Pogodi dublje! O, vrati se opet!

Pogodi jo jedanput!... Svi moji potoci suza

Hvala! Sli vaju se prema tebi!
M e n e hoe? Me n e ? I zadnji plamen moga srca
M e n e potpuno? T E B I se die!
Odlazi!... O, vrati se opet,
Ne! Vrati se opet, Moj nepoznati Boe!
Sa svim svojim mukama Moja &oli! Moja zadnja sreo
K zadnjem od svih usamljenih, (VI, str. 366. ss.)
Upravo u ovim stihovima vidi se dobro kako Nietzscheova dua vapi za
Bogom kojega njegov zgreni JA odbacuje.
Na drugom mjestu u Zaratustri kae Nietzsche: Gdje je moj D O M ? To
sam ispitivao, istraivao, traio i nisam naao. O vjeno SVUDA, o vjeno
NIGDJE, o vjeno uzalud! (VI, str. 398).
Konac preivljenog individualizma pokazuje nam najpotresnija pjesma Zwi-
chen Raubvgeln. Zaratustra, neko hrabri lovac, upao je sam u svoju lova
ku mreu, postao je svoj vlastiti plijen. On je sam sebe pokopao. Ponosno
je traio neko sama sebe, a sada je bolesnik koji boluje zbog zmijskog
otrova u svome tijelu, budui da je uao u raj stare Zmije i podlegao njezinu
zavodnikom glasu: V i ete biti kao Bog!
Nietzsche se odvaio na ono najtee: njegov je ivot bio eksperimenat sa
samim sobom kako i koliko ovjek moe biti bez Boga. Da je on sm bio
rtva tog eksperimenta, vrlo je uoljivo iz njegova negativnog rezultata.

B IO G R A F IJA L A V A TR O C K O G A
Isaak Deutscher: Naoruani prorok. Razoruani prorok. Prognani prorok. Bio
grafija Lava Davidovia BronSteina-Trockog. Prevela Nada oljan. Izdala
Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1976.

Frane F r a n i

Svaki svzak ima po Oko 300 stranica, velikog formata. To je vrlo zanimljiva
knjiga za povijest marksistikog pokreta u svijetu, posebno u Rusiji. Trocki
je bio iz idovske obitelji Brontein, a konspirativno je ime Trocki uzeo po
svome uvaru u zatvoru, koji se tako zvao. U mladim danima je bio menjevik
i politiki protivnik Lenjinov, ali su ih poslije prilike posve zbliile, osobito
revolucija 1917. Lenjin je, prema autoru, tvorac partije, dok je Trocki tvorac
Crvene armije, pobjednik Vrangela i bjelogardijaca. U stvari je, kae autor,
1917. god. revoluciju zapoeo i vodio Trocki, tako da je Staljin nakon izvoje
vane pobjede predloio da Trocki bude prvi predsjednik prve sovjetske vlade.
Trocki je tu ponudu otklonio s motivacijom da je on idov pa da bi se onda
reklo da je ruska revolucija djelo idova, a ne ruskih radnika. Tako je onda
predloen od Trockoga za prvog predsjednika Sovjeta Lenjin, koji je taj pri
jedlog i prihvatio i ostao na tom mjestu do smrti.
U ivot Trockoga uao je Staljin kao trea linost po vanosti u ruskoj revo
luciji. Deutscher tvrdi, prema dokumentima, da je Lenjin pisao s mrtvake
postelje Centralnom komitetu da Skine Staljina S poloaja generalnog tajnika
partije, jer je opazio da prisvaja sebi svu vlast. To je pismo pisao svome
prijatelju Trockome. Trocki nije pismo proitao na sjednici CK, nadajui se

279
da e postii kompromis i tako mimoii potrese u partiji. A li to ga je poslije
stajalo ivota. Staljin ga je malo po malo, oslanjajui se na Buharina, Zinov-
jeva, Kamenjeva i njihove pristae, pomalo izgurao s raznih istaknutih polo
aja u dravi i partiji, dok ga konano nije istjerao iz partije, protjerao u
Sibir i tako potpuno razoruao.
Iz Sibira je Trocki podravao veze sa svojim pristaama u Rusiji, jer su tada
u partiji bile legitimne razne struje i borba miljenja. Meutim, on je u toj
borbi mogao upotrijebiti samo svoje pero i svoje trpljenje, dok je Staljin imao
na raspolaganju itav partijski i dravni aparat. Taj je ovjek znao ekati
svoje vrijeme da se rijei svojih protivnika. Najprije se rijeio Buharina i bu-
harinovaca, a zatim ostalih, koje je sve stavio pod zajedniki nazivnik troc-
kistiki kontrarevolucionari. On je Trockoga protjerao iz Rusije. Primio ga je
tada 1929. Kemal paa u Tursku i smjestio na obalu Crnoga mora, na otok
Prinkipo, odakle je pokuao voditi svoje pristae u Rusiji i svijetu preko pi
sama, bezbrojnih novinskih politikih studija, knjiga i prijatelja koji su ga
posjeivali. Tu je proboravio do 1933, kada je primljen u Francusku. Budui
da mu boravak u Francuskoj nije pruao ni malo sigurnosti, dapae je bio
pun opasnosti, bilo da doe na vlast desnica s Lavalom ili ljevica s komu
nistima (staljinistima), zatraio je azil u Norvekoj, gdje ga je i dobio, iako je
i tu imao mnogo patnji uslijed protesta i pritisaka sovjetske vlade na nor
veku koja je bila prisiljena da mu ogranii kretanje i djelatnost u svoloj
zemlji. U Norveku je stigao 1935. i tu ostao do kraja 1936. Poetkom 1937,
pod pritiskom sovjetske vlade, bio je protiv svoje volje deportiran iz Norveke.
Primio ga je Meksiko i njegov ljeviarski predsjednik Callesa, u sijenju 1937.
Tu je ostao do 20. kolovoza 1940, kada je, kako tvrdi autor, po naredbi Sta
ljina bio ubijen od atentatora radnikom dvostranom sjekirom.
Trocki kao idov poznaje Bibliju i u svojim se spisima slui biblijskim slika
ma i rjenikom Staroga i Novoga zavjeta. Tu itamo o Kainu i Abelu, o babi
lonskoj kuli, o izlasku iz Egipta, o Jui, o Pilatu, o dvanaest apostola, o Be
sjedi na gori (za koju kae da je preludij koncentracionih logora!), o Antikristu
(kako je jednom u ali nazvao Lenjina), o Kristu, it. Vidi se da mu te misli
nisu posve izale iz glave i iz srca. Nanrotiv kod Leniina i Stallina takvih
izraza neemo nai. A Staljin je bio sjemenitarac. Oito je u sebi drukije
potisnuo svoj vjerski odgoj Trocki, a drukiie Staljin (ne znam ie li ga Le-
niin uope imao). Trocki je prema svojem vierski provedenom djetinjstvu bio
blago raspoloen, iako ie ostao uvjereni ateist do kraja. Pri kraju je ivota
iziavio, da bi ostao ateist i pristaa dijalektikog materijalizma i kada bi se
dru ej put rodio, ier da ie za niega oito, da posliie smrti nema ivota: o tome
da on nema sumnie. Staliin kao da je mrzio svole vjerski provedeno djetini-
st.vo. svoj sjemenitarski ivot, a s niime i svaku vjeru. U tome mu moe
sliiti danas jedino bivi budistiki sveenik Pol-Pot u Kambodi. Trocki ie
bio i prvi preHsiednik antivjerskog odbora: dakle, ovdje za niega niie bilo
komnromisa. Rekao je da ne moe razgovarati s onim koii die eir pred
vratima crkve. Bio ie dakle iskren revolucionar marksist. Niie bio lukavac.
U Rusiii ie nakon bolievike revoluciie bio ministar rata i ministar vanjskih
po=lova, pa ie bio sklonio Brestlitovski mir s Niiemcima i prenustio im itavu
TTkraiinu, samo da postigne mir za svoju radniku vladu. Sreom za nietta,
PstrpTnici su poslije pobijedili Nijemce i Sovjeti su natrag dobili Ukrajinu
i Bjelorusiju.
Trorki ie bio vrlo kulturan. Govorio ie i pisao na vie iezika (ruski, francuski,
njemaki, eneleski, a za boravka u Norvekoi bio je nauio i norveki). Glav
na su mu kniievna iela: Ravnotea i nersnektive vokretne sile revoln.ciie
(t.u rasnravUa o nermanentnoi revoluciii. koia je misao Trockoea, od njega
su ie nreuzeli marksisti). O wolstprslroi kulturi, Moj ivot, Povijest ruske re
volucije, Leniin, Izdana revolucija, Staljin.
Moemo se pitati: to je trockizam?
Trocki ie mislio da e Staliin svolom popustljivom politikom prema seliacima
i industriialcima dovesati do kontra rsolu ci ie pa ie bio za isti marksizam, ti.
za opu kolektivizaciju i plansku industriiu, dotino za nacionalizaciju svih
proizvodnih sredstava. Staljin je s Buharinom poslije Lenjina, kao generalni

280
sekretar partije putao mnoge slobode seljacima i manjim industrijalcima.
A li kada je Staljin poeo provoditi radikalnu kolektivizaciju, poto je likvi
dirao Buharina i buharinovce, kojih nije bio mali broj, i kada je uveo prvu
petoljetku s kojom je navjestio najradikalniju nacionalizaciju svih proizvodnih
sredstava, transporta, trgovine dapae i zanatstva, onda je Trocki izgubio
svoje karte za borbu i trebao bi se bio pokoriti. A li tada je Staljin udario po
trockistima, kao kontrarevolucionerima, jer mu vie nisu bili potrebni, pa
su tada u famoznim istkama poginuli uz Zinovjeva, Kamenjeva, Sokolov-
skog, Tuhaevskog i ostale prvoborce ruske revolucije svi oni koji su pokazi
vali i malo razilaenje sa svemonim generalnim sekretarom. I to sve zato,
to bi bili radili na kontrarevoluciji po uputama Trockoga, to su svi na
procesima pokorno priznavali, kao to se mi stariji iz dnevne tampe sjeamo.
Trocki, prema autoru, nije nikada doznao koliko je Staljin u pozadini oistio
svojih protivnika. Ali i ono to je doznao bilo mu je dosta da postane borac
za demokraciju unutar partije i humanizam unutar drave. To je trebalo,
karakterizirati trockizam nasuprot staljinizmu. Za Trockoga je Staljin postao
tiranin nad tiranima. On je stao razvijati teorije o marksistikom moralu,
jer su mu u tim istkama nastradala oba sina. On je dokazivao nevinost tih
rtava. A li to je to nevinost? U ime kojeg je moralnog principa on branio
te rtve? pitali su se zapadni mislioci.
Trocki je odluno odbijao bilo kakav apsolutni moralni princip, jer bi to
znailo priznati Boga. Za njega je bio moralni princip korlst socijalistike
revolucije, dotino napredak ovjeanstva ili radnike klase, to je za njega
identino. Meutim, i Staljin je postupao pram tom istom moralnom princi
pu. On je drao da je postojanje trockista tetno za revoluciju pa ih je likvi
dirao. Na temelju istog principa on je likvidirao i samoga Trockoga. Savjest
Trockoga se bunila na takav postupak koji je igosao kao nemoralan. No i on
je, ini se, davao ubijati taoca bjelogardijskih oficira, tj. njihove obitelji. Ali
to je bilo za vrijeme rata. to bi on bio uinio u nostrevolucionarnom periodu
da se naao u tekoama u kojima se naao Staljin ne znamo. Svakako,
taj isto humani moral, koji se ne bazira na metafizikim principima, koji
proizlazi iz naravi ovjeka i stvari, toliko je relativan, da postaje krainje
nepouzdan. Nad tim bi se morali zamisliti i neki nai dananji moralisti koji
nauavaju katoliki moral, koji ne proizlazi iz nepromjenjivih principa. Moda
bi Trocki stvarno i bio humaniji u postupku da je namjesto Staljina vladao
u SSR'R-u. To je teko rei. Deutscher se poziva na iueoslavensku i kinesku
revoluciju, koie da su pobijedile neovisno od staljinistikih naela. Ipak ostaio
temeljnim pitanjem pitanje marksistike etike i mogunost zasnivanja ljud
skog morala na njegovim relativnim naelima, tj. izgradnje novog ovjeka
i ovieanstva bez Bosa. Za nas je, naravno* to nemogue, iako se Crkva
svojoj poviiesti orilagoavala svim ekonomsko-oolitiko-drutvenim sustavima,
pa se moe prilagoditi i sustavu samoupravnog socijalizma, kao ekonomsko-
-politiko-drutvenom sustavu.
Suprotstavlianie Trockoga Staljinu dolo je dotle da je osnovao Internacional
nu komunistiku partiju, ne samo za zapadni sviiet nego i za Sovitski Savez.
Trocki ie bio doao do uvjerenja da ie Trea internaionala sa Staljinom na
elu potpuno izdala interese radnike klase i da treba dignuti revoluciju
protiv nie. da bi se svrpla s vlasti i dovela na vlast u itavom sviiet.u rtvrta
internaionala. A li ta etvrta internaionala Trockoga i trockista koii su
postajali sve malobroiniii niie nikada imala veeg odieka. Zanadni su komu
nisti. a pogotovu oni u Sovietskom Savezu, ostali vierni Treoj internacionali
i Staljinu. Trocki se u mnogoemu varao u svoiim procjenama dosaaia.
St.aliin niie nikada postao kontrarevolucionar. Trocki niie mogao nrevi^ieti
i oo'ienit.i da e nakon II. svjetskog rata pod vodstvom Staljina doi na vlast
sociiali^am u Istonoj Evroni. na ni to da e se proiriti i na Dalekom azij
skom istoku i bez niesove rtvrte internacionale. Ni sadaSnii eurokomunizam
se ne kree prema shemama Trockosa. ivot ie mnogo sloeniji od nredvia-
nia. etvrta internaionala. kako misli Deutscher, posluila ie Staliinu kao
poslieflm'i razlog a TrooVoga osudi na smrt. Ta ie osuda, kako smo naveli,
izvedena 20. kolovoza 1940. i Trocki je dan poslije umro u bolnici od poslje
dica atentata.

281
Tako je zavrio taj velikan ruske revolucije. Papa Ivan X X lII. se s njim viao
i pozdravljao na otoku Prinkipo, a Churchil ga je nazvao strailom Evrope,
mjeinom punom svakog zla. Mislim da ne moemo zanijekati Trockom
dobru volju da koristi ovjeanstvu. A onaj koji sudi srca, Vjeni sudac,
moe mu jedini pravedno suditi.

P U T O V IM A EVROPSKOG F IL M A

M a k s i m i l i j a n Vetus

Gledajui posljednje filmove Romana Polanskog (STANAR) i Alaina Resnaisa

(PROVIDNOST), razmiljao sam o putovima suvremenog evropskog filma.
Osjea se da reiseri srednje generacije jo uvijek nisu rekli posljednju rije,
u doba kad mladi nastupaju i kad oni tek zakorauju na vrui teren filmske
avangardne misli.
A l a i n R e s n a i s je glavna linost nekad slavnog francuskog novog vala.
Njegov film Prole godine u Marienbadu predstavlja pravu produhovljenost
Zapada i djeluje revolucionarno zbog mnogo ega. Ovaj film rui konvencio
nalnu reiju i konvencionalnu upotrebu kamere. Pred nama se pojavljuje
ostvarenje o kojem moramo misliti da bismo shvatili njegovu montanu slo
jevitost.
Neki teoretiari spominju elemente iz ovog filma koji su se javljali i u pri
janjim epohama. Ali Resnais ih prvi put obnavlja i prihvaa u bljetavom
svjetlu. Oni postaju flimska realnost, nova dimenzija, a ne sluajna filmska
akribija. Dubinu njegovog filma, iji je sie angairan apoteozom ljubavi, treba
traiti u metafizici modernog slikarstva, od poetka stoljea do naih dana.
Resnais otkriva metafiziki stravino prazni prostor, koji je uprvo slikarstvo
naih dana utjelovilo, ali ga ovog puta otkriva filmskom kamerom.
Daljnje se asocijacije na ovaj film kreu s obzirom na dramaturgiju fran
cuskog novog vala koji se liava fabule i sadraja, da bi se zadrao na splinu
banalnog razgovora i u otkrivanju ljudske fizionomije prua mogunost doiv
ljavanja egzistencijalnosti van vremena i prostora. Ovakva dramaturgija, bez
konvencionalne drame i tragedije, sadrana u vjenom trenutanom, prisilila
je Resnaisa da rui proporcije klasinog razvoja prie. On rui realan prostor,
rui realno vrijeme nalazi se u meuprostorima i vanvremenu. Takva inter
pretacija Omoguila mu je ostvarenje jedne zaleene stvarnosti. Kretanje kroz
takvo vrijeme i prostor dovodi Resnaisa do zanimljiva montanog efekta, pro
duavanja vremena, da bi se Otkrila vizualna ljepota pokreta. Film je na taj
nain dobio neke elemente pantomime, kao da nas vraa u epohu nijemog
filma, i zato je njegova aktualnost nadasve interesantna. Poslije filma Prole
godine u Marienbadu Resnais je snimio slijedee filmove: Muriel ili vrijeme
povratka (1963.), Rat je zavren (I960.), Volim, te, volim te (1968.), Stavisky
afera stoljea (1974.). Ti se filmovi nisu prikazivali u nas, dok je ovih dana u
Splitu prikazan posljednji Resnaisov film PROVIDNOST!
Po tematici, montanim efektima, scenariju i filmskim rjeenjima ovaj Res
naisov film blizak je filmovima ostalih suvremenih evropskih reisera. Kao da
se i Resnais nije mogao mnogo udaljiti od Bergmanove tematike ili od vizual
nog i misaonog nemira jednog Fellini ja. Ipak jedno odvajanje od ove dvojice
predstavlja vrsta i konpaktna dramaturgija, neobino snana lirska osjeanja.

282