Sie sind auf Seite 1von 50

Srednjevjekovna filozofija

OPERATIO SEQUITUR ESSE!


Prof. doc. dr. sc. Borislav Dadi
Skupljena predavanja
Skuplja: Edo Fekete (u sluaju veih nejasnoa proitati Uputstvo za uporabu)
Ver.: 1.39
UVOD (12.10.05)
-Srednji vijek s obzirom na filozofiju samu poinje pojavom kranstva u 1. st poslije Krista, a ne padom
Rimskog carstva oko pola tisuljea, kako uzimaju druge znanosti.
-Filozofija se u to doba nastavlja na antiku. Bavi se istim starim problemima, istim pitanjima, s tim da
se, naravno, pojavljuju i neke nove teme vezane uz kranstvo i svijet openito za koje u antici
jednostavno nisu postojali uvjeti da se razviju.
-Novo pitanje/tema/pojam osobe; u antici osoba ne postoji.
- moe ivjeti bioloki, ali ne kao osoba osim ako nema slobodu i ako nije ljubljena.
-Problem creatio ex nihil; stvaranje svega iz niega. Prije ga nije bilo, sad se stvorilo; prije nije postojalo
nita. A dolo je iz religije, iz Biblije, di se kae 'Bog stvori svijet iz niega'.
-A ta ideja ex nihil, te sama ideja jednoga Boga totalno olakala rad filozofima u sr. vj., pa nije vie
moglo doi do zajeba tipa kad se Platon u Dravi prvo molio svim bogovima da mu pomognu u traenju
istine, a onda otkrio da je istina da je bog samo jedan

-I u sr. vj. se nastavlja fajtanje izmeu platonizma i aristotelizma.

19.10.05 -Podjela srednjovjekovne filozofije


-U poetku bijae Patristiki period traje od oko 100. g. (poslije Kr.) do 768. g. i podijeljen je u tri
dijela: 100. 325. g. = apologetski period; od 325 476 g. (tada se Zapadno Rimsko carstvo poteplo, pa
palo) = Sv. Augustin; i 476 g. poetka 8. st. = vrijeme tame (osobni izraz; vrijeme neaktivnosti,
barbarizma, nepostojanja filozofske misli)
-Srednji vijek se dalje dijeli na etiri perioda:
-768. g. kraj 9. st. = prijelaz prema (prvoj) skolastici, Karolinka renesansa;
-poetak 10. st. kraj 12. st. = Obnova, obnavljanje (filozofske misli);
-13. st. = irenje skolastike misli, prva skolastika;
-Smrt Ivana Dunst Scota, krajem 13. st. + jo 15. i 16. st. = Prijelazni period.
-Srednjovjekovna misao (ona koja je nastala od karolinkog preporoda do 13. st.) ne moe se razumjeti
bez poznavanja patristikog perioda prije njega
-Tijekom cijelog ovog srednjovjekovnog perioda jedno od kljunih pitanja bilo je povezivanje religije i
filozofije. A, eto, sva problematika se lijepo vidi odmah na poetku u patristici, gdje na poetku imamo
samo religiju u koju je filozofija gotovo morala ui da bi mogla, ono, znanstveno, smisleno, loino
opravdati sva religiozna rjeenja koja je kranstvo dalo.
-E sad, vezano sotim; Gilleson kae da religija govori ovjeku o njegovoj sudbini i cilju. U kranstvu
moe odreivati o svojoj sudbini, za razliku od grke religije, kod koje je sudbina bila uklesana u kamen,
nepromjenjiva, te nije mogao utjecati na nju.
-U samom poetku filozofija se smatrala poganskom (!). Ono, nije bila ni sveta ni bitna, ni nit
Krani su kasnije prihvatili filozofiju jer im je trebalo oruje kojim e se suprotstaviti bilo konkurenciji
u vidu nekih drugih religija, bilo nevjernicima
-Na taj nain, pomou filozofije, su krani tijekom vremena spojili grki genij (kojemu je najznaajniji
bio ratio, razum) i idovski genij (koji nisu imali skoro nita objanjeno na racionalan nain, ali su imali
jako dobru religijsku osnovu)

PATRISTIKA FILOZOFIJA
-U poetku bijahu apologisti/ apologete
-Kranstvo, kratak opis:

1
-Ono je religija koja je univerzalna, to e rei da je namijenjena svim ljudima, usmjerena na cijeli svijet
(sve dobne skupine, svi drutv. slojevi, sve nacionalnosti), te je jo religija rijei, to e rei da je
objavljena u pisanom obliku,1 a to e rei da ima napisano/napismeno poruku boju (misli se ovdje
openito, od bilo kojeg boga, dakle tu jo ne 'poruku Boju'). idovska objava bila je Stari zavjet, kojem
je Kranstvo dodalo jo i Novi, time stvarajui kompletnu Bibliju.
-Dio Novog zavjeta Evanelja daje nauk o spasenju, ili Radosnu vijest koji kae kako da se spasi
od pakla i ode u raj, no sadri u sebi jo i neke glavne kranske filozofske momente koji ukratko glase
da ima samo jedno jedino poelo svega (to bi Grkljani rekli prvi uzrok, causa efficiens), a to je Bog (u
idova a.k.a. Jahve); ljudska dua je vjena (i daklem ide nakon smrti ili u raj, il u pakao); i (a sada
neto sasvim drugaije i nevieno u dosadanjoj etikoj misli) jedna jedina ljudska dua je vanija od
itavog svemira!
-Vezano uz te momente nastaje i nova vrsta etike; etike oprosta: ak ti netko da amar, vie nije 'daj natrag
ti njemu amar', nego je sad 'okreni mu drugi obraz da bi ti lake mogao dati drugi amar'; ljubi ne samo
svoje prijatelje, nego i neprijatelje!
-A zato? Zato to su svi ljudi u biti isti, istog su podrijetla, pa ako si lo prema 'neprijatelju', lo si
zapravo prema samome sebi. 'Oko-za-oko, zub-za-zub' vie jednostavno nee proi; naime svako ima
grijeha, a budui da su svi (na jedan nain) isti, mnogo je, ono, realnije, naravnije pretpostaviti da, ako si
ti net zgrijeio da je i netko drugi net (ak moda i to isto) zgrijeio. Pa ako ne eli da nekad kasnije
(kad se, jel, sazna za tvoja zlodjela) tebe netko kamenuje, nemoj niti ti kamenovati nekoga drugoga
Isus kae: Tko je bez grijeha neka baci prvi kamen! a nitko nije bez grijeha, pa nitko nee baciti
kamen Clever! Veeery clever indeed2
-Dijela crkvenih otaca3, a i svih apologista se bave problemom priopavanja radosne vijesti. Oni su htjeli
na (u poetku samo) to jednostavniji, shvatljiviji, smisleniji, (te kasnije), to toniji, loginiji i jasniji
nain opisati to to zapravo pie u Bibliji.
-Didahe (??? Not shure): pastir (??) etiko asketsko (djelo valjda)- slino kao i sa Platonom; prvo se
piu etika djela, a metafizika dolazi tek kasnije, kad se shvati da se brez nje nit ne moe

-E sad, nakon prvih napada na kranstvo kao religiju (a bome, svi su ih napadali), no ne samo
fizikih, nego vie filozofskih napada, morali su krani, oni koji su postali apologisti, nai nain kako
da se(be) obrane od njih. Nisu imali druge doli da obrane kranstvo istom filozofijom, pa je eto otud
dolo do potrebe za znanstvenim, smislenim, logikim, ispravnim opisom kranskih ideja
-Prvi apologisti se u Bibliji uvelike oslanjaju na evanelje Ivana proroka: U poetku bijae rije, itd.
a ta rije je u biti dobro nam znani logos, a taj logos je u biti dobro nam znani Isus (ako nije jasno
otom-potom)
-Poslanice Pavla apostola: Pavao bio zavrio najvee filozofske kole u Ateni, te se u svojim textovima
izraavao filozofski.
-Klment Aleksandrijski (o njemu vidjeti dolje): kae da su i Grkljani doli do istine o Bogu (ako nitko
drugi, onda Platon), ali ne tako jasno kao krani
-Kod Grka istinitost ovisi samo o razumu; kod krana, pak, ne treba samo razum, nego i jo on mora
partipicirati i na Bojem umu.

-185. g. Prva apologija, upuena caru Antoninu Piju. Napisao ju Martijan Aristid: teze: postoji jedan
Bog, on je stvorio svijet iz niega. (bie da je ba to pitanje stvaranja svega iz niega, creatio ex nihil
jako smetalo veinu kritiara kranstva)
-Tu jo imamo i Svetog Flavija Justina muenika
-koji se kao i mnogi tih dana obratio na kr. oko 120. g., te umro izmeu 163- 167. g.
-On reko da je preao iz (grke) filozofije nadahnute religijskom duhom, na religiju s mnogim
elementima filozofije.
-Pie 1. apologiju upuenu Hadrijanu (rimskom caru) u kojoj eli da on prizna kranstvo kao religiju.
1
Sve glavne religije svijeta su objavljene, za razliku od samo aice postojeih religija, koje nemaju nita napismeno
2
Dadiev tos odma vezano uz ovo: Kad bi svi, al ba svi ljudi prihvaali tu politiku 'oko-za-oko' svi bi ljudi na ovom
svijetu bili oravi!
3
Oci: pisci iz prvih stoljea poslije Kr. Crkva proglasila ocima radi svoga rada pojanjavanja i objanjavanja Biblije.
2
-2. apologija imperatoru filozofu M. Aureliju
-3. apologija dijalog s Trifonom
-bio je poeo sa stoicima, nastavio sa peripateticima (kola koju je osnovao Arist, tijekom ovog vremena
puno slabija nego prije), zavrio s platonistima, te je tako Platon uao u kr. misao i ostao vrsto u
njoj jo oko kojih 1000 godinica
-Jednom kad je doao do kranstva smatrao je da je ono ne zapreka za ljudski razum, nego njegovo
obogaenje.
-Sredinji pojam njegove filozofije logos: postoji jedan vjeni razum, a to je zapravo Bog. By the way,
kod Grkljana je razum uvijek bio inferiorniji od Boga
-Taj razum, logos se utjelovio u Isusu (sinu Bojemu). E sad, ta nova ideja koja (u biti) pribliava Boga
na dosad (a bome i odsad) nevien nain predstavlja/predstavljala je strahovit problem kranima.
Naime, sve ive i neive religije se to vie trude odmaknuti, udaljiti i uzvisiti Boga nad ljudima jer je
Bog, ono Bog! Najvie, najmonije, najbolje zamislivo bie na svijetu U svim ostalim religijama
oituje se bijeg od tijela, bijeg od materijalnog, bijeg od materije, kao neega a priori i nepopravljivo
lo(ij)ega, nedostatnoga i, naravno, tenja prema duhovnomu. Totalno im je neuveno da e Bog
(mislim, ono, BOG!!!) biti utjelovljen i postati (materijalnim) ovjekom, koji je bio neki tamo postolar
(!), jadan, nevaan, nikakav, i jo na kraju balade ubijen ko neki razbojnik
Naravno upravo taj in predstavlja najvei, ultimativni, zadnji dokaz Boje brige i ljubavi prema nama,
ljudima, no nevjerica kod drugih religija ipak ostaje

-On nadalje nauava o sjemenima razuma koja su participacije u logosu/Bogu. Ali ona nisu logos sam
nego net razliito od njega. to e onda rei da imamo logos, te moramo imati i bar jo jedno drugo
bie pored logosa, to ukratko znai da je kod kranstva panteizam prerezan odma u korijenu. Nije
jednostavno mogu!
-nauava i ujedinjenje vjere i razuma intellectus fidei (razumijevanje vjere) (oooo, o tom e dalje biti
puuuuno vie rijei)

26. 10.05 KATEHETSKA KOLA U ALEXANDRIJI


-Klement Aleksandrijski
-Ili Tit Flavije Klement, roen u Ateni oko 150. g. U poganskoj obitelji, umro 212 215. g.
-Atena tada propada, samo je sjena nekadanjeg stanja iz doba Aristotela i kompanije. Ona vie nije
centar filozofije, nego je to sada postala Aleksandrija 4
-Pokrtava se tijekom studija. Glavna mu djela: Protreptiko(s), Pedagogus i Stromata.
-Prema filozofiji gaji slian odnos kao i Justin, to e re: kritizira Grke (dodue filozofe samo),
pozitivno vrednuje Platona, te smatra da djelominu istinu imaju i drugi, dok se cjelina istine nalazi kod
proroka i u Isusovim rijeima.5

-Dalje o Klementu: nadahnut duhom (to dolazi od onoga Anselmovog Credo ut intelligam), on nastoji
stvoriti istinsku gnozu6 (koja je bila u suprotnosti s pogrenom gnozom (to je taj gnosticizam) njegova
vremena, te on tvrdi da mu ba tu filozofija kao takva jako moe pomoi.
-Prvi tvrdi da se o Bogu ne moe nita govoriti pozitivno (Bog je ovakav, Bog je onakav), nego samo
negativno (On nije ovakav, On nije onakav).
4
Grad koji se nalazi se na delti Nila, te ujedno i na obali Mediterana; izgradio ju Aleksandar Veliki; bila poznata kao centar
trgovine (hint: Svjetionik na Pharosu, jedno od 7 svjetskih uda), te kao centar tadanje znanosti (hint: Aleksandrijska
knjinica, najvea knjinica antike); u to doba je bila i najjai, najvei sveuilini centar toga doba.
5
Platonizam je na neki nain bio glavna prepreka u znanstvenom shvaanju kranstva; Platonizam je u biti idealizam, dok je
kranstvo realno. U biti se desilo to da su kranski mislioci (brzopleto) prihvatili Platona i odbacili ostala shvaanja, radi
Platonovog zalaganja za vjenost due, no platonizam je kranima ipak stvorio mnoge druge probleme koji se nisu rijeili
sve do 1300. g., kad je Toma sintetizirao Platona i Aristotela.
6
Iz fil. rjenika: Gnosticizam: religiozna tendencija sinkretistikog tipa (dakle u kojoj je spojeno vie nepovezivih
religioznih i filozofskih ideja zbrda-zdola) rairena na poetku kranstva. Sve gnostike struje (kojih je bilo mnogo)
insistiraju na spoznajnom elementu, shvaenom kao iluminacija koju posjeduju rijetki i izabrani. E, a najee su ti rijetki i
izabrani bili oni koji su mnogo patili; Patnjom do spasenja! im je bio najdrai predizborni slogan
3
-Origen
-Roen oko 185, umro 254. g.
-Prvi intelektualac u kranskim redovima; ve se rodio kao kranin.
-Ve s 18. godina poduavao ljude koji su se eljeli preobratiti na kr., no dolazili su i oni koji su traili
spoznaju; ivio asketski (dakle oslobaao se svega tjelesnog, uio se kontroliranju emocija, poriva i elja
i posveivao svo mogue svoje vrijeme razvijanju duha); uio kod istog uitelja kao i Plotin (Amonija
Saka) (!!)
-Glavne filozofske ideje u djelima 'De principies' i 'Contra Cesum', koja ujedno oznaavaju poetak
intelektualnog rada u kranstvu.
-Prvi filozof koji je, ono, gadnije napadao kranstvo bijae stanoviti Cezo, no nita od njega nije ostalo
sauvano. E, ali u djelu Protiv Ceza Origen sve pie i o njegovom djelu, pa tako znamo sve bitno i o
Cezu
-Djelo 'De Principies' je sam poetak filozofskog pisanja u krana, to znai da ima dobrih, ali i dosta
loih stvari. S tim u vezi, ovo djelo je bilo djelomino osueno nekih par-sto godina kasnije na
kranskom koncilu 7
-U De principies Origen se uglavnom zasniva na uenju Platona na kojeg on natimava kranski
nauk (to e postati stalna praksa cijelog srednjeg vijeka)

--E sad ovako: Bog je samo jedan, kao poelo. Daklem samo jedno bie. Jasno sve... No, On se, laiki
reeno (mislim sve je u ovom odlomku ful laiki reeno Precizniji opis pogledati negdje dalje, nekada
kasnije. Godina je tek poela), oituje u tri razliite osobe. Otac, Sin i Duh sveti. Sve tri imaju istu bit,
istu supstanciju, ali su kao osobe razliiti Otac je tu (otprilike) 'glavni', Sin 'sporedni'. Meusobna
ljubav njih dvoje, to je zapravo odnos, jedna od onih 10 Aristotelovih kategorija koje opisuju neko bie,
stvara, konstituira Duha svetog. Te tri osobe najee se slikovito predstavljaju kao tri kuta
jednakostraninog trokuta (), di Otac stoji na gornjem vrhu. Eto tako otprilike zasada

-Osuene ideje
-Bog je od vjenosti stvorio svijet. Da bi ga stvorio posluio se logosom (oit utjecaj Platona. U daljnjem
tekstu: OPlat). Logos je za njega Sin boji, te je sam Bog, no nii je od Oca (daklem sin od Boga, nii od
njega, a i sam je Bog, hmmm!?!). Dalje ispod njih ide svijet duhova, u koji ide ljudska dua i Duh sveti,
koji je proizvod logosa (OPlat, logos ovdje jako lii na Platonovog Demiurga). Te je tako jo nii i od
Oca i Sina, to opet ba nee timat, jer su sva ta tri lana zapravo jednaki
-Dalje, dua postoji od vjenosti, pakao ne. Sve e se jednom vratiti u raj (Bilo gdje, gdje se kod Origena
spominje vjenost sve je to OPlat.) Zato tako? Jer onaj svijet duhova, te ljudske due imaju
Slobodu, nisu dobri po naravi nego po slobodnom izboru. (to ba nije konzistentno, jer je nuno da se
vrte u raj, al ajd)
-No ovo sa slobodom je kljuni moment Origenove filozofije, te je sve samo ne OPlat, jer je ovo dokaz
da sloboda ve u samim poecima kranske filozofske misli postaje konstitutivni element ljudske
naravi, konstitutivni= temeljni, jedan od kljunih. Dakle brez nje nita, nita, al ba nita od ovjeka!!
Sloboda ovdje vie nema samo onu etiku vrijednost poznatu ve otprije, nego ima i novo metafiziko
znaenje!
-Duhovi se pobunili i udaljili od Boga8
-E zbog toga je stvoren materijalni svijet, kako bi duhovi okajali svoje grijehe dok su na njemu. S tim
povezana i injenica da na svijetu ima vie vrsta materije, jer su grijesi duhova bili razliiti.
-Utjelovljenje logosa (u Sinu) dovodi do otkupljenja9.

7
Sve te osude razvili drugi kasniji kranski filozofi. Tako su razni filozofi tijekom vremena teili i kretali se prema sve
preciznijem i preciznijem izraavanju. Npr., Origen se nije ba neto pretjerano zajebao u svom miljenju per se, samo, eto,
nije bio dovoljno precizan
8
jer su dakle bili slobodni to uiniti. Ne zna se zasigurno, no teolozi openito smatraju da je razlog pobune anela bila
oholost. Naime aneli se nisu htjeli klanjati Sinu Bojemu, jer je bio , dakle nie bie od njih.
9
Otkupljenje: jedan od temeljnih momenata kranstva. Misli se na otkupljenje svih grijeha, koje je Sin Boji, dakle, otkupio
u trenutku kada je na kriu pobijedio smrt, pobijedio ljudsku smrtnu prirodu, i uskrsnuo na nebo svome ocu, Bogu
4
-Origen kae da su otkupljeni grijesi ne samo svih ljudi, nego i svih bia openito, tako te i Sotone.
Zajeb!
-Po njemu e se, tako, sva stvorenja ponovo vratiti Bogu; Sveope vraanje svom poelu: apokatastasys.
Bilo je dosta popularno u to doba, s tom razlikom da su filozofi grke tradicije smatrali da je ta
apokatastaza kruno kretanje koje vjeno traje, dok je Origen smatrao da je kretanje pravocrtno, dakle
kraj toga procesa postoji i zbiti e se nekad u budunosti.

-Zasluge
-Origen je prvi sustavno sintetizirao cijelu kransku misao.
-On tvrdi da je Bog i jedan i trojstvo istovremeno, samo nije uspio to jasno/tono znanstveno objasniti.
-Sljedee po redu stavlja stvaranje ovjeka i objanjava utjelovljenje, kao nain na koji e se spasiti.
-Bog je transcendentalan nad svijetom, a stvaranje je dan in Boje volje.
-And last but not least: stvaranje umskih supstancija, postojanje materije, te konano otkupljenje i
cijelog svijeta sve su to rezultati Boje slobode. ovo je opet totalno novi moment u filozofiji ideja
o Bojoj slobodi

02.11.05 CRKVENI OCI


-Grgur iz Nise (biskup, svetac, teolog) (a.k.a. Grgur Niski, G. Niki, G. Nisanin)
-Roen u Cesarei, 335. g. u Kapadokiji, samo je biskupovao u Nisi, umro 395. g.; Interesirao se za
antike probleme , svemir, besmrtnost, zlo
-Daje dokaz za postojanje Boga, te donosi njegove atribute, to je tijekom sr. v. rijetkost. Nije, dakle,
dao Boju bit, nego samo atribute (ono to dajemo Bogu, to Mu pridijevamo; moe biti pozitivna i
negativna tehnika atributiranja).
-Pa tako kae, citat: Bog je ono to po naravi ima bitak', odn. on po naravi postoji, to metafiziki
gledano znai da se nalazi iznad svih (aristotelovskih, onih 10; supstancija, kvaliteta, kvantiteta, mjesto,
vrijeme, odnos, trpljenje, inidba, stanje i habituis) kategorija. On tu vrijednosnu karakteristiku, da je
neto, a ne nita, dobiva preko svog bitka, ne preko svoje biti.
-Bog je razumski stvorio svijet u svom logosu (sin Boji), te zato to je razumski stvoren inteligibilan
je. Znai, svijet nikako nije besmisleno stvoren; em je stvoren po logosu kao sinu Bojem (teologijski
gledano), em je openito stvoren sa nekim smislom, sa nekom svrhom (metafiziki gledano), pa zbog
samog naina stvaranja cijelog svijeta, same karakteristike naeg svijeta, nuno je da ga mi kao
razumska bia moemo spoznati, nuno je da mi tu mogunost imamo u sebi. Znai prelo se iz
metafizike razine u razumsku/spoznajnu.
-Otuda je jasna povezanost Boga, shvaenog kao razumskog bia i nas, odn. naeg uma.
- je stvorenje, ali i vrhunac stvorenja jer posjeduje duu. mora imati dostojanstvo ba zbog toga, te
jer je on najbolja slika Boja.

-(Pseudo) Dionizije Areopagita


-Ovo 'pseudo' - jer znanstveno sigurno ne znamo o kome je zapravo rije niti kad je tono ivio
-Daklem, njegova djela: 'O Bojim imenima', 'O mistikoj teologiji', 'O nebeskoj hijerarhiji', 'O
crkvenoj hijerarhiji', te 10 pisama. To sve zajedno zove se Corpus areopagitikum i nastalo je krajem 4. i
poetkom 5. st.
-U Djelima apostolskim (dio Novog zavjeta, ifra: Dj 17, 33) se spominje da je neki Dionizije bio
obraen na kranstvo, ali se kasnije dokazalo da ipak to nije bio taj na Dionizije
-Bio je kranski neoplatonik (opet). Metoda mu je bila negativna teologija; O naravi Bojoj ne
moemo se izraavati samo snagom uma, jer Bog nadilazi sve kategorije koje je ljudski um stvorio
dakle mi spoznajemo neto o Bogu odriui mu razne atribute.
-Bog je iznad svih odreenja uvijek treba rei 'i iznad': mudar iznad nae mudrosti (nad-mudar), dobar
iznad nae dobrote, ne inteligentan nego nadinteligentan (slino ko kod Eriugene i Dunsta Scota) Mi o
Bogu samom po sebi ne znamo nit! No o njemu znamo iz njegovih participacija. Koristi se izrazom
participacija, OPlat, no nije mu posve isto znaenje.

5
-Bog je dobro. Proizlaenje stvari od Boga je 'kao sijanje svijetla' dakle imanencija (Filonova) dakle,
to sve vodi do panteizma10
-Takoer se zalagao za objanjenje trojnosti jednoga Boga. Rekao da je razlika samo na razini pojave, a
kako to tono zapravo funkcionira, mi ionako nismo u stanju spoznati;
-Zlo je nedostatak (dobra) dakle nije nita pozitivno, nije princip, nije nuno Zlo kao nedostatak
dobra. Materija nije zla, ona participira na dobro kao i forma

AURELIJE AUGUSTIN
-Aurelije Augustin ili sveti Aug. ili Aug. iz Tagaste
-ivot
-Roen u Tagasti u Numidiji 13.10. 354. g. Otac Patricije mu bio poganin, majka (sveta Monika)
pobona kranka. Bio je odgajan kranski, no nije bio krten. 365. g. odlazi u Madauru/Maderu,
susjedni grad i tamo ui latinsku knjievnost i gramatiku.
-370. umire mu otac, on se pokrtava, te odlazi u Kartagu na studij retorike. Ne ivi etiki, u slobodnom
je braku sa jednom enom s kojom ima i sina, te studira. I tako iduih 10. g.
-Nakon itanja Ciceronovog djela Hortensius, naglo se poinje zanimati za filozofiju i filozofska pitanja.
-Odma u poetku postavlja si pitanje zla; ako je Bog stvorio sve, otkuda onda zlo? Od Boga? Tako te se
skompao sa jednom kranskom sektom (po kojoj e kasnije tijekom ivota nemilice pljuvati
nemilice), Manihejcima.
-Oni se zalau za dualizam, to e rei da na poetku ima dva poela; ne samo jedno (naelo dobra,
Bog), nego i drugo poelo, zlo (Ariman). Daklem, zlo je nuno, zlo je princip, ono je ravnopravno s
dobrom, sve je na svijetu dvostruko, tipa crno-bijelo, visoko-nisko, itd. Nema dobra bez zla nit zla bez
dobra (ko u kompjuterskim igricama i loim filmovima, jer kolko god puta da junaina junak junaki
uniti ono krajnje, najloije, najcrnije zlo ono e se iznova i iznova vraati, tako te e se uvijek imati
razlog za napraviti novi nastavak filma i igre)
-On pak nikada nije bio potpuni manihejac, nego je samo bio u tom nekom njihovom prvom, ili
zadnjem, ili talive sloju, kasti, gdje je bio samo slua.
-374. nakon studija vraa se kui i predaje u Tagasti gramatiku i latinsku knji., te opet iste godine ide u
Kartagu gdje otvara govorniku kolu. Ostaje tamo do 383. g.
-Javljaju se sumnje u manihejce biskup Faust(us) mu je trebao sve objasniti, no potpuno ga je
razoarao. Tako da on (Augustin, ne biskup) naputa manihejce brez da je rijeio problem zla.
-Nakon toga onako, dosta jasno samo po sebi, odlazi skepticima i tada lijepo poinje tvrditi: mi ne
moemo odrediti to je zlo i toka! Nadurio se na cijeli svijet, i eto vam sada svima na!

09.11.05 -Daklem, u biti ovo sve gore: traenje, enja za istinom (o zlu; daklem ista filozofija).
-Odlazi u Rim, gdje godinu dana dri kolu govornitva te je jo uvijek sa skepticima (bili u akademiji
akademici). 11
-384 ode on u Milano i tamo vodi katedru govornitva u javnoj koli, a ovo 'javnoj' znai ukratko da se
nee morati baktati sa traenjem uenika i osiguravanjem egzistencije, ko to je morao u Rimu.
-Biskup Ambrozije (330. 387.) propovijedao u katedrali August. se oduevio tim predavanjima, tako
te pod Ambrozijevim uenjem ita prvo filozofsko djelo Platonove Eneade. To itanje ga opet potie
da provjeri kranstvo kao, ono, The Odgovor, pa tako ita Novi zavjet, posebno Pavlove poslanice,
jedan od najfilozofskijih dijelova Biblije. NEOplat {za razliku od Oitog utjecaja Platona/platonizma
(OPlat), neka NEOplat odsada pa nadalje, radi stilske simetrije, bude (oit) utjecaj neoplatonizma} mu
pomae da shvati razumnost kranstva, koje je vjera koja eli ne samo da se zna o njoj, nego da se i ivi
po njoj.
-Kontakt s jednim sveenikom, Simplicijanom, koji ga ui o preobraenju, + itanje o Antunu Pustinjaku
(valjda ide ovo 'pustinjak' veliko, ne znam), koji je bio prototip ranog preobraenog kranina, +
propovjedi biskupa Ambrozija i + jo nakon intelektualnog preobraenja pod utjecajem NEOPlat =

10
Pogledati dolje kojih dvadeset stranica kako je I. S. Eriugena to sve Pseudodionisijevo obradio na detaljniji nain
11
By the way, svi ljudi su itekako svjesni da zlo postoji, no o postojanju due/Boga, pa i hrpa miljenja.
6
Augustin se moralno preobratio!! to e rei da je poeo ivjeti u skladu sa svojom filozofijom. (ko ona
napomena crticu gore)
-Kako se sam taj konkretan dogaaj odvijao saznajemo iz njegovih Confessiones; etao on u toj
akademiji vrtlom, uo da neko negdje (pretpostavlja se neki ili uitelj ili uenik) govori: Tolle! Lege!
Uzmi! itaj! Pa ga Augustin eto lijepo posluao, uzo Bibliju, koju je ionako nonstop nosao sa
sobom, otvorio Novi zavjet, poslanicu Rimljanima (ifra: Rim 13, 13-14) i proitao kako kranin treba
ivjeti, treba biti etian, ne udjeti za svjetovnim i tjelesnim, ali ni (to je kljuno!!!) ne zapostavljati
tijelo, to se ne mora odnositi samo na fiziko tijelo, nego i ono puno, puno dublje znaenje, kontra
manihejaca, openito metafiziko tijelo, materiju. to e rei da (totalna kontra Manihejcima) tijelo nije
loe, nego dobro, (Nije tijelo krivo! Dajte, ljudi, nemojte na tijelo Nije ono znalo ta radi), to ga je
tolko dugo bunilo.
-Dakle obraa se na kranstvo u rujnu 386. g., u 33. godini ivota.
-387. sv. Ambrozije ga krsti planira se vratiti u svoj rodni grad i ivjeti kao filozof i vjernik, ne kao
sveenik.
-Na putu kui mu umire majka, pa se vraa u Rim. Tek 388. stie u Tagastu, no ipak postaje sveenik jer
je Crkvi jednostavno previe falilo tako dobrih sveenika tamo i tada
-395. izabran za pomonog sveenika u Hiponi; 396 postaje i biskup tamo.
-U iduih 30 godina nevjerojatno intenzivno radi, biskupuje i (prije i poslije svega) pie golem plodan
opus dijela u kojima iznosi svoju filozofiju i teologiju, no otom-potom.
430 u proljee Vandali opsjedaju Hip(onu), a on umire (Augustin, ne grad Hip).

-Djela
-Napisao ih je zaista hrpu, s tim da im je glavna podjela na djela prije obraenja i nakon. (kod njega je
naime ful vano znati kada je ta napisao, jer si je on praktiki nakon obraenja dosta proturjeio, pa sad
ono, ta je zapravo istina, ko komu uskae u usta?
-Prije: 'Contra Academicos': Kontra skeptika; 'De Vita Beata': O blaenom ivotu, neka vrsta etike; 'De
Ordine': O redu.
-Poslije: 'Soliloquia': Monolozi, iliti razgovor sam sa sobom to je, ono, kako se on sad preobratio, itd.;
'De Immortalitate Animae': O besmrtnosti due; 'De Libero Arbitrio': O slobodnoj volji (Obvezatna
leptira!!!); 'De Magistro': O uitelju; 'De Vera Religione': O pravoj vjeri; 'Confessionum libri XIII':
famozne Ispovijesti, prekrasan stil, izvrstan prijevod i Dadieva preporuka 'Za duu'...
-Aug ovdje govori o sebi, daje svoju biografiju, objanjava svoje postupke, itd. Citat: Za sebe si me
stvorio Boe, i nemirna je dua moja dok se u tebi ne umiri.;
-Dalje, 400-416 pie 'De Trinitate': O trojstvu, tipian teoloki traktat; 413-426 'De civitate Dei': O
dravi Bojoj; i jo mnogi drugi prijevodi, komentari, pisma
-Pred kraj ivota: 'Reiteractiones': Preispitivanja, svojevrstan inventar svojih vlastitih djela sa, ono,
zadnjim komentarom gdje to tima, a to ne. Konana pozicija o bilo emu. Za prouavanje Augustina
neophodna.

-Osvrt
-Aurelije Augustin je jedan od najveih genija svih vremena, a posve sigurno najvei crkveni otac.
Najvei je filozof u razdoblju od 1500 god (od Arist-a do Tome). Nije sam izgradio cijeli filozofski
sustav, ali uspio je razgraditi (dakle filozofski) sva kranska pitanja temeljei se na Platonu.
-On ne osporava ljudskom umu da ne moe doi do istine bez religije (objave), no tada nee imati
cjelovitu sliku.
-Utjecaj izmeu religije i filozofije je reciproan (dam ti da mi); pokuava umom objasniti objavu,
ali i prouava svijet oko sebe pomou te objave.
-On zna da ima umskih dokaza za postojanje Boga, no on se jo zalae za realni (pozitivni) vjerni
ovjekov pristanak postojanju Boga. Daklem, s Augustinom stupila na scenu i volja, problem volje u
filozofiji.
-Za pristanak je potrebna Boja milost (o tom-potom).
-Augustina ne zanima naravni (kaki bi trebao biti), nego realni kakav konkretno jest (slab, glup,
grean, nesiguran, itd.)

7
-ex nihil = iz nita; ex nihilo = iz niega!; By Augustin: Sve to postaje i to netko ini ili je od njega (de
se), ili iz/od neega (ex aliquo), ili iz niega (ex nihilo)
-On priznaje vrijednost racionalnog dokaza, al to nije ovjekov cilj (konani).
-Razum ima funkciju da ovjeka dovede do vjere, a potom da produbi te neke vjerske istine koje je
prihvatio vjerujui. Filozofija dakle treba pomoi -ku da se orijentira prema Bogu.
-Augustin nikad nije sistematizirao svoj sustav, no ponudio je filozofiji metodu, inspiraciju za bavljenje
temeljnim filozofskim temama.

-Prvo to ga je zanimalo bila je sigurnost ljudske spoznaje (dakle epistemologija); moemo li postii
sigurnu spoznaju vjenih istina; kako mi do tih istina uope moemo doi
-Pitanja mu nemaju isto akademski karakter, nego se povezuju s temeljnim pitanjem njegove filozofije
zato mi radimo sve to radimo?
-Pa dakle imamo: svi ljudi tee srei najveoj srei blaenstvu. Sve radimo radi sree, pa ak i loe
stvari, uglavnom, sve, sve, sve se radi radi sree.
-Paralela s Arist-om, u Nikomahovoj: Svi ljudi tee dobru
-Tu e se rijeiti problem zla upravo radi te tenje za sreom dogaa se zlo

16.11.05 -Spoznaja u Augustina


-Dakle nakon obraenja prvo se bavi problemom spoznaje: to mi moemo spoznati sa sigurnou;
moemo li postii sigurnu spoznaju vjenih istina (ono to nema anse da se promijeni), i ako moemo,
kako da doemo do te sigurnosti.
-(opet) svi teimo za blaenstvom, za najveom sreom, koju moemo jedino postii ako znamo istinu,
jedino istinski mudar moe biti sretan. (za ovo pogledati i O SLOBODI VOLJE).1213
-Zato se u djelu 'De Vita Beata' bavi spoznajom ona u funkciji jasnog cilja.
-U djelu 'Contra Akademicos' (ne treba valjd prijevod) dokazuje da je mogue spoznati vjenu istinu.
U kranskoj mudrosti su (po njemu) ujedinjene vjena istina i blaenstvo (isto kae opet i u 'De libero
arbitrio')
-itajui Platona dolazi do spoznaje da moemo spoznati vjenu istinu, Platon rijeio problem spoznaje
preko sjeanja (ono, dua, nakon to je 'pala u kavez tijela' se sjea, prisjea kako je izravno nekada
gledala u Ideje, te ih se tako i sjea. A iskustvo nam samo pomae tu rifre aur memory); e, a Augustin
se ne slae. Proiava Platonovu filozofiju i dobiva otkrie Boje opstojnosti (da Bog postoji);
-Ovako je to bilo/bijae u raspravi sa skepticima dolazi do sigurnog uvida u barem neke stvari: a) prvo
do uvida u naelo nekontradikcije (dosta jasno samo po sebi, a i otprije);
-b) ula nam nikad ne lau, jer nam ni ne mogu lagati, samo si mi moemo praviti probleme sa
pristankom na to to nam ona pruaju, problem slomljenog vesla u vodi sve dok govorimo 'izgleda mi
slomljeno', ne laemo. Kad i izgleda. Jedino bi se zajebali kad bi rekli 'Jeste slomljeno.' Kad nam ne bi
izgledalo slomljeno, oi nam ba ne bi bile u redu;
-c) Dalje: sigurnost u matematike istine (isto dosta jasna);
-d1) Onda ono nama i njemu najbitnije: Sigurnost u postojanje samog sebe (koje je by the way, onda
kasnije (kojih 1300 god.) iskoristio Descartes za kreiranje ni manje ni vie nego cijelog svog filozofskog
sustava). To je ono; ak i kada smo odluili sumnjati u sve, sve ivo i mrtvo, jer nas i osjetila i pamenje
i, ini se, sve nae moe varati, ak i da ne znamo nit, nit, znamo da postoji netko/neto tko se vara i
sumnja; ergo taj netko sigurno postoji, ergo ja postojim!!! (il na lat. Ego sum!!!) To je sigurno, to je
svakako, to je u kamen svemirski uklesano
- d2) Onda se on dalje pita o sumnji u zbiljsko postojanje svijeta; budui se ne moe sumnjati a da se ne
postoji, to znai budui da 'ja postojim', on dalje u tome 'ja' razlikuje 3 stvarnosti:
a) postojim; b) ja postojim kao iv, jer, im mi je ve ta injenica dana kao svakako istinita, oigledno je
isto tako i da sam iv, kad ve vidim da postojim; i c) mislim (jer kad sam ve sve ono prije zakljuio,
ispada da je to neka umska radnja, a to je zapravo miljenje)

12
S tim da nas je Kant sve totalno sjebao, jerje ustvrdio da istinu ne moemo spoznati, da je istina relativna, pa sad i imamo
sve one razne zajebe u svijetu koje imamo
13
Vezano s tim je i ovo: ima ljudi koji tvrde da je pravo blaenstvo u traganju za istinom, a da jednom kad se istina nae, to
nije to. Oni su totalno u zabludi To vrijedi i openito, a to tvrdi i Aug.
8
-Dalje je lako vidjeti hijerarhiju (slubeno: spoznajna hijerarhija) te tri stvari: ivot je vii od postojanja,
ono je najnie, razum je vii od ivota.
-Onaj tko prosuuje je iznad onoga to prosuuje taj koji prosuuje.
-Dobro ovo gore je jasno ko Suneko, al pjesnik je htio rei bitnu stvar koja proizlazi iz ovoga da um
moe prosuivati nad osjetilima, a ne moe se desiti obrnuto. Um je dakle vii od osjetila, osjetila su
svakako nia od uma (detaljnije o tome u 'De libero arbitrio'), te bi um trebao vladati njima, ne ona
njim
-Ove sve istine (od a-d) mi smo sve spoznali bez sudjelovanja vanjskih osjetila. Umska je spoznaja dakle
sigurna.
-A budui da skeptici s kojima se on bio fajtao nisu mogli negirati valjanost umske spoznaje oni bijahu
time ubijeni ovaj pobijeni.

-Dalje, kakva nam je Spoznaja vanjskih objekata u toj spoznaji se moemo prevariti; osjetilna
spoznaja je relativna. No ti objekti nisu u naravi nae spoznaje, nego samo njihove slike. Materijalni
objekti su samo toke polaska na putu uspinjanja due k Bogu, premda bi dui bilo primjerenije da krene
od due same (introspekcija), te bi tako do Boga mogla doi puno bre.
-No kako do nekih istina ne moemo doi bez sudjelovanja osjetila, ovisni smo o njima, Augustin ih
priznaje. No prihvaa ih sa rezervom
-Uz dodatak jo da su osjetila na praktinom podruju skoro pa neophodna. Tako da on na kraju
izraunava da bi bila puno vea pogreka odbaciti osjetnu spoznaju, nego pogreka koju ona moe
izazvati
-slino je i s izjavama drugih ljudi; kad nam netko neto kae unutarnje, moramo mu vjerovati, provjeriti
ne moemo. No kada govorimo o duhu openitom, onda moemo davati na sud, pristanak, itd.
-Mi dakle moemo vjerovati osjetilima, s tim da ta 'vjera' tada predstavlja neto to ne moemo razumski
posve kompletno obrazloiti i spoznati. Znai slino kao i religijska vjera
-Ja to znam i dajem svoj pristanak, jer znam preko svoje svijesti i introspekcije. (da je dio manji od
cjeline, npr., jer je tu onda rije o takvim opim stvarima.)
-Osjetilna spoznaja ima dvije manjkavosti: zbog objekta, koji je promjenjiv (ak pita nekog 'jeli to
jabuka?', te ga onda za isti taj predmet pita za tjedan dana, mjesec dana, za sto godina nee dobiti
isti odgovor), te zbog subjekta, koji je neprecizan u spoznavanju objekta (onaj zajeb sa Williem
Tellom)
-Dakle on nije sumnjao da osjetilni svijet postoji, no nije se ba ni baktao puno tim pitanjem; Augustin
se nije zanimao striktno za osjetilni svijet, nego duhovni, vjene istine i njihov odnos s Bogom.

-U hijerarhiji spoznaja, najnia je dakle, ona osjetilna. Dua se koristi tom osjetilnom spoznajom kao
oruem (OPlat); dua vidi preko oka. Osjeanje nije dano tijelu, ve dui preko tijela.
-Ta osjetilna spoznaja zajednika je i ljudima i ivotinjama. Aug. u 'De Trinitate' razglaba o ivotinjama:
One mogu spoznati i zapamtiti (osjetilno) stvarnost, no moe to, ali i vie od ivotinja, jer on jo moe
i odluiti to hoe ili nee zapamtiti, te on jo ima i razum; moe donositi razumske sudove o osjetilnim
stvarima (opet) u odnosu na vjene istine
-Razum bi trebao prosuivati o tjelesnim stvarima prema netjelesnim i vjenim, koje kad ne bi bile iznad
ljudskog duha, sigurno ne bi bile nepromjenjive.
23.11.05 -Kod Augusta imamo podjelu na nii i vii razum; on razlikuje spoznavanje pomou
zakljuivanja i spoznavanje a priori. Vii razum dakle ak i dok barata materijalnim stvarima sudi
pomou vjenih zakona, koji su sadrani, jasno u onim njegovim vjenim istinama (primjer toga je
ono ve tradicionalno zbrajanje dvije i dvije (ili ajd, moe i tri) jabuke. E pa, mi ne raunamo taj
matematiki problem samo pomou materijalnih stvari, nego nam se promiljenje o tomu dubokom
problemu mora zasnivati na onim vjenim zakonima, istinama; od kojih je ina najoitija da prvo imamo
dvije 'jednosti', jedinice, pa kad im dodamo jo dvije 'jednosti' (ili tri), dobivamo etiri/pet. dakle,
ukratko 2 + 2 (ili 3) = su 4 (il 5). Nama nisu bitne jabuke, a da su ba jabuke, nego i shvaamo da bi nam
raun bio apsolutno isti i sa krukama, atomima, planetima, daskama, ili pak, cijelim galaxijama. 2
galaxije + jo dvije galaxije su 5, ovaj, 4 galaxije.)
-Dua kao da se dakle protee i na materijalnu stvarnost. Tu mo svoenja razuma ivotinje nemaju.

9
-Najnii stupanj spoznaje po Augustinu je osjetilna spoznaja imaju ju ivotinje i ljudi.
-Srednji stupanj je racionalna spoznaja koja se slui osjetilima. Ta spoznaja je usmjerena na djelovanje i
ve se ona zove znanje.
-Trei najvii stupanj je kontemplacija o vjenim istinama i stvarima bez osjetilne spoznaje. To je onda
mudrost. Mudrost i znanje (eto neeg novog i nepoznatog) ima samo .
-Ta spoznaja je dakle kontemplativna, a ne praktina (kao znanje), to e rei da je ona u biti filozofija.
-Ideja je da ova kontemplativna mudrost raste, znai ona je bitna sama za sebe (usp. dobro, mudrost,
ljepota kod Arista). No nuna je da i djelomina uporaba te mudrosti u konkretnom svijetu; treba se te
istine koristiti preko materije, no samo za postizanje blaenstva.
--Um ne moe spoznati dobro; to moe samo volja, no dobro i istina se ne mogu odvojiti jedno od
drugog. Etika ne moe bivati a da je bez filozofije, bez istine.
--Prvi slubeni mudraci su nastali u sr. vijeku, jer je tek u sr. vj. dobio pravo na mudrost (kao takvu).
Grci su bili tek ljubitelji mudrosti.
-Sve ovo je blizu platonizmu i neoplatonizmu, no razraenije, doraenije.

-Volja kod Augustina


-Za Augustina, na prvom mjestu je ljubav, dakle volja. Pondus meum amo meus. (Confess. 13 9,10)
Hrvatski: Moja teina moja ljubav, to je Augustin htio rei? Htio je rei da je ljubav za njega teina
koja ga sidri ovdje (u ovome ivotu).
-Ovo je kontra antike, gdje ljubav, odnosno volja, nije postojala, te je ba to u biti jedan od bitnijih novih
momenata koje je Augustin uveo u svijet filozofije. Od sada pa do danas e volja predstavljati kljuni
dio promiljanja o ovjeku.
Kod Augustina za razliku od Platona i neoplatonizma, Bog je osoba, ima osobnost. Nije samo poelo,
kao kod prijanjih bogova14 koji su bili samo principi, apstrakcije, broj kod pitagorejaca
-Bog je ovdje ne samo princip, tvorac materije, nego i samo sredite ljudske ljubavi. Tako dobivamo
jedan odnos (by the way jedna od Aristovih akcidentnih kategorija), koji prije, dok je bog bio apstraktan
nije mogao nikako postojati. (Nitko nee voljeti jednu brojku, kao to moe voljeti jednu osobu, ma
koliko mi utjeli o tome) To je odnos bia prema biu, osobe prema osobi. Jasno je da e ova stvar
sigurno bolje funkcionirati, kad je jasno (no u antici to jo nije bilo) da smo i mi ljudi osobe. 15

-Augustin je smatrao platonizam prihvatljivim i u nekim drugim idejama; Boanske ideje: imamo
objekte spoznaje koji su ispod lj. Uma, no ima jo i objektne spoznaje vie od naeg uma, koje su
iznad
-Um nuno tei tim stvarima koje ga nadilaze i kad ih dosegne (dakle, neke take stvari on moe
dosegnuti), spoznaje ih kao takve, prihvaa ih i ne eli iih mijenjati, itd.
-Ove vjene istine su zajednike svima (univerzalne), dok su osjetilne istine individualne.
-Osjetilne karakteristike se usporeuju sa idealom (OPlat), no jesu li te ideje, kao kod Platona u nekom
svijetu (zasebnom od ovog svijeta)? Nisu, nego se sve one nalaze u Bogu, one su u Bojem umu. Dakle
sve stvari participiraju, no u umu Bojemu, a ne posebnoj stvarnosti (svijetu).
E a kako te ideje u ovom materijalnom svijetu, otkud one? Opet novi moment u filozofiji, one nisu
emanirale, nisu u nekom svojem svijetu, nego je tu u pitanju creatio ex nihilo. Stvari se stvaraju iz
niega participrajui na ideji koja je u Bogu. Te ideje su odreene arhetipske forme (daklem nalaze se
u poelu) to su stalne i nepromjenjive biti stvari koje nisu stvorene, nego su postojee vjeno, bez

14
uoiti razliku pisanja 'bog' velikim i malim slovom; najjednostavnije sroeno, 'bog' se pie malim kad je rije o
najopenitijoj imenici, koja oznauje neko boanstvo, dok se pie velikim, kada se govori striktno o kranskom bogu, jer je
kranskom bogu ime Bog (i ovdje sam se koristio tim pravilom), tako daklem da imamo: Aristotelov bog je Zeus
(vlastito ime jednog boga). A Augustinov bog je Bog (jedno od vlastitih imena kranskog boga; druga su: Jahve, 'Onaj koji
je', 'Svevinji', 'Gospodar nebeske vojske', 'Stvoritelj', itd.).
15
Zanimljivo je uoiti put 'razvoja' bogova; u mitologiji su bogovi bili osobe (bia, ljudi); onda dolazi filozofija u kojoj
nestaje taj mitoloki dio, a bog postaje sve vie i vie apstraktan, a sve manje i manje , sve do broja kod pitagorejaca; onda
dalje opet idemo natrag, back to basics, pa bog, ovaj put Bog, postaje (na neki nain) sve sliniji i sliniji -ku.
10
promjena sadrane u Boanskom umu. De ideas (O idejama), 2. poglav. Samo su u svijetu stvorene ex
nihilo. 16
-Antiko shvaanje religije je ogranieno, jer im bog(ovi) nije (nisu)bio svemogu(i), al ba posve
svemogu(i).
-Augustin jo ni ne zna posve jasno to to zapravo znai stvarati ex nihilo, no koristi tu teoriju. Kasnije
e Toma objasniti da se radi o stvaranju bitka, otom-potom.

-Teorija iluminacije
-Nova potekoa ako lj um kontemplira vjene istine koje su u Bojem umu, znai li to da onda
moe kontemplirati Boju bit? Ak moe, onda su nam sve religije nepotrebne (a to Augustin nikako
nije elio).
- nonstop nadilazi sebe, razvija se budui je Bog jednostavan (ne kolokvijalno jednostavan, nego ba
u elementarnom znaenju rijei, jedno-stavan; sastavljen od samo jednoga) i nije sloen ni od ega,
ako mu spozna ideju, spoznao si njegovu bit. A drugim rijeima e se to rei da moe spoznati Boga.
- Augustin daje odgovor: moe spoznati bit kao onu koja se participira izvana, u biti ne moe ju
spoznati cijelu (dok to nikom nikako ne smeta da komotno spozna njen pojam), dakle samo njen dio,
koji i jesmo sposobni spoznati (shvaeno na bilo koji nain), tako da problema nema!
-Ontologisti su bili kontra toga; iz spoznaje pojma, kau, se moe pokazati cjelina. No onda bi, kae
Dadi, morali postojati i Pitarexi (jer je on u stanju spoznati pojam o njima).
-Mi ne moemo nita spoznati o Bogu, ukoliko nemamo odreenu predispoziciju ukoliko nismo dobri.
(dalje o ovomu u O SLOBODI VOLJE) Analogno, zli ljudi ne znaju de facto, to je Bog (zapravo).
-Neka nejasna mjesta u Augustina su upuivala da bi mi mogli spoznati Boga, no sveukupno, kasnije se
pokazuje da ideje imaju ideogenetsku funkciju one nam pomau da ih mi spoznamo.
-To je kao svjetlo do Bojeg uma i omoguava nam da vidimo (barem) dvije karakteristike ovih ideja u
konkretnom svijetu nunost (2 + 2 = 4) i vjenost (to je vjeno da su dva i dva etiri.)

-Zato ba teorija iluminacije?


Zato to mi sami ne moemo samo svojim moima spoznati istine, nego nam je potrebna pomo, a to je
Boja milost (no ne u svom punom znaenju, samo jedna karakteristika milosti, ne cjelokupna milost, no
otom-potom).
-Ta Boja 'svjetlost' je uperena na objekt, ne na nas, eda bi ga mi mogli vidjeti (ak uperi svjetlost u
nekoga, on nit ne vidi). Dakle, ba ta Boanska svjetlost daje tu nunost i vjenost.
30.11.05 -Na um je vremenit i propadljiv, te ne bi mogao sam spoznati sve vjene istine. Kad um
spoznaje samog sebe, ne spoznaje nita vjeno.
-E, ali, je sposoban u svojim djelima nadilaziti sebe transcendencija!
-Um nije jedina sposobnost na koju rauna, nego on rauna i na to svjetlo (da, slikovito reeno, 'stalno
sija'), dakle dolazimo do tog da te istine (otkrivene svjetlom) nisu samo njegove pojedinane istine,
nego univerzalne i vjene.
-Um participira u vjenom umu (Bojem).17 Ta participacija je bitna kad ide kod lijenika da bi
platio khm ovaj bitna je kao i kod Platona (te je time i OPlat), no nije ista; Kod Platona bit
(predmet) participira na svijetu ideja, dok Augustinova participacija ne proizvodi slike u ; istinu
spoznaje, a nije da ju nosi u sebi kao kod Platona. 18

-Spoznaja Boga kod Augustina


-Augusta zanima naa sigurnost da je neka istina tona. U biti se Kant jako palio na to
-Bog ima iluminativno djelovanje. Po kojem na um spoznaje vjene istine.
-Time se otkriva najjai dokaz za postojanje Boga (pored onih starih, otprije) zbog iluminacije.

16
Bog stvara materiju, kao i formu ex nihilo, te zapravo i bitak, koji jo u Aug doba nije dosta jasan.
17
Bog, po Augustinu, odrava ovaj svijet u postojanju, dakle sudjeluje neprekidno aktivno u ovom svijetu (kontra npr.
Masona, koji tvrde da je Bog napravio svijet, pa oo a). Bog prvo stvara svijet, onda ga jo i odrava, te onda plus ovo sve
nam on jo i pomae u spoznaji.
18
Toma e odbaciti ovakvu teoriju iluminacije i popraviti ju malo.
11
-Augustin, valja prije svega rei, preferira spoznaju iznutra, dakle ne samo da spozna umski, da ima
'matematiki', logiki dokaz da Boga mora biti, nego da aktivno i svim svojim snagama vjeruje u
postojanje Boga, jer tvrdi da je umska spoznaja sve samo ne dovoljna za istinsku spoznaju Boga.
-Prvi korak u otkrivanju Boga je spoznaja vjenih i nunih istina (ponavljanje: za njih nam, jasno treba
razum, ali tijelo, pomou kojeg emo doi o nekih vjenih istina)
-Te istine nadilaze um (jasno) jer ih um ne moe stvoriti. Naime, ako iz neega to nije vjeno stvara
neto vjeno (iz um - istine), sve e ti pasti u vodu. Um nije vjean, jer je stvoren ex nihilo. Vjene istine
odraavaju nunost i nepromjenjivost onoga otkuda su one (jasna logika; imamo vjene istine, one su
vjene, netko/neto je morao stvoriti i njih, ergo, i on je vjean i nepromjenjiv) a to je Bog. Dakle
budui ima vjene istine, mora biti jedan jedini temelj (za ovo je dokaz dan jo ranije kod Aristotela;
dualizam, panteizam i sve njihove izvedenice svakako nuno padaju u vodu) tih Istina i to je onaj u
kojem su, od kojeg su, i po kojem su istinite sve stvari koje su istinite u svakom pogledu. Soliliquia 1,3.
-Platonov svijet ideja se ovdje dakle saima u jednoj istini Bogu.
-Drugi dokazi su oni stari, koje Augustin nije nikad oformio do kraja kao dokaze, ali je dao naznake. E
sad, zato nije davao te dokaze do kraja? Zato to mu je uvijek bilo vanije ne pokazati/dokazati da
nuno ima Boga nevjernicima, nego, ono, 'natjerati' nevjernike da povjeruju u Boga, da im ta istina iz
glave ode u srce. Dakle, kako je ve reeno, uvijek mu je volja bila na prvom mjestu.
-Naznake za dokaz o postojanju Boga: 1. Iz njegova djelovanja (Bojeg, ne Augustinova) u svijetu
Bog je stvorio sve, a oito je da postoji ovaj svijet, pa je morao biti neki bog koji ga je stvorio
2. Iz reda i ljepote u ovome svijetu (u De civitate Dei) u svijetu vlada raspored i ljepota (kontra kaosa),
pa je to, eto, netko morao izregulirati
3. Iz uzroka krajnjeg bivstvovanja stvari (iliti iz svrhe svega) ko je zasluan da stvari bivstvuju? Bog i
samo Bog. Stvari bivstvuju bez da smo im mi to dali.
4. Univerzalno slaganje nije ba prav i dokaz, jer je u nae vrijeme neodriv, al ajd itav ljudski rod
vjeruje da ima Boga pa ga i ima. ak i kod politeizma mora biti netko prvi na poetku.
-Gileson saima ovo sve u jedan dokaz sa 4 koraka: (1) Poine se sa sumnjom, metodikom (kao kod
Descartesa). Ona se rjeava u onom Si falor, ergo suum. (Grijeim, daklem postojim.) Dalje (2) dua
pregledava osjetilni svijet, no ne nalazi u njemu vjene istine. (3) Dua se onda okree samoj sebi i
dolazi opet do greki jer um isto moe grijeiti. No pored toga dolazi i do nepogreive istine da ja
postojim (iako grijeim), pa je etvrti (4) korak svjesnost o postojanju Boga kao temelja svake istine,
pogotovo istine kojoj mi nismo temelj.

-Boji atributi
-August ne tvrdi da on zna to je Bog ne moe ga se (dakle, po njemu) automatski spoznati, nego samo
se moe opisivati kakav je, odn. kakav nije. To je ve prije spominjana negativna metoda
((Pseudo)Dionizije, Grgur iz Nise)
-Red i jedinstvo prirode upuuju na jednog stvoritelja, dobrota i pozitivno kod stvorova (nema veze o
kakvoj je dobroti i o emu je pozitivnomu rije; daklem u ovo se moe komotno provui i ontoloka
dobrota, ontoloki pozitivno) upuuju na dobrotu Boga; red i postojanost svemira (ono, premda mi
strogo/samo logiki ne moemo tvrditi da je teorija gravitacije ispravna, nego se pozivamo na em
indukciju 500 milijuna puta vidimo da se net desi, pa zakljuimo, da se to uvijek tako deava) em
korespondenciju (sve se slae sa svim, nema nigdje zajeba) - e tako nam je i svemir na postojan, jer je
jaaaaaaako nevjerojatno da e odjednom sve molekule H2O odluiti oti a iz Jadrana, pa da e mora
iz ista mira nestat) upuuju na razum.
-Dalje, budui je On subsistentno bie (postoji samo za sebe) + nepromjenjiv i vjean je = zakljuujemo
da je On beskonaan i besmrtan
-Bog je onaj (tip) koji transcendira prostor i vrijeme (vjean je, kontra naeg prostora), nepromjenjiv je.
-Egzemplarizam: odnos Boga i svijeta; Bog je od vjenosti znao sve stvari koje e stvoriti prije nego ih
je stvorio u vremenu, tako onda sve vrste stvari imaju razlog u bojem umu I zato je on, po svom umu
egzemplarni uzrok;19 Causa egzemplaris, stvaranja stvari.
19
Egzemplarni je jo onaj peti uzrok, pored ona klasina 4 (c efficiens, c. finalis, c. formalis i c. materialis, redom: tvorni,
finalni/konani/ciljni, formalni i mterijalni uzrok, uz napomenu da je tijekom vremena stvorena distinkcija izmeu c efficiens,
kao neposrednog uzroka i c. agens, kao onog prvog pokretaa, po mogunosti nepokrenutog)
12
-U njegovom umu su sve stvari duhovne (jer jednostavno on nije materijalan), a kad su stvorene, spojene
su s matriom (primom), pa su materijalne.
-Bog spoznaje sve stvari bez obzira na vrijeme, to je dosta jasno samo po sebi, kad se shvati da je Bog
kako god okrenuli izvan vremena. 20

--Da modificiram Dadiev primjer s prozirnim valjkom/cijevi,


-to stanje se moe zamislit ak uzme nekakvu metalnu ipku, nae toku u recimo sredini ipke, te
onda npr. lijeva str od te toke predstavlja 'prije', desna 'poslije', i pita se kada je to. Naravno gledat
emo sve s aspekta ipke, jer je ipka definirana kao cijeli materijalni svemir.
Mi smo sada, tako da taj na 'sada' polako putuje sa lijeve na desnu str. i nikad ne staje. Jasno. Ono na
lijevo se ve desilo, ono na desno ne znamo to e bit s tim, jer e se to tek desiti. Poetak (lijevi) ipke
je poetak vremena, kraj na desno je kraj vremena (te usput i cijelog ovog svijeta).
ipka je u staklenom kvadru, te je fiksirana posred sredina dvije nasuprotne stranice, daklem ko da lebdi
u zraku usred kvadra.
Leti muha oko ipke.
Muha, kako lebdi, moe stati na ipku i moe se zalijepiti za neku toku stakla. A muha jasno, ne moe
izletjeti iz posve zatvorenog staklenog kvadrata, nego moe samo udarati u stranice (koje su bile, za
potrebe ovog objanjenja, tako dobro oiene i ispolirane, da su gotovo nevidljive
E sad, Bog bi u ovoj vrlo, vrlo nategnutoj analogiji mogao biti zamiljen kao povrina stakla. Kuite na
ta ciljam; Bog je krajnja granica, van njega nema nit (nama bitno). Bog se neposredno dotie s
vremenom/ipkom samo u dvije toke poetku i kraju, i ne dotie se izravno duinom cijele ipke. Bog
nije prisutan ni na koji nain unutar ipke/materijalnog, odn. propadljivog, odn. vremenitog svemira. Mi
ni na koji konkretan nain nemamo iskustvo onoga svega izvan ipke, osim putem misli.
No kako Bog vidi sve, on moe iz svoje bilo koje toke (toke na toj povrini) vidjeti bilo koju toku na
ipci/vremenu (jasno ako je on eto, onak, oslikan kao cijela povrina stakla (uoite, nisam reko da je on
samo staklo, nego samo povrina omeena), a jasno isto tako, bilo koja njegova 'toka' moe 'vidjeti' i
bilo koju svoju toku. Tako da je jasno da su mogue sve mogue i nemogue kombinacije toga
'gledanja', spoznavanja pojedinih dogaanja. Dakle ukratko, Bog sve moe znati.
Onda dalje, muha bi mogla biti aneo, koji ima sposobnost biti ne 'u' ipci, dakle ne u ovom svijetu i
vremenu, al ona nije ni Bog. I kako se muha moe neogranieno kretati unutar tog 'Bogom omeenog'
kvadra (u biti unutar svega to 'jest', izuzev Boga i materije), tako je i aneo posrednik izmeu Boga i ,
s tim da kad on sleti na odreenu toku na ipci, nit ga ne spreava da ponovo odleti i sleti na bilo koju
drugu toku. Ukratko ni aneli nisu u nama poznatom/shvatljivom vremenu. Uhhhh!

-one ideje u Bogu su vjene, te se one u Bojem umu razlikuju, no ipak ontoloki gledano, one su isto
(jer su one jedno te isto bie). Zakljuak iz ovoga: Stvorenja su ontoloki istinitija ukoliko utjelovljuju
model koji se nalazi u Bojem umu.
-Sam Bog je dakle model istine, te je svrha naeg ivota traiti Boga, kao takvog.

07.12.05 -Svijet (kozmologija)


-Prvenstveno e biti rijei o vidljivom svijetu
-opet se zasniva na prethodnicima, Plat (vie) i Arist (manje), no to sve na njegov kranski nain.
-Glavna tema je problem ovisnosti prirode o Bogu, odnos prirode i Boga.
-Temeljni nauk je ono famozno stvaranje ex nihilo i to slobodnim inom Boje volje. (svaka ova rije je u
biti jako bitna)
20
E sad, ono 'izvan' vremena znai da nije 'u' vremenu, tako da vrijeme jednostavno nije nikakva smislena kategorija, jer ako
Bog djeluje u vremenu, ionako djeluje posredno preko anela (aneli, kao filozofski gledana bia), a ono, ak netko jo i dalje
inzistira na pitanju 'Kada' je Bog?, bilo koji i bilo kaki vremenski odreujui odgovor e biti posve toan Bog je i prije, i
poslije, i sada, i uvijek, i bio je i bit e A uope se ne mijenja A uvijek je(st) Bog moe automatski, nuno (jer je Bog -
bog), istovremeno gledati i kako je neki dogaaj bio, i kako jest i kako se trenutano odvija, a ne samo to nego moe i
trenutaan dogaaj gledati iz perspektive prolosti, sadanjosti i budunosti, i to kako je taj dogaaj ve bio, i kako e se tek
desiti i kako jeste. Znai sve kombinacije vrijede; znai Bog nije u vremenu, nego je izvan vremena, znai Bog je vjean
to sam ve zapravo i bio rekao prije tono 168 rijei upravo u istom obliku
13
-Dosada je svugdje (Platon, Plotin, Aristotel) bilo stvaranje po nudi, da bi od Augusta bila uvedena
volja i to ne bilo kakva, nego slobodna (to je jo jedan novi moment pitanje slobode. Jedno bez
drugog ne moe, nit ima volje bez slobode, nit slobode bez volje. Sve je to smuljao prodor idovske
(dakle, religiozne) misli u tradicionalni antiki nauk.). Tako da u ovom sustavu Bog itekako odluuje
hoe li biti ovog svijeta ili ne
-Kod Plotina, npr. vidimo da svijet proizlazi iz Boga, no to se dogaa po nudi.
-Kod Platona, Demiurg radi isto po nunosti ono to radi.
--Grkljani nikad nisu skuili to pitanje ex nihilo. Za njih je matematika toga 'niega' bila jednostavna iz
niega (ako je 'nita') nastaje nita, odn nita ni ne nastaje. Lat: ex nihilo nihil fil (?, il sl.). Njima je
'nita' bilo ili matematika nula (0), ili neto to nije bilo to drugo.
--Kod Hegela pak nita nije nita, pa dolazi do zajeba u amerikim prijevodima oni ne kau za to
njegovo nita 'nothing', nego 'void'. Nijemci imaju njihovu rije 'nichts' koja nije ista sa naom rijei
'nita', tako da oni mogu rei Der Gott ist das Sein und das Nichts. Bog je bitak i nita
--Nita, to je u krana apsolutno nita, te se s takim 'niim' mi i bavimo u ex nihilo teoriji.
-Tvrdei da je Bog stvorio svijet iz niega, slobodno, potvren je Boji (Bogov) apsolutni primat nad
ovim svijetom. A jo plus toga se i uspostavlja onaj odnos Boga i .
-Onda dalje, stvoriti iz niega znai stvaranje bitka! Ovo je bio dodue Augustin spomenuo, no to je
razradio u metafiziku njegov nasljednik Toma.
-August pojanjava razliku izmeu neke materije neovisne o formi. Ta materija, koja nema forme i koja
u biti realno ne moe postojati (mislim u ovom realnom konkretnom svijetu), nego se samo moe
zamisliti, je sama potencija, a s formom ona dobiva aktualizaciju.21 22
-De lib. Arbitr. 3. 15-42: Materija bez forme, materija prima je (matematiki) nula nita, nije ni iz ega.
-Daklem, Bog je stvorio materiju (primu) i formu ni iz ega, to e ukratko rei da je sve na ovom
svijetu ovisno o Bogu. Sve stvari dobivaju svoj bitak od Boga, te budui je narav bia (barem u ovom
materijalnom, opet konkretnom svijetu) da je ono propadljivo/ budui je povezano s materijom ona
propada i nestaje.23

-Teorija sjemenih poetaka


-Augustin, potaknut Biblijom stvara tu teoriju. U knjizi postanka je reeno da se stvaranje zbilo u
vremenu, a u Sirahovoj knjizi pie da je Bog sve stvorio u trenutku. E sad, jebiga!
-Pa August kae ovako: Bog je stvorio sve kao sjemenke (odjednom, izvan vremena), a u vremenu,
vjerojatno nekom jako kratkom, te su se sjemenke razvile dalje u bia.
-Ta poela su klice, temelji svih stvari.
-Aug pie da je i stvoren kao sjemeno poelo nevodljivo, u potenciji, uzrono na nain na koji su
stvorene stvari koje e tek biti.
-Ta poela nisu osjetilna, nevidljiva su (ha logino, ako nisu osjetilna, al ajd) i imaju neku poetnu formu
kao potenciju da se razvijaju prema planu, boot program, genetski kod za razvoj
-Kasnije je dodue ta teorija naputena
-Bonaventura kasnije rjeava sva ta pitanja

-Odnos due i tijela


- se sastoji od due i tijela, jasno i poznato August daje prednost dui, al nikako ne tvrdi da je samo
dua. Dua koja posjeduje jedno tijelo ne uspostavlja dvije osobe, ve jednog . Dakle kontra
Descartesa. u Tumaenju Ivanovog evanelja, 19, 5-15.
-Aug govori ovdje o dui kao supstanciji; je racionalna dua koja koristi smrtno i propadljivo tijelo.
No taj iskaz je malo nejasan, no u kontextu svega ivoga i mrtvoga Augustinovoga, ipak ne ispada da je
on smatrao da je samo dua.
21
Valja jo rei kako je Augustin smatrao da su i forma i materija (prima) stvorene istovremeno u trenutku poimanja
vremena.
22
I jo to da je Aug izjednaavao materiu prima s onim nebom i zemljom, koje Bog stvori u poetku; iz prvog stiha
Postanka.
23
Ovo e vaiti za cijelu godinu do kraja: U cijelom sr. vj. je marteria prima ostala prisutna u filozofiji, samo ne kao
bivstvujue bie, nego vie kao svojevrstan alat, umni princip kojim se pokualo neto objasniti. Nje nema i ne moe je biti u
ovom svijetu, osim pod ovim vidikom neeg isto umnog, nevezanog sa ontologijom
14
-Ljudska dua je nematerijalno poelo , premda ona ima ulogu (kao i kod ivotinja) da oivljuje tijelo.
Osim toga ima i um i volju. Dua je, kad se sve ovo zbroji i oduzme besmrtna, jer je nematerijalna,
(nije propadljiva) i supstancija je sama po sebi. Dalje, ako je ona izvor ivota, ne moe biti i izvor smrti,
pa ona nije zla. Ona participira na Bogu u ivotu primajui od njega bit i postojanje.
-Dalje, budui prima od njega ivot, te je sama davalac ivota opet ispada da je besmrtna! S tim da je
ovo bio jo i Platonov argument. O to nije dostatno, jer bi inae i due ivotinja bile besmrtne. Tako da
taj Platonov argument Augustin spaja s drugim dua se sjea ivota u svijetu ideja (OPlat), ergo dua
opet ispada besmrtna.
-I onda zadnji dokaz: svi tee postii blaenstvo, no to nitko ne moe na ovom svijetu, a kako se to mora
moi postii negdje, dua opet ispada besmrtna, jer e sigurno otii na onaj svijet -iz De Libero
arbitrio.

-Bog je stvorio duu, no sad je pitanje: kada ju je stvorio? Je li ona stvorena u sjemenu, ili prije Aug
jednostavno kae Ne znam.

-Etika
-Metafiziki optimizam: materija nije zlo, bog nije zao, nita nije zlo, te isto zlo je nita.
-U Augustinovu svijetu je sve dobro (metafiziki). (vidjeti O slobodi volje)
-Dua nije bila prisiljena ujediniti se s tijelom (kao to je bio sluaj s Platonom, zbog kazne za grijehe
nam neznane), no sadanji odnos nije onakav kakav bi trebao biti. Tijelo nije zatvor due, nego je ono
postalo tako zbog istonog grijeha (dakle ista teologija, ni trunke filozofije u ovom segmentu). Kako
da se otarasimo toga?
-Pa prvi korak je slian kao kod Platona spoznati u kakvim smo zapravo govnima.24
-Dakle potrebno je krstiti se i kreposno ivjeti. E sad, zato taj etiki ivot? Mi moramo popraviti neko
loe stanje. Neto smo nekada zabrljali, pa sad to moramo popraviti.
-U ovom kontekstu stiemo do Augustinovog konanog odgovora to je to zlo pa, Bog je vrhovno i
nepromjenjivo dobro. Ljudska narav je onoliko dobra koliko bivstvuje. Bivstvovanje participira na
dobru, zlo ne. 25
-I budui da zlo ne participira na dobru, a ujedno to znai da ne participira na bitku, ispada sasvim tono
da zlo nit ima bitak, nit ono bivstvuje. Zlo je daklem nita, suprotno od Boga koji je sami bitak, ono
uope ne postoji. A ako postoji, onda je smounitavajue i moe se u biti odrati vrlo kratko. Primjer:
ako svi ljudi budu zli u jednoj maloj stvarici, recimo lau jednom dnevno. Al ba svi, svi mogui
ljudi -Onda e ljudski rod vrlo brzo nestati, izumrijeti, jer mi preivljavamo kao drutvo (a je nuno
drutveno bie) jedino ako vlada dobro, a zlo da je smanjeno na najmanju moguu razinu.
-Zlo ne bivstvuje, dakle ono nema c efficiens, nego bi se to moglo nazvati c. defficiens. Zlo je
nedostatak (odreenog dobra) u nekoj naravi koje bi ta narav morala imati.
-Pala ljudska narav je zlo ukoliko je iskrivljena grijehom, dakle ona nije stvarno (naravno) takva.
-Zato? -Narav ljudske due je da je slobodna, da sama moe (ako hoe) proizvoditi defficiens. A ona
onda hoe proizvoditi defficiens, jedino ako ne zna to zapravo ini, te ako je dozvolila da nii dijelovi
due zauzmu mjesto viih, volja na mjesto razuma, poudna volja na mjesto ispravnog htijenja. Itd.
-Augustin razlikuje tri vrste zla: fiziko, metafiziko i moralno zlo:
-fiziko: to je zlo u naoj materiji, sve vezano uz materiju a da je kontra nae naravi. Znai,
poreemo si prst, pa smo pretrpili fiziko zlo (jasno), no autori tog zla moemo biti i mi sami na sebi, pa
uzmemo npr. alkohola vie nego to nam organizam doputa, pa nam je zlo (ha eto, nenamjerna igra
rijei ) pa smo poinili (i to na sebi samima) fiziko zlo. Isto vrijedi i za grickanje noktiju, buenje
nosa/uha/ostalih organa, carski rez, i sl. Bilo ta to nije po naravi takvo
-metafiziko: oznaava bilo kakav nedostatak.

24
By the way, potrebno je krstiti se i kreposno ivjeti; za jednog teologa Augustinovog kalibra jasan stav, no krtenje nije
nuno, jer kako je August rekao u De Libero arbitrio ako ne zna da si kriv, nee biti ni osuen. Ako nisi upoznao
kranstvo, nisi napravio (ti, kao ba ti) grijeh.
25
To je ontoloko gledanje na stvari, koje Augustin spaja s Biblijom, pa se dobiva opis zla koji je ostao valjan do danas; za
vie detalja vidjeti O slobodi volje)
15
-moralno: temeljno zlo koje se odnosi na bia s voljom i razumom. Etika krivnja do koje dolazi
zbog uporabe volje na lo nain (dakle ko maloprije spomenuto).
-Kod tog moralnog zla bitan je cilj; blaenstvo. Naime, ako nas neka radnja, neki ciljevi odvraaju
od/sa puta prema blaenstvu (koje dodue neemo postii u ovom ivotu, al u ovom ivotu imamo
jedinu priliku da doemo do pravog puta prema blaenstvu.) onda su zli, i obratno.

14.12.05 -Dalje o etici, o slobodi


-Prigovor: postavlja se logino pitanje nije li Bog ipak na neki nain odgovoran za zlo u , jer mu je ba
on dao slobodu, i to slobodnu volju.
-E! Odmah je u prvoj reenici dan i odgovor na pitanje. Naime, sloboda nije isto to i slobodna volja.
Sloboda je stanje, slobodna volja je naziv moi (potencije) preko koje, koritenjem koje se moe doi do
stanja bivanja u slobodi.
--Bog daje samo slobodnu volju, a ne daje slobodu Iz slobodne volje moe doi do dobrog i loeg
ina, a sl. v nije boja, nego naa, tako da smo mi odgovorni za koritenje nae slobodne volje. sam
odluuje hoe li initi dobro ili zlo.
-Da nema slobodnu volju, on ne bi vie bio . Sloboda je dunost u ovjeka koju mu je Bog dao
(poklonio) i koju ima obvezu ispravno koristiti. nema pravo na slobodu! To bi inae vodilo do
negiranja dobra i zla (ko to je sluaj s New-age-om.). Jer, ako bi bio posve slobodan, imao pravo na
apsolutnu slobodu, mogao bi radit ta ga je volja, jer kad bi inio zlo, to bi bilo legitimno, jer je on
slobodan Dobro i zlo tada ne bi postojali uope.26
-Onda je jasno da dolazi pitanje, ako naravno tei prema inidbi dobra (a tei), zato onda ini zlo?
-Augustin vidi da net tu ne tima, no daje religijsko objanjenje: Dogodio se istoni grijeh, pa ponekad
tijelo preuzima kontrolu nad ; Dua sve vie malaksava, (kao da neto daje od svoje supstancije) tim
predodbama da bi ih formirala. Dua se umara da stvori druge slike koje nisu istinite. Izmorena je i
preobuena u vojsku ovih osjetilnih slika, pa poinje tvrditi da ne vjeruje vie u sebe. Postupno vjeruje
samo u materijalno te na kraju poinje vjerovati da je ona neko tijelo. E!
-Kad je dua pala (kad je pao) , ne moe se sama izvui natrag gore u svjetlo (Boje). Potrebna je,
nuna je jo neka pomo! Milost. Aug tijekom svog ivota otkriva prvo grijeh, a onda nunost milosti.
-Da bi se otarasio grijeha i da bi mogao primiti Boju milost, prvo mora biti svjestan samog postojanja
grijeha, te injenice da ga je poinio. (koketiranje s OPlatom)
-Jednom kad je pao i kad je postao svjestan postojanja milosti, moe ju primiti i opet se uzdii.
-Slobodna volja mora suraivati s Bojom milosti da bi se opet uzdigla, jer u biti, jednom kad krivo
uporabi slob volju, on neku razinu slobode automatski gubi. Primjer s ovisnou: Pretpostavimo da je
svatko u stanju shvatiti da alkohol kodi (odn. pretjerano konzumiranje; ne mislim apsolutno, jer to i nije
tono). E, ako znamo to, pa ako dopustimo volji da preuzme ulogu nad nama, dozvolimo uitku (koji
se raa konzumiranjem alkohola) da nadvlada zdrav razum (injenice: samo vrlo malom broju lj alkohol
ne teti; pijanstvo je vrlo neugodno osjeamo se loe; mamurluk je neugodan; moe se razviti ovisnost,
a vidjeli smo posljedice ovisnosti, itali o njima, uili iz raznih izvora, itd., itd.), poinimo grijeh
konzumiranja alkohola ako sve to napravimo (slobodnom, naom odlukom), onda se liavamo jednog
dijela slobode, koju smo imali prije nego to smo napravili taj grijeh.

--Ak netko pak kae No big deal, samo sam se jednom napio, nije me strefila boja munja!, onda se
treba uzeti iri kontext stvari. Jer ako se netko jednom napije, i zaista, potpuno je sav sretan i radostan jer
misli da mu se al ba nit nije desilo, onda e to napraviti vjerojatno jo jednom, i ako ba i nee
posegnuti za alkoholom, onda e biti neka druga ugodna stvar u pitanju cigarete, pretjerano jelo, droga,
seks, neprestano druenje, po mogunosti u Arkadi/Citadeli/Down Townu govorimo o bilo kojem
uitku, a koji je striktno uitka, a ne iega drugoga 'viega' radi
Kad opet ponovi svoj grijeh, bilo u posve istom obliku, bilo u malo razliitom, opet se liava malo
slobode, a idui put e jo bre posegnuti za utaivanjem uitka, i tako kojih desetak puta, desetak
kontinuiranih izlazaka vanka petkom naveer. E onda jedanaesti put e mu ve dosta teko biti napraviti
suprotno.
26
Egzistencijalist e odreivati da je bitno odreen slobodom ne moe a da ne bira (izmeu dobra i zla). No to ne
tima ba, jer je u pitanju krivo shvaanje pojma slobode. Ima vie vrsti sloboda
16
Dvanaesti do sedamnaesti put ako sluajno ne bude mogao utaiti e (ostat emo pri primarnom
primjeru, radi jednostavnosti) za alkoholom, ve e biti jako nervozan, pa e morati to nadoknaditi dan
poslije.
Osamnaesti put nee moi izdrati, nego e ga pomaknuti na dan prije. Devetnaesti na jo dan prije, a
dvadeseti e poeti dvaput tjedno ii piti. (banaliziram, jasno da ne znam napamet standardnu krivulju
ovisnosti o alkoholu)
Za idua dva do pet tjedana nee mu ni to biti dovoljno, pa e ve dobiti svoje stalno mjesto u lokalnom
kafiu, jer je tamo poeo navraati svakog dana. Za iduih tjedan do dva dana elja za alkoholom e mu
se uetverostruiti i on nee vie biti u stanju vladati nit sobom, nit svojim razumom bit e u stanju
poiniti kriminalna djela kako bi se domogao novca za alkohol.
Negdje oko ovog doba unutarnji organi nee vie moi izdrati pretjerano konzumiranje alkohola, pa e
poeti otkazivati, jedan po jedan
I o kakvoj mi to slobodi moemo govoriti kod npr. takvog ovjeka? Svakim njegovim korakom kojim se
on odmicao od puta prema pravom blaenstvu Bogu, te inio grijehe, odnosno zlo, on se automatski i
liavao dijela svoje slobode. Na kraju on nema dovoljno slobode ni da nastavi ivjeti, jer mu je i tijelo
otkazalo poslunost. Ne moe donositi vlastite odluke, nego to ini kemija umjesto njega sve je dobro
to e ga pribliiti alkoholu, to e ga udaljiti nije
Otprilike

-Nastavljamo: milost, odn. Boja inicijativa u , prethodi svakom dobrom djelu. mora vjerovati da bi
bio dobar. 27
-Sloboda, odn potencija za nju, nam uvijek ostaje, slino kao i odgovornost koji imamo zbog nje,
suprotno nekim kvazi-crkvenim naucima (manihejci, valjda).
-Milost je dar Boji i ona ne unitava slobodnu volju, nego ju potpomae i vraa na pravi put nakon
pada. Bez milosti slobodne volje uope ne eli raditi dobro, a ni ne moe.
-Dakle, definicija slobode: Za razliku od slobodne volje, koja je uvijek u i koja mu se ne moe uzesti,
sloboda je rezultat da se uini dobro, uz upotrebu slobodne volje. (sloboda = libertas; slobodna volja =
liberum arbitrium)

-Stupnjevi slobode
-Postoji nekoliko stupnjeva slobode, s tim da slobodna volja nema nikakvih stupnjeva
-1) Ne moi ne initi zlo (ili u hrvatskom prijevodu, initi zlo stalno) to je slobodna volja nakon
istonog grijeha, gledano za ljude, openito; a pojedinano to je situacija nakon nekog velikog/smrtnog
grijeha, ili velikog broja grijeha stanje bez milosti ko kod drogeraa, il gore spomenutog kroninog
alkoholera
-2) Moi ne initi zlo slobodna volja uz (povremenu) pomo milosti.
-3) Ne moi initi zlo slobodna volja sa stalnom pomoi milosti, no to stanje se postie nakon smrti,
drugim rijeima, nema koji ne grijei.
-Okreui se svjetovnom dua gubi slobodu, okreui se Bogu, dobiva ju. 28
-Adekvatno ovome, razum koji se bavi osjetilnim stvarima je nii, a kad je usmjeren prema viim
ciljevima/Bogu vii.
-Augustin je smatrao da su Platon i Plotin bili u pravu, no bio je uvjeren da e ih je kranstvo moglo
puno prije dovesti do cilja; nije bio u potpunosti kontra njih
-njegov razlog zato filozofirati: da bi bio sretan.

-Filozofija drave/ politika filozofija


-Iz njegovog velikog djela De civitati Dei: ljudi se udruuju u drave da bi ostvarili vremenita dobra.
Najvee tako dobro (u svezi glede drave) je mir.
-No pored takvih poredaka ima jo neto krani. Oni se naime udruuju u zajednicu koja traga prema
istom cilju, (blaenstvu), te su udrueni u ljubavi prema Bogu, pa su i oni na neki nain u biti jedan
narod. Njihova drava je, jasno, drava Boja.
27
Tako je Aug i na ovaj nain povezao onaj credo ut intelligam od Anselma.
28
Grijeh se na lat. kae aversio a deus = odvraanje od boga, a obraenje - conversio a deus = okretanje prema bogu.
17
-Ove dvije zajednice nisu (ne moraju biti) u meusobnom sukobu, one su pomijeane. Jedan moe biti
i u jednoj, i u drugoj. Tvorba drave Boje je nonstop progresivna (jer se nonstop pojavljuje sve vie i
vie vjernika u kranstvu (bar je tada tako bilo)).
-E sad, bitno je uoiti da ta tenja nije nastala stvaranjem kranstva, nego stvaranjem svijeta! Od samog
poetka vremena, pa se do danas (i u Aug-ovo, i u nae vrijeme) sve, al ba sve se odvija po maltene
zadanom filmu, koji vodi do pojaavanja te drave Boje. Ljudi su oduvijek teili da uu u tu dravu,
samo to nekad nisu bili ostvareni svi uvjeti za razvoj
-To, pak znai da su se po prvi put zajedno protumaile teoloka i filozofska povijest. Dakle, sve u
povijesti se dogaa prema Bojem planu ba sve, sve, sve. Tako da ispada da Bog ne samo da je
stvorio ovaj svijet, nego ga i aktivno odrava u postojanju, te jo i upravlja stvarima u svijetu. Bez Boga,
bez njegovog neprestanog interveniranja, svijet bi prestao postojati.
-Zato on to radi? Zato to je dobar! On vlada svojim djelom i eli mu dobro. Mi de facto ne znamo to
nam je c finalis, al Bog zna, pa on upravlja ovim svijetom i vodi ga do tamo, sve dok se c finalis ne
obistini

11. 01.06 PRVA STOLJEA SREDNJEG VIJEKA


-Boetije/Boecije/Boethius29
-U biti se zvao Rimljanin Ancije Manlije Severein Boetije, al za prijatelje samo Boetije Bio je
posljednji Rimljanin filozof, i to kranin; roen u Rimu (like doh!) 470-480; umro, odnosno pogubljen
524.
-Nije bio originalan u filozofskoj misli; nije bio velik, na neki nain nevaan No on je ipak glavni i
skoro pa jedini izvor antikih djela za kasnije narataje.
-Htio je prevesti sva Platonova i Aristotelova djela, no, jasno, nije stigao Mislio je da se njih dvojica u
temeljima slau, te je u biti pokuao napraviti sintezu, no ne opu sintezu cijelih filozofskih sistema,
nego ue, samo sintezu logike misli.
-Prvo komentira Porfirijeve 'Isagoge', odn. uvod u Aristove Kategorije, dalje prevodi i komentira
njegove 'Kategorije' i 'O tumaenju'; samo daje prijevod ostalih log djela: I i II 'Analitika', 'Sofist',
'Pobijanja' i 'Topika'.
-Pie sam svoja logika djela i teoretske rasprave, male traktate
-Prevodi i/ili stvara mnoge filozofske termine sa grkog.
-Cjelovito mu je filozofsko djelo O utjesi filozofije; De consolatione philosophiae, koje pie malo
prije smaknua.
-Pitanje: rodovi ili vrste postoje li ili ne, jesu li oni tjelesni ili nisu, i da li se oni ujedinjuju sa tjelesnim
stvarima. daklem rasprave o opim pojmovima.30 (povezati sa Pet(e)rom Ableradom!)
-Boetije sam postavlja pitanje, ali ne daje odgovor. On kae da univerzalije (novi terminus technicus)
postoje, ali ne onako kako su neki mislili (nema ideja ovjeka), nego se iz svakog pojedinog mogu
izvui, apstrahirati (u umu, u biti i 'iz' uma) e pa ono apstrahirano je pojam
-Univerzalije su (dakle) netjelesne, jer mogu postojati samo u umu koji ih apstrahira. One su ujedinjene
sa tijelom i osjetnim stvarima, ali ih um shvaa kao odvojene.
-Pitarexi (Dadievi) npr. nemaju nikakvu sjedinjenost sa stvarnou, jer uope nema povezanosti sa
stvarnou oni su izmiljeni pojmovi.
-U biti je on bio platonovac, premda se, eto, bavio i Aristom.

-Utjeha filozofije, njegova filozofija


-Pie je prije izvrenja smrtne kazne.
-U uvodu poziva muze da mu olakaju patnju, jer je bio osuen nepravedno, pa se pojavljuje jedna dama
(filozofija), koja ga tjei i kae mu da njemu treba istina, a ona e mu ju dati. On je tuan jer ne zna to
je dobro, ko je Bog, itd. Tuan je zbog bogatstva, moi i slinih stvari, no to sve nita u biti ne donosi
blaenstvo (oit utjecaj Augustina, OAug), koje se ostvaruje injenjem dobra.
29
Postojao je jo jedan za filozofiju bitan Boetije, B. iz Dacije ('danski'), al on je ivio kojih 700 godina nakon ovoga,
generacija na Parikom bliska Tomi, Bonaventuri i kompaniji Paziti i ne zamijeniti!
30
Kad govorimo o univerzalnim pojmovima, odmah emo tu staviti da je za Arista to u biti njegova forma!
18
Ne moe se rei da nema blaenstva, jer je evidentno da ima najmanjih dobara, e pa mora onda biti i
najvie dobro Bog! I tako dalje u tom stilu; Oplati all the way
-Boetije prvi uvodi pojam 'ens', te prvi poistovjeuje tri stvari koje su i prije smatrane jako sline, no
prije kranstva nisu mogle biti iste - Dobro, jedno, esse (bitak). Dakle, sve to je dobro postoji i jedno
je. 31
-Sve to postoji, kae on jedno je i dobro i istinito, itd. S tim da, naravno, sve se ovo oznaava na
metafizikoj razini; nikako konkretnoj
-E nakon svega ovoga: Otkud zlo? Nitko ne sumnja da ima zla u svijetu.32 Svi ljudi ovoga (a i drugih)
svijeta su neobino suglasni u ideji da zlo postoji
-Boetijev odgovor na zlo mu je malo nejasan, no dobro: On ponekad poistovjeuje krepost i
blaenstvo, a ponekad tvrdi da krepost zahtijeva blaenstvo

-Noviteti
-On prvi uvodi pojam providnosti boanska razina aktualnog svijeta - Boja providnost se odnosi na
ovaj svijet kao to se umjetnikova providnost odnosi na sliku to u biti oe rei da nema sluajnosti. A
to onda znai da nema ni slobode.
-Boetije uvodi i pojam vjenosti: vjenost je potpuno i savreno posjedovanje beskonanog ivota, kae
on.
-Budui je Bog vjean, on sve vidi u neprolaznoj sadanjosti zato Bog sve budue (slobodne) radnje
moe vidjeti kao sadanjost, no on ipak ne utjee na donoenje (slobodne) odluke.

-Kad govori o nastajanju svijeta misao mu je ista kranska. S tim da je opet ponekad dosta nejasan u
iznoenju svoje misli On razlikuje izmeu dva svijeta Boji i konkretni, pa kae: Bog je bez ikakve
promjene, vri volju znanu samo njemu. Te je tako odluio stvoriti svijet, iz apsolutnog niega, i to ne da
ga proizvodi iz/od svoje supstancija, nego isti ex nihilo.
-Vei utjecaj na filozofiju srednjeg vijeka je imao kod teolokih traktata, nego kod filozofskih textova
-Glavnija djela: 'De Trinitate' i 'De Hebdomanibus' (O hebdomadama, skupinama od sedam palio se na
to neko mistino znaenje brojeva)
U 'De Trinitate' predlae/daje podjelu znanosti na fiziku matematiku i teologiju, to je kasnije bilo
prihvaeno u onaj 'trivium', tri glavna duhovna predmeta na srednjovjekovnim uilitima.
-U oba ova djela donosi samo elemente metafizike teorije participacije, to je onda Toma rijeio do
kraja.
-U 'De Hebdomanibusu' objanjava da su stvari dobre koliko postoje, te pokazuje na kakav nain one
jesu one su na nain da proizlaze od neega. Daklem, sva bia moraju nuno proizlaziti iz neega, pa
se kasnije to podijelilo na bia 'a se' (po sebi; nuna; koja proizlaze sama iz sebe sve istoznanice) i
bia 'ab alio' (od drugoga; od drugdje; kontigentna; anti-nuna, takoer istoznanice)
-Dalje nudi jo i metafiziku strukturu bia sastavljeno od dva principa, ko kod Arista, no kod njega to
nisu forma i materija, nego bit i 'id quod est'. E sad, budui da nije imao onda jo ni definiciju biti (nego
ju je nazivao 'id quo est'), daje i nju opisno, pa dobivamo na kraju jednadbu: Ens = 'id quo est' + 'id
quod est'. Uoiti razliku izmeu prvog lana, gdje stoji quo i drugog di je quod; razlika je u naglasku s
jedne strane ono radi ega jeste, a s druge ono koje jest. Znai da bi neto bilo (priznato od strane ire
javnosti kao ) bie, mora ispunjavati dvije stvari, da mu se moe imenovati njegova bit, to je to
neto, te mora imati svoj bitak, odnosno imati osobinu bivstvovanja, itd. Kasnije e Toma sve to lijepo
srediti i pojednostavniti
-Boetije je dao i izraz, pojam osobe, persone.3334

31
On je u latinski uveo opisni prijevod za gr to on - Id quod est = ono to jest. Kasnije e od Tome doi i dananji naziv esse.
32
S tim da, to se tie povijesnog kontexta i situacije Rimsko carstvo se upravo onak lijepo tada raspadalo, taman je bio u
tijeku silazak u totalnu anarhiju, koja e potrajati kojih tristotinjak godina sve do Karla velikog.
33
Kranstvo je filozofima nametnulo probleme, pa su oni morali nai zadovoljavajue odgovore. Osoba, kao pojam daklem
dolazi od i zbog direktnog utjecaja kranstva.
34
Vezano uz ovo iznad, Grkljani nisu imali izrazu za osobu; imali su izraz persona, al to je znailo masku u njihovom teatru,
lice, osoba ko osoba im uope nije bila potrebna
19
-to je osoba? Persona est naturae rationis individua substantia. to e rei, osoba je pojedinana
supstancija racionalne naravi. Naglaeno je ono 'pojedinano', pa kao zakljuak, osobe mogu biti samo
ljudi, aneli i Bog.
-Dvije temeljne odredbe svake osobe: sloboda i ljubav. Osobni odnos (bilo kakav odnos sa drugom
osobom) se moe uspostaviti samo unutar slobode i ljubavi.35
-Najzanimljiviji nam je Boetije (onako openito, povijesno gledano) po tomu to se ono to je on
nauavao koristilo kao obavezna literatura po srednjovjekovnim kolama.

-nakon njega 6. i 7. st. nita iz filozofije. Al ba nita, jer su ljudi tada bili previe zaposleni
unitavanjem antike civilizacije, pa zatim unitavanjem bilo kakve civilizacije, da bi onda kasnije opet
bili zaposleni gradnjom druge civilizacije
-Jedino bitno to se radilo je bilo ouvanje znanja otprije, prepisivanje tekstova i pohrana za neka druga
bolja vremena

PRVA SKOLASTIKA
-Karolinka renesansa
-Povjestice: Roen 747, iz porodice Merowinga; ivio, ivio, ivio, i onda je 771 postao vladarom svih
kranskih zemalja zapada. Pa je onda jo dalje ivio, ivio, ivio, da bi ga ravno 800. i papa Leo III
priznao za vrhovnog vladara svih ivih krana. Karlo je za razliku od mnogih bio vrlo prosvijetljen
kralj (od njega i potjee naziv 'kralj'), elio je podii kulturu, znanje i blagostanje svojih podanika, pa je
uveo mnoge reforme na svim granama ivota. Samo u jednom njegovom ivotu ljudi su vratili bar
treinu svega to su razorili unutar kojih 300-400 godina ranije.
-E a da bi mogao provesti takvu reformu, morao je imati specijalce koji e mu rei to tono i kako da
promijeni. E pa je pozivao na svoj dvor najvee mudrace svoga doba. Tu se javlja i nama bitan Alkuin,
kao najvei mislilac od svih na dvoru.

-Alkuin
18.01.06 -730 804. Iz Yorka, Engleska (ne i grejt Britain nije jo postojala ) York je tada tamo
bio obrazovno sredite Engleske sa poznatom bibliotekom (najbogatijom u Europi), pa se mladi Alkuin
tamo kolovao.
-Susree se s Karlom, a ovaj ga poziva k sebi, na to Alkuin pristaje nakon to je dobio voljno od svog
Engleskog kralja i nadbiskupa. Karlo ga odmah uzima u svoju dvorsku kolu (u kojoj su se prije Karla
uile samo iste osnove, pljus pravila dvorskog creda, plesanje, jahanje i sline trivijalnosti), a kola
ubrzo, pod Alkuinovim vodstvom, postaje glasovita. Jasna stvar, po uzoru na Palatinsku (to je ta
dvorska) nastaju i druge kole. One ne nauavaju samo kelrike ko to je bilo prije, nego su postale
otvorene za sve klase ljudi, pa se tako znanje irilo daleeeeeko daleeeeeko
-Nije bio originalan filozof, al je bio izvrstan uitelj, pa su tako od/iz njegove kole proizali najvaniji
znanstvenici tog doba kao npr. Raban Maur.
-Alkuin pored svog rada oko pedagogije, te pored injenice da je obogatio Karlovu biblioteku tako to je
'posudio' knjige iz Yorka, razrauje i metodu prepisivanja (svega i svaega, bitno je da je to jako
bitno); revidira Bibliju i prevodi ju na latinski (jer je, opet jasno u ono doba postojala ogromna
opasnost da se zbog nestrunosti dogode greke u prijevodu).
-(vezano uz onu jednu crticu o Boetiju) Alkuin formira sustav kolovanja podijeljen na dvije glavne
skupine predmeta: trivium i quadrivium; trvium: gramatika, retorika i dijalektika; quadrivium:
aritmetika, geometrija, astronomija i glazbeni odgoj. Zajedno ine 7 slobodnih umijea, septem artes
liberales.
-U njima se najee uilo iz Alkuinovih udbenika.

-Raban Maur (776 856)


-Vaan za prosvjetu u Njemakoj, bio biskup Meinza.
35
Time Bog, eto, prestaje (slubeno) biti samo neko tamo apstraktno poelo i napokon, zalaganjem i Grgura iz Nise, i
Augusta, pa zakljuno i Boetija, postaje mogu osobni odnos s Bogom.
20
-Koncentrirao se na kolovanje klera.
-Opet neoriginalnost! Oslanja se na Isidora, Augustina
-Veliki erudita (ta god to znailo) (a znai da je bio vrlo uen u razliitim, pa ak i totalno suprotnim
znanostima, vidjeti kod Alberta Velikog)

-Ivan Scot Eriugena (ponekad i I. Skot E.)


-Najznaajniji filozof 9. st. Usamljen, kao takav. Bio je kao grom iz vedra neba u povijesti filozofije toga
doba. Nigdje nikoga, ni prije ni poslije njega stoljeima nikakvog 'jaeg' filozofa. Oko njega pusto i
tama, a odjednom etotigana! Dogodi se originalan mislilac, debelo netipian za svoje vrijeme, ful
izvan vremena, bilo da gledamo naprijed prema 13. st, bilo da se vratimo natrag u antiku Uglavnom,
ne zove se 'Tamna epoha' bez razloga tamna
-Zato je nuno sav njegov rad staviti u kontekst povijesnih zbivanja, u kontekst siromatva filozofskog
materijala toga doba Lako je bilo Aristu (mislim lako puno lake) napraviti sva svoja znanstvena
otkria, kad je cijeli povijesni setup bio gotovo idealan za to. Malo prije njega ve su se dogodila dva
najvea filozofa antike; drutvo, kultura, cijeli grki narod je ve stoljeima prije bio u tom iru
znanosti, znanja, racionalnosti. Lako je vidjeti razvoj Prvo Sokrat, s njegovim daemonom, zatim
Platon s demiurgom, mitoloki bogovi su svakim korakom sve vie na samrti itd. Jednostavno Arist
nije imao te psiholoke blokade koje su muile ljude prije njega.
E a jadan I. S. E. Nije imao nit od toga. Sam je morao sve napraviti Jadan
-No dobro On je napravio (bolje rei uspio napraviti) cijeli filozofski sustav. Zaista je bilo ovaj put
rije o originalnoj misli, i to velikog formata. Ovo je prvi veliki sustav srednjeg vijeka (filozofski,
ofcourse).
-Oslanjao se na sv. Grgura iz Nise i Pseudodionizija, no sustav je samo njegov.

-Roen 810. g. u Irskoj. (Ovo Skot/Scot zbog toga to se Irska tada zvala Velika kotska, Scotia major,
pljus jo injenica da Eriugena znai 'pripadnik Irskog naroda')
-Bitno je da je poznavao grki, a bitno zato to je to oit pokazatelj da je i u Irskoj bilo barem negdje
nekakvih poznavalaca ovakvih anti-ekonomskih znanja. Nigdje dalje u Europi tog doba nije poznavanje
takvog jezika na takvoj razini vieno. Uglavnom poprilino neuobiajeno znanje za te dane.
-Dolazi oko 840 u Francusku, bio je u Palatinskoj koli
-Prevodi Grgura iz Nise, Maxima Pripovjedaoca, pie komentare na Boetija i Ivanova evanelja.
-Najznaajnije mu je djelo De divisione naturae, O podjeli prirode dijalog u 5 tomova, pisano
izmeu 862 866. god. Djelo je dosta sloeno i teko za interpretaciju (a kako e drugaije i biti), jer je
pokuao ukratko Augustinovo uenje objasniti pomou neoplatonske misli a l Pseudodionizije
-Umro 877.

-Nauk, o prirodi
-to je priroda? Za njega je ona bila sve to postoji (i Bog, i misao)
-Dalje, prirodu je podijelio u etiri dijela, vrste.
-Osjetilne stvari, misli i sve to mi moemo shvatiti jesu. A sve transcendentalno, nespoznatljivo, itd.
To sve nije.
-E sad, odmah tu mu je zajeb, jer je poistovjetio razine bivstvovanja i spoznaje, u biti slino kao i sv.
Anselmo Nije isto postojati i znati da neto postoji nije u redu lupiti uzrono-posljedinu vezu izmeu
toga dvoga.
-Njegovo shvaanje prirode ukljuuje obje te stvarnosti (to je i logino, kad ve kae da je priroda sve
sve, sve) i sve ono to jest, i sve to nije.
-Stvari koje su u sjemenu na neki nain nisu, dakle sjemenka (na primjer jabuke) za njega nije, a
samo razvijene stvari jesu.
-etiri razine prirode:
-1. Priroda koja nije stvorena, a stvara
-2. Priroda koja je stvorena, te koja stvara
-3. Priroda koja je stvorena, a ne stvara (Tu smo mi, tu smo mi! Na svijet)
-4. logino, Priroda koja nije nit stvorena, nit stvara.

21
-Daklem, da analiziramo sad to sve: Prva i etvrta vrsta nisu stvorene, druga i trea jesu, dobro
-Nekako je ve oekivano da bi prva mogla biti Bog (nije stvoren, daklem prvo je poelo, a stvara sve
tima), no i zadnja je Bog isto! U 'nije stvorena i ne stvara' se u biti krije svrha svega, iliti c. finalis, iliti
opet Bog. Bog je daklem ovdje definiran u skladu s objavom, te i u skladu s Aristotelom. Kad se Boga
gleda kao c. efficiens prva vrsta bia/prirode; kad je On c. finalis zadnja vrsta.
-Druga i trea vrsta prirode su sva stvorenja.
-Zbog ovoga svega je Eriugena bio optuen za panteizam, oliti herezu, al se on ustro opirao toj ideji.
Kasnije mu je glavno djelo zaista i osueno za panteizam i zabranjeno je tiskanje, a vjerovatno i spaljena
sva djela na lomai tijekom vremena

-1. vrsta: Dakle prva vrsta je Bog kao tvorni uzrok, poetak i prvo poelo svega to postoji, on je prvi
uzrok koji prevodi (sva) bia iz niega (dakle isti ex nihilo) u bivstvovanje.
-Ovakva podjela prirode odgovara procesu stvaranja mnotvo je proizvedeno/proizalo iz jednoga
super, sve tima, no Bog se ne da razumom obuhvatiti, pa se ne moe rei ni da on postoji, ni da ne
postoji.
-Kada priamo o Bogu, moemo rei ili da on neto/nekakav jeste, ili da on takav nije (Znai ili
pozitivna, ili negativna metoda).
-Pa da probamo prvo ovu pozitivnu: sluimo se samo izrazima koji govore to Bog jest; kaemo da je
Bog mudrost, no ta mudrost je jako neprecizan i analogan izraz, Na Boga kao takvog se moe primijeniti
samo u metaforikom smislu, samo kao analogija
to nas logiki dovodi do negativne metode, koja je bitnija, kae Eriugena: kaemo da Bog nije mudrost
(kad ve ne moe biti da jeste mudrost).
-E i to sad, imamo logiki apsurd? On se lijepo napravio Englez, il ajd Irac, pa je rekao Bog nije ni
jedno ni drugo, nego, eto, ajmo mi lijepo rei Bog je nadmudrost! 36 (kao kod Pseudodionizija, te Dunst
Scota)
-Ispada da Bog u smislu sadraja nije nita. Zato? Zato to nam ovo 'nadmudrost' u biti nita ni ne
govori; Ono jedino tima po pitanju govora, verbalnog sadraja pojma, al po umskom, smislenom
pogledu nismo rekli u biti nita On je nadmudrost, a mi to 'nadmudrost' ne moemo dokuiti to je,
pa ko da smo opet lupili negaciju na mudrost A isto to vrijedi i za ostale Aristove kategorije, Bog je
nad-velik, nad-moan, nad-dobar, nad . Bog dakle na kraju balade nije nita
-Jasno, Eriugena je fulao, no pokazao je ljudima nunost traenja metafizike.
-Bog je bit, teza + Bog nije bit, antiteza = Bog je nadbit, sinteza. Ili ukratko ovo sve: O Bogu znamo da
jest, no ne moemo znati to jest.

-2. vrsta: Arhetipske, egzemplarne Ideje (uoiti veliko I; ono to su Grkljani nazivali prototypa, ideai, a
Rimci praedestinationes, ovo je Eriugenin originalan izraz), principi odakle e neto nastati, stvoriteljice
stvari, Boanske nakane.
-Dakle stvorene su od Boga, s tim da ih Eriugena jo naziva preoblikovane, uspostavljene, uinjene, itd.
-Njih je vie i sloene su hijerarhijski. Prva i najvia je Logos; Rije; Verbum
-One su stvorene od Boga, vjene su s njim, no eto, nisu ba kao on.
-Budui da imaju poelo bivstvovanja (za razliku od Boga, koji je vjean) nisu vjene; za njega
'vjeno' znai neto apsolutno vjeno, ko u antici.
-Sve Ideje su u logosu jedno i s njim su jedno, no dolje, na naem svijetu se oituju kao razliite,
odnosno kao vie njih.
-Logos je Sin Boji, dakle logos je isto to i Bog, jer tako kae, ako nitko drugi, Biblija, tako te da onda
ispada da je cijela druga razina eliminirana, jer sve ispada da je Bog. Ako je prvo bio Bog, pa je on
uspostavio, uinio, preoblikovao Ideje (ta god to znailo, kad je tako neprecizno, nejasno iskazano), a
sve Ideje su zapravo logos, samo nam se ine kao da ih ima vie, i plus to sve, logos mora biti Isus, a
Isus jednako Bog ispada ukratko da je sve to Bog

36
Ovo je poznato kao metoda teza + antiteza = sinteza.
22
-Dakle sve ovo je jo jedan pokazatelj kako je zbog nespretnih rijei i zavisnosti samo od
Pseudodionizija, Maxima i ostalih neoplatonovaca Eriugena opet o'o jadan jako blizu panteistikih
voda, a da ni sam to uope nije elio37
-Rije, Logos - je izvorna i temeljna ideja svih stvari, Rije Boja je razlog i stvaralaki uzrok svih
stvari, odnosno bolje rei svih stvorevina. On (logos) je istovremeno jednostavan i beskrajno sloen (pa
sad ajd ti to shvati!).
-Gileson pokuava opravdati Eriugenu tako to e rei da ideje i logos nisu isto, no onda se opet deava
platonovski problem posrednika izmeu ideja i logosa.
-Ideje slue da bi se Bog mogao objaviti ljudima. Ideje su teofane (teofanija: oitovanje Boga ljudima, al
na nain da je ljudskom umu shvatljivo, to e rei ili ljudskim osjetilima, ili ljudskim mislima), te pljus
to su jo i stvarateljice ovog svijeta.
-ak i Eriugena negdje tvrdi da Bog sam za sebe nije stvorenje, nije stvoren, no u ovozemaljskim
stvarima on jeste stvorenje (daklem opet ti zajebi prema panteizmu).

19.01.06 -3. vrsta: Ovaj na, tu, ovaj svijet. Konkretna, osjetilna, materijalna stvarnost.
-On naziva bia u ovom svijetu participacijama. One participiraju na arhetipskim idejama.
-E sad, to je za njega ta participacija? Pa kae on to je proizlaenje neke supstancije od/iz neke vie
supstancije, (NEOPlat; fotokopija teorije o emanaciji), s tim da izriito kae kako je Bog sve to istinski
jest. Boanska dobrota stvara sve stvari, nainjena je od svih stvari, i jeste isto to i sve stvari. Kud
e blie panteizmu od ove izjave?38 39
-No isto tako se zalae za stvaranje ex nihilo, i to strogo naglaava da nihil kod njega nije kao u Grkoj,
npr. 'neto to nije neto', nego je ba isto Augustinovsko nita. Bog nije stvorio svijet ex aliquo (od
neeg drugoga), ve de omnio nihil (od potpunog nita).
-Daklem, da zakljuamo to sve, Eriugena je probao povezati neoplatonovsku teoriju emanencije i
kranski nauk ex nihilo u jednu teoriju. Ukratko, ne udi to nije uspio40

-Bog je sve, on je iz svoje nad-bitne naravi sebe radi sebe stvorio (opet panteizam).
- je za Eriugenu mikrokozmos (znai sve to postoji u svemiru, ali u malom) i njegova bit i supstancija
su sline Bogu (dakle, zbog ovoga 'sline' ovo nije panteizam).
-Postavlja se pitanje kako da sad mi to sve tumaimo, jel' on na kraju panteist, ili nije???
-Uglavnom, ispada da se sve pretvara u Boga, cijeli proces nastanka tree vrste prirode analogan je
izlaenju iz Boga.
-Supstancije ne propadaju, nego se vraaju u svoje arhetipske ideje; tijelo kasnije prelazi iz materije u
misao, pa onda opet natrag u Boga, itd.
-Na kraju cijelog procesa, Bog e biti u svemu i nee postojati nita osim Boga Dakle, Panteizam!
-Jo na kraju 4. vrsta. To je Bog u kojeg se sve vraa, c. finalis, dakle isto kao i 1. vrsta.

-Zablude koje je napravio


-Nije nauavao aninhilaciju (da bie propada), kao to su ga kasnije optuivali.
-Materija ostaje materija, ali se mijenja u spiritualnu materiju (hmmm bistro ko suza!); dua ostaje
dua, no postaje boansko svijetlo, Bog
-Negira postojanje vjenog pakla, nego kae da je pakao proces ienja, no sve e to jednog dana
zavriti natrag u Bogu.

37
Eriugena je davao este cautelae u svojim djelima, objanjenja autora kojima pokuavaju utima(va)ti svoja uenja s
kranskom dogmom, da bi spasili kou od mogue inkvizicije. Iz njih je vidljivo da mu nikako nije bila misao vodilja
napraviti panteistiki sustav, al eto, logiki zakljuak nas nuno upuuje na to
38
Mnogi ljudi (filozofi) su s najboljim namjerama nauavali panteizam, jedino zato to su prenaglaavali tu vezu boga i ljudi.
Pa su ili podigli u boga i rekli mi smo bog(ovi), ili su spustili boga tu dolje, pa rekli ovo sve dolje je bog.
39
Magija pak: isti sistem kao kod religije, samo to magi ele uzeti dio onoga boanskoga i podiniti sebi (najee) prirodne
zakone; dobiti mo blisku bojoj, od boga. To se onda pokuava postii inicijacijama, ritualima, itd.
40
Veina religija imaju jedan standardan poredak: onaj vie puta spomenut, krug gore povezan sa crtom sa krugom dolje, u
kojem je nacrtan onika Jedno najvie bie je nekakvom vezom stvorilo ovaj na svijet.
23
-Izrazi su mu vieznani i nejasni to se tie pitanja vjere i uma komplementarni su, no daje prednost
vjeri.
-nauavao teoriju o Androgenu41 nije u biti ni muko ni ensko; bie je rascijepljeno na muko i
ensko, pa zato trai svoju bolju polovicu cijeli ivot.42

DESETI, JEDANASETI I DVANAESTI VIJEK


-Povijestice, opet: Deseto stoljee: smru Karla opet je sve palo u barbarizam (historijski utjecaji,
nebitni za nas)
-opet je bilo najbitnije ouvati postojee, a ne napredak;
-U 11. st. se okolnosti malo mijenjaju poinju se osnivati kole, te iz njih dolaze prvi
visokosrednjevjekovni 43 mislioci. Glavne filozofske rasprave se vode oko pitanja univerzalija (otom
malo kasnije). Najvaniji, pak mislilac 11. st. bijae

-Anselmo Canterburyski (a.k.a. A. od Canterbury-a; sv. Anselmo)


-Roen u Aosti u Pijemontu 1033. godine. Studira u Burgundiji, ivi, ivi, ivi, i postaje nadbiskup u
Canterburyu 1093. I onda umire 1109.

-Djela: 'Monologion' (1076), monolog; 'Proslogion', iliti Oslovljavanje Boga, prvotni naslov je bio
'Fides quares intellectum' (vjera koja trai razum); 'Cur Deus homo' zato je Bog postao ovjekom i
'De libero arbitrio' (nije mogao smislit originalniji naziv, pa se pokuao, i uspio, provui s
Augustinovim)
-Sve ove teme su zapravo standardne teme rasprave (openito) srednjevjekovnih filozofa; problem Boje
opstojnosti, slobode volje, odnos vjere i razuma
-On je bio taj koji je (u Proslogionu) formulirao ono opjevano Credo ut intelligam.
-A to to zapravo znai? Prvo, potreba vjere da bi spoznali vjerske i moralne istine; drugo, potreba
razuma da prihvaanje vjere (i vjerom odreenih istina) ne bi bilo slijepo i pasivno.
-Bez onog ut intelligam dijela fanatizam. 44
-Prvo trebamo posjedovati vjeru, al onda kad ju posjedujemo ju trebamo pokuati shvatiti razumom.
Ovo lijepo vrijedi za vjerska pitanja

-Anselmovi dokazi Boje opstojnosti


-1. A posteriori: stari, poznat otprije, iz iskustva. Kontigentnost bia je nuan preduvjet da mora
postojati neto to nije kontigentno, nego je nuno Ukratko, kako god okrenuli, ne moe (pod milim
Bogom, te i sam On) sve biti kontigentno (to znai: il moe, il ne moe biti/postojati, ali nije da
mora), nego net nuno mora biti. To je onda bog. Jedino to je nuno da je nuno
-Drugim rijeima se ovaj moe izrei i ovako: svjesni smo da stvorena bia posjeduju razliite stupnjeve
savrenosti e pa nuno je postojanje onog mjerila savrenstva, po emu mi daklem, uope i mjerimo
koliko je neto savreno, ili nije. to bi dobro stari Arist reko: tamo gdje postoji bolje, mora postojati i
najbolje
-2. Ovaj je taj koji je to sve zamutio Nakon njega ustra rasprava o ovom dokazu ne jenjava ve
stoljeima

41
A homoseksualci u biti to dan-danas iskoritavaju kao opravdanje; naime kau kako su pronali svoju drugu polovicu, ali je
ona jebiga ostala zatoena u krivom spolu, itd.
42
Daklem, po tom se (po Dadievom miljenju) cijela homosexualnost moe objasniti psiholoki. Ako ne voli sebe, ne
moe voljeti ni drugoga, (ak si ukurcu do daske, ne moe uspostaviti ikakav smisleni dublji odnos sa bilo kim, pa tako ni sa
enom seks, seks, i samo seks nije 'dublji odnos', rajt?!), a na svijetu ima puno ljudi koji 'se ne vole', pa jednom kad nau
istomiljenika, a ni ovaj se ne voli, a obojici je najlake jednostavno odjebat cijelo to pitanje s traenjem ena (jer se prije
svega da bi ih nali trebaju suoiti sa svojim problemima, sa svojim strahovima, a to je teko) e, onda oni lijepo odustanu od
cijelog gubljenja vremena, energije i ivaca, pa se proglase homosexualcima i izjave da vole one svoje pajdae i da im ene
uope ne trebaju -Tako po Dadiu
43
Drim se ovdje one podjele na rani (pad Rima do 1050. god.), visoki (1051. do kraj 12. st.) i kasni srednji vijek (poetak
13. st. do poetka 16. st i Reformacije) iz enciklopedija
44
To je dakle ono to mui Gilberta ekstremnog islamista fali im razuma openito
24
-to se tie ovog objanjenja, nakana mu je bila da na jednostavan nain pokae svim ljudima da ima
Boga (odnosno boga), al se malo previe zanio u procesu A priori, poznat i kao ontologijski: Kree se
od pojma stvari, da bi se izvuklo bivstvovanje stvari (svaka stvar ima bitak, tima sve.). Naime, svi ljudi
imaju pojam boga (kakav god da im je pojam, nekakav pojam najvieg, da vieg nema bia, mora
biti). Pa dalje, budui da ba svi imaju taj pojam onda taj pojam postoji! Eto dokazano je
-Dokaz se temelji na tomu da je bie koje postoji savrenije od nekog samo zamiljenog bia (ovo tima,
al na logikoj razini)
-Mi, po Anselmu nuno moramo misliti da najsavrenije zamislivo bie mora postojati, pa e onda ono i
postojati.
-Ali Premda svi imaju pojam boga, zajeb je u tome to zapravo to bie u biti i ne mora postojati, jer
neki mogu misliti o tomu naj-najviemu, ali da jednostavno ono ne postoji kao takvo (bitno je uoiti da
se radi samo o pojmu!). daklem, ona gornja crtica nije nuna! Bogu (bogu, sa malim 'b') bi se trebalo
pridodati jo i karakteristiku 'postojanja' (ne smo ono 'naj-najsavrenije bie, od kojeg ne moe biti
savrenijeg', nego i 'n.n.s.b.o.k.n.m.b.s koje postoji'). A to ne bi onda bio bog, jer je bog najsavreniji, a
ovo bie ('n.n.s' + 'postoji') je sastavljeno od dva dijela, dvije komponente, a bog nuno, ako je
najsavreniji mora imati samo jednu Anselmo je napravio prelazak sa logike razine na realnu.
Daklem da skratimo, ona druga reenica iskaza je lana, ne tima i ba je fuj !
-Opet se, kao i vie puta prije, dogodio problem mijeanja spoznaje i metafizike, logike i realnosti
-Njegov uenik Gaunilo mu daje prigovor o svemu tomu Mi ne moemo imati ideju o bogu, bez da
znamo da postoji.
-To je slino kao da kaemo da najljepi havajski otok negdje postoji, samo zato to ga mi moemo
zamisliti 45
-Dadi nadodaje na ovo: Svi ljudi imaju ideju o bogu, ali nitko ne moe imati adekvatnu ideju o bogu,
jer je on de facto nespoznatljiv ljudima.
-Pa se zato to onda uglavnom ne smatra kao pravi dokaz o Bogu.

-Filozofi su se onda dalje poslije ovoga podijelili u dvije grupe,46 i time stvorili problem realizma,
odnosno nominalizma.47
25.01.06 -S jedne strane te podjele: Oni koji se slau sa tim dokazom; Bonaventura, Dunst Skot,
Descartes, Leibniz, Hegel A negirali su ga Toma Akvinski, Kant, Maritaine
-Dakle, oni koji su ga negirali istiu da je u njemu logika pogreka. Jer sadraj tog pojma (bog) nije
adekvatan; dakle problem je u premisi; premisa je nesigurna.
-Oni koji su za kau da se za jedinstveno bie (da nije sloeno od vie neega, kao to je bog) ne moe
primijeniti ista logika (kao za druga bia)
-Bog se ne moe misliti osim kao onaj koji bivstvuje, stoga ako je bog - bog, pa ako se boga moe
(za)misliti mora ga misliti kao onog koji bivstvuje. E tu u 'ako se boga moe misliti' je zajeb! Jer se
nit ne govori o stupnju analogije; svi misle na neki nain boga, al ne misle ga na isti nain!

-Problem slobode i zla


-Anselmo je bio smatrao da Augustin u 'De libero arbitrio' ne daje posve zadovoljavajue objanjenje
problema, pa zato on u svom djelu 'De libero arbitrio' pravi razliku izmeu libero arbitrio (slobodna
volja), mo, potencija slobode i libero perfecto, u biti libertas- to je zapravo sloboda.
-Sloboda i slobodna volja nisu isto (ve smo ovo obradili, vidjeti nekud gore). Slobodna volja je narav
i nitko nam ju ne moe oduzesti, uvijek nam ostaje.
-Mogu izbor nam uvijek daju dvije opcije: sloboda i ne sloboda.
-Dakle sloboda i nesloboda (non-sloboda) su rezultati slobodne volje.48

45
U biti i postoji, ili bi mogao lako postojati u Dubai-u, kao dio gigantskog i gigantski skupog The World Island projekta
pljune kojih 6-7 milijuna dolara, i dobi svoj custom made otoi snova
46
Nisu se ljudi slagali i ne-slagali oko samog Anselma, nego su se fajtali oko pitanja pojma. Sve do danas.
47
Pojam je logiki izraz, al problem je u tome to ima razliitih razina pojma; pojam je i klupa i zlatna Kalelarga i Pitarex, i
Bog
48
Ako se slobodna volja negira gubi se smisao cijele etike.
25
-Problem univerzalija49
-Problem dakle isto potie odavno prvi ga je tematizirao Porfirije, pa Boetije: Postoje li univerzalije,
opi pojmovi, ili ne postoje? Ako da, kako postoje? Di postoje?
-Platon ree: postoje, to su Ideje; Aristotel se nadoda na njega: to su forme.
-Porfirije i Boetije nisu uspjeli nai rjeenje svega toga, pa se u 11. i 12. st. rasprava o tome jako razvila.
-Osnovnih moguih rjeenja je samo tri, te mi, kao mi, ljudi, ne moemo vidjeti jo nekih drugih
rjeenja, a da su posve logina i konzistentna
-U praxi su dodue ostala dosad samo dva

-Nominalizam, ekstremni realizam i realizam.


-1. Nominalizam -Prvi ga nauavao Roscelin od Compiegne 1051 1124. god.
-Kae: mi ivimo u svijetu u kojem postoje samo pojedinane stvari. Pa i nae ideje ili pojmovi, ako im
doista ele odgovarati moraju biti pojedinani. Pa dakle univerzalije kategoriki ne postoje, kao takve.
Univerzalni pojmovi nemaju nikakve realnosti ve su samo flatus vocis (prazan glas, jedino i samo ime)
Logini pojmovi ne postoje i gotovo!
-2. Ekstremni realizam Od Wilihelma od Champo ampu Vilije khm hmm Vilijem od
ampoa, odnosno Wilhelm Campellensis uuhhh (1070 1120) Roscelinov uenik. On ne kree od
stvarnosti, nego od toga da imamo pojam (kao pod a priori), pojam svakako postoji a univerzalni
pojmovi odgovaraju samo univerzalnim stvarima. A kako dakle, kae on, postoje samo univezalne stvari
- postoje samo univerzalni pojmovi, to e rei da je to isti platonizam.
-Postoje univerzalne stvari koje imaju univerzalne pojmove, a to se tie pojedinanih stvari to su
samo akcidenti tog jednog jedinstvenog, ali univerzalnog bia E sad, ta realna stvarnost postoji samo
u umu, a ne realno ma isti platonizam, bez diskusije
-Petar Ablerad, dalje, uenik ove obojice umah napada Wilhelma, uitelja svog (yes!!!) i kae da je
panteist (to je otprilike jasno, jer je to nuan slijed zakljuivanja, ako se dri ekstremnog realizma), te
napada jo i drugog uitelja Roscelina (yes, yes!!!) da je skeptik
-Nakon toga Wilhelm se pokunjio i mijenja tako svoju teoriju identiteta u teoriju indiferencije.
-Kae: dva lana iste vrste su jedna te ista stvar, ali ne po biti, nego indiferentno, to lii na puku izliku
pod napadima, ali ispada ipak da je to poricanje ekstremnog realizma
-3. Tree i jedino zaista prihvatljivo kae da pod a) univerzalije nisu realne stvari, no nisu ni puke rijei,
nego pojmovi koje um izvlai iz realnosti, iz realnih stvari, pa mi preko ovih opih pojmova shvaamo
bit stvari, no ne shvaamo kako stvar jeste.
-Poslije je Toma usavrio cijelu tu priu koja onda od njega dobiva naziv umjereni realizam.
-Dakle, imamo tri momenta: univerzalije postoje ante rem u bojem umu, prije stvari, dalje one postoje
in rem, u stvarima, te onda post rem univerzalije u ljudskom umu.

01.03.06 -Petar Ablerad


-Daklem, uspjeno rijeio problem univerzalija.

-ivot
-Roen u Le Palletu (itaj 'lepal') Blizu Nasa (uglavnom negdje u Francuskoj) 1079. god. Studira
dijalektiku (odn. logiku) u koli sv. Viktora (skraeno: k. sv. V.), slua i ui dijalektiku kod Roscelina i
Willhelma, a kasnije pravi svoju kolu, pa onda studira teologiju, da bi poslije 1113. poduavao teologiju
i logiku u Melunu, pa Corbeli, pa napokon u Parizu.
-U Parizu se ni manje ni vie nego zaljubio u svoju uenicu Eloizu, prave dijete, pa se onda (tek) ene,
no dolazi do zajeba, mora ju napustiti, pa zatim odlazi u opatiju Sv. Denis
-Uglavnom, kao i kod Augustina velik utjecaj samog ivotopisa na njegovo uenje
-Pie zatim teoloko djelo De unitate et trinitate divina O jedinstvu i trojstvu boanskom, al mu ne
uspijeva, to e rei i da ga crkva zabranjuje i osuuje.
-Pa dalje osniva svoju kolu, no kasnije ju naputa; 1125. postaje opat, '29. naputa samostan; dalje
poduava u Parizu, tada poduava i Ivana od Saulssberrya (solzberi, neki bitan politiar tog doba) i
tako dalje sve dok se nije zakaio s sv. Bernardom, koji ga osuuje za herezu, i zabranjuje mu predavat,
49
O svemu ovome detaljnije pogledati u epistemologiji
26
te se napokon onda smiruje (Ableread, ne sv. Bernard), povlai se u samostan u Klini, te umire 1142.
god.

-Rad
-Imao je borbenu narav (oito), ismijavao svoje uitelje, bio vrlo jak dijalektik i vrlo sposoban, te je
zbog toga dobivao veliku pompu puanstva (bar onog uenog).

-Uspostavio je novu metodu spoznaje u filozofiji: sic et non (doslovno: 'tako/da i ne'; neto kao 'i za, i
protiv'). To je poetak skolastike metode; daklem, lupe se argumenti za neto, ali ne samo oni (kao
dosada), nego i argumenti protiv pa nek se itatelj odlui. No ovo je malo prekomplicirano, pa se na
kraju iskristalizirala metoda skolastike i 'za', i 'protiv', no i zato je ovo 'za' jae, nego 'protiv'50
-Dijalektika mu je najsustavnija knjiga, te u njoj daje i filozofiju o jeziku, daleko prije nego to su se
moderni filozofi i logiari poeli baviti tim
-U djelu sakuplja sva filozofska znanja: i gramatiku, i gnoseologiju, i logiku, i metafiziku
-Jezik je 'most' koji povezuje konkretne stvari i um.
-Napravio je etiku dogmu koja nije bila dobro prihvaena. Etika povijesti nevolja pisma izmeu
njega i Eloize. Tema je vezana uz njegov slobodan ivot nema u etici pravih zakona, kae on, nego
samo ono to mi mislimo; etika ovisi o nakani, samo ono to ja hou.
-U dananjim etikama: treba i dobra nakana, i usklaenost s naravnim zakonom
-On tvrdi da je etiki dobar in, ako je dobra i nakana. Tako da bi i in razapinjanja Krista i muenje
krana bio dobar, ako bi nakana iza toga bila dobra preventiva, il bilo ta drugo
-Dosta je jasno iz toga da onda nema ni grijeha; koristi se Augustinovim malo iskrivljenim teorijama, pa
ako zlo nema bitak (a nema) onda grijeh nema supstanciju (jer je grijeh zao), tako da nema ni
grijeha (no uspio je propustiti da grijeh ima na neki nain supstanciju, preko nas, koji ga
poinjavamo Uglavnom, opet one razine Opet one! Nonstop s njima nekakih problema!!!)

-Visoko kolstvo u Srednjem vijeku u Europi (XI. i XII. st.)


-Bitne su nam dvije kole: kola sv. V. (kola svetog Viktora) i kola u Chartres-u (artru)51 dva stupa
kolstva u onim vremenima.
-k. sv. V.52 je bila vie mistikog karaktera, premda je postojala i struja prirodoslovnog smjera. Bila je
skoro iskljuivo platonovski orijentirana53, no neki maleni utjecaji Aristotela se poinju primjeivati. Al
ipak ne vezano uz njegova filozofska djela, nego vie prirodoslovna. Bila su do Francuske dola preko
Arapa
-Najpoznatiji filozofi: Hugo od sv. V. i Richard isto od sv. V.

-Hugo od sv. V. (Hugh of st. V.): Roen u Saksoniji 1096. god. Jednom kad je stigao do k. sv. V., ostao
je tamo predavati sve do smrti 1141.
-Djelo: Didascalion: opi uvod u studij 7 slobodnih umijea (vidi gore), rasprava o njima
-Tri knjige o teologiji: religijska meditacija (misli se na srednjovjekovno znaenje 'knjige', ne fiziki tri
komada knjige, nego vie kao tri velika odlomka)
-Pie komentare na pseudodionizija Areopagitu.

-Richard od sv. V.: Iz kotske, bio prior opatije sv. V. Ne zna se kad se rodio, al je zato umro 1173.
-Napisao djelo koje je, da ne bi bilo zabune sa Augustinom, i Boetijem, nazvao De trinitate, a radilo
se, zamislite, o trojstvu Bojem; dalje djela Beniamin minor, a kad ve imamo minor, red je da

50
Ako piemo samo 'za', a nita protiv, ne dobivamo nita! To onda nije rasprava, nego samo iznoenje nevezanog miljenja
A budui da svi ne mogu biti u pravu ova metoda je puno bolja od dotadanje
51
Btw, u sr. vj. su kole veinom bile graene oko velikih katedrala, pa je tako kola u Chartresu izgraena oko poznate
katedrale Notre Dame (daklem, ne one u Parizu, nego Notre Dame u Chartresu)
52
Predstavnici k. sv. V. se esto nazivaju Viktorijanci, ne treba zamijeniti s viktorijanskim dobom engleske povijesti
53
to e rei konzervativna, u to doba
27
imamo i major, pa je napisao i Beniamin major. Minor je nosio puni naziv Knjiga o pripremi due za
kontemplaciju54, a Major O milosti kontemplacije.
-Insistirao je na uporabi uma u otkrivanju istine dakle da valja navesti ne samo vjerojatne, nego i
nune razloge za svoje vjerovanje, to je u biti drugim rijeima reen onaj Anselmov Credo ut
intelligam
-Da bi dokazi bili valjani moraju poivati na iskustvu u koje ne moemo sumnjati.
-A onda tek nakon iskustva slijedi racionalni zakljuak o onome to je izvan/iznad naeg iskustva
dakle o transcendentalnim stvarima. (prvo a posteriori, pa onda dalje)
-On je dao i tri puta za dokazivanje o postojanju Boga (dodue, nije ba bio najoriginalniji):
-Nuno je da ga ima, zbog postojanje bia po sebi (kvazi-Anselmo); drugi je put postojanja stupnjevanje
savrenstva (Toma); i trei put ide od pojma ideje i mogunosti (Anselmo) sve to postoji je prije
postojanja moralo biti mogue, te tako lanano dolazimo do bia koje je nuno, a vie nije mogue
-Sva bia koja nas okruuju ne mogu biti od sebe (a se) (Boetije); nita to je vremenito ne moe biti
takvo, jedino ab alio (od drugog), pa tako do Boga koji je a se
-Bog je dakle po njemu najvia Bit, temelj svih biti. Isto tako i najvia Mo, pa Mudrost55
-Po Richardu, razum 'vidi' okom razuma. A ono je iznad oka predodbi (oko uobrazilje, koje promatra
tjelesni svijet), no ispod je oka uma. Dakle razlikuje razum i um.
-Tako adekvatno tome imamo i tri razine spoznaje:
-Stvari su nam na prvoj neposredno prisutne.
-Na srednjoj duh diskurzivno misli o stvarima koje nisu neposredno prisutne zakljuivanje,
dokazivanje
-Trea razina, umska: Um vidi jedan nevidljivi objekt Boga, koji se pojavljuje kao neposredno
prisutan. Kontemplacija je tako duhovna analogija osjetilnoj percepciji, no ovdje je rije o isto
duhovnoj razini.

-kola u Chartresu, osnovana jo 990. god. od stanovitog Fulberta, stavlja naglasak na prouavanje
prirode experimenti, konkretan rad, svata lijepoga
-Najznaajniji predstavnik je Ivan od Salisbury-a (1110. 1180. god.)
-On izraava rani humanistiki duh, bio neki bitniji politiar i moralist svog doba, najvanije djelo:
Policraticus (u najkraim crtama srednjovjekovna verzija Platonove Drave)

-XIII. Stoljee
-E, a od sada, pa skoro do kraja godine samo emo drmati ovo stoljee!
-U XII. st. smo imali sistematizaciju teologije htjelo se uspostaviti jedinstvo u izlaganju vjerskih istina
kao vanjsko jedinstvo. XIII. st. e obraivati unutarnje jedinstvo zato je neto takvo.
-Veliku ulogu u tome je imao neki Anzelmo iz Kauna
-Pravio je sententiae (neto pomijeano izmeu leksikona i enciklopedije) i sume (neto kao
zaokruivanje djela). Ablerad ih isto pravi, kao i Hugo
-No najpoznatije je djelo Petra Lombardijskog: etiri knjige sentencija postalo je u kasnijim
vremenima slubeni udbenik na studijima. To je bila vie kompilacija sveg znanja, a ne originalno
djelo. U njima je vidljiv utjecaj kole sv. V., te Ableradove kole.
-De fidea orthodoxa Od Ivana, djelo u etiri knjige.
-Prva knjiga govori o Bogu jednom i trojstvu; druga o Bogu stvoritelju, o milosti, o prvom i svim
ostalim grijesima; trea o utjelovljenju, o krepostima; i etvrta o ivotu poslije smrti raj pakao i
kompanija
-Djelo se puno koristi logikom, poziva se na Augustina
-Upravo sa Anzelmom, Viktorijancijma i Petrom Lombardijskim zapoinje veliki misaoni pokret
skolastika! U njoj se izuavalo sveto pismo, ali ovaj put, za razliku od patristike, uz pomo
Aristotelovih misli, a ne samo Platonovih.

54
Kontemplacija: gledanje, pokuaj spoznavanja neega, esto ograujui se od smetnji izazvanih materijalnou.
55
U biti lako je uoljivi da su ova dva puta u biti jedan te isti, a malko tee da su sva tri, odn. da e i svih pet Tominih biti
jedno te isto Dakle, ne radi se ovdje o razliitim dokazima, nego samo o razliitim putevima jednog te istog dokaza
28
-Arist je u to doba, prije 13. st. bio poznat jedino u Arapa i idova, pa se vratio u Europu tek ovako
kasno

ARAPSKA I IDOVSKA FILOZOFIJA


-OK, dakle oni su zaista imali Aristotelova djela, no on je kod njih imao ne vrlo jak utjecaj, nego malo
ak i prejak, to je utjecalo na tonost njegovih djela Arist je od Arapa u Europu doao friziran
08.03.06 - Bez njih se ne bi u potpunosti mogao shvatiti cijeli sistem Tomine filozofije, pa emo
malo poblie o 4 najpoznatija i najvanija (bilo ih je jo, naravno); dva Arapa i dva idova.
-Daklem, u biti je Aristova Metafizika i fizika najbitniji moment cijelog ovog izuavanja.
-Aristov filozofski pogled nije uope vezan uz objavu, to ima i pozitivnih i negativnih svojstava.
-Filozofska misao mu je objavljivana neisto; uz Aristovo ime, radi bolje prodaje je bilo pripisivano i
njegovim imenom potpisivano sve i svata, dijelovi islamske religije, esto i neoplatonika nauavanja.
-E sad, to sve i nije imalo nekog izriito loeg utjecaja na zapadne mislioce, nego ba naprotiv; Avicena,
koji je esto znao bojati Arista u neoplatonike boje, je vjerojatno ba i zato pomogao u irenju
Aristotelovih djela na zapad

-Povijesno geografska pozadina


-Arapi su se u osmom i devetom st. irili po Mediteranu, doli su preko Gibraltara u panjolsku i tamo
su dugo vremena vladali, da bi tijekom 11. st. poelo veliko i dugo fajtanje sa Europljanima oko
panjolskih provincija, u kojem su krani polako, jednu po jednu provinciju osvajali i pokrtavali. U
panjolskoj je ostalo mijeano puanstvo te je tamo onda bilo i idova, i Arapa (Maura), i krana. E pa
otud ti uvjeti za mijeanje kultura, misli i ideja
-Tijekom svojih osvajanja Arapi su pazili da osvoje i sauvaju razne biblioteke (a to su bome bile dobre
biblioteke Atena, Aleksandrija, biblioteke drevne Perzije), te su tako doli do originalnih filozofskih
djela.
-Kako im je cijela kultura u to doba, dok je u Europi vladao najcrniji srednji vijek, cvjetala, te su Arapi
bili jedan od najrazvijenijih naroda na svijetu, bili su ueni i zanimali su se i za filozofiju.
-Najvei im je propust to to su prljali izvorna djela, ta je tu je no ta je je, direktno su znali
Aristovu metafiziku.
-Dva najvea poznavatelja Arista su bili Avicena i Averois, pa ajmo malo o Aviceni

-Avicenna
-Uoljivo, Avicenna je latinski naziv, originalno se on zvao Ibn Sina56, a jo originalnije Abu 'Ali al-
Husayn. idovi su ga 'krstili' u Aven Sina, pa su krani to preveli u Avicenna
-Rodio se 980. u Buhari (negdje u Perziji) i umro 1037. god.
-Otac mu bio neki visoki in u muslimanskoj vladi, to znai da je Avicena mogao dobiti dobru
izobrazbu, enciklopedijskog karaktera.
-U sr. vj. je bio poznatiji kao ljekar, nego kao filozof; ve je sa sedamnaest godina lijeio (i izlijeio)
nekog sultana
-Zanimao se za filo, te je tako itao Aristovu Metafiziku, a kako ju nije mogao skuiti itao ju 40 puta,
sve dok nije naiao na komentare stanovitog Alfarabija, pa mu sve odmah postalo jasno
-Najpoznatije mu je djelo jedna vrsta filozofske enciklopedije De Sufficientiae
-Dakle, u nekim tokama nije vjeran Aristu, pa je zato i bio tolko poznat u Europi.
-Arist nije ba puno (relativno) govorio o prvom poelu (kakvo je ono tono) i stvaranju, te premalo o
bogu, al je zato Avicenna to ispravio, pa ga malo frizirao neoplatonskom filozofijom.
-Avicenna shvaa boga kao nuno bie57. Svako drugo bie postoji, ali postoji jedino zbog toga to
dobiva bitak od boga. (povezati sa Anselmovim, Maemonidaesovim, Tominim dokazima) Dakle to o
bitku je Avicennina novina koju Arist nije naglaavao

56
Ibn znai 'sin', daklem da se zna da nije to nekakva titula tipa eik, ili sl.
57
Dakle ne kao Arist prvi nepokretni pokreta, ili misao koja misli samu sebe
29
-Bit nekog bia je kao neka praznina koja mora biti ispunjena. No kako se te stvari stvaraju nuno!
One nuno proizlaze od boga, pa ako je bog nuan, onda je i proizlaenje nuno (nema slobode, ko u
kranstvu)
-Bog je jedan (Neoplat) koji je isto(vremeno) jednostavan.
-Bog stvara prvu inteligenciju,58 prvi um, koja kontemplirajui boga stvara drugu inteligenciju, ona
kontemplira i ovu prvu, i boga samoga, i stvara treu, i tako dalje sve dok se ne stvori mnotvo.
-Tako dolazimo do nebeske sfere, desete po redu, u kojoj se ono 'mnoenje' dovoljno ovaj 'razmnoilo'
da bi se mogle stvoriti sve materijalne stvari. Ova sfera je davatelj formi (daje ih prvoj materiji) i tvorac
materijalnog svijeta.
-Taj um, osim ove kozmoloke ima i gnoseoloku funkciju, koja je slina Aristovom djelatnom umu. To
je onaj dio koji vri konkretan posao apstrahiranja, jednom kad neto spoznamo. Dakle aktivni um utjee
na nae umove, te ih iluminira, pa zato mi moemo apstrahirati i koristiti pojmove.
-Slino kao i kod Augustina, gdje imamo prosvjetljenje.
-Avicennin rad je doveo na zapadu do pojave tzv. 'avicenniziranog augustinizma', gdje su neki mislioci
pokuali pojasniti neka Augustinova naela koristei se Avicennom

-Averroes (Averois)
-Iliti Ibn Rushad, Abu'l Walid Muhammad, poznat i kao Komentator.
-Roen 1126. god. u panjolskoj, u Cordobi, i umro 1198. god.
-Otac mu bio pravnik i sudac u Cordobi, pa opet, imamo enciklopedijsku izobrazbu; kasnije i on postao
sudac u Cordobi, zatim osobni ljekar nekog lokalnog kalifa. Kasnije su ga zbog politike prognali u
Maroko, gdje je i umro
-Mislio je da je Arist najvei geniji svih vremena, tako da ono Komentator dolazi od silnih komentara
Aristovih djela.
-3 skupine komentara: mali (parafraze), srednji i veliki komentari.
-Komentirao II Analitiku, Fiziku, O nebu i Metafiziku. Nastojao je vjerno prenijeti njegovu
originalnu misao, bez kontaminacija izazvanih tuim utjecajima.

-Spajanje Aristotela i Islama


-Averroes hoe izmiriti Islam i Arista, pa kae da bi se Zakon (islamska objava) ponekad trebao shvatiti
alegorijski
-Kae: Dokazane situacije filozofije ne mogu negirati Zakon jer istina ne moe biti u suprotnosti sa
istinom i toka!
-Kasnije je u povijesti dogodilo da su ga osuivali59, jer su tvrdili da je htio nauavati dvije istine
(filozofsku i teoloku), no to nije napravio on, nego njegovi uenici (latinski averroisti60)
-Daklem, oni tvrdili da postoje dvije istine, dok je on rekao da ima samo jedna, no izgovorena na dva
naina
-Bog je za njega nepokretni pokreta, isti akt, a ne slae se s Avicennom da bog stvara samo jednu
(prvu) inteligenciju, nego je bog stvorio svijet od vjenosti (povratak na starogrko uenje!)
-Za njega je materija u potenciji da proizvede formu, ko da ima ve u sebi neku sjemenku, koja e se
kasnije razviti. Formu nitko ne daje materiji
-Za razliku od Avicenne, tvrdi da je primalaki um duhovan, i kao takav ne moe biti forma tijela. Jedan
primalaki um je univerzalan za sve ljude. Samo je jedna jedina supstancija.
-Pojmovi su prema primalakom umu kao osjetilne stvari prema osjetilima. Da bi primalaki um
spoznao pojmove mora imati nas!
-Toma kontra obojice Arapa tvrdi da svaki ima i jedan i drugi um i zavrava cijelu raspravu

58
A ne stvara neposredno materiju i materijalne stravi, daklem isti Neoplat
59
I ne samo osuivali, jer je upravo ovaj problem otvorio mnoge une prepirke izmeu islamskih teologa i filozofa, od kojih
su mnoge zavrile zabranom i paljenjem grkih filozofskih textova i negativnim pogledom javnosti spram filozofije uope
60
Za razliku od islamskih averrousta, koji nam sada uope nisu bini, daklem, samo oni njegovi sljedbenici iz europskih
kola
30
-Jedincatost primalakog uma negira individualnost i negira (ko kod Arista) besmrtnost pojedinca. Uz
jo napomenu da je ta tema o umu bila vrlo zanimljiva Europskim misliocima toga doba, to je ubrzalo
transfer znanja iz Islama u Europu.

-idovska struja je bila aktivna otprilike na istim prostorima kao i Arapi; puno je idova u to doba bilo u
panjolskoj
-Iz panjolske su potekla i dva najpoznatija idovska mislioca sr. vj. - Avicebron i Maimonidaes

-Avicebron (ili Salomon Ibn Gabirol)


-Roen 1021. u Malagi, panjolska, umro 1070. god.
-Najpoznatije djelu mu je Fons Vitae, Izvor ivota u kojem je vidljiv utjecaj arapske filozofije, te
neoplatonovaca.
-Bog se ne moe shvatiti, nego se moe spoznati samo intuicijom i u ekstazi.
-Postoji boanska volja iz koje proizlaze sva bia, daklem naglaavanje volje, naspram razuma, logosa,
Dobra, Ideje, nunosti i svega ostaloga prije njega -poetak volontarizma. (usp. sa Augustinom,
Bonaventurom, Dunst Scotom)
-Od boanske volje proizlazi dua svijeta (Neoplat; usp. Dunst Scotus), koja je sastavljena od forme i
materije, i to forme universalis i materiae universalis. Otuda i struan naziv za ovo univerzalni
hilemorfizam.
-Sva se bia razlikuju od boga upravo po tom forma-materija spoju.
-E, ali to onda implicira neke neugodne implikacije; Znai i duhovna bia bi tako imala formu
(aneli, dua, odnosno naa forma), dolo bi do udvostruenja materije, jednostavna bia vie ne bi bila
jednostavna, itd.

-Maimonidaes
-Rodio se u Cordobi 1135. umro u Cairu (jer mu je bilo bolje da se udalji iz kraja koji nije bio naklonjen
filozofima) 1204. god.
-On je najvei idovski filozof sr. vj.61
-Najznaajnije djelo najee se prevodi kao Vodi onih koji su u neprilici, al ima i verzija Vodi
zbunjenih, Vodi lutajuih
-U njemu on kae da religija ima svoje racionalno objanjenje u filozofiji. (Ovo 'filozofija' se odnosi na
Aristovu filo.)
-Trebamo se drati racionalne spoznaje i razuma (pa ta ako u starom zavjetu postoje tvrdnje kontra
toga treba ih se shvatiti alegorijski!62; Usp. Avicenna)
-Teologija nauava da je svijet stvoren u vremenu, ex nihil (vidjeti djelo gore, idovi su bili originalno
to smislili), tako da svijet nije vjean, ko to tvrdi Arist. No kad bi se vjenost svijeta mogla shvatiti
razumom (ko to se ne moe) teorija Biblije bi pala u vodu, te bi se trebala tumaiti alegorijski.
-Pa onda slijedi rasprava da Arist, kada nauava o vjenosti svijeta nije filozof; argumenti mu nisu
razumski i razumni i filozofski. Platon je dakle, bio blii istini od Arista
-Po Maimonidaesu stvaranje ex nihilo nije slobodno (ko kod krana), nego nuno. (usp opet Avicenna)
-E sad, zato to insistiranje na nunosti? Zbog udesa, uda koja se dogaaju u Bibliji. Bog mora biti
vrhovni poglavar prirode, ako moe (a Stari zavjet kae da i moe) iskljuiti djelovanje prirodnih
zakona.
-Maimonidaes se trudio da idovi priznaju filozofiju kao dio teologije. U skladu sa tim, razvija dokaze o
postojanju boga i gradi tri puta do toga:
-1. Bog je prvi pokreta, daklem kotofopija Aristotela;
-2. Bog je nuno bie, daklem kotofopija Avicenne (i Anselma)
-3. Bog je iskonski uzrok, daklem, kotofopija sebe od onog pod 1.

61
S tim u vezi ima jedna anegdota da, kako idovi jo nisu dobili svoga Mesiju (koji je kod krana Isus), moraju imati
proroka. I to puno njih. Kako je prije u povijesti pojava proroka bila dosta uestala svakih bar 200 god. po jedan ono
dobar, estok e pa je sad pitanje gdje su svi proroci nestali, kad je zadnji priznati prorok bio jo prije 2000 godina Pa
se onda vode rasprave nije li upravo Maimonidaes bio prorok, samo to ga njegovi suvremenici nisu prepoznali kao takvog
62
Oekivano, zbog ovoga su neki fanatiniji idovi u panjolskoj pokuali ishoditi inkviziciju protiv herezi
31
-Onda dalje o bogu: Bog je isti akt, bez materije i potencije. Beskonano je udaljen od stvorenog
svijeta/stvorenih bia, pa tako o njemu moemo divaniti samo negativnom metodom.
-Nemogue nam je stvoriti ita pozitivno o njemu, no moemo mu opisati djelovanje dva glavna
djelovanja; stvaranje i providnost.
-Nauavao djelominu besmrtnost besmrtni su samo oni koji su pravedni, te (bitno za krane i Tomu)
ti ljudi mogu biti pravedni samo po slobodnoj volji.

15.03.06 RAZVOJ SVEUILITA U XIII. ST.


-U XIII. st. je dakle u Europi buknulo zanimanje za metafiziku, i to zbog novonastalog utjecaja arapske
misli na Europljane. Svi su se bavili prijevodima i prijevodima Arista.

-Sveuilite u Parizu
-Veina novih teorija i teoretiara u Europi dolazi iz Pariza, u kome su se nekoliko kola (najvie su to
bile samostanske) poelo skupljati i okupljati oko sredinje katedrale, stvarajui tako sveuilite.
-Pariko je sveuilite nastalo kao udruga studenata i profesora.63
-Pariko sveuilite64 je utemeljeno 1200. god. Vodio ga je prvo biskup.
-U poetku je sadravalo etiri fakulteta: 1. fakultet umijea (onih sedam slobodnih, neto kao
znanstveno-filozofski fakultet danas), 2. fakultet teologije, 3. fakultet prava (f. za graansko, te f. za
crkveno pravo danas; sve u jednom), 4. medicinski fakultet.
-Studij sedam slobodnih umijea je bio nuan preduvjet za studij teologije.
-Ovdje su se itali Aristovi logiki spisi, no postupno se poelo itati i njegove knjige iz fizike i
metafizike, pa onda i Avicenninan djela, itd.
-Sveuilite je bilo vrlo znaajno; poznatiji ljudi koji su tamo bilo studirali, bilo predavali: sv.
Bonaventura, sv. Alebert Veliki, sv. Toma Akvinski, Roger Bacon, Egidije Rimski, Siger od Brabanta,
Henrich von Ghent, Dunst Skot (Scotus)

-Za razliku od nekih drugih, na njemu dominira aristotelizam.


-Budui da je pariko nadilazilo sva druga sveuilita, te da je imalo vrlo irok i razgranat utjecaj,
postalo je popularno by Crkva da ona lijepo nalae da se na njemu nauava samo ono to je u skladu sa
crkvenim naukom
-Predavanja su na sveuilitu bila zasnovana na textovima iz filozofije (kasnije sve vie Aristovim),
pored toga na Bibliji, te na Sententiaema Petra Lombardijskog.
-Osim predavanja postojale su i disputatiae (rasprave), ilo se za tim da se kod studenata povea
razumijevanje predmeta, uilo se sposobnosti argumentiranja svog stava, te pobijanja tueg.
-Ukratko, studente se pouavalo kako misliti, a ne bubanje injenica.
-Oekivano, s obzirom na jakost, velikost i vanost, novi filozofski izvori iz njega su doprinijeli razvoju
filozofije, ali su pridonijeli i stvaranju hereza, pogotovo Aristovi textovi
-tako da je jo na poetku, bavljenja sa Aristovim idejama, 1210 uslijedila zabrana cijelog Arista, da bi
1215 osim zabrane njega bili zabranjeni i komentari na njega.
-Daklem, teolozi (isti teolozi) su sredili da se Aristotel zabrani
-Papa Grgur IX potvruje to, ali trai da mu se djela malo proiste (oekivani tos; Aristu, ne Papi).
-1240 Aristova djela ponovo u uporabi.
-No ove zabrane su se odnosile samo na Pariz, dalje se Arist mogao koristiti stalno

-Utjecaj novih struja u filozofiji na teologiju


-Imamo dvojicu teologa/filozofa (u biti vie teologa, nego filozofa) koji su znaajni za rani razvoj
aristotelijanske misli u XIII st.: William od Auvrgnea (Wiljem od Overnja) i opet William od Auxerrea
(W. Od Oxera, da ne bude eksera)
-William od Auvergnea (ivio od oko 1180. do 1249. god.)
63
Ta je udruga esto imala problema sa vlasti, zbog svog statusa, ali je ba i zbog njega esto dobivala i specifine privilegije
(ishrana na bonove)
64
Ono je u biti bilo model sveuilita kao takvog; bolognski proces je svojevrstan povratak na taj model
32
-Openita je pojava za njega da se koristio utjecanjem svih bitnijih filozofa prije njega; pogotovo onih
kranskih, ali je imao uvid i u Arapska djela, kao i u Aristova. E pa je on, budui da je taman ivio i
djelovao u doba kad se Arist trebao oistiti od kontaminacija, i pljuvao, i koristio se istim autorima, bez
okolianja
-Pa se tako koristio Avicennom, ali ga i napadao; isto vrijedi i za Boetija, te mu je nauk bio da postoji
razlika izmeu biti i bitka, koja je nagovjetena kod Boetija, ali originalno sloena od Avicenne; esse,
egzistencija ne pripada esenciji bilo kojeg bia, osim Boga (di su obje stvari jedno te isto).
-Nauava Boje stvaranje ex nihilo, te se vezano uz ovo pitanje koristi i slae sa Avicebronom, koga je
upravo popljuvao, zbog biti i bitka, a pljuje Avicennu
-Zalae se za stvaranje iz Boje slobode, plus jo svojevrsni boanski volontarizam
-Bog je jedini uzrok svake prirodne promjene.
-W. od A. nauava da je lj dua jednostavna i duhovna supstancija. Prihvatio je od Arista stajalite da je
spoj forme i materije, te da je dua akt i forma tijela, no kae da tijelo ima svoju vlastitu formu, pa dua
nije jedina naa forma (usp. Bonaventura)
-Negira razliku izmeu djelatnog i pasivnog uma. Prihvaa teoriju iluminacije
-Dua spoznaje na tri naina: 1. inteligibilno um spoznaje stvari koje su mu inteligibilne; 2. um
apstrahira univerzalije iz osjetilne stvarnosti; 3. um prima Boansko prosvjetljenje. (usp. Richard od sv.
V.)
-Daklem da zakljuimo, cijeli njegov nauk je svojevrsna priprema terena za kasnije mislioce, poglavito
Bonaventuru i Tomu.

-Sveuilite u Oxfordu, te ostala nama bitna


-Drugo najvee i najvanije sveuilite je ono u Oxfordu. (poznati: Roger Bacon, Dunst Scot)
-U njemu imamo mjeavinu Augustinove tradicije i empirizma (u biti kao i kod samog Bacona).
-Najznaajniji filozof je Robert Grosseteste (Grosatesta)
-U Oxfordu se vie nauavao prirodoslovni smjer Grosatesta prevodi Nikomahovu etiku, pie komentare
na fiziku, prevodi djela Pseudodionizija Aeopagite, pie mnoga prirodoznanstvena djela.
-Nauava teoriju o svjetlu (kako fiziku, tako i metafiziku), slino ko na Frane Petri. No udaljava se
od Arista i metafizike.
-S obzirom na augustinovac, ali kombinira augustinizam sa interesom za empirijske znanosti.
Utjecao na R. Bacona.

-Tree je bilo sveu. u Bologni.


-Ovdje emo spomenuti jo i nae, u Zadru, osnovano 14.06.1396 od Dominikanaca, koji su naredili da
se osnuje studij za (njihovu, dominikansku) provinciju Dalmaciju.
-08.12.1445 General dominikanskog reda Joakim proglaava sveuilite studium generale, to i znai
sveuilite.
-1553. god. mu opi zbor reda u Rimu daje povlasticu dodjeljivanja doktorata i magisterija iz teologije,
dakle ono postaje universitas privilegata (povlateno sveu.).
-To je prvi studij filozofije u Hrvatskoj.

-Novi crkveni redovi


-Nastali su poetkom 13. st. Franjevaki i dominikanski redovi.
-Franjevce je prvo zanimao samo poboni ivot, bez naukovanja; Franjo Asiki, talijanski mistik i
propovjednik ga je utemeljio kao zajednicu koja e ivjeti poput Isusa, a Isus nije iao u Pariko
sveuilite
-Zovu se i prosjaki red, jer ne ive od onoga to zarade, ako rade i zarade neto sve daju drugima,
nego od darova vjernika.
-Ali kako se red razvijao i irio, dolo je do potrebe za uenijim ljudima unutar reda, pa je tako neki
poboni tip na parikoj katedri, zvan sv. Ante Padovanski uveo uenje u franjevce.
-Istaknuti franjevci: Bonaventura, Aleksandar od Halesa
-Dominikanski je propovjedaki red, osnovan by sv. Dominik, nekoliko godina nakon osnivanja
franjevaca.

33
-Valja napomenuti da su oba reda otvarala kole po Europi i irila znanje (i Boju rije) kroz puk
-Albert Veliki i Toma su najistaknutiji dominikanci

22.03.06 -Aleksandar od Halesa (Haleki)


-Zvan i doctor irrefragibilis (nepobjedivi doktor)
-Pripadnik platonovske struje, roen u Halesu (selo u Engleskoj) cca 1180. a umro 1245. god.
-Prvo predavao u Halesu, a onda oo na Pariko sveuilite, da bi kasnije otiao u franjevce.
-U to se doba to smatralo promoviranjem na jedan bolji poloaj, dakle nije kao u dananje vrijeme.
-Uglavnom, Aleksandar se odrekao svih materijalnih dobara, a imao ih je, i otiao u sveenike.
-Budui je bio glavni regent jedne katedre, a ostao je na tom poloaju i nakon zareivanja ta katedra
Parikog sveu. je postala franjevaka.
-Poznata je jedna Summa theologica, ili Summa Halesiana pod njegovim imenom, al ona je samo bila
pod njegovim imenom, isto marketinga radi, a zapravo ju je napisala grupa autora.
-U njoj je uoljivo poznavanje Arista, i to interpretirano kroz Arape.
-Bog je vrhovno dobro summu bonum, koriste se dokazi Njegove opstojnosti poznati otprije:
Augustinov, Anselmov, itd.
-Definicija ovjeka: dua je duhovna supstancija, a Aristova def due kao forme tijela se odbacuje.
-Dua je bie u sebi, kao supstancijalna forma, dakle ona sama mora biti sastavljena od forme i materije
(e tu je greka; to, po Aristovom uenju, ne mora proizlaziti iz reenoga), prema njoj se odnosi kao i
prema svim drugim biima.
-Daklem, ukratko potvrivanje Platona/Augustina. S tim da je nemogue odrediti to je samo njegovo,
Aleksandrovo, a to dolazi od te skupine autora.
-Aleksandar je dao zamaha franjevakoj struji filozofije tog doba, i to pomou Augustinovih principa, ali
da bi ga se tono spoznalo - bolje pogledati to o njemu kae njegov najbolji uenik, Bonaventura

BONAVENTURA
-ivot:
-Svjetsko mu je ime bilo Giorno (eng.= John), iz Fidanze. Rodio se u Bagnoregiu, malom gradiu u
Toscani oko 1217. god.
-Otiao na Pariko, te tamo slua Aleksandra Halekog, kojeg smatra ocem i uiteljem. Postaje
franjevac '43. '48 '55 predaje na Parikom sveuilitu, franjevakoj katedri.
-22.10.1256 Papa ga (a i Tomu Akvinskog, s kojim je prijateljevao) imenuje profesorom na sveuilitu,
no sveuilite mu to ne priznaje sve do '57. god. Ispostavilo se onda kasnije da su upravo on i Toma
najznaajnije pridonijeli irenju slave sveuilita
-im prima svoju titulu daje ostavku na mjesto predavaa jer postaje general franjevakog reda, to
dovodi do previranja unutar reda Uglavnom, imao je posla u smirivanju ekstremista.
-Nakon dvije godine povlai se na planinu Alverno (Italija)
-'73 papa Grgur X ga imenuje biskupom Albana, te je trebao pomagati na drugom Lyonskom koncilu
(saboru). Umire pri kraju sabora 15.07.1274.

-Djela
-Prvo to je napisao su oekivani Komentari na sentencije Petra Lombardijskog (pisane od '48. '55.);
Rasprave o otajstvu trojstva; Rasprave o Kristovu znanju ('54.) : Breviloquium kratak govor:
zbijena teoloka sinteza (oko 1257.); O svoenju umijea na teologiju (literatura!!) (1254. -1255.)
-Nakon izbora za generala: Put duha k Bogu (Isto literatura!!!) Itinerarium mentis a Deum (1257)
na stotinjak strana pie sumu cijele teologije, te ima trivijalni podatak da ju je napisao dok je bio u peini
(na tom brdu Alverno, Lavenid, na kojem je sv. Franjo doivio ukazanje stigmi); dalje, O trostrukom
putu, Drvo ivota ('60); ima jo i mnogo propovjedi i tumaenja sv. Pisma ima ih ohoho, ali nisu
nam bitna za daljnji rad sa njegovom filozofijom.

-Misao

34
-mu se teko da razumjeti bez cjelovitog uvida u rad. Bio je vrlo saet u izraavanju, nije se
ponavljao, nije davao primjere i razrade misli, itd.
-Bio je mistik i teolog. Doktrina mu okarakterizirana tonom i jasnom voenju prema tono jasnom cilju
ljubavi Boga.
-A filozofija nam, po njemu, pomae u ostvarivanju cilja.
-Sluio se zacrtanim konceptima, posebno od svog uitelja, ali koristi i nove spoznaje, poglavito od
Arapa.
-Ljudska dua je stvorena s vrlo jasnom nakanom : da doe do konanog dobra Boga.
-Treba smiriti svoje tenje da bi se moglo koncentrirati na onu najbitniju tenju prema Bogu.
-U tom procesu postoji samo jedna sigurna spoznaja. Do koje moemo doi po vjeri
-E sad, kako i zato to? Bonav kae da imamo dva elementa provjerljivosti neke spoznaje, sigurnost i
savrenost spoznaje. A do te spoznaje moemo doi samo na dva naina: putem vjere i putem razuma.
-Po vjeri dolazimo do apsolutno sigurne spoznaje, ali ne i do savrene spoznaje, a po razumu obrnuto
moemo doi do savrene spoznaje, ali ne i do sigurne.
-Dakle, kad mi vjerujemo neemu/nekomu mi smo sigurni u to neto, a to smo ispravniji u toj vjeri
to nam je sigurnost vea, i onda tako sve do vjere u Boga, u kojeg imamo najsavreniju sigurnost, ako
nam je vjera valjana.
-No ako smo apsolutno sigurni u neto, a jesmo jednom kad vjerujemo u Boga, to ne znai da nam je ta
spoznaja (podjednako) i savrena. Tada nam treba savrenost spoznaje koja se postie koritenjem
razuma.
-Razum se moe prevariti, jer su mu sposobnosti ograniene, tako da spoznaja ne moe biti sigurna, kao
kod vjere, ali razumska spoznaja je savrena, jer se (bez obzira na ogranienja kod nekih ljudi u pogledu
- recimo to tako - kvantitete razumske misli) bazira na apsolutnoj sigurnosti logikih principa (koji su
savreni po kvaliteti).
-Filozof je manje siguran, al siguran pod ovim vidikom u ono to zna, nego jedan vjernik u ono to
vjeruje Filozof je ogranien razumskom spoznajom koja je vrlo, vrlo esto ograniena faktorima
neprovjerljivosti, al vjernika je sve to briga, pa je on sasvim nesmetano siguran u ono u to vjeruje.65
-Onaj koji vjeruje iz ljubavi, a ne jer ga razum uvjerava da bi trebao vjerovati, tek nakon vjerovanja
kree u razumsko/filozofsko istraivanje.
-Isti ne moe istovremeno o istomu i vjerovati i znati. Jednostavno nisu iste kategorije u pitanju to je
ono staro pitanje Volja vs. Razum
-Daklem da zakljuimo sve ovo gore, Bonaventura se zalagao za Anselmov credo ut intelligam.
Filozofija dolazi iz potrebe srca, da bi ono to vie moglo uivati u objektu svoje vjere/ljubavi
okoladi, ovaj Bogu.
-Naravno, uz ve uoljivu ogradu da ne treba vjerovati slijepo. (usp. Anselmo)
-Cijeli ovjekov ivot je samo putovanje do Boga. Cesta do tamo je put rasvjetljenja, iluminacije
(OAug)
-Onaj koji slijedi put rasvjetljenja, vjerujui i nastojei shvatiti to to vjeruje otkriva kako je On, Bog,
skriven u stvarima, tu u ovom materijalnom svijetu. Cilj je ve dakle prisutan u stvarima, ve na samom
putu. A kad imamo cilj imamo i c. finalis.
65
Dadiev primjer sa dva znanstvenika:
-Moe i dva kolarca, studenta, itd. Uglavnom, imamo dva posve ista znanstvenika (iste pameti, ista inteligencija, sve, sve
isto) sa samo jednom razlikom da je jedan od njih vjernik (u najirem smislu te rijei), a jedan nevjernik. Oba rjeavaju isti
teak (recimo matematiki) zadatak. Svi su im uvjeti isti, ne vide ta tko radi, a jednina je razlika u tome da je vjernik kicnuo
u papire doktora kod kojeg to rjeavaju, pa zna rjeenje, al samo rjeenje, ne i postupak.
E sad, rjeavaju oni, ide sve kako treba ii I na kraju jedan i drugi dobe krive rezultate. I nit, jedan je svjestan da mu je
krivo, drugi nije. Oba provjeravaju. Oba provjere i drugi put. Uoe greke i revidiraju rjeenje. Oba su opet dobila krive
rezultate, no rezultati su im sada blie rezultatu kojeg je ovaj prvi znao i kojeg se trebalo dobiti.
Nevjerniku je to dovoljno, triput je rijeio i pregledao, pa misli da je zadatak gotov. I tako ode on predati svoje rjeenje
Vjernik je svjestan da nije jo doao do rjeenja kao kod doktora, pa on radi iznova i iznova, trai greke, prtlja i vrti se po
zadatku. Na kraju uoi gdje mu je bio propust i dobi rjeenje identino s doktorovim, ili bar minimalno razliito od njega
-Daklem, vjernik je imao tu sigurnost u rjeenje koje je traio (s tim da je tu malo nezgodna ograda da je i trebao imati in the
first place dovoljno vrste razloge da vjeruje doktorovom rjeenju da bi primjer mogao funkcionirati Dadi kae da ih i
ima), pa je na kraju i uspio doi do njega, a nevjernik, koji sa rjeenjem nije imao nita, je imao samo svoj razum, bio
ogranien samo na svoje okvire, nesposoban za neke druge, nove vidike, pa je na kraju predao krivo rjeenje Tako
35
-Svaka stvar u svemiru nam govori o Bogu, no nama to moe ponekad izgledati malo nejasno, ali ako im
posvetimo vie panje tada e razum, potpomognut vjerom, otkriti poruku koju stvari nose u sebi. S
tim da nam sad ovo moe zvuati kao neto slino panteizmu, ali nije, vidjeti malo dolje

05.04.06 -Put rasvjetljenja


-Adam je, po Bonaventurinoj teologiji, mogao u izravnoj kontemplaciji spoznati Boga, al poslije pada (u
grijeh/iz raja/u blato) se stanje promijenilo. Um je pogoen neznanjem, a tijelo poudama.
-E zato je ovjeku potreban stalni napor volje i pomo milosti da bi mogao podii pogled prema gore,
gledati u avione ;-) ,
-Dakle ovo ovdje sada, ovaj ivot nije po Bonaventuri naravno ljudsko stanje. ovjek i njegov ivot,
njegovo postojanje uope ne bi trebao/lo biti ovakav/vo, nego nekakav drugaiji onakav kakav je bio
Adamov ivot prije one fatalne jabuke da nije ni mogao razumjeti razliku izmeu dobra i zla.
-Da bismo postigli mudrost moramo moliti za milost.
-Postoje tri vrste milosti: a) popravljajua; b) oienost za pravdu/ proiujua pravda; c)
rasvjetljujue znanje
-Budui nam je um zamraen grijehom, nije dostatan samo i jedino um (direktno kontra Tome, Arista,
itd.). Stvar u sebi jeste inteligibilna, ali zbog grijeha mi to ne moemo vidjeti (zamraene su nam
sposobnosti) nije stvar u tebi, u meni je
-I zato je nuno otkloniti tu tamu koja je stavljena nad na um da bi se moglo Sine ira et studio
ispravno spoznavati. Tek nam je tada put rasvjetljenja otkriven, tek su onda tada stvari konkretno
inteligibilne.
-Bog je vrhovna supstancija, te vrhovna esencija i transcendentna istina (kotofopiranje Augusta,
kotofopiranje Platona). Spoznaja stvari nas vodi do prvog poela tih stvari Boga. Te stvari oituju
preko participacije istine u naem umu.
-Slinost izmeu stvari i prvog poela se ne smije poistovjetiti, jer izmeu biti Boga i biti stvari nema
nita, nikakve veze, nikakvog odnosa! Bit stvari ne participira na Bojoj biti, pa dakle izmeu stvari i
Boga postoje vie razliitosti, nego slinosti. Stvari se prema Bogu odnose kao znakovi prema onome
to oznaujemo. I eto nam ovdje te gore spomenute ograde od panteizma!
-Stvari koriste na neki nain jednu vrstu jezika e pa je tako svemir na neki nain jedna otvorena knjiga
iz koje se moe iitati Bog.66
-Zato je Bog stvorio svijet upravo ovakvim kakav jeste? Ha da bi on (Bog, preko svijeta) uope mogao
biti spoznat od . Kako e moi suditi na ikoji nain o onom to je u onim famoznim fizikim
singularnostima, ako al ba nita ne zna, niti ne moe znati o njima A ovako je svijet stvoren ba na
nain da polako, svojim razvojem spoznaje i polako iitava Boga u svijetu (u svim moguim stvarima
u svijetu) pa da bi uope mogao odgovoriti na ljubav koju mu iskazuje Bog. Ovaj svijet je nuno ovakav
zbog odnosa mi Bog.

-Tri puta duha k Bogu


-1) Aposteriorni dokaz za Boju opstojnost u prirodi ga dakle moemo deifrirati.
-Al trebamo posjedovati razum i isto srce. Dakle treba imati i volju pored razuma samog za razliku od
Tome, koji se koncentrirao isto na razum
-E sad, mali je problem u ovom istom srcu. Postoje ljudi koji ga nemaju (iz kojih god razloga onda je
najpopularniji bio da je netko pripadnik neke druge vjere, ili je panteist, ili je ateist). Al je onda za njih
Toma napravio one putove Boje opstojnosti izveo je dokaze koji na isto logian nain, ne dirajui u
srce, dokazuju da ima Boga. Bonaventura se dakle nije elio baktati s takvim ljudima, nego je vjernicima
i neukima htio jo vie osnaiti vjeru. Right!
-2) Ne trebamo gledati u sjene svijeta. Dua se treba odmaknuti od svijeta i okrenuti se u sebe gdje
nalazi sliku Boju.67 Vanka u svijetu su samo tragovi Boga, ne i slika. Mi imamo u sebi neto Boje
moemo vidjeti i puno jae moi nego to postoje izvana u svijetu (ako izostavimo iz svijeta druge
ljude). E pa zato taj journey back into myself.

66
Ova njegova misao opasno vue na panteizam, ali se Bonaventura svim silama nastoji izvui iz njega otom-potom.
67
O ovome vie u obaveznoj literaturi Put duha k Bogu
36
-Ideja Boga je prisutna u naim najelemenatarnijim umnim operacijama. Svatko je po Bonovom
miljenju bar donekle svjestan da 'tamo negdje ima neto' a onda to neto, kad dalje reflektiramo o
tomu, jasnije moemo spoznati kao Boga. Nonstop se moramo pozivati na neto vie. Ideja savrenosti
nam omoguava spoznaju pojedinanosti i stvari. Bonaventura dakle smatra da nam je ta ideja uroena.
-Dakle ako Bojoj opstojnosti po neijem stavu nedostaje evidentnosti to se samo on zapravo zeznio,
kae Bon, i to je samo nedostatak njegovog razmiljanja.
-I to je dakle ponovljen Anselmov dokaz (vidi gore) iz pojma, kojeg se posjeduje se izvlai o
postojanju
-3) Ovaj je unutar domene istog mistinog gledanja na stvar, nema veze sa filozofijom, al pomae u
shvaanju samog Bonaventure Trebamo se u potpunosti osloniti na milost mistike kontemplacije, pa
emo Ga spoznati

-Shvaanje ovjekove due


-Dua je prije svega za Bonaventuru samostalna umska supstancija, to znai da ima svoj bitak, da moe
postojati neovisno od tijela, tako te i da je besmrtna.
-Ok, no ona je istovremeno i forma tijela i kao takva izvrava osjetilno djelovanje preko tjelesnih organa.
Pa tako i spoznaje osjetilnu stvarnost. (ko kod Tome)
- posjeduje primalaki (pasivni) um koji iz predodba izvlai inteligibilni pojam. U tomu mu pomae
djelatni um kojeg posjeduje svaka dua. Svaki , dakle, kontra Avicenne, posjeduje svoj djelatni um.
Bonaventura, kao i Toma smatra da su i primalaki i djelatni um individualni.
-Oni su dvije razliite funkcije jedne te iste due ne kae moi ko to ih Toma naziva, nije se izjasnio o
tomu.
-Ovaj postupak apstrakcije vrijedi samo za materijalne stvari. Kada dua spoznaje sebe ili Boga onda
prelazimo na Platonovu teoriju uroenih znanja

-Sigurnost spoznaje
-Sigurna je spoznaja onda kada je objekt spoznaje nepromjenjiv i kad je subjekt spoznaje nepogrjeiv.
Dakle u ovom svijetu nita od toga No neke sigurne spoznaje mi ipak imamo e to je zbog Bojeg
djelovanja Bog rasvjetljuje neke ideje.68
-Um ne spoznaje same ideje, btw, jer bi po toj logici spoznao i samog Boga, u cijelosti, nego one na um
djeluju jednim regulatorskim djelovanjem. Na um vidi samo stvari kakve jesu, ali ne kakve su u sebi
(Kant bi rekao 'an sich'), nego koliko se one slau s idejom (kakve bi trebale biti).
- posjeduje djelominu spoznaju, jer se nalazi izmeu dva svijeta Boga i materijalne stvarnosti.
-I zato s obzirom na postojanje Boga um ima savrenu spoznaju jer se Bog ne mijenja.
-Dodue, ovu materijalnost nam je Boguhvala (;-)), lake spoznati ali prava sigurnost je jedino u
spoznaji Boga.
-Na pitanje o vjenosti svijeta (je li svijet oduvijek postojao, il je stvoren u vremenu) Toma smatra da
samo vjera moe dati pravi odgovor (razum jadan ne moe), a koji kae da je svijet nastao u vremenu.
Bon smatra da se i razumski to moe dokazati reductio ad apsurdum no to ipak ne tima

-Struktura stvorenja
-Bonaventura preuzima hilemorfizam od Arista (ko to su radili, bar u onom prvom koraku, na
konkretnoj razini, u biti svi u Sr vj.). M + F i Potenc + Akt No kod njega materija nije nuno
odreena formom (Ako se forma razlikuje od materije, a razlikuje se ona, po Bonu, odreuje nekakvu
materiju koja se ne razlikuje od forme) No to vodi u slijepu ulicu, jer ispada da onda ima 2 forme, da
aneli imaju materiju i sl., jer je onda i dua sastavljena od forme i materije, a kako je ta materija
duhovna dobiva dvije forme po cijenu jedne (ko kod Aleksandra Halekog)

68
Otkuda te ideje? One su u Logosu, Logos je zapravo, banalno reeno, Boji um, u kome sve ideje stoje To su te istine
koje trebamo prepoznavati. Kao pojam, logos je (bio) grki i latinski termin njega nema u starom zavjetu. Prvi ga put
spominje Ivan u svom Evanelju.
37
Toma opet to sve sreuje i stavlja da je primaran spoj potencije i akta, pa onda nema nikakvih problema
sa materijalnou. Potencija i akt su jednostavno na drugoj razini, pa nema razloga zato potencija ne bi
bila i materijalna i nematerijalna.69
Tako je dakle Toma sredio metafiziki opis kompletno cijele stvarnosti, pa je time nadiao antiki model
koji je super objanjavao materijalnu stvarnost, ali je zakazivao na duhovnoj

19.04.05 Fali jedan sat, sretan Uskrs!


-Bilo je o ALBERTU VELIKOME, uitelju Tome Akvinskog.
-Iliti na latinski Albertus Magnus.
-Opet prvo djelo su mu Komentari Sententia.70
-Zanimao se za hrpu znanosti odjednom, te je ostavio veliki trag u mnogima njima otud ono 'Veliki' u
imenu.
-Srednji vijek je bio bum u znanosti (ako ne ve cijeli, onda tamo 12., 13. i 14. st.). Da bi se u renesansi
vidjeli svi rezultati. A da bi sama znanost tada vie- manje stagnirala. Dakle to se opet odnosi na posve
razliiti sustav naobrazbe (visoke).
-Po Albertu, ljudska spoznaja poinje osjetilnim iskustvom (Dakle isti aristotelizam Hmm da stavim
to OArist? Bolje ne), a koja onda formira mate i fantazme, pa onda djelatni um apstrahira, pa
primalaki prima klasika
-Taj primalaki um ima u sebi axiome; djelatni osvjetljava fantazmu, a primalaki je onda osvijetljen.
Prva naela spoznaje su alati spoznaje Itd., sve po starom
-Oba ova uma pripadaju dui, dakle doli smo u povijesnom razvoju do toga da su oba individualna
Toma e staviti toku na 'j' jo svojim objanjenjem, ali nije teko uoiti put kojim se ilo do ovog
rjeenja.

-Albert pravi distinkciju: prirodna teologija (dio metafizike, filozofija) i objavljena teologija ona
koristi iste moi za rad, umske, ali ne i iste injenice, nego injenice iz objave.
-Metafizika promatra boga kao prvo bie koje se moe spoznati, teologija vjeruje (u Boga) i basta.
-Filozofi su svi isti svi imaju isti aparat, dok su teolozi razliiti jer imaju razliite objave, pa tako i
razliiti set injenica.
-E sad, filozofski zakljuak je sekundaran s obzirom na objavu, ali eto, moe pomoi, te je on dobro
sredstvo za poduku jednostavnog puka
-Kranski nauk stvaranja ex nihilo kod Alberta ima i elemente emanacije. Panteizam to ipak nije vrlo
se jasno ogradio od njega.
-Ipak se on razilazi od franjevake tradicije, te kae da se razumom ne moe dokazati da je svijet stvoren
u vremenu franjevci su tvrdili ko i Bonaventura
-Odbacuje Aristov nauk da se dua sastoji od materije i forme i kae da postoje sjemena poela.
-I tako Krajnji cjeloviti sud o njemu je teko donijeti, moda je puno zdravije ocjenjivati ga preko
njegovog uenika, no nesumnjivo je da je vrio jaki utjecaj na filozofiju 13. st., te je kao najvaniji
uitelj Tome Akvinskog izvrio svojim mislima golem utjecaj na njega. Zbog svog irokog znanja,
erudicije i odsustva predrasuda lijepo se slagao sa sintetskom moi Tome

TOMA AKVINSKI
-to je Aristotel bio u antici to je Toma (bio) u srednjem vijeku, a analogno, koliko smo se bavili prve
godine s Aristom toliko emo se ove godine baviti s Tomom

69
Utjelovljenje je kod Platona bilo drugaije nego kod Tome Za Platona je ono samo stavljanje neeg izvorno netjelesnog u
ljudsko tijelo. U kranstvu ono znai to, ali jo i preuzimanje cijele ljudske tjelesne naravi dakle stapanje netjelesnog i
tjelesnog u novu cjelinu. Zato je Isus i Bog i ovjek. Ok, lako emo za onaj 'Bog' dio Bog ga je stvorio, on je Boji Logos i
ao. Nego Isus je i ovjek u pravom smislu te rijei. U svim pravim smislovima. Sve ljudsko je i u Isusu. Ono, svi ljudski
parametri nuno vrijede i za njega Svi nedostatci, sva ogranienja, sve, i najmanje banalnosti i prizemnosti
70
Ti komentari su bili kao neki poetak. Prvo to se objavi, prvi put iznoenje svojih vlastitih stavova. Onda bi se dalje
tijekom karijere razvijale svoje misli samostalno
38
-Kao filozof je Toma svakako i neporecivo jedna veliina koja se ne smije zaobii. Svi, al ba svi i
protivnici, i zagovornici mu priznaju da je nevjerojatno bitan.
-O njemu postoje tisue legendi, a bome i tisue filozofskih tumaenja. Mi emo se nastojati drati
tumaenja koje je najblie mogue povezano s njegovim vlastitim tumaenjem. Gledat emo cjelinu
njegovog rada, i nastojati izvlaiti zakljuke iz perspektive bliske njegovoj. Apsolutno je krivo tumaiti
Tomu samo ogranieno i iz neke druge perspektive, jer nam je Toma ionako ponudio cijeli nevjerojatno
sistematian, detaljan i bogat filozofski sustav. Nema smisla uzeti jedan dio, ukalupiti ga u neki sasvim
deseti sustav i onda rei da taj njegov dio ne funkcionira kako bi trebao. Pa bilo bi i udno da
funkcionira, ako je izvaen iz konteksta
-Daklem, drat emo se Gilsona

-ivot i djelo
-Roen je poetkom 1225., ili krajem 1224. godine u dvorcu Roccasecca (Roka-seka) blizu Aquina,
malog mjestaca, a koje je na pola puta od Napulja do Rima. Otac Landorio (?) je bio grof tog mjestaca,
a majka Teodora plemkinja iz Napulja.
-Povijesno gledano bilo je to vrijeme vladavine Fridricha II. Tip je bio feisty little thing Skoro da
nema bitnije zemlje s kojom se on nije sukobio tijekom svog ivota. Dvaput se zakaio s Papama,
jednom napao Vatikan, dvaput mirio, ludovao po cijeloj Europi. Neki povjesniari ga nazivaju prvim
modernim vladarom Europe
-Kako god Toma je s 5 god. povjeren benediktincima u samostan Monte Cassino, ostao tamo do
1239., kada taj Friedrich II tjera opate a, jer se upravo tada teko fajtao s Crkvom
-Dalje se koluje u Napulju, studira, tamo se poinje zanimati za red dominikanaca.
-1243. umire mu otac.
-1244. izjavljuje da hoe u samostan. Obitelji to nije po volji, pa ona pokuava uiniti sve da ga sprijei
u tome majka ga daje fiziki oteti i prisiljava ga na kuni pritvor dok ne promijeni miljenje ne
mijenja ga. Ima anegdota da su mu u krevet ak donijeli neku prelijepu enu da ga obrlati ne
uspijeva
-Na kraju u ljeto 1245. oni odustaju, pa Toma odlazi u dominikance.
-U jesen '45. odlazi u Pariz, gdje prvi put slua predavanja Alberta Velikog. 1248. prati Alberta u Kln.
Ostaje tamo s njim dok ovaj osniva dominikansku kolu tamo do 1252. Kod Tome se ve tada
primjeuje uasno snana mo sintetiziranja, pa tako postepeno uspijeva izraziti kransku doktrinu na
filozofski nain koristei se Aristotelom i Platonom.
-Nakon Klna, 1252 postaje asistent za Bibliju, Baccalaureus Biblicus, te predaje o Sentencijama P.
Lombardskog - Baccalaureus Sententiaribus.
-1256. Dobiva licencijat (magisterij). Dri predavanja, dispute i propovjedi.
-1256. '57. Ve spomenute zezancije s priznavanjem doktorata. '57. priznat doktorat.
-1257. poinje pisati Sumu protiv pogana, Summa contra Gentiles, ili za prijatelje Summa de veritte
catholicae fidei contra errores infidelium (suma o istini katolike vjere protiv nevjernika)
-1259. U Italiji, '60 '61. u Napulju, ko' kue, '64. zavrava Sumu protiv pogana.
-Tijekom ovog vremena predaje na svim stranama po Europi, leti na sve strane, putuje, vrti se, radi. Tu
se stvara materijal za Sumu teologije
-Sijeanj 1269. ide preko Bologne i Milana opet u Pariz.
-1270. Rasprava protiv Averoista, De unitate intellectus contra Averoistas.
-1272. opet u Napulju osniva tamo Studium generale. Predaje u njemu do '74. Tamo su stvoreni
Stoeri kranske vjere.
-06.12.1273 (blagdan sv. Nikole) Toma odjednom prestaje pisati i diktirati. Svi oko njega su uzbunjeni,
jer godinama nije proao dan a da ne bi radio barem malo Kree u Solermo da se izlijei.
-Na putu doivljava posvjedoeno mistino iskustvo. U nekom samostanu on tijekom mise bi uzdignut
(dakle levitacija). Dolazi do svoje sestre, jo uvijek nita ne pie, nita ne radi. Pitaju ga zato, a on
lijepo kae da sve to je napisao s usporedbom onoga to je vidio dok je bio u mistinoj ekstazi
zanemarivo i trivijalno.

39
-1274., u veljai, kree na put iz Napulja u Lion da bi sudjelovao na eeeem kak se ono zove??? Ah,
da, Lionskom koncilu, ali 07.03.1274. umire u jednom samostanu Fosanuova izmeu Napulja i Rima.
Grob mu je u Toulouseu u Francuskoj.

-Djela (bez ivota)


-Napisao ih je ukupno 87 (potvrenih).
-Imamo podjelu na 11 skupina:
-I. Sustavna teoloka djela: prvo idu opet Komentari Sententia sv. P. L., ve navedena Suma protiv
pogana u 4. knjige71; Suma teologije, Summa Theologica, koje je napisano u tri dijela '66. '68.,
'70. '72., '72. '74.72
-II, Komentari svetog pisma
-III. Prijeporna pitanja Questione disputate73: O istini, De veritate; O potenciji, De
Potentia; O zlu, De malo; De quodlibet pitanja o raznim temama
-IV. Komentari Aristotelovih djela 12 djela.
-V. Komentari djela drugih filozofa 4 djela.
-VI. Polemina djela: O jednosti uma protiv Averoista, Djelo o vjenosti svijeta
-VII. Traktati na posebne teme: O Biu i Biti.
-VIII. Autoritarni odgovori d djela.
-IX. Pisma 15 pisama.
-X. Liturgijski spisi i propovjedi 7 djela.
-XI. Nesigurne autentinosti 11 djela.

26.04.06 -Glavna djela od tih preko 80 su obje Summe, Questiones disputata, te Komentari na
Aristotela. Ova djela ine corpus cijele njegove filozofije.
-Suma teologije je bila namijenjena za studente, pa bi se trebalo u prouavanju kranstva krenuti od
nje
-Jednom kad se ona apsolvira ide se na Sumu protiv Pogana u njoj su dane daljnje rasprave o pitanjima
koja nisu rijeena prije u S. Th.
-A onda dalje ak je neto ostalo nerijeeno to stoji u Q. D.
-Budui je Toma bio prvenstveno teolog, a onda filozof tako je on i izlagao. Dakle, ponovo, ne bi se
trebalo pokuati izlagati Tomu na bilo koji drugi nain osim tomistiki, dakle usko povezan s vjerom.
-Filozof se, smatra Toma, bavi onim to je moglo biti objavljeno. Vie mu je bio problem kako koristiti
filozofiju teologiji, a da se ne iskrivi teologija, a ne obrnuto (ko to je u nekim modernijim vremenima,
da ne kaemo reimima vlasti bio sluaj)
-Nemogue je razluiti Tominu filozofiju od njegove teologije. I velika je greka gledati samo Tominu
filozofiju bez iega pored nje, ili razmatrati mu filo u nekim unaprijed napravljenim filo sustavima

-Filozofija i teologija
-Kakva mu je filozofija, kakav mu je duh?
-Ona je realistika i konkretna, kree od refleksije o neposrednom iskustvu, kao i kod Arista.
-Zanima ga objanjenje bia kao bia, i to u cijeloj stvarnosti, i to koliko je god ljudskom umu mogue.
-Ne kree od ideje i pojma, nego postojeeg svijeta, pa onda eli ispitati kako i pod kojim uvjetima taj
svijet egzistira.
-Dalje se prouava ono to najvie egzistira, ono to je sami bitak dakle u tom smislu se Tomina filo
moe shvatiti egzistencijalistika (naravno, ovo nema veze s egzistencijalizmom Heideggera,74)
71
Tomina djela se, da bi se izbjegle komplikacije i pojednostavne znanstveni biznisi meunarodno oznauju odreenim
kraticama. Pa tako znanstvenik moe bez puno gubljena vremena odmah pronai mjesto gdje je Toma neto rekao od svih tih
silnih knjiga koje je bio napisao. Pa je tako kratica za Summu contra Gentiles CG.
72
Skraenica dakle ide: S. Th., pa broj djela, pa ako je druga knjiga u pitanju prvi ili drugi dio, pa broj pitanja. Pa onda to
izgleda ovako: S. Th. II, 1, q. 10. Trei dio Tonma nije uspio zavriti prije smrti, pa mu je njegov pisar to sve skupio i
napravio Dodatak, Supplementum.
73
Skraenica: Q. D.
74
U modernim filozofijama imamo teorija o egzistencijalizmu pun ko, i u njima je, jasno, bitno pitanje egzistencije. No kako
sve teorije imaju drugaije shvaanje te egzistencije nije preporuljivo usporediti ih s Tominom metafizikom, koja je samo
40
-On tim egzistencijalizmom, dakle razmiljanjem o bitku, nadilazi onakvu esencijalistiku filozofiju (o
biti) kao to smo ju imali prije, i kao to emo ju imati kasnije (Platon & Co.).
-To ak nekako vrijedi i za Aristotela , jer on boga naziva istu Misao, dakle zapravo jedan vid biti
nekog bia (odn. ajd, ba odreenog bia boga).
-Arist se nije pitao o egzistenciji ovog svijeta on je objanjavao nain njegovog funkcioniranja, dok se
Toma pitao kako je mogue da neto postoji.
-Dalje, kod neoplatonovaca, ukljuujui ovdje i patristiare emanacija. to e rei mo Boga, a to se
opet svodi na bit.
-Dakle, da sumiramo razlika izmeu antikih filozofija i Tominog novog momenta u metafizici je u
bitku. Grkljani se nisu baktali sa samom injenicom postojanja, nego gledali to je to to postoji (bit
bia). Toma briljantno sve rjeava i kae da ono to postoji - je neto to postoji ba zato to postoji,
to ima bitak. to vie bitka ima to si bolje i savrenije, i ljepe, itd. bie. Pa je time objanjeno
kakvo je bilo koje bie sve se svodi na injenicu bivstvovanja, dakle bitak.
-Toma pravi jasnu distinkciju izmeu filozofije i teologije (naime one jesu usko povezane i jedna bez
druge ne moe kod njega, ali Toma se pobrinuo da se savreno jasno zna to je to). I to ba zato to je
za to napravljen uvod preko mnogih filozofa koji su djelovali prije njega, a nisu pravili tu distinkciju (Od
Augustina, Anselma, sve do Bonaventure).
-Sklad izmeu filozofije i teologije je nuan, jer se bave istim pitanjima Bog, svijet, ovjek Ako
postoji razlaz izmeu filo i teologije to je onda znak da se filozofija treba mijenjati i traiti rjeenja
koja su blia teologiji.
-Kad je rije o fizici i bilo emu prirodnome on je vjerni sljedbenik Aristotela (pa makar mu to i
nakodilo zbog dananjih prirodnih saznanja). No u metafizici i ontologiji je posve samostalan (i to mu
nije nimalo nakodilo, jer je do danas njegova (ili neposredne njegove izvedenice) metafizika jedna od
najvrih)

-Tominih pet putova do Boga


- kad reflektira (umski) kree od realnosti i dolazi do najviega. Objava, pak, ide obrnuto kree od
najviega i sputa se do realnosti.
-Dakle Toma bi pokuao zbog objave umski dokazati da Bog postoji, odnosno malo ire, da bog postoji.
-Pa kreemo u analizu; budui je Bog beskonaan (po svojoj definiciji), a na um konaan mi moemo
Boga spoznati smo preko analogije. O Bogu ne moemo imati adekvatan pojam.
-Toma si dakle postavlja isto ono pitanje koje si je jo Tales tamo na obalama Egejskog mora, dok je
crtao nekakve trokute sa apom u pijesku, prije kojih 1900 godina postavio otkuda ovo sve
(ukljuujui i trokute)? Otkuda ja?
-Da bi sredio to pitanje razvio je pet putova za dokazivanje da ima boga (ovaj put namjerno sa malim
slovom). S time da ovo niti su pravi dokazi (jer da jesu bi mi imali crno na bijelo dokaz da bog postoji,
ne bi morali uope filozofirati, umovati, brinuti se, i na koncu, ratovati zbog toga), niti su originalno
svi njegovi, nego im je on samo dao konzistenciju i cjelovitost. Nigdje nije bilo tih pet putova zajedno
sloeno, osim ovdje.75
-S tim putovima ne samo da je Toma uspio dokazati da bog postoji, nego i da postoji ova cijela
konkretna stvarnost, ova tipkovnica na kojoj tipkam sad, fakultet, grad Zadar, Himalaja, Jupiter, kvazari,
sve, sve, sve

-Daklem, to je sinteza putova i pokuaja putova od Avicenne, Platona, Ivana Damaskog, Augustina,
Maemonidaesa, Boetija, Richarda od sv. V.-a
-Vano je istaknuti nekoliko napomena:
1) Ovo je metafiziki uspon ovjekovog uma od svijeta k bogu (dakle sad smo na naglaeno
bog-pisano-malim-slovom razini), a ne matematikom dedukcijom, niti fizikalnim eksperimentiranjem
(ba bih volio vidjeti znanstvenu aparaturu kojom e dokazati postojanje boga a da ne fotokopira
neki od SF filmova, ukljuujui ovdje i Draga-smanjio-sam-djecu, Zvijezdu smrti, te Ghostbusterse)

na neki nain egzistencijalistika, i to ne isti nain kao i one


75
Dobili kotofopiju s njih pet. Dosta je samorazumjiva, pa je perporuljivo proitati ju.
41
2) U ovim putovima kree se od promatranja stvorova kao uzrokovanih bia koja zahtijevaju
neuzrokovani uzrok (zbog ljudske logike i aksioma uzronosti)
3) Ovdje je rije o metafizikoj uzronosti, a ne fizikoj; o uzronosti bitka, a ne fenomena.
4) Sredinja toka u dokazivanju je metafizika struktura bia
5) Svi ovi putovi uvijek barataju sa dva elementa: a) konstatira se osjetilna stvarnost, koja
zahtijeva objanjene, i b) potvruje se uzrono posljedini princip kojemu je baza na osjetilni svijet, a
vrh bog.
-Struktura svih 5 putova je vrlo slina. Svaki ima etiri elementa: 1. Toka polaska, 2. Primjena principa
uzronosti na prvi, 3. Nemogunost da se s nizom uzroka posljedice ode u beskonanost, pa 4.
Zakljuak na nunu boju egzistenciju.
-4. put je filozofski najjai.
-Nitko iv u Sr. vj. nije pokuavao odgovoriti na pitanje to je bog, odnosno Bog, jer to
upuuje na bit, a svima je bilo dosta jasno (zbog jakosti Crkve kao takve u to dobada) da mi ne moemo
Boju bit ne moemo spoznati u potpunosti, nego samo njegove (neke) atribute.
-E, ali moe se ipak spoznati postoji li bog.

-Dakle 1. Put: Kree od realne injenice promijene u svijetu. Svako kretanje ima uzrok kretanja, odn.
promijene, te je taj uzrok izvan same pokrenute stvari stvar se sama ne moe pokrenuti.76 Mora
postojati neto drugo to e neku stvar pokrenuti iz potencije u akt.77 E sad, i ti pokretai trebaju po
istom principu biti pokrenuti neim izvan njih, isto tako onda i ti trei po redu (odozada) pokretai i tako
lanano dalje
-Taj lanac pokretanja moe voditi samo u dva mogua smjera ili da sve ode (odnosno ne ode) u
beskraj, ili da se zavri u nekom pokretau koji nikako nee biti pokrenut od neega prije, pa e taj biti
nepokrenuti i nepokretni pokreta.78
-E a to, takvo bie ima u ljudi jedan naziv, a to je bog.
-To je u biti i Aristov dokaz. Ovaj sveti Toma naziva najevidentnijim.
-2. Put: Iskustvo uzronosti, iskustvo tvornog uzroka (varijacija na temu ovog gore). Svaki je predmet
od nekoga uinjen, pa je onda i taj koji je uinio od nekoga uinjen, itd. Isto ko i gore lanano dolazimo
do predmeta koji je neuinjen, a uinio je -Isto stari antiki put.
-3. Put: Sve u ovom (materijalnom) svijetu je kontingentno, no isto kontingentni svijet ne moe
postojati, jer je kontingentan moe, ali i ne mora postojati; nije nuan pa ga ni ne bi bilo, kad ga ni
ne mora biti, kad nit nije nuno
-Druga stvar je drati se antikih filozofa koji su smatrali da je sve vjeno, ali to je dobar nain da se
pobije princip identiteta, jer je kontingentnost oita, to i nije ba ljubazno, pa tako dakle nuno mora
postojati bie koje je nuno, e da bi iz njega nastao ovaj svijet koji nije nuan. Dakle iz nunosti,
Anselmov
-Iz toga drito proizlaze atributi Boji: Bog je vjean, nepromjenjiv, savren, slobodan, razuman
-Kontingentno bie nema u sebi dovoljan razlog postojanja. Nuno bie postoji samo po sebi.
-4. Put: (Najfilozofskiji) Potjee iz stupnjeva savrenosti u svijetu. Sve ima nekakvu sebi svojstvenu
savrenost. Papir je bijel, pa moe po bijelosti biti savreniji (vie bijel), ili manje bijel, manje savren

76
Zanemarimo ovdje sloena materijalna bia koja se na prvi pogled sama mogu pokrenuti istinabog da se auto sam
pokree, ali to je onda motor koji ga pokree, a ne cijeli auto kao auto. A motor pokree benzin, a ne pokree se sam. A
benzin pokreu tlakovi u zemlji koji su formirali naftu (preskaem nekoliko oitih meukoraka), a naftu pokreu organski
spojevi, a organske spojeve stvaraju biljke, a biljke je stvorilo/pokrenulo Sunce, a Sunce je stvoreno od nekog drugog sunca
koje je eksplodiralo, a onda to sunce je stvorio Veliki prasak. A Veliki prasak je stvorio Aha! Bog!
77
Dakle tu se mora staviti vie-manje oito pojanjenje da se ovdje misli na sve vidove pokretanja, koji se odnose na prelazak
iz potencije u akt. Uzrokovanje promjene kvalitete, kvantitete, odnosa, mjesta i vremena, davanje i oduzimanje
supstancijalnosti, sve, sve, sve ne samo najgrublje fizike reakcije tipa 'ako biljarskom kuglom lupi drugu ona e se
pokrenuti, primit e energiju', itd.
78
Zato je onaj put beskonanosti neprihvatljiv? Beskonano je samo umski pojam. Ako baratamo s materijom, beskonano
kao takvo ne postoji. Lanani niz svakako negdje mora stati. Nije sada bitno gdje e stati i hoe li se, jednom kad npr. znanost
otkrije zadnji uzrok u nizu, u nekakvoj moguoj budunosti otkriti neki novi uzrok tog ve otkrivenog uzroka
Vezano uz antropologiju; ima mo transcendencije, pa on umski moe pojiti beskonanosti i neloginosti (Zato moe
misliti da je bog ko Saibaba), ali je velika greka pretpostaviti da beskonanosti i neloginosti realno postoje!
42
-E sad, Kako i zato mi moemo usporediti te savrenosti? Usporeujemo s idejom apsolutne
savrenosti (dakle duhovnim biem, btw. nema veze s Platonovom Idejom) savrenom bjelinom u
ovom primjeru.
-Imamo razne savrenosti savrenost otrine, savrenost ljepote, savrenost korisnosti, itd.
-Dobro doli smo do platonizma. E sad, Toma kae da postoji samo jedna jedina savrenost koju
posjeduju al ba sva, sva bia mogua, samo ju ne posjeduju u istom stupnju, ili ako vam drago, u istoj
koliini. To je bitak. Dobro, jasno, nemaju sva bia na isti nain bitak realna bia imaju na realan
nain, Pitarexi na imaginaran nain (preko nekoga/neega tko/to e ih zamiljati), okrugli trokut ima
bitak kao odsustvo bitka, akcidenti imaju bitak preko nekoga (svoje supstancije), itd.
-Bia mogu imati bitak ili od sebe, ili od drugoga.
-Dalje, je jasno taj izvor svega bitka koji ima najsavreniji bitak je Bog. On ima taj bitak po biti, to
je jako zgodna caka, jer mu njegova bit (opis radnog mjesta) ispada sam bitak (da jeste, da egzistira
(otud ona rasprava o egzistencijalizmu u Tome)).
-Bit boga je da najvie bude (koliko jedno bie uope moe biti), odnosno u prijevodu ne da bude bog,
ne da neto (vano) radi, ne da misli, ne da stvara Bit boga je da jednostavno bude! Zanimljivo je da
se Bog u obraanju nama ljudima sam upravo tako opisao Ja sam koji jesam! Dakle na pitanje to si
ti on kae Ja jesam, naglasak na bitku
-I dalje, kako sva bia imaju bitak od Boga? Po participaciji (na bitku). Bog im ga je dao. Odnosno
poklonio. E i zato je po teolozima vrlo bitno moliti se bogu on je u pravom pravcatom smislu rijei
uzrok postojanja ovog svijeta. Bog najvie postoji; druga nia bia postoje sve manje i manje; ljudi
postoje od materijalne stvarnosti najvie, pa ivotinje, pa biljke; neiva materija postoji najmanje
-Eto tako 4. put ne samo da objanjava da bog postoji, nego i da sve ove stvari, cijeli svemir postoji
sve preko te cake s bitkom
-Bog kao najvea savrenost utemeljuje sve druge savrenosti. Toma boga u ovom dokazu imenuje sa
esse, odn. ipsum esse subsistans.
-5. Put: Filozofski najslabiji, dokazuje postojanje boga ne kao stvoritelja, nego kao svrhu. Sve djeluje
nekako svrhovito, i neiva bia mogu imati nekakvu svrhovitost, postoji ureenje u svijetu (dok
Nietzsche iz groba vie da nije tako ). Dakle neto je moralo uspostaviti taj kozmos, red. E pa to je
bog.

10.05.06 -Tomina ontologija


-Bog jedini ima bitak sam od sebe on i jest sam(o) bitak. Za tako bie kojemu je bit identina s bitkom
je nuno da postoji.
-E sad, kljuan je moment da je ovo, ova nunost bila i objavljena79, a ne samo da se logikom, umom
izraunavalo da to tako treba biti. Dakle i tu se zgodno oituje onaj odnos vjere i razuma u Tome.
-Bog je isti akt bivstvovanja. Dakle nita Bog je ovo, Bog je ono (zapaeniji prijedlozi: Ljubav, Misao,
Energija, Akt, Pokreta)
-On nije ni eminentni nain bivstvovanja (Nepromjenjivosti, Nunosti, Vjenost) on je samo
bivstvovanje ipsum esse i ao. To je to, ne treba se tomu nita vie dodavati, jer bi bilo to tomu
dodano bar na neki nain ograniilo inae apsolutno neograniivog Boga (s izuzetkom razumskih
principa, zbog onog problema stvaranja kamena kojeg bog ne moe podii)
-Bitak bi mogli opisati kao akt, a bit kao potenciju, pa dakle bilo koje iskazivanje biti bi ograniilo isti
akt.
-Dalje, to bit vie ograniava neko bie, to mu je vea potencija to mu je manji akt, te posljedino to
bie onda manje participira na bitku samog Boga. Otuda ona hijerarhija bia, a i ivih bia.
-to je bie blie Bitku to je jednostavnije i to je 'sposobnije' (Jer je u aktu, a nije u potenciji, jasno.),
savrenije, kompletnije80

79
U Izl.(azak) 3,14 To je taj ve spomenuti Ja sam koji jesam dio
80
Ako je bog isti bitak, onda je prvo bie manje od njega u nizu najvei akt svih (osim boga) bia. Da sad to sve poveemo s
teologijom, prvi aneo kojeg je Bog stvorio je zapravo bio Lucifer. A budui se on pobunio ispada konkretno da je onaj prvi
princip zla kao takvog zapravo samo jednu stepenicu nii od najveeg bia. Lucifer je (s izuzetkom Boga) najjednostavnije,
najesencijalnije, najmonije, najpametnije, najsposobnije, itd. bie iza Boga Onda slijedee bie je opet dobro Gabrijel, i
tako dalje; teologija poznaje cijelu hijerarhiju anela I demona
43
-Dakle, ono to je u drugih bia bit u Njega je sam akt bivstvovanja.

-Boji atributi
-Boje atribute mi u biti stavljamo u odnosu na nas (antropomorfizam). Openito mi ne moemo o Bogu
rei Bog zna to; bit mu nismo u mogunosti nikako spoznati. Nego samo preko naih iskustava. Zato se
sluimo analogijom.
-E pa tako: Bog je beskonano, nadnaravno, nepromjenjivo i vjeno bie.
-Mi koji imamo konaan um ne moemo adekvatno govoriti o bogu koji je beskonaan.
-Kad kaemo da je on stvoritelj (funkcionalan naziv) ovo govori o njegovom djelovanju. I to
djelovanju prema nama.
- je su-stvoritelj sebe samog, ba zbog slobodne volje. ovjeku je svrha to vie ostvariti sebe, odnosno
to se vie pribliiti Bogu, koji je isti bitak. Tako je ovjekov posao zapravo to vie biti. to vie
prelaziti iz potencije u akt, ivjeti bolji ivot Ako je u potenciji tagod evo, diplomirati onda
e on biti bolji ako diplomira. A ima slobodnu volju da odlui hoe li ili nee diplomirati (u biti ni ne
moe bez slobodne volje). to znai da e se, ako ima diplomu u depu, bar malkice pribliiti Bogu, bar
e se malkice vie transcendirati i bar e malo postati moniji, savreniji, potpuniji
-Stvarati znai davati bitak81. Stvaranje ex nihilo je davanje potpunog, cjelovitog bitka.

-Razna F. A. Q. pitanja koja Toma lako odgovara koristei svoju metafiziku.


-to je to participacija?
-Odnos izmeu stvoritelja i stvorenja.
-Prijevod same rijei: sudjelovati, il bolje udjelovati (imati udjela). No to je samo analogno reeno, jer
imati udjela znai imati dio od Boga to nas vodi u panteizam, a koji ba i ne tima.
-Dakle preciznije: participirati znai uzrokovati (da netko neto uzrokuje, u ovom sluaju bog
uzrokuje sve)
-Bog vri trajno uzrokovanje izmeu uzroka i uzrokovanog je takva veza da kad nestane veze
nestane bitka u biu. To je Boja providnost.
-Bog, jednom kad je dao bitak ovjeku ne moe (odnosno moe, ali nee) mu ga opet oduzeti. Na
bitak je po teologiji vjean dar, bit e vjeno u nama.

-Kako Bog onda moe prouzroiti stvaranje vie stvari, kad je on samo jedan, najjednostavniji?
-E pa preko participacije na jednom bitku se moe participirati na bezbroj naina (glavno da se
bivstvuje).

-Kada je svijet stvoren, u vremenu, il izvan njega?


-Filozofski argumenti su nedovoljni mo tvrditi bilo to iz njih.
-Pa nam emo se onda drati onoga to kae vjera, a vjera kae da je stvoren u vremenu. Haug!

-Problem zla?
-Zlo je u svijetu sa metafizikog gledita nita, nedostatak, nepostojanje bivstvovanja (OAug).
Neizbjean proizvod zbog ogranienja svakog bia, jer je ba svako, svako bie koje nije Bog sposobno
initi zlo (svugdje ovdje staviti 'osim Boga'). Eto razloga zato Lucifer, kao podmah drugo bie nakon
Boga moe biti zao
-S tim da preciznije treba rei ne da se ini zlo, nego se ne ini dobro
-I s tim da je jedno fiziko, a drugo moralno zlo, a tree metafiziko zlo, no za to vidjeti i gore i u O
slobodi volje

-Hijerarhija stvorenja?
-Isto ko na Antropologiji pogledati tamo

81
to se tie onog Tominog spajanja Platonove i artistove misli: Arist je rekao da je bog isti akt, a Platon da participira na
bogu, ali ni Arist, ni Platon nisu imali pojam bitka. Aristu je to trebalo da objasni pojam boga, a Platon se zeznuo, jer je rekao
da se participacija deava na biti boga, ne na bitku.
44
-ovjek?
-To idui sat, ne stignemo

17.05.06 -Tomina antropologija


-Dakle i ovo se sve detaljno radi na Antropologiji, pa sad samo ukratko
-Cijela mu je antropo povezana, i to usko, s njegovom metafizikom, pa daklem, ima duu (Aristotel bi
rekao formu), te ima materiju, tijelo, to e zbrojeno rei da je zapravo miung iz oba svijeta i
duhovnog i materijalnog, kontingentnog.
-Sam spoj je prirodan, a ne nasilan, kao kod Platona.
- ima volju i um, pa je najvie od materijalnih bia, dok ima materiju, pa je najnie od duhovnih bia.82
-ovjekova dua, supstancijalna forma oformljuje i tijelo, no kao nikad nije samo jedan dio, nego
spoj, jedinstvo svoje forme i materije.
-Dakle, ukratko bi se opet mogla povui slinost sa spajanjem Platona (idealac) i Aristotela (realac)
- ima tri osnovne skupine djelovanja, pa tako i tri glavne grupe moi: vegetativne, animalne i
racionalne (s tim da u razum spadaju dvije glavne moi um i volja). Dua svima njima upravlja.
-1) Vegetativna osjetila ona koja ima i biljka.
-2) Animalna imamo vanjska (onih 5. Neemo o njima puno razglabati poznata su) i unutarnja
osjetila: Zajedniko osjetilo, fantazija/mata, osjetilna prosudba u se ona zove vis cogitativa (osjetilo
koje odreuje jel neto korisno ili negativno za nas), te osjetilna memorija
-3) O volji: njeno posebno svojstvo je slobodna volja.
-Volja je po svojoj naravi usmjerena prema dobru, te na kraju prema opem dobru.
-Da bi ona postigla cilj (dola do dobra) mora suraivati s razumom dakle razumska tenja prema
dobru.
-Imamo dvije razine djelovanja slobodne volje: prvo odluiti hou/neu (hou li uope startat sa
djelovanjem, il ne), a onda odluiti hou ovo/ hou ono (koje u djelovanje odabrati). (o ovom vidjeti u
O slobodi volje)
-Za ne postoji nuna veza izmeu sredstva za postii cilj i samog cilja moe birati, ivotinje ne
mogu
-Kad govorimo o etici, bilo kojem pitanju iz etike mislimo na volju, naime, volja je ona koja donosi
krajnju odluku o tome hoemo li djelovati, razum samo pomae u odabiru kako emo djelovati.
- je besmrtan, jer mu je dua besmrtna.
-Zato? Pa prvo zbog same naravi due, te jo jer ona moe djelovati i bez tijela.
-E sad, ako Toma tvrdi da je iskljuivo spoj F + M, due i tijela, onda ovjeku fali tijelo poslije smrti
pa Toma lijepo kae da on kao filozof ne moe na ovo odgovoriti smislenim odgovorom, pa onda
dobivamo odgovor iz teologije dobiva neko drugi tijelo.83

-Spoznaja
-Ko kod Arista, ima dvije vrste spoznaje vanjska i unutarnja.
-Iz osjetila prevodi informacije u univerzalne pojmove Pa aktivni, pa pasivni um standardno
sve
-Sve to dakle, proizlazi iz pojedinane stvarnosti, hic et nunc
-A kako dua spoznaje samu sebe? Ovdje je rije o usputnoj spoznaji spoznavajui druge stvari, dua
sve vie spoznaje i samu sebe. Dakle kada ne bi nita spoznavao ne bi nita ni znao sam o sebi, te to
je manje svjestan svijeta oko sebe to manje zna i o sebi.

24.05.06 -Metafizika

82
Onaj tip iz Biblije, Izaija je rekao: je bie malo manje od anela.
83
(Ako nije nigdje gore napisano) Na seminaru se prof. Dadi briljantno sjetio kako zgodno nazvati tu i takvu novu,
drugu (kao u 'drugaiju') materiju: ako je materia prima materia prima, ista potencija; ako je ova naa oformljena
materia materia secunda a onda ajmo nazvati ovu materiju koju emo dobiti nakon smrti materia terca!
Inae mi o toj materiji ne moemo saznati ba Bog zna to o njoj saznajemo samo iz Objave i to iz uskog dijela u kojem je
opisano djelovanje Isusa nakon uskrsnua. Po tim navodima, npr. moemo doznati da je Isus bio u stanju prolaziti kroz
zidove (ove nae zidove, napravljene od materie secundae)
45
-Budui da ljudski um ne moe neposredno spoznavati nematerijalne stvari, nego samo materijalne, odn.
preciznije, njihove biti pitanje je moe li dosei izvan tih osjetilnih stvari i moe li postii spoznaju
bilo Boga, bilo iega duhovnog (al ipak mu je bilo zanimljivije prvenstveno Boga)
-Moe Sa umom. E sad, budui funkcioniramo iskljuivo osjetilno Bogu pridajemo onu najveu
zamislivu kvalitetu koju mogu imati materijalna bia. To spoznavanje se zove po eminenciji, ili
izvrsnosti. Bog je naj bolji; naj ljepi; naj vei
-Boga nikako ne moemo spoznati na adekvatan nain. Po Tomi, Bog je najvei misterij, najvea
nepoznanica. Samo o njemu (100% sigurno) znamo da postoji.
-O Bogu moemo imati ne pravu, nego konanu i neadekvatnu spoznaju, samo po ve dosad legendarnoj
(triput ofilmljenoj) analogiji.

-Etika doktrina
-Dakle, ona je opet vezana uz njegovu cijelu filozofiju, odnosno uz antropologiju, odnosno metafiziku
Ukratko, Toma je konzistentan do gorkog kraja
-ovjek ima za njega posebno mjesto i uvijek se u prouavanju njega (odnosi se na 'ovjeka', al moe i
na 'Tome') treba referirati na prvo poelo (jer je ovjek stvoren by prvo poelo). je slika Boja, bie
obdareno slobodnom voljom, gospodar svojih ina. Narav je referentna toka za utemeljenje etikih
zakona svi imaju istu narav, dakle, svi bi trebali imati iste zakone. Ali nije ovdje rije o bilo kojim
zakonima, nego onom prvom, i glavnom zakonu naravnom zakonu.
-Treba se odrediti koji je cilj naeg djelovanja (sveukupnog djelovanja), te koja su to sredstva za
postizanje tog cilja.
-dakle u Tomonoj etici imamo tri glavna elementa: Naravni zakon, etiki cilj (svrha) i slobodna volja.
-Taj je naravni zakon jedna norma koja proizlazi iz ljudskog uma, tako da mu je um u temelju.
-A ljudski um je upravljan od Boanskog uma, kae Toma, pa je onda taj naravni zakon zapravo vjean
zakon, to mu je ujedno i drugi naziv za njega. Taj konani je cilj onda isto to i c. finalis, najvee dobro
i najvea srea.
-Na, ljudski, materijalni zakon je participacija na tom vjenom zakonu.
-Tako da se sad iz toga svega lako moe percipirati da su sve one materijalne stvari (bogatstvo, fizika
ljepota, slava, ast, itd., itd.) za Tomu neto razliito od krajnjeg cilja.
-Ovo blaenstvo, kao c. finalis imamo i kod Augustina, no ovdje imamo ne samo moment zadovoljenja
volje, pa emo biti sretni, nego i moment zadovoljenja uma, jer emo gledati drito u Boga, imat emo
neposrednu kontemplaciju njega.
-C. finalis ne moe nikako biti u samome sebi, niti na ovome svijetu, nego tamo negdje gore (di lete
avioni)
-Da bi neto prouzrokovalo (onu pravu) sreu, da ga volja najvie eli, pa onda i dobije to neto treba
prvo osvijetliti um.
-Po Tomi moe svaki ovjek, zbog svoje naravi i slobodne volje, postii krajnju svrhu. Al ba svaki!
Vano je samo da se iskupi za svoje grijehe i bit e sve OK Filozofski reeno glavno je da se u
ovjeka njegovim djelovanjem ne promjeni njegova narav.84

-Ajmo dalje o zlu:


-Kopiranje Augustina; zlo je zamjena neki partikularnih dobara (koja samo slue za postizanje pravog
dobra) onim istinskim, te lanano ponavljanje iste radnje dovodi do veeg tovanja tog manjeg dobra i
zanemarivanja (tovanja) onog pravog dobra, Boga, te dalje se tako dolazi do inidbe grijeha. Ukratko
nijedan grijeh nije apsolutno, metafiziko zlo u njemu ima bar minimum dobra, jedino to je ono
precjenjeno
-da bi ovjek ivio etiki prakticiraju se kreposti. One mogu biti dvojake: spekulativne i praktine.
Spekulativne usavravaju umska djela a praktine djela volje i osjeaje (imamo one etiri temeljne iz
etike razboritost, jakost, umjerenost i pravednost)

-I na kraju politika doktrina

84
Ovo je nov moment, dosad nevien. Prije Tome se smatralo da nije ba tako da svaki ima ansu za ostvarivanje c finalis
46
-ovjek je po naravi drutveno bie, pa mu je u naravi da se drui i pije kavu to vie E i da od tog
druenja on kreira drutvo. Ono je za ovjeka, dakle neophodno. Ono je nuno za potpun razvoj svake
osobe.
-Drutvo je (ili 'bi trebalo biti') podreeno vrijednosti osobe i zato ono mora biti u slubi osobe.
-Posebnu vrijednost ima obitelj. Ona je temelj za bilo koje drutvo.
-Drutvom upravlja vladar ovaj, vlada, na slian nain kao to u cijelom ovjeku upravlja razum
uvijek je to upravljanje za dobro cijele zajednice, odnosno za cijelog ovjeka. Ne moe, nemogue je, da
razum djeluje samo i striktno za sebe samog Njemu je nuan probitak i tijela i volje, te tako i sa
vladom i narodom, zajednicom
-U upravljaju se ona slui pozitivnim zakonima. Oni imaju mo, samo ukoliko su u skladu sa vjenim
zakonom, te ih ba zbog vjenog zakona, u sluaju da su oni kontra njega treba ruiti.

NAKON TOME
-Ivan Dunst Scot(us)
-On je zadnji kojeg emo obraivati. Ockham je zapravo zadnji, neemo ga posebno obraivati na
nastavi

-ivot
-Roen cca 1265 '66. godine u Maxtonu, u kotskoj, thus i ime.
-1281. ulazi u franjevaki red, zapoinje svoje studije u Engleskoj, '88. se nalazi u Oxfordu, postaje
sveenik franjevaca '91. Nepouzdani su izvori85, al ini se da je neprestano arao izmeu Oxforda i
Pariza sve do 1302, kad ostaje u Parizu. Nakon nekih fajtanja jednog stanovitog Filipa Lijepoga i Pape
stao je uz papu i biva protjeran iz Pariza
-1307. je prebaen u Kln, te tamo i umire 1308.
-1993. pak, ga neki tamo papa Ivan Pavao II imenuje blaenim. Srednjovjekovni naziv mu bijae Doctor
Suptilis, Otrouman uitelj.

-Djela
-Prvo i neoekivano Komentari sv. P. L.; Oxfordska djela mu se nazivaju Opus Oxensis, te imamo
jo i obraene i prenesene parike spise.
-Raspravljao je o knjigama Aristotelove metafizike; djelo Prvo poelo svih stvari, Privium
principium
-Naalost, mnoga su od njegovih djela ostala neizdana, jer ih nije revidirao prije nego to je umro, tako
da mnoga oekuju jo znanstvenu obradu. Takoer, postoje mnoga neautentina djela koja su se
pripisivala njemu
-U franjevakom redu postoji teke rasprave tko je najvei filozof njihovog reda Bonaventura, ili D. S.

-Doktrina
-Karakteristina je za njega totalna kombinacija Tome i Bonaventure; naime nije htio pratiti ni jednog
izvornika, nego je htio napraviti svoj vlastiti sustav u kojem e biti obuhvaeni oba ova mislioca
Slavno je propao u tomu
-Karakteristina je ostala vie samo metoda filozofskog istraivanja, nego sam sustav. Ona sadri vrlo
ope pojmove, dakle nije bio precizan, i dosta apstraktne metafizike principe, dakle nije imao ba ni
dovre temelje
-Zapravo, cijeli njegov sustav nikad nije ni izveden do kraja. Imamo samo skupinu teorija.
-Daklem u toj novoj sintezi se nalaze i temelji platonizma i tomizma (daklem i aristotelizma) i
avicennizma, a s tim da je nastojao ne upasti u neoaugustinizam Jednom rijeju bukuri
-D.S. se jako zalae za voluntarizam, dakle prednost volje nad svime. eli biti kritian nad svime iz
skolastike, ali pak slian sa svime Na kraju ispada da je vie otiao a od Tome, bio uasno blizu

85
Jedno mi kae Coppleston, sasvim drugo enciklopedije
47
panteizma, te se smatra prethodnikom agnosticizma86 i voluntarizma, nego to je uspio ita skladno
napraviti
-U biti, s obzirom na Tomu je uoljivo opadanje misli.
-U djelu O univerzalnosti bia kae da se Bog i bia razlikuju samo u jednoj stvari savrenosti bitka.
Kod Boga je najsavreniji, beskonaan, a kod ostalih bia manje savren. E sad To ipak znai da bia i
Bog imaju isti bitak, pa otud pribliavanje panteizmu.
-A onda jo kae da su bit i bitak u svim biima isti
-Kako mu je bitna volja, ne udi to je prihvaao i jo onda razradio Anselmov dokaz o Bojoj
opstojnosti.
-Kada doe do toke iz koje se onda vie ne moe izvui bez kontradikcije, imao je naviku izmiljanja
novih pojmova za koje je jako teko rei to tono znae87

-Metafizika i filozofija o Bogu


-eli logikom analizom razraditi pitanja o Bogu, al to mu ba nije potpuno, jer je samo rije o logici
istoj Logika, kao takva, kao skup nekih axioma ne moe ba dati odgovor na sve, sve
-Kae da ne mogu postojati principi kao forma i materija, nego mora biti jedan princip koji je zajedniki
za sva bia; za njega su bia jednoznano shvaena, nema podijele principa, nego samo jedan princip za
sve (i svi za jednoga )
-Taj zajedniki element koji ini sva bia nije univerzalan, ko to bi se na prvi pogled uinilo E a je li
onda pojedinaan? Nije ni to. Pa se eto tu uvodi neto tree, razliito od pojedinanog i opeg.
-Pa na kraju ispada, kad ne moe vie nikako drugaije, da sva bia imaju/dijele istu narav. Natura
communis (usp. Avicebron) dakle spoznavanje nje je nuan uvjet da bis e stvarnost mogla spoznati
Problem univerzalija je dakle rijeen.
-No, ajd, kada smo sve to rijeili i sredili tako ruimo cijelu ivu i mrtvu metafiziku jo od vremena
nastanka nje same!!!
-Isto tako, kvantiteta mu je apstraktna karakteristika. Materija mu nije princip individuacije. Al kako ga
treba imati odnekud on izmilja neki novi element haecceitas (znai doslovce ta-stvar, a ne zna se
tono koje mu je znaenje88), kojim nije u biti nita rijeeno, nego se samo pojmom zamjenjuje bie.
-Haecceitas bi trebala biti neka unutarnja vrijednost (btw. A tko odreuje tu vrijednost, po emu je
vrijednost vrijedna?) koja je u svim biima i koja sadrava njihovu bit, to opet povlai da sva bia
imaju neto isto. Haecceitas je po D.S.-u Quod quid est, za to smo jo gore kod Boetija rekli da je to
opisni naziv bitka na latinskom, no ovdje to nije to. Haecceitas nije ni Anselmova forma ukratko, fali
nam tono objanjenje tio je to.
-No dobro, a koja je onda razlika izmeu haecceitasa i zajednike naravi, ako su obje stvari zajednike
svim biima? gotovo da je i nema, al gotovo da i nema precizno napisane te razlike
-Izmeu due i njenih moi nema nikakve razlike.
-Dalje, nije da negira formu i materiju kao takve spojeve, samo to kae da su oni spojevi u svim
moguim biima, pa opet imamo probleme ko kod Anselma sa dvostrukim duama, materijalnim
anelima i slinim krasotama

-Opstojnost Boja
-Kad je govorio o Bogu odbacio je sve Tomine dokaze, a podravao Anselmov. Samo to je rekao da
mu on nije potpun, pa ga je onda malo frizirao. Al sr je ista ako imamo pojam o emu onda to mora
postojati

86
Agnosticizam je malo pretjerano shvaeno ono imati pravo na utnju Agnostik niti vjeruje, niti ne vjeruje u neto
(najee je to vezano uz bilo koje sfere koje su, iz kojih god razloga, teko dokazive Bog, duhovno, metafizika pitanja,
itd.). On se ne eli oitovati o tonosti i jednog iskaza i veselo uti o svemu. Agnosticizam je vie odustajanje od nekog
odgovora na bilo to, nego negiranje neke istine, kao kod skepticizma
87
Ilustracije radi ako je netko rekao da je neto (recimo more) kruto, a netko drugi da je more tekue D. S. kae da nije ni
kruto, ni tekue, nego je neto tree, novo, srednje meta-kruto, trans-tekue, tu-mokro, itd.
88
to opasno podsjea na Hegelov izraz 'da-sein', prevedeno doslovce sa 'tu-bitak', za kojeg se takoer ba tono ne moe
ustvrditi to on zapravo znai i kakva je to bitna razlika od obinog 'bitka', al ajd, valjd' Hegel zna ta radi Dadi se ali pa
kae da je to 'tu-bitak', zato to to nije 'tamo-bitak'
48
-Cjelovito stvaranje je Boji in slobodne volje, dakle opet volje, dakle opet voluntarizam. Ono se
shvaa kao izvrenje boje racionalne biti, to e rei da opet imamo isto! Bog misli i svijet postoji!

07.06.06 -Antropologija i gnoseologija


-To se u Sr. vj. zvalo psihologija zbog hilemorfizma, al kasnije, kad se razvila dananja psihologija, je
promijenilo ime
-Ovdje je dosta konzervativan
- se sastoji od f + m, dua je stvorena ex nihilo od Boga, no dua po njegovom, ne moe biti forma, te
nije besmrtna.
-Glavna je karakteristika due njezina slobodna volja. Dakle jedno njeno djelovanje, a ne bit!
-ovjek spoznaje pomou osjetila i razuma; aktivni i pasivni um mu se ne razlikuju. Ne zna se zato
-Prvi principi logike se takoer shvaaju preko osjeta.
-Kod Scota ne postoji stroga razlika materijalnog shvaanja (vanjska i unutarnja osjetila) i duhovnog
shvaanja (um), prijelaz iz jednog u drugo nije jasan.
-Kae da um ne moe pogrijeiti ni u spoznaji logikih aksioma, Ok, tima, ali ni u njihovoj primjeni, to
nikako ne tima. A to je vidljivo iz iskustva koliko se ovjek puta zezne u prosuivanju neega
-Potpuno iskljuuje Boanski um za rasvjetljenje naeg uma, te uvodi novi element intuiciju.
-Po njemu je ona najintimniji subjektivni in koji prethodi spoznaji kako osjeta, tako i umskoj.
-U tom inu intuicije subjekt na mutan nain promilja o sebi, te o objektu spoznaje.89
-E onda dalje imamo specifikume te spoznaje:
-Intuitivna spoznaja je ona ukoliko je objekt spoznaje aktualno postojei prisutan uz subjekt (ta
god mu to znailo). Dalje se ono dijeli na savrenu i navrenu intuitivnu, gdje je savrena ona gdje je
objekt neposredno prisutan (vano mu ba to zbog haecceitas-a), a nesavrena gdje je objekt kao u
naem sjeanju.
-A kod apstraktne spoznaje imamo predmet kao apstrahiran od njegove egzistencije u biti
neto kao pojam opi
-Zanimljivo je da mu u logici induktivni zakljuak dobiva na vanosti, vjerojatno zbog napretka u
prirodnim znanostima90

-Etika
-Volja mu je najbitnija. Slobodna volja. Razum je samo sredstvo za navoenje volje. Slobodna volja od
uma dobiva svoj uzrok, objekt i cilj.
-Uzrok je slobodna Boja volja, objekti su objekti djelovanja, a cilj je uivanje u Bogu.

ZAKLJUAK
-13. stoljee je sredilo veinu filozofskih problema postavljenih na poetku ovog filma
-Vrlo uspjeno su ujedinjeni vjera i razum, platonizam i aristotelizam, vjera i stvarnost.
-Vano je uoiti postojanje tri glavna odgovora na sva ta pitanja: dominikanski (Toma Akvinski),
franjevaki (Bonaventura) i 'povijanje repa' nema istine, ima vie istina (Averroes)
-Kasnije slijede neka nova vremena u kojima je uoljiv napredak prirodnih znanosti, jaanje zakona,
postupaka i ideja koje stoje u principima tih znanosti; samim time i postupno odvajanje vjere od razuma,
znanosti od filozofije, volje od uma
-Nakon Tomine metafizike ona slabi i nikad vie do danas nee imati primat u filozofskim
izuavanjima To be continued u budunosti
-Na neki nain od Ockhama, pa dalje sve se nastavlja na Dunsta Scota. On je bio pretea novih naina
razmiljanja koja nas ekaju u novom vijeku.
-itd.

89
To je sve izazvano time to su za njega ionako i subjekt i objekt na neki nain isto, pa da bar nekako napravi razliku izmeu
onog bia koje spoznaje i onoga koje je spoznato.
90
Kod kojih je induktivni zakljuak Bog i batina. Nemogue je npr. deduktivno zakljuiti zakon gravitacije, jer bi se trebala
oprobati apsolutno svaka instanca u kojoj jedan predmet privlai neki drugi, te kako Da bi se nekako unijelo reda u te
znanosti nuno je da induktivni zakljuak ima poprilinu snagu istinske valjanosti.
49
POPIS NAZIVA FILOZOFA U SREDNJEM VIJEKU:
-Aleksandar od Halesa = doctor irrefragibillis (nepobjedivi uitelj)
-Albert Veliki = doctor universalis (treba li prijevod?)
-Bonaventura = doctor seraphicus (serafinski doktor; crkveni)
-Toma Akvinski = doctor angelicus (aneoski uitelj)
-Dunst Scotus = doctor suptilis (suptilan, otrouman uitelj)

50