Sie sind auf Seite 1von 17

IENJE, ZATITA I ODRAVANJE UMJETNIKIH PREDMETA I STARINA OD BAKRA I

NJEGOVIH SLITINA

Autor Goran Budija, restaurator, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

NEKE OSNOVNE OSOBINE BAKRA I NJEGOVIH SLITINA

Bakar je jedina kovina crvene boje. Topi se pri 1083C. Izrazito je kovan i odlian je vodi
topline i elektriciteta. Duina kiselina potpuno ga rastapa, a solna i sumporna kiselina
otapaju ga samo kad je izloen djelovanju zraka. Na vlanom zraku brzo se prevue slojem
oksida. Njegova specifina teina iznosi 8,92 g/cm3. Moe biti jednovalentan, dvovalentan ili
trovalentan. U prirodi veinom se nalazi u obliku sulfidnih ruda (halkopirit, kovelit, halkozin,
bornit), te u oksidnim (kuprit) i karbonatnim rudama (malahit, azurit). Zbog izrazite
sklonosti koroziji i tekog lijevanja najee ga se stapa s kositrom i cinkom. Najstariji
predmeti od prirodnog bakra potjeu iz vremena oko 9500. godine prije Krista, a pronaeni
su na podruju dananjeg Iraka (Shanidar). Najstariji predmeti od slitine bakra i kositra, tj.
bronce potjeu iz vremena oko 3100. godine prije Krista, a predmeti od slitine bakra i cinka,
tj. mjedi prvi se put javljaju oko 500. godine prije Krista. Radi jo lake obradivosti i
poboljanja ljevakih svojstava, bronci se dodavalo i olovo - taj se postupak poeo
primjenjivati oko 1000. godine prije Krista, a kasnije su ga jo usavrili Rimljani. Bronce s
vie od 20 % kositra bijele su boje, a u antiko doba koritene su za izradu ogledala (tzv.
"speculum" slitina sa 19-33 % kositra). Kineska ogledala izraena su od slitina jo bogatijih
kositrom (24-50 %). Treba istaknuti da su slitine s vie od 25 % kositra prilino krte i
lomljive. U najranija vremena bakru je radi poboljanja ljevakih svojstava dodavan arsen -
arsenove bronce sline su kositrenim (do 8 % arsena). Staroegipatske bronce sadre do 3 %
arsena, a znatnu koliinu arsena sadre i starogrke bronce. U podrujima siromanim
kositrom este su bile slitine s antimonom. Antimon ve u maloj koliini poboljava tvrdou
slitine. Stare bronce sadre i oko 1 % nikla. Predmeti iz vremena oko 4000 - 3500. godine
prije Krista, a porijeklom iz Sumera, Sirije i Hindustana sadre malu koliinu nikla. Stari
Kinezi su pak nikal upotrebljavali za dobivanje srebru slinih slitina. U pretkolumbovskoj
Americi bila je poznata i slitina bakra i zlata (do oko 30 % zlata) zvana tumbaga. U Japanu
se sve do danas u upotrebi zadrala slitina sa 2-10 % zlata (tzv. shakudo), a isto tako se sve
do danas zadrala i upotreba slitine bakra sa 25 % srebra (tzv. shibuichi). Od kasnije
stvorenih slitina treba spomenuti broncu za kovanice ( 92-96 Cu, 4-8 Sn), broncu za topove i
zupanike (88-92 Cu, ostalo Sn i do 2 % Zn), broncu za zvona (75-80 Cu, 20-25 Sn).
Znaajna je i slitina bakra, cinka i nikla (60 Cu, 20 Zn, 20 Ni) tzv. novo srebro. Danas se jo
upotrebljavaju i aluminijeva, berilijeva i fosforna bronca. Tvrdo lotanje (tj. spajanje kovina
slitinom to slinijeg sastava ali nieg talita) bakra i njegovih slitina izvodi se slitinama u
kojima je 33-67 % bakra dok je ostalo cink. Starija literatura preporuivala je za tvrdo
lotanje bakra slitinu bakra s olovom (67 Cu, 33 Pb ili 80 Cu, 15 Pb, 5 Sn). Danas se bakar i
njegove slitine veinom lotaju raznim vrstama srebrnog lota (5-80 Ag + Cu, Zn i Cd), te
posebnim slitinama bakra s fosforom (5-6 %) i srebrom.

KOROZIJA BAKRA I NJEGOVIH SLITINA

Ve je istaknuto da se bakar na vlanom zraku prevlai slojem oksida. Ovaj sloj je crveno -
smee boje, a nakon njegovog stvaranja daljnji korozijski proces ovisan je o okolnoj
atmosferi, tj. o stupnju oneienosti i vlanosti zraka koji predmet okruuje. Kod
arheolokih predmeta taj proces pak ovisan o sastavu tla ili vode u kojoj je predmet
pronaen. Na predmete zahvaene atmosferskom korozijom najpogubnije utjee visok
sadraj sumpornih spojeva, ugljinog dioksida, te eventualna blizina mora i stoga brojne
rasprene estice morske vode koje sadre spojeve klora. Predmeti koji su bili u dodiru s
tlom izvrgnuti su i tzv. interkristalinoj koroziji, pri kojoj ponajprije stradavaju manje
plemenite komponente slitine (Sn, Zn, Pb i druge). Opseg korozije mnogo je manji u
zbijenim, tekim tlima dok rastresitija, vodoprovodnija tla uzrokuju jai napad korozije. Na
proces znatno utjee i kiselost, odnosno alkalnost tla. Po same predmete najpogubniji je
svakako dodir s klorom i njegovim spojevima. Tu vrstu korozije esto se naziva i rakom
bronce, bronanom kugom i zloudnom patinom. Sam proces obino zahvaa manja ili vea
polja po predmetu, a arita procesa su reljefno izdignuta i slie na slojevite kraste (njem.
Schichtpocken). S vremenom se zahvaena mjesta ire kako u dubinu, tako i u irinu samog
predmeta. Pri ovoj koroziji se na podlozi bakar(I)klorida cikliki izmjenjuju slojevi
bakar(I)oksida i bakar karbonata. Kisik, ugljini dioksid i vlaga utjeu na slojevito pucanje i
daljnji rast poetnog arita, dok sloj klorida prodire sve dublje u samu kovinu. Ovo moe
rezultirati potpunim unitenjem predmeta pa predmet moramo podvrgnuti nekom od
procesa stabiliziranja. Pod ovim podrazumijevamo to bolje i potpunije uklanjanje klorida i
blokiranje tetnog djelovanja istih.

PATINA - PRODUKT KOROZIJE BAKRA I NJEGOVIH SLITINA

Produkte korozije bakra i njegovih slitina nazivamo patinom. Ovaj pojam eventualno se
moe suziti iskljuivo na estetski prihvatljive korozione slojeve. Patina se za pojedine
predmete moe i modificirati, to se ponajprije odnosi na skulpture postavljene na javnim
mjestima. Ta pojava bila je lako uoljiva na primjeru Zdenca ivota Ivana Metrovia.
Skulptura je bila postavljena na prostoru ispred Hrvatskog narodnog kazalita i bila je
izloena praktino stalnom dodirivanju od strane pojedinih promatraa - mjestimino je
patina potpuno uklonjena, te je bila vidljiva i sama kovina, mjestimino pak samo stanjena,
a na pojedinim, dodiru manje dostupnim mjestima bila je potpuno ouvana. eljeni se izgled
patine moe odrati samo neprekidnom njegom, a to je bilo poznat ve u antiko doba.
Skulpture su periodiki bile premazivane uljeno-smolnim lakovima ili preparatima na bazi
raznih ulja. Rauni za ulje i bitumenom tonirani lak, te isplate za osoblje potrebno za
obavljanje ovog posla inili su znaajnu stavku u dokumentaciji grkih svetita. Danas se
smatra da je za tretman uljem bila preferirana smea do crvenosmea boja. Za tretman
lakom je na cijeni pak bio zlatan izgled. Rimljani su se posve pridravali grke tradicije ili su
skulpture pozlaivali postupkom ivine pozlate. U doba Bizanta je na cijeni i nadalje bio
zlatan izgled, no strunjaci se ne slau da li je rije o pozlati ili o slitini zlatne boje. U
renesansi je obnovljen grki ukus. Crvenkastosmei lakovi opet su bili upotrebljavani.
Tamnije varijante ovih lakova sluile su i za prikrivanje greaka pri lijevanju i popravcima.
Devetnaesto stoljee oznaava pojavu pravih umjetnih patina - razvijene su i koritene
patine od kestenjaste, potom tamnosmee do crne, te sve nijanse zelene i plave boje. To je
ujedno i vrijeme kada se javljaju i prve knjige receptura koje su se bavile iskljuivo
patiniranjem.

PATINE KOJE NASTAJU U DODIRU SA ZRAKOM:

BAKAR(I)OKSID - Cu2O - KUPRIT: spoj crvenosmee boje, uvijek lei direktno na metalu;
BAKAR(II)OKSID - CuO - TENORIT: crni bakreni oksid;
BAKAR SULFID - Cu2S - CuS: crne boje, nestabilan spoj, ne nalazimo ga kao permanentnu
patinu, ve tek kao prijelaz k stabilnijim oblicima patine;
BAKAR HIDROKSID - Cu(OH)2: plave boje;
BAZINI BAKAR KARBONAT - CuCO3 . Cu(OH)2: zelenoplave boje, nastaje samo na veoma
istom zraku (selo, planine);
BAZINI BAKAR SULFAT - CuSO4 . 3Cu(OH)2: zelenoplave boje, nastaje u zagaenoj
atmosferi industrijskih i veih gradova;
BAZINI BAKAR KLORID - CuCl2 . 3Cu(OH)2: zelene boje, nalazimo ga veinom u blizini
mora.

OSNOVNE PATINE NA ARHEOLOKIM PREDMETIMA:

Od ve spomenutih patina kuprit i tenorit javljaju se i na arheolokim predmetima. Kuprit se


na arheolokim predmetima moe javiti i u vidu sitnih kristala crvene boje. Smatra se da
njihovu pojavu moemo smatrati znakom autentinosti predmeta (za stvaranje istih
potreban je dug vremenski period). Tenorit se javlja kao tanak crni meusloj izmeu kuprita
i slojeva zelene patine.
MALAHIT - Cu2(OH)CO2: jedan od zelenih bazinih bakarkarbonata, javlja se na nalazima iz
tla.
AZURIT - Cu3(OH)2(CO3)2: plavi bakar karbonat, na nalazima iz tla javlja se zajedno s
malahitom.
HALKONATRONIT - Na2Cu(O3)2 . 3H2O: plavozeleni natrij-bakar-karbonat, opisan samo na
primjercima egipatskih bronci; nastaje u okolini bogatoj natrijevim solima. Moe nastati i pri
ispiranju predmeta natrijseskvikarbonatom.
ATAKAMIT I PARATAKAMIT - Cu2(OH)3Cl: istog sastava, ali razliite kristalne strukture.
Bazini bakarkloridi svijetle zelene boje, meke, esto prakaste strukture. Nastaju na
predmetima iz tla bogatog solima, te na predmetima izvaenim iz mora. Pored malahita,
najea patina na arheolokim predmetima.
BOLAKIT - Cu2(OH)3Cl . H2O: plavozelene boje, srodan paratakamitu. Naen samo na
primjercima egipatskih bronci.
NANTOKIT - CuCl: tvori bjelkasti votani sloj na broncama. Nalazimo ga samo zajedno s
paratakamitom. Smatra se da je jedan od uzroka ciklike korozije, tzv. bronane kuge. Na
predmetima se takoer moe nai i niz sumpornih spojeva (kovalin CuS, bakreni sjajnik
Cu2S, digenit Cu9S5, brohantit Cu4(SO4OH)6, konelit Cu19(SO4)Cl4OH32 . 3H2O). Pri
grobnim nalazima esti su i bakar fosfati, npr. libetenit Cu2(PO4)OH.

METODE UKLANJANJA KOROZIONOG SLOJA: MEHANIKO IENJE

Predmete od bakra i njegovih slitina istimo prvenstveno mehanikim, kemijskim te


elektrokemijskim i elektrolitskim metodama. Mehaniko ienje je metoda koja se i danas
preferira, osobito za arheoloke, te velike predmete koji su zbog svoje veliine nepodesni za
kemijsko ienje. Velike skulpture se stoga i danas najpouzdanije iste skalpelom. Za
arheoloke predmete, ovisno o stanju, odlino slue i razna dlijeta i igle, a upotreba
vibracionog elektrinog dlijeta za uglavljivanje dragog kamenja (njem. FASSERHAMMER) je
jednako tako preporuljiva. Zubarski motor s gibljivom osovinom, te malim rotirajuim
etkicama od tvrde dlake ili fine ice moe takoer sluiti, ali s punom panjom i oprezom.
Korisni su i razliiti rotirajui alati koji se upotrebljavaju u zlatarstvu. Strojeve za ienje
mlazom pijeska ipak je bolje ne upotrebljavati. U posljednje vrijeme iznesene su neke
znaajne zamjerke ovom procesu. Tim postupkom lako se ukloni i originalna povrina, a i
sam metal poinje vie nalikovati kamenu pjeenjaku. Prednost stoga treba ipak dati radu
skalpelom. Ako se ipak odluimo za ovaj proces, onda radimo najopreznije, koristei se pri
tom spektrom abrazivnih sredstava (korund, staklene loptice, ljuska oraha itd.). Velike
skulpture mogu se do odreene mjere istiti i jakim vodenim mlazom. Deblje i tvre
korozijske slojeve u teim sluajevima uklanjamo bruenjem - bilo brusnim kamenjem, bilo
rotirajuim alatima i zubarskom builicom. Ovakvom poslu dakako pristupamo s najveim
moguim oprezom. Treba naglasiti da arheoloke predmete s debljim korozionim slojem
uzimamo na obradu tek nakon to vidimo rendgenske snimke istih, kako ne bi unitili ili
otetili eventualne inkrustacije. Takoer se pri radu obavezno pomaemo povealom ili
mikroskopom. istimo do uvjetno nazvanog originalnog sloja (kuprit, tenorit), nipoto do
metala.

KEMIJSKO IENJE

Kemijsko ienje provodimo kiselim ili alkalnim otopinama koje uklanjaju korozione slojeve.
Najjednostavnije kemijsko sredstvo za ienje je otopina amonijaka (25%), razrijeena
vodom. Ovo sredstvo upotrebljavamo samo za tanje korozione slojeve. Ako ovom sredstvu
dodamo i najfinije krede, dobivamo pak jednostavno otopinu u kojoj se kemijsko djelovanje
pojaava mehanikim djelovanjem abraziva. Danas se kemijsko ienje arheolokih
predmeta u naelu izbjegava (osim plazma redukcije). Ne primjenjujemo ga ni na namjerno
patinirane predmete (medalje, sitna plastika, skulpture itd.).

ELEKTROKEMIJSKO I ELEKTROLITIKO IENJE

Ove vrste ienja primjenjujemo samo na novijim predmetima, dok arheoloke predmete
radije istimo mehaniki te stabiliziramo. Obje metode primjenjuju se tako da se pri protoku
elektrine energije izmeu dva metala uronjena u elektrolit razvija vodik koji onda djeluje
kao reduktivno sredstvo. Pri elektrokemijskom ienju elektricitet nastaje unutar samog
sustava (tj. otopine), a u sluaju elektrolitike metode elektrinu energiju dovodimo izvana
(akumulator, transformator). Najei elektrolit je u obje varijante natrijeva luina. Predmete
koji su ukraeni pozlatom ili posrebrenjem ne izlaemo ovom postupku. Takoer, ovom
postupku ne izlaemo predmete koji u slitini imaju olovo.

ULTRAZVUNO IENJE

U literaturi je autor naiao samo na recepturu koja se spominje u vezi sa ienjem


slijepljenog rimskog novca. ienje je izraeno ultrazvukom u otopini 10 % natrijeve luine,
2 % glicerina i 2% Kariona F (proizvod E. MERCK, Darmstadt - vjerojatno umreiva -
op.a.). Nakon ienja (viekratnim izlaganjem!) predmete isperemo u 2% natrijevoj luini,
te ih vie dana ispiremo naizmjence u vruoj i hladnoj vodi. Vjerojatno je mogue
upotrebljavati i gotove komercijalne otopine. Pri ultrazvunom ienju uvijek je potreban
stanoviti oprez jer je poznato da razliite kovine ne reagiraju podjednako na ovaj proces. Jo
se moe spomenuti i ienje ultrazvunim dlijetom - ovaj se alat ve due vrijeme vrlo
uspjeno upotrebljava za ienje arheolokih predmeta od bakra i njegovih slitina.
STABILIZIRANJE KOROZIONIH PROCESA NA BAKRU I NJEGOVIM SLITINAMA

Predmete pokrivene estetski prihvatljivom patinom, te predmete koji su veoma prokorodirani


moramo izloiti procesu stabiliziranja patine. Pod ovim podrazumijevamo bilo to bolje
uklanjanje klorida, bilo onemoguavanje njihova tetnog djelovanja putem sprjeavanja
pristupa vode, tj. vlage u patinu, bilo njihovo deaktiviranje benzotriazolm. Uklanjanje klorida
moemo izvesti putem produenog ispiranja natrijseskvikarbonatom (25 gr sode i 25 gr sode
bikarbone na litru vode). Djelotvoran je i postupak ekstrakcije klorida amonijanim parama.
Nedostatak ovog postupka je to to boja patine nakon tretmana znatno potamni. U
djelotvorne postupke ovog tipa spada i alkalnoditionitska redukcija. Izolaciju pak izvodimo
bilo srebrnim oksidom, bilo silikonima koji se upotrebljavaju za hidrofobnu izolaciju zidova
(oba postupka se danas ne primjenjuju). to se tie stabilizacije, osim ve opeprihvaenog
tretmana benztriazolom, u novije je vrijeme u strunoj literaturi objavljen (1988.g.) i
postupak na bazi vodene otopine 2 amino-5merka-1,3,4 tidiazola.

OBRADA POZLAENIH, POSREBRENIH, POKOSITRENIH, PONIKLANIH I KROMIRANIH


PREDMETA

Za ovu grupu predmeta mehaniko ienje je najee i jedino mogue. Vano je


napomenuti da se takve objekte u principu ne izlae elektrolitikom ienju. Moemo
pokuati primijeniti i neki kemijski postupak, ali samo uz poseban oprez, i to iskljuivo na
novije predmete. Jo jednom treba naglasiti da debelo prokorodiran arheoloki materijal
obavezno prije bilo kakvog zahvata moramo rendgenski snimiti kako ne bi nastalo oteenje
eventualne pozlate, posrebrenja, pokositrenja ili inkrustacija od spomenutih kovina ili nekog
drugog materijala.

OBRADA NAMJERNO PATINIRANIH PREDMETA TE PREDMETA UKRAENIH EMAJLOM,


NIJELOM, DRAGIM ILI POLUDRAGIM KAMENJEM, KORALJIMA, BISERJEM, SEDEFOM,
KORNJAEVINOM I BJELOKOU

Predmete iz ove grupe istimo uz najveu moguu panju iskljuivo mehaniki, te


eventualno destiliranom vodom s dodatkom ili bez dodataka nekog neutralnog ili blago
alkalnog sapuna. Nedostajue dijelove emajla ili nijela moemo obnoviti nekim epoksidnim
lakom. Oteenu patinu retuiramo vodenim ili akrilnim bojama. Nedostajue drago ili
poludrago kamenje zamijenimo bilo istim, bilo sintetskim ili staklenim, rjee plastinim
imitacijama istih (vidi lanak o srebru, VKiM 2-3, 2001). Kemijsko ienje ovih predmeta u
naelu izbjegavamo.
OBRADA MEHANIKIH OTEENJA I IZRADA NEDOSTAJUIH DIJELOVA

Slomljene i popucale predmete najbolje je lijepiti nekim dvokomponentnim ljepilom te po


potrebi ojaati staklenim vlaknima. Novije predmete moemo i tvrdo lotati, no u tu operaciju
uputamo se samo ako smo joj vjeti te ako za to imamo doista opravdanih razloga.
Najee se danas u tu svrhu upotrebljavaju srebrni lotovi, a moemo rabiti i posebne slitine
za lotanje bakra, bronce ili mjedi. Sastav ovih posljednjih blii je samim objektima. Jednako
tako je i boja ovih slitina blia boji samih predmeta. Deformirane predmete, ako su u
dobrom stanju, moemo pokuati vratiti u izvorni im oblik. Pri tom se koristimo prstima,
metalnim ili drvenim dlijetima, kalupima i nakovnjima, te posebno oblikovanim ekiima.
Raditi treba iznimno paljivo. Krte predmete moramo prije eventualne takve obrade
otpustiti, tj. usijati do crvenog sjaja, zatim naglo ohladiti (ili polako, ovisno o kovini). I
ovaj postupak izvodimo samo ako smo mu vini, ali i tada postoji opasnost od oteenja
predmeta. Za arheoloke predmete taj postupak ne primjenjujemo. Rekonstrukcije najlake
izvodimo u dvokomponentnoj plastinoj masi kojoj primijeamo prah kovine koju elimo
imitirati. Istom smjesom moemo zapuniti i jae ogrebotine, rupe, te ulubljenja koja
drugaije ne moemo ispraviti. Rekonstrukcije moemo izraditi i galvanoplastiki (vidi lanak
o srebru, VKiM 2-3, 2001). U nekim situacijama moemo nedostajue dijelove izraditi i
lijevanjem. Slitina ili kovina koju u te svrhe upotrebljavamo mora po svom sastavu biti to
blia originalu.

OBNOVA POZLATE, POSREBRENJA, POKOSITRENJA, PONIKLANJA I KROMIRANJA

Najjednostavniji postupci obnove, ako se za to odluimo, svakako su oni primjenom kojih se


metalne prevlake obnavljaju postupkom utrljavanja. Ako elimo stvoriti deblje slojeve, onda
se koristimo galvanskim postupcima. Zbog sigurnosti autor preporuuje iskljuivo kupke na
neotrovnoj osnovi (vidi lanak o srebru, VKiM 2-3, 2001). Stvorene prevlake po potrebi
uglaamo i obavezno lakiramo kako bismo ih zatitili od utjecaja okoline. Niklane i kromirane
prevlake veinom ne obnavljamo (nanoenje nove prevlake iziskuje potpuno uklanjanje
stare!).

ODRAVANJE I ZATITA

U spomenute svrhe predmeti se mogu premazivati lakom ili voskovima. Predmete moemo
zatvoriti u vreice zajedno sa silica gelom (higroskopno sredstvo!). Predmetima moemo
jednako tako zatvoriti i neki parnofazni inhibitor (spomenuti tite predmet visokim
pritiskom svojih para). Od voskova najbolje je upotrebljavati mikrokristalne, beskiselinske
voskove. Pelinji vosak moemo rabiti samo za privremenu zatitu. Od lakova najbolji je
specijalni lak za bakar i njegove slitine INCRALAC (na bazi Paraloida B44 i 1,5%
benzotriazola). Preko laka moemo nanijeti i sloj voska kako bi zatita bila bolja. Danas su u
fazi ispitivanja lakovi na silikonskoj osnovi (tzv. ORMOCER lakovi). Mogu se rabiti i
nitrolakovi ERCALENE te PERLITOL RE 1260. Relativna vlanost zraka u prostorima gdje
uvamo ili izlaemo predmete trebala bi biti oko 40%. Jaina rasvjete ne bi trebala biti vea
od 150 Ix (lux), a za predmete izraene u kombinaciji sa svjetloosjetljivim materijalom 50-
100 Ix.
RECEPTURE ZA RAD
1.IENJE

1.1. IENJE LIMUNSKOM KISELINOM


20 g limunske kiseline
100 ml destilirane vode
4 g tiouree
Tioureu stavljamo kao inhibitor. Umjesto nje moemo staviti 0,2 do 0,5% elatine. Proces
ienja traje oko 10 minuta. Zagrijavanje do 70C ubrzava proces. Potrebno je konstantno
paziti na tok ienja. Na kraju ietkati finom mesinganom keficom i dobro isprati.
Jednopostotna otopina se u kombinaciji s naknadnom obradom natrijseskvikarbonatom (1%)
upotrebljava za ekstrakciju klorida na veim predmetima.

1.2. IENJE OKSALNOM KISELINOM


30 g oksalne kiseline
100 ml destilirane vode
40 g praha drvenog ugljena
30 g etanola (96%)
20 g terpentina
Namijenjeno predmetima koji zbog svoje veliine ne mogu biti uronjeni u neku od kupki.
Obratiti panju na abrazivno djelovanje ugljenog praha. Temeljito sprati. Bolje djeluje na
bakru nego na slitinama.

1.3. IENJE FOSFORNOM KISELINOM


fosforna kiselina 10-20%
1% tiouree kao inhibitora
Ovo sredstvo brzo otapa korozione produkte na bakru i njegovim slitinama. Upotrebljavati
kao kupku, ili polijevati po predmetu. Pri ispiranju ekati i po potrebi ponoviti. Moemo rabiti
i gotove proizvode (na bazi fosforne kiseline, za ienje hre sa eljeza).

1.4. IENJE AMONIJEVIM KARBONATOM I SUMPORNOM KISELINOM


OTOPINA A:
amonijev karbonat 250 g
voda 1 l
OTOPINA B:
sumporna kiselina 2%
dodati 0,5% elatine kao inhibitora
Namijenjeno veim objektima (skulpture, arhitektonski ukrasi). Otopinom A istimo predmet
od praine, prljavtine i mineralnih naslaga. Povrinu nakon toga tretiramo otopinom B dok
ne dobijemo istu metalnu povrinu. Nakon toga temeljito isprati.

1.5. IENJE KOMPLEXONOM III


OTOPINA A:
40 g Komplexon III + litra vode
OTOPINA B:
77 g amonijacetat
200 ml vode
350 ml amonijak 25%
+ doliti vode do 1000 ml otopine
Otopini A dodamo toliko otopine B da dobijemo pH vrijednost 10 (kolorimetrijski!). Veoma
dobra otopina za ienje bakra i njegovih slitina. Uklanja iskljuivo korozijski sloj, a ne
nagriza kovinu. Poviena temperatura pojaava djelovanje otopine (do 80C). Kad doemo
do iste kovine, predmet vadimo i temeljito isperemo. Ako bismo predmet i nakon toga
ostavili u otopini, amonijak bi poeo nagrizati i samu kovinu. Stoga paziti! Kod nas
(Hospitalija) ga prodaju pod nazivom KOMPEKSAL III! Moe sluiti i za pozlaene predmete.

1.6. IENJE MJEAVINOM AMONIJAKA I LIMUNSKE KISELINE


25 g limunske kiseline
14 ml amonijaka 25%
voda 1 l
Kiselinu otopimo u vodi i zatim dodajemo amonijak, dok ne dobijemo pH vrijednost 4.
Otopina najbolje djeluje pri 70C, no moemo je rabiti i na sobnoj temperaturi. Namijenjena
je tanjim korozionim slojevima. Predmete izlagati otopini uz povremeno etkanje. Na kraju
temeljito isprati. Moe sluiti i za pozlaene predmete te niklane i kromirane predmete (pri
pH 7).

1.7. IENJE NATRIJEVOM LUINOM


120 g natrijeve luine
1 l vode
40 ml glicerola
2% betanaftola ili 0,2% furfurola kao ihibitora
Namijenjeno postupnom otapanju korozionih slojeva. Bakar (II) spojeve otapa brzo, a bakar
(I) spojeve otapa sporo. Temeljito isprati. Obavezno noenje zatitne rukavice!

1.8. PASTA ZA IENJE


15 g kalij - natrijev tartarat
5 g Komplexon III
2 g natrijeve luine
50 ml destilirane vode
10 g metilceluloze
Namijenjeno lokalnoj primjeni i predmetima nepogodnim za kupku. Dobro otapa korozione
slojeve. Kod debljih korozionih slojeva postupak ponavljati. Iskoritenu pastu dobro isprati.
Prije posljednjeg ispiranja neutralizirati 5% otopinom limunske kiseline pa tek onda dobro
isprati vodom.

1.9. OTOPINA KALIJ-NATRIJEVATARTARATA


150 g kalijnatrijevatartarata
50 g natrijeve luine
950 ml destilirane vode
tome na kraju dodati 100 cm vodikovaperoksida
Za objekte s dobro ouvanom kovinskom jezgrom. Raditi s otopinom zagrijanom na 80C.
Uklanja bazine bakarkarbonate. Povremeno vaenje i etkanje ubrzava proces. Na kraju
temeljito isprati. Natrij-kalijevtartarat moe posluiti i sam (posebno za pozlaene predmete,
250 g l, pH7).

1.10. ELEKTROLITIKO IENJE


natrijeva luina 2-5%
dodati malo tekueg deterdenta (oko 2%)
anoda (+) od nehrajueg elika
predmet spajamo kao katodu (-)
jakost struje 1 A/dm2
napon 5-10 V istosmjerne struje
Deterdent dodajemo da se stvori pjena kako se aerosol luine ne bi irio po prostoriji gdje
radimo. Obvezno raditi s gumenim rukavicama. Paziti da luina ne dospije u dodir s oima,
koom i dinim organima. Predmet povremeno izvaditi i oetkati. Ne ostavljati ga u otopini a
da struja nije ukljuena. Po zavretku temeljito isprati!
1.11. POSEBNA SREDSTVA ZA IENJE
TERPENTINSKO ULJE
Slui za obradu predmeta koji su bili u dodiru s koom. Pri dodiru koe i bakra te njegovih
slitina nastaju bakreni, kositreni i cinkovi sapuni koje terpentin otapa.
CALGON
5-15% otopina natrijevaheksametafosfata
Calgon otapa naslage kalcijeva i magnezijeva karbonata na arheolokim predmetima. Djeluje
i na bakrene okside (CuO, Cu2O). Zagrijavanje ubrzava proces (do 80C!).

2. STABILIZIRANJE
2.1. UKLANJANJE KLORIDA NATRIJEVIMSESKVIKARBONATOM
10-25 g natrijevakarbonata
10-25 g natrijevabikarbonata
1000 ml destilirane vode
Predmete moimo u otopini. Proces traje do nekoliko tjedana, ako otopinu mijenjamo
dnevno. Postupak uklanja kloride te stabilizira patinu (u dodiru natrijevaseskvikarbonata i
bakra nastaje bazini bakarkarbonat /malahit/, koji prekriva kovinu i zapunjava pore u
patini). Proces prekidamo kada otopinom srebrnog nitrata vie ne moemo ustanoviti klorid.
Nakon toga moemo predmet stabilizirati benzotriazolom. Danas se ovaj postupak radije
izvodi tako da predmete prvo ispiremo 1% limunskom kiselinom, a tek onda
natrijevimseskvikarbonatom (10 g na litru vode).

SREBRONITRATNA PROBA NA KLORIDE:


Uzimamo dvije epruvete, jednu punimo vodom iz kupke, a drugu destiliranom vodom. U
svaku kapnemo po 3-5 kapi otopine (jednako u svaku!) duine kiseline i 3 kapi otopine
srebrnog nitrata u destiliranoj vodi (1%). Ako se u prvoj epruveti javi zgruani sloj
srebroklorida, onda nastavljamo ispiranje sve do negativne probe. Rezultati dobiveni
elektronskim mjeraem vodljivosti znatno su pouzdaniji.

2.2. UKLANJANJE KLORIDA ALKALNO-DITIONITSKOM REDUKCIJOM


40 g natrijeve luine
50 g natrijev ditionit
1000 ml vode
posuda koja se moe hermetiki zatvoriti
Otopiti luinu u vodi. Predmete koje emo tretirati stavimo u posudu. Posudu punim do ruba
i zatim neposredno prije zatvaranja dodajemo natrij-ditionit. Posudu moramo zatvoriti
hermetiki jer otopina ne smije biti u dodiru sa zrakom! Svaki dan posudu protresti, a nakon
sedam dana otvoriti i dobro isprati i po potrebi ponoviti. Radi potrebe za hermetiki
zatvorenim posudama i neugodnog mirisa otopine postupak se provodi samo za manje, jae
korodirane predmete (npr. novac). Ditionit uvati na suhom! U sluaju poviene vlage
postaje samozapaljiv.

2.3. EKSTRAKCIJA KLORIDA AMONIJANIM PARAMA


(THOUVENIN-ov POSTUPAK)
amonijak oko 10%
benzotriazol 3% u alkoholu
U hermetiki zatvorenu posudu (eksikator) stavimo do 1/10 njene zapremine amonijaka.
Predmete s patinom koja sadri kloride ovjesimo iznad amonijaka. Nakon kraeg izlaganja
amonijanim parama na predmetu se pojave plave kapljice bogate kloridima. Kad je sadraj
klorida slabiji, predmet se samo ovlai. Predmet potom isperemo, osuimo i onda ponovno
izloimo amonijanim parama. Postupak ponavljamo sve dok predmet za izlaganja parama
ne ostane suh. Nakon toga predmet moemo potopiti u benzotriazol (najbolje u vakuumu) i
onda osuiti. Suviak benzotriazola uklonimo acetonom te predmet votimo ili lakiramo (uz
prethodno odmaivanje mjeavinom aceton/toluol I/I).
Ovaj se postupak vie ne primjenjuje.

2.4. STABILIZIRANJE BENZOTRIAZOLOM


benzotriazol 3% u alkoholu (etil)
Predmete odmastimo mjeavinom aceton/toluol i zatim potopimo u benzotriazol, najbolje u
vakuumu, sve dok ne prestanu izlaziti mjehurii. Nakon suenja suviak uklonimo vatom
natopljenom u aceton. Zatititi voskom ili lakom (Paraloid 72 ili B48N). Pri radu paziti da
benzotriazol ne doe u dodir s koom, oima ili dinim organima. Raditi u dobro
provjetrenim prostorijama.

2.5. STABILIZIRANJE SILIKONESTEROM


silikonester (oligomerni alkilalkoksilan)
U prodaji kao hidrofobno sredstvo za izolaciju zidova.
Natapanje silikonesterom provodi se za stabiliziranje patine na bakru i njegovim slitinama.
Dobro oiene i od neeljenih korozijskih produkata oiene i posve suhe predmete
premaemo najmanje dva puta. Ne smije se razrjeivati i treba se pridravati uputa
proizvoaa. Veliki nedostatak postupka je problematina reverzibilnost, te se njegova
primjena ne moe preporuiti.
3. KEMIJSKO BOJENJE NOVOIZRAENIH DIJELOVA OD BAKRA I NJEGOVIH SLITINA
/PATINIRANJE/
3.1. IENJE OKSIDNOG SLOJA I ODMAIVANJE
Radi otklanjanja oksidnog sloja isti moemo ukloniti mehanikim (abrazivima, brusnim
papirom odgovarajue finoe) ili kemijskim putem (ista sumporna kiselina 1 dio, destilirana
voda 9 dijelova /toiti kiselinu u vodu nipoto obratno!/). Ako elimo posebno sjajnu ili mat
povrinu predmete, moemo tretirati i u za te svrhe posebno osmiljenim otopinama
(najee mjeavine kiselina, vidi popis literature). Najjednostavnije je predmete odmastiti
nekim otapalom (npr. benzin, aceton, trikloretilen).

3.2. ZELENA BOJA


300 g bakar nitrata
1 l destilirane vode
0,5 l vodikova peroksida 5%
Otopiti nitrat u vodi te njime tretirati kemijski iste i temeljito odmaene predmete. Po
suenju premaza premazati vodik peroksidom te naizmjenino ponavljati do eljenog tona.
Peroksid nanositi kistom od sintetskih vlakana. Na kraju, po elji, votiti ili lakirati.

3.3. ZELENA BOJA II


250 g amonijeva karbonata
250 g amonijeva klorida
1 l destilirane vode
Otopiti kemikalije te tretirati predmete. Predmete prije dobro oistiti i odmastiti, a ako
elimo patinu to bliu prirodnoj (zelena na tamnoj osnovi), prethodno tretirati nekom crnom
ili smeom patinom. Ako stavimo manje klorida od navedene koliine, boja e biti vie
plavozelena, a ako uzmemo manje karbonata, vie utozelena.

3.4. ZELENA BOJA III


90 g amonijeva sulfata
3 g bakar sulfata
1 ml amonijaka
1 l vode
Otopiti kemikalije i nanijeti na kemijski ist i odmaen predmet.

3.5. SMEA BOJA


50 g kalijeva permanganata
5 g bakar sulfata
1 l vode
Raditi kao u prethodnim recepturama. Otopinu zagrijati na oko 90C. Manje predmete
uranjati, a vee polijevati. Djeluje i hladno, ali sporije.

3.6. SIVO SMEA


5-25 g sumporne jetre (kalijev polisulfid)
1 l destilirane vode
2-3 ml amonijaka
Otopiti kemikalije te zagrijati otopinu na oko 80C. Jae koncentracije otopine daju tamniju
boju (do smee crne). Manje predmete uranjati, a vee prelijevati. Isprati te krednom
kaom istrljati do eljenog tona.

3.7. NARANASTO SMEA


50 g natrijeva klorata (NaClO3)
100 g bakar sulfata
1 l vode
Otopiti kemikalije te uronjavati kemijski iste i dobro odmaene predmete. Ugrijana kupka
djeluje bre. Otopina mora odstajati bar tri dana pa se tek onda koristiti njome. Ton boje
ovisit e o slitini koju bojimo. Vee predmete polijevati ili premazivati. Na kraju votiti ili
lakirati. Izbjegavati dodir s otopinom! U odreenim uvjetima kalijev klorat moe se sam
zapaliti ili dovesti do eksplozije. Nipoto ga ne mijeati sa sumporom, zapaljivim otapalima
te organskim materijalom ili drugim jakim oksidansima!

3.8. SMEA
120 g bakar sulfata
1 l vode
U bar tri dana odstajalu i vrijuu otopinu uronjavati predmete. Djeluje i hladno, ali sporije.
Ako dodamo 100 g eljeznog sulfata, boja e biti utosmea i pomalo zelenkasta.

3.9. CRNA
50 g natrijeva luine
10 g kalijeva persulfata
Otopiti luinu u litri vode te dodati persulfat. Otopinu zagrijati do vrenja te uronjavati dobro
oiene i odmaene predmete (uronjene predmete neprestano micati!). Trajanje postupka
iznosi najvie 10 minuta. Za bojenje mjedi i aluminijske bronce uzeti 100 g natrijeve luine.

4. ODRAVANJE I ZATITA
4.1. BENZOTRIAZOL
otopina benzotriazola 30% u etilalkoholu
Nezatieni predmeti mogu se premazati navedenom otopinom. Suenje je najbolje provesti
pri 60C. Potom votiti ili lakirati. Benzotriazol moemo upotrebljavati i kao parnofazni
inhibitor u vidu papira, vate ili tkanina natopljenih otopinom istoga, koje pak zavarimo u
plastine vreice zajedno s predmetom. Pri radu izbjegavati dodir s koom, ne udisati pare
niti prainu. Raditi iskljuivo u dobro provjetrenim prostorijama. Dodatak 0,1 do 10% istoga
voskovima ili laku omoguuje dulju i bolju zatitu.

4.2. VOTANA PASTA


7 g parafina
2 g pelinjeg voska
13 g montan voska, proienoga
2 g silikonskog ulja
75 g toluola
5 g benzotriazola
U loncu s dvostrukim dnom rastopiti sve sastojke. Nanositi krpom. Benzotriazol otopiti u
toluolu i dodati na kraju. Dodatak benzotriazola poboljava zatitu, no postupak je potrebno
povremeno ponavljati (uz uklanjanje starog premaza).

5. IDENTIFIKACIJA BAKRENIH PREDMETA

5.1. IDENTIFIKACIJA REAKCIJOM NA AMONIJAK


Razrjeenu duinu kiselinu (1:1) kapnemo na predmet (stranja strana ili baza!). Nakon 2
minute kap upijemo komadiem filtarpapira te papir uronimo u amonijak. Plava boja =
bakar. Ve sama reakcija na kiselinu (zelena boja otopine) upuuje na bakar ili njegovu
slitinu. Mjesto gdje smo vrili probu odmah dobro isprati.

5.2. IDENTIFIKACIJA NA OSNOVI SPECIFINE TEINE


Potrebna je precizna vaga koju preuredimo u hidrostatsku. Predmet prvo vaemo normalno,
zatim ovjeenoga u vodu. Nakon toga matematikim putem izraunamo specifinu teinu te
dobivenu vrijednost usporedimo s poznatim vrijednostima. Samo za manje iskljuivo
kovinske predmete.
Q = m - m?/m (g/cm3)
Q = specifina teina
m = teina normalno vaganog predmeta
m? = teina predmeta ovjeenog u vodu
BAKAR = 8,92 g/cm3
BRONCA CuSn12 = 3,6
BRONCA CuA15 = 8,2
TOMBAK CuZn15 = 8,7
MESING CuZn40 = 8,2
UTO ZLATO 750/1000 = 15,4
UTO ZLATO 585/1000 = 13,6
UTO ZLATO 333/1000 = 11,5
NOVO SREBRO CuNi12Zn24 = 8,6

6. OBNOVA OTEENIH PREVLAKA


6.1. OBNOVA PONIKLANIH PREDMETA
NIKLANJE UTRLJAVANJEM:
1 l H2O
60 g nikl klorid
30 g kositar klorid
10 g eljezo klorid
slabo zakiseliti sa H2O
Tkaninu ili spuvu navlaiti otopinom (nositi gumene rukavice!) te njome zahvatiti malo
cinkovog praha i trljati po dobro oienom predmetu. Po stvaranju prevlake dobro isprati.
Ako elimo postupak izvesti na eljezu, isto treba pobakriti.

6.2. OBNOVA POKOSITRENJA UTRLJAVANJEM


1 l H2O
50 g kositar klorid
10 g vinske kiseline
Tkaninu ili spuvu natopiti otopinom, zahvatiti istom malo cinkovog praha i utrljavati na
predmet. Po potrebi ponoviti. Dobro isprati, odmastiti i lakirati.
6.3. OBNOVA POSREBRENJA: vidi lanak o srebru, VKiM 2-3, 2001.
6.4. OBNOVA POZLATE: vidi lanak o srebru, VKiM 2-3, 2001.
Navedene kemikalije kod nas prodaju:
trgovina "Hospitalija", Zagreb, Amrueva 6
trgovina "Juriek", 10255 Stupnik, Gornjostupnika 27, tel. 6588-779, mob. 098/235-357
SITO AS, Donje Svetice 40, Zagreb, tel. 2343-102
(kompletan zlatarski alat i pribor, zlato, srebro, krpe za poliranje srebra, drago, poludrago i
sintetsko kamenje).
LITERATURA:
1. LINDA E. MERK: A STUDY OF REAGENTS USED IN STRIPPING BRONZES, studies in
Conservation, 23/1/1978.
2. IAN D. MAC LEOD: CONSERVATION OF CORRODED COOPER ALOYS - A COMPARISON OF
NEW AND A TRADITIONAL METHODS FOR REMOVING CHLORIDE IONS, Studies in
Conservation 32/1/1987.
3. M. C. GAMORKAR, V. PANDIT RAO, P. GAYATHRI, T. A. SEREENIVASA RAO: A NEW
METHOD FOR CONSERVATION OF COOPER BASED ARTIFACTS, Studies in Conservation,
33/2/1988.
4. C. SEASE: BENZOTRIAZOLE - A REWIEW FOR CONSERVATORS, Studies in Conservation,
23/2/1978.
5. RESTAURATOREN BLATTER BAND 11 - THEMA METALLKONSERVERUNG, Wien, 1990.
6. SZEBENYI, HACKL: KOROZIJA METALA, Beograd, 1980.
7. STAMBOLOV, BLECK, EICHELMANN: KOROSION UND KONSERVIERUNG VON KUNST UND
KULTURGUT AUS METALL, Weimar, 1987. (temeljno djelo, opsena bibliografija, djelomice
zastarjelo)
8. PLENDERLEITH, WERNER: KONZERVACIJA MUZEJSKIH PREDMETA I UMJETNINA /
KOVINE, Zagreb, 1974. (zastarjelo)
9. A. MASLANKOWSKI: ZUR REINIGUNG VON BRONZE - MNZEN, Arbeitsbltter fr
Restauratoren, 1/1988.
10. P. EICHORN: KUPRIT AUF BRONZE - EIN ECHTEITBEWEIS?, Arbeitsbltter fr
Restauratoren, 2/1988.
11. H. KARL: ERFAHRUNGEN BEI RESTAURIERUNG EINER GROSSBRONZE, Arbeitsbltter fr
Restauratoren, 1/1990.
12. E. FORMIGLI: DIE BILDUNG VON SCHICHTPOCKEN AUF ANTIKEN BRONZE,
Arbeitsbltter fr Restauratoren, 1/1975.
13. P. HEINRICH: METALL RESTAURIERUNG, Mnchen, 1994. (temeljno djelo, opsena
bibliografija)
14. G. BUCHNER: METALLFRBUNG, Berlin, 1935.
15. ANCIENT & HISTORIC METALS - CONSERVATION AND SCIENTIFIC RESEARCH, Santa
Monica, 1994.
16. MAC LEOD, PENNEC, ROBBIOLA: METAL 95. PROCEEDINGS OF INTERNATIONAL
CONFERENCE ON METAL CONSERVATION, London, 1997.
17. DKI: CHEMISHE FRBUNGEN VON KUPFER UND KUPFERLEGIRUNGEN, DEUTSCHES
KUPFER INSTITUT, Berlin, 1974.
18. WHATS NEW IN OLD METALS, Canadian conservation institute, 1994. (saete temeljne
informacije)
19. M. KLARI: UVOD U KONZERVACIJU KOVINA, Split, 1988.
(prvo i jedino domae djelo na tu temu; naalost potpuno zastarjelo ve u trenutku
objavljivanja) 20. J. WOLTERS: DER GOLD SILBERSCHMIED, Stuttgart, 1996.
21. HUGHES, ROWE: THE COLOURING, BRONZING AND PATINATION OF METALS, London,
1992.
22. MOUREY, ROBBIOLA (EDIT): METAL 98., PROUCEEDING OF INTERNATIONAL
CONFERENCE ON METAL CONSERVATION, London, 1999.