Sie sind auf Seite 1von 11

Autenti~nost u `ivotu savremenih hri{}ana

Mitropolit Mesogee i Lavreotike, g. Nikolaj

A. Uvod

Ve~era{wa besjeda trebalo bi da izrazi ne{to {to je te{ko iskazati i da


karakteristike i parametre ne~ega {to je po prirodi wegovoj mawe mogu}e
opisati, a vi{e neposredno iskusiti, ne~ega {to je vi{e skriveno i {to vi{e
naslu}ujemo no {to vidimo i mo`emo da o tome govorimo. Ciqeve je mogu}e
odrediti, ali je do`ivqaje te{ko ograni~iti okvirima rije~i. A tim vi{e je
te{ko na okvire rije~i ograni~iti autenti~nost do`ivqaja vjere i Blagodati
Bo`ije koji je povezan sa dubqim bi}em qudske prirode, sa istinom ~ovjeka i koji
je ne{to {to predstavqa tajnu koja nam se neprestano otkriva, i mawe je
ispoqavawe, izraz ili na~in i pona{awe kojima se ~ovjek prilago|ava.
Do`ivqaj, kada je duhovno autenti~an, projavquje bo`anstvenost ~ovjeka,
dok kada nije autenti~an sprje~ava dejstvo Blagodati Bo`ije u `ivotu ~ovjekovom.
Zbog toga autenti~nost i jeste neophodan preduslov duhovnog `ivota.
Kako, dakle, da pristupimo autenti~nosti do`ivqaja? Kako da je odredimo?
Ovo pitawe zasigurno nije pitawe intelekta. Zbog toga nemojmo skoncentrisati
svoju pa`wu na ono {to }e se ovdje ~uti, niti biqe`iti re~eno kako ne bismo {ta
zaboravili. Jo{, nemojmo pot~initi autenti~nost svoje spontanosti procesu
sholasti~ke provjere da mo`da {ta nije apsolutno ta~no. Ova besjeda nema za ciq
da bude dubokomislena kako bi porodila dobre misli ili ispravne kriti~ke
stavove, niti da bude ubjedqiva kako bi nas na silu izvela na monontonu
jednosmjernu stazu nekog olak{avaju}eg i umiruju}eg slagawa. Ra|e bi da bude
jednostavna, srda~na, da kod svakoga od nas izazove ispovijedna i li~na osje}awa.
Zbog toga i besjednik ono {to }ete ~uti ne stavqa pred vas kao znawe ili stav,
nego kao povod za zajedni~arewe.
Dakle, neka se svako od nas tokom ove besjede potrudi da vidi ko zaista
jeste. Ne {ta je od onoga {to }e biti re~eno ispravno ili pogre{no, nego u
kakvom smo mi odnosu sa istinom. Ne u kom vremenu `ivimo, nego kako mi `ivimo:
kakvo mjesto Hristos zauzima u srcima na{im i kako se u na{im slu~ajevima
odre|uje razdaqina izme|u nas i Blagodati Wegove. Ali i kako se vladaju ~e`we
na{e, kako je mogu}e opisati ciqeve na{e, kako se ocrtava pozvawe nas kao "djece
Bo`ije"1, kao "bra}e Hristove", kao gra|ana Carstva Wegovog, kao onih koji su
pozvani na ve~eru Wegovu2.
Jevaw|eqske rije~i Gospodwe su dosta apsolutne: "Ko nije sa mnom, protiv
mene je"3, i: "Niko ne mo`e dva gospodara slu`iti"4, i: "Ko ho}e za mnom da ide,
neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide"5, i: "Ako ne bude pravda va{a
ve}a nego pravda kwi`evnika i fariseja, ne}ete u}i u Carstvo Nebesko"6. Gospod

Besjeda u Nau~nom odsjeku udru`ewa misionarske djelatnosti "Sveti Vasilije Veliki 12. oktobar
2003. Preuzeto iz kwige: ^ovjek, bi}e na granicama svjetova, izdawe Enplo Atina 2005.
1
Rm. 8, 21
2
up. Otkr. 19, 9
3
Mt. 12, 30
4
Mt. 6, 24
5
Mk. 8, 34
6
Mt. 5, 20
nekom od svojih u~enika odri~e qudsko pravo da prisustvuje pogrebu oca svoga7,
predskazuje stradawa i isku{ewa onima koji }e Mu posqedovati8, izobli~uje
mlakost9, zahtijeva "jedno" koje nedostaje, predla`e savr{enost: "Ako ho}e{
savr{en da bude{"10.
Bog je apsolutan. On u sebi sadr`i i nudi sve {to je potpuno, i samo bi}e u
savr{enom obliku. On je Onaj Koji Jeste, Koji je uvijek Isti, On je Sve. Istina
Bo`ija ispuwava ~ovjeka, ali mu ostavqa i utisak da je ve}a od te wegove puno}e.
Ona je ne{to vi{e {to ~ovjek ne mo`e da primi. U tom smislu Bog od onoga ko
`eli da Mu posqeduje ne tra`i ono {to prevazilazi mo}i wegove i te`e od onoga
{to ~ovjek mo`e podnijeti to nadomije{ta Blagodat Wegova nego
autenti~nost u slagawu, istinitost u namjerama, dosqednost u odlukama. ^ovjek
samo na taj na~in postaje kompatibilan sa Bogom, samo na taj na~in mo`e da prati
korake Wegove, da prepozna tragove Wegove.

B. Istinski hri{}anin

^esto se u odjeqcima iz Svetog Jevan|eqa susre}emo sa time da se


Apostoli, kako bi bili ubjedqivi, pozivaju na autenti~nost svog li~nog
svjedo~anstva: "[to smo ~uli, {to smo vidjeli o~ima svojima, {to sagledasmo i
ruke na{e opipa{e, objavqujemo vam"11 i "znamo da je istinito svjedo~anstvo
wegovo"12. Ali i Samarjani13 i ^asni Prete~a pribjegavaju neposrednosti li~nog
svjedo~anstva14. Autenti~nost do`ivqaja predstavqa najubjedqiviji argument za
istinitost na{ih rije~i.
Pogledajmo, dakle, {ta je smisao autenti~nog do`ivqaja u `ivotu
hri{}ana. Autenti~an je Petar, ~ak i u padovima svojim, jer je on neposredan.
Tra`i dokaze i Gospod ga poziva da kora~a po vodi. Ponestaje mu vjere i po~iwe da
tone15. Spontano ispovijeda da iz svetih usta Wegovih izlaze "rije~i `ivota"16.
Savjetuje Gospodu da izbjegne Stradawe i On ga kori govore}i mu da u wemu govori
satana17. Sa osje}awem nadmenosti odbija da mu Gospod opere noge i u nastavku se
na jedan osobito izra`ajan na~in povla~i18. Ima smjelosti da nasilno Malhu
odsije~e uho19 i biva prekoren od strane Gospoda, a uho biva iscijeqeno20. Ne{to
prije Stradawa se odri~e Gospoda i odmah se kaje21. ^uje poruku vaskrsewa i
dovodi je u pitawe: zbog toga i tr~i do groba kako bi se sam uvjerio22. Pada i
ustaje. Grije{i i kaje se. Ne glumi, `ivi. Slobodan je i onda kada se pona{a po
~ovjeku. Grije{i i ispravqa sebe, nije nepogre{iv. Istinit je.

7
Mt. 8, 22
8
Mt. 10, 17-34
9
Otk. 3, 15
10
Mt. 19, 21; Ef. 4, 13, Jk. 1, 4
11
1. Jn. 1, 1
12
Jn. 21, 24
13
"Sad ne vjerujemo vi{e zbog tvoga kazivawa, jer sami smo ~uli i znamo da je ovo zaista Spasiteq
svijeta, Hristos" (Jn. 4, 42)
14
"I ja sam vidio i zasvjedo~io da je On Sin Bo`iji" (Jn. 1, 34)
15
Mt.14, 28-29
16
Jn. 6, 68
17
Mt. 16, 22-23
18
Jn. 13, 5-14
19
Jn. 18, 10
20
Lk. 22, 5
21
Mk. 14, 72
22
Jn. 20, 3-4
Autenti~an nije onaj ko ne pravi gre{ke, nego onaj ko ih prepoznaje,
ispovijeda i kaje se.
Me|utim, autenti~an ~ovjek nije samo neposredan u svom opho|ewu, on je i
istinit u vjeri svojoj. A vjera nije ideologija koju treba da podr`imo, niti misao
koju treba da razumijemo, niti stav koji treba da prihvatimo. Vjera nije osje}awe,
niti skup moralnih pravila kojima treba da se prilagodimo, niti do`ivqaj koji
psiholo{ki name}emo samima sebi, niti pak ciq koji se qudskim naporima
posti`e. Vjera je blagodat i `ivot i istina koja nam se pru`a, koja nadire i koja
nam se otkriva. Vjera je ne{to {to nam Bog daje, ne{to {to projavquje Boga.
I ~ovjek nije veliki zbog toga {to mo`e da postigne mnogo {ta, nego zbog
toga {to mogu da mu se dogode i da mu se otkriju velike stvari. Me|utim, sve to
pretpostavqa nepatvorenost, istinitost, autenti~nost. Bez toga horizont du{e
ostaje zatvoren za Blagodat Bo`iju.
Naravno, dok kao hri{}ani pri~amo o autenti~nom do`ivqaju, izgleda da
~esto pod tim podrazumijevamo ne{to {to u stvari nije autenti~an do`ivqaj.
Zbog toga, hajde da pogledamo kakav je upravo istinski i nepatvoreni hri{}anin.
Sveti Vasilije Veliki u svom poku{aju da odgovori na pitawe: "Kakvi Logos `eli
da su hri{}ani?", odgovara na sqede}i na~in: "Kao U~enici Hristovi, koji
izra`avaju samo ono {to u Wemu vide ili od Wega ~uju (Mt. 11, 29; Jn. 13, 13-15),
kao sveti hramovi Bo`iji, ~isti i ispuweni jedino slu`ewem Bogu (Jn. 14, 23; 1.
Kor. 6, 16), kao djeca Bo`ija saobra`ena ikoni Bo`ijoj, po mjeri koja je data
~ovjeku (Jn. 9, 13, 33; Gal. 4, 49), kao so zemqi kako bi ~inili da se oni koji
zajedni~are sa wima obnavqaju duhom ka besmrtnosti (Mt. 5, 13), kao oni koji se
umirawem za ovda{we kao logosom `ivota uvjeravaju u nadu istinskog `ivota"
(Flb. 2, 15-16)23.
I daqe nastavqa: "[ta su svojstva hri{}ana? Da kao {to je Hristos jednom
za svagda umro grijehu, da i oni tako budu mrtvi i nepristupa~ni za svaki grijeh...
Da pravda wihova u svemu bude najve}a... Da vole jedni druge kao {to je i Hristos
zavolio nas... Da uvijek pred sobom vide Gospoda... Da u svakom danu i ~asu budu
trezveni i da u savr{enstvu bogougodnosti spremni znaju da ne ~asi ~as u kojem }e
do}i Gospod"24.
Po Svetom Jovanu Zlatoustu, "ako si hri{}anin, nema{ grada svoga na
zemqi. Stvaralac i graditeq grada na{ega je Bog. I ako uzmemo cijelu vaseqenu,
stranci smo i doseqenici kod svih. Na nebesima smo upisani, gra|ani smo
nebesa."25
Istu apsolutnost susre}emo i kod otaca asketa i naravno u "Qestvici"
Svetog Jovana Sinajskog: "Hri{}anin se u svemu ugleda na Hrista, koliko je to
~ovjeku mogu}e, rije~ima i djelima i mislima pravilno i neukaqano vjeruju}i u
Svetu Trojicu."26
Hri{}anski do`ivqaj je autenti~an kada vi{e volimo krst od lagodnosti,
borbu od pobjede27, kada `ivimo Carstvo Bo`ije stvarnije no istorijske doga|aje,
kada je vjera na{a ja~a od na{eg racionalizma, kada istinu vi{e prepoznajemo u
tajnama nego u onome {to razumijevamo, kada se u te{ko}ama kroz koje prolazimo
vi{e molimo, a mawe razmi{qamo, kada se uvjeravamo da je blagodat efikasnija od

23
Sv. Vasilije Veliki, Etika, PG 31, 860C-864B
24
Sv. Vasilije Veliki, Etika, PG 31, 868C-869C
25
Sv. Jovan Zlatoust, O statuama 17, EPE 32,534; PG 52,772
26
Sv. Jovan Sinait (Lestvi~nik), Lestvica, Slovo 1, O odricawu, EPE 16, 40
27
Sv. Nikodim Svetogorac, Nevidqivi rat, gl. 12, O mnogim `eqama i apetitima, koji u ~ovjeku
postoje i o borbi koja me|u wima, izd. Shoina, Volos 1965, str. 32
borbe na{e, kada nam je brat na{ bli`i od na{ega "ja", kada mo`emo da razaznamo
{ta je uzaludno, a {ta nepatvoreno, {ta je la`no, a {ta istinsko, {ta je voqa
na{a, a {ta Voqa Bo`ija, kada smrt `elimo vi{e no `ivot28.
Autenti~an hri{}anin je kompatibilan sa predawem i sa dogmom, ali u
wemu ima i ne~ega novog i originalnog, ne~ega wegovog. Wegova razli~itost
objediwuje i uqep{ava. Potvr|uje put savr{enstva, jer je "nazvana gorom
uzoranom... Gora je pak du{a koja se u~ewem Hristovim uzvisila"29.
Na kraju, slika autenti~nog ~ovjeka nije ne{to {to postoji i na {ta svako
od nas treba da se ugleda, nego je ne{to {to ne postoji i {to je svako od nas pozvan
da porodi u sebi. Izraz jednoga na {ta je pozvan. Autenti~nost je ono {to isti~e
sve{tenost i jedinstvenost li~nosti.

V. Odlike autenti~nog hri{}anskog do`ivqaja

Koje su pak odlike autenti~nog hri{}anskog do`ivqaja?


Povod }emo uzeti sa kraja prve glave Jevan|eqa po Jovanu, iz odjeqka o
pozivawu u~enika. Taj odjeqak u sebi sadr`i ne{to izuzetno zanimqivo. I to zbog
toga {to predstavqa jednu sliku toga kako Hristos poziva svakog hri{}anina
ponaosob i toga {ta nam na kraju pru`aju blagodat i qubav Bo`ija u la|i spasewa,
Crkvi.
U konkretnom odjeqku iz Svetog Jevan|eqa prikazana su tri priziva, tri
poziva trojici u~enika. Jedan je pozivawe Apostola Andreja, drugi Apostola
Filipa i tre}i Natanaila.
Prije svega, sva trojica se na poziv odzivaju sa jednim izlivom duhovnog
ushi}ewa. Andrej uzvikuje "na{li smo Mesiju", Filip tr~i kod Natanaila i
govori mu: "Na{li smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa", a
Natanail se obra}a Gospodu i govori mu: "Ti si Sin Bo`iji, Ti si Car
Izraiqev"30.
Prva odlika autenti~nog do`ivqaja jeste osje}aj Bo`ijeg priziva i
spontano odazivawe na wega, {to je ukorijeweno u "nelukavom" delu du{e. Odmah,
neposredno, bez druge rije~i, bez oklijevawa, bez racionalisti~kih misli, du{a
prepoznaje Lice Bo`ije i odaziva se na poziv Wegov. I Gospod je to rekao: "Evo
pravog Izraiqca u kome nema lukavstva": nema lukavosti, nema zamr{enosti,
smu}enosti, komplikovanosti, nego su ~istota i jednostavnost ono {to vlada u
srcu Natanilovom.
Hri{}anski `ivot nije li~no otkri}e ili izbor, nego ~asno odazivawe na
poziv Bo`iji. Nije na~in `ivota, nego blagodatno stawe. Ne projavquje jednog
dobrog ~ovjeka sa ispravnim kriterijima i dobrim karakterom, nego predstavqa
dokaz qubavi Bo`ije prema ~ovjeku i bo`anskog predodre|ewa ~ovjekovog.
Ti spontani duhovni izlivi, u skladu sa porukom praznika Svetog Apostola
Andreja, rezultat su "du{e koja je u bolu" i "koja o~ekuje" "javqawe Wegovo"31.
Ovo nas vodi ka dvije naredne odlike. Jedna je bolna ~e`wa, `eqa za Bogom, osje}aj
potrebe za Bogom. Druga je o~ekivawe dolaska Gospodweg i posjete Wegove.
Taj bol du{e i unutra{wa ~e`wivost i o~ekivawe, duboko i{~ekivawe u
srcu, ono {to Oci nazivaju "pogo|enost", izjedawe du{e, neprestana spremnost na
to da Gospod do|e i posjeti i moju du{u, da u|e i u moj `ivot, do|e, izmijeni,

28
"Imam `equ umrijeti i sa Hristom biti {to je mnogo boqe" (Fil. 1, 23)
29
Sv. Vasilije Veliki, O Proroku Isaiji, gl. 7, PG 30, 473A
30
Jn. 1, 41, 45, 49
31
Minej, 30. novembar
preobrati, preobrazi, obnovi i odlike moga `ivota, i svojstva i moje li~nosti
ta iskustva predstavqaju dokaz istinskog hri{}anskog do`ivqaja.
Nije promjena ono {to izaziva nepatvoren hri{}anski do`ivqaj ona bi
mogla da porodi i preuzno{ewe i ponos nego je to Onaj Koji izaziva promjenu,
Onaj Koji predstavqa jemstvo do`ivqaja i dokaz istovremene veli~anstvenosti
tog do`ivqaja, Onaj Koji se kroz promjenu projavquje.
Na ovom mjestu vrijedi zabiqe`iti da odu{evqewe Apostola nije bilo
samo prost izraz radosti i iznena|ewa ili ~istog unutra{weg nastrojewa, nego je
u sebi sadr`alo i elemente jednog veli~anstvenog ispovijedawa vjere,
ispovijedawa koje Crkva kao blago dr`i u rukama svojim. Od po~etka su Ga
ispovjedili kao Boga: Andrej kao Mesiju, kao Onoga o Kojem je pisao Mojsije i
Proroci, Filip kao Sina Boga @ivoga, Natanil kao Hrista.
I ne samo to. Napravili su jo{ jedan korak: i qude iz svoje okoline su
u~inili zajedni~arima u svojoj vjeri. Odmah su ra{irili vijest, objavili je.
Andrej "dovede Simona Isusu", Filip se obra}a Natanailu i govori mu: "Do|i i
vidi", do|i i ti da vidi{, do|i i ti da okusi{. Ovaj element zajednice u riznici
qubavi Bo`ije, koji se preliva u nama i ispoqava se kao najtananiji i najqep{i
izraz na{e qubavi ka bli`wim i bra}i na{oj, predstavqa jo{ jednu odliku
autenti~nog hri{}anskog do`ivqaja.
Zavr{i}emo sa jo{ jednom dodatnom odlikom: raspolo`eno{}u za stradawe.
Svi ovi Apostoli su mu~eni~ki postradali. Zape~atili su priziv svoj
svjedo~anstvom krvi svoje. Imali su takvu dubinu da dok su imali lak po~etak
"odmah" su primili vijest i priziv Gospodwi i wihov kraj bio je podjednako lak
drage voqe su krv svoju prolili za Wega. Dali su Mu `ivot svoj i, koliko su Mu
lako posqedovali u Wegovom zemaqskom putu, podjednako rado su Mu posqedovali
i u Carstvo Wegovo vje~no sjediweni sa Wime.
Autenti~nost do`ivqaja se ne poistovje}uje sa pompeznim izra`avawem,
pretjeranim ostavqawem utiska, iznena|ewem i zaticawem ili svjetovnim
divqewem. Hri{}anski do`ivqaj je tajanstven, dubok i unutra{wi do`ivqaj.
Do`ivqaj Hananejke, koja je prihvatila da je Gospod upore|uje sa psima, Zakheja
koji je javno ispovjedio nepravde svoje, krvoto~ive koja je tajno od Gospoda uzela
snagu, predstavqaju primjere autenti~nosti. Niko nije obratio pa`wu na te qude.
Ni u~enici. Ali, Gospod ~uje vapaje Hananejke, vidi i sam poziva Zakheja, osje}a
dodir krvoto~ive. Zbog toga je i izdvojio Hananejku prenebregavaju}i Apostole,
Zakheja primje}uju}i ga me|u mno{tvom naroda, krvoto~ivu osje}aju}i osobitost
wenog dodira. Autenti~an do`ivqaj je ubjedqiv i name}e se i u najte`im i
najprotivurje~nijim prilikama. Na sebe skre}e pogled Bo`iji, izdvaja ~ovjeka i
kada je on skriven u gomili, u nezainteresovanosti svijeta, u svojoj bezna~ajnosti.
Istinski hri{}anin je siguran, ni~ega se ne boji, lako sti~e povjerewe,
saosje}a, razumije, odi{e sigurno{}u i osje}ajem ~istote.

G. Karakteristike la`nog do`ivqaja

Nasuprot ovome, la`an do`ivqaj stvara hri{}ane koji umjesto da se u


Crkvi spasavaju, osje}aju da oni treba da spasavaju istinu. Umjesto da u li~nostima
bra}e hri{}ana razaznaju bra}u Hristovu, susre}u se sa protivnicima koje treba
da slomiju ili svojim qudima koji treba da podr`avaju wihova mi{qewa. Umjesto
da stawe svoje du{e povjere sili Blagodati Bo`ije, sa neoprostivom naivno{}u
du{u svoju povjeravaju sumwivom no`u psihoterapeutskih metoda, ili nau~nih
procjena, ili racionalisti~kih predvi|awa. Umjesto da vjeru svoju hrane
smireno{}u srca, hrane je spoznajnim i logi~nim odgovorima.
Umjesto da u savremenim bio-eti~kim izazovima, koji se doti~u na{ih
`ivota i upli}u se u na{u svakodnevnicu, razaznajemo qubav koja osloba|a ili
jedno `rtveno du{evno nastrojewe koje nas prenosi u sfere druge logike, mi
ropski istrajavamo na zakonskim sholasti~nostima koje gu{e blagodat, ili na
sekularizovanim kompromisima koji je u potpunosti udaqavaju. Umjesto da djelamo
kao neprimjetne }elije duhovnog tijela Hristovog, mi Crkvu posmatramo kao neko
dru{tveno tijelo koje ima svoje ~lanove, ustav, prava i obaveze, kojemu je vi{e
potrebna na{a pomo}, no pomo} nekoga drugog.
Upravo zbog toga na kraju, umjesto da u Crkvi `ivimo kao u nekom stalnom
grobu koji u sebi nosi zametak na{ega vaskrsewa, sa dubokim smirewem, `rtvenim
nastrojewem, ustupawem, ~asno i priznaju}i vrijednost drugima, sa tolerancijom,
vjerom u samo i jedino blagodat Bo`iju, mi se pona{amo kao privremeni, kao oni
~ije su perspektive, pretenzije i prava ovozemaqskog karaktera, koji gaje
nekontrolisane osjetqivosti, skriveno sebequbqe, la`qivo licemjerje i sitne
sebi~nosti, besmislena upore|ivawa i nepromi{qene sukobe, nesigurnosti,
osje}awe nadmenosti, neobja{wive kompromise, psiholo{ku mizernost i
neopravdani sekularizam.
Lagawe samih sebe, neubjedqiva opravdawa, te{ko}a da prihvatimo neku
kritiku i uporedo sa tim spremnost i lako}a sa kojom u potpunosti povr{no i
~esto okrutno i bez srca osu|ujemo sve i svja, ukazuju na jednu krivice punu
kratkovidost koja likuju}i potvr|uje na{u neprihvatqivu neslobodu.
Takav na~in razmi{qawa ~ini da izmi{qamo nekog boga koji sam sebe
dovodi u pitawe, nekog boga koji neprestano opovrgava samoga sebe, nekog boga
koji vi{e li~i na psiholo{ku izmi{qotinu koju odlikuju bolesnost i
nedovoqnost, ili ideolo{ko uto~i{te koje se odlikuje privremeno{}u i
duhovnim egzibicionizmom, nekog boga koji nije otac da bi volio, nego sluga da bi
rje{avao na{e besmislene probleme, nekoga boga koje ne postoji da bi nam bio
potpora, nego smo ga mi izmislili kako bismo bili podr{ka wemu, nekoga boga
koji ne postoji, niti je naravno vrijedan toga da neko vjeruje u wega.
Takvo shvatawe nas vodi ka nekoj crkvi koju smo stvorili mi, a ne Bog. Ona
ima mane panteona i nepouzdanost socijalnih udru`ewa ili intelektualnih
ubje|ewa. Mehanizam je koji nam privremeno odgovara, koji nas ukqu~uje u jednu
dru{tvenu grupu, skriva veli~anstvenost ~ovjekovu i gu{i perspektivu onoga "po
podobiju". Jedna takva crkva niti je vrijedna, niti mo`e{, da joj povjeri{ sebe.
Zadovoqava{ se samo time da mehani~ki ispovijeda{ weno postojawe.

D. Krivica savremenog doba

Me|utim, u svoj ovoj neprirodnoj i "nelogi~noj" logici izgleda da


odgovornost u cjelosti ne snosi svaki ~ovjek ponaosob. Glavni krivac je
svemo}nost vladaju}eg bezli~nog dru{tvenog nastrojewa i na{e nekontrolisano
blesavo doba.
Na{e doba ima mnoge karakteristike i wegova dostignu}a su zasigurno
impresivna. Samo je otkrilo nevjerovatne granice kojima se pribli`ilo.
Premostilo prepreke zemqine te`e. Ono stvara qude sa do sada nepoznatim
osobinama, sa vje{ta~kim ili `ivotiwskim organima, dijelovima drugih qudi.
Proizvodi dobra koja do sada nisu postojala. Mijewa prirodu, poni{tava wene
zakone. Ulazi u tijelo, uti~e na du{u, stvara na~ine razmi{qawa i navike,
odre|uje pona{awa. Sti`e do nezamislivih razdaqina, prodire u unutra{wost i
najmawih organizama putem sredstava, brzine i energija koje prevazilaze svaku
zamisao. Me|utim, wegova osnovna karakteristika jeste to {to se ustremilo
protiv autenti~nog, cjelovitog, istinskog.
Ono izmi{qa i proizvodi mnogo "tobo`weg". Na{i saloni su ~esto
ukra{eni cvije}em koje li~i na stvarno, ali nije. Televizijska studija prikazuju
okru`ewa koja ne postoje. Reklame upu}uju na svjetove koji nemaju nikakve veze sa
stvarno{}u. Qudi se farbaju, dotjeruju, ~ak i operi{u, kako bi pokazali lica koja
nisu istinita, godine koje varaju, polove koji nisu u skladu sa wihovim hormonima
i anatomskim karakteristikama. Rasipna i impresivna slika i vladavina
"izgleda" satrala je su{tinu i nametqivo prisustvo "bi}a".
Sve to je uticalo na na{a shvatawa i u pogre{nom smislu oblikovalo
`ivote na{e ukqu~uju}i i duhovni `ivot. Mi, koji smo hri{}ani, ~e{}e
govorimo o sjaju nauke koja se tobo`e sla`e sa religijom, o vrijednosti
demokratije koja Crkvi dozvoqava da slobodno djela i o qudskim pravima kao da
su to najve}e vrijednosti. Me|utim, svi znamo da nas je nauka u~inila vi{e gordim
no {to smo ikada bili, budu}i da smo na mjesto Boga postavili idol ~ovjeka koji
obo`ava samoga sebe, da je demokratija voqu Bo`iju zamijenila besmislenom
odgovorno{}u na{eg izbora, a qudska prava marginalizovala jedino pravo Bo`ije
da se upli}e u `ivot na{, da djela kao Bog.
Tako smo sami postali hri{}ani koji se trude da sami sobom ne{to
postignu i kojima je te{ko da sebe povjere Blagodati Bo`ijoj. Hri{}ani koji se
sami bore da otkriju tajne Wegove, a ne oni koji strpqivo ~ekaju da nam se otkrije
slava Wegova. Hri{}ani koji tragaju za odmorom i mirom, a ne znaju za do`ivqaj
unutra{weg mira. Hri{}ani koji kad izgovaraju rije~ "qubav" podrazumijevaju
neku sebequbivu simpatiju, ili neku patolo{ku privezanost, jer odbijamo da u
qubavi prepoznamo trpqewe drugoga ili strpqewe prema bratu svome ili cijenu
`rtve za prezrewe bilo kakvog sebequbivog u`itka.
Svo ovo shvatawe se provla~i i uvla~i i u bogoslu`ewe. U na{im
manastirima imamo vez koji izgleda kao ru~ni rad, ali to nije. Ode`de i na{i
sve{teni sasudi na sebi imaju kamen~i}e koji po sjaju podsje}aju na drago kamewe,
ali po vrijednosti svojoj nemaju nikakve veze sa dragim kamewem. Na{e ikone
podsje}aju na drevna vremena, ali su od papira, bezbojne i jeftine, u wih nisu
ulo`eni trud, qubav, inventivnost i vrijeme. Fotografi{emo i do detaqa
prikazujemo ono {to sve{tenici na{i na bogoslu`ewu ~ine, a sa te{ko}om
razaznajemo prisustvo Bo`ije u na{im svetotajinskim ~inovima. Svoje izlete
nazivamo pokloni~kim putovawima, ali je du{a na{a nemo}na da "izi|e" iz
tamnice svoje u pustiwu Bo`iju "u susret Wemu". Posje}ujemo svetiwe, ali posjeta
Svetoga Duha nije osvjedo~ena u `ivotima na{im. Zadovoqavamo "spoqa{wa
~ula", a ne pokre}emo "unutra{wa kretawa" svoja32. Puni smo beskorisnog i
prevazi|enog bogoslovskog znawa, ali smo veoma siroma{ni u pogledu dragocjenog
duhovnog do`ivqaja. Zbog toga i na{e bogoslu`ewe, koje odlikuje jedinstvena
veli~anstvenost samoga ~ina, vi{e podsje}a na praznik no na tajnu, vi{e na
prizor za gledawe no na molitvu.
Plod autenti~nosti Svetih jeste pisawe najdubqih tekstova, od kojih su
mnogi izi{li na vidjelo tek nakon {to su oni sklopili o~i svoje u ovome svijetu.
Potvrda na{e "tobo`we" autenti~nosti jeste ~itawe wihovih svjedo~anstava ili

32
"Tihovawe umrtvquje spoqa{wa ~ula, a pokre}e unutra{wa kretawa, dok bavqewe svijetom
djeluje suprotno ovome, to jeste umrtvquje unutra{wa ~ula, a pokre}e spoqa{wa" (Ava Isak,
Podvi`ni~ke besjede)
razgovarawe o wima u lagodnosti na{ih salona i odsustvo svake spremnosti na
podvig, umrtvqewe svoga "ja" ili na `rtvu. Umjesto da ~itamo svete i sve{tene
tekstove da bi se smiravali, mi ih upotrebqavamo kako bi sudili bra}i svojoj ili
da bismo sa krivicom mije{ali san sa stvarno{}u.
Svetiteqi su pri~e{}em hranili svoj mu~eni~ki `ivot. Mi zavaravamo
svoju posvjetovwa~enu duhovnost i samoopravdawe ugledaju}i se na wih u
u~estalosti pri~e{}ivawa, ali ne i u autenti~nosti pokajawa i vjere. Mozgovno
znawe koje se izra`ava kroz napetost i ispra`wavawe dolazi na mjesto
do`ivqajnog otkrivewa koji se potvr|uje }utawem, unutra{wim mirom i suzama.
Iznova pre`vakujemo staro kako bismo opravdali svoje stavove i mi{qewa, a
te{ko nam je da porodimo novo znawe koje bi smiravalo nas i prigrqavalo bra}u
na{u.
Tako se savremena duhovnost ~esto pojavquje pod jednom varqivom maskom.
Ona u su{tini ne predstavqa ni{ta vi{e od jedne mozgovne religioznosti i
podra`avawa predawskome, koje se skriva iza sentimentalno bolesne
prikovanosti za forme, pravila, spoqa{we oblike, navike ili li~nosti, i
izra`ava se kao neukusna konzervativnost. Sve ovo vodi ka la`nim vrlinama koje
nas zavaravaju, koje zadovoqavaju |avola i povre|uju Boga: gaje unutra{we strasti
i neoprostive slabosti, pothrawuju tvrdo}u srca i licemjerje, nazivaju se
autenti~nom vjerom i do`ivqajem, a nemaju nikakve veze sa duhom Bo`ijim i
predawem Crkve na{e. Jednostavno, stvaraju neke hri{}ane sa jednom ~isto
varqivom autenti~no{}u, budu}i da takvi vjeru pretvaraju u varku i zabludu, a
do`ivqaj u magnovewe i obmanu.
Ovo i jeste razlog tome {to se stalno `alimo na nepravde koje su nam
nanesene, na te{ko}e, pretjerane zahtjeve i nepodno{qiv teret, na du{evnu
premorenost, na to da se Bog oglu{io o nas i da nas bra}a na{a ne razumiju. To
ra|a osje}aj da se ~uda ne doga|aju, da sveti ne postoje, da je spasewe te{ko. Ovo
pak proizvodi nesigurnost, la`ne utiske, pad elana, nespremnost na borbu.
Uop{teno, izvr}e lik Hristov u nama.
Sve to predstavqa prirodnu posqedicu ~ovjeka koji ima la`no umno
nastrojewe i koji je izgubio autenti~nost. Najve}a opasnost na{eg vremena jeste
to da do`ivqaj na{ izgubi ~istotu, da osiroma{i u autenti~nosti, da na kraju
postane stran istini.

\. Veli~anstvenost "novoga" ~ovjeka

Autenti~an do`ivqaj Blagodati Bo`ije nam je potreban kao {to je bio i


jeste potreban i svakom hri{}aninu u istoriji Crkve na{e. Samo {to te{ko}e za
sticawe tog do`ivqaja u na{e vrijeme izgledaju ve}e.
Taj do`ivqaj pora|a veli~anstvenost "novoga" ~ovjeka, dakle onoga koji je
pre{ao u jedno stawe u kojem iako je i daqe ~ovjek vi{e nije prosto ~ovjek, nego je
bogolik, bogo~ovje~anski ~ovjek. Bogo~ovjek Gospod bio je savr{en Bog i savr{en
~ovjek. Bogo~ovje~anski ~ovjek nije bog, ali prestaje da bude samo ~ovjek. On od
"qudskoga" zadr`ava prirodu i odbija vladavinu svojstava pada, od "bo`anskoga"
je uskra}en za prirodu i smjerno usvaja blagodat.
Sve ovo zna~i da je autenti~an hri{}anin itekako qudski. On isti~e i
po{tuje svoju qudsku prirodu, ne prezire je, ne stidi se zbog we, ne nanosi joj
nepravdu. Zbog toga i razumije slabosti drugih i svoje mogu}nosti. ^ovjek je
istovremeno i veliki i mali. Dok je "zamalo mawi od an|ela"33, on je i "kao trava,
dani wegovi, kao cvijet poqski"34, jer "u ~asti budu}i ne razumede, izjedna~i se
stokom nerazumnom i postade joj sli~an"35.
^ovjek je istovremeno i dubok i {irok. Sam je neistra`iva tajna, ali i sve
u sebe mo`e smjestiti. @ivot wegov u sebi ima istinu i qubav, ima slobodu da
prima i slobodu da se daje. Zbog toga i jeste veoma ~ovjekoqubiv i dru{tven. Ne
spasava se sam, zajedni~ari u spasewu. Mo`e da se ispra`wava od sebequbqa svoga,
te zbog toga i da se sjediwuje sa Bogom i bra}om svojom.
Autenti~nost jo{ hri{}aninu poma`e da neprestano bude na granicama
izme|u Boga i ~ovjeka, razuma i tajne, bo`anske qubavi i qudskoga bola, slobode i
poslu{awa. Ona ga nadahwuje da se kre}e i prostorima koji su izvan i iznad
wegovih li~nih predjela, izvan i iznad qudskih granica, qudskog vremena, izvan i
iznad wegovog "ja". Na tim "granicama izme|u svjetova" skriva se Bog: u tom izvan
i iznad se ~ovjek sre}e sa bratom svojim, sa vje~no{}u, sa blagoda}u, sa istinom, sa
Samim Bogom.
Kada je logika na{a pred izazovom, ra|a se vjera. Kada stavqamo na kocku
osje}awe svoje, izbija blagodat. Kada se odri~emo samih sebe, `ivimo qubav
Wegovu prema nama. Kada se povla~i na{e "ja", u nama se potencijalno uzdi`e sam
Bog.
Autenti~an do`ivqaj u sebi ima prepodobnog, mu~eni~kog, apostolskog,
proro~kog. Onoga {to sadr`i podvig, znoj, krv, bol, stradawe, skru{eno
ispovijedawe. Autenti~an hri{}anin radost `ivi kroz podvig, uzdr`awe, `rtvu.
Nadu `ivi kroz bol, bolest, nenametqivo potvr|ivawe blagodati Bo`ije,
neprestano o~ekivawe znaka, koji ne tra`i, ali ga o~ekuje i kada se taj znak
pojavi, ne biva iznena|en. Kroz blagoslove Wegove i radosti `ivi smirewe. Sve
ovo po~iva na vjeri.
U li~nosti brata svoga susre}e samoga Boga. U prisustvu wegovom se
smirava, trpi, ispra`wuje se od sebe samoga. Sa wim dijeli pad, vjeru, `ivot,
blagodat, spasewe. Sjediwuje se sa wime. Razlike me|u wima nagla{avaju slobodu,
razli~itosti jedinstvenost svake li~nosti kao ikone Bo`ije, suprotnosti ga
smiravaju, zajedni~ke crte olak{avaju zajedni~ki hod ka spasewu. Grijesi,
isku{ewa, vrline, bo`anske intervencije u `ivotu jednoga obuhvataju, i sadr`ane
su, i u `ivotu drugoga. Sve biva zajedni~areno. "Nema drugog na~ina da se ~ovjek
spase do kroz bli`wega svoga"36. Temeq tog stawa jeste qubav.
Me|utim, autenti~an hri{}anin sa jasno{}u razaznaje i uzaludnost ovoga
svijeta, nepostojanost i prolaznost vremena, propadqivost materijalnog, zabludu
zvanu "ovdje" i "sada", varvarizam qudskih manira, okorjelost "ispravnog razuma".
Upravo zbog toga neprestano `ivi dimenzijom koja je "izvan i iznad vremena i
prostora". "Na zemqi `ivi, a gra|anin je neba". Umjesto "sada" `ivi Carstvo
Bo`ije, i umjesto ovim "ovdje" hrani se nebeskim dobrima. To wegovo du{evno
nastrojewe hrani se bo`anskom nadom.
"Vjera, nada, qubav: ovo troje"37. To troje predstavqaju i temeq autenti~nog
do`ivqaja svakog hri{}anina. Ovo troje jeste ono od ~ega se sastoji "druga,
druga~ija logika".

33
Ps. 8, 5
34
Ps. 102, 15
35
Ps. 48, 21
36
Sv. Makarije Egipatski, Besjeda 6, "O raju i duhovnom zakonu"
37
1. Kor. 13, 13
Ta logika hri{}anina ~ini tananim i u~tivim po prirodi, jednostavnim u
opho|ewu i neprimjetnim u izborima wegovim. On postaje razborit, prozorqiv i
~ist, bistar. "Sve ispituje, a wega niko ne ispituje"38. Ali, u li~nosti wegovoj se
ogleda Bog39, kroz wega se prelama blagodat Bo`ija. Gleda{ ga i ispovijeda{ da
"`iv je Gospod". @iv je Bog istiniti. Onaj kojeg tijelom ne vidimo, niti mislima
spoznajemo.
On je uvijek veliki jer je uvijek cjelovit, netaktnut i uvijek je sa svima.
Kada si pored wega, `ivi{ udaqenost wegovu, ali osje}a{ da si sa wime. Jer ono
"da budete jedno"40 predstavqa do`ivqaj wegov. On nikada nije sam. Niti samo sa
nekima. Niti sa malim brojem wih. U wemu ima mjesta za sve. U wemu sija Bog.
Ova autenti~nost jeste ono {to ~ini da hri{}anin nije na svjetovan na~in
"savremen": tj. nije povr{an podra`avalac i pasivan izraziteq navika vremena u
kojem `ivi. Nego je on "savremen" u smislu utjeloviteqa vje~ne poruke Bo`ije u
sada{wosti. On u sebi otjelovquje predawe Crkve, ali i sliku eshatona. On je par
exellence ~ovjek koji povezuje "drevnu krasotu" sa "slavom koja }e nam se
otkriti"41. Jednu krasotu i slavu koje ne samo da isti~u veli~anstvenost ~ovjeka,
nego uglavnom upu}uju na bo`ansku krasotu "svakoga ~ovjeka" i na "slavno
preproslavqeno" Troji~no bo`anstvo.
Autenti~nost, istinitost, ~ak i kada projavquje slabosti, mawkavosti,
nepotpunost ~ovjeka, predstavqa put ka savr{enstvu i svetosti. Nasuprost tome,
la`no du{evno nastrojewe, kompromis, la`na uqep{ana slika gu{i dejstvo
blagodati Bo`ije i ~ovjeka odvaja od u~e{}a u tajni i bo`anstvu Wegovom.
U tom smislu, autenti~an ~ovjek ne postaje samo jedan uzor moralnog
savr{enstva, nego se uglavnom preobra`ava u sasud projavqivawa dogmatskih
istina. On hristolo{ki `ivi svoje du{evno-tjelesno postojawe, harmoniju qudske
prirode i bo`anskog predodre|ewa ~ovjeka. Trijadolo{ki `ivi uvezivawe triju
dijelova du{e svoje i zajednicu sa bra}om svojom. @ivi i projavquje bo`anski
Promisao u cjelosti: snisho|ewe bo`anskog Ovaplo}ewa, Troji~no javqawe
Kr{tewa, prosijavawe i "~udesnu izmjenu" bo`anskog Preobra`ewa, otkrivewsku
dubinu i bo`anstvenu slavu Tajne Ve~ere, kenozu Stradawa, obnovu i izmjenu svega
kroz Vaskrsewe, obo`ewe qudske prirode Vaznesewem, izlivawe svetoduhovskih
darova Pedestnice, ra|awe i put la|e koja je Crkva kroz okean istorije, i na kraju
o~ekivawe eshatona.
Kao {to ~istota i djevstevnost Djeve Bogorodice predstavqaju osnovni
preduslov za weno u~e{}e u tajni bo`anskog Promisla, na isti na~in i
djevstvenost nastrojewa du{e, dakle autenti~nost wegova, hri{}aninu omogu}uje
da `ivi tajnu Ovaplo}ewa.
Hri{}anin koji ne biva potresan dogmatskim iskustvima, koji nije
obasjavan tajinskim otkrivewima, koji ne biva rawen "bo`anskom ~e`wom", kojim
ne vlada transcedentnost, koji ne osje}a znake prisustva Bo`ijeg, koji ne uo~ava
otiske dejstva Wegovog, na sebi nema pe~ata Bo`ijega. Za wega je Bog
vjerovatno}a, apstraktno bi}e, vi{a sila, filosofska nepoznanica, emocionalni
model, nadopuwavawe neke psiholo{ke praznine.

38
1. Kor. 2, 15
39
2. Kor. 3, 18
40
Jn. 17, 22
41
Rm. 8, 18
E. Umjesto pogovora

Najve}i agiolo{ki primjeri autenti~nog do`ivqaja za svakog hri{}anina


u svakom vremenu jesu prvostvoreni, raj dje~ije du{e i u~enici Gospodwi. Mogli
bismo re}i da autenti~an u stvarnosti postaje onaj koji ponovo sti~e odlike
prvostvorenih, svojstva male djece i osobine u~enika Hristovih. "Ako se ne
pokajete i ne postanete kao djeca, ne}ete u}i u Carstvo Nebesko." Ovaj iskaz sam
po sebi pokazuje da je povratak tim stawima odrednica duhovnog `ivota i
pretpostavka spasewa.
Autenti~an je onaj ko je nag, ko ostaje nepokriven, neza{ti}en, bez
odbrambenih sistema i {titova, kakvi su bili i prvoro|eni prije pada.
Autenti~an je onaj ko je nevin, onaj ko mo`e da povjeri sebe, kao {to to mogu mala
djeca. Autenti~an je onaj ko je neukaqan visokim znawem i jednostavan, kao {to su
Apostoli. [to vi{e smireno spoznaje{ svoje neznawe ono {to ne zna{ i {to ne
mo`e{ ni saznati tim vi{e si bli`e osje}aju tajne i otkrivewu istinskoga
znawa. Jer znawe su smirewe i blagodat, a ne razumijevawe i sposobnost.
Tako, autenti~an ~ovjek je onaj koji ne samo da u svemu vidi prst Bo`iji,
nego i uvijek osje}a dodir Wegov. On biva sazdavan od strane Boga, kao {to su to
bili prvosazdani u raju: biva presazdavan, preoblikovan, osje}a stvarala~ku
blagodat Wegovu. Uporedo i kao mala djeca42 prihvata milostivo prisustvo
Wegovo, zagrqaj Wegov, `ivi toplinu qubavi Wegove. Na kraju, Bog mu se daje, da
Ga opipa, kao {to je to bilo sa Apostolima43. Ispituje Ga i Bog mu se neprestano
potvr|uje.
Presazdawe vodi ka "ponovnom oblikovawu drevne krasote", ka tome da
~ovjek bo`anski logos do`ivqava kao sebi blisko stawe, zagrqaj mu daruje dar
bogoslovqa, a opipavawe mu pru`a potvrdu vjere i li~no iskustvo.44
"O, ~udnoga ~uda! Jovan pada na grudi Logosu, a Toma udostojen bi da opipa
rebro Gospodwe. No, prvi otuda stra{no crpi dubinu bogoslovqa, ikonomiju
spasewa, a drugi udostojen bi da nas tajnovodi, jer smelo pokazuje dokaze vaskrsewa
Wegovog, uzvikuju}i: Gospod moj i Bog moj, slava Tebi".45
Autenti~an je onaj kome Bog mo`e da se otkriva.
Mo`da je ono {to je re~eno izazvalo neki osje}aj pretjerivawa. Mo`da je
opet i izazvalo neku primjesu razo~arewa. Sve to nam je toliko daleko, tu|e! Ali
nam je i toliko blizu, toliko srodno. Qudska priroda sve ovo ima u sebi. Crkva
nas samo poziva da upoznamo svoje bi}e, da se susretnemo sa na~elom nas kao qudi,
kao li~nosti, kao hri{}ana, da ponovo postanemo neobra|eni kakvi su bili
prvoro|eni, nevini kao mala djeca i spontani kao u~enici. Ciq ove besjede
uostalom i nije bio da prika`e neko stawe kojemu treba podra`avati neki
autenti~an do`ivqaj nego da pru`i jedno mjerilo za upore|ivawe i uslov
smirewa autenti~no du{evno nastrojewe.

Prevela sa gr~kog Maja Ra{ovi}

42
"Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, ne}ete u}i u Carstvo Nebesko" (Mt. 18, 3)
43
"Opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju kao {to vidite da ja imam" (Lk. 24, 39)
44
"O, dobra nevjero Tomina! Srca vjernih ti si privela poznawu" (4. ve~erwa stihira
samopodobena na Tominu nedequ).
45
3. stihira samopodobena apostiha na Tominu nedjequ