Sie sind auf Seite 1von 76
Orifprcobur iuseitice Lormfpu0, Sasofqvo, \O5 ALWA BEJTIC SPOMENICI OSMANLIJSKE ARHITEKTURE U BOSNI I HERCEGOVINI uvoo Brojni i mnogovrsni arhitektonski spomenici turskog perioda u Bosni i Her- cegovini gine velik i vrlo vagan dio kulturne ba8tine tih dviju zemalja, Njih i danas ima tu na hiljade, a u proslosti ih je bilo i mnogo vise. Duh te ahitekture dosao je, istina, izvana, ali su same spomenike podizali o svome trosku sinovi tih dviju pokrajina, gradili su ih, klesali i uskladivali s prilikama i shvacanjima oko- line najvecim dijelom domati ljudi, i muslimani i krSani. Ti su spomeniei sluzili & proglosti razligitim potrebama, religioznim, prosvjetnim, sanitarnim, saobraéaj- nim i drugim. No, mi danas, u potpuno izmijenjenim priliama materijaine i umne kulture, ne gledamo vie, opéenito uzevéi, na tu nainjemu i utilitarnost tih spomenika. Oni su za nas danas vatniji po svome kullurno-historijskom i umjet- niékom znagenju. Oni su vidljivi dokumenti svoga vremena, ogledalo shvaéanja, teznji i umjetnitkog izrazavanja nadih naroda u minulim vijekovima, a mnogi od ajih, bilo pojedinaéno ili u cjelini, imaju i trajnu umjetnidku vrijednost. Stoga ti spomenici zasluZuju na8u punu paznju i zastitu. Ti isti razlozi nameéu nam i potrebu hitne nauéne obrade tih spomenika, tim prije, sto ta arhitektura, koliko je god mi konzervirali i Guvali, ipak malo pomalo mijenja strukturu i nestaje. No, i pored svih tih vaznih razloga mi u proslosti, nagalost, nismo iska- zivali duznu paznju prema toj grani naseg kulturnog naslijeda. U naioj litera turi vrlo je malo radova, u kojim je data makar i kraéa gradevna i estetska ana- liza tih spomenika, a ti su nam podaci vrlo vaini. Ono, sto je pisano o toj arhi- tekturi, odnosi se gotovo odreda na samu povijest pojedinih, i to zapazenijih mo- numenata, a takvo pisanje ne moze prikazati tu arhitekturu u njenome pravom svjetlu, niti moze pobuditi onaj pravi interes za te spomenike. Nuzno su, dakle 13 Alisa Bejtié potrebni, dapage i nerazdvojivi i jedni i drugi podaci. Prvi nam daju analiza i ocjenu umjetnitke vrijednosti spomenika, a drugi osvjetljavaju vrijeme i uslove, pod kojim su oni nastajali i dalje se razvijali. Prvi nam time pobuduju potreban interes i odnos prema tim spomenicima, a to je neobiéno vazno, a drugi opet uka- zuju na put, kojim ée se doéi do pravilne ocjene i, usto, upotpunjuju nage zna~ nje oto} arhitekturi, Prvi uslovi za struénu i istematsku nauénu obradu tih spomenika stvoreni su kod nas tek nakon Oslobodenja osnutkom Zemalyskog zavoda za vaititu spo- menika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine i Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ta prava ustanova stavlja pod zaStitu dréave sve vrednije spomenike i sisematski prikuplja tehnigke snimke i opte podatke o arhitekturi i povijesti pojedinih objekata, a Orijentalni institut ima opet poseban odjel za izuéavnje orijentalne umjetnosti u jugoslavenskim krajevima U okviru izdanja Orijentalog instituta ovaj rad predstavija prvi prinos na izugavanju te umjetnosti u Bosni i Hercegovini. On je nastao jednim dijelom pribiranjem arhivalne grade i literature u toku zadnjih desetak godina, a drugim, mnogo vetim, prouéavanjem tih’ spomenika na samome terenu, u okviru rada wu Zemaljskom zavodu za zaititu spomenika kulture. Obzirom na irinu_ problema- tike i opseg publikacije, u kojoj izlazi, rad nema pretenzija, da dade detaljnije podatke i dublju analizu arhitekture, 0 kojoj govorim. Za to treba jo5 mnogo rada i mnogo vi8e prostora, Svrha je ovoga prinosa u prvome redu la, da se dade sistematika 1 opéi orijentacioni pregled tih spomenika, zatim znatajke pojedinih tipova, udio Ori- genta i nasih naroda uw stvaranju te umjetnos' , te, konaéno, da preko svega toga ukaze na vrijednost th spomenika i na njshovu vagnost u formiranju nase kulture Druga je zadaéa ovoga rada 1a, da dade najpotrebnija pomagala za daljnji studij. U tu sam svrhu naveo sve va%nije izvore i Stampane radove, Koji se odnose na tu arhitekturu, i za koje ja znam, Kazem vatnije, jer je ostalo jos podosta sitnijih podataka u izvorima u lileraturi, a osobito reporterskih Glanaka po raznim listovima, koje ja nisam smatrao polrebnim ovdje donositi. Jedan dio izvora i literature, Slo se ovdje donose, upotrebljen je za ovaj rad, ali je sva~ Kako veéi ostao potpuno neisko Sten, Smatram, da ée se tim va%nim podacima znatno olakSati rad svima onima, koji se u svojoj glavnoj ili sporednoj_ struci zanimaju za tu arhilekturu, i, svakako, pospjesiti izuéavanje jednog tako plodnog podrudja nage kulturne proglosti, na kojem imogu raditi i deseci Ijudi titav svoj vijek, a da opet ostane jo8 dosta posla i za druge. Neki izvori i radovi navode se na vise mjesta, pa se tamo, radi ustede prostora, citiraju u skraéenom obliku, a ovdje donosim o njima sve potrebne podatke: Spomcnicd osmaniijske avhitekture Rosni i Mercegovini 231 1zvort Vakufname (zakladne poveliv) u Vaicufskoj dirckeiti w Sarajevu iz godina 1462 — 1978 (eitiram: Vakufname). Siddili (zapisnici) sarajevskog Eeriatslog suda u Gazi Husrevbegovo} biblioteci u Sara jevu fz godina 1551 — 1992 (br. 1), 1564 — 1987 (br. TH, 1727 — 1728 (br. IV) te 1762 — 1059 (br. HIT | VIT-LXXXY), Citiram: sidaiti Manuscripte turciea u Orijentanom institutu u Sarajevu (citiram: Manuscripta turcica 1, Manuscripta twreiea u Gazi Husrevbegovoj bibliotec: uw Sarajevn (citinam: Mame seripta turcicw 1D. Hadzihuseimovie Salth, Muvekit, Tarihi dijari Bosna, sv. 111, prijepis u Gazi Husrev= begovoj biblinteci 5 autugrafa (citiram- Muvekz), Kronika Muhameda Enversie Kadiéa (rukopis na wurskome) u Gazi Husrevbegovoj bibli= oteei Bolija Ceieds Sevararmeness, sv. Vi VI, Istanbul 1315/1897 i 1318/2900 (eitiram: Exlija Celebija). Nepouzdan prijevod S. Kemure & Glasniku Zemaliskog mnzeja za Bosnu 1 Herce- ZIM, god. XX/1908 Kemura, Sejfudin Fehmija ef., Javne muslimanske pradevine u Sarajevu, GZM XX!1908 — XXMIV1911 (od god. XX1/1909 naslov: Sarajeuske diamije i druge jaune egrade turske dobe). govinu ( Subungvié, Hazim, Deije najstarije vakufname u Bosni, Prilori 11/1951, str. 5 — 39. LITRRATURA Bejtié, Alija, Banja Luks pod turskom vladavinum, Avbitektura i tetilorijaini razvitake srada u XVI i XVI vijeku. Nase staring, godigniak Zem. zavoda 2a x: ite spomenileaul- hve 1 prirodnih rijetkosti, sv 1-193, Surajevo 1953, str. 91 — 116 (citinam: Nase starine 111953, str. $1 — 116), Bosna, list 7a vilajetske poslove, vijesti i javne Koristi, Sarajevo 1006 — 1878, Ha suvskog perioda u Mostaru, Novi Behar X (Surajevo 1936 — 1957), ste. 274. 279 (eitivam: Novi Behar X, str. 274 — 975) Fimulié, Mustafa, Islamske jayne zera Knoll, dr. Petar, © muslimensko| umjetnosti u Bosni, Knjidevnike 1/1929, Zagveb, str 443 — 456 (eitiram: Knot», Krelevljakovié, Hamdija, Fsnafi i obrli uw Rosni i Hereegovint (1463 — 1878). Serajevo. Zbornikt za narofni Zivot i obigaje Judnih Slavena, kn. XXXI, Zagreb 1995, st, 59 — 178 (citivam: Esnafi i obrti £1 strane Zbornika), — Esnafi i obrti v Rosni i Hercegovini (1463 — 1878), 1. Mostar. Zbernik za narodni Zivol § obifaje, knj. XXXV, Zagreb 1951, str. 6 — 138 (eitiram: Esnafi i obrti 11) — Vodovedi i gradnje na vodi u starom Sarajevn, Saraievo 2939, Stix, Edmund, Das Bauwesen in Bosnien und der Hercegovina vom Beginn dev Occur pation durch die ostery.-1ng, Monarchie bis in das Jahr 1887, Wien 1487 Trukelkea, dr. Civo, Gazi Husrevbeg, njegov Zivot | njesovo dba. Glasnile Zern. muzeia XXIV/1912, ste, 91 — 239, Spomenica Gust Husrevbenove Celiristogodiiniice, Savajevo 1932 (radovi HL Kreseviiae koviéu, ing. M. Rajlona, M. F. Dizdara i dr). Mostarski sturi most. Nupredak, Sava vo, 1932, br. 11 — 12, 1 Allja Bejtié 7 Karadozbeg i njegovo doba. Novi Behar VII/1933—34, str. 36 — 41 {i spomeniei turskog perijode u Mostaru, Nova Evropa XXIX/1926, Zagreb, Arhitekton: 71 8, str, 292 — 296. Istognjatka arhitektura u Hercegavini 41-12 (juli-avgust 1997), str. 1056 — 1059, ulturnt spomenici turskog perioda uw Bosni i Hercegonini. Glasnik Istainske Islomski vjerske zajednice (1¥2), god. VII/1939, Sarajevo, sir. 1 — 32, 48 — 53, 717 — 90. br. Glasnik Jugosl. prof. dvuitva, knj. XVI, sv. OPCE ZNACAJKE L NOSIOCI RAZVITAK GRADEVINARSTVA 1 GRADOVA Padom utvrdenih kraljevskih gradova Bobovca, Visokog i Jajea godine 1463 bi zauvijek zapetaéena sudbina bosanskog kraljevstva. A kada jo3 godine 1482 pade i Herceg-Novi, posljednje uporiste zemalja hercega svetoga Save, najveéi dio teri- torija danainje Bosne i Hereegovine ude u sklop carsiva turskih sultana i pod neposredan utjecaj orijentalne xullure. Time je otpogelo jedno posve novo razdoblje u politigkoj i kulturnoj povijesti tih dviju pokrajina. Veéi dio domaceg Ziteljstva, progonjen zbog patarenstva od strane Rima i ugarskih kraljeva, a na drugoj ope: strani namamljen povlasticama, koje mu je pruzalo turske zakonodavstvo , gotovo listom primilo je vjeru, obitaje i natin Zivota novoga gospodara. A s vjerom, natinom #ivota i drugim tekovinama orijentaine kulture postepeno biSe popri- mijene i gotovo sve grane iskamske umjetnosti, od kojih su neke dofle poslije na ovome tlu do osobitog izrazaja. Tada je ovamo presadena i istotnjatka gradevna umjetnost — nuZno formiranje prostora za Zivot éovjeka i zajednice po kanonima osmanlijske gradevne skole kao sinteze perzijske, arapske i bizantijske umjetnosti. Tada je uz to gradevinarsivo avamo preneseno i ono osebujno umijeée plasiranja gradevnih objekata u prirodi i izgradenem prostoru — umjetnost, koja je u ono doba bila svojstvena samo orijentalnim islamskim narodima, I od tih svih grana orijen- talno-islamske umjetnosti, koje se udomaéige i na nagem thu, svakako su te dvije posljednje ponajbre prodrle i dostigle visok uspon i po broju i po vrijednosti spo- menika, U vrlo kratku razdoblju, koje ne prelazi ni titavo jedno stoljeée, nikose ovdje ne stotine, nego hiljade po obliku i namjeni_najrazligitijih arhitektonskth objekata, nastadose iz temelja titava naselja i gradovi posebnog tipa. ‘Time bi tako- rekuéi preko noéi izmijenjena fizionomija lih dviju zemalja, i dat im specifiéan, orijentalni izraz, koji se i dan-danas tu areali ‘Tko su bili osnivadi tih brojnih objekata javnog znatenja i lijepe umjetnitke vrijednosti? Dréava se malo brinula o razvitku duhovne i materijalne kulture. Nje- zina briga bila je u tome smislu jedino izgradnja i popravak ivrdava, puteva i mostova, vojno-strateSkih, dakle, objekata, ali ni to nije bilo uvijek plaéano iz arzayne riznice, nego je testo udaran i namet na vilajet. U tome pogledu jo’ je manje dalo drutvo kao kolektiv. Proizlazi, da su osnivati tih spomenika odreda bili pojedinci, a 1o nam potyrduju i brojni pisani dokumenti, Iz tih se isprava. dalje, 234 vidi, da su ti osnivagi pripadali svima stalezima i slojevima tadasnjeg drustva — od Sejhul-islama i velikog vezira u Stambolu, pa do imama sarajeyske mahalske dzamije i onog posljednjeg obrinika. Petnaesto i gesnaesto stoljeée bjchu doba gotovo stalnog zveketa oruzja na granicama turske carevine, i nije bilo takorekuéi godine, a da BoSnjaci i Herce- govei nisu vojevali bilo na bosansko-hrvatskoj granici i Panoniji, bilo pak po gudurama i poljanama Rusije i daleke Perzije. Te vojne, od kojih se najveti dio svréavao pobjedom turskog oruzja, donosile su zemlji i pojedinim turskim vojsko- vodama ogromne materijalne prihode, a upravo te vojskovode, kako nam svjedoée i suvremeni pisani spomenici, bili su glavni nosioci gradevne umjetnosti i uteme- jadi gotovo svih veéih spomenika petnaestog } Sesnaestog stoljeéa. Dakle, akumuli- ranje bogatstva bilo je od osnovnog zaatenja za razvoj te arhitekture. Jo§ neéto, Spomenute su vojne utjecale na razvoj arhitekture i izgradnju naselja i jednim drugim putem. Vojska je, naime, neproduktivan elemenat, a potrebe su joj velike. Ona je stoga organizirala ovdje uz glavne drumove, kojim se kretala u 15. i 16, stoljecu, nadiruéi prema Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji i Ugar- skoj, prve zanate, najprije, dakako, za potrebe svoje, a poslije i ostalog svijeta Postepeno se nize duéan do duéana, a u neposrednoj blizini podize se istodobno dée- mija i karavan-saraj za potrebe vojske i putnika, i lako nastaje GarSija — zametak duduéeg grada. U ta nova naselja sve vise pridolazi izokolno seljaStvo, prihvaéa se zanata i trgovine i postepeno prosiruje grad izgradnjom stambenih i drugih obje- kata, Tako se slvara u ovim zemljama gradski, odnosno zanallijski i trgovaéki stale?, koji, udruien u esnaie ili cehove, razvija relativno jaku gradsku privredu i postaje jedan od primarnih nosilaca gradevne umjetnosti. osobito umjetnog zanat- stva, kroz Gilay turski period. Na razvoj te arhitekture utjecao je, medutim, jo8 jedan neobitno vazan faktor, a to je religiozni osjeéaj, kojim su bili proeti islamizirani dijelovi_nagih Zi od svojih sljedbenika troSenje imetka i u opée, dru- Sivene svrhe i obe¢aje im za to veliku nagradu, Otud brojni osmanlijski dréavnici pake, veziri, teflerdari i drugi sluzbenici, mahom sinovi ove zemlje, ubijedeni_u ispravnost udenja islama, od svojih ogromnih prihoda, koji se sastojahu najéesée od ralnog plijena, podizu po Bosni i Hercegovini svoje zaduzbine, a za uzdrzavanje ostavljahu u vakuf ili zakladu imetak u noveu, zemlji, duéanima i drugim pri- vrednim objektima. U njihovim vakufnamama uvijek se isligu pojedine odredbe iz Kur'ana kao spiritus movens njihovih nastojanja u tome smislu, Jz tih istih razloga za lim visokim i imuénim driavnicima ne zaostaje u granicama svojih mogucnosti ni obigni, gradanski stale2, trgovei i sitni obrinici, pa ni Zene iz mahale. U Sarajevu su, na pr., podigli svoje dzamije i ostavili lijepo imanje za njihovo uvdréavanje po jedan buzadiija, naléadzija, patadvija i sarat. a tako su isto dvije sestre. djevojke, tkajuéi na stanu platno sagradile u tom istom mijestu jednu éesmu, koja je stajala uzgor sve do god. 1898. A takvih primjera ima na stotine Na tim osnovieama nicali su po Bosni i Hercegovini brojni objekti sakralnog, drutvenog, prometnog, privrednog i stambenog znatenja, Upravo iz tih zaduzbina izrasli su jo8 do druge polovine sedamnaestog stoljeca mnogi gradovi tih dviju pokrajina, Ostavit éu postrani ogromne vakufe 15. i 16, stoljeéa u Sarajevu, Mostaru, Foti, Cajnitu, Banjo} Luci, Tuzli i drugim mjestima, koji su uveliko pospjesili razvitak th mjesta, a navest éu ovdje samo tri nova i velo karakteristitna primjera izgradnje 1 razvitka natih gradova pod turskom vladavinom. naroda, Islam, naimne, Spomeniei_asmantijske arhitekture u Bosms 1 Hercepovini 235 Prostor na lijevo} obali Lima, na kome do one katastrofalne poplave te rijeke od god. 1896 stajaSe stara kasaba Rudo u viSegradskom kotaru, bjese polovicom 16. stoljeéa pust, neizgraden i zvage se Ruda njiva. Kako je taj kraj bio tada daleko od grada (najblizi je bio Vigegrad), ukazala se opéa potreba, da se tu osnuje kasaba. J tada je ondaénji bosanski sandZalk, a kasniji budimski vezir i sin onoga kraja Mustafabeg (Mustafa-paia) Sokolovié, strigevié velikog vezira Mchmed-pase Soko- loviéa, zatrazio od sultana darovnieu na spomenutu njivu, da na njoj sagradi svoje zaduzbine i osnuje kasabu. A kad je tu darovnicu dobio, poteo je o svome trosku graditi na toj njivi i do kraja god. 1558 sagradio d2amiju, mekteb, karavan-saraj, most na Limu, javno kupatilo, mlin s éetiri vitla, dvije stupe s koZarskim duéa- nima i vi8e drugih duéana. ‘Time doista bie udareni jaki privredni temelji novoj kasabi, koja se otada prozvala Rudo i lijepo razvijala. Poput Rudog nastao je i danainji Mrkonji¢grad u zapadnoj Bosni. Devedesetih. godina 16, stolje¢a bjeSe to neznatno scoce zvano Gornje Kloke, a titav kraj tego- ban { opasan za putnike i trgovee, koji tuda prohode, pa je nesto prije god. 1591 visoki dostojanstvenik na carskom dvoru kizlaraga Bejézi Had%i Mustafaga, sin ‘Muhamedbegov, rodom iz toga sela, sagradio tu masivnu déamiju i uz nju mekteb, javno kupatilo, vodovod, karavan-saraj, pekaru i dvadeset i Getiri duéana. Usto je vakufnamom od 1. dzum. 1 1003. (15. TT 1595.) ostavio jo8 674.000 akdi, da se daju u zajam mjesnim obrtnicima i irgeveima, pa vise knjiga (bibliotekal) i éetiri velika komada zemljista s pripadajucim gajevima. To mjesto otada se zove Novo Jajee, a od novijeg vremena Varear ili Mrkonjiggred. Do godine 1643 nije bilo ni Nove Kasabe u istoénoj Bosni, u_ viasenitkom kotaru. Cio taj kraj zvaie se dotada Jadar po istoimenoj rjedici, koja tude proti¢e i ulijeva se podno drevne Lvrdave Kuglata u Drinu. Tu je izmedu godine 1641 i 1643 budimski muhafiz, carski vezir i serdar Musa-paSa, rodom na svu_ priliku sela Viko&a kod Fote, sayradio veéi broj zaduzbina i time zasnovao kasabu. A prije toga poslao je Visoko} Porli mulbu ovoga sadr2aja: U selu Gojkoviéi u nahiji Biraé, a sandéaku bosanskom, put vodi kroz klanac. Prije je tu bio jedan han, pa je izg rio, te se putnici nalave u velikoj neprilici. Osim toga, Sto imaju poteskoce pri samom putovanju, konaée u tome selu po kuéama siromaine raje zajedno s telja~ dima kuéevlasnika te ih time uznemiruju i prave im Stelu, pa se raja zhog toga raStricala i rasula. Na temelju toga trazi visoko dopuitenje, da na spomenutom mjestu napravi d2amiju i dva hana, i da uz dopustenje vlasnika zemlje kupi u spo- memutom selu fest komada baitinske zemlje, koje spadaju u filurdzijske zemlje, 1 Koje su kao takve zavedene s filurdZijskim prihodima od 1890 akéi u defteri-hakaniji, Moli, dalje, da na tome mjestu osnuje kasabu, i da ¥iteljstvo te kasabe bude opro. Steno od svih daéa osim poreza (resm) na bastinsku zemlju, Sto 6e ga samo mute velija (upravitelj) buduéeg njegova vakufa davati svake godine drzavi, te da se u Ziteljstvo toga mjesta poslije toga nema prava mijeSati nitko od strane drzave, pasa, vojvoda ni ostalih drZavnih sluzbenika, Molbi je udovoljeno carskim fermanom od pot. déum. IT 1051 (7—16 1X 1641), i Musa-paia je izatoga podigao tu déamiju, mekteb, dva karavan-saraja, Avadeset i pet duéana, zatim tvornicu ko%a (tabhanu) s pet radiona i dolapima, sup za tudenje ruja i Si8ke za potrebe kozara te mlin 5 tetiri vitla, sve na rijeci Gornjem Jadru. Usto je uvakufio za uzdr¥avanje zaduzbina jedan vinograd, dvije bakce, oranice i livade uz te baSée, pa dva sela u Jadru i cijelo imanje zvano Gojkov Alija Rejtié Gifluk. Jo8 je ostavio i 150.000 akéi s odredbom, da se daju u zajam trgoveima i obrinicima uz odredenu kamatnu stopu. Kad su sve te zaduzbine bile dovriene, Musa-paga je dao napisati vakufnamu i legalizirao je 1 reb. 1 1053 (20 V 1643) na sudu u Budimu. Izvori i literatura: Vakufname (1 uz njih druge isprave) br. 96, 194, 263 1 mnoge druge — Sabanovié, Prilozi T1951 Kregevijakovié, Sarajevo do Gazi Musrevbega, Spomenica Gazi Husrevbegove teliristogodiinjice — A. Bejtic, Uloga vakufe uw izgradnji i razvithu nasih gradova, kalendar Narodna Usdanica 2a god. 1944 URBANIZAM Pogledamo li geografsku kartu Bosne i Hercegovine, odmah ée nam udariti da su svi gradovi tih dviju pokrajina izrasli uv kotlinama pojedinih rijeka i neposredno uz stare drumove, kojima se u srednjem vijeku i kasnije, u tursko doba, odvijao Zivahan kiridzijski promet. Ta nam kazuje, da su promeine veze, voda i plodnost tla bili odlucujuéi faktori kod lokaliziranja pojedinin gradova i veéih nase- obina, Velik utjecaj u tome imale su osobito prometne potrebe, U prijainja vre- mena sav se teret prenosio na duzim relacijama na konjima, mazgama i devama, i nakim drumovima kretale su se iz dana u dan trgovatke 1 ine karavane, esto sa sto- tinu, dvije pa i vise samo tovarnih grla. A takve karavane frebale su na izvje- snom odstojanju, osobito u gorovilim i hajdudljivim predjelima siguran Konak, pa su se upravo radi njih podizali na takvim mjestima_ kiridijski hanovi i ogromni karavan-saraji, a uz ta prenoéista nastanjuju se odmah i obrinici, u prvom redu oni, tije je usluge trebala karavana i njezini pratioci. Na taj natin udario se temelj mmogim varosima ne samo u Bosni i Hereegovini, nego na cijelom Balkanskom poluotoku, a osvbito na vrio frekventnom {. 7v. Carigradskom drumu (»Stambolska dadax), koji je povezivao unutrainjost Bulkanskog poluotoka sa Carigradom i Malom Azijom. A da su upravo iz tih, prometnih potreba nastale mnoge nase varosi, imamo izravne dakaze u spomenutim zakladnim poveljama osnivaéa Mrko- njiégrada i Nove Kasabe, gdje se izritito navode te potrebe. Svi ti gradovi turskoga doba razvijali su se joS od svoga zametka u dvije odjelite zone. Jednu ini éarsija — srediSte obrta, trgovine i prometa — a drug mahale — stambene povriine grada. Carfija je uvijck u srediStu grada, gdje se sastaju putevi sa svih strana, a mahala uvijek na posebnu prostoru i izvan jatih prometnih arterija. CarSija u ravnini i kotlini, na udaru tranzitnog druma, a mahala gore w strani, po okolnim padinama i breduljeima. To separiranje karak- terna je crta ne samo gradova Bosne i Hercegovine, nego i svih ostalih na musli- manskom Orijentu sa = tri iui if aaa Fa i ag ing Yertikalno izmicanje kuéa (po arn, J. Pospisitu) Pi, Shomenicl ormantiiske arhitekture u Rosni i Hercegovini ae 887, U manjim mjestima éaréija se protee duz jedne, i to glavne ulice (prolazni put!), a u vecim pak mjestima, kakvo je Sarajevo, sastojala se iz titave mreke uskth uliéiea, vezanth uvijek uz glavni, tranaitni drum, Pogledamo li pak na koji su naéin plasirane mahale i ku¢e po okolini, rekli bismo.na prvi pogled, da je sve unekom neredu i proizailo iz trenutaénih potreba, ali kad udemo u sri problema 4 udivimo seu taj milieu, onda tek otkrivamo, da je to plod teznji da se Sto manjim sredstvima Sto bolje ugodi Govjeku, za koga se sve to i gradi Pri gradnji kuée odabiralo se mjesto, odakle Ge se imati Sto lepsi pogled na prirodu i okolinu. Kuée se stoga plasiraju ubrdu, kuéa izmiée kuéi uv vertileal- nom smislu, kako bi jedna drugoj ostavila slobodan vidik na dolinu. To je bio sta- Jan gradevni zakon, on, doduge, nije bio nigdje pisan, ali se ipak do njega mnogo drzalo. Kult susjedstva bio je neobizno velik. A upravo iz tih Zelja i takvih kom Sijskih obzira nastale su one terasaste povrgine nagih gradova, tako se razvilo staro Sarajevo, Fota, Travnik, Maglaj i mnoga druga mjesta. Gdje pak Konfiguracija fla nije dopustala slobodne vidike na prodolu, iu se éovjek snalazio na drugi nacin Kuéu je izmakao w horizontalnom smislu, ana katu napravio éoiak ili erker i time osigurao slobodan vidik duz titave ulice i na jednu i na drugu stranu, Gdje god su dopustale moguénosti, domaéi je govjek rado podizao kuéu i kraj same tekucice vade, A i ondje, gdje nije mogao s kuéom izaéi izravno na tijeku, opet se snaiao i osigurao kuéi vodu provodenjem makar i malog rukava kroz kuénu avliju. A to je Ginio iz dva razloga. Jedan su sanitarne potrebe, do Kojih se vrlo mnogo dréalo, a drugi je Zelja za nesmetanim ufivanjem u svjezini i Sumovima te vode. Gradovi Bosne i Hercegovine bogati su tekuéom i izvorskom vodom i puni primjera takve izgradnje, ali stari Travnik kao da je sve nadmagio. U njemu voda proti¢e gotovo kroz svaku avliju, i svuda se guje njezin Jubor, ‘Tamo. Snji potok BaSbunar, koji je bio jo jati do god. 1893, dok jedan njegov dio zije uzet u gradski vodovod, oéito ne tete svojim prirodnim koritom, i driim, da ga je danagnjim putem provela Ijudska ruka, da kuéama osigurava sviezinu i Cisloéu, a i da, usto, pogoni mlinove i stupe u samome naselju. Desilo se to svakako prije god. 1706, kad pada prvi poznati spomen BaSbunara u danainjem koritu, # najvjero- jatnije joS u 16 stoljeéu. Tz tih istih ravloga je, smatram, bio proveden i jedan rukav vrela Moéanice neprirodnim korilom preko Vratnika i Kovaéa u Sarajevo U Gazi Isabegovo doba (1462) taj potok jamaéno nije jos tekao tuda, jor bi Gazi Tsabegu tate bilo lake izgraditi svoje mlinove na tome potoky, negoli_ praviti veliku branu i podizati razinu rijeke Miljacke. Daljnja karakterna osobina stambenih povrsina gradova na prostoru nekada- Snje Turske jest jako naglaseno zelenilo — bas¢a 5 raznolikim evijeéem i lisnatim drveéem, kojega grane dopiru do samih kuénih prozora. Covjek tu nastoji produziti tu prirodu 1 u samu kuéu, pa evijeée gaji i u vazama po pendierima. Kuéa se 2eli Plasiranje kuéa na raynu terenu (po arb, J. Pospisilul a 238 Aliya Bejtié unijeti u prirodu, a priroda u kuéu. U starim gradovima na tome podrutju nije bilo danainjih javnih parkova. Nije bilo ni potrebe za njima, Svaka je ku¢a imala vla- stiti i mnogo intimniji perivoj s rodnim votkama i zelenilom. A ti esti kuéni peri- voji davali su Gitavu gradu vrini karakter i dovodile pojedine povréine u medu- soban sklad i estetsku cjelinu. Fota, na pr. i Gorazde u Podrinju te Donji Vakuf u dolini Vrbasa zadr2ali su taj vrtni karakter do dana danagnjega. ‘Taj kult vode i zelenila bio je u Bosni, zna se pouzdano, jof od pocetka tur- ske vladavine vrlo razvijen.! Odakle te pojave? Nisu li one dosle ovamo zajedno s Turcima, a oni ih preuzeli od susjednih pustinjskih Arapa, Kojima su oaze s vodom i palminim zelenilom vrlo mnogo znatile u Zivotu? lzvori i Literatura: J, Pospisil, Die Sarajevoer Stadtregutirung, Sarajevoer Tag Dlatt od 10, 19 1 20 XT 1909 te 15 1 25 T1910, — Isti, Rosnische Stadle, Der Stiidlebau (Berlin) god. 8, sy. T (anuar 1911), str. 6-8. — Ist, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener Bau- industrie-Zeilung XXXIV, sv. 3. (decembar 1916). — I. Bach, Arhitekt Josef Pospisil, Hrvat- ska revija XVI/193 br. 11. — J. Cvifié, Balkansko poluostrvo i judnoslovenske zemlje, Zagreb 1922, str. 299-303. — P. Gakovie, Tipovi musiimanskih naselja u Bosni, Razvitak (Banja Luka) VII/1940, str. 250—262, str. 250-262, 246202. — V. Skarié, Postanak Sarajeva i njegov teritori- jalni razvitak u 15. 1 16. vijeku, G2M XLI/1929. — 1D. Grabrijan, J. Neidhardt, Z. Didek, Sarajevo i njegovi trabanti. Arhitektonsko-urbanistiéka razmatranja uoti jarade nacrta za regu- laciju grada Sarajeva. Tebniéki vjesnik (Zagreb) XLIX/1942, br. 7-9. — Nase starine 1983, str 91. 116. Nedim Pilipovié, Neki novi podaci iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima. Pre- gled (Sarajevo), br. 78 (juli—avgust 1959), str. 67—76. MATERIJALT Drvo i kamen ponajglevniji su materijali bosansko-hereeyovacke arhitekture turskog perioda, Krina Hercegovina, doduge, svuda rabi gotovo samo kamen, ali drvetom bogata Bosna podjednako i jedno i drugo. Iskonski 1 uvijek plemeniti, oni se na bosanskom thu gas nenametijive izmjenjuju (Brusa bevistan i izokolni dugani u Sarajevu), gas se opet nadopunjuju u Zivopisnim oblicima (Gusiéa kuéa u Banjoj Luci). Gradevine javnog karaktera, kakve su, na pr., kupolaste diamije, kupa~ tila, bezistani, neki mostovi i dr, gradene su i u jednoj i u drugoj pokrajini od temelja do tjemena od kamena, od toga je materijala tak i unutra’nji namjestaj i sav arhitektonski dekor u tim gradevinama (minbera i mahfil u dzamiji, kurne i estrade u kupatilu itd). Objekti pak profane arhitekture, kakve su, na pr., stam bene kuée, hanovi, duéani i dr., imaju u Bosni ili mjeSavinu i jednog i drugog materijala, ili su éitavi samo od drveta (vodenice, hambarovi i kuée brynare u pla- ninskim predjelima). * Jos god. 1580 sretaju se obje te osabine, na pr, Ketnikoveu Gazi Husrevbega u Glavogodini kraj Sarujeva. ‘Te su godine pozdravili tu Gazi Husrevbeya sustrijski poklisari Josip Lamberg i Nikola Juri8ié, i Benedikt Kuripeti¢, tumat toga postanstva, ovako je svom posnatom Itinerariumu opisco susret © Gari Husvevberom i njegov letnikovac: sPoito gospoda prodoie kroz prve redove (misli: dvorjanika) do vrata ii do hladnika, nati- njena od lijepog zelenog granja, kroz koji je bio proveden mali pototié, poklonise pred 205p0- dom gva pasina vehovna komornika svaie slave vrle poitena, a dlanom ruku se dohvatise vlastitih prsa; njima su se i gospoda (mislt: poklisers) jednako noklonili. Zatim udose hlad~ nik, gdje je pata (koji bijaée velikt | krupan Covjek) siedio u svom visokom dostojeustvu, a na zemilj:, po lavi, pod njegovom nogom, biiase krasne serdéada.e ‘Truhelka, Gazi Husrevbeg, str, 133139), i 239 Spomenici_osmanliiske arhiteklure u Bosni i Tercegov Odnos domaéeg graditelja prema tim gradevnim materijalima nije isti. Domaéa arhitektura golovo negira kamen kao dekorativni materijal, i u tome je opreéna oblikovanju stednjevjekovne arhitekture u ovim stranama. ‘Ta specifiénost graditeljstva na naSem terenu infiltrirana je ovamo zajedno s oblicima iz istogne islamske arhitekture, koja upotpunosti negira kamen i svuda ga prekriva bujnom plofnom ornamentikom. Otud su i kod nas kamene plohe gradevina turskog perioda gotovo odreda prekrivene #bukom, éak je preligen i unutrainji kameni namjestaj u tim gradevinama. Kamen, dakle, ovdje ima, izuzevsi tek nekolike primjera (Ali pagina déamija i Had?i Sinanova tekija u Sarajevu), samo konstruktivnu funkeiju. Drvo, naprotiv, svugdje zadréaje prirodan izgled i struktura i gdje je konstruktivni clemenat i gdje je arhitektonski dekor. Ono, dakle, uz Gisto konstruktivne ima istodobno i dekorativno znaéenje. Tamo pak, gdje je bilo ckonomiénije i svrsishodnije, javlja se kod profanih gradevina mjesto kamena jedan drugi materijal. To je éerpié, na suncu. sugena opeka od obigne gline, kojoj je primije3ana poradi veée évrstoée pljeva ili isjec- kana slama, Cerpié se i dan-canas rabi osobito u nizijskim mijestima, géje kamena uopée nema, ili je kamenolom daleko od gradilista, Cerpié se radije rabi vee i stoga, Sto prevoz i obrada kamena iziskuje mnogo vei trud i trogak, negoli izrada éerpiéa, koja se obavlja u neposrednoj blizini gradiligta. Kod svih zgrada u tim mje- stima, koje nemaju monumentalan karakter, od Gerpiéa su izvedeni i nosivi i pre gradni zidovi, Fota ! staro Sarajevo su. na pr, gotovo éitavi izgradeni od toga materijala. Kad smo kod cerpiéa, ovdje valja spomenuti jof jednu vrstu opeke, Koju su rabili graditelji na ovome podrucju. Duina i Sirina te opeke gotovo je ista kao kod danasnje tvornitke, samo je Lanja upravo za polovinu i mnogo boljeg kevaliteta. Sreta se samo w gradevinama Scsnaestog vijeka. Upotrebljavala se samo za gradnju svo dova i kupola monumentalnih objekata, gdje je dolazila sama ili mijeSana sa sed~ rom. Je li se ona proizvodila ovdje, ili se dobavljala odnekle sa strane, tesko je zasada reéi Pokrovni pak materijal veoma je razligit uw ovim dvjema pokrajinama. Herce- govina ¥ u ovom sluéaju rabi kamen — Skriljevatke plote — jedno, zbog nestagice drveta i, drugo, zbog velikih vjetrova, koji tamo vladaju, Bosansko pak selo i vecina gradova w to} pokrajini upotrebljavali su ponajéesée dasku u strug od bukovine ili jelovine (Simla), Neka opet mjesta, kakva su, na pr., Sarajevo i Foéa, imala su pose- ban pokrovni materijal — éeremit. To je utorena vrsta opeke, koja se, koliko se zna, proizvodila kod nas u Foti i Sarajevu. Sarajevskim ¢eremitom i danas su prekri- vene gotovo sve stare zgrade u tome mjestu i blizoj okolini, a fotanskim opet one u Foti i gitavu gornjem Podrinju, od Foée do Ustiprate U Sarajevu je jo5 krajem 15 i podetkom i6 stoljeéa, pa i kasnije, radila na Borku tvornica éeremita i druge glinene robe, a osnovao ju je Abduthalimaga, échaja bosanskog sandzakbega Skender-pate, i uvakufio za svoju déamiju na Mut- nom Potoku. Kasnije se éeremit radio i na prostoru Bakareviéa ciglane. U Fodi se pak izradivao, zna se, na vise mjesta u neposrednoj okolini grada: na ‘Tekiji, u Patkovini, u Oplaziéima na Brodu i neSto ni%e danainje Zeljeznitke stanice. To posljednje mjesto i danas se zove po tome Ceremedzinica. U starije doba ovdje se upotrebliavalo kao pokrovni materijal i olovo. Njime su bili pokviveni svi kupolasti objekti u ovim dvjema pokrajinama. Bio je to veoma skup pokroy, jer je za jednu i omanju gradeviny ove vrste trebalo po stotinu i vike 240 Alija Beitié tovara olova. Taj se metal jo8 od davnih vremena pa sve do sedamnaestog stoljeca dobivao u zemlji, ponajvise u okolini danainjeg mjestanea Olova, po éemu je to mjesto i dobilo ime, a otada se gotovo iskljuéivo dobavljao sa strane, U danima prvog srpskog ustanka i pod austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine s mnogih starih gradevina olovo bi skinuto i upotrebljeno wu ratau municiju, a kupole ostase neke gole i prepuStene same sebi, a neke prekriSe bakrenim ili cin- ganim limom Izvori { literatura: Kemura, GZM XXII/1910, str. 291 GRADITELIE Veé sam karakter bosansko-hercegovatke arhitekture urskog perioda kazuje, da su ovdje nekad radili turski umjetnici i da su upravo oni bili ti, koji su prenijeli tu arhitekturu iu nage strane. A to nam potvrduju i pisani dokumenti. Pojava i djelovanje th umjetnika u ovim krajevima posve je razumljiva kada se zna, da su ove dvije zemlje stoljeéima bile i politigki i kulturno vezane za Carigrad i Malu Aziju. Ti turski graditelji dolazili su ovamo i radili u Sesnaestom stoljecu, kad se ovdje najvige gradilo i kad su nastali oni najljep$i i najvredniji spomeniei u ovim krajevima, Od njih su nam poimence poznati Sinan, najveéi turski graditelj n lih vremena (1489—1588), koji je zidao éuvenu éupriju Mehmed-pate Sokoloviéa na Drini u Visegradu (1571—1577), zatim imare i saraj istoga pase iu tom istom mjestu, i, na svu priliku, projektirao Gazi Husrevbegovu @éamiju u Sarajevu (gra dena 1530), potorn Hajrudin, graditel} nadaleko poznatog mostarskog starog mosta (1566) i tvrdave u Makarskoj (1568), te Ramadanaga, koji je, prema Evliji Celebiji zidao elegantnu dZamiju Aladzu u Foti (1550). U Sesnaestom stoljeéu mnogo su ovdie radili i dubrovatki graditelji, Medu njima bijage vrsnih klesara i posebnih majstora, koji su zidali svodove, a upravo je te Bosna ui ovo doba ponajvise trebala. Gadine 1506 zakljudilo je dubrovaéko Vijece umoljenih poslati ondagnjem bosanskom aa:mjesniku Feriz-begu na njegovu molbu dubrovatke majstore, i to dva zidara i tetiri »magistros cognores, da mu grade banju u Sarajevu. a do dvadesct i éetiri godine poslije toya (1530) isto to vijeée Balje u Sarajevo pet majstora kamenara i jednog tesara, koji ée nadgledati rad i obavljati finije klesarske radove na Gazi Husrevbegovoj déamiji, koja se upravo poéela graditi Dr. K. J. Jireel zna — po svoj prilici na temelju dubrovatkog arhiva — da su ovdje radili éak i talijanski majstori, On navodi, da su tu zidali_ mostove, ali, naZalost, ne spominje izrigito njihovih imena niti mjesta, u kojim su radili FSinan je, prema djeln Tezkeretil-Bbniye (*Popis gradevinas), koje Je napi- sao on sam ili netko od njegovih nasljednika, po raznim mjestima turske carevine podigae nigta manje nego 131 diamiju, 55 medresa, 7 visih Skola, 19 mauzoleja, 14 imareta, 3 bolnice, 6 velikih vodoveda, 8 mostova, 16 karavan-saraja, 83 saraja, 6 velikih podzemnih sidadiste 1 35 kupatila. Iako je gradio vise od pedeset godina, ipak toliki bro} dini se_nevierojatnim, Bligu je stoga pameti, da su tu uneseni i radovi njegovih udenika, Gazi Husrevbegove da mije nema u tome popisn. Pretpostavka, da je i niu bar projektiras, temelji se na_usmenom saoptenju jednog utenjaka iz Carigrada, koji je prilikom proslave Gazi Husrevoegove teti- ristopodisnjice god 1932 rekao u Sarajevu prof. Hamaiji Kresevljakovieu, da je osobne vidie u Carigradu Sinanove nacrte 2 tu déamiju. — © tome velikom graditeliskom duh Istoke faafle su u Carigradu yod. 1931. dvije rasebne knjige iz pera Ahmeda Retika: Mimar Sinan (iografija) 1 Mimar Sinan (95-99 hayatina ve ingaating dair Hazinei Evrakta mevcut Divan hdkamlerini havidir (dokumenti). 241 No, od Sesnaestog stolje¢a naovamo sve se vise javijaju i domaéi graditelji. Jednim dijelom bijahu to neimari (tur. mimar), projektanti i poduzimaéi veeih obje- kata, a drugim, mnogo veéim, majstori-praktigari ili, kako ih ovdje zvahu, dun- deri, koji su sve izradivali sami — od zidanja temelja pa do izrade prozora i rezba- rija u drvetu. T dok je djelatnost stranih majstora ovdje bila tek povremena — dobavljali su ih samo vrlo imuéni pojedinei, jer je njthov rad obzirom na uzdr- Zavanje, a i samu vrenoéu posla bio veoma skup — domati graditelji rade ovdye stalno i imaju uvijek pune ruke posla, Na glasu nekada bijahu dunderi iz Osata kod Srebrnice (uza specijalizacija: tesari), koji su, uzgred neka je spomenuto, imali i poseban, dunderski jezik, pa oni iz Popova Polja i Ljubinja u Hercegovini (kle- sari), zatim oni iz Skoplja (Bugojno), koji su bili i tesari i Islesari, Dosta ih je ilo na peéalbarski rad i ivan graniea Bosne i Hereegovine. Ti majstori bili su osobito brojni i vrsni u Sarajevu, gdje se uvijex mnogo gradilo i popravijalo. U 16 stoljecu tu su Zivjeli i radili dvojica nagih neimara NedZar Hadi Ibrahim i Mimar Sinan. Oni su tu o svome trosku podigli i po jednu Azamiju, koje su i danas uzgor, A jedan sluzbeni popis sarajevskih krS¢ana_ ix godine 1788 saéuvao nam je imena dvojice neimara (StaniSa i Tanasije) i 7 dera, a ne8to prije, godine 1762 broj sarajevskih dundera bjeSe dvostruko vedi (146). 12 raznih se isprava vidi, da su to bili, kao i drugdje, mahom krséani, a u tome mjestu imali su i svoj esnaf, koje su pripadali jo8 dogramadzije (drvorezbart), ta8éije (klesari), sujold3ije (majstori koji prave i popravijaju vodovode), éeremidzije (zradivati Gerpiéa i éeremita), zatim kaldrmediije i irgovei gradevnim materijalom. Domai graditelji nisu se upustali u gradevine kompliciranijih i tezih kon- struktivnih rjeSenja. U 15 i 16 stoljeéu, kad su se podizale takve gradevine, njima je 2a to nedostajala gradevna tradicija, a kasnije, kad su znatno oslabile ekonomske snage zemlje, takvi se objekti gotovo t ne grade. Otud su domaéi graditelji usredo- to@ili svoj rad na profanu, osobito stambenu arhitekturu i dali na tome podrueju djela lijepe umjetniéke vrijednosti. Njthova umjetniéla sposobnost ispoljila se 050 bito u ispravnom izboru i upotrebi gradevnog materijala, u osjecaju za boje, oblike i proporcije, za ekonomiénost 1 svrsishodnost prostora, a nada sve u umijecu smje- Staja objekta u prostoru, I kad god vidim na slici onaj skup romantitnih i slobodno postavijenih vodenica na Plivi kod Jajea i na Rami pri njenom samom izvoru, ili pak koju staru kuéu bosanskih sunéanih mahala, uvijek se sjetim tih domacih samoukih umjetnika i onog slikovitog opisa bosanskog dundera, Sto ga je dao arhi- tekt Josef Pospisil, koji je mnogo prouéavao i cijenio rad tih majstora. »Jednoga danas — veli on — »pojavi se u susjednom vrtu viasnik s domagim graditeljem, koga ovdje zovu dunderom. Zaustave se obojica na mijestu, gdje se tlo valovito isprijeéilo na obronku. Dunder promatra drveée, tlo, okolinu, baci pogled na Sara jevo, Sto se pruzilo na podnozju obronka, izvadi iza pojasa nekoliko pripravijenih koléiéa, odmjeri koracima iu jednom iu drugom sinjeru odredene razmjere te zabode u krajeve tih crta svoje koltiée. Tada dode glavni dio posla. Ispituje se, koje bi drveée moralo bili Gi se premjeste neSto nizbrdo, i jedna lijepa kruika je spasena, Dunder pogleda uzbrdo prema obronku i sa zadovoljstvem usta~ novi, da buduéa zgrada ne ée nimalo smetati drugoj nekoj tudoj kuéi, 5to se tamo: gore nalazi. Ostavit ée joj slobodan pogled na dolinu prema gradu. Tada uze dunéer promatrati, hoe li sunce u svom dnevnom ephodu davati kuéi dovoljno syjetla i topline. Ustanovi, da ée s istoéne strane dolaziti sve do podneva, premda Lvovano. Kolé

Das könnte Ihnen auch gefallen