You are on page 1of 444

SUPEK

SOCIOLOGIJA
i

SOCIJALIZAM
GLEDITA
RUDI SUPEK

SOCIOLOGIJA I SOCIJALIZAM

D rutvena politika angairanost na


vela je Rudi ja Supeka da se pored
naunog rada bavi i publicistikom ,
pa je tako ureivao niz novina i a
sopisa, kao to je ilegalni list Na
Glas (Paris, 1941), te legalni listovi,
Na Glas (B uchenw ald, 1945), No
va Jugoslavija (Paris, 1946 1948) i
BratstvpJedinstvo (Paris, 1948
1950), a ureivao je filozofsk i a
sopis Pogledi (Zagreb, 1952 1954)
i struni asopis Sociologija (B eo
grad, 1958 1960).
Izdao je niz djela iz podruja filo
zofije, estetike, psih ologije i sociolo
gije, tako E gzistencijalizam i deka
dencija (Zagreb, 1950), Psihologi
ja graanske lirike (Zagreb, 1952),
Psihologija u privredi (Beograd,
1956), U m jetnost i psihologija (Za
greb, 1958), Ispitivanje javnog m nje
nja (Zagreb, 1961), Sociologija
(Zagreb, 1963), Omladina na putu
bratstva (Beograd, 1963), Spencer
i biologizam u sociologiji (Zagreb,
1965), Autom atizacija i radnika
klasa (Zagreb, 1965) kao i vei broj
broura.
U knjizi Sociologija i socijalizam
bavi se veom a aktuelnim proble
m om konstituiranja jedne m arksi
stike sociologije. Iako su neki sta
vovi izneseni u vie esejistik om
obliku a neki na jedan sistem atiniji
nain, vidljiva je nam jera autora da
RUDI SUPEK / SOCIOLOGIJA I SOCIJALIZAM
BIBLIOTEKA GLEDITA

UREDNIK

DRAGO IVANIEVI

O MO T J O S I P V A N I T A
RUDI SUPEK

SOCIOLOGIJA I
SOCIJALIZAM
Eseji

ZNANJE
ZAGREB
1 9 6 6
PREDGOVOR

Sociologija jo uvijek trazi svo je m je s to u socija


listikom d r u tv u . Istina, kao nauka ona vie ne tra
zi graanska p rava niti u pitan je dolazi shvaanje
njezina znaenja za d rutvenu spoznaju i p rim jen u
u socijalistiko m drutvu. Ovu jazu m o e m o slo
bodno s m a tra ti definitivno prevladanom . Danas ona
sto ji p r e d je d n im drugim osnovnim prob lem o m :
kakva sociologija i kakva drutvena s tv a rn o s t? Za
to je znaajno p ita n je kakva sociologija? Odgo
vor na to upravo je danas p r e d m e t ivih diskusija,
je r se u vidjelo da je, dodue, d og m a tiza m m orao od
stu p iti sa sv o jim za b ran jivan jem sociologije kao
nauke, ali nam je ipak ostavio sv o je kukavije ja
je d o g m a tsk u koncepciju sociologije. U ovim
esejim a b it e rijei i o tim d o g m a ts k im p o k u a jim a
i o polem ici s njima. B it e naznaeni i neki mogui
odgovori, iako stv a ra n je jedne sociologije koja bi
bila sa sv im na visini kritike m a rksistike m isli i
problem a koje p o s ta v lja socijalistiko drutvo, osta
je neposredni zadatak p re d naim sociolozima.
Z ato p ita n je kakva drutvena s tv a rn o st? Ovo
pitanje, naravno, n adovezuje se na prvo, je r jedna
do g m atska koncepcija i nije drugo doli jedan isto
takav d o g m a ts k i ili nekritiki sta v p r e m a socijalis
tikoj stvarnosti. Znam o da je do g m a tiza m p re tv a
rao drutvenu misao u sre d s tv o apologetike i ideo-
logizma tum aenja stv a rn o sti p r e m a eljam a via -
dajuih a ne p re m a njezinu p r a v o m stanju. I s ti
me treba sada prekinuti. I to nije u pitan ju kao
program , ali je svak i p u t u p ita n ju kad se radi o
neijem individualnom istraivanju na o v o m p od ru
ju. Isto tako radi se i o p roblem u: to je vano i

7
znaajno u socija listikoj stvarnosti? Sociologija se
kao nauka, koja im a go to vo nepregledno p o lje d ru
tvenih procesa, m oe orijentirati na vano i nevano
tanije, na znaajnije i m a nje znaajno. A to je
znaajno, to u v e lik o j m je ri ovisi o h isto rijsk o j situ
aciji k o ju d o iv lju je m o ili stvaram o. N ije nam bila
n am jera da u o vim esejim a upozora va m o na sv e
to je znaajno ili vano u sa dan je m trenutku nae
historije, p a v jero ja tn o nism o uspjeli da u k a ie m o
niti na ono najvanije, a kam oli da s tv o rim o neku
rang-listu problem a. Zadrali sm o se p rv e n stv e n o
na dva d o sta razliita p o dru ja po interesim a i
p o m e to d a m a istraivanja i upozorili na neke
p ro b le m e i stavove, k o jim a bi bilo korisno i nauno
prii, a ne sa m o tako uzgred, esejistiki. D jelo m i
no s m o nekim p ro b le m im a prili studioznije, i tako
sm o sa itaocem nainili prve korake u oblasti nekih
problem a, kako u vezi s polo ajem o vjeka u p r o
izvod n ji tako i s n jego vom ulogom u kulturi.
Veina ovih eseja ve je bila objavljena. Ali je
d ob ar dio u o v o m izdanju preraen. N apisali sm o
nove dijelove kako bism o dali te ksto v im a vie peat
cjeline, a ne razm rvljenih ogleda. Time sm o im d je
lomino i oduzeli o biljeje eseja i dali prvi nacrt
za stu dije koje bi tek trebalo napisati. To je u v je
tovalo izvjesnu stilistiku neujednaenost, zbog koj e
se ispriavam o itaocu. Ali i ova neujednaenost do
nekle svjed o i o p rv im koracima nae sociologije
na je d n o m pod ru ju gdje nam takvi teksto vi v jero
jatno u sk o r o j budunosti nee biti potrebni kao
p r e d m e t poticanja panje i o ba vjetavanja ireg
kruga. N a d a jm o se da e naa socioloka literatura
i razraivanje odreenih osnovnih problem a poi
onako dinam iki naprijed kao to o tom e svjedoi
interes za. ovu mladu nauku.
RUDI SUPFK
MJESTO SOCIOLOGIJE
U SOCIJALISTIKOM DRUTVU
1. SOCIOLOGIJA ULAZI U SOCIJALISTIKU
STVARNOST

Na sve zakanjele goste gleda se s izvjesnim ne


povjerenjem . Pogotovu ako razlozi zato ih nism o
ranije pustili preko praga lee u nam a sam im a. Tako
je i uvoenje sociologije u socijalistiku stvarnost
praeno m nogim sum njam a, nesporazum im a i pred
rasudam a. Sve to, dakako, oteava da jedna dugo
zapostavljena nauka nae ono m jesto u socijalisti
kom drutvu koje joj ve odavna s potpunim pra
vom pripada. Kao to se najee dogaa, glavni
izvor potekoa nije toliko u sam oj stvari (u ovom
sluaju u sociologiji!) koliko u ljudim a koji se njo
me ele sluiti: m nogi koji joj nisu dorasli, zbog
dogm atske um alosti ili naune neobavijetenosti,
ele svoje m ane prikazati kao njene nedostatke, pa
se ideoloka predrasuda pretvara u nauku, a nau
ka u ideoloku predrasudu. N ajvie se pri tom e
posee za p ojm ovim a m arksistiko i buroasko,
a ne pokazuje se m nogo volje za logikim ili, ak,
sociolokim razlikovanjem ovih pojm ova!
Istina je da je sociologija sve do godine 1956. u
Sovjetskom Savezu i u zem ljam a pod njegovim
utjecajem bila obiljeena kao buroaska nauka, to
znai kao nenauna nauka, pa kao takva, sasvim
prirodno, zabranjena na sveuilitim a i naunim in
stitutim a. M eutim , te iste godine dolazi do prijelo
ma u odnosu na sociologiju, jer se sa sociologije
skida prohibicija, osniva se socioloko drutvo i so
vjetski se sociolozi ulanjuju u M eunarodno udru
enje za sociologiju te poinju istupati na svjetskim
kongresim a. Ta rehabilitacija sociologije u tom pe

ll
riodu nije iznenadna pojava, jer su takvu ve doiv
jele i neke druge zabranjene nauke, kao to su lo
gika, ekonom etrija, kibernetika, teorija relativnosti
i neke koncepcije kvantne m ehanike. No, priznanje
sociologije im a za nas sasvim posebno znaenje! Put
drutvenih nauka redovito je vie posipan trnjem
negoli put onih koje slue tehnikoj ili kozm ikoj
m oi.
N a IV svjetskom kongresu za sociologiju u Stresi
1959. predstavnici m nogih zem alja podnijeli su refe
rate o stanju sociologije u svojim zem ljam a. Za
nim ljiv je referat F edosjejeva u kojem itam o: S
obzirom na visoku drutvenu m isiju suvrem ene so
ciologije, u Sovjetskom Savezu poklonjena je velika
panja, naroito posljedn jih godina, sociolokim izu
avanjim a i nastavi sociologije u nastavnim in sti
tutim a.1
Da se radi o stvarnoj rehabilitaciji sociologije
vidi se i po tom e to se m eu autorim a sovjetsk e
sociologije navode im ena Lenjina, Varge, ik in a ,
Volgina i nekih drugih koji padaju u onaj period kad
sociologija nije priznavana. Znamo da su se Lenjin
i Buharin jako zauzim ali za razvitak sociologije, ali
je staljinistiki period to onem oguio. M eutim,
izvjesnu sum nju pobuuje u referatu P. N. F edosje
jeva injenica da se u sociologiju ubrajaju i filo
zofska djela kao to su Principi m arksistike f i l o z o
fije, H isto rijsk i m a te rijalizam ili Uloga masa i p o
jedinaca u historiji, i niz drugih radova slinog ka
raktera u izdanju Filozofskog instituta Akadem ije
nauka, pa se odm ah nam ee pitanje da li ta reha
bilitacija sociologije ne znai da je uobiajeni naziv
historijski m aterijalizam sam o zam ijenjen nazi

1 P. N. Fedoseev, La sociologia nell' URSS, izalo u zborniku


Sociologia nel suo contesto sociale, Atti del IV. Congresso <li socio
logia, Ed. Laterza, Bari 1959.

12
vom sociologija, to bi znailo da je dolo sam o do
prom jene u upotrebi term ina, a ne i do izm jene u
gledanju na drutvene nauke i njihovu ulogu u dru
tvu.
Iako se F edosjejev nijednom rijeju ne obraa
kritiki na onaj period kad je sociologija sm atrana
jo buroaskom naukom, ipak se iz njegova teksta
moe zakljuiti da je u Sovjetskom Savezu dolo do
stvarnih, a ne sam o term inolokih, prom jena u od
nosu na sociologiju. To se vidi prije svega po tom e
to on istie e m p irijsk u orijentaciju sovjetske socio
logije, jer je upravo konkretno istraivanje drutve
ne stvarnosti u staljinistikoj eri bilo, iz politiko-
-pragm atistikih i ideoloko-propagandistikih razlo
ga onem ogueno. Sada F edosjejev istie da sociolo
gija ako eli individualizirati m otive ljudskog pona
anja kao i ponaanje razliitih grupa, mora izuavati
sloene m euodnose i interakcije u drutvu, ta-
vie, upozorava na vanost upotrebe statistikih po
dataka, na terenska istraivanja u privrednim
poduzeim a i u porodicam a, te najavljuje jedno
kom pleksno istraivanje industrijske oblasti na Ura-
lu. N em a sum nje, to je izraz jedne nove orijentacije,
a m oglo se to o sjetiti i po istupanju sovjetskih so
ciologa koji su donedavnu ideoloku agresivnost
zam ijenili skrom nou ljudi koji se nalaze tek na
poetku jednoga naunog posla.
Fedosjejev ne ulazi u ocjenjivanje vrijednosti
em pirijskih m etoda kojim a se slui sociologija, iako
su neki nai sociolozi o sjetili potrebu da ak i m e
tode pokuaju svrstati u buroaske i m arksis
tike. On tek upozorava na opasnosti isto socio-
grafskih istraivanja, s im e se, uostalom , svi slau.
Ali nije sigurno da e sovjetska sociologija tom e
izbjei, ukoliko bude ostala vezana uz filozofske
institute ili se u teorijsk om pogledu bude tretirala

13
sam o kao drugi naziv za historijsk i m aterijalizam .
Sociologija trai sam ostalan razvitak sa svim svo
jim posebnostim a, kako na teorijskom tako i na em
pirijskom planu. Filozofski patronat m oe joj sam o
tetiti, kao to joj teti i gubitak filozofsk og duha u
vlastitom podruju. Zavisi to, dakako, prvenstveno
od toga o kakvoj je filozofiji rije, jer se dogm ati-
zirani h istorijsk i m aterijalizam dosad pokazao neupo
trebljiv za razvitak sociologije.
Predstavnik p oljsk e sociologije na istom kongre
su, J. H alainski, upozorio je na neke protivurje-
nosti koje se javljaju u razvitku sociologije u socija
listik im zem ljam a. Poljska je sociologija, zahva
ljujui radovim a Z nanijeckoga i O ssovskoga, stekla
ve prije rata ugled u svijetu, a bila je takoer za
branjena u periodu od 1948. do 1956, sve do trajka
u Poznanju, kad su buroaski sociolozi H alainski,
Ossovski i Sepanski pozvani od vlade da kao eks
perti istrae uzroke toga velikog radnikog pokre
ta. Taj akt vlade znaio je da sociologija kao m etoda
drutvenog istraivanja m oe dati neke rezultate
vrijedne za inform aciju vladi, ak ako se njom e slu
e i autori koji su poznati kao nem arksisti. Za vrije
m e staljinistikog perioda prigovaralo se spom enu
tim sociolozim a iz kole Znanieckoga da zastupaju
idealizam i da ele upotrebljavati, da bi izuavali i
planirali drutvene prom jene u Poljskoj, teorije i
m etode preuzete iz suvrem ene graanske so ciologije
naroito iz anglosaksonske zajedno sa njenim
W eltanschauungom i p o jm o v im a ... Tom e bi trebala
pridonijeti navodna injenica da je narodna dem o
kracija u Poljskoj neto izm eu parlam entarne de
m okracije i diktature proletarijata. U tom vidu polj
ska akadem ska sociologija pridruila se politikim
pogledim a Gom ulkine grupe, posebno ideologiji p olj
ske S ocijalistike stranke, sa socijaldem okratskim

14
revizionizm om i oportunizm om . (H ochfeld, u reviji:
Mysl Filosoficzna, 12, 1951.)
Znaajno je za ovaj raniji staljinistiki kurs da
u im e m arksizm a vrlo energino odbacuje upotrebu
teorije i m etode preuzete iz suvrem ene graanske
sociologije da bi se njim a izuavala i planirala so
cijalistika stvarnost. Ovakav stav znai, kao to
nam je poznato iz vlastitog iskustva, frontalno odba
civanje graanske sociologije, i danas ga m oem o
susresti jo sam o kod dosljedno staljinistiki orijen
tiranih m arksista. V idjeli sm o da F edosjejev izbje
gava danas da zauzm e slian stav. Prije nego to
prijeem o na ispitivanje nekih stvarnih problem a i
protivurjenosti u pogledu odnosa suvrem ene socio
logije i so cijalistik e stvarnosti, osvrnut em o se
sam o sa jo nekoliko rijei na dananji stav poljske
sociologije, koja je nesum njivo prva u socijalisti
kim zem ljam a, a takoer i m eu prvim a u Evropi,
kao to sm o se m ogli uvjeriti na kongresu u Stresi.
H alainski sm atra da su u staljinistikom peri
odu pokuali n am etnuti in telektualcim a jednu so
cijalnu m itologiju, koju su m nogi prihvaali jer su
sm atrali da e se tako stop iti s m asam a ili s naro
dom. Mit o socijalistik oj naciji doao je da zam ije
ni tradicionalni m it o Poljskoj kao kranskoj naciji,
dijelu zapadne civilizacije. U nitenje svakoga socio
lokog istraivakog rada, svake razm jene naunih
inform acija u vezi sa suvrem enim drutvom , obusta
vljanje statistik ih publikacija o raznim vidovim a
ekonom skog i socijalnog ivota zem lje sve to
nije nainilo privlanijim staljin istik i m odel socija
lizma, ali je pom oglo partijskoj liniji da oblikuje
duhove u skladu s m itom o socijalistik oj naciji
(H alainski, Atti, str. 249). H alainski sm atra da
ovaj period predstavlja u h istoriji p oljske sociolo
gije jedan ek strem n i sluaj u tjecaja socijalne m i

1S
tologije na sociologiju, ali se istovrem eno pita da li
je i u drugim h istorijsk im uvjetim a, u klimi inte
lektualnog liberalizm a i slobode, sociologija potpuno
im una od virusa socijalne m itologije (ib id.). Prem a
tom e, po ovom e m iljen ju m oem o zakljuiti da se
jedno od osnovnih protivurjeja to je u dogm at
skom periodu pogaalo sociologiju: utjecaj socijal
ne m itologije, a to valja prevesti: pretjerani u tje
caj drutvene ideologije (birokratski norm irane!),
negativno odrazio na razvitak sociologije, odnosno
sasvim je onem oguio. Dodue, svako drutvo sa svo
jim id eolokim tendencijam a i pritiscim a putem or
ganizirane sile ili javnog m nijenja djeluje na stva
ranje izvjesnih drutvenih predrasuda, ali se slobo
da naunog razvitka sastoji upravo u tom e to se
uenjak m oe slobodno su protstavljati takvim ten
dencijam a.
Do onem oguivan ja sociologije i sociolokih is
traivanja u staljinistikoj eri dolo je o ito iz dva
razloga: prvo, suprotstavljanje historijskog m aterija
lizm a kao m arksistike sociologije sociologiji kao
buroaskoj nauci; i, drugo, zbog podreivanja h is
torijsk og m aterijalizm a jednoj ideoloki dogm atskoj
koncepciji koja je onem oguila razvitak em pirijskih
istraivanja. Ovaj drugi razlog ini nam se i odluniji.
Jer, ak i uz pretpostavku da se m oe teorijski obra
niti da naziv historijski m aterijalizam iz teorijskih
i m etodolokih razloga b olje odgovara nego naziv
sociologija, ne m oe se nikako opravdati zato do
em pirijskih istraivanja socijalistik e stvarnosti nije
uope dolo. T eite problem a ne pada, dakle, na
historijski m aterijalizam ili sociologiju ve na
njihov em pirijski znaaj i em pirijsku prim jenu u
istraivanju socijalistikog drutva. Stoga jo i da
nas vidim o kako neki sovjetski autori, m eu njim a
i Fedosjejev, sm atraju da je historijski m aterijali

16
zam isto to i m arksistiki shvaena sociologija, ali
sad istiu da taj isti h istorijski m aterijalizam ima
drutveno bitno drugaiju ulogu, to jest da slui za
drutvena istraivanja a ne sam o za odgoj ili pro
pagandu.
N ajvaniji obrat, ipak, onako kako proizlazi iz
referata P. N. Fedosjejeva jest u tom e to sociologiju
sm atraju jed in stv e n o m naukom , a jedinstvo jedne
nauke proizlazi iz odreenog predm eta i odreene
m etodologije. To, naravno, ne iskljuuje diskusiju o
teorijskim osnovam a ili okvirim a takve nauke niti
o prim jenjivosti njenih posebnih m etoda istraiva
nja na razliite drutvene procese i problem e. Dakle,
od godine 1956. u socijalistikim zem ljam a usposta
vljeno je nauno jedin stvo sociologije, ali su ostala
otvorena m noga pitanja teorijskog i m etodolokog
karaktera.
Kao jedno od prvih pitanja, vie praktike priro
de, nam etnulo se slijedee: je li za istraivanje so
cijalistike stvarnosti potrebna jedna socijalisti
ka ili m arksistika sociologija ili nam m oe u
tu svrhu posluiti onakva sociologija kakvu na
lazim o u graanskim zem ljam a, a koju neki nazivaju
graanskom sociologijom ?
V idjeli sm o da su na to p itanje poljski politiki
rukovodioci odgovorili doista praktino, tako da su
pozvali one sociologe koji su nosili ig graanskih
sociologa da ispitaju socijalistik u stvarnost povo
dom poznanjskih dogaaja u oktobru 1956. Ovakav
postupak m oe znaiti dvoje: ili je graanska socio
logija sa svojim sredstvim a istraivanja, m etodolo
ke i teorijske prirode, sposobna da isp ituje socija
listiku stvarnost, ili izm eu graanske sociologi
je i socijalistike sociologije ne p ostoji nikakva
bitna, ili barem ne tako znaajna razlika u naunom
pogledu da se jedan m arksist ne bi sm io osloniti

2 Supek 17
na njene rezultate istraivanja. (S p om en im o uzgred
da su p oljsk i sociolozi dali tu m aen je poznanjskih
dogaaja koje se o sjetljiv o razlikovalo od slube
nog stava prem a tim dogaajim a!)
Ovaj problem sadrava u sebi niz drugih problem a
prem a kojim a em o m orati zauzeti odreen stav.
H tjeli bism o sam o naznaiti da je takva tendencija
u odnosu prem a sociologiji i njenoj prim jeni u
socijalistikim zem ljam a, ili u istraivanju socijali
stike stvarnosti, vie pragm atika. Ona se svodi na
ovakvo gledanje: neka sociolozi isp ituju so cija listi
ku stvarnost bez obzira na to na kakvu se sociolok u
kolu pozivali, a njihovi rezultati ve e pokazati ko
lika je nauna vrijednost jedne ili druge teorije.
Ovakvo gledite m oe se opravdati: a) naelom slo
bode naunog istraivanja, b) jo nerazvijenom
m arksistikom sociologijom , naroito u em pirikom
pogledu, i c) interesom odgovornih drutvenih fak
tora da dobivaju drutvene podatke ili in form acije
koje se razlikuju od onih koje dolaze do izraaja u
napisim a m arksistikih ideologa i propagandista.
Znailo bi da se n eto znaajno prom ijenilo u
stavu odgovornih rukovodilaca u socijalistik im zem
ljam a prem a em pirijskim istraivanjim a. Ako je ova
pretpostavka tana, onda se isto tako nam ee pita
nje zato ovakva zainteresiranost nije postojala pri
je. Naravno, ovdje im am o u vidu prvenstveno S ovjet
ski Savez, gdje izgradnja socijalistik og drutva
traje najdue.
Cini nam se da postoje dva osnovna razloga zato
je u socijalistikim zem ljam a dolo do zanem ariva
nja induktivno-em pirikih istraivanja: prvi je, sta
vljanje u sredite interesa r e v o l u c i o n a r n e
promjene drutveno-ekonomske [or
m a c i j e, koja je, pored ostalog, traila i irenje ili
uvrenje nove drutvene svijesti, a ova se m ogla

18
najuspjenije vriti u prvom redu historijskom kom
paracijom , jer je h istorija zaista u ovom sluaju ne
samo m agistra vitae ve i m agistra sociologiae (u
novije vrijem e sve se vie uju glasovi u am erikoj
sociologiji koji tee za izuavanjem historijsko-kom -
parativnih okvira drutvene stvarnosti!); drugi je,
po m iljenju m nogih sociologa, sam karakter jedne
strogo c e n t r a l i z i r a n e i p l a n i r a n e d r u
t v e n e p r i v r e d e , koja unaprijed fiksira dru
tvene procese u otrim granicam a, te iskljuuje fak
tor spontanoga i nepredvienog drutvenog kreta
nja, koji je glavni pokreta sociolokog interesa u
kapitalistikim zem ljam a. R ukovodei faktori u stro
go planiranom drutvenom razvitku jedne socijalis
tike zem lje uvjereni su da dre objektivne zakone
drutvenog razvitka u svojim rukam a ili pod svo
jom kontrolom (to je poetni stav i u referatu Fedo-
sjejeva!), pa bi istraivanje onoga to je ve predvi
eno i to je ve planirano m oglo znaiti sam o
sijanje nevjerice u mudro rukovodstvo! Priznanje
sociologije u SSSR-u znai, vjerojatno, im plicitno
priznanje da se u drutvenom razvitku pojavljuju
ipak m nogi nepredvieni m om enti. (K urs na rela
tivnu decentralizaciju takav bi stav opravdao.)
Jedan od preduvjeta za razvitak sociologije kao
drutvene nauke jest stav h istorijsk e otvorenosti
koja se grevito pridrava jedne krute i ograniene
anticipatorske shem e o buduem kretanju drutva.
Na jednom otvorenom i antidogm atikom stavu
stoji i Program SKJ, kad kae, s Lenjinom , da mi
ne prtendujem o na to da Marx ili m arksisti poznaju
put ka socijalizm u u svoj njegovoj konkretnosti. To
je besm islica. Mi poznajem o pravac toga puta, i zna
mo kakve klasne snage njim e vode, a konkretno,
praktiki, to e pokazati sam o i s k u s t v o m i l i -
o n a kad se oni late posla (L enjin).

2* 19
S tojei na gleditu da izm eu teorije i m eto d o
logije p ostoji jedinstvo, veina je m arksista u soci
jalistik im zem ljam a, odbacujui buroasku so cio
logiju, odbacivala i m etode koje je ta so ciologija
razvila. Oni su sm atrali da p ostoje drugaije m etode
naunog istraivanja, koje e upotrijeb iti m arksi
stika sociologija. Ovu pojavu m oem o prim ijetiti
i kod nas.
M eutim , ovdje se postavlja jedno naelno pita
nje: da li su m etode em piriko-induktivnih istrai
vanja, koje je razvila sociologija na Zapadu, naune
m etode, budui da ih razvijaju autori koji nisu m ark
sisti ili se barem takvim a lino ne sm atraju, iako
m oda p ostoji u sociologiji jedna vrsta stidljivog
marksizm a kao to je koncem prologa vijeka m eu
prirodnim istraivaim a p ostojala vrsta stidljivih
m aterijalista? in jen ica je da je velika veina so
ciologa na Zapadu liberalna ili progresivna, to
istie R. Aron u svojem sintetikom referatu o sta
nju sociologije u raznim zem ljam a, ali je ne m anje
sigurno da su razlozi njihove liberalnosti i progresiv
n osti naprosto u tom e to nauno sagledanje drutve
nih problem a (rasizm a, neuroza, krim inala, m eu
narodnih napetosti, itd.) nuno trai progresivna rje
enja, pa je m ogue i to da jedan sociolog koji se
be ne sm atra m arksistom zastupa progresivnija
rjeenja nego to e to uraditi jedan sociolog koji
sebe sm atra m arksistom . To je, na prim jer, oito
u pitanjim a radnikog sam oupravljanja, jer su m no
gi sociolozi na Zapadu, koji sebe ne sm atraju m ark
sistim a, pristalice radnikog sam oupravljanja, dok
sociolozi u SSSR-u, koji sebe sm atraju m arksistim a,
nisu slubeno pristalice tog sistem a. Izjanjavati
se kao m arksist i biti progresivan nije uvijek
identino!
Prema tom e, razvijanje em pirikih sociolokih

20
istraivanja u socijalistik im zem ljam a pretposta
vljalo bi nuno i preuzim anje i razvijanje ve stvo
renih m etoda takva istraivanja. Danas ne postoji
nijedan rad nekog m arksistikog sociologa koji bi
dokazao da je upotreba jedne posebne em pirike
m etode istraivanja nenauna ili neobjektivna samo
zato to je uvjetovana buroaskom ideologijom .
To je m ogue pokazati sam o za teorijske pretpostav
ke i teorijska uopavanja, kada i ukoliko ona nadi
laze doseg jedne naune m etode. Na prim jer, m o
gue je pokazati da su teorije Morena, zasnovane
na sociom etrijskim istraivanjim a, nenaune kad re
zultate dobivene na ispitivanju m alih grupa uopa-
va na klasne odnose u drutvu uope!
Mi em o se na ovaj problem jo vratiti. Zadovo
ljim o se zasad konstatacijom da je osnovni uzrok
odbacivanja sociologije leao u jednom izrazito dog
m atskom shvaanju sam og historijskog materijaJi-
zma, koje je sm atralo da su em pirijska istraivanja
drutva suvina, budui da su sva osnovna pitanja
drutvenog razvitka ve rijeena ili da se nalaze is
kljuivo u v lasti jedne grupe ljudi na elu drave/
Godina 1956. predstavlja prekretnicu u odnosu na
sociologiju u S ovjetsk om Savezu, a to se odrazilo
i na poloaju sociologije u drugim socijalistikim
zem ljam a. P oto je dogm atizam doivio svoj politi-

2 V. Kora veom a dobro karakterizira ovo gledanje: Shvatanje


istorijskog m aterijalizm a kao jednog za uvek datog sistem a osnov
nih pojm ova o drutvu, u kom e se m anje ili vie svako ili goto
vo svako objanjenje drutvenih pojava svodi u krajnjoj liniji na
odreivanje m esta jedne drutvene pojave u odnosu baze i nad
gradnje i u kom e unapred ima dovoljno m esta za spekulativna
objanjenja svake prole, kao i svake m ogue budue drutvene
pojave, odvelo je do veom a kom otne prakse neposrednog izvoenja
svakog posebnog i pojedinanog drutvenog dogaaja, drutvene
pojave, iz m anje ili vie ve poznatih zakona drutvenog razvoja.
Umjesto kritikog istraivakog stava prem a injenicam a prevladao
je dogm atski apriorizam: poto je u naelu sve objanjeno optim
zakonima drutvenog razvitka, nem a nijednog pojedinanog sluaja
koji se ne bi dao podvesti pod te zakone. (Marks i savremena
sociologija, str. 345).

21
ki i ideoloki udarac u sukobu Inform biroa sa so
cijalistik om Jugoslavijom , bili su dozreli uvjeti da
se ve i stvarni drutveni problem i, nastali u slijed
industrijalizacije i sve sloenije drutvene organiza
cije, uzm u kao realni u obzir. Zato je vodei so vjet
ski filozofski asopis V op rosi filosofii m ogao sasvim
m irne savjesti napisati da je zanem arivanje socio
lokih istraivanja dovelo do nedopustivog od vaja
nja od prakse i u izvjesnoj m jeri izazvalo irenje
dogm atizm a i sterilnosti (br. 6, 1956). O prirodi
ovog dogm atizm a treba sada neto vie rei, jer on
nije preko noi iezao.
2. DOGMATIZAM ILI REVIZIONIZAM?

S taljinistiku eru redovito obiljeuju naprosto kao


dogmatsku u pogledu m arksistikog tum aenja
drutva. Takva karakteristika znaila bi sam o pri
stajanje uz odreeni sistem pojm ova ili naela kao
da je neprom jenljiv ili vjean, dakle idejnu i inte
lektualnu krutost. D ogm atizam je po svojoj prirodi
neprijateljski raspoloen prem a stvaralakoj m isli,
i stoga je neprim jenjiv na drutvo u stalnom kreta
nju. Prema tom e, odm ah se nam ee pitanje: kako
jedno drutvo u brzom razvitku, kao to je sovjet
sko, m oe prihvatiti jedno dogm atsko gledanje?
Jedan od odgovora na ovo pitanje najee se i
navodi. R ije je o sh e m a tizm u i fo rm a lizm u u
upravljanju drutvenim poslovim a, posrijedi su, da
kle, pojave svojstvene birokratskom m entalitetu, ali
se radi isto toliko i o jednom strogo centraliziranom
adm inistrativnom rukovoenju drutvenim razvit
kom. B irokratsko rukovoenje stvara uzorke ili m o
dele rukovoenja koji se najlake daju kontrolirati
u itavom drutvu s odreenog m jesta. Tako ono
postupa i s idejnim rukovoenjem , to jest s ideja
ma, teorijam a pa i itavim naunim oblastim a. Dog
ma u ovom sluaju nije drugo doli jedan vrlo she
m atizirani i sim plificirani uzorak najopenitijih ru
kovodeih drutvenih ideja, koje se obino sai
m aju u term in generalna linija, ideoloke sm jer
nice, ali i kao teorija, koja je naroito poznata
u bezbrojnim staljin istik im izdanjim a principa
m arksizm a-lenjinizm a-staljinizm a. Ve ovaj posljed
nji term inoloki niz pokazuje da se radi o svoenju
jedne veom a iroko zasnovane filozofsk e i sociolo-

23
ke teorije na odreeni broj naela podvrgnutih
konkretnoj drutveoj praksi koja se apsolutizira,
uzim a kao jedino ispravna, principijelna, odno
sno u skladu s objektivnim zakonim a drutvenog
razvitka. Tako drutvena praksa postaje odm ah i
nepogreiva. Sve odluke donesene u odreenim
historijskim situacijam a, uvijek su ispravne, jed i
no se situacije m ijenjaju, pa prem a tom e i nain po
stavljanja problem a: nikad nisu ljudi nedorasli
odreenoj situaciji, ve su jedino situacije o b jek tiv
no sklone tom e da prerastaju svoje prijanje uvje
te! Kritika i sam okritika odnose se, zapravo, sam o
na ovakve kritine periode, kad se trai neka pro
m jena, a i ona se vri planirano, od jednoga partij
skog kongresa do drugoga, odnosno od jednog refe
rata generalnog sekretara do drugoga, koji na taj
nain sasvim organski zacrtava etape objektivnog
drutvenog razvitka. (M alo dalje vidjet em o kako
ovaj birokratski historijski organicizam obara dija
lektiku i u sp ostavlja pozitivizam u drutvenim p oj
m ovim a!)
No, za dogm atizam , pored birokratske prakse,
postoje i neki drugi objektivni drutveni uvjeti.
Im am o ovdje u prvom redu prirodu socijalistikih
revolucija u ekonom ski i socijalno zaostalim zem lja
ma. M arksizam je, u stvari, teorija socijalizm a koja
pretpostavlja n ajrazvijenije d r u tv o , tako da socija
listika svijest s razvijenim dijalektikim gleda
njem na drutvene procese proizlazi iz opeg stanja
drutvenih ustanova i kulture, odnosno ljudskih du
hova. Tamo gdje takvi razvijeni uvjeti ne postoje,
dolazi ne sam o do raskoraka izm eu razvijenog i
nerazvijenog oblika socijalizm a (nerazvijenost pret
postavlja uvijek nivelizatorstvo na tetu ljudske li
n osti!) ve isto tako do raskoraka izm eu razvijene
(osirom aene, shem atske, form alizirane, dogm atske)

24
drutvene teorije i filozofije. Ovaj raskorak u pogledu
razvijenosti socijalnih i kulturnih uvjeta za razvije
no socijalistiko drutvo ne raa sam o idejno ukru-
ivanje jedne ve razvijene drutvene teorije, a to
bi bilo identino s pretvaranjem teorije u dogmu,
ve i idejno udaljavanje, a to se ogleda u ideoloko-
-propagandistikom pojednostavljenju teorije i u po
m anjkanju praktikog provjeravanja (govorili sm o
0 nepostojanju em pirijskih istraivanja u drutve
noj praksi!), te nesum njivo dolazi i do prom jena
u sadraju i m e to d i drutvenih teorija. Konkretni
drutveni uvjeti s drutvenom svijeu koja iz njih
proizlazi nuno djeluju na izm jenu sadraja i sam e
sutine jedne razvijene drutvene teorije. Stoga je
oito da dogm atizam , kako ga obino krstim o, ne
znai i ne m oe znaiti sam o u stajalost ili umrtvlja-
vanje jednoga ve dosegnutog teorijskog nivoa, nego
predstavlja ujedno njegovu izm jenu, prem a utjeca
jim a iz konkretnog drutva, a to u ovom sluaju
znai izm jenu nagore, a ne nabolje, pa je opravdano
govoriti o reviziji (u negativnom sm islu!) Marxovih
ideja, s obavezom da se tano oznai u em u se sa
stoji ta revizija i kakve je razm jere zauzela. Treba
rei da se pitanju staljin istik e revizije m arksizm u
u veini socijalistik ih zem alja pristupa veoma
oprezno, i ne sam o oprezno nego se ak u bitna
pitanja uope ne dira. ta v ie , u prvom periodu
destaljinizacije, partijska rukovodstva u Sovjetskom
Savezu i u zem ljam a pod njegovim neposrednim
utjecajem stajala su na gled itu da takve revizije
1 nem a, pa su istaknuti m arksistiki filozofi kao H.
Lefebvre ili G. Lukacs iskljueni iz kom unistike
partije, budui da su bez odobrenja partijskog ruko
vodstva p ostavili p itanje revizije m arksizm a u sta
ljinistikom dogm atizm u. injenica je da se tek u
ove posljed nje dvije godine, to jest nakon srukoba

25
izm eu sovjetsk ih i kineskih rukovodilaca, poinje
u Sovjetsk om Savezu i u drugim kom unistikim
partijam a (ne svim a!) govoriti i o pojavam a revizio
nizm a u Staljinovim djelim a.
Mi em o se ovdje ograniiti da ukratko izloim o
u em u se sastoji staljin istik a revizija m arksizm a
u drutvenim naukam a, a posebno u sociologiji. Kad
govorim o o staljinistikoj reviziji, im am o u vidu
prevenstveno Staljinove radove, ali je njegova shva
anja razraivala itava legija slubenih filozofa
u Sovjetskom Savezu i izvan njega. No kako je, na
sreu, jedan od takvih slubenih filozofa, lan CK
francuske kom unistike partije, R. Garaudv, na ple
num u iste partije drao referat o Staljinovim gre
kam a u filozofiji koje osakauju m arksizam , to
em o se ovdje u nekim stavovim a pozivati na njega.
inimo to stoga to su kod nas staljinistik a gleda
nja jako rairena i nikad nisu postala predm etom
jedne ire diskusije. Kod nas je ovakva kritika o sta
la stvar jedne grupe vodeih filozofa iji su stavovi
sa slubene strane bili esto kritizirani.
1) S taljin je odvojio dijalektiku od m aterijalizm a,
to jest m etodu od teorije, jer nije shvatio da je m a
terijalizam , kao i dijalektika, istovrem eno teorija
i m etoda, to ga je dovelo do toga da dogm atskom
idealizm u suprotstavi dogm atski m aterijalizam . On
je dijalektiki m aterijalizam jako osirom aio, jer je
m aterijalizam sveo na tri crte, a dijalektiku na e
tiri crte.1
Ne shvaajui fundam entalni znaaj ka tegorije

1 P Vranicki kae: Staljin navodi: opu povezanost, kretanje


prijelaz kvantiteta u kvalitet i jedinstvo i borbu suprotnosti kao
crte, m etode, a m aterijalnost svijeta, prim arnost m aterije i sekun-
darnost svijesti i m ogunost spoznaje stvarnosti kao osnovne crte
materijalizma. Fundam entalni filozofski problem i kategorija, nega-
'cije, opeg i posebnog, alijenacije, hum anizm a, logikih principa
itd., kao da uope ne postoje u m arksistikoj filozofiji. (H istorija
marksizma, str. 440.)

26
prakse, on je razbio dijalektiko jedinstvo subjekta
i objekta, pretvarajui prirodu ili stvarnost u
objekt za sebe, a spoznaju u odraz objektivne stvar
nosti u subjektu, im e je subjekt ponovo postao
samo isti zor ili epifenom en objekta ili m aterije.
Um jesto prim arnosti prakse, to jest osjetilno-pred-
metne ljudske djelatnosti, pojavljuje se kao prim ar
na m aterija koja p ostoji nezavisno od svijesti, a
svijest je sekundarna, sam o izvedena, jer je odraz
materije. Tim e je dijalektiki m aterijalizam vraen
na vulgarni m aterijalizam a svijest na kontem plativnu
djelatnost. M aterijalistiko shvaanje svijeta potisku
je se u 18. vijek, prije pojave .
2) Kako kategorija prakse odreuje bivstveno po
vijesni karakter ljudskog djelovanja, to vraanje na
vulgarni m aterijalizam znai istovrem eno i vraanje
na jednu naturalistiku ili m ehanistiku prirodno-
-naunu koncepciju itave stvarnosti. Dijalektiki
zakoni razvitka n astoje se tum aiti u duhu dijalek
tike prirode, kao neto nezavisno od ljudske prak
se, kao n eto to p osto ji sasvim nezavisno od o
vjeka, pa su tako m orale otpasti neke bitne dijalek
tike kategorije kao to je negacija negacije i kate
gorija totaliteta. N aturalistiko shvaanje dijalekti
ke ne sam o da je neprim jenjivo na sam razvitak
nauke i spoznaje prirode (pa su pristalice dijama-
ta odbacivali i teoriju relativnosti i kvantnu m eha
niku!), nego se pokazalo kao sasvim neupotrebljivo
za tum aenje ljudske historije i drutvenog razvoja.
Tako staljin istim a nikad nije postala jasna dijalek
tika opeg (npr. razvitka proizvodnih snaga), poseb
nog (npr. drutvenih odn osa) i pojedinanog (npr.
ovjeka kao proizvoaa), jer su oni posebno sveli
na puki odraz opega, a pojedinano su i principium
individuationis u duhu svojih naturalistikih shva
anja naprosto izbacili iz dijalektike! Stoga Garuady

27
im a potpuno pravo kad konstatira: . . . najstvarniji
dijalektiki zakoni ne m ogu se vie prim ijeniti na
prirodu, jer se podleglo jednoj 'naturalistikoj' kon
cepciji i, konano, jednoj pozitivistikoj i scijentis-
tikoj koncepciji o dijalektici prirode.2
3) Izbacivanjem kategorije prakse, to jest stvara-
lako-sam ostvaralake ljudske djelatnosti, zajedno s
kategorijam a povijesnog i pojedinanog, p ostojeeg
i m ogueg, Staljin je izbrisao sp ecifin ost filozo
fije u odnosu na nauku. N jegovo shvaanje nauke
i filozofije o staje strogo p ozitivistiko, tako da se
jedan pozitivist, pa ak i jedan idealist, m oe savr
eno sloiti s takvom definicijom dijalektike (Ga-
raudy). Idui stopam a naturalizm a i p ozitivizm a, on
nije izbrisao sam o specifin ost filozofije o odnosu
na nauke ve i sp ecifin ost drutvenih nauka u
odnosu na prirodne nauke. Istina je da su poziti-
visti, za razliku od Staljinove dijalektike, tu sp eci
finost priznavali, iako su htjeli da je to vie izbriu
u korist prirodnih nauka.
4) P ozitivistika orijentacija staljinizm a ogleda se
naroito u m ehanicistikom shvaanju odnosa ba
ze i nadgradnje, jer je ovu sim plicistiku shem u
pretvorio u istin sk e socijalne kategorije. P otonje tu
m ai u sm islu vulgarnog ekonom istikog determ ini
zma, tako da ekonom ski odnosi odreuju sve ostale
odnose u drutvu, odnosno u drutvenoj nadgrad
nji. U analogiji s vulgarnim m aterijalizm om baza
ispada kao neka m aterijalna osnova, a nadgradnja
neki idejni ili duhovni odraz baze, pa se i pojave
u nadgradnji tum ae kao epifenom eni sam e baze.
No, p ozitivistiki karakter ove shem e m nogo vie
izbija u shvaanju drutvene cjeline koja se rela-

2 Svi citati od R. Garaudyja uzeti su iz njegova referata objav


ljena u teorijskom asopisu KPF Cahiers du co m m u n ism e 7 8
1962.

28
tivira, tako da svaka prom jena u bazi izaziva odgo
varajue prom jene u nadgradnji, pa kad iezne
baza iezava i nadgradnja. Ovo dovodi do historij
skog relativizm a, koji je stran isto tako tehnikom
kao i naunom ili um jetnikom razvitku. Vulgarni
m aterijalizam ovdje se povezuje sa historijskim re
lativizmom, pa nuno iezava pojam svjetske histo
rije kao to je iezla i kategorija linosti.
Pored ovog ekonom izm a i historicizm a, nedijalek-
tiko shvaanje drutvene cjeline dovodi do toga da
se ne shvaa stvarna posredna djelatn o st koja po
vezuje razne oblasti drutvenog ivota, a koja lei
u ljudskoj praksi i u totalitetu drutvenog bia, pa
se tako ne shvaa, na prim jer, da ideologija nije
prosto odraz drutvene baze, ve najee izvrnuti
odraz, koji u sebi ukljuuje izvjesnu idejnu prerad
bu drutvene situacije, u im e sadanjih, prolih i
buduih tendencija. Ali se ova preradba ne zbiva
polazei od odreene baze, koja je sam o jedna de
term inanta, ve od ljudskog totaliteta, to jest od
cjeline ivota zajednice i od tenje za tom cjelovi-
tou. To je i razlog zato teorija alijenacije nem a
to traiti u ovom m ehanistikom shvaanju i zato
tum aenje odn osa baze i nadgradnje, a posebno svih
kulturnih zbivanja, dobiva kod staljin istikih poziti-
vista jedan groteskni oblik.3

3 Za ilustraciju vulgarnog m ehanistikog shvaanja u odnosu ba


ze i nadgradnje navodim o ovo gledite od I. Stanojia: Najno
vija izuavanja (?) su pokazala da sam proizvodno-tehniki pro
ces, koji ima logiku prirodnog razvoja, uslovljava i stvaranje osn o
vnih struktura, grupa organizacija poduzea i drugih institucija (!),
njihovog m orala, id eologije i akcije kao i sistem a komunkacija i
time su jo jednom nedvosm isleno potvrene pravilnosti Marxova
uenja o bazi i nadgradnji koje je dao u svom poznatom Pred
govoru za Prilog kritici p olitike ekonom ije. Ovdje se bez ikakva
ogranienja govori o tom e d.a proizvodno-tehniki proces uslovlja
va sve oblike drutvene nadgradnje, koja je doista svedena samo
na epifenom en baze. Tu se, naravno, sasvim logiki postavlja pita
nje kako to da isti tehnoloki proces u SSSR-u i SAD uvjetuje
sasvim drugaiju nadgradnju, ideologiju i moral?

29
Jasno je da teorija odraza prim jenjena na she
m u bazanadgradnja nije sposobna da objasni
stvarni drutveni i h istorijsk i razvitak p ojed inih ob
lika drutvene d jelatnosti polazei od pod jele rada,
jer ne uzim a u obzir njihov posebni h istorijsk i de
term inizam , ve ih grubo sociologistik i svodi na
odraz odreene klase. Jasno je da ak ni ideologija
bilo koje drutvene klase nije sam o odraz posebnog
drutvenog poloaja ove klase dli ekonom sko-pro-
izvodnih odnosa u kojim a ona uestvu je ve je njena
ideologija pored svoje uvjetovan osti od stvarnog
m aterijalnog poloaja u drutvenim proizvodnim
odnosim a, isto tako izraz nekih prolih i buduih,
anticipiranih stanja, kao i u tjecaja koji dolazi iz
drutvene cjeline. Upravo ovi u tjecaji iz drutva, uze
tog u njegovoj cjelovitosti, uvjetuju pojavu ideo
loke m istifikacije i raznih drugih iluzija, jer na
stoje m aksim alno izraziti tenje i tendencije ita
vog drutva, m akar kroz lupu svojih posebnih k las
nih interesa.
5) Ova nesp osob nost da se dijalektiki prom atraju
drutveni proizvodni i idejni odnosi, polazei od
jedne polideterm inistike teorije drutvenog kreta
nja, dovela je do izrazito pogrenog tum aenja
osnovnih drutvenih pojava. Pozitivizam se ogleda
upravo u tom e to ne shvaa hegelijansku d ijalek
tiku opeg, posebnog i pojedinanog, koja u m ateri
jalistikom tum aenju znai da se mora u tum ae
nju drutvenog kretanja voditi rauna podjednako
o opem (svjetsko-historijskom ), posebnom (k las
nom drutvu i drutvenim klasam a) i pojedinanom
faktoru (pojedincu kao stvaralakoj lin osti). Poziti
vizam , naim e, svodi ope (svjetsk o-h istorijsk o) i po
jedinano (lin o st) na posebno, to jest sam o na
konkretno drutvo i razne njegove strane. Tu lei
korijen njegova historijskog relativizm a i ekonom i-

30
zma, i to je ono to je zajedniko pozitivizm u i sta-
ljinizmu. Obino se istie kako je staljinizam neka
izvrnuta slika hegelijanizm a, jer sve podvrgava
drutveno-klasnom totalitetu i brie ulogu i znaaj
linosti, kao nosioca i cilja drutvenog razvitka (o
vjek proizvodi drutvo, a drutvo proizvodi ovjeka,
Marx). Istina je da je hegelijanizm u, podjednako
kao i h istorijskom relativizm u, odnosno staljinizm u,
svojstveno da ne sm atra kategoriju pojedinanog
isto toliko konkretnom kao i kategoriju opeg, pa
nuno vodi u jednu vrstu historijsk og m isticizm a,
potpunog podreivanja pojedinanog opem u. Ve je
vie puta bilo istaknuto da je Staljin u svojem ra
nom djelu Socijalizam ili anarhizam kao princip
socijalizm a uzeo masu, a kao princip anarhizma
linost, pa je tako teorijski, a jo vie praktiki,,
izbacio linost iz drutvenog zbivanja, a tim e i sve
hum anistike problem e. A ntihum anizam je stoga bit
na crta staljin istik og pozitivizm a. P oto je ono to
je historijski posebno (klasa, partija, avan
garda proletarijata) uzdigao do opega, do posljed
njeg razloga svega drutvenog kretanja, do posljed
njeg historijskog suda, dakle do razine iste dru
tvene m istike, bilo je v ie nego lako sve zahtjeve i
inicijative koje su dolazile u im e stvaralake lino
sti, naroito na podruju kulture, likvidirati kao
malograansku predrasudu. A, u stvari, ovaj m i
sticizam posebnoga (m ase, klase, partije) uz
dignut na p ijed estal opeg historijsk og kretanja
(njegovog sm isla i p osljed nje m ud rosti) nije u biti
drugo nego idejna pobjeda jednog buroaskog na
ela. N aim e, buroazija, idejno u sebi podijeljena
na privatni i javni interes ili sa razdrtom svije
u, uvijek je svoj posebni h istorijski poloaj ili
svoju poseb nost uzdizala na pijedestal opega (sa
Hegelom , C om teom , D urkheim om i svim a drugim

31
pozitivistim a) ili srozavala na u sam ljen o st p ojed i
nanoga (usam ljene linosti od i Stirnera
do C am usa!). M istifikacija bijae jedno i drugo,
sam o dok je prva m istifik acija sluila vlastitoj apo
logiji i ovjekovjeenju, dotle se druga razorno su
p rotstavljala svakoj m istifik aciji i svakoj drutve
nosti, i tako potkopavala u anarhistikom revoltu
svoje v lastito tlo. Staljinizam je, dakako, preuzeo
onaj prvi, to jest reakcionarni ili konzervativni vid
buroaske m istifik acije historijske dijalektike.
6) Pogrena teza prem a kojoj nadgradnja ie
zava u historijskom kretanju zajedno s bazom koja
ju je rodila, dovela je do sasvim krivog stava pre
ma kulturnim dobrim a iz prolosti. I ne sam o da
je dovela do prezira prem a kulturnoj batini, do
klasnog subjektivizm a i nihilizm a koji je Lenjin
esto osuivao, ve je dovela i do kulturnog izola
cionizm a, do nesposobn osti da prati razvitak kulture
na jednoj univerzalistikoj osnovi. Tako je, na pri
mjer, itavo kulturno stvaranje u graanskom dru
tvu proglaeno buroaskim, to jest nevrijednim ,
dok je, naprotiv, jedna tipina buroaska u m jetn ost
kao realizam , proglaena u obliku socijalistikog
realizma trajnim ili vjenim oblikom socijalistik e
kulture!
H istorijsko-relativistiko proglaavanje buroas-
kom kulturom svega to je stvoreno i roeno u
graanskom drutvu pa, dosljedno, preziranje i od
bacivanje svega toga, urodilo je vulgarnim m aterija
listikim izjednaavanjem graanske kulture s geo
grafskim granicam a kapitalistikih zem alja. Tako
su sim plicistiki um ovi osloboeni napora da u gra
anskoj kulturi razlikuju ono to je u njoj univer
zalno, odnosno dobro itava ovjeanstva, od onoga
to je klasno-ideoloki uvjetovano, to jest to je
osueno na historijsku sm rt. D ogm atici su naprosto

32
svu graansku um jetnost, nauku i filozofiju proglasili
za buroasku. Jasno je da upotrebljavajui ovako
jednostavnu m etodu klasifikacije kulturnih pojava
nikad nisu uspjeli stvarno odrediti to je istinski
buroasko u graanskoj ideologiji i drutvu, a to
nije. N jim a nikad nije postalo razum ljivo kao je Marx
mogao uzeti sebi za uzor u m jetn ost iz robovlasnikog
drutva, a Plehanov tvrditi da je tipino graanskoj
um jetnosti, kao to je im presionizam , m jesto u jed
nome buduem drutvu!
V jerojatno ni na jednom podruju drutvenog i
vota staljinistiki pozitivizam nije tako pretjerao u
vulgarnosti i nerazum nosti kao ovdje. Jo i danas
moemo itati u sovjetsk om asopisu Voprosi filo-
sofii da su istaknuti predstavnici m arksizm a u za
padnim zem ljam a, kao E. From m iii L. Goldamnn,
buroaski filozofi. Autori iz tog asopisa jo uvijek
ne slute da su njihove pozicije m nogo blie buro-
askima, odnosno pozitivistikim a nego spom enutih
filozofa! U ostalom , olakom potezanju pojm ova bur
oaski ili proleterski, m arksistiki ili anti-
marksistioki nauila ih je dravno-partijska biro
kracija kojoj ti pojm ovi, naravno, ne slue za nikak
vu filozofsku ili sociolok u analizu, ve za ideoloko-
-prakticistiko dodjeljivanje svojeg odobravanja ili
anateme. Pa i kod nas jo uvijek nalazim o ljude
koji dijele sociologiju na buroasku i marksi
stiku nauku, koji dakle nisu sposobni da odijele
univerzalni ili jed in stveni karakter jedne znanosti
od ideolokih utjecaja koji dolaze do izraaja u ra
znim teorijam a.
7) Danas ve i najd ogm atskiji um ovi m eu m ark
sistim a poinju u viati da je staljinizam sa hegeli
janskom dijalek tik om odbacio i M arxovu teoriju
otuenja ili alijenacije. O dbacivanje hegelijanske
batine znailo je istovrem eno i odbacivanje nekih

3 Supek 33
bitnih kategorija m arksizm a kao to su kategorija
prakse, aktivna strana spoznavanja, sam ostvaranje
ovjeka pom ou rada i sam e dijalektike otu ivanja
i razotuivanja. Ovo je toliko tipina crta sta ljin is
tikog pozitivizm a da je dovoljno uzeti u ruke koji
udbenik historijsk og m aterijalizm a ili sociologije
(kod nas je ovakvih ve izala itava serija, i to u
najnovije vrijem e!) pa da se odm ah uoi kako u
njim a nem a niti jedne rijei o teoriji otuenja. Za
to ova m arksistika orijen tacija ne podnosi teoriju
alijenacije? Razlozi su veom a jednostavni: teorija
otuenja sadrava u sebi hum anistiku kritiku eta
tizm a, a isto tako i kritiku p ozitivistikog podvrga
vanja lin osti m asi ili drutvu. Staljinizam , m eu
tim ne podnosi ni jedno ni drugo!
U em u je znaaj teorije otuenja za sociologiju?
Je li to sam o jedna m eu m nogim drugim -
vim teorijam a koja obrauje neke vidove drutvene
stvarnosti ili se pak radi o takvoj teoriji koja upravo
konstituira m arksistiko shvaanje drutva i h isto
rije? Je li m ogue pisati m arksistiku sociologiju
kao opu sociologiju a da se m im oilazi ova teo
rija, odnosno one teorijske im plikacije koje ona sa
drava?
Teorija otuenja im a u M arxovim djelim a dvo
struki znaaj: prvo, ona slui za stvarnu analizu
drutva i, konkretno, kritici graanskog d r u tv a i
klasine po litike ekonom ije, kao fundam entalne
teorije i pojave ovog drutva; drugo, ona predsta- '
vlja teorijsko i m eto doloko je d in stv o M arxova is
traivanja d ru tv a tako da predstavlja osnovu jed
ne ne sam o m arksistike nego naprosto suvrem ene
sociologije. Ovaj potonji vid gotovo da je jo vaniji,
jer ne ostajem o sam o u granicam a interpretacije
Marxove m isli, nego ulazim o odm ah u neka bitna
pitanja naunih dostignua suvrem ene sociologije.

34
Kad govorim o o teoriji otuenja u Marxovoj so
ciologiji, susreem o se nem inovno s pitanjem njenih
antropolokih osnova, koje pozitivisti ignoriraju, a
na kojim a se, u stvari, zasniva dijalektiko shvaa
nje drutva, m arksistiko ili ne. Radi se o osnovnim
pitanjima kao to su odnos ljudske prakse i proiz
vodnje (praksa kao stvaralaki rad i rad kao pri
silni rad, konkretni ili individualizirani rad i ap
straktni ili otueni rad, opredm eeni rad u obliku
robe ili novca i slobodna ili svestrana djelatnost,
itd.), o odnosu zajednice i linosti (drutveno bie
ovjeka i prvobitna zajednica, raslojavanje prvo
bitne zajednice i otuivanje zajednikog ili generi
kog bia ovjeka, usam ljivanje ovjeka u klasnom
drutvu i proces individualizacije, itd.), o diferen
cijaciji d ru tven e sv ije s ti i njen oj m istifikaciji (po
djela na tjelesni i duhovni rad, intelektualni rad kao
privilegij jednoga u skog sloja i otuenje drutvene
svijesti, klasni odnosi i m istifik acija drutvene svije
sti, gubitak realne zajednice i stvaranje idealne za
jednice, itd.), o ulozi hum anistike linosti (ovjek
kao drutveno i podrutveno bie, odnos ljudskih
potreba i p otron je u kapitalizm u, stvaranje vjeta-
kih potreba, odnos svestrane i specijalizirane li
nosti, svestrani razvitak lin osti i univerzalna kul
tura, itd.). Sva ova pitanja i m noga druga, bez kojih
nema hum anizm a u socijalizm u, niti socijalizm a kao
rjeenja ljudske egzisten cije, m anje-vie razraena su
u M arxovim rukopisim a i predstavljaju tem elj hu
m anistikog socijalizm a i so cijalistik e kulture. Ona
su danas naroito vana da se shvate tendencije ni-
velizatorskog kom unizm a koji se pojavljuje u eko
nom ski i kulturno zaostalim zem ljam a kao pravi
marksizam, a ija je bitna crta pozitivistiko odba
civanje linosti i srozavanje ljudskih potreba na
oblik sirom ane (m aterijaln o i duhovno) ljudske

3* 35
egzistencije. N ije potrebno istica ti da odbacivanje
antropolokih osnova u tum aenju drutva ne sam o
to onem oguava svaku h um anistiku kritiku suvre
m enog drutva, nego on esp osobljava m arksizam za
kritiku suvrem enog kapitalizm a koji se poziva na
drutvo izobilja!
Sva spom enuta pitanja ve su naeta ili razraena
u M arxovim djelim a, sva ona poivaju na M arxovoj
teoriji otuenja i sva ona zahtijevaju da uu u sre
dite suvrem ene kritike graanske i etatizirane dru
tvene stvarnosti, kao i predm et daljnjih sociolok ih
istraivanja. Ova problem atika, krcata raznim pita
njim a historijsk e dijalektike i rjeavanja osjetljivih
i znaajnih drutvenih pitanja, ostala je potpuno
strana staljinizm u, to rjeito ilustrira n evjerojatnu
dehum anizaciju njegova shvaanja drutva, a to
se sam o vrlo blago m oe obiljeiti kao kulturni pri
m itivizam .
Meutim, rekli sm o da je za stvaranje sociologije
na visini suvrem ene naune m isli m nogo vaniji dru
gi vid teorije otuenja, iako ga Marx nikad nije eks-
plicitn o form ulirao, budui da su mu m etod olok a
raspravljanja bila dosta daleka, a i stanje drutve
nih nauka u njegovo vrijem e nije m u d op utalo da
ga jasno sagleda.
Radi se o tom e da teorija otuenja sadri u sebi
sasvim odreenu dijalektiku hum anizm a i naturali-
zm a, kulturnih vrijednosti i linih dispozicija, h isto
rije drutva i razvitka pojedinca. Ova dijalektika
ukljuuje u sebi odreene historijske od nose dru
tvenih struktura i personalnih struktura, odreene
oblike individualizacije drutva i socijalizacije p oje
dinca. Teorija otuenja govori konkretno o tom e
kakvi su odnosi izm eu tih struktura, do kakvih
protivurjenosti one dolaze i u kojem se sm islu ove
protivurjenosti razrjeavaju. Dublje prouavanje
V

36
teorije otuenja, i uope brojnih razbacanih i nesis
tematiziranih M arxovih spisa, pokazuje da se Mar-
xova m isao kretala u okviru onih problem a koje
danas obuhvaaju tri osnovne drutvene nauke: so
ciologija u uem sm islu (kao razvoj drutvenih
struktura ili form acija), socijalna psihologija (kao
istraivanje ljudske drutvenosti uope) i socijalna
antropologija (kao konfrontacija ljudske drutve
nosti i kulturnih vrijednosti kroz h istoriju). Marx
je upravo u teoriji otuenja veom a originalno uspio
sintetizirati sociologiju sa socijalnom psihologijom
i socijalnom antropologijom , naroito u analizi gra
anskog drutva do ije mu kritike bijae najvie
stalo.
Poveani interes za Marxovo djelo u suvrem enoj
sociologiji, bez obzira na pripadnost odreenim
pravcima (uz izuzetak sam ih staljinistikih poziti-
vista, koji su za ovaj problem potpuno slijepi!), lei
upravo u injenici to teoretiari sa raznih pozicija
sve vie uviaju da je Marxu uspjelo prije stotinu
godina, na osnovu m nogo sirom anijeg naunog ma
terijala, ostvariti jednu naroitu sintezu sociologije
sa socijalnom psih ologijom i antropologijom , em u
tee danas n ajotroum niji teoretiari sociologije.
8) Ono to je navelo neke m arksiste da govore o
staljinistikoj orijentaciji kao pozitivistikoj jest,
prije svega, naturalistiko shvaanje dijalektike i
scijentistiko svoenje filozofije na nauku. Meu
tim, kad se govori o staljinistikom pozitivizmu
kao to to ini Garaudv, koji ga je i sam dugo
vremena zastupao i tek se u p osljedn je vrijem e s
njim razraunao, p oto je tem eljitije prouio Hege-
la i H egelov utjecaj na valja im ati na um u
da se ovaj pozitivizam jako razlikuje od suvrem enog
pozitivizm a, na prim jer, bekog kruga (Cam ap,
Franck, V. M ieses). P otonji je odista znanstveno ili,

37
tanije, scijen tistik i orijentiran, jer podvrgava sva
ki tip spoznaje osnovnim n aelim a naune spoznaje,
onako kako se ona p ostie napose u prirodnim na-
ukam a s najveim stupnjem egzak tn osti (n aroito u
fizici, koja, zahvaljujui golem om napretku u ovo
m e stoljeu, p ostaje sve vie uzor ne sam o za u e
njake ve i za filozo fe!). Ovaj se pozitivizam odnosi
krajnje nepovjerljivo prem a svakoj tvrdnji ili spo
znaji koju ne m oem o nauno provjeriti ek sp erim en
tom ili m atem atskom dedukcijom . N auno sh vae
na injenica postaje, dakle, osovina svega u m ovanja.
M eutim , staljin istik i pozitivizam ne sam o da ne
vodi rauna o injenicam a, ve on n astoji k rojiti
injenice prem a unaprijed datim ideolokim stavo
vim a. To je sasvim oito, jer da je sta ljin istik i po
zitivizam im ao neke dodirne crte sa scijen tistik im
pozitivizm om , on bi sigurno razvio em pirijska istra
ivanja u drutvenim naukam a, a dogodilo se upravo
suprotno, naim e, da je apsolutna prevlast id eologije
i ideolokog subjektivizm a potpuno onem oguila kri
tiki i em pirijski stav prem a drutvenim zbivanji
ma. To je i razlog zato sociolokih istraivanja nije
bilo niti u zam ecim a, onda kad su se ona ve poela
jako razvijati, m ada se Lenjin za ivota lino zala
gao da do takvih istraivanja doe.
Potrebno je istaknuti, kad je ve rije o pozitivi-
zmu, da staljin istik i pozitivizam n osi bitna o b ilje
ja starijeg organicistikog p o zitivizm a (o d C o m te a d o
Durkheim ea). to ga ini srodnim sa sp om enutim
organicistikim pozitivizm om ? Odgovor je jed n osta
van: podvrgavanje pojedinca drutvu, utapljanje
individualne svijesti u kolektivnoj svijesti, podlo
nost line volje kolektivnoj volji jednom rijeju,
pretvaranje pojedinca u dio organske d ru tv e n e
cjeline.
Ve sm o napom enuli da prvi Staljinov spis Anar-
V

38
hizam i socijalizam podvrgava linost m asi kao
principu socijalizm a. M eutim , ovaj stav i ne bi bio
tako vaan da se to nije stvarno teorijski i praktiki
izrazilo u bezbroj drugih stavova i oblika drutve
nog upravljanja. N ije tek o pokazati da etatistika
i birokratska praksa nem inovno vodi do takvih or-
ganicistikih gledanja, budui da birokraciji raison
dtat ili mudro rukovodstvo p ostaje m isaoni i
moralni osnov itave egzistencije, kako je to prije
Marxa i Webera pokazao ve Hegel.
O rganicistiki pozitivizam vue svoj korijen iz
antiindividualistike i antirevolucionarne filozofije
kranskih tradicionalista de M aistrea i de Bonal-
dea. Poznato je da su ovi kranski m islioci fana-
tiki m rzili francusku revoluciju, a glavni uzrok i
zlo ove revolucije vidjeli u njenu individualizm u. Za
njih je izvor svih zala i najvei neprijatelj bio gra
anski individualizam . Sim bol toga graanskog
individualizma izrazio se u ranoj graanskoj lite
raturi kod W. Goethea ili V. H ugoa u liku Prome-
teja. Znamo da je Marx preuzeo ovaj sim bol, i ozna
io Prom ete ja svojim najdraim likom heroja. Iako
je ovaj oblik graanskog individualizm a s rom an
tiarskom literaturom prodro i u R usiju u toku 19.
stoljea, on nije ostavio dubljih tragova kao dio
kulturne batine. On je bio sam o jedan oblik senzi
bilnosti, ali ne i izraz odreenoga drutvenog ure
enja i kulturnog ivota, budui da je graanska
epoha trajala u R usiji sam o osam m jeseci od Fe
bruarske do O ktobarske revolucije 1917. godine! N i
je teko p retpostaviti da je feudalistika tradicija u
Rusiji pogodovala da se nam etne jedna organicis-
tika interpretacija m arksizm a.
Kaimo jo koju rije o tom e po em u raspozna
jem o ovaj organicizam ! N avest em o za ilustraciju
stavove C om teovih prethodnika, ve spom enutih kr

39
anskih tradicionalista. M oram o odm ah napom enuti
da organicistiki pozitivizam sadrava u sebi izvje
snu protivurjenost, jer dok se organicizam , s jedne
strane, oslanja na idealistik u tradiciju, pa zahvaa
svijet i drutvo kao organsku ili ivotnu cjelinu,
dotle sam pozitivizam , s druge strane, ide putevim a
naunog ili analitikog ispitivanja injenica po uzoru
na prirodne nauke, prvenstveno one koje se bave
anorganskom m aterijom . Dok je pozitivizam vie
analitian i djeluje rastvarajue na stvari, dotle je
organicizam vie sintetian i eli po svaku cijenu
sauvati cjelinu, odnosno sklad cjeline. Dok se prvi
odvija, kod Comtea, u znaku Progresa, dotle se
drugi bori za Red. (N isu li birokraciji ideje reda
i organizma, kao nerazorive ili m on olitn e cjelin e,
naroito bliske!) O rganicizam je stoga ona konzerva
tivna sila to se bori za odranje reda i poretka
radi prirodnog u spostavljanja cjeline!
A ristokratski em igrant, Joseph de M a istre
(1753 1821) gajio je duboko nepovjeren je prem a
ljudskom razumu, jer je sm atrao da ljudi p otu ju
sam o ono to oboavaju a ne m ogu razum jeti. R acio
nalizam , koji sm atra u dem okratskom duhu da je
razum dobro najbolje raspodijeljeno m eu ljudi
ma (D escartes), tetan je za drutvene u stanove,
jer m oraju biti prije svega stabilne, a ne izloene
novotarskom duhu. Stoga treba sprijeiti svaku
diskusiju, a tim e i sum nju, o opravdanosti p osto je
ih drutvenih institucija. K ritizerstvo je n eoprostivi
grijeh. Individualizam , koji su rodila R ousseauova
prava ovjeka, duboka je zabluda, jer je drutvo
cjelina iznad pojedinca, i pojedinac ne m oe p o sto
jati prije drutva. Pojedinac u drutvu nem a nika
kvih prava, on im a sam o dunosti. Suverenost dru
tva ne sm ije se rasipati m eu m noge pojedince,
nego m ora biti koncentrirana u volji jednoga, apso-

40
lutnog monarha. Budui da su ljudska drutva stvar
ni organizmi, a pojedinci prosti njegovi dijelovi, koji
dobivaju ivot od drutva, svako traenje indivi
dualnih sloboda jest ludi egoizam: to je dio koji
se buni protiv cjeline. Zdravi organizam trai pod
lonost svojih dijelova kako bi m ogao norm alno fun
kcionirati. Sloboda nem a nikakve vrijednosti sam a
po sebi, a tako ni sloboda govora i m iljenja. Da bi
se odrala drutvena stabilnost, najpogodnije sred
stvo jest dogma, oslonjena, s jedne strane, na tra
diciju, a s druge strane na inkviziciju. Srednji vijek
predstavljao je idealno drutvo, a protestantizam
ve znai prvi korak u anarhiju. N eravnopravnost i
nepravda nune su pojave u ljudskom drutvu, dok
je rat uobiajeno stanje ljudske rase pa i ljudska
krv mora uvijek tei na jednom ili drugom m jestu
zemlje. U ovoj se teoriji, dakle, pesim izam u odno
su na ljudsku prirodu povezuje sa krajnjim potcje-
njivanjem individualnih prava.
Jedan drugi plem i, V icom te de Bonald (1754
1840) jo je vie razradio i uvrstio ovaj organicizam .
I za njega je apsolutna m onarhija najprirodniji
poredak drutva. D rutvo dolazi prije pojedinca i
ono raa sva velika djela. Veliki ljudi sam o tano
odraavaju drutvo u kojem u ive. Stoga je original
nost glavni izvor zla. Ona vodi u individualizam i
anarhiju. Pojedinac se predaje iluziji kad sm atra da
lino posjeduje m o stvaranja ili izum a, jer je on
samo izraz drutva, a kroz drutvo m isli bog. (Sta-
ljinisti bi rekli pojedinac je sam o pojedinani iz
raz m ase ili klase a kroz m asu m isli m udro
rukovodstvo!) D rutvena stabilnost poiva na m o
ralnoj suglasnosti ili tradiciji, pa su zato m istike
ili religiozne veze najvanije u drutvu. R acionali
zam i individualizam valja prom atrati kao bolest
zapadnjake civilizacije.

41:
Znamo da je ove ideje o drutvenom organizm u,
Tcoji je nem ogue rastaviti na p ojedince kao to je
i geom etrijsku povrinu nem ogue rastaviti na lini
je, od tradicionalista preuzeo A. Comte. On im je
dao sam o jedan vie nauni izgled. On je sociolo
giju doista pretvorio u sociolatriju oboavanje dru
tva kao nadreene cjeline. Pored podjele rada, naj
znaajnija osobina drutva jest podjela na one koji
vladaju i one kojim a se vlada, na upravljae i po
danike. Podlonost je isto tako prirodna pojava
kao i vladanje. Pojedinac m ora biti podloan oni
m a iznad njega. R azum ije se da drutveni autoritet
predstavlja neto to se ne sm ije staviti u pitanje.
D ogm atizam je nuna posljedica ovakva gledanja.
N eem o se vie zadravati na prikazivanju Com tea,
jer sm o dosad dobili dovoljno jasnu sliku o tom e
kam o sm jera organicistiki pozitivizam . Paljiv ita
lac, prolazei kroz m isli de M aistrea, de Bonalda ili
Comtea, teko bi se odrvao spontanom uporeivanju
njihovih ideja s onim a kod staljin ista, iako su kod
p otonjih one odjenute u p oneto drugaiju term ino
logiju. Spom enim o jo sam o toliko da je Com te iz
m islio i dobro poznatu cerebralnu higijenu: ovjek
ne sm ije itati autore koji se ne slau sa njegovom
m isaonom orijentacijom , da ne bi pokvario jedin
stvo i sklad svojih vlastitih m isli! Ljudi koji po
stavljaju neum jesna pitanja, koji skreu ili ire
m isaonu zabunu, najvei su tetotinci u organici-
stikom m isaonom svijetu!
Prema tom e, organicistikom pozitivizm u i sta-
ljinizm u zajedniko je slijedee: podvrgavanje po
jedinca drutvenoj cjelini; svoenje individualnog
stvaralatva, originalnosti ili svijesti na kolektivnu
svijest i stvaranje; dogm atizam i oboavanje autori
teta; isticanje drutvenog jed in stva i m on olitn osti
nasuprot drutvenim suprotnostim a i protivurjeno-

42
stima; dosljedno i sistem atsko spreavanje svake
diskusije i sum nje o p ostojeem poretku; m isaono
ograivanje od vanjskih i novih utjecaja, te prem a
tome pad i kulturni im obilizam , izolacionizam i tra
dicionalizam; nasuprot kritikom duhu ili kritikim
umovim a istican je vjere i nekritikog, podlonog po
vjerenja u vie drutvene sile. Jednom rijeju: za
laganje za sve ono to e ovjeka, kao slobodnu i
sam ostalnu linost, pritisnuti kao parnim valjkom
i pretvoriti u obris od ovjeka, u sjenu od ljudskosti
u hropac dostojanstva.
3. JUGOSLAVENSKA SOCIOLOGIJA I
PROGRAM SKJ

Program SKJ predstavlja naroito dragocjen do-


kum enat za razvitak nae sociologije. I m ogli b ism o
dodati, bez pretjerivanja: dragocjen dokum enat za
razvitak sociologije u jednoj socijalistik oj zem lji
uope. N jegov znaaj za sociologiju, nije sam o u
tom e to on sadrava politiki program SKJ i to
su u njem u form ulirana naela naega d ru tven og
ureenja i drutvenih odnosa, ve i u tom e to po-
stavlja naim drutvenim naukam a, a posebno so
ciologiji neke sp ecifine zadatke. injenica je da je
nauno ispitivanje socijalistikog drutva, kao n ove
pojave u h istoriji ovjeanstva, bilo dosad zanem a
reno ondje gdje se ono prvo usp ostavilo, naim e u
S ovjetskom Savezu, i to s poznatih p olitik o prag-
m atistikih razloga. S ocijalistik o drutvo, m e u tim ,
zanim a itav svijet, i to ne sam o zbog d rutvenih
ideala koje slijedi ve i zbog naina njihova ostva
rivanja. Ono u pogledu naunog objan jenja svojeg
drutvenog kretanja jo uvijek duguje odgovor, ili
m noge odgovore, ovjeanstvu. Sam o ideoloki
iskrivljena drutvena svijest m ogla bi sm atrati d a
nauno objanjenje drutvenog kretanja i od n osa
m oe tetiti propagandi socijalizm a u svijetu!
No, naa drutvena stvarnost sadrava i neke po
sebne m om ente po kojim a se ona jasn o razlikuje od
drugih socijalistikih drutava, a upravo su ti po
sebni m om enti od velikog interesa ne sam o za nau
ve i za svjetsku sociologiju. Pokuat em o da u
kratkim crtam a ukaem o u em u vidim o znaaj
Programa SKJ za nau sociologiju. R azum ije se da

44
zbog tih posebnih crta naega drutvenog ureenja
i razvitka, naa sociologija stoji i pred posebnim za
dacima, te nai sociolozi i drugi drutveni istrai
vai ne sm iju izgubiti iz vida ovu nau specifinost.
Jedan tekst kao to je Program SKJ sadrava vrlo
velik broj sugestija za naa drutvena istraivanja,
i sa njim a em o se nuno susretati u toku daljih te
orijskih i em pirijskih radova. H tjeli bism o zasad
da iz ovog kom pleksa pitanja i sugestija izdvojim o
samo tri koji nam se u ovom asu ine najvaniji,
a koji donekle daju najiri okvir naoj sociologiji i
srodnim drutvenim naukam a. Bila bi to slijedea
pitanja:
1) objektivnost, antidogm atizam i em pirijska ori
jentacija naih sociolokih istraivanja;
2) sm isao socijalnog planiranja u Jugoslaviji; i
3) m iroljubiva politika i sociologija.

1. O b je k tiv n o st, a n tid o g m a tiza m i em pirijsk a orijen


tacija sociolokih istraivanja

Sociologija je nauka u iju objektivnost, i ak


gunost objektivnosti, m nogi sum njaju. Pri tom e se
pozivaju na pritisak ideologije ili vladajuih ideja
kojim a je ona izloena, i na sam u, svjesnu ili ne
svjesnu, angairanost sociologa u odreivanju siste
ma ideja ili vrednota. Sociolozi obino odgovaraju
da pritisak ideologija, i ideoloka angairanost
sociologa predstavlja jedan objektivni drutveni
proces, pa kao svaki objektivni proces m oe biti pred
met kritikog i naunog ispitivanja. Nuna je pret
postavka tom e da je socijalizam sprem an da o b je k
tivno p ristu p i isp itivanju jedne drutvene pojave; a

45
da je ovjek, pored sve svoje sub jektivn osti, u m o
gunosti da naini predm etom racionalne analize i
one doivljaje u kojim a je na n ajintim niji nain an
gairan, pokazala je psihoanaliza. Vano je da sm o
sprem ni ii do kraja u odreenim racionalnim po
stupcim a analize i da se ne b ojim o n jihovih p o slje
dica!
Kad suvrem eni autori govore o sup rotnosti izm eu
sociologije i ideologije, i o neizbjenoj ideolokoj
determ iniranosti sociologije, valja im ati na um u da
se sam pojam ideologije u potrebljava u n ekoliko
vrlo razliitih znaenja. Jednom ideologija znai svu
m isaonu drutvenu nadgradnju, h istorijsk i zavisnu
od svoje m aterijalne baze, kao to to sm atra K.
M annheim, pa bi prem a tom e i nauke, kao to su
fizika ili b iologija, pa dosljed no i sociologija, bile
sam o razni vidovi ideologije. Budui da ovakvo shva
anje ideologije ne zadire u valid itet naunih p o stu
paka, ali itavu nauku tum ai h istorijsk i relativi-
stiki kao oblik ideologije, to sociologija prem a ova
kvu shvaanju ideologije m oe zasad o sta ti ravno
duna. Drugi put se ideologija shvaa kao neade
kvatna, izokrenuta drutvena svijest, koja proizlazi,
prem a Marxu, iz vladajueg i antagon istikog p olo
aja jedne drutvene klase, koja se ukida kad je
dna revolucionarna drutvena klasa m oe istu p iti u
im e interesa itava drutva, kad je ona n osilac uni
verzalnosti odreenih drutvenih principa i ideala i,
prem a tom e, jednog naunog pogleda na svijet, to
je sluaj s radnikom klasom . Dok je sociologija
prem a prvom e pojm u ideologije ravnoduna, dotle
je ona protivna i nepom irljiva prem a ideologiji kao
neadekvatnoj i izokrenutoj drutvenoj svijesti.
Zadaa je upravo sociologije da ob jasni drutvene
m ehanizm e koji dovode do ovog izokretanja dru

46
tvene svijesti. Kad sociolozi govore o pritisku ide
ologije, o opasnostim a ideolokih m istifikacija,
imaju u vidu upravo ovaj Marxov pojam ideologije^
jer se iz njega stalno raaju razne drutvene pred
rasude, klasne, religijske, i ideoloke prirode. Po
stoji i jedan trei pojam ideologije, koji je vie ope-
rativno^praktike prirode, a pod njim se m isli n a
odreeni skup ideja koje zastupa jedna drutvena
grupa u ostvarenju svojih drutvenih ideala. U ovom
sluaju, iako se radi o idejam a odreenih drutvenih
grupa, a ne itava drutva, ideje ne m oraju biti
izraz lane ili iskrivljene svijesti. Ideologija je
dnog pokreta m oe biti zasnovana na naunim na
elima, iako ta naela brani ili zastupa kao odree
ne drutvene vrednote; tako, na prim jer, ideologi
ja sociologa sastoji se u tom e da brane naune prin
cipe drutvenih spoznaja nasuprot raznim ideolo
zima, koji zastupaju iracionalne stavove!1
Danas je jasn o da je pretvaranje ideologije u
ovom treem sm islu u id eologiju u drugom sm islu,
to jest kao jednog oblika ideolokih naela ra
dnikog pokreta u oblik iskrivljene drutvene svi
jesti ili skupa nam etnutih vladajuih ideja, to
znai centralistiki kontroliranih od politikih foru
ma, zakoilo razvitak sociologije, socijalne psiholo
gije i socijalne antropologije u Sovjetskom Savezu.
To je nuno dovelo do dogm atizm a i do bjeanja
kritikih um ova s podruja istraivanja drutvenih
pojava. B ijeg iz socijalne i hum anistike oblasti u
prirodonaunu i tehnoloku lijepo nam prikazuju
statistike o broju objavljenih radova iz jedne i druge
oblasti. Tako je u S ovjetsk om Savezu bilo objavlje
no, izraeno u postocim a, iz prirodnih i tehnolokih
nauka: 1913 g. 18/, 1928 g. 32/o, a 1941 g. 61% rado-

1 U vezi s ovim problem om vidi lanak M. M arkovia Nauka


i ideologija, u asopisu Naa stvarn ost, br. 78, 1959.

47
^, dok je istovrem en o iz hu m an istik ih nauka broj
opadao u slijed eim proporcijam a: 1913 g. 40/o, 1928
g. 240/0 i 1941 g. svega 10/o (D elegouz, 1949). N ije
m ogue bolje ilustrirati koliko je socijalna klim a
pod slubenim pritiskom ideologija bila nepovoljna
za razvitak drutvenih, a posebno hum anistikih
nauka!2
Za razvitak nae sociologije vano je utvrditi da
Program SKJ nedvosm isleno podvlai osn ovne pred
u v je te njezina norm alnog razvitka. U kratko em o is
taknuti one stavove koje sm atram o n ajvanijim u
ovom pogledu.
Prvo, u Program u3 se istie potreba za razvijanjem
drutvenih nauka:
Socijalistiko drutvo naroitu panju posveuje
napretku drutvenih i p olitikih nauka. R azvijene
drutvene i politike nauke, koje otkrivaju i utvru
ju zakone suvrem enog kretanja drutva i njegove
svijesti, snaan su faktor progresivnog drutvenog
razvitka i razvitka drutvenog bia ovjekovog.
(Str. 226.)
Drugo, Program energino odbacuje m onopolizira
n je drutvenih istraivanja i tum aenja sa strane
odreenih p olitikih forum a, svjestan da takvo m o
nopoliziranje i onda kad polazi sa najboljih i naj-
objektivnijih pozicija, s vrem enom dovodi do is
krivljavanja drutvene svijesti, naprosto zato to

2 Filozofska pitanja nisu se raspravljala ak ni u onom okviru


u kojem se kretala slubena filozofija. Tako Voprosi filosofii
ovako opisuju situaciju na filozofskom frontu: Ma koliko bilo
neobino, problem kategorija historijskog m aterijalizm a, kom e su
utem eljai m arksizm a-lenjinizm a posveivali veliku panju, nije se
postavljao i razvijao ni u istraivanju, ni u propagandistikoj litera
turi. Dovoljno je rei da ne sam o u asopisu Voprosi filozofije
k oji izlazi od godine 1947, ve ni u asopisu Pod zastavom m ark
sizm a, koji je izlazio prije vie od dvadeset godina, nije b ilo ni.
jed nog lanka koji bi bio specijalno posveen kategorijam a h istorij
skog m aterijalizma. (B r. 4, 1956.)
3 Program Saveza kom unista Jugoslavije, Kultura, Beograd 1958.

48
tu drutvenu svijest onlikuje pom ou vladajuih
ideja, koje se ne zasnivaju na sili razuma, kao do
bra koje je najbolje rasporeeno m eu ljudima,
nego na sili drutvenog autoriteta jedne grupe ljudi.
Stojei na gleditu da razvitak naune m isli uto
liko vie odgovara stvarnim interesim a i tenjam a
radnike klase i radnih m asa uope, ukoliko se ta
misao sm jelije i nepristrasnije predaje traenju isti
ne, jugoslovenski k om unisti ne prisvajaju sebi ni
kakav m onopol u toj oblasti, nego se zalau za dalj
nje neprekidno razvijanje m arksizm a i njegovo bo
gaenje putem sve dubljeg saznavanja objektivne
drutvene stvarnosti. Savez kom unista u cjelini i po
jedini njegovi forum i ne sm atraju sebe arbitrim a u
oblasti m arksizm a-lenjinizm a ni u oblasti pojedinih
drutvenih n a u k a . . . Nauka je sam a sebi sudi ja, a
presudni kriterij objektivne istin e u oblasti rezultata
drutvenih nauka m oe biti sam o injenica da oni
odgovaraju ili ne odgovaraju stvarnosti, to se ko
nano provjerava u sam oj drutvenoj i naunoj
praksi. (Str. 234.)
Ovaj stav d efinitivno ukida onaj jaz koji je dru
tvene nauke odvojio od prirodnih, uslijed dogm a
tizma i m onopoliziranja m arksizm a kao ope dru
tvene teorije. On, prem a tom e, otvara iroku per
spektivu za razvitak drutvenih nauka, koje bi upra
vo u socijalizm u s razloga o kojim a em o govori
ti malo dalje nuno m orale biti najrazvijenije, u
svakom sluaju m nogo razvijenije nego to je to
sluaj u graanskom drutvu.
Tree, Program odbacuje svaki dogm atizam u dru
tvenim naukam a i upozorava na znaaj iskustva
u dodiru s novim drutvenim pojavam a. O dbacuju
i izriito dogm atizam , Program upozorava na otvo
renost m arksizm a prem a novim pojavam a i njihovu
izuavanju. M arksizam se ne brani od novih inje

4 Supek 49
nica, pojava i zakonitosti, kao to to ine dogm ati
ari (i zato redovito zauzim aju defenzivni stav pre
m a suvrem enoj sociologiji, kao neem to je najbo
lje ignorirati!), ve aktivno usvaja sve to vodi una
predenju ljudske spoznaje. Program citira vrlo sretno
jednu Lenjinovu m isao u tom pogledu:
Mi nikako ne gledam o na M arxovu teoriju kao ni
neto zavreno i neprikosnoveno. Mi sm o, naprotiv,
uvjereni da je ona udarila sam o kam en tem eljac
onoj nauci koju socija listi m o ra ju pokretati dalje u
svim pravcim a, ako ne ele zaostajati za iv o t o m ...
Mi ne pretendujem o na to da Marx ili m arksisti po
znaju put ka socijalizm u u svoj njegovoj konkret
nosti. To je b esm islica. Mi poznajem o pravac toga
puta i znam o kakve klasne snage n jim e vode, a kon
kretno, praktiki to e pokazati sam o isk u stv o mi-
liona kada se oni late posla.
Izm eu teorije i prakse p o stoje izvjesn e protivu
rjenosti. One nisu znaajne sam o za drutveni razvi
tak ve i za razvitak sam e nauke. isti teoretiari,
s jedne strane, i eksperim entalci, s druge strane,
esto se sukobljavaju, upravo onako kao i ideolozi
i praktiari u drutvenoj praksi. U socio logiji su
te protivurjenosti dobile i jedan posebni vid, koji
se sa sukoba teorijske sociologije i prim ijenjene
sociologije u graanskim zem ljam a prenio i na su
kob m arksistike sociologije i em pirike sociolo
gije u socijalistik im zem ljam a. Mi sm atram o da
se iza ove protivurjenosti krije, u stvari, razm im o-
ilaenje u pogledu znaaja pojedinih m etoda i m e
todolokih orijentacija koje se p rim jenjuju u dru
tvenim istraivanjim a. M arksizam , kao opa dru
tvena teorija, zasnovan je najveim d ijelom na
kom parativno-historijskim istraivanjim a (to ne vai,
naravno, toliko za sam oga koliko za njegove
n astavljae!), te odreuje drutvene za k on itosti kre

50
tanja kroz iroke historijsk e okvire prom jena dru-
tveno-ekonom skih form acija. Takav m etodoloki
pristup ispravan je, i nitko m u nita ne m oe pri
govoriti. M eutim , em pirika sociologija, izuavaju*
i neposredne i aktuelne drutvene procese i pojave,
morala je nuno u svojiti jedan induktivno-analiti-
ki postupak istraivanja, ugledajui se na prirodne
nauke i, posebno, psihologiju. N a prvi pogled za
kljuili bism o, budui da predm et nauke odreuje i
njenu m etodu (a radi se o dva prilino razliita m e
todoloka postup ka), da se radi o dvije razliite na
uke s razlinim m etodam a. No, nitko pam etan u su
vremenoj sociologiji ne izvlai takav zakljuak, jer
je postalo jasno da izuavanje drutvene stvarnosti
u njenoj punoi trai sintetiko kom biniranje, ne
samo raznih izlazinih taki analize ve i m etodskih
postupaka, pa se danas na razne naine trai pom i
renje historijsko-kom parativnih istraivanja, koja se
kreu u irokim okvirim a ili, kako neki kau, na
visokom nivou, i induktivno-analitikih, koja se
bave m notvom pojedinanih drutvenih procesa i
pojava i koja bi kao takva odgovarala istraivanji
ma na niskom nivou. esto je otpor kod nekih
m arksista prem a suvrem enoj sociologiji uvjetovan
njihovim naunim odgojem i boljim snalaenjem na
podruju historijsko-kom parativnih istraivanja. Zato
neki zlobni jezici kau da m arksisti znaju vrlo dobro
objasniti razvitak drutva u njegovoj cjelini, ali da
to ne znaju u pojed in ostim a, dok ga graanski so
ciolozi, nasuprot tom e, znaju vrlo dobro objasniti
u pojedinostim a, ali to ne znaju u njegovoj cjelini!
Ovo je prilino tana konstatacija, ali kako se ope
i pojedinano dijalektiki uvjetuju, svakom e je
jasno da je zadaa nauke teorijski i m etodoloki
pom iriti ove dvije prividno suprotne m isaone orijen
tacije. Ovdje nailazim o na jo m noge potekoe, pa

4* 51
je i M ertonova k oncepcija o stvaranju teorija sred
njeg obim a, koje bi posluile kao m ost izm eu po
jedinanih istraivanja i openitijih teorijsk ih sta v o
va, sam o jedan pokuaj da se ova potekoa prevla
da. N em a sum nje, i m arksisti se danas nalaze pred
istom potekoom . Jedino oni koji stoje na gleditu
da je m arksizam ve sva bitna pitanja drutvenog
razvitka rijeio m ogu i dalje m irno spavati!
etvrto, u skladu s naprijed reenim , to jest s ob
zirom na injenicu da se drutvene nauke nalaze
pred m nogim problem im a teorijskog i m etod olo
kog znaaja, kao i pred injenicom da se drutvene
nauke danas vrlo brzo razvijaju (ali da se ni dru
tvena stvarnost ne m anje brzo kree naprijed, sta
vljajui nauku i drutvenu praksu pred sve nove i
nove problem e!) potrebno je u sam oj nauci o si
gurati to ivlju izm jenu m iljenja, to veu dina
m inost i originalnost traenja nasuprot d ogm atskoj
um alosti i sivoj jednoobraznosti. U pogledu potre
be za diskusijom , borbom m iljen ja i stalnim prila-
goavanjem kritike m isli sam om razvoju drutvene
stvarnosti, Program SKJ vrlo je odreit:
U naem drutvenom i politikom sistem u sve se
vie razvija pozitivna i stvaralaka borba m iljen ja
na socijalistik im pozicijam a, a njoj je svrha da
rjeava drutvene suprotnosti, da olakava i ubrza
va, u skladu sa stvarnim m ogunostim a, svestrani
socijalistiki razvitak.
Oblici borbe m iljenja i drutvene kritike m ijen ja
ju se i prilagoavaju stvarnosti, koja se m ijenja. U
sukobu klasnih antagonizam a, u ratu i revoluciji
drutvena kritika je m orala dobiti n ajotrije form e.
Danas oblici drutvene kritike niu iz stvarnosti u
kojoj je ideja socijalizm a pobijedila, iz privrednog
i drutvenog m ehanizm a, k oji se ne m oe razvijati
bez neprekidne borbe m iljenja. (Str. 237238.)

52
2. Smisao socijalnog planiranja u Jugoslaviji

Ve od svoga nastanka sociologija nije im ala samo


ambiciju da bude neka socijalna fizika, to jest na
uka koja e se ograniiti na objanjavanje drutve
nog kretanja, ve i socijalna politika, to jest nauka
koja e ovjeku dopustiti da racionalno upravlja so
cijalnim procesim a i odnosim a. Kod je ova
ideja dobila na svojoj konkretnosti, iako se kod
ve javlja ideja da se svjesna kontrola pre
tvara u naviku, u oslobaanje spontanih drutvenih
sklonosti ovjeka. U nae doba znaaj sociologije
proizlazi upravo iz sve veeg pridavanja znaaja
aktivnoj intervenciji o v je k a u drutvene procese i
odnose, u nacionalnim i internacionalnim razm jeri
ma. Otuda i velika oekivanja koja se polau na so
ciologiju, naroito u njenoj drutvenoj prim jeni. Na
IV svjetskom kongresu sociologije u Stresi jedan
dio rada kongresa bio je posveen i problem u soci
jalnog planiranja.
Pojam socijalnog planiranja nije jo vrsto odre
en, odnosno sociolozi ga uzim aju u razliitim zna
enjima. N ajee se on izjednauje s ekonom skim
planiranjem , pa se sm atra da je ekonom sko plani
ranje s petogodinjim planovim a u Sovjetskom Sa
vezu i najvei zahvat u historiji u oblasti socijalnog
planiranja. N em a sum nje da su petogodinji planovi
s naglim tem pom industrijalizacije zem lje znaili i
socijalno planiranje, jer njihov cilj nije bio sam o
da ekonom ski i vojno ojaaju zem lju, ve i da izm i
jene socijalnu strukturu zem lje u prilog brojnog ja
anja radnike klase, koja je bila osnovni nosilac
vlasti. Kad upotrebljavam o ekonom ske m jere, kao
to je industrijalizacija, u pojedinim etnikim obla
stima sa ciljem da izm ijenim o socijalnu strukturu,

53
a s njom e i ivotne navike stanovnitva, o ito je da
im am o posla s jednim vidom socijaln og planiranja.
N o, i ovakvo planiranje m oe biti po svojoj so cija l
noj prirodi jednostrano, pa ak i tue nekim b itn im
osobinam a drutvene prirode ovjeka. Tako ek o
nom sko planiranje na jednoj strogo cen tralistik oj,
etatistik oj i birokratskoj osnovi sadrava m noge
negativne elem en te u sebi, neposredno suprotne ne
kim drutvenim potrebam a ovjeka.
Iako centralistiki planirana ekonom ika, s gledita
ekonom ista i drutvenih rukovodilaca, m oe kao eko
nom sk i m odel izgledati jedn ostavnija i laka za kon
troliranje, ona po svojoj ekonom skoj prirodi raa
takve drutvene odnose koji onem oguavaju neke
bitne funkcije ovjeka kao neposrednog proizvoaa.
Ona neposrednim proizvoaim a, radnicim a, oduzi
m a bitne funkcije ljudsk e proizv od n je , kao to su
upravljanje proizvodnjom , planiranje, kontroliranje
i raspolaganje proizvodim a. A suvrem ena in d u strij
ska psihologija i sociologija obilno su pokazale da
takva situacija dovodi do degradacije i zatupljiva-
nja ovjeka. N ije, naravno, potrebno ove ve op e
nito poznate injenice potkrepljivati i poznatim
M arxovim stavovim a o hum anizaciji rada u kidanjem
kapitalistike podjele proizvodnje na specijalizirane
funkcije, m eu kojim a radnik osta je lien svakog
aktivnog uea u proizvodnji i sveden sam o na golu
radnu snagu.
Prema tom e, pojam socijalnog planiranja m orao
b i voditi rauna o nekim bitn im osob in am a d r u tv e
ne p rirode ovjeka, i sam o onakvo socijalno plani
ranje koje ovjeka ne degradira ili ne otuuje, to
jest koje ne suprotstavlja ovjeku drutvo u obliku
jedne strane sile ili apstrakcije, m oglo bi se na
zvati socijalnim planiranjem u pravom sm islu. N e
m oem o govoriti o socijalnom planiranju ako jedna

54
m inoritetna grupa nam ee silom jedan odreeni tip
ili reim drutvenog ivota itavom drutvu, kao to
postupaju kolonizatorske sile kad uvode civilizaci
ju u ekonom ski zaostale zem lje po svojim unapri
jed stvorenim shem am a, a protiv volje i uz otpor
veine stanovnitva, a naroito njegovih najnapred
nijih dijelova. Socijalno planiranje m ora crpsti svo
ja naela iz drutvenih sila koje pokreu jednu ljud
sku zajednicu i oslobaati te sile tako da one naj-
svrsishodnije pridonesu razvitku svoje zajednice. Dr
ava kao jedan od veom a m onih instrum enata kojim
raspolae suvrem eno drutvo, m oe biti upotrijeb
ljena i u sm islu unapreenja i u sm islu koenja dru
tvenog razvitka. Da bi se m oglo ocijeniti kad ona
djeluje u jednom ili u drugom pravcu, da bi se m o
gla donijeti odluka je li uope potrebna njena inter
vencija ili je bolje da ona nestane, stvar je istovre
meno sam og drutvenog ureenja kao i stupnja u
kojem su drutvene sile ili snage u jednoj zajednici
m obilizirane i usm jerene zajednikim ciljevim a.
Socijalno planiranje m oralo bi stoga voditi rauna
o dva m om enta: prvo, da ono djeluje u sm islu oslo
baanja i koordinacije drutvenih snaga (dakle, ne
koordinacija i koenje, ve oslobaanje i koordi
nacija!), i, drugo, da prati drutveni razvitak na
planu drutvenog odgoja i prosvjeivanja, a inter
venira sam o kad je to neophodno na planu dru
tvene sile. Socijalno je planiranje najuspjenije
onda kad se postiu najvei u sp jesi (ekonom ski,
socijalni i kulturni) s najm anjom intervencijom pri
nudnih m ehanizam a, to jest drutvenih sankcija
(ideoloke ili politiko-pravne prirode).
Osnovne sm jernice drutvenog ili socijalnog plani
ranja nalazim o u Program u SKJ u onom obliku koji
nam se ini n ajprihvatljiviji za sociologiju proetu
hum anistikim naelim a.

55
U vezi sa cen tralistik im i d ogm atsk im planira
njem s upotrebom prinudnih sredstava kojim a ras
polae drava, u Program u se kae:
R evoluciji i socijalistik oj dravi nije cilj da stva
raju novo drutvo po nekim unaprijed u tvrenim
shem am a i d ogm atskim konstrukcijam a. N jih ov je
zadatak sam o da oslobode so cijalistik e, ek onom ske
i drutvene faktore, koji su se ve razvili u njedrim a
staroga drutva i koji treba da budu n osilac daljeg
socijalistik og razvitka, u skladu s razvitkom dru
tvene m aterijalne baze i s napretkom so cijalistik e
svijesti. (Str. 119.)
Ono to obiljeava m en talitet svih cen tralistik i
nastrojenih planera, u socijalistik om i kap italisti
kom vidu, jest p otcjenjivan je ljudskog ili individual
nog faktora, njegovo svoenje na brojku u sta tisti
ki definiranoj m asi. Im a u tom e m en talitetu i n eto
od onih utop istik ih socijalista koji su planirali u
idealnoj zajednici sve poevi od zan atlijskih ra
dova do vrenja branih dunosti! N jim a je p otpu
nom a strana ona M arxova ideja da so cijaln o p lani
ranje u jednom ostvarenom socija listik o m drutvu
znai i izvjesnu slobodu o d planiranja, u k oliko pod
njom shvaam o intervenciju drave ili prim jenu
drutvene prinude nad pojedincem . N egativne streme
strogo centralistikog ili adm inistrativnog planiranja
uviaju danas ve i m nogi njegovi n osioci. D anas se
sociologija bavi sve vie problem om takozvanih de-
centraliziranih ekonom etrijskih ili organizacionih
m odela, em u je pridonijela i svijest o odlunom
znaenju ljudskog faktora u proizvodnji m aterijal
nih dobara, a da o drugim oblastim a, kao to je kul
turna proizvodnja, ne govorim o.
Iskustvo Jugoslavije, kae se u Program u, kao
i niza drugih zem alja, pokazuje da jedin stveni pri
vredni planovi, ma kako bili savreni, ne m ogu is-

56
crpsti bezbrojne m ogunosti, oblike i inicijative koje
daje spontani razvitak ekonom skih snaga. Zato pri
vredni sistem i plan ne sm iju ukinuti onaj neophod
ni stupanj sam ostaln osti radnog ovjeka, poduzea
i drugih ekonom sko-privrednih jedinica bez kojeg
nikakva svjesna inicijativa nije m oguna i bez koje
ovjek prestaje biti stvaralac. Oni ne sm iju guiti
ni individualnu ni kolektivnu m aterijalnu zaintere
siranost proizvoaa u proizvodnji i radu, to jest
stalnu tenju za viim stupnjem m aterijalnog blago
stanja, koja je jedna od bitnih pokretakih snaga
njihovog djelovanja. (Str. 139.)
to e biti m anje planiranja pom ou dravno-ad-
m inistrativnih m jera, to je potrebno vie planira
ti u glavam a ljudi, to jest uzdizati drutvenu svijest
proizvoaa, da bi se uskladili interesi pojedinaca i
zajednice. Jasno je da je sociologija kao i druge dru
tvene nauke pozvana da daje potrebne elem ente pra
tei i istraujui drutveno kretanje u svim bitnim
vidovim a za takvo planiranje u ljudskim glavama.
Pogotovu to u uvjetim a drutvenog razvitka, gdje
postoji sloboda linih i pojedinanih inicijativa, va
lja uvijek raunati s novim i nepredvidljivim situa
cijama.
Davanje pune slobode, u odreenim drutvenim
okvirima, pojedinanim i linim inicijativam a znai
a priori im ati povjerenje u drutvenu prirodu o
vjeka kao lana drutvene zajednice. Dok kapitali
stiko drutvo nuno polazi od pretpostavke da je
ekonom ski ili m aterijalni interes pojedinaca sebian,
pa je potrebno izm eu m nogih sebinih ili konku
rentskih interesa p ostaviti jednoga stalnog posred
nika oboruanog drutvenim autoritetom opeg inte
resa (na vrhu b a jo n ete), dotle socijalistiko dru
tvo polazi s gledita da individualni interesi, iako
mogu u odreenim historijskim uvjetim a djelovati

57
sebino, u biti poivaju na drutvenoj i k ooperativ
noj prirodi ovjeka. S o cijalistik i odnosi i, dosljedno,
socija listik o drutvo nisu m ogui bez ovog p ovjere
nja u drutvenu prirodu ovjeka. Kad su jednom
udarene osn ove socijalistik om drutvu podrut-
Adjenjem sredstava za proizvodnju pretjerani strah
od pozivanja na linu zainteresiranost proizvoaa
postaje bespredm etan.
Sam o ako je taj interes neposrednih proizvoaa
probuen i pretvoren u osnovni m aterijalni faktor
ekonom skog razvitka, m ogu biti m aksim alno u sp je
ne i planske i regulativne m jere koje zajednica kao
cjelin a svjesno preduzim a radi u sm jeravanja pri
vrednog razvitka, unapreenja proizvodnje, razvitka
proizvodnih snaga, kao i daljeg razvijanja so cija li
stikih drutvenih odnosa. S ocijalizam ne m oe linu
sreu ovjekovu podreivati nekakvim viim cilje
vima, jer je najvii cilj socijalizm a lina srea o
vjeka. S druge strane, nitko nem a pravo da svoj lini
egoistin i interes ostvaruje na tetu zajednikog in
teresa svih. (Str. 141.)
Problem line sree ovjeka i osnovnih potreba
ovjeka postaje, s obzirom na razvitak m asovne
proizvodnje robe u najnaprednijim ind u strijskim ze
m ljam a i na upotrebu p ubliciteta u sm islu stvaranja
vjetakih potreba m aterijalne i spiritualne priro
de, jedna od velikih briga sociologije. Sve se ee
p ojavlju ju ideje o potrebi stvarnog planiranja pro
izvodnje robe za potronju kao i robe za m isaonu
potronju. (Pojave raznih neuravnoteenosti, neuro
za, socijalno-patolokih pojava, m ladenake deli-
kvencije, huliganstva i sline pojave sve im perativ-
nije upozoravaju na problem e jednog drutva koje
je osiguralo zadovoljavanje primarnih potreba, ali
nije jo rijeilo problem onih viih sekundarnih po
treba, u koje ulaze kao osnova i zdravi drutveni

.58
odnosi na zdravoj proizvodnji i potronji dobara!)
Kad uzm em o u obzir slobodni razvitak osnovnih
drutvenih zajednica, proizvodnih i drugih, kao i
razvitak harm oninih linosti polazei od uvjeta su
vremene industrijske civilizacije, onda tek uviam o
znaaj socijalnog planiranja na jednoj istinskoj so-
cijalisikoj i hum anistikoj osnovi!

3. M iroljubiva politika i sociologija

Sredstva m asovnih intelektualnih kom unikacija


tampa, film , radio, televizija zbliila su ovje
anstvo u kulturnom pogledu koliko i ekonom ska
razmjena, i u m nogim ve stvarim a izbrisala posto
jee granice m eu narodim a. N o drutveno-politika
ureenja predstavljaju velike zapreke za dalje zbli
avanje. One su latentni nosilac brojnih sukoba koji
mogu izbiti i u obliku rata. Predstavnici im perijali
stikih i hegem onistikih tendencija oduvijek su is
koritavali latentne antagonizm e i suprotnosti meu
narodim a za ratne pohode. A danas rat, u doba
atom ske i hidrogenske bom be, prijeti totalnim uni
tenjem ovjeanstva. N ije stoga udno to jedan od
zadataka m iroljubive politik e predstavlja i istrai
vanje izvora k oji dovode do sukoba m eu narodi
m a i dravama. UNESCO je m obilizirao velik broj
sociologa i socijalnih radnika da izue uzroke nape
tosti i sukoba m eu ljudim a i narodim a. Izdao je
ve i izvjestan broj publikacija posveenih ovom pi
tanju.1

1 Vidi lanak M. Popovia S ocioloka prou avanja dru tven ih su


koba u nacionalnim i m eu n arodn im razm jeram a u asopisu Naa
stvarn ost, 9, 1959.

59
Stavljan je u akciju suvrem enih ratnih sredstava,
sa isto ratno-tehnike strane, stvar je sati ili a^
m inuta. I sam m ehanizam njihova odapinjanja na
lazi se pod kontrolom m alog broja osoba, koje dre
sudbinu m ilijuna ljudi u svojim rukam a, te je isp i
tivanje socijalnih i p sih olok ih uvjeta koji bi u je
dnom asu nesm otrenosti ili nebudnosti javnog
m nijenja (ili, to je gore, predobivanjem javnog m ni
jen ja za takvu avanturu) m ogli izazvati opu kata
strofu, p ostao jedan od veom a odgovornih zadataka
suvrem ene nauke o drutvu.
N em a sum nje da sukobi m eu narodim a ili gru
pam a naroda im aju svoje socijalno-ekonom ske uzro
ke, ali isto tako i uzroke ideoloke i kulturne pri
rode. U novije doba nijedna nacija nije povela rat a
da prethodno nije m obilizirala javno m n ijenje svoje
zem lje za obranu ili irenje odreenih d ru tve
nih ideala koristei se pri tom e svim onim konglo
m eratom razliitih m oralnih, ideolokih i id ejn ih
tendencija, esto vrlo protivurjenih, to ive u je
dnom narodu. V eom a razvijena tehnika m oderne po
litike propagande upravo je i sluila v jeto m isk o
ritavanju tih raznolikih i protivurjenih idejnih ori
jentacija. Isto je tako danas poznato da je ratu
sklona ona klasa koja nije vie sposobna da kon
struktivno rjeava unutardrutvene su protnosti (n aj
ee klasne prirode), te da se jo uvijek na Zapadu
nae pokoji politiar ili general koji je kadar izjavi
ti: Bolje sm rt (itaj: opa sm rt) nego kom uni
zam! Tako je politika hladnog rata u suvrem enim
uvjetim a postala izraz n esp osob nosti progresivnog
rjeavanja ne sam o m eunarodnih antagonizam a ve
vjerojatno jo u veoj m jeri u nutardrutvenih na
petosti. M ehanizam prebacivanja unutardrutvenih
napetosti na m eunarodne nap etosti i sukobe ve
je u sociologiji dobro osvijetljen. N arodi kojim a je

60
stalo do m ira ne bi sm jeli njem u nasjedati! Ukoliko
javno m nijenje bude sposobno da uspjenije spreava
ovakvo vjetako stvaranje m eunarodnih napetosti
(zbog stvarne nesposobnosti vladajue klase da ri
jei unutardrutvene problem e), utoliko e vie vla
dajui krugovi biti prisiljeni da potrae konstruk
tivna i, dosljedno, progresivna rjeenja.
Ako uzm em o u obzir sam o ovih nekoliko nasum ce
navedenih injenica iz oblasti nacionalne i svjetske
politike, vidim o da se ovjeanstvu nam ee ideja
miroljubive politike. Reakcionarni sm isao odrava
nja hladnog rata i nepotrebnih napetosti u m eu
narodnim odnosim a u program u je jasno potcrtan:
Sve dok u m eunarodnim odnosim a bude dom i
nirala politika sile, iz nje e izrastati i blokovske for
macije, bilo kao odraz tendencija agresije bilo kao
odraz obrane od takvih tendencija. Tim e se stvara
mehanizam koji oteava slobodan i nezavisan razvi
tak pojedinih zem alja. P ostojanje blokova stvara
uslove koji om oguavaju reakcionarnim snagam a da,
pod izgovorom spoljne opasnosti, gue unutranji
napredak u pojedinim zem ljam a. (Str. 7778.)
U Programu se istie m eusobna zavisnost suvre
menog ovjeanstva u ekonom skom , socijalnom i
kulturnom pogledu, tako da koenje progresivnih rje
enja u jednom dijelu svijeta uslovljava nuno raz
vitak i u drugom dijelu. Sudbina ovjeanstva po
stala je u neku ruku nedjeljiva i pored svih protivu
rjenosti i razvitka u drutvenom i historijskom
razvoju. Ne sam o ekonom ski ve i kulturni izolaci
onizam jest ona doktrina koja danas nalazi najm a
nje pristalica. ak i one drutvene sile koje se danas
najee odupiru ideji socijalizm a kao svjetskog si
stema budunosti, p risiljene su raditi na pitanjim a
zbiliavanja ili ekonom ske i kulturne integracije o
vjeanstva, to je oito jedan korak naprijed ka

61
socijalizm u. P olitika aktivne koegzisten cije ne pro
izlazi sam o iz prisilne ravnotee velikih sila ve i iz
potrebe da se kontrolira ona u ravn o teen o st javn og
m n ije n ja u p ojed inim zem ljam a koja je p red u vjet
m irne suradnje m eu narodim a. Ako politik a ak tivn e
k oegzistencije znai politiko nem ijeanje u u nutar
nje poslove jedne zem lje, ona nikako ne isk lju u je
ve p retpostavlja onu razm jenu naunih i so cijaln ih
inform acija k oje su preduvjet povjerenja m eu na
rodim a. Te inform acije m oraju biti sv jed o an stvo
0 tom e da volja za m irom nije sam o stvar niza izja
va rukovodeih politiara, ve da ona proizlazi iz
naela i dinam ike ivota itavog naroda. Zadaa je
sociologa da, istraujui dinam iku drutvenog ivota
1 kretanje javnog m nijenja, donose ovakva valjana
svjedoanstva.
P olitika aktivne k oegzisten cije pretpostavlja i po
litiku slobodne kulturne razm jene naunih inform a
cija, koje su nam neophodne za stvaranje neke v rste
svjetskog javnog m nijenja ili savjesti ovjean
stva, to e biti najbolja brana protiv svake p o liti
ke avanture.
ini nam se da u tom e sm islu valja tu m aiti i
ovaj stav iz Program a SKJ:
ivim o u vrijem e koje zahtijeva od ljudi m aksi
m alnu i organiziranu drutvenu, politiku i stvara
laku akciju na savladavanju antagon istikih su
protnosti suvrem enog svijeta i na usm jeravanju
drutvenog razvitka ka progresu i m iru, ka slobodi
i srenijem ivotu za sve.

62
4. TEORIJA OTUENJA I SOCIJALISTIKI HUMA
NIZAM

U posljednje je vrijem e teorija otuenja postala


kamen razgranienja prem a staljinistikom pozitiviz-
mu i ak neki akt svjedoanstva da se prekinulo s
njime kod onih koji su ga do juer zastupali. Ona
je kao neki in opredjeljenja za hum anistiko shva
anje socijalizm a. M eutim , valja priznati da u i
rim krugovim a ljudi koji prate razvitak socijalizm a
jo nije jasno to ova teorija zapravo predstavlja,,
kakav je njezin stvarni znaaj za socijalizam i za dru
tvene nauke. Tom e pridonosi i injenica da je ova
teorija kod u osnovi zadrala jedan spekula
tivni oblik, a tam o gdje je b ila naj razraeni ja u
kritici graanske politike ekonom ije i analize polo
aja proletera u kapitalistikoj proizvodnji ostala
je nedovoljno poznata i popularizirana, upravo zbog
toga to su staljinisti usvojili jedno vulgam oekono-
m istiko gledite koje je sasvim zanem arilo bitne
osnove M arxove kritike kapitalizm a. A ovaj je vul
garni ekonom izam , sa kojim em o se dalje jo poza
baviti, jo uvijek vladajua teorija m eu marksi-
stim a-ekonom istim a, i dosad, na alost, nem a nije
dnog ozbiljnog pokuaja na podruju ekonom ske
misli da se on prevlada u duhu M arxovih ideja.
U em u je, zapravo, znaaj teorije otuenja? Tre
ba rei da je on dvostruk, istovrem eno p rak tik i i
teorijski. Teorija otuenja sadrava u sebi stvarne
principe politike i drutvene em ancipacije ili oslo
boenja ovjeka iz jednog klasnog drutva, dakle
tem elje za drutveno ureenje na naelim a hum ani
stikog socijalizm a. Danas ve i laik u drutvenoj

6.
teoriji pogaa to znai hum anistiki socijalizam na
suprot etatistik om socijalizm u, jer se ve i nae re
lativno kratko h istorijsk o iskustvo duboko urezalo
u svijest ljudi s obzirom na izopaenja koja je doi
vio socijalizam , i jo ih doivljuje, sa strane jedne
etatistik e i birokratske koncepcije. Pored ovog prak
tikog znaaja za drutveno ureenje, teorija otu
enja neophodna je u zasnivanju dijalek tik e teorije
nauke o drutvu ili sociologije. U tom okviru ona
nije znaajna sam o za sociologiju u so cija listik om
drutvu nego za sociologiju uope. Ve sm o napom e
nuli da ovaj nauno-teorijski problem neki sociolozi
koji po svojoj teorijskoj orijentaciji nisu m ark sisti
m nogo bolje osjeaju nego m arksisti staljinistiko-
-pozitivistikog sm jera.
Pokuajm o na to jednostavniji nain odgovoriti:
kakav znaaj im a teorija otuenja u M arxovu djelu,
a istovrem eno i za jedan hum anistiki socijalizam ?
Ako prelistam o rane M arxove rukopise, kojim a je
osnovno obiljeje da uzim aju u kritiko razm atranje
itavo graansko drutvo, u njegovu totalitetu i u
njegovim bitnim podrujim a (filozofijsk om , pra
vnom , politikom , ek onom skom ), opazit em o da je
polazna taka njegove kritike socijalno-antropoloka.
ta ovo znai? Marx je to sam veom a lijepo obja
snio pozivajui se na jednu m isao J. J. R ousseaua,
koji kae:
Onaj koji se usuuje dati narodu neko drutveno
ureenje m ora se osjeati sposoban da p r o m ije n i,
da tako kaem o, lju d sku p riro d u , da preo brazi sva
kog pojedinca, koji je sam po sebi savrena i sa
m otna cjelina, u dio jedne vee cjelin e od koje bi
ovaj pojedinac na neki nain prim io ivot i svoje
bie, da fiziku i sam ostalnu egzistenciju zam ijeni
djelom in o m i moralnom. On treba da o v je k u odu
zme njegove vlastite snage, da bi m u dao takve koje

64
e mu biti strane, a kojim a se nee sluiti bez po
moi drugoga. (Drutveni ugovor, knjiga II, str. 67.)
J. J. R ousseau ovdje je opisao bitni proces otue
nja ovjeka u jednom politikom drutvu gdje on
daje kao graanin, kao privatna osoba, neke svoje
vlastite snage odreenom poretku graanskoj de
mokraciji da bi m ogao p ostojati kao citoyen, to
jest kao politika, pravna ili dravnika osoba, od
nosno kao m oralna osoba, jer je za graanina u
buroaskom drutvu drava nosilac m oralnog prin
cipa. Buroaska dem okracija znai, dakle, politiko
otuenje ovjeka, jer ovjek neke svoje bitne dru
tvene snage prenosi na drutvo ili na predstavnike
ope volje naroda. On idealizira istovrem eno svo
je drutveno ureenje, buroasku dem okraciju, a s
njom i njene predstavnike, jer u stvarnoj egzisten
ciji ostaje podvojen na privatnu linost, egoistinu
(zbog privatnog vlasnitva) i usam ljenu (zbog pre
tvaranja zajednice u konkurencijsko ugovorno dru
tvo), i na graanina-dravljanina koji uiva na ide
alan nain ljudska prava, dem okratske slobode ob
javljene u Povelji o ljudskim pravima. Posljedica
otuivanja vlastitih drutvenih sila u obliku politi
kih odnosa, u obliku buroaske drave ili politike
dem okracije, znai istovrem eno i tu je sr kritike
koju e zapoeti Marx! i podvajanje ovjeka na
sebinog privatnog pojedinca, s jedne strane, i na
javnu, m oralnu osobu, s druge strane.
Marxova kritika, a s njom e i svaka hum anistika
kritika, zapoinje tako da se jedno drutveno ure
enje konfrontira s onom stvarnom p re o b ra zb o m
ljudske p rirode koju je takvo drutveno ureenje
izazvalo. K ritika se vodi sa stajalita linosti, odno
sno sa stajalita razotuenja. Budui da je ovjek
otuio od sebe svoje v lastite drutvene snage, valja
vidjeti kakve je posljed ice ovo otuenje u njem u sa

5 Supek 65
m om e izazvalo! V idjeli sm o da je, u ovom konkret
nom sluaju, stvaranje buroaske d em okracije iza
zvalo p o d v o je n o s t lju d sk e linosti (na sebinu privat
nu egzisten ciju i idealiziranu javnu eg zisten ciju ).
Otuda e se rod iti i ona za graanskog ov jek a ti
pina razdrta svijest, kad gleda realno na svoje
postojanje, ili rom antika patetika, kad svoju podvo
jen ost eli prijei idealiziranj em sv o je drutvene egzi
sten cije (p atetika buroaskih retora k oja se ve
odavno pretvorila u dem agoku hipok riziju !).
U em u se u takvoj situ aciji sasto ji stvarna em an
cipacija ovjeka ili proces razotuenja, dezalijena-
cije? Ona je tano obratni postupak od onoga koji
je opisao R ousseau. Svaka em ancipacija jest s v o e
nje ovjekova svijeta, ovjekovih odnosa, na sa m o g
ovjeka. (P otcrtao Marx.) Kao to je p olitik a
em ancipacija ili oslob o en je u graanskom drutvu
bilo, u stvari, svoenje ovjeka na lana graanskog
drutva, to je st na egoistin og, konku ren cijskog o
vjeka, a ujedno i na lana graanske dem okracije,
to jest na graanina (cito y en ), na m oralnu osobu,
tako se sad p osta v lja zadatak da ovaj konkretni,
puni ovjek razrijei ovu svoju p odvojenost. Kako?
M arxov je odgovor sasvim jasan: Tek kad stvaran,
individualan ovjek vrati u sebe apstraktnog graa
nina i kao individualan ovjek postane generiko
bie (bie stvaralake zajednice, R S) u svom em p i
rijskom ivotu, u svom individualnom radu, u svo
jim individualnim odnosim a, tek kada ovjek spozna
i organizira svoje forces propres (v la stite snage,
R S) kao d ru tven e snage i, stoga, ne bude vie od
sebe d ijelio drutvenu snagu u obliku politike sna
ge, tek tada e n jegova em ancipacija biti dovrena.
(Rani radovi, izd. N aprijed, str. 73.)
Sm isao razotuenja sasto ji se, dakle, u tom e da
ovjek ne stoji vie pod vlau drutvenih snaga kao

66
njemu tuih snaga, pod djelovanjem onih drutvenih
odnosa koji su u politikoj dem okraciji sam o sred
stvo za odravanje egoistinog i antagonistikog ka
pitalistikog poretka. Naravno, razotuenje pretpo
stavlja kritiku postojeeg drutva u svim onim vi
dovima koji ovjeka kao drutveno bie udaljuju od
njegove vlastite drutvenosti, to jest od m ogunosti
da drutvene odnose doivljuje kao svoje vlastite
odnose s drugima, a ne kao njem u stranu i izvana
nametnutu silu.
Meutim, ovdje se m oe p ostaviti sasvim oprav
dano pitanje: to Marxu doputa da proces razotu
enja postavi kao bitni preduvjet drutvene em an
cipacije ili osloboenja ovjeka? N ije li dovoljno da
jedna drutvena klasa odigra svoju historijsku ulo
gu u sm islu objektivnih drutvenih zakona pro
mjene vlasti, to jest da osvoji drutvenu vlast ili
dravu, te da uspostavi besklasno drutvo? Da li je,
na primjer, ve sam o postojanje besklasnog drutva
isto to i potpuno osloboenje ovjeka? Da i ne.
Ako besklasno drutvo znai ono to je znailo go
dine 1936, kad je Staljin donio novi sovjetski ustav
prema kojem u su drutvene klase nestale, onda do
istinskog drutvenog osloboenja ovjeka nije dolo,
jer je jo uvijek ostala drava i dravna sila kao
njemu izvanjska ili prinudna sila. Politika sila u
obliku dravnog aparata, vojske i policije ostala je
bitna sila drutvene vlasti nad graanim a, a kult li
nosti dokaz je da se ta sila od njega sasvim otu
ila, da je on im ao na nju m anji utjecaj nego u
buroaskoj dem okraciji. Postavlja se stoga sa gledi
ta teorije otuenja, pitanje: da li se sovjetski gra
anin oslobodio toga da gleda na dravnu i partijsku
vlast kao na silu izvan sebe i iznad sebe, da li se
oslobodio da je idealizira kao viu silu, da li se
oslobodio privatizacije, to jest povlaenja u pri

5* 67
vatni ivot, da li svoju d rutvenost nalazi zadovolje
nu podjednako u svim podrujim a d rutvenog ivo
ta u radu, u upravljanju, u kulturnom stvaranju?
Da li kao univerzalno bie na svakom koraku nailazi
na svoju drutvenu slobodu? H istorija je na ova pi
tanja ve odgovorila nijeno.
No, da li je ovakvo postavljan je pitanja uope
opravdano? N ije li takav nain m iljen ja sam o je
dna vrsta hum anistike dem agogije ili m agije m la
dog , njegove intelektualne nedozrelosti?
Odluan odgovor na ovo pitanje u tom e je kako
gledam o na odnos pojedinca i drutva. Ako je za
, i za sve socijaliste, pojedinac sam po sebi
jedna savrena cjelina, kao to kae R ousseau, to
jest idealni totalitet drutva, kao to e rei ,
tada je hum anistiko p ostavljan je pitanja o otue
nju opravdano. Ako je pojedinac sam o dio ili stanica
jednoga vieg drutvenog organizm a, ako je on sam o
podreena estica jedne nadreene cjeline, kao to
m isle organicistiki pozitivisti, tada je ovakvo p o
stavljanje pitanja nedoputeno. Budui da m ijen ja
jui jedno drutveno ureenje m ijen jam o nuno i
ljudsku prirodu, postavlja se pitanje da li sm o uvo
enjem jednoga drutvenog ureenja vodili rauna
o za h tjevim a specifine c je lo v ito sti lju d ske linosti?
Mi sm o obavezni zato da odredim o prirodu ljudske
linosti i da o toj prirodi vodim o rauna kad do
nosim o drutvene reform e ili stvaram o drutvenu
revoluciju. Prem a tom e, kad je god rije o oslob o
enju neke klase ili ovjeka, m oram o nuno v o d iti
rauna o ureenju dru tva im ajui u vidu d ru tv e n u
prirodu ovjeka. Drugim rijeim a, ne m oem o se
nauno baviti problem im a drutvenih prom jena a
da ne vodim o rauna o ljudskoj drutvenosti. Tako
se svako pitanje s podruja sociologije nuno pove
zuje s pitanjim a s podruja socijalne p sihologije

68
neto to pozitivisti i staljinisti nikako ne mogu
shvatiti!
Kad se govori o Marxovoj teoriji otuenja, onda
se najee prikazuje proces otuenja u radu i u
radnim odnosim a. M nogo se rjee spom inje otuenje
ovjeka kao bia zajednice, otuenje kao usamlji-
vanje u drutvu i pretvaranje drutvenih sila u stra
nu, izvanjsku silu. Za pravilno poim anje socijalizm a,
kao procesa ovjekova osloboenja od svake vrste
drutvene podlonosti i potlaenosti, potrebno je
imati na um u oba ova vida. Zadrat em o se najpri
je na pojavi otuenja u slijed raspadanja ljudske za
jednice i individualne u sam ljenosti ili potlaenosti.
Nakon toga em o neto rei o otuenju u procesi
ma rada, iako em o se ovim problem om opirno po
zabaviti u drugom dijelu ove knjige.
Kad kaem o da je ovjek drutveno bie, m islim o
ujedno da je i bie odreene drutvene zajednice.
Ljudsku zajednicu nalazim o kao prirodnu tvorevi
nu na poetku sam e historije, i stoga ona nije h isto
rijski proizvod. Prim itivna plem enska zajednica, ili,
ako hoem o, horda, prva je pretpostavka zajed-
niarstvo po krvi, govoru, obiajim a, itd. prisva
janja objektivnih uvjeta ivota, kao i njihove dje
latnosti koja se obnavlja i opredm euje (djelatnost
kao pastiri, lovci, zem ljoradnici, itd.) (K. Marx,
Nacrti za kritiku p olitike ekonom ije, Berlin 1953,
str. 376.) Prije nego to ovjek poinje djelovati na
prirodu, preobraavati je prem a svojim potrebam a,
opredm eivati se kao ljudska djelatnost u prirodi,
on ve p ostoji kao drutvena zajednica. Prije nego
to poinje postojati historijski, on p ostoji prirodno
ili bioloki. P rvobitni u v je ti p ro izv o dn je (ili, to je
isto, reprodukcija sve veeg broja ljudi pom ou pri
rodnog procesa oba spola; budui da ova reproduk
cija, iako s jedne strane izgleda kao prisvajanje ob

69
jekta pom ou subjekta, na drugoj izgleda kao obli
kovanje, podvrgavanje ob jek ta pod jedan subjektiv
ni cilj; preobrazba istih u rezultate i sadraje sub
jektivne d jela tn o sti) ne m ogu biti prvobitno i sam i
p ro izved en i b iti rezultat proizvodnje. J e d in stv o i
vih i djelatnih ljudi sa prirodnim , neorganskim uvje
tim a njihove razm jene tvari sa prirodom , i zato nji
hovog prisvajanja prirode ne trai ob ja n jen je i
nije rezultat jednog h istorijsk og procesa, ve o d v a
janje izm eu ovih anorganskih u vjeta lju dskog po
stojanja, i ovog djelatnog p ostojan ja, odvajanje koje
je potpuno izvedeno tek u odnosu kapitala i najam
nog rada. (Ibid., str. 289, p otcrtao M arx)
Prvobitna ljudska zajednica nije histo rijsk i pro
izvod i ne trai ob jan jen je pom ou nekog h istorij
skog procesa, to jest ona p o sto ji doista kao p r v o
bitna zajednica. (Ako bi ve trebalo traiti korijen
njena nastanka, trebalo bi poi u b iolok o podruje
nastanka ljudske vrste, a to pitan je o vd je ne
zanim a!) M eutim , jo je vanija k on statacija da ova
prvobitna zajednica p redstavlja istovrem en o i odre
eno jed in stvo ovjeka s njegovim prirodnim uvje
tim a ivota, te da do o d v a ja n ja ljudi od ovoga prvo
bitnog jed instva dolazi tek u toku h istorijsk og pro
cesa. Ono o em u nam govori h istorijsk i p roces jest
to kako se ovjek kao djelatn o bie, bie koje djelu
je na prirodne u vjete svojeg p ostojan ja, odvojio od
prvobitnog jedin stva s tim uvjetim a. Zanim ljivo je
da Marx sm atra kako je to odvajanje potpuno pro
vedeno tek u kapitalizm u, tek u u vjetim a odnosa
izm eu kapitala i najam nog rada. Zato?
U robovskom i k m etskom odnosu ovo se odva
janje nije izvrilo, ve se jedan dio drutva tretira
tako kao da je on sam o anorganski i p rirodn i uvjet
njegove vlastite reprodukcije. Rob ne stoji ni u
kakvu odnosu s objektivnim uvjetim a svojega rada,

70
ve je rad sam, u obliku roba ili u obliku km eta, po
stao anorganski uvjet proizvodnje u nizu drugih
prirodnih bia, pored stoke ili kao privjesak zemlje.
(Ibid., str. 290.) Pod pojm om anorganskog uvjeta
Marx m isli na prirodne uvjete koji se ne odnose na
neposrednu bioloku reprodukciju (putem rasplod-
nje), ve na odravanje pom ou prirodnih sredstava
ivota. U robovskom ili km etskom drutvu na roba
ili kmeta gleda se kao na jedan dio anorganskih ili
prirodnih uvjeta drutvene organizacije, neto to je
identino sa stokom ili sa zem ljom . Zbog toga su
rob i km et otueni od neposredne zajednice, ali su
istovrem eno srasli s prirodnim uvjetim a njena obna
vljanja i postojanja.
Tek s pojavom proletera slobodnog prodavaa
radne snage na tritu ovaj se dio drutva, koji
slui za obnavljanje drutva pom ou rada, odvojio
od neposrednih prirodnih uvjeta reprodukcije sa
mog drutva. Prem a tom e su rob i km et, m ada otu
eni kao ravnopravni lanovi ljudske zajednice, isto
vrem eno vie u nju integrirani kao prirodne pret
postavke njena odravanja, pa iako su km et i rob
dalji od robovlasnika ili p lem ia po socijalnom sta
tusu, ujedno su m u blii u neposrednom procesu
proizvodnje kao dio njegovih prirodnih uvjeta po
stojanja. To se naroito odraava u religiji (vie obi
teljskoj u robovlasnikom drutvu ili vie drutve
noj u feudalizm u), koja je izravni posrednik izmeu
robovlasnika i roba, plem ia i km eta, dok ona ovu
posredniku ulogu (uloga otuene d rutvenosti!) u
kapitalizm u gubi. U logu religije preuzim a ekono
m ija (slobodni najam ni od n osi) i politika (slo
bodno drutveno ugovaranje).
Sa historijskim razvitkom drutva dolazi do ras
padanja prvobitne zajednice uslijed drutvene po
djele rada, razm jene, stvaranja privatnog vlasnitva

71
i drutvenih klasa, to predstavlja istovrem en o i
otuenje ovjeka kao bia zajednice, njegovo odva
janje, potlaivanje i u sam ljivanje. R eligija se po
javljuje kao m itolok i i m istificiran i pokuaj da se
ovo raslojavanje prvobitne zajednice na idealni na
in prevlada. Ova m istifik a cija u graanskom dru
tvu, iako se odrava i u obliku religije, prvenstveno
se prenosi na podruje politike (graanska form al
na dem okracija) i ekon om ije (prividno slobodni ra
dni ugovori izm eu p oslodavaca i posloprim alaca! ).
Osnovno je ovdje da utvrdim o kako se ovjek po
javlju je na pragu svoje v la stite h istorije kao bie
zajednice, a od nje se odvaja ili u sam lju je tek u toku
sam og h istorijsk og procesa, te Marx sm atra da je
ovo usam ljivan je postiglo svoju kulm inacionu taku
s kapitalizm om . ovjek se u sam lju je tek kroz hi
storijski proces. On se pojavljuje prvobitno kao ro
do v sk o bie (G attun gsw esen ), ple m e n sk o bie, ivo
tinja sta da m ada ne kao zoon politikon u politi
kom sm islu. (Ibid., str. 395, potcrtao M arx.) Marx
odbacuje A ristotelovo shvaanje ovjeka kao po
litike ivotinje, to jest bia koje se udruuje u
drutvo zbog odreenih interesa, o v je k se ve na
lazi u drutvu kad poinje stvarati svoj p olitiki po
redak tanije, on stvara politik i poredak tek
onda kad se drutveno p oinje otuivati!
Rekli sm o ve da je uzrok raspadanja zajednice
podjela rada i pojava ra zm je n e proizvoda. Razmjena
je glavno sred stvo ovog (o vjek va) usam ljivanja.
Ona ini zajednicu horde suvinom i rastvara je.
(Ibid. 396.) Sam razvitak proizvodnih snaga ona je
pokretna drutvena snaga koja rastvara zajednicu i
usam ljuje pojedinca. Znam o da Marx nije bio eko
nom ski m aterijalist koji bi sav drutveni razvitak
podvrgavao ekonom skom razvitku, ve je na eko
nom ski razvitak gledao kao na jednu stranu dru

72
tvenog razvitka koja m ora biti podreena ciljevim a
razvitka ovjeka. To je i izlazite njegove kritike
politike ekonom ije, jer politika ekonom ija eli
u sredite drutvenog zbivanja staviti hom o oecono-
micusa i tako ovjekovjeiti ekonom ske zakone bur-
oaskog drutva.
Tako e, na prim jer, Marx u samoj zajednici vi
djeti jednu proizvodnu snagu, kao to e i u raspa
danju zajednice vidjeti isto takvu proizvodnu snagu
drutva.1 Kao prva velika proizvodna snaga javlja
se zajedniko bie sam o (!); za posebne vrste pro
izvodnih uvjeta (uzgoj stoke, poljoprivreda, itd.) raz
vijaju se posebni naini proizvodnje i posebne
proizvodne snage, subjektivne to se pojavljuju kao
svojstva pojedinaca i objektivne. (Ibid. str. 396.) A
malo dalje utvruje da je nasuprot zajednikom
biu kao proizvodnoj snazi i u sam ljivanje pojedinca
u toj zajednici takoer jedna proizvodna snaga. Svi
oblici (vie ili m anje provobitni ali i svi rezultati
historijskog p rocesa) gdje zajedniko bie podre
uje subjekte u odreenom objektivnom jedinstvu
s njihovim proizvodnim uvjetim a, ili jedno odree
no subjektivno p ostojan je koje podreuje zajedniko
bie kao proizvodni uvjet, odgovaraju nuno samo
ogranienom , i naelno ogranienom razvitku pro
izvodnih snaga. R azvitak proizvodnih snaga rastvara
ih, a njihovo rastvaran je i sam o je razvitak ljudskih
proizvodnih snaga. (Ibid., str. 396.)
U plem enskoj zajednici zajedniko bie (drutvena
zajednica) podreuje pojedinca jedinstvu s uvjetim a
prirodnim (stoarskim , poljoprivrednim uvjetim a)
proizvodnje, dok u klasnom drutvu (robovlasni-

1 Znamo da je Staljin tipino ek onom istiki sveo pojam proizvod


nih snaga sam o na sredstva rada, ljude koji ih pokreu, na radno
iskustvo i navike. Mi sm o nali i8 raznih pojm ova proizvodnih
snaga kod ! Vidi lanak H um anizam i naturalizam u zborniku
Humanizam i socijalizam , N aprijed, Zagreb 1962.

73
'kom, feudalnom , k ap italistik om ) odreeno subjek
tivno p ostojan je ili ideologija podreuje drutvenu
zajednicu odreenim u vjetim a proizvodnje. U je
dnom i u drugom sluaju radi se o ogranienim pro
izvodnim uvjetim a to ih razvitak proizvodnih sna
ga rastvara, pa je i ovo rastvaranje kao takvo razvi
tak ljudskih proizvodnih snaga. Dakle, prvobitna za
jednica kao i razni oblici otuene d ru tvene zajed
nice podlone su rastvaranju u slijed razvitka pro
izvodnih snaga. Znaaj kolektiva ili zajednice kao
proizvodne snage d ovoljno je osvijetlila suvrem ena
industrijska p sihologija i sociologija. Isto tako je izu
avanje idejnih i m oralnih osnova kapitalizm a po
Maxu W eberu, Sim m elu i drugim a pokazalo da je
religijsko (puritanizam ), idejno (graanski egoizam )
ili drutveno usam ljivanje ovjeka stvarna proizvod
na snaga, jer ovjek kom pen zira u radu svoju dru
tvenu zapostavljen ost ili usam ljenost.
Osnovna historijska dijalektika razvitka ljudske
drutvenosti govori nam slijedee: razvitak proiz
vodnih snaga ili op redm eivanje ljudskih sposob
nosti prati istovrem eno i proces rastvaranja ljudske
zajednice ili proces otuenja n jegove d rutvenosti.
Ali, i obratno, sam proces otuivanja ili rastvaranja
zajednikog bia pogoduje razvitku proizvodnih sna
ga, procesu opredm eivanja, razvitka ljudskih spo
sobnosti. Progresivni razvitak ljudskih proizvodnih
snaga prati dram a raspadanja ljudske zajednice i
ovjekovo usam ljivanje.
No, iste ove sile opredm eivanja ljudskih snaga
stvaraju uvjete da ovjek ponovno usp ostavi svoju
ljudsku zajednicu. Da li u svojem prvobitnom obli
ku? Ne, nego na jednom viem nivou. to znai ovaj
vii nivo? Znai li da se ljudska zajednica kao dru
tveno bie ovjeka kroz dram u historijskog kreta
nja u neem u izm ijenila?

74
Za doista ne p ostoji R ousseauov povratak
prirodi, iako socijalizam znai pom irenje prirode i
ovjeka. Nova ljudska zajednica u socijalizm u znai
ukidanje iskonske zajednice u hegelijanskom sm i
slu, to jest njeno u spostavljanje i prevladavanje, to
se uspostavlja, a to se prevladava? To je osnovno
pitanje na koje oekujem o odgovor od sam e histo
rije i teorije otuenja, kao njene dijalektike, od
intim nog dijaloga izm eu ovjeka i historije.
Odgovor na ovo pitanje prividno je vrlo jedno
stavan: nova ljudska zajednica (koju Marx zove
ostvarenim hum anizm om ili kom unizm om ) mora
predstavljati uspostavljanje ovjeka pojedinca kao
savrene cjeline sam e po sebi, a isto tako i uspo
stavljanje drutva kao savrene cjeline. Ona bi
morala prevladati protivurjenosti i suprotnosti koje
su kroz h istoriju p o sto ja le izm eu ove dvije cjeline.
U kojem se sm jeru vri ovo prevladavanje? U sm i
slu pobjede naela individualizacije (principium in-
dividuationis). N ova drutvena zajednica m ora pre
uzeti pojedinca obogaenog sa svim onim sposobno
stim a koje m u je dao prethodni historijski razvitak,
a istovrem eno oslo bod iti se svih onih protivurje
nosti koje su dovele do otuenja ljudske drutveno
sti u podijeljenoj ljudskoj zajednici.2
Ovo je sam o vrlo iroko naznaena dijalektika hi
storijskog razvitka drutva kojom je izraen jedan
od osnovnih procesa ovjekova otuenja tokom hi
storije. U horizontu ove perspektive postaje jasno
da cilj so cijalistik e revolucije nije da u spostavi sa
mo odreenu drutvenu zajednicu, osloboenu nu
tarnjih suprotnosti koje su onem oguile dosad da se
ovjek oituje kao bie zajednice. To bi znailo pad
u prvobitnu zajednicu ili u prim itivni kom unizam .

2 Vidi u ovoj knjizi ovjek bez drutvenog m jerila, str. 328.

75
Cilj je socija listik e revolucije da ostvari takvu za
jednicu koja e sadravati itavo b o gatstvo historij
skog razvitka onako kako se ono odrazilo u razvitku
ljudskih proizvodnih m oi, ljudskih sp o so b n o sti stva
ranja i uivanja, u svestranom razvitku ljudske
linosti.
Kada Marx kae da drutvo proizvodi ovjeka, a
ovjek proizvodi drutvo, onda to nije za njega je
dan apstraktni dijalektiki odnos, ve se taj odnos
ostvaruje kroz h isto rijsk o kretanje kao stalna pro
izvodnja sve sloenijeg i m onijeg drutva ( . . . mo
njegove [ovjek ove] prirode m oram o m jeriti ne na
m oi pojedinanog individuum a ve na m oi dru
tva), i sve razvijenijih i sposob nijih pojedinaca.
H istorijsk i proces in dividualizacije ovjeka sa sto ji se
u tom e da se neprestano razvijaju n jegove sposob
n osti proizvoenja, ali zajedno s njim a i njegove
sposobn osti potronje ili n jegove potrebe, da se
stvarno obogauje n jegova priroda.
U kapitalistikoj proizvodnji to p osta je sasvim
oito. Ona stalno tei nezadrivom razvitku proiz
vodnih snaga. Otuda razvitak znanosti do njene naj
vie take; isto tako otkrivanje, stvaranje i zadovo
ljavanje novih potreba koje proizlaze iz sa m o g -d ru
tva; kultiviranje svih osobina drutvenog ovjeka i
proizvodnja istih (lju d i) po m ogu nosti to bogati
jih po potrebam a, jer b ogatstvo po osebin am a i od
nosim a njihova proizvodnja po m ogu nosti kao
sve totalnijih i univerzalnijih drutvenih proizvoda
(jer ako eli uivati na m noge strane, m ora b iti spo
soban za uivanje, dakle do visok og stupnja kultivi
ran) isto je tako jedan od preduvjeta na kapitalu
zasnovane proizvodnje. (Marx, N acrti, str. 312313.)
Dakle, razvitak proizvodnih snaga dovodi do sve
totalnijih i univerzalnijih linosti, kako s obzirom
na njihove sp osob nosti proizvodnje tako i s obzirom

76
na njihove potrebe. Da li ovaj sm jer razvitka, to ga
namee ve i sam a kapitalistika proizvodnja, mora
socijalizam opovrgnuti, ponititi, skrenuti u sasvim
drugom sm jeru, kad je rije o pojedincu? Treba li
ii u specijalizaciju, u ograniavanje ljudskih potre
ba, u asketizam ? Ovakav se utisak dobiva kad se
uzmu u obzir tendencije nivelizatorskog kom uni
zma, koji danas naroito dolazi do izraaja u Kini,
ali koji jo nije prevladan ni u Sovjetskom Savezu.
Marxov odgovor upuuje nas u drugom sm jeru u
obogaivanje i svestrani razvitak pojedinaca.
Zato sm o se toliko zadrali na ovim idejam a o
razvitku ljudske zajednice i linosti? Zato to je bez
ope perspektive koja govori istovrem eno o raspada
nju zajednice i uzdizanju pojedinca, nem ogue shva
titi teoriju otuenja i sve one drutvene pretpostav
ke koje ona u sebi sadrava. Kad se nem a u vidu
cilj historijskog razvitka onako kako se nadaje iz
svega dosadanjeg razvitka, nem ogue je shvatiti te
ite drutvene kritike sa stanovita teorije otue
nja, bilo da je rije o graanskom ili o socijalisti
kom drutvu u prijelaznom periodu.
Kad je rije o odnosu drutva i linosti, teorija
otuenja pokazuje dvije pojave usko povezane: o
vjek koji otu uje od sebe svoje v lastite drutvene
sile shvaajui ih kao neto izvanjsko, strano, viom
silom nam etnuto (u sluaju religije ili drave), ne
samo da osirom au je svoje drutveno postojanje, ve
istovrem eno osirom au je i v lastitu linost, jer otu
ujui od sebe dio svoje drutvenosti, on otuuje ili
potiskuje i dio svojih ljudskih potreba. Podlonost
vanjskim drutvenim silam a najee prati podvr
gavanje ili potiskivanje svojih ivotnih potreba (kao
asketizam , puritanizam , moral dunosti ili ra
dna portvovnost i tako d alje). U spostavljanje iz
vjesne hijerarhije u drutvu to im a za posljedicu

77
cijepanje i p od vojen ost drutvene zajedn ice ide
zajedno sa stvaranjem izvjesne hijerarhije u vlasti
toj individualn osti, u v la stito m ivotu.
Ova pojava toliko je karak teristina da su neki
filozofi sm atrali tip in im za kulturu 19. sto ljea da
pobunu proletarijata protiv vlad aju ih klasa prati
istovrem en a i p obuna ivotnih sila (nagona, em ocija,
in tu icije) protiv svevlasti hladnog razum a (H eine-
m ann). N ije udo da se m ark sistika kritika klasnog
drutva kod nekih autora veom a uvjerljivo povezala
sa p sihoanalitikom kritikom p otisk ivan ja ljudskih
nagona (W. Reich, E. From m , H. M arcuse). O sloba
anje potlaene klase ilo je u korak sa oslob a a
njem potisnute linosti! Pojava izvjesn og revolu
cionarnog asketizm a sluila je prije odreenoj kon
centraciji revolucionarne volje nego ivotnoj filozo
fiji na tem elju odricanja od ivota. Pojava antihe-
donistikih karaktera u m ark sistikim krugovim a
ne sam o da je bila filozofski anahronizam nego je
ostavljala uvijek utisak neiivjelih i prom aenih pri
roda. N i u kojem sluaju nije se m ogla nam etnuti
kao etiki ideal. D odue, birokratsko i eta tistik o
podvrgavanje linosti dravnom i partijsk om apa
ratu dovodi do takvih pojava koje po svojoj b iti pro-
tivurjee stvarnom procesu osloba an ja proletarijata
i ljudske linosti. Jedno ne ide bez drugoga.
Prije nego to izvuem o neke zakljuke na tem e
lju ovih razm atranja o h istorijsk om razvitku ljud
ske zajednice i linosti, osvrnut em o se sa nekoliko
rijei na m nogo poznatiju teoriju otu en ja u situ
acijam a drutvene proizvodnje.
U poglavlju Otueni rad E konom sko-filozofskih
rukopisa iz 1844. Marx je prikazao glavne oblike
otuenja ovjeka-proizvoaa u u vjetim a kapitali
stike proizvodnje. Osnovno je obiljeje p otonje da
je jedna drutvena klasa vlasnik sredstava za pro

78
izvodnju i svega drutvenog bogatstva, a da druga
klasa proletarijat raspolae sam o svojom go
lom radnom snagom , kao robom koju iznajm ljuje
kapitalistu.
Prvo, radnik postaje to sirom aniji, bezvredniji,
koliko vie izvlai vrijednosti iz predm etnog svijeta,,
proizvodi robe, jer se njegov proizvod njem u suprot
stavlja kao tue bie, kao sila nezavisna od proizvo
aa. Opredm eenje rada pojavljuje se kao postva-
renje radnika, jer ukoliko radnik vie proizvodi, ma
nje moe posjed ovati i vie dolazi pod vlast svojeg
vlastitog proizvoda. S ituacija je slina kao i s reli
gijom, jer ukoliko ovjek vie stavlja u boga, toliko
manje zadrava u sebi.
Drugo, kako je ljudski ivot osjetilno-predm etna
djelatnost koja ovjeka upuuje na prirodu, na pred
mete, to njegov rad trai da m u ti predm eti ostaju
ivotna sredstva. M eutim , ova sredstva njem u ne
pripadaju, pa on dobiva tek toliko od ivotnih sred
stava koliko je nuno da bi m ogao postojati kao
radnik, dakle sam o kao fiziki subjekt. Ukoliko je
njegova osjetilno-predm etna djelatnost m onija, uto
liko je on nem oniji; ukoliko je njegov proizvod
oblikovaniji, radnik p ostaje nakazniji; ukoliko rad
postaje b ogatiji duhom , racionalniji, utoliko radnik
postaje gluplji i vie rob prirode. Osnovna m istifi
kacija nacionalne ekonom ije sastoji se upravo u to
me to ne razm atra neposredni odnos izm eu rad
nika, odnosno izm eu ivog rada i proizvodnje.
Tree, rad je za radnika prisilna djelatnost, jer
nije dobrovoljan, jer nije zadovoljenje njegove po
trebe za djelatnou, za proizvodnjom , nije njegov
vlastiti rad, ve rad koji pripada drugom e, u kojem u
on sam kao radnik pripada drugom e, tako da to nije
njegova sam od jelatnost, nego d jelatnost u kojoj se
on gubi. Stoga se radnik osjea kod sebe, kad je

79
Izvan rada, a kad radi, osjea se izvan sebe, nije
kod kue. Budui da je sutin a ljudskog ivota dje
latnost, to je ova d jelatn ost koja m u ne pripada po
stala sam ootuenje.
etvrto, ovjek je generiko bie, koje se praktiki
i teorijski odnosi prem a drutvu, prem a sebi i pre
ma prirodi kao p redm etim a svojeg djelovanja, do
sljedno, kao prem a vla stito m tijelu, jer se kao ge
neriko, univerzalno b ie potvru je u obradi pred
m etnog svijeta. Kroz tu d jelatn ost priroda se po
javlju je kao njegovo djelo i njegova stvarnost. Me
utim , otueni rad ini da se ovjek o tu u je od
proizvoda svojeg rada, od svoje ivotne d jelatnosti,
svoga generikog bia, a tim e i od drugog ovjeka,
o v jek p ostaje otuen jedan drugom e, kao to je
svaki od njih otuen ljudskoj sutini, zajednikom
biu. Iz ovog otuenog ili o sp oljen og rada nastaje
privatno vlasnitvo, od n os radnika prem a kapitalu
kao tuem ili otu en om radu.
Iz ovih vidova otuenog rada Marx dolazi do je
dnoga veom a znaajnog zakljuka: Kao to sm o iz
pojm a otuenog o spo ljen og rada nali p om ou ana
lize pojam p riv a tn o g vlasnitva, tako se pom ou
tih dvaju faktora m ogu razviti sve nacionalno-eko-
nom ske kategorije, a u svakoj em o kategoriji nai,
kao na prim jer u prodaji, konkurenciji, kapitalu,
novcu, sam o odreeni i razvijeni izraz tih prvih osn o
va. (Rani radovi, str. 220, N aprijed, Zgb. 1961.)
Iako su vulgarni ek on om isti poricali da p ostoji
kontinuitet izm eu M arxovih ranih radova i K ap i
tala, ve veom a brzim pregledom kako je Marx po
stavio svoje osnovne kategorije u K apitalu, to jest
u kritici politike ekonom ije, pokazuju da se ovog
veom a rano postavljen og program a strogo pridra
vao. On je, doista, za svaku od osn ovn ih ekonom skih
kategorija pokazao da je sam o jedan oblik otuenog

80
ili ospoljenog rada. M eutim , to znai takoer da
kritiku politike ekonom ije nije vrio kao ekono
mist ili u okvirim a ekonom ije, ve ju je vrio sa
mnogo ireg stajalita sa kojeg je ta kritika bila
mogua, a kao takva i najradikalnija, naime sa sta
jalita sociologije i, tanije, socijalne antropologije
ili psihologije, na ko jim a poiva teorija otuenja.
Podsjetim o sam o uzgred kako Marx konstruira
osnovne kategorije u Kapitalu, pa em o vidjeti zato
je jednom prilikom izjavio da m u je u tom e poslu
veoma m nogo pom oglo ponovno itanje H egelove
Fenomenologije duha. On je sm atrao da sve kate
gorije politike ekonom ije to se pojavljuje u je
dnom ospoljenom, p o stv a re n o m obliku kao to su
roba, novac, kapital, privatno vlasnitvo, treba ponovo
svesti na njihov pravi korijen, to jest na ospoljenje
ljudskog rada, na ljudske odnose u proizvodnji, odno
sno na odnose ospoljenog rada prem a razvitku o
vjeanstva.
Uzmimo, na prim jer, najosnovniju Marxovu distink
ciju na apstraktni rad i konkretni rad. Znamo
da je Marx ovu distin k ciju sm atrao svojim vrlo zna
ajnim otkriem . A pstraktni rad jest apstrakcija iz
konkretnog rada, ali to nije sam o jedan pojam , to
je operativni pojam ili kategorija koja najbolje pred
stavlja rad kao takav, rad u njegovoj openitosti, ali
koji sadrava kao kategorija sve bogatstvo konkret
nog rada. A pstraktni rad jest nediferencirani ili ne-
specificirani konkretni rad. U socijalnom pogledu
on predstavlja prosjek ili m inim um vrem ena potreb
na za korisni rad, on je drutveno nuni rad, jer
se izraava kroz cjelinu ljudskog rada u drutvu i
mjeri jednom zajednikom m jerom vrem enom ,
koja se podjednako prim jen ju je na rad svakog po
jedinca. N aprotiv, konkretni rad jest rad individu
alizirani, specifini za pojedinca, s njegovim indivi

6 Supek 81
dualnim ritm om . Sukob apstraktnog i konkretnog
rada u procesu proizvodnje n ajb olje se odraava su
kobom kolektivnog ritm a rada na tekuoj vrpci i in
dividualnog ritm a p ojed in og radnika, sukob koji si
m oe izraziti i kao neuroza, to je st p o rem etn ja i
prirodi sam og radnika. V rijedn ost rada m jerim o ap
straktnim , a ne k onkretnim radom . Marx kae izri
ito da razne prom etne v rijed n osti predstavljaju
hom ogeni, nediferencirani rad, to jest rad u
je iskrivljena individualn ost radnika (Prilog kritici
politike e k o n o m ije ). Izm eu radnog p rocesa kao
drutvenog p rocesa i rada kao prirodnog procesa
radnika p osto ji ovdje protivurjenost.
Ova protivu rjenost dolazi jo b olje do izraaja u
jednoj drugoj osnovnoj d istin k ciji koju Marx ini
izm eu rada i radne snage. Rad je u najirem
sm islu akcija ovjeka na predm etu kojom ovjek
m ijenja predm et. On se m jeri u i n k o m izvre
nim na predm etu, a kao osnovna m jera uinka uzi
m a se opet u troeno vrijem e, i to drutveno pro
sjeno vrijem e. M eutim , rad sa gled ita radne sna
ge jest t r o e n j e l j u d s k e e n e r g i j e , tako
da je rad u osnovi stvaranje v rijed n osti preobraz
bom radne snage u rad (K a p ita l). Ali to je u
osnovi radna snaga? Marx je definira kao cjelinu
prirodnih sup stancija pretvorenih u ljud sk i organi
zam. Dok je rad u svojim uincim a kao vrijedno
stim a predm et istraivanja ek onom ista, dotle je on
kao radna snaga predm et istraivanja fiziologa i psi-
hofiziara, on je u prvom redu j e d n a p r i r o d n a
d i s p o z i c i j a o v j e k a . M eutim , upravo ovu pri
rodnu d ispoziciju ovjeka Marx sm atra veom a va
nom . Zato? Jer ovjek kao radna snaga im a spo
sobnosti da stvara v i a k r a d a , a to znai i vi
ak vrijednosti. R a d je u osnovi jedna
stvaralaka dispozicija u ovjeka,

82
jer daje v i e n e g o t o s e u l a e u n j e
ga. Marx kae u tom pogledu: U gore navedenom
sm islu (naim e da je izvor profita jedan od zakona
materijalnoga svijeta, budui da p ostoji viak pro
izvoda nad onim koji je potreban za prostu repro
dukciju radne snage i fiksnog kapitala) m oem o re
i da viak vrijednosti, itd . . . poiva na j e d n o m
prirodnom zakonu, na proizvodnosti ljud
skog rada u njegovoj izm jeni sa prirodom. (U Te
orijama o viku vrijednosti, potcrtao R. S.) A u K a
pitalu ponavlja: Radna snaga u djelatnosti, ivi rad,
ima dakle svojstvo da odraava vrijednost doda
jui vrijednost; to je p r i r o d n i d a r koji nita
ne stoji radnika, ali koji m nogo donosi kapitalisti.
(Potcrtao R. S.)
Mi ne m oem o oekivati neku usp jeniju kritiku
bilo kojeg ekonom skog sistem a ako ne poznajem o
prirodne dispozicije ovjeka kao radnika ili proizvo
aa. Stoga oni autori koji se kreu u oblasti sam o
politike ekonom ije ili sa m o drutvenih, grupnih
ili klasnih odnosa, i nisu u m ogunosti da provedu
bilo kakvu tem eljitiju kritiku u vezi s protivurje-
nostim a izm eu prirodnih dispozicija ovjeka pro
izvoaa i drutvenog sistem a proizvodnje, ili rada
uzetog sam o u njegovim socijalnim kategorijam a.
Zato sovjetski autori naivno vjeruju da je problem
hum anizacije rada rijeen onim asom kad je ukinuta
klasa privatnih vlasnika sredstava za proizvodnju
ili kapitalista! Kao da nije m ogue pretvoriti radnike
u robote u jednom potpuno besklasnom drutvu!
Problem humanizacije rada valja
rjeavati podjednako na osnovu drutvenog d e te r
minizma, to jest drutvenih proizvodnih odnosa, kao
i na osnovu p rirodnog determ inizm a, to jest naina
kako ovjek upotrebljava svoju radnu snagu, da li
u skladu s nekim osnovnim zahtjevim a svoje lino

6* 83
sti, kao proizvoaa u ljudskom sm islu, ili ne. N a
ravno, ovaj problem nije m ogue rijeiti sam o u
okviru sociologije, jer je on isto toliko problem in
dividualne i kolektivne psih ologije kao i kulturne, pa
ak i filozofsk e antropologije! P ostoji itav niz su
gestija u tom vidu koje je Marx dao u vezi s p o
djelom rada ili s p e c i j a l i z a c i j o m ra
dnih operacija, s korienjem slobodnog vrem ena, s
pojavam a fetiizm a robe, novca, kategorije imanja
i tako dalje, ali se neem o na njim a zadravati, jer
su one dovoljno poznate i njihov m etod ologijsk i zna
aj lako je uoiti.
U ranijim radovim a Marx je proces otuenja
shvaao jo kao jedinstven i hom ogen s obzirom na
njegov m ehanizam : radilo se uvijek o pripisivanju
vlastitih, duhovnih ili praktikih d jelatn osti, nekom
vanjskom , tuem ili viem biu, dakle o otuivanju
vlastitog bia u neko strano. Taj sm isao upotreb
ljava Feuerbach u kritici religije i id ealistike filo
zofije. M eutim , Marx u kasnijim analizam a, iako
nikad ne naputa teoriju otuenja koja je za n je
ga i d e n t i n a s dijalektikom ljudske
d u h o v n o - m a t e r i j a l n e p r a k s e s obzirom
na proces socijalizacije, razlikuje razliite s tu p n je ve
ili razine otuenja. Tako, na prim jer, govorei o otu
enju u radu, govori o njem u kao obliku izvlaenja,
jer radnik je vlasnik svoga rada, i on ga sam o pri
vrem eno ustupa kapitalistu.
Potrebno je da (radnik) uvijek sauva nasuprot
svoje radne snage odnos vlasnika prem a svom e vla
snitvu, i prem a tom e vlastitoj svojoj robi; no, on
to ne m oe, ako ne stavlja svoju radnu snagu pro
lazno i za ogranieno vrijem e na raspoloenje kup
cu, da bi se ovaj njom e koristio po svojoj volji: ali
on ne sm ije otuujui je odrei se svoga vlasnitva.
(Kapital, I, 191.) Ovdje Marx za pojam otuenja

84
upotrebljava rije Verausserung, to je blisko poj
mu izvlaenja, a ne pojm ove Entfrendung i Enta-
usserung (m oem o ih prevesti kao pospoljenje
i ospoljenje). N a razini proizvodnih odnosa otue
nje je sam o djelom ino, a ne potpuno, jer ako
(vlasnik radne snage) eli sauvati svoju linost, on
moe sam o p r i v r e m e n o stavljati svoju radnu
snagu na raspoloenje kupcu, tako da otuujui je
ne odrie se tim e svoga vlasnitva nad njom. (Ibid.)
Budui da radna snaga postaje sam o djelom ino
otuenje, i ne zadire u itavu linost, to je ona svoj
stvo sam o odreene razine drutvenih odnosa.
Otuenje je m nogo dublje ako vlasnik radne sna
ge, pretvarajui je u robu, sm atra da je upravo m o-
g u n o s t prodaje radne snage izraz potvrde nje
gove linosti, ako on u r o b n o j r a z m j e n i na
bazi n a j a m n o g r a d a vidi jedan zadovoljava
jui oblik drutvenih odnosa, ako doe do pojave
koju je Marx nazvao fetiizam robe. Ovdje se do
godilo da se uloga lin osti i z j e d n a i l a s ulo
gom unajm ljivanja radne snage, te jednom ograni
enju svoje linosti daje pozitivan sm isao, tako da
ovaj sm isao proiruje na itavu linost. Ta je po
java osnovni porok klasno nesvjesn ih radnih ljudi,
u drutvim a s m asovnom proizvodnjom , gdje pre
dodba da se prodajom svoje radne snage m oe do
biti vrijednost za kupovinu m n o g e druge robe,
raa iluziju da su ovakvo drutvo i takvi proizvodni
odnosi prirodni ili zadovoljavajui. Razum ije se
da u ovom sluaju radnik dolazi do ovakva gledanja
zbog toga to je sauvao privid slobodnog ovjeka,
ali ne kao drutveno bie, ne kao ovjek od zaje
dnice, ve sam o kao p r i v a t n i p r o d a v a r a d
n e s n a g e ! Ovdje se radi o otuenju njegove dru
tvene svijesti upravo kao drutvene, to jest ukoliko
se ona odnosi, ne toliko na n jegov privatni ivot,

85
nego upravo na drutveni ili kolektivni ivot. To je
vii stupanj otuenja. N o, otu en je m oe zahvatiti
podjednako individualno i d rutveno bie ovjeka.
R ecim o, kad ovakav na radnik pod u tjecajem reli
gije poinje sm atrati da za njega nije sam o kori
sno ili probitano da prodaje svoju radnu snagu
u kapitalistikim u vjetim a, ve da je drutveni pore
dak koji poiva na odn osu gospodara i sluge, eksplo
atatora i eksploatiranog, izraz vie sile ili boje
volje kojoj se dobrovoljno podvrgava.
No, prekinim o ovdje naa izlaganja i postavim o
odm ah jedno odluujue pitanje: n ism o li, idui za
prirodnim i p ersonalnim determ inizm om ljudskoga
drutva odnosno m e ulju d skih odnosa, prekoraili
granice onih pitanja k ojim a se bavi sociologija?
Jedno je sasvim sigurno, naim e da sociologija u svo
jem istraivanju s m i s l a ili s u t i n e ljudsko
ga drutva nuno svrava u ne-sociologiji, zvali mi
tu ne-sociologiju antropologijom ili filozofijom ! Me
utim , p reostaje ipak pitanje: do koje m jere sociolo
gija u m etod ologijsk om pogledu m ora u sv o jiti pri
rodne i personalne vidove determ inizm a, ako eli
odgovoriti na svoje problem e? R azum ije se da za
objanjenje drutvenih p ojava m oram o ii za tak-
vam proirenjim a, ali je isto n a u n o - m e t o d o -
l o g i j s k o p i t a n j e da li e ove vidove rjeavati
sam a sociologija ili neke druge nauke. D osad je pi
tanje odnosa izm eu prirodne u vjetovanosti, odno
sno izm eu osobina drutvene prirode ovjeka i obli
ka njegove socijalizacije u drutvu prvenstveno ispi
tivala socijalna psihologija, a problem e odnosa struk
ture linosti i strukture d rutva socijalna antro
pologija.
Ako su sovjetski autori pod u tjecajem politikog
pragm atizm a svojevrem eno p ostali slijepi za ovu
problem atiku, kao i za istin sko tum aenje i prim je

$6
nu historijskog m aterijalizm a, ljudi koji kritiki izu
avaju djelo osnivaa naunog socijalizm a to ne bi
smjeli biti! Marx je u analizu drutvenih pojava
uloio izvanredno velik napor i m nogo otroum nosti
upravo da bi doao do jednog s v e o b u h v a t n o g
i s v e s t r a n o g t u m a e n j a drutvenih pojava,
a to mu je uspjelo sam o izvanrednim poznavanjem
i prim jenom dijalektike m isli. Teorija otuenja
predstavlja u svojoj sutini prim jenu dijalektike
metode na povezivanje sociolokog i hum anisti
kog vida drutvene stvarnosti (ukoliko socioloki
uzimamo u uem sm islu ). Marx je postavio onu
izvanrednu duboku teoriju o ovjeku kao idealnom
totalitetu drutva, o dijalektikoj recipronosti o
vjeka kao linosti i drutva kao drutvene stvar
nosti. M arksisti u izgradnji jedne istinski m arksisti
ke sociologije ne bi sm jeli zaboravljati na ovaj
stav:
ovjek u bilo kom e stupnju bio on p o s e b n i
i n d i v i d u u m i upravo zbog toga to njegova po
sebnost ini od njega individuu i ope realno indi
vidualno bie isto je toliko i t o t a l n o s t , ideal
na totalnost, s u b j e k t i v n o p o s t o j a n j e d r u
t v a zam iljenog i doivljenog za sebe, nezavisno
od injenice to u stvarnosti postoji takoe kao
intuicija i ljudski duh o drutvenom postojanju.
(Marx-Engels, Rani radovi, str. 244, potcrtao R. S.)
ovjek je, dakle, isto toliko totalnost kao i dru
tveno postojanje, pa on usvaja svoje bie kao
totalni ovjek. D rutvena je historija, u stvari, hi
storija progresivne em ancipacije ljudske linosti,
historija oovjeenja drutvene stvarnosti. Posljednji
kriterij svakoga drutvenog poretka ostaje ovjek
sam, i to je razlog zato drutvene okolnosti koje
lorm iraju ovjeka valja form irati ovjeno. Ovaj
hum anistiki postulat o stat e m jerilo po kojem e se

87
svaka i s t i n s k i p r o g r e s i v n a s o c i o l o g i j a ,
po svojim ciljevim a i opem teorijsk om i m etodolo-
gijskom usm jerenju, razlikovati od one koja to nije,
po em u e sociologija kao nauka sluiti napretku i
socijalizm u.
5. TEORIJA OTUENJA I SOCIOLOGIJA

U posljednje vrijem e kod nas se sve vie pie o


teoriji otuenja, pa se i izraz otuenje poinje poja
vljivati sve ee u m arksistikoj publicistici. Koli
ko god je to pozitivna pojava, jer znai povratak
m arksistike m isli na osnovna naela dijalektike
povijesnoga drutvenog razvitka, p ostoje i opasnosti
da e se pom ou ove teorije, zbog njene apstrakt-
nosti i nerazraenosti na podruju drutvenih nau
ka, unijeti vie zbrke nego jasnoe u m arksistiko
tum aenje suvrem enih pojava. N em a sum nje, teorija
otuenja predstavlja produbljivanje drutvene m i
sli, a istovrem eno i zaotravanje drutvene kritike,
pa kao to drutvene nauke zahtijevaju odreenu si
stem atinost i razraenost od bilo koje teorijske po
stavke, tako i kritika m isao trai jasnou i pravil
nu ocjenu teine pojedinih argum enata. Jedno i
drugo postavlja se pred nas kao zadatak, naroito
na podruju drutvenih nauka.
Put teorije otuenja do njene suvrem ene afirm a
cije nije bio lak. Razlozi su dobro poznati, iako ne
dokraja objanjeni: dogm atizam , ali ne sam o do
gm atizam , ve odreena revizija M arxove m isli na
koju se taj dogm atizam oslanjao. Tako je borba
protiv dogm atizm a u redovim a m arksista otpoetka
znaila kritiku odreenih izopaavanja i osakaiva-
nja M arxove m isli, dakle kritiko-teorijsko rasprav
ljanje o nekim osnovnim filozofskim stavovim a
marksizm a. U tom okviru odigrali su znaajniju ulo
gu kod nas neki filozofski skupovi, kao to su bili
oni na B ledu 1960, kad je bila izloena kritici mehani-

89
stika teorija odraza, te u O patiji i u D ubrovniku
1963, kad se raspravljalo o nekim osn ovn im antro
polokim kategorijam a, kao to su ovjek, povijest,
sloboda, tehnika ili proizvodnja, i tako dalje. Oslo
baanju od dogm atizm a i povratku M arxovoj m isli
pridonijele su i m noge publikacije, od kojih nam
se najznaajnije ine H isto rija m a r k s iz m a od P.
Vranickoga, M arks i sa v re m e n a sociologija od V.
Koraa, te zbornik radova H u m a n iza m i socijalizam .
(U potonjem je za problem koji prom atram o u
ovom e lanku znaajan prilog V. M ilica Teorija
otuenja u sa v re m e n o j sociologiji.) Za afirm aciju
teorije otuenja znaajna su dva nedavno odrana
sim pozija i suvrem enost (1964), gdje je na
posljednjem u V. V lahovi odrao veom a zanim ljiv
referat pod naslovom Neka zapaanja u tretiranju
teorije otuenja. M eu o stalim , ini nam se znaaj
na i tana njegova k on statacija da teoriju otue
nja ne m oem o vie tretirati iskljuivo u okvirim a
M arksove m isli, to znai da valja raditi na teorij
skom i m etodolok om proirenju te teorije na su
vrem ene drutvene pojave, i da pokretanje teorije
otuenja u uslovim a form iranja socijalistik og
drutva im a borbeni karakter. Dok je u nas dugo
vrem ena, pod utjecajem dogm atizm a i sta ljin isti
kog revizionizm a, prevladavalo m iljen je da teorija
otuenja predstavlja sam o jedan ostatak hegelijan-
tine za koji se hvataju razni apstraktni hum ani
sti i buroaski dekadenti, danas ona dobiva svo
je pravo m jesto ne sam o u teoriji naih drutvenih
nauka ve, to je jo vanije, u m arksistikoj kritici
suvrem enosti uope. Mi sm o ve im ali prilike u ne
koliko navrata da piem o o znaenju teorije otue
nja za drutvene nauke i za drutvenu kritiku. (Prvi
put sm o pisali o znaenju teorije otuenja u sara
jevskom Pregledu 1952, iste godine kad sm o na te

90
melju ove teorije objavili i Psihologiju graanske
lirike.) Stoga em o se sada ograniiti da veom a sa
eto iznesem o u em u je znaenje teorije otuenja
za suvremenu sociologiju. Uinit em o to ovom pri
likom bez opirnijeg obrazlaganja u obliku nekoliko
osnovnih stavova.
1) Isticanje teorije otuenja u sadanjem m om en
tu razvitka nae m arksistike m isli im a dvostruki
znaaj: prvo, ona znai konaan prekid sa staljinis
tikim pozitivizm om ; drugo, ona predstavlja teorij
sku i m etodoloku osnovu za stvaranje jedne mark
sistike sociologije.
Zato je vano ovdje isticati da teorija otuenja
znai odluan korak u suzbijanju staljinistikog po-
zitivizma? Prije svega zbog toga to se sam o u
svjetlu teorije otuenja m oe sagledati da staljini
stiki pozitivizam predstavlja duboku ili radikalnu,
to jest korjenitu, takvu koja see u korijen sam e
stvari, reviziju M arxove m isli. N ije to sam o zbog
toga to se staljin istiki pozitivizam nije bavio teo
rijom otuenja, ili to ju je naprosto previdio ve
zato to su filozofsko-gnoseoloki i antropoloki
osnovi na kojim a poiva teorija otuenja i staljin is
tiki pozitivizam nepom irljivi, tako te kad netko po
inje m isliti u okviru staljinistik og pozitivizm a,
onda ni s najboljom voljom ne m oe vidjeti to se
dogaa s teorijom otuenja. Moe jedino proklam i
rati da je to m arksizm u tua ili otuena teorija.
U em u je nepom irljivost izm eu teorije otuenja
i staljinistikog pozitivizm a? Prije svega, sam o spo
znaj no-teorijsko ili gn oseolok o ish od ite staljin is
tikog pozitivizm a jest teorija odraza, koja pretvara
subjekt u pasivni odraz objektivne stvarnosti (u
duhu platonizm a ili naivnog realizm a), dok je isho
dite Marxovo kategorija prakse, kao dijalektika
interakcija subjekta i objekta, gdje subjekt ne odra

91
ava, ve stvara objekt, ali i objek t stvara subjekt,
tako da je spoznavanje jedna stvaralaka-sam ostva-
ralaka djelatnost, koja ne isklju uje, ve pretpo
stavlja odreenu d ijalek tik u k oresp ond enciju su
bjekta i objekta, ovjeka i prirode.
S taljin istik i pozitivizam , p oto je od ijelio m etodu
od teorije, odnosno d ijalek tiku od m aterijalizm a,
znai pad u stari k ontem p lativni ili m ehaniki m a
terijalizam , to se oitu je u drutvenim naukam a
kao prevlast naturalizm a (o b jek tivn ih prirodnih ili
h istorijskih zakona) nad hum anizm om (nad ljudskom
akcijom i stvaralatvom ). A ntropocentrian karak
ter dijalektike kod , p om ou koje ovjek pro
izvodi drutvo, a drutvo proizvodi ovjeka, dobiva
kod p ozitivist naturalistik i ili kozm ocentrian ka
rakter, tako da je historijski m aterijalizam sam o
proirenje dijalektikog m aterijalizm a na drutvenu
stvarnost. Kako se u d ijalektik i shvaenom po
vijesnom p rocesu m oe otu ivati sam o ovjek
bie obdareno sv ijeu i voljom to se kozm iki
shvaena dijalektika nem a od ega otuivati, ukoliko
ne bi u prirodu uveli boga. Stoga je za pozitiviste
(od Com tea preko austro-m arksista do staljin ista)
teorija otuenja potpunom a neupotrebljiva kao na
elo objanjavanja h istorijsk og kretanja. N ajbolji
dokaz za ovu tvrdnju jest poplava raznih djela iz
historijskog m aterijalizm a od S taljinove etvrte
glave K r a tk o g kursa S K P b do naih visokokolskih
udbenika iz sociologije. P ozitivisti za teoriju otue
nja, iz sasvim razum ljivih razloga, nem aju uope
sluha, pa se sam o tako m oe ob jasn iti da i pored
neum ornog citiranja , nisu m ogli p rim ijetiti
kod njega ovu teoriju i pronai da je vrijedna spo
mena.
2) Teorija otuenja im a za shvaanje M arxove m i
sli istovrem eno m e to d o lo k o i teo rijsko znaenje, i

92
to na tri razine: a) ontolokoj (ovjek se kao bie
prakse opredm euje i otuuje u predm etu u prirodi,
ali posredstvom opredm eivanja i otuivanje dolazi
do svoje sam osvijesti); b ) antropolokoj (bit gene
rike prirode ovjeka jest univerzalna i drutvena
djelatnost koja se uslijed podjele rada, razm jene,
privatnog vlasnitva, itd. otuuje od ovjeka po-
stvarivanjem, ospoljenjem , otuivanjem , drugom e
pripadajuem, itd.); c) konkretno-historijskoj (ovjek
se u historiji pojavljuje kao bie zajednice koja se
raspada, postaje protivurjena, podijeljena na klase
i koja se zbog antagonistikog kretanja drutva
idealizira u religiji, dravi, opem interesu, ali
istovrem eno ovjek se sve vie individualizira, ospo-
sobljuje, p ostaje svestraniji u sposobnostim a, m o
gunostim a i znanju, iako u neovjenim uvjetim a,
tako da konkretni proces otuivanja u odreenim
drutvenim odnosim a prati kroz historiju sve izrazi
ti ja afirm acija naela individuacije stvarno obo
gaenje ljudske svijesti i sam osvijesti, to postaje
uvjet konane em an cipacije).
Ovo su sam o osnovne dim enzije u kojim a se kre
e Marxova povijesna dijalektika, jer teorija otue
nja i nije drugo doli m etoda i teorija drutvenog
razvitka ovjeka. Ona je neuporedivo bogatija nego
sto je ovdje oznaeno, pa i daleko bogatija nego to
je sam Marx u sp io pokazati u svojim analizam a, bu-
iu i da mu do naunog izuavanja povijesti nije bilo
Loliko stalo koliko do kritike postojeega graan
skog drutva. Teorija otuenja u M arxovu je djelu
jstala m nogo vie im plicitna nego eksplicitna, iako
| na svakom koraku njegove m isli prisutna od prvih
spisa do posljed n jih stranica Kapitala, in jen ica da
ie staljinistiki pozitivisti nisu uspjeli primijetiti
i Marxovu djelu, m oe se objasniti ne sam o gole
mim pritiskom koji je Staljin izvrio na sve filozof-

93
ski kritine duhove u so cija listik o m svijetu, nego
i od su stvom svake iole produ bljenije filozofsk e kul
ture, naroito tem eljito g poznavanja H egela, bez ko
jega se ne m oe shvatiti Marx.
Da bi se u enjak korisno sluio teorijom otuenja,
nije neophodno da upotrebljava neke op en ite poj
m ove koje je Marx preuzeo od H egela. M nogo je
vanije da na odgovarajuim p rincipim a dijalekti
ke interpretacije h istorije i drutvenog kretanja iz
gradi m etodu istraivanja i tu m aen ja pojava, kao
to je postu p io i Marx u najveem dijelu svojih
analiza u Kapitalu. T eorija otu en ja m oe slobodno
u izvjesnom sm islu o sta ti p odtek st, a da nauno
objan jen je niukoliko ne izgubi od svoje vrijedno
sti. U F rom m ovim se d jelim a teorija otu enja veo
m a rijetko spom inje. Isto je tako i pisac ovih redaka
u Psihologiji graanske lirike izbjegao da je spom i
nje. M islim o da bi i nai sociolozi b olje uradili da
se u suvrem enoj fazi razvitka sociolok e teorije ne
slue suvie term inologijom teorije otuenja, jer nje
na form alna upotreba m oe sam o te titi prim jeni
njena stvarnog duha ili dijalek tike prirode.
3) Ono to obiljeuje sve p ozitiviste, pa tako i sta
ljinistike pozitiviste, to je sociologistika definicija
drutva. Kao predm et istraivanja oni poznaju sa
m o drutvo, drutveno-ekonom ske form acije ili od
reene drutvene strukture (drutveni procesi plus
drutveni odnosi, itd .). Oni ne uzim aju da je pred
m et drutvenih nauka, a sociologije posebno, istra
ivanje totalnih drutvenih pojava ili injenica.
Ova definicija ukljuuje u sebi dijalektiko shvaa
nje totaliteta, do k ojeg su nakon doli jo
M. Mauss i G. Gurvitch. Prije , a i nakon nje
ga, najee nalazim o u odnosu na tum aenje dru
tvenog totaliteta ili n om in alistik o shvaanje dru
tva koje svodi drutvenu cjelinu na konkretne poje

94
dince koji su kao individue jedini konkretni nosioci
svih drutvenih pojava, upravo kao pojedinci (ovo je
shvaanje svojstveno buroaskom liberalizm u od
Lockea do J. St. M illa), ili ontoloko realistiko
shvaanje koje uzim a drutvo kao svojevrsnu cje
linu, u svakom pogledu nadreenu pojedincim a, i
koja se ne m oe rastaviti na pojedince i njihovu
psihologiju. Ovo je shvaanje svojstveno kako kr
anskim tradicionalistim a (de M aistre i de Bonald)
i organicistikim pozitivistim a (Com te, Durkheim ),
tako i staljinistikom pozitivizm u. Kad se govori
o staljinistikom pozitivizm u, kao to radi R. Ga-
raudy, onda treba im ati na um u da se ne radi o
scijentistikom pozitivizm u, koji je antiideologisti-
ki raspoloen i n astoji m aksim alno osloniti se na
naunu egzaktnost, ve o organicistikom pozitivi
zmu, koji, videi u drutvu cjelinu (dravu, klasu,
masu, partiju), n astoji pom ou nje potpuno podre
diti pojedinca oslan jajui se prvenstveno na ideolo
ka sredstva drutvenog pritiska, pa je kao takav
antinauno orijentiran. Stoga se organicistiki pozi
tivizam u staljinistik oj varijanti pokazao kao najve
a konica razvitku drutvenih nauka.
Ali, vratim o se d ijalektikom tum aenju katego
rije tota liteta ! Potonju valja na drutvenu stvar
nost prim jenjivati onako kako to ine H egel i Marx.
Drutvena cjelina podrazum ijeva dijalektiki odnos
ili interakciju d ijelova i cjeline, tako da oboje im aju
relativnu sam ostalnost i m eusobno se uvjetuju..
Kod Hegela se taj odnos odvija izm eu idealnih m o
m enata jedne apstraktne cjeline, dok je kod
to odnos izm eu realnih dijelova jedne konkretne
cjeline. Stoga je H egel i pored dijalektike definici
je totaliteta zavrio u drutvenom totalitarizm u (pa
je opravdano govoriti o staljinizm u kao o preokre
nutom hegelijanstvu!), dok je Marx sauvao sam o

95-
staln o st i stvarnu dijalektiku povezanost drutva i
pojedinca, jer im je dao odreenu prirodu i odre
enu ulogu u h istorijsk om procesu. Za kao
i M aussa pojedinac je totalni ovjek ili, kao to
bi rekao J. J. R ousseau, savrena cjelina, a to
Marx zove idealni totalitet. Vano je da ovaj tota
litet transcendira granice svoga fizik og postojanja
i nosi sp osobn ost da se idejno izjednai s drutve
nim totalitetom , da predstavlja, u stvari, idealni
totalitet dru tv a za sebe. N aravno da b ism o m ogli
isto tako navesti niz M arxovih izjava gdje se istie
posebn ost sam og drutva i drutvene organizacije,
ukoliko ona odreuje prirodu pojedinca. V ano je
da su to za dva to ta liteta koja sto je u jednom
konkretnom d ijalek tikom odnosu, a k ojih prirodu
mora poblie odrediti tek sam a nauka o drutvu.
Za staljin iste pojedinac kao totalni ovjek ili
kao idealni tota litet drutva za sebe ne postoji.
Oni su isto toliko an tiin dividu alisti i antipersonali-
sti, a tim e i protivnici individualne i socijalne psiho
logije, kao to su to kranski trad icion alisti i po
zitivisti. Stoga je najbolji k om plim enat koji ovjek
m oe doivjeti od jednoga staljin istik o g pozitivis-
ta kad nas optui da sm o personalisti ili psiho-
logisti.
U stvari, itava teorija otuenja b esm islen a je ako
pojedinac ne p ostoji kao totalni ovjek, to jest kao
bie s odreenim sposob n ostim a i potrebam a, koje
se kao takve ne zadovoljavaju jed nostavno u dru
tvu, nego dolaze u su k ob s k o n k re tn o m dru tv e n o m
stru k tu rom . Teorija otuenja prije svega pretpo
stavlja odreenu prirodu pojedinca, dakle odre
enu individualnu i socijalnu psihologiju, a zatim
odreenu strukturu drutva u kojoj se ta individu
alna priroda oituje, ostvaruje, opredm euje, ali i
postvaruje ili otuuje. Drugim rijeim a, ovjek je

96
drutveno bie, ali i podrutveno bie, a izm eu o
vjeka kao drutvenog bia, i ovjeka kao podrutve-
nog bia postoji izvjesni dijalektiki odnos koji je
Marx izrazio u svojoj teoriji otuenja. Tako je je
dino mogao izbjei nom inalistiko shvaanje drutva
kod buroaskih liberala ili ontoloko-realistiko shva
anje drutva kod buroaskih pozitivista i totalitari
sta (m eu potonje spadaju, hoe-nee, i sta ljin isti).
4) Teorija otuenja za m arksistiku sociologiju
ima i jedan drugi znaaj. Ona prevladava onaj po
znati jaz izm eu stru ktu ralizm a i kulturalizma, iz
meu objektivistikog izuavanja drutvenih struk
tura ili organizacije i su bjektivistikog izuavanja
drutvenih vrijednosti, stvaralatva i uope kulturne
djelatnosti. Znam o da se u m arksizm u ovaj sukob
izmeu strukturalizm a i kulturalizm a takoer odra
zio u sukobu izm eu jedne vie pozitivistike kon
cepcije (izuavanje ekonom sko-socijalnih form acija,
objektivnih zakona razvitka drutvene strukture, za
kona klasne borbe, form iranja drave, itd.) i jedne
vie hum anistike koncepcije koja polazi od katego
rije prakse kao stvaralake aktivnosti ovjeka i
drutvenih klasa i koja drutvene prom jene ne gle
da pod kutom nekih objektivnih gotovo prirodnih
zakonitosti, nego pod kutom stvaralakog napora po
jedinaca i drutvenih klasa (frankfurtski krug, Korsch,
Marcuse, m ladi Lukacs, Bloch, Lefebvre i drugi.)
Pozitivistika orijen tacija prisiljena je da u tum a
enje drutvene svijesti i kulturnog stvaranja unosi
poznati dualizam injenica i vrijednosti, indikativnih
i vrijednosnih sudova, i ne m oe se izvui iz ovog
teorijskog i m etod olok og dualizm a. Teorija otue
nja ovaj dualizam prevladava, jer vidi u drutvenim
strukturam a, pored sve njihove objektivnosti i spe
cifinosti, sam o opredm eivanje ljudske akcije, svje

7 Supek 97
sne i stvaralake. Dok je p o zitivistik a o rijen tacija u
m arksizm u dovela do vulgarne teorije odraavanja
drutvene baze u nadgradnji, jed in o teorija otue
nja m oe o b jasn iti pojavu i ulogu m istificirane
drutvene svijesti, budui da je za pojavu m istifici
rane svijesti, m itova i id eologizam a p otrebno uzeti u
obzir sve oblike pogrenog odraavanja ili tum ae
nje drutvene stvarnosti onako kako se ona prelam a
u subjektivnoj svijesti, individualnoj i kolektivnoj.
M ehanizm i preobraavan ja i kristalizacije drutvene
svijesti, a tim e i kulturnih vrijed n osti, o sta ju za po
zitivizam , buroaski ili staljin istik i, nerazrjeiva za
gonetka.
S taljin istik i p ozitivizam doveo je do toga da se
kultura prom atra sam o kao neka vrsta drutvene
nadgradnje, sam o kao neki odraz drutvene (eko-
nom sko-m aterijalne) baze, kao drutveni epifeno-
m en koji se spontano javlja iz drutvene baze, tako
da im a vie sekundarni znaaj u pogledu drutvene
akcije, ita v a kulturna p olitika tretira se kao dio
jedne nadreene drutvene cjeline, u kojoj nem a
m jesta originalnoj stvaralakoj d jelatn osti pojedin
ca, jer lin ost kao nosilac drutvenog procesa ionako
ne postoji. Stoga em o uzalud traiti u staljinisti-
ko-pozitivistikim udbenicim a poglavlja posveena
ljudskoj linosti, problem im a autentine i m istifici
rane svijesti, kao to je u njim a uope tretiranje
kulturnih fenom ena na jednoj sasvim ablonskoj i
vie nego povrnoj razini. Sva se m isaona i idejna
bijeda staljin istik og pozitivizm a m oe o sjetiti upra
vo na ovom e podruju koje trai najsloeniju dija
lektiku analizu, a sa kojom su se dosad u sp jen o
m ogli uhvatiti u kotac sam o oni m ark sistik i autori
koji su svladali m isaone sm jern ice teorije otuenja.
5) Teorija otuenja im a jedan sasvim izuzetan
znaaj za suvrem ene pokuaje da se teorijski sinte

98
tiziraju osnovne, organski povezane drutvene nauke
koje se bave drutvom u njegovoj najopenitijoj
specifinosti: sociologiju sa socijalnom psihologijom
i socijalnom antropologijom . U ovom e se sociologija
uzima obino u njenu uem kontekstu, kao nauka
koja primarno izuava drutvenu strukturu i zakone
promjene drutvene strukture (to je njezin osnovni
zadatak). M eutim, kad se dublje ulazi u zakone
prom jena drutvene strukture, onda se obino su
sreemo s nekim problem im a kulturnih vrijednosti
ili ciljeva, a iza tih vrijednosti ili ciljeva pojavljuje
se odmah i ovjekova p sihologija (sistem ljudskih
potreba). Dublje izuavanja drutvenih prom jena,
kad se ide isto induktivnim putem , od posebnoga
openitom e, zapravo od konkretnoga u uem pogle
du ka konkretnom e u irem pogledu (to Gurvitch
zove stepenicam a u dubinu), nem inovno nas uvo
di u problem e gdje se prividno isto socioloka pi
tanja prepleu sa psiholokim a, ili socioloka i psi
holoka sa socijalno-antropolokim a, kao to je ta
ve prije etiri decenija m ajstorski prikazao M.
Mauss.
Ova m euzavisnost spom enutih naunih disciplina
dolazi danas sve vie do izraaja, i to ne sam o kao
jedna vrsta interdisciplinirane suradnje ve kao
nutarnja, inherentna povezanost. To je i navelo
strunjake, koji su radili u okviru UNESCO-a na
sistem atizaciji i pregledu stanja ovih nauka, da po-
veu i zajedno ispitaju sociologiju, socijalnu psiho
logiju i socijalnu antropologiju. Danas ve niti u prak
tikim istraivanjim a na istim pitanjim a nije m ogue
razlikovati istog sociologa od socijalnog psiholo
ga ili od socijalnog antropologa, im je problem
kojim s e bavi p ostao iole sloeniji ili, m oda tanije,
produbljeniji. Istina je da je istraivanje sociologa
uvijek okrenuto vie drutvu s obzirom na ono to

7* 99
ga objektivno u vjetu je i kako se ono ob jek tivn o oi
tuje, dok je p osao socijaln og psihologa okrenut vie
njegovu subjektivnom nainu postojan ja. Ali znam o
da je nauka danas ve rijeila i onaj spor izm eu
objektivnog i subjektivnog u sm islu njihova or
ganskog povezivanja bilo u pojm ovim a ponaanja,
obiaja, u stanova ili kulturnih vrijed nosti. U ostalom ,
kako jed in stvo tako i p rotivurjen osti izm eu objek
tivnog i subjektivnog u drutvenom p ostojan ju
ovjeka najbolje nam m oe ob jasn iti historijsko-
-genetika analiza ovih pojm ova, m eu o stalim a i
ona koju nam daje teorija otuenja.
injenica je da se danas u sociologiji razm ilja
o tom e kako povezati sociologiju (u uem sm islu )
sa socijalnom p sihologijom i socijaln om antropolo
gijom . Istina je da u tom sm jeru jo ne p o sto ji je
dna zadovoljavajua teorija. A takva teorija m oe se
roditi sam o na produbljenom poznavanju dijalek
tike h istorijsk og kretanja drutva. N eki autori po
kuavaju na jedan vie eklektiki nain da ostvare
takvu sintezu ili barem piu tako kao da je ona na
zadovoljavajui nain ostvarena. To rade naroito
onda kad ele sistem atsk i prikazati nae znanje o
drutvu i njegovu razvitku na osnovu dosadanjih
naunih istraivanja. Ovakvo n astojan je m oem o pri
m ijetiti kod nekih pisaca udbenika socio lo g ije, kao
to su Ogburn i N im koff, Johnson ili Young-Mack.
Zanim ljivo je da u neko tucet visok o k o lsk ih udbe
nika koji su kod nas objavljen i kao m arksistiki
udbenici neem o nai niti traga takvim p okuaji
ma. O bjanjenje je lako dati. Ovi pisci jo nisu ot
krili M arxovu teoriju otuenja. I ovdje b ism o htjeli
upozoriti itaoca da M arxova teorija otuen ja upra
vo u ovom pitanju im a jedan izrazito aktuelan zna
aj.
Marx je u teoriji otuenja, zahvaljujui prije sve

100
ga njegovoj hegelijanskoj naobrazbi, to jest dijalek
tikom pogledu na ljudsku historiju, uspio zacrtati
jednu teoriju koja doista uspijeva dovesti na jedan
koherentan, opravdan, produbljen nain razvitak
drutvenih struktura u vezi s razvitkom personalnih
struktura, upozoravajui na njihovo m eusobno
uvjetovanje, i podrediti ovaj razvitak jednom opem
smjeru drutvenog razvitka. itav ovaj razvitak pod
reen je odreenim vrijednostim a, da se izrazimo
jednim kulturalistikim pojm om (on Marxu nije po
treban u ovom sm islu !), tako da je drutveni razvi
tak proet, i pored svoje objektivnosti, odreenim
finalizmom, koji valja definirati podjednako stanjem
drutva kao i stanjem ljudske linosti. Danas se ve
poinje govoriti o antropolokim osnovam a Marx
ove sociologije i kod nas, ali se, govorei o njim a,
jo uvijek ne zna o em u je zapravo rije. N eki sm a
traju da se radi sam o o opim filozof sko-antropo-
lokim pojm ovim a koji odreuju prirodu i granice
Marxove sociologije. To je istina, ali to nije sva
istina! Teorija otuenja ne sadrava sam o elem ente
jedne uopene filozofsko-antropoloke teorije dru
tva ili drutvene prirode ovjeka, ve ona daje sa
svim jasne osnove za odreivanje odnosa izmeu
sociologije, socijalne psihologije i socijalne antropo
logije. U tom e i lei znaaj teorije otuenja za siste
m atizaciju i sintezu ovih disciplina. Naravno, ovu si
stem atizaciju m ogue je izvriti tek poto su utvr
eni osnovni pojm ovi ili pojm ovni sklopovi, to jest
teorijski tem elji ovih disciplina. A to je m ogue
izvriti sam o ako se dobro poznavanje teorije otu
enja, onako kako ju je shvaao i form ulirao Marx,
povee sa jo boljim poznavanjem naunih dosti
gnua u tim naukam a. Oni koji bi se sam o ograni
ili na to da itaju Marxove tekstove, a nem aju
potrebnih znanja iz suvrem ene sociologije, socijalne

101
p sih ologije i socijaln e an trop ologije, n ee u spjeti i
gledati kakav je znaaj teorije otu enja, a kan:
dovesti je u sklad s a k tu eln im naunim probleno:
sinteze sp om en u tih nauka. Prem a tom e, zadatak
lei pred nam a teak je ali i privlaan. On je, doisu
u sred itu suvrem en ih teorijsk ih napora da se
dubi teorija o drutvu i poveu m noga jo razbacic
znanja, kao i itave o b la sti takvih znanja, u jede
koherentnu cjelinu.
Ono to je bitno, i to elim o n aroito podvu:
jest in jenica da v e sam o d ijalek tik o odreivars
prirode sam og drutva, dakle o sn ovn ih socioloki
kategorija, sadrava u sebi zahtjev za sintezom s-
ciologije (u uem sm islu ) sa socija ln o m psiholog
jom i socijaln om antrop ologijom . Stoga sociologie
koja nije u sp jela izvriti takvu sin tezu u sistematizr
ciji drutvenih p ojava i u n jihovoj unutarnjoj p-
vezanosti, i nem a pravo da se naziva sociologijo!
u duhu M arxove m isli.
6) Sasvim ukratko upozorit em o da je :
teorija otu enja od o d luu ju eg znaaja za kritiii
suvrem enog drutva, kako buroaskog d rutva t
i socijalistik og drutva u ovom prijelaznom pe:*
du.1 Staljinizam je vrio povrnu k ritiku kapitalizc
oslanjaju i se prvenstven o na zakon ap solutne pat
perizacije radnike klase i na m eh an istik o tu e
enje nem inovnosti p roletersk e revolucije te tie
zapravo sebi izbio iz ruke efik asn o oruje kritii
kapitalizm a i buroaskog d rutva im aju i u vic
njegovu istovrem en u evolu ciju ka drutvu izobilp
(G albraith), to jest histerije potronje stvaranje:
vjetakih potreba u u vjetim a m asovne proizvodn
i sve veeg podvrgavanja ovjek a kao lin osti, :
nike i graanske, birokraciji, svem oi drave, nc

1 Vidi u ovoj knjizi i doba autom atizacije na str. 22:

102
ca, potronje, lanane proizvodnje, i tako dalje.
Umjesto da radnika klasa u takvim sloenim uvje
tima drutvenog razvitka, koji obiljeuje produblji
vanje oneovjeenja ovjeka, i pored poveanja bo
gatstva, preuzm e svoju stvarnu ulogu kritiara i oslo
boditelja ili em ancipatora itavog drutva od jednog
isto tako opeg drutvenog sistem a robotizm a, sta
ljinizam se ograniavao na klasno-ogranienu i u os
novi esto puta pogrenu kritiku toga drutva. Dru
gim rijeim a, staljinizam nije bio sposoban da dru
tvenu kritiku suvrem enog kapitalizm a, a isto tako ni
svog drutvenog sistem a, podigne na razinu stva r
nih drutvenih problem a. N eem o ovdje upozoravati
kako teorija otuenja om oguava radikaliziranje
ove drutvene kritike postavljajui je u stvarni okvir
osnovnih problem a koji danas tlae ovjeka kao pri
padnika radnike klase ali ne m anje i kao pripadni
ka graanskog drutva uope. Produbljeni ja kritika,
ije teorijske osnove prua teorija otuenja, ujedno
postaje i radikalnija kritika, a tim e i drutveno efi
kasnija kritika.
S druge strane, staljinizam je doveo do kulturnog
izolacionizm a i izgubio sposobnost da kritiki ocje
njuje kulturno stvaranje kako u kapitalistikim zem
ljam a tako i u vlastitoj zem lji. Pri tom e je pao u
negaciju individualne slobode stvaranja i podvrga
vanja pojedinca dravnom aparatu u onoj m jeri u
kojoj to redovno nije sluaj u buroaskom drutvu
i tim e nanio golem u tetu ugledu socijalistikog
drutva u progresivnim krugovim a itavog svijeta.
I to je uvjetovano jednom p ozitivistikom teorijom
kulture koju valja prevladati pom ou teorije otue
nja. Kao to sm o nedavno im ali prilike pokazati
(Sloboda i p olid e te rm in iza m u kritici kulture, Delo,
12, 1963), teorija otuenja i dijalektiko tum aenje
osnovnih pokretnih snaga drutva doputa da se suz-

103
biju m noge jed n ostran osti i p ovrnosti k oje je u
kritiku kulture un ijela teorija odraza i sta ljin istik i
organicistiki pozitivizam podvrgavanjem stvarala
ke linosti dravnom ili partijsk om aparatu.
6. DIJALEKTIKA DRUTVENE KLASE

Uzmemo li u razm atranje bilo koje obiljeje kojim


se oznauje jo uvijek nedovoljno teorijski objanje
na pojava staljinizm a etatizam , birokratizam , do
gmatizam ili sektarizam uvijek em o u korijenu
nai zloupotrebu k a t e g o r i j e t o t a l i t e t a pri
mijenjene na drutvenu praksu. D ovoljno je ve upo
zoravano da staljinizam znai na politikom planu
dogmatsko suprotstavljanje socijalistike drave so
cijalistikom drutvu, na ekonom skom planu strogo
centralizirane i planirane privrede proizvodnim za
jednicama, na socijalnom planu institucionalne volje
inicijativi pojedinaca i kolektiva, na kulturnom planu
ideje mudrog rukovodstva slobodnom stvarala
tvu. Bitno je za ovaj dogm atizam , m eutim , ne sa
mo da je politika vlast uspjela objediniti u svojim
rukama takvu m o (politiku, ekonom sku i idejnu)
kakvu dosad u historiji od doba faraona nitko nije
posjedovao, ve da se ta golem a drutvena m o
oslanjala na najdublje i najplem enitije drutvene
tenje ljudi, te da je uspjela za sve svoje ine zado
biti teorijsku i m oralnu legitim aciju, pa se i obraun
s njom e vri p o st hoc, kad je sam historijski razvi
tak pokazao njenu neodrivost. Ako uspijem o poka
zati da je ona poivala na svojevrsnoj zloupotrebi
kategorije totaliteta, da ona u dijalektiko-teorij-
skom pogledu predstavlja devijaciju ili reviziju
m arksistikih naela, tada tim e ujedno elim o rei
da staljinizam nije bio historijski nuna pojava,
ve jedan posebni oblik zloupotrebe objektivnih hi
storijskih m ogunosti koje svaka revolucija nosi sa
sobom. Teite lei na historijsk im m ogunostim a,

10S
a ne na objektivnoj nunosti, to je st na svoje
vrsnoj subjektivnoj odgovornosti onih koji h istoriju
stvaraju, pa je zbog sam e prirode ove su b jek tivn osti
staljinizam prije svega teorijski problem a ne neka
aberacija nekontroliranih h istorijsk ih faktora. Snaga
staljinizm a leala je upravo u teorijskoj koherent
nosti i teorijsk om opravdanju svih drutveno-prak-
tikih postupaka ovu snagu on p osjed u je jo
i danas! pa se obraun s njim e m ora odigrati
prvenstveno na teorijsk om planu. Paradoksalno
je da se u tom obraunu, na p olitik om planu, ne
shvaa dovoljno potreba teorijske i id eoloke ana
lize staljinizm a, ve se sm atra da je to vie prakti-
ko p itanje ili se pak uzim a jedno sasvim naivno i
m itoloko ob jan jenje kao to je kult linosti. Ta
ko se i m oglo dogoditi da su neki m arksisti, koji su
nakon sm rti Staljin a pokuali dati teorijsk o ob ja
njenje fenom enu nazvanu po njegovu im enu, bili
predm et politik ih sankcija sa strane onih istih koji
su objavili borbu protiv zloina i nedjela Staljino-
vih. (Im am o u vidu poznate slu ajeve filozofa Lu-
kacsa, Lefebvrea, B locha i drugih.) Istovrem eno su
se trpjele izjave nekih oficijelnih ideologa da sta
ljinizam ne predstavlja reviziju u teoriji ve sam o u
praksi, pa su ovi isti ideolozi jo uvijek personnae
gratae u stvarim a borbe protiv staljinizm a. Ovakvi
sluajevi pokazuju koliko je potrebno ii u analizi
staljinizm a do korijena sam e stvari, kako bi se uklo
nila teorijska i m oralna zbrka koja oko ove pojave
jo uvijek vlada, bez obzira na p olitiko zaotrava
nje m eu onim kom un istik im pokretim a koji se
pozivaju na Staljina i onim a koji ga odbacuju. Osno
vna karakteristika tih su p rotn osti jest njihova teo
rijska slab ost i injenica da se u tum aenju suvre
m enih suprotnosti u razvitku kom un istik og pokreta
u teorijskom i idejnom pogledu nalaze ispod ra

106
zine sam e historijske situacije u kojoj one djeluju.
Kad se eli teorijski o svijetliti m arksizam kakav
se pojavljuje u idejnom tum aenju staljinizm a, da
kle eksplicitno, ili u sam oj drutvenoj praksi, dakle
implicitno, tada se najee pojavljuje pojam vul
garnog m aterijalizm a ili, u novije vrijem e, pozitivi
zma. Pri tom e se im a u vidu naturalistiko shvaa
nje dijalektike kao dijalektike prirode i njeno pro
irivanje na drutvenu historiju kao poseban ili ui
sluaj. Ovo je im alo za posljedicu uklanjanje nekih
bitnih dijalektikih kategorija (kao negacija nega
cije), uvoenje m ehanistike teorije odraza a izba
civanje dijalektike teorije otuenja, pretvaranje
politikog subjekta u apsolutni subjekt historijskog
kretanja a degradaciju hum anistike prakse na puki
odraz baze u nadgradnji, a to je, m eu osta
lim, znailo podreivanje sveukupne socijalne pro
blem atike vulgarnom ekonom izm u, kulturnog stva
ralatva sim plificiranom i totalnom ideologizm u, a
izruivanje kulturne batine kulturnom nihilizm u.
Meutim, svi ovi procesi i stavovi ne m ogu se shva
titi, ako se nem a u vidu da je dijalektika m isao do
ivjela svoju reviziju, ne na planu obinog pozitivi
zma (koji je u svojoj scijentistikoj varijanti anti-
ideoloki usm jeren!), ve upravo u duhu organicis-
tikog pozitivizm a.
Da je Staljin izvrio punu politizaciju i etatizaciju
drutvenog ivota oslanjajui se na H egelovu filo
zofiju, tada bi ga m ogli optuiti zbog zloupotrebe
apstraktnog tum aenja kategorije totaliteta kod H e
gela. M eutim, staljinizam nije nikad u teorijskom
pogledu dosegao filozofski nivo koji doputa hegeli
jansku interpretaciju drutvene stvarnosti. On je, s
obzirom na svoju pred-graansku drutvenu struk
turu, ostao na nivou p ro svjetiteljstva 18. vijeka (oda
kle vulgarni m aterijalizam i pretvaranje dijalektike

107
u dijalektiku prirode!), i to onda kad je istu p a o
kao najprogresivniji (u im e evolucion izm a i darvi
nizm a!). Ali, kad je trebalo teorijsk i izraziti konzer
vativne ten d encije na d rutvenom planu, on se od
m ah pojavlju je kao antih egelijanski jer je i he
gelijanska d ijalek tik a m ogla p redstavljati izvjesn u
opasn ost i oslan ja se na organ icistik i p ozitivi
zam koji, bez ikakvih dijalek tik ih rezervi, podre
uje pojedinca i itavo drutvo jednoj vioj, nad-
individualnoj politikoj volji. Kao to na h isto rij
skom planu poznaje sam o objektivne zakone dru
tvenog razvitka, koji djeluju isto tako b ezu vjetn o
kao i prirodni zakoni, tako nuno na planu dru tve
ne i politik e akcije poznaje sam o onaj idealni su
bjekt (avangardu p ro le ta r ija ta , politiko ruko
vodstvo ili m udro rukovodstvo) koji jedini po
znaje, form ulira i drutveno objektivira ove ob jek
tivne zakone, koji je, dakle, istovrem en o organ dru
tvene budunosti kao i pravi dem ijurg stvarnog hi
storijskog kretanja, to jest koji zna pravi put
ali koji ga ujedno i stvara. P olitiki subjekt u ovom
sluaju predstavlja ne sam o autoriziranog tum aa
historijskog kretanja ve i jed in og aktivnog inioca
da se h istorijsk i zadaci ostvare. Znanje i volja u je
dinjeni su u jednoj nad-individualnoj volji (bez ob
zira na kult lin osti) kojoj se svaka individualna
volja i znanje, kao i volja i znanje pojedinih dru
tvenih organizacija ili grupa im a pokoravati, jer to
talnost jednog revolucionarnog preobraaja trai
djelo i p risu tn ost jednog isto tako totaln og i nedje
ljivog subjekta (individualn og i k olek tivn og). Poje
dinac, bez obzira na stvaralake sp osob n osti i zna
nje kojim raspolae, sam o je dio jed nog v ieg orga
nizm a kojem u osta je podreen, i n jegovo djelovan je
m oe se kretati sam o u prethodno odreenim grani
cam a koje m u propisuje cjelina ili rukovodei organ

108
cjeline, pa je svako odstupanje od datih propisa po
svojoj prirodi skretanje, odstupanje, opozicija ili
pobuna, i m oe se prem a prilikam a tum aiti jednim
ili drugim navedenim pojm om . Pojedinac je sam o
onda na visini svojeg zadatka i svojeg djelovanja
kad kroz njega govori kolektivna volja, kolektivna
svijest i kolektivna predodba koje utvruje, razu
mije se sam o po sebi, najprogresivniji dio politiki
organiziranog drutva. Stoga je hijerarhija bitni
princip organizacije znanja i volja u takvu organi
zmu, bilo da se za njega zalae revolucionar stalji
nistikog tipa, revolucionarni renegat conteovskog
tipa ili kontrarevolucionari tipa de M aistra i de Bo-
nalda. Svi oni trae bezuvjetno podreivanje dijelova
cjelini, individualnog um a kolektivnom umu, per
sonalne volje drutvenoj volji. P otinjenost postaje
osnovna vrlina graana, a egzegeza oficijelnih tek
stova i dogm i osnovni zadatak filozofa; politika po
staje jedna nova vrsta teologije, a filozofija ancilla
politicae.
to je dovelo do skretanja m arksistike m isli u
organicistiki pozitivizam ? Odgovor na ovo pitanje
odveo bi nas suvie daleko, a nije nam nam jera da
na ovom m jestu traim o uzroke. Z adovoljit em o se
tek tim e da naznaim o neke tem e u okviru kojih
treba traiti odgovor na postavljeno pitanje.
1. tema: t o se dogaa sa m arksistikom m isli ako
se socijalistika revolucija odigra u socijalno i eko
nomski zaostaloj zem lji (plus k apitalistiko zaokru-
enje)? H oe li ona u zaostalim zem ljam a (u hege
lijanskom sm islu, to jest u zem ljam a koje nisu pro
le kroz puni h istorijsk i razvitak), izazvati nuno
staljinizam kao jednu neizbjenu fazu? Ili e, napro
tiv, zam jena kap italistik og zaokruenja sa socijali
stikim zaokruenjem (socijalistik i razvijenih zem a
lja) uspjeti da sprijei pojavu takve baze?

109
2. tema: L enjinistika teorija slabe karike u im
p erijalistik om lancu, kao najpogodn ijem revolu
cionarnom tlu u sadanjoj fazi razvitka (d ok le e
ova faza trajati?), pretp ostavlja u stratek om po
gledu saveznike u revoluciji (revolucionarnu bur
oaziju i selja tv o ), pa prem a tom e i utjecaj ovih
saveznika na sam tok revolucije. N a prim jer: sla
bost indu strijalizacije i p roleterske baze u socijali
stikoj revoluciji m oe se kom penzirati jaan jem
centraliziranih organa p olitik e m oi, to ide protiv
procesa socijalistik e d em okratizacije. Da li je stoga
politizacija i etatizacija drutvenog ivota neizbje
an proces i do kojeg stupnja? S druge strane, do
koje m jere p roletarizacija seljatva (nagla indus
trijalizacija i urbanizacija, odn osn o stvaranje indus
trijskog proletarijata iz selja tv a ) ne raa i izvjesn o
poseljaenje proletarijata, to jest njegovu birokra-
tizaciju (s obzirom da seljaku bijeli ovratnik o staje
ideal)?
3. tema: Da li p ostojan je saveznika u revoluciji
(revolucionarne buroazije i revolucionarnog selja
tva), koji predstavljaju glavnu m asu revolucionar
ne akcije (s obzirom na tanak sloj proletarijata), a
koje socijalistik a revolucija m ora po prirodi sam e
stvari negirati ili rastvoriti, ne znai u prvom redu
socijalistiku revoluciju koja m ora prije svega em an
cipirati sam u sebe, to jest socija listik u revoluciju
od socijalistike revolucije? B udui da revoluci
onarni ciljevi saveznika u revoluciji stoje na histo
rijski nioj etapi, potrebno je s n jim a ideoloki, to
je ve uraeno, i politiki prekinuti, to se radi na
kon uvrenja vlasti, tako da ovi p olitik i zadaci
prekrivaju socijalne zadatke socija listik e revolucije.
Ili, jo tan ije, kako je njezin socijaln i zadatak
da tek realizira industrijalizaciju i proletarijat kao
drutvenu realnost, to jest da stvori tek pretpo

110
stavke za socijalistiku revoluciju u njezinu pozitiv
nom vidu, to se njeni socijalni zadaci iscrpljuju u
najveem dijelu u stalnoj potrebi da se proletarijat
afirmira kao drutvena sila, a ne da se proletarijat
rastvori u socijalistikom drutvu. Odatle politiza-
cija i ideologizacija itavog drutvenog ivota na
osnovu program a koji bi m orao biti predvien,
jer odgovara historijskoj zaostalosti, to jest fazi
razvitka koja pripada kapitalistikom a ne socija
listikom drutvu. Odatle, takoer, potpuno sljepilo
za stvarni sadraj socijalistik e revolucije (socija
listiku dem okraciju, hum anizaciju rada, socijali
stiki hum anizam u kulturi i filozofiji).
4. tema: Do koje m jere postojanje saveznika u
revoluciji, kojih se valja politiki osloboditi da bi
smo se od njih socijalno oslobodili, u sam om revo
lucionarnom pokretu raa stalnu opasnost revizio
nizma i sektarizma, stalno nepovjerenje i sum
njienje, pretvaranje klasnih neprijatelja u privre
mene saveznike, a stvarne saveznike ili v lastite sna
ge, kad im aju neko drugo m iljen je, u klasne ne
prijatelje i izdajnike? N a koji nain se revizio
nizam i sektarizam rastvaraju u pozitivnom
ostvarivanju socijalistik e dem okracije putem stvar
ne- socijalizacije politikih organa vlasti? A kojim
se putem nastoje p olitiki organi vlasti sauvati stva
ranjem vjetakih klasnih neprijatelja i izdajica
socijalizma, u em u se naroito izvjetio sta lji
nizam?
5. tema: Do koje se m jere suprotnosti koje se po
javljuju izm eu socijalistik ih zem alja, m ogu tu
maiti i kao nem inovne suprotnosti na bazi raznih
stupnjeva u razvoju socijalizm a ili s obzirom na
razliitu strategiju i taktiku s obzirom na savezni
ke u revoluciji, tako da ono to u jednoj socijali
stikoj zem lji izgleda kao napredak ili potvrivanje

111
so cija listik o g poretka, u drugoj so cijalistik oj zemlji
izgleda kao povratak u kapitalizam i izdaju socija
listike revolucije? Ovo je n aroito dragocjena tema
za sociologiju spoznaje, jer pokazuje do koje m jere
m ogu socijalistika pokreti k o ji se pozivaju na m ark
sizam biti drutveno zaslijepljeni. Jedno zanim ljivo
pitanje: do koje m jere valja ideoloku nedoraslost
u tum aenju h istorijsk og kretanja prip isati isto tak
tikim (id eolok im ) m om entim a, kojim a se prikrivaju
stvarni interesi (ek onom sk i, d em ografski, vojni, poli
tiki), a koliko na ovu nedoraslost djeluje posto
janje historijskog hijatusa, to je st nedijalektikog
skoka u socijalizam (od su stv o itave jedne historij
ske epohe, koja se zove graansko drutvo u vlasti
toj drutvenoj svijesti)?
6. tem a: Do koje je m jere drutvena nuda da se
pom ou industrijalizacije izgradi socijalna baza za
socijalistik o drutvo, u slijed vulgarnog ekonomi-
zma (kao glavnog instrum enta politike m oi) pri
krila sve istinsk e socijalne problem e ljudske od
nose u proizvodnji i drutvenom ivotu?
7. tema: K oliko je potreba za politik im jedin
stvom u spom enutim , objek tivno nunim uvjetim a
djelovala da se naela politik e organizacije prenesu
shem atski, to jest n edijalektiki, na itavu drutve
nu organizaciju, to jest sa dem okratskog centrali
zma u partiji na strogo centralizirano planiranje u
proizvodnji, te da se logika ovog centralizm a pri
m ijeni ne sam o u m aterijalnoj ve i u duhovnoj
proizvodnji, i to u duhovnoj m nogo vie nego u ma
terijalnoj? Do koje je m jere ovakav centralizam
utjecao na sm anjenje inicijative pojedinaca i dru
tvenih organizacija, na negativnu selekciju kadrova
(naroito na bijeg boljih glava iz drutvenih nauka
u prirodne nauke i tehnologiju !) i na opadanje kul
turnog stvaralatva, to m ogu ocijen iti sam o ljudi

112
sa razvijenim osjetilim a za kulturnu problem atiku?
Ovdje em o prekinuti nabrajanje ovih tem a vri
jednih za raspravljanje, jer nas na dnu svih tih pi
tanja doekuje isti problem : dijalektiki odnos pre
ma drutvenoj praksi.
Kad bism o htjeli jednom form ulom izraziti sm i
sao staljinizm a sa gledita drutvene dijalektike, m o
gli bism o rei da je politika dua socijalistike re
volucije progutala socijalnu revoluciju. Drugim ri
jeim a, da je jedna politiki apstraktna cjelina (so
cijalistika drava, politika partija ili avangar
da radnike klase) uspjela p otisnuti konkretnu dru
tvenu cjelinu (so cijalistik o drutvo, radniko i dru
tveno sam oupravljanje, drutvenu zajednicu, ljudsku
linost). N avodei m ogue tem e raspravljanja o uzro
cima staljinizm a, vidjeli sm o da veina njih ide u
prilog pretjerane p o litizacije socijalistike revolu
cije, pa ako tom e pridodam o i subjektivnu stranu
hipertrofije politike m oi (subjektivnu degenera
ciju onih koji dre due vrem ena golem u politiku
m o bez odgovarajuih m ehanizam a drutene kon
trole), tada p ostaje jasno kako se jedna apstraktna
cjelina m ogla uzdii iznad i protiv drutvene zajed
nice. Marx kao da je nasluivao opasn ost ovakve hi
pertrofije politike m oi kad je u polem ici sa Pru
som upozorio da m ora birati izm eu socijalne re
volucije sa politikom duom i politike revolucije
sa socijalnom duom: Neka Prus bira izm eu pa
rafraze i besm isla! M eutim , koliko je parafrastina
i besm islena socijalna revolucija sa politikom du
om, toliko je razum na politika revolucija sa soci
jalnom duom . R evolucija je uope ruenje p osto
jee vlasti i razaranje starih odnosa p olitiki akt.
Ali, socijalizam se ne m oe izvesti bez revolucije.
Njem u je potreban ovaj politik i akt, ukoliko m u je
potrebno razaranje i raspadanje. M eutim , gdje po

8 Supek 113
inje njegova organizirana d jelatn ost, gdje se javlja
njegova sam osvrha, n jegova dua, tam o socijalizam
odbacuje p olitik i plat. S tan ovite p olitike revo
lucije je st apstraktna cjelina o svajan je vlasti i
drave. S tanovite socijaln e revolu cije je st konkret
na cjelina o stvaren je ljud sk e zajed nice i ovje
kova bia. M eutim sta n o v ite k onkretne cjeline ili
drutvene zajednice ili sam osvrhe so cija listik e re
volu cije ne m oe b iti stvar jed n e faze ili etape u ostva
rivanju socijalizm a: on o m ora b iti dato sa prvim
korakom socija listik e rev o lu cije, sa prvim kora
kom p olitike revolucije, to je st sa sam im osvaja
njem vlasti. R azaranje ili negacija vla sti i drutve
nih odnosa buroaskog drutva m oe se vriti sam o
istovrem eno izgradnjom ili, kao to kae ovd je Marx,
organiziranom djelatn ou socijaln e revolucije. Kako
se to vri?
Na p olitikom planu, ve je Lenjin upozoravao da
cilj m ora b iti prisutan u sred stvim a p olitike m o
i, to jest da diktatura proletarijata, preuzim anjem
drave od buroazije, m ora izgraivati novi oblik
vlasti, odnosno o sla n ja ti se na n ovom ob lik u vlasti
na radnikim savjetim a. (N eem o u laziti u analizu,
zato se ovaj oblik v la sti u konkretnim uvjetim a
sovjetsk e vlasti n ije m ogao odrati.) U svakom slu
aju diktatura proletarijata od poetka, iako u ra
znim stupnjevim a u toku svojeg vrem enskog trajanja,
m ora sadravati izvjestan dualizam v lasti dravnu
vlast (prvenstveno kao m ehanizam razaranja starih
odnosa) i sovjetsku vlast (radniko i drutveno
upravljanje kao m ehanizam izgraivanja novih dru
tvenih od nosa).
Na ekonom skom i socijaln om planu, ostvarivanje
besklasnog drutva (progresivnim ukidanjem raznih
oblika eksploatacije ovjeka od ovjeka pom ou pri
vatnog vlasnitva i robno-novanih od n osa) m ora

114
pratiti pozitivni vid izgradnje drutvene zajednice
koja znai ukidanje raznih oblika ovjekova otuenja,
ak i sama besklasna zajednica kao takva m oe pred
stavljati savreno otueni oblik ovjekova postojanja,
kao to to pokazuju bezbrojni prim jeri sektakih
kom unistikih zajednica, religioznih kom unistikih
sekti, nivelizatorskih kom una ili nivelizatorskog ko
munizma, pa i sam o staljin istiko besklasno drutvo.
Stoga, da bi ostvarivanje jedne besklasne zajednice
koincidiralo s ostvarivanjem prave ljudske zajednice,
moraju biti uklonjeni svi izvori politike, ekonom ske
i socijalne otuenosti ovjeka. Staljinistik o beskla
sno drutvo predstavlja istovrem eno i vrhunac poli
tike otuenosti (svevlast birokracije i fetiizam dr
ave), kao i ekonom ske otuenosti podreivanje
radnih kolektiva dravnom centraliziranom planira
nju. Na ekonom skom i socijalnom planu socijali
stiko drutvo ili socijalistika zajednica ne m oe se
ostvariti ukoliko se u drutveni sistem ne uvedu dvi
je bitne kategorije, po kojim a tek jedna drutvena
cjelina postaje dijalektiki konkretna cjelina, naim e
kategorije zajednice i linosti. Zajednica, m eutim ,
nije granica, nego sam o m jesto i posrednik pom ou
kojega individuum ostvaruje svoje puno ljudsko i
drutveno bie. Isto tako kao to ljudsko drutvo
ili ljudski rod, tako i ljudska linost transcendira
svoju drutvenu zajednicu, jer je lin ost idealni to
talitet drutva. Po tom e se dijalektiko shvaanje
cjeline (pa dosljedno i socijalistike zajednice) raz
likuje od organskog ili organicistikog shvaanja cje
line u pozitivizm u i staljinizm u koje definitivno pot-
injava ljudsku lin ost zajednici. Zato ovakvo pot-
injavanje istie jedna vrsta crvenih jezuita koja
bez svete hijerarhije i mudrog rukovodstva ne m o
e zam isliti v lastitu egzistenciju!
Nigdje tako kao na planu kulture nije potrebno da

8* 115
doe do izraaja konstru ktivn i ili pozitivni vid iz
gradnje socijalistik og drutva. K ultura d oista ne
m oe p ostojati, kao neki vidovi id eologije, sam o kao
negacija prologa ili staroga drutva. Ona po svojim
ciljevim a i sen zib iln osti trai p otvrivanje budueg
i m ogueg. Ako uzm em o, u irem vidu, da je m ar
ksizam kritika svega postojeega, onda kritika na
planu kulture znai ne sam o b esp oted n u analizu i
osudu svih oblika ljudske n eovjen osti ili oneovje-
enja, ve i najslob odn ije traenje, pronalaenje, eks
perim entiranje sa onim to bi nova kultura m orala
biti, u onom e to bi m oglo potvrditi novi lik ovjeka.
Bez slobode kulturnog stvaranja (u nauci, filozofiji
i um jetn osti) nem ogue je doi do uvida to bi
m ogla biti nova socija listik a kultura i to bi m ogao
biti novi lik ovjeka. N aim e, socija listik a kultura
ne nie autom atski niti kao odraz nove baze niti
kao prosta negacija buroaskog drutva. Ulogu ne
gacije prologa drutva preuzela je radnika klasa,
ali se Ljenin veom a o tro sup rotstavio stvaranju
proletkulture kao to ju je zam islio Lunaarski,
jer je znao da to ne m oe biti kultura jedne klase (i
sam e otuene kao k lase!), ve kultura jednog no
vog drutva u kojem u radnika klasa m ora igrati
ulogu em ancipatora itavog drutva, dakle braniti
vrijednosti koje e dijeliti svi ljudi. Politizacija
drutvenog ivota u etatistik o m vidu onem oguila
je da se pitanje so cijalistik e kulture ak i pravilno
postavi, a kam oli da se radi o njenoj stvarnoj iz
gradnji. U staljin istik om periodu za ovo su, u osta
lom, m anjkala i dva bitna preduvjeta: sloboda linog
stvaranja sa slobodnom borbom m iljenja, te slo
bodno oblikovanje javnog m nijenja. Javno je m nije
nje politika vrhuka potpuno m onopolizirala u
politiko-ideoloke svrhe, tako da je ono stvarno pre
stalo p ostojati kao drutveno javno m nijenje, pa je

116
dosljedno i kao bitna transm isija u realizaciji kul
turnih vrijednosti. S problem om socijalistike kul
ture danas, etiri decenija nakon Oktobarske revo
lucije, nalazim o se na poetnoj taci razvitka (s
nagomilanim iskustvim a uglavnom negativne priro
de), tako da e oni duhovi koji bi ve htjeli posto
jati u povojim a socijalistike kulture, to uzeti kao
predmet aljenja i rezignacije, dok e za duhove koji
su skloni stvaralakim pokuajim a na neuzoranoj
ledini, to biti stvar poticaja i dobrog raspoloenja!
Danas nije vie potrebno polem izirati s nespora
zumom koji se zove socijalistik i realizam . N jegova
je osnovna slabost da se p ostavlja kao istinska so
cijalistika um jetnost, a to znai i konana socija
listika um jetnost, pa prem a tom e ne p otuje ono
to se zove razvitak u socijalistik om drutvu, a
kamoli njegovu dijalektiku! On je po svojoj defini
ciji nehistorijski i kao takav nedrutveni, to jest hi-
postaza jedne on tolok e spekulacije. Preuzet od gra
anskog drutva, kad ono nakon rom antikih ilu
zija dolazi svojoj kritikoj sam osvijesti, realizam
kao sredstvo drutvene kritike bilo koje drutvene
stvarnosti, m ogao je odigrati veom a pozitivnu kri
tiku ulogu i u socijalistik om drutvu (i kod naj
boljih stvaraoca on je u tom e u sp ijevao!). M eutim,
dodajui m u atribut socijalistiki i razvijajui te
oriju tipinog u socijalizm u, njega su teoretiari
i kritiari ukopili upravo u njegovoj kritikoj
otrici i zam ijenili je apologetskom funkcijom . Tako
je soc-realizam bio pozvan da u im e tipinog pri
kazuje kao realno postojee, ne ono to je zaista
postojalo, ve ono to je sa politiko-prakticistikog
gledita bilo poeljno da postoji, pa je njegova re
alistika i kritika vrlina posluila tom e da prika
zuje kao p ostojee sam o ono to se eljelo da bi po
stojalo. Tako je realizam u socijalizm u doivio svo

117
ju negaciju (op et kod n ajp o slu n ijih ili politiki
najkonform nijih d uhova!) i p o sta o sredstvo odre
ene ideolok e m istifik a cije. Kad se govori o misti-
fikatorskoj ulozi, onda im am o u vidu pravi poziv
um jetn osti, to je st d a ponire u lin o sti i prethodi dru
tvenom kretanju, a ne n jenu narodno-prosvjeti-
teljsk u ulogu kao m asovne um jetnosti ili um jet
nosti za m ase. D op utam o p oto n ju fu nk ciju gera-
sim ovsk im proizvodim a koji, na prim jer, prikazuju
seosku djevojku, u b esprijekorn o isto m i izglaa-
nom rublju, kako u jednoj ruci dri fotog ra fiju svo
jeg m om ka-vojnika, a u drugoj p ism o k oje je stiglo
sa fronta, a k oja slika pored socija listik o g patrio
tizm a eli rei da su seoski m om ci i d jevojke opi
sm enjeni i da se prepoznaju ne sam o po fotografi
jam a seosk ih fotografa ve i po v la stito m rukopisu.
(A to je zasluga so cija listik e revolucije, ali kakve
to veze im a sa so cija listik o m kulturom ?!)
Ono to je bitn o kad govorim o o stanju socijali
stike kulture u periodu danovizm a i staljinizm a
je st to da je m asovna kultura u sp jela p o jesti kul
turu linosti, jer je p oton ja sa gled ita organici-
stikog pozitivizm a unaprijed osuena kao izraz
buroaskog individualizm a. P ogrena prim jena kate
gorije to taliteta u oblasti kulturnog ivota dovela je
do toga da se kultura izjednai sam o sa svojevrsnom
socijalizacijom ili p odrutvljen jem pojedinaca (ak
i po pravilim a uvjetovanih refleksa Pavlovijeve kole
bez obzira na to to se ova m etoda pokazala do
brom kod pasa ili rob ota!), dok se p otpuno izgubio
bitni princip so cijalistik e kulture, to jest individu
alizacije ili personalizacije d ru tven ih vrijednosti.
Sve to je Marx o tom e napisao u vezi s teorijom
otuenja, kao i sa razvitkom sv estran e lin osti te sa
odsutnou prethodno datih h istorijsk ih i drutve
n ih m jerila, zaboravilo se. Jer ako nijedno drugo

118
drutvo a ono barem socijalistiko pretpostavlja
slobodno drutveno angairanje pojedinaca, to, na
ravno, politiki prakticisti sa buroasko-prosvjetitelj-
skim am bicijam a ne shvaaju.
Kad govorim o o dijalektici drutvene prakse, on
da moramo im ati u vidu sam u dijalektinost dru
tvene cjeline, a to znai i dijalektiko postupanje
s kategorijom totaliteta i cjeline. D ijalektiko po
stupanje s kategorijom totaliteta trai ne sam o da
se drutvo prom atra kao konkretna a ne ap
straktna cjelina, to znai da posebno i pojedinano
ne mogu biti nikad rtvovani u im e openitog i cje
line, ve da se zna utvrditi to u odreenom histo
rijskom m om entu ili konkretnoj drutvenoj struk
turi ima znaaj openitog, to znaaj posebnog, a
to pojedinanog, i kakav doseg u drutvenoj ak
ciji valja dati ovim m om entim a drutvene stvarno
sti. Sloboda i nunosti n isu podjednaki, niti iste pri
rode, na svim razinam a drutvene stvarnosti ili dru
tvene akcije: drugaije se oni odreuju na opem
ili institucionalnom nivou, drugaije na nivou dru
tvene zajednice ili drutvenih odnosa, a drugaije
na nivou individualne akcije. Marx je, govorei o pro
blem im a proizvodnje upozorio na ove razlike u po
gledu drutvenog determ inizm a. U svojim posljed
njim rukopisim a, bavei se problem im a drutvene
dijalektike, on kae: Proizvodnja, raspodjela, raz
mjena, potronja tvore tako jedan pravi sud; pro
izvodnja openitost, raspodjela i razm jena poseb
nost, potronja p ojedinanost u kojoj se cjelina za
tvara. To je svakako jedna veza, ali povrna. Proiz
vodnja je odreena pom ou opeg prirodnog zako
na; raspodjela pom ou drutvenog sluaja, i ona
moe stoga da djeluje vie ili m anje povoljno na
proizvodnju; razm jena lei izm eu obojega kao for
m alno drutveno kretanje, a p osljed nji in potro

119
nje, koji valja sh vatiti ne sam o kao konani cilj
ve kao konanu svrhu, lei n aprosto izvan ekono
m ije, izvan u tolik o ukoliko p onovno d jelu je na po
etnu taku i ponovno uvodi itav postupak. (Na-
crti kritike politik e ek on om ije, str. 11.)
Ovaj je stav karakteristian po tom e to pored di
jalektikih m om enata u zakljuivanju, s obzirom na
njihovu o p en itost ili p oseb n ost, uvodi i problem
njihova stvarnog determ inizm a u d rutvenom kre
tanju. Tako je o p en itost ovdje izjednaena s pro
izvodnjom kao prirodnim zakonom , to jest utoliko
je proizvodnja u vjetovana opim teh n olok im i na
unim razvitkom , neim to kao prirodni zakon le
i izvan nje sam e ili je potp un om a uvjetuje. M eu
tim , drutvena je raspodjela ovdje shvaena u deter
m inistikom pogledu kao drutveni sluaj, naime,
dva drutva na istom stupnju razvoja proizvodnih
snaga m ogu im ati potpuno razliit sistem drutvene
raspodjele i razm jene (na prim jer, Sjedin jene Dr
ave i Sovjetsk i Savez). Drutveni sluaj ovdje
znai naprosto m ogu nost subjektivne ili proizvolj
ne drutvene intervencije (p rostim politik im ak
tom ili politikom revolucijom ). Z anim ljivo je da
ono to je konani in ovoga kretanja potronja
lei izvan ekonom skoga, iako ga odreuje, jer se
istovrem eno nalazi kao poticaj na njegovu poetku.
Svrhu ili konani cilj proizvodnje valja ob janjavati
uvijek neekonom skim ciljevim a ili sm islom . U tom
pogledu privredno kretanje o sta je sam o sredstvo
nekih drugih, vanprivrednih ciljeva, i kao takvo
podreeno tim ciljevim a. O tom e konanom cilju,
koji lei u oblasti potronje, dosad se u socijalizm u
veom a m alo razm iljalo. R azlog je poznat: podre
ivanje vanekonom skih ciljeva ekonom skim a po
sredstvom politike akcije. Proizvodnja je p ostavlje
na kao stvarni cilj, a proizvodni rad kao osnovna so

120
cijalistika vrlina, i otuda su na kulturnom planu
proizale sve ostale aberacije, poevi od tehnikog
obrazovanja pa nadalje. Stvarni sm isao drutvenog
kretanja i njegov bitni determ inizam bio je izokre
nut i izopaen onim asom kad su prirodni zako
ni (koji vrijede za tehnoloku bazu ekonom ije)
pretvoreni u zakone drutvenog razvitka. Tako su
u objektivne zakone pretvoreni i m ehanizm i dru
tvene raspodjele i razm jene, i tako je rtvovana
ideja ljudske proizvodne zajednice, kao i zakoni sam e
potronje, a rtvovana je i kategorija pojedinanog
ljudska linost. O rganicistiki pozitivizam u soci
jalistikoj varijanti izgubio je nekim sluajem dva
bitna dijalektika m om enta posebno i pojedinano,
a time i dvije bitne kategorije drutvene stvarnosti
drutvenu zajednicu i ljudsku linost. On je sve
uprostio i shem atizirao u im e opeg i objektivno
nunog, i sve je p ostalo u drutvenom kretanju
isto tako prosto i jednostavno kao i u prirodnim
zakonima m rtve m aterije. On je doista uspio u so
cijalnom ivotu u m rtviti srce drutvenog kretanja
drutvenu zajednicu, a u kulturnom ivotu ubiti
um drutvenog kretanja linost. Nikad snovi kr
anskih kontrarevolucionarnih antiindividualista i
apologeta kolektivnog uma nisu nali tako punu
realizaciju kao u ovom e drutvu koje se pozivalo na
Marxovu dijalektiku! H ab en t sua fata libelli.
Um jesto da so cijalistik o drutvo, iako podlono
ostvarivanju proizvodno-tehnoloke baze, im a na
umu kategoriju ljudske zajednice i konani cilj i
svrhu lin ost te da na podruju gdje nije ni
a kojem sluaju podlono n eum oljivom zakonu pri
rodnog kretanja kao to je podruje kulture, nastoji
sauvati ideje i stil ivota u skladu s konanim ci
ljem, ono je podruje kulture nainilo sam o sred
stvom za ostvarivanje tehnolokih zadataka u pro-

121
izvod nji. P ozitivistiki organicizam dao je ideoloku
legitim aciju za ovakav postupak pretakajui m arksi
zam u vode p ozitivistikog konzervatizm a i pretva
rajui potenu inteligenciju u tehniku inteligen
ciju. Podruje kulture izgubilo je svoju autonom
nost i slobodu djelovanja, pa je nastao prirodni bi
jeg boljih um ova sa h u m anistik og podruja u te
hnike i prirodne nauke. U m jesto da socijalizam
poradi na p rodubljivanju svoje socijalistik e sadr-
lin e , on je poradio na u vrivan ju birokratsko-teh-
nokratske sprege. N egativna selek cija kadrova, ko
joj vodi svaka m on op olistik a p olitika vlast, um je
sto da je u kulturnoj ob lasti nala svoju protuteu
i m ogui izvor debirokratizacije, stvarajui pusto u
toj ob lasti posvetila je savez p olitike birokracije
i tehnike in teligen cije koja, liena svojeg humani
stikog jezgra, au tom atski p osta je tehnokratska. Ta
ko je u eta tistik om socijalizm u postalo teko pra
viti razliku izm eu politiara i tehnokrata, jer je
politika prije svega p ostala izvjesna tehnika (sa
m etodom uvjetovanih reakcija u oblasti javnog mni
jen ja), a tehnika je p ostala izvjesna tehnokratska
politika (sa kom pleksom m anje vrijedn osti koju
tehniari im aju prem a nauci, n aroito u njenu hu
m anistikom vidu!). U koliko bi se socijalistik o dru
tvo dalje razvijalo u ovom e sm jeru, dolo bi do
pojave novog Levijatana do birokratsko-tehni
kog m onstrum a, gdje bi sve b ilo isplanirano, od
proizvodnje, raspodjele i razm jene pa do potronje,
i ne sam o m aterijalne ve i kulturne potronje, od
intelektualnih do horm onalnih potreba. Jedna vrsta
apstraktnog totaliteta tako b i pobijedila, i ljubi
telji apstraktnih cjelina nali bi u tom drutvu isto
zadovoljstvo koje su svojevrem eno nalazili asketi
stiliani u pu stinjsk im pejzaim a. Treba vjerovati u
stvarnu dijalek tin ost ljudskog um a i prirode i na

122
dati se da em o od ovakve budunosti biti potee
ni. Ali im ajm o u vidu da je ovakva zloupotreba di
jalektike drutvenog totaliteta nanijela ve veom a
mnogo zla socijalistikom drutvu. Jugoslavenski
put u socijalizam prije svega predstavlja rehabili
taciju kategorija zajednice (s radnikim i drutve
nim sam oupravljanjem ) i lin osti (sa slobodom na
unog i um jetnikog stvaranja), i na nam a je da
ovim bitnim dijalektikim m om entim a u drutvenoj
praksi dadem o njihov puni sm isao i sadraj.
Najbolje ideje i nam jere jednog drutva, utvrene
na razini drutvenih institu cija, m ogu biti izobliene,
izopaene ili otuene u pijesku drutvenog prakti-
cizma i rutinerstva ako nisu noene odgovarajuom
drutvenom svijeu i linim karakterim a u svako
dnevnim ljudskim odnosim a. Ideja koja preko in
stitucije nije prodrla u ivo drutvo, p ostaje nem i
novno rtva isto form alnog ili konvencionalnog po
naanja, tj. dvostrukosti ili pod vojen osti ovjeka na
njeno idealno ispovijedanje i njeno m anje idealno
prim jenjivanje. U tom sluaju iza najljep ih ideja
mogu stajati izopaene linosti. Tek na razini ljud
ske zajednice i ivih m euljudskih odnosa m oe je
dna opa ideja pokazati svu svoju vrijednost, tj. tek
kad se kao opa provjeri u svojoj poseb nosti i poje-
dinanosti. To vrijedi za svako drutvo, a za ono
koje gradi stvarnu so cijalistik u zajednicu ponajvie.

123
HUMANIZACIJA RADA I POTRONJE
1. OSNOVNI OBLICI I PROTIVURJENOSTI
PODJELE RADA

U povijesti filozofske i drutvene m isli istie s e


Adam Sm ith kao m islilac koji je prvi opisao i ista
knuo znaaj podjele rada za industrijsko drutvo.
On je u podjeli rada vidio jedan od osnovnih po
kretaa ekonom skog napretka opisujui kako uvoe
nje strojeva u vjetuje sve nove i nove oblike podjele
rada i podie proizvodnu m o ovjeka. No, valja
rei da se raspravljanje Adama Sm itha nadovezuje
na ideje koje su se u povijesti ljudskog roda pojavi
le veoma rano, tako da korisnost podjele rada istiu
ve stari spisi kod Indijaca i Egipana, gdje nala
zimo i odreene kodekse koji obavezuju pojedince
da vre svoje zanatlijske djelatnosti sam o u okviru
odreenih drutvenih grupa i u skladu s propisanim
pravilima, to se sm atralo da je u skladu sa zakoni
ma prirode. Tek kasnije G ici poinju traiti vie
racionalne uzroke za podjelu rada. Oni nalaze u
ljudskoj prirodi opravdanje za podjelu rada: pri
rodna (ili kozm ika) razliitost ljudskih sposobnosti
i potreba zahtijeva i razliitu podjelu rada, tako da
je dobra organizacija drutva vie posljedica ljud
skih razlika, a nisu ljudske razlike posljedica odre
ene drutvene organizacije. Tako Platon u svojoj
Republici kae: Drutvo se raa zbog toga to sva
ki od nas ne m oe da bude dovoljan sam sebi, ve,
naprotiv, im a potrebu za velikim brojem ljudi, i
tanije sigurno p ostoji u svakoj vrsti posla povea
nje broja proizvoda, i njihove kvalitete, i vjetine u
izvoenju, kad jedan ovjek sam izvodi jedan zada
tak u skladu sa svojim prirodnim sposobnostim a ...

127
Ideja da ovjek m ora vriti neki p osao u skladu sa
svojim sposobn ostim a, te da u tom sluaju on vri
ovaj posao bolje i u sp jen ije, ovdje se javlja kao
uzrok drutvene podjele rada. M eutim , kao to
istie N aville,1 pod utjecajem ubrzane in du strijaliza
cije dolazi do stalnih prom jena u podjeli rada, a
tim e i u vrsti poslova koje valja obavljati. Mi em o
vidjeti u toku d aljnjih razm atranja kako je industrij
ska ili, tanije, tehnoloka evolu cija odreivala pro
m jene u profesionalnoj izobrazbi radnika i u nji
hovim psiho-fizikim sposobn ostim a. Stoga nije da
nas pretjerano rei da sam razvitak podjele rada
odreuje u velikoj prirodi radne zadatke ovjeka, a
tim e i njegove potrebe i sp osobn osti. Prem a tom e,
napredak u podjeli zadataka ne proizlazi jed n osta
vno iz prirodne prilagodbe ljudskih sp osob n osti na
drutvene potrebe, ve m nogo prije iz zahtjeva koje
napredak u proizvodnji p ostavlja ovjeku, to jest
sam a p ro iz v o d n o s t (p rod u k tivn ost). Ljudske potre
be kao i sam e sp osob n osti ne m oraju se pokoravati
ovim zahtjevim a proizvodnosti, koja sam a kao takva
stvara i nove potrebe i nove sposob n osti, to odgo
vara onom d ijalektikom od nosu izm eu prirode i
ljudskoga rada.
H egel i Marx su naroito produbili ovaj odnos, jer
je Adam Sm ith ostao vie na razini ekonom skih raz
m iljanja. Potonji je vidio sam o ekon om sk e pred
nosti od podjele rada, dok je Marx predvidio i su
protan proces, naim e da e sam tehn oloki napredak
dovesti do ukidanja pretjerane tehn oloke podjele
rada ili rasparavanja rada, a tim e e pojedincu, i
pored svih tehnolokih koristi pod jele rada, om oguiti
da ponovo razvije svoje radne sp osob n osti u skladu
s linim sposobnostim a i potrebam a. Podjela rada i

1 P. N aville, Thorie de l Orientation profesionnelle, Paris 1945.

128
rasparavanje rada znaili su za njega sam o naro
iti oblik otuenja ovjeka u radu.
Mo, zadrimo se jo neto na samoj drutvenoj
funkciji ili ulozi podjele rada! Podjela rada predsta
vlja, kao to znam o, jedan od osnovnih uzroka ra
slojavanja drutvene strukture. Ona uvjetuje osnovne
oblike drutvenih odnosa koje nalazim o u drutve
noj strukturi, kao to su odvajanje i udruivanje,
suradnja i raspodjela, razm jena i prisvajanje. N ije
stoga udo to je ona postala predm et drutvene
misli ve u antiko vrijem e. Ali svoj pravi znaaj
dobiva podjela rada tek s pojavom industrijske re
volucije, pa se tek kroz industrijsku revoluciju po
inju ocrtavati razni oblici podjele rada, kao i razni
naini otuivanja ovjeka uslijed podjele rada.
Jo na poetku 17. stoljea N izozem ska jedva da
poznaje podjelu rada. Tek s ulaskom u eru maini-
zma, s pojavom strojeva, koji se na isto m ehani
koj osnovi najprije uvode u tekstilnu industriju,
poinje se vriti sm iljena podjela rada prem a poje
dinim fazam a u proizvodnji. Ona se sastoji sve vie
u specijalizaciji radnika za odreeni posao.
Tako A. Sm ith u svojoj poznatoj tvornici igala
ovako opisuje podjelu rada: U velikim m anufak
turama svaka grana proizvodnje upoljuje tako ve
liki broj radnika da je nem ogue sve okupiti u istoj
rad io n ici. . . Jedan ovjek koji ne bi bio podeen
ovoj vrsti proizvodnje, od koje je podjela rada nai
nila jedan posebni zanat, i koji se ne bi naviknuo
da se slui alatom to se ovdje upotrebljava, a iji
je izum takoer uvjetovan podjelom rada, takav bi
radnik jedva m ogao izraditi jednu iglu u toku itava
dana, a sigurno ih ne bi izradio vie od dvadeset.
Proizvodnja igala rastavljena je u 180 razliitih po
stupaka koje vri isto toliko razliitih ruku. Podjela
postupaka u jednostavne postupke uvjetuje pro

9 Supek 129
porcionalni porast u proizvodnoj m oi rada, i iz
gleda da je to ona pred n ost to je rodila odvajanje
razliitih p oslova i razliitih zanata u proizvodnji.
A. S m ith ja sn o uoava da je ten ja za povea
njem proizvodne m oi u v jetovala p od jelu rada u
proizvodnji jednog proizvoda. Ovo poveanje pro
izvodne m oi im a tri razliita uzroka: 1. poveanje
vjetin e svakog radnika uzetog posebice; 2. uteda
u vrem enu, jer se otk lan jaju gubici u vrem enu kad
se prelazi od jedn og p osla na drugi; i 3. otkrie
velikog broja strojeva koji olak avaju rad, te doputa
ju jednom ovjeku da izvri p osao za vie n j i h ...
A. Sm ith spoznao je bitne predn osti pod jele rada,
na kojim a e se k asn ije zasnivati nauna organiza
cija rada F. Taylora, k ao to je b o lja prilagodba
radnika na vrstu p o sla (prob lem i k ojim a e se ba
viti profesionalna selek cija ), zatim u ted a vremena
(im e e se baviti izuavanje vrem ena i pokreta),
te usavravanje strojeva koji se k onstruiraju ima
jui pred sobom uzor u p od jeli radnih operacija
onako kako ih vri sam ovjek. (Ovo povoenje ma-
inizm a za lju dsk im radom razvijat e se sve do
pojave autom atizacije, jer potonja uvodi takva na
ela radnih operacija to se v ie ne pokoravaju lo
gici podjele lju d skog rada!) Sa svim ovim proble
m im a bavila se do danas psiho-tehnika ili nauna
organizacija rada. V idjeli sm o da im a svojeg pre
teu u A. Sm ithu, a prvog praktiara i teoretiara
u F. Tayloru. Od A. S m itha do F. Taylora glavni
interes u vezi s p od jelom rada od n osi se iskljuivo
na poveanja proizvodnosti rada, pa je oito da je
razvitak ljudskih sp osob n osti podreen zahtjevim a
proizvodnosti i, konkretno, kapitala.
M oem o rei da ve u logici poetnih prednosti u
podjeli rada lei jedna p r o tiv u rje n o st koja e sve
vie oteavati poloaj ovjeka u proizvodnji, ali koja

130
e konano zavriti i njegovim osloboenjem . Radi se
o tome da se ne usavrava sam o ovjek kao vrilac
specijaliziranih ili djelom inih radnih postupaka, ve
se istovrem eno usavravaju i sam i strojevi. I dok
e razvitak strojeva, s jedne strane, sve vie podrei
vati ovjeka sebi i otuivati rad od njega, dotle e
u toku sam og razvitka m ainizm a doi do obrata,
to jest do oslobaanja ovjeka od izrazito raspara-
nih oblika rada, to jest onih koji ovjeka pretvaraju
u ivi m ehanizam (skup vrlo jednostavnih m ehani
kih pokreta koji se beskonano ponavljaju), to jest
u robota.
Manufaktura podjela rada pored m ainizm a ro
dila je i jednu drugu suvrem enu pojavu tvorniki
sistem. Potonji se razvio do krajnjih granica u ka
pitalizmu, a njegove osnovne crte javljaju se ve
u manufakturi:
1. koncentracija orua ili sredstava za proizvodnju;
2. koncentracija neposrednih proizvoaa; ova e
koncentracija izvanredno poveati proizvodnost ra
da uslijed b olje raspodjele poslova i ujedinjenog
napora radnika;2
3. konano odvajanje neposrednog proizvoaa od
potroaa; potrebe se ne zadovoljavaju neposrednom
proizvodnjom, nego iskljuivo p osredstvom trita,
koje se razvija do svjetskih razm jera;

2 U 1. svesku Kapitala, u poglavlju gdje govori o Kooperaciji,


K. Marx ne sam o da op isu je sve prednosti u pogledu ekonom ske
utede i bolje organizacije rada to ih donosi koncentracija radne
snage, ve upozorava i na p sih oloki fa k to r ovjeka koji radi u
grupi, na to je obratila panju psihologija i sociologija tek u no
vije vrijeme. On upozorava na jedan od osnovnih naela grupne
dinamike, naime da je sum a rada ili napora pojedinaca u jednoj
grupi uvijek vea od proste sum e njihovih pojedinanih radova:
Kao to se napadna snaga konjikog eskadrona ili otporna snaga
pjeadijskog puka bitno razlikuje od sum e napadne i odbram bene
moi koju svaki konjanik i pjeak pojedinano razvija, tako se i
zbir m ehanikih snaga izoliranih radnika razlikuje od drutvene
snage koja se razvija kad m noge ruke istovrem eno uestvuju u istoj
nepodijeljenoj operaciji, npr. kad treba podii kakav teret, okrenu
ti kakvu ruicu ili odstraniti kakvu sm etnju. Tu pojedinani rad

9* 131
4. odvajanje k apitala i rada, od n osn o vlasnitva
nad proizvodnim sred stvim a od proizvodne snag
(zanatlija i alat bili su n erazd vojn i!), jer je potre
ban veliki kapital ili in vesticion a sred stva za stva
ranje jed ne tvornice i, d osljed no, za upoljavanje
radne snage.
Sve ove bitne crte m anufakturne proizvodnje jo
e se u toku razvitka in d u strijalizacije ja e isticati
i pojaavati na tetu poloaja ovjeka-proizvoaa
Ali e istovrem eno jaa ti i su p rotn osti koje lee u
svakom od tih vidova in d u strijsk e proizvodnje.
R azrjeavanje tih su p rotn osti p ostala je upravo je
dna od glavnih taaka so cija listik o g program a, ma
da dosad socijalizam n ije shvatio sve stvarne su
protn osti i problem e do k ojih je doveo suvremeni
razvitak in du strijske proizvodnje s obzirom na hu
m anizaciju rada.
S pojavom m ainizm a i m anufakturne podjele ra
da pojavilo se i pitanje: hoe li m ainizam znaiti
daljnje m rvljenje rada i specijalizaciju radnih postu
paka ili e, naprotiv, p red stavljati m ogunost da se
ovjek oslobodi d jelom in og rada? H oe li maini
zam ubrzati specijalizaciju zadataka ili je ograni
iti? Ovo pitanje osta lo je aktualno sve do danas.
Zanim ljivo je pod sjetiti na polem ik u koja se u tom
pitanju razvila izm eu Proudhona i , jer se

ili ne bi nikako m ogao postii uinak kom biniranog rada. ili samo
za .I?lnoS0 ^ue vrijem e, ili sam o u siunom razm jeru. Ne radi se
ovdje sam o o poveanju individualne proizvodne snage putem ko
operacije, ve o stvaranju proizvodne snage koja sam a po sebi mora
biti m asovna snaga.(!)
Osim nove snage koja proizlazi iz stapanja m nogih snaga u jed
nu ukupnu snagu, izaziva sam drutveni dodir u veini proizvod
nih radova takm ienje i naroiti podraaj ivotnih duhova (animal
koji Vvf avaJu .individualnu d jelotvornost pojedinaca, tako
,1 zajedno proizvedu u istovrem enom radnom danu od 144
ve5 i proizvod nego 12 izoliranih radnika od
svaki radi_ po 12 sati ili jedan radnik koji radi 12 dana uza-
tr* fier 'a . .az? otu da to je ovjek, ako ne politika ivotinja kao
... : ? no svakako drutvena ivotinja. Kapital. I.
SV., str. 242243, izd. K ultura, Beograd 1958.)

132
ona dotie problem a koji su jo uvijek u sreditu
nae panje.
Proudhon je u Sistem u ekonom skih protivurjeno
sti pisao: Ukoliko ne doe do ovog sastavljanja
(rekom pozicije) rada, k oje e izbrisati nezgodne
posljedice podjele, a da pri tom sauva njene kori
sne uinke, nutarnja proturjenost ovog naela jest
bez lijeka (str. 118). Ali prije ili kasnije rad e se,
poto je bio rasparan, ponovno sintetizirati (120).
Ovu ponovnu sintezu izvrit e strojevi: Uvoenje
strojeva u industriju vri se u suprotnosti sa zako
nom podjele rada, i da bi se u spostavila ravnotea
duboko porem eena ovim zakonom ( 148) .3 Ali to
je to stroj? Neprekidna pojava strojeva u industriji
jest antiteza podjele r a d a . . . to je to stroj? Nain
da se ujedine razliite estice koje je po djela rada
rastavila. Svaki stroj m oem o definirati kao sai
manje vie radnih operacija, pojednostavljenost od
nosa, kondenzaciju rada, sm anjivanje trokova. U
svim tim odnosim a stroj je suprotnost podjele. Da

3 P. Naville u jednom lanku (u asopisu Cahiers d' tudes de


Vautomation et des socits industrielles, br. 2, CNRS, Paris 1962)
upozorava da m nogi suvrem eni autori zastupaju ovo Proudhonovo
miljenje. On poim enino navodi stavove P. Druckera, koji kae:
Operacija je rastavljena na svoje nekvalificirane elem ente kao
bilo koji radni zadatak na tekuoj vrpci. Ali su nakon toga ovi
nekvalificirani elem enti ponovo sastavljeni tako da nekvalificirani
radnik izvrava zapravo posao jednog visokokvalificiranog m eha
niara i uspijeva u tom e sa toliko sigurnosti i usp jen osti kao
kvalificirani radnici. (Concept of Corporation, 1946, str. 183.) G.
Friedmann pie u slinom sm islu: Ne susreem o tako rijetko u
radionicama sa velikim serijam a autom atske tokarske strojeve koji
izvravaju 10 do 20 razliitih operacija. Tehniki napredak, u slijed
svoje nutarnje dijalektike, nastoji u spostaviti pom ou polivalentnih
automatskih strojeva jedan novi oblik jedinstva rada, na jednom
novom planu. (Lju dski pro ble m i in dustrijskog mainizma, str. 171.)
Touraine dodaje u istom sm islu: Radnik koji posluuje jedan
transmisioni stroj ili jedan autom atski tokarski stol, utvruje da
vri jedan skup radova, da zavrava odreenu fazu preradbe. Isto
vremeno, svaka od ovih faza upisuje se u kontinuiranost proiz
vodnje. Tekua vrpca ne odgovara vie analizi elem entarnih ope-
lacija, ona grupira cjeline. Ponovno sastavljanje radova poinje sa
trojem, a zavrava se s organizacijom . ( L volution du travail
mvrier aux usines Renault, 1955, str. 47.)

133
kle, pom ou stroja doi e do ozdravljenja djelom i
nog radnika, sm anjen ja patnje za radnika, smanje
nje trokova u proizvodim a, pokreta u odnosima
vrijednosti, i t d . . . (148). Na taj nain rad, koji je
najprije luio sp osob n osti i priprem ao njihovu ravno
teu pom ou podjele u industriji, upotpunjuje, da
tako kaem o, naoruanost in teligen cije strojevi
m a . . . (154).
N asuprot Proudhonu, istie Marx 1847, u Bijedi
filozofije, da je stroj ujedinjenje radnih orua, a
nikako nije kom binacija radova za sam og radnika.
Ovu m isao dalje razvija Marx u K apitalu, i dolazi
do toga da razlikuje vie oblika pod jele rada.4
Potrebno je razlikovati tri oblika p odjele rada:
a) podjelu rada uope (im allgem einen ) u velike
grane drutvene proizvodnje kao to je poljoprivre
da, industrija, itd.; b) podjela rada u p o se b n im (im
besonderen) granam a proizvodnje, koje su zapravo
vrste i varijeteti unutar iste osnovn e grane, kao to
su graevinarstvo ili m etalurgija unutar industrije,
ili stoarstvo i pelarstvo unutar poljoprivrede; c)
podjela rada u p o je d in a n o m (im einzeln en ), u spe
cifikaciji p ojedinih radnih operacija u radionicama.
Ovu p otonju danas nazivam o m anufakturnom ili,
tanije, teh nolok om podjelom rada.
V idim o da se u ovom tum aenju podjele rada
Marx slui H egelovim k ategorijam a koje idu od op
enitoga, preko posebn og do pojedinanog, to isto
vrem eno odgovora progresivnoj podjeli rada imajui
u vidu ekonom sko-tehnoloku podjelu. Ova logika
ili strukturalna podjela m oe se tu m aiti i razvojno,
to bi odgovaralo progresivnoj diferen cijaciji podjele
rada od vie hom ogenih oblika ka v ie heterogenim
oblicim a, na to su ve upozorili Com te i Spencer

4 Usporedi Kapital, sv. 1, 4. odjeljak, 14. poglavlje.

134
Onaj nain podjele rada koji odgovara ekonom-
sko-tehnolokim zahtjevim a valja razlikovati od
drutvene podjele rada na klase ili grupe. Za razliku
od ekonom sko-tehnoloke podjele rada, m oram o
drutvenu podjelu rada sm atrati ranijom i nezavis
nom od prve, jer se ona prije pojavila u historij
skom razvitku. Do nje je dolo spontano, s obzirom
na razlike koje su p ostojale m eu ljudim a ili m eu
njihovim uvjetim a ivota: na prim jer, uslijed raz
lika meu spolovim a (L. A. White sasvim opravdano
upozorava da je do poljoprivrede dolo uslijed jed
noga novog odnosa izmeu ena i biljaka!) ili m e
u generacijam a, i uslijed razlika u kulturam a iz
meu priobalnih i kontinentalnih dijelova jedne ze
mlje, tako da se spontano m eu njim a u spostavlja
razmjena. Naravno, drutvena podjela rada p osta
jala je sve vie podlona klasnim odnosim a u dru
tvu, idui od ropstva preko feudalizm a do kapita
lizma. N ajvii oblici podjele rada, kao to je m anu
fakturna u tvornicam a, m ogli su se razviti tek onda
kad je drutvena podjela rada, a s tim e i razvitak
trita i razm jene, dosegao odreeni stupanj dru
tvenog razvitka. R azvijeni tehnoloki oblici podjela
rada sa svoje strane, kao to istie Marx, takoer
utjeu na drutvenu podjelu rada. (Im ajm o u vidu
samo odnos izm eu kolonizatorskih i kolonijalnih
nacija!)
Izmeu drutvene podjele rada, s jedne strane,
i manufakturne podjele rada, s druge strane, postoji
ne sam o razlika u prirodi ve i odreena s u p ro t
nost, koju je dobro im ati u vidu s obzirom na neke
razvojne tendencije suvrem ene ekonom ije i proiz
vodnje kako u kapitalistikom tako i u so cijalisti
kom drutvu. Marx upozorava da drutvena podjela
rada prvenstveno slui tom e da stvori odvojene pro
izvode u obliku robe, koja se u razluenim jedinica-

135
pojavlju je na tritu. M eutim , bit m anufakturu
podjele rada u tom e je da se n jom e n a sto ji u radi
nicam a proizvesti jedan te hniki p r e d m e t. Isti pro
izvod, koji se jednom p ojavlju je kao tehniki preo
braeni predm et, a drugi put kao roba na tritu
izaziva razliite d rutvene p osljedice: u prvom slu
aju tu je naelo proizvodnosti rada, i ono uvjetuje
koncentraciju sredstava za proizvodnju u rukama
jednog poduzetnika ili poduzea, a u drugom sluaju
posrijedi je roba za prodaju, to u vjetu je raspre
nost nezavisnih k apitalistik ih poduzea i njihovu
konkurenciju. Znam o takoer da u prvom sluaju
proizvod zahtijeva racionalnu organizaciju tehnikih
sredstava i proizvodnje, dakle sve veu racionaliza
ciju proizvodnje s obzirom na ulogu nauke i tehnike.
N asuprot tom e, na tritu vlada zakon sluaja, po
nude i potronje, iracionalne sile konkurencije i
borbe za sam oodranje. Ova protivurjen ost u dru
tvenoj podjeli rada odrazila se i u filozofiji 19.
stoljea, koja je s jed ne strane isticala sve veu ra
cionalnost u spoznajnim sredstvim a (neokantijan-
stvo), a s druge sve vei iracionalizam u ivotnim
ciljevim a (filo zo fija ivota, Schopenhauer, N ietzsche,
B ergson). Radi se o jednoj od osnovnih protivurje
nosti lib eralistike k ap italistik e ekon om ije kao i
sam e graanske kulture u ovoj fazi razvitka proiz
vodnje.
M eutim , istini za volju treba rei da ova dva ti
pa drutvene podjele rada, i pored suprotnosti koju
u sebi sadravaju, tee usklaivanju svojeg djelova
nja, odnosno odreenoj drutvenoj ravnotei: dru
tvena podjela, posredstvom trita, m ora doi do
izvjesnog usklaivanja proporcija u proizvodim a, do
odreene ravnotee proporcija; a tehnoloka koope
racija m ora voditi rauna da artikli ili upotrebne
vrijednosti odgovaraju potranji na tritu.

136
Nema sum nje da su se naela racionalne organi
zacije drutvene proizvodnje u toku sam og kapita
lizma i svjetske privrede odnosila na sam u organi
zaciju proizvodnje po poduzeim a kao i na drutve
nu podjelu rada (planiranje privrede u uvjetim a
monopolistikog ili etatistikog kapitalizm a kao i
socijalistike privrede), bilo da se radilo o usklai
vanju proporcija u investicijam a i proizvodnji (o
emu je vodio rauna financijski kapital podjednako
zainteresiran u raznim oblastim a drutvene proiz
vodnje), bilo da se radilo o izgradnji gradova i
naselja.
Jasno je da su razlike izm eu drutvene i m anu
fakturne podjele rada bile vee u 17. ili 18. stoljeu
nego to su danas. M oem o slikovito rei da se racio
nalna organizacija rada protezala od proizvodnih je
dinica, kao od nekih m rlja ulja, na itavo drutvo,
pa su se ne sam o pojedina proizvodna poduzea po
vezivala i usklaivala svoju proizvodnju, ve su raz
vijeni sistem drutvenih kom unikacija, vea kontro
la trita i sam o drutvo, u svojim dijelovim a ili
proizvodnim oblastim a, nainili pojedine dijelove
mnogo povezanijim a. Adamu Sm ithu m oglo je u
njegovo vrijem e jo izgledati da unutarnja organiza
cija jednog poduzea predstavlja neto bitno razli
ito od organizacije sam og drutva uzetog u cjelini.
Danas je ve tee p otcrtavati takvu bitnu razliku,
budui da je sam o drutvo postalo m nogo razno
vrsnije, sloenije i povezanije u raznim vidovim a
svojih djelatnosti. D rutvena i m anufakturna po
djela rada danas se u sko prepleu.
Uzmimo sam o kao prim jer jedno veliko suvre
meno industrijsko poduzee kao to je am erika
kompanija General E lectric. Ovo poduzee neposred
no zapoljava oko 250.000 osoba, klasificiranih pri
blino u 10.000 poslova ili radnih m jesta; ono pored

137
to g a posredno zapoljava drugih 250.000 osoba na
m jeten ih u poduzeim a koja opsk rbljuju Genera
E lectric raznim proizvodim a, a koji su raspodijeljeni
u oko 40.000 radionica; v la stiti p erson al rasporeen
je u 138 tvornica sagraenih u 107 am erikih gra
dova; ono proizvodi oko 200.000 razliitih proizvoda
i slui se sa vie od tri m ilijun a obrazaca da bi
svrstalo u svoje k ataloge artikle raznih dimenzija,
oblika i vrsta. N ije li to veom a daleko od male
m anufakture igala koju je op isao A. Sm ith, a u
kojoj 18 radnika vri sve radne operacije vlastitim
rukama!
Velika m oderna poduzea po razvijen osti svoje
proizvodnje lie na drutvenu p od jelu rada, a orga
nizacija drutvenih kom unikacija (kolni, eljezniki,
avionski i p otan ski saobraaj) u vezi sa tritem
i povezivanjem gradova i sela, pokazala bi nam da
i drutvo poinje p om alo liiti na jednu veliku
tvornicu, to jest na m anufakturnu podjelu. I tu i
tam o pojedine su operacije rada ne sam o strogo po
dijeljene nego, to je znaajnije, ujedn o koordini
rane ili povezane. Ipak ni drutvena ni m anufaktur
na podjela rada ne m ogu izbjei sloenoj unutar
njoj dinam ici koja se o itu je u istovrem en im odno
sim a su p ro tn o sti i suradnje, antagonizam a i koope
racije. P. N aville u vezi sa upravo navedenim pri
m jerom upozorava na slijedeu unutarnju dinamiku
u organizaciji proizvodnje i poslovanja:
ini se, dakle, da u m odernim industrijskim
udovitim a podjela rada tei tom e da poprim i isti
izgled kao i u itavom drutvu: njene dim enzije iste
su kao i u ultrarazgranatoj drutvenoj cjelini, a
problem i organizacije k oje izaziva slini su pitanji
m a to ih p ostavlja rukovoenje jednim velikim
gradom . Ipak, postojan je ovih golem ih industrijskih
tijela pod jedinstvenim ruk ovodstvom ne izaziva

138
iezavanje m anjih jedinica koje ive izvan njih ili u
njihovu okrilju. Na prim jer, General Electric razdije
ljen je na 350 razliitih grana proizvodnje s poseb
nim centralnim raunovodstvom . Proizvodnja je u
njima raspodijeljena na 100 autonom nih pododsjeka,
grupiranih u 21 odjeljen je (kojim a se pridruuju
razni odjeli za prodaju), a koji posjeduju svoju vlas
titu politiku cijena i ak investicija (ogranienih).
Sva su ova odjeljenja m eusobno kao i sa general
nim rukovodstvom povezana pom ou opih i funk
cionalnih slubi. I ove p otonje im aju svoje posebne
ustanove s razliitim radionicam a i uredim a, s vlas
titom raspodjelom zadataka 1 ljudi. No, ova decgn-
tralizirana cjelina sadrava seriju integrativnih ele
menata; m eu ovim a, kad je rije o radnoj snazi,
rukovodstvo naroito vodi rauna o upotrebi zajed
nike term inologije, o zajednikom jeziku u klasifi
kaciji rada, d efin iciji radnih m jesta i opisivanju
strukture poduzea.
Nije, dakle, u nae vrijem e lako razlikovati izm eu
drutvene podjele rada i tehnoloke u velikim podu
zeima. Kriteriji koji se odnose na tehnike oblike
rada ili na hijerarhiju kom ande podrazum ijevaju na
ovoj ljestvici isto tako sloene drutvene odnose kao
to su i oni koji proizlaze iz drutvene podjele rada
kao takve. (P. N a v ille.)5
Razumije se, m anufakturna podjela rada, pod
utjecajem suvrem ene tehnologije, a naroito s poja
vom autom atizacije, stoji pod vladavinom koordi
nacije radnih postupaka, dok organizacija sam og po
duzea (grupe poduzea ili itavih proizvodnih gra
na), tam o gdje stoji v ie pod u tjecajem sam og po
slovanja i trinih zakona, radi vee inicijative i

5 P. Naville, Division du travail et rpartition des tches, u


priruniku Trait de sociologie du travail, zajedno sa G. Fried-
mannom, Paris 1961, sv. 1.

139
dinam inosti u odlukam a uvodi radije vlast konku
rencije ili antagonizam a m eu pojedin im poduzei
ma, ak i onda kad se radi o isto m koncernu ili
trustu, kao to je sluaj s navedenim General Elec-
tricom . T endencija ka decentralizaciji suvie glo
m aznih poduzea danas dobiva sve vie p ristalica
i postaje razvijena praksa ne sam o u kapitalizm u
ve i u socijalizm u.
Ali ne p o sto ji sam o p roirivanje teh noloke po
djele rada na drutvenu oblast. N asup rot tom e vi
dim o da se zadravaju u strukturi poduzea izvje
sni oblici drutvene podjele, naroito one hijerar
hijske, s obzirom na statu s u poduzeu ili na prava
kom andiranja, koja vie ne odgovaraju nikakvim
tehnolokim zahtjevim a. To je est sluaj u m ehani
ziranoj i autom atiziranoj proizvodnji gdje se odrava
izvjesna hijerarhija funkcija i poloaja, a koja v ie
ne odgovara tehnolokoj strukturi.

140
2. ETAPE U RAZVITKU TEHNOLOKE
PODJELE RADA

Razvitak tehnike i m etoda proizvodnje uvjetuje


ne samo razvitak raznih zanim anja, odnosno pro
mjene u profesionalnoj stru k tu ri proizvoaa, ve
podjednako i prom jene u kvalifikacionoj struk turi
pojedinih zanim anja. Sam razvitak profesionalne
strukture prilino odgovara onom Spencerovu zako
nu evolucije od vie hom ogenih ka heterogenijim
stanjim a uslijed sve vee diferencijacije i specijali
zacije funkcija. Za ilustraciju ovog zakona razvitka
profesionalne strukture esto se navode podaci iz
amerike publikacije Dictionary of Occupational Tit
les (W ashington 1939), u kojem se na 1040 strana
nabrajaju i kratko definiraju 17.452 odreena zani
manja, a pored toga daje se jo jedna dopunska
klasifikacija za 12.292 naziva, to ukupno iznosi 29.744
vrste nam jeten ja, zanata i zanim anja!
Dok su se zanati i zanim anja pod utjecajem teh
nologije razvijali u posljedn jih stotinu godina u sm i
slu lepeze koja se sve n aglije iri, pa m oem o govo
riti o vie horizontalnoj podjeli rada, dotle pro
mjene u kvalifikacionoj strukturi, koja pretposta
vlja zanatlijsko i ope obrazovanje, ne idu u istom
smislu, to jest u sm islu jednog kontinuiranog kre
tanja, ve predstavljaju nepravilne ili diskontinui
rane prom jene u ovoj vertikalnoj podjeli rada.
Naime, sve vea sp ecijalizacija proizvodnih zadataka
ne ide paralelno sa sve veim zahtjevim a u pogledu
profesionalne kvalifikacije, nego, naprotiv, vidim o
kako ona u jednom asu odbacuje profesionalnu
kvalifikaciju kao izlinu. To je sluaj s uvoenjem

141
specijaliziranih radnika u m jesto kvalificiranih rad
nika u m ehaniziranoj proizvodnji uz tekuu traku!
Kad govorim o o razvitku ljudskog rada ili po
loaja ovjeka-proizvoaa u vezi s prom jenam a
u organizaciji proizvodnje, tada m oram o uvijek
im ati u vidu prom jene do kojih d olaze kako u profe
sionalnoj strukturi jednog poduzea (n a prim jer,
odnos izm eu inovnika i radnika, odnos izm eu
raznih zanata ili p rofesija, itd.) tako i u kvalifika
cionoj strukturi (od n osi izm eu inenjera, visok o
kvalificiranih radnika, specijaliziranih radnika, itd.).
T ehnoloke prom jene u p roizvodnji izazivaju uvijek
pom icanja u jednom i drugom vidu, a tim e m ijenja
ju socijalne odnose i socijalnu klim u u jednom
proizvodnom kolektivu. To, naravno, nisu jedini
u vjeti socijalnih odnosa u jednom poduzeu, ali oni
nesum n j ivo predstavi j a ju tehnoloko-soci j alnu ba
zu tih odnosa. U izuavanju drutvene dinam ike
nekog kolektiva neophodno je najprije u tvrditi ovu
tehnoloko-socijalnu bazu.
Tehnoloka organizacija rada poiva na podjeli
proizvodnih zadataka. Jo je u antiknom i feudalnom
drutvu podjela rada p oivala prije svega na dru
tvenoj podjeli na k aste ili korporacije. V idjet e
mo, uostalom , da se ovaj socijalni faktor podjele
rada jo uvijek nalazi prisutan i u isto tehnolokoj
podjeli zadataka. U stvari, u racionalnoj organiza
ciji rada uvijek se prepleu dva principa: socijalni
sistem kom unikacija koji poiva na hijerarhiji upra
vljanja proizvodnjom i teh nolok a podjela radnih
zadataka. U tom sm islu prvu oznaujem o kao verti
kalnu raspodjelu zadataka, a drugu kao horizon
talnu raspodjelu. N eki autori sm atraju da i u suvre
menoj podjeli rada socijaln a raspodjela zadataka
prevladava ili dom inira nad isto tehnolokom , pa
je ak u izvjesnom sm islu i uvjetuje. Tako Carl

142
Dreyfuss (Occupation and Ideology of the Salaried'
Employee, 1938, prev. s njem akog) pie: Vjetaka
sloenost hijerarhijskog sistem a stvara kod mnogih,
osjeaj da zauzim aju vie poloaje te da su u izvje
snoj m jeri nezavisni. Jasno utvrena naela hije
rarhijske organizacije stvaraju izvjesno osjeanje
sigurnosti i nezavisnosti u poslu, a i odreenu per
spektivu napredovanja, odnosno svijest o vlastitoj
profesionalnoj karijeri. Znamo, m eutim , da je
mrvljenje radnih zadataka u serijskoj proizvodnji
u velikoj m jeri naelo i gotovo rastvorilo ovu vr
stu strukturu hijerarhijske socijalne organizacije
rada. Spom enuti autor upozorava da je jako razvije
na podjela zadataka sa svojim diferencijacijam a
bez garancije, s poloajim a kojim a se rukovodi iz
daljine i svojom razgranatou, dijam etralno suprot
na naporim a racionalizacije. N aim e, iezavanje
vrste socijalne hijerarhije stvara utisak izvjesne
anarhije u organizaciji posla, pa se na nju tue na
roito stariji radnici u serijskoj proizvodnji. Radi se
o slijedeem : u klasinoj organizaciji rada postoji
jasna dih otom ija na upravljake i izvrne funkcije,
tako da se tano zna tko nareuje a tko izvrava; i
ne samo to, ve su funkcije nareivanja i rukovoe
nja personalizirane u poslovoam a, efovim a pogo
na, inenjerim a, i tako dalje dakle izraene u
odreenoj socijalnoj hijerarhiji. U ovom je sluaju
tehnoloka podjela zadataka u neku ruku podree
na ovoj socijalnoj hijerarhiji.
Meutim, s daljnjom racionalizacijom proizvodnje
dolazi do poveavanja tehn olok e povezanosti zada
taka, dakle do vee nutarnje integriranosti na isto
tehnolokoj osnovi, koja kao takva ini suvinim
izvanjsku socijalnu hijerarhiju kao garanciju orga
nizacije. Do ove pojave dolazi, kao to em o kasnije
vidjeti, naroito u autom atiziranoj proizvodnji. N a

143
ravno, rastvaranje socijaln e hijerarhijske strukture
stvara nelagodu i sukobe, jer ona p oiva prije sve
ga na odreenim upravljakim ili h ijerarhijskim
funkcijam a, na radnom p rofilu ovjeka s njegovim
iskustvom , radnim staom , ugledom i linim utjeca
jem , dakle na odreenom shvaanju zvanja ili pro
fesionalne karijere. A sve to iezava u isto tehno
lokoj razm rvljenosti radnih zadataka, jer radnici
poznaju sam o odreeni, vrlo ogranieni niz radnih
operacija koje svatko u m alo vrem ena m oe nau
iti, a kojim a se rukovodi iz udaljenih projektant
skih ureda, odnosno koje su ve date sa sam om
organizacijom radnih m jesta. Tu se susreem o s
naroitom e volucijom radnog m jesta, pa nam valja
neto o njem u rei da b ism o shvatili problem e o
vjeka u suvrem enoj proizvodnji.
Sam pojam radno m jesto nije n eto definitivno
i vrsto odreeno, kao to bi se m oglo zakljuiti iz
radova psihotehniara. On je proizvod historije ra
da, to jest on je na odreenom stup nju proizvodnje
nastao, pod raznim u tjecajim a se m ijen jao i danas
se nalazi ponovno u iezavanju. U zanatlijskoj pro
izvodnji, koja je poivala na polivalentnom radu i
na raznovrsnoj proizvodnji, on nije postojao, ve se
pojavljuje s m anufakturnom podjelom rada, zao
trava se i ukruuje s tajloristik om organizacijom
rada, to jest s pojavom razm rvljenog rada (Fried
m ann), da bi danas ponovo, s pojavom autom ati
zacije i rotacijom radnih zadataka, bio u iezavanju.
Radno m jesto obino definiram o kao najmanju
tehnoloku i ekonom sku jedinicu to slui proizvod
nji u nekoj radionici.
Neki autori upozoravaju (J. D iebold, P. N aville)
da radno m jesto ne sm ijem o nikada prom atrati izo
lirano, ve sam o u odnosu na itavu radionicu ili
tvornicu, to jest u vezi sa cjelinom koja odreuje

144
raspodjelu pojedinih radnih zadataka. Ovaj globalis
tiki pristup u izuavanju radnih m jesta opravdan
je iz vie razloga. Tako se, na prim jer, radionica
ili tvornica pojavljuje najprije kao zbirna veliina
radnih m jesta, kao gom ilanje razliitih radnih m je
sta, diskontinuiranih, m ada okupljenih na odree
nom prostoru koji se m oe sve vie i vie iriti. Po
stoji, m eutim , jedna funkcionalna veza izm eu ka
rika tog lanca radnih m jesta. Lanani rad ne m ije
nja krutu strukturu rasporeda radnih m jesta. On
samo zam jenjuje statiki ili nepokretni odnos iz
meu radnog m jesta i proizvoda s pokretnim to
kom proizvoda koji defiliraju ispred povezanih rad
nih m jesta. Time se u spostavlja ne sam o funkcio
nalno jedinstvo izm eu radnih m jesta ve i ritm iko
jedinstvo, jer se ritam pojedinih radnih m jesta, i
radnih operacija koje radna m jesta sadravaju
usklauje i izjednauje, a tim e se izbjegavaju ne
samo neujednaenosti ve i takozvana mrtva vre
mena, kad se zbog neujednaenosti ritm a proizvod
nje ne proizvodi. Tako razmrvljeni rad postaje vre
menski povezan u svojem slijedu, to predstavlja
znatnu utedu na vrem enu i znatno poveava proiz
vodnost rada.
Ovo su jasno pokazali Cox i Frisby (1958) pom ou
veoma jednostavnog rauna. Na prim jer, ako je
rad razdijeljen na 5 faza od kojih pojedine iziskuju
20, 25, 18, 20 i 22 sekunde, radnik kojem u je potre
bno 25 sekundi da izvri svoj zadatak, usporit e
tok lanca, pa e ostali radnici izgubiti svaki pojedi
nano 5, 7, 5, i 3 sekunde u jednom ciklusu od 25
sekundi, to predstavlja gubitak od 20 posto. Na
tekuoj vrpci dolazi do usklaivanja ovog vrem ena,
a to se jo bolje postie kad ove radne operacije
preuzima sam stroj koji radi autom atski. A utom ati
zacija proizvodi jednu novu integraciju zadataka

10 Supek 145
i strojeva u kojoj iezavaju nezgodne strane lan
anog sistem a, pa D iebold sm atra da ova vrsta
integriranog rada ima revolucionarni znaaj i pod
razum ijeva tem eljitu p rom jenu u nainu kako se
proizvodilo u toku p osljed n jih vjekova. Ona se ne
p osred n o suk oblju je sa sam im p ojm om podjele
rada, koja je bila klju organizacije rada od vrem e
na m anufakture igala Adam a Sm ith a sve do proiz
vodnje na tekuoj vrpci jed nog m laznog aviona.
(A uto m a tion and A u to m a tic E q u ip m e n t N ew s, mart
1958.)
Ovu prom jenu u organizaciji radnih postupaka P.
N aville ovako ocrtava: Od zbirne radionice (ili rad
ne grupe) d olo se do k u m u la tiv n e ili integrirane
radionice (ili radne grupe). P odjela rada nije vie
izraz jed nostavnog odvajanja izm eu neposrednih i
m anuelnih postupaka. N ije vie rije o podjeli, ve
se radi o raspodjeli funkcija koju odreuje linearna
struktura autom atskih strojeva. Budui da je ova
raspodjela funkcija integrirana, ona pretpostavlja
jedan novi tip suradnje (k o op eracije). Integrirane
funkcije vie se ne prilagoavaju diskontinuitetu
zadataka niti kod strojeva n iti kod ljudi. Rad nije
vie rasparan u starom sm islu rijei. B olje je rei
da postaje funkcionalno elementaran. Suradnja no
vih elem entarnih funkcija sada izaziva povezanost
svih m om enata integriranog m ehanikog sistem a.
Ove se funkcije odvajaju od ljudskih postupaka
neposrednog proizvoenja: one se odsad oblikuju
prem a funkcionalnim p ostup cim a postrojenja ili,
tanije, prem a njihovoj kontroli.1
S autom atizacijom dolazi doista do b itnih prom je
na u odnosu radnika prem a radnom m jestu, jer
iezava niz radnih postupaka koji su pretpostavljali

1 Friedm ann-Naville, Trait de sociologie du travail, I, str. 376,


Paris 1961.

146
manuelne radnje neposredno vezane uz obradu sa
mog m aterijala. U autom atiziranom procesu ovjek
ne djeluje vie neposredno na obradivu m ateriju ili
proizvod, nego sam o na strojeve, tako da ne postoji
nikakva slinost izm eu m ehanikog karaktera ljud
skog pokreta i m ehanikog kretanja sam og stroja.
Stroj nije vie produetak ljudske ruke, ve sam o
ljudskog mozga.
Da bi nam bila dovoljno jasna evolucija ljudskog
rada s obzirom na podjelu radnih zadataka, dakle
s obzirom na tehnoloku podjelu rada, posluit em o
se jednom shem om koju daje N aville. On razlikuje
est etapa u razvoju podjele rada u radionici:
I. Cjeloviti zanatski p o sa o : zanatlija A vri sukce
sivno postupke a, b, c, itd.
II. Podijeljeni zanatlijski p o sa o : zanatlija A vri
sukcesivno postupke a, b, c; zanatlija B vri sukce
sivno postupke m, n, o; A i B rade sim ultano; a
o jest dovreni predm et.
III. Djelomini poslo vi sukcesivno izvravani: rad
nik A vri postupak a, radnik B postupak b, itd . . .
na istom predm etu. Slijed je Aa Bb Cc, itd.
IV. D jelomini p oslovi sim ultano izvravani na ru
ku ili na stroju: radnik A vri postupak a, dok rad
nik B vri postupak b, a radnik C postupak c, itd.
Postupci su istovrem eno sukcesivni (disk ontin uirani)
i sim ultani prem a slijedeoj shem i:

. . . Aa Bb Cc Dd
. . .Aa Bb Cc Dd . . .
. . . Aa Bb Cc Dd . . .
. . . Aa Bb Cc Dd . . .

V. Izolirani ili grupirani p o stu p ci izvreni s tr o je m


kojim rukovodi ra dn ik : radnik A priprem a ili upra
vlja postupcim a a ili ab, ili abc . . . izvrenim

10* 147
na stroju Mi; radnik B radi isto sa p ostu pcim a ir
n, o . . . na stroju M2. R adovi su sim u ltan i prenu
slijedeoj shem i:

A M, (a, b, c . . . )
B M2 (m, n, o . . . )
C. . .

VI. K ontinuiran i p o stu p c i izvreni p o m o u inte


griranog sistem a : radnik A kontrolira jedan sektor
postupaka a . . . c; radnik B kontrolira drugi sek
tor n . . . o, prem a shem i:

(a. .. c. . . n. . . o. . . )
A B

Ova N avilleova shem a ne od n osi se, dakako, na


razvoj podjele rada u itavoj proizvodnoj organiza
ciji (u raznim sektorim a kao to su adm inistracija
uprava, organizacija, kom ercijalna sluba i tak'
d a lje), nego se odn osi sam o na neposredni proii
vodni rad u radionici.
to nam pokazuje ova shem a? Potpuno zanatlijski
rad ne m oram o p osebno objanjavati, jer on jedn<
stavno podrazum ijeva da p ojedinac vri sve radnj.
koje su potrebne da se doe do konanog proizvodi
poevi od date sirovine. N a drugom m jestu navr
den je raspodijeljeni zanatlijsk i rad, a on odgovara
onom poznatom opisu poetka m anufakturne proiz
vodnje gdje, na prim jer jed an zanatlija pravi samo
tokove, drugi sam o karoseriju, trei sam o tapetar
ski posao, i tako dalje, u proizvodnji fijakera. Ove
zanatlije rade istovrem eno na raznim dijelovima
konanog proizvoda koji se u zadnjoj fazi zajedno
m ontiraju, ukoliko ne p o sto ji m ogunost da se u
odreenoj fazi zajedniki izvode. Trea faza pred

148
stavlja klasini opis m anufakturne ili tehnoloke po
djele rada, onako kako ju je opisao Adam Sm ith u
proizvodnji igala, gdje pojedini radnici vre sukce
sivno samo odreene radnje na istom proizvodu ko
ji se prenosi od jednoga do drugoga sve dok pro
izvod nije zavren. U ovom slijedu odvojenih radnih
operacija ili postupaka sam a podjela rada m oe biti
vie ili manje razvijena.
Odluni korak u podjeli radnih operacija, i u nji
hovu racionalnom povezivanju, predstavlja pojavu
naune organizacije rada ili tajlorizm a. Zapravo na
ovoj shemi nije dovoljno jasan prijelaz iz faze III
u fazu IV; teko je, naim e, pretpostaviti da bi na
jednom proizvodu p ostojala ista sukcesija radova,
a da ona ne bi bila povezana i sa sim ultanim radnja
ma na slinom e proizvodu, jer bi to znailo siste
matski gubitak vrem ena. Stoga je faza III sam o lo
gino pojednostavljenje faze IV, a sam a ova faza
predstavlja jednu itavu epohu u razvitku podjele
rada, jer ide od p oetne m anufakture igala Adama
Smitha sve do suvrem ene tekue vrpce u gigantskim
tvornicama autom obila ili pisaih strojeva. N ajva
niji je m om enat u ovoj fazi prijelaz sa pokretnih
radnih m jesta na nepokretnom predm etu na nepo
kretna radna m jesta sa pokretnim predm etom obra
de, to je ostvareno upravo pom ou konvejera ili te
kue vrpce. Fiksiranje radnih m jesta u jednom funk
cionalnom nizu predstavljalo je znatnu utedu u
radnim postupcim a radnika. Kako se dolazi do ove
utede, jasno je pokazao Taylor kad je radnike koji
individualno prenose cigle ili teret pretvorio u la
nac radnika koji stojei na m jestu dodaju jedan
drugome cigle ili teret! U tedu u suvinom kretanju
radnika pratilo je u ovom sluaju istovrem eno ubr
zanje ili intenzifikacija korisnih radnih pokreta. Tako
je neposredno, bez neke intervencije strojeva, pove-

149
dana proizvodna m o jed n e radne grupe ili ekipe.
Ovdje dolazi do izraaja racion alizacija jedn e druge
vane proizvodne funkcije, a to je k o m u n ik acija me
u radnicim a u radnom procesu, jer se ova kom uni
kacija pretvara u neprekidni tok koji vre povezu
je radnike, ali ih ujedn o podvrgava jed n om kolektiv
nom ritm u, to jest izvlai iz relativne slobode njiho
va individualnog ritm a rada. R adnik se u veoj mje
ri poinje p onaati kao stroj, iako je ovaj stroj
preteno jo uvijek n jegovo v la stito tijelo.
Potrebno je takoer da k aem o n eto o odnosu o
vjeka prem a alatu ili stroju. V idjet em o da sa pe
tom etapom , gdje radnik rukovodi strojem koji iz-
vruje niz grupiranih radnih postupaka, ulazim o u
jednu veom a znaajnu prom jenu u od nosu ovjeka i
stroja.
Alat je n astao kao rezultat prirodnog dara ovje
ka za m ehanike izume (B erg so n ), ali se u njemu
uvijek oituje dvostruka priroda susreta ovjeka s
vanjskim predm etim a: alat je uvijek predm et koji
je istovrem eno prilagoen ljudskoj g esti kao i vanj
skom predm etu to se obrauje. Oblik nekog orua,
u svim vrem enim a i pod svim klim am a, uvjetovan
je m aterijom koja se obrauje i rezultatom koji se
eli postii. Jedno orue (kao no, na prim jer) mo
e sluiti za razne upotreb e ne sam o za rezanje
ve i za cijepanje, dubljenje, glaanje i slino, ali je
sam o jedno orue najprikladnije za odreeni posao.
Alat nosi od p oetka u sebi izvjesnu polivalentnost,
ali njegovo usavravanje ide u pravcu najbolje po-
deenosti sam o za odreenu obradu. M eutim , ono
to elim o ovdje naglasiti jest to da ovjek pomou
alata ili orua uvijek ostaje u neposrednoj vezi sa
tvar ju ili predm etom koji obrauje, da on neposred
no preko alata upoznaje i dozna je za svojstva obra
ivane m aterije, te da on stoga stoji jo uvijek u ne

150
posrednom odnosu s prirodom kao takvom , sa svo-
iom prirodnom sredinom i njezinim bitnim obilje
jima i svojstvim a. (P. N aville, op. cit. 354.)
Prirodna sredina, p ie Friedm ann, trai da je
ovjek prisutan u svojem poslu. Rad je jo koek-
stenzivan ljudskim pokretim a, tehnikoj efikasno
sti, a orue, ve d osta sloeno, koje hom o faber u
prirodnoj sredini postavlja izm eu svoje ruke (ili no
ge) i m aterije, ne slui tom e da se dokine uee
ovjeka u proizvodnji, nego, naprotiv, da se ono hu
manizira tako da radnik-m ajstor im a m ogunost da
dovravajui jedno d jelo unese u njega kontinuitet,
ostvarenje jednog plana, poveanu preciznost, har
moniju cjeline. (K u d a ide lju d ski ra d ? 1954.)
Stroj u poetnoj fazi preuzim a rukovanje alatom
kojim se sluio ovjek, i to na nain koji se bitno
ne razlikuje od naina kako se ovjek njim e sluio.
Dodue, stroj daje odreenim pokretim a veu sna
gu, brzinu i tanost, pa se alat prilagoavao radu
stroja. M eutim, razvitak m ainizm a vodio je isto
vremeno veem broju raznih alata ili orua kojim a
se stroj sluio, dakle do vee polivalentnosti stroja
u pogledu naina obrade predm eta, a istovrem eno i
do vrenja sve veeg broja radnji bez neposrednog
ovjekova rukovanja. A utom atizacija stroja vri se
tako da stroj preuzim a na sebe vrenje sve veeg
broja postupaka koji su prije bili podreeni ljud
skom pokretu ili gesti, te ih poin je vriti sam ostalno.
Kakve su bile p osljed ice ovoga razvitka? N ajznaaj
nija je svakako u tom e to m ehaniki p ostupci pre
staju biti oblikovani, konstruirani ili kom binirani po
uzoru na ljudski pokret, to gube svaku vezu s obli
kom i ritm om ljudske ak tivnosti i p ostep en o se sa
svim osam ostaljuju. Stroj sada p osta je za radnika
jedna nova vanjska sredina u koju se radnik sa svo
jom djelatnou m ora u klopiti na originalan nain,

151
im e se m ijenja definicija njegova zadatka. To znai,
drugim rijeim a, da se m oderna tehnika ne raa iz
neposrednog dodira izm eu p ojedinca i prirodne sre
dine, ve pretpostavlja u p letan je jedn og vanjskog,
posrednog faktora koji od sad u vjetu je radnu situa
ciju. (P. N aville, op. cit. str. 354.)
Naim e, stroj se sve m anje gradi po zakonim a obi
ne m ehanike, srodne logici ljudskih pokreta, nego se
prilagoava naunoj spoznaji o prirodi tvari, pa se
i gradi po nekim sp ecifin im fizikalnim zakonim a.
To je sasvim o ito kad se radi o k em ijsk im urea
jim a, jer kem ijski procesi otp oetka izm iu obliku
m ehanikog rada kakvim se slui najee ovjek.
Stroj je u svom e klasinom periodu kroz itavo 19.
stoljee slijedio u proizvodnji sudbinu podjele rada,
to jest prilagoavao se sve veem rasparavanju rad
nih operacija. M eutim , s napretkom sam e autom a
tizacije, to jest kad je stroj preuzeo niz radnih ope
racija, konstrukcija stroja, a i sam a tehnika orga
nizacija rada, ne slijed i vie ovaj nain tehnoloke
podjele rada. Odsad ovjek sam o ispunjava interva
le koje m u o stavlja m ehanizacija proizvodnje. On
se ukljuuje u proizvodnju sam o u odreenim inter
valim a, i to na svoj poseban nain, bez m ehanike
veze s operacijam a koje vri stroj. Stroj nije vie ne
ko sloeno orue k ojim rukuje ovjek; stroj je dio
izvanjske tehnike sredine, o v je k u toku preobraz
be m aterije ne odrava s njom m ehaniku vezu, jer
se ona od njega otuila i p ostala neuhvatljiva.
On se odnosi prem a njoj na jedan nov i poseban na
in koji je uvjetovan rukovanjem sam im strojem .
Stroj je dehum anizirani posrednik u ljudskom radu,
jer on vie ne doputa ovjeku neposredni dodir s
m aterijom koju obrauje.
Na prednjoj shem i, V faza predstavlja prijelaz iz
m ehaniziranog rada na viem nivou (u kojem stro

152
jevi sam ostalno vre niz radnji i m ogu predstavljati
jednu itavu bateriju ili strojni niz u proizvodnom
ancu, gdje se ovjek ubacuje sam o na odreenim
karikama) do poluautom atizacije, gdje ovjek inter
venira sam o na odreenim m jestim a u neprekidnom
'oku proizvodnje.
VI faza na prednjoj shem i predstavlja potpuno
automatiziranu proizvodnju, jer se radne operacije
izvode u jednom kontinuiranom i integriranom si
stemu. U tom sistem u ovjek vodi sam o kontrolu,
odnosno priprem u proizvodnog procesa dok je iz
samog neposrednog toka proizvodnje ispao. O polo
aju ovjeka u autom atiziranoj proizvodnji rei e
mo neto vie u daljnjim razm atranjim a.
Prijelaz od djelom inog na integrirani rad. Sve
do pojave tekue vrpce radni su se postupci progre
sivno dijelili na pojedine radnike, a s tekuom je
vrpcom ova podjela dosegla svoj vrhunac. Radnik,
bez ikakva prethodnog zanatlijskog obrazovanja,
vrio je uz tekuu vrpcu neprekidno iste postupke,
ograniene na nekoliko istih pokreta, koji su se ne
prekidno ponavljali po vanjski nam etnutom ritm u,
lad je doista postao razm rvljeni rad (F riedm ann).
Meutim, upravo je s pojavom tekue vrpce m e
hanizacija proizvodnje dosegla takav stupanj da e
se daljnje m rvljenje zadataka zaustaviti tako to
:e strojevi preuzim ati na sebe sve vei broj uzastop
nih radnih operacija. Tim e je tendencija daljnje te
hnoloke podjele rada zaustavljena, i ne sam o za
ustavljena, ve vraena u suprotnom sm jeru po
novne integracije prethodno podijeljenih radnih po
stupaka. Ponovno integriranje radnih postupaka pu
tem stroja izazvat e o sjetljiv e prom jene kako u
organizaciji proizvodnje tako i u strukturi i funkci
jama sam e radne snage.
Organizacija proizvodnje p ostala je dinam inija,

153
to jest efik asn ija i p lastin ija. To se vidi naroito u
ranijoj zavisn osti veliine poduzea ili radionice od
karaktera pojed inih radnih m jesta. V e je Babbage,
polovinom prologa stoljea, u tvrd io da raznolikost
ili neujedn aen ost tem pa proizvodnje p ojedinih sek
tora proizvodnje ili p ojedinih grupa radnih m jesta
zahtijeva da n ajm anji zbroj svih tih m jesta, da bi
bio ekonom ian, m ora biti najm anji zajedniki vi
ekratnik m jesta. (N a prim jer, ako jedan proizvod
trai tri uzastopne radne operacije, tako da speci
jalizirani radnik uspijeva izvesti 30 jed in ica u satu,
autom atizirani stroj 1.000 jed in ica u sedm ici, a polu-
autom atizirani stroj 400 jedin ica u sedm ici, tada
puno isk orite n je specijaliziranih radnika, autom ati-
ziranog i poluautom atiziranog stroja zah tijeva da
proizvodnja u jednoj sedm ici bude zajedniki vie
kratnik od 30, 400 i 1.000, to jest 6.000 jedinica. Za ovaj
najm anji zajedniki viekratnik potrebno je puno
iskoriten je 6 au tom atskih strojeva, 15 poluautom at
skih strojeva i 200 specijaliziranih radnika.) Ovo je
naelo odreivalo veliinu radionica, tako da su one
bile relativno velike da bi uope bile rentabilne.
Prem a tom e, klasina podjela rada zahtijeva da bi
bila rentabilna, proizvodnju u v elikim serijam a. Lako
je sada shvatiti zato se serijska proizvodnja uz te
kuu vrpcu m oe u sp jen o organizirati sam o u veo
m a velikim poduzeim a.
Ovaj prim jer uzet je iz visokom ehanizirane proiz
vodnje. Oito je da je u proizvodnji gdje postoje
kom binirana zanatlijska, serijska ili autom atizirana
proizvodnja, situacija m nogo sloenija, pa je i ovaj
najm anji zajedniki viekratnik daleko vei, a to
znai da rentabilnost zahtijeva i vea poduzea. Nije
stoga udno to je serijska i lanana proizvodnja re
dovito vezana uz veom a velika poduzea.
M eutim , s au tom atizacijom klasina podjela rada

154
i zahtjev za velikim radionicam a otpada, jer auto
matizacija osigurava stalni ili kontinuirani tok pro
izvodnje, jo daleko bri od ranijeg, a da nije po
trebno voditi rauna o podjeli individualnih zada
taka, odnosno o najkorisnijoj raspodjeli radnih m je
sta. Analiza radnih m jesta i njihova najsvrsishodni-
ja raspodjela unutar jedne radionice postaje bezna
ajan problem. Princip zajednikog viekratnika
gubi tako na svom klasinom znaenju. On je zam i
jenjen novom doktrinom o globalnoj raspodjeli ra
dne snage u funkciji globalne proizvodnje, a ova se
mjeri konanim a ne djelom inim jedinicam a. Ras
podjela zadataka organizira se uzdu jednog ciklu
sa ili toka koji obuhvaa, pored fabrikacije u pra
vom sm islu rijei, program , priprem u, opskrbu, a
uz to jo kontrolu i uvjetovanje. (N aville, op. cit.
str. 381.) J. Diebold sm atra da autom atizacija ima
revolucionarni znaaj u proizvodnji, jer zadire u bit
ni problem podjele rada, to m u se ini znaajnije
od njene tehnoloke uloge: Jedan stroj-konvejer sa
39 radnih m jesta nije isto to i neka m odernizirana
manufaktura igala. On je neto vie: jedan m eha
niki sistem koji m oe obuhvatiti irok slijed preo
brazbi. ( Times R ev ie w of Industry, april 1958.) Po
jam radnog m jesta u klasinom sm islu iezava, jer
se radno m jesto m ijenja prem a program u rada, a
da te prom jene ne zadiru u unaprijed odreenu spo
sobnost (vie ili m anje kvalificiranu ili priuenu)
za odreene radove. Radne grupe postale su pove
zani je, pa ih nazivaju ekipama (kao u sportu, avi
jaciji ili m ornarici), ali su uloge unutar ekipe po
stale kudikam o elastinije. To veom a lijepo poka
zuje studija A. T. S. W ilsona (1955) o prom jenam a
u radnim grupam a na prijelazu od tradicionalnog
naina rada u rudnicim a na kontinuirani m ehanizi
rani rad:

155
OBILJEJA RADNE TRADICIONALNI KONTINUIRANI
GRUPE SISTEM SISTEM

Vrsta posla Stalna Izm jenjiva

Slijed zadataka Krut E lastian

Kvalifikacija indivi
dualnog radnika K valificiran Priueni

Odgovornost po jed inca V lastiti zadatak Grupni zadatak

Status Razliit Izjednaeni

Metoda nagraivanja Po kom adu Po zadatku

Osnovni princip V anjska in sp ek Unutarnja


kontrole cija uprava

Stru k tu ra unutar
ekipe P odijeljena Integrirana

Odnosi izm eu ekipa Zavisni N ezavisni

V isokom ehanizirani ili autom atizirani rad stvara


vie povezane i integrirane grupe, u kojim a status
svakog pojedinca zavisi od statu sa itave grupe, ali
to ne znai da su zadaci u njoj kruti, jer p ostoji ve
lika elastin ost u odreivanju radnih m jesta. Ova
vrsta podjele rada om oguila je jednu veom a vanu
m jeru sa gledita hum anizacije rada, naim e permii-
tciciju radnih m jesta . U pozorim o takoer da ovaj
tip rada ne doputa plaanje po kom adu, nego sa
m o po cijelom zadatku koji snosi itava grupa; to
znai da se plaaju konani proizvodi, a ne pojedine
faze radnog procesa.

156
3. POSLJEDICE PODJELE RADA U LANANOJ
PROIZVODNJI

ini se da podjela rada izvrena u lananoj proiz


vodnji na osnovu naune organizacije rada, to jest
naune analize radnih m jesta, to ide od Taylora i
Bedauxa do supruga Gilbreth i drugih psihotehni-
ara, predstavlja onaj oblik rada koji je doveo do
najzaotrenijeg oblika dehum anizacije ljudskog rada.
Stoga je ovaj oblik rada bio predm et intenzivnih izu
avanja i kritike, pa su kod nas u tom pogledu do
bro poznati radovi G. Friedm anna.1
Analiza i kritika razm rvljenog rada dobro je po
znata, pa em o se zadrati sam o na nekim m om en
tima koji nam se ine vani za ono pitanje koje nas
najvie u ovom asu zanim a, a to je: na koji se na
in moe prevladati ova dehum anizacija ljudskog
rada? Vidjet em o da se ona razrjeava na dva bitna
naina: jedan lei u prirodi sam og tehnolokog i teh
nikog razvitka (dokidanjem tekuih vrpca), a
drugi lei u socijalnim p r o m je n a m a koje ovaj tehni
ki razvitak om oguuje (sm an jenje radnog vrem ena
i uvoenje radnikog sam oupravljanja).
Sa tehnolokog gledita, lanana se proizvodnja
sastoji u pokretnosti proizvoda u odnosu na radna
mjesta ili radne zadatke, znatnom p ojednostavljenju
radnih postupaka, zajednikom ritm u ili tem pu pro
izvodnje velikog broja proizvoaa i u vrstoj uskla
enosti njihovih poslova. U strogoj raspodjeli i us

1 Kuda ide lju d ski rad, izdanje Rada, Beograd (1958), Raz
mrvljeni rad, izdanje Naprijed, Zagreb (1959), i L ju dsk i pro
blemi i industrijski mainizam, izdanje V. M aslee, Sarajevo
(1964).

157
koj kontroli proizvodnje veeg broja proizvoaa,
strogoj raspodjeli i uskoj kontroli proizvodnih po
kreta, uskom prilagoenju radnika radnom zadatku.
Pored p ok retnosti proizvodnih kom ada, koji teku
na vrpci od jednog radnog m jesta do drugoga, uvodi
se danas s autom atizacijom sve v ie i pok retn ost sa
m ih strojeva ili grupe alata prem a obraivanom
kom adu. Drugim rijeim a, pored p ok retnosti obra
ivanog proizvoda nalazim o sve v ie i p okretnost
radnih m jesta i alata.
Sa p sih olok og gledita, koje nas s obzirom na
hum anistiku problem atiku p rvenstveno zanim a, rad
na tekuoj vrpci pred stavlja rad koji se ponavlja
i parcijalni rad: takav rad vee radnika uz jedan
strogo ogranieni dio globalne proizvodnje proizvo
da; ali to je rad s prinudnim ritm om , koji je radnik
prisiljen slijediti; i to sa kolek tivnim ritm om , to
jest takav u kojem on uestvu je kao lan ekipe.2
Im am o etiri dom inantna m om enta: rad koji se
ponavlja, parcijalni ili djelom ini rad, prinudni ri
tam i kolektivni ritam . Kakve su p sih olok e poslje
dice takva rada na ovjeka? Ako ovjek po svojoj
prirodi tei raznovrsnosti i individualnoj slobodi,
onda odgovor nije teko predvidjeti. No, je li ovjek
doista po svojoj prirodi bie univerzalno i u sm je
reno na to da postane totalni ovjek, da upotrijebi
m o jedan M arxov izraz, i da li on uope tei individu
alnoj slobodi u svojoj proizvodnoj djelatnosti? I da
li za to p o stoje uvjeti u suvrem enoj industrijskoj
proizvodnji? I prije nego to odgovorim o na ovo
pitanje, spom enim o sam o da brojni kritiari indu
strijske civilizacije i m ainizm a, sve od Ruskina
do Berdjajeva, sm atraju da je zanatlijski rad osigu
ravao ovjeku svestranost i individualnost u poslu, a

2 Georges Friedm ann, O va le travail humain, NRF. Paris


1950, str. 231.

158
to je definitivno izgubljeno u m odernoj industrij
skoj proizvodnji.
to nam pokazuju psiholoka istraivanja s obzi
rom na spom enuta etiri m om enta lananog rada?
to se tie rada koji se ponavlja, m onotonog rada,
i parcijalnog rada, djelom inog rada, to su brojna
istraivanja, m eu kojim a i Streinova anketa o
radu na tekuoj vrpci, pokazali da je takav rad i
fiziki i psihiki tetan za m noge radnike, jer stavlja
u pokret ogranien broj m iia u jednolinoj i pro
duenoj djelatnosti. N o jo su znaajnija istraiva
nja o utjecaju prisilnog ritm a na tem po individu
alnog rada. Istaknuti vicarski industrijski psiholog
L. Walther pokazao je: ako nam etnuti ritam dolazi
u sukob, odnosno prelazi granice prirodnog, uroe
nog ritma koji nosi svaki ovjek u sebi, on dovodi
do breg fiziolokog i psihikog iscrpljivanja, do
radnih neuroza i eih radnih nesrea. W alther upo
zorava da u m nogim sluajevim a suvrem ene serijske
proizvodnje, gdje nem a psiholoke kontrole, gdje su
vrpce prenategnute, suvie brze, m oem o opaziti
tetan utjecaj takva rada na ovjeka, pa m onotoni i
iscrpljujui rad raa psihiko zatupljivanje i ope
nito prerano starenje. N jem u je uspjelo, kae, u vi
carskoj sam o u nekih 10/o sluajeva ukloniti tetne
posljedice lanane proizvodnje. Dodue, kolektivni
ritam, kad se kree u granicam a prirodnog ritm a
skupine radnika (u tom pogledu potrebno je selek
cionirati ekipe radnika prem a srodnim prirodnim
dispozicijam a), pridonosi poveanju proizvodnje, ali
kad te granice prekoraim o, proizvodnja opada a o
vjek organski stradava. U ovom prim jeru lijepo vi
dimo kako valja potovati B aconovo pravilo da pri
rodom m oem o vladati sam o kad joj se podvrgava
mo, te da sociolokim faktorim a ne sm ijem o ruiti
psiho-fizioloke.3

159*
Da je lanani rad suprotan prirodi ovjeka, poka
zuje i to to ga u poetku radnici n asto je izbjei i
napustiti. Zato je u p oetku i flu ktuacija radne snage
vrlo velika, dostie do 80/o u prvoj godini. (Prema
V itelesu, 1932, u SAD svako n a m jetan je nekvalifi
ciranog radnika stoji prosjen o 239 dolara, a polu
kvalificiranog 190 dolara, to najb olje govori o gu
bicim a od kojih trpi privreda uslijed flu ktacije rad
ne snage.) M eutim , nakon izvjesnog vrem ena, kako
kae jedan predradnik, radnici se sm iruju i nalazi
mo ih ovdje, na istom m jestu, pet i deset godina
kasnije.
Zato je tako? Tekua vrpca oduzim a ovjeku
volju za rizikom , elju da potrai neko drugo na
m jeten je ili da postigne vee obrazovanje izvan
radnog vrem ena. Dobiva se u tisak da ona smanjuje
ljudsku inicijativu, djeluje u sp avlju ju i i zatuplju
jui na ovjeka u slijed navike na bezlini posao. H.
Ford (M oj iv ot i d je lo ) dolazi do poraznog zaklju
ka o psihi radnika: Veina radnika, i ja to kaem
sa aljenjem , trai posao koji im ne nam ee vei mi
ini napor. Ali prije svega oni trae posao koji ih
ne prisiljava da misle. P oetni otpor radnika po
kazuje da ova k onstatacija nije tana, ali je, na a
lost, istin a da pod utjecajem m onotonog i djelimi-
nog rada radnici gube sm isao za inicijativu i stva
ralaki odnos prem a poslu. Do takvih posljedica ne
dovodi sam o rad na lananoj vrpci, ve uope kraj
nja podjela rada, gdje je svrha rada i njegovo plani
ranje, odnosno predoivanje ostvarenja rada, odvo
jeno od postupaka u izvrenju zadataka. I zato kon
statacija Druerija da je rad koji odvaja m isao od
izvrenja prilagoen jednom tipu civilizacije u ko
jem ljudi po opem pravilu ne pripadaju jednom am-

3 Lon Walther, La Psychologie du travail, Ed. Mont Blanc


Genve 1947.

160
bicioznom intelektualnom tipu, optuba protiv su
vremene industrijske civilizacije u njenoj cjelini.
Tehnokratsko-birokratske tendencije koje idu za
tim da zadatke planiranja u privredi povjeravaju
samo jednom uskom sloju nadmozgova a isklju
uju iroke slojeve proizvoaa, pogoduju procesu
despiritualizacije, psihikog zatupljivanja radnika.
Nije onda udo to tako esto vidim o kako se velika
masa radnika u kapitalistikim zem ljam a predaje
brutalnim rastereenjim a od dosade i tuposti pro
vodei m nogo vrem ena po barovim a, traei zabo
rav u alkoholu, u grubim seksualnim obiajim a ili
u raznim m istinim i religioznim sanjarijam a. Oni
koji su se ve smirili bave se konstruktivnijim ra
zonodama u obliku raznih radinosti ( h o bb y ), m ode
liranjem, rezbarenjem i drugim ak tivnostim a zana-
tlijskog tipa.

Kako ukloniti posljedice m o notono g i djelom inog


rada

Psiholozi zaposleni u industriji bavili su se i pro


blemom kako da se uvjeti rada na tekuoj vrpci ui
ne podnoljivim i kako da se donekle u u vjetim a
takve proizvodnje uklone tetn e posljedice za orga
nizam i psihu. Opi su zakljuci u tom pogledu ovi:
1. Treba uiniti ope radne uvjete to lagodnijim a
u pogledu osvjetljenja, zraenja, obojenja, radnih
pauza, organizacije radnih m jesta, opeg izgleda
tvornike sredine.
2. Sistem atski provoditi izm jenu radnih m jesta,
tako da radnik od djelim inog rada na jednom
radnom m jestu ide drugom e u toku dana, im e se

11 Supek 161
njegov rad i interesiranje za p osao m ijenja. Rad po
staje svestraniji, in telek tu alna je b u dn ost vea, mo
gunost za dosadu m anja, interes za potpun iju pro
fesion alnu izobrazbu sauvan. O p oton jem em o fak
toru posebno govoriti. (Jedna tvornica u Texsasu,
SAD, koja je u svojila prijedlog p sihologa da uvede
izm jenu radnih m jesta, em u obino industrijalci
daju otpor, utvrdila je da je ekipa od 4 radnika koji
su m ijenjali radna m jesta tok om dana obavila isti
posao koji je inae izvravala ekipa od 6 radnika,
to predstavlja u ted u od 30/o!)
3. U klanjanje napetih ili prebrzih tekuih vrpci
i uvoenje tem pa rada koji odgovara prirodnim
psiho-fiziolokim osobin am a radnika.
4. U voenje dopunske radne snage, kojoj je ulo
ga da zam jenjuje radnika na vrpci kad ovaj eli da
je iz bilo kojih razloga za neko vrijem e napusti,
kako ne bi im ao osjeaj da je robija vezan uz nju.
Neka napredna poduzea u V elikoj B ritaniji uvela
su po jednog takvog ovjeka na 25 radnika na vrpci.
On nem a svoje radno m jesto, ali m ora usk oiti kad
neki radnik eli n ap u stiti svoje m jesto.
5. Provoenje pune autom atizacije rada u psiho
lokom sm islu, to znai da fizika serija pokreta
bude to autom atskija, n esvjesn ija, odvojena od psi
hike serije m isli. Tu m jeru preporuuju mnogi
psiholozi koji su naroito isp itivali poloaj ovjeka
u lananoj proizvodnji (O. Lipm ann, G em eli i Galli,
Rupp, Sachsenberg, W hyat i L angdom ). Rad na vrp
ci m ora postati tako autom atian i lagodan kao to
je otprilike posao pletenja arapa u drutvu ena
koje istovrem eno dok pletu razgovaraju i bave se
drugim m islim a! Ovaj stav izgleda naoko protivurje-
an onom e to sm o m alo p rije naveli, to jest da tre
ba teiti izm jeni radnih m jesta upravo aa bi radnik
ivlje m isaono uestvovao u procesu proizvodnje. Me

162
utim, to je sam o prividna protivurjenost. Radi se
o tome da se rad po svojoj m otorikoj strukturi
odvija tako lagano da ne izaziva potrebu za kontro
lom pokreta, dakle m isaonu koncentraciju na jedan
uski vid djelatnosti, ali da radnik pri tom e bude
intelektualno toliko osloboen da m oe pratiti tok
proizvodnje, razgovarati s drugovim a, m isliti na dru
ge stvari koje se odnose na ivot u tvornici ili izvan
ivornice. Radnik takav rad lake podnosi. ene-rad-
nice u jednoj engleskoj tekstilnoj tvornici, na pita
nje da li vole slu ati za vrijem e rada laku ili ozbilj
nu glazbu, odgovorile su da bi najradije sluale
jedan dobar roman.
6. U vezi s prethodnim Rupp predlae da radno
mjesto mora dop ustiti radniku pregled nad itavim
proizvodnim procesom , to znai da radionice m o
raju biti tako konstruirane da se m oe jednim pogle
dom obuhvatiti itav radni prostor, osloboen su
vinih pregrada i ograda, da radnik m oe pogledom
uestvovati u radu svojih drugova i dijeliti osjeaj
no raspoloenje jednog zajednikog napora. N jegova
stvaralaka potreba i radost, koju ne m oe zadovo-
jiti u jednom djelim inom radu, dolazi do zadovo
ljenja u jednom k olektivnom naporu.
7. Potrebno je voditi brigu o socijalizaciji radnih
mjesta, o stvaranju ugodne drutvene atm osfere u
odnosima m eu radnicim a. Radnik na radnom m je
stu ne sm ije biti izoliran, ve m ora im ati m ogu
nost lakog dodira s drugim radnicim a, ili pak m ora
osjeati prisutnost drutvene sredine preko radio-
prijemnika, glazbe i drugih sredstava. Suvrem ena is
traivanja pokazala su da radni uinak zavisi od
dobrih drutvenih od nosa m eu radnicim a i od dru
tvene atm osfere za vrijem e rada.

11* 163
O padanje profesionalnog o b ra zova n ja

Jedna od posljedica poveane p od jele rada i speci


jalizacije poslova u serijskoj proizvodnji jest i opa
danje profesionalnog obrazovanja. N aroito raste
jaz izm eu sloja visokoobrazovanih strunih kadrova
i nekvalificiranih ili naprosto priuenih, to jest
polukvalificiranih radnika. Ako b ism o se o slon ili na
prividnu valjan ost nekih sta tistik ih podataka u
visokorazvijenim ind u strijsk im zem ljam a, doli bi
sm o m oda do drugog zakljuka. Tako J. Fourasti
navodi da je u SAD od 51 m ilijuna aktivnog puan
stva bilo sam o 9 m ilijuna nekvalificiranih (urau
navi tu i poljoprivredne radn ike).4 M eutim , ako
m alo poblie p ogledam o tko se sve ubraja u kvalifi
ciranu radnu snagu, vidjet em o da je kod Forda
godine 1926. b ilo 43% onih ija je profesionalna nao
brazba trajala m anje od jednog dana, 36> onih koi
kojih je trajala m anje od osam dana, a 63/o im alo je
naobrazbu od jedne do d vije sedm ice! Jedan od
Fordovih inenjera kae: Velika veina ljudi koi
nam dolaze nem a specijalnosti. Oni naue zanat i
nekoliko sati ili u nekoliko dana. Ako ga za to vrije
m e ne naue, nikad nee b iti ni za to.
Openito se danas rauna da u serijskoj proizvc
dnji broj strogo kvalificiranih radnika (onih ija k
profesionalna naobrazba trajala vie godina puten
kolovanja) ne iznosi vie od 10%. Danas nalazimc
sve m anje svestranih m ehaniara u industriji. ak
i oni koji su zadueni da vre popravke na stroje
vim a ne znaju u SAD, po nekim am erikim statisti
kama, vie od 7 raznih operacija!
U pogledu profesionalne naobrazbe u modernoj

4 J. Fourasti, La Civilisation de 1975, PUF, Paris 1960.

164
industriji, upozorava Friedm ann, opaam o dva su
protna strujanja: jedno ide u sm islu sve vee de-
spiritualizacije starih jedinstvenih zanata (tokar na
lananoj vrpci p ostaje se za nekoliko dana!), a dru-
j() u sm islu istovrem ene respiritualizacije nekih
drugih zanata, koji trae visoku tehniku sprem u,
kao to su razna kontrolorska, projektantska i re-
ailatorska zanim anja. Ali potonji tvore u lananoj
proizvodnji sve m anji broj u odnosu na m asu prvih,
tavie, postoji opasnost da se taj jaz znatno pojaa
sa predstojeom treom industrijskom revoluci
jom, to jest s uvoenjem elektronike, kibernetike
i tranzistora, sa jo veom autom atizacijom proiz
vodnog procesa. Na sastanku Internacionalnog udru
enja za socijalni progres u M ilanu 1956. konstati
rano je da e u pogledu raspodjele radne snage doi
>do poveane potrebe specijaliziranog personala i
do sm anjenja broja radnika, koji su redovito upo
sleni u radnjam a konvencionalnog tipa. (Iz refe
rata Enriquesa.) Pod konvencionalnim radnjam a
misli se na one koje se danas jo vre u lananoj
proizvodnji. Ti radnici pali bi u jo nie kvalifi
cirane poslove koje ni u strukturi suvrem ene proiz
vodnje ili kod visoke autom atizacije proizvodnog
procesa ne m oem o izbjei. Perspektiva nije nim alo
ruiasta to se tie potrebe za p rofesionalnom izo
brazbom! Sam proizvodni proces dokida je u odre
enim granicam a i tim e sm anjuje i potrebnu stim u
laciju kod ljudi da se p rofesionalno uzdiu. Razu
mije se da se to m oe izbjei sam o na dva naina:
prvo, da profesionalna naobrazba pored ope nao
brazbe primi jedan obavezan oblik kolovanja; i
drugo, da radnici budu stim ulirani da postignu takvu
naobrazbu s obzirom na m ogu n osti napredovanja
]> to je m oda vanije, s obzirom na preuzim anje
odgovornosti u pogledu kolektivnog rukovoenja

165
proizvodnjom . Tu se n ep osredn o susreem o s jed
nom vanom fun kcijom radnikog sam oupravljanja
Ispitivanja su pokazala da struno obrazovanje
radnika u svakom sluaju p oveava njihovu vrijed
nost kao radnika ak i onda kad su up osleni na isto
rutinskim i jed n ostavn im poslovim a, kao to je rad
na m ehaniziranoj tekuoj vrpci ih na poluautomati-
ziranim p ostrojenjim a. N aim e, takvi radnici imaju
bolji uvid u itav proizvodni proces redovito izazi
vaju m anje tete k oja n a staje u slijed nepanje ili ne
sm otrenosti. Prem a tom e, obrazovanje je korisno u
proizvodnji i onda kad prelazi nivo koji zahtijeva
neposredni proizvodni proces. N aravno, nije ovdje
potrebno istica ti da je opa i struna naobrazba i
votna potreba za radnike koji su p ostali upravljai
u sistem u radnikog sam oupravljanja.

166
4. PROMJENE U PROFESIONALNOJ STRUKTURI I
PROFESIONALNOJ SVIJESTI

Kad govorim o o opadanju profesionalne izobrazbe


i svijesti uslijed podjele rada kakva se pojavljuje u
vezi s lananom proizvodnjom , korisno je da ukrat
ko opiem o glavne prom jene u profesionalnoj struk
turi radnikih kolektiva u toku razvitka m odernog
mainizma.
A. Tour aine (1955)1 sm atra da m oem o razlikovati
tri faze u razvitku profesionalne strukture rada: a)
fazu zanatskog rada, u kojoj prevladava zanatlijska
industrijska proizvodnja, to jest zanatlijski kvalifi
cirana radna snaga koja vri polivalentni rad, to
jest raznolike radne postupke; b ) fazu m ehanizira
nog rada, u kojoj pravladava priueni radnik, a u
kojoj postoji centralizirana organizacija rada pom o
u koje se orgnizira i kontrolira rad na strogo de
finiranim radnim m jestim a; c) fazu autom atiziranog
rada, u kojoj su radniki zadaci jo sam o indirektno
povezani s proizvodnjom .
Stara proizvodnja, zanatlijskog tipa, poiva na
profesionalnoj sa m ostaln osti radnika, koji u toku
procesa proizvodnje sam donosi odluke o slijedu i
kvalitetu radnih postupaka. Ova autonom nost ili
sam ostalnost u odluivanju stvorila je i posebnu
profesionalnu hijerarhiju u struci egrt, kalfa,
m ajstor tako da se profesionalna kvalifikacija
neposredno ogleda u d rutvenom poloaju. esto
sam m ajstor m oe da se pojavi kao sam ostalni ugo
vara ili kao neka vrsta potpoduzetnika u odnosu

1 A. Touraine, L'volution du travail ou vrier aux usines Renault,


Paris, CNRS, 1955.

167
na tvornicu ili poduzee u kojem radi. Zanatlijski
rad obiljeava, dakle, irok a profesionalna s am o stal
nost u d onoenju odluka u toku proizvodnog pro
cesa, velika sloboda u od nosu na poduzee (radnik
n osi svoj alat i svoje sp osob n osti sa sobom iz jednog
m jesta u drugo), izrazita struna hijerarhija (tako
da je bolje govoriti o zanatu nego o profesionalnoj
k valifik aciji!), oteano prelaenje iz jedn og zanata u
drugi ili iz jedne vrste p osla u drugi (zanatlija koji
ne nalazi posla u svojoj struci pretvara se u obinog
nekvalificiranog radnika u drugoj stru ci), odsutnost
odreenih norm i i standarda za vren je posla, tako
da se radnik vie ocjen ju je po gotovom proizvodu
nego po radu koji vri u odreenom vrem enu, i,
konano, p ostojan je odreene profesionalne karije
re (prijelaz iz statu sa kalfe u statu s m ajstora) koja
nije zavisna od poduzea ve od p rofesionalne ili
zanatlijske organizacije.
Svi ovi m om enti koji odreuju zanatlijsku pri
rodu posla dolaze u pitanje u m ehaniziranom radu
i doivi ju ju duboke prom jene. M oderna m ehanizi
rana ili autom atizirana proizvodnja poiva na pla
niranju p roizvodnih postu p ak a, to jest na njihovu
norm iranju i standardiziranju, pa se odluke o tem
pu i kvaliteti rada donose u centraliziranim orga
nim a organizacije rada, a ne sa strane sam ih kvali
ficiranih radnika. Tim e je su b je k tiv n i faktor u ne
posrednoj proizvodnji u velikoj m jeri, ukoliko i ne
sasvim kao u autom atiziranom procesu, iskljuen.
To je i osnovni razlog nelagode ili nezadovoljstva u
radu u m odernoj proizvodnji. Ako stari sistem mo
em o nazvati profesionalnim (zanatskim ), novi valja
definirati kao tehniki. Tehniki aparat proizvodnje
nezavisan je od radnika koji ga stavljaju u funkcio
niranje. Kad p osjetim o neku m ehaniarsku radionicu
opeg tipa, nem ogue je utvrditi tanu prirodu pro

168
izvoda to se ondje proizvode, sve dok ne vidim o
radnike na poslu; naprotiv, kad se radi o lancu
specijaliziranih strojeva ili o skupu autom atiziranih
ureaja, lako je tano utvrditi, ak i onda kad su
radnici odsutni, tanu prirodu proizvoda.2
Serijska ili lanana proizvodnja im a za pretpo
stavku tehnoloku organizaciju (lanana traka) i
ekonomsku organizaciju (proizvodnja u velikim se
rijama). Ona je zam ijenila polivalentne ili univer
zalne strojeve-alatljike specijaliziranim strojevim a
za obradu odreenih kom ada koji defiliraju pred
njima na lancu. Kako ovi strojevi vre sam o niz od
reenih radnja kojim a rukovodi radnik, to ovakav
rad ne trai svestranu ve sam o specijaliziranu
vrstu posla. V idjeli sm o da se ova vrsta posla m oe
brzo nauiti. Tako je visokokvalificirani radnik, koji
je rukovao polivalentnim stroj evim a-alatljikam a
zamijenjen specijaliziranim ili priuenim ra d n ik o m .
Ova zam jena kvalificiranih radnika specijalizira
nim ili priuenim a predstavlja i najznaajniju soci
jalnu prom jenu u m ehaniziranoj proizvodnji. Spe
cijalizirani radnici ne predstavljaju vie takav pro
fesionalni potencijal koji bi bio osp osobljen za razli
itu upotrebu. Oni se definiraju istovrem eno s de
finicijom radnih m jesta i lako se m ogu zam ijeniti.
Njihova specijalizacija ne lii na specijalizaciju rad
nika iz preraivake industrije gdje je vjetin a (zna-
ije), ak i kad se radilo o djelom inim poslovim a,
bila osnovno naelo n jihova odreivanja. Sposob
nost da vre neke m anuelne radnje nije ona koja
definira specijalizirane radnike m oderne proizvod
nje, ve je to prije sposob nost da se prilagode uvje
tima mehanizirane i serijske proizvodnje. (Toura-
iae, ibid. 395.)

. 2 A. Touraine, u knjizi Friedm ann-Naville, Trait de sociologie


travail, I, str. 390.

1691
Analiza radnih m jesta ne polazi od izuavanja indi
vidualnog rada radnika na odreenom radnom mje
stu, ve se, naprotiv, radna m jesta u tvruju u odno
s u na cjelin u proizvodnog procesa. N ajprije se utvr
uje tok proizvodnog p rocesa i u okviru njega ras
pored radnih m jesta, a izuavanje ili, tanije, obu
avanje radnih operacija ili postupaka dolazi kas
nije. To je i razlog zato ovaj tip rada dovodi do
jo dublje d ehum anizacije rada, pa radnik ostaje
sam o privjesak stroja, tanije: strojem utvrenog
radnog m jesta. Ne m oem o govoriti, upozorava A.
Touraine, o recipronoj prilagodbi ovjeka i rada:
tehnika organizacija proizvodnje, to jest sistem
odnosa m eu radnim m jestim a o sta je centralno na
elo u definiranju radnog m jesta. (Ibid. 395.) Stoga
i izuavanje poloaja radnika u ovom sistem u mora
polaziti prije svega od poloaja pojedinih radnih
m jesta u itavu sistem u radne organizacije, a ne od
odnosa radnika prem a zadatim radnim postupcima.
Sociolok a analiza cjelin e radne situ acije m ora pret
hoditi psiholokoj analizi radnih operacija.
S pojavom specijaliziranih radnika u mehanizira
noj proizvodnji ne iezava kvalificirani rad i kvali
ficirani radnik. On se sam o u svojim zadacim a po
m ie iz lanane trake u radionice za odravanje ure
aja i za izradu alata. Stavie, u m odernoj proiz
vodnji broj ovih radnika opada sam o relativno u
odnosu na specijalizirane radnike, ali je on inae
u porastu, a u autom atiziranoj i poluautomatizira-
noj proizvodnji, gdje iezava priueni rad, on po
novo dobiva na prevlasti. Tako je broj kvalificira
nih radnika u porastu u svim m odernim poduzeima
na viem tehnikom nivou, gdje se pojavljuju tehni
ki precizniji i o sjetljiv iji poslovi, naroito u vezi
s m odernim strojevim a na bazi elektronskih ure
aja. Naravno da se s pojavom autom atizacije mije

170
nja i sama priroda rada. O tom e em o rei neto
vie u daljnjem izlaganju. No, recim o nekoliko rijei
o socijalnim p osljedicam a do kojih vodi razm rvljeni
rad, to jest o izolaciji koju radnik doivljuje na svo
jem radnom m jestu, o iezavanju integriranih rad
nih kolektiva i odgovarajue profesionalne svijesti.

Znaaj profesionalne sv ije sti na razini radnog


ko lektiva

Izvor radosti u radu kod zanatlije bila je sam o


stalnost u zam iljanju svojeg proizvoda, pretvaranje
te zamisli u djelo, provjeravanje uinka tog djela na
tritu, prem a tom e i v lastita odgovornost za uspjeh
i neuspjeh. Takav rad sadravao je nuno predoi-
vanje jednog cilja, n eto svrhovito, m ogunost ini
cijative, zalaganje volje, dakle izvjesnu radnu plas
tinost i stvaralako zadovoljstvo. Sve je to nestalo
u lananoj proizvodnji, u uvjetim a k apitalistike ili
strogo birokratsko-hijerarhijske proizvodnje. Stoga
radnik, da bi im ao zadovoljstvo u radu, m ora traiti
nadoknadu za izgubljena osobna zadovoljstva na
jednom irem k olektivnom planu. Ako je rad izgu
bio, uslijed nune pod jele zadataka, neke osobine
autonomne radne aktivnosti, ako su radni zadaci po
stali heteronom ni (podvrgnuti nekim zakonim a koje
drugi izvan neposrednog proizvoaa utvruju), on
da je potrebno da se radnik-proizvoa uzdigne na
onu razinu kolektivne svijesti koja e m u dopustiti
da aktivno sudjeluje na toj vioj razini u upravlja
nju proizvodnim procesim a. To je u suvrem enim
uvjetima proizvodnje jedini nain da osvoji ono to
je izgubio svijest da je on subjekt, u ovom slu

171
aju istovrem eno kolektivni i individualni subjekt
jednoga stvaralakog i proizvodnog napora. Drugim
rijeim a, potrebno je da suvrem ena industrijska
proizvodnja stvori takve proizvodne odnose u samoj
tvornici da radnik m oe d osei punu sv ijest o vlasti
tom aktivnom sudjelovanju u ivotu radnog kolek
tiva u svim njegovim bitnim proizvodnim zadacima.
Zanim ljivo je da su neki psiholozi (n aroito pred
stavnici ikake kole, Warner, Gardner, Barnard,
W hyte) doli do zakljuka da je jedna od tetnih
posljedica ind ustrijalizacije u k apitalistik im uvje
tim a gubitak osjean ja zajednikog uestvovanja
radnika u nekom poslu. N e sam o da su nestale one
sentim entalne veze izm eu gazde i pom onika iz
dobrih, starih vrem ena, ve se izgubio i osjeaj
odgovornosti prem a k oliin i i kvalitetu proizvodnje,
koji je p ostojao u m alim radionicam a u m anufak
turnom periodu. R adnik se danas o sjea sve vie
anonim nim , bezlinim lanom proizvodnog tijela za
iji rad ne nosi nikakvu odgovornost, jer on nema
vie in icijativu u planiranju i organizaciji rada kao
to ne uestvuju ni u riziku prodaje i podjele vika
vrijednosti. Oni su ve davno izgubili iluzije o lako
i napredovanja, o tom e kako dobri radnici bivaju
nagraeni a loi kanjeni. K onkurentska i egoisti
na priroda buroaskog drutva ne djeluje ohrabru
jue. Otuda pojave radne dem oralizacije. I stoga spo
m enuti autori sasvim realistiki analiziraju poloaj
radnika u k apitalistikoj proizvodnji i preporuuju
uvoenje nekih m jera koje su po svojoj prirodi so
cijalistike na prim jer, osnivanje radnikih tvor
nikih kom iteta, koji bi im ali izvjesna prava u po
gledu organizacije rada po radionicam a, odluivanje
u nagraivanju i napredovanju radnika, i slino. Oni
ak preporuuju i pretvaranje radnika u suvlas
nike ili akcionare tvornice. (Tom pseudosocijali-

172
stikom m jerom slue se neki kapitalisti kad da
ju radnicima po neku dionicu, kao to je kod nas
prije rata radio Bata.) N ije potrebno isticati, iako
se ovdje radi o socijalistikim elem entim a, da se
oni konkretno prim jenjuju u kapitalizm u na pater
nalistikoj osnovi, dakle s reakcionarnim ciljevim a.
Ipak je vano da konstatiram o da je i u kapitalisti
kim poduzeima jasno uoeno znaenje podizanja
svijesti o zajednikom uestvovanju u radu podu
zea.
No, znaenje neposrednog uestvovanja radnika u
proizvodnji pokazala su i neka druga istraivanja o
odnosima u radnim kolektivim a. Ako razm otrim o
organizaciju poduzea sa isto tehnokrat sko-biro-
kratskog stajalita, tada se ona ukazuje kao niz
hijerarhijski odreenih funkcija, koje idu od uprave
i direktora, preko projektantskih i drugih ureda,
raznih propisa o unutarnjem reim u, do nadglednika
i predradnika, da bi zavrile s obinim radnikom.
Taj sistem funkcija sa isto form alnog stajalita
moe izgledati besprijekoran i prividno osiguravati
dobro isplanirane proizvodne odnose u tvornici.
Meutim, iza ovoga vanjskog i form alnog sistem a
odnosa esto se u tvornici ili u poduzeu nalazi je
dan drugi sistem m anje vidljivih, neform alnih od
nosa, koji se u sp ostavlja m eu radnicim a, izm eu
radnika i predradnika ili uprave, s obzirom na nji
hove individualne sposobnosti, stavove i shvaanja.
Ti odnosi ne m oraju uvijek doi do izraaja u vanj
skim, form alnim odnosim a. Oni naroito ne m ogu
doi do izraaja tam o gdje izm eu uprave i radnika
postoje suprotni interesi bilo iz klasnih razloga bilo
zbog autoritativnog sistem a u rukovoenju proiz
vodnjom. U takvim sluajevim a dolazi do unutranjih
trvenja i sukoba, koji m ogu dobiti otvoren oblik,
kao to je to sluaj u trajkovim a, ili jedan vie

173
prikriven oblik, koji se o itu je u pasivnoj rezisten
ciji, usporenom radu i ravn odu nosti prem a intere
sim a proizvodnje. Jasno je da dobra organizacija
proizvodnje ne poiva sam o na ovoj vanjskoj, for
m alnoj, prividno besprijekornoj organizaciji podu
zea, ve u prvom redu u podudaranju ove vanjske
organizacije s unutarnjom , sa stvarnim odnosim a
m eu radnicim a kao p roizvoaim a i aktivnim ues
nicim a u ivotu tvornikog kolektiva, s obzirom na
njegove ekonom ske, socijaln e i kulturno-politike
potrebe. K ada toga sklada nem a, ne sam o da proiz
vodnja podbacuje, ve je i ovjek sklon da ide lini
jom najm anjeg otpora, a kuda to vodi u suvrem e
noj serijskoj proizvodnji s obzirom na iznos rada i
razvitak ljudske lin osti, pokazuju m nogobrojna istra
ivanja m e uljudskih odn osa u industriji.
Danas nitko vie ne porie znaenje socijalnih i
ideolokih u tjeca ja za proizvodnju. Tako je odmah
nakon svretka rata proizvodnja opala u SAD u
velikim poduzeim a preraivake ind u strije od 1945.
do 1946. godine za 55% (u Fordovim tvornicam a za
34%, a kod General M otorsa za 37/o). K oji su tome
bili uzroci? Analiza je pokazala da m anji dio (43%)
tog gubitka otpada na vanjske u vjete proizvodnje
(slaba organizacija, tek oe sa sirovinam a, itd.), dok
vei procent (57%) otpada na sm anjeni napor rad
nika, jer m alokoji radnik ili nam jetenik radi pre
m a svojim m ogunostim a.3 Zbog slabljenja volje
kod radnika dolazi do opadanja proizvodnosti i u
zem lji, gdje je inae proizvodnost rada najvea.
R azum ije se da je u ovom sluaju vei napor rad
nika zavisio od ideolokih faktora m obilizacije u
ratu protiv faizm a ali m nogobrojna ispitivanja
volje radnika u proizvodnom p rocesu pokazuju da

3 M. S. V iteles, Motivation and Morale in In dustry, Norton


Comp., N ew York 1953.

174
i mnogi drugi faktori igraju odlunu ulogu. D. K a t z
i H. Hyman4, ispitujui velike razlike u proizvodno
sti nekoliko brodogradilita za vrijem e rata, kad j e
ideoloka m otivacija bila openito dobra, utvrdili
su da i razni tvorniki i van tvorniki u vjeti rada
utjeu na proizvodnost, tako da postoji jedna kru
na uzrona veza izm eu m orala i proizvodnosti, pa
liska proizvodnost stvara niski m oral, a niski radni
moral obara proizvodnost. Socijalni odnosi u tvor
nici igraju ovdje veliku ulogu.
Roetlisberger i D ickson (1932) u svojim poznatim
eksperimentima, u tvornicam a W estern Electric
Company (SAD), m ogli su ustan oviti da socijalni
odnosi u radnoj grupi (p rijateljsk i nadglednik, slo
boda razgovora, predlagan ja u pogledu novih rad
nih uvjeta, pribliavanje u poslu, drugarski odnosi
izvan posla, itd.) utjeu na porast proizvodnje za
nekih 15/o, dok je porast kod druge grupe radnika
stimulirane sam o poveanjem plae iznosio 12%.
Meutim, kad se stim uliranje boljim socijalnim od-
losima i plaom kom binira, tada je porast dose
gnuo 30/o. K om binacijom ovih dvaju faktora dobi
vamo jedan dodatni uinak.5
Organizacija zdravog i intenzivnog, to jest sve-
tranog, kolektivnog ivota u suvrem enoj tvornici
to je vei zadatak to suvrem ena proizvodnja po
svojoj organizaciji stvara utisak beznaajnosti, o sje
aj pasivnosti i bezlinosti, pa prem a tom e i sklo
nost bjeanja iz tvornikog ivota u prim itivni i-
^t, ili, to je gore, u krm e. Mnogi poduzetnici,
piu C. Reveley i W innington,6 tvrde da njihov perso
nal voli m onotoniju i odbija razliite i odgovorne

4 D. Katz i H. H ym an, Moral in War Industries, NY 1947.


5 Ross Stagner, The Psychology of Industrial Conflicts, Viley
ud Sons, New York 1956.
ft C. Reveley i J. W innington, In d u stry and Democracy, London

175
zadatke. To je esto istin ito i p redstavlja najgoru
osudu m oderne industrije. I ovd je p o sto ji jedan la
ni krug: stalni napor konstruktora strojeva sastoj
se u tom e da sm anje in telek tu alnu d jelatn ost potre
bnu za rad, a to, dosljed n o, poveava drutveni
inerciju radnika. Ali jo vie od prirode posla n
inerciju u tjeu birokratizirani i autoritativni i unu
tarnji tvorniki odnosi, koji radniku oduzim aju vo
Iju za svaku in icijativu i od govorn ost u poslu. Rad
nik se osjea obesp ravljen i nem oan da odluuje
o bilo em u u suvrem enim gigantsk im ili m anje gi
gantskim poduzeim a koja gutaju njegovu individu
alnost i govori rezignirano: Radite kako znate, kac
ve hoete tako. Ja se neu m ijea ti u vae poslove
Svu svoju sposob nost, sve svoje am bicije trait u
staviti u svoj privatni ivot. I tako suvrem ena indu
strija, u svojem k a p italistik om ili birokratskon
izdanju, pogoduje procesu razdvajanja ovjeka n
javnu i na privatnu egzistenciju, to je Mar
osudio kao jedan od glavnih faktora dehumanizacija
ovjeka u buroaskom drutvu.
N ije potrebno istica ti da je jedini lijek protiv tog
procesa da se radnik sam sa svojom svijeu, a t
znai i sa svojim odgovornostim a i interesim a, mal
sim alno ukljui u rad tvornikog kolektiva, da t)
aktivn ije u estvu je u njem u i da svoje in terese izj
dnauje sa zajednikim a. elim o jo jednom podvuJ
da su socioloka i p siholoka istraivanja u suvn
m enoj industriji (bez obzira na to radi li se o
vatno kapitalistikim poduzeim a, o nacionaliziranir
dravnim ili o eta tistik o-socijalistik im a) pokazal:
odluan u tjecaj dvaju faktora u proizvodnim odno
sim a: prvo, potrebu svjesnog uestvovan ja radnik
u proizvodnji, i drugo, potrebu usklaivanja indiv;
dualnih odnosa radnika i proizvodnih faktora s o:
ganizacijom rada i upravljanja poduzeem . Znaa

176
ljudskog faktora u proizvodnji postao je danas to
liko oita stvar da nas ne zauuje kad vidim o kako
jedno krupno kapitalistiko poduzee kao Western
Electric Company proklam ira urbi et orbi da jedna
ivornica ispunjava dvije osnovne funkcije: prva je
ekonomske prirode i sastoji se u proizvodnji izvjesne
robe; druga je socijalne prirode i zadaa joj je da
osigura blagostanje radnika koji su ujedinjeni u
ivornici. Razum ije se, do ovog posljednjeg naela
nije ova ugledna kom panija dola usvajanjem socija
listike ideologije, ve nauno izuavajui neke za
htjeve, same proizvodnje s obzirom na proizvodne
odnose koji bi trebalo da vladaju u poduzeim a.

Uloga radnikih sa v je ta

Iz svega to sm o dosad rekli o odnosim a u suvre


menoj industrijskoj proizvodnji proizlazi nedvosm i
sleno da su odreeni proizvodni odnosi istovrem eno
i jedan oblik proizvodne snage. A to znai, drugim
rijeima, da treba organizirati proizvodne odnose u
samom toku proizvodnje ju skladu sa zahtjevim a
same drutvene prirode ovjeka, kao to treba vo
di tj_jmuiia^J_o_njegovim^pnrodnim ili fizikim m o
gunostim a. Tfako^smo vidjeli lia: je pitanje aktivnog
uestvovanja radnika u procesu proizvodnje dikti
rano kako potrebam a isto ekonom ske prirode, po
dizanjem sam e proizvodnje, tako i potrebam a soci
jalne ilijuum ane prirode, stvaranjem pogodne ^ so c i
jalne klime u radnim kolektivim a.
Suvremeni autori, polazei s raznih gledita i soci-
alnih koncepcija, dolaze u osnovi do istog zaklju
a, koji istie i G. Friedm ann: potrebno je izvriti

12 Supek 177
hum anizaciju vnHn^tri j^kng rada ta kn da bude vala
jiz ir a n u in telek tu aln om, m oraln om i so cija lnom vi
du. U tom cilju kae Friedm ann:
^ Trebalo bi u stan oviti u svim poduzeim a i radili
tim a obaveznu ^kontrolu rada sa strane psihofizio
logije; "osigurati radnicim a sve sv jesn ije uetvova
m jeram a tehnike racionalizacije, dati im glas
u pitanjim a prom aknua, da bi bili sasvim ostfjedo
eni da se ona vre po stvarnim zaslugam a pojedi
naca; om oguiti sve veem b roju m eu njim a da
upoznaju prirodu svojih d jelom inih p oslova pomou
nunih tehnikih i naunih spoznaja (odakle ^notre
ba za osjetn im p roirivan jem p rofesion alne iiaa
b r a z b ^ u j ^ d io n ic a m ^ i izvan njih); um noiti posvu
da prom jenu radnih mjeta~~gdje to radnici ele a
uvjeti doputaju; ojaati m eu sob ni interes radnika
i kolektiva, kako u poduzeu tako i van poduzea
u industriji, u drutvu: tako da posao ak i ondr
kad je djelom ian p ostan e zanim ljiv u radnikovir
oim a, u slijed veze koja ga ujedin ju je s kolektivom
ijim se punopravnim lanom o sjea m aterijalno
m oralno. To su, kao to vidim o, p erspektive koj
pretpostavljaju znaajne ek onom sk e i socijalne prc
m jene.7
N ije teko uyidjeti da jedino radniki kolektivi n
bazi punopravnog radnikog upravljanja proizvoc
njom vlastitog poduzea, a u skladu s interesima
itava drutva, m ogu ostvariti ovu hum anizaciju
da. Oni su istovrem eno tehnoloke, organizacione,
adm inistrativne i socijaln e prirode. Ti bi zadaci bili
slijedei:
.uestvuju u pitanjim a racionalne^organiza
cije^ rada (o d je iv anje teine, rasporeda, kvaltffta
cije i ^promjena radnih m je sta: te m pa rada7~radrtiJl

7 Kuda ide lju d sk i ra d ? franc, iz., str. 358.

178
pauza, radnog vrem ena, transporta na radno mje-
sto^itd.);
^ da uestvuju u p itanjim a nagraivanja inapre
dovanja nam jetenika;
I ^ j d a uestvuju u _ p ita n jim a proizvodnje u eko-
nomskon T T ^ o m ercija ln o m vidu: u nain u_podjele
dohUL akum ulacije, investicija, itd.:
-/cra se bave pitanjim a podizanja p ro fesio n a ln e
nTOPfabe radnika i nam jetenika u tvornikim
uvjetima^
da se bave p itanjim a socija lnih odnosa unutar
radnil^ kolektiva, m eu radnim kolektivim a i prem a
drugim drutvenim organizaci j am arT ik olik o se ta
pitanja odnos~~n~sIvararij odreene^so cijahie kli-
me u sam om poduzeu.
Sve te zadatke radniki sa v jeti m oraju rjeavati
lako^jda^pni istinski, a ne sam o form alno, stvaraju
l;od radnika^proizvoaa svijest o aktivnom u estvo
vanju u proizvodnji, u reguliranju~pfoizvodnih i so
cijalnih odnosT^J^randm kolektivu, ~te da oni kao
takvi predstavljaju onu m aterijalno-socijalnu b azu
na kojoj se le d in o m oe razvij kod_radnika soci
jalistika svijest u njezinu "elem en tarn om obliku.
Bez ostvarenja ovih osnovnih socijalistik ih - odnosa
nema ni prijelaza na vie oblike, jer bez pom irenja
linih ^ k o lek tiv n im _in teresim a u neposrednim pro
izvodnim zajednicam a, bez usklaivan ja interesa
proizvodnihzajednica sa itavim drutvom nem a
sk1adnog razvitka so cija listike svTestTi .
To je jedan od osnovnih preduvjeta da se dru
tvo ne suprotstavi kao apstrakcija pojedincu, da
se opHhiteres ne prikazuje kao tui linom ih
^pojedinanom interesu, te da se ne upadne u one
psudonaune form ulacije o prirodi socijalizm a i
socijalistikih odnosa koje su u stvari njegova m isti-
iikacija. Jer, da se opet pozovem o na jedan Marxov

179*
citat, osloboen je ovjeka n iie o stv a ren o dok
vjek nije sp oznao i organizirao svoje sile kao dru
Tv e n e s i l e i ne lui vie od sebe drutvenu ^silii j
obliku p olitik e sile. D rugim rijeim a, osloboenje
ruje ostvareno kad se, apelirajjui_na n ieg o v u _ soc
jalistick u sv ijest, radnik p r is ilj a v a da p r ih v a ti,of..
to sm atra u dH javanjem od sv o je^dirutvene prir^
de^od^svoTb potreba z a ln e p osred m m oblikovanjen
drutven ih odnosa, dakle kad se polazi u izgpdBi
socijalizm a i socija listik e dm E rcije od^eba^jt!
jest od ^ r a v n o g Interesa ,a ne od em ljepfojfes:
od radnikog sam oupravljanja.

180
5. RADNIKO SAMOUPRAVLJANJE KAO PRED
UVJET HUMANIZACIJE RADA

Ideja radnikog sam oupravljanja nije nova. Ona


jav lja s pojavom utop ijskog kom unizm a, stvara
nem prvih kom u n istikih zajednica u kapitalisti
kim zemljama, kakve nalazim o i danas rijetko po
sijane u Francuskoj ili Engleskoj. M eutim, ovdje
se uvijek radi o izoliranim radnikim zajednicam a
koje su udruile svoja sredstva za proizvodnju i
nastoje proizvoditi u uvjetim a kapitalistikog tri
ta. Naravno da radniko sam oupravljanje dobiva
sasvim drugi znaaj u u vjetim a socijalistike proiz
vodnje. naroito ako p ostane ""sastavni dio Ci la va
drutvenog sistem a, kao _to je sluaj u Jugoslaviji.
Zanimljivo je, m eutim , s gledita historije radni
kog pokreta da jleia radnikog upravljanja, to jest
ostvarenje proleterske parole: tvornice radnicima!
nostaje prvi put stvarnost u socijalistik oj Jugosla-
*UL-dok^4^Jstovremeno, naroito u poetku, pri-
Tiljena .s^-podozrenjenT i otvorenim odbacivanjem
jod drugih socijalistikih zemaljaTAKo u radnikom
samoupravljanju vidim o v lsF o b lik ostvarivanja soci-
alistike dem okracije, to jest naputanje dravne
lasti kao osnovne poluge diktature proletarijata, tada
se postavlja sasvim logiki pitanje: zato se ova ide
ja nije najprije javila u S ovjetsk om Savezu i zato
rJje dolo tamo, ako ve ne do njene pune prim jene,
a ono barem do pokuaja da se prim ijeni? Mi se
neemo ovdje zadravati na odgovoru, koji bi nas
apozorio da u etatistik om obliku socijalizm a stalji
nistikog tipa do ovakve prim jene nije uope m oglo
aoi. Podsjetit em o radije na neke injenice koje

181
nas upozoravaju da je ova id eja bila veom a iva
odm ah nakon O ktobarske revolucije.
Oni koji su itali L enjinova d jela sjea ju se disku-
sije oko radnike opozicije S ljapnikova to se vo
dila u S ovjetsk om Savezu godine 1921, to je st u vri
jem e kad se so vjetsk a vlast borila sa jo mnogim
vanjskim i unutarnjim p o tek oam a (dokonavanje
strane in tervencije i d em obilizacije v ojsk e, borba za
hljeb i novu ekon om sku politiku, porast nezadovolj
stva u radnikim i graanskim redovim a zbog po
tekoa u ishrani, itd .). S ljapnikov je b io predstav
nik sindikata u CK B o ljevik e partije, ali je iz nje
ga izaao zbog neslaganja s partijsk om linijom pre
ma ulozi sindikata u strukturi sov jetsk e vlasti. On
je traio za sindikate vei p olitik i u tjecaj, tim e to
bi sindikati m im o partiju neposredno predlagali
svoje kandidate za sovjete. Lenjin je u tom e vidio
oivljavanje tredjunionizm a i slab ljen je politike
uloge partije. U ovaj spor izm eu radnike opozi
cije i Lenjina u m ijeali su se s raznih pozicija i s
razliitim interesim a, Buharin i Trocki sa svojim
frakcijam a traei opu partijsk u d isku siju o pro
blem im a industrijske dem okracije, o birokrat
skim deform acijam a u sovjetsk oj vlasti, o uami-
tvu i uravnilovki, to jest o stim uliranju proizvodnje
otklanjaju apsentizm a, o ulozi sindikata i tako dalje
Ova diskusija vodila se u u vjetim a otre frakcijske
borbe, tako da je Lenjin pisao o Krizi partije, pa
valja sve ove ok olnosti im ati na um u da bism o shva
tili stav Lenjina prem a neposrednom uvoenju rad
nikih kolektiva u sovjetsku vlast. Znam o da je iz
ove diskusije Lenjin izaao kao pobjednik, pa e nas
zanim ati koji su ga razlozi naveli do odbaci zahtje
ve radnike opozicije u sm islu neposrednijeg^ue
a radnih kolektiva u sovjetsk oj vlasti.
Lenjin je b io protiv uea sindikata u rukovode-

182
nju proizvodnjom ili privredom , jer je vidio u tom e
zapostavljanje uloge partije. Ako sindikati, to jest
9/10 bespartijskih radnika odreuje (obavezne kan
didature) upravljanje industrijom , em u onda par
ti ja? I logiki, i teorijski, i praktiki, ovo o em u je
govorio Buharin znai rascjep partije, tanije: prekid
sindikalista s partijom. ( Soinenija, 32, str. 30.) Le
njin nije sm atrao da ie veina radnike klase u tom
asu u Sovjetskom Savezu dorasla funkciji uprav
ljanja industrijom . Za t u j jjogu b ila je sposobna je
dino avangarda, p roletarijata. Ali je postojao i oz
biljniji razlog s kojeg se Ljenin suprotstavio ovoj
ideji: prevlast_seljatva_u ^ em ljir odnosno ^suvie ta
nak i beznaajan sloj proletarijata, koji je sam o po-
mou jedne vrste p olitike avangardistike orga:
nizacije m ogao odrati svoju rukovodeu ulogu u
zemlji. U odgovoru Buharm u Lenjin nastoji preci
zirati prirodu sovjetske drave i upozoriti na njenu
specifinost: R adnika j^ ^ apstrakcija U
stvari[mi im am o, u prvom redur radniku dravu s
tom karakteristikom to u zem lji ne prevladavaju
rarjnirkrT, seliaka n a se lia ; i u drugom redu,
radnirkn _ d f ^ v u s birokratskom d eform acijom.
(fbid. str. 28.) Z aostalost radnike klase i brojana
prevlast seljakih m asa stavlja nuno u pitanje odr
anje diktature proletarijata, i stoga je potrebno
svako pitanje postavljati politiki, to jest kao pita
nje jaanja partije. Politiki pristup znai ovo: ako
priemo sindikatim a nepravilno, izgubit em o so
vjetsku vlast, diktaturu proletarijata. (R askid par
tije sa sindikatim a u uvjetim a da je partija u krivu,
sigurno bi u takvoj seljakoj zem lji kao to je Ru
sija, oborila sovjetsku vlast.) (Ibid. str. 62.) Stoga
je zadaa_sindikata da bude kola radnike k la se_ i
da pridonose iaaniu partije, a ^ slabljenju,
le n jin , m eutim , u naelu" ne odbija m ogu n oF lie-

183
posrednog uvlaenja radnih kolektiva u vlast u dru
gim u vjetim a, nakon izvjesn og ek onom skog i soci
jalnog razvitka S ovjetsk og Saveza.
Tek kad se elek trifik acija rairi po itavoj zemlji
posvuda; ako to uradim o za dvad eset godina, bit
to neuveno brzo. To se ne m oe uraditi brzo. No
tad a se m o e m o p o r a z g o v o r iti o to m e d a predamc
prava sindikatim a, a do toga vrem ena ovo ostaje
obm ana radnih ljudi. D iktatura proletarijata najsta
bilnija je m eu ljudim a, jer je ovdje povjerenje iz
boreno d jelim a i stoga to je partija otro bdjela da
se ne raspline.
A to to znai?
Znade li ve svaki radnik kako valja upravljati dr
avom ? Praktiki, ljudi znaju da su to prie, da i
nas m ilijuni sindikalno organiziranih radnika pro
ivljavaju tek ono o em u sm o govorili da su sindi
kati kola kom unizm a i upravljanja. Kad oni probe
rave u toj koli nekoliko godina, nauit e, no to idi
sporo. Mi ak i n ep ism en ost nism o likvidirali. M
znam o kako se radnici povezani sa seljacim a predr
ju neproleterskim parolam a. Tko bi upravljao o I
radnika? N ekoliko tisu a na itavu R usiju, i to j i
sve. Budem o li rekli da p artija ne provodi kandidc i
van je i upravlja, to e zvuati vrlo demokratini i
na* tom e se m ogu ak zadobiti glasovi, ali ne za du
go. S tim e b ism o izgubili diktaturu proletarijata.
(Ibid. str. 40.)
N isu li jasni razlozi zato je Lenjin odbijao in
dustrijsku dem okraciju (k oja m u se inae ve kao
pojam nije svidjela!): za ostalost ruskog radnitva
neznatan broj radnika osp osob ljen ih za upravljanje
(nekoliko tisua na stop edeset m ilijuna lju di!), utje
caj seljatva kao pretene m ase naroda, dodue sa
veznika proletarijata, ali politiki drugaije usmje
renog. Svaka ideja koja bi liila na radniko samo

184
upravljanje inila m u se u toj situaciji utopijom
koja bi ugrozila diktaturu proletarijata, diktaturu,
u stvari, jedne revolucionarne elite koja je uprav
ljanje zem ljom m orala podjednako povezivati s
odgojem vlastitih politikih pristalica. Ipak, vidim o
da je Lenjin doputao da nakon opeg socijalnog na
pretka zemlje i odreenih prom jena i^njenoj__slruk-
iuri 7 neknkYwjr.eni]a t d v a d ^ ^ g o dina m ogue!)
uvjeti za neposredni je uee radnika u upravljanju
proizvodnjom i zem ljom dozru. . ..O v e uslove, kao
ekonomske uvjete, ne m ozem o^doista sm atrati ispu
njenima prije nego to u sitnoj proizvodnji i privre
di i u zem ljoradnji ostane m anji dio od polovine u
naseljima i narodnom gospodarstvu. (Ibid. str. 80.)
Vidimo kako, s obzirom na ekonom ske i dem o
grafske uvjete, Lenjin predvia da je jedna zem lja
nazrela za neposrednu dem okraciju tek onda kad ba-
iem vei dio stanovnitva radi u socijaliziranoj pri
vredi i kad urbanizacija zahvati polovinu stanovni
tva. To je, dakako, reeno tako otprilike, kao per
spektiva. Za nas je vano napom e pnti Hn -. nije
:spustio iz vida pniielaz diktature proletarijata na
neposrednu dem okraciju i na odreene oblike rad
nikog" sam oupravljanja, ah je to vezao uz odreene
MstorijsKe^ odnosno socijalno^ekohom ske uvjete. Le-
njin je iakoder potpuno svjestan opasnosti_ biro-
iratizma i isticao potrebu b orbe p rotiv njega, .ali
2a tu borbu nije vidio drugog naina osim sam e ak
cije partije i onih prinudnih sredstava kojim a ras
polae proleterska drava kao takva. U toj istoj di
skusiji on odgovara ljapnikovu:
Zavravajui svoju rije lja p n ik o v je rekao: 'Do
konajmo birokratizam drave i birokratizam na-
iodne privrede.' Ja tvrdim da je ovo dem agogija.
Hi smo stavili birokratizam na dnevni red ve po
etkom jula prole godine. U julu prole godine,

185
poslije IX kongresa RKP, i Preobraenski je posta
vio p itanje nem a li u nas ispada birokratizm a. Po
gledajm o. U augustu je Centralni k om itet prihvatio
pism o Zinovjeva b orite se s birokratizm om . U
septem bru se sastala p artijska k on feren cija i to pri
hvatila. Znai, nije Lenjin izm islio novi put, kao to
kae Trocki, ve je partija rekla: 'Pojavila se nova
bolest, p ogledajm o dobro.' U julu je Preobraenski
postavio to pitanje, u augustu slijed i p ism o Zinov
jeva, u septem bru partijsk a konferencija, a u
decem bru na K ongresu so vjeta golem i referat
0 birokratizm u. Mi sm o u Program u godine 1919.
napisali da u nas im a birokratizm a. Onaj tko vam
predlae da okonam o birokratizam , taj je demagog.
Ako istupaju pred vam a i govore 'dokrajim o biro
kraciju' to je dem agogija. To je glupost. S^biro-
kracijom em o se boriti m nogo godina, a_ tk o mjsli
drugaije, taj se bavi arlatan stvom i dem agogijom ,
j eTjLPbT pri?vi a cfafi ^birokratiza m Ip o treb n o j ej&xLmu.
m jera, potrebna je opa pism enost, o pa kultura,
o p ce_ u estv o v a n je u radm ko-seljakoj inspekciji.
(Ibid. str. 47.1 ~~~
Lenjin ie shvaao opasn ost birokratizm a i _ sraa-
trao je da se borba protiv njega m oe v o d iti samo
u skladu sa stv a r n in w n o g u c n o stim a, a prije svega
s a s l varm m u estvovan jem r ^ h i k a _ il^eljaka^u or
ganim a d m t vene in sp ek cije. Znamo, dodue, da je
kasniji razvitak dao pravo ljapnikovu, jer se so
vjetsko drutvo kroz itav staljin sk i period razvijalo
u sm jeru izrazitog etatistik og i birokratiziranog so
cijalizm a. M eutim , m oem o slobodno pretpostavljati
da bi Lenjin traio lijeka ovakvom razvitku, pa
bi vjerojatno u toku godina m noge ideje ljapnikova
1 drugih dole na dnevni red, m oe biti i ranije nego
to je to Lenjin p retpostavljao. N akon prvih dviju
p etoljetki, kad je ve znatno izm ijenjena struktura

186
drutva i kad je Staljinski ustav 1936. m ogao ob
javiti iezavanje drutvenih klasa, ovaj bi problem
sigurno postao sasvim aktuelan. No, Staljin je ve
iao sm jerom koji je dem okratske deform acije do
veo do njihova apsurda.
Dogodilo se da su etatistik e koncepcije prim ile
tako vrsto tlo u Sovjetskom Savezu da je noiava
radn ikog sam oupravi j an ja u Jugoslaviji prim ij ena
sT krajnjim nepovjerenjem i otrim kritikam a~kje
su ile sve tT^optubi zbog revizionizm a. Odmah
nakon sm rti Staljina nije b ilo rijetko u sovjetskoj
publicistici da se pie o jugoslavenskom radnikom
samoupravljanju kao o slabljenju diktature prole
tarijata, prudonizmu, potcjenjivanju uloge rad
nike avangarde u izgradnji socijalizm a, uvoenju
buroaske konkurencije, lokalnim egoistinim ten
dencijama, a to je sve ilo protiv osnovnog jedin
stva socijalistike privrede, pa su Jugoslaviju op
tuivali ne sam o zbog revizije m arksistiko-lenjm i
stike doktrine ve i zbog cijepanja internacional
nog kom unistikog pokreta. to se tie tog perioda,
htjeli bism o se osvrnuti sam o na stavove sovjetskog
akademika A. Rum janceva, jer je on veom a tipian
za etatistike koncepcije u socijalistik om sistem u.
On je objavio lanak Socijalistika stvarnost i 'te
orije' druga Kardelja,1 na koji em o se osvrnuti.
Usprkos naslovu, ne doznajem o u R um jancevljevu
napisu nita o socijalistikoj stvarnosti, na koju
bi se zaista bilo potrebno obratiti, nauno i doku
mentirano, ako elim o doi do nekog zakljuka o
koristi ili tetn osti radnikog sam oupravljanja. Rum-
jancev se u svojoj argum entaciji ograniava isklju-

1 lanak je objavljen u sovjetskom asopisu Kom unist, br. 18,


1956, kao odgovor na govor E. Kardelja odran u Narodnoj skup
i n i 7. XII 1956. lanak su prenijeli teorijski asopisi i drugih
komunistikih partija, pa on ilustrira oficijeln o m iljenje u to
vrijeme u kom unistikim partijam a.

187
ivo na navoenje ve dobro poznatih teorija o di
ktaturi proletarijata i o centraliziranoj privredi, u
kojim teorijama izdvojeni citati, bez obzira na vri
jem e i prostor u kojim a su svojevrem en o nastali,
zauzim aju, po obiaju, m jesto in jenica i zakljua
ka. No, valja rei da bi bilo i udo kad bi iz Rum*
jancevljeva lanka n eto doznali o socijalistikoj
stvarnosti, kad je dobro poznato da su neke osnov
ne drutvene nauke, kao to su em pirika sociolo
gija i socijalna p sih ologija ili kulturna antropologija,
u Sovjetsk om Savezu tek na poetku svojeg razvitka.
Stoga je i lanak R um janceva, kao i drugi slini
proizvodi spekulativnog duha, m nogo znaajniji po
svojoj intenciji nego po stvarnoj analizi predm eta
o kojem u se radi. Da ne b ism o zam arali itaoca op
irnijim citiranjem , navest em o sam o da se a r g u
m entacija R um janceya p r o tiv , radnikog ^samouprav-
ljanja uglavnom svodi na dva argum enta: (prvo, ono
znai slabljenje diktature proletarija t a ^ d f^ gb, ono
je u s u p r o t n o s t is _ planiranjem jed in stv ene socijali
stike privrede. 15 bi znailo^ prem a tom e, isto
vrem eno i p olitiko i ekon om sk o slabljenje socija
listike izgracTnje.^ lo je sutin a argum entacije Rum-
jancev i d r u g ih nekih autora, iajgp priznaju da rad
niki savjeti kao pojava zasluuju izvjesnu panju.
Mi ovdje nem am o nam jeru da se bavim o politi
kom stranom radnikog sam oupravljanja, kao pro
cesa socijalistik e dem okratizacije drutva, nego vi
e njegovim znaenjem u hum anizaciji poloaja rad
nika u proizvodnji i u proizvodnim odnosim a, iako
su oba vida u p osljednjoj konsekvenciji neodvojivi.
Kao to b i r o kra t skp-e t a t is ti ke tendencije u ^rukovo
enju privredom znae isto v r e m e n p ^ o liti k p ijeko-
nom sko sputavanje drutvenih prava o vjek a, tako
radniko sam oupravljanje znai isto v rem eno i -
tiko Tnkonomsko osam ostaljivan je i daljnju demo;

188
kratizaciju drutvenih odnosa. R um jancev sm atra
da je m kovoenjF~privredom iskljuivo stvar pro
leterske drave. Tako on kae: Upravljanje proiz
vodnjom u skladu s objektivnim potrebam a razvitka
materijalnog drutva m oe se vriti jedino u im e i
pomou m andata radnike klase, svih radnika, sa
strane proleterske drave. Princip drave je cen
tralizacija svih drutvenih fun kcija. Zato je razu
mljivo da joj je suprotna ona teza koja postavlja te
ite na odreenu decentralizaciju tih funkcija, na
jaanje drutvene baze u obliku radnikih savjeta,
komuna i uloge sam ih graana u cilju oslobaanja
socijalistikih snaga unutar sam og drutva.
ve u svpjim ranim radovim a upozoravao
da je jedna od karakteristika birokratskog m en
taliteta da u drutvenim odnosim a ne vidi kon
kretnog ovjeka ve sam o apstraktnog ovjeka,
ne ovjeka s njegovim individualnim osobinam a i in-
teresima ve sam o oviek a s nekim form alnim i
opim interesim a i opom svijeu . Obiaj je
birokrata da polaze u odreivanju drutvenih odnosa
samo od opih interesa ili dravnih interesa,
a*isputaju iz vida pojedinane interese i stvarne
ljudske situacije, ^ je, razum ije se, pokazao da
takav m entalitet i dovodi jjo odvajanja glave od
baze, dravne hijerarhije od m asa, te da dijalek
tika drutvene organizacije m ora ii u sm islu dija
lektikog povezivanja opih i pojedinanih interesa,
odnosno oslobaanja drutvenih i individualnih fak
tora, kako politikom tako, i jo vie, u ekonom
skom ivotu drutva. N ita nije vie tue duhu m ark
sizma nego stav koji R um jancev uzim a kao odluan
argument protiv radnikog sam oupravljanja: lano
vi rukovodeih organa u ekonom iji po m andatu rad
nike klase, kao to je poznato, jesu izborni, mogu
biti opozvani i duni su polagati raune pred m asa

189
ma. Organi Drave (!) pod kon trolom su avangarde
radnika K om unistik partije kao i sindikata
i 'cfmgih d r u tv e n ih organizacija. M aterijalni proces
rada, po sam oj svojoj su tin i, trai p od vrgavan je_vo-
l l e f i yih volji jednoga jed in og (!), opunom oenog od
socijalistik og drutva i odgovornog pred njim . Io
o g o v a ra ^ n tereiim a svih radnika7~A sv jesni radnici
ne m ogu a da se ne podvrgnu on om e to predstavlja
opci j n te r e s ( ! ).
Dakle, prem a ovom stavu, rukovoenje ekonom i
jom vri se iskljuivo preko organa izvrne dravne
vlasti, koja je, dodue, odgovorna pred parlam entom ,
i njega radnici m ogu svake etvrte ili p ete godine
da sm ijene. A ono zato radnici stvarno glasaju na
izborim a kad biraju svoje predstavnike, opet je
sam o, kao to znam o, opa linija drutvenog raz
vitka, tako da se praktino u estvovanje radnika,
i to onih, kako istie R um jancev, svjesnih, svodi
na potivan je opeg interesa. Kad god se susree-
m o sa birokratsko-etali^tikim koncepcijam a, koje
vole u stvarim a neposrednih drutvenih odnosa_ na
stupat^ Ts argumghlijgia^pcg^ interesa (bez obzira
na to da li se on tum ai socija listik i ili kapitalisti
ki), onda J e zadatak m ark sista da u p ozore ^fta-dva
bitna m om enta socijalistik e dem okracije: ) pove
zarot~~5rutvene svijesti TcoHkretmm , neposrednim
d ru tv enim o d n osim a, koji idu od po je d in a n i/_ do
najop enitijih, od incfividualnih, grupnih do opedni-
tv e m h ja iji drutveni ob lii po svojoj postepeno-
sT:i F u sk la en osti (u^smTslu direlctne dem okracije)
odgovarani Marxovu p o stu latu: Prije svega^ treba
izbjei da se drutvo ponovo ko^apsTrakcija ne
uvrsti nasuprot pojedincu^ ~ a v a apstrakcija i.
d osljean o, izvor m istifik a cije jest i svaki opi inte
res koji radnik ne m oe u neposrednoj drutverr^f
praksi provjeriti kao svoj ili vlastiti interes

190
(Ideja se uvijek osram otila kad se luila od inte
resa, Marx ) ;/b )) povezanost svijesti, odgovornosti i
idejnosti ramka^ ili ^neposrednih proizvoaa s
njihovom stvarn om ulogom u proizvodnom procesu.
Mt~ em tr^e pozabaviti sam o ovim drugim mornen-
tom, iako e biti vidljivo iz teksta da su ova dva
momenta nerazdvojiva, te da se m eusobno najue
uvjetuju. Sim ptom atino je da neem o n ita nai ni
o jednom ni o drugom m om entu u sovjetskoj publi
cistici, iako se ovdje radi o osnovnim pitanjim a so
cijalistikog hum anizm a bez kojega je i sam socija
listiki sadraj drutvenog ureenja nezam isliv.

Humanizaciju raa kao n eposredni zadatak socija


listike revolucije

Radnika klasa ne bi bila faktor opega drutve


nog osloboenja ili em ancipacije ovjeka kad s uki
danjem klasnih su protnosti i klasne eksploatacije
ne bi oslobodila ovjeka od nekih oblika ropstva
rada, podlonosti ovjeka p od jeli rada i proizvodnim
odnosima koji ga udaljuju od n jegove sam ostalnosti
i punije linosti. Zato Marx u glosam a K ritik e G ot
skog programa p ostaylja kao. cilj kom unistikoga
drutva slijedee: U vioj fazi kom unistikog dru-
tva^Jcad iezne ropsko podvrgavanje pojedinca
podjeli rada i zajedno"--> njom e~ suprotnost izm eu
riflektualnog i m anulnog rada, kad rad p ostane
samo- sredstvo a ivot ve prva potreba p osto
janja, kad se u slijed razvitka p ojedinca u svim prav-
2h (!) poveaju i proizvodne snage ( !), t e _ kad
ivorf kolektivnog bogatstva izbiju u izobilju,
&mo tada bit e prevladan uski horizont buro-

191
askog prava i drutvo e m oi n apisati na svoju za
stavu: od svakog prem a njegovim sposobnostim a
svakom e prem a njegovim potrebam a.
Iako Marx ukidanje p odjele iia intelektualni i ma
nueln i rad stavlja tek u viu fazu komunistikog
drutva (danas bi Marx pred pojavom nevjerojatnog
razvitaka proizvodnih sila d opu stio tu m ogunost i za
ranije historijsk e form a cije!), znaajno je da vrlo
dobro uoava n eto to su potvrdila i suvremena
psiholoka istraivanja, kad se radi o radniku proiz
voau, naim e da svest raniji razvitak lin osti pogo
duje razvitku sam ih proizvodnih snaga! Iako je po
djela rada i,^dosljedno, sp ecijalizacija u radu jedan
od preduvjeta m odernog razvitka proizvodnih sna
ga, vidjelo se da proizvodnost opada kad takva po
djela prekorai izvjesne granice. To vai jednake
za intelektualni kao i za m anuelni rad. Pretjeran:
Seciializacija zatupljuje proizvodnu m o ovjek:
Na znaaj svestranog razvitka radnika u uvjetini:
proizvodnje upozorava Marx i u Kapitalu, gdje go
vori o tom e da nauka i tehnika neprestano revoir
cioniraju tehniku osnovu proizvodnje, a s time
funkcije radnika kao i sam u organizaciju rada. Ne
dok se u kapitalistikim u vjetim a ove prom jene vrt
stihijski, potrebno je priznati m nogostranost rac
nika kao opi zakon proizvodnje i njoj prilagodit
organizaciju proizvodnje. Ali dok se m ijenjanje ra
da, kae Marx, ostvaruje sam o kao nadm oni pri
rodni zakon i sa slijepim razornim djelovanjem ne
k og prirodnog zakona koji svuda udara na zapreke
sam a krupna industrija svojim katastrofam a ini pi
tanjem ivota ili sm rti da se m ijenjanje rada, a otuc
to je m ogua vea m nogostranost radnika, prizn:
kao opi zakon drutvene proizvodnje i da se odnos
prilagode njegovom norm alnom ostvarivanju. On:
ini pitanjem ivota ili sm rti da se udovini fakat

192
bijednog radnog stanovnitva, koje se dri u rezervi,
raspoloivo za prom jenljive eksploatacione potrebe
kapitala, zam ijeni apsolutnom raspoloivocu ovje
ka za prom jenljive zahtjeve rada; da se djelim ina
individua, koja je nosilac sam o jedne djelim ine
drutvene funkcije, zam ijeni svestrano razvijenom
individuom, za koju su razline drutvene funkcije
naini djelatnosti koji se sukcesivno sm jenjuju.
(Sv. I, str. 352, Kultura, 1958.)
Marx ovdje, prije svega, im a u vidu potrebno ko
lovanje koje e radnika nainiti sposobnijim da vri
razliite poslove u vezi s prom jenam a u radu. Im a
u vidu i odreene slube profesionalne orijentacije i
selekcije^
Ali je za na problem m om entano vanija -
va jri i sac^da_ djelom inog radnika radnika koji
vri samo djelom ine parcijalne p oslove u proizvod
nji treba zam ijeniti punorazvijenim pojedin
cem, koji vri sam , aktivno, u jaznim_J sukcesTv-
riTm oblicim a (to znai razliite radove u razliito
vrijeme), svoje drutvene fu nk cije. Marx istie da
je ovjeku u drutvenom radu nem ogue u j e d n o m
jedinorrT vidu njegove djelatn osti, n aroito u indu
strijskoj proizvodnji, doi do p otpunosti i cjelovi
tosti? On~tT m oe postii sukcesivnim - radovim a. N je
gova djelatnost ne sm ije biti ograniena sam o na
njegov tokarski sto, ve se m ora proiriti na rad u
rafioniI, tvornikoj upravi, sindikalnoj dvorani, u
kulturnom zabavitu ili sportskom drutvu, da i ne
govorimo o raznim politik im organizacijama! N ije
potrebno isticati da se tu radi o neposrednim za
dacima pred kojim a stoji radnika klasa, a koje
mora rjeavati kako u kapitalizm u (koliko joj on to
doputa) tako i u socijalizm u, gdje im a punu m o
gunost da to ostvari vodei rauna o u vjetim a eko
nomskog razvitka, to jest o m aterijalnim snagam a

13 Supek 193
kojim a raspolae u d atom h isto rijsk o m momentu
gam a k ojim a raspolae u d atom h isto rijsk om mo
H um anizacija rada n ije zadatak odreene e tape
so c ija listi k e iz g r a d n je drutva, ve je to neposredni
zadatak socija listik e revolucije. A hum anizacija
da ne sa sto ji se sam o _~ stvaranju "povoljnih obj ek
tivnih fizikih u vjeta rada, ve isto vrem eno, i jo
vie, u ostvarivanju^ su b jek tivn ih u v iefa rad a, tj. o-
vjen ih odnosa, koji ja aju svakodnevno i neposred
no so cijalistik u sv ijest radnika. N o, to n ije same
pitan je h um an ost ili so cija listik e svijesti, ve je
to i pitanje sam ih proizvodnih snaga jednoga socija
listik og drutva. Pa ako buroaski teoretiari nisu
koji put nacistu s u logom socija listik ih odnosa, on
su savreno n acistu sa znaajem neposrednog ue
stvovanja radnika u proizvodnji, odn osn o s utjeca
jem sam e sv ijesti o u estvovan ju na proizvodnos
rada. P otonji problem p ostao je vaan naroito
velikoj serijskoj ind ustrijsk oj proizvodnji, pa je i
pitanje radnikih savjeta i uope radnikog same
upravljanja, sa gled ita proizvodn osti rada, akutnii
u socijalistik im zem ljam a s razvijenom serijskom
proizvodnjom nego, eventualno, kod nas.

194
0. PSIHOLOKE I SOCIJALNE POSLJEDICE AUTO
MATIZACIJE

Odnos ovjeka i rada. Ve je H egel predvidio


ja bi stroj m ogao potpuno zam ijeniti ovjeka u pro
cesu rada. U P rincipim a filozofije p rava (1821) kae:
Apstrakcija proizvodnje ini rad sve vie m eha
nikim pa je m ogue da na kraju ovjek bude iz
njega sasvim iskljuen i zam ijenjen strojem . Ova
izjava, stara vie od jednog stoljea, postala je da-
nas banalna istina.
Vidjeli sm o u N avilleovoj shem i da u au tom atizi-
ranoiruradu stroj preuzim a na sebe jedan ili vie
ladnih postupaka koje je ranije vrio ovjek, tak o,
da ovjek doslovno biva isk ljuen iz proizvodnog
procesa i staje pokraj njega, to jestfra d n u proizvod-
iu~TunkIju zam jenju je fkontrolnom funkcijom . Stroj
saa~vri radneToperacije'^ia jedan autonom an nain,
sto znai da ritam i oblik tih operacija nije podlo
an mehanici ljudskog pokreta i ritm a. Stroj nije
vie alat koji usavrava ljudske pokrete, snagom ,
preciznou i brzinom , ve je to sasvim nova vanj
ska sredina na koju se ovjek m ora na nov nain
prilagoditi. V idjeli sm o da m u je u toku m ehanizi
ranog rada sam m aterijal, ije je osobine prije maj-
stor-zanatlija veom a dobro poznavao, p ostao n eto
strano i otueno, a sada m u to p ostaje i sam alat
loji se pretvorio u autom atizam . Stroj n ije .v i e po-
srednik izmeu ojvjeka i_ prirode koju ovjek pre
rauje, ve je stroj sam p ostao jed n a nova sredina
je mu posredovanje s prirodom ostaje nep oznato
(ukoliko nije tehniar-konstruktor).
Napredak nauke i teh n ologije nainio je proizvod

13* 195
ne zadatke autonom nim a, pa ovjek sam o povreme
no intervenira u njihov tok, im e je izgubljena po
etna cjelo v ito st rada. Ona je bila izgubljena ve
uslijed rasparanog rada u lananoj proizvodnji,
ali sada ovjek vie ni p om ou stroja-alata ne djeluje
na prirodu, tako da je izgubljen sm isao radne geste
kao neposrednog dodira s prirodom . S toga stroj kao
nova tehnika sredina nam ee ovjeku nove radne
postupke koji se vie ne oblik uju u skladu s ljud
skim funkcijam a, ve prem a funkcijam a stroja, pa
se i rad ovjeka pojavlju je sam o kao intervencija
unutar pojedinih faza proizvodnog procesa.
ovjek kao p sih ofiziolok i organizam s uroenim
dispozicijam a za vren je odreenog rada ili napora,
jo se vie degradira u ovom e radu, budui da jcs
m anje u njem u u estvu je kao cjelovit organizam
N orm alni fiziki rad pretp ostavlja izvjesno harmo
nino djelovanje ek steroceptivn ih o sjetila (oko ii
uho) u zajednici sa proprioceptivnim osjetilim a (mi
iona ili tonika o sje tljiv o st), tako da jedan vanjski
osjet ili signal u vjetuje napinjanje itava organizmi
i uestvovanje itava organizm a u odreenim pokre
tim a, im e se pokreti i o sjeti ulanavaju u neku vrsti:
kinetike m elodije (W allon). Rad na automatizira
nim ureajim a, u kidanjem m iinog napora i kont;
nuiranih radnih pokreta, poiva preteno na ekste
roceptivnoj aktivnosti, a proprioceptivna regulacija
tek povrem eno intervenira u vrenju diskontinuira
nih pokreta. Radnik je p r is ilje n c ije lo vrijem e
titi signalne ~pTeaTeT^~aIi^adno~~mtervenirar~samo u
odreenm m om en tim a, tako da, na prim jer, u tojoi
o sm satnog radnog vrem ena ne radi efektivno vie
oT~40 m inuta! Jasno daaovaj rad predstavlja velike
rastereenie za^ m iini ^^ on predstavlja te
j ^ e o p te r e e n je za ivani sistem , jer T anik m ora
biti budan i onda^la^Tfe~ radiT le r diskontinuirani

196
oblik rada spreava autom atizaciju radnih pokreta
i oslobaanje panje, to se n astojalo postii jo u
inanoj proizvodnji. Rad je postao vie perceptivan
primanje svjetlosnih ifi zvunih signala), a istovre
meno sve vie apstraktan ili pojm ovni, jer se svodi
na stalno predoivanje toka proizvodnje i onoga to
ga moglo porem etiti. Radnik se u ovom e radu,
ako prividno lakem i v ieT intejektualnorh. osjea
jo vie zavisan o d stroja. U staroi tvornici mi sm o
kontrolirali strojeve, a sada oni kontroliraju n as,
izjavljuju radnici. Ipak valja dodati da puna auto
matizacija doputa da sam stroj javlja svaki zastoj
ili poremetnju, i ak zaustavlja tok proizvodnje dok
se ne ukloni sm etnja, im e je odgovornost za svaku
tetu kod operatora um anjena, pa je i sam rad po
stao mnogo lagodniji. Tako u ovom e radu m ozak
intervenira sam o povrem eno, a m iii gotovo nikako.
Hoe li nova tehnologija stvoriti tip radnika-aste-
ninog punoglavca?! ^__
Centralno m jesto u proizvodnji dobiva ^signal ili
informacija; ijim se izuavanjem danas m nogo bave
libernetiari. Za ovjeka, kao sto rekosm o, ovo zna
i znaajnu prom jenu u psih ofiziologiji rada, jer
.ksteroceptivna djelatn ost (prim anje signala) za
mjenjuju proprioceptivnu (autom atizacija radnih ge
sta), pa panja dolazi u prvi p lan . Ova vrsta rada ne
Dolae toliko na zanatsko isku stvo koliko na svje
inu i budnost^ refleksa, pa je vrijedn ost m laih rad
nika vea od starijih. B udui d a u ovom poslu vie
nisu toliko vani bitni elem enti ranije kvalifikacije
radnika: znanje, iskustvo, "vjetina, odgovornost u
frolzvodnji i u odnosu s rad nicim a^ rizik od ob olje
nja ili nesrea, to se za utvrivanje radne vrijedno
sti moraju uvesti ne k i^ n ig i iriteriji. ~
*TJ-*vezi T* radom u autom atiziranim ureajim a
Ombredane i Faverge (1955) predloili su ocjenu

197
kvalifikacije na bazi teorije in fo rm a c ija . Prem a ovoj
teoriji p rofesionaln i se nivo radnika definira pola
zei od signala prim arnih ili sekundarnih koje
radnik m ora prim iti ili od a sla ti b ilo u obliku nekog
rada na stroju bilo u obliku jed n og sim boliziranog
saopenja (rad na elek tron sk im m ozgovim a). Teina
posla ocjen jivala bi se prem a kvalitetu poruka (si
stem signala ili kod ek sa), prem a teini njihova ko
diranja ili dekodiranja, kao i s obzirom na brzinu
kojom je potrebno izvriti ove postupke. Prem a to
me, niz .utvr en ih p o stupaka sim bolin og karaktera
utvruje radnu" kvalifik aciju ovjek a7 a nejvie_jije-
g o v o s k lo v anje ili analiza radnog m iesta, u zetog
a p slraH n o bez obziraT na konkretnog radnika. Kvali
fikacija se sve m anje odreuje steen im znanjem , a
sve^ v ie" o 3 re en o m u logom ili fun k cijom unutar
jed noga strogo teh nolok i definiranog sistem a.
^ K valifik acija sve vie m jer u logu pojedinca u
tehnikom i ljudskom sistem u proizvodnje. Dok je
u (zan atlijsk oj) fazi A sainjavala p rofesionalni po
tencijal koji se nikada nije potpuno upotrebljavao
u jednom konkretnom zadatku, ona u (m ehanizira
noj) fazi B kod kvalificiranih radnika postaje izvje
sna razina znanja, a ne vie profesionalna sposo
bnost, a kod specijaliziranih radnika odreeni radni
iznos, to jest sadanja aktivnost, izm jerena jedino
u proizvodnim pojm ovim a. K onano, u (automatizi
ranoj) fazi C ona p o staje profesionalna uloga,_ to
jest jedna skupina djelatn osti definiranih pomou
njihova m jesta u proizvodnom toku, koja kao takva
pretpostavlja izvjesne p sih olok e karakteristike.
(Touraine, 1955.)
Budui da ovaj rad zavisi vie od odreenih psiho-
m otorikih ili fiziolokih osobina radnika, od nje
gova tem peram enta ili karaktera, nego od njegove
profesionalne izobrazbe, to nuno utjecaj profesio

198
nalnog obrazovanja na poloaj u radu p ostaje m anji
ili neznatniji. Kako je takav rad, i kod najraznovrs
nije proizvodnje s obzirom na proizvode, u osnovi
uvijek jedan i isti ili jednolik, to ne p o sto ji m ogu
nost nekog napredovanja u njem u na osnovu stee
nog iskustva ili znanja. Radnik u njem u ne vidi
mogunost napredovanja, pa se ova vana crta rad
nike karijere (sv ijesti o odreenom profesionalnom
napredovanju) ovdje izgubila ili je barem u ie
zavanju. Dodue, p ostoji m ogunost radikalnog sko
ka iz poloaja operatora u poloaj polivalentnog
kvalificiranog radnika ako radnik p rom ijen i1"radno
mjesto, to jest prijee iz pogona za proizvodnju u
pogon za odravanje ureaja u kojem u se radi na
visokom zanatlijskom nivou.
Ne sam o da radnik nem a u ovoj situaciji percep
ciju profesionalnog napredovanja, jer ne vidi na
koji nain posao doputa stjecanje znanja i preuzi
manje veih odgovornosti, ve se_dob, ili radni s ta,
pokazuje kao negativan fa k to r, jer iskustvo nije ta-
vano kao brzina reflek sa . Radnik s godinam a
rada postaje slabije prilagoen vrsti posla, a tim e
i' manje produktivan, J p a b i m orao dobivati m anju
plau! Meutim, socijalni razlozi, kao to em o vidje
ti, poinju pretezati u nagraivanju radnika, a ne
isto profesionalni razlozi.
Odnos pre m a zanim anju i radnoj zajednici. Te-
dna od pozitivnih p osljedica automatizacije__s_>bzi-
rom na poloaj ovjeka u zanim anju jest ukidanje
one tradicionalne p od jele na tjelesn i i um ni rad,
na plave bluze i bijele ovratnike. V idjeli sm o
da* rad uz autom atizirane ureaje ukida m iini na
por, to kao takvo jo ne m ora znaiti naroiti na
predak, jer e uvijek b iti ljudskih tem peram enata
kojima e potreba za m iin im naporom biti sasta
vni dio rada. Rad uz autom atizaciju ne razlikuje se

199
od rada na pisaem stroju ili na telegrafsk im urea
jim a, i radnik, doista, nem a priliku da zaprlja
prste. Ovaj je rad isto toliko tjelesn i koliko i umni,
budui da je dom inantna fun kcija u njem u panja i
neto brzih refleksa. Tako ova v rsta rada ukida an
tagonizm e izm eu m anuelnog i adm inistrativnog
osoblja, a sam im tim stvara veu m griranost rad
ni ^^: "
M eutim , ^ ove pozitivne crte valja naglasiti
odm ah da autom atizirani rad ne ukida jaz izm eu
v isokokvalificiranih i nekvalificiranih ili priuenih
radnika. Dodue, jedna od bitnih prom jena u auto
m atizaciji jest iezavanje onog n esretnog sloja spe
cijaliziranih radnika koji tvore glavnu m asu u me
haniziranom radu. U lananoj proizvodnji odnos kva
lificiranih prem a specijaliziranim ili nekvalificiranim
radnicim a bio je jedan napram a deset, to jest samo
10% kvalificirane radne snage bilo je d ovoljn o za odr
avanje norm alne proizvodnje. U autom atiziranoj
proizvodnji ovaj se odnos o sjetljiv o m ijenja. Spe
cijalizirani radnici iezavaju, a raste kadar inenjera
i^ iso k o s p e c ija liz iranih radnika^ iia se kvalifikacija
pnbfizava_rangu pogonskih inenjera. Pored toga se
operatori, iako predstavljaju priuenu radnu snagu,
stvaraju na osnovu stroge selekcije, tako a i njihov
izbor predstavlja prom aknue u 'p rb fesij. 'M taf~na-
cin stvara^ se jo _ x iie ^ j z nekvalificiranoj
radnoj snazi koja u m anjem broju^osfaje^sadrana
u struk tu rij^ d ne--snage_za razne pom one i nekvali
ficirane poslove. Pitanje njihove sudbine^ dakako,
pitanje je opeg stava prem a kolovanju i poloaju
radne snage. Tako nalazim o u autom atiziranim po
duzeim a jednu ^ehhicku e littP sa sta v lje n o od ine
njera, tehniara i visok o k v a lificiranih radnika, i
jearTvei ili m anji broj, ve p r im a vrsti poduzea,
radne snage. Kad je poznata francu

200
ska tvornica autom obila Renault prela sa m ehani
zirane proizvodnje kola Fregatte na automatizi-
anu (u najveem dijelu) proizvodnju kola Dau-
phine, struktura se radne snage na konstrukciji
cilindarskih ureaja prom ijenila na slijedei nain:

Fregatte Dauphine
Elektromehaniara 3 6
Mehaniara 6 12
Adjustera 15 12
Priuenih radnika 120 20
Ukupno 144 50

Vidimo da su prom jene u strukturi radne snage


goleme, i da je osnovna tendencija poveanje viso-
kokvalificirane radne snage i iezavanje priuenih
ili specijaliziranih radnika. Istovrem eno vidim o da
se i broj radne snage o sjetljivo j m a n iio . Tendencija
ie, dakle, u autom atizaciji: m anje radne snage, ali
rie kvalificirane! Ovu tendenciju progresivnog sm a
njenja ive radne snage, odnosno njena udjela u
proizvodnji na raun prologa ili drutveno-apstrakt-
iog rada u obliku nauke i njene prim jene isticao
' Marx kao jedan od zakona razvitka kapitalistike
roizvodnje.
Naravno, Qyg^su prom jene u strukturi radne snage
povezane s p r e m je ta n jem radne snage u poduzeu,
Vo prem jetanje ne ide tako Iako, jer stvara izvje-
ne probleme. ovjek je uvijek sprem an da prihvati
promjenu radnog m jesta ako je takva prom jena po
dana a,_j^Qj^ io n a ln im prom aknuem , ali joj da-
iejDtgpr_a.ko je vezana sa profesionalnim nazadova-
jest padanjem na m anje vrijedni posao, a
1(L se dogaa s jednim dijelom sp ecijaliziranih rad-
^ - Njim a i ne preostaje drugo nego prihvaanje
bbije kvalificiranog posla ili traenje slinog posla
unekom drugom poduzeu, ukoliko nisu izloeni ne

201'
zaposlenosti. Upravo s ovim glob aln im sm anjenjem
radne snage danas se poin je, kao p ersp ek tiva, po
stavljati p itanje takozvane tehnoloke neza posle
nosti n em ogu n osti zap oljavanja suvika radne
'snage ko'pjTau to m a tiza ciia svakog dana o slob aa
Naravno, nesuvrem enim u v jetim a p o sto ji za to jedan
lijek, naim e, skraenje radnog"^vremenaT ali i ono
im a svoje granice u jednom proizvodnom sistemu.
U kap italistik om to su p rije svega ekonom ske, a u
socijalistik om e se vjerojatn o p ojaviti neke psiho
loke ili socijaln e granice.
Spom enili sm o da se u m jesto specijaliziranog rad
nika sada p ojavlju je visokok valificirani radnik i
tehniarski kadar. M eutim , ovoga visokokvalifici
ranog, radnika, ne _ualazimo toliko u sam oj radionici
za izradbu ili preradbu proizvoda koliko u radioni
am a za o d ravanje strojeva ili za izradu alata.
ovih radnika u m odernim tvornicam a n ije u opada
nju, nego je u porastu. N jihov rad, s obzirom na sve
kom pliciranije ureaje, trai v ii struni ili tehnik
nivo^znanja. Sam a kontrola funkcioniranja strojev
trai vrlo razvijena tehnika znanja, koja se sastoj
u itanju proizvodnih program a izraenih u brojka
ma, sim bolim a, crteim a, rijeim a i tako dalje. 1
tom pogledu m oem o slobodno govoriti o izvjesne
revalorizaciji zanatskog obrazovanja. OperatoriJ&j
neposredno kontroliraju^ rad autom atiziranih stroie
va^ m oraju im ati polivalentan naobrazbu i m oraju pc
sjedovati sp osob n ost d a sh vate cjelin u proizvodnog
procesa. Na taj~n acm dolazi do prevladavanja- one
rasprcnosti zanim anja koja je toliko otuivala rac
nika uz tekuu vrpcu.
Pored visokokvalificiranih radnika pojavljuj e ^
bixuni__tehniarski kadar k o ji radi zajedno s int
n jerskiin, kadrom na zadacim a programiranja,~
niranja, kontrole proizvodnje ili kvaliteta i drugh

202
zadacim a. Ovo osob lje u m odernim tvornicam a do
see i 30% dd ukupnog osoblja! N aroito tehniki
kadar m oe biti brojano jak u onim sluajevim a
kad je proizvodnja povezana s kontrolom i poprav
cima proizvedenih strojeva na sam om terenu, kao
to je sluaj u proizvodnji uredskih autom atiziranih
strojeva za raunanje, klasiranje, itd. Tehniki je
kadar u ovom sluaju obavezan da vri povrem enu
inspekciju na terenu i da uklanja eventualne kva
rove. Ovaj tip tehnikog kadra predstavlja novi tip
samostalnog zanatlijeA_jpremda strogo specijalizira-
nog za o dreene -poslove. On svoje poslove vri sa-
svim sam ostalno i bez neposrednog nadzora nadre
enih u proizvodnji.
Postoji jedna bitna prom jena u profesionalnom
poloaju radnika u au tom atiziranoj proizvod nji: to
je vea I n te griranost radnika u sa m proizvodni pro-
ces, j i time i jj^ sa m radni ko lektiv. Vea integrira
nost u sam proizvodni proces vidi se u^ iezavanju
oci jalne hijerarhije (poslovo a i efova pogona) kao
neposrednih rukovodilaca~~~poIom7 jer sada sam
stroj rukovodi p o slom radnika, to jest njegov je
posao unaprijed odreen vrsto prem a jednoj tehno
lokoj shem i proizvodnje koja je unaprijed izraena
u uredu za ^ o g r a m im n je 'J d a k le . od^ jednog njem u
dalekog i m anje-vie anonim nog autoriteta.
Ako prom atram o "razvitak socijalne hijerarhije u
rukovoenju neposrednom proizvodnjom , onda em o
vidjeti da u zanatskoj proizvodnji radnik neposred-
nq_materijalno zavisi od poslodavca koji ga u n aj
mljuje, ali je daleko sam ostaln iji u odlukam a u l oku
same proizvodnje ili izrade neke rob e. Radnik sam
cdreuje ritam , nain i k oliinu svojeg rada, pa se
stoga pojavljuje poslovoa, kao predstavnik autori
teta ili vlasti poslod avca, da Tri vrio pritisak na
radnika da bre proizvodi. V idjeli sm o da se u meha-

203
nizira.p^j p m iyvodnji ovai odnos bitno m ijenja, jer
radnik ne m oe sam odreivati tem po svojeg rada,
-njppnii n a m e tn u t opim k olek tivnim tem-
p n m sa m e tekue v rp ce. Zato se i uloga predradnika
ili poslovo e izm ijen ila. On vie nije prisiljen pou
rivati radnika, ali je, naprotiv, obavezan da ga zmi-
jenTjkad tren utaka napusti
svoje radno m je s tc ^ T a k o se u m jesto predradnika
pojavio pom aga u radu (utility-m an) koji m oe za
m ijeniti niz radnika na raznim radnim m jestim a, pa
predstavlja jednu vrstu polivalen tn og radnika, iako
u novom sm islu, budui da radi sam o vei broj ina
e djelom inih radnih operacija. N o, ovdje je zna
ajno da se na m jestu jednoga ivog autoriteta poja
vljuje jedan bezlini i nepoznati, jer su radni nalozi
utvreni tehnikom organizacijom rada. Tako je je
dan socijalni i adm inistrativni autoritet u proizvod
nji zam ijenio jedan drugi vie tehniki ili tehno-
kratski, koji u sebi uklju u je veu centralizaciju i
koordinaciju proizvodnih funkcija. R azum ije se, to
je dovelo do sm anjenja m ogunosti komandiranja<
u proizvodnji, a tim e i do ogranienja slobodnih
ljudskih odluka. Tehnoloka organizacija proizvod
nje sve je vie ograniavala polje slobodnih ljudskih
odluka, a ovo ograniavanja dolo je do maksimuma
s autom atizacijom .
se donoenje odluka i noenje odgovor
nosti u proizvodnji p ostep en o pom icalo jftTema vrhu
proizvodne organizacije. M eutim , M. Crozier upo
zorava da velika vrijed nost sam ih ureaja, krupne
investicije, a i sam rizik na tritu, n astoje u takvu
radnom kolektivu prebaciti odgovornost prem a vrhu.
prem a m enaderim a kako bi vie instancije snosile
odgovornost u uvjetim a otre konkurencije za mo
gue neuspjehe. N em a sum nje da ova tendencija
preb acivan^ ^nHanvrvmnct; prem a vrhovim a ide no

204
utrb inicijative i slobodnog odluivanja pojedinaca.
Visoki tehnoloki nivo proizvodnje, nauni znaaj*
radne organizacije, visoka vrijednost investiranih
sredstava za proizvodnju, povezanost radnih funkcija
sve to raa veu integriranost radnika i u sam
radni kolektiv. S. M allet (N ova radnika klasa, Paris
1963) upozorava da su se m euljudski odnosi u auto-
matiziranom poduzeu osjetljiv o izm ijenili u uspo
redbi s m ehaniziranom proizvodnjom . U mehanizi-
Iano j proizvodnji radni se kolektiv m oe usporediti
s pjeadijskim bataljonom kojem u je na elu strogi
kdmahdanC~iji autoritet od ovih izoliranih p ojedi
naca stvara vrstu cjelin u . N aprotiv, radni kolektiv
ii jednoj autom atiziranoi tvornici prije _lii
sadi jednoga velikog aviona, gdje su funkcije stro
fo TaspodTTeljene, ali svaki osjea Ha z a visi od dru
goga T^da^zjedno snose zajedniku odgovornost za
upjeTT u zadatku! U p otonjem sluaju, naravno, hije-
:arhijkr~odftosi nisu toliko naglaeni i p ostoji vei
osjeaj solidarnosti m eu pojedinim proizvodnim
grupama u radnom kolektivu. Tako su i odnosi iz-
neu inenjera i tehniara ili sefo v a postrojenja i
radnika m nogo^bolji^L -esto _puta.-doazi inicijativa
od prvih za j o b o l j anje,_-poloaja radnika. Ovo je
uvjetovano veom privrenou tehnikog kadra sa
moj organizaciji posla i proizvodnji, pa je koji put
dobra organizacija p osla radnicim a vanija od visi
ne plae. Zanim ljivo j e da radnicjLkoji su u m ehani
ziranoj proizvodnji jedino polagali na visinu plae,
l6ja^ e~ im izvan rada om ogu iti da s e b i j pribave
moralnu ili ivotnu od tetu od zatupljujueg posla,
sada^poinju istica ti znaaj dobre organizacije pro-
iffiodnje, i rada Se" ponos zbog" uestvovan ja u ta-
^voj^ptzvodnji ------
S. Mallet navodi da su inenjeri u nekim francu
skim autom atiziranim tvornicam a odbili da se ula

205
ne u svoje p rofesion aln o udruenje inenjera i tra
ili da stvore p oseb nu sek ciju u velikoj sindikalnoj
organizaciji CGT. Oni su, dodue, d oli u sukob sa
sindikaln im rukovodstvom , i njihova je sek cija bila
rasputena, ali se slin o dogodilo i s radnicim a u
tim istim tvornicam a, jer su odbijali da na inenjere
i tehniare gledaju kao na buroaziju ili radniku
aristokraciju, to je st kao na saveznike poslodavaca.
Oito se radi o tom e da pojava autom atizacije iza
ziva p rom jene u stavovim a radnih kolek tiva i stavlja
sindikalni pokret pred neke nove problem e, a ovi se
ne m ogu u sp jen o rijeiti starom taktikom klasne
borbe koja iz redova radnike klase iskljuu je tehni
ki kadar.
Tehniki kadar svjestan je da se proizvodnja na
visokom teh nolokom nivou ne m oe u sp jen o ostva
riti pom ou tradicionalnih sredstava isto vanjske
discipline, ve da je za to potrebna dobrovoljna dis
ciplina, to je st zad ovoljstvo radnika na radnim mje
stim a, pa je to razlog zato su skloni da pruaju
podrku radnikim zahtjevim a. Isto tako radnici, sa
svoje strane, o sjeaju da rukuju veom a skupim ure
daj im a i sloenom naunom organizacijom , pa njeno
dobro funkcioniranje poin ju sm atrati pitanjem
svoje profesionalne asti. R adnik koji je u lananoj
proizvodnji bio sasvim ravnoduan prem a proizvod
nj i, sada se uz nju o sjea lino vezan, a to pridonosi
solidarnosti radnog k olektiva i vezanosti uza samo
poduzee. Tako se raa jedna nova vrsta sindikaii-
zma, koji bi se m ogao nazvati upravljakim sindi-
kalizm om . Ovaj, za razliku od klasinog sindikalizma.
ne vodi sam o rauna o poveanju radnikih nadnica
ve podjednako i o zahtjevim a radnika za usavra
vanjem proizvodnje i za upravljanje proizvodnjom
Razum ije se, radniko sam oupravljanje za klasini
sindikalizam nije znailo nita, a za ovaj sindikaii

206
zam ono neto poinje znaiti, pa socijalistiki po
kret mora uzeti u obzir i ove nove tenje radnike
klase u autom atiziranoj proizvodnji. To ne znai da
radnika klasa u k apitalistikim zem ljam a nem a
uope sm isla za radniko sam oupravljanje, ve sa
mo da to radnici u autom atiziranim poduzeim a
osjeaju kao dio svojih neposrednih zahtjeva, jer se
protive da jednom prvenstveno naunom i tehnolo
kom organizacijom proizvodnje rukovodi netko tko
je izvan sam og radnog kolektiva. N eki sm atraju da ra
dnici idui za upravljakim zahtjevim a izraavaju
>tehnokratske tenje, im e bi se udaljavali od klasi
ne klasne borbe koja polazi od pauperizacije i zah
tjeva za povienjem plaa. M eutim , nem a sum nje da
suvremeni razvitak proizvodnje, a s tim e i sam polo
aj radnike klase, ide nuno u pravcu povezivanja
ladnikih zahtjeva za b o ljim iv o to m sa za h tje v im a
:a upravljanjem poduzeim a. M jere nacionalizacije
koje se danas provode u k apitalistikim zem ljam a
;ao i opasnost etatistik ih tendencija ovakve zahtje
ve u punoj m jeri opravdava.
Promjene u p la tn o m sistem u. Razvitak platnog
sistema, sagledan historijski, proao je kroz tri fazer
i prvoj, u divljako vrijem e prvobitne akum ulacije
kapitala, plae su se odreivale po zakonu ponude i
potranje na tritu radne snage, esto ispod onog
minimuma koji je potreban za reprodukciju radne
^age; u drugoj, pod utjecajem organiziranog rad
nikog pokreta i poetka socijalnog zakonodavstva,
plae se odreuju po kriteriju ivotnog m inim um a,
h bi zadovoljile bitne potrebe ovjeka, to jest pri
stojan ivot radniku i njegovoj porodici (to je faza
velikih sociolokih anketa o budetim a radnikih
porodica Le Play); u treoj fazi, koja odgovara
suvremenim u vjetim a proizvodnje, nalazim o m ini
mum koji se odreuje kolektivnim ugovorim a ili

207
socijalizacijom drutvenih usluga (zdravstvo, kole
vanje, pom o obiteljim a, penzije, plaeni godinji
odm or, itd .), tako da pored d irektnog dijela plae
indirektni dio plae sainjava vei ili m an ji udio
ve prem a drutvenom sistem u radnih odnosa. I
velikoj industriji zanatlijsk og tipa, pored zakonskog
m inim um a nalazim o i poseban sistem nagraivanja
u vezi s p roizvodnou rada. Cilj je suvrem enog si
stem a nagraivanja (on oga koji je danas dominan
tan naroito u k ap italistik im zem ljam a) da se plat
nim sistem om postign e poveanje proizvodnje ili po
veanje p otronje, budui da se radnici i namjeste
nici na tritu p ojavljuju kao sve znaajniji faktor
potronje. Stari odnos izm eu plae i rada shvae
nog kod robe u stup io je sada m jesto jednom novon
odnosu (zapravo dvostru kom ) izm eu plae, bitni!
potreba ivota i proizvodnosti (Sim oncini, 1956).
R azvitak plaa slijed io je, zapravo, jedan protivi
rjean tok. S jedne strane, nadnice su se sve vi
individualizirale, to jest sve su tan ije h tjeli odredi:i
udio linog zalaganja na poslu, stru n osti radnik
njegove odgovornosti, radnog staa, itd., po prilin
sloenu sistem u ocjen jivanja ili bodovanja. No, ;
druge strane, nadnice su se sve vie socijaliziral
to jest sve je vie rastao udio indirektne plae -
obliku raznih socijaln ih davanja od poduzea. R
zum ljivo je da radnici n asto je poveati ovaj soci
jalno garantirani dio, dok poduzetnici n astoje pove
ati individualni dio plaa, kao izraz proizvoda
stim ulacije, pa taj sistem danas nalazim o u Francu
skoj ili SAD u 40% sluajeva. S istem bonifikacii
ili nagrada (prem ija) prim jen ju je se u socijali>
tikim zem ljam a (u SSSR-u ili kod nas).
M eutim , nas zanim a to se dogaa sa sistemom
plaa u daljnjem teh n olokom razvitku. Jasno je c
u serijskoj proizvodnji, gdje je ritam rada kole*

208
tivno utvren, ne m oe biti individualnog nagrai
vanja, ve u najboljem sluaju kolektivne nagrade,
ednako podijeljene na sve lanove kolektiva. Ovo
je jo izrazitije u autom atiziranoj proizvodnji, gdje
su proizvodnja i norm e program irani po sam im
strojevima, a zadaci kontrole, nadgledanja i odra-
anje strojeva nem aju nikakve veze s proizvodnjom
kao takvom s obzirom na koliinu proizvoda. Udio
ovjeka stoji u negativnoj korelaciji s koliinom i
savrenou proizvodnje, jer je on sveden sam o na
pripremu proizvodnje, program iranje u naunim la
boratorijima i povrem ene interven cije u toku sam e
proizvodnje. Tako plae ne stoje ni u kakvoj raz
mjeri s individualnim radom , ve su izraz proizvod
ne moi i trine ekspanzije itava poduzea. Plae
dobivaju nuno oblik m jesenih nagrada, to v ie,
oblik nadnice ili najam nog rada gubi se, i plaa do
biva, barem izvanjski, oblik nagrade ili honorara
kao u intelektualnim ili liberalnim zvanjim a. Dakle,
iu pogledu sistem a nagraivanja autom atizacija ukida
klasinu podjelu na m anuelni i intelektualni rad.
elim o upozoriti da je ovakvu evoluciju platnog
sistema i udjela individualnog rada u proizvodnji
predvidio Marx prije gotovo stotin u godina, kao to
je, uostalom , predvidio i doba pune autom atizacije.
Marx ne sam o da im a u vidu punu autom atizaciju
proizvodnje, ve jasno upozorava da kraa tuega
radnog vremena, pa ni radno vrijem e uope ne
moe biti vie osnova drutvenog bogatstva. Pa
?dje je ta osnova? Viak rada m ase, kae on izri
ito, prestao je biti uvjet za razvitak bogatstva, isto
ako kao nerad nekolicine u vjet za razvitak opih
moi ljudske glave. (N a crti, str. 593.) Marx pretpo
stavlja ukidanje proizvodnje na bazi vika vrijedno
sti, kao i osjetljivo sm an jenje nunog rada drutva
jedan m inim um koji odgovara tada um jetnikom ,

14 Supek 209
znanstvenom , itd. obrazovanju pojed in aca pomou
za njih oslob oenog vrem ena i stvorenih sredstava.
( Ib id .) U kidanje ek sp loatacije lju dsk e radne snage
i 2 ^ z a p l j e n a proizvodnom jiTori_tehrnkp i nauke,
im a za p o s ljedicu izravnavanje dohodaka H i suava-
nje platne lepeze. M asovna _p roizvod n ja, s druge
strane, nam ee odreivanje plaa, ne na bazi radnog
vrem ena .p o jedinaca, nego na bazi proizvodne moi,
odnosno potronje m oi jednog drutva. Ova ^itua-
cj m ijenja p sihologiju ljudi koji stoje u radnihi
odnosim a, jer oni ne trae u plai vie toliko ekvi-
valenat za svoj rad koliko pra v o uestvova nja na
drutvenim dobrim a. Tako tehniki napredak mije
nja u osnovi ne sam o najam ne radne odnose ve i
funkciju plaa. U svakom sluaju treba im ati na
um u da e platna p olitik a u b udunosti zavisiti od
niza drutvenih faktora, koji e im ati m nogo vei
znaaj nego neposredni rad pojedinaca. To su otvo
reni problem i, ali m i im idem o naglo u susret. Sama
definicija plaa, odn osn o drutvene raspodjele, za
visit e opet od konkretnog drutvenog sistem a i
odreene drutvene p olitike, prvenstveno socijalnog
i kulturnog znaaja.
Autom atizacija, dakle, postep eno ukida najamni
ob lik ^ jada koji se zasnivao na slobodnom ugovoru
izm eu posk>da\4^ X j ^adnika, i na odreenoj veliini
linog radnog uinka U au tom atiziranoj proizvodnji
nem ogue je m jeriti lini radni uinak, pa ak i bri

f idm ^ lo_jest^ p ojedinih pogona, jer su sve faze pro-


^ vodnje zavisne jedna^ od druge. Pitanje plae po
s t a v l j a l e stoga Jkao pra v o u estvo van ja u raspodjeli
opeg prihada. Radnik v ie ne trai odreeni ekviva-
lenat za svoj lini rad, nego odreeni udio u opoj
raspodjeli prihoda. N eki autori sm atraju da se i
ova raspodjela sve ee vri ne toliko po kriteriji
m a privreivanja pojedinaca koliko p re m a njihovu

210
linom statusu, to jest prem a njihovu nainu potro
nje. Tako odreeni drutveni status (inenjera ili
direktora) p ostaje izvor odreenih - privilegija ili
novanih nagrada k o je "nemaju" nita zajedniko s
njihovom stvarnom vrijednou rada. (N aville, 1962.)
Ovo postaje svakog dana s v e vie sluaj uslijed m a
sovne proizvodnje i sve veeg udjela sam e tehnike
i nauke u proizvodnji. Odnos izm eu proizvoakih
i neproizvoakih funkcija sve se vie m ijenja u ko
rist neproizvoakih. N a prim jer, u SAD u kem ij
skoj industriji broj je neproduktivnih radnika u
stalnom porastu u odnosu na produktivne radnike
ipod neproduktivnima m isli se na one osobe koje su
zaposlene u slubam a planiranja, program iranja,
investiranja, itd.), pa je odnos izm eu njih 1947. bio
1 prema 3, a u 1954. ve i 1 prem a 2.
Istovrem eno sve vei broj radnika prelazi na m je
senu plau, pa S. M allet navodi da u francuskim
automatiziranim poduzeim a on iznosi najvei broj
namjetenika, dok sam o m anji broj od neko 30%
astaju nadniari, a to je uglavnom nekvalificirana
ili niskokvalifidrana radna snaga.

211
7. AUTOMATIZACIJA, TEHNOKRACIJA I
BIROKRACIJA

Trebalo bi poeti pisati h istoriju nanovo: kakfl^e


ljudska ruka p ostala neljudska? Kad je ovjek lju
nak zam ijenio eljeznim ekiem bio je to velik
napredak: stezao je vrsto odrvenjelim prstima
drak i hranio eljeznu glavu snagom svojih miia
do iscrpljenja. Jednog je dana zam ijenio snagu svo
jih m iia parom i parni je eki udarao snagom
pred kojom je osta o zadivljen, zadivljen i podreen
N jegova snaga nije v ie b ila izvor samopouzdanja
ali je zato u lijevao sve v ie ekiu tanost svojih
pokreta i sm iljen o st svojih zam isli, a eki ga <
brzo i u tom e pretekao. Tada je pronaao nain kake
e eki prepu stiti v la stito m e radu, kako e sam
ispravljati krive udare, koji su bili sve rjei, i slu
ajne kvarove, koje ga je nauio da sam ispravlja
Sve je vie ulijevao svoju m isao u njega i zavidic
mu na tan osti s kojom ju je izvravao i obilate
ga nadm aivao. Sve se v ie u njega zanosio svojin
m islim a i stvaranjem , gotovo se pitao nije li mu i
ovom asu udahnuo svoju duu, i sve je tee pra
vio razliku izm eu njega i sebe, sve dok ga jednoga
dana robot nije vrsto stegnuo svojom eljeznom
rukom . I niz pitanja b ljesn u o je u njegovu mozgu
Tko je taj robot? Tko je taj izvan njega? Je li to
sam o njegov v lastiti lik ili tko drugi? N ije li on sam
postao netko drugi? Trebalo je vratiti se istim pu
tem unatrag, da bi odgovorio na ovo pitanje
U prvom redu, po em u se ovaj novi raundija
razlikuje od njega?

212
Kalkulatori (elektronski m ozgovi) znaju: a) uiti
ono to im donosim o; b) odm ah prim ljene pute
primijeniti; c) itati brojke i odm ah ih se dosjeati;
d) Tbrajati, odbijati, m noiti, dijeliti i brojke zap-
kruivati; e) potraiti brojke u tabelam a; t) razm a
trati jedan r e z u tr sti pogoditi izbor; g) ponoviTT duge
re9o\ejjvg^operacije; h ) n ap isatT jed an odgovor; i)
provieriti_tanost svojeg odgovora; j) pogoditi kad je
jedan problem rijeen i prijei na drugi; k) odrediti
veinu vlastitih uputa; 1) raditi bez nadzora.
Naprotiv, oni ne znaju: a) ^intuitivno m isliti: b )
postavljati plodne hipoteze i iz njih izvlaiti zaklju
ke; c) sve svoje^ upute utvrditi; d) prihvaati i tu
maiti sloene situacije, koje su im strane.*"'
Ro_boti su, prem a tom e, uvijek potpunom a u po-
slu i pri sebi, oni ne m ogu niti znaju da budu izvan
svojeg "posla TTzvan sebe sam ih . Om ne znaju sta
viti sebe same pod znak pitanja. N edavno su Fran
cuzi diskutirali o pojm u intelektualca i doli do za
kljuka da intelektualac im a sp osobn ost da negira
ono to drugi tvrde. Ali to nije privilegija sam o inte
lektualaca, po tom u se ovjek razlikuje od robota.
Ima, naravno, u ovjeku i nekih drugih sposob
nosti, pored ovih isto operativno-scijentistikih, i
na njima em o se odm ah zadrati. On ih danas po
novo otkriva na nov nain i drugim oim a, prignje
en svojim vlastitim tvorevinam a. Otkriva ih vrci-
ma svojih elektronskih prstiju, kad dira kozm os i
osjea se kao Gulliver, a otkriva ih kad u m ilijardi
Pkia negdje pronalazi i svoj vla stiti broj i o sjea
se siuan u m asovnoj proizvodnji kao Liliputanac.

ivimo u doba sve m asovnije proizvodnje. Pri


mjena nuklearnih energetskih izvora, jednostavne

1 U. and Partners, Electronics and Everym an, London 1955.

213
transform acije energije p om ou tranzistora i savi
ene kontrole p oslova p om ou elektronike otvar;
neograniene perspektive ovakve proizvodnje. Ljud
ska radna snaga p o sta je sve bezn aajn iji faktor,
ovjek koji je dugo vrem ena bio h o m o ad ditu s ne
t i i r a e *postaje sve vie h om o a d d itu s maehinae. 0
tom e govore i neke druge pojave. ovjeka nas toj ime
m aksim alno prilagoditi^ zahtjevim a m ain ske proiz
vodnje, kako bi se ona to Jake odvijala. Potronje,
se^ tak o er_regulira -izuavanjem trita, i organizi
ra reklam om i p u b licitetom stvaraju se vjetake
po_trebe."N e s a m o ljudski rad, i njegova potre
nja, k ao' i itav ivot, stegnut je gu stom mreoir.
birokratskih m jera^joyj.ek je supcen sa etiri veliki
birokratske sile: (/^ r p k r a c ija ~ proizvodnje,
(am eriki sin d ik a ti* ^ v la d e if^drmijeT ve birokrr
ci je rade zajedno i sfo je sa svojom m reom propis
u interakciji s m asovnim ovjekom , koji je sprema*
da s njim a surauje, kae From m , sam o ako mu s
dade iluzija da su n jegove odluke slobodne i da i
on zaista onaj koji im govori to valja raditi,
p osljedn je vrijem e Sauvy govori i o meunarodne !,
birokraciji. To bi bila peta sila.
Marx je napisao izvanredno lucidne retke o meT I
talitetu birokracije, i bilo bi jo uvijek vrijedno nail
njim a razm iljati, iz njih p ovlaiti razne zakljuka!
Ali je zanim ljivije da tfio r a j^ r o k r a tia n a poinje sve*
v ie da m ui ona drutva gdje je m asovna -potroni- *
d o stigla ve zavidnu v isinu. S o cija listika drutva 1
njoj j ^Lvie razm iliatT lad s e oslobode svo je ek^
nom ske za o sta lo sti, i kad s e p r e s tanu takmiitT c
naJnapremjTm k ap italistik im zem ljam a. Tu
m o u vidu prvenstveno Sovjetsk i Savez.
U Arden H ouseu u N ew Yorku, gdje se u maj
1958. okupio vei broj sociologa i antropologa i
Amerike i drugih kontinenata, m oglo se uti mnog^

214
inih rijei na raun nevolja kojim a raa m asovna
roizvodnja, iako su glavna tem a bili am eriki sindi-
ati, koji se, po opem m iljenju, dovoljno ne bave
pedrutvenim problem im a, situacijom am erikog
idnika kao potroaa i graanina. E. From m , psiho-
nalitiar i socijalistiki hum anist, idui za Marxom,
ao je intonaciju ovom skupu.
Birokracija nije naprosto adm inistracija, izlae
romm. U svakom razvijenom drutvu im am a^po-
ebu 7 jid n ijnis tracij om stvari, i potrebno nam je
izvjesnoj m jeri rukovoditi ljudim a. Ono to ja
lislim pod birokracijom jest adm inistriranje ljudi-
kao da su om_styaxii_ ili, da navedem , od-
ositi se prema Tjudim a kao objektim a. Ovaj je stav
/ojstven svakoj birokraciji. Problem birokracije,
ako ga ja zam iljam , nije pitanje okrutnog ili o-
jenog postupanja s ljudim a. Kad m i m islim o o
uima, uvijek podvlaim o da oni postupaju okru-
10 s ljudima. Ali o tom e se ovdje ne radi. N adalje,
roblem se ne odnosi sam o na birokraciju kao da
i birokracija nam ee i ljudi su protiv volje prisi-
eni da joj se podvrgavaju. Tgjrpk^rjja jp ndnn<^i7-
ieu birokrata i njegovih p r e d m e ta ,J judi. Birokrat
ostupa s ljudim a kao sa stvarim a, a ljudi pristaju
a se s njim a postupa kao sa stvarim a sve dok to
e spoznaju, sve dok nose svoje inicijale na sport-
kim gaicama ili na kovezim a, sve dok posjeduju
uziju o individualnosti i slobodi.
Moderni kapitalizam , m eutim , treba ljude koji
irauju bez trvenja i u velikim brojevim a, koji ele
'oiti uvijek sve vie, iji su ukusi standardizirani,
a se moe lako na njih u tjeca ti i predviati ih;
udi koji se osjeaju slobodni i nezavisni koji
isu predmet nikakve vla sti ili naela ili savjesti
- a ipak se pokazuju voljni da rade ono to se od
i ih oekuje, da se ukljue u socijalnu m ainu bez
trvenja; da se njim a upravlja bez nasilja, da budi
voeni bez voa, da izvruju naloge bez cilja osim
jednoga da urade dobro da se pokreu, da funk
cioniraju, da idu naprijed.
Paradoks veze im eu birokrata i n jihovih sijed
benika jest u tom e to ni birokrati nem aju cilja, ni
sljedbenici nem aju cilja, ali obje grupe m isle da
drugi im aju neki c ilj. D rugim rijeim a, sljedbenici
m isle da birokrati znaju to oni (sljed b en ici) rade
i kuda idu; a birokrati, na m utan nain, m isle da su
im njihovi sljed ben ici rekli kuda valja ii. I jedni
i drugi danas lie na dva slijepca koji idu ulicom i
svaki m isli da drugi vidi.
sm o zaokupljeni instru m en tim a tim e kako
em o uraditi stvari; m i se vie ne brinem o o tome
zato radim o te stvari. Gradim o strojeve koji dje
luju kao ljudi i elim o p roizvesti ljude koji djeluji
kao strojevi. N aa o p asn ost danas n iie da emo
postati robovi, v ed j ia em o p ostati autom ati.
Zaista, sredstva su p ostala ciljeyi. N eko se prt
postavljalo da jeTm aterijalna proizvodnja samo^sred
stvo za jedan d o stojn iji, sretn iji ivot, a cilj je bic
jasno odreen kao puniji, dostojniji, ljudskiji ivot
.Danas su proizvodnja i p otron ja postale ciljevi sa
m i za sebe. N itko v ie ne pita zato i em u. Mi smo
sretni kad otkrivam o da m oem o p roizvesti vie. I
stvari, na je proizvodni sistem zasnovan na stal
nom poveanju proizvodnje i potronje. Ali zato mi
elim o proizvesti vie, zato mi to elim o, ovo i dru
go pitanje je koje ne postavljam o.2
ovjek koji planira proizvodnju m isli u prvom
redu kako e ovjek i strojevi proizvesti planirano:
ovjek koji proizvodi m isli u prvom redu kako e
pretvoriti sirovinu u proizvod ili robu; ovjek koji

NJY 21953 ^rom m - S lo b o d a u s i l t i a a j i rada. Labor and Free Society

216
raspolae proizvodom ili robom m isli u prvom redu
kako e nai potroaa; a ovjek koji troi robu ili
proizvode m isli u prvom redu o tom e da li e im ati
dovoljno novaca da kupi proizvode posljednjeg tipa
koji se reklam iraju i koje m ora nabaviti radi svojeg
drutvenog ugleda. emu, zapravo, sve to sluzi, to
se nitko ne pita, jer se u proizvodnom krugu kroz
pojedine faze proizvodnje izgubio sm isao ljudske
proizvodnje. Dodue, oni koji su preuzeli brigu da
nekako usklade ovaj stih ijsk i proces, tvrde da je
glavno da se roba proda i da se potroai uvjere da
je treba kupiti. N e troi li SAD godinje vie na pu
blicitet proizvoda nego na zajm ove zaostalim ze
mljama?!
No, ne sam o da izuavatelji suvrem enog trita
pretvaraju ovjeka u stvar, koja e potroiti, dobro
voljno i slobodno, unaprijed planirane proizvode,
planirane po logici da ih bude to vie, da se utjera
ko vie profita, a ne da se zadovolje ljudske potre
be, jer nitko, u stvari, ne m isli o tom e kakve bi to
bile ljudske potrebe, potrebe u. skladu sa sm isle
nim ivotom.
ovjek danas eli da im a to vie vrem ena. Ali
kad ima vremena, on p o staje zbunjen i ne zna kak&'*
bi ga zatukao. Dok ga drutvo nem ilosrdno goni,
sve vie ubija vrijem e sjedei, sjedei sate i sate

^red raznim asopisim a, film sk im platnim a ili tele


vizijskim ekranima, tjerajui m unu dosadu na sve
nogue naine i sve jaim sredstvim a, prom atrajui
posljednja dostignua u proizvodnji golotin je ili go
rajui uspavale nagone itaju i vrlo detaljne opise
sadistikih zloinstava. Za ovog ovjeka, kojega su
vremena civilizacija neprestano napaja cigaretam a,
pojnim piim a, slikam a, za ovo trajno dojene i
opajalo suvrem ene tehnike zabavljanja, slobodno
djeme postalo je velika briga. Prije stotinu godina

217
radio je preko 70 sati na tjedan; danas radi jo sa m -
40 sati, a autom atizacija p ostavlja pitanje o uvoenju
20-satnog sedm inoga rada. Sto onda ako se to
zaista provede? Ankete pokazuju da ovjek smatr
da m u je est sati rada onaj m inim um bez kojegi
nem a osjeaj da radi, da proizvodi. Ako nas roboti
prisile, zbog ek on om in osti i ren tab iln osti proizvoc
nje, da radim o sam o 20 sati sedm ino, tada emo
im ati, kao to p rim jeu je From m , tisue psihije
tara vie da bi lijeili ivane slom ove, do kojih :
dolaziti budu li ljudi im ali m nogo vie slobodno:
vrem ena u svojim rukam a, a nee znati to da un
de s njime.
Dosadi pridonosi i injenica to se suvrem ni <>
vjek preteno bavi svojim privatnim problemim a
to je svoje line napore u sm jerio oko rjeavanu
svojih privatnih potek oa i oko stvaranja blagost
nja u svojem dom u. Kad je blagostan je jednom p>
stignuto, tada v la stiti dom brzo dosadi. Mukar:
odlaze u klubove, a ene se pretjerano bave svoji t
sinovim a, koji odlaze u ivot sa fam ilijarnim '
pleksim a, kao optereene ili poluiake individu
unaprijed osuene da postanu plijen birokrat:
T ako sto je stvari u graanskom drutvu, ali bi:
kratizam ne raa boljim posljedicam a ni u soci u-
listikom drutvu. U nekim vidovim a jo ih pogcr
ava, ako je vjerovati zadovoljstvu i prosprit*
crkvenih predstavnika.
N eizvjesn ost pred sutranjicom , strah od atomsk
bom be i m eunarodnih kom plikacija pojaava be
pom onost ovjeka, koji, dok je un osio u ivotu*
konkurenciju svoje nagone za stjecanjem , jo i-
m ogao vjerovati da je u posjed u svoje prirode
dok m u danas postaje sve vie jasno da je njegov:
sudbina u tuim rukam a, da je postao neija stva
Raa se jedna nelagoda, to se iri, rastvara optirc

218
stike snage, skeptiki nagriza m lade sile, odrve-
njuje zrele m ozgove, i dok je prije stopedeset godi
na malaise du sicle znaio sudar neodreene ljud
ske egzistencije s jednom otvorenom , beskrajnom i
nesagledanom historijom , danas se ona raa iz gra
nica na koje se ovjek na svakom koraku spotie i
koje ne moe prekoraiti. Mit sputnika i m eupla
netarnih letova sam o potvruje ovu nelagodu. Do
due, ne doputa se danas nigdje da postoji neka
kriza ili nelagoda. Optim izam je jo uvijek svagdje
oficijelna doktrina. Danas se n elagoda u svijetu na
ziva neuro zo m . Nas su obrazovali da se ne osjea
mo nesretni, jer osjeati se nesretan znai da nism o
uspjeli. Ali se doputa da se osjeam o neurotini.
Tada idete lijeniku i kaete da patite od besanice
ili da imate neki problem . Vi im ate kola, im ate
enu, imate djecu, im ate kuu vi im ate jedan
problem. N a^nain m iljen ja i osjean ja stavio je
svoje teite ne na b lt f ve na imati. Mi
mnogo ali r x ^ j m o m alo. Ovaj stav vodi dttz^
mu7 iako m oe fcitP nesvjetan, zakljuuje From m .

Kakvim socijalnim p osljedicam a prijeti autom a


tizacija?
Ameriki je parlam enat u toku 1955. odrao sasta
nak o problem im a autom atizacije na kojem u su
uestvovali industrijalci, predstavnici sindikata, la
novi vlade i nauni eksperti. Ono to je karakteri
stino za tehnoloki duh naeg vrem ena je st i-
ijemc da nijedan delegat nije odbacio autom ati
zaciju. Svi su se""izjasnili njoj u prilog. N eki su
samo istakli da drutvo m ora poduzeti nune m jere
protiv otputanja radnika i za zatitu radne snage.
Bilo bi oito pogreno svesti autom atizaciju na
obini produetak m ehanizacije. N em a sum nje, mi
se nalazimo na pragu jednoga indu strijskog doba

219
iji znaaj ne m oem o p redvidjeti, a ni posljedice
koje p ovlai za sobom . . . Mi sigurno jo n ism o oci
jenili sve p osljed ice ove nove te h n o lo g ije . . . N e zna
m o koji e b iti njezin konani rezultat; ali je sigur
no pogreno oekivati prosto proirenje istih rezulta
ta koji su oduvijek ob iljeavali am eriku ekonomiju.
(R eport, str. 3. i d alje.) Kao jedna od posljedica
istie se dalje da sadan ji priliv od 750.000 novih
radnika god in je ubudue sigurno nee lako nai
upoljenja.
N a osnovu raznih k onferen cija koje su odrane
posljed njih godina Fr. P ollock navodi da u pogledu
ekonom skih i socijalnih p osljed ica u voenja auto
m atizacija treba raunati n aroito sa slijedeima:
Meu istaknutim o p a sn ostim a zabiljeim o tehno
lo k u b e sp o slic u , poveanu o sje tljiv o st za ekonom sk t
krize^ nunost da prilagoHTmo" trite sp o sobnost i
proizvodnje koja je p o stala m nogo m anje elastina i
, prem a tom e, n unost da to vie u kinem o slobodi i
izbora ^ iiL -p o tr o a a . Zabiljeim o takoer jnogu !
n apetosti izm eu au tom atiziranih i neautom atizira j
nih sektora^ koje e biti prouzroene nejednakou i j
duini radnog vrem ena i u iznosu plaa. Konane j
autom a tska^ proizvodn[a2~m nogo je osjetljivija iu i
trajkove, budui da odbijanje da se radi, m a ~ L i I
jednom m alom sektoru- 'proizvodnje, um rtvljuje i- i
tavu tvornicu. (L'A utom atisation, str. 65.)
Razni autori istak li su prom jene u nainu uprav
ljanja i u sam om tipu upravljaa, upravlja:
bit Le-Zvisni m nogo vie nego prije od svojih teh
n ikih suradnika. N a p lanovim a proizvodnje radi: I
e itava^ekipa visokokvalificiranih strunjaka, kojih
e posao biti olakan zahvaljujui kalkulatorima
Prosio je vrijem e kad^su~~jajne ideje dolazile u
vaoj kupaonici! IJjirayljacj fe m orati biti v ie kva
lificirani. Nama jtx potreban novi tip direktora, koj

220
ima ujedno svojstva raunovoe, m atem atiara, ue
njaka i rukovodioca proizvodnjom , i koji pokazuje
u poslovima specijalna znanja s obzirom na svoju
ulogu. (Op. cit. str. 67.)
U pogledu rentabilnosti jedan njem aki autor na
godi ove prednosti autom atizacije:
1) Sm anjenje trokova zahvaljujui utedi na
n^rcnnain_j vprnj uezayisnosti prem a pedanteriji
is lm m h is k u p ih specijalista; ~
2) bolja i ujednaena proizvodnja s u ted om si
rovina i energij e ;
3) poveanje proizvodnje za iste trok ove:
4) sm anjenje investiranog kapitala zahvaljujui
boljem koritenju u reaja;
5) 150veana___sigunKit protivradnih. nesrea.
Op. . Ttr7~7E)
Oni koji u pitanjim a progresa ovjeanstva im aju
u vidu samo razvitak proizvodnih snaga i poveanje
rentabilnosti proizvodnje, ne m ogu a da ne aplaudi
raju autom atizaciji. Ali oni koji im aju u vidu ovje-
la kao proizvoaa, ne m ogu se oteti uvstvu brige.
Razmotrimo poblie neke od socijalnih posljedica
automatizacije!
U naoj historiji sve dosad tehnologija je diktira-
la nain ljudskog rada i proizvodnje, ona ^
udarala peat n jegovoj ak tivnosti i duhu. ovjek
je mora~57 radi sam oodranja, da joj se pokorava. Ta
to je p op rim ao njene crte^ rte~stroia Danas nam se
(ine naivnima ovi HeineovT^reci, napisani jo 1835:
Savrenost strojeva koje vidim o ovdje (u En
gleskoj) svagdje u upotrebi i koji vre toliko ljud
skih zadataka, im ala je za m ene n eto uznemirava-
p e . . . Krutost, tanost, badarenost i preciznost
divota u Engleza izazivali su kod m ene m anje straha;
- kao to se strojevi u E ngleskoj p redstavljaju kao
liudi, ljudi tam o lie na strojeve. a, drvo, eljezo,

221
bakar izgleda da su tam o p risvojili ljud sk i duh, dok
se ovjek, lien ivota, poput neke prazne sablasti,
bavi sitn im poslovim a, sasvim m a h in a ln o ... Ka
kvi bi danas bili H eineovi o sjeaji pred strojevim a
koji m isle u m jesto ovjeka i pred ljudim a koji se
trude da im to vie lie po tan osti i organizaciji
ivota!
Jedna od socijalnih op asn osti lei u o sjetljivom
skraenju radnog vrem ena i stv aranju dokolice^Lli
slobodnog vrem ena, kojem u m o d em a sociologija
posveuje sve viejp a n je. ( ovjeku koji danas radi
40 sati na sedm icu i spava 8 sati na dan p reostaje
godinje za dokolicu 3.744 sata, to u trideset go
dina zrelog ivota, od 30 do 60 godina, daje ukupno
112.320 sati ili oko 13 godina ivota. Sta znai ovaj
broj n ajbolje em o shvatiti ako znam o da je pro
sjeni ljudski vijek jo, poetkom 17. stoljea izno
sio 30 godina ivota, a p oetkom 19 stoljea oko
40 godina.) N eke ankete pokazuju da ovjek sm a
tra svojim radnim m inim um om pet do est sati
rada na dan, i to drutvenog rada u norm alnim
uvjetim a proizvodnje. ta e znaiti jo vee skra
enje radnog vrem ena, m i jo ne znam o, iako se o
tom e vrlo skeptiki izraava From m . M i^sm o sve
do novijeg vrem ena govori 1i o_ dokanim Jklasama,
ali em o doskora govoriti o dokonim m asam a, jer
velika opasnost lei u tom e to tehnologija sve
v ie prevladava u um ijeu kako em o u ted jeti vri-
jem e, ali ona nas jo ne ui kako em o ga inteli
gentno upotrijebiti. ( boule, l i m e fo r Living,
N ew 1955.) Spom enim o sam o uzgred da se
prem a am erikim statistik am a u 1956. troilo u go
dini oko 32 m ilijarde dolara za proizvode i usluge
na tritu razonode, to jest dva puta vie nego za
autom obile i polovinu onoga to se troilo za ishranu!

222
Neki autori sm atraju da e autom atizacija stvoriti
jearTnovi sloj radnike aristokracije: radna sna
ga' u autom atizaciji odlikovat e se brzim shvaa-
njem i ivom inteligencijom ; oni e veinu vrem ena
malo r a d iti/a li ^ce~~mbrati ^brzo djelovati kad inter
vencija Fiude potrebna. Razum ije se, autom atizirana
proizvodnja ukida proizvodnju po TmmaTTii ih_ po
individualnom radnom uinku, pa e radnici ove
vrste im atr~tendenciju da se grupiraju ~iT vise ue
stvuju u problem im a proizvodnje.
Zajedno s veim znaajem visokokvalificirane rad
ne snage porasti e u autom atiziranoi proizvodnji i
uloga i znaaj inenjera, jer se autom atizirana pro
izvodnja lako prilagcFava novim tipovim a proizvo
da, a planiranje proizvodnje postaje elastinije i di
nam inije. Lake e se prelaziti s jednog tipa pro
izvodnje na drugi. Mnogi autori na Zapadu upo
zoravaju da e to izazvati opasnost tehnokratizma,
jer e se iriti m isao draga inenjerim a: ovladati prL-
rodonTTlM crfi ljudim a.
Fr. P ollock sm atra da e .autom atizacija produbiti
jaz kojj__odvaja m anjinu visokospecijaliziranih stru
njaka i gom ilu ili masu nekvalificiranih ili polu
kvalificiranih koji obavljaju jed n ostavne poslove.
Na_vrhu profesionalne piram ide stvorit ce e jedan
uzak slo j inenjera, m enedera, specijaliziranih rad
nika, a kontrola trita pogodovat e da ovaj_ slo j
primi oblik^jedne autoritativne hijerarhije. Na vrhu
ove socijalne piram ide, kae P o l lo c k ^ ai em o eko
nom ski vrhovni tab, sastavljen pravih^gospo-
dara strojeva j lju di. Ova grupa, relativno uska, sa
svojom tjelesnom gardom, jedina e biti sposobna
da obuhvati cjelinu ekonom skih i tehnikih pojava
i da donese sve odluke koje se tiu ekonom ske' poli
tike. Zahvaljujui elektronskim m ozgovim a, oni e
posjedovati sva obavjetenja o ekonom skim poja

22?.
vam a, o m ogunostim a prim jene i o trokovim a slo
enih projekata. Sam o na ovoj osnovi m oi e dono
siti ope odluke s optim alnom sigurnou.
Budui da se sve m oe izraunati, takav vladajui
drutveni sloj zauzet e, prirodno, vladarsko stajali-
feTToje voli rukovati ljudskim m asam a. B liska je
opasn ost da se priblie preziranju jedne m ase bez
sposob n osti rasuivanja, na koju e lako utjecati
m odernom tehnikom propagande, a koja e osim
toga biti dobro raspoloena, budui da uestvuje u
potronji jednog toka robe u stalnom porastu. (Str.
189.)
Ma kako se ovo realistiko prikazivanje budue
proizvodnje i ljudskih odnosa u noj inilo nabijeno
cinizm om , u etatistik oj ili m onopoliziranoj proiz
vodnji to ve postaje alosna stvarnost. Udruenje
britanskih tehniara u jednom izvjetaju (1956)
ovako crta doba autom atizacije:
R azvita k .a u to m a tiza cije pojaat e je n d e n c iiu k
vlasti m onopola. S obzirom na poveani volum en
proizvodnih jedinica, kojem u e sluiti sve m anji
broj radne snage, poduzetnik e raspolagati ogrom-
nom m oi. Ali gdje e biti protutea u jednom podu
zeu cije' osoblje, ve jako sm anjeno, ne pripada ni
jednom sindikatu? ak ako je i pojam industrijske
dem okracije vrlo neodreen, njegovo bitno obiljeje
ostaje injenica da je opozicija protiv direkcije sa
autoritativnim tendencijam a m ogua u poduzeu.
Ako sindikati ne uspiju svladati hijerarhiju automa-
tizacijer sv i_ oblici ekonom ske d em ok ra cije" H LIgir
rtve autom atizacije.

Za razliku od k a p ita listik ih .zem a lja , gdje se na


p osljed ice^ aijto m a tiza cije^ leda prilino pesirnistlciu,
u soIjaTIst^kim zem ^am a stav je optim istian. Kao
osnovnf^ razlog navocfiTse da je u socijalistikom

224
drutvenom poretku uspostavljeno dalekoseno sla
ganje izm eu drutvenih proizvodnih odnosa i stanja
proizvodnih^jm aga^lako.. da su tm benti^zaintere-
sirani na brzom proirenju m aterijalno-tehnike baze
privrede.1 Ovo m iljenje dijele i sovjetski autori.
Tako arihov (1956, cit. prem a Tom m u) kae da e
autom atizacija u socijalistikom drutvu biti p rven-
stveno provedena u onim proizvodnim granama koje
iziskuju teke radove ili sii_ jtetne po zdravlje trud
benika. Tako je u kom binatu eljezne industrije u
M agnitogorsku izvrena autom atizacija pogona bez
trzavica, iako je iziskivala u 24 sata i do 5.000 pre
m jetaja radne snage.
Poznata je injenica da tem po osposobljavanja
visokokvalificiranih radnika, kao i stvaranje ine
njerskih kadrova, ide u SSSR-u posljednjih godina
mnogo bre i u veim razm jerim a nego u SAD ili
Vel. Britaniji, i o ovoj pojavi tam pa je dosta pisala.
Parola j e dana: Tko vie uenjaka izobrazv taj
osvaja budunost!
Inae se autori u istonim zem ljam a ograuju od
pojm a druge industrijske revolucije kad je rije
o pojavi autom atizacije, jer se pojm om industrijske
revolucije, kau oni, eli prikriti T p o tisn u ti u poza
dinu pojam drutvene revolucije. N aroito~prigo-
varaju to su taj pojam u svojili predstavnici soci
jalne dem okracije u zapadnim zem ljam a, koji bi na
taj nain eljeli izigrati jasne pojm ove u drutvenoj
revoluciji. Ovi prigovori na raun socijalne dem o
kracije u osnovi su tani, ali oni nikako ne um anjuju
drutveni znaaj onih prom jena do kojih e dovesti
autom atizacija. Zanim ljivo je da kod Tom m a i so
vjetskih autora ne nalazim o nikakvih aluzija na soci
jalne problem e koje e autom atizacija, prije ili ka

1 A. Tomm, Mechanisierung, Aiitomatisierung und Arbeitspro-


duktivitat, Akademie Verlag, Berlin 1958.

15 Supek 225
snije, nuno postaviti na dnevni red. Pogotovu ne
nalazim o n ita u vezi s radnikim sam oupravljanjem
i stvaranjem radne zajednice u novim tehnolokim
uvjetim a. N o, to nas ne m ora suvie zauditi, jer u
ovim zem ljam a jo uvijek prevladavaju etatistike
koncepcije u pogledu radnih odnosa.
Oito je da e autom atizacija zaotriti sve nave
dene problem e. S ocijalistik o drutvo im at e jedino
prednost u tom e da e m oi p ristu piti njihovu rje
avanju na jedan plan sk iji nain, ali nikako privile
giju da ih izbjegne. Bez obzira na to da li autom a
tizacija _prdstavlj a sam o j edan oblik industrijske
evolucije ili indu strijske revolucije, ona ce pred
nas postaviti neke problem e k ojim a em o- m orati
jfrii na nov nain,~o k ojem u se danas j o dovoljno
ne razm ilja, iako ga m nogT ve vide te se negdje za
njegovo rjeavanje ve poduzim aju konkretne mje-
reTNaa^je^emlja u tonTsm i^iu nainila ve osjetan
korak naprijed. Doskora e se susresti s drugima,
ali vjerojatno u povoljnijoj situaciji nego m noge
zem lje, u kapitalistikom i u socijalistik om svijetu.
Automatizacija, kao i era blagostanja proizvest
^ v e f ik e p r o m je n e , u _ lju d sk o j p sihologiji. N egdje
ih ve nazirem o. P sihologija radnika u SAD pribli-
uje se psihologiji srednje klase. Radnik je postao u
velikoj } potroa, jer dvije treine svoje zarade
trsT na razna dobra ili na ivotni standard, dok je
prije najvei dio zarade troio n a ^ b n avTjah jF svoje
radn e'snage. Graansko llr u tv o tjera ga u privatni
ivotrR adnik danas im a isti privatni i otueni stav
o sebi. Radnik danas ne sanja o tom e kako bi postao
predsjednik General M otorsa ili n eto slino. Ali
nova kola, nova kua, novi televizor^ vei^ hladnjak
tb~su njegovi snovTTTo su njegova uvjerenja, to
su njegove nadeTOn je uhvaen u m reu birokracija;

226
on je otueni m asovni ovjek, voen u istom smjeru
lJuske~_autom atizacije kao i itavo drutvo.
KoJT j e m isao rada danas? pita se Fromm. Ope-
prihvaeni cilj naeg drutvenog napora jest .pove
anje proizvodnje i potronje. To je postalo aksiom:
to je dobro za proizvodnju, dobro je i zaLradnika
Ovaj novT ksom potaknuo je izuavanje onoga to
se zove ljudski odnosi, industrijska psihologija,
upravljanje ljudima i slino. N etko je otkrio: kad
je radnik sretniji, proizvodi vie, a budui da je cilj
d proizvodim o vie, zakljuak je u svakom sluaju
^ uiniti ga sretnijim . Tada iskrsava pitanje: ta
moemo uraditi ~da bi ga uinili sretnijim ? Pretpo
stavka je, po naelu, da sve stvari koje odgovoraju
naoj ideologiji uestvovanje, dem okracija u
radnim odnosim a stvaraju veu usp jen ost i
produktivnost rada. A ta ako nije tako? ta ako
izmeu dem okratskih odnosa i m aksim alne efika*
snosti u proizvodnji postoji protivurjenost? Teore
tiari industrijske proizvodnje stvorili su ljudski
problem u industriji, oni su uveli ljudski faktor u
proizvodnju, oni su na taj nain nainili ovjeka
predm etom industrije. A to ako je problem obrnut,
ako valja govoriti o problem u proizvodnje u ovje
anstvu, o pitanjim a industrije i podjele rada u ljud
skoj zajednici? Izem eu ovih dviju form ulacija lei
jaz, pristup je sasvim suprotan, p itanje p ostaje filo
zofsko i ono nam ee problem ljudskih vrednota. Pred
ovim se pitanjem upravo danas nalazim o.
Govoriti o ljudskom faktoru sa stajalita po
treba nae proizvodnje znai pretvarati ovjeka u
predmet, otuivati ga. Govoriti o proizvodnji sa~sta-
jtfta ljudske proizvodnje, sa s ta jalita ljudskih
poTlreBa7~zndii u prvom redu staviti itavu dosada
nju proizvodnju pod kritiku, Ispoetka preispitati
proizvodne sitcijTT to bez^isto etikih ili utopi
stikih am bicija. N aprosto s gledita jednoga zdra
vog d ru tva i jednoga zd ra vo g iv o ta ovjeka kao
proizvoaa. Zasluga je autom atizacije i m asovne
proizvodnje da je ovaj problem p ostavila na dnevni
red ne na jedan u topistiko-spekulativan nain, ve
vrlo konkretan. Mi ga v ie ne m oem o izbjei. Pri
siljen i sm o da m ijen jam o nau perspektivu o pro
duktivnosti ovjeka i o njegovu znaenju za pro
izvodnju.
Danas se s one strane oceana sve vie uju glasovi:
o v je k m ora p restati da bude potroa i m ora po
st a t i p r o i z v o d n o j ^ Pored From m a, Frie-
dm anna, m ogli b ism o navesti i m noge druge. Znamo
ve i to k ako em o do toga doi: i^dintegracijom
u ^ovjeku sv ih _ b itn ih proizvodnih funkcija: plani
ranja, proizvoenja, k ontroliranja, u p ravljanja, ras-
polaganja proizvodom . Kako se m oe izvriti ova
rdintegracija? From m kae: Jedina naa alternativa
da se obranim o od opasnoTi robotjzm a je st Huma
n istic ko ""zajedni a r s tv o . . . Prom jene u vlasnitvu
treba Jzvriti u onom o p segu u ^~ nuno
da bi se stvorila radna zajednica, i da bi se sprijeilo
dcTTenja za profitom - skrene proizvodnju u tetnom
pravcu .7! ovjekaT valja u s postaviti u drutvu s
njegovim najviim pravim a nikada da bude sred-
stvo, nikada jedna stvar Koju e upotreb ljavati dru
gi sam .
Mi ve odavno poznajem o ove m isli iz M arxovih
djela, ali ih je dobro danas uti iz u sta ovjeka koji
kritiki gleda na situaciju ovjeka-proizvoaa u
najrazvijenijoj industrijskoj zem lji kao to su SAD.
From m iz razum ljivih razloga ne govori o program u
ostvarivanja ove situacije, ali je sasvim jasno da je
rije o sam oupravljanju radnika.

228
8. K. MARX I DOBA AUTOMATIZACIJE

Nije pretjerano rei da je K. Marx u pogledu raz


vitka kapitalizm a vidio m nogo dalje nego to je to
iznio u svojem kapitalnom djelu kritike kapitalizm a
Kapitalu. Ovo nam potvruju m noge njegove anti
cipacije o razvitku kapitalizm a koje nalazim o raz
bacane u njegovim rukopisim a. Zato ove njegove
ideje nisu nale m jesto u Kapitalu? Razlozi su po
znati: prvo, K apital je djelo nedovreno, jer je bilo
planirano u 6 svezaka, i drugo, K apital nije sam o
nauno djelo ve je to ideoloka i politika osnova
za akciju proletarijata u konkretnim uvjetim a kapi
talizma u 19. stoljeu. N jegov je autor nam jerno iz
bjegavao sve one idej koje bi ovom e djelu dale m a
nje razum ljiv i vie utopijski karakter. Zato se ne
udim o to u nekim drugim rukopisim a nalazim o
ideje i analize koje dodiruju tek jednu viu fazu
razvitka kapitalizm a, a koje nas dovode u vezu s
najakutnijim problem im a kapitalizm a 20. stoljea,
kao to je, na prim jer, pitanje m asovne proizvodnje
i potronje i pojave drutva izobilja za koje neki
vjeruju da opovrgava Marxova predvianja.
Kad govorim o o problem im a kapitalizm a 20. sto
ljea, potrebno je upozoriti na osnovi m etodoloki
stav kojim Marx prilazi izuavanju kapitalizm a kao
drujtv e n o g sistem a. Za taj ^ tav naroito su znaajna
dva mom enta: 1. dijalektTki pristup sam om sistem u,
to jeTTioavanje njegovih h istorijskih pozitivnih i
negativnih strana, dakle onih kojim a priprem a novo
nJsTvo i ujedno onih kojim a sebe osuuje na pro-
p astr Z. ograivanje od jednostranog ekonom izm a i
podreivanje ekonom ske problem atike iroj dru-

229
tvenoj ili sociolok oj problem atici, Za ilustraciju
prvog sFava navodim o slijedee M arxovo upozorenje:
U jed nostavn om pojm u kapitala m oraju b iti sadra
ne po sebi i njegove civilizirajue tendencije, a ne
da se one pojavljuju, kao u dosad an jim ekonom ija
ma, sam o kao vanjske posljedice.1
Ako uzm em o kap italistiki sistem u _cjelin i, onda
d ijalektiko jdTvaanje cjeline ili k ategorije totali
teta zahtijeva da se u toj cjelin i ne uoava s a m o t n o
tp_je_ n eg a tiv n o ve i ono to je pozitivno;- pa se
Marx ogradu je od svake vulgarne i jednostrane kri-
tik e_k a p ita listik o g sistem a, jer takva kritika nije
sposobna da shvati to Jtreba od tog sistem a preu
zeti, a to prevladati, odnosno dokinuti.
U vezi s drugim stavom , koji pokazuje da je Marx
uvijek sm atrao ekonom iju sam o dijelom jednoga
ireg~ sistem a kojem u ona o staje podreena, navo
dim o ovu m isao: Mi im am o sada (u kritici poli
tike ekonom ije, R S) posla sam o sa neposrednim
proizvodnim procesom . No, prom atram o li graan
sko drutvo u njegovoj cjelini i veliini, tada se po
javljuje uvijek (!) Van rvYu lta t drutvenog
proizvodnog p r o c e s a sam o drutvo, ti. ovjek sa_svo-
jim drutvemrrT odnosim a. (Ibid., str. 600.) Kao to
u "osnovi ^ od nosa stoje drutveni odnosi,
irf no svoioi prirodi, tako se i kao rezultat ekonom
skih odnosa p ojavljuje samo~~rutvo, za iju su
proizvodnju^ ili ^odranje ekonom ski odnosi sam o
sredstvo. " ~
T)a bi se dokraja m ogao shvatiti sm isao odreenih
ekonom skih odnosa, potrebno ih je uvijek prom atrati
sa ireg drutvenog ili sociolokog gledita. U kojoj
je m jeri to neophodno, vidjeli sm o ve u problem im a
hum anizacije rada, a o ovom e govori nam i problem

1 . Marx, Die Grunrisse d er Kr itik der politischen Oekono-


mie, Dietz Verlag, Berlin 1953, str. 317.

230
hum anizacije potronje, na koji je i Marx upozorio
prije pojave drutva izobilja.
Ono to je m alo poznato, ak i u redovim a ljudi
koji inae dobro poznaju Marxova djela, jest inje
nica da je i sam Marx ve predvidio doba autom ati
zacije. i to \ vrijem e kad se o njoj jo nije ni sa
njalo, te da je anticipirao neke njene posljedice.
Marx je predvidio da e sam razvitak industrije
ii smferu^ sve veeg skraenja radnog vrem ena,
uslijed toga to e strojevi od ljudske ruke stvo
reni o r g a n M ^ o slobad atT lz proiz
vodnje nuni rad ovjeka. Strojevi e to m oi ne
naprosto kvantitativnim um noavanjem m ehanike
energije, ve usavravanjem sam og tehnolokog pro -
ce sa proizvodnje. Ovaj e izm ijeniti ulogu ovjeka
u proizvodnji tako da e~ga od radne snage, od-
nosno od radnog m eulana izm eu prirode i pro
izvoda, pretvoriti u 11, nadziratelja proiz-
vodnog procesa, a ulogu radne snage- preuzet e
sam prirodni proces. Razum ije s7 ovakva situacija
pretpostavlja golem razvitak nauke i tehnike kakav
dolazi do izraaja u epohi autom atizacije. Marx uje
dno pokazuje (a to je socioloki i politiki "veoma
vano) da se tim e m ijenja i sam a osnova drutve-
nog bogatstva, koje vie ne poiva na eksploataciji
lju d sk e^ ad n e snage!
Ali u onoj m jeri, u kojoj se razvija velika indu
strija, p ostaje stvaranje pravoga bogatstva m anje
zavisno od radnog vrem ena i kvantum a prim jenje-
nog rada koliko od m oi inilaca koje stavljam o u po
kret za vrijem e radnog vrem ena, a koji i sam i
njihova pow erful effectiven ess ne stoje ni u ka
kvom odnosu s neposrednim radnim vrem enom , to
ga staje (k ota) njihova proizvodnja, ve su vie
zavisni od opeg stanja nauke i napretka tehnolo
gije, ili od prim jene ove nauke na proizvodnju. (Raz

231
voj ove nauke, a naroito prirodne nauke, i s njom e
svih ostalih, stoji i sam u vezi sa razvitkom m aterijal
ne proizvodnje.) N a prim jer, agrikultura p ostaje pro
sta prim jena nauke o razm jeni tvari, o tom e kako se
najkorisnije njom e upravlja u interesu itava dru
tva. Stvarno bogatstvo m nogo se v ie oituje a
to otkriva velika industrija u golem oj nerazm jeri
izm eu prim ijenjenog radnog vrem ena i njegovog
proizvoda, a isto tako u k valitativnom nerazm jeru
izm eu na istu apstrakciju svedenog rada i m oi
proizvodnog p rocesa koji prvi nadgleda. (Ono to
vai za m aineriju vai takoer i za kom binaciju
ljudskih d jela tn o sti i razvoj ljudskog saobraaja.)
N ije vie radnik onaj koji izm ijenjeni prirodni pre
dm et postavlja kao m eulan izm eu objekta i se
be, ve je to prirodni proces, koji pretvara u indus
trijski (proces), um ee ga kao sredstvo izm eu sebe
i anorganske prirode kojom je ovladao. On istupa
pored proizvodnog procesa u m jesto da bude njegov
glavni inilac. U ovoj preobrazbi nije vie niti nepo
sredni rad, to ga ovjek sam vri, niti vrijem e koliko
on radi, ve prisvajanje njegove v lastite ope proiz
vodne m oi, njegovo razum ijevanje prirode i vladanje
istom pom ou njegova postojan ja kao drutvenog
bia jednom rijeju, razvitak drutvenog poje
dinca, to se pojavljuje kao veliki stup-nosa proiz
vodnje i bogatstva. K ra a tueg radnog vremena, na
em u poiva sadanje bogatstvo, izgleda bijedno na
suprot ovog nanovo razvijenog, a koje stvara sama
velika industrija. im je rad u neposrednom obliku
prestao biti izvor bogatstva, prestaje i m ora prestati
rad da bude njegova m jera i stoga prom etna vrije
dnost (m jera) upotrebne vrijednosti. Viak radne
mase prestao je biti uvjet za razvitak opeg~ bogat-
stvzrrkaO ^to je prestao biti i n e ra d ^nekolicinejz^ raz-
vitak opih m oi ljudske glave. Tim e se slam a pro

232
izvodnja koja poiva na prom etnoj vrijednosti i ne
posredna m aterijalna proizvodnja sam o uzgred za
drava oblik oskudice i protivurjenosti. (Dolazi do)
slobodnog razvitka p ojedinaca, i stoga se ne sm anju
je nuno radno vrijem e u prilog radnog vrem ena upo
trebi jenog za V iak vrijednosti, ve dolazi uope do
sm anjenja nunog rada drutva do jednog minimu-
ma, koji uvjetuje za sve slobodno- vrijem e i stvorena
sredstva u cilju um jetnike, naune, itd. izobrazbe
pojedmaca.<r (Nacrti str. 592-593 ).
Ma koliko ove Marxove m isli, nabacane u radnoj
biljenici, bile nedotjerane i m jestim ino nedovoljno
precizirane, one ipak dovoljno jasno izraavaju nje
govu osnovnu m isao koja proroanski predvia preo
brazbu proizvodnje i drutvenog ivota to e je
izvriti napredak nauke i tehnologije. to itam o u
ovim M arxovim m islim a? Prije svega Marx p retpo
stavlja da_e sam razvitak nauke i njene prim jene
u tehnologiji postepeno sm anjivati i uklanjati nuni
rad ovjeka, golu eksploataciju njegove radne snage,
naroito-tjelesne' radne snage, a sve vie upotreblja
vati njegoye_iuim e sposobnosti, tako da e rad biti
sveden gotovo na apstrakciju obzirom na upotreb-
ljenu radnu energiju kad se usporedi sa golem om
energetikom m oi sam og proizvodnog procesa koji
e razviti velika industrija. Jo je znaajnija njegova
m isao da ~ u proizvodnom procesu ovjek kao po
srednik izm eu prirode i proizvoda, a_gdje se nje
govo posredovanje bitno sastojalo u upotrebi vlastite
radne~~gnergije, biti j3 o s te p e n o ^ a m ijenjeno strojem
ili m ainerijom , tako da se izm eu prirode i gotovog
proizvoda kao T a d n a snaga j i baci sam a priroda ili
kao to^Marx kae, Industrijski proizvodni proces.
Dakakcr-da-^judska radna snaga, da tjelesn a ' m o
kojom raspolae radnik, postaje doista bijedna

233
osnova kad se usporedi sa proizvodnom m oi m o
d e m e industrije. Ono to je bitno sa sociolokog i
tehnolokog sta ja lita jest to da ovjek staje ili
istupa pokraj proizvodnog procesa kojim je ovla
dao, dakle preuzim a u proizvodnji sam o funkciju
kontrolora, nadglednika, a ne izvora energije ili rad
ne snage, kao to preuzim a i ulogu projektanta,
b u d uT~da je ovladao prirodm m ~proesom7 to jest
njegovim zakonim a.
iasno_istie ujedno i socijalne p osljedice auto-
m atizirane _proizvod nje: u n joj je ovjek-pojedinac
kao prodava_ radne snage izgubio svaki znaaj
socioloka^ kategorija ^nlk< potpunom a iezava
budui da vie ni rdno vrijem e nije m jerilo
vrijed n osti proizvoda, jer ovo radno vrijeme ili
nuni" kvantum-^rarla stoji u nevjero ja tn u neraz
m je r u sa jvejD predm eenim ljudskim radom u obli
ku nauke i tehnikej koja je glavni izvor proizvodne
m oi. N o silac proizvodne m oi nije vie ona masa
radnika koja p rod aje svoju radnu snagu, ve >-
izvockia^moG-^amog .drutva .~TT~vm je sm islu od
k apitalnog znaaja navedeni stav:
U ovoj preobrazbi nije vie niti neposredni rad
to ga ovjek sam vri, ni vrijem e koliko on radi,
ve prisvajanje njegove ope (!) proizvodne moi,
njegovo razum ijevanje prirode i vladanje istom po
m ou njegovog postojanja kao drutvenog bia (!)
jednom rijeju, razvitak drutvenog pojedinca,
to se pojavljuje kao veliki stup-nosa proizvodnje
i bogatstva.
Stvarna proizvodna m o opredm etila se u auto-
m atiziranoj privredi u drutvu, u nauci i tehnologiji
kao opim drutvenim ustanovam a napretka i pro
izvodnje, pa je prirodno da svaki ovjek kao dru
tveno bie, to jest kao onaj koji je u toku historij
skog razvitka pridonio napretku nauke i tehnolo

234
gije i uope stvaranju m aterijalnih dobara, vidi u
ovoj opredm eenoj proizvodnoj m oi svoj ivotni
udio. Stav prem a autom atiziranoj proizvodnji i nje-
nim sredstvim a nuncTgubi privatnp^vlasmcko^obi-
1jeje, jer kao takvo . postaje neodrivo J_ apsurdno,
a dobiva drutveno kolektivno. T ojproizlazi iz sam e
p rirod e'drutven og karaktera autom atizirane proiz-
vodnje. Ona stvarno i neposredno rui i onem oguuje
privatnovlasniku proizvodnju klasinog kap itali
stikog tipa. Ona, dodue, raa opasnost na koju
sm o~ve Upozoreni, to jest O pasnost od jedne biro
krat sko-tehnokratske oligarhije, jednoga drutvenog
sloja koji bi, koristei ise novim oblikom drutvene
proizvodnje, m ogao da se pom ou^nedem okratskih
politikihT^sredstava postavi iznad d rutva iako u
ime"irutva~
Meutim, kapitalistika osnova proizvodnje ie
zava nuno i na taj nain to iezava osnovni zakon
kapitalistike ekonom ije stvaranie vrijednosti, pri-
svajanje vika rada kao osnove bogatstva. V rijednost
koja ulazi u proizvod putem ve opredm eenog ra
da i putem ovladanih prirodnih izvora energije, a
koja se neposredno izraava kao upotrebna vrijed
nost proizvoda, stoji u takvom nerazm jeru s vrijed
nou koja poiva na viku rada, na prisvojenom
viku radnog vremena, da se potonja m oe igno
rirati. Tako zakon vrijednosti prestaje biti regula-
tor proizvodnje. K a o novi regulator proizvo dnje p o
javljuje se sada nuno sam a upotrebna vrijednost,
a s m o m i potrebe sam ih p o troaa, dakle pitanie
IjuasKih po treba i pro izvod nje zbog ljudskih potre-
bcC OdlullU ulogu upotrebna vrijednost dobit e ve
i*lam om injenicom to e sam a potronja dobara
biti zasnovana ne na obnavljanju radne snage, ve
na zadovoljavanju potreba koje pojedinac zadovo
ljava u slobodnom vremenu. Ni golem a sredstva

235
uloena u p u blicitet i sredstva m asovne su gestije u
pogledu potronje nee vie m oi spasiti proizvod
nju na bazi prom etne vrijednosti, koja se, kao to
istie Marx, slama, jer neposredna m aterijalna
proizvodnja sam o uzgred zadrava oblik nunosti i
protivurjenosti. Oslobaanje radne snage iz pro
izvodnje u n esluenim razm jerim a, i stvaranje slo
bodnog vrem ena kao nune posljedice sm anjenja
nunog rada^drutva po s tavit e u prvi plan pro
blem e ljud skog koritenja slobodnog vrem ena, to jest
ljudske potronje, kao i slobodne proizvodnje ili
stvaranja, znanstvenog, u m jetn ikog, itd. obrazova
nih pojedin aca. Ulazim o u sasvim novu eru drutve
nog razvitka^
Predviajui doba autom atizacije u sam om kapi
talizm u, Marx je takoer s tim e u neposrednoj vezi
predvidio neke prom jene u graanskom drutvu i
nainu ivota, koje mi danas veem o uz pojam dru
tva izobilja (G albraith). R ije je naprosto o dru
tvu s m asovnom proizvodnjom i m asovnom potro
njom i o prom jenam a u psihologiji ovjeka koje
takvo drutvo raa.
Osnovna tenja kapitalistik e proizvodnje za pro
irenom r e p r o d u ^ ijp m ^ v r ^ d jio s t^ za ~~povecanjem
proizvodne m oi razvijajui nauku i tehniku, za sve
veom racionalizacijom proizvodnih postupaka, za
proirenjem trita, dovela je upravo stih ijom ovog
stalnog proirivanja trita i do stvaranja~ p o v ih
potreba^ kao i v^estakih potreba, do svestranog
uivam a raznolikih proizvoda i do svestranog ospo
sobljavanja ^ za uivanje u raznim stvarima,
a tim e i do podizanja odreene potrosacke kulture.
Ovaj razvitakrp 'M arxovu miljenju^ vodi i do jed
noga novog odnosa izm eu kapitala i rada, odnosno
izm eu proizvodnje i potronje.
Vrijednost stare industrije odrava se tako da

236
stvara osnovu za novu gdje se odnos kapitala i rada
javlja u novom obliku. Dakle, istraivanje itave
prirode, da bi se pronala nova korisna svojstva
stvari; univerzalna razm jena proizvoda svih tuih
klima i zemalja; nove (vjetake) preradbe prirod
nih predm eta da bi im se dale nove upotrebne vrijed
nosti. Istraivanje zem lje na sve strane kako bi se
otkrili novi upotrebljivi predm eti i ujedno nove
upotrebne osobine starih, takoer i nove osobine
istih kao sirovina, itd.; otuda razvitak prirodne
znanosti do njene najvie take; takoer otkrivanje,
stvaranje i zadovoljavanje novih potreba (!) koje
proizlaze iz sam og drutva; kultura svih svojstava
drutvenog ovjeka i proizvodnja istoga po m ogu
nosti to bogatijeg u potrebam a, budui da biti bo
gat po svojstvim a i odnosim a njegova proizvod
nja da odgovara po m ogunosti to totalnijem i
univerzalnijem drutvenom proizvodu (jer ako eli
uivati na m noge strane, m ora biti sposoban za ui
vanje, dakle do visokog stupanja kultiviran) isto
je tako jedan od preduvjeta na kapitalu zasnovane
proizvodnje. (Nacrti, str. 312313.)
Ovdje je izvrsno u sociolokom nogledu ocrtan
duh kapitalizm a IT pnja p ro fitom raa potrebu
za sve novim otkriim a i proirenjem trita ali
tfme ujedno razvija potronju za koju mora osp oso
biti ovjeka, pa ovo osposobljavanje postaje dio nje
gove kulture, sv estra n o st razm jene uvjetuje i sve-
stranost potronje, a tim e i potrebu za svestranim
ljudim a u uivanjim a i potrebam a. Oito je d& trp
ovih potroaa ne m oe ostati privilegija jednoga
uskog drutvenog sloja, ve se on nem inovno pro
tee naoitavo drutvo. Raa se jedan novi stav pre
ma iv o tu ,'jer m asovna proizvodnja ne trai sam o
svestrano uivanje nego i kratkotrajno uivanje
stalni prijelaz. od~Jednog proizvoda^na^drugi. Otuda

237
pojava m ode u potronji, kvarenje trajn osti artikala
jednog h ed on istikog m orala koji o kree lea ui-
c ifn a ln m ih j e o k u s io lR a a se jedna izrazi tTenzu-
alistika i senaionalistika kultura! A. Gide ve je
u svojim Z e m a ljs k im hranam a n agovijestio pojavu
takve civilizacije uitaka, iji je m oral to bra pre
daja doivljaja i uitaka zaboravu!
N em a sum nje, Mant_ je_ pvdje predvidio j ^ojavu
o nog oblika kapitalizm a koji je am eriki ekonom ist
G albraith nazvao drutvom izobilja. Pojava ove
faze rui onaj vulgarn om aterijalistik i stav o pro
gresivnoj pauperizaciji proletarijata u kapitalizm u
koji bi uslijed razvitka m orao biti sve brojniji' a
ujedno i sve sirom aniji! Oito je da ovaj zakon
o progresivnoj pauperizaciji radnike klase u kapita
lizm u stoji u suprotnosti sa stvarnim razvitkom po
veane m oi potronje to je nam ee m asovna pro
izvodnja razliite robe.
Da li je, prem a tom e, Marxov zakon o apsolutnom
osirom aenju ili pauperizaciji radnike klase u ka
pitalizm u prestao vaiti? Ako ovaj zakon uzm em o
u vu lgam oekon om istik om sm islu, onda je odgovor
da. Ako ovaj zakon uzm em o onako kako je Marx
uzim ao sve zakone u vezi s poloajem proletarijata,
to jest u skladu s teorijom otuenja, tada je na
odgovor ne. O bjasnim o m alo ovo!
Marx zakon o sve veem o sirom aenju p roletari-
j a ta naziva apsolutnim, op im zakon om ^ kapit a-
listike akum ulacije. Meutim^ ga izvodi iz
osnovnog ili elem entarnog oblika kapitalistike aku
m ulacije, u proienim uvjetim a, dakle na visokom
stupnju apstrakcije u analizi konkretnih procesa.
S obzirom na nivo apstrakcije na kojem je posta
vljen ovaj zakon, oito je da apsolutan ne znai
da djeluje bezuvjetno i uvijek u konkretnim drutve
nim uvjetim a. Stoga izlaui ovaj zakon Marx odm ah

238
dodaje: U svom ostvarivanju ovaj se zakon kao i
svi drugi zakoni m odificira raznolikim okolnostim a4,
ija analiza ne spada ovamo. (N aim e, ne spada u
odreivanje sasvim jednostavne shem e akum ulacije
kapitala!) Naprotiv, u stvarnim drutvenim proce
sima razni faktori djeluju pro tiv ostvarivanja ovog.
zakona, a kako Marx veinu ekonom skih zakona tu
mai kao tendencijske zakone, to faktori sa suprot
nim djelovanjem u odreenom m om entu m ogu do
biti na prevagi i ponititi djelovanje ovog zakona.
Do toga je upravo i dolo u razvitku kapitalizm a! I
treba rei da to ne bi nim alo zbunilo , pa ga
ak ne bi ni prisililo da izm ijeni ovaj zakon koji je
odlino funkcionirao u istom obliku u prvobitnoj
akum ulaciji kapitala!
injenica je da je Marx predvidio negaciju ovog
zakona u toku razvitka sam og kapitalizm a, te da je
upozoravao na neke osnovne protivurjenosti koje
su m orale dovesti do toga. Prva od takvih protivu
rjenosti jest suprotnost izm eu kapitalistike
akum ulacije vika vrijednosti i potronje proizvede
nih dobara, kad Marx kae da je radnik za kapita
lista koji ga uposluje prvenstveno radna snaga, dok
je radnik kojega uposluje drugi kapitalist za njega
prvenstveno potroa. Kada kapitalisti u cjelini ne
bi uzim ali radnike u obzir kao potroae, onda bi
se akum ulacija kapitala ostvarivala prvenstveno na
bazi proizvodnje sredstava za proizvodnju a ne sred
stava za potronju, kao to je m islio svojevrem eno
Tugan Baranovski. Druga, jo znaajnija porotivu-
rjenost lei izm eu tenje kapitala da razvija sve
vie prirodno-tehniki napredak u proizvodnim sna
gama i tenje da akum ulaciju ostvaruje sve veom
eksploatacijom radne snage. Iako je m onopolistiki
kapital esto puta spreavao uvoenje izuma, ipak
ostaje injenica da nikada nije dolo do tolike pri

239'
m jene naunih otkria i racionalizacije u proizvodnji
kao upravo u fazi m on op olistik og kapitalizm a. Kako
ob jasn iti ovaj protivurjeni proces? Marx govori ak
o nagonu kapitalista za razvitkom proizvodnih sna
ga! Bio to nagon ili ne, nije danas usam ljen pri
m jer am erike B ellove kom panije, koja izdrava
preko tri tisue uenjaka, ne da vre prim ijenjena
nauna istraivajnja, nego da se bave fundam ental
nim istraivanjim a po v la stitim program im a! (N ai
socija listik i privrednici jo nisu, ini se, dosegli
ovaj stupanj ekonom ske svijesti, jer ele ak i fun
dam entalna istraivanja podrediti prim ijenjenim is
traivanjim a u sam oj proizvodnji.)
U stvari, ako kritiki razm otrim o razvitak kapita
lizm a vidjet em o da je vie faktora u tjecalo protiv
ostvarivanja zakona progresivne pauperizacije: po
red borbe radnike klase za vee plae, tu je djelo
vao sigurno i kapitalistiki nagon za unapree
njem proizvodnje, to je podjednako diktirala kon
kurencija na unutranjem kao i na vanjskom tri
tu, ujedno i interesi drave ili narodne obrane. U
posljed n je vrijem e u tom sm islu djeluje sigurno i
utakm ica izm eu najnaprednijih k apitalistikih ze
m alja (koje istiu visoki ivotni standard kao svoj
ideal!) i socijalistikih zem alja. Isto je tako oito
da na ukidanje najam nih odnosa, u njihovu indi
vidualnom i kontraktualnom pogledu, nakon uvoe
nja kolektivnih ugovora i raznim indirektnim dava
njim a u radnikim nadnicam a, nije utjecala sam o
borba radnike klase za prom jenom najam nih od
nosa, nego i neki drugi faktori koji su u vezi s raz
vitkom m asovne proizvodnje i naroito s poloajem
radnika u suvrem enoj tehnoloki razvijenoj proiz
vodnji. (M eu te faktore valja ubrojiti i profesio
nalizaciju radnih m jesta, to jest odreivanje rad
nih postupaka u projektantskim biroim a, a ne u

240
radnikovoj glavi na osnovu njegove profesionalne
izobrazbe.)
Zakon pauperizacije radnike klase u kapitalizm u
bio je predm et ivih diskusija u radnikom pokretu
sve do najnovijeg vrem ena. Vulgarni ekonom isti
uvijek su tum aili ovaj zakon u sm islu stalnog opa
danja kupovne m oi radnike klase u kapitalizm u.
Protivnici m arksizm a nisu im ali potekoa da s
brojkama u ruci ovaj zakon obaraju, ta v ie, ovaj
zakon postao je jedna od osnovnih parola kom uni
stike agitacije, naroito za vrijem e Staljina, i svo
dio se na tvrdnju: kapitalizam znai za radniku
klasu i iroke narodne slojeve neim atinu i bijedu,
socijalizam znai obilje. U spjeh ove agitacije nije
bio tako nesum njiv kao to su bile razne publikacije
i ilustracije kojim a se propagirao, a to se najbolje
moe vidjeti iz poloaja kom unistikih partija u
skandinavskim zem ljam a, u Velikoj Britaniji i u
SAD. Iako su se oko toga zakona u posljednjih pe
deset godina vodile velike borbe izm eu ideologa
radnikog pokreta i njihovih protivnika, ipak je
njegova vrijednost sve vie postajala predm et su-
mnj. Sve je bilo tee pobijati injenicu da suvre
meno drutvo, kako kapitalistiko tako i socijalis
tiko, ulazi u fazu obilja, to jest m asovne proizvod
nje i potronje. Stoga su kritiki stav prem a njem u
zauzeli ne sam o m nogi m arksisti ve i kom unistike
partije, a m eu posljednjim a i K om unistika partija
Francuske.
Za nas se ovdje p ostavlja jedno zanim ljivo pita
nje: ako je doao u pitanje zakon pauperizacije, a s
njim i zakon o progresivnom sm anjenju profitne
stope i o nem inovnom slom u kapitalizm a (po Gross-
manu), im e em o onda nadom jestiti kritiku kapi
talizm a kad je rije o drutvu obilja? Ovu kritiku
valja tem eljiti isto onako kako je i sam Marx ute

16 Supek 241
m eljio svoju K ritik u p olitike ekonom ije, tj. u sva
kom sluaju na teoriji otuenja. O sirom aenje rad
nike klase valja tum aiti na jedan integralni nain:
kao stvarno osirom aenje ovjeka u njegovoj cjeli
ni, to jest upravo kao ovjeka s potrebam a i m ogu
nostim a. Drugim rijeim a, zakon pauperizacije valja
tum aiti na osnovu teorije otuenja, a poloaj rad
nike klase u suvrem noj proizvodnji i u suvrem enoj
potron ji (stvaranje vjetakih potreba u kapita
listikoj m asovnoj kulturi!) daje za to dovoljno
argum enata.
Marx je takoer predvidio jednu drugu posljedicu
autom atizacije, a to je neprestano sm anjivanje onog
radnog vrem ena koje zavisi od ovjeka ili ive radne
snage, i zam jenu ljudskog rada strojevim a. Tako ve
kapitalizam skraujui nuno radno vrijem e otvara
veom a vana p itanja o vanradnom ili slobodnom
vrem enu kao i o op asnosti tehnoloke nezaposle
n osti ljudi.
Ali, u onoj m jeri u kojoj se razvija velika indu
strija, kae Marx, p o staje stvaranje pravoga bogat
stva m anje zavisno od radnog vrem ena i kvantum a
upotrebljenog rada koliko od m oi inilaca koje
stavljam o u pokret za vrijem e rada, a i koji sam i
njihova pow erful effectiven ess ne stoje ni u
kakvu odnosu s neposrednim radnim vrem enom to
ga stoji (k ota) njihova proizvodnja, ve su vie
zavisni od opeg stanja nauke i napretka tehnolo
gije, ili od prim jene ove nauke na proizvodnju. (Raz
vitak ove nauke, a naroito prirodne znanosti, i s
njom svih ostalih, stoji i sam u vezi s razvitkom
m aterijalne proizvodnje.) (Nacrti, 592.)
Stavljajui, dakle, teite na nauku i njenu pri
m jenu, Marx je anticipirao onaj znaaj nauke i inve
sticione p olitike u naune kadrove po kojim a danas
najnaprednije zem lje m jere svoj napredak i pro*

242
izvodnu mo! Stoga je borba za najkvalitetniju ili
tehnoloki najrazvijeniju industriju postala jedna od
osnova suvrem ene ekonom ije, ta v ie, u vezi s tim
vidim o kako se vre golem i napori u pogledu stva
ranja ili pridobivanja iz drugih zem alja strunjaka
i nauenjaka koji m ogu pridonijeti razvitku tehnolo
gije u jednoj zem lji. Danas se vie ne vodi toliko
borba oko trita jeftine radne snage, kao to je bio
sluaj u klasinom kolonijalizm u 19. stoljea, ve se
m nogo vie vodi borba oko najkvalitetnijih tehnikih
i naunih kadrova koji se openito stvaraju na do
maem tritu. I to je jedan od razloga propasti
starog kolonijalizm a, koji se sastojao u neposrednoj
eksploataciji jeftine radne snage. Danas se ovoj jefti
noj radnoj snazi radije ostavlja da radi m anje ili
vie slobodno u industrijam a na niskom preraiva
kom nivou ili na dobivanju sirovine ili poluprera-
evina kojih proizvodnja nije dovoljno rentabilna ili
perspektivna za najrazvijenije zem lje.
Meutim, Marx eli istaknuti da se i odnos kapi
tala prema radnoj snazi m ijenja, a m ijenja se tako
er, bez obzira na to da li se radi o kapitalistikom
ili socijalistikom drutvu, poloaj ovjeka kao pro
izvoaa uope. Kraa tuega radnog vremena, na
emu poiva sadanje (19. stoljee, R S) b o g a tstv o ,
izgleda bijedna osnova nasuprot ovoj nanovo razvi
jenoj i stvorenoj osnovi pom ou velike industrije
same. (Potcrtao Marx, ibid.)
Potrebno je ovaj osnovni preokret u proizvodnim
odnosim a s obzirom na znaaj radnog vrem ena o
vjeka dovesti u vezu s itavim nizom drugih poprat
nih pojava koje karakteriziraju visokorazvijeni ka
pitalizam (golem a koncentracija kapitala, interven
cija drave i raznih rezervnih fondova, prom jene u
strukturi plaa i socijalno zakonodavstvo, znaaj
kadrova i visokokvalificiranih kadrova u proizvod

16* 243
nji, i tako dalje) kao i njegove daljnje perspektive
da bi se m ogle ocijen iti dalekovidne ocjene i pred
vianja koja Marx izvodi iz ove situacije.
Ukoliko je rad u neposrednom obliku prestao bi
ti veliki izvor bogatstva, p restaje i m ora prestati da
bude radno vrijem e njegova m jera i stoga prom etna
vrijednost (m jera) upotrebne vrijednosti. Viak ra
da m ase prestao je biti uvjet za razvitak opeg bo
gatstva, isto tako kao nerad nekolicine uvjet za raz
vitak opih snaga ljudske glave. Tim e se slam a na
prom etnoj vrijedn osti p ostojea proizvodnja, a ne
posredna m aterijalna proizvodnja sam o uzgred za
drava oblik nunosti i protivurjenosti. (Ibid. 593.)
I Marx sm atra da e doba autom atizacije donijeti
razrjeenje one osnovne drutvene protivurjenosti
koja prati ovjeanstvo od iskona: podjela na umni
i tjelesn i rad. V iak rada m ase doista prestaje biti
osnovni preduvjet za nerad nekolicine ili za slobodno
vrijem e kreativnih duhova. Danas se ovo slobodno
vrijem e poinje um noavati kao pojava nae civi
lizacije, pa i problem kako ga najbolje ispuniti po
staje jedna od centralnih tem a suvrem ene sociolo
gije.
Jo je jedan problem jasno uoen, naim e da radno
vrijem e p ojedinog radnika vie ne m oe biti prava
m jera drutvenog bogatstva, pa prem a tom e ni onog
udjela na koji ovjek-proizvoa im a pravo. N jegov
stvarni udio sa stoji se u raspodjeli itava drutve
nog b ogatstva koje je stvoreno kom biniranim ljud
skim radom podjednako kao prim jenom nauke. U
tom sm islu i ona klasina parola da se radniku
plati puni rad, odnosno tani ekvivalenat njegova
rada, postaje besm islen. (D odue, im a i takvih eko
nom ista koji tvrde da radnik uz autom atizirane ure
aje proizvede za pet ili deset m inuta stotinu i ti
suu puta veu vrijednost nego prije radnik za dva

244
naest sati rada! Ali ovakav nain raunanja radnog
vremena sam o pokazuje da je ono postalo besm i
sleno.)
Na kraju ovog prikazivanja Marxovih anticipacija
postavit em o jo jedno aktuelno pitanje: kako gle
da Marx na sudbinu ljudske zajednice?
itav historijski razvitak od prvobitne zajednice
do modernog kapitalizm a on tum ai kao progresivno
raspadanje ljudske zajednice. Zajednica se sve vie
atomizira, pojedinac se usam ljuje, njegova drutve
nost ili generiko bie postaje mu sve strani ja i
otueni ja sila (kao drava ili novac), dakle kao je
dan vanjski drutveni posrednik koji odluuje o
njegovoj sudbini i drutvenim odnosim a, a nad koji
ma on sam nem a vlast, ita v ovaj razvitak u pravcu
raspadanja drutvene zajednice Marx sm atra nu
nim i neizbjenim , naroito sa gledita razvitka ljud
skih proizvodnih snaga. Tako je za njega ljudska
zajednica prva proizvodna snaga, ali je isto tako i
rastvaranje zajednice jedna proizvodna snaga.
Usam ljivanje pojedinaca pom ou form alne dem o
kracije, kontraktualnih ili ugovom o-najam nih od
nosa ili pom ou religije (naroito protestantizm a ili
puritanizm a) izaziva u njim a potrebu da se pom ou
rada i drutvenih priznanja koje donosi rad isku
pe za svoju sam ou. U tom pogledu shvaanja
Webera o odnosu kapitalizm a i protestantske etike
ili Davida Riesm ana o Usamljenoj gomili u suvre
menim am erikim m ilijunskim ljudskim m ravinja
cima slau se s Marxovim shvaanjem !
Meutim, istovrem eno s raspadanjem drutvene
zajednice i usam ljivanjem pojedinca ide i proces
sve svestranijeg razvitka ljudskih sposobnosti i
ljudskih potreba, o em u sm o ve govorili. Kapita
lizam je taj proces ubrzao, ali je istovrem eno doveo
i do potpunog ispranjen ja pojedinca, jer je ljud-

245
skim potrebam a i sp osob n ostim a oduzeo njihov
ljudsk i sm isao i ovjeka otu io od ovjeka. Stoga
Marx sm atra da e ovjek m oi potpuno ljudski iz
raziti i iivjeti svoju svestranu prirodu sam o uspo
stavljanjem ljudske zajednice.
No, kako Marx zam ilja ovu zajednicu? N jegov je
odgovor nedvosm islen: ovakva zajednica nije sam o
dru tven o funkcionalna (na prim jer, udruivanje
proizvoaa radi kontrole proizvodnje i raspodjele),
ve je ona biv stv e n o a n tro po lo k a (zajednica radi
zadovoljenja drutvenih potreba kao drutvenog bi
a ). Marx stoga istie da je ovjek u prvobitnoj
zajednici p osjedovao izvornu punou i kao linost
nam se inio viim od suvrem enog ovjeka, ali ne
m oe biti govora o povratku na ovu iskonsku pu
nou, jer je ona istovrem eno izraz nerazvijenosti
ovjeka. N asuprot ovom e stan ju kapitalizam , sa svoje
strane, iako je razvio svestran ost ovjeka, doveo ga
je do potpunog ispranjen ja, do potpune otueno
sti. N jegovo shvaanje zajednice izrazito je dijalek
tiko, jer p retpostavlja odreenu interakciju linosti
i zajednice.
Marx se slae sa R ossijem da je usam ljivanje u
svom najviem stupnju stanje d ivljatva, a prisilno
i tlaee udruivanje barbarstvo. Socijalistika
zajednica m ora biti djelo svestrano razvijenih ili
bogatih individualnosti, koja nuno iskljuuje sva
ko niveliran je ljudskih potreba i linih sloboda. Ru
iti ve postignutu raznolikost i svestranost ljudskih
sposobnosti i potreba bilo bi isto takvo barbarstvo
kao i unitavati strojeve na kojim a ova kultura po
iva. Stoga on istie da bogatstvo nije drugo doli
u univerzalnoj razm jeni roena univerzalnost potre
ba, sposobnosti, uitaka, proizvodnih snaga itd. poje
dinaca . . . Apsolutno razraivanje v lastitih stvarala
kih dispozicija, bez druge pretpostavke osim pret

246
hodnog historijskog razvitka koji ovaj totalitet
razvitka, tj. razvitak svih ljudskih sposobnosti kao
takvih, ne izm jerenih na jednom prethodno datom
mjerilu, ini svojim vlastitim c ilje m ... No, na ovaj
vid oslobaanja ovjeka jo em o se vratiti, kako u
vezi s odreivanjem prave prirode radne proizvodne
zajednice tako i s problem im a socijalistike kulture.
9. PREVLAST KANCELARIJSKIH DUHOVA I
USAMLJIVANJE OVJEKA

U vezi s etatizacijom i centralizacijom funkciji


danas se u drutvenim naukam a m nogo diskutira
problem u pretjerane institucionalizacije drutvenii
funkcija, to u m odernim drutvim a raa mnoge
nezgodne p osljed ice. In stitu cion alizacija ili poustc
novi j en je socijaln ih fu nk cija nije isto to i njihovo
podrutvljen je socijalizacija u pravom sm islu rije
i, jer se pred u stanovam a ili in stitu cijam a ovjei
pojavlju je kao graanin pred dravom ili kao publ
ka pred m nogim alterim a, a ne vie kao aktivi;
lan jedne nutarnje povezane zajednice.
Ve je Marx im ao u vidu op asn ost pretjerane in
stitucionalizacije, kad je pisao da treba prije svega
sprijeiti da se drutvo ne suprotstavi ovjeku k ; 1
apstrakcija, kao njem u strano tijelo, da treba uk
nuti da drava bude posrednik izm eu slobode jeci
nog i drugog ovjeka (to p retpostavlja ukidan :
sebinih i antagonistikih drutvenih in teresa). C:
je im ao u vidu naroite kobne posljed ice takve in
stitucion alizacije na drutvenu prirodu ovjeka, na
njegovu psihologiju ovjeka, koji u buroaskom dru
tvu p ostaje hom o duplex ili podvostrueni ovjek
budui da svoj opi interes izjednauje sa njenu
stranom dravom , a svoj lini interes sa svojoir
usam ljenom i privatnom egzistencijom . Sam a ma
terijalna ili ekonom ska strana nam etnula je poje
dincu izvjesnu idealizaciju drave ili sebe kao jav
nog bia s javnim funkcijam a i stavovim a, a to j
sam o sluilo za m istifik aciju stvarne, konkretne
eksploatatorske egzistencije.

248
Razumije se da u takvoj situ aciji socijalistiko
drutvo ima zadatak da ukloni ovu podvojenost, te
da pokua ostvariti harm onian odnos izm eu indi
vidualnih i kolektivnih interesa, izm eu linih i
drutvenih tendencija pojedinca. Etatizam i pretje
rana centralizacija drutvenih funkcija nisu kadre,
pa naem m iljenju, ostvariti pravo jed instvo linih
i drutvenih interesa, te sprijeiti da se drava i
slini krajnje centralizirani drutveni oblici pojav
ljuju kao apstrakcije nasuprot pojedincu!
Gdje su u suvrem enom drutvu osnovni izvori pre
tjerane institucionalizacije kao takve, budui da se
sama institucionalizacija jo ne m ora shvatiti kao
negativna pojava, ve sam o izvjesno gom ilanje dru
tvenih funkcija u ovom sm jeru, to dovodi do po
veane atomizacije drutva?
Ako retrospektivno p rom otrim o razvitak m oder
nog drutva u toku 20. stoljea, vid jet em o, u evrop
skim i uope u industrijski razvijenim zem ljam a, a
:1a ne govorimo o zem ljam a sa so cijalistik om revo
lucijom, jedan stalni porast ek o n o m sk ih i socijalnih
vrava, koja su bila p osljedica kako radnikog po
kreta tako i stvaranja m odernog radnog i socijalnog
zakonodavstva. Razvitak ovih prava znaio je konac
liberalistike epohe kapitalizm a, a ekonom ske krize
naroito Velika kriza (1929 1936) znaile su ideo
loki i praktiki konac buroaskog liberalizm a. Sada
>e pojavljuju izrazite ten dencije dravne interven
cije u ekonom skim i socijalnim pitanjim a. Pojava
iravnog intervencionizm a, iji je najznaajniji
eoretiar u zapadnim zem ljam a K eynes, dobiva
Irastian oblik u faistik im zem ljam a. N aravno, u
Potonjem sluaju radilo se o krajnjoj kontroli nu-
arnjeg trita radi im perijalistike ekspanzije.
Meutim, uloga drave sve v ie jaa, kako u eko
nomskom tako i u socijaln om pogledu. M eu naj

249
znaajnijim ek on om sk im pravim a nalazim o u tom
periodu pra v o na rad i na upoljenje. Ovo pravo
prati, naravno, p ra v o na e k o n o m sk o udruivanje, na
sindikalno udruivanje, pa sindikaln e organizacije
istupaju kao p redstavnici kolektivnih interesa rad
nika ili kao n osioci kolektivnih ugovora rada, koji
iskljuuju upotrebu rezervne arm ije besposlenih,
kao trajkbreherske vojsk e, im e se liberalni kapita
lizam sluio kao prirodnim pravom na slobodno
ugovaranje rada! R azum ije se, jaanje sindikata i
njihove socijalno-ekonom ske uloge u od nosim a zapo
ljavanja i obrane radnih prava rodilo je i opasnost
sindikalnog birokratizm a, naroito tam o gdje rad
nika klasa nije dovoljno p olitik i organizirana a
sindikati su m asovni i ekonom ski m oni, kao to je
sluaj u SAD.
Ono to je naroito ojaalo ulogu drave, a to ji
bila neposredna p osljed ica ekonom skih kriza i eko
nom skog in tervencionizm a drave, kao i zadovolja
van ja socijalnih zahtjeva sam ih radnika, bila je n;
cionalizacija nekih drutveno veom a vanih i klju
nih privrednih sektora ili grana. Tim e je moderni
drava definitivno dokinula jedno od najsvetiji1!
prirodnih prava pravo na v lasn itvo nad srec
stvim a za proizvodnju. Drava je opravdavala ove
m jere opedrutvenim interesim a, naroito u vezi >
golem im izdacim a za narodnu obranu, kao i potre
bom ravnotee u odnosim a nutarnjeg i vanjskog
trita, na em u je o sob ito bio zainteresiran finar
cijski kapital. U m jeram a nacionalizacije treba vi
djeti sa sociolokog gledita jednu zanim ljivu koinci
denciju inae suprotnih i protivurjenih interesa
naim e financijskog kapitala i socijalistik ih zahtjev:
irokih radnih slojeva drutva!
Kao jednu znaajnu m jeru institucion alizacije ne
kih drutvenih funkcija valja u prvom redu sporne

250
nuti razvitak socijalnog osiguranja, koje je iz privat
nih ruku u veini drava prelo u drutvene ili
dravne ruke, s obzirom na popunjavanje fondova
socijalnog osiguranja putem oporezovanja graana.
Socijalno osiguranje vri se u raznim vidovim a
protiv nesrea u radu, bolesti, starosti, saobraajnih
nesrea, prirodnih nepogoda, b esposlen osti, i tako
dalje. Kao jedan oblik socijalnog osiguranja valja
uzeti i pom o koju drava daje porodici na djecu,
dakle takozvani djeji doplatak, koji je u skladu
s izvjesnom politikom nataliteta ili naprosto pom a
ganja m nogolanih porodica. D rutvo, odnosno dra
va preuzela je danas u veini naprednih zem alja i
financiranje kolovanja, u prvom redu osnovnog
kolovanja, koje je p ostalo b esplatno i obavezno. Su
vremeni graanin p ostao je u velikoj m jeri drutve
ni osiguranik, pa se ak m oe postaviti pitanje ne
znai li danas biti graanin u prvom redu biti soci
jalni osiguranik.
Sve u svemu, kad razm otrim o ulogu m oderne
drave u ivotu pojedinca, m oem o lako utvrditi da
je mnoge funkcije koje je neko vrila sam a poro
dica osiguranje posla, odravanje zdravlja, kolo
vanje, briga za starost preuzela drava. Tom e m o
emo dodati da ona danas sve vie preuzim a i brigu
za odmor i razonodu graana. K apitalistika privre
da u svojoj poetnoj fazi razvila je zadrune oblike
ivota i zajedniarstvo lanova koje je jo p ostojalo
u zanatlijskoj i seljakoj porodici, i b acilo ih na
milost i nem ilost kapitalistikog trita radne sna
ge. Razvijeni kapitalizam i m oderna drava zatitili
su u veoj m jeri porodice i pojedince, ali na takav
nain da su jo vie atom izirali ili izolirali lanove
porodice, koji sada v ie nem aju to da trae u njoj,
jer su u drutvu u svakom pogledu osigurani. To
je zaotrilo suvrem enu krizu porodice. Pojedinac je

251
dobio m nogo veu sigu rn ost u pogledu osiguranja i
zadovoljenja svojih prim arnih potreba (radna spo
sobnost, stan, hrana), ali je p ostao u m nogo veoj
m jeri zavisan od drave i drutvenih organizacija
na in stitucion aln oj razini, to je st pred organizacija
m a u kojim a se p oja v lju je kao jedinica jedne manje-
-vie beskrajne m ase. On je tim e izgubio u velikoj
m jeri onu sam ou vjeren ost i sam ostaln ost u odlui
vanju, ali i d rutvenu odgovorn ost k oju je posjedo
vao prije. Ideolok i i p o litik i u tjeca ji koji idu u
sm jeru naglaavanja eta tistik ih i birokratskih shva
anja jo vie potkrep ljuju ovu zavisn ost i nesam o
stalnost p ojedinca u drutvu. N em a sum nje, ovakva
je koncentracija m nogih za ivot neophodnih funk
cija u dravnim rukam a dovela do velike koncen
traci je m oi u raznim dravnim adm inistracijam a
pa to sam o po sebi p redstavlja izvor birokratizm a
etatizm a. Vrhunac ruen ja raznih neko autonomnih
drutvenih funkcija ovjeka u privrednom , soci
jalnom i politik om pogledu predstavlja centre
lizirana etatistik a privreda (u kapitalistikoj i soci
jalistikoj varijanti) i kao takva nuno najvei stu
panj srozavanja individualne m oi pojedinca, nje
gove slobode djelovanja i linog dostojan stva. Stog,
nije udo da se danas najvie uje povika i kritik:
na raun birokratizm a i etatizm a kao stranih sila*
nad ovjekom , te se sve vie uju glasovi i podui
m aju m jere u sm islu izvjesne decentralizacije i de
m okratizacije drutvenog ivota. U ovom smislu
govori se i o pretjeranoj institucionalizaciji, im e se
upozorava da bi neke drutvene funkcije morale
ostati organski dio sam e drutvene zajednice ljudi
i njihove neprestane m eusobne brige jednih za dru
ge. Zato je tako?
U suvrem enoj sociologiji p o ja m zajednice postao
je prava opsesija. Marx kao i m nogi drugi sociolozi

252
graanskog drutva (da spom enem sam o Tonniesa s
poznatim djelom D rutvo i zajednica) upozoravali
su da kapitalistiko drutvo djeluje na razvijanje
drutvene zajednice putem konkurencije, stvaranjem
prometnih vrijednosti, um noavanjem drutvenih
funkcija i njihovom sve veom institucionalizacijom ,
a u najnovije vrijem e s obzirom na porast uloge
birokratizma, koji je p ostao jedna od vodeih i om i
ljenih tema zapadnih sociologa. Stoga se sve vie
pojavljuju tenje i koncepcije da se i u okvirim a
kapitalistikog drutva pokua ostvariti ljudska
zajednica. IM se naprosto ukazivanjem na potrebu
takve zajednice vri im anentna kritika k apitalisti
kog drutva, im e se bave naroito socijalni antro
polozi (Fromm, W hite, M oreno i m nogi drugi). Ta
ko, na primjer, Elton , k o ji inae nem a nika
kvu namjeru da revolucionira kapitalistiko dru
tvo, dolazi u svojem izuavanju ljudskih odnosa
u proizvodnji do zakljuka da cilj proizvodnje nije
profit ili to vea proizvodnost, ve zadovoljstvo
radnika, a to zadovoljstvo on vee uz p ojam proiz
vodne zajednice. Stvaranje proizvodne zajednice po
stala je om iljena tem a m eu suvrem enim industrij
skim psiholozim a i sociolozim a, i ona se javlja kao
reakcija na negativne p osljed ice pretjerane centra
lizacije proizvodnje, naglaene hijerarhije u proiz
vodnim odnosim a, upornog istican ja isto form alne
organizacije nasuprot organskoj ili prim arnoj zajed
nici, vulgam oekonom istikog naglaavanja isto
materijalnih stim ulansa u radu, iji znaaj postaje
sve manje odluan. Z anim ljivo je da se psiholozi i
sociolozi u ovim pitanjim a sukobljavaju s ekonom i
stima, kojim a centralizirani nain planiranja esto
puta izgleda kao ideal, jer m ogu u neku ruku s
jedne jedine kom andne ploe upravljati itavim
proizvodnim procesom . S gled ita ekonom e tri je cen

253
tralizirani m odeli izgledaju jed n ostavn iji i ekonom i
niji, i zan im ljivo je kako se am eriki i sovjetski
ek on om isti u ovom pogledu slau! N o, ono to izgleda
jednostavno i ekonom ino s ekonom etrijskog gle
dita, ne m ora to uope biti, kad se uzm e u obzir
ljudski faktor, to je st nain kako ovjek kao pro
izvoa u estv u je u proizvodnom procesu. I psiho
tehnika je nekada, u doba tajlorizm a, sm atrala da
je krajnja p od jela rada i relativna zatupljenost
radnika preduvjet bo lje proizvodnje, ali ju je kas
niji razvitak dem antirao. ovjek sa svojim potreba
m a p ostaje sve znaajniji faktor drutvenih odnosa.
Zato se ekonom etri ozbiljn o bave i konstruiranjem
takozvanih decentraliziranih m odela proizvodnje.
N jihova je stvar da u takvim m od elim a osiguraju
harm oniju proizvodnih procesa, a stvar je sociolog
i psihologa da osiguraju harm oniju ili ravnotei
sam ih ljudi u proizvodnji.
Zato se danas toliko govori u industrijskoj psihi ^
logiji i so ciologiji o radnikom uestvovanju, kc 1
je rije i o kapitalistikom sistem u? N aprosto zat:
to se vid jelo da p ren oenje svih proizvodnih funi:
ci ja ili zadataka na ograniena tijela sp ecijalista r
a kod radnika n ezainteresiranost za vla stiti posa
a to znai opadanje m otivacije i proizvodnje. Prem;
tom e, da bi se radnik m otivirao, potrebno m u je ptf
novo dod ijeliti one njegove prirodne funkcije reb
tivnog planiranja, kontroliranja, organizacije posk
uspostavljan ja dobrih ljudskih odnosa u k olektiu
itd. Institu cionalizacija svih bitnih funkcija proii
vodnje (svejed no da li u rukam a menedera i-
socijalistikih direktora) raa ne sam o ravnodu?
nost ve i gore pojave, kao to je potreba za bruta
nim rastereenjim a od zatup ljen osti stvorene ra
dom. Osim toga, ona degradira ovjeka, jer mu odi
zima m ogunost za in icijativu i odgovornost u p

254
slu. Stvaraju se ljudi s um anjenom graanskom
vrijednou.
Ili uzm im o jedan prim jer iz pedagoke prakse.
Nai odgajatelji m ogli su iesto puta sa alou
utvrditi da se djeca odgajana u dom ovim a na p ot
punoj brizi staratelja i zajednice, kad pou kasnije
u ivot, slabo snalaze i esto krenu krivim putem .
Ona su izgubila izvjesnu sp osobn ost adaptacije, jer
nisu navikla da ve od ranog djetinjstva dijele od
govornosti za svoj ivot sa sebi bliskim osobam a.
Djeca se ue drutvenosti u ob iteljskim i kolskim
ili drugarskim zajednicam a, onako kao to se odrasli
ue u proizvodnim i kom unalnim zajednicam a. Pre
tjerana institucionalizacija raznih vidova odgojne
uloge drutva u m nogim je dravam a (sa inae vrlo
naprednim zakonodavstvom , gdje je prebaeno sve
na brigu drave) izazvala pojave huliganstva, fra-
jerstva, teddy-boysa i slinih, dakle om ladine koja
ne nalazi u neposrednoj drutvenoj sredini, iz raznih
razloga, onakav drutveni ivot koji e joj pom oi
da prirodno evoluira u svojoj drutvenoj integraciji.
Ne samo priroda ve ni drutvena svijest ovjeka
ne pravi skokove: ona trai takve oblike drutvene
zajednice koji e joj d opu stiti da se progresivno iri
od uih prema najirim a. D rutvena struktura mora
doputati da se u njoj razvijaju oblici drutvene
zajednice na jedan dinam iki i dijalektiki nain.
Obitelj, da bi bila obitelj i zadovoljila neke bitne
potrebe razvitka djeteta, m ora zadrati neke svoje
osnovne drutvene funkcije; proizvodna zajednica,
da bi bila zaista proizvodna zajednica i zadovoljila
neke bitne potrebe ovjeka kao proizvoaa, mora
omoguiti da ovjek u njoj vri sve bitne funkcije
proizvodnje; drutvena zajednica, da bi to zaista
bila, mora ovjeku-graaninu, pored vitalne sigur
nosti, dopustiti da u njoj m oe razviti svoju inicija-

255
liv u i stvaralake sp osob n osti, da u njoj m oe poka
zivati svoje drutvene od govornosti i brigu o dru
gom ovjeku. ovjek je, dodue, po svojoj drutve
nosti idealni to talitet drutva, to jest sve drutvene
funkcije pristu pan e su njegovoj sv ijesti, ali je on
istovrem en o i konkretno bie, koje m ora doi do
svojeg idealnog totaliteta konkretnim putem , to
jest preko raznih oblika neposredne drutvene zajed
nice.

N ekada su prirodne sile oluje, poplave, potresi,


poari, zaraze p redstavljale glavni izvor ovjeje
nesigurnosti, osjea n ja nem oi i podreenosti. Da
nas su ovu ulogu preuzele v la stite tvorevine ovjeka
tehnika (n aroito ratna tehnika) i drava sa svo
jim golem im b irokratskim aparatom . ovjek se da
nas nalazi zaista pod vlau jedne nepregledne mre
ze ureda, tako da izm eu graanina i drutva postoji
jedna neprobojna adm in istrativna zavjesa, pa se
ovjek u njem u osjea esto puta kao optueni u
K afkinu Procesu, koji se uzaludno bori sa silama
koje ga optuuju, a k ojim a ne m oe sagledati po
rijek lo i nam jere, pa ni neki jasno razum ski kauzal
ni odnos sa v lastitom situacijom .
to znai vlast raznih ureda, adm inistracija, bi
roa, javnih slubi, intelektualn ih profesija nad ne
posrednim proizvoaem u suvrem enom drutvu,
n ajrjeitije pokazuju sta tistik e o prom jeni struk
ture puanstva u p osljed n jih stotinu godina. Tako
nam statistik a za SAD pokazuje da je om jer za se
ljatvo radnitvo in ovnitvo i liberalne pro
fesije u godini 1850. bio (u p ostocim a): 64,8 17,t
17,6, a u 1950. bio je (zaokrueno): 14 31
V idim o nevjerojatan porast takozvanih tercijarnih
zanim anja (inovnika i intelektualaca) nasuprot
seljacim a i radnicim a. Prem a statistikim ocje

256
nama A. Sauvyja ( Birok racija, 1956), sam o vojska
inovnika, ne raunajui u nju vojsku i inovnitvo
po seoskim opinam a, narasla je za posljednjih sto
tinu godina u Francuskoj za preko pet puta, a sli
no stoji i u drugim zapadnim zem ljam a. N aroito
posljednjih godina vidim o jak porast inovnikog i
namjetenikog osoblja. Tako se u industriji elek
trinih m aterijala u SAD od 1947. do 1955. broj rad
nika poveao za 14%, a broj nam jetenika za 40%. U
poznatoj tvornici autom obila Peugeot (Francuska)
od 1939. do 1955. broj radnika poveao se za 4%,
broj nam jetenika za 18%, a broj inenjera za
190/o! Posljednja brojka jasno pokazuje sve vei zna
aj visokokvalificiranih kadrova u industrijskoj
proizvodnji, to e se naroito p ojaati s pojavom
automatizacije. A. Sauvy upozorava da porast inov
nika u okviru privrednih u stanova ne izaziva znaaj
ne drutvene protivurjenosti. K vantitativni porast
inovnika odrazio se na njihovu m aterijalnom polo
aju, jer su se njihove plae stalno sm anjivale u
posljednjih stotinu godina, pa su u nekim najraz
vijenijim industrijskim zem ljam a (eh oslovak a,
vedska) pale ispod razine visokokvalificiranih
radnika.
Autori koji su izuavali pojavu birokracije pro
nali su da ona pokazuje tendenciju da se m noi po
nekim svojim unutarnjim zakonim a. Tako je lon
donski asopis E c o n o m ist u hum oristikom tonu
opisao da se nadletva um noavaju po Parkinsonovu
zakonu. Na elu nekog ureda nalazi se u poetku
sama osoba A, koja im a previe posla. N a osnovu
iednog loginog postupka ona se nalazi doskora na
elu nadletva od 7 osoba. Da li su te osobe bez
posla? N ipoto, jer one zadaju jedna drugoj toliko
Posla da na kraju direktor im a vie posla nego to
je imao na poetku! Ne p ostoji sam o tendencija da

17 Supek 257
se ire i m noe nad letva ve i da traju i ive i ond
kad vie nem aju nikakva posla, kad je njihova stva
na funkcija ve odum rla. Jedan n a m jeten ik pol
jednom je rekao: Posao bi p osta o norm alan ka
bi uklon ili publiku. ovjek koji gleda na nadletv
izvana im a elju da un ese u njih sjekiru, toliko m
izgledaju parazitska i suvina, ali kad prodre u nj
hov labirint, sve m u izgleda vrlo logino i na svojei
m jestu. Jednog dana u nekom poduzeu otiao j
nekud, iz nepoznatih razloga, generalni sekretar, ko
je obavljao velik p osao i svi su pred njim drhtal
N a pitanje: Tko e ga zam ijeniti? koje je netk
postavio nakon n ek olik o dana, od govoreno je: N
p ostavlja se p itan je zam jene, i posao se nastavi
kao da se n ita n ije dogodilo. Ovaj prim jer pokazuj
kako je teko m jeriti efikasnost i produktivnost
veine birok ratskih tvorevina.
N e sam o da birokracija p osta je brojana snaga
m odernom drutvu, ve to ona p o sta je m nogo vis
po svojem h ije ra rh ijsk o m u re e n ju , kao i po j<
dnom posebn om m en talitetu koji proizlazi iz njen
drutvene organizacije, a koji se m en talitet obin<
naziva b iro k ra tizm o m . B irokracija uvodi nasupro
nekadanjoj organskoj organizaciji drutva, gdje s
pojedinci stoj ali u v ie linim i individualiziranin
odnosim a, jednu form alnu i form alistik u organize
ciju, gdje se line i individualne crte gube i sv<
ostaje podreeno vie apstraktnim , funkcionalnin
principim a i jednoj shem atskoj hijerarhiji, koj:
upravo zbog svo je ap straktnosti i b ezlin osti popri
m a neke neorganske, form alne i gotovo natprirodni
crte. Marx je upozoravao na opasn ost birokratizm;
dok je on bio jo sam o em brionalna pojava, neupo
redivo slabija od suvrem ene n jen e razvijenosti
politikom , socijaln om i vojn om podruju.
Ono to obiljeava birokratski duh u javnim po

258
lovima jest u prvom redu form alizam postupanje
; ljudima kao s brojkam a ili stvarim a; zatim pra
gmatizam podvrgavanje sveg drutvenog kreta-
ija samo najbliim i neposrednim praktikim zada-
:ima ne vodei rauna o drugim potrebam a ovje
ka; zatim, u vezi s pragm atizm om , izvjesni makija-
elizam shvaanje da je sve dobro to slui po-
tizanju odreenog cilja. Marx ovako crta birokrat-
,ki mentalitet:
Budui da birokracija ini svoje formalne ci-
jeve svojim sadrajem , to ona dolazi svagdje u su-
:ob sa stvarnim c ilje v im a . . . Birokracija je krug
z kojeg ne m oe nitko iskoiti. N jena hijerarhija je
lijerarhij'ti znanja. Vrh povjerava niim krugovim a
ivid u pojedinano, dok nii krugovi vjeruju da vrh
ma uvid u openito, i tako se naizm jenino vara-
u. . . Opi duh birokracije je tajna, m isterija koja
e prema unutra odrava pom ou hijerarhije, a pre-
na van pom ou korporacije (kao posebna kasta,
vS). Stoga birokraciji izgleda objavljeni dravni duh
li dravne nam jere kao izdaja njena m isterija. Zato
e autoritet naelo njena znanja, a oboavanje au-
oriteta njen m o r a l . . . Drava p o sto ji jo jedino kao
azliiti kancelarijski duhovi, iji je skelet podlo
nost i pasivna p oslu n ost. S tv a rn a znanost ini joj
e besadrajna, kao to joj se i ivot ini m rtav, jer
oj zamiljeno (im aginarno) znanje i im aginarni i-
ot vae kao sutina. Stoga birokrat m ora postupati
ezuitski sa stvarnom dravom , bio taj jezuitizam
vjestan ili nesvjestan. (K. Marx, K ritik der Hegel-
chen Staatsphilosophie, str. 78-79, izd. Kroner, 1932.)
Vidimo ovdje neke tipine crte birokratskog duha:
klonost ka form alizm u, dakle postu p an je s ljudim a
sa stvarima; pa slijepo podvrgavanje drutvenoj
mjerarhiji, uvjerenje da efovi vide uvijek dalje i
ie od drugih koji ne zauzim aju jednak poloaj na

259'
drutvenoj ljestvici; sk lo n o st tajn o v ito sti, m isteri
oznosti, aputanju, sluhizm u, oboavanju autori
teta, pod lon osti i p a siv n o sti i, konano, jezuitsk
odnos prem a stvarnosti, izvjesn a d volin ost u sve
m u to se radi i u svim ljud skim odnosim a.
Marx nadalje upozorava kako ovaj birokratsk
duh vodi do izopaavanja kritike svijesti i istinitog
odnosa prem a stvarnosti. Tako, na prim jer, vie
nie in stan cije stalno se m eusobno obmanjuju
oni na vrhu m isle da nii krugovi im aju uvid i
pojedinano, to jest da im saopavaju stvarne poda
tke, daju realno stan je stvari na terenu, a nii
krugovi opet vjeru ju da vrh m oe i s takvim po
acim a d on ijeti pravilne odluke, budui da im a uvid
u ope, u opi sm isao kretanja ili u generalnu lin:
ju. Tako se birokrati u ovoj igri na slijepo, u dr
van ju izvjetaja (k oji su v ie sraunati na to da si
svide efovim a nego da iznesu stvarno stan je) i
davanju direktiva, svjesno ili n esvjesno, p ostepen1
udaljuju od dru tvene stvarn osti i dolaze, konan
i protiv v la stite volje sa njom u sukob, u laan oc
nos prem a ljudim a. I tako se stalno govori o uspj^
sim a i onda kad p osto je neu sp jesi, istie se odue
ljenje i kad ve p o sto ji nepovjerenje i razoaranj.
te se vjeruje u svem o propagande kad je nezadi>
voljstvo prevrilo svaku m jeru, pa ako, konano. :
izbije neka pobuna, kao to se dogodilo u Madar
skoj za vrijem e reim a R akossyja, tada su za to od
govorni na prvom m jestu agenti neprijatelja, je
se nitko nije sjetio da je tehnika birokratske bu
dnosti sam o jedno sredstvo uspavljivanja drutva

Form alizam buroaskih ideologa najjasnije se oi


tuje u isticanju form alne strane buroaske dem:
kracije i u potpunom previanju da je ovaj nje'
form alizam uz njenu stvarnu sadrinu ekonom sk

260
konkurenciju i razm jenu na bazi prom etnih vrije
dnosti doveo do potpunog rastvaranja svake dru
tvene zajednice. U puujui svoje kritike prem a dru
tvenom totalitarizm u, oni previaju da je tota
litarizam, naroito u fa istik im varijantam a, pred
stavljao desperatni i m istificirani pokuaj buroazi
je da ponovno u spostavi razbijenu drutvenu zajed
nicu, i to vraajui je ideoloki unazad, na m istiku
narodnog duha, a ne unaprijed, na proizvodnu za
jednicu socijalistikog drutva. N eki zapadni socio
lozi, kritizirajui totalitarizam sa pogrenih pozi
cija, potpuno gube iz vida onaj problem koji njihove
kolege u istoj situaciji i, uglavnom , u istim m isao
nim okvirima stalno istiu potrebu da se ponovno
doe do istinske ljudske zajednice, koju je m oderni
kapitalizam potpuno razorio. Z anim ljivo je da i tako
ozbiljan nauni radnik kao to je poznati sociolog
R. S. Angell, koji je inae bio zaduen u UNESCO-u
da radi na zbliavanju naroda, upada u istu po
greku:
Totalitarna drutva, pie on, funkcioniraju u
skladu s onim to je nazvano slu ateljsk i nain in
terakcije, za razliku od javnog naina; naim e, nje
govi lanovi pasivni su prim aoci rukovoenja to
dolazi iz centralnog izvora koji se slui silom i pro
pagandom. Budui da su lanovi pasivni, u tjecaji ne
mogu prodirati iz prim arnih (!) grupa da bi posta
vili standarde socijalnog ivota i drali centralnu
mo u ahu.
Angell zna vrlo dobro da to nije sluaj ni u SAD,
ija privreda trai standardizirane ukuse i reakcije
publike, kao to to lijepo objanjava From m u pret
hodnom poglavlju, ali on nastavlja: Postoji bogat
materijal o iskustvu N jem ake pod H itlerom , ali mi
na Zapadu m alo znam o to se dogaa u SSSR-u ili
n komunistikoj Kini, zasad glavnim totalitaristikim

261
drutvim a. B ilo bi v ie nego zanim ljivo usporeivat
m oralne p rocese u d em okratikim i totalitarnim ti
povim a, ali m orat em o p oekati dok uen jaci budi
im ali m ogu n osti da analiziraju totalitarne moralni
sistem e.
Ono to Angell prigovara S ov jetsk o m Savezu, i
stvari je cen tralistik i nain rukovoenja drutvenim
poslovim a, k oji ne d aju da dou slobod no do izra
aja osnovne ili, kako on kae, primarne zajednici
ljudi. Pod prim am im (C ooley) m isli na organsk:
povezane, neposredni je, dublje, istin sk e ljudske za
jednice, koje je ve T onnies su protstavio drutvu kao
takvom e. M eutim , am eriki sociolozi upravo doka
zuju da se suvrem eni ovjek u graanskom drutvu
ne m oe o slo n iti na tak ve zajednice u svojoj ekc
nom skoj i socijalnoj akciji, jer religiozne zajednic
koje m u svojim bezbrojnim sek tam a pruaju koir
penzaciju za stvarnu drutvenu u sam ljen ost sam)
potvruju od su tn ost stvarnih d rutvenih zajednicr.
D rutva u kojim a svu v last dre prom etne vrije
nosti, karteli, trustovi, koncerni za punjenje mo;
gova, stokatne adm inistracije, ve je o d a m o stvi*
rilo kod B abitta kom pleks Liliputanca usprkc;
svem razm etanju dravnih predstavnika am erikor
atom skom silom ! Ono to prvo udara svakom
vjeku u oi u ovoj graanskoj civilizaciji, koja sebe
s pozicija dravne birokracije naziva slobonin
svijetom , jest velik broj sjajn ih naunih glava i nji
hova totalna drutvena nem o. Kad najbolji umov
pate od drutvene nem oi, kako tek sto ji s prosjec
nima!
Birokratska p ritjen jen ost ovjeka i odsutnom
prave ljudske zajednice ogleda se neposredno u osj:
anju samoe, koje suvrem eni ljudi ispovijedaju
prkos gustoi stanovanja i guranju po zakrenir
putovim a i m agistralam a m odernih m etropola. T

262
ma usam ljenosti i sam oe prati graanskog ovjeka
ve od rom antike, od K ierkegaarda, Stirnera, Nie-
tzschea, sve do suvrem enih egzis tenci jalista, Sartrea,
Heideggera, Jaspersa. Osjeaj sam oe, nitavila ili
naputenosti sam o svjedoi o prikovanosti graan
skog ovjeka na njegovu privatnu egzistenciju, o
nemoi da u ekonom skom i socijalnom ivotu ostva
ri pravu ljudsku zajednicu. N e shvaajui pravi ko
rijen vlastite sam oe, on se iscrpljivao u pitanjim a
ljudskog dodira. U T oulousi je godine 1956. odran
filozofski kongres, kojem u je glavna tem a bila o
vjek i njegov blinji; tu je Jankelevitch pogodio
ope raspoloenje rijeim a: Moderni ovjek otkriva
da je izgubljen u neizm jernosti beskonanog svem i
ra, gdje njegova sam oa ne nailazi na jeku.
Jedan od bestsellera am erike sociologije nosi sim-
ptomatian naslov Usam ljena gomila (The Lonely
Crowd), knjiga u kojoj D. R iesm an iznosi poloaj
ovjeka u suvrem enom am erikom drutvu. Pod
utjecajem m asovne proizvodnje i potronje ovjek
je tamo sve m anje zaokupljen proizvodnjom robe,
a sve vie njenom potronjom . Publicitet na koji se
u SAD godinje troi preko 5 m ilijardi dolara, a to
je vie od svih zajm ova to ih SAD daju drugim
zemljama, i borba za drutveni status ili ugled, koji
se tamo m jeri kupovinom najnovijih tipova auto
mobila, televizora i drugih proizvoda, potie poje
dince na troenje. Moral rasipanja i troenja poti
snuo je onaj puritanski m oral liberalistike buro-
azije u fazi uspona, kojim je propovijedala tednju
i strogost u ivotu. H om o faber sve se vie pretvara
u homo delectans! Kriave reklam e, film , kabarei,
pornografska literatura sve v ie uzim aju m aha na
tritu ljudske razonode. D okolica je postala jedan
d glavnih problem a m odernog doba. H isterija luk
suza, troenja i frivolnih razonoda uz lake uspjehe

263
i pub licitet potpuno je razorila one stroge navike to
ih je Max W eber p ripisao poetnom kap italistikom
duhu. Situ acija se bitno izm ijenila.
D. R iesm an ali to je n estala ona unutranja
vrstoa ljudi iz pionirske epohe am erikog kapita
lizm a, i to se danas ljudi sve vie bave ljudskim
faktorom . Ljudi su p ostali suvie o sjetljiv i na tu
e m iljen je i, prem a tom e, izloeni stalnoj neprila
goen osti (to se dosad sm atralo privilegijem inte
lektualaca). Ono ega se suvrem eni Am erikanac,
prem a R iesm anu, najvie plai kao neuspjeha u
am erikom drutvu jest naroito sam oa. A sam oa
je zastraujua, jer ne p osto ji nitko, nikakva grupa,
nikakav razlog koji bi je odobravao. Strah od sa
m oe dovodi do tiranije bespom onih, kae R ies
man, to jest do udruivanja pojedinaca sa sindika-
liziranim uiteljim a, liberalcim a, crncim a, enama,
idovim a, intelektualcim a i tako dalje, iako bi bilo
bolje za A m erikanca da se vrati svojem individualiz
mu, onom zdravom egoizm u iz liberalistike epohe,
to jest pojaanam privatnom ivotu. Ovo propo
vijedan je individualizm a s pozicija deklondonovskih
junaka i usam ljenih revolveraa, kojim ele uzdi
i jakog pojedinca iznad hum anistiki raspoloene
m ase, nije n ita novo za evropskog intelektualca,
koji se s tim tem am a ve m nogo puta susretao, ali
ono ostavlja dubok utisak na zbunjenog Amerikan
ca, koji ne zna kuda su takve propovijedi odvele, re
cim o, kod O. Spenglera, iji su se revolverai pret
vorili u E ichm ane.
E konom ija m asovne proizvodnje i m asovne po
tronje sa stvaranjem v jetak ih potre b a pokazuje
da je danas neophodno u ispitivanju m odernog dru
tva ekonom sku i politiku analizu pevezanu sa so
ciolok om i psiholokom . Jasno je da drutvo s ma
sovnom proizvodnjom stvara posebna sredstva utje

264
canja na pojedinca kako bi pod pritiskom socijal
nog ugleda ili m asovne sugestije kupovao odre
ene proizvode iako mu oni nisu neophodno potreb
ni. N ajvei neprijatelji suvrem ene civilizacije s ma
sovnom proizvodnjom i m asovnom potronjom je
su stoici koji su propovijedali odricanje od potreba
i rom antici koji su propovijedali sa J. J. Rousseauom
povratak prirodi, t o bi se dogodilo s m odernom
kozm etikom industrijom , na prim jer, kad bi ljudi
i posebno ene posluali ovaj savjet povratka pri
rodi u svojem vanjskom izgledu!?
Vezanje drutvenog ugleda ovjeka uz kupovanje
odreene robe jedna je socijalna pojava, a usm jera
vanje psihologije i socijalnih odnosa graana na ovu
pojavu predstavlja jedan itav drutveni sistem .
Obratnu pojavu predstavljaju pokuaji nivelizacije
potreba prisilnim izjednaavanjem statusa pojedinih
graana, a to je sada dom inantna tendencija u Kini.
U jednom i u drugom sluaju iskoriuju se m one
sile socijalnog osjeanja kod ovjeka da bi se on
privezao za jedan njem u uglavnom tu sistem za
dovoljavanja prirodnih potreba.
No, ovdje socioloka analiza pojava kao to je kon-
statiranje m asovne proizvodnje, prom jena potroa
kog morala, stvaranje vjetakih potreba putem pu
bliciteta, stvaranje osjetljivosti za socijalni status,
itd. ne zadovoljava. Ovdje prelazim o na jedan
novi plan, to jest na antropoloku analizu, da upo
trijebim o jedan pojam drag Marxu. Radi se o pro
blem u ljudskih potreba.
Postavlja se pitanje: kakve su posljedice stvaranja
vjetakih potreba i pretjeranog naglaavanja soci
jalnog statusa u jednom takm iarskom drutvu za
sam og ovjeka i njegovu bio-psiholoku ravnoteu?
I na ovo su nam pitanje am eriki autori ve odgo
vorili: dolazi do pojava m asovnih neuroza, do pojava

265
socijalne neadaptiranosti ovjeka, do brojnih nape
tosti u ovjeku i u drutvu. D rutvo na ovu pojavu
reagira, naravno, u prvom redu putem institucional
nih sredstava, dakle ostaju i na sociolok om planu,
naim e stvaranjem potrebne zdravstvene slube ili
m entalno-higijenskih servisa. Ono reagira i na drugi
nain: poveavanjem vandrutvenih nap etosti (reci
m o politikom hladnog rata) nastoji da kom penzira
i prigui unutardrutvene napetosti, a to je m etoda
koju su poznavali ve antiki politiari! Kod prisil
nog sm anjivanja ljudskih potreba, to je suprotno od
njihova vjetak og podizanja, dolazi takoer u kon
kretnim u vjetim a do porasta unutargrupnih nape
tosti, pa nam to objanjava izvjesnu agresivnu poli
tiku, naroito prem a raznim revizionistikim opa
snostim a u SSSR-u u staljin istik om periodu, kao
uostalom i sada u Kini.
U jednom i u drugom sluaju potrebna je inter
vencija represivnih sredstava kojim a raspolae dr
ava. P osljedica je odravanje jedne prisilne ravno
tee u ovjeku, koja je vrlo labilna i lako m oe po
pustiti kad ne bi p ostojao pritisak drutvenog au
toriteta. V idim o kako izvjesna proizvodna i potro
aka situ acija u suvrem enim uvjetim a dovodi do
podvojavanja ovjeka na dravnu i privatnu sferu,
i kako se intervencija jedne oblasti upotrebljava da
bi se odrala ravnotea u drugoj, i to jedino zbog
niza drutvenih nerijeenih problem a.
Potreba za sociolokom analizom ove situacije, a
nadopunjena antropolokom , nije neki isto teorij
ski problem . Ona je i od politiko-praktikog znae
nja. Kad D. R iesm an u knjizi Usamljena gomila pie
o neizljeivoj drutvenoj usam ljenosti am erikog
ovjeka, koji inae ivi m eu neboderim a i gom i
lam a ljudi i potrone robe, onda se radi o jednom
vidu krize graanske dem okracije, dem okracije koja

266
voli istupati agresivno u im e svojih sloboda, ali
koja ne m oe sakriti da nije uspjela rijeiti neke
osnovne problem e ljudske drutvene egzistencije.
Upozoravamo na ovu injenicu stoga to se buro-
aska dem okracija ne m oe napadati, s m arksistikog
gledita, sa isto formalno-pravne strane, to jest
da se ide za njenim usavravanjem, jer je ona kao
politika demokracija zaista i najsavrenija. Radi
se o neem drugom, naim e o njenu prevladavanju i
ukidanju, upravo zbog toga to njena politika sa
vrenost ne rjeava osnovne drutvene potrebe o
vjeka, to ona predstavlja njihovo otuenje, a otU'
enje ovdje nije neki filozofski pojam , ve konkret
na pojava m asovnih neuroza i neravnotea. Razu
m ije se da am eriki ovjek, koji im a najvii dru
tveni standard, nee biti osjetljiv na kritiku njegove
dem okracije ako se sluim o zastarjelim ekonom skim
argum entim a o gladi potlaenih ili o krizi proiz
vodnih sila i slino. On e biti m nogo osjetljiviji
ako upozorim o na m noge vidove njegove vlastite
drutvenosti.
Jezgra ove krize lei u tom e to su drava i razne
organizacije stvorile jednu m reu propisa, pravila i
mjera kojim a rukovode izoliranim pojedincim a, od
kojih stvaraju standardiziranu konzum entsku m a
su a da oni nem aju nikakve m ogunosti za stvarnu
drutvenu akciju i stvaranje istinske drutvene za
jednice. Pretjerana institucionalizacija kao i razni
oblici etatizm a vode do ovakve situacije. G. Lukacs
je na raun ove krize graanina u graanskom dru
tvu, a to vai i za svako etatistiko drutvo, prim i
jetio: Ono to je bilo uzrok iezavanja graanina
(citoyen) u Zapadnoj Evropi, ili njegove preobrazbe
u apstraktnu karikaturu, to je javni ivot u kojem
se m asam a ne prua nikakva m ogunost za konti
nuiranu akciju (!), i u kojem se veza izm eu bitnih

267
vidova v la stito g ivota i problem a javnog ivota m o
e u sp ostaviti sam o na zaobilazan (!) nain, pom ou
korupcije. Ova preobrazba ljudi, od kojih se sastoje
m ase, u privatne ljude, to se odigralo u starim
form alnim dem okracijam a, paralizira ljude i raa
jedan tip ovjeka, jedan m en talitet i jedan m oral
protivan svakoj istinskoj i ivoj dem okraciji. (1947,
eneva.)
Ovdje je Lukacs taknuo u najivlju strunu suvre
m enog hum anizm a, u buroaskoj i socijalistikoj
varijanti, jer se i u jednom i u drugom sluaju radi
o tom e da se otk lon i ona nem o i korupcija koju ra
aju etatistik e pregrade izm eu pojedinaca i dru
tva. A ktuelnost ovog problem a jest i jedan od glav
nih razloga to se na j originalni je glave m eu m ar
k sistim a nisu m ogle pom iriti s jednom antihum a-
nistik om praksom , te su ih politiki birokrati pro
glasili za antim arksiste, ne za ivota Staljina, ve u
p oststa ljin istik o m periodu. R ije nije sam o o ju
goslavenskim revizionistim a ve i o poznatim filo
zofim a E. Blochu, H. Lefebvreu, i sam om G. Lukacsu.
Jasno je da etatizirani socijalizam nije u m ogu
n osti da skuje efikasno oruje za kritiku kapitali
stikog sistem a; on se m oe u najboljem sluaju s
njim e utrkivati u saenju kukuruza, proizvodnji e
lika i slanju ljudi u kozm os!
Kad am eriki ideolozi nastupaju politiki agresi
vno u im e svoje dem okracije i ivotnog standarda,
onda ih je teko tui ako upotrijebim o sam o njihove
argum ente vie politike i ekonom ske prirode. Treba
ii dublje, u kritiku sam og socijalnog sistem a s ljud
skim odnosim a i zadovoljavanjem ljudskih potreba.
Postoji jaka kriza drutvenih odnosa i oblika dru
tvene organizacije danas u jednom kapitalistikom
drutvu s m asovnom proizvodnjom . To je nova po
java, koja trai i novi pristup. P ojavljuje se itav

268
niz problem a sa sociolokog i antropolokog vida.
Spom enuli sm o da u zapadnoj sociolokoj literaturi
postoji prava opsjednutost pojm om zajednice, a
to znai da je kriza najrazvijenijih graanskih dru
tava m nogo izraziti ja na socijalnom nego na poli
tikom ili na ekonom skom planu, iako su ovi nje
govi nosioci. Prema tom e, neophodno je danas u
kritici graanskog drutva koristiti se argum enti
ma koji zadiru u sam u prirodu drutvenog ivota
i m euljudskih odnosa kao i u poloaj ljudske li
nosti. Da li mi to moem o? Dok drutva pod vlau
etatizacije i birokratizacije nisu u m ogunosti da
provedu takvu kritiku, drutvo koje je u svojoj or
ganizaciji drutvenog ivota politike i ekonom ske
m otive podvrglo socijalnim , drutvenim , hum ani
stikim potrebam a, koje izgrauje jedan sistem dru
tvene zajednice na bazi radnikog sam oupravljanja i
komuna, im a punu m ogunost da nastupi dosljedno
u suvrem enoj kritici i najrazvijenijih oblika kapi
talistikog drutva.

269
10. SUDBINA PROIZVOAKE ZAJEDNICE

Polazei sa veom a razliitih id eolok ih i politikih


pozicija, i rukovodei se esto puta ne sam o razlii
tim ve i suprotnim interesim a, suvrem ena drutve
na m isao p onovo je otkrila proizvoaku zajedni
cu. I, to je paradoksalno, ne u u vjetim a socijalis-
tikojutopistikih razm iljanja o ujedinjavanju i
oslobaanju proletera, kao to je to bio sluaj
polovinom prolog vijeka, nego reagirajui na neke
problem e u uvjetim a visokorazvijene proizvodne teh
nike, u kapitalizm u ili socijalizm u. U kapitalizm u, s
obzirom na vei razvoj drutvenih znanosti, ak
m nogo v ie nego u socijalizm u, m ada je u pitanju
jedna izrazito socijalistik a tem a.
Problem proizvoake zajednice pojavio se u tri
razliita vida ili sm jera istraivanja: a) jedan je
preteno sociolok i ili socijalno-psiholoki, a pred
stavljen je u otkriu ljudskog faktora ili meu
ljudskih odnosa u radnim kolektivim a od strane
Harvardske kole (M ayo, R oethslisberger, Dickson,
H om ans, W. F. W hyte); b) drugi je preteno eko
nom istiki ili privredno-organizacioni, da ne kaem o
menaderski, a javlja se u vezi s koncentracijom
poduzea, s pitanjim a centralizacije ili decentraliza
cije poduzea, s problem im a in icijative i konkuren
cije, s m ehanizm im a odluivanja u poduzeu koji
su orijentirani podjednako k integraciji pojedinih
funkcija kao i kolektivnoj odgovornosti na proiz
vodnom , organizacionom i kom ercijalnom planu
(D rucker); c) trei je preteno politike prirode, a
u vezi je s problem im a radnikog uestvovanja u
rukovoenju proizvodnjom ili s problem im a radni

270
kog sam oupravljanja kao baze neposredne dem o
kracije.
Zanim ljivo je da su se prva dva sm jera istraiva
nja i razm iljanja o proizvoakoj zajednici razvila
naroito u kapitalistikim zem ljam a (koji put ak
neposredno inspirirani braniteljim a kapitalistikog
poretka!), dok su bili potpuno zanem areni u socija
listikim zem ljam a. U stvari, politika orijentacija
na ovaj problem iskrsla je u Jugoslaviji kao dio
jedne ope kritike socijalistikog etatizm a, a ne kao
posljedica bavljenja problem im a hum anizacije ra
da.
Ako priem o problem u proizvodne zajednice s gle
dita hum anizacije rada, koja danas stoji u sreditu
m nogih razm iljanja i praktikih nastojanja, i to ne
samo m arksistikih ve i nem arksistikih autora,
onda se kao osnovni problem postavlja pitanje: ta
uope znai pojam zajednice i, posebno, proizvodne
zajednice? Da li sam pojam zajednice im a odreenu
ulogu u hum anizaciji rada i kakvu? Koji je, dakle,
sm isao i znaaj zajednice ljudi u proizvodnji, koja
je uloga i doseg ove zajednice? Potrebno je stoga
prije svega neto poblie rei o sam om pojm u zajed
nice, onako kako se on pojavljuje u procesim a ljud
ske proizvodnje ili rada. Mi em o se u ovom rasprav
ljanju zadrati prvenstveno na m arksistikom shva
anju znaenja proizvodne zajednice i uloge zajedni
ce u hum anizaciji rada i ljudske egzistencije uope.
Dobro je poznato da je za kategorija zajed
nice socijalno-antropoloka kategorija. Za razliku od
kontraktualistikih teorija, zajednica nije poslje
dica sam o ina (ekonom skog, politikog) udruiva
nja ljudi. ovjek nije za zoon politikon kao
za Aristotela, jer se ovjek raa u zajednici ili on
postoji kao bie zajednice ve prije svakog historij
skog razvitka, dakle na jedan prirodan nain. o

271
vjek kao drutven o b ie pojavlju je se na pragu svoje
ljudske h istorije kao bie zajednice. Ova prim itivna
zajednica jo je sasvim hom ogena, nediferencirana,
prakom unistika, s kolektivnim vlasn itvom i kolek
tivnom akcijom spram prirode, tako da je ona direk
tni posrednik izm eu pojedinaca u proizvodnji ivot
nih sredstava i vlastitog ivota. Ona je kao takva i
prva proizvodna snaga ovjeka. Pojedinac se nalazi
u organskom ili prirodnom jed in stvu sa svojom za
jednicom i s prirodom ili zem ljom , kao vanjskim
u vjetim a ivota. Prvobitni u v je ti p ro izv o d n je (ili,
to je isto, reprodukcija sve veeg broja ljudi pom o
u prirodnog procesa oba spola; jer ova reproduk
cija, iako s jedne strane izgleda kao prisvajanje
objekta pom ou subjekta, na drugoj se pojavljuje
kao oblikovanje, podvrgavanje objekta pod jedan
subjektivni cilj; njihova preobrazba u rezultate, u
sadratelje subjektivne djelatn osti) ne m ogu biti
prvobitno i sam i p roizvedeni biti rezultat proiz
vodnje. Jedinstvo ivih i djelatnih ljudi s prirodnim ,
anorganskim uvjetim a njihove razm jene tvari s pri
rodom , i stoga njihova prisvajanja prirode ne tra
i objan jenje i nije rezultat jednog h istorijskog
procesa, ve o dvajan je izm eu anorganskih uvjeta
ljudskog postojan ja i ovog djelatnog postojanja,
odvajanje koje je potpuno postavljen o tek u odnosu
kapitala i najam nog raa. (P otcrtao K. M arx.)1
Ova i je stav znaajan, jer pokazuje da Marx sm a
tra itavu ljudsku historiju kao proces raspadanja
ljudske zajednice, a ovaj proces dolazi do svojeg
zavretka ili kulm inicije u sam om kapitalizm u, u
najam nom radu. On izriito kae da se ovjek usam
ljuje tek kroz historijsk i proces (ibid.) i odmah
upozorava koji je glavni uzrok ovog rastvaranja

1 . Marx, Griindrisse der Kritik der Poitischeti Okonotnie,


D ietz V., Berlin 1953, str. 388389.

272
zajednice: Sama razm jena glavno je sredstvo ovog
usam ljivanja. Ona ini zajednicu horde suvinom i
rastvara je. (Ibid. str. 396.)
Razm jena nije sam o rastvorila drutvenu zajed
nicu, ve joj je nam etnula vrijednosti koje predsta
vljaju takoer pad u nazoru ovjeka na svijet, u
onom e to on sm atra vrijednim ili nevrijednim , to
sm atra sm islom ili ciljem svoga ivota. Dakle, deka
dencija ljudske zajednice, prem a Marxu, istovetna
je s dekadencijom ljudske civilizacije. Tako stari
nazor na svijet gdje se ovjek m akar i u nekom
ogranienom nacionalnom , religijskom , politikom
odreenju, pojavljuje uvijek kao svrha proizvodnje,
izgleda vrlo uzvien u usporedbi s m odernim svije
tom, gdje se proizvodnja javlja kao svrha ovjeka, a
bogatstvo kao cilj proizvodnje. (Ibid. str. 387.)
Oito je da rastvaranje zajednice, uslijed razm jene
i robno novane proizvodnje, koja poinje proim ati
sve oblasti drutvenog ivota, znai ne sam o usam
ljivanje ve i dehum aniziranje ovjeka. Znamo da
je razm jena uvjetovana podjelom rada, a da je po
djela rada uvjetovala kako razm jenu tako i privatno
vlasnitvo, pa dosljedno i nastanak drutvenih klasa
i drave. N ije potrebno da se zadravam o na Mar
xovu tum aenju otuenja ovjeka kroz antagonisti
ke klasne i sam e proizvodne odnose. elimo ovdje
upozoriti da pojam zajednice u , kad se govori
o poloaju ovjeka u suvrem enoj proizvodnji, sadra
va nuno dvije perspektive: a) podjela rada i raz
m jena koja je uvjetovala rastvaranje ljudske zajed
nice i generikog bia ovjeka; b) podjela rada koja
je uvjetovala rasparavanje sam og rada i specijaliza
ciju radnih operacija, dakle degradaciju ovjeka kao
proizvoaa ili radnika.
Problem s kojim se susreem o u suvrem enoj filo
zofiji i sociologiji proizvodnje najee se postavlja

18 Supek 273
na slijed ei nain: Da li ostvarivanje proizvoake
zajednice (kao jedne socijalno-psiholoke ili socijal-
no-antropoloke potrebe ovjeka) m oe kom penzira
ti tetn e p osljed ice pretjerane p odjele rada koja je
ovjeku-proizvoau n am etnuta tehnolokim karak
terom suvrem ene proizvodnje? Da li usam ljivanje ili
otuivanje ovjeka u radnom procesu, na radnom
m jestu, m oem o kom penzirati uvoenjem ili uspo
stavljanjem radne zajednice ili jednoga odreenog
oblika drutvene, zajedniarske egzisten cije ovjeka
u oblasti proizvodnje?
Ovaj su problem postavili kako sam i kapitalisti
(harvardska kola i m oderni kap italisti od kom pa
nije E dison-Bell do B at'e) tako i m arksisti, iako s
razliitim razlozim a i perspektivom . Znam o da su
kapitalisti ovaj problem postavili iz razloga sam e
proizvodnosti rada, jer su utvrdili da ovjek bolje
proizvodi kao bie zajednice nego kao usam ljeni
pojedinac. Marx je, dodue, ovaj odnos postavio na
jedan dijalektiki nain, jer je rekao da je sam o je
dinstvo zajednice prva velika proizvodna snaga, ali
je ujedno rekao da je i rastvaranje zajednice razvi
tak ljudskih proizvodnih snaga. N aim e, podjela ra
da do izvjesne granice pokazuje se kao pogodna za
poveanje proizvodnih snaga ovjeka (ne sam o kao
organizacije proizvodnje v e i ,kao specijalizacije
ljudskih sp osob n osti), ali nakon dane granice pretje
rana podjela rada ili pretjerana sp ecijalizacija raa
suprotne rezultate sm anjuje proizvodnu m o o
vjeka.
Suvrem ena industrijska psihologija i sociologija
suprotstavila je tetnim posljedicam a pretjerane po
djele rada, naroito u uvjetim a m ehanizirane serij
ske proizvodnje (razm rvljenog rada, G. Fried
m ann ), niz m jera koje idu istovrem eno za tim da
uspostave ovjeka kao totalnog ovjeka, tanije

274
kao svestranijeg ovjeka s rotacijom radnih m je
sta, s proirenjem radnih operacija ili poslova (job en
largem ent), s proirenom profesionalnom naobraz
bom, a i da kom penziraju ove posljedice izvjesnom
socijalizacijom radnih m jesta koja ide od prostog
omoguavanja neposrednijih linih dodira izmeu
radnika za vrijem e rada na radnim m jestim a (ukla
njanje raznih zaklona i poveanje vidljivosti preko
itave trake, Rupp), stvaranje ekipa koje se bolje ra
zumijevaju, sve do preuzim anja raznih funkcija u
donoenju odluka u vezi s organizacijom proizvod
nje, napredovanjem pojedinaca i slino. U potonjem
sluaju radnik se pojavljuje kao lan jedne radne
zajednice u kojoj se on ograniava vie sam o na
izvoake funkcije nego poinje preuzim ati i ruko-
vodilake. Razum ije se da ovo proirenje funkcija
ide u kapitalistikim poduzeim a sam o do izvjesne
granice, te da se ono potpuno ostvaruje sam o u uvje
tima radnikog sam oupravljanja. Ono to je ovdje
bitno za problem e to ih razm atram o jest da se pre
tjeranoj podjeli rada radnik suprotstavlja ne sam o
proirenjem isto radnih operacija nego i proire
njem drutvenih funkcija koje ga definiraju kao bie
proizvodne zajednice. Tek ovaj drugi vid proirenja
radnikove uloge u proizvodnji sm atra se jednim od
preduvjeta razotuenja u radu, budui da uzroci
otuenja ne lee sam o u oblicim a rasparanog ra
da ve podjednako u dihotom iji upravljakih i iz-
vrilakih funkcija do kojih su doveli najam ni od
nosi u kapitalizm u.
Marx je im ao u vidu i jedan i drugi nain razotu
enja. Prvi u vezi s proirenjem radnih uloga, s
obzirom na radnika kao na svestranog ovjeka,
dobro je poznat; kad u prvom svesku Kapitala trai
da se djelim ini pojedinac, koji je nosilac sam o
jedne djelim ine drutvene funkcije, zam ijeni sve

18* 275
strano razvijenim pojedincem , za kojeg su razliite
drutvene fu nkcije naini d jelatn osti koje on naiz
m jen ino vri, tako da se to vea m nogostranost
radnika prizna kao opi zakon drutvene proizvod
nje i da se odnosi prilagode njegovom norm alnom
ostvarenju (str. 398-399). Iz ovog stava m ogli bism o
zakljuiti da Marx im a sam o kriterij ovjekove sve
stran osti kao faktor razotuenja u slijed pretjerane
podjele rada. M eutim , u njega nalazim o i stavove
koji govore oito o tom e da on uzim a i sam u zajed
nicu ono drutveno jed instvo koje je razvitak po
djele rada potpuno rastvorio. On to iskazuje veom a
jasn o i odluno:
Pretvaranje linih m oi (odn osa) u predm etne
m oi u slijed podjele rada ne m oem o ponovo doki
nuti na taj nain da sebi izbijem o opu predodbu
0 tom e iz glave, ve sam o tako da pojedinci ponovo
sebi podrede ove stvarne sile i ukinu podjelu rada.
Ali, to nije m ogue bez zajednice. Tek u zajednici s
drugim a svaki pojedinac dobiva sredstva da svestra
no razvije svoje sklonosti, dakle tek u zajednici po
staje m ogua lina sloboda. (Iz N je m a k e ideolo
gije, Rani radovi, str. 398.)
Ova ista zajednica, koja je bila rastvorena uslijed
podjele rada i univerzalne razm jene dobara, mora
biti suprotstavljena ovom procesu razm jene, pa se
ona javlja kao zajednica koja dokida ne sam o jedno
stranu upotrebu radne snage ve prije svega upo
trebu radne snage kao robe, kao iste radne snage,
to je bilo m ogue sam o u jednom sistem u u kojem
je radna snaga svedena na kvantum rada, na novac
1 robu. Kad je, dakle, rije o radnoj ili proizvodnoj
zajednici, onda se radi prije svega o tom e da se
otuenje radne snage dokine u odnosu prem a sred
stvim a rada i u odnosu na upravljake funkcije,
dakle kao slobodno udruivanje ljudi-proizvoaa,

276
koji ponovo raspolau kako svojim radnim sposobno
stim a tako i sredstvim a za proizvodnju.
Mi se neem o zadravati na ovoj kod nas ve do
bro poznatoj postavki da radna zajednica nije sam o
jedna psiholoka tvorevina m anje ili vee ljudske
solidarnosti, ve realna zajednica na zajednikom po
sjedovanju sredstava za proizvodnju, to je ona bila
i u svojem prapoetku. Radi li se doista o nekom
vraanju na poetni oblik proizvodne zajednice, bez
obzira na razvitak sam e tehnologije?
Prije nego to odgovorim o na ovo pitanje, m ora
mo upozoriti da se stanje m oderne tehnologije i or
ganizacije proizvodnje, naroito u najrazvijenijem
obliku autom atske proizvodnje, suprotstavlja tenji
i nam jeri da se dokine kako jednostranost radnika
tako i dihotom ija izm eu upravljakih i izvrilakih
funkcija. Iako autom atizacija dokida onaj najbjed-
niji tip specijaliziranog radnika i zam jenjuje ga
strojem , ona ne dokida jaz izm eu nekvalificirane
i visokokvalificirane radne snage, a isto tako ona ne
dokida planiranje i organizaciju proizvodnih odluka
izvan radnih m jesta, to jest u uredim a za planira
nje proizvodnje. Potonji dobivaju, naprotiv, jo vie
na znaaju, a to znai drugim rijeim a da se inicija
tiva radnika u poslu i dalje sm anjuje, da je prostor
za donoenje linih odluka jo vie sm anjen. S dru
ge strane, autom atizirana poduzea doputaju veu
integraciju radne snage sam o u proizvodnu zajed
nicu, jer trae veu odgovornost i suradnju od sva
kog pojedinca (razvija se vie tim ski duh, kao to
pokazuju suvrem eni istraivai autom atizacije!).
Prema tom e, i u uvjetim a najrazvijenije autom ati-
zirane proizvodnje zanatsku degradaciju radnika
m oram o kom penzirati drugim funkcijam a koje lee
izvan procesa neposredne proizvodnje.
To su upravo funkcije u vezi s rukovoenjem pro

277
izvodnjom , s proizvodnom politikom , odlukam a o
in vesticijam a, socijaln im slubam a i tako dalje
sve one funkcije koje se odnose na proizvodnu poli
tiku i raspolaganje p ostignu tom dobiti. Upravo u
tim funkcijam a m oe ovjek kao lan zajednice da
doe do punog izraaja, ta v ie , ovdje line odluke
m ogu d oista doi do izraaja, pa se tako znaaj indi
vidualnih funkcija u proizvodnom kolektivu pom ie
iz ob lasti iste proizvodnje u ob last raspodjele i pro
izvodne p olitik e (ek onom sk e i so cija ln e!). Ostaje,
dakako, otvoreno pitanje u kojoj m jeri ovakvo pro
iren je funkcija m oe kom penzirati lien ost incija
tive i line ak tivnosti u toku sam e proizvodnje. (N e
ka istraivanja pokazuju da radnik prim arno svoje
zadovoljstvo u radu doivi ju je u vezi s m ogunou
inicijative u sam oj organizaciji proizvodnje, dakle
u sam om toku proizvodnje i linog rada. Sovjetski
autori, naprotiv, izjavljuju da negativne posljedice
tejlorizm a, to jest m ehanike podjele rada, mogu
b iti u sp jen o kom penzirane sam om injenicom da
tvornice pripadaju socijalistikoj ili radnikoj dra
vi! Vidi G. Friedm ann, R a zm rv lje n i rad.)
Problem otuenja rada .uslijed tehnoloke podjele
rada u ovim konkretnim uvjetim a postavlja se, pre
ma tom e, kao pitanje kom penzacije onih oblika otu
enja koji su neizbjeni na osnovu proirenja proiz
vodnih funkcija (rotacija radnih m jesta, proirenje
poslova, preuzim anje upravljakih funkcija) koje, s
jedne strane, idu u pravcu ovjekove svestranosti,
a s druge strane u sm jeru usp ostavljan ja proizvodne
zajednice. N eki sm atraju da ovi oblici kom penziranja
zn ae i zbiljsko dokidanje, jer lini djelom ini rad
p ostaje beznaajan s obzirom na druge radove ili
zaduenja, pa radnici sam i m ogu tvrditi da rad za
njih ne predstavlja vie nikakvu psiholoku tegobu
(to je bio sluaj sa sovjetskim stahanovizm om kao

278
jednom vrstom socijalistikog tejlorizm a!). in je
nica je da svako proirenje funkcija, pa i svaki
kolektivni zanos m oe potpuno na psiholokom planu
kom penzirati negativne pojave vezane uz podjelu ili
vrenje nekog rada, ali je isto tako injenica da
ovakve kom penzacije im aju vrem enski ogranieno
djelovanje, naim e da ona funkcija koja je dom inan
tna ili trajnija ponovo izbija u sredite svijesti i do
ivljaja. Zato se i uje esto puta kako spom enute
m jere predstavljaju sam o povrem ene palijative, ali
ne i definitivna rjeenja. Gdje je, dakle, definitivno
rjeenje?
Definitivno rjeenje lei sam o u slobodnom vre
menu koje ne podlijee nunom drutvenom radu
ve stoji sasvim na slobodnom raspolaganju poje
dinaca. Marx je, kao to sm o im ali prilike ve prije
upozoriti, predvidio autom atizaciju proizvodnog pro
cesa do one take gdje stroj postaje posrednik izm e
u prirode i ovjeka, a ovjek staje pokraj njega
da bi ga nadgledao (vidi Grundrisse der K ritik der
politischen Okonomie). Time, dakako, ne iezava
bez traga drutveno nuno vrijem e, ali stoga Marx
istie da se bitno m ijenja odnos izm eu rada i ne-
-rada, i nam a se ini najprirodnije da se sam pro
blem otuenja rada sagleda u ovim unutarnjim ili
dijalektikim prom jenam a ovih dviju kategorija od
kojih jedna pretpostavlja drugu.
Radno vrijem e, pie Marx, ostaje uvijek, pa i
onda kad se prom etna vrijednost ukine, supstan
cija koja stvara bogatstvo i m jera trokova to ih
iziskuje njegova proizvodnja. Ali slobodno vrijem e,
kojim se raspolae dijelom za uivanje proizvoda,
dijelom za slobodno djelovanje, evo pravog bogatstva:
a ovo vrijem e nije, kao rad, odreeno prinudom ne
ke vanjske svrhe koja m ora biti ispunjena, ije ispu
njenje je prirodna nunost ili drutvena dunost, ve

279
kako se hoe. R azum ije se po sebi, da sam o radno
vrijem e u slijed toga to e b iti ogranieno na nor
m alnu m jeru, zatim to se vie ne radi za nekog dru
gog nego za sam oga sebe, zajedno sa ukidanjem
drutvenih su protnosti izm eu gospodara i slugu
itd., kao d oista drutveni rad, najzad kao osnovica
slobodnog vrem ena, dobij a sasvim drugaiji slobod
niji karakter i da radno vrijem e nekog ovjeka koji
je ujedno ovjek sa slobodnim vrem enom m ora
im ati m nogo vii kvalitet nego radno vrijem e radne
ivotinje. (T eorije o viku vrijednosti, III, Kultura,
Beograd 1956, str. 271.)
Odnos prem a radu i slobodnom vrem enu
jest dvojak:
1) Jednom je za slobodno vrijem e, kojim
raspolae pojedinac da bi uivao u drutvenim pro
izvodim a ili da bi se razvijao, to znai bavio se
kreativnim djelatnostim a, a ne naprosto rekreativ-
nim a, ista antiteza koja isklju u je svaki oblik rada
kao prisilne djelatn osti.
2) Drugi put je radno vrijem e, drutveno nuno,
ali svedeno na pravu m jeru, povezano sa slobodnim
vrem enom , i s obzirom na to da ovjek raspolae
slobodnim vrem enom ono dobiva drugi kvalitet, ak
sasvim drugaiji karakter, m nogo slobodniji. Ovdje
Marx odnos rada i ne-rada prom atra kao jedno dija
lektiko jedinstvo, i treba rei da je to onaj odnos
koji se nam a nam ee danas u analizi konkretne rad
ne situacije ovjeka-proizvoaa. Mi em o se stoga
zadrati na ovom e drugom sluaju, pogotovu to je
on neposredno vezan s ulogom i funkcijom proiz
vodne zajednice. V idjet em o u konanim razm atra
njim a da je ovaj odnos rada i ne-rada (slobodnog
vrem ena) bitno vezan uz proizvodnu zajednicu, dok
je prvi oblik slobodnog vrem ena kao konanog pre
vladavanja svakog oblika drutveno nunog rada u

280
vezi sa svestranim razvitkom pojedinaca i predsta
vlja nuno transcendiranje proizvodne zajednice.
Doista, suvrem ena sociologija pokazala nam je da
e odnos takozvanog slobodnog vrem ena m ora pro
m atrati u svojoj organskoj i drutvenoj vezi s rad
nim vrem enom . Tako G. Friedmann, sasvim oprav
dano m isli da treba govoriti o ne-radnom ili van-
-radnom vremenu, a ne o slobodnom vremenu, jer
je to ne-radno vrijem e redovito ispunjeno raznim
drutvenim obavezam a (pa i honorarnim radom ),
tako da ne m oe biti rijei o vrem enu koje stoji pot
puno na raspolaganju pojednicu za njegovo slobo
dno uivanje.
Za nas je, m eutim , vano da utvrdim o da se u
toku razvitka m oderne proizvodnje odnos rada i ne
kada kvalitativno m ijenja, a to postaje naroito evi
dentno s pojavom autom atizacije. Ne sam o da se
gubi teki m iini rad, ve se skrauje nuno i radno
vrijem e i stvaraju uvjeti za stjecanje vie naobrazbe
putem redovnog i drugog kolovanja. Dok je slo
bodno vrijeme za radnika uz m ehaniziranu tekuu
traku znailo prvenstveno rastereivan je pom ou
brutalnih sredstava (alkohol, tue, prostitutke), do
tle isti i visokotehniki rad u autom atskim radio
nicama stvara sklonosti prem a raznim vrstam a hob-
byja koji znae povratak zanatlijskoj djelatnosti ili
drugim vie um jetnikim aktivnostim a. No, nas n e
zanima ova psiho-socioloka veza izm eu vrste po
sla i naina odm aranja. Vie nas zanim aju neki dru
gi procesi koji su u vezi s preuzim anjem funkcija
u proizvodnoj zajednici.
Proirenje proizvodnih funkcija na upravljake
funkcije u velikoj je m jeri uvjetovano, kao to po
kazuju ankete, naobrazbom i slobodnim vrem enom
radnika. Sve vee oslobaanje vrem ena izvan nepo
srednog proizvodnog odnosa om oguava prije svega

28 f
efikasnije u estvovan je radnika u sistem u radnikog
sam oupravljanja. N ed ovoljn ost uestvovan ja u rad
nikom sam oupravljanju danas je prvenstveno uvje
tovana p om anjkanjem vrem ena (za naobrazbu, izu
avanje m aterijala, zbiljsk i in teres). Prem a tom e, e
lim o ovdje naglasiti da proirenje proizvodnih funk
cija na planu upravljakih funkcija zavisi od dijalek
tikog odnosa rada i ne-rada, od odnosa nunog
radnog vrem ena u proizvodnji i od slobodnog vre
m ena izvan rada, i kad sm o rekli dijalektikog, onda
im am o upravo u vidu kvalitativne prom jene toga
odn osa u sm islu poveanja kulture sam og radnika,
nam jetenika i uope radnog ovjeka, lana proiz
vodne zajednice.
Tek u ovom horizontu m oem o odgovoriti i na
prije postavljen o pitanje: Kako stoji s funkcijam a
upravljanja u jednom autom atiziranom poduzeu,
gdje se proizvodnja planira u projektantsk im ure
dima? Im ajui u vidu zbiljsko oslobaanje slobod
nog vrem ena, jedino rjeenje za ovo nuno ograni
avanje u organizaciji proizvodnje m oe biti proire
nje u pravljakih funkcija od njihove integracije sa
iv o tn o m za jed n icom (kom unom , n a seljem ).
Im am o, dakle, u vidu integraciju proizvodne zajed
nice sa ivotnom zajednicom . to m islim o pod tom
integracijom ? Naravno, ne jedno potpuno stapanje.
To bi bilo i nem ogue, i kao takvo vraanje na uto
pijski kom unizam i falansterije. R ije je naprosto
o proirenju onih funkcija proizvodne zajednice gdje
se ona pojavljuje kao invenstitor i organizator odre
enih drutvenih funkcija socijalne, prosvjetne,
kulturne prirode. Na prim jer, izgradnja stam benih
naselja, kola, ureenje djejih vrtia, biblioteka,
potpom aganje sportskih drutava i tako dalje. Sve
to nije nikakvo otkrie i sve se to ve dogaa. Vano
je da shvatim o i ovo elim o potcrtati da ovo

'282
proirenje proizvodnih funkcija na drutvene funk
cije u ivotnoj zajednici u koju je proizvodni kolek
tiv uklopljen slui bivstveno i prije svega uvre
nju i afirm aciji sam e proizvodne zajednice. Ono se
pojavljuje kao kom penzacija a gubitak onih funkcija
(organizacija proizvodnje) koje su prije im ale bitni
znaaj za stvaranje proizvodne zajednice kao zajed
nice, to jest za integraciju radnika u radni kolektiv
na bazi ravnopravnosti, na tem elju njegove m ogu
nosti donoenja odluka i uzim anja inicijativa. Da
kle, ono to mi u ovom proirenju funkcija proizvod
ne zajednice im am o u vidu jest stvaranje novih
m ogunosti za uestvovanje i inicijativu radnika i
proizvoaa u proizvodnoj zajednici onoliko koliko
je to potrebno da bi takva zajednica m ogla ivjeti
i disati kao zajednica! Sve ove m jere i m ogunosti
proirenja funkcija m oraju se rukovoditi ne jednom
apstraktnom shem om , ve konkretnim izuavanjem
onih kolektivnih sila koje djeluju u sm islu povezi
vanja jedne proizvodne zajednice. A te su sile opet
razliite s obzirom na stupanj tehnolokog razvitka
poduzea, njegove unutarnje organizacije, kao i s
obzirom na ekoloke i kulturne faktore u kojim a
takva zajednica ivi. No, na ovim posljednjim ele
mentim a, iako se o njim a m ora voditi rauna u jed
nom istraivanju, neem o se zadravati.
Ovdje se sada m oe postaviti pitanje: Ne znai li
ovakvo proirenje funkcija jedne proizvodne zajed
nice izvan njega funkcionalno-proizvodnog kruga, kao
i njeno integriranje u ivotnu zajednicu, u neku
ruku prom jenu sam e prirode proizvodne zajednice
(s obzirom na drutvenu podjelu rada!) pa tim e i
prevladavanje ili ponitavanje proizvodne zajednice
u im e jedne zajednice koja je sada m jeovitog tipa:
istovrem eno proizvodna i ivotna? Moe biti da u
ovom sluaju prisustvujem o prvom koraku ka ie

283
zavanju proizvodne zajednice u njenu klasinom ob
liku. Ali to nas ne m ora iznenaditi, jer preobrazba
prirode proizvodne zajednice nuno i neizbjeno pra
ti proces i prom jene sam og proizvodnog rada, kao
drutvenog rada. Budui da se uloga ovjeka m ije
nja u sam om proizvodnom radu, nem a sum nje da
se ona m ora m ijen jati i u proizvodnoj zajednici kao
takvoj. N aa je briga da ovaj razvitak ne prepu
stim o stihiji, ve da u njega interveniram o s odre
enim kriterijam a: im ajui u vidu ljudsku zajednicu
i svestranu ovjekovu linost.
I s ovim p osljed n jim pojm om , naim e razvitkom
svestrane ljudske linosti, h tjeli bism o zavriti ovo
razm atranje o sudbini proizvodne zajednice. Kod
nas se gdjegdje p ojavlju ju m iljenja koja u radni
kom sam oupravljanju vide posljedn ju rije socija
listike dem okracije. M islim o da nije potrebno na
kon svega izloenoga upozoriti da se sadraj socija
listike dem okracije m ijenja nuno s prom jenam a
u sam oj proizvodnoj zajednici, a po svoj prilici
isto toliko i, m oda, jo m nogo vie s onim dru
tvenim odnosim a koji se razvijaju u slobodnom vre
menu, gdje e lin osti d jelovati i ponaati se prem a
nekim zahtjevim a slobodnog i svestranog razvitka.
Mi sm o u p osljedn je vrijem e kod nas m ogli uti u
odnosu na ulogu radnikog sam oupravljanja izrazito
furijeristike i nem arksistike stavove, na prim jer,
kad se isticalo da se kod nas drutveno m njenje
stvara na razini ili u okviru drutvenog ili radnikog
sam oupravljanja, pa se iz toga izvlaio zakljuak
da nam nisu potrebni institu ti za ispitivanje javnog
m njenja. To bi znailo da se kod nas drutvo pretvo
rilo u jedan sistem atom a ili m olekula, gdje svaka
m isli i odluuje po vlastitim kriterijim a i m jerilim a.
No, mi znam o da je Marx bio n ajotriji protivnik
svakog lokalizm a i svakog zatvaranja ovjeka u

284
odreene drutvene granice. Za njega je razvitak
nuno iao ka univerzalnijoj svijesti ovjeka, k izjed
naavanju pojedinca sa itavim ovjeanstvom !
Evo jednog nedvosm islenog Marxova stava u tom
smislu:
Ali, u stvari, ako zanem arim o ogranieni buroaski
oblik, to je bogatstvo drugo ako ne u univerzalnoj
razmjeni roena univerzalnost potreba, sposobnosti,
uitaka, proizvodnih snaga itd. pojedinaca? Puni raz
vitak ljudske vlasti nad prirodom , kao i nad tako
zvanom prirodom , kao i nad vlastitom prirodom?
Apsolutno razraivanje vlastitih stvaralakih dispo
zicija, bez druge pretpostavke osim prethodnog hi
storijskog razvitka, to ovaj totalitet razvitka, tj.
razvitka svih ljudskih sposobnosti kao takvih, ne
m jerenih na jednom prethodno danom m jerilu, ini
svojim vlastitim ciljem? (Grundrisse, str. 387.)
Ve je kapitalizam ili buroasko drutvo razvilo
univerzalnu razm jenu stvari ili svjetsko trite, a
time ujedno i jednu svjetsku ili kozm opolitsku kul
turu onoliko koliko kultura zavisi od takve razm je
ne. Socijalizam treba da joj dade sam o pravi sadr
aj s obzirom na razotuenje linosti koje Marx vidi
u njenoj svestranoj razvijenosti i u njenoj potpunoj
autonom nosti, jer svoje sposobnosti ne razvija na
jednom prethodno danom mjerilu koje bi joj na
m etalo drutvo ili zajednica. Osloboeni ovjek pri
pada po svojim ciljevim a i kulturi itavu ovjean
stvu, a ne jednoj ogranienoj zajednici ili naciji, i
zato je njena pretpostavka sam o historijski razvitak
uzet u cjelini, kao osm iljavanje vlastite egzisten
cije pom ou racionalno saetog historijskog iskustva.
U tom je sm islu kom unistika linost jedna vrsta
kulturne ontogeneze kao skraene rekapitulacije
svjetske historije! Dim enzija u kojoj se razvija oslo
boena ili hum anistika linost jest svjetskohisto-

285
rijska, a nip oto nacionalna, etnika, zajedniarska
i bilo kakva druga sociolok a dim enzija, jer linost
po svojoj univerzalnosti nuno transcendira granice
koje joj postavlja, ak i onda kad e joj uvijek na
novo postavljati, jedna odreena drutvena proizvo
aka ili neproizvoaka zajednica, osim one ideal
ne zajednice hum anum a ovjeka kao potrebe dru
gih ljudi.

286
LINOST I KULTURA
1. LINOST I MASKA

Nita ovjeku ne izgleda prirodnije i odreenije


nego to je postojanje njegova vlastitoga ja i vlas
tite linosti. Iz svoga ja izvlai slobodnu volju
i slobodu savjesti, na kojim a sam osvjesno izgra
uje pojam svoje linosti. Pa ipak, kritiko socio
loko ispitivanje pojm a linosti pokazuje nam kako
je on, zapravo, kasni i krhki proizvod jednoga dugog
povijesnog razvitka, kako se on postepeno raao iz
sklopa drutvenih odnosa, stjecao svoje prve obrise
diferencijacijom sam e drutvene strukture, precizi
rao se kroz pravne i m oralne institucije, da bi se
konano uzdigao do filozofske apstrakcije, pa i do
kulta ove apstrakcije, koji u rom antinoj filozofiji
Fichtea i Schellinga ne sm atra vlastito ja sam o
posljednjim razlogom sebe sam e ve i itava vanj
skog svijeta.
Iako vie ne podlijeem o rom antikoj hipertrofiji
linosti, openito sm o skloni, iz socijalnih i m oral
nih razloga, braniti autonom nost linosti, njena
neotuiva prava, njen razvojni i vrijednosni sm i
sao: kao jedinstva unutarnjeg, duevnog, i vanj
skog, drutvenog ivota; kao sklada individualnih i
drutvenih potreba; kao podudaran je intim nih stre
m ljenja bia za sebe i deklarativnih stavova bia
po sebi, da se izrazim o term inologijom koja opet
postaje moderna. Ali kako jedinstvo pretpostavlja
protivurjenost, to pred nam a odm ah iskrsava pita
nje istinitosti, stvarnosti, autentinosti jedne lino
sti, pitanje da li je ovaj ovjek, zaista, takva linost
ili sam o jedan njezin privid, jedna maska. I ovo pi
tanje ne ostaje za nas sam o stvar jedne m oralne di-

19 Supek 289
lem e. Ono pokree u nam a neke dublje sile, kroz
koje kao da govore vjekovni sukobi izm eu linosti
kao m aske i negacije ove m aske, i raa onu razdra
ljivu potrebu za skidanjem m aski, za razgoliava-
njem zam askiranog pojedinca potrebu koja je
postala gotovo stil u m odernoj filozofiji, knjievno
sti, psihologiji, pa i u politici. Lik, ponaanje, govor,
vrednovanje ovjeka kod kojega to n ije p retposta
vljeno u skladu s n jegovom nutrinom , s njegovom
intim nou, dobilo je za nas izazovni znaaj i pobu
uje neke destruktivne porive prem a ovom privid
nom liku ovjeka. Ali tako nije bilo uvijek u ljud
skom drutvu! O tom e nam rjeito govori i geneza
pojm a linosti.
Rije linost (latinsk i persona, grki pro so p o n )
znai kod starih H elena i Latina maska, zapravo
zam askirani ovjek. K asnije se sm isao rijei m ije
nja, tako da kod Terencija poprim a sm isao lica u
kom ediji i tipa, a kod Cicerona znai takoer
ulogu u sm islu igrati izvjesnu ulogu (u izrazu
perso n a m alicuius agere ili gerere). Radi se najprije
o ulozi na pozornici, ali se ovaj sm isao prenosi i na
ulogu u ivotu u sm islu izvriti izvjesnu funkciju
u ivotu, zam ijeniti jednu drugu osobu.
N ajstariji sm isao rijei proso po n susree se kod
H om era u sm islu lice i ono to odrazuje; prvo
bitni sm isao je takoer maska, a zatim poprim a
znaenje uloge, lica u kom ediji, ela armije,
prilike ili pojave, slike. I, konano, ovjeka,
linosti uope. N alazim o, dakle, analogan razvitak
kao i u latinskom .1
Postavlja se pitanje: odakle pojm u linosti u sta
rim tekstovim a znaenje maske?
to se tie personae, poznato je da je kod Etru-

1 S. Schlossm ann, Persona und prosopon ini R e d it urni ini


christlichen Dogma, F estschrift. Kiel 1906.

290
ana bilo jako razvijeno noenje m aske, i za samu
rije sm atra se da je etruanskog porijekla. Etru-
anska civilizacija bila je civilizacija m aski. Etru-
ani su nosili m aske svojih praotaca, koje nalazim o
u velikom broju u arheolokim iskapanjim a u drve
nom i terakotskom obliku, dok se votane, naravno,
nisu sauvale. Sigurno je da su Etruani ivjeli u
plem enskom drutvenom ureenju, te da su maske
na klanskim sveanostim a pokazivale pripadnost
ovjeka odreenom klanu. N a klanskim sveanosti
ma m aska je pokazivala kojem u klanu pojedinac
pripada i koje m jesto zauzima u totem u. Svaki je
klan predstavljao sasvim odreeni dio totem ske i
votinje i nosio osobine toga dijela, a te bi se osobine
prenosile s oca na sina, pa tavie i na onog poje
dinca koji je ubio jednog lana klana i prisvojio u
njemu njegovo m jesto. K asnije je pripadanje odre
enom klanu ili obitelji bilo povezano i s naroitim
privilegijam a, tako da s prijelazom na aristokratsko
ureenje vidim o pored kulta predaka, ije m aske
patricijske obitelji Rim ljana dre u halam a obitelj
skih kua, uvaju i privilegije koje proizlaze iz poro
dine pripadnosti. Poznato je da je rim ski senat bio
sastavljen od izvjesnog broja patres, koji u stvari
predstavljaju personae, to jest slike svojih predaka.
Persona u ovom sluaju znai i duh m rtvoga pret
ka, spiritualizirani kontinuitet obitelji, iji je poje
dinac sam o sluajni lan, povrem eni nosilac.
Zaostajanje staroga sm isla i nastajanje novoga
sm isla rijei linost oituje se do Rim ljana u dvo
strukoj upotrebi personae: u prvom sluaju linost
znai: um jetno lice, m asku i uloge kom edije ili tra
gedije, hipokriziju, lopovtinu, dakle neto to je
zaista strano pravom e ja; u drugom sluaju, ona
znai: stvarnu vezu s rodbinskom linijom , lina pra
va, pravu prirodu pojedinca. Graanin im a pravo

19* 291
na lin ost, dok je rob iz n je iskljuen. (S ervu s non
hab et p e rs o n a m rob nem a lin osti, to znai da
nem a svojeg tijela, pretke, im e cognom en koje
pokazuje vezu s precim a, m aterijalna dobra.) Kad
su stari Germani, po uzoru na R im ljane, p isali svoje
pravo, razlikovali su izm eu slobodnjaka, Leibeigene,
koji su p osjed ovali svoje tijelo (i tim e svoju radnu
snagu), i robova, koji nisu bili vlasn ici svojega tije
la, ali su im ve u duhu kranstva priznavali pravo
na duu!2
N em a sum nje, odlunu ulogu u preobrazbi pojm a
lin osti odigrao je prijelaz iz klanske organizacije ple
m ena, gensa, gdje m aska slui identifik aciji s odre
enim poloajem p ojedinca u totem u, k antiknoj
oligarhiji, gdje se ova m aska pretvara u kult pre
daka i isto o b iteljsk ih boanstava, i gdje persona
znai sasvim odreene drutvene privilegije. Isti je
znaaj im ao prijelaz od antikne oligarhije ka dem o
kratizaciji kako na realnom drutvenom , ekonom
skom i p olitikom planu tako i na ideolokom planu,
naroito u religiji i filozofiji. Ovaj proces pretvorbe
odigravao se za p ovlaene drutvene slojeve prven
stveno na filozofskom , a za potlaene robove na reli
gioznom podruju.
to je duh dem okracije dublje prodirao u narodne
slojeve i potlaene m ase traile da ovjek bude jed
nak ovjeku, to je i lik boanstva poprim ao sve
individualnije crte i odnos prem a njem u postajao
sve liniji. To se naroito lijepo vidi u preobrazbi
grkih m is te r ija . Orfeja sm atraju reform atorom re
ligijsk og kulta upravo po tom e to je njegovom orgi-
jastikom , bahantskom obliku dao jedan vie spiri-
tualizirani oblik. U m jesto barbarskog brisanja indi
vidualn osti pom ou opojnih droga, pribliavanja po

2 . M auss, Une catgorie de l'esprit humain: La notion de


personne, celle de m o i (Sociologie et Anthropologie, Paris 19501.

.292
jedinca ivotinjskom i biljnom svijetu, od njega se
poinje traiti vie produhovljeni odnos prema bo
anstvu, to se postie istoom i duhovnom eksta
zom.3 Sam o boanstvo se individualizira, gubi tote-
m istiko obiljeje i dobiva izrazitija m oralna i soci
jalna obiljeja. Tako se bog robova naziva Isodaits,
to znai onaj koji daje jednake dijelove. I sam
mitos se preobrazuje u tom sm islu, pa tako D ionisos
Zagreus sim boliki prikazuje razdiran je i uskrsa-
vanje linosti, njegovu kaznu i ponovno vraanje
jedinstvu. Taj trpei bog izraava nadu da e i
robovi nakon kazne, to jest robovske egzistencije,
koja znai da nem aju pravo na linost, uskrsnuti, to
jest dobiti jednom pravo na linu egzistenciju.
Na filozofskom planu, a to znai m eu ljudim a
koji su u to vrijem e uivali daleko vea individualna
prava u drutvu, u prvom redu pravo na intelektu
alni ivot, ovaj je proces otiao m nogo dalje. Odlu
nu su ulogu odigrali stoici. Od stoika su ljudi na
uili da kau ja, biljei L. B runschw icq.4 Kod stoika
se linost obogauje pojm om svijesti, koja kod sta
rijih stoika jo nosi sam o sm isao svjedoka, ortaka,
dok kod kasnijih stoika prim a sm isao svijesti o
dobru i zlu ( sineidesis), dakle jedan odreeni m o
ralni sm isao. Moral je kod stoika izrazito voluntari-
stiki i personalistiki, a posljedica je onog procesa
koji se u R im skom carstvu odigrao izm eu 2. vijeka
pr. Krista do 4. vijeka poslije Krista. Rim je bio sve
to vrijem e prava konica naroda i rasa s raznim
vjerovanjim a, religijam a, m oralnim obiajim a, filo
zofijama, itd. K lasne su se suprotnosti u Rimu sve
vie zaotravale, te su djelovale na to nevjerojatno
aroliko m notvo raznih vjerovanja i pogleda na svi-

3 J. E. Harrison, Prolegomena to the S tu dy of Greek Religion,


Cambridge 1922.
4 L. Brunschwicq. Le orogrs de la conscience dans la philo
sophie occidentale, Paris 1927, I, str. 79.

293
jet u sm islu njihove in ternacionalizacije, kao n asto
janje da se istakne ono to je zajedniko svim tim
raznorodnim tenjam a kao neka sinteza i narodnih i
klasnih interesa, pa se u tim protivurjejim a istak
nula ljudska lin ost u m oralnom i pravnom sm islu.5
Kod ove id eolok e d iferencijacije ne valja, naravno,
zaboraviti i onu pravilnu m isao D urkheim a da je
individualizacija ovjeka p osljed ica drutvene po
djele rada, i sve vee sp ecijalizacije ovjeka u tom
radu, kao ni injenicu da se Rim razvio kao tipina
trgovaka i im p erijalistika sila, koja je m orala tra
iti i na planu ideja neka opa ili kozm opolitska
rjeenja. To nam potvruje i injenica to m oralni
pojm ovi oko linosti, koja dobiva svojstva svjesno
sti, nezavisnosti, autonom nosti, slobode, odgovorno
sti, nisu o stali sasvim apstraktni, ve su dobrim dije
lom u tjecali i na pravne odnose a kao osnov prom je
ne treba pretpostaviti ekonom ski i politiki razvitak.
Svaka nacija koja je ekspanzivna i eli vojniki i
ekonom ski asim ilirati druge nacije ili etnike i ple
m enske grupe, m ora zastupati ideje i norm e koje
lom e organsku povezanost pojedinaca s njihovom
izvornom grupom , a to se n ajbolje m oe pom ou
isticanja nekih opih ideala i m oralnih principa na
bazi individualne slobode i personalne odgovornosti.
Antikni individualizam i progres u shvaanju auto
nom nosti lin osti im a svoju osnovu u rim skom
vojno-ekonom skom ekspanzionizm u.
Pojam lin osti pojavljuje se kod stoika u dva sm i
sla, koji su se dobrim dijelom sauvali i do danas;
u prvom sluaju, lin ost se izjednauje s pravom,
golom prirodom ovjeka, bez m aske, u njegovoj
intim nosti, ovjeka onakva kakva ga vidim o kad ga
gledam o iznutra; a u drugom sluaju ona znai
neto um jetno, vanjsku pojavu ili lice kakvim nam

5 B a n h o fer , E t h i k d e r St oa, 1894.

294
se ono ukazuje kad ga prom atram o izvana. Tako
kod Epikteta susreem o ovaj potonji sm isao, kad
kae, kao to navodi Marko Aurelije, svojim ueni
cima vajaj svoju m asku, ispi tu j svoje lice, svoj
tip, svoj karakter, a to odgovara naem ispitiva
nju savjesti.
Grke m isterije, kao i druge religije onog doba,
kao i sam a grka filozofija, naroito idealistika, po
kazuju tendenciju da priznaju ljudim a jednaka pra
va, ali istovrem eno i da ih pom ire s nerazrjeivim
klasnim suprotnostim a, pa se takvo kom prom isno
rjeenje odraava u isticanju due (racionalne du
e za razliku od anim alne i vegetativne, kao to ui
Aristotel), koja je besm rtna i neposredno partici-
pirana na boanskoj prirodi ili supstanciji. Dua oba
vezuje ovjeka na m oralno ponaanje, i njom on
otkriva u sebi sam om e princip to upravlja njego
vom sudbinom , i za koji u sebi sam om e snosi odgo
vornost kao pred sam im boanstvom . R azliite reli
gije u poetku kranske ere propovijedaju bratstvo
i pravednost, ali istovrem eno i istou, suzdrljivost,
strogost, vjernost ugovoru. (Do koje m jere boan
stvo poprim a izrazito socijalni znaaj pokazuje i kult
Mitre, koji je bio veom a proiren u Rim skom im pe
riju, a Mitra znai u jeziku zend ugovor, te pred
stavlja personifikaciju jednoga isto m oralnog i dru
tvenog p ojm a.)6
Religija nije, dodue, uspjela ovjeku izboriti li
nost, personu, to jest ona drutvena prava koja je
ovjek im ao u Rim u kao persona, ali m u je izborila
duu, kao najvredniji dio linosti, po kojem u su
svi ljudi jednaki, a koji je kao dio boanske prirode
ovjeka m oralno obavezivao one koji su im ali dru
tvena prava da raspolau tijelom robova. Dua, pre-

6 Meillet, Le dieu indoiranien Mitra, Journal asiatique, 1907.

295
tom e, n ije bila drugo doli proizvod spiritualiza-
cije maske p om ou koje se ovjek klana, a dobrim
d ijelom i oligarh ijsk e drutvene organizacije, ne
posredno, ulno izjednaavao s boanstvom , spiritu-
alizacije koja je im ala kao svoj korelat i veu ap-
strak tn ost i o p en itost boanstva, kako bi dopustila
individualno sudjelovan je na njem u neogranienog
broja pojedinaca, kao neposredniji i liniji odnos s
boanstvom p osred stvom individualne due. Da e
dua p oslu iti tom e da se zam askiraju, prikriju
i opravdaju neovjeni, klasni odnosi m eu ljudim a,
o tom e nije potrebno potan je govoriti nakon poznate
Feuerbachove i M arxove kritike.
Zadrim o se jo m alo na u tjecaju koji je religija
izvrila u form iranju pojm a ljudske linosti!
S kranstvom pojam lin osti dobiva svoju m eta
fiziku osnovu, koja e se nuno odraziti i u m oder
noj filozofiji i p sihologiji. Pojam m oralne linosti,
kako su je definirali stoici, ve je proiren u itavu
R im skom carstvu, i on se p rim jenjuje u sm islu
personae, ovjeka nadarena posebnim pravim a, tako
da se on prenosi i na sasvim fiktivna lica: korpora
cije, religiozne ustanove, itd. Npr. universitas je
linost sastavljen a od linosti, ali kao grad, kao Rim,
to je ujedno stvar, jedno jedin stvo ili sutina. U
ovom sm islu tum ai von C arolsfeld poslanicu Gala-
anim a, 3, 28: Nem a tu idova ni Grka, nem a roba
ni gospodara, nem a m ukoga roda ni enskoga; jer
ste vi svi jedno (eis) u Isu su Kristu.7
K ranstvo je postavilo p itanje jedinstva linosti
zajedno sa jedin stvom crkve i jed in stvom boga. Mno
ge rasprave, naroito one u vezi s T rojstvom i fizi
kom prirodom K rista, dole su do zakljuka da po
stoji: unitas in tres p ersonas una persona in duas

7 . L. I. von Carolsfeld, Die Geschichte der Juristischen


Person.

296
natura, jedinstvo u tri osobe i jedna osoba u d vije
prirode. Dva m om enta izgledaju znaajna u kran
skom poim anju linosti: a) linost kao jed in stvo>
suprotnosti: supstancije i m odusa, due i tijela, svije
sti i ina; i b) dinamiki, dramatiki, gotovo dija
lektiki oblik njena postojanja. Dok je kod stoika
linost odraz statike harm onije kozm osa, dotle kod
sv. Augustina poprim a pokretni, dinam iki oblik to
ga je Hegel definirao u nesretnoj svijesti, koja se,
puna tjeskobe, probija kroz haotian i ogranien
svijet do svijesti o vlastitoj veliini. (Pa ipak, ne ra
di se ovdje, kae sv. Augustin, o nebu, ni o dim en
zijama zvijezda, ni o m jeri m ora i kopna, ni o pod
zem lju pakla, nego o nama sam im a, koje ne m oem o
shvatiti; suvie visoki, suvie m oni za nas same,
prelazimo uske granice nae nauke, ne m oem o za
vladati sobom , a ipak nism o izvan nas samih.
De Anima et eius origine, L, IV, k., 6, 8.)
Tisuu je godina vladalo kransko poim anje li
nosti: ljudski svijet jest svijet osoba, autonom nih
subjekata, nezavisnih od svijeta predm eta, ija bit
na osobina nije proizvodnja ili zam iljanje ovoga
svijeta, ve naroito duevni ili duhovni ivot
koji se oituje u vjerovanju, u odnosu ovjeka s
jednim onostranim natprirodnim ili boan
skim principom . K ranski personalizam , koji voli
isticati ljudsku linost kao sredite svoje brige, za
pravo podreuje linost bezlinom principu, maski
raspetoga boga to se u vlastitoj m aski degradirao
da bi se pribliio ljudim a, oduzim a joj jedinstvo i
sam ostalnost, razbija je na dvije supstancije, bes
mrtnu duu i prolazno tijelo, i na dva naina p osto
janja, zem aljski i zagrobni ivot.
Moderna filozofija, dalje od R enesanse, postepeno
je laicizirala pojam due izjednaujui je sa svi
jeu, racionalnom i spoznajnom djelatnou o

297'
vjeka, iako n ije u svojem idealistik om obliku pre
brodila jaz izm eu m isaone stvari, res cogitans,
i protegnute stvari, res extensa. D avi dui kao bit
no svojstvo sam u svjesnu, spoznajnu aktivnost, ona
je uzdignula ovjekovu lin ost do razine boanstva,
kako bi u tom p oloaju zam ijenila sam o boanstvo.
Tako, na prim jer, Leibnitz razlikuje izm eu dua,
koje su iva zrcala ili slike svijeta stvorova, i du
hova, koji su slike sam og boanstva ili Tvorca
prirode, sposobni da spoznaju sistem prirode. Na
je um takav duh i u svojoj spoznajnoj djelatnosti
izjednauje se sa boanstvom , boanskim biem ili
m onadom . K ritina filozofija potisn ut e u pozadinu
pitanje su p stan oijaln osti due m lada buroazija
e protiv religije nastupati u tom pitanju m aterija
listik i ili agnostiki (H um e, K ant) te e katego
rija svijesti, odnosno jed in stva svijesti, ja istisnuti
pojam due. D ua e se izjednaiti sa svijeu, a
svijet sa ja. Kant, uenik pietista, Sw edenborga i
Tetensa, p ostavit e pitanje da li je ja, Das Ich,
zaista jedna kategorija, aprioristika dodue, ali
ipak sam o jedna kategorija naeg naina posto
janja? (Znam o da je H um e u tom pravcu otiao jo
jedan korak dalje, pa je u duhu engleskog em pi
rizm a rastvorio duu u niz stanja svijesti ili
percepcija.) N a K antovo pitanje F ichte e odgo
voriti potvrdno i nainiti od kategorije ja osnovu
teorijske, spoznajne, i etike, praktike djelatnosti,
tem elj istog razuma, dok e H egel izvui iz njega
onu udesnu, dijalektiku paukovsku m reu m isao
nih odreenja, kojom e obaviti itav svijet.
Od tog vrem ena, istie M. M auss, revolucija
duevnosti je izvrena, svaki od nas im a svoje ja,
odjek D eklaracije o pravim a ovjeka, koja je pret
hodila K antu i Fichteu.
Iako je graanska revolucija, zahvaljujui nau-

298
nom napretku i prividnoj univerzalnosti osnovnih
ljudskih prava (slobode, jednakosti, sigurnosti i
vlasnitva!), otkrila u aktivistik om poim anju svi
jesti onaj princip koji e stvarno dovesti do je
dinstva ljudske linosti, ona ovo jedinstvo jo nije
ostvarila i to iz prostog razloga to su osnovna
dem okratska prava ostala isto form alna, i u sebi
protivurjena, i to ovjek u graanskom drutvu
nije ostvario jedinstvo svojeg drutvenog i indivi
dualnog bia. Ljudska linost ostala je u graan
skom drutvu podvostruena na javnu ili drav
niku svijest, koja idealizira graanska prava, i na
privatnu ili sitnovlasniku svijest, koja zastupa
svoja egoistina i eksploatatorska prava. Stoga nje
zin racionalizam ostaje isto form alistiki, samo je
dan instrum ent ili niz racionalnih sposobnosti,
dok njezin nain postojanja ostaje privatni, m is
tiki povueni sa snovim a o izgubljenoj Gospoi
dui, ili pobunjeni, sa cinikim razobliavanjem
tue i vlastite hipokrizije o vlastitoj autentinosti,
koja ostaje prikovana uz razdrtu i nesretnu svi
jest. Buroaski individualizam , kao djelo pobu
njenog ovjeka (C am us), dokazuje da je jedinstvo
linosti nem ogue ostvariti u drutvu gdje postoje
klasni antagonizmi, privatno vlasnitvo na eksploa-
tatorskoj osnovi, gdje su sve vrijednosti podreene
prometnim vrijednostim a, gdje je konkretni ljud
ski interes ostao vezan uz univerzalno i apstraktno
boanstvo novac!
Ostvarenje linosti ostaje i nadalje stvar socija
listike revolucije, predm et ljudske akcije, koja ima
za cilj da ukloni posrednika izm eu slobode jed
nog ovjeka i slobode drugog ovjeka te da spo
zna i organizira svoje sile kao drutvene sile i ne
lui vie od sebe drutvenu silu u obliku politike
sile (Marx).

299
Ovdje lei klju za razum ijevanje psihologije ov
jeka prijelaznog doba, ovjeka koji se ve nalazi na
putu ostvarenja socijalizm a, i koji se jo slui po
litikom silom da bi svladao zapreke i neprijatelje
koji m u se sup rotstavljaju na ovom e putu. Da li je
dan ovjek stupa iskreno putem napretka ili nosi
sam o m asku naprenosti, vidjet e se n ajbolje po
tom e da li drutvenu silu sm atra kao silu vlasti
tog linog oslob oenja i ostvarenja svoje linosti, a
politiku silu, neizbjenu u suvrem enim uvjetim a
razvitka, sm atra sam o sredstvom prve. Ili, naprotiv,
vidi u potonjoj oblik svoje line afirm acije, m akar
i putem jednog neovjenog ljudskog odnosa, da li
se jo s njom e izjednauje u onom birokratskom ,
fetiistik om , jezu itsk om obliku to ga je opisao
Marx, a koji daje ovjeku izgled ne sam o duboke ne
iskrenosti i hipokrizije ve i stalne drutvene opas
n osti na putu k ostvarenju autentine ljudske
linosti.

300
2. O DVOSTRUKOSTI BUROASKOG OVJEKA

Dvolinost, podvojenost, razdrtost graanskog o


vjeka proizlazi iz dvostrukosti njegove drutvene eg
zistencije. On je javno i sveano istaknuo svoja pri
rodna ljudska prava: Slobodu, Jednakost, Bratstvo,
dok je istovrem eno u zakonu pored njih uklesao i
etvrto svoje, isto tako prirodno pravo: V lasnitvo.
Zato je potonje na javnim m jestim a, nad trijemo-
vim a slubenih zgrada, preutio? N ije li ve naslui
vao da e ovo potonje predstavljati pravi klju za ra
zum ijevanje prvih, ali i njihovu stvarnu negaciju?
Dok se kroz prva ula sveana i idilina zvonjava ba-
zelskih zvona: Svi su ljudi sada braa, u posljednjoj
se zam jeivalo pritajeno zavijanje vuka: homo homi-
ni lupus. N jegovo idealiziranje u oblasti drave i pra
va sam o je nevjeto prekrivalo njegov m aterijalni
egoizam u oblasti ekonom ije. To je osnovna dvostru
kost u ivotu graanskog ovjeka. I korijen svih
ostalih.
Olienje svojih privatnih prava naao je u bur-
oaskoj dem okraciji i dravi, koja se nam etnula od
mah kao garant njegova privatnog vlasnitva i kao
posrednik drutvenog ugovora, kao posrednik iz
meu slobode jednog i drugog ovjeka. Ona je bila
ujedno izraz njegovih drutvenih tenji i zatitnik,
via sila u odreivanju njegovih privatnih apetita.
Otuda idealizacija i fetiizacija drave. Savrena
politika drava je po svojoj sutini generiki ivot
(G attungsleben) ovjeka u suprotnosti sa njegovim
m aterijalnim ivotom (M arx). Politiki ivot izgle
dao je kao stvarna drutvena em ancipacija ovjeka:
jednakost pred zakonim a, ope pravo glasa, sloboda

301
govora, sloboda savjesti, itd., dok je m aterijalni i
vot znaio: privatno v lasn itvo nad sredstvim a za
proizvodnju (prem a tom e i nad sredstvim a za pro
izvodnju javnog m njenja), pravo eksp loatacije (i
tue slobode sa v jesti), konkurenciju (i m eu rad
nom snagom , a ne sam o m eu k ap italistim a), ogor
enu borbu za odranje (sa kolonijalizm om i im pe
rijalizm om , sa beskonanim nizom ratova). Stoga se
drava, kao id ealizirani drutveni ivot, uzim a kao
apstrakcija, ali se isto tako apstrahira stvarni pri
vatni i ekonom ski ivot od drutvenoga. Tamo gdje
je politika drava postigla svoju pravu oblikova-
nost, ovjek vodi, ne sam o u svojim m islim a, u svi
jesti, nego i u stvarnosti, u ivotu, jedan nebeski i
jedan zem aljsk i ivot, ivot u p o liti k o j zajednici, u
kojoj se o sjea kao drutveno bie (G em eim vesen),
i ivot u gra a n sk o m drutvu, u kojem djeluje kao
priv re d n i ovjek, prom atra druge ljude kao sred
stvo, i sebe sam oga srozava na sredstvo i p ostaje
igraka stranih sila. (Marx, O id o v sk o m pitanju.)
R obovanje stranim silam a oituje se kod kapita
lista, i uope kod graanskog ovjeka, u fetiizm u
robe i novca, trita i slobodne konkurencije, a s
im perijalizm om postaje nacionalna ili rasna supe
riornost, vjerovanje u razliite civilizatorske m i
sije m eu privredno zaostalim narodim a.
Idealizacija drave pokazuje da buroaski ovjek
nije naao pravi oblik drutvenosti, da ga je buro-
aska dem okracija s k apitalistikim sistem om jo
vie izolirala, da mu je njegovo drutveno bie osta
lo strano i tue kao i u religiji, pa stoga buroaska
dem okracija i ne ukida religiju, nego joj sam o daje
punu slobodu djelovanja na privatnom planu.
Buroaska dem okracija nije sm anjila stvarnu usam
ljenost, egoistinost, apsurdnost i prokletstvo
individualne egzistencije, pa tako ni sve tendencije

302
da se idealizacijom, mistikom , sim bolizacijom p r o
nae spiritualni ekvivalent izgubljenog i razdrtog;
drutvenog postojanja, to v ie, buroaska demokra
cija jo je vie pogodovala razvitku nedrutvenih
tendencija i poveanju stvarne usam ljenosti o
vjeka, tako te se m oe rei da je savrenstvom idea
lizma drave u isti m ah ostvareno i savrenstvo m a
terijalizm a graanskog drutva (M arx).
Na alost, ovu usam ljenost nije uspio prevladati
niti ovjek u etatiziranom i birokratiziranom so
cijalizm u prijelazne epohe, gdje drava nije sam o o-
stala iskljuivi posrednik izm eu slobode jednog i
drugog ovjeka, ve je ona tu svoju posredniku
ulogu nevjerojatno proirila, oduzim ajui graaninu
onu m aterijalnu osnovicu u privatnom vlasnitvu.
Preuzimajui u svoje ruke sva sredstva ekonom skog
i socijalnog ivota, drava je u etatiziranom socija
lizmu svela individuu na predm et prezira, podm eui
svakom trzaju za osam ostaljenjem grijeh buroa
skog individualizm a, pretvarajui ovjeka u ime
masa u potpunu neuglednost i bescjenje, tako da
se ovaj pojedinac zavukao jo dublje u svoj pri
vatni ivot bez m ogunosti bilo kakve m aterijalne
drutvene akcije, ali zato izloen punoj slobodi spi-
ritualizacije ove svoje nem oi u religiji, ija snaga
poinje nakon prvih udara socijalistike revolucije
da ponovo raste. U ovakvoj situaciji nije bilo teko
da se uspostava i svevlast i kult oficijelne linosti
kao negacija potivanja istinske ljudske linosti..
Bilo bi protiv m eusobne povezanosti raznih vi
dova drutvene i individualne egzistencije ovjeka
kad se osnovna dvostrukost buroaskog ovjeka ne
bi oitovala i u drugim oblastim a ivota i m iljenja.
Sklonost idealizaciji na dravnom planu i grubom
m aterijalizm u na privatnoekonom skom planu ogle
da se u filozofiji kao suprotnost izmeu subjektiv

303'
nog ili apsolutnog idealizm a (naroito u romanti-
kim filozo fija m a ) i ogranienog em pirizm a, koji se
dri neposrednih injenica ili iskustava (pozitivizam
i em piriokriticizam ); u m oralu kao autonom nost eti
ke svijesti (K antov kategoriki im perativ) i etikog
relativizm a i nihilizm a (od N ietzschea do suvrem enih
egzisten cijalista); u estetici i u m jetn osti kao su
protnost izm eu tendencioznosti podvrgavanja
estetsk o g doivljaja drutvu ili ideji i larpur
lartizm a (iracionalni korijen stvaranja, besplatni
in Wilde, Gide, itd.). D vostrukost dolazi do izra
aja i u sam om stilu ivota graanina: kao dvostruki
m oral u braku (antagonizam Helene i Gretchen,
ljubavnice i supruge; jedan m oral za m ukarce, a
drugi za ene^ au toritativn osti i poltronstva (u poro
dici i u drutvu ), asketizm a i raskalaenosti, d osto
janstva i proraunatosti (profesionalni varalice, kad
su inteligentni, najbolje znaju u tjeloviti stil suvere
nog gospodstva k ojem u tei buruj, i kadri su po
stii na njih ogrom an utjecaj razni Staviski, Mon-
tesi i drugi).
Ove se protivurjenosti prepliu u njem u i daju
mu peat nesigurnosti, koja lako pretegne u jednu
ili drugu krajnost. (N ije li kancelar R auschning
uoio, kako su inae razum ni i inteligentni ljudi pa
dali pod fascinirajuu sugestivnost H itlera, i to
jedino zbog toga to je ovaj paranoik posjedovao
onu sam ouvjerenost i sigurnost u svoje poglede
koju njem aki intelektualci kao i m nogi drugi sa
svojim buroaskim i nacionalnim kom pleksim a nisu
m ogli im ati.) Sutina ove nesigurnosti lei, zapravo,
u tom e to on vara svoju drutvenost pom ou svojih
privatnih, sebinih interesa, a isto tako i ispraznost
svojeg privatnog ivota u im e svojih drutvenih
obaveza, ostajui i u jednom i drugom vidu po
lovian, rastrgan, ljudski krnj, bez m ogunosti da

304
nae sm irenje u jednoj ili drugoj oblasti ivota.
Takvu situaciju dobro obiljeuje i ono uporno na
stojanje egzistencijalistike filozofije da razrijei
protivurjenost ovjekova bia po sebi, kakvo je
ono u odnosim a zavisnosti sa drugim ljudima, i o
vjekova bia za sebe, kakvo je ono sam o u sebi i za
sebe, osloboeno svih drutvenih odnosa, briga i
spona. I, razumije se, ova filozofija ne moe nai
drugo rjeenje za ovu historijsko-drutvenu situaciju
osim da postepeno oslobaa ovjeka od svih stvar
nih drutvenih veza, da ga stavi pred nitavilo kao
posljednji sm isao postojanja, da ga lii vanjskog
svijeta kao bitnog dijela egzistencije, i tako svede na
krajnje sirom atvo postojanja (M arx).
Ali nije buroazija obino tako duhovno ili filo
zofski raspoloena, pa joj nedjeljne svete m ise bolje
prijaju nakon sedm inog uspjenog poslovanja ili,
jo bolje, nakon subotnjeg orgijanja. Stoga se kod
nie spiritualizam stalno m ijea s vulgarnim m ateri
jalizm om , racionalizm om s iracionalizm om , kult pro
vidnosti s kultom nagonskog sljepila. Njezin glavni
napor ide u ivotu za tim da bi drala ove suprotne
tendencije podvojene, te da bi se znala, na pravom
m jestu i u pravo vrijem e, predavati jednim a ili dru
gima, da ne bi kvarila uivanje jednih na raun
drugih, i stoga je njezina ivotna filozofija u sutini
oportunistika, vezana uz dvostruko knjigovodstvo.
Marx je dobro uoio ovu osnovnu dispoziciju buro
azije, a itav razvitak buroaskog drutva je potvr
uje. Govorei o Proudhonu on kae da je sitni bur-
uj, kao i historiar Raumer, sastavljen od s jedne
strane i od s druge stra ne '. Takav je u svojim eko
nom skim interesim a, pa je stoga takav i u svojoj
politici, u svojim shvaanjim a religije, prirode i um
jetnosti. Takav je u moralu, takav je u everything
(svaem u). On je ivo protivurjeje.

20 Supek 305
B ilo bi naivno pretpostaviti da graanski ovjek,
kad je intelektualno aktivan i kritian prem a svojoj
egzistenciji, nije pokuao da se oslobodi ove protivu
rjenosti. Bez takvih pokuaja ne bi bilo niti u topij
skog niti naunog socijalizm a! M eutim , postoji
jedan pokuaj razrjeavanja ove protivurjenosti
naprosto odbacivanjem svake iluzije, svake vezanosti
i odgovornosti prem a d rutvenom vidu postojanja
to je burzo ask i individualizam . On nije jednostavan
i proao je u svojem razvitku kroz razne oblike od
Stirnerova kulta Jedinoga do Cam usova Pobu
njenog ovjeka, ali m u je zajednika osnova povla
enje ovjeka na pozicije privatne egzistencije, a ne
pom irenje privatne i drutvene svijesti i naina
postojanja!
Buroaski individualizam oslanja se u poetku na
liberalizam. Osnovna je teza liberalizm a: uloga je
drave da bude sam o garant individualnih prava i
sloboda graana, od kojih je osnovno pravo vlasni
tva i, prem a tom e, slobodne, privatne in icijative u
trgovini, proizvodnji, eksploataciji. Drava nem a
pravo da ograniuje ovu privatnu djelatnost (Lais
sez passer, laissez faire!), jer su realni, kao to je
rekao ve Bentham , samo individualni interesi, a
javni je interes apstraktni pojam , on predstavlja
sam o m asu individualnih interesa ... Da bi obranio
neogranienost privatne inicijative, slobodu konku
rencije i eksp loatacije radne snage, liberalizam je
m orao optim istiki tum aiti kapitalizam kao pri
rodni poredak koji i pored sukoba interesa uvijek
vodi ravnotei i daje najbolje rezultate za napredak
u drutvenom ivotu, i to upravo zbog toga to daje
slobodne ruke linoj inicijativi. Iako su zaotrenost
klasne borbe i ekonom ske krize znatno suzbile u kas
nijem razvoju liberalistiku koncepciju nem ijeanja

306
drave u ekonom iju, liberalizam se jo uvijek pojav
ljuje u optim istikoj obrani buroaske dem okracije.
Polazei od isto individualnog interesa, kao re
alnog i konkretnog, graanin je osjeao i uviao
da je javni interes suprotan njegovoj slobodi, bilo
da ga stee u slobodnoj utakm ici proizvodnje, bilo
da mu nam ee poreze, vojsku, ratove i druge zah
tjeve, koji su mu se inili suvini. Stoga je on vrlo
rano, na liniji svojeg privatnog interesa, poeo zau
zimati negativan stav prem a olienju drutvenog in
teresa dravi, i prema drutvu uope. Negativni
stav prem a dravi i drutvu, to jest prema politikoj
i socijalno-m oralnoj form i drutvenog postojanja, ti
pian je za buroaski individualizam . Kritiku dru
tva i drave ne provodi sa stajalita drutvenih sila
(klasnih odnosa), ve sa svojeg privatnog gledita.
On se pri tom e sam o slui onom slobodom to m u
je daje liberalizam i vodi je do krajnjih konsekven-
cija, do apsurda. On, u stvari, ni u jednom asu ne
porie taj liberalistiki poredak (poredak slobodne
lije u slobodnom kokoinjcu), pa prema tom e ne
nalazi ni pravi put u kritici drutvenih i ljudskih
odnosa.
Prvi stav graanskog individualizm a jest izraz
pasivnog odnosa prem a drutvenom ivotu i stva
ranje vlastitog, intim nog, nezavisnog linog ivota.
To je ve odavno izrekao Montaigne: Mi ostali, to
uglavnom ivim o privatnim ivotom , valja da u na
oj unutranjosti uspostavim o jednog g a z d u . . .
Treba da rezerviramo sebi neku stranju kom oricu,
posvem a nau, posvem a iskrenu, gdje em o usposta
viti pravu slobodu, nae glavno boravite i sam ou . . .
Najvea je stvar na svijetu znati biti kod kue (kod
sebe). Ova stranja kom orica, koja kod m alograa
nina znai Moja kuica, m oja slobodica, kod gra
anskog individualista znai slobodu savjesti, slo

20* 307
bodu ocjene i vrednovanja pored i iznad stvarnih
drutvenih odnosa, bez obzira na realizaciju tih ocje
na ili vrednota, znai u p osljednjoj konsekvenciji
um irenje vla stite savjesti ili pranje ruku nad ne
popravljivom ljudskom glupou. N aravno, argum en
te graanskog individualista teko je pobijati, jer je
ljudska glu post dobro isto tako dobro raspodije
ljeno kao i ljudski razum, ali je ona kao kultura gra
anskog pasivizm a preutni saveznik nasilnika i eks
ploatatora u drutvu od kojeg sm o se ogradili.
K rajnji oblik graanskog individualizm a predstav
ljen je u anarhoindividualizm u. Prvi njegovi teoreti
ari jo su opijeni sp osobn ou individua da se uz-
jednai s ekon om sk om sam ostalnou i da negira
drutvo kao politiku, pa prem a tom e i kao m oralnu
kategoriju. Oni velikoduno osnovna prirodna prava
i drutvena svojstva vlasnitvo, pravo, sloboda,
itd. prenose na sve pojedince bez razlike, koji
u drutvenu razm jenu ulaze kao slobodni pregovarai
ili kupci i p ostaju jedine realnosti. D estut de Tracy
i M. Stirner dokazuju da su vlasnitvo, individualnost
i lin ost neto identino, istovetno, to n astoje utvr
diti vrlo jed nostavn im gram atikim operacijam a: lina
zam jenica ja sadri uvijek i posvojnu zam jenicu
moje, tako da povezivanjem i igrom rijei kao to
su Mein i M einung (m oje i m n jen je) ili Eigentum
i Eigenheit (vlasn itvo i svojstvo) dolaze do nepobit
nog zakljuka da je vlasn itvo bitna osobina m ilje
nja i individualnosti, pa kao takvo od nje neotuivo.
Za prve teoretiare anarhizm a drutvo i pojedi
nac nepom irljive su kategorije, ali drutvo sm atraju
jo apstrakcijom u tom sm islu to doputaju svakom
ovjeku da se uzdigne do pijedestala Jedinoga, do
sasvim sam ostalne i slobodne linosti (K rapotkin i
Bakunjin e to braniti u im e uzajamne pomoi i

308
altruizma u ljudim a). No, ve polovicom 19. vijeka
ovaj anarhoindividualizam postaje realistiniji, po
inje uviati da poloaj Jedinoga m ogu postii samo
neki pojedinci, izvjesna drutvena elita, ekonom ska,
filozofska, etika ili estetska, i to sam o na raun os
talih, protiv drutvene m ase ili krda, dakle parazi-
tirajui na zaostalijem dijelu drutva. Taj nesoci-
jalni i aristokratski oblik anarhoindividualizm a pos
taje popularan N ietzscheovom teorijom o natov-
jeku, tako da nakon njega prisustvujem o oitoj krizi
dem okratske osnove graanskog individualizma.
Drugi stav je graanskog individualizm a, prem a
tome, pesim istiki odnos prem a d ru tvu , aristo
kratski prezir prem a nioj biolokoj vrijednosti
ljudske m ase (um jesto racionalistikih kriterija u
prosuivanju vrijednosti ovjeka sa Schopenhauerom
i Nietzscheom kre sebi put iracionalistiki kriteriji).
Drutvo kao takvo nije vie oblik ljudskog ujedinja
vanja, jedna form alno pravna ili politika kategorija,
ve je ono konkretna ljudska zajednica, koja se bori
za odranje po logici slijepe volje (Schopenhauer),
nagona za moi (N ietzsch e), ivotnog elana
(Bergson) i slino. Ljudska grupa, upravo zato to
je grupa i to ne m oe a da to ne bude, ostaje na jed
nom niem stupnju postojanja i rasuivanja, pa
svako uzdizanje i oslobaanje ljudske individualnosti
moe ii sam o oslobaanjem od veza sa ljudskom
masom i uzdizanjem na ovo bioloko krdo, kao to
podvlai M. Scheler.
Tipino je u ovoj novijoj fazi graanskog indivi
dualizma, koja odgovara pojaanim drutvenim , od
nosno klasnim antagonizm im a i im perijalistikoj
ekspanziji, suprotstavljanje pojedinca i drutva na
jednom prirodnom ili biolokom planu, to pred
stavlja degradaciju prvobitno idealizirane prirode
i prirodnih prava ovjeka. Tako Max Scheler tu

309
m ai tri osnovne etape psiholokog razvitka ovjeka:
nagon afektivno stapanje duh, pom ou bioloke
trijade: ivotinja sta d o ili grupna ivotinja ov
jek. To znai, kae Scheler, da ivotinja razvijajui
se u pravcu ovjeka p o staje grupna. Ali ovjek
se to vie pribliuje ivotinji to je vie lan jedne
gom ile, a p ostaje to vie ovjek to njegova duhovna
individ ualn ost dolazi jae do iz r a a ja . . . Svaka
tendencija apsolutnoj masi (krajnji pojam ) sadra
va u sebi tend en ciju ka heroizaciji, ali istovrem eno i
tendenciju zaglupljivanju pojedinaca kao duhovne
osob e s njenim individualnim idealom.
Duhovno oslob a anje pojedinca na taj bi se nain
razvijalo sam o u sup rotnosti sa kretanjem drutva, u
protivu rjenosti s ljudskom m asom , ak i u supro
tn osti s onim vrijedn ostim a za koje je m asa neop
hodna, kao to je heroizam ! N em a sum nje, ovakvo
je rasuivanje laskavo, u dananjim revolucionarnim
vrem enim a, za filistarsko uho, kojem u duhovne vred
note ape dem on straha i tjeskobe, i da se ono
raa iz historijsk e perspektivnosti. Ne kae li Sartre,
s pravom , za graanskog intelektualca da je ispao
iz historije, i ne sam o da je ispao iz nje nego vie
i ne pokuava da u nju ponovo ue!
Jedini izlaz u ovakvu poloaju o staje priznanje
svoje iskonske nem oi i b e sp o m o n o sti u oblikova
nju v lastite sudbine, odnosno priznanje viih sila
(u birokratsko-ateistikoj varijanti) ili boga. Poto
njim stavom posluio se Jaspers prije pojave atom
ske bom be! da bi pobio m arksistiki zahtjev za
aktivnim angairanjem u klasnoj borbi.
K. Jaspers ovako pokuava objasniti nem ir koji
vlada u evropskim duhovima: Sloboda dri Evro
pe jca u nem iru i agitaciji. Jer on eli slobodu, a isto
vrem eno zna da je nema: im povjeruje da je vrsto
dri, ona je ve iz g u b lje n a . . . N e ivim o u vjenosti

310
savrenog sklada izmeu dua, ve u vremenu, to
jest prisiljeni da se stalno m ijenjam o.
Stoga se sadraj slobode otkriva posredstvom dvi
ju osnovnih evropskih pojava. To su:
2ivot izmeu dva suprotna pola;
ivot na krajnjim granicam a . . .
Evropa, rekli smo, znai potrebu za slobodom , hi
storiju u pravom sm islu, izvor univerzalne znanosti.
To znai da u principu ne m oe znati za konac. Jer
sloboda, historija, znanost ne dostiu nikada svoj
cilj. Zato Evropa nem a konca, i zbog toga ono to
moe biti u dubini nas samih, treba uvijek nanovo
oitovati.
Sloboda je ovdje zam iljena kao trajna agitacija,
uznem irenost, djelatnost koja ne dostie svoj cilj,
koja ga, tovie, ne m oe niti sagledati. Ona trai
uvijek novo, dalje, drugaije, originalno,
moderno, ali svi ti m om enti nipoto ne vode do
prom jene sam e sutine ove nesretne situacije u ko
joj se nalazi evropski ovjek. Stoga on ostaje lar-
purlartist akcije, cilj djelovanja ostaje izvan njegova
dosega, i zato se buroaski individualist slae sa so
cijaldem okratskim reform istom koji kae: Pokret
je sve, cilj je nita.
Skeptian odnos prema cilju izraava duboko ne
povjerenje u drutvene sile to vode stvarnom oslo
boenju, nepovjerenje u radniku klasu, pa to sa
draj stvarne em ancipacije postaje historijski nepo-
sredniji, to i njegov odnos prema stvarnoj akciji
postaje neodreeniji, isprazniji, form alniji, apstrakt
niji i, konano, spiritualniji, prebacujui sm isao slo
bode u natprirodno. Time osuuje pojedinca,
konkretnog ovjeka na stvarnu nemo. Taj form a
lizam (ogranieni funkcionalizam ili instrumentali-
zam) oituje se podjednako u filozofiji kao i u etici
i estetici suvrem enog ovjeka.

311
S toga na Lukacsev prigovor da se izvjesni intelek
tualci osuuju na nem o p ovlaei se sve vie u svoj
privatni ivot ili lini interes, Jaspers odgovara:
Ja poznajem svoju nem o, ali ja sebe na nju ne
osuujem . O sjetio sam se pogoen onom reenicom
(L ukacsevom ), jer m islim da je nepotrebno vjero
vati kako je put u budunost k nekoj svjetskoj vla
di na dnevnom redu, pa da se u to ne m oram o vie
m ij e a t i. . . Treba da postan em o autentini, da se
vratim o k sebi, da zaponem o, filozofsk i i spiritu-
alno sa sobom , pom ou sebe i oko sebe, u stvarim a
koje zavise od nas; u tom e nitko nije nem oan. Re
eno nam je da valja stvarnost u skladiti s rijeim a,
a to je upravo povratak autentinosti. To je na spi-
ritualni problem . Pogreno je rei da se ne m oem o
sp asiti pom ou Cjeline, koja izm ie naoj akciji.
Kad se radi o Cjelini, m i sm o nem oni. G. Lukacs
isto tako kao i ja. (Iz disku sije u 2enevi 1947.)
Ono prem a em u se Jaspers osjea nem oan, a to
naziva Cjelinom i svime, jest, zapravo, njegovo
drutveno bie, onaj objektivni duh u H egelovu
sm islu, koji on kao fenom enolog porie, kao to
porie i h istorijsk i determ inizam , jer je ovaj za nje
ga kao religiozna ovjeka, u bojim rukama. Meu
tim , tam o gdje se graanin osjea potpuno nem o
an, m arksist se o sjea m oan, i to s jednoga jedinog
razloga: to kroz linu akciju nalazi nain da se
uklopi u drutvenu akciju, da izm ijeni Cjelinu, to
jest ljudsko drutvo, kao polugu i m edium svojeg
linog osloboenja.
Graanski individualizam ostaje pocijepan u osje
anju slobode i line m oi; u pogledu svoje spiritual-
ne ili apstraktne prirode, on se osjea svem oan, a
u odnosu na sebe kao konkretnu univerzalnost, to
jest kao drutveno i individualno bie, pati od kro
nine nem oi, pa se skeptioki preputa djelovanju

312
slijepih ili viih sila. Stoga nalazim o i u najradi
kalnijim oblicim a buroaskog individualizm a esto
puta mutan ali siguran tem elj m isticizm u tenden
ciju utapanja svoje linosti u jednoj vioj nadindivi-
dualnoj sili. Iz historije graanske m isli dobro su
nam poznate takve konverzije, i stoga nas ne tre
ba zauditi kad vidim o kako neki krajnji individua
listi lako podlijeu m etam orfozi iz individualizm a u
isto tako krajnji etatizam ili totalitarizam . (Gideov
sluaj u odnosu na faistiku okupaciju, Sartreovo
poskliznue u odnosu na kom inform izam ili Malra-
uxova revolucionarnost u slubi de Gaullea, kao i
sluajevi m nogih m alograanskih suputnika socija
listike revolucije.) Psihologija m alograanina koji
oscilira izmeu krajnjeg nekonform izm a i krajnjeg
konform izm a, dola je esto puta posljednjih dece
nija do izraaja, bilo da se radi o m alograanskim
m asam a u nacistikoj Njem akoj ili o konverziji
nadrealista Salvadora Dalija.
Na istom je susretu u enevi Marcel Raymond do
bro uoio ovu m alograansku am bivalentnost kad
je, govorei o uzrocim a dekadencije, istakao atomi-
zaciju ljudske svijesti i njenu sve veu osamu, onu
dosadnu osam u to ovjeku postaje nepodnosiva. I
ja vjerujem , kae on, da se neka velika iskuenja
naeg vrem ena objanjavaju tako to ovjek eli na
svaki nain izbjei ovoj samoi; takvo je i iskuenje
sa totalitarnom Dravom, kao i iskuenje s aktivno
u bez konca, bez cilja, aktivizam kao cilj.
Upravo je u tom e stvar! Bilo da aktivizam bez
odreenog neposrednog cilja kao stil ivota istie re
ligiozni egzistencijalizam , kao to ini Jaspers, ili
bez konanog cilja, kao to ini ateistiki Sartreov
egzistencijalizam , ili socijalistiki revizionizam, na
prim jer kod B em steina i de Mana, ili neki na jugo-
slovenski radikalni socijalist, uzrok je uvijek isti:

313'
nevjerovanje da izm ijenjeni oblik i sm isao vanjskih
drutvenih odnosa m oe dati pojedincu onu svijest
koja e om oguiti razvitak njegove line drutvene
prirode i dati vanjskim drutvenim odnosim a onaj
ljudski sadraj bez kojih oni ostaju sam o form e,
pravno-politike apstrakcije od konkretnog ovjeka.
A takvo n epovjerenje bilo bi opravdano sam o onda
kad ti drutveni oblici ni u socijalizm u ne bi bili
takvi da ovjeku dopuste da neposredno kontrolira,
provjerava i ob ogauje svoj udio u m euljudskim
odnosim a, da njegova svijest i lina odgovornost
slobodno prolaze kroza sve stupnjeve drutvenog za
konodavca i podanika, drutvenog rukovodioca
i izvrioca.
Kod ovjeka buroaski podvojenog na privatnu
i javnu funkciju, na sebini i dravotvorni interes,
na liberala i etatista, na nekonform ista i totalita
rista, na individualistikog rebela i kolektivistikog
autoritativca, na revoltiranog filistra i n acionalisti
kog fiihrera, na neizljeivog p esim ista i o p tim isti
kog frazera, na sentim entalnog rom antika i cinikog
naturalista nalazim o one tipine o scilacije (ili
dovstruki kolosijek) od afirm acije pojedinca kao
jedine k on kretn osti, uz apstrakciju njegove dru
tvene prirode, do afirm acije d rutvenosti i drave
kao jedine konkretnosti, uz apstrakciju stvarnog po
jedinca i njegove linosti, jer on poznaje sam o jed
nu stranu ili drugu stranu, i ne zna kako bi ih
pribliio i pom irio.
Ovakva p odvojenost prouzroila je evoluciju m a
lograanske inteligencije ka nacionalnom m isticiz
mu, faizm u, totalitaristikom iskuenju, kao to
kae Raym ond. M eutim , ona p ostoji kao psiholoka
osnovica, iako ulazi u jedan drugi socioloki i ideo
loki okvir, i za iskuenja sa staljinistik im totali
tarizm om . I u njem u, zaudo, m nogi dojueranji

.314
malograanski rebeli i nekom form isti nalazili su
inspiraciju za i te kako dravotvorno i autoritativ
no istupanje. Takvi suputnici socijalistike revo
lucije toliko se uivljuju i saivljuju s nekim drav-
no-birokratskim postupcim a da izazivaju prirodnu
odbojnost kod istinskih socijalista i revolucionara,
koji u oruju klasne vladavine vide sam o povrem e
no sredstvo za ostvarenje besklasnog drutva, dakle
neeg sasvim suprotnog od onoga u em u se m alo
graanin osjea kao riba u vodi. Ono to je svoj
stveno malograaninu dolazi do izraaja i kod one
vrste socijalista koja, pored prirodnog nepovjere
nja u drutvene sile ili pak slijepog povjerenja
u njih, pokazuje izrazitu nem o da shvati stvarnu
ulogu drutvenih odnosa u oblikovanju individualne
svijesti, a ovi idu u socijalizm u u sm islu iskljuenja
kako individualizm a tako i etatizm a, jednako line
usam ljenosti kao i dravnike nam etnutosti. Taj so
cijalizirani graanski individualist ne lom i se na
socijalizmu, ve se slam a na radnikom sam o
upravljanju.

315
3. LINOST I SOCIJALISTIKI HUMANIZAM

M oem o na razliite naine d efinirati hum anizam ,


ali u biti uvijek se radi o p rocesu o sa m o sta lje n ja
ovjeka kao individualnog i drutvenog bia. Osa
m ostaljen je na intelektualnom planu zovem o sam o
svijeu (istovrem en o kao pouzdanje u v lastitu spo
znajnu m o, jer znanje je m o, rekao je Bacon,
ali i kao spoznaja sebe u sokratovskom sm islu ),
na voljn om planu zovem o ga slo b o d o m (su glasnou
nam jere i in a), na uvstvenom iskrenou (podu-
darnou brige za sebe i brige za drugoga), na dru
tvenom nezavisnou (od su tn ou sukoba izm eu
individualne i kolektivne v o lje). M eutim , svi ti
stavovi pom ou kojih i kroz koje pojedinac dolazi
do sam osvijesti, sam o su apstrakcije konkretnih od
nosa, apstrakcija od one sveukupnosti aktuelnih,
prolih i buduih drutvenih odnosa, koji nam jedini
doputaju da zakljuim o kakva je stvarna sadrina
jedne ljudske sam osv ijesti i do koje je m jere ona
razvijena u odreenim u vjetim a drutvenog razvit
ka. H um anistika svijest, u ostalom kao i svaka dru
ga svijest, upravo se raa u protivstavu prem a stvar
nim okolnostim a ivota, u potcrtavanju one strane
ljudske prirode koja prva doputa uzdizanje ideal
ne ljudske prirode nad stvarnom prirodom . N ije
stoga udo da ova hum anistika svijest od stoika i
krana, preko renesansnog uomo universale do
buroaskog prirodnog ovjeka znai postepeno osva
janje ljudske prirode idui od njene spirtualne i
m etafizike projekcije u nadstvarnost (Svi su ljudi
braa u K ristu) do racionalistikog (Razum je
dobro jednako raspodijeljeno m eu ljudim a, Des-

316
cartes) i prirodnog izjednaavanja (Svi su ljudi
roeni jednaki, zato ih nalazim o u drutvu podre
ene? J. J. R ousseau) zahvaljujui postepenom
osvajanju njene vanjske stvarnosti, s napretkom
nauke, a i nutarnje stvarnosti, sa socijalizm om i kri
tikom drutveno-historijskih uvjeta postojanja.
Osnovna je teza hum anizm a ona Protagorina: o
vjek je m jera sviju stvari. Ali je ovjek kao mjera,
i to sam o kao m ogua m jera svih stvari, proao
kroza sve one deform acije koje nije m oglo izbjei
jedno subjektivno m jerilo. Iako je hum anizam po
stavio u sredite svojeg interesa konkretnog ovjeka,
ovjeka-Prometeja koji je oduzeo bogovim a vatru
spoznaje, on trai ljudsku linost jednom u onom
to joj je najudaljenije, u spiritualnoj personi (Mai
ne de Biran: Dva pola svake nauke: linostja od
kojega sve polazi, LinostBog gdje sve zavrava),
drugi put u onom to joj je m aterijalno najblie, u
tjelesnoj i prirodnoj egzistenciji, koja je sam o zr
calo kozm osa ili m ikrokozam ili fizioloko klup
ko nagona erosa i thanatosa (ljubavi i sm rti
Freud), ili se pak ograuje od m istike projekcije u
natprirodno i spiritualno, i naturalistike projekcije u
tjelesno, zadravajui jednu neodreenu usam ljenu
svijest o izgubljenosti i otuenosti svoje nepo
sredne opstojnosti (sa egzistencijalistim a). N ije ovdje
toliko vana ona Pascalova tjeskoba i pitanje da li
to ljudsko m jerilo stalno i nuno oscilira izmeu be-
skonano velikog i beskonano malog, da li je ovjek
u opem procesu nitica ili beskonanost, koliko je
vano vidjeti osnovu ovog m jerila u datoj historijskoj
epohi poziv upuen ovjeku da bude ovjek. Ako
hum anizam u svim svojim varijantam a tvrdo vjeruje
da sudbina ovjeka zavisi od spoznaje takva m jerila
u odreivanju svoje ljudskosti i linosti, u sagledanju
svih drutvenih uvjeta koji ga otuuju od njegove

317
ovjen osti, onda je razum ljivo da socijalistiki hu
m anizam im a pred n ost pred svim a ostalim a u tom e
to daje ovjeku oruje naune analize naina i uvjeta
ili historije njegova nastajanja. U tom sm islu socija
listik i hum anizam , okrenut prolosti, nije drugo doli
prosto nauni humanizam.
N aunost socijalistik og hum anizm a ne lei u to
m e to bi pokazivao pravi ideal ili pravi put, to jest
otkrivao jednu vrednotu ili sistem vrednota, kako
e ovjek sebe ostvariti kao istinsku slobodnu i sa
m ostalnu linost, ve to u prvom redu objanjava
zato ovjek, pritisnut neovjenim uvjetim a ivota,
nije dosad u tom e uspio, zato je traio takav ideal
ili vrednote u natprirodnoj ili m etafizikoj oblasti,
a ne u sam oj stvarnosti, zato je nem o sam oostva-
renja postajala u raznim oblicim a i nem o sam ospo-
znaje. Teite ovog hum anizm a ne lei na tlapnji, ve
na kritici, ne na uzdahu ka boljem u, ve na objek
tivnoj analizi gorega, ne na utjehi neodreenim bu
duim , ve prodornim sagledanjem prologa; ovaj
hum anizam plod je jednoga dugog historijskog raz
vitka i spoznaje njegove nutarnje dijalektike, sp o
znaje koja je dovo ljn a sam o iz jednog razloga: to
je ovjek u tom kretanju i pokuajim a sam oostvare-
nja bio prisutan uvijek kao itav ovjek i kao i
tavo ovjeanstvo, to se nalazio sueljen uvijek s
pitanjem svoje pune m ogunosti ili nemogunosti,
to su pitanja koja je ve dosad postavljao i na koja
je ve dosad odgovarao dovoljna da nam pokau to
zapravo on znai, barem kao polazna taka, kao po
etno ish odite svojih ljudskih m ogunosti. ovjek
na sadanjoj taki svoje ljudske historije stvarno
nije toliko ispao iz nje da ne bi bio sposoban, osla
njajui se na nju, da ukae na put svojeg daljnjeg
hoda, na put svojeg punog ostvarenja. B esputnost je
sam o stav i poza buroaskog intelektualca koji ne

318
eli provesti kritiku svojeg razvitka i prolosti. Bes-
putnost je jedna vrsta slabog pam enja, sistem atske
amnezije pred odgovornou svojeg nastanka, jer je
ovjek spoznajno odgovoran u prvom redu za uvjete
svojeg nastanka ili nastajanja u toku m nogih vjeko
va, kao to je voljno (etiki i estetski) prvenstveno
odgovoran za ono to mora od sebe nainiti.
Marksizam je stvorio m etodu ispitivanja drutve
nih zakona, kao to je graanski racionalizam stvo
rio m etodu ispitivanja prirodnih zakona. On je tim e
iskljuio isto spekulativni odnos prema ljudskoj
prirodi, koji je tako duboko proeo itavu buroasku
misao, kako u njezinu usponu s rom antikim idealiz
mom tako i u njenoj dekadenciji sa postrom anti-
kim iracionalizm om i voluntarizm om . U tom je pa
du i njen hum anizam sve vie gubio utopistiko, a
poprimao izrazito antihum anistiko, skepticistiko
i anim alistiko obiljeje (od N ietzscheova natov-
jeka do Spenglerova ovjeka-zvijeri). N aunost
m arksistikog shvaanja hum anizm a ogleda se biv-
stveno u razrjeenju suprotnosti izmeu humanizma,
ovjeka kao duhovnog i vrednosnog bia, i natura-
lizma, ovjeka kao prirodnog i nagonskog bia; su
protnost koja se kom plicira injenicom to ovjek
postoji istovrem eno kao pojedinac i kao drutvo,
kao individua i kao generiko bie. (Tako je ljudska
grupa ili ono to je generiko u ovjeku kod graan
skih m islilaca najee sam o neto prirodno kao
masa, krdo, m notvo kod Nietzschea, Schelera, Ja-
spersa, i ne prima nikad vid idealnog totaliteta
ljudskog postojanja kao kod Marxa.) Marx je geni
jalno sagledao ovu protivurjenost i pokuao nai za
nju rjeenje, pa je upozoravao da je itava histo
rija drutva sam o dio prirodne historije ovjeka,
da je ona nastajanje prirode ovjekom, te da e,
u posljednoj konsekvenciji, ova protivurjenost biti

319
u kom unizm u razrijeena, jer e hum anizam znaiti
naturalizam , a naturalizam hum anizam . N e radi se
ovdje nipoto, i to ne valja sm etnuti s um a, o nekom
vizionarstvu, jer je Marx prezirao svaku zanesenost
bez naune podloge, ve u prvom redu o jednom
m e to d o lo k o m postulatu, o sam om m etodikom zah
tjevu koji nam valja prim ijeniti u pitanju hum ani
zma. H u m an izam se ne m o e u te m e ljiti ni isto
psiho-socioloki, ni isto bioloki, je r se on ne iscrp
ljuje ni u d ru tv e n im o dn osim a o v je k a ni u njego
vim p rir o d n im dispozicijam a, ve je on u osnovi
izra stan je ov je k a kro z jednu i drugu ob last do sebe
samoga. Stoga linost odraava u s v o jo j kritikoj,
naunoj i r e tr o sp e k tiv n o j sv ije s ti ono to je ve bila,
sa m o zato da bi mogla to slobodnije izraziti ono to
e biti, ono to jo nigdje ne po sto ji, to je sam o
m ogunost, m og u n ost njene privilegirane line egzi
stencije.
Kao to poznavanje zakona drutvenog razvitka
predstavlja preduvjet za pravilnu drutvenu praksu,
tako poznavanje prirodnog razvitka ovjeka pred
stavlja sredstvo za provjeravanje drutvene prakse
na ovjekovoj prirodi, na ljudskom doivljaju. A je
li to uope vano, m ogao bi netko prim ijetiti; nije
li dovoljno utvrditi da izvjesn i drutveni odnosi ne
odgovaraju idealu jed nak osti ili ravnopravnosti? No,
na ovaj prigovor m ogli bism o odgovoriti onako kako
su ve odgovorili m nogi graanski individualisti:
odakle vi znate da drutveni odnosi jednakosti ili
ravnopravnosti bolje odgovaraju ljudskoj prirodi
nego odnosi n ejednakosti i neravnopravnosti, i tko
vam daje pravo da sm atrate odnose nejednakosti
m anje prirodnim a? Odgovoriti m oem o na ovo sa
svim em pirijski: p ostoji stvarni pokret potlaenih i
obespravljenih protiv nejednakih i neravnopravnih
odnosa, kao to p ostoji i stvarni pokuaj da se oni

320
uslijed nem ogunosti aktivnog pokreta pretvore u
spiritualnu utjehu i viziju jednakosti u religijama.
I, zaista, m nogi se zadovoljavaju ovim odgovorom.
On je, dodue, em pirijski taan, ali ipak nije sa
svim nauan, jer ostaje na podruju sociologijskog
empirizma i nastoji ljudsko zbivanje u njem u iscrp-
sti. On, i pored svoje prividne tanosti, osirom auje
naunu argum entaciju i ideoloku sadrinu socija
lizma. to v ie, takav isto sociologistiki stav moe
postati dvosjekli ma u rukama dravnika: odreeni
drutveni odnosi m ogu biti prikazani, po isto dru
tvenim m jerilim a, kao savreni, iako oni mogu
ii za osirom aenjem a ne obogaenjem ljudske li
nosti. I to u im e jednakosti i u im e ravnopravnosti,
kao to je ve odavno upozorio Marx, kad je rije o
nivelizatorskom komunizmu! Nivelizatorski kom u
nizam nije sam o jedna opasnost: on je u nekim ze
m ljam a ve postao alosna stvarnost.
Oito je da se u im e jednoga isto drutvenog ide
ala ljudske jednakosti i ravnopravnosti, kad se ovaj
ideal shvaa isto pragm atistiki, kao to su to do
voljno drastino pokazali kom inform istiki procesi
i naroito sluaj Lasla Raj ka, moe dovesti do total
ne degradacije i negacije ljudske linosti. to je ide
al vii, degradacija m oe biti dublja! To nam obilno
pokazuje povijest religijskog kao i ovog modernog,
politikog m isticizm a! Stoga se provjeravanje svakog
drutvenog sistem a ne m oe vriti sam o po prirodi
njegova ustava i ustanove, ve po prirodi njegove
konkretne ljudske sadrine, to jest po ostvarenju
konkretne ljudske linosti. Danas, kad su tehnike,
vojne, adm inistrativne i politike sile u svjetskim
razm jerim a svele ovjeka na quantit ngligeable, to
sve vie postaje jedino m jerilo ljudske ili hum anisti
ke sadrine jednog drutva.
Stvarna osnova socijalistikog hum anizm a (kao i

21 Supek 321
kom unistikog m orala) ne lei u idealnim dru
tvenim (ek onom skim , pravnim , p o litik im ) odnosi
m a, ve u olienju (u p erson ifik aciji) tih odnosa;
ne u savrenstvu ideala, ve u njegovu osa m ostalje
n ju (su b jek tiv iza ciji) u konkretnoj ljudskoj linosti
(konkretnom univerzalnom biu). Dakle, u pri
svajanju takvih od nosa i takva ideala od svjesnog
pojedinca, da bi p o sta li njegovom drugom prirodom .
Kao to je to jed ino m ogue kroz stvarnu drutvenu
akciju (klasnu, p artijsk u ), tako je to jedino m ogue
stvarnim drutvenim p ostojan jem (u zajednici pro
izvodnoj, d ru tven oj, stvaralakoj) i 9tvaranjem istin
skih drutvenih p otreba u ljudskoj linosti, sam osvje
snoj i sam ostalnoj. L inost i drutvo u svim fazam a
dosadan j eg h istorijsk og razvitka na razliite su se
naine uvjetovali, i jedno je ovoj d ijalek tici p ostalo
jasno: stavljan je teita sam o na drutvene odnose
dovodi do b esciljn o sti i ispraznosti drutvenog kreta
nja (do fetiizm a ciljev a ), a stavljan je teita sam o
na lino sam oostvaren je do stagniranja, um rtvijeno-
sti, autokon tem placije i suvin osti stvarnog drutve
nog i svakog p ostojan ja linosti.
N a k ojim se prem izam a ostvaruje ljudska linost
prem a naunom ili so cijalistik om hum anizm u?
L inost m oem o odrediti jedino pom ou svih
onih a ktivnih odnosa to ih pojedinac odrava s pri
rodom i ljudskim drutvom , a ne izolirano od tih
odnosa ili u odnosu na jed no vie bie, sutinu ili
boga, to je sam o projekcija i apstrakcija od stvar
nog bia. Marx u 6. tezi o Feuerbachu istie: Ali
ljudska sutina nije apstrakcija, koja ivi unutar po
jedinih individua. U svojoj stvarnosti ona je sveu
kupnost drutvenih odnosa.
Svaki pojed in ac predstavlja jednu jed instvenu
realnost, budui da po svojem poloaju u prirodi,
drutvu i historiji sainjava posebnu rezultantu sve

322
ukupnih odnosa sa spom enutom stvarnou. Znaaj
historijske kom ponente je odluujui, jer se znaaj
pojedinih faktora i uvjeta m oe sagledati sam o kroz
njihov m eusobni razvitak. (Feuerbach, koji ne ula
zi u ovu stvarnu sutinu, prisiljen je stoga: 1. da
apstrahira od historijskog razvitka i da utvrdi reli
giozna uvstva po sebi i pretpostavi apstraktnog, izo
liranog ljudskog individua; 2. sutina mora biti stoga
shvaena sam o kao vrsta, kao unutarnja, nijem a
openitost, koja prirodno vee m noge pojedince.
Nastavak gornje teze.)
Individualnost nije sam o rezultanta sadanjih
odnosa, ve sinteza, sadanjih i prolih, pa je stoga
potrebno zahvatiti ove odnose u njihovoj genezi, po
rijeklu i u razvojnim tendencijam a. Pogreno je tra
iti sutinu ili osnovu ljudske prirode u nekoj aprior
noj ili neprom jenljivoj prirodi, jer se ovjekova
priroda i njegova sutina ostvaruje kroz historijski
razvitak, stvaralakim radom sam og ovjeka. Stoga
za socijalistike ljude itava takozvana sv je tsk a hi
storija nije drugo doli stvaranje ovjeka pom ou o
vjejeg rada, nastajanje prirode u ovjeku, te on
ima neoboriv dokaz o svojem roenju: pom ou sebe
samog kroz proces vlastitog nastajanja (M arx).
Individualnost u sm islu H egelove konkretne uni
verzalnosti posjeduje svijest, koja je izvor novog
obogaenja linosti: ako je individualnost rezultanta
navedenih odnosa, linost je svijest o tim odnosim a.
Graditi vlastitu linost znai postajati svjestan ovih
odnosa, svjestan ukoliko su oni maska vlastite in
dividualnosti, podvojenost vlastitog bia, da bi kri
tikim odnosom prem a maski i podvojenosti do
ao do vlastite autentinosti. Ostvarenje potpune
ljudske linosti nije teorijska ve praktika zadaa,
jer se sam o djelujui na objektivne drutvene sile
kao i na subjektivne vlastite m ogunosti moe ostva-

323
riti bogati i sve sm islen i ili dub oko sm isleni ov
jek kao v la stita stvarnost, a to znai na jedan
praktian nain, p om ou praktike energije ovjeka:
filozofija osta je im anentna ivotu, a ivot filozofiji.
Linost kao konkretna univerzalnost nije sa
m o prividno ve i stv arn o p ro tiv u rje n o bie, i m o
e da se ostvari sam o na protivurjean nain. Osnov
n a p rotivurjen ost ljudske lin osti lei u njenu vla
s tito m biu ili nainu postojanja: protivurjenost
drutvenog i individualnog naina postojanja, ali ne
m anje i u prirodi njene svijesti, jer je linost nuno
lik, oblik, struktura i organizacija, n eto zaokrueno
i zatvoreno u sebi, a svijest je prelaenje i naputa
nje svakog lika i granice. ovjek, iako je on jedan
po se b n i individuum , te ga upravo njegova poseb
n ost ini individuu m om i stvarnim individualnim
drutvenim biem , istovrem eno je i totalitet, idealni
totalitet, subjektivno p ostojan je zam iljenog i uv-
stvovanog drutva po sebi, iako je on u stvarnosti
p risu ta n istovrem eno i kao predodba i ljudski duh
drutvenog p ostojan ja i kao totaln ost ljudskog i
v o tn o g izraavanja. M iljenje i postojan je su razlu-
eni ali ujedno i jed in stv o jednog sa drugim.
(M arx.)
O graujui se od aprioristikog shvaanja ljud
ske prirode, ili kao idealne sutine ili prvobitne
prirode, hum anizam nuno pravi razliku izm eu
dru tven og bia (tre social) i po d ru tve n og bia
(tre socialis) ovjeka, izm eu njegovih prirod
nih drutvenih tenja i potreba i naina kako se
one u konkretnom drutvu ostvaruju. Protivurje
nost koja p ostoji izm eu drutvenog bia ovjeka i
naina njegova podrutvenja, koje m oe stojati u
suprotnosti sa njegovom drutvenom prirodom , pri
kazana je u M arxovoj teoriji otuenja. O stvarujui
svoju prirodu u drutvu, ovjek m oe svoje drutve

.324
ne tenje i sposobnosti ili m oi, svoje drutvene tvo
revine, otuiti od sebe, uzim ati ih kao sebi strane
ili vie sile (to se dogaa u religiji, etatizmu, feti
izmu robe itd.). Korijen ovog procesa otuenja lei
u sam om historijskom razvitku, u podjeli na manu*
elni i intelektualni rad, u stvaranju privatnog vlas
nitva, klasnih odnosa i robno-novanih odnosa na
prom etnim vrijednostim a, koji znae istovrem eno
opredmeenje drutvenih sila ovjeka, ali i njihovo
otuenje podvrgavanje linosti pod njihovu ne
ovjenu i bezlinu vlast. Stoga komunizam, kao
stvarno ukidanje privatnog vlasnitva to jest alije
nacije ovjeka znai stvarno prisvajanje ljudskog
bia po ovjeku i za ovjeka (M arx).
Dokaz protivurjenosti ovjeka kao drutvenog
bia i naina njegove socijalizacije ili podrutvenja
nalazim o u pokuajim a idealizacije ili m istifikacije
konkretnog drutvenog postojanja, to ne znai dru
go doli nastojanje da se pom iri jedna duboka i
opravdana tenja s jednim nedolinim i neovje
nim oblikom drutvenog postojanja. Tako ovjek u
feudalizm u idealizira svoje drutveno bie u obliku
boga ili religioznog m isticizm a, dok se u buroaskom
drutvu ovaj m isticizam laicizira u obliku religije
ovjeanstva (J. J. Rousseau, Comte, rom antici, soci
jalistiki utopisti), odnosno u kultu form alne dem o
kracije (J. St. Mill, Masaryk i drugi) ili, ak, njene
latentne negacije nagonske, dionizijske, rasne,
vladarske prirode ovjeka, iji cilj nije vie geneza
ovjenog ovjeka, ve njegova poligeneza u obliku
genijalnog, estetskog, spiritualnog, herojskog ili ka
kva drugog funkcionalno-rekorderski razvijenog ov
jeka. Prema tome, kritika ideologije svakog drutva
sadrava ova dva elem enta: ideologija kao obrana
vladajuih drutvenih (neovjenih) odnosa i ideolo
gija kao pokuaj prevladavanja (m istinog, idealizi

325
ranog, idealnog) istih odnosa u subjektivnoj svije
sti. Ovo valja im ati u vidu pri isp itivanju odnosa
lin osti i ideologije.
Sa g led ita p ozitivistik e sociologije ili p ra g m a
tikog vid a drutvene svijesti n ije vano da li neki
oblik drutvene sv ijesti ini ovjeka nagonski, m i
saono ili uvstveno sirom a n ijim , ukoliko on na taj
nain p o sta je drutveno efikasniji, korisniji, ako bo
lje odgovara odreenim drutvenim funkcijam a, ulo
gam a i zadacim a. N jegova biopsiholoka p rirod a sa
linog ili individualnog gled ita ostaje ovoj drutve
noj p oziciji ravnoduna. D rugaije stoji kad gledam o
na lin ost sa hum a nistiko g stajalita: tada se vrijed
nost drutvenih odnosa ocjenjuje s obzirom na obo
gaenje i u savren je ljudske lin osti, tada je m jerilo
drutvenog ureenja stvaranje slobodnih i svestra
nih lin osti. S ovjetsk i pragm atizam jo nije evolui
rao do ovog hum an istik og gledita, pa se on kree
jo uvijek u okvirim a buroaske ideologije na po
druju ljudske linosti.
Dok je ukidanje drutvenih odnosa to vode
otuenju lin osti stvar sam ih drutvenih sila (klasa,
politikih partija, drutvenih grupa), d otle je har
monina izgradnja linosti kao jedin stva individual
nog i kolektivnog oblika p ostojan ja s tv a r sva ko g p o
jedinca i njegova odgojnog ili prim jernog djelova
nja na drugoga. to se drutveni odnosi vie pribli-
uju hum anistikom idealu, to vie drutvene nor
m e dobivaju ob iljeje individualnih norm i, a p oliti
ko djelovanje oblik kulturnog djelovanja, jer dra
va p restaje b iti posrednik izm eu ljudi, a politika
sila oblik otuene drutvenosti.
Sloboda, kao osnovni idejni pokreta i kriterij
ostvarenja linosti, oitu je se kao racionalna, razum
ska ili razborita su glasnost izm eu drutvene svije
sti ovjeka u njenoj univerzalnosti (spoznaja sve

326
ukupnosti drutvenih odnosa s obzirom na istinsku
ravnopravnost m eu ljudim a) i drutvene svijesti u
njenoj posebnosti, konkretnoj ili individualnoj pri
rodi (spoznaja najprirodnijeg zadovoljavanja vlas
titih individualnih i drutvenih potreba). Slobodni
je in onaj koji nas kao linost ne ponizuje, i koji
nas kao ponienu, obavezanu, um anjenu individual
nost ne izruuje drutveno prisilnim odnosim a, da
kle neprirodnim a i zavisnim a. Do slobodnog djelo
vanja dolazim o sam o svjesnim podvrgavanjem onim
objektivnim i nam etnutim drutvenim odnosim a koji
znae preduvjet za ostvarenje istinskih hum anih i
prirodnih odnosa m eu ljudim a, koji vode komunis-
tikom e drutvu. Na putu ovom e cilju ostaje zada
tak m arksista da provjerava na svakom koraku histo
rijskog razvitka nune i mogue obaveze drutva
prem a pojedincu i pojedinca prem a drutvu, jer
sloboda nije apstraktni ideal, ve konkretni proces
individualizacije drutva i podrutvljenja indi
vidualnosti.
4. OVJEK BEZ DRUTVENOG MJERILA

Govoriti o ovjeku kao totalnoj drutvenoj inje


nici (M arx, M auss, G urvitch) znai uvijek govoriti
o odn osim a p ojedinca i drutva. Ako razm atram o
razvitak lju dske linosti, tada se ovaj odnos pojav
ljuje u toku h istorije kao progresivna socijalizacija
pojed in ca i progresivna individualizacija drutva.
Pod so cijalizacijom ne m islim o prvenstveno na i
njenicu da ovjek p o staje sve drutveniji, s obzirom
na svoje drutvene potrebe ili svoju u k ljuenost u
drutvenu zajednicu (jer je to m ogao b iti m nogo
vie u starijim drutvim a!), nego da sve vie dobro
voljno prihvaa razne drutvene norm e ponaanja,
koje p o staju sve sloenije (zbog sve vee diferen
cijacije dru tva), a koje m ogu ii i protiv njegove
drutven osti (valja razlikovati ovjeka kao drutveno
bie i ovjeka kao podrutveno ili socijalizirano bi
e!). Pod individualizacijom drutva m islim o da se
drutveni odnosi u svojim norm am a i oblicim a sve
vie prilagoavaju potrebam a pojedinca i njegova li
nog razvitka, to predstavlja progresivnu hum anizaci
ju drutva i prirode. To je i razlog zato razvitak li
nosti ne m oem o shvatiti prosto sa gledita indivi
dualne psihologije, nego m oram o vidjeti kako se
ovaj razvitak oituje u raznim drutvenim stanjim a,
sistem im a ili ustanovam a, to jest kako se on kao
dio ljudskih tenja objektivira u drutvu, kakav do
biva znaaj u zajednikom ivotu i na koji nain
odreuje razvitak djeteta. Stoga nalazim o nasuprot
linom trajanju, koje je u stalnom kretanju, u doi
vljajim a i strem ljenjim a, odreenu drutvenu struk
turu kao neto kruto i fiksirano. Ovo istiem o zato

328
to nam se ini da analiza ljudske linosti, na planu
konkretnog historijskog trajanja, mora slijediti obra-
tan postupak: potrebno je prevesti individualizirane
strukture ili socijalni karakter u konkretna histo
rijska kretanja ili zbivanja, lina ili drutvena, kao
to je potrebno i line ili kolektivne crte prevesti u
odnose meu pojedincim a ili drutvenim grupama.
Potrebno je, dakle, prevesti ono to je ve oblikova
no, uspostavljeno, personalizirano, u ono to je ne
kad pojedinca oblikovalo, uspostavljalo, individuali
ziralo ili personaliziralo. Vidjeli sm o ve jedan takav
proces: prije nego to je ovjek poeo nositi psiho
loku masku ili prikrivati svoje unutarnje pobude,
nosio je stvarnu m asku i bio drutveno obavezan da
ima druge i sakrivene nam jere koje drugima nisu
sm jele biti pristupane. itava je tajna ovog pristupa
u ovom e da znadem o jedan stav ili linu crtu pre
tvoriti u ono iz ega se on rodio, naim e u odnos m e
u pojedincim a i shvatiti ono to je u drutvu oba-
vezalo pojedince da se na izvjestan nain ponaaju
i da poprim e odreene crte.
Meutim, valja im ati na um u da se ovakva ana
liza vri na raznim razinama line egzistencije, koje
imaju razliito znaenje i ulogu u linom ivotu, to
uostalom i odgovara sloenosti historijske temporal-
nosti ili drutvenog determ inizm a. Pokuajm o to po
blie objasniti!
Razvitak linosti na najvioj razini historijskog
razvitka pokorava se dvostrukom kretanju: s jedne
strane, on slijedi liniju progresivne individualizacije
linosti (pretvaranje drutvenih norm i u line nor
me ponaanja), a s druge strane on ide linijom sve
vee univerzalnosti linosti (linost se izjednauje
s jednom univerzalnom kulturom koja obuhvaa sve
ljude). O ovom posljednjem kretanju ve sm o neto
rekli kad sm o govorili o tom e kako univerzalna raz-

329'
Hijena na ekon om skom planu stvara univerzalne po
trebe i sp osob n osti na linom planu. Zato sm o ovaj
razvitak lin osti stavili na n ajvii plan? Oito je da
on izraava n ajop en itiji sm isao razvoja linosti, jer
on pogaa sve ljude koji slijed e razvitak ope kul
ture, bez obzira na razlike po nacionaln ostim a ili
drutvenim klasam a, odnosno u filozofskim ili reli
gijskim vjerovanjim a.
Iako proces individualizacije i univerzalizacije tee
istovrem eno pa se oni m eusobno i uvjetuju, ipak
p o sto ji m eu njim a i izvjesna protivurjenost: indi
vidualizacija op en ito produbljuje ovjeka, usm jera
va ga prem a vlastitoj unutarnjosti ili linim krite
rijim a; naprotiv, univerzalizacija ga okree vie
prem a van jskim poticajim a i doivljajim a, prem a
onom to je vie eksteriorizirano ili povrno, to je
vie podlono vanjskim kriterijim a. Stoga individuali
zacija v ie istie k ontinuitet line egzistencije, dok
univerzalizacija vie istie diskontinu itet. Potonja
d oista zahtijeva da ovjek ostane otvoren prem a i
votu, prem a drutvu i drugom e, prem a civilizaciji
i njenim dostignuim a, prem a stalnom toku novih
idejnih ili senzornih podraaja, to sve m oe prido
nijeti diskon tin u itetu linosti. Ovu filozofiju otvore
n osti prem a ivotnim u tiscim a i diskontinu iteta u
ponaanju kao stila ivota nalazim o naroito poet
ski izraenu u G ideovim Z e m a ljsk im hranama!
N a jednoj drugoj razini, koja je m anje openita
ili konkretni ja, razvitak linosti odvija se prven
stveno u vezi sa drutvenim pokretim a sam im a po
sebi suprotnim a i protivurjenim a. Radi se upravo
o onoj razini gdje linost neposredno uestvuje u
borbi drutvenih klasa, ideolok im suprotnostim a,
klasnoj diferen cijaciji kulturnih vrijednosti, gdje se,
dak le, lin ost oitu je kao pripadnik odreene dru
tvene klase, njena drutvenog poloaja, uloge i dru

.330
tvenih vrijednosti. To je upravo razina na kojoj su
drutvene suprotnosti najvidnije, najivlje i najdina
minije, i stoga sm atram o da se na ovoj razini naj-
neposrednije oblikuje drutveni karakter linosti.
Na ovoj razini dolazi najvie na vidjelo drutvena
angairanost ili nezainteresiranost, ukljuivanje ili
distanciranje, podvrgavanje ili izraavanje slobodne
volje linosti. Na ovoj razini najbolje se uoava do
koje su m jere drutvo i linost dva totaliteta dijalek
tiki uvjetovana i suprotstavljena, na svaki nain
koekstenzivna.
Na ovoj razini takoer najvie dolazi do izraza po
java otuivanja ovjeka u drutvenim odnosim a, jer
upravo na ovom nivou on je pozvan da prua do
kaze svoje slobodne volje i kritikog m iljenja. To
je i razlog da na ovoj razini drutvene strukture i
odnosi postaju pretpostavljeni predm et drutvene
kritike, jer se sm atra sasvim opravdano da ovdje
kritika m oe utjecati na pojedinca da m ijenja odno
se i ustanove. M eusobna uvjetovanost ljudske slo
bode i neslobode, drutvene zavisnosti i nezavisno
sti, idejne m istifikacije i kritinosti toliko je ovdje
m eusobno zavisna da je ova razina najneposredniji
medij historijske akcije ovjeka medij suprotstav
ljanja ovjeka sa vlastitim otuenim tvorevinama.
Nem am o nam jeru da navodim o sve oblike otui
vanja linosti u drutvenim odnosim a i ustanovam a
(to je uvjetovano naroito drutvenom podjelom
rada i raspadanjem ljudske zajednice), ve em o se
zadovoljiti tvrdnjom da se napor linosti za vlasti
tom integralnou ovdje izjednauje s naporom za
njenom drutvenom i ljudskom redintegracijom . Tu
emo susresti pobunjenog ovjeka (nestrpljivog zbog
podvojenosti ili m istifikacije ljudskog bia u njem u
sam om e) i revolucionarnog ovjeka (koji to stanje
nastoji prevladati pom ou prom jena u drutvenoj

331
strukturi). N eem o govoriti ni o raznim oblicim a
uspjeha ili neusp jeh a ove pobune, ni o antinom ija
m a revolucionarne egzisten cije. Z adovoljit em o se
sam o k o n statacijom da ovdje nalazim o lin ost kao
burujskog ovjeka ili proleterskog ovjeka, te
da se ispravnost ovjek a ovdje m jeri sa sposobno
u da se izjednai sa suprotnim drutvenim silam a
i da djelu je u sm islu njihova progresivnog razrje
enja. D ijalektika otuen ja i nesretne svijesti pra
vi je rjenik lin osti na ovom planu h istorijsk e uvje
tovanosti.
elim o u pozoriti na jo jedan dublji nivo, ujedno
i m nogo konkretniji i pojedinaniji, u strukturi li
nosti, to jest na bio-psiholoku strukturu linosti.
Ovim strukturam a naroito se bave razne karakte
rologije i tipologije, koje ih nastoje neutralizirati u
odnosu na h istorijsk o i drutveno zbivanje, pa ih i
izuavaju v ie pod statik im ili individualno-geneti-
kim vidom .
Ovdje se su sreem o s procesim a prim arne socijali
zacije pojedinca, to jest s izjednaavanjim a i suprot
stavljan jim a sa poetnom drutvenom sredinom
obitelji, prim arnim grupam a sa sukobim a izmeu
biolok ih tendencija i potreba i drutvenih utjecaja,
sa sloenim interakcijam a izm eu svjesnih tenden
cija i nesvjesn ih ili polusvjesnih. Na ovoj razini dje
lovala je naroito psihoanaliza ili dinam ika psiho
logija protiv nekih suvie statikih i ukruenih bio-
logistik ih koncepcija na podruju tipologije ili ka
rakterologije. Ova nam je psih ologija esto puta
veom a usp jen o pokazala na koji nain valja ono to
se u linosti predstavlja kao crta ili osobina pre
tvoriti u stav, odnos ili konkretni doivljaj, to
jest na koji nain valja ono to se u lin osti prika
zuje kao fiksirano i ukrueno prevoditi u odnoajno
i dogaajno. Tako nam je ova psih ologija pom ogla

332
da povezujem o ono to je povrno s onim to je
dubinsko u jednoj linosti, da objasnim o ono to
je dvojako ili dvolino, da shvatim o sloene m e
hanizme krive ili lane svijesti, autoritativnih ili
dogmatskih m entaliteta i linosti, i tako dalje.
Zato sm o upozorili na ove tri razine drutvenih i
historijskih uvjeta u oblikovanju linosti?
Ako uzm em o u obzir djelovanje drutvenog deter
minizma odnosno line slobode, tada je ve iz nave
denog oito da ovjek raspolae sa m nogo vie slo
bode u svojem djelovanju na drugoj razini nego na
prvoj (najiri drutveni razvitak) ili na treoj (u tje
caj biolokih dispozicija na form iranje potreba).
Jasno je, prema tom e, da upravo na ovoj drugoj
razini, gdje se sukobljuju drutveno-klasne i ideolo
ke tendencije, pojedinac mora pruiti dokaze o svo
joj linoj slobodi, o svojim odlukama, sudovima,
ocjenam a ukratko, upravo na ovoj razini on
uspostavlja svoje mjerilo o drutvenim ili meuindi-
vidualnim odnosim a. Drutveno m jerilo ovdje je ne
m inovno i njegovo vlastito m jerilo, i obratno.
Tu se susreem o s pobunjenim ili revolucionar
nim ovjekom , dakle ovjekom slobodnim par -
llence. Ovaj ovjek, vie nego bilo koji drugi, sm a
tra se pozvanim da odreuje razlog i m jeru ljudske
slobode (njegov idealni tip je heroj), ali on ujed
no sebe pretvara i u sredstvo ostvarivanja ideala,
to jest lanom kolektivne akcije i nove ljudske zajed
nice. Mjera njegove slobode data mu je, dakle, una
prijed, uslijed drutvenog stanja od kojega se valja
osloboditi kao i idealom jednog budueg stanja koje
tek treba dostii. N jegovo pristajanje uz slobodu
nuno je uvjetovano prirodom sam e drutvene akcije,
podvrgavanjem konkretnoj borbi, nasuprotstavlje-
nim drutvenim snagama, i ostvarenje je njegove
linosti to vie projicirano u budunost to se ona

333
vie izjednauje s pokretom i sadanjom borbom .
Sasvim je o ito da m u protivurjeno stanje drutva
(p od vojen ost lju dske zajednice predstavlja ujedno
zdvojn ost n jegova ljud sk og b ia) nam ee jedno
v a n js k o m je rilo line slo b o d e , k o je prethodi njego
voj sluajnoj egzisten ciji, budui da je predodreeno
sam im histo rijsk im kretanjem . U tom sm islu sluei
stvari revolucionarne klase, on slui takoer svojoj
linoj slobodi. K lasa i linost, iako dva razliita to
taliteta, dijalek tik i se pokrivaju i proim aju.
N as, m eutim , zanim a jedno sasvim drugo pita
nje: koliko e u drutvenom razvitku ova situacija
trajati? U kojem e se m om entu ovo m jerilo, to
m u je dato revolucijom kao izvanjsko, interiorizi-
rati, p o sta ti njegovo v la stito m jerilo? Drugim rije
im a, u kojem e asu njegovo djelovan je prestati
da bude podlono jed n om unaprijed datom drutve
nom m jerilu?
Odgovor na ovo pitan je potrait em o u jednoj
M arxovoj m isli koju sm o ve prije djelom ino na
veli, a gdje se p ostavlja pitan je ta znai bogat
stvo i bogata linost. Marx razm ilja o prirodi
pravog bogatstva do kojeg e dovesti razvitak pro
izvodnih snaga:
Ali u stvari, ako apstrahiram o od njegova ograni
enog graanskog oblika, to je b ogatstvo drugo
ako ne u univerzalnoj razm jeni proizvedena univer
zalnost potreba, sposob nosti, uitka, proizvodnih
snaga itd. pojedinaca? Puni razvitak ljudske vlada
vine nad prirodnim silam a, to jest isto tako nad
takozvanom prirodom kao i nad vlastitom prirodom ?
A psolutno razraivanje v lastitih stvaralakih dispo
zicija bez druge pretpostavke osim prethodnog h isto
rijskog razvitka koji ini ovaj totalitet razvitka, tj.
razvitak svih ljudskih snaga kao takvih, ne izm jere
nih na jednom p re th o dn o d a to m m jerilu, svojom

334
samosvrhom? gdje se on ne reproducira u svojoj:
odreenosti (B estim m theit) ve proizvodi svoj tota
litet? Ne trai da ostane ve neto postalo, nego je u
apsolutnom kretanju postajanja? (N acrti, str.
387388, potcrtao K. Marx.)
Ova Marxova m isao izgleda nam veom a znaajna,
jer se odnosi na neke bitne m om ente razvitka kul
ture i poloaja linosti u socijalistikom drutvu.
Ona je znaajnija to vie jer nije izreena u nekim
apstraktno-humanistikim razm iljanjim a nego u
okviru njegovih ekonom skih studija i u okviru raz
vitka proizvodnih snaga kao takvih.
Prvo, ostvarenje ljudskog totaliteta postavljeno je
ovdje na najiru historijsku razinu, to jest na razinu
univerzalizacije potreba, sposobnosti i uitka poje
dinaca (Marx ne govori o bogatstvu drutva ili kla
se ve izriito individua!). Vidjeli sm o da ova razina
nije povezana s onim drutvenim protivurjenostim a
koje se neposredno izraavaju u klasnoj borbi, ali
potonja uvjetuje ne toliko sam proces univerzaliza
cije koliko njezin hum anistiki sadraj. Zato Marx
upozorava da je potrebno oteti bogatstvu njegov
ogranieni graanski oblik. Ali kad sm o oduzeli
ovaj ogranieni buroaski oblik, tada se ovaj pro
ces univerzalizacija odvija u svojem istom i oprav
danom obliku, pa je stvarni nosilac bogatstva poje
dinaca kao univerzalnih bia. Oito je da Marx kao
cilj historijskog razvitka linosti im a uvijek pred
oim a onaj klasini i renesansni ideal uom o univer
sale. Uostalom , ovaj ideal i lei u osnovi prometej-
skog humanizma koji je ista antiteza prem a svim
m istikim koncepcijam a to idu za osirom aenjem
linosti u im e nekog spiritualnog ideala!
Drugo, u skladu je takoer s prom etejskim hum a
nizm om da se poim anje linosti ne ograniuje na
jedan zauvijek dati totalitet ljudske linosti, pred

335
od re en nekim apsolutnim ili idealnim naelim a,
nego je jedan totalitet u p ostojanju, to talitet koji
nije n eto postalo, ve je u stalnom p ostojanju, koji,
dakle, sam odreuje svoj totalitet postojanja.
M arxov hum an istik i aktivizam ovdje je jasno istak
nut! On se sastoji u razvitku svih stvaralakih dis
pozicija linosti, koje p retpostavljaju vladavinu
ovjek a nad prirodnim silam a izvan njega i u njemu.
Kako se radi o v lasti nad prirodom koju je ovjek
svojom akcijom ve preobrazio, to je on naziva
takozvanom prirodom . Sjeam o se da je Marx u
ranijim spisim a govorio u tom sm islu o pom irenju
hum anizm a i naturalizm a!
Tree, posljedn ja kon statacija koju ovdje elim o
nain iti ini nam se naroito vana. Im am o u vidu
onu jedinu rije koju je Marx p otcrtao u ovom pa
susu. Radi se o tom e da ovjek m ora razviti sve
svoje sp osob n osti i stvaralake dispozicije, to p o
staje kao ostvaren je njegova totaliteta samosvrha
njegove egzistencije ili im anentni cilj njegova p osto
janja. M eutim , ova sam osvrha ili ovaj cilj u kojem
se ostvaruje njegov totalitet ne m oe biti zadat jed
nim p reth o dn o d a tim m jerilom , to znai da se
ovaj totalitet ne reproducira u svojoj odreenosti,
to jest po jednom ve izvana definiranom m jerilu,
nego, naprotiv, proizvodi svoju totalnost. Drugim
rijeim a, to talitet linosti izraz je njegove stvarala
k e spontanosti, i upravo ova stvaralaka spontanost
iskljuuje neku ve datu odreenost ili definiranu
cjelovitost, jer inae ne bi bila po svojoj prirodi
stvaralaka, budui da se predodreenost i stvarala
tvo iskljuuje. Ali ne sam o da se oni iskljuuju,
n ego prom etejski hum anizam znai i vrhunsku afir
m aciju principa individuationisa ovjek se mora
stvaralaki oitovati kao originalna i sam osvojna
Individualnost, a predodreen on m oe biti sam o tip,

336
model, opi ideal, a nikako takva originalna cje
lovitost ili totalitet!
Marx se, dakako, ne bavi poblie idejam a na koji
bi se nain ostvarivala takva osloboena linost, ali
upozorava sam o na neke uvjete:
U graanskoj ekonom iji i proizvodnim odnosi
ma koji joj odgovaraju izgleda ovo potpuno raz
raivanje ovjeje nutrine kao potpuno ispranjen je,
ovo univerzalno opredm eivanje kao totalno otue
nje i obaran je svih jednostranih ciljeva kao rtvova
nje vlastitog cilja za jedan isto izvanjski cilj. Stoga
izgleda stari djetinji svijet kao vii. Pored toga on
je to u svem u gdje se trai zatvoreni lik, oblik i dato
ogranienje. On je zadovoljavanje na jednom ogra
nienom stajalitu; dok nas m oderni ostavlja ne-
zadovoljenim a ili, tam o gdje izgleda zadovoljan,
ostaje prost. (Ibid. str. 388.)
U kapitalistikim proizvodnim odnosim a razrai
vanje ljudskih sposobnosti u sm islu njihove univer-
zalizacije dovodi do ispranjenja ljudske nutrine,
jer je to kultura okrenuta sam o vanjskim podra
ajima, ugodam a i potronji, dok se ovjek iznutra
ne izgrauje, jer nije naao svoj vlastiti cilj. Takva
suvrem enog ovjeka bez vlastitog unutarnjeg cilja
u kapitalistikom drutvu veom a je uspjeno opisao
D. Riesm ann u djelu Usamljena gomila, gdje on ne
zavisno od Marxovih ideja upravo potvruje ovu
njegovu m isao. On takoer utvruje da je stari svijet
izgledao u svem u vii prem a ovom e suvrem enom
ovjeku koji je izgubio nutarnju busolu. Marx ta
koer u skladu sa klasicistikom estetikom sm atra
da je stari svijet bio vii svagdje gdje se traio go
tov ili zatvoreni lik i oblik, jer je ovaj suvrem eni
ovjek izloen potpunom rasprenju i rasparavanju
ili specijalizaciji, tako da se suvrem eno visokocivi-
lizirano drutvo preteno sastoji od ljudskih frag

22 Su p ek 337
m enata a ne od gotovih lin osti. Upravo ova raspar-
anost i n ed ovren ost raa jedno stalno uvstvo ne
zadovoljstva, i u takvu stanju m ogu se o sjeati za
dovoljne sam o one najnie ili proste prirode koje
se u otu en osti i rasprenosti dobro osjeaju. Suvre
m ena literatura puna je op isa ove ljud sk e otu en o
sti, tjeskobe, izgubljenosti, b esp om on osti koja pro
izlazi iz izgub ljenosti lin osti u svijetu punom sen
zacija bez sm isla.
M eutim , elim o upozoriti na jednu drugu konse-
kvenciju koja proizlazi iz ove M arxove dijagnoze
pravog lju d sk og bogatstva ili oslob oene linosti!
Radi se o pitanju: u kojim se u vjetim a m oe ostva
rivati lin ost bez prethodno datih drutvenih m je
rila? V idjeli sm o da je to u klasnom drutvu nem o
gue. Tek kad se ovjek naao u drutvu iz kojega
su odstran jeni buroaski proizvodni odnosi, u kojem
vie ne p o sto je klasni antagonizm i i ne vlada zakon
sebine konkurencije, dakle kad se ovjek naao u
b esk lasn om drutvu, i kad su uklonjeni osnovni
u vjeti ovjekova otuivanja u slijed drutvene podjele
rada, m oem o govoriti o razvitku lin osti bez pret
hodno datog drutvenog m jerila ili drutvene odre
enosti. To ne znai da se lin ost poinje razvijati
bez odreenih h istorijsk ih pretpostavki, jer je upravo
sav prethodni historijsk i razvitak pretpostavka po
jave takve linosti, ali sam i drutveni antagonizm i
ne m ogu vie nam etati jedan grupni ili klasni krite
rij kao osnovno drutveno m jerilo u ostvarivanju
vlastite lin osti ili odreenih kulturnih vrijednosti.
L inost se ostvaruje po vlastitom cilju i u sp osta
vljaju i v lastite vrijednosti. Ali to nije usam ljena
linost, ve lin ost kojoj je drugi ovjek najvia
potreba, dakle visok o hum anizirana linost.
Ovdje se m oe p ostaviti pitanje: da li se ovaj to
talitet lin osti ne ostvaruje kao sinteza itava dru

338
tvenog ili historijskog razvitka ovjeka, to jest kao
neka personifikacija H egelova objektivnog duha?
Oito je da je takva racionalistika spekulacija stra
na Marxu, jer Marx ne sm atra da je ovjek isto
racionalno ili idealno bie, ve konkretni individuum,
sa tijelom i duhom, sa strastim a i idejam a, i koji
u sebi svaki sam za sebe nosi svoju sudbinu i svoj
ivot, to jest svoj totalitet.
Pojedinac ne proizvodi neki opi ili svjetskohi-
storijski totalitet, ve svoj totalitet, i koji kao ta
kav ne m oe odgovarati jednom ve postalom , m a
kar kako idealnom totalitetu, ve sam o takvom e
koji je u apsolutnom kretanju postajanja, dakle
sam odeterm inacije. Iracionalno i racionalno, nuno
i sluajno, naslijeeno i steeno, dato i stvoreno
uvijek nanovo daju, kad je rije o pojedincu, jednu
novu i originalnu linost. Sam o zato nam tua li
nost i m oe biti potreba i postati predm et nae
ljubavi i privlanosti. Identine linosti, ukoliko se
ne bi mrzile ve zbog slinosti, nuno bi bile ravno
dune jedna drugoj!
Klju za shvaanje ovakve linosti ne lei u ideal
noj interpretaciji svjetske historije, iako je ona ko
lijevka za nju, ve u jednoj posebnoj filozofiji ivo
ta koja bi se bavila prem isam a ostvarivanja kon
kretne linosti kao svestrano razvijenog i obogae
nog individualiteta. Takva filozofija ivota m orala bi
postati osnova kom unistike etike i komunis'.ike
estetike. Takva filozofija jo nije napisana, pa ak
ni u osnovnim crtam a koncipirana. Ali ona stoji
pred nam a kao neodloni zadatak. Njena glavna te
ma postaje: ovjek bez drutvenog mjerila, ovjek
koji mora odrediti sam svoje m jerilo, u skladu sa
svojim oovjeenim potrebam a.
Sada razum ijem o da se radi o jednom ovjeku ije
m jerilo nije dato unaprijed u socijalnoj organiza

339
ciji u kojoj ivi, budui da je sm jeten na jednu m no
go iru i univerzalnu razinu h istorije itava ovjean
stva. to v ie , ni ova m u h istorija ne nam ee neko
zadato ili idealno m jerilo, ve m u sam o otvara jedno
beskrajn o p olje s m ogun ostim a ostvarivanja auten
tinog linog totaliteta. Ali ni ovaj to ta litet ne pred
stavlja jedn u konkretnu sliku ili m ogunost u da-
tom e m om en tu lju dsk e h istorije, ve se nalazi u
stalnom prevazilaenju svih m oguih oblika. Ako je
ovjek p risiljen da prihvati jedno m jerilo, to se do
gaa po jednoj isto nutarnjoj i autonom noj dija
lektici, p om ou koje se lini doivljaji oblikuju i
povezuju u line strukture, tam o gdje je kontinuitet
ponaan ja nuan i neizbjean da ovjek ne bi po
stao prost ili neovjean.
Jo jedn o pitanje: u kojem asu nae so cijalisti
ke h istorije valja oekivati pojavu ove linosti? Na
bi odgovor bio: ona se javlja istovrem eno s ieza
vanjem buroaskog drutva, kao i sa dezalijenacijom
buroaskog i proletersk og ovjeka. Ova dva procesa
odvijaju se u raznim pravcim a i u raznim oblasti
m a drutvenog ivota s nejednakom brzinom , to
znai da e nam etn uto drutveno m jerilo iezavati
u raznim drutvenim podrujim a s razliitom brzi
nom: negdje e ii bre a negdje sporije. Ipak, ovaj
proces poinje sa sam om so cijalistik om revolucijom .

340
5. SLOBODA I POLIDETERMINIZAM U KRITICI
KULTURE

Kultura je vjerojatno jedno od najosjetljivijih po


druja drutvene kritike. N igdje se tako brzo ne
otkriva neprim jerenost, da, ak apsurdnost, nekih
teorijskih pretpostavki i m etodskih postupaka kao
na ovom podruju, nigdje tako brzo sam a stvarala
ka djelatnost ljudi ne pobija pogrene prem ise i
zakljuke, ali nigdje se istovrem eno ne m oe nanije
ti takva teta ljudskim kreativnim m ogunostim a
nego kad se u kulturnoj politici pom ou drutvene
prisile nam ee neka dogm atska teorija. Stoga em o
se ukratko zadrati na nekim vidovim a kritike kul
ture u suvrem enom m arksizm u i upozoriti kako je
pogrena upotreba nekih spoznajnih kategorija do
vela do sasvim krivih teorijskih zakljuaka. Na po
druju kulture najvie dolazi do izraaja stvaralaka
priroda ovjeka i nain ovjekova uestvovanja u
drutvenom ivotu, odnos kolektivnog elana i indi
vidualnih stvaralakih potencija, postavljanje odre
enih drutvenih okvira stvaralatvu i individualna
sposobnost savladavanja linih i drutvenih granica
sve u slubi jednog te istog ideala. Tako se uprava
u kulturnoj oblasti na najvidniji nain zaotrava,
danas kao i neko, protivurjenost drutva i poje
dinca, kolektivne svijesti i individualne svijesti, kon
kretnog totaliteta koji predstavlja drutvo i ideal
nog totaliteta to ga predstavlja pojedinac.
Sa p o jm o m totaliteta naili sm o na prvu katego
riju koja je izvor odreenih ne jasnoa i jednostra
nih prim jena u drutvenoj kritici, pa em o se prije
svega na njoj zadrati.

341
Radi se o tom e da se kategorija to taliteta u dru
tvenim naukam a, posebno u sociologiji, im ajui u
vidu sam pojam drutva kao takvoga, uzim a jednom
u sm islu on toloko g realizm a a drugi put u sm islu
o n to lo k og nom inalizm a. Jednom je drutvo neka
via, organska, zatvorena i pojedin cu u svakom po
gledu nadreena cjelina, a drugi put je ono sam o
sluajni skup, zainteresirani agregat ili m jesto djelo
vanja (suradnje, konkurencije, borbe) individualnih
volja i interesa. I jed n o i drugo shvaanje duboko
je prodrlo u m isao graanskog drutva, u njegovu
filozo fiju i sociologiju. D ok je k lasin i liberalizam
(S m ith , H obbes, B entham ) o stao na razini nom ina
lizm a, d o tle je rom antika filozofija tum aila dru
tvo i narod u duhu on tolok og realizm a, pa se
takvo shvaanje prenijelo od H egela i Schellinga
preko teoretiara narodne due (Lazarus i Stein-
th al) i organ icistik og pozitivizm a (C om te, Spencer,
D urkheim ) do najnovijih totalitaristik ih doktrina,
u faistik oj ili staljin istik oj varijanti.
Zadrat em o se, m eutim , sam o na nekim teori
jam a u podruju kulture i, posebno, m arksistike
prim jene kategorije to taliteta u tum aenju kulture
i kulturne p olitike. Ovdje nalazim o tri istaknuta
shvaanja u sm islu on to lo k og realizma, to jest pot
punog podreivanja stvaralakog pojedinca drutve
n om totalitetu:
1) Prvo shvaanje pripada poznatoj teoriji odraza
koja, analogno odraavanju objektivne stvarnosti u
subjektu, uzim a da je kulturna nadgradnja sam o
odraz m aterijalne baze drutva, pri em u se i itava
drutvena stvarnost m oe uzeti kao neto realnije
i vrijednosno prim arnije, a kulturno stvaranje tek
kao m anje ili vie prilagoen odraz sam e stvarnosti.
Ova teorija usp ostavlja platon istik u idealizaciju
objektivno postojeeg i ontoloku m anjevrijednost

342
kulture ili um jetnosti koja tu stvarnost sam o odra
ava, da ne kaem o im itira. U m jetnost nuno za
ostaje za stvarnou, a najbolji kom plim ent koji m o
e zasluiti jeste da je uspjela to vjernije ili to
tipini je prenijeti drutvenu stvarnost u vlastiti iz
raz. Na taj nain kulturno stvaranje, kao i itava
oblast estetskog, postaju u ontolokom pogledu
samo epifenom en m aterijalne stvarnosti.
U okviru historijske dinam ike m aterijalna drutve
na baza postaje ne sam o neto objektivno ve i
uzrono, a kulturna nadgradnja neto subjektivno i
posljedino. Kako m aterijalna baza im a svoj socijal
ni i politiki korelat u vladajuoj klasi, to je i kul
tura uvijek duhovni izraz jedne klase. Kad se m ije
nja baza, m ijenja se i nadgradnja; kad nestaje baza,
iezava i nadgradnja, tako da kultura zadrava
obiljeje epifenom ena, ak i onda kad se iz potova
nja prem a dijalektici govori o povratnom djelova
nju nadgradnje na bazu. U m etodolokom pogledu
vano je ovdje im ati u vidu da su baza i nadgradnja
korelati iste historijske cjeline, tako da kulturna
nadgradnja ostaje zatvorena u okviru date baze i ne
moe je ni na kakav nain transcendirati, to jest
prenositi se u svojem vrijednosnom znaenju u jednu
drugu historijsku epohu.
Ovakvo shvaanje cjeline ili totaliteta jedne histo
rijske situacije dovodi do toga da se u teoriji kul
ture, prvo, trae klasni korelati ili socijalni ekviva
lenti za pojedine kulturne sadraje ili um jetnike
stilove, i drugo, da se prom jene u kulturnom stva
ranju nastoje objasniti iskljuivo prom jenam a u
samoj drutvenoj bazi.
2) Drugi prim jer pogrene prim jene kategorije to
taliteta predstavlja teorija o progresivnom i deka
dentnom razvitku drutva kao historijske cjeline.
Ova je teorija, zapravo, sam o podvarijanta prve, jer

343
u odnos baze i nadgradnje u n osi p ojm ove progre
sivnog i dekadentnog razvitka pojedinih faza. Jedno
stranom prim jenom shem e baza-nadgradnja u obla
sti kulture, ona p olitik u i socijaln u dekadenciju
jednog drutva projicira i u kulturno stvaralatvo.
Ova teorija, dodue, brzo pada u neke potekoe,
jer ne m oe o b jasn iti zato se esto najvrednija kul
turna ostvarenja zbivaju u dekadentnim epoham a,
kao to je aten sk o doba nakon Perikla, rim sko na
kon Cezara, srednjovjekovno nakon Dantea, a da ne
spom in jem o graansko drutvo ija se dekadencija
poinje raunati s pojavom im presionizm a!
Ova je teorija stvorila jo jednu potek ou vie,
jer je pored h istorijsk og kriterija o progresu i deka
denciji uvela i jedan isto gn oseoloki kriterij. N a
im e, prem a teoriji odraza, progresivno je ono to
je vie objek tivno ili realistiko, dok je dekadentno
on o odraavanje k oje je vie subjektivno, to jest su-
b jek tiv istik o ili ek spresionistik o. Tako je nuno
jer je gn oseolok i kriterij trajan i neprom jenjiv
realizam progresivan, a im presionizam ili ekspre
sionizam , kao izrazi su bjektivistik og stava prem a
realnosti, dekadentan ili, ak, reakcionaran! Teore
tiari socijalistik og realizm a, od Lukacsa do Timo-
fejeva, iz nerazum ljivih razloga brkaju ovdje h isto
rijsku dinam iku sa spoznaj no-teorijskim postula
tim a koji inae vae sam o za naunu spoznaju! Tako
za njih ve postaje rebus injenica da se revolucio
narna buroazija izrazila jednom izrazito subjekti-
vistikom um jetn ou , a revolucionarni proletarijat
>za vrijem e Oktobra isto tako subjektivistikom
u m jetnou kao to je ekspresionizam M ajakovsko-
ga, Piscatora, M eyerholda i m nogih drugih! Oito je
da kulturna nadgradnja nikako ne p otu je neke
osnovne principe teorije odraza, jer kako bi se m o
glo objasn iti da se buroazija u svojoj progresivnoj

344
fazi izraava rom antiko-subjektivistiki, a tek se
u prvoj ozbiljnijoj drutvenoj krizi, poslije 1848, po
javljuje realizam kao znak krize, a tim e i poetka
opadanja.
Kako se uzim a da dekadencija poinje odmah na
kon realistike epohe u slikarstvu i knjievnosti, to
jest s pojavom im presionizm a i naturalizma, to bi
iz toga slijedilo da sa trajanjem ove dekadencije
(evo, ve jedno itavo stoljee!) svaka daljnja kul
turna tvorevina predstavlja korak dublje u dekaden
ciji. Ekspresionizam je dekadentniji od im presio
nizma, nadrealizam od ekspresionizm a, a nefigura-
tivna ili apstraktna um jetnost krajnji je oblik deka
dencije. to due dekadencija traje, to su pad vrijed
nosti i dehum anizacija dublji, pa su novije kulturne
tekovine graanskog drutva uvijek m anje prihvat
ljivije od starih koje se pretvaraju u klasike. Tako
ova teorija u odnosu na kulturnu batinu vodi u
tradicionalizam, do prihvaanja sam o starih i za
starjelih kulturnih vrijednosti. Takva orijentacija u
odnosu na kulturnu batinu u socijalistikom dru
tvu nuno ide uvijek protiv struje i protiv vre
mena i svjee snage pretvara u star-male.
Spom enuli sm o kako i ova teorija dolazi do niza
potekoa u tum aenju kulturne dinam ike i esto
puta do apsurdnih zakljuaka. I sam e pristalice ove
teorije esto sebi protivurijee. Tako Lukacs smatra
da je graanska u m jetnost bila progresivna sam o u
svojoj najranijoj fazi, u flam anskim pejzaim a na
primjer, a ve s rom antizm om (bez obzira to je
znaio: Francusku revoluciju u poetskom izdanju!)
pada u dekadenciju. Naprotiv, m nogo je ee shva
anje, koje dijele Plehanov, H ausenstein i Hamann,
da dekadencija poinje s im presionizm om , jer s nji
me sitna buroazija dostie svoju kulm inacionu
taku. Plehanov je ipak upozorio na radosno obi-

345
Ijeje ove u m jetn o sti i sm atrao da ona pripada, s
obzirom na svoju h ed onistiku bezbrinost, budu
em drutvu. To je ponukalo sovjetsk og teoretiara
M acu da p o su m n ja u im presionizam kao dekadent
n u u m jetn o st, te da njezin p oetak pripie ekspre
sionizm u koji izobliuje vanjski svijet. Ovdje se,
kao to sm o vidjeli, postavlja pitanje: kako se Okto
barska revolucija m ogla o d jeti u ruho ekspresioni
zma? (O dgovor je jednostavan: krik, povik, parola,
direktiva uvijek su ek sp resion istik i saeti kao i sa
m a akcija, jer je u toku akcije naracija nem ogua.
A li ovako jed n ostavan p sih olok i razlog socijalistik i
realisti ne prihvaaju.) B ilo je, dodue, i nekih no
v ijih p oku aja da se sam o nefigurativna u m jetnost
uzm e kao prava dekadentna u m jetn ost. Ovo m ilje
n je izrazio je jed nom so vjetsk i kritiar Lific, ali iz
gled a da ono danas stjee m noge pristalice, m ada
jo n ije p ostalo slubeno.
3) Trei prim jer pogrene prim jene kategorije to
ta liteta u ob lasti kulture predstavlja teorija reifika
cije. Iako je ona m nogo suptilnija od prethodnih,
pa je p ostala privlana za m noge suvrem ene m arksi
ste, jer n esum n jivo sadri dio istine, i n jena je slaba
stran a h istorijsk i relativizam , uvjetovan zatvaranjem
kulturne h istorijsk e situacije u granice odreenog
totaliteta.
Kao i prethodne teorije, i teorija reifikacije sta
v lja teite na bazu, to jest na ekonom ske odnose
ili naine proizvodnje u kap italistikom drutvu.
Znam o da pojam reifikacije kod Lukacsa znai ono
to Marx naziva fetiizm om robe, to je st da se
v rijed n ost jedne robe gleda kao njeno objektivno,
predm etno svojstvo, a da se u njoj ne vidi odre
en i drutveni odnos koji stvara vrijednost. Do reifi
kacije dolazi tako to se konkretni, individualni rad
pretvara u apstraktni, drutveno nuni rad koji je

346
samo apstrakcija iz prvoga, a koji znai ujedno svo
enje jednoga originalnog kvalitativnog jedinstva na
jedan kvantitativni kontinuum koji se odreuje
vrijednou ili cijenom , pa se proces reifikacije sa
stoji bivstveno u pretvaranju kvalitativnih odnosa u
kvantitativne veliine. Uzrok je reifikacije, naravno,
i itav skup popratnih pojava koje prate najamni
rad, kao svoenje radnika na golu radnu snagu,
odvajanje proizvoaa od proizvoda i sredstava za
proizvodnju, odreivanje vrijednosti ili cijene robe
stihijom trinih kapitalistikih odnosa, koji se uka
zuju kao sila izvan ovjeka i iznad njegove volje,
i, konano, itava robno-novana i tehniko-utilitarna
nadgradnja kapitalistike ekonom ije, naroito u nje
nu liberalistikom ili pred-etatistikom obliku.
Budui da proces reifikacije u obliku stvaranja
prom etnih vrijednosti predstavlja bazu graanskog
drutva, to se on nuno generalizira ili odrazu je i u
njegovoj nadgradnji, u znanosti, filozofiji, pravu,
moralu i um jetnosti. Kao to kapitalistiki nain
proizvodnje im a tendenciju da se iri i postepeno da
prisvoji sva podruja drutvene proizvodnje, tako i
svijest, kao odraz ovoga procesa, postepeno proima
sve oblasti. Nakon , naroito su Max Weber,
Gyorgy Lukacs i u najnovije vrijem e Erich Fromm
i Lucien Goldman ukazivali da je robno-novana
proizvodnja ne sam o oblik ekonom ije graanskog
drutva ve i njegova dua, tako da korisnost, pro
fit, novac, kvantifikacija, racionalizam i instrumenta-
lizam proim aju sve oblasti drutvenog ivota i m i
ljenja, pa je racionalizam s naukom u tom istom
krugu postao neprijatelj hum anizm a, a instrumenta-
lizam s tehnikom glavni izvor ovjekova otuenja.
Isto tako m asovna proizvodnja uvjetuje m asovnu
potronju, te putem publiciteta i lanog socijalnog
prestia predstavlja glavni izvor stvaranja neljud

347
skih ili vjetakih potreba, na to je naroito upo
zorio E. From m , koji, dodue, ne uzim a reifikaciju
kao jed ini ili osn ovni proces graanskog drutva,
ve uvodi i dim enziju ljudske linosti.
U stvari, u teoriji reifikacije prim jena kategorije
totaliteta u drutvenoj kritici graanskog drutva ne
prelazi u p ogledu b itnog determ inizm a drutvenih
pojava zavisn ost nadgradnje od baze, to jest drutve
nog to ta liteta od jedn og univerzalnog procesa koji
se ovd je zove reifikacija. Polazi se od h istorijski
zatvorenog sistem a (graansko d ru tvo), pa se n je
gova analiza svodi na jednu vrstu fen om en olokog
redukcionizm a, svoenje prividnih p ojava na osnovni
i bitn i p roces kretanja. N eki determ inizam , koji bi
transcendirao ovu poseb nu h istorijsk u situaciju, nije
uzet u obzir n iti kao prethodni niz niti kao budui
niz.
N a koji bi nain valjalo korigirati ove teorije?
Prvo, drutveni, ekonom ski, klasni, kulturni, h isto
rijski totalitarizam i, dosljedno, relativizam , p o tr e b
no je tran scen d ira ti u dva sm je ra : individualnom
ili personalnom i u svjetsk oh istorijsk om . U prvom
sluaju kategoriju drutvenog totaliteta valja tum a
iti u odnosu na totalne drutvene injenice (Marx,
M auss, G urw itch). P odsjeam o sam o na slijedeu
M arxovu definiciju: Stoga, koliko god ovjek bio
po seb an individuum , a njegova p oseb n ost upravo ga
ini individuum om i stvarnim individualnim biem
zajednice, on je isto toliko to ta lite t, idealni totali
tet, subjektivno p o stojan je zam iljenog i doivljenog
drutva za sebe, kao to u stvarn osti p osto ji u isti
m ah kao percepcija i stvarni duh drutvenog po
stojanja i kao totalitet ovjejeg ispoljavanja ivo
ta. (K. Marx, D er historische M aterialism us, I, str.
298, Ed. A. K roner Verlag, Leipzig 1932.)
Oito je da Marx im a u vidu da su i drutvo i

348
linost totalne drutvene injenice, to jest da se
polazei od jednoga drugom e, i obratno, m oe obu
hvatiti itava drutvena stvarnost. Ova recipronost
perspektiva poiva, m eutim , na jednom dijalekti
kom odnosu koji daje punu sam ostalnost linosti
u sm islu sposobnosti izjednaavanja sa bilo kojom
drugom linou u drutvu (to ini iluzornim da se
um jetnost jednog um jetnika svodi na njegovo klasno
porijeklo), da se izjednauje i sa itavim drutvom
kao cjelinom (to znai da m oe transcendirati u
svijesti svoj ui, klasni ili grupni interes), i, kona
no, da kao idealni totalitet drutva moe trans
cendirati sadanje drutveno stanje, to jest antici
pirati budue i, tovie, kao totalitet ovjejeg ispo-
ljavanja ivota on m oe takvu anticipaciju vriti
ne sam o u ime negacije postojeeg ve u ime ita
vog historijskog iskustva ovjeanstva. Pozitivistiki
organicizam ne sam o da nije kadar shvatiti ulogu
linosti u kulturnom stvaranju, ve je njem u genije
sasvim zatvorena enigma, pa tako i sam Lukacs
naivno objanjava nadivl javan je genijalnih djela
sam o selekcijom sa strane vladajue klase onoga iz
prolosti to odgovara njenim m om entanim intere
sima! Velika kulturna djela ive preko svih historij
skih i klasnih pregrada sam o zato to su ih stvorile
velike ili genijalne linosti, to jest takvi individuali
zirani drutveni totaliteti koji su u jednom linom
stvaralakom inu obuhvatili m aksim um ovjejeg
totaliteta, to jest svih onih prolih ljudskih iskus
tava, sadanjih stanja i buduih nada kojim a tee
svi pojedinci, iako ih ne vide na isti nain. Klasna i
historijska ogranienost koja pogaa svaku stvara
laku linost, pa i najgenijalniju, ne pogaa kulturnu
i ljudsku vrijednost velikog diela, jer ono upravo
nosi u sebi stalni napor individuum a da kao idealni
totalitet drutva prome i izrazi bitne vidove ljud

349
ske egzisten cije kroz prostorno i vrem ensko traja
nje. Izlazite je uvijek ogranieno, ali je doseg ope-
ljudski, jer ovjek stvaralac prerasta uvijek sebe
kroz svoje djelo, i ne sam o sebe ve i ono konkretno
ovjean stvo k oje predstavlja.
Drugim rijeim a: pojedinac upravo kao pojedinac
predstavlja jednu odreenu determ inantu kulturnog
stvaranja koju valja prikljuiti i uklop iti u analizu
kulture jedn og drutva. N a prim jer, sa gled ita uni
verzalnog procesa reifik acije sasvim je nerazum ljivo
zato je rom antizam ignorirao procese reifikacije,
dok ih realizam koji dolazi nakon njega (sa Balza-
com ) nije ignorirao. Da li je to sam o zbog toga to
je rom antizam bio reakcionarniji ili m anje pro
gresivan od realizm a, ili su pak rom antici, kao ljudi,
bili m anje progresivni od realista (na prim jer, V.
H ugo contra H. B alzac)?
Odgovor na ovo p itanje pokazuje da je sam o po
stavljan je pitanja pogreno. R om antizam nem a po
trebu da izraava reifikaciju, jer je njegov zadatak
bio da izrazi ono to je b ilo bitno nakon graanske
revolucije: novo shvaanje i nova ekspanzija ljud
ske linosti, prom etejsk e i autonom ne. Ova lina,
sentim entaln a ekspanzija jednoga velikog osjeaja
pokazala se vrlo brzo iluzornom , kad je bila suprot
stavljen a drutvenoj stvarnosti. Ali ona zbog toga
nije n ita izgubila na svojoj ljudskoj, opeovjean-
skoj i kulturnoj vrijednosti. S jetim o se da je Rom ain
Rolland p oeo ratovati za socijalizam pom ou
Beethovena, i to nije bila m ala stvar! N i Marx nije
drugaije p ostu p io sa Fidijom ili Shakespeareom ,
m ada m u se drutvena organizacija u kojoj su ovi
geniji ivjeli nije n ip oto svidjela!
R om antizam je bio najadekvatniji izraz buroaske
revolucije, ali istovrem eno i oslobaanje jedne ve
like o sjea jn o sti i novog osjean ja vlastite individu

350
alnosti. Stoga ovo oslobaanje ostaje autentino, i
onda kad se u oim a sam ih rom antika pokazuje kao
iluzija u odnosu na drutvenu stvarnost, budui da
je osjeajna ekspanzija i proirenje doivljaja vlas
tite individualnosti definitivna kulturna tekovina,
koja ne gubi nita na vrijednosti ak i onda kad se
stvaralaki iscrpljuje u razoaranju, m elankoliji,
samopreziru i negaciji. Javila se ovdje jedna nova
dim enzija ljudske osjeajnosti koja se ni u kojem
sluaju ne m oe svesti na neki klasni ili socioloki
ekvivalenat! Obavezni smo, dakle, pratiti sudbinu
ljudskog stvaranja podjednako u dim enziji klasne
borbe kao i u dim enziji ljudske linosti, na razini
ljudske drutvenosti kao i na razini oslobaanja
linosti.
Drugo, shem u baza-nadgradnja, odnosno historij
ski relativizam kulturne pojave transcendiraju u
smjeru svjetsk e historije, pod im e razum ijevam o
jedno kontinuirano gibanje, sa svim svojim nutar
njim protivurjenostim a, kroz dosadanje historijske*
epohe. Ovakvo gibanje pretpostavlja se kao sasvim
prirodno kad je rije o napredovanju nauke ili teh
nike. Kod potonjih se smatra sasvim razumljivim
i neizbjenim da se nova otkria nadovezuju na
stara, pa se, tavie, nova otkria sve vie um noa
vaju, tako da opa krivulja pronalazaka ili spoznaja
pokazuje jedan eksponencijalni oblik, to jest kri
vulju s pozitivnim ubrzanjem. Pozitivistiki organi
cizam, kao i historijski relativizam , ili teorija pro
cvata i pada kultura kao svojevrsnih svjetova, nisu
sposobne da uvedu u svoj nain gledam ja ovakvu
vrstu progresivnog kretanja sa stalnim usponom .
Znamo da se estetiari odupiru pojm u napretka u
um jetnosti. No, oni ovdje im aju u vidu sam o savr
enost odreenih oblika ili savrenost sam og estet
skog doivljaja, tako da se doista ne m oe rei da

35*
je estetsk i izraz sve od n eolitsk ih spilja do klasine
Grke, i od klasin e Grke do suvrem enog m oderniz
m a, s obzirom na lijepo i savreno napredovao.
No, ako n ism o estetsk i napredovali, to jo nikako ne
znai da n ism o stalno napredovali u sa m o m stv a ra
nju, u otkrivanju stvaralakih m ogunosti, u analizi
izraajnih sredstava i u otkrivanju raznih zakona
oblikovanja m rtve m aterije! Ne bi bilo teko poka
zati da je ovjek u u m jetn o sti isto tako stalno na
predovao kao i u tehnici, kojoj neki tako m istiki
su p rotstavljaju sam u u m jetn o st zaboravljajui da
je neod vojiva od um ijea. N aivna u m jetn ost, kao i
igra, estetsk i je esto puta nepogreiva, ali ona je
kao i naivni realizam zarobljena do kraja sam im
predm etom koji jo nije postao predm et kritike
reflek sije, i sav je zagnjuren u jedan sinkretiki
m agijsko-m itoloki sv ijet. Tek s Grcim a poinje se
ljepota otkrivati kao poseban predm et doivljaja, a
tim e i kao poseban predm et ljudskog stvaranja. Ta
da se otkrivaju zakoni proporcija, sim etrija i ritm a.
A nije li R enesansa prvi put otkrila zakone perspek
tive, kao to je barok otkrio svjetlo i sjenu kao m e
dij spiritualnog p o stojan ja predm eta lienog krute
mase?! A to da kaem o za otkrie da valja slikati
ne predm et ve uinak koji on o stavlja na nas s
im presionizm om , kubizm om i apstraktnom u m jet
nou! Pom nija analiza pokazala bi nam da kroz i
tav ovaj razvitak evropske um jetn osti stalno p ri
su s tv u je m o stv a rn im otk ri im a u ob lasti ljudskog
izraavanja i oblikovanja predm eta, pa su se ta ot
kria sa novijim vrem enom sve vie um noavala
(p om islim o sam o na suvrem enu prim ijenjenu
um jetnost!), tako da bi i ovdje lako b ilo iskon
struirati onu eksponencijalnu krivulju koju su socio
lozi nali u oblasti nauke i tehnike.
N em a sum nje, ciklike pojave kulturnog poleta i

352
zastoja, progresivnog elana i dekadencije, predsta
vljaju samo poseban ritam unutar jednog openiti
jeg i univerzalnijeg kretanja, pa je oito da sm isao
jedne pojave ne m oem o iscrpsti ako je jednostavno
stavim o u okvir progresa i dekadencije, ve je neop
hodno tum aiti je i u okviru opeg historijskog kre
tanja, dakle na razini svjetske historije. Tako, na
prim jer sa sim bolizm om i im presionizm om doista
poinje faza dekadencije u graanskoj um jetnosti
s obzirom na prethodnu ideo-afektivnu ekspanziju
hum anosti, ali je ne m anje sigurno da sa tom istom
fazom poinje i jedan od najplodnijih perioda kul
turnog i um jetnikog stvaranja s obzirom na otkria,
na otkrivanje novih mogunosti, s obzirom na stal
no obogaivanje ljudske osjetljivosti i m ate. A raz
vitak ljudskih m ogunosti, razvitak sve raznovrs
nijih i svestranijih ljudskih sposobnosti osnovni je
zakon historijskog razvitka (Marx).
Tree, historijska zatvorenost ili relativizam spo
menutih teorija nije sposobna da objasni jednu ve
oma znaajnu pojavu u kulturnom kretanju. Rije
je o viestrukoj sloenosti historijskog determinizma,
to vodi do toga da se neka ciklika kretanja unutar
iste historijske epohe iscrpljuju, a neka druga ci
klika kretanja nadilaze istu epohu. Postoji, dakle,
ciklika kretanja unutar jedne historijske epohe ili
endogena ciklika kretanja, i ciklika kretanja iznad
date historijske epohe ili egzogena odnosno trans-
ciklika kretanja. Za potonje imamo, u prvom redu,
prim jer u ve navedenom sluaju svjetskohistorij-
skog kretanja, kao stalno otkrivanje i produbljivanje
ljudskih izraajnih m ogunosti, u sluaju da ovakvo
kretanje m oem o definirati kao stalno napredovanje
u odreenom smjeru. Meutim, uzet em o jedan na
ma blii i sasvim razum ljivi prim jer za ilustraciju
ove pojave.

23 Su pek 353
Mi sm o u Psihologiji graanske lirike1 prikazali
jedno cik liko kretanje k oje poinje s rom antizm om
a zavrava s nadrealizm om . Isti ideo-afektivni sta
vovi koji su u rom antizm u doveli do ekspanzije
sim p atije prem a hum anosti i kozm osu, doveli su u
sim bolizm u do stagnacije, a u nadrealizm u do ra
dikalne negacije. D alje se nije m oglo, i stoga autori
koji su dub lje razm iljali o tom e kretanju oprav
dano sm atraju nad realiste posljednjim rom anti
cima! Pokuaj da se letrizam , kao im itiranje aps
traktne u m jetn o sti, prikae kao korak dalje, pred
stavlja sam o jednu vrstu intelektualnog debiliteta,
jer je zabunom tehniku zam ijenio sa hum anou,
afirm iranom ili negiranom . Dodue, s im presioniz-
m om zapoinje jedan novi ciklus kulturnog kre
tanja. injenica je da im presionizam nosi u sebi od
reeni tehnoloki interes, kako tem atski (lok om o
tive, kolodvor Saint Lazare, E iffelov toranj) tako i
proceduralno (analiza spektara, kom plem entarnih
boja, zrnaste fuzije boja, itd.), a slino vidim o i u
poeziji kod R. Ghila i P. Valryja. Razvija se iz
vjesn i konstruktivizam i instrum entalizam . Ova e
tendencija d alje od im presionizm a pratiti m odernu
um jetn o st u svim rodovim a u m jetnik og izraza sve
do suvrem ene apstraktne ili konkretne u m jetnosti,
elektronske m uzike i letrizm a u poeziji. Dok je
ovaj tehnoloki interes u poetku vie podreen
nekim hum anistikim preokupacijam a, sa vrem enom
se sve vie osam o sta lju je i p ostaje u novije vrijem e
u nekim sm jerovim a dom inantan. No, on e s oslo-
nom na konkretni prostor (u arhitekturi i korisnim
predm etim a) dobiti svoju realnu osnovicu i oslob o
diti se rom antiarskih i m etafizikih strem ljenja.
Iako je nadrealizm u vrem enski najblie apstrakt

1 R. Supek, Psihologija graan ske lirike, Zagreb 1952, ed. Matica


hrvatska.

354
na um jetnost, psiholoki ona mu je neizm jerno da
leka, neuporedivo dalje od rom antizm a u najranijoj
fazi, naroito onog rom antizm a u njegovoj nonoj,
halucinantnoj ili grotesknoj varijanti! To samo
potvruje diskontinuitet i zatvaranje ciklusa kad
imamo u vidu razvitak rom antiarske kom ponente,
a kontinuitet i otvorenost kad im am o u vidu tehno
loku komponentu moderne um jetnosti. Nije li sada
jasno da jedan ciklus u um jetnosti ve svrava u sa
mom graanskom drutvu, koje se nuno dalje na
stavlja sa svojim tehnolokim i kulturnim m oguno
stima, dok se tehnoloki ciklus u um jetnosti, koji
crpe svoju inspiraciju iz nauke i tehnike, nuno na
stavlja preko svih granica klasnog sastava drutva,
pa je otpor socijalistikog realizma u nekim zem lja
ma prem a apstraktnoj um jetnosti isto tako bespred
metan kao i uzaludan, te e zavriti kao slini stavovi
prema suvremenoj arhitekturi, urbanizmu ili kiber-
netici.
Iz ovog prim jera izvlaim o zakljuak da se u ok
viru iste historijske epohe javljaju sm jerovi i vred
note koje su vieznane ili viesmislene, kao i sve
organske tvorevine, jer dok jedno shvaanje ili stil
ski oblik umire, drugi se ve raa i prisutan je da
bi nastavio put svoje vlastite i drugaije sudbine.
etvrto, naprijed spom enute teorije nisu sposobne
objasniti ulogu nesvjesnoga u um jetnikom stvara
nju, naroito u pogledu stilistikih prom jena u ko
jim a je utjecaj jedne vrste kolektivno nesvjesnog
od naroitog znaaja. (Psihoanaliza je uspjela objas
niti utjecaje nesvjesnog sam o u odnosu na sadraj
ili tem atiku um jetnikog djela, ali ne i u odnosu
na stilske prom jene!) Radi se o tom e da nesvjesno
u stvaranju nije sam o jedna sloena funkcija pos
redovanja doivljaja (s obzirom na sim bolizaciju,
projekciju ili dram atizaciju odreenih sadraja), ve

23* 355
da ono u tjee neposredno i na sam u funkcionalnu
stru k tu r u doivljaja.
Ako elim o obraniti tezu da razvitak um jetnike
o sjetljiv o sti od rom antizm a do nadrealizm a pred
stavlja jedan zatvoreni ciklus, koji se iscrpljuje i
razrjeava u svojim vlastitim prem isam a, tada m o
ram o voditi rauna o n u ta rn jo j dinam ici ovog raz
vitka. Ova dinam ika ne pretp ostavlja sam o pro
m jenu odreenih doivljajnih sadraja ve i odreene
funkcionalne prom jene u stvaralakoj m ati u ko
joj n esvjesn o igra bitnu ulogu kao posrednik. Tako
sm o, na prim jer, naveli da rom antizam predstavlja
odreenu ekspanziju sim p atije na ljudskom i koz
m ikom planu. Isto tako poznato nam je da sim
bolizam i im presionizam znae povlaenje ove afek-
tivne ekspanzije (zbog jednoga opeg ili kolektiv
nog raspoloenja u sm islu rezignacije), pa se p os
tavlja pitanje: kakav znaaj i p osljed ice im a ovo
p ovlaenje afektivne ekspanzije?
U pogledu funkcionalnih prom jena m oem o u sim
bolizm u prom atrati dva istovrem ena procesa: prvo,
povlaenje hum anistik e ekspanzije i prenoenje ove
ekspanzivnosti na plan lijepog, nezainteresiranog i
form aliziranog (stoga sim bolisti sebe zovu njegova
teljim a form e, stilistim a ili bestrastvenim a);
drugo, jaanje ili o sa m o sta ljiv a n je senzorne ili sen
zualne ko m p o n e n te stvaralake im aginacije. Ideo-
-afektivna ekspanzija, koja se u rom antizm u odigrala
na planu hum anizm a, sada se u sim bolizm u i impre-
sionizm u pom akla na razinu senzualnih odnosa pre
ma prirodi i stvarim a. Fr. H ebbel opravdano je rekao
da ova senzualna ekspanzija poiva na jednoj vrsti
pasivne ljubavi, na ironikom ili m anihejskom
stavu prem a stvarn osti koji su tako dram atiki i
tano opisali B audelaire i N ietzsche. Prem jetanje
hum anistike ekspanzije na plan senzualnosti odi-

356
grava se nesvjesno, a uvjetovano je mnogo vie jed
nim opim raspoloenjem epohe nego racionalnim
rasuivanjem stvaraoca. A ipak ova prom jena pred
stavlja klju u razum ijevanju bitnih prom jena u
um jetnikom izrazu, jer povlaenje hum anistike
ekspanzije raa niz drugih karakteristinih prom
jena u osjetljivosti, kao to su intim izam i uvstvo
prisutnosti, uvstvena am bivalentnost, senzorna pla
stinost i tendencija sinestezijam a, hiperintelektua-
lizam u stvaralakom postupku i, konano, okretanje
prolosti u njenu naivnom i djetinjem obliku. Ova
m etam orfoza osjetljivosti uvjetovala je i adekvatne
promjene u um jetnikom stilu, tako da postoji od
reena zavisnost izm eu strukturalnih prom jena u
senzibilnosti i um jetnikog izraza. Slinu m etam or
fozu m ogli bism o pokazati u prijelazu iz sim bolizm a
u nadrealizam.
Peto, ako je tano da se u istoj historijskoj epohi,
unutar iste socijalno-ekonom ske form acije ili u is
tome klasnom e drutvu, neka ciklika kretanja za
vravaju a druga ga nadilaze, tada iz te pojave sli
jedi vani m etodoloki princip: neke se p ro tiv u
rjenosti u okviru istog drutvenog sistem a u toku
vremena razrjeavaju a neke druge nastaju. Neke su
protnosti prelaze u proste razlinosti (uslijed zakona
progresivne diferencijacije drutva i kulture), a neke
razlinosti postaju nove suprotnosti. Drugim rije
ima, pogreno je sluiti se u tum aenju kulture
jednoobraznim suprotnostim a (m aterijalizam ide
alizam, objektivizam subjektivizam , progresivno
reakcionarno, itd.), ve je neophodno svaku utvrenu
suprotnost ili protivurjenost pratiti u njenu razvoju
i vidjeti da li se ona u toku vremena, u istom dru
tvenom sistem u, razrjeava ili ne. Ve je Marx utvr
dio za ekonom ski razvitak da se neke protivurje
nosti unutar kapitalizm a razrjeavaju, pa treba oe

357
kivati da je to u kulturnoj oblasti, kao sam ostalnijoj
i sa veim k o eficijen tom individualnih faktora, jo
ei sluaj. Tako se ovdje susreem o s jednom
posebn om d ijalek tik om koja kontradikcije pretvara
u kontrarnosti, a kontrarnosti u kontradikcije. Poku
ajm o i ovo ilu strirati prim jerom !
Danas se u nekim socijalistik im zem ljam a vodi
veom a estok a kam panja protiv apstraktne u m jet
n osti kao najradikalnijeg ili posljednjeg, dakle i
n ajizvitop erenijeg izraza buroaske dek adencije u
um jetn osti. Pri tom e se uzim aju u obzir sam o neke
sp iritu alistik e spekulacije ranog K andinskoga, Ma-
levia ili M ondrijana, a ne uzim a se u obzir stvarni
kontek st i funkcija ove u m jetn o sti naroito s po
javom w eim arsk og B auhausa i analizom m odernog
shvaanja prostora i pikturalne m aterije. N e uzim a
se u obzir u ovim kritikam a ni to da apstraktna um
jetn o st protestira protiv ove zloupotrebe u im e svoje
konk retnosti. Pravi razlog ovakva p ostupka lei u to
m e to se ne uvia da je jedna kontradiktorna kul
turna situacija pokuaj bijega iz konkretnog svi
jeta do iv je la sv o ju preobrazbu, i protiv vlasti
tih iskon sk ih nam jera, tim e to se u k lopila u kon
kretni svijet i njegove ek olok e (urban istik e) prob
lem e. Tako je apstraktna u m jetn ost prestala biti ne
gacija bilo kakva svijeta buroaskog, socijalis
tikog ili bilo kojega drugog zam iljenog jer se na
osnovu suvrem enog prostornog i pikturalnog kon
cepta uklopila u najrealniji m ogui svijet, to jest
postala klasno p o tp u n o neutralna, tako da se njom e
m ogu podjednako baviti k atolici i protestanti, kao i
socija listi i kom unisti. Ona je, i protiv volje svojih
inicijatora, postala sam o jedna m e u drugima,
pa najin teligen tn iji njeni teoretiari ne brane njenu
isk lju ivost u im e napretka, ve je sam o istiu
kao jednu m ogunost m eu ostalim a.

358
esto, moderna kritika kulture nije jo openito
stekla naviku da znaenje ili sm isao kulturnih do
bara prom atra sa stanovita njihove stvarne funkcije
u odnosu na ovjeka. Obino se uzim aju u obzir aps-
traktno-iestetski, ideoiloko-u-tilitarni ili ekonom sko-
-komercijalni kriteriji. Kako ovi im aju poduu tra
diciju u naoj civilizaciji, to ih je i lake odrediti.
Problem stvarnih ljudskih potreba i odreivanje vri
jednosti kulturnih dobara u odnosu na ljudske po
trebe jo je otvoren problem, iako suvrem ena soci
jalna i psiholoka antropologija poinju sve vie za
dirati u njega, prvenstveno s kritikom suvremene
industrijske i kapitalistike civilizacije u njenim
ekstrem nim kom ercijalnim i urbanistikim oblicim a.
Ono to sm o dosad naveli kao prigovore navede
nim teorijam a, upozorava nas da je determ inizam
kulturnih pojava daleko sloeniji nego to se ini na
prvi pogled ili kao to to proizlazi iz povrnih ana
liza. Veoma uopeno m oem o rei da injenice koje
govore o raznim ritm ovim a i uvjetim a vrem enskih
nizova upozoravaju na tri osnovna sistem a u deter
m inizm u kulturnih pojava. Openito uzim am o danas
da su ova tri sistem a: a) drutvo u svojoj struktu-
riranosti; b) linost kao posebno individualizirani i
univerzalni sistem funkcija i potreba; c) same kul
turne oblasti sa svojim specifinim zakonim a raz
vitka (nauka, filozofija, tehnika, jezik, um jetnost,
itd.). Ne postoji danas spor meu istraivaim a kul
ture s obzirom na postojanje ovih triju specifinih
faktora kulturnog razvitka. Spor nastaje kad poku
amo poblie odrediti znaaj i m eusobne odnose
pojedinih sistem a. I u ovom se sluaju naa istra
ivanja nalaze na poetku, ali je jasno da njihovo
postojanje i djelovanje iziskuje jedno polidetermi-
nistiko tumaenje kulturnog razvitka.
Sedm o, je tano da postoje razni ciklusi i rit

359
m ovi h isto rijsk o g dogaaja, te ako iz toga proizlazi
da spom enuta tri sistem a trae jedno polideterm i-
n istik o tum aenje, tada se postavlja zadatak: kako
tanije utvrd iti m e to d e kulturnog istraivanja i kul
turne kritike. Iako nam prostor ne doputa da uem o
u ovaj problem , spom enut em o da isk lju uje svako
jed n ostran o i uproeno tretiranje kulturnih pojava.
On isto tako iskljuu je vu lgarn om aterijalistiko ogra
niavanje na shem u baza-nadgradnja, kao i or-
gan icistiok o p o zitivistik o zatvaranje u jedan isklju
ivi tok progresa i dekadencije, kao i fen om enoloki
redukcionizam na jedan univerzalan bazini proces
kao to je reifikacija.
Na koji bi nain trebalo pristupiti analizi kultur
nih pojava? N em a sum nje, ona u prvom redu trai
fen om en olok o sagledavanje totaliteta ili sveukupne
povezanosti pojave u datoj k u ltu m oh istorijsk oj si
tuaciji. F en om enoloka prim jena kategorije totali
teta s n astojan jem da pom ou nje razlikujem o bitno
od nebitnoga, dubinsko od povrnoga, tem eljno od
sporednoga, predstavlja, prirodno, p rv i korak u is
traivanju. No, ovakvo panoram sko sagledavanje ne
e biti dovoljno onog asa kad se upitam o za sm i
sao neke pojave s obzirom na njeno vrem ensko tra
janje. Tada iskrsava problem sloenosti njena de
term inizm a, a dublje e prouavanje iza fenom eno-
loke sta tin o sti sve vie otkrivati neke genetike
vidove koje m oem o zahvatiti jedino pom ou funk
c io n a ln o s t rukturalne analize. Kao to se u toku
vrem ena m ijenjala struktura kulturne situacije, tako
se nuno m ijenja i funkcija pojedinih pojava, a tim e
i njihov znaaj u ivotu drutva i pojedinaca. U ko
jem se sm jeru m ijenjaju funkcije i sm isao, odnosno
vrijednosti pojedinih pojava, to se m oe odrediti
sam o h isto rijsk o k o m p a ra tiv n im praenjem razvoja
drutva i kulture. Ovo su, dakle, ve tri razliita m e

360
todika stajalita koja se kao takva nuno ne isklju
uju, ve se prije nadopunjuju. Savladavanje ovih
metodikih gledita trai, m eutim , veom a iroko i
produbljeno poznavanje stvarnog drutvenog i kul
turnog zbivanja. Kritiarska i m etodika jednostra
nost redovito je posljedica nedovoljnog poznavanja
kulturnih podruja, njihove zavisnosti od konkret
nih drutvenih situacija i njihove ukljuenosti u
ope tokove historijskog kretanja. Povrnost s ko
jom se tako esto susreem o u ovom podruju u sva
kodnevnoj kritici, pa i u ozbiljnijim raspravama, pos
ljedica su nedovoljnog izuavanja kulturne materije,
ali ne m anje i pom anjkanje dijalektikog duha koji
podjednako poiva na jednoj sveobuhvatnoj intuiciji
kao i logikom razraivanju m etodikih postupaka.

361
6. DRUTVENI KORIJENI NACIONALIZMA

O bnovljene d isk u sije o drutvenom poloaju na


cija, nacionalnih kultura i o nacionalizm im a, upozo
ravaju nas da je korisno obratiti panju na korijen
ili p orijek lo takvih drutvenih pojava, ne zato da bi
se m im oilo u njim a ono to je novo i posebno s
obzirom na aktuelnu h istorijsk u situaciju, nego da bi
se izbjegle neke pogrene distin kcije i alternative,
i neki pogreni zakljuci. Prevelika zauzetost aktu-
eln ou ili aktualnim vidom jednog problem a, esto
zaboravlja da postavi pitanje: odakle dolazi jedna
pojava i kamo, zapravo, ona vodi?
Poznato je da se nacija i nacionalizam javljaju sa
graanskom revolucijom , te da odm ah predstavljaju
Izvjesne protivu rjenosti u sebi. Tako se nacija ob
likuje kao pravo svakog graanina da aktivno u est
vu je u p olitik om i dravnom ivotu zem lje, ali
istovrem en o graanska klasa kao nosilac ove revolu
cije prisvaja sebi pravo na ek sp loataciju radnike
klase. Tako se nacionalizam javlja kao pravo naroda
na sam oodreenje, ali istovrem eno nacionalizam re
dovito izrasta u im perijalizam u pravo na tlaenje
drugih nacija. U toj nacionalistikoj ekspanzivnosti
buroazija redovito uspijeva predobiti za svoje ci
ljeve i najire slojeve drutva, pa i sam u radniku
klasu, kao to pokazuje posljedn je isk ustvo s tali
janskim i n jem akim faizm om . A ovo upozorava da
nacionalizam im a neke dublje korijene u drutvenoj
sv ijesti ovjeka, i da je potrebno ove korijene objas
niti i razobliiti.
K oji je korijen nacionalizm a? E tn ocen triza m
odgovara suvrem ena sociologija. E tnocentrizam je

362
rije srodna egocentrizmu, a ima i srodno znaenje,
jer etnocentrizam ne znai sam o da se pojedinac iz
jednauje s interesim a i nainom m iljenja svoje
drutvene grupe ili naroda, ve da je i nesposoban
da se uivi i da shvaa interese i nain m iljenja
drugih socijalnih grupacija ili naroda. Otuda, da
kako, proizlaze razliite predrasude na raun drugih
naroda, nepovjerenje prema tuim i stranim lju
dima, pa i mrnja, kad se pojedinac osjea, kao pri
padnik jednog naroda, zapostavljen ili ugroen. I to
se vie pojedinac kao lan drutvene grupe ili za
jednice osjea ugroen izvana, to je vie spreman da
se izjednauje sa svojom grupom, da se bori za nje
ne interese i da rtvuje, konano, i svoj ivot za nju.
Ovakvo ponaanje postoji otkad postoji i ljudsko
drutvo, od najstarijih, prethistorijskih vremena.
Kao i nacionalizam, kao i faizam, tako je i etno
centrizam uvijek jedan konkretan oblik drutvenog
ponaanja, svojstven odreenoj organizaciji drutva
i stupnju razvitka drutvene organizacije, pa ga va
lja i uzim ati ne samo kao jednu apstraktnu tenden
ciju ljudskog ponaanja nego i kao konkretni ob
lik drutvenog ivota. Na koji bi nain trebalo,
dakle, ispitivati takvu pojavu? Na koji nain pri
stupiti njenu ispitivanju?
Na alost, ne postoji dosad nijedna tem eljitija
m arksistika studija koja se bavi nacionalizmom,
kao to ne postoji ni o faizm u, iako je s njim e ko
munizam vodio borbu na ivot i smrt. Postoje,
dodue, vrijedni prilozi ovom problem u od m arksi
stiki orijentiranih socijalnih psihologa, Th. Adorna
o Autoritativnoj linosti, i od E. Fromma Bijeg
od slobode, koji se bave nekim vidovim a nacionali
stikog i faistikog, odnosno fanatiziranog m enta
liteta. U marksizm u je prevladala jedna vulgarno-
ekonom istioka i politiko pragm atistika orijentacija,

363
koja je n esp osobn a da produbi bilo koju sloeniju
drutvenu pojavu. Ovoj orijentaciji stran je Marxov
a n tro p o lo k i p r is tu p u isp itivanju takvih pojava, pa
i kod nas susreem o neke nadrisociologe koji se
javno ograuju od socijaln e an tropologije i socijalne
psihologije, bez kojih je zaista nem ogue ui u pri
rodu nacionalizm a i faizm a.
Ono to daje naroitu m o etnocentrizm u, a to
su neki stariji autori nazivali grupnim nagonom
(Spencer, Me. Dougall, T rotter), jest osjeaj ili vje
rovanje pojed in ca da je nekako organski vezan sa
svojim p lem enom ili narodom na osnovu srodstva
po krvi ili u slijed zajednikog p osjed ovan ja jednog
dijela zem lje, svoje rodne grude, tako da mu po
jedin ci koji negiraju takve veze izgledaju kao izda
jice, renegati ili iskorijenjeni. V jerovanja o or
ganskoj povezan osti pojedinca sa svojom drutve
nom grupom seu u prethistoriju ljudskog drutva.
Ona dolazi prije svakog drutvenog razvitka koji po
iva na proizvodnji sredstava za ivot i preobrazbi
prirodne sredine.
Prim itivna plem enska zajednica, kae Marx, ili
ako h oem o horda zajednica po krvi, govoru, obi
ajim a, itd. prva je pretpostavka prisvajanju o b
jektivn ih u v je ta njihova iv o ta ... (Str. 376.) Pr
v o b itn i u v je ti p ro izv o d n je (ili, to je isto, reproduk
cija sve veeg broja ljudi pom ou prirodnog procesa
oba spola . . . ) ne m ogu biti prvobitno i sam i proiz
vedeni biti rezultat proizvodnje. Jedinstvu ivih i
djelatnih ljudi sa prirodnim , neorganskim uvjetim a
razm jene tvari sa prirodom , i stoga njihovog pris
vajanja prirode nije potrebno objanjen je i nije
rezultat h istorijsk og procesa (!), ve je ono potreb
no o d va ja n ju izm eu ovih anorganskih u vjeta ivota
ljudskog postojanja i onog djelatnog postojanja, od
vajanja koje je potpuno izvreno tek u odnosu iz*

364
m eu kapitala i najam nog rada. (Str. 289, potcr
tao Marx. Svi citati koje em o navoditi jesu od sta
roga ili zreloga , pisca prve verzije
Kapitala!)
Jedinstvo ljudske zajednice, i doivljaj ovoga je
dinstva ne treba objanjenja, jer prethode proiz
vodnji ivotnih sredstava i podjeli rada, zasnovanoj
na ovoj proizvodnji sredstava za ivot, pa se kao
prva velika proizvodna snaga javlja zajedniko bie
(Gem einwesen) samo, i doivljaj ovoga jedinstva,
jer je prim itivnim , plem enskim ili prakomuni-
stikim zajednicama, ovo jedinstvo stvarni vlasnik
(zem lje) i stvarna pretpostavka zajednikog vlasni
tva (377). Tako postaje jasno, zato se pojedinac
osjea organski ili prirodno vezan uza svoju
drutvenu zajednicu i uza zem lju koju ona obitava
ili posjeduje. Proizvodnja zajednikog ivota jest
stoga nuna pretpostavka zajednikog posjedovanja
zem lje i zajednike proizvodnje sredstava za ivot,
koja se proizvodnja kasnije sve vie razvija i dife
rencira, pa tako djeluje i na raslojavanje prim itivne
zajednice.
Vano je ovdje napom enuti da su Staljin i njegovi
sljedbenici izvrili reviziju Marxova i Engelsova
uenja, kao to je istaknuo nedavno jedan disku
tant u Sovjetskom Savezu, jer su iz reprodukcije
drutva izbacili proizvodnju ivota, a zadrali samo
proizvodnju sredstava za ivot i proizvodnju. Time
su zakrili put antropolokom ispitivanju drutve
nog razvitka!
Primitivna zajednica osjea teritoriju koju obitava
kao dio svojeg zajednikog bia. Poznato je iz etnolo
kih i antropolokih istraivanja da plem ena obli
kuju svoj ivotni prostor prema svojoj klanskoj orga
nizaciji, tako da socijalna organizacija plemena
daje peat shvaanju prostora i geografskim obilje

365
jim a. Ona odreuju prem a njoj i svoju teritorijal
nu granicu. Jedina pregrada koju zajedniko bie
m oe nai, kae Marx, u odnosu prem a prirodnim
uvjetim a proizvodnje kao vla s titim a zem lji (ako
isp u stim o iz vida sjedilak e narode), jest jedno
drugo z aje dn i k o bie (p lem e) koje shvaa ili pro
m atra kao svoje anorgansko tijelo. R a t je stoga je
dan od prvobitnih radova svakog ovog prim itivnog
zajednikog bia, kako radi potvrivanja v lasn itva
tako i radi njegovog stjecanja. (Str. 391)
Svako prodiranje u v la stiti teritorij p rim itivna za
jednica doivljava kao ugroavanje svojeg zajedni
kog bia, ak i onda ako je ovo prodiranje sluajno
i nije izazvano eljom za pljakom . Plem e je odm ah
alarm irano i sprem no na obranu. Osjeaj teritori
jalne ograenosti drutvene grupe nalazim o i kod
ivotinja. Tako se urlikalci (m ajm u ni p rim ati), koji
ive takoer u klanovim a od 20 do 50 jedinica, pod
vodstvom jednoga jakog m ujaka, odm ah stavljaju
u obranu i n astoje zastraujuim krikovim a, pravim
vokalnim bom bardiranjem , protjerati uljeze, neki
drugi klan urlikalaca, pa se kod njih kolektivna agre
sivn ost i ograniava na ovu vrstu hladnog ratova
nja, i ne prelazi u fiziku agresivnost koja je svoj
stvena ljudskim plem enim a. P rim itivne reflekse ove
teritorijalne povezanosti vidim o u suvrem enom
drutvu u izvjesnoj n etrp eljivosti prem a svim a pri-
dolicam a, uljezima, dotepencim a, tuincima
i strancim a koji se dosele na teritorij jedne dru
tvene zajednice. Ljudi im aju prim itivni osjeaj da
pripadnike jedne teritorijalne grupe sm atraju svo
jima ili naima, a sve nove doseljen ike stranim
elem entim a, prem a kojim a pokazuju kroz izvjesno
vrijem e na vie-m anje otvoren nain svoje nepod
n oen je ili ksenofobiju. Tek kad su pridolice pro
li kroz odreeni socijaln i ili vrem enski sta, poi

366
nju ih sm atrati pravim lanovim a drutvene zajed
nice. Ljudi su, prem a tom e, skloni da pokazuju iz
vjesnu solidarnost u svojim unutargrupnim odno
sima, a izvjesnu netrpeljivost i agresivnost u svo
jim vangrupnim odnosim a.
Moemo rei da se upravo pom ou ove vangrupne
netrpeljivosti i agresivnosti nastoji izazvati unutar-
grupna solidarnost, pa se tom tehnikom uvriva
nja narodnih redova m nogo slue nacionalisti, i ne
samo nacionalisti.
No, m nogo jae utjee na doivljaj jedinstva vje
rovanje da su pripadnici jednog plem ena ili naroda
krvno povezani, da su istog porijekla i da pripa
daju nekoj zajednikoj etnikoj supstanciji, bez ob
zira na to da li se ona dade antropoloki i historij
ski poblie odrediti ili ne. Poznato je da svi evrop
ski narodi predstavljaju izrazitu m jeavinu najraz-
liitijih etnikih grupa iz prethistorijskog, antikog,
srednjovjekovnog i novijeg doba, koje su se selile i
ukrtavale, tako da se u pogledu krvnog srodstva
ili iste narodne krvi moe govoriti jedino o jed
nom koktelu raznorodnih krvi! Naravno, kad takva
etnika ili plem enska krv ne bi bila ista fikcija!
Meutim, vjerovanje u neko krvno ili supstanci-
jalno jedinstvo ima kod prim itivnih naroda veom a
istaknut znaaj. Na takvu vjerovanju zasniva se
totem izam vjerovanje da svi lanovi jednog ple
mena uestvuju na zajednikoj natprirodnoj mani,
jednoj natprirodnoj tvari koja ih povezuje, ujedi
njuje, snai i brani od raznih opasnosti i neizvjes
nosti. Ovaj se princip jedinstva zatim opredm euje
u sim bolu neke svete ivotinje, nekog svetog pred
meta, pa posveenog despota, monarha ili nadah-
nutog narodnog voe. Ta se supstancija naziva u
novije doba narodnim duhom (V olksgeist), na
rodnom duom (V olksseele) ili naprosto narodnim

367
ili kolektivnim organizm om . Rat ne znai kod pri
m itivnih plem ena sam o tenju za pljakom ve i
n astojan je da se pridobije i prisvoji mana drugog
plem ena, koju njegovi lanovi n ose u sebi. K anibali
zam nije n astao iz nekih prehram beno-industrijskih
razloga, nego iz tenja da se jedenjem protivnika
p risvoji i asim ilira i njegova mana i tako postane
jai i m oniji. K asnije je ova m ana vie spiritualizi-
rana, pa se ljudske rtve neprijatelja pridonose vlas
titim bogovim a. Poznato je da su A steci stalno ra
tovali, kako bi svojem B ogu sunca pridonosili kao
rtve ljudska srca, a godine 1486, kad je u Huiztilo-
p och tliju bio p osveen veliki hram, izvren je
m asakr nad 70.000 robova, pripadnika tuih plem ena.
R eligija i rat usko su povezani, i religija je uvijek
b lagoslivljala oruje ratnika, kako bi ih to bolje
sluilo u ub ijanju njihovih n eprijatelja, a u pri
rodi etnike i n acionalistik e agresivnosti ostalo je
ono vjerovanje da ti se treba napiti neprijateljske
krvi kako bi bio m oan i nepovrediv. injenica da
su u sta e i etnici klali, a ne strijeljali svoje rtve,
da su se pred klanje sa njim a slikali, im a m anje ve
ze sa sad istikim ekshibicionizm om nego s nekim pri
m itivnim obredim a anim istikog i kanibalistikog
karaktera.
N ije udo to u svim ideologijam a nacionalista na
lazim o dvije rijei koje saim aju njihove vrednote:
krv i tlo (B lut und B oden), te da je zloguki pro
rok Propasti Zapada i veliki ideolog n acionalsoci
jalizm a, O. Spengler, definirao nacion aliste kao vii
tip ovjeka, koji je zapravo ovjek-zvijer, a ne ov-
jek-biljoder, to jest pacifist!
Ovdje se susreem o s jednim veom a vanim te
orijskim pitanjem : je li ovjek-pojedinac bezuvjetno
podloan etnocentrizm u, je li on sam o eksponent
narodne due, kao to m isle Lazarus i Steinthal, ili

368
kolektivne svijesti, kao to m isli Durkheim, je li on
samo jedna stanica plem enskog ili narodnog orga
nizma, kao to m isle svi organicisti?
Na ovo pitanje suvrem ena nauka odgovara ne
gativno. Ve je jedan ak Durkheimov, Huvelin, po
kazao da se mag u arhainim drutvim a pojavljuje
kao pojedinac koji nastoji, pom ou naroitih postu
paka, da plem ensku manu podvrgne svojoj individu
alnoj volji. I religija je uvijek osuivala crnu ma
giju, a u crnoj m agiji ima svoje porijeklo i suvre
mena nauka, kao djelo dem onijakalne prirode poje
dinca koji se eli uzdii iznad zakona grupe. Antik
na filozofija ima isti korijen, jer je Sokrat morao po
piti otrov od bunike samo zato to je nauavao da
ovjek mora poi od spoznaje sebe i od vlastitog eti
kog zakona, im e je doao u sukob s nauavanjem
m isterija koje pojedinca podvrgavaju vioj, nadin-
dividualnoj volji. Nauka u svojim poecim a, u liko
vima Giordana Bruna, Galileja, Descartesa, dolazi u
sukob s religijom upravo zato to istie autonom
nost ljudskog razuma, koje je dobro raspodijeljeno
meu sve ljude sa viim drutvenim i religioznim
autoritetim a. A sudbina drutvenih nauka nije se
mnogo izm ijenila sve do dananjih dana! Ipak je i
njenica da se napredak u ljudskoj svijesti i u kulturi
odvija u znaku odvajanja ovjeka od etnocentri
zma, u socijalnom i religioznom obliku, od dru
tvenih m itova i bogova.
Marx upozorava da se organska vezanost pojedin
ca uz zajednicu odrava ne sam o u prim itivnim
plem enim a, ve podjednako i u robovlasnikom i u
feudalnom drutvu, i tek s pojavom graanskog
drutva ili kapitalizm a poinje rastvaranje ove or
ganske ili prim itivne vezanosti ovjeka uz drutvo.
Organska povezanost ovjeka s drutvom odgovara
i ogranienom razvitku proizvodnih snaga. Razvitak

24 Supek 369
proizvodnih snaga njih (prvobitn e oblike) rastvara
i njihovo je rastvaranje i sam o razvitak ljudskih
proizvodnih snaga (396)! Dakle, u nerazvijenim
ob licim a proizvodnje zajedniko je bie jedna proiz
vodna snaga, a u razvijenoj proizvodnji rastvaranje
ovog b ia p osta je takoer jedna proizvodna snaga.
Ovdje je Marx veom a duboko uao u p sih ologiju gra
anskog ovjeka, kojega kap italistik a proizvodnja
u sam lju je, izdvaja iz svake prirodne ili organske
zajednice, ali je ovo usam ljivanje ili izdvajanje van-
redan poticaj za takva p ojedinca da up otrijebi sve
svoje energije, drutvene am bicije, radne sposob
n osti, ta n ost i p reciznost stroja u v la stito m radu,
kako bi se drutven o probio i afirm irao, i na taj na
in o slo b o d io uvstva u sam ljen o sti i zapostavljeno
sti, i onog nejasn og u vstva krivnje sa kojim se budi
suvrem eni ovjek koji je izgubio svoju isk onsku za
jednicu i vjeru je da e je pronai u p ro fesiji i proiz
vodnji korisnih stvari ili gom ilanju novaca opeg
sim bola drutvene m oi!
K ap italistik a proizvodnja, u kojoj se radnik po
javlju je kao slobodni prodava svoje radne snage, a
novac kao univerzalno sredstvo da se stekne pravo
na svaki drutveni uitak, razara prirodnu zajedni
cu, ali jak o razvija proizvodne sp osob n osti ovjeka.
Pored svojeg negativnog vida, ona p o sjed u je i svoj
pozitivni znaaj, jer je tend encija kapitala sveopi
razvitak proizvodnih snaga bogatstva uope
kao baze, ujed no univerzalnosti saobraaja, i stoga
svjetsk o trite kao baza. Baza kao m ogu n ost uni
verzalnog razvitka p ojedinca (!), i stvarni razvitak
pojed in aca na ovoj osnovi kao stalno dokidanje nje
nih gram ca, uk olik o je te granice svjestan, i ne vai
kao sv e ta granica. U niverzalnost pojedinaca, ne sa
m o zam iljen a ili uobraena, ve univerzalnost nje
govih realnih i idejnih odnosa. (N acrti, 440)

370
Kapitalizam rui etnike granice, jer ostvaruje
univerzalnost saobraaja i svjetsko trite. On raz
vija univerzalne sposobnosti u pojedincim a i stvara u
osnovi jednu zajedniku kulturu, ija je osnova ne
ogranieni razvitak proizvodnih snaga ovjeka. Vano
je da Marx ima ovdje u vidu da se pojedinac tako
er univerzalizira, to jest definitivno odvaja od sva
kog etnocentrizm a. U tom sm islu Marx vidi i pozi
tivno djelovanje kapitala i graanskog drutva. Ali
to znai da se nacionalizam u graanskom drutvu
pojavljuje samo kao reakcionarna ideologija, kao mi
stifikacija stvarnih procesa koji se odvijaju u kapi
talistikom drutvu, i zato se buroazija slui na
cionalizm om kao jednim oblikom idejne regresije ili
ideoloke reakcije samo tada kad je politiki i so
cijalni uvjeti prisile da m obilizira iroke m ase u ime
nekih primitivnih, atavistikih, polusvjesnih poriva,
kao i u ime svega onoga nezadovoljstva koje se skup
lja kod zaostalih i naprednih lanova drutva u ve
zi sa rastvaranjem stvarne drutvene zajednice. Ob
manjujui ljude jednom idealiziranom prolou, kad
su ljudi bili organski povezani u zajednici, ona im
predouje sliku budunosti kakva je u stvari nem o
gua, i koja trai sasvim drugo rjeenje.
Koje je to drugo rjeenje? Socijalistika zajedni
ca ljudi, slobodno udruenih, gdje je slobodni ra
zvitak svakoga pojedinca postao preduvjet slobodnog
razvitka za sve. To je zajednica koja poiva na
stvarnom obogaivanju pojedinca, to jest takva obo
gaivanja koje ne poiva na ograniavanju linih
sposobnosti u ime nekih vanjskih, etnikih, religij
skih i drugih nadindividualnih ogranienja.
Pisac Kapitala unaprijed je osudio sve one etno-
centrike i staljinistike koncepcije koje pom ou fik
tivnih granica nastoje ograniiti univerzalnost po
treba pojedinca. Znamo da one u ime dravnog ili

24* 371
narodnog ili klasnog organizm a n astoje sputati nje
gove stvaralake snage, a u im e b irokratskih autori
teta poku avaju m u nam etnuti jedno prethodno
m jerilo, koje se kao m asovno m jerilo suprotstavlja
ljudskoj lin o sti zaboravljajui pri tom e da je svaki
ovjek idealni to ta litet drutva (M arx), to jest
nuno pozvan da m isli, da bude odgovoran i stvara
u granicam a itavog drutva, jer je svaka masa
u vijek skup ljudskih linosti!
A danas se od govorn ost svakog ovjeka protee na
granice itava ovjeanstva, pa prem a tom e i m isao
svakog pojedinca treba u iti da m isli u granicam a
itava lju dsk og roda, jer unutarnji antagonizm i i vje-
take granice m eu ljudim a prijete u n iten ju svih
ljudi. Kao to je nekada rat bio p rv i oblik proizvod
nje i prva potvrda etnike grupe, danas je on sa
svim sigurno p o s lje d n ji oblik proizvodnje ovjean
stva i negacija n jegova totalnog postojan ja, a ne sa
m o nekih granica u njem u. B ioloka nuda opstanka
danas goni ovjeka da u svojoj drutvenoj svijesti
prekorai usk e granice etnocentrizm a i da se unese
u ivot i problem e svih naroda i svih svojih suvre
m enika.
Danas o etnocentrizm u i nacionalizm u m oram o
m isliti sasvim drugaije nego dosada, im ajui na
um u da proces ovjekova uspravljanja jo uvijek
nije dovren i da m u stalno p rijeti pad u anim alno
stanje. Jo se uvijek ovjek raa kao ivotinja, a
um ire kao ovjek, ili sam o kao p oluovjek, a koji
put i kao zvijer, kao svi sadanji, p roli i budui
E ichm anni koji su svoju ljudsku odgovornost pre
nijeli na vie faktore.
U ei danas ovjek a ljud sk om govoru i naelim a
ljudskog ponaanja, upoznat em o ga obavezno i s
anim alnim porijeklom njegove plem enske ili etnike
agresivnosti, ksenofob ije, ovinizm a i rasizm a, nje

372
gova nepovjerenja i m rnje prem a drugim narodima.
Podjednako em o ga upozoriti na sklonost ljudske
grupe da se dade zavesti osvajanjim a, pljakom i
dominacijom nad drugim narodim a, kao i da se za
tvara, ravnoduno i sebino, u granice svojeg naro
da, svojeg rodnog tla i grude, u prividne granice
svoje nacionalne krvi ili nacionalne kulture.
Upuujui ga na spoznaju svoje okoline i vanj
skoga svijeta, kao ljudskoga svijeta, hrabrit em o
ga da prekorai svaku granicu, jer nem a svetih gra
nica, nem a ih u ovjekovu svijetu kao to ih nem a
ni u pravoj ljubavi. Stoga njegov princip ivota ne
e biti ljubav prem a blinjemu, ve ljubav pre
ma dalekom e i najudaljenijem u. On e prirodno
mrziti sve one koji postavljaju granice ljudskom
napretku i solidarnosti. Stoga e suzbijati i razara
ti sva ogranienja i ogranienosti, sve m itove i m is
tike, koje postavlja fiziki ili spiritualizirani etno
centrizam, m itove krvi i zem lje, m itove porijekla i
sudbine posebnih naroda, m itove narodnog duha
i narodne due, viih i niih naroda i rasa, mi
tove nacionalnih kultura, govora i pisam a, m itove
bog-i-naroda, naroda-bogonosaca i popova-narodo-
nosaca, m itova o povezanosti religije i naroda, naroda
i ratova, osveta i posveta, rtava i krvoprolia, svih
onih m istika i m itova sublim iranih anim alnih poriva
koji su ljude pretvarali u podanike, grijenike,
rtve i krvoloke.
Ja im am dvije dom ovine: jednu u kojoj sam se
rodio, drugu koju sam zavolio, rekao je veliki pjes
nik Goethe, a nakon njega m nogi kulturni stvaraoci
i politiki borci. U stvari, svaki ovjek im a dvije do
movine, iako je ona koju je zavolio najee ona u
kojoj se rodio zavolio da bi joj dao dostojno m je
sto meu drugim narodim a, oplem enio je vrijed
nostim a kojim a tee svi progresivni ljudi, oni koji

373.
im aju dom ovinu i oni koji je jo nem aju. N o, danas
vie nego ikada, n jegova druga dom ovina m ora biti
itav a ova planeta, itav lju dsk i rod, jer je ukidanje
suprotn osti i n ep rija teljstv a m eu narodim a i blo
kovim a p o sta lo pitan je ivota i sm rti svih ljudi bez
razlike. Ljudi su u praskozorje nae civilizacije po
d igli oruje zbog ivota i sam oodranja, iz istih
razloga oni ga danas m oraju zakopati i zaboraviti
na rat i id eo lo k e ekvivalente rata. O dgovornost su
vrem en og ovjeka, svakog ovjeka, danas see do
krajnjih granica ovjeanstva, kao to je nekada
sezala do granica njegova plem ena ili naroda, iz istih
razloga sam oodranja i napredovanja. Stoga je du
n ost svakog ovjeka, bez obzira na koju se narod
nu skupinu ili drutveni sistem pozivao, da suzbija
sve one tend en cije koje znae ograniavanje ove svi
je sti o zajednikoj odgovornosti svih ljudi, koje vode
u b ilo koji oblik lokalizm a, provincijalizm a, naciona
lizm a, ovinizm a, blokovsku zatvorenost, sve to
pred stavlja idejno, kulturno i m oralno suavanje
ljudsk og horizonta. N ikakav bijeg u zavjetrinu rodne
d olin e ili planine, nikakav bijeg u m etafiziku izo
liranost ili u kozm iki prostor ne m ogu osloboditi
ovjek a ove odgovornosti! S toga se patriotizam su
vrem en og ovjek a m jeri podjednako Zaratustrinom
opom enom : Brao m oja, o sta jte vjerni zem lji! kao
i M arxovim pozivom da izgradim o ljudsku zajedni
cu u kojoj e nacionalne razlike i suprotnosti sve
v ie i v ie iezavati. Ova opom ena i poziv nije za
sutra ili daleku budunost, nego gorue pitanje sa
d an jice.

374
7. O HISTORIJSKO-IDEJNIM OSNOVAMA SOCIJA
LISTIKE KULTURE

Kad je rije o socijalistikoj kulturi, susreem o


obino dva sasvim suprotna stava: a) jedan ideali
stiki stav ali se radi o jednom finitistikom ili
dokonanom idealizm u koji uzim a da je socija
listika kultura dana ili zadana kao niz vrednota
ve definiranih u program im a i ustanovam a socija
listike revolucije, pa to valja sam o prevesti u djelo,
im e se kultura, um jesto u jedan stvaralaki napor,
pretvara u kulturnu pedagogiju; b) jedan meha-
nistiki stav, i to epifenom enalni m ehanicizam, koji
sm atra da e se kultura razvijati paralelno ili, tani
je, rasti na samoj socijalistikoj m aterijalnoj osnovi
ili ekonom sko-soci jalnom podneblju, i to nuno,
spontano, nem inovno, bez neke posebne stvaralake
intervencije ovjeka ili njegove kulturne odgovor
nosti. Ova dva stava, koliko god izgledali prividno
suprotni, zapravo se nadopunjuju ili proizlaze iz
istoga pogrenog, otuenog, nedijalektikog odnosa
prema kulturi kao takvoj.
Prvim stavom naivno se pretpostavlja da je soci
jalistika kultura kao ideal ili sistem vrednota ve
utvrena, kao sistem neki izgraena ili kao program
uspostavljena, tako da se itava zadaa sastoji u
tom e da odgovorni inioci, kulturni i prosvjetni
radnici, ovu kulturu, jo idealno zam iljenu ali ide
oloki definiranu, pretvore u stvarni ivot, pre
nesu meu ljude, ostvare pom ou uenja ljudi i
slino, tako da se kultura svodi na jedan iroki pro
gram drutvenoprosvjetiteljske djelatnosti, i u su
tini se ni po em u ne razlikuje od akcije opismenji-

375
van ja, od stvaranja higijenskih navika ili kul
turnog usluivanja. To je kultura koja je postala
masovna akcija odreenih drutvenih ustanova, i
koja je liena svojih stvaralakih briga, kako u po
gledu svojeg sadraja sam ih vrednota tako i
njihova ostvarenja. Zapravo, kultura se ovdje izjed
nauje sa svojim objektivnim , m aterijalnim , drutve
nim u vjetim a kulturnog ivota, pa bi se ovakvo
vulgarnom aterijalistiko shvaanje kulture m oglo pri
hvatiti kad bi kultura zaista p ostojala kao jedan
ve gotovi i savreni sistem sm isla, znaenja i vri
jednosti, ije idealno postojan je valja sam o prenijeti
u jedan opredm eeni ili m aterijalni oblik postojanja.
V idim o kako se idealizam i vulgarni m aterijalizam
u ovom sluaju lijepo nadopunjuju, kako tvore jed
nu vrstu pasivne koegzistencije gotovo po uzoru
na religiju i socijalizam u birokratiziranoj dravnoj
praksi!
Ako je socijalistik a kultura, doista, jedan ve
gotovi i zatvoreni sistem vrednota i znaenja, ako
ona za svaku oblast ljudskog ivota i istraivanja
im a ve jednu gotovu shem u ili teoriju, jednu vrstu
kanona, kao to je, recim o, socijalistiki realizam
za knjievnost jedina istinska socijalistik a knjiev
nost, onda se pitanje kulturnog stvaralatva svodi
na prevoenje kanona u djelo, onako kako je to
b ilo stoljeim a u Srednjem vijeku, i onda sasvim
nekom petentni skolastici ili ideolozi m ogu biti naj
kom petentniji u ocjeni ili vrednovanju ljudskog stva
ralatva, onda je ve ozloglaeni danovizam nor
m alna i nuna drutvena praksa. Ono to je bitno za
ovu situaciju jest pretvaranje subjekta u pasivni, kon
tem plativni subjekt, a predm eta, objekta, u idealizi
rani, norm irani, uzvieni uzorak: subjekt ga m oe
sam o vie ili m anje odraziti, prevesti, opredme
titi, ali ga ne m oe ni oblikovati, ni stvarati, ni m i

376
jenjati. Takvim gledanjem vraam o se, stvarno, na
pozicije predhegelijanskog i predm arksistikog ne-
dijalektikog shvaanja odnosa subjekta i objekta.
U stvari, s takvim gledanjem odm ah sm o osueni
na nem o, kao, uostalom , i s teorijom spontanog
odraavanja kulture paralelno s m aterijalnom pre
obrazbom drutva, jer nas takav stav prisiljava bilo
da uzim am o, kao gotovo i savreno, ono to jo ta
kvo nije, bilo da ekam o, prem a teoriji distanci je,
da se ono u jednom buduem asu sam o pojavi. U
jednom i u drugom sluaju zatvoreni sm o u jedan
krug kretanja kojim ne vladam o, kao takori u h isto
rijskom labirintu, i preputeni viim silama. De
gradacija ovjeka stvaraoca i nosioca svih kultur
nih vrijednosti ovdje je oita.
Meutim, osnovna slabost jednog i drugog od na
vedenih stavova u tom e je to ukidaju bitnu funkci
ju kulturnog razm iljanja, spoznavanja i stvaranja
kritiku. U prvom sluaju, nalazim o se u jednom
zatvorenom sistem u i ponaam o se kao gotovani
sa superiornim osjeajem da sm o ve dostigli jednu
razinu kulturnog razvitka za kojom drugi tek m ogu
da eznu, i jedino se od vrem ena do vrem ena ljuti
mo: kako to da ova naa privilegirana situacija n ije
plodnija! U drugom sluaju, ponaam o se kao pri-
repai koji pasivno ekaju da m aterijalni uvjeti
stvore neke otpatke od kojih e se m oi praviti i
kultura, pa kako je teko ocijen iti da li su ti otpaci
ili vikovi dovoljni za njeno pojavljivanje, ne pre-
ostaje nam drugo nego da strpljivo ekam o ili zazi
vamo duha svetoga da se to prije pojavi i nam iri
nau duhovnu e!
Rekli sm o da se takvim stavovim a ukida ono to
je preduvjet svake kulture u raanju, svakog dru
tva u preobrazbi, naim e kritika. Dodue, protiv kri
tike nitko nem a nita, jer je ona kritika postojeega,

377
a u ovom sluaju kritika postojeeg znai ukaziva
nje na ostatke prologa, kako bi oni to prije iezli,
i posp jeivan je zam etaka budueg, onog to se raa,
kako bi se ono to prije m oglo razviti. Iako je uloga
kritike sasvim jasna, p otekoe se odm ah javljaju
kad valja poblie odrediti sam pojam postojeeg,
s obzirom na ono to je u njem u udio prolosti, koja
m ora ieznuti, i budunosti, koja se m ora roditi. I
ovdje ulazim o odm ah u osnovni problem socijalisti
ke kulture i raanju: ona m ora biti spoznaja p o s to je
eg zbog kritike p o s to je e g , a kritika p o sto je e g m o
ra sadravati jednu o dreenu h isto rijsk u s v ije st u
k o jo j se zna to p r ip ada prolosti a to budunosti.
M eutim , odreivati u kulturnom ivotu ono to je
prolo i ono to je budue, znai nuno odreivati
sm isao ili znaenje pojava, utvrivati granice njihova
trajanja i njihove m eusobne povezanosti, pa je tako
svaka kritika nuno povezana sa spoznajam a, a spo
znaja dobiva jedan kritiki oblik. Iz toga slijedi nuno
da spoznaja i kritika m oraju zahtijevati da problem
kulture prom atram o kao jedan o tvoreni sistem , ak
i onda kad bi se u krajnjoj liniji m oglo dokazati da
o n to nije.
Problem socijalistike kulture m oe se p ostaviti
kao pitanje spoznaje i stvaralake ljudske djelat
nosti sam o onda ako postavim o poetni zahtjev da
je ona neto otvoreno, da je ona jedna historijska
ili razvojna tvorevina, te da i unoenje sm isla ili zna
enja u nju m oe biti rezultat sam o jedne historijske
i razvojne djelatnosti, a gdje ova historija i razvitak
n isu unaprijed odreeni, jer dobivaju svoj posebni i
nepredvidivi znaaj, uzeti u cjelini, sa svakom eta
p o m razvitka. No, pokuajm o neto konkretni je iz
raziti to sm atram o pod otvorenim i kritikim pri
stupom ispitivanju problem a socijalistik e kulture?
Zadovoljit em o se ovaj put sam o tim e da ocrtam o

378
neke zahtjeve u tom pogledu, ne ulazei na ovom
m jestu u sistem atsko izlaganje.
Kad pristupam o kritikom ispitivanju bilo koje
kulturne tvorevine um jetnosti, filozofije, obiaja,
prava, itd. prvi spoznajni zahtjev s kojim se
susreem o jest zahtjev ereifikacije ili obespredme-
enja. to znai ovaj zahtjev?
Kulturnu stvarnost m oem o prom atrati ili ispisi
vati u obliku kulturnih stvari ili kulturnih doivljaja.
Kulturna stvar postoji u obliku knjige, film a, za
pisa, dokum enta, slike, kipa, itd., i m i sm o u m o
gunosti da s kulturnim injenicam a postupam o, po
Durkheim ovom zahtjevu, kao sa stvarim a, ako se
elim o baviti naukom injenica. N ije potrebno ove
injenice svesti na psihike doivljaje, jer pravo
postoji u zakonicim a, kretanja svakodnevnog ivota
odraavaju se u statistik im brojevim a, u trenucim a
historije, m oda u odjei, ukusi u um jetnikim
d j e l i ma . . . prem a tom e, da bi se one vidjele u svom
aspektu stvari, nije nuno izopaiti ih sluei se
otroum nou (Pravila sociolok e m etod e). U izvje
snoj m jeri m i doista m oem o u spjeno postupati
s kulturnim pojavam a kao sa stvarim a, i m i to
doista inim o, ak i onda kad ih prom atram o kao
doivljaje. Na prim jer, kad usporeujem o broj ob
javljenih djela iz podruja hum anistikih nauka s
brojem djela objavljenih iz tehnikih ili prirodoznan-
stvenih nauka, postupam o s tim pojavam a kao s pred
m etim a, i nas ne zanim a kako ih doivi ju jem o, ve
kako se one p rosto kvantitativno odnose u jednom
vrem enskom periodu. N aravno da im dajem o u tak
vim predm etnim odnosim a jedno tum aenje ili
znaenje, a to inim o tako da ih ukljuujem o u je
dan iri niz injenica. Durkheim sm atra da sm o ove
stvari ili pojave dovoljno objasnili ako sm o ih doveli
u jedan odreeni odnos s pojavam a koje su im pret

379
hodile. R ecim o, poveanje izdvajanja tehnolokih
publikacija s razvitkom industrije ili prom jenom
drutvenog sistem a. S jetim o se sam o navedenih po
dataka u vezi sa S ovjetskim Savezom , gdje sm o za
kljuili da je ind ustrijsk i razvitak podjednako kao
i sam drutveni sistem sa svojim tendencijam a ne
gativno u tjecao na razvitak drutvenih nauka, a po
zitivno na razvitak prirodnih i tehnikih nauka. Me
utim , da li je ovakvo ob jan jen je potpuno i zado
voljavajue? Za jedan ogranieni kauzalni niz, m ogli
bism o rei da jest, ali za jednu produbljenu analizu,
m oem o odm ah dodati da nije, i da nije nim alo si
gurno da bi socijalistik i sistem nuno m orao dje
lovati u sm islu ograniavanja razvitka h um anisti
kih publikacija. P ostoje i drugi razlozi, dodat em o.
Ali tada ove razloge valja potraiti, tako da se ovaj
nalaz uklopi u neka druga daljnja istraivanja dru
tvenog kretanja i uspostave neke sm islene ili zna
ajne veze m eu njim a. Zadovoljim o se zasad sam o
konstatacijom da je m ogue ispitivati kulturne po
jave kao stvari, kao objektivne predm ete, te da ih
m oem o klasificirati po nekim objektivnim obilje
jim a, utvrditi neke kvantitativne razlike m eu
njim a i doi do nekih zanim ljivih zakljuaka. Ali
ovakva analiza, ma koliko bila zanim ljiva i stroga,
jo je daleko od toga da zahvati kulturne pojave u
njihovoj sloenosti i dubini!
Tu se odm ah nadovezuje poznati prigovor Durk-
heim ovu objektivizm u ili, tanije, objektalizmu (za-
hvaanju pojava kao da su stvari ili predm eti, s vanj
ske strane), naim e da traenje svestranijih i tanijih
veza m eu pojavam a, znai voditi rauna o njihovoj
viestrukoj povezanosti, a ne sam o o kauzalnim ni
zovima, te da je u tom cilju potrebno m etodu ob
janjavanja proiriti m etodom razumijevanja
drugim rijeim a, preobraziti kulturne p re d m e te u

380
kulturne doivljaje. Da bism o, doista, znali to znai
jedna hum anistika publikacija u socijalistikom
drutvu, potrebno je najprije doivjeti je, kao to
je potrebno doivjeti i to to znai jedna tehnika
publikacija. Sam doivljaj upozorit e nas da se je
dna i druga odvijaju u m alo razliitim uvjetim a, da
im aju neto drugaiji ljudski znaaj u odnosu na
njihov cilj, na nam jenu, na nam jere sam og stvara
oca, jer nam doivljaj doputa da jedan kulturni
sadraj dovedem o u vezu s njegovom nam jerom , od
nosno s n a m jero m nosioca tog sadraja. M eutim,
ovdje m oem o sa gledita ispitivanja sam ih doiv
ljaja postaviti jednu ogradu: cilj je doivljaja da
nam to vjernije opie sam sadraj doivljaja, i da
na taj nain om ogui to bolje njegovo razum ije
vanje s obzirom na sam sadraj, a tim e i njegovu
klasifikaciju. Ovakav fenom enoloki zahtjev prisilja
va nas zapravo da se i nadalje kreem o u okviru
stvar-doivljaj, koji se m eusobno usko uvjetuju
kao to je pokazala introspektivna psihologija, pa
konani rezultat u ovom e sluaju m oe biti sam o jed
na vrsta fenom enoloke klasifikacije, odnosno odre
ene tipologije, a slino biva i u sluaju pozitivisti
kih klasifikacija i tipologija kad doivljaje tretiram o
sam o kao stvari.
Radi se o tom e da u analizi jedne kulturne pojave
m oram o na sam par stvar doivljaj, koji nas
jo ne izvodi iz objektalnog kruga ispitivanja, po
staviti odreene zahtjeve, zahtjeve kojim a nuno
prerastam o okvire kako p ozitivistikog tako i feno-
m enolokog objektivizm a ili objektalizm a. O em u
se radi?
Kulturnim predm etim a i pojavam a m oram o prii
pod k u tom kulturnog stvaranja, dakle ne prosto kao
datostima ili injenicam a nego kao ljudskim ak
tivnostim a i tvorevinam a. Subjekt-objekt relaciju,

381
da se posluim o jednim ve poznatim term inom iz
m arksistike gnoseologije, m oram o staviti u odre
ene historijsk e i genetike uvjete ili okvire njezina
ostvarivanja. Im am o u vidu nekoliko spoznajnih po
stupaka:
a) Sam u kulturnu pojavu, kao predm et naeg is
traivanja, uzet em o u duhu 1. Marxove teze o
Feuerbachu, ne kao neto pasivno dato, ne prosto kao
predm et ili datost, ve kao praktiku, kao ljudsku-
-osjetilnu djelatnost. Ovoj stav ukljuuje u ~ebi
jedan vrlo vaan m etod olok i stav, naim e da kultur
ne pojave ne gledam o kao n eto ve naeno ili stvo
reno, nego upravo kao p o ja ve ljudskog stvaranja,
ljudska ostvarenja, dakle kroz o v je k a kao stva ra
oca sa svim njegovim sloenim nainom odnoenja
prem a svojoj tvorevini i sa svim njegovim sloenim
uvjetim a n astajanja jedne stvaralake tvorevine.
b) Ljudska praktika ili osjetilna djelatnost ne
odvija se u fiktivnom ili zrakopraznom prostoru,
ve u p rostoru napuenu predm etim a i stvarim a,
koje su ve obraene ili preobrazene ovjekom . Svi
jet prem a kojem u se ovjek odnosi ovjekov je svi
jet, to jest svijet ispunjen znaenjim a koje mu ov
jek pripisuje; stvari u svijetu prem a kojim a se
ovjek odnosi jesu, dakle, stvari koje je ve ovjek
obradio, koje p o stoje kao njegova opredm eena dje
latnost, i stoga se pojavljuju kao materijal za sva
ku novu etapu ili fazu njegove praktiko-stvaralake
djelatnosti.
c) o v jek ovo stvaranje ne poinje nikada ni-
hilo, iako poinje kao negacija postojeeg, jer je ono
nuno nastavak praktike djelatnosti ovjeka sa
dugom historijom , gdje m u polazna taka nije po
znata, kao to m u i h istorijski steeno odnoenje ili
poim anje predm eta ostaje tajna. Odnos subjekta i
objekta uvjetovan je ve odreenim stupnjem histo

382
rijskog razvitka, to jest stupnjem preobraene pri
rode i odgovarajueg odnosa prem a njoj. U N je
m ak oj ideologiji Marx podvlai ovaj odnos subjek
ta i ljudski opredm eene prirode kad kae da u po
vijesti nalazimo na svakom stupnju jedan m aterijal
ni rezultat, jednu sum u proizvodnih sila, jedan hi
storijski stvoreni odnos prem a prirodi i prem a poje
dincim a m eusobno, to ga svaka generacija prenosi
od svojih prethodnika, jednu klasu proizvodnih sila,
kapitala i okolnosti, koje e dodue od novih gene
racija biti izm ijenjene, ali im, s druge strane, tako
er propisuju vlastite ivotne uvjete i nam eu im
odreeni razvitak i posebno obiljeje, tako da okol
nosti isto toliko prave ljude, koliko i ljudi prave
okolnosti.
d) Iako ljudska historija nem a sagledanog poetka
niti uoenog konca, ipak se ona odvija u fazam a ili
epoham a, om eenim radikalnim ili revolucionarnim
prijelazim a iz jednog stanja u drugo, tako da pored
razvojnog niza m oem o govoriti isto toliko i o raz
vojnim karikam a. Ova injenica doputa nam da
sagledam o drutveni i kulturni razvitak u totalitetu.
to jest da pojedine razvojne nizove m oem o staviti
u odreene razvojne kritike ili epohe ili drutveno-
-ekonom ske form acije. K ategorija totaliteta im a u
prvom redu takvu spoznajnu vrijednost to dopu
ta sagledanje jedne drutvene ili kulturne struk
ture, a sruktura ne znai n ita drugo nego da postoje
pojave ili pojavni nizovi koji se kreu ili m ijenjaju
bre ili sporije, m anje ili v ie zavisno od drugih, sa
m anje ili vie specifinim obiljejim a, ali koje sve
m oem o dovesti u vezu s je d n o m fundam entalnom
h istorijsk om situacijom .
to je, prem a tom e, znaio poetni zahtjev za de-
refikacijom ili obespredm eenjem jedne kulturne po
jave?

383.
On naprosto znai da jednu kulturnu pojavu, od
nosno stvar<loivljaj, ne sm atram o jednim sam o
stalnim nizom , koji form alno-predm etno ispitujem o
u okviru v lastite predm etnosti ili datosti, ve je
preko relacije subjekt-objekt, u stvaralakom sm i
slu, sv o d im o na jednu osnovnu drutveno-historij-
sk u situaciju. To, naravno, ne znai da ne sm ijem o
neku vrstu kulturnih pojava prom atrati u njihovu
vlastitom razvojnom nizu ili predm etnom okviru. N i
poto! To sam o znai, ako se ne ograniim o na
ovakav okvir i ne svedem o ga na jednu osnovnu
historijsku situaciju i na tum aenje takve situacije,
u skladu s osnovnom , dubinskom dinam ikom dru
tvenog i ljudskog razvitka, da em o nuno u naem
objanjavanju ili tum aenju kulturne pojave postati
rtve form alizm a, pozitivizm a ili tipologizm a dru
gim rijeim a, da em o ih um rtviti u njihovu zna
enju um jesto da ih oivim o!
Ako uzm em o ovjeka i njegovo stvaranje ili doi
vljaj, onda m oem o sa sigurnou rei da je nje
govo stvaranje ili doivljaj viestruk o determ inirano
ili uvjetovano, i da se svi utjecaji ne m ogu neposred
no zahvatiti. Ekspresionizam , na prim jer, na likov
nom podruju m oem o tum aiti kao estetsku reak
ciju na im presionizam , to jest kao naglaavanje di
nam ike nutarnjih oblika likovne vizije nasuprot
njihovoj potpunoj rasplinutosti u igri svjetla i to
nova boje u im presionizm u. Da, ali ekspresionizam ,
pored ove estetske reakcije na ono to mu pret
hodi, im a i neto zajedniko s im presionizm om , to
jest da vie naglaava su b je k tiv n o st doivljaja sa
m og oblika, kao to je im presionizam naglaavao na
isti nain svjetlo ili boju, nasuprot vanjskom , is
kustvenom predm etu. Ovo naglaavanje subjektivno
sti dovodi se u vezu s izvjesnim drutvenim nekom
form izm om , koji se m oe utvrditi nizom estetskih i

384
idejnih m anifestacija na ovom kulturnom podruju.
Naravno, pojava nekonform izm a uvodi nas u odre
enu drutveno-historijsku situaciju o kojoj valja
voditi rauna, i koja je nesum njiva determ inanta
sam og estetskog izraza ili stila izraavanja! Mogli
bism o ovako nastaviti, pa bism o vidjeli da postoje
i neke druge determ inante od opeg znaaja, kao
to je nauna analiza svjetla ili spektra i slino.
Mogli bism o vidjeti da i sam a pojava drutvenog ne-
kom form izm a zavisi od niza razliitih faktora. U sva
kom sluaju postoje historijske situacije, koje sm a
tram o osnovnim ili fundam entalnim a, koje su kao
takvne nosioci osnovne dinam ike ljudskog stvaranja
i do kojih valja prodrijeti. K oliko je ovo znaajno,
m oem o lako vidjeti ako upozorim o da od njih za
visi stvaranje novih rodova ljudskog stvaranja ili
izraavanja na prim jer, pojava film a, ali i istovre
m eno opadanje nekog drugog naina izraavanja
figurativnog slikarstva. Slino vai za iezavanje
epa ili pojavu romana, itd. N eke osnovne drutvene
situacije ili drutvena dinam ika m ogu dovesti do
iezavanja ili raanja itavih kulturnih oblasti. N ije
li to dovoljan razlog da se ne dam o zarobiti vlasti
tim okvirim a specifinih kulturnih pojava?
Kad uem o u istraivanje jedne historijske i indi
vidualne situacije, odm ah prim jeujem o da se ne
radi o jednostavnim strukturam a, ve da se u njoj
preplee determ inizam razliitih struktura, koje se u
kulturnoj pojavi ili predm etu oituju sam o kao jed
na rezultanta. Tako se brzo nam ee ideja da se,
zapravo, radi o strukturi struktura, to u ovom
sluaju znai da totalitet stvaralakih i izraajnih
uvjeta svake kulturne pojave sadrava u sebi vie
ili m anje strukturirane cjeline, koje se dodue uklop-
ljuju u opu situaciju, ali koje ne m anje posjeduju
i svoj vlastiti kontinuitet, to u ovom sluaju znai

25 Supek 385
da u svojem razvitku sve ne slijede po tp u n o iden
tinu dinam iku stru k tu rira n ja i destrukturiranja.
Potonje e nam odm ah p ostati jasn ije ako upo
zorim o da u osnovi m oram o voditi rauna barem o
tri sp ecifina determ inizm a struktura:
1. determ inizam struktura stvaralake linosti sa
njenim psiho-fiziolokim osobinam a;
2. determ inizam his tori jsko-drutvenih form acija sa
njegovom grupnom i idejnom dinam ikom ; i
3. determ inizam sam e kulturne pojavnosti ili pre-
m etn osti koja im a svoje specifine zakone razvitka,
i u koju se djelatn ost ovjek uvijek uklopljuje, jer
jedna generacija nastavlja tam o gdje je prethodna
zavrila.
U svakoj historijskoj epohi i u svakoj kulturnoj
oblasti determ inizam pojedinih podruja nije podjed
nako odluan. Jasno je da lini ili subjektivni deter
m inizam igra vrlo m alu ulogu u oblasti razvitka
naunih spoznaja, ali zato daleko veu u oblasti
um jetnosti. Isto tako determ inizam pojedinih pod
ruja nije odluan na jednak nain iako on uvijek
djeluje, u svim h istorijskim epoham a. Na prim jer,
u u m jetn osti 17. stoljea, u objanjavanju strukture
R acineovih i C om eilleovih tragedija, nije toliko vano
poznavanje psiho-fizioloke strukture stvaralake
linosti, ali je poznavanje ove strukture od odlunog
znaaja u razvitku um jetnosti 19. vijeka, u tum ae
nju stilistikih prom jena koje se odigravaju od
prijelaza s im presionizm a na ekspresionizam , ili od
ekspresionizm a u nadrealizam ili u apstraktnu um jet
nost.
Spom enuli sm o da genetiki ili razvojni nizovi,
odnosno strukturiranje i destrukturiranje pojedinih
kulturnih pojava ne tee paralelno za sva tri vida
osnovnog determ inizm a. Analizirajm o sam o funda
m entalnu situaciju graanskog ovjeka s obzirom

386
na njegov klasni i drutveni poloaj, a koja situacija
traje ve gotovo dva stoljea i pratim o istovrem eno
razvitak graanske um jetnosti. Tako je oito da
individualizam i nekonform izam graanskog ovjeka
proizlazi iz sasvim odreene drutveno-klasne situ
acije, te da se taj isti nekonform izam i individuali
zam izraava u jednom itavom ciklusu um jetni
kog razvitka sa prividno vrlo radikalnim prekidim a
izmeu jednog stila i drugog, jedne form e izraava
nja i druge: rom antizam im presionizam eks
presionizam nadrealizam apstraktna um jetnost,
a da unutar svih, ovih prividno vrlo razliitih oblika
m oem o nai unutarnji kontinuitet, budui da svi
oblici ili stilovi izraavanja predstavljaju, u osnovi,
reakciju na jednu bitnu situaciju graanskog ov
jeka, ija osnovna drutvena i idejna struktura
traje, iako se i ona m ijenja u nekim svojim kom po
nentam a.
Ako prihvatim o da postoje neke osnovne historij-
sko-drutvene situacije koje odreuju dinam iku i
tava jednog niza ili ciklusa kulturnog razvitka, tada
nam se nam ee ideja da za jednu istu osnovnu situ
aciju ili njenu razvojnu kariku potraim o analogne
form e ili stru ktu re kulturnog oblikovanja ili izraa
vanja. I injenica je da em o u tom e usp jeti bez
vee potekoe.
Tako em o im presionizam sa njegovim osnovnim
stvaralakim dinam izm om i stilistik im osobinam a
nai, ne sam o na likovnom podruju, ve podjednako
i u poeziji pod im enom sim bolizm a (M aeterlinck,
Verlaine, Sam ain, Verhaeren, itd.), u m uzici (D e
bussy, Faur, R ahm anjinov), u prozi (M. Proust),
tavie i u filozofiji kod Bergsona s njegovom teori
jom o trajanju, ili W. Jam esa s teorijom o bes
prekidnom toku svijesti, ili ak kod N ietzschea s nje
govim hedonizm om ! U svim ovim sluajevim a m oe

25* 387
m o lako zakljuiti kako svi ovi stvaraoci uranjaju
u istu duboku struju odreenoga kulturnog h tije
nja, to se izraava u slin osti kulturne osjetljivo
sti i kulturnih ciljeva. U ostalom , kulturnom histo
riaru lako je pokazati kako postoje stvarni utjecaji
jednih oblasti na druge, likovne u m jetn osti na poe
ziju, m uzike na poeziju, i obratno; ili filozofije na
um jetnost, i obratno. Ta povezanost utjecaja, koja
zapravo zavisi od jed in stva osnovnih struktura i
njihova razvitka, navela je neke autore da razvitak
kulture ili u m jetn osti pokuaju objasniti duhom
odreene epohe ili sm jenom generacija sa datim
osobinam a, ili pak prihvaanjem nekih zajednikih
spoznaj noidejnih ciljeva. R azum ije se, pojava ana
lognih oblika izraavanja ne m oe se objasniti na
prosto djelovanjem nekoga vieg spiritualnog fakto
ra ili proizvoljnim opredjeljenjem za odreeni spo
znajni i idejni ideal, kao ni bilo kakvom sm jenom
generacija ili stilova po nekim autonom nim , unu
tarnjim , im anentnim zakonim a razvitka, ve je po
trebno ovaj razvitak svoditi, u prvom redu, na osnov
ne historijsko-idejne situacije i na sloenost struk
tura koje se kroz nju oituju u odreenim razvojnim
etapam a. Kulturno htijenje i sav razvitak m oe se u
nekim sluajevim a tum aiti kao progresivno iscrp
ljivanje ili pro du bi javan je jedne fundam entalne dru
tvene situacije. To vai kako za pojavu buroaskog
individualizm a tako i za logiku razvoja um jetnikih
stilova od rom antizm a do nadrealizm a i apstraktne
um jetnosti.
Ovim sm o oznaili sam o neke m etodologijske vi
dove istraivanja kulturnih pojava. Zato sm o to
uradili? Da bism o upozorili kako se do shvaanja
kulturnog fenom ena ne m oe doi nikakvim idealis
tikim spekulacijam a ili m ehanistikim dedukcija
ma od nekih ve ispeenih obrazaca, ve da ono

.388
trai jedno produbljeno istraivanje itava dosada
njeg kulturnog razvitka, a posebno onog razvitka
koje je neposredno prethodilo naem sadanjem .
Budui da se mi nalazim o tek na poetku jednoga
novog drutvenog i kulturnog ciklusa, koji je zapo
eo socijalistikom revolucijom , budui da ivim o
jo uvijek u takozvanom prijelaznom periodu,
kad su stare vrednote u iezavanju a nove se tek
pom aljaju, to je prvi zadatak sociologa, ili psiholo
ga, ili historiara kulture, da izvri tem eljitu analizu
dosadanjega kulturnog razvitka, a to znai prven
stveno kulturnog razvitka graanskog drutva. Upra
vo razvitak kulture u graanskom drutvu za nas je
od najveeg znaaja, jer on odgovara najsilovitijem
razvitku proizvodnih snaga, naj svest ranijem razvoju
stvaralakih, latentnih m ogunosti ovjeka, ali isto
vrem eno i najradikalnijem razaranju drutvene pri
rode ovjeka, svega to ovjeka vee uz njegovu
ljudsku zajednicu. Sve posljedice ovakva razvitka
jo uvijek nism o sagledali. A od toga sagledavanja
zavisi i kritika ovoga historijskog perioda, koji e
nam pom ou njegove analize i kritike posluiti kao
osnova, neophodna osnova, za stvaranje tem elja i
vrijednosnih p rem isa socijalistikog drutva. Sam o
u ovom sm islu m oem o tum aiti onu Marxovu i
Lenjinovu m isao o preuzim anju i nastavljanju svega
prethodnog kulturnog razvitka ovjeanstva sa stra
ne socijalizm a i njegove kulture.

389
8. MATERIJALNI, SOCIJALNI I PERSONALNI
OSNOVI SOCIJALISTIKE KULTURE

Teze

S ocijalistik a kultura nije neko stanje koje em o


ostvariti u dalekoj budunosti, niti neki apstraktni
ideal koji suprotstavljam o konkretnom sadanjem
drutvenom razvitku, ve je ona stvarno gibanje
kojim prevladavam o klasno drutvo i njegovu kul
turu i izgraujem o besklasno drutvo i njegovu kul
turu. Stoga kad odreujem o on o to je specifino
u ideolokom i kulturnom sadraju nae socijalisti
ke revolucije, neophodno je da ne zaboravljam o i
ono to je u njoj univerzalno, opeovjeansko, to
predstavlja elem enat i prim jer socijalistik og kul
turnog htijenja uope.

Socijalistika kultura ne stvara se po zakonu m e


hanike fatalnosti (po teoriji odraza baze u super
strukturi, kako je shvaaju suvrem eni sovjetski ide
olozi) niti po zakonu m alograanske stihije (po m e
todi slobodnih asocijacija, konjunkturnih teza i anti
teza, linih sklonosti, koja se u posljednje vrijem e
javlja kod nas), ve kao svjesni, kritiki napor uzdi
zanja ljudske svijesti i osjeaja na jedan vii stu
panj, u sm islu oslobaanja od raznih oblika otue
nja (alijenacije) ovjeka u klasnom e drutvu. Ova
kav stav nuno ukljuuje kritiki odnos prem a kul
turnoj batini u sm islu Lenjinove postavke da mark

390
sizam nije niukoliko odbacio najdragocjenije teko
vine buroaske epohe, ve je, naprotiv, usvojio i
preradio (podcrtao R S) sve ono to je bilo od vri
jednosti u vie od dvijehiljadugodinjem razvitku
ljudske m isli i kulture.
N aroito za nas, u prijelaznoj epohi izm eu ka
pitalizm a i socijalizm a, kad se veom a ivo osjeaju
utjecaji buroaske kulture, koja nam je esto po
svojoj problem atici najblia, a po svojim rjeenjim a
naj protivni ja, kad se staro i novo esto puta
nerazm rsivo preplee, potreban je jasan kritiki od
nos prem a prolim kulturnim vrednotam a, a on se
stjee jedino tem eljitim poznavanjem onih pokret
nih sila i zakona koji su oblikovali dosadanji kul
turni ivot, a naroito kulturni ivot buroaske
epohe.

Dobro je poznato da je sav dosadanji kulturni na


predak bio uvjetovan porastom proizvodnih snaga
ovjeanstva, pa da je i naa dananja borba protiv
m aterijalne, industrijske zaostalosti zem lje jedan od
preduvjeta za stvaranje socijalistike kulture. Ali pri
tom ne treba zaboraviti da danas, kao u svim veli
kim epoham a ljudskoga napretka, ljudski, oslobaa
jui rad predstavlja jednu od osnovnih vrijednosti
i kulturnih tem a, te da je zadatak da se nasuprot
buroaskoj kritici industrije, tehnike i nauke uope
(zbog njihove neovjene i destruktivne prim jene u
kapitalizm u) revalorizira ljudski rad i tehnika kao
sredstva osloboenja i napretka ovjeka u socija
listikom drutvu. Kritiku tehnike treba pretvoriti
u kritiku kapitalizm a, u kritiku njene destruktivne
prim jene, u borbu protiv im perijalizm a i za mir!

391
4

Socijalistika revolucija ukida socijalno-politike


posljed ice podjele rada (privatno vlasn itvo nad
sredstvim a za proizvodnju, klasne odnose itd.), ali
ne ukida specijalizaciju ljudskih sposob n osti u pro
izvodnom procesu. U sprkos neizbjenoj specijaliza
ciji ovjeka u proizvodnom i naunom radu, socija
listik a kultura djeluje u sm islu harm oninog raz
vitka svih ljudskih sposobn osti (povratak k idealu
renesansnog uom o universale nasuprot buroaskog
beam terskog sp ecijalista), bilo sm anjenjem pri
nudne specijalistike d jelatn osti (skraenje radnog
vrem ena, prilagodba proizvodnih sredstava i ritm a
proizvodnje ovjeku) bilo kom penzatorskom aktiv
nou u biolok om pogledu (veliki znaaj fizike kul
ture) ili psiholokom pogledu (razonoda, kulturni
ivot, svijest o drutvenom znaaju individualnog
rada, neposredno uestvovanje u drutvenom upra
vljanju proizvodnjom ), to jest ojek kao d ru tven o
bie o stvaru je ideal uom o universale u onim vido
vim a drutvene djelatn osti u kojim a to ne m oe u
vlastitoj individualnoj djelatnosti.

Porast proizvodnih 9naga drutva om oguio je ov


jeku lake zad ovoljavanje prim arnih ivotnih p o
treba (ishrana, stanovanje, odijevanje, zatita zdra
vlja) i utjecao na razvitak i poveanu drutvenu
ulogu sekundarnih ivotnih po tre b a (na primjer,
intelektualnih potreba: znanje, obavijetenost
tam pa, rukovanje suvrem enim tehnikim pom a
galima; afektivnih potreba: um jetnost, film , razo-

392
noda, sport itd.; osjetilnih potreba: ivotna udobnost
kom for, higijena, istoa i skladnost upotrebnih:
predmeta, oblika i m aterije itd.). Razvitak sekun
darnih potreba razvijao se u kapitalizm u po logici
trine stihije (proizvodnja sraunata na m om entani
efekat, reklamu, novost, senzacionalnost, na velike
razlike u kupovnoj m oi potroaa, na kratkotraj-
nost, na psihologiju drutveno zaostalih slojeva
drutva itd.). Zadatak je socijalistike kulture da
razvitak i zadovoljavanje sekundarnih potreba pod
vrgne kriteriju stvarnog obogaenja ljudske lino
sti, pravilnom razvitku svih ovjekovih doivljajnih
m ogunosti u skladu sa prirodnim , harm oninim raz
vitkom njegove individualne i drutvene linosti.

Objektivna prevlast drutvenih faktora (nauka i


tehnika, industrijalizacija, urbanizacija, profesionalni
i klasni odnosi) nad prirodnim faktorim a (strah od
gladi, prirodnih nesrea, epidem ija itd.) u razvitku
kapitalizm a djeluje tako da su socijalna ili hum anisti
ka pitanja (pitanja odnosa ovjeka prem a ovjeku
u drutvu) potisnula naturalistika pitanja (pitanja
odnosa ovjeka kao pojedinca ili vrste prem a pri
rodi, kozm osu ili sm rti). Dok se ideoloka borba
izm eu progresivnih i reakcionarskih snaga jo u 18.
stoljeu preteno vodila na kozm olokom i natural
nom planu (borba protiv anim izm a, religije), danas
se ona usredotouje oko drutvenih pitanja i hum a
nistike problem atike, i to ne u apstraktnom ve
konkretnom obliku: pitanje jednakosti ovjeka u
drutvu.
Poto se svijest ovjeka kao drutvenoravnoprav-

393
n o g bia oslobodila m itsko-fantastinog (u religiji)
i form alno-m etafizikog ili u topistikog predoava
nja (buroaska d em okracija), ona je prim ila u m ark
sizm u konkretni i nauno-empiriki oblik d ru tv e
nog ostvaren ja jednakosti. Otuda proizlazi ideoloki
znaaj borbe za ostvarenje socijalizm a i njegove
propagande na naelim a naune o b je k tiv n o sti i tre
tiranju injenica; podudarnosti izm eu ideala i dje
lovanja rijei i ina; naune partijnosti u sm islu
dijalektikog osvjetljavan ja onih zakona drutvenog
razvitka i osvje tavan ja naroda na onim zadacim a
koji proizlaze iz njihova vlastitog drutvenog h isto
rijskog kretanja.

H um anistiki sadraj socijalistik e kulture ili soci


jalistiki hum anizam sa sto ji se u ukidanju ili poste
penom prevlaivanju svih onih oblika otuenja (ali
jenacije) ljudske svijesti i prirode koji su u dosa
danjem , dosocijalistikom drutvenom razvitku bili
uvjetovani ovjekovom podreenou prirodnim i
drutvenim silam a.
Osnovni oblici otuenja u klasnom drutvu oitu
ju se: u otuenju ljudskoga rada (fetiizam robe i
novca), u otuenju ljudske slobode (fetiizam dra
ve, dravne birokracije i dravnih poglavica, fetii
zam individue), u otuenju drutvenog ili generikog
bia ovjeka (u religiji, idealizm u drave, idealizm u
posebnih ovjekovih djelatnosti iste estetike,
iste nauke i slino), u otuenju ljudskih potreba
(asketizam i senzualizam , form alizam i naturalizam ,
m isticizam i prim itivizam , itd.). Ukidanje tih oblika
otuenja podrazum ijeva kako preobrazbu drutve

394
nih odnosa tako i aktivno osvjetavanje i stvaranje
drugaijih potreba pom ou kulturnog djelovanja,
to jest drutvenim oblikovanjem ljudske svijesti i
osjetljivosti.

Zadatak socijalistike kulture bit e da razrijei


neke osnovne protivurjenosti koje su razdvajale i
iskrivljavale svijest ovjeka-graanina. Tako, na pri
m jer, ove: a) protivurjenost izm eu drutvenog
ivota i privatnog ivota, odnosno javne i privat
ne svijesti, individualizm a (graanskog individuali
zm a) i kolektivizm a (graanskog ili socijalistikog
etatizm a); b) protivurjenost izm eu racionalizma
(nauke, tehnike, determ inizm a) u proizvodnom pro
cesu dobara i iracionalizma (trine stihije, antina-
unosti, antidem okratinosti, indeterm inizm a) u obla
sti, raspodjele dobara; saeto se to m oe izrei kao
protivurjenosti izm eu racionalizm a u tehnici i iraci
onalizm a u filozofiji; i c) protivurjenost izmeu
dehumanizacije ljudske, drutvene sredine, to je
uvjetovano klasnim odnosim a, i humanizacije ljud
ske, prirodne sredine, to je uvjetovano industrijskom
preobrazbom prirode; ova potonja zavisi od prve, i
treba je tretirati kao relativnu pojavu u opim raz
m jerim a, ali i prva zavisi od potonje i odreuje pozi
tivno ili negativno drutvenu (klasnu) svijest kao ob
jektivni faktor.

395
9

Za nauno shvaanje osnova socijalistike kul


ture, ne sam o u naoj prijelaznoj epohi izm eu
kapitalizm a i socijalizm a, nego i inae, potrebno je
spoznati zakonitosti koje odreuju razvitak graan
ske kulture, jer navedene protivurjenosti sadra
vaju, u specifinom obliku, neka opa pitanja, kao
to su odnosi pojedinaca i drutva, ovjeka i priro
de, ovjeka i industrije, itd.
Tako je p rotivurjenost izm eu p riv a tn e (pri-
vatnovlasnike, sebine, usam ljene, slobodne) i
ja v n e (dravnike, politike, liberalistike ili eta
tistike, nacionalistike, im perijalistike, rasistike,
it?d.) svijesti ovjeka graanina uvjetovana onom
suprotnou izm eu ekonom ije i dem okracije, koju
je Marx form ulirao u oblasti ideologije kad kae
da je savrenstvom idealizm a drave postignuto u
isti mah i savrenstvo m aterijalizm a graanskog
drutva, to jest da je graanin idealizacijom svoga
drutvenog bia u obliku buroaske drave i form alne
graanske dem okracije istovrem eno uspostavio i
m aterijalizam svoga privatnog, vlasnikog, kapita
listikog individualnog bia!
Ta protivurjenost dom inira ovjekom -graaninom ,
koji se historijski ili antropoloki pojavljuje kao
hom o duplex (ovjek sa razdrtom ili nesretnom
svijeu podvojenost individualne svijesti i dru
tvene sv ijesti), a ona se oituje u ideolokoj super
strukturi:
u pravu, filozofiji i moralu kao suprotnosti iz
m eu buroaskih apologeta drave ili form alne bur
oaske dem okracije (H egel, J. St. Mili, Spencer, De
wey, itd.) i apologeta sam oinicijativnog privatnika,
odnosno anarhoindividualizm a (D estut de Tracv,
Stirner, N ietzsche, itd); ta suprotnost ne oznaava

396
sam o iskljuivanje tih prividno nepom irljivih suprot
nosti ve i njihovo prepletanje, tako da u krajnjim
individualistikim postavkam a nalazim o redovito i
tendencije k m isticizm u kolektivne egzistencije ov
jeka, i to objanjava este obrate graanskog indi
vidualizm a od drutvenog nekonform izm a k drutve
nom konform izm u u najgorem obliku;
u estetici i u m je tn o sti to se oituje kao suprot
nost izm eu tendenciozne i iste um jetnosti,
oficijelne um jetnosti i larpurlartizm a, zatim u estet
skom m anihejizm u (teorija o dvostrukom sastavu
stvari i lijepoga, Baudelaire) kao m eusobna uvje
tovanost lijepog i runog, uzvienog i niskog, traj
nog i trenutanog, doputenog i nedoputenog, iskre
nog i lanog, svjesnog i nesvjesnog, linog i bezli
nog, a te suprotnosti, posljedica naroite dijalekti
ke idejne i afektivne am bivalentnosti, prenose se sve
vie u ovjekovu subjektivnost (bijeg od drutvene
stvarnosti i prirodne stvarnosti, to jest predm etnosti
uope), u sam e psih olok e funkcije izraavanja, im e
zaotravaju krizu stvaralake linosti.
Budui da se te osnovne suprotnosti u svakoj eta
pi razvitka drugaije izraavaju u ovjekovoj svije
sti i podsvijesti (uloga potonje sve vie raste), to je
potrebno razvitak graanske um jetnosti sagledati u
cjelini tum aiti jednu etapu istovrem eno po pret
hodnoj i po slijedeoj, a ne uzeti izolirano jednu
pojavu i ocjenjivati po logici grubih analogija, kao
to se to uvrijeilo kod nas u posljednje vrijem e. To
znai da treba m etodiki polaziti od naela ovjeka
kao drutvene i historijske cjeline, a ne od pojedi
nanog doivljaja nekog lijepog izraza ili djela. o
vjek u graanskoj um jetn osti nastoji izraziti u prvom
redu sebe u svojoj protivrjenosti kao i svoj napor
da prevlada tu protivurjenost; treba shvatiti gra
ansku um jetn ost dram atski kao etape ovjeka u

397
nastajanju, kao kristalizaciju nekih rjeenja, kojih
sm isao, s obzirom na pogrenost i bezizlaznost tak
vih rjeenja, postaje vidljiv redovito tek u slijedeoj
etapi razvitka!

10

Druga osnovna p rotivurjenost (izm eu racional


nog obiljeja proizvodnog procesa i iracionalnog
obiljeja podjele dobara) odrazila se u svim obla
stim a graanske id eologije kao tendencija k ograni
avanju racionalnog odnosa prem a stvarnosti. Poto
nja se, zbog progresivne specijalizacije naune i pra k
tike djelatnosti, sve vie cijepa na funkciju i pred
m et, na oblik i sadraj, tako da se sve vie suprot
stavlja m iljen je kao takvo predm etu m iljenog,
um jetniko stvaranje kao takvo sadraju ili predm etu
stvaranja. U filozofiji se to oituje kao pre vlast m e
todologije, funkcija, m isaonih aktova, sim bola (no-
vokantonci, novohegelijanci, novopozitivisti, logisti,
itd.) nasuprot zahvatanju sam e stru k tu re p re d m e ta
i stvarnosti, uzete u cjelini (to se redovito oprav
dava borbom protiv m etafizike i esto prikazuje
kao neka vrsta prerastanja antiteze m aterijalizam
idealizam ). U u m jetn osti se to oituje kao e ste tsk i
ko n stru k tiviza m (form alizam , dekorativizam ), tako
da se um jetniko stvaranje vie inspirira postupci
ma, m etodam a, tehnikom stvaranja i kom binatori
kom koje ono sadrava, nego sam im predm etom
ija se sluajnost i b esm islenost sve vie istie. Kri
za racionalizm a raste u graanskoj ideologiji pro
porcionalno sa krizom dem okracije.
N asuprot tom e, tum aenje sam e stvarnosti, op stoj
nosti, svijeta, ljudske egzistencije uope vri se sve

398
vie u im e iracionalnih faktora (N ietzsche volja
za mo, Ed. Hartm ann nesvjesno, Bergson
ivotni elan, Klages dua, Scheler emo
cionalnost, itd.), koji se suprotstavljaju razumu,
nauci i tehnici. Istovrem eno se naune m etode istra
ivanja zam jenjuju fenom enologijom , to jest jednom
indeterm inistikom , antievolucionistikom i subjek-
tivistikom m etodom . Iracionalizam u filozofiji i
um jetnosti predstavlja u osnovi spiritualizaciju one
stihijnosti koja vlada zakonim a kapitalistike proiz
vodnje (konkurencija, odsutnost drutvenog plana,
ekonom ske krize, itd.). Tako se fetiizam kapitalisti
kog trita pretvorio u um jetn osti u fetiizam po
m odarstva, novosti, senzacionalnosti, zapanjujuih
otkria, udesnih iznaaa, stalnog eksperim entira
nja i revolucioniranja izraza, tako da je konkretan
ovjek u svojoj cjelini prestao biti predm et doiv
ljaja, a ostala je jo sam o neka apstrakcija od ov
jeka, zapravo apstrakcija njegove znatielje, ubijanje
dosade, u kapitalistikom sm islu te rijei.
E ste tsk i k on stru k tiviza m (ija druga strana m e
dalje jest ekspresionizam u subjektivistikom obli
ku: san, udesno, bizarno, autom atsko, itd.) oslanja
se i crpe svoj vitalitet iz tehnike revolucije, iz ana
lize m aterije, njene statike i dinam ike prim jene u
ivotu, njene funkcionalnosti i ekonom inosti, dakle
u po ste p e n o j sintezi naunog, tehnikog i e stetskog
korienja proizvoda ljudskoga rada. N em a sum nje
da su industrijalizacija i tehnika izazvale u tom po
gledu osjetljive prom jene u onom vidu ljudske estet
ske o sjetljivosti koji je uvjetovan preobrazbom o
vjekove m aterijalne sredine. E stetski konstruktivi
zam jednom nogom stoji u n ajfantastinijim m eta
fizikim konstrukcijam a (to je uvjetovano njego
vom idejnom kom ponentom ) a drugom na vrstom
tlu tehnike preobrazbe ivotne sredine.

399
11

D ehum anizacija graanske ideologije vrila se


odricanjem od vladajuih ideala opedrutvene
prirode ideja prirodnih prava, kao to su jedna
kost, bratstvo i sloboda, zatim ateizam , racionalizam ,
pa m aterijalizam u prirodnim naukam a, vjerovanje u
progres, u h istorijski determ inizam m akar i ideali
stiki shvaen itd.; nadom jetavala se vladajuim
idejama privatnovlasnike prirode: ideje konkuren
cije (velike ribe jedu m ale ribe, tko jai, taj tla
i), nejednakosti ili aristokratizm a pojedinaca ili
naroda (im perijalizam i rasizam ). To je bilo uvjeto
vano u prvom redu pojaanom klasnom borbom u
nacionalnom okviru i im perijalizm om u internacio
nalnom okviru. Istovrem eno su tehniki napredak i
nesuzdriva industrijalizacija stvarale utisak o op
em povienju ivotnog standarda, o blagostanju koje
se pribliava, o ivotnoj udobnosti, o novim m ogu
nostim a uivanja ivota, dakle o tom e da ivot, iako
je, uzet u cjelini, besm islen i neovjean, m oe biti
izvor zadovoljstva i uivanja, pa je uloga ovjeka po
jedinca da ga to pam etnije iskoristi. Vidim o kako
buroaska ideologija znai udaljavanje od stvarnosti
u njenim viim idejnim vidovim a (odnos prem a dru
tvu i svijetu u cjelini, odnos prem a budunosti, pre
ma historiji uope, kao bezidejnost, indeterm inizam ,
fenom enologizam , itd.), dok joj se u njenim niim
idejnim vidovim a (ivot u njegovoj afektivnoj i in-
stiktivnoj jezgri) pribliuje. Odatle pojava hedoniz
ma i pra gm a tizm a u filozofiji, etici i um jetnosti, ona
m jeavina radikalnog skepticizm a u odnosu na his
toriju i drutvo, kod suvrem enih egzistencijalista, s
avanturizm om i hedonizm om u odnosu na individu
alno angairanje u ivotu. Odatle takoer bijeg u hi
sto r ic iz a m , u prim itivne civilizacije i u antiku, koje

400
za modernog ovjeka predstavljaju neposredniji
odnos prem a prirodi u njenu instinktivnom vidu
(instinktivno znai u veoj ili m anjoj m jeri dehum a
nizirano), dakle izvjesnu dezindividualizaciju suvre
m enog ovjeka.

12

Socijalistika revolucija i preobrazba stvarnosti


ukida m aterijalnu, drutvenu osnovu spom enutih
protivurjenosti, pa prem a tom e prevladava i proti
vurjenost idealiziranog m istificiranog drutvenog
bia i individualistikog, egoistiki usam ljenog ov
jekova bia. Time otpada i apstraktno shvaena
protivnost izm eu individualizm a i kolektivizm a,
kao i iste i tendenciozne um jetnosti. Stvarnom ,
aktivnom i racionalnom idejnom odnosu u rjeava
nju navedenih protivurjenosti odgovara nuno i um
jetnost koja je realistika po m etodi, socijalistika
(ili im plicitno tendenciozna) po sadraju (kao stvar
ni napor revolucionarne klase i ovjeka kroz taj hi
storijski proces), te hum anistika po cilju, s obzi
rom da e im ati na um u obogaenje i puno oslob o
enje ljudske linosti.
Otpada i suprotnost iracionalizm a i em ocionaliz-
ma, jer iracionalno i em otivno prestaju biti osnova
nazora o svijetu, a ostaju sam o kao kom ponenta
i sredstvo ljudskog izraza. R aznolikost izraza nee
opadati, ve e, naprotiv rasti, a zavisit e kako od
predm eta stvarnosti koji e um jetnik odabrati tako
i od stupnja preobrazbe ili individualizacije u m jet
nikog doivljaja. Ni jedno ni drugo ne m oe um jet
niku diktirati socijalistika ideologija.

26 Supek 401
13

N apredak drutvene svijesti ovjeka, odnosno pro


m jena psihologije drutvenog ovjeka neposredno
je zavisna od uloge i karaktera drutvenih ustanova
u lju d sk im odnosim a. D rutvene ustan ove i drutve
ni odnosi odreuju sv ijest ovjeka, ali svijest ovje
ka, naroito najprogresivnijih i n ajsvjesn ijih pojedi
naca i grupa, odreuje takoer prirodu drutvenih
ustanova i odnosa u odreenim okvirim a historij
skog razvitka. O tuenje ljudske svijesti kroz dru
tvene odn ose (na prim jer: fetiizam drave i drav
nih poglavica u buroaskim i jo vie i inform birov-
skim zem ljam a) postaje nem ogue ako razvijam o
socijalistiko sa m o u p ra v lja n je u ekonom skom , poli
tikom i kulturnom ivotu ono dakle iezava raz
vitkom so cijalistik e dem okracije. U prijelaznoj ep o
hi ono se ostvaruje borbom protiv ostatak a prolo
sti. B orba m ilje n ja najadekvatniji je oblik o sm ilja
vanja historijsk og i kulturnog preobraaja kao i
osvjetavan ja i oslobaanja pojedinaca. Stoga je ona
nuni stil kulturnog ivota socijalistik e dem okra
cije. N ikakvi drutveni autoriteti ili organizacije ne
m aju pravo da suzbijaju ili ograniavaju borbu m i
ljenja idealizacijom jednog m isaonog stava kao naj-
adekvatnijeg i jedino pravilnog u datom h istorijskom
m om entu. R evolucionarne snage drutva, koje nepo
sredno rukovode preobrazbom drutvenih odnosa,
redovito su n ajsposobnije da uope i bitne crte ide
olokog, pa i kulturnog preobraaja. Ali to ne znai
i sve idejne crte, i sve njegove stvaralake potencije,
a ove socijalizam m ora upravo oslobaati, a ne spu
tavati. Zato? Zato to cilj socijalistike revolucije
i socijalistik og preobraaja drutva nije u tom e da
postigne jedinstvo u jed nolin osti kulturnog ivota
djelujui odozgo, etatizacijom kulturnog stvaranja,

402
ve da postigne jedinstvo u raznolikosti, jedinstvo
u htjenju da se socijalizam ostvari i obrani (ali i to
jedinstvo postat e s vrem enom sve vie isto im pli
citno i formalno: potovanje tue slobode kao svoje
vlastite u drutvenom i kulturnom stvaranju), a raz
nolikost s obzirom na inspiraciju i originalnosti iz
raza.
H um anistiki sadraj socijalizm a m ogao bi se de
finirati tako da se kae da p o d ru tv lje n je ovjeka-
-pojedinca ne ide bez izvjesne individualizacije (oslo
baanja line ili kolektivne inicijative) drutvenih
ustanova i odnosa. Jedno uvjetuje drugo, a oblik te
uvjetovanosti odreen je konkretnim historijskim
procesom drutvene preobrazbe.
Kulturni ivot u ostvarenom socijalizm u prestaje
biti pod vlau jedne vladajue ideologije, to jest
jednog sistem a ideja koje osiguravaju jednoj dru
tvenoj grupi ili klasi njen vladajui poloaj, pa pre
ma tom e prestaje biti sredstvo ideoloke borbe u
klasnom sm islu. Tim e on, naravno, ne prestaje biti
dio jednog pogleda na svijet i afirm acija izvjesnih
drutvenih vrednota koje m ogu jedne drugim a pro-
tivurjeiti. On sam o nee vie biti ona idealna oblast
koja e sluiti da se kroz ideoloke i uope duhovne
postavke ostvari rjeenje jo nerijeenih m aterijalnih,
drutvenih problem a i odnosa. Borba ideologija (ko
la, pravaca, stilova) kakvu nalazim o u razvitku gra
anske kulture otpada. Na njeno m jesto dolazi u
centar panje ne drutvo uope ve pojedinac, dakle
linost, to jest obogaenje ovjejih potreba (um no
avanje njegovih ivotnih, m isaonih i osjeajnih m o
gunosti) i osloboenje ovjejih stvaralakih poten
cija, njegove originalnosti. Znai da dolazi do dife
rencijacije izraza, stilova, shvaanja, osjeanja prema
vrsti koncentracije i kondenzacije doivljaja, p rem a
faktoru su bjektivn o g trajanja u organizaciji isku-

403
stava i odabiranja adekvatnog izraza. Faktor dru
tvenog o sam ostaljen ja pojedinaca, koji se provlaio
progresivno kroz itav d osadanji historijski razvi
tak ovjeka, doi e u socijalistikoj kulturi do svoje
pune vrijednosti. O dreivanje socijalistik e kulture po
jednoj opoj abloni, recim o isto antitetik i prem a
graanskoj kulturi, kao to je to sluaj sa sovjetskom
um jetnou (k oja se ve nalazi u socijalizm u!)
znai stagnirati na onom stupnju razvitka koji stvar
no onem oguava individualizaciju i osam ostaljen je
kulturnog stvaranja.

14

Kao to se socijalistik o drutvo izgrauje na m a


terijalnim i drutvenim odnosim a zateenim u asu
revolucije, tako se i socijalistik a kultura nuno iz
grauje, po dijalektikoj negaciji i sintezi, na ve
zateenim kulturnim i idejnim vrijednostim a i ten
dencijam a.
Sadraj i oblik socijalistik e kulture u prijelaznom
periodu zavise u dobroj m jeri od tih zateenih kul
turnih pravaca i zbivanja. U naim uim , a i irim
evropskim razm jerim a, m oram o raunati sa tri osnov
ne tipine struje koje se jo odrazuju u kultur
nom ivotu buroazije pa e utjecati dijalektiki na
form iranje socijalistike kulture:
a) romantina tradicija (slobodoum na etrdeset-
osm aka i hum anistika tradicija), koja se najlake
asim ilira u idejnom pogledu socijalizm u, ali unosi u
njega tendencije k rom antinoj idealizaciji drutvene
stvarnosti (idealizacija znai uvijek i m istifikacija,
naroito u nae vrijem e), k isticanju naroitih indi
vidualnih i kolektivnih (nacionalistikih) vrednota,

404
takoer k pretjeranom pridavanju vanosti subjek
tivnom faktoru;
b) larpurlartistika ili sim bolika tradicija, koja
djeluje naroito po liniji buroaskog individualizm a,
artizma i apstraktne specijalizacije ljudskih sposob
nosti i savrenosti tih sposobnosti (kult lijepoga,
iste um jetnosti, antitendencioznosti, itd.), a pozi
tivna joj je osobina da pojaava individualnu odgo
vornost u izrazu, da je vjeta u naturalistikom opi
sivanju fragm enta stvarnosti (naturalizam = iracio
nalizam drutvenih faktora = prezir ili aristokrati-
zam prem a ljudskoj m asi kao takvoj);
c) nadrealistika i ekspresionistika struja, koja
je najdalje otila u iracionalistikoj i subjektivisti-
koj negaciji drutvene stvarnosti, ali je istovrem e
no stvorila najadekvatniji oblik (ritam , tem po, sliko
vitost, intelektualnost) izraza, koji tako dobro odgo
varaju grevi tosti i nem iru suvrem enog ovjeka, pa
se form alno najlake prebacuje ili ispunjava jednim
idejnim , socijalno-tendencioznim sadrajem (koji i
kao takav ostaje u viim intelektualnim slojevim a,
vie openit, vie ekspresivan, nego individualiziran).
injenica je da je nadrealistiki ili ekspresionisti
ki izraz najbolje sluio takozvanoj borbenoj, ten
dencioznoj socijalnoj um jetn osti u njezinu propa
gandistikom vidu; da sim bolizam i larpurlartizam
predstavljaju prvu refleksiju, zastoj, razm iljanje i
izvjestan uzm ak u socijalnoj angairanosti, te da
rom antizam nastavlja sa svojim hum anistikim , e
sto puta nerealnim , pom alo apstraktnim ali upornim
hum anistikim bavljenjim a oko novih tem a.
Pravilna ocjena i odnos prem a tim kulturnim tra
dicijam a, prem a njihovu idejnom sadraju i obliku
njihove osjetljivosti, kao i kritiki odnos prem a asi
m ilaciji njihovih izraajnih m ogunosti, m ogu m no
go pridonijeti raiavanju kulturnih problem a, a

405
napose um jetn ikog izraza u naoj prijelaznoj epo
hi. Pri tom ne sm ijem o gubiti iz vida jedno: iako
ti pravci im aju razliite kulturno-historijske, pa pre
m a tom e i individualno-psihologijske korijene (ne
radi se sam o o tem peram entu, kako se netko izra
zio!), ve sam a upravljenost k istom cilju nuno u tje
e na prirodnu evoluciju i dalju preobrazbu njihova
izraza, a to ne m oe biti jednolino i uniform irano,
odozgo direktirano socijalno-m im ikrijsko im itiranje
posveenih uzora!

15

Cilj je socijalistike kulture da ovjeka uini slo


bodnim . Sloboda je m o to je ovjek im a nad pri
rodnim i drutvenim silam a, izvan sebe i u sebi. Vlast
se stjee spoznajom objektivnih zakona i podvrgava
njem njim a ljudske djelatnosti. Prirodni i drutveni
zakoni ne sadravaju sam o nunost ve i sluajnost,
m ogunost odstupanja. P ostoje i sluajevi odstupa
nja, u prirodi kao i u svijesti i volji ovjeka, koji
su sam o negacija nunosti. Ali p ostoje i odstupanja
koja nisu sam o negacija jedne nunosti ve i nega
cija svoje sluajnosti, svojeg odstupanja ili protiv
ljenja, a takva odstupanja dovode na planu prirode
do novih struktura, novih oblika organizacije tvari,
a na planu ljudske subjektivnosti, ljudske svijesti
do stvaranja i poim anja novih stvarnosti, novih op
ih zakonitosti, novih oblika racionalnosti, do ope-
vaeih principa. Socijalistika kultura zalae se za
ovakvu vrstu sluajnosti, odstupanja ili individualne
slobode, jer je ona stvaralaka, brem ena novim obli
cim a kulturnog ivota, jer znai dalje napredovanje
u ljudskoj svijesti (u njezinu univerzalnom vidu) i

406
ljudskom drutvu. Ali ona ne eli sprijeiti i one
prve, iste negacije, besplatna oitovanja indi
vidualne volje, vjene protuslovce po sebi steril
ne, da ne bi, spreavajui njihovu slobodu odstupanja,
negirala slobodu uope, i tim e onemoguila ono stv a
ralako odstup anje, stvarno obogaenje, istinsko
raanje ljudske slobode i vie sv ije sti ovjeka. Po
tom e se naa koncepcija socijalistike kulture ra
dikalno razlikuje od sovjetske, koja gazi svaku indi
vidualnu inicijativu, onem oguuje svaku vrstu od
stupanja i nuno vodi ka kulturnoj sputanosti i
sterilnosti stvaralake linosti.

Sudbina socijalistike revolucije, ija je nem inov


nost ve postala sastavni dio svijesti progresivnog
ovjeanstva, zavisi u sadanjoj etapi razvitka od
hum anistikog sadraja, to jest od konkretnog oslo
boenja i obogaenja pojedinaca u socijalistikim
zem ljam a!

407
9. PROBLEMI DRUTVENOG SAMOUPRAVLJANJA
U OBLASTI KULTURE

Definicija kulture. N e p ostoji podruje drutve


nog ivota gdje se ne pojavljuje pojam kulture, gdje
se ne govori o kulturi, bilo da je u pitanju pojedi
nac i njegova lina kultura ili kulturno ponaa
nje, bilo neka organizacija sa svojom kulturnom
tradicijom ili kulturnom aktivnou. K ultura je
svagdje prisutna pojava k oju je veom a teko odvo
jiti od drugih drutvenih pojava, koja ih ak pre
plavljuje i proim a do te m jere da se u nekim tu
m aenjim a naprosto izjednauje sa drutvenim ili
historijskim . Stoga je kultura nesum njivo jedna
totalna drutvena injenica, to jest takva drutvena
pojava koju em o nai u svakom obliku drutvenog
ivota, pod uvjetom da sm o m u prili s odreene
perspektive upravo iz perspektive kulture. Pa
to je, dakle, kultura?
Ve ovo to sm o spom enuli u vezi s pojavom kul
ture navodi nas na pom isao da se kultura m oe de
finirati u irim ili uim okvirim a drutvenog ivota.
Doista, ona nauka koja se najvie posvetila izuava
nju kulture, sa njene razvojne strane, kao to je
socijalna ili kulturna antropologija, definira kulturu
veom a iroko. Tako jedan od osnivaa m oderne etno
logije E. B. Tylor kae: Kultura je sloena cjelina
koja obuhvaa spoznaje, vjerovanja, um jetnosti, obi
aje, pravo, navike i svaku drugu vrstu sposobnosti
i trajnih djelatnosti, to ih ovjek stjee kao lan
drutva (1871). Ova se definicija poklapa s odrei
vanjem ovjeka kao stvaralakog bia koje m ijenja
vanjske uvjete svojeg ivota i svoju vlastitu dru

408
tvenu organizaciju. Ona, dakle izraava, sa kulturom
samu bit ovjeka kao drutvenog bia. Ovako iroko
shvaanje kulture nalazim o i kod novijih autora
kulturalistikog smjera. Tako, na primjer, R. Bier-
stedt (1963) potpuno prihvaa definiciju P. Sorokina
(1947); Kultura je kom pleksna cjelina koja se sa
stoji od svega to m islim o, radim o i posjedujem o kao
lanovi drutva. M eutim, ono to je vano u ovako
iroko postavljenom pojm u kulture, jest da se radi
uvijek o djelatnosti koja je steena, koja je nastala
kao posljedica aktivnog prilagoavanja ovjeka oko
lini, koja je, dakle, historijska po svojoj prirodi.
Stoga se u razliitim definicijam a kulture, kao to
su one koje stavljaju teite na nauene naine po
naanja, superorgansko, drutvenu batinu ili
planiranje ivota, m isli na ovaj razvojni karakter
kulture. Tako Kluckhohn i Kelly (1945) istiu: Kul
tura je historijski izveden sistem eksplicitnog i im
plicitnog nacrta ivota to ga nastoje dijeliti svi ili
posebno oznaeni lanovi grupe.
Ovdje se susreem o i s prvim ogranienjem total-
nosti pojm a kulture, jer ovi autori upozoravaju da
kultura m oe biti privilegij posebno oznaenih la
nova grupe. Oito je da je drutveni razvitak,
uslijed podjele rada, doveo do raslojavanja one cje
lovitosti pojm a kulture kakvu susreem o u arhai
nim drutvim a, jer je u klasnim drutvim a planira
nje ivota ili svjesno odreivanje drutvenih vrijed
nosti pripadalo posebnim drutvenim slojevim a, dok
su drugi lanovi drutva bili degradirani sam o na
izvravanje odreenih m anuelnih poslova za ciljeve
koje su odreivali drugi. D olo je do podjele na
intelektualne i m anuelne aktivnosti, a ta se podjela
kasnije poela sm atrati karakteristinom i za kul
turne i isto proizvodne djelatnosti. Dodue, naj
prije su antropolozi podijelili podruje kulture na

409
m aterijalnu kulturu i duhovnu kulturu; tu su
podjelu preuzeli naroito njem aki autori u toku pro
log vijeka i suprotstavili m aterijalni vid kulture, kao
civilizaciju duhovnom vidu kulture kao kulturu.
Tako je ogranien pojam kulture na izrazito duhovne
ili intelektualne djelatn osti, a ova se tendencija ili
tradicija odraava i u naim suvrem enim shvaanji
ma. U nekim krajnjim sluajevim a pojam kulture
definira se ak kao naroito svojstvo ovjeka ili ljud
skog duha. Zapravo, ovaj krajnji sluaj u naoj je
dnevnoj upotrebi najei, svaki put kad izgovaram o
rije kulturan ili kultiviran ovjek. M isli se tada
na ovjeka koji je zahvaljujui izobrazbi usavrio
svoj duh i ukus. Znanje je nuni uvjet kulture, ali
nije dovoljni u v j e t . . . Radi se naroito o kvaliteti
duha na koju m islim o kad izgovaram o rije kultura,
na kvalitet suda i osjeaja. (D. R oustan.)
Oito je da su za na problem prve d efinicije pre
iroke, jer bi n jim a pod kulturnom djelatnou
m orali stvarati inventar svega to je ovjek stvorio
svjesn o m akcijom na svoje uvjete ivota, dok su
nam potonje definicije preuske, jer im aju u vidu
sam o odreena svojstva duhovne djelatnosti koju
m oem o odrediti prvenstveno nekim subjektivnim
i individualnim kriterijim a. ini nam se stoga da,
u odreivanju najpogodnije d efinicije kulture, m o
ramo poi od sadanjeg stupnja drutvene podjele
rada, to znai da je korisno vidjeti da li u naem
drutvu postoje grupe ili organizacije koje se poseb
no bave kulturnom djelatnou (koja se po neem
razlikuje od drugih d jelatn osti) i da li postoje po
sebne institu cije koje razvijaju ovu djelatnost (za
razliku od nekih drugih institu cija). Za nae odre
ivanje kulture uzim am o tipine kulturne djelatno
sti u naoj suvrem enoj drutvenoj strukturi s obzi
rom na posebne nosioce kulturne djelatnosti i p o

410
sebne institucije koje om oguuju, potiu i prenose
kulturnu djelatnost i kulturne tvorevine. Ovakav e
pristup dopustiti da lake odredim o podruje kul
ture s obzirom na problem drutvene kontrole ove
oblasti. Naravno, na taj nain ne elim o nipoto
ograniiti pojam kulture kao totalne drutvene i
njenice, ve em o ga sam o konkretizirati, potpuno
svjesni da ga stavljam o u okvire koje on po svojoj
univerzalnoj prirodi nadilazi.
Kultura kao drutvena institucija. Upravo zbog
toga to je kultura u slubi najduhovnijih vrijed
nosti drutva, ona je isto toliko u slubi i najvital
nijih njegovih vrijednosti, jer drutvo, da bi posto
jalo, m ora proizvoditi svoj ivot (sebe sam oga) i
sredstva za ivot. Kultura slui za oba ova bitna ci
lja: prenoenjem (uenjem ) iskustava i iznalaenjem
novih spoznaja osigurava sredstva za ivot, preno
enjem starih ideja i stvaranjem novih ideja osigu
rava drutvenu povezanost. Uloga kulture uvijek je
dvojaka: instrumentalna i integrativna. Ovu dvoja
kost naglaavam o stoga to u visoko razvijenom dru
tvu dolazi do izrazite specijalizacije prve uloge kul
ture, dok druga uloga integrativna ostaje glo
balna, opa, univerzalna, i, tavie, upravo s obzirom
na veliku specijalizaciju prve dobiva na jo veem
znaaju. Kad govorim o o kulturnom ovjeku kao
specijalistu, onda m islim o u prvom redu da stva
ra posebna sredstva za izraavanje kulturnih vrijed
nosti; kad govorim o o njem u kao kulturnom ov
jeku, onda m islim o prije svega da prenosi vrijed
nosti koje im aju opedrutveni ili univerzalni znaaj.
P ostoje kulturni specijalisti ili kulturni radnici koji
su veom a m alo (ili nim alo) i kulturni ljudi. No,
ova razlika u ulogam a postaje jasnija ako se sagle
da kultura kao drutvena institucija!
ini nam se potpuno prihvatljivo shvaanje R.

411
B ierstedta o razlici koju valja initi izm eu udrue
nja i institu cije, jer im a autora koji uzim aju da je
institucija sam o jedno udruenje koje je doseglo
odreenu veliinu. Jedno udruenje, kao to reko
sm o, jest bilo koja organizirana grupa, velika ili m a
la. Ona, s obzirom na svoju organizaciju, im a odre
enu strukturu i odreeni kontinuitet. Ona ima, ta-
vie, neki identitet i neko im e. Jedna institucija, s
druge strane, nije uope neka organizirana ili neor
ganizirana grupa. In stitucija je organizirani nain
da se neto uradi. In stitucija je form alni, priznati,
ustanovljeni i stabilizirani nain za odvijanje neke
djelatnosti u drutvu.1 N a prim jer, jedna drutvena
djelatnost p ostaje institucija, kad u izvjesnoj m jeri
podlijee drutvenim norm am a ili pravilim a ili or
ganiziranim sredstvim a djelovanja. Svaka osoba u
naem drutvu m oe vriti ulogu uitelja ili informa-
tora, ali kad je uiteljevanje ili saopavan je podre
eno odreenim pravilim a i ustanovam a, tada govo
rim o o p rosvjeti ili novinarstvu. Tako im am o u na
em drutvu in stituciju prosvjete, novinarstva, trgo
vine ili neke druge. D rutvene djelatnosti koje su
danas institucionalizirane, kao to je sluaj sa pro
svjetom , zdravstvom ili lijeenjem , trgovinom i ta
ko dalje, nekada to nisu bile, pa se, tovie, one
m ogu i dalje odvijati u suvrem enom drutvu kako
u institucionaliziranom tako i neinstitucionaliziranom
obliku. To je norm alno kad je rije o nauanju, jer
dijete ne ui sam o od uitelja u koli ve i od rodi
telja i drugih ljudi. Ljudi se ne obavjetavaju sam o
preko novina ve i preko drugih ljudi, onih koji
ire glasine. I tom e slino. M oramo naglasiti da
su u suvrem enom drutvu neke djelatnosti izrazito
ili jako institucionalizirane, kao to je sluaj s lije

1 R. B ierstedt, The Social Order McGraw Hill, New York 1963.


str. 341.

412
enjem (ljudi bez lijenike diplom e u naem dru
tvu nem aju pravo lijeenja, a babe vraare poli
cijski progonim o), dok su neke druge djelatnosti
mnogo m anje ili sam o djelom ino institucionalizira
ne, kao to je sluaj s odgojem djece ili saopava-
njem drutvenih novosti. Ovdje m oram o upozoriti da
je i kulturna djelatnost sam o djelom ino izloena
institucionalizaciji. V idjet em o u kojim je njenim
dijelovim a institucionalizacija razvijenija a u kojim a
manje. Zato naglaavam o ovaj vid? Zato to dru
tvena kontrola obino ide ukorak sa stupnjem insti
tucionalizacije neke drutvene djelatnosti, iako po
stoje razni oblici drutvene kontrole. Obino se dru
tvena kontrola, i odgovarajue drutvene sankcije,
uzim a kao kriterij institucionalizacije. Tako je po
zdravljanje najraireniji drutveni obiaj, ali u arm i
ji, m ornarici i nekim drugim organizacijam a pozdrav
postaje institucija form alno norm irano ponaa
nje, pa je krenje prem a tom e povezano s otrim
sankcijam a.
Koje su bitne razlike izm eu jednog udruenja i
jedne institucije? U prvom redu, udruenje mora
im ati neko sjedite, dok in stitu cija nem a sjedita,
odnosno nije prostorno fiksirana. Sveuilite im a
svoje prostorno m jesto, dok obrazovanje nema. Dru
go, ovjek m oe postati lan jednog udruenja, ali
ne i jedne institucije. On m oe biti lan neke kole,
nekog kluba, neke crkve, ali ne m oe biti lan pro
svjete, urnalizm a ili religije. Iako je ova razlika do
sta nategnuta, ona je korisna zbog toga to nas upu
uje da u raznim drutvenim djelatnostim a, kao
institucijam a, traim o njene nosioce organizaci
je, udruenja ili pojedince.
Prema tom e, u oblasti kulture im ali bism o slije
dee institu cije ili organizirane drutvene djelatno
sti kojim a bi odgovarale nie navedene organizacije:

413
Institucije O rg a n iz a c ije

Prosvjeta kole
K njievnost Izdavake kue
Dram ska um jetnost Kazalita
K ulturna historija Muzeji
Likovna um jetnost Galerije
Novinarstvo tam parske kue
Muzika Koncertne dvorane
poslovnice
Nauka Fakulteti i instituti
i tako dalje

Ovaj odnos izm eu in stitucija i organizacija uzeli


sm o sam o radi ilustracije, jer je on, kao to em o
odm ah vidjeti, zapravo m nogo sloeniji. Na pri
mjer, jedna in stitu cija m oe obuhvatiti razliite or
ganizacije, i obratno: jedna organizacija m oe pri
padati raznim in stitucijam a. Tako novine m ogu slu
iti ne sam o za saopavanje ve podjednako za od
goj, za trgovinu i slino. Jedna likovna galerija m o
e m nogo vie sluiti trgovini nego odgoju publike!
Prirodno je da em o kulturnu d jelatnost ovdje raz
m atrati kao instituciju, jer je rije o drutvenom
upravljanju i sam oupravljanju, dakle o organizira
nim i norm iranim drutvenim djelatnostim a koje
poivaju na odreenim drutvenim organizacijam a
i njihovim pravilnicim a. Pri tom e em o za svrhe
naeg ispitivanje nainiti jo jedno daljnje ograni
enje u odnosu na sam pojam kulturne djelatnosti.
Ne sam o to em o uzeti u obzir institucionalizirane
djelatnosti, nego em o u okviru ovih kulturnih in
stitucija ili djelatnosti uzeti one koje se u naoj
a dm in istra tiv n o j podjeli svrstavaju pod pojam kul
turne ob lasti ili sekretarijata za kulturu. Naim e,
izuzet em o dvije znaajne kulturne oblasti kao to
su p r o s v je ta i nauka. Razum ije se, takvo je razgra

414
nienje uvjetovano sam o nekim institucionalnim:
razlozima, te ga je u praksi nem ogue dokraja pro
vesti, jer svaka kulturna djelatnost im a ve sam a
po sebi i odreeni prosvjetni znaaj i zadire u od
reenu oblast naunog interesa i ispitivanja. Znai,
bavit em o se preteno onim ustanovam a koje ula
ze u podruje u m jetnosti ili kulturne historije.
No, stoga je nae podruje razm atranja u neku
ruku privilegiramo kad im am o u vidu stupanj institu
cionalizacije i drutvene kontrole na njem u. Ovo pod
ruje m anje je podlono podjeli rada i specijaliza
cije nego podruje nauke i prosvjete, pa se redo
vito i shvaa u suvrem enom drutvu kao podruje
izrazito slobodnog stvaralatva. Znai, radi se o
djelatnostim a koje su ujedno vie individualizira
ne po izvoru stvaranja (ee se pojavljuju poje
dinci kao stvaraoci nego grupe) i vie globalne po
nam jeni stvaranja (kulturni proizvod obraa se na
itavo drutvo). Ova vrsta drutvene djelatnosti iz
mie ogranienostim a podjele rada (pa prem a tom e
i negativnim stranam a in stitucionalizacije!) kako u
svojem izvoru stvaralakoj linosti tako i u
svojoj nam jeni kao dobro itava drutva ili kul
ture jednog naroda.
Da bi nam bilo jasnije na koje se organizacije od
nosi drutveno upravljanje ili sam oupravljanje, na
vodim o jednu klasifikaciju R epublikog sekretari
jata za kulturu SRH: 1) biblioteke, m uzeji, galerije,
arhivi, zavodi za zatitu spom enika kulture i zatitu
prirode, film oteke; 2) kazalita i ostale scensko-um-
jetnike ustanove; 3) kulturne m anifestacije (razni
festivali); 4) radio-televizija; 5) kinem atografija i
6) izdavaka djelatnost.
Oito je da ova k lasifikacija nosi peat naina ka
ko se ove ustanove drutveno financiraju i kako se
vie adm inistrativnim sredstvim a rjeavaju njihovi

415.
problem i. Za analizu kulturne djelatn osti i ispitiva
nje problem a sa sociolok og gledita m i em o poi
o d jedne sasvim razliite klasifikacije.
Analitika shem a kulturne djelatnosti. Pregle
dali sm o prilian broj djela iz oblasti sociologije kul
ture, ali nism o nali nijednu podesnu analitiku she
mu za problem koji nas zanim a. Stoga predlaem o
slijedeu, kojoj osnovne elem ente ukratko obraz-
laem o. Prostor nam ne dozvoljava da se zadravam o
na njenim teoretskim im plikacijam a, ve em o se
zadrati sam o na analitikim postupcim a koji dolaze
u obzir.
U kulturnoj d jelatnosti m oem o openito razli
kovati tri funkcije: 1. stvaranje, 2. saopavanje ili
prenoenje i 3. prim anje ili asim iliranje. Iako se sve
ove tri fraze jednog procesa m ogu nalaziti u istom e
licu (npr. pjesnik koji sam sebi ita svoje stihove),
nalazim o u drutvu redovito posebna lica u svakoj
fazi: stvaraoce saopavatelje ili reproduktivne
um jetnike (koji su i sam i stvaraoci na drugom stu
pnju procesa izraavanja!) te prim aoce ili publiku.
Ono to je vano za nau analizu jest injenica da
ove tri uloge m ogu biti m anje ili vie institucionali
zirane. Iako stvaraoce uzim am o u naem drutvu
kao slobodne i sam ostalne linosti, ne sm ijem o zabo
raviti da p ostoje i kolektivne osobe (tim ovi, grupe)
koje nastupaju kao stvaraoci (u arhitekturi ili kaza
litu, na prim jer), a da su u srednjem vijeku likovni
um jetnici bili anonim ni i ujedinjeni u m ajstorskim
radionicam a. Isto tako slobodni u institucionalnom
obliku ine nam se i prim aoci i publika, iako i tu
k o ji put vidim o ake ili sindikalne grupe kako dis
ciplinirano obilaze neke kulturne priredbe. U na
em drutvu institucionalizacija je najvie pogodila
funkcije saopavan ja, te u vezi s njim a stvorila pra
ve industrije (film , radio-televizija, gram ofonske

416
ploe, velike izdavake kue, itd.). Kako u kulturnoj
djelatnosti najvanije m om ente predstavljaju stva
ralac i prim alac, jer bi se u posljednjoj konsekven-
ciji u kulturnom ivotu svaki ovjek m orao pojavlji
vati uvijek bilo kao stvaralac bilo kao prim alac, iako
u raznim m om entim a, to je srednji lan ovog procesa
saopavanje ili prenoenje sutinski podreen
prvome i krajnjem . M eutim, uslijed drutvene
podjele rada i nevjerojatnog razvitka (u tehnikom
pogledu) sredstava za saopavanje kulturnih doba
ra, a s tim e u vezi uslijed njihove kom ercijalizaci-
je, dogodilo se, naroito u kapitalistikom drutvu,
da je posrednika funkcija saopavan ja podredila
sebi u velikoj m je ri i stvaraoce i publiku. To je
upravo ona pojava koju socijalizam m ora dokinuti
kao monopol nad sredstvim a za saopavanje, bilo
da je taj m onopol u rukam a privatnih kapitalista ili
neke druge drutvene organizacije. Zato je drutvo
u cjelini upravo prvenstveno zainteresirano da u s
postavi kontrolu nad sredstvim a saopavan ja kul
turnih dobara u interesu stvaraoca i publike. Zado
voljim o se zasad konstaticijom da je institucionali
zacija (u negativnom ili pozitivnom vidu) najvie
razvijena na ovom posrednikom nivou kulturne
djelatnosti!
Ovaj kulturni proces projiciran u drutvo koji ide
od stvaranja do prim anja m oem o shvatiti kao nje
govu horizontalnu dim enziju. M eutim, on posjeduje
i vertikalnu dim enziju. Tako je stvaranje u naunom
ili um jetnikom pogledu povezano jo sa dvije bitne
funkcije koje ga uvjetuju: s jedne strane, s pripre
m om za stvaranje (stjecan jem potrebnih sposobno
sti ili znanja), a s druge strane, s ocjenom i anali
zom stvorenoga, jer je ocjenjivanje ili valorizacija
bitan elem enat za usm jeravanje sam og stvaranja
(na bazi neprekidnog izbora dobrog i loeg,

27 Supek 417
uspjelog i neuspjelog, savrenog i nesavre
nog, istinitog i lanog). Prem a tom e, na verti
kalnoj dim enziji m oem o takoer razlikovati tri bit
ne faze: priprem u stvaranje ocjenu. Dodajm o
da i ove tri faze ili m om en ta stvaranja m ogu biti
vie ili m anje institucionalizirani. Tako, na prim jer
priprem anje za stvaranje pom ou opeobrazovm h
ili specijaliziranih kola u naem je drutvu snano
institucionalizirano. N a specijaliziranim kolam a vri
se posebna selekcija pom ou raznih postupaka i
kriterija za prijem polaznika. N asuprot tom e, ocje
njivanje ili analizu stvaranja u ovoj dim enziji m oe
vriti sam stvaralac, njegove kolege ili druge osp o
sobljene osobe, a m ogu p o stojati posebne institucije
u obliku raznih institu ta ili galerija koje preuzim aju
valorizaciju na sebe. I ovdje, dakle, vidim o da je
stupanj institucion alizacije nejednako zastupljen u
pojedinim fazam a, te je u Jednoj jako naglaen, a u
drugoj gotovo neprim jetan. U ovoj dim enziji ne na
lazim o, naravno, pojavu kom ercijalizacije kakvu
sm o susreli na podruju sredstava za saopavanje.
Ako sada u krstim o horizontalnu dim enziju kultur
nog stvaranja s vertikalnom dim enzijom , dobit em o
tabelu sa dva ulaza:

Stvaranje Saopavanje Primanje


Priprema 1 4 7
Akcija 2 5 8
Ocjena ili analiza 3 6 9

Ova nas tabela upozorava da svaki od bitnih m o


m enata kulturne djelatnosti (stvaranje, saopavanje,
prim anje) m oem o ispitivati na razini Priprem e-.
zatim na razini sam e Akcije i konano na razini
Ocjene ili analize. V idjet em o u toku daljnjeg
izlaganja da sm o na ovaj nain obuhvatili gotovo

418
sve bitne situacije koje se javljaju na podruju kul
turne djelatnosti. Odmah em o to pokazati na kon
kretnim prim jerim a. Poet em o s analizom tih situ
acija na razini Akcije, jer je ova razina doista od
centralne vanosti za na problem .

Analitika shema kulturnih djelatnosti


I Na razini kulturne priprem e:
Stvaranje Saopavanje Primanje
1 4 7
kolovanje: Obrazovanje strunih kolovanje
kadrova: publike:
a) opeobrazovno reproduktivni um jet kolsko
b) struno nici i^ankolsko (teaje
reiseri vi, predavanja,
strunjaci (za m uzeje, tam pa)
tam pu, itd.)
tehniari
II Na razini akcije:
Stvaranje Saopavanje Primanje
2 5 8
Stvaraoci: Sred stva za Publika:
komunikacije:
a) individualni a) masovna mase
b) kolektivni tam pa grupe
(tim ovi, grupe) radio-televizija pojedinci
film
gram ofonske ploe
b) specijalizirana:
teatar
m uzeji
knjige
galerije
javne tribine
m anifestacije itd.
III Na razini ocjene i analize:
Stvaranje Saopavanje Primanje
3 6 9
Ocjena i analiza Kritika Javno miljenje
sami stvaraoci dnevna tam pa i reakcije publike
strunjaci asopisi istraivanje publike
struna udruenja struni savjeti instituti za javno
nauni instituti festivali itd. m iljenje

27* 419
Ova tabela, dakako, nije potpuna, pa je za kon
kretna ispitivanja neophodno nainiti prije svega
potpuni inventar svih kulturnih ustanova, udrue
nja i vrsta linih uloga. Takav inventar zavisi od
drutvene sredine koja se ispituje. M eutim , gornja
shem a doputa da se dobro opiu osnovni odnosi
m eu bitnim vidovim a kulturne d jelatn osti koji u
jednoj sredini p ostoje. Ona e posluiti sam o kao
analitiko pom agalo. Na koji nain?
Analiza kulturne d jelatn osti i p o stojei odnosi u
njoj m ogu se analizirati na tri razliita naina:
a) globalni,
b) segm entarni i
c) intersegm entarni.
Pod globalnim m islim o na analizu koja obuhvaa
kulturnu situaciju u cjelini s obzirom na p ostavlje
ne dim enzije. Takav je, na prim jer, i problem koji
nas ovdje zanima: koliki je stupanj institucionaliza
cije u podruju kulture? U kojim se podrujim a
javlja institucionalizacija, a u kojim a ne? Do koje
su m jere pojedina podruja institucionalizirana i na
koji nain to u tjee na dinam iku kulturnog ivota?
U vezi s gornjim pitanjim a nas e zanim ati podaci
koji se odnose na to da li su kulturni stvaraoci ras
preni, tj. da li se javljaju kao izolirane linosti ili
se udruuju; u kojoj se m jeri za svoju djelatnost
koriste drutvenim sredstvim a saopavanja; u kojoj
se m jeri publika pojavljuje kao m asa, to jest kao
skup izoliranih jedinki privuenih zajednikim inte
resom ili kao grupa (posredstvom kole, sindikata,
kulturnih udruenja, i tako dalje). N adalje nas m o
e zanim ati u vezi s prednjim pitanjim a do koje je
m jere institucionalizirano kolovanje stvaraoca i re-
produktivnh um jetnika, a do koje m jere kritiara ili
sam e publike. I slina pitanja. Na osnovu takvih po
dataka m oi em o utvrditi do koje je m jere insti

420
tucionalizacija zahvatila pojedine sektore, te na koji
nain jedan sektor u tjee na drugi, kakve su tenden
cije daljnjega razvoja, i slino. Mi em o na tabelu
ucrtati, ako uspijem o izraunati, i indekse institu
cionalizacije za pojedine sektore.
Ili, uzm im o problem am a terizm a i profesionaliza
cije kulturnih djelatnosti, koji se, naravno, najue
povezuje s problem om institucionalizacije. Ovaj je
problem neobino vaan za utvrivanje da li se kul
turne djelatnosti razvijaju kao stvaralaka potreba
ili naprotiv, profesionalizacija i m asovna sredstva
kom unikacije pretvaraju ljude u pasivnu publiku,
to je danas naroito velik problem u industrijski
razvijenim zem ljam a, posebno na Zapadu.
Prijeim o na analizu koju sm atram o segmantar-
nom. N ju je veom a lako utvrditi. Radi se naprosto
o uoj situaciji i problem im a ustanova i lica koja
se nalaze u pojedinim sektorim a nae tabele. Na
primjer, uzm im o prvi sektor: priprema za stvara
laku djelatnost. Da li kole osposobljuju ake za
sam ostalnu stvaralaku djelatnost? Da li im daju
sm isao za kulturnu djelatnost ili suvie naglaavaju
specijalistiki odgoj za odreena zvanja? Da li su
m ajstorske radionice pogodan oblik specijaliziranih
ustanova za odgoj m ladih likovnih um jetnika? Da li
takve radionice b olje odgovaraju svojoj svrsi ako su
privatne a ne dravne? I tom e slino. U svakom
sektoru, bilo da se radi o priprem i, akciji ili ocjeni,
bilo da se radi o stvaranju, saopavanju ili prim a
nju, uvijek nalazim o specifine i koji put veom a slo
ene problem e, tipine za spo m en u ti s e k to r , bez ob
zira na to to su odraz irih veza i opeg razvitka.
Pod intersegm entarnom analizom im am o u vidu
one odnose i problem e koji su u kulturnom ivotu
gotovo najei. Tako, na prim jer, stvaraoci (sektor
4) im aju niz specifinih odnosa i problem a sa tam-

421
pom , galerijam a, radio-televizijom i drugim slinim
ustanovam a (sek tor 5) ili pak s publikom , njenim
razum ijevanjem ili nerazum ijevanjem kulturnih tvo
revina (sek tor 8). Ali ne m anje specifin ih odnosa i
problem a im aju kulturni stvaraoci (sektor 2) s kri
tikom u dnevnoj ili periodinoj tam pi i njenim su
dovim a i ocjenam a (sek tor 6). N ije potrebno na
glaavati da izm eu svih sektora na naoj tabeli po
stoji odreena interakcija iju prirodu valja isp iti
vati kako na razini datih sektora tako i na viem n i
vou globalnih u tjecaja ili na niem nivou p ersonal
nih utjecaja, jer se nigdje tolik o k olik o u kulturi
struktura u tjeca ja i odnosa ne odliku je raznolikou
i varijabilnou pod utjecajem faktora koji dolaze
iz raznih sfera lju dsk e d ru tv e n o sti (grupne, perso
nalne ili globalne).
D rutvena k ontrola i d em okratizacija. Svaki
oblik drutvenog ponaanja podloan je drutvenoj
kontroli, pa tako i kulturna djelatnost. Pitanje je
sam o o kakvoj se drutvenoj kontroli radi? D rutve
na kontrola m oe se vriti od strogo sankcioniranih
zakonskih propisa do raznih vrsta pritisaka etike
ili obiajne prirode. M eu sredstvim a drutvene
Kontrole nalazim o razne norm e, od strogo form uli
ranih do neform alnih. M eu prve spadaju pravne,
ekonom ske, socijalne, etike (u religiji), djelom ino
i politike (k oje vae za lanove politikih organiza
cija ), a u druge etike (u graanskom ivotu), obi
ajne ili konvencionalne. Vano je da se potonje za
snivaju n aroito na pritisk u to ga vri javno m i
ljenje. K ulturna je d jelatn ost po svojoj prirodi izlo
ena drutvenoj kontroli prvenstveno pom ou m eha
nizam a javnog m iljenja. M eutim , tam o gdje se
ova d jelatnost javlja kao privredna organizacija
(naroito u podruju sredstava za m asovne kom u
nikacije) ili kao stalna drutvena ustanova s odgoj

422
nim ciljem (kole, tam pa i drugo), ona je regulira
na i odreenim zakonskim propisim a. Dok je u libe
ralnoj epohi graanskog drutva institucionalizacija
kulturnih djelatnosti bila sasvim preputena privat
noj inicijativi ili privatnim organizacijam a, danas je
ona u velikoj m jeri pod kontrolom dravnih organa
(raznih sekretarijata za kulturu, inform acije, pro
svjetu, sport i tako d alje) i pored toga to se kree
u okvirim a ustavnih zakona. M oemo rei da su na
roito dva faktora uvjetovala pravno-politiku kon
trolu kulturnih djelatnosti: dem okratizacija kol
stva (obavezno kolovanje) i golem i razvitak sred
stava za m asovne kom unikacije. S jedne strane, bilo
je potrebno da drava preuzm e na sebe financiranje
svih ustanova koja slue odgoju najirih slojeva dru
tva, im ajui u vidu jasno form ulirane ciljeve ili ide
ale, a s druge strane, u skladu s tim ciljevim a m ora
la je ograniavati kom ercijalizaciju sredstava za m a
sovne kom unikacije koje su se pretvorile u prave
industrije i poele neposredno ugroavati odgojne
ciljeve drutva (kinem atografija, radio-televizija, bul-
varska tam pa).
Poveavanje drutvene kontrole u suvrem enom
drutvu (ona je bila daleko vea i stroa u feudal
nom drutvu!) pratilo je istovrem eno i dem okratiza
cija kulture. to m islim o pod dem okratizacijom ? Mi
slim o na onu stalnu tendenciju to se na politikom
planu oituje u uvlaenju svih ljudi u upravne dru
tvene poslove, a na kulturnom planu u stvaranje
i uivanje kulturnih dobara. Osnovne sm jernice ove
dem okratizacije, onako kako se javljaju u suvrem e
nom drutvu, K. M annheim nalazi sadrane u tri o s
novna principa:
Prvi se odnosi na vjerovanje u bitnu jednakost
svih ljudskih bia, im e se odbacuje svaka verti
kalna podjela ljudi u skladu s onim D escartesovim

423
naelom da je razum dobro najbolje raspodijeljeno
m eu sve ljude. To je tem eljni princip dem okracije.
Drugi se od n osi na priznanje a u to n o m n osti p o je
dinca, njegove vitalne v la stito sti (E igenleb en digkeit)
koja ivi u svakoj osobi kao drutvenom atom u.2
Znam o da je ova autonom nost bila uskraena ita
vim slojevim a drutva u robovskom ili feudalnom
ureenju. N a kulturnom podruju ovaj se princip
ogleda u priznanju stvaralake autonom nosti i od
govornosti svakog pojedinca. Iako ovaj princip, kao
princip, nije bio otvoreno negiran u staljinistikom
periodu socijalistik og drutva, on je praktiki bio
ograniavan sredstvim a politikog p ritiska koji je
iao sve do stvarnog onem oguavanja kulturnog
stvaranja. Znamo da je svoju punu rehabilitaciju
ovaj princip dobio tek u novom program u SKJ i po
tvrdio se u naoj drutvenoj praksi. Ali to ne znai
da kulturno stvaranje izm ie raznim oblicim a dru
tvene kontrole.
Trei princip sastoji se u selekciji i kontroli kul
turnih elita, jer dem okracija posjeduje svoj vlas
titi nain da odabire i kontrolira svoje elite (179).
Jasno je da dem okracija ide za sm anjivanjem raz
lika, pa ak i do potpunog dokidanja razlike izm eu
elita i masa, ali je isto tako nesum njivo da se
upravo na kulturnom podruju, pod utjecajem isto
prirodne selekcije, uvijek stvara jedna elita, budui
da se pojedinci koji uivaju kulturna dobra intim no
veu za one koji su p ostigli najvii stvaralaki do
m et i pretvaraju ih u svoj lini uzor. K ulturna dje
latnost najdublje m obilizira intelektualne i em ocio
nalne tenje pojedinaca, pa je identifikacija i ideali
zacija velikih stvaralaca neizbjena pojava. Ovakvo
stvaranje duhovnih elita na osnovu odreenih ope

2 . M annheim, Essays on sociology of culture, London 1962,


str. 177.

424
prihvaenih intelektualnih ideala ne m oem o sm a
trati suprotnim ve im anentnim sam om procesu de
m okratizacije.
Sa sociolokog stajalita m oram o uoiti in jen ica
da dem okratizacija kulturnog ivota stavlja sve vee
teite na javno m njenje (kultivirano, dakako), a ti
me ujedno i na slobodno odabiranje kulturnih uzo
ra, to kao takvo upravo nam ee potrebu da se na
svjestan nain takvi uzori dovedu u vezu s publikom.
Drugim rijeim a, dem okratizacija drutva sadrava i
izvjesnu propagandu istinskih kulturnih vrijednosti,
to znai drutvenu intervenciju na planu sredstava
za m asovne kom unikacije, ali ne i intervenciju na
podruju sam og stvaranja, to jest na neposredni iz
bor kulturne elite. Selekcija drutvenih elita vri se,
dakle, posredno preko m ehanizam a javnog m iljenja.
Otuda vidim o koliko je vano vriti valorizaciju i
kritiku kulturnih tvorevina i raditi na njihovoj pro
pagandi. Zato je to toliko vano?
U feudalnom i antiknom drutvu bilo je sasvim
norm alno da drutvene elite nem aju nikakve
veze sa irim drutvenim slojevim a. Kultura je
bila privilegij jednoga uskog vladajueg sloja. To je
ovom e sloju davalo odreeni presti i koristilo funk
ciji vladanja. V lastodrci su uvijek nastojali da pre-
dobiju istaknute um jetnike ili filozofe kako bi pred
m asam a podigli svoj ugled. M eutim, u dem okrat
skom drutvu ovaj presti pripada itavu narodu,
a ne pojedinom drutvenom sloju ili organizaciji.
On slui kao poticaj i m obilizacija irokim slojevim a
za vlastito uzdizanje. On je, prem a tom e, najsna
niji faktor kulturnog obrazovanja narodnih masa.
Ako se dogodi da drutvene elite abdiciraju od
svoje uloge utjecaja i djelovanja na iroke slojeve
naroda, tada oni m ogu p ostati rtve dem agogije ili
sum njivih kulturnih vrijednosti, kao to se dogodilo

425-
nacistikoj N jem akoj. Povlaenje iz javnog ivota
ili p asivizacija drutvenih elita predstavlja uvijek
odreenu opasn ost za norm alni razvitak drutva.
Danas na prim jer u jem o m noge pritube kako om
ladina puni dvorane gdje se p ojavljuju boksai ili
urlatori, dok dvorane s um jetn icim a virtuozim a
ili uglednim predavaim a o staju prazne. Svi danas
upozoravaju da se pod u tjecajem kom ercijalizacije
stvara jedan tip m asovne kulture koji neposredno
ugroava d ostignua nae kulture, jer navodi na re
gresiv n e oblike p onaanja (histerije, agresivne rulje,
sablanjivo ponaanje, itd.), koji m ogu p ostati hrana
isto tako nekulturnih i regresivnih politikih ili ide
olokih pokreta. N a ovu opasnost upozoravaju u
svim industrijski razvijenim zem ljam a, ali m islim
da ni kod nas nem am o razloga da je potcjenjujem o.
I kod nas urlatori pune dvorane, a virtuozi ostaju
usam ljen i. I ne sam o virtuozi nego i ljudi koji go
vore o idejam a. Dobri prom atrai naega kultur
nog ivota upozoravaju da se radi o izvjesnoj pasivi-
zaciji naih drutvenih elita. Uzroci su poznati. Sva
kako je to problem o kojem valja razm iljati. Popu
larizacija kulturnih linosti ne bi sm jela biti m anja
od popularizacije nogom etaa. U tom pogledu naa
tam pa zaostaje, na prim jer, za francuskom
tam pom .
Socijalistiko drutvo u pogledu drutvene kon
trole im a jednu veliku prednost pred graanskim
drutvom , jer je socijalizirano upravo ono podruje
gdje je industrijalizacija i kom ercijalizacija otila
najdalje, i kao takva vri velik utjecaj kako na stva
raoce tako i na publiku. Im am o u vidu tam pu, kine
m atografiju i radio-televiziju. Prema tom e je relativno
lako u naem drutvu prim ijeniti efikasnije m ehani
zme drutvene kontrole upravo na onom podruju
koje po svojoj prirodi izm ie kulturnoj djelatnosti

426
kao takvoj, to jest koje kulturnu djelatnost pretva
ra naprosto u robu i novac. Znamo, uostalom , da su
tendencije kom ercijalizacije kod nas u posljednje
vrijem e nastale upravo kao posljedice prelaska na
sam ostalnu ekonom sku privredu spom enutih kultur-
no-ekonom skih organizacija. To je rodilo neke nega
tivne pojave koje u drugim socijalistikim zem ljam a
ne nalazim o. Ova konstatacija, naravno, ne znai da
se treba vratiti na prijanji sistem , koji je naroito
pogaao slobodu kulturnih stvaralaca, ve da treba
tendencije kom ercijalizacije staviti pod efikasnu
drutvenu kontrolu. Kultura prije svega proizvodi
kulturne vrijednosti, a onda tek i robu a ne naj
prije robu, a pored nje i vrijednosti, kao to neki
P ojam drutvenog sam oupravljanja i drutvenog
upravljanja u kulturi. N aela drutvenog sam o
upravljanja, kako su form ulirana u naem Ustavu
od 7. aprila 1963, poivaju na neotuivosti sredstava
za proizvodnju, koja ostaju drutvena svojina, i na
neotuivosti ljudskog rada u cilju eksploatacije tu
eg rada neposredno ili posredno izvlaei iz njega
korist. N aela sam oupravljanja vae kako za m ateri
jalnu proizvodnju tako i za kulturnu proizvodnju.
lan 9. Ustava jasno izlae prava graana kao la
nova proizvodne zajednice. M eutim, u tom e lanu
nalazi se jedno ogranienje koje glasi ovako:
U upravljanju radnom organizacijom , u p oslo
vima od posebnog drutvenog interesa, m ogu ues
tvovati i zainteresirani graani i predstavnici zainte
resiranih organizacija i drutvene zajednice.
Ovo ogranienje definira, u stvari, pojam drut
venog upravljanja, pod im e se m isli da u uprav
ljanju proizvodnom zajednicom , na naelim a sam o
upravljanja, m ogu u estvovati i predstavnici drugih
drutvenih organizacija ili drutvene zajednice koji
su zainteresirani u radu ove organizacije. U stav ne

427
predvia kakav e biti odnos izm eu broja predstav
nika sa strane date organizacije i predstavnika izvan
nje, to jest sa strane drutva. U stav takoer ne de
finira koje su to radne organizacije od posebnog
drutvenog interesa, pa je to stvar posebnih zakon
skih propisa. Oito je, naim e, da drutveno uprav
ljanje, ovako definirano, predstavlja jedan princip
koji proizlazi iz sam e drutvene stvarnosti, a defi
nicija ustanova i organizacija koje e pod njega pot
padati zavisi od konkretnih drutvenih uvjeta ili
drutvenog razvoja.
Ovdje se p ostavlja pitanje nije li drutveno uprav
ljanje u suprotnosti s naelom sam oupravljanja,
odnosno s naelim a neposredne dem okracije i, po
sebno, s pojm om neotu ivosti ljudskog rada?
Na ovo pitanje odgovorit em o sam o sa gledita
sam ih kulturnih d jelatn osti. Mi sm o ve na osnovu
prethodnoga vidjeli da je kulturna djelatnost onaj
tip drutvenog ivota koji najm anje po svojoj prirodi
podlijee drutvenoj podjeli rada, te pripada svakom
pojedincu i itavu drutvu. M eutim , upravo u ovom
tipu drutvene djelatnosti postoji n e ra zm je r i kon
tradikcija izm eu individualnog naina proizvodnje
ili uivanja kulturnih dobara i posebnog drutvenog,
isto posrednikog saopavanja, um noavanja, m ate
rijaliziranja ili objektiviran ja kulturnih dobara, tako
da posrednika funkcija predstavlja jednu sam ostal
nu privrednu djelatn ost to je izrasla do razmjera
itave industrije. Bitni lanovi u kulturnoj djelatno
sti stvaralac i potroa nem aju praktiki nika
kvog u tjecaja na privrednu d jelatnost ovih posredni
kih ustanova. I ne sam o to nem aju praktiki nika
kva utjecaja, ve su podloni i koji put doslovno za
robljeni posebnim interesim a ove posrednike funk
cije. Ova se posrednika funkcija rukovodi vie inte

428
resim a robne proizvodnje i profita nego irenjem kul
turnih vrijednosti. Dakako, ova posrednika funkcija
ne m oe svoje unutarnje tendencije dovesti do pot
pune negacije svrhe kojoj slui, naim e proizvodnji
kulturnih dobara. Potronja kulturnih dobara uvje
tovana je ukusom potroaa, ali je ukus potroaa
varijabila na koju se moe u tjecati i koja se moe
razvijati u pozitivn o m i negativnom pogledu. Me
utim , nem am o nam jeru da na ovom e m jestu ana
liziram o sve protivurjenosti suvrem enog kultur
nog trita. Zadovoljim o se konstatacijom da ve
sam a m ogunost gom ilanja m aterijalnih sredstava
i financijske m oi u isto posrednikom sektoru, bez
kontrole javnosti, zahtijeva drutvenu intervenciju,
ukoliko ne stojim o na stanovitu sasvim slobodnog
trita, na kojem ne vode glavnu rije kulturni
stvaraoci ve prekupci ili zelenai kulture. Slobodno
trite danas nije m ogue iz jo jednog veom a va
nog razloga: m nogi vani sektori kulturnog ivota
m aterijalno su deficitarni i potrebna im je finan
cijska pom o. Dakako, davanje m aterijalne pomoi
sa strane drutva jo ne opravdava drutveno up
ravljanje, pa ga mi i ne nalazim o u oblasti neposred
nog stvaralatva (sektor Stvaranje u analitikoj
tabeli), ve najvie u oblasti saopavan ja ili irenja
kulturnih dobara. N em a sum nje, upravo u oblasti
posredovanja (saopavanja ili kom unikacija) treba
da budu zastupljeni zainteresirani graani, naim e
sam i stvaraoci i sam i potroai dakako, oni naj
kvalificiraniji za taj posao. Ovdje se ve, uzgred re
eno, p ostavlja pitanje: da li se u naim savjetim a
raznih kulturnih ustanova nalaze upravo zaintere
sirani i kvalificirani graani ili ne?
elim o upozoriti da drutveno upravljanje ne pro-
tivurijei naelu sam oupravljanja, ako im am o u vidu
stvarni sm isao sam oupravljanja: slobodno raspola

429
ganje sred stvim a za proizvodnju sa strane sam ih
stvaralaca (kulturnih) vrijednosti. Ako se takva sred
stva nalaze pod neposrednom kontrolom kulturnih
stvaralaca drutveno je upravljanje nepotrebno. Na
prim jer, u nekoj m ajstorskoj radionici ili u nekoj
redakciji asopisa. Tam o gdje su sredstva za proiz
vodn ja odvojena od sa m ih proizvoaa kulturnih
dobara, utjecaj sam ih stvaralaca na upotrebu i ras
polaganje tim sredstvim a opravdan je. N a prim jer,
u izdavakim kuam a, u film skim kom panijam a i
kazalinim kuam a. Specifian je poloaj m uzeja i
galerija koji su, u stvari, depoziti dragocjenih kul
turnih dobara, pozvani da ta dobra nabavljaju u in
teresu itave kulture, te da ih izlau. U ovim ustano
vam a intenzivna je kom unikacija sa zainteresiranim
i kvalificiranim licim a na podruju kulturne b a
tine ne sam o struna potreba sam ih rukovodilaca
takvih u stanova ve i drutvena obaveza. Ove u sta
nove, kao i sve sline ustanove kulturnohistorij skog
karaktera, izloene su patnji od sam oe koju iza
ziva svako povlaenje iz aktivnog drutvenog kre
tanja i proizvodnje, i za njih je drutveno upravlja
nje prvenstveno organ neophodnih drutvenih ko
m unikacija na strunoj i m aterijalnoj osnovi.
Kada govorim o o drutvenom upravljanju, nem a
m o u vidu sam o adm inistrativna tijela koja se bi
raju na osnovu predvienog pravilnika. M islim o na
stvarnu zastupljenost drutva ili kulturne sredine
u rukovoenju sredstvim a za proizvodnju kulturnih
dobara. Stoga ulogu drutvenog upravljanja mogu
preuzeti na sebe i kulturna i nauna dru tva koja su
stekla potreban ugled u kulturnoj javnosti i potreb
nu legitim aciju da sam ostalno rukovode kulturnom
proizvodnjom . Takav sluaj im am o s Maticom srp
skom u Srbiji, Maticom hrvatskom u Hrvatskoj
ili Cankarjevom zalobom u Sloveniji, kojim a nije

430
potreban jo poseban organ drutvenog upravi janjac
pored njihova vlastitog upravnog odbora, a koje u s
tanove posjeduju i izdavake kue, odnosno razvijaju
izdavaku djelatnost.
U svakom sluaju velika raznolikost oblika raz
nih kulturnih privrednih ili neprivrednih organiza
cija uvjetuje da se problem drutvenog sam ouprav
ljanja ne m oe rjeavati shem atski, po jednom
kruto fiksiranom obrascu, ve se m ora prilagoditi
svojem osnovnom sm islu: kontroli kulturnih stva
ralaca i kulturnih potroaa nad sredstvim a za kul
turnu proizvodnju.
Stoga u prim jeni drutvenog upravljanja valja ta
koer im ati u vidu razliite funkcije ili ciljeve koji
ma ono slui:
prvo, kontrola nad upotrebom sredstava za proiz
vodnju kulturnih dobara s obzirom na odvojenost
stvaraoca i potroaa od prodavaa proizvedenih
dobara;
drugo, kom unikacija kulturnih ustanova sa zainte
resiranim i strunim stvaraocim a ili poznavaocim a
kulturnih dobara;
tree, kom unikacija kulturnih ustanova s potroa
im a kulturnih dobara;
etvrto, osiguravanje m aterijalne pom oi od stra
ne drutvenih i drugih fondova;
peto, struna pom o u rukovoenju kulturnom u s
tanovom tam o gdje je takova pom o potrebna ili
poeljna.
Koje e vidove navedenih funkcija drutveno up
ravljanje naglaavati u pojedinim ustanovam a, od
nosno u kojoj e m jeri pojedine funkcije biti zas
tupljene, i da li e neke uope biti zastupljene, za
visi iskljuivo od prirode i djelatnosti sam e kultur
ne ustanove, odnosno od njena m jesta i znaaja
u sam om e drutvu. To je stvar konkretne analize i

431
em pirijskog upoznavanja s ulogom pojedinih u sta
nova i, ini nam se, trebalo bi u sadanjim uvjetim a
p ostati stvar naunog sociolok og istraivanja.
Stoga nam se ini potpuno prihvatljivo m iljenje
koje nalazim o u elaboratu republikog Sekretarijata
za kulturu SRH gdje se kae:
Sam im tim drutveno upravljanje nije (i ne sm ije
b iti) drutvena kontrola (u adm inistrativnom sm i
slu, R S), ono ne m oe im ati naredbodavni karakter.
Drutveno upravljanje nije ovakva ili onakva form a,
nego stvaran, svrsishodan i plodonosan utjecaj dru
tva na kulturno stvaralatvo koje se isto tako os
tvaruje i osm iljava u okviru drutva. Prema tom e
irelevantna je ovakva i onakva form a, relevantan je
sadraj, sm isao i rezultat. Ako se to postavi u prvi
plan, form a, koja je ipak n edjeljiva od sadraja, u
ovom sluaju e iz njega proizai, ali ni podreena
ni nadreena sadraju drutvenog utjecaja, nego kao
njegov prirodan, integralan dio.

432
IN D E X IM ENA

Adorno W. Theodor 363 Durkheim Emil 31, 38, 95, 342,


Angell C. Robert 261, 262 369, 380
Aristotel Stagiranin 132, 271
Aron Raymond 20 Eichm ann esesovac 264, 372
Augustin sv. Aurelije 297 Engels Friedrich 87, 365
Enriques N. 165
Babbage Charles 154 Epiktet Stoik 295
Bacon Francis 159
Bakun j in Mihail 308 Faure Gabriel 387
Balzac H onor 350 Faverge M. Jean 197
Barnard I. Chester 172 Fedosjejev P. N. 12
Baudelaire Charles 356, 397 Feuerbach Ludwig 84, 296, 322,
Bedaux C. E. sistem Bedaux 382
157 Fichte H. Johann 289, 298
Beethoven van Ludvig 350 Fidija Atenjanin 350
Bentham Jeremy 306, 342 Ford Henry 160, 164
Bergson Henri 136, 150, 309, Fourasti Jean 164
387, 399 Franck Philipp 37
Bernstein Eduard 313 Friedmann Georges 133, 144,
Bierstedt Robert 409, 412 146, 151, 155, 157, 158, 165,
Bloch Ernst 97, 106, 268 167, 177, 178, 228, 274, 278,
Bonald de V. G. A. 39, 41, 42, 281
95, 134, 325, 342 Fromm Erich 33, 78, 94, 214,
Bonhoefer Andreis 294 215, 216, 219, 227, 228, 253,
Bruno Giordano 369 347, 363
Brunschwicq Lon 293
Buharin I. Nikolaj 12, 182 Galbraith K. John 102, 236
Byron lord George Gordon 32 Galli i Gemelli Ag. 162
Garaudy Roger 26, 27, 37
Camus Albert 32. 299, 306 Gardner Burleigh 172
Carnap Rudolf 37 Gaule Charles de 313
Carolsfeld von I. L. M. 296 Ghil Ren 354
Cezar Julije 344 Gide Andr 238, 303, 304, 330
Ciceron Mark Tullije 290 Gilbreth F. B. i L. M. 157
Comte Auguste 31, 38, 39, 40, Goethe Wolfgang 39, 373
42, 95, 134, 325, 342 Goldmann Lucien 33, 347
Gomulka Vladislav 14
Cooley H. Charles 262 Gurvitch Georges 94, 328, 348
Corneille Pierre 386
Cox D. i Frisby C. B. 145 H alainski Joseph 14
Crozier Michel 204 Hamann Richard 345
H arrison E. John 293
Carihov N. 225 Hartmann von Eduard 399
H ausenstein W ilhelm 345
Dali Salvador 313 H ebbel Franz 356
Dante Alighieri 344 H egel W. F. Georg 31, 37, 39,
Debussy Claude 387 81, 95, 107, 128, 134, 195,
Delegouz N. 48 259, 297, 298, 323, 339, 342,
Descartes Ren 40, 317, 369, 396
423 Heine Heinrich 221, 222
D estut de Tracy Antoine 308, H einem ann Fritz 78
396 H itler Adolf 304
Dewey John 396 H ochfeld N. 15
Diebold John 144, 155 H obbes Thomas 342
Dreyfuss Carl 143 H om ans George 270
Drucker F. Peter 133, 270 H om er 290

28 S u p ek 433
Hugo V ictor 39, 350 Mayo Elton 253, 270
H um e David 298 McDougall William 364
H uvelin Pierre 369 M eillet Antoine 295
Hym an H erbert 175 Merton K. Robert 52
M eyerhold I. Vsevolod 344
Jam es W illiam 387 M ieses von Richard 37
Jankelevitch V ladim ir 263 Mili V ojin 90
Jaspers Karl 263, 310, 313, 319 Mill St. John 95, 325, 396
Johnson Sam uel 100 M ondrijan Piet 358
K andinski Vasilij 358 Montaigne de Michel 307
Kant Im m anuel 298, 304 Moreno L. Jakob 253
Kardelj Edvard 187
Katz avid 175 N aville Pierre 122, 133, 137,
K eynes M. John 249 138, 144, 146, 151, 152, 167,
Kierkegaard Soren 263 195, 211
K lages Ludwig 399 N ietzsche Friedrich 136, 263,
K luckhohn i K elly 409 304, 309, 319, 356, 396, 399
Kora Veljko 21, 90 N im koff M. F. i O gbum F. W.
K orsch Karl 97 100
Langdon i Wyatt 162 Ombredane Andr 197
Lazarus Martin 342, 368 O ssow ski Stanislav 14
Lefebvre Henri 25, 97, 106, 268
Leibniz G. W ilhelm 298 Pavlov P. Ivan 118
Lenjin I. V ladim ir 12, 19, 32, Pascal B iaise 317
38, 104, 116, 182, 184, 185, Periklo Atenjanin 344
390 Piscator Erwin 344
Le Play Frdric 20? Platon Atenjanin 127
Lific N. 346 Plehanov V. Georgij 33, 345
Lipm ann Otto 162 Pollock Friedrich 220, 223
Locke John 95 Popovi M ihajlo 59
Lukacs Gyorgy 25, 97, 106, 267, Preobraenski Evgenij 186
268, 312, 344, 345, 347, 349 Prometej 39
Lunaarski V. Anatolij 116 Protagora Abderianin 317
Proudhon Joseph 132, 133, 134,
Mack N. 100 305
M aeterlinck Maurice 387 Proust Marcel 387
Maine de Biran M. F. Pierre
317 Racine Jean 386
M aistre de Joseph 39, 40, 42, Rahm anjinov Sergije 387
95, 109 Rajk Laslo 321
M ajakovski V ladim ir 344 Rakossy Matyas 260
Malevi K azimir 358 Rauschning Otto 304
Mallet Serge 205 , 211 Raymond Marcel 313, 314
Malraux Andr 313 Reveley Cvril 175
Man de Henri 313 Riesman David 245, 263, 264,
M anheim Karl 423, 424 266, 337
Marcuse H erbert 78, 97 Roethlisberger i Dickson 175
Mark Aurelije 295 270
Marx Karl 19, 21, 27, 29, 33-39, Romain Rolland 350
46-56, 63-87, 89-102, 113-121, Rossi Pellegrino 246
128, 134, 135, 189, 193, 209, Rousseau Jacques Jean 64, 65,
214, 215, 228-252, 258-260, 66, 68, 75. 96, 265, 317, 325
271-280, 284, 285, 296-305, Roustan David 410
319-325, 328, 334-339, 347, Rum jancev Aleksej 187, 188,
353, 357, 364-371, 374, 382, 189, 190
383, 389 Rupp Hans 162, 163
Masaryk G. Toma 325
Mauss Marcel 94, 96, 292, 298, Sachsenberg Erich 162
328, 348 Sartre Jean Paul 310, 313

434
Sauvy Alfred 214, 257 Tetens Nicolaus 298
Samain Albert 387 Tim ofejev I. Leonid 344
Scheller Max 309, 310, 313, 399 Toennies Friedrich 253, 262
Schelling J. W. Friedrich 289, Tomm A. 225
342 Touraine Alain 133, 167, 169,
Schlossm ann S. 290 170, 198
Shakespeare William 350 Trocki B. D. Lev 182
Schopenhauer Artur 136, 309 Trotter William 364
Simm el Georg* 74 Tugan Branovski Mihajl 239
Sim oncini N. 208 Tylor B. Edward 408
Sm ith Adam 127, 129, 130, 137,
146, 342 Varga Eugen 12
Sorokin Pitirim 409 Valery Paul 354
Sole George 222 Verhaeren Em ile 387
Spencer Herbert 134, 342, 364 Verlaine Paul 387
Spengler Oswald 264, 319, 368 Viteles S. Maurice 174
Stagner Ross 175 Vlahovi Veljko 90
Staljin Dugavili Josip 26, 28, Volgin P. Vjaeslav 12
31, 38, 106, 107, 187, 268, Vranicki Predrag 26, 90
241, 365 Wallon Henri 196
Stanoji Ilija 29 Walther Lon 159, 160
Steinthal H einrich 342 Warner W. Loyd 172
Stirner Max 32, 263, 306, 308, Weber Max 74, 245, 264, 347
396 White A. Leslie 135, 253
Streine Otto 159 Whyte F. Wiliam 172
Wilde Oscar 304
ep ansk i Josef 14 Wilson A. T. S. 155
Siskin F. Aleksander 12 W innington John 175
ljapnikov S. Aleksander 182,
185, 186 Zinovjev J. Grigori j 186
Znaniecki Florian 14
Taylor W. Frederic 130, 157
Terencije Kartaanin 290 Young R. Donald 100
SADRAJ
Predgovor 7
M jesto sociologije u socijalistikom drutvu
1. Sociologija ulazi u socij alistiku stvarnost 11
2. Dogm atizam ili revizionizam ? 23
3. Jugoslavenska sociologija i Program SKJ 44
4. Teorija otuenja i socijalistiki
hum anizam 63
5. Teorija otuenja i sociologija 89
6. D ijalektika drutvene prakse 105
Humanizacija rada i p o tro n je
1. Osnovni oblici i protivurjenosti
podjele raa 127
2. Etape u razvitku tehnoloke podjele rada 141
3. Posljedice podjele rada u lananoj
proizvodnji 157
4. Prom jene u profesionalnoj strukturi i
profesionalnoj svijesti 167
5. Radniko sam oupravljanje kao
preduvjet hum anizacije rada 181
6. Psiholoke i socijalne posljedice
autom atizacije 195
7. Autom atizacija, tehnokracija i
birokracija 212
8. K. Marx i doba autom atizacije 229
9. Prevlast kancelarijskih duhova i
usam ljivanje ovjeka 248
10. Sudbina proizvoake zajednice 270
Linost i kultura
1. Linost i m aska 289
2. O dvostrukosti buroaskog ovjeka 301
3. Linost i socijalistik i hum anizam 316
4. ovjek bez drutvenog m jerila 328
5. Sloboda i polideterm inizam u
kritici kulture 341
6. Drutveni korijeni nacionalizm a 362
7. O historijsko-idejnim osnovam a
socijalistike kulture 375
8. M aterijalni, socijalni i personalni
osnovi socijalistike kulture (Teze) ^ 390
9. Problem i drutvenog sam oupravljanja
u oblasti kulture 408
Index imena 433
NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB
ZA IZDAVAA: IME BALEN
LEKTOR: JOSIP TABAK
TEHNIKI UREDNIK: JOSIP KATALINIC
KOREKTOR: SREKO JOLI
TAMPARSKI ZAVOD OGNJEN PRIA
ZAGREB 1966
NAKLADNI ZAVOD ZNANJE
ZAGREB
BIBLIOTEKA GLEDITA

sociologiju dovede u sklad s jednom


hum anistikom koncepcijom socija
lizm a kao i produbljenijim m arksi
stikim shvaanjem sam og drutva.
Stoga je autor, pored polem ikih na
p isa uperenih protiv dogm atskih
shvaanja, svoju panju naroito
obratio na drutvene problem e to
ih izaziva razvitak m od em e tehno
logije u odnosu na radniko sam o
upravljam je, te na problem e odnosa
linosti i drutva.

TOMISLAV LADAN
U KARAMA
RUDI SUPEK
SOCIOLOGIJA I SOCIJALIZAM

USKORO IZLAZI
PEI
HRVATSKI UMJETNICI
PETAR SEGEDIN
PISMA
2IVKO JELII
USPUT