Dr Enver lmamoVi

PORIJEKLO I PRIPADNOST
STANOVNITVA
BOSNEIHERCEGOVINE

Sarajevo 1998.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

UDK 94 (497.6): 323.11+314.18

IMAMOVI, ENVER
Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i
Hercegovine I Enver Imamovi /. - Sarajevo 1998: Art 7,
1998. - 115 str. : ilustr. : 24 cm. - (Edicija Bosanski korijeni)

Bibliografske i druge biljeke uz tekst

The Origins and Ethnicity os the Population os Bosnia and

Herzegovina
Copyright 1998. by Enver Imamovic

ISBN 9958 - 9732 - O - O

 Dr Enver Imamovi

POJUJEKLO I PRIPADNOST STANOVNITVA

BOSNE I HERCEGOVINE
ISBN 9958 - 9732 - O - O
 UVOD

lako je prolost Bosne i Hercegovine obraena u znatnoj

mjeri, ne moe se rei da je u svim sluajevima to uinjeno na
zadovoljavajui nain. Bosna predstavlja kolski primjer kako i u
kojoj mjeri se nauka moe podrediti interesima politike i
nacionalizma. Mnogo toga to je napisana iz bosanske povijesti
uinjeno je s ciljem da se potkrijepe politike i teritorijalne
aspiracije susjednih zemalja na njen prostor i narod. Pri tome je
prouavanje stanovnitva kod zainteresiranih strana dobilo
strateko znaenje.
Veina pisaca koji su se bavili bosanskohercegovakom
prolou, a oni su skoro svi odreda bili stranci, uglavnom Srbi i
Hrvati, polazila je od predubjedenja da suvremeno bosanska
stanovnitvo, i to prije svega veinsko muslimansko, pripada
srpskom, a po drugima hrvatskom etnikom korpusu. Srpska i
hrvatska historiografija ne priznaje postojanje bosanskog naroda a
time nita od onoga to karakterizira njegovu zemlju: povijest,
kulturu, tradiciju, dravnost.
Pitanje bosanskog etnosa samo po sebi ne predstavlja
problem. Takvim su ga uinili oni koji su u prvi plan svojih
istraivanja stavili zadatak da dokau ono to je bilo u interesu
njihovih politikih ubjedenja. Do ovakvog zakljuka dolazi se ve
pri povrnom iitavanju onoga kako je interpretirana bosanska
povijest. Na to se veoma kompetentno osvmula Nada Klai,
profesorica povijesti na Zagrebakom sveuilitu, u svojoj
posljednjoj studiji "Srednjovjekovna Bosna" (Zagreb 1989.). Tu
analitiki i argumentirano osporava mnogo toga to je srpska i
hrvatska historiografija do sada iznijela o politikom i kulturnom
identitetu srednjovjekovne Bosne.
Kada je u pitanju prouavanje stanovnitva Bosne i
Hercegovine mora se konstatirati da je taj problem sloen utoliko
to mu se prilazilo s predubjedenjem da se radi o pripadnicima

s
srpskog ili hrvatskog naroda. Struna obrada ovog pitanja se kod
svih istraivaa uglavnom svodi na angairanje da se dokae
srpska, odnosno hrvatska pripadnost bosanskog stanovnitva. Ta
nastojanja su toliko naglaena da u nekim sluajevima pojedine
studije vie lie na nacionalistika - politiki propagandni materijal
nego na ozbiljnu znanstvenu raspravu.
Da bi se ulo u problematiku etnogoneze bosanskohercegovakog
stanovnitva, neophodno je dotini problem sagledati u daleko
dubljem i irem vremenskom kontekstu nego je to veina
istraivaa inila. Ne moe se, naime, raspravljati o porijeklu
stanovnitva bez sagledavanja arheoloko - povijesne problematike
i dogaaja koji su se odvijali na ovim prostorima u kontinuitetu
dva posljednja milenija. U tome su dogaaji iz kasnoantikog doba
i seobe naroda imali poseban znaaj jer su oni doveli Slavene na
Balkanski poluotok.
Zbunjujua za istraivae ovog problema je injenica da u
slavenskoj masi koja je naselila balkanske prostore nije bilo
plemena bosanskog naziva, kakav je bio sluaj sa Srbima i
Hrvatima. Shodno tome historiografija jednih i drugih je izvela
teoriju da je slavenskom seobom bilo obuhvaeno i podruje
dananje Bosne i Hercegovine, s tim da su po jednima to uinila
srpska, a po drugima hrvatska plemena. Kao uporite za te teorije
slui im Konstantin Porfirogenet i Pop Dukljanin, ija se djela
eksploatiraju i interpretiraju na nain kako kome odgovara. Ono to
koristi njihovim konstrukcijama uzima se bez ikakve rezerve a ono
to se ne uklapa preuuje se ili mu se atribuira povijesna
neutemeljenost. Takav selektivan pristup upotrebe historijskih
izvora akcentiran je prije svega kod pisanja bosanske povijesti.
Prilikom prouavanja stanovnitva Bosne i Hercegovine
mora se uzeti u obzir etnika vieslojnost kojoj je osnova
predslavenski supstrat, neto slino kakav je sluaj sa Albanijom i
Grkom, gdje autohtoni elementi nisu bili ugroeni slavenskim
prodorom. Bosna se od tih zemalja razlikuje utoliko to se svojim
geografskim poloajem nala u totalnom okruenju pa je proces
slavenizacije bio neminovan i maksimalan. Geografska izdvojenost
Albanije i Grke sprijeila je taj proces, to je imalo za posljedicu .
da su sauvale svoj etniki i kulturni identitet. Bosna je, za razliku

6
od njih, zbog navedenih razloga bila potpuno slavenizirana ve u
ranom srednjem vijeku.
Studioznom analizom bosanske povijesti mogue je
identificirati pojedine kulturne i etnike elemente koji nedvojbeno
ukazuju na predslavenska obiljeja. Antropoloka obrada skeleta
iskopanih ispod srednjovjekovnih steaka kao i analiza suvremenih
ivuih individua, takoer pokazuje da se radi o pripadnicima
naroda atipinog slavenskim rasnim osobinama. To govori da su
srednjovjekovni Bonjani autohtoni narod ovog prostora ilirske
etnike pripadnosti. Slavenska komponenta u njihovoj genezi svodi
se samo na kulturno a nikako na etnike preslojavanje. Ta
komponenta je vremenom postala dominantna u njihovom
ukupnom identitetu, pa je to razlog da veina istraivaa dananji
bosanski narod (Bonjake, Bosance - muslimane, katolike i
pravoslavce) smatra slavenskim narodom, to jest Srbima, odnosno
Hrvatima. Predstojea istraivanja usmjerena u ovom pravcu koja
e biti liena politikih i nacionalistikih predrasuda, jamano e
baciti vie svjetla na ovo pitanje. Mjerodavne znanstvene discipline,
meu kojima na prvom mjestu povijest, arheologija i etnologija,
nude dovoljno ubjedljivih dokaza. Ovaj na prilog ima cilj da
naznai tek smjernice buduih takvih istraivanja.

7
 I. DOBA PRETIDSTORIJE I ANTIKE

Zemlja migracionih raskrija

Prouavanje porijekla bosanskohercegovakog stanovnitva

predstavlja veoma sloen problem. Rije je o zemlji koju zbog
izuzetnog stratekog i geografskog poloaja nije mogla mimoii
nijedna migracija do kojih je dolazilo na irem prostoru Evrope od
prethistorije do dananjeg dana. Preko bosanskohercegovakog
prostora prolazila je jedna od najvanijih transverzala Evrope koja
je vodila s juga na sjever i obrnuto. To su doline rijeka Neretve i
Bosne, koje su spajale Mediteran i Podunavlje (srednju Evropu) -
dva potpuno razliita klimatska, kulturna, etnika i politika
svijeta.
Zahvaljujui izuzetnom stratekom i geografskom poloaju
Bosna i Hercegovina sadri veoma bogat i raznolik arheoloki
materijal koji su iza sebe ostavile nebrojene ljudske zajednice iz
raznih epoha koje su ovdje boravile ili prolazile na svom putu iz
Azije u Evropu i obrnuto.
Brdsko - planinska konfiguracija zemlje, obilje uma, divljai
i panjaka, plodne doline rijeka, rudno blago i druga bogatstva
kojima je bosanskohercegovaka tlo oduvijek obilovalo, inilo je
idealne uvjete za ivot ljudi. U nauci je ve davno iznesena
konstatacija da Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno vano
arheoloko podruje jer su se tu kao malo gdje taloili milenijski
tragovi ivota ljudi koji su pripadali raznim rasnim, etnikim,
kulturnim i geografskim skupinama. Bosanskohercegovaki
lokaliteti su dali unikatne nalaze koji u nekim sluajevima
predstavljaju klju za rjeavanje arheoloke problematike ireg
dijela Evrope, pogotovo Balkanskog poluotoka. Takve su,
naprimjer, antropomorfne figure iskopane u Butmiru kod Sarajeva
koje prikazuju pripadnike ak tri rase (crnaku, kavkasku i alpsku).
To je zagonetka kojom se ve dugo bave arheolozi i etnolozi.

1
A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom
Balkanu, Sarajevo 1964 p. 49, 123 - 124.

9
 Prvi ljudi na tlu Bosne

Sve se donedavno smatralo da su se ljudi naselili na podruje

dananje Bosne i Hercegovine tek koju hiljadu godina unazad,
odnosno u epohi mlaeg kamenog doba prije 5 - 6 hiljada godina.
Intenzivna arheoloka istraivanja obavljena nakon Drugog
svjetskog rata pod vodstvom dr ure Baslera, dugodinjeg radnika
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, oborila su to miljenje. On je
sustavnim iskopavanjima otkrio tragove ovjeka koji je ovdje ivio
jo u epohi starijeg kamenog doba, ili tanije, u srednjem paleolitu
koji obuhvaa vrijeme od 120.000 - 60.000 godina stare ere. Rije
je o davnanjem ljudskom pretku (praovjeku) koji se izgledom i
umom uveliko razlikovao od dananjih ljudi. To bie se u nauci
naziva Homo neanderthalensis (Neandertalski ovjek), nazvan tako
po uvenom nalazu u Neandertalu u Njemakoj. Za nauku je
znaajan jer predstavlja jednu od najvanijih karika u razvoju
ljudskog roda. Treba napomenuti da u Bosni nisu pronaeni
njegovi fiziki ostaci (kosti) nego orue (kamene sjekire) kojima se
sluio. To ne umanjuje znaaj nalaza jer oni nedvojbeno potvruju

Izgled prvih stanovnika Bosne i Hercegovine (paleolit)

10
prisustvo praovjeka na bosanskohercegovakom prostoru prije
nekih stotinjak hiljada godina. 2
Po rasporedu nalaza moe se zakljuiti da su ti prastari
bosanski stanovnici preteno naseljavali sjeverni (ravniarski) dio
Bosne, prije svega predjele oko utoka Usore u Basnu kod Doboja
(lokaliteti: Kamen, Crkvina i Londa kod Makljenovca), zatim oko
sastava Velike i Male Ukrine (lokaliteti: elinjak u Popovaama,
Luki, Mala Gradina, Gaj i Krevine u Kulaima, Matia Glavica
u Dragalovcima, Lupljanica, Krndija itd.). Najjunija taka gdje su
naeni ovakvi nalazi jeste Gradina Varvara na vrelu Rame kod
Prozora.

Homo bosnfacus (Bosanski praovjek)

O tome kako je fiziki izgledao bosanski praovjek znamo

preko potpunijih nalaza iz drugih krajeva Evrope, prije svega iz
Neandertala u Njemakoj, a onda iz susjedne Hrvatske otkud
potjee znameniti nalaz Krapinskog ovjeka. Konstitucija tijela,
oblik glave, izgled lica i nain pokreta, odnosno hoda, mnogo se
razlikovao od suvremenog ovjeka. Ustvari, to jo nije bilo
potpuno razumno bie. Jedva je poznavao vatru, hranio se
korijenjem, umskim plodovima, puevima, mesom divljai
(nosoroga, mamuta, divljih konja itd.). Hodao je go, a u hladnijim
razdobljima zaogrtao se koama ubijenih zvijeri. Jedino oruje
kojim se sluio bio je kameni iljak, tek malo pritesan za lake
rukovanje. Stupanj umnog razvoja nije mu dozvoljavao da izrauje
savrenija orua.
Prastanovnici Bosne ivjeli su u peinama a u nekim
sluajevima na otvorenom prostoru pod nekom vrstom atora
napravljenog od granja ili ivotinjskih koa. Nisu imali stalna
stanita jer su lutali za stadima ivotinja i oporima zvijeri. Ne zna
se tano kada i kako su iezli ti prvi stanovnici Bosne. Da li su to

. Basler, u knjizi: "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine", Sarajevo

2

1984 p. 13 i d; isti autor u knjizi: "Praistorija jugoslavenskih zemalja" I,

Sarajevo 1979., p.309 i d.

11
uzrokovale prirodne pojave kao to je naglo otro zahlaenje,
bolesti i slino, ili su postali rtve prodora nove savrenije vrste
ljudi, neizvjesno je.

Prva oruja na tlu Bosne i Hercegovine (paleolit, Makljinovac kod Doboja)

Nakon izumiranja Neandertalaca Bosnu su naselila

savrenija, odnosno razumna bia (Homo sapiens). Oni pripadaju
razdoblju mlaeg paleolita koje obuhvaa vrijeme od 60.000 -
10.000 godina st.e. Dok se za Neandertalskog ovjeka dri da je
pripadao tipu evropskog praovjeka, za ovog iz mlaeg paleolita
smatra se da je stigao iz Prednje Azije. Analiza sustava njegovog
skeleta pokazuje da je bio veoma okretan i vjet lovac na brzu
divlja. To je uvjetovalo da pone upotrebljavati sloenija orua i
oruja kao to su primitivno koplje, luk i strijela i dr.

12
 Pojava razumnog bia

Prvo razumno bie na bosanskohercegovakom prostoru

pojavilo se prije nekih 35.000 goclina. Njegovi tragovi su dosta
brojni. Evidentirano je vie od deset lokaliteta koji potvruju
njegovu prisutnost (Kadar kod Gornjeg Svilaja nedaleko od
Odaka, Markovci u Detluku kod Dervente, Veliki Majdan kod
Tenja, Krevine u Maloj Brijesnici kod Graanice, Peine u
Glamoanima kod Banje Luke itd.)~

Peina Badanj ]i::od Stoca

3
. Basler, u knjizi: "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine", p. 16 - 18.

13
 Najpoznatiji bosanskohercegovaki lokalitet iz kasne faze
mlaeg paleolita jeste peina Badanj kod Stoca u Hercegovini. Bila
je intenzivno naseljena prije 12.000 - 14.000 godina. Uz brojne
primjerke kamenog orua i oruja (preko 200.000 komada) naena
je mnogo nakita. Veinom su to ogrlice, nainjene od probuenih
puia, zuba divljai, koljki i sl. Najvaniji nalaz iz ove peine je
urezani crte na ivoj stijeni koji prikazuje konja. To je do sada
jedini nalaz spiljske umjetnosti paleolitskih ljudi na podruju
jugoistone Evrope.
4

Prvi zemljoradnici i stoari na tlu Bosne i Hercegovine

Prije pet - est hiljada godina desile su se nove velike

promjene u Evropi pa tako i na tlu Bosne i Hercegovine. Bile su
karakterizirane pojavom novog stanovnitva i opim kulturnim
napretkom. Novost je bila da su se ljudi poeli baviti obradom
zemlje, uzgojem domaih ivotinja, izradom zemljanog posuda itd.
To su bili revolucionarni pomaci u kulturi ovjeka. I Bosna je s tim
promjenama dobila nove stanovnike. Ne zna se pouzdano odakle su
doli. Situacija na lokalitetima govori da izmeu nji~ i paleolitski\1
starosjedilaca nije bilo sukoba. Smatra se da su ovi posljednji
izumrli prije dolaska neolitiara, ali nije jasno ha koji nain.
Naseljavanje neolitskog stanovnitva odvijalo se uglavnom u
rejonima plodnih polja i dolina rijeka. Zanimljivo je da su predjeli
zapadne Bosne ostali nenaseljeni u ovoj epohi. Nisu nigdje
pronaeni tragovi ivota iz ovog doba. Smatra se da je razlog
nedostatak kvalitetnog kamena od kojeg su neolitiari izraivali
orue i oruje. U ostalim krajevima Bosne naseljenost je bila
veoma gusta. Naselja su u prosjeku zapremala povrinu od 20.000
do 30.000 m 2 , kakav je sluaj s lokalitetom Kraljevina kod Novog
ehera nedaleko od epa.
Neolitiari su po pravilu podizali naselja u ravnicama ili na
rijenim teresama (Gornja Tuzla, Nebo kod Travnika, Kakanj,

4
. Basler, Paleolitsko prebivalite Badanj kod Stoca, Glasnik
Zemaljskog muzeja, n. s. XXIX, Sarajevo 1974., p. 5 -18.

14
Obre kod Kaknja, Butmir kod Sarajeva itd.). U krakoj Hercegovini
za nastambe su koriene peine, kakav je sluaj sa Zelenom
peinom iznad vrela Bune, Ravlia peinom kod Gruda itd. 5

Ogrlica od puia i koljki, stara 12.000 - 14.000 godina, Badanj kod Stoca

Neolitska doba je donijelo napredak i u nainu stanovanja.

Sada se grade nastambe uglavnom od drveta nad zemljom, ili
dopola ukopane u zemlju (zemunice). U kostur nainjen od greda
ugradivao se pleter koji se potom s obje strane lijepio ilovaom.
Ognjite se nalazilo u sredini prostorije, a u toplijim razdobljima
loilo se vani. Veliina pojedinih kua iznosila je 50 - 60 m 2. U
Gornjoj Tuzli otkriveno je sojeniko naselje. Tu su kue stajale na
kolju iznad vode, odnosno uz obalu. To dokazuje da je prije pet -
est hiljada godina dio dananje Tuzle bio pod jezerom ili
movarom. Znaaj tuzlanskog naselja je to je to jedno od
najstarijih i rijetkih sojenikih naselja iz razdoblja neolita, jer su
ona specifikum bronanog i eljeznog doba.
5
A. B~nac, o. c., p. 28 i d; isti autor u knjizi: "Praistorija jugoslavenskih
zemalja" II, Sarajevo 1979., p. 368 i d.

15
 Doba mira i spokoja

Razdoblje neolita je bilo mimo doba bez sukoba, pljakanja i

pohoda. Kod ljudi se javlja potreba da meusobno komuniciraju pa
se uspostavljaju trgovake veze izmeu najudaljenijih zajednica,
to je dalo jo vei podstrek kulturnom razvoju. Tako bosanski
neolitiari odravaju veze sa zajednicama i izvan Balkanskog
poluotoka. Na ovdanjim lokalitetima naeni su predmeti iz Italije,
Grke, Podunavlja itd. Jedan od glavnih trgovakih puteva u to
doba vodio je dolinom Neretve i Bosne. Na nalazitima u Kaknju,
Obrima i Lisiiima kod Konjica, esto se susree nakit nainjen
od morskih koljki koje su ovamo dospjele trgovinom. Jo su ei
nalazi keramike raene po uzorima 1z Sicilije, Panonije ili
jadranskih otoka.
Dosta smo dobro obavijeteni o duhovnom ivotu
bosanskohercegovakih stanovnika od prije pet - est hiljada
godina. U to doba imao je veliki znaaj kult predaka. Na lokalitetu
Lisiii kod Konjica pored ognjita su naeni dijelovi ljudskog
kostura to predstavlja ostatke kultnog obreda oboavanja umrlog
pretka. Njih su esto zakopavali uz ognjite ili ispod poda nastambe
kako bi ostali trajno uz svoje potomke i "uvali" ih od zla. U nekim
sluajevima umrlog pretka su jeli kako bi u svojim potomcima
"nastavio" ivjeti.
Bio je est sluaj i rtvovanja djece, posebno dojenadi. U
Obrima kod Kaknja i u Zelenoj peini iznad vrela Bune kod
Mostara uz ognjite su naene kosti djece izmijeane s kostima
ivotinja. 6 Ritualno ubijanje djece bilo je uobiajena pojava u
neolitska doba. To se inilo u posebnim prilikama kao to je
podizanje novog naselja, izbor poglavice, da se pospjei plodnost
stoke, ena i sl.

6
A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu, p. 118 i d; isti autor u
knjizi "Praistorija jugoslavenskih zemalja" II, p. 384 i d.

16
 Bosanski crnci

Neolitska nalazite u Butmiru kod Sarajeva je po svom

neobinom sadraju postala poznato irom svijeta i nezaobilazno je
kada se govori o evropskom neolitu. To je bilo tipino
zemljoradnika naselje iji su stanovnici bili nosioci napredne
kulture. Izraivali su veoma kvalitetno zemljano posude
jedinstvenih oblika i ukrasa. Ovaj lokalitet je, meutim, poznat
prije svega po izradi ljudskih figura. Njihova vrijednost je ta to na
realistian nain prikazuju osobe razliitih rasa. Na jednoj od njih
kovrdava kosa, irok i spljoten nos, naglaene jagodice i debele
usne prikazuju tipinog predstavnika crnake rase. Na drugoj figuri
sa jako zabaenim elom, istaknutim i povijenim nosom izvedenim
u jedinstvenoj kosoj liniji glave, prepoznaju se osobine armenoidne
(kavkaske) rase. Trea figura prikazuje standardne crte lica s
pravilno zaobljenom glavom, to je osobina alpske rase. 7
Nauka nije jo odgonetnula pojavu i smisao ovih figura.
Posebno je zanimljiva predstava crnca. To se dovodi u vezu s
prodorom pripadnika te rase u sjevernomediteranske predjele, to je
potvreno i na nekim nalazitima u Italiji.
Bosanskohercegovaki neolitski stanovnici bili su poklonici
jednog specifinog kulta, poznatog mnogim starim narodima, medu
kojima starim Egipanima, Hindusima, Babiloncima i dr. Rije je o
tzv. astralnom kultu. Sastojao se od oboavanja nebeskih tijela
(sunca, mjeseca, zvijezda). U Obrima kod Kaknja iskopan je
pljosnat kolut nainjen od peene zemlje na kojem su etiri rupice
koje su sluile za vjeanje tog predmeta. Rije je o sunevom disku
koji je upotrebljavan u obredu oboavanja sunca. U Lisiiima kod
Konjica iskopana je keramika na kojoj su ukrasi u obliku
polumjeseca. Oboavanje nebeskih tijela bilo je prisutno kod svih
zemljoradnikih zajednica a bilo je u uskoj vezi s kultom plodnosti.

7
A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom
Balkanu, p. 123 - 124; B. Corovi, Od Butmira do Ilira, Sarajevo 1976., p. 52 - 65.

17
 Neolitske figurine razliitih rasnih predstavnika
(Butmir kod Sarajeva)

18
 Bosna i indoevropska seoba

Koncem III i poetkom II milenija st.e. zbili su se krupni

dogaaji koji su imali dalekosene posljedice za povijest ljudi na tri
kontinenta. Dolo je do velikih etnikih pomjeranja koja su
zahvatila iroki euroazijski prostor. To se odrazilo i na podruje
dananje Bosne i Hercegovine. Brojne zajednice koje su do tada
naseljavale prostrane euroazijske stepe pokrenule su se i pole u
raznim pravcima. Jedni su krenuli na zapad u Evropu, drugi na
jugozapad, naselivi obale istonog Mediterana, a trei na jugoistok
prema Perziji i lndiji.
Ta seoba je u Europu dovela brojne nove narode, medu
kojima su najvaniji Germani, Kelti (Gali) i Iliri. Svi su bili nosioci
jedne nove kulture koja se zasnivala na poznavanju metala (bakar i
bronca). Zahvaljujui novom ubojitom oruzJU od metala,
poznavanju konja i lahkoj pokretljivosti, posvuda su unitavali
mirne neolitske starosjedioce. 8
Sukob Indoevropljana i neolitiara bio je nemilosrdan. Ovi
posljednji nevini ratovanju, opremljeni kamenim oruem i
orujem i fiziki inferiorniji u odnosu na indoevropske zavojevae,
bili su posvuda proganjani pa su za kratko vrijeme bili sasvim
istrijebljeni. O onome ta se tada deavalo na tlu dananje Bosne i
Hercegovine svjedoe ostaci spaljenih i poruenih neolitskih
naselja. Arheoloka iskopavanja nam predoavaju pravu dramu
koja se odvijala na ovim prostorima prije 4.000 godina. Ostaci
spaljenih kua, razbijeno pokustvo, nagorjele i prebijene ljudske
kosti i dr., daju jasnu predstavu o razmjerama traginih zbivanja.
Pronalaskom metala i usavravanjem sredstava za voenje rata,
otpoelo je razdoblje trajnih neprijateljstava medu ljudskim
zajednicama, i to u najveem intenzitetu. To je primorala ljude da
podiu naselja na uzvisinama s kojih se moglo lake braniti. Ta mjesta
se obino nazivaju gradinama. Bila su okruena bedemima nainjenim
od suhozida, palisadama ili jarkovima. Na podruju nae zemlje takvih
gradina je evidentirano na hiljade, to govori da je prostor dananje
Bosne i Hercegovine prije 4.000 godina bio gusto naseljen.
8
O tome: B. ovi, o. c., p. 71 i d.

19
 Ostaci neolitskog Ill'tselja (Obre kod Kaknja)

Ilirslt.a Bosna

Tokom seobe Bosna i Hercegovina je dobila nove stanovnike.

Bili su to Iliri. Znaajni ~;u i po tome to su to prvi
bosanskohercegovaki stanovniti ije nam je ime poznato. Oni su
Bosni dali trajno kulturno, etniko i politiko obiljeje. Njihovu
kompaktnost razbili su tek Sh1veni dvije hiljade godina kasnije,
tokom VII stoljea n.e.
Iliri su bili vrsni ratnici, nosioci napredne kulture i tvorci
novog drutvenog poretka k<)ji je doveo do stvaranja prvih
politikih organizacija na ovim prostorima iz kojih su potom
nastale prve drave (Ilirska kraljevina).

20
 Privredni i politiki uspon Ilira vee se za razdoblje eljeza
(od X do I stoljea st.e.). Kako je Bosna izuzetno bogata zlatom,
srebrom, bakrom, eljezom itd., Iliri s ovog podruja su stekli
znatnu prednost u odnosu na svoje susjede pa je to razlog da se
Bosna i Hercegovina smatra njihovom centralnom kulturnom i
politikom zonom. Bosnu su, naime, naseljavala najpoznatija i
najjaa ilirska plemena. Jedno od njihovih glavnih sredita nalazilo
se na Glasincu nedaleko od Sarajeva. Sjeverozapadnu Bosnu
naseljavali su Japodi, sjevernu Mezeji, istonu Dindari, zapadnu
Dalmati, srednju Desidijati, junu Daorsi i Ardijejci itd. 9
Tokom I milenija st.e. za bosanskohercegovake Ilire desila
su se tri velika dogaaja koja su odredila njihovu daljnju sudbinu.
Od VII stoljea st.e. poinju kontaktirati sa Grcima pa se
uspostavljaju obostrane kulturne i trgovake veze. To je za Ilire
imalo veliki znaaj jer su ih Grci uveli u historijsko doba. Pod
njihovim utjecajem Iliri poinju kovati novac, susreu se s pismom,
od njih preuzimaju savreniji oblik drutvenog organiziranja i druge
tekovine visoke helenske kulture. Iz tog vremena potjeu i prvi
pisani podaci o naoj zemlji i njenim stanovnicima. Time zapoinje
historijsko doba bosanskohercegovakih zemalja.
Drugi vaan dogaaj vee se za prodor Kelta (Gala),
prastanovnika dananje Francuske i sjeverne Italije. Oni su
poetkom IV stoljea st.e. provalili na Balkanski poluotok kojom
prilikom je jedan njihov dio napao bosanske starosjedioce. Vodeni
su dugi i teki ratovi o emu nas dosta opirno obavjetavaju grki
pisci. Njihov prodor u Bosnu prouzrokovao je velika pomjeranja
tamonjih plemena. Iz srednje Bosne potisnuli su Autarijate koji su
se uputili u istonu Hercegovinu i dananju Crnu Goru. Od njih
potjee naziv rijeke Tare. Pleme Ardijejaca, koje je naseljavalo
gornji tok Neretve (od Konjica na jug), pomjerilo se niz Neretvu i
zaustavilo na dijelu primorja i june Hercegovine od ua Neretve
do Boke kotorske. Tu su kasnije stekli veliku mo pa su osnovali

9
A. Stipevi, Iliri, Zagreb 1974., p. 36 - 41; I. Bojanovski, Bosna i
Hercegovina u antiko doba, Djela, knj. LXVI, Centar za balkanoloka
ispitivanja, knj. 6, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
1988., p. 31 i d.

21
kraljevstvo koje je dugo predstavljalo bitan politiki faktor na
srednjem Jadranu. 10

Izgled jednog gradinskog naselja (Vidoi kod Livna)

Stopedesetogodinji rat protiv Rima

Najvaniji dogaaj u historiji bosanskohercegovakih Ilira

bio je stopedesetogodinji rat protiv Rima i njihovo konano
pokorenje s te strane (I stoljee n.e.). To je predstavljalo veliku
prekretnicu u njihovom ivotu. Pod rimskom vlau ostali su due
od 500 godina. Kroz to vrijeme dijelili su sudbinu ostalih
pokorenih naroda objedinjeni monim Rimskim Carstvom koje se
prostiralo od dananjeg Maroka na zapadu do lrana na istoku, i od
Velike Britanije na sjeveru do dananjeg Sudana na jugu.

10
F. Papazoglu, O teritoriji ilirskog plemena Ardijeja, Zbornik
Filozofskog fakulteta u Beogradu, knj. VII - 1, Beograd 1963 p. 71 - 84; isti
autor: Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Djela, knj. XXX, Centar za
balkanoloka ispitivanja, knj. I., ANUBiH, Sarajevo 1969 p. 60 i d.

22
 Zahvaljujui rezultatima arheolokih iskopavanja i djelima
grkih i rimskih pisaca, dosta smo dobro obavijeteni o izgledu,
nainu ivota, drutvenom poretku i kulturi tih starobosanskih
starosjedilaca. Sasvim je izvjesno da su Iliri pripadali indoeuropskoj

Jedna ilirska porodica iz rimskog doba (Lisiii kod Konjica)

~ani naroda, srodnih precima dananjih Francuza, Nijemaca,

Spanjolaca, Grka, Iranaca, Hindusa itd. Grki i rimski pisci ih
opisuju kao visoke, rie, spretne, ratoborne i slobodoljubive ljude.
U historijska doba ivjeli su u plemenima kojih je bilo na desetine.
Povezivala ih je krvna i jezika srodnost. Osnovno zanimanje bilo
im je stoarstvo. Zahvaljujui obilju ruda koje su im osiguravale
dovoljno metala za izradu oruja, i jo k tome gortaci, bili su
neustraivi ratnici. To je razlog da je moni Rim protiv njih vodio
stoljetne iscrpljujue ratove.

23
 Korijeni multietnike, multivjtrske i multikulturne Bosne

Rimsko osvajanje Bosne znatno je izmijenilo njenu etniku

sliku. S dolaskom Rimljana zapoeo je proces koji je Bosnu
doslovno pretvorio u multietniku, multivjersku i multikulturnu
zemlju. Rim je ve tokom osvajanja doveo na ovaj prostor veliki
broj vojnih jedinica koje su bile sastavljene od pripadnika raznih
naroda sa raznih strana prostranog Rimskog Carstva. Za vojskom
su doli inovnici, trgovci, radna snaga (robovi), zanatlije i dr.
Mnogi od njih su ovdje stalno ostali. O tome svjedoe brojni
nadgrobni spomenici na kojima se skoro uvijek navodi etnika
pripadnost umrlog. Tako smo saznali da su u antiko doba uz
starosjedilake Ilire u Bosni ivjeli i Rimljani, Italici, Gali,
Germani, Britanci, Egipani, Sirijci, Grci, Iranci itd.
Prisustvo stranaca potvruju i vjerski (kultno-votivni)
spomenici. Svaka od nacionalnih skupina donosila je svoje vjerske
predstave pa se tako stvorilo multivjersko drutvo. Evidentirane su
11
ak 24 razne vjere i desetine raznih boanstava.
Prisustvo stranaca nije naruilo etniku kompaktnost
starosjedilakog ilirskog stanovnitva. Oni su za sve vrijeme rimske
okupacije uglavnom ostali stanovnici sela i malo su saobraali i
mijeali se sa strancima. Romaniziranih (civiliziranih) Ilira bilo je
malo. Njih su uglavnom inili islueni vojnici koji su se po
odsluenju 20 - 30-godinjeg vojnog roka vraali u svoj zaviaj i
nastanjivali u gradovima. Takvi su ivjeli po rimskim uzorima,
ukljuivali se u javni ivot, i obino se enili strankinjama. Njih je,
meutim, bio mali broj i oni nisu utjecali na etniko raslojavanje
svojih sunarodnjaka.

Slom antike civilizacije i Bosna

Kraj rimskog prisustva i slom antike civilizacije, do ega je

dolo krajem VI i poetkom VII stoljea n.e., bili su sudbonosni i
za bosanskohercegovako podruje i njegove starosjedioce. To je

E. Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i

11

Hercegovine, Sarajevo 1977.

24
bilo praeno prodorom brojnih znanih i neznanih hordi, plemena i
naroda koji su posvuda ruili, palili, pljakali i ubijali. Na taj nain
nestalo je svega to je na ovim prostorima do tada postojalo i to je
stvarano vie od pola milenija. Sa zemljom je sravnjeno vie od
100 gradova, a svi su bili graeni po standardima visoke rimske
civilizacije, opremljeni tekuom vodom, kanalizacijom, sistemom
centralnog grijanja itd. Zapisi suvremenih pisaca podrobno opisuju
stravina zbivanja koja su pod konac antikog doba zahvatila
Evropu. Balkan je u tome imao posebno mjesto, a u njemu, pak,
Bosna.
Na udaru barbarskih zavojevaa prvo su se nali stanovnici
gradova. Oni koji nisu uspjeli pobjei, nestali su u plamenu svojih
kua i gradova. Iskopavanja ruevina iznose na vidjelo stravina
svjedoanstva onoga to se ovdje deavalo u doba seobe naroda
(kraj VI i poetak VII stoljea n.e.). Skoro u svakoj ruevini nailazi
se na sloj garei a u njoj ljudske kosti, polomljeni inventar, vrhovi
strjelica i sl. Pustoenja su bila tolika da se na veini takvih mjesta
nije nikada vie obnovio ivot.
Od naroda za koje se pouzdano zna da su najvie uestvovali
u napadima, pustoenju i pljakanju bosanskohercegovakog
prostora bili su Vizigoti, Ostrogoti, Avari i Slaveni. Oni su u velikoj
mjeri izmijenili dotadanju etniku sliku ovog prostora. Njihove
rtve su uglavnom bili gradski stanovnici, a njega su najveim
dijelom inili stranci, dok su starosjedioci ivjeli po vrletnim
selima pa su bili manje izloeni stradanjima. Bosna je u takvim
okolnostima i u takvom stanju ula u srednji vijek. Isti je sluaj,
manje - vie, bio s itavim Balkanskim poluotokom.

25
 Najstariji kartografski prikaz bosanskohercegovake zemlje,
od prije 1800 godine (po Klaudiju Ptolomeju).
Od danas postojeih naselja obiljeeno samo Duvno II stoljee n.e. (Delminion)

26
 II. DOBA SREDNJEG VIJEKA

ija je Bosna

Jedan od najsloenijih problema koji se vee za

srednjovjekovnu bosansku povijest odnosi se na doseljenje Slavena
na ove prostore. Osnovno pitanje je da li i u kojoj su mjeri Slaveni
zaposjeli prostor dananje Bosne i Hercegovine. Na ovom pitanju
spoticali su se skoro svi historiari koji su se bavili srednjovjekovnom
bosanskom povijeu. Ono pored naunog ima i politiki znaaj.
Na njegovoj tendencioznoj interpretaciji graene su sve polilitike
aspiracije stranaca prema Bosni. Pri tome se prvenstveno misli na
srpske i hrvatske historiare koji su se odnosili krajnje
tendenciozno i nekritiki u svome pristupu izuavanju i pisanju
bosanske povijesti. I jedni i drugi su bez ikakvog uporita u
izvornoj gradi iznosili proizvoljne i niim utemeljene zakljuke koji
su u mnogo sluajeva imali dalekosene politike posljedice za
Bosnu. Hrvatski povjesniari su, naime, bez ikakve rezerve tvrdili
da su Basnu u doba seobe naselili Hrvati, da je to hrvatska zemlja i
da je sve u njoj hrvatsko. 1
Srpski historiari tvrde, pak, suprotno. Po njima, Basnu su
naselili Srbi, pa je shodno tome etniki, kulturno i politiki
pripadala Srbiji i Srbima. 2 Dravne politike tih zemalja su na
takvim teorijama izgradile svoje tobonje "povijesno", odnosno
"istorijsko" pravo na Bosnu. Kako za jednu te istu stvar ne mogu
postojati dvije istine, jasno je da nijedna od tih strana nije u pravu.

1
V. Klai, Poviest Bosne, Zagreb 1882., p. 43; T. Smiiklas, Povjest
Hrvatske, I, Zagreb 1882., p. 157 i d; V. Klai, Povjest Hrvata, sv. I, Zagreb
1899 p. 32 i d; O. Knezovi, u "Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine,
Sarajevo 1942 p. 173 - 174, 188; D. Mandi, Bosna i Hercegovina, sv. I,
Dravna i vjerska pripadnost srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Chicago -
Rim 1978., p. 203 i d; P. ivkovi, Etnika i vjerska povijest Bosne, Slavonije i
Srijema do konca XVII. stoljea, Sarajevo - Mostar 1996 p. 5, lO i d.
2
V. orovi, Historija Bosne, Beograd 1940 p. 104, 135; S. irkovi,
!storija srednjovekovne Bosne, Beograd 1964 p. 34, 39.

27
 S Bosnom se, naime, u vrijeme doseljenja Slavena na Balkan
desilo neto to srpski i hrvatski historiari nisu nikada pokuali
uzeti u obzir ni kao mogunost a kamoli kao injenicu. Mnoge
okolnosti, naime, govore da je Bosna ustvari bila zaobidena u
slavenskoj najezdi. Njen brdsko - planinski karakter omoguio je
starosjediocima da se spase ispred zavojevaa, ega su bili lieni
stanovnici ravniarskih krajeva. Drugo, Slavenima kao izrazitim
ratarima dolim iz ravniarske postojbine, nije odgovarala brdovita

Ostaci rimskog naselja (Ilida kod Sarajeva)

Bosna, i tree, to je, bez sumnje, bilo odluujue, Slaveni su ovdje

naili na otpor starosjedilakog stanovnitva. U pitanju je gortaka
populacija za koju se tradicionalno vee visoka borbenost. Tome
treba dodati jo jedan bitan faktor. Obilje ruda osiguravalo je
starosjediocima dovoljno metala za izradu oruja, bez kojeg nema
odbrane.

28
 Ilirski korijeni

Da je slavenska najezda dobrim dijelom zaobila Bosnu

potvrdili bi i rezultati arheolokih istraivanja. Oni pokazuju da
nema, ili su sasvim rijetki, tipini slavenski nalazi kao to su
nastambe, grobovi, orue, oruje, nakit i dr., za razliku od susjednih
zemalja gdje su takvi nalazi esti i brojni. Evidentirani sluajevi
uglavnom potjeu iz perifernih oblasti uz Savu, Drinu i prema
morskoj obali, to jest tamo dokle su vjerojatno dopirali pokuaji
prodora slavenskih zavojevaa. I oni nalazi koji su oznaeni
slavenskim dosta su upitni. Veina arheologa pojedine nalaze bez
dovoljno kritinosti pripisuje Slavenima. Ne uzima se u obzir
pojava koja je u arheologiji dosta esta i istraivae moe lahko
zavesti. Moe biti u pitanju retardirano umjetniko oblikovanje ili
refleks koji zrai sa strane. U takvim sluajevima objekti
materijalne kulture mogu biti potpuno identini s onima iz blieg ili
daljeg okruenja a da nisu u pitanju etnika preslojavanja izvedena
s ove ili one strane.
Na koncu treba uzeti u obzir injenicu da se Bosna nije
uspjela apsolutno oduprijeti slavenskoj najezdi. U nastalom meteu
koji je zahvatio itav Balkan, pojedine slavenske skupine su, bez
sumnje, uspjele probiti odbranu ilirskih starosjedilaca i prodrijeti u
dubinu zemlje gdje su se trajno naselili. Takvi su, meutim,
predstavljali kap u moru u odnosu na starosjedioce.
Okruena sa svih strana slavenskim elementima (Hrvatskom,
Srbijom i Dukljom (Crnom Gorom), Bosna nije mogla trajno
zadrati svoju etniku i kulturnu samobitnost. Kada se -stanje nakon
seobe smirilo, otpoeo je neminovan proces kontakata sa susjedima
u kojima su bosanski starosjedioci kao manjina bili u podreenom
poloaju naspram svog slavenskog okruenja. S trgovinom dolazili
su kulturni utjecaji Uezik, pismo, obiaji i dr.). Bosanski
starosjedioci su se na koncu toliko slavenizirali da je u srednjem
vijeku Bosna po svemu izgledala kao tipina slavenska zemlja iako
u sutini to nije bila. 3

3
O tome: E. lmamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995., p. 26.

29
 Doba mraka

Nakon burnih zbivanja koja su pratila slom antike

civilizacije i doseljenja Slavena na Balkanski poluotok, Bosna ulazi
u najmranije razdoblje svoje povijesti. Taj mrak je trajao skoro
300 godina, odnosno od 7. do 10. stoljea. Kroz to vrijeme nema
ama ba nikakvih pisanih vijesti o Bosni. Ono neto malo
arheolokih spomenika ni u kom sluaju ne moe nadoknaditi
pisanu gradu. Skoro da je isti sluaj s ostalim okolnim zemljama. U
tom vremenu se, bez sumnje, vrila konsolidacija doseljenih
slavenskih plemena koja su se konano razmjestila i stabilizirala u
onom rasporedu kako ih vidimo u 9. i 10. stoljeu.
U to vrijeme Bosna je jamano prolazila kroz proces
slavenizacije. To je bilo tako radikalno da se u prvim vijestima
poev od 10. stoljea pa nadalje, ona ni po emu ne razlikuje od
susjednih slavenskih zemalja kakva je bila Hrvatska, Srbija ili
Duklja. U njoj se govori slavenskim jezikom, pie se slavenskim
pismom, osobna imena su slavenska itd. Bitno je meutim
napomenuti da se ve tada Bosna navodi kao zasebna geografska i
politika cjelina, a njeni stanovnici kao zaseban narod.
U sluajevima kad neki od onovremenih pisaca daje drugaije
podatke o Bosni, to ne mora znaiti da oni oslikavaju stvarno stanje
na terenu. Veina starih pisaca su koristili podatke iz druge ruke,
prema neijim kazivanjima, a mnogo toga su i pogreno zapisali.
To se ne odnosi samo na Bosnu. Neki pisci, naprimjer, ak u 11.
stoljeu ne prave razliku izmeu Srba i Hrvata. Tako bizantski pisac
Ivan Scylices iz sredine 11. stoljea u djelu "Epitome historion"
doslovno kae: "Narod Srbi, koje takoer zovu Hrvati". 4 Ako imje
takvo znanje o Srbima i Hrvatima koji su takorei graniili sa
Bizantom i Italijom, ta su onda mogli znati o zabaenoj brdsko -
planinskoj Bosni i njenom narodu.

4
F. ii, Povijest Hrvata, Zagreb 1925., p. 277.

30
 Bosanci - narod zemlje Bosne

Nema nikakve sumnje da je u Bosni u srednjem vijeku ivio

jedinstven bosanski narod zvan Bonjani. U odnosu na susjedne
zemlje koje su dobile ime po doseljenim Slavenima, pa tako
Hrvatska po Hrvatima ili Srbija po Srbima, s Bosnom je bilo
drugaije. Njezin naziv je predslavenskog korijena. Nauka je ve
davno utvrdila da se Bosna u rimsko doba nazivala otprilike
Bassania, kako se to moe proitati na epigrafskim spomenicima
(ablativni oblik Ad Bassantern, to se odnosi na rijeku Bosnu).

i\~1\ \
\

Spomen Bosne od prije 1.900 godina (rimski natpis, Salona)

Utvreno je i to da su Rimljani taj naziv preuzeli od starosjedilakih

Ilira. Zahvaljujui grkom historiaru Apijanu iz I stoljea n.e
saznali smo da je u antiko doba u Bosni ivjelo jedno ilirsko
pleme koje se zvalo Poseni (bez sumnje iskvarena grafija od
Boseni). Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bonjani, odnosno
Bosanci. Ustvari, rije je o jednom te istom narodu istog imena s
kontinuitetom od preko 2.000 godina.

31
Kako je svugdje bio sluaj da toponim odgovara etnonimu, pa tako
Galia zemlja Gala, Germania zemlja Germana ili Trakia zemlja
Traana i sl., takav je bio sluaj i s Bosnom: Bassania zemlja
Bassana, odnosno Bosena. U procesu slavenizacije od Bassania je
nastao naziv Basana, a potom Bosna, a od naroda Bassani (Boseni)
nastali su srednjovjekovni Bonjani. Iz tog naziva razvio se
suvremeni oblik Bonjaci, odnosno Bosanci.
Proces transformacije iliro - rimskog naziva Bassania u
Bosna i od Boseni ili Bassani u Bonjani, odnosno Bonjaci i
Bosanci, moe se donekle pratiti u srednjovjekovnoj izvornoj gradi.
Bizantski pisac Konstantin Porfirogenet iz 10. stoljea Bosnu naziva
Bosona, a kasniji latino - talijanski dokumenti donose razne
varijante tog naziva kao Bosonium, Bossena, Bosthna, Bissena i sl.
Jasno da je svaki narod izvorni iliro - romanski naziv
prilagoavao svom izvornom izgovoru, isto tako kako je pod
slavenskim jezikim uplivom nastao suvremeni oblik Bosna,
Bonjani, Bonjaci i Bosanci. 5

Mitovi i povijesna zbilja

U naunoj literaturi nije se nikada ozbiljno razmotrilo pitanje

ko su bili stanovnici srednjovjekovne Bosne. Ono to je napisano o
tome potjee od srpskih i hrvatskih povjesniara. Veina ih je,
meutim, bez ikakve dublje analize i oslonca na izvornu gradu
iznijela sasvim decidne zakljuke. Za njih se moe rei da su vie
izraz njihovih nacionalistikih predrasuda nego su u pitanju nauno
utemeljene konstatacije. Po jednima, Bosnu su naselili Srbi, po
drugima Hrvati. lako su obje strane koristile istu izvornu gradu
iznesene su potpuno dijametralne konstatacije. To jasno ukazuje na
neutemeljenost njihovih teorija. One su meutim ule u
historiografiju pa se ve dugo prenose iz knjige u knjigu kao
historijska injenica, iako su daleko od historijske istine. Ipak, kao
takve one se jo uvijek ue u kolama, i to na svim nivoima, od
osnovnog i srednjeg do fakultetskog obrazovanja.
5
O tome: E. lmamovi, o. c., p. 23 - 25.

32
 Glavno uporite srpskim i hrvatskim historiarima za tvrdnju
da su Bosnu naselili Srbi, odnosno Hrvati, predstavljaju dva izvora.
Prvi je spis "De administrando imperio" (O upravljanju dravom),
koji potjee iz 10. stoljea od bizantskog pisca Konstantina
Porfirogeneta, a drugi je "Ljetopis" Popa Dukljanina iz 12. stoljea.
Iako se u tim djelima nigdje izriito ne navodi da su Basnu naselili
jedni ili drugi, dotini historiari se stalno na njih pozivaju i to im
je glavno uporite u njihovim teorijama.

Predstava srednjovjekovnih Bonjana sa steka (Zgoa kod Kaknja)

Historijska kritika je ve davno dala sud o valjanosti onoga

to piu Porfirogenet i Pop Dukljanin. Opi zakljuak je da su
obojica krajnje nepouzdani za izvoenje historijske rekonstrukcije.
Oba govore o dogaajima koji su se zbili nekoliko stotina godina
prije njih, i to uglavnom na osnovi narodnih predanja. Historijska
kritika nalae krajnji oprez kada je u pitanju taj vid izvora. Analiza
Porfirogenetova spisa pokazuje da je njegov sastavlja jednostavno
kupio podatke iz raznih razdoblja i slagao ih jedne uz druge bez
ikakvog kronolokog reda i povezanosti. To je razlog da je pun
kontradikcija i netanosti. 6

6
O tome: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom II. Srpska
Akademija nauka i umetnosti, pos. izd., knj. CCCXXIII, Vizantoloki institut,
knj. 7, Beograd 1959., p. 4 - 5; Sredi: F. ii, o. c., p. 234 i d.

33
 Isti je sluaj sa Popom Dukljaninom. 7 Izvlaiti historijske
zakljuke iz grae ovakvog karaktera, kako su to inili srpski i
hrvatski historiari, ne samo da je nauno neprihvatljivo nego je i
opasno. Takvi zakljuci su veoma plodno tlo za raanje
nacionalistikih ideologija i velikodravnih pretenzija na tue
teritorije to u kriznim vremenima moe dovesti do nesagledivih
tragedija meu zemljama i narodima. Bosna je ve nekoliko puta u
svojoj daljoj i blioj prolosti osjetila na svojoj koi teinu takvih
pseudonaunih teorija.

Bosanski franjevci brane bonjatvo

Protiv takvih teorija dizali su, meutim, veoma otar glas

ueni Bonjaci, a medu njima i pojedini franjevci, od kojih se
posebno isticao fra Anto Kneevi (roen u Varcar-Vakufu). On je
jo u prolom stoljeu s ponosom isticao svoje bonjatvo a Basnu
smatrao svojom jedinom i dragom domovinom. Uope, Kneevi je
bio estoki borac za nacionalnu afirmaciju bonjatva. Moe se rei
da je ustvari to bio zvanini stav skoro svih bosanskih franjevaca. U
jeku ivih polemika srpskih i hrvatskih historiara i politiara oko
toga "ija je Bosna", fra Anto Kneevi je 1871. godine objavio u
zagrebakom "Zatoeniku" raspravu u kojoj pobija aspiracije
Madara, Srba i Hrvata na Basnu, pa kae: "ao mi je na Madare
ali mi je alije na ... jednakokrvnu bratju Srbe i Hrvate. Od ovih,
jedni nam razciepie Basnu i Bonjake te rekoe da je Bosna do
Vrbasa Srbija, a Bonjaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati;
drugi da su u cieloj Bosni svi Srbi koji piu irilicom, a Hrvati koji
piu latinicom; trei da su u ovoj Bosni sami Srbi; doim etvrti
proglasie da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle "Bosna ponosna" i
Bonjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena,
izmiljenja od nekih zaneenjakah". 8
Zanimljivo je pisanje Josipa Ljubia, koji je pod
pseudonimom Ild Bogdanov, godine 1895. u brouri "Spor izmeu
Srba i Hrvata" napisao ovo: "Kad se Bosna i Hercegovina 1z
7
Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb 1950., p. 11 - 36.
8
A. Kneevi, Pad Bosne, Senj 1886., p. 7 - 8.

34
 stoljetna sna prenula u ivot, pohita~e Srbi i rekoe Bonjacima:
"Amo k nama, vi ste Srbi". Kad to 01,azie Hrvati, pohitae i oni i
rekoe Bonjacima: "Ne k Srbima, ve~ k nama, vi ste Hrvati".
Ali Bonjaci nisu bile lude. Prije nego to bi se odluili il' na
desno il' na lijevo, prohtjelo im se, da vide da li je ta hitnja "bratska
ljubav" ili to drugo, pa kad vidjee o emu se radi, tad
jednostavno, logina, sasma logina, c:todoe do zakljuka: "Ni amo
ni tamo, ve svak za se".
Evo logike kojom se posluie: Kad se Hrvati i Srbi smatraju
"dva naroda", a jezik im je jedan, za~to ne bi i mi, kad govorimo
kao oni, bili "trei narod?"
Kad Srbi i Hrvati kau, da ne mogu da budu isti narod, jer su
im "dva" imena, zato ne bi i mi, kad nam je ime drugaije nego li
njihovo, bili "trei narod?"
Kad Srbi i Hrvati kau, da ne tnogu da budu isti narod, jer
nisu nad njima u prolosti isti kraljevi vladali, zato ne bi i mi, kad
smo vlastite kraljeve imali, bili "trei narod"?
Kad Srbi i Hrvati kau, da ne mogu da budu isti narod, jer su
jedni pravoslavni, a drugi katolici, zato ne bi i mi, kad smo
muhamedanci, bili "trei narod"? 9
Srspski i hrvatski nacionalisti su na ovakvo pisanje
odgovarali jo ee, pa tako mladobosanski srpski ideolog Pero
Slijepevi pie 191 O. godine: "Mlacli narodni rad smije da zna
medu domaima samo dva imena: Srbi i Hrvati. Bosna i
Hercegovina ne smije vie da bude - po toj alosnoj politici -
bosanska, nego samo srpska i hrvat~ka, a jezik ni zemaljski, ni
bosanski, ve samo srpsko - hrvatski" . 10
Pojedini franjevci su ak u javnim glasilima odrjeito ustajali
protiv toga da se bosanski katolici poinju nazivati Hrvatima,
tumaei da oni nisu Hrvati nego Bc,sanci, i da se "kao Bosanci
imaju mnogo veim slavama ponositi, nego kad bi bili Hrvati. 11

9
lld Bogdanov (Josip Ljubi), Spor izmeu Srba i Hrvata, Zadar 1895.
10
P. Slijepevi, Stara i nova kultura, l(alendar Prosvjete za godinu 1911,
Sarajevo 1910.
11
To se odnosi na fra Antu Kneevi4 (Sredi: S. Arnautovi, "Hrvatski
dnevnik", od 30. augusta 1917. g. Zagreb.

35
 Slino je bilo i u vezi sa srpskim imenom. Suvremenik
zbivanja, pisac pozamanog djela o Bosni tog vremena T.
Herkalovi, zapisao je da se "tekar od tog vremena (1862.g.)
poinju pravoslavci zvati Srbima", 12 a fra Grga Marti je s time u
vezi zapisao da "onda (1848.g.) jo nije bilo srpstva u Bosni", te da
se "istom tada, za namjesnikovanja Osman Topal-fae (1860-
1869.g.) na sav mah razmahalo u Bosni i Hercegovini". 3
esdesetih godina prolog stoljea srpski nacionlasti su u
Bosni osnovali naroito drutvo sa sjeditem u Sarajevu, s ciljem da
se iri srpsko ime. lanovi su bili uitelji, trgovci, popovi i dr, i
posvuda su propagirali pravoslavcima da se ubudue ne zovu
"Vlasi", "Rkai" ili "Riani", nego "Srbi". S time u vezi,
zanimljiva je direktiva Vase Pelagia upuena kolama i uiteljima.
Tu izmeu ostaloga stoji: "Svaki uitelj treba da naui prvo svoje
uenike, a posle svu ostalu varoku dieicu koia god umeju
govoriti: da kad jih kogo upita: ta si ti mladiu? pa da mladi na
to pitanje odma odgovori: ia sam Srbin. Dobro bi bilo kad bi se
neki dobri ljudi nali koji bi dieici po koju kraicaru zato darivali,
da se tim u njima jo vema pobuuje revnost k tome odgovoru".
("Obzor", br. 78, od 19. III 1911).
O svijesti bosanskih franjevaca da se nacionalno osjeaju
Bonjacima i da to svoje opredjeljenje prenose na svoje vjernike,
razoarano je svojevremeno pisao hrvatski javni djelatnik Ivan
Radi, koji se u to uvjerio na terenu prilikom putovanja po Bosni. U
svojim putnim biljekama je izmeu ostaloga zapisao: "U jednom
hanu, pijem emu kavu, kad doe mali djearac. Vidim odmah da je
Hrvat. Pitam ga, to je? Nakon nekog vremena ree da je katolik.
Zaboli me dua, pa sam si mislio: Boe moj to ne ubije onog
fratra i popa koji kae: najprije si katolik, onda budi to hoe,
makar i ivine" . 14

12
T. Herkalovi, Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der
Hercegovina, Zagreb 1906., p. 17 - 19.
13
Fra G. Marti, Zapamenja, Zagreb 1906., p. 10, 43.
14
I. Radi, Iz mog putovaja po Bosni, "Slobodni dani", 14. oujak 1923.,
Zagreb.

36
 Doba bezimenih banova

Da je Bosna ve u ranom srednjem vijeku bila zasebna i

samostalna drava s posebnim (bosanskim) narodom svjedoe
izmeu ostaloga kontinuirani napadi na nju koji su dolazili iz
susjednih zemalja. Sredinom 10. stoljea srpski upan aslav je
zauzeo sjeveroistoni dio Bosne. Nakon toga, tek to se oslobodila,
Basnu je napao hrvatski kralj Kreimir II, iza toga dukljanski
vladari itd. Izvorna grada je zabiljeila da su i tada na elu Bosne
stajali banovi. Prilikom napada Hrvata 968. godine tadanji
bosanski ban je pod velikim pritiskom morao izbjei iz Bosne i
sklonio se u Madarsku. Sedamdeset godina kasnije opet se
spominje bosanski ban, ovaj put u ratu s dukljanskim kraljem
Bodinom (1042.g.), a onda 1084, pa 1103. godine itd. Dokumenti
ne navode njihova imena, samo se kae "ban bosanski" pa se zato
taj dio bosanske povijesti naziva dobom bezimenih banova.
Iz 12. stoljea potjee dragocjen podatak o Bosni i njenom
narodu. Zabiljeio ga je bizantski ljetopisac Cinam. Opisujui rat
izmeu Madara i Bizanta (1154. g) u kojem je uestvovao i
bosanski ban Bori na strani Madara, za njega kae da se sa
svojom vojskom borio kao saveznik madarskog kralja,
napominjui usput da se njegova Bosna protee sve do Drine i tu
granii sa Srbijom. Dalje kae da su Bosanci (Bonjani) narod koji
ivi samostalno, da imaju svoje obiaje, uredbe, kao i svog
vladara. 15
O stanovnicima srednjovjekovne Bosne izvorna grada nije
ba obilata. Sasvim je izvjesno, meutim, da je to bio etniki
kompaktan narod kojeg dokumenti uvijek nazivaju jedinstvenim
imenom B o n j a n i. Teko je rei koliko je u Bosni bilo
slavenskog ivlja, ali ga je bez sumnje bilo jer se tokom stoljea
svakako doseljavao na ovaj ili onaj nain. Kad se Bosna od 12.
stoljea poela otvarati prema vanjskom svijetu, priliv stranog
stanovnitva je bio jo vei. U tome su prednjaili trgovci, zanatlije,
umjetnici, diplomatski emisari i dr. Najvie je bilo Dubrovana, o

15
V. Klai, Poviest Bosne, Zagreb 1882 p. 51, nap.19, 21.

37
emu govori i Kulinova povelja iz 1189. godine kojom im jami
osobnu i imovinsku sigurnost u svojoj "vladaniji" (dravi).
Preseljavanja stanovnitva iz jedne zemlje u drugu bilo je u
svim vremenima. Do toga je najee dolazilo za gladnih godina,
zbog ratnih pustoenja, epidemija, velikog prirataja stanovnitva
itd. U Bosni je bio jo jedan bitan faktor koji je izazivao esta
pomjeranja stanovnitva. Bili su to vjerski progoni bogumila koji
su ispred kriara bjeali i sklanjali se i izvan zemlje.

Grobovi ranosrednjovjekovnih Bonjana (Mahovljani kod Banje Luke)

Pomjeranje stanovnitva

Bosnu su u srednjem vijeku esto pogaale i neradne godine.

U najgorem sjeanju ostale su 1338, 1339, 1356, 1416, 1418, 1454-
1456. godina itd. U Dubrovakom arhivu ima puno grade koja
podrobno opisuje te nesree. Deavalo se da je izgladnjeli narod
iao potraiti spas izvan zemlje. Tako su 1456. godine skupine
Humljana (Hercegovaca) dole na teritorij Dubrovake Republike.

38
Ona im je, meutim, uskratila pomo pa se izgladnjeli narod morao
nastaniti po peinama, hranio se irom, travom i korijenjem. 16
U vrijeme kralja Tvrtka I Basnu je pogodila jo jedna teka
nesrea. Izbio je poar u kojem su izgorjele skoro sve ume. Bio je
tolikih razmjera da se nije niim mogao ugasiti. Pustoio je dotle
dok se nije sam od sebe ugasio.
Pomjeranje i preseljavanje stanovnitva uzrokovale su i druge
pojave. Kada su snani vladari ban Stjepan II i kralj Tvrtko I
zapoeli proirivanje bosanskih granica, u novoosvojene oblasti su
krenule mnoge skupine stanovnika. Bili su to uglavnom stoari
(vlasi). Njihov pravac kretanja bila je Dalmacija, odnosno primorje,
gdje su se nalazila izvrsna zimska ispasita. Oni su i ranije tamo
tjerali stoku ali s puno tekoa koje su im pravile tamonje vlasti. U
zadarskom arhivu spominju se bosanski katuni ve u 14. stoljeu.
inili su ih stoari iz jugoistone Bosne i istonog Huma.
Razlikovali su se od dalmatinskih starosjedilaca i po imenima. U
arhivskoj gradi primorskih gradova Bosanci redovito nose narodna
imena (Milovac, Bogavac, Putnik, Radmil i sl.), dok hrvatski
starosjedioci imaju kranska imena (Nikola, Petar, Pavle i sl.).
Izvorna grada pokazuje da su se bosanski stoari naseljavali i
na jadranske otoke. Tako je 1443. godine zabiljeena njihovo
prisustvo ak na otoku Rabu. Bosanski doseljenici vrlo esto nose
ime Bosna, bilo da se radi o mukim ili enskim lanovima. U
jednom spisu iz zadarskog arhiva spominje se izvjesna Bosna,
nazvana tako po zemlji iz koje je dola, a bila je supruga izvjesnog
zadarskog graanina zvanog Stanko. 17

Starosjedioci i stranci

Kako je god izvan Bosne bilo Bosanaca tako je u Bosni bilo

stranaca. Medu njima je bilo najvie Hrvata i Srba, budui da je

16
K. Jireek - J. Radoni, !storija Srba, knj. II, Beograd 1952 p. 419.
17
B. Hrabak, Naseljavanje hercegovakih i bosanskih vlaha u
Dalmatinsku zagoru u XIV, XV i XVI veku, u zborniku: "Migracije i Bosna i
Hercegovina", Sarajevo 1990 p. 83.

39
rije o pripadnicima naroda susjednih zemalja. Naprijed je bilo
govora o neargumentiranim tvrdnjama da je Bosna u srednjem
vijeku bila zemlja Srba ili Hrvata. Povremena osvajanja i kratka
prevlast ove ili one strane nije znaila trajno prikljuenje Bosne tim
zemljama niti je mogla uzrokovati znacaJmJe etniko
preslojajavanje s tih strana. Pripadnika srpskog i hrvatskog naroda
u Bosni je bilo onoliko koliko je Bosanaca bilo u tim zemljama
poto je uvijek bilo seljakanja i prelaenja granica, osobito ako je u
pitanju stoarski dio stanovnitva.
Izvorna grada je sasvim jasna o etnikoj pripadnosti
stanovnika onovremene Bosne. Svi spomenici iskljuivo spominju
bosanski narod (Natio bosnensis) koji nosi ime po svojoj domovini.
To su iz izvorne grade dobro poznati Bonjani, koje dokumenti
vjerojatno s razlogom esto nazivaju i Dobrim Bonjanima. Kako
su god Hrvati narod Hrvatske a Srbi narod Srbije, tako su i Bosanci
narod Bosne.
U Bosni se najvie Srba naselilo kad je juni dio zemlje
(Hum) osvojio srpski car Nemanja (druga polovica 12. stoljea).
Od tada pa do 1325. godine taj dio Bosne je s prekidima bio pod
Srbima. U tom je razdoblju (1219. g.) u Stonu - glavnom gradu
Huma, osnovana srpska pravoslavna episkopija. To je znatno
podstaklo irenje pravoslavlja na prostoru dananje june i istone
Hercegovine. Tu vjeru, meutim, ne treba iskljuivo vezati za
pripadnike srpskog naroda na ovom prostoru. Jamano je odranije
postojao izvjestan broj Bonjana koji su ispovijedali tu vjeru, i sada
su sa doseljenim Srbima predstavljali brojniji pravoslavni korpus u
tom dijelu Bosne. Njihov broj je meutim jo uvijek bio
simbolian.
Nakon to je ban Stjepan II 1325. godine protjerao Srbe iz
Huma nestalo je i pravoslavne episkopije u Stonu. Njen rad je
ustvari ve ranije zamro zbog pritiska bogumila. On je bio toliko
snaan da je iz Stona na koncu izbjegao i posljednji kaluer. Nakon
toga se u izvornoj gradi pravoslavnoj episkopiji u Stonu gubi svaki
trag.1s

18
B. Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove
Peke patrijarije, Sarajevo 1990., p. 41.

40
 Polumjesec i zvijezda, est motiv na stecima iz predturskog doba

Neutemeljene aspiracije

Bosna je sauvala svoje starosjedilako stanovnitvo u punoj

etnikoj kompaktnosti sve do sredine 15. stoljea, odnosno do
dolaska Turaka. Tome je najvie doprinijela geografska izoliranost
zemlje i njene prirodne granice koje zaokruuju strogo definiran
geografski prostor smjeten izmedu tri velike rijeke: Une, Drine i
Save i mora. Unutar tih granica ve se u prethistorijsko doba
formirala kulturna i etnika, a potom i politika potpuno izdvojena
kompaktna zajednica sa svim svojim specifinostima.
U srednjovjekovnoj Bosni bila je veoma jako izraena svijest
o nacionalnom i teritorijalnom jedinstvu. To je najbolje izraeno
rijeima dijaka bana Stjepana II koji je na kraju jedne povelje
sastavljena 1325. godine ponosno dopisao da /,e on dijak bana "koji
drae od Save do mora, od Cetine do Drine". 9
19
M. Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1990 p. 80 i 349.

41
 U raspravama o srednjovjekovnoj Bosni i njenom
stanovnitvu neki pisci iznose odreene zakljuke bez dovoljno
kritinosti i sagledavanja problema. Oni, naprimjer, periferne
bosanske oblasti kao to su podruja dananjeg Bihaa, Cazina,
Kladue, Huma, oblasti Duvanjskog, Glamokog i Livanjskog
polja, ili sjeveroistone dijelove Bosne, ne smatraju bosanskim zato
to su doli u sastav bosanske drave tek u 14. i 15. stoljeu, tvrdei
da su do tada pripadali Srbiji ili Hrvatskoj. Pri tome se zaboravlja
injenica da su sve stare drave nastajale etapno i da su tek u
zavrnoj fazi dobile konanu teritorijalnu fizionomiju. Do tada su
se izmeu dravnih jezgri nalazili teritoriji tzv. "niije zemlje"
(teritorium nullis) koji su etapno ulazili u sastav ove ili one
politike organizacije. Osim toga, treba razlikovati pojam
"geografskog", "etnikog" i "politikog".
Zemlja jedinstvenog etnikog prostora, kakva je bila Bosna, u
procesu politikog organiziranja zadrala je svu svoju kompaktnost.
Ne znai, naime, da Bosni nisu oduvijek pripadale i one njene
oblasti koje su prikljune dravnom jezgru u kasnijem razdoblju.
Bosna se i u Kulinovo doba sterala od Save do mora i od Une do
Drine, bez obzira to je bosanska drava u to vrijeme obuhvaala
samo ui prostor dananje srednje Bosne. Rije je o politikom
objedinjavanju etnikog prostora poto je u navedenim granicama
odranije ivio jedan te isti narod - Bonjani.
I susjedne drave su prole slian politiki razvoj. Hrvatska
drava je, naprimjer, nastala iz jezgra koje se nalazilo u Dalmaciji.
Kako joj je rasla politika mo tako se i teritorijalno irila pa je na
koncu u njen sastav ula i Panonija (Slavonija), koja je takoer bila
naseljena Hrvatima. Tako je nastala dalmatinsko - panonska
hrvatska drava. Bosna prema tome ne predstvalja nikakav
izuzetak. Od susjednih drava se razlikuje utoliko to predstavlja
prastari strogo omeeni geografski i etniki prostor koji je dobio tu
fizionomiju jo u prethistorijsko doba.

42
 Prvi niani i po izgledu i sadraju oslanjaju se na steke
(Govedovii kod Trnova)

Dolazak stranaca u Bosnu

Stranci su dolazili i boravili u Bosni raznim poslovima i

dunostima, najee kao trgovci, zanatlije, crkveni emisari,
izaslanici dvorova, vlada i sl. lako su njihovi boravci po pravilu bili
privremeni, bilo je sluajeva da su neki od njih trajno ostajali.
Medu takvim je najvie bilo trgovaca i zanatlija. Trgovci su bili
prvi koji su poeli zalaziti u Bosnu privueni njenim rudnim i
drugim bogatstvom. U tome su pionirsku ulogu imali primorski
gradovi, posebice Dubrovnik. Taj grad je bio ivotno zainteresiran
za bosansko trite i vremenom je postao glavni trgovaki partner
Bosne. Na bogatstvu steenom trgovinom s Bosnom izgraena je
njygova ukupna mo i blagostanje.
I Bosna je mnogo ovisila od Dubrovnika.Taj grad je za nju
predstavljao, pak, vrata u svijet. Zbog tako bliskih obostranih veza

43
Bosna je bila puna Dubrovana. Nije bilo kutka gdje ih nije bilo. U
veim naseljima postojale su njihove kolonije koje su imale
odreenu autonomiju - svog elnika (konzula), kancelariju, vlastito
sudstvo itd. U Zvorniku je izmeu 1415. i 1431.goine registrirano
640 dubrovakih graana, u Visokom 370, a u Srebrenici tokom
143 L 1432. i 1435. godine 300. Godine 1434. njihov je broj je u
tom gradu iznosio blizu pet stotina. 20
Njihovo mnotvo, meutim, nije utjecalo na promjenu
nacionalne strukture domaeg stanovnitva. Iako su mnogi od njih
boravili po 10, 20 pa i vie godina, malo ih je trajno ostajalo u
Bosni. enidbe s domaim djevojkama su bile rijetke zbog vjerskih
razlika. Oni su, naime, bili katolici a bosanska sredina je mahom
bila bogumilska. Vjerska ekskluzivnost Bosanaca, odnosno
podvojenost, doprinijela je da oni dugo vremena sauvaju svoja
specifina kulturna i etnika obiljeja.
Druga po brojnosti kategorija stranaca koji su dolazili i
boravili u Bosni bili su zanatlije. Na poziv bosanskih vladara iz
Njemake su u 14. stoljeu doli brojni rudari (Sasi), vrsni
strunjaci. Najvie ih je bilo u Fojnici i Srebrenici. Zna se
pouzdano da su mnogi od njih ovdje trajno ostali. Vremenom su se
potpuno utopili u domau sredinu i tako izgubili svoja etnika
obiljeja. 21
Pored Nijemaca i Hrvata (Dubrovana), izvorna grada je
zabiljeila prisustvo stranaca i iz drugih zemalja - Grka, Talijana,
Turaka, Srba itd. Osobito su bili brojni Mleani i Fiorentinci. U
Srebrenici je bilo i Turaka, i to puno godina prije pada Bosne pod
Tursku. Zabiljeeno je i prisustvo Cigana. Oni se na Balkanskom
poluotoku javljaju u veim skupinama ve u 14. stoljeu. U jednom
arhivskom spisu iz 1442. godine u Srebrenici se spominje izvjesni
Radojka Ciganin koji se bavio trgovinom. Njihovo masovnije
prisustvo na bosanskohercegovakom prostoru vee se za dolazak
Turaka u ove krajeve.

20
D. Kovaevi, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave,
Sarajevo 1978 p.159 - 164.
21
D. Kovaevi, o. c., p. 228 - 229.

44
 Izgled i narav srednjovjekovnih Bonjana

O tome kako su fiziki izgledali srednjovjekovni Bonjani

poneto saznajemo iz izvorne grade kao to su likovne predstave na
stecima, rukopisne ilustracije, portreti, opisi suvremenika, analiza
posmrtnih ostataka itd. Opi zakljuak: je da su nam
srednjovjekovni preci imali sve osobine koje karakteriziraju
gortake: krupan stas, nabijena tijelo, hitri i okretni, neustraivi,
vrsni ratnici i pronicljivi.
Bosna je jedna od rijetkih zemalja koja ima sauvane
posmrtne ostatke svojih srednjovjekovnih vladara. U kraljevskom
mauzoleju u Arnautoviima kod Visokog pronaeni su ostaci kralja
Tvrtka. Jedan od naenih prstenova u njegovoj grobnici ima
promjer ak 3,5 cm. Moe se zamisliti kolika ga je ruka nosila. Za
posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia suvremeni
ljetopisac je zapisao da je rastom bio pravi div. Prema
svjedoanstvima suvremenika takvog je izgleda bio i Hrvoje
Vuki, veliki vojvoda bosanski, strah i trepet Evrope. Takvi su
mahom bili svi onovremeni Bonjani. Na to upuuje i veliina
pronadenog oruja ispod steaka kao i njihovi skeleti. 2
Srednjovjekovni Bonjani su se vidno antropoloki razlikovali
od susjednih Srba i Hrvata. Mletaki povjesniar Danijel Farlati iz
18. stoljea, pisac znamenite crkvene povijesti junoslavenskih
zemalja, na osnovi starih splitskih kronika, navodi da su se bosanske
izbjeglice i njihovi potomci koji su po padu Bosne pod Tursku
izbjegli u Split i Dalmaciju, razlikovali i isticali medu tamonjim
stanovnicima takoer likom i izgledom. 23 To jasno ukazuje na
njihovu antropoloku osobenost u odnosu na mjesne Hrvate.
Spomenimo da su se ve u srednjem vijeku vodile rasprave u
uenim krugovima o etnikom porijeklu Bosanaca. Tako hrvatski
ueni benediktinac iz Dubrovnika Ludovik Crijevi, zvani Tubero,
pie oko 1500. godine ovo: "Ne slaem se s onima koji misle da su
Bosanci i Slaveni istog porijekla, i pored slinosti u jeziku" .24

22
O tome: E. lmamovi, o. c., p. 51.
23
D. Farlati, Illyricum sacrum, Venetiis 1751., p. 397.
24
J. G. Schwandtner, Scriptores rerum hungaricarum, II, Vindobonae
1746., p. 189 - 192.

45
 Vrijedno zapaanje o Bosancima donosi i Evlija elebija.
Iako se to odnosi na Bonjake 17. stoljea, zanimljivo je jer se radi
o potomcima srednjovjekovnih Bonjana, za koje kae: "Svijet ih
zove Bonjacima ali oni vie vole da se zovu Bosnevijama
(Bonjanima) ... zaista, kako im je jezik, tako su i oni isti, dobri i
razumni ljudi" .25

Nadgrobni spomenici srednjovjekovnih Bonjana

(Dugo Polje, podnoje planine Treskavice)

Austrijski antropolozi su krajem prolog i poetkom ovog

stoljeavrili opsena antropoloka istraivanja bosanskohercegovakog
stanovnitva. Oni su doli do rezultata koji pokazuju da veliki dio
populacije, i to prije svega muslimanske, pokazuje u velikom
postotku neslavenske antropoloke crte. Do istih rezultata je doao
poznati hrvatski arheolog iro Truhelka. To je potvrdila i
antropoloka obrada skeleta iskopanih ispod steaka na raznim
stranama Bosne i Hercegovine, to je obavljena prije nekoliko

25
E. elebija, Putopis, Sarajevo 1979., p. 121.

46
godina u organizaciji Balkanolokog instituta Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine. 26 To sve govori da je veliki dio
bosanskohercegovakog stanovnitva sauvao svoje predslavenske
(ilirske) antropoloke osobine do u kasni srednji vijek.
O naravi i karakteru naih srednjovjekovnih predaka
saznajemo iz opisa suvremenika. Vano je istaknuti da se radi o
strancima pa je njihov sud tim mjerodavniji. Svi jednoduno istiu
njihovo potenje, pravinost i odanost onome u koga jednom steknu
povjerenje. Gore spomenuti mletaki povjesniar Danijel Farlati u
opisu bosanskih izbjeglica u Splitu takoer hvali njihovo potenje,
ispravno dranje i plemenitost, a onda kae da su zbog toga bili
svima "ugodni i mili". 27
Svi stranci koji su dolazili u dodir s Bosancima, prije svega
Dubrovani i Mleani, iznose jedinstven sud o njima. I oni na
prvom mjestu istiu njihovu dobrotu, potenje i pravinost. Tim
vrijednostima ih je uila i njihova (bogumilska) vjera. Potenje i
dobrota Bonjana bili su poslovini. To je razlog to su ih
suvremenici nazivali Dobrim Bonjanima, kako se to moe
proitati na brojnim dokumentima. Tako su se i sami Bonjani
izmeuse zvali, prvenstveno oni koji su visokomoralnim naelima
sazluili da steknu i nose taj epitet.

Brak na bosanski nain

Srednjovjekovni Bonjani su bili neobini strancima i zbog

svog braka, odnosno naina kako su ga sklapali i kako su se prema
njemu odnosili. Dok je u cijeloj Evropi bio na snazi crkveni brak,
to je podrazumijevalo crkveno vjenanje ispred sveenika uz
propisani ritual, u Bosni toga nije bilo. Kod njih je bio na snazi
graanski brak, sklapan na jednostavan nain, bez vjerskog
posrednitva. On je pretea braka koji su evropske zemlje uvele tek

26
Z. Miki, Prilog antropolokoj strukturi skeleta iz nekropola sa
stecima u Jugoslaviji, Godinjak, Centar za balkanoloka ispitivanja, ANUBiH,
knj. XXIII I 21, Sarajevo 1985 p.55 - 67.
27
D. Farlati, o. c p. 397.

47
u nae doba. Kao takav ve je u srednjem vijeku dobio pravni izraz
"matrimonium ad modus bosnensis" (brak na bosanski nain). Stari
Bonjani su se, naime, vjenavali tako to je mladoenja pitao
djevojku: "Hoe li mi biti dobra i vjerna?" (Si eris mihi bona et
fidelis), i kad bi ova odgovorila potvrdno, brak je bio sklopljen. U
tim pitanjima sadrano je ustvari ono osnovno to brak ini sretnim
i vrstim - vjernost i dobrota.
Rije je o arhajskom obliku sklapanja braka praenom
paganskim obiajima kojih u zvaninoj crkvi dakako nije bilo. To
su preostaci prastarih drutvenih odnosa koji su se sauvali i u
brojnim drugim oblicima u brdsko - planinskoj Bosni. U literaturi
se ovaj brak naziva i bogumilskim brakom. Njegova neobinost je
bila i u tome to je eni avao veliku slobodu i punu ravnopravnost.
U Bosni je bio toliko ukorijenjen da ga se nisu htjeli odrei ak ni
oni koji su prelazili na katoliku vjeru. Papinska kurija je na tube
svojih izaslanika esto utke prelazila preko takvih pojava, vodel
rauna o specifinostima Bosne koje je bilo nemogue
iskorijeniti. 28

Bogumilstvo - ivotna odrednica Bonjana

Moralne osobine i nain ivljenja srednjovjekovnih Bonjana

bili su u uskoj vezi s njihovom vjerom. U naem narodu je poznata
pod nazivom bogumilska vjera, dok se u dubrovakim izvorima
naziva "Vjera bosanska". Sami Bonjani su je nazivali "Naa vjera"
ili "Na zakon". Iako se temeljila na kranskom uenju, sadraj joj
je bio u sutoj suprotnosti s uenjem zvanine crkve zbog ega je
proglaena herezom (krivom vjerom) i kao takva najotrije je
proganjana i zabranjivana. Na Bosnu su stoljeima polazile
kriarske vojne da je iskorijene ali nije bilo uspjeha. Bonjani je se
nisu htjeli odrei bez obzira na strahote koje su zbog nje trpjeli. Ta

28
D. Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima,
Rad, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knj. 270, Zagreb 1949., p. 149
- 153; S. Jalimam, Studija o bosanskim bogomilima, Tuzla 1996 p. 161 - 164.

48
vjera ih je ivotno nadahnjivala kroz itavo razdoblje srednjeg
vijeka i bila je njihova trajna odrednica. 29

Prvi Bonjani pod nianima (adojina, Rogatica)

Ova vjera je bila razlogom da su se srednjovjekovni Bonjani

rijetko rasna mijeali s drugim narodima,. odnosno katolicima i
pravoslavcima, kojima je pripadalo itavo ue i ire bosanska
okruenje. Koliko god su katolici i pravoslavci zazirali od
bogumila, ovi su jo vie zazirali od njih. Vjerske razlike su
iskrsavale kao problem i u sluajevima kada su bili u pitanju
brakovi vlastele i vladara. U krajnjim sluajevima pravio se neki
kompromis, to je ipak predstavljalo rijetke iznimke. To se
uglavnom odnosilo na vladare, odnosno lanove dvora, kad bi se,
naprimjer, nae princeze udavale na evropske dvorove, ili bi se koja
katolika princeza udala na bosanski dvor.

29
E. Imamovi, o.c., p. 167 - 215; S. Jalimam, o. c., p. 68 i d.

49
 Broj stanovnika srednjovjekovne Bosne

O tome koliko je srednjovjekovna Bosna imala stanovnika

nema pouzdanih podataka. Uglavnom se iznose paualne procjene.
Ako su u pitanju izvjetaji suvremenika podaci su uopeni i kao
takvi takorei neupotrebljivi. Uglavnom je rije o stranim
putopiscima koji su prolazili Bosnom i koji to pitanje dotiu
uzgred. Tako austrijski putopisac Benedikt Kuripei, koji je
proputovao Bosnu 66 godina nakon njenog pada pod Tursku,
odnosno 1530. godine, navodi da je stanovnitvo u nekim mjestima
znatno opalo poslije dolaska Turaka. Za neka sela kae da su prije
imala do 80 kua a u njegovo doba svega 7 - 8. Za Blauj kod
Sarajeva navodi da je u doba bosanske samostalnosti to bila velika
varo, od koje je preostalo svega 10 - 12 kua. Kao razlog opadanja
broja stanovnitva navodi kugu, ratna pustoenja i dr. 30
Odreene podatke crpimo i iz izvjetaja papinih izaslanika i
drugih stranih dunosnika koji su dolazili i boravili u Bosni.
Njihova panja je uglavnom bila usmjerena na bogumilski dio
stanovnitva. Za njih esto samo kau da ih ima puno i to je sve. U
pismu pape Grgura IX iz 1236. godine, u kojem hrabri usorskog
kneza Sebislava, gospodara sjeveroistone Bosne, koji je bio
pristao uz katoliku crkvu, kae da je opstao medu bogumilima kao
ljiljan medu trnjem. To je aluzija na obiaj bosankih bogumila koji
su sebe poistovjeivali sa ljiljanima, i zato papa poruuje Sebislavu
da je on ljiljan, iz ega proizilazi da su njegovi bogumilski zemljaci
. 31
trnje.
Dominikanac Nikola Barbuci alje 1459. godine iz Jajca
izvjetaj u Rim u kojem navodi da se bosanski kralj Toma ne moe
sam boriti protiv Turaka zbog bogumila, koji "vie vole Turke nego
krane, a malo da nije vei dio stanovnitva bogumilski". Ovi i
32

slini izvjetaji samo aludiraju na broj stanovnika srednjovjekovne

30
B. Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530,
Sarajevo 1950., p. 18.
31
T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
vol. IV, Zagreb 1906., p. 27
32
L. Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter,
Mtinchen 1914., p. 415 - 416.

50
Bosne, bez jasnih i preciznih navoda. Treba naglasiti da Bosna u
tom pogledu nije nikakav izuzetak jer tih podataka nema ni za
ostale evropske zemlje.
Mora se imati na umu injenica da je broj stanovnika
posvuda, a posebno na Balkanu, bio dosta skroman. Na to su
utjecali i prirodni uvjeti. Bosna je u ono vrijeme bila prekrivena
gustim umama, ak i dananja Hercegovina, a ravniarski krajevi
sjeverne Bosne (Posavina) bili su puni movara. este epidemije i
sune godine ili otre zime, ratna pustoenja i dr, neprestano su
prorjedivali stanovnitvo.
Veina populacije ivjela je po selima. Gradskih naselja bilo
je malo. U vrijeme dolaska Turaka (polovica 15. stoljea) gradovi
Visoko, Fojnica, Kreeva i Srebrenica imali su do 2.000 stanovnika,
a Gorade, Viegrad, Praa, Olovo i Foa ispod hiljadu. Porast
stanovnitva se vee za dolazak Turaka kada je uslijedio napredak u
svim sferama ivota.

Bogumili postaju muslimani

Sredinom 15. stoljea u Bosni su se zbili dogaaji koji su za

nju bili sudbonosni. Pod navalom Turaka 1463. godine nestalo je
srednjovjekovne bosanske drave. To je predstavljalo veliku
prekretnicu koja se po vanosti i posljedicama moe jedino porediti
s dogaajima koje je izazvala seoba naroda s kraja 6. i poetkom 7.
stoljea kad su u ovim krajevima bile definitivno unitene tekovine
antike civilizacije i kad su se Slaveni trajno naselili na balkanske
prostore.
Tursko osvajanje Bosne odvijalo se pod okolnostima i na
nain kakav se nije ponovio ni u jednoj drugoj zemlji koja je
potpala pod tursku vlast. lako je Bosanska Kraljevstvo
predstavljalo jaku dravu, na ope iznenaenje suvremenika nije
pruen oekivani otpor. O tome su pisali ve suvremenici i svi se
slau s konstatacijom da je to bilo u uskoj vezi s politikim
prilikama u zemlji, odnosno s vjerskim progonima bogumila. Iako
su bili esti, sudbonosni su bili oni koji su poduzeti neposredno
pred najezdu Turaka. Tokom krvavih obrauna i stradanja, iz

51
zemlje je izbjegao veliki broj stanovnika. Oni koji su ostali u zemlji
mogli su birati: prei na katoliku vjeru ili otii na lomau. Mnogi
bogumili su prebjegli Turcima kod kojih su nali spas. Ovi su ih
objeruke prihvatili s namjerom da ih u potrebnom trenutku
iskoriste za svoje politike ciljeve u pogledu Bosne. Kad su Turci
1463. godine krenuli na Bosnu, nije je_ imao ko braniti. Oni koji su
tokom progona nasilu postali katolici sad su iskoristili priliku da se
osvete za sve ono to su pretrpjeli tokom progona. Narod je bio ljut
na svoga kralja koji je prislonio uz njihove progonitelje -
inkviziciju i kriare, i zato je ostao pasivan.3 3
U tim sudbonosnim trenucima zbili su se neki dogaji koji su
trajno odredili sudbinu Bosne i njenog naroda. Predstavnici
domaeg plemstva i vjerske starjeine s masama bogumilskog
stanovnitva samoinicijativno su doli pred sultana u Jajce da mu se
poklone i priznaju ga za svoga gospodara. Tom prilikom su izjavili
da od svoje volje ele prei na islam. Sve se desilo neoekivano i
na nain da je i sultan time bio zateen. Kao odgovor na sve to dao
im je neuobiajeno niz krupnih povlastica koje su Bosni i njenom
narodu, odnosno bivim bogumilima a sada novim muslimanima,
osigurale poseban status u Turskom Carstvu. 34

33
O tome: E. lmamovi, o. c p. 209 - 211, 340 i d.
34
M. Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1940 p.
20-21; Sueska, Bonjaci u osmanskoj dravi, Sarajevo 1995 p.13-14.

52
 III. DOBA TURSKE VLADA VINE

Vjersko arenilo .Bosne

U Bosni je i prije dolaska Turaka postojalo izvjesno vjersko

arenilo jer je uz veinske bogumile bilo neto katolika i
pravoslavaca. Takvo stanje je i nadalje ostalo. Promjene su se zbile
u tom pogledu to su se bogumili pretopili u muslimane. Bosna je
na taj nain izgubila svoju staru vjeru s kojom je ivjela due od
pola milenija. I opet se desio fenomen koji je jo jednom pokazao
svu neobinost Bosne. Kako god su Bonjani do tada bili
nepokolebljivi privrenici bogumilske vjere zbog koje su radije

Bosanski franjevac sa svojim vjernicima (konac prolog stoljea)

odlazili na lomau nego je se odricali, sada, kada su primili islam,

na isti nain su prigrlili tu vjeru. U njoj su ustrajavali punih pet
stotina godina unato brojnim iskuenjima kroz koja su za sve to
vrijeme prolazili.

53
 Kao da je Bosancima sama sudbina odredila da budu vjeiti
muenici zbog svojih vjerskih ubjeenja. Uzimajui u obzir i
bogumilska razdoblje, iza njih je preko hiljadu godina patnji,
stradanja i borbe za vjerski i nacionalni opstanak.
Tursko osvajanje Bosne znatno je utjecalo na njeno
stanovnitvo. S obzirom da je Turska Carevina predstavljala
kozmopolitsku zajednicu u kojoj nije bilo vjerskih ni nacionalnih
predrasuda, taj princip je bio primijenjen i u Bosni. Vojne i
ekonomske potrebe Carstva u Bosnu su dovele kontigente vojnika,
inovnika, zanatlija, trgovaca i radnika koji su bili raznog
nacionalnog i geografskog porijekla.
Zahvaljujui injenici da je Tursko Carstvo predstavljalo
naprednu i administrativno dobru organiziranu dravu, vodena je
evidencija o svim zbivanjima, pa i o stanovnitvu. Ti popisi
predstavljaju dragocjen materijal za prouavanje bosanskohercegovakog
stanovnitva kroz razdoblje od preko etiri stotine godina.

Prve evidencije o bosanskohercegovakom stanovnitvu

Jedan od najvanijih i najpouzdanijih izvora za izuavanje

razvoja i porijekla stanovnitva u zemljama Evrope jesu matine
knjige roenih. U ranijim vremenima voene su iskljuivo u
crkvenim institucijama. Popisi vjernika po parohijama javljaju se
dosta kasno, tek u 16. stoljeu. Prva uredba kojom se nalae
njihovo uvoenje donesena je u Parizu 1515. godine. Na koncilu
odranom u Tridentu 1563. godine donesena je naredba da se u
svim parohijama vode spiskovi vjernika (Status animarum), te
knjige vjenanih, krtenih i umrlih koje moraju sadravati ime,
zanimanje i boravite upisane osobe. Papskom enciklikom (Rituale
romanum) iz 1614. godine zaveden )e jedinstven sistem knjiga
vjernika u itavom katolikom svijetu.
Ovaj vid evidentiranja puanstva vaan je i za Bosnu s
obzirom da je i u njoj bilo katolika koji su u svojim upama bili
obuhvaeni na ovaj nain. Zbog estih ratnih pustoenja i poara

1
S. Pascu, L'actualite de la demographie historique, population et societe,
No 3 - 4, Cluj 1980., p. 48.

54
crkvenih objekata veina ovih d()kumenata je naalost nestala. U
svakom sluaju, oni imaju veliku vrijednost jer su daleko
pouzdaniji i sadre vie podataka od onovremenih dravnih popisa
stanovnitva. Ti podaci omoguavaju kvalitetnu analizu i
kvantitativnu rekonstrukciju demografske slike na ovim prostorima
u svim segmentima. One daju podatke o strukturi stanovnitva,
dinamici rasta, unutarnjim migracijama, prirataju, obliku porodice
i sl. Oni se, meutim, odnose samo na jedan dio stanovnitva -
katolike.
to se tie pravoslavnog dijela stanovnitva, njihovi popovi i
vjerski poglavari nisu vodili nikakve potpunije podatke o svojim
vjernicima. To se nije inilo i iz praktinih razloga poto je takva
evidencija mogla posluiti vlastima za provjeru poreskih spiskova,
to je raja izbjegavala na svaki nain.
Poreski spiskovi (defteri) takoer slue za prouavanje
stanovnitva. Oni su redovno i revnosno vodeni od strane turske
administracije a vani su jer sadre niz podataka korisnih za
historiju stanovnitva, bilo da je rije o pojedinim oblastima ili
cijeloj zemlji. Nedostatak im je to ne evidentiraju cjelokupno
stanovnitvo nego samo nosioce poreskih obveznika, odnosno
domaine ili odrasle muke lanove. Isti je sluaj s popisom vojnih
obveznika. Oni su obuhvaali sarno muslimanski dio stanovnitva
poto raja, odnosno krani, nisu bili obuhvaeni vojnim
obavezama. 2
Koristan materijal predstavljaju i putopisna djela stranih
putnika koji su posjeivali Bosnu. U njima, meutim, nema puno
podataka. Rijetko spominju broj stanovnika i vie se osvru na
pripadnike ove ili one vjere.
Pravog popisa stanovnitva u Bosni i Hercegovini nije bilo
sve do sredine prolog stoljea. Prvi pokuaj je uinjen 1851.
godine, ali su rezultati bili slabi. Katolici i pravoslavci su krili
lanove porodice zbog poreza a muslimani su opet iz patrijarhalnih
razloga nerado davali podatke o enskim lanovima svoje porodice.
Ni slijedei pokuaji popisa nisu urodili plodom iz istih razloga.
Kada se s tim opet pokualo 1875. godine pobunila se skoro cijela

2
Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959., p.116 i d.

55
zemlja. Popisivai su doli u ivotnu opasnost pa se akcija morala
obustaviti.

Svojatanje bosanskohercegovakog stanovnitva

U zemljama ija je historijska sudbina bila u znaku burnih

vjerskih, nacionalnih i politikih zbivanja, kakav je sluaj s
Bosnom, prouavanje stanovnitva ima poseban znaaj. U
sluajevima kada su u njegovoj pozadini politiki motivi,
tendencioznom interpretacijom izvorne grade nastoji se dokazati
historijsko pravo ove ili one strane na pojedine oblasti ili cijelu
zemlju. Istraivanja vezana za Bosnu predstavljaju primjer kako se
jedna itava znanstvena grana moe podrediti potrebama odreene
nacionalistike politike sa zadatkom da se dokae da je Bosna
ovoga ili onoga. Tako je pod konac prolog stoljea Srpska
akademija nauka poduzela opsena etnografska i demografska
istraivanja Srbije i srpskih zemalja, u koje je takoer uraunata
Bosna i Hercegovina.
Na elu projekta bio je poznati srpski etnograf Jovan Cviji.
On je u tu akciju pokuao ukljuiti i Zemaljski muzej u Sarajevu ali
je tadanji direkor Kosta Herman to odluno odbio nazirui
pozadinu tog projekta. Istraivaki tim je sastavljen od
bosanskohercegovakih Srba (popovi, uitelji, studentska omladina
i dr.) koji su pripadali nacionalistikom pokretu Srba u Bosni i
Hercegovini. U Sarajevu je istraivaki tim predvodio pop Stjepo
Trifkovi, u Krajini knjievnik Petar Koi, u Hercegovini etnolog
Jefto Dedijer, mitropolit Milan Karanovi itd.
U uputama za ovo istraivanje je izmeu ostaloga stajalo da
se tu "radi o pitanjima od najveeg nacionalnog i patriotskog
interesa". Ustvari, trebalo je dokazati da je Bosna i etniki srpska

3
. Pejanovi, Stanovnivo Bosne i Hercegovine, Srpska akademija
nauka i umetnosti, pos. izd. knj. CCXXIX, Odelenje drutvenih nauka, n. s. knj.
12, Beograd 1958; O tim istraivanjima: M. Nikanovi, Pregled etnografskih
istraivanja, migracija i porijekla stanovnitva Bosne i Hercegovine, u zborniku
"Migracije i Bosna i Hercegovina", Sarajevo 1990., p. 31 - 38.

56
zemlja. Glavni organizator istraivanja i nosilac projekta u ime
Srpske akademije nauka bio je akademik Javan Cviji, jedan od
glavnih ondanjih ideologa velikosrpskog nacionalizma. Poznate
su njegove rijei koje je izgovorio uoi austrijske aneksije Bosne i
Hercegovine (1908.g.): "Svet treba da zna i da se uveri, da Srbija
moe da operie s mnogo veom celinom, no to je njena teritorija.
Od Srbije mogu da podu najvee teritorijalne transformacije.

Vlaka pastirska nastamba

Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije u svet, ako je korisno

za nae nacionalne interese. Ali da bismo takav strah mogli sa
uspehom izazvati, mi moramo biti zemlja, koja je za rat spremna i u
kojoj je narod gotov na sve rtve. "4 Desilo se, meutim, da je
najvei dio skupljene grade o istraivanju stanovnitva Bosne i
Hercegovine u organizaciji Cvijia i Srpske akademije nauka
uniten u bombardiranju Beograda 1941. godine.

4
J. Cviji, Govori i lanci, Beograd 1987 p. 66.

57
 Muslimani - "cvijee hrvatskog naroda''

Svi koji su se bavili. prouavanjem etnogeneze

bosanskohercegovakog stanovnitva naJVIse su se bavili
muslimanima, s obzirom da su bili veinski narod u toj zemlji. I
srpski i hrvatski istraivai su sloni u konstataciji da su muslimani
autohtoni narod ovih prostora, s tim to su po jednima srpskog a po
drugima hrvatskog porijekla. Po tumaenju srpskih uenjaka oni su
islamizirani Srbi a po hrvatskim su islamizirani Hrvati. Tu tezu su
od poznatijih historiara zastupali iro Truhelka, Vladimir
orovi, Vjekoslav Klai, Vladimir Skari, Aleksandar Solovljev,
Jefto Dedijer, Milenko Filipovi itd. U vrijeme utrke izmeu Srba i
Hrvata u dokazivanju da su bosanski muslimani islamizirani Srbi,
odnosno Hrvati, nastala je poznata krilatica da su oni "cvijee
hrvatskog naroda", kako je to svojevremeno definirao "otac
hrvatske nacije" dr Ante Starevi. 5
Naprijed je bilo govora ko su i otkad postoje bosanski
muslimani i ta o tome kae nauka. Raspoloiva izvorna grada nam
daje obilje podatak o tome kada i na koji nain su u Basnu poeli
doseljavati pripadnici drugih naroda, najvie Srbi i Hrvati. Njihov
broj, meutim, nije nikada dostigao tolike razmjere da bi formirali
znaajniju masu koja bi ugrozj}a starosjedilaki etniki korpus. To
je razlog da njihova nacionalna imena nisu nikada ula u opu
komunikacijska - administativnu upotrebu na bosanskohercegovakom
prostoru.
Sve do autonomnog pokreta Husein-bega Gradaevia
(tridesetih godina prolog stoljea) u Bosni se rijetko spominju
druge nacionalnosti. Svi stanovnici Bosne su Bonjaci koji se
izmeduse razlikuju samo po vjeri, pa tako Bonjaci muslimani,
Bonjaci katolici i Bonjaci pravoslavci. Doseljeni Srbi i Hrvati su
se gubili u istovjemoj masi autohtonih bosanskih katolika i
pravoslavaca.

5
A. Starevi, Izabrani spisi, Zagreb 1945., p. 430; O stavu Ante
Starevia prema muslimanima: M. Hadijahi, Jedan neostvareni nacionalno -
politiki projekat u Bosni iz g. 1853, Historijski zbornik, XIX - XX,
Zagreb 1966
- 1967., p. 87 i d.

58
 Dovoljno neupueni u ovu problematiku veoma grijee kad u
dananje vrijeme sve bosanske katolike identificiraju s Hrvatima,
odnosno pravoslavce sa Srbima. To su dva potpuno odjelita pojma
to treba imati na umu kada se raspravlja o vjersko - nacionalnoj
problematici bosanskohercegovakog stanovnitva.

"Hasan, sin popa"

Kako su god u doba srednjovjekovne bosanske samostalnosti

veinsko stanovnitvo u zemlji bili bogumili, tako su u doba pod
turskom upravom to bili muslimani. Naprijed je bilo govora kada i
na koji nain je izvren prijelaz bogumila na islam. Opi zakljuak
povjesniara je da se primanje islama u Bosni odvijalo na takav
nain da je on postao trajnom vjerskom odrednicom veine
stanovnitva ovog prostora. Povijesna vrela pruaju dosta podataka
koji pokazuju kako je tekao taj proces. Ve u prvom turskom
popisu stanovnitva provedenom 1468. godine, dakle pet godina
nakon osvajanja zemlje, navode se brojni pojedinci koji nose
tipina muslimanska imena uz koje stoji kransko ime njihovog
oca (Pribia, Petar, Marko i sl.).
Ima sluajeva da su u istoj porodici jedni lanovi primili
islam dok su drugi jo u staroj (bogumilskoj) vjeri. Tako u popisu
stanovnika Sarajeva iz 1489. godine stoji: "Hizir, sin Radice,
muslim, Grubia, muslim", "Jusuf, muslim" i sl. U kasabi Visoko
su zabiljeeni sluajevi da su neka lica primila islam ali nisu jo
promijenila ime, pa tako: "Ivan, sin Pavla, muslim", ili "Boidar,
sin Mihovila, muslim i Alija, njegov brat muslim". U selu Dubrave
(Sprea) dokumenti biljee jednu porodicu na ijem elu je stajao
izvjesni Dafer, sin Abdulaha. Daferov brat je Petar, stric mu je
Vukas, a amidii su uro, Radovan, Radman, Pavko i Vukman,
dok su sinovi Daferovi nosili imena Ali i Bali. U selu Trbunica
(Ptiar) spominje se izvjesni Hasan za kojeg se kae da je sin
popa. 6
6
A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI
vijeku, u knjizi: "Studije o Bosni", Istanbul 1994., p. 50.

59
 irenje islama na bosanskGhercegovakom prostoru
predstavlja karakteristinu pojavu iz jo jednog razloga. Naime,
iako su pod turskom vlau bile sve balkanske zemlje, pa tako i
susjedna Srbija, ni u jednoj od njih islam nije prihvaen na nain i u
onoj mjeri kako je to bilo u Bosni. Pri tome je vano naglasiti da
rijeka Drina predstavlja otru granicu irenja islama prema Srbiji,
iako su obje zemlje bile u okviru iste drave i pod istim zakonima.
Treba napomenuti da je Srbija dola pod tursku vlast ak prije
Bosne. Nahije istono od Drine medu kojima Arane, Jela, Ras,
Zvean, Sjenica, Vrae, Dobrun i dr., sadre sasvim mali procenat
muslimana dok nahije s lijeve strane Drine, dakle na bosanskoj
strani, kao Viegrad, Osat, Bora, Vratar, Brodar i dr., sadre veliki
procenat muslimana a malo krana.
Specifinost Bosne je ta to je u njoj islam primljen od svih
drutvenih slojeva, kako od vlastele tako i od seoskog stanovnitva,
dok su u drugim zemljama to uglavnom inili gornji drutveni
slojevi koji su eljeli na taj nain sauvati povlateni status. U
Bosni su motivi promjene vjere imali jaku ideoloko - politiku
pozadinu (teoloka bliskost bogumilstva sa islamom i stoljetni
vjerski progoni bogumila) pa se zato opseg islamizacije ovdje
savreno podudara s vjersko - etnikim prostorom koji su
naseljavali srednjovjekovni Bonjani (bogumili), to se opet
podudara s politikim granicama srednjovjekovne bosanske drave.

Doseljenje Srba i Hrvata

Ukljuivanje Bosne u sastav Turskog Carstva, koje je

objedinjavalo brojne zemlje i narode, u prvoj fazi je imalo za
posljedicu naseljavanje brojnih stranaca na njen teritorij, a u drugoj
fazi iseljavanje njenog starosjedilakog stanovnitva. Bilo je
nekoliko razloga koji su utjecali da se u Bosnu ponu naseljavati
stranci. Kao granina, odnosno najisturenija provincija Carstva
(serhat, krajite) prema Evropi, uvijek je bila puna vojske. Nju su
pratile mase hizmetara (radno - pomono osoblje) koji su obavljali
razne poslove za vojne potrebe (gradnja puteva, mostova, utvrda,
prijevoz opreme i naoruanja, uvanje klanaca i sl.).

60
 Turske vlasti su naseljevanjem stranaca takoer eljele
popuniti domae stanovnitvo koje su este epidemije, vjerski
progoni i dogaaji koji su pratili tursko osvajanje znatno prorijedili.
Neki krajevi, posebno Posavina, bili su skoro potpuno pusti. Takvo
stanje nije odgovaralo tuskim vlastima ni iz stratekih razloga jer se
radilo o graninoj provinciji.

Pravoslavne ene iz Ratkova (Bosanska krajina) 1926

Glavna migraciona podruja iz kojih su krenule" rijeke

iseljenika prema Bosni bili su stoarski krajevi susjednih zemalja.
Stoari su zbog specifinog naina privredvanja i lahke
pokretljivosti predstavljali najpodesniji elemenat za preseljavanje i
naseljavanje drugih teritorija. To je razlog da su u tursko doba u
Bosni skoro iskljuivo naseljavani stoarski narodi, to jest vlasi.
U naunoj literaturi se dosta raspravljalo o tome ko su, odakle
su i ta su vlasi. Vano je napomenuti da se u tursko doba pod

61
pojmom vlaha nije podrazumijevao narod nego zanimanje, i to
stoarsko. Drugo, naziv vlah nije u svim vremenima imao isto
znaenje na svim prostorima. Openito se smatra da to ime potjee
od naziva keltskog etnosa. Germanski Bastarni su na podruju
Besarabije (u dananjoj Moldaviji) tako zvali doseljene Kelte (Volh,
Volhoz). Od starih Germana taj naziv su preuzeli Slaveni. Oni su
kasnije tim imenom nazivali ne samo preostale stoarske
starosjedioce po balkanskim planinama nego i stanovnike
primorskih gradova, koji su takoer bili romanski starosjedioci. U
ranijoj fazi Dubrovani i stanovnici drugih primorskih gradova,
koje su nekada Slaveni nazivali vlasima, sada vlasima nazivaju
stoare Hercegovine, odnosno stanovnike svog zalea. Na isti nain
su Spliani i Zadrani tako zvali stoare sa planine Dinare i
Velebita. 7
Najzad, za stanovnike jadranskih otoka vlasi su stanovnici
obale, dakle Dubrovani, Spliani, Zadrani i dr., a za ove su, pak, to
stanovnici zalea. Bosanski muslimani su vlasima nazivali sve
krane u svojoj zemlji, i katolike i pravoslavce. Vano je
napomenuti da su skoro svi stranci koji su za turske vladavine
doselili u Bosnu bili upravo vlasi, doli iz Srbije, Crne Gore i
masiva june Hrvatske. Njihovo teritorijalno porijeklo odreuje
njihovu etniku pripadnost, a to znai da su ti doseljenici dio
srpskog, cmogorskog i hrvatskog naroda.

Korijeni bosanskog begovata

Turci su po dolasku u Basnu zadrali mnoge zateene oblike

drutvenih odnosa s tim da su ih prilagodili svojim normama. Nije
dolo do veih promjena ni u vlasnikim odnosima, u emu je inae
svaki zavojeva prvo intervenirao. Feudalni posjedi su u veini
sluajeva ostavljeni starim vlasnicima, to je bilo u uskoj vezi s
beneficijama koje su bogumili dobili od sultana kada su mu doli
na poklonstvo u Jajce.
7
N. Vukevi, Etimologija pojma "Vlah" i njegova razna znaenja, u
zborniku: "Predmet i metod istraivanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji",
Titograd 1981.

62
 Bosanski feudalizam se temeljio na istim principima kao kod
Turaka pa nisu bile potrebne nove intervencije za usklaivanje.
Brojne vojvode, knezovi i ostala vlastela postali su spahije
odgovarajuih rangova tako da je Bosna takorei u cijelosti
sauvala svoje staro plemstvo. Stanovnitvo se i nadalje dijelilo na
dvije osnovne skupine: feudalce (spahije) i raju (radne slojeve).
Izmeu njih je bio medusloj gradskog stanovnitva (zanatlije i
trgovci) koji nisu plaali rajinski porez. 8
Bitno je napomenuti da se u Bosnu nisu naseljavali turski
feudalci niti su uope stranci ovdje stjecali posjede u onoj mjeri
kako je to bilo u drugim dravama, poto je sva zemlja uglavnom
ostala u rukama domae vlastele koji su postali spahije. Oni su
zauzvrat preuzeli odreene obaveze prema novom gospodaru uz
uvjet da zadre batinu. Uli su u redove spahijske vojske koja se
na svaki poziv morala odazvati i poi u pohod. Tu obavezu su i
ranije imali prema svojim banovima i kraljevima tako da im to nije
predstavljalo posebno optereenje pa su se brzo prilagodili novim
uvjetima. Zahvaljujui ratnikoj tradiciji brzo su stekli visoko
mjesto u vojnoj hijerarhiji Carstva. Ogroman broj Bonjaka
dosegao je najvee asti u dravi bilo kao veliki veziri, admirali,
beglerbegovi, ali i kao uleme, pjesnici ili uenjaci. 9

Naseljavanje vlakog stanovnitva

Tursko osvajanje je znatno utjecalo na etniku sliku Bosne.

Turci su masovno naseljavali vlako (stoarsko) stanovnitvo iz
Srbije i Crne Gore koje su koristili kao radnu snagu u vojnim
pohodima i za naseljavanje opustjelih graninih podruja. Zbog
lahke pokretljivosti (kao stoari i nomadi), ta kategorija
stanovnitva je bila veoma pogodna da prati vojsku i njena
osvajanja pruajui joj razne usluge kao to je gradnja, odravanje i
uvanje puteva i tvrava, prijevoz ratnog materijala (tekih topova),

8
A. Sueska, Bonjaci u Osmanskoj dravi, Sarajevo 1995 p. 11 i d.
9
S. Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini,
Sarajevo 1986., p. 329 - 433.

63
isporuka mesa, mljenih proizvoda i sl. Vlasi su se kasnije
naseljavali mimo inicijative i organizacije od strane vlasti jer su im
bosanskohercegovaka brda i doline veoma pogodovale za njihovo
stoarsko privreivanje.
Mnogi vlasi su iz svoje zemlje bjeali od bijede s nadom da
e im u novim krajevima biti bolje. Uzrok seljenja je esto bio i
krvna osveta, odnosno bjeanje od kazni zbog raznih prijestupa, a
posebno ih je tjerala prenapuenost pa je viak stanovnitva morao
potraiti druga stanita.

Bosanski katoliki par (konac prolog stoljea)

Veina bosanskog muslimanskog stanovnitva je u tursko

doba pripadala povlatenom sloju dok su raju uglavnom inili
krani (katolici i pravoslavci), iako je takvih bilo i u

64
muslimanskim redovima. Zbog stalne ratne zauzetosti muslimana i
njihove velike pogibije na bojitima Carstva te estih epidemija,
stanovnitvo se stalno prorjeivalo. Zemlja je ostajala pusta i nije je
imao ko obraivati. Da bi se dolo do potrebne radne snage, prilo
se naseljavanju stranaca. I u ovom sluaju su lahkopokretljivi vlasi
iz susjednih zemalja za to bili najpogodniji elementi. 10
Dolazak vlaha znatno je izmijenio vjersku strukturu
bosanskohercegovakog stanovnitva. U Bosni je i prije dolaska
Turaka bilo vlakog stanovnitva, posebno u Hercegovini. To su bili
domai vlasi koji su pripadali bosanskom narodu i kao takvi nisu
imali nita zajedniko sa vlasima iz okolnih zemalja.
Naseljavanje vlaha iz susjednih zemalja (Crne Gore, Srbije i
Hrvatske) odvijalo se u takvim razmjerama da su turske vlasti ve
pod konac 15. stoljea morale donijeti posebne propise, tzv. Vlake
zakone, koji su trebali regulirati njihovo prisustvo i obaveze prema
dravi. Prva takva uredba datira iz 1477. godine a odnosi se na
hercegovake vlahe. Druga iz 1485. godine govori o vlasima
naseljenim u zemlji Pavlovia (istona Bosna), dok je trea iz 1489.
godine a regulira njihovo prisustvo na podruju srednjeg toka rijeke
Bosne, odnosno maglajskog kraja. 11
Vlasti su iz stratekih razloga vlahe najvie naseljavale u
granina podruja (na liniju osvajanja) gdje su obavljali razne
poslove za potrebe vojske (kao martolozi, derbendije, vojnuci i
sl.). Za te usluge dobijali su izvjesne poreske olakice u odnosu na
zemljoradnika stanovnitvo koje je bilo pod punim poreskim
optereenjem.
Veina vlakog stanovnitva pristiglog u Bosnu bila je
pravoslavne vjere, jer su uglavnom dolazili iz pravoslavnih zemalja
(Srbije i Crne Gore). Bilo je, meutim, i katolikih vlaha koji su
dolazili iz Hrvatske, ali manje. Pravci njihovog naseljavanja u
Bosnu mogu se pratiti preko deftera (lista popisa stanovnitva),
raznih sudskih dokumenata, po ostacima crkvene arhitekture koja je

10
M.Vasi, Etnike promjene u Bosanskoj krajini u XVI vijeku, Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, sv. XIII, Sarajevo 1962 p. 235 i d.
11
A. Handi, O kretanju stanovnitva u reg1onu srednjeg toka Bosne od
druge polovine XV do kraja XVI stoljea, u knjizi: "Studije o Bosni", p. 20.

65
podizana u mjestima njihovog naseljavanja, crkvenim matinim
knjigama itd. 12 .
Prvi val naseljavanja vlaha uslijedio je neposredno nakon
pada Bosne pod Turke (1463.g.) i trajao je do konca 16. stoljea
kada je zavreno osvajanje Bihake krajine (1592.g.). Kroz tih
stotinjak godina bila su naseljena mnoga slobodna prostranstva,
prije svega brdski i umoviti tereni, koji su odgovarali njihovoj
stoarskoj privredi. Malo je vlaha trajno ostajalo na jednom mjestu.
Pratili su turska osvajanja i zaposjedali novosteena podruja.
Mnogi od njih su kasnije preli granicu i naselili se na austrijski
teritorij (Liku, Kordun, Dalmaciju), a na njihova mjesta su dolazile
nove skupine pristigle iz njihove postojbine (Crne Gore i Srbije).
Taj proces se odvijao kroz itavo-razdoblje turske vladavine.

Hercegovina - vlaka magistrala

Hecegovina je odigrala znac~JnU ulogu u procesu

naseljavanja vlaha na bosanskohercegovako podruje. To je tipini
stoarski kraj ija su bogata ispasita bila na meti crnogorskih i
srpskih stoara jo u srednjem vijeku. Dolazak Turaka irom im je
otvorio vrata i ubrzo je sva Hercegovina bila preplavljena tom
kategorijom stranaca. Preko Hercegovine je vodio jedan od glavnih
migracionih pravaca srpskih i crnogorskih vlaha na njihovom putu
prema zapadu (Dalmaciji, Lici, Istri itd.). Hercegovina kao i Bosna,
bile su im sabirne i privremene stanice odakle su nakon odreenog
vremena kretali dalje prema Hrvatskoj, posebno primorju, a na
njihova mjesta dolazili su novi kontigenti njihovih sunarodnjaka.
U Hercegovinu su takoer dolazili ili su njome prolazili
stoari iz Albanije, Makedonije, pa ak i Grke (Epira i Tesalije),
koje uz junu Srbiju i Crnu Goru predstavljaju glavne stoarske
oblasti. Znatan broj bosanskohercegovakih pravoslavnih i
katolikih vlakih rodova na ovim prostorima ima grko i albansko
porijeklo. U takve, naprimjer, spadaju Sopoti. Prije dolaska u
12
A. Handi, O drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom
XVII stoljea, u knjizi: "Studije o Bosni", p. 237 i d.

66
Hercegovinu stanite im se nalazilo u okolici Nikia. Odavdje su u
16. stoljeu krenuli za turskim osvajaima i pojedina njihova
bratstva su se zaustavila tek u okolici Plitvikih jezera. Usput ih je
izvjestan broj zaostao u Hercegovini i Bosanskoj krajini. Njihovi
potomci su dananji uputi (iskvareni oblik od Sopot). urovii
(kojih ima oko Trebinja), doli su iz ura kod Prizrena, gdje se
spominju 1330. godine. 13

Muslimansko groblje Bijena kod Nevesinja

Na podruju Hercegovine spominje se puno vlakih imena

koja su tipina za junu Srbiju i Makedoniju kao naprimjer: Oliver,
Dejan, Brajan, Staver, German, Strez, Milten, Strahinja, Balduin
itd. Rod Riana koji je u Hercegovinu doao iz Crne Gore,

13
B. Hrabak, Naseljavanje bosansko - hercegovakih vlaha u
Dalmatinsku Zagoru XIV i XV veku, u zborniku: "Migracije i Bosna i
Hercegovina", p. 80.

67
porijeklom je iz okolice Ohrida po kojem je dobio ime (Ohridani =
Riani = Ridanovii), a po starini su tesalsko - epirski vlasi. Kui
su doselili u nevesinjski kraj krajem 16. i poetkom 17. stoljea a
potjeu iz nikikog kraja kao i Krivokapii kojima je postojbina
Kobilj Do (Crna Gora). U okolicu Mostara i u Hrasno naselili su se
Bjelopavlii, a 1700. godine u Korjenie je doselilo 750 lanova
roda Drobnjaka.
U okolicu Gacka naselili su se Pivljani a oko Bilee ima puno
rodova koji potjeu iz nikikog kraja. Osobito je bio ekspanzivan
rod Banjana koji su se kroz dugo razdoblje u valovima naseljavali
po Hercegovini. Isti sluaj je sa Cucama, Bjelicama i ekliirna,
svim dolim sa crnogorskih planina. Za veinu njih Hercegovina je
predstavljala etapnu stanicu odakle su nakon nekog vremena kretali
dalje na zapad i sjever.
Podruje dananjeg Neuma dugo je sluilo kao zimsko
ispasite vlakim stoarima iz unutranjosti. Neki od njih su se tu
stalno naselili. Na srpsko - vlako porijeklo jednog dijela
stanovnitva ukazuju tipini srpski svadbeni obiaji, predanja,
prezimena i dr. U dubrovakom primorju stanovnike neumskog
kraja nazivaju vlasima a ovi njih Latinima. Na tom prostoru je
sauvano dosta toponima koji ukazuju na vlako porijeklo starijeg
stanovnitva, tako: Vindo (brdo jugoistona od Graca), Badula,
Motoruge, Ba Dol itd. Sela Kotezi i Ravno redovito su plaala
vlaki porez.
Dananji stanovnici neumskog kraja skoro su u cijelosti
noviji doseljenici. Od svih rodova 62, 10% otpada na doseljenike iz
ostale Hercegovine, 18% iz Dalmatinske zagore (Sinjske krajine), a
18% iz Crne Gore. Starije vlako stanovnitvo je mahom izumrlo
dok su neki njihovi rodovi preli na katoliku vjeru iji potomci jo
uvijek ive u tom kraju. 14
Unato kontinuiranom naseljavanju i prolazu stranaca,
starosjedilako stanovnitvo se vrsto odralo u svim dijelovima
Hercegovine, posebno u bilekom kraju, selima oko Popova,
Podveleji na Dubravama, oko Stoca itd. Muslimanski starosjedioci

14
S. Kului, u zborniku: "Etnoloka - folkloristiko ispitivanje Neuma i
okolice", Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. Etnologija, sv. XIV - XV, Sarajevo 1959
p. 77 - 83; V. Palavestra, u istom zborniku: Porijeklo stanovnitva, p. 95 -109.

68
su bili najmanje pokretni mada je i medu njima bilo vlaha (stoara),
koji su se dugo odrali u okolici Ljubukog, u Podveleju, na
Dubravama.

Naseljavanje pravoslavnih vlaha u podrinjski kraj

Podrinje je odigralo vanu ulogu u procesu naseljavanja

crnogorskih i srpskih vlaha u Bosnu i Hercegovinu. U tim seobama
foanski kraj je imao ulogu prve stanice odakle su nastavljali put u
druge krajeve Bosne. Mnogi rodovi su tu stalno ostali. Prvi
doseljenici su uglavnom potjecali iz Vasojevia i doline Lima. Oni
su dugo prije stalnog nastanjenja dogonili stoku na zimsku ispau u
taj dio Bosne i u Posavinu. Dokumenti su zabiljeili da su se
njihovi obani esto lano predstavljali muslimanskim imenima da
bi bolje proli kod vlasti i mjesnog stanovnitva. Nakon to bi
upoznali teren i sagledali mogunosti, s porodicama su se za stalno
preseljavali a onda bi nakon nekog vremena odatle krenuli dalje a
na njihovo mjesto su dolazili novi doseljenici.iz njihove postojbine.
Na taj nain su u istonu Bosnu doselila bratstva Grujice iz
ekulara, u~evii iz Police, Garevii iz Ranice, Vasojevii iz
Polimlja itd. 1
Prisustvo vlaha u zvomikom kraju evidentirano je ve 1476.
godine. Neki od njih su bili vezani za tamonju tvravu za iju
posadu su obavljali uslune poslove za plau. U popisu
stanovnitva tog kraja iz 1476. godine navodi se 165 vlakih
doseljenih domainstava ijih 89 domaina slue u tvravi.
Crnogorski vlasi koji su naselili okolicu Zvomika podigli su
naselje elopek, kojem su dali ime po istoimenoj planini u njihovoj
postojbini. Oni su u kratkom razdoblju naselili sve krajeve
zvomike nahije. Isti sluaj je bio s nahijom Sapna. Tamo je 1528.
godine evidentirano 370 vlakih domainstava. 1

15
B. ekularac, Migracije u prolosti i sadanjosti iz Crne Gore u Bosnu
i Hercegovinu, u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovina", p.225.
16
A. Handi, Etnike promjene u sjeveroistonoj Bosni i Posavini u XV
i XVI vijeku, u knjizi: "Studije o Bosni", p. 46.

69
 U popisu stanovnitva Teoaka iz 1528. godine navodi se
vlako bratstvo Rudinjana koji su se doselili iz Rudina u Crnoj
Gori. U tamonjoj nahiji su od 9 sela vlasi naselili 6, s ukupno 151
domainstvom. Vlasi su naselili i Lopare (Lipovice, Labucka,
Podlistina, Vranovii i Priboj) s ukupno 151 domainstvom. 17
Vlasi se u teanjskom kraju prvi put spominju 1476. godine. I
ovdje su bili vezani radnim obavezama za mjesnu tvravu. U
defteru iz te godine stoji da su se u okolicu tamonje tvrave
naselila 64 domainstva (u Komuine 34, Papratnicu 5, Maglaj 32,
epe 12 itd.), a u ire podruje 134 domainstva.
Medu doseljenim vlasima u okolici Teoaka bilo je bratstava
koja su dola iz porjeja Tamnave u Srbiji (sjeverno od Valjeva). Na
podruje Ugljevika doselili su vlasi sa Laba u Srbiji. I ovdje su
doseljenici mijenjali zateene toponime. Oni sa Laba Ugljevik su
bili preimenovali u "Dolina Laba", a selo Srednji Lokanj kod
Teoaka u "Rudine", po Rudinama u Crnoj Gori. 18
Maglajski kraj je takoer rano dobio vlake doseljenike. I
ovdje su u prvo vrijeme opsluivali tvravsku posadu. U Zakonu o
maglajskim vlasima iz 1489. godine doslovno se kae da su to vlasi
koji su "doli sa strane". Predstavljali su masu od 900
domainstava. Za jednu njihovu skupinu navodi se da su to Banjani
(iz Crne Gore). Kako ovuda prolazi vana komunikacija, Maglaj je
dugo za vlahe predstavljao prolaznu stanicu. Nakon odreenog
zadravanja odatle su nastavljali put u druge krajeve Bosne ili jo
dalje, najvie na sjever i sjeveroistok. Oni koji su iz Zvornika
prosljeivani u zapadne krajeve kretali su se uz Drinjau. Na taj
nain je u prvoj polovici 16. stoljea naseljen prostrani stoarski
kraj izmeu Krivaje i Spree. Iz tog vremena potjeu pravoslavne
crkve i manastiri na Ozrenu (Papraa, Lomnica, Vozua, Gostovi i
Ozren). Manastir Tomna u Banjici podignut ~e neto prije 1580.
godine, poznat kao sjedite Zvornike eparhije. 9

17
A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, p. 47.
18
A. Handi, Etnike promjene u sjeveroistonoj Bosni i Posavini, p. l l.
19
M. Filipovi - . Mazali, Manastir Ozren, Spomenik, CI, Srpska akademija
nauka i umetnosti, Odelenje drutvenih nauka, n. s. 3, Beograd 1951., p. 89 - 123; M.
Filipovi - . Mazali, Manastir Papraa u Bosni, Spomenik, SAN, XCIX, Beograd
l 950., p. 96 - 113; M. Filipovi, Manastir Vozua u Bosni, Skoplje 1940.

70
 Dolina Spree je takoer bila naseljena vlasima. U 12
tamonjih sela od ukupno 13, evidentirana je ak 520 vlakih
domainstava. Medu doseljenicima bilo je najvie zastupljena
crnogorsko bratstvo Banjana. U ovom dijelu Bosne ukupno je
registrirano 900 vlakih domainstava. 20 Tokom 17. i 18. stoljea
na ovaj prostor su doselili brojni Bonjaci povratnici iz Madarske.
Najvie ih se naselila u Kalesiju i Caparde.

Dvori begova Kapetanovia-Ljubuak:a (Vitina kod Ljubukog)

20
A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI
vijeku, p. 47.

71
 Naseljavanje sjeveroistone Bosne

Do dolaska Turaka stanovnitvo sjeveroistone Bosne bilo je

stopostotno bosansko. To dokazuje i veliki broj steaka, koji
predstavljaju tipina nacionalna grobna obiljeja bosanskog naroda.
To je razlog da je ovdje domaa, bogumilska vjera imala veoma
jako uporite. O tome govore i srpski izvori iz 13. stoljea u kojima
se opisuje nastojanje srpskog kralja Dragutina da ih prevede na
pravoslavlje. 21 Kasnije je i katolika crkva vrila velike napore da
mjesno stanovnitvo prevede na katolianstvo. U tu svrhu je u tom
dijelu Bosne podignuto desetak franjevakih samostana
(Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Teoak, Bijeljina, Koraj, Gornja
Tuzla, Donja Tuzla, Modria). Svi su nastali prije dolaska Turaka
ali se nisu dugo odrali jer je ovaj dio Bosne zahvatila intenzivna
islamizacija. Na njihovo zamiranje utjecao je i veliki priliv i
pritisak pravoslavnih doseljenika iz Crne Gore i Srbije. 22
U tuzlanskom kraju su do 1528. godine vlasi naselili svih 11
nabija. U popisu stanovnitva iz navedene godine stoji da su u 103
tamonja sela bila 2.743 vlaka domainstva. Vlasi su naselili i
rudarsku nabiju Ludmer na podruju Srebrenice.
Tuzlanski kraj su naselili brojni crnogorski i srpski rodovi
medu kojima su najbrojniji bili Rudinjani, kojima je postojbina
Gornja Zeta u Crnoj Gori. Sela Piperi kod Visora na Majevici i
Piperci kod Koraja na rjeici Lukavcu nazvana su po Piperima u
Crnoj Gori. Turske vlasti su ih tu naselile da uvaju i odravaju
vaan putni pravac koji je preko Majevice povezivao Tuzlu sa
branskom skelom preko koje se ilo u Slavoniju.
23

Novi val crnogorskih i srpskih stoara zapljusnuo je tuzlanski

kraj u 17. stoljeu. Bobari iz Lopara doli su iz Pive a akote u
Tobutu iz Kolaina. Doseljenici iz Srbije potjeu sa Starog Vlaha i
Sjenice na Kosovu, zatim iz okolice Uica, Loznice, Koviljae,

21
R. Ilarion, Neto o Bosni, Godinjak Nikole upia, II, Beograd 1878.,
p. 243.
O tome: A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i
22

XVI vijeku, p. 37; P. ivkovi, Etnika i vjerska povijest Bosne, Slavonije i

Srijema do konca XVII stoljea, Sarajevo - Mostar 1996., p. 30 - 40.
23
A. Handi, Etnike promjene u sjeveroistonoj Bosni i Posavini, p. 14.

72
Kaera itd. Krajem 18. i poetkom 19. stoljea doselilo je 10 novih
rodova iz Pipera u Crnoj Gori.
Doseljeni vlasi su posvuda mijenjali toponime i davali im
nazive po onima iz starog zaviaja pa tako: Vranei kod Rogatice i
Foe nazvani su po Vraneima kod Sjenice u Polimlju, Brgule kod
Tuzle nazvane su po Brgulama u Tamnavi u junoj Srbiji,
Makovac na Majevici po Makovcu u Toplici kod Kurumlije u
Srbiji, Dragaljevac kod Bijeljine po Dragaljevcu u Piperima (Crna
Gora), Maoa ispod Majevice po Maoi kod Pljevalja, Rovine kod
Srebrenice po Rovinama u Crnoj Gori itd. 24
Muslimansko stanovnitvo tuzlanskog kraja je najveim
dijelom starosjedilakog porijekla iji su bogumilski preci primili
isJam u vrijeme turskog osvajanja Bosne. Krajem 17. stoJjea na
ovaj prostor su doselile mnoge bonjake porodice izbjegle iz
Madarske, kud su otile u vrijeme turskog osvajanja te zemlje.
Medu starosjediocima bilo je i katolikih porodica, najvie u
Drijeni i Humcima. One su krajem 17. stoljea tokom austrijsko -
turskih ratova veim dijelom iselile preko Save a preostali su
mahom izumrli u naletima kuge.
U majeviki kraj je koncem 18. stoljea doselilo neto
Karavlaha (rumunski cigani). Smjestili su se uz rjeicu Gnjice u
Loparama, zatim u Kusonjama, Kamenici, Maoi, Purkoviu, Jadru
itd. Bavili su se izradom drvenog. posuda (anari). Svi su
pravoslavne vjere. Karavlaha je bilo i u Bijeljini (Batkoviu i
Modranu) gdje se spominju 1725. godine. U Nahovcima se naselila
neto bijelih cigana. U 18. stoljeu su iz Makedonije doselili
Cincari i naselili se u branski i gradaaki kraj (Bijela, Zovik,
Modria, Porebrica).
25

U nahiji Smolua, s lijeve strane Gornje Tinje, zajedno sa

Jasenicama, vlasi su se naselili prije 1528. godine. Te godine ih je u
11 sela bilo 243 domainstva, svi p()rijeklom iz Crne Gore i Srbije.

24
R. Jeremi, O poreklu stanovnitva tuzlanske oblasti, Glasnik
Geografskog drutva, sv. 7 - 8, Beograd 1922 p. 144 -146.
25
R. Jeremi, o. c p. 152 - 153; M. Filipovi, Majevica, s osobitim
obzirom na etniku prolost i etnike osobine majevikih Srba, Djela, ANUBiH,
knj. XXXIV, Odjeljenje drutvenih nakuka, knj. 19, Sarajevo 1960 p. 47.

73
 U Banovikom okrugu (nahija Drameina) je do 1476. godine
bilo samo jedno selo naseljeno vlasima a ve 1512. godine tim
doseljenicima je bila preplavljena cijela nahija. Naselili su svih 14
sela. Uglavnom se radilo o cmogrskim i srpskim vlasima. 26

Prizor muslimanske svadbe iz Hercegovine (konac prolog stoljea)

Bijeljinski kraj je pred dolazak Turaka bio slabo naseljen

zbog estihsrpskih i ugarskih pustoenja. Intenzivno naseljavanje
zapoinje u 16. stoljeu. U popisu stanovnitva iz 1532. i 1548.
godine navodi se mnotvo doseljenika uz koje stoji oznaka
"doljak" ili "doljaci" (dole). Kasnije je semberski kraj znatno
opustio zbog kuge pa se prilo novom naseljavanju. Kako su
hercegovaki bezi Sijerii i Ljubovii ovdje imali svoje posjede
naselili su brojne kmete iz Hercegovine (iz Gornje adavice,
Popova i Korita). 27

26
A. Handi, Etnike promjene u sjeveroistonoj Bosni i Posavini u XV
i XVI vijeku, p. 11.
27
M. -Filipovi, Prilozi etnolokom poznavanju sjeveroistone Bosne,
Grada, ANUBiH, knj. XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 12, Sarajevo 1969
p. 10; B. Nilevi, Pitanje etniko - konfesionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini,
Prilozi, Institut za istoriju, XXI,br. 27, Sarajevo 1986. 221 - 223. p.

74
 Podruje Gradaca je dugo ostalo slabo naseljeno. Pripadalo
je nahiji Nenavite koja je obuhvaala prostor izmeu rijeke Tinje,
Bosne i Save sa sjeditem u Gradacu. Zbog slabe naseljenosti vei
dio nabije je predstavljao tzv. "niiju zemlju". Godine 1533. u
itavom kraju bila su svega 4 naseljena mjesta: "varo grada
Graaca", Biha Glavica, Koprivnica i Modria, s ukupno 49 kua
poreznika. Zvomiki sandakbeg je 1541. godine uputio poziv
vlakim knezovima da se nasele na gradaako podruje,
obeavajui im poreske olakice.
28

Derventski kraj se poinje intenzivnije naseljavali poetkom

16. stoljea. Uvrenje turske vlasti u ovom dijelu Bosne
pokrenulo je skupine maglajskih vlaha pa su zaposjeli prostor koji
se stere izmeu lijeve obale Bosne i Save. Godine 1528. maglajski
vlasi su zaposjeli i Doborsku nahiju (porjeje Ukrine). U popisu
stanovnitva iz 1570. godine od dvadeset navedenih naselja 18 ih je
bilo naseljeno doseljenim vlasima. Naselje Derventa je nastala oko
1570. godine pod nazivom Gornja Ukrina a sadanje ime je dobila u
18. stoljeu po vlakim derbendijama (uvarima klanaca). 29
Katolika stanovnitvo se mahom doselilo iz Dalmacije i
Hercegovine. Medu njima ima dosta rodova albanskog porijekla.
Posljednji veliki val naseljavanja Bosanske Posavine zbio se u 19.
stoljeu.

Naseljavanje srednje Bosne

Vlaki stoari su u prvom valu dobrim dijelom zaobili

srednju Bosnu. Razlog je bila gusta naseljenost pa nije bilo
slobodnog prostora kao i to to je bila daleko od linije osvajanja.
Povoljni uvjeti za to stvoreni su tek u 17. stoljeu kad su uestale
epidemije kuge koje su prorijedile domae stanovnitvo.
Visoko je u srednjoj Bosni imalo ulogu prolazne stanice za
veinu pravoslavnog vlakog stanovnitva, kao i za katolike koji su

28
A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI
vijeku, p. 61 - 62.
29
A. Handi, Postanak i razvoj Dervente u XVI stoljeu, Prilozi, Institut
za istoriju, X I 2, Sarajevo 1974 p. 116.

75
bili na putu za sjevernu i sjeverozapadnu Bosnu. Mnogi su,
meutim, ovdje stalno ostali. Tokom 18. i u prvoj polovici 19.
stoljea u estim naletima kuge i kolere mnogi ifluci su ostali bez
radne snage pa su age dovodili novu radnu snagu. U visokom
kraju skoro da nema pravoslavnih i katolikih rodova starijih od
150 - 200 godina. Najvei broj pravoslavaca je doselio iz Crne
Gore, Hercegovine, Dalmacije i Like. Iz Crne Gore su rodovi:
Perendije (iz okolice Pljevalja), Udii (iz Kolaina), Damjanovii
(iz Cerovca), Dragutinovii, Manjii, Bokovii, Mojsii, Jeftii,
ekare, Ognjenovii i Kosanovii (svi iz Banjana), te Kravljae iz
Pive. Iz Srbije su okii (iz Pei) i Jevrii, dok su Kapari iz
Makedonije.
Dabii, etkovii, Banovii, Ristii, Miunovii i dr., doselili
su iz okolice Bilea, gdje su im preci ranije doselili iz Crne Gore.
l\'llvai su iz Duvna, gdje im je bila etapna stanica na putu iz
Da1mac1Je.
30

' I katolika stanovnitvo je u najveem broju doselilo tokom

18. i 19. stoljea, uglavnom iz zapadne Hercegovine, zapadne
Bosne i Dalmacije. Starosjedilako stanovnitvo uglavnom ine
muslimani. Ispitivanja obavljena 20 - tih godina ovog stoljea
pokazala su da od ukupno 1560 rodova, s vie od 5000
domainstava naseljenih u visokom kraju, 842 roda se odnosi na
muslimane, 372 na pravoslavce, 275 na katolike i 71 na ostale. Od
toga je 377 rodova starosjedilakih, (starjenici), od kojih na
muslimane otpada 322 roda. Katolikih starosjedilakih rodova je
52 a pravoslavnih svega 3. 31
Ispitivanja su pokazala veliku antropoloku slinost izmeu
muslimanskih i katolikih starosjedilaca, to pokazuje da se radi o
pripadnicima istog naroda (Bosancima muslimanima i katolicima).
Ostali doseljenici se znatno razlikuju od ovih (tamnija pigmentacija
koe, tamnija kosa i oi, povijen nos i sl.). Isti je sluaj sa
doseljenim muslimanskim rodovima, uglavnom begovskim, kao
naprimjer u Bijelom Polju, Gori i Motru. Mnogo muslimana je
doselilo iz Madarske, Slavonije, Hrvatske i drugih zemalja koje je
30
M. Filipovi, Visoka nahija, Srpska kraljevska akademija, Prvo
odelenje, Naselja i poreklo stanovnitva, knj. 25, Beograd 1928., p. 294 i d.
31
M. Filipovi, o. c., p. 284 i d

76
Turska izgubila tokom 17, 18. i 19. stoljea. U veini sluajeva radi
se o domaim, bonjakim rodovima koji su svojevremeno s
turskom vojskom odselili u te zemlje pa se radi o povratnicima.
Tokom 18. - 19. stoljea rtaseljen je i zeniki kraj. Tamonje
selo idovo dobilo je ime po bratstvu idovia, koje je doselilo iz
Polimlja. Selo Tetovo su osnovali vlasi koji su doselili iz Stare
Srbije (gornjeg toka rijeke It>ra). I selo Semeti su osnovali
doseljenici sa Ibra a nazvano je po ibarskom Semetiu. Skoro sve
pravoslavno stanovnitvo zenil<.'.og kraja je crnogorskog i srpskog
porijekla. To dokazuju i njihova rodovska imena koja su tipina
crnogorska i s~ska, kao to su Here, Balorde, Kraljevii, arenci,
akote, Popare. 2
V\~~ ~m<0%<0\'.<t.\;ih \'.<0~<0'-IQ <t. w~kQJ.iJu0 b.~ui~ w.~uii, 1R,w.i.b 1.ft-
1714. godine na Glasinac kod Sarajeva. Bila su to bratstva Cuca,
Bjelica, eklia, Pjeivaca, 13jelopavlia, Banjana, Nikiana,
Pivljana, Drobnjaka i dr. Turske vlasti su ih, ustvari, ovdje prilisilno
naselile za kaznu zbog odmetni~tva i stalnih pljaki po drumovima
Crne Gore. Bosanski namjesnik Numan-paa uprili dobio je
naredbu da uspostavi red to je ovaj i uinio vojnim pohodom. Tom
prilikom je pohvatao odgovorne i kaznio ih, a ostale sa enama i
djecom dotjerao u Bosnu i odredio im Glasinac sa irom okolicom
kao novo stanite.
Crnogorski brdani su doseljavali u ovaj dio Bosne u jo dva
navrata: 1866. 1878. godine. Oo tih doseljenika potjee skoro sve
dananje pravoslavno stanovnitvo naseljeno po Romaniji i njenoj
iroj okolici (Pale, Sokolac, Praa, Trnovo).
33

32
V. Skari, Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni,
Glasnik Zemaljskog muzeja, XXX, Sarajevo 1918., p. 259 - 260.
33
M. Filipovi{, Glasinac, Antropogeografsko-etnoloka rasprava, Naselja
i poreklo stanovnitva, knj. 32, SAN, Beograd 1950 p. 120 - 121,137 - 138 i
153; . Pejanovi, Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd 1962., p. 50;
B. ekularac, o. c p. 225.

77
 Katolkinja s tetoviranim rukama iz doline Lave

Sarajevsko polje

Podruje Sarajevskog polja, Vogoe i Blauja primilo je u

veem broju strane doseljenike tek u 18. i 19. stoljeu. Ovdje, kao i
u kiseljako - lavanskom kraju, bile su dvije faze naseljavanja.
Prva, jaa dovela je stanovnike iz junih i jugoistonih krajeva (iz
istone Hercegovine i Crne Gore), a druga, neto slabija, iz
Dalmacije i zapadne Hercegovine. Prvu struju je uglavnom inilo
srpsko i crnogorsko (pravoslavno) stanovnitvo, a drugu hrvatsko
(katoliko ).
Starije doseljeno stanovnitvo Sarajevskog polja je do 18.
stoljea dobrim dijelom izumrlo u estim naletima kuge, osobito
one koja je teko harala u razdoblju 1781 - 1785. godine. Nakon
toga je dolo do ponovnog naseljavanja opustjele sarajevske
okolice. To je razlog da je medu tamonjim pravoslavnim i
katolikim rodovima teko nai one koji su stariji od 150-200
godina. Starosjedioce u najveem broju ine muslimanski rodovi.

78
Do posljednjeg veeg vala naseljavanja kranskog stanovnitva na
ovo podruje dolo je sredinom prolog stoljea.
Etnografska ispitivanja obavljena poetkom ovog stoljea
dala su ovakvu sliku stanovnitva jednog dijela Sarajevskog polja:
od ukupno 55 starosjedilakih rodova 46 ih otpada na muslimanske
(Zukii, Vitekii, Hajrii, Sarajkii, Kavii, Poljii, Serdarevii,
Denanovii, Stambolii itd.). Pravoslavno stanovnitvo u
najveem broju potjee iz Srbije i Crne Gore a neto manje iz
istone Hercegovine iji su preci takoer tamo doselili iz Crne
Gore i Srbije.
Za mnoge rodove tano se zna kada su doli i odakle potjeu.
Joilovii su, naprimjer, doli iz Pive u Crnoj Gori, Poprdani
(Radosavljevii) sa Starog Vlaha u junoj Srbiji, Krajinici iz Pecke
u Krajini gdje su se zvali Aimovii, a tu su takoer bili
doseljenici, Mladeni (starinom amturi) doselili su sa planine
Gole na Kosovu, Kostadinovii (Sikirai) su iz okolice Uica,
Seratlije iz Drobnjaka u Crnoj Gori, Furtule iz Vranjea u Kolainu,
Lalii iz Banjana u Crnoj Gori, Bulaii (Bulajii) iz Duge u Crnoj
Gori, Sretenovii (Krsmanovii), Raanje i uuri su takoer iz
Kolaina, Nikii iz Cuca u Crnoj Gori, Gavrii (Savii) sa Starog
Vlaha na Kosovu, Antii iz Pive u Crnoj Gori itd. 34
Katolika stanovnitvo je mahom doselilo iz Dalmacije i
zapadne Hercegovine. Dalmatinskog porijekla su porodice Grbee,
Dodici, Martinovii, Batalije, Vidii, Kneevii, Mioevii,
Mijatovii, Jamakovii, Jukii, Barnjaci, Puii, Kolovrati, Lukii,
Jurii (Juriii), Hrgii, Milosi i dr. Medu starosjedilake rodove
spadaju Tomii. 35 Pravoslavno stanovnitvo naseljeno u Vogoi i
okolici uglavnom potjee iz Kolaina, Zete, Kua (sve u Crnoj
Gori) i iz Like.
Hrvatski doseljenici koji su naselili ostale dijelove srednje
Bosne veinom potjeu iz Dalmacije. Ovamo su doli preko
krakih polja (Duvna, Livna, Glamoa) i iz Litice (irokog
Brijega). Veze srednje Bosne sa Dalmacijom i zapadnom

34
S. V. Trifkovi, Sarajevska okolina: I. Sarajevska polje, Srpska
kraljevska akademija, Srpski etnografski zbornik, knj. 11, naselja srpskih
zemalja, knj. V, Beograd 1908., p. 94 - 225.
35
S. V. Triflcovi, o. c., p. 116, 122, 136, 139, 179, 182, 185

79
Hercegovinom potvruju 1 prezimena (kore, Milievii,
Frankovii, Kelave, Bencuni, Biletii, Puii itd.) kojih ima
posvuda u Dalmaciji, odnosno Cetinskoj krajini i zapadnoj
Hercegovini.
Medu doseljenim Hrvatima (katolicima) teko je odrediti na
osnovi prezimena da li se radi o pripadnicima hrvatskog naroda ili
pokatolienim srpskim i crnogorskim vlasima koji su nakon
doseljenja u Dalmaciju primili katoliku vjeru. Mnoga njihova
prezimena su netipina slavenska (bez nastavka -i) kao Bencun,
Kelava, koro itd to ukazuje na vlako porijeklo.

Kiseljako - buso-vaki kraj

Naseljavanje Hrvata u kiseljako - busovaki kraj imalo je

dvojaku tendenciju: s ciljem da se tu trajno nasele kao radna snaga
na spahijskim posjedima, ili da im to bude prolazna stanica za
daljnji put prema posavskim i prekosavskim krajevima.
Dokumenti pokazuju da se proces prelaska na islam u
fojniko - lepenikom i kiseljakom kraju odvio neposredno nakon
pada Bosne. Na to upuuju brojna stara muslimanska greblja koja
se skoro sva nalaze uz srednjovjekovne nekropole steaka, to
govori da je rije o starosjedilakom stanovnitvu koje je s
bogumilstva prelo na islam. Koliko je preostalo starjenika ne moe
se rei jer ih je mnogo nestalo u estim epidemijama kuge. U
izvjetaju biskupa N. Olovia - Ogrania iz 1675. godine o
kanonskoj vizitaciji kreevskoj crkvi, koja je pokrivala i lepeniki
(kiseljaki) kraj, kae se da veinu stanovnitva ine muslimani,
dok katolika ima svega 70 dua. Matine crkvene knjige pokazuju
da je 1778. godine u itavoj Lepenici roeno samo jedno katoliko
36
dIJete.
Masovno naseljavanje katolikog stanovnitva na ovo
podruje zbilo se krajem 18. stoljea nakon strahovitog pomora
stanovnitva koji je izazvala velika epidemija kuge 1781 - 1785. g.
36
J. Jeleni, Spomenici kulture rada bosanskih franjevaca, Starine,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, XXXVI, Zagreb., 1918 p. 142;
Monografija "Lepenica", Sarajevo 1963., p. 215.

80
Zemlja je ostala bez radne snage pa je. pozvano stanovnitvo iz
Dalmacije i zapadne Hercegovine da naseli pusta sela, odnosno
ifluke. Na podruju Kiseljaka - Lepenice ima vie od 20 sela u
kojima je do prolog stoljea ivjelo iskljuivo muslimansko
stanovnitvo dok su to danas preteno ili iskljuivo katolika sela.
O ranijim stanovnicima govore i greblja sa starim nianima kao i
defteri te drugi dokurnenti. 37

Bosanski kmetovi (konac prolog stoljea)

Veina doseljenih katolikih rodova potjee iz Dalmacije

(Cetinske i Kninske krajine) te zapadne Hercegovine. Samo u
lepenikom kraju evidentirano je 50 rodova koji potjeu iz donje
Hercegovine, 46 iz Dalmacije i 10 iz zapadne Bosne (Duvna, Livna
i Glamoa). Vezu katolika ovog dijela Bosne sa Cetinskom,
Imotskom i Kninskom krajinom te zapadnom Hercegovinom,
potvruju i identina prezimena (Jelai, Buzuci, Kulijei, kore,

37
Monografija "Lepenica", p. 211, 213 - 215.

81
Vrcii, Slikovii, Marijanovii, Lukende, Puljizi, Cvijanovii,
orii itd.).
38

Slina situacija je i u busovakom kraju. Po upnim knjigama

roenih i vjenanih moe se odrediti porijeklo mnogih porodica u
tom kraju. Veina dananjih tamonjih katolikih porodica
(Batinii, Hrgole, Kegelji, Krilii, Prusci, akii, ekerije, kare,
Vukadini i dr.) dalmatinskog su porijekla, ali ih ima i iz Like
(avii, Glavai, Knezovii, Pranii, Stojii). Porodice talijanskog
porijekla (Batista, Glibo, Katava) naselili su se u ovaj kraj tek u
doba austrougarske uprave, to jest iza 1878. godine. 39

Naseljavanje zapadne i sjeverozapadne Bosne

Hrvatsko stanovnitvo koje se naselilo na prostore krakih

polja zapadne Bosne (Kupres, Livno, Glamo, Duvno) kao i
stanovnici Rame, mahom su doli sa juga, iz Dalmacije a dijelom
kao raselice iz zapadne Hercegovine. Dio pravoslavnog
stanovnitva je ovdje doselio ve pod konac 15. i poetkom 16.
stoljea. Oni su ve tada zaposjeli veinu tamonjih planina. Jedan
dio ih je odavdje proslijedio dalje na zapad i sjever prema Sani,
Plivi i Krajini. Koncem 16. stoljea bosanski beglerbeg Hasan-paa
Predojevi je dio ovih pravoslavnih vlaha odveo da nasele puste
krajeve oko rijeke Une. Time je zapoelo naseljavanje pravoslavnog
stanovnitva na prostor sjeverozapadne Bosne (Krajine).
I stanovnitvo Prozora, odnosno Rame, je novijeg datuma.
Starosjedioce uglavnom ine muslimanski rodovi i na njih otpada
62, 71 % svih rodova u ovom kraju. Dananje katolika stanovnitvo
mahom je doselilo posljednjih godina turske uprave, i to sa raznih
strana. Rod ehulii je, naprimjer, doselio iz Zlatara u Hrvatskoj,
Metrovii iz Studenca kod Imotskog, Palinii iz Splita (s
prethodnim zadravanjem u Bugojnu), Petrovii iz Dalmacije,
40
Gulii iz Kistanja, Kapevii iz Makarske itd.

38
Monografija "Lepenica'', p. 221 i d.
39
S. Tihi, Busovaa, Sarajevo 1971., p. 206.
40
M. Filipovi, Prozor, Glasnik Geografskog drutva, sv. XVIII, Beograd
1932., p. 11 - 15.

82
 Sasvim je izvjesno da pravoslavnog, odsnosno srpskog
stanovnitva, nije bilo u sjeverozapadnoj Bosni sve do dolaska Turaka.
Tek ih oni poinju ovdje masovnije naseljavati. Na njihovo srpsko i
crnogorsko porijeklo pored ostaloga dokazuju rodovska prezimena.
Tako Ardomelje (Ardornile, Hardomile) koje se susreu i u zapadnoj
Hercegovini (u okolici Ljubukog), ima u Crnoj Gori. Rod Motika je
rairen u Crnoj Gori (u Drobnjaku), a ima ih takoer u predjelu Unca i
oko Banje Luke. U sjeverozapadnoj Bosni je veoma rairen rod
Drljaa, kojih ima takoer u Srbiji (u Azlaukovici) gdje im je
postojbina. Drljaa ima i u istonoj Bosni oko planine Konjuh.
Macure su dosta rairene u sjevernoj Bosni i u Dalmaciji. Vode
porijeklo iz Srbije a potekli su od Bratonoia. Rod Kui, Ljuhari,
Ibalji, Taori, urlani, atare, Muibabe, Bencuni itd., vode porijeklo od
albanskih vlaha. Neki od njih su doli u Bosnu ispred Turaka a drugi s
njima, odnosno krajem 15. i u 16. stoljeu. 41 Na svom putu su u vie
navrata mijenjali vjeru, to je inae bilo esta pojava kod vlakog
stanovnitva. Oni koji su doli iz Srbije i Crne Gore prvotna su bili
pravoslavci a potom su neki od njih preli na katoliku vjeru, onda opet
na pravoslavnu itd. Isti sluaj je bio s katolikim vlasima iz Dalmacije i
dalmatinskog zalea. To je razlog da ista vlaka prezimena (bez
nastavka -i) danas nose mnogi pripadnici i pravoslavne i katolike
vjere, a ima i muslimana, jer su mnogi vlasi preli na islam. Neki
pravoslavni vlasi su preli na katoliku vjeru jo u 14. stoljeu, kao i oni
koje je u Dalmaciju doveo srpski car Duan u vrijeme svog vojnog
pohoda u te krajeve.
Veliki dio starosjedilakog stanovnitva krakih polja
zapadne Bosne preao je na islam ve u prvim decenijama turske
vladavine. To se moe pratiti u defterima iz 16. stoljea. O tome
daju podatke i pojedini crkveni djelatnici kao to je sveenik
Stjepan Posedarski koji 1520. godine izvjetava Papsku kuriju kako
su Turci u posljednjih pedeset godina uspjeli veoma pridobiti
tamonji narod koji ostavlja staru vjeru i prima islam. Dalje se
navodi da ne predstavljaju rijetkost ni mijeani brakovi izmeu
krana i muslimana.
42

41
V. Skari, o.c p. 221, 231- 234.
42
Bullettino dalmato, XXII, Split 1899 p. 191.

83
 Livno je oko 1520. godine imalo 63 kranske kue a svega
dvije muslimanske. Osam godina kasnije, odnosno 1528. godine,
broj muslimanskih kua se poveao na 90 dok je kranskih bilo
svega 14. Godine 1575. grad je brojao 540 kua a stanovnitvo je
bilo skoro stopostotno muslimansko. 43

Iz Srbije i Crne Gore preko Dalmacije u Bosnu

Arhivska grada pokazuje da se mnogo crnogorskih i srpskih

vlaha naselilo u sjevernu Dalmaciju u razdoblju 1523 - 1527.
godine. To je za Bosnu vano jer je uz Crnu Goru i Srbiju to
najvanije migraciono ishodite otkud je Bosna stoljeima primala
doseljenike. Mnogi crnogorski i srpski vlasi koji su preko
Hercegovine stigli u Dalmaciju, oni ili njihovi potomci su nastavili
put u zapadnu Hercegovinu i Bosnu, Liku, Kordun i Baniju. Srbi se
u Glamou prvi put spominju ve 1530. godine, kao i u Uncu i
izvoritu Une. Iste godine jedan dio ih je preao na austrijski
teritorij (u Hrvatsku), dok su neki ve 1526. godine preli Unu i
naselili se u umberak, gdje im je ustupio zemlju tamonji vlastelin
Ivan Kobai. 44
Godine 1551. austrijski general Ivan Lenkovi javlja caru
Ferdinandu II da su Turci doveli iz unutranjosti vie hiljada vlaha i
da su ih naselili oko Srba i Knina. 45 Kod svih njih je jako predanje
da su im preci doli iz Crne Gore ili Srbije. Openito, sve vlako
stanovnitvo brino uva predanja o svom porijeklu, otkud je koje
bratstvo dolo i kada.
Sjeverni dio Livanjskog polja naselili su crnogorski
Rudinjani. Jedan njihov dio naselio je izvorite rijeke ujice. Drugi
rodovi doselili su na ovaj prostor sa Lima u Crnoj Gori. U
Vukovsko i Ravno naselile su Katane i Lugonje. Oba roda su iz

43
A. Handi, Konfesionalni sastav stanovnitva u Bosni i Hercegovini u
prvim stoljeima osmanske vladavine, Prilozi za orijentalnu filogiju, sv. 42 - 43,
Sarajevo 1995., p. 136.
44
R. Lopai, Biha i Bihaka krajina, Zagreb 1943., p. 17.
45
V. Skari, o. c., p. 237 - 238.

84
Drobnjaka u Crnoj Gori. Iz Drobnjaka su i Kalabe, naseljene oko
Glamoa i Livna. Kalaba ima i u Prnjavoru, Bosanskom Novom i
Bistrici. Neki od njih su preli na islam pa otud ima i muslimana
Kalaba.
Dosta je rairen i rod Lukaa, kako u Dalmaciji tako i u
Bosni. Svi vode porijeklo iz Kua u Crnoj Gori. Neki Lukai su
doli u Dalmaciju prije Turaka. Jedan vlah Luka spominje se na
Velebitu 1433. godone. Rod Depina naseljen oko Bosanskog
Grahova vodi porijeklo iz Skopske crne gore, gdje takoer ima
Depina (u selu ueru). Planinu Krug iznad Livna naselili su vlasi
Cuce iz sela Kruge u Crnoj Gori. Tu su i pripadnici roda Arnauti
koji su doli sa srpsko - albanske granice. 46

Kula begova

Bosansko Grahovo

U Bosanskom Grahovu i okolici skoro sve stanovnitvo vodi

porijeklo iz Crne Gore i Srbije. Rod aponja u nedalekom Tikovcu
doselio je sa Starog vlaha u junoj Srbiji, gdje postoji selo
46
V. Skari, o. c., p. 241 - 242.

85
aponje. Iz Starog vlaha su i olaje. olaja ima i oko Glamoa kao
i u travnikom i bugojanskom kraju. Prvo odredite Kozomara bio
je livanjski i glamoki kraj a onda su se odatle raselili u druge
dijelove Bosne. Svima je postojbina Kozomar kod Nove Varoi u
... 47
Sr bIJI.
lanovi bratstva Mokronoge u duvanjskom i unakom kraju i
oko Unca, doselili su iz Mokronoga u Polimlju (Crna Gora).
Njihovih raselica ima i u visokom kraju (kod Motra) gdje se
nalazi selo Mokronoge. Bure iz Livna i Glamoa vode porijeklo iz
Boke kotarske. Veina pravoslavnih rodova u Bosni nosi imena po
toponimima u njihovoj postojbini (Srbiji i Crnoj Gori). Postojbina
Oparnica kojih ima u Gerzovu, Haraima i Varcaru, je Oparnica u
Levu (juna Srbija). Cuce su iz Cuca u Crnoj Gori, Banjani iz
Banjana takoer u Crnoj Gori, Balabani iz Balabana u junoj Srbiji
itd. 48
S obzirom da je Jajce dolo pod tursku vlast tek 1528. godine
naseljavanje vlakog stanovnitva na ovaj prostor je zapoelo dosta
kasno. I ovdje su prednjaili srpski i crnogorski vlasi. U nedalekom
ipovu naselili su se ipovci porijeklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori.
Rod Koraa kojih ima u Vrbljanima i Varcaru doselili su iz june
Hercegovine gdje su prije toga doselili iz Bratonoia u Crnoj
Gori. 4?J

Slika stanovnitva Bosanske krajine

Pravoslavno stanovnitvo naseljeno u krajevima oko

Petrovca, Kmjeue i Pounja veinom vodi porijeklo iz Crne Gore i
istone Hercegovine. Naseljavanje vlaha u ovaj dio Bosne odvijalo
se kroz itavo razdoblje od 16. do 19. stoljea. Neki dokumenti
upuuju da se ovdje zbila jedna migracija jo u doba bosanske
samostalnosti prilikom pada srpske despotovine (15. stoljee). Vee
skupine vlaha dolaze, meutim, tek s Turcima. Pravac njihovog
naseljavanja je vodio dolinom Rame, Plive, Vrbasa i Sane. Najvei
dio Krajine je u to vrijeme bio pust, naroito Pounje, kao i donji tok
47
V. Skari, o. c p. 242.
48
V. Skari, o. c., p. 246, 249.
49
V. Skari, o. c., p. 246.

86
Sane i Posavina. Zbog stalnih ratnih sukoba starosjedilako
stanovnitvo je selila u sigurnije krajeve. Dio ih je preao na
austrijski teritorij u Kordun i Baniju. Slino stanje je bilo i u
dubikom kraju koji je ostao sasvim bez stanovnitva. Tamo nije
bilo nijedne kue ak 30 godina nakon uspostavljanja turske vlasti.
U stvari, bilo je pusto sve do Jajca. Kada je putopisac Kuripei
1530. godine prolazio ovim krajem, zapisao je da selo Zablae kod
Kljua ima svega 7 kua, dok ihje ranije bilo 80. 50
Petrovaki kraj je naseljavan u vie navrata. Za rod
Bogunovia predanje kae da su doli iz Bjelaja u junoj Srbiji.
Rod Krnjeua doselio je iz sjeverne Dalmacije kao i rod Kecmana.
Kecmana (Kecmanaca) ima i u junoj Srbiji. Raselica Balabana ima
u itavoj sjeverozapadnoj Bosni a doli su iz june Srbije, ili
tanije, iz okolice Pritine, gdje i danas postoji selo tog imena, kao
i u Crnoj Gori (blizu Skadarskog jezera). S obzirom da Balabana
ima najvie u Crnoj Gori smatra se da im je tu postojbina.
I rod Oegovia je porijeklom iz Crne Gore, gdje postoji selo
Oegovii, kao i Vranjei. Ovima je postojbina u Drobnjaku ispod
Durmitora (polimski Vranjei). Santrai su iz Kolaina. Rod
Smoljana (Smolii, Smolovii) doselio je sa platoa izmeu Tare i
Pive u Crnoj Gori. Iz tog kraja su i Bulajii. 51
Podruje Bravskog, Sanice i Kljua primilo je neto manje
stranaca. Tu su se dugo kompaktno zadrali starosjedioci koji su
uglavnom preli na islam. Pravoslavno stanovnitvo oko Kljua je
novijeg datuma i u velikoj mjeri potjee iz Dalmacije. U ove
krajeve su doselili nakon kraeg zadravanja u Uncu, Glamou i
Bosanskom Grahovu. Medu njima su bratstva Kokorui, ikmani,
Kordii, Latinovii, Kurii, oboti, Bursai, Kauri itd. 52
Raselice od Unca su Grubie, Zorii, Kecmani, Unani,
Karanovii, Radenovii, Grbii i Banjci. Iz Grahova su Vukobrade,
Sabljii i Ercezi. Rod Darde iz Ore Luke u sanskom kraju vodi
porijeklo sa srpsko - albanske granice. Mataruge sa Kozare i oko
Prijedora potjeu iz Mataruga u Crnoj Gori (kod Grahova). Neki od

50
B. Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530,
Sarajevo 1950., p.15; M. Vasi, o. c., p. 236.
51
V. Skari, o. c., p. 249.
52
V. Skari, o. c., p. 251.

87
njih su preli na islam. Ima ih i na izvoritu ehotine. Cikote
potjeu sa planine Stari vlah u junoj Srbiji. Oljae, kojih ima u
krupskom, savskom i dubikom kraju, doselili su iz Dubnice u
Vranjskoj Pinji u junoj Srbiji. Grmue su, pak, doli iz
Dalmacije. 53
U mlaem naseljavanju Krajine i sjeverne Bosne najvie su
uestvovali rodovi iz Dalmacije. Dalmatinskog porijekla su
spominjani Bursai, zatim Puhae, Rodii, Torbice, Tintori, Paeni,
Plavanjaci, Japunde, Mudrinii, Koralije, Desnice, Opaii,
Macure, eelji, Crnobrnje, Marete i Sanaderi. 54 Neki od ovih
rodova su porijeklom srpski i crnogorski vlasi i bili su pravoslane
vjere ali neke njihove raselice po Bosni i Lici preli su na katoliku
vjeru i danas se dre Hrvatima. Postojbina katolikih vlaha su
planine Dinara i Velebit, odnosno dalmatinsko zalede. Radi se o
starosjedilakim dalmatinskim stoarima.
Pravoslavno stanovnitvo koje je naselila krajeve zapadno od
Une, uglavnom vodi porijeklo iz Crne Gore i Srbije. Od
razgranatijih tamonjih rodova su Batnoge, Komadine (doli iz
Vasojevia u Crnoj Gori), Toromanovii (doli iz Polimlja u Crnoj
Gori), Durbabe su raselice sa Vlaia gdje su ranije doli iz Crne
Gore, Golei su raselice iz travnikog kraja a tu su ranije doselili sa
planine Gole u junoj Srbiji (na Kosovu). Postoji i selo Gole u
Polimlju. 55
Stanovnitvo koje naseljava okolicu Prijedora takoer
najveim dijelom potjee iz Stare Srbije (sa Kosova) i Crne Gore.
Medu njima su bratstva Jasnici i Abaze. Raselice Abaze su Baze
naseljeni u gradikoj oblasti. Abazovia ima i u Drobnjaku u Crnoj
. 56
Gon.

Skari, o.
53
V. c p. 251 - 252.
Skari, o.
54
V. c p. 253.
Skari, o.
55
V. c p. 253 - 255.
Skari, o.
56
V. c p. 256.

88
 Stanovnitvo Kozare i Zmijanja

Stanovnitvo Kozare i Zmijanja je uglavnom crnogorskog i

srpkog porijekla, ali su neto mlaeg datuma. Posljednji val
doseljavanja na ovaj prostor zbio se tokom 18. i 19. stoljea. Na
njihovo srpsko i crnogorsko porijeklo upuuju toponimi i imena
rodova, zatim predanja i razni arhivski spisi. Tako selo Koturovi i
Draksenii imaju pandan na planini Stari vlah u junoj Srbiji. Iz
june Srbije su rodovi Bukvii (Bukve), Ugrenovii, Cikote,
Alauvuci i Draksenii. Kondii vuku korijen iz kolubarskog kraja,
ili tanije, iz Deguria u okolici Uica. Toromani (Turomani) u
dubikom i gradikom kraju su iz Polimlja u Crnoj Gori gdje ivi
bratstvo Toromani. umani su takoer iz Polimlja (izmeu Pljevalja
i Potpei) gdje postoji toponim umane.
Obuine u dubikom kraju su doseljenici iz Kolaina. Zlojutri
su iz Kua (Crna Gora) kao i Komodine. Komodina ima i u
Vasojeviima u Crnoj Gori. Selaci su sa Starog vlaha Uuna Srbija)
a ima ih i oko Kolubare i u Donjem Dragaevu (takoer juna
Srbija). Rod Lopara kojih ima u gradikom i banjalukom kraju
albanskog su porijekla sa postojbinom na Kosovu. Prvi njihovi
doseljenici su naselili kraj oko Unca a potom su se odatle raselili po
Krajini. 57
Prostor izmeu Vrbasa i Vrbanje naselili su vlasi iz Polimlja
(Crna Gora), Hercegovine (gdje su zastali na putu iz Crne Gore) i
Dalmacije. Stanovnici sela Klimenta kod Jajca su albanskog
porijekla (sa Kosova). ivinice su dobile ime po crnogorskim
vlasima u Polimlju kojima se tako zvala postojbina. Alaule u
Kozarcu kod Prijedora i oni iz okolice ivinica potjeu sa
Kolubare. Jagare i undulje, kojih ima kod Banje Luke postoje
takoer u okolici Uica. Stanovnici sela Debeljaci na Vrbanji i u
blizini Banja Luke doselili su iz zapadne Srbije. Debe~aka ima i u
glamokom kraju gdje se naselila jedna njihova grana.
5

Pravoslavno stanovnitvo Zmijanja (prostor izmeu Mrkonji

Grada, Kljua i Banje Luke) doseljavalo se kontinuirano kroz due
razdoblje ve od 16. stoljea. U prvom valu doseljenici su bili iz Crne
57
V. Skari, o. c., p. 257 - 258.
58
V. Skari, o. c., p. 260.

89
Gore i istone Hercegovine, a drugi iz Dalmacije. Do dolaska
Turaka tu je veinom ivjelo bogumilsko starosjedilako
stanovnitvo, s neto katolika. U veem broju zadrali su se u
gornjem Vrbasu dok su ostali prostor naselili vlasi. U prvom valu
doseljavanja doli su direktno iz Srbije a u drugom kao raselice iz
Dalmacije. 59

Ambijent muslimanske kue

Planina Vlai iznad Travnika ini jednu etniku cjelinu i

uglavnom je naseljena vlakim stanovnitvom iz Drobnjaka u Crnoj
Gori. Njihove brojne raselice naselile su se u Posavini, gdje su u
poetku gonili stoku na zimsku ispau. Na Vlaiu se zadralo puno
starosjedilaca. Medu takvim su rodovi: Grubai, Kelemanoi, Valjevii i
dr. Neki cd njih su kasnije preselili u maglajski kraj. Sa Vlaia su i
59
M. Nikanovi, Prilog prouavanju stanovnitva Zmijanja, GZM.
Etnologija, n. s. XXXIII, Sarajevo 1978., p. 10 - 17.

90
Bencuni kojih kao raselica ima u zeniko-busovakom i
kiseljakom kraju. Na Vlai su doli iz june Srbije. Prezime im je
nastalo od Bencug koje se susree u dokumentima iz 14. stoljea u
junoj Srbiji (kod Pei) gdje postoji i selo tog imena. Jedan njihov
dio je tokom seobe preao na katoliku vjeru, pa je to razlog da
Bencuna ima i katolika i pravoslavaca. Neke njihove raselice nose
neto izmijenjena imena Bencuz (okolica ivinica), Benco i Bencur
(zapadna Bosna - Vukovsko).
Etniku vezu vlaikih pravoslavnih stoara sa stanovnicima
june Srbije i Crne Gore, pored istih prezimena, toponima i
predanja, potvruje i jedinstven nain pravljenja sira. Stoari sa
Vlaia i oni iz june Srbije (Sandaka) i sjeverne Crne Gore, to
jest na prostoru od Novog Pazara preko Sjenice do Drobnjaka,
prave sir od jamue (svjeeg mlijeka), to je jedinstven sluaj na
Balkanu. 60

Stanovnitvo zapadne Hercegovine

Etnografska istraivanja litikog (irokobrijekog) kraja

dokazala su da vie od polovice tamonjih rodova, njih 119, pripada
doseljenicima iz dinarskih oblasti (Dalmacije) i Crne Gore. Ustvari,
itava oblast zapadne Hercegovine u velikom postotku ima
doseljeniko stanovnitvo. To je posljedica geografskog poloaja
tih krajeva. Preko njih su, naime, vodili glavni migracioni putevi od
juga prema sjeveru i tua su prole brojne skupine vlaha, a mnogi
su i zastali, pa je to razlog da se na tom prostoru malo zadralo
starosjedilakog stanovnitva.
61

Na vlaki karakter irokobrijekog (litikog) kraja ukazuju i

tamonji toponimi: Vlake njive, Vlatak, Vlaka glavica, Vlaki
put, Katunina, Katunie i sl. Veina tamonjih rodova je doselila
tek u 18. i 19. stoljeu. To se podjednako odnosi na pravoslavno i
katoliko stanovnitvo. Kod mnogih rodova ni vjerska pripadnost
nije izvorna. Oni koji su danas katolici ranije su bili pravoslavci i

V. Skari, o. c., p. 224 - 225.

60

M. Petri, Etnika prolost na podruju Litice i zapadne Hercegovine,

61

GZM. Etnologija, n. s. XXIV I XXV, Sarajevo 1970., p. 24 i d.

91
obrnuto. Na to ukazuju i zajednika prezimena kod jednih i drugih
(Selaci, Merepe, Benci, Mudrinii itd.). Muslimansko starosjedilako
stanovnitvo je u veem broju napustilo litiki kraj tek iza 1919.
godine. Njihova imanja (ifluke) preuzelo je mjesno stanovnitvo. 62
Dananje stanovnitvo Livanjskog polja je takoer u najveoj
mjeri novijeg datuma. ak 344 roda, ili 43% ukupnog stanovnitva,
pripada novim doseljenicima. Na njiliovo dalmatinsko porijeklo
ukazuju jeziki elementi dalmatinske akavtine, obiaji, nazivi
rodova, predanja itd. Etnoloka istraivanja su dokazala da je
veina muslimanskih rodova na Livanjskom polju starosjedilakog
porijekla. S druge strane, dio vlakog pravoslavnog stanovnitva s
ovog prostora srodan je sa stanovnicima Starog vlaha u junoj
Srbiji. Neki rodovi su porijeklom sa Lima u Crnoj Gori. Dio
pravoslavnih vlaha je doselio i iz Dalmacije (Vrlike, Sinjske
krajine, okolice Drnia i Zadra). Na njihovo dalmatinsko porijeklo
pored predanja upuuje i specifian ikavski govor. 63
Medu brojnim strancima koji su doselili u Bosnu bili su i
idovi. Njihov dolazak je bio u uskoj vezi s njihovim izgonom iz
panije (1492. g.). Mnogi su tada nali utoite i zatitu u Turskoj
Carevini.Tada ih je jedan broj doselio u Bosnu, odnosno Sarajevo
(izmeu 1541. i 1565. g.). Nakon pada Budima 1686. godine sa
izbjeglim Bonjacima je tada u Basnu dolo i neto idova koji su
do tada ivjeli u Ugarskoj. Naselili su se u Sarajevu, gdje su
pojaali postojeu istonacionalnu zajednicu. idova je bilo i u
drugim mjestima po Bosni i Hercegovini i posvuda su bili
stanovnici gradova. Uglavnom su se bavili trgovinom i zanatima.
Njihova zajednica je za sve vrijeme ostala malobrojna i nije nikada
utjecala na nacionalnu strukturu starosjedilakog stanovnitva
Bosne i Hercegovine.

62
M. Petri, o. c., p. 21. __ .i.
63
S. Kului, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, n. s. xw- XVI,
Sarajevo 1961., p. 5 i d.

92
 Iseljavanje bosanskog stanovnitva

Kada se raspravlja o migracijama koje su se odvijale na

bosanskohercegovakom prostoru, treba napomenuti da su one bile
dvosmjerne. Naime, kako god su u nju masovno doseljevali stranci
tako je iz nje iseljavalo njeno starosjedilako stanovnitvo, kako
muslimani tako i krani. Katolici su se najvie iseljavali prilikom
prodora stranih vojski, kakav je bio sluaj 1478. godine kad je s
vojskom upao u Bosnu madarski kralj Korvin, zatim nakon upada
austrijskog vojvode Pernlija 1690. godine, kad je iz sjeveroistone
Bosne odveo vie od 3.000 katolika. Provala princa Eugena
Savojskog u srednju Bosnu sve do Sarajeva 1697. godine uzroila
je iseljavanje vie od 40.000 krana, preteno katolika, koji su se
naselili preko Save.
Preostalo katoliko starosjedilako stanovnitvo sjeveroistone
Bosne odselilo se 1717. godine pri povlaenju vojske pod
zapovjednitvom generala Petraa, nakon njegovog pokuaja
osvajanja Zvomika. U vie navrata su i franjevci odvodili katoliko
stanovnitvo (fra Mijo Velianin, fra Jure Ramanin, fra imun
Modrianin, fra Juro Zgoanin, fra Juro Tuzli itd.).
64

I muslimansko stanovnitvo se iseljavalo u ogromnom broju.

To je uslijedilo odmah iza 1463. godine nakon to su se Bonjaci
ukljuili u tursku osvajaku silu koja je nezadrivo napredovala u
Evropu. Kao nagradu za njihova junaka djela i ogroman doprinos
stvaranju turske moi, dobijali su posjede u evropskim zemljama
ija su osvajanja platili potocima krvi i nebrojenim rtvama. Mnogi
su u tim zemljama stalno ostali kao spahije i visoki dravni,
odnosno vojni dunosnici. Podaci govore da je veina gradova
Cetinske krajine, Dalmacije, Like, Slavonije i Madarske, bila
naseljena Bonjacima. Turski putopisac Evlija elebija je 1660.
godine zabiljeio da se u veini gradova osvojene Ugarske
(Budimu, Sigetu, iklou, Peuju, Stolnom Biogradu), Temivaru
itd. uje samo bosanski jezik, a za stanovnike Budima kae da su
svi Bonjaci. I stanovnici Kanjie su veinom bili Bonjaci, koji
govore nekoliko jezika a bosanski im je na prvom mjestu. elebija
64
J. Koprivevi, O emigraciji katolika u Bosni, Napredak, Hrvatski nanxlni
kalendar za 1940. godinu, Sarajevo 1939., p. 82 i d; . Pejanovi, o.c., p.15 i d.

93
dalje navodi da su i drugi gradovi bonjake varoi. 65 Tako u Dmiu
(Dalmacija) ivi vie od 300 muslimanskih porodica te da iz tog
kraja ode svake godine na had 100 do 150 hadija. 66
Sline podatke donosi 1625. godine splitski plemi Atanasije
Jurjevi. On navodi da je u to vrijeme u Sinju bilo 100
muslimanskih (bonjakih) kua a u njegovoj okolici 500, u
Skradinu (kod ibenika) 200, u Vrani (kod Zadra) 200, Zemuniku
150, Karinu 230, Kninu 300, Vrlici 85, Dmiu 300, u Petrovu Polju
u 40 sela i zaselaka 600 kua itd. 67

Povratak iseljenih Bonjaka

Za iseljene Bonjake u evropskim zemljama zapoele su

velike nesree krajem 17. stoljea i trajale su sve do Prvog
svjetskog rata. Uzrok su bili porazi turske vojske koje je
doivljavala na evropskim i drugim ratitima. Sve je zapoelo
velikim Bekim ratom 1683. godine i neuspjelom opsadom Bea
nakon ega je Turska poela gubiti sve osvojene zemlje u Evropi.
Tako su se morali povui iz Madarske, Slavonije, Bake, Banata,
Srijema, Like, Dalmacije, a neto kasnije i iz Srbije. S vojskom se
iseljavala i muslimansko, odnosno bonjako stanovnitvo. Oni koji
su ostali bili su proganjani, ubijani i na silu pokrtavani, pri emu
su morali promijeniti i ime pa su takvi za Bosnu izgubljeni za sva
vremena. 6
U pokrtavanju Bonjaka na podruju Like i Krbave posebno
se istakao izvjesni upnik Marko Mesi. Senjski biskup Sebastijan
Glavini u svom izjetaju o Lici iz 1696. godine navodi da je tamo
veliki broj onih koji su "ranije ispovijedali islam". Ako se uzme u
65
E. elebija, Sejahatname, sv. VI, p. 201, 247, 503, 514 - 517, 534.
66
E. elebija, Putopis, Sarajevo 1967., p. 189.
67
O tome: P. ivkovi, Povijest Bosne i Hercegovine do konca 18.
stoljea, Mostar 1994., p. 132 - 133.
68
R. Lopai, Spomenici hrvatske krajine, od 1693. do 1780. u dodatku
od g. 1730. knj. III, u Zagrebu 1889., p. 246 - 247. CXLll. 26. III 1709; R.
Horvat, Lika i Krbava, M. H. sv. 1, Zagreb 1941., p. 43 - 44; . Pejanovi, o. c.,
p. 27 i d.

94
obzir da je jo 1680. godine samo u Lici bilo vise od 7.000
bonjakih domainstava s vie od 30.000 eljadi, moe se zamisliti
koliko je takvih silom pokrteno. Podaci o tome mogu se nai i u
crkvenim evidencijama koje su pedantno evidentirale ta
pokr tavanja.
Sve izbjegla stanovnitvo iz Madarske, Hrvatske i drugih
krajeva doselilo je u Basnu jer se radilo o Bonjacima. Naseljavali
su se u razne dijelove Bosne - oko rijeke Une, u srednju Basnu, oko
Vrbasa, Spree, Ukrine, Drine, Save, Neretve, Lave, Sane, Prae,
Vrbanje, Rame, Krivaje, Unca, Bregave itd. Iseljenici iz Dalmacije,
Cetinske i Kninske krajine uglavnom su se naselili u Krajinu. Oni
iz Cetinske krajine doli su u Malu Kladuu i Todorovo a oni iz
Srba u Jezero kod Ostroca. Od tada se to mjesto naziva Srbljani.

Jedna pastirska porodica ispred svoje kolibe (Korita, planina Visoica)

Izgon muslimana iz Srbije

Poloaj Bonjaka muslimana pogorao se i u Srbiji nakon

Karadordevog ustanka (1804 - 1813. g.). Srpski ustanici su posvuda
progonili muslimansko stanovnitvo, pljakali ih i ubijali. To je
poprimilo jo vee razmjere nakon pada Beograda 1807. godine,

95
kad je nastao opi pokolj "Turaka", i to na prvi dan Kurban -
bajrama. Rauna se da je samo u Beogradskom paaluku u to
vrijeme ivjelo 20.000 Bonjaka. Od njih su mnogi pobijeni,
ostatak pokrten a dio protjeran. Izvjetaji govore kako je nakon
toga medu ustanikim vodama nastalo razraunavanje oko
raspodjele bonjake opljakane i prisvojene imovine u mnogim
srpskim gradovim, posebno u Beogiadu. 69
Stradanje preostalih Bonjaka u Srbiji nastavilo se i tokom
Drugog srpskog ustanka. Najzad, odredbama Jedrenskog mira
sklopljenog 1830. godine izmeu Turske i Rusije, usvojen je
zahtjev Srbije, ije je interese zastupala Rusija, da svi muslimani
moraju napustiti tlo Srbije. Uslijedila je masovna selidba (izgon) i
veina ih je prela Drinu i nasehla se po Bosni jer se i u ovom
sluaju uglavnom radilo o Bonjacima.
Mnoge doseljene porodice dobile su nadimke po gradovima
iz kojih su doselile, pa tako: Uianin, Valjevac, Budimlija
(Budimli), Poegija, Peanin, Kurumli, Biogradlija i sl. Oni koji
su doli iz Novopazarskog sandaka u narodu su dobili nadimak
Arnauti.
Posljednja naredba o izgonu muslimana (Bonjaka) iz Srbije
izdata je 1862. godine, to je sankcionirala i meunarodna
konferencija, odrana 22. IX 1862. godine u Kanlidi (Turska).
Osmanske vlasti su iseljenim Bonjacima iz Uica i Sokola podigle
u Bosni dva nova naselja na Savi - Gornju i Donju Aziziju (danas
Bosanski amac i Oraje), tako nazvana po sultanu Abdulazizu.
Samo iz Uica iselilo se 2.966 Bonjaka. Jedan suvremenik je
opisujui njihovo iseljavanje zapisao: "Sve je otilo plaui".
O bonjakoj fizionomiji mnogih srpskih varoi, naprimjer
Uica, govori podatak da je tih godina prolog stoljea u njemu bilo
2.000 bonjakih kua i dvadeset damija, a svega 80 srpskih
domainstava. 70 Po izvjetaju engleskog putopisca Archibalda
Pattona iz 1843. godine u njemu je bilo 3.500 bonjakih kua a
svega 600 srpskih. Slino se zbilo s Bonjacima 1878. godine kad
su istjerani iz Crne Gore. U svim sluajevima uglavnom se radilo o
69
Vie o tome: . Truhelka, Bonjaci i prvi srpski ustanak, GZM. XXIX
(1917)., Sarajevo 1918 p. 225 - 226.
70
J. Vuji, Puteestvije po Srbiji, Beograd 1902., p.20.

96
 gradskom stanovnitvu. Priliv velikog broja povratnika veoma je
poveao broj muslimana u Bosni, to su pripadnici druge dvije
vjere nerado gledali. Tako je pelti. patrijarh Vasilije Brki, koji je
jedno vrijeme bio mitropolit u Sarajevu, pisao 1771. godine:
"Namnoila se mnogo Turaka (nrnslimana) u Bosni, prvo to je
mnogo Turaka pobeglo iz Ugarske pa su se naselili u Bosni, a
drugo to je Bosna zdrava zemlja, a Turci dre sve plodne zemlje
v 7J li
pa se naro d namnoz10 mnogo .
Zavhaljujui povratku Bonjaka iz dijaspore sprijeena je da
ih potpuno nestane u vlastitoj don10vini. itavo razdoblje 18. i 19.
stoljea bilo je, naime, u znaku najveih stradanja i pomora
Bonjaka. Tursko Carstvo se nalazilo u tekom stanju i s velikim
n~porimaje hranilo steevine i _granice. Tamo gdje je bilo najtee
slali su Bonjake, prekaljene rat1:1ike, koji su masovno ginuli u
nebrojenim bitkama sa Austrijancima, Madarima, Poljacima,
Rusima, Mleanima, Perzijancima itd. Samo u dvije bitke na
perzijskom i ruskom ratitu izgihulo ih je vie od 30.000. Taj
pomor je poetkom 18. stoljea doistigao zabrinjavajue razmjere.
Kako jedna nesrea ne dol'lzi sama, javile su se epidemije
koje su sa svoje strane desetkovale stanovnitvo. Broj muslimana se
u 18. stoljeu toliko smanjio dii je u mnogim mjestima bilo
zabranjena klanjati dumu i bajram-namaz na musalama
(otvorenim mjestima), kako doma~i krani ne bi primijetili koliko
je ostalo muslimanskog svijeta to bi ih ohrabrilo za pobunu, jer se
uglavnom radilo o gornjoj drutverwj klasi iji su bili podlonici.
Epidemije su, meutim, desetkovale i seosko stanovnitvo
(krane). Zemlji je bila potrebna r1ova radna (kmetovska) snaga pa
je tako zapoeo novi val naseljavanja stranaca u Bosnu i
Hercegovinu. To je trajalo promjenljivim intenzitetom kroz itavo
razdoblje 18. i 19. stoljea, odnosno sve do Prvog svjetskog rata.
I ovaj put doseljenici su uglavnom bili iz susjednih zemalja
(Srbije, Crne Gore i Hrvatske). Pi:vi val je uslijedio poetkom 18.
stoljea nakon novog tekog pomora kuge. Mada je ta zaraza esto
harala najtee su bile one iz godine 1721 - 1732, 1741, 1744, 1753, 1761
- 1765, 1773, 1782, 1781 - 1785 1 nakon ega je zemlja ostala
71
. Pejanovi, o. c., p. 27.

97
polupusta. Pomor se nastavio i u narednom stoljeu. Najvie svijeta
je pomrlo u razdoblju 1813 - 1818. godine. Po izvjetaju suvremenika
pomor je preyolovio stanovnitvo i mnogi krajevi su ostali potpuno
7
nenaseljeni. Begovi i age su na svoju ruku dovodili potrebnu
radnu snagu iz Crne Gore, Srbije i Dalmacije i naseljavali ih kao
kmetove ili ifije (zakupce) na svoja opustjela imanja. Bilo je
sluajeva da su mnoge crnogorske i dalmatinske porodice bjeei
od zla i neimatine same dolazile i nudile se agama da ih prime na
svoja imanja kao kmetove. Neki su sa svim ukuanima i imovinom
koju su mogli natovariti na konja ili od mjesta do mjesta ili bi
ispred neke aginske kule razapeli ergu i ekali u nadi da ih
primijeti aga i ponudi im posao na svom ifluku. 73 Kad bi kuga
pomorila seosko stanovnitvo tada bi same age ile traiti novu
radnu snagu.
Izvjetaji govore da su novi doseljenici nalazili u kuama
pustih sela itave skelete pomrle eljadi. Posvuda su se susretale
kosti nepokopanih stanovnika jer su itavi krajevi ostajali bez
ijednog ivog. Novi priliv stanovnitva i njegov razmjetaj dao je
Bosni konanu nacionalno - vjersku sliku u onom obliku i
rasporedu kakva je manje - vie i danas.

Raspored stanovnitva u Bosni i Hercegovini

sredinom prolog stoljea

Oko 1865. godine slika naseljenosti u Bosni i Hercegovini je

ovako izgledala: u srednjoj, istonoj, junoj te sjeverozapadnoj
Bosni veinsko stanovnitvo su inili muslimani. Tu je ivjelo vie
od 66% ukupnog broja Bonjaka muslimana. Starosjedilako
bonjaka - katolika stanovnitvo i doseljeni Hrvati ustalili su se u
zapadnoj Hercegovini, jugozapadnoj Bosni, zatim du desne obale

72
M. Batini, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini, sv. III,
Zagreb 1887; J. Jeremi, Prilozi za istoriju zdravstva i medicinskih prilika u
Bosni i Hercegovini pod Turskom i Austro-Ugarskom, Beograd 1931; .
Pejanovi, o. c p. 19 i d.
73
M. Filipovi, Visoka nahija, p. 297.

98
Bosanski beg iz okoline Foe

99
Save od Brkog do Broda, te u lepeniko - lavanskom kraju. Na
tim prostorima ivjelo je oko 80% svih bosanskohercegovakih
katolika i doseljenih Hrvala.
Pravoslavno starosjedilako stanovnitvo te doseljeni Srbi i
Cmogorci zauzeli su u apsolutnoj veini prostrane oblasti na
sjeverozapadu zemlje izmeu Sane (od Broda do ua Une) i Une
(od ua do njenog izvorita), bosansko - hrvatsku granicu od
izvorita Une do planine Troglav, preko Glamoa i Donjeg Vakufa
do Doboja idui izmeu Jajca, Travnika, zatim krajeve desne obale
rijeke Bosne od Doboja do Modrie, i dalje do Broda. Pravoslavci
su inili apsolutnu veinu i u istonoj Hercegovini, na podruju
izmeu srednje i donje Drine (Od Viegrada do ua Drine), uz
Savu (od ua Drine do Brkog) te istono od linije povuena od
Brkog prema Vlasenici i Viegradu. Na tim prostorima bilo je
koncentrirana oko 70% ukupnog pravoslavnog stanovnitva Bosne
.H
1 ercegovme.
. 74

74
. Pejanovi, o. c., p. 22 i d.

100
 IV. DOBA AUSTROUGARSKE UPRAVE

Austrijska kol()nizacija Bosne i Hercegovine

Uspostavljanje austrijske vlasti u Bosni i Hercegovini

izazvalo je nove migracione pokrete i razmjetanje stanovnitva na
itavom bosanskohercegovakom prostoru. I ovoga puta promjene
su ile na tetu starosjedilakog stanovnitva, prije svega
muslimana, ali takoer katolika i pravoslavaca jer je ova seoba
konano izbrisala nacionalnu kategoriju Bonjaka (Bosanaca)
katolika i Bonjaka (Bosanaca) pravoslavaca.
Politike promjene su uzrokovale masovno iseljavanje
muslimana u tudi svijet. Zvanina austrijska politika je ila za tim
da u Bosni i Hercegovini to vie ojaa katoliki elemenat pa je
provodena planski razraena politika naseljavanja stranaca iz njenih
provincija.
U prvoj fazi, koja je uslijedila odmah nakon uspostavljanja
austrijske vlasti (1878.g.), najbrojniji doseljenici (slubena lica) bili
su sami Austrijanci a onda pripadnici drugih naroda koji su ivjeli u
sklopu Monarhije (Hrvati, esi, Madari, Tirolci). Istovremeno je
uslijedilo doseljavanje seoskog stanovnitva iz hrvatskih krajeva
(Dalmacije i Like ). Ono je bilo u potrazi za obradivom zemljom pa
ih je veina primljena na aginska imanja. Medu njima bilo je i
uzurpatora koji su samoinicijativno zaposjedali zemlju
starosjedilaca.
Najvie doseljenika u prvom valu doselilo se u
bosanskokrupski kraj. Iz tog vremena potjeu naselja na obroncima
Grmea (Haani i Gornja Suhaja). Puno Liana je doselilo u
bosanskopetrovaki i sanski kraj a neto manje u cazinski. U
izvjetaju carskog inspektora baruna Huga Kuera koji je obiao
bihaki kraj, navodi se da je u razdoblju 1878 - 1883. godine na taj
prostor doselilo 10.000 - 12.000 hrvatskih doseljenika iz Like. Neki
od njih su na begovskim i aginskim imanjima zauzeli mjesta

101
domaih seljaka koji su izbjegli ili su nestali u pobunama i ratnim
vihorima u prethodnom razdoblju. 1
Doseljenici su pravili velike probleme domaem
stanovnitvu. Mnogi od njih su uzurpirali dravno zemljite,
posebno umske povrine, a oni koji su se naselili na aginskim
imanjima odbijali su izvravati zakonske obaveze prema
gospodarima pa su uslijedile incidentne situacije.
Ustvari, u svim proteklim vremenima bilo je puno
nesporazuma, pae i tekih sukoba izmeu domaeg stanovnitva i
doseljenika. Kako je ta kategorija doseljenika uglavnom bila
vlakog porijekla, poznata po svojoj bezprimjemoj agresivnosti i
openito krajnje nezgodnom karakteru, sada, u izmijenjenim
politikim prilikama, postali su jo agresivniji. Sa svojim stadima
priinjavali su obraenim povrinama velike tete, prekoraivali
data im prava, i openito, na svaki nain nanosili su tetu i
uznemiravali starosjedioce. Iz njihovih redova su se regrutirale
hajduke ete koje su se profesionalno bavile pljakom i napadale
imanja. Sredinom 19. stoljea ponaanje vlakih doseljenika
dostiglo je nesluene razmjere. Po ukidanju turske vlasti toliko su
se osilili da su nasilu poeli otimati aginske posjede, pae, ak
ugroavati ivote njihovih vlasnika.
ta su i kakvi su bili ti elementi koji su doseljavali u Bosnu
iz Crne Gore i Srbije, najbolje je oslikao izaslanik ruske carice
Jelisavete (18. stoljee), oficir Pukov, koji je jedno vrijeme proveo
u Crnoj Gori, nakon ega je zapisao: "Kao divlji narod za kojega ne
vae nikakve norme ureenja meusobnih odnosa i ponaanja,
crnogorski i srpski glavari su bahati, sirovi, pohlepni za novac,
spremni na nepromiljene poteze, bez smisla za procjenjivanje
meuljudskih odnosa. Sam Vasilije vladika je najbolji primjer
glavara s negativnim osobinama. On je veliki egoista i srebroljubac,
ne ustruava se ni od lai i podvala samo da bi postigao cilj. Taj
narod nema nikakvih svojstava kojima bi liio na dravu, nema
tijela koje bi donosilo opevaee odluke, nema zakona za

. Miki, O kolonizaciji stranih seljaka u Bosni i Hercegovini u vrijeme

1

austrougarske uprave, u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovina", Sarajevo

1990., p. 183.

102
prekrioce. To je zemlja u kojoj caruje hajduko zbjezite, gdje
caruju sve ljudske mane i poroci". 2
Austrija je ubrzo poela naseljavati koloniste iz svih dijelova
svoje drave. Godine 1881. doli su doseljenici iz junog Tirola i
naselili se na prostor izmeu Kostajnice i Bosanske Gradike, s
ukupno 199 porodica, a uz njihjo 41 porodica iz Hrvatske. 3

Naseljavanje Nijemaca

U okolicu Banje Luke doselili su kolonisti iz Njemake. U

tome je veliku ulogu odigrao Franz Pfanner, tadanji starjeina
trapistikog samostana "Marija Zvijezda" nedaleko od Banje Luke.
On je u njemakom asopisu "Christlichen Pilger" objavio lanak o
Bosni i ukazao na velike mogunosti naseljavanja u njoj. Prvi
doseljenici su stigli 1878. godine iz Hanovera s ukupno 25
porodica. Kupili su zemlju u Brezikama od bega Arifa abia.
Slijedee, 1879. godine, doli su kolonisti iz Oldenburga i
Braunsveiga i naselili se na podruje Laminaca i Rovina. Tako je u
banjalukom kraju nastalo nekoliko njemakih naselja (Rudolfsthal
- danas Bosanski Aleksandrovac, Kmigsfeld - Dubrave, Windhorst
- Nova Topola itd.). 4 Nijemci su kolonizirali i bijeljinski kraj, gdje
su osnovali naselje Franz Josefsfeld.
Austrija je nastojala dovesti to vie doseljenika iz svog
pasivnog junog Tirola. Bilo je, meutim, teko nai slobodno
zemljite. Kolonisti su skuene parcele proirivali tako to su
zaposjedali slobodne umske povrine koje su krili. Javili su se
meutim stari vlasnici (begovi i age) i nastao je spor s vlastima i
doseljenicima.

2
M. Draganovi, Materijal za istoriju Crne Gore, Spomenik, SKA. knj.
XXV, Beograd 1895., p. 25 - 28; Stonojevi, u: "!storija Crne Gore", trea knj ..
tom I, Titograd 1975., p. 354 - 355.
3
F. Hauptman, Regulisanje zemljinog posjeda u Bosni i Hercegovini i
poeci naseljavanja stranih seljaka u doba austrougarske vladavine, Godinjak,
Drutvo istoriara BiH, br. XVI, Sarajevo 1965., p. 158.
. Miki, o. c., p. 183 - 184.
4

103
 Krajem 1883. godine stiglo je u Mahovljane kod Banje Luke
novih 25 tirolskih porodica sa 165 lanova. Svaka porodica je
dobila 12 duluma po lanu. Iza toga su stigle jo 22 porodice s
ukupno 320 lanova. Jedan broj porodica primili su banjaluki bezi
Dinii na svoja imanja u selu Kremna, a beg Hadiselimovi iz
Kotor - Varoi primio je odreen broj na svoje imanje u Planoj. U
prnjavorskom okrugu bezi Krupii i Hadiselimovii primili su 28
porodica sa 150 lanova i naselili ih na svoja imanja. 5

Trapistiki samostan "Marija Zvijezda" kod Banje Luke

U drugoj fazi naseljavanja koja je trajala od 1890. do 1905.

godine dolo je mnogo Talijana, eha, Slovaka, Ukrajinaca, Rusina
i Poljaka. Svi su se naselili na podruje bosanskonovskog,
bosanskodubikog, derventskog i banjalukog okruga. Vlast im je
dodijelila dravno zemljite koje je nakon deset godina obraivanja
bez naknade prelazilo u njihovo trajno vlasnitvo. Talijanski
doseljenici su se uglavnom koncentrirali u banjalukoj regiji oko
Laktaa, Mahovljana i Jazovca.
esi su se naselili u opini Koba i u Seferovce. Tamo je
niklo njihovo naselje Nova Ves. Izvjestan broj ih se naselio i u
5
. Miki, o. c., p. 186.

104
srednjoj Bosni. Poljaci su se naselili na kompleks zemljita oko
elinca i Bakinake Kozare. Tada su doli i kolonisti u organizaciji
evandelistike crkve iz Madarske. U tom dijelu Bosne naselilo se
jo Galicijana i Rusina. 6
I Hercegovina je u austrijsko doba primila mnoge
doseljenike. Ovdje su opet prednjaili crnogorski brdani
bezemljai. Odmah iza 1878. godine doselilo se puno Rudinjana,
Bjelica, Cuca i Prekotaraa. Do sredine marta 1879. godine stigla
su 142 domainstva a dva mjeseca kasnije pristiglo je novih 247.
Sauvane pasoke knjige daju precizne podatke o broju doseljenika,
imenima bratstava i dr. Konaan broj crnogorskih doseljenika u
ovoj fazi iznosio je oko 2.000.
Ovaj put crnogorski doseljenici su uglavnom naselili okolicu
Stoca, Dabra, Gacka, itluka kod Nevesinja i Mostara. Godine
1889. u okolicu Gacka stigli su novi lanovi bratstva Bjelica,
Grahovljana, Banjana i Oputnorudinjana, s ukupno 1300 lanova.
Mnoge njihove porodice naselile su se u sarajevsku okolicu.
Ovoliki priliv crnogorskih doseljenika zabrinuo je austrijske vlasti
jer su se naseljavali bez ikakve kontrole pa su poduzete mjere da se
to sprijei ali nije bilo uspjeha. 7
Tih godina crnogorski doseljenici su stigli i na Glasinac kod
Sarajeva. Godine 1866. dolo je bratstvo Ugrenovia i Riana.
Godine 1878. stiglo je novih 11 rodova sa 84 domainstva.
Pojedina bratstva su proslijedila prema sjevernoj Bosni i nastanili
su se na prostoru izmeu Broda i ua Une. I Rama je tih godina
dobila nove stanovnike iz Crne Gore. Od jeseni 1877. do 1882.
godine iz nikikog kraja iselila je 391 porodica kojima je
odrednica bila Bosna. 8

. Miki, o. c., p. 187 - 188.

6

. Miki, o. c., p. 226 - 227.

7
8
M. Filipovi, Glasinac, antropogeografsko - etnoloka rasprava, Naselja
i poreklo stanovnitva, knj. 32, SAN, Beograd 1950., p. 42, 144 - 145, 205; .
Pejovi, o. c., p. 23.

105
 Broj doseljenih stranaca

Austrijske vlasti su naseljavanjem kolonista s podruja

Monarhije eljele brojano ojaati katolike stanovnitvo kao
siguran oslonac svoje vlasti na ovim prostorima. Kolonisti su 1895.
godine u svojim rukama drali 51.027 hektara ziratskog zemljita.
Ustvari, vlada je imala brojne planove u vezi s tim. Jedno vrijeme
je predsjednik Zemaljske vlade general Albori predlagao da se u
Bosni osigura zemlja (imanja) za naseljavanje penzioniranih
andara, dok su vojne vlasti to traile za penzionirane oficire.
Pored zemljoradnikih kolonista u Bosnu je doselio veliki
broj dravnih inovnika, zanatlija, trgovaca, vojnog kadra i dr. Do
1885. godine ukupno je doselilo 27.438 stranaca, do godine 1895.
70.848, a do 1910. godine 114.591, osoba, to je iznosilo 6,04%
ukupnog stanovnitva Bosne i Hercegovine. To su u najveem broju
bili Hrvati, Austrijanci, Slovenci, Madari, esi i Poljaci.
Hrvati su za Austriju bili vani zbog poznavanja jezika pa ih
je jedno vrijeme u administraciji bilo 23,49% od svih zaposlenih.
Tu kategoriju doseljenika narod u Bosni je nazivao kuferaima. 9
Od ukupnog broja doseljenih, iz Austrije je bilo 46.859 lica, a
iz Ugarske 61.151, od toga eha 7.000, Poljaka 11.000, Madara
6.500 itd. Austrijske vlasti su iz dravnih razloga krile stvarni broj
doseljenih stranaca. Zvanini izvjetaji barataju brojem od 137.000
ali se vjeruje da je iznosio vie od 200.000 ljudi. Po vjerskoj
pripadnosti bili su skoro svi katolici. 10

Odnos muslimana prema austrijskim vlastima

Odlazak Turaka, preuzimanje vlasti od strane Austro

Ugarske i promjene koje su potom uslijedile na politikom,
kulturnom, vjerskom i drutvenom polju, kod veine Bonjaka
muslimana izazvali su nelagodu, depresiju, strah i neizvjesnost.
Svoj stav prema pogodbi velikih sila da Turska prepusti njihovu
9
N. ehi, Politika iseljavanja na podruju Bosne i Hercegovine 1918 -
1921, u monografiji: "Migracije i Bosna i Hercegovina", p. 195 - 196.
10
. Pejanovi, o. c., p. 42 - 43.

106
zemlju Austriji iskazali su pruanjem estokog otpora austrijskoj
okupacionoj vojsci. Ukidanje turske vlasti s kojom su ivjeli due
od etiri stotine godina, nametanje gospodara druge Vjere, drugaije
kulture i obiaja, 1 osjeaj gubitka privilegiranog drutvenog i
politikog statusa koji su uivali stotinama godina, zabrinulo je
sveukupno muslimansko stanovnitvo. Bili su puni mrnje i prezira
prema onima koji su ih doveli u takvu situaciju.
Pripadnici druge dvije vjere (katolici i pravoslavci) dolazak
Austrije su doivjeli drugaije. Prije svega, oekivali su temeljne
drutvene promjene - ukidanje begovata, to jest agrarnu reformu.
Takoer su oekivali preuzimanje politike inicijative naspram do
tada drutveno - politiki dominirajueg bosnjako - muslimanskog
stanovnitva. Razvoj dogadaj bi bez sumnje krenuo u pravcu tekog
zaotravanja vjersko - nacionalnih i politikih odnosa sa
nesagledivim posljedicama da nova vlast nije kategoriki svima
dala na znanje da se njena vladavina temelji na principima pravne
drave u kojoj su svi njeni podanici jednaki pred zakonom.
S nastalim promjenama ipak se nije mogao pomiriti veliki dio
muslimanskog stanovnitva. Uestali napadi na njihove posjede i
njih same, pritisci, zastraivanja i prijetnje, izazivali su opu
nesigurnost i strah. Veinu nasilja su inile statusno ovisne osobe
kmetovi i zakupci (ifije) spahijske zemlje. Veliki broj muslimana
je izlaz iz takve situacije vidio u naputanju zemlje i odlasku u
tuinu.

Iseljavanje Bonjaka u Tursku

Iseljavanje Bonjaka nije prestajalo za sve vrijeme

austrougarske vladavine Bosnom. Prvi val je uslijedio odmah
nakon okupacije 1878. godine, drugi nakon uvo.denja vojne
obaveze 1881. godine i nakon ustanka 1882. godine u kojem su
uestvovali. i muslimani, trei u vrijeme borbe za vjersku i
vakufsko - merifsku autonomiju muslimana koja je poela 1899.
godine, etvrti nakon aneksije 1908. godine i peti u vrijeme
balkanskih ratova (1912/1913.g.). Pravac iseljavanja bila je Turska.

107
 Iseljenika je bilo iz svih krajeva zemlje, najvie iz gradova.
Godine velikih iseljavanja bile su 1878 - 1883, 1888, 1891 - 1892,
1899, 1900 - 1901, 1909 - 1912. Turska je u budetu za 188211883.
godinu predvidjela 1,000.000 zlatnih lira za pomo izbjeglim
Bonjacima. O tome koliko se ukupno iselilo Bonjaka nema tanih
podataka jer su ih austrijske vlasti krile kao i broj useljenih stranaca
u Basnu. Po njenim zvaninim izvjetajima iselilo ih se tek
137.000, dok procjene govore daje taj broj iznosio izmeu 180.000
i 200.000 ljudi, a moda i vie. Na taj zakljuak navodi podatak da
je u Balkanskim ratovima tokom 1912/1913. godine na bojitima u
sastavu turske vojske bilo oko 20.000 vojnika regrutiranih iz
redova bosanskohercegovakih muslimana koji su tih godina
doselili u Tursku. Prema podacima carigradskog povjerenika za
smjetaj izbjeglica, samo u razdoblju od 1900 - 1905. godine
doselilo je 72.000 lica, dok je po austrijskim zvaninim
izvjetajima taj broj iznosio svega 13. 750. 11
Sauvan je izvjetaj Jovana Cvijia, poznatog srpskog
etnologa, u kojem opisuje kako je i sam bio svjedokom masovnog
odlaska bosanskih muslimana u Tursku. On navodi da je tih godina
beogradska eljeznika stanica svakodnevno bila krcata
bosanskohercegovakim muslimanima koji su preko Beograda
odlazili solunskim vozom za Tursku. Cviji u svom osvrtu iz 1910.
godine navodi da u Bosni nee ostati ni polovica naroda ako se
iseljavanje nastavi tim razmjerama. Taj srpski uenjak ne proputa
priliku da jo jednom istakne tobonju srpsku pripadnost bosanskih
muslimana, pa s time u vezi konstatira: "Ako se iseljavanje ne
zaustavi, u Bosni e sasvim nestati srpskog jezika, mada su
razgovarajui s njima u stanici, oni (muslimani) nesvesni svog
srpskog porekla i imena". 12

11
O iseljavanju Bonjaka u Tursku: V. Bogievi, Emigracija Muslimana
Bosne i Hercegovine u Tursku u doba austrougarske vladavine 1878 - 1918.
godine, Historijski zbornik, br. 1 - 2, Zagreb 1950 p. 175 - 184; . Pejanovi,
o.c p. 43.
12
J. Cviji, O iseljavanju bosanskih muhamedanaca, SKG, XXIV, br. 12,
Beograd 1906; sredi: V. Bogievi, o. c p. 175 - 192.

108
 Austrija se nije trudila da zaustavi to iseljavanje. ak je raznim
mjerama sprjeavala povratak onih koji su odluili da se vrate u
domovinu. Njoj je bio potreban slobodan prostor za naseljavanje njenih
kolonista. Mostarski biskup fra Pakol Buconji je kupovao imanja
iseljenih Bonjaka iz Nevesinja i Bijelog Polja i na njih naseljavao
katolika stanovnitvo iz ljubukog i mostarskog kotara. S raznih strana
su vreni svakojaki pritisci da se to vie ljudi odlui na odlazak.

Austrijski car Franz Joseph u posjeti Bosni 1910. godine

Bilo je, meutim, i svijetlih primjera kada su pojedinci iz redova

pripadnika druge dvije vjere odvraali svoje zemljake da naputaju
svoja ognjita. Jedan od njih je bio i pjesnik Aleksa anti, koji je
tim povodom spjevao uvenu pjesmu namijenjenu Bonjacima
"Ostajte ovdje".

109
 Brojano stanje stanovnika Bosne i Hercegovine
u posljednja tri stoljea

O tome koliko je Bosna imala stanovnika u doba turske

uprave nema pouzdanih podataka jer malo koji izvor precizno o
tome govori. Podaci se esto navode odoka a i u tim sluajevima
govori se samo o pojedinim gradovima ili oblastima. Strani putnici
se na taj problem uglavnom osvru kada govore o odnosu vjera,
odnosno koliko je pripadnika jedne ili druge vjere. Turski popisi
stanovnitva su nepotpuni jer obuhvaaju samo njihove odreene
kategorije. Ako su u pitanju muslimani, evidentirani su samo vojni
obveznici dok se kod krana evidentiraju oni koji su podlijegali
poreskim obavezama, to jest domaini, odnosno odrasle muke
glave.
U opem popisu Bosanskog sandaka (bez Hercegovine) iz
1604. godine, od ukupno 64.721 kue, muslimanskih domainstava
je bilo 45.941, a kranskih (katolikih i pravoslavnih) svega
18.891. Omjer jednih i drugih je 71%naspram29% 13
U izvjetaju papskog vizitatora Petra Masarechija upuenom
Svetoj stolici 1624. godine, u kojem govori o stanju katolika u
Bosni, kae se da u toj zemlji ima oko 300.000 katolika. 14 Atanasije
Grgievi alje 1626. godine austrijskom caru Ferdinandu II
izvjetaj o svom putovanju po Bosni, u kojem stoji: "Katolika ima u
Kraljevstvu bosanskom 250.000, a izmatika (pravoslavaca), u
ovom Kraljevstvu ima vei broj nego katolika". 15
Godine 1655. bosanski biskup Marijan Maravi javlja u Rim
da su "stanovnici Bosne veim dijelom muslimani od poroda, a
djemino poturenjaci. Osim njih ima katolika i hriana. idova
16
ima jedino u Sarajevu, a Cigana posvuda" .
13
A. Handi, Konfesionalni sastav stanovnitva u Bosni i Hercegovini u
prvim stoljeima osmanske vladavine, Prilozi za orijentalnu filologiju, 42 - 43,
Sarajevo 1995., p. 134.
14
K. Draganovi, Bosna u oima apostolskog vizitatora Petra
Masarechija godine 1624, "Napredak", Kalendar za 1937. godinu, Sarajevo
1936., p. 215 - 223; . Pejanovi, o. c.,p. 25.
15
K. Draganovi, o. c., p. 215 - 223; Pejanovi, o. c.,p. 25.
16
M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvala, Zagreb 1939., p. 147; .
Pejanovi, o.c., p. 25.

110
 Ni za pravoslavno stanovnitvo nema pouzdanih podataka.
Poneto se nalazi u izvjetajima stranih putopisaca mada je to
nepotpuno i nepouzdano. Spomenuti Petar Masarachi pie 1624.
godine da u Bosni izmatika (pravoslavaca) ima oko 150.000 -
jedna estina stanovnitva. Atanasije Grgievi u izvjetaju
austrijskom caru iz 1628. godine navodi da pravoslavaca ima vie
nego katolika a katolika je po njemu oko 250.000. Francuski
konzul u Bosni Chaumette des Fosses u svojoj knjizi navodi da je u
njegovo doba (1807.g.) bilo oko 500.000 pravoslavaca, puno vie
nego katolika, a neto manje od muslimana. 17
O broju muslimanskog stanovnitva nema pouzdanih
podataka sve do poetka 19. stoljea. Pojedini papini izaslanici,
domai katoliki dunosnici i strani putopisci daju tek uopene
podatke. Naprijed spominjani papin izasnakim Petar Masarechi u
izvjetaju iz 1624. godine navodi da na muslimane otpada dvije
treine stanovnika, to bi iznosilo oko 900.000 ljudi. Godine 1655.
biskup Maravi pie Papskoj kuriji da su veinsko stanovnitvo u
Bosni muslimani. Konzul Chaumette des Fosses pie 1807. godine
da u Bosni ima oko 600.000 muslimana, a to bi bila jedna polovica
ukupnog stanovnitva. On dalje kae da idova ima 1200 a Cigana
30.000. Ne zna se na koji je nain Chaumette doao do ovih
podataka i koliko su pouzdani. 18
Po Frani Jukiu, znamenitom domaem franjevakom
djelatniku iz prve polovice 19. stoljea, u Bosni je 1840. godine
bilo ukupno 1,100.000 stanovnika od kojih pravoslavnih oko
500.000, katolika oko 150.000, muslimana oko 378.000, Jevreja
oko 2500 i Cigana 6000. 19
Prvi potpuni popis stanovnitva Bosne i Hercegovine
proveden je tek 1879. godine od strane austrijskih vlasti. Njime je
evidentirana ukupno 1,158.164 stanovnika. Od toga muslimana je
bilo 448.613 (38,75%), pravoslavaca 496.485 (42,88%) i katolika
209.391 (18,08). 20 Smanjenje muslimanskog stanovnitva bilo je u
uskoj vezi s iseljavanjem u Tursku a onda tekim stradanjima u

17
. Pejanovi, o, c p. 26.
18
. Pejanovi, o. c p. 28.
19
F. Juki, Putopisi i istorijsko - etnografski radovi, Sarajevo 1953. p. 343.
. Pejanovi, o. c p. 46.
20

111
sukobima s turskom vojskom u prvoj polovici 19. stoljea u
bitkama za autonomiju pod vodstvom Husein-bega Gradaevia i
u sukobima sa Omer-paom Latasom.

Bosanski motiv

Ko je ko u Bosni

Kada se razmatra problem bosanskohercegovakog

stanovnitva, treba ukazati na neke pojave koje se obino
zanemaruju od strane istraivaa. Nacionalna pripadnost
bosanskohercegovakog stanovnitva se, naime, obino odreuje po
njegovoj vjerskoj pripadnosti, to je pogreno. Naprijed je bilo
govora da je sve do dolaska Turaka u Bosni ivio jednonacionalan
narod (Bonjani) koji su u najveoj mjeri pripadali bogumilskoj
vjeri dok su manji dio inili katolici i pravoslavci. Dolaskom
Turaka otpoinje naseljavanje stranaca, najvie Srba, Hrvata i
Crnogoraca i na taj nain Bosna je dobila znatan broj stanovnika
hrvatske, srpske i crnogorske nacionalnosti. Po vjerskoj pripadnosti
bili su to pravoslavci i katolici.
Stjecajem niza historijskih okolnosti, starosjedilako
bosansko - pravoslavno stanovnitvo poelo se nacionalno
identificirati s doseljenim Srbima (pravoslavcima) a Bosanci

112
katolici s Hrvatima (katolicma). Posljedica tog procesa je da se
danas uope ne pravi razlika izmeu Bosanaca katolika i doseljenih
Hrvata kao ni izmeu Bosanaca pravoslavaca i doseljenih Srba,
odnosno Crnogoraca. Takva situacija je rezultat agresivne
nacionalistike propagande susjednih zemalja s ime se zapoelo
sredinom prolog stoljea.
Srpski i hrvatski nacionalisti poeli su s istomiljenicima u
samoj Bosni propagirati da su svi bosanski katolici Hrvati a
pravoslavci Srbi. Propaganda je bila tako intenzivna da su kod
mjesnog stanovnitva te ideje potpuno saivjele, bez obzira to
nemaju nikakvog uporita u historiji. Pri tome se postavlja
neminovno pitanje kud su nestali bosanski katolici i pravoslavci
kojih je do dolaska Turaka u Bosni bio ne mali broj.
Moe se pouzdano rei da u masi dananjih Hrvata, koji se
zvanino tako izjanjavaju, ima ogroman broj Bosanaca katolika
kao i u masi Srba Bosanaca pravoslavaca. Iako su jedni i drugi
izmijeani i takorei izmeu njih nema nikakve razlike, njihovo
identificiranje za nauku ne predstavlja problem. Postoje
antropoloke studije koje podrobno obrauju osobenosti bosanskih
starosjedilaca u odnosu na kasnije doseljene Srbe i Hrvate. Tu su i
etnoloki podaci (nonja, nakit, obiaji i dr.), to je vano za naunu
obradu i odreivanje etnike pripadnosti stanovnitva Bosne i
Hercegovine.
Kolika konfuzija vlada u vezi s nacionalnim identificiranjem
bosanskohercegovakog stanovnitva pokazuje primjer da se danas
mnogi izjanjavaju Hrvatima a potomci su eha, Poljaka, Nijemaca
i drugih stranaca (katolika), iji su preci doli u Bosnu kao kolonisti
ili inovnici tek u doba austrougarske uprave. 21 Moda neki budui
popis stanovnitva u kojem bi bile i rubrike "Bonjak (Bosanac)
katolik" i " Bonjak (Bosanac) pravoslavac", shodno postojeoj
kategoriji "Bonjak musliman", pokazat e koliko u Bosni jo
uvijek ima takvih.

21
O tome: M. S. Radovanovi, Evolucija etnikih odnosa u Bosni i
Hercegovini, Srpski knjievni glasnik, Beograd 1940 p. 286 - 289.

113
 "Konstitutivnost" naroda na bosanski nain

Dodatnu konfuziju u raspoznavanju ko je u Bosni Hrvat, ko

katolik, ko Srbin a ko pravoslavac i sl., uinilo je uvoenje pravno -
politikog pojma "konstitutivni narodi". Osvrui se na to
iskljuivo s historijskog aspekta mora se ukazati na krajnji apsurd,
kao to je apsurd i identificiranje svih bosanskih katolika s
Hrvatima, odnosno pravoslavaca sa Srbima. Naime, apsurdno je
govoriti o konstitutivnosti nekoliko naroda u zemlji koja iza sebe
ima hiljadugodinju politiku povijest, koja je preko pola milenija
bila samostalna drava, imala svoje vladare, dravne simbole,
vojsku, i to je najvanije, imala je svoj vlastiti narod, a to su bili
dobro znani Bonjani, danas zvani Bonjaci ili Bosanci.
Kasnije doseljeni stranci nisu imali ta "konstituirati" da bi ih
se smatralo konstitutivnim narodima. To bi eventualno imalo
opravdanje da je neki od njih doseljenjem u Bosnu donio "u miraz"
dio svoje drave, odnosno odreeni teritorij. Koliko se zna, to se
nije desilo jer se Bosna i Hercegovina i danas stere u onim
granicama kakve su bile u doba njenih banova i kraljeva prije 7, 8,
9, 10 i vie stoljea. Kolika je konfuzija u vezi s tim pokazuje
primjer da se "konstitutivnim" smatraju i oni Srbi i Hrvati koji su u
Bosnu doli prije koju godinu ili koji se danas dosele, iako s
Bosnom nemaju ama ba nita.
S historijska - pravnog gledita taj vid konstitutivnosti je
nemogue objasniti. Pozadina toga su svakako politiki motivi,
mada se u Bosni o tome nije nikada niko pitao. To je posljedica
starih velikodravnih i nacionalistikih aspiracija susjednih zemalja
prema Bosni, to je bila karakteristika svih proteklih vremena i
reima.
Ne moe se, meutim, nijekati povijesna injenica da se u
tursko doba ovdje doselio znatan broj Srba, Hrvata i Crnogoraca.
Oni sa starosjedilakim muslimanima, katolicima i pravoslavcima
danas ine realnu demografsku sliku Bosne i Hercegovine.
Vienacionalnost je karakteristika mnogih zemalja u svijetu, pa i
onih u neposrednom bosanskom susjedstvu, u kojima uz
dominantan dravotovoran narod ima i Bonjaka koji su se kao
bonjaka etnika grana tamo doselili prije puno stoljea, ali ih se

114
ipak ne smatra "konstitutivnim", ak ni nacionalnom manjinom.
Koliko god ima historijskog opravdanja da se u Bosni i
Hercegovini konsitutivnim smatraju narodi susjednih zemalja,
toliko ima opravdanja da se u njima takvima smatraju Bonjaci,
odnosno Bosanci, bez obzira kojoj vjeri pripadaju.

115
 SADRAJ

Uvod ..................................................................... 5
I. DOBA PRETHISTORIJE I ANTIKE

Zemlja migracionih raskrija ....... ............................................ 9

Prvi ljudi na tlu Bosne .............................................................. 10
Homo bosniacus (Bosanski praovjek) .................................... 11
Pojava razumnog bia .............................................................. 13
Prvi zemljoradnici i stoari na tlu Bosne i Hercegovine .......... 14
Doba tnira i spokoj a ................................................................. 16
Bosanski crnci .......................................................................... 17
Bosna i indoevropska seoba ..................................................... 19
Ilirska Bosna ............................................................................ 20
Stopodesetogodinji rat protiv Rima ........................................ 22
Korijeni multietnike, multivjerske i multikulturne Bosne ...... 24
Slom antike civilizacije i Bosna ....... ........................ .......... 24

II. DOBA SREDNJEG VIJEKA

ija je Bosna ........................................................................... 27

Ilirski korijeni .......................................................................... 29
Doba mraka ........... ........... .... .... .... .............. 30
Bosanci - narod Bosne ............................................................. 31
Mitovi i povijesna zbilja .......................................................... 32
Bosanski franjevci brane bonjatvo ........................................ 34
Doba bezimenih banova ........................................................... 37
Pomjeranje stanovnitva .......................................................... 38
Starosjedioci i stranci ............................................................... 39
Neutemeljene aspiracije ........................................................... 41
Dolazak stranaca u Bosnu ........................................................ 43
Izgled i narav srednjovjekovnih Bonjana ............. ................ 45
Brak na bosanski nain ............................................................ 47
Bogumilstvo - ivotna odrednica Bonjana ............................. 48
Broj stanovnika srednjovjekovne Bosne ............................. ... 50
Bogumili postaju muslimani .................................................... 51
II. DOBA TURSKE VLADAVINE

Vjersko arenilo Bosne ................. .... . ... ......................... 53

Prve evidencije o bosanskohercegovakom stanovnitvu ........ 54
Svojatanje bosanskohercegovakog stanovnitva .................... 56
Muslimani - "cvijee hrvatskog naroda" ... ....................... 58
"Hasan, sin popa" .......................................... ......................... 59
Doseljenje Srba i Hrvata .......................................................... 60
Korijeni bosanskog bego vata ................................................... 62
Naseljavanje vlakog stanovnitva ........................................... 63
Hercegovina - vlaka magistrala .............................................. 66
Naseljavanje pravoslavnih vlaha u podrinjski kraj .................. 69
Naseljavanje sjeveroistone Bosne .......................................... 72
Naseljavanje srednje Bosne ...... ... ........................... . ...... 75
Sarajevska polje ....................................................................... 78
Kiseljako - busovaki kraj ........... ......................................... 80
Naseljavanje zapadne i sjeverozapadne Bosne ...................... 82
Iz Srbije i Crne Gore preko Dalmae:ije u Basnu ....................... 84
Bosansko Grahovo ................................................................... 86
Slika stanovnitva Bosanske krajin<e ........................................ 86
Stanovnitvo Kozare i Zmijanja ............................................... 89
Stanovnitvo zapadne Hercegovine ......................................... 91
Iseljavanje bosanskog stanovnitva .......................................... 93
Povratak iseljenih Bonjaka ..................................................... 94
Izgon muslimana iz Srbije ........................................................ 95
Raspored stanovnitva Bosne i Hercegovine
sredinom prolog stoljea ......................................................... 98

IV. DOBA AUSTROUGARSKE VLADAVINE

I
Austrijska kolonizacija Bosne i Hei:cegovine ........................ 101
Naseljavanje Nijemaca ........................................................... 103
Broj doseljenih stranaca ................................. ...................... 106
Odnos muslimana prema austrijskiin vlastima ...................... 106
Iseljavanja Bonjaka u Tursku ............................................... 107
Brojano stanje stanovnika Bosne i Hercegovine
u posljednja tri stoljea ................................. ....................... 11 O
Ko je ko u Bosni ..................................................................... 112
Konstitutivnost naroda "na bosanski nain" .......................... 114
 Dr Enver Imamovi

.PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNITVA

BOSNE I HERCEGOVINE

Izdava:
ART 7 , Sarajevo

Recenzenti:
Dr Behija Zlatar
Dr lbrahim Buatlija

Lektor:
Adil Hajri

Naslovna strana:
Nedad majanin

DTP:
Edina majanin

Tisak:
KALIGRAF, Sarajevo

Naklada:
1000 primjeraka

ISBN 9958-9732-0-0

Na osnovi miljenja Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i

sporta br 04-413-2719/98 od 02.06. 1998. g. ova knjiga je
osloboena plaanja poreza na promet.