Sie sind auf Seite 1von 5

Psalam 51

Biblijskom je vjerniku sve bilo most, put do Boga. I radost i alost. ak i grijeh,
jer Sveto Pismo na razliite naine ui kako grijeh moe biti put k Bogu.
Najupeatljivija je, zbog snanih slika, sigurno prispodoba o izgubljenom Sinu (Lk
15,11-32): dok je bio u oevoj kui, nije poznavao ni oca ni svoju sreu jer nije
poznavao sebe; kad je sve izgubio i poeo sebe traiti, sve je naao. Dakako, ovo sebe
traiti dovoljno je zato to je ovjek stalno na dlanu Bojem; otac ga izgleda jo prije
nego to se pojavio na horizontu.
Molitelj u r. 1 poinje s iskrenim prizivanjem milosra Bojeg zbog poinjenog
bezakonja, jer milosre Boje mu je sada jedina nada.
Ovaj je psalam pripisan Davidu; on je ovdje slika svakog grenika, pa i nas
samih. injenica da se David nije godinu dana smatrao grenikom nakon ubojstva
Urije i preljuba sa Bat-ebom, jer prorok Natan mu je doao kad se ve rodilo dijete
(2Sam 11,27), govori da on ipak nije ishitreno priznao grijeh nego da je ta svijest u
njemu sazrijevala. ovjekova unutranjost, kao slika onog dijela njegovog bia gdje se
donose odluke, jest zapravo sposobnost uiti samog sebe, shvatiti smisao onoga to se
ini i onda to vrednovati. Psalam dakle pred oima ima ovjeka koji je zaista na
ozbiljan nain shvatio stvarnost grijeha u svom ivotu i poloaj u koji se njime doveo.
Priznanje grijeha oznaava poetak unutarnjeg zaokreta i obraenja. Molitelj
ima samo jedan izlaz: smiluj mi se, Boe! Hebrejski hanan u biti znai nakloniti se,
blagonaklono se nad nekoga nadviti. Bog je esto puta blagonaklon(jen) tj. nadvija se
da bi ovjeka obasuo dobroinstvima.
Boju naklonost on stavlja u jo jau sliku po milosru svome! Hebr. hesed je
jedna od temeljnih oznaka Bojih u SZ. Kod ljudi hesed postoji izmeu branih
drugova, roaka, saveznika i prijatelja a odnosi se na uinkovitu vjernost, na
zauzimanje za drugoga i zatitu. Za Boga se esto zajedno spominju Savez i hesed
(Pnz 7,9.12) to je ljubav zbog koje je sklopio Savez i koju u njemu prua Izabranom
narodu. To je Njegova neshvatljiva ljubav, vjernost koja je postala saveznika ljubav.
Molitelj se na koncu poziva ne Boje veliko smilovanje: hebr. rahamim kao
temeljno znaenje ima majina utroba; to je sposobnost nositi nekoga u sebi, to je ona
ljubav i njenost koju majka ima za svoje edo; to je njezina sposobnost poistovjetiti
se s njime i osjeati njegovu situaciju kao svoju. Ova tri vida Boje dobrote i
Njegovog blagonaklonog stava prema Izraelu su razlog za ufanje molitelju; jedina su
mu nada. Mi znamo rei da je Boja dobrota besplatna, da On nema nikakvog interesa
kad misli na nas i brine o nama. Ipak, Sv. Pismo, ak i izmeu redaka, daje naslutiti da
se On raduje kad daje On nas osjea kao majka svoje edo (usp. Iz 49,15).
Kako je sa tri izraza opisao Boje milosre, isto e sa tri opisivati i svoj grijeh.
Znai, koliko je Bog dobar, vjeran i njean toliko je ovjek u stanju otii u suprotnom
pravcu; udaljiti se od Boga. ovjekov grijeh je pea, otpor Bogu, pobuna. On moli da
Bog posvema izbrie njegovo neprijateljstvo; neka njegov avon, krivi korak-prekraj,
nesklad tj. nedostatak harmonije opere kao to se pere prljavo rublje; da oisti njegov
hatta, promaaj. elio bi biti ist; osjeti da je domovina njegove due zapravo istoa,
iako to u ivotu nije uvijek jednako jasno.
Iako naprama tri izraza Boje dobrote stoje tri izraza njegovog grijeha, molitelj
je svjestan da ove dvije nasuprotne trojke stavljene na vagu nikako ne mogu biti u
ravnotei, nikako ljudska zloa ne moe biti protutea niem to je Boje; naprotiv,
ono Boje je neizmjerno vee. I zato se on usuuje stati pred Boga i progovoriti.
Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Glagol jada,
priznati znai i spoznati i to iskustveno, skoro da se radi o osjetiti. Grijeh je moj preda
mnom a hebr. neged znai i protiv mene. On se ovdje nepogreivo osjea grenikom;
titi ga grijeh; teret mu je koji treba zbaciti. To to je grijeh pred njim, znai da je i
pred Bogom, jer Bog sve vidi. Tu, u dubinu due vidi Bog jer on je stvorio nae
bubrege u krilu majinu (usp. Ps 139,13); Njemu naa dubina nije strana ni daleka; On
je poznaje bolje negoli mi sami.
Molitelj baca pogled na samog sebe i konstatira: grean sam roen. Biti
oznaen neim u majinoj utrobi u SZ znai biti time ivotno obiljeen, imati to kao
dio svoga bia. Molitelj osjea da je obuzet grijehom; grijeh je oduvijek dio njega. On
je sila u njemu koja ga tjera, ini ga sklonim initi ono to je nepravedno: to ne inim
vie ja, nego grijeh koji prebiva u meni (Rim 7,17). On sada promilja o svom
ljudskom postojanju, o grijehu u korijenima njegovog bia.
Molitelj se uzda u Boju ljubav prema istini jer pred Njim se ne pravi bolji nego
to jest. Priznaje da je u dubini grean. Ti ljubi srce iskreno u hebrejskom to zvui Ti
voli istinu u tmini tj. Ti ljubi istinu koja je svjetlo pa ak i tamo gdje je ovjek
izgubljen u nejasnim dubinama svoga bia, svoje svijesti i savjesti. Molitelj, duboko
osjeajui svoju tminu, zna da je priznanje vlastitog bijednog stanja ono svjetlo istine u
njemu koje ne smije zanemariti. Kakva god bila, pred Boga moe doi samo sa
istinom. Njegova je istina da je ve od svog poetka, znai posve, obiljeen grijehom.
------------
I ba zato, u svojoj dubini on trai i ozdravljenje. Mudrost je jedna od najviih,
ali istovremeno i najdubljih stvarnosti o kojima govori SZ; ona je izvor reda,
proporcije, sklada, prosvijetljenosti, stvaralakog ara, pa i boanskog plana spasenja.
Molitelj osjeti da se promjena treba zbiti u dubini due; tamo ga Bog mora poeti uiti
mudrosti. Nek mu da ono najvie to ovjek moe dobiti i to ga sigurno uvodi u
najdublje dubine unosei u njih svjetlo i red, tamo gdje je sam sebi nejasan.
Tu je kljuni moment psalma: Bog u svojoj ljubavi i milosru u tmine
moliteljeve due, u dubinu njegova bia unosi svjetlo svoga projekta. Istina i mudrost
su iskonsko svjetlo, svjetlo dobrohotno i prijateljsko koje ulazi u nabore ovjekove
due kamo ni on sam ne moe doprijeti pogledom, gdje ne moe kontrolirati ono to
mu se dogaa; svjetlo ga pouava i potie na iskrenost i na korak prema onome to
zaista treba postati, bez ega se sada pati u poroajnim bolima (usp. Rim 8). Time mu
daje da otkrije istinu o sebi samom, da doe do daha, da moe ii prema onom to
treba biti, tamo gdje je njegova punina, gdje e njegov ivot ui u svoju puninu koju
mu je Bog u svojoj milosti namijenio.
Sada u svjetlu mudrosti spoznaje grijeh i sebe u perspektivi punine ivota, ali k
tome i Boju dobrotu. Sada je jasno zato je u r. 6 kazao: Tebi, samom Tebi ja sam
zgrijeio. To je isprva udno jer David je najprije sagrijeio sa Bat-ebom, potom dao
namjestiti pogibiju njezina mua Urije i onda je uzeo k sebi. On je svoj grijeh tako
dobro sakrio da nitko nije nita primijetio. Samo je prorok Natan kasnije dobio
nadahnue i iao mu objaviti njegov grijeh. Slino je i izgubljeni sin shvatio i rekao:
Oe, sagrijeih protiv neba i pred tobom. Iako su bili razliiti grijesi svi su oni ipak
protiv Boga! Kasnije emo vidjeti zato.
On u svojim dubinama ezne za istoom; on znade, on ima toliko pouzdanje u
Boga da ga moe potpuno oistiti i izbijeliti kao snijeg. Oienje e mu donijeti
radost i veselje: to jasno govori kolika je sada njegova patnja i enja da mu se u
dubini due nastani istoa i mudrost. Zato jo jednom moli za ga Bog oslobodi
grijeha, da potpuno izbrie svu njegovu krivicu. Ovim zavrava zona grijeha (3-11).
Prijelaz u zonu milosti ovjek ne moe sam izvesti; ne moe sam sebe
preporoditi. Novi ivot koji u njemu treba poeti moe samo Bog dati jer samo je on
tvorac ivota. I sada u tri slijedea retka molitelj tri puta moli za dar Duha Svetoga
neka, kao to je i u Stvaranju nad kaosom (usp. Post 1,1-2), sie nad njega, ue u nj i
tako preporodi njegovo bie.
isto srce moe samo Bog dati; glagol bara se upotrebljava samo za Boga: kao
to je u Post 1 iz kaosa uredio dobri i lijepi kozmos, od tame nainio svjetlo, tako
jedino On moe kaos u moliteljevoj dubini preurediti u novi, udesan svijet. Posljedica
tog preureenja i stvarateljskog zahvata treba biti jedan novi duh duh postojan.
Ne odbaci me od lica svojega. On eli ostati boraviti pred licem Bojim jer to u
SZ znai ivjeti u Njegovoj milosti i gledati njegovo spasenje. Naime, Ps 104 lijepo
kae: Sakrije li lice svoje, tad se rastue; ako dah im oduzme ugibaju i opet se u
prah vraaju. Poalje li dah svoj opet nastaju i tako obnavlja lice zemlje; zemlja
zadobiva svoje lice samo ako joj Gospodin otkrije svoje lice! Veza Bojeg pogleda i
Duha je oita jer i na molitelj, nakon to je zaiskao lice Boje, u drugoj polovici retka
dodaje: svoga svetog duha ne uzmi od mene. Znai, biti pred Njegovim licem i imati
Njegovog Duha isto je; to znai zadobiti svoje lice.
Uvrsti me duhom spremnim. Spasenje je potpuno samo ako se u potpunosti
odstrani grijeh: i sjeanje na njega, ali i sklonost prema njemu. Jer grijeh i nastaje to
nam je duh slab i nepostojan, podloan navalama uspomena, sadanjih izazova i straha
pred buduim ili je slabo velikoduan za Boga i za druge. Molitelj vjeruje da je
mogue dobiti toliko spreman duh koji e ne samo njega uvati od grijeha, nego i
druge vraati na staze Gospodnje.
Psalmista moli izbavljenje od krvi prolivene, mislei na krivnju za smrt Urije
Hetita. Pravednost kojoj se on nada jest Boje pravedno upravljanje koje uvijek vodi
spasenju. Iskusiti tu pravednost znai imati razlog za navijetanje hvale Gospodnje.
Ono to je prije govorio molitelj bio je sud, prosuivanje svojih postupaka i
poloaja u kojem se potom naao. Meutim, to jo uvijek nije raskajanost, nije bol i
aljenje zbog grijeha. Ponekad ovjek, iako druge ima za to optuiti, ne vidi za to bi
sebe optuio. Put do pokajanja i boli, aljenja za uinjenim grijehom svakako ide od
naputanja povrnog vrednovanja sebe prema staloenoj razmatranju, uronjenom u
molitvu i razgovor s Bogom.
On ovdje do kraja izrie svoj glavni argument: uz Boje dobrotu, on se uzda u
Boju naklonost raskajanom srcu; takvo srce je zalog ovjekove spremnosti na
promjenu i na prihvaanje novog duha. Srce koje je spremno vratiti se Gospodinu
Njemu je najvrednije. Zato je ono najvea rtva.
-------------------
Molitelj nas i ovdje moe neem pouiti. U r. 6. kae pravedan e biti kad
progovori, pravedan kad presudi. Mi to odmah zamiljamo kao sud: povrijeena tj.
ubijena strana jest Urija, naprama njemu stoji krivac David a iznad njih Bog koji kao
sudac treba izmeu njih presuditi Meutim, situacija je malo drugaija. Mi Boga
uvijek stavljamo nekamo daleko, izvan i iznad naih krugova i miljea. Naprotiv, On je
blizu, okantno blizu. Psalam je ak lijepo kae Tebi, samom Tebi ja sam zgrijeio.
Grijeh protiv ovjeka jest odmah i protiv Boga; to je David i pred prorokom Natanom
odmah priznao: sagrijeio sam protiv Jahve (2Sam 12,13)! Bog dakle nije prije svega
sudac nego je oteena, ubijena strana jer time je i poelo: Urija je Boja slika,
upisan je u Njegov dlan (Iz 49,16)!
Molitelj se sada nalazi suoen, oi u oi s onim koga je otetio tj. ubio. Sjetimo
se Petra: dok je nijekao Isusa i prvi i drugi i trei puta, sigurno je znao to radi i
sigurno je osjeao da nije u redu, da je kriv, kukavica i izdajica prijateljstva ne
poznam tog ovjeka! Meutim jo nije zaplakao. Kad e se to dogoditi? Zaplakat e
tek kad ugleda Isusa, tek kad se sretne s Njegovim pogledom, kad pogleda u oi
Onoga koga se maloas odrekao. Oi u oi! Sada mu prolazi kroz svijest poput munje:
ja sam zanijekao ovog ovjeka a On ide umrijeti za mene! Ti ide umrijeti a ja u
ivjeti jer sam Te zanijekao! Ti za mene ide u smrt a ja se Tebe odriem da bih ivio
o, Boe kakav sam bijednik, kakva sam nula! Isusov pogled koji ne prekorava, koji ne
osuuje, u kojem nema bijesa ni gorine nego povjerenje njemu, Petru, koji to ne
zasluuje. Tu se on slomio, tu su provrle suze!
Tako i molitelj u naem psalmu, svjestan Boje dobrote i naklonosti, njegove
neizmjerne panje koja ga je pratila na svakom koraku tijekom njegovog udesnog
puta dok nije postao kraljem a i poslije, sada staje pred Boga, suoava se s njim oi u
oi. I tu poinje ono duboko u ovjeku, ona bol zbog toga to se dogodilo, bol nad
povredom onog to je bilo najdublja tajna njegovih dana, svjetlo njegovog ivota, onog
to je veselilo njegove korake.
Mnogo puta ujemo ak i iz usta crkvenih ljudi kako je David bio grenik. U
biti, on inae nije bio lo nego dobar ovjek jer ne bi inae uivao posebnu naklonost
Boju i ak bio prototip Mesije, ali evo ponekad mu se dogodilo da teko sagrijei.
Meutim ovdje treba zapaziti njegov ivotni dodir s Bojom dobrotom koju je tako
ivo osjeao. Samo stvarno i duboko proivljavanje veliine povrede te ljubavi moe
roditi iskreno kajanje; to moe samo elja i bol za tom ljubavlju. I tu je njegova
veliina.
Koliko je to duboko u njemu, koliko ivotno, vidjet e se kad bude progonjen
od svoga sina Abaloma (2Sam 15). Grijeh nad Urijom i Bat-ebom otvorio vrata
ulasku zla u njegovu kuu. Sa nevjerojatnim je strpljenjem pa i blagou podnosio
progon. Sve je uinio da njegov sin preivi vojni sukob. Nakon to je Abalom ipak
ubijen, gorko je za njim plakao. Tako je na neki nain sam djelomice proivljavao ono
to i Bog: njegov vlastiti sin, njegova slika (usp. Post 1,26; 5,3) digao je na nj ruku da
bi ga ubio, i on mu poslije svega ne samo oprata nego ak i ali za njim!
Ime u Bibliji, znamo, izrie bit osobe. Abalom nije upoznao svoju bit, istinu o
svom ivotu jer njegovo ime znai: moj otac je mir (Abi-alom, usp. 1Kr 15,2.10). Ali
istina nije zato manje istina: David je doista bio mir i oprotenje svome sinu, ali ovaj
to nije htio. Onaj mir kojeg je David neko traio nakon svog grijeha od Oca
nebeskog, sada ima u sebi, ima ga dovoljno unato uvredi, progonu pa i smrtnoj
opasnosti i eli dati svome sinu. David je dakle usvojio, u sebe pustio ono boansko!
Evo, tu imamo nasljedovanje Boje dobrote i pratanja. To je primjer pokajanja, ali i
obraenja jer u Davidov je ivot zaista ula mudrost koja e ga pouavati u dubini
due; u njegovu je ivotu od sada vie svjetla Bojeg, pratanja i blagosti, onog Bojeg
oinskog i majinskog prema sinu bez obzira kakav je: neka ga, nek ivi, nek raste,
neka cvjeta. Tako je David uao u cirkulaciju ljubavi, nju prima, ona ga nosi, nju daje.
Kad se govori o njemu, ovo nikako ne treba smetnuti s uma jer tu on dosie svoju
ljudsku i vjerniku zrelost, tu on daje obilne duhovne plodove, oituje da ga je
Gospodin u dubini pouio mudrosti (usp. r. 8) i uvrstio ga duhom spremnim (usp. r.
14)!
U posljednja dva retka psalma se pogled usmjerava na pomirenje cijelog
naroda. Pojedinac treba biti svjestan da njegovi postupci imaju odraza na ukupnost;
svatko treba znati da pomae ili odmae ukupnom stanju stvari. No, zato i nada u
trenutak kad e svi biti oieni, kad grijeha vie nee biti, otvara prekrasnu
perspektivu novog, obnovljenog svijeta kojeg svatko moe ve sada poeti graditi u
svom srcu. Treba raditi i moliti da svi toga postanu svjesni.
ovjek zbog grijeha znade ui u periode alosti, srdbe, ak osvete prema
samom sebi ili drugome; sve to znade umarati, poniavati i initi nespremnim za nove
hrabre iskorake. To se dogaa kad grijeh nije stavljen u dijalog s Bogom. Rijei
psalma otkrivaju koja je razlika kad je ispit savjesti uinjen u dijalogu s Bogom. Ovaj
psalam napisan prije vie od 2000g. pokazuje kako ovjek moe nai pravi put
pokajanja kad se ono obavlja u dijalogu s onim koji ga ljubi vie od majke i koji je u
stanju mijenjati srce ovjeka. Jer on je svjestan da stoji pred Onim tko ga je stvorio,
tko ga ljubi i ima za njega projekt punine ivota. Psalam odie pouzdanjem, spokojem
preputanja milosru Bojem i stoga ima u sebi neto neizrecivo lijepo i privlano.
Zbog dara mudrosti moemo ak ii dalje i rei: nismo mi oni koji se mirimo s
Bogom nego On nas miri sa sobom, jer da nije dao mudrosti i spoznaju grijeha, ne
bismo bili u stanju niti traiti oprotenje, ostali bismo u uvjerenju da je sve u redu, kao
i David godinu dana, i nikada se ne bismo pomirili. Ovaj nam psalam otvara udesno
obzorje: put u istinu o sebi, koji moe biti tegoban jer vodi u tmine vlastite nutrine
obiljeene grijehom koji optereuje i prlja, ako je obasjan svjetlom Bojeg lica dovodi
do nezaboravnog susreta s Njegovom ljubavlju koja sve ini novo (usp. Otk 21,5).
Tako put u istinu o vlastitoj nutrini, umjesto da bude muno rovarenje po mranim
meandrima vlastitih dubina koje zavrava tjeskobom i bezizlazom, satrvenim kostima
(usp. Ps 51,10), postaje ulazak u svjetlo jednog novog dana i novog ivota jer ga ivi
novo srce. Promjena poetne tmurnosti i potitenosti, potonulosti u nemo, koji prelaze
u svjetlost i krepkost ivota imaju samo jedno objanjenje: molitelj je susreo Boga.