko jer se pomou njih karakteriziraju
ili Pa). Izraz za modul smicanja G (ili ) je sljedei: G (ili ) =/ znaajke materijala stijena/tala i pritisci koji nastaju tijekom
Volumetrijska deformacija ili dilatacija, do koje dolazi kada je i kao posljedica graenja tunela, brana i ostalih objekata.
tijelo podvrgnuto hidrostatskim naprezanjima, naziva se modul
stiljivosti K, definiran sljedeim izrazom:

7
4 TROENJE I TLO
Sferoidalno troenje: oblikuje zaobljene gromade ili
INENJERSKOGEOLOKI UVJETI jezgre iz originalno uglatih blokova stijene, na nain da
Gornjih nekoliko metara inenjerskogeolokog profila je troenje intenzivnije na rubovima blokova.
najee je izgraeno od tla, povrinskih naslaga i trone
stijene, koji se po inenjerskim svojstvima znaajno DUBINA TROENJA
razlikuju od osnovne stijene. Ovisi o duljini trajanja, vrsti stijene i klimi.
Tlo: mjeavina tronog mineralnog debrisa i biljnog Dubina tronosti stijena izloenih u posljednjih 10.000
materijala, obino je debljine <1 m; moe se podijeliti na godina (od zadnje glacijacije) manja je od onih koje su
humusom bogati top soil i glinom bogati subsoil. izloene milijune godina.
Troenje: prirodno raspadanje i razlamanje stijene ili ejlovi, porozni pjeenjaci i slabi vapnenci troe se do
povrinskih naslaga pod utjecajem atmosferilija (zraka i veih dubina nego graniti i kompaktne metamorfne stijene.
vode); najee do dubine <10 m. Najdublja troenja dogaaju se u klimatski ekstremnim
Povrinske naslage: transportirani povrinski sediment podrujima, bilo uslijed djelovanja leda u periglacijalnim
istaloen na osnovnoj stijeni; uglavnom nekonsolidirana podrujima, ili u tropskim umama u podruju ekvatora.
glina, pijesak i krupniji klastini debris; najee kvartarne Vrh zone II uglavnom je povrina osnovne stijene, ali
starosti, pa je stoga i premlad da bi bio konsolidiran; granica nije otra; u V. Britaniji obino je na dubini 1-5 m;
debljina mu varira od 0 do >50 m. ali zona I svjee stijene nalazi se na dubinama >20 m.
Koluvij: padinski debris, kretan niz padinu uglavnom samo U tropskim podrujima tla zone IV mogu dosegnuti dubine
pod utjecajem gravitacije; ukljuuje debris nastao puzanjem od 5-20 m. Raspadnuti granit III stupnja tronosti u Hong
i plonim ispiranjem, a takoer i naslage klizita i odrona. Kongu uglavnom je na dubinama >30 m.
Uklanjanje vegetacije znatno pogoduje plonom ispiranju
vodom. Transport sedimenata najvei je u povrinskim Zasjek na Havajima na
naslagama, neto manji u koluvijalnim naslagama, a kojemu je vidljiv cijeli niz
najmanji je u tlu. stupnjeva tronosti bazaltne
Povrina osnovne stijene: prekrivena granina ploha lave.
izmeu povrinskih naslaga i stijene; uglavnom vidljiva III stupanj tronosti
granica izmeu slabog tla/povrinskih naslaga i jake materijala nije prisutan u
stijene; tamo gdje su duboki profili tronosti stijene tee ju ovom nizu zbog promjene
je definirati; oblikovana je erozijom, prije taloenja vrste stijene. Proslojak
povrinskih naslaga, tako da se njezina topografija moe slabe upljikave lave
znaajno razlikovati od reljefa recentne povrine terena. (plovuca) puno je troniji
Inenjersko tlo: slabi materijal (UCS < 600 kPa) koji je od kompaktne lave iznad.
mogue iskapati bez ripovanja ili miniranja; mogu ga Stupanj I svjea stijena
sainjavati tlo, povrinske naslage, slaba stijena i trona pojavljuje se samo na
stijena. veim dubinama, tj. ispod
razine otkrivene zasjekom.
Na ovoj lokaciji (i za ovu
inenjersku namjenu)
vrsta stijena je pronaena
blizu vrha zone II, oko 4 m
ispod povrine terena.

TROENJE STIJENE
Fiziko i kemijsko raspadanje stijene na ili blizu povrine.
Naknadno odnotenje materijala dovodi do sniavanja
povrine terena: Uzroci fizikog troenja
Troenje + Transport = Erozija pukotine stvaranje pukotina pod vlanim
Procesi troenja pod znaajnim su utjecajem klime, budui rastereenja naprezanjem uslijed odnoenja
da ovise o utjecaju zraka i/ili vode. nadsloja
raspadanje pod utjecajem leda vanije je u geografskim termalna raspucavanje uslijed dnevnih
podrujima s hladnijom klimom i na veim nadmorskim ekspanzija promjena temperature
visinama; smrzavanje raspucavanje zbog vode u
kristalizacija soli je vana samo u pustinjama s velikom pukotinama, tj. njezinog zamrzavanja
evaporacijom; i ekspanzije leda
Svi kemijski procesi se ubrzavaju u toplim i vlanim vlaenje i suenje gubitak ili poveanje vode u glinama
klimama, a dodatno ih ubrzavaju i organske kiseline iz djelovanje ekspanzija biljnog korijenja u
gustog biljnog pokrivaa. korijenja pukotinama i prodiranje u pore.
Najvaniji kemijski proces je produkcija glinovitih kristalizacija rast kristala soli na mjestu
minerala iz drugih silikata; evaporacije podzemne vode
Troenjem u umjerenoj klimi nastaje ilit kao dominantni Uzroci kemijskog troenja
mineral gline; otapanje uglavnom kalcita i gipsa, u cementu
Troenjem magmatskih stijena u vruim i vlanim pjeenjaka, ilama i vapnenicma
klimama nastaje nestabilni smektit, luenje parcijalno odnoenje otpoljene komponente
Laterit: crveno tlo, s visokim sadrajem eljeza i ili specifinih elemenata
aluminija, niskim sadrajem silicija, nastaje u tropima. oksidacija hranje i razgradnja eljezovith minerala
Saprolit: Potpuno dezintegrirana stijena sa sauvanim hidroliza veina silikata reagira s vodom na nain da
tragovima originalne strukture, nastaju minerali glina

8
INENJERSKA KLASIFIKACIJA TRONE STIJENE
stupanj opis litologija mogunost iskopa mogunost temeljenja
VI tlo organske primjese; bez nepogodno
originalne strukture
V potpuno trono tlo; ostaci originalne strukture struganje procjenjuje se pokusima
na tlu
IV jako trono djelomino promijenjeno u tlo; struganje gromada promjenjivo i nepouzdano
tla vie od stijene
III srednje trono djelomino promijenjeno u tlo; ripovanje (odlamanje povoljno za male
tla vie od stijene noevima na bageru) graevine
II slabo trono poveana raspucanost i miniranje povoljno za sve
mineralne prevlake na graevine izuzev velikih
pukotinama brana
I svjea stijena ista stijena miniranje odlina
(sloenija shema za opis heterogene anizotropne stijenske mase nalazi se u BS 5930)
STUPNJEVI TRONOSTI I SVOJSTVA STIJENE
Ilustracija promjene fiziko-mehanikih svojstava stijene ovisno o stupnjevima tronosti
Stupanj tronosti I II III IV V
Granit: jednoosna tlana vrstoa MPa 250 150 5-100 2-15
Trijaski pjeenjak: jednoosna tlana vrstoa MPa 30 15 5 2 <1
Kalcitini pjeenjak: RQD kategorija % 80 70 50 20 0
Kreda: standardni penetracijski pokus broj udaraca (N) >35 30 22 17 <15
Kreda: prihvatljiva nosivost kPa 1000 750 400 200 75
Trijaski muljnjak: prihvatljiva nosivost kPa 400 250 150 50
Trijaski muljnjak: frakcija glinovitih estica % 10-35 10-35 30-50
Tipine dubine u Britaniji metara 5-30 1-5 1-2

PROFIL TRONOSTI U STIJENI

TROENJE VAPNENCA
Vapnenci su specifini zbog toga to su to jake stijene koje
je mogue potpuno dezintegrirati otapanjem tijekom
troenja.
Kinica i slana voda troe povrinu vapnenca, ali takoer
otapaju ovu stijenu i po pukotinama i po plohama
slojevitosti, ime ih istovremeno proiruju, te time formiraju
pilje.
Ovim procesom nastaju vrlo heterogena podzemlja koja su
izgraena od jake stijene i velikih upljina.
Okrena povrina stijene sastoji se od dubokih pukotina,
uglavnom ispunjenih tlom, izmeu tronih vapnenih
stupova. Ovo se nalazi ispod pokrivaa tla; predstavlja
nepovoljne uvjete za temeljenje zbog opasnosti od
propadanja u vrtaama.
Kr je vapnenaki krajolik karakteriziran podzemnom
drenaom, piljama, vrtaama, suhim dolinama, tankim
pokrovom tla i ogoljenim izdancima stijena.

TIPOVI POVRINSKIH NASLAGA I KLIMA
Znaajke, prostiranje, struktura i svojstva povrinskih
naslaga usko su povezana s procesima kojima su istaloeni.
Ovi procesi taloenja pod izravnim su utjecajem klime.
Fluvijalni procesi djelovanje rijeke i ostalih tokova, prisutno
u svim klimatskim zonama izuzev permanentno smrznutih i
aridnih zona u pustinjama.
Ledeno doba: Tijekom kvartara, perioda u pleistocenu,
zabiljeeno su ledenjake faze kada je led prekrivao veliki
dio kontinenata na sjevernoj polutci. Posljednji ledeni pokrovi
povukli su se samo prije 10000 godina.
Mnoge povrinske naslage nastale su u okoliima koji se
razlikuju od dananjih. Stoga ih je najbolje mogue
protumaiti da ih se razlikuje na osnovi procesa i klime,
odnosno klimatskih uvjeta.

9
5 FIZIKA SVOJSTVA TLA
VLANOST
VOLUMNI I TEINSKI ODNOSI Odreivanje koliine vode u tlu vano za mnoge
Tlo se sastoji od tvari u 3 agregatna stanja: vrste estice inenjerske probleme zbog toga jer se na temelju vlanosti
(mineralna tvar +- organska tvar); zrak ili plin u porama; i moe procijeniti PONAANJE TLA.
voda ili tekuina u porama. Vlanost (W) = (teina vode / teina vrstih estica)*100
Volumni i teinski odnosi komponenti jedinine mase tla. Izraava se u %; raspon vrijednosti od nula do beskonano.
Standardnim pokusima moe se odrediti optimalna vlanost
(wo); to je vlanost koja daje maksimalnu suhu gustou tla
u uvjetima odreenog optereenja.
STUPANJ ZASIENOSTI ILI SATURIRANOST
Saturiranost (S) = volumen vode/volumen upljina
Definira proporciju ukupnog volumena u tlu koji sadri
vodu.
U saturiranom tlu sav volumen pora je ispunjen vodom
(=100%); saturiranost moe biti i 0% ukoliko je tlo potpuno
suho, a pore su ispunjene zrakom.
GRANULOMETRIJSKI SASTAV TLA ILI
Na temelju volumnih i teinskih odnosa odreuju se GRADUIRANOST
odreena fizika svojstva. Odreivanjem deskriptivnih
svojstava odreuju se inenjerska svojstva tla. Osnovna Najjednostavniji opis tla pomou opisa distribucije veliine
deskriptivna svojstva tla su: jedinina teina ili gustoa tla; estica, tj. graduiranosti. Rasponi veliine estica razlikuju
specifina teina (eng. gravity); porozitet; koeficijent pora; se u raznim klasifikacijama, tj. znanostima.
vlanost; saturiranost.
JEDININA TEINA ili
gustoa tla
= teina materijala /
volumen materijala

m = vlana jedinina
teina tla
d = suha jedinina teina
(teina potpuno osuenog
tla, u penici)
sat = saturirana jedinina
teina
(teina potpuno saturiranog
tla)

w = jedinina teina vode

= 62.4 lb/ft3
(1 ft3 vode tei 62.4 lb)
Graduiranosti tla odreuje se sijanjem. na grnulometrijskom
JEDININA TEINA dijagramu se obino plota postotak tla koji je proao kroz
Vaan faktor u inenjerskim proraunima. sito. Dobro graduirano tlo: jednoliko zastupljene sve
Pomou nje moe se kontrolirati stupanj vlanosti tla za estice, od najmanjih do najveih. Slabo graduirano: tlo
vrijeme graenja nasipa i drugih inenjerskih radova. sastavljeno uglavnom od jedne veliine estica. Slabo
esto se koristi maksimalno suha jedinina teina ili graduirano-neujednaeno: ako su zastupljene estice u
gustoa(max ); odreuje se u laboratoriju. irom rasponu, pri emu neke nedostaju.
Kadkada je potrebna prirodna gustoa ili jedinina teina tla
u prirodnom stanju (to je obino vlana teina) koju je
potrebno odrediti na terenu. jednoliko ili dobro graduirano tlo
SPECIFINA TEINA
Specifina teina (Gs) = teina jedininog volumena tla /
teina jedininog volumena vode (voda na 4C).
U sebi sadri i teinu i volumen; omoguava da se slabo graduirano tlo slabo - neujednaeno
mjerenjem teine odrede svojstva tla koja su graduirano tlo
definirana volumnim odnosima (u labosu lake
izvagati materijal nego odrediti volumen).
RELATIVNI POROZITET I KOEFICIJENT PORA
Relativni porozitet (n) = (volumen pora / ukupni
volumen)*100. Varira u rasponu 0-1.
Koeficijent pora (e) = volumen pora / volumen vrstih
estica. Vei je od 0 i manji od beskonano. Geolozi obino odreuju SORTIRANOST, to je obrnuto od
Pomou specifine teine, mogue je na temelju mjerenja graduiranosti; tlo sastavljeno od jedne veliine estica je dobro
teine odrediti volumne odnose, tk. n i e. sortirano; a slabo sortirano je ono koje ima estice u irokom
rasponu.

10
KOHERENTNA I NEKOHERENTNA TLA
Svojstva tla ovise o veliini zrna, mineralnom sastavu i
vlanosti, koji su takoer i meusobno ovisni.
GRANICE PLASTINOSTI I KONZISTENCIJA TLA
Svojstvo koherentnih tala (gline i praha).
S promjenom vlanosti tla, tlo se mijenja od krutog, preko
plastinog do tekueg stanja. Veina prirodnih glina je
plastina.
Vlanost (w) = teina vode kao % suhe teine.
Granice konzistencije (Atterbergove granice) se definiraju
na sljedei nain:
Granica plastinosti (PL) = minimalna vlanost pri kojoj se
tla moe oblikovati u valji promjera 3 mm.
Poremeena tla na granici plastinosti imaju posminu
vrstou oko 100 kPa.
Granica teenja (LL) = minimalna vlanost pri kojoj tlo tee
(pod svojom vlastitom teinom).
Poremeena tla na granici teenja imaju posminu vrstou
oko 1 kPa. RELATIVNA GUSTOA/ZBIJENOST
Indeks plastinosti (PI) = LL PL. On je pokazatelj za Svojstvo nekoherentnih tala (pijeska i ljunka).
koliko je potrebno promijeniti vlanost da bi se vrstoa Relativna gustoa znaajka je krupnozrnatih nekoherentnih
poveala 100 puta; odnosno to je raspon vlanosti unutar tala. Indeks relativne gustoe (ID) odnos je izmeu razlike
kojega je tlo plastino ili ljepljivo. maksimalnog i stvarnog koeficijenta pora i razlike
Tla s visokim indeksom plastinosti su manje stabilna i maksimalnog i minimalnog koeficijenta pora:
imaju vei potencijal bubrenja. ID= (emax-e0)/(emax-emin)
Indeks teenja (LI) = (w-PL)/PI. To je mjera konzistencije
gdje je: e0 koeficijent pora tla u prirodnom stanju;
tla i vrstoe tla pri odreenoj vlanosti.
emax koeficijent pora uzorka u najrahlijem stanju;
Tla se klasificiraju na osnovi veliine zrna i plastinosti. A-
emin koeficijent pora uzorka u najguem stanju.
linija odvaja tla koja se vizualno vrlo slina. Potpuna
Indeks relativne gustoe rauna se na temelju
geomehanika klasifikacija tla puno je detaljnija.
laboratorijski odreenih koeficijenata pora. Terminologija za
opis stanja materijala pomou indeksa relativne gustoe.
TERMIN RELATIVNA GUSTOA (%)
VRLO RAHLO <20
RAHLO 20-40
SREDNJE ZBIJENO 40-60
ZBIJENO 60-80
VRLO ZBIJENO* >80

*obino su slabo cementirani

Relativna gustoa krupnozrnatih tala takoer se moe
Indeks konzistencije (Ic) = (LL-w) / PI. Karakterizira odnos procijeniti iz rezultata standardnog penetracijskog pokusa
izmeu prirodne vlanosti materijala i one na granicama
konzistencije. (SPP).
Terminologija za opis gustoe tla s pripadajuim
TERMIN INDEKS KONZISTENCIJE (IC)
vrijednostima broja udaraca (N)
VRLO MEKO (engl. very soft) <0,25
TERMIN br. udaraca/300 mm penetracije
MEKO (engl. soft) 0,25-0,50 VRLO RAHLO 0-4
VRSTO (engl. firm) 0,50-0,75
RAHLO 4-10
KRUTO (engl. stiff) 0,75-1,00
VRLO KRUTO ili TVRDO >1,00 SREDNJE ZBIJENO 10-30
(engl. very stiff) ZBIJENO 30-50
MINERALI GLINA VRLO ZBIJENO >50
Plastinost i svojstva glinovitih tala ovise o udjelu i vrsti
minerala glina. Tla s <25% minerala gline u pravilu su jaa, Za brzu terensku procjenu relativne gustoe koriste se
imaju manji PI, a <20. priruni identifikacijski pokusi
Aktivnost glina = PI / %sitnozrnatih estica (promjer<0.002 TERMIN VRSTA POKUSA
mm). Tla s visokm udjelom glinovite frakcije i visokom RAHLO Moe se kopati lopatom. Drveni kolac
aktivnosti mogu zadrati veliku koliinu vode, zbog koje im promjera 50 mm mogue je lako zabiti u tlo.
je niska vrstoa i propusnost.
Aktivnost uglavnom ovisi o vrsti minerala gline; ZBIJENO Za kopanje je potrebna motika. Drveni
najnestabilnija je glina koja sadri smektit (montmorilonit). kolac promjera 50 mm mogue je teko
mineral gline aktivnost indeks plastinosti (PI) zabiti u tlo.
kaolinit 0.4 30 15
SLABO Vizualna procjena. Motikom se mogu
ilit 0.9 70 10
CEMENTIRANO odlamati komadi.
smektit >2 400 5
PI vrijedi za tla s vie od 75% glinovite frakcije

11
6 INENJERSKA SVOJSTVA TLA
GEOMEHANIKA KLASIFIKACIJA TLA
Tla se klasificiraju kao krupnozrnata i sitnozrnata.
Krupnozrnata (koherentna ) tla su ljunci i pijesci. Kada
su saturirani i bez bonog ogranienja, oni ne mogu
zadrati negativne porne tlakove, zbog ega nemaju
nedreniranu vrstou ili prividnu koheziju.
Sitnozrnata (koherentna) tla su gline i prahovi. Kada su
saturirani oni mogu zadati upijenu vodu u pokusima bez
bonog ogranienja, pa time mogu imati prividnu koheziju.
Ako dobro graduirano tlo sadri dovoljno sitnozrnatih
estica koje ispunjavaju prostor izmeu krupnih zrna, tada
se ono klasificira kao sitnozrnato tlo.
Ako dobro graduirano tlo ne sadri dovoljno sitnozrnatih
estica koje bi ispunile prostor izmeu krupnih zrna, tada
se ono klasificira kao krupnozrnato tlo.
Znaajke tla ovise o veliini krupnozrnatih estica i
plastinosti sitnozrnatih estica; ova svojstva igraju glavnu
ulogu u odreivanju inenjerskih svojstava tla i stoga su
osnova za klasifikaciju tla.
Najpoznatije geomehanike klasifikacije tla za
inenjerske svrhe, jesu USCS (engl. Unified Soil
Classification System, ANON., 1960) i BSCS
(engl. British Soil Classification for Engineering
Purposes, ANON., 1981).
USC (eng. UNIFIED SOIL CLASSIFICATION)
razvio je USBR, dr. A. Casagrande 1953. g;
modificiralo ju je drutvo Americam Society for
Testing Materials (ASTM) i standardiziralo za
inenjersku primjenu (ASTM, 1983); privatila ju
meunarodna geotehnika zajednica.
Glavne grupe tala izdvajaju se prema veliini
zrna. Za daljnju podjelu glavnih grupa na
podgrupe koriste se dva parametra: (a) veliina
zrna za krupnozrna tla; i (b) plastinost za
sitnozrnata tla.
Kriteriji razliitih geomehanikih klasifikacija
uglavnom su isti (veliina zrna i plastinost), ali
se razlikuju s obzirom na granine vrijednosti,
nomenklaturu grupa tala i pripadajue simbole.
Geomehanika klasifikacija tla je sastavni dio
inenjerskogeolokog opisa tla.
Postoji povezanost USC grupa tla i inenjerskih
svojstava i primjena tla.

Geomehanika klasifikacija veliina zrna tipine vrijednosti

tla (mm)
vrsta tla oznaka LL PI POSMINA VRSTOA
ljunak G 2-60 / / >32 Sva tla e se slomiti prilikom smicanja.
pijesak S 0.006-2 / / >32 Posmina vrstoa je kombinacija kohezije i kuta
prah ML 0.002-0.006 30 5 32 unutarnjeg trenja; izraava se Coulombovom
glinoviti prah MH 0.002-0.06 70 30 25 anvelopom sloma. Kohezija (c) je posljedica
glina CL <0.002 35 20 28 veze meu esticama; znaajna je u glinama, a
visokoplastina glina CH <0.002 70 45 19 jednaka je 0 u istim pijescima. Kut unutarnjeg
organsko tlo O - <10 trenja () je posljedica trenja meu esticama;
Normalno naprezanje ima presudan utjecaj na posminu vrstou, ali porni tlak vii je u pijescima nego u glinama.
(pwp) preuzima dio optereenja na tlo, pri emu umanjuje normalna naprezanja. Posmina vrstoa=kohezija+normalno
Efektivno naprezanje (')=normalno naprezanje () pwp naprezanje x tan
Svojstva koherentnih, glinovitih tala
materijal stanje (kohezija) LI SPT, N CPT, Mpa c, kPa mv, m2/MN ABP, kPa
meko >0.5 2-4 0.3-0.5 20-40 >1 <75
aluvijalne gline
Kohezija (c)
vrsto 0.2-0.5 4-8 0.5-1 40-75 0.3-1 75-150
jednaka je
kruto -0.1-0.2 8-15 1-2 75-150 0.1-0.3 150-300 kratkotrajnoj
til i tercijarne gline
vrlo kruto -0.40.1 15-30 2-3 150-300 0.05-0.1 300-600 posminoj
tvrdo <-0.4 >30 >4 >300 <0.005 >600 vrstoi

12
SMANJENJE VRSTOE U GLINAMA
Dreniranje optereene gline je vrlo bitno, budui da svako
poveanje pornog tlaka moe dovesti do sloma; to je vrlo
znaajno kod novih iskopa i nasipa.
Vrna vrstoa se smanjuje do rezidualne vrstoe uslijed
promjena u strukturi tla; uglavnom se mijenja orijentacija
listiastih minerala. Ova promjena dovodi do
gotovopotpunog gubitka kohezije, ali i smanjenja kuta
unutarnjeg trenja. Ovo je znaajan proces u svim glinama,
a osobito onima s viim vrijednostima PI.
krtost = % smanjenja u odnosu na vrnu vrsou
CPT POKUS PENETRACIJE
CPT od engleskog cone penetration test. U tlo u
geotehnikoj buotini se utiskuje tijelo stoastog oblika
(60; promjera 36 mm) pri emu je usmjereno kroz cijev
valjkastog oblika.
Mjeri se otpor na vrhu i otpor na cijevi:
Omjer trenja = (boni otpor/otpor na vrhu) / 100;
postoje elektroniki i mehaniki (rjei) sustavi, a njihovi
rezultati se razlikuju.
Vrijednosti se mogu korelirati s vrstom tla, graom tla i daju
indikaciju prihvatljive nosivosti.

Osjetljive gline gube velik dio njihove vrstoe prilikom

promjene strukture cijele mase; one imaju visok LI i malu
veliinu estica, tako da se ne mogu brzo drenirati, tako da
optereenje preuzima porni tlak; posmina vrstoa se
pribliava nuli.
osjetljivost = omjer neporemeene:poremeenoj vrstoi i
ovisan je o nedreniranoj krtosti.
KONSOLIDACIJA
Ovo je smanjenje volumena uslijed naprezanja.
Primarna konsolidacija je velika i brza; uslijed istiskivanja
vode sve dok porni tlak ne postane jednak nuli.
Sekundarna konsolidacija je mala i spora; uslijed promjena
u strukturi i bonih pomicanja; isto je to i drenirano
PRIHVATLJIVA NOSIVOST
puzanje. Normalno konsolidirana glina je ona koja je Ova vrijednost uveliko ovisi o vlanosti tla i povijesti
kompaktirana uslijed jo uvijek postojeeg nadsloja konsolidacije.
sedimenata. Prekonsolidirana glina je ona koja je bila Takoer ovisi o prihvatljivom slijeganju.
podvrgnuta veoj kompakciji u prolosti, nakon ega je Slijeganje = mv x debljina x oekivano naprezanje.
erozijom (ili otapanjem leda) maknut nadsloj tla; ona moe Brzina slijeganja ovisi o propusnosti; spora je u
nositi optereenje koje je jednako naprezanju prvotnih glinovitim tlima koja se ne mogu brzo drenirati.
nadslojeva, uz minimalnu kompresiju i slijeganje. Slijeganje na glinama moe biti veliko: tada se
Koeficijent kompresije = mv =redukcija debljine pri opisuje kao usijedanje, zajedno s drugim procesima
poveanju naprezanja; u uskoj je korelaciji s LL. karakteristinim za gline.
Nekoherentna tla STANDARDNI PENETRACIJSKI POKUS
Pjeskovita tla i ljunci nemaju koheziju, osim one koju mogu stei od (SPT)
glinovitog matriksa i vode koju upiju. U geotehniku buotinu utiskuje se cijev
Pijesci mogu biti stabilni i pri vrlo strmim kutovima nagiba kada su promjera 51 mm i to do dubine od 150 mm. Sila
vlani, i to zbog negativnog pornog tlaka (vano prilikom graenja kula utiskivanja stvara se sputanjem ekia tekog
u pijesku); ali nee stajati kada su suhi ili saturirani vodom. 64 kg s visine od 760 mm. Pri tome se broji broj
vrstoa, stabilnost kosina i kapacitet nosivosti potjeu od kuta udaraca ekia (N vrijednost) potreban da se
unutarnjeg trenja; raspon za krupnozrnata tla (pijeske i ljunke) cijev utisne tri puta po 150 mm (ukupno 450
varira u rasponu 30-45; poveava se s graduiranosti, gustoom mm). Jednostavan i uinovit pokus; N
pakiranja i uglatosti zrna. Slijeganje je malo i brzo; obino se ne vrijednosti je u bliskoj korelaciji sa svojstvima
razmatra, osim u sluaju vrlo rahlih pijesaka i kod umjetnih nasipa. pijeska; a uz ogranienja se moe koristiti i u
Njihova svojstva najbolje je procijeniti na terenu pomou SPT pokusa; glinama.
broj udaraca (N vrijednost) je u funkciji gustoe pakiranja i Relativna gustoa je mjera gustoe pakiranja,
graduiranosti. a izraava nizom izraza, od najrahlijeg do
Kapacitet nosivosti pjeskovitih tala mogue je poveati dinamikom najzbijenijeg mogueg stanja kompakcije.
konsolidacijom (opetovano sputanje tijela teine 20 tona s krana) ili CPT vrijednosti su za otpor vrha, izraene u
pomou vibro-kompakcije.
MPa, za sitne pijeske. Ove vrijednosti su inae
svojstva pjeskovitih tala nie u prahovima. Kutovi unutarnjeg trenja su
pakiranje, slaganje zrna RD SPT CPT SBP za prosjene pijeske; treba dodati po 2 za
vrlo rahlo <0.2 <5 <2 <30 <30 uglata zrna; oduzeti 3 za zaobljena zrna;
rahlo 0.2-0.4 5-10 2-4 30-32 30-80 dodati 5 za ljunke. SBP vrijenosti (kPa) su za
srednje gusto 0.4-0.6 11-30 4-12 32-36 80-300 temelje irine 3 m uz slijeganje <25 mm;
gusto 0.6-0.8 31-50 12-20 36-40 300-500 pomnoi s 1.4 za trakaste temelje irine 1 m;
vrlo gusto >0.8 >50 20 40 500 vrijednosti treba prepoloviti za pijeske ipod
razine podzemne vode.

13
7 INENJERSKOGEOLOKI OPIS TLA
c) slojevitost (kolona 4)
POSTUPAK OPISIVANJA 2) znaajke materijala tla obuhvaaju prirodu i stanje
Prvi dojam o inenjerskim svojstvima dobiva se na temelju a) boja (kolona 5)
vizualne procjene prirode i sastava tla, te uz pomo b) sloene vrste tla: granulometrijski sastav; oblik i
nekoliko jednostavnih manualnih pokusa. Tla koja su veliina zrna (kolona 6, 7, 8)
sljepljenja kada su vlana i mogu se od njih raditi valjii (tj. c) glavna vrsta tla (naziv velikim slovima, npr.
imaju koheziju i plastinost) sadre dovoljno praha i/ili gline PIJESAK) na osnovi granulometrije i plastinosti
da ih se opie kao sitnozrnata tla. Ona tla koja ne iskazuju (kolona 9)
ovo svojstvo su krupnozrnata. 3) naziv sloja: geoloka formacija starost i vrsta naslaga.
U postupku opisa prvo je potrebno odrediti glavni tip tla Primjeri:
kojemu tlo pripada, zatim ga upotpuniti opisom sekundarnih ''vrsta gusto raspucana ukasto-smea GLINA
i manje zastupljenih frakcija, te ostalim znaajkama, kao (FORMACIJA LONDONSKA GLINA). Rahli smei
to su slojevitost, boja i oblik estica. poluuglati sitnozrnati i srednjezrnati LJUNAK (TERASNI
Radi jasnoe, prilikom opisivanja tla, glavne znaajke LJUNAK)''
trebaju biti razvrstane na sljedei nain: Materijale s gustim proslojcima mogue je opisati na
1) znaajke mase tla obuhvaaju stanje i strukturu tla sljedei nain:
a) zbijenost/kompaktnost/vrstoa (kolona 2) ''Tanko proslojeni zbijeni uti sitnozrnati PIJESAK i meka
b) diskontinuiteti (kolona 3) siva GLINA (ALUVIJ)''.
Tlu se NAZIV dodjeljuje s
obzirom na veliinu estica tla,
budui da ona u najveoj mjeri
utjee na svojstva tla.
Komponente tla, izdvojene
prema veliini, mogu biti: blokovi,
oblutci (kamen), ljunak, pijesak,
prah i glina. Njihovi rasponi
dimenzija strogo su definirani
geomehanikom klasifikacijom
tla. Tla koja se sastoje od samo
jedne komponente, dobivaju
naziv po toj komponenti.
Meutim, veina tala mjeavine
su vie komponenti. Za odredbu
njihova naziva potrebno je
utvrditi relativni udio svake
pojedine komponente. Naziv tla,
u tom sluaju, sastoji se od
naziva prevladavajue
komponente i pridjeva
podreene komponente, npr.
glinoviti LJUNAK, pjeskoviti
PRAH i sl
GENETSKA KLASIFIKACIJA TLA Svojstva tla uveliko ovise o vrsti matinih stijena iz kojih je tlo nastalo, o uvjetima u
kojima je nastalo i o utjecajima kojima je tlo bilo podvrgnuto od vremena postanka na dalje. Naziv tla korisno je upotpuniti
vrstom naslaga, ukoliko to nije jasno vidljivo iz naziva geoloke formacije
ALUVIJALNA TLA Transport i taloenje u vodi. Gline do krupni ljunci. Krupna zrna obino su zaobljena. Tla obino sortirana; esto
iskazuju jasno izraenu slojevitost.
KOLUVIJALNA TLA Transport gravitacijom, potenciran stanjem visoke zasienosti materijala vodom. Lokalnog porijekla. Nanosi nastali
puzanjem, spiranjem i soliflukcijom na brdovitim terenima. irok granulometrijski raspon, od glina do sitnih ljunaka. esto vidljiva pukotina
otkidanja.
TALUVIJALNI MATERIJAL Transport gravitacijom. Lokalnog porijekla. Nanos klizita, odnosno sipar. Heterogeni. Vrlo irok
granulometrijski raspon.
GLACIJALNA TLA Transport i taloenje ledom ili vodom nastalom otapanjem leda. Tilovi i morene, obino heterogene i mogu irok
granulometrijski raspon. Isprani materijal je to sitniji to je udaljeniji od ishodita.
ORGANSKA TLA Autohtona, nastala raspadanjem vegetacije. Organski vlaknasti i amorfni treset. Organski prahovi i gline.
EOLSKA i PRAPORNA TLA Transport i taloenje vjetrom. Obino prahovi i sitni pijesci, jednolino graduirani. Prapor esto sadri
vertikalne pukotine i rupe od korijenja.
VULKANSKA TLA Pepeo i plovuac istaloen za vrijeme vulkanskih erupcija. Zrna veliine praha s krupnijim vulkanskim esticama. Zrna
obino uglata; este vezikule. Troenjem najee nastaju visoko plastine gline.
EVAPORITNA TLA Precipitacijom ili evaporacijom soli iz zasienih otopina. Ooliti precipitirani iz morske vode. Gips precipitiran iz sulfatima
bogatih voda. Cementirana tla i tvrde (pod)povrinske kore.
REZIDUALNA TLA Autohtona, nastala kemijskim troenjem ishodine stijene ili tla. Tip ovisi uglavnom o procesu troenja, a manje o
ishodinom materijalu. Obino izraava vezanu strukturu, katkada poroznu. Heterogena i varijabilne dubine, u postupnom prijelazu prema
ishodinom materijalu.
NASUTA TLA Ljudska aktivnost. Rahli ili kompaktiran nabaaj. Stari nasipi esto su heterogeni i mogu sadravati organske i otrovne
materijale, i upljine nastale zbog ljudskih tvorevina.

14
Izvor britanski standard za geotehnika istraivanja:
Code of practice for site investigation. British Standard BS 5930: 1999.

15
8 INTAKTNA STIJENA
U inenjerstvu se stijene dijele u 2 grupe. Neograniena tlana vrstoa (qu, UCS)
Intaktna stijena je stijena koja nema diskontinuitete, kao Tlana vrstoa bez ogranienja je jednoosna ili
to su pukotine ili plohe slojevitosti; sinonim materijal neograniena tlana vrstoa (eng. UCS = unaxial/
stijene. Stijenska masa je masa stijene isprekidana unconfined compressive strength).
dikontinuitetima, sastoji se od odvojenih blokova koji imaju UCS suhe stijene je norma za definiranje vrstoe stijene.
svojstva intaktne stijene. Uveliko ovisi o porozitetu, a time i o suhoj gustoi.
Izmeu ove dvije grupe stijena postoje znaajne razlike u Veina magmatskih stijena ima porozitet <1%,
inenjerskim svojstvima. UCS>200 MPa. Sedimentne stijene s gustoom <2.3 t/m3
Sluajevi kada su vana svojstva intaktne stijene: uglavnom imaju UCS<70 MPa.
predvianje veliine i brzine deformacije otvora u stijeni koja je UCS raste sa starosti stijene kod veine sedimentnih
pod velikim naprezanjem i jako je elastina; stijena i to zbog poveanja stupnja litifikacije i smanjivanja
uinak strojeva za buenje tunela ovisi o mineralnom sastavu, poroziteta.
teksturi, veliini zrna i folijaciji intaktnog uzorka; Prosjene vrijednosti jednoosne vrstoe odreene vrste
vrstoa i elastinost intaktne stijene koriste se u projektiranju stijene ne mogu se izravno primijeniti u inenjerstvu, ali
brana i tunela, jer su deformacija i znaajke sloma korisne za rasponi jednoosne tlane vrstoe za pojedine vrste stijena
projektiranje i ponaanje graevine pod pritiskom; su vani jer daju uvid u to koja su detaljnija istraivanja
je li potrebno i nakon koliko vremena zatititi svjee otkrivenu potrebna, tj. koji pokusi. Srednje ili tipine vrijednosti treba
povrinu stijene da bi se sprijeilo njezino kalanje (cijepanje). uzeti samo kao aproksimativne.
VRSTOA STIJENE
vrstoa intaktne stijene ovisi o vrstoi mineralnih
komponenti i nainu na koji su one vezane ukljetenjem
ili cementom. vrstoa stijenske mase odnosi se na
masu raspucane stijene i uveliko ovisi o oslabljenim
pukotinama.
vrstoa je osnovno kvantitativno inenjersko svojstvo
uzroka stijene; to je veliina naprezanja u trenutku sloma.
Slom stijene se dogaa prilikom smicanja; tijekom
laboratorijskih pokusa na uzorak se nanosi tlano
naprezanje to rezultira posminim slomom po kosoj plohi.
Tlana vrstoa nije jedinstvena vrijednost nekog uzroka,
ve je izravno proporcionalna ograniavajuim pritiscima i
brzini nanoenja optereenja.
Tlana vrstoa veine stijena > inenjerskog naprezanja;
izuzetak predstavljaju slabe gline i bilo koja jako trona ili
gusto raspucana stijena. (UCS betona=40 N/mm2=40 MPa)
Svojstva vrstoe stijena
stijena suha porozitet raspon srednji saturirani modul vlana posmina kut
gustoa (%) UCS-a UCS UCS elastinosti vrstoa vrstoa trenja
3
(t/m ) (MPa) (MPa) (MPa) (GPa) (MPa) (MPa) ()
granit 2.7 1 50-350 200 75 15 35 55
bazalt 2.9 2 100-350 250 90 15 40 50
grauvaka 2.6 3 100-200 180 160 60 15 30 45
pjeenjak 2.2 12 30-100 70 50 30 5 15 45
(kreda)
pjeenjak 1.9 25 5-40 20 10 4 1 4 40
(trijas)
vapnenac 2.6 3 50-150 100 90 60 10 30 35
(kreda)
vapnenac 2.3 15 15-70 25 15 15 2 5 35
(jura)
kreda 1.8 30 5-30 15 5 6 0.3 3 25
muljnjak 2.3 10 10-50 40 20 10 1 30
(kreda)
ejl (kreda) 2.3 15 5-30 20 5 2 0.5 25
prekonsolidira 1.8 30 1-4 2 0.2 0.2 0.7 20
glina
ugljen 1.4 10 2-100 30 10 2
gips 2.2 5 20-30 25 20 1 30
sol 2.1 5 5-20 12 5
hornfels 2.7 1 200-350 250 80 40
mramor 2.6 1 60-200 100 60 10 32 35
gnajs 2.7 1 50-200 150 45 10 30 30
kriljavac 2.7 1 20-100 60 20 2 25
slejt 2.7 1 20-250 90 30 10 25
Sve se vrijednosti u tablici tablici tipine su za Veliku Britaniju i istoni SAD, a odnose se na intaktnu stijenu koja nije oslabljena troenjem.
Vrijednosti koje nisu navedene indiciraju ekstremne varijacije ovisno o orijentaciji i sl., ili su nedostajali odgovarajui podaci. Vrijednosti su
za intaktnu stijenu, pri emu nisu uzete u obzir frakture. Sedimentne stijene postaju jae to su starije, a takoer i uslijed tektonskih
naprezanja. Veina stijena sline starosti jaa je u podrujima koja se deformiraju na granicama ploa, kao to su Alpe u Europi i u
zapadnoj Americi.

16
UTJECAJ VODE
Prisustvo vode i bilo koje poveanje pornog tlaka znaajno
reducira vrstou stijene.
Voda prekida veze meu mineralima i omoguava slom
glinenog cementa u nekim sedimentnim stijenama.
Porni tlak vode djeluje u suprotnom smjeru od
ograniavajueg naprezanja, to umanjuje efektivno
normalno naprezanje u stanju troosnog naprezanja; a time
reducira ograniavajuu posminu vrstou. Ovo je vano
kod glina i tala. Saturacija neznatno reducira i jako
reducira prividnu koheziju.
Voda znaajno reducira vrstou slabih, poroznih
sedimentnih stijena, ali ima mininalni utjecaj na jake stijene
s malim porozitetom.
Vlana vrstoa (To, St)
Rijetko se mjeri; vlano naprezanje se rijetko izravno
nanosi. U pravilu iznosi oko UCS/20 do USC/8 za stijene.
vrstoa svijanja povezana je s vlanom vrstoom na
vanjskoj plohi, te ju nije jednostavno izmjeriti ili definirati.
Elastine ploice tinjca slejtu daju visoku vrstou svijanja.
POSMINA VRSTOA STIJENA
Moe ju se rastaviti na dvije komponente:
koheziju (i vlanu vrstou) uslijed ukljetenja
unutarnje trenje, koje se poveava zbog ogranienog
optereenja
Ograniena troosna vrstoa
Openito se moe rei da je vrstoa stijene vea ako
postoji ogranienje u podzemlju i to do vrijednosti koje
znaajno premauju inenjersko optereenje.
Troosno isptivanje odnosi se na posminu vrstou pri
normalnom naprezanju. Rijetko se mjeri u stijenama (ali je
vana za tla).
Posmina vrstoa (Si, Ss)
Otpor na izravno smicanje kada nije ogranieno.
Najopenitiji odnos je: UCS=2Sstan(45+/2).
Ss varira od UCS/6 za jake stijene do UCS/2 za meke gline.
Vrna vrstoa postignuta pri inicijalnom smicanju
smanjuje se na rezidualnu vrstou po posminoj plohi; ne
postoji prihvaena mjera krtosti stijene (smanjenje vrstoe
nakon postizanja vrne vrstoe).
Kut unutarnjeg trenja
Odnosi se na ogranienu posminu vrstou pri normalnom
optereenju, i to prema Coulombovoj jednadbi:
s = c + ntan to znai:
posmina vrstoa=kohezija+normalno naprezanje x tan
Posmina vrstoa tala izjednaava se s kohezijom (c).
DEFORMACIJA STIJENE
Podaci o deformaciji uzorka iz pokusa ispitivanja vrstoe
koriste se za raunanje statikih modula elastinosti
intaktne stijene.
Moduli elastinosti (E)
Porast poveanja naprezanja po poveanju deformacije, pa
je stoga izravno povezana sa vrstoom. Poznato kao
Youngovi moduli. Plastini slom poinje kada je pritisak
ogranienja >UCS.
ISPITIVANJE VRSTOE
Na laboratorijske pokuse za odreivanje vrstoe stijene
nepovoljno utjee heterogenost stijena (osobito izraeno
kod slabijih sedimentnih stijena) a posljedica toga je greka
u iznosu 20%. Takoer se pri pokusima na intaktnoj stijeni
ne uzimaju u obzir pukotine koje dominantno utjeu na
vrstou stijenske mase. U praksi je stoga uobiajeno
identificirati vrstu stijene i preuzeti vrijednost vrstoe iz
tablica.
Neograniena tlana vrstoa
Kocka ili valjak stijene s odrezanim ravnim, glatkim i
paralelnim bazama jednoosno se optereuje izmeu ravnih
elinih ploa; promjer uzorka je 54 mm. Ovo je najei i
najjednostavniji pokus vrstoe stijene.
Troosni pokus
Valjak stijene optereuje se osno (1) uz jednako bono
naprezanje, koje se nanosi pomou fluida (3). Rezultati se
prikazuju na Mohrovom dijagramu kako bi se odredili c i .
Brazilski pokus
Valjak stijene optereuje se po osi promjera uzorka izmeu
dviju ravnih elinih ploa. Jednostavniji od izravnog
vlanog pokusa.
PLT pokus (eng. Point Load Test)
Valjak stijene se optereuje po osi promjera izmeu dva
vrha elinog stoca (60; radijus vrha je 5 mm).
Standardizirani portabl ureaj idealan je za brzo izvoenje
pokusa na jezgri iz buotina i to izravno na terenu. Takoer
se moe primijeniti na nepravilim komadima stijena ije
dimenzije su priblino 1:1:2. Koristi se uzorak promjera 54
mm ili se uvodi faktor korekcije (to je vea jezgra, to su
manje vrijednosti), a najnie vrijednosti rezulatata se
odbacuju jer nastaju zbog sloma po pukotinama. Point
Load vrstoa (Is) priblino je jednaka UCS/20.
Schmidtov eki
Mjerenje se provodi dranjem ureaja u ruci pri emu se
mjeri broj odskoka od povrine stijene; vrijednosti odskoka
se koreliraju s UCS, a znaajno padaju kod raspucanih
stijena. Vrlo brzi terenski pokus kojim je mogue
identificirati slabije ili trone stijene, ili rahle raspucane
blokove na povrini izdanaka.
.
17
9 STIJENSKA MASA
Prilikom gradnje inenjerskih graevina (brana, tunela,
zasjeka prometnica i povrinskih kopova) radi se u velikom
volumenu stijene, tj. u stijenskim masama ije inenjerske
znaajke vie ovise o diskontinuitetima nego o fizikim
znaajkama intaktne stijene.
Fizike znaajke stijenske mase i intaktnog uzorka
znaajno se razlikuju.
Stabilnost i deformabilnost stijene ovisni su o vrstoi i
deformabilnosti stijenske mase. Stijenska masa je obino
heterogenija i anizotropnija od intaktne stijene.
Stijenska masa je diskontinuirani agregat blokova, ploa ili
nepravilnih geometrijskih volumena. Najvanija znaajka
stijenske mase su diskontinuiteti (fiziki prekidi u stijeni):
plohe slojevitosti, pukotine, rasjedi i plohe folijacije u
metamorfnim stijenama (ukoliko su dobro razvijene).
DISKONTINUITETI U STIJENSKOJ MASI
Znaajke diskontinuiteta koje utjeu na vrstou i
deformabilnost stijenske mase: (1) razmak diskontinuiteta;
(2) hrapavost stijenske diskontinuiteta; (3) tronost stijenke
diskontinuiteta; (4) prisutnost vode.
vrstoa stijenske mase uveliko ovisi o gustoi, znaajkama i
veliini pukotina u njoj.
U masi tla slom ne ovisi toliko o diskontinuitetima zbog toga to su
stijene sa znaajkama tla (npr. ejl) same po sebi slabe.
18
vrstoa stijenske mase takoer je u funkciji vrstoe stijene,
tronosti i sadraju vode.
GUSTOA DISKONTINUITETA
Diskontinuiteti u stijenama ukljuuju mikroprsline (razmak
uglavnom 1 mm do 1 cm), pukotine (razmak 1 cm do 1 m) i
rasjede (razmak >1m).
Takoer i pukotine slojevitosti, kliva i kriljavost.
Pukotine uzrokuju neelastinu deformaciju i reduciraju
vrstou stijenske mase od 1/5 do 1/10 u odnosu na
vrstou intaktne stijene. Procjena gustoe pukotina je
subjektivna (osim u sluaju RQD-a).
RQD (eng. Rock Quality Designation) predstavlja
kvantifikaciju fraktura na jezgri buotine >50 mm; mjeri se
duljina komada jezgre na sljedei nain:
RQD = (duljine komada jezgre >10 cm)x100/duljina
buotine. Vrijednost RQD>70 je indikacija zdrave stijene.
ORIJENTACIJA DISKONTINUITETA
Utjecaj orijentacije se procjenjuje subjektivno pomou
povoljnosti u odnosu na potencijalni slom klizanjem ili
rotacijom na odreenom lokalitetu.
Utjecaj orijentacije je ilustiriran varijacijama UCS-a u
blokovima slejta s jasno izraenim ravninama klivaa.
VRSTA DISKONTINUITETA
Hrapavost diskontinuiteta utjee na njihovu posminu
vrstou. Smicanje na vrlo hrapavim diskontinuitetima
iziskuje dilataciju stijenske mase budui da neravnine
'najahuju' jedne na druge.
Hrapavost je teko procijeniti i kvantificirati.
Ispuna diskontinuiteta ukljuuje tektonske sitnozrnate
materijale, glinu nastalu troenjem, bree i kvarcnu/kalcitnu
ispunu sa strijama.
Karaktetistini kutovi trenja (): ista stijena 20-50
glinovita ispuna 10-20
brea 25-40
Kohezija po diskontinuitetima varira u rasponu 0-500 KPa.
POSMINA VRSTOA
DISKONTINUITETA
Tlana vrstoa intaktnog uzorka nije mjerodavna za
znaajke vrstoe stijenske mase vezane za probleme
stabilnosti; od primarne vanosti je posmina vrstoa
diskontinuiteta.
Posmina vrstoa diskontinuiteta se odreuje ureajem za
direktno smicanje.
 aktivno naprezanje na lokaciji=Jw/SRF
KVALITETA STIJENSKE MASE Produkt ova tri omjera koristi se za odreivanje Q
Kvaliteta stijenske mase uzrokovana: (1) vrstoom vrijednosti:
intaktne stijene; (2) orijentacijom i frekvencijom (razmakom) Q = (RQD/Jn) x (Jr/Ja) x (Jw/SRF)
diskontinuiteta; (3) kemijskom tronosti stijenske mase. Gdje su:
Potekoe pri odreivanju modula deformacije dovele do RQD 100-
razvoja jednostavnih i ekonominih metoda procjene 10
kvalitete stijene pomou klasifikacije stijenske mase. Njih Jn = broj setova pukotina 1-20
je mogue korelirati sa vrstoom stijene, modulima Jr = faktor hrapavosti pukotine 4-1
deformacije. Ja = alteracija pukotine i glinovita ispuna 1-20
Klasifikacija stijenske mase Jw = voda u pukotini ili tlak 1-0.1
Klasifikacije stijenske mase razvijene za odreenu SRF = faktor redukcije naprezanja uslije 1-20
inenjersku primjenu: stabilnost stijenske mase u iskapanja
podzemnim prostorijama, zasjecima/usjecima i povrinskim Q vrijednosti kreu se u rasponu <0.01 do >100
kopovima.
Klasifikacija stijenske mase je rezultat (ili funkcija) teinskih Primjer odreivanja RMR-a:
vrijednosti odabranih parametara.
Najpoznatije klasifikacije stijenske mase jesu:
geomehaniki RMR (eng. Rock Mass Rating) sustav u
kojemu se zbrajaju bodovi parametara, kao to je prikazano
u tablici; RMR zbroj je osnova za klasificiranje stijenske
mase u 1 od 5 klasa (od jako dobre do jako loe);
norveki Q sustav u kojemu se bodovi mnoe;
sustav geolokog indeksa vrstoe (GSI, eng.
Geological Strength Index).
Neke se klasifikacije mogu primijeniti samo za odreenu
namjenu, a neke i ire.
Broj kriterija klasifikacija je razliit.
Norveki Q sustav razvijen za potrebe tunelogradnje. U Q
sustavu kvaliteta stijenske mase (Q) odreuje se prema
sljedeim kriterijima:
mjera veliine bloka=RQD/Jn
posmina vrstoa meu blokovima=Jr/Ja

Geomehaniki sustav RMR klasifikacije stijenske mase (eng. Rock Mass Rating)
parametar procjena vrijednosti i ocjena
intaktna stijena UCS >250 100-250 50-100 25-50 1-25
(MPa)
ocjena 15 12 7 4 1
RQD (%) >90 75-90 50-75 25-50 <25
ocjena 20 13 13 8 3
srednja udaljenost >2m 0.6-2m 0.2-0.6m 0.06-0.2m <0.06m
pukotina
ocjena 20 15 10 8 5
stanje pukotina hrapave i otvorene trone ispuna ispuna >5mm
priljubljene <1mm <5mm
ocjena 30 25 20 10 0
stanje podzemne vode suho vlano mokro kaplje tee
ocjena 15 10 7 4 0
orijentacija pukotina vrlo povoljno povoljno zadovoljavajue nepovoljno vrlo
nepovoljno
ocjena 0 -2 -7 -15 -25
Kategorija stijenske mase RMR jednaka je zbroju ovih est ocjena

Svojstva klasa stijenske mase

razred I II III IV V
opis vrlo dobra dobra stijena zadovoljavajua loa vrlo loa
stijena stijena stijena stijena
RMR 80-100 60-80 40-60 20-40 <20
Q vrijednost >40 10-40 4-10 1-4 <1
kut trenja () >45 35-45 25-35 15-25 <15
kohezija (kPa) >400 300-400 200-300 100-200 <100
SBP (MPa) 10 4-6 1-2 0.5 <0.2
siguran nagib zasjeka() >70 65 55 45 <40
tunelska podgrada nema pojedinana raster sidara sidra i elina rebra
sidra torkret
vrijeme stabilnosti svoda 20 godina 1 godina 1 tjedan 12 sati 30 min
tunela za 15 m za 10 m za 5 m za 2 m za 1m

19
10 INENJERSKOGEOLOKI OPIS STIJENA
Inenjerskogeoloki opis stijena provodi se na uzorcima iz Identifikacija i opis vrstoe
buotina ili sa izdanaka. opis UCS in situ svojstva
Pri tome je potrebno opisati znaajke stijene vane za stijene/tla (MPa)
odreivanje inenjerskih svojstava: vrstou, tronost i
vrlo vrsta >100 slama se pod jakim udarcima
diskontinuitete.
stijena ekia
Pri tome se koristi geoloka klasifikacija stijena jer ona
vrsta stijena 50-100 moe se slomiti srednje jakim
uzima u obzir geoloko porijeklo i strukturu podruja. Na
udarcem ekia
temelju nje je mogue korelirati buotine, te razluiti
gromade stijena od osnovne stijene (u buotinama njihovi srednje vrsta 12.5-50 moe se zarezati iljkom
uzorci mogu izgledati isto). ekia
srednje slaba 5-12.5 ne moe se slomiti rukom
POSTUPAK OPISIVANJA slaba stijena 1.5-5 mrvi se pod udarcima ekia
Radi jasnoe, prilikom opisivanja stijene, glavne znaajke vrlo slaba 0.6-1.5 slama se rukom
trebaju biti razvrstane na sljedei nain: stijena
vrlo kruto tlo 0.3-0.6 urezuje se noktom
1) znaajke materijala stijene odnose se na intaktni
kruto tlo 0.15-0.3 ne moe se mijesiti prstima
uzorak (koji je mogue drati u ruci) i obuhvaaju:
vrsto tlo 0.08- mijesi se prstima
vrstou, strukturu, boju, teksturu, veliinu zrna, i naziv 0.15
stijene (npr. ''GRANIT'') meko tlo 0.04- lagano se mijesi prstima
2) ope informacije obuhvaaju dodatne podatke kao to 0.08
je detaljniji petrografski opis i geoloka formacija vrlo meko tlo <0.04 curi izmeu prstiju
3) znaajke mase stijene odnose se strukturu stijenske
mase (u idealnom sluaju veliine izdanka) a Tronost stijenske mase
obuhvaaju opise: stanja tronosti, diskontinuiteta i Od osobite je vanosti prilikom istraivanja za potrebe
raspucanosti. graenja u ili na stijenskoj masi, budui da se ovdje radi na
malim dubinama, unutar zone utjecaja povrinskog
vrstoa stijenskog materijala troenja. Odreuje se na osnovi distribucije i relativnog
Na terenu se odreuje jednostavnim prirunim udjela svjeeg i tronog stijenskog materijala (pogl. 2).
identifikacijskim pokusima; PLT aparatom i Schmidtovim
ekiem. Opis diskontinuiteta stijenske mase
Schmidtova 20 30 40 50 60 Provodi se prema terminologiji prikazanoj u tablici. Upute
vrstoa za detaljan opis diskontinuiteta stijenske mase izdalo je
UCS (MPa) 12 25 50 100 200 Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM, 1979).
Identifikacija sedimentnih stijena za inenjersku namjenu prema BSI 5930: 1999

Naziv stijene
Opisuje se na
uzorku stijene.
Geneza stijena
vrlo je korisna za
inenjersku
geologiju, budui
da su njome
uvjetovana
svojstva stijena.
Upotreba
geolokog naziva
stijena kao
osnovnog naziva
stijene
preporuuje se i
stoga to ne
postoji prikladniji
sustav
imenovanja
stijena za
inenjerske
potrebe.

20
Terminologija za opis diskontinuiteta stijenske mase prema BSI 5930: 1999

Identifikacija magmatskih i metamorfnih stijena za inenjersku namjenu prema BSI 5930: 1999

21
11 POJAVA I UTJECAJ PODZEMNE VODE
Oborina (precipitacija) je glavni izvor slatke vode; kada
padne na povrinu zemlje raspri se na tri naina: Tipine hidroloke vrijednosti za stijene
Evapotranspitacija: kombinacija evaporacije s otvorenih Propusnost Porozitet Sp. Yield
vodenih povrina i transpiracije s biljaka; oba ova naina m/dan % %
vraaju vodu u atmosferu; u umjerenim klimama moe granit 0,0001 1 0,5
varirati u rasponu od 20% oborine u ogoljelim planinskim ejl 0,0001 3 1
podrujima do 70% u poumljenim nizinama. glina 0,0002 50 3
Otjecanje: povrinska voda tee potocima i rijekama pjeenjak (raspucani) 5 15 8
(povrinskim tokovima); poveava se u podrujima pijesak 20 30 28
izgraenim od stijena male propusnosti, na strmim ljunak 300 25 22
padinama, za vrijeme intenzivnih oborina i u urbaniziranim vapnenac (kavernozni) promjenjivo 5 4
podrujima. kreda 20 20 4
Infiltracija: procjeivanje u podzemlje i stvaranje raspucana zona 50 10
podzemne vode; znaajno u terenima izgraenim od K < 0,01 m/dan = nepropusna stijena
propusnih stijena i tamo gdje je slabo otjecanje. K > 1 m/dan = iskoristiv vodonosnik
Podzemna voda je sva voda koja tee kroz podzemlje ili
se nalazi u podzemlju, u stijenama i tlima; nastala pomou VODONOSNICI
infiltracije, a gubi se istjecanjem na povrinu kroz izvore i Razina podzemne vode (= povrina podzemne vode) je
procjeivanje na dnu mora. razina u stijeni ispod koje su sve pore ispunjene vodom;
Zalihe vode: koliina vode u sustavu koji se sastoji od moe se rei da prati topografiju povrine, ali je blaeg
povrinskih tokova i podzemne vode; prirode zalihe je lako reljefa i podudara se s povrinom vode u jezerima i veini
poremetiti ljudskim aktivnostima, a osobito tamo gdje rijeka.
drenani sustavi ili urbanizacija umanjuj mogunosti za Vadozna voda se drenira uslijed gravitacije, a nalazi se u
infiltraciju i obnavljanje podzemne vode. zoni iznad razine podzemne vode u kojoj su pore ispunjene
PROPUSNOST STIJENA zrakom.
Freatska voda tee lateralno uslijed hidrostatskog tlaka
Propusnost je sposobnost stijene da kroz njezine ispod vodnog lica; iz nje crpe vodu izdani bunari; na veim
meusobno povezane pore (upljine) protjee voda. dubinama i pritiscima sve je manje freatske vode; veina
Vodonosnik (vodonosni sloj): stijena znaajne stijena je suha na dubinama >3 km.
propusnosti, pogodna za uskladitenje podzemne vode, Kapilarna voda se uzdie iznad razine podzemne vode
npr. pjeenjak. uslijed povrinske napetosti; ima je vrlo malo u ljuncima, a
Izolator: nepropusna stijena s vodom koja se ne kree , a u glinama je i do 10 m.
nalazi se u slabo povezanim porama, npr. glina. Hidrauliki gradijent je nagib razine podzemne vode,
Propusnost (= hidraulika vodljivost = koeficijent nastao uslijed pada potencijala na promatranom putu,
propusnosti = K) = tok kroz jedininu povrinu materijala u odnosno gubitak mehanike energije fluida zbog otpora
jedinici vremena uz jedinini hidrauliki gradijent (pad trenja. Razina podzemne vode je strmija kada je
potencijala za 1 m na udaljenosti 1 m u smjeru teenja propusnost mala ili kada je protok veliki; tipian gradijent je
vode). K se izraava kao brzina, pravilno u 1:100 u dobrim vodonosnicima. Tok podzemne vode je u
metrima/sekundu, u praksi ee u metrima/dan. smjeru nagiba razine podzemne vode i utvruje se
Intrinsina propusnost (k), izraena u darsijima, takoer je bunarima.
funkcija viskoziteta; vana samo ako se razmatra teenje Rijeke imaju razinu vode koja je nagnuta u smjeru toka, a
nafte i plina kroz stijenu. podzemna voda utjee u njih. Povremeni tokovi lee iznad
Brzina podzemne vode puno je manja od K vrijednosti razine podzemne vode i procjeuju se u vodonosnik.
zbog toga to su prirodni hidrauliki gradijenti puno manji Lebdei (visei) vodonosnik lei iznad regionalne razine
od 1, koji se nalazi u jednadbi koeficijenta. Tipine brzine podzemne vode.
toka podzemne vode variraju od 1 m/dan do 1 m/godinu, ali Slobodni (otvoreni, neogranieni vodonosnik) ima
su puno vee kroz kaverne u vapnencima. vadoznu zonu u gornjem dijelu.
Porozitet: % volumena upljina ili pornog prostora u stijeni. Zatvoreni (ogranieni vodonosnik) ima arteku vodu
Specifino otputanje: % volumena vode koja se moe ispod nalijeueg izolatora s potencijalom artekog pritiska
slobodno ocijediti iz stijene; mora biti manji od poroziteta i koji die vodu iznad vodonosnika, vjerojatno do povrine;
definiran je nekim faktorom u odnosu na porozitet; arteka voda je karakteristina za izmjene aluvijalnih
indikacija je vrijednosti vodonosnika u smislu rezervi pijesaka i glina i kod sloenih klizita.
podzemne vode.

Tok podzemne vode = Q = Kbwi, gdje je K=propusnost, b= debljina vodonosnika, w= irina vodonosnika i i=hidrauliki
gradijent. To je Darcyjev zakon, primjenjiv za jednostavne geoloke strukture ili kao grubi pokazatelj toka kroz jedininu
povrinu. Raun je puno sloeniji za konvergentni tok prema bunaru ili izvoru

22
VRSTE PROPUSNOSTI
Meuzrnska: raspreni tok izmeu zrna u pijescima i
ljuncima u slabo cementiranim pjeenjacima i mladim
poroznim vapnencima.
Pukotinska: tok kroz pukotine u gotovo svim stijenama;
povremeni tok u rasjednoj zoni, ali sustavi gustih pukotina
omoguuju raspreni tok u pjeenjacima, kredi i mladim
bazaltima; veina pukotina je uska na dubinama >100 m.
Sekundarna: teenje podzemne vode poveava
propusnost otapanjem i to osobito u vapnencima;
neraspreni tok kroz kanale je povremen i to kroz proirene
pukotine i kaverne.
PODZEMNA VODA
Izvori su mjesta prelijevanja podzemne vode iz
vodonosnika; mnogi su kaptirani ili su u obliku jezera za
3
vodoopskrbu; veliki izvor otputa 0.1 1.0 m /s; manji izvori
se koriste u ruralnim podrujima; kaverne u vapnencu
mogu prihranjivati velike izvore.
Nekada su se runo kopali horizontalni rovovi do nagnute
razine podzemne vode koji su omoguavali njezinu
slobodnu drenau na povrinu.
Bunari su kopani ili bueni do ispod razine podzemne
vode; kopani bunari mogu imati horizontalne kanale koji
presijecaju raspucane zone bogate vodom; bunari se
moraju pumpati ukoliko nisu arteki; izdanost bunara ovisi
o dubini ispod razine podzemne vode, negovom promjeru i
propusnosti vodonosnika; izdanost dobrog bunara je 0.1
m3/s ili oko 3 l/s/m.
Stoac depresije vodnog lica nastaje kada se tok
podzemne vode pumpanjem preusmjeri prema bunarima,
pri emu se hidrauliki gradijent ustrmljuje; dubina stoca
depresije je snienje, koje je u funkciji s propusnosti i
teenjem.
Pokusno crpljenje bunara slui za odreivanje
potencijalnog otputanja kao i regionalne propusnosti
vodonosnika.
POZEMNA VODA U KRU
Kavernozni vapnenac ne podlijee uobiajenim
pvailnostima vezanim za podzemnu vodu, jer se voda
nalazi u nepredvidivoj mrei kaverni i to samo povremeno.
Vapnenci imaju sloenu razinu podzemne vode koja nije u
vezi s topografijom.
Krku podzemnu vodu teko je identificirati ili kontrolirati,
budui da se bunarima ili buotinama vrlo lako mogu
promaiti glavni podzemni tokovi.
Tokovi u piljama prenose zagaivae do izvora.
IZVORI PODZEMNE VODE
Stabilnost vodonosnika je osigurana samo u sluaju kada
je crpljenje < obnavljanja.
Crpljenje > obnavljanja je rudarenje podzmemne vode
vodonosnik se isprazni; razina podzemne vode se trajno
spusti, izvori i bunari mogu presuiti; trokovi crpljenja se
poveavaju, arteki izvori mogu prestati tei, izvori e biti
nepovratno izgubljeni.
Obnavljanje vodonosnika je mogue pomou priljevnih
bunara ili rezervoara u obliku jezera.
Arteka voda izlazi bez crpljenja iz artekih bunara. Veliki
resursi mogu se nalaziti u sinklinalama.
Kvaliteta podzemne vode osigurava se filtracijom u
vodonosniku, a u funkciji je zadravanja vode u podzemlju
gdje je voda u kontaktu s absorbirajuim glinama i
bakterijama koje ju iste u tlu.
Potencijalno najvee zagaenje je mogue u plitkim
aluvijalnim ljuncima i kavernoznim vapnencima; glavni
izvori zagaivaa su procjeivanja iz rezervoara u kojima
su uskladitene tetne tekuine ili iz odvodnje cesta u
zonama obnavljanja. Tvrdou vodi daju karbonati
(vapnenac) i sulfati.

Vrsta stijene i udaljenost od

zagaivaa utjeu na mogunost
zagaenja bunara otpadnim
vodama. (A) U pjeenjacima i
slinim stijenama i sedimentima
otpadne vode se mogu proistiti
ve i na udaljenosti manjoj od 30
metara. (B) Ako stijena ima velike
otvorene pukotine, zagaenje se
moe iriti kroz njih i na
udaljenostima veim od nekoliko
stotina metara.

23
12 INENJERSKO ZNAENJE PODZEMNE VODE
PROPUSNOST
Podzemna voda nalazi se u propusnim materijalima.
Drenirani uvjeti: sve pore u tlu su ispunjene zrakom, a
ranije su sadravale vodu.
Saturirano tlo: sve pore u tlu su ispunjene vodom; =
nedrenirano tlo.
Djelomino saturirani uvjeti: pore u tlu su ispunjene
zrakom i vodom; najei sluaj.
Propusnost ovisi o veliini i koliini pora u tlu i o njihovoj
povezanosti.
Propusnost tla se definira koeficijentom propusnosti (k).
Odreivanje koeficijenta propusnosti pomou Darcyjevog
zakona:
k = Q L / A h = v / i;
k koeficijent propusnosti; Q protok; A povrina
protoka; L udaljenost; h razlika potencijala; v brzina
protoka; i hidrauliki gradijent.
Propusnost je inenjersko svojstvo materijala; vrlo
ograniena primjena Darcyjevog zakona jer propusnost
varira.
Koeficijent propusnosti uzorka odreuje se u laboratoriju
pomou aparata s konstantnim ili padajuim potencijalom.
Nepouzdanost laboratorijskih rezultata zbog odvajanja
estica, zraka ili topivih minerala.
Pouzdanije odreivanje propusnosti na terenu
pomou buotina; najee pokus konstantnog
potencijala. Bunar se crpi konstantnom brzinom, a u
susjednim bunarima se mjeri pad razine vode.
RASPONI VRIJEDNOSTI PROPUSNOSTI TLA
EFEKTIVNA I UKUPNA NAPREZANJA
U nesaturiranom tlu silama tlaka odupiru se estice.
Meuzrnski pritisak: otpor trenja meu esticama u tlu.
U saturiranom tlu silama tlaka odupiru se estice, ali i voda
u porama, jer je nestiljiva.
Kao posljedica prisustva ili odsustva vode u porama
razlikuju se efektivna i ukupna naprezanja. Efektivno
naprezanje je otpor individualnih estica na primijenjeno
naprezanje.
U nesaturiranom tlu meuzrnski pritisak koji se opire
tlaenju predstavlja i ukupna i efektivna naprezanja.
PROTOK I HIDROSTATSKI TLAK
Piezometar: buotina s ugraenom cijevi, koja je otvorena
u intervalu vodonosnog sloja, kako bi se omoguio ulazak
vode u cijev. Slui za mjerenje potencijala podzemne vode
u prirodnim uvjetima u vodnosnom sloju.
Hidrostatski tlak: porni tlak u tlu kada voda miruje.
Piezometarska razina je horizontalna, jer su piezometarske
visine (odnosno visine potencijalne energije) iste u svim
piezometrima.
Hidrauliki gradijent: nagib piezometarske razine;
piezometarska razina se smanjuje, a voda tee u smjeru
nieg potencijala. Teenje uzrokuje pritisak procjeivanja.
Uzrok tenju vode je razlika u ukupnoj energiji izmeu dviju
toaka. Ova energija se naziva potencijal (h; eng. head)
mehanika energija po jedinici teine vode.
h = z + hp, gdje je:
h potencijal (visina potencijalne energije; piezom. visina);
z = nadmorska (geodetska) visine toke A u kojoj se
odreuje potencijal; hp tlana visina, tj. dubina toke A
ispod razine vode u piezometru
Porni tlak = hp w gdje je
- porni tlak; hp - tlana visina; w - jedinina teina vode
Odreivanje potencijala i pornog tlaka je neophodno da bi
se predvidjele promjene pornog tlaka i njihovi mogui uinci
na inenjerske radove.
Kvantifikacija teenja vode kroz tlo pomou Darcyjevog
zakona: Q=kAh/L. Strujna mrea je grafika metoda za
izraun protoka.
U saturiranom tlu ukupno naprezanje je zbroj efektivnih
naprezanja (zrno na zrno) i pornog tlaka (otpor vode).
Efektivna naprezanja i porni tlak su vani jer veina
optereenja tla ima tlanu i posminu komponentu. Voda
nema posminu vrstou pa se odupire samo tlanoj
komponenti.
Otpor tla na smicanje ovisi o efektivnim naprezanjima.
Budui da se efektivna naprezanja dobivaju tako da se od
ukupnih oduzme porni tlak, promjene vezane za podzemnu
vodu utjeu na efektivna naprezanja. Poveanje razine
podzemne vode poveava porni tlak; efektivna naprezanja
se smanjuju s poveanjem pornog tlaka; otpornost tla na
smicanje je manja.
24
STRUJNI TLAK I HIDRAULIKI SLOM
TLA
Strujna mrea je grafika metoda za izraunavanje protoka.
Sastoji se od strujnica i ekvipotencijala.
Strujnice predstavljaju putanje kojima se odvija teenje
kroz masu tla.
Ekvipotencijale su okomite na strunice i spajaju toke
jednake energije odnosno tlaka.
Strujna mrea se crta na nain da se ukupni potencijal
podijeli s cijelim brojem. Ekvipotencijale su okomite na
razinu podzemne vode i spajaju toke jednakog potencijala.
Protok se izraunava iz strujne mree:
Q = k (nf/nd)H
Q protok; k propusnost materijala; nf broj strujnica
H ukupni potencijal; nd razlika potencijala.
Strujni tlak mogue je prikazati kao silu na jedinini
volumen tla.
Strujni tlak moe biti toliko visok da istisne individualne
estice tla. Time se mijenjaju strujnice, poveava se brzina
i poveava se strujni tlak. Kao posljedica toga u tlu mogu
nastati kanali, koji ozbiljno ugroavaju integritet strukture
tla.
Strujni tlak djeluje okomito na ekvipotencijalne u strujnoj
mrei. Rauna se mnoenjem hidraulikog gradijenta i
jedinine teine vode:
Ps = i w
Ps strujni tlak; i hidrauliki gradijent, h/L; w jedinina
teina vode
Stvaranju kanala podlonije je sitnozrnato tlo. Otvorene
upljine u tlu, slabo zbijeni nasip i pukotine u tlu mogu
inicirati stvaranje kanala. Kljuanje tla je pojava povezana s
time.
Kljuanje tla se dogaa kada strujni tlak koji djeluje prema
gore prmai silu kojom tlo djeluje prema dolje. Ovakvi uvjeti
definiraju se kritinim hidraulikim gradijentom (ic):
ic = (T -w/w) = '/w
T ukupna jedinina teina tla; w jedinina teina vode;
' uronjena teina tla
U praksi se kao minimalni faktor (FOS) sigurnosti uzima 2:
FOS = ic/i
to znai da uronjena teina tla treba biti 2x vea od
strujnog tlaka koji djeluje prema gore.
INENJERSKI PROBLEMI S
PODZEMNOM VODOM
Podzemna voda znaajno utjee na inenjerske radove iz
sljedeih razloga:
(1) moe prouzroiti probleme pri graenju;
(2) moe biti agens erozije koji ugroava graevine;
(3) moe negativno utjecati na funkcioniranje graevina.
Podzemna voda je medij za prenoenje zagaenja; sve
znaajnije u inenjerskogeolokim istraivanjima.
Problemi pri graenju
Podzemna voda moe oteati ili ak onemoguiti graenje.
Gotovo svi iskopi i graevine izvode se ispod razine
podzemne vode, neovisno o veliini graevine.
Ilustracija: gradnja male brane
Prilikom iskop za gradnju male nasute zemljane brane
nailo se na podzemnu vodu. Crpljenje podzemne vode
bilo je neophodno kako bi se omoguilo iskapanje
buldozerima u graevnoj jami. Meutim, crpljenje je
potrebno obustaviti za potrebe kompakcije nepropusnog
materijala jezgre brane. Suprotno tome, nasip brane treba
ostati toliko dugo bez vode dok se ne omogui kompakcija
materijala runim kompaktorom.
Podzemna voda nije uvijek problem sama za sebe, ve
moe nepovoljno utjecati na tlo.
Prilikom izgradnje podvonjaka za autocestu 94 u Fargu
(Sjeverna Dakota) odvodnjavanje gradilita bilo je potrebno
zbog snienja razine podzemne vode i stabilizacije iskopa u
tlu koje u saturiranim uvjetima ima ponaanje 'brzih
pijesaka'.
Projekt kanala Tennessee-Tombigbee
(http://www.tenntom.org/)
Bilo je potrebno nainiti iskop volumena >11 km3 u pijesku i
glini. Geotehnikim istraivanjima utvreno da e 53 m
dubok zasjek ui ispod razine podzemne vode. Da bi se
omoguilo iskapanje, postavljen je sustav odvodnjavanja
ija funkcija je bila sniavanje razine podzemne vode u
prosjeku 15 m. On se sastojao od serija odvodnih kanala i
bunara koji su izvoeni postupno po fazama iskapanja.
Voda kao agens erozije
Voda uzrokuje strukturni slom tla na dva naina:
(1) hidraulikim slomom ('kljuanjem' i stvaranjem kanala
uz ispiranje estica; (2) klizanjem, uzgonom i strujnim
tlakom.
Slom brane Teton u JI Idaho-u (1976) je primjer
hidraulikog sloma po diskontinuitetu u materijalu na
kojemu je zapoeo proces. Za 6 sati inicijalno strujanje je
dovelo do potpunog sloma brane i gubitka od 40% nasipa.
http://www.geol.ucsb.edu/faculty/sylvester/Teton%20Dam/
welcome_dam.html
Uz obale rezervoara pokrenuta su klizita kao posljedica
brze drenae vode iz rezervoara, zbog ega se materijal
padine naao u sljedeim uvjetima: (1) visoka saturirana
teina; (2) niska posmina vrstoa; (3) porni tlakovi u
neravnotei sa saturiranom masom.
Klizita nastaju uz rubove rezervoara zbog poveanog
pornog tlaka uslijed porasta razine podzemne vode. Naime,
kosine uz obale rezervoara imaju viu razinu saturacije
nego u prirodnim uvjetima. Primjer je akumulacija Vaiont u
Italiji.
Podzemna voda koja dovodi do klizanja ne mora biti
umjetnog porijekla. Intenzivna oborina moe inicirati plitka
klizanja zbog poveanja vlanosti materijala. Podzemna
voda tee paralelno povrini, to destabilizira kosinu.
Horizontalni tok kreira strujni tlak koji djeluje paralelno
kosini, to se zbraja s gravitacijom.
Podzemna voda moe djelovati kao agens erozije preko
uzgona. Primjer je slom Malpasset brane u JI Francuskoj
(http://simscience.org/cracks/advanced/malpasset.html).
Porni tlak je nastao po diskontinuitetu nepropusnog bloka u
lijevom upornjaku. Porast tlaka prvi put je evidentiran kada
je dolo do raspucavanja betonskog preljeva brane uslijed
ogromnog uzgona. Prijenos visokog pornog tlaka po
frakturama inicirao je pomak klinastog bloka stijene u
lijevom upornjaku, to je rezultiralo prvim totalnim slomom
betonske lune brane.
Negativan utjecaj vode na funkcioniranje
graevina
Podzemna voda moe biti jedan od faktora koji utjeu na
na funkcioniranje graevina. Funkcioniranje tunela
namijenjenih za eljeziki ili automobilski promet,
akumulacija vode, odlagalita otpada moe biti manje
uinkovito zbog podzemne vode.
Odravanje uspjenog funkcioniranja iziskuje kontrolu
procjeivanja. Kod kanala za navodnjavanje i akumulacija
povrinske vode, kontrola procjeivanja reducira gubitke
vode. U lagunama otpadnih voda, odlagalitima krutog
otpada, kontrolom procjeivanja nastoji se zatiti ili umanjiti
zagaenje vode.
Gline ili tla niske propusnosti koriste se kao izolatori.
Meutim, potrebno je predvidjeti procurivanje, kako bi se
odabrao odgovarajui izolator, njegova debljina i metoda
njegova postavljanja.
Sve su znaajnije graevine koje izoliraju otpad od
podzemlja.
Villa Farm odlagalite slui za separaciju otpadnih voda u
lagunama u starom povrinskom kopu pijeska (promjera 50
m). Gubitak fluida iz lagune bio je infiltracijom u vodonosnik
pijeska i to 7000 m3/godinu. Zagaenje se malo irilo
radijalno, ali se zagaenje u podzemlju irilo u obliku
lepeze duline 600 m u smjeru hidraulikog gradijenta.
25
13 KONTROLA UTJECAJA PODZEMNE VODE
Izbor metode kontrole podzemne vode ovisi o vrsti
inenjerskih radova, inenjerskogeolokim uvjetima na
lokaciji i svrsi kontrole.
Metode kontrole podzemne vode mogu se svrstati u 4
skupine: (1) barijere; (2) brtveni slojevi; (3) bunari; i (4)
drenovi.
BARIJERE I BRTVENI SLOJEVI
Najei tipovi barijera su: ploasti piloti, nepropusne
barijere tla i injektirane zavjese. Barijere su esto dijelovi
graevina. Na primjer, u temelju zemljane brane moe biti
zid ili betonska zavjesa koji reduciraju koliinu i brzinu vode
koja tee ispod graevine.
Odabir vrste barijere vie ovisi o uvjetima u podzemlju nego
o vrsti graevine. Npr. krupnozrnati materijal i uslojeno tlo s
izmjenama propusnog i nepropusnog materijala idealni su
za ploaste pilote. U sluaju da su prisutne gromade
kamena, ovi piloti se ne mogu primijeniti.
Ugraivanje nepropusne barijere tla ovisi o tome je li
mogue iskapanje rovova na potrebnim dubinama i njihovo
oblikovanje.
Brtveni slojevi se koriste za spreavanje procjeivanja. Pod
tim se moe podrazumijevati: spreavanje gubitka vode iz
retencije ili kanala; ili zadravanje vode izvan podruja, kao
to je npr. odlagalite otpada (kako bi se sprijeila migracija
zagaenja). Brtveni slojevi mogu biti: plastini; geotekstili;
bentonitni, zemljani i tanko zbijeno tlo s kemijskim
dodatcima.
Bentoniti i gline obino se koriste kao zatita ispod
odlagalita otpada.
Primjeri drenova za kontrolu podzemne vode u zasjeku i nasipu ceste
Dren kanalskog tipa
DRENOVI I BUNARI
Uinkovitost drenova ovisi o relativnoj propusnosti
materijala u drenu i materijala koji ga okruuju.
Podzemna voda ulazi u propusniji materijal drena i istjee
prije nego to ue u manje propusan materijal npr. ceste.
Relativna veliina zrna kod drena je presudna za njegovo
funkcioniranje. On mora imati znaajno veu propusnost od
tla koje titi, kako bi se sprijeilo teenje vode kroz tlo.
Istovremeno, on ne smije omoguiti prolaz vee koliine
malih estica, kako bi se izbjeglo stvaranje kanala u tlu
(ispiranje tla) ili zaepljenje drena.
Veliina agregata manje je vana ukoliko je u dren ugraen
filter koji spreava migriranje sitnih estica iz tla u dren.
Otvorima u filteru omoguava se migracija vrlo malih
estica, koje mogu proi kroz agregat drena, ime se u
okolnom tlu formira 'filterski kola'.
Drenovi mogu biti ploni i linijski. Ploni drenovi su uski
slojevi drenanog materijala smjeteni izmeu izvora
podzemnog toka i podruja ili graevine koju se titi.
Linijski drenovi su neka vrsta iskopa ispunjenog drenanim
materijalom smjetenim na mjestu na kojemu moe uloviti i
preusmjeriti tok podzemne vode prije nego to on doe do
podruja koje se titi.
Uinkovitost plonog drena ovisi o njegovoj sposobnosti da
odvede vodu s lokacije. Kapacitet plonog drena moe se
procijeniti pomou izraza:
Q=kiA
Q protok; k koef. propusnosti; i prosjeni gradijent u
smjeru toka; A povrina presjeka drena
Distribucija tla u drenu s filterom
Ploni dren iza potpornog Ploni dren koji titi podnoje temelja
zida
26
Najei tipovi bunara koji se koriste za odvodnjavanje su:
odvodne jame, upojni, crpljeni bunari i horizontalni drenovi
(ili bunari).
Odvodne jame su skupina rovova ili jama koje su dublje od
podruja koje se titi. Nakupljena voda se ispumpava, ime
se sniava razina podzemne vode.
Isti uinak mogue je postii buenjem bunara iz kojih se
crpi voda.
Crpljeni bunari se bue i opremaju gotovo na isti nain kao i
bunari za vodoopskrbu.

Primjeri zdenaca: (a) sustav odvodnih jama za

odvodnjavanje iskopa; (b) set bunara koji tite iskop na
slian nain
Postavljanje horizontalnog bunara

Odvodnjavanje vode u horizontalnim bunarima odvija se

uslijed gravitacije. Ovi bunari su uinkoviti za odravanje
stabilnosti zasjeka i za stabiliziranje klizita.
Odreivanje izvora i smjera kretanja podzemne vode, tj.
poloaja slojeva koji sadre podzemnu vodu, od presudne
je vanosti za funkcioniranje horizontalnih drenova. Odabir
lokacije drena ovisi o geolokoj grai i lokalnom reljefu.
Budui da se obino postavlja vie horizontalnih drenova,
njihov razmjetaj i duljina nisu geometrijski pravilni, ve
ovise o geolokoj grai.
Kontrola podzemne vode kod velikih projekata ili podruja
bogatih podzemnom vodom, iziskuje sustave
odvodnjavanja u kojima e se primijeniti vie od jedne
metode. Gradnja ustave Kolumbo na kanalu Tennessee-
Tombigbee je dobra ilustracija toga:
Podzemna voda je otkrivena u aluvijalnim pijescima i
ljuncima u kojima je projektiran iskop za ustavu. Arteki
pritisak u vodonosniku bilo je potrebno smanjiti kako bi se
sprijeio slom graevine uslijed uzgona. CIjeli sustav za
kontrolu podzemne vode sastojao se od: raskopa
ispunjenih cementom koji su spreavali ulaenje podzemne
vode u iskop u aluvijalnim ljuncima i pijescima; duboki
bunari bueni u artekom vodonosniku smanjili su pritisak.
Ukupno je smjeteno 22 bunara na nasip Kolumbo. Veina
ovih bunara nakon graenja je naputena i zabetonirana.

27
14 PROCESI IZAZVANI POTRESIMA
sve geoloke procese.

Podzemna voda je najvaniji pojedinani urzok pokretanja

klizita.
Rast razine podzemne vode i tlaka vode doprinose veini
slomova kosina; veina klizita se dogaa za vrijeme
olujnih oborina.
Efektivna naprezanja se umanjuju prilikom bilo kojeg
poveanja pornog tlaka, a kao posljedica toga dolazi i do
smanjivanja u otpornosti na smicanje.
Tlak vode u pukotinama u stijenama i porni tlak vode u
tlima jednako su vani.
Drenaa je stoga od presudne vanosti prilikom
stabilizacije kosina.
Ulaenje vode u masu klizita ima dugoroni uinak na
unutarnju tronost. Optereenje vodom u masi klizita
moe poveati sile koje pokreu klizite.
Voda ne djeluje kao mazivo. Jedini materijal koji ima
svojstva slina mazivu u kliitu je glina omekana uslijed
poveanja vlanosti.

PORNI TLAK
Head podzemne vode stvara porni tlak (p.w.p.) u
saturiranim stijenama i tlima.
Poveanje p.w.p. moe dovesti do sloma kosine.
Smanjenje p.w.p. moe omoguiti ili pruzroiti slijeganje
glina.
U raspucanim stijenama, tlak vode u pukotinama je
ekvivalent p.w.p. i od presudne je vanosti za stabilnost
kosina.

28
29
15 KLIZITA
Kod gotovo svih padina neizbjena je degradacija uslijed povrini, na kojoj ima malo ili uope nema smicanja, ve dolazi do
prirodnog procesa troenja i transporta materijala niz slobodnog pada materijala, prevrtanja ili kotrljanja.
padinu. Na veini padina to je kontinuirani, vrlo spori Prevrtanje (eng. topple): Rotacija (prema naprijed) odvojene
proces. Neka klizanja se dogaaju kao iznenadni mase oko osi koja se nalazi u njezinoj bazi ili u blizini baze;
dramatini dogaaj na padinama koje su prije toga dugo ponekad moe biti izraeno kao jo meusobno prislonjeni
bile stabilne. U oba ova sluaja rezultat je isti; klizita su odvojeni blokovi. Prevrtanje moe prethoditi ili slijediti nakon
samo jedan zavrni dogaaj u cijelom spektru prirodnih odronjavanja ili klizanja.
procesa. Klizanje (eng. slide): Kretanje manje ili vie koherentne mase po
Klizanje je kretanja mase stijena ili tla niz padinu. Ono jednoj ili vie dobro definiranih kliznih ploha (ploha sloma).
ukljuuje sve pokrete na padinama, neovisno o mehanizmu Razmicanje ili irenje (eng. spread): Glavni nain kretanja je
pokreta. Klizita se mogu dogoditi u bilo kojoj vrsti stijene. bono razmicanje blokova uslijed kojega nastaju smiue ili
Potencijalno klizite se moe prepoznati na temelju tenzijske pukotine.
njegove mofrologije. Teenje (eng. flow): Raznovrsna kretanja sa znatnim varijacijama
Klizanje je ili prirodan proces oblikovanja reljefa ili se javlja brzine i sadraja vode, a iskazuje se kao prostorno kontinuirana
kao posljedica ljudskih aktivnosti koje naruavaju stabilnost deformacija. Teenje esto poinje kao klizanje, odronjavanje ili
padina u breuljkasto-brdovitim podrujima. To su vrlo kao prevrtanje na strmim padinama, pri emu dolazi do brzog
raznovrsne pojave po obliku, veliini pokrenute mase, gubitka kohezije pokrenutog materijala.
nainu, brzini kretanja i drugim svojstvima.
Svako klizite je pokrenuto jednim pojedinanim
dogaajem ili procesom (tzv. trigerom).
Potpuno razumijevanje klizita podrazumijeva poznavanje,
kako grae padine, tako i procesa trigera.
NESTABILNE PADINE
Svaki stijenski materijal ima karakteristian kut nagiba pod
kojim se nalazi u ravnotei.
Gline su uglavnom nestabilne pod nagibom >10, to je
priblino /2.
Veina stijena srednje ili vee vrstoe moe biti stabilna i
kod vertikalnih zasjeka visine 100 m, ukoliko su masivne i
imaju samo vertikalne i horizontalne pukotine. Graniti
oblikuju vertikalne stijene visine 700 m na Half domi u
Kaliforniji; a klifovi visine 150 m takoer mogu biti izgraeni
i od puno slabije krede. Manji odroni su jedina opasnost
koja prijeti s tih litica.
Planarna oslabljenja plohe slojevitosti, pukotine i sl.
nagute u smjeru nagiba padine, kreiraju potencijalne klizne
plohe u svakoj stijeni. Padinu degradira svaka vea
pukotina iji nagib je > (a moe biti i <20 u sluaju
glinovite ispune; pri emu su kohezija i porni tlak takoer
znaajni).
Gusto raspucane ili tanko uslojene stijene troe se do
nagiba padine od 20-40.
Potencijalni slom moe se procijeniti na temelju bilo
kojega od navedenih kriterija u kontekstu lokalnih
podataka. Klizanja u stijeni veinom su vezana uz plohe
slojevitosti, pukotine, rasjede, ravnine kriljavosti ili klivaa,
koje imaju nepovoljnu orijentaciju u odnosu na padinu i koje
presijecaju povrinu padine. Veliko klizite u stijeni veinom je planarni ili klinasti slom
S obzirom da se pod nazivom 'klizanje' podrazumijevaju po jednoj ili vie planarnih ploha.
vrlo raznovrsne pojave po obliku, veliini pokrenute mase, Malo klizite u stijeni najee je odron ili prevrtanje.
nainu, brzini kretanja i drugim svojstvima, prilikom Klizite u glini veinom je pojedinano ili viestruko
istraivanja klizita potrebno je identificirati i opisati rotacijsko, u idalnom sluaju po krunoj kliznoj plohi.
sljedee znaajke: tip klizanja; dijelove klizita, dimenzije Klizanje blata, tok blata ili tok debrita nastaje u slabim
klizita, aktivnost klizita, brzinu kretanja, vrstu pokrenutog glinama ili pokretanjem prethodno poremeenog stijenskog
materijala i njegovu vlanost. materijala.
Da bi se klizita mogla uspjeno sanirati, potrebno je Sloena klizita su najea i ukljuuju viestruke procese;
otkloniti uzorke koji su prouzroili klizanje. Standardnu tanslacijska imaju eonu pukotinu koja je krunog oblika, a
nomenkaturu za opis svega navednoga razradila je, tijekom zatim planarna.
devedesetih godina, Komisija za klizita Meunarodnog eona
drutva za inenjersku geologiju. pukotina
TIPOVI KLIZITA rotacijsko
g klizita
Nain distribucije kretanja pokrenute mase stijena/tala, tj. po kojoj
kinematika klizanja, jedan je od osnovnih kriterija za je
klasifikaciju klizita. Prema mehanizmu kretanja razlikuje se oteena
pet tipova klizanja: odronjavanje, prevrtanje, klizanje (u cesta u
uem smislu rijei), irenje (razmicanje) i teenje. Yorkshire
Odronjavanje (eng. fall): Odvajanje mase sa strmih padina po -u.

30
KLIZITE U MADISON KANJONU (MONTANA, SAD)
Geoloka graa padina kanjona je promjenjiva, kao i nagib
padine. Zapadni dio: nagib 45; vrsti dolomit stabilan
Istona strana: nagib 30; slabi kriljavac stabilan
Sredinji dio: strmo nagnuti dolomit u podnoju padine
izgraene od kriljavca nestabilno.
Poveana naprezanja uslijed potresa slomila su slojeve
dolomita, nakon ega je dolo i do sloma kriljavca koji je
ostao bez potpore. Rezultat: klizite veliine 20 milijuna m3.
Slom ovog dijela padine bio je neizbjean, s obzirom da su
slojevi dolomita bili izerodirani ili oslabljeni. Vibracija potresa
bila je samo u fukciji trigera sloma.

KLIZITE GROS VENTRE (WYOMING, 1925)

Debeli jaki pjeenjak iznad sloja slabe gline; nagib slojeva
18 prema dolini rijeke
Rijeka je izerodirala noicu padine i time odnijela potporu
pjeenjaku; 38 milijuna m3 se pokrenulo po slojnoj plohi.
Na istoj stani doline postojalo je slino fosilno klizite;
nasuprotna stmija padina je stabilna.
Debrit je pregradio dolinu, pri emu je nastalo novo jezero;
prvi put kad je visina vode u jezeru nadvisila barijeru debrisa,
uspjela ju je i izerodirati, to je dovelo do poplave nizvodnog
podruja.

Umjetno (ljudsko) potkopavanje: povrinskim kopanjem ili

BRZINA KLIZANJA
Spora: ea u mekim glinama i plastinim materijalima;
obino reaktivirana stara klizita. Thistle klizite (Utah,
1983) kretalo se dva tjedna <1m/h.
Brza: tipina za krti slom u stijeni nakon to je stijena
znaajno oslabljena inicijalnim smicanjem ili
raspucavanjem. Klizite u Madison kanjonu imalo je brzinu
>100 km/h.
Ciklika: klizite moe ustabiliti padinu time to se debrit
zadri u podnoju padine; meutim, do ponovnog sloma
moe doi kao posljedica erozije debrita. Primjer, uestala
klizita du klifa izgraenog od glina s gromadama na obali
Humberside-a. Osim toga, godinje promjene razine
podzemne vode; klizite Mam Tor kree se svake zime, a
ljeti je stabilno.
UZROCI INICIRANJA KLIZITA
Svaki dogaaj klizanja moe se pripisati procesu koji je
inicirao slom potencijalno nestabilne stijenske mase.
Uzrok sloma stoga je kombinacija nestabilne strukture i
dogaaja-inicijatora.
Voda: porast pritiska podzemne vode je daleko najvaniji
pojedinani triger uzrok kllizita.
Potkopavanje: odnoenje noice (podnoja) padine
smanjuje otpornost na kretanje.
Prirodno potkopavanja: erozijsko djelovanje rijeke koja
podsijeca padinu (Gros Ventre); erozija valovima uzrokuje
klizita na obalama; glacijalna erozija ustrmljuje padine.
rudarskim radovima; iskopima na gradilitima; proirenje
cesta.
Optereenje vrnog dijela: dodavanje materijala iznad
gornje granice klizita poveava sile optereenja, tj. one
koje pokreu klizite. Portugalsko Bend klizite (Los
Angeles, 1956) aktivirano nasipavanjem za novu cestu,
ime je dodano 3% mase klizita u zoni iznad klizne plohe,
koja je bila nagnuta 22 u slabim glinama. Folkestone
klizite (1915) je aktivirano odronom stijene s eone
pukotine.
Prirodno optereenje vrha padine uzrokuju mnoge
nestabilnosti na aktivnim vulkanima.
Smanjenje vrstoe: troenje neupitno oslabljuje sve
materijale koji izgrauju padinu; sporo puzanje uzrokuje
promjene u strukturi glina uslijed naprezanja u padini;
sporim procesima moe se dostii kritina toka.
Vibracija: ciklino i permanentno poveanje naprezanja
moe uzrokovati promjene u strukturi tla ili raspucavanje
stijene.
Umjetna vibracija, kao npr. od intenzivnog prometa
(karakteristina za mala klizita na prometnicama) ili
prilikom ugradnje pilota (uzrokovala klizite u glini koje je
unitilo vedsko selo Surte 1950).
Vibracija potresa uzrokuje brojna klizita. 1970. potres u
Peruu je inicirao klizanje na Mt Huascaran koje se razvilo u
tok debrita; brzina toka je bila takva da se uzdigao 150 m
iznad grebena i unitio je grad Yungay, pri emu je
nastradalo 20000 ljudi.

31
16 USIJEDANJE
Usijedanje je mogue jedino tamo gdje se materijal koji
izgrauje podzemlje moe premjestiti u bilo koju vrstu
podzemnih upljina, koje su opet karakteristine za
odreene vrste stijena.
Makroupljine, velike kaverne: kaverne nastale
otapanjem vapnenca; puno su rjee prirodne kaverne u
ostalim vrstama stijena, ukljuivo sol i bazalt; kaverne
nastale rudarenjem u bilo kojoj vrsti stijena.
Mikroupljine u vrlo poroznim, deformabilnim stijenama:
najvanije u glinama; u tresetu, nekim prahovima i nekim
pijescima; u umjetnom tlu i nasipima.
Usijedanje se ne moe dogoditi na vrstim, nepotkopanim
stijenama pjeenjaku, granitu, muljnjaku, slejtu osim
u sluaju posminog sloma i rotacijskog premijetanja
prema povrini i to pod nekim prevelikim optereenjem ili
klizanjem na mjestu gdje je za to povoljan profil kosine.
Hazard potencijalnog usijedanja moe se stoga
predvidjeti (procijeniti) na osnovi vrste stijene prema
geolokim kartama.
Sve stijene se zbijaju pod optereenjem. Slabi muljnjak ili
pjeenjak moe se zbijati dovoljno da bi prouzroio
slijeganje graevina, ali normalno je da je ono unutar
prihvatljivih granica.
HIDROKOMPAKCIJA KOLAPSIBILNOG
TLA
Neka sitnozrnata tla slome se uslijed promjena u strukturi
u trenutku kada su prvi put saturirana; ova
hidrokompakcija moe prouzroiti usijedanje od 15% od
debljine tla. Slom, tj. uruavanje tla se deava zbog
potpunog gubitka kohezije, nakon ruenja slomljivih veza
meu glinama ili otapanjem topivog cementa.
Les se najlake uruava ako sadri oko 20% gline; s vie
ili manje gline od toga, manje je nestabilan.
Aluvijalni prahovi istaloeni tijekom poplava u semi-
aridnim bazenima, neka tropska tla i neki umjetni nasipi
mogu se takoer uruavati prilikom saturacije.
Potencijal kolapsibilnosti je najvii u tlu sa suhom
gustoom <1.5 t/m3, granicom teenja <30 i vlagom
<15% u suhim klimama. Ovaj potencijal se moe
prepoznati pokusom konsolidacije s naknadnom
saturacijom tijekom ciklusa optereenja.
Hazard usijedanja je najvei u sunim porujima koja se
navodnjavaju, npr. Centralna dolina u Kaliforniji.
Uruavanje tla moe se umjetno izazvati prije gradnje
poplavljivanjem.
32
PRIRODNE KAVERNE
Najee u vapnencima i gipsu; rjee u drugim vrstama
stijena.
Vapnenac je stijena topiva u vodi. Otapa se u kinici
obogaenoj uglinim dioksidom; proces dominantan u
toplim i vlanim klimama.
Krki fenomeni su erozijski oblici nastali otapanjem
ogoljelih povrina stijene, na povrini osnovne stijene
prekrivenoj tlom i unutar stijene.
iljasta povrina osnovne stijena - jako raspucana
povrina vapnenca ispod pokrivaa tla. Visoki, uski,
nestabilni iljci poduprijeti su jedino tlom, a pukotine se
mogu proiriti u pilje na velikim dubinama.
VRTAE
Razliiti oblici udubljenja povrine priblino stoastog
oblika u podzemlju. Razliiti tipovi vrtaa imaju razliit
utjecaj na inenjerske radove.
Vrtae otapanja nastaju polako kao slijepe doline; nema
opasnosti od usijedanja zbog sporog formiranja.
Vrtae uruavanja nisu este, a slom stijene je rijedak.
Procesima uruavanja nastaje vie vrtaa; tijekom
geolokog vremena u vapnencima su kreirane cijele zone
slomljene nestabilne stijene.
Zatrpane vrtae su potencijalno opasne za diferencijalno
slijeganje. Mogu biti stoastog oblika, cilindrinog ili
nepravilnog; izolirane ili povezane; dubine 1-50 m, iroke
1-200 m. Predstavljaju ekstremni oblik reljefa povrine
osnovne stijene s kratkim zatrpanim dolinama.
Vrtae usijedanja obuhvaaju 99% uruavanja
podzemlja u vapnencima. Oblikuju se u pokrivau tla,
iznad kavernozne stijene uslijed ispiranja tla u
pukotinama osnovne stijene. Primjer vrtaa moe biti 1-
100 m. Lokacije su nepredvidive, uglavnom u tlu debljine
2-15 m.
U pjeskovitim tlima povrina sporo usijeda.
U glinovitim tlima - kaverna prvo nastaje u osnovnoj
stijeni, a tada se iri sve dok se ne slomi most
koherentnog tla, tako da je propadanje povrine
iznenadno.
Vrtae induciranog usijedanja puno su ee od onih
nastalih prirodnim slomom stijene. Prouzroene su na
mjestima na kojima je drenaa kroz osnovnu stijenu
poveana, tako da se ispire vie tla. Najee
prouzroeno oborinama.
Snienje razine podzemne vode uinkovito pogoduje
postanku vrtaa, i to veinom kada se ona spusti ispod
razine povrine osnovne stijene. Ovim procesom obino
su zahvaena velika podruja ako je uzrok snienja
preveliko crpljenje podzemne vode (kao na Floridi); a
mogu biti i manja podruja u sluaju kada se razina vode
sniava zbog graevinskih ili rudarskih radova
(povrinskih ili podzemnih).
Nekontrolirana drenaa u okviru graevinskih projekata
uzrokuje stvaranje mnogih novih vrtaa; takoer i
optereenje graevinama, iskapanja, uklanjanje
vegetacije, navodnjavanje i cjevovodi koji proputaju.
USIJEDANJE NA GLINAMA DIFERENCIJALNO SLIJEGANJE
Gline imaju visok porozitet, a zrna minerala glina su Slijeganje graevina je najopasnije kada je diferencijalno.
podlona deformiranju. Do njega uglavnom dolazi zbog nejednolikog
Kompakcija = smanjenje volumena = konsolidacija. Uslije optereenja, lateralnih promjena udjela praha u tlu,
gubitka vode (primarna konsolidacija) praena prisustva stijene u tlu ili neokontrolirane drenae.
promjenama u strukturi (sekundarna konsolidacija). Nagibanje visoke graevine uzrokuje diferencijalno
Konsolidacija glina, usijedanje povrine i slijeganje optereenja, ime ubrzava diferencijalno slijeganje.
graevina poveava se uslijed optereenja ili uslijed
gubitka vode. KOSI TORANJ U PIZI
Usijedanje je najvee na debelim slojevima glina, s
visokim sadrajem smektita, niskim udjelom praha i kod Toranj katedrale, visok 58 m, teine 14000 t.
mladih sedimenata s minimalnom povijesti Glavno slijeganje se dogodilo zbog kompakcije i
prekonsolidacije. deformacije meke gline na dubini 11-22 m. Diferencijalno
kretanje vjerojatno je zapoelo zbog promjena sadraja
Nosivost glina varira u rasponu 50-750 kPa, to uveliko
glina u sloju prahova; a kasnije zbog nesimetrinog
ovisi o vlanosti.
optereenja.
Starije gline, ejlovi i muljnjaci su jai i manje stiljivi; jaki
Stabilizacija 1993-2001. godine pomou kontroliranog
muljnjak moe imati BSP=2000 kPa; za starije ejlove izazvanog usijedanja sjeverne strane. Privremena kontra
karakteristina je cjepljivost. teina od 600 t vratila je toranj 15 mm. Izbuena je 41
SLIJEGANJE nezacjevljena buotina, promjera 225 mm, kako bi se
otklonilo 35 m3 tla, to je povratilo toranj natrag za
Do konsolidacije gline dolazi kada je izloena dodatnih 425 mm; te je sada stabilan.
optereenju. Privezivanje kablovima posluilo je samo kao mjera
Neki stupanj slijeganja dogaa se kod svih glina. sigurnosti za vrijeme buenja.
Uslijed primijenjenih naprezanja voda izlazi iz glina.
Slijeganje tla i usijedanje graevina ovisi o poetnoj
vlanosti glina i primijenjenim naprezanjima; to se
laoboratorijski procjenjuje pokusom konsolidacije.
Mjere spreavanja usijedanja se provode izbjegavanjem
optereivanja glina ili ekanjem da se slijeganje zaustavi
(ili reducira do prihvatljive veliine).
Umjereno slijeganje ispod zgrada moe slomiti krte
drenove; nakandno procurivanje moe isprati tlo
stvaranjem kanala; ovo takoer uzrokuje usijedanje, ali
ovdje se radi o drugom procesu.

STEZANJE
Konslidacija glina se ubrzava gubitkom vode.
Sve gline iskazuju neki stupanj stezanja.
Voda se drenira, uzrokuje smanjenje volumena
dreniranog tla; takoer i guibitak potpore koju prua porni
tlak.
Korijenje bilja uzrokuje stezanje u gornjih 2 m glinovitog
tla, a u Londonskim glinama moe dosegnuti i 6 m za
vrijeme suhih ljeta.
U Britaniji osigiranje teta na kuama koje uzrokuje
stezanje glina iznosi priblino 500 milijuna GBP godinje.
Crpljenje moe urzokovati drenau odreenog podruja a
time i stezanje tla. Neopodna je kontrola i stabilizacija
pornog tlaka u glinama.

33
17 EKSPANZIVNA TLA
geoloke procese.

34
35
18 PROCESI NA OBALAMA
zemljina unutranjost izvor je neiscrpne energije za
sve geoloke procese.

36
37
19 ULOGA INENJERSKOG GEOLOGA
do razine mora. Tektonika ploa predstavlja osnovni
mehanizam za gotovo sve pokrete zemljine kore.
Vrua zemljina unutranjost izvor je neiscrpne
energije za sve geoloke procese.

38
39
20 ELEMENTI ISTRAIVANJA
za sve geoloke procese.

40
41
21 TIPOVI ISTRAIVANJA
zemljina unutranjost izvor je neiscrpne energije za
sve geoloke procese.

42
43
22 VRSTE INSTRUMENATA I NJIHOVA PRIMJENA
za gotovo sve pokrete zemljine kore. Vrua zemljina
unutranjost izvor je neiscrpne energije za sve
geoloke procese.

44
45
23 PLANIRANJE GOETEHNIKOG ISTRAIVANJA
za gotovo sve pokrete zemljine kore. Vrua zemljina
unutranjost izvor je neiscrpne energije za sve
geoloke procese.

46
47
24 INENJERSKOGEOLOKE KARTE
unutranjost izvor je neiscrpne energije za sve
geoloke procese.

48
49
25 ISTRAIVANJE PODZEMLJA
pokrete zemljine kore. Vrua zemljina unutranjost
izvor je neiscrpne energije za sve geoloke procese.

50
51
26 STABILIZACIJA KOSINE
Klizita je mogue stabilizirati primjenom jedne ili vie KLIZITE LLANDULAS
sljedeih metoda: (1) modifikacijom profila kosine, kada je Nova cesta du obale u Sjevernom Velsu i nova marina
to mogue; (2) podupiranjem ili sidrenjem postojeeg zatiene su od unitenja starim klizitem na nain da je
profila; (3) poboljanjem ili dreniranjem materijala koji optereena noica klizita.
izgrauje kosinu.
MODIFIKACIJA PROFILA
Stabilnost se moe poveati dodavanjem materijala u zoni
akumulacije materijala klizita, odnosno odnoenjem
materijala u zoni usijedanja klizita. Ova granica je
definirana tzv. neutralnom linijom. Iznad neutralne linije sile
otpora manje su od sila klizanja, a ispod neutralne linije je
obrnuto. U zoni neutralne linije klizna ploha je horizontalna
ako je klizite nedrenirano; odnosno nagib klizne plohe =
ako je materijal klizita dreniran.
Berma je kosina pribline irine oko 5 m i visine 10 m;
funkcija berme je da redistribuira optereenje i stabilizira
kruno klizanje u slabim stijenama. Mali slomovi na strmim
kosinama zaustavljaju se na bermama bez posljedica.
Visei blokovi, ploe i klinovi, koji su formirani po
nepovoljno orijentiranim pukotinama, mogu se ukloniti.
Optereenje noice je uinkovito, osobito u sluaju kada
je donji zavretak klizne plohe uzdignut. Moe pomou
mase betona, nasipa od stijene, zemljanog nasipa
ojaanog pomou geomaterijala (mrea) ili debelih zidova
posebnog oblika.
Rastereenje gornjeg dijela klizita obino je manje
uinkovito.
Originalni uzrok sloma mora se otkloniti gdje god je to KLIZITE FOLKESTONE WARREN, KENT
mogue: npr. kontrola erozije rijeke kako bi se sprijeilo Viestruko rotacijsko klizanje na obali izgraenoj od krede
daljnje odnoenje materijala. na glini, preko kojega prolazi glavna eljeznika pruga.
DRENIRANJE KLIZITA Visoka razina podzemne vode tijekom zime i relaksacija
prekonsolidirane gline uzrokovalo je obnovljeno kretanje;
Porni tlak je od presudnog znaenja za stabilnost klizita, najvee klizanje je inicirano odronjavanjem s krednog klifa
tako da je obino drenaa vrlo uinkovit nain stabilizacije. na eoni dio klizita.
Osim toga, to je jedina ekonomina metoda stabilizacije
Erozija noinog dijela klizita se poveavala nakon
velikih klizita na prirodnim kosinama.
radova u luci 1905. godine
Povrinski drenovi: betonski jarci prekidaju povrinske
tokove; drenovi na klizitima smanjuju infiltraciju.
Plitki drenovi: kameni drenovi u jarcima dubine 1-2 m
prekriveni geotekstilom; imaju ogranieni uinak kod
smanjenja koliine vode u tlu; dublji drenovi takoer
doprinose otporu smicanja jer djeluju i kao podupirai.
Duboki drenovi: najuinkovitiji; kopani ahtovi s propusnim
zidovima i nepropusnim dnom; ili buotine s ugraenom
perforiranom cijevi, nagnute tako da dreniraju kroz donji dio
klizita.
Zdenci: dreniraju vodu ili u vodonosnik ispod klizita, ili se
voda iz njih crpi. Neke padine izgraene od Londonskih
glina dreniraju se u pijeske ispod njih, kroz buotine Mjere stabilizacije poduzete su nakon sloma 1915.
promjera 100 mm ispunjene pijeskom (i zacijevljene godine: u noici klizita dodana je betonska masa, koja je
plastinom cijevi), dubine 2-5 m. istovremeno posluila i kao zatita od erozije; drenani
Tuneli: iskopani iza klizita kako bi smanjili teenje vode u prokop snizio je razinu podzemne vode;
klizite; koriteni 1800. godine za stabiliziranje padina iznad kretanja su danas smanjena na vrlo male brzine.
grada Bath.
Nepropusne gline slabo reagiraju na normalnu drenau.
Elektro-osmoza ili zagrijavanje sa vruim zrakom moe
poboljati stabilnost glina, ali to je skupo.

52
PODUPIRANJE
Potporni zidovi: ustaljena praksa i uinkovita sanacija na
malim kosinama i zasjecima, ali ne i na velikim klizitima.
Velike nestabilne kosine nije jednostavno poduprijeti; teko
je, ali nije niti ekonomino izgraditi i temeljiti masivne
potporne zidove u noici velikih prirodnih klizita ili velikih
nestabilnih padina.
Betonski zidovi: trebaju imati kvalitetnu stopu; treba ih
zatititi od rotacije potpornjima, sidrima za stijenu
postavljenim blizu vrha i/ili dna, ili dubokim temeljenjem;
treba izraditi otvore na njima da osiguraju drenau;
kamenim oblogama postie se bolji izgled betonskih
zidova.
Kamenta obloga: iskopaju se slabe zone u stijeni i ispune
se sa zacementiranom kamenom oblogom.
Gabionski zidovi: jeftini za postavljanje, mogu zadrati
padine izgraene od tla, a djeluju kao dodatna teina u
noici.
Mlazni beton (torkeret): moe se koristiti u kombinaciji sa
sidrima (kao u tunelima); nanosi se pricanjem preko
usidrene mree, ili se koristi beton sa elinim vlaknima
duljine 50 mm, koja betonu dalju vlanu vrstou.
Rekonstrukcija potpornog zida za novi zasjek na cesti u
Derbyshireu. Bueni piloti u prednjem dijelu slue samo
kao privremena potpora.
GEOTEHNIKA SIDRA
Kratka sidra: elina ipka, promjera 25 mm, duljine 3-10
m, postavlja se u buene rupe, fiksira se na kraju pomou
koljke koja se iri (poput kiobrana), optereenje 100 kN,
vlano do 60 Kn. Glavna svrha poveanje normalnog
naprezanja po pukotini; ne moe se staviti u jako
razlomljenu stijenu; izolirana kratka sidra se postavljaju za
zadravanje individualnih blokova stijene.
Bueni piloti: betonski piloti duljine 6 m, promjera 1-2 m,
smjeteni du klizne plohe portugalskog klizita Bend (Los
Angeles).
Geotehnika sidra: viestruki elini kablovi, duljine 10-40
m, u rebrastoj zatitnoj cijevi, postavljaju se u buotinu
promjera 100 mm, optereenje do 2000 kN, vlano 60%;
fiksne duljine, oko 5 m u stijeni. Osiguravaju vlanu potporu
i spreavaju irenje pukotina u stijeni.
Usidreni zidovi, fleksibilni ili kruti, distribuiraju optereenje
sa vrhova sidara u slabi materijal klizita.

ZASJEK HOAR EDGE

Plitko klizanje inicirano tijekom gradnje autoputa Pennine
stabilizirano je ublaavanjem nagiba profila i potporom od
stijene. Naknadno pokretanje iziskivalo je usidreni zid
zdrobljena stijena prekrivena je geotekstilom i torkretom, a
uvrena je 41 sidrom, svako po 1000 kN, razmknutim 1-3
m, ubuenim po 6 m u stabilni pjeenjak.
POBOLJANJE TLA
Vegetacijski pokriva smanjuje infiltraciju oborina, a
korijenje tlu daje vlanu vrstou ali je destruktivno na
kosinama od stijena, jer korijenje doprinosi otvaranju
pukotina.
Geotekstili, geomree, privrene geotehnikim sidrima,
koje tite cijelu plohu kosine ali i male odrone kamenja;
kroz njih mogu rasti i biljke ime se osigurava dugorona
vrstoa; biorazgradiva mrea osigurava kratkoronu
potporu.
Zatita od troenja pomou mlaznog betona ili armiranog
betona; mora imati otvore za drenau. Stabilizacija noice klizanja u slabom tlu pomou raskopa
Geotehnika sidra stvaraju tanki stabilni sloj na nain da ispunjenog krupnozrnatim materijalom (s velikim ) koji
veu prirodne pukotine u stijeni i reduciraju infiltraciju vode. prolazi kroz kliznu plohu u stabilno tlo.
Torkretiranje raspucane stijene je skupo i rijetko se koristi;
moe se koristiti za stabiliziranje sipara.

Klizite Folkestone Warren

53
27 HAZARD KLIZANJA
do razine mora. Tektonika ploa predstavlja osnovni
mehanizam za gotovo sve pokrete zemljine kore.
Vrua zemljina unutranjost izvor je neiscrpne
energije za sve geoloke procese.

54
55
28 ISKOPI U STIJENI
. Vrua zemljina unutranjost izvor je neiscrpne
energije za sve geoloke procese.

56
57
29 TUNELI U STIJENAMA
za sve geoloke procese.

58
59
30 AGREGATI
je sastavni dio geolokih procesa; bez izdizanja
povrina zemlje bi u potpunosti bila izerodirana do
razine mora. Tektonika ploa predstavlja osnovni
mehanizam za gotovo sve pokrete zemljine kore.
Vrua zemljina unutranjost izvor je neiscrpne
energije za sve geoloke procese.

60
61
INDEKS

62
1 GEOLOGIJA I GRAEVINARSTVO ..............................................................................................................................2
2 osnove mehanike ...........................................................................................................................................................4
3 deformacija .....................................................................................................................................................................6
4 troenje i tlo ....................................................................................................................................................................8
5 inenjerski opis tla ......................................................................................................... Error! Bookmark not defined.
6 inenjerska svojstva tla ................................................................................................................................................12
7 geomehanika klasifikacija tla ......................................................................................................................................14
8 intaktna stijena .............................................................................................................................................................16
9 stijenska masa..............................................................................................................................................................18
10 inenjerska klasifikacija stijena.....................................................................................................................................20
11 pojava i utjecaj podzemne vode ...................................................................................................................................22
12 inenjersko znaenje podzemne vode .........................................................................................................................24
13 kontrola utjecaja podzemne vode.................................................................................................................................26
14 potresima izazvani procesi ...........................................................................................................................................28
15 klizanje..........................................................................................................................................................................30
16 usijedanje .....................................................................................................................................................................32
17 ekspanzivna tla.............................................................................................................................................................34
18 procesi na obalama ......................................................................................................................................................36
19 uloga inenjerskog geologa..........................................................................................................................................38
20 elementi istraivanja.....................................................................................................................................................40
21 tipovi istraivanja ..........................................................................................................................................................42
22 vrste instrumenata i njihova primjena...........................................................................................................................44
23 planiranje goetehnikog istraivanja ............................................................................................................................46
24 inenjerskogeoloke karte............................................................................................................................................48
25 istraivanje podzemlja ..................................................................................................................................................50
26 stabilizacija kosine........................................................................................................................................................52
27 hazard klizanja .............................................................................................................................................................54
28 iskopi u stijeni ...............................................................................................................................................................56
29 tuneli u stijenama .........................................................................................................................................................58
30 agregati.........................................................................................................................................................................60
indeks....................................................................................................................................................................................62

63
Sadraj
uvod
1 Geologija i graevinarstvo
2 Osnove mehanike
3 Deformacija

inenjersko tlo
4 Troenje i tlo
5 Inenjerski opis tla
6 Inenjerska svojstva tla (26 vrstoa tla)
7 Geomehanika klasifikacija tla

stijena
8 Intaktna stijena (24 vrstoa stijene)
9 Stijenska masa (25 vrstoa stijenske mase)
10 Inenjerska klasifikacija stijena

podzemna voda
11 Pojava i utjecaj podzemne vode (18 Podzemna voda)
12 Inenjersko znaenje podzemne vode
13 Kontrola utjecaja podzemne vode

geomorfoloki procesi
14 Potresima izazvani procesi
15 Klizanje (32 Slom kosine i klizita, 33 Voda u klizanju, 34 Slom tla i teenje tla)
16 Usijedanje (27 Usijedanje tla, 29 Usijedanje na vapnencima, 30 Usijedanje izdad naputenih rudnika, 31 Usijedanje uslijed rudarskih
radova)
17 Ekspanzivna tla
18 Procesi na obalama (17 Procesi na obalama, 14 Poplavne ravnice i aluvij, 15 Ledenjake naslage, 16 Climatic Variants)
inenjerskogeoloko istraivanje
19 Uloga inenjerskog geologa (37 Razumijevanje uvjeta u podzemlju)
20 Elementi istraivanja
21 Tipovi istraivanja (21 Geotehnike buotine, 22 Geofizika istraivanja, 23 Assessment of difficult ground)
Instrument Components
Vrste instrumenata i njihova primjena
22 Planiranje geotehnikog istraivanja (20 Kabinetska istraivanja (desk study)
23 Karte
24 Daljinska istraivanja
25 Istraivanje podzemlja (19 Istraivanje podzemlja)

primjena inenjerskogeolokih istraivanja (geotehnika, rudarstvo,

prostorno planiranje)
26 (36) Stabilizacija kosine
27 (35) Hazard klizanja
28 (38) Iskopi u stijeni
29 (39) Tuneli u stijenama
30 Agregati (40 Arhitektonsko-graevni kamen i agregati; 27 Riprap i ostali Large Rock Materials)
28 Sigurnost, rizik i geoloka procjena/predvianje

64
Osnove geologije 2 Magmatske stijene
4 Sedimentne stijene
5 Metamorfne stijene
6 Geoloke strukture
7 Geoloke karte i geoloki profili
8 Interpretacija geoloke karte
9 Tektonika ploa
Osnove mehanike 1 Geologija i graevinarstvo
Deformacija
Uloga inenjerskog geologa 37 Razumijevanje uvjeta u
podzemlju
Elementi istraivanja
Tipovi istraivanja 21 Geotehnike buotine
22 Geofizika istraivanja
23 Assessment of difficult ground

Inenjerski opis tla 13 Troenje i tlo

Inenjerska svojstva tla 26 vrstoa tla

Geomehanika klasifikacija tla

Intaktna stijena 24 vrstoa stijene
Stijenska masa 25 vrstoa stijenske mase
Inenjerska klasifikacija stijena
Pojava i utjecaj podzemne vode 18 Podzemna voda
Inenjersko znaenje podzemne vode
Kontrola? podzemne vode
Instrument Components
Vrste instrumenata i njihova primjena
Planiranje geotehnikog istraivanja 20 Kabinetska istraivanja (desk
study)
Karte
Daljinska istraivanja
Istraivanje podzemlja 19 Istraivanje podzemlja
Agregati 40 Arhitektonsko-graevni kamen i
agregati
Riprap i ostali Large Rock Materials.
Sigurnost, rizik i geoloka procjena/predvianje
Potresima izazvani procesi
Vulkanski procesi
Klizanje 32 Slom kosine i klizita
33 Voda u klizanju
34 Slom tla i teenje tla
35 Hazard klizanja
36 Stabilizacija kosine
Usijedanje 27 Usijedanje tla
28 Usijedanje na glinama
29 Usijedanje na vapnencima
30 Usijedanje izdad naputenih
rudnika
31 Usijedanje uslijed rudarskih
radova
Ekspanzivna tla
Procesi na obalama 17 Procesi na obalama
14 Poplavne ravnice i aluvij
15 Ledenjake naslage
16 Climatic Variants

65
Dodatak
3 Povrinski procesi
10 Boundary hazardi
11 Stijene u Velikoj Britaniji
12 Stijene u SAD-u

Dodaci
Kvaliteta stijenske mase Q sustav
Kratice i notations?
Literatura
Indeks

66
 Sadraj
uvod
1 Geologija i graevinarstvo
Osnove geologije
Osnove mehanike
Deformacija

inenjersko tlo
13 Troenje i tlo
Inenjerski opis tla
Inenjerska svojstva tla (26 vrstoa tla)
Geomehanika klasifikacija tla

stijena
Intaktna stijena (24 vrstoa stijene)
Stijenska masa (25 vrstoa stijenske mase)
Inenjerska klasifikacija stijena

podzemna voda
Pojava i utjecaj podzemne vode (18 Podzemna voda)
Inenjersko znaenje podzemne vode
Kontrola? podzemne vode

geomorfoloki procesi
Potresima izazvani procesi
Vulkanski procesi
Klizanje (32 Slom kosine i klizita, 33 Voda u klizanju, 34 Slom tla i teenje tla, 35 Hazard klizanja, 36 Stabilizacija kosine)
Usijedanje (27 Usijedanje tla, 29 Usijedanje na vapnencima, 30 Usijedanje izdad naputenih rudnika, 31 Usijedanje uslijed rudarskih
radova)
Ekspanzivna tla
Procesi na obalama (17 Procesi na obalama, 14 Poplavne ravnice i aluvij, 15 Ledenjake naslage, 16 Climatic Variants)

inenjerskogeoloko istraivanje
Uloga inenjerskog geologa (37 Razumijevanje uvjeta u podzemlju)
Elementi istraivanja
Tipovi istraivanja (21 Geotehnike buotine, 22 Geofizika istraivanja, 23 Assessment of difficult ground)
Instrument Components
Vrste instrumenata i njihova primjena
Planiranje geotehnikog istraivanja (20 Kabinetska istraivanja (desk study)
Karte
Daljinska istraivanja
Istraivanje podzemlja (19 Istraivanje podzemlja)

primjena inenjerskogeolokih istraivanja (geotehnika, rudarstvo,

prostorno planiranje)
Agregati (40 Arhitektonsko-graevni kamen i agregati)
Riprap i ostali Large Rock Materials
Sigurnost, rizik i geoloka procjena/predvianje
38 Iskopi u stijeni
39 Tuneli u stijenama

67
31 ENGINEERING GEOLOGY: AN OVERVIEW.
GEOLOGIC FUNDAMENTALS.
MECHANICS FUNDAMENTALS.
STRAIN.

32 INVESTIGATION FUNDAMENTALS.
THE ROLE OF AN ENGINEERING GEOLOGIST.
ELEMENTS OF AN INVESTIGATION.
TYPES OF INVESTIGATION.

33 ENGINEERING SOIL.
DESCRIBING SOIL FOR ENGINEERING PURPOSES.
THE ENGINEERING PROPERTIES OF SOIL.
USES OF SOIL SCIENCE CLASSIFICATION.

34 ENGINEERING PROPERTIES OF ROCKS.

INTACT ROCK.
ROCK MASSES.
ENGINEERING CLASSIFICATION OF ROCKS.

35 SUBSURFACE WATER.
OCCURRENCE AND INFLUENCE OF SUBSURFACE WATER.
ENGINEERING SIGNIFICANCE.
CONTROL OF SUBSURFACE WATER.

36 INSTRUMENTATION.
INSTRUMENT COMPONENTS.
INSTRUMENT TYPES AND APPLICATIONS.
PLANNING AN INSTRUMENTATION PROGRAM.

37 EXPLORATION.
MAPS.
REMOTE SENSING.
SUBSURFACE EXPLORATION.

38 CONSTRUCTION USES OF ROCKS.

AGGREGATES.
RIPRAP AND OTHER LARGE ROCK MATERIALS.

39 ENGINEERING GEOLOGY AND EARTH PROCESSES.

SAFETY, RISK, AND GEOLOGIC FORECASTING.
EARTHQUAKE-INDUCED PROCESSES.
VOLCANIC PROCESSES.
LANDSLIDE PROCESSES.
SUBSIDENCE.
EXPANSIVE SOILS.
SHORELINE PROCESSES.

40 APPENDIX.

68