UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

Izdava

kolska knjiga, d.d.

Zagreb, Masarykova 28

Za izdavaa
Ante uul, prof.

Urednica
Snjeana Bakari Palika, prof.

Recenzenti
dr. se. Draen Njega
dr. se. Zoran Stiperski
dr. se. Jakov Gelo

Slika na naslovnici
Roko Nejami

Proscenij I", akril na platnu 70x70

Izrada karata i grafikona

Ivica Renduli

KOLSKA KNJIGA d.d., Zagreb, 2005.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati
bez nakladnikova pismenog doputenja.

Objavljivanje ovog sveuilinog udbenika odobrio je Senat Sveuilita u Zagrebu odlukom

broj 02-1866/5-2005 od 15. studenog 2005.
 Ivo Nejami

DEMOGEOGRAFIJA:
STANOVNITVO U PROSTORNIM ODNOSIMA I PROCESIMA

Zagreb, 2005.
4

KAZALO

PREDGOVOR ..................................................................... 7 2.3.2. Urbanizacija i razvijenost ..................................... 33

3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA
1. UVOD U GEOGRAFSKO PROUAVANJE
(NASELJEN OSTI) ........................................................ 38
STANOVNITVA ......................................................... 8
3.1. PREGLED RAZVOJA STANOVNITVA
1.1. PREDMET I METODA
(NASELJENOSTI) ..................................................... 38
DEMOGEOGRAFIJE ................................................. 8
3.1.1. Opi pregled ............................................................. 38
1.2. DEMOGEOGRAFIJA: KORIJENI I
SUVREMENI PRISTUPI .......................................... 10 3.1.2. Kontinentalne i regionalne razlike ..................... .41
1.2.1. Pregled razvoja demogeografije 3.1.3. Razlike prema stupnju razvijenosti... ................. .43
(geografije stanovnitva) ....................................... 10
3.1.4. Budui razvoj (Kamo ide ovjeanstvo?) .......... .45
1.2.2. Suvremena demogeografija, nove
zadae i mogui naglasci ....................................... 11 3.2. TEORIJSKI POGLEDI NA RAZVOJ
STANOVNITVA .................................................... 48
1.3. STANOVNITVO: POJAM, ZNAAJKE,
3.2.1. Rane rasprave .......................................................... 48
ISTRAIVANJE ......................................................... 13
3.2.2. Maltuzijanska teorija i
1.3.1. Pojam i znaajke ...................................................... 13
neomaltuzijanizam ................................................. 49
1.3.2. Osnovne jedinice u istraivanju
3.2.2.1. Malthus .................................................................. 49
stanovnitva ............................................................. 14
3.2.2.2. Neomaltuzijanizam ............................................. 50
1.3.3. Izvori podataka o stanovnitvu ........................... 15
3.2.3. Optimistiki i drugi pristupi ................................ 52
2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA
3.2.3.1. Marksistika teorija ............................................. 52
ZEMLJI ......................................................................... 16
3.2.3.2. Tehnoloki optimizam ....................................... 52
2.1. RAZMJETAJ STANOVNITVA ......................... .16
3.2.3.3. Neutralizam - izmeu pesimizma
2.1.1. Opa obiljeja ......................................................... 16
i optimizma .......................................................... 53
2.1.2. Kontinentalne i regionalne razlike ..................... .16
3.2.4. Teorija demografske tranzicije: etapni
2.1.3. Znaajke neravnomjernog razmjetaja razvoj stanovnitva ................................................ 53
stanovnitva ............................................................ 19
3.2.4.1. Ope znaajke ...................................................... 53

2.2. GUSTOA NASELJENOSTI... ............................... 22 3.2.4.2. Demografska tranzicija u razvijenim

2.2.1. Ope znaajke ........................................................ 22
zemljama i zemljama u razvoju ........................ 55

2.2.2. Kategorizacija gustoe naseljenosti .................... 22 3.2.4.3. Posttranzicijska etapa: stanje i

perspektive ........................................................... 58
2.2.3. Problem prenaseljenosti ........................................ 23
3.2.4.4. Primjedbe na teoriju demografske
2.2.4. Optimalna naseljenost. .......................................... 24 tranzicije ................................................................ 59
2.2.5. Metode analize i prikazivanja razmjetaja
4. KRETANJE STANOVNITVA ............................... 60
stanovnitva i gustoe naseljenosti ..................... 25
4.1. UKUPNO (OPE) KRETANJE
2.3. URBANIZACIJA: PROMJENE U KARTI STANOVNITVA ...................................................... 60
NASELJENOSTI. ........................................................ 30
4.1.1. Sastavnice ukupnog kretanja
2.3.1. Urbanizacija: znaajke globalnog stanovnitva i pokazatelji
procesa ...................................................................... 30 promjena ................................................................... 60

4.1.2. Tipovi opeg kretanja stanovnitva .................... 61
4.1.3. Perspektive, projekcije i prognoze
kretanja stanovnitva ............................................ 64
4.1.3.1. Opa obiljeja i pojmovi ..................................... 64
4.1.3.2. Metode demografske projekcije ...... ..... ......... 65
4.2. PRIRODNO KRETANJE .. ............... .................... 70
4.2.1. Rodnost ili natalitet.... .. ........ ...................... .. 70
4.2.1.1. Ope znaajke i odrednice rodnosti
(nataliteta) ............................................................. 70
4.2.1.2. Pokazatelji rodnosti ............................................. 76
4.2.1.3. Diferencijalna rodnost ........................................ 79
4.2.1.4. Rodnost u svijetu: prostorne razlike
i trendovi ............................................................... 80
4.2.2. Smrtnost (mortalitet) ............................................. 86
4.2.2.1. Ope znaajke i odrednice smrtnosti .............. 86
4.2.2.2. Pokazatelji smrtnosti. ......................................... 88
4.2.2.3. Diferencijalna smrtnost prema
spolu i dobi ........................................................... 91
4.2.2.4. Smrtnost stanovnitva prema
drutveno-gospodarskim obiljejima ............. 94
4.2.2.5. Razliitosti u prostornoj slici smrtnosti ....... 98
4.2.3. Prirodna promjena i ivost (vitalitet) ................ 101
4.2.3.1. Prirodna promjena ................ ........................... 101
4.2.3.2. ivost (vitalitet) .................................................. 108
4.2.4. Obnavljanje ili bioloka reprodukcija
stanovnitva .......................................................... 108
4.2.4.1. Pojam i ope znaajke ....................................... 108
4.2.4.2. Pokazatelji (bio)reprodukcije .......................... 109
4.2.5.Depopulacija ........................................................... lll
4.3. PROSTORNA POKRETLJIVOST
STANOVNITVA: MIGRACIJA
I CIRKULACIJA .................. ................... ..... ....... 114
4.3.1. Definicija pojmova, tipologija i odrednice
prostorne pokretljivosti .................................... .114
4.3.1.1. Osnovni pojmovi prostorne
pokretljivosti ...................................................... 114
4.3.1.2. Tipologija prostorne pokretljivosti .. ............. 115
s
4.3.1.3. Tranzicija prostorne pokretljivosti
(Zelinsky) ............................................................. 116
4.3.1.4. Odrednice prostorne pokretljivosti ................ 118
4.3.2. Migracija (seljenje stanovnitva) ....... ............. .120
4.3.2.1. Ope znaajke ..... ............................................. 120
4.3.2.2. Teorije migracije ................................................ 122
4.3.2.3. Selektivnost migracije ... .................................. 125
4.3.2.4. Izvori podataka, pokazatelji i
metode analize migracije ................................ .128
4.3.2.5. Unutarnja migracija .............. .......................... 131
4.3.2.6. Vanjska/meunarodna migracija ................... 135
4.3.3. Cirkulacija (njihajno/kruno kretanje) ............ 152
4.3.3.1. Opa obiljeja i vaniji tipovi ...... ........... ..... 152
4.3.3.2. Cirkulacija u razvijenim zemljama .. .......... 154
4.3.3.3. Cirkulacija u zemljama u razvoju ..... .......... .155
4.4. POPULACIJSKA POLITIKA ... .............. ......... 157
4.4.1. Pojam i ope znaajke populacijske
politike .................................................................... 157
4.4.2. Tipovi populacijske politike. ........................... .158
4.4.2.1. O tipologiji populacijske politike ................ .158
4.4.2.2. Poticajna (ekspanzivna) populacijska
politika ................................................................. 158
4.4.2.3. Restriktivna populacijska politika ... ............ 159
4.4.2.4. Redistributivna populacijska politika ........... 162
4.4.2.5. Eugenika populacijska politika.. ...... . ..163
4.4.2.6. Primjeri populacijskih politika ............ ......... 164
5. SASTAV STANOVNITVA ........ .. .............. ...... 168
5.1. BIOLOKI SASTAV: SPOL I DOB ... . .......... .. 168
5.1.1. Sastav prema spolu .... ......................... ............. 168
5.1.1.1. Opa obiljeja ..... .................. ...................... .. 168
5.1.1.2. Pokazatelji sastava prema spolu .... ..... . .. 169
5.1.1.3. Utjecaj sastava prema spolu na
demografske i ope drutveno-
-gospodarske znaajke ..................................... 173
5.1.2. Sastav prema dobi .. ............... ..... .. . ............ 174
6
5.1.2.1. Ope znaajke.. .. . .. .. 174 6.1.1. Klima i stanovnitvo .. ........................................ 218
5.1.2.2. Odrednice sastava prema dobi .......... ............ 174
5.1.2.3. Utjecaj sastava prema dobi na budui
razvoj stanovnitva. ..... .. .. .. . .. . .. .... 176
5.1.2.4. Tipovi i analitiki pokazatelji sastava
prema dobi. ...................................................... 177
5.1.2.5. Prostorne razlike u sastavu stanovnitva
prema dobi. ...................................................... 183
5.1.3. Starenje stanovnitva ...................... ............. .... 189
5.1.3.1. Pojam i uzroci demografskog starenja. .. ..189
5.1.3.2. Pokazatelji i prostorne znaajke
demografskog starenja ...................................... 191
5.1.3.3. Posljedice demografskog starenja .... ........... 194
5.2. DRUTVENO-GOSPODARSKI SASTAV. .... .. .194
5.2.1. Gospodarski sastav................................. . .. ..... 195
5.2.1.1. Stanovnitvo prema gospodarskoj
aktivnosti ...... .... . .. . ...... . ........ .. . ..... .195
5.2.1.2. Sastav stanovnitva prema djelatnosti... .... .. 198
5.2.2. Obrazovni sastav..... ................ .......................... 202
5.2.3. Brak, obitelj, kuanstvo ............. .......... ......... 204
5.3. KULTURNO-ANTROPOLOKI SASTAV ...... 209
5.3.1. Sastav prema rasi. ... .. . ...... .............. ... .. 209
5.3.2. Sastav prema narodnosti i jeziku. .. .. .. .. 211 Literatura. ..... . ..... ..... .. . .. ....... .. .. ........ ...258
5.3.3. Sastav prema vjeri... ... . ..... .. .. .. .. ..... . ... 215 Imensko kazalo ......... ........................... ................... ... 271
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ. ......... 218
6.1. STANOVNITVO I PRIRODNA OSNOVA ...... 218
6.1.2. Reljef i stanovnitvo ... ......... ......... ......... . .. 223
6.1.3. Prirodni resursi, njihovo iskoritavanje i
stanovnitvo ........................ ... ..... ... ....... ... 225
6.2. DRUTVENO-GOSPODARSKA
RAZVIJENOST I STANOVNITV0 ....... .. .... 229
6.2.1. Pojam i mjerila .... ......... ..................................... 229
6.2.2. Nejednaki svijet: razvijenost na globalnoj
razini ........................................................................ 233
6.2.3. Odrivi /obzirni razvoj ... . ................... ... ... 235
6.2.4. Razvijenost, okoli i zdravlje ... .. ...... .... ..... 237
6.2.4.1. Ope znaajke .................................................... 237
6.2.4.2. Bolesti (epidemije) i populacijske
promjene ............................................................. 238
6.2.5. Pitanje prehrane ovjeanstva .. ...... ............... 243
6.3. STANOVNITVO I OKOLI ... ... .... ... .. ...... 249
6.3.1. Teorijski pogledi na stanovnitvo i okoli.249
6.3.2. Odnos stanovnitva, razvoja i okolia ............ 251
6.3.2.1. Ope znaajke i pokoji primjer.. .. . ..... .251
6.3.2.2. Poljoprivreda i okoli. .. ....................... ..... 252
6.3.3. Stanovnitvo i zatita okolia:
programi i strategije. ......... .. . ...... ........... ... 255
Pojmovnokazalo .............................................................. 276
ivotopis ........................................................................... 283

Predgovor
Prouavanjem stanovnitva bave se mnoge znanstve-
ne discipline, a znaajno mjesto meu njima za-
uzima geografija. U sreditu zanimanja suvremene
demogeografije (geografije stanovnitva) i njezina
pristupa prostornim procesima i prostornoj interak-
ciji jest dinamika stanovnitva, posebice prostorni
razmjetaj ljudskih resursa. Vano mjesto ima i pro-
storno-vremenska meuovisnost prirodnog kretanja
i prostorne pokretljivosti koja, izravno ili neizravno,
uzrokuje promjene i razlike u broju, razmjetaju i sas-
tavu stanovnitva. U objanjavanju i razumijevanju
tih pojava i procesa geografsko prouavanje implicira
meusobno djelovanje prirodne osnove te drutvenih,
gospodarskih, politikih i drugih imbenika.
Meuovisnost demografskih znaajki, okolia i dru-
tveno-gospodarske razvijenosti ogleda se u mnogim
oblicima. No nedvojbeno je da nejednaki stupanj
razvijenosti bitno oblikuje diferenciranu sliku suvre-
menog svijeta, utjeui na obiljeja stanovnitva te na
prostorne odnose i procese.
U pristupu ovom radu imao sam na umu vanost inter-
akcije u razumijevanju i objanjavanju geopovrinske
stvarnosti, tj. injenicu da ni jedna komponenta raz-
voja stanovnitva ne moe biti djelotvorno prouavana
ako je izdvojena. Strukturu rada temeljio sam na
nastavnom programu predmeta Demogeografija koji
predajem na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-
-matematikog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. No u
pojedinim dijelovima rada iao sam i neto dalje od
onoga to bi zadovoljilo potrebe (pred)diplomskog
studija geografije.
Knjiga je podijeljena na est poglavlja. Prvo poglavlje
Uvod u geografska prouavanje stanovnitva, bavi se
predmetom, metodom i razvojem demogeografije te
pojmom i znaajem stanovnitva. Drugo poglavlje,
Razmjetaj stanovnitva na Zemlji, obrauje suvre-
meni prostorni razmjetaj stanovnitva i upuuje na
irok spektar imbenika razmjetaja stanovnitva, koji
e u sljedeim poglavljima biti podrobnije obraivani.
Tree poglavlje, Razvoj svjetskog stanovnitva (naselje-
nosti), daje opi pregled razvoja naseljenosti te kon-
7
tinentalne, regionalne i druge razlike u naseljenosti,
kao i budui razvoj stanovnitva svijeta i pojedinih
dijelova. Takoer daje saet prikaz teorijskih pogleda
na razvoj stanovnitva. etvrto poglavlje Kretanje
stanovnitva teite je rada; bavi se razumijevanjem i
objanjavanjem dinaminih komponenti stanovnitva,
tj. prirodnog kretanja i prostorne pokretljivosti. Peto
poglavlje, Sastav stanovnitva, razrauje razliita struk-
turna obiljeja stanovnitva, s naglaskom na biolokom
sastavu. Zavrno, esto poglavlje Stanovnitvo, okoli i
razvoj, obrauje meusobnu ovisnost stanovnitva,
okolia i drutveno-gospodarske razvijenosti.
U radu su predoeni brojni primjeri koji dodatno obja-
njavaju osnovni sadraj, a u skopu svake tematske
cjeline posebno su istaknuti dijelovi koji razmatraju
odgovarajuu problematiku stanovnitva Hrvatske.
Udbenik Demogeografija: stanovnitvo u prostornim
odnosima i procesima namijenjen je studentima geo-
grafije, ali i studentima drugih studijskih programa
(sociologije, politologije, novinarstva, prometa i dr.).
Nadam se da e biti pri ruci" nastavnicima geografije
i drugim korisnicima.
Najljepe zahvaljujem recenzentima knjige, prof. dr. se.
Jakovu Gelu, prof. dr. se. Draenu Njegau i prof. dr.
se. Zoranu Stiperskom, na korisnim prijedlozima i sav-
jetima. Zahvaljujem dr. se. Kseniji Bai na preciznim
primjedbama glede pojedinih statistikih pokazatelja i
formula. Na kraju zahvaljujem svima koji su mi na bilo
koji nain pomogli u radu.
Ovo je prigoda da iskaem potovanje dr. se. Mladenu
Anti Friganoviu, professoru emeritusu, utemeljitelju
predmeta Demogeografija na Geografskom odsjeku
PMF-a Sveuilita u Zagrebu i svojemu prvome men-
toru.
U Zagrebu, prosinac 2005. Ivo Nejami
8 DEMOGEOGRAF/JA
1. UVOD U GEOGRAFSKO PROUAVANJE
STANOVNITVA
Veliko je zanimanje strunjaka, ire javnosti, me-
unarodnih organizacija i politikih krugova za pita-
anja stanovnitva. Reakcija je to na istaknute pojave
i procese izazvane, prije svega, ubrzanim porastom
svjetskog stanovnitva i potronjom dobara u 20.
stoljeu te produbljivanjem neravnotee u razdiobi
svjetskog bogatstva i raspoloivih resursa. Razvijena
drutva sve vie osjeaju da se ne mogu skrivati iza zida
blagostanja i zanemarivati tekoe globalne zajednice.
Tako su vlade nekih razvijenih zemalja ustrojile poseb-
na povjerenstva ili odbore za pitanja stanovnitva.
Meunarodne organizacije (npr. Ujedinjeni narodi i
Svjetska banka) ukljuuju se sve vie u rjeavanje glo-
balnih populacijskih tekoa, pokuavajui utjecati na
primjenu odgovarajuih populacijskih politika u zem-
ljama u razvoju.
Tijekom prolog stoljea bilo je mnogo pesimistinih,
pa i katastrofinih gledanja na pitanje meuzavisnosti
budueg razvoja stanovnitva i resursa. Meutim, takva
su stajalita dovedena u pitanje kritinim preispitiva-
1.1. PREDMET I METODA DEMOGEOGRAFIJE
Stanovnitvo je objekt multidisciplinarnog istraivanja;
obuhvaeno je, dakle, irokim struno-znanstvenim
spektrom iji je vaan dio i geografija. U geografiji se
stanovnitvo prouava od njezinih poetaka, ali u irem
metodolokom kontekstu. Specijalizirana geografska
disciplina koja se bavi prouavanjem stanovnitva po-
javljuje se tek u novije vrijeme. Njezin je naziv najee
geografija stanovnitva (engl. population geography I
geography oj population, njem. Bevolkerungsgeographie,
franc. Geographie de la population, rus. geografija na-
seljenija), a u nas se 70-ih godina pojavljuje naziv
demogeografija (Friganovi). Zbog injenice da je
stanovnitvo predmet prouavanja mnogih znanosti
vano je spoznati razliitost i posebnost demogeograf-
skog pristupa.
Odreivanje objekta prouavanja geografskih disci-
plina ponajprije ovisi o objektu istraivanja geografije.
Prema tome, sadraj demogeografije ovisi prije svega o
koncepciji same geografije, a posredno je njome i uvje-
tovan (terc, 1986). Uopena definicija, koja upuuje na
bit geografije, glasi: Geografija je znanstvena disciplina
njem njihovih polazita. Na to je, pak, bitno utjecalo
smanjenje godinje stope porasta svjetskog stanovnitva
(s oko 2,0% u 60-im godinama na oko 1,6% u 90-im go-
dinama). Ipak, i dalje su na djelu imbenici koji utjeu
na porast svjetskog stanovnitva, a time unose nesi-
gurnost i neizvjesnost glede budue kakvoe ivljenja
velikog dijela ovjeanstva.
Globalna pitanja stanovnitva ostat e u aritu sve-
kolikog zanimanja i sljedeih desetljea. Zanimanje
e biti dodatno potaknuto oprenim razvojem stanov-
nitva razvijenih i zemalja u razvoju. Razvijene zemlje,
koje obiljeava nizak natalitet, bavit e se ponajprije
drutveno-gospodarskim i prostorno-razvojnim pita-
njima uvjetovanima starenjem stanovnitva. S druge
strane, mnoge zemlje u razvoju postupno e se odmicati
od pitanja preivljavanja, a veu e pozornost pridavati
populacijskim resursima", prije svega poboljanjem
zdravstvenog standarda i obrazovanjem stanovnitva.
Naime, poveat e se zanimanje za ulogu ljudskog
kapitala" u razvojnoj strategiji.
koja s aspekta meusobnog utjecaja prirodne osnove i
stanovnitva prouava i objanjava funkcionalno-pros-
torne odnose i fizionomska obiljeja Zemljine povrine
(Vresk, 1987: 20). Jasno se nazire koncept jedinstvene
geografije. Pojam stanovnitvo u definiciji je shvaen
ire, pa se moe tretirati u smislu pojedinca, socijal-
nih skupina i drutva u cjelini. Fizionomsko obiljeje
i funkcionalni odnosi na Zemljinoj povrini mogu se
prouavati i objanjavati po njihovim pojedinim kom-
ponentama. U tu se svrhu geografija diferencira na
zasebne discipline u loginom sustavu, a jedna od njih
je i demogeografija. Bez temeljitog poznavanja sastoj-
nica prirodne osnove te, posebice, stanovnitva kao
bitnog imbenika ne mogu se uspjeno objasniti njihovi
meusobni utjecaji i odraz na geopovrinska fizionom-
ska obiljeja.
Opi, a posebice tehnoloki napredak, dao je ovjeku
(drutvu) mnogo djelatniju ulogu u interakciji s pri-
rodnom osnovicom, tj. bitno je promijenio odnose
prirode i drutva. Iz toga slijedi i jaanje utjecaja
disciplina drutvene (socijalne) geografije u razumi-

jevanju geopovrinske stvarnosti. Posebno to vri-
jedi za demogeografiju koja prouava stanovnitvo,
objektivno najvaniji imbenik vrlo sloenih i polide-
terminiranih geopovrinskih odnosa (terc, 1986). U
razumijevanju i objanjavanju geopovrinske stvarnosti
i procesa koji mijenjaju postojee stanje demogeografija
se esto preklapa" s drugim disciplinama drutvene
geografije, kao to su urbana geografija, ruralna geo-
grafija i geografija naselja. Primjerice, unato tome to
stanovnitvo ivi u naseljima, ona danas nisu u aritu
demogeografskih istraivanja. Naselja, kao sloeni
objekt, razmatraju se u sklopu geografije naselja,
odnosno ruralne i urbane geografije. To je jedan od
primjera koji podupiru stajalita nekih autora da poloaj
demogeografije u metodolokom sustavu drutvene
geografije nije jasno odreen (Vresk, 1997).
S obzirom na razliite koncepcijske pristupe i poloaj
u metodolokom sustavu drutvene geografije razum-
ljive su i razliite definicije geografije stanovnitva.
Najee se definira kao znanstvena disciplina koja
prouava odnose i prostorne razlike u razmjetaju,
sastavu, migracijama i razvoju stanovnitva. Uopena
definicija koja upuuje na objekt i zadae prouava
nja demogeografije kao znanstvene discipline glasi:
Demogeografija je znanstvena disciplina u sklopu
drutvene geografije koja prouava stanovnitvo kao
subjekt vrlo sloenih prostornih odnosa i obiljeja
radi razumijevanja i objanjavanja geopovrinske
stvarnosti te njezine transformacije i valorizacije.
Teite je prouavanja demogeografije na razumije-
vanju i objanjavanju dinaminih komponenti: natali-
teta, mortaliteta i prostorne pokretljivosti. U aritu
je i njihova prostorno-vremenska meuzavisnost koja
izaziva promjene i prostorne razlike u broju, raz-
mjetaju i sastavu stanovnitva. Pritom se trae
objanjenja u djelovanju odreenih imbenika, prije
svega prirodne osnove te gospodarskih, politikih,
drutvenih i drugih. H. Jones (1990) s pravom nagla-
ava da je najvanija interakcija i da se ni jedna kom-
ponenta meu dinaminim komponentama ne moe
uinkovito prouavati ako je izdvojena.
Demogeografiji je najblia demografija - samostalna
disciplina u sklopu drutvenih znanosti koja prouava
stanovnitvo s kvantitativnog i kvalitativnog aspek-
ta. Pomou statistikih metoda razmatra broj, raz-
voj, sastav stanovnitva, prirodno i mehaniko kre-
tanje stanovnitva. Bitan teorijski pojam suvremene
demografije jest demografski razvoj. On oznaava
sloeni proces razvoja stanovnitva koji . . . implicira
1. UVOD U GEOGRAFSKO PROUAVANJE STANOVNITVA 9
istraivanje: a) meuovisnosti kretanja stanovnitva i
promjene struktura i b) meuutjecaje pojedinih kom-
ponenti kretanja stanovnitva i promjene njegovih
struktura, s jedne strane, te promjene u gospodarskim,
socijalnim, politikim i ostalim imbenicima, s druge
strane (Wertheimer-Baleti, 1999: 43). Veza demogeo-
grafije i demografije nije upitna, ali postoji i jasna ra-
zlikovna dimenzija. Naime, najvea briga suvremene
demogeografije nije samo stanovnitvo, ve odnosi to ih
ono formira oko sebe na geopovrini (terc, 1986: 114).
Koji su zadaci i kakve su metode geografa u prouava
nju stanovnitva? O tome M. A. Friganovi (1990: 7)
pie: Nije rije o tome da geograf, odnosno sociogeograf
ili demogeograf rade isto to i demograf, demograf-
ski statistiar i drugi strunjaci kojima je stanovnitvo
predmet istraivanja. Radi se, meutim, o tome da so-
ciogeograf (ili ma tko drugi) moe i treba da pridonese
prouavanju i poznavanju stanovnitva kao elementa
prostora i vremena te kao modifikatora i faktora pros-
tora i vremena. Jer stanovnitvo je vrlo vaan dio re-
gionalne obuhvatnosti i vrlo znaajna komponenta u
meuprostornim odnosima i komparacijama.
U demogeografskom prouavanju stanovnitva, pose-
bice u razumijevanju prostornih razlika, kartograf-
ski je prikaz vano sredstvo analize i zakljuivanja.
Kartografska je metoda nuna za spoznaju procesa u
prostoru i vremenu te za sintezu bitnih sastavnica. Jo
sredinom 60-ih godina M. A. Friganovi istie da je u
prouavanju stanovnitva posebnost geografske metode
prije svega u striktnoj i geografski definiranoj prostornoj
jedinici koja se obrauje i tenji da se to bolje karto-
grafski prikae bilo kao sredstvo ili rezultat spoznaje
(1966:131). Tematska karta olakava spoznaju o pro-
stornoj (regionalnoj) slinosti i razliitosti. Pojaava
zanimanje geografa i traenje odgovora na pitanja zato
je negdje tako, a drugdje nije. Meutim, kartograf-
ska metoda ne omoguuje uvijek podrobniju analizu
pojava koje se prepoznaju na karti. Tada je potrebno
pribjei metodi sondiranja i terenskih anketa.
U istraivanjima stanovnitva na raspolaganju je obilje
statistikih podataka. Velika je tekoa u odabiru i u
znanstvenom tumaenju golemog broja podataka i
obavijesti. Brojke ne smiju biti same sebi svrhom, ve
moraju biti u slubi razumijevanja pojava i procesa.
Sintetine pokazatelje i modele valja prihvaati kritiki
jer ne moraju uvijek odgovarati odreenom prostoru.
Valja istaknuti da demogeograf mora biti ovjek analize,
ali i sinteze (Friganovi, 1990:11).
10 DEMOGEOGRAFIJA
1.2. DEMOGEOGRAFIJA: KORIJENI I SUVREMENI PRISTUPI
1.2.1. Pregled razvoja demogeografije
(geografije stanovnitva)
Demogeografija (geografija stanovnitva) pojavljuje
se izmeu dva svjetska rata u njemakoj geografiji. O.
Schhiter je ve 1919. godine (u svom djelu Geographie
des Menschen) najavio disciplinu koja e se baviti raz-
mjetajem stanovnitva na Zemlji. Meutim, u veini
zemalja geografija stanovnitva osamostaljuje se poslije
Drugoga svjetskog rata.
Pregled razvoja demogeografije valja razmatrati u sklo-
pu osnovnih smjerova razvoja geografije (terc, 1986).
Uopavajui razvoj geografske teorije, A. Jagielski
(1980) izdvaja etiri pristupa geografskom objektu
istraivanja: a) horoloki (regionalni), b) ekoloki,
c) prostorno-analitiki i d) eklektiki pristup. U
sklopu tih pristupa moe se razmatrati i razvoj demo-
geografije.
a) Horoloki ili regionalni pristup polazi od pret-
postavke da svi geografski sadraji imaju smjetaj
koji se moe poloajem oznaiti prema drugim
smjetajima i podrujima. Iz toga proistjee da svi
geografski objekti imaju svoju kvalitetu kao i apso-
lutni i relativni poloaj (Vresk, 1997: 17). U osnovi
oznaava geografski pristup i metode istraivanja,
ali je time bio obuhvaen samo dio suvremenog ob-
jekta istraivanja. U horolokom pristupu domini-
raju prostorne promjene".
b) Ekoloki pristup proistjee iz veze izmeu prirode i
drutva, dakle dolazi iz temelja geografije kao jedin-
stvene znanosti. Objekt je istraivanja, prema tome
pristupu, odnos izmeu stanovnitva i prirode (u
irem smislu okolia). Jo poetkom 50-ih godina
P. George (1951) istie da bi demogeografija trebala
razmatrati odnose izmeu drutva i okolia.
c) Prostorno-analitiki pristup vezan je uz kvalitativne
promjene u istraivanju, nastale poetkom 70-ih
godina primjenom kvantitativnih metoda, pros-
tornih modela i raunala. U prostorno-analitikom
pristupu veliku vanost ima razmjetaj razliitih
objekata i stanovnitva. Njihovim meusobnim
vezama daju se znaajke prostornosti: smjer, ob-
lik, povrina, udaljenost, zbijenost itd. A. Jagielski
(1980: 18) istie da se stanovnitvo u geografskim
istraivanjima razmatra dvojako: a) statiki, kao
ukupnost prostornih znaajki u odreenom trenut-
ku ... , i b) dinamiki, kao ukupnost promjena u pros-
tornoj jedinici istraivanja ...
d) Eklektiki pristup zapravo i nije pristup u pravom
smislu rijei, jer obuhvaa radove s nejasnom meto-
dologijom i radove s dijelovima drugih navedenih
pristupa. Nejasan i nedefiniran, eklektiki pristup u
mnogim geografskim radovima o stanovnitvu ne
pridonosi razumijevanju sloene geografske stvar-
nosti, a uz to teti potvrivanju demogeografije kao
znanstvene discipline.
Demogeografija u kratkom razdoblju doivljava zapa-
ene promjene u orijentaciji istraivanja, metodama
rada i koncepciji. U njezinu se razvoju mogu izdvojiti
tri razdoblja.
Prvo je razdoblje faza osamostaljivanja, koje traje do
kraja 50-ih godina. Pozornost se u to vrijeme pri-
davala povijesnom razvoju, prostornim razlikama u
razmjetaju, gustoi i strukturi, ali i biolokim i socio-
ekonomskim obiljejima stanovnitva.
Drugo razdoblje obuhvaa ezdesete i sedamdesete go-
dine. Demogeografija (geografija stanovnitva) usmje-
rila se, pogotovo u SAD-u i Velikoj Britaniji, prema
kvantitativnim metodama analize, prema socijalnoj
fizici i prostornim aspektima. S tim u vezi geografi su
se poeli pribliavati demografiji, koristei se njezinim
metodama rada.
Tree razdoblje odnosi se na osamdesete i devede-
sete godine, kada nastaju nove tendencije u razvoju
geografije stanovnitva. One su najvie uvjetovane
uvoenjem humanistikih pristupa i drugim promje-
nama u konceptu geografije u cjelini.
U razvoju demogeografije postoje razlike izmeu po-
jedinih zemalja i kola, a najoitije su izmeu anglo-
amerikih te njemakih i francuskih kola. Svaka kola
zasluuje posebnu pozornost. Ipak, podrobnije emo
prikazati razvoj demogeografije kroz angloameriku
kolu, koja ve desetljeima ima velik utjecaj na geo-
grafska prouavanje stanovnitva u svijetu.
Koliko je kasnio ulazak demogeografije (geografije
stanovnitva) u metodoloki sustav drutvene geografi-
je ponajbolje pokazuje injenica da sve do 50-ih godina
u najvanijim radovima koji su razmatrali razvoj geo-
grafije u anglosaksonskom podruju nije bilo ni jedne

reference o toj geografskoj disciplini (Jones, 1990).
Neki autori razloge tome nalaze u velikom zanimanju
mnogih vodeih geografa za geografiju naselja. Naime,
u toj se disciplini razmjetaj stanovnitva prouavao
preko geografski prihvatljivijeg medija - kulturnog
krajolika. Stanovnitvo per se uglavnom se razmatralo
u sklopu regionalne geografije, kao dio veze mjesto-
-rad-ljudi, s naivnim pretpostavkama o jednosmjer-
nom utjecaju prirodne osnove na gospodarske djelat-
nosti, a to je posljedino znailo i na stanovnitvo.
Ranih 50-ih godina geografija stanovnitva izra-
nja" kao disciplina u geografskom sustavu tako to se
poela baviti razliitom skupinom pojava i srodnih
procesa. U tome velike zasluge ima G. Trewartha. On
je iskoristio svoj utjecaj u Drutvu amerikih geo-
grafa (Association of American Geographers, AAG) i
snano podupirao osamostaljivanje i definiranje geo-
grafije stanovnitva. Po njemu je stanovnitvo stoerni
element geografije, oko kojega su orijentirani svi ostali
elementi (1953: 97). Vaan doprinos uvrenju poloaja
geografije stanovnitva dali su u to vrijeme takoer P.
George (1951) i P. James (1954). Sve vee zanimanje
za geografiju stanovnitva potaknulo je nekoliko ra-
dova, objavljenih 60-ih (Clarke, 1965; Zelinsky, 1966;
Beaujeu-Garnier, 1966; M.G. Wilson, 1968; Trewartha,
1969).
Prostorni razmjetaj i diferencijacija populacijskih
znaajki bili su u to vrijeme glavni predmet zanimanja
geografije stanovnitva. G. Trewartha (1953: 87) to tu-
mai kao razumijevanje regionalnih razlika na naseljenoj
povrini Zemlje. P. James (1954: 108), pak, smatra da je
zadaa geografije stanovnitva utvrditi i objasniti signifi-
kantne prostorne razlike u broju i drugim znaajkama
stanovnitva. Ulogu geografa stanovnitva W. Zelin-
sky (1966: 5) vidi u prouavanju prostornih aspekata
stanovnitva u kontekstu ukupnih geografskih znaajki
nekog kraja. J.1. Clarke (1965: 12) jo odreenije navodi
da je zadaa geografije stanovnitva dokazivanje kako
su prostorne razlike u razmjetaju, sastavu, migraciji i
razvoju stanovnitva povezane s prostornim razlikama
prirodne osnove.
U tom tradicionalnom pristupu usmjerenost na pros-
torni razmjetaj smatrala se dostatnom za razlikovanje
demogeografije od demografije, koja se mnogo vie
bavila unutarnjim i openitim znaajkama stanov-
nitva, i to vie s vremenskom nego s prostornom
dimenzijom (Jones, 1990). Meutim, neprestano je bio
prisutan problem jasnijeg odreivanja onih znaajki
7. UVOD U GEOGRAFSKO PROUAVANJE STANOVNITVA 11
stanovnitva koje su izravno predmet prouavanja de-
mogeografije. W. Zelinsky (1966: 7) predlagao je da
pozornost bude ograniena na obiljeja koja se nalaze
u tablicama popisa stanovnitva i vitalne statistike stati-
stiki naprednih zemalja. Usto, on istie potrebu biljee-
nja podataka o razlikama izmeu pojedinih zemalja.
Dva pitanja dominiraju u tradicionalnom geograf-
skom pristupu prouavanju stanovnitva: Gdje je neto?
i Zato je ondje? Prvo je pitanje vano za razumijeva-
nje i identificiranje pojava i procesa, ali prije svega za
predoivanje prostornog razmjetaja. Stoga kartograf-
sko prikazivanje (popisnih) podataka prevladava u
ranim radovima geografije stanovnitva. Upravo su
geografi dali znatan doprinos razvoju kartografskog
prikazivanja populacijskih obiljeja (Kosiri.ski, 1980).
Zato je ondje? To je pitanje koje demogeografski pristup
pribliava ekolokom polju, jer su prostorne znaajke
stanovnitva usko usklaene s ukupnom geografskom
stvarnou (Zelinsky, 1966: 127). Potkraj 50-ih godina
ekoloki se kompleks, s funkcionalne toke gledita,
definirao kao interakcija izmeu njegovih temeljnih
dimenzija: stanovnitva, organizacije drutva, okolia
i tehnologije (Duncan, 1959). Naglasak je stavljen na
nain organiziranja ivota stanovnitva u pojedinom
podruju (okoliu). Istie se da nema jednosmjernog
utjecaja izmeu navedenih dimenzija ekolokog kom-
pleksa. To znai da poremeaj vanijih varijabli bilo
koje od etiriju dimenzija (npr. smanjenje mortaliteta,
tehnoloka inovacija ili brze promjene okolia) izaziva
lananu reakciju prilagoivanja unutar ekolokog kom-
pleksa i traenje nove ravnotee (Jones, 1990).
1.2.2. Suvremena demogeografija, nove
zadae i mogui naglasci
Prostorni i ekoloki pristup fenomenu stanovnitva
ostaje prevladavajua i razlikovna dimenzija demogeo-
grafije, ali se i mijenja pod utjecajem konceptualnih i
kvantitativnih promjena koje su se zbivale u socijalnoj
geografiji u prola tri-etiri desetljea. Demogeografi
su u burnim metodolokim promjenama brzo prihva-
tili nove poglede i metode utemeljene na biheviorizmu
i strukturalizmu (Johnston, 1986).
Jedan od najvanijih koraka u razvoju suvremene geo-
grafije stanovnitva jest pojava i primjena geografskih
informacijskih sustava (GIS). U svim podrujima de-
12 DEMOGEOGRAFIJA
mogeografskog istraivanja obuhvat, kakvoa i dos-
tupnost podataka vrlo su vani. S razvojem raunalne
tehnologije GIS se poeo rutinski rabiti u prostornom
analiziranju odnosa stanovnitva i prirodne osnove
(odnosno, okolia u irem smislu).
Usporedo s mogunou iskoritavanja velikog broja
podataka o stanovnitvu za mala podruja prila-
goavao se i analitiki pristup u geografiji stanovnitva.
Prilagodbi analitikog pristupa uvelike je pridonio R.
Woods (1979, 1982.a) ukljuivi u geografiju stanov-
nitva irok spektar analitikih metoda i teorija iz
demografije. Povezan je s time i napredak u prosudbama
buduih prostornih, strukturnih i dinaminih znaajki
stanovnitva. Projekcije stanovnitva primjenjuju se na
izriito prostorni nain (Woods i Rees, 1986; Congdon
i Batey, 1989). Istodobno, zanimanje geografa za opti-
malni ili najbolji smjetaj odraava se i na prouavanje
stanovnitva. Primjenjuju se statistike i kartografske
metode u analizi podataka o stanovnitvu, a sve radi
pruanja to tonijih odgovora na probleme pogodnog
smjetaja, tj. smjetaja koji je stanovnitvu najpri-
hvatljiviji (Jones, 1990).
Osnovni je trend razvoja demogeografije (geografije
stanovnitva) 80-ih godina separatizam i slabljenje
veze s geografijom (Vresk, 1997). Dio geografa koji
se bave stanovnitvom posve se pribliio demogra-
fiji, koja se, pak, redefinira u prostornu demografiju.
Pribliavanjem demografiji suava se objekt geo-
grafskog prouavanja stanovnitva, odnosno zane-
marena je meuzavisnost pojedinih imbenika koji
uvjetuju odreene strukturne i dinamine znaajke
stanovnitva. Navedene tekoe koncepcijske naravi
donekle su oslabile zanimanje geografa za prouavanje
stanovnitva. Rjeenje je takvoga stanja u ukljuivanju
demogeografije u iri kontekst struke (Pacione, 1986;
Woods i Rees, 1986).
U Hrvatskoj je o demogeografskom objektu i meto-
dama istraivanja napisana tek nekoliko radova
(Friganovi, 1966, 1983, 1990; terc, 1986). Polazei od
definicije geografije kao znanosti o prostoru i pros-
tornim odnosima", M. A. Friganovi (1966) pozornost
pridaje metodi geografskog prouavanja stanovnitva
i zadaama geografa, ne ulazei dublje u definiranje
same demogeografije, geografskog prostora i pros-
tornih odnosa u njemu. Podrobnije razrauje potrebu
dvojakoga - statinoga i dinaminoga - razmatranja
stanovnitva i to kroz 1. studij populacijske situacije i 2.
studij prostorne pokretljivosti stanovnitva (1990: 8-9).
Imajui na umu sloenost prouavanja stanovnitva,
M.A. Friganovi istie (1983: 61) da bez pouzdanih
i znanstveno osnovanih obavijesti o stanovnitvu, s
odgovarajuom kauzalnou s prostornim i vremenskim
elementima i faktorima prirodne osnove i drutva, ne
moe biti ni pouzdanog poznavanja demografske mase,
njezine dinamike i strukture.
Istraivaki rad u suvremenoj demogeografiji usmjeren
je na dva glavna cilja: prvo na utvrivanju populacij-
skih znaajki, tj. njihovih pravilnosti i zakonitosti u
prostoru, a drugo na objanjavanje tih znaajki putem
razliitih prostornih procesa koji ih oblikuju i modi-
ficiraju (Jones, 1990). Sve vie se uvia da statine
znaajke - forma i struktura - ovise o dinaminim
procesima i prostornim interakcijama.
Postavlja se pitanje kako dalje. Demogeografija, da bi
postigla zavidan akademski ugled, treba odbaciti tra-
dicionalno opisivanje stanja i izvoenje zakljuaka te
prihvatiti nove geografske pristupe koji e dati nove
uvide u probleme stanovnitva (Jones, 1990). Na to je
prilino davno upozoravao i R. Woods (1982.b: 227)
istiui da je objekt geografije stanovnitva prije svega
utvrivanje prostornih perspektiva za iroko podruje,
od kojeg je tek jedan dio prouavanje stanovnitva.
Nove poticaje valja nai i u injenici da demogeo-
grafiji, odnosno, ire gledano, drutvenoj geografiji
u nekim segmentima slii suvremena demografija.
Naime, demografi se sve vie koriste teritorijalno
razluenim podacima radi analize demografskih pro-
mjena. Nema opravdanja, dakle, promatrati prostorne
analize stanovnitva kao iskljuivi rezervat geografije
stanovnitva. No, geografi imaju dragocjena koncep-
tualna i tehnika znanja za prikupljanje i analiziranje
prostorne serije podataka, znanja koja drugim znan-
stvenicima esto nedostaju (Jones,1990). U demogeo-
grafiji je prostor, posve sigurno, razlikovna dimenzija
koja pridonosi razumijevanju odnosa meu znanst-
venim disciplinama koje prouavaju stanovnitvo.
Meutim, prostor - promatran kao skup geografskih
i drugih elemenata i determinanti - demogeografima
treba biti sredstvo temeljitijeg prouavanja stanov-
nitva, a prije svega njegove uloge u oblikovanju i
mijenjaju geopovrinske stvarnosti.

1.3. STANOVNITVO: POJAM, ZNAAJKE, ISTRAIVANJE
1.3.1. Pojam i znaajke
Stanovnitvo je skup osoba koje ive i rade na nekom
dijelu Zemljine povrine, skup u kojem svaka jedinka
sudjeluje sa svojim posebnim obiljejima. Moe se go-
voriti o stanovnitvu svijeta, kontinenata, zemalja, regija
i naselja. Stanovnitvo oznaava ukupan broj osoba, ali
i samo dio toga skupa, na primjer stanovnitvo kolske
dobi. Neki autori rabe izraz puanstvo i iteljstvo. 1 No
valja istaknuti da stanovnitvo nije samo jednostavan
zbroj pojedinaca. Ono je to tek pri odreivanju broj-
nosti, a u svemu je ostalome stanovnitvo posebna,
nova kvaliteta, nastala udruivanjem osobina pojedi-
naca koji ga ine. Na primjer, pojedinac se raa i umire,
a raanje i smrt je s gledita populacije tek kvantita-
tivna promjena. Pojedinac nuno bioloki stari, a
stanovnitvo se moe i pomlaivati, itd.
Stanovnitvo je odraz prolih zbivanja, imbenik
sadanjosti i subjekt budunosti. Ono je djelatna spo-
na izmeu prirodne osnove i drutvene nadgradnje
(George, 1959). Valja znati da se znaajke stanovnitva
neprestano mijenjaju, vremenski i prostorno, i to
na razliitim razinama populacijskog sustava. 2 Pro-
uavajui stanovnitvo, ovjek istrauje sam sebe, ali
ne kao jedinku nego masovnu pojavu koja je rezultat
sloena djelovanja, sprege akcija-reakcija iji se poticajni
elementi i zbivanja neprestano mijenjaju. (Friganovi,
1990:7)
Sa svojim temeljnim znaajkama, kao to su broj,
brzina brojanog porasta ili smanjenja, sastav prema
razliitim obiljejima, prostorna pokretljivost i razmje-
taj stanovnitvo ima, osim bitne uloge u oblikovanju
geopovrinske stvarnosti, veliku vanost u svim
podrujima drutvenog ivota. Demografski resursi
vaan su dio ukupnog razvoja. Pritom se razumijevaju
ukupna kvalitativna i kvantitativna, stvarna i poten-
cijalna drutvena i bioloka obiljeja stanovnitva u
odreenom vremenu i prostoru. Nedvojbeno je da
promjene u obiljejima demografskih resursa utjeu
1 Puanstvonije primjeren izraz jer u povijesnom kontekstu oznaava osobe koje ine puk, trei stale (uz plemstvo i kler),
graanski stale. Premda je demos u antikoj Grkoj oznaavao upravo puk - dio stanovnitva izvan redova plemstva i s
izuzetkom robova - u suvremenim uvjetima puanstvo nije prihvatljiv kao struni izraz. Razumljivo, moemo ga rabiti u
slobodnijoj formi. iteljstvo, pak, potjee od ruskoga :>I<YITJb, to znai stanovnik.
2 U naoj su literaturi pojam stanovnitvo i populacija sinonimi. U francuskoj i engleskoj literaturi pojam populacija obuhvaa
ljudske, ivotinjske i biljne populacije. Naziv human population sinonim je naem nazivu stanovnitvo.
1. UVOD U GEOGRAFSKO PROUAVANJE STANOVNITVA 13
na drutvenu strukturu i drutvene odnose. Ovdje
emo dati nekoliko napomena koje podupiru iznesenu
tvrdnju.
Stanovnitvo i njegove strukturne znaajke imaju
veliko znaenje za obujam, sastav i brzinu proizvod-
nje i potronje. Ono je izvor radne snage, najbitnijeg
imbenika proizvodnje, te uvelike odreuje dinamiku
i sastav gospodarskog razvoja. Valja istaknuti da broj
stanovnika i stopa porasta stanovnitva mogu imati
kako stimulativan tako i destimulativan uinak na gos-
podarski razvoj dotine zemlje, to ovisi o opim razvoj-
nim uvjetima i drutvenim prilikama u kojima egzistira
taj broj stanovnika i odreeni tempo njegova porasta
(Wertheimer-Baleti, 1999:6).
Stanovnitvo (njegov broj, sastav i dinamika) vrlo je
bitno i u domeni potronje dobara i usluga. Odreuje
ukupna sredstva potrebna za ivot i sve vrste usluga
(zdravstvene, obrazovne i druge). U odreenim uvjeti-
ma drutveno-gospodarskog razvoja pojedina obiljeja
stanovnitva odreuju strukturna obiljeja potronje.
Na primjer, promjene u dobnom sastavu utjeu na sas-
tav potronje, pa prema tome i na proizvodnju ili na
uvoz proizvoda za osobnu potronju.
Zemlje u razvoju trebale bi, s obzirom na predvi-
ene stope porasta stanovnitva, imati vrlo visoke
stope poveanja drutvenog proizvoda kako bi u dog-
ledno vrijeme dostigle ivotni standard razvijenih
zemalja od prije pola stoljea. U zemljama s viso-
kom godinjom stopom porasta stanovnitva samo
za odravanje sadanjega (vrlo skromnoga) ivotnog
standarda potrebna su velika ulaganja u gospodarstvo,
a to mnoge zemlje ne mogu postii i vrte se u krugu
siromatva. Prema tome, u okolnostima nerazvijenosti
i ope zaostalosti na irenje siromatva snano utjeu
visoke stope porasta stanovnitva, ali i promjene u nje-
govu sastavu i prostornom razmjetaju. Razumije se
da siromatvo, koje postaje svjetski problem, nije uv-
jetovano samo porastom stanovnitva, ve i brojnim
drugim imbenicima.
14 DEMOGEOGRAFIJA
No i meu zemljama u razvoju postoje razlike koje
proistjeu iz same prirodne osnove. Rjee nase-
ljene zemlje s neiskoritenim rezervama prirodnih
bogatstava (npr. poljoprivrednim zemljitem) imaju
drugaiju perspektivu od gusto naseljenih zemalja
koje ne raspolau prirodnim resursima. U takvim
okolnostima do punog izraaja dolazi meuzavisnost
stanovnitva (sastava i dinamike), organizacije drutva
i prirodne osnove.
Razvijene zemlje, mahom s niskim natalitetom, zahva-
ene su demografskim starenjem, tj. imaju veliki udio
starog stanovnitva. Usto u mnogima se pojavljuju ten-
dencije prirodne i ukupne depopulacije. Sve to izaziva
ozbiljne gospodarske, drutvene i druge implikacije.
Na primjer, radna snaga koja stari tee prihvaa nove
ideje i inovacije, itd. U krajevima koji su jae pogoeni
starenjem stanovnitva, a to su ponajprije ruralna
podruja, smanjuje se gospodarska mo te gase mnoge
drutvene i kulturne aktivnosti.
Suvremeni razvoj, posebice sekundarnih i tercijarnih
djelatnosti, zahtijevao je i potaknuo, meu ostalim,
odreenu razinu koncentracije stanovnitva. Taj su uv-
jet, po pravilu, ispunjavala vea naselja (gradovi) koja
su, postavi nositelji gospodarskog razvitka, sve vie
populacijski jaala. Dogodio se, dakle, veliki prijelaz s
jednog tipa na drugi tip naseljenosti tijekom kojega su
procesom depopulacije zahvaena mnoga sela, posebi-
ce ona podalje od civilizacijskih i razvojnih tokova. U
slabo napuenim, izrazito depopulacijskim prostorima
ostaje malobrojno stanovnitvo pogorane bioloke
i obrazovne strukture, to postaje ograniavajuim
imbenikom daljeg razvoja. Rairenost degradiranoga
kulturnog krajolika, zaputenih obradivih povrina,
naputenih i ruevnih kua, kola itd., izvanjski je
odraz sloenih demogeografskih i drutveno-gospo-
darskih procesa.
Negativne posljedice prerazmjetaja stanovnitva, po-
sebice koncentrirane urbanizacije, oituju se u ner-
avnomjernom regionalnom razvoju, u odranju, pa i
u produbljivanju nejednakosti izmeu sela i grada te
izmeu periferije i centara, u neravnomjerno razvije-
noj mrei naselja, u socijalnoj segregaciji (nejednakosti
meu socijalnim grupama u prostornom smislu, ali i
meu naseljima i unutar velikih gradova), u razliitim
ivotnim mogunostima" stanovnitva ovisno o pre-
bivalitu, u smanjenju kvalitete urbanog ivota u veli-
kim gradovima itd.
Pri razmatranju znaajki stanovnitva neizbjeno je
pitanje odnosa stanovnitva i okolia. Stanovnitvo u
3 Agregiranje popisnih podataka slubene statistike u Hrvatskoj izgleda ovako: osoba (stanovnik), obitelj/
krug, naselje, opina/administrativni grad, upanija, drava.
svome razvoju znatno utjee na promjene u okoliu, i to
po pravilu u smjeru njegove degradacije. U zemljama u
razvoju to je vezano uz ubrzani porast stanovnitva i uz
njegovu sve veu koncentraciju u gradovima. U razvi-
jenim zemljama stanovnitvo jo vie ugroava okoli,
ali ne svojom brojnou, a posebice ne stopom porasta,
ve neumjerenom potronjom dobara i iscrpljiva-
njem prirodnih resursa. Prema tome, globalna je kriza
okolia posljedica istosmjernog djelovanja dviju kom-
ponenti: porasta stanovnitva i poveanja potronje.
Na kraju, valja istaknuti i znaajke budueg razvoja
stanovnitva. Prognoze i projekcije dinaminih i struk-
turnih znaajki izuzetno su vane za planiranje i orga-
niziranje svekolikoga drutvenog ivota.
1.3.2. Osnovne jedinice u istraivanju
stanovnitva
Osnovne su jedinice u istraivanju stanovnitva, pose-
bice s gledita uporabe slubenih statistikih podataka
(popisa i vitalne statistike), osoba (stanovnik), obitelj,
kuanstvo i naselje kao najmanja teritorijalna jedinica.
Osoba (stanovnik) jest osoba nastanjena u odreenome
mjestu (naselju). Ta se jedinica podrobnije oznaava
prema obiljeju podskupa kojemu pripada, npr. ivo-
roeno dijete, umrla osoba, udana ena, visokoobra-
zovana osoba i sl.
Obitelj se temelji na odnosima koji su u drutvu priznati
pravnim propisima ili obiajima. U drutvima europ-
skog tipa obitelj se poglavito temelji, s jedne strane, na
vezi suprunika, a s druge strane na srodstvu rodite-
lja i njihove djece (Breznik, 1977). Upravo je srodstvo
znaajka koja obitelj razlikuje od kuanstva. Naime,
kuanstvo je sloena jedinica drutveno-gospodar-
skog obiljeja koja se, prema meunarodnoj preporuci,
definira kao skup osoba koje ive u istom stanu i koje se
zajedniki hrane, ali ne moraju biti u rodu (UN, Multi-
lingual Demographic Dictionary, 1958).
Naselje (naseljeno mjesto) ovjekovo je obitavalite.
Pojam se primjenjuje za svaki vie-manje kompaktan
skup kua (zgrada), bez obzira na njihov broj i veliinu
- od zaselaka do najveih gradova. U demografskoj se
statistici pod naseljem najee razumijeva samostalno
naselje koje ima svoje stanovnike, teritorij i ime (dakle,
nije dio nekoga drugog naselja). Podaci slubene statis-
tike daju se uglavnom za cijelu zemlju, ali i za pojedina
podruja unutar zemlje. 3 Uglavnom se za predoivanje
podataka rabi aktualna administrativno-teritorijalna
podjela. Budui da u mnogim zemljama takva podjela
kuanstvo, popisni

doivljava este promjene (dobar primjer je Hrvatska),
nastaju velike tekoe glede usporedivosti podata-
ka. Zbog toga je svrsishodno da se podaci o glavnim
obiljejima stanovnitva obrauju na razini naselja i,
to je posebice vano, da budu dostupni strunjacima i
ostalim korisnicima.
1.3.3. Izvori podataka o stanovnitvu
Za demogeografska istraivanja vrlo su vani izvori po-
dataka o stanovnitvu. Moemo ih razvrstati u osam
skupina:
1. popisi stanovnitva,
2. demografska (vitalna) statistika,
3. registar stanovnitva,
4. posebne slubene statistike o pojedinim skupinama
stanovnitva,
5. ankete o stanovnitvu koje provode statistike slu-
be,
6. razliiti upravni i drugi registri" (baze podataka)
pri pojedinim upravnim i drutvenim slubama,
7. terenska sondiranja i istraivanja,
8. ostali izvori (katastar /karte i operati/, literatura i
sl.).
(1) Popisi stanovnitva glavni su izvori podataka o
stanovnitvu. Popisi su se provodili jo u davnoj
prolosti (najstariji poznati popis stanovnitva bio
je u Kini 2000 godina prije Krista). Znanstvena
naela i metodologija suvremenih popisa prvi su put
primijenjeni prilikom popisa u Belgiji 1846. godine. 4
Svi suvremeni popisi imaju nekoliko zajednikih
obiljeja: a) provode se periodino, obino svakih
desetak godina, b) po pravilu obuhvaaju ukupno
stanovnitvo odreenog teritorija, c) podaci se
prikupljaju neposredno od stanovnika, d) podaci
popisa odnose se na odreeni trenutak - kritini
trenutak" (iako popis moe trajati i nekoliko dana
pa i tjedana). 5
Prilikom uporabe podataka razliitih popisa stanov-
nitva valja voditi rauna: a) o usporedivosti teritorija
(o granicama naselja i administrativno-teritorijalnih
jedinica u vrijeme popisa), b) o koncepciji popisivanja
4U Hrvatskoj je prvi vaniji popis (iako nije obuhvatio ukupnu populaciju) bio 1785. godine (tzv. jozefinski popis). Prvi pravi
suvremeni popis proveden je 31. listopada 1857. godine. Od tada je u Hrvatskoj bilo jo 13 popisa: 1869, 1880, 1900, 1910, 1921,
1931, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991.i2001.godine.
5 Za kritini trenutak" obino se odabire vrijeme kada je prostorna pokretljivost stanovnitva najmanja. U hrvatskim popi-
sima kritini trenutak" je u pono izmeu 31. oujka i 1. travnja.
1. UVOD U GEOGRAFSKO PROUAVANJE STANOVNITVA 15
(stalno stanovnitvo Ide iure/, prisutno stanovnitvo
Ide facto/, uobiajeno boravite /usual residence!); sto-
ga valja dobro prouiti metodoloka objanjenja svakog
popisa, c) o usporedivosti definicija i klasifikacija (mo-
daliteta) za pojedina popisna obiljeja.
(2) Vrlo je vaan izvor podataka demografska (vitalna)
statistika. Na njoj se temelji prouavanje prirodnog
kretanja stanovnitva. Vitalni dogaaji (roenja,
smrti, vjenanja) prate se danomice, biljee u mati
nim knjigama i obrauju u statistikim slubama.
(3) U registar stanovnitva upisuju se svi stanovnici
neke opine. Registar se redovito vodi i u svakom
trenutku prua sliku stvarnog stanja stanovnitva.
Podaci se redovito dopunjuju, posebice promjene
mjesta boravka.
(4) Statistike slube prikupljaju podatke koji se od-
nose na odreene skupine stanovnitva, ili slue za
posebne potrebe (statistika zaposlenih, statistika
poljoprivrede, kolska statistika, zdravstvena statis-
tika i sl.).
(S) Razliite ankete provode se, npr., o ivotnom stan-
dardu, o fertilitetu, profesionalnoj orijentaciji
kolaraca i sl.
(6) Upravni i drugi registri" (baze podataka) vaan su
izvor podataka (npr. matine knjige, vojni registri,
registri biraa i sl.).
(7) Terenska sondiranja i istraivanja nuna su za po-
drobnije prouavanje stanovnitva.
(8) Meu ostalim izvorima vano mjesto zauzimaju
katastar i struna literatura (i to iz svih znan-
stvenih disciplina koje se bave prouavanjem
stanovnitva).
Predoeni kratak osvrt na izvore podataka o stanov-
nitvu pokazuje raznolikost i bogatstvo izvora, ali
upuuje i na to koliko je vana zadaa strunjaka koji
temeljitije ele prouavati stanovnitvo. U sluaju
demogeografije zadaa je jo zahtjevnija. Zato to
stanovnitvu valja pristupiti kao subjektu vrlo sloenih
prostornih odnosa i obiljeja. To, pak, uz poznavanje
izvora podataka o stanovnitvu, razumijeva dobro
poznavanje svih relevantnih geografskih elemenata i
imbenika.
16 DEMOGEOGRAF/JA

2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA ZEMLJI

2.1. RAZMJETAJ STANOVNITVA
2.1.1. Opa obiljeja
Suvremeni neravnomjeran prostorni razmjetaj stanov-
nitva na Zemlji oznaava etapu u stalnom prilago-
ivanju milijuna pojedinaca razliitim prirodnim i
drutveno-gospodarskim uvjetima. Premda dananja
tehnologija omoguuje ljudima da ive gotovo na sva-
kom dijelu Zemljine povrine, odreena podruja nisu
privlana za naseljavanje, djelomice zbog tekih, pa i
surovih prirodnih uvjeta za ivot, a i stoga to pruaju
vrlo malo mogunosti u osiguranju sredstava za ivot.
Takva podruja ukljuuju krajnje sune krajeve, visoke
planinske predjele i vrlo hladne krajeve. Kako bilo, ta su
podruja vrlo rijetko naseljena, premda su unutar njih
neki dijelovi neto gue naseljeni, na primjer krajevi u
Sahari u kojima se crpi nafta ili urbana naselja sjever-
ne Rusije. Neki drugi dijelovi svijeta, kao to su velike
aluvijalne nizine jugoistone Azije, vrlo su privlani
za ivot i uglavnom su gue naseljena od okolnih
podruja. To bi moglo navesti na zakljuak da je pros-
torni razmjetaj odreen samo prirodnim imbenicima
(prirodni determinizam). Meutim, priroda je dala
temelj dananjem razmjetaju stanovnitva svijeta
(geografski determinizam ne moe se posve zaobii),
a drutveno-povijesna zbivanja su nadgradnja. Unu-
tar irokoga prirodno-geografskog okvira znaajke
razmjetaja stanovnitva snano su, dakle, uvjetovane
drutveno-gospodarskim imbenicima.
irok je spektar drutveno-gospodarskih imbenika
u razmjetaju stanovnitva. Stupanj gospodarskog i
tehnolokog razvoja, politiki sustav i organizacija,
religija, stupanj obrazovanja, drutveni poloaj i dru-
gi imbenici mogu, izravno ili neizravno, utjecati na
stopu rodnosti i smrtnosti, na prostornu pokretljivost
stanovnitva, na naseljenost i tip naselja. Sve to prido-
nosi oblikovanju prostornog razmjetaja stanovnitva
u pojedinim regijama.
2.1.2. Kontinentalne i regionalne
razlike
Na Zemlji ivi oko 6,5 milijardi ljudi (procjena za 2005.
godinu). Znamo da tek 29% Zemljine povrine ini
kopno (149 000 000 km 2 ), a ostalo more. Naseljeni dio
kopna (ekumena) jo je manji, zahvaa samo 136,3 mili-
juna km 2 Ti podaci i druge spoznaje nameu pitanja:
kako je razmjeteno stanovnitvo svijeta, odnosno
kakvi su brojani i prostorni odnosi i kolike su konti-
nentalne (regionalne) razlike u gustoi naseljenosti.
Prosjena gustoa naseljenosti Zemlje iznosi 13 sta-
novnika (tonije 12,7) na 1 km 2 , ali je primjereniji
podatak o naseljenosti njezina kopnenog dijela; pro-
sjena je gustoa 43,4 na 1 km 2 , a naseljenog kopna
(ekumene) 47,4 stanovnika na 1 km 2 Na razini kon-
tinenata zapaamo velike suprotnosti, tj. izrazito nera-
vnomjeran razmjetaj stanovnitva (tabl. 1). Tri petine
svjetskog stanovnitva ive u Aziji, i to na neto manje
od treine naseljenoga svjetskog kopna. Afrika je druga
po udjelu u ukupnoj populaciji, a Europa trea.

Tablica 1. Povrina, stanovnitvo i gustoa naseljenosti kontinenata 2005. godine (procjena UN)
Povrina Stanovnitvo 2005.
Kontinent
u 1 000 km 2 % u milijunima % na 1 km 2
Afrika 30 305 22,2 906 14,0 29,9
Angloamerika 21 962 16,1 331 5,1 15,1
Australija i Oceanija 8 536 6,3 33 0,5 3,9
Azija 44 397 32,6 3 905 60,4 88,0
Europa 10 520 7,7 728 11,3 69,2
Latinska Amerika 20 535 15,l 561 8,7 27,3
naseljeno kopno 136255 100,0 6464 100,0 47,4
Izvor: UN Population
cijelo kopno 149 000 6464 43,4 Division, 2005.
 2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA ZEMLJI 17

% 3. Stanovnitvo se okuplja na rubovima kontinenata.

60 Otprilike dvije treine svjetskog stanovnitva ive
povrina
stanovnitvo unutar 500 kilometara od obale.
50
Navedeno uopavanje najjasnije dolazi do izraaja u
40
Aziji. Stanovnitvo je koncentrirano u rubnim nizin-
skim podrujima Indije, jugoistone Azije, Kine i
30.
Japana. Znakovit je kontrast s rijetko naseljenim vi-
soravnima u unutranjosti kontinenta.
20 O znaenju prirodne osnove u razmjetaju stanovnitva
svjedoe pojasovi na Zemlji. Upuuju na razliite kli-
10 matske i druge prirodno-geografske znaajke, a to
znai i na razliite mogunosti ivota i opstanka ljud-

o skih zajednica (tabl. 2).

"'
,.:
- Tablica 2. Razmjetaj stanovnitva na Zemlji po pojasima
geografske irine 2000. godine

Pojas geografske irine % stanovnitva svijeta

Slika 1. Kontinenti prema udjelu povrine (u ukupnoj po-
60 - 90 0,2
vrini naseljenog kopna) i stanovnitva
40 - 60 20,5
Po opoj gustoi naseljenosti na jednoj su strani Azija 20 - 40 49,0
(88,0) i Europa (69,2), a na drugoj strani Australija i o - 20 16,7
Oceanija (3,9) (sl. 1). Angloamerika (15,1) ima niske
sjeverna polutka 86,4
vrijednosti ope gustoe naseljenosti, a osjetno je manja
od prosjeka i naseljenost Afrike (29,9) i Latinske o - 20 6,5
Amerike (27,3). Tolike razlike posljedica su diferenci- 20 - 40 6,5
ranosti u meuzavisnom djelovanju prirodnih i dru- 40 - 60 0,6
tvenih sastavnica i initelja. 60 - 90 0,0
Azija i Europa ostat e jo dugo najgue naseljeni kon- juna polutka 13,6
tinenti, premda e Europa zaostajati za Azijom zbog ukupno 100,0
nie stope prirodne promjene (prirasta). To upuuje
na vanost prirodnog prirasta u promjeni razmjetaja Izvor: Izraunao autor prema podacima za pojedine zemlje
stanovnitva. U tome i migracija ima veliku ulogu, a (UN, 2003); za zemlje iji se teritorij protee u dva pojasa geo-
u nekim je razdobljima imala mnogo veu ulogu od grafske irine pripadajui kontingent stanovnitva svakog
prirodnog prirasta. Danas je ta uloga neto manja, pojasa procijenjen je prema spoznaji o glavnim obiljejima
razmjetaja stanovnitva tih zemalja.
barem na kontinentalnoj razini, jer dravne granice
(odnosno populacijska politika pojedine zemlje) ogra- Proistjee da u pojasu od 20. do 40. stupnja sjeverne
niavaju prostornu pokretljivost stanovnitva. geografske irine ivi polovica ovjeanstva. Sloeno-
Velike su razlike u razmjetaju stanovnitva unutar po- sti razmjetaja stanovnitva pridonosi injenica da
jedinih kontinenata. Sve te varijacije mogu se svesti na se i u najnapuenijem pojasu nalaze podruja rijetke
tri skupine (Fielding, 1974): naseljenosti, a to su velike pustinje i polupustinje
(Sahara, Thar, Takla Makan i dr.). Sjevernije i junije
1. Velika je gustoa u podrujima povoljne prirodne od 60. stupnja geografske irine ivi samo 0,2% svjet-
osnove, pri emu je mogunost natapanja tla jedna skog stanovnitva. U pojasu od O. do 20. stupnja obiju
od najstarijih privlanih imbenika. geografskih irina (tropi) ivi 23% stanovnika Zem-
2. Ljude privlae nizinski krajevi. Vie od polovice lje. To je razmjerno malo, a na ogranienu naseljenost
svjetskog stanovnitva ivi u podrujima do 200 m utjee koloplet initelja, meu kojima se istie sparina
nadmorske visine. i mnotvo mikroorganizama tetnih za ljudsko zdrav-
18 DEMOGEOGRAF/JA

lje. Prema tome, moe se govoriti o odreenoj pojas- ka i populacijska sredita (i teita). Valja istaknuti da
noj podjeli i diferencijaciji razmjetaja stanovnitva. najsjevernija i najjunija gradska naselja lee u pri-
Najnapueniji su umjereni pojasi Zemlje, dakle oni morju, od Murmanska i Hatagene na sjeveru do Punta
s podnebljima najpogodnijima za opstanak i razvoj Arenasa na jugu.
ljudskih zajednica gdje su i ishodita glavnih ljudskih
civilizacija. ovjek je izbjegavao krajeve nepovoljnoga
N
prirodnog utjecaja, kao to su pustinjski i subpolarni
prostori i teko pristupane ekvatorijalne praume. 6 Za
te je krajeve tipina oazna naseljenost.
Uoena pojasna naseljenost nije matematika" jer je
30
preinauje reljef, raspored kopna i mora, krianja veli-
kih rijeka i prometnica te drugi modifikatori, posebice
oni koji preinauju klimatsku pojasnost. Ima subpo-
larnih krajeva koji su napueniji od nekih tropskih i 0'
Br.stan.lkm 2
suptropskih krajeva. Primjerice Skandinavija je napu-
enija od Angole, Namibije ili Gvajane.

Predoeni podaci pokazuju oiglednu neravnoteu

meu polutkama. Na sjevernoj polutki, koja obuhvaa
67% ukupnog kopna na Zemlji, ivi 86,4% ovjeanstva.
Na 33% svjetskog kopna, koliko pripada" junoj polut-
ki, ivi tek 13,6% svjetskog stanovnitva. Neravnotei
posebice pridonosi Antarktika, sa 14 milijuna km 2 i ne-
pogodnim prirodnim uvjetima za ivot ovjeka. Dalja
je znaajka razmjetaja stanovnitva razlika izmeu
Starog i Novog svijeta. U Starom svijetu (Azija, Afrika i
Europa; 63% naseljenog kopna) ivi 86% ovjeanstva,
a u Novom svijetu (37% naseljenog kopna) samo 14% !
Primorja su mnogo naseljenija od unutranjosti kon-
tinenata (sl. 2). Neravnomjernost se oituje i u gustoi
naseljenosti istonih i zapadnih primorja, s tim to
su istona primorja naseljenija. Primorja pruaju pri-
rodno-geografske pogodnosti za naseljavanje (osim
pojedinih dijelova uzdu primorskih pustinja). To
objanjava zato su u kontinentalnim primorjima (i
s
!i!l!I ~ 200
Slika 2. Model (idealni kontinent") razmjetaja stanov-
nitva prema pojasima geografske irine i prema udalje-
nosti od obale svjetskog mora (Hambloch, 1982, prema:
Bahr, 1997)
Openito spoj kopna i vodene mase prua velike
pogodnosti za naseljavanje. Krajevi uzdu rijeka i oko
jezera uglavnom su gusto naseljeni (izuzetak su rijeke
u tropskim praumama). Poznato je da su obale rijeka
i jezera u povoljnim prirodnim uvjetima (suptropski
pojas) bile kolijevke ovjeanstva (Mezopotamija,
dolina Inda, Ponilje itd). U visokim predjelima tropskog
pojasa (a to je u tropskim uvjetima za ivot najugodniji
prostor) posebice su privlani krajevi oko veih jezera
(istona Afrika, srednje Ande). To su ujedno prostori

u njihovu zaleu uzdu rijeka i oko jezera) nastale i
najvee populacijske aglomeracije na Zemlji.7 Time
se ne umanjuje uloga drutveno-povijesnih zbivanja u
razmjetaju stanovnitva. Dovoljno je spomenuti ko-
lonizaciju Novog svijeta, koja je zapoela na obalama
oceana, a na obalama su nastala i razvila se gospodars-
drevnih civilizacija (Inka, Asteka i dr.).
Razmjetaj stanovnitva na Zemlji obrnuto je razmjeran
nadmorskoj visini (utjecaj reljefa na naseljenost
razmatran je podrobnije u 6. poglavlju). U nizinama,
tj. do 200 m nadmorske visine (28% kopnene povrine
Zemlje), ive 3/5 svjetskog stanovnitva (oko 59%). U

6 U pojasu subpolarnih tundri, koji obuhvaa 3,1 % kopnene povrine Zemlje, potkraj 70-ih godina ivjelo je samo 0,06%
stanovnitva svijeta, a u suptropskim pustinjama na 8,2% povrine 1,5% stanovnitva (Milller-Wille, 1978). Premda je podatak
prilino star, jo je relevantan zato to nisu nastale hitnije promjene u napuenosti tih podruja.
7 U obalnom pojasu svjetskih mora irokom 200 km ivjela je sredinom 20. stoljea gotovo polovica svjetskog stanovnitva.

Krajnosti su u Australiji/Oceaniji gdje unutar obalnog pojasa od 50 km ivi 80% stanovnitva kontinenta/regije (Staszewski,
1959). U meuvremenu je nastavljeno okupljanje stanovnitva u primorjima, pa su predoene vrijednosti gotovo sigurno
poveane.

pojasu iznad 1000 m (22% povrine) ivi tek oko 7%
stanovnitva svijeta (Bahr, 1997). U planinskim pod-
rujima, pak, najgue su naseljene doline, meugorske
udoline i nia prigorja, i to njihove prisojne strane.
Proistjee da je gustoa naseljenosti nizinskih krajeva
(O - 200 m) dvostruko vea od prosjene gustoe nase-
ljenog kopna. Ravnice u nizinama i blago nagnuta
prigorja s umjerenim klimatskim uvjetima najgue su
napueni dijelovi ekumene.
Vea naseljenost opaa se uzdu transkontinentalnih
prometnica, posebice uzdu eljeznikih pruga. Mnoge
od njih potaknule su naseljavanje i ubrzale razvoj nekada
pustih krajeva (transamerika, transsibirska, transaus-
tralska pruga i druge). Slinu ulogu, premda manje
vanu, danas imaju suvremene autoceste.
Populacijska karta svijeta (sl. 3) pokazuje da je najizra-
zitije okupljanje (gomilanje") stanovnitva u jugo-
istonoj Aziji, u Europi (bez dijela biveg SSSR-a) i na
sjeveroistoku SAD-a. Ta tri velika podruja obuhvaaju
tek oko 15% povrine naseljena kopna, a u njima ivi
oko 60% ovjeanstva! Ostale vee aglomeracije os-
jetno su manje (Kalifornija, srednje primorje Brazila,
podruje La Plate itd.).
Razlike u gustoi naseljenosti poveavaju se kad s kon-
tinentalne razine prijeemo na usporedbu pojedinih
kontinentalnih dijelova, zemalja ili njihovih regija.
Tada do punog izraaja dolazi posvemanja prostor-
na raznolikost Zemlje. Velike su razlike, na primjer,
izmeu europskog i azijskog dijela Rusije, izmeu
jugoistonog i sjeverozapadnog dijela Kanade, izmeu
istone i zapadne Australije, itd.
Vrlo velike razlike postoje izmeu pojedinih zemalja
(ili teritorija). Na primjer (broj stanovnika na 1 km 2
2005. godine): u Europi - Nizozemska (405) i Island
(2,9); u Aziji - Banglade (885) i Mongolija (1,7); u
Africi - Mauricijus (610) i Bocvana (3,0); u Junoj
Americi - Barbados (626) i Falklandski otoci (0,2); u
Sjevernoj Americi - Bermudski otoci (1 050) i Grenland
(O); u Australiji i Oceaniji - Samoa (255) i Australija
(2,6). Upravo su takve regionalne razlike u naseljenosti
jedan od temeljnih problema razmjetaja suvremenog
ovjeanstva (Friganovi, 1990).
Valja istaknuti da je stanovnitvo svijeta zgusnuto" u
razmjerno malom broju zemalja. U dvadeset najmno-
goljudnijih zemalja (a to je desetina zemalja svijeta) ivi
tri etvrtine svjetskog stanovnitva. Predvode Kina i
Indija, u kojima ivi 37,4% svjetskog stanovnitva.
8 to je naselje manje, to je vea vjerojatnost da e ostati malo ili postati jo manje.
2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA ZEMLJI 19
Razlike u stopi porasta stanovnitva izmeu zemalja
neizbjeno dovode do promjena u redoslijedu zemalja
prema udjelu u ukupnom stanovnitvu svijeta. Primje-
rice, Velika Britanija, Francuska i Italija bile su 90-ih
godina meu prvih 20 zemalja, a prema projekcijama
2020. godine nee se nalaziti u toj skupini. Zamijenit e
ih afrike zemlje (Junoafrika Republika, Tanzanija,
DR Kongo).
Predoeno pokazuje da je izrazita neravnomjernost
glavno obiljeje razmjetaja stanovnitva svijeta. Ra-
zlike u naseljenosti, kako je utvreno, poveavaju se
sa smanjenjem promatrane prostorne jedinice. Za
razumijevanje razmjetaja stanovnitva nekog pros-
tora (otoka, primjerice) nuno je prouiti posebnosti
djelovanja pojedinih prirodnih i drutvenih imbenika
(modifikatora).
2.1.3. Znaajke neravnomjernog razmjetaja
stanovnitva
Velike razlike u gustoi naseljenosti, od prenaseljenih
do nenaseljenih krajeva, i to na svim razinama, od glo-
balne do mjesne, potvruju da i u sluaju antroposfere
(kao i drugih sfera) Zemlju obiljeavaju krajnosti. Valja
istaknuti da tekoa u naseljenosti ekumene nije toliko u
ukupnom broju, niti u prosjenom broju stanovnika po
jedinici povrine, koliko u neravnomjernom razmjetaju
stanovnitva. To je jedna od temeljnih znaajki i bitna
tekoa suvremenog ovjeanstva. Naime, s neravno-
mjernom gustoom naseljenosti povezano je i mno-
tvo drugih tekoa globalne zajednice, kao to su
nejednaka razvijenost i nepravedna raspodjela dobara.
Populacijski procesi irom ekumene esto idu u smjeru
sve veeg okupljanja stanovnitva u ve gusto nase-
ljenim i prenaseljenim prostorima. Prerazmjetaj sta-
novnitva i njegova urbana koncentracija zbivaju se
na tetu malih naselja, koja gube stanovnitvo ili ak
nestaju. 8 Promjena takva stanja namee se kao nuna
zadaa i izazov suvremenom ovjeanstvu. Osnovne
su zadae: a) ukloniti dananji globalni model cen-
tar-periferija"; b) smanjiti razlike u razinama i stopama
razvitka pojedinih dijelova svijeta, skupine zemalja i
unutar dravnih granica; c) uskladiti porast i prostornu
pokretljivost stanovnitva s drutveno-gospodarskim
razvojem. Drugim rijeima, valja ubrzano i ustrajno
raditi na ostvarivanju ravnomjernijeg razmjetaja pro-
izvodnje, stanovnitva i potronje (Friganovi, 1990).
 ...,
o

--
Stanovnici/km2

-
> 200
101-200
51 - 100
EJ 11 - 50
f5l
D 1 - 10
D < 1
D nenaseljena
podruja
4000 km

Slika 3. Razmjetaj stanovnitva (gustoa naseljenosti) i podruja najvee koncentracije stanovnitva na Zemlji; na slici nedostaje antarktika anekumena
 Stanovnici/km2
- vieod200
- 100-200
50 - 99

D 1 o - 49 "'
D o- 9

Slika 4. Prosjena gustoa naseljenosti po zemljama 2005. godine (prema podacima: UN Population Division , 2005)

N
22 DEMOGEOGRAF/JA
2.2. GUSTOA NASELJENOSTI
2.2.1. Ope znaajke
Razmjetaj stanovnitva i gustoa naseljenosti bili su
od poetaka razvoja demogeografije u samom aritu
zanimanja te znanstvene discipline, a tako je i danas.
Pod gustoom naseljenosti razumijevamo broj stanov-
nika koji ive u nekom podruju (na jedinici povrine).
Izraava se, dakle, relativnom vrijednou (stanov-
nitvo/povrina). Osim toga, razumijeva razmatranje
vodoravne udaljenosti stanovnika od stanovnika, nase-
obine od naseobine itd., kao i optereenje" nekog pro-
stora stalnim i/ili privremenim stanovnitvom (Boust-
edt, 1975). Gustoa naseljenosti jedan je od temeljnih
demogeografskih pokazatelja koji obogauje spoz-
naju o odreenom prostoru i, to je posebice vano,
omoguuje usporedbe izmeu prostornih jedinica.
2.2.2. Kategorizacija gustoe
naseljenosti
Ovisno o tome s kojom se povrinom stavlja broj sta-
novnika u odnos, razlikuju se razliiti tipovi (kategori-
je) gustoe naseljenosti.
Aritmetika ili opa relativna gustoa pokazuje uku-
pan broj stanovnika na jedinici povrine, najee na
1 km 2 Kad se kae, pojednostavnjeno, gustoa nase-
ljenosti, misli se upravo na tu gustou. Taj pokazatelj,
dakle, oznaava prosjek (naseljenosti na nekom pod-
ruju) i ima sve nedostatke prosjenih vrijednosti.
Analitika mu je uporabljivost vea ako se rauna za
vie prostornih jedinica (npr. opina) te ako se analizi-
raju odstupanja od prosjeka za veu regiju ili za cijelu
zemlju.
Radi potpunije spoznaje, osim navedene ope gustoe
primjenjuju se i posebne gustoe naseljenosti.
Fizioloka gustoa pokazuje broj stanovnika na jedini-
ci povrine pogodne za obradu. 9
Poljoprivredna gustoa pokazuje broj poljoprivredni-
ka (ukljuuje i uzdravane lanove obitelji) na jedinici
poljoprivredne povrine (km 2 , ha).
Agrarna gustoa oznaava broj poljodjelaca na jedinici
oraninih povrina. Poljoprivredna i agrarna gustoa
9 Na primjer, u Egiptu opa relativna gustoa nije velika, iznosi 74 stan./km 2 (2005. godine), ali je fizioloka
2 500 stan./km 2
rabe se kao temeljni pokazatelj agrarne prenapuenosti.
Ruralna gustoa pokazuje broj stanovnika na jedinici
povrine seoskog podruja neke regije ili zemlje.
Urbana gustoa oznaava broj gradskog stanovnitva
na jedinici urbane povrine.
Postoje i druge (posebne) gustoe (razliite varijacije).
Primjerice, umjesto obradive povrine moe se uzeti
jedinica stvarno obraene povrine.
Pri pokuaju kategorizacije ope relativne gustoe nase-
ljenosti, odnosno odreivanja stupnja gustoe nailazi
se na tekoe. Naime, zbog posvemanje raznolikosti
ivotnih uvjeta te vremenske i prostorne promjenji-
vosti gotovo je nemogue dati opeprihvatljiva mjerila.
No prije pokuaja kategorizacije gustoe naseljenosti,
valja izdvojiti zasebnu kategoriju - nenaseljene pros-
tore (anekumenu). Oni obuhvaaju uglavnom klimat-
ski surove, ogoljele i neplodne prostore. Uz Arktik i
Antarktiku, to su dijelovi planinskih podruja srednje
Azije, zatim sjeveroistonog Sibira, sjeverozapadne
Angloamerike, sjeverne Europe i krajnjeg juga June
Amerike. Ovamo pripadaju i dijelovi ekvatorijalnih
prauma, zbog vlane i teko podnoljive klime. Uz
manje i ratrkane skupine autohtonog stanovnitva
u nenaseljenim krajevima sve je vie naseobina-oaza
nastalih radi iskoritavanja prirodnih bogatstava.
Ako se poe od prosjene naseljenosti kopnenog dije-
la Zemlje (43,4 stanovnika na 1 km 2 ), onda se (krajnje
pojednostavnjeno i na globalnoj razini) mogu izdvojiti
ove kategorije gustoe naseljenosti: a) rijetko naseljeni
prostori, s manje od 15 stanovnika na 1 km 2 ; b) srednje
naseljeni, sa 15 do 64 stanovnika na 1 km 2 ; c) gusto
naseljeni, sa 65 do 115 stanovnika na 1 km 2 ; d) prena-
seljeni prostori s vie od 115 stanovnika na 1 km 2
Rijetko naseljeni prostori obuhvaaju 60% kopna, ali
u njima ivi samo oko 13% ovjeanstva (Friganovi,
1990). Obiljeavaju sve kontinente, pa i Europu (sl. 3).
Najprostraniji su u Aziji (Sibir, Mongolija, tzv. vanjska
Kina, Arapski poluotok i dr.), u sjevernoj Africi (Sahara,
Nubija i dr.) i u Australiji. U Angloamerici zahvaaju
planinsko-pustinjske dijelove SAD-a, glavninu Kanade
i Alasku, a u Latinskoj Americi praume Amazonije,
Patagoniju i dio Anda.
gustoa ak

Prosjena gustoa naseljenosti u tim prostorima od
7 stanovnika na 1 km 2 pokazuje da su gotovo dvije
treine kopna na Zemlji zapravo populacijska pusto
(anekumena) i polupusto (subekumena). Tek manji
njihovi dijelovi stvarno su naseljeni prostori.
Srednje naseljeni prostori ine etvrtinu naseljenog
kopna i u njima ivi petina ovjeanstva. Mnogi dije-
lovi tih podruja bogati su prirodnim resursima i u
njima se kriju stvarne mogunosti daljega populacij-
skog razvoja. To su prostori prema kojima bi se trebalo
pomicati teite globalne populacije.
Gusto naseljeni prostori zahvaaju 5% naseljenog kop-
na i u njima ivi 14% ovjeanstva (Friganovi, 1990).
Razmjerno su najzastupljeniji u Europi i Aziji. Toj
kategoriji gustoe naseljenosti pripadaju sjevero-
istoni dijelovi SAD-a i jugoistoni dio brazilskog
primorja. Gustoa do 115 stanovnika na 1 km 2 u raz-
vijenim dijelovima svijeta nije problem (manje od
mogunosti razvijenih zemalja). Ta injenica govori da
bi drutveno-gospodarski nerazvijeni dio ekumene (a
to je glavnina) mogao podnositi i veu gustou ako bi
stopa razvoja bila u ravnotei ili vea od stope porasta
stanovnitva. to
Prenaseljeni prostori obuhvaaju oko 8% naseljenog
kopna, a u njima ivi gotovo polovica stanovnitva svi-
jeta (Friganovi, 1990). Najzastupljeniji su u Europi
i Aziji (usp. sl. 3). U uvjetima nedovoljne razvijenos-
ti ti su krajevi (npr. dijelovi jugoistone Azije) arita
populacijskih i drutveno-gospodarskih tekoa suvre-
menog svijeta.
Prethodna pojednostavnjena kategorizacija vrijedi, ko-
liko-toliko, u razmatranju globalnih odnosa. Meutim,
unutar svake drave ili regije vrijednosti su relativne,
tj. ovise o konkretnom opem stanju i prosjenom bro-
ju stanovnika. Stupanj naseljenosti nije preporuljivo
promatrati izvan okvira drutveno-gospodarske raz-
vijenosti. Neki krajevi s opom gustoom veom od
115 stanovnika na 1 km 2 ne moraju biti prenaseljeni
ako je to sukladno njihovoj opoj razvijenosti, a to i
jest sluaj u razvijenom dijelu svijeta. S druge strane,
mnoge siromane zemlje mogu biti prenaseljene i s
manje od 50 stanovnika na 1 km 2 u usporedbi s masom
10 Dobro koritenje zemljita, znanje i radinost omoguuju
sa 405 stan./km 2 ).
2. RAZMJE5TAJ STANOVNl5TVA NA ZEMLJI 23
dobara proizvedenih na jedinici povrine. Rije je, da-
kle, o uvjetnoj prenaseljenosti.
2.2.3. Problem prenaseljenosti
Problem prenaseljenosti snano pritie suvremeno
ovjeanstvo, a tekoe proistjeu iz neusklaenog
odnosa stanovnitva i proizvedenih dobara. Pro-
blem prenaseljenosti vezan je uz paraurbanizaciju,
rairenu pojavu koja zaotrava drutvene odnose i
zagorava ivot stanovnitvu nedovoljno razvijenih
dijelova svijeta.
Stupanj naseljenosti odreen je odnosom broja sta-
novnika i proizvodnih resursa u prostornoj i vre-
menskoj raznolikosti. No apsolutnog mjerila nema,
a onemoguuje ga svekolika nejednakost i arolikost
ljudske zajednice. Iznesene tvrdnje najbolje je podupri-
jeti primjerima.
U uvjetima lovako-sakupljakoga gospodarstva sva-
kom Pigmejcu u srednjoj Africi, primjerice, treba oko
8 km 2 ivotnog prostora, prastanovniku Australije
treba oko 30 km 2 , a Eskimu 200 - 300 km 2 ivotnog
prostora (Friganovi, 1990). Valja istaknuti da prirod-
ni imbenici i resursi srednje Afrike omoguuju, u
moebitnim uvjetima drutveno-gospodarske razvi-
jenosti, nosivost" 350 i vie stanovnika na 1 km 2 Na to
upuuje stvarnost Jave, junog Japana i drugi primjeri.
Sve to upuuje na tekoe kvantifikacije prenaseljenos-
ti. Tome pridonosi i raun po kojemu svakom nomadu
za nune ivotne potrebe treba oko 1 km 2 ispanog pro-
stora, motiaru oko 0,2 km 2 obradive povrine (20 ha),
ekstenzivnom europskom poljoprivredniku oko 0,04 km 2
(4 ha), intenzivnom rataru oko 0,004 km 2 (4 000 m 2) i
povrtlaru oko 0,0015 km 2 (1 500 m 2 ) plodne povrine
(Friganovi, 1990:222).
Oigledno je u vezi sa stupnjem naseljenosti posri-
jedi promjenjiva vrijednosti koju treba odreivati
posebno za svaki prostor, vodei rauna o sloenoj
geopovrinskoj stvarnosti i odgovarajuim razvojnim
okolnostima. I navedeni primjeri pokazuju koliko je
kategorizacija gustoe naseljenosti krajnje uvjetna.
Najvanije je odrediti optimalnu naseljenost, jer je
prenaseljenost sve to prelazi tu vrijednost, a sve to je
manje od nje valja smatrati rijetkom naseljenou.
vrlo visoku gustou naseljenosti (pouan je primjer Nizozemska
24 DEMOGEOGRAF/JA
2.2.4. Optimalna naseljenost
to je optimalna naseljenost? Postoje pojednostavnjene
definicije i ideje o optimalnoj naseljenosti za svaki
prostor, tj. o idealnoj mjeri ukupne populacije za ivot
i rad u nekom prostoru (Hornby i Jones, 1993). Vei
broj stanovnika od optimalnoga znai prenaseljenost,
a manji rijetku naseljenost. Meutim, odgovor na po-
stavljeno pitanje mnogo je sloeniji. Optimalni je broj
stanovnika teko odrediti tako da bude opeprihvatljiv,
a jo je tee predloiti neki broj kao optimalan za
pojedini prostor. tovie, nije preporuljivo promatrati
optimalnu naseljenost kao statino obiljeje. Naime,
tehnoloki razvoj snano utjee na prihvatljivu razinu
naseljenosti nekog prostora. Primjerice, primjenu suv-
remene tehnologije u crpljenju dubokih podzemnih
voda, nafte i prirodnog plina u Sahari od 50-ih godina
moemo promatrati kao osnovicu za poveanje opti-
malnog broja stanovnika.
Predoeni primjer navodi na to da odreivanje opti-
malne naseljenosti valja temeljiti na ekonomskoj
osnovici. Tako se optimalnim stanovnitvom u eko-
nomskom smislu smatra onaj broj stanovnika koji u
odreenim razvojnim uvjetima, tehniko-tehnolokim,
prirodnim, kulturnim i socijalnim, proizvodi najvei
dohodak per capita (tzv. dohodovni koncept optimuma
stanovnitva) (Wertheimer-Baleti, 1999: 534). Slino
istie i Petersen (1975:83), koji optimalnu naseljenost
definira kao broj stanovnika koji u odreenim prirodnim,
kulturnim i socijalnim uvjetima proizvodi najveu
moguu ekonomsku dobit. No, definicije temeljene
na dohodovnom konceptu optimalne naseljenosti
posve ne zadovoljavaju. Veliina ukupne populacije
vrlo je priblian pokazatelj njezina gospodarskog
potencijala i sposobnosti. Naime, zdravlje i dobni sastav
stanovnitva uvelike utjeu na kontingent radne snage.
Ako se promatra samo dobni sastav, oigledno je da
populacija s polovicom osoba u radno sposobnoj dobi
ima razliite gospodarske potencijale od populacije
koja ima dvije treine osoba u toj dobnoj kategoriji.
Takoer je teko odrediti najveu moguu ekonomsku
dobit". esto se iskazuje jednostavnim izrazom BDP
(bruto drutveni proizvod) po stanovniku. Meutim,
visoki BDP ne mora znaiti da svi lanovi drutva ima-
ju osigurane ak i osnovne ivotne potrebe. Mnogi eko-
nomisti tvrde da najvea mogua ekonomska dobit"
nije toliko vana ako pozornost ne pridaje stupnju
rairenosti ekonomske dobrobiti u odreenoj popu-
laciji. ini se da je na tome tragu definicija koja kae
da je optimalna populacija .. .maksimum koji se moe
neogranieno odravati a da ne dovodi u pitanje zdravije
pojedinaca zbog oneienja, ili socijalnog, ili egzisten-
cijalnog (prehrambenog) stresa (Taylor, 1972: 67).
Oigledno, nema jednostavne definicije optimalne na-
seljenosti (broja stanovnika) koja bi potpuno zadovo-
ljavala. Pojmove prenaseljenost i nedovoljna naseljenost
valja rabiti paljivo. Pitanje optimalne naseljenosti vrlo
je sloeno, ukljuuje razliite imbenike, a mnoge od
njih teko je objektivno ocijeniti. Mnogi se imbenici s
vremenom mijenjaju, kao rezultat opeg i tehnolokog
razvoja, i teko ih je tono predvidjeti.
Mogui odgovor na postavljeno pitanje bio bi: opti-
malna je naseljenost pri kojoj proizvodnja dobara
(materijalnih i kulturnih) potrebnih za dostojan ivot
odgovara njihovoj potranji i potronji (Friganovi,
1990). No im tu jednostavnu definiciju pokuamo
primijeniti, odmah se suoavamo s nizom praktino
teko rjeivih problema. Prije svega, to su optimalni
(prihvatljivi) ivotni uvjeti i koliko su vremenski i pro-
storno promjenjivi? U Napoleonovo doba Europa nije
mogla ni zamisliti gustou veu od 100 stanovnika na 1
km 2 , a danas u nekim razvijenim europskim zemljama
ivi (i to dobro!) vie od 200 stanovnika na 1 km 2 (npr.
Njemaka sa 232 stan./km 2 ). Optimalni (ili poeljni)
ivotni uvjeti posve su razliiti u svijesti, primjerice,
suvremenog Francuza i Pakistanca, a to onda relati-
vizira i pojam optimalne naseljenosti.
Promjenjivost optimalne naseljenosti E. A. Ackermann
pokuao je odrediti jednadbom od deset elemenata.
Jednadba glasi (prema: Friganovi, 1990: 223):
p _ R Q (TAS t ) + Es + Tr F - W
- s '
gdje je P (optimalni) broj stanovnika, R prirodno bo-
gatstvo, Q kakvoa prirodnih bogatstava, T stupanj
tehnoloke razvijenosti, A administrativno-organiza-
cijsko stanje, S, stabilnost prirodnih bogatstava, Es
povrina iskoritavanog teritorija, Tr razmjena dobara,
F prednost ili manjkavost drutvenog ureenja, W in-
tenzitet iskoritavanja, a S je ivotni standard.
Jednadba pokazuje da je optimalni broj stanovnika vei
ako su vrijednosti u brojniku vee, a ivotne potrebe,
iskazane kao ivotni standard, manje. Proistjee da
je optimalna naseljenost funkcija bogatstva prostora i
kakvoe ivljenja (ivotnog standarda). Nedvojbeno je
ivotni standard najvanija komponenta u odreivanju
 2. RAZMJE)TAJ STANOVN!)TVA NA ZEMLJI 25

stupnja naseljenosti. Moe se rei da je stupanj gustoe
naseljenosti odreen odnosom proizvodnje i potronje
u uvjetima konkretnoga ivotnog standarda. Meutim,
to je za jedan ivotni standard optimalna naseljenost,
nije za neki drugi. No, ako svako drutvo u vrijeme
promatranja ima svoj ivotni standard, onda je to vri-
jednost (mjerilo) od koje treba poi (Friganovi, 1990).
Dakle, ako je proizvodnja ivotno vanih dobara ma-
nja od potronje (potranje), prostor je prenaseljen, ako
je jednaka, prostor je optimalno naseljen, a ako je vea,
prostor je rijetko naseljen.
Sve su to, razumije se, uvjetni kriteriji koji bi u punoj
mjeri vrijedili za neki potpuno izdvojeni prostor, kao
to su osamljena podruja naturalnoga gospodarstva.
Ipak, i u uvjetima globalne povezanosti problem je u
osnovi isti, a svodi se na to imaju li stanovnici neke
regije ili zemlje zadovoljavajuu (dakako, po njihovoj
ocjeni) koliinu i kakvou egzistencijalnih dobara.
Ako imaju, onda nema prenaseljenosti, a ako nemaju,
onda je posrijedi tzv. uvjetna prenaseljenost. Krajevi u
kojima stanovnitvo pati od pothranjenosti bez dvojbe
su (uvjetno) prenaseljeni prostori.
Uvjetna je prenaseljenost, dakle, promjenjiva kate-
gorija, a promjena ovisi o nizu imbenika iz razvojne
domene. Naime, s drutveno-gospodarskim razvojem
mijenja se i kriterij uvjetne (pre)naseljenosti. ak i u
sluaju apsolutnog porasta stanovnitva naseljenost
moe postati razmjerno nia (pa i optimalna) ako su
istovremeno postignute vie stope razvoja. Kaemo da
takvo drutvo moe podnositi vei broj stanovnika na
jedinici povrine (da ima vii prag prenaseljenosti).
Na kraju se postavlja pitanje je li Zemlja prenaseljena.
Prema strunjacima FAO-a, Zemlja bi mogla prehra-
razvijene poljoprivrede i racionalnog iskoritavanja
obradivih povrina i bogatstva mora. Zemlja, dakle,
s obzirom na mogunosti tek je srednje naseljena. No
ona je, zapravo, djelomino uvjetno prenaseljena i tako
e biti dok god znatan dio ovjeanstva bude pothra-
njen ili na rubu egzistencije.
2.2.S. Metode analize i prikazivanja
razmjetaja stanovnitva i gustoe
naseljenosti
Za kvantitativno prikazivanje odnosa stanovnitva i
povrine rabe se mnoge metode i tehnike. Najee se
izraunava aritmetika gustoa, koja pokazuje ukupni
broj stanovnika (S) na etvornom kilometru ili milji
(P), dakle, G = S/P. Na isti se nain raunaju i posebne
gustoe, s tom razlikom to u brojniku nije ukupno
stanovnitvo, ve njegov dio (Sp), dakle Gp = Sp/P.
Takoer se rabi pokazatelj koji kae koliko je prostora
(km 2) na raspolaganju nekom broju stanovnika (obino
1 000 stanovnika), dakle, A = (P/S) 1 000. Analiza se
moe dopuniti i tzv. indeksom prosjene udaljenosti
(Ud, iskazuje se u metrima), koji oznaava udaljenost
jednog stanovnika od drugoga, a polazi od pretpostavke
da je razmjetaj stanovnitva ravnomjeran. Grafiki se
predouje pomou esterokuta s ucrtanim trokutima.
Toke na vrhovima trokuta oznaavaju po jednog
stanovnika, a veliina stranice predouje vrijednost
Ud (sl. 5). Indeks prosjene udaljenosti izrauna se na
sljedei nain (prema: Esenwein-Rothe, 1982: 44):
Ud =1,0746 ~ povrina
v
stanovmstvo

njivati do 15 milijardi stanovnika, jasno u uvjetima

Tablica 3. Pokazatelji razmjetaja i gustoe stanovnitva Republike Hrvatske i odabranih zemalja

Stanovnitvo (u 1 000) Povrina (km 2) G A Ud(m)

Hrvatska (2001) 4 437,5 56 538 78,5 12,7 121,3
Belgija (1995) 10 146,0 30 518 332,5 3,0 59,8
Singapur (1995) 2 989,3 622 4 805,9 0,13 15,5
Kanada (1995) 29 606,0 9 970 610 3,0 336,8 623,6

G- aritmetika (opa) gustoa.

A - povrina (km 2 ) na 1 000 stanovnika.

Ud - indeks prosjene udaljenosti (raun daje vrijednost u km; mnoenjem sa 1 000 dobije se prihvatljiviji poka-
zatelj u metrima).
Izvor: Za Hrvatsku popis 2001. godine, a za ostale zemlje PRB, World Population Data Sheet 1997.
26 DEMOGEOGRAF/JA

Ud

Kanada

Hrvatska
Belgija

Singapur Ud

00 o---0 100 m
50 m
10 m

Slika S. Gustoa naseljenosti prikazana indeksom pro-

sjene udaljenosti za Republiku Hrvatsku i odabrane
zemlje
Analiza razmjetaja stanovnitva i gustoe naselje-
nosti esto se dopunjava odreivanjem populacijskog
teita ili tzv. aritmetike sredinje toke razmjetaja Popul~cijsko ~eite
stanovnitva nekog podruja. Odreivanje tog poka- Broj stanovnika/km 2
0 stare (zapadn~)
savezne zemlje
zatelja temelji se na koordinatama xi y. Najee nije 1000 - 4000 250 - 399
0 nove (istone l.
mogue odrediti za svakog stanovnika nekog podruja m 550 - 999 100 - 249 savezne zemfJe
njegov prostorni poloaj (koordinate x i y), stoga se
400- 549 D O- 99 @ SR Njemaka

odreuje poloaj dijela ukupne populacije. Odreivanje
populacijskog teita zanimljivo je i na nacionalnoj ra-
zini (sl. 6) i za pojedine dijelove ukupnog stanovnitva,
tj. na opinskoj ili pokrajinskoj razini.
Pri primjeni te metode korisno je odrediti i stan-
dardno odstupanje (udaljenost) - d,, koje razumijeva
sredinu kvadrata odstupanja od populacijskog teita
(aritmetikog sredita). Izraunava se prema izrazu:
Slika 6. Gustoa naseljenosti po zemljama Savezne Repu-
blike Njemake i pomicanje populacijskog teita nakon
ujedinjenja 1990. godine (prema: Heilig i Biittner, 1990)
Za usporedno prikazivanje gustoe naseljenosti vie pros-
tornih jedinica (od opina do zemalja) esto se rabi
varijanta dijagrama rasipanja. Ona stavlja u odnos po-
datke o ukupnoj povrini (u km 2) i o ukupnom broju
stanovnika. Na osi x oznaava se broj stanovnika, a na
osi y odgovarajua povrina, i to iskoritavanjem loga-

0 ~;~,J;',
ritamskog mjerila. Toke (oznaavaju pojedine pros-
J torne jedinice) s istom gustoom naseljenosti lee na
s N
jednom od usporednih pravaca (sl. 7). Takav prikaz
ima odreene prednosti, a glavna je prednost to moe
gdje je di udaljenost svake toke (i= 1. .. n) od populacij- predoiti gustou naseljenosti za populacijski i/ili
skog teita (aritmetike srednje toke). povrinski vrlo velike, ali i vrlo male prostorne jedinice.
 2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA ZEMLJI 27

mil.km 2 oblik krivulje. Ako sve prostorne jedinice

10 imaju istu (ravnomjernu) gustou, ta e kri-
vulja biti dijagonalna, pokazujui ravnomje-
5 ran razmjetaj stanovnitva u odreenom
prostoru. Uobiajena su odstupanja od te
Argentina idealne" (hipotetine) krivulje, tj. manji ili
A~ir eDRKongo vei otklon. to je vei otklon (indeks kon-
Iran M~ksiko centracije), to je vea neravnomjernost u
Perue Junoafrika Rep. razmjetaju stanovnitva. Vizualni uinak
Koum
I bip. Egipat
N' daje povrina to je zatvara pravac ravno-
yenezuelae Ta&anija Etiopija ~enp
. ci1e. eAfganistan Pakistan mjerne gustoe i krivulja empirijske gustoe,
Zambip Kamerun Kenija a vea povrina upuuje na veu neravno-
Zimbabvee l'vfa!oko mjernost u razmjetaju stanovnitva (veu
!rak
Obala Bjelokosti koncentraciju).

Senegal
Tunis

5 10 20 50 100 200 Slika 8. Izodemografska karta Kanade (Skoda

mi I.stanovnika i Robertson, 1972)

Slika 7. Povrinsko-populacijski" dijagram zemalja u raz-

voju (prema: Bahr, 1997:42; temeljeno na podacima PRB,
World Population Data Sheet, 1995)

Drugu mogunost prikazivanja gustoe naseljenosti

povrinski razliitih prostornih jedinica daje tzv. izo-
demografska karta. Pritom se pojedini razmatrani
prostor (kontinent, zemlja, pokrajina, opina) ne pri-
kazuje u stvarnom mjerilu, ve razmjerno njegovu
broju stanovnika (sl. 8). Povrina karte odgovara tono
odreenom broju stanovnika. Izrada karte nije zadana,
ve ima vie mogunosti. Primjerice, u sluaju preve-
likog izobliavanja stvarnih kartografskih oblika",
mogu se uporabiti kvadrati, pravokutnici, trokuti i sl.
Korisna grafika metoda prikaza razlika u obiljejima
stanovnitva jest Lorenzova krivulja. 11 Temelji se na
naelu kumulativnog niza, a njome se usporeuju
dvije distribucije izraene u postocima. Osnovno je da
ta metoda omoguuje vizualni uinak koncentracije
promatrane pojave (npr. gustoe) u odnosu prema
nekoj veliini koja je uzeta kao temelj usporedbe, ili u
odnosu prema hipotetinoj distribuciji. Kad je rije o
stanovnitvu, ta se krivulja najee rabi ako su podaci
o nekom prostoru dostupni za istovrsne prostorne jedi-
nice (opine, regije ili zemlje). Kumulativni postotak
podruja (prostora) unosi se u sustav zajedno s kumu- oc=c--1---:
300

stanovnitvo (u tisuama)
lativnim postotkom stanovnitva, a spojene toke daju

11Metoda je nazvana po svome autoru M. O. Lorenzu, koji ju je primijenio za socijalnu koncentraciju" nacionalnog dohotka
1905. godine.
28 DEMOGEOGRAF/JA

100 Najvei problemi koje valja rijeiti pri izradi lokaci-

jske karte jesu: a) koliko e ljudi prikazivati pojedi-
90 na toka, b) gdje smjestiti pojedinu toku i c) kolika
80 mora biti veliina pojedine toke. Veliina toke treba
biti to manja. Naime, kod velikih toaka vea je vje-
70 rojatnost preklapanja, a radi jasnoe prikaza upravo
~ 60 to valja izbjei. Vrijednost svake toke, tj. koliko e
o stanovnika predoivati, valja odrediti prema posebno-
-2
~!fl

>
c 50 stima prouavanog prostora. Primjerice, ako neki pro-
o
c
$ stor ima rijetku naseljenost, vrijednost toke treba biti
cn 40
manja, i obrnuto. Postoje li velike razlike u razmjetaju
30 stanovnitva, npr. neka velika aglomeracija, tada se
najvee naselje moe i iskljuiti iz prikaza (sl. ll). To je
20 est problem, a rjeava se tako to se za prikaz najveih

10 naselja uzme pojedini znak, primjerice razmjerni krug

ili kvadrat.
o
o 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 Osim navedene razmjetajne karte esto se rabi karto-
podruje(%) gram gustoe stanovnitva. On prikazuje prosjenu
gustou (opu ili posebnu) stanovnitva na jedinici
Slika 9. Primjena Lorenzove krivulje na primjeru isto
noafrikihzemalja (prema: Morgan, 1973; utemeljeno na povrine, i to uglavnom na razini administrativno-teri-
podacima nacionalnih popisa 1967 - 1969) torijalne jedinice. to je prostorna jedinica manja, to je
vea reprezentativnost. No valja znati da je dostupnost
Kartografski prikaz podataka o stanovnitvu prate
odreene tekoe, ak i kada su posrijedi mala podruja.
'. Ji;Jz Turkana
Glavni je razlog tome to je gotovo nemogue tono
stanovnitvo locirati na karti, ak i onda kada se iz
popisa ili slinih izvora dobiju podrobne informacije.
_:.KENI JA.
Najei je nain kartografskog prikaza razmjetaja
stanovnitva, tj. pokuaj najtonijega mogueg smje-
taja stanovnitva u nekom prostoru, pomou toaka,
pa se stoga takva vrsta kartograma naziva i piktogram.
No danas se taj tip lokacijske (tematske) karte rabi
neto manje nego prije. Pomou toaka moe se po-
kazati prije svega osnovni tip razmjetaja stanovnitva
- ratrkani ili zbijeni (okupljeni). Pri ratrkanom
tipu, pak, raspored toaka moe biti ravnomjeran ili
sluajan, a pri zbijenom (okupljenom) moe biti cen-
traliziran i decentraliziran (sl. 10). INDIJSKI
OCEAN
Ratrkani Zbijeni

k.:... . -~:i
ravnomjerni sluajni centralizirani decentralizirani

... :
.......~.. . _ 10000 stanovnika
;
- (svaka toka)

....
....
. . .. Slika 11. Primjer lokacijske karte (piktograma): razmjetaj
~~- ~-~~~~~ stanovnitva u istonoj Africi, bez etiri najvea grada
- Nairobija i Mombase u Keniji, Kampale u Ugandi i Dar
Slika 10. Osnovni tipovi prikaza razmjetaj a stanovnitva es Salaama u Tanzaniji (prema: Morgan, 1973; utemeljeno
pomou toaka (prema: Boustedt, 1975:76) na podacima nacionalnih popisa 1967 - 1969)
 2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA ZEMLJI 29

podataka za mala podruja opi problem, posebice u

zemljama u razvoju. Bez obzira na veliinu prostorne
jedinice, ne mogu se izbjei loe strane generalizacije,
kao rairenost prosjene vrijednosti na cijeli prostor
koji omeuju granice jedinice. Usto, prekidi izmeu
pojedinih jedinica u naravi nisu onakvi kakve sugerira
karta. Ako to omoguuju podaci, gustoa se moe pri-
kazati kvadratnom mreom (rasterom), koja katkad
daje bolji prikaz nego ako se kao podloga rabe admini-
Izvorna gustoa (aps.) Statistike (izdignute) plohe
strativne jedinice. Unato nedostacima, razmjetajna
karta (piktogram) i kartogram gustoe pruaju korisne
podatke o prostornim razliitostima u razmjetaju
stanovnitva (sl. 12). U analizi i sintezi procesa u pros-
toru valja biti svjestan ogranienja koja prate te karte.
Osim navedenih metoda rabe se i druge grafike me-
tode i tehnike prikaza gustoe neseljenosti. Poznata su
rjeenja izrade karata gustoe naseljenosti, koja se teme-
lje na razvrstavanju vie razreda gustoe. Posebice je za-
nimljiva metoda trodimenzionalnog prikaza u obliku o L: o ['.Z'J
~. !illSI
statistikih izdignutih ploha (sl. 13), koja se razvojem
Tri razreda gustoe Sedam razreda gustoe
kompjutorske tehnologije sve ee primjenjuje.
Slika 13. Primjeri kartografskog
predoivanja gustoenaseljenosti

=o~~icilk~:o~o~l
100 km

Slika 12. Gustoa naseljenosti

- 150,00- 300,00
Republike Hrvatske po opinama
i gradovima prema popisu stanov- - 85,01 - 150,00
nitva 1991. godine; prikaz prema 50,01 - 85,00
administrativno-teritorijalnoj pod- 25,01 - 50,00
jeli od 30. sijenja 1997. (prema: :<; 25,00
Nejami i Toski, 2000)
30 DEMOGEOGRAF/JA
2.3. URBANIZACIJA: PROMJENE U KARTI NASELJENOSTI
2.3.1. Urbanizacija: znaajke
globalnog procesa
U sklopu demogeografske problematike urbanizacija
nee biti podrobnije obuhvaena.12 Razmatra se tek
pregledno i povezano s promjenama u globalnoj karti
naseljenosti.
Najvea promjena u razmjetaju stanovnitva svijeta u
posljednja dva stoljea, uz interkontinentalne migraci-
je, odnosi se na brzi porast urbane populacije. Proces
je zapoeo u Europi, u dananjim industrijaliziranim
(razvijenim) zemljama, a zatim se sukcesivno irio i na
zemlje u razvoju, gdje se urbana populacija neprestano
uvelike poveava.
Urbanizacija je najmasovniji proces suvremenog ovje
anstva (Friganovi, 1990: 234). Premda razliitim
intenzitetom, taj proces, regionalno gledano, vodi
neminovnom smanjenju seoskog i porastu gradskog
stanovnitva, tj. sve veem okupljanju ljudi u velikim
gradovima.
Urbanizacija je sloena pojava koja gotovo u svim
zemljama svijeta uzima sve vie maha. Postavlja se pi-
tanje to je urbanizacija, kako se i u kojim se oblicima
manifestira u prostoru. Naziv potjee od latinske rijei
urbs, to znai grad. Prema tome urbanizacija bi mogla
znaiti razvoj gradova. No urbanizacija je danas iri po-
jam, koji ne obuhvaa samo pojavu i razvoj gradova, ve
i sloene promjene u ruralnim sredinama, zahvaljujui
kojima se smanjuju i uklanjaju razlike izmeu grada
i sela, pa tako seoska naselja postaju urbanizirana. S
obzirom na nain kako se oituje u prostoru, urbani-
zaciju moemo podijeliti na primarnu i sekundarnu.
Pod primarnom urbanizacijom razumijeva se postanak
i razvoj formalnoga grada", tj. okupljanje stanovnitva
u granicama gradova ili u njihovim rubnim zonama.
Primarnom urbanizacijom nastaju, dakle, kompakt-
no izgraene urbane tvorevine koje postaju arita
sekundarne urbanizacije (Vresk, 1986).
12 Razvojem gradova i openito urbanizacijom u irem smislu bavi se posebna geografska disciplina - urbana geografija.
13Grad ima vrlo dugu povijest. Smatra se da su prvi gradovi nastali u pretpovijesnom razdoblju, i to u Mezopotamiji i Egiptu
(3500 - 3200. godine prije Krista; novija istraivanja ustvrdila su starost najdonjeg sloja grada Jerihona od oko 9 000 godina).
Meu najstarije jezgre urbanizacije pripadaju doline Inda i Hwang Hoe (uta rijeka) te podruja starih kultura u Srednjoj
Americi. To su prostori oko sjeverne obratnice, uglavnom u dolinama velikih rijeka, dakle krajevi koji su bili najpogodniji za
razvoj poljodjelskih kultura, a time i zaetaka civilizacije.
Pod sekundarnom urbanizacijom razumijevaju se
demografske, drutveno-gospodarske, funkcionalne,
fizionomske i druge promjene koje smanjuju agrarna
obiljeja ruralnih sredina u korist urbanih obiljeja
(Vresk, 1986). Te promjene donose sa sobom funkcio-
nalne i fizionomske promjene u ruralnim naseljima.
Sekundarna urbanizacija najjae se oituje u okolici
velikih gradova, oko kojih nastaju prigradske urbani-
zirane zone, prostorno i funkcionalno povezane s
gradom.
Svijet u cjelini i pojedine zemlje zasebno prolaze raz-
liite faze urbanizacije. Najee se u literaturi navode
tri faze: predindustrijska (ili primarna), industrijska
(ili sekundarna) i metropolitanska (ili tercijarna) faza
(Vresk, 1986). U predindustrijskoj fazi stupanj urbani-
zacije vrlo je nizak i udio gradskog stanovnitva ne
prelazi estinu ukupnog stanovnitva. Veliki gradovi
razvijaju se samo kao metropole carstva, tj. glavna
upravna sredita. Neke zemlje u razvoju jo su u toj fazi
urbanizacije. U industrijskoj fazi glavne poticaje urba-
nom razvoju daju sekundarne djelatnosti, prije svega
industrija. Prevladava migracija selo-grad. Udio grad-
skog stanovnitva iznosi oko dvije treine ukupnog
stanovnitva. Metropolitanska faza obiljeava razvijene
zemlje. Zbog visokog standarda, velikog broja automo-
bila i razvijene mree prometnica dolazi do metropo-
lizacije. Sredinji gradovi postupno gube stanovnitvo
(posebice njihovi sredinji dijelovi), a rubne se zone
naseljavaju i urbaniziraju (migracija grad-okolica). To
su metropolska podruja, odnosno urbane regije. Vie
od dvije treine stanovnitva ive u gradovima, a vie
od treine u velikim gradovima (Vresk, 1986).
Premda gradovi postoje dulje od 5 000godina, 13 tek je u
relativno novijoj prolosti urbano stanovnitvo poelo
imati znatniji udjel u ukupnom svjetskom stanovnitvu.
Godine 1800. tek je oko 3% svjetskog stanovnitva
ivjelo u naseljima s vie od 5 000 stanovnika. Do
1900. godine udio gradskog stanovnitva povean je
 --

O'

Udio gradskog
'
stanovnitva (u%)
- 76ivieo/o
- 51-75%
26 - 50 o/o
D ,.,;25%
-:....~=-~=-,.;;;:
4000km

Slika 14. Udjel(%) gradskog stanovnitva 2004. godine, prikaz po zemljama svijeta (izvor: PRB, 2004)

""'
32 DEMOGEOGRAFIJA
etiri do pet puta, a 1950. godine oko 30% svjetskog
stanovnitva ivjelo je u gradovima. Godine 1800.
bilo je oko 80 milijuna urbanih stanovnika, do 90-ih
godina bilo ih je 30 puta vie. Poetkom 21. stoljea
oko 45% svjetskog stanovnitva ivjelo je u gradovi-
ma (Weinstein i Pillai, 2001). Rauna se da e 2030.
godine udio gradskog stanovnitva iznositi oko 62%
(www.faculty.fairfield.edu).
Na temelju udjela gradskog stanovnitva (odnosno seo-
skog stanovnitva) u ukupnom stanovnitvu zemlje mo-
emo razvrstati u urbano-industrijske (s vie od 50%
gradskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu),
prijelazne (25 - 50% gradskog stanovnitva) i ruralne
(s manje od 25% gradskog stanovnitva). Zasad je najvea
skupina zemalja prijelaznog tipa (Friganovi, 1990).
Usporedba stupnja urbanizacije, tj. udjela stanovnitva
koje ivi u urbanim podrujima (obino se prikazuje
postotkom), razliitih zemalja oteana je zato to se
definicija urbanog podruja veoma razlikuje, ali i mije-
nja s vremenom. Jedan je od najveih nedostataka to
se pri mjerenju stupnja urbanizacije ne uzima u obzir
stanovnitvo koje stanuje izvan administrativnih grad-
skih mea, a radi u gradu i ivi gradskim" nainom
ivota (Vresk, 1986). U nekim sluajevima odreuje se
samo prema broju stanovnika, npr. u Gani su to mjes-
ta sa 5 000 ili vie stanovnika. U Venezueli i Maleziji
! Broj st-~novnikal
(u 0mil~u-ni~a) I!
I.
5- 8
8-12
LO >12 _J
14 Dobar je primjer Chicago koji je 1820. godine imao 15 (petnaest!) stanovnika, 1854. godine 55 000, a 1898. godine 1 698 575
stanovnika (www/faculty.fairfield.edu).
naselja od 2 500 do 10 000 stanovnika smatraju se
gradskima. U Peruu se urbanim naseljima smatraju
naselja sa 100 i vie stanovnika. U nekim zemljama,
pak, odreuju se samo administrativnim odredbama.
Tako u Tanzaniji urbano stanovnitvo obuhvaa
stanovnitvo 16 slubenih gradova". U Ekvadoru su
gradska naselja definirana kao sjedita pokrajina ili
kantona". Neke su definicije sloenije, tj. uzimaju u
obzir vie imbenika.
Gospodarski je napredak davao stalne poticaje raz-
vitku gradova. 14 U industrijskoj fazi urbanizacije (od
poetka 19. stoljea) ubrzano se razvijaju gradovi
najprije u zapadnoj Europi, a zatim irom svijeta, i
to posebice poslije Drugoga svjetskog rata (urbana
eksplozija"). Veoma se poveala skupina milijunskih
gradova i velikih aglomeracija. Godine 1800. jedini
milijunski grad bio je Beijing, sa 1,1 milijun stanovni-
ka, 1900. godine bilo je 16 milijunskih gradova, 1950.
godine 80, 1980. godine 226, a 2000. godine oko 420
milijunskih gradova. Razmjetaj milijunskih gradova
poklapa se s najgue naseljenim krajevima Europe,
jugoistone Azije i Amerike, a najvie ih je na obalama
mora ili u uem primorju (sl. 15). Najbre se razvijaju
u zemljama u razvoju, to je posljedica jake migracije
selo-grad i openito visoke stope prirasta stanovnitva.
Gradovi zemalja u razvoju ubrzano rastu, a u mnogim
Slika 15. Grado-
vi (aglomeracije)
s vie od tri mili-
juna stanovnika
oko 2000. godi-
ne (prema poda-
cima UN)
-~___..4000km

gradovima razvijenih zemalja migracija selo-grad go-
tovo je prestala, pa se ve zbiva i suprotan proces. Neki
veliki gradovi zbog iseljavanja u manja okolna naselja
gube stanovnitvo ili stagniraju.
Znaajke i kretanje stanovnitva pojedinih zemalja
pod snanim su utjecajem smjetaja i veliine gradskih
sredita. Za to je dobar primjer Indija. Kao i veina ze-
malja u razvoju, Indija je preteno ruralna: u gradovi-
ma ivi oko 30% njezina stanovnitva, tj. 270 milijuna
(to je ukupna populacija SAD-a). Dvadesetpet gradova
ima vie od milijun stanovnika, a tri grada pripadaju
meu najvee u svijetu: Mumbai (Bombay), koji s met-
ropolitanskim podrujem ima 18 milijuna stanovnika,
Kalikat (Calcutta) sa 14 milijuna i Delhi (Dilli) s vie
od 11 milijuna stanovnika.15
Opa stopa porasta stanovnitva Indije dosegla je vrhu-
nac tijekom kasnih 80-ih godina. Iznosila je 2,8%
godinje, a istovremeno je porast urbanog stanovnitva
iznosio 4,4% (Weinstein, 1991 - 92). Tijekom 90-ih go-
dina, opa stopa smanjena je na manje od 2,0%, ali se
urbano stanovnitvo neprestano poveavalo. Glavnina
porasta urbane populacije posljedica je imigracije iz
ruralnih prostora. S poveanjem veliine gradova
i s njihovim daljim ubrzanim porastom indijski dru-
tveni, politiki i gospodarski ivot sve vie dominira
u urbanom sektoru.
Za urbanizaciju je karakteristino okupljanje stanov-
nitva, to rezultira visokom gustoom stanovnitva u
urbanim podrujima. Tako u urbanom podruju Ciu-
dad de Mexica na 3 250 km 2 ive oko 24 milijuna ljudi,
ili 7 400 na 1 km 2 To je oigledno, vrlo napuen dio
Zemljine povrine, ali mnoge druge gradske aglome-
racije imaju i veu gustou stanovnitva. U nekima od
njih, npr. u Manili, Kairu i Kalikati (Calcutti), gustoa
je vea od 20 000 stanovnika na 1 km 2 U nekim
dijelovima Kalikate vrlo je visoka gustoa (vea od
88 000 stanovnika na 1 km 2 ). Gustoe sa 1 000 stanov-
nika na 1 ha (dakle 100 000 na 1 km 2 ) nisu neobine
u gradovima zemalja u razvoju. Neki dijelovi Mum-
baia imaju gustou 3 000 na hektaru, a divlja" naselja
(kampungs) Jakarte i stare jezgre nekih muslimanskih
gradova u Africi kao Ibadana i Fesa, primjeri su urba-
nih podruja s gustoom veom od 2 000 stanovnika na
15 To je procjena za 2000. godinu, utemeljena na vie izvora,
U SAD-u se broj poljoprivrednika u ukupnom broju zaposlenih smanjio sa 70%, koliko ih je bilo 1820. godine na 40% godine
16
1900, u novije vrijeme iznosi manje od 5% (Hornby i Jones, 1993).
2. RAZMJESTAJ STANOVNISTVA NA ZEMLJI 33
hektaru (Hornby i Jones, 1993). Slina je gustoa (oko
2 500 stan./ha) bila u dijelu New Yorka (East Side), ali
daleke 1900. godine, kada je pritjecala jaka struja europ-
skih imigranata. Danas je u veini razvijenih zemalja
gustoa od 1 000 stanovnika na 1 ha relativno rijetka,
to je posljedica programa urbane obnove, poboljanja
ivotnog standarda i prometnih sustava. Naime, sve je
to poticalo ljude da ive i na veoj udaljenosti od svojih
radnih mjesta.
2.3.2. Urbanizacija i razvijenost
Unato tekoama u usporedbi izmeu zemalja s raz-
liitim definicijama urbanih naselja i podruja, podaci
upuuju na znatne razlike, pa i na suprotnosti izmeu
razvijenih i zemalja u razvoju. U razvijenim je zem-
ljama u 90-im godinama stupanj urbanizacije iznosio
oko 75%, ali s osjetnim odstupanjima od prosjeka. U
sjevernoj i zapadnoj Europi, na primjer, stupanj urba-
nizacije kretao se od 95% (u Belgiji), do samo 56% (u
Irskoj).
Urbanizacija u razvijenim zemljama usko je povezana
s industrijalizacijom, s promjenama u poljoprivredi i
s razvojem moderne prometne mree. Te drutveno-
-gospodarske promjene pojavljuju se najprije u zapad-
noj Europi, gdje su praene prijelazom radne snage
iz poljoprivrede u industriju i uslune djelatnosti,
to je, pak, rezultiralo migracijom ljudi iz ruralnih u
urbana podruja. Sline su se promjene zbivale i u
Angloamerici 16 i u drugim razvijenim zemljama, kao
to su Australija i Japan. U tim zemljama nastaje i neko-
liko vrlo velikih metropolskih sredita kao London,
Tokyo i New York. To su ujedno i velika sredita rada
za stanovnike irokog okolnog podruja. Upravo je
promjena u konceptu rad-stanovanje jedan od glavnih
imbenika razmjetaja stanovnitva u razvijenim zem-
ljama (Hornby i Jones, 1993).
Urbano stanovnitvo u zemljama u razvoju vie se
nego udvostruilo izmeu 1960. i 1980. godine, a stopa
porasta bila je dvostruko vea nego u razvijenim zem-
ljama. Noviji podaci pokazuju da je urbana populacija
zemalja u razvoju ponovno udvostruena izmeu 1980.
i 2000. godine, a da je u istom razdoblju u razvijenim
zemljama porast gradskog stanovnitva iznosio manje
ukljuivi neke Web stranice, dakle nije slubeni podatak.
34 DEMOGEOGRAFIJA
od 20%. Unato tome, stupanj urbanizacije jo je raz-
mjerno nizak u Africi i Aziji i stoga se moe oekivati
njegov dalji rast. Budui da se stopa porasta urbanog
stanovnitva u veini razvijenih zemalja smanjuje, to
znai da e se u dogledno vrijeme porast svjetske ur-
bane populacije uvelike zbivati u zemljama u razvoju.
Bilo bi pogreno zakljuiti da zemlje u razvoju samo
slijede model sadanjih razvijenih zemalja, odno-
sno neku od njihovih prijanjih etapa. Izmeu 1950. i
1990. godine prosjeni porast urbanog stanovnitva u
junoj Aziji, Africi i Latinskoj Americi bio je oko 4%
godinje, a mnogi gradovi u novije vrijeme populacij-
ski rastu i vie od 6% godinje (Hornby i Jones, 1993).
Nasuprot tome, mnoge su europske zemlje u razdob-
lju svoje ubrzane urbanizacije imale porast gradskog
stanovnitva tek neto vii od 2% godinje.17
100
"zapadne"
zemlje
1
"nezapadne/"
zemlJe /
==='_,.,,.,,=""'"~-
-~
O+-~~~~~~~~~~~~~~~~~~
1800 1850 1900
Slika 16. Razvoj urbanizacije u zapadnim" i nezapad-
nim" zemljama (prema: Hagget, 1975)
Prije tri desetljea P. Hagget (1975) upozorio je na raz-
liiti model porasta urbanog stanovnitva izmeu
zapadnih" (prije svega europskih zemalja) i neza-
padnih" zemalja, tj. zemalja u razvoju (sl. 16). Prva je
skupina u ranoj etapi imala spori rast, nakon kojega je
uslijedio nagli porast u drugoj polovici 19. stoljea, a u
drugoj polovici 20. stoljea nastala je etapa stagnacije
i izravnanja krivulje (S krivulja logistike progresije).
Tipina krivulja za zemlje u razvoju pokazuje kasni
poetak procesa, ali sa snanim zaletom i bez ikakvih
naznaka usporavanja.
17 U nekim angloamerikim i australskim gradovima koji su privlaili brojne doseljenike iz Europe svojedobno je stopa rasta
bila blizu sadanje stope u zemljama u razvoju.
18 Godine 1861, primjerice, Liverpool je jo imao opu stopu smrtnosti 29 promila i stopu prirodne promjene (prirasta) samo
0,5 promila (Hornby i Jones, 1993).
19 Primjerice, izmeu 1950. i 1970. godine oko 70% populacijskog porasta Silo Paula odnosilo se na doseljavanje. U Nairobiju,
pak, od 828 000 stanovnika u vrijeme popisa 1979. samo je 26% bilo roeno u gradu. Uglavnom su to bila djeca, jer je 95 %
stanovnitva Nairobija u dobi od 15 i vie godina bilo roeno negdje drugdje. Takav se odnos bitno mijenja kada doseljenici
postanu stalni stanovnici i kada, kako je uobiajeno, osnuju veliku obitelj.
Razliite stope porasta urbane populacije odraavaju
gospodarske, drutvene i demografske razlike. Razvoj
europskih gradova u 19. stoljeu bitno je ovisio o migra-
ciji iz ruralnih podruja, jer je pozitivna prirodna pro-
mjena (prirast) urbanog stanovnitva bila ograniena
visokom smrtnou zbog loih sanitarnih uvjeta, zbog
oneiene vode, zbog neishranjenosti i slabe zdrav-
stvene zatite. 18 S vremenom je uslijedilo smanjenje
urbane stope smrtnosti, koju je pratilo, dodue s krat-
kim vremenskim odmakom, i smanjenje rodnosti.
Upravo je takvo prirodno kretanje uvelike obiljeilo
mnoge europske gradove u 20. stoljeu.
Nasuprot tome, pozitivna prirodna promjena (prirast)
u gradovima zemalja u razvoju u drugoj polovici 20.
stoljea bila je uglavnom visoka zato to su zdravst-
veni uvjeti i medicinska zatita openito bili bolji nego
u okolnom ruralnom prostoru. Stopa smrtnosti je
u etvrt stoljea (1950 - 1975) u mnogim gradovima
?
smanjena vie nego u europskim gradovima tijekom
trostruko duljeg razdoblja (1840 - 1915). No u novi-
jem razdoblju, tonije od 80-ih godina, zabiljeena je
?
&o rastua neishranjenost i bolesti u mnogim gradovima u
/
zemljama u razvoju. To je djelomice povezano sa svjet-
/ '
skim gospodarskim problemima, mjesnim tekoama
u zapoljavanju i komunalnoj infrastrukturi (opskrba
7 vodom, kanalizacija, itd.). U mnogim gradovima jo
postoji visoka stopa rodnosti i razmjerno niska stopa
1950 2000 smrtnosti, unato odreenim mjerama populacijske
politike. Katkad se to stanje opisuje kao kombinacija
predindustrijskog nataliteta i postindustrijskog mor-
taliteta, u mnogim sluajevima s prirodnom promje-
nom (prirastom) viom od 20 promila, a u nekima i 30
promila (Hornby i Jones, 1993).
Na ubrzani porast gradskog stanovnitva u zemljama u
razvoju, osim pozitivne prirodne promjene (prirasta),
utjee veliki priljev preteno mladog stanovnitva iz
ruralnih podruja. Udio, odnosno utjecaj doseljavanja
i prirodnog prirasta u porastu gradskog stanovnitva
podloan je promjenama. U ranijoj etapi ubrzanog
porasta doseljavanje je bilo odgovorno za glavninu
populacijskog porasta. 19 Glavnina porasta stanovnitva
gradova u zemljama u razvoju 90-ih godina vie je po-
 2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA ZEMLJI 35

4000 Slika 17. Kretanje broja gradskih

li razvijene zemlje stanovnika od 1950. do 2000. i

I
-ro D zemlje u razvoju procjena do 2025. godine; u raz-
~ 3000
vijene zemlje ukljuene su sve
~
E europske i angloamerike zem-
-;- 2000 I lje, zajedno s Australijom, Novim
-2
~~
c
n
I ; I
,! Ii
Zelandom, Japanom i bivim
I

t l ~:1
> i !
~ 1000 SSSR-om, a sve ostale zemlje
ro

~~~~
u; svrstane su u zemlje u razvoju

~~ ~j --1
~
'
(prema: Potter i dr., 2004)
o I
o o lO lO o lO o lO o lO o lO o lO o lO
lO
m
lO
m
CD
m
CD
m
r--
m
r--
m
OJ
m
OJ
m
m
m
m
m
o
o
N
o
o
N
o o
N N
N
o
N
N
o
N

sljedica prirodne promjene (prirasta) nego imigracije.
No i u tome postoje razlike. Vie od dvije treine popu-
lacijskog porasta u mnogim azijskim i latinoamerikim
gradovima posljedica je prirodnog prirasta, a u glavnini
afrikih gradova porast vie ovisi o imigraciji (Hornby
i Jones, 1993).
Udjel razvijenih zemalja i zemalja u razvoju u ur-
banom stanovnitvu svijeta dramatino se mijenja. U
60-im godinama oko 55% svjetske urbane populacije
ivjelo je u razvijenim zemljama, a 45% u zemljama u
razvoju. Od 80-ih godina, kada se uspostavlja kratko-
trajna ravnotea, poinje prevlast zemalja u razvoju:
2000. godine omjer je, prema procjenama, trebao biti
60: 40. Predvia se da e 2020. godine 80% urbanog
stanovnitva svijeta ivjeti u (dananjim) zemljama u
razvoju (sl. 17). Svjetsko urbano stanovnitvo porast e
za vie od 3,6 milijardi izmeu 1960. i 2020. godine, a
od tog e se porasta oko 87% (vie od 3,1 milijarde lju-
di) odnositi na gradove u zemljama u razvoju (prema:
UN World Population Prospects, 1999).
I neki drugi podaci upuuju na svu dramatiku tih pro-
mjena. U 50-im godinama samo su tri aglomeracije od
deset najveih svjetskih urbanih aglomeracija bile u
zemljama u razvoju, a samo je Shangai imao vie od 5
milijuna stanovnika. Godine 2000. sedam od deset naj-
veih gradova svijeta bilo je u zemljama u razvoju, a svih
deset imalo je vie od 10 milijuna stanovnika. Prema
procjenama, 2015. godine meu deset najveih bit e samo
jedan grad iz razvijenih zemalja - Tokyo, a gotovo svi e
gradovi imati vie od 20 milijuna stanovnika (tabl. 4). 20

Tablica 4. Deset najveih svjetskih gradova (aglomeracija) 1960, 2000. i 2015. godine

1960. Stan. (u mil.) 2000. Stan. (u mil.) 2015. Stan. (u mil.)

NewYork 12,3 Tokyo 27,9 Tokyo 28,7
London 8,7 Mumbai (Bombay) 18,l Mumbai 27,4
Tokyo 6,9 Sao Paulo 17,8 Lagos 24,4
Pariz 5,4 Shangai 17,2 Shanghai 23,4
Moskva 5,4 NewYork 16,6 Jakarta 21,2
Shanghai 5,3 Ciudad de Mexico 16,4 Siio Paulo 20,8
Rajna-Ruhr 5,3 Beijing (Peking) 14,2 Karachi 20,6
Buenos Aires 5,0 Jakarta 14,l Beijing 19,4
Chicago 4,9 Lagos 13,5 Dacca (Dhaka) 19,0
Kalikati (Calcutta) 4,4 Los Angeles 13,l Ciudad de Mexico 18,8
Izvor: Pacione, 2001.

20 esto se u literaturi i u drugim izvorima mogu nai razliiti podaci o broju stanovnika najveih gradova. Teko je, zapravo,

odrediti tone granice velikih gradova. Zbog toga se daju podaci za ue podruje grada, koje uglavnom obuhvaa adminis-
trativna mea grada, i za ire podruje, u koje je ukljuena cijela urbana regija.
36 DEMOGEOGRAFIJA
Poetkom 21. stoljea u razvijenim industrijaliziranim
zemljama udio urbanog stanovnitva iznosi oko 76%:
Island ima visokih 94%, Australija 91 %, Njemaka
88%, Japan gotovo 80% itd. (PRB, 2004). U zemljama
u razvoju, tj. u veini Azije, Afrike i Latinske Amerike,
udio urbanog stanovnitva iznosi oko 40%. To je,
dakle, prosjena vrijednost, ali su prisutni i vrlo niski
udjeli, npr. u Nepalu 14%, u Ruandi 17%, itd. U veli-
kim glavnim gradovima siromanih ruralnih zemalja
stanuje glavnina ukupnog gradskog stanovnitva, to je
pokazatelj fenomena poznatoga u anglosaksonskoj lite-
raturi kao urban primacy, a zapravo je rije uglavnom o
predindustrijskoj (primarnoj) urbanizaciji. 21
Razvijene zemlje Zemlje u razvoju
'i- urbano '
% urbanog le rurair1cJ
76.1% C) 2000.
83,7% 2030.
Slika 18: Usporedba urbanizacije u razvijenim zemljama
i u zemljama u razvoju (izvor: www.faculty.fairfield.edu)
Stopa porasta urbane populacije posebice je visoka
ondje gdje je stupanj urbaniziranosti razmjerno nizak.
Pritisak ukupnoga populacijskog porasta, zajedno sin-
dustrijalizacijom i gospodarskim promjenama, utjee
na golemu i rastuu migraciju iz ruralnih podruja u
gradove, posebice u primarne gradove", kao to su
Mumbai, Lagos, Nairobi i Ciudad de Mexico. Udjel od
samo 30 do 35% urbanog stanovnitva na poetku 21.
stoljea znai da e se ubrzani rast gradova u zemljama
u razvoju nastaviti jo desetljeima (Weinstein i Pillai,
2001). U meuvremenu e visoko urbanizirane zemlje
dosei toku saturacije; ostaje im vrlo malo mogunosti
za dalji urbani rast jer glavnina stanovnitva ve ivi u
gradovima. U tim zemljama urbanizacija ima oblik S
krivulje logistike progresije (sl. 19).
21Na prihvaanje tog koncepta utjecao je ameriki geograf Mark Jefferson (1863 - 1949), upozorivi na tendenciju da
urbana populacija zemlje stanuje u jednom, glavnom gradu - nazvanom primate city.
80
70
60
~
~ 50
.2
><[!
~ 40
c
"'
u;
g 30
-e=>"'
20
10
..
% urbanog
Slika 19. Porast gradskog stanovnitva u SAD-u od 1790.
do 1990. u postocima (izvor: Statistical Abstract oj the
United States, 1997)
U ispitivanju korelacije izmeu postotka urbanog sta-
40,5%
novnitva i drugih imbenika utvreno je sljedee: u
zemljama s niskim udjelom urbanog sektora stopa
smrtnosti je visoka, stopa smrtnosti dojenadi takoer
je visoka, BDP po stanovniku je nizak, a prosjeno
oekivani ivotni vijek razmjerno je kratak (Weinstein
i Pillai, 2001). Oigledno je da su vie urbanizirane
zemlje u svemu u boljem poloaju.
Posljedica je pretjerano brzog rasta gradova u zemljama
u razvoju niz negativnih pojava: nezaposlenost, soci-
jalne tekoe, stambena izgradnja bez ikakva nadzora,
itd. Prema procjenama, treina stanovnika gradova
ne moe si priutiti, ili ne moe nai, smjetaj koji bi
zadovoljio makar i najnuniji zdravstveni i sigurnosni
standard. Ostaju im tri mogunosti: spavati na nogo-
stupima ili drugim javnim mjestima (npr. na ulicama
Kalikate ivi i spava oko 100 000 ljudi), unajmiti sobu,
ako imaju kakav izvor prihoda, ili bespravno napraviti
nastambu (sklonite, straaru). Rauna se da oko 30%
ukupnog stanovnita Rio de Janeira ivi u naselji-
ma baraka (favelama). Takvih je naselja u Siio Paulu
25%, u Ciudad de Mexicu 45%, u Mumbaiju 40%,
Kalikati 60%, itd. U nekim gradovima divlja" naselja
obuhvaaju i do 50% gradskog prostora. Komunalna
infrastruktura u mnogim je gradovima vrlo oskudna,
a u doseljenikim naseljima" obino i ne postoji. Vrlo
je malo takvih naselja s tekuom vodom i kanalizaci-
itava
 2. RAZMJETAJ STANOVNITVA NA ZEMLJI 37

jom. Voda je esto oneiena otpadnim vodama, to
uzrokuje irenje kolere, trbunog tifusa i dizenterije.
Usto, mnoga djeca pate od neishranjenosti. Mjesna
industrija gotovo po pravilu ne provodi mjere zatite
okolia, pa je visok stupanj oneienja vode i zraka.
Sve to, uz svakodnevnu borbu za preivljavanje, izaziva
niz bolesti. Stoga i ne iznenauje injenica da je u tim
brzorastuim urbanim podrujima smrtnost dojenadi
visoka, a oekivano trajanje ivota razmjerno kratko.
Unato takvu stanju, navala u velike gradove zasad ne
posustaje. Bijeg od ruralnog siromatva oigledno je
jo jak migracijski motiv.

%
100 1. Uganda 26. Maroko
500
2. Kamboda 27. Makedonija
90 490
-t? (j 048 3. Eritreja 28. Grka -
4. Butan 29. Ekvador
80 5. Banglade 30. Finska
6. Viietnam 31. Tunis
360 7. Indija 32. Maarska
70 0 35
33C 8. Mianma 33. Letonija
o 0 32 9. Sri Lanka 34. Estonija
.z, 60 0 30
10. Togo 35. Bugarska
''2 "28
c
>
o 11. Pakistan 36. Kolumbija
c 12. Kenija 37. Portoriko
c;; 50
ro
o 17 13. Gvatemala 38. Brunej
c
ro
16 14. Benin 39. Francuska
-e 40
::i 15. Kina 40. $panjolska
16. Senegal 41. Ceka
30 17. Moldavija 42. NO\i Zeland
18. Honduras 43. Kanada
20 19. Alir 44. J>.oreja, Juna
20. Sirija 45. Svedska
10 21. Azerbajan 46. Saudijska Arabija
22. SCG 47. Njemaka
23. JAR 48. Velika Britanija
o 24. Paragvaj 49. Italija
o 4 8 12 16 20 24 28 32
25. Slovaka 50. Izrael
BDP per cap1ta (u 1000 $ US)

Slika 20: Odnos izmeu BDP-a po stanovniku i postotka urbanog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu odabrane
skupine zemalja 2003. godine (prema podacima PRB, 2004, i UN, 2004)
38 DEMOGEOGRAF/JA
3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA
(NASELJENOSTI)
3.1. PREGLED RAZVOJA STANOVNITVA (NASELJENOSTI)
3.1.1. Opi pregled
Jedno je od temeljnih obiljeja ljudskog roda jedin-
stvo. Temelji se na istom ishoditu (podrijetlu) i na
zajednikoj domovini Zemlji. Ljudski se rod razdvajao
u manje cjeline (celule) koje dugo nisu znale jedna za
drugu, pa odatle vie kolijevki civilizacije. Razdvojeno
u ranijim razvojnim fazama, stanovnitvo se tijekom
povijesti okupljalo, a u suvremenoj se fazi globalno
povezuje. Ljudski je rod jedan, a svi su stanovnici
Zemlje braa (rod) koja stvaraju svjetsko drutvo
(zajednicu).
Naseljenost je usko povezana s razvojem stanovnitva,
to znai da isto tako ovisi o kolopletu prirodnih i drut-
venih initelja. Kretanje naseljenosti nije nam posve
poznato. to se ide vie u prolost naa spoznaja je
sve ogranienija i zamagljenija. Openito se moe rei
da su podaci o stanovnitvu pretkolumbovske epohe
krajnje parcijalni i turi. A to znai i nepouzdani, osim
u konkretnim sluajevima koji su se odnosili uglavnom
na prostorno ograniene jedinice (Friganovi, 1990:
69). 22 No na temelju fragmentarnih nalaza i pojedinih
podataka znanost je ipak dola do odreene retrospek-
cije razvoja naseljenosti na Zemlji. Prilog oslikavanju
prolosti dale su mnoge znanstvene discipline, kao
demografija, povijest, arheologija i druge. No bitne
informacije plod su istraivakog rada tek nekolicine
znanstvenika. 23
ovjek je dugo vremena bio ogranien na toplije i
sue stepsko-savanske krajeve sjeveroistone Afrike i
jugozapadne Azije gdje je ivio od skupljanja plodova i
lova. ivot je bio kratak; lako se umiralo u borbi za goli
opstanak. Ni visoka rodnost nije mogla nadoknaditi
veliku smrtnost, pa je stanovnitvo stagniralo.
Prema procjenama, milijun godina prije Krista bilo
je samo 25 000 pripadnika Homo erectusa (Deevey,
22 Koliko je sve to slabo rasvijetljena dokaz je i to da je u Reinhardovu opirnom djelu Opa povijest stanovnitva svijeta,
Historie generale de Za popupation mondiale, (1961) samo treina prostora posveena tisuljetnom razdoblju prije industrijske
revolucije.
23Meu njima se istiu: Deevey (1960), Reinhard (1961), Thompson i Lewis (1965), Keyfitz (1966), Clark (1967), Thomlinson
(1975), Biraben (1980).
1960). Dvanaest tisua godina prije Krista na Zemlji je,
moda, ivjelo i vie od 10 milijuna ljudi, premda je vje-
rojatnije da ih je bilo oko milijun (Thomlinson, 1975).
Prvi osjetniji porast stanovnitva zbio se 8 000 go-
dina prije Krista, u doba prve (neolitske) poljodjelske
revolucije. Prijelaz s nomadskog stoarenja na poljo-
djelstvo i ivot u stalnim naseljima smatra se jednim
od najveih koraka u razvoju ovjeka. Naseljeni pro-
stor sve se vie irio. Poela je potraga (selidba) za to
boljim uvjetima ivota, na to su osobito utjecale kli-
matske promjene.
U tim pradavnim vremenima stanovnitvo je bilo malo-
brojno i na rubu opstanka. Prirodne nepogode, poasti
i drutvene nedae (poplave, sue, bolesti, ratovi, glad)
uzrokovale su visoku smrtnost, pa nije bilo porasta
stanovnitva unato vrlo visokoj rodnosti. U takvim
je prilikama bila vrlo slaba gustoa naseljenosti, na
to upuuju primjeri dananjih ljudskih zajednica koje
se jo bave lovom, ribolovom i skupljanjem prirodnih
plodova.
Prostori najstarijih civilizacija bili su gue naseljeni,
to je ope obiljeje poljodjelske djelatnosti. Jedan od
razloga je i okupljanje radi uinkovitije obrane od
napadaa. arita potamskog (gr. potamos - rijeka)
doba: dolina Nila, Inda, Mezopotamija, krajevi oko ri-
jeke Huang He (ute rijeke), nalaze se u suptropskim
predjelima Starog svijeta. Na to su, oigledno, utjecale
povoljne pedoloke, hidroloke i klimatske prilike. Od
sjeverne Afrike do Kine prostirao se pojas razmjene
dobara, meusobnih utjecaja, borbi i previranja, a
prostor najveeg ukrtavanja bio je i ostao Bliski istok,
kriite ovjeanstva" (Friganovi, 1990). Izvan tih
krajeva postojala je gotovo populacijska pusto (iako ne
u doslovnom smislu). Vladala je oprena naseljenost:
oazna i rasprena. Oazna i gusta bila je ondje gdje su
bili povoljni prirodni uvjeti, a ratrkana i rijetka u
manje povoljnima.
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 39

Slika 21: Najstarije

kolijevke civilizaci-
je nalaze se u sup-
tropskom pojasu, i
to uz velike rijeke

40'

40'

23,5'
23.5'

'--~~~_...3000 km

Tablica 5. Razvoj svjetskog stanovnitva prema odabranim godinama (razdobljima)

Prosjena godinja promjena

Godina Broj (u milijunima)* Razdoblje
apsolutno (u tisuama) stopa(%)
prije Krista 10000. 5,5 - - -

5000. 12,5 10000. - 5000. 1,4 0,016

1000. 50,0 5000. - 1000. 9,4 0,030
poslije Krista 1. 285,0 1000. - 1. 235,0 0,140
500. 198,0 1. - 500. -174,0 - 0,072
1000. 499,5 5000. - 1000. 603,0 0,173
1500. 482,5 1000. - 1500. - 34,0 -0,007
1650. 507,5 1500. - 1650. 167,0 0,034
1750. 795,0 1650. - 1750. 2 875,0 0,442
1850. 1 265,0 1750. - 1850. 4 700,0 0,456
1900. 1 656,0 1850. - 1900. 7 820,0 0,535
1930. 2 070,0 1900. - 1930. 13 800,0 0,741
1950. 2 478,0 1930. - 1950. 20 400,0 0,897
1960. 3 020,0. 1950. - 1960. 54 200,0 1,972
1980. 4 450,0 1960. - 1980. 71 500,0 1,914
1990. 5 300,0 1980. - 1990. 85 000,0 1,748
2000. 6 160,0 1990. - 2000. 86 000,0 1,493
(projekcija) 2025. 8 470,0 2000. - 2025. 94 800,0 1,300

* Budui da je za odreivanje veliine populacije iskoriteno vie procjena, predoeni je broj (u milijunima) prosjek
najviega i najniega procijenjenoga broja.
Izvor: Historical Estimates oj World population, U.S. Bureau of the Census, http.//www.census.gov/ipc/; UN Popu-
lation Division, Department of Economic and Social Information and Policy Analysis.
40 DEMOGEOGRAFIJA

Od 5000. do 1000. godine prije Krista, tj. od poetka
eljeznog doba, stanovnitvo svijeta naraslo je na oko
50 milijuna. Prosjeni godinji porast iznosio je samo
oko 9 400 stanovnika, a godinja stopa porasta iznosila
je 0,03%. U to su doba neki prostori starih civilizacija
imali razmjerno gustu naseljenost. 24
govoriti o stagnaciji. 26 Nedovoljna i nestalna opskrba
osnovnim ivotnim potreptinama bila je opa poja-
va. Glad, bolesti (epidemije) i pomori bili su sudbina
glavnine ljudi na Zemlji. U Europi, u vrijeme kada nisu
bile poznate poljodjelske kulture Novog svijeta, bila je
vrsta veza izmeu oskudice itarica i pomora.

Tijekom prvog tisuljea prije Krista, posebice u vrijeme
procvata Rimskog Carstva, osjetno su unaprijeeni
sanitarni uvjeti i poljoprivredna tehnologija. To je, una-
to ljudskim gubicima u stalnim sukobima i ratovima,
izravno utjecalo na porast stanovnitva. U Kristovo
vrijeme bilo je izmeu 170 i 400 milijuna stanovnika
(Weinsten i Pillay, 2001). 25 Srednja je vrijednost tih
procjena 285 milijuna, pa usporedba s brojem stanov-
nika tisuu godina prije Krista (50 milijuna) pokazuje
da je prosjeni godinji porast svjetske populacije izno-
sio 235 000 osoba (toliki je danas, otprilike, dnevni
porast!), a stopa je bila 0,14%. To je izuzetno brzi porast
za tako rano povijesno razdoblje.
U sljedeih 1 000 godina porast svjetskog stanovnitva
bio je vrlo spor i nepravilan. Procjene pokazuju da se
od 1. do 500. godine ak smanjio broj stanovnika, a
Za spoznaju razvoja naseljenosti Zemlje bitna je razmjer-
no pouzdana i opeprihvaena procjena prema kojoj je
1650. godine ivjelo samo pola milijarde ljudi. Otada se
broj stanovnika ekumene poveao trinaest puta!
Od 1650. do 1750. godine, u razdoblju merkantilistikih
shvaanja u gospodarstvu i poetaka industrijske i znan-
stvene revolucije u dijelu svijeta, porast broja stanovni-
ka godinje je iznosio u prosjeku oko 2,8 milijuna.
Stopa od 0,442 % svjedoi o demografskom buenju i
najavljuje skori ubrzani porast stanovnitva. U tom je
razdoblju, tonije oko 1680. godine, prvi put u naoj
eri udvostruen broj stanovnika (sa 285 milijuna,
koliko ih je bilo poetkom ere, na 570 milijuna).
Trebalo je, dakle, proi dugih sedamnaest stoljea
do prvog udvostruenja broja stanovnika, a sljedee
udvostruenje uslijedilo je ve za 150 godina (oko 1825.

oporavak i porast poinje od 800. godine. Od 500. do
1000. godine prosjeni godinji porast iznosio je oko
603 000 osoba (stopa 0,173 %).
Od 1000. do 1500. godine, ponovno se smanjio broj
stanovnika, no kako promjena nije znatnija, moe se
godine bilo je oko 1,14 milijardi stanovnika).
Prema procjenama, poetkom 19. stoljea ekumenu je
naseljavala milijarda stanovnika. U dva stoljea broj
stanovnika poveao se est puta! Nakon 1850. godine
zapoinje znatniji porast svjetskog stanovnitva. Od

7000

6000

ro- 5000
.~
c
~
E 4000
2.
o
_;:: 3000
'"'c
>
o
c
ro 2000
u;

1000

o I ' I
o o c) ci ci
oL{) o o lO o
o (J) (J) o
~~ N

Slika 22. Kretanje broja stanovnika svijeta od poetka nae ere do kraja 20. st. (prema podacima u tabl. 5)

24 Tako je Babilonija jo u treem tisuljeu prije Krista imala oko 4 do S milijuna stanovnika.
25 Rimsko Carstvo imalo je poetkom nae ere oko 15 do 20 milijuna stanovnika (Reinhard, 1961).
26 Na temelju knjige popisa zemljita (Domesday Book) procjenjuje se da je u Engleskoj u 11. st. bilo oko 1,1 milijun stanovnika.
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 41

1850. do 1900. godine prosjeni je godinji porast izno-
sio oko 7,8 milijuna, a stopa 0,535%.
U razdoblju nakon 1950. godine poinje nova etapa
u razvoju svjetskog stanovnitva: zapoeo je njegov
nevjerojatno brz, dotada nezabiljeen porast (sl. 22).
Tako je u 20. stoljeu gotovo dva puta zabiljeeno
udvostruenje (u odnosu prema 1900. godini): oko
1965. godine (3,3 milijarde stanovnika) i 2000. godine
(6,1 milijarda). Stanovnitvo je raslo po vrlo visokim
prosjenim godinjim stopama: 1950 - 1960. godine
1,970%, 1960 - 1980. godine 1,914%, 1980 - 1990. go-
dine 1,748%, 1990 - 2000. godine 1,493%. Znakovit je
trend smanjenja stope porasta, a prema procjenama
za razdoblje do 2025. godine iznosit e oko 1,3%. No
i tako smanjena stopa znai prosjeni godinji porast
od oko 94,8 milijuna stanovnika ili prosjeno svakog
dana 260 000 !
U proteklom razdoblju, tijekom stoljea i pol, dolo je
do snanoga drutvenog, gospodarskog, znanstvenog i
tehnolokog napretka. To je izravno utjecalo na razvoj
stanovnitva, tonije na njegov ubrzani porast. Vanu
ulogu ima poveanje agrarne proizvodnje u razvije-
nim zemljama, to je omoguilo uinkovitiju pomo
ugroenom stanovnitvu zemalja u razvoju. Time se
donekle ublaavaju posljedice pothranjenosti i neis-
hranjenosti te smanjuje pomor. Posebice vanu ulogu
u porastu svjetskog stanovnitva ima primjena rezul-
tata biomedicinskih istraivanja. Mnoge su endemije
potisnute i epidemije zaustavljene (naalost, pojavljuju
se nove, poput AIDS-a), a to su u prolosti bili glav-
ni imbenici smanjenja, stagnacije ili sporog porasta
svjetskog stanovnitva.
3.1.2. Kontinentalne i regionalne razlike
Drugo bitno obiljeje kretanja broja stanovnika svijeta
tijekom 20. stoljea, osim eksponencijalnog rasta, jest
regionalna i kontinentalna diferenciranost. U ukup-
nom porastu, dakle, ne sudjeluju jednako svi konti-
nenti (tabl. 6).
Pogledajmo 20. stoljee, u kojemu je porast stanovnitva
svijeta bio izrazito eksponencijalni. Podaci o kretanju
broja stanovnika jasno pokazuju da je u prvoj polovici
20. stoljea Stari svijet (Europa, Azija i, dijelom, Afri-
ka) zaostajao za Novim svijetom (tabl. 7). Najvei po-
rast stanovnitva bio je u Latinskoj Americi, Australiji
i Oceaniji (uglavnom u Australiji) te u Angloamerici,
dakle u dijelovima svijeta koji su bili glavna odredita

Tablica 6. Stanovnitvo svijeta i kontinenata/makroregija od poetka nae ere do kraja 20. stoljea, prema odabranim
godinama (u milijunima)
Amerika Australija i
Godina Svijet Afrika Azija Europa Bivi SSSR*
Anglo Latinska Oceanija
14. 256 23 3 189 40 1 ...
600. 237 37 7 173 19 1
800. 261 43 10 178 29 1 ...
1600. 498 95 15 303 83 2 ...
1800. 906 90 25 602 187 2 ...
1900. 1650 150 81 65 925 293 6 130
1950. 2 525 220 166 164 1 390 392 13 180
1980. 4465 470 248 364 2 578 495 26 284
1990. 5 295 643 274 451 3 104 503 27 293
2000. 6 160 857 293 543 3 632 506 29 300
**2005. 6 465 906 331 561 3 905 728 33 ...

*Bivi SSSR (ukljuivi i azijski dio) u godinama do 1800. ukljuen je u Europu.

** Novija meunarodna statistika vie ne prikazuje prostor biveg SSSR-a kao posebnu makroregiju; 2005. godine
Rusija i europski dijelovi biveg SSSR-a ukljueni su u Europu, a ostale novonastale drave u Aziju.
Izvor: Do 1600. godine Clark (1967: 64); od 1800. i dalje World Population Chart, prilog knjizi World Population Esti-
mates and Projections 1950-2025, UN, New York, 1990 (prilagoeno). Za 2005. godinu UN Population Division, 2005.
42 DEMOGEOGRAFIJA

prekomorskih migracija. Stari svijet, posebice Europa, polovici stoljea. Glavninu kontinenata/makroregija
bio je ishodite tih migracijskih struja. Najslabiji po- obiljeava vei porast nego u prvoj polovici stoljea.
rast, i to mnogo manji od svjetskoga (koji je iznosio Samo su Europa i Angloamerika u tome iznimke i
53%), bio je u Europi i u bivem SSSR-u. Uz ve istak- imaju osjetno manji porast broja stanovnika nego u
nuto iseljavanje, razloge valja traiti u injenici to su prvoj polovici stoljea. Amerika je ograniila uselja-
to dijelovi svijeta koji su bili najjae pogoeni strada- vanje, a Europa boluje" od niskog nataliteta. Najvei
njima stanovnitva u oba svjetska rata. je porast broja stanovnika u Africi, zatim u Latinskoj
Americi, Aziji, Australiji i Oceaniji. Ako, pak, uspo-
Tablica 7. Porast stanovnitva svijeta i pojedinih konti-
redimo veliinu promjene u odnosu prema prvoj
nenata/ makroregija od 1900. do 1950. i od 1950. do 2000
polovici stoljea, proistjee da najvei skok ima Afrika
(u%)
(viestruko vei porast), zatim Azija (priblino slino
Kontinent/ Promjena broja stanovnika (u%) svjetskom prosjeku, to pokazuje koliko stanovnitvo
makroregija 1900 - 1950. 1950 -2000. tog kontinenta ponderira svjetske demografske procese)
i bivi SSSR (u emu je vanija uloga azijskog dijela).
Afrika 46,5 289,5
Angloamerika 104,9 76,5 Kontinentalnu diferenciranost u drugoj polovici 20.
stoljea ponajbolje pokazuju prosjene godinje stope
Latinska Amerika 152,3 231,l
porasta broja stanovnika (tabl. 8). Do 1980. godine
Azija 50,3 161,3
Latinska Amerika imala je najviu stopu porasta
Europa 33,8 29,l (2,53%), aAfrika tek neznatno manju. Od 1980. do 1990.
Australija i godine svi kontinenti i makroregije, a to znai i svijet
116,7 123,1
Oceanija u cjelini, imali su smanjene prosjene stope, u emu
bivi SSSR 38,5 66,7 su prednjaili Europa i bivi SSSR. Iznimka je samo
svijet 53,0 144,0 Afrika, u kojoj se poveava stopa porasta stanovnitva
do visokih 3,11 %. U posljednjem desetljeu 20. stoljea
Izvor: Izraunano prema podacima u tablici 6. Afrika ostaje kontinent s najviom stopom porasta (2,85% ).
U drugoj polovici 20. stoljea porast svjetskog stanov- Slijedi je Latinska Amerika, ali s mnogo niom stopom.
nitva bio je gotovo trostruko vei od porasta u prvoj Europa ima vrlo mali porast i moe se govoriti o stagnaciji.

>200%.
ITllIIll101-200%1
[[[] 71-100%.
D 31 - 10 %
CJ ~ 30%
' '--=-=--"'4000 km

Slika 23. Porast broja stanovnika kontinenata/makroregija od 1950. do 2000. godine (u%; prema podacima u tabl. 7)
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 43

Tablica 8. Prosjene godinje stope (u%) porasta broja stanovnika svijeta i pojedinih kontinenata/makroregija u razdo-
blju 1950 - 1980., 1980 - 1990. i 1990 - 2000. godine
Prosjenagodinja stopa (u%) u razdoblju
Kontinent/makroregija Udvostruenje (godina)*
1950 - 1980. 1980 - 1990. 1990 - 2000.
Afrika 2,42 3,11 2,85 24
Angloamerika 1,32 1,00 0,67 103
Latinska Amerika 2,53 2,13 1,85 38
Azija 2,00 1,57 1,57 44
Europa 0,77 0,16 0,06 1155
Australija i Oceanija 2,22 0,37 0,71 98
bivi SSSR 1,49 0,31 0,24 289
svijet 1,85 1,70 1,51 46
* Broj godina potrebnih za udvostruenje ako bi ubudue stopa porasta bila kao u razdoblju 1990 - 2000. godine.
Izvor: Izraunana prema podacima u tablici 6.
Kada bi ubudue prosjene stope porasta bile kao u Latinska Amerika i Azija imaju pojaan, eksponenci-
razdoblju 1990 - 2000. godine, stanovnitvo svijeta jalni porast stanovnitva. Do 1920. godine gospodarski
udvostruila bi se za 46 godina (2050. godine bilo bi razvijene zemlje imale su, u odnosu prema nedovolj-
oko 12,3 milijarde), Afrike za 24 godine, Latinske Ame- no razvijenim zemljama, veu stopu porasta, ali otada
rike za 38 godina, a Europe za jedanaest i pol stoljea! nastaje radikalni obrat: stanovnitvo nedovoljno raz-
No relevantne analize i projekcije pokazuju da sljedeih vijenih zemalja poveava se mnogo bre nego stanov-
desetljea valja raunati sa smanjenjem stope porasta (o nitvo razvijenih (tabl. 9, sl. 24). Nakon 1950. godine
tome vie u odjeljku o buduem kretanju stanovnitva). nedovoljno razvijene zemlje imaju dvostruko vee sto-
pe porasta stanovnitva u odnosu prema razvijenim
3.1.3. Razlike prema stupnju razvijenosti zemljama, a usto se ta razlika i poveava.

Upuuju li predoene razlike na stupanj drutveno-
gospodarske razvijenosti kao vaan imbenik prom-
jene broja stanovnika? Odgovor je potvrdan. Razvije-
na Europa i Angloamerika imaju slabiji porast broja
stanovnika, a uglavnom nedovoljno razvijena Afrika,
Nakon razdoblja 1960 - 1970. godine, kada su stope po-
rasta bile najvie, prosjena godinja stopa smanjuje se
u obje navedene skupine zemalja, to znai i u ukupnoj
svjetskoj populaciji. Meutim, znakovita je da su sto-
pe i dalje mnogo vee u zemljama u razvoju. Od 1990.

Tablica 9. Prosjene godinje stope porasta stanovnitva svijeta, razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja, po odabra-
nim razdobljima

Razdoblje Svijet ukupno Razvijene zemlje* Nedovoljno razvijene zemlje**

1900 - 1920. 0,65 0,92 0,52
1920 - 1930. 1,07 0,91 1,11
1950 - 1960. 1,82 1,27 2,09
1960 - 1970. 2,03 1,04 2,45
1970 - 1980. 1,84 0,80 2,23
1980 - 1990. 1,74 0,64 2,10
1990 - 2000. 1,60 0,53 1,93

* Obuhvaene su Europa, bivi SSSR, Angloamerika, Japan, Australija i Oceanija.

**Obuhvaene su Azija (bez Japana), Afrika i Latinska Amerika.
Izvor: Do 1930. godine Demographic Yearbook (1962); 1950 - 2000. UN Population Division, 1999.
44 DEMOGEOGRAF/JA

do 2000. god. ta je stopa u svijetu godittje prosjeno porast svjetskog stanovnitva gotovo iskljuivo pod
iznosila 1,60%, u razvijenim zemljama 0,53%, a u zem- utjecajem porasta stanovnitva u zemljama u razvoju.
ljama u razvoju 1,93%.27 U razdoblju 1950 - 1960. nedovoljno razvijene zemlje
7-
sudjelovale su u ukupnome svjetskom porastu stanov-
li razvijene zemlje nitva sa 77,5%, a u razdoblju 1990 - 2000. godine
6
O zemlje u razvoju odgovarajui udjel iznosio je 92,8%. Prema relevantnim
projekcijama, taj e se udio sljedeih desetljea poveati
na 95% (UN Population Division, 1999). To je jedan
E' 4 od sredinjih problema suvremenog svijeta u kojemu
o se, meu ostalim, poveava jaz u populacijskom
~ 3 gospodarskom razvoju izmeu razvijenih zemalja
g
"' zemalja u razvoju (Wertheimer-Baleti, 1999.)
05 2
Jasna je razlika i u smjeru promjene udjela stanovnitva
navedenih skupina zemalja u ukupnom stanovnitvu
svijeta. Udjel stanovnitva razvijenih zemalja sma-
O-+-~~~~~~~~~~~~~~~~~~

1650. 1700 1750 1800 1850 1900 1950 2000

njuje se, a udjel zemalja u razvoju poveava. Od 1950.
do 2000. godine udjel razvijenih smanjio se sa 33% na
Slika 24. Kretanje broja stanovnika svijeta prema razvi- 20% , a udjel zemalja u razvoju u ukupnom svjetskom
jenim i nedovoljno razvijenim zemljama (regijama) od
stanovnitvu poveao se sa 67% na 80% (UN Popula-
sredine 17. do kraja 20. stoljea (prema: Wertheimer-
tion Division, 1999).
-Baleti, 1999: 95)

Unato smanjivanju stope, neprestano se poveavao
apsolutni iznos porasta stanovnitva svijeta. Podaci
za posljednje desetljee 20. stoljea pokazuju takoer
poveanje apsolutnog iznosa porasta, ali i tendenciju
njegova slabljenja (tabl. 10). Valja istaknuti da je brojani
Tablica 10. Godinji porast broja stanovnika svijeta,
razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja u razdoblju
1950 - 2000. godine (u milijunima)
Ili
o ;..::::;--
i:: s ~~
Q.,
Vrlo visoka stopa porasta stanovnitva nedovoljno raz-
vijenih zemalja nakon 1950. godine plod je poboljanih
opih drutveno-gospodarskih uvjeta, a posebice bolje
zdravstvene preventive. Vanu ulogu ima i pomo
razvijenih dijelova svijeta ugroenim zemljama pre-
ko specijaliziranih slubi Ujedinjenih naroda (FAO,
UNICEF), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)
i drugih. Tako je smanjenjem pomora, u uvjetima
razmjerno visoke rodnosti stanovnitva nedovoljno
N
1
o' ..d
..... '
Q., razvijenih zemalja, dolo i do naglog porasta svjetske
'"2~=-= populacije.

=
Ili
N o s i:: ........ ..::.::
,. . . ._ > = ~
<J)

~ ~ =o
..::.:: Ili
i:: Ili
Razdoblje =
......
........
Ili
i::
........
Ili
.....
.:.=i' N
o
o
:> i::
Ili = .. s
.._....o~
<li Q.,
Regionalne i kontinentalne razlike u porastu stanovni-
.....:> Ili
..... o i:: <li o tva i dalje su prisutne. O tom problemu raspravlja
-~ =-
:>
o e =
"'O ........
N
Ili :> se na mnogim skupovima strunjaka i politiara iz
V")
~ z "'O
p :> Ili
N
cijelog svijeta. 28 Osnovna je i stalna tema kako usporiti
1950 - 1960. 50,3 11,3 39,0 77,5
porast ovjeanstva i to uiniti za to racionalniju
1960 - 1970. 67,8 10,4 57,4 84,7 (bio)reprodukciju stanovnitva nedovoljno razvijenih
1970 - 1980. 75,0 8,7 66,3 88,4 zemalja, jer nagli porast sputava njihov gospodarski
1980 - 1990. 83,0 7,3 75,7 91,2 razvitak i izlaz iz kruga siromatva. Uzaludna je ak
1990 - 2000. 86,0 6,2 79,8 92,8 i razmjerno visoka stopa razvoja ako je ponitava jo
via stopa demografskog porasta. Zemlje i krajevi s ra-
Izvor: UN Population Division, 1999. cionalnijom obnovom i prirastom stanovnitva (to ne

27 esto se u izvorima mogu nai razliiti podaci. Katkad se i podaci iz istog izvora, npr. UN Population Division, donekle
razlikuju, posebice za procjene i projekcije broja stanovnika. To uglavnom ovisi o tome jesu li i kada su pojedine publikacije
prole korekciju (reviziju) podataka. Takav je sluaj s podacima o prosjenoj godinjoj stopi promjene za svjetsko stanovnitvo
(razdoblje 1980 - 1990. i 1990 - 2000. u tabl. 5, 8. i 9).
28 O buduem razvoju stanovnitva svijeta raspravljano je na svjetskim konferencijama o stanovnitvu, a vanije konferencije

odrane su u Bukuretu (1974), Ciudad de Mexicu (1980), Firenzi (1985) i Kairu (1994).
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 45

znai posve niskim, ve optimalnim) u povoljnijem su
poloaj u i u pogledu gospodarskog razvitka.
U sustavnom rjeavanju tekoa suvremenog svijeta,
koje proistjeu iz nesklada demografske dinamike i
opega drutveno-gospodarskog razvitka, nuno je
potovati osnovno pravo svakog ovjeka, svake dru-
tvene jedinke da odgovorno odluuje o svom potom-
stvu. Ureeno drutvo mora pomoi pojedincu i obitelji,
dajui im preporuke i poticaje, pritom izbjegavajui
bilo kakvu prisilu. Prema tome, radi opeg dobra valja
teiti skladu interesa pojedinca (obitelji) i drutva.
3.1.4. Budui razvoj (Kamo ide ovjeanstvo?)
Utvrdili smo da postoje znatne regionalne razlike u
opem kretanju stanovnitva i da se kontinentalne/ma-
kroregionalne razlike neprestano poveavaju. Ipak, ima
i znakova smirivanja ekspanzije stanovnitva u nedo-
voljno razvijenim dijelovima svijeta. Namee se pitanje:
Kamo ide ovjeanstvo? Prema prosjenoj godinjoj
stopi porasta broja stanovnika u razdoblju 1990 - 2000.
godine, koja za cijeli svijet iznosi 1,51 %, ovjeanstvo
bi se udvostruila u 46 godina, a stanovnitvo Afrike,
sa stopom od 2,85%, za samo 24 godine (vidjeti tabl. 8).
Moe li, unato velikim mogunostima svjetskoga
gospodarstva, pri takvoj stopi porasta biti govora o
poboljanju ivotnih uvjeta stanovnitva nedovoljno
razvijenih zemalja? O tome su miljenja podijeljena, ali
je ipak vie pokazatelja koji podupiru zabrinutost.
Strunjaci Ujedinjenih naroda daju dugorone procje-
ne na temelju triju pretpostavljenih stopa rodnosti:
visoke, srednje i niske. Razlike su izmeu rezultata
optimistine" i pesimistine" stope znatne (tabl. 11).
Tablica 11. Projekcija kretanja broja stanovnika svijeta po
svim varijantama stope rodnosti, 2025. - 2150. godine (u
milijunima)
Stopa rodnosti Godina
(varijanta) 2025. 2050. 2100. 2150.
visoka 9 444 12 506 19 156 28 025
Raunano po visokoj stopi, na Zemlji bi 2050. godine
bilo 12,5 milijardi stanovnika, a 2150. ak 28 milijardi.
Po niskoj stopi, pak, 2050. godine bilo bi 7,8 milijardi,
a 2150. godine 4,3 milijarde, to znai da bi dolo
do depopulacije Zemlje. Prema srednjoj varijanti, na
Zemlji bi 2050. godine bilo 10 milijardi stanovnika, a
2150. godine 11,5 milijardi. 29
U daljem razmatranju prikazat emo kretanje po sred-
njoj stopi fertiliteta, a koja je i realno ostvariva. Naime,
ve danas ima znakova da se u nedovoljno razvijenom
svijetu postupno uvruje spoznaja o nunosti uskla-
enoga gospodarskog i demografskog rasta. Najnoviji
podaci pokazuju da dolazi do smanjenja rodnosti i u
siromanim zemljama kao to su Banglade i Bolivija,
ili u tradicionalistikima, kao to su Iran i Sirija.
To zauuje, posebice ako se ima na umu da u tim
zemljama nema nikakve socijalne zatite, pa je to sup-
rotno tradicionalnome obiteljskom interesu (djeca kao
osiguranje za starost!). Neki istraivai objanjenje tog
fenomena vide u razvitku globalnog informacijskog
sustava, koji je po cijelome svijetu rairio zapadnjaki
model (stereotip) obitelji s malo djece koja ivi visokim
standardom.
Porast svjetskog stanovnitva, raunano prema sred-
njoj varijanti, iznosit e od 2000. do 2050. godine 60%,
ili godinje prosjeno 0,92%; izmeu 2050. i 2100.
godine 12%, ili godinje 0,22%, a izmeu 2100. i 2150.
godine 3%, ili godinje prosjeno 0,06%. Prema tome,
od sredine 21. stoljea znatno e se usporiti porast broja
stanovnika svijeta. Nakon 2100. godine slijedi toliko
slab porast da se moe govoriti o stagnaciji (sl. 25).
12-
~ 11
_gi 10-
~ 9
E 8
2
o 7
~c 6
6c 5
ro 1
V)
Q-L,-~~~~~~~~~~~~~~~~~~

o
oo
L!) o o ci
srednja 8 504 10 019 11 186 11 543 Q)
Q) o
N
o
L!)
o
o L!)

~ N N N c:J c:J
niska 7 591 7 813 6 009 4 299
Slika 25. Projekcija kretanja svjetskog stanovnitva po
Izvor: UN, 1992: 22. srednjoj stopi rasta od 1990. do 2150.

29 Prema novijoj korekciji projekcije (Revizija 2004), usporit e se brojani porast stanovnitva. Prema srednjoj stopi porasta,

svjetsku bi populaciju 2050. godine inilo oko 9,1 milijarda stanovnika (UN, 2005). Prema austrijskom demografu G. Heiligu,
godine 2050. svjetska bi populacija, prema srednjoj varijanti, iznosila oko 8,9 milijardi (www.magnet.at/heilig/dto). Ovdje se
drimo stare" procjene jer je strukturno razraena i tako korisna za spoznaju prostornih procesa.
46 DEMOGEOGRAFIJA

Regionalna i kontinentalna diferenciranost, kao jedna Tablica 13. Prosjene godinje stope (u %) porasta broja
od znaajki kretanja broja stanovnika svijeta tijekom stanovnika svijeta i pojedinih kontinenata/makroregija u
20. stoljea, ostaje bitno obiljeje i u 21. stoljeu. Podaci razdoblju 2000 - 2050, 2050 - 2100. i 2100 - 2150. godine
upuuju na znatne razlike u moguem kretanju broja
Prosjena godinje stopa (u%) u razdoblju
stanovnika kontinenata/ makroregija. !zdvajaju se dvije Podruje
skupine: u prvoj su Europa, Angloamerika, Australija i 2000-2050. 2050-2100. 2100- 2150.
Oceanija te bivi SSSR (dakle, gotovo svi dananji raz- Europa -0,096 -0,199 -0,065
vijeni dijelovi svijeta), a u drugoj, su Afrika, Latinska Anglo-
0,200 -0,075 -0,039
Amerika, Kina, Indija i ostala Azija (bez azijskog dijela amerika
biveg SSSR-a). Stanovnitvo prve skupine porast e od Australija i
2000. do 2050. godine 7,8%, a druge 71,8% (tabl. 12). 30 0,620 0,0 0,0
Oceanija
U cijelom razdoblju projekcije, od 2000. do 2150. go- bivi SSSR 0,419 0,137 0,044
dine, stanovnitvo prve skupine brojano e porasti tek
Afrika 1,785 0,513 0,106
4,2%, a druge 102,3%.
Latinska
Promotrimo li prvu polovicu 21. stoljea (za to krae 1,052 0,306 0,077
Amerika
razdoblje projekcija je i realnija) zapaamo krajnosti u Kina 0,315 -0,241 -0,023
Europi, u kojoj e se smanjiti broj stanovnika, i u Africi,
Indija 0,959 0,192 0,083
koja e 2050. godine imati dva i po puta vie stanovnika
nego 2000. godine (oko 2,27 milijardi). I ostale regije ostala
1,083 0,255 0,075
druge skupine, osim Kine, imat e znatan porast broja Azija
stanovnika do 2050. godine. svijet 0,923 0,220 0,063
Tablica 12. Projekcija kretanja broja stanovnika svijeta i Izvor: Izraunano prema podacima u tablici 12
pojedinih kontinenata/makro-regija po srednjoj stopi rasta
u razdoblju 2000 - 2150. godine (u milijunima) Kontinentalnu diferenciranost u 21. stoljeu ponajbo-
lje pokazuju prosjene godinje stope promjene broja sta-
Godina
Podruje novnika (tabl. 13). U svim e se makroregijama smanjiti
2000. 2025. 2050. 2100. 2150.
prosjene stope. U prvoj polovici stoljea Europa e imati
Europa 510 515 486 440 426 negativnu stopu promjene broja stanovnika (-0,096). U
Angloa- drugoj polovici pridruit e joj se Angloamerika i, to je
295 332 326 314 308
merika vrlo znakovito, Kina. Sredinom stoljea Indija e pretei
Australija i Kinu i bit e najmnogoljudnija zemlja svijeta (1,7 mi-
30 38 41 41 41
Oceanija lijardi stanovnika). Afrika e uvijek imati najviu stopu
bivi SSSR 308 352 380 407 416 porasta, ali e se u drugoj polovici stoljea i u tom dijelu
Afrika 867 1 597 2 265 2 931 3 090 svijeta znatno smanjiti stopa porasta.
Latinska Razliite stope porasta broja stanovnika uzrokovat
538 757 922 1 075 1 117
Amerika e promjene udjela kontinenata/makroregija u ukup-
Kina 1 299 1 513 1 521 1405 1 389 nom stanovnitvu svijeta (tabl. 14). Razvidno je da e
Indija 1 042 1442 1699 1 870 1 949 se tijekom 21. stoljea udio prve skupine kontinenata
(dananji razvijeni dijelovi svijeta) smanjivati i na kraju
ostala 1 372 1 958 2 379 2 703 2 807
e biti gotovo upola manji (potkraj stoljea iznosit e
Azija
oko 10%). S druge strane, udio druge skupine poveavat
svijet 6261 8504 10019 11186 11543
e se (potkraj stoljea bit e oko 90%). Od pojedinih

Izvor: UN, 1992. kontinenata/makroregija najvee smanjenje udjela sta-

30 Drugu skupinu ine uglavnom dananje zemlje u razvoju. Prema navedenim projekcijama (UN, 1992), od ukupnog porasta

broja stanovnika od 2020. do 2025. godine, koji bi mogao iznositi 422 milijuna, na zemlje u razvoju odnosi se 406 milijuna, ili
96,2%, a na razvijene zemlje samo 16 milijuna, ili 3,8%.
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 47

3,5
02000.
02050.
3,0
2100 .
2150.
~ 2,5
ro
~
ro
~ 2,0

o
-2 1,5
>~
c
>
o
c
ro
u; 1,0

0,5

('j ro ro ro ~ ro ro ro ('j ro ('j

o. ~ "!:::i"'.'"71
r/j ~ ~~ ;::1 :::::::;; :::::::;;
o .... ~ ~
[/'J''""'
~
"d
~
s V
~V
r/j
r/j
<i;
;::1 ....
.,.... V
.E
.i
o
[/'J
;:lQ
0

<i: ......
......
"";;> j~ ~
....,
00 05 o
[/'J

~
Slika 26. Projekcija kretanja stanovnitva glavnih svjetskih makroregija po srednjoj stopi rasta u razdoblju 2000 - 2150.
godine
novnitva u ukupnom stanovnitvu svijeta bit e u Kina i ostali dio Azije) i dalje biti populacijsko teite
Europi. U drugoj skupini, pak, sva e podruja imati svijeta (s udjelom od 53,5% stanovnitva svijeta).
poveanje udjela, samo e u Kini biti osjetno smanjenje.
Predoeno kretanje ima i svoje strukturne implikaci-
Najvee e poveanje udjela biti u Africi; potkraj stoljea
je. Projekcija polazi od umjerene rodnosti, a usto
svaki etvrti stanovnik svijeta ivjet e na tom kon-
predvia i poveanje prosjene ivotne dobi, to e
tinentu. Ipak, Azija e (gledano u cjelini, dakle Indija,
neminovno uzrokovati demografsko starenje global-
Tablica 14. Promjena udjela (u %) stanovnitva glavnih nog stanovnitva. Udjel (u%) osoba od 65 i vie godina
makroregija prema projekciji utemeljenoj na srednjoj stopi stalno e se poveavati, a smanjivat e se udjel mlaih
rasta u razdoblju 2000 - 2150. godine skupina (O do14 godina) (sl. 27). Prema procjeni (UN,
1992), oko 2075. godine udjel starih i mladih u ukup-
Kontinent/makroregija 2000. 2050. 2100.
Europa 9,4 4,9 3,9
Angloamerika 5,2 3,3 2,8
Australija i Oceanija 0,5 0,4 0,4
bivi SSSR 5,4 3,8 3,6
skupina I. 20,5 12,4 10,7
Afrika 12,1 22,6 26,2
Latinska Amerika 8,5 9,2 9,6
Kina 21,5 15,2 12,6
Indija 16,l 17,0 16,7 o
ci o Lc.i ci Lc.i ci Lc.i ci
m o N l[) r-- o N l[)
ostala Azija 21,2 23,7 24,2 m o
N
o
N
o
N
o
N c::::; c::::; c::::;

skupina II. 79,5 87,6 89,3 Slika 27. Kretanje udjela starih (65 i vie godina) i mladih
svijet 100,0 100,0 100,0 (O - 14) dobnih skupina u ukupnom stanovnitvu svijeta
1990 - 2150. godine; procjena prema srednjoj stopi rasta
Izvor: Izraunano prema podacima u tablici 12 (prema: UN, 1992)
48 DEMOGEOGRAFIJA

nome svjetskom stanovnitvu bit e izjednaen (iznosit Tablica 15. Najmnogoljudnije zemlje svijeta 1950. i 2050.
e oko 19%). Trend e se nastaviti (kare e se otvarati") godine (projekcija prema niskoj varijanti)
i dovesti do jo veeg udjela starih skupina u ukupnom
stanovnitvu (2150. iznosit e oko 25%). Rang 1950. 2050.

Ostvari li se predoena procjena, koja na globalnoj ra- 1 Kina Indija

zini predvia usporavanje rasta, broj stanovnika svijeta 2 Indija Kina
bit e u podnoljivim granicama. Uvjereni smo da e 3 SSSR Pakistan
povezana i prosvijeena ljudska zajednica prevladati
4 SAD Nigerija
zaarani krug" siromatva koji pritie nedovoljno
razvijene dijelove svijeta. to se prehrane tie, goleme 5 Japan SAD
su rezerve u moru, to bi trebalo otkloniti svaki strah 6 Indonezija Indonezija
od gladi kao posljedici prenapuenosti Zemlje.
7 Pakistan Brazil
Valja istaknuti da su tijekom 90-ih godina neki znan-
8 Brazil Banglade
stvenici upozoravali na potrebu izrade nove projekcije
stanovnitva svijeta, a u svjetlu smanjenja stope rod- 9 Velika Britanija Etiopija
nosti u mnogim zemljama u razvoju (Eberstadt, 1997). 10 SR Njemaka DR Kongo
Naime, oni dre da e porast dosei vrhunac u bliskoj 11 Italija Iran
budunosti i da e se nakon toga smanjivati brojnost
sljedeih generacija. Prema niskoj varijanti projekcije
12 Francuska Meksiko
Ujedinjenih naroda, stanovnitvo bi brojano raslo do Izvor: Eberstadt (1997:10).
sredine stoljea, a nakon toga bi nastupila depopulacija
(vidjeti tabl. 11). U sluaju takva scenarija razvijeni bi Nekoliko dananjih zemalja u razvoju, Iran, Meksiko,
dijelovi svijeta ve potkraj prvog desetljea ovog stoljea DR Kongo, Etiopija, Banglade i Nigerija, bit e na
imali negativne stope porasta. To bi uzrokovalo pro- popisu 2050. godine. S druge strane, Velika Britanija,
mjene udjela stanovnitva kontinenata, makroregija i Francuska, Japan, Njemaka i Italija - razvijene zemlje
zemalja u ukupnom stanovnitvu svijeta. Znakovita je koje su bile na popisu 1950. godine - izostat e s popisa
usporedba popisa dvanaest najmnogoljudnijih zemalja 2050. godine. 31 Proistjee da e sredinom stoljea samo
1950. godine s odgovarajuom skupinom 2050. godine, jedna (dananja) razvijena zemlja (SAD) biti meu
prema niskoj varijanti projekcije (tabl. 15). dvanaest najmnogoljudnijih zemalja svijeta.

3.2. TEORIJSKI POGLEDI NA RAZVOJ STANOVNITVA

3.2.1. Rane rasprave
U tradicionalnim, uglavnom agrarnim drutvima zani-
manje za stanovnitvo kretalo se u okviru usklaivanja
njegove veliine s mogunostima prehrane. Poljopri-
vredna proizvodnja, koja je vie-manje stagnirala. ili
se sporo poveavala, nije doputala osjetniji porast
stanovnitva. U takvim je okolnostima broj stanovnika
bio odreen obradivom poljoprivrednom povrinom i
visinom prinosa. Sporo mijenjanje gospodarskih uvjeta
i okvira za ivot stanovnitva, nepredvidiva pojava ra-
tova i bolesti, uvrijeena tradicionalna shvaanja svi-
jeta prema kojima su ljudska zbivanja samo odraz neke
vie sile, nepostojanje pouzdanih podataka o stvarnim
kretanjima stanovnitva - nisu davali povoljnu osnovu
za sustavno empirijsko i teorijska bavljenje problemima
stanovnitva (Wertheimer-Baleti, 1999: 62).
Ve u uenju Konfucija (551 - 479) i drugih starih ki-
neskih filozofa nalazimo rasprave o odnosima broja
stanovnika i obradivih povrina. Meu grkim filozofi-
ma posebice su Platon (427 - 347) i Aristotel (384 - 322)
razmatrali optimalan broj stanovnika grke drave
(grada, polisa) s gledita potrebe ouvanja blagostanja
drave (smanjivanjem rodnosti ili iseljavanjem suvinog
stanovnitva u grke kolonije). U Rimskom Carstvu
prevladavalo je stajalite (ak i zakonski poduprto) o
potrebi brojnog stanovnitva radi ouvanja vojne moi.

31 SSSR, zemlja koja je 1950. bila trea po broju stanovnika, u meuvremenu je prestalo postojati, a dvije Njemake su se uje-

dinile.

U srednjem su vijeku razmatranja o stanovnitvu
u domeni filozofije. Arapski filozof Ibn Khaldun
(1332 - 1406) razradio je teoriju ciklinoga kretanja
stanovnitva ovisno o gospodarskim kolebanjima;
gospodarski napredak prati vea gustoa i porast sta-
novnitva. 32 Francesco Patrizzi (1412 - 1494) iz Siene
istie gledite da je brojno stanovnitvo poeljno ako
postoje sredstva za njegovo uzdravanje.
Niccolo Machiavelli (1469 - 1527) u svom Vladaru"
(IZ Principe, 1513) navodi da je veliko stanovnitvo te-
melj vladareve moi. Giovanni Botero (1543 - 1617)
dao je posebice vaan doprinos teoriji o stanovnitvu
(njegovo je uenje kasnije preuzeo Malthus). Tvrdio
je da stanovnitvo tei rastu do krajnjih granica plod-
nosti (virtus generativa), a da su sredstva za ivot i
mogunosti njihova poveanja (virtus nutritiva) posve
ogranieni. To je shvaanje u skladu sa skuenim mo-
gunostima razvoja ondanjih agrarnih drutava;
brojnost stanovnitva, dakle, treba ovisiti o koliini eg-
zistencijalnih sredstava.
Obrat u gledanju na probleme stanovnitva nastaje u
17. stoljeu.33 Zapoinje kapitalistika era, otkrivaju
se i koloniziraju dotad Europi nepoznata prostranstva
(Amerike i Afrike, kasnije i Australije), poveava se
produktivnost u poljoprivredi, uvode se nove poljo-
privredne kulture (krumpir, kukuruz ... itd.). Sve to
prualo je realne izglede za poveanje blagostanja, to
je plodilo optimistinim shvaanjem vanosti veli-
ine stanovnitva za svaku zemlju. Merkantilistika
shvaanja u gospodarstvu obvezatno su zagovarala
porast stanovnitva; mlada je buroazija bila zain-
teresirana prije svega za veu ponudu jeftine radne
snage. Pravi predstavnik takva shvaanja bio je
sir William Petty (1623 - 1687) koji veu gustou
stanovnitva smatra gospodarskom prednou. On
je tvrdio da veliina stanovnitva nije ograniena do-
maim izvorima hrane, ve mogunostima vanjske
trgovine i uvoza hrane. Problem veliine stanovnitva
on stavlja u okvir globalne podjele rada, ime je bio
znatno ispred prevladavajuih shvaanja svoga vremena
(Wertheimer-Baleti, 1999).
32 Danas je uglavnom obrnuto, to pokazuje da nema trajnoga prirodnog" zakona razvoja ovjeanstva.
Pregled gledanja na probleme stanovnitva tijekom 17. i 18.
33
Zagreb, 1952.
Malthus, T. R.: An Essay on the Principle oj Population. Prvo izdanje njegova Eseja o stanovnitvu objavljena je 1798. godine.
34
Djelo je doivjela osam izdanja za Malthusova ivota, a dosta ih je mijenjao i proirivao.
3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 49
U 18. stoljeu
rasprave o stanovnitvu obiljeavaju
openito umjerenija, esto i pesimistina stajalita
glede mogunosti porasta stanovnitva. Primjerice,
Fran~ois Quesnay (1694 - 1774) tvrdio je da mnoenje
ljudi uvijek prelazi granice bogatstva te da posvuda
ima ljudi koji ive u siromatvu.
Adam Smith (1723 - 1790) granice brojanog porasta
stanovnitva takoer vidi u ogranienim sredstvima
za ivot (i to kod niih drutvenih slojeva), ali on ipak
ostaje optimist. Ne sumnja da e poboljanja u obradi
zemlje i proizvodnji hrane ii ispred poveanja broja
ljudi.
3.2.2. MaltuJijanska teorija i
neomaltuzijanizam
3.2.2.1. Malthus
Pesimistino stajalite glede porasta broja stanovni-
ka nastavlja i Thomas Robert Malthus (1766 - 1834),
sveenik, ekonomski teoretiar i demograf. Kod njega,
pak, to gledite nalazi svoj najvii izraz. On je ne samo
glavni predstavnik ve i simbol onih shvaanja u de-
mografskoj teoriji koja na razvoj stanovnitva gledaju
kao na nezavisnu prirodnu pojavu. Malthusova razma-
tranja temelje se na dvije osnovne postavke (zakona):
a) na prirodnom zakonu stanovnitva i b) na zakonu
opadajuih prinosa u poljoprivredi (Malthus 1798,
1960). 34
Posve je razumljivo to se Malthus pojavio u Engleskoj,
u zemlji koja je bila u punome gospodarskom poletu,
ali i u zemlji najranije demografske ekspanzije i na-
glog porasta obespravljenoga radnikog sloja i gradske
sirotinje. Nova tehnologija sve je vie radnike zamje-
njivala strojevima, pa veliki dio stanovnitva nije
mogao nai posla i inio se suvinim. Premda je viak
radne snage bio privremen, ipak je ostavio snaan
dojam na odreeni broj teoretiara.
U oblikovanju naela (zakona) stanovnitva Malthus
nije bio izvoran (rekli smo da su iste ideje postojale i
stoljea dan je u knjizi Ekonomisti u 17. i 18. stoljeu, Kultura,
50 DEMOGEOGRAFJJA

prije, npr. u Botera), ali je njegova formulacija, zbog
jednostavnosti i pogodnih drutvenih uvjeta, imala
velik odjek (sve do danas). On polazi od postavke da
sve ivo tei mnoenju iznad mogunosti koje prua
proizvodnja hrane. To znai da bi stanovnitvo, ako se
niime ne bi ograniavalo, raslo geometrijskom pro-
gresijom (1, 3, 9, 27 ili 2, 4, 8, 16, itd.) i udvostruivalo
bi se svakih dvadeset pet godina (eksponencijalni rast).
Nasuprot tome, proizvodnja hrane moe se poveavati
samo aritmetikom progresijom (1, 2, 3, 4 ili 2, 4, 6, 8
itd.). Prema tome, stanovnitvo e se poveavati mnogo
bre nego proizvodnja hrane (sl. 28). Oskudica hrane
i glad nuno e postati glavni oblikovatelj" veliine
stanovnitva. 35
Malthusova postavka da broj stanovnika uvijek tei
tome da prijee mogunosti prehrane niime nije doka-
zana. Isto tako nije uvjerljivo da se stanovnitvo nuno
poveava prema stalnoj stopi porasta, a da se proizvod-
nja hrane poveava prema opadajuoj stopi te da je to
prirodni zakon. On sam tvrdi da ovjek kao razumno
bie moe nadzirati veliinu potomstva; samim time
taj zakon gubi strogo prirodno obiljeje. Neutemeljeno
je pretpostavljao da e tadanja visoka stopa rodnosti
u Engleskoj vrijediti za sva vremena i sva drutva.
Isto tako nije potvreno da stopa rasta poljoprivredne
proizvodnje (prinosa po hektaru) mora opadati; tovie,
stalno je rasla kao plod razvoja znanosti i tehnologije.
Vanost koju sam Malthus pridaje tzv. preventivnim za-
prekama (tj. dobrovoljnom ogranienju veliine potom-
stva) potvruje da nema ni govora o prirodnom zakonu,
ve da je razvoj stanovnitva podvrgnut mnogim dru-
tvenim initeljima. Upravo to naglaava Richard Jones,
jedan od istaknutijih kritiara Malthusova uenja. 36
Napominje da svako drutvo svojim institucijama i
ponaanjem utjee na reprodukcijska obiljeja sta-
novnitva, pa je stoga i kretanje stanovnitva u svakom
drutvu razliito.

Slika 28. Odnos izmeu porasta stanovnitva i proizvod-
nje hrane po Malthusu
Bit je Malthusove teorije, odnosr maltuzijanizma, u
tome da bijedu i siromatvo niih drutvenih stalea
objanjava njihovim navodno prevelikim mnoenjem
(prenaseljenou). Potpuno, dakle, zanemaruje dru-
tvene nepravde ranoga kapitalizma. Zduno se zalae
za preventivne mjere koje bi bile zapreka rastu sta-
novnitva, u to ubraja odgaanje ili odustajanje od
braka te ustezanje od spolnog openja, ali je bio protiv
umjetnih sredstava za spreavanje zaea. U tzv. pozi-
tivne ili sigurne (sic !) zapreke ukljuuje svaki uzrok koji
dovodi do poveanja smrtnosti, tj. skraenja ljudskog
vijeka, kao epidemije, ratove, glad i druge poasti.
3.2.2.2. Neomaltuzijanizam
Povijest Europe u 19. i ranom 20. stoljeu ini se da
opovrgava temeljne Malthusove postavke. Unato znat-
nom populacijskom porastu (vidjeti tabl. 6), ivotni se
standard neprestano poboljavao. Meutim, valja imati
na umu da u tom razdoblju europsko stanovnitvo nije
bilo oslonjeno samo na vlastite resurse, ve i na uvoz
hrane i sirovina iz Novog svijeta, koji je, osim toga,
prihvatio i vikove europskog agrarnog stanovnitva.
Na globalnoj razini, pak, pokazat e se da maltuzi-
janske teze nisu jae uzdrmane (diskreditirane). Neo-
maltuzijanizam (novi, obnovljeni maltuzijanizam)
doktrina je proistekla iz pokuaja primjene temeljnih
zakljuaka izvedenih iz Malthusova uenja. Zagovara
ograniavanje raanja kao bitno sredstvo poboljanja
,drutvenog blagostanja, i to primjenom suvremenijih
metoda ograniavanja raanja (umjetnih", za razliku

35 Ta se raunica najbolje moe spoznati na primjeru neke hipotetine populacije od milijun stanovnika u ranom 19. stoljeu,
koja je u to vrijeme imala odgovarajua osnovna sredstva za ivot. Malthus pretpostavlja da e taj ljudski potencijal za oko
200 godina porasti na 256 milijuna, a da e se proizvodnja osnovnih sredstava za ivot, prije svega hrane, poveati toliko da
zadovolji tek 9 milijuna ljudi, i to na razini kakva je bila poetkom razdoblja.
36 Malthusovo uenje nailo je na snanu kritiku radikalnih filozofa i politikih ekonomista. Meu njima se osobito istaknuo

Richard Jones (Lectures on Population, London, 1859. reprint 1964). On je Malthusov nasljednik na katedri politike eko-
nomije. Jonesa moemo smatrati jednim od pionira populacijske politike.
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 51

od Malthusa). Rani neomaltuzijanizam obuhvaa 19.
stoljee te 20. do kraja tridesetih godina, a suvreme-
ni obuhvaa razdoblje poslije Drugoga svjetskog rata
(Wertheimer-Baleti, 1999).
Tridesetih godina naeg stoljea u mnogim je zemljama
osjetno smanjena rodnost, uz istovremeno poveanje
proizvodnje hrane. U takvim je prilikama maltuzi-
janska doktrina gotovo posve izgubila na vanosti.
Meutim, poslije Drugoga svjetskog rata ponovno iza-
ziva pozornost. Zato? Zato to je naglo porasla stopa
pozitivne prirodne promjene (prirasta) stanovnitva
svijeta, posebice u nedovoljno razvijenim zemljama, uz
njihovo istodobno gospodarsko zaostajanje i poveanje
jaza izmeu njih i razvijenih zemalja.
ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea Zemlja se
usporeivala sa svemirskim brodom koji u svojoj misi-
ji raspolae ogranienim resursima. Na taj se nain
htjelo upozoriti da broj stanovnika svijeta i potrebe za
prirodnim izvorima (resursima) ne mogu neogranieno
rasti, jer bi svemirski brod" Zemlja jednostavno os-
tao bez goriva, hrane i drugih ivotno vanih izvora.
Predvianja globalne ekoloke katastrofe bila su
uobiajena, ak i pomodna, u svjetskoj znanstvenoj lite-
raturi. 37 Najistaknutiji prorok" sudbine ovjeanstva
bio je ameriki biolog Paul Ehrlich. Bio je opsjednut
apokaliptinim strahom da e svemirski brod" Zem-
lja eksplodirati od populacijske bombe, a ovjeanstvo
e se dovesti do samounitenja (Ehrlich 1971; Ehrlich i
Ehrlich, 1972). Istie da je bitka za hranu izgubljena, da
je Indija dvadeset minuta do gladi i da e stotine mili-
juna ljudi umrijeti od gladi 70-ih i 80-ih godina.
Vano mjesto u suvremenom neomaltuzijanizmu pripa-
da izvjeu istraivake skupine objavljenom pod nas-
lovom Granice rasta (The Limits to Growth, Meadows
i sur 1972). 38 Analiziraju se serije veza izmeu pet
osnovnih imbenika i njihovih komponenti (stanov-
nitvo, poljoprivredna proizvodnja, prirodni izvori,
industrijska proizvodnja i oneienje) te se daju dugo-
rone projekcije. Kompjutorske simulacije izbacile" su
katastrofian scenarij po kojemu e, prije ili kasnije,
negativna sprega gladi, oneienja okolia i iscrp-
ljivanja prirodnih izvora rezultirati slomom svjet-
skog sustava. Standardni" smjer svjetskog modela
temeljen je na varijablama koje slijede vrijednosti i veli-
ine od 1900. do 1970. godine (sl. 29). Hrana i industrij-
ska proizvodnja rastu eksponencijalno sve dok naglo
smanjenje prirodnih izvora ne izazove zastoj i opadanje
industrijskog rasta. Stanovnitvo i oneienje okolia
nastavljaju rasti jo neko vrijeme nakon vrhunca indus-
trijalizacije. Na kraju rast stanovnitva biva zaustavljen
poveanom stopom smrtnosti, koja nastaje zbog sma-
njenja hrane i medicinskih usluga.
stanovnitvo
I
-oneienje
o
o
'
Slika 29. Granice rasta: standardni smjer svjetskog mo-
dela (prema: Meadows et al.,1972: 97)
Granice rasta prihvatili su ponajprije mnogi biolozi i
ekolozi koji su tadanja demografska kretanja svodili
na posljedicu vjenih" biolokih zakona. Uporite
nalaze u eksponencijalnom rastu ivotinjskih i biljnih
vrsta i u sve veoj krizi okolia, ugroenoj nosivosti
prostora" itd.
Neomaltuzijanska se shvaanja 80-ih i 90-ih osuvre-
menjuju i pojavljuju u novim varijantama. Njihovoj
popularnosti pridonose teze o presudnom utjecaju
porasta stanovnitva na oneienje okolia i na opu
ekoloku krizu, na pretjerano iskoritavanje sirovina
i ostalih prirodnih izvora, itd. Kritiari Granice rasta
istiu da unutar globalnog sustava postoje mnoge
razliitosti. Regionalna ralamba pokazuje da je
slom mogu u razliitim regijama, zbog razliitih
razloga i u razliitom vremenu (Mesarovic i Pestel,

37 Radovi su imali naslove: Populacijska bomba, Roen za gladovanje, Gladna budunost, Kraj obilja, Ljudi: ugroena vrsta,
itd.
38 Izvjetaj istraivake skupine Massachussets Institute ofTehnology za nacrt Rimskog kluba o dilemama ovjeanstva.
52 DEMOGEOGRAF/JA
1974). Neomaltuzijanski pristup ponajbolje oslikava
navod iz jednog izvjea objavljenoga 80-ih godina:
Ako se sadanji trendovi nastave, svijet e 2000. biti
napueniji, zagaeniji, ekoloki nestabilniji i ranjiviji
nego svijet u kojem danas ivimo. Za stotine milijuna
beznadno siromanih mogunost prehrane i opskrbe os-
talim nunim ivotnim potrebama nee biti bolja, a za
mnoge e biti loija (Barney, 1980:1).
Panja neomaltuzijanaca usmjerena je prije svega na
zemlje u razvoju. Uzrok tekoga gospodarskog i ope
drutvenog stanja u tim zemljama vide u visokim
stopama porasta stanovnitva. Rjeenje tekoa trae
takoer u sferi stanovnitva, u uinkovitoj politici ogra-
niavanja raanja (kontracepcija, pobaaji, steriliza-
cija). Dakle, zalau se za demografski put" razvitka
nedovoljno razvijenih zemalja. Budui da se zbivala
uglavnom izvan promiljenog koncepta opega dru-
tveno-gospodarskog razvoja, tj. sama za sebe, politika
ograniavanja raanja nije dala oekivane rezultate. 39
Povijesno je iskustvo jasno pokazalo da se rodnost sma-
njuje ondje gdje se poboljavaju uvjeti ivota pod utje-
cajem ubrzanijega gospodarskog i drutvenog razvoja.
3.2.3. Optimistini i drugi pristupi
"------ -
3.2.3.1. Marksistika teorija
Karl Marx se kritiki odnosio prema Malthusovim
stavovima, ali se nije posebno bavio analizom nekih
opih aspekata kretanja stanovnitva. Iako su njegova
opaanja o stanovnitvu tek usputna, ipak je tijekom
dugog razdoblja obiljeio odreeno shvaanje problema
stanovnitva (Wertheimer- Baleti, 1999). Prouavajui
kapitalistiki nain proizvodnje, Marx je tvrdio da
... svaki posebni povijesni nain proizvodnje ima svoje
posebne zakone o stanovnitvu ija je vrijednost histo-
rijska (1947: 561). Isticanje povijesnog znaenja zakona
stanovnitva nije samo kritika Malthusova prirodnog"
zakona, ve i nunost promatranja razvoja stanovnitva
unutar konkretnih okvira pojedinog drutva. Marx
je postao predstavnikom i simbolom odreenog
shvaanja i pristupa prouavanju stanovnitva, koje
demografske pojave i procese razmatra usko povezane
39 Indija, primjerice, ve od 1951. provodi program kontrole raanja, uz obilnu pomo razliitih meunarodnih organizacija i
fondova. Godine 1963. bilo je u toj zemlji 9 000 bolnica i ambulanti koje su dijelile sredstva protiv zaea i 138 klinika koje su
obavljale sterilizaciju (Wertheimer- Baleti, 1999).
s ukupnim drutvenim prilikama. Njegovi sljedbenici
socijalisti bili su optimisti glede rjeavanja problema
uzdravanja poveanog broja stanovnika, vjerujui
da e novi (socijalistiki) drutveni odnosi i institucije
na posljetku uskladiti veliinu stanovnitva i ivotne
potrebe, odnosno kakvou ivljenja.
3.2.3.2. Tehnoloki optimizam
Maltuzijanskoj doktrini budueg razvoja ovjeanstva
suprotan je tzv. tehnoloki optimizam. Vjeruje u
ovjekovu uroenu domiljatost, sposobnost prilago-
avanja, zamjenjivanja i recikliranja. Sve to daje priliku
za predah dok zemlje u razvoju ne zavre demografsku
tranziciju.
Neoklasini ekonomisti imaju trajno povjerenje u
sustav u kojemu nevidljiva ruka" trita regulira
poremeaje koji proistjeu iz odnosa stanovnitvo
- resursi - okoli. Prema tome, ako se izvori iscrpljuju,
tada sve via cijena smanjuje potronju, potie uvanje
i recikliranje te ubrzava potragu za alternativnim iz-
vorima (Goeller i Weinberg, 1976).
Meu autorima koji su razvili optimistian pristup raz-
voju ovjeanstva istie se danska ekonomistica Ester
Boserup. Ona vjeruje da je porast stanovnitva imbenik
koji izaziva napredak poljoprivrede. Njezin pristup
moe se saeti u izrazu nuda je majka domiljatosti".
Naime, ona tvrdi, da je u mnogim predindustrijskim
drutvima porast stanovnitva bio glavni poticaj agro-
tehnikom razvoju i poveanoj proizvodnji hrane
(Boserup, 1981). Unato nedostatcima i prevelikom
pojednostavnjenju sloene interaktivne veze izmeu
stanovnitva, poljoprivredne tehnologije i drutveno-
-gospodarskih imbenika, rad E. Boserup je koristan
i oigledno dovodi u pitanje neka temeljna naela
maltuzijanske teorije.
Neki istaknuti autori tvrde da populacijski porast nije
nikakav problem, ve upravo suprotno - da potie
tehnoloki napredak. Najvei resurs su ljudi - obra-
zovani, odvani i puni nade - koji e napregnuti svoju
volju i matu za vlastitu dobrobit i, neizbjeno, za do-
brobit sviju nas (Simon, 1981: 348).

3.2.3.2. Neutralizam - izmeu pesimizma
i optimizma
Suprotno krajnjim scenarijima kakve zastupaju au-
tori poput Ehrlicha i Simona, tj. na ljestvici izmeu
katastrofizma i samozadovoljstva smjeteno je neko-
liko vrlo razliitih pogleda i ideologija. Meutim,
zajedniko im je uvjerenje kako je porast stanovnitva
tek jedan od kljunih utjecaja na budue odranje i na-
predak ovjeanstva.
Nove spoznaje i neki imbenici podupiru novi konsen-
zus. Prvo, empirijske analize pokazuju da u zemljama
u razvoju nema znatnije korelacije, pozitivne ili nega-
tivne, izmeu nacionalne stope populacijskog porasta
i osnovnih pokazatelja razvoja, kao npr. dohotka po
stanovniku (Bloom i Freeman, 1986). Razlike u ekonom-
skom rastu i razvoju odreene su mnogo vie obujmom
strukturnih i institucionalnih imbenika. Drugo, mal-
tuzijansko i optimistino (tehnoloko) gledite zane-
maruju vanost drutvene organizacije proizvodnje,
distribuciju i potronju. To upuuje na zakljuak da
temeljni problem ovjeanstva nisu nedostatni prirod-
ni izvori, ve je to odnos izmeu pojedinaca i skupina.
esto se istie primjer Brazila u kojem rastui BDP
po stanovniku golemoj veini stanovnitva ne donosi
nikakav boljitak jer korist usisava mona elita (Jones,
1990).
U izvjetaju Svjetske banke 1984. godine, u kojemu
razmatraju populacijske promjene i razvoj, u jednom
se dijelu zakljuuje: Nema ni jednog dokaza da sporiji
populacijski porast sam po sebi moe osigurati napredak;
slab gospodarski rast, siromatvo i nejednakost postoje
neovisno o populacijskim promjenama. Meutim, kako
se siromatvo i ubrzani porast stanovnitva meusobno
dohranjuju, to darovatelji i zemlje u razvoju moraju
suraivati u smanjenju porasta stanovnitva kao glavnog
segmenta poeljnog razvoja (World Bank, 1984:185)
Danas u svijetu prevladava gledite da se snienje rod-
nosti u nedovoljno razvijenim zemljama moe postii
u sklopu opeg razvoja (gospodarski rast, smanjenje
udjela seoskog stanovnitva, obrazovanje itd.), uz
vrlo opreznu primjenu mjera ograniavanja raanja,
prilagoenih konkretnim uvjetima pojedinih zemalja
40Notestein (1944) prvi je uporabio naziv demografska tranzicija i podrobno je obrazloio taj proces. Stoga se ta teorija
naziva Notesteinova teorija.
41U domaoj je literaturi teoriju demografske tranzicije najtemeljitije obuhvatila i obradila Alica
1992, 1999).
3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 53
(kombinirani put"). Rjeavanje globalnih populacij-
skih tekoa zahtijeva razvijeniju meunarodnu su-
radnju, pravedniju podjelu rada i raspodjelu dobara.
Drugim rijeima, izlaz iz ekspanzivnog kretanja sta-
novnitva nedovoljno razvijenih zemalja, a time i iz
globalnih tekoa, valja pronai postizanjem takve
razine drutveno-gospodarskog razvoja na kojoj e
planiranje obitelji postati normalna stvar", injenica
svojstvena suvremenim drutvima.
3.2.4. Teorija demografske tranzicije: etapni
razvoj stanovnitva
3.2.4.1. Ope znaajke
Prevladavajua suvremena teorija razvoja stanovnitva
jest teorija demografske tranzicije ili demografskog
prijelaza. Zaetnicima te teorije smatraju se W. S.
Thompson (teorijski koncept dao je 1929. godine) i F.
W. Notestein, ali je sline ideje imao jo 1909. fran-
cuski demograf A. Landry. Notestein demografsku
tranziciju povezuje izravno s modernizacijom drutva
(porast urbanog stanovnitva, promjene u stilu ivota
itd.). 40 Mnogi su autori kasnije pridonijeli daljoj raz-
radi te teorije, razradivi pojedine etape ili podetape
te analiziravi primjere pojedinih zemalja ili skupine
zemalja. 41
Teorija demografske tranzicije prikazuje razvoj stanov-
nitva kao etapni proces (mijene pojedinih etapa i
podetapa), a temelji se na etiri bitne postavke:
1. da sadri promjene u rodnosti, smrtnosti i prirodnom
prirastu, koje impliciraju i promjene u demografskim
i drutveno-gospodarskim strukturama stanovnitva
(izostavlja se utjecaj migracijske komponente na ukupno
kretanje stanovnitva); 2. da je to povijesni proces koji
je pod neposrednim utjecajem initelja gospodarskog
i drutvenog razvitka; 3. da se demografska tranzicija
zbiva pod utjecajem ukupnog razvoja (modernizacije")
i da ona povratno djeluje na taj razvoj; 4. da se utjecaj
imbenika ukupnog razvoja na natalitet i mortalitet
dogaa posredno, tj. preko djelovanja tih imbenika na
ekonomsko-socijalni sastav stanovnitva (Wertheimer-
-Baleti, 1999).
esto
Wertheimer-Baleti (1982,
54 DEMOGEOGRAF/JA
Prema toj teoriji, etape i njihova obiljeja odnose se na
normalan" razvitak, dakle zanemaruje se djelovanje
razliitih vanjskih utjecaja na razvoj stanovnitva (rata,
prirodnih katastrofa, itd.). Prije podrobnije analize
teorije demografske tranzicije valja napomenuti da
svaka generalizacija odreenog kretanja, u naem slu-
aju demografskog, premda pokazuje temeljne odno-
se i tendencije demografskih tokova [. .. ] krije u sebi
opasnost simplifikacije i prikazuje demografska kreta-
nja u njihovu ukupnom izrazu, dakle osiromaena je
mnogobrojnih posebnosti i specifine uvjetovanosti
razvoja stanovnitva (Wertheimer-Baleti, 1999: 113).
Demografska tranzicija openito oznaava razdoblje
prijelaza s tradicionalnoga (primitivnog) reima repro-
dukcije stanovnitva, koji obiljeavaju visoke stope rod-
nosti i smrtnosti, na suvremeni (humaniji) reim, koji
oznaavaju niske stope (Wertheimer-Baleti, 1982). U
oba su sluaja stope prirodnog prirasta niske, ali iza
toga ne stoji samo kvantitativno razliita stopa rodnos-
ti i smrtnosti, ve i kvalitativna promjena obnavljanja
stanovnitva. Prema tome, proces demografske tran-
zicije ili prijelaza oznaava korjenjt preobraaj reima
reprodukcije stanovnitva.42 Oznaava, zapravo, po-
pulacijsku dinamiko-strukturnu racionalizaciju. Valja
istaknuti da se preobrazba prirodnoga kretanja stanov-
nitva zbiva ovisno o drutveno-gospodarskim pro-
mjenama.
U literaturi najee susreemo troetapni model raz-
voja stanovnitva. 43 Time se eli pokazati, polazei od
povijesnog uopavanja razvoja stanovnitva u razvije-
nim europskim zemljama, da stanovnitvo odreene
zemlje u svom demografskom razvoju prolazi tri ope
razvojne etape. Rije je o sljedeim etapama razvoja
stanovnitva: I. predtranzicijska etapa, II. etapa demo-
grafske tranzicije ili prijelaza, koja se dijeli na tri tran-
zicijske podetape: a) ranu, b) sredinju i c) kasnu, te III.
posttranzicijska etapa (Wertheimer- Baleti, 1999).
I. Predtranzicijska etapa. To je razdoblje koje pretho-
di demografskom prijelazu (tranziciji); u literaturi se
naziva i visokostacionarna etapa. Odnosi se na vrlo
42Stoga nije udno to mnogi autori etapu demografske tranzicije nazivaju etapom demografske revolucije (npr. Vinjevskij,
1976; Pavlik, 1980).
43U literaturi se pojavljuje i etveroetapni model razvoja stanovnitva. Sadrajem se poklapa s troetapnim, samo to je etapa
demografske tranzicije predoena u dvije etape.
dugo razdoblje ruralne ili agrarne civilizacije, sve do
prvih sluajeva ulaska u etapu demografske tranzicije
(poetak 18. stoljea). Stope rodnosti (broj ivoroene
djece na 1 000 stanovnika) bile su izmeu 40 i 50
promila (blizu biolokog maksimuma) te praene u
prosjeku tek neto niim stopama smrtnosti. Visoka
rodnost bila je usko povezana s opim i gospodarskim
znaajkama tradicionalnih ruralnih zajednica. to se
vie djece raalo, u uvjetima vrlo visoke smrtnosti
(posebice male djece), to su bili vei izgledi da e ih vie
i preivjeti to je znailo vie ruku za rad na imanju i
sigurnost roditeljima u starosti (Clark, 1967).
Stopa smrtnosti nije bila stabilna, ve je varirala ovisno
o djelovanju onodobnih glavnih imbenika smrtnosti
(epidemije, glad, ratovi). Stopa smrtnosti bila je pose-
bice u uskoj korelaciji s poljoprivrednim prinosima. U
gladnim godinama" te u vrijeme epidemija i ratova
zabiljeena je izuzetno velika smrtnost, katkad i via
od 300 promila (Cipolla, 1962).
Iz takva kretanja rodnosti i smrtnosti proizilo je tzv.
stacionarno stanovnitvo, s praktino nultom stopom
prirasta (sl. 30). Demografska ravnotea izmeu smrti
i raanja (ena je raala koliko je mogla) postizala se uz
velike ljudske napore i rtve. Danas se tip stanovnitva
s priblino istim (predtranzicijskim) obiljejima ne
moe nai niti u jednoj zemlji. Postoji samo kod nekih
%o
50
40
30
20
10
a b c
vr11eme
I. etapa li. etapa Ili. etapa
Slika 30. Troetapni model razvitka stanovnitva prema
teoriji demografske tranzicije
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 55

plemenskih zajednica i izdvojenih skupina, uglavnom
u tropskim praumama. 44
II. Etapa demografske tranzicije. Zauzima sredinje
mjesto u etapnom razvoju stanovnitva. Ta etapa
predstavlja razdoblje u kojemu pod utjecajem snanog
drutveno-gospodarskog i zdravstvenog napretka do-
lazi do tranzicije u podruju mortaliteta i tranzicije u
podruju nataliteta, tj. do njihova prijelaza s visoke na
nisku razinu (Wertheimer-Baleti, 1999: 121). Zapo-
inje obino smanjenjem ope stope smrtnosti (manje
od 30 promila) uz nepromijenjenu razinu rodnosti
(zbog inertnosti). Stoga dolazi do vidljivog poveanja
stope prirodnog prirasta, odnosno do demografske
ekspanzije" (rana tranzicijska podetapa). Smanjivanje
smrtnosti nakon odreenog vremena povlai za sobom
i smanjivanje rodnosti (sl. 30). Prema tome, obje kom-
ponente prirodnog kretanja nalaze se u prijelazu na
niu razinu; smrtnost ipak ima strmiji pad, pa se stope
prirodnog prirasta jo poveavaju (sredinja tran-
zicijska podetapa). U zavrnoj fazi tranzicije (kasna
podetapa) zaustavlja se pad smrtnosti, a rodnost se i
dalje smanjuje (kasna tranzicijska podetapa zapoinje
kada se natalitet smanji ispod 20 promila). To rezultira
razmjerno niskim stopama prirodnog prirasta (oko 5
promila), uz tendenciju daljeg smanjenja.
Kada neka zemlja zakorai" u modernitet, stopa smrt-
nosti prvi je parametar koji se mijenja. To je i logino:
u razvijenijoj, organiziranoj dravi protok hrane je
bri i bolji, zdravstveni i sanitarni uvjeti poboljani,
obrazovanje sve bolje. No, uz manju stopu smrtnosti,
nakon nekog vremena smanjuje se i stopa rodnosti. Ra-
zlozi su takoer logini i jasni. Sa socijalnom zatitom
i sustavom mirovinskog osiguranja nestaje i jedan
od glavnih razloga brojnosti djece (u tradicionalnim
drutvima roditelji svoju starost osiguravaju broj-
nom djecom; znamo da se posebna pozornost pridaje
mukim potomcima). U suvremenoj urbanoj sredini,
u kojoj je stanovanje skupo, a ena zaposlena, mnogo
djece uglavnom se smatra vie teretom nego zalogom
za budunost.
III. Posttranzicijska etapa. To je etapa poslije demo-
grafske tranzicije, kada su stope rodnosti i smrtnosti
niske i uravnoteene na gotovo podjednakoj razm1
(niska stacionarnost). Stope rodnosti vrlo su niske,
manje od 14 promila, a stope smrtnosti su izmeu
10 i 12 promila, uz tendenciju blagog porasta; stopa
prirodnog prirasta vrlo je niska i tendira nultoj stopi
ili pak stopi negativne prirodne promjene (smanjenja)
stanovnitva (sl. 30). Prema jednoj od osnovnih hipo-
teza teorije demografske tranzicije u treoj je etapi
stopa nataliteta osnovna odrednica prirodnog kretanja
stanovnitva (prirodnog porasta ili smanjenja). Vea ili
manja uravnoteenost smrtnosti i rodnosti u toj etapi
posljedica je dugotrajnoga drutveno-gospodarskog i
demografskog razvoja. Stoga se posttranzicijska etapa,
posve oekivano i sukladno osnovnim naelima teorije
demografske tranzicije, najprije pojavljuje u najrazvi-
jenijim zemljama.
3.2.4.2. Demografska tranzicija u razvijenim
zemljama i zemljama u razvoju
Demografska tranzicija nedvojbeno je svjetski proces.
To proistjee iz injenice da je do tranzicije dolo u
svim zemljama koje su doivjele gospodarski i kultur-
ni napredak bez obzira na geografski poloaj ili neke
posebnosti. Zato i kaemo da je demografska tranzicija
populacijski izraz. drutveno-gospodarskih promjena
(Wertheimer-Baleti, 1982).
Vaan je i ritam demografske tranzicije: u nekim se
zemljama zbiva bre, a u nekima sporije. Ipak, prisut-
na je sljedea zakonitost: ondje gdje je zapoela kasnije
(dananje nedovoljno razvijene zemlje) zbiva se bre i
trajat e krae (sl. 31). To ovisi o mnogim initeljima,
kao to su veliina stanovnitva, kulturno-religijske
znaajke, razvijenost i gospodarski sastav poetkom
tranzicije.
Rana podetapa demografske tranzicije, kao to je ve
utvreno, nastupa s tranzicijom mortaliteta. Zapoela
je najranije u Francuskoj (sredinom 18. stoljea), a ti-
jekom 19. stoljea zahvatila je ostale zemlje zapadne i
sjeverozapadne Europe. 45 U toj je skupini zemalja etapa
demografske tranzicije trajala u prosjeku oko 150 godi-
na. Rana tranzicijska podetapa u SAD-u nastupa nakon
sredine 19. stoljea, a u Japanu poetkom 20. stoljea

44Takva je skupina Achea (700 lanova) u praumama istonog Paragvaja. ive od lova i skupljanja plodova, imaju visoku
rodnost i smrtnost (vie od 40 promila) i nalaze se pred izumiranjem (Hill, K i Hurtado, A. M.: Ache Lije History: The Ecology
and Demography of Foregoing People, Aldine de Gryter, New York, 1996; prema: Wertheimer-Baleti, 1999).
45Obiljeja demografske tranzicije najbolje se mogu spoznati pratei populacijske promjene u onim zemljama koje su prole tu
razvojnu etapu. To su, svakako, zemlje zapadne i sjeverozapadne Europe u kojima je taj proces zavren.
56 OEMOGEOGRAFIJA

(Weinstein i Pillai, 2001). Kao posljedica smanjivanja
mortaliteta, uz istodobno nepromijenjenu stopu
nataliteta (inertnost), u zemljama zapadne Europe
na prijelazu iz 19. u 20. stoljee nastaje demografska
ekspanzija" (s izuzetkom Francuske). Tako je u raz-
doblju 1905 - 1909. stopa prirodne promjene (prirasta)
u Engleskoj i Walesu iznosila (u promilima) 11,6, u
Norvekoj 12,6, a u vedskoj 11,0 (u Francuskoj samo
0,6; vie o tome u odjeljku 4.4.2.6.) (Wertheimer-
Baleti, 1999).

<D 50 1 Sredinju podetapu demografske tranzicije obiljeava

c
i5o 40 smanjenje nataliteta kao dugorona tendencija. Pod
"' tranzicijom u sferi nataliteta razumijeva se sniava-
~ 30 nje stope nataliteta na razinu manju od 30 promila
>
o
~ 20 roeni (Wertheimer-Baleti, 1982). To je, dakle, granina
u;
o umrli stopa za prijelaz iz rane podetape u sredinju tran-
8 10
zicijsku podetapu (sl. 32). Sredinja je podetapa u
"'c o~~~~~~,--~~~,-~~~~~~~
veini zemalja zapadne Europe nastupila u drugoj
1800. 1850. 1900. 1950. 2000.
polovici 19. stoljea i trajala do otprilike dvadesetih
ubrzavanje uspqravanje racionalni
prirasta prirasta prirast i tridesetih godina 20. stoljea. Istraivanja su potvr-
dila temeljnu hipotezu teorije demografske tranzicije o
povezanosti smanjenja nataliteta s industrijalizacijom,
<D
50 2 urbanizacijom, poveanjem obrazovanja. Smanjivanje
~o 40 roeni
nataliteta poelo je najprije u onim europskim regijama
~ 30
"' koje su bile industrijalizirane i urbaniziranije, s malim
c
>
o postotkom nepismenih i s niskom stopom smrtnosti
~ 20
u; dojenadi (Coale i Cots Watkins, 1986).
10 umrli U kasnoj (treoj) podetapi demografske tranzicije nata-
"'c o~~,----~~~,--~~~,--~~~~~~~
litet se i dalje smanjuje, ali sporije nego u sredinjoj
1800 1850. 1900 1950. 2000.
podetapi. Mortalitet se smanjuje sporije od nataliteta
stagnacija ekspanzija
i ima tendenciju stagnacije. 46 Prirodni prirast ubrzano
Slika 31. Prikaz demografske tranzicije u (1) razvijenim i se smanjuje, tendirajui prema nuli (sl. 32).
(2) nedovoljno razvijenim zemljama (prema: Friganovi,
1990: 46) Slika 32. Podetape demografske tranzicije: a) rana, b)
sredinja i c) kasna

o/oo
b o/oo
c

40 40

30 30

20

10

o~~~~~~~~~~~-

vrijeme vnieme

- - - raanje - - umiranje mn !T1 prirataj

46Smanjenje mortaliteta u sklopu demografske tranzicije zapoelo je smanjenjem mortaliteta dojenadi i male djece, a tek
nakon toga, s odreenim vremenskim pomakom, uslijedilo je smanjenje mortaliteta odraslih i starijeg stanovnitva (Wert-
heimer-Baleti, 1999).

U razvijenim europskim i drugim razvijenim zemljama
(SAD, Japan) potkraj 70-ih godina zavrena je demo-
grafska tranzicija (tj. njezina kasna podetapa), dakle
njihovo je stanovnitvo od 80-ih godina u posttranzi-
cijskoj razvojnoj etapi. U nekim je europskim zemljama
ve zabiljeena i negativna prirodna promjena (tj. pri-
rodni pad stanovnitva, primjerice u vedskoj, (sl. 33).
%o
50
bez podataka
40
30
20
10
O-+-~~~~~~~~~~~~~~~~~----;
1800 1850 1900 1950.
Slika 33. Usporedba razvitka stanovnitva vedske i Indije
od 1800. do 1990. godine (prema: Waugh, 1995: 329)
U zemljama u razvoju (Afrike, Azije i Latinske Ame-
rike) demografska je tranzicija nastupila u prvim
desetljeima 20. stoljea, a u mnogima tek nakon
Drugoga svjetskog rata (npr. u Indiji). Nastupila je, kao
i svojedobno u razvijenim zemljama, najprije preko
smanjenja smrtnosti, a stopa raanja ostala je visoka.
Demografska tranzicija u zemljama u razvoju, u odnosu
prema procesu tranzicije u dananjim razvijenim
zemljama (dakle, stoljee prije), ima brojne posebnosti,
od kojih se istiu:
a) tranzicija je nastupila u drugaijim uvjetima unu-
tarnjega drutveno-gospodarskog razvoja;
b) utjecaj vanjskih imbenika - svjetskoga gospodar-
skog razvoja, posebice primjene medicinsko-sanitar-
nih postignua - vrlo je vanan za tijek demografske
tranzicije u zemljama u razvoju, posebice za tranzi-
ciju u sferi mortaliteta; tranzicija se, dakle, zbiva kao
inducirani, izvana potaknuti proces, a u razvijenim
europskim zemljama dogaala se spontano, u sklopu
vlastitog razvoja;
47Zbog brzog procesa esto se rabi i izraz demografska eksplozija, ali drimo da ga zbog vie razloga nije preporuljivo
rabiti.
3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 57
c) demografska ekspanzija", tj. poveanje stope pozi-
tivne prirodne promjene (prirasta), u zemljama u
razvoju mnogo je jaa; 47
d) demografska tranzicija (kako u sferi mortaliteta,
tako i u sferu nataliteta) zbiva se u zemljama u raz-
voju mnogo bre (Wertheimer-Baleti, 1999).
Smanjenje smrtnosti nedvojbeno je pozitivna i huma-
na promjena, ali je ipak time povean nesklad izmeu
populacijskog i gospodarskog rasta, pa stoga takve
zemlje posru pod bremenom tekoa. Takva obiljeja
obuhvaaju zemlje ije se stanovnitvo nalazi u ranoj
tranzicijskoj podetapi. U njima se stopa umiranja sma-
njuje bre od stope raanja, poveava se stopa pozitivne
prirodne promjene (prirasta), a brzina populacijskog
porasta vea je od gospodarskoga (industrijskog) rasta
(sl. 34, primjer Nikaragve, s BDP-om 380 US dolara
po stanovniku 1995. godine). Prikriveni vikovi radne
1990
snage na selu prelijevaju se u grad (ruralni egzodus) i
postaju stvarni vikovi radne snage u gradu. Stvaraju se
divlja prigradska naselja (paraurbanizacija), razliitog
imena na razliitim stranama svijeta, ali istog postan-
ka i znaajki (favele, slamovi i sl.). Stoga takve zemlje
moraju u svoje razvojne planove ugraditi i mjere re-
striktivne populacijske politike.
to se tie tranzicije nataliteta (i ulaska u sredinju
tranzicijsku podetapu), pokazalo se da je proces
prilino spor (sl. 34), to je pokazala i demografska
povijest zapadnoeuropskih zemalja. Naime, smanjen-
je nataliteta teeje ostvarivo od smanjenja mortalite-
ta, to znai da treba proi odreeno vrijeme kako
bi proces kumuliranja djelovanja raznih imbenika i
uvjeta doveo do promjene reprodukcijskog ponaanja
(Wertheimer-Baleti, 1999:162). U 70-im i 80-im go-
dinama brojne zemlje u razvoju ule su u sredinju
tranzicijsku podetapu (znai da je stopa nataliteta
smanjena na manje od 30 promila). Uvelike je to po-
sljedica provedbe programa planiranja obitelji. Izvan
tog kruga zemalja ostale su zemlje podsaharske Afrike
u kojima je stopa nataliteta i danas vea od 40 promila
(npr., 2004. godine: Niger 55 promila, Mali 50, Liberija
50, Uganda 47, Somalija 47, itd.).
58 DEMOGEOGRAFIJA

4,5
100
4,0
90
3,5
80

70 3,0 -;;;-
-;;;- E
%o Meksiko %o Nikaragva c
-~
c
60 60 60 2,5 'E
~
E 2-
o
50 50 2-
o 50 .2:
.2: 2,0 ~~
~~ >
o
c c
40 40 > 40
c
o
-cn"'
1,5
"'
-cn
30 30 30
1,0
20 20 20

10 10 10 0.5

o o 0,0
ci
LO
O)
ci
CD
O)
o
,.__
O)
o
co
O)
ci
O)
O)
o
o
o
ci
<:')
O)
....
ci
O)
ci
LO
O)
o
CD
O)
o
,.__
O)
ci
co
O)
ci
O)
O)
ci
o
o
N N

Slika 34. Razvitak stanovnitva Meksika i Nikaragve u 20. stoljeu: Meksiko je tek 90-ih godina zakoraio u sredinju
podetapu demografske tranzicije, a Nikaragva se jo nalazi u ranoj podetapi, to se ogleda u eksponencijalnom po-
rastu stanovnitva (prema: Bahr, 1997)

3.2.4.3. Posttranzicijska etapa: stanje i
perspektive
U zapadnoeuropskim zemljama, osim u Irskoj, demo-
grafska tranzicija zavrila je potkraj 70-ih godina (u
Francuskoj je zavrila prije). Stoga je obiljeja post-
tranzicijske etape najbolje razmotriti na njihovu pri-
mjeru. Sedam bitnih znaajki obiljeava stanovnitvo
zapadnoeuropskih zemalja: 1. nizak natalitet, koji se i
dalje smanjuje 2. niska opa stopa mortaliteta, s ten-
dencijom laganog porasta, 3. sve vei broj izvanbrane
djece, 4. sve vei broj izvanbranih zajednica (razliitih
oblika kohabitacije), 5. porast broja rastava, 6. porast
trokova kolovanja djece i uzdravanja starih osoba,
7. poveanje udjela starog stanovnitva (Wertheimer-
Baleti, 1999).
Meu navedenim znaajkama nije sluajno na prvome
mjestu nizak i sve nii natalitet. Stope nataliteta ve su
potkraj 70-ih godina bile manje od 14 promila, a od
tada se i dalje smanjuju. Sredinom 90-ih godina stopa
nataliteta u zapadnoeuropskim zemljama prosjeno je
bila oko 11 promila, a stopa mortaliteta izmeu 10 i 11
promila (Council ofEurope ... , 1997). Kretanje natalite-
ta oigledno vodi prirodnom smanjenju stanovnitva,
a ve je zabiljeena i negativna stopa (u Njemakoj,
Italiji i dr.). Potvruje se, dakle, jedna od hipoteza
teorije demografske tranzicije po kojoj je natalitet u
posttranziciji, u uvjetima postojanog mortaliteta, bitna
odrednica prirodnog kretanja.
Postavlja se pitanje koji je razlog smanjenja nataliteta
tijekom posljednjih desetljea. Jednu skupinu razloga
ine imbenici koji su bili karakteristini za tranzicijsku
etapu i nastavljaju se u posttranzicijskoj etapi
(imbenici vezani uz modernizaciju drutva). No u toj
etapi djeluju i novi, specifini imbenici, uvjetovani
ponajprije nainom ivljenja u postindustrijskom
drutvu, sociopsiholoki i kulturni imbenici (van de
Walle, 1987). 48 Nedvojbeno je da i zemlje u razvoju koje

48Takvo kretanje nataliteta u europskim zemljama, koje dovodi do nulte prirodne promjene (prirasta) i prirodnog smanjenja
stanovnitva, nizozemski demografDirk van de Kaa (1987:5) naziva europska druga demografska tranzicija", ime razumi-
jeva novu etapu u europskoj demografskoj povijesti.
 3. RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNITVA (NASELJENOSTI) 59

se danas nalaze u jednoj od tranzicijskih podetapa, a to
je oko dvije treine ovjeanstva, eka posttranzicijska b) primjedbe koje su se odnosile (posebice 60-ih godi-
sudbina. No proi e jo prilino mnogo vreme- na) na ostvarivost posttranzicijske etape i c) ope prim-
na dok glavnina doe u posttranzicijsku etapu, a u
sluaju najnerazvijenijih zemalja moda i vie od pola
stoljea. Mnotvo initelja usporava taj proces, pose-
bice u afrikim zemljama: naslijeene navike, obiaji,
nehomogenost, plemenska pripadnost itd. Znatnije
smanjenje nataliteta moglo bi nastati samo u uvjetima
ubrzanoga gospodarskog razvoja i, posebice, korjenitih
drutvenih promjena.
3.2.4.4. Primjedbe na teoriju demografske
tranzicije
Budui da u teoriji demografske tranzicije postoje
odreene manjkavosti i nepreciznosti, nerijetko je bila
izloena kritikim primjedbama. Meutim, kako su
na primjeru brojnih zemalja potvrene osnovne tran-
zicijske hipoteze, to je posljednjih desetljea sve manje
i kritikih primjedbi. One se mogu svrstati u tri sku-
pine: a) primjedbe vezane za uzroke kretanja natalite-
ta i mortaliteta s obzirom na razliit stupanj razvoja,
jedbe (Weinstein i Pillai, 2001). Unato tome to se neke
primjedbe mogu staviti teoriji demografske tranzicije, i
to u njezinim pojedinim aspektima, pokazalo se da je
malo teorijskih razmatranja koja bi uope mogla biti
prihvatljiva alternativa predoenoj teoriji. One koje se
i pojave uglavnom pokuavaju dopuniti izvorne hipo-
teze, posebice one koje objanjavaju povezanost mo-
dernizacije i smanjivanja nataliteta.
Najjaa strana demografske tranzicije jest njezina po-
vijesna utemeljenost. O tome A. Wertheimer-Baleti
pie: . . . teorija demografske tranzicije ne samo da u
glavnim karakteristikama ocrtava demografske pro-
mjene, ve i omoguuje razumijevanje demografske
sadanjosti u suvremenom svijetu i omoguuje pred-
vianje (uz prethodno ispunjenje njezinih pretpostavki)
demografske budunosti svijeta. Ona je stoga dobar
vodi za formuliranje odreene, prema smjeru i kvan-
titativnim ciljevima specifine populacijske politike u
pojedinim zemljama (1999:193).

Demografska tranzicija u Hrvatskoj

Etapa demografske tranzicije zapoela je u Hrvatskoj potkraj 19. stoljea, tridesetih godina 20. stoljea ulazi u
sredinju podetapu, a zavrava poetkom osamdesetih godina (Gelo, 1987). Proces tranzicije trajao je, dakle,
razmjerno kratko, oko 80 godina. Stanovnitvo Hrvatske nalazi se u posttranzicijskoj etapi (niske stacionar-
nosti) u kojoj stopa prirodnog prirasta tei nuli i poprima negativne vrijednosti. Godine 1991. prvi put je
zabiljeena negativna prirodna promjena (smanjenje); stopa je iznosila -0,6 i od tada se uvelike poveala nega-
tivna vrijednost. To je svojevrstan paradoks jer Hrvatska nije na takvu stupnju razvijenosti da bi posttran-
zicijsko (stacionarno) stanovnitvo bilo normalni izraz drutveno-gospodarskih prilika. Zapravo je rije o
svojevrsnoj kvaziposttranziciji, induciranoj posttranziciji, uvjetovanoj specifinim imbenicima (Wertheimer-
Baleti,1992.a: 241). Oigledno su demografske promjene osjetno ispred operazvojnih promjena. Objanjenje
je vrlo jednostavno. Na suvremenu demografsku sliku Hrvatske snano su utjecali vanjski imbenici iz prolih
razdoblja (znamo da ih teorija demografske tranzicije zanemaruje), kao to su stalno i jako iseljavanje te gu-
bici u dva svjetska rata. Oni su uzdrmali i znatno ubrzali normalnu" demografsku dinamiku. To je velika
zapreka optimalnom drutveno-gospodarskom razvoju mlade nezavisne drave i ini nunim promicanje
pronatalitetne populacijske politike.
60 DEMOGEOGRAFIJA
4. KRETANJE STANOVNITVA
Definirajuidemogeografiju istaknuli smo da je teite
prouavanja te znanstvene discipline na razumijevanju
i objanjavanju dinaminih sastavnica stanovnitva:
rodnosti, smrtnosti i prostorne pokretljivosti. Stoga se
moe rei da je ovo poglavlje sredinji dio rada. Sam
4.1. UKUPNO (OPE) KRETANJE STANOVNITVA
4.1.1. Sastavnice ukupnog kretanja
stanovnitva i pokazatelji promjena
Ukupno (ope) kretanje stanovnitva posljedica je pri-
rodnoga kretanja i jednog oblika prostorne pokret-
ljivosti (konane migracije). Prema tome, prirodno
kretanje i migracija temeljne su odrednice razvitka
stanovnitva neke zemlje ili kraja. Podjela na prirodno
i mehaniko kretanje nuna je zbog potrebe razliko-
vanja u biti dvaju razliitih procesa, razliitih kako
s obzirom na njihove odrednice, tako i s obzirom na
posljedice za cjelokupni demografski razvitak neke
populacije. Ve je istaknuto da na promjene u broju
i sastavu stanovnitva mogu, osim spomenutih sas-
tavnica, utjecati i tzv. vanjski (eksterni) imbenici, kao
to su ratovi, prirodne katastrofe, epidemije i drugi
imbenici koji se mogu iznenada pojaviti. Stoga u
analizama demografskog stanja treba imati na umu i
posljedice djelovanja takvih imbenika. No njihov je
utjecaj sadran u razini nataliteta, mortaliteta, imi-
gracije i emigracije u odreenom podruju i trenutku.
Ukupno (ope) kretanje stanovnitva utvruje se povre-
menim popisima, koji se danas provode uglavnom u
svim zemljama svijeta, obino svakih deset godina. 49
Ukupno kretanje stanovnitva unutar meupopisnog
razdoblja, odnosno stanje u odreenom trenutku,
izraunava se po formuli:
D = (N - M) + (I - E)
gdje je N natalitet (rodnost), M mortalitet (smrtnost),
I imigracija (doseljavanje) i E emigracija (iseljavanje).
Meutim, za takvo je raunanje nuna dobro ustrojena
49O popisima stanovnitva openito i ukratko o popisima stanovnitva u Hrvatskoj pisano je neto podrobnije u odjeljku
1.3.3.
so Kao to je sluaj u Hrvatskoj, interval izmeu popisa 1953. i 1961. iznosi osam godina, a izmeu 1961. i 1971. (i kasnije) deset
godina.
naziv ukupno kretanje stanovnitva upuuje na to da
je prije svega rije o promjenama u broju stanovnika
u nekom podruju i u odreenom vremenu, i to pod
utjecajem razliitih imbenika (nataliteta, mortaliteta,
rata, vanjske migracije i sl.).
sluba koja tono prati i biljei navedene komponente;
to je tzv. stalni registar stanovnitva, i mnoge ga zemlje
jo nemaju, a meu njima ni Hrvatska.
U veini zemalja u svijetu temeljna je odrednica ukup-
noga (opeg) kretanja stanovnitva prirodno kretanje,
a u pojedinim manjim podrujima unutar neke zemlje
moe prevladavati utjecaj migracije stanovnitva.
Na nekom podruju moe, u odreenom razdoblju,
doi do porasta, zastoja (stagnacije) ili smanjenja broja
stanovnika (depopulacije). Sve tri rezultante mogu
biti uvjetovane pretenim utjecajem ili prirodnog ili
mehanikog kretanja. etiri navedene komponente
(N, M, I i E) koje utjeu na promjenu broja stanovni-
ka ne djeluju u istom smjeru. Rodnost i doseljavanje
pozitivne su komponente ukupnoga (opeg) kretanja
stanovnitva, tzv. aktiva" demografske bilance, a
smrtnost i iseljavanje negativne, odnosno pasiva".
Meu pokazateljima kojima mjerimo promjene nastale
u ukupnom broju stanovnika razlikujemo uglavnom
dvije skupine: a) pokazatelje koji pokazuju promjene
u apsolutnom iznosu, i b) pokazatelje koji pokazuju
promjene u broju stanovnika relativno.
Najjednostavniji pokazatelj prve skupine jest meu
popisna promjena broja stanovnika (D). Pokazuje
ukupni apsolutni iznos promjene broja stanovnika
izmeu dvaju popisa (P 1 i P), dakle:
D=P 2 -P 1
Meutim, apsolutni pokazatelji nisu pogodni za uspo-
redbu (jer ne sadre u sebi komparabilnu bazu), a pose-
bice kada su meupopisni intervali nejednaki. 50 Stoga
 4. KRETANJE STANOVNITVA 61

valja izraunati prosjenu godinju promjenu broja

D
stanovnika (R); t oznaava broj godina izmeu dvaju r= - - 100,
popisa: pl
D
ili kao egzaktnije iskazan lanani indeks:
t t
r =I - 100
Ovaj je pokazatelj neprikladan za usporedbu prosjene
godinje promjene broja stanovnika meu pojedinim Relativni pokazatelj koji je uputno rabiti za uspored-
zemljama ili regijama unutar pojedine zemlje; razumije bu izmeu pojedinih podruja i zemalja jest stopa
se, kada se razlikuju prema broju stanovnika. Da bismo prosjene godinje promjene broja stanovnika izme-
dobili usporedivu promjenu izmeu dvaju podruja ili u dvaju popisa; oznaava se s r (rezultati se obino
za jednu prostornu jedinicu kroz vrijeme, valja uzeti predouju na dvije, pa i tri decimale), a izraunava
u obzir veliinu populacije. Stoga valja izraunati rela- prema formuli:
tivne pokazatelje promjene. Jedan od jednostavnijih
pokazatelja jest stopa ukupne promjene broja stanovni- R _ P2 -P 1 _ P 1 +P 2
ka (r) izmeu dvaju popisa (P 1 i P); izraunava se na
r = - 100; R = - - - ; P=---
p t 2
dva naina:
gdje je Rprosjena godinja apsolutna promjena, P 2 broj
stanovnika drugog popisa, P1 broj stanovnika prethod-
nog popisa, t broj godina izmeu dvaju popisa; P broj
stanovnika sredinom toga meupopisnog razdoblja.
Budui da se izraunava iz prosjenih vrijednosti, rije
je o aritmetikoj stopi prosjene godinje promjene.
Kao relativni pokazatelj promjene broja stanovnika
rabi se i geometrijska stopa (rg) i to prema formuli:

--v-+:p2
r-
g p
--,
1

u kojoj je t broj godina izmeu dva popisa (P 1 i P2); raz-

likuje se od aritmetike samo za razdoblje dulje od 10
godina (slui za dugoronije prognoze), ili kada broj
stanovnika naglo raste odnosno pada.
Valja istaknuti da je broj stanovnika vrlo promjenjiva
veliina; to proistjee iz same definicije prema kojoj je
ukupno kretanje stanovnitva rezultat zajednikoga i
meusobnog djelovanja biolokih, drutveno-gospo-

- > 150,0 !
darskih, politikih, zdravstvenih i drugih imbenika.
m100,1 -150,0
~ 60,1 -100,0
D 50,1 - 60,o 4.1.2. Tipovi opeg kretanja stanovnitva51
D '.> 5o,o

Istra 112,5 --~=~---15km Za bolje razumijevanje dinaminih znaajki stanov-

Slika 35. Relativna promjena broja stanovnika Istre po nitva nije dovoljna samo meupopisna promjena;
gradovima i opinama u razdoblju 1948 - 2001. (prema: nuni su sloeniji pokazatelji koji daju podrobniju
Zupanc, 2004:80) sliku odreenog prostora i razdoblja. U toj su kategoriji

51 Predoena tipizacija opeg kretanja preuzeta je od M. A. Friganovia (1990).

 62 DEMOGEOGRAF/JA
"11..J',',,.-------------------------------------------------

tipovi opeg kretanja stanovnitva koji pokazuju
odnos i utjecaj prirodne promjene i migracije u nekom
razdoblju. Ovisno o tome je li migracijska bilanca
pozitivna ili negativna (v. odj. 4.3.2.4), odreuje se je li
odreeni prostoremig~acijskog (E) iliimigracijskog (I)
obiljeja. Ljestvica tipbva opeg kretanja stanovnitva
(etiri u svakoj skupini) odreuje se prema intenzitetu
emigracijskoga ili imigracijskog obiljeja te prema tome
Shema 1. Tipovi opeg kretanja stanovnitva
je li prirodna promjena pozitivna ili negativna. Uz to
je mogue upozoriti na budue ope kretanje (trend)
stanovnitva.
Za egzaktno utvrivanje relevantnih obiljeja pojedi-
nog tipa opeg kretanja stanovnitva uputno je rabiti
dijagram rasipanja. Pomou istog grafikog prikaza
lako se utvruju i prijelazni tipovi (na graninim
crtama izmeu tipova).

1 - prirodna promjena
Tip* Obiljeje Trend
2 - popisi
- prirodna promjena pozitivna
- popisom utvreno kretanje J?OZitivno
- stopa prirodne promjene veca od stope emigracija
popisom utvrenog poveanja
- prirodna promjena pozitivna
- popisom utvreno :Kretanje negativno
- stopa prir~dne promjene vea ~d . depopulacija
stope popisom utvrenog smanjel\)a
- prirodna promjena pozitivna
- popisom utvreno kretanje negativno izrazita
- stopa prirodne promjene manja od depopulacija
stope popisom utvrenog smanjenja
- prirodna promjena negativna
- popisom utvreno kretanje negativno izumiranje
- stopa p~dne promjene (smanjenja) manja od
stope popisom utvrenog smanjenja
- prirodna promjena pozitivna
- popisom utvreno kretanje pozitivno . pora~~
- stopa popisom utvrenog poveanja vea od 1m1grac1Jom
stope prirodne promjene (prirataja)
- prirodna prorrtjena negativna
- popisom utvreno kretanje pozitivno obnova
- stopa popisom utvrenog poveanja vea od imigracijom
stope prirodne promjene (smanjenja)
- prirodna promjena negativna -2
- popisom utvreno kretanje pozitivno slaba obnova
- stopa popisom utvrenog poveanja martja od imigracijom
stope prirodne promjene (smanjenja)
- prirodna promjena negativna vrlo slaba
- popisom utvreno kretanje negativno 2
- stopa popisom utvrenog smanjenja martja od obnova - ... ,,..,"1,,11!1111,,,,
"" 1"'"ii.IJ l:i11TIJ111
stope prirodne promjene (smanJel\)a) imigracijom '""'i.UilU 1

*Svi egzodusni tipovi (od E 1 do E) imaju negativnu migracijsku bilancu,

ali razliitog intenziteta, dok svi imigracijski tipovi (od 11 do I) imaju
pozitivnu migracijsku bilancu, takoer razliitog intenziteta.

emigracija --~.ffe~\~-,.~~
- imigracija
----
Izvor: prema M. A. Friganovi (1990: 101); prilagoeno
 4. KRETANJE STANOVNITVA 63

Slika 36. Tipovi opeg kretanja sta-

novnitva Republike Hrvatske od
1981. do 1991. godine; bez opina
Solin i Katela (prema: Friganovi,
Si, Matas, 1995: 32)

--~~-~~100km

Pri utvrivanju tipa opeg kretanja stanovnitva uputno je rabiti i pomoni kriterij - veliinu promjene broja
stanovnika izmeu dvaju popisa (u%). Donosimo primjer za Hrvatsku za meupopisno razdoblje 1991 - 2001.
Progresija (P): vrlo jaka progresija (P) 12,00 i vie%
jaka progresija (P 2) 7,00 - 11,99%
osrednja progresija (P) 3,00 - 6,99%
slaba progresija (P) 1,00 - 2,99%
Stagnacija (S): -0,99 do 0,99%
Regresija (R): slaba depopulacija (R) - 1,00 do -2,99%
osrednja depopulacija (R 2) - 3,00 do -6,99%
jaka depopulacija (R) - 7,00 do -11,99,%
izumiranje (R4 ) -12,00 i vie %
64 DEMOGEOGRAFIJA
Tipologija opeg kretanja stanovnitva demografski je
indikator opih drutvenih kretanja i gospodarske raz-
vijenosti. Imigracijski krajevi po pravilu su gospodar-
ski razvijeniji i uglavnom napredniji, pa stoga privlae
stanovnitvo. S druge strane emigracijski krajevi su
nedovoljno razvijeni i slabijih izgleda u budunosti, pa
stanovnitvo iseljava. Dakle, stvaraju se polovi nase-
ljenosti koji ujedno ukazuju na drutveno-gospodarska
obiljeja prostora.
4.1.3. Perspektive, projekcije i prognoze
kretanja stanovnitva
4.1.3.1. Opa obiljeja i pojmovi
Predvianja buduega demografskog razvoja izuzetno
su vana, koliko radi produbljivanja znanstvene spo-
znaje, toliko zbog posve praktinih razloga. To je
znaajno sredstvo i vaan imbenik u planiranju
drutveno-gospodarskog razvoja (Friganovi, 1990).
Brojne sastojnice drutvenoga i gospodarskog ivota
ovise, izravno ili posredno, o buduem broju i sastavu
stanovnitva. Tako je za planiranje izgradnje kola
potrebno znati potencijalni broj uenika, ali i plani-
rati kolovanje uitelja. Za planove socijalne zatite
(npr. izgradnju starakih domova) valja znati budui
broj starake populacije itd. Premda ne postoji visoka
sigurnost u ocjeni budueg stanja, posebice za mala
podruja, ipak je jedinstveno stajalite da su prognoze
potrebne radi utvrivanja barem aproksimativnog bro-
ja stanovnika, dakle zbog posve praktinih razloga. Po-
stoje kratkorone (do 5 godina), srednjorone (5 do 10
godina) i dugorone prognoze (za vie od 10 godina).
Druga, ne manje vana uloga demografskih prognoza
i projekcija povezana je s populacijskom politikom.
Naime, da bi se moglo uinkovito utjecati na demograf-
ski razvoj nuna je spoznaja buduih kretanja. Stoga raz-
vojna politika, posebice prostorno planiranje kao njezin
dio, mora ukljuiti razliite varijante buduega broja,
rasta i strukturnih promjena demografskih resursa. 52
Projekcija se moe jednostavno odrediti kao prikaz
hipotetinog kretanja broja (i sastava) stanovnitva za
52 Demografske projekcije koje su posebice zanimljive planerima: a) projekcije ukupnog stanovnitva i ostalih demografskih
agregata (djelatno stanovnitvo, gradsko i seosko, poljoprivredno, itd.); b) projekcije ukupnog stanovnitva prema dobi i spolu,
zatim dobno-spolnih funkcionalnih kontingenata; c) projekcije djelatnog stanovnitva prema dobi i spolu (zapravo ponuda
radne snage); projekcije ostalih strukturnih znaajki stanovnitva (npr. u branom stanju, obrazovanju i sl.); d) projekcije
ukupnog broja kuanstava i obitelji te njihova sastava.
neko budue razdoblje, utemeljenog na eksplicitnim
pretpostavkama nastavka demografskih trendova iz
prolosti (Goodman, 1983). Te pretpostavke ostaju va-
ljane ak i u sluaju ranog provoenja mjera popu-
lacijske politike. Naime, valja imati na umu da su
demografske promjene i procesi po svojim poslje-
dicama dugoroni (Wertheimer-Baleti, 1999). N.
Keyfitz (1977), jedan od vodeih svjetskih strunjaka
za projekciju stanovnitva, istie da je objekt projek-
cije prije u razumijevanju prolosti nego u predvianju
budunosti. Naime, tek spoznaja o dotadanjim demo-
grafskim kretanjima (posebice o prirodnom kretanju)
omoguuje traenje odgovora na pitanja to e se do-
goditi ubudue i kamo vodi nastavak dotadanjih kre-
tanja.
Potrebno je istaknuti da projekcije, kao ni ostale me-
tode i tehnike koje upuuju na budue kretanje bro-
ja stanovnika, ne daju posve pouzdan odgovor o
budunosti populacije. Istraivai koji se bave stanov-
nitvom nemaju na raspolaganju kristalnu kuglu da
bi jasno vidjeli" to e se dogoditi u budunosti. No
sigurno je da uspjenost prognoze uvelike ovisi o poz-
navanju prostornih (regionalnih) znaajki i odnosa te o
prihvaanju svih relevantnih imbenika.
Slabosti predvianja osobito dolaze do izraaja pri
dugoronim prognozama i projekcijama. Naime, demo-
grafska su kretanja pod snanim utjecajem drutveno-
-gospodarskih imbenika, a u sluaju posttranzicij-
skog fertiliteta i pod jakim utjecajem drutveno-psiho-
lokih i kulturnih imbenika (Wertheimer- Baleti,
1999). Osim toga, to je projekcijsko razdoblje dulje, to
je vjerojatnije da e biti vei otklon izmeu predvienih
(oekivanih) i ostvarenih demografskih promjena
(Raymondo, 1992).
Posebno su nepouzdane prognoze populacijskog raz-
vitka manjih podruja, napose pojedinih naselja. U ve-
likim se populacijama mnotvo sluajnih i povremenih
utjecaja meusobno najee izjednauje (ponitava),
to se ne dogaa u manjim populacijama (tj. manjim
podrujima). Svaka, i najmanja promjena gospodar-
skih znaajki bitno utjee na razvitak stanovnitva i
obezvreuje prognozu. Stoga su prognoze najrealnije
 4. KRETANJE STANOVNITVA 65

(najtonije) na dravnoj razini, zatim na makroregio-
nalnoj razini, a za male populacije (podruja) demo-
grafi nerijetko grijee (zabroje se").
Kada govorimo o buduem demografskom razvitku,
namee se pitanje pojanjenja pojmova projekcija, per-
spektiva i prognoza. 53 Demografska projekcija meto-
dom prorauna pokazuje kakav e biti budui razvitak
stanovnitva, i to na temelju istraivanja i ozbiljnih
hipoteza. Demografska perspektiva temelji se na izbo-
ru vie-manje vjerojatnih pretpostavki. Demografska
prognoza razumijeva izbor jedne hipoteze koja u tre-
nutku izrade prorauna ini vjerojatnom, a po pravilu
odraava stav samog prognozera. Moe se rei da je
projekcija najiri pojam koji obuhvaa i druga dva
pojma.
Osim navedenih metoda i tehnika koje upuuju na
budue kretanje broja stanovnika (obujma, dinamike i
strukturnih promjena stanovnitva), sve veu vanost
(posebice u prostornom planiranju) dobivaju i razliiti
gospodarsko-demografski modeli (npr. radne snage).
Pri izradi modela uzimaju se samo najvanija obiljeja
jer je gotovo nemogue njime izraziti cjelokupnu
sloenu stvarnost. Zadaa je modela da predoi sliku
stvarnih procesa, pa tako i onih buduih. Demograf-
ski model je teorijska konstrukcija obino izraena
u matematikom obliku, no poznati su i shematski
demografski modeli (npr. grafiki model). Model
stanovnitva vrlo je osjetljiv test za vrednovanje teori-
jskih spoznaja i temeljnih hipoteza (Breznik, 1977).
4.1.3.2. Metode demografske projekcije
Izbor metoda u izradi demografskih projekcija ovisi
ponajprije o sljedeim imbenicima:
a) o veliini populacije,
b) o tipu stanovnitva - zatvorenome" (bez migracije)
ili otvorenome" (s migracijom),
c) o razdoblju projekcije (dugorone, srednjorone ili
kratkorone),
d) o tome je li posrijedi ukupno stanovnitvo ili njegovi
dijelovi,
e) o potrebnom stupnju pouzdanosti i sl.
U izradi projekcija (prognoza) buduega kretanja
ukupnoga stanovnitva najee se rabe dvije skupine
metoda: matematike" i analitike" (potonje neki
nazivaju metode komponenata"). 54
Matematike" metode. Bit je matematikih" metoda
u odreivanju hipotetine stope promjene (porasta,
smanjenja), koja se odreuje na osnovi promatranja
kretanja ukupnog stanovnitva u prolom razdoblju
i koja varira kao funkcija vremena (Breznik, 1977).
Sloeni utjecaji biolokih, drutveno-gospodarskih i
psiholokih imbenika osnovni su elementi o kojima
ovisi kretanje stanovnitva u budunosti. To upuuje
na slabosti dugoronih prognoza (za vie od 10 godi-
na) koje se temelje samo na kretanju ukupnog broja
stanovnika u prolosti. Meutim, kratkorone, a esto
i srednjorone prognoze temeljene na matematikim"
metodama mogu dati dobre rezultate. Pri ekstrapolaciji
rabe se razliite funkcije (linearna, parabola, eksponen-
cijalna krivulja, logaritamska, itd.), a rasprostranjeno je
i iskoritavanje logistike krivulje: porast traje do nekog
vremena, potom slabi i postaje zanemariv (sl. 37).
Pri koritenju neke matematike" metode polazi se od
pretpostavke da e budunost sliiti prolosti. Ta je pret-
postavka esto opravdana, jer demografski razvoj nije
skokovit (pogotovo u kraem razdoblju). Dosadanja
iskustva pokazuju da razvoj stanovnitva vie ili manje
pravilno pulsira, a pulsacije su obino spore, genera-
cijske (Friganovi, 1990). U primjeni matematike"
metode razlikujemo sluajeve kada raspolaemo:
a) podacima dvaju popisa i b) podacima triju ili vie
popisa stanovnitva.

53 Neki strunjaci i procjenu smatraju jednim od pojmova koji se odnose na budue kretanje stanovnitva (esto se moe nai
procjena budueg broja stanovnika ... ). Taj pojam nije preporuljivo rabiti u kontekstu predvianja jer znai odreivanje,
utvrivanje vrijednosti neega, ili davanje suda o neemu ili nekomu, bez obzira na vrijeme. U svakodnevnom govoru ak
se vie rabi za prolo i sadanje vrijeme (npr. procjenjuje se da je na trgu bilo 100 000 ljudi, ili prema procjeni, kua vrijedi
milijun kuna). Dakle, procjene stanovnitva mogu se raditi za godineizmeu dvaju popisa, ili za razdoblje od posljednjeg
popisa do danas (npr. procjena broja stanovnika sredinom prole godine). To znai da se procjene trebaju odnositi na prolost
i sadanjost (temelje se na ve poznatim podacima o raanju, umiranju, migraciji...), a projekcije, perspektive i prognoze od-
nose se na budunost. Tim terminima moemo dodati i predvianje (umjesto procjene), koje znai priblinu ocjenu buduih
kretanja (mogli bismo rei nagaanje).
54 Sve su one, u biti, matematike metode, ali su uvjetno tako nazvane zbog razlike u nainu izraunavanja.
66 DEMOGEOGRAF/JA

I Ekstrapolacija pomou aritmetike progresije zbog svo-

1 2
4 udvostruiti neka pojava koja raste po stalnoj godinjoj
je se jednostavnosti primjenjuje kada se ne oekuje bolji
rezultat od nekog sloenijeg rauna, npr. od geometrij-
ske ekstrapolacije, i to po pravilu za kraa razdoblja.
Naime, u razdoblju do deset godina zanemariva je ra-
zlika izmeu stope aritmetikog i geometrijskog reda
(Breznik, 1977). Primjenjuje se i onda kada je vei
utjecaj migracije na porast ili smanjenje stanovnitva.
Vaan je demogeografski pokazatelj razdoblje udvo-
struenja". On pokazuje za koliko e se godina
stopi p (izraenoj u%). Rauna se po formuli: 56

M = (0,6931: p) 100

Ekstrapolacija pomou geometrijske progresije uobi-

ajena je za prognozu kretanja stanovnitva u neto
duljem razdoblju. Polazi se od pretpostavke o stalnosti
stope rasta (ili smanjenja) u svakoj godini. Kolinik q
(a preko njega stopa promjene r) moe se izraunati
Slika 37. Grafiki prikaz etiriju jednostavnih mode- g
po formuli:
la progresije: 1. linearni/aritmetiki, 2. geometrijski, 3.
eksponencijalni i 4. logistiki model
Kada raspolaemo podacima dvaju popisa vrlo se esto gdje je P1 prvi popis, P 2 drugi popis, q kolinik dvaju
primjenjuje, posebice za kraa razdoblja, metoda line- uzastopnih lanova geometrijskog reda, at broj godina
arne interpolacije (za razdoblje izmeu dva popisa), izmeu dva popisa.
odnosno linearne ekstrapolacije (za razdoblje nakon
posljednjeg popisa), dakle pomou aritmetike pro- Iz navedenoga slijedi:
gresije.
log P 2 = log P 1 + t log q
Metoda linearne ekstrapolacije (ili interpolacije) temelji
log P 2 - log P 1
se na izraunavanju prosjene godinje promjene (po- logq=-----
rasta ili smanjenja) broja stanovnika (R) izmeu dva t
t
susljedna popisa. 55 Dobivena prosjena godinja pro-
mjena zatim se dodaje svakoj godini nakon posljednjeg Antilogaritmiranjem dobiva se q ili jednostavno q = {i.
popisa (ekstrapolacija), ili dodaje svakoj godini nakon a iz njegove vrijednosti izraunava se geometrijska sto1-
prvog popisa (interpolacija). Raunano linearnom eks- pa porasta (ili smanjenja) broja stanovnika (fg):
trapolacijom broj stanovnika t godina nakon posljed- r
q= 1 +-g
njeg popisa (P 0 + ,.) bit e: 100
P n+ut, = P n +(MR) fg = (q - I) 100

55 Nain izaunavanja apsolutne (R) i relativne (r) prosjene godinje stope promjene broja stanovnika ve je predoen u
odjeljku 4.1.1.
56 Primjerice, ako stanovnitvo raste po godinjoj stopi od 1,5%, trebat e 46,2 godine za udvostruenje. Razdoblje udvostruenja

broja stanovnika temeljem geometrijske stope rauna se prema formuli:

0,30103
lit = - - - - - - , a udvostruenje po eksponencijalnoj stopi rastalit= (0,69315: r,) 100.
Log (1 + rg/100)

Ako je vrijednost q vea od l, onda stanovnitvo raste,
ako je manja od I stanovnitvo se brojano smanjuje, a
ako iznosi 1, broj stanovnika ostaje isti.
Raunano geometrijskom ekstrapolacijom, broj stanov-
nika t godina nakon posljednjeg popisa (Pn+ ,) bit e:
Ako raspolaemo podacima iz vie popisa (tri i vie),
onda se razvojna tendencija, odnosno trend koji se
rabi radi prognoze, odreuje pomou odgovarajuih
jednadbi. Za izbor oblika trenda (pravca ili krivulje)
nema odreenog pravila, ali je preporuljivo prethod-
no izraditi linijski grafikon, pa onda na temelju njega
odrediti koja bi krivulja (linija) najbolje odgovarala.
Zatim se pomou metode najmanjih kvadrata (ili neke
druge metode) raunaju parametri krivulje odabrane
za predoivanje trenda. Pravilo je da krivulja ne smije
biti previe sloena te da omoguuje objektivne i logi-
ne zakljuke. Za odreivanje razvojne tendencije,
odnosno trenda, najee se primjenujuju ove formule
(Breznik, 1977):
1. pravac ili linearni trend: y = a + bx ,
2. parabola drugog stupnja: y =a +bx +cx2 ,
3. eksponencijalna funkcija: y abx ,
=
4. modificirana eksponencijalna funkcija: y = k +aif.
U navedenim funkcijama y znai trend (kretanje broja
stanovnika), x je vrijeme, a a, b, c i k parametri su koji
se raunaju na temelju izvornih podataka u vremen-
skoj seriji.
Analitike" metode. Bit je analitikih" metoda u
posebnom prouavanju dotadanjih promjena i u izno-
enju hipoteza o buduim promjenama komponenata
(odatle naziv komponentna ili kohortno-komponentna
metoda) kretanja stanovnitva - rodnosti, smrtnosti i
migracije. Drugim rijeima, one se temelje na odnosu
dobne strukture, rodnosti, smrtnosti i migracija. esto
se rabi jednostavnija varijanta analitike metode tzv.
metoda doivljenja po jednogodinjim dobnim kohor-
tama (Weinstein i Pillai, 2001).
57Rje je o raunskom modelu (matrini ratin) u kojemu je za svaku jednogodinju kohortu stanovnitva uraunana vjerojat-
nost doivljenja sljedee godine ivota. Na primjer, u nekoj populaciji 2004. godine kohorta stanovnitva koje ima 20 godina
broji 60 380 osoba (30 840 mukaraca i 29 540 ena). Uz stope preivlj~nja od 0,99841 za mukarce i 0,99954 za ene u dobi
od 20 godina, kohorta stanovnitva koje ima 21 godinu init e 2005. gOdine 60 320 stanovnika (30 790 mukaraca i 29 530
ena).
58Danas i zemlje s nerazvijenom statistikom, zahvaljujui nizu radova (anketa) koje su potaknuli Ujedinjeni narodi, raspolau
temeljitim studijama o fertilitetu (natalitetu, rodnosti). Zbog toga se od istraivaa koji radi na projekcijama oekuje, prije
svega, podrobnije upoznavanje s tim studijama.
4. KRETANJE STANOVNITVA 67
Postavljanje hipoteza o buduim promjenama u demo-
grafskoj je literaturi temeljito obraena. Uobiajeno
je projekcije izraivati u vie varijanata koje su kom-
binacije hipoteza o buduem kretanju pojedinih kom-
ponenata, s time to je teite na buduem kretanju
fertiliteta (npr. varijante niskog, srednjeg i visokog fer-
tiliteta) (Todorovi, 1978).
to se tie migracija, zbog mnogo vee dinaminosti,
ali i izostanka pouzdanijih podataka za analizu, hipo-
teze o njihovoj primjeni jo su vrlo nepouzdane. Pri
izradi projekcije za ukupno stanovnitvo neke zemlje
u prvome je planu vanjska migracija. Ona je, pak, uve-
like uvjetovana politikim i gospodarskim prilikama,
a time podlona naglim i nepredvidivim promjenama.
Stoga se projekcije obino rade uglavnom bez migracij-
ske komponente (zatvoreno stanovnitvo").
Analitika" projekcija broja stanovnika uglavnom se
temelji na sljedeim elementima (pretpostavkama, po-
dacima i spoznajama):
a) na podacima o sastavu stanovnika prema spolu i dobi
iz posljednjeg popisa stanovnitva, to je polazite
projekcije,
b) na longitudinalnim sintetinim pokazateljima o sta-
renju stanovnitva,
c) na podacima o viedesetljetnom prirodnom kretanju,
posebice fertiliteta (temelj ocjene budueg kretanja),
d) na hipotezi (ili autorskoj prognozi) kretanja stope
fertiliteta,
e) stopama doivljenja (s odgovarajuim raunskim
modelom, tj. matrinim raunom), 57
f) na podrobnim analizama i studijama razmatranog
podruja (populacije).
Razmatranje fertiliteta, tj. utvrivanje pretpostavke
budueg kretanja stope fertiliteta (broj ivoroenih na
1 000 ena u dobi od 15 do 49 godina) vrlo je zahtjevan
posao (najlake je napraviti samu projekciju).58 Valja
posebice uiniti sljedee:
a) podrobno razmotriti fertilitet stanovnitva promat-
ranog podruja; pri radu na varijantama i konanoj
68 DEMOGEOGRAF/JA

hipotezi polazi se od specifinih stopa fertiliteta pre-
ma dobi enskog stanovnitva;
b) istraiti imbenike koji djeluju na fertilitet;
c) utvrditi smjer i jakost (brzinu) dotadanjih promjena
fertiliteta i
d) iznijeti pretpostavke o smjeru i jakosti (brzini) budu-
ih promjena fertiliteta.
Projekcije stanovnitva malih prostornih jedinica.
Tekoe u izboru metode projiciranja demografskih
resursa podruja unutar drave mnogo su vee nego pri
projekciji stanovnitva drave u cjelini. Izbor metoda
za projekcije manjih prostornih jedinica ima sljedea
osnovna ogranienja:
a) izbor treba ograniiti na one metode koje se primje-
njuju u sluaju tzv. otvorene populacije (iji rast ovisi
i o mehanikim komponentama, tj. o imigraciji i
emigraciji); uz to, nedemografski initelji, posebice
gospodarski, to jae utjeu na promjene demograf-
skih resursa to je manja prostorna jedinica;
b) dolaze u obzir samo one projekcije koje se mogu pri-
mijeniti na razliite kontingente stanovnitva;
c) projekcije stanovnitva moraju uzeti u obzir i meu
popisne promjene u administrativno-teritorijalnim
podjelama i/ili u klasifikacijama ruralnih/urbanih
naselja;
d) projekcije treba raditi za kraa razdoblja od onih za
stanovnitvo cijele drave (populacijski trendovi su
nepravilniji, a procjene nepouzdanije to je manje
stanovnitvo), to upuuje na potrebu estih revizija
projekcija za manja geografska podruja.
Proistjee da bi za manja podruja valjalo primijeniti
prije svega analitiku", kohortno-komponentnu meto-
du, kojom se stanovnitvo projicira praenjem njegove
strukture prema dobi i spolu u odreenom vremenu.
Za projekcije drutveno-gospodarskih kontingenata
stanovnitva rabe se takoer analitike" metode,
utemeljene, primjerice, na pokazateljima kao to su
pohaanje kole, djelatnost stanovnitva itd.

Demografska projekcija: primjer Hrvatske

Projekcija stanovnitva Republike Hrvatske za razdoblje 2001 - 2031. izraunata je analitikom" meto-
dom ili tzv. metodom komponenata (vidjeti: Nejami i Mieti, 2004). Iskoritena je jednostavnija varijanta
analitike" metode, tzv. metoda doivljenja po jednogodinjim dobnim kohortama. Projekcija je raena za
tzv. zatvoreno stanovnitvo (bez vanjske migracije).
Pretpostavka je da e se stanovnitvo kretati prema niskoj varijanti nataliteta. To proistjee: a) iz dosadanjih
dugoronih demografskih trendova stopa prirodnoga kretanja, b) iz dobnog sastava stanovnitva, c) iz opeg
obiljeja stanovnitva u posttranzicijskoj etapi (u kojoj se nalazi stanovnitvo Hrvatske), d) iz djelovanja de-
mografske inercije (demografskog momentuma"), koju obiljeavaju predvidive promjene dobnog sastava
stanovnitva s obzirom na prola kretanja vitalnih stopa.
Projekcija je raena po raunskom modelu (matrini raun) u kojemu je za svaku jednogodinju kohortu
stanovnitva uraunana vjerojatnost doivljenja sljedee godine ivota. U Hrvatskoj e prema predoenoj pro-
jekciji, 2031. godine biti 3 680 750 stanovnika; u trideset godina (2001 - 2031) broj stanovnika smanjiti e se za
756 710, ili 17,1% !
Tonost predvianja budueg kretanja broja stanovnika, oteava to to je vanjska migracija velika nepoznanica.
Kada bi se, pak, uzela u obzir vanjska migracijska komponenta u ukupnom kretanju broja stanovnika, valjalo
bi odgovoriti na niz pitanja.
Hoe li Hrvatska i dalje u vanjskoj migraciji gubiti stanovnitvo i koliko godinje? Hoe li se zaustaviti ise-
ljavanje kao poguban imbenik opih demografskih stanja i procesa? Valja pretpostaviti da e se u prvom
desetljeu projekcije nastaviti negativan migracijski saldo, ali neto manjeg intenziteta (godinje prosjeno oko
5 000 osoba).
Hoe li nakon ulaska u EU nastati bitne promjene u migracijskom uzorku? Hoe li iz Hrvatske odlaziti
mladi strunjaci, a u Hrvatsku useljavati umirovljenici iz bogatijih zemalja? Vjerojatno e Hrvatska postati
prebivalite znatnog broja europskih umirovljenika. Na taj e se nain poveati ukupan broj stanovnika, po
 4. KRETANJE STANOVNITVA 69

Tablica 16. Kretanje ukupnog broja stanovnika Hrvatske; projekcija za 2001 - 2031. godinu*

Indeks Indeks
Godina Broj stanovnika Godina Broj stanovnika
(2001 = 100,0) (2001 = 100,0)
2001. 4 437 460 100,0 2017. 4 139 460 93,3
2002. 4 428 870 99,8 2018. 4 110 280 92,6
2003. 4 418 320 99,6 2019. 4 080 350 92,0
2004. 4 408 430 99,3 2020. 4 049 810 91,3
2005. 4 396 960 99,1 2021. 4 018 670 90,6
2006. 4 383 780 98,8 2022. 3 987 110 89,9
2007. 4 368 960 98,5 2023. 3 955 030 89,l
2008. 4 352 430 98,l 2024. 3 922 440 88,4
2009. 4 334 310 97,7 2025. 3 889 510 87,7
2010. 4 314 530 97,2 2026. 3 855 990 86,9
2011. 4 293 210 96,7 2027. 3 822 030 86,l
2012. 4 270 510 96,2 2028. 3 787 590 85,4
2013. 4 246 540 95,7 2029. 3 752 570 84,6
2014. 4 221 270 95,1 2030. 3 716 980 83,8
2015. 4 195 020 94,5 2031. 3 680 750 82,9
2016. 4 167 710 93,9

* Odnosi se na poetak travnja (pono zmeu 31. oujka i 1. travnja jest kritini trenutak" popisa sta-
novnitva)
Prema: Nejami i Mieti, 2004.

kriteriju uobiajenog boravita (usual residence), ali e se jo vie pogorati dobna struktura stanovnitva,
odnosno relativno smanjiti fertilni kontingent.
Hoe li gospodarski i kulturno razvijenija Hrvatska privui dijasporu i strance? Kada i koliko? Vjerojatno hoe
kada BDP dosegne desetak tisua amerikih dolara po stanovniku. Hoe li se Hrvatska razvijati tako da e
selektivnu imigraciju radne snage trebati ak i poticati? Ve sada nedostaje radne snage u odreenim gospodar-
skim djelatnostima. Stoga je realno oekivati da e budua populacijska politika poticati selektivno useljavanje.
U drugom desetljeu projekcijskog razdoblja moemo raunati na izjednaen ulaz/izlaz, tj. na nulti migracijski
saldo. U treem je desetljeu realno mogu pozitivan migracijski saldo (godinje prosjeno izmeu pet i deset
tisua). To bi, dodue, usporilo smanjenje ukupnog broja stanovnika onako kako ga predouje projekcija, ali ne
bi znatnije utjecalo na (bio)reprodukciju. Naime, dio imigranata doi e iz zemalja u kojima je i danas natalitet
nizak (npr. iz Ukrajine, Bjelorusije itd.), a do tada e i druge zemlje (potencijalna izvorita doseljenika) ui u
tranziciju nataliteta. Moebitni pozitivan saldo vanjske migracije ne moe zaustaviti, a u kraem razdoblju niti
usporiti starenje ukupne populacije - proces koji je u Hrvatskoj desetljeima uvjetovan smanjenjem nataliteta
i produljenjem prosjenog trajanja ivota.
Sve govori da vanjska migracija u projekcijskom razdoblju nee bitno utjecati na demografska kretanja. I
to je jedan od razloga, uz nepouzdane statistike podatke, to je projekcija raena po modelu zatvorenog
stanovnitva''.
70 DEMOGEOGRAF/JA

4.2. PRIRODNO KRETANJE

Pojam prirodnog kretanja stanovnitva implicira
prisutnost biolokih, prirodnih" initelja i procesa u
tom kretanju. To ne znai da se prirodno kretanje obli-
kuje pod iskljuivim djelovanjem biolokih pojava. Na-
protiv, u tome vanu ulogu imaju drutveno-gospodar-
ski, kulturni, psiholoki i drugi imbenici. Intervencija
ovjeka u bioloke procese raanja i smrti to je jaa to
je neka drutvena zajednica na viem stupnju gospodar-
skog i kulturnog razvoja (Wertheimer-Baleti,1999).
Osnovne su sastavnice prirodnoga kretanja stanov-
nitva rodnost ili natalitet i smrtnost ili mortalitet, a
njihova je rezultanta prirodni prirast (inkrement), to
uglavnom znai viak broja roenih nad brojem umr-
lih. No sve ee je obrnuto stanje, tj. viak umrlih nad
brojem roenih, to je negativni prirast, tj. prirodno
smanjenje ili prirodna depopulacija. Pojavljuje se i nulti
prirast ili prirodna stagnacija (zastoj) stanovnitva. Sve
to pokazuje da je zapravo rije o prirodnoj promjeni,
koja moe biti pozitivna, negativna ili stagnacijska.
Mjere vrijednosti prirodnoga kretanja jesu apsolutne
i relativne, a njihovo poznavanje, uz ostale znaajke
prirodnoga kretanja, nuno je za temeljitiju spoznaju
ope demografske tematike.
U sklopu multidisciplinarnog prouavanja fertiliteta i
demogeografija ima svoje mjesto. Ve je reeno da je
prirodno kretanje, uz prostornu pokretljivost, tradi-
cionalno u aritu zanimanja te geografske znanstvene
discipline. Radovi o natalitetu iji su autori populacij-
ski geografi (demogeografi) veinom su utemeljeni na
kartografskim i statistikim metodama i u biti su des-
kriptivni (Jones, 1990). Naglasak je na prepoznavanju,
predoivanju i tumaenju prostornih znaajki rodno-
sti, tj. promjena i razliitosti na teritorijalnoj ljestvici
od susjedstva do drave. No takav pristup, uz nedvoj-
bene koristi, slabo je pridonosio teorijskoj dimenziji
nataliteta, podruju u kojemu su dominantni demo-
grafi, sociolozi, ekonomisti i neke druge struke. Neki
noviji demogeografski radovi poinju prostorni model
rodnosti razmatrati drugaije, tj. u kontekstu vanih
pitanja iz populacijske problematike (Graham, 2000). Na
primjer, iskoritavanjem (primjenom) razliitih pros-
tornih podataka u analizi meuodnosa opeg razvoja i
nataliteta pridonose i dubljoj spoznaji samog nataliteta.
Naalost, sve je manje demogeografskih radova koji se
bave natalitetom, a sve je vee zanimanje za razliite
aspekte prostorne pokretljivosti. 59 Treba biti svjestan
injenice da su prostorne (geografske) razliitosti, ili
njihovo pomanjkanje, podloga za razumijevanje raz-
lika u natalitetu i za spoznaju njegovih ostalih znaajki,
posebice buduih promjena.
4.2.1. Rodnost ili natalitet
4.2.1.1. Ope znaajke i odrednice rodnosti
(nata li teta)
Rodnost ili natalitet pozitivna je sastavnica prirodnog
kretanja stanovnitva koja utjee na porast stanovnitva.
Pojam nataliteta stanovnitva pojavljuje se i pod na-
zivom fertilitet (posebice u angloamerikoj literaturi).
U biti su to istovjetni pojmovi. Gledano u irem smi-
slu, njima se razumijevaju kvantitativne pojave vezane
neposredno za raanje djece u cjelokupnoj populaciji
ili u jednom njezinu dijelu. 60 Po pravilu, pri tome se
razumijeva tzv. efektivna rodnost, tj. broj ivoroene
djece. Ukupan broj ivoroene i mrtvoroene djece
obuhvaa se, pak, pojmom ukupna rodnost.
Gledano u uem smislu, pojmovi natalitet i fertilitet
razlikuju se u nainu izraunavanja pokazatelja. Na-
talitet je broj ivoroenih u odnosu prema ukupnom
stanovnitvu, a fertilitet broj ivoroenih u odnosu
prema enskom stanovnitvu u fertilnoj dobi (tj. u dobi
od 15 do 49 godina). Povezan je s time i pojam fertilno
razdoblje ili razdoblje reprodukcije, a oznaava razdob-
lje u kojem je osoba fizioloki zrela za sudjelovanje u

59 Na to upuuju, meuostalim, radovi objavljeni u International Journal oj Population Geography, jedinom znanstvenom
asopisu izriito usmjerenome na podruje geografije stanovnitva. Tako je u razdoblju 1998 - 2002. objavljena samo nekoliko
radova koji se bave natalitetom, a ostali su radovi uglavnom razmatrali razliite aspekte migracije. Nedostatno zanimanje za
pitanja nataliteta odrazilo se i na meunarodne konferencije populacijske geografije. Na konferenciji odranoj 2002. godine
bilo je 120 sudionika iz 23 zemlje, a samo su etvorica izlagala o problematici nataliteta (Boyle, 2003).
60 Prema: Multilingual Demographic Dictionary (1995).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 71

reprodukciji. Smatra se da je to u veine ena (ili u pros-
jeku) ve spomenuta dob od 15 do 49 godina. 61 Fertilno
razdoblje u mukaraca je dulje i u prosjeku se odnosi na
dob od 15 do 65 godina.
U demografskoj literaturi fertilitet se povezuje i s poj-
mom fekonditeta, tj. plodnosti. Ipak, ti se pojmovi
razlikuju. Pod fekonditetom se razumijeva potenci-
jalna fizioloka plodnost (ili fizioloka sposobnost
sudjelovanja u bioreprodukciji), a pod fertilitetom
ostvarena (efektivna) plodnost, izraena stvarnim
brojem djece. 62
Ve je reeno da je u veini zemalja u svijetu temelj-
na odrednica ukupnog (opeg) kretanja stanovnitva
prirodno kretanje. Ovdje valja istaknuti da je upravo
rodnost (natalitet) uglavnom najdinaminija sastav-
nica ukupnog kretanja (posebice kada je posrijedi
zatvorena populacija"). To znai da i od budueg kre-
tanja nataliteta uvelike zavisi demografski razvoj, kako
u zemljama slabog porasta broja stanovnika i ope
depopulacije, tako i u zemljama koje postiu snaan
demografski porast. Stoga su i mjere populacijske poli-
tike po pravilu usmjerene na poveanje ili smanjenje
stope nataliteta (o tome vie u pogl. 4.4). Osim toga,
natalitet je presudna dugorona odrednica dobnog
sastava stanovnitva, posebice onda kada je stopa mor-
taliteta postojano niska. Iz toga proistjee da sadanja
stopa nataliteta utjee i na budui obujam radne snage
te na odnos uzdravanoga i aktivnoga stanovnitva,
to znai da uvelike utjee na budui drutveno-gospo-
darski razvoj mnogih zemalja.
Djeca su tradicionalno poeljna u svim drutvima. 63
No koliko god bila jaka elja za djecom, novoroene
u obitelji znai da valja osigurati dodatna, makar i naj-
skromnija sredstva: hranu, smjetaj, zatitu od bolesti
i smrti. Na drutvenoj razini, pak, institucije trebaju
osigurati uvjete za osnovne ivotne potrebe novog
stanovnika, investirajui u kulturu, gospodarstvo i
druga podruja javnog ivota. Proistjee da su elja za
djecom i stupanj ostvarenja te elje vrlo usko povezani
s nainom ivota ljudi, s njihovim aspiracijama i osob-
nostima, s njihovom prolou i vizijom budunosti.
Namee se pitanje: zato preferiramo odreeni broj
djece? U traenju odgovora problem bi valjalo razmo-
triti s razliitih aspekata dnevnog ivota - gospodar-
skoga, kulturnoga i socijalnoga. Drugim rijeima,
nuno je spoznati osnovne imbenike koji odreuju
razinu rodnosti i njezine mijene.
Odrednice rodnosti. Razina rodnosti, odnosno stvar-
na plodnost (fertilitet) u svim je drutvima manja od
potencijalne fizioloke plodnosti (fekonditeta). Na
to utjee splet brojnih imbenika koji se razlikuju s
obzirom na stupanj razvijenosti pojedine zajednice.
Pravilo" je jednostavno: u zaostalijim (tradicional-
nim) drutvima utjecaj imbenika koji smanjuju fer-
tilitet ispod razine fekonditeta prilino je slab, pa e i
ostvarena plodnost (fertilitet) biti blizu potencijalne
plodnosti (fekonditeta). U razvijenim pak suvreme-
nim drutvima djelovanje je odgovarajuih imbenika
pojaano, to rezultira fertilitetom mnogo niim od
razine fekonditeta.
Meu mnogobrojnim imbenicima koji odreuju razinu
rodnosti nekog stanovnitva razlikuju se tri meusobno
povezane skupine: 1. bioloki imbenici, 2. gospodarski
i drutveni imbenici i 3. psiholoki imbenici. Nadalje,
meu njima valja razlikovati neposredne i posredne
te kratkorone i dugorone imbenike (Wertheimer-
-Baleti, 1999). 64

61Neki demografi smatraju da fertilno razdoblje kod ena poinje ve od desete godine. No po pravilu se izraunavanje fertili-
teta temelji na enskoj populaciji u dobi od 15 do 49 godina. Primjeri majki mlaih od 15 godina takoer se uzimaju u obzir i
uvrtavaju u jednogodinju dobnu kohortu 15 godina". Isto tako, ako je majka starija od 49 godina, iskazuje se u toj najstarijoj
kohorti fertilnog razdoblja.
62 Proistjee da izraz fertilitet
moemo rabiti u smislu rodnosti (nataliteta) i plodnosti (ostvarenog fekonditeta). Kako je u naoj
strunoj literaturi za rodnost uobiajena uporaba izraza natalitet, to je fertilitet preporuljivije rabiti u smislu plodnosti, dakle
kao ostvarenu plodnost ene, mukarca ili branog para. U naoj je demografskoj literaturi razlikovanje fertiliteta i fekonditeta
preuzeto iz literature s engleskoga jezinog podruja. No u literaturi na romanskim jezicima isti se pojmovi upotrebljavaju
u obrnutom znaenju: franc. fecondite znai ostvarenu plodnost, a fertilite fizioloku - potencijalnu plodnost (Wertheimer-
Baleti, 1999).
63 U Zambiji mnogi roditelji smatraju da su djeca dar od Boga. Albanska narodna poslovica kae da je dijete slavuj u kui.
64U literaturi se esto izdvajaju samo prve dvije skupine imbenika, a psiholoki se imbenici razmatraju u sklopu drutvenih
odrednica (vidjeti: Hawthorn, 1970; Petersen, 1975; Jones, 1990).
72 DEMOGEOGRAFIJA

Valja istaknuti da je u ranoj etapi razvoja nekog sta-
novnitva, koju obiljeava vrlo visoka rodnost (a, kako
znamo, i smrtnost je vrlo visoka), razina rodnosti bit-
no je odreena biolokim imbenicima. 65 U kasnijim
etapama, povezano sa svekolikim razvojem drutva,
djelovanje biolokih odrednica postupno slabi, a jaa
djelovanje druge i tree skupine imbenika. Valja istak-
nuti da meu znanstvenicima postoji opa suglasnost da
na promjene razine rodnosti danas bitno utjeu dru-
tveno-gospodarski, kulturni i s njima povezani imbe
nici. No valja istaknuti da postoji i povratno djelovanje
rodnosti, koje tijekom duljeg razdoblja utjee na pro-
mjene u dobnom sastavu stanovnitva i na neka druga
strukturna obiljeja.
Meu bioloke imbenike rodnosti valja uvrstiti:
potencijalnu fizioloku plodnost (fekonditet), dobni
sastav stanovnitva i, posebice, dob enskog stanov-
nitva, sterilitet (neplodnost, tj. nesudjelovanje ena u
reprodukciji), razdoblje izmeu susljednih trudnoa,
razdoblje laktacije, nasljedne (hereditarne) osobine i
ostale bioloko-medicinske imbenike koji utjeu na
zaee, trudnou i poroaj. 66
U razmatranju biolokih odrednica rodnosti na prvo-
me je mjestu fekonditet stanovnitva. Namee se pi-
tanje postoje li razlike u fekonditetu izmeu pojedinih
populacija. Na to nije dan posve odreen odgovor, ali
se smatra da razlike postoje, a isto tako da je bioloki
potencijal rodnosti izloen jakom utjecaju prirodnih
i drutvenih ivotnih uvjeta (klima, prehrana, uv-
jeti rada, sociopsiholoki imbenici). Nadalje, valja
istaknuti da je fekonditet usko vezan uz dobni sas-
tav stanovnitva jer je osnovno obiljeje potencijalne
fizioloke plodnosti da se mijenja s promjenom ivotne
dobi. Znamo ve da fertilno razdoblje u ena u prosjeku
traje od 15. do 49. godine, ali ima sporadinih sluajeva
da su raale djevojice mlae od 15 godina, a i ene
starije od 50 godina. Ameriki demograf F. Lorimer
izraunao je postotak ena sposobnih za raanje pre-
ma dobi: u 14. godini udio ena fizioloki sposobnih
za raanje iznosi 1,4%, u 15. godini 4,6%, zatim naglo
raste te u 17. iznosi 33,9%, u 18. godini 61,5%, a u 22.
godini dosee najviu razinu i iznosi 93,0%. Poslije 22.
godine poinje smanjenje odgovarajueg udjela: u 30.
godini iznosi 87,2%, u 35. godini 80,5%, u 40. godini
69,9%, u 45. godini 38,1 %, u 50. godini samo 1,2%, a
u 53. godini praktino nestaje (iznosi samo 0,01 %). 67
Na istom je modelu Lorimer izraunao da prosjean
fekonditet, tj. potencijalni prosjean broj djece to ih
ena moe roditi tijekom fertilnog razdoblja, iznosi
8,32 djeteta. 68
Prosjena dob stupanja u brak vana je bioloka odred-
nica rodnosti, a uvelike je uvjetovana tradicijom i
stupnjem razvijenosti. Stoga je, zapravo, rije o bio-
loko-socijalnom imbeniku. U tom pogledu velike su
razlike izmeu pojedinih dijelova svijeta. Ondje gdje se
ene udaju u mlaim godinama vea je i vjerojatnost
da e imati brojnije potomstvo, posebice ako tome po-
goduju ope drutvene okolnosti (npr. u Africi). 69
Jedan od biolokih imbenika koji smanjuje kontingent
reproduktivnog stanovnitva jest fizioloki sterilitet
(neplodnost). To se odnosi i na ene i na mukarce. Vi-
djeli smo da prema Lorimerovu modelu i u 22. godini,

65Poeci visoke rodnosti ovjeanstva datiraju jo od kasnog paleolitika (Weinstein i Pillai, 2001). Dugo vremena, sve do
kasnoga 18. stoljea, rodnost je svugdje bila vrlo visoka, na razini dananje Ruande, Burkine Faso i Nigera, u kojima je po eni
prosjeno sedmero djece.
66Freedman, R.: The Sociology ofHuman Fertility, u knjizi: T. R. Ford - G. D.Jong, Social Demography, Prentice Hall, London,
1970; citirana prema: Wertheimer-Baleti, 1999: 213.
67 Lorimer, F. et al.: Culture and Human Fertility, UNESCO, Pariz, 1954 (citirana prema: Wertheimer-Baleti, 1999: 213 - 214).
68 Postoje izdvojene zajednice koje svaka zbog svojih razloga imaju i viu ostvarenu rodnost (fertilitet) od Lorimerova poten-

cijalnog fekonditeta. Tako je u populaciji Hutterita ostvarena plodnost gotovo jednaka bioloki maksimalnoj plodnosti. Ta
baptistika sljedba u prerijskom dijelu SAD-a i Kanade ivi tradicionalnim nainom ivota, s religijskim zabranama glede
svakog ograniavanja raanja. Stoga prosjean broj djece po jednoj eni u fertilnoj dobi iznosi 12,4 djece, pa se ta zajednica
uzima kao primjer maksimalnog ljudskog kapaciteta rodnosti (Eaton, J., i Mayer, A.: Man's Capacity to Reproduce: The Demo-
graphy oj the Unique Population, Free Press, New York citirana prema: Weinstein i Pillai, 2001).
69Tako je 60-ih godina stopa enskog nupcijaliteta (postotak udanih u ukupnom broju ena u dobi od 15 i vie godina) u
Africi iznosila 85%, a u Europi samo 60%. Jo su bile izrazitije razlike u najmlaim dobnim skupinama. Tropska Afrika
iskoritavala" je 60% svojih mogunosti nupcijaliteta meu enama u dobi od 15 do 19 godina, a Europa samo 5%. Meu
enama u dobi od 20 do 24 godine bilo je u Africi 92% udanih, a u Europi 45%. (UN, 1973). Od tada nije bilo bitnijih promjena;
ostale su znatne razlike izmeu razvijenih i nedovoljno razvijenih dijelova svijeta.

inae najplodnijoj dobi, ak 7% ena ne moe sudjelo-
vati u reprodukciji, tj. fizioloki nisu sposobne raati.
Pojavu neplodnosti, koja je svojstvena svim populacija-
ma, uvjetuju bioloki imbenici (neplodnost zbog sta-
rosti, bolesti, nakon pobaaja i sl.) i bioloko-socijalni
imbenici (npr. loi ivotni uvjeti koji pogoduju razvo-
ju bolesti, alkoholizam, nestruni pobaaji itd.). Osim
steriliteta uzrokovanoga navedenim imbenicima,
na djelu je i tzv. socijalitetni sterilitet, a oznaava
nesudjelovanje ena u reprodukciji zbog nekih soci-
jalnih, sociopsiholokih ili individualih psiholokih
razloga. Jedan od razloga je nestupanje ena u branu
zajednicu, bilo zbog poremeenoga branog trita"
(slabe mogunosti izbora odgovarajuega branog
partnera), bilo zbog nekog drugog razloga. To izravno
utjee na razinu rodnosti jer se i danas veina djece raa
u braku. Neki su brani parovi neplodni zbog bioloke
nepodudarnosti inae fizioloki plodnih partnera, a dio
njih ne eli djecu. Pri utvrivanju vanosti nesudjelova-
nja ena u reprodukciji jednostavna raunica pokazuje
da najjai ponder imaju ene koje su ule u postfertilnu
dob a da nisu rodile nijedno dijete. 70
Na kraju valja istaknuti da je za ljudski rod karak-
teristian jo jedan bioloki fenomen. Naime, raa se
vie muke nego enske djece, a razlika je u prosjeku
5-6%.
Gospodarski i drutveni imbenici ine drugu skupinu
odrednica rodnosti. Razmatrajui teoriju demografske
tranzicije upoznali smo znaajke tih imbenika. Istak-
nuto je da su promjene u rodnosti i smrtnosti (njihovo
smanjenje) pod neposrednim utjecajem initelja gos-
podarskog i drutvenog razvitka, tj. ukupnog razvoja
nekog drutva (modernizacije). Ovdje emo podrob-
nije razmotriti pojedine imbenike, imajui na umu da
su povezani s ostalim skupinama odrednica fertiliteta
(dakle, biolokim i psiholokim) te da djeluju zajedniki
(isprepleteno), pa je stoga teko ocijeniti njihov poje-
dinani utjecaj na promjenu rodnosti.
Glavne drutveno-gospodarske odrednice rodnosti jesu:
1. postignuti stupanj gospodarskog razvoja, posebice
razina industrijalizacije i urbanizacije; 2. gospodarska
uloga obitelji i materijalni uvjeti za osnivanje novih
obitelji (posebice pitanje stanovanja); 3. poloaj djece u
70Nerotkinja je star izraz za enu koja nema djece, a u pravilu se odnosi na fizioloku neplodnost. Naime, u predmodernim
vremenima gotovo nije ni bilo socijalitetne neplodnosti jer se u tradicionalnom drutvu plodnost visoko cijenila.
4. KRETANJE STANOVNITVA 73
obitelji i trokovi njihova uzdravanja; 4. poloaj ene u
drutvu; 5. stupanj opeg obrazovanja, posebice obra-
zovanja ena; 6. sociopsiholoki imbenici, vezani uz
obiajne i religijske norme, koji oblikuju stavove prema
broju djece u obitelji, prema kolovanju, zapoljavanju
ena i sl.; 7. razina smrtnosti, posebice djece; 8. tzv.
kontrola raanja (Wertheimer-Baleti, 1999).
Navedeni imbenici imaju suprotno djelovanje, ovisno
o opim drutveno-gospodarskim znaajkama. Ako
je drutvo nerazvijeno ili nedovoljno razvijeno, svi ti
imbenici uzrokuju visoku rodnost, a ako je rije o raz-
vijenom drutvu, tada po pravilu uzrokuju nisku rod-
nost.
Obitelji s velikim brojem djece poeljne su u svim tra-
dicionalnim drutvima, posebice u agrarno-ruralnim
zajednicama u kojima su lanovi obitelji (kuanstva)
glavni nositelji naturalne proizvodnje. Djeca se ve
u ranoj dobi ukljuuju u rad i pridonose kunom
dohotku. Ona nisu teret" jer radom velikim dijelom
smanjuju ionako niske trokove svog uzdravanja. S
druge strane, u suvremenom razvijenom (industrij-
skom) drutvu obitelj (kuanstvo) vie nije glavni no-
sitelj funkcije rada, ve su to tvorniki pogoni i druga
poduzea. Djeca ne sudjeluju u stvaranju dohotka
obitelji, ve su uzdravani lanovi, a djeji rad je i zako-
nom zabranjen. Veliina obitelji odreena je dohotkom
branog para i trokovima koji su vezani uz djecu, a
koji ukljuuju i oekivane trokove (Becker, 1981).
Usto trokovni imbenik" povezan je i sa suvreme-
nim pojmom kakvoe potomstva" koji razumijeva
dobro zdravlje, visok stupanj obrazovanja i blagosta-
nja. Roditelji radije ele imati jedno ili dvoje djece
koja su zdrava, obrazovana itd., nego nekoliko djece
koja e biti zakinuta za sve navedene dobrobiti. Tako
je suvremeni kvalitativni koncept" na neki nain su-
protstavljen starom kvantitativnom konceptu", koji je
preferirao vie djece u obitelji. elei svom potomstvu
pruiti najbolje mogue ivotne uvjete, mnogi roditelji
raunaju i s poveanjem buduih trokova vezanih uz
odgoj djece. No kako bilo, porast trokova vezanih za
odgoj djece, u okolnostima niske smrtnosti djece, je-
dan je od bitnih imbenika koji utjeu na smanjenje
rodno sti.
74 DEMOGEOGRAFIJA

8 % 1981.
bez kole 70
7 pismena

6 osnovna kola 60
srednja kola
Q)

~ 5
'O
Q)
50
c
~ 4
eo via kola
> visoka kola
>N
40

2
30

20
O-+-~~~~~~~~~~~~~~

15 20 25 30 35 40 45 50
dob
Slika 38. Prosjean broj ivoroene djece prema razini 10
obrazovanja alirskih ena poetkom 90-ih godina (pre-
ma: Friganovi i Bai, 1996:33)
o-+-~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Drutveno-gospodarski poloaj ene u tradicional- 10 20 30 40 50 60 70

nom drutvu po pravilu je takav da pogoduje visokom
fertilitetu. ena ne radi izvan kue i gospodarstva,
nieg je obrazovanja nego mukarac, nije ravnopravna
mukarcu (glavi obitelji) u donoenju odluka, u pravilu
je okrenuta ostvarenju svoje bioloke funkcije - raanju
djece te njihovu odgoju. Openito nizak stupanj obra-
zovanja, a posebice ena, pogoduje djelovanju tradicije
i religije u oblikovanju visokih normi raanja". Tome,
pak, pridonosi i visoka smrtnost dojenadi i male djece.
U takvim okolnostima, uz ve istaknutu injenicu da
djeca ine dio radne snage u kuanstvu, visoka rodnost
logina je jer se tako nadoknauju" umrla djeca (to je
tzv. kompenzacijski natalitet).
S modernizacijom drutva mijenja se i poloaj ene.
Ona se koluje, zapoljava, uspinje na drutvenoj ljestvi-
ci, izgrauje novi sustav vrijednosti, manje je podlona
tradiciji, mijenja svoj odnos prema broju djece u obitelji,
itd. Po mnogima je upravo porast zapoljavanja udanih
ena poslije Drugoga svjetskog rata jedan od glavnih
imbenika smanjenja rodnosti u razvijenim zemljama
(Ermisch, 1983). 71 Osim toga, smrtnost dojenadi je u
razvijenim drutvima veoma smanjena, pa s kompen-
zacijskoga gledita visoka rodnost vie nije nuna.
dob
Slika 39. Udio(%) gospodarski aktivnih ena meu uda-
nim enama, primjer Velike Britanije 1951 - 1981. godini
(prema: Eversley i Kollmann, 1982)
Na kraju skupine drutveno-gospodarskih odrednica
rodnosti navedena je tzv. kontrola raanja, no to ne
znai da je ona najmanje vana. U zaostalijim tradi-
cionalnim sredinama kontrola raanja nije rairena
pojava, osim ako se planski ne provodi u sklopu
dravne populacijske politike. Dakle, kontrola raanja
ili po nekima, planiranje obitelji obiljeje je razvijeni-
jih suvremenih drutava. 72 Razumijeva sva sredstva i
metode koje su usmjerene na ograniavanje, odnosno
smanjivanje rodnosti. Kontrola raanja moe biti pri-
vremena, kako bi se postigao eljeni interval izmeu
susljednih poroaja, ili stalna - da bi se sprijeio vei
broj raanja od eljenoga broja. U oba sluaja postie se
spreavanjem zaea ili namjernim pobaajem (Mul-
tilingual Demographic Dictionary, 1995). Razliite su
metode ograniavanja raanja, od uzdravanja od spol-
nog ina do celibata i raznovrsnih mjera spreavanja
zaea. Meu potonjima su najpoznatije kontracep-
cija, sterilizacija i coitus interruptus (prekinuti snoaj).

71Time je, kau Englezi, ubrzana promjena: baby boom~ baby bust (engl. bust - bankrot).
72Prema podacima Population Reference Bureaua za 2004. godinu, udio udanih ena u fertilnoj dobi koje su provodile
neki oblik kontrole raanja bio je (u %) ovakav: Velika Britanija 84, Malta 86, Kina 83, Finska 79, Slovenija 71, itd., a s
druge strane: Afganistan 5, Somalija 8, Niger 14, Burkina Faso 14, Mozambik 17, itd.

Kontracepcija je jedna od najrairenijih suvremenih
metoda, a ukljuuje uporabu kemijskih i mehanikih
sredstava.
~uanjenje utjecaja tradicije
-:=--::r=:=~=--J
~nija dob stupanja u bmk
--==-----i--
~iracijc za viim ivotnim standardom J tenje da se nadoknadi izgubljeno i uspostavi ratom
_________i=______
C Smanjivanje fertilitet~
Shema 2. imbenici drutveno-gospodarskog razvoja
koji utjeu na smanjivanje fertiliteta (prema: Wertheimer-
-Baleti, 1982:150)
Psiholoki imbenici ine treu skupinu odrednica
rodnosti. Njihov je utjecaj na razinu rodnosti ne-
dvojbeno velik jer je esto neposredan, ponderiran
individualnim obiljejima i katkad teko dokuivim
ponaanjem. U sklopu te skupine moemo razlikovati
sociopsiholoke i individualne psiholoke imbenike.
U sklopu drutvenih psiholokih imbenika vano
je irenje ideja i ponaanja povezanih s planiranjem
obitelji, tj. difuzija inovacija" iz jednog drutva u
drugo drutvo. Informacija se prenosi i iri javnim
(slubenim) i neformalnim kanalima. Uobiajeno je da
inovacije najprije prihvaa drutvena elita, a jedna od
tih inovacija" je i mala obitelj. S vremenom mali broj
73 Nespremnost na roditeljsku rtvu" moe se poistovjetiti i s tzv. DINK sindromom (double income, no kids - dvostruka
plaa, djeca nikako).
74 Primjer poslijeratnog tzv. baby booma u uvjetima poveanja blagostanja bile su SAD. Produljenom djelovanju tog fenomena,
a vrhunac je bio 1957. godine (to pokazuje i sl. 41), pridonijeli su hladni rat i rivalstvo sa SSSR-om (oigledno sociopsiholoki
imbenici).
75Davis, K., i Blake, J.: Social Structure and Fertility: An
4, 2:112-135 (citirano prema: Weinstein i Pillai, 2001).
4. KRETANJE STANOVNITVA 75
djece u obitelji postaje drutvena norma, koju slijede i
prihvaaju i ostali drutveni slojevi.
Individualni (osobni) psiholoki imbenici koji utjeu
na razinu rodnosti (prije samo na njezino smanjenje)
mnogobrojni su, na primjer strah od poroaja, strah
od budunosti, osjeaj (ne)sigurnosti, (ne)postojanje
elje za potomstvom, uivanje u lagodnijem ivotu bez
obveza itd. 73
U razmatranju odrednica rodnosti moe se izdvo-
jiti zasebna podskupina politikih imbenika u irem
smislu, koji se isprepleu s drutvenim, psiholokim i
drugim imbenicima. Rat je jedan od njih. Gotovo se
po pravilu tijekom rata smanjuje rodnost, a uzroci su
psiholoke prirode, dugotrajnija odvojenost stvarnih
i potencijalnih suprunika, itd. S druge strane, poslije
rata (posebice ako je posrijedi sukob veih razmjera)
dolazi do poveanog poroda, tzv. nadoknadne rod-
nosti, koja je poznata i kao tzv. baby boom. To je odraz
prekinut ritam sklapanja brakova i raanja. 74
Utjecaj navedenih biolokih, gospodarskih, drutvenih
i psiholokih imbenika esto nije izravan, ve se ostva-
ruje preko djelovanja na neposredne uzroke rodnosti.
K. Davis i J. Blake izdvojili su jedanaest varijabla (rije
je o elementima koji su razliiti od drutva do drutva
i s vremenom promjenjivi pa se stoga i nazivaju vari-
jablama) koje su, kao neposredne uzroke razine rod-
nosti, razvrstali u tri skupine: a) uzroci koji utjeu na
spolne odnose (dob pri ulasku u /branu/ zajednicu,
stalni celibat, dio fertilnog razdoblja izvan /brane/
zajednice zbog rastava ili smrti partnera, namjerna i
nenamjerna apstinencija, uestalost snoaja u branoj
zajednici), b) uzroci koji utjeu na zaee (plodnost
ili neplodnost, primjena kontracepcije, sterilizacija
medicinskim zahvatom), c) uzroci koji djeluju na tijek
trudnoe i uspjenost poroaja (uzroci namjerne ili ne-
namjerne fetalne smrti). 75
Analytic Framework, Economic Development and Cultural Change,
76 DEMOGEOGRAF/JA
Predoene odrednice i s njima povezani neposredni
uzroci fertiliteta podupiru tvrdnju iznesenu na poetku
ovog poglavlja da na prirodno kretanje (pa tako ni na
njegovu pozitivnu sastavnicu) ne djeluju iskljuivo
bioloke pojave, ve da u tome vanu ulogu imaju
drutveno-gospodarski, kulturni, psiholoki i drugi
imbenici.
Sve navedene skupine odrednica rodnosti utjeu na tzv.
diferencijalnu rodnost, tj. na razlike u rodnosti s obzi-
rom na pojedina obiljeja stanovnitva (vie o tome u
odjeljku 4.2.1.3).
4.2.1.2. Pokazatelji rodnosti
Praenjem broja roenih, umrlih i prirodne promje-
ne te izraunavanjem osnovnih pokazatelja bavi se tzv.
vitalna statistika, ogranak demografske statistike,
koja o vitalnim dogaajima izdaje priopenja, zase-
bno ili u statistikim godinjacima (opina, gradova,
zemalja, svijeta). Popis stanovnitva takoer daje ko-
risne podatke za analizu rodnosti, kao to je dobni
sastav stanovnitva te broj djece koju su rodile majke
odreene dobi. Vrlo korisne podatke o rodnosti daju i
posebna istraivanja (npr. ankete o fertilitetu). Najee
se u izraunavanju agregatnih pokazatelja kombiniraju
podaci vitalne statistike s popisnim podacima.
Rodnost se moe prikazati na dva naina, odnosno
na temelji dviju vrsta pokazatelja: periodnih stopa i
kohortnih stopa. Periodne stope, kako im kae i ime,
izraunavaju se za odreeno razdoblje, najee za
jednu kalendarsku godinu. Na pitanje koliko je djece
roeno u nekom stanovnitvu tijekom godine (mjeseca,
desetljea ... ) odgovor daju periodne stope. Kohortne
stope, pak, izraunavaju se na temelju reprodukcij-
skog ponaanja pripadnika odreene dobne skupine ili
odreenog narataja tijekom njihova fertilnog razdo-
blja.76 Tako se kohortna stopa rodnosti za skupinu
roenih od 1965. do 1970. godine odnosi na pripadnike
te dobne skupine i njihovu ostvarenu plodnost (tj. uku-
pan broj djece).
76Pojam kohorta u demografiji oznaava skupinu osoba koja proivljavaju odreeni dogaaj (roenje, brak i sl.) u odreenom
razdoblju. Skupinu osoba roenih u odreenoj godini, petogoditu ili drugom odreenom razdoblju (npr. tijekom rata) nazi-
vamo narataj (generacija). Pojam kohorta kadto se rabi u istom smislu kao i narataj (Multilingual Demographic Dictionary,
1995).
77 Ponegdje se u literaturi pokazatelj rodnosti rauna
78 U angloamerikoj literaturi naziva se Crude Birth Rate (CBR).
Uobiajeni nain prikazivanja uestalosti roenja u
nekoj populaciji jest broj roenih na 1 000 stanovni-
ka u odreenom vremenu. 77 Osnovni je pokazatelj
godinja stopa (periodna stopa), a promatra li se rod-
nost u duljem razdoblju, tada se vrijednosti svode na
godinji prosjek.
Najjednostavniji, ali istodobno i najgrublji" pokaza-
telj uestalosti roenja u odreenom stanovnitvu jest
opa stopa rodnosti (nataliteta), a moe se odnositi
na ukupan broj roenih u jednoj godini (ivoroenih
i mrtvoroenih), koji oznaavamo s Nu; tada govorimo
o stopi ukupne (ili bruto) rodnosti (nJ. Mnogo ee
se opa stopa odnosi samo na broj ivoroene djece
u jednoj godini (N), a naziva se opa stopa efektivne
(neto) rodnosti (n). Nazivnik ope stope rodnosti, bilo
da je rije o ukupnoj, bilo o efektivnoj (neto) rodnosti,
ini ukupno stanovnitvo sredinom godine (P) za koju
se izraunava stopa. Prema tome, opa stopa ukupne
rodnosti (n) izraunava se po formuli:
Nu
n
u
= -p- l 000,
a opa stopa efektivne (neto) rodnosti (n) izraunava
se po formuli:
N
n= - - 1000
p
Obino se u demografskoj literaturi opa stopa efek-
tivne rodnosti (nataliteta) jednostavno zove opa stopa
rodnosti (nataliteta). Naime, kad se govori o stopi rod-
nosti, redovito se razumijeva broj ivoroene djece na
tisuu stanovnika. 78
Najvea je prednost tog pokazatelja to se jednostav-
no izraunava, ali iz toga proistjee i njegov glavni
nedostatak. Naime, u nazivniku se nalazi ukupno
stanovnitvo, a u reprodukciji sudjeluje samo jedan
dio. Na taj je nain opa stopa rodnosti (nataliteta) pod
na 100 stanovnika. No stopa se po pravilu rauna na 1 000 stanovnika.
 4. KRETANJE STANOVNITVA 77

jakim utjecajem dobnog sastava. 79 Stoga usporedba
tog pokazatelja izmeu razliitih zemalja daje samo
priblinu sliku razlika u reprodukciji stanovnitva.
Da bi se iskljuio utjecaj razlika u dobnom sastavu pri
usporedbi rodnosti pojedinih populacija, pribjegava
se izraunavanju tzv. standardizirane ope stope rod-
nosti/nataliteta (naziva se jo proiena ili korigirana
stopa). 80 Polazi se od pretpostavke da stanovnitva koja
usporeujemo imaju jednak dobni sastav, tj. dobni
sastav neke odabrane tzv. standardne populacije. Na
primjer, usporeuje li se rodnost stanovnitva kotske,
Engleske i Walesa, tada se kao standardna populacija
uzima stanovnitvo Velike Britanije, tj. njegov dobni
sastav. Budui da postoje bolji i pouzdaniji pokazatelji
rodnosti za usporedbu razliitih populacija, ovdje se
neemo baviti izraunavanjem standardizirane stope
(no pri obradi pokazatelja smrtnosti to emo uiniti).
Prvi pouzdaniji pokazatelj za analizu rodnosti, odnosno
fertiliteta (ostvarene plodnosti), jest stopa ukupnog
fertiliteta (JJ Rauna se kao godinja stopa, stavlja-
njem u odnos broja ivoroene djece (N) i ukupnog
stanovnitva u fertilnoj dobi (dakle, ena - P1 i muka-
raca - pm):
N
f, = . 1 000.
u PJ 05-49! + pm 05-64!
Egzaktnija je mjera fertiliteta, i stoga se ee upotre-
bljava opa stopa fertiliteta (j) ili enska stopa ferti-
liteta.81 Izraunava se kao godinja stopa stavljanjem u
odnos broja ivoroene djece (N) i ukupnoga enskog
stanovnitva u fertilnoj dobi - P105 _49!' tj. skupine koja
sudjeluje u obnavljanju stanovnitva:
N ena. Stoga se radi tonijeg mjerenja fertiliteta izra-
f= l 000
pf(IS-49)
Vanost ope ili enske stope fertiliteta za prouavanje
prirodnoga kretanja vidi se iz ovog primjera. U popu-
laciji A u fertilnoj je dobi (15 - 49 godina) 350 ena, a
u populaciji B u istoj je dobi 450 ena. Obje hipotetine
populacije imaju jednak broj stanovnika, (2100) i jed-
naku rodnost u promatranoj godini (30 ivoroenih)
dakle u obje populacije stopa rodnosti 14,3%0. Moemo
zakljuiti da su istih obiljeja glede rodnosti. Meutim,
to ne znai da imaju jednak fertilitet, jer je efektivna
plodnost funkcija enskog stanovnitva fertilne dobi
(15 - 49 godina), a ne ukupnog stanovnitva. Budui da
populacije Ji:' i B" nemaju isti dobni sastav, odnosno
da je razlika u veliini (udjelu) fertilnoga kontingenta,
to e ope stope fertiliteta (unato istim stopama rod-
nosti) biti razliite:
30
f =- 1 000 = 85,7%0, odnosno
A 350
30
f, = - . 1 000 = 66,7%0.
B 450
Prema tome, razlike su osjetne te moemo zakljuiti da
populacija A, unato istim stopama rodnosti, ima vei
fertilitet (stvarnu plodnost) nego populacija B, tj. iako
je manji broj ena u fertilnoj dobi, postie istu razinu
rodno sti.
No i taj je pokazatelj pod utjecajem dobnog sastava, to
znai da nije najpogodniji za usporedbu jer se dobni
sastav ena u fertilnoj dobi razlikuje od stanovnitva
do stanovnitva. Negdje je, na primjer, vei udjel ena
u dobi od 20 do 29 godine, a drugdje je vei udjel ena
u dobi od 30 do 39 godina. Budui da je plodnost pove-
zana s dobnim sastavom enskog stanovnitva (pod-
sjetimo se Lorimerova modela), to je, unato istom
nazivniku, u prvom sluaju vea potencijalna plodnost
unavaju stope posebno za svaku jednogodinju ili
petogodinju dobnu skupinu ena u fertilnoj dobi (15,
16 ... 49, ili 15 - 19, 20 - 24 ... 45 - 49 godina); rije je o
nizu godinjih stopa, a svaka pokazuje broj ivoroene

79Primjer: naselje A imalo je sredinom prole godine 2 000 stanovnika, od kojih je 1 100 bilo u dobi od 15 do 49 godina; te je go-
dine bilo i 30 ivoroenih. Susjedno naselje B imalo je isti broj stanovnika, u dobi od 15 do 49 godina bilo ih je 900, a registri-
rano je takoer 30 ivoroenih. Opa stopa rodnosti (n) u oba je naselja ista, ali je u naselju B postignuta s manje stanovnitva
koje sudjeluje u reprodukciji, pa je zapravo plodnost stanovnika naselja B vea nego stanovnika naselja A.
80Pod standardiziranim stopama razumijevamo pokazatelje izraunane radi usporedbe intenziteta neke pojave (nataliteta,
mortaliteta, aktivnosti i sl.), kako bi se iskljuio utjecaj nekog obiljeja (npr. dobnog sastava) koji je razliit od populacije do
populacije (Multilingual Demographic Dictionary, 1995).
81 U angloamerikoj literaturi naziva se General Fertility Rate (GFR). "--
78 DEMOGEOGRAFIJA

djece koje su rodile ene odreene dobi. To su tzv. 350

posebne (specifine) stope fertiliteta prema dobi. 82 1880.
Izraunavaju se prema formuli: 300 /'
/
'
f,
Nx
= - - l 000 250 I
/
' \
x Pf,x "'c
<])
>N \
o
g 200 \
I
gdje je fx posebna stopa fertiliteta za dob x, Nx broj \ opa stopa.
ivoroene djece koju su rodile majke u dobi x, Pf x
"'c I 1950.
\ 1880.
""~ 150
ukupan broj ena u dobi od x godina. Na primjer, 'O
2
\
o
posebnu stopu fertiliteta stanovnitva Indije za ko- ;;,
>N
\
hortu 20 - 24. godine (za 1999. godinu) dobijemo po 100 \ 1950
predoenoj formuli na temelju podataka o broju ena '
te kohorte (42 977 123) i broja ivoroene djece tijekom 50 ' 1970.
'2003
te godine koju su rodile majke u dobi od 20. do 24. go-
dine (8 861 883). Dakle,
15-19 20-24 25-29 30-34
f 120 _24! = (8 861 883 I 42 977 123) 1000 dobne skupine ena

= 206,2 ivoroene djece (na 1 000 ena
u dobi od 20 do 24 godine)
Distribucija posebnih stopa fertiliteta u grafikom je
prikazu unimodalna, s vrhom izmeu 20. i 30. godine
ivota ena. U razvijenim zemljama (koje se nalaze u
posttranzicijskoj etapi) mnogo su nie stope nego u zem-
ljama u razvoju (na to upuuje i sl. 42). Vremensku vari-
jabilnost fertiliteta (tranziciju) dobro pokazuje grafikon
za Hrvatsku izmeu 1880. i 2003. godine (sl. 40).
Slika 40. Kretanje opih i posebnih (specifinih) stopa
fertiliteta u Hrvatskoj po odabranim godinama u razdo-
blju od 1880. do 2003. godine (prema: do 1970. godine
Gelo, 1987:146; za 2003. SLJ-2004, DZS)
a za petogodinje dobne skupine najjednostavnije je
zbroj posebnih stopa fertiliteta pomnoiti sa 5 (veli-
inom razreda). Dakle,
45 - 49
TFR =It 5.
15 - 19

Na temelju niza posebnih stopa fertiliteta prema dobi,

U oba sluaja dobije se prosjean broj ivoroene djece
i to za pojedinane godine fertilnog razdoblja ena
izraunavaju se tzv. tablice fertiliteta za odreeno
na 1 000 ena u fertilnoj dobi (da bi se izraunao po-
razdoblje. Tablice pruaju podatak o oekivanom broju datak za prosjenu enu dobiveni iznos valja podijeliti
sa 1 000). TFR je dobra aproksimacija prosjenog broja
djece za pojedinanu dob ena (15, 16 .. 49 godina).
djece u obitelji. Za pojanjenje evo primjera Indije: 84
U demografskoj statistici najboljim pokazateljem fertil-
iteta (tj. ostvarene razine plodnosti) smatra se tzv. ukup- Dob ena fx
na (totalna) stopa fertiliteta (Fx, ili TFR). 83 Oznaava 15 - 19 61,1
vjerojatan prosjean broj ivoroene djece koju bi ro- 20- 24 206,2
dila prosjena" ena tijekom svoga fertilnog razdoblja, 25 - 29 179,0
uz pretpostavku da djeluju sadanje posebne stope fer-
30- 34 105,0
tiliteta prema dobi i uz izostanak utjecaja smrtnosti. Za
35 - 39 52,7
jednogodinje dobne skupine (15,16 .. .49) izraunava TFR = 635 5 = 3 175 djece
se po izrazu: 49-44 23,3
na 1 000 ena, ili (podije-
45 - 49 7,9 ljeno sa 1 000) 3,18 djece po
r(IS - 49) 635,2 eni.

82 U angloamerikoj literaturi naziva se Age-Specific Fertility Rates (ASFR).

83 U angloamerikoj literaturi naziva se Total Fertility Rate (TFR). Akronim TFR sve se vie rabi i u domaoj literaturi.
84 Izvor: U.S. Bureau of the Census, International Data Base, 2, 1999.

Budui da su u praksi tablice fertiliteta i specifine
stope fertiliteta po petogodinjim dobnim skupinama
enskog stanovnitva rijetko na raspolaganju, kao za-
mjenski (priblini) pokazatelj moe posluiti bruto
stopa fertiliteta (jb) koja se rauna po izrazu:
Ukupna stopa fertiliteta vrlo je pogodna za uspored-
ni prikaz i analize razine ostvarene (i/ili oekivane)
plodnosti u pojedinim populacijama. Vea TFR znai
prosjeno veu plodnost ena, i obrnuto. Osim toga,
pokazuje je li osigurano obnavljanje stanovnitva. Da
bi se osigurala jednostavna reprodukcija stanovnitva
u smislu obnavljanja generacija, ukupna stopa fertilite-
ta (TFR) trebala bi iznositi prosjeno 2,1, tj. toliko djece
po jednoj eni u fertilnoj dobi (vie o tome u odjeljku
4.2.4).
4.2.1.3. Diferencijalna rodnost
Mnoge empirijske studije bavile su se razlikama u rod-
nosti pod utjecajem varijabla kao to su socijalni status
(klasa), obrazovanje, dohodak, religijska pripadnost, i
to preteito unutar razvijenijih drutava. Bez obzira na
to to se diferencijalna rodnost uglavnom razmatra sa
sociolokog aspekta, zanimljiva je i populacijskim geo-
grafima radi cjelovitije spoznaje prostornih razlika u
demografskim procesima. Bit prouavanja diferenci-
jalne rodnosti jest da unutar odreenog drutva pokae
jesu li i koliko su pojedine norme o veliini obitelji uvje-
tovane nekom od drutveno-gospodarskih varijabla.
Znaenje diferencijalne rodnosti s vremenom se mije-
nja, posebice s obzirom na etape demografskog razvoja.
Kako tranzicija odmie, tako i okolnosti koje utjeu na
diferencijalnu rodnost postaju sloenije. No neki au-
tori istiu kako se moe oekivati da e u suvremenom
posttranzicijskom drutvu s vremenom razlike u rod-
nosti slabjeti i posve nestati. 85
Stupanj obrazovanja i obiteljski dohodak, varijable koje
uvelike odreuju i drutveni poloaj pojedinca i obitelji,
veoma utjeu na diferencijalnu rodnost. Naime, obra-
zovanije ene kasnije stupaju u brak, imaju vee aspi-
racije glede karijere kao i vee elje u pogledu kvalitet-
85Andorka, R.: Lessons from studies on differential fertility in advanced siocietes, u: Hohn C., i Mackensen, R. (ed.): Determi-
nants oj Fertility Transition, International Union for the Scientific Study of Population, Liege, 1982, str. 16-23 (citirano prema:
Jones, 1990).
4. KRETANJE STANOVNITVA 79
nog odgoja i kolovanja djeteta. Istraivanje u SAD-u
pokazalo je da su obrazovaniji parovi jednostavno
uinkovitiji" u planiranju obitelji (Rindfuss i Sweet,
1977).
Dohodovna varijabla ima, pak, mnogo sloenije djelova-
nje. Teorijski gledano, mogao bi se oekivati pozitivan
meuodnos izmeu fertiliteta i obiteljskog dohotka jer
vii dohodak omoguuje bolji ivot i brojnijoj obitelji.
U stvarnosti je upravo obrnuto, pa bi se povrno gleda-
no moglo rei da bogati stjeu bogatstvo, a siromani
djecu". No dohodak ne djeluje tako jednostavno i iz-
ravno, ve je povezan i s drugim imbenicima. Tako je
nii fertilitet, kao opa znaajka viih drutvenih sloje-
va, uvjetovan njihovim viim obrazovanjem i urbanim
nainom ivota (Becker, 1981). Ve smo istaknuli utjecaj
porasta zapoljavanja udanih ena na razinu rodnosti,
no ovdje emo razmotriti jo neka gledita. Zaposle-
nost je ene, svakako, vana varijabla, ali je jo vanija
vrsta posla i uvjeti rada. Sukob izmeu uloge majke i
uloge zaposlenice posebice je izrazit pri zaposlenosti s
punim radnim vremenom izvan kuanstva. Razumije
se da su te dvije uloge manje suprotstavljene ako je rije
o zaposlenju na skraeno ili odreeno radno vrijeme
ili ako ena posao obavlja u kuanstvu. To je jedan od
razloga zato je u ena aktivnih u poljodjelstvu (na
vlastitom imanju) vii fertilitet nego u ena aktivnih u
drugim djelatnostima. No u nekim razvijenim zemlja-
ma, primjerice u vedskoj gdje je zaposleno 80% majki
predkolske djece, problem zaposlenih majki rjeava
se vladinom potporom, tj. primjenom odgovarajuih
mjera populacijske politike (Hoem i Hoem, 1989). Na
taj nain slabi i utjecaj zaposlenosti ena na diferenci-
jalni fertilitet.
Meu najvanije imbenike diferencijalne rodnosti pri-
pada urbanizacija. Negativna korelacija izmeu stupnja
urbanizacije i rodnosti oigledna je u ranijim etapama
demografske tranzicije u kojima su urbani drutveni
uvjeti mnogo uinkovitiji" u smanjenju obitelji i
provoenju kontrole raanja nego to su oni u rural-
nom prostoru. ivot u gradu djeluje na smanjenje ferti-
liteta prije svega na osnovi visokih izravnih, neizravnih
i oekivanih trokova vezanih uz djecu, odnosno veu
obitelj. Potvruje to i primjer Hrvatske za 1990. go-
dinu, kad je TFR u cijeloj Hrvatskoj bila 1,69, u Za-
grebu - glavnom i najveem gradu 1,46, u gradovima
80 DEMOGEOGRAFIJA
i upanijskim sjeditima 1,53, u ostalim (uglavnom
manjim) gradovima 1,90, u ostalim naseljima (mahom
selima) 1,75 (Nejami, 1996).
Uoeno je zatim, na osnovi mnogih empirijskih istra-
ivanja, da postoje razlike u fertilitetu izmeu pripad-
nika razliitih religija. Tako je u razvijenim zapadnim
zemljama fertilitet katolika postojano vei nego ostat-
ka populacije (npr. meu protestantima). Razumije
se, to je posljedica toga to Crkva osuuje bilo kakve
neprirodne" metode kontrole raanja, ali i stavova
o vrijednosti velikih obitelji. Protestantska doktrina,
pak, vie je usmjerena na kvalitetu ivota djece nego na
njihov broj. No mnoge skupine kao mormoni, Jehovini
svjedoci i dr imaju vrlo visoku rodnost. esto se kao
primjer utjecaja vjere na diferencijalnu rodnost unutar
neke zemlje ili zajednice istie Sjeverna Irska. Katolici,
koji ine oko 40% populacije, imaju mnogo vii fertilitet
nego protestanti. Na primjer, 1985. godine u katolikoj
je populaciji broj djece po jednoj eni iznosio 2,45, a u
protestantskoj 1,52 (Werner, 1985).
Na svjetskoj razini nije, pak, uputno razmatrati im
benike diferencijalne rodnosti, pa tako ni religiju,
izvan opega drutveno-gospodarskog okvira. Katoli-
cizam, za koji se openito moe rei da podupire visoki
fertilitet, nema isti uinak u Italiji ili Austriji kao u
zemljama Latinske Amerike.
Meu velikim svjetskim religijama islam praktino ima
najvei utjecaj na rodnost. Pronatalitetna uloga islama
uglavnom je posredna jer zapravo i nema teolokih
primjedbi glede kontrole raanja. Mnogo je vaniji
utjecaj putem etikih i moralnih normi te obiaja koji
djeluju na poloaj ene u islamskom drutvu. Zenu
po pravilu oekuje udaja neposredno nakon stjecanja
skromnog obrazovanja, izostanak zaposlenja izvan
kuanstva, i iskazivanje poslunosti esto starijem su-
prugu. Sve to, i mnoge druge okolnosti, vode visokoj
rodno sti.
Kada su etnike
ili rasne skupine u nekom drutvu u
razliitom drutvenom poloaju, bez obzira na to je li
uzrok diskriminacija ili nije, mogua je meu njima
razlika u razini rodnosti. Dobar je primjer diferenci-
jalna rodnost bijelih i crnih Amerikanaca. Pokazalo se
da imaju istovjetnu krivulju TFR-a u cijelom razdoblju
koje je razmotreno (1917 - 1985), ali da crnaka popu-
lacija (Afroamerikanci) stalno ima vii fertilitet (sl. 41).
86 Reid, J.: Black America in the 1980s, Population Bulletin, vol. 37, 4, 1982. (prema: Jones, 1990).
To je povezano s injenicom da znatan dio crnakog
stanovnitva ivi u gradskim etvrtima s vrlo niskim
socijalnim i stambenim uvjetima, da je visok udio ena
niskog obrazovanja i s neodgovarajuim odnosom pre-
ma planiranju obitelji (Evans, 1986).
TFR
5,0
4.5
4,0
3,5
3,0
2,5
2,0
1,5
0,5
0,0 -/--,----;-------,--~--;-~-~--;---,-~~--,-~~
ci i.O
co
(J)
co
(J)
Slika 41. Ukupna stopa fertiliteta (TFR po eni) za popu-
laciju bijelaca i crnaca u SAD-u od 1917. do 1985. godine 85
4.2.1.4. Rodnost u svijetu: prostorne razlike i
trendovi
Prostorne znaajke imaju sredinje mjesto u geograf-
skom prouavanju stanovnitva, ali to ne znai da su
prostorne analize rodno sti posebno rezervirane za popu-
lacijske geografe. tovie, demografi uvelike rabe po-
jedine teritorijalne podatke radi boljeg razumijevanja
imbenika koji utjeu narodnost. U demogeografskim
analizama rodnosti (i drugih sastavnica stanovnitva)
tradicionalno se rabi kartografska metoda, ali se u
novije vrijeme dopunjuje i statistikim analizama
razliitog stupnja sofisticiranosti (npr. korelacijskim
analizama). Prostorne razlike u rodnosti uglavnom su
odraz oiglednih ili prikrivenih razlika u nekoj od bit-
nih drutveno-gospodarskih varijabla.
Na primjer, u regiji A fertilitet je osjetno vii nego u
regiji B. Podrobnija analiza pokazuje da je dispari-
tet posljedica djelovanja vie imbenika, od kojih su
tri najvanija: 1. u regiji B velika je mogunost zapo-
ljavanja na dobro plaenim radnim mjestima, to ne
ohrabruje na materinstvo; 2. snano je doseljavanje
mladih i obrazovanih, koji su usredotoeni na karijeru;
3. glavnina stanovnika ivi u gradovima u kojima je,
 4. KRETANJE STANOVNITVA 81

meu ostalim, visok stupanj otuenosti (to ne pogo- 250 Afrika

duje nalaenju poeljnog partnera). U regiji A navedeni
su imbenici izostali.
200
Razlike u rodnosti razmatraju se na regionalnoj, nacio-
ro
nalnoj i globalnoj razini. Najmanje se prostorne razlike c
(j)
>N

u rodnosti mogu oekivati u zemljama (drutvima) o

8 150-
koje se nalaze u posttranzicijskoj etapi demografskog
~
razvoja. U njima dolazi do prostorne homogenizacije ~

fertiliteta zato to slabi utjecaj tradicije, a proces difuzije ~o 100

i prihvaanja drutvenih norma koje preferiraju malu o>
>N
obitelj uvelike je odmaknuo. Na globalnoj, pak, razini
stupanj razvijenosti glavni je imbenik razlika u fertil- 50 '
itetu. Ta razdjelnica" oblikuje jednostavnu prostornu
sliku rodnosti suvremenog svijeta: s jedne su strane
""
razvijene zemlje, dijelovi kontinenata i kontinenti kao
podruja niske rodnosti, a s druge su strane nedovoljno dobne skupine ena
razvijene zemlje, dijelovi kontinenata i kontinenti kao
podruja visoke rodnosti. Slika 42. Posebne stope fertiliteta prema dobi za stanov-
nitvo Afrike, Azije i Europe, prosjene stope za razdoblje
U svijetu je vrlo irok raspon stopa rodnosti. Krajnosti 2000 - 2005. godine (izvor: UN, 2005)
su oznaene kao fizioloka rodnost (ekspanzivna),
koja je vrlo visoka, i racionalna (konstriktivna), koja Posljednjih desetljea 20. st. smanjio se fertilitet irom
je vrlo niska. Prosjena godinja stopa raanja u svi- svijeta, kako u skupini razvijenih zemalja, tako i u
jetu (2000 - 2005) iznosi 21,l promila: u Africi 37,6, zemljama u razvoju. No, kako pokazuju i prethodno
u Latinskoj Americi 21,7, u Aziji 20,1, u Australiji i predoeni podaci, jo postoje znatne razlike izmeu
Oceaniji 17,4 u Angloamerici 13,7, a u Europi 10,1 kontinenata. Ukupna (prosjena) stopa fertiliteta (TFR)
promil (UN, 2005). Na globalnoj razini mogu se izdvo- za razdoblje 2000 - 2005. iznosi za svijet 2,65, a kree
jiti tri tipa rodnosti: niski, do 15%0 godinje, srednja, od se u rasponu od 4,97 za Afriku do 1,40 za Europu (UN,
16 do 25%0, i visoka rodnost, s vie od 25%0. Otprilike 2005).
polovica svjetskog stanovnitva ima visoku rodnost.
Tablica 17. Ukupna stopa fertiliteta (TFR po jednoj eni)
Sukladno prethodnim konstatacijama o pogodnosti za svijet i kontinente/regije u razdobljima 1980 - 1985. i
pojedinih mjera fertiliteta za usporednu analizu, nuno 2000 - 2005. godine
je rabiti i druge pokazatelje. Isto tako, valja upozoriti
i na intenzitet promjena u razini fertiliteta radi bolje Prosjena TFR
Kontinent/regija
spoznaje trendova. Tako posebne stope fertiliteta prema 1980 -1985. 2000- 2005.
dobi za stanovnitvo triju kontinenata Starog svijeta, razvijene regije 1,8 1,6
Afrike, Azije i Europe, pokazuju znatne razlike u razini
slabije razvijene regije 4,2 2,9
rodnosti (sl. 42). Sve tri populacije obiljeava uzlazno-
silazno kretanje fertiliteta prema dobi ena (ve je is- najslabije razvijene
6,4 5,0
taknuto da je to povezano s biolokim imbenicima), zemlje
ali se bitno razlikuju u visini ordinate, tj. u vrijednosti Afrika 6,3 5,0
stopa fertiliteta. Valja znati da se Afrika nalazi usred Azija 3,7 2,5
eksplozije raanja", s najviim stopama fertiliteta
Europa 1,9 1,4
ikada zabiljeenima za neki dio svijeta. Znakovita je
razlika u stopi fertiliteta najstarije fertilne kohorte (45 Latinska Amerika 3,8 2,6
- 49 godina): U Europi je pala gotovo na nulu, u Aziji Angloamerika 1,8 2,0
iznosi 4,2%0, a u Africi je i via od 20%0 (UN, 2005). Jo Australija i Oceanija 2,6 2,3
jedno vrlo znakovito obiljeje proistjee iz predoene
svijet 3,6 2,7
usporedbe. Budui da Afrikanke poinju raati vrlo
rano, stopa fertiliteta u najmlaoj fertilnoj skupini (15 Izvor: Za 1980 - 1985. World Population Prospects, UN
do 19 godina) via je od stope bilo koje fertilne kohorte Publications, 1995; za 2000 - 2005. UN Population
europskih ena. Division, 2005.
82 DEMOGEOGRAFIJA

Na razini dijelova kontinenata, razlike su jo vee i Juna sredinja Azija i zapadna Azija i dalje imaju
znakovitije. TFR se kree u rasponu od 6,3 (djece po visoku razinu fertiliteta, premda se znatno smanjila
jednoj eni u fertilnoj dobi) u srednjoj Africi do 1,3 u tijekom promatranog razdoblja, kao plod programa
junoj i istonoj Europi. planiranja obitelji u nekim zemljama. U zapadnoj Aziji
Tablica 18. Ukupna stopa fertiliteta (TFR po eni) svi- je i podruje s najviom rodnosti na svijetu. Rije je o
jeta, kontinenata i njihovih dijelova, prosjek za razdoblja Gazi, dijelu palestinske samouprave, s prosjeno osme-
1990 - 1995. i 2000 - 2005. ro djece po eni 2000. godine (prema procjeni UN). U
istoj regiji vrlo visoku stopu ukupnog fertiliteta ima-
Kontinent/regija 1990 - 1995. 2000 - 2005.
ju Jemen (2004. godine 7,2), Saudijska Arabija (4,8) i
Afrika 5,8 5,0 Oman (4,1). Suprotno njima, Armenija, Cipar, Gruzija,
istona Afrika 6,5 5,6 Azerbajdan i Izrael imaju srednju do nisku razinu
srednja Afrika 6,5 6,3 TFR. Valja istaknuti da je smanjenje fertiliteta u Aziji
sjeverna Afrika 4,2 3,2 uvelike rezultat jake vladine potpore planiranju obitelji
juna Afrika 4,2 2,9 u pojedinim zemljama (pa i uz moguu prisilu). Pose-
bice se to odnosi na Kinu u kojoj je ve dugo na djelu
zapadna Afrika 6,5 5,8
restriktivna populacijska politika. No u tom je krugu
Azija 3,0 2,5 sve vie zemalja.
istona Azija 1,9 1,7
U Africi su, pak, najvie razlike izmeu pojedinih re-
juna sredinja Azija 4,1 3,2
gionalnih cjelina: TFR je u junoj Africi dvostruko
jugoistona Azija 3,3 2,5 manja od one u srednjoj Africi. U Africi se, prema
zapadna Azija 4,4 3,4 svim pokazateljima, nastavlja visoka rodnost zapoeta
Europa 1,6 1,4 posljednjih godina kolonijalne ere. Moglo bi se rei
istona Europa 1,6 1,3 da se zbiva odgaanje tranzicije fertiliteta. Ipak, u
sjeverna Europa 1,8 1,7 tome su izuzetak velike muslimanske zemlje sjeverno
od Sahare, u kojima su najranije (barem to se tie
juna Europa 1,4 1,3
Afrike) zabiljeeni znakovi smanjivanja veliine obi-
zapadna Europa 1,5 1,5
telji. U Egiptu, Maroku i Tunisu smanjuje se rodnost
Latinska Amerika 3,1 2,6 jo od 70-ih godina. U Aliru je TFR smanjena sa 4,4,
Karipsko otoje 2,8 2,5 koliko je iznosila sredinom 90-ih godina, na 2,5 (pros-
Srednja Amerika 3,5 2,7 jek za 2000 - 2005). S druge strane, u podsaharskoj
Juna Amerika 3,0 2,5 regiji ukupna stopa fertiliteta u mnogim je zemljama
Angloamerika 2,1 2,0 na poetku 21. stoljea via od 6,0. Prema nekim poka-
zateljima, Kenija i Zimbabve mogue su predvodnice
Australija i Oceanija 2,5 2,3
tranzicije fertiliteta u regiji. One takoer prednjae u
svijet 3,1 2,7 provoenju programa planiranja obitelji. Na primjer,
Izvor: UN, 1998; UN, 2005. TFR se u Keniji smanjila s 8,0 u 1977. godini na 5 u
1994. godini (PRB, 2004). U novije vrijeme zabiljeena
U Aziji, na kontinentu ija demografska kretanja pon-
je smanjenje TFR u Gani, Senegalu i Zambiji, premda je
deriraju dva populacijska diva - Kina i Indija, prosjena
jo na vrlo visokoj razini (2004. godine TFR je iznosila,
TFR dvaju susljednih petogodita u prosjeku je sma-
redom, 4,4; 5,1 ; 5,6).
njena za 0,5 djece po eni (sa 3,0 na 2,5). U istonoj
je Aziji dvostruko manja TFR nego u zapadnoj Aziji. U Latinskoj Americi nekoliko je zemalja s vrlo visokim
Podaci za razdoblje 2000 - 2005. pokazuju da je u fertilitetom te vie zemalja tek sa slabano smanjenom
svim zemljama istone Azije, s izuzetkom Mongolije, TFR tijekom 90-ih godina. U cjelini, TFR je smanjena
TFR nia od razine nune za jednostavno obnavljanje sa 3,1 koliko je prosjeno iznosila u razdoblju 1990
stanovnitva (podsjetimo se, kritina vrijednost iznosi - 1995. godine, na 2,6 u razdoblju 2000 - 2005. Zem-
2,1). U jugoistonoj Aziji TFR je smanjena vie od 24% u lje karipskog otoja (tj. Velikih i Malih Antila) imaju
jednom desetljeu, ponajprije posljedica gospodarskog 2,5 djeteta po eni, no i unutar te regije postoje velike
napretka, ali i primjene programa planiranja obitelji. razlike. S jedne strane su Barbados i Kuba, u kojima je
 - ~ 6.00
. 4.00 - 5,99
2 ,90-3,99
C J 2,10 - 2 ,89

D 1,?0-2.09
. 1.40- 1,69

- S 1,39

Slika 43. Ukupna stopa fertiliteta u svijetu (TFR po jednoj eni), prikaz po zemljama za razdoblje 2000 - 2005. godine (izvor: UN, 2005)
84 DEMOGEOGRAFIJA

TFR nia od razine nune za jednostavnu reproduk- razvijenim zemljama razdoblje prirodne (bioloke) i
ciju, a s druge strane su Haiti, gdje je TFR 4,0 ili go- ope depopulacije.
tovo triput vea nego u najbliih susjeda. U Srednjoj
Tablica 19. Zemlje u kojima je TFR (po jednoj eni)
Americi natprosjeno se smanjuje fertilitet. Izmeu manja od razine nune za jednostavnu reprodukciju sta-
1990. i 1998. godine doivjela je jednu od najveih novnitva (2004. godine)
stopa smanjenja fertiliteta u svijetu (po prosjenoj
godinjoj stopi od oko 2,3%). Veliki dio tog smanjenja Zemlja TFR Zemlja TFR
odnosi se na Kostariku, Panamu i Meksiko, zemlje Armenija 1,2 Rusija 1,4
koje su najrazvijenije u toj inae siromanoj subregiji. U Bjelorusija 1,2 vicarska 1,4
njima TFR iznosi 2,7 ili manje (prosjek za 2000 - 2005), BiH 1,2 Kanada 1,5
a najslabije razvijene zemlje, Honduras i Gvatemala, os-
Bugarska 1,2 Lihtentajn 1,5
taju na razmjerno visokoj razini (3,7 i 4,6). Jo je jedan
oigledan primjer negativne korelacije izmeu stupnja eka 1,2 Malta 1,5
razvijenosti i razine fertiliteta. U junoj je Americi Koreja, Juna 1,2 Belgija 1,6
TFR smanjena sa 3,0 (1990 - 1995) na 2,5 u razdoblju Moldavija 1,2 Cipar 1,6
2000 - 2005. Mnoge zemlje imaju TFR niu od prosjeka Poljska 1,2 Kuba 1,6
subregije: Argentina 2,4, Urugvaj, 2,3, ile 2,0. Brazil,
Rumunjska 1,2 Luksemburg 1,6
najmnogoljudnija zemlja Latinske Amerike, ima TFR
2,35 i sa svojih 186 milijuna stanovnika (2005. godine) San Marino 1,2 Pala u 1,6
uvelike ponderira obiljeja regije. Slovaka 1,2 Trinidad i Tobago 1,6
Slovenija 1,2 Australija 1,7
Gotovo u svim razvijenim zemljama svijeta razina je
fertiliteta nia od razine nune za jednostavno obnav- Tajvan 1,2 Barbados 1,7
ljanje stanovnitva. U Europi je TFR smanjena sa 1,6 Ukrajina 1,2 Kina 1,7
(1990 - 1995) na 1,4 (2000 - 2005). Istona Europa, Andora 1,3 Makedonija 1,7
regija s najniim fertilitetom u svijetu, doivjela je Grka 1,3 vedska 1,7
najizrazitije smanjenje fertiliteta, tako da prosjena
Hrvatska 1,3 Tajland 1,7
TFR za razdoblje 2000 - 2005. iznosi samo 1,27. Sve
istonoeuropske zemlje imaju nisku stopu ukupnog
Italija 1,3 Velika Britanija 1,7
fertiliteta, koja se usto smanjuje. Prednjai Ukrajina Japan 1,3 SCG 1,7
(prosjena TFR 2000 - 2005. iznosi 1,12), zatim eka Letonija 1,3 Azerbajdan 1,8
(1,17), Rumunjska (1,26), Rusija (1,33), itd. Najnie su Litva 1,3 Danska 1,8
TFR i u najmnogoljudnijim zemljama june Europe
Maarska 1,3 Finska 1,8
- Italiji i panjolskoj (1,27 i 1,28). U Hrvatskoj je stanje
Njemaka 1,3 Island 1,8
tek neznatno povoljnije (prosjena TFR 2000 - 2005.
iznosi 1,35), ali s jasnom tendencijom smanjenja (2003. Singapur 1,3 Nizozemska 1,8
godine 1,33: SLJ, 2004, DZS). Samo je u Albaniji ferti- panjolska 1,3 Norveka 1,8
litet jo razmjerno visok (TFR 2,3). Austrija 1,4 Portoriko 1,8
Australija je takoer u krugu razvijenih zemalja koje Estonija 1,4 Dominika 1,9
imaju fertilitet manji od razine koja osigurava jed- Gruzija 1,4 Francuska 1,9
nostavno obnavljanje broja stanovnika (TFR 2000 Portugal 1,4 SAD 2,0
- 2005. iznosila je 1,75). Sjedinjene Amerike Drave
jedna su od visokorazvijenih zemalja s najviim fertil- Izvor: PRB, 2004.
itetom. Od 1980. do 1995. godine TFR je ak porasla sa Na razini zemalja, ope stope raanja kreu se od 8%0
1,8 na 2,1 , a na prijelazu stoljea ustalila se na oko 2,0. do 55%0. Evo nekoliko primjera prosjene godinje
To znai da su i SAD ule u drutvo razvijenih zemalja stope za ekspanzivni i konstriktivni tip rodnosti (2000
koje imaju TFR niu od razine nune za jednostavnu - 2005. u %0): Niger 55,1; Uganda 50,2; Afganistan
reprodukciju stanovnitva (tabl. 19). Budui da se rod- 49,3; Somalija 45,8; Malavi 44,6; Jemen 41,0; Ukrajina
nost, kao dinamina i pozitivna sastavnica prirodnog i 8,2; Bugarska 8,7; Hrvatska 9,1; Italija 9,2; Grka 9,3;
opeg kretanja, sve vie smanjuje, proistjee da je pred Danska 11,9 (UN, 2005).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 85

60 Predoeni podaci za regije i pojedine zemlje podupiru

%o sve ono to je reeno o glavnim odrednicama fertili-
Niger
teta. Visoka rodnost uglavnom je karakteristina za
regije i zemlje u kojima prevladava tradicionalna ratar-
50 ska i stoarska struktura i openito za slabije razvijene
drutvene zajednice. 87 Niska je rodnost, pak, tipina za
urbano stanovnitvo i drutveno-gospodarski razvi-
jenije sredine. U tim je sredinama i na selu vrlo nizak
40
porod, prevladava krajnje konstriktivan sustav jednog
djeteta" ili tzv. bijela kuga. Tako je i u Hrvatskoj u ko-
joj je meu seoskim stanovnitvom 1963. godine stopa
30 rodnosti bila 16,7, 1983. godine 11,5, a 2000. godine tek
9,7% (Nejami i tambuk, 2003).
Peru
- - - - - - - - - - - - - - Izrael
20

~:-:--::~-=-~~~~~~~SAD

10
- _ -
-----------=-..:::::::::..:....:=:;;; Poljska
vicarska
! ' Italija
'-Hrvatska
Slika 44. Ope stope rodnosti (prosjene petogodinje
stope) u odabranim zemljama 1985 - 2005; za Niger su
o~-,-----,------,----~
dane procijenjene stope (izvor: UN, 2005)
1985-1990 1990.-1995. 1995.-2000. 2000.-2005.

Rodnost stanovnitva Hrvatske u drugoj polovici 20. stoljea

Godine 1950. bilo je u Hrvatskoj 95 500 ivoroene, 1990. godine 55 409, a 2000. godine 43 746. Dakle, u pola
stoljea prepolovljen je broj ivoroene djece, iako je 2001. Hrvatska imala 660 000 stanovnika vie nego 1948.
godine. Posljedice divergentnog kretanja ukupne populacije i broja ivoroene djece ogledaju se u stopi rodnosti,
koja je smanjena dva i pol puta, tj. sa 24,8%0 1950. godine, na samo 9,0%o godine 2003.
Tablica 20. Stopa rodnosti (nataliteta) u Hrvatskoj 1950 - 2003. godine
Godina Stopa Godina Stopa Godina Stopa Godina Stopa Godina Stopa Godina Stopa
1950. 24,8 1959. 19,0 1968. 15,0 1977. 15,0 1986. 12,9 1995. 11,2
1951. 22,6 1960. 18,4 1969. 14,5 1978. 15,1 1987. 12,7 1996. 12,0
1952. 23,5 1961. 17,8 1970. 13,9 1979. 15,2 1988. 12,5 1997. 12,1
1953. 22,9 1962. 17,2 1971. 14,6 1980. 14,8 1989. 11,9 1998.* 10,9
1954. 22,5 1963. 16,5 1972. 14,9 1981. 14,7 1990. 11,7 1999. 10,6
1955. 21,l 1964. 16,2 1973. 15,1 1982. 14,5 1991. 10,8 2000. 10,3
1956. 21,3 1965. 16,7 1974. 15,0 1983. 14,2 1992. 9,8 2001. 9,7
1957. 20,0 1966. 16,6 1975. 14,9 1984. 14,0 1993. 10,8 2002. 9,5
1958. 19,0 1967. 15,5 1976. 14,9 1985. 13,5 1994. 10,8 2003. 9,0
Odnosi se na stanovnitvo u zemlji; od 1998. podaci se prikupljaju i obrauju u skladu s definicijom iz preporuk
jedinjenih Naroda i Eurostata dakle, bez vitalnih dogaaja u inozemstvu.
zvor: Za razdoblje 1950 - 1997. Vitalna statistika DZS.

87Veza izmeu drutveno-gospodarske razvijenosti i demografskih znaajki, pa tako i fertiliteta, podrobnije je razmatrena u
poglavlju 6.2.
86 DEMOGEOGRAFIJA

Ve je reeno da je Hrvatska poetkom 80-ih godina ula u posttranzicijsku etapu demografskog razvoja. Is-
taknuli smo i to da je zapravo rije o svojevrsnoj kvaziposttranziciji", uvjetovanoj specifinim imbenicima
koji su znatno ubrzali normalnu" demografsku dinamiku. Stopa ukupnoga (totalnog) fertiliteta (TFR) nia je
od granice koja osigurava jednostavnu reprodukciju jo od sredine 60-ih godina (granica je 2,1). Godine 1970.
bila je 1,89; 1990. godine 1,75; 1995. godine 1,58; a 2003. godine samo 1,33 (djece po jednoj eni u fertilnoj
dobi).
Takoer je vie puta istaknuto da je smanjenje rodnosti usko povezano s drutveno-gospodarskim razvitkom,
koji implicira industrijalizaciju i urbanizaciju. U sluaju Hrvatske to je znailo i snanu prostornu pokretljivost
stanovnitva, prije svega iz sela u grad, to je uve-
o/oo like utjecalo i na smanjenje rodnosti, i to na dva
28
naina. S jedne strane, s promjenom socijalnog
okruenja naputa se tradicija i stanovnitvo se
24
prilagouje novim uvjetima, a s druge strane, ru-
ralni egzodus okljatrio je dobni sastav izvorine
20
(seoske) populacije i selo je prestalo biti demo-
grafski inkubator". Teite (bio )reprodukcije tako
16
je nepovratno pomaknuto sa sela u gradove, a oni
za to nisu bili pripremljeni. tovie, komunalna
12 kriza, nedostatak stambenog prostora, poveani
trokovi ivota i drugi imbenici djelovali su na
8 smanjenje rodnosti urbane populacije, a time i
na opi natalitet.
4

o
ci
L{)
cD
L{)
ci
CD
L{)
CD
o
I'--
L{)
I'--
ci
OJ
L{)
OJ
ci
m
cD
m
ci cci
o o Slika 45. Stopa rodnosti stanovnitva Hrvatske
m m m m m m m m m m o o
N N 1950 - 2003. godine
Na grafikom prikazu (sl. 45) vidljivo je da je od poetka 50-ih godina, kada je djelovao kompenzacijski na-
talitet (trajao je do 1954), pa do kraja 1960-ih godina smanjenje stope rodnosti bilo gotovo linearno. Poetkom
70-ih godina stabilizira se rodnost, to je povezano s injenicom da je do fertilne dobi sazrio brojano jak
narataj roenih u poslijeratnom kompenzacijskom razdoblju. No to je stanje bilo tek privremeno, pa se ve
poetkom osamdesetih godina stopa neprestano i postojano smanjuje. To se moglo i oekivati zato to su, uz
ope odrednice smanjenja rodnosti, do fertilne dobi sazreli brojano slabi narataji roeni u drugoj polovici
50-ih i tijekom 60-ih godina.

4.2.2. Smrtnost (mortalitet) ta. Razina smrtnosti u nekoj zemlji izraz je sloenog
djelovanja biolokih, gospodarskih i opedrutvenih
4.2.2.1. Ope znaajke i odrednice smrtnosti imbenika.

Negativna komponenta prirodnog i ukupnog kretanja
koja djeluje na smanjivanje ukupnog broja stanovnika
zove se smrtnost ili mortalitet, a oznaava uestalost
umiranja, odnosno broj umrlih u nekom stanovnitvu
u odreenom vremenu. Smrtnost je znakovit pokaza-
telj drutveno-gospodarskih zbivanja i procesa te stanja
u sanitarno-zdravstvenoj zatiti stanovnitva. Posebice
je smrtnost dojenadi vaan pokazatelj ivotnih uvje-
Smrt je povezana sa starenjem, tj. imanentna je starijoj
dobi, stoga su neke dobne skupine izloene veem rizi-
ku nego druge. Nastupa kao posljedica bolesti, nesrea
i ubojstava (u potonjoj su skupini samoubojstva i ratna
stradanja, koja se inae posebno iskazuju u statistici
uzroka smrti). Sve smrtne sluajeve, bez obzira na dob
ili na uzrok, obuhvaa pojam opa smrtnost. Kada se,
pak, prouavaju razlike prema pojedinim obiljejima

stanovnitva, to se naziva diferencijalna smrtnost
(mortalitet). S mortalitetom je povezan pobol ili mor-
biditet, koji oznaava uestalost obolijevanja u nekom
stanovnitvu u odreenom razdoblju.ss Naime, uska
je veza izmeu rairenosti pojedine bolesti, pose-
bice odreenoga nenormalnog patolokog stanja,
uestalosti umiranja.
Odrednice smrtnosti (mortaliteta). Ovdje emo
ukratko upozoriti na glavne odrednice smrtnosti, a
podrobnije emo ih razmotriti u nastavku ovog po-
glavlja. Ve pri obradi teorije demografske tranzicije
ustvrdili smo veliko znaenje smanjenja smrtnosti
(tranzicije smrtnosti) za ubrzani porast svjetskog
stanovnitva. Spoznali smo, takoer, da je smrtnost
kao prirodni in (tko god se rodi, mora i umrijeti) pod
utjecajem drutveno-gospodarskog razvoja, tj. ope
modernizacije drutva.
Razinu ope smrtnosti u nekom stanovnitvu bitno
odreuju dvije skupine imbenika: a) bioloki imbenici
i b) gospodarski i drutveni imbenici (Wertheimer-
Baleti, 1999). Obje skupine imbenika usko su pove-
zane i u svom djelovanju isprepletene, pa je, slino kao
i pri razmatranju imbenika rodnosti, teko razluiti
njihove pojedinane utjecaje.
Zbog nedvojbenog utjecaja organskih i anorganskih sa-
stavnica prirodne osnove na razinu smrtnosti mogla
bi se izdvojiti i trea skupina imbenika, koje moemo
nazvati ekolokima. Meutim, shvatimo li ekoloki
kompleks kao odnos izmeu ivih organizama i nji-
hova okruenja, proistjee da je ovjek (ovjeanstvo)
kritini element suvremenog ekosustava. To posljedino
znai da u skupini ekolokih imbenika sve vie prevla-
davaju drutveno-gospodarski (kulturoloki) utjecaji.
Stoga, kako se drutva razvijaju te bivaju suvremenija
i sloenija, sve je tee, na primjer, zarazne bolesti pri-
pisati skupini prirodnih imbenika. To e se i pokazati
(potvrditi) pri razmatranju diferencijalnog mortaliteta
utemeljenoga na drutveno-gospodarskim varijabla-
ma. Moemo, dakle, zadrati predoenu podjelu u dvije
skupine odrednica smrtnosti. To znai da sve ono iz
mogue tree (ekoloke") skupine imbenika to pro-
88Statistika morbiditeta pripada u zdravstvenu statistiku koja obuhvaa sve statistike koje se bave zdravljem stanovnitva, i
statistike koje prate smrtnost prema uzroku; najee je rije o osnovnom ili prvobitnom uzroku smrti. U mnogim zemljama,
a meu njima je i Hrvatska, podatke o uzroku smrti prati i demografska statistika.
89 Problem odnosa okolia i zdravlja te povezanosti odreenih bolesti i populacijskih promjena razmatren je u poglavlju 6.2.
90 Poznato je da svaki ovjek pripada jednoj od etiri krvne grupe, koje su odreene nasljednim faktorom (A, B, AB i O).
4. KRETANJE STANOVNITVA 87
istjee iz prirodnog okruenja i slabi otpornost ljud-
skog organizma, ulazi (ili ostaje) meu bioloke odred-
nice, a ostalo to je vezano uz djelovanje ovjeka u
ekosustavu ulazi u skupinu gospodarskih i drutvenih
imbenika. s9
Meu biolokim imbenicima na prvome je mjestu
dobni sastav stanovnitva, jer je razina smrtnosti za-
pravo funkcija starosti stanovnitva. Budui da smrt-
nost ee pogaa starije dobne skupine, posve je
logino da je u drutvu s visokim udjelom starog
stanovnitva visoka i razina smrtnosti, i to bez obzi-
ra na ostale imbenike. U mladoj populaciji, pak,
taj odnos nije tako jednostavan jer je pod moguim
utjecajem i drugih imbenika, no u prosjenim uvje-
tima razvijenosti i zdravstvene zatite razina smrt-
nosti je po pravilu niska. U bioloku skupinu ulaze
brojni vanjski (okruenje) i unutarnji (individualni)
imbenici koji utjeu na stupanj otpornosti pojedinca
prema odreenoj bolesti. To su bioloko-medicin-
ski imbenici koji imaju posebno znaenje za razinu
smrtnosti nekog stanovnitva u odreenom razdoblju.
Ovamo pripadaju razliite nasljedne, genetske osobine
koje pojedince ili skupine ini sklonima, a druge pak
otpornima prema odreenim bolestima. Tako postoji
vrsta veza izmeu krvnih grupa i odreenih bolesti
(Mourant, 1978).90
U skupinu drutveno-gospodarskih imbenika ulaze
brojni imbenici koji izravno utjeu na razinu smrtnosti,
kao: a) stupanj ivotnog standarda, b) obrazovna razina
stanovnitva, c) stupanj razvijenosti javnog zdravstva i
openito zdravstveni uvjeti ivota. Neki od navedenih
imbenika u odreenim uvjetima poveavaju razinu
smrtnosti, a u drugaijima, pak, smanjuju uestalost
umiranja.
Jedno od glavnih postignua u 20. stoljeu bilo je znat-
no i znaajno smanjenje smrtnosti. Posebice je snano
dolo do izraaja u zemljama u razvoju poslije Drugoga
svjetskoga rata. Budui da su razvijene zemlje prole
tranziciju mortaliteta zanimljivo je vidjeti koji su glav-
ni drutveno-gospodarski imbenici na to utjecali. To
su: a) poveanje proizvodnje hrane te uklanjanje gladi i
88 DEMOGEOGRAFIJA
pothranjenosti kao uzroka smrti, b) gospodarski razvoj,
porast dohotka po stanovniku, industrijalizacija i urba-
nizacija, c) poveanje kakvoe javnog ivota provedbom
razliitih drutvenih reformi, d) poveanje razine ob-
razovanja stanovnitva, e) poboljanje zdravstvenih
uvjeta ivota, f) ope poboljanje opega ivotnog
standarda, g) napredak znanosti, posebice medicine.
Svi navedeni imbenici djelovali su zajedniki ne samo
na smanjenje smrtnosti ve i na opi napredak drutva,
stvarajui uvjete i za produljenje ivotnog vijeka.
4.2.2.2. Pokazatelji smrtnosti
Kao i rodnost, smrtnost se izraava apsolutnim i rela-
tivnim vrijednostima koje su vremenski i prostorno
promjenjive. Najjednostavniji pokazatelj je opa (siro-
va) stopa smrtnosti (mortaliteta) (m), koja pokazuje
broj umrlih na tisuu stanovnika u jedinici vremena
(godini). Izraunava se prema izrazu:
M smrtnost razliitih populacija, pribjegava se izrauna
m = - - I 000
p
gdje je M broj umrlih tijekom godine, a P ukupan broj
stanovnika sredinom godine na koju se odnosi stopa.
Izraunani kvocijent mnoi se sa 1 000 (iskazuje se u
promilima). 91
Opa stopa smrtnosti dobar je pokazatelj tendencije
kretanja smrtnosti na nekom podruju u odreenom
(kraem) razdoblju. Ona odraava stvarnost utoliko
ukoliko meu podjednako brojnim stanovnitvom
ono koje ima veu stopu smrtnosti ima i stvarno vei
broj umrlih. No ve i naziv te stope (sirova) govori da
je rije o priblinom, aproksimativnom pokazatelju.
Opa stopa, naime, nije pouzdana za usporedne ana-
lize razine smrtnosti, posebice ne na meunarodnom
planu. To proistjee iz injenice to sastav stanovnitva
prema dobi i spolu znatno utjee na razinu smrtnosti,
bez obzira na imbenike kao to su ivotni standard i
razina javnog zdravstva. Opa stopa moe biti koristan
pokazatelj samo ako se usporeuju populacije koje se
bitno razlikuju po stupnju drutveno-gospodarskog
razvoja. Ona je po pravilu via u krajnje siromanim i
nerazvijenim zemljama nego u razvijenima. Tako je u
zemljama podsaharske Afrike poetkom 2000. godine
91 U angloamerikoj literaturi naziva se Crude Death Rate (CDR).
92Slino se postupa, npr., u klimatologiji pri usporedbi tlaka zraka; da bi se izbjegao utjecaj visine na tlak, veliine se reduciraju
na morsku razinu".
iznosila izmeu 13 i 23 promila, a u zemljama zapadne
i sjeverozapadne Europe od 9 do 13 promila. No esto
nedovoljno razvijene zemlje (na primjer, Honduras,
Gvajana, Surinam, Jamajka, ri Lanka i dr.) imaju
opu stopu smrtnosti izmeu 5 i 7 promila, dakle niu
nego najrazvijenije zemlje. A to se zbiva zato to je sas-
tav stanovnitva nedovoljno razvijenih zemalja mnogo
mlai (jasno, u usporedbi s razvijenim zemljama), i
to uglavnom zahvaljujui visokoj rodnosti u bliskoj
prolosti. To, pak, jasno upuuje na zakljuak kako
opa stopa smrtnosti nije pogodan pokazatelj za uspo-
redbu razine smrtnosti meu razliitim populacijama.
Stoga je radi dublje spoznaje nuno iskoritavanje po-
uzdanijih pokazatelja smrtnosti, kao to su standardi-
zirane stope, oekivano trajanje ivota na dan roenja
i posebne (specifine) stope smrtnosti prema pojedi-
nim obiljejima
Standardizirane stope smrtnosti (mortaliteta). Da bi
se pomou opih stopa smrtnosti mogla usporeivati
vanju tzv. standardizirane ope stope smrtnosti/mor-
taliteta (naziva se jo proiena ili korigirana stopa).
Pod standardiziranim stopama razumijevamo pokaza-
telje izraunane radi usporedbe intenziteta neke pojave
(nataliteta, mortaliteta, aktivnosti i sl.), kako bi se is-
kljuio utjecaj nekog obiljeja (npr. dobnog sastava)
koji je razliit od populacije do populacije (Multilingual
Demographic Dictionary, 1995). 92
Polazi se, dakle, od pretpostavke da stanovnitva koja
usporeujemo imaju jednak dobni sastav, tj. dobni
sastav neke odabrane tzv. standardne populacije. Za
izraunavanje standardiziranih stopa smrtnosti s obzi-
rom na dob (dakle, eli se otkloniti utjecaj dobnog
sastava stanovnitva) nuno je raspolagati posebnim
(specifinim) stopama smrtnosti prema dobi stvarne
populacije (m) (vidjeti odjeljak 4.2.2.3). One se stav-
ljaju u odnos s brojem stanovnika odgovarajue dobne
skupine onog stanovnitva koje smo izabrali kao stan-
dardno stanovnitvo. Kao standardno stanovnitvo
obino se uzima stanovnitvo koje ima priblino pro-
sjena obiljeja sastava prema dobi u odnosu prema
populaciji s kojom se usporeuje. Pojasnit emo to prim-
jerom iskoritenim i pri razmatranju rodnosti. Dakle,
za usporednu analizu razine smrtnosti stanovnitva

kotske, Engleske i Walesa uzima se kao standardna
populacija stanovnitvo Velike Britanije. To znai da kao
standardno stanovnitvo moemo odabrati neko stvar-
no stanovnitvo, koje moe (kao u sluaju Velike
Britanije), ali ne mora, imati neku stvarnu vezu sa
stanovnitvom s kojim se usporeuje. Dobit emo tako
razinu smrtnosti dviju ili vie zemalja (ili podruja) koje
se usporeuju, uz uvjet dobnog sastava standardne po-
pulacije. Postupak standardizacije moe se obaviti i tako
da stanovnitvo svake od zemalja koje se usporeuju
bude naizmjence standardno. Na primjer, ako nas za-
nima razina smrtnosti u Hrvatskoj uz uvjet dobnog
sastava stanovnitva susjedne Maarske, tada emo kao
standardno uzeti stanovnitvo Maarske, i obrnuto.
Osim nekog stvarnog stanovnitva, kao standardno
stanovnitvo moe posluiti stanovnitvo teorijske dis-
tribucije (model-stanovnitvo). Tome se pribjegava onda
kada ne moemo odabrati odgovarajue stvarno sta-
novnitvo. Tada je potrebno standardno stanovnitvo
izraunati kao model-distribuciju frekvencija na temelju
dobnih razreda populacija koje se usporeuju. Valja is-
taknuti da se za potrebe nekih posebnih usporednih
analiza postupak standardizacije moe obaviti za istu
populaciju ako se usporeuje razina smrtnosti za neke
godine u duljem razdoblju, na primjer za 1900, 1950. i
2000. godinu. Tada e se standardizirana stopa izraunati
na temelju dobnog sastava standardnog stanovnitva, na
primjer iz 1950. godine. No postupak standardiziranja
moe se temeljiti na bilo kojoj godini koja se usporeuje,
ovisno o tome to se eli podrobnije istraiti.
Standardizacija stopa obavlja se prema izravnoj i posred-
noj metodi standardizacije. Raspolaemo li podacima
o posebnim stopama smrtnosti prema dobi stvarnih
populacija koje se usporeuju, tada se standardizirane
stope izraunavaju po metodi tzv. izravne (direktne)
standardizacije. Ako, pak, ne raspolaemo podacima o
stvarnim posebnim stopama prema dobi, tada se stan-
dardizacija obavlja sloenijim postupkom, primjenom
tzv. metode posredne (indirektne) standardizacije.
Predoit emo metodu izravne standardizacije koja se
u praksi najee primjenjuje. 93
Za izraunavanje standardizirane stope smrtnosti
metodom izravne standardizacije slui sljedei izraz:
I (mx P, 1)
m = -----
''
93 Podrobnije o izraunavanju standardiziranih stopa smrtnosti, pa tako i po metodi indirektne standardizacije, vidjeti u radu:
Wertheimer-Baleti, 1999: 242 - 248.
94 Primjer preuzet iz rada: Jones, H., 1990: 24-25.
4. KRETANJE STANOVNITVA 89
gdje m, 1 oznaava standardiziranu stopu smrtnosti (s
obzirom na dob), mx oznaava posebne stope smrtnosti
prema dobi stvarne populacije (uobiajeno iskazano u
Promilima), Pst,x oznaava broJ standardnog stanovnitva
prema dobi (dobnim skupinama), a IP, 1 oznaava zbroj,
tj. ukupan broj standardnog stanovnitva.
Metoda izravne standardizacije moe se primijeniti
istodobno s obzirom na oba bioloka obiljeja, dob i
spol (dakle, iskljuivanjem razlika i prema spolu meu
populacijama koje se usporeuju). Tada se za muko
stanovnitvo rabi predoeni izraz s dodatkom slova m,
a za ensko s dodatkom slova f:
L (mm,x pst,m)
m st,m
IPst,m,x
Za pojanjenje standardizacije ope stope smrtnosti
uzmimo primjer Mauricijusa, male otone dravice u
Indijskom oceanu, te Engleske i Walesa. 94 Opa stopa
smrtnosti iznosila je za Englesku i Wales 11,3%0 (1987.
godine), azaMauricijus 6,7%o (1986. godine). Predoene
razlike u stopi smrtnosti proistjeu iz razliitoga dob-
nog sastava; Engleska i Wales, kao i mnoga druga razvi-
jena podruja, imaju starije stanovnitvo. U postupku
standardizacije opih stopa smrtnosti (metodom iz-
ravne standardizacije) za standardno je stanovnitvo
odabrano stanovnitvo Japana (tabl. 21). Znai da su
svoenjem na japanski standard" hipotetino izjed-
naeni sastavi prema dobi (u konkretnom primjeru i
prema spolu) Mauricijusa te Engleske i Walesa. Dobi-
vene su standardne stope smrtnosti, i to za Mauricijus
12,20%0, a za Englesku i Wales 7,97 %0. To jasno poka-
zuje da je razlika u opoj stopi smrtnosti izmeu zema-
lja bila uvelike uvjetovana razliitim sastavom prema
dobi i spolu njihovih populacija. Pokazuje, nadalje, da
je razina smrtnosti u Engleskoj i Walesu zapravo nia,
a zdravstveno stanje stanovnitva povoljnije nego na
Mauricijusu. Naime, istaknimo jo jedanput, postupak
izravne standardizacije uzima od usporeivanih popu-
lacija koje se usporeuju kao reprezentativne pokaza-
telje samo posebne stope smrtnosti prema dobi i spolu
(mm) mt)' a iskljuuje utjecaj razliitih sastava prema
dobi i spolu. Postupak standardizacije ope stope smrt-
nosti s obzirom na dob i spol predoujemo na primjeru
Mauricijusa, a na isti je nain to u izvorniku uinjeno
za Englesku i Wales.
90 DEMOGEOGRAFIJA

Tablica 21. Postupak izraunavanja standardizirane stope smrtnosti za stanovnitvo Mauricijusa

Posebne stope smrtnosti, Standardno stanovnitvo, Posebne stope smrtnosti Mauricijusa
Dobne skupine
Mauricijus 1986. (u %0) Japan 1985. (u 1000) puta standardno stanovnitvo
(x) M(m m,x ) (mf,) M (Pst,m) (Ps1.1) m m,x .pst,rn,x mJ,x .pst,J,x
ispod 1 30,8 23,l 732 698 22 546 16 124
1-4 1,2 1,3 3 087 2 942 3 704 3 825
5 - 14 0,5 0,4 9 520 9 054 4 760 3 622
15 - 24 1,1 1,0 8 766 8 414 9 643 8 414
25 - 34 2,1 1,4 8 507 8 371 17 865 11 719
35-44 4,5 2,3 9 950 9 923 44 775 22 823
45- 54 11,7 5,0 8 019 8 151 93 822 40 755
55 - 64 27,8 13,7 5 789 6 616 160 934 90 639
65- 74 57,3 39,6 3 285 4472 188 231 177 091
75- 84 123,0 83,5 1 560 2 367 191 880 197 645
ss+ 249,5 192,5 256 529 63 872 101 833
ukupno 59471 61537 802 032 674490
Izvor: Preuzeto iz rada: Jones, H, 1990: 24 (prilagoeno).
Standardiziranu stopu smrtnosti za ukupno stanov- Oekivano trajanje ivota na dan roenja (prosjeno
nitvo (m, 1,m+f) izraunamo iskoritavanjem predoenih trajanje ivota). Vrlo prikladan pokazatelj razine smrt-
formula (budui da je u primjeru ukljuen i sastav po nosti, posebice za usporedno razmatranje, jest oeki
spolu, za ukupno stanovnitvo trebamo zbrojiti po- vano trajanje ivota na dan roenja (e J 95 Pod tim
0

datke za muki i enski kontingent; sve veliine valja
pomnoiti sa 1 000 jer je standardno stanovnitvo u
tablici iskazano u 1 000):
L (mm,x .pst,m) + L (mj,x .pst,J,)
m,1,m+J= ____I_P___ +_I_P_._ __
st,m,x st,j,x
802 032 000 + 674 490 000 1 476 522 000
m =---------~
st(m+f) 59 471 000 + 61537000 121 008 000
= 12,20 (promila).
Slaba je strana standardnih stopa smrtnosti to su hipo-
tetine, a time i nestvarne veliine. Unato tome, rabe
se kao sintetini i komparativni pokazatelj smrtnosti.
Njihovu uporabu potie injenica da opa stopa smrt-
nosti, premda je izraz stvarne uestalosti umiranja u
stvarnoj populaciji, nije pogodna za usporednu ana-
lizu. No pri svakom dubljem prouavanju uestalosti
umiranja u jednoj populaciji ili u vie populacija mora-
ju se rabiti posebne stope smrtnosti prema odreenim
obiljejima i drugi relevantni pokazatelji.
95 U angloamerikoj literaturi naziva se Life Expectancy at Birth (LEB).
96 Oekivano trajanje ivota je za prouavanje smrtnosti stanovnitva, posebice za meunarodnu usporedbu, ono to je totalna
stopa fertiliteta (TFR) za rodnost.
se pojmom (skraeno, oekivano trajanje ivota) razu-
mijeva prosjean broj godina ivota (prosjena dulji-
na ivota) hipotetinog stanovnitva, koje e tijekom
svog ivota biti pod utjecajem stopa smrtnosti po dobi
iz razdoblja koje se razmatra. Drugim rijeima, to je
prosjeni broj godina ivota koji moe oekivati, na
primjer, sada ivoroeno dijete ako u budunosti budu
vladali sadanji uvjeti smrtnosti.
Taj agregatni pokazatelj proistjee iz ukupnih obiljeja
posebnih stopa smrtnosti prema dobi (m), to poka-
zuje da nije pod utjecajem dobnog sastava i da jasno
odraava razinu smrtnosti meu populacijama koje
se usporeuju. Stoga se u meunarodnim publikaci-
jama oekivano trajanje ivota i rabi kao tipian po-
kazatelj razine smrtnosti, ali i zdravstvenih prilika te
ivotnog standarda u odreenoj zemlji (ili irem pod-
ruju).96 Po pravilu se iskazuje odvojeno za muko i
ensko stanovnitvo, i to zbog postojeih razlika u
oekivanom trajanju ivota mukaraca i ena (u nor-
malnim ivotnim uvjetima ivotni vijek ena je dulji),
ali se moe izraunati i za ukupno stanovnitvo.

Oekivano trajanje ivota u uskoj je pozitivnoj korela-
ciji sa stupnjem drutveno-gospodarskog razvoja (za
razliku od ope stope smrtnosti). To znai da je oeki
vano trajanje ivota u razvijenijim zemljama redovito
dulje nego u nedovoljno razvijenima. Ondje gdje je
oekivano (prosjeno) trajanje ivota visoko velik je i
bruto drutveni proizvod po stanovniku, uporaba kon-
tracepcije i stopa urbanizacije takoer su visoki, a stope
su rodnosti, totalnog fertiliteta i smrtnosti dojenadi
niske (Weinstein i Pillai, 2001). Jasno, ako jer nisko
oekivano trajanje ivota, sve je obrnuto. Stoga emo
raspon varijacije tog pokazatelja po pojedinim zem-
ljama i kontinentima razmotriti u sklopu analize pros-
tornih odnosa razine smrtnosti i razvijenosti (odjeljak
4.2.2.5).
Smanjenje razine smrtnosti rezultiralo je produlje-
njem ivota, odnosno poveanjem oekivanog trajanja
ivota na dan roenja. U 20. stoljeu oekivano trajanje
ivota u mnogim je zemljama vie nego udvostrueno,
a glavnina porasta odnosi se na drugu polovicu sto-
ljea. Tako je u mnogim zemljama Latinske Amerike
poetkom 20-ih oekivano trajanje ivota bilo oko 30
godina a potkraj stoljea oko 70 godina. U Meksiku
se veliina e0 0 kretala ovako: 1900. godine 25 godina,
1920. godine 35, 1950. godine 48, a 1995. godine 73. Na
Haitiju je od 1950. do 1995. godine e0 0 porastao sa 33 na
57 godina, ili 73% (Bahr, 1997).
4.2.2.3. Diferencijalna smrtnost prema
spolu i dobi
Za demografska istraivanja, posebice za podrobnije
prouavanje smrtnosti, vane su posebne stope smrt-
nosti, tj. stope pojedinih kategorija stanovnitva s ob-
zirom na neko obiljeje (dob, spol, kolsku spremu,
zanimanje, dohodak, itd.). Rije je o diferencijalnoj
smrtnosti pojedinih skupina stanovnitva s obzirom
na neku njihovu znaajku. Prema tome, posebne (spe-
cifine) stope smrtnosti daju dodatne podatke o ut-
jecaju nejednakih uvjeta ivota i strukturnih znaajki
stanovnitva na opu stopu smrtnosti. Ovdje emo
razmotriti posebne stope smrtnosti prema spolu i dobi,
a drutveno-gospodarska obiljeja obradit emo u
sljedeem odjeljku.
Posebne stope smrtnosti prema spolu odnose se na
najjednostavniji sastav stanovnitva. To su zapravo
ope stope smrtnosti s obzirom na obiljeje spol.
4. KRETANJE STANOVNITVA 91
Posebne stope smrtnosti mukog stanovnitva (mm)
raunamo prema izrazu:
Mm
mm=-- l 000,
Pm
a enskog stanovnitva (m1):
M1
m1 = - - l 000
P1
gdje je Mm broj umrloga mukog stanovnitva tijekom
godine, M1 broj umrloga enskog stanovnitva, Pm
ukupni broj mukog stanovnitva sredinom godine, a
P1ukupni broj enskog stanovnitva.
Opa smrtnost mukog stanovnitva via je nego kod
enskog stanovnitva. To je prirodni fenomen da su
ene bioloki jae i otpornije od mukaraca; njeni
spol je zapravo jai spol", barem kada je posrijedi
opstanak. Na predoene razlike u opoj stopi utjeu i
mnogi drutveno-gospodarski imbenici. Istraivanja
pokazuju da su tome uzrok razliite bolesti koje
zahvaaju muko i ensko stanovnitvo, vea izloenost
mukaraca tetnim navikama (alkoholu, puenju i sl.),
vei udio nasilnih smrti mukaraca, itd. (Hart, 1988).
Tradicionalno objanjenje vee smrtnosti mukaraca
ukljuuje i veu izloenost mukaraca ratnim strada-
njima, poslovima s vie rizika i stresa. Razumije se, dio
tih imbenika vie dolazi do izraaja u razvijenim zem-
ljama. No zbog sve manjih razlika izmeu mukaraca
i ena u domeni rada (sve je vie ena na stresnim po-
slovima) s vremenom se gubi vanost nekih od nave-
denih imbenika. Tome svjedoi i kretanje posebne
stope smrtnosti euroamerikih" ena i mukaraca u
stanovnitvu SAD u razdoblju 1970- 1997. godine (tabl.
22). U tri desetljea opa stopa smrtnosti mukaraca
osjetno se smanjila, a stopa smrtnosti ena poveala,
pa je stoga na kraju stoljea meu promatranim sku-
pinama zabiljeena mala razlika u razini smrtnosti.
Tablica 22. Smrtnosteuroamerikoga mukog i enskog
stanovnitva SAD-a 1970 - 1997. godine (u %0)*
Skupina 1970. 1980. 1990. 1994. 1995. 1997.
mukarci 10,87 9,83 9,31 9,32 9,33 9,05
ene 8,13 8,06 8,47 8,80 8,93 8,91
* Euroamerikanci (u izvorniku European American)
sve je ei izraz u amerikoj literaturi, a zajedno s izra-
zom Afroamerikanci (African American) zamjenjuju
oblike - bijelci i crnci.
Izvor: Statistical Abstract of the United States, 1997
(prema: Weinstein i Pillai, 2001:172).
92 DEMOGEOGRAF/JA

Zbog drutvenih imbenika ponegdje je opi mortalitet nosti mukaraca vie). To je povezano sa svim onim
ena vii nego mukaraca, dakle, drutvene okolnosti uzrocima zbog kojih je u normalnim ivotnim uvjeti-
smanjuju znaenje spomenutoga biolokog fenomena. ma ivotni vijek ena dulji nego mukaraca.
To se dogaa u pojedinim nerazvijenim krajevima,
to se tie najmlae dobi, poznat je bioloki fenomen
posebice ondje gdje ene nemaju ravnopravan status,
da se raa vie muke nego enske djece, to se pove-
gdje su nepovoljni higijensko-sanitarni uvjeti, a vezano
zuje s injenicom da je smrtnost muke dojenadi via
je ponajprije uz visoku smrtnost ena pri poroaju.
nego enske (zbog spomenutoga prirodnog fenomena
Posebne stope smrtnosti prema spolu imaju mnogo da je enski spol bioloki jai, a time i manje izloen
veu analitiku vrijednost kada se rabe zajedno s dob- riziku smrti). No ima slabije razvijenih, patrijarhalnih
nim sastavom stanovnitva. To su, dakle, posebne sto- sredina gdje se muka djeca tradicionalno smatraju
pe smrtnosti prema spolu i dobi. Na temelju njih moe vrjednijom. Naime, roditelji ih vide kao potporu usta-
se ustvrditi da je u svim dobnim skupinama smrt- rosti, kao nositelje obiteljskog imena, itd., te ih njeguju
nost ena nia nego smrtnost mukaraca. Izuzetak s vie panje. Stoga je u takvim drutvima u dojenakoj
su samo spomenuti pojedini nerazvijeni krajevi u dobi vea smrtnost djevojica.
kojima je posebna stopa smrtnosti u dobnoj skupini
Posebne stope smrtnosti prema dobi (mx) pripadaju
20 - 30 godina via u ena nego u mukaraca. Primjer
meu najvanije posebne stope smrtnosti, stoga se i
Hrvatske (sl. 46), a slino je i u veini drugih zemalja,
esto rabe u analizama. 97 Rije je o stopama smrtnosti
pokazuje da su razlike u smrtnosti izmeu mukog i
izraunanima posebno za svaku dobnu skupinu, i pre-
enskog stanovnitva napose izraene u prvoj godini
ma po izrazu:
ivota (smrtnost dojenadi) i u starijoj dobi; stope su
vie u mukom stanovnitvu. U starijim dobnim sku- Mx
pinama, pak, s poveanjem dobi sve je vea razlika u m =--1000
X

smrtnosti izmeu ena i mukaraca (stope su smrt-

o/oo
60
gdje je Mx broj umrlih starih x godina, a Px broj sta-
~mukarci
novnika starih x godina.
- -~-- ene
50 Prema tome, ta nam stopa pokazuje uestalost smrt-
nosti meu osobama razliite dobi. Uobiajeno se, pak,
u prikazima i izraunima rabe dobni razredi, peto-
40
godinji (npr. 24 - 29) i desetogodinji (npr. 20 - 29).
Katkad se zbog vanosti smrtnosti dojenadi izdvaja
tek najmlaa, jednogodinja skupina (manje od l; vi-
U">
o
~ 30
1i5 djeti primjer u tabl. 21).
Grafiki prikaz posebnih stopa smrtnosti po dobi po-
20 kazuje u zemljama s visokom smrtnou male djece
sliku tzv. U distribucije, i to za ensku i muku popu-
laciju. Smrtnost je visoka u prvoj godini ivota (pa i do
10
tree godine) te u dobi iznad 50 godina (primjer Indije
60-ih godina, sl. 47). No u razvijenim zemljama U dis-
o ..,_ ..,_ ..,_ ..,_ ..,_ ..,_
tribucija posebnih stopa smrtnosti prema dobi pretvara
..,_ ;": m m m ..,_ ..,_
m m m ,__
v m N N
"' "' ..,_ "' "' 6 <D <D
se u J distribuciju, jer je stopa smrtnosti dojenadi vrlo
"' ~ "' "' "'
o o o o 6
,__
"' "' N "' "'
N "' "'
dobne skupine
<D
""
<D

niska (primjer vedske, na sl. 47, te Hrvatske, na sl. 46).

Slika 46. Posebne stope smrtnosti prema spolu i dobi U svakom sluaju, bez obzira na razvijenost, najnia je
stanovnitva Hrvatske 2003. godine (prema podacima razina smrtnosti u dobi izmeu 8 i 12 godina, do 35
SLJ-2004) godine odrava se na razmjerno niskoj razini, zatim

97 U angloamerikoj literaturi nazivaju se Age-Specific Death Rates (ASDR).

 4. KRETANJE STANOVNITVA 93

se smrtnost postupno poveava, a nakon 50. godine gdje je Md broj umrle dojenadi tijekom godine, a N
ubrzano se poveava. broj ivoroene djece u istom vremenu.
o/oo Pri podrobnijem prouavanju smrtnosti dojenadi es
80
to se ukupna smrtnost (mortalitet) te dobne skupine
70 dijeli na neonatalnu smrtnost (tijekom prvih 28 dana
60 ivota) i na postneonatalnu smrtnost (od navrenih
28 dana do kraja prve godine ivota). Neonatalna se
50
smrtnost, pak, dijeli na ranu neonatalnu smrtnost
40 (obuhvaa prvih 6 dana ivota) i kasnu neonatalnu

30
20
10
5 10 15 20 25 30 35 40 45
Slika 47. Posebne stope smrtnosti po dobi u Indiji i
vedskoj 1960 - 1961. godine, Bogue D. J., Principles oj
Demography, 1969. (prema: Wertheimer-Baleti, 1982:168)
Usporedba stopa smrtnosti po dobi pokazuje da izmeu
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju postoji razlika u
razini smrtnosti u svim dobnim skupinama. Razlika
je najizrazitija u dobi do navrene prve (pa i druge)
godine ivota i nakon 35. godine ivota (sl. 47). Te
posebne stope izravno odraavaju drutvene prilike,
odnosno stupanj sanitarno-zdravstvene zatite. Ako
je, primjerice, smrtnost djece u dobi od 5 do 14 godina
osjetno vea od prosjene smrtnosti za svijet, konti-
nent ili makroregiju, onda je takva zemlja ili pokrajina
po pravilu na niem stupnju drutveno-gospodarskog
razvoja.
Smrtnost dojenadi. Kljuni pokazatelj smrtnosti u
nekom stanovnitvu, a time i postignute razine opega
ivotnog standarda i zdravstvenih uvjeta, jest smrtnost
dojenadi (u meunarodnome nazivlju infantilni mor-
talitet).98 Oznaava uestalost umiranja djece u prvoj
godini ivota (dojene je dijete do navrena 364 dana
ivota), pa je, zapravo, rije o podvrsti diferencijalne
smrtnosti prema dobi. 99 Stopa smrtnosti dojenadi
(m) izraunava se prema izrazu:
Md
m =-- 1000
d N
smrtnost (odnosi se na dojenad umrlu izmeu 7. i 28.
dana ivota). Ako rana neonatalna smrtnost obuhvaa
i mrtvoroene, onda je to perinatalna smrtnost. Smrt-
nost dojenadi najvia je tijekom prvih 6 dana ivota.
Rana neonatalna smrtnost visoka je i u najrazvijenijim
50 55 60 65 zemljama. Primjerice, u SAD-u je 1997. godine stopa
dob
smrtnosti dojenadi bila 7,2%0, s tim to se 48% odnosi
na ranu neonatalnu smrtnost (dakle, ona iznosi 3,5%0),
a godine 1970. na ranu neonatalnu smrtnost odnosilo se
68,0% ukupne smrtnosti dojenadi (Weinstein i Pillai,
1991). To pokazuje da je u meuvremenu napredovala
medicina (dovoljno je spomenuti rairenu primjenu
ultrazvuka) i poboljana zdravstvena zatita trudnica.
No visok udio rane neonatalne smrtnosti pokazuje da
su sveudilj snano prisutni tzv. endogeni uzroci smrti
koji su uvjetovani fizioloki (organske smetnje, razliiti
poremeaji i sl.).
Stopa smrtnosti dojenadi uvelike je sniena u veini
zemalja tijekom demografske tranzicije, tj. tranzicije
smrtnosti. No u zemljama u kojima nema dobre zdrav-
stvene organizacije, a ni suvremene preventive, smrtnost
dojenadi jo prelazi 100 (dakle, u prvoj godini ivota
umire svako deseto dijete). Openito gledano, moemo
ocijeniti: stopa manja od 15%0 niska je i svojstvena razvi-
jenijim zemljama; stopa vea od 80%0 visoka je i tipina
za izrazito nerazvijena drutva i zemlje. Izmeu tih kraj-
nosti je itava ljestvica prijelaznih vrijednosti (vie o
tome u odjeljku 4.2.2.5).
Tablice smrtnosti. Odnosi koji postoje izmeu razine
smrtnosti te dobi i spola odraavaju se u tzv. tabli-
cama smrtnosti. 100 Pokazuju na koji se nain skup od
npr. 100 000 istodobno roenih smanjuje iz godine u
godinu i poslije odreenog razdoblja (obino se u tabli-
cama uzima da je granica ivota 100 godina) posve

98 U angloamerikoj literaturi naziva se Infant Mortality Rate (IMR).

99 Pri podrobnijem prouavanju smrtnosti esto se iskazuje i tzv. djeja smrtnost (ili smrtnost male djece) kao pokazatelj
uestalosti smrti u kohorti od navrene prve do pete godine ivota, a stopa se takoer predouje u promilima.
100 U angloamerikoj literaturi naziva se Life Table.
94 DEMOGEOGRAFIJA

izumire. Tablice, po pravilu, izraunavaju i objavljuju 99,6% ili 996%0. Vjerojatnost umiranja (q) iznosi za tu
statistike ustanove pojedinih zemalja. dobnu skupinu 4%o, a oekivano trajanje ivota (e 0 310 )

godinu.
Tablice smrtnosti sastoje se od niza aposteriornih vje-
rojatnosti umiranja u pojedinim godinama starosti, a Za podrobniju analizu korisno je raspolagati tablicama
oznaavamo ih sa qx. Izraunavaju se na temelju po- smrtnosti za vie narataja jer se iz usporedbe mogu
dataka vitalne statistike o broju umrlih prema dobi i izvui odgovarajui zakljuci o okolnostima koje utjeu
spolu, te podataka popisa stanovnitva o ukupnom na uestalost umiranja u odreenom stanovnitvu.
broju osoba jednake dobi (dakle, aposteriori), sve unu-
tar jedne godine. 101 Tako qx oznaava vjerojatnost da e
osoba koja ima x godina umrijeti prije navrene x + 1 4.2.2.4. Smrtnost stanovnitva prema
godine ivota. drutveno-gospodarskim obiljejima
Prema tome, u tablicama smrtnosti za svaku pojedinu Smrtnost i razvijenost. Kao to je poznato, tranzicija
godinu ivota oznaavaju se vrijednosti qx. Osim vje- smrtnosti, koja je zapoeta u pojedinim europskim
rojatnosti umiranja, tablice mortaliteta sadre i dru- zemljama jo u 18. stoljeu, zavrila je u Angloamerici
ge biometrijske funkcije za svaku pojedinu godinu. i Europi, tj. u razvijenim dijelovima svijeta, a tek je u
Vanije su funkcije: Px - vjerojatnost preivljenja, tj. drugoj polovici 20. stoljea zahvatila velike dijelove
vjerojatnost da e osoba koja ima x godina doivjeti stanovnitva Azije, Afrike i Latinske Amerike. U tom
dob od X+ 1 godine (Px = 1 - qx); lx - broj ivih, polazei dugom razdoblju mijenjalo se znaenje pojedinih
od 100 000 (10 ) kao temelja tablice smrtnosti, a broj se odrednica smrtnosti pa i stupnja razvijenosti. Veza
susljedno smanjuje ovisno o vrijednosti Pn odnosno izmeu razvijenosti i smrtnosti nije uvijek bila tako iz-
qx; e0 0 - oekivano trajanje ivota (ili prosjeno trajanje ravna i visoka kao u novije doba. Na primjer, u predin-
ivota) za osobu u dobi x godina. Primjer je djelomine dustrijskoj Europi, u kojoj su na smrtnost stanovnitva
hipotetine tablice (reducirana su godita i pokaza- uvelike utjecale zarazne bolesti, smrtnost je bila visoka
telji) tablica 23. Tako je vjerojatnost da e osoba od 40 u bogatijim, urbaniziranijim podrujima, a esto nia
godina doivjeti sljedeu godinu (p) 0,99599, a to je u zabaenim, siromanijim i rjee naseljenim ruralnim
krajevima, ujedno i manje pogodnima za irenje boles-
Tablica 23. Primjer djelomine hipotetine tablice smrt-
ti. Meu ostalim, takvi krajevi nisu privlaili putnike i
nosti
imigrante, a oni su esto bili prenositelji bolesti (Flinn,
Dob q, lx e o 1981). Tako je bilo i tijekom veeg dijela 19. stoljea.
Px
Visoka je smrtnost obiljeavala prenapuene gradove i
o 0,06073 0,93927 100 000 63,95 industrijska podruja u kojima su vladali nehigijenski
1 0,00526 0,99474 93 927 67,05 uvjeti. Takvo stanje odgaalo je uspostavljanje obrnute
2 0,00220 0,99780 93 433 66,40 veze izmeu stupnja razvijenosti i razine smrtnosti.
3 0,00117 0,99883 93 227 65,55 Tek je u 20. stoljeu ta veza uvrena i ustanovljena na
svim prostornim razinama, od mjesne do regionalne i
... ... ... ... ...
kontinentalne.
10 0,00055 0,99945 92 731 58,88
... ... ... ... ... Povezanost izmeu stupnja razvijenosti i razine smrt-
nosti na razini zemalja esto je u aritu znanstvenog
40 0,00401 0,99599 88 010 31,02
zanimanja. Jedna takva analiza, koja je obuhvatila 99
... ... ... ... ... zemalja (bez onih s manje od milijun stanovnika i bez
95 0,26984 0,730016 1 057 2,21 pet zemalja izvoznica nafte), utemeljena na korelacij-
... ... ... ... ... skoj matrici, bavi se odnosom izmeu triju pokazatelja
100 1,00000 0,00000 6 0,50 smrtnosti i dvaju pokazatelja razvijenosti (tabl. 24).

101 Vie o tablicama smrtnosti vidjeti u radu: Breznik, D., 1977.


Tablica 24._Koeficijenti linearne korelacije izmeu poka-
zatelja razvijenosti i smrtnosti (za 99 zemalja)
m eo md **
~
BDP po stanovniku - 0,33 0,69 - 0,67
Obrazovanje* - 0,65 0,89 -0,88
Opa stopa smrtnosti -0,83 0,80
(m)
Oekivano trajanje -0,97
ivota (e 0 )
* Udio(%) dobne skupine 12 - 17 godina koja pohaa
kolu
** md- smrtnost dojenadi
Prema: Jones, H., 1990:29 (prilagoeno).
Prvi redak u tablici upuuje na jasnu vezu izmeu
stupnja BDP-a po stanovniku i smrtnosti. Usto,
potvruje se ve poznata injenica da opa stopa smrt-
nosti nije prikladan pokazatelj za podrobnije ana-
lize i meunarodnu usporedbu. Koeficijent korelacije
izmeu BDP-a po stanovniku i oekivanog trajanja
ivota jasno pokazuje pozitivnu korelaciju, a izmeu
BDP-a po stanovniku i stope smrtnosti dojenadi
negativnu. No na prvi pogled iznenauje jaina veze,
koja je dodue znaajna, ali je i daleko od potpune
linearne veze. Oigledno je da se s rastom BDP-a do
neke granice poveava i oekivano trajanje ivota, ali
dalje poveavanje BDP-a ne osigurava i odgovarajue
poveanje oekivanog trajanja ivota. Da ipak nije sve
u visini BDP-a, ve u raspodjeli nacionalnog dohotka
za javnu dobrobit, pokazuje vrlo znaajna pozitivna
veza izmeu obrazovanja i oekivanog trajanja ivota
te isto tako vrlo znaajna obrnuta veza izmeu obra-
zovanja i smrtnosti dojenadi.
Smrtnost prema dohotku i drutvenom statusu.
Drutvena stratifikacija temelji se na brojnim odnosi-
ma i vezama koje proistjeu iz posebnih sastavnica
drutveno-gospodarskog statusa, kao to je obra-
zovanje, zanimanje i dohodak. Mnogi smatraju da je u
sluaju drutvene stratifikacije zapravo rije o rairenoj
socijalno-klasnoj strukturiranosti suvremenog svijeta,
koju bi valjalo rabiti kao jednu od glavnih kategorija
u pojanjavanju drutvenog ponaanja. Bez obzira na
to kolika je stvarna rairenost klasne strukturiranosti
u suvremenim drutvima, posve je sigurno da je taj
sloeni koncept nazoan u britanskom drutvu. Sto-
102Na taj je problem upozorio i George Orwell, autor romana 1984, davno opazivi da su cigarete ,,luksuz sirotinje". Naalost,
tako je umnogome ostalo do danas.
4. KRETANJE STANOVNITVA 95
ga emo u kratkom razmatranju utjecaja drutvenih
nejednakosti i klasnih razlika na razinu smrtnosti
rabiti uglavnom britanske dokaze".
Nizak drutveno-gospodarski status povezan je s nis-
kim oekivanim trajanjem ivota, s visokom stopom
smrtnosti dojenadi, s visokom stopom smrtnosti male
djece i openito s visokom smrtnou (Roberts, 1997).
Drutveno-gospodarski status na razinu smrtnosti
djeluje putem mnogih imbenika, izravno i neizravno.
Jedan je od takvih uobiajenih imbenika nain ivota
(engl. lije style), koji ukljuuje i odnos prema vlas-
titom zdravlju. Puenje je, na primjer, jedan od glavnih
pojedinanih uzroka smrti. Samo u SAD-u je 90-ih go-
dina zbog tog uzroka godinje umrlo oko 400 000 ljudi,
meu kojima je znatno natproporcionalni udjel osoba
iz niih drutvenih slojeva (klasa) i siromanijih ma-
njinskih skupina (Weinstein i Pillai, 2001). 102 Utvreno
je da pripadnici niih drutvenih slojeva openito ima-
ju tetnije navike (ivotni stil") od pripadnika viih
drutvenih slojeva, vie se preputaju sudbini, skloniji
su apatiji i manje su voljni dugorono planirati.
Istraivanja potkraj 70-ih godina u Velikoj Britaniji
upuivala su na znatne razlike u smrtnosti izmeu
pojedinih drutvenih klasa. Tako je utvreno da je za
djecu roenu od 1970. do 1972. godine koja pripadaju
najnioj drutvenoj klasi (peta klasa, u kojoj su nekva-
lificirani radnici) oekivano trajanje ivota u vrijeme
roenja bilo sedam godina krae nego za djecu roenu
u isto vrijeme, ali koja pripadaju najvioj klasi (prvoj
drutvenoj klasi u koju su, prema kriteriju zanimanja
i obrazovanosti, uvrteni vrsni strunjaci, lijenici, od-
vjetnici i sl.) (Fox, 1977). Novija, pak, istraivanja o bri-
tanskim mukarcima srednje dobi ustvrdila su jasnu
obrnutu vezu izmeu blagostanja, obrazovanja i zani-
manja (odnosno profesionalnog statusa) te smrtnosti.
Pokazalo se da je meu imunijim osobama nia smrt-
nost, i to po svim uzrocima (Wannamethee i Shaper,
1997).
Posebne stope smrtnosti prema zanimanju (raunaju
se kao i druge stope, stavljanjem u odnos broja umr-
lih osoba odreenog zanimanja s ukupnim brojem
stanovnika u tom zanimanju) dobar su pokazatelj
razine smrtnosti s obzirom na drutveno-gospodar-
ska obiljeja. Fiziki radnici openito su vie izloeni
posebnim rizicima i nesreama na poslu. Osim toga,
96 DEMOGEOGRAFIJA
s nekvalificiranim poslom povezane su nie zarade,
manje mirovine, krai godinji odmori, esto i laki
gubitak posla, niska razina zadovoljstva uvjetima rada
itd., a sve to utjee na zdravlje radnika i na poveanje
smrtnosti. Nii dohodak i drutveni status esto znae
i posvemanju nejednakost u iskoritavanju javnih
usluga. Oskudan dohodak uglavnom znai stanovanje
u siromanim gradskim etvrtima, u kojima su javne
usluge nieg standarda. Nema dvojbe da je kombi-
nacija oskudice i niskog standarda stanovanja tetna za
zdravlje te da utjee na razinu smrtnosti (Townsend,
Phillimore i Beattie, 1988).
U nedovoljno razvijenim zemljama postoji socijalna
skupina, a uglavnom je rije o urbanoj eliti, koja uiva
sve prednosti i dobrobiti zahvaljujui svome boljem
obrazovanju, dohotku i zdravstvenoj zatiti. Na to
upuuju i podaci za dvije latinskoamerike zemlje Peru
i Domikansku Republiku (tabl. 25). Jasno se vidi utjecaj
obrazovanja majki na stopu smrtnosti dojenadi: to je
obrazovanje vie, smrtnost dojenadi je nia.
Tablica 25. Stopa smrtnosti dojenadi (md u %0) prema
razini obrazovanja majki u Peruu (1981 - 1986) i Domini-
kanskoj Republici (1976 - 1986)
Stopa smrtnosti dojenadi
kolska sprema
Dominikanska
majki Peru
Republika
bez kolske spreme 124 102
osnovna kola 85 76
srednja kola 42 56
visoka kolska
22 34
sprema
Izvor: Studies in family Planning (1988), vol. 19; prema
radu: Jones, H., 1990:66 (prilagoeno)
Smrtnost prema uzroku i razvijenosti. Vjerojatnost du-
gog ivljenja sve vie ovisi o promjenama u drutvenom
i gospodarskom okruenju te o naim mogunostima
kontrole imbenika koji uzrokuju smrt. Kao i u sluaju
veine drugih pokazatelja, stope uzroka smrti dobiju
se stavljanjem u odnos broja umrlih prema odreenom
uzroku tijekom godine i ukupnog broj stanovnika
sredinom te godine; u veini sluajeva rauna se na
100 000 stanovnika. Kao to je poznato, uzrok smrti
povezan je sa ivotnom dobi, spolom i drutveno-gos-
podarskim obiljejima. No pri usporednoj analizi na
meunarodnom planu velike tekoe zadaje nejednaka
kakvoa statistikih podataka o uzrocima smrti (to je
usko povezano s razvijenou zdravstvenih slubi).
Uzroci smrti promjenjive su prirode, to je uglavnom
posljedica dinamike i tendencija drutveno-gospodar-
skog razvoja. Prema klasifikaciji Ujedinjenih naroda,
obino se razlikuje pet skupina uzroka smrtnosti:
1. skupina - zarazne i parazitske bolesti te bolesti
dinog sustava, 2. skupina - rak, 3. skupina - bolesti
krvoilnog sustava, 4. skupina - nasilna smrt i 5. sku-
pina - ostali uzroci.
Bolesti 1. skupine - zarazne i parazitske bolesti te
bolesti dinog sustava - obuhvaaju gotovo polovicu
uzroka smrti u zemljama s oekivanim trajanjem
ivota kraim od etrdeset godina (WHO, 1994). Rije
je mahom o drutveno-gospodarski slabo razvijenim
zemljama. No valja istaknuti da se veina tih zemalja
nalazi u pojasu niskih geografskih irina gdje su kli-
matski uvjeti idealni za razvoj zaraznih mikroorga-
nizama koje prenose muhe, komaraci, puevi i sl. Zbog
toga tropska i suptropska podruja pogaaju uta groz-
nica, malarija i bilharcijaza (shistosomijaza) i druge
bolesti. Bolesti 1. skupine beznaajne su u razvijenim
zemljama, s izuzetkom upale plua i gripe.
Bolesti 2. i 3. skupine - rak i bolesti krvoilnog sustava
povezane su sa starijom dobi. Te su bolesti najei uz-
roci smrti u razvijenim zemljama jer su, meu ostalim,
imanentne starom dobnom sastavu stanovnitva. Zna-
kovito je da se utjecaj tih bolesti na smrtnost ne sma-
njuje usporedo s drutveno-gospodarskim razvojem.
Nasilne smrti (skupina 4) ine stalni i znatan udio meu
uzrocima smrti, a meu njima su veinom nesree
(najee prometne). Tako je u SAD-u godine 1994. go-
dine zabiljeeno 91 500 smrti zbog nesretnog sluaja
(svih nesrea, ne samo prometnih) ili 35,1 (na 100 000
stanovnika). Kolika je to veliina pokazuje usporedba
s najeim uzrokom smrti u SAD-u, bolestima srca,
sa stopom od 281,3 (WHO, 1997). O 5. skupini, tj. o
ostalim uzrocima, teko je neto vie rei jer je rije o
vrlo raznovrsnoj skupini uzroka.
U Hrvatskoj su prema uzroku smrti na prvome mjestu
bolesti 3. skupine, tj. bolesti krvoilnog sustava. Godi-
ne 2002. to je bio glavni uzrok smrti u 52,8% sluajeva;
stopa iznosi oko 602 (na 100 000 stanovnika) (SLJ 2004,
DZS).
Smrtnost prema mjestu stanovanja: grad-selo. Raz-
matrajui odnos smrtnosti i razvijenosti, upozorili
smo na razlike koje su u prolosti vladale izmeu ur-
banih i ruralnih podruja. Podsjetimo se, esto je u
siromanijim i zabaenim ruralnim krajevima smrtnost
 4. KRETANJE STANOVNITVA 97

bila nia nego u bogatijim urbaniziranim podrujima. Tablica 26. Opa stopa smrtnosti u gradskim, mjeovitim
Tako je oekivano trajanje ivota muke djece roene i seoskim naseljima Hrvatske 1963 - 1983. godine (po
1841. u Manchesteru bilo samo 24 godine, u Liver- odabranim godinama)
poolu 25, u Londonu 35, u ruralnom okrugu Surrey Opa stopa smrtnosti (mu %0)
44, a u cijeloj Engleskoj i Walesu 40 godina (Glass,
Godina Hrvatska naselja
1963 - 1964). Razloge tadanje vie smrtnosti u indus-
trijskim gradovima u odnosu prema selu jednostavno gradska mjeovita seoska
je objasniti. Radni uvjeti u vrijeme manufakturne in- 1963. 9,1 7,8 9,2 10,l
dustrijalizacije i uvjeti stanovanja u prenapuenim 1968. 10,l 8,3 9,7 11,7
radnikim etvrtima bili su vrlo teki. Oneieni zrak 1973. 10,2 8,5 10,2 12,0
i voda, vrlo loe sanitarne prilike i sl pogodovali su 1978. 10,6 8,7 10,7 13,0
irenju zaraznih bolesti. No jaanje urbanizacije i opi
1983. 11,9 9,3 12,l 15,4
drutveni napredak tijekom 20. stoljea inducirali su
poboljanje higijensko-zdravstvene zatite, kao i u Prema: Nejami, 1986: 129 (prilagoeno)
drugih sastavnica kvalitetnijeg ivota. To je pridonijelo Razina smrtnosti u ruralnim krajevima uvelike ovisi
smanjivanju razine smrtnosti u gradovima i brisanju o zdravstvenoj i socijalnoj skrbi. Ako su te drutvene
razlika u odnosu prema seoskim naseljima. funkcije u nekoj zemlji vie-manje izjednaene, bez
Danas su razlike izmeu urbanih i ruralnih sredina obzira na mjesto stanovanja, tada nema razloga za
mnogo manje nego u prolosti, ali su ipak vidljive u razliite razine smrtnosti izmeu seoskog i gradskog

veini razvijenih zemalja. U mnogim selima, posebice
onima koja su ostala izvan razvojnih tokova i slabije
su povezana s gradskim sreditima, stopa smrtnosti
je via nego u gradovima. Budui da su takva sela ug-
lavnom i emigracijska, vioj razini smrtnosti nedvo-
jbeno pridonosi i ostarjeli dobni sastav stanovnitva.
O tome svjedoi i primjer Hrvatske u kojoj se poslije
Drugoga svjetskog rata zbivao snaan ruralni egzo-
dus. Nastala je posvemanja depopulacija, seosko je
stanovnitvo zahvaeno starenjem, a posljedica je toga
bilo poveanje ope stope smrtnosti. Razina smrtnosti
porasla je u svim skupinama stanovnitva prema mjes-
tu boravka (gradska, mjeovita i seoska naselja), ali
oekivano najvie u seoskim naseljima (tabl. 26).w 3
Korelacija izmeu tipa naselja u kojem se ivi i razine
smrtnosti nije tako jednostavna i izravna kako sugerira
dihotomija selo-grad. U mnogim gradovima razvije-
nog svijeta postoje etvrti s vrlom niskim standardom
stanovanja i s visokom stopom smrtnosti. S druge
strane, prostor izvan gradova sve je privlaniji kao
mjesto stanovanja viim drutvenim slojevima (npr. u
Engleskoj) jer prua bolje uvjete za ivot (vidjeli smo da
je u viim drutvenim slojevima nia stopa smrtnosti).
stanovnitva (naravno, mjereno standardiziranim sto-
pama).
U nedovoljno razvijenim zemljama slika je posve dru-
gaija; openito je stopa smrtnosti u urbanim sredina-
ma nia od one u ruralnim krajevima. To je odraz boljih
ivotnih uvjeta u urbanim podrujima, to ne znai i
dovoljno dobrih. Naime, bolja je opskrbljenost istom
vodom i sanitarnim ureajima, kvalitetnije je obra-
zovanje i zdravstvena zatita nego u ruralnim krajevi-
ma, koji su esto preputeni sami sebi (Gilbert i Gugler,
1982). To je pojednostavnjeni model, jer i unutar gra-
dova postoji velika razlika izmeu elitnih i siromanih
etvrti. Mnogi stanovnici gradova trpe veu oskudicu i
ive u loijim uvjetima nego stanovnici sela.
Smrtnost prema nekim drugim obiljejima. Dife-
rencijalnu smrtnost moemo razmatrati i s obzirom
na druge drutveno-gospodarske varijable, kao to
je brano stanje, narodnost i slino. Smrtnost osoba
koje su u braku openito je nia nego kod onih koje
nisu u branoj zajednici, pri emu su rasponi vei u
mukaraca nego u ena (Wertheimer-Baleti, 1999).
to se tie narodnosti (etniciteta), uglavnom je teko
odrediti nezavisni utjecaj te varijable na razinu smrt-

103 Sukladno nalazu da opa stopa smrtnosti nije prikladan pokazatelj za usporedbu razine smrtnosti, trebalo je rabiti stan-

dardizirane stope smrtnosti. No zbog nedostatka odgovarajuih podataka za populacije koje se usporeuju (prije svega poseb-
nih stopa smrtnosti prema dobi) nije se mogla obaviti standardizacija. U ovom sluaju slabosti usporedbe mogu se donekle
zanemariti. Naime, razliita razina smrtnosti pod utjecajem je onih glavnih procesa koji su bitno utjecali i na druga diferenci-
jalna obiljeja seoskih i gradskih naselja (npr. na divergentno kretanje broja stanovnika gradskih i seoskih naselja).
98 DEMOGEOGRAF/JA
nosti jer djeluje zajedno s drugim drutveno-gospo-
darskim varijablama. Na to upuuju istraivanja, npr.
Aboriina u Australiji, Indijaca u Velikoj Britaniji,
Maora na Novom Zelandu itd. U manjinskoj skupini
esto je vea smrtnost nego u veinskoj populaciji, ali
je to uglavnom uvjetovano nejednakim drutvenim
statusom i drugim drutvenim imbenicima (Wein-
stein i Pillai, 2001). esto poseban nain ivota i
ponaanja pripadnika odreene etnike skupine utjee
na njihovo zdravlje, a time i na smrtnost. Na primjer,
meu Maorima je mnogo vii udio puaa nego meu
Novozelananima europskog podrijetla (Hennan,
1983).
4.2.2.5. Razliitosti u prostornoj slici smrtnosti
Prosjena godinja stopa smrtnosti (2000 - 2005) u
svijetu iznosi 9,0%0, a gledano po pojedinim zemljama
kree se u rasponu od 3%o do 23%0. Stope vee od 25%0
upuuju na nenormalna zbivanja (ratovi, prirodne
katastrofe, epidemije i sl.). Evo nekoliko primjera za
razdoblje 2000 - 2005. godine izraena u %0: Kuvajt
2,6; Oman, 2,8; Jordan 4,2; Meksiko 4,5; Panama 5,0;
Kolumbija 6,1, a od najviih stopa: Zambija 22,8; Niger
21,2; Mozambik 20,2; Burundi 18,9 ali i Ukrajina
25-
Niger
20
Burundi
15
Maarska
- - - - - - - - - - - - - - - Hrvatska
10
========----=--::::::-.""""=::.::::::
~--~--=.._ ___ SAD
vicarska
Japan
5 -------------~ Meksiko
1985.-1990. 1990.-1995. 1995.-2000 2000.-2005
Slika 48. Ope stope smrtnosti (mortaliteta; prosjene
petogodinje stope) u odabranim zemljama 1985 - 2005:
(izvor: UN, 2005)
16,3; Monako 16,0; Bjelorusija 14,5; Maarska 13,0. U
Hrvatskoj je u istom razdoblju zabiljeena prosjena
stopa smrtnosti od 11,5%0 (UN, 2005).
Proistjee da je najnia opa stopa smrtnosti u zem-
ljama koje ujedno imaju visoku rodnost i vrlo mlado
ukupno stanovnitvo, a s druge strane i razmjerno raz-
vijenu higijensko-zdravstvenu zatitu (Kuvajt, Jordan i
sl.). U razvijenim zemljama stope smrtnosti pokazuju
demografsku stabilnost, ali su razmjerno visoke zbog
demografskog starenja.
Ve smo istaknuli da je oekivano trajanje ivota u raz-
vijenijim zemljama redovito dulje nego u nedovoljno
razvijenima. Razlika je jo vrlo velika i znakovita, iako
u novije vrijeme pokazuje tendenciju smanjivanja. Stu-
panj razvoja jasno se ogleda u prostornoj slici smrtnosti
(tabl. 27, sl. 49). U razvijenim zemljama oekivano tra-
janje ivota u razdoblju 2000 - 2005. iznosi 74,6 godina,
a u zemljama u razvoju 62,8 godina; pojedinano po
zemljama iznosi od 41,9 u Mozambiku do 81,9 u Japanu
(UN, 2005). Najnepovoljnije je stanje u Africi, tonije
u njezinu podsaharskom dijelu. Najvie je oekivano
trajanje ivota u zapadnoj Europi i Angloamerici, a
postignuta je zahvaljujui opem razvoju i s njim pove-
zanim promjenama u shemi uzroka smrti.
Meu razvijenijim dijelovima svijeta najnie je oeki
vano trajanje ivota u istonoj Europi. Nakon sloma
komunizma ak se poveavala opa stopa smrtnosti i
skraivalo oekivano trajanje ivota, posebice u mukog
stanovnitva. Evo primjera (mukarci): u Bjelorusiji
1990. godine 66,3 godine -7 1999. godine 62,2 go-
dine, u Moldaviji: 65,0 -7 64,2, u Rusiji 63,8 -7 59,9 i
u Ukrajini 65,9 -7 63,0 (Nejami, 2002). Koji su uz-
roci pogoranog kretanja smrtnosti istonoeuropskog
stanovnitva? U prvoj polovici 90-ih godina u mnogim
postsocijalistikim zemljama smrtnost se poveala zbog
pogoranja zdravstvene zatite, porasta nezaposleno-
sti, slabe zatite na radu, pada ivotnog standarda,
poveanog alkoholizma i drugih ovisnosti, porasta
broja nasilnih smrti u ekolokim incidentima i slinih
razloga (Wertheimer-Baleti, 2000). To je osobito
izraena u Ruskoj Federaciji, ali i u ostalim zemljama
biveg SSSR-a (Country Statement ... ,1993).
U Hrvatskoj je stanje bolje nego u istonoj Europi, ali i
neto loije nego to je u matinoj makroregiji (junoj
Europi). Godine 1991. oekivano trajanje ivota izno-
silo je za ukupno stanovnitvo 72,2 godine, za ene
75,9 godina, a za mukarce 68,6 godina (Statistiki
ljetopis 1996); za razdoblje 2000 - 2005. za ukupno
 0'

Oekivano trajanje
ivota (u godinama)
- 75ivie
- 70-74

50 - 54
D do49

Slika 49. Oekivano trajanje ivota (e 0 ) stanovnitva svijeta, prikaz po zemljama za razdoblje 2000 - 2005. godine (izvor: UN, 2005)
100 DEMOGEOGRAF/JA

stanovnitvo iznosi 74,9 godina, za ene 78,4 godine, a Prikaz po zemljama svijeta pokazuje jasnu vezu izmeu
za mukarce 71,3 godine (UN, 2005). ivotnog vijeka i ope razvijenosti (sl. 49). U spektru
oekivanog trajanja ivota moemo uoiti dva pola:
Ve smo istaknuli da je u normalnim ivotnim uvje-
prvi pol ine razvijena podruja u umjerenim geograf-
tima ivotni vijek ena dulji nego vijek mukaraca.
skim irinama, a drugi pol obuhvaa jezgru nedovoljno
Podaci pokazuju da je tako u svim svjetskim makrore-
razvijenih zemalja unutar tropske Afrike i dijela june
gijama. No ta je razlika izrazitija u razvijenim dijelovi-
sredinje Azije.
ma svijeta, dakle u sjevernoj Europi i Angloamerici (ali
i u istonoj Europi, zbog ve navedenih razloga). Meu Prije jednog i pol stoljea u zemljama zapadne Europe
nedovoljno razvijenim podrujima spomenuta razlika smrtnost dojenadi (md) bila je izmeu 130 i 200 pro-
je najmanja u junoj sredinjoj Aziji te u istonoj i za- mila. Zahvaljujui napretku medicine, boljoj preventivi
padnoj Africi (tabl. 27). i uvjetima ivota, smrtnost dojenadi bitno je sniena ne
Tablica 27. Oekivano trajanje ivota stanovnitva svi- samo u Europi ve i irom svijeta. No, sukladno osnov-
jeta, kontinenata i makroregija u razdoblju 2000 - 2005. nim dinaminim i prostornim znaajkama tranzicije
godine mortaliteta, suvremeni svijet obiljeavaju velike raz-
like izmeu razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja
Stanovnitvo i u pogledu tog pokazatelja. Razliita higijenska njega,
Kontinent/regija
ukupno muko ensko zdravstvena skrb i prehrana glavni su razlozi velikog
Afrika 48,8 47,9 49,6 raspona izmeu stopa smrtnosti dojenadi. Usto,
razliite nedae, epidemije, glad i rat najnepovoljnije
istona Afrika 45,5 45,0 45,0
se odraavaju upravo na najmlae, pa time utjeu i na
srednja Afrika 43,4 42,3 44,4 razinu smrtnosti dojenadi.
sjeverna Afrika 65,6 63,9 67,5
U svijetu smrtnost dojenadi iznosi od 3 do 165%0. Evo
juna Afrika 47,6 45,9 49,3 nekih primjera prosjene godinje stope 2000 - 2005.
zapadna Afrika 46,l 45,6 46,6 godine izraene u %0: Japan 3,2; vicarska 4,4; SAD 6,9;
Azija 67,0 65,2 69,0 Maarska 8,3; Rumunjska 18,1; Jordan, 23,3; Nikaragva
istona Azija 72,3 70,3 74,3 30,1; Turska 41,6; Jemen 69,0; Zambija 95,l; Ruanda
juna sredinja Azija 63,0 61,6 64,5 115,5; Angola 138,8; Afganistan 149,0; Niger 152,7;
jugoistona Azija 66,8 64,3 69,4 Sijera Leone 165,1.
zapadna Azija 67,8 65,8 70,0 U Hrvatskoj je stopa smrtnosti dojenadi tek 1965. godi-
Europa 73,3 68,9 77,7 ne smanjena na manje od 50%0, tj. iznosila je 49,5%0, a
od tada se neprestano smanjuje. Godine 1970. iznosila
istona Europa 67,0 61,2 73,l
je 34,2%0, 1980. godine 20,6%0, 1990. godine 10,7%0
sjeverna Europa 77,8 75,2 80,5
(Statistiki ljetopis 1992, DZS). U razdoblju od 2000. do
juna Europa 78,5 75,2 81,6 2005. prosjena je stopa smrtnosti dojenadi iznosila
zapadna Europa 78,9 75,7 81,9 6,9%o (UN, 2005).w 4
Latinska Amerika 71,0 67,7 74,4 Ve smo ustvrdili (tabl. 24) vanu obrnutu vezu izmeu
karipsko otoje 65,5 63,2 67,8 drutveno-gospodarske razvijenosti i smrtnosti dojen-
srednja Amerika 73,0 70,4 75,6 adi, a predoeni dijagram to jasno potvruje (sl. 50).

juna Amerika 71,0 67,3 74,8 Nii stupanj drutveno-gospodarske razvijenosti znai
viu smrtnost dojenadi i vice versa.
Angloamerika 77,4 74,7 80,1
Australija i Oceanija 74,0 71,7 76,2 Predoenu prostornu sliku smrtnosti oblikovali su
brojni imbenici, utjeui ponajprije na promjene u
svijet 64,7 62,5 67,0
shemi uzroka smrti. Neke poznate ubojice", posebice
Izvor: UN, 2005. teke zarazne bolesti, stavljene su pod nadzor; najprije

104 Na prijelazu iz 19. u 20. stoljea md je u Hrvatskoj iznosila vie od 200%0 (1900/1909. bila je 210%0), dakle umiralo je svako

peto ivoroeno dijete (prema: Gelo, 1987).

 4. KRETANJE STANOVNITVA 101

sanitarnim mjerama, a kasnije primjenom medicinske
tehnologije. Iskorjenjivanje tradicionalnih uzroka viso-
ke smrtnosti povezuje se s tzv. epidemiolokom tran-
zicijom, tj. s prijelazom od preteita zaraznih bolesti
na degenerativne bolesti, tj. bolesti starih (vie o tome
u poglavlju 6.2).
je inae u Europi trajalo stoljee ili dulje, dogodilo se
u nedovoljno razvijenim zemljama samo u nekoliko
desetljea. Iz razvijenog svijeta te su zemlje nepresta-
no primale najnovije pakete oruja" za borbu protiv
smrtonosnih zaraznih bolesti, pa se razina smrtnosti
poela brzo i naglo smanjivati i taj se trend, u cjelini

%o gledano, nastavio do danas.

160
injenica je, pak, da razina smrtnosti mnogo vie vari-
150
ra meu nedovoljno razvijenim zemljama nego meu
140
razvijenima (npr. europskim zemljama). Usporedba
130
afrikih, azijskih i latinskoamerikih zemalja pokazuje
120 da su mnoge na istom (niskom) stupnju drutveno-gos-
110 podarskog razvoja, ali da imaju uvelike razliite stope
~ 100
smrtnosti. Na primjer, Mali i Banglade, s priblino
i 90-
istim BDP-om (300 - 390 dolara po stanovniku, 2003.
"' godine) imaju razliitu stopu smrtnosti dojenadi
~ 80
-!" (2000 - 2005): Mali 133,5%0, a Banglade 58,8%0. To
~ 70
djelomice pojanjava zato koeficijent linearne korelaci-
~ 60
je izmeu BDP-a i smrtnosti dojenadi nije vei (tabl.
50 24). Drugi primjer, stanovnitvo pak Azije postie ve-
40 liko poveanje oekivanog trajanja ivota: od 1950. do
30 2000 - 2005. porasla je sa 41,3 godine na 67,0 godina.
20
Ali u Aziji je i Afganistan koji ima vrlo slab porast oeki
vanog trajanja ivota (46,0 za razdoblje 2000 - 2005.).
10
II ' Napredak u smanjenju razine smrtnosti i poveanju
V i S Oki srednji niski oekivanog trajanja ivota u nedovoljno razvijenim
stupanj drutveno-gospodarske razvi1enost1
zemljama ugroava nova poast - AIDS. Premda je
Slika 50. Smrtnost dojenadi
(md) u petnaest zemalja, bolest rairena irom svijeta, najjae napada nerazvijene
prosjek za razdoblje 2000 - 2005. godine (izvor: UN, zemlje, posebice u Africi. Kumulativni broj zaraenih
2005) HIV-om i oboljelih od AIDS-a u svijetu iznosio je oko
40 milijuna potkraj 2001. godine, a veina oboljelih ivi
U razmatranju globalnih znaajki smrtnosti vie po-
u podsaharskoj Africi (vie o tome u odjeljku 6.2.4.2).
zornosti valja pridati nedovoljno razvijenim zemljama,
i to zbog vie razloga. Prvo, nalaze se u sredinjoj etapi
demografske tranzicije, to znai i tranzicije smrtnosti,
a drugo, u toj velikoj skupini zemalja znatne su razlike 4.2.3. Prirodna promjena i ivost (vitalitet)
u razini smrtnosti.
4.2.3 .1. Prirodna promjena
Dananje nedovoljno razvijene zemlje ule su u 20.
stoljee s bolestima koje su drale stopu smrtnosti Prirodna promjena (prirast) komponenta je opeg
dojenadi na razini vioj od 150%0. Kada je u tim zem- kretanja stanovnitva, a rezultat je razlike izmeu
ljama poelo irenje inovacija, posebice medicinske broja umrlih i roenih (inkrement). 105 Uglavnom znai
tehnologije, najprije stidljivo poslije Prvoga svjetskog viak broja roenih nad brojem umrlih. No sve ee
rata, a zatim ubrzano poslije Drugoga svjetskog rata, je obrnuto stanje, tj. viak umrlih nad brojem roenih
zbio se poznati fenomen. Smanjivanje smrtnosti, koje to je negativna prirodna promjena (negativni prirast,

105 U angloamerikoj literaturi naziva se natural increase.

102 DEMOGEOGRAFIJA

tj. prirodno smanjenje ili prirodna depopulacija). 106
Prirodna promjena (prirast) izraava se kao i mnogi
drugi pokazatelji apsolutnim i relativnim vrijednos-
tima, a izraunava prema izrazu PP = N - M, dakle od
broj ivoroenih (N) oduzima se broj umrlih (M). Sto-
pa (pp) se dobije po formuli:
Pp
pp=-1000
p
gdje je PP apsolutna prirodna promjena u odreenoj
godini, P broj stanovnika sredinom godine. Moe se
izraunati i jednostavnije, tako da se od stope rodnosti
oduzme stopa smrtnosti (pp = n - m).
Rodnost i smrtnost kao dinamine sastavnice ukup-
noga i prirodnoga kretanja u stalnoj su interakciji. Stoga
je i njihova rezultanta - prirodna promjena - vrlo prom-
jenjiva u vremenu i prostoru. Ve je pri obradi teorije
demografske tranzicije, odnosno pojedine etape/pode-
tape razvoja stanovnitva, utvrena povezanost razine
i smjera kretanja izmeu stope rodnosti i smrtnosti.
Razdoblja visoke rodnosti u povijesti ovjeanstva bila
su istovremeno i razdoblja visoke smrtnosti, posebice
male djece i ena u fertilnoj dobi. Bilo je i obratno,
razdoblja niske rodnosti istovremeno su obiljeavala
razmjerno niske stope smrtnosti dojenadi i majki. U
toj meuzavisnosti rodnosti i smrtnosti glavnu ulogu
ima razina smrtnosti (Wertheimer-Baleti, 1999). To
znai da zajednica s visokom smrtnou, eli li prei-
vjeti, mora imati visoku rodnost; takvo drutvo nuno
podrava i prihvaa visoke norme raanja".
i smrtnosti moe rezultirati i nultom" promjenom ili
prirodnom stagnacijom. U tom je sluaju jo osigu-
rana jednostavna reprodukcija ukupnog stanovnitva,
odnosno obnavljanje stanovnitva u istom broju. Kao
to je ve reeno, mogua je i negativna prirodna pro-
mjena (prirodno smanjenje ili prirodna depopulacija),
tj. viak broja umrlih nad brojem roenih. Takav je tip
prirodne promjene gotovo u dvadeset zemalja, odreda
europskim zemljama.
Predoena podjela s gledita pokazatelja demografske
dinamike ima tek priblinu orijentacijsku vrijednost
jer nita ne govori o ekonominosti" prirodnog kre-
tanja. Naime, nije vano samo kolika je stopa prirodne
promjene, ve je jo vanije spoznati kakvih je kom-
ponenti (rodnosti i smrtnosti) ona rezultat. Tako nije
svejedno je li pp od 14%0 posljedica 40%0 rodnosti i
26%0 smrtnosti, ili je pak posljedica 22%0 rodnosti
i 8%0 smrtnosti. U prvome je sluaju za isti rezul-
tat uloeno i rtvovano mnogo vie ljudskih resursa,
a cijena je, meu ostalim, ugroeno zdravlje ena. U
suvremenom svijetu postoje mnoge varijante i svaka
pokazuje posebnosti odreene drutvene zajednice i
opih populacijskih procesa. Kada je pp posljedica vrlo
visoke rodnosti i visoke smrtnosti, to je neracionalna
kombinacija" koja optereuje ljudske resurse. Takva
stopa prirodne promjene nije racionalna i tipina je
za zaostalije i nerazvijene sredine. Stopa prirodne
promjene na temelju niske rodnosti i niske smrtnosti
racionalnija je, ekonominija", postignuta uz manje
pojedinane i socijalne rtve; povoljnija je i s gledita

Iz iroke ljestvice koja obiljeava suvremeno svjetsko
stanovnitvo mogu se uopiti etiri tipa pozitivne
prirodne promjene, odnosno prirodnog porasta: 1. vrlo
visok (vie od 18o/oo), 2. visok (12 - 17%0), 3. umjeren
(4 - 11%0) i 4. nizak (manje od 4%o). Kretanje rodnosti
zdravstvenog stanja stanovnitva. Stoga je imanentna
razvijenim zemljama i drutvima. ini se najhumani-
jom i najracionalnijom ona prirodna promjena koja je
posljedica umjerene rodnosti (16 - 18%0) i niske smrt-
nosti (6 - 8%0). 107

106 Rje je, zapravo, o prirodnoj promjeni, koja moe biti pozitivna, negativna ili stagnacijska. Kada je sredinom 20. stoljea nas-

tajala demografska struna terminologija, ni u jednoj zemlji (u mirnodopskim uvjetima) nije bilo vika umrlih nad roenima.
Stoga je prirast bio logian izraz. Danas, kada gotovo polovica europskih zemalja ima negativnu bilancu ivota i smrti", izraz
prirast vie ne odgovara, a negativni prirast" je contradictio in adiecto. Prema tome, rezultantu rodnosti i smrtnosti valja
logina imenovati sukladno suvremenim zbivanjima i procesima (npr. negativna prirodna promjena ili prirodno smanjenje
stanovnitva, a ne negativni prirast).
107 Slinostajalite o tome ima i Katolika crkva. Premda mnogi, poglavito stariji upnici, zagovaraju brojno potomstvo, Crkva
preporuuje odgovorno roditeljstvo, tj. preputa savjesti suprunika da odrede vrijeme kada e i koliko e djece imati. Uoi
konferencije u Kairu (1994) stajalite je zauzela i Papinska akademija znanosti, govorei o neizbjenoj strategiji ogranienja
rasta stanovnitva. Ona smatra da je na globalnoj razini poeljna ona stopa rasta koja e proistjecati iz prosjeno 2,3 djece po
obitelji, to je stopa rodnosti od oko 16%0 (Koraevi, 1995).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 103

Svijet u cjelini i njegove velike dijelove obiljeava sma- zloga zato te zemlje ne mogu izai iz zaaranog kruga
njenje stope prirodne promjene stanovnitva. ak siromatva.
je i u skupini najslabije razvijenih zemalja (njih 48) Tablica 28. Stopa prirodne promjene (u %0) za svijet i kon-
uoeno lagano smanjenje pp. No jo su prisutne ve- tinente/regije u razdobljima 1980 - 1985. i 2000 - 2005.
like meukontinentalne razlike u prirodnoj promjeni godine
stanovnitva (tabl. 28).
Prosjena stopa pp
Stupanj razvijenosti oigledno je glavni imbenik raz- Kontinent/regija
lika u stopi prirodne promjene. S jedne su strane raz- 1985 - 1990. 2000 - 2005.
vijene regije (zemlje, dijelovi kontinenata i kontinenti) razvijene regije 4,6 0,8
kao podruja niskih stopa, a s druge su strane slabije
slabije razvijene regije 20,9 14,8
razvijene regije (zemlje, dijelovi kontinenata i konti-
nenti) kao podruja visokih stopa prirodne promjene. najslabije razvijene
27,1 23,7
Stanovnitvo slabije razvijenih regija (ili, kako se jo zemlje
nazivaju, nedovoljno razvijenih), koje ini etiri petine Afrika 28,2 22,3
ovjeanstva, sa svojim visokim stopama uvelike utjee Azija 18,8 12,5
na suvremenu prirodnu dinamiku ekumene u cjelini. Europa 3,2 -1,5
Stopa prirodnog porasta posebice je visoka u skupini Latinska Amerika 20,6 15,6
najslabije razvijenih zemalja. To je jedan od glavnih ra-
Angloamerika 6,9 5,4
Australija i Oceanija 12,0 10,0
smrtnost (u%o)
25 20 15 10 5 o svijet 17,1 12,1

Izvor: Za 1980 - 1985. godinu UN, 2003; za 2000. - 2005.

50 godinu UN, 2005.

40 I. Alir 35. Vijetnam

2. Egipat 36. Kina
3. Libija 37. Japan
- 35 4. Sudan 38. Koreja, DNR
.... 5. Gambija 39. Tajvan
6. Mali 40. Kanada
;; 30 7. Niger 41. SAD
o 8. Sijera Leone 42. Gvatemala
9. Eritreja 43. Meksiko
:' 25 10. Kenija 44. Jamajka
11. Madagaskar 45. Argentina
12. Tanzanija 46. Brazil
13. Uganda 47. ile
20 14. Zambija 48. Kolumbija
15. Kamerun 49. Ekvador
15
.... 16. Kongo 50. Paragvaj
2.
17. Namibija 51. Venezuela
c 18. Azerbajdan 52. Estonija
10 -
E
Q)
19. Irak 53. Finska
20. Saudijska Arabija 54. Velika Britanija
:' 21. Sirija 55. Francuska
Q_

5 22. Turska 56. t-1.iemaka

c
"O
23. Jemen 5 7. Svi carska
: !
:' 24. Afganistan 58. Bugarska
o -- -- _______L_________ "__ L_____ "______ j______________ :___ 25. Banglade 59. Maarska
26. Indija 60. Rumunjska
27. Iran 61. Rusija Slika 51. Prirodno kre-
Afrika 28. Pakistan 62. Ukrajina tanje stanovnitva odab-
29. ri Lanka 63. Hrvatska
A Azija ranih zemalja svijeta oko
30. Uzbekistan 64. Grka
Kanada, SAD, Australija, N.Zeland 31. Indonezija 65. ltalija
v Latinska Amerika -10
2004. godine (izvor: PRB,
32. Malezija 66. Spanjolska
o Europa 33. Filipini 67. Australija 2004)
+ Hrvatska 34. Tajland 68. Novi Zeland
104 DEMOGEOGRAF/JA

Razvidno je da su meu kontinentima krajnosti
Europa i Afrika. Niskonatalitetna i demografski os-
tarjela Europa ima negativnu prirodnu promjenu, tj.
prirodnu depopulaciju koja se sve vie produbljuje.
Afrika, pak, ima vrlo visoku stopu prirodnog porasta
stanovnitva, gotovo jednaku onoj u najslabije razvi-
jenim zemljama, to jasno upuuje na nizak stupanj
razvijenosti zemalja tog kontinenta. Nedvojbeno je da
ovjeanstvo mora uinkovitije prionuti na smanjenje
neravnotee izmeu prirodnog porasta stanovnitva i
proizvodnje egzistencijalnih dobara u nedovoljno raz-
vijenim regijama. Pritom Afrika mora biti u samom
aritu zanimanja globalne zajednice.
Unutar kontinenata takoer su prisutne osjetne razlike
u prirodnoj promjeni stanovnitva, a este su i unutar
pojedinih zemalja. Kako je ve reeno, to je usko veza-
no uz drutveno-gospodarska zbivanja i procese kroz
koja prolaze pojedine zemlje (ili njihovi dijelovi). Evo
nekoliko odabranih primjera prosjene godinje pp po
pojedinim zemljama 2000 - 2005. godine (izraeno
u %0): Ukrajina -8,l (dakle, prirodna depopulacija);
Bugarska -5,6; Hrvatska -2,4; Italija -0,8; Austrija
-0,2; Danska 1,1 itd., a od najviih Niger 33,9; Jemen
32,3; Mali 31,9; Gvatemala 29,2; Kenija 23,3; Oman
22,8; itd. (UN, 2005.).
Analitiki pokazatelj koji moe dobro posluiti u raz-
matranju utjecaja prirodnog kretanja na ope kretanje
stanovnitva jest indeks bioloke (prirodne) promjene
(IBP). On pokazuje postotak smanjenja ili poveanja
populacije temeljem prirodne promjene (prirasta) u
odreenom razdoblju (obino izmeu dva popisa). Vri-
jednost IBP za neko razdoblje dobije se tako da se ku-
mulativ apsolutne prirodne promjene podijeli s brojem
stanovnika poetkom razdoblja i pomnoi sa 100. 108
Vitalni indeks. Osim stope prirodne promjene stanov-
nitva, rabi se jo tzv. vitalni indeks (V;), koji pokazuje
broj ivoroenih (N) na 100 umrlih osoba (M) :109
N strane, povoljniju reprodukciju, postignutu s manjim
V=-100.
, M
Vitalni je indeks prije svega dobar pokazatelj smjera
(bio)reprodukcije. Ako je vei od 100, onda je posrijedi
proirena reprodukcija stanovnitva (broj stanovnika
poveava se prirodnom promjenom), a ako je pak manji
od 100, tada je to smanjujua reprodukcija stanovnitva
(broj stanovnika smanjuje se prirodnom promjenom,
tj. na djelu je prirodna depopulacija). Iznosi li vitalni
indeks 100, to znai da su rodnost i smrtnost jednake,
posrijedi je prirodna stagnacija ili nulta stopa prirodne
promjene. To je, dakle, svojevrsna bilanca ivota i
smrti", a pasiva" nastaje kada je indeks manji od 100.
Nedostatak je vitalnog indeksa to nije pogodan za us-
poredne analize jer se iz nazivnika ne vidi dobni sastav
umrlih osoba. Naime, ako dvije populacije imaju isti
broj umrlih, u jednoj to mogu biti uglavnom dojenad
i mala djeca (to se i dogaa u nedovoljno razvijenim
zemljama), a u drugoj populaciji meu umrlima moe
biti preteita starako stanovnitvo (to je sluaj u raz-
vijenim zemljama). Dakle, iza brojano istoga vitalnog
indeksa mogu se skrivati bitno razliite demografske
znaajke zemalja koje se usporeuju.
U zemlji koja je u ranoj tranzicijskoj podetapi vitalni in-
deks znatno je vei nego u zemlji koja je u posttranziciji
(Wertheimer-Baleti, 1999). Zemlje u posttranzicijskoj
etapi imaju vrlo malen vitalni indeks, pa i manji od 100
(kada biljee prirodnu depopulaciju). Ako se popu-
lacije koje se usporeuju nalaze na istom ili slinom
stupnju demografskog razvoja, tada je povoljniji vei
vitalni indeks, to se vidi iz sljedeeg primjera. U nekoj
populaciji A broj je ivoroenih tijekom godine 20 000,
a broj umrlih 10 000, prirodni porast iznosi 10 000. U
populaciji B broj je ivoroenih 40 000, a broj umr-
lih 30 000, prirodni porast je isti kao u populaciji A i
iznosi 10 000. U populaciji A vitalni indeks iznosi 200,
a u populaciji B 133,3. Moemo zakljuiti da unato is-
tom apsolutnom prirodnom porastu (i relativnom, ako
pretpostavimo da hipotetine populacije imaju isti broj
stanovnika) populacija A ima, s bioloke i s humane
brojem roenja ali i uz manji broj smrtnih sluajeva.

108 Na primjer, indeks bioloke promjene za hrvatsko otoje iznosi -2,73, odnosno za toliko se postotaka u razdoblju
1991 - 1997. smanjio broj otonog stanovnitva temeljem prirodne promjene; toliki je, naime, intenzitet prirodne depopulaci-
je. No razlike su ipak prisutne: veliki otoci -2,1; mali otoci -6,2; otoci s jednim naseljem -15,5 (Nejami, 1999: 268). Budui
da otona populacija (u cjelini i u dijelovima) ima negativnu prirodnu promjenu, rije je, zapravo, o pokazatelju bioloke
depopulacije.
w9 Vitalni indeks valja razlikovati od indeksa vitaliteta, o kojemu e biti govora u sljedeem odjeljku.
 O'

Stope prirodne
promjene (u %0)
- 30,1 i vie
- 20,1-30,0
10,0 - 20,0
D 3,1 -10.0
D o.o- 3,o
D -o. 1 do -2.9
- -3,0 i manje

min: -8, 1 (Ukrajina)

max: 34, 1 (Uganda)

Slika 52. Stopa prosjene godinje prirodne promjene u svijetu (pp), prikaz po zemljama za razdoblje 2000 - 2005. godine (izvor: UN, 2005)
106 DEMOGEOGRAF/JA

Evo nekoliko odabranih primjera V; po zemljama
svijeta oko 2004. godine: Alir 500,0; Egipat 433,3;
Gambija 323,0; Indija 312,0; Turska 300,0; Kina 200,0;
Francuska 144,4; Velika Britanija 113,6; vicarska
111,l; Njemaka 86,4; Rumunjska 76,9; Maarska 69,2;
Bugarska 57,l; Ukrajina 51,6 (PRB, 2004). Hrvatska je
1990. godine imala vitalni indeks 104,1, godine 2000.
iznosio je 87,l, a 2003. godine 75,5. Razvidno je da se
ubrzano produbljuje negativna bilanca prirodnog kre-
tanja. Jainu tog procesa dobro oslikava podatak da
se ukupna populacija Hrvatske 2003. godine nala u
takvoj (bio)reprodukcijskoj pasivi" u kakvoj je prije
deset godina bila populacija naeg otoja. 110

Prirodno kretanje stanovnitva Hrvatske u drugoj polovici 20. stoljea

Kako je ve reeno (odjeljak 3.2.4.1), u populaciji u kojoj je zavren proces demografske tranzicije osnovnu
odrednicu prirodnog kretanja stanovnitva ini rodnost (natalitet), a smrtnost (mortalitet) razmjerno je posto-
jana veliina. Tako je i s komponentama prirodnog kretanja stanovnitva Hrvatske, koje u posttranzicijsku
etapu ulazi poetkom 80-ih godina. No za razumijevanje suvremenih znaajki prirodnog kretanja nuno je
spoznati kretanje rodnosti, smrtnosti i prirodne promjene u neto duljem razdoblju, dakle tijekom druge po-
lovice 20. stoljea (tabl. 29. i sl. 53).
Tablica 29. Prirodno kretanje stanovnitva Hrvatske u razdoblju 1950 - 2003. godine

Broj Stopa (%0)

Godina prirodna prirodne Vitalni indeks 'V;
ivo roenih umrlih promjena rodnosti smrtnosti promjene
1950. 95 500 47 292 48 208 24,8 12,3 12,5 201,9
1960. 75 156 41 361 33 795 18,4 10,0 8,4 181,7
1970. 61103 44147 16 956 13,9 10,l 3,8 138,4
1980. 68 220 50 100 18 120 14,8 10,9 3,9 136,2
1985. 62 665 52 067 10 598 13,5 11,2 2,3 120,4
1990.** 53 869 51 752 2 117 12,0 11,5 0,5 104,l
1991. 50 815 55 714 -4 899 11,3 12,4 -1,l 91,2
1992. 44 679 52 315 -7 636 10,0 11,6 -1,6 85,4
1993. 46106 51118 -5 012 10,4 11,5 -1,1 90,2
1994. 45 426 49 440 -4 014 10,3 11,2 -0,9 91,9
1995.* 45 671 50 294 -4 623 10,4 11,5 -1,1 90,8
1996. 48 218 49 654 -1439 11,1 11,4 -0,3 97,1
1997. 48 604 50 801 -2 197 11,2 11,7 -0,5 95,7
1998.** 47 068 52 311 -5 243 10,9 12,2 -1,3 90,0
1999. 45 179 51 953 -6 774 10,6 12,2 -1,6 87,0
2000. 43 746 50 246 -6 500 10,3 11,9 -1,6 87,l
2001. 40 993 49 552 -8 559 9,7 11,8 -2,1 82,7
2002. 40094 50 569 -10 475 9,5 12,0 -2,5 79,3
2003. 39 668 52 575 -12 907 9,4 12,5 -3,l 75,5

* Za nekad okupirana podruja RH prirodno kretanje procijenjeno je na temelju djelominih podataka pa se za

toliko i razlikuje ukupan broj od podatka DZS RH.
**Od 1998. podaci se prikupljaju i obrauju u skladu s definicijom iz preporuka Ujedinjenih naroda i Eurostata
(bez vitalnih dogaaja u inozemstvu); takav je pristup primijenjen retrogradno na cijelo razdoblje od 1990. do

110 Godine 1993. v; je na hrvatskim otocima iznosio 75,5, a ope je poznato da je rije o tradicionalno emigracijskom i izrazito

depopulacijskom prostoru.
 4. KRETANJE STANOVNITVA 107

2003; stope su raunane na temelju stanovnitva u zemlji" pa se stoga i neto razlikuju od slubenih pokaza-
telja DZS.
Izvor: Vitalna statistika Dravnog zavoda za statistiku za apsolutne pokazatelje u svim godinama te za stope u
razdoblju 1950 - 1985.

o/oo
26

24

22

20

18

16
n
14

12

10
m
8

4
I
2
pp

o
-2

-4
C) ci ci C) LO C)
a:> a:> C)
~
LO ['-.. OJ C) " "
OJ OJ OJ OJ OJ C) C)
N N

lika 53. Kretanje rodnosti, smrtnosti i prirodne promjene stanovnitva Hrvatske u razdoblju 1950 - 2003.

Usporedba broja ivoroenih i umrlih u razdoblju 1950 - 2003. pokazuje njihovo divergentno kretanje (sl. 53).
Od poetka 50-ih godina, kada je djelovao kompenzacijski natalitet (trajao je do 1954), pa do kraja 60-ih sma-
njenje stope rodnosti bilo je gotovo linearno. Poetkom 70-ih privremeno se poveava i stabilizira rodnost jer je
u fertilnu dob uao brojano jaki narataj roenih u poslijeratnom kompenzacijskom razdoblju. Ve poetkom
80-ih godina nastaje dalje postojano smanjivanje stope rodnosti. Razloge valja traiti u opim odrednicama
smanjenja rodnosti, ali i u injenici da su u roditeljsku dob uli brojano slabi narataji (roeni u drugoj polovi-
ci 50-ih i tijekom 60-ih godina). Smrtnost, kao druga sastavnica prirodnog kretanja, biljei tendenciju laganog
rasta, uz stalno osciliranje vrijednosti stopa. U razdoblju 1950 - 1990. stopa prirodne promjene smanjena je sa
12,5 na 0,5 promila (25 puta!), s jasnom tendencijom prema nultoj prirodnoj promjeni. Godine 1991. dolazi do
negativne prirodne promjene, tj. nastupa bioloka (prirodna) depopulacija; u bilanci ivota i smrti" prevla-
dava smrt. Razvidno je da se zahvaljujui prije svega smanjujuoj rodnosti, a zatim i blago rastuoj smrtnosti,
produbljuje (bio)reprodukcijska depresija u Republici Hrvatskoj (kare se otvaraju").
108 DEMOGEOGRAFIJA

4.2.3.2. ivost (vitalitet) je vei, i obrnuto. To se vidi iz usporednih podataka za

svijet i odabrana podruja/zemlje (tabl. 30). Vrijednost
ivost ili vitalitet sloeno je obiljeje koje pokazuje
indeksa vitaliteta izmeu 25 i 30 upuuje na umjerenu
odreene sastojnice stvarne i mogue biodinamike
biodinamiku stanovnitva.
stanovnitva. Za to se rabi tzv. indeks vitaliteta (Iv)
koji predoava sintezu izmeu pokazatelja prirod-
nog kretanja (rodnosti i smrtnosti) i dobnog sastava 4.2.4. Obnavljanje ili bioloka reprodukcija
stanovnitva.III Osim toga, indeks vitaliteta rabi se
stanovnitva
kao jedan od pokazatelja razine starosti stanovnitva i
stupnja starenja. Dobije se po formuli: 112
4.2.4.1. Pojam i ope znaajke
fZs Pod pojmom bioloka reprodukcija stanovnitva ra-
I=--,
v m Ss zumijeva se proces obnavljanja stanovnitva (ili nara-
taja) u kojemu zajedniki sudjeluju rodnost (natalitet)
gdje jef stopa fertiliteta, Zs postotak zrelog stanovnitva i smrtnost (mortalitet). U uem smislu pojam repro-
(od 20. do 39. godine ivota), m opa stopa smrtnosti dukcije odnosi se samo na ensko stanovnitvo jer ono
(mortaliteta), Ss postotak starog stanovnitva (starijega neposredno sudjeluje u (bio)reprodukciji.
od 65 godina).
Glavna dinamina komponenta obnavljanja stanov-
Tablica 30. Indeks vitaliteta (Iv) stanovnitva svijeta i nitva jest raanje. No stvarna veliina reprodukcije
odabranih podruja/zemalja oko 2000. godine (sa sas- (kao i njezin smjer") rezultanta je raanja i umiranja.
tojnicama za raunanje indeksa)* To, dakako, ne znai da se stanovnitvo obnavlja is-
kljuivo po prirodnom (biolokom) nagonu. Kako
Podruje/
f Zs m Ss Iv je ve prije istaknuto, proces se zbiva u odreenim
zemlja
svijet 85,2 31,4 9,1 6,9 42,6 drutvenim okolnostima koje utjeu na sklapanje bra-
ka, raanje, umiranje i druge vitalne dogaaje. Za neku
Afrika 149,6 28,3 15,2 3,2 87,l
drutvenu zajednicu nije svejedno (ovisno o stupnju
Europa 38,8 29,2 11,5 14,7 6,7 razvijenosti) je li obnavljanje izraena kao poveanje
Nigerija 156,4 26,9 13,7 3,0 102,4 broja stanovnika (proirena reprodukcija), kao zastoj,
Indija 95,2 30,9 8,5 4,9 70,5 tj. kao nepromijenjeni broj (jednostavna reprodukcija),
Turska 83,6 33,l 6,0 5,5 83,9 ili smanjenje (smanjujua reprodukcija). Stagnirajua i
smanjujua reprodukcija u razvijenijoj zemlji po pravi-
Austrija 34,4 30,3 9,9 15,5 6,8
lu (uz iste uvjete) dovode do manjka nove radne snage,
Hrvatska 39,l 27,4 11,9 15,7 5,8
do nedovoljne potranje novih proizvoda to ih troe
* Podaci pokazuju prosjene
vrijednosti za razdoblje mlada kuanstva, do starosti populacije i na posljetku
2000 - 2005. godine. U sluaju
Hrvatske stope ferti- do toga da ograniavaju dalji razvoj (Wertheimer-
liteta i mortaliteta predouju prosjek za dvije godine -Baleti, 1999). S druge strane, brzi tempo proirene
(2001. i 2002). reprodukcije u nedovoljno razvijenim zemljama
Izvor: UN, 2003; za Hrvatsku DZS. zaotrava tekoe agrarne prenapuenosti i koi njihov
opi razvoj.
Dakle, to je udjel zrelog stanovnitva vei i to je vea
stopa fertiliteta (brojnik), a stopa smrtnosti i udjel Reprodukcija stanovnitva temeljna je demografska
starog stanovnitva manji (nazivnik), indeks vitaliteta tema, a isto je tako i interdisciplinarna. Odgovarajue

111 Indeks vitaliteta valja razlikovati od vitalnog indeksa (V;) koji, kako je ve predoeno, pokazuje broj ivoroenih na 100

umrlih osoba!
112 Rije je o tek naznatno izmijenjenoj formuli Veyret-Vernera (vidjeti: Wertheimer-Baleti, 1999: 375). Slinu formulu rabi

M. Friganovi (1990: 98), koji u brojniku dodaje i Ms - postotak mladog stanovnitva (0-19 godina), no raunica daje visoke
iznose indeksa i veliki raspon vrijednosti (npr. za svijet 1 674, za Nigeriju 5 732, za Hrvatsku 137). Stoga je preporuljivije i
praktinije rabiti izvornu formulu.

mjesto ima i u geografiji stanovnitva, posebice ako se
promatra s prostornoga gledita, tj. na razini pojedinih
regija ili teritorijalnih jedinica.
4.2.4.2. Pokazatelji (bio)reprodukcije
Najjednostavniji je pokazatelj (bio)reprodukcije sta-
novnitva stopa prirodne promjene (pp), o kojoj je bilo
govora u prethodnom odjeljku. Slijedi ukupna (totalna)
stopa fertiliteta (Fx, ili TFR), koja se smatra najboljim
pokazateljem ostvarene razine plodnosti i dobra je
aproksimacija prosjenog broja djece u obitelji. O toj
stopi ve je bilo govora (odjeljak 4.2.1.2), a posebice
je istaknuta njezina vrijednost za usporedne analize
fertiliteta i reprodukcije izmeu razliitih populacija.
Podsjetimo se, TFR oznaava vjerojatan prosjean broj
ivoroene djece koji bi rodila prosjena" ena u cije-
lom svom fertilnom razdoblju, uz pretpostavku da dje-
luju sadanje posebne stope fertiliteta prema dobi i uz
izostanak utjecaja smrtnosti. Za jednogodinje dobne
skupine (15,16 .. .49) izraunava se po formuli: 113
49
Ukupna (totalna) stopa fertiliteta ovisi samo o spe-
cifinim stopama fertiliteta majki za svaku dobnu
skupinu (u rasponu od 15 do 49 godina), dakle nije
pod utjecajem dobnog sastava stanovnitva. Stoga
brojano vea TFR znai prosjeno veu plodnost
ena. Osim toga, pokazuje je li osigurano obnavljanje
stanovnitva. Da bi se osigurala jednostavna reproduk-
cija stanovnitva u smislu obnavljanja narataja, ukup-
na (totalna) stopa fertiliteta (TFR) trebala bi iznositi 2,1,
tj. prosjeno toliko djece po jednoj eni u fertilnoj dobi
(Wertheimer-Baleti,1999). Ako je TFR vea od 2,1,
znai da je posrijedi proirena reprodukcija, a ako je
manja od 2,1, to znai da nije osigurano ni jednostavno
obnavljanje stanovnitva.
Jednostavna raunica pokazuje da bi za jednostavno
obnavljanje na razini obitelji bilo dovoljno da dvoje
113 Za pojanjenje izraunavanja ukupne (totalne) stope fertiliteta valja vidjeti primjer iznesenu odjeljku 4.2.1.2.
114 U mnogim se zemljama poveava udio djece roene izvan tradicionalne brane zajednice, no globalno gledano jo se veina
djece raa u braku.
115 To, zapravo, znai da 100 ena koje efektivno raaju trebaju roditi 256 djece da bi se stanovnitvo obnavljala u istom broju.
u 6 U angloamerikoj literaturi naziva se Gross Reproduction Rate (GRR).
4. KRETANJE STANOVNITVA 109
roditelja imaju dvoje djece, znai TFR = 2,0. Kako je
ve reeno, pri izraunavanju te stope ne uzima se u
obzir utjecaj smrtnosti ena u fertilnoj dobi. No ene
umiru u fertilnoj dobi i zato stopa mora biti vea od
2,0 da bi se osigurala jednostavna reprodukcija, dakle
treba iznositi 2,1. Budui da sve ene u fertilnoj dobi ne
sudjeluju u (bio)reprodukciji, bilo zato to nisu udane
(socijalitetni sterilitet) 11 4, bilo zato to ne ele djecu ili
su neplodne (fizioloki sterilitet), to bi ukupna (total-
na) stopa fertiliteta trebala iznositi 2,56 (Wertheimer-
-Baleti,1999).115 Dakle, to je nuna prosjena rodnost iz
koje proistjee i esto u javnosti isticana poeljna nor-
ma" od prosjeno troje djece u obitelji; taj broj osigu-
rava jednostavno naratajno obnavljanje stanovnitva,
a u odreenim okolnostima i lagani porast.
esto se kao pokazatelji reprodukcije rabe stope koje se
odnose samo na ensko stanovnitvo. Izraunavaju se
na temelju podataka: a) o enskoj ivoroenoj djeci, b)
o broju ena u fertilnoj dobi i c) o smrtnosti ena u fer-
tilnoj dobi. Najprije govorimo o bruto" reprodukciji
jer se apstrahira mortalitet ena, odnosno pretpostav-
lja se da e sve ene doivjeti kraj fertilnog razdoblja
(dakle, 49. godinu ivota). Odgovarajui pokazatelj
zove se bruto stopa reprodukcije (Rs )116 , koja oznaava
sposobnost neke populacije da kroz narataje odrava
svoju veliinu (brojnost). Izraunava se na temelju
zbroja specifinih stopa fertiliteta prema dobi (isto kao
i TFR), ali brojnik obuhvaa samo ensku ivoroenu
djecu koju su rodile majke stare x godina (N1,J:
49 N
R =I~
B 15 pf,x
gdje je Pf,x broj ena starih x godina sredinom tekue
godine.
Bruto stopa reprodukcije pokazuje prosjean broj enske
djece koju e sada ivoroena djevojica roditi tijekom
svoga fertilnog razdoblja ivota, uz uvjet: a) da ferti-
litet ostane isti kao i fertilitet narataja ena u godini
110 DEMOGEOGRAF/JA

promatranja, b) pod uvjetom da niti jedna ivoroena
djevojica ne umre prije kraja fertilnog razdoblja, tj.
do 49. godine ivota (Wertheimer-Baleti, 1999: 269).
Rije je, dakle, o uvjetnom i hipotetikom pokazatelju.
Ako je bruto stopa (R 8 ) manja od 1,02, tada nije osigu-
rano jednostavno obnavljanje stanovnitva.
No esto nisu na raspolaganju podaci o sastavu ivo-
roene djece prema spolu, pa se stoga ne moe rabiti
predoena formula. U tom sluaju zbroj specifinih
stopa fertiliteta prema dobi (podijeljen sa 1 000), od-
nosno TFR, valja pomnoiti s priblinim udjelom
enske ivoroene djece u ukupnom broju ivoroenih,
a taj udio iznosi izmeu 48,5% i 48,7%, odnosno 0,485
i 0,487. 117
Neto stopa reprodukcije (R 0 ) pokazatelj je koji se de-
rivira iz bruto stope, a ee se rabi od bruto stope jer
je toniji. 118 Neto stopa uzima u obzir smrtnost ena
u fertilnoj dobi, pa za njezino izraunavanje valja ra-
spolagati tablicama smrtnosti (vie o tome u odjeljku
4.2.2.3). Najjednostavnije je neto stopu reprodukcije
izraunati mnoenjem bruto stope reprodukcije sred-
njom vjerojatnou preivljenja za ivoroeno ensko
dijete, tj. vjerojatnou da e doivjeti dob od 15 do 49
godina (Lti 5 _ 49 ).1' 9 Prema tome, neto stopa reproduk-
cije (R0) izraunava se na sljedei nain:
producira. Najvei je nedostatak te stope pretpostavka
da su specifine stope fertiliteta prema dobi sadanjeg
narataja ena reprezentativne i za narataj njihovih
enskih potomaka - buduih majki.
Ako neto stopa reprodukcije iznosi 1,0, to znai da e
svaka sada ivoroena djevojica tijekom svoga fertil-
nog razdoblja roditi jednu djevojicu, to oznaava jed-
nostavno obnavljanje enskog stanovnitva (a to znai
i stanovnitva uope). Ako je neto stopa manja od
1,0 , onda je rije o smanjujuoj reprodukciji (ensko
se stanovnitvo vie ne obnavlja u istom obujmu), tj.
stanovnitvo je na pragu depopulacije. Neto stopa vea
od 1,0 oznaava proirenu reprodukciju enskog, dakle
i ukupnog stanovnitva.
Oko 2000. godine u nedovoljno razvijenim zemljama
neto stopa reprodukcije iznosila je u prosjeku oko 1,50
(u srednjoj Africi oko 2,9), a u razvijenima oko 0,75 (u
Europi oko 0,66). To znai da je R0 u razvijenim zem-
ljama, gledano u cjelini, znatno manja od razine koja
osigurava jednostavno obnavljanje stanovnitva.
Kretanje pokazatelja reprodukcije sukladno je opoj,
povijesnoj tendenciji smanjivanja rodnosti. Smanjivanje
TFR, R8 i R0 tijekom etapnog razvoja stanovnitva dobro
reprezentira i primjer Hrvatske (tabl. 31). Hrvatska je
ve poetkom ezdesetih godina imala neto stopu repro-

Ro = RB' Lf 15-49
Neto stopa reprodukcije (R0 ) pokazuje koliko e jedna
sada ivoroena djevojica, roditi tijekom svoga fertil-
nog razdoblja (od 15 do 49 god.), uz pretpostavku da
e ostati sadanja stopa fertiliteta (uzima se u obzir i
smrtnost po dobi sadanje generacije ena). Prema
tome, neto stopa reprodukcije pokazuje obujam re-
produkcije sljedeeg narataja ena u odnosu prema
sadanjem narataju (Wertheimer-Baleti, 1999). Jed-
nostavno, pokazuje obujam u kojem svaka ene sebe re-
dukcije manju od 1,0, 1991. godine 0,77, a 2000. godine
0,65. Prema tome, ve gotovo pola stoljea (od 1958.
godine) nije osigurano naratajno obnavljanje enskog
stanovnitva, a to znai ni stanovnitva u cjelini. Posve
je jasno da s vremenom u takvim okolnostima nastaje
depopulacija i da prijeti demografsko izumiranje (barem
to se tie prirodnog kretanja). Neto stopa reprodukcije
moe se, s odreenom rezervom, smatrati i aproksima-
tivnim pokazateljem budue promjene ukupnog broja
stanovnika (izraene u postotku onoliko koliko je sto-
pa manja ili vea od l,0). 120

117 To proistjee iz ve spomenutog biolokog fenomena da se raa vie muke nego enske djece, a razlika je u prosjeku 5 - 6%.

Ako je 5%, onda je vjerojatnost roenja enskog djeteta 0,487, ako je pak 6%, onda je 0,485. Za Hrvatsku je ta vrijednost 0,485.
Dakle, mnoenjem tog broja s TFR dobije se RB', no isto tako se dijeljenjem RB' s 0,485 dobije aproksimativna TFR'. To znai
da vrijednosti TFR od 2,1 (prosjenog broja djece po jednoj eni u fertilnoj dobi), a to je razina koja osigurava jednostavnu
reprodukciju, odgovara RB' od 1,02 (prosjenog broja enske djece po jednoj eni u fertilnoj dobi).
118 U angloamerikoj literaturi naziva se Net Reproduction Rate (NRR).
Ta je prosjena vrijednost preivljenja za Hrvatsku bila sljedea: 0,95147 za 1970 - 1972; 0,96423 za 1980 - 1982; 0,97933 za
119

1988 - 1990. Za usporedbu, 90-ih godina u SAD-u je iznosila 0,975.

120U sluaju Hrvatske neto stopa 0,65 znai da bi se broj stanovnika Hrvatske smanjio oko 35% u tijeku jednog narataja (oko
30 godina, dakle do 2030. godine) uz uvjet da ostanu nepromijenjene stope fertiliteta i bez migracijske komponente drugim
rijeima, samo kao posljedica reprodukcijske depopulacije. Da je rije o priblinoj aproksimaciji, pokazuje projekcija broja
stanovnika Hrvatske po kojoj e se broj stanovnika smanjiti za 17,1% (vie o tome u odjeljku 4.1.3.2).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 111

Tablica31. Kretanje pokazatelj a reprodukcije stanovnitva populacija iskljuivo je posljedica djelovanja negativne
Hrvatske u razdoblju 1857 - 2001. (dananji teritorijalni prirodne promjene, odnosno prirodne depopulacije.
obuhvat) i njihovo hipotetino kretanje do 2031. godine
Naratajna depopulacija enskog stanovnitva (ili
Godina TFR Rs Ro reprodukcijska depopulacija) razumijeva da se ensko
1857. 5,74 2,79 1,34 stanovnitvo vie ne obnavlja s obzirom na raanje
1880. 5,68 2,77 1,40 enske djece (R 0 <1,0). ensko je stanovnitvo nositelj
reprodukcije (raanja), pa ako se generacijski vie ne
1910. 5,42 2,67 1,38
obnavlja, znai da je posrijedi reprodukcijska depo-
1931. 4,07 1,98 1,17
pulacija. U mirnodopskim uvjetima naratajna depo-
1948. 2,96 1,43 1,20 pulacija enskog stanovnitva neposredno prethodi
1953. 2,65 1,29 1,09 naratajnoj depopulaciji ukupnog stanovnitva, a za-
1961. 2,15 1,05 0,90 tim i ukupnoj depopulaciji.
1971. 1,96 0,94 0,87 Naratajna depopulacija ukupnog stanovnitva ra-
1981. 1,92 0,93 0,90 zumijeva da se populacija oboje roditelja" (dakle
1991. 1,63 0,79 0,77 ukupno stanovnitvo) vie ne obnavlja s obzirom na
raanje muke i enske djece (TFR<2,1). Pokazalo se
2001. 1,37 0,66 0,65
(odjeljak 4.2.1.4, tabl. 19) da je treina zemalja svijeta,
2011. 1,32 0,64 0,62
a uglavnom je rije o razvijenim zemljama, zahvaena
2021. 1,25 0,61 0,59 naratajnom depopulacijom ukupnog stanovnitva.
2031. 1,19 0,58 0,57
Prirodna depopulacija znai brojano smanjenje sta-
Izvor: Za 1957 - 1948. Gelo, 1987; za 1953 - 1991. novnitva prirodnim putem zbog veeg broja umrlih
Nejami, 1996; za 2001 - 2031. Nejami i Mieti, nego roenih, tj. zbog negativne prirodne promjene.
2004. Ve je istaknuto da niskonatalitetna i demografski os-
tarjela Europa biljei prirodnu depopulaciju koja se sve
4.2.5. Depopulacija vie produbljuje.

U prethodnoj analizi (bio)reprodukcijskih znaajki u Emigracijska depopulacija oznaava smanjenje broja

svijetu utvreno je da u razvijenim zemljama, pa tako
i u Hrvatskoj (dakle, po pravilu demografski posttran-
zicijskim zemljama), vie nije osigurano jednostavno
obnavljanje stanovnitva (TFR<2,l; R8 <l,02; R0 <1,0).
U takvim okolnostima pojavljuje se sloeni proces de-
populacije (izostaje samo ako je na djelu snano dose-
ljavanje). Pritom valja razlikovati sljedee pojmove:
a) ukupna depopulacija, b) naratajna depopulacija
enskog stanovnitva i naratajna depopulacija ukup-
nog stanovnitva, c) prirodna depopulacija i d) emigra-
cijska depopulacija (Wertheimer-Baleti, 1999). Ukupna
depopulacija, kako joj i samo ime kae, jest skupni pro-
ces koji tvore ostali navedeni djelomini (parcijalni)
procesi.
Ukupna depopulacija razumijeva smanjenje broja
stanovnika izmeu dvaju susljednih popisa ili izme-
u bilo kojih odabranih godina. U tipu otvorenog
stanovnitva (obiljeava ga vanjska migracija) ukup-
na depopulacija nastaje zbog udruenoga djelovanja
prirodnog kretanja i migracije. U tipu zatvorenog
stanovnitva (kad nema vanjske migracije) ukupna de-
stanovnika ponajprije pod utjecajem veeg iseljavanja
nego doseljavanja, tj. zbog negativnoga migracijskog
salda. To je posebice karakteristino za ranije faze
naputanja seoskih naselja (ruralni egzodus). Tada je
prirodna promjena pozitivna, negativni neto migracij-
ski saldo vei od stope prirodnog porasta, meupopisna
je promjena broja stanovnika negativna, dakle na djelu
je ukupna depopulacija inducirana iseljavanjem.
Model po kojemu se zbiva ukupna depopulacija u
nekom podruju (naseljima, regijama ili zemljama u
cjelini) ima etiri osnovne faze (Wertheimer-Baleti,
1999):
a) kada je ukupna depopulacija ponajprije posljedica
negativnoga migracijskog salda, a prirodna je pro-
mjena pozitivna i razmjerno visoka (to je, kao i faza
koja slijedi, emigracijom uvjetovana ukupna depo-
pulacija);
b) kada je ukupna depopulacija jo uvijek pod utjeca-
jem negativnog migracijskog salda, a prirodna je
promjena jo pozitivna, ali se postupno smanjuje,
tendirajui prema nultoj razini;
112 DEMOGEOGRAF/JA

c) kada se ukupna depopulacija pojaava, i to ponajpri-
je pod utjecajem prirodnog smanjenja stanovnitva
(prirodne depopulacije), koja se pridruuje djelova-
nju emigracijske depopulacije;
d) kada se ukupna depopulacija nastavlja udruenim
djelovanjem emigracijske depopulacije i prirodne
depopulacije, uz istodobno jaanje starosti stanov-
nitva. Time se izvorite (rezerve) za iseljavanje (u
emu sudjeluje mahom mlae stanovnitvo) sve vie
iscrpljuje, pa se negativan migracijski saldo i njegov
utjecaj postupno smanjuju, a poveava se utjecaj
prirodne depopulacije na ukupnu depopulaciju. To
je faza demografskog izumiranja.
Predoeni model karakteristian je prije svega za zem-
lje u posttranzicijskoj etapi demografskog razvoja. To
potvruje i primjer Hrvatske.

Depopulacija Hrvatske
Depopulacija je, uz starenje stanovnitva, glavni proces koji obiljeava suvremeni demografski razvoj
Hrvatske. 121 Budui da je u sluaju Hrvatske rije o tzv. otvorenom tipu populacije, ukupna je depopulacija po-
sljedica zajednikoga djelovanja prirodnog kretanja, migracije i vanjskih imbenika (ratovi tijekom 20. stoljea,
posebice Drugi svjetski rat). 122 Posljednjih pedesetak godina prosjena godinja stopa promjene stalno se sma-
njivala. U prvom meupopisnom razdoblju (1948 - 1953.) iznosila je 0,81 %, u razdoblju 1953 - 1981. iznosila
je 0,57%, u razdoblju 1981 - 1991. pada na 0,4%, a u posljednjem meupopisnom razdoblju, od 1991. do 2001,
iznosila je -0,72%. 123 Ukupna depopulacija u tom je desetljeu bilo uvjetovana prirodnom depopulacijom, rat-
nim gubicima i negativnim saldom migracije (koji je uvelike bio posljedica ratnih zbivanja). No i u razdobljima
porasta broja stanovnika depopulacija je zahvaala sve vie naselja, povrine i stanovnitva. Posebice je taj
proces snano zahvatio seoska naselja (posljedica ruralnog egzodusa) i to u svim krajevima Hrvatske. Tako
je u razdoblju 1953 - 1981. bolest" depopulacije zahvatila 4/5 naselja i teritorija Hrvatske te neto manje od
polovice njezina ukupnoga prosjenog broja stanovnika (sl. 54).
Ukupna se depopulacija u Hrvatskoj zbivala sukladno predoenom modelu etapnog razvoja. Depopulacijske
tendencije na razini ukupne populacije inducirane su, prije svega, neprestanim iseljavanjem i njegovim izrav-
nim djelovanjem na promjene u dobnom sastavu stanovnitva i na smanjenje rodnosti (Wertheimer-Baleti,
2004). Kronoloki gledano, najprije nastaje naratajna depopulacija enskog stanovnitva, tj. reprodukcijska
depopulacija, i to 1958. godine (R 0 <1,0). Zatim slijedi naratajna depopulacija ukupnog (mukoga i enskoga)

Za cjelovitiju spoznaju depopulacije Hrvatske preporuljivo je prouiti lanke u asopisu Drutvena istraivanja, 2004.
121

god. 13, br. 4 - 5; rije je o tematskom broju pod naslovom Depopulacija Hrvatske.
122 U vezi s prirodnom depopulacijom katkad se u naoj literaturi rabi izraz bijela kuga. No to nisu istoznani pojmovi.

Prirodna depopulacija rezultat je rodnosti i smrtnosti (negativna bilanca ivota i smrti"), a bijela kuga je svojevoljno
ograniavanje nataliteta (za razliku od crne kuge koja djeluje poveanjem smrtnosti). U agrarno bogatim krajevima Sla-
vonije jo potkraj 19. stoljea uoava se pojava ograniavanja broja djece (sustav jednog djeteta). Geneza bijele kuge,
odnosno sustava jednog djeteta, usko je povezana s prodorom robno-novanih odnosa na selo. O tome N. Sremec (1940:
45) pie: Zamislite velikog gazdu: 60 jutara! I samo etiri sina. Zna se, to e da bude, im se poene, dijelit e se. A onda
su njegovi sinovi jadne gazde, jer 15 jutara jo i danas gdje se zemlja bolje obraduje, znai posjed, kod kojeg se taman kraj
s krajem sastavlja [... ] Ako netko eli da i ostane gazda, a to svatko eli, mora radi diobe, posjed poveati ili povisiti prirod
i poveati prihod. Pokazali smo da u veini sluajeva ne moemo ni jedno ni drugo od svega toga. E onda ne preostaje nita
drugo nego broj sinova smanjiti.
123 U popisu stanovnitva 2001. godine primijenjena je nova definicija ukupnog broja stanovnika, utemeljena uglavnom na

koncepciji prisutnog (de facto) stanovnitva. No u konanici su neke sastavnice koncepcije de iure ipak ostale, npr. kontin-
gent graana u inozemstvu (ukupno 226 951 osoba koja odrava vre veze s domovinom"). Godine 2001. u ukupno
je stanovnitvo ulo oko 9 000 izbjeglica, a te kategorije stanovnitva nije bilo u vrijeme popisa 1991. godine. Stoga bi za
usporedbu sa 1991. godinom valjalo uzeti podatke o broju stalnih stanovnika naselja" iz Popisa 2001. godine (4 426 000;
stupac 3); to je preporuljivo posebice ako se analizira promjena na razini naselja. Na razini ukupne populacije iskljuenje
kontingenta izbjeglica nije nuno (posrijedi je razmjerno mali broj), to prije to je upitan obuhvat inozemaca" (nije bio
cjelovit, ali to nije bio ni 1991. godine). Prema tome, moe se usporediti ukupan broj stanovnika 2001. godine (4 437 000) i
1991. godine (4 784 000).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 113

stanovnitva; godine 1968. TFR je manja od brojane razine od 2,1 , a nakon te godine neprestano se smanjiva-
la. Naratajna depopulacija enskoga i ukupnoga stanovnitva, nastavak iseljavanja i ljudski gubici u Domovin-
skom ratu doveli su do prirodne depopulacije poetkom 90-ih godina (nastaje 1991. godine i od tada se iz
godine u godinu pojaavala). Tako je prirodna depopulacija, zajedno s ostalim parcijalnim depopulacijama,
uvjetovala ukupnu depopulaciju, tj. smanjenje ukupnog broja stanovnika (1991 - 2001.), i to ne samo u veini
naselja i teritorija nego i na razini ukupnog stanovnitva Hrvatske. Ukupna depopulacija, uz neke druge us-
poredne procese (ponajprije starenje stanovnitva), zakonitou demografske inercije ubudue vodi jo nepo-
voljnijem demografskom razvoju.

---~---~===""100km

naselja stanovnitvo povrina

(prosjek)

OOCJ
82,4 % 44,4 % 79,9 %

depopulacijski
(naselje pr~~tor :~ce>iJe
111 skupina naselja) [)

prostor stagnacije ili progresije

ukupnog stanovnitva
, - - granice opina ( 1981 god) 1

j
[.
o opinsko sredite
_____ _ I

Slika 54. Prostorne znaajke depopulacije u Hrvatskoj u razdoblju 1953 - 1981. godine (prema: Nejami, 1991:
159)
114 DEMOGEOGRAFIJA

4.3. PROSTORNA POKRETLJIVOST STANOVNITVA: MIGRACIJA I

CIRKULACIJA
4.3.1. Definicija pojmova, tipologija i
odrednice prostorne pokretljivosti
Tko se kree/seli? Kamo i odakle? Koliko osoba u tome
sudjeluje? Zato? S kojim posljedicama za polazite
i odredite? To su pitanja kojima se bavi golema lite-
ratura razliitih znanstvenih disciplina. Prostorno
razmjetanje ljudskih resursa u sreditu je zanimanja
geografije, posebice humane geografije i njezina suvre-
menog pristupa prostornim procesima i prostornoj in-
terakciji. Pozornost populacijskih geografa mnogo vie
zaokuplja migracija nego prirodno kretanje, druga sas-
tavnica ukupnog kretanja stanovnitva. Raniji radovi
preteito su bili deskriptivni, utemeljeni na kartograf-
skom pristupu migracijskim strujama i interpretaciji
statistikih podataka. Suvremene studije prostorne
pokretljivosti tee konvergenciji razliitih pristupa i
interdisciplinarnosti, sukladno holistikim tendenci-
jama u drutvenim znanostima.
4.3.1.1. Osnovni pojmovi prostorne pokretljivosti
Prostorna pokretljivost od iskona je dio povijesti ov
jeanstva, dio njegove evolucije. Svako vanije razdo-
blje u razvitku ovjeanstva obiljeavale su migracije
odreenog tipa s posebnim uzrocima i posljedicama
(Friganovi, 1990). Prvobitna pokretljivost bila je uvje-
tovana oskudnim prirodnim resursima u borbi za op-
stanak. Usporedo s razvojem mijenja se i prostorna
pokretljivost, pojavljuju se novi oblici, neki stari jo
postoje, a drugi potpuno nestaju. Tako je jo prisut-
no sezonsko kretanje iranskih gortaka iz planinskih
podruja u primorske ravnice. Odlazak turske obitelji
u Berlin, gdje se trajno nastanjuje, takoer je tip pro-
storne pokretljivosti, ali s bitno drukijim uzrocima i
posljedicama od prethodnog sluaja. Relevantan je tip
pokretljivosti i kretanje radnika za etvom" u SAD, od
Texasa (u svibnju) do Montane (u rujnu). Dnevno kre-
tanje radnika iz predgraa i okolnih podruja na rad u
Torino jedan je od tipova prostorne pokretljivosti koji
su zanimljivi za geografska prouavanja.
Sloenost i raznolikost navode na razliite definicije
prostorne pokretljivosti. esto se izjednaavaju pro-
storna pokretljivost i migracija (u irem smislu). 124
Predoeni primjeri, koji su dio ireg spektra oblika
prostorne pokretljivosti stanovnitva, pokazuju kako
nije preporuljivo sve oblike podvesti pod zajedniki
termin migracije i sve sudionike nazivati migrantima.
Prema relevantnim suvremenim gleditima, prostorna
pokretljivost stanovnitva dijeli se na dvije ire kategori-
je: migraciju ili seljenje i cirkulaciju ili njihajno/kru-
no kretanje. Prema tom konceptu, pod prostornom
pokretljivou razumijevaju se sve vrste teritorijalne
mobilnosti stanovnitva u odreenom vremenu i pro-
storu.125 Pod migracijom ili seljenjem razumijevaju se
sve promjene mjesta stalnog boravka (prebivalita), bilo
da je rije o preseljenju trajne, bilo privremene naravi
na manju ili veu udaljenost unutar ili preko dravnih i
administrativnih granica. 126 E. S. Lee davno je definirao
migraciju kao trajnu ili polutrajnu promjenu boravita,
bez ogranienja u pogledu udaljenosti (1966:49). Danas

124 Pojam migracije u ovom se radu iskazuje u jednini. Naime, nije rije samo o drutvenom fenomenu ve o sloenom

drutvenom procesu, a za to se u hrvatskom jeziku rabi jednina (isto je, npr., u engleskom jeziku), dakle: prirodno kretanje,
urbanizacija, razvoj, porast, depopulacija, migracija, cirkulacija, prostorna pokretljivost. Proces moe imati vie pojavnih
oblika, faza i struja, ali ga zbog toga nije potrebno umnaati", ve je dovoljno atribuirati podtipove, a i njih u jednini (npr.
meunarodna migracija, migracija selo-grad, dnevna cirkulacija). Iz toga proistjeu i drugi jezini oblici (npr. uzroci mi-
gracije, trajanje privremene migracije itd.).
125 Rabi se jo i naziv mehaniko kretanje stanovnitva. Prostorna pokretljivost samo je jedan od oblika ukupne pokretljivo-

sti (mobilnosti) stanovnitva. Postoje jo socijalna mobilnost (izmeu drutvenih slojeva), sektorska ili granska mobilnost
stanovnitva i radne snage (unutar gospodarstva), profesionalna mobilnost (promjena zanimanja), obrazovna i druga mobil-
nost.
126 Etimologija rijei migracija nije posve jasna. Potjee od latinskog migrare - seliti se; migratio - seljenje, seoba. Neki autori to

povezuju s Jat. meare - ii, hodati, proi; drugi misle da rije potjee od istog korijena kao praslavenski mig - migati, migoljiti
(Leksikon migracijskoga ... , 1998).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 115

je glavnina istraivaa suglasna da se pod promjenom preseljenje i redovita cirkulacija. To izaziva i razliite
boravita razumijeva najmanje seljenje u drugo naselje posljedice. Primjerice, posljedica konanog oblika pro-
kao administrativno-statistiku jedinicu (samostalno storne pokretljivosti moe biti depopulacija sela, a re-
naselje), a da se promjena stanovanja unutar jednog dovito kretanje ljudi sa sela na rad u grad moe imati
naselja ne smatra migracijom (to bi bila unutargradska suprotan uinak, tj. utjecati na poboljanje uvjeta na
pokretljivost). selu i na njegovu postupnu urbanizaciju. Prostornu
pokretljivost prema kriterijima trajanja i uestalosti te
Cirkulacija razumijeva razliite oblike pokretljivosti,
prema teritorijalnom dometu predouje sljedea shema
uglavnom kratkotrajne, uestale ili cikline, kojima je
koju valja shvatiti uvjetno, tek kao jednu od moguih
zajedniko obiljeje izostanak bilo kakve namjere za stal-
klasifikacija kojima je svrha bolje razumijevanje
nom ili dugotrajnijom promjenom boravita (Zelinsky,
sloene prostorne pokretljivosti stanovnitva.
1971). 127 Pritom odsutnost iz mjesta stanovanja moe
trajati od nekoliko sati i dana do nekoliko mjeseci. Shema 3. Prostorna pokretljivost prema trajanju i uesta
losti te teritorijalnom dometu
Na pojmovnoj razini prisutna je i tekoa koja nije lako
rjeiva. Sudionik migracije ili seobe je migrant ili seli- Trajnost i uestalost
lac. A sudionik cirkulacije? U hrvatskom jeziku nema-
konana
mo odgovarajueg izraza. Neki autori redovitu cirku-
laciju nazivaju komutiranje, a sudionike komutanti, kratko- ponovna
ali to nije zadovoljavajue rjeenje. 128 Moglo bi se rei MIGRACIJA trajna povratna
i radnik/zaposlenik putnik ili uenik/student putnik. privremena
Premda te dvije kategorije stanovnitva ine glavninu dugo- ponovna
sudionika cirkulacije one nisu i jedine, pa stoga i tu trajna povratna
mogunost valja odbaciti. Budui da definicija naziva
dnevna
mora biti posve jednoznana i dosljedna, proistjee da
iz naziva procesa valja izvesti imenicu koja oznauje redovita tjedna
sudionika toga procesa, a to je cirkulant. To rjeenje povremena
podupiru i drugi primjeri kada se iz internacionali-
zama izvodi imenica: migracija - migrant, emigracija CIRKULACIJA jednokratna
sluajna
- emigrant, tako i cirkulacija - cirkulant. 129 viekratna
jednokratna
sezonska
4.3.1.2. Tipologija prostorne pokretljivosti viekratna
Tipologija nekoga drutvenog procesa ili masovne udaljenost (teritorijalni domet):
pojave ovisi o relevantnim kriterijima. U sluaju pro-
podruna (,,lokalna")
storne pokretljivosti postoje brojni kriteriji, no za po-
drobniju geografsku klasifikaciju prostorne pokretlji- unutarnja unutarregionalna
vosti najprikladnije je mjerilo trajanje i uestalost pro- MIGRACIJA I meuregionalna
stornoga kretanja. Drugo je vano mjerilo udaljenost CIRKULACIJA
(teritorijalni domet) koje ima tek sekundarno znaenje, meunarodna
tj. u sjeni je prvoga. Na primjer, izmeu sela i grada vanjska (intrakontinentalna)
na istoj udaljenosti moe se zbivati trajno (konano) (interkontinentalna)

127 U hrvatskom jeziku nemamo odgovarajuega opeprihvaenog izraza pa stoga rabimo meunarodni naziv (lat. circulus

- krug). Po klasinom konceptu, to bi bila dnevna, tjedna, mjesena migracija.

128 Nazivi su iz engleskoga jezika, a od latinskoga korijena (commutare - promijeniti, zamijeniti), to commute i commuter odno-

si se na redovito putovanje iz jednog mjesta u drugo mjesto i natrag. U Hrvatskom zagorju jo se moe uti izraz pendulari"
(pendleri") za radnike koji svakodnevno odlaze vlakom na rad u Zagreb, to potjee od njem. Pendel to znai njihalo.
129 L. Hudeek iz Hrvatskog instituta za jezik smatra da se naziv cirkulant moe prihvatiti i opravdati uklapanjem u ve

postojei tvorbeni sustav (proces migracija, emigracija, cirkulacija - sudionik procesa migrant, emigrant, cirkulant). Razumije
se, kao i za mnoge druge tvorbe naziva, trebat e vremena da se pojam prihvati i ukorijeni.
116 DEMOGEOGRAF/JA
Konana migracija razumijeva preseljenje u drugo
mjesto s namjerom (ili rezultatom) konanog ostanka
u mjestu doseljenja (trajno, pa i doivotno preseljenje).
Privrem~na migracija implicira promjenu mjesta stal-
nog boravka s namjerom migranta da se zadri neko
odreeno vrijeme u mjestu doseljenja; kratkotrajna
traje nekoliko mjeseci ili godina, a dugotrajna, npr.,
cijeli radni vijek. 130 Svaka od potkategorija privremene
migracije moe biti ponovna (migrant se nakon nekog
vremena seli u neko drugo mjesto) i povratna (migrant
se nakon nekog vremena vraa u mjesto prethodnoga
stalnog stanovanja ili u mjesto roenja).
Redovita cirkulacija razumijeva, kako i sama rije kae,
redovita kretanja izmeu mjesta stalnog stanovanja i
drugog mjesta (radi posla, kolovanja, itd.), a uestalost
vraanja u mjesto stalnog boravka moe biti dnevna,
tjedna ili rjea, tj. povremena (mjesena, tromjesena,
pa i rjea). Sluajna cirkulacija ukljuuje svaki neredo-
vit odlazak iz mjesta stalnog stanovanja u neko drugo
mjesto (npr. radi lijeenja, kupovine, razonode i sl.) i
povratak nakon nekog odreenog vremena. Odsut-
nost moe biti jednokratna i viekratna, to znai da
se osoba moe vraati u svoje mjesto vie puta tijekom
trajanja tog oblika prostorne pokretljivosti. Sezonska
cirkulacija (prema klasinoj podjeli bila bi to sezonska
migracija) zbiva se samo tijekom odreenih godinjih
doba, uglavnom u vezi s potranjom radne snage u po-
ljoprivredi, graevinarstvu i ugostiteljstvu. Obuhvaa
jednokratne i viekratne povratke u mjesto stalnog
stanovanja (ovisno o udaljenosti mjesta rada, vrsti po-
sla i sl.).
Pri udaljenosti (teritorijalnom dometu) dvije su glavne
potkategorije: unutarnja i vanjska migracija i cirkulaci-
ja. Unutarnja moe biti podruna (lokalna", iz jednog
mjesta u drugo mjesto iste opine), unutarregionalna
(iz jedne opine u drugu opinu iste regije ili npr.
upanije) i meuregionalna (iz jedne regije u drugu
regiju, upaniju i sl.). Vanjska su migracija i cirku-
lacija meunarodne, dakle zbivaju se preko dravnih
granica. Svaki oblik prostorne pokretljivosti izdvojen
temeljem mjerila trajanja i uestalosti pojavljuje se u
svim kategorijama udaljenosti (teritorijalnog dome-
ta). Osim toga, svaki tip pokretljivosti prema mjerilu
130 Pojam dugotrajne privremene migracije na prvi se pogled ini proturjenim. No rije je uglavnom o pojavi kada migrant
u mjestu doseljenja (rada) ivi sam, a obitelj mu je ostala u polazinome mjestu. Privremenost proistjee i iz injenice da se
migrant namjerava vratiti, da se odupire stapanju (asimilaciji) i da ivi izmeu dvaju drutava".
131 Od gr. eksodos - izlaz
udaljenosti ima i dva oblika: kraa udaljenost, kada
se migracija ili cirkulacija zbivaju izmeu susjednih
prostorno-administrativnih jedinica ili drava, i vea
udaljenost, kada se to dogaa izmeu prostornih jedi-
nica ili drava koje ne granie.
Oblici prostorne pokretljivosti mogu se razlikovati
prema jo nekim kriterijima. Tako se prema krite-
riju glavnog uzroka (motiva) razlikuju ekonomska i
neekonomska migracija/cirkulacija, tj. uzrokovana
socijalnim, politikim, obiteljskim, individualnim psi-
holokim, zdravstvenim i slinim razlozima. Nadalje,
razlikuju se dragovoljna i prisilna migracija (kada
osoba nema mogunosti izbora). Prema kriteriju or-
ganiziranosti prostorne pokretljivosti razlikuje se
organizirana i neorganizirana (spontana, stihijska)
migracija/cirkulacija. Razmjerno nagli odlazak veli-
kog broja ljudi iz nekog kraja uvjetovan razliitim
nedaama naziva se bijeg ili egzodus. 131
4.3.1.3. Tranzicija prostorne pokretljivosti
(Zelinsky}
Jednu od najvanijih tipologija prostorne pokretljivosti
utemeljenu na povezanosti oblika pokretljivosti i ra-
zine drutveno-gospodarskog razvoja dao je ameriki
populacijski geograf W. Zelinsky (1971). Svoju hipot-
ezu o tranziciji mobilnosti definira kao ... postojanje
karakteristinih pravilnosti u razvoju osobne pokretlji-
vosti tijekom novije povijesti, a te su pravilnosti bitna
sastavnica procesa modernizacije;[ ... ] prijelaz od rela-
tivno sesilnih uvjeta s manjim brojem ogranienih ob-
lika prostorne i socijalne pokretljivosti, prema irim
i razliitijim oblicima takvog kretanja koji se redovito
pojavljuju u suvremenom drutvu (1971: 221). Pojam
tranzicija autor je preuzeo od demografske tranzicije
(za koju rabi naziv the vital transition), istiui da se
usporedo s dugoronim promjenama u razini rodnosti
i smrtnosti koje uvjetuje modernizacija drutva zbivaju
promjene u tipinim oblicima mobilnosti. Osim toga,
navodi da se u zemljama koje su kasnije ule u tranziciju
mobilnosti taj proces zbiva mnogo bre nego u zemlja-
ma u kojima je tranzicija zapoela mnogo prije. Tako je
 4. KRETANJE STANOVNITVA 117

autor migracijsku tranziciju" prikazao kao povijesno
uvjetovan proces, i to istim temeljnim imbenicima
koji su uvjetovali proces tranzicije vitalnih stopa (nata-
liteta i mortaliteta) (Wertheimer-Baleti, 1999).
U procesu tranzicije prostorne pokretljivosti 132 Zelin-
sky razlikuje pet karakteristinih faza:
I. faza: predmoderno tradicionalno drutvo (pre-mo-
dern traditional society),
II. faza: rano tranzicijsko drutvo (early transitional
society),
III. faza: kasno tranzicijsko drutvo (late transitional
society),
IV. faza: razvijeno drutvo (advanced society),
V. faza: visokorazvijeno drutvo (future super-advan-
ced society) .133
Zelinsky u sklopu tranzicijskog modela razmatra slje-
dee oblike prostorne pokretljivosti: meunarodnu
migraciju, pograninu migraciju, migraciju selo-grad,
migraciju grad-grad i unutar grada te cirkulaciju.
Povezano s navedenim fazama tranzicije predouje
zanimljiv i pouan grafiki prikaz promjena obujma
pojedinih oblika prostorne pokretljivosti (sl. 55):
2
N
c
Q)
Za pojedine faze tranzicije mobilnosti Zelinsky navodi
sljedee znaajke (1971: 230 - 231).
I. faza tranzicije mobilnosti odnosi se na predmo-
derna tradicionalna drutva (odgovara predtranzicijs-
koj etapi razvoja stanovnitva), a obiljeava je openito
slaba pokretljivost stanovnitva, posebice ona koja im-
plicira promjenu prebivalita. Prisutna je i ograniena
cirkulacija vezana uz lokalnu trgovinu, iskoritavanje
zemlje, ratovanje, vjerske obiaje i sl.. Prema tome, pre-
vladava autohtono stanovnitvo koje od roenja ivi u
istome mjestu.
II. faza odnosi se na rano tranzicijsko drutvo, a njezi-
na su obiljeja:
1. vrlo brojna migracija iz sela u gradove (stare i nove);
2. znatna kolonizacija seoskog stanovnitva u slabo na-
seljena (pogranina) podruja unutar drave, ako za
naseljenike ima dovoljno obradive zemlje;
3. snani iseljeniki tokovi u prihvatljive i privlane
inozemne destinacije;
4. slaba, ali znakovita imigracija strunjaka iz napred-
nijih dijelova svijeta;
5. znatan porast razliitih vrsta cirkulacije.
Navedeni oblici prostorne pokretljivosti vrsto su
povezani s deagrarizacijom, deruralizacijom, industri-
jalizacijom i urbanizacijom.
III. faza odnosi se na kasno tranzicijsko drutvo (to bi
odgovaralo sredinjoj podetapi demografske tranzici-

c je), a obiljeavaju je:

1. migracija selo-grad koja je na vrhuncu, ali poinje
slabiti;
' .... __ s 2. posve oslabljena kolonizacija u slabije naseljena (po-
granina) podruja;
Ili IV V
faz~ 3. iseljavanje slabi ili gotovo prestaje;
4. svi su oblici cirkulacije u daljem porastu.
C - cirkulacija E - is~ljav~nje u ino~~~-;,
G - migracija grad-grad S - migracija selo-selo
-- - - - ----. ------- --------
IV. faza odnosi se na razvijeno drutvo (odgovara kas-
Slika 55. Faze tranzicije prostorne pokretljivosti i promje- noj podetapi demografske tranzicije), a obiljeavaju je
ne obujma pojedinih oblika (Zelinsky, 1971); preinaena: sljedee znaajke:
I - predmoderna tradicionalna drutva,
1. promjena mjesta boravka (migracija) postupno se
II - rana tranzicijska drutva,
uravnoteuje i oscilira na visokoj razini;
III - kasna tranzicijska drutva,
IV - razvijena drutva, 2. migracija selo-grad se nastavlja, ali se i dalje sma-
V - visokorazvijena drutva njuje;

132 U izvorniku stoji the mobility transition, dakle tranzicija mobilnosti. No iz sadraja je posve razvidno da je rije o prostornoj
(teritorijalnoj) pokretljivosti stanovnitva.
133 Zelinsky govori o buduim superrazvijenim drutvima". Valja imati na umu da je rad pisan 1971. godine i da nije bilo

zemlje koja bi bila u V. fazi. Danas su u toj fazi dijelovi SAD-a i Japan.
118 DEMOGEOGRAF/JA
3. zbiva se jaka migracija iz grada u grad i unutar grad-
ske aglomeracije;
4. ako jo postoji naseljavanje slabije naseljenih (po-
graninih) podruja, ono je u zastoju ili se gasi;
5. znatno doseljavanje nekvalificirane i polukvalifici-
rane radne snage iz relativno nerazvijenih zemalja;
6. mogua je znatna meunarodna migracija ili cirku-
lacija strunjaka, ali smjer i obujam te struje ovise o
posebnim uvjetima;
7. dolazi do pojaane cirkulacije, posebice one ekonom-
ski uvjetovane i vezane uz razonodu.
Proistjee da razvijena drutva obiljeavaju novi oblici
migracije i cirkulacije povezani s opom razvijenou,
posebice s razvijenom infrastrukturom (mreom pro-
metnica), poveanjem ivotnog standarda, potrebama
za odreenom kategorijom radne snage itd.
V. faza tranzicije prostorne pokretljivosti odnosi se
na (budua) visokorazvijena drutva (prema teoriji
demografske tranzicije to bi bila najrazvijenija post-
tranzicijska drutva). Obiljeavaju je sljedea obiljeja:
1. mogue je smanjenje promjene boravita (migracije)
i usporavanje nekih oblika cirkulacije zbog uspostav-
ljanja novih oblika komunikacija;
2. gotovo sva migracija (promjena boravita) moe biti
interurbana i intraurbana;
3. mogue je dalje doseljavanje relativno nekvalifici-
rane radne snage iz nedovoljno razvijenih zemalja;
4. mogue je dalje poveavanje nekih postojeih oblika
cirkulacije, i pojava nekih novih oblika;
5. moe se oekivati stroga politika kontrola unutarnje
i vanjske migracije i cirkulacije.
injenica je da inovacije u telekomunikacijskoj teh-
nologiji ubrzano poveavaju broj ljudi irom svijeta
koji sudjeluju u timskom radu bez naputanja svojih
domova, a to je virtualno" putovanje na rad.
Predoeni irok opis znaajki karakteristinih za tran-
ziciju prostorne pokretljivosti prihvatljiv je na opoj ra-
zini. No u stvarnim uvjetima model se esto pokazuje
neodgovarajuim ili nedoreenim. Primjena te sheme
na stanje u zemljama u razvoju upitna je i neodreena.
Osim toga, model ne pridaje dovoljnu pozornost
Mnogi autori izdvajaju samo dvije skupine odrednica: gospodarske i negospodarske (ostale). S obzirom na to da su gospo-
134
darski imbenici najvaniji, ta bi podjela imala opravdanje. No skupina ostalih odrednica toliko je raznolika da je radi bolje
spoznaje svih relevantnih imbenika prostorne pokretljivosti nuna njezina dalja podjela.
imbenicima pokretljivosti, utjecaju kulturnih razlika
i uope obiljejima migranata (Wertheimer-Baleti,
1999).
4.3.1.4. Odrednice prostorne pokretljivosti
.imbenici koji uvjetuju prostornu pokretljivost sta-
novnitva vrlo su brojni i isprepleteni, a njihovo se
/pojedinano djelovanje mijenja ovisno o posebnosti-
ma podruja i vremena te o tipu migracije ili cirkulaci-
je. Stoga se u ovom odjeljku upuuje samo na osnov-
ne i ope imbenike koji su, vie-manje, relevantni
za sve oblike mehanikog kretanja stanovnitva. O
imbenicima e biti rijei i u odjeljku o teoriji migracije
i prilikom razmatranja pojedinih oblika migracije i
cirkulacije.
Valja odmah rei da unutarnju i vanjsku migraciju/cir-
kulaciju odreuju u biti istovjetni imbenici, no pri
vanjskoj migraciji/cirkulaciji dodatnu ulogu imaju
meunarodni odnosi i dravno zakonodavstvo. Najire
uzevi, etiri su skupine imbenika (odrednica) pro-
storne pokretljivosti: a) gospodarski, b) socijalni (i
psiholoki), c) demografski i d) ostali. 134
Postoji opa suglasnost da su meu brojnim imbeni
cima prostorne pokretljivosti najvaniji gospodarski
imbenici, koji proistjeu prije svega iz prostorne
neusklaenost gospodarske i populacijske stope rasta.
To dovodi do pokretljivosti stanovnitva, mahom iz
krajeva sa slabim mogunostima rada i zarade u kra-
jeve u kojima je lake doi do posla i vieg dohotka.
Sukladno tome, prostorna je pokretljivost stanovnitva
izmeu dva podruja to vea to je meu njima vea
razlika u stupnju i dinamici gospodarskog razvitka
(Wertheimer-Baleti, 1999). Za veinu ljudi motivi
seljenja u neko drugo mjesto, kraj ili zemlju u osnovi
proistjeu iz gospodarske domene. Glavni su mo-
tivi mogunost zaposlenja, stjecanje viih zarada,
poboljanje ivotnog standarda i dr.
Socijalni imbenici mogu esto biti presudni jer za-
jedno s gospodarskim imbenicima ine sloeni skup
politikih imbenika u irem smislu. Ovamo pripadaju
socijalni imbenici u uem smislu (npr. stupanj ur-
 4. KRETANJE STANOVNITVA 119

baniziranosti, veliina kuanstva i drugi), zatim tzv.
socijalno-psiholoki (npr. privlanost velikih gradova),
individualni psiholoki (npr. kad ide on, mogu i ja"),
etniki, kulturoloki i drugi imbenici. Odluke o mi-
griranju mogu biti rezultat paljivog promiljanja te
vaganja" trokova i koristi, ali gotovo sve ukljuuju
osjeaje, elje, strahove i matanje.
Demografski imbenici uglavnom utjeu na obujam
i smjer prostorne pokretljivosti. Glavni su imbenici
prostorno razliite stope rodnosti, smrtnosti prirodne
promjene, kao i razliita gustoa naseljenosti izmeu
polazita i odredita. Podruja s visokim demograf-
skim pritiskom obino su slabije razvijena i za njih je
tipina visoka agrarna gustoa. Iz takvih se krajeva
stanovnitvo kree prema razvijenijim podrujima, u
kojima je natalitet redovito nizak.
Ostali imbenici
vrlo su raznoliki. Ta skupina obuh-
vaa imbenike od politikih u uem smislu (npr.
razliite vrste prisile ili diskriminacije) do prirodnih
nedaa (potresi, poplave i slino) te imbenika osobne
prirode (npr. elja za pustolovinom, bijeg od nesnoljive
ue ili ire okoline, itd.). Posebice su vani geografski
imbenici, bilo da djeluju posredno (preko gospodar-
skih, npr. u poljoprivredi i turizmu), bilo samostalno.
To su: klima, iskoritavanje energetskih i mineralnih
resursa, nadmorska visina, geografski poloaj, promet-
na dostupnost i drugi. 135
O negospodarskim odrednicama u migraciji selo-grad
(moe se odnositi i na ostale oblike migracije), koje
dopunjuju primarne gospodarske motive, M. Todaro
(1976:66) pie: ... ljudi migriraju (a) radi podizanja nji-
hove obrazovne ili profesionalne razine (to je u osnovi
ekonomski motiv), (b) radi izbjegavanja socijalne i kul-
turne zatvorenosti homogenih ruralnih sredina, (c) zbog
bijega od nasilja ili politike nestabilnosti i (d) spaja-
nja obitelji i prijatelja koji su ranije migrirali u urbana
podruja. Nekoliko studija potvruje esto postavljanu
hipotezu da su, u potrazi za boljom zabavom, migranti
u zemljama u razvoju privueni u gradove blistavim
gradskim svjetlima".
Radi potpunije spoznaje odrednica prostorne pokretlji-
vosti, valja istaknuti jo neke imbenike koji imaju
sveopu vrijednost, a meu njima posebnu vanost
imaju informacijska i prometna dostupnost. Raspola-
ganje informacijom ima vanu ulogu u procesu pros-
torne pokretljivosti. T. Hagerstrand, koji privatnu
informaciju smatra najvanijom pogonskom snagom
u difuziji inovacija, istie: Intezitet migracije je konzis-
tentno u vrstoj proporciji s frekvencijom komunika-
cijskih impulsa [ .] gotovo svakoj migraciji mora pret-
hoditi informacija u pogledu stvarne ili pretpostavljene
mogunosti zapoljavanja i stanovanja (1967: 167-168).
esto ljudi vie odlaze iz onih krajeva koji su otvoreniji
utjecajima trinoga gospodarstva i u koje dolazi vie
informacija o vanjskom svijetu". irenjem kanala
informiranja u stanovnitvu se oblikuje ... svijest o
vanjskim mogunostima: ona potie aspiracije, a zatim
potencijalne migrante pokree na odlazak u svijet; [ .]
a kada jednom krene, emigracija se odvija kanalima
rodbinstva, susjedstva, prijateljstva; ide se iz poznatog u
poznato - from the Know to the Know", kako kau Irci.
I tako nastaje tradicija iseljavanja. (Puljiz, 1977:69). 136
Zapravo je rije o tzv. lananoj migraciji, pojavi kada
migrant poziva lanove obitelji, rodbine ili lokalne za-
jednice, povezujui time pojedinanu i obiteljsku mi-
graciju u longitudinalnoj perspektivi. 137 U vanjskoj se
migraciji dovodi u vezu s oblikovanjem etnikog sus-
jedstva ili zajednice u zemlji doseljenja.
Kada je rije o seljenju na velike udaljenosti (npr. preko
mora") vanu ulogu, uz informaciju, ima i prometna
dostupnost. esto je prijevoz bio ne samo sredstvo
nego i poticaj na iseljavanje jer je upravo dostupnost
prometnih sredstava utjecala na porast sklonosti prema

135Utjecaj prirodno geografske osnove na stanovnitvo, pa tako i na njegovu prostornu pokretljivost, podrobnije je razmotren
u poglavlju 6.1.
136 Te ope
teorijske postavke potvrene su i u sluaju hrvatskog iseljenitva. U jednom izvjeu o iseljavanju iz upanije
liko-krbavske iz 1890. pie: Najveim dijelom zapuivali su se s ovog podruja ljudi u Ameriku, nagovoreni na to po domaim
iteljima, koji su izAmerike natrag doli[ ... ] i zamamljivani lijepim obeanjima svojih suseljana, koji piui iz Amerike, ne mogu
da se dosta nahvale s obilne zarade (Hrvatski dravni arhiv, Liko-krbavska upanija, v. 19, br. 5113/1890/; prema: Nejami,
1991:93).
137 Ima i drugih tumaenja lanane migracije"; prema jednom od njih rije o produavanju migracijskih tokova, kada ljudi

iz podruja B odlaze u podruje A i kad na njihovo prijanje mjesto u podruju B dolaze drugi ljudi iz podruja C; takva se
shema povezanih kretanja moe pojaviti i unutar neke zemlje i u meunarodnim migracijama (Leksikon migracijskog ... ,1998:
128-129).
120 DEMOGEOGRAF/JA

mogunostima zarade u vanjskom svijetu (Serriere, ~ Hrvati starosjedioci

1965). Vanost informacije i prometne dostupnosti ..#""l'--~~ ~ Vlasi - hrvatski

za prostornu pokretljivost navodi na zakljuak da ::::::> Vlasi - balkanski

~muslimani
pokretljivost (posebice migracija na veu udaljenost) ::::::>Srbi
nije uvijek najvea iz najsiromanijih krajeva, kako se =::>Albanci

obino misli. Najsiromaniji i zabaeni krajevi esto

su zatvoreni za mnoge informacije, stoga se stanovnici
tih krajeva kasnije ukljuuju u inovacijske procese. U
ranoj fazi iseljavanja odlaze relativno imuniji, sposob-
niji i spremniji na rizik.13 8 U sluaju prekomorske mi-
gracije tek je tehniko-prometna revolucija, kao jedna
od globalnih odrednica (preduvjeta) masovnog selje-
nja, omoguila bri i jeftiniji prijevoz (parni brodovi)
i siromanijem dijelu stanovnitva perifernih dijelova
Europe.
Uz navedene inovacijske imbenike iz sklopa informa-
cija - prometna dostupnost - materijalna mogunost,
.
-~--,,-,<:,
Jadransko
more
~'7~

koji su relevantni za sve oblike prostorne pokretljivo-

Afolise
sti, za unutarnju migraciju vana je i populacijsko- t,"

-naseljska struktura. Kada u uvjetima industrijalizacije NAPULJSKA

KRALJEVINA
i urbanizacije prevladava ratrkana naseljenost, s veli-
kim brojem malih naselja, usto i nerazvijeni sustav
mikroregionalnih urbanih sredita, nuno dolazi do Hrvatska
f"ostaci ostataka")

prerazmjetaja stanovnitva na tetu malih naselja, a u - Dubrovaka Republika

Mletaka Republika
korist veih gradova. Mala naselja nisu zanimljiva rad-
- politike granice
noj snazi i stanovnitvu iz drugih krajeva, a s druge ------- --------

strane, ne mogu zadrati ni svoje stanovnitvo koje tei
boljem ivotu. Proistjee, to je manje naselje, to je vea
vjerojatnost da e postati jo manje.
4.3.2. Migracija (seljenje stanovnitva)
4.3.2.1. Ope znaajke
Ve je utvreno da se pod migracijom razumijeva pro-
mjena mjesta stalnog boravka (prebivalita) bez obzira
na udaljenost. 139 Predoena je i tipologija migracije na
temelju kriterija trajanja/uestalosti i udaljenosti. Radi
bolje spoznaje razliitih pojavnih oblika tog procesa,
valja razmotriti i neke druge ope tipologije. Jedna od
takvih, koja se temelji na osnovnim uzrocima i vre-
Slika 56. Glavni migracijski tokovi u vrijeme osmanske
ekspanzije od kraja 14. do sredine 16. st. na podruju
dananje Hrvatske i okolnih zemalja (Herak, 1993: 290)
menu nastajanja, izdvaja est tipova migracije (bez
pretpovijesnih i lutalakih oblika) (Friganovi, 1990:
141 - 143).
Prvi tip ine velika seljenja uzrokovana osvajakim po-
hodima (Rimljana, Avara, Mongola, Turaka i drugih)
i irenjem starih carstava. Taj je tip migracije uvelike
imao prisilno obiljeje (npr. zbjegovi pred vojskom).
Drugi tip ini seljenje stanovnitva koje je spontano
slijedilo osvajake pohode, ili je seljenje bilo potaknuto
prirodnim nedaama (poplavama, potresima, suom,
razliitim poastima i sl.). Odlazilo se u krajeve koji su
pruali bolje izglede za odranje ivota.

138Rairena uvjerenje da su .. .meunarodni migranti uglavnom oajni, siromatvom pogoeni izrodi i izopenici je negira-
nje injenica; u vrijeme gladi u Irskoj, na primjer, samo su se relativno imuniji mogli odluiti i prikupiti novac za put preko
Atlantika (Lowenthal i Comitas, 1962:202).
139Sociolozi migraciju shvaaju vie kao prijelaz iz jedne sociokulturne sredine u drugu, bitno razliitu sredinu, a to znai da
njima nije dostatna samo promjena (geografskog) prostora (vidjeti: Mesi, 2002).

Trei tip je sustavno naseljavanje (kolonizacija). Pro-
vodili su ga osvajai u populacijski ispranjene kra-
jeve, ali i sredinje vlasti u slabije naseljena podruja.
Doseljenici (kolonisti) imali su odreene olakice,
posebice u graninim krajevima, ali s obvezom da prvi
stanu u obranu zemlje. Takve su, na primjer, bile vojne
krajine od ruskih stepa do Jadrana.
etvrti tip je preseljavanje etnikih manjina, pa i ita
vih naroda, zbog geopolitikih promjena (okupljanja
velikih nacija, raspadanja vienacionalnih drava,
promjena granica i dr.). Takva je migracija novijeg
postanka (vezana uz jaanje nacionalizama od poetka
19. stoljea), a prisutna je i danas. Znatniji transferi"
stanovnitva zbili su se izmeu Turske i Grke (1922.
godine). Potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata mili-
juni Nijemaca naputaju istonoeuropska podruja, a
oko 17 milijuna ljudi sudjelovalo je u preseljavanju pri-
likom stvaranja nezavisnih drava Indije i Pakistana
(1947. godine hindusko stanovnitvo selilo se iz Paki-
stana u Indiju, a muslimansko u suprotnom smjeru).
Peti tip je migracija politikih emigranata i prebjega.
Pojavljuje se u veem obujmu nakon Oktobarske revo-
lucije, neto slabije nakon Prvoga svjetskog rata, a pose-
bice masovno nakon Drugoga svjetskog rata. Slino je
bilo i nakon rata u Vijetnamu.
esti tip je slobodna (ekonomska) migracija stanov-
nitva. Glavni je motiv seljenja potraga za poslom,
veom zaradom i openito boljim uvjetima ivota.
Obuhvaa unutarnju i vanjsku migraciju, a obiljeje je
gotovo svih zemalja svijeta. U meunarodnoj migraciji
posebice je vaan podtip migracija radne snage.
Svaki oblik migracije implicira dva podruja: podruje
podrijetla (rodni kraj ili podruje prethodnoga stal-
nog boravka) i podruje doseljenja. Rabe se i izrazi
polazite i odredite, a primjereni su i za cirkulaciju.
Izmeu polazita i odredita protjee migracijska
struja ili migracijski tok.
Osnovne su sastavnice migracije imigracija ili uselja-
vanje (doseljavanje) i emigracija ili iseljavanje (odse-
ljavanje).140 Razlika izmeu doseljavanja u odreeno
podruje ( I) i iseljavanja iz njega ( E ) u nekom razdob7
lju naziva se migracijski saldo, neto migracija ili fili_
140 U zemljama engleskoga jezinog podruja, pa i u nekima drugima, pojmovi emigracija i imigracija rabe se samo za vanjsku
migraciju, a kada je rije o unutarnjoj migraciji, rabe se uglavnom termini in-migration i out-migration.
4. KRETANJE STANOVNITVA 121
gracijska bilanca (I - E). Ako je broj doseljenika vei
od broja iseljenika (I > E), tada je rije o pozitivnome
migracijskom saldu (mehaniki prirast). Kada je broj
iseljenika vei od broja doseljenika (E > I), tada je to
negativan migracijski saldo (mehaniki pad), a ako
se, pak, poklapa broj doseljenih i odseljenih osoba
(I = E), tada je rije o nultome migracijskom saldu
ili o uravnoteenoj migraciji. Vaan je i pojam bruto
migracija, koji oznaava ukupan broj selilaca, dakle
iseljenika i doseljenika u odreenom podruju (I + E).
Prema tome, odraava ukupnu migraciju stanovnitva
neke zemlje ili podruja.
Utjecaj migracije na ukupno kretanje stanovnitva.
Kao sastavnica ukupnog kretanja stanovnitva mi-
gracija djeluje:
a) na veliinu ukupnog stanovnitva i na njegov pros-
torni razmjetaj,
b) na sastavnice prirodnog kretanja (rodnost i smrt-
nost) i
c) na sastav stanovnitva (demografski, drutveno-gos-
podarski i kulturno-antropoloki).
Kakvi e biti uinci migracije na demografske prilike i
procese ovisi o kvantitativnim i kvalitativnim (struk-
turnim) znaajkama migracijskog kontingenta. Migra-
cija utjee na demografske znaajke istovremeno u dva
razliita podruja, u polazitu i odreditu pa stoga
ima i razliit rezultat (dvojni uinak). Krajnji uinak
na ukupan broj stanovnika je jasan: doseljavanje (imi-
gracija) pozitivna je komponenta ukupnoga kretanja i
uzrokuje, uz ostale nepromijenjene uvjete, porast broja
stanovnika, a iseljavanje (emigracija) negativna je kom-
ponenta i, uz ostale nepromijenjene uvjete, dovodi do
smanjenja broja stanovnika. Ako je odredite migracije
izvan granice zemlje, onda dobiva posebno znaenje
jer u zemlji podrijetla izaziva niz tekoa na irem (na-
cionalnom) planu, razumije se, uz najvee nepovoljne
uinke u polazinoj regiji.
Budui da stanovnitvo koje se seli ima odreena
obiljeja, seljenje utjee i na promjene sastava stanov-
nitva, kako u mjestu porijekla, tako i u mjestu
- doseljenja. U polazitu pospjeuje starenje, odnosno
nepovoljno djeluje na strukturna obiljeja stanovnitva
122 DEMOGEOGRAF/JA

(posebice na sastav prema dobi) i na sastavnice prirod- ___/migracija moe imati i koristan uinak, odnosno
nog kretanja. 141 U odreditu je obrnuto, doseljavanje
povoljno djeluje na sastav stanovnitva prema dobi, a
time i na sastavnice prirodnog kretanja.
Uz to valja istaknuti da migracija ima dva vremen-
ska uinka: a) trenutani, koji odmah mijenja broj
stanovnika, i b) dugoroni (odgoeni), koji proistjee
iz trenutanoga, a ... oituje se u tome da stanovnitvo
koje naputa rodni kraj, istodobno odnosi" sa sobom
budua roenja, smrti, sklapanja i razvode brakova koje
bi to stanovnitvo doivjela u svom ivotnom vijeku u
mjestu podrijetla da se nije selila (Wertheimer-Baleti,
1999: 284).
Najjai utjecaj na ope kretanje stanovnitva, tj. djelo-
tvoran izravan demografski uinak ima konana mi-
gracija, i to kako u podruju porijekla, tako i u podruju odredita. Posredan se uinak, pak, odraava preko
doseljenja. Na prvome mjestu valja istaknuti utjecaj
migracije na sekularna smanjenje rodnosti. Djelujui
na prerazmjetaj stanovnitva i na njegovu koncentra-
ciju u gradovima, u kojima zbog niza imbenika dolazi
do depresiranja nataliteta, migracija u irem (nacional-
nim) prostoru djeluje na smanjenje pozitivne prirodne
promjene. Slino se moe rei za demografska kretanja
na globalnoj razini. Naime, sami po sebi migracijski
tokovi izravno ne mijenjaju ukupan broj stanovnika
svijeta (broj ostaje isti, mijenja se razmjetaj). No ma- dan takav model koji se odnosi na ukupnu prostornu
sovno preseljavanje iz podruja s visokim natalitetom
u podruja s niskim nataliteton posredno (odgoena)
djeluje na globalna demografska kretanja. Nakon do-
laska u podruja s niskim natalitetom migranti (ili nji-
hova djeca) prihvaaju nie norme rodnosti'', to, pak, relevantne teorije migracije.
utjee na brojano kretanje globalne populacije.
Prema tome, migracijom uvjetovana redukcija fertilnih
kontingenata uzrokuje u podruju podrijetla migranata
smanjene mase raanja, ali i poveane stope smrtnosti
jer se seli uglavnom onaj dio populacije koji je manje
podloan riziku smrti. U konanici rezultat moe biti
prirodna depopulacija. No valja rei da u ranoj fazi
pojavljuje se . . . kao demografski regulator s blago-
tvornim uinkom; u Starom svijetu i agrarno-ruralnim
drutvima ona smanjuje populacijski pritisak (Woods,
1982.a: 131).
Drugi oblik migracije koji utjee na demografska kre-
tanja jest privremena migracija (unutarnja i vanjska).
U sluaju transponiranja dijela privremenoga migracij-
skog kontingenta u konano iseljenje utjecaj na ukupno
kretanje stanovnitva u polazitu i odreditu isti je kao
da se od poetka radilo o konanoj migraciji (jedina je
razlika u vremenskom pomaku). U sluaju privremene
migracije radne snage, bilo da su suprunici razdvojeni
(uglavnom ene ostaju u podruju podrijetla, a muevi
povremeno dolaze kui), bilo da su zajedno, izostaje
izravan utjecaj na demografska kretanja polazita i
mogueg smanjenja rodnosti. Naime, migranti se u
sredini u kojoj privremeno borave susreu (po pravilu)
s niskim normama rodnosti", a to moe utjecati na
promjene u njihovu reproduktivnom ponaanju.
4.3.2.2. Teorije migracije
Slino kao pri definiranju i tipologiji, tako je i pri
migracijskoj teoriji mnotvo pristupa i modela. Je-
pokretljivost, pa tako dijelom i na migraciju, ve je
predoen (tranzicija mobilnosti W. Zelinskog). No
radi dublje spoznaje migracije, kao najvanijeg oblika
prostorne pokretljivosti, nuno je razmotriti i druge
Ravensteinovi zakoni migracije". Sve do pred kraj
19. stoljea vladalo je miljenje da migracija, sa svo-
jim pojavnim oblicima, ne podlijee nikakvim pravi-
lima ili zakonitostima. 142 Prvi koji je tome doskoio"
E. G. Ravenstein, koji je 1885. godine rezultate svo-
jih statistikih istraivanja predoio Kraljevskom
statistikom drutvu u Londonu. 143 Cilj mu je bio utvr-

141Dobar primjer je hrvatski otoni prostor ije se stanovnitvo rano ukljuilo u emigracijske tokove (unutarnje i vanjske).
Stoga danas otoje obiljeava visoka demografska starost, depopulacija i demografsko izumiranje (vie o tome: Laji, 1992,
1995; Nejami, 1991).
142 U to su vrijeme drutveni istraivai bili u potrazi za zakonitostima" drutvenih pojava i procesa, nastojei predstaviti
drutvene znanosti u duhu prirodnih znanosti (Mesi, 2002).
To je izvjee objavljeno iste godine kao lanak u asopisu Journal of the Royal Statistical Society pod naslovom The Laws of
143

Migration, a utemeljen je na analizi britanskog popisa stanovnitva iz 1881 (npr. mjesta roenja). Drugi lanak s istim naslo-
vom i u istom asopisu objavljen je 1889. godine (vol 52, br. 2, str. 241-305); u njemu autor predouje podatke za dvadesetak
zemalja. Upravo se taj drugi rad esto rabi u literaturi o migraciji.
 4. KRETANJE STANOVN/)TVA 123

<liti neka opa obiljeja, zajednika svim migracijama
i migrantima. Ravensteinovi nalazi (postavke), tj. za-
koni migracije" mogu se predoiti u jedanaest toaka
(prema: Wertheimer-Baleti, 1999:290): 144
1. glavnina migranata migrira na kratku udaljenost;
2. migracija napreduje korak po korak;
3. migranti na veliku udaljenost uglavnom preferi-
raju jedno od velikih trgovinskih ili industrijskih
sredita;
4. svaki tok migracije proizvodi svoj kontratok;
5. starosjedioci gradova manje su skloni migraciji nego
oni iz seoskih krajeva;
6. ene vie sudjeluju u unutarnjoj migraciji, a mukarci
ee u vanjskoj migraciji;
gracije. No suvremene migracije umanjile su vrijednost
nekih zakona", a nekima posve osporile svevremen-
sku i univerzalnu primjenu. U industrijaliziranim i
postindustrijskim drutvima glavni tok unutarnje mi-
gracije, za razliku od Ravensteinova vremena, preteito
tee upravo u suprotnom smjeru, iz gradova u seoska
podruja ili iz grada u grad.
Teorija potiskivanja-privlaenja: model E. S. Leeja.
Jedan od najpoznatijih autora koji su prouavali i do-
punjavali Ravensteinove zakone" jest sociolog E.S.
Lee. Kao cilj je postavio razvitak ope sheme u koju se
mogu smjestiti razliiti oblici prostorne pokretljivosti.
Tvrdi da se praktino ne moe nabrojiti toan skup
imbenika koji iznuuju ili onemoguuju migraciju

7. glavninu kontingenta migrantata ine odrasli: cijele
obitelji rijetko migriraju izvan svoje domovine;
8. veliki gradovi rastu vie pod utjecajem migracije
nego pozitivne prirodne pomjene stanovnitva;
9. obujam migracije raste usporedo s razvojem indus-
trije, trgovine i prometa;
10. glavni smjer migracije ide iz ruralnih podruja u
sredita industrije i trgovine;
11. glavni su uzroci migracije ekonomske prirode.
Neki Ravensteinovi suvremenici otro su kritizirali nje-
gove nalaze, osporavajui da je on oblikovao i utvrdio
zakone migracije". Ipak, njegove su postavke izdrale
sud vremena i dugo bile poticaj istraivaima migracija,
koji su pojedine zakone" potvrivali ili odbacivali, ali
i dopunjavali. Tako jo vrijedi Ravensteinova tvrdnja
o obrnutom odnosu izmeu veliine i udaljenosti mi-
Shema 4. Skupovi imbenika koji djeluju u polazitu i odreditu migracije iz perspektive migranata (prema E. S. Leeu)
za odreenu osobu, ali se moe, openito, predvidjeti
nekoliko imbenika koji se ine posebice vanima (Lee,
1966). Lee je, zapravo, nadogradio ve prihvaen os-
novni model potiskivanja/odbijanja i privlaenja (push-
-pull) uvoenjem zapreka (potekoa) koje se postav-
ljaju migraciji (drava, tradicija). Sukladno tome, on
predlae da se migracija, odnosno odluka pojedinca da
migrira razmatra u sklopu skupine imbenika poveza-
nih: a) s podrujem podrijetla - polazitem migracije,
b) s podrujem doseljenja - odreditem migracije, c)
sa zaprekama (potekoama) koje se postavljaju mi-
graciji, a nastaju izmeu polazita i odredita, i d) s
raznovrsnim osobnim imbenicima. Karakteristino
je pri tome da pojedini imbenici mogu biti: pozitivni
(+ ), negativni (-) i neutralni, indiferentni (O). Njihovi
uinci razliito djeluju na migraciju, ovisno o tome od-
nose li se na odredite ili na polazite (shema 4).

Polazite migracije Odredite migracije

pozitivni imbenici (razlozi) koji zadravaju po-
+ tencijalne migrante u mjestu stalnog boravka (ili +
rodnom kraju)
negativni imbenici (razlozi) koji potiskuju po-
- tencijalne migrante na odlazak
neutralni (indiferentni) imbenici (razlozi), ne-
o bitni za ostanak ili odlazak
pozitivni imbenici (razlozi) koji privlae potencijalne
migrante prema nekom odreditu
negativni imbenici (razlozi) koji odbijaju potenci-
-
jalne migrante od nekog odredita
neutralni (indiferentni) imbenici (razlozi), nebit-
o ni za dolazak migranata

144Ravensteinovi zakoni migracije" ovdje se ne predouju u izvornom obliku, ve se navode prema autorici A. Wertheimer-
-Baleti. Premda su zakoni prepriani" prihvatljiviji su od izvornika jer su toke pojednostavnjene, a time i jasnije. Tako
toka 11. koja kae da su glavni uzroci migracije ekonomske prirode" u izvorniku izgleda ovako: Loi ili nepravedni zakoni,
visoki porezi i nepovoljna klima, neprihvatljiva drutvena okolina, ak i prisila (trgovina robljem, prisilno preseljavanje) svi su
proizvodili i jo proizvode migracijske tokove, ali nijedan od tih tokova ne moe se po obujmu usporediti s onim koji proistjee
iz elje uroene veini ljudi da poboljaju svoj materijalni poloaj" (prema: Lee, E. S1970: 289).
124 DEMOGEOGRAFIJA

7. pozitivnu selekciju pokazuju oni migranti ije je mi-

griranje odreeno plus imbenicima u odreditu,
8. pozitivnu selekciju pokazuju oni migranti koji svla-
prepreke koje nastaju davaju velike zapreke,
9. negativnu selekciju pokazuju oni migranti ije je mi-
mjesto podrijet/a mjesto odredita
griranje odreeno minus imbenicima u polazitu.

j+poz. itivni
I -
imbenic~,
negativni imbenici
.
Prigovori tom modelu i openito koncepciji potisnih i
privlanih imbenika, uglavnom su isticali da ovjek
neutralni imbenici nije inertno bie na koje djeluju iskljuivo silnice vanj-
- -- ---- --- --
skog svijeta. Smatra se da teorijama tog tipa nedostaje
Slika 57. imbenici koji djeluju u mjestu podrijetla i razvijeni model drutvene strukture i stratifikacije,
mjestu doseljenja te zapreke koje djeluju na migraciju, a zbog ega one ostaju u okvirima opisa pojave; ne mogu
nastaju izmeu polazita i odredita (Lee, 1966: 48) objasniti zato je neko drutvo (poredak) stabilno, a
neko drugo u krizi ili se raspada, ega je migracija je-
Za autora su imbenici vezani za polazite ili odredite
dan od glavnih pokazatelja (Mesi, 2002).
i potekoe koje se pojavljuju zapravo osobne prirode.
To znai da djelovanje navedenih imbenika zavisi od
pojedinca - potencijalnog migranta. Naime, vana ~
+,----priS!lna
1 migracija ~
je osobna percepcija o vlastitom statusu, a isto tako i
ivotne aspiracije potencijalnog migranta. Tako neka i :
~ +.
osoba moe objektivno ivjeti dobro, ali je sveudilj
nezadovoljna svojim poloajem i ne eli se s njime po-
I
I
"
zemlja
J
zapreke
I ~~-
porijel<la =~b~
+I1dobrovoljna
migracija
I
I ==-
+ doseljenja
zemlja
I
miriti. Neka druga osoba, pak, moe objektivno ivjeti
loije, ali je relativno zadovoljna svojim poloajem, ili se
s njime pomirila. Prva osoba je potencijalni migrant.
Valja istaknuti da se migranti koji kreu iz svog pre-
tr
,L______ = I povratn.a !
, m1grac1ja _J
+m'__
_
zapreke J
bivalita u mjesto doseljenja susreu s mnogim zapre-
kama, kao to su udaljenost, mogunosti prijevoza i s Slika 58. Jedan od moguih modela vanjske migracije
njim povezani trokovi, administrativna ogranienja za Todarov migracijski model. Geograf M. Todaro pri-
migrante odreenih obiljeja (npr. prema zanimanju, donio je teoriji o migracijama razmatrajui migraciju
dobi, obrazovanju i sl.). Kada su pozitivni imbenici iz ruralnih u urbana podruja. U tradiciji neoklasine
u odreditu i negativni imbenici u polazitu dovoljno mikroekonomske teorije pokuava objasniti paradok-
jaki da ljudi prebrode zapreke - dolazi do migriranja. salno stanje u zemljama u razvoju, u kojima istovre-
U daljoj razradi svog modela Lee je predoio devetna- meno postoji snana i rastua ruralno-urbana migraci-
est hipoteza koje se odnose na obujam migracije, na ja i rastua urbana nezaposlenost. Todaro je kljune
migracijske tokove i protutokove te na obiljeja migra- pretpostavke svog modela predoio na sljedei nain
nata. Evo nekih vanijih. (1976:371):

Obujam migracije unutar neke zemlje ili izmeu zema- a) Migracija je uvjetovana, prije svega, racionalnim
lja odreen je: ekonomskim razmatranjem odnosa izmeu koristi
i trokova.
1. stupnjem razliitosti polazita i odredita,
2. stupnjem razliitosti populacije, b) Donoenje odluke o migraciji temelji se na oeki
3. jainom zapreka koje nastaju migriranjem, vanoj razlici" izmeu postojeih ruralnih i urbanih
4. stanjem razvijenosti nekog podruja dohodaka (nadnica), a ta oekivana razlika, odnos-
5. okolnostima kada su minus imbenici u polazitu no razlika u oekivanom dohotku, uvjetovana je
glavne odrednice migracije. interakcijom dviju veliina: postojeom razlikom
izmeu ruralnih i urbanih dohodaka i vjerojatnou
Obiljeja migranata: da e migrant dobiti posao u modernom urbanom
6. migracije su selektivne, sektoru.
 4. KRETANJE STANOVNITVA 125

c) Vjerojatnost dobivanja posla u urbanom sektoru zaviajnosti [... ]Mrene veze ine oblik drutvenog kapi-
obrnuto je proporcionalna stopi urbane nezaposle- tala na koji se ljudi mogu osloniti u potrazi za vanjskim
nosti. zaposlenjem (Massey i sur., 1993: 448-449). Jednom
d) Stope migracije koje prelaze mogunosti dobivanja zapoeta i ukorijenjena, meunarodna migracija pos-

posla u gradu posve su mogue s obzirom na posto-
janje razlike u oekivanom dohotku.
Takva struktura modela doputa da i u uvjetima rela-
tivno visoke urbane nezaposlenosti postoji pozitivna
oekivana razlika u urbanim i ruralnim dohocima,
tako da se i u tom sluaju nastavlja, ili ak pojaava,
ruralno-urbana migracija. U konvencionalnim mode-
lima ravnotea se moe postii iskljuivo u uvjetima
pune zaposlenosti, a Todaro uvodi kategoriju ravnotee
stope urbane nezaposlenosti ije postizanje uvjetuje
prestanak ruralno-urbane migracije. 145
Premda je Todaro uspio na teorijskom planu razrijeiti
paradoks istovremene snane migracije selo-grad i
poveanja urbane nezaposlenosti, modelu su stavljene
mnoge primjedbe. Ve prvu pretpostavku o racional-
nom ponaanju potencijalnih migranata valja primiti s
odreenom rezervom, i to zato to se potencijalni mi-
granti ne ponaaju uvijek sukladno ekonomskoj racio-
nalnosti, odnosno na njihovu odluku djeluju i neeko-
nomski imbenici. Toga je bio svjestan i sam autor pa je
zajedno s J. Harrisom proirio i dopunio izvorni model
novim pretpostavkama (Harris-Todarov model).
Teorija socijalnih mrea. Tradicionalne teorije, kao
to je teorija potiskivanja-privlaenja, ne mogu objas-
niti mnoge znaajke migracije pa tako ni individualne
razlike u migracijskom modelu. Zato se migracija
nastavlja i nakon to su izvorni poticaji prestali djelo-
vati? Teorija socijalnih mrea dokazuje da migracija
(meunarodna) nije tek posljedica ekonomskih vari-
jabli, odnosno zakona ponude i potranje. Migrantske
veze mogu se odrediti kao skupovi interpersonalnih veza
koje povezuju migrante, bive migrante i nemigrante u
polazitu i odreditu, kroz odnose srodstva, prijateljstva i
taje sve neovisnija o imbenicima koji su je potaknuli. t 46
Kao samoodravajui difuzni proces migracija se iri
u podruju podrijetla, ukljuuje sve potencijalne mi-
grante kojima je to isplativo uiniti uz pomo mrea.
Nakon toga se migracija iscrpljuje i gasi.
Migracija i faze ponaanja. G. Standing (1984: 57)
migraciju kao proces konceptualizira kroz vie faza
ponaanja u kojima se moe nai svaki pojedinac -
stanovnik nekog podruja:
1. bez pomisli na migriranje;
2. pomisao na migriranje, ali ostvarenje odgoeno:
a) za neko neodreeno budue vrijeme;
b) privremeno dok se ne steknu uvjeti (mogunosti);
3. namjeravano migriranje, ali vrijeme i odredite ne-
odreeni;
4. migriranje u tijeku;
5. migriranje zavreno;
6. migriranje ponovljeno;
7. povratak u podruje podrijetla ili u prethodno pre-
bivalite.
Migracija stanovnitva oigledno nije tek puki in
i drutveni fenomen, ve i proces koji obuhvaa
(pred)uvjete migriranja, odluku o migriranju, po-
sljedice migriranja te promjene vrijednosnih stavova
migranata tijekom tog procesa.
4.3.2.3. Selektivnost migracije
Istraivai su davno ustanovili (poevi od Ravensteina)
da je migracija selektivna. Osobe s odreenim obiljejima
(dob, spol, brano stanje, obrazovanje, djelatnost, zani-
manje i sl.) sustavno pokazuju veu sklonost migraciji

145 Na primjer, realni ruralni dohodak iznosi 50 jedinica, a realni je urbani dohodak tri puta vei i iznosi 150 jedinica. Vjerojat-

nost dobivanja posla na selu jednaka je jedinici (model pretpostavlja da potencijalni migrant ima osiguran nekakav posao na
selu), a vjerojatnost dobivanja posla u gradu 1:2. Prema tome, oekivani dohodak na selu je jednak, zbog postojanja pune za-
poslenosti, realnom dohotku na selu, a oekivani urbani dohodak upola je manji i iznosi 75 jedinica. Razlika izmeu uvjetnog
urbanog dohotka i uvjetnog ruralnog dohotka (razlika iznosi 25) dovodi do ruralno-urbane migracije, pa i njezina ubrzanja,
iako vjerojatnost dobivanja posla u gradu pokazuje postojanje visoke stope urbane nezaposlenosti. Ako pak doe do poveanja
urbane nezaposlenosti, tako da, npr., vjerojatnost za zaposlenje u urbanom sektoru padne na 1:4, oekivani urbani dohodak
iznosio bi 37,5 jedinica. Tako bi izmeu oekivanih urbanih i ruralnih dohodaka nestala prijanja razlika (oekivani ruralni
dohodak bio bi ak i vii), a samim tim prestale bi ruralno-urbane migracije.
146 Kada u nekom kraju tradicija iseljavanja i migracija postane gotovo institucionalna, odlazak mladih i zdravih snaga postaje

normalna" stvar, koja se sama po sebi razumije. Na djelu je samogenerirajui imbenik migracije.
 126 DEMOGEOGRAF/JA
,~~--------------------------------------------------

nego ostalo stanovnitvo. Uz pretpostavku slobodnoga znaaj. Ope uvjerenje da su mukarci skloniji migri-
kretanja stanovnitva izmeu polazita i odredita, ranju nego ene mnoga su istraivanja osporila (vie o
postoji u polazitu odreeni tzv. samoizbor ili samo- tome u radu: Shaw, 1975). Pokazalo se da selektivnost
selekcija pokretljivijih" osoba prema razliitim de- migranata prema tom obiljeju ovisi o posebnim so-
mografskim i drutveno-gospodarskim obiljejima. ciokulturnim i drugim uvjetima, to moe rezultirati
Osim toga, i vanjski imbenici, posebice administra- veom ili manjom pokretljivou ena. Vanu ulogu
tivne mjere u podrujima doseljenja, mogu utjecati ima tradicija, odnosno drutvene norme koje mogu
na selektivnost migracije (npr. doputa se useljenje ograniavati zapoljavanje ena, a time i njihovu pokret-
samo mlaim i obrazovanim parovima i sl.). Taj pro- ljivost. Jo je Ravenstein ustvrdio u svojim zakonima"
ces imanentan migraciji (a donekle i cirkulaciji) zove da u migracijama na krae udaljenosti prevladavaju
se selektivnost ili probranost migracije (ili selektivna ene (tradicionalno je posrijedi migracija zbog udaje-
migracija). 147 -enidbe), to znai da na vee udaljenosti pretee
muko stanovnitvo. Kasnija istraivanja pokazuju da
Istraivanjem selektivnosti migracije mogu se utvr- u pogledu udjela ena i mukaraca u pojedinom tipu
diti promjene u sastavu stanovnitva, kako u podruju migracije postoje brojne varijacije, kako prostorno tako
podrijetla, tako i u podruju doseljenja. Selektivnost i vremenski.
migracije promjenjiva je u vremenu i prostoru, dakle
%
nije vrsta ni sveobuhvatna, a uopavanja su uglavnom 80
priblina (Bogue, 1969). Valja naglasiti da pokuaj uni- 70
verzalne tipizacije selektivnih obiljeja migranata nije 60
uspio, osim kada je rije o dobi. 50
40
Selektivnost migranata prema dobi odnosi se na veu
30
sklonost migriranju starijih adolescenata, dvadese-
togodinjaka i mlaih tridesetogodinjaka. Istraivanja 20 """"<:::>~""'_J"
I
10 M
su, pak, pokazala da su dvadesetogodinjaci najpokret-
ljivija skupina. P. Shaw (1975: 18) to objanjava veom o .,,. m ~ m ~ m ~ m ~ m ~ m
q ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
sposobnou ifleksibilnou mladih ljudi da se prilagode o ~ o ~ o ~ o ~ o ~ o ~
"' N N M M ~ ~ ~ ~ m m
novim prilikama. Takoer, pribliavajui se ili ulazei dobne skupine
u svoju radnu dob, mladi su spremniji koristiti pred- Slika 59. Postotak stanovnitva Australije koje se selilo
nosti novih prilika koje se otvaraju migracijom, doim izmeu 1976. i 1981, prema dobi i spolu (Hugo, 1986)
su stariji ogranieni mnotvom drutvenih i gospodar-
Kada je rije o migraciji selo-grad, ili o ruralnom egzo-
skih veza u njihovu prebivalitu. S druge strane, dob je
dusu, postoji znatna selektivnost prema spolu. H. Men-
uvjetovana i zahtjevima potranje za radnom snagom
dras (1986: 206-207) o tome pie: U prvom razdoblju
jer se trae mlai ljudi, zdravi i odreenog zanimanja
ruralnog egzodusa na rad odlaze mukarci, u sezonsku
(Rogers, 1984). 148 Prema tome, dob je jedino obiljeje
ili definitivnu migraciju. ene za odlazak nemaju ra-
diferenciranja migranata koje je pokazalo postojanost
zloga jer izvan sela ne nalaze posla [... ] Meutim, od
u razliitim okolnostima i tijekom duljeg razdoblja.
dana kada je pokret ruralnog egzodusa dovoljno uzna-
Selektivnost prema spolu ne moe se podvesti pod predovao, ene odlaze bre i u veem broju jer su u tom
opeprihvatljivu generalizaciju. No, na ovaj ili onaj trenutku mukarci vie vezani za svoje zanimanje i za
nain, spol gotovo uvijek ima odreeni diferencirajui gospodarstvo, a ene vie privlae tercijarna zanimanja

147 Rabi se i pojam diferencirana migracija kao sinonim selektivnoj migraciji.

148 Iz Hrvatske se takoer iseljavao najproduktivniji i najvitalniji dio stanovnitva. U vrijeme najjaega prekomorskog iselja-

vanja (podatak se odnosi na razdoblje 1901 - 1912. godine) 58% iseljenika iz Banske Hrvatske bilo je u dobi od 20 do 39 godina
(Lakato, 1914: 65). Slino je bilo i u Dalmaciji; u prvom desetljeu nakon Prvoga svjetskog rata najvie iseljenika bilo je u dobi
izmeu 18 i 30 godina, i to 49,3%, te mlaih od 18 godina, kojih je bilo 17,8% (djeca koja su se iselila s roditeljima); starijih od 50
godine bilo je samo 2,9% (Miroevi, 1988:111). to se tie unutarnje migracije, tonije seljenja iz sela u grad, podaci pokazuju
da je u Hrvatskoj do kraja 80-ih godina (do kada je egzodus bio najjai) ak 52% migranata u vrijeme preseljenja bilo u dobi od
16 do 29 godina (izvor: Popis stanovnitva 1981, tabl. 057).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 127

u gradovima [... ] Sva istraivanja pokazuju da su ene,
u stvari, osjetljivije od mukaraca na tekoe ivljenja
na selu.
Selektivnost prema branom stanju (i obiteljskim pri-
likama) usko je povezana s dobna-spolnim obiljejem.
U literaturi se esto moe nai da su mlai samci i mlade
neudane ene te mladi parovi bez djece skloniji mi-
graciji. No i ta se pravila" mijenjaju usporedo sprom-
jenama prostorne mobilnosti, odnosno s promjenama
ivotnih i radnih uvjeta u polazitu i odreditu. 149
Selektivnost prema obrazovanju i zanimanju takoer
je jedno od najee testiranih obiljeja. Openito se
smatra da veu sklonost migraciji pokazuju osobe s
viom razinom obrazovanja; to je ovjek obrazovaniji,
vjerojatno je svjesniji razliitih mogunosti koje postoje
u alternativnim prebivalitima. No to se ne moe pri-
hvatiti kao opevaljana generalizacija, ponajprije zato
to istraivanjima nije potvren jasan utjecaj razliitih
razina obrazovanja na migracijska ponaanje, ali i zato
to je u podrujima i zemljama doseljenja diferenci-
rana potranja za radnom snagom s obzirom na obra-
zovanje i zanimanje. 150
Odljev strunjaka (odljev mozgova). Zbog velikih
razlika u stupnju razvijenosti meu zemljama svijeta
selektivnost migracije ima i jedno posebno obiljeje
- migraciju visokoobrazovanih kadrova. Taj se oblik
migracije u literaturi naziva odljev mozgova, (engl.
brain drain) ili, najprihvatljivije, odljev strunjaka. 151
Pod tim se pojmom ponajprije misli na migraciju
strunjaka iz nedovoljno razvijenih zemalja u razvi-
jene dijelove svijeta, prije svega u Sjevernu Ameriku,
Australiju i zapadnu Europu.
Budui da samo nekoliko zemalja registrira razinu
kvalifikacije svojih imigranata (Australija, Kanada,
SAD, Velika Britanija), te je tokove teko kvantificirati.
Ipak, na primjeru tih zemalja jasno se uoava tenden-
cija poveavanja priljeva mozgova, a to nije sluajno,
ve je plod imigracijske politike. 152
Za nerazvijene je zemlje odljev mozgova veliki gubi-
tak ljudskog kapitala; rije je o gubitku bez obzira na
to to gotovo po pravilu ne mogu svojim strunjacima
pruiti zadovoljavajuu ivotnu i radnu perspektivu.
Jedina potencijalna korist za zemlje podrijetla jest da
preko iseljenih strunjaka donekle ostvare transfer
tehnologije. S druge strane, za zemlje doseljenja priljev
mozgova je nedvojbeno svojevrstan ekstraprofit".
esto se naglaava da je slobodna cirkulacija ljudi, da-
kle i strunjaka, normalna potreba i zahtjev modernog
svijeta. Ali slobodna cirkulacija mora biti dvosmjerna
ulica, jer se samo tada moe smatrati normalnom po-
javom [... ] a brain drain je naalost jednosmjerna ulica
(upanov, 1997: 104).
Koji su imbenici (razlozi) odljeva mozgova? P. Visaria
(1977) svrstava te imbenike u etiri skupine: 1. eko-
nomski imbenici (zarade i sve to je u vezi s njima), 2.
imbenici vezani uz posao i struku (radni i profesio-
nalni), 3. sociokulturni imbenici (ukljuuju i politike)
i 4. osobni imbenici. Navodi i razmjernu vanost tih
imbenika (na temelju ankete koja je 1970. godine pro-
vedena u SAD-u, a obuhvatila je 8 000 ispitanika):
1. ekonomski imbenik:
- kao privlani (pull) faktor (ostvariti vii ivotni
standard) 64%
- kao potisni (push) faktor (niska zarada kod kue)
36%
2. osobni imbenik:
- elja da upoznaju ivot u SAD-u (pull faktor)
50%

149 Na primjer, potkraj 19. stoljea i prvih desetljea 20. stoljea tipian europski iseljenik u prekomorske zemlje bio je mlad,

neoenjen i samac (Petersen, 1975). Brojna istraivanja suvremenih ekonomskih migracija pokazuju da esto migriraju mlai
oenjeni mukarci, pa i ene.
150U nekoj migracijskoj struji u odreenom razdoblju mogu sudjelovati preteito nekvalificirani radnici, a u kasnijem razdo-
blju mogu prevladavati struni radnici. Upravo je tako s migracijom radne snage iz sredozemnih zemalja u zapadnoeuropske
zemlje.
151 Izraz brain drain (odljev mozgova) pojavio se prvi put 1962. godine u Velikoj Britaniji, u izvjeu Kraljevskoga statistikog

drutva (Royal Statistical Society); njime se upuivalo na sve vee zanimanje britanskih znanstvenika, inenjera i tehnikih
kadrova za emigriranjem (uglavnom) u SAD (Muir, 1969). Taj slikoviti izraz postao je otada dio znanstvene terminologije.
152 Na primjer, u Velikoj Britaniji 85% radnih dozvola koje je vlada izdala kasnih 80-ih godina odnosilo se na strunjake i
menadere (Appleyard, 1991).
128 DEMOGEOGRAF/JA

3. Radno-profesionalni imbenici (push i pull) nalne kompanije prebacuju" u svoje ogranke ili na
- nedovoljna mogunost istraivanja 45% zajednike projekte u drugim zemljama te na strunjake

- slabi izgledi za napredovanje 35%
- neiskoriteno struno znanje 24%
4. sociokulturni i politiki imbenici:
- push faktor (neslaganje s politikom prilikama kod
kue) 24%
- pull faktor (bolje perspektive za djecu) 38%.
Razvitak transporta i komunikacijske tehnologije,
u uvjetima posvemanje internacionalizacije proiz-
vodnje, trgovine i financija, doveo je do poveane
pokretljivosti strunjaka i unutar razvijenog svijeta, ali
i u suprotnom smjeru od klasinoga", tj. iz razvijenih
zemalja u zemlje u razvoju. Tako odljev strunjaka, koji
od 70-ih godina poprima masovne razmjere, danas
ima etiri struje (prve dvije prevladavaju), a smjer im je
sljedei (Wertheimer-Baleti, 1999:309):
1. iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje,
2. iz jedne razvijene zemlje u drugu razvijenu zemlju,
3. iz jedne zemlje u razvoju u drugu zemlju u razvoju,
4. iz razvijene zemlje u zemlju u razvoju.
Jedan od oblika migracije visokokvalificiranih osoba
odnosi se na menaere i strunjake koje multinacio-
koje alju meunarodne organizacije. 153 Uvruje se
spoznaja da je investiranje u nedovoljno razvijene
zemlje jedno od rjeenja za smanjenje potencijalnoga
migracijskog toka (slabije kvalificiranih) u razvijene
zemlje, a koje istovremeno vodi migraciji strunjaka u
suprotnom smjeru. Premda je rije uglavnom o privre-
menoj migraciji, ona moe imati znatan gospodarski i
kulturni utjecaj na zemlju u kojoj rade strunjaci, ali i
na drutvo podrijetla (Castles i Miller, 1993).
4.3.2.4. Izvori podataka, pokazatelji i metode
analize migracije
Izvori podataka o migraciji. U svakom drutvu spozna-
ja o migracijskom modelu uvelike je odreena kakvoom
i podrobnou raspoloivih podataka, a tek nakon toga
preciznou analitikog pristupa i valjanou primije-
njenog teorijskog koncepta (Woods, 1979: 196). etiri
su osnovna izvora podataka o obliku, veliini i smjeru
migracije te o obiljejima migracijskog kontingenta.
To su: registar stanovnitva (ili migranata), popis sta-
novnitva, anketa (istraivanje) o migraciji i ostali iz-
vori (tabl. 32).

Tablica 32. Izvori i tipovi podataka o migraciji (prema: Kosinski, 1975: 108)

Popis stanovnitva Anketa (istraivanje) Registar stanovnitva Ostali izvori

o migraciji ili migranata
Izravne informacije
mjesto roenja + + - +
prethodno boravite + + + +
boravite u nekom odreenom
+ + - +
trenutku ili razdoblju
trajanje boravka + + - +
Posredne informacije
sadanje i prijanje stanovnitvo
nekog podruja (prema dobi i + - - +
spolu)
obiljeja migranata + + + +
obiljeja nemigranata + + - +
razlozi seljenja + + + +

153Prema procjenama Meunarodne organizacije rada (ILO), jo 1986. godine multinacionalne kompanije imale su 65 mili-
juna zaposlenika, od kojih je ak 22 milijuna poslano izvan njihovih zemalja podrijetla (Appleyard ,1991).

Registar stanovnitva najtoniji je izvor o migraciji jer
je, meu ostalim tekua baza podataka o preseljavanju
stanovnitva (temeljem prijave i odjave boravka). Tako
u svakom trenutku prua obavijest o broju i obiljejima
stanovnika odreenog podruja (naselja, opine,
drave). Registar je vaan izvor podataka kako za unu-
tarnju, tako i za vanjsku migraciju. Ipak, samo neko-
liko zemalja podatke mjesnih registara rabi i agregira
na vioj administrativno-teritorijalnoj razini. 154 Mnoge
zemlje nemaju registra stanovnitva, a meu njima je
i Hrvatska, pa se moraju osloniti na druge izvore po-
dataka o migraciji.
Popisi stanovnitva daju podatke o mnogim migracij-
skim obiljejima stanovnitva. Uglavnom su relevan-
tniji izvor podataka za unutarnju nego za vanjsku
migraciju. Popis stanovnitva kao izvor podataka o
migraciji vaan je zato to prua podatke za uspored-
bu pojedinih obiljeja migrantskog i nemigrantskog
stanovnitva.
Glavni nedostatak (ogranienje) popisa stanovnitva
proistjee iz injenice to se provodi tek (otprilike) sva-
kih deset godina. Popis registrira migrante koji su ivi
u trenutku popisa (npr. u sadanje prebivalite doselili
su se iz druge opine), a ne obuhvaa sve one koji su mi-
grirali, ali su umrli ili su se iselili prije samog popisa. To
znai da ne omoguuje tono kvantificiranje migracij-
skih tokova, a ne prua podatke ni o prolosti migra-
nata (izmeu mjesta roenja i prebivalita u trenutku
popisa mogu je ivotni put" s vie seljenja). 155 Do tih
se podataka moe doi posebnim istraivanjima.
Ankete su vrlo koristan izvor podataka o migraciji,
posebice za podrobniju spoznaju pojedinih obiljeja
migrantskog kontingenta, motiva migriranja i migracij-
ske prolosti (smjer, etapno ili izravno kretanje, itd.).
Temelje se na ogranienom uzorku, stoga je esto u
istom istraivanju nemogue postii reprezentativnost
za cijeli dravni teritorij (odnosno za ukupnu popula-
ciju) i za manje prostorne jedinice. Ankete o migraciji
provode se povezano s popisom stanovnitva (to je jo
rijedak sluaj) ili u sklopu posebnih istraivanja.
154 Norveka je primjer zemlje s razvijenim registrom stanovnitva. Registarski formular sadri podatke o mjesecu i godini
preseljenja, polazitu i odreditu migracije, o dobi, branom statusu, dohotku, zaposlenju, imovini i sl. (Clark i Moore, 1978).
155Hrvatski Popis stanovnitva 2001. trebao bi biti glavni izvor podataka o suvremenoj migraciji. Meutim, brojne ne-
usklaenosti i metodoloke preinake u odnosu prema prethodnim popisima ne omoguuju kvalitetniju analizu mehanikog
kretanja stanovnitva u proteklom meupopisnom razdoblju (vie o tome u radu: Laji, 2002).
4. KRETANJE STANOVNITVA 129
Ostali izvori koji se mogu iskoristiti za analizu migra-
cije vrlo su brojni. Ukljuuju isprave o vjerskoj pripad-
nosti, roenju, smrti; vjenane listove i sline isprave u
kojima je navedeno mjesto roenja; kolske svjedodbe;
registre socijalnog ili zdravstvenog osiguranja; popise
biraa; porezne registre; podatke komunalnih slubi;
telefonski imenik; registar vojnih obveznika i sl. Infor-
macije o vanjskoj migraciji mogu se dobiti prema bro-
ju izdanih dozvola za rad, dozvola boravka, ulaznih
viza i slino. Valja istaknuti da je iskoristivost nave-
denih izvora za istraivanje migracije ograniena jer
se esto odnose na posebne kategorije stanovnitva, a
istraivaima nisu uvijek ni dostupni.
Na kraju pregleda izvora podataka o migraciji valja is-
taknuti da se geografi vrlo esto oslanjaju na vladine
ustanove i njihove analize te prilagouju svoje metode
i stupanj istraivanja raspoloivim statistikim poda-
cima. Takoer ih zanimaju podaci koji su esto podrob-
niji nego to ih prikuplja slubena statistika (posebice
za najmanje administrativno-teritorijalne jedinice). U
tim sluajevima za prikupljanje podataka ostaje jedina
mogunost - terensko istraivanje.
Pokazatelji i metode analize migracije. To su, prije
svega, ope stope koje pokazuju uestalost migracije
stanovnitva unutar odreene administrativno-terito-
rijalne jedinice.
Opa stopa bruto migracije (yb):
I +E
yb= - - l 000
p
oznaava kolinik apsolutnog iznosa bruto migracije
(I+ E) u odreenoj godini i broja stanovnika sredinom
te godine (P).
Opa stopa neto migracije ili migracijske bilance (yn):
I -E
Yn= - - I 000
p
oznaava kolinik apsolutnog iznosa neto migracije
(I - E) u odreenoj godini i broja stanovnika sredinom
godine (P).
130 DEMOGEOGRAFIJA

Opa stopa doseljavanja (imigracije) (i): (Ix) na neko podruje i ukupnog broja stanovnika iste
dobi (Px):
I
i=-- l 000 I
p iX _x_ l 000
p
X

oznaava kolinik doseljavanja (imigracije) (I) na

Posebna (specifina) stopa iseljavanja (emigracije)
odreeno podruje i broja stanovnika sredinom go-
prema dobi (e) kvocijent je broja iseljenika odreene
dine (P).
dobi (Ex) iz nekog podruja i ukupnog broja stanovni-
Opa stopa iseljavanja (emigracije) (e): ka iste dobi (Px):

E E
e= - - l 000 e = _ x _ l 000
p X p
X

oznaava kolinik iseljavanja (emigracije) (E) iz odre- Sukladno predoenim formulama, mogu se izraunati
enog podruja i ukupnog broja stanovnika sredinom i posebne stope migracije prema ostalim obiljejima,
godine (P). na primjer neke posebne stope prema spolu.
Osim opih stopa migracije rabe se (isto kao za rodnost Posebna (specifina) stopa doseljavanja (imigracije)
i smrtnost) posebni pokazatelji, posebne (specifine) enskog stanovnitva (i1) kvocijent je broja doseljenoga
stope migracije. Za njihovo raunanje nuno je raspo- enskog stanovnitva (11) na neko podruje i ukupnog
lagati podacima o sastavu migrantskog kontingenta broja enskog stanovnitva (P1):
prema pojedinim obiljejima i o sastavu ukupnog
stanovnitva prema istim obiljejima. Tako se razli- 11
i = - l 000
kuju posebne (specifine) stope bruto migracije, neto f p
f
migracije, imigracije i emigracije prema razliitim
obiljejima migranata, kao to su dob, spol, brano Posebna (specifina) stopa iseljavanja (emigracije)
stanje, zanimanje, obrazovanje, narodnost, itd. Evo mukog stanovnitva (em) kvocijent je broja iseljenoga
nekoliko primjera: mukog stanovnitva (Em) iz nekog podruja i ukupnog
broja mukog stanovnitva (P J:
Posebna (specifina) stopa bruto migracije prema
dobi (yb,x) kvocijent je bruto migracije odreene dobne E
skupine (I + E) xi ukupnog stanovnitva iste dobi (Px): e
m
= _m_
p
l 000
m

(I+ E)
Mogu se izraunati i posebne stope kombiniranih
Yb,x = P
x. 1 000

X
obiljeja, npr. prema spolu i dobi. Posebne stope mi-
gracije vrlo su korisne za analizu selektivnosti migraci-
Ako je x = 20 - 29 godina, tada je je. No pritom se esto nailazi na tekoe jer u popisima
stanovnitva uglavnom nedostaju relevantni podaci o
(I+ E)20-29 obiljejima migrantskog kontingenta.
Yb,20-29 = P . 1 000
20-29
U praksi se primjenjuju sljedee metode analize mi-
Posebna (specifina) stopa neto migracije ili migra- gracije,: a) neposredna (izravna), b) komparativna ili
cijske bilance prema dobi (y ) kvocijent je neto mi- vitalno-statistika metoda i c) posredna metoda (Wert-
gracije odreene dobne skupi~; (I - E)) ukupnog broja heimer-Baleti, 1999).

stanovnika iste dobi: Neposredna metoda temelji se na postojanju tekue

migracijske statistike, tj. pretpostavlja postojanje regis-
(I -E)
Yn,x
=_ p
_xlOOO tra stanovnitva. Najtonija je jer se temelji na stalnom
X praenju promjene prebivalita.

Posebna (specifina) stopa doseljavanja (imigracije) Komparativna ili vitalno-statistika metoda istra-
(i) oznaava kvocijent broja doseljenika odreene dobi ivanja migracije temelji se na usporedbi podataka o

ukupnom kretanju stanovnitva i o prirodnoj promje-
ni izmeu dvaju popisa. Rije je o migracijskom saldu
(S) koji se dobije iz izraza:
gdje je P broj stanovnika odreenog podruja na kraju
2
promatranog razdoblja, P broj stanovnika poetkom
1
razdoblja, Pp prirodna promjena (apsolutno) u pro-
matranom razdoblju. Dakle, rabe se podaci popisa
stanovnitva i demografske (vitalne) statistike. Dobije se
razlika izmeu stvarno popisanog broja stanovnika (P2 )
i broja stanovnika koji bi bio popisan da je stanovnitvo
izmeu dvaju popisa brojano raslo (ili se smanjivalo)
samo na osnovi prirodne promjene (P1 + Pp).
Rezultat znai neto migraciju, tj. razliku izmeu broja
doseljenih i iseljenih osoba na odreenom podruju.
Pozitivan saldo pokazuje koliko se vie osoba doselilo
nego to ih se odselilo, negativni koliko ih se vie ise-
lilo nego doselilo, a nulta vrijednost znai ravnoteu.
Ta metoda, dakle, prua podatke o saldu (rezultatu
migracije na nekom podruju), a ne o broju iseljeni-
ka i doseljenika ili o smjeru migracijskog toka; samo
ako se rauna za cijelu populaciju neke zemlje onda je
rije o saldu vanjske migracije. Ipak, komparativna je
metoda vana za utvrivanje znaajki ukupnoga kre-
tanja stanovnitva (posebice malih podruja). Tonost
dobivenog salda ovisi o tonosti podataka popisa i vi-
talne statistike. Podatak o apsolutnom saldu moe se
staviti u odnos s brojem stanovnika poetkom razdo-
blja (P), pa se dobije relativni saldo (%).
Evo primjera: opina akovec, dananja Meimurska
upanija, prema raspoloivim podacima imala je od
1981. do 1991. negativan migracijski saldo:
P 1 = P 1981 = 116 825 stanovnika
P2= P 1991 = 119 866 stanovnika
Pp <19s1- 1991) = 3 799
s = 119 866 - (116 825 + 3 799)
s = 119 866 - 120 624
s= -758
Migracijski saldo Meimurske upanije za razdoblje
1981 - 1991. je negativan, iselilo se 758 osoba vie nego
to ih se doselilo.
156 Vie o toj metodi i izraunavanju migracijskog salda vidjeti u radu:
4. KRETANJE STANOVNITVA 131
Primjer je salda vanjske migracije ri Lanka u razdo-
blju 1963 - 1971 (osnovni podaci prema: Shryock i
Siegel, 1976: 377 - 378):
P 1 = P 1963= 10 578 314 stanovnika
P2 = P 1971 = 12 570 143 stanovnika
Pp <1963 _ 1971 l = 2 291 298
s= 12 570 143 - (10 578 314 + 2 291 298)
s= 12 570 143 - 12 869 612
s= -299 469
Moemo zakljuiti da u sluaju ri Lanke iseljeniki
tok premauje useljeniki za (zaokrueno) 300 000
osoba. To je sve to prua taj podatak; nije poznato je li
dobiveni broj rezultat 300 000 iseljenih i nula doselje-
nih ili 900 000 iseljenih i 600 000 doseljenih, ili neke
druge kombinacije.
Posredna metoda istraivanja migracije manje se rabi,
uglavnom slui za procjenu migracijskog salda u unutar-
njoj migraciji izmeu dvaju podruja, najee izmeu
mjesta roenja i prebivalita, stoga se naziva i metoda
rodnog kraja. 156 Pokazuje ukupan broj stanovnika koji
su sudjelovali u migraciji u meupopisnom razdoblju.
4.3.2.5. Unutarnja migracija
Pod unutarnjom migracijom stanovnitva razumije-
va se oblik prostorne pokretljivosti ije se polazite i
odredite nalazi unutar granica jedne drave, pri emu
migrant mijenja mjesto (naselje) stalnog boravka.
Konana migracija usko je vezana uz drutveno-gos-
podarski razvoj, posebno uz procese urbanizacije i
industrijalizacije. S obzirom na kriterij tip naselja"
(polazita i odredita) pri unutarnjoj migraciji moe
se razlikovati migracija selo-grad, grad-selo, selo-selo
i grad-grad. Valja istaknuti da je najvanija migracija
selo-grad, tj. iz ruralnih prostora u urbane prostore.
Unutarnja migracija je povijesni i globalni proces
uvjetovan kolopletom imbenika koji su prostorno i
vremenski razliiti. No preseljavanje stanovnitva u
uskoj je vezi prije svega s imbenicima gospodarskog
razvoja, premda i ostali imbenici, posebice socijalno-
-psiholoki, imaju vanu ulogu. Svuda su znaajnije
drutveno-gospodarske promjene bile praene snanim
Wertheimer-Baleti, 1999: 299 - 300.
132 DEMOGEOGRAFIJA

migriranjem radne snage iz siromanijih i manje raz-

vijenih u bogatije i razvijenije krajeve, iz sela u grad, iz
patrijarhalnih u napredne sredine, iz agrostoarskih u
industrijske krajeve i iz planina u nizine (Friganovi,
1990: 154).
Premda je i prije bilo preseljavanja stanovnitva, npr. u
granina podruja zbog stratekih razloga, unutarnja
migracija, posebice struja selo-grad, poela je jaati u
19. stoljeu usporedo s razvojem kapitalizma. Stoga
se u masovnom obliku najranije pojavljuje u zem-
ljama klasinog kapitalizma (Engleskoj, Francuskoj,
Njemakoj, itd.). To je povezano s promjenama u ru-
ralnim podrujima. Napredak u obradi zemlje i poljo-
privrednoj proizvodnji (zapoet jo tijekom 18. stoljea),
izostanak gladi i ope poboljanje ivotnih uvjeta,
dovodi do poveanja seoskog stanovnitva (smanju-
je se smrtnost, a poveava rodnost), ali i do agrarne
prenapuenosti. 157 Seljaci su uvueni u robno-novano
gospodarenje; dolo je do razaranja starog, naturalnog
karaktera proizvodnje i iskoritavanja ljudskog rada te
do promjene migracijskog modela (do tada je migracija
bila uglavnom selo-selo). Seljaci su, dakle, bili prisiljeni
proizvoditi i kupovati robu, a za to u veini sluajeva
nisu postojale objektivne mogunosti. Stoga su zaradu
morali potraiti izvan poljoprivrede. Tako je europ-
ski seljak uoio, najprije u najrazvijenijim zemljama,
a zatim i u ostalima, da je prosperitet negdje drug- Slika 60. Neto migracija izmeu kotskih regija izrauna
dje", u gradu ili u zemljama Novog svijeta. Ubrzana na na temelju podataka o mjestu roenja i prebivalita u
i urbano bazirana industrijalizacija traila je sve vie vrijeme popisa 1901. godine; prevladavajue migracijske
radne snage i njezinu sve veu koncentraciju. Rudnik i struje tekle su prema industrijskom, rudarskom i urba-
tvornica bili su jezgre okupljanja stanovnitva i urbanog nom pojasu srednje kotske gdje su i najvei gradovi
razvoja (Vresk, 1984: 78). Selo je sve vie zaostajalo i - Glasgow (ija regija biljei neto migraciju +168 000)
bilo je samo pitanje vremena kada e migracija seoskog i Edinburg (neto migracija + 64 000) (prema: Osborne,
stanovnitva u gradove postati prevladavajui prostor- 1958; preinaeno)
no-demografski proces. Migracija selo-grad danas je prevladavajua migracij-
Posve je jasno da je unutarnja migracija, tonije stru- ska struja u zemljama u razvoju, znatna je i u srednje
ja selo-grad, imala bitnu ulogu u porastu gradova razvijenim zemljama, a nije potpuno prestala ni u raz-
sadanjih razvijenih zemalja. Meu najvee europske vijenim zemljama. Istina, u razvijenim zemljama mi-
gradove 19. i poetka 20. stoljea ubrajaju se, osim Lon- gracija selo-grad ustupila je mjesto drugim oblicima
dona, Pariza, Berlina i Bea, i pojedini gradovi koji migracije, grad-grad i grad-selo (odnosno grad-ru-
su se razvili u industrijska sredita te tako privukli ralna okolica, ili grad-negradska naselja, jer nije rije o
vikove ruralnog stanovnitva. To su bili u Njemakoj povratku u tradicionalno selo).

157 Agrarna prenapuenost znai da u poljoprivredi ima vika radne snage, koji se moe iz nje povui a da pri tome ne doe do

smanjenja poljoprivredne proizvodnje (Puljiz, 1977). K. Kautsky u svom Agrarnom pitanju davne 1899. godine dosta pozor-
nosti pridaje agrarnoj prenapuenosti u Njemakoj i zemljama zapadne Europe te odlasku radne snage iz sela u grad (Kautsky,
izd. 1953). Socijalistiki pisac E. Vandervelde (L'exode rural et le retour aux champs, Pariz, II. izdanje, 1910) konstatira da je
osim privlanosti grada i razvoja prometa glavni razlog migracije relativna prenapuenost sela: Nemogunost da u selu osigu-
raju opstanak sili stanovnike sela da trae mogunost za ivot na drugim mjestima (navedeno prema: Biani, 1969:18).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 133

Primjer SAD-a svjedoi koliko obujam, smjer i glavne struje unutar zemlje bile usmjerene, a vjerojatno su i
znaajke unutarnje migracije mogu biti promjenjive sada, prema glavnom gradu Tunisu (sl. 61).
tijekom nekoliko narataja. Od 1916. do 1920. zbivala
se meuregionalna migracija (the Great Migration")
Afroamerikanaca iz preteita ruralnih prostora junih
i istonih saveznih drava u gradove na sjeveru i za-
padu. U toj je struji sudjelovalo oko 1,2 milijuna ljudi,
od kojih su mnogi bili djeca ili unuci robova (Johnson
i Campbell, 1981). Poetkom 80-ih godina zapoinje
reverzni migracijski tok u kojem je sudjelovalo neko-
liko milijuna ljudi (tijekom 90-ih poinje slabjeti), a
tee" iz sjeveroistonih i sjeverno-sredinjih drava
(koje su i primile najvie migranata tijekom velike mi-
gracije") u june i zapadne drave. U veini sluajeva
glavni je motiv migriranja elja za boravkom u toplijim Kasserine
regijama (Snowbelt to Sunbelt migration"). Posebice
su zanimljiva odredita: Kalifornija, Arizona, Florida i
Nevada (Weinstein i Pillai, 2001). Istovremeno se zbiva
i druga velika suvremena migracija - iz glavnih metro-
politanskih podruja u periurbani pojas (iza subur-
bija") i u ruralna podruja (i ta struja jenjava 90-ih); po
nekim autorima rije je o ruralnoj renesansi". Budui
da je kontratok, tj. doseljavanje u metropolitanska
podruja, osjetno slabiji, dolo je do prvog smanjenja
urbanog stanovnitva SAD-u jo od prvog popisa 1790.
godine. 158
Suvremene znaajke migracije selo-grad u zemljama u o-~~50km

razvoju ve su podrobno razmotrene u sklopu obrade

urbanizacije (poglavlje 2.3). Ovdje valja jo jedanput
istaknuti fenomen porasta megagradova u zemljama u
razvoju, gradova koji su uglavnom i nacionalne metro-
pole. Njihov ubrzani porast povezan je s izrazitom
prostornom nejednakou stupnja razvijenosti; model
metropola-periferija temelj je nejednakosti. U pri-
marnom gradu" (primate city, vidjeti odj. 2.3.2) kon-
centrirane su djelatnosti drugog i treeg sektora, prema
njemu je usmjeren i transportni sustav pa stoga postaje
glavno odredite migracije.
Bangkok je, vjerojatno, najizrazitiji primjer primar-
noga grada" u svijetu. U njemu ivi vie od polovice
tajlandske urbane populacije. Godine 1960. bio je 26
puta vei od drugoga najveega grada, a 1990. ak vie
od 50 puta, to jasno govori o glavnom migracijskom
toku. Drugi primjer je Tunis gdje su glavne migracijske
Slika 61. Neto migracija stanovnitva izmeu admi-
nistrativnih dijelova Tunisa 1969 - 1975. godine
(Findlay i Findlay, 1980)
Demografski uinci unutarnje migracije, osim pro-
storne preraspodjele stanovnitva (razlikuju se emi-
gracijski, egzodusni, depopulacijski krajevi, nasuprot
imigracijskim krajevima), povezani su s promjenama
koje nastaju masovnim seljenjem iz sela u grad. Selo
prestaje biti nositelj bioreprodukcije (demograf-
ski inkubator"), a grad koji prihvaa mlado seosko
stanovnitvo nije spreman preuzeti tu ulogu. Rezultat
je opadajua bioreprodukcija ukupnog stanovnitva.
Gospodarske i drutvene posljedice migracije selo-
-grad brojne su i nisu uvijek jednoznane. Pozitivno je
to se smanjenjem demografskog pritiska u nerazvije-
nim podrujima poveava marginalna produktivnost

158 Dananje stanovnitvo SAD-a jedno je od najpokretljivijih. Moe se rei da je to zemlja modernog nomadizma. U prosjeku

se boravite mijenja svakih sedam godina, ili oko jedanaest puta tijekom ivota (dodue, tu su uraunana i unutargradska
seljenja). Tako je tijekom dvije godine, 1991. i 1992, 13% stanovnitva sudjelovalo u interurbanoj migraciji ili unutargradskom
preseljavanju (Gober, 1993).
134 DEMOGEOGRAF/JA

rada, a podie se i opa proizvodnost zapoljavanjem
migranata u sekundarnom i tercijarnom sektoru. No
pritom djeluju snani polarizirajui" uinci; razvi-
jenija regija apsorbira najbolje kadrove nerazvijenih
podruja (kvalificiranije, obrazovanije, poduzetnije),
a to produbljuje postojee regionalne nejednakosti.
Mnogi autori smatraju da migracija selo-grad, pose-
bice masovna i stihijska kao u zemljama u razvoju, ne
vodi uspostavi ravnotee, tj. uklanjanju urbane domi-
nacije, ve je samo poveava (Lipton, 1977). Zanim-
ljivo je miljenje H. Richardsona o uincima migracije
selo-grad: Samo ako su neto drutveni efekti korisni za
obje regije - podrijetla i doseljenja - moe se tvrditi da
je migracija selo-grad optimalna, i samo ako je u obje
regije efekt negativan, moe se zakljuiti da je migracija
prekomjerna. Mogue je da efekti budu negativni u regi-
ji podrijetla, a pozitivni u regiji doseljenja, i obrnuto. U
tom sluaju, ako sve okolnosti nisu tono kvantificirane
i agregirane, ishod je dvosmislen (1984: 269). Migraci-
ja selo-grad, osim prekomjernog pranjenja" sela, 159
moe u gradovima izazvati mnoge drutvene tekoe
i neusklaenosti, kao to su nedostatak stambenog
prostora, stvaranje divljih" naselja, smanjenje komu-
nalnog standarda, rast nezaposlenosti, zdravstvene
tegobe, porast kriminala itd. Moe se na kraju rei da
migracija selo-grad utjee na homogenizaciju ruralnih
i heterogenizaciju urbanih podruja (Oliveira-Roca,
1989: 142).

Unutarnja migracija u Hrvatskoj

Nakon Drugoga svjetskog rata glavni unutarnji migracijski tok u Hrvatskoj bio je selo-grad. Bila je to posljedica,
prije svega, osjetnih razlika u demografskoj i opoj drutveno-gospodarskoj strukturi grada i sela. Razvijajui
uslune i drutvene djelatnosti vieg ranga, poglavito jaajui funkciju rada, gradovi postaju odredita snane
migracije seoskog stanovnitva, koja se 60-ih i ranih 70-ih godina pretvorila u ruralni egzodus. Rauna se da je
od 1948. do 1991. migracija selo-grad iznosila oko 950 000 osoba, ili godinje prosjeno 22 000. Od tih je osoba
njih oko 700 000 odabralo put koji vodi u grad", a ostali su se uputili izvan granica Hrvatske (Nejami, 1992).
Izravna je i odgoena posljedica toga: a) porast gradskog stanovnitva; u razdoblju 1961 - 1981. broj gradskih
stanovnika porastao je 820 000, a u tome je udio doseljavanja iznosio 61,3% (Nejami, 1988); b) depopulacija
glavnine seoskih naselja; 82% naselja u Hrvatskoj, mahom su to sela, imalo je manje stanovnika 1981. nego
1948. godine. Od ostalih tipova unutarnje migracije (prema kriteriju tip naselja") neto vee znaenje imala je
migracija selo-selo, a migracija grad-selo jo je uvijek slaba. Prema nekim nalazima, meuseoska se migracija u
polovici sluajeva odvijala na lokalnoj razini (dobrim dijelom kao migracija zbog enidbe-udaje). Velika seoba
selo-selo dogodila se u sklopu agrarne kolonizacije 1945 - 1946. Industrijalizacija i urbanizacija destimuli-
rale" su migraciju selo-selo; grad je preuzeo dio potencijalnih preseljenika iz agrarno prenapuenih krajeva
u tradicionalno bogate agrarne krajeve. Diferencirani (i divergentni) prostorno-demografski procesi povezani
s migracijom selo-grad ogledaju se i u krupnim fizionomskim (pejzanim) promjenama. Na jednoj strani, u
rubnim gradskim podrujima istie se nagomilavanje stanovnitva, urbanistiki nered i nedostatak komunalne
infrastrukture. Na drugoj strani, u ruralnom prostoru prevladava depopulacijski krajolik koji obiljeavaju ostaci
nekadanjega kultiviranog zemljita, blatne i neuredne okunice, kue koje jedva odolijevaju zubu vremena,
vonjaci zarasli u korov, trule ili poruene ograde; sve su to znakovi gaenja ognjita". Podaci za razdoblje
1997 - 2001. pokazuju stabilnost unutarnje migracije, a isto tako pokazuju da je hrvatsko stanovnitvo raz-
mjerno slabo mobilno; prosjena stopa bruto unutarnje migracije iznosi 17,3%0. Godine 1997. bilo je 79 500
migranata, 1999. godine 68 392, a 2001. godine 73 009; prevladavajua struja je meuupanijska (42,2%
migranata), na drugom je mjestu meuopinska, tj. unutar iste upanije (38,8%), a najslabije je zastupljena
unutaropinska struja (19,0% migranata) (Priopenje 7.1.2, DZS, 2002).

159 Ekstreman je primjer kotskog otoka St Kilda gdje je iseljavanje tijekom vie narataja dovelo zajednicu na rub preivljavanja.

Stoga je drava 1930. godine evakuirala preostalo otono stanovnitvo.

 4. KRETANJE STANOVNITVA 135

4.3.2.6. Vanjska/meunarodna migracija ih je statistiki razgraniiti,

Ope znaajke. Oblik prostorne pokretljivost stanov-
nitva kojemu je polazite unutar granica, a odredite
izvan granica jedne zemlje, i koji razumijeva promje-
nu mjesta stalnog boravka (prebivalita) nazivamo
vanjska ili meunarodna migracija. U mnogim
sluajevima rije je o namjeri da se na mjestu desti-
nacije trajno i ostane (Menari, 2003: 335). Temeljita
spoznaja tog oblika prostorne pokretljivosti nuna je,
meu ostalim, radi boljeg razumijevanje razmjetaja
svjetskog stanovnitva. Valja naglasiti da suvremenu
meunarodnu migraciju nije dobro promatrati kao
neki zaseban proces, ve kao izraz globalnih promjena
i razvoja.
Vanjska migracija prema teritorijalnom dometu moe
biti meususjedska, kontinentalna i interkontinental-
na. Ve je istaknuto da moe biti konana i privremena,
kratkotrajna i dugotrajna te ponovna i povratna. Raz-
mjerno jednostavnu tipologiju suvremenih meuna
rodni migranata nudi R. Appleyard (1991: 22-23):
a) stalni migranti (naseljenici), ukljuuje i osobe koje
su migrirale radi spajanja obitelji;
b) privremeni radnici na ugovor, preteito slabije ob-
valja ih razlikovati zbog
razliitihuzroka i posljedica. Pod vanjskom migraci-
jom radne snage razumijeva se migracija ekonomski
aktivnog stanovnitva (radne snage), preteito iz slabije
razvijenih zemalja u razvijenije zemlje i ponajprije zbog
gospodarskih razloga (Wertheimer-Baleti, 1999).
Vanjska migracija povezana je s veim trokovima i
rizikom, a i socijalno-psiholoki je sloenija od unu-
tarnje migracije. Ve je istaknuto kako su oba oblika
migracije uvelike uvjetovana gospodarskim imbe
nicima, no pri vanjskoj migraciji presudnu ulogu mogu
imati i politiki imbenici (neslaganje s politikim
ureenjem, etnika, vjerska, rasna ili neka druga dis-
kriminacija). Pri tom obliku prostorne pokretljivo-
sti pojavljuju se, jae nego pri unutarnje migraciji,
tekoe prilagoivanja (adaptacije), a u drugoj fazi
ivljenja u novoj zemlji problem stapanja (asimilacije).
Zato vanjski migranti obino kreu onamo gdje je ve
stvoreno uporite (nukleus) sunarodnjaka ili drugog
stanovnitva slinih obiljeja (jezik, vjera, kultura). 161 No
s vremenom se gubi njihova posebnost i prepoznatlji-
vost. Tako su potomci tzv. novih imigranata koji su u
SAD doli iz srednje i jugoistone Europe poetkom 20.
stoljea (mahom katolici i oni za koje se vjerovalo da su

razovani koji ostaju u zemljama primitka odreeno
vrijeme (oko dvije godine);
c) privremeni profesionalni transitanti" 160 , strunjaci
i menaderi koji se sele od jedne zemlje do druge,
obino kao zaposlenici multinacionalnih kompanija,
te strunjaci koje alju meunarodne organizacije;
d) prikriveni ili ilegalni radnici,
e) traitelji azila;
f) izbjeglice.
U vanjskoj migraciji preporuljivo je razlikovati mi-
graciju ukupnog stanovnitva od migracije radne snage.
Naime, premda je potonja sastavni dio prve i teko
kulturno previe razliiti da bi se asimilirali), proma-
trani kao skupina, pretekli Anglosaksonce po visini pri-
hoda; njihovu asimilaciju ponajbolje potvruju visoke
stope mjeovitih brakova (Mesi, 2002). 162 Pod utjecajem
asimilacije etniko podrijetlo, pa i etnika identifikacija
poprimaju vie simbolino znaenje, bez stvarnih eko-
nomskih, socijalnih ili politikih posljedica.
Glavni migracijski tok prati tzv. kontratok (to je is-
taknuo jo Ravenstein). Vie je razloga koji uvjetuju
povratne tokove: a) gubitak zaposlenja ili nemogunost
nalaenja novog posla zbog gospodarske krize i sl.,
b) neuspjeh u profesionalnoj karijeri, c) prvobitna
namjera privremenosti (samo dok pritedim za ... "),

160 Professional transients" pojam je koji je smislio Appleyard za poseban tip ugovornih radnika, a u naoj se literaturi prevodi

kao transitanti, po analogiji s komutantima (vidjeti: Mesi, 2002).

161Tako se panjolci vrlo brzo prilagode u Latinskoj Americi, osim u Brazilu koji je zbog jezika prihvatljiviji Portugalcima.
Nijemci i Anglosaksonci prilagouju se tee. Poznat je primjer njemakih kolonista u brazilskoj dravi Parani. Neto se bre
prilagouju i stapaju slavenski iseljenici, to treba tumaiti time to nemaju zajedniki svjetski jezik niti su optereeni rasnim
partikularizmom (Friganovi, 1990:161).
162Asimilacija nije samo specijalnost" SAD-a. Relativno brojan poljski doseljeniki kontingent u Francuskoj (doseljavanje
je bilo najjae izmeu dva svjetska rata), koji je bio primjer etnike prepoznatljivosti, posve je asimiliran. Doseljeni Talijani
takoer su postali Francuzima. No Portugalci koji su se doselili nakon Drugoga svjetskog rata, a posebice doseljenici iz sjever-
ne Afrike, zadravaju snanu identifikaciju sa zemljama podrijetla (Mesi, 2002).
136 DEMOGEOGRAF/JA

d) tekoe u prilagoivanju novom nainu ivota i
rada, nostalgija za obitelji, prijateljima, rodnim krajem,
domovinom (Wertheimer-Baleti, 1999).
Jedna od glavnih tekoa u praenju, usporedbi i ana-
lizi meunarodne migracije proistjee iz raznovr-
snosti njezinih pojavnih oblika (tj. tipova migranata).
Stoga je teko ujednaiti definicije i nain prikupljanja
statistikih podataka a da se ne izgubi ta raznolikost,
koja o vanjskoj migraciji govori jednako toliko koliko
i njezin obujam. Meunarodne migracijske struje ne
mogu se ni vremenski ni brojano tono odrediti jer
o tome ne postoje jednakovrijedni i usporedivi poda-
ci. Nije odreeno ni koga sve treba smatrati migran-
tom (barem za potrebe ujednaivanja migracijske
statistike). U veini zapadnoeuropskih zemalja glavni
kriterij razlikovanja domaih radnika od imigra-
nata jest dravljanstvo ili nacionalnost. No dobivanje
dravljanstva esto zamagljuje pravu sliku, zapravo
umanjuje obujam odreenoga migracijskog toka. Pre-
ma preporukama Ujedinjenih naroda za meunarodnu
migraciju definirano je da je meunarodni migrant
(long term international migrant) osoba koja boravi u
novome mjestu stalnog boravka (residence) najmanje
godinu dana. Tek doseljena osoba moe se unaprijed
voditi kao migrant ako izjavi da u novom prebivalitu
namjerava ostati godinu dana ili dulje (Reccommenda-
tions .. ., 1988). Unato tome u nekim zemljama kate-
gorija imigranta (za potrebe statistike) postie se ve
nakon tri mjeseca boravka (npr. u Belgiji, Italiji), a u
drugima nakon est mjeseci (npr. u Nizozemskoj). U
nekim zemljama, pak, uope nije odreena duljina
boravka kao kriterij u statistikom praenju migracije
(npr. u Njemakoj). Osim toga, politike promjene, kao
u Europi 90-ih godina, pretvorile su nekadanju unu-
tarnju migraciju u meunarodnu, to oteava analizu
i usporedbu nekadanjih struja s novim migracijskim
strujama (Salt, 1993).
Vanjska migracija u ranijoj povijesti. Tijekom cijele
ljudske povijesti migracijom su se irila civilizacijska
i kulturna postignua. O znaenju migracije za poje-
dince i zajednice svjedoi to to mnogi narodi i kul-
ture odravaju legende o davnim seobama. 163 U ranom
povijesnom razdoblju, kada nacionalni teritorij nije
bio vrsto definiran pojam, razlika izmeu unutarnje
i vanjske migracije gotovo nije ni postojala. Stoga je
prihvatljivije razlikovati migracije na krae i migracije
na vee udaljenosti. Prema tome, za pretpovijesne mi-
gracije, a dobrim dijelom i za antike, pojam vanjske
migracije valja uzeti uvjetno. Vanjska je migracija bila
preteno uzrokovana ratovima i osvajanjem poroblje-
nih teritorija (napuivanje, kolonizacija) te je gotovo po
pravilu imala obiljeje prisile. Brojni su primjeri vanj-
ske migracije (odnosno migracije na velike udaljenosti)
u ranijoj ljudskoj povijesti: kolonizacija grkih otoka,
prisilna migracija robova u Rimskom Carstvu, dijas-
pora Zidova i Roma, 164 velike seobe naroda iz sredinje
Azije, koji su potiskujui jedni druge prema zapadu
preplavili Rimsko Carstvo i doveli do njegova pada,
masovna prisilna preseljavanja u drevnoj Kini, itd. 165 U
srednjem vijeku prisila je i dalje ostala jedna od glavnih
uzroka migracije. Nastavlja se seljenje pojedinih ple-
mena i plemenskih saveza, ali jaa i migracija poje-
dinih drutvenih stalea: trgovaca, obrtnika, vitezova,
vojnika, putujuih umjetnika (glazbenika, slikara, glu-
maca) i drugih. Gradovi su privlaili obrtnike i kalfe
razliitim privilegijama, vladari i plemii poticali su
naseljavanje naprednih poljodjelaca, stranci su esto
inili dio posade ratnih brodova (npr. u turskoj i por-
tugalskoj mornarici topnici su bili uglavnom Nijemci)
(Sowell, 1996).
Vanjska (interkontinentalna) migracija od 16. do sre-
dine 20. stoljea. S dobom otkria zapoinje globalno
povezivanje svijeta pod europskom prevlau, koja se
odraavala u osvajanju i kolonizaciji velikog dijela os-
tatka svijeta. To je, pak, potaknulo razliite tipove mi-
gracije. Tisue Europljana bile su usmjerene najprije u
Afriku i Aziju, zatim u Ameriku, a kasnije u Australiju
(Oceaniju). Rani europski iseljeniki tokovi obuhvaali
su mornare, vojnike, trgovce, sveenike i administratore.
Prekomorska migracija izazvala je velike gospodarske,

163 O znaenju migracije za otvaranje i proimanje kulturnih i civilizacijskih postignua govori injenica to su najzaostalije

zajednice na Zemlji upravo one koje su bile najdue izdvojene i bez dodira s drugim narodima i kulturama.
164 idovska dijaspora (rasprenost) klasian je primjer prastare i dugotrajne vanjske migracije. Iako ratrkani po cijelom

svijetu, uspjeli su sauvati svoj identitet i bitno pridonijeti razvoju ovjeanstva. Romi su takoer davno napustili svoju prado-
movinu, u dananjoj Indiji, ali se po pravilu nisu prilagodili sjedilakom nainu ivota.
Ovdje se navode samo neki primjeri iz ranijih povijesnih razdoblja jer bi podrobniji pregled prelazio svrhu ovog rada. Za
165

sveobuhvatnu i dublju spoznaju drevnih migracija vidjeti rad: Herak, E. (2000).


drutvene i kulturne promjene kako u zemljama podri-
jetla, tako i u kolonijama (Castles i Miller, 1993).
Ondanja migracija radne snage poivala je na prisil-
noj migraciji robova. Od kasnog 17. stoljea do sre-
dine 19. stoljea prisilno odvedeni Afrikanci i njihovi
potomci radili su kao robovi na plantaama i u rud-
nicima Novog svijeta; na njima je poivala rana koloni-
jalna ekonomija (Britanije i Francuske, ali i panjolske,
Portugala i Nizozemske). Trgovina robljem zbivala se
po poznatom trgovakom (plovidbenom) trokutu":
brodovi natovareni manufakturnom robom isplovili
bi iz neke britanske ili francuske luke prema zapadnoj
Africi, ondje bi se natovarili okovanim robovima, koje
je posada sama ulovila, ili ih je kupovala od poglavica i
mjesnih trgovaca u zamjenu za dovezenu robu. Brodo-
vi s robovima plovili bi prema obalama Sjeverne i June
Amerike (preteito na Velike i Male Antile), gdje bi se
robovi prodavali, a dobivenim novcem kupovali su
se proizvodi plantaa (veinom pamuk), koji su se na
povratku prodavali na europskim tritima (Castles i
Miller, 1993). Procjenjuje se da je 15 milijuna robova
Slika 62. Kolonijalne migracije od 17. do 19. stoljea
podataka: Potts, 1990)
4. KRETANJE STANOVNITVA 137
(obaju spolova) bilo prevezeno iz Afrike u Novi svijet
do sredine 19. stoljea (Appleyard, 1991). Posljedica je,
meu ostalim, bila populacijska pusto zapadne afrike
obale i pojava crnakoga i rasno mijeanog stanovnitva
u Novom svijetu. Atlantsku trgovinu robljem velike sile
zabranile su 1815. godine, ali je ropstvo ukinuto kasni-
je: 1834. godine u britanskim kolonijama, 1863. godine
u nizozemskim kolonijama, 1865. u junim dravama
SAD, a tek 1889. u Brazilu.
U drugoj polovici 19. stoljea dolazi do postupnog zam-
jenjivanja robova drugom vrstom radnika-migranata.
To su bili radnici pod obvezatnim ugovorom (identured
workers) ili kuliji, koji su katkad i silom novaeni za rad
na plantaama. Njihov je poloaj bio tek neto bolji od
poloaja robova, ugovor se nije mogao raskinuti, a svako
njegovo krenje surovo se kanjavalo. Tako su tijekom
jednog stoljea (od 1834. do 1937) britanske kolonijalne
vlasti preselile vie od 30 milijuna ugovornih radnika iz
indijskog potkontinenta u nove kolonije (npr. Trinidad,
Gvajanu, Malaju, istonu Afriku), no tek je manji dio
njih (oko 6 milijuna) ostao u tim kolonijama, a veina
(debljina strelica nije u vezi s veliinom migracijske struje; izvor
138 DEMOGEOGRAF/JA

se vratila nakon isteka ugovora (Appleyard, 1991). Ni-
zozemci su, pak, naselili desetak milijuna kineskih ku-
lija u jugoistonu Aziju (nizozemsku Istonu Indiju)
- Hong Kong, Indoneziju, Tajland, Maleziju. 166
Drugi tip prekomorske migracije, suprotan prisilnom
preseljavanju robova i (polu-prisilnoj) migraciji ugo-
vornih radnika, obuhvaao je (mahom) dragovoljnu
migraciju Europljana u Sjevernu i Junu Ameriku,
junu Afriku, Australiju i Novi Zeland. Ta je velika mi-
gracija, najvea u povijesti ljudskog roda, zahvatila 55
do 65 milijuna Europljana u razdoblju izmeu 1820. i
1930. godine (Jones, 1990). 167 Rauna se da je u razdo-
blju 1846 - 1924. iseljeniki kontingent u prosjeku inio
12,3% europskog stanovnitva (Stalker, 2000).
Iseljavanje je ponajprije uvjetovano demografskim
pritiskom koji je zahvatio Europu tijekom 19. stoljea
(jasno ne sve zemlje istovremeno), i to zbog smanjenja
smrtnosti zbog ope modernizacije i demografske tran-
zicije. No u tome su sudjelovali i drugi imbenici. In-
dustrijalizacija je razarala tradicionalne ruralne struk-
ture, dolo je do vika poljoprivrednika" koje moderni
sektor gospodarstva nije mogao potpuno prihvatiti,
dijelom i zbog sve vee mehanizacije proizvodnje. Po-
javljuju se i neki posebni razlozi, kao bolest vinove loze
potkraj 19. stoljea (u junoj Francuskoj, srednjoj Italiji,
primorju Hrvatske), seljaki dugovi u srednjoj Europi
nakon ukidanja kmetstva, itd. 168
U Europi je agrarna prenapuenost pojaavala glad za
zemljom", a u Novom svijetu bilo je obilje djevianske
zemlje. 169 Posebice su europskim seljacima bile privlane
humusom bogate travnate ravnice: sjevernoamerike
prerije, junoamerike pampe, junoafriki veld i ve-
liki dijelovi jugoistone Australije (New South Wales
i Victoria). Ta su podruja bila rijetko naseljena i sta-
rosjedioci su ih slabo agrarno iskoritavali. Osim nave-
denoga, na privlanost tih krajeva utjecala je injenica
to je vladina politika u podjeli zemlje bila uglavnom
liberalna te se zemlja mogla dobiti besplatno ili uz vrlo
malu novanu naknadu. 170
Navedeni potisna-privlani (push-pull) imbenici po-
klopili su se i s tehniko-prometnom revolucijom,
ponajprije s pojavom i razvojem parobrodarstva (sljedei
revolucionarni pomak uslijedit e gotovo stoljee kasni-
je razvojem zrakoplovnog prijevoza). Do tada je preko-
morska plovidba bila rizina i dugotrajna (od jednog do
tri mjeseca). Jedrenjaci su bili pretrpani migrantima,
bez osnovnih higijenskih uvjeta, esto s nedovoljno
hrane i vode, to je pogodovalo irenju zaraznih bolesti.
Jo sredinom 19. stoljea 17% migranata za Ameriku
umiralo je na putu, bilo zbog bolesti bilo zbog potonua
brodova (Sowell, 1996). Ukljuivanjem parobroda od
50-ih godina 19. stoljea smanjila se opasnost preko-
morskog putovanja, prijevoz je postao sigurniji, bri i
jeftiniji. 171 Osim toga, putovanje se moglo i tono plani-

166 Na taj su nain u Singapuru Kinezi postali brojniji od domaih Malajaca, to je kasnije dovelo do odcjepljenja od Malezije i

uspostave samostalne drave.

167 Ranija interkontinentalna migracija nije imala masovniji karakter, obuhvaala je uglavnom pustolove, deportirane

kanjenike, politike ili vjerske disidente. Stoga je 1800. godine u SAD-u bilo tek oko 4 milijuna bijelaca, godine 1840. u Aus-
traliji je bilo manje od 200 000 Europljana, a samo 2 000 na Novom Zelandu (Jones, 1990).
Ulogu iseljavanja, kao sigurnosnog ventila" u uvjetima populacijskog porasta, oslikava primjer Norveke i vedske. Izmeu
168

1840. i 1914. godine iz Norveke se iselilo 750 000 osoba ili 40% ukupne pozitivne prirodne promjene (prirasta) stanovnitva u
tom razdoblju; odgovarajui podaci za vedsku iznose 1 100 000 iseljenih, ili 25% prirodne promjene (Grigg, 1980).
169 Primamljiv zov Novog svijeta potaknuo je i mnoge Hrvate na prekomorsku emigraciju, pa tako i stanovnike otoka Hvara.

U razdoblju 1881 - 1910. neto migracijski saldo stanovnitva otoka iznosio je 6 800 osoba ili 62% ukupne (kumulativne) pozi-
tivne prirodne promjene (prirasta) u tome razdoblju. Hvarani su se najvie iseljavali u Argentinu (prva se iskrcala skupina
mornara 1805. godine). Istaknuti Hvaranin u Argentini Nikola Buratovi pozivao je mlade ljude iz rodnog Vrbnja i susjednih
sela Svira, Vrisnika i Pitava da dou u Argentinu. Tako u jednom pismu pie: Vi tamo na Hvaru razbijate kamen, a ovdje
ima na tisue hektara plodne i niije zemlje [... ] Doite ovamo im vam se prui prilika (Otok Hvar, 1995: 246). I tako se brojni
hvarski iseljenici naselie na najboljim farmama provincije Santa Fe.
170 Na primjer, propisi o zemljinim posjedima (Homestead Acts) u SAD-u i Kanadi iz 1862. i 1872. nudili su naseljenicima,

uz pristupninu od 10 dolara, pravo na 160 jutara (65 ha) dravne zemlje nakon pet godina boravka i bavljenja poljoprivredom
(Jones, 1990). Za usporedbu, nadnica najamnog radnika bila je oko 1 dolar.
171 Porast konkurencije u prekomorskom prijevozu doveo je do pada cijene brodske karte. Tako je 1907. godine ovlateni agent

Josip Riboli iz Splita imao ovakav cjenik: Split - New York 180 kruna, Split - Punta Arenas 335, Split - Australija 365 .Ko-
liko je to novca pokazuje cijena hektolitra vina koja je, prema splitskom Pukom listu" od 31.5.1907 te godine bila 48 kruna
(Anti, 1985: 244).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 139

rati po redu plovidbe, to se za jedrenjake nije moglo jer
su ovisili o povoljnom vremenu. Parobrod je, nadalje,
omoguio i laki povratak migranata, pa ak i sezon-
sku prekomorsku emigraciju. 172 No valja istaknuti da je
pojava i razvoj eljeznice imala takoer vanu ulogu u
prekomorskom iseljavanju. Njezina je uloga najmanje
dvojaka: dovodila je mnotvo emigranata iz udalje-
nih kontinentalnih dijelova Europe do velikih luka, a
s druge strane otvarala je iroka kontinentalna pro-
stranstva Novog svijeta.
Prekomorska ili interkontinentalna migracija zbivala
se u tri velika vala: prvi val, nakon napoleonskih ra-
tova, do 80-ih godina 19. stoljea, drugi val, poslije
80-ih, do oko 30-ih godina 20. stoljea, i trei val, na-
kon Drugoga svjetskog rata, traje do danas (Pedraza,
1996). 173 Tijekom tih triju valova iseljavanja zbivala se i
znatna geografska diferencijacija glavnine iseljenikih
tokova. Prvim valom najvie se iseljavalo stanovnitvo
sjeverozapadne Europe (naziva se jo i stara migraci-
ja). Drugim valom (poznatim i kao nova migracija)
obuhvaeni su preteito stanovnici june, dijela srednje
i istone Europe. Trei val nema tako izdiferencirano
polazite; ipak znatniju struju 50-ih godina 20. stoljea
inili su iseljenici (i izbjeglice) iz istone Europe. 174 No
ne treba to shvatiti odve kruto jer su se tokovi ispre-
pletali i odvijali usporedo unato premonoj struji.
Glavne zemlje iseljavanja bile su Irska, Velika Britani-
ja, Njemaka, vedska, Norveka, panjolska, Italija,
Grka, Austro-Ugarska, Rusija i Poljska, a od azijskih
zemalja Kina i Indija. Rijetko koja zemlja u Europi
nije bila pogoena transatlantskom emigracijom. U
odnosu prema ukupnom broju stanovnika Irska je na
prvome mjestu, a Italija prednjai apsolutnim brojem
iseljenika. U toj velikoj prekomorskoj iseljenikoj struji
Hrvati su takoer natprosjeno sudjelovali.
Slika 63. Prekomorska (interkontinentalna) migracija
od 1850. do 1920. godine (debljina strelica nije u vezi s
veliinom migracijske struje)

~I~o-~400~0km] ~
172 Tako su mnogi talijanski poljoprivredni radnici dolazili sezonski raditi u Argentinu. I hrvatski su iseljenici u prvom
desetljeu 20. stoljea znali prezimiti u domovini i na proljee opet krenuti na posao u Ameriku (Anti, 1985.a). Tako je roen
mit o privremenosti" migracije, iako e veina migranata na kraju ostati u Novom svijetu.
173 Povjesniari su uveli pojam valova, koji se uvrijeio u literaturi za oznaivanje serija ili ciklusa prostorne pokretljivosti veih

skupina ljudi. Prekomorsko iseljavanje (za koje je est sinonim iseljavanje u Ameriku") zbivalo se, prema demografu J. Isbisteru
(1996:32) u etiri vala; drugi, trei i etvrti se val manje-vie poklapaju s predoenim trima valovima, a prvi se odnosi na
razdoblje prije 20-ih godina 19. stoljea. No sam Isbister s pravom primjeuje da pojam vala" nije najprimjereniji za amerike
useljenike tokove u tom razdoblju jer je posrijedi postojano kapanje".
174 Budui da trei interkontinentalni val traje do danas, ukljuuje nove migracijske struje, a to po mnogim obiljejima znai

prekid s tradicionalnim migracijskim valovima.

140 OEMOGEOGRAFIJA

Irska je pravi emigracijski fenomen". Preteito ru-
ralna zemlja krte prirodne osnove, ali s povoljnim
prometno-geografskim poloajem na prekooceanskom
plovnom putu, bila je gotovo predodreena za ranu
emigraciju. No valovi snanog iseljavanja potaknuti su
boleu krumpira koja je potpuno unitila tu osnovnu
kulturu i uzrokovala glad u razdoblju 1846 - 1851. go-
dine (poznatu kao velika glad"); spas se traio bijegom
u Ameriku. Irska je 1841. godine imala 8,17 milijuna
stanovnika, a 1851. godine popisom je zabiljeeno 6,55
milijuna. Dio gubitka odnosi se na poveanu smrtnost
zbog gladi i s njom povezanih bolesti, ali je vei dio po-
sljedica iseljavanja. Veliinu irske emigracije pokazuje
podatak da su se izmeu 1820. i 1860. u SAD uselila
gotovo dva milijuna Iraca, ili gotovo 40% ukupne imi-
gracije u tom razdoblju (Salins,1997). Budui da se ise-
ljavanje nastavilo i kasnije, to je, meu ostalim, dovelo
do toga da je Irska jedina europska zemlja koja je u
prvoj polovici 19. stoljea imala vie stanovnika nego
danas, i to dvostruko vie!
Velika Britanija (zapravo Engleska, kotska i Wales jer
je dananji teritorij Sjeverne Irske obuhvaen irskom
emigracijom) dala je velik doprinos prekomorskoj mi-
graciji, posebice u njezinoj ranijoj fazi. irenje Britanskog
imperija nuno je nametalo potrebu naseljavanja preko-
morskih posjeda. Najprivlanije odredite, osim SAD-a,
bila je Australija. Iseljavanje poinje slabjeti poetkom
20. stoljea, kada je zemlja bila na vrhuncu gospodarske
moi te je mogla zaposliti svoje stanovnitvo.
Njemaka emigracija postigla je vrhunac 80-ih godina
19. stoljea. Najprivlanije odredite bile su SAD (do 30-
ih godina 20. stoljea vie od 6 milijuna migranata), ali
je bilo i iseljavanja u Latinsku Ameriku (Brazil, ile).
Italija je apsolutnim brojem iseljenih na prvome
mjestu u Europi. Procjenjuje se da se samo u razdo-
blju 1871. - 1910. iselilo oko 11,2 milijuna Talijana, i to
polovica u prvom desetljeu 20. stoljea. Najjaa struja
bila je usmjerena u SAD, Argentinu i ile, a zatim u
Australiju.
panjolska zajedno s Portugalom pripada iberskoj
emigracijskoj struji koja je bila usmjerena prema osva-
janju i kolonizaciji Latinske Amerike. Ve potkraj 18.
stoljea od Meksika do juga kontinenta ivjela su oko 4
milijuna panjolaca. Portugalaca je bilo neto manje i
praktino samo u Brazilu.
Rusija s obzirom na broj stanovnika nije bila znatni-
ja emigracijska zemlja sve do Oktobarske revolucije;
tada je pokrenuto masovnije iseljavanje, pa je ojaala i
prekomorska struja.
Kina je najvea azijska iseljenika zemlja (glavni je po-
tisni imbenik visoka agrarna prenapuenost junog
primorja i srednje Kine). Veina Kineza naselila su u
primorskim zemljama jugoistone Azije, a manji broj
emigrirao je u Novi svijet zato to su zemlje imigracije
uvodile ogranienja (Brazil, ile, Peru i dr.), a neke, po-
put SAD-a, potpuno zabranile njihovo doseljavanje. 175
Glavne zemlje useljavanja do sredine 20. stoljea bile
su zemlje Novog svijeta, u prvome redu Sjedinjene
Amerike Drave, zatim Brazil, Argentina, Kanada
i Australija. Slijede zemlje takoer sa znatnom imi-
gracijom, kao ile, Junoafrika Republika i Novi
Zeland. Budui da su SAD bile i ostale najvanijom
useljenikom zemljom svijeta, zasluuju neto podrob-
niji osvrt.
SAD su useljenika zemlja bez premca. Tu je zemlju
za odredite odabralo oko 60% europskih prekomor-
skih migranata. Od 1820. do 1950. godine legalno se
uselilo gotovo 40 milijuna ljudi (iz Europe 33 milijuna
ili 83%). Vrh useljenikog vala bio je u desetljeu 1901
- 1910. kada je u zemlju ulo 8,8 milijuna (legalnih)
imigranata (Bouvier i Gardner, 1986). 176

175Godine 1882. donesena je uredba (The Chinese Exclusion Act) kojom je Kinezima potpuno zabranjen ulazak u tu zemlju,
i potvrena njihova (rasna) nepodobnost za dobivanje dravljanstva. Godine 1907. ulazak je ogranien i Japancima, a 1924.
godine bio im je posve zabranjen ulazak (Isbister, 1996).
176 esto se Amerika (itaj SAD) istie i idealizira kao zemlja imigranata". To je (prividno) tono ako se ima na umu samo

golemi broj doseljenika. No kao i u svim drugim sluajevima klasine migracije, u njoj sudjeluju mladi ljudi koji svoje roditelj-
stvo uglavnom ostvaruju u zemlji primitka. Kako je cijelo vrijeme doseljavanja stopa rodnosti bila vrlo visoka - u 19. stoljeu
i u prva tri desetljea 20. stoljea TFR je u SAD-u bila via od 4,0 (Weinstein i Pillai, 2001) - jednostavna raunica pokazuje
da su osobe roene u Americi bile brojnije od doseljenika. Prema tome, ima pravo M. Lind (1996) kad odbacuje cliche o naciji
imigranata" i tvrdi da ona to nije, niti je ikada bila, jer ni u jednom trenutku amerike povijesti ljudi roeni u inozemstvu nisu
bili u veini, tovie inili su izrazitu manjinu stanovnitva. Primjerice, 1910. godine bilo je samo 15% stanovnitva roenoga
u inozemstvu.
 4. KRETANJE STANOVN/)TVA 141

Tablica 33. Broj legalnih doseljenika u SAD-u 1820 - 1950. po meupopisnim razdobljima i sastav(%) prema kontinen-
tima (regijama) podrijetla

Europa(%)
Meupopisno Broj doseljenika Latinska Amerika
sjeverna i juna i Azija (%)
razdoblje (u 1 000) ukupno (%)
zapadna istona

1820 - 1830. 152 70,1 67,9 2,2 --- 6,2

1831 - 1840. 599 82,7 81,7 1,0 --- 3,3
1841 - 1850. 1 713 93,2 92,9 0,3 --- 1,2
1851 - 1860. 2 598 94,4 93,6 0,8 1,6 0,6
1861 - 1870. 2 315 89,2 88,1 1,1 2,8 0,5
1871 - 1880. 2 812 80,8 76,2 4,5 4,4 0,7
1881 - 1890. 5 247 90,3 78,8 11,5 1,3 0,6
1891 - 1900. 3 687 96,4 60,6 35,8 2,0 1,0
1901 - 1910. 8 795 91,6 46,l 45,5 3,8 2,1
1911 - 1920. 5 735 75,3 25,3 49,9 4,4 7,0
1921 - 1930. 4107 60,0 32,5 27,0 2,9 14,4
1931 - 1940. 528 65,8 38,6 26,7 3,3 9,7
1941 - 1950. 1 035 60,0 49,9 9,8 3,8 14,9

Izvor: Bouvier i Gardner, 1986, tablica 1

Napomena: oznaka --- oznaava manje od 0,05%; istona Europa ukljuuje bivi SSSR, s izuzetkom razdoblja 1931
- 1950. kada se iskazivao odvojeno europski i azijski dio te zemlje; Austro-Ugarska je za razdoblje 1901 - 1910.
ukljuena u sjeverozapadnu Europu, poslije je Austrija ukljuena u sjeverozapadnu, a Maarska u jugoistonu Eu-
ropu. Razlika do 100% odnosi se Kanadu, Afriku i Australiju.
Britanska kolonizacija Amerike zapoela je 1607. go- milijuna njemakih imigranata. Usto jaa i skandi-
dine u Virginiji, s ciljem stvaranja Nove Engleske. navska struja. To je razdoblje prodora na Divlji zapad
Francuska kolonizacija bila je usmjerena na jug, u Lou- i prikljuenja jugozapadnih teritorija nakon pobjede u
isianu. Do kraja kolonijalnog razdoblja (1789) preko ratu s Meksikom (Kalifornije, Arizone, Nevade i dru-
oceana je, vjerojatno, prelo manje od milijun naselje- gih), to donosi i velike promjene u broju i razmjetaju
nika, od kojih oko 600 000 Europljana, uglavnom Bri- stanovnitva. Stotine tisua Meksikanaca nale su se
tanaca, i oko 300 000 afrikih robova (Isbister, 1996). u SAD-u s pravom graanstva. Do kraja 70-ih godina
Ta prva imigracija (bolje reeno kolonizacija), premda 19. stoljea doselilo se oko 100 000 Kineza, veinom
brojano slaba, imala je kljunu ulogu u oblikovanju u Kaliforniju, gdje su radili u rudnicima i na izgrad-
amerike nacije u nastajanju. 177 Anglosaksonci kao nji eljeznice. U prvom desetljeu 20. stoljea slabi
najstariji imigracijski sloj nametnuli su i jezik te dugo sjeverozapadna europska struja, a jaa sredozemna i
nastojali imati ulogu starijeg brata". istonoeuropska. Tada se uselio najvei broj doselje-
U drugoj polovici 19. stoljea stie doseljenika stru- nika u povijesti SAD-a. Prostor naseljavanja nepre-
ja iz Njemake. Izmeu 1840. i 1890. stiglo je oko 4,5 stano se pomicao s istoka na zapad.

177 Procjenjuje se da je 1790. godine (godina stjecanje nezavisnosti) 61 % bijelog stanovnitva bio engleskog podrijetla, 17%

kotskog i irskog, 9% njemakog, 4% nizozemskog i vedskog te da je 99% tih doseljenika pripadalo nekoj grani protestan-
tizma (Steinberg, 1989). Ta izvorna etnika-vjerska jezgra utjecala je na oblikovanje identiteta mlade nacije i na odnos prema
kasnijim doseljenicima.
142 DEMOGEOGRAFIJA

Nakon Prvoga svjetskoga rata, u strahu od novog vala
junoeuropske i istonoeuropske imigracije, donose
se krajnje restriktivni zakoni. Prvi takav akt bio je
Zakon o kvotama iz 1921. godine, prema kojem su sve
zemlje podrijetla dobile kvotu na razini 3% kontin-
genta doseljenika roenih u pojedinoj zemlji podri-
jetla i obuhvaenih popisom 1910. godine. Kako su u
to vrijeme jo prevladavali doseljenici stare imigracije
(iz sjeverozapadne Europe), za njihove je zemljake
bilo osigurano 55% kvotnih viza (od ukupne godinje
kvote od 357 000). Godine 1924. donesen je jo stroi
zakon koji je jo vie favorizirao staru imigraciju; kvota
je za svaku zemlju podrijetla smanjena na 2%, ali na
temelju udjela pojedine etnike skupine u amerikom
stanovnitvu 1890. godine. 178 Premda je bilo doselja-
vanja i preko kvote (npr. spajanje obitelji nije ulazilo u
kvotu), time je masovna imigracija u SAD ipak oslabje-
la. To je, meu ostalim, utjecalo i na preusmjeravanje
prekooceanskih migracija u druge zemlje. Najslabija
imigracija u SAD poela je u vrijeme ekonomske krize
i trajala je sve do Drugoga svjetskog rata.
1200
1000
"' 800
E
ro
U
::i
(J)
Pojedine imigracijske struje mogu se dovesti u vezu
s razmjetajem doseljenog stanovnitva. Najstarija
imigracijska struja (Englezi, Irci, koti) zaposjela je
sjeveroistoni dio Atlantskog primorja i ondje je do
danas ostala u velikoj veini. Druga struja (Nijemci i
Skandinavci) smjestila se u zaleu prve, uz obalu jezera
Michigan. Novu imigracijsku struju nije privlaio
Jug, gdje je vladao tradicionalni drutveni i gospo-
darski sustav te rasna diskriminacija, ve su naselili
Srednji zapad i tihooceansko primorje. Sredozemna i
istonoeuropska struja naselila se uglavnom u luko
-industrijskim sreditima jer su slobodne poljopriv-
redne povrine ve bile zaposjednute. 179
Od amerikih doseljenika oekivalo se da prihvate
engleski jezik, da se ponose svojim novim amerikim
identitetom i da vjeruju u amerika liberalna i demo-
kratska naela. Useljenici su se mogli ukljuiti u
ameriku naciju samo kao pojedinci kojima ustav jami
jednaka individualna prava (graanska nacija"), a ne
kao etnike skupine s kolektivnim pravima. Sve do novi-
jeg vremena odbacivali su se svi zahtjevi za uvoenjem
barem nekih kolektivnih prava. Na djelu je bio sustav
asimilacije, nazvan ameriki lonac za taljenje (melting-
-pot), koji je od arolike mase imigranata stvarao no-
vog ovjeka" (novu leguru") - Amerikanca, pripad-
nika nove civilizacije. No mnogi imigranti, pa i njihova
djeca, bili su vrlo vrsto povezani u etnikim etvrtima

""
2
ro
~
c
600
rn
N
c
-
~
velikih gradova, 180 susjedstvima, udrugama, crkvama
i obiteljima. Drutveni kontakti useljenika izvan rad-
~
Q)
(J)
o
-o
e
_o
400
~

.... -
~
(/)
( ])
5'
(/)
_;
nog mjesta bili su rijetki, tako da melting-pot u prvoj
i drugoj generaciji i nije bio suvie uinkovit (Olson,
1994).
200 Kanada je takoer vano odredite europskih mi-
granata. No potkraj 17. stoljea Kanada je imala samo
o 15 000 doseljenika. Od kasnoga 18. stoljea u Kanadu
ci
N
ci
.._,_ ci
<D
o
00
ci
o se doseljavaju migranti iz Velike Britanije, Francuske,
00 00 00 00 Cf)
Njemake i skandinavskih zemalja. Poslije amerikog
rata za nezavisnost (1775 - 1783) mnogi stanovnici
Slika 64. Legalni doseljenici u SAD 1820 - 1950. godine
(u tisuama) (prema: Bouvier i Gardner, 1986, slika l; britanskog podrijetla povukli su se u Kanadu. Ta je
prilagoeno)
britanska kolonija ustavnim zakonom 1791. godine

178 Tako je prema prvoj kvoti ondanja Kraljevina SHS dobila pravo na godinji kontingent od 6 426 osoba, a prema drugoj tek

na 671 osobu (Hranilovi, 1987).

179 Doseljeni Hrvati radili su u industrijskim sreditima, ali veinom su bili ribari, vinogradari i voari; svojim su iskustvom

unaprijedili te gospodarske grane u krajevima doseljenja, npr. ribarstvo u Louisiani i Kaliforniji te vinogradarstvo u Kali-
forniji (izmi, 1976).
180 Mnogi veliki ameriki brzorastui gradovi imali su obiljeja etnikih gradova" zahvaljujui stalnom i velikom priljevu

imigranata. Jedan od takvih je i New York, koji je 1800. godine imao 60 000 stanovnika, a 1860. vie od milijun (Olson, 1994).
Stoga i nije udno to Velika Jabuka i danas nosi epitet najeuropskijeg amerikoga grada.

podijeljena na Donju (frankofonsku) i Gornju (an-
glofonsku) Kanadu, a ukupno je imala 180 000
stanovnika (Herak i iak-Chand, 1991). Britanci su
poticali doseljavanje iz Britanije, nadajui se asimilaciji
Kanaana francuskog podrijetla 181 Doseljavanje iz Eu-
rope potaknula je i zlatna groznica, ali i obilje slobodne
i plodne zemlje. Poetkom 20. stoljea emigracijski
val iz june i istone Europe zahvatio je i Kanadu, a
to je (slino kao i SAD-u) izazvalo ksenofobiju starije
imigracije. Stoga se u meuratnom razdoblju poticala
britanska imigracija, a azijska je bila potpuno zabra-
njena (od 1923. do 1947). Od 1900. do 1930. u Kanadu
se doselilo oko 4,6 milijuna migranata. No u to vri-
jeme Kanada i nije bila najpoeljnije odredite (esto je
sluila kao prolazna zemlja za useljavanje u SAD), pa su
3,4 milijuna osoba u istom razdoblju napustila zemlju
(Herak i iak-Chand, 1991).
Latinska Amerika je imigracijski prostor koji se osjet-
no razlikuje od angloamerikog prostora. Naime, reim
useljavanja bio je mnogo liberalniji nego na Sjeveru, a
usto golema veina doseljenika pripada sredozemnoj
migracijskoj struji katolike provenijencije. panjolci i
Portugalci, kao najstariji imigracijski sloj, dali su os-
novni ton nainu ivota (jezik, kultura, veleposjedniki
sustav). Kasnije su najbrojniji doseljenici bili Talijani,
odreenu ulogu u naseljavanju imali su Nijemci (koji
se uglavnom nisu asimilirali), a pridruuju im se i
drugi Europljani te kineski, japanski i drugi doselje-
nici. Doseljavanje je bilo pojaano nakon 1900. godine,
kada su se lake mogle svladati velike udaljenosti i
kada SAD poinju polako zatvarati svoja vrata. Tada se
glavnina europskih migracija usmjerila na Argentinu,
Brazil i ile. Upravo zbog mlade imigracije Argentina
i ile imaju jednostavniji rasni sastav od ostalog dijela
Latinske Amerike. Drevne kulture i narodi u andskim
podrujima bili su otporniji na nasilne procese europ-
ske kolonizacije od onih na Sjeveru. Uz sudjelovanje
afrikih prisilnih migranata i njihovih potomaka, to
je rezultiralo nastankom novih latinoamerikih rasno
mijeanih nacija.
Australija je prekomorsko migracijsko odredite u
kojemu prevladava anglosaksonska struja. Do sredine
19. stoljea glavninu doseljenika inili su kanjenici, a
nakon otkria zlata (1851. godine) dolazi do masovnije
spontane imigracije. Dolazak Europljana uzdrmao je
181 Pritom je upotrijebljeno demografsko oruje". Naime, Kanaani francuskog podrijetla uspjeli su se odrati, unato
drutvenoj marginalizaciji, zahvaljujui i svom visokom natalitetu. To je jedan od sluajeva kada potlaene ili ugroene (ma-
njinske) etnike ili vjerske zajednice pribjegavaju visokom natalitetu; rije je o tzv. osveti zipke.
4. KRETANJE STANOVNITVA 143
malobrojno domorodako stanovnitvo, koje se sve
vie povlailo u pustinjsku unutranjost. Australija je,
kao najrjee naseljeni kontinent, primila razmjerno
malo doseljenika, a i najeuropskiji su od svih. Naime,
Australija je rano sprijeila doseljavanje iz susjedne
Azije. Nova australska nacija poela se konstituirati
upravo uspostavljanjem otrih (rasnih) granica prema
nebjelakim doseljenicima. Premda je od 70-ih godina
19. stoljea u prosjeku godinje doseljavalo oko 90 000
ljudi, nikada nije bilo jakih struja kao u SAD-u. Razlozi
su u udaljenosti, ali i klimatskoj neugodnosti glavnine
kontinenta. Stoga je i porast stanovnitva bio prilino
spor: od 3 milijuna 1889. godine do 6 milijuna 1928.
godine.
Meunarodna migracija u drugoj polovici 20. sto-
ljea. Nakon Drugoga svjetskog rata meunarodna
migracija ponovno jaa, ali s osjetno izmijenjenim
obiljejima. Migracijski tokovi uglavnom se (prije sve-
ga iz europske perspektive) dijele na dva osnovna raz-
doblja: od 1945. do ranih 70-ih godina te od tih godina
naovamo; razdjelnicu ine godine prve naftne krize
(1973/1974). Prvo je razdoblje obiljeeno snanim gos-
podarskim rastom razvijenih zemalja. Posljedica toga
bila je snana migracija radnika iz nedovoljno raz-
vijenih zemalja u brzorastua industrijska podruja
Zapadne Europe, Angloamerike i Australije. Naftna
kriza, odnosno recesija koja je uslijedila, dala je zamah
restrukturiranju svjetskoga gospodarstva i investi-
ranju u nova industrijska podruja, a promijenila je i
modele svjetske trgovine te potaknula uvoenje novih
tehnologija. Jedna je od posljedica toga drugo razdo-
blje (suvremena faza) meunarodne migracije, koje
traje do danas. Obiljeava ga nov i sloeniji migracijski
model koji je zahvatio stare i nove zemlje primitka mi-
granata.
S. Castles i M. Miller (1993: 66) za razdoblje 1945 - 1970.
razlikuju tri glavna tipa migracije koja su utjecala na
stvaranje novih etnikih skupina (ili nacionalnih ma-
njina) u razvijenim zemljama primitka. Osim toga, ti
su tokovi izazvali proces spajanja obitelji i druge oblike
lanane migracije. To su:
1. migracija radnika iz europske periferije u zapadnu
Europu, uglavnom u obliku modela Gastarbeiter;
2. migracija kolonijalnih radnika" u prijanje koloni-
jalne metropole;
144 DEMOGEOGRAF/JA

3. trajna migracija u Angloameriku i Australiju, najpri-
je iz Europe, a zatim iz Azije i Latinske Amerike.
U drugu skupinu autori svrstavaju tipove meunarodne
migracije koji nisu (bitno) utjecali na stvaranje etnikih
skupina, a to su:
1. masovna kretanja izbjeglica nakon Drugoga svjet-
skog rata,
2. povratne struje bivih kolonijalista nakon stjecanja
nezavisnosti kolonija,
3. mobilnost visokokvalificiranih zaposlenika, esto
unutar multinacionalnih kompanija i meuvladinih
organizacija.
Interkontinentalna migracija (trei val) nastavljena je
nakon rata tei tradicionalnim tokovima Europa --7 Novi
svijet. U razdoblju 1946 - 1957. iselilo se iz Europe oko
7 milijuna osoba; veina se uselila u Angloameriku, za-
tim u Latinsku Ameriku, Australiju i Novi Zeland te
u junu Afriku. Iseljavanje iz izvaneuropskih zemalja
Starog svijeta obuhvatilo je u razdoblju 1946 - 1957.
samo milijun iseljenika jer se razliitim ogranienjima
drala pod nadzorom" tzv. monsunska Azija, potenci-
jalno najjae emigracijsko arite ekumene (Friganovi,
1990). No 60-ih godina najvee imigracijske zemlje mi-
jenjaju dotadanju diskriminacijsku useljeniku politi-
ku i od tada zemlje Latinske Amerike i Azije postupno
zamjenjuju Europu u ulozi glavnog opskrbljivaa"
prekomorskih migracijskih tokova. To je znailo prekid
s prolou i stvaranje novoga migracijskog modela. Na
to dobro upuje i primjer imigracije u SAD: 50-ih godi-
na Azija sudjeluje sa 6,7% u ukupnoj imigraciji, Latin-
ska Amerika sa 22,2%, Europa sa 52,7%, a 80-ih godina
Azija sa 40,4%, Latinska Amerika 47,l %, a Europa sa
samo 12,5% (tabl. 34)!1 82
Dobrim dijelom je rije o visokokvalificiranim imi-
grantima, a dio toga migrantskog toka odnosi se i na
odljev mozgova. Meksiko je veliko izvorite legalne
i ilegalne migracije u SAD. 183 Druga velika skupina
doseljenika dolazi s Filipina. Od 70-ih godina gotovo
dvije treine doseljenika u SAD dolaze iz Meksika,
Kube, Salvadora, Gvatemale, Nikaragve, Dominikan-
ske Republike i Haitija te iz Filipina, Vijetnama, June
Koreje, Kine i Indije (Rumbaut, 1996). Mnogi doselje-
nici pridoli tim valom, posebice od 1985. godine,
naseljavaju se tek u nekoliko drava, i to u Kaliforniji,
New Yorku, New Jerseyju, Illinoisu, Massachusettsu
i Texasu. Gradovi Los Angeles i New York primaju
najvei dio azijskih i latinoamerikih pridolica.
Suvremeni meunarodni migracijski model, predoen
u primjeru SAD-a, potvruje i matrica na global-
noj razini (tabl. 35). Procjenjuje se da je u desetljeu
1983 - 1993. prosjeno godinje u meunarodnoj mi-
graciji sudjelovalo 3,4 milijuna ljudi. Razvidno je da
meunarodni migracijski tokovi mijenjaju smjer, tj.
podrijetlo i odredite. Europa, tonije njezine razvijene
zemlje, postala je vrlo privlano odredite, posebice za
afrike migrante. Pojavljuju se posve novi i vrlo vani
trendovi unutar same Azije. Po svemu sudei, mogu se
oekivati dalja poveanja u meuregionalnim svjet-
skim tokovima.

Tablica 34. Broj legalnih doseljenika u SAD 1951 - 1990. godine po meupopisnim razdobljima i sastav(%) prema kon-
tinentima (regijama) podrijetla

Meupopisno Broj Europa(%) Azija (%) Latinska

razdoblje doseljenika ukupno sjeverna/ juna/ istona srednja/ Amerika
(u I 000) zapadna istona zapadna (%)
1951 - 1960. 2 515 52,7 39,7 12,7 6,1 0,6 22,2
1961 - 1970. 3 322 33,8 18,3 15,4 12,9 0,9 38,6
1971 - 1980. 4493 17,8 6,7 11,0 35,3 1,8 40,3
1981 - 1990. 7 338 12,5 7,2 5,3 37,3 3,1 47,1
Izvor: Bouvier i Gardner, 1986, tablica l; za 1981 - 1990. U.S. Immigration and Naturalization Service, Statistical
Yearbook 1992, tablica 1,2. Razlika do 100% odnosi se na Kanadu, Afriku i Australiju.

182 Slino je u Kanadi udio imigranata iz Azije porastao sa 12% u 1966. na 38% u 1987. godini, a udio Europljana smanjio se sa

87% na 24% (Jones, 1990).

183 Ilegalna imigracija 90-ih godina iz Meksika (bilo domaeg stanovnitva, bilo stranaca kojima je Meksiko prolazna zemlja

za ulazak u SAD) iznosi oko 275 000 godinje (McFalls, 1998).

 4. KRETANJE STANOVN/)TVA 145

Tablica 35. Matrica pretpostavljene godinje migracije (glavnih struja) 1983 - 1993. godine (u tisuama)

Imigracija u
Emigracija iz pacifiki
* dio
Sjevernu Ameriku zapadnu Europu Srednji istok Ukupno
OECD-a
Afrike 205 400 60 20 685
Azije - Kine 270 50 50 - 370
pacifike Azije 400 50 100 10 560
srednje Azije 10 30 - - 40
Srednjeg istoka 15 30 10 - 55
june Azije 300 100 80 15 495
istoneEurope 50 100 - - 150
europskog dijela ZND 50 150 25 - 225
Latinske Amerike 700 90 25 5 820
Ukupno 2000 I 000 350 50 3400

*OECD (Organisation for Economic Cooperation and Development; Organizacija za ekonomsku suradnju i raz-
voj); ovdje se razumijevaju tri lanice: Australija, Japan i Juna Koreja.
Izvor: Lutz i dr., 1996:370.

Slika 65. Glavni tokovi meunarodne migracije nakon 1970. godine (Waugh, 1995: 347)
 _________________________________________________
...,... 146DEMOGEOGRAFIJA _
Meunarodna migracija radne snage u Europi. Od
1945. do 1950. godine, kao posljedica Drugoga svjet-
skog rata (po priblinim procjenama), 15,4 milijuna
ljudi napustilo je svoje domove i ukljuilo se u glavni
migracijski tok Istok-Zapad (Fassmann i Miinz, 1995).
Bilo je i kasnijeg strujanja u istom smjeru, posebice u
vezi s politikim krizama (Maarska, ehoslovaka),
ali je prevladavajui tip meunarodne migracije u Eu-
ropi postala migracija radne snage (kako prema Europi,
tako i izmeu njezinih regija). To je demografski izraz
drutveno-gospodarskih procesa koji obiljeavaju su-
vremenu Europu. Prelijevanje" radne snage logina je
posljedica raskoraka izmeu prirodnoga kretanja sta-
novnitva i gospodarskog razvoja. Zemlje podrijetla mi-
granata imale su u duljem razdoblju mnogo vii prirodni
prirast nego zemlje prihvata (doseljenja), a stupanj gos-
podarske razvijenosti bio je u obrnutom odnosu.
Tko su strani radnici? Jedna od relevantnih definicija
kae da su to tri skupine: 1. strani dravljani koji dolaze
radi posla i ostaju manje od godine dana (ukljuivi se-
zonske radnike, pa ak i cirkulante), 2. strani dravljani
koji dolaze radi posla i ostaju godinu i vie, ali se vraaju
u zemlju podrijetla (ili odlaze u drugu zemlju) prije
umirovljenja, i 3. strani dravljani koji dobiju posao
i ostaju u zemlji do umirovljenja ili trajno (npr. djeca
stranih radnika koja su dola zajedno s roditeljima i
kasnije ulaze na trite rada, ili strani studenti koji os-
taju u zemlji prihvata i sl.)(Salt i dr., 2004).
U razdoblju poslijeratne konjunkture, tj. u prvom razdo-
blju suvremene meunarodne migracije (od 1945. do
ranih 70-ih), brzo su se iscrpili domai resursi radne
snage u zemljama sjeverozapadne Europe. Stoga su
razvijene zemlje 50-ih godina uvele aktivnu politiku
prihvaanja strane radne snage iz manje razvijenih
zemalja june Europe (Italije, panjolske, Portugala,
Grke i Jugoslavije), sa irega sredozemnog podruja
(sjeverna Afrika i Turska) te iz Irske i Finske. Oko 1950.
najvei udio stranaca bio je u Lihtentajnu (20% ukup-
nog stanovnitva) i Luksemburgu (10%) te u vicarskoj
(6%) i Austriji (5%). U Francuskoj je bilo znatnih 1,8
milijuna, a u Zapadnoj Njemakoj samo 568 000 stra-
nih radnika (etniki Nijemci nisu uraunani iako su
doli kao strani dravljani) (Mesi, 2002).
184 Masovniji val vanjske migracije radnika iz Jugoslavije zapoeo je 1968. godine i vrhunac je dosegnuo 1970/1971. Bila je to
jedina socijalistika zemlja koja je legalizirala odlazak, a ak ga je i poticala, smatrajui da je rije o privremenom radu u ino-
zemstvu". Popisom 1971. utvren je broj od 671 908 radnika u inozemstvu. No broj je, svakako, bio vii jer dio kontingenta mi-
granata nije bio popisan. Iz Republike Hrvatske tada su bila 224 772 radnika migranta (od kojih 2/3 u SR Njemakoj) ili 33,5%
ukupnoga jugoslavenskog kontingenta, to je bilo mnogo vie od udjela u ukupnom stanovnitvu SFRJ (iznosio je 21,6%).
Glavnina migranata nala se u zemljama rada na temelju
bilateralnih sporazuma. Izrazitu veinu tadanjega
stranog stanovnitva inili su sami radnici migranti.
Zapoljavanje radnika migranata doseglo je vrhunac
ranih 70-ih. Tada je apsolutnim brojem prednjaila
SR Njemaka sa 2,1 milijun stranih radnika, u Francu-
skoj je bilo 1,6 milijuna, u vicarskoj 520 000, u Belgiji
330 000, u vedskoj 230 000 i u Austriji 180 000 radni-
ka migranata. Ukupno je, dakle, do gospodarske rece-
sije sedamdesetih godina bilo je u zapadnoj i sjevernoj
Europi oko pet milijuna radnika vanjskih migranata.
Glavne zemlje podrijetla radnika migranata bile su:
Italija (820 000), Turska (770 000), Jugoslavija (540
000), 184 Alir (390 000) i panjolska (320 000) (Fass-
man i Miinz, 1994).
U tom prvom razdoblju meunarodna migracija rad-
nika zbivala se po modelu privremenih, cirkulirajuih
radnika, tj. po modelu Gastarbeitera (gostujuih rad-
nika"). Raunalo se da e u vrijeme konjunkture mi-
granti osigurati potrebnu radnu snagu (praktino bez
nekih vanijih drutvenih i sindikalnih prava), a s nas-
tupom krize vraat e se odakle su i doli. Bitna zemlja
za razumijevanje tog modela bila je SR Njemaka (gdje
je taj pojam i nastao) u kojoj su se strani radnici sma-
trali izvrsnim rjeenjem za gospodarski rast zemlje.
Fleksibilnost stranih radnika bila je osigurana njihovim
ogranienim radnim pravima i izdavanjem privre-
menih boravinih dozvola. Savren tip privremenog
migranta bio je mladi mukarac (kasnije je u tu she-
mu ula i ena radnica) dobra zdravlja, koji se odmah
mogao ukljuiti u rad na (uglavnom) teim i za zdravlje
rizinijim poslovima, dakle na onim poslovima koje su
domai radnici sve vie izbjegavali (Bade, 1997).
U poetku je model Gastarbeitera uglavnom dobro
funkcionirao, s visokim stupnjem imigracije i pov-
ratka, a irilo se miljenje da on odgovara ne samo
domainima, ve i samim migrantima te zemljama po-
drijetla. No s vremenom se znatan broj stranaca nije
vraao u zemlju podrijetla. Mnogi, naime, za kratko
vrijeme nisu mogli utedjeti planirani iznos, a ni po-
slodavcima nije odgovaralo da stalno obuavaju novu
radnu snagu. Stoga se od 1971. godine po odreenim
uvjetima mogla dobiti radna dozvola na pet godina. To
 4. KRETANJE STANOVNITVA 147

je omoguilo i olakalo spajanje obitelji, to je ojaalo i
ubrzalo pretvaranje privremenih vanjskih migranata u
trajne migrante. Tih je godina zaustavljeno organizira-
no novaenje stranih radnika te je openito smanjen
dotok radne migracije u zapadnu Europu.
Tijekom 80-ih godina smanjuje se ulazni tok u veini
zemalja i taj trend traje do sredine 90-ih. Od tada
mnoge zemlje biljee godinje fluktuacije imigracij-
skih tokova, a kasnih 90-ih godina i poetkom 2000.
zapoinje uzlazni trend, npr. u Austriji, Njemakoj,
Irskoj, panjolskoj, Velikoj Britaniji i dr. (Salt i dr.,
2004). Radna migracija razliita je od zemlje do zem-
lje jer ovisi o opim gospodarskim uvjetima, stupnju
spajanja obitelji (npr. u vedskoj 4/5 ukupne imigracije
odnosi se na spajanje obitelji), broju traitelj a azila i dru-
gim imbenicima. Prema apsolutnom broju stranaca
prednjae, posve oekivano, velike zemlje: Njemaka,
Francuska i Velika Britanija. No manje zemlje imaju
vii udio stranih radnika u odnosu prema ukupnoj
radnoj snazi, na prvome je mjestu Luksemburg, a sli-
jede vicarska i Austrija (tabl. 36). Dvije treine rad-
nika u zemljama primitka potjeu iz Europe, Afrika
sudjeluje sa 17%, a Azija sa 11%. Oko 2 milijuna rad-
nika migranata u Njemakoj ine Turci. 185
O imigraciji se u razvijenim zemljama raspravlja s
motrita visoke nezaposlenosti, unutarnje i vanjske
sigurnosti te demografskog starenja. Po svemu sudei,
i dalje postoje strukturalne potrebe razvijenih gos-
podarstava za imigrantskom radnom snagom. No sve
se vie govori o imigraciji u kontekstu demografskog
starenja i vrlo niske stope fertiliteta. Trai se arobna
formula" koja bi bila rjeenje za razvojne potrebe uz to
manje drutvene potrese.

Tablica 36. Strana radna snaga u odabranim europskim zemljama 2000. godine

Udio(%) stranih radnika u

Zemlja Broj stranih radnika
ukupnoj radnoj snazi zemlje
Austrija 398 622 10,5
Belgija 378 243 8,9
eka *ll5 431 2,0
Danska 100 076 3,4
Finska *39 109 1,5
Francuska 1603185 6,0
Njemaka 3 599 877 8,8
Maarska 43 645 0,9
Irska 59 619 3,7
Italija 926 271 3,6
Luksemburg 107 091 57,3
Nizozemska **248 452 3,4
Norveka ll4 431 4,9
Portugal 101 681 2,0
Slovaka *5 864 0,2 * Za 1999; **za 1998.
panjolska *211 736 1,2 Izvor: World Bauk, World
vedska 239 951 5,0 Development Indicators
vicarska 707 294 18,3 database (prema: Miinz,
Velika Britanija 1 293 649 4,4 R., 2004)

185 U Njemakoj je 1. sijenja 2005. stupio na snagu useljeniki zakon kojim se ureuje dotok stranaca. Njemako trite radne

snage bit e opet otvoreno za strance koji ne dolaze iz Europske unije, ali za razliku od preteito nekvalificiranih radnika, koji
su 60-ih i 70-ih godina dolazili u Njemaku, novi zakon doputa dolazak iskljuivo visokokvalificiranoj radnoj snazi. Tako e
i studentima koji studij zavre u Njemakoj i koji su dotad nakon stjecanja visoke strune spreme bili prisiljeni napustiti zem-
lju biti omogueno zaposlenje u Njemakoj. Zakon istodobno predvia i lake protjerivanje stranaca koji ne potuju njemaki
ustavni poredak. Novopridoli stranci morat e sudjelovati u integracijskim teajevima" o kulturi i povijesti Njemake.
148 DEMOGEOGRAF/JA

Prisilna migracija. 186 Oblik prostorne pokretljivosti sa. To su mahom korijenski uzroci" koji mogu stvarati
koji sadri moment prisile, tj. nedragovoljnosti, naziva pretpostavke za nastanak izbjeglitva i prije nego to
se prisilna migracija. To esto razumijeva nedostatak, ljudi stvarno odu. Ne mora, dakle, u konanici prisilno
nepostojanje vremena za odluivanje o tome hoe li se naputanje doma uvijek biti naglo i silovito.
i kada poduzeti akcija migriranja (Freeman, 1995). Re-
Tablica 37. Izbjeglice prema regijama podrijetla 1992. i
zultat toga su izbjeglice i prognanici ili raseljene osobe. 2001. godine (u 1 000)
Prema konvenciji Ujedinjenih naroda (iz 1951) izbjeg-
lice su sve osobe koje se, izvrgnute progonu zbog razlo-
ga rasne, vjerske, narodnosne naravi i zbog pripadnosti Regija podrijetla 1992. 2001.
nekoj socijalnoj skupini ili politikoj opciji, nau izvan Afrika - regija Velikih jezera 700,2 1 055,3
granica svoje drave. (UNHCR, 2002). 187 Prognanici ili
zapadna i sredinja Afrika 960,1 540,4
raseljene osobe jesu osobe protjerane iz svojih domova
koje su privremeni smjetaj nale unutar granica svoje istok i rog Afrike 1 928,8 1 364,7
zemlje. Razlika izmeu obinog migranta i izbjeglice juna Afrika 1 757,3 473,6
moe se jednostavno opisati time to migrant trai
sjeverna Afrika 245,5 206,7
bolju priliku, izbjeglica pak utoite, to se migrant
esto ne eli vratiti kui, a izbjeglica ne smije.
Bliski istok 1 454,4 901,4
jugozapadna Azija 4 682,0 3 914,4
Broj izbjeglica u svijetu ranih 2000-ih iznosi oko 12
milijuna, a ranih je 70-ih iznosio 3 milijuna (UNHCR, srednja Azija 60,0 63,4
2002). Najvie je izbjeglica napustilo svoj dom u Africi, juna Azija 503,6 396,6
gotovo polovica ukupnog broja, zatim u jugozapadnoj istona Azija i Pacifik 731,6 667,4
Aziji, na Bliskom istoku te u istonoj i jugoistonoj
istona Europa 708,8 372,9
Europi. Oekivano, zapadna Europa nije izvorite
izbjeglitva, upravo obrnuto, eljeno je utoite miliju- jugoistona Europa 700,5 897,2
na izbjeglica. U svijetu je i oko 14 milijuna prognanika, srednja Europa i baltike 60,1 62,8
od kojih se 9 milijuna odnosi na Bliski istok i ostalu zemlje
Aziju, a oko 4 - 6 milijuna na Afriku. 188
zapadna Europa 0,0 1,8
Zato je tako mnogo izbjeglica? Koji su tome uzroci? Sjeverna Amerika i Karipsko
Postaje li svijet nasilniji i opasniji? U veini sluajeva 23,8 26,7
otoje
izbjeglitvo je povezano s ratom i oruanim, najee
Srednja Amerika 129,1 30,9
meuetnikim sukobima. Naravno, postanak i inten-
zitet izbjeglitva ovisi o jaini sukoba i o njegovu Juna Amerika 19,4 27,9
uinku na pojedine skupine stanovnitva. Jedan od bez dravljanstva, drugo i
eih razloga izbjeglitva jesu razliiti oblici krenja
3 132,0 1 025,7
nepoznato
ljudskih prava. Meu imbenicima izbjeglitva mogu
ukupno 17 798,5 12 029,9
biti: gospodarska marginalizacija, nesnoljivost, degra-
dacija okolia, glad i prenapuenost te oskudica resur- Izvor: UNHCR (2002: 84,88)

186 Prisilna migracija dogaa se i unutar pojedine zemlje, ali je veih razmjera i s teim posljedicama po pravilu meunarodna,

stoga se i obrauje u sklopu vanjske migracije.

187 Prisilni element u suvremenoj prostornoj pokretljivosti jest i priroda, tj. prirodne nepogode i katastrofe. Posljedice su toga

deseci milijuna raseljenih ljudi u svijetu, unutar ili izvan dravnih granica (Myers, 1997).
188 Tijekom rata na podruju bive Jugoslavije dogodila su se najvea prisilna raseljavanja u Europi nakon dogaaja 1945 - 1947.

U Hrvatskoj je 1991. iz svojih domova prognano oko 550 000 osoba, od kojih je oko 120 000 otilo u izbjeglitvo (Zivi, 1999).
Tome broju valja dodati naglo iseljavanje srpske manjine (oko 200 000) tijekom oslobaenja dijela hrvatskoga dravnog terito-
rija 1995. godine. Posljedica je rata u BiH 1,22 milijuna izbjeglica i vie stotina tisua prognanika (Markoti, 2003).

20000
~ 16000
ro
E
ro
O
::o
~ 12000
ro
~
g' 8000
E
.!:::!
e
..o 4000
~-=~~~~~=--===~ ~--------,====-
O+--r--r--r--r-~~~~...,.-...,.-...,.-~~~~~~~~~~~~~~~~~~
N o
r-- <X)
m m
Novi trendovi meunarodne migracije. Velike razli-
ke izmeu razvijenih (post)industrijskih demokracija
i ostalog dijela svijeta u demografskim obiljejima
(oekivano trajanje ivota, fertilitet), ekonomskoj struk-
turi, opim drutvenim uvjetima, politikoj stabil-
nosti, itd., ine bitnu zapreku u stvaranju pravednijeg,
mirnijeg i naprednijeg svijeta. Meunarodna migracija
iz nerazvijenih u razvijena podruja svijeta jedna je
od glavnih posljedica te podvojenosti. No postupno
se mijenja ta jednostavna podjela (bipolarnost). Pojav-
ljuju se novi polovi razvoja, financijske, industrijske i
tehnoloke sile, kao to su naftom bogate arapske zem-
lje i istona Azija. Te, ali i neke druge zemlje postaju
nova vana odredita meunarodne migracije.
Procesi pod zajednikim nazivnikom globalizacija
uzdrmali su tradicionalna drutva i samodostatna
gospodarstva ak i u perifernim regijama svijeta. To je
pokrenulo i nove migracijske tokove, najprije unutar-
nje, a zatim i meunarodne. Klasini model vanjske
migracije, kad se prebivalite mijenja u cijelosti i traj-
no, s namjerom da se ostane, ubrzano se mijenja. Mo-
bilnost i cirkulacija radi biznisa, studiranja i slinih
razloga postaju i bez drastinih pomaka vladajuim
mehanizmom seljenja i preseljavanja ljudi u globa-
lizacijskim procesima. Geografski element u obliku
tradicionalnoga migracijskog koncepta zapreke" pos-
taje suvinim. Nikakva afganistanska ni turska brda
nee sprijeiti Kurde, Turke ili Pakistance da se domognu
Europe, Saudijske Arabije ili Australije, ako je na raspo-
laganju zrana ili morska luka (Menari, 2003:336).
Komparirajui meunarodne migracijske tokove u
svijetu, S. Castles i M. Miller (1993:8) zakljuuju da se
moe prepoznati nekoliko opih tendencija koje e, po
svemu sudei, imati glavnu ulogu u sljedeih desetak
godina. To su:
4. KRETANJE STANOVNITVA 149
Slika 66. Kretanja bro-
ja izbjeglica u svijetu
1971 - 2001. godine
(UNHCR, 2001, prema:
Hatton i Williamson,
2004)
Europa
Sj.Amerika
-" --"
<X) N CD o~
<X) m m o o
m m m o o
NN
1. Globalizacija migracije - tendencija istovremenog
ukljuivanja sve veeg broja zemalja u migracij-
ske tokove. Pojavljivat e se nove zemlje podrijetla
migranata, ali i nova odredita irokog spektra
drutvenih, gospodarskih i kulturolokih znaajki.
2. Ubrzano jaanje meunarodne migracije - migra-
cija e jaati u svim sadanjim glavnim regijama.
3. Diferenciranje migracije - veina zemalja nema
samo jedan tip migracije, kao to je migracija radne
snage, trajnih doseljenika ili izbjeglica, ve itav niz
tipova istovremeno. To je tipino za lanane migraci-
je koje zaponu u jednom obliku, a esto nastave u
drugom. Tendencija diferencijacije glavna je zapreka
mjerama nacionalne i meunarodne migracijske
politike.
4. Feminizacija migracije - ene imaju sve vaZll1JU
ulogu u meunarodnoj migraciji i to u svim regi-
jama i tipovima migracije. U prolosti su prevla-
davali mukarci, a ene su sudjelovale u migraciji
najee u sklopu spajanja obitelji. Od 60-ih godina
ene poinju imati veu ulogu u migraciji radne
snage. Danas ene radnice ine glavninu imigracije.
Na primjer, stanovnice Zelenortske Republike od-
laze u Italiju, Filipinke u arapske (zaljevske) zemlje,
Tajlananke u Japan itd. Tendencija feminizacije
zahtijeva i novi pristup u migracijskoj politici, ali i u
prouavanju procesa migracije.
Sljedei jaimigracijski tokovi dolazit e iz (i unutar)
istone Europe, arapskih, afrikih, azijskih i latino-
amerikih zemalja. Znatan dio meunarodne mi-
gracije bit e intraregionalan, ali e i dalje mnogim
migrantima eljeno odredite biti razvijene europske
zemlje, Australija ili Angloamerika. Jaat e i unutar-
150 DEMOGEOGRAF/JA
azijska migracija. Indija je golemo izvorite radne
snage, a otvaranjem Kine i ukljuivanjem njezina
golemog potencijala u migracijske tokove moi e se
dugorono zadovoljiti svjetske potrebe za (nekvalifici-
ranim) radnicima. Brzorastua gospodarstva istone i
jugoistone Azije sve vie e privlaiti veliki broj rad-
nika migranata. Tako e vjerojatno i Japan, unato
nesklonosti prema zapoljavanju migrantske radne
snage, pokleknuti pred globalnim procesima. Postat e
imigracijska zemlja i ne elei da to bude.
Jedna znaajka suvremene migracije radne snage, po-
sebice u nekim dalekoistonim i arapskim zemljama,
jest pokuaj stroge kontrole ulaza stranih radnika,
zabrane spajanja obitelji i trajnijeg naseljavanja te
uskraivanja osnovnih prava imigrantima. Mnoge se
vlade pritom pozivaju na iskustva europskih zemalja u
kojima su privremeni, gostujui radnici" postali trajni
naseljenici i pripadnici etnikih manjina. No, unato
injenici to je esto rije o reimima kojima su u ob-
rani cilja na raspolaganju sva sredstva", ipak im neke
okolnosti ne idu na ruku: feminizacija radne snage
olakava stvaranje mladih migrantskih obitelji (ali i
mjeovitih brakova), a s druge strane i poslodavci nas-
toje zadrati obuenu i iskusnu radnu snagu. Moe se
pretpostaviti da e zahvaljujui migraciji mnoge zemlje
postati etniki raznolikije i kozmopolitskije. 189
Demografski i drutveno-gospodarski uinci vanjske
migracije. Meunarodna migracija znatno je izmijenila
sliku ekumene. Svojedobno je o (prisilnoj) interkonti-
nentalnoj migraciji milijuna ljudi ovisilo pokretanje
kolonijalnih gospodarstava. Meunarodni migracijski
tokovi koji su uslijedili izazvali su goleme gospodarske,
drutvene i kulturalne uinke dovodei u dodir vrlo
razliite i dotad udaljene narode. Migracija se pojav-
ljuje kao plod sloenih veza izmeu razliitih drutava,
ali isto tako pomae u stvaranju novih veza.
Demografske posljedice vanjske migracije ve su raz-
motrene u sklopu opeg utjecaja migracije na ukupno
kretanje stanovnitva (odjeljak 4.3.2.1). Utvreno je,
ukratko, da (vanjska) migracija djeluje: a) na veliinu
ukupnog stanovnitva i na njegov prostorni razmjetaj,
b) na sastavnice prirodnog kretanja (rodnost i smrtnost)
i c) na sastav stanovnitva (demografski, drutveno-
-gospodarski i kulturno-antropoloki). Pritom zem-
lje iseljenja i doseljenja biljee posve razliite uinke
189Dobar su primjer kineski imigranti u bivim europskim socijalistikim zemljama. Privueni trinom ekonomijom, Kinezi
se bave uglavnom trgovinom; vrsto su povezani, stvarajui jezgru vjerojatnih buduih enklava, pa i nacionalnih manjina.
190 U ispitivanju javnog miljenja 1993. godine pokazalo se da 87% Amerikanaca smatra kako SAD imaju problem prenaselje-
nosti, meu njima 9/10 ispitanika podrava potpuno zaustavljanje ilegalne, a 2/3 smanjenje legalne imigracije (Ervin, 1994).
- trenutano i dugorono. Gospodarske i drutvene
posljedice vanjske migracije valja promatrati u svjetlu
injenice da svaki pojedinac koji se iseljava iz jedne
zemlje i useljava u drugu zemlju nosi sa sobom svoja
demografska i druga obiljeja, svoje radne i stvaralake
potencijale. Zbog toga zemlja iseljenja pritom gubi, a
zemlja doseljenja uglavnom dobiva.
Primjer SAD-a, zemlje koja je primila (i jo prima)
najvie migranata u ljudskoj povijesti, podupire neke
od predoenih opih tvrdnji (u ovom sluaju za zemlju
doseljenja). O trokovima i koristima imigracije vlada
opa, ali i struna podvojenost. Zagovornici imigracije
istiu da je ameriki ekonomski rast tijekom stoljetne
masovne imigracije bio najvii u svijetu, da su one
savezne drave koje su prednjaile u imigraciji naj-
razvijenije i najvie urbanizirane (npr. Kalifornija).
Nacionalni proraun, sa starenjem domaeg stanov-
nitva i smanjenjem rodnosti, postaje sve ovisniji o
poreznim doprinosima imigranata (Chavez, 1994).
Kritiari, pak, dokazuju da imigranti (posebice ilegal-
ni) poveavaju trokove socijalnih i javnih fondova te
slubi (policije i sudstva), istiu i da je razina krimina-
liteta (ilegalnih) imigranata mnogo via nego domaeg
stanovnitva, da imigranti uzimaju" posao domaim
radnicima i utjeu na smanjenje nadnica ponudom jefti-
nog rada. U korist imigranata istie se da oni stvaraju
nova radna mjesta, a postoji za njima i potreba u nekim
sektorima, npr. u tekstilnoj industriji, graevinarstvu,
plantanom povrtlarstvu i voarstvu (Isbister, 1996).
Ve je utvreno (tabl.
35) da Angloamerika, a to zapravo
znai SAD, prima vie imigranata nego ostatak svijeta.
Protivnici optuuju imigraciju za preveliki demograf-
ski rast, a meu njima je sve vie i zatitara prirode koji
smatraju da imigranti utjeu na porast stanovnitva i
tako ine pritisak na okoli. 190 Dalji porast amerikog
stanovnitva nedvojbeno ovisi o stupnju imigracije.
Neki zagovaraju jo veu imigraciju nego to je sada,
opravdavajui to starenjem domae populacije i sma-
njenjem udjela fertilnih godita. Demografsko pita-
nje obnovilo je staru i osjetljivu raspravu o rasnom i
etnikom sastavu amerikog stanovnitva. Veina azij-
skih i latinoamerikih imigranata stigla je novijim va-
lom, nakon 70-ih godina. Latinoamerikanci ine drugu
manjinsku zajednicu u SAD-u (9% poetkom 90-ih), s
tendencijom ubrzanog rasta (Isbister, 1996).
 4. KRETANJE STANOVNITVA 151

Vanjska migracija stanovnitva Hrvatske

Hrvatski je prostor u cijeloj svojoj povijesti bio izloen imigracijskim tokovima i oni su tijekom vremena
utjecali na oblikovanje hrvatskoga kulturnog identiteta te vjerskog i etnikog sastava stanovnitva. Podrob-
nije bi razmatranje prelazilo svrhu ovog rada pa se valja ukratko usredotoiti na noviju povijest (vie o dose-
ljavanju vidjeti u radovima: Zlatkovi-Winter, 1993; Herak, 1993). Tijekom 19. stoljea doseljavali su se esi,
Maari, Slovaci, Nijemci i Talijani, a u 20. stoljeu preteito pripadnici naroda iz zajednike drave. Broj
doseljenika nije mogue tonije procijeniti, ali je sigurno da su ulazni tokovi vanjske migracije bili mnogo
slabiji nego izlazni. Tako su se u vrijeme najjaeg iseljavanja u prekomorske zemlje (1900 - 1910) u Hrvatsku
i Slavoniju doselile 43 000 stranaca (Gelo, 1987).
Emigracija iz Hrvatske traje, s odreenim oscilacijama, stoljee i pol, a kako je ve reeno, viestruko je jaa
od imigracije. Hrvati su se ukljuili u drugi val prekomorskog iseljavanja (sredozemni). Glavno odredite
prekomorskog iseljavanja bile su SAD, a nakon uvoenja ogranienja iseljavanje je preusmjereno prema um-
jerenim klimatskim podrujima Latinske Amerike (osim dijela brakih iseljenika koji naselie hladniji Punta
Arenas, u ileu) i Australije. Iseljavali su se Hrvati i u europske zemlje, ali u manjem broju. Taj smjer postaje
vaan tek nakon Drugoga svjetskog rata. Iseljavanje je bilo povezano i s Prvim i Drugim svjetskim ratom.
U svim izlaznim tokovima s teritorija dananje Hrvatske iselilo se (izvan granica bive SFRJ) od sredine 19.
stoljea do 1991. godine oko 1,2 milijuna osoba (prosjeno godinje oko 9 000) ili oko 38% ukupne pozitivne
prirodne promjene (prirasta). U emigracijskoj struji sudjelovao je arolik etniki sastav, ali je posve jasno
da se najvei dio odnosi na Hrvate. Meu iseljenicima bilo je oko 330 000 stranaca" (austrougarskog"
stanovnitva poslije Prvoga svjetskog rata, Talijana i Nijemaca, vezano s Drugim svjetskim ratom). Proistjee
da se u tome razdoblju iz Hrvatske iselilo oko 870 000 domaeg stanovnitva. Meu njima je bilo oko 90%
Hrvata, dakle oko 780 000. Oigledno je rije o pravoj populacijskoj i etnikoj hemoragiji. Takav je gubitak
vrlo nepovoljno utjecao na razvoj i dananju sliku stanovnitva Hrvatske. Posebice je vanu ulogu imalo ise-
ljavanje poslije Drugoga svjetskog rata (1948 - 1991. oko 350 000) jer se zbivalo u okolnostima tranzicije na-
taliteta i jakoga demografskog starenja. Da je izostao barem taj noviji odljev ljudskog kapitala'', a s obzirom
na to da je Hrvatska u razdoblju 1948 - 1991. imala pozitivnu meurepubliku migracijsku bilancu, dananje
demografsko stanje bilo bi osjetno povoljnije.
Vanjska je migracija i nakon osamostaljenja Hrvatske ostala vaan tip prostorne pokretljivosti. No nastala
je odreena promjena u modelu migracije, nekadanja unutarnja (u sklopu bive drave) postaje vanjska,
ali s odreenim posebnostima. Stoga se hrvatska vanjska migracija moe razdijeliti na tri struje: a) u zemlje
- bive republike SFRJ, b) u europske zemlje i c) u prekomorske zemlje (klasino iseljenitvo).
Procjenjuje se da se u razdoblju 1991 - 2001. iz Hrvatske iselilo oko 150 000 osoba (ivi i Pokos, 2004), a
u bilanciranju vanjske migracije tome broju valja dodati izbjegliki kontingent srpske manjine, oko 270 000
ljudi. Istovremeno se u Hrvatsku uselilo oko 180 000 osoba (Laji, 2002); raunica daje negativnu bilancu
vanjske migracije od 240 000. Premda e se dio izbjegle populacije vratiti, ipak ostaje konstatacija o velikom
negativnom migracijskom saldu.
Zbog trajnog i razmjerno snanog iseljavanja danas se hrvatski iseljenici i njihovi potomci mogu nai na
svim kontinentima. Najbrojniji su u SAD-u (Kalifornija, New York), Australiji, Kanadi i Latinskoj Americi
(ile, Argentina), a ima ih i na Novom Zelandu i u Junoafrikoj Republici. U Europi ih ima gotovo u svim
zemljama, a najvie u Njemakoj. Procjenjuje se da je poetkom 90-ih u prekomorskim zemljama bilo oko 1,9
milijuna Hrvata - iseljenika i njihovih potomaka, a u europskim zemljama oko 0,5 milijuna, bez autohtonih
skupina u susjednim i okolnim zemljama (Nacionalni program ... , 1997). To je, zapravo, broj ljudi u inozem-
stvu (izvan Hrvatske i BiH, ne raunajui autohtone skupine u susjednim i okolnim zemljama) koji bi se
mogli pozvati na hrvatsko podrijetlo; drugo je pitanje koliko bi ih bilo spremno to uiniti.
152 OEMOGEOGRAFIJA
4.3.3. Cirkulacija (njihajno/kruno kretanje)
4.3.3.1. Opa obiljeja i vaniji tipovi
U dijelu u kojemu je razmotren koncept prostorne
pokretljivosti (odjeljak 4.3.1.1) definirana je i cirku-
lacija (njihajno/kruno kretanje). Reeno je da cirku-
lacija razumijeva razliite uestale oblike prostorne
pokretljivosti s povratkom u mjesto stalnog boravita.
Navedeni su njezini pojavni oblici (dnevna, tjedna,
povremena, sluajna, sezonska cirkulacija), te istaknuto
da je funkcija cirkulacije usko povezana s modernizaci-
jom drutva (Zelinsky - tranzicija mobilnosti). Cirku-
lacija je zanimljiva za demogeografska prouavanja ne
samo zato to se uz taj oblik pokretljivosti vee niz pro-
storno relevantnih uzrono-posljedinih pojava i proc-
esa, ve i stoga to na razliitim razinama (lokalnoj, re-
gionalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj) zahvaa sve
vie zemalja. Spoznaja o cirkulaciji nuna je za traenje
rjeenja skladnijem razvoju prostora, za smanjenje ur-
bano-ruralnih razlika, za izgradnju infrastrukture itd.
Odrednice cirkulacije uglavnom su iste kao za ukupnu
prostornu pokretljivost, ili sline njima (gospodarske,
socijalne i psiholoke, demografske i ostale skupine
imbenika). Istaknuto je kako postoji opa suglasnost
da su meu brojnim imbenicima prostorne pokretlji-
vosti najvaniji gospodarski imbenici, koji proistjeu
prije svega iz prostorne neusklaenosti gospodarske
i populacijske stope rasta. To vrijedi i za cirkulaciju
radne snage koja se mahom kree iz podruja (naselja)
sa slabim mogunostima rada i zarade u podruja u
kojima je lake doi do posla i vieg dohotka. Razumije
se, za druge tipove cirkulacije glavni su neki drugi raz-
lozi i motivi (npr. dnevno kretanje uenika/studenata).
Tako dnevna cirkulacija uvelike ovisi o prometnoj
povezanosti mjesta stanovanja i mjesta rada te o funk-
cionalnoj usmjerenosti pojedinih gradova. Industrijski
gradovi privlae najvei broj cirkulanata, to vie to
industrija vie od drugih (urbanih) djelatnosti prua
mogunost zapoljavanja nekvalificiranim i polukvali-
ficiranim radnicima (Prothero i Chapman, 1985).
Izvori podataka i metode prouavanja cirkulacije
obino se svode na tri osnovna naina promatra-
nja: trenutano, stalno i unatrano (retrospektivno).
Trenutano stanje dobiva se popisom stanovnitva i
anketiranjem, kao i retrospektivno, a trajno se praenje
temelji na posebno voenoj statistici ili na drugim iz-
191 Od franc. transhumance - prijelaz stada s jednog panjaka na drugi panjak, prema godinjim dobima.
vorima (npr. statistika radne snage za radnike cirku-
lante). Najvie informacija o tom obliku prostorne
pokretljivosti moe se dobiti prouavanjem manjeg
uzorka; takva su istraivanja dosta zastupljena u svi-
jetu i meu populacijskim geografima.
Jedan od pokazatelja koji se esto rabi u analizi dnevne
pokretljivosti radne snage u gravitacijskom podruju
nekog sredita, jest udio (%) radnika-putnika nekog
naselja koji rade u gravitacijskom sreditu u odnosu
prema ukupnom broju zaposlenih stanovnika tog na-
selja. Kada je udio radnika-putnika 25% i vii, tada se
taj prostor u kojemu se obavljaju najintenzivnije inter-
akcije izmeu grada i okolice (ne samo u dnevnom
cirkuliranju ve i drugim oblicima) naziva dnevni ur-
bani sustav (Vresk, 1990).
Sezonsko kretanje pripada meu najstarije oblike pros-
torne pokretljivosti. To je svojevrsno njihajno ili kruno
kretanje stanovnitva koje se uvijek vraa u mjesto po-
laska. Povijesno je vezano za manje razvijene sredine s
elementima polunaturalnoga gospodarstva. Klimatski
godinji ritam i ekstenzivno iskoritavanje tla utjecali
su na sezonsko kretanje ljudi i stoke. U tome valja raz-
likovati pravi nomadizam od polunomadizma. Prvi po-
jam odnosi se na stanje kada stanovnitvo nema stalne
naseobine, ve se kree s cjelokupnom imovinom, a
drugi na stanje kad ima stalnu naseobinu koju naputa
povremeno. Ti oblici pokretljivosti stanovnitva sve-
deni su tek na nekoliko milijuna (Friganovi, 1990).
Nomadsko i polunomadsko stoarenje vezano je za
stepske, pustinjske i polupustinjske krajeve sjeverne
Afrike te jugozapadne i srednje Azije. U ekvatorijal-
nim podrujima (Amazonija, Kongo i dr.) zastupljeni
su oblici selilakog poljodjelstva. Tradicionalni nain
ivota svih tih skupina ukljuuje ritam kretanja koji
ovisi o prirodnim uvjetima (npr. o plodnosti zemljita
pri selilakom poljodjelstvu).
Poseban je tip sezonskog stoarenja transhumanca 191 ,
donedavno karakteristina za krajeve oko Sredozem-
nog mora. Iz naselja u nizini ili u primorju poetkom
ljeta stoka se odgonila u planinu, a izgonila s planine
poetkom jeseni (transhumantno stoarenje). Danas
tog oblika pokretljivosti nema u europskom dijelu
Sredozemlja jer su nekadanje zimske ispae u nizin-
skim predjelima pretvorene u poljodjelske povrine.
Zadrala se jo u afrikom dijelu Sredozemlja i u jugo-
zapadnoj Aziji (beduinska kretanja).

Sezonska cirkulacija od davnine je vezana i uz poljo-
privredu. etva i drugi poljoprivredni radovi nisu
podudarni u svim krajevima, pa su sezonski poljo-
privrednici hodali za etvom". U potrazi za zaradom
seljaci su sezonski radili u umarstvu, graevinarstvu
i drugim djelatnostima. Stari je oblik sezonske cirku-
lacije pokuarenje ili putujua trgovina. 192 Svi ti oblici
sezonske pokretljivosti danas su prisutni u nedovoljno
razvijenim zemljama. Mnogi seljaci u jugoistonoj
Aziji odlaze u gradove i ondje rade kao fiziki radnici
u graevinarstvu tijekom sunog razdoblja, a vraaju
se svojim poljima tijekom kine sezone. U Andama
je tradicionalna tzv. vertikalna cirkulacija, tj. nain
iskoritavanja zemljita na razliitim visinama: na
viim predjelima sadi se krumpir, a ostatak godine
uzgaja se kava u tropskim podrujima (Collins, 1988).
Suvremeno sezonsko kretanje u razvijenijim zemlja-
ma ima posve drugaije znaajke. Pojavljuje se ondje
gdje potreba za radnom snagom veoma koleba ti-
jekom godine, kao u graevinarstvu, poljodjelstvu i
ugostiteljstvu. Osnovni je smjer slabije razvijeni kra-
jevi - razvijeni krajevi (prelazi i dravne granice).
esto znai prijelaz ili prvi korak prema konanoj
migraciji. Zagovornici ireg poimanja prostorne
pokretljivosti u sezonsku cirkulaciju svrstavaju i kre-
tanje stanovnitva radi odmora i razonode. U toj vrsti
kretanja sudjeluju stotine milijuna ljudi irom svijeta
(suvremeni nomadi").
Dnevna redovita cirkulacija najvaniji je oblik suvre-
menoga pendularnog (njihajnog) ili krunog kretanja
stanovnitva (mahom radne snage, ali i uenika/stude
nata). U uvjetima razvijene prometne infrastrukture
dosee stotinjak kilometara u jednom smjeru. Tako To-
kio privlai vie od dva milijuna dnevnih cirkulanata,
Pariz oko milijun i pol. To nije iskljuivo oblik unu-
tarnje pokretljivosti, ve i vanjske jer prelazi i dravnu
granicu (npr. izmeu Belgije i Nizozemske).
U mnogim nedovoljno razvijenim zemljama deagrari-
zacija je jaa od deruralizacije i urbanizacije, vikovi
radne snage zapoljavaju se u gradovima, ali i dalje
vrsto ostaju na selu. Naime, teko je osigurati smjetaj
192 U nas su najpoznatiji po kuarci bili iz Imotske krajine i Gorskog kotara. Odlazili su u Slavoniju, Njemaku, eku, Maarsku.
Nabavljali su od veletrgovaca sitniarske proizvode i prodavali ih po selima, nosei ih u nekoj vrsti koare objeene oko vrata.
Mnogi od njih trajno su se naselili u krajevima u kojima su pokuarili (Horvat, 1942).
193 Ne tako davno mnogi su Zagorci svakog jutra pjeaili i po nekoliko kilometara do vlaka, sat ili dulje vozili su se do Zagreba,
a nakon rada se vraali i obavljali poljoprivredne poslove.
4. KRETANJE STANOVNITVA 153
u gradu, a ni zarada nije dovoljna da bi se napustilo
selo i poljoprivredu. Odatle i pojava brojnih polutana"
(radnici-seljaci") koji zarauju izvan poljoprivrede,
ali se dre kue i posjeda na selu. U nedovoljno raz-
vijenim zemljama cirkuliraju uglavnom nekvalifici-
rani i polukvalificirani radnici, mahom iz nude, a
u razvijenim zemljama to ine kvalificirani radnici i
strunjaci, i to po vlastitom izboru, jer ele stanovati u
sauvanom okoliu izvan mjesta rada.
Demografski i drutveno-gospodarski uinci cirku-
lacije. O utjecaju sezonske cirkulacije na ukupno kre-
tanje stanovnitva, odnosno na konanu migraciju,
postoje razliita miljenja. Po jednima je ona prvi ko-
rak prema konanom iseljenju iz sela, a po drugima
zadrava ljude time to je izvor dodatne zarade seljaka.
V. Puljiz o tome pie: U poetku sezonska vanjska zara-
da vjerojatno moe uravnoteiti ekonomiju sela, ali ako
emigracija due potraje te ako se u mjestu gdje se odlazi
otvore perspektive trajnijeg zapoljavanja i stalnog nas-
tanjivanja, sezonska se migracija pretvara u trajnu mi-
graciju [... ] s druge strane, ako sezonske zarade poslue
za razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u samom selu,
emigracija se moe zaustaviti (1977:62).
Redovita cirkulacija (dnevna/tjedna) nema izravnih
demografskih uinaka, osim to moe dijelom prijei
u konanu migraciju (to je njezin mogui, prikriveni
uinak). Meutim, taj oblik prostorne pokretljivosti ima
jako posredno djelovanje na tzv. (bio)reprodukcijsko
ponaanje. Cirkulanti iz seoskih sredina oponaaju
nain ivota razvijenije sredine u kojoj rade, prihvaaju
shvaanja o malom broju djece kao o optimalnome i
slino.
Pri ocjeni dnevne/tjedne cirkulacije valja imati na umu
vie sastavnica, ali je s demogeografskoga gledita vrlo
vano istaknuti da bi mnoga seoska podruja posve
opustjela da nema te pojave. No redovita cirkulacija
nekvalificiranih i polukvalificiranih radnika iz ruralne
okolice u grad iscrpljuje ljude i koi proizvodnost. 193
Hoe li prevladati pozitivni ili negativni uinci dnevne
mobilnosti ovisi, prije svega, o stupnju drutveno-gos-
podarske razvijenosti regija u kojima se ona jae po-
154 DEMOGEOGRAF/JA
javljuje. U krajevima u kojima nije dovoljno razvijena
hijerarhijska mrea sredinjih naselja i u kojima je i
geografska i socijalna udaljenost izmeu sredita rada
i prebivalita velika izostat e pozitivni uinci dnevne
cirkulacije, npr. ublaivanje polarizacijskih uinaka,
poput koncentracije stanovnitva u sredite rada
(Vresk, 1986.a).
4.3.3.2. Cirkulacija u razvijenim zemljama
U razvijenim zemljama cirkulacija je dosegla nesluene
razmjere. Glavnina mobilnosti ekonomski je motivi-
rana, tj. putovanja se odnose na rad, ali je velik i udio
onih koji putuju radi kupovine, posjeta prijateljima ili
na odmor. Tako je, prema jednom istraivanju kasnih
80-ih godina, u Velikoj Britaniji 32% svih putovanja u
jednom tjednu bilo vezano za posao, 33% za razonodu
i odmor, 20% za kupovinu, a ostalo za kolovanje ili
neke druge potrebe (Hornby i Jones, 1993).
Cirkulacija je postala bitna znaajka suvremenog na-
ina ivota. Razvoj suvremenih prometnica, rairena
posjedovanje automobila, brze eljeznice, uz skraenje
radnog dana i tjedna, pridonijelo je visokom stupnju
pokretljivosti stanovnitva razvijenih zemalja. Samo
prije pola stoljea automobili su tek poeli preuzimati
bitnu ulogu u irokom odvajanju prebivalita od mjesta
rada (osim u najveim urbanim podrujima u kojima je
bio vrlo vaan brzi eljezniki prijevoz). To je dovelo do
smanjenja broja stanovnika u mnogim metropolitan-
skim podrujima i do odgovarajueg porasta u malim
gradovima i selima. Tijekom tog razdoblja populacij-
ske decentralizacije uvelike je porastao broj ljudi koji
su redovito putovali na posao u sredite rada. Takva se
naselja nazivaju dormitoriji, suburbanizirana naselja,
metropolitanska sela ili diskontinuirana predgraa
(Hornby i Jones, 1991). Za prostor isprepletenih ru-
ralnih i urbanih obiljeja u literaturi se rabi i izraz
rurbano podruje.
Zato ljudi cirkuliraju? Premda netko i moe uivati
u dugom putu na posao, mnogi radnici cirkulanti to
osjeaju kao gubitak vremena. Istraivanja pokazuju
da velik broj stanovnika dormitorija ne voli mnoge
aspekte svog naina ivljenja (Herington, 1984). to
194 Sve je tee povui jasnu granicu izmeu urbanog naselja i ruralnog okruenja. U mnogim seoskim podrujima samo krajo-
lik podsjea na seoski kraj. Stoga se rabe izrazi poput: gradovi i podruje cirkulacije ili dnevni urbani sustav nekoga grada.
onda ljude tjera na cirkulaciju? Istraivanja u Velikoj
Britaniji pokazuju da postoje najmanje etiri skupine
radnika cirkulanata:
1. oni koji su se spremni preseliti i putovati na rad iz
udaljenijih podruja zato to ele ivjeti u ouvanom
okoliu;
2. mladi ljudi, obino mladi parovi, koji putuju zato to
je stanovanje jeftinije u okolnim naseljima nego u
gradu u kojemu rade;
3. osobe koje su blizu mirovine i koje su kupile kuu na
selu ili na obali putuju na posao do umirovljenja;
4. osobe koje - za razliku od prve tri skupine - putuju
iz naselja u kojem su roene, ili u kojem dugo borave,
zato to nemaju mogunosti zaposlenja u svojoj sre-
dini, posebice mladi ljudi koji jo ive s roditeljima
(Hornby i Jones, 1993: 135).
Prve tri skupine nazivaju se i dobrovoljni ili namjerni
cirkulanti, a etvrta skupina cirkulanti po inerciji ili iz
potrebe. Postoji i skupina obrnutih cirkulanata, osobe
koje ive u velikom gradu, a rade u nekom okolnom
naselju.
U velikom broju metropolitanskih regija u SAD-u
gdje je decentralizacija stanovnitva i zapoljavanja
dosegla visok stupanj na posao putuje mnogo vie pri-
padnika srednje klase nego u sluaju niih drutvenih
slojeva; potonji se jo dre unutarnjih dijelova urbanih
podruja. D. Plane (1981) saeo je sloeni prostorni
model cirkulacije u metropolitanskim podrujima
SAD-a u nekoliko struja. Pod pojmom metropolitan-
skih podruja obuhvaa najvee gradove (engl. central
city) i okolno podruje koje ukljuuje male gradove i
mnoga seoska" naselja, popularno nazvana suburbi-
jima.194 Autor identificira pet tipinih struja cirkulacije
radnika (sl. 67):
1. struja ograniena unutar sredinjega grada; to je kre-
tanje na razmjerno kratku udaljenost;
2. kretanje iz predgraa (suburbija) u sredinji grad; tip
pokretljivosti koji je brzo rastao u prvoj polovici 20.
stoljea, a sada gubi znaenje jer je dolo do decen-
tralizacije radnih mjesta na okolne manje optereene
gradove smjetene uz glavne autoceste;

3. obrnuta cirkulacija (engl. reverse commuting) - rad-
nici koji stanuju u centralnom gradu putuju svaki
dan na posao u neko mjesto u suburbiju ili periur-
banom pojasu;
4. pobona cirkulacija (engl. lateral commuting) oblik
je pokretljivosti kada radnik ivi u jednom, a radi
u drugom suburbijskom naselju; ubrzano se razvija
koristei se mreom autocesta uz koje niu industrij-
ske zone i trgovaki centri;
5. kretanje preko granice" metropolitanskog podruja,
tj. izmeu suburbija i vanjskog (periurbanog) po-
jasa.
c ukljuuje se u dugoronu cirkulaciju radne snage, pre-
A centralni grad
B ostatak metropolitanskog podruja
C vanjski (peri-urbani) pojas
---...+ cirkulacija radnika, tipovi 1-5
(objanjenje u tekstu)
Slika 67. Tipologija cirkulacije radnika u metropolitan-
skim podrujima SAD-a (Plane, 1981)
4.3.3.3. Cirkulacija u zemljama u razvoju
Vaan oblik suvremene prostorne pokretljivosti (osim
trajne ili konane migracije) u nedovoljno razvijenim
zemljama vezan uz urbanizaciju jest dugorona cirku-
lacija. Razumijeva pojavu kada seljaci naputaju svoje
domove i odlaze na rad u grad, a nekoliko mjeseci, pa
4. KRETANJE STANOVNITVA 155
i dulje, ne vraaju se kui (stoga bi se moglo govoriti
i o cirkulaciji dugog ciklusa). Dnevna mobilnost nije
rairena zbog loe transportne infrastrukture, a osim
toga svakodnevni (ili tjedni) povratak kui znaio bi
veliki (nepotrebni) troak. Cirkulacija je openito po-
sljedica siromatva i potrebe da se neto zaradi kako
bi se odralo seosko kuanstvo. Pridolice prihvaaju
svaki posao u gradu, a najee u nekom radno inten-
zivnom sektoru, sivoj ekonomiji (tzv. bazar ekonomi-
ji); rade kao ulini prodavai, brijai, istai cipela,
perai posua, vozai riki, itd. Jedan je od razloga to
to formalni sektor trai kakvo-takvo obrazovanje i
strunost, a seljaci to uglavnom nemaju (Jones, 1990).
Mnoge pridolice stanuju u bijednim uvjetima, tedei
svaki novi za svoje kuanstvo. Takvo stanje neki au-
tori opisuju kao zaraivanje u gradu, a troenje na selu,
a iza toga stoji itav niz posljedica za urbano i ruralno
podruje. To je pria" o prezaduenosti, gubitku pos-
jeda i siromatvu, bijednoj urbanoj nadnici, osobnom
ponienju i odvojenoj obitelji. S. Mukherji zakljuuje
(1985: 297) da je cirkulacija radne snage u Indiji zapra-
vo prostorni simptom siromatva i nerazvijenosti. Ona
poinje u siromatvu i zavrava u siromatvu [... ], a re-
zultat toga je masovno unitavanje ljudskog potencijala.
Sve se dogaa u okolnostima kada gradovi rastu, a ne
razvijaju se (vie o tome vidjeti u odjeljku 2.3.2).
Dugoroni cirkulanti uglavnom su mladi mukarci, a
djevojke su mahom zainteresirane za neki kratkotrajan
posao koji im osigurava miraz za vjenanje (Drakakis-
-Smith, 1987). Ipak, u zemljama u kojima se razvi-
jaju pojedine industrijske grane sve vie mladih ena
maujui broj mukaraca iste dobi (npr. na Filipinima).
Dnevna cirkulacija takoer postaje vaan oblik pros-
torne pokretljivosti u mnogim zemljama u razvoju. Ri-
jeka ljudi na kolodvorima i pretrpani vagoni uobiajena
su slika u velikim indijskim gradovima (npr. kolodvor
Victoria u Mumbaiju), a slini prizori mogu se vidjeti
i u drugim zemljama. Putovanje na posao eljeznicom
esto traje i dulje od dva sata, a udio individualnog au-
tomobilskog prijevoza praktino je zanemariv.
Razliita su miljenja o tome u kolikoj mjeri cirkulacija
u zemljama u razvoju ima prijelaznu ulogu prema traj-
noj migraciji. Prema nekim autorima ta je uloga vana,
a drugi pak istiu da je cirkulacija duboko ukorijenjena
u nedovoljno razvijenim zemljama i da e takva dugo i
ostati (Prothero i Chapmann, 1985).
156 DEMOGEOGRAF/JA

Cirkulacija stanovnitva Hrvatske

Sezonska cirkulacija iz nerazvijenih i agrarno prenapuenih krajeva ojaala je nakon razvojaenja Vojne kra-
jine. Poinje sjea slavonskih uma, to je privuklo brojne Liane i Gorane. U poljoprivredi su esto posla nala-
zili sezonski radnici iz pasivnih" krajeva jer su bili voljni raditi za manje nadnice od domaih radnika, to se
moe povezati s raspadanjem kunih zadruga, a do tada je bilo dosta radne snage i moba (Kolar-Dimitrijevi,
1985). U meuratnom razdoblju sezonski cirkulanti u velikom su broju radili u istonoj Hrvatskoj, a dolazili
su uglavnom iz Hrvatskog zagorja, Meimurja te Dalmacije i Like (Horvat, 1942). Iz tih je krajeva u sezonskoj
potrazi za poslom svake godine (sezone) sudjelovalo oko 150 000 seljaka (Nejami, 1991.a). Vjerojatno je dio te
brojne skupine nakon viegodinjega sezonskog rada iskoristio mogunost stalnog naseljenja u bogatim" kra-
jevima. Sezonska cirkulacija nastavljena je i nakon Drugoga svjetskog rata, ali je jaanjem konane migracije
(selo-grad) gubilo nekadanju vanost. ezdesetih godina oko 100 000 seljaka nalazilo je sezonsko zaposle-
nje izvan rodnog sela (esto je to prethodilo konanom preseljenju). S razvojem drugih sektora gospodarstva,
posebice turizma, novi oblici sezonske pokretljivosti zamijenili su tradicionalne oblike.
Tablica 38. Cirkulacija (dnevna, tjedna) zaposlenih osoba u Hrvatskoj 1961 - 2001. godine (po popisnim go-
dinama)

Rade izvan mjesta stalnog boravka

Godina Ukupno zaposlenih
broj udio(%) od ukupno zaposlenih lanani indeks
1961. 868 843 218 156 25,l -
1971. 1 024 337 317 169 31,0 145,4
1981. 1 334 756 621 627 46,6 196,0
1991. 1 502 379 549 381 36,6 88,4
2001. 1 553 643 492 198 31,7 89,6
Izvor: Popisi stanovnitva, DZS RH
to se tie redovite cirkulacije, popisni podaci pokazuju da je 1961. u Hrvatskoj 218 156 osoba radilo izvan
mjesta stalnog boravka (nisu uraunani vanjski migranti), a kuama su se vraale dnevno, tjedno ili rjee.
Godine 1981. bilo ih je 621 271, dakle rije je o razmjerno razvijenom obliku prostorne pokretljivosti. Te se
godine na dnevne radnike cirkulante odnosilo 90% svih sudionika cirkulacije, a ostalo na tjedne i povremene
(dnevni cirkulanti inili su 42% svih zaposlenih u Hrvatskoj). Na vrhuncu cirkulacije najvei dio radnika s
odreenim kvalifikacijama inili su mladi mukarci zaposleni u proizvodnim djelatnostima (Oliveira-Roca,
1987). Oigledno se i u sluaju Hrvatske potvruje hipoteza o tranziciji prostorne pokretljivosti.
Inicijalne uzroke dnevne cirkulacije radne snage valja traiti u injenici da je prijelaz poljoprivrednog sta-
novnitva u nepoljoprivredne djelatnosti bio osjetno vei nego konana migracija selo-grad. U Hrvatskoj su
poljoprivredu kao glavno zanimanje napustila gotovo 2 milijuna ljudi u razdoblju 1948 - 1991. a istovremeno
je iz sela u gradove ili izvan zemlje otilo oko 950 000 ljudi. Taj je raskorak posljedica koliko urbane krize,
jer komunalna i socijalna infrastruktura nije mogla pratiti populacijski pritisak, toliko i niskog dohotka kao
posljedice radno-intenzivne industrijalizacije i niske produktivnosti. Za radnu snagu sa sela, koja je uglavnom
bila nekvalificirana ili polukvalificirana, ivot u gradu nije nudio oekivane blagodati. Zbog toga mnogi seljaci
koji su se zapoljavali u nepoljoprivrednim djelatnostima nisu naputali svoja poljoprivredna gospodarstva.
Modernizacija i razvoj prometne infrastrukture i disperzija sredita rada pribliili su mjesto rada i stanovanja
te tako omoguili dnevnu cirkulaciju bez veih individualnih i drutvenih trokova, uz smanjen napor i izgub-
ljeno vrijeme. To je ujedno pospjeilo suburbanizaciju i razvoj dnevnih urbanih sustava (Vresk, 1990).
Rauna se da dnevna redovita cirkulacija stanovnitva usporava preseljavanje u vee gradove, poveava vrijed-
nost njihovih okolica, pospjeuje suburbanizaciju i razvoj dnevnih urbanih sustava, to je posebice izraeno u
najveim hrvatskim gradovima Zagrebu, Splitu, Rijeci (Vresk, 1990).

4.4. POPULACIJSKA POLITIKA
Populacijska politika u osnovi znai nadziranje de-
mografskih procesa - prirodnog kretanja i mi-
gracije. Budui da su to sastavnice ukupnog kretanja
stanovnitva, populacijsku politiku obraujemo u
sklopu poglavlja o kretanju stanovnitva.
Koloplet brojanog porasta stanovnitva, promje-
na u stopama rodnosti i smrtnosti, meudjelovanja
prirodne promjene i starosti stanovnitva, privlanih
i potisnih imbenika migracije i drugih demografskih
pojava i procesa, ve je sam po sebi dovoljan razlog
za pobuivanje zanimanja ireg kruga znanstvenika.
No praktini su razlozi jae potaknuli populacijska
istraivanja nego ista akademska znatielja. Jo je u
ranom 19. stoljeu Malthus svoje osnovne postavke dao
pod okriljem politike ekonomije" (odjeljak 3.2.2), a
vjerojatno je prije bio potaknut stvarnou koja ga je
okruivala nego isto intelektualnom znatieljom.
Spoznaja da drutveni i gospodarski razvoj moe
biti uvjetovan ili otean porastom i/ili razmjetajem
stanovnitva potaknula je u 20. stoljeu vlade mnogih
zemalja da pokuaju urediti" populacijsku dinamiku.
Za bolje razumijevanje populacijske politike valja dati
nekoliko uvodnih napomena: 1. demografska kretanja
u svijetu uvelike su divergentna, to znai da je i poli-
tika razvoja stanovnitva uvelike prostorno specifina,
odnosno valja je prilagoditi potrebama gospodarskoga,
drutvenoga i kulturnoga razvoja pojedine zemlje; 2.
suvremeni pristupi problematici razvoja stanovnitva,
pa tako i populacijskoj politici sve vie idu u smjeru
uklapanja mjera populacijske politike u irok raspon
mjera socijalne politike (Wertheimer-Baleti, 1999).
4.4.1. Pojam i ope znaajke populacijske
politike
Populacijska politika ili politika stanovnitva razumi-
jeva sustav mjera i djelovanja koji je putem prirodnog
kretanja i migracije usmjeren prema eljenome demo-
grafskom razvitku. Time se odreeno ope kretanje,
sastav i razmjetaj stanovnitva nastoji uskladiti s
drutveno-gospodarskim, politikim i drugim razvoj-
nim ciljevima. Populacijsku politiku po pravilu provo-
195 Da je bilo elemenata prisile u primjeni populacijske politike,
4.4.2.6).
4. KRETANJE STANOVN/)TVA 157
di drava (vlada), a vezana je za opeprihvaene vrijed-
nosti i norme u dotinoj drutvenoj zajednici. Vodea
uloga nacionalnih vlada upuuje na to da je populacijska
politika i pod utjecajem politike ideologije (Berelson,
1974). O tome je li vlada konzervativna, liberalna ilira-
dikalna i o tome kakvi su geopolitiki odnosi te neke
druge okolnosti, uvelike ovisi oblikovanje populacijske
politike; tip politike obino je induciran drutvenim
tekoama. Naime, nepoeljan broj stanovnika, nje-
gov sastav i stopa porasta, plode mnogim tekoama
koje nadahnjuju" vlade na traenje odgovora, a to je
najee nova ili izmijenjena populacijska politika.
Populacijska politika definira se ue i ire. Ui pojam
odnosi se na skup mjera koje utjeu na jednu ili vie
varijabli, kao to je rodnost, smrtnost ili migracija,
premda i takvo djelovanje utjee na ukupni razvoj
stanovnitva, ponajprije na njegov broj. Najee se
utjecaj na stopu porasta stanovnitva postie djelova-
njem na razinu rodnosti. To bi bila eksplicitna popu-
lacijska politika.
U irem smislu populacijska politika dobiva drutveno-
-gospodarsku i politiku podlogu; ona je implicitna,
tj. obuhvaa sve drutvene pore i u meuzavisnosti
je s drutvom u cjelini. Stoga je populacijska politika
u irem smislu prihvatljivija i svrsishodnija, posebice
ako je voena eljom za opim blagostanjem. Tako
populacijska politika u zemljama u razvoju, koja se
uglavnom provodi putem programa planiranja obitelji,
moe uspjeno pridonijeti rjeavanju velikih drutvenih
tekoa samo ako je praena uinkovitim programima
gospodarskog razvoja (Roca, 1987).
Suvremena populacijska politika u demokratskim dra-
vama, bilo u onima u razvoju, bilo u razvijenima, temelji
se na naelu potovanja osnovnih ljudskih prava, pose-
bice na naelu slobodnog i odgovornog roditeljstva,
to razumijeva pravo na odluivanje o broju djece i na
naelu dobrovoljnosti, ime se iskljuuje svaka prisila
u provoenju populacijske politike. 195 To znai da se
u provoenju te politike trebaju uskladiti interesi po-
jedinca i obitelji s interesima drutva, odnosno drave.
Opi cilj populacijske politike treba biti stvaranje takvih
drutveno-gospodarskih uvjeta koji potiu roditelje da
svjedoe i primjeri Kine i Rumunjske 70-ih godina (odj.
158 DEMOGEOGRAF/JA

donesu dobrovoljnu i odgovornu odluku o broju djece
svjesni njezine vanosti za njihovu budunost i za ope
dobro (Wertheimer-Baleti, 1999: 534).
Za populacijsku se politiku jo kae da je praksa popu-
lacijske teorije u odreenom vremenu i prostoru. No
jedno je nedvojbeno: da bi se uope moglo pristupiti
odreenju svrsishodne populacijske politike, nuno je
razmotriti i ralaniti prijanja demografska kretanja.
U sklopu toga valja ocijeniti to bi se moglo dogoditi s
demografskim, ali i s opim drutvenim razvojem ako
se nastavi dosadanji razvojni tijek.
4.4.2. Tipovi populacijske politike
4.4.2.1. Otipologiji populacijske politike
4.4.2.2. Poticajna (ekspanzivna) populacijska
politika
Poticajna populacijska politika usmjerena je na povea
nje stope brojanog porasta stanovnitva, ili na njezino
odranje na istoj razini, ako su se prethodno pojavili
znaci njezina usporavanja (Wertheimer-Baleti, 1999:
541). Dvije su varijante te politike: pronatalitetna i
imigracijska. Openito se smatra da je pronatalitetna
varijanta dominantna. Neposredan demografski cilj
koji se eli postii takvom politikom bio je tijekom po-
vijesti motiviran razliitim drugim ciljevima: vojnim,
nacionalnim, gospodarskim ili politikim. U prolosti
su ee prevladavali vojni (militaristiki) i fiskalni
ciljevi, a danas se motivi nalaze neposredno u nepovolj-
nim demografskim zbivanjima (smanjivanju nataliteta,
emigraciji, depopulaciji, starenju).

Najee se prihvaa podjela na etiri glavna tipa po-
pulacijske politike: 196 1. poticajna ili ekspanzivna (s
pronatalitetnom i imigracijskom varijantom), koja
potie porast broja stanovnika; 197 2. restriktivna (s
antinatalitetnom i emigracijskom varijantom), kojoj
je cilj zaustavljanje ili usporavanje daljeg porasta broja
stanovnika; 3. redistributivna (ili migracijska), koja
potie povoljniju prostornu (pre)raspodjelu stanov-
nitva i naseljenosti, i 4. eugenika (kvalitativna), koja
tei opem poboljanju prirodnih (biolokih) obiljeja
stanovnitva.
Poticajna, restriktivna i donekle redistributivna popu-
lacijska politika svrstavaju se u kvantitativnu skupinu
populacijskih politika, a eugenika je kvalitativna. Os-
tvarivanje ciljeva pojedinih tipova populacijske poli-
tike moe biti kratkorono (taktika) te srednjorono i
dugorono (strategija). U prostornom pogledu popu-
lacijska politika moe biti opa, regionalna i posebna,
npr. urbano-ruralna (Friganovi, 1990).
Bilo je u prolosti izrazitih primjera poticanja porasta
stanovnitva ili sprjeavanja njegova smanjenja. Hamu-
rabijev zakonik u Babilonu ima elemenata poticajne
populacijske politike, motivirane vojnim i fiskalnim
ciljevima. U doba cara Augusta rimsko je zakono-
davstvo poticalo raanje vie djece i jaanje obitelji.
Neenjama i obiteljima bez djece, ili s jednim djetetom
ili s dvoje djece, ograniavala su se drutvena prava i
oteavao ekonomski poloaj (Glass, 1967). 198 I u kasni-
jim razdobljima bilo je dosta primjera poticajne popu-
lacijske politike. No ovdje ih neemo razmatrati, nego
emo se usredotoiti na 20. stoljee i na neke primjere
poticajne politike.
Tijekom 30-ih godina eksplicitnu pronatalitetnu poli-
tiku striktno su provodili pojedini reimi zato to
su eljeli postii vojnu nadmo. Tako su elementi
nacistikog populacijskog programa" u Njemakoj
bili: kriminalizacija pobaaja, gaenje informacija o
kontracepciji, porezi za neoenjene/neudane osobe,
zajam za osnivanje obitelji koji se dijelom otpisivao za

196Podjela populacijske politike u etiri skupine esto se navodi kao Thompsonova podjela, premda je citirani rad napisao
zajedno s Lewisom (Thompson i Lewis, 1965).
197 U starijoj literaturi rabio se naziv ekspanzivna populacijska politika, a u novijoj se literaturi umjesto naziva ekspanzivna
esto rabi naziv poticajna (stimulativna) populacijska politika.
198Roditeljima s vie djece davale su se drutvene i ekonomske povlastice, posebna priznanja dobivale su ene s troje ili vie
djece (matrone"), a mogle su nositi i posebno ukraenu odjeu. No ta je politika bila klasno selektivna, poticala je viu rod-
nost klase senatora, a manje ukupnog stanovnitva; cilj joj je bio poveanje dodatnih prihoda - mahom za ratne svrhe (Glass,
1967).

svako novoroene, obiteljski (djeji) dodatak, porezne
olakice i stambene povlastice za obitelji s vie djece,
snana promidba usmjerena oblikovanju rase gos-
podara" (David i dr., 1988.). Broj sklopljenih brakova
i roenja veoma se poveao. Stopa rodnosti porasla
je sa 14,7%0 godine 1933. (kada Hitler dolazi na vlast)
na 18,0%0 godine 1934. te na 20,4%0 godine 1940.
Meutim, glavnina poveanog broja roenja odnosi se
na prvoroene, to pokazuje da su roditelji bili poticani
da imaju djecu to ranije, ali ne nuno i u veem broju.
To je uobiajeno pri pronatalitetnoj politici - trenutani
porast u razdoblju poticajnih mjera, ali mali uinak na
krajnju veliinu obitelji (Jones, 1990).
Sline pronatalitetne mjere provodila je faistika Italija
jo od 1926. godine, ali s vrlo slabim utjecajem ak i na
vrhuncu poticajnog razdoblja. Razraeni sustav mjera
sastojao se od poticaja, ali i ograniavanja nekih pra-
va te oteavanja ekonomskog poloaja neenjama i sl.
Nastojao se zaustaviti odljev stanovnitva sa sela u grad
radi zadravanja stanovnitva u okruenju koje tradi-
cionalno ima viu rodnost. Stopa rodnosti poveala se
samo privremeno (najvia vrijednost bila je 28,6%0),
a nakon toga ponovno se smanjila. To je bio dokaz,
koji se ponovio i u nekim kasnijim sluajevima (npr.
Rumunjske), da u uvjetima prisile pronatalitetne mjere
imaju samo kratkotrajan uinak (Berelson, 1974).
Tridesetih godina neke varijante pronatalitetne politi-
ke primjenjivale su i Belgija, vedska, Velika Britanija,
Norveka, Francuska i Austrija. Smanjenje rodnosti
u tim je zemljama nagovijetalo skoru depopulaciju,
stoga se primjenjuje pronatalitetna varijanta poticajne
populacijske politike, i to povezano s odgovarajuim
mjerama socijalne i gospodarske politike.
Posljednjih desetljea 20. stoljea u razvijenim (za-
padnoeuropskim) zemljama populacijska politika je
nedvojbeno prisutna. No ona se preteno pojavljuje
kao implicitna populacijska politika, a manje u svom
eksplicitnom obliku i uglavnom je pronatalistika
(Wertheimer-Baleti, 1999: 544).
Nastane li nesklad izmeu dinaminoga gospodarstva i
recesivnoga demografskog razvitka, onda se tekoe na
tritu rada prevladavaju i ublaavaju odgovarajuom
199 Tako je od 1950. do 1970. u ukupnom porastu broja stanovnika useljavanje sudjelovalo: u SR
vicarskoj sa 44,0%, u Francuskoj sa 34,6%, vedskoj sa 30,2% itd. (UN, Economic Survey... , 1975).
200Godine 1990. u SAD-u su imigranti inili manje od 10% ukupne populacije, ali ih je meu istraivaima, znanstvenicima i
inenjerima s doktoratom bilo ak 30% (Griswold, 1998).
4. KRETANJE STANOVNITVA 159
politikom useljavanja. Dakle, pribjegava se imigracij-
skoj varijanti poticajne populacijske politike. Premda je
uglavnom rije o ekonomskoj migraciji, ipak ne izostaje
jak demografski uinak zbog stalnog pretvaranja dije-
la privremene" migracije u konanu migraciju. 199 U
veini zemalja koje imaju imigracijsku politiku (npr.
SAD) ona je restriktivna i vrlo selektivna, 200 a obino
se primaju tri tipa imigranata: 1. oni koji dolaze putem
programa spajanja obitelji, 2. oni koji imaju osiguran
posao i 3. izbjeglice ili traitelji azila.
Suvremena pronatalitetna varijanta poticajne popu-
lacijske politike uglavnom rabi dvije glavne strategije:
1. ograniavanje dostupnosti metoda kontracepcije i
2. poticanje rodnosti putem novanih dodataka i niza
mjera usmjerenih na skrb o djeci, uz stvaranje moralne
klime" koja prihvaa obitelji s velikim brojem djece
(Jones, 1990). U tome su uobiajene ove skupine poti-
cajnih mjera: 1. djeji i obiteljski dodatak (preraspodje-
la dohotka); 2. produenje porodiljnog dopusta, vee
ulaganje u jaslice, djeje vrtie; 3. razliito oporeziva-
nje (diferencijalna fiskalna politika) neenja/neudanih
u odnosu prema obiteljima s djecom; 4. smanjenje
poreznih stopa za proizvode i usluge namijenjene djeci;
5. profinjeno medijsko promicanje postavljenih ciljeva;
6. reguliranje pobaaja na najmanju moguu mjeru
(primjenjuje se i zabrana).
4.4.2.3. Restriktivna populacijska politika
Restriktivna populacijska politika ima takoer dvije
varijante: antinatalitetnu i emigracijsku. U protuna-
talitnoj varijanti primjenjuju se mjere koje u kraem
roku djeluju na smanjenje razine rodnosti (libera-
lizacija pobaaja, sterilizacija, poticanje kontracepcije,
zabrana sklapanja brakova prije odreene dobi itd.) i
one mjere koje e isti uinak postii u srednjoronom
ili dugoronom razdoblju (podizanje obrazovne ra-
zine stanovnitva, promjene u strukturi gospodarstva,
zapoljavanje ena, medijska potpora politici jednog
djeteta", itd.).
Druga je varijanta te politike emigracijska. ini je
sustav mjera i djelovanja za poticanje iseljavanja radi
smanjivanja stope porasta stanovnitva. Emigracij-
Njemakoj sa 45,3%, u
160 DEMOGEOGRAF/JA
ska varijanta rijetko se pojavljuje samostalno, obino
prati antinatalitetnu, a esto je povezana s redistribu-
cijom stanovnitva i radne snage (Wertheimer-Baleti,
1999).
Razmatrajui teoriju demografske tranzicije (odjeljak
3.2.4) ustvrdili smo, meu ostalim, da u razvijenim
zemljama porast stanovnitva nije dovoljan, a da je vi-
sok u zemljama u razvoju. U zemljama koje su u ranoj
i sredinjoj tranzicijskoj podetapi, a ujedno zaostaju u
opedrutvenom i gospodarskom razvoju, poveava
se demografsko-gospodarska disproporcija. Pred vla-
dama tih zemalja ve je pola stoljea teka zadaa da
odgovarajuom politikom ublae ili uklone razlike u
stopama porasta stanovnitva i gospodarskog rasta.
Stoga je u veini zemalja u razvoju prihvaena restrik-
tivna populacijska politika u kojoj je dominantna
antinatalistika varijanta. Nuno je pritom provoditi
takvu populacijsku politiku koja se nee oslanjati
samo na tzv. kontrolu raanja, ve e biti dio opeg
drutveno-gospodarskog razvoja.
U zemljama u razvoju prihvaa se, a dijelom i provo-
di, uglavnom tzv. program planiranja obitelji, ime
se razumijeva skup (vladinih) mjera i djelovanja ko-
jima je svrha da stanovnitvo u fertilnoj dobi stekne
potrebno obrazovanje i da se upozna s metodama kon-
trole raanja (Petersen i Petersen, 1986). 201 Svrha je
ograniavanja stope porasta stanovnitva: smanjenje
disproporcije izmeu stope porasta stanovnitva i stope
gospodarskog rasta, poboljanje zdravlja stanovnitva,
posebice majke i djeteta, poveanje ivotnog standar-
da, irenje obrazovanja, poboljanje poloaja ena, itd.
(Wertheimer- Baleti, 1999).
Populacijskim geografima posebice je zanimljiv global-
ni model vladinih pristupa planiranju obitelji. U Aziji,
zbog brojnog stanovnitva i visoke gustoe, veina ze-
malja (vlada) odluuje se za smanjenje stope porasta
stanovnitva. S izuzetkom nekolicine zemalja (npr.
Egipta), afrike zemlje uglavnom nemaju slubeno
prihvaeno ni razvijeno antinatalitetno stajalite. Vi-
soka stopa smrtnosti, meunarodne i plemenske na-
petosti i sukobi te nizak stupanj modernizacije koe
prihvaanje i provoenje antinataltetne politike. Neko-
201 Kontrola raanja (engl. birth control) pojam je koji razumijeva primjenu suvremenih metoda i sredstava radi planiranja
obitelji, odnosno raanja eljenog broja djece u obitelji. Danas se naziv politika planiranja obitelji ee rabi nego restriktivna
populacijska politika.
liko bivih francuskih kolonija u Africi jo ima zakone
koji zabranjuju kontracepciju, zaostale jo iz kolonijal-
nih vremena. Na primjer, ad, Niger, Obala Bjelokosti,
Burkina Faso, Gvineja i druge zemlje nemaju tradicije
planiranja obitelji koja bi, koliko-toliko, utrla put mo-
guim vladinim programima.
Na Bliskom istoku onemoguena je bilo kakva antina-
talitetna politika. Stajalitu da suvremena kontra-
cepcija znai prijetnju tradicionalnoj obitelji (u kojoj
dominira mukarac) posebice pridonosi jaanje islam-
skog fundamentalizma. Tako su tijekom revolucije u
!ranu (1979) posve zatrti zaeci nacionalnog programa
planiranja obitelji.
U Latinskoj Americi glavnina zemalja (vlada) podu-
pire aktivnosti na planiranju obitelji, ali uglavnom
djelujui na humanitarnom i zdravstvenom podruju,
pokuavajui sprijeiti irenje ilegalnih pobaaja i
naputanja djece. Premda je u pojedinim desetljeima
stanovnitvo tog kontinenta imalo najviu stopu poras-
ta stanovnitva u svijetu, samo je nekoliko vlada bilo
pripravno prihvatiti antinatalitetnu politiku. Sredinom
60-ih godina postojali su u gotovo svim zemljama po-
jedini programi planiranja obitelji, ali u sklopu privat-
nih zdravstvenih ustanova koje su imale financijsku
potporu razliitih meunarodnih agencija i udruga;
ipak, djelovale su uz preutnu vladinu suglasnost
(Stycos, 1971). Znatan doprinos neprihvaanju jasne
antinatalitetne populacijske politike daje raireni kult
machizma i snaan utjecaj Rimokatolike crkve na vla-
dine odluke (Fuller, 1984). Jedan od razloga proistjee
iz strukture naseljenosti; veliki je udjel podruja s rijet-
kom naseljenou, premda glavnina stanovnitva ivi
u uvjetima visoke gustoe i prenapuenosti.
S vremenom je i u zemljama Latinske Amerike ojaala
svijest o nunosti provoenja populacijske politike
putem planiranja obitelji, i to ne samo zbog zdrav-
stvenih razloga (npr. poboljanja zdravlja ena) ve i
zbog mnogo irih ciljeva, kao to je podizanje razine
obrazovanosti, smanjenje siromatva, itd. No zdrav-
stvena sastavnica populacijske politike ima i danas
bitno znaenje jer se smatra da je svrha restriktivne
politike poboljati blagostanje stanovnitva, u emu je
zdravlje bitan dio.

Premda je veina zemalja (makar naelno) za re-
striktivnu politiku, moemo ustvrditi da meu svjet-
skim regijama u razvoju ne postoji opa suglasnost o
tipu populacijske politike i njezinim ciljevima. To je,
donekle, i oekivano s obzirom na razlike u tradiciji i
kulturi te drutvenim, gospodarskim, demografskim i
drugim obiljejima.
Kronologija zbivanja povezanih s planiranjem
obitelji22
1. Rani zagovaratelji: pojedinci, organizacije i dogaaji
povezani s utemeljenjem pokreta planiranja obitelji.
1793. William Godwin, Enquiry Concerning Political
Justice (O politikim pravima).
1798. Thomas R. Malthus, An Essay on the Principle
oj Population (Esej o stanovnitvu).
1820. W. Godwin, OJ Population (Ogled o stanov-
nitvu), kritika Malthusove teorije.
1822. Francis Place, Ilustration and Proofs oj the
Principle oj Population (Pojanjenja i dokazi o
stanovnitvu), manifest" pokreta planiranja obitelji.
1860. Malthusian Leauge, utemeljena u Engleskoj radi
pruanja informacija o populacijskim problemima.
1873. Comstock Law ozakonjuje u SAD-u zabranu
propagiranja i izdavanja lijenikih recepata zakon-
tracepcijska sredstva (zakon je revidiran sudskim
nalogom 1936. i opozvan 1970.).
1877. Neomaltuzijanci Annie Bessant i Charles Brad-
laugh uhieni su zato to su u Engleskoj distribuirali
knjigu Fruits oj Philosophy (Amerikanca Charlesa
Knowltona).
1916. Margaret Sanger otvorila je u Brooklynu prvu
kliniku za kontrolu raanja, zbog ega je uhiena i
odvedena u zatvor.
1921. Marie Stopes otvara prvu kliniku za kontrolu
raanja u Engleskoj.
1937. American Medica! Association slubeno pri-
hvaa kontrolu raanja.
2. Razvoj poslije Drugog svjetskog rata: nakon zatija
tijekom velike krize i rata populacijska politika,
202 Autori su P. Donaldson i A. Tsui (prema: Weinstein i Pillai, 2001).
4. KRETANJE STANOVNITVA 161
odnosno pokret planiranja obitelji, oivljava kasnih
40-ih godina i poinje se ubrzano razvijati.
1946. Ekonomsko i socijalno vijee UN-a osniva Po-
pulacijsku komisiju, koju su inili predstavnici vlada,
te ustrojava stalni Populacijski odjel.
1951. Indija prihvaa program planiranja obitelji kao
dio svoga prvoga petogodinjeg plana.
1952. John D. Rockefeller III. osniva Population
Council.
1953. Ratificiran je osnivaki dokument Interna-
tional Planned Parenthood Federation (IPPF), koji je
prihvaen godinu prije na meunarodnoj konferen-
ciji u Cheltenhamu (u Engleskoj).
3. Brzo irenje programa planiranja obitelji: poslije-
ratno zanimanje za pitanja stanovnitva pridonijelo
je irenju i institucionaliziranju pokreta planiranja
obitelji. Planiranje obitelji postaje prihvatljiva moral-
na norma (unato trajnom protivljenju utjecajnih
vjerskih zajednica), prihvaaju se jeftine i uinkovite
metode ograniavanja raanja, a sve vea pozornost
na meunarodnom planu pridaje se odnosu popu-
lacijskog porasta i drutveno-gospodarskog razvoja.
1960. Uvodi se oralna kontracepcija (tzv. pilula).
1967. Osnovan je financijski trust za UN Fund far
Population Activities (UNFPA).
1968. UN International Conference on Human Rights,
na kojoj je objavljena Teheranska proklamacija: Os-
novno je ljudsko pravo roditelja da slobodno i odgo-
vorno odluuju o broju svoje djece".
1969. Papa Pavao VI. objavljuje encikliku Humana
Vitae, protivei se uporabi umjetne kontracepcije.
1969. Paul Ehrlich izdaje vrlo utjecajnu knjigu The
Population Bomb.
1969. Prvi neeugeniki i nerestriktivni zakon o steri-
lizaciji donesen je u Singapuru i amerikoj saveznoj
dravi Virginiji.
1974. Prva svjetska konferencija Ujedinjenih naroda
o stanovnitvu u Bukuretu, na kojoj su, meu os-
talim, SAD predlagale zemljama u razvoju politiku
usporenog porasta stanovnitva, ponajprije putem
programa planiranja obitelji. Kina i druge zemlje u
razvoju odbacile su stajalite SAD-a.
162 DEMOGEOGRAFIJA
1979. Kina pokree kampanju jedan par, jedno di-
jete".
4. Novi pristupi i tehnologije: tijekom 80-ih i 90-ih
godina nova promiljanja i ideoloke promjene po-
taknuli su reviziju populacijske politike i programa
ostvarenih prolih dvaju desetljea. Pozornost znan-
stvenika i politiara usmjerena je na populacijski
indirektne (ali vane) imbenike, kao to su duboka
meunarodna dunika kriza, pokret za jednakost
spolova i pitanja ljudskih prava.
1984. Druga svjetska konferencija Ujedinjenih na-
roda o stanovnitvu, Ciudad de Mexico. Suprotno
svojim stajalitima u Bukuretu, veina nedovoljno
razvijenih zemalja iskazala je podrku usporavanju
porasta stanovnitva i planiranju obitelji.
1985. U SAD-u stupa na snagu zakonska zabrana
vladine potpore svim organizacijama koje promiu
programe prisilnog pobaaja ili nedragovoljne steri-
lizacije, pa je uskraena pomo za UNFPA i IPPF.
1988. U Francuskoj je odobrena prodaja (na lijeniki
recept) pilule za prekid rane trudnoe, poznate kao
RU-486.
1994. Trea svjetska konferencija Ujedinjenih naroda
o stanovnitvu odrana je u Kairu. Veina zemalja
podupire planiranje obitelji, unato prigovoru Vatika-
na. Sudionici su bili usredotoeni na pitanja drutveno-
-gospodarskog razvoja, poloaja ene i ljudskih prava.
1996. Papa Ivan Pavao II. enciklikom reafirmira pro-
tivljenje Rimokatolike crkve pobaaju i metodama
umjetne kontrole raanja.
1998. U SAD-u je odobrena prodaja (na lijeniki re-
cept) pilula RU-486.
4.4.2.4. Redistributivna populacijska politika
Geografima je posebice zanimljiva politika redistribu-
cije stanovnitva. Tijekom 70-ih i 80-ih godina bila je
to omiljena tema mnogih znanstvenika 203 , unato tome
to je veina redistributivnih politika imala ogranien
uinak (Fuchs, 1984).
203U tome su se posebice isticali vieni lanovi International Geographical Union Commission on Population Geography, na
primjer Clarke i Kosir\.ski (1982), Kosir\.ski i Elahi (1985).
Redistributivna populacijska politika potie povoljniju
prostornu (pre)raspodjelu stanovnitva i naseljenosti
radi postizanja novih odnosa glede stopa rodnosti i
prirodne promjene (prirasta) meu pojedinim kra-
jevima unutar jedne zemlje. Uglavnom se pojavljuje
kao sastavni dio drugih tipova populacijske politike,
poticajne i restriktivne, i to onoliko koliko je u njima
zastupljena imigracijska ili emigracijska varijanta. Taj
tip populacijske politike, vie ili manje, sastavni je dio
ope razvojne gospodarske politike, a posebno politike
regionalnog razvoja. To znai da se rijetko pojavljuje
kao usko demografska politika jer se prostorna prera-
spodjela stanovnitva obavlja uglavnom migracijom
radne snage. Izravno je vezana za prostorno planiranje,
rastereenje" velikih aglomeracija i stvaranje razvoj-
nih jezgri u gospodarski zaostalim podrujima. Poli-
tika redistribucije stanovnitva koja bi bila inicirana
ponajprije razlozima demografske prirode te relativno
samostalna u odnosu prema ostalim tipovima popu-
lacijske politike vie bi imala teorijsku nego praktinu
vrijednost.
Redistributivna populacijska politika postala je inte-
gralni dio nacionalne razvojne strategije u mnogim
razvijenim zemljama. Zajednike su znaajke te poli-
tike u razvijenim europskim zemljama (Wertheimer-
Baleti, 1999):
1. ona je dio programa regionalnoga gospodarskog raz-
voja i prostornog planiranja;
2. programi preraspodjele provode se uglavnom unu-
tarnjom migracijom radne snage; glavni cilj je
izjednaiti gustou stanovnitva meu pojedinim
regijama;
3. svrha politike redistribucije stanovnitva svodi se na
smanjenje koncentracije stanovnitva u velikim gra-
dovima i na poticanje gospodarskog razvoja u slabije
razvijenim krajevima;
4. programi preraspodjele stanovnitva, putem migra-
cije radne snage (u emu preteita sudjeluju mlae
osobe), usmjereni su na budue promjene u prirod-
nom kretanju stanovnitva pojedinih regija, to
treba dovesti do drugaijega (eljenoga) regionalnog
razmjetaja stanovnitva.

Vlade uglavnom pokuavaju provoditi dekoncentra-
ciju ne toliko posebnim migracijskim mjerama, ko-
liko opim mjerama ekonomske i regionalne razvojne
politike. Pokuaji usporavanja rasta velikih aglome-
racija i poticanja razvoja perifernih regija provodi se
propisima o financijskim i infrastrukturnim uvjetima
za otvaranje novih poslova. U Velikoj Britaniji, na
primjer, tijekom 70-ih neki elementi politike mrkve i
batine" ukljuivali su: a) vladine restriktivne mjere u
regiji South East, obino uskraivanjem dozvola za ot-
varanje novih poslova; b) paket poticaja za otvaranje
novih radnih mjesta u nedovoljno razvijenim i slabi-
je napuenim regijama (dotacije, zajmovi, porezne
olakice, zemljite za industrijske objekte, itd.); c) pre-
lijevanje" stanovnitva unutar odreenih regija, i to iz
prenatrpanih aglomeracija u manje okolne gradove, u
kojima su prethodno izgraeni javni stanovi i otvorena
nova radna mjesta (Jones, 1990).
Slubeno zanimanje za migraciju radne snage u ne-
kim razvijenim zemljama proistjee iz nastojanja da
se pobolja iskoristivost, uinkovitost i fleksibilnost
trita rada te povea konkurentnost poduzea. Takva
strategija ukljuuje (kao u velikoj Britaniji 80-ih):
1. nacionalni informacijski sustav trita rada;
2. poboljanje mogunosti prekvalifikacije i dodatnog
obrazovanja;
3. potporu u traenju zaposlenja i relokaciju pomoi za
nezaposlene;
4. inicijative kao to je Nacionalna shema mobilnosti
u Velikoj Britaniji u kojoj mjesne vlasti i stambene
udruge daju, u domeni javnog sektora, niz pogod-
nosti za pridole zaposlenike;
5. kontroverznu mjeru smanjenja potpore nezaposle-
nima kako bi se potaknuli na izlaz iz tzv. kulture
zavisnosti, to razumijeva prihvaanje poslova i u
manje atraktivnim sredinama (Roberts, 1987).
Dakle, suprotno ekonomskoj politici laissez-faire istra-
tegiji jobs-to-people karakteristinoj za tradicionalnu
politiku regionalnog razvoja, pojavljuje se i jaa inicija-
tiva people-to-jobs. Meutim, pokazalo se da inicijativa
prerazmjetaja radne snage teko moe konkurirati po-
nudi privatnih poslodavaca, barem kada je rije o viso-
kokvalificiranim radnicima i strunjacima.
Redistribucija stanovnitva zbivala se i u bivim eu-
ropskim socijalistikim zemljama istodobno kad i u
4. KRETANJE STANOVNITVA 163
zapadnim zemljama. Premda su na raspolaganju bile
mnoge mjere i mogunosti, politika redistribucije esto
nije bila uspjena (Fuchs i Demko, 1979).
to se tie redistributivne populacijske politike u
zemljama u razvoju zanimljivi su rezultati jednog
istraivanja provedenoga sredinom 80-ih godina u
organizaciji Ujedinjenih naroda, koje je obuhvatilo
126 vlada. Samo est vlada smatralo je razmjetaj
svojih populacija prikladnim, a tri su etvrtine teile
politici koja bi preoblikovala ili ak preokrenula to-
kove unutarnje migracije (Gugler, 1986). U tim su se
zemljama provodila tri tipa redistributivne politike, i
to s razliitim stupnjem uspjenosti:
1. unutarregionalna redistribucija seoskog stanovni-
tva: izravan je rezultat te politike slabljenje popu-
lacijskog pritiska u agrarno siromanim podrujima
i preseljenje u krajeve bogatije resursima; na primjer
u Indoneziji, gdje se jo za vrijeme nizozemske kolo-
nizacije poticalo seljenje s prenapuene Jave na vanj-
ske otoke (Hugo, 1988);
2. reorganizacija lokalne naseljske mree: neke su
vlade prihvatile politiku poticanja kolektivnog pre-
seljavanja u novoorganizirana naselja; na primjer, u
Etiopiji se do kraja 1988. godine vie od 12 milijuna
ljudi preselilo u novoorganizirana naselja (Luling,
1989);
3. usporavanje porasta stanovnitva glavnih gra-
dova: visoke stope porasta stanovnitva glavnih
gradova obiljeava veinu zemalja u razvoju, stoga
su neke vlade 70-ih i 80-ih godina nastojale usporiti
taj trend mjerama nadzora doseljavanja te vraanjem
pridolica u krajeve podrijetla (na primjer Jakarta,
Manila, Tunis, Dar es Salaam, Brazzaville, Kin-
shasa) no ta je politika poluila vrlo malo uspjeha
(Oberai, 1982). Neke su zemlje posegnule za radikal-
nim mjerama i premjestile glavni grad u sredinja i
slabije razvijena podruja (Turska, Pakistan, Brazil,
Malavi, Nigerija, Obala Bjelokosti), ali ni to nije dalo
oekivane rezultate u rastereivanju najveih aglome-
racija (Nelson, 1983).
4.4.2.5. Eugenika populacijska politika
Eugenika populacijska politika djeluje na poboljanje
kakvoe prirodnih (biolokih), a u irem smislu i
drutvenih obiljeja stanovnitva. Katkad se iza nekih
164 DEMOGEOGRAF/JA

mjera te politike kriju ciljevi oplemenjivanja" stanov-
nitva, tj. spreavanja roenja djeteta zbog zdravst-
venih razloga, u mentalno zaostalih osoba, hereditarno
optereenih i sl. 204 Ta je populacijska politika imala i
tamnu stranu medalje", ozloglaenu politiku obvezne
sterilizacije i socijalnog darvinizma" (selekcija).
Na poetku 20. stoljea populacijska politika bila je
motivirana spoznajom o potrebi nadzora kakvoe"
stanovnitva, gotovo koliko i problemom njegove
veliine. To je dovelo do prihvaanja nekih eugenikih
naela veterinarske medicine (kvalitetni uzgoj") u
promiljanju i primjeni kontrole raanja. Meutim,
pokazalo se da je briga za kakvou" stanovnitva (npr.
u SAD-u tijekom prvih dvaju desetljea 20. stoljea)
bila proizvod klasnog etnocentrizma i, u mnogim
sluajevima, rasizma. 205 Strahote genocida tijekom
Drugoga svjetskog rata uvelike su potkopale kvalitativ-
ni pristup u populacijskoj politici i izbacile ga iz arita
programa populacijske kontrole. Danas su programi
planiranja obitelji povezani s pojmovima razvoja,
meunarodnog mira, unapreivanja ivotnog standar-
da. Briga o enama, posebice o trudnicama, koja je usko
povezana sa zdravljem novoroenadi, rijetko dolazi u
prvi plan. Stoga je na konferenciji Ujedinjenih naroda o
stanovnitvu i razvoju (Kairo, 1994) preporueno da se
arite populacijske politike premjesti s kvantitativnih
metoda na kvalitativne ciljeve, kao to je promicanje
reproduktivnog zdravlja ene i djeteta te jaanje uloge
ene u obitelji i drutvu.
4.4.2.6. Primjeri populacijskih politika
Meu europskim zemljama eksplicitnu pronatalitet-
nu varijantu poticajne populacijske politike pro-
vodile su Francuska i veina bivih socijalistikih
(istonoeuropskih) zemalja.
Francuska je primjer razvijene zemlje s dugom tra-
dicijom poticajne populacijske politike. Smanjenje
rodnosti zapoelo je jo u kasnom 18. stoljeu i tra-
jalo je neprekidno, uz istovremenu razmjerno visoku
smrtnost. Izmeu 1800. i 1940. godine stanovnitvo
Velike Britanije i Njemake porasla je dva do tri puta,
a Francuske samo 50% (Jones, 1990). Stoga francuska
vlada uvodi 1920. godine izrazitu pronatalitetnu vari-
jantu poticajne populacijske politike, a neposredan po-
vod tome bio je gubitak vie od milijuna ljudi tijekom
Prvoga svjetskog rata. Zakonom je zabranjen izazvani
pobaaj te prodaja i promidba kontracepcijskih sred-
stava. Pronatalitetna povjerenstva uspostavljena su u
svim departmanima, a slijedile su mjere novanih poti-
caja obiteljima s vie djece. Demografski rezultati tih
mjera ipak nisu bili osobito uinkoviti jer je Francuska
od 1935. do poslijeratnih godina biljeila prirodnu de-
populaciju gotovo svake godine.
U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata Francuska
je nastavila provoditi poticajnu populacijsku politiku
u obje varijante (pronatalitetnu i imigracijsku). Godine
1967. ukinute su zakonske odredbe iz 1920. koje su se
odnosile na zabranu pobaaja i na prodaju kontracep-
cijskih sredstava. Mjere pronatalitetne politike, 206 za-

204 U Japanu je, na primjer, donesen zakon (Eugenic Protection Law) potaknut uestalim deformacijama u novoroenadi, to

je bila posljedica zraenja nakon eksplozija atomskih bombi. To je dravi omoguilo razmjerno slobodnu praksu pobaaja i
sterilizacije.
205Godine 1904. skupina amerikih znanstvenika stvorila je, na temelju spekulacija engleskog statistiara Francisa Galtona o
naslijeu, eugeniku - pseudoznanost usmjerenu poboljanju" ljudske rase u SAD-u, a zatim i u svijetu. Uz novanu pomo
uglednih donatora (npr. Zaklade Rockeffeler), eugeniari su otvorili laboratorij na Long Islandu i poeli provoditi plan koji
su podrali i neki istaknuti znanstvenici i politiari: sterilizirati 14 milijuna ljudi u SAD-u i milijune diljem svijeta (donju
desetinu") sve dok ne ostanu samo pripadnici superiorne" nordijske rase. Drutveno nepoeljni" eliminirali bi se prisilnom
sterilizacijom, zatvaranjem u duevne bolnice, zabranom braka, pa ak i pasivnom eutanazijom. rtve eugenike bili su mnogi
siromani i neuki bijelci, Afroamerikanci, idovi, Meksikanci i drugi, ali i epileptiari, alkoholiari ili mentalno bolesni. Oko
60 tisua Amerikanaca sterilizirano je kako ne bi na potomstvo prenijeli svoje defektne gene", a pritom nisu bili upueni u to
to im rade. Pokret eugenike proirio se i privukao pozornost nacista, koji su razvili primjenu eugenikih naela do nesluenih
razmjera, sve do masovnoga genocida (Weinstein i Stehr, 1999).
206Od 50-ih do 80-ih godina provodile su se uobiajene poticajne mjere (npr. progresivni djeji dodaci, usmjereni posebice na
tree dijete). Sredinom 80-ih pokrenuta je kampanja Otvorimo Francusku djeci'', kojoj je svrha bila stvaranje to ugodnijeg
okruja za djecu; gradila su se igralita i parkovi za djecu, posebni vrtii, igraonice i sl., a sve radi uvrenja norme od troje
djece po obitelji (Van de Kaa, 1987).

jedno s imigracijskom varijantom (koja je posebice bila
usmjerena na imigraciju iz bivih kolonija), pomogle su
da razina totalne stope fertiliteta ostane vea od stope
u veini zapadnoeuropskih zemalja. Smatra se da je
u tome bitnu ulogu imala imigracija (UN Economic
Commision for Europe, 1993).
Bive socijalistike (istonoeuropske) zemlje bile
su tijekom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina primjer prona-
talitetne varijante poticajne populacijske politike. Rije
je o Bugarskoj, ehoslovakoj, Istonoj Njemakoj,
Maarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i SSSR-u. Rumunjska
je zbog elemenata izravne prisile poseban sluaj meu
navedenim zemljama.
Neposredan povod prihvaanju takve politike bilo
je smanjenje rodnosti, koja je 60-ih iznosila kritinih
14%0 ili manje, a TFR manje od 2,1. Vlade su se zabri-
nule za budui razvoj, posebice za veliinu kontin-
genta radne snage. Sukladno marksistikoj ideologiji o
ulozi stanovnitva u drutvenoj reprodukciji, umjereni
porast stanovnitva openito se smatrao drutveno
poeljnom znaajkom razvoja stanovnitva (Valentij
i Sudoplatov, 1977). To se posebice odnosilo na one
zemlje koje su u Drugom svjetskom ratu imale velike
gubitke ljudi.
Veina bivih socijalistikih zemalja sredinje i istone
Europe provodila je pronatalitetnu politiku povezano
s programima socijalne politike. Nije bila posrijedi
ista" pronatalitetna politika jer nije bilo zabrane pro-
daje kontracepcijskih sredstava ni zabrane izazvanih
pobaaja. Navedene zemlje usmjerile su mjere pro-
natalitetne varijante poticajne politike ponajprije na
obitelj i zaposlenu enu (Wertheimer-Baleti, 2000).
Mjere su ukljuivale: plaene rodiljne dopuste, pro-
gresivne djeje doplatke, porezne olakice ovisno o
broju djece, jednokratne novane dodatke za roenje
djeteta, stvaranje to potpunije infrastrukture" za
pomo zaposlenoj eni-majci, 207 informativno-obra-
zovne sadraje o problemima stanovnitva, itd. Valja
istaknuti da ni te ni druge mjere pronatalitetne politike
nisu dale oekivane rezultate glede proirene reproduk-
cije (to bi bilo u sluaju da je postignuto prosjeno
troje djece u obitelji), ali su barem zaustavile, odnosno
odgodile jae smanjenje rodnosti.
207 Na primjer, 80-ih godina u Istonoj Njemakoj bilo je zaposlena (ili su bile obuavane za posao) 87% ena u dobi 18 - 60
godina, a u vrtiima je boravilo 66% djece u dobi do tri godine te 96% djece u dobi 3 - 6 godina (David, 1982).
4. KRETANJE STANOVNITVA 165
o/oo
30
25 -
Rumunjska
20 I
~~,,_,.=,,_~_,,.~='-=''-"'~1~_.-.=o-=.o..c~"".,_=--~~ -
15
pet L:emalja
(pros1ek)
:l
I I
,....: ci l() o ci
l()
l() CD CD r-- <O co
OJ OJ OJ OJ OJ OJ
Slika 68. Kretanje stope rodnosti od 1957. do 1985. u
Rumunjskoj i prosjene stope rodnosti stanovnitva sku-
pine zemalja (Bugarske, ehoslovake, Istone Njemake,
Maarske i Poljske) (Jones, 1990)
Rumunjska je umnogome kompromitirala temeljna na-
ela suvremene populacijske politike. Suoena s veli-
kim padom stope nataliteta, 1966. godine zabranjuje
pobaaj uz vrlo strog nadzor. Naime, ako bi redovitim
pregledom bila utvrena trudnoa, ena je morala roditi
(provodila se mjesena provjera trudnoe). Za ilegalni
pobaaj bila je predviena kazna od 25 godina zatvora,
ili ak smrtna kazna. Usto, bila je zabranjena proiz-
vodnja i uvoz kontracepcijskih sredstava (Berelson,
1979). Rezultat je bio vrtoglav skok rodnosti u prvoj
godini (sa 14%0 na 27,5%0), ali ve nakon dvije godine
poinje se osjetno smanjivati, a 1983. dosegla je onu
razinu koja je prethodila zabrani pobaaja (sl. 68). Od
tada se rodnost smanjila jo vie (do manje od 12%0), a
1992. ve je zabiljeena negativna prirodna promjena.
Rumunjska je kolski primjer kako se grubom represi-
jom nita ne postie na dulji rok i kako pronatalitetne
mjere ne daju rezultate ako nisu praene poboljanjem
opih prilika, a posebice uvjeta ivota majki i djece.
Japan je primjer zemlje koja je u jednom i pol stoljeu
provodila razliite populacijske politike. Od 1868.
godine (nakon uvoenja Meiji reforme) do 1945. pro-
vodila se pronatalitetna varijanta poticajne populacij-
ske politike, dobrim dijelom potaknuta imperijalnim
ciljevima. Zakon iz 1873. predviao je 100 dana strogog
zatvora za obavljeni pobaaj, a edomorstvo (infanti-
cid) kanjavalo se smru. Tri godine poslije poraza u
Drugome svjetskom ratu uvodi se antinatalitetna vari-
166 DEMOGEOGRAFIJA

janta restriktivne populacijske politike; pobaaj ak
plaa drava. Zbog visoke gustoe stanovnitva u Ja-
panu maltuzijanska" gledita o odnosu stanovnitvo-
-resursi imala su iroku potporu. Zakon je omoguivao
dobrovoljnu, a kadto i obvezatnu sterilizaciju (zbog
eugenikih razloga). Stopa nataliteta prepolovljena je
samo u deset godina; 1947. godine iznosila je 34,0%0
(poslijeratna kompenzacijsko raanje), a 1957. godine
17,0%0 (Taeuber, 1958). Suoena s mogunou de-
populacije, vlada je poetkom 90-ih godina zapoela
provoditi blage mjere implicitne poticajne populacijske
politike, nastojei stvoriti povoljno okruje i uvjete za
raanje (UN, ICPD, 1995).
Indija, kao nedovoljno razvijena zemlja s visokom rod-
nou, prihvatila je 1951. godine antinatalitetnu vari-
jantu restriktivne populacijske politike, u emu je imala
pionirsku ulogu. Restriktivna politika postala je bitan
dio vladina programa gospodarskog razvitka, dakle,
kao njegova nuna prethodnica. Prvim petogodinjim
planom (1951. godine) prihvaen je i ukljuen program
planiranja obitelji, i to zbog vie razloga: 1. radi djelova-
nja na snienje stope porasta stanovnitva, to je trebalo
dovesti do brega gospodarskog razvoja i poboljanja
standarda; 2. radi povoljnog djelovanja na zdravlje maj-
ke i djeteta; 3. zbog sklonosti stanovnitva provoenju
kontrole raanja; 4. zato to su metode bile prihvatljive,
jeftine i uinkovite (Chandrasekhar, 1990).
Posebne mjere restriktivne populacijske politike
obuhvaale su: poticanje kasnijeg sklapanja braka,
odgaanje roenja prvog djeteta i iroku primjenu kon-
tracepcije i sterilizacije. Tijekom 50-ih i 60-ih godina
smatralo se da takva politika daje dobre rezultate, ali
kasnije se pokazalo da su rezultati glede smanjenja
stope rodnosti i stope porasta stanovnitva bili manji
od oekivanih. Sredinom 90-ih godina stopa rod-
nosti iznosila je 27,5%0, to znai da je Indija tada tek
zakoraila u sredinju podetapu demografske tranzicije.
Programima planiranja obitelji postignut je odreeni
uspjeh u razvijenijim krajevima, posebice u gradovima.
No zbog velikih kulturolokih razlika, ukorijenjenih
tradicionalnih vrijednosti i normi, 208 zbog siromatva,
nedovoljne obrazovanosti veine stanovnitva i drugih
imbenika, nije se moglo dovoljno djelovati na prom-
jenu svijesti ljudi glede manjeg broja djece (Blaikie,
1975). Pokazalo se da se tranzicija rodnosti i znatnije
smanjenje stope porasta stanovnitva ne moe postii,
unato programu planiranja obitelji, bez modernizacije
koja ukljuuje industrijalizaciju, urbanizaciju i irenje/
podizanje razine obrazovanja, to sve zajedno vodi ni-
im reprodukcijskim normama (Prichet, 1994).
Kina, kao i Indija, svojim brojnim stanovnitvom veo-
ma utjee na kretanje svjetskog stanovnitva, stoga je
uinkovitost njezine populacijske politike posebno
vana za globalne trendove. Kina prua primjer ekspli-
citne restriktivne populacijske politike, i to u antinata-
litetnoj varijanti. Do kasnih 50-ih slubena je politika
isticala da veliko stanovnitvo daje snanu naciju 60-ih
godina, za vrijeme kulturne revolucije, napadao se bilo
kakav nadzor populacijskog porasta, to je dovelo do
vrlo visoke totalne stope fertiliteta - potkraj 60-ih go-
dina 5,8 djece po eni) (Goodstadt, 1982).

Slika 69. Prirodno i ukupno kre-

%o
70
A
I
B
I
c D E 1218 1200 tanje stanovnitva Kine od 1950.
I -c I do 1996. Razdoblje: A - slubena je
60 politika veliko stanovnitvo daje
l~~I o_ snanu naciju"; B - industrijalizaci-
50 I
./Vv!\, I ja na raun poljoprivrede (veliki
40 ~
.
skok naprijed"); stravina glad, od
30 / koje je umrlo oko 20 milijuna ljudi;
I JI C - kulturna revolucija", napa-
20
da se bilo kakav nadzor popula-
10 cijskog porasta; D - dravna
540 restriktivna populacijska politi-
o ka; E - poputanje stroge antina-
ci c6 0-i <D o N <D o ""' <D
"""' a:> a:>
lO

'
lO

'
lO

'
<D

'
<D

'
I'-
' ' ' '
' '
' '
' talitetne politike (Waugh, 1995).

208Tradicija je posebice jaka u seoskim podrujima; u mnogima je, na primjer, poeljno imati najmanje dva sina u
obitelji.
 4. KRETANJE STANOVNITVA 167

Najmnogoljudnija zemlja svijeta poela je poetkom
70-ih godina, prije svega zbog gospodarskih razloga,
razmatrati nunost provoenja restriktivne antina-
talitetne populacijske politike, to je ugraeno i u
ustavne odredbe 1978. godine. Mjere radi smanjivanja
nataliteta provodile su se pod geslom Wan-xi-shao,
odnosno Kasnije, dulje, manje", tj. trai se kasnije
stupanje u brak, vei razmaci izmeu raanja i manje
djece. Vlada nastoji jo pootriti antinatalitetnu poli-
tiku pa 1979. promovira naelo jedan par, jedno di-
jete". Za gradske je obitelji to postalo gotovo pravilo,
ali u seoskim podrujima, posebice onima slabije raz-
vijenima (npr. u zapadnim provincijama), nije davalo
oekivanog uinka. Uvedena je i svojevrsna pena-
lizacija" za roditelje koji bi imali vei broj djece od pro-
pisanoga". 209 Kina je tako vrstom kontrolom provedbe
mjera restriktivne populacijske politike, koja je imala
i elemenata prisile, poluila u demografskom pogledu
znatan uspjeh. Rauna se da je zahvaljujui toj politici
roeno 200 milijuna djece manje. Stopa nataliteta od
poetka 70-ih do sredine 80-ih godina smanjena je
sa 30%0 na 18%0, a jo vie u razvijenim podrujima
istone Kine (Tien, 1989). Potkraj 80-ih godina vlada
je poela poputati glede provedbe strogih mjera re-
striktivne politike; na primjer, u seoskim podrujima
doputalo se i drugo dijete ako je prvo bilo ensko. To
se ubrzo osjetilo u laganom poveanju stope rodnosti
i prirodne promjene (prirasta) stanovnitva. Prosjena
godinja prirodna promjena (prirast) sredinom 90-ih
iznosila je oko 10%0, to je u apsolutnom iznosu godinje
oko 12 milijuna! Takva stopa porasta stanovnitva, po
miljenju centralne vlade, jo optereuje gospodarski
razvoj. Stoga e kineska vlada nastaviti provoditi pro-
gram planiranja obitelji (posebice u seoskim zapadnim
podrujima) kako bi se postigao nulti porast ukupnog
stanovnitva, ali i ublaile neke negativne demograf-
ske posljedice restriktivne politike (npr. osjetan viak
mukaraca u mlaim dobnim skupinama).
Iskustva razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja
pokazuju da populacijska politika, bilo poticajna, bilo
restriktivna, moe raunati na puni uspjeh tek onda
ako uzima u obzir posebnosti drutveno-gospodarskih
prilika u pojedinoj zemlji te ako se temelji na razumi-
jevanju sloene meuzavisnosti demografskih procesa
i drutveno-gospodarskog razvitka i opih kulturnih
znaajki odreene zemlje.

Populacijska politika u Republici Hrvatskoj

Izostanak sustavne populacijske politike bila je gruba hrvatska stvarnost u sklopu bive drave. Isticala se
ustavna sloboda i pravo ovjeka na vlastitu reprodukciju, ali nije bilo jasnog i postojanog djelovanja koje bi
barem usporilo dugogodinje smanjenje prirodnog prirasta i pridonijelo zaustavljanju iseljavanja (Friganovi
i terc, 1993). Nedvojbeno je i to plod opeg poloaja hrvatskog naroda, odnosno injenice da nije upravljao
svojom sudbinom.
Uspostavom samostalne i demokratske Republike Hrvatske demografska obnova ulazi u uzak krug najvanijih
zadaa. Razvidna pogubnost nepovoljnih demografskih procesa zahtijevala je urnu primjenu svrsishodne
populacijske politike. Postavilo se pitanje: to i kako? Valjalo je poi od injenice da je demografska obno-
va sloen drutveni, gospodarski i et(n)iki proces, u kojem se sueljavaju pojedinani, obiteljski i drutveni
(dravni) pogledi i probici. U sijenju 1996. Sabor je prihvatio Nacionalni program demografskog razvitka
Hrvatske", koji je izradilo Vijee za demografski razvitak, struna radna skupina pri Ministarstvu razvitka i
obnove (Nacionalni program ... , 1997). Hrvatska se opredijelila za djelatnu implicitnu pronatalitetnu varijantu
poticajne populacijske politike, s osloncem na sustav potpore djeteta" koji djeluje naratajno, a ne trenutano.
Vano mjesto u tom programu dano je redistributivnoj politici, posebice demografskom razvitku krajeva
bitnoga geostratekog znaenja za dravu te razradi mjera za zaustavljanje iseljavanja i poticanje povratka
iseljenitva. Program se smatra kljunom pretpostavkom sveukupnoga drutveno-gospodarskog razvitka
Hrvatske. Naalost, vrlo je malo prihvaenih mjera provedeno, a rezultati su oigledno izostali jer je u Hrvat-
skoj iz godine u godinu sve nepovoljniji demografski razvoj.

209 Ve je roenje drugog djeteta znailo uskraivanje nekih prava, a tree dijete je dovodilo roditelje u diskriminirajui poloaj:

gubitak besplatnog kolovanja (u nekim provincijama i zdravstvene zatite), smanjenje mjesene plae za 10%. Tree dijete
gotovo se smatralo nelegitimnim djetetom". U seoskim podrujima dolo je do zanemarivanja, selektivnog pobaaja pa i
infanticida enske djece (Goodstadt, 1982).
168 DEMOGEOGRAF/JA
5. SASTAV STANOVNITVA
Sama rije sastav ili struktura stanovnitva upuuje
na razliita obiljeja jedinica koje ine ukupno sta-
novnitvo, to znai da svako osobno obiljeje poje-
dinca utjee na sastav stanovnitva prema odreenom
obiljeju (spol, dob, brano stanje, djelatnost, zanima-
nje, itd.). Zato pojam sastav stanovnitva prema nekom
obiljeju oznaava razdiobu pojedinaca (frekvenciju)
prema vrijednostima ili modalitetima tog obiljeja.
To je zapravo pojednostavnjena (statistika) definicija
sastava stanovnitva i uglavnom se odnosi na razdiobu
relativnih frekvencija (Multilingual Demographic Dic-
tionary, 1995). Sastav stanovnitva vrlo je promjenjiva
kategorija i mijenja se zavisno od utjecaja imbenika koji
je odreuju. Najkrae reeno, sastav je funkcija prirod-
nog kretanja i prostorne pokretljivosti stanovnitva, a s
druge strane sastav je njihov imbenik. Prema tome, sa-
stav treba promatrati u uzrono-posljedinoj vezi i sprezi
s dinamikom stanovnitva (Friganovi, 1990: 107).
5.1. BIOLOKI SASTAV: SPOL I DOB
Sastav prema spolu i dobi (starosti) jest bioloki sastav
jer je, u biti, izravno uvjetovan prirodnim kretanjem
stanovnitva (pri tzv. zatvorenom tipu populacije). No
to ne znai da je bioloki sastav izvan utjecaja dru-
tveno-gospodarskih initelja, tovie, u njemu se
ogledaju drutvena i gospodarska zbivanja. To je
fizioloki okvir svekolikih drutvenih zbivanja i pro-
cesa. Iz sastava prema spolu i dobi proizlaze kljuni
kontingenti stanovnitva kako za bioloku reprodukciju
(jertilni kontingent), tako i za formiranje radne snage
(radni kontingent) (Wertheimer-Baleti, 1999: 336).
Bioloki se sastav u literaturi naziva i demografskim
sastavom, prije svega zbog njegove vanosti za ostale
sastave stanovnitva. Tako se sastavi stanovnitva pre-
ma razliitim gospodarskim, drutvenim ili drugim
obiljejima analiziraju istodobno i prema spolu i prema
dobi (predoeni su u tzv. tablicama s dva ili tri ulaza).
Sastav stanovnitva prema spolu i dobi prikazuje se
obino zajedniki. No radi temeljitije spoznaje razma-
Ustvrdili smo pri selektivnosti migracije (odjeljak 4.3.2.3) da u ranoj etapi migracije selo-grad obino vie odlaze mukarci;
210
kad se u to ukljue i ene, one odlaze u jo veem broju pa nastaje viak mukaraca u dobi za enidbu.
Stanovnitvo se moe dijeliti i grupirati prema razliitim
obiljejima. U literaturi moemo nai niz klasifikacija
tih parcijalnih struktura", no ini se relevantnom
podjela na tri skupine: a) bioloki (demografski) sastav
u kojemu je najvaniji sastav prema spolu i prema dobi;
b) drutveno-gospodarski sastav, u kojemu se istiu
sastav prema djelatnosti, aktivnosti, zanimanju, obra-
zovanju (kolskoj spremi), branom stanju i dr.; c) kul-
turno-antropoloki sastav, koji obuhvaa sastav prema
rasi, narodnosti, jeziku, vjeri i slinim obiljejima.
U demogeografskim prouavanjima najvee znaenje
ima bioloki i drutveno-gospodarski sastav, ponaj-
prije zbog utjecaja na prirodno kretanje i druge vitalne
znaajke stanovnitva. No kadto i druga obiljeja
dolaze u prvi plan, ovisno o posebnostima prostora
koji se prouava. Prouavanje sastava stanovnitva
temelji se uglavnom na podacima susljednjih popisa
stanovnitva.
tramo ih odvojeno, a zajedno e biti predoeni tzv.
dobna-spolnom piramidom.
5.1.1. Sastav prema spolu
5.1.1.1. Opa obiljeja
Sastav prema spolu pokazuje brojani odnos mukog
i enskog stanovnitva. Kako je rije o obiljeju s al-
ternativnim oblicima, analiza tog sastava razmjerno je
jednostavna. Sastav stanovnitva prema spolu razlikuje
se od zemlje do zemlje, a po pravilu i unutar pojedine
zemlje. Razlike su uglavnom povezane s drutveno-
gospodarskim i opim kulturolokim znaajkama
pojedinih zemalja i regija. Velika neravnotea sastava
prema spolu po pravilu je posljedica nenormalnih
drutvenih zbivanja, npr. rata (sl. 70), i selektivne mi-
gracije prema spolu. 210
 5. SASTAV STANOVNITVA 169

220 rezultira njihovom manjom smrtnou, pa ive dulje

SSSR od mukaraca (Himes, 1994). S druge strane, ima ze-
210

200 malja i krajeva gdje su mukarci brojniji (ali ne kao

190
posljedica spomenute razlike u broju ivoroenih).
To je opa karakteristika slabije razvijenih, posebice
180
patrijarhalnih sredina. Naime, muka se djeca tradi-
~ 170
~
cionalno smatraju vrednijom (roditelji ih vide kao
J)1 160
>(f) potporu u starosti) i njeguju se s vie panje. Usto, u
E 150
o takvim je krajevima ivot ene tegobniji, pa je i smrt-
o
';;; 140 nost vea. Upravo diferencijalni natalitet, kao bioloki
c
~ 130 fenomen, i diferencijalni mortalitet, kao rezultat ug-
e"' 120
>N SAD lavnom drutvenih imbenika, uvelike utjeu na sas-
..o
tav stanovnitva prema spolu, odnosno na njegovu
110
neuravnoteenost.
100
90
Poseban je sluaj Kina u kojoj se raa vie muke djece
zbog strogog provoenja antinatalistike varijante
10
populacijske politike. Zbog ogranienog raanja tradi-
O-+-~~~~~~~~~~~~~~~~

0-9 10-19 20-29 30-39 40-49
Slika 70. Sastav stanovnitva prema spolu (posebni koe-
ficijenti feminiteta prema desetogodinjim dobnim sku-
pinama) stanovnitva biveg SSSR-a i SAD-a 1961. go-
dine; ogledaju se razliita drutvena zbivanja: za bivi
SSSR karakteristini su golemi gubici preteita mukog
stanovnitva u Drugome svjetskom ratu, kao i u Prvome
svjetskome ratu, te u drugim zbivanjima (revolucija,
politiki progoni i sl.); SAD su takoer imale ratne gu-
bitke, ali su oni bili osjetno manji i donekle nadoknaeni
imigracijom (Friganovi, 1990: 108; preinaena)
Razmatrajui rodnost (odjeljak 4.2.1) ustvrdili smo
kako se raa neto vie muke nego enske djece, a
razlika je u prosjeku 5 - 6%. Zbog tog opeg biolokog
fenomena mogli bismo oekivati u svim dobnim sku-
pinama spomenuti viak mukog stanovnitva nad
enskim stanovnitvom. Meutim, tijekom ljudskog
vijeka pojavljuje se niz initelja i okolnosti koji mije-
njaju neravnoteu prema spolu nastalu roenjem (npr.
vea smrtnost muke dojenadi). U razvijenim sre-
dinama, u okolnostima sve vee drutvene emanci-
pacije ena koje, uz to, po pravilu ne rade tee poslove
od mukaraca, openito vea bioloka otpornost ena
50-59 60-69 > 69 cionalno preferiranje muke djece dolo je do punog
dobne skupine
izraaja. ak se i nakon poputanja strogih mjera res-
triktivne politike raalo vie muke nego enske djece,
i to mnogo vie od spomenutih 5 - 6%. Na poetku
21. stoljea raalo se 119 djeaka na 100 djevojica
(PRB, 2004). S razvojem tehnologije (ultrazvuka)
omogueno je rano otkrivanje spola, pa mnoge ene
prekinu trudnou kad saznaju da nose ensko dijete
(danas su spolno selektivni pobaaji zabranjeni). Ta
je pojava rairena i u Indiji unato zakonskoj zabrani
testiranja na spol. U mnogim krajevima (npr. dravi
Rajasthan) raa se i do 125 djeaka na 100 djevojica
(UNFPA, 2005).
5.1.1.2. Pokazatelji sastava prema spolu
Osnovni pokazatelj sastava prema spolu jest koefici-
jent maskuliniteta (km), koji oznaava broj mukih na
sto (ili tisuu) enskih stanovnika, ili koeficijent femi-
niteta (k1) koji oznaava broj enskih na sto (ili tisuu)
mukih stanovnika. 211 Izraunavaju se ovako:

211U novijoj literaturi uglavnom se koeficijenti raunaju na 100 te predouju na jednu decimalu (kadikad i na dvije), stoga su
lako usporedivi s pokazateljima koji se raunaju na 1 000. Oba koeficijenta, maskuliniteta i feminiteta, pokazuju isto - omjer
mukog i enskog stanovnitva. Stoga je dovoljno predoiti samo jedan, a drugi se koeficijent po potrebi moe izraunati iz
prvoga. Evo primjera: u Hrvatskoj je 2001. godine popisano 2 135 900 osoba mukog spola i 2 301 560 enskog spola. Proistjee
da je km= 2 135 900 I 2 301 560 x 100 = 92,8 , odnosno k1 = 2 301 560 I 2 135 900 x 100 = 107,8. Ako raspolaemo, npr., samo
s k1, a elimo pokazatelj usporediti s nekom zemljom u kojoj je omjer mukog i enskog stanovnitva iskazan koeficijentom
maskuliniteta, tada se km moe izraunati na temelju vrijednosti k1, dakle km = 100 /107,8 xlOO = 92,8. Dakako, vrijedi i ob-
rnuto: k1 = 100/92,8 x 100 = 107,8.
 170 DEMOGEOGRAFIJA
~,'--------------------------------------------------
gdje je Pm ukupno muko, a P1 ukupno ensko sta-
novnitvo. U oba sluaja rije je opem koeficijentu jer
obuhvaa ukupno stanovnitvo prema spolu. No za de-
mografska su istraivanja vani i posebni koeficijenti
maskuliniteta i feminiteta, poglavito prema pojedi-
nim dobnim skupinama.
Drugu skupinu pokazatelja sastava stanovnitva prema
spolu ine postotni udjeli mukog ili enskog stanov-
nitva u ukupnom stanovnitvu, ili prema pojedinim
obiljejima (dobi, zanimanju, obrazovanju itd.).
Tablica 39. Opi koeficijent maskuliniteta (broj muka-
raca na 100 ena) u svijetu i pojedinim kontinentima I
makroregijama 2000. godine
Opi koeficijent
Kontinent/makroregija
maskuliniteta (km)
Afrika 98,9
Angloamerika 96,6
Latinska Amerika 98,0
Azija 104,5
Europa 93,1
Australija i Oceanija 100,8
svijet 101,3
Izvor: UN, 2003.
U svijetu je praktino uravnoteen sastav stanovnitva
prema spolu. Meutim, kao i obino, to je prosjeno
stanje rezultat razliitih vrijednosti izmeu pojedinih
kontinenata. U razvijenim dijelovima svijeta, kao to su
Amerika i Europa, postoji manjak mukaraca. S druge
strane, Azija, kao uglavnom nedovoljno razvijen konti-
nent, ima slinu razinu neuravnoteenosti, ali s vikom
mukaraca (razumije se, s obzirom na udjel u svjetskom
stanovnitvu Azija ponderira globalni koeficijent).
Tome uvelike pridonosi Kina u kojoj je, dobrim dije-
lom zbog osjetno veeg broja muke novoroenadi,
veliki viak mukog stanovnitva (posebice u mlaim
dobnim skupinama): opi koeficijent maskuliniteta
(km} = 106,2; km(0-14) = 112,8; km(lS-64) = 105,8; km (65+) =
= 91,2 (PRB, 2004). Australija je atipina, razvijena
212 Australiju je u prolosti obiljeavala izrazita neravnotea stanovnitva prema spolu, odnosno viak mukaraca. Tako je oko
1860. godine km iznosio 138,0 (Bahr, 1997).
je ali ne pokazuje i odgovarajui sastav stanovnitva
prema dobi, to je, prije svega, posljedica doseljavanja,
u emu su vie sudjelovali mukarci. 212
Utjecaj drutveno-gospodarskih i kulturolokih
imbenika na sastav stanovnitva prema spolu pokazu-
je usporedba SAD-a i Afganistana (izvor: U.S. Bureau
of the Census, International Data Base, 2000):
- opi koeficijent maskuliniteta (km): SAD 95,7; Afga-
nistan 106,1
- km za dobnu skupinu O - 4: SAD 104,7; Afganistan
103,9
- km za dobnu skupinu 35 - 39: SAD 99,5; Afganistan
110,1
- km za dobnu skupinu 75 - 79: SAD 70,7; Afganistan
115, 7.
U starijim se dobnim skupinama neravnotea prema
spolu poveava, tj. opa je tendencija poveanje koefici-
jenta feminiteta s porastom ivotne dobi. To potvruju
i pokazatelji za odabrane europske zemlje (tabl. 40).
Mogu se zapaziti razlike meu zemljama u veliini koe-
ficijenata feminiteta po dobnim skupinama. Budui da
pojedini imbenici (posebice migracija i ratni gubici)
imaju u razliitim zemljama razliitu ulogu, nuno
nastaju varijacije u veliini koeficijenata. Najvee su
razlike u najstarijoj dobnoj skupini jer je i najdue bila
izloena djelovanju glavnih imbenika.
Predoeni primjeri pokazuju da prirodno kretanje, tj.
diferencijalni natalitet i mortalitet prema spolu, do-
vodi do veeg udjela mukaraca u mlaim dobnim
skupinama te do veeg udjela ena u starijim sku-
pinama (u razvijenim sredinama), to pridonosi ten-
denciji uravnoteenja mukog i enskog stanovnitva
u ukupnom stanovnitvu. Jedan od imbenika koji se
toj tendenciji suprotstavlja, u razvijenim zemljama je
proces intenzivnog starenja, pa vikovi ena u starijim
goditima, u kojima su i inae disproporcije u strukturi
prema spolu najvee, postaju usporedno s produljenjem
ljudskog vijeka sve vei (Wertheimer-Baleti, 1999:
341).
 5. SASTAV STANOVNITVA 171

Tablica 40. Koeficijenti feminiteta stanovnitva nekih europskih zemalja po velikim dobnim skupinama (oko 2000.
godine)
Koeficijenti feminiteta (broj ena na 100 mukaraca)
Zemlja Dobne skupine
Ukupno (opi k1)
o -14 15 - 39 40 -64 65 i vie
Belgija 95,5 97,1 100,2 145,3 104,5
Bugarska 95,0 96,7 107,0 133,8 105,2
Estonija 95,2 97,5 119,8 205,8 114,9
Italija 93,7 97,l 103,2 145,5 106,0
Maarska 95,l 96,5 112,0 163,0 109,6
Norveka 94,8 96,1 97,6 140,6 102,0
Slovenija 95,0 95,9 98,8 173,8 104,8
panjolska 94,l 97,0 103,6 139,9 104,6
zapadnoeuropske zemlje** 94,8 97,1 101,7 143,4 104,4
postsocijalistike zemlje** 95,2 96,9 108,3 159,9 106,7

* Bez stanovnitva nepoznate dobi.

** Deset zapadnoeuropskih zemalja (Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Nizozemska, Norveka, panjolska,
vicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo); deset postsocijalistikih zemalja (Poljska, Rumunjska, Estonija. Slovaka,
Bjelorusija, eka, Litva, Bugarska, Maarska, Slovenija).
Izvor: Recent demographic developments in Europe 2000, Council of Europe, Strasbourg, 2000.

Sastav prema spolu stanovnitva Hrvatske

Najvea neravnotea prema spolu bila je u poratnim godinama. Tako je 1953. godine k1 iznosio 111,5, a 1961.
godine 109,5. Taj je pokazatelj 1991. godine iznosio 106,2, a 2001. godine 107,7 (SLJ-1992. i SLJ-2004, DZS).
Oigledno je da nakon Drugoga svjetskoga rata s vremenom jaa tendencija smanjenja ope neravnotee prema
spolu. To je znakovito za sve zemlje koje su imale vee ljudske gubitke u ratu, tj. gubitke mukaraca. 213 Ipak, k1
je u Hrvatskoj jo na razmjerno visokoj razini.
U najmlaim dobnim skupinama oekivani je manjak djevojica (k1ra- 4y = 95,1), to je vezano uz diferenci-
jalni natalitet; koeficijent maskuliniteta pri roenju iznosi u Hrvatskoj prosjeno 106 djeaka na 100 djevojica
(Vitalna statistika DZS). Neravnotea prema spolu osjetna je i u dobnoj skupini 20 - 29 godina (uvjetno je
moemo nazvati udajno-enidbena dob), pa je za 2001. godinu k1= 97,1. Neravnotea u toj dobnoj skupini jo
uvijek je dobrim dijelom posljedica vee rodnosti mukog stanovnitva. Ravnotea prema spolu nastaje tek u
starijim fertilnim skupinama (k1r35 _ 44y=l00,2). Osim vee smrtnosti mukaraca, tome je pridonio i rat poetkom
90-ih i selektivna migracija prema spolu (u vanjskoj migraciji brojniji su bili mukarci). 214
Da vikovi ena u starijim goditima postaju sve vei, potvruje i primjer Hrvatske. Ve u dobnoj skupini
55 - 60 godina velika je neravnotea prema spolu (2001. godine kr = 111,4). Nagli porast vrijednosti koeficijenata
feminiteta opaa se u dobnoj skupini 70 i vie godina (k1 =249,8). Osim diferencijalnog mortaliteta, selektivnosti

Primjerice, Austrija je godine 1965. imala opi koeficijent feminiteta 114,0, a 1993. godine 107,6 (Recent demographic
213

developments in Europe, Council of Europe, Strasbourg, 1994).

214U novije doba taj imbenik slabi jer se i u Hrvatskoj smanjuju razlike u pogledu udjela ena i mukaraca u vanjskoj
migraciji. Ustvrdili smo (odjeljak 4.3.3.6) da je to globalni trend i da ene imaju sve vaniju ulogu u meunarodnoj mi-
graciji.
172 DEMOGEOGRAFIJA

migracije prema spolu, duljeg ivotnog vijeka ena i djelovanja drugih imbenika, na veliku neravnoteu utjeu
i ljudski gubici u Drugom svjetskom ratu, tj. vei gubitak mukaraca. Dobna skupina 80 - 89 godina imala je
poetkom Drugoga svjetskoga rata 20 do 29 godina i bila je najjae pogoena ratnim stradanjima. U toj je sku-
pini 2001. godine k1=241,3; znai, na pet ena dolaze dva mukarca.

Tablica 41. Koeficijenti feminiteta stanovnitva Hrvatske prema dobnim

skupinama 1981, 1991. i 2001. godine

Dobne Koeficijenti feminiteta (broj ena na 100 mukaraca)

skupine 1981. 1991. 2001.
o- 14 95,4 95,2 95,4
15 - 39 95,7 96,6 98,0
40- 64 113,4 105,0 104,8
65 i vie 158,0 179,1 161,8
ukupno 106,6 106,2 107,7

Izvor: SLJ -1992. i SLJ-2004, DZS

Podaci, nadalje, pokazuju da izmeu gradskih i ostalih (neurbanih) naselja postoji znatna razlika u sastavu
stanovnitva prema spolu. 215 U gradskim naseljima 2001. godine k1 = 110,9, a u ostalim (neurbanim) naseljima
103,9. Po tome bismo mogli zakljuiti da je u neurbanoj populaciji stanje povoljnije. Meutim, to je privid jer
je, s jedne strane, razmjerno veliki manjak ena u fertilnim skupinama, a s druge je strane izraziti viak ena
u starijim dobnim skupinama. Dakle, brojane se vrijednosti potiru i dovode do umjetne" uravnoteenosti
stanovnitva prema spolu. Najvea je razlika izmeu urbane i neurbane populacije u fertilnim dobnim sku-
pinama te u najstarijim goditima. U dobnim skupinama od 25 do 49 godina gradska naselja biljee osjetan
viak enskog stanovnitva (k1 =107,0), a u ostalim (neurbanim) naseljima znatan je manjak ena (k1 = 89,8).
Predoena diskrepancija izravna je posljedica migracije selo-grad. Ustvrdili smo (odjeljak 4.3.2.3) da ene,
kada se taj oblik migracije razmae, odlaze bre i u veem broju.
imbenici koji utjeu na razlike u sastavu prema spolu (posebice migracija selo-grad) uvjetuju i na razini u-
panija znatne varijacije u veliini koeficijenata. U svim je hrvatskim upanijama, s izuzetkom Grada Zagreba,
manjak ena u dobnoj skupini 20 - 29 godina. Najvei je manjak 2001. godine bio u Liko-senjskoj upaniji
(k1 c20 _29 i = 90,9), a Grad Zagreb imao je viak ena u toj dobnoj skupini (k1 = 105,0). U svim je upanijama,
oekivano, viak ena u dobnoj skupini 65 i vie godina. Sjeverozapadne upanije imaju najvei k1 c65 i vie):
Meimurska (183,4), Krapinsko-zagorska (183,4) i Varadinska upanija (180,7). Razloge tome teko je odrediti
bez ciljanog i temeljitijeg istraivanja. Moemo pretpostaviti da je glavni imbenik diferencijalni mortalitet
(vea smrtnost mukaraca), odnosno dulji ivotni vijek ena.

Skup gradskih naselja ini 141 naselje. U Hrvatskoj je u vrijeme popisa 2001. godine bilo, prema statistikom kriteriju,
215

ukupno 6 759 samostalnih naseljskih jedinica. Osnovni demografski pokazatelji za skupine naselja rezultat su zbrajanja
podataka za pojedinana naselja (vie o tome: Nejami, 2003.a).
 5. SASTAV STANOVNITVA 173

5.1.1.3. Utjecaj sastava prema spolu na demo- iznosio 80,6 (Mendras, 1986). Upravo se neravnotea
prema spolu (viak mukaraca) svojedobno smatrala
grafske i ope drutveno-gospodarske
jednim od glavnih imbenika niske rodnosti u ruralnim
znaajke podrujima Francuske (Clark, 1967). Razumije se da
Ve je spomenuto da iz sastava prema spolu (i dobi) smanjenje rodnosti u jednom dijelu stanovnitva utjee
proizlaze kljuni kontingenti stanovnitva (fertilni i na smanjenje stope rodnosti ukupnog stanovnitva.
radni). Ovdje emo podrobnije razmotriti iznesenu 170
tvrdnju. injenica je da brojani odnos mukog i en- 160 - Hrvatska
skog stanovnitva u nekoj zemlji ili regiji djeluje na broj - depopulacijska naselja
150
sklopljenih brakova (nupcijalitet), a preko toga na ra- izrazito
140 oo
00
depopulacijska naselja
zinu rodnosti jer se veina djece raa u braku. 216 Osim
toga, sastav prema spolu moe utjecati na razinu smrt- 130
"'o
nosti, pa tako vei udio mukaraca u nekoj populaciji ~
~ 120
>V>
djeluje na poveanje stope smrtnosti, a obrnuto je u E 110
o
sluaju izrazitijeg vika ena. ~ 100
Neravnotea prema spolu, dakle, utjee na poremeaj "'c
(1l 90
c
<D
branog trita", a to lanano izaziva smanjenje rod- >N
80
2
nosti, to ima posebice teke posljedice kada su niske _;:;,
70
stope totalnog fertiliteta. Vikovi ena koji su nastali
60
poslije Drugoga svjetskoga rata (zbog veeg stradanja
50
mukog stanovnitva) u mnogim su europskim zem-
ljama ograniavali stope nupcijaliteta i djelovali na 10
smanjivanje rodnosti. o+-~~~~~~~~~~~~~~~
0-9 10-19 20-29 30-39 40-49 50-59 60-69 > 69
dobne skupine
U emigracijskim i depopulacijskim podrujima izraziti
je manjak ena u najvitalnijim dobnim skupinama, to Slika 71. Sastav stanovnitva prema spolu (koeficijenti
nedvojbeno pridonosi daljoj depopulaciji tih krajeva. feminiteta) prema desetogodinjim dobnim skupinama:
Dolazi do rairene pojave prisilnog celibata jer je posta- ukupnog stanovnitva Hrvatske, depopulacijskih (emi-
lo teko oeniti se (nestaje i svaki privid izbora branog gracijskih) naselja i izrazito depopulacijskih (emigracij-
druga) i do trajnog odlaska iz zaviaja u potrazi za skih) naselja 1981. godine (Nejami, 1991.a: 223)
branom sreom''. Time se zatvara jedan od brojnih S druge strane, neravnotea prema spolu u najvitalni-
uzrono-posljedinih krugova iz kolopleta drutvenih jim dobnim skupinama gradskog stanovnitva (viak
i prostorno-demografskih procesa. ena), pridonosi smanjenju opeg nupcijaliteta i stope
Predoene tvrdnje podupiru i primjeri Hrvatske i rodnosti. Tako je u francuskim gradovima prvih go-
Francuske. Tako je 1981. godine (kojoj je prethodilo dina poslije Drugoga svjetskog rata bio velik viak ena
razdoblje jake migracije selo-grad) u izrazito depopu- u dobnoj skupini 20 - 29 godina (k1 = 115,6), to je bila
lacijskim naseljima koeficijent feminiteta stanovnitva izravna posljedica ruralnog egzodusa (Clark, 1967).
u tzv. udajno-enidbenoj dobi bio sljedei: 20 - 24 Slino je bilo i u Hrvatskoj 70-ih godina. U Zagrebu je
godine 58,3, 25 - 29 godina 61,3 (sl. 71) (Nejami, 1981. godine, kao najvanijem odreditu migracije selo-
1991.a). 217 Kolika je to neravnotea pokazuje usporedba grad, koeficijent feminiteta za dobnu skupinu 20 - 29
s planinskim regijama Francuske u kojima je 70-ih godina iznosio 115,5, a za dobnu skupinu 20 - 24 godine
godina koeficijent feminiteta za dobnu skupinu 25 - 34 ak 123,6 (Popis 1981, Dokumentacija 569, RZS, 1984).

216 U svijetu dominira monogamni brak kao drutvena institucija. Osim graanskih (pravnih) i crkvenih brakova, sve je vie
tzv. zakonski neformalnih brakova (konkubinata), a u nekim je zemljama rairena i pojava obiajnih brakova. No bez obzira
na oblik brane zajednice njezino formiranje oteano je ako je prisutna neravnotea prema spolu u mlaim fertilnim sku-
pinama (za udaju-enidbu).
217 U citiranom radu pod izrazito depopulacijskim naseljima razumijevaju se ona naselja koja su 1981. godine imala 50 i vie

posto stanovnika manje nego 1953. godine, a takvih je naselja u Hrvatskoj bilo 1 140 ili 17% ukupnoga naseljskog skupa.
174 DEMOGEOGRAFIJA

Utjecaj sastava stanovnitva na gospodarski razvoj
ponajprije se ogleda u djelovanju na obujam radne
snage. U zemlji u kojoj je vei udio ena u radnoj dobi
nii je stupanj ekonomske aktivnosti stanovnitva
(posebice u nepoljoprivrednim djelatnostima) nego u
zemlji u kojoj je vei udio mukaraca u radnoj dobi, da-
kako uz iste ostale uvjete. Razlog je u tome to je svug-
dje razina ekonomske aktivnosti ena osjetno nia od
razine aktivnosti mukog stanovnitva (Wertheimer-
-Baleti, 1999). Nadalje, sastav stanovnitva prema
spolu, tonije radne snage, nekada je bio vaan predu-
vjet smjetaju odreenih industrijskih grana i poduzea.
Obilje enske radne snage privlailo je, na primjer, teks-
tilnu industriju. No u suvremenim uvjetima razvijene
prostorne mobilnosti radne snage sastav prema spolu
gubi nekadanju ulogu u smjetaju i razvoju pojedinih
gospodarskih grana. 218
5.1.2. Sastav prema dobi
5.1.2.1. Ope znaajke
Sastav prema dobi jedan je od najvanijih pokazatelja
potencijalne ivosti i biodinamike stanovnitva nekog
podruja, a posebice je vaan zbog svojih drutvenih i
gospodarskih implikacija. Iz njega se vidi prolost, ita
sadanjost i nazire budunost kretanja stanovnitva
(Friganovi, 1990: lll). Predoen po dobnim skupina-
ma uz sastav prema spolu, sastav prema dobi temelj je
istraivanja stanovnitva. Valja istaknuti da su promje-
ne u sastavu prema dobi (i spolu) po pravilu dugoro
ne i da uvelike odreuju budue promjene u prirodnom
kretanju stanovnitva.
Dob (starost) stanovnitva kao statistika kategorija
odreuje se po pravilu prema navrenim godinama
ivota. 219 Prema tome, sastav stanovnitva prema dobi
predoava razdiobu ukupnog stanovnitva u vrijeme
popisa po jednogodinjim (0,1,2 ... ) ili petogodinjim
(O - 4, 5 - 9, 10 - 14 ... ) skupinama. Iz tih temeljnih
analitikih podataka mogu se oblikovati vee dobne
skupine, ovisno o potrebama konkretnog istraivanja.
To su tzv. dobno-spolni funkcionalni kontingenti:
a) za oitovanje mladosti, zrelosti ili starosti, po tzv.
velikim dobnim skupinama: mlada O - 19, zrela
20 - 59, stara 60 i vie (ili O - 14, 15 - 64, 65 i vie);
b) za istraivanje bioreprodukcije: predfertilna dob
O - 14, fertilna kod ena 15 - 49, a za mukarce
15 - 64, postfertilna 50 i vie za ene, odnosno 65 i
vie za mukarce; posebice je vana tzv. djeja baza,
koju ini stanovnitvo dobne skupine O - 4 godine
kao prvi (priblini) pokazatelj rodnosti u nekom
stanovnitvu;
c) za ocjenu radnog potencijala stanovnitva: pred-
radna dob O - 14, radna 15 - 59 ili 64 (za mukarce),
postradna 60 ili 65 i vie; zbog sve eeg produljenja
kolovanja rabi se odgovarajua trihotomna podjela:
O - 19, 20 - 64 i 65 i vie; 220
d) za planiranje kolstva: predkolska dob O - 6, kol-
ska-obvezatna 7 - 14, srednjokolska 15 - 18, redo-
vita studentska dob 19 - 24, ili neto drugaije kate-
gorije, ovisno o kolskom sustavu;
e) za politoloka i socioloka istraivanja: punoljetna dob
18 i vie godina (s pravom glasovanja na izborima),
udio mlaih i starijih godita u birakom tijelu itd.
5.1.2.2. Odrednice sastava prema dobi
Sastav stanovnitva prema dobi izraz je zajednikoga
dugoronog djelovanja mnotva imbenika. Odreuju
ga tendencije i razina rodnosti, smrtnosti i migracije te
vanjski, nenormalni" imbenici (kriza, rat, revolucija,
prirodne katastrofe). Djelovanje je tih imbenika ispre-
pleteno, katkad komplementarno, a kadto suprotnog
uinka.
Utjecaj prirodnog kretanja na sastav prema dobi.
Izmeu sastavnica prirodnog kretanja i sastava prema

218 Smjetaj odreene grane ili poduzea moe biti u funkciji smanjivanja neravnotee prema spolu, a to je povezana spoti-

cajnim mjerama (pre)razmjetaja radne snage, dakle s redistributivnom populacijskom politikom.

219Prema godinama navrenima na dan posljednjeg roendana prije popisa. Na primjer, dobna skupina 10- 14 godina obuhvaa
djecu koja su navrila desetu godinu ivota pa sve do one koja jo nisu navrila 15 godina; im navre petnaestu godinu, ulaze
u stariju dobnu skupinu (15 - 19 godina).
U istraivanjima i usporedbama valja voditi rauna da spomenute dobne granice nisu u svim zemljama iste. Tako aktivna
220

dob varira ovisno o proizvodnoj strukturi: u tradicionalnim agrarnim podrujima aktivna su i djeca mlaa od 15 godina i
osobe starije od 65 godina.
 5. SASTAV STANOVNITVA 175

dobi uska je uzrono-posljedina veza. Djelujui dugo-
rono, rodnost i smrtnost oblikuju sastav prema dobi
koji, takoer dugorono, uvelike odreuje razinu rodno-
sti i smrtnosti. Valja istaknuti da je u uvjetima normal-
nog razvoja stanovnitva (i tzv. zatvorene populacije)
rodnost bitna odrednica promjena u sastavu prema
dobi, a da je utjecaj smrtnosti mnogo slabiji (jer zahvaa
sve dobne skupine). Zbog toga stopa rodnosti moe
posluiti kao priblini pokazatelj sastava prema dobi.
Naime, visoka rodnost redovito rezultira mladim dob-
nim sastavom (sa irokom tzv. djejom bazom), a niska
rodnost uvjetuje razmjerno visok udio stanovnitva
srednje i starake dobi. Prema tome, iroku djeju bazu
i udio stanovnitva u dobi O - 14 godina imaju sve one
zemlje koje imaju visok fertilitet bez obzira na to je li
mortalitet u njima visok ili nizak (Wertheimer-Baleti,
1999: 351).
Smrtnost djeluje na sastav prema dobi razliito, ovisno
o tome u kojoj se tranzicijskoj i operazvojnoj etapi
nalazi pojedina zemlja. U nedovoljno razvijenim
(agrarnim) drutvima utjecaj ope stope smrtnosti
usko je vezan uz smanjenje smrtnosti dojenadi (tipino
za podetapu rane tranzicije), to pridonosi poveanju
tzv. djeje baze i pomlaivanju populacije. U razvije-
nim zemljama, pak, opa smrtnost utjee putem sma-
njenja smrtnosti od pojedinih bolesti, tipinih za zrelo
i starije stanovnitvo, to, pak, pridonosi porastu udjela
starijih osoba u ukupnom stanovnitvu.
Utjecaj migracije na sastav prema dobi. Kako je ve
utvreno (odjeljak 4.3.2.3), migriranju su skloniji dva-
desetogodinjaci i mlai tridesetogodinjaci. To znai
da se u zemlji ili regiji podrijetla migranata stvaraju tzv.
krnje generacije u dobnom sastavu (brojano slabe),
dok u odredinim zemljama i regijama te se dobne
skupine poveavaju. Osim toga, nastaje i dugoroan
(odgoeni) uinak zato to migranti, kako je ve istak-
nuto, sa sobom odnose i svoj biopotencijal. To znai da
se u emigracijskom podruju smanjuje rodnost (nara-
taj roditelja je okrnjen), to uzrokuje poveanje udjela
stanovnitva starije dobi. U zemljama i regijama imi-
gracije posljedice su upravo obrnute: poveava se rod-
nost i udio mladog stanovnitva.
Utjecaj vanjskih (nenormalnih") imbenika na sas-
tav prema dobi. Velika neravnotea sastava prema
dobi po pravilu je, kao i u sluaju sastava prema spolu,
posljedica vanjskih imbenika, meu kojima se istiu
ratovi i prirodne katastrofe, npr. epidemije (uz uv-
jet da jae pogaaju odreene dobne skupine). Nave-
deni imbenici izazivaju smanjenje broja stanovnika
odreene dobi (i spola), ali utjeu i na promjene u kre-
tanju rodnosti.
W. Winkler, austrijski demograf, ustvrdio je da rat
djeluje na sastav prema dobi preko: 221
- gubitka stanovnitva u dobi za vojnu obvezu (vojnika)
- gubitka civilnog stanovnitva
- naglog smanjivanja nataliteta (zbog psiholokih raz-
loga, odsutnosti glave obitelji i sl.)
- konane unutarnje migracije dijelova stanovnitva
- vanjske migracije (izbjeglice).
Ratom izazvana migracija posebice jako utjee na sas-
tav prema dobi (u polazitu i odreditu) kada zahvaa
preteito mlae dobne skupine. 222
Utjecaj rata na promjene u reprodukcijskom ponaa-
nju, a posljedino na sastav prema dobi, pokazuju i ovi
podaci: stanovnitvo Hrvatske (dananji teritorijalni
obuhvat) u razdoblju 1910 - 1914. imalo je prosjenu
stopu rodnosti 37,4%0, za vrijeme Prvoga svjetskog
rata (uraunane su tri cijele ratne godine, 1915 - 1917.)
stopa se smanjuje na prosjenih 21,9%0, a nakon rata
(1919 - 1923.) ponovno je naglo porasla (tzv. kompen-
zacijski natalitet) na prosjenih 35,7%0 (Gelo, 1987).
Tako je gubitak zbog smanjenog nataliteta ili kako se u
literaturi jo naziva, isti demografski gubitak u Prvome
svjetskom ratu iznosio oko 113 000 osoba, a u Drugome
svjetskom ratu oko 70 000 (Nejami, 1991.a).

221 Winkler, W. (1954), Irregular Influences on the Age Distribution oj Population, UN World Population Conference, 1954,

vol. III, 615-616, Rim (navedeno prema: Wertheimer-Baleti, 1999:355). Vaan rad o utjecaju rata na demografski razvoj na-
pisao je Urlanis, B.C.: Wars and Population, Progress Publishers, Moskva, 1972.
222Tako su se tijekom Prvoga svjetskog rata djeca organizirano preseljavala iz gladnih i oskudnih krajeva u bogatije krajeve, o
emu V. Horvat pie (1942: 5 - 6 ): Godine 1916. i 1917. Dr. Gjuro Basariek i Dr. J. ilovi preseljavali su djecu iz gladne Herce-
govine, Dalmacije, Bosne i Like, Istre, Kranjske u istone hrvatske krajeve, gdje su ih primale seljake i obrtnike obitelji. Mnogo
od te djece ostalo je u tim kuama, odraslo i postala lanovima tih obitelji i tog kraja [... ]Prema podacima Narodne Zatite, ona
je od konca 1916. do 1918. u proljee smjestila u krajeve gornje Hrvatske i Vojvodine nita manje, nego 20 000 djece.
176 DEMOGEOGRAF/JA
% Slika 72. Sastav stanovni-
2,5
Utjecaj rata vidljiv je u prikazu sastava prema dobi
kao okrnjeni narataj u obliku usjeka. Za to je dobar
primjer sastav stanovnitva Hrvatske prema dobi iz
popisa 1953. godine (sl. 72). Jasno se vidi izraziti usjek
u dobnoj skupini 34 - 37 godina, kao odraz gubitaka
stanovnitva tijekom Drugoga svjetskoga rata (ta je
dobna skupina poetkom rata imala 22 do 25 godina
i bila najizloenija ratnim stradanjima), ali i kao po-
sljedica izgubljenog nataliteta tijekom Prvoga svjet-
skoga rata (dobna skupina 35 - 37 godina roena je od
1916. do 1918. godine). Izgubljeni natalitet (isti demo-
grafski gubitak) zbog Drugoga svjetskog rata vidljiv je
u dobnoj skupini 8 - 10 godina.
Ratove obino prate i epidemije zaraznih bolesti. Tako
se u vezi s Prvim svjetskim ratom pojavljuju epidemi-
je kolere (1914, 1915. i 1916) i dizenterije (1917). No
najpogubnija je bila epidemija gripe 1918 - 1919. go-
dine (tzv. panjolska gripa), koja je imala pandemijska
obiljeja te je u tri vala pokosila oko 20 milijuna ljudi.
S gledita utjecaja na sastav stanovnitva prema dobi,
bitna je injenica da je smrtnost bila najvea u dobnim
skupinama od 20 do 40 godina (Bezjak, 1968).
5.1.2.3. Utjecaj sastava prema dobi na budui
razvoj stanovnitva
Utjecaj sastava prema dobi na budui razvoj stanov-
nitva valja promatrati i ocjenjivati s gledita normalnog
razvoja, dakle bez jaeg utjecaja migracije i vanjskih
tva Hrvatske prema dobi
1953. godine
60
in~ioorn~~
10
10 r1011 r' 'c c\
so go+
dob
imbenika. U tome sluaju budue promjene u opem
razvoju stanovnitva proistjecat e iz uzrono-poslje
dine veze sastava prema dobi i prirodnog kretanja.
Te su promjene dugorone, postupne i uvelike predvi-
dive.
Stopa promjene ukupnog broja stanovnika u uskoj je
pozitivnoj korelaciji s udjelom mladog stanovnitva u
ukupnom stanovnitvu, posebice s udjelom dobne sku-
pine O - 14 godina. Usporeujemo li zemlje sa slinom
stopom pozitivne prirodne promjene (prirasta), viu
stopu porasta stanovnitva imat e zemlje s veim
udjelom mladih u ukupnom stanovnitvu.
Kretanje budue stope rodnosti uvelike ovisi o veliini
enskog fertilnog kontingenta, ali i o njegovu dobnom
sastavu. To znai da e uz iste uvjete (koeficijente femi-
niteta, norme raanja i sl.) vea rodnost biti u zemlji
ili regiji koja ima mlai dobni sastav fertilnog kontin-
genta. Ako se, pak, smanji udio mladog stanovnitva
tada e se i u sluaju neizmijenjenih stopa rodnosti
nuno smanjiti broj roenih; raunica je vrlo jed-
nostavna - do roditeljske dobi dozrijevaju brojano
slabi (okrnjeni) narataji. To je povezano s demograf-
skom inercijom (demografskim momentumom) koja,
ovisno o znaajkama prologa i sadanjega dobnog
sastava, odreuje i njegove budue promjene. Iz godine
u godinu pojedinci i narataji prelaze u stariju dobnu
skupinu, oblikujui promjene u funkcionalnim kontin-
gentima stanovnitva. Tako su poslijeratni baby boom
narataji uli u najfertilniju dob izmeu 1965. i 1975.

godine, a to se eho-efektom" odrazilo na kratkotrajno
poveanje rodnosti (vidjeti primjer Hrvatske, sl. 53).
Ulaskom tih jakih narataja" u staraki kontingent
(65 godina navravat e izmeu 2011. i 2019. godine)
doi e do velikog porasta broja umirovljenika.
Na razinu budue stope smrtnosti takoer utjee sastav
prema dobi (i spolu). Uz ostale iste uvjete (zdravstvenu
zatitu, opi standard, itd.), u podrujima s mlaim
dobnim sastavom stanovnitva bit e nie ope stope
smrtnosti. Jednostavno, mlae skupine (s izuzetkom
najmlaih) manje su izloene rizicima smrti.
Broj sklopljenih brakova (stopa nupcijaliteta) moe u
odreenim okolnostima biti uvjetovana promjenama
u sastavu stanovnitva prema dobi. Ondje gdje je uobi-
ajeno da se djevojke udaju za nekoliko godina starije
mladie moe nastati poremeaj na branom tritu",
tj. viak udavaa zbog brojano slabije starije dobne
skupine potencijalnih enika.
Na stopu migracije takoer utjee sastav stanovnitva
prema dobi. Velik udjel mladih, najproduktivnijih
dobnih skupina u uvjetima nedovoljne gospodarske
razvijenosti pojavljuje se kao snaan potisni imbenik
prostorne pokretljivosti, posebice konane migracije
(povezano je sa selektivnou prema dobi).
Sastav prema dobi (i spolu) uvelike utjee na obujam
radne snage. Stanovnitvo s veim udjelom dobne sku-
pine 15 - 59 godina (za mukarce 15 - 64, tzv. radni
kontingent) ima i vei obujam radne snage, uz uvjet da
su ostali imbenici koji djeluju na oblikovanje radne
snage priblino jednaki.
5.1.2.4. Tipovi i analitiki pokazatelji sastava
prema dobi
Tipovi sastava prema dobi. Za usporedbu dobnih sas-
tava stanovnitva razliitih zemalja i krajeva, tj. za prvu
i priblinu sliku, preporuljivo je saeti dobne razrede
u tri glavne dobne skupine: mlado (O - 14 ili O - 19 go-
dina), zrelo (odraslo) (15 - 64 ili 19 - 59) i staro (60 i
vie ili 65 i vie) stanovnitvo. 223 Grafiki izraz za takve
usporedbe jest trokutasti (triangularni) dijagram, koji
ima i iru uporabu (prikazivanje bilo kojeg obiljeja
iz kojeg se mogu izluiti tri glavne sastavnice) (sl. 73).
223Zbog sve duljega ivotnog vijeka u razvijenim zemljama je pomaknuta (statistika) granica izmeu zrele i stare skupine;
starim se smatra stanovnitvo u dobi od 65 i vie godina. Sve vie se tome priklanja i dokumentacija Ujedinjenih naroda.
5. SASTAV STANOVNITVA 177
o
o 1950.
2000.
35
,'f--~-,-~~~~---,~~~~~,--~~~~+50
15 20 25 30 35 40 45 50
0-14 godina
Slika 73. Promjena sastava prema dobi stanovnitva
svijeta i kontinenata, usporedba 1950. i 2000. godine;
1 - Europa, 2 - Angloamerika, 3 - Australija i Oceanija,
4. Azija, 5 - Latinska Amerika, 6 - Afrika, 7 - svijet
(prema podacima UN, 2003)
Predoena slika jasno pokazuje da je u drugoj polovi-
ci 20. stoljea
dolo do starosti svjetske populacije, u
emu je prednjaila Europa, a u Africi je promjena bila
neznatna (udio dobne skupine O - 14 iznosi oko 43%).
U demografskoj se statistici najee zajedno predouju
podaci o sastavu stanovnitva prema dobi i spolu (tzv.
kombinirane tablice s dva ulaza). Radi preglednosti se
redovito izrauje grafiki prikaz dobno-spolnog sas-
tava. Obino ima oblik koji podsjea na obris piramide,
pa odatle i naziv doboo-spolna piramida, a rabe se i
nazivi populacijska piramida, piramida starosti, stablo
ivota, bioloko stablo, dobno stablo i sl. Razumije se,
nije rije o stvarnoj piramidi jer je ona geometrijsko
tijelo, tj. ima trodimenzionalni oblik. Ovdje je, za-
pravo, rije o dvodimenzionalnom licu piramide, tj. o
trokutu. ak ni takav trokutni oblik nije univerzalan,
ali odraava jedan (tradicionalni) tip populacije; stoga
se sveudilj rabi izraz piramida (premda vidimo trokut).
To je dvostruki histogram, tj. grafiki prikaz pomou
poloenih stupaca (sl. 74. i 75). Jedna strana piramide
(obino lijeva) oznaava dobni sastav mukog, a druga
enskog stanovnitva. Na apscisu se nanose frekvencije
178 DEMOGEOGRAFIJA

stanovnitva, apsolutne ili relativne (pri usporedbi je dob 1b

preporuljivije rabiti relativne, iskazane u %), a ordi- 65
nata je podijeljena na dobne razrede (jednogodinje, ali M
ee petogodinje). 224

U normalnim uvjetima demografskog razvoja, kada 15 ..

prevladava utjecaj prirodnog kretanja na sastav prema
dobi, broj stanovnika je zbog utjecaja smrtnosti u sva- % % %

koj sljedeoj (vioj) skupini neto manji nego u pret-

hodnoj. Apsolutna simetrija obiju strana ne postoji,
zbog razliite smrtnosti mukaraca i ena, a asimetrija 2 3
dob
je posebice jaka u starijim dobnim skupinama. Nagla
proirenja i udubljenja (brazde, rovovi) posljedica su
utjecaja razliitih vanjskih imbenika (npr. ratova, mi- M
gracije).
Povezano s analizom oblika sastava prema dobi, u de- 15 - -

mografskoj se literaturi obino razlikuju tri osnovna % %

tipa stanovnitva (poznati model G. Sundbarga):
1. mladi ili ekspanzivni (progresivni) tip, 2. zreli ili sta-
cionarni (stagnantni) i 3. stari ili regresivni (kontrak-
tivni) tip. 225 No s vremenom su nastale mnoge dopune
i dorade osnovnog modela. Jedna takva tipizacija koja
uzima u obzir suvremene prilike, razlikuje te tipove
stanovnitva prema obiljejima dobnog sastava: 1. a)
izrazito mlado ili izrazito ekspanzivno, 1. b) mlado
ili ekspanzivno, 2. zrelo ili stacionarno, 3. staro ili
kontraktivno stanovnitvo (sl. 74). 226
1. a) Izrazito mlado ili izrazito ekspanzivno stanov-
nitvo ima dobnu piramidu vrlo iroke osnovice, tj.
visok je udjel djece (tzv. djeja baza), kao plod vrlo vi-
soke rodnosti. Presjek piramide pokazuje konkavnost
strana. Udjel stanovnitva u dobi od 65 i vie godina
iznosi do 2,5%. Primjer je Niger (sl. 75), koji ima vrlo
visoku rodnost te 49,9% stanovnitva u dobi do 14 go-
dina (2000. godine), ali i nizak oekivani ivotni vijek;
samo je 2,0% stanovnitva u dobnoj skupini 65 i vie
godina.
Slika 74. Dobno-spolne piramide karakteristine za po-
jedine tipove stanovnitva: 1. a) izrazito mlado ili izrazito
ekspanzivno, 1. b) mlado ili ekspanzivno, 2. zrelo ili sta-
cionarno i 3. staro ili kontraktivno stanovnitvo (prema:
Waugh, 1995.)
1. b) Mlado ili ekspanzivno stanovnitvo ima pravilnu
dobnu piramidu iroke osnovice; rodnost je visoka.
Udjel stanovnitva u dobi od 65 i vie godina iznosi od
2,6% do 4,0%. Primjer je Banglade (sl. 75) koji ima u
ukupnom stanovnitvu 39,2% mladih (O - 14 godina) i
3,1 % starih (65 i vie godina).
2. Zrelo ili stacionarno stanovnitvo: katete trokuta
(strane piramide) povijaju se tako da poprimaju ob-
lik plasta sijena ili konice (konveksne su); stope su
rodnosti i smrtnosti niske i stabilne, stopa prirodne
promjene tei nultoj vrijednosti. Osnovica se piramide
suava, a raste udjel zrele dobi. Udjel starih iznosi od
4,1% do 8%. Primjer je Argentina (sl. 75) u kojoj je
27,7% mladih (O - 14) i 7,1% starih (65 i vie godina).

224 Pri izradi piramide valja voditi rauna o odnosu vrijednosti koje se unose na apcisu i ordinatu. Naime, esta su pretjeri-

vanja u visini histograma (tj. irini polegnutih stupaca): to su iri, to je piramida izduenija, i obrnuto. Kad se rabe relativne
frekvencije stanovnitva (u %) i petogodinji dobni razredi, ini se da je najbolje da irina razreda na ordinati bude 2/3 one
vrijednosti na apcisi koja se odnosi na 1% stanovnitva. Na primjer, ako vrijednost za 1% na apcisi iznosi 6 mm, tada bi za
irinu razreda na ordinati valjalo uzeti 4 mm. U tom sluaju piramida mladog stanovnitva slii njezinu kolskom obliku"
- gotovo istostraninom trokutu.
225 vedski demograf Gustav Sundbarg objavio je prva svoja istraivanja jo potkraj 19. stoljea; najpoznatiji mu je rad Bev-

olkerungsstatistik Schwedens 1750 - 1900, Stockholm 1907. (navedeno prema: Wertheimer-Baleti, 1999: 363).
226 Od Jat. expandere - rairiti; stacionaran - koji djeluje u mirovanju, od Jat. stationarius; Jat. contractio - stezanje, skupljanje

obujma.

Niger
dob
M
8589
80-8'
%11 10 9 8 7
Argentina
dob
Slika 75. Odabrani primjeri izrazito mladog (Niger), mladog (Banglade), zrelog (Argentina) i starog stanovnitva
(Francuska) 2000. godine (prema podacima UN, 2003)
3. Staro ili kontraktivno stanovnitva: osnovica pi-
ramide je znatno suena, a srednji dio je ispupen, pa
piramida" poprima oblik urne. Obiljeava ga niska
stopa rodnosti i smrtnosti, pojavljuje se i negativna
prirodna promjena (prirodna depopulacija). Udjel
starijih dobnih skupina vii je od 8%. Primjer je Fran-
cuska (sl. 75) sa 18,8% mladih (O - 14) i 16,0% starih
(65 i vie godina) i s visokim oekivanim trajanjem
ivota. Fertilne dobne skupine jo e se smanjivati, to
bi s vremenom moglo uzrokovati smanjenje ukupne
populacije.
S obzirom na globalno starenje stanovnitva te injenicu
da je taj proces u punom zamahu u europskim zem-
ljama, namee se potreba prilagoivanja klasifikacija
suvremenim prilikama. Stoga bi tip staro stanovnitvo
bilo preporuljivo podijeliti na: a) staro stanovnitvo
ili kontraktivno - u kojemu udjel osoba starih 65 i
vie godina iznosi 8,1% do 12%, i b) i izrazito staro
5. SASTAV STANOVNITVA 179
Banglade
dob
>90
M
85-89
Francuska
dob
stanovnitvo ili izrazito kontraktivno - u kojemu udjel
osoba starih 65 i vie godina iznosi vie od 12%. Prema
tome, Francuska bi sa 16,0% starih pripadala tipu izra-
zito starog stanovnitva.
Neke klasifikacije osim klasinih" oblika sastava pre-
ma dobi predouju i posebne tipove koji su se obliko-
vali u zemljama ili regijama s posebnim obiljejima
razvoja stanovnitva (sl. 76). Postoje jo i nenormalni"
(ekstremni) tipovi, koji su nastali kao posljedica nekih
posebnih okolnosti. Tako u pokrajini Magallanes u ileu
piramida ima vrlo usku bazu i posve je asimetrina
zbog preteitog broja mukaraca u kraju u kojemu su
teki klimatski i drugi uvjeti ivota i rada (sl. 77). U
nekim kalifornijskim naseljima (npr. Laguna Hils)
piramida" je gljivastog oblika (ili u obliku obrnute
kapi) jer su to utoita umirovljenika; (sl. 78). Stoga je
u takvim sluajevima gotovo suvino govoriti o sastavu
stanovnitva prema dobi.
180 DEMOGEOGRAFIJA

A B dob

M ~75

55.59,
- f-
50-54,

c D
--(45-49r--

-140-44~
60- - - - --
--- - - - -- j35-39~--
------ ------ -~30-34 ~--___._,
25-29
15 - --------- - 20~24c-I-~~

15-19
10-14
E F t-t------j
5.91-
o-d_____,
60-- ~--,------i---~----r-------,----r ------,----- I ,------,------~~~-,

%10 8 6 4 2 o o 2 4 6%

15 - -
Slika 77. Dobno-spolna piramida stanovnitva ileanske
pokrajine Magallanes 1992. godine (prema podacima
ileanskog popisa stanovnitva 1992)
Slika 76. Tipovi dobno-spolne piramide: A - trokutasti
oblik, B - oblik piramide, C - oblik konice, D - oblik
zvona, E - oblik urne, F - oblik kapi (Kuls, 1980:65)

Odreivanje pojedinog tipa sastava

stanovnitva prema dobi temelji se dob
uglavnom na postotnom udjelu poje- M
dinih skupina (mlada, zrela i stara 80-84

skupina nazivaju se jo i djeca, rodi-

telji i praroditelji). Postoji vie kla- ________3:;:1---=--=--~---~_-~---~
j65-69'
sifikacija stanovnitva prema dobi. -- 60-64! - - - - - - - ---

Tako se mladim stanovnitvom sma-

tra ono u kojemu dobna skupina 50-54

O - 19 godina ini vie od 35% uku- 45-49

40-44
pne populacije; starim se smatra ono
stanovnitvo u kojemu dobna sku-
pina 60 i vie godina ini vie od 12%
ukupnog stanovnitva, a zrelo je ono
stanovnitvo u kojemu u spomenutom
omjeru nije zastupljena ni mlada ni sta-
ra skupina (Friganovi, 1990). E. Rosset
r-------,------, r -------.--- --,--- ----- -,----r-r
(1968: 69), polazei od udjela osoba u
,---,-----,--- -.-, -, r--

%10 8 6 4 2 o o 2 4 6 8 10 12 14%
dobi od 60 i vie godina razlikuje pop-
ulacije koje obiljeava: 1. demografska
mladost (udjel starih manji od 8%), 2.
na pragu starenja (8 - 10%), 3. u pro- Slika 78. Dobno-spolna piramida stanovnitva kalifor-
cesu starenja (10,l - 11,9%) i 4. demo- nijskog naselja Laguna Hills 1970. godine (prema: Koch,
grafska starost (starih 12% i vie). 1975)

Sloenije podjele, temeljene na omjeru mladih i starih,
razlikuju i vie tipova dobnog sastava stanovnitva.
M. A. Friganovi (1990) razlikuje pet tipova: 1. mla-
dost (udjel mladih /O - 19/ >35%; udjel starih /60 i
vie/ < 8%), 2. na pragu starenja (mladih s 35%; sta-
rih;:::: 8%), 3. starenje (<35%; s 12%), 4. starost (<35%;
>12%) i 5. duboka starost (s 30%;;:::: 15%).
Budui da demografsko starenje sve jae zahvaa
mnoge populacije, preporuljivo je proiriti klasifika-
ciju jo kojim starakim" modalitetom. Uzmemo li
kao kriterij razvrstavanja omjer starih i mladih, tj.
indeks starosti (broj starih 60 i vie godina na 100
mladih O - 19 godina), dobijemo klasifikaciju kao u
shemi 5.
Shema 5. Tip stanovnitva prema indeksu starosti
Tip stanovnitva prema Indeks starosti
dobnom sastavu (6Q+/Q - 19) X 100
mladost s 22,9
na pragu starenja 23,0 - 34,9
starenje 35,0 - 44,9
starost 45,0 - 54,9
55,0 - 99,9
duboka starost
izrazito duboka starost ;:::: 100,0
Spoznali smo da se tijekom demografske tranzicije sma-
njuje rodnost te da to uzrokuje smanjenje udjela dob-
nih skupina O - 14 godina, a da smanjivanje smrtnosti
poveava udjel starijih godita. Kao posljedica toga
nastaju promjene u sastavu stanovnitva prema dobi;
oblik dobne piramide mijenja se, od ekspanzivnoga do
kontraktivnoga. U vezi s time strunjaci Populacijskog
odjela Ujedinjenih naroda izradili su model sastava na
temelju dobi prema kriteriju vremena u kojemu nastaje
signifikantno smanjivanje fertiliteta. Zemlje su razvrs-
tane u tri skupine s obzirom na smanjenje i razinu fer-
tiliteta u razdoblju 1950 - 1990. To su:
1. zemlje prije inicijacije" smanjenja fertiliteta: u nji-
ma tijekom navedenog razdoblja nije zapoelo tranzicij-
sko smanjenje fertiliteta (TFR = 5,0 i vea); dobno-spolna
piramida je ekspanzivnog tipa, sa irokom tzv. djejom
bazom; ta skupina zemalja (mahom afrikih) obuhvaala
5. SASTAV STANOVNITVA 181
je 1990. godine oko 17% stanovnitva svijeta;
2. zemlje kasne inicijacije" smanjenja fertiliteta: u
njima je razmjerno kasno nastupilo tranzicijsko sma-
njenje fertiliteta; TFR je 80-ih godina bio manji od 5,0,
a 1990. god. te su zemlje (meu kojima su Kina i Indija)
obuhvaale oko 60% svjetskog stanovnitva; dobno-
spolna piramida ima neto uu tzv. djeju bazu;
3. zemlje rane inicijacije" smanjenja fertiliteta: znat-
no smanjenje fertiliteta zapoelo je rano, prije 1950.
godine; TFR je 80-ih bio manji od 2,5; dobna piramida
ima usku tzv. djeju bazu (oblik urne); 1990. te su zemlje
(mahom razvijene) obuhvaale oko 23% stanovnitva
svijeta (UN, 1990).
Analitiki pokazatelji sastava prema dobi. Meu os-
novnim analitikim pokazateljima sastava stanovnitva
prema dobi razlikujemo tri skupine: 1. srednje vrijed-
nosti (aritmetika sredina ili prosjena dob i medijalna
dob), 2. koeficijente i indekse starosti/mladosti i 3. koe-
ficijente dobne ovisnosti.
Prosjena dob stanovnitva (u trenutku popisa) izrau
nava se kao vagana ponderirana aritmetika sredina:
L (xf)
x= ,
Lf
gdje je x razredna sredina dobnih skupina,f frekven-
cija. Openito se smatra da proces starenja poinje
kada prosjena dob stanovnitva dosegne 30 godina
(Wertheimer-Baleti, 1999). U Rusiji je prosjena
dob 1998. godine bila 36,9 godina, u SAD-u 36,3, a u
Afganistanu 22,7 (prema: U.S. Bureau of the Census,
International Data Base, 2000).
Medijalna dob (M) oznaava vrijednost numerikog
obiljeja (pozicijska srednja vrijednost"), tj. onu go-
dinu ivota koja ukupno stanovnitvo dijeli na dva
jednakobrojna dijela. Bolji je pokazatelj nego prosjena
dob jer je manje osjetljiv na ekstremne vrijednosti.
Rauna se po sljedeem izrazu:
M =L+ [ N/-J:,j
X 1
2 i
f,
]!,
Mx
gdje je Mx medijalna dob, L1 donja granica medijal-
nog razreda, Nh ukupan broj stanovnika podijeljen sa
dva, 'Lfi zbroj svih frekvencija u kumulativnom nizu
182 DEMOGEOGRAF/JA

(odozgo prema dolje") sve do medijalnog razreda, ne i prema predoenoj klasifikaciji nalazi se na pragu
ukljuivifrekvenciju medijalnog razreda, i veliina starenja". Indeks starosti kree se u svijetu od 6 do 90
medijalnog razreda, fMx frekvencija (broj stanovnika) (pa i vie). Taj pokazatelj ima i odreene nedostatke
medijalnog razreda. 227 jer ne obuhvaa veliki kontingent stanovnitva dobne
skupine 20 - 59 godina ili 15 - 64 godine, a promjene
Medijalna dob bila je 1998. za stanovnitvo Rusije 36,1
u dobnom sastavu te skupine mogu utjecati na obujam
godine, SAD-a 35,4 godine, a Afganistana oko 17,5 go-
stare dobne skupine.
dina (izvor: isti kao za prosjenu dob).
Indeks mladosti (im) rauna se obrnuto od indeksa sta-
Koeficijent starosti (xs) pokazuje udjel (%) starih 60
rosti, dakle:
i vie godina P( 6 o+)> ili starih 65 i vie godina, P( 6 s+J> u
ukupnom stanovnitvu (P) i dobiva se po formuli:
ili i = Pco-14) 100.
m p(65+)
p(65+)
Xs = p( 6 0+) 100 ili Xs = - - - 100.
p p Koeficijent ukupne dobne ovisnosti (kv) izraunava
mo stavljanjem u odnos izvanradne dobne skupine
Smatra se da neka populacija poinje starjeti kada udio stanovnitva prema radnom kontingentu. Pokazuje,
starih 60 i vie godina dosegne 12%, odnosno kada dakle, stupanj optereenosti stanovnitva u radno spo-
udio starih 65 i vie godina prijee 8%. sobnoj dobi (15 - 64) s predradnom (O - 14) i postrad-
Koeficijent mladosti (xm) pokazuje udjel (%) mladih nom (65 i vie) skupinom: 228
O - 19 godina, Pco-i 9J, ili mladih O - 14 godina, P<o- 14 ), u p(0-14) + p(65+)
ukupnom stanovnitvu (P), dakle: kD = 100.
p(lS-64)

Xm = Pco-l 9 ) 100 ili Xm = p(O-l 4 ) 100. Koeficijent dobne ovisnosti mladih (kd,m) pokazuje
p p optereenost stanovnitva u radnoj dobi kontingentom
u predradnoj dobi:
Indeks starosti (is) pokazuje brojani odnos starih 60
i vie godina, Pc 6o+) i mladih O - 19 godina, P(o- 19), ili k = p(0-14) 100
d,m p
starih 65 i vie godina, Pc 6 s+J, i mladih O - 14, P(o- 14J: (15-64)

Koeficijent dobne ovisnosti starih (kd,,) pokazuje

p p
i s =~100 optereenost stanovnitva u radnoj dobi kontingentom
ili i=~
s
100
p(0-19) p(0-14)
u postradnoj dobi: 229

k = Pc 6 s+) 100.
Kritina vrijednost indeksa starosti (kada poinje de- d,s p
(15-64)
mografska starost), raunato s dobnim skupinama
P( 6 o+J i P<o- 19 iznosi 40,0 (40 starih na 100 mladih). Za injenica je da su koeficijenti ukupne dobne ovisno-
ukupno svjetsko stanovnitvo (svojevrstan prosjek) in- sti vei za zemlje s mlaim nego za zemlje sa starijim
deks starosti iznosio je 2004. godine 23,3 (raunano s stanovnitvom, i to u razvijenim zemljama i u zemlja-
dobnim skupinama 65 i vie godina i O - 14 godina), a ma u razvoju (Wertheimer-Baleti, 1999). U razvijenim
u prvoj polovici 90-ih iznosio je (prosjek) 21,9. Prema zemljama na taj koeficijent sve vie utjee postradni
tome, svjetsko stanovnitvo ima tendenciju starenja kontingent, a sve manje predradni, to je sukladno po-

227 Vidjeti: Serdar, V.: Udbenik statistike, kolska knjiga, Zagreb, 1977.
228Taj koeficijent, kao i ostala dva koeficijenta dobne ovisnosti, moe se raunati tako da se umjesto dobne skupine O - 14
uzima skupina O- 19; u tom je sluaju nazivnik ini dobna skupina 20 - 64 godine.
229Koeficijent dobne ovisnosti starih takoer je dobar pokazatelj brzine demografskog starenja; po nekim istraivaima ak i
bolji od indeksa starosti.
 5. SASTAV STANOVNITVA 183

jaanom starenju stanovnitva i produljenju ljudskog
vijeka. Godine 2004. koeficijent ukupne dobne ovis-
nosti iznosio je za svijet 58,7 (dobna ovisnost mladih
!kd,ml 47,6; dobna ovisnost starih !kd,J 11,l); zemlje u
razvoju 61,3 (kd,m = 53,2; kd,s = 8,1), za razvijene zemlje
47,1 (kd,m= 25,0; kd,s= 22,1) (PRB, 2004).
5.1.2.S. Prostorne razlike u sastavu stanovnitva
prema dobi
Slino kao i za druga demografska obiljeja, posebice
prirodno kretanje, velike su prostorne razlike i u sa-
stavu stanovnitva prema dobi. Relevantni analitiki
pokazatelji ve na razini kontinenata pokazuju znatne
razlike (tabl. 42).
Sudei po analitikim pokazateljima, najmlae stanov-
nitvo ima Afrika (sjetimo se visoke rodnosti!), a zatim
Latinska Amerika i Azija. Najstarije stanovnitvo ima
Europa pa Angloamerika. Indeks starosti je u Africi
ak dvanaest puta manji nego u Europi.
Moemo ustvrditi da stanovnitvo razvijenih dijelova
svijeta pokazuje duboku starost (indeks starosti 88,2),
a stanovnitvo nedovoljno razvijenih zemalja izrazitu
mladost (indeks starosti 15,2). To je razvidno i iz iz-
gleda njihovih dobno-spolnih piramida (sl. 79). Raz-
like u sastavu prema dobi upuuju na dubok jaz izmeu
razvijenih i nedovoljno razvijenih dijelova svijeta. On
ne znai samo velike razlike u optereenosti ukup-
nog stanovnitva uzdravanim stanovnitvom ve i u
strukturi ponude radne snage i u njezinu obujmu, te
razlike u potranji proizvoda i usluga vezanih za po-
jedinu ivotnu dob (Lee i dr 1988).
Pokazatelji dobnog sastava odabranih zemalja, razvi-
jenih i onih u razvoju (tabl. 43) pokazuju da su razlike
jo izrazitije nego na razini kontinenata, to dodatno
upuuje na razvojnu podvojenost suvremenog svijeta.
No usporedba s podacima iz prve polovice 90-ih go-
dina pokazuje da se i u izrazito nerazvijenim zemljama
s visokom rodnou smanjuje opi koeficijent dobne
ovisnosti, ponajprije zahvaljujui smanjenju koefici-
jenta dobne ovisnosti mladih. Tako je poetkom 90-ih
Benin imao koeficijent ukupne dobne ovisnosti 112,8,
koeficijent dobne ovisnosti mladih 106,4, a koeficijent
dobne ovisnosti starih 6,4 (izvor: www.esa.un.org/
unpp/). Slian trend zabiljeen je i u drugim afrikim
zemljama.

Tablica 42. Stanovnitvo svijeta i kontinenata prema dobi godine 2004.

Velike dobne skupine (u%)

Dijelovi svijeta Indeks starosti* k d,s **
o- 14 15 - 64 65+

Afrika 42 55 3 7,1 5,5

Angloamerika 21 67 12 57,l 17,9
Latinska Amerika 32 62 6 18,9 9,7
Azija 30 64 6 20,0 9,4
Europa 17 68 15 88,2 22,1
Australija i Oceanija 25 65 10 40,0 15,4
svijet 30 63 7 23,3 11,1
razvijene zemlje 17 68 15 88,2 22,1
zemlje u razvoju 33 62 5 15,2 8,1
zemlje u razvoju, bez Kine 36 60 4 11,l 6,7

*i,= (65+/ 0-14) xlOO.

** Koeficijent dobne ovisnosti starih.
Izvor: PRB, 2004.
184 DEMOGEOGRAF/JA

Razvijene zemlje Nedovoljno razvijene zemlje

dob dob

~90 ~90

M M
85-89
80-84
75-79
70-74
65-69
'" 60-64
55-59
50-54
45-49
40-44
35-39
30-34
25-29
20-24 20-24
15-19 15-19
10-14 10-14
5-9 5-9
0-4 0-4
-- - -----, .~-------i

'
-----,-------,-
%5 4 3 2 o o 2 3 4% %6 5 4 3 2 o 4 5 6%

Slika 79. Dobno-spolna piramida stanovnitva razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja 2000. godine (prema po-
dacima UN, 2003)
Tablica 43. Koeficijenti dobne ovisnosti u odabranim razvijenim zemljama, zemljama u razvoju i Kini 2004. godine
Zemlja Koeficijenti dobne ovisnosti
ukupne mladih starih
Austrija 47,0 25,0 22,0
Belgija 51,6 25,8 25,8
Finska 51,5 27,3 24,2
Italija 49,3 20,9 28,4
Japan 49,3 20,9 28,4
Kanada 44,8 26,0 18,8
SAD 49,2 31,3 17,9
Vel. Britanija 53,8 29,2 24,6
Afganistan 93,3 89,5 3,8
Benin 96,l 90,2 5,9
Gvineja 92,3 86,5 5,8
Indonezija 53,9 46,2 7,7
Laos 88,6 81,1 7,5
Niger 108,4 104,2 4,2
Nikaragva 85,l 79,6 5,5
Somalija 92,3 86,5 5,8
Kina* 40,9 31,0 9,9
* Premda pripada skupini zemalja u razvoju, Kina se izdvojeno predouje zbog posebnosti vezanih uz uinkovitu
restriktivnu populacijsku politiku.
Izvor: PRB, 2004.
-
Ili\
co

O' O'

Indeks starosti
' Q~~
- 100, 1 i vie ~"""'"'t:P
- 80, 1 - 100,0
- 60,1- 80,0
- 40,1- 60,0
20, 1 - 40,0 '
0 10.1 - 20,0

D
D
5, 1 - 10,0
da5,o

min: 3,7 (Katar)
max: 135,7 (Japan, Italija) 4000 km

Slika 80. Indeks starosti u svijetu, prikaz po zemljama za 2004. godinu (raunano s dobnim skupinama 65 i vie i O - 14 godina; prema podacima: PRB,
2004)
 186 DEMOGEOGRAF/JA
.~,---------------------------------------------------

Japan je pnmJer razvijene zemlje s izrazito starim dob

stanovnitvom. To pokazuju analitiki pokazatelji

sastava stanovnitva prema dobi i dobna piramida
(sl. 81). Valja istaknuti da je Japan jo daleke 1960. bio
jedina zemlja sa sastavom prema dobi u obliku urne.
Tome je pridonijela antinatalitetna varijanta restrik-
tivne populacijske politike. Vidjeli smo da je stopa
rodnosti prepolovljena samo u deset godina (odje-
ljak 4.4.2.6). Dugotrajno smanjivanje rodnosti, uz sve
dulji ivotni vijek, dovelo je do jakog suavanja tzv.
djeje baze i kontingenta mladih O - 14 godina. Go-
dine 2004. udjel starih 65 i vie godina iznosio je 19%,
udjel mladih O - 14 godina 14%, a indeks starosti bio
je 135,7 (PRB, 2004). Jedine neto jae kohorte u rad-
noj dobi ini poslijeratni baby boom narataj (koji je
sve blii umirovljenikoj dobi) i sekundarni baby boom
narataj, kao (bio)reprodukcijski eho" prvoga.

stanovnitvo stanovnitvo

~-~- -~-----,

A - smrtnost u 2. svjetskom ratu I

B - smanjenje rodnosti krajem 2. svjetskog rata
Slika 81. Dobno-spolna piramida stanovnitva Japana C - "baby boom"
D - drugi "baby boom"
1995. godine (prema: Japan's 1995. Census)

Sastav stanovnitva Hrvatske prema dobi

Promjene u dobnom sastavu stanovnitva Hrvatske sadre dva usporedna sveopa demografska procesa: sma-
njivanje udjela mladih i istovremeno poveavanje udjela starog stanovnitva. Usporedba podataka triju susljed-
nih popisa pokazuje da stanovnitvo Hrvatske obiljeava vrlo brzo starenje i visok stupanj ostarjelosti. Podaci
popisa iz 2001. pokazuju da je udjel mladih (O - 19 godina) 23,8% (1991. godine bio je 26,6%), a starih (u dobi
60 i vie godina) 21,6% (1991. godine 17,7%); 230 udjel starih (u dobi 65 i vie godina) iznosi 15,7% (1991. godine
11,8%) Indeks promjene broja stanovnika Hrvatske 1981 - 2001. jasno pokazuje smanjenje broja mladih (do 39
godina), a poveanje broja starih stanovnika. Indeks je promjene prema pojedinim (funkcionalnim) dobnim
skupinama sljedei:

Dob o - 14 o- 19 15 - 39 40- 64 15 - 64 60 i vie 65 i vie 75 i vie

Indeks 78,3 81,8 89,6 105,0 96,5 137,9 132,3 133,6

230Ve smo ustvrdili (odjeljak 5.1.2.4) kako se smatra da je stanovnitvo neke zemlje ili podruja poelo starjeti kada udio
osoba starih 60 i vie godina dosegne 12%. Taj je proces u Hrvatskoj zapoeo ve poetkom 60-ih godina. Prema popisu
iz 1961. godine, bilo je 11,8% stanovnika u dobi 60 i vie godina, a iz ukupnog broja izostavljene su osobe nepoznate dobi
(SLJH-92, str. 59).
 5. SASTAV STANOVNJ)TVA 187

Prosjena ivotna dob (starost) stanovnitva Hrvatske 2001. godine bila je 39,3 godine. Godine 1961. iznosila
je 32,5 godina, 1971. godine 34,0, 1981. godine 35,4, 1991. godine 37,2 godine (izraunano na temelju podataka
iz Statistikog ljetopisa 1992, DZS). Indeks promjene prosjene starosti stanovnitva Hrvatske 1991 - 2001.
iznosi 105,6. Medijalna dob bila je 1953. godine 27,1, godine 1991. iznosila je 36,0 godina, 2001. godine 38,1
(izraunano prema popisnim podacima, DZS).

Indeks starosti (izraunan kao kvocijent dobne skupine 65 i vie godina prema skupini O - 14 godina) 2001.
godine iznosio je 91,9, dakle gotovo je izjednaen broj starih i mladih. Znakovito je da tzv. djeja baza (O - 4) i
osobe stare 75 i vie godina imaju isti udjel (5,37%).
Koeficijent ukupne dobne ovisnosti (kJ 1961. godine iznosio je 53,2; 1991. godine 48,1. Godine 2001. kD = 48,8,
dobna ovisnost mladih 25,4, a dobna ovisnost starih 23,4.
Sudei po predoenim pokazateljima, ukupno stanovnitvo obiljeava duboka demografska starost. Zapravo
populacija Hrvatske nalazi se na pragu izrazite demografske starosti, tj. najvieg stupnja ostarjelosti prema
koritenoj klasifikaciji (odjeljak 5.1.2.4). Nastavlja se circulus vitiosus depopulacijskih procesa (parcijalnih i uk-
upnog) i promjena u dobnom sastavu to vodi sve nepovoljnijem demografskom stanju i razvoju stanovnitva
Hrvatske (Wertheimer-Baleti, 2004).
Predoeni sastav prema dobi posljedica je zajednikog djelovanja svih onih imbenika koji odreuju ope kre-
tanje stanovnitva. U sluaju Hrvatske glavni su imbenici smanjenje nataliteta, ruralni egzodus (premjeteno
teite bioreprodukcije sa sela u grad), dugotrajno iseljavanje te izravni i posredni ratni gubici.
Kao i za druga strukturna i dinamika obiljeja, u sluaju sastava prema dobi postoje odreene regionalne
razlike, odnosno odstupanja od prosjenih vrijednosti za Hrvatsku. Regionalna (upanijska) obiljeja sas-
tava stanovnitva prema dobi korespondiraju s demografskim i drugim utvrenim prostorno-diferencijalnim
obiljejima Hrvatske. Udio mladih O - 14 godina kree se u rasponu od 14,1 % (Primorsko-goranska upanija)
do 19,9% (Poeko-slavonska upanija). Udio starih (65 i vie godina) iznosi od 13,7% (Meimurska upanija)
do 22,8 % (Liko-senjska upanija). Vea je prostorna diferenciranost u starakim nego u najmlaim kontin-
gentima.
Skupinu upanija s najnepovoljnijim sastavom stanovnitva prema dobi ine Liko-senjska, Karlovaka,
ibensko-kninska i Sisako-moslavaka upanija. Te su upanije bile zahvaene jakom migracijom selo-grad
i depopulacijom ruralnih podruja. Takvo demografsko stanje uvelike je pogorano agresijom na Hrvatsku i
ratnim zbivanjima poetkom 90-ih. Dijelovi spomenutih upanija bili su izravno pogoeni ratnim djelovanjem
pa je u njima i prisilna migracija najizrazitija (Zivi, 1999). Skupinu upanija s manje nepovoljnim sastavom
prema dobi ine Meimurska, Splitsko-dalmatinska i Brodsko-posavska upanija. Znakovito je da Grad Za-
greb ima nepovoljniji sastav stanovnitva prema dobi nego Hrvatska u cjelini (vie o tome: Nejami, 2003.a).
Hrvatska je populacija 1981. godine (sl. 82) pripadala starom ili kontraktivnom tipu dobne piramide (ranoj
fazi tog tipa), imala je prijelazni oblik, od plasta sijena prema urni. Podaci za 2001. godinu pokazuju da dobna
piramida ima regresivnija obiljeja nego ona iz 1981. godine. Udio dobne skupine 50 i vie godina iznosi 33,6%
i gotovo je dvostruko vei od udjela dobne skupine O - 14, koji iznosi 17,1%. Hrvatsko stanovnitvo, sa 15,7%
osoba u dobi od 65 i vie godina, pripada izrazito starom stanovnitvu. Okljatrena struktura ogleda se u
nepravilnoj piramidi, koja ima oblik urne (sl. 82).
Za budui razvoj stanovnitva Hrvatske, posebice za bioreprodukciju, znakovito je brojano smanjenje enske
predfertilne (O - 14) i mlae fertilne skupine (15 - 34) (tabl. 44).
Na kraju se namee pitanje utjecaja ratne agresije na Hrvatsku poetkom 90-ih na demografska kretanja, tj.
koliki su ukupni demografski gubici Hrvatske u Domovinskom ratu. Pokazalo se da je na nepovoljna demo-
grafska kretanja bitno utjecala migracija, uzrokovana ratom i ekonomskim razlozima (induciranim ratom), a
da su izravni gubici i izgubljena rodnost imali mnogo manje znaenje (tabl. 45).
188 DEMOGEOGRAFIJA

1981. 2001.
dob dob

~~,.
>95
M 90-94 M 90-94
i 85-89 85-891
i 80-84 80-84'
75-79 75-79 !

-i 70-74 ' 70-74

I 65-69 65-69
60-64 60-64
55-59 55-59
50-54 50-54
i 45-49 45-49
'40-44 I 40-44 i
35-39 ; 35-39
30-34 30-34
25-29 I 25-29
20-24 20-24
15-19 ! 15-19
10-14
5-9
0-41_---
--~---- ------,

%5 4 3 2 o o 2 3 4% %5 4 3 2 o o 2 3 4%

Slika 82. Dobno-spolna piramida stanovnitva Hrvatske 1981. i 2001. godine (izvor: popisni podaci, DZS)
Tablica 44. Indeks promjene (2001/1981) nekih dobno-spolnih funkcionalnih kontingenata

Spol Dob Indeks 2001/1981.

ukupno 97,3

o- 14 78,3
15 - 34 80,9
15 - 49 93,7
15 - 59 92,0
60 i vie 137,4
M ukupno 96,3
M o- 14 78,3
M 15 - 64 97,5
M 65 i vie 130,5

Izvor: SLJ - 1992. i SLJ - 2004, DZS.

Uz dalje smanjivanje nataliteta, iseljavanje, produljenje ivotnog vijeka i druge imbenike, valja istaknuti da
jaki" narataji roenih u poratnom, natalitetno kompenzacijskom razdoblju (1946 - 1954) uskoro ulaze u
staraki kontingent. To znai da e Hrvatska u sljedeim popisima stanovnitva imati jo izrazitija kontrak-
tivna obiljeja dobne piramide (sl. 83).
 5. SASTAV STANOVNITVA 189

Tablica 45. Bilanca ukupnih demografskih gubitaka Hrvatske u Domovinskom ratu

Kategorije gubitaka Apsolutno % %

a) izravni demografski gubici (ratni mortalitet) 22 192 5,04 -

b) migracijski gubici kao posljedica rata 418 507 94,96 -

ukupni stvarni demografski gubici (a + b) 440 699 100,00 97,87

c) isti demografski gubici (gubici rodnosti) 9 577 - 2,13
ukupni demografski gubici (a+ b + c) 450 276 - 100,00
Prema: Zivi i Pokos, 2004: 745 (preinaena)
2011. 2031.
dob dob
85-89
80-84
75-79 75-79
70-74 70-74
65-69
60-64
55-59
5i)-54
45-49
40-44
3S-39 35-39
30-34
25-29
20-24 20-24
15-19 15-19
:
10-14 10-14
5-9 j 5-9
0-4 0-4
,----- ,-----,--------,----------,
%5 o 3 4% %5 o 2 3 4%

Slika 83. Dobno-spolna piramida stanovnitva Hrvatske 2011. i 2031. godine prema rezultatima projekcije
(Nejami i Mieti, 2004)

S.1.3. Starenje stanovnitva plina koja prouava socijalne, psiholoke, ekonomske i

5.1.3.1. Pojam i uzroci demografskog starenja
Pod pojmom starenja stanovnitva ili demografskog
starenja u literaturi se najee razumijeva poveanje
udjela stanovnitva dobne skupine 60 i vie ili 65 i
vie godina u ukupnom stanovnitvu (Wertheimer-
-Baleti, 1999). To je, zapravo, skupni demografski izraz
biolokog starenja pojedinaca. Taj pojam valja razliko-
vati od biolokog, individualnog starenja, ime se bavi
gerijatrija, posebna grana medicine. Znanstvena <lisci-
sline probleme starenja zove se gerontologija. Demo-
grafija prouava starenje stanovnitva s gledita ukup-
nog razvoja stanovnitva, kao i demogeografija, koja
usto teite stavlja na prostorno diferencijalne aspekte.
O uzrocima starenja ve je dijelom bilo govora; u tzv.
zatvorenoj populaciji to je prirodno kretanje. Osnovni
je uzrok starenja stanovnitva sekularna smanjivanje
rodnosti. Dugotrajnije smanjivanje rodnosti uzrokuje
suavanje mladih dobnih skupina, a kao posljedica
toga poveava se udio starog stanovnitva. 231 Koliko
rodnost utjee na demografska starenje pokazuje i

231Na primjer, smanjivanje rodnosti u petogoditu 1971 - 1975. znai smanjivanje tzv. djeje baze. Kad bi se nastavilo sma-
njivanje rodnosti, ve u petogoditu 1976 - 1980. suavanje bi zahvatilo kontingente O- 9 godina, a u petogoditu 1981 - 1985.
bio bi smanjen broj cijele skupine mladih O - 14 godina.
190 DEMOGEOGRAFIJA

primjer SAD-a. Projekcija udjela starog stanovnitva smrtnosti starijih od 30 godina utjee na demografska
(65 i vie godina) u ukupnom stanovnitvu do 2050. starenje. Upravo u nedovoljno razvijenim zemljama, u
godine uvelike je odreena kretanjem stope ukupnog kojima se smrtnosti smanjuje bre nego to se nekada
fertiliteta (sl. 84). smanjivala u razvijenim zemljama (ustvrdili smo da je
to inducirani proces, vezan uz primjenu medicinsko-
TFR=1,6 -sanitarnih postignua; vidjeti odjeljak 3.2.4.2), broj se
24 starih stanovnika poveava. Budui da dobar dio nedo-
TFR=1,9
voljno razvijenih zemalja biljei i smanjenje rodnosti,
to demografska starenje postaje sve vanije u zemljama
.
LO
CD
razvoju. U razvijenim zemljama, pak, to je sredinji de-
~
o TFR=2,3 mografski proces, na to su ve upozorili analitiki po-
><f>

~ 16 kazatelji dobnog sastava stanovnitva (vidjeti tabl. 42).

o
c Prema tome, starenje stanovnitva je globalni proces.
"'
u;
Prema projekciji Ujedinjenih naroda (po srednjoj stopi
rasta) proistjee da e rasti udjel starog, a smanjivati se
udjel mladog stanovnitva. Godine 2025. u dobnoj sku-
8 pini O - 14 godina bit e 24,5% svjetskog stanovnitva,
o
~
ci
00
o
m o
O
o oN o
~
o
V
o
~
u dobnoj skupini 65 i vie godina 9,7%, a indeks starosti
m m m o o o o o o
N N N N N N bit e 39,6. Godine 2050. udjel mladih iznosit e 20,1 %,
udjel starih 15,9%, a indeks starosti bit e 79,l (UN,
Slika 84. Kretanje udjela starog stanovnitva SAD-a (65 2003). Dobno-spolna piramida to zorno potvruje.
i vie) 70-ih i 80-ih godina te projekcija do 2050. godine Godine 2000. svjetsko stanovnitvo jo je pripadalo
na temelju razliitih stopa ukupnog fertiliteta (prema:
mladom tipu dobnog sastava. No suene dobne skupine
Weaver, 1987)
O- 10 godina pokazuju da e uskoro zakoraiti u zreli tip
Smanjenje smrtnosti takoer utjee na demografska sastava prema dobi (sl. 85). Godine 2050. stanovnitvo
starenje. Razumije se, ne smanjenje bilo koje specifine svijeta pripadat e tipu starog stanovnitva; dobno-
stope smrtnosti prema dobi. Smatra se da tek sniavanje -spolna piramida poprimit e oblik urne (sl. 85).

Slika 85. Dobno-spolna piramida stanovnitva svijeta 2000. i 2050; projekcija po srednjoj stopi rasta (prema podacima
UN, 2003)

2000. 2050.
dob dob

M >90

80-84
75-79
70-74

30-34
: 25-29
20-24
15-19 i
10-14
5-9 !

; 0-4 :
-----~ ------ -
----------,------,--,-- -----,

%5 4 3 2 o o 2 3 4 5% %4 3 2 1 o o 2 3 '4%
 5. SASTAV STANOVNl)TVA 191

5.1.3.2. Pokazatelji i prostorne znaajke Shema 7. Tipizacija ostarjelosti utemeljene na bodovnoj

vrijednosti
demografskog starenja
Bodovni pokaza-
Sukladno definiciji demografskog starenja najjedno- Tip Obiljeje
telj ostarjelosti
stavniji je pokazatelj tog procesa koeficijent starosti. 90,5 - 100,0 1 na pragu starosti
Sloenija i najee iskoritena mjera jest indeks sta-
84,5 - 90,0 2 starenje
rosti. Po nekima, koeficijent dobne ovisnosti starih
73,0 - 84,0 3 starost
najbolji je pokazatelj jakosti starenja nekog stanov-
nitva. Za odreivanje stupnja ostarjelosti neke popu- 65,5 - 72,5 4 duboka starost
lacije, posebice za usporedbu vie prostornih jedinica, 50,5 - 65,0 5 vrlo duboka starost
preporuljivo je rabiti poseban model vrjednovanja 30,5 - 50,0 6 izrazito duboka starost
dobnog sastava. Umjesto tipizacije utemeljene na pu- 0,0 - 30,0 7 krajnje duboka starost
koj kombinaciji udjela mladih i starih, bodovan je
posebice svaki parametar, a zbrajanjem tih vrijednosti to se tie prostornih znaajki starenja stanovnitva ve
dobiva se bodovni pokazatelj ostarjelosti odreenog smo ustvrdili da je starenje stanovnitva globalni pro-
stanovnitva. 232 Postupak je bodovanja sljedei: udio ces. Zahvatio je stanovnitvo svijeta u cjelini, proirivi
mladih (O - 19 godina) boduje se u rasponu od 0,0 do se na veliki broj zemalja. Kao i u sluaju drugih de-
30,0 bodova, dakle, vei udio mladih boduje se veim mografskih obiljeja i procesa, potrebno je razmotriti
brojem bodova. Udio starih (60 i vie godina) boduje se starenje stanovnitva u razvijenim zemljama (posebice
u rasponu 0,0 - 70,0 bodova, ali tako da vei udio starih zapadnoeuropskima) i zemljama u razvoju (u njima,
donosi manji broj bodova (obrnuto nego pri bodovanju pak, vie s gledita buduih promjena).
udjela mladih); vrijednost udjela (%) zaokruuje se na U nekim razvijenim europskim zemljama ve prije
0,5%, npr. 25,4% na 25,5% (shema 6). stotinu i vie godina zapoelo je demografska starenje.
Sudei po udjelu starih 65 i vie godina (oko 8%), tim su
Shema 6. Postupak bodovanja pokazatelja ostarjelosti po-
pulacije procesom bile zahvaene Francuska, vedska i Norveka
(tabl. 46). Najranije se starenje pojavilo u Francuskoj
Udio(%) Udio(%) (oko 70-ih godina), to je u skladu s injenicom da je
Bodovi Bodovi
mladih starih demografska tranzicija najprije zahvatila tu zemlju.
0,0 - 5,0 0,0 - 5,0 0,0 - 10,0 70,0 - 60,5 Budui da neka populacija poinje starjeti kada udio

5,5 - 10,0 5,5 - 10,0 10,5 - 20,0 60,0 - 50,5 starih 65 i vie godina prijee 8% (odnosno 12% starih
60 i vie godina), dinamiku starosti nekih razvijenih
10,5 - 15,0 10,5 - 15,0 20,5 - 30,0 50,0 - 40,5
zemalja moemo spoznati iz podataka predoenih u
15,5 - 20,0 15,0 - 20,0 30,5 - 40,0 40,0 - 30,5 tablici 46. Poetkom 21. stoljea najvei udjel starih
20,5 - 25,0 20,5 - 25,0 40,5 - 50,0 30,0 - 20,5 (18,l %), odnosno najstarije stanovnitvo u Europi (ba-
25,5 - 30 i rem sudei po koeficijentu starosti) ima Italija. Slijedi
25,5 - 30,0 50,5 - 60,0 20,0 - 10,5
vie je vedska, koja je 70-ih godina u tome prednjaila. S
60,5 - 70,0 obzirom na to da je u razvijenim zemljama zavrena
10,0 - 0,0 demografska tranzicija, to znai da je u njima vrlo nis-
i vie
ka stopa rodnosti, poveavanje starakog stanovnitva
Budui da vei
udio mladih, a manji udio starih do- odreeno je gotovo iskljuivo smanjivanjem smrtnosti.
nosi vei konani broj bodova, moe se ustvrditi da To je tzv. mortalitetno-determinirana promjena dobne
populacija s veim brojem bodova ima manji stupanj strukture (Wertheimer-Baleti, 1999: 384). Smanjivanje
ostarjelosti. Tipizacija koja se temelji na bodovnoj vri- smrtnosti znai produljenje ljudskog vijeka, tj. oe
jednosti ima sedam tipova (stupnjeva) ostarjelosti, a kivanog trajanja ivota, koje u razvijenim zemljama
svaki tip ima i odgovarajue opisna obiljeje (shema 7). iznosi u prosjeku 74,6 godina za roene u razdoblju

232To je preinaeni model M. Klemenia (1990); posebice je pogodan nain mjerenja" stupnja demografskog starenja za
ona podruja i populacije u kojima je mali broj mladih ili ih uope nema (brdsko-planinska, otona i slina depopulacijska
podruja). Testiranje i na primjeru hrvatskih otoka (vidjeti: Nejami, 1992.a).
192 DEMOGEOGRAFIJA

Tablica 46. Demografsko starenje u odabranim razvi- 2000 - 2005. (vidjeti odjeljak 4.2.2.5). U razvijenim
jenim zemljama; udjel(%) stanovnitva u dobi 65 i vie zemljama openito je na djelu starenje starakog sta-
godina 1900, 1950, 1970. i 2000. godine novnitva, tj. poveavanje udjela starog stanovnitva u
srednje staroj dobi (75 - 85 godina) i onih u dubokoj
Stanovnitvo staro 65 i vie starosti (85 i vie godina), to je praeno poveavanjem
godina(%) udjela ena u tim dobnim skupinama. 233
Zemlja
Postsocijalistike europske zemlje takoer su zahvaene
1900. 1950. 1970. 2000.
jakim demografskim starenjem. Za skupinu devetnaest
Australija 4,0 8,1 8,3 12,3 zemalja prosjeni udjel starih 65 i vie godina iznosi
12,9% (2000. godine), a Bugarska je s udjelom starih od
Austrija 5,0 10,6 14,2 15,5
16,2% na prvome mjestu (Nejami, 2002).
Danska 6,7 9,1 12,4 15,0 U zemljama u razvoju demografsko starenje razmjerno
Francuska 8,2 11,8 13,4 16,0 je novija pojava, zapoelo je u nekim zemljama 80-ih
godina. Starenje je povezano s produljenjem oekivanog
Italija 6,2 8,2 10,6 18,1 trajanja ivota u zemljama u razvoju, koje za 2004. go-
dinu iznosi prosjeno 65 godina. No u toj skupini ze-
Norveka 7,9 9,7 12,9 15,4
malja ima znatnih razlika. Tako je u zapadnoj Africi
SAD 4,1 8,2 9,9 12,3 oekivano trajanje ivota 51 godina, a u Liberiji samo
42 godine (PRB, 2004). Uz opi trend produljenja ivota
vedska 8,4 10,2 13,8 17,4
i smanjenja rodnosti, u zemljama u razvoju ubudue
Velika Britanija 4,7 10,7 12,8 15,9 e biti sve jae demografsko starenje. To e biti glavni
imbenik starenja ukupnoga svjetskog stanovnitva
Izvor: Za 1900, 1950, 1970. Warnes, 1990; za 2000. go- koje e, kako je predoeno na slici 85, sredinom 21.
dinu UN Population Division, 2003. stoljea pripadati tipu starog stanovnitva.

Starenje stanovnitva Hrvatske

Stanovnitvo Hrvatske obiljeava visok stupanj ostarjelosti. S udjelom starih 60 i vie godina od 15,7% (2001.
godine) Hrvatska je meu devetnaest postsocijalistikih zemalja Europe na drugome mjestu (iza Bugarske).
Vrijednost koeficijenta starosti hrvatske populacije tek je neto manja od prosjene vrijednosti za deset zapad-
noeuropskih zemalja koji iznosi 16,2% za 2000. godinu (Nejami, 2002). 234 Ostali analitiki pokazatelji takoer
podupiru tvrdnju da je hrvatsko stanovnitvo meu najstarijim u Europi. Indeks starosti (65 i vie/O - 14) za
hrvatsku populaciju iznosi 91,9 (2001. godine), a odgovarajua je vrijednost za zapadnoeuropske zemlje 93,6
(2000. godine). Koeficijent dobne ovisnosti starih za Hrvatsku je 23,4, a za zapadnoeuropske zemlje 25,6.
Rabei model bodovanja" ostarjelosti stanovnitva, za Hrvatsku je izraunano 72,5 bodova, a toliko je bodova
dobila i skupina zapadnoeuropskih zemalja. To znai da populacija Hrvatske pripada 4. tipu - duboka starost,
isto kao i stanovnitvo zapadnoeuropskih zemalja.
Zanimljivo je vidjeti koliki je stvarni stupanj ostarjelosti pojedinih dijelova ukupne hrvatske populacije.
Predoit emo rezultate bodovanja za stanovnitvo gradskih i ostalih naselja te na razini upanija (tabl. 47).
Stanovnitvo gradskih naselja pripada 3. tipu - starost, a ostala (neurbana) naselja 4. tipu - duboka starost.

233 U demografskoj literaturi uglavnom prevladava podjela starakog kontingenta: a) na mlae staraka stanovnitvo (60 - 75

ili 65 - 75 godina), b) na srednje staraka (70 - 85 ili 75 - 85 godina) i c) na vrlo staro stanovnitvo (85 i vie godina)(Myers,
1993).
234 Deset zapadnoeuropskih zemalja: Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Nizozemska, Norveka, panjolska, vicarska,

Velika Britanija.
 5. SASTAV STANOVNISTVA 193

Meu hrvatskim upanijama razlike su prilino velike. Veina pripada 3. tipu - starost; u toj je skupini i
Meimurska upanija, koja ima najmanje ostarjelu populaciju. Osam upanija pripada 4. tipu - duboka starost;
u toj je skupini i Grad Zagreb. Najnepovoljnije stanje, tj. najvii je stupanj ostarjelosti stanovnitva u Liko
-senjskoj i Karlovakoj upaniji; obje pripadaju 5. tipu - vrlo duboka starost.
Tablica 47. Tipizacija stupnja ostarjelosti stanovnitva Hrvatske (2001), stanovnitva gradskih i ostalih naselja
te hrvatskih upanija

Udjel(%) Bodovi Stupanj ostarjelosti

mladih (O - 19} starih (60+) tip obiljeje
Gradska naselja RH 23,3 20,0 73,5 3 starost
Ostala naselja RH 24,5 23,7 71,0 4 duboka starost
Zagrebaka upanija 24,4 19,5 75,0 3 starost
Krapinsko-zagorska 23,7 22,4 71,0 4 duboka starost
Sisaka-moslavaka 22,6 24,8 67,5 4 duboka starost
Karlovaka 20,8 26,8 64,0 5 vrlo duboka starost
Varadinska 24,3 21,1 73,5 3 starost
Koprivniko- krievaka 23,7 22,4 71,0 4 duboka starost
Bjelovarsko-bilogorska 24,0 23,5 70,5 4 duboka starost
Primorsko-goranska 20,6 22,6 68,0 4 duboka starost
Liko-senjska 20,9 30,5 60,5 5 vrlo duboka starost
Virovitika-podravska 25,4 22,1 73,5 3 starost
Poeka-slavonska 26,9 21,8 75,0 3 starost
Brodsko-posavska 27,0 21,0 76,0 3 starost
Zadarska 25,1 21,6 73,5 3 starost
Osjeka-baranjska 24,8 20,8 74,0 3 starost
ibenska-kninska 23,3 26,3 67,0 4 duboka starost
Vukovarsko-srij emska 26,5 20,3 76,0 3 starost
Splitsko-dalmatinska 28,3 22,l 76,5 3 starost
Istarska 21,9 21,8 70,0 4 duboka starost
Dubrovako-neretvanska 25,2 21,8 73,0 3 starost
Meimurska 26,0 18,7 77,5 3 starost
Grad Zagreb 22,2 20,8 71,0 4 duboka starost
Republika Hrvatska 23,8 21,6 72,5 4 duboka starost
Izvor: Izraunana prema podacima DZS (www.dzs.hr/popis 2001)
Predoena okrnjenost dobnog sastava nepovoljno utjee na (bio)reprodukciju i uzrokuje tzv. bioloku (prirod-
nu) depopulaciju. U tako ostarjeloj populaciji smanjuje se gospodarska aktivnost, a u mnogim je krajevima
teko (ponegdje i nemogue) uspostaviti zadovoljavajui i uravnoteen drutveni ivot. Projekcije pokazuju da
e se i dalje poveavati stupanj ostarjelosti stanovnitva Hrvatske: udio starih (65 i vie godina) bit e 2011.
godine 17,5%, 2021. godine 20,0%, 2031. godine 22,6% (Nejami i Mieti, 2004).
194 OEMOGEOGRAFIJA

S.1.3.3. Posljedice demografskog starenja
S gledita dobrobiti pojedinca starenje, tj. produljenje
ljudskog vijeka, znai pobjedu ovjeanstva. No de-
mografsko starenje nedvojbeno je nepovoljan proces
koji djeluje na ukupno kretanje stanovnitva, ope
drutvene prilike i gospodarski razvoj. O tome H.
Mendras pie (1986: 205-206): U drutvu u kojem je
postotak starih ljudi pretjerano velik oigledno je teko
uspostaviti zadovoljavajui i uravnoteen socijalni ivot.
tovie, moe se smatrati da starenje ima reperkusije
na mentalitet, na nivo optimizma i duh poduzetnitva
stanovnitva.
to se tie demografskih posljedica, starenje djeluje
uglavnom na sljedei nain: a) usporava stopu poras-
ta stanovnitva, b) smanjuje stopu rodnosti, c) pove-
ava opu stopu smrtnosti, d) smanjuje migraciju
stanovnitva, e) izaziva dalje pogoravanje sastava pre-
ma dobi i spolu (feminizaciju starijih dobnih skupina),
d) utjee na starenje radnog kontingenta.
Socijalne implikacije demografskog starenja ogledaju
se ponajprije u potrebi osiguranja nune kvalitete
ivota to veeg broja staroga stanovnitva. Vrlo starim
dobnim skupinama, koje ine bolesni i esto nepokret-
ni ljudi, potrebna je sveobuhvatna skrb, posebna njega
i odgovarajui smjetaj. Budui da raste udjel starijih
dobnih skupina starakog kontingenta, uz istodobno
starenje radne snage, mnoge se zajednice suoavaju s
nedostatkom sredstava za te potrebe, pa se poveava
pritisak na sustav socijalnog osiguranja. Sve vei broj
umirovljenika moe uzrokovati optereenje fondova,
drutvene napetosti i suprotstavljanja, pa i politiki su-
kob aktivnog stanovnitva i umirovljenika.
Gospodarske posljedice demografskog starenja dolaze
do izraaja u obujmu odljeva iz radne dobi i starenju
radne snage. A starija radna snaga tee je prilagodljiva
tehnikom napretku, ima niu proizvodnost rada, nije
dovoljno poduzetna, itd. 235 Starenje, nadalje, utjee na
strukturu javne i osobne potronje. Tako na neke oblike
potronje ima slab uinak (npr. tehniki noviteti i sl.),
ali na neke druge djeluje vrlo jako (lijekovi, zdravst-
vene usluge i sl.).
Zastoj u gospodarskom rastu nedvojbeno se moe do-
vesti u vezu sa starenjem populacije. Demografske
promjene ve danas u Europi osjetno umanjuju poten-
cijal rasta i stvaraju neodrivo visoke javne trokove. 236
Stoga zemlje s visokim stupnjem demografskog stare-
nja nuno trae rjeenja za obnovu biodinamine
snage, a ublaavanje tekoa nalaze uglavnom u imi-
graciji radne snage iz slabije razvijenih zemalja.

5.2. DRUTVENO-GOSPODARSKI SASTAV

Ve je reeno da u literaturi postoji niz razliitih kla-
sifikacija parcijalnih struktura" stanovnitva. Kla-
sifikacija koju rabimo lui tri skupine, a jednu od
njih ini drutveno-gospodarski sastav. esto se u
literaturi gospodarski i obrazovni sastav stanovnitva
svode pod zajedniki naziv drutvene strukture, a
pridodaju im se i drugi sastavi prema relevantnim
drutvenim obiljejima (npr. branom stanju). U
ovom radu drutveno-gospodarski sastav stanovnitva
obuhvaa gospodarski i obrazovni sastav, a ukljuuje i
neka demografska (strukturna) obiljeja braka, obitelji
i kuanstva.

235Prouavajui seosko stanovnitvo, S. Livada pie i sljedee (1988: 45): Kritini prag (kada nastupaju odreene descendencije
ivotnih funkcija, op. I.N.) se dostie u prosjeku poslije 60-e godine starosti za ene, odnosno 65-e za mukarce[. .. ] Razdoblje
nakon prekoraenja kritinog praga starosti obiljeena je brojnim proizvodnim i drugim karakteristikama, ako npr. slabije ope
odravanje gospodarstva-domainstva, manja ulaganja u gospodarstvo, slabija obrada zemlje, smanjenje stonogfonda, slabije
odravanje gospodarskih i stambenih objekata itd. Nastupaju i odreeni psihosocijalni sindromi u ponaanju ostarjelih poljo-
privrednika, ena i mukaraca ....
236Prema podacima Centra za prouavanje europske politike (CEPS) u Bruxellessu, poetkom 2000-ih lanice EU troile su
u prosjeku oko 24% dravnog prorauna na mirovine i zdravstvenu skrb o starijem stanovnitvu. Prema optimistinim izra-
unima, do 2025. godine stare lanice EU troit e na staraku populaciju 36% prorauna, a 2050. godine oko 50% (www.ceps.
com).
 5. SASTAV STANOVNITVA 195

5.2.1. Gospodarski sastav 237
Pojam gospodarskog sastava u uem smislu razumi-
jeva sastav stanovnitva prema aktivnosti, djelatnosti i
zanimanju, a u irem smislu razumijeva jo i poloaj u
zanimanju, sektor vlasnitva, kuanstva prema izvori-
ma prihoda, veliini posjeda itd. Polazite za razma-
tranje gospodarskog sastava ukupnog stanovnitva
ini aktivno stanovnitvo (radna snaga). To proistjee
iz injenice da se ekonomska struktura ukupnog sta-
novnitva formira preko ekonomske strukture aktivnog
stanovnitva, jer su neaktivne osobe ovisne i uzdrava-
ne od aktivnih lanova njihove obitelji ili kuanstva
(Wertheimer-Baleti, 1999:408).
S.2.1.1. Stanovnitvo prema gospodarskoj
aktivnosti
Definicija i klasifikacija. Ukupno stanovnitvo ne
sudjeluje u proizvodnji dobara i usluga, odnosno ne
sudjeluju prije svega djeca (osobe nedorasle za rad) te
stari i bolesni (osobe koje vie nisu sposobne za rad).
U vezi s fiziolokim mogunostima i drugim im
benicima sudjelovanja lanova neke zajednice u pro-
cesu rada stanovnitvo se dijeli na gospodarski aktivno
i neaktivno. Da bi se mogao kvantificirati pojedini
kontingent, nuno je odrediti kriterije za razgranienje
aktivnih od neaktivnih osoba. injenica je da jo ne
postoji jedinstvena i opeprihvaena definicija ak-
tivnog stanovnitva. Ipak, prevladava kriterij aktivnog
sudjelovanja u procesu rada, tj. bavljenja nekim zani-
manjem. Taj se kriterij, poznat pod nazivom koncep-
cija radne snage (engl. labor Jarce), uglavnom i rabi u
popisima stanovnitva irom svijeta. 238 Svoje uporite
ta koncepcija ima u preporukama Statistike komisije
Ujedinjenih naroda.
Prema kriteriju sudjelovanja u procesu rada, odnosno
koncepciji radne snage, u civilno gospodarski aktivno
i gospodarski neaktivno stanovnitvo ulaze sljedee
kategorije (Wertheimer-Baleti, 1982): 239
Skupina I. Gospodarski aktivno stanovnitvo ine:
1. Sve zaposlene osobe (u radnom odnosu), koje rade:
a) puno radno vrijeme,
b) pola radnog vremena ili vie,
c) manje od polovice prosjenoga radnog vremena;
2. Sve osobe koje obavljaju neko zanimanje, ali nisu u
radnom odnosu (aktivni u poljoprivredi, zanatstvu,
osobe koje rade za vlastiti raun", pomaui lanovi
obitelji);
3. Nezaposlene osobe u odreenom razdoblju: 240
a) nezaposleni koji su bili zaposleni,
b) osobe koje prvi put trae zaposlenje.
Skupina II. Gospodarski neaktivno stanovnitvo ine:
1. Osobe koje imaju samostalan izvor prihoda:
a) osobe koje primaju mirovinu (vie ne rade),
b) osobe koje se pripremaju ili koluju za neko zani-
manje i imaju stipendiju i sl.,
c) ostale gospodarski neovisne osobe koje ne rade niti
trae posao (rentijeri i sl.);
2. Gospodarski ovisne osobe (uzdravane):
a) djeca do navrene 15 godine,
b) kuanice,
c) osobe koje se pripremaju za obavljanje zanimanja,
koje se koluju na teret roditelja, roaka i sl.,
d) osobe nesposobne za rad i bolesne osobe.

237 Gospodarski sastav stanovnitva temeljito je obraen u radu A. Wertheimer-Baleti (1999.), tome je posveeno cijelo VII.

poglavlje pod naslovom: Ekonomska struktura stanovnitva i drutveno-gospodarski razvoj".

238 Prema metodologiji popisa stanovnitva 2001. u Republici Hrvatskoj gospodarskom aktivnou smatra se svaka aktivnost

osoba koje pridonose ili su spremne pridonositi proizvodnji dobara i usluga u odreenom razdoblju radi stjecanja sredstava
za ivot (Popis 2001, DZS).
239Prema definiciji koju je prihvatila Statistika komisija UN-a ukupno gospodarski aktivno stanovnitvo jest zbroj civil-
nog gospodarski aktivnog stanovnitva i vojnih osoba. No vojno bi osoblje trebalo biti odvojena kategorija aktivnog stanov-
nitva te bi u rezultatima popisa trebalo biti naznaeno je li vojno osoblje ukljueno u gospodarski aktivno ili nije (prema:
Wertheimer-Baleti, 1999).
240To se razdoblje odreuje popisom. U metodolokim objanjenjima za popis 2001. u Hrvatskoj stoji: Nezaposleni prema
trenutanoj aktivnosti su osobe koje u referentnom tjednu (od 25. do 31. oujka 2001) nisu obavljale nikakav posao za novac ili
plaanje u naturi, u posljednja etiri tjedna prije referentnog tjedna aktivno su traile posao i koje su u sljedea dva tjedna bile
spremne prihvatiti i poeti obavljati ponueni posao" (Popis 2001, DZS).
196 DEMOGEOGRAFIJA

Prema tome, polazei od kriterija sudjelovanja u pro-
cesu rada ukupno se stanovnitvo (P) dijeli na gos-
podarski aktivno u uem smislu (radna snaga) (Pa)
(skupina I.) i na gospodarski neaktivno u irem smislu
(PN) (osobe iz skupine II.):
P=Pa+Pw
Podjela ukupnog stanovnitva na aktivno i neaktivno
moe biti i prema kriteriju prihoda. To znai da u ak-
tivno stanovnitvo u irem smislu (P) ulaze sve osobe
koje imaju redoviti prihod, bez obzira na to je li pri-
hod iz vlastitog rada (bivega ili sadanjega) ili iz nekog
drugog izvora (dakle, cijela I. skupina te 1. kategorija II.
skupine). Preostalo stanovnitvo (2. kategorija II. sku-
pine, ekonomski ovisno ili uzdravana) ini neaktivno
stanovnitvo u uem smislu (PJ
P=PA +pn
Ako se prihvate oba kriterija, dakle prema sudjelovanju
u procesu rada i prema izvoru prihoda, tada se ukupno
stanovnitvo dijeli u tri skupine: 1. aktivno stanovnitvo
u uem smislu ili radna snaga (P), 2. stanovnitvo s
osobnim prihodom (P0 p) i 3. neaktivno stanovnitvo u
uem smislu ili uzdravana stanovnitvo (P):
Stoga je kontingent aktivnog stanovnitva (u uem
smislu) ili radne snage podloan estim promjenama
obujma i sastava.
U osnovne drutveno-gospodarske odrednice obujma
radne snage pripadaju:
a) granski sastav gospodarstva (npr. smanjivanjem
uloge poljoprivrede smanjuje se gospodarski aktiv-
no stanovnitvo jer se u proces rada ukljuuje manji
broj osoba iz predradnih i postradnih dobnih sku-
pina),
b) potranja za radnom snagom (posebno izvan poljo-
privrede),
c) stopa gospodarskog razvoja,
d) trajanje obvezatnog kolovanja i stupanj obuhvata
djece i mladih kolovanjem,
e) opa tendencija porasta gospodarske aktivnosti ena,
f) opa tendencija smanjivanja udjela rada djece i stari-
jih osoba,
g) radno zakonodavstvo (minimalna dob za osnivanje
radnog odnosa, dob za stjecanje prava na mirovinu
itd.),

P=P+P +P. h) ostali imbenici (opi uvjeti rada, tradicija i obiaji,

a op n
posebice glede zapoljavanja ena itd.).
Razlike u obuhvatu pojedinih kategorija aktivnog i
U formiranju radne snage postoje znatne razlike iz-
neaktivnog stanovnitva opi su problem pri meu
meu zemalja u razvoju i razvijenih zemalja. U raz-
narodnim usporedbama, ali i pri usporedbi serije na-
vijenim zemljama radna se snaga oblikuje iskljuivo
cionalnih popisa stanovnitva. Stoga je nuno prije
iz radnog kontingenta. Prevlast nepoljoprivrednih
primjene i usporedbe podataka prouiti metodoloka
djelatnosti, visoki zahtjevi glede strunosti zaposlenih,
objanjenja. Usporedba aktivnog stanovnitva na me-
norme radnog zakonodavstva itd., iskljuuju osnivanje
unarodnom planu najee je oteana zato to ne
radnog odnosa prije navrene 15. godine ivota, a niti
postoji jedinstvena donja dobna granica (najnia dob)
nastavak radnog odnosa nakon 65. godine (osim u ne-
aktivnog stanovnitva. Ta dob se kree u rasponu od 6
kim posebnim sluajevima). U zemljama u razvoju ima
do 16 godina, a u nekim zemljama nije ni utvrena pri
dosta poluzaposlenosti i latentnih vikova radne snage
provoenju popisa stanovnitva. S druge strane, gornja
(mahom je skrivena" u poljoprivredi). Dobne granice
granica aktivne dobi uglavnom se kree izmeu 60 i 65
iz kojih se formira radna snaga obuhvaaju dob od 6 do
godina, a esto i nije izriito navedena u uputama za
69 godina.
provoenje popisa stanovnitva.
Mjere i pokazatelji gospodarske aktivnosti stanov-
Odrednice gospodarski aktivnog stanovnitva (radne
nitva. Od demografska- gospodarskih mjera/pokaza-
snage). Ve smo istaknuli (odjeljak 5.1.1.3. i 5.1.2.3) da
telja navodimo samo neke vanije.
sastav stanovnitva prema dobi i spolu uvelike utjee na
obujam radne snage. Vei obujam radnog kontingenta Opa stopa aktivnosti ukupnog stanovnitva (pa) do-
(ini ga ensko stanovnitvo u dobi 15 - 59 godina i bije se po izrazu:
muko u dobi 15 - 64 godine) znai i potencijalno vei
obujam radne snage. No u oblikovanju radne snage Pa
pa = -p- 100,
sudjeluju i mnogi drutveno-gospodarski imbenici.
 5. SASTAV STANOVNITVA 197

gdje je Pa aktivno stanovnitvo, P ukupno stanovnitvo.
Slaba je strana tog pokazatelja to u nazivniku sadri
ukupno stanovnitvo, dakle i dobne skupine koje ne
sudjeluju u procesu rada (a tendencija je da se radna
snaga sve vie formira iz radnog kontingenta). Na
opu stopu aktivnosti, dakle, uvelike utjee sastav
stanovnitva prema dobi. Tako je po istim ostalim
uvjetima opa aktivnost to vea to je manji udjel
mladih (O - 14) u ukupnom stanovnitvu i vice versa.
Osim toga, ta stopa nije dobar pokazatelj razvijenosti;
via opa stopa aktivnosti ne mora znaiti da je neka
zemlja i razvijenija od zemlje s manjom stopom. Via
stopa aktivnosti moe biti plod prevlasti poljoprivrede
u gospodarskoj strukturi, a to po pravilu znai i slabiju
razvijenost. Tako je u zemljama u razvoju, koje su 1950.
godine imale veu stopu aktivnosti nego razvijene
zemlje, a 2000. tek neznatno manju (tabl. 48). 241
Opa stopa aktivnosti stanovnitva u zemlji (dakle,
bez stanovnitva u inozemstvu) iznosila je u Hrvat-
skoj 1991. godine 45,3%, godine 2001. bila je 44,0%
(SLJ-1992. i SLJ-2004, DZS). 242
Posebna (specifina) stopa aktivnosti mukog (p ),
odnosno posebna stopa aktivnosti enskog sta~;v
nitva (pa):
p 1
Paf = - a , 100 ,
, P1
Ovisno o ciljevima analize, stope aktivnosti mogu se
izraunavati posebno za gradsko, a posebno za seosko
stanovnitvo, za poljoprivredno i nepoljoprivredno,
autohtono i doseljeno itd.
Godine 1991. u Hrvatskoj je stopa aktivnosti mukog
stanovnitva bila 53,9%, a enskog 37,4%; u 2001. go-
dini stopa aktivnosti mukog stanovnitva iznosila je
50,8%, a enskoga 37,7% (SLJ- 1992. i SLJ-2004, DZS).
Za analizu stvarne aktivnosti i radnih potencijala napose
su korisne posebne stope aktivnosti prema dobi i spo-
lu. Obino se izraunavaju po petogodinjim dobnim
skupinama (uzimaju se u obzir i dobne skupine 10 - 14
godina te 65 i vie godina).
Posebna stopa aktivnosti mukog stanovnitva pre-
ma dobi (Pa,m):
p = Pa,m,x lOO
a,m,x p
m,x
gdje je Pa,m,x broj aktivnoga mukog stanovnitva u
odreenoj dobi (npr. x = 20 - 24), a Pm,x broj ukupnog
mukog stanovnitva u toj dobi.
Posebna stopa aktivnosti enskog stanovnitva pre-
ma dobi (Pa.J,x):
p = Pa,J,x lOO
a,J,x p
J,x

gdje je Pa,m broj aktivnih mukih stanovnika, Pm ukup- gdje je Pa,f.x broj aktivnoga enskog stanovnitva u
ni broj mukih stanovnika, Pa.f broj aktivnih enskih odreenoj dobi, a Prx broj ukupnoga enskog stanov-
stanovnika, P1 ukupni broj enskih stanovnika. nitva u toj dobi.
Tablica 48. Stopa gospodarske aktivnosti stanovnitva u dobi 10 i vie godina prema spolu; prikaz za svijet, razvi-
jene zemlje i zemlje u razvoju 1950. i 2000. godine (u%)

1950. 2000.
ukupno mukarci ene ukupno mukarci ene
Razvijene zemlje 45,2 61,2 30,6 50,5 57,3 43,4
Zemlje u razvoju 49,2 61,9 36,0 48,2 57,3 38,9
Svijet 47,9 61,7 34,2 48,7 57,3 39,9
Izvor: http://laborsta.ilo.org

241Pouan je primjer Benina. U toj siromanoj afrikoj zemlji, u kojoj 63% aktivnog stanovnitva radi u primarnom sektoru,
stopa aktivnosti (za osobe u dobi 10 i vie godina) 2001. godine iznosilo je 67%, za mukarce 66,6%, a za ene 68,7% (UN,
2004).
Ta opa stopa odnosi se na ukupno stanovnitvo (u zemlji) i nije usporediva s podacima u tablici 48; neto je manja jer su u
242

nazivniku i djeca u dobi O - 9 godina.

198 DEMOGEOGRAF/JA

Distribucija posebnih stopa aktivnosti mukog i djelatnost, zanimanje, kolsku spremu. Dakle, nuno je
enskog stanovnitva prema dobi ima oblike obrnute izraunati posebne (specifine) stope iskoritenosti
U-distribucije, ali s velikom razlikom izmeu mukog radnog kontingenta. Jedna od njih je posebna stopa
i enskog stanovnitva, to je razvidno i na primjeru iskoritenosti radnog kontingenta prema spolu.
Hrvatske (sl. 86).
Posebna (specifina) stopa aktivnosti mukog dijela
% radnog kontingenta (a'm(l5-64J):
100 M
I
Pa,m(l5-64)
90 a'm(15-64) = . 100,
Pm(l5-64)
80

r~
gdje je Pa,mo 5_64! aktivno muko stanovnitvo u radnoj
-~
70 dobi, a Pmo 5 _64! ukupno muko stanovnitvo u radnoj
o
c
> 60
I z \ dobi.
~
"' Posebna (specifina) stopa aktivnosti enskog dijela
"'o
Q.
50
I \
,, radnog kontingenta (a/o5-59J):
u; ~
\
"'c
..o 40 I\
Q)
(/) , Pa,f(l5-59)
o
Q. a J05-59J =p . 100,
30 /(15-59)

20 gdje je Pa,Jo 5 _59J aktivno ensko stanovnitvo u radnoj

dobi, a P105 _59! ukupno ensko stanovnitvo u radnoj
10 dobi.

..., ..., ..., Istim postupkom mogu se izraunati stope za ostale

"' "'
...,
"' ..., ..., "' ...,
..., "' = "'
...,
"i' "- "'
""!"
"'.}, 6 .},
N
6N
N (T) (")
.}, "'
...- ..., 6 "' "-
kategorije (podskupove) unutar radnog kontingenta .
6
= "'= "-6 "
o .}, .}, 6 .}, 6
N (T) (")
' ' Stopa iskoritenosti radnog kontingenta svugdje u svi-
dobne skupine
jetu mnogo je vea za muko nego za ensko stanov-
Slika 86. Posebne stope aktivnosti prema dobi mukog i
nitvo. Stopa iskoritenosti (ili aktivnosti) mukog
enskog stanovnitva Hrvatske (odnosi se na stanovnitvo
u zemlji) 2001. godine (izvor: SLJ-2004, DZS). dijela radnog kontingenta iznosila je u Hrvatskoj (za
stanovnitvo u zemlji, dakle, bez zaposlenih u ino-
Stopa iskoritenosti radnog kontingenta ili opa sto-
zemstvu) 1991. godine 74,9%, a 2001. godine 71,9%.
pa aktivnosti radnog kontingenta (a'05 _64J):
Odgovarajua stopa za ensko stanovnitvo iznosila je
49,1% i 56,6% (SLJ-1992. i SLJ-2004, DZS).
Pa 05-64!
a'(15-64J = . 100
Po5-64J
S.2.1.2. Sastav stanovnitva prema djelatnosti
gdje je Pa 05 _64; aktivno stanovnitvo u radnoj dobi, a
Osnovna razdioba aktivnog stanovnitva obavlja se po
P05 _64J radni kontingent (ovdje su obuhvaene i ene u
granama djelatnosti u kojima stjeu sredstva za ivot. 243
dobi od 60 do 64 godine).
U suvremenoj podjeli rada postoji veliki broj djelat-
Taj se pokazatelj zbog svojih prednosti u odnosu prema nosti koje se grupiraju u grane (ima ih gotovo stotinu),
opoj stopi aktivnosti (ukupnog stanovnitva) sve vie a one u skupine djelatnosti (desetak vrsta ili podruja
rabi u europskim zemljama. No esto je za podrobnije djelatnosti, npr. ugostiteljstvo i turizam). Radi pregled-
prouavanje korisno znati iskoritenost radnog kontin- nosti i, posebice, meunarodne usporedbe, djelatnosti
genta s obzirom na njegova razliita obiljeja: spol, dob, se obino svrstavaju u tri osnovne skupine djelatnosti

243 U metodolokim objanjenjima popisa stanovnitva Hrvatske 2001. godine stoji: Djelatnost je obiljeje ekonomske ak-
tivnosti poslovnog subjekta (poduzea, obrta, poljoprivrednog gospodarstva, ustanove i sl.) u kojem osoba obavlja ili je obav-
ljala svoj posao. Djelatnost se odreuje na temelju vrste proizvedenih dobara ili usluga koje obavlja poslovni subjekt u kojem
osoba radi" (Popis 2001, DZS).
 5. SASTAV STANOVNITVA 199

(sektora): prvi ili primarni, drugi ili sekundarni i trei %

ili tercijarni sektor gospodarskih djelatnosti. 244 No sve 100
ee se iz treeg sektora izdvaja i etvrti ili kvartarni
90 sekundarni sektor
sektor. U svakome od navedenih sektora postoji jedna
prevladavajua djelatnosti ili vie njih. 80
"'
Prvi (primarni) sektor obuhvaa stanovnitvo koje I ""'
radi u poljoprivredi, ribarstvu i umarstvu (tzv. prvotne
70
..... ,,,., ,,.,-
ili primarne djelatnosti). U razvoju ovjeanstva to 60
su bile prve grane djelatnosti koje su osiguravale op-
stanak, a jo su glavne u nerazvijenom dijelu svijeta 50 tercijarni sektor
(agrarna civilizacija).
40
Drugi (sekundarni) sektor obuhvaa stanovnitvo za-
posleno u rudarstvu, industriji, graevinarstvu, vodo- 30
privredi, proizvodnom obrtnitvu. U razvoju drutva
20 primarni sektor
te su se djelatnosti postupno razvijale i prevladale u
industrijski razvijenim zemljama, stoga su i nazvane 10
sekundarnima (industrijska civilizacija).
o
Trei (tercijarni) sektor obuhvaa stanovnitvo koje 1800. 1850. 1900 1950. 2000.
radi u neproizvodnim gospodarskim granama: usluno
obrtnitvo, promet, ugostiteljstvo, trgovina, novar Slika 87. Fourastieov model (iz 1949. godine) razvoja
stvo i sl. Te su se grane razvile kao nadgradnja prvom udjela triju glavnih sektora u ukupnoj gospodarskoj
i drugom sektoru. To je sektor uslunih djelatnosti djelatnosti stanovnitva razvijenih zemalja od poetka
razvijen na kasnijem stupnju gospodarskog razvitka klasine industrijske revolucije do kraja 20. stoljea (puna

drutva (tercijarna civilizacija, usluno drutvo). crta) i ostvareni razvoj u SAD-u (crtkano) (preinaeno i
dopunjeno; prema: Bahr, 1997: 135)
etvrti (kvartarni) sektor izdvaja se iz treeg sektora
zbog porasta ope razine razvijenosti i sloenije podjele 20
rada. Obuhvaa upravu, obranu, kolstvo, zdravstvo,
znanost, kulturu i slino.
_,,.
Sastav aktivnog stanovnitva prema djelatnosti, odnos-
no udjel glavnih sektora, pokazatelj je drutveno-gosp-

--- - - usluge /
-/

-
/

-
odarske razvijenosti svijeta u cjelini, drava, regija, itd.
Naime, razliitim etapama gospodarskog i drutvenog
razvoja odgovara i razliit sastav sektora djelatnosti.
Stanovnitvo koje crpi sredstva za ivot u prvom sek-
~
c

-*o
CL
10 ----
toru najzastupljenije je u zaostalim i nerazvijenim sre- '"
N

dinama, a bilo je karakteristino za sve zemlje svijeta 2

.D 5
do poetka klasine industrijske revolucije. J. Fourastie, grad evinarstvo
francuski ekonomist i sociolog, nazvao je cijelo 20. i rudarstvo
stoljee prijelaznim razdobljem iz agrarne civilizacije
u tercijarnu civilizaciju. 245 Svoj model promjene udjela -----------.l~~~~~~
glavnih sektora djelatnosti temeljio je na primjeru eu- 1950. 1960. 1970. 1980 1990
ropskih razvijenih zemalja i SAD-a (sl. 87). Udio ak- Slika 88. Promjene broja zaposlenih u pojedinim sku-
tivnog stanovnitva u prvom i drugom sektoru ima pinama djelatnosti u Velikoj Britaniji od 1946. do 1990.
divergentno kretanje. godine (Knox i Agnew, 1994: 234)

244 Razvrstavanje pojedinih djelatnosti u sektore u veini zemalja obavlja se prema naputku International Standard Industrial
Classification (ISIC) sustava, koji prvi sektor naziva (na engleskome), Agriculture, drugi - Industry, a trei - Services.
245 Fourastie, J., Le Grand Espoir de XXe Siecle, Paris, 1949 (navedeno prema: Bahr, 1997).
200 DEMOGEOGRAF/JA
Smanjivanje poljoprivrednog stanovnitva zakonitost
je gospodarskog razvoja i globalni proces. Tome uvelike
pridonosi porast proizvodnosti rada u poljoprivredi;
jednostavno, tehnoloki napredak smanjuje potrebu za
velikim brojem radnih ruku" u poljodjelstvu. 246 Neko
je bilo nezamislivo da 5% stanovnitva hrani sebe i
ostalih 95%, ili da veina zaposlenih radi u uslunim
djelatnostima. Porast nepoljoprivrednog stanovnitva
na raun poljoprivrednoga proizlazi iz injenice da u
industrijskom sektoru usporedo s poveanjem proiz-
vodnje apsolutno raste broj zaposlenih radnika, dok u
poljoprivredi usporedno s intenziviranjem proizvodnje
na jednoj zemljinoj parceli, broj potrebnih radnika ap-
solutno pada (Wertheimer-Baleti, 1999). Snana dea-
grarizacija, koja se zbivala usporedo s urbanizacijom i
deruralizacijom, u razvijenim je zemljama, uz ostalo,
implicirala profesionalizaciju poljoprivrede.
Svjetsko aktivno stanovnitvo prema djelatnosti 1990.
godine pripada tipu I- II-III (tabl. 49). Usporedbe radi,
SAD su slinu strukturu imale potkraj 1890-ih go-
dina. Zemlje u razvoju imaju tip I-III-II. Visoki udjel
prvog sektora upuuje na ekstenzivnu poljoprivredu,
mali udjel drugog sektora pokazuje nizak stupanj in-
Tablica 49. Udjel(%) aktivnog stanovnitva prema skupinama djelatnosti (sektorima); prikaz za svijet, razvijene zemlje
i zemlje u razvoju 1950. i 1990. godine
1950.
sektor
I II
Razvijene zemlje 35,0 32,l
Zemlje u razvoju 81,2 7,3
Svijet 67,1 14,9
Izvor: htp://laborsta.ilo.org
246 Da bi ponjeo 1 000 m2 peninog polja, prosjenom radniku bilo je potrebno:
1800. g. 10 sati rada srpom
1850. g. 2,5 sati rada kosom
1900. g. 20 minuta rada kosilicom
1920. g. 6,5 minuta rada strojem
1945. g. 6 minuta rada kombajnom, koji obavi sve radnje,
Friganovi, 1990:124).
dustrijalizacije, a razmjerno visok udjel treeg sektora
svojevrstan je privid, vie je odraz nepovoljnog sastava
nego razvijenosti drutvene podjele rada (usluge nefor-
malnog sektora, bazar ekonomija" i sl.). Podaci poka-
zuju da su u drugoj polovici 20. stoljea zemlje u razvo-
ju ipak ule u proces deagrarizacije i industrijalizacije;
za etvrtinu je smanjen udjel primarnog sektora. Raz-
vijene zemlje pripadaju tipu III-II-I, a to je sukladno
odmaklom stupnju urbanizacije i deagrarizacije te vrlo
razvijenoj drutvenoj podjeli rada.
Tipizacija je zemalja (drutava) prema sektorima gos-
podarskih djelatnosti ovakva: 1. poljoprivredni tip
I-II-III (ili I-III-II); 2. industrijski tip II- III-I); 3.
usluni tip III-II-I. Prikaz po odabranim zemljama
jasno pokazuje velike razlike u sastavu gospodarski
aktivnog stanovnitva prema djelatnosti (tabl. 50, sl.
89). U najrazvijenijim zemljama udio primarnog sek-
tora djelatnosti iznosi samo oko 3%. S druge strane, u
najslabije razvijenim zemljama udio primarnog sekto-
ra vrlo je visok: u Burkini Faso 85,l %, u Maliju 82,0%,
u Tanzaniji 82,0%, u adu, 76,5%, u Nigeru 76,2%, itd.
(UNDP, 2000).
1990.
sektor
III I II III
32,9 9,2 33,2 57,6
11,5 60,5 16,2 23,3
18,0 48,8 20,0 31,2
ukljuivi vezivanje slame i punjenje vrea (modificirana prema:
 5. SASTAV STANOVNITVA 201

Tablica 50. Udjel (%) aktivnog stanovnitva prema sek-

torima djelatnosti u odabranim zemljama oko 1995. go-
dine
Sektori gospodarske djelat-
Zemlja nosti (%)
I. II. III.
SAD 2,8 25,0 72,2
vedska 3,1 25,3 71,6
Njemaka 3,8 36,6 59,6
panjolska 9,5 31,l 59,4
Japan 6,3 33,8 59,9
Venezuela 11,3 27,4 61,3
~4
Peru 34,0 16,9 49,l i2 :. 100
Irak 11,7 21,8 66,5 o
% 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 o%
Indija 66,4 12,6 21,0 tercijarni
Filipini 41,6 14,6 43,8
Tunis 21,6 28,2 50,2 Slika 89. Udjel aktivnog stanovnitva oko 1995. godine
Burkina Faso 85,l 4,9 10,0 prema sektorima djelatnosti odabranih zemalja: 1. SAD,
Obala Bjelokosti 57,5 10,2 32,3 2. vedska, 3. Njemaka, 4. Japan, 5. Peru, 6. Filipini, 7.
Tunis, 8. Indija, 9. Burkina Faso, 10. Obala Bjelokosti
Izvor: UNDP, 2000. (prema podacima u tablici 50)

Sastav stanovnitva prema gospodarskoj aktivnosti i dje- raz drutveno-gospodarskih prilika, prolih i sadanjih,
latnosti uvelike utjee na prirodno i mehaniko kretanje a korelacija izmeu demografskih znaajki i gospodar-
stanovnitva. To je i logino jer je taj sastav zapravo iz- skog razvoja, kako smo ve ustvrdili, vrlo je visoka.

Hrvatska je u drugoj polovici 20. stoljea prola kroz dinaminu drutveno-gospodarsku tranziciju od slabo razvi-
jene, preteno poljoprivredne federalne jedinice do srednje razvijene nezavisne drave s diversificiranim trinim
gospodarstvom. Udjel (%) aktivnog stanovnitva (koje obavlja zanimanje) po pojedinim sektorima djelatnosti
kretao se ovako:1953. godine: I= 67,2, II =13,0, III= 19,8; 1971. godine I= 42,4, II= 25,7, III= 31,9; 1991. godine
I= 15,2, II= 37,2, III= 47,6; 2001. godine I= 11,4, II= 26,8, III= 61,8. 247 Kako je ve istaknuto, smanjenje udjela
prvog sektora, odnosno poljoprivrede, zakonitost je modernizacije i razvoja. U Hrvatskoj se taj proces ipak
nije zbivao prema uobiajenom modelu razvijenih zemalja. Tako je profesionalizacija poljoprivrede, naalost,
gotovo potpuno izostala. Klasino je seljatvo rtvovano a da ga nisu, barem s gledita proizvodnje, zamijenili
napredni poljoprivrednici. Tako je u nas stvorena neka vrsta poluseljatva na parcelnoj" poljoprivredi. Izostali
su, dakle, pozitivni uinci deagrarizacije i deruralizacije (osim djelominog smanjenja agrarnog pritiska), a na
vidjelo su izbili negativni uinci - mali posjed i nekvalitetna (velikim dijelom neobrazovana, neprofesionalna)
radna snaga. Neracionalnom, ideoloki optereenom razvojnom politikom (urbano utemeljena industrija-
lizacija oligarhijskog tipa) poticao se bijeg" iz poljoprivrede i sela a da se istodobno nisu nalazile nove osnovice
za proizvodnju hrane (ako uope ima alternative /ne/proizvodnji hrane u naputenim krajevima). Drugim
rijeima, ako se prazne sela i propada poljoprivreda u jednom kraju, valja u drugom kraju poveati proizvod-
nju. A to u Hrvatskoj nije uinjeno, selo i agrar propadali su i propadaju u svim regijama.

Godine 1991. i 2001. odnosi se na djelatno stanovnitvo u zemlji (dakle, bez stanovnitva u inozemstvu) i bez skupine
247

nepoznata djelatnost; izvor: Publikacije popisa stanovnitva 1953, 1971. i 1991; za 2001. godinu SLJ-2004, DZS).
202 DEMOGEOGRAFIJA

5.2.2. Obrazovni sastav Tablica 51. Stopa nepismenosti stanovnitva u dobnoj

skupini 15 i vie godina u odabranim zemljama svijeta
S modernizacijom drutva i s prijelazom iz agrarnog u 2002. godine i usporedba s BDP-om (po stanovniku US
usluno drutvo, poveavaju se zahtjevi za viom ra- dolara) 2003. godine
zinom obrazovanja aktivnog i ukupnog stanovnitva, Stopa nepi- BDP po stanovniku
a to dovodi do promjena u sastavu stanovnitva pre- Zemlja
smenosti (US dolara)
ma obrazovnim obiljejima. Prouavanje sastava
vedska ( .) 33 925
stanovnitva prema tim obiljejima vano je zbog vie
razloga. Prije svega, prua obavijesti o podizanju ope Kanada ( .) 27 097
razine obrazovanosti i o tome kakvu kolsku spremu Austrija ( .) 31 187
imaju pojedine kategorije stanovnitva. Temeljna su Grka 2,7 15 690
obrazovna obiljeja stanovnitva pismenost i kolska Venezuela 6,9 2 994
sprema, a podatke o njima po pravilu pruaju popisi Brazil 13,6 2 700
stanovnitva. 248
Sirija 17,1 1497
Pismenost je najnia razina obrazovanja stanovnitva. Nikaragva 23,3 750
Nuna je za moebitno dalje kolovanje i usto je mini- Indija 38,7 555
malna pretpostavka ukljuivanja u suvremeni proces
Sudan 40,l 459
rada i kvalitetniji ivot. 249 Stopa (ne)pismenosti dobar
je pokazatelj ope razvijenosti nekog drutva, stoga se Egipat 44,4 1 062
i rabi kao jedan od indikatora za Human development Nepal 56,0 233
index (indeks ljudskog razvoja, vie o tome u odjeljku Pakistan 58,5 498
6.2.1). U meunarodnoj statistici obino se pitanje pis- Benin 60,2 521
menosti odnosi na stanovnitvo dobne skupine 15 i
Senegal 60,7 641
vie godina (u Hrvatskoj 10 i vie godina). Via stopa
Mali 81,0 298
nepismenosti obiljeje je mahom nedovoljno razvi-
jenih zemalja (tabl. 51, sl. 90). Ta je stopa za zemlje u Niger 82,9 227
razvoju iznosila 23,3% (2002. godine), a za najnerazvi- Burkina Faso 87,2 294
jenije 47,5% (UNDP, 2004).
(... )bez pojave ili manje od 1%
kolska sprema. Analiza kolske spreme u meu Izvor: UNDP, 2004; za bruto domai proizvod (BDP)
narodnoj se statistici temelji na formalno priznatoj UN, 2004.
kolskoj spremi. Uglavnom se u popisima stanovnitva Za potrebe usporedne analize vie prostornih jedinica
to obiljeje odnosi na odraslo stanovnitvo, tj. na ono preporuljivo je rabiti jednostavnu podjelu stanovnitva
koje nije u uenikoj i studentskoj dobi (znai, u dobi prema kolskoj spremi u tri skupine:
od 25 i vie godina). Drugdje, pak, obuhvaeno je
stanovnitvo starije od dobi obvezatne za pohaanje a) udio(%) stanovnitva koje nema zavreno primarno
kole (obino 15 i vie godina). Tako je i u Hrvatskoj, obrazovanje(< 0 1 );
makar su prijanji popisi, npr. 1961. i 1971. godine, b) udio (%) stanovnitva koje ima zavreno sekundar-
obuhvaali stanovnitvo u dobi 10 i vie godina. no obrazovanje (0 11 );

248 U zemljama u kojima praktino nema nepismenosti obiljeje pismenost obino se ne trai u popisima. Tako vedska ve od
1921. godine u svojim popisima ne postavlja pitanje o (ne)pismenosti.
249 U metodolokim objanjenjima popisa stanovnitva provedenoga u Hrvatskoj 2001. stoji: Pismenom se osobom smatra

osoba sa ili bez kole ako moe proitati i napisati sastavak u vezi sa svakidanjim ivotom, odnosno koja moe proitati i na-
pisati pismo bez obzira na kojem jeziku ili pismu moe itati odnosno pisati" (Popis 2001, DZS).
""
o
N

O' O'

Stopa
nepismenosti (u%)
- 70,1 i vie
- 55,1-70,0
- 40,1-55,0
- 25,1-40,0
D 10.1-25.o
D 3,1-10.0
D 1.1- 3,o
L J do1 ,0

I max: 87,2 (Burkina Faso) I

Slika 90. Stopa nepismenosti u zemljama svijeta oko 2000. godine (izvor: UNDP, 2004)
204 DEMOGEOGRAFIJA

c) udio stanovnitva koje ima zavreno tercijarna ob-
razovanje (OnJ
To je temelj za izraunavanje indeksa obra-
zovanosti, / 0 :
On Om
I=----
0 < 01
Za stanovnitvo Hrvatske 2001. godine 10 = 30,4. To
proistjee iz podataka da 18,7% stanovnitva (rauna
se ono u dobi 15 i vie godina) nema zavreno primar-
no obrazovanje (tj. osnovnu kolu), 47,4% ima zavreno
sekundarno obrazovanje (neku srednju kolu), a 12,0%
ima tercijarna obrazovanje (viu ili visoku kolu ili
fakultet). No postoje i znatne prostorne razlike u
stupnju obrazovanosti. Tako je razina obrazovanosti
stanovnitva pograninih gradova/opina (ukupno
njih 196) viestruko nia nego u ukupnoj populaciji;
10 = 6,6 jer 29% stanovnitva nema zavreno primarno
obrazovanje, 38,2% ima zavreno sekundarno obra-
zovanje, a samo 5,0% ima tercijarna obrazovanje
(Nejami, 2004).
5.2.3. Brak, obitelj, kuanstvo
U literaturi se mogu nai klasifikacije koje brano sta-
nje svrstavaju u bioloki sastav, tumaei to injenicom
da je brak (obitelj) bitan imbenik bioreprodukcije
stanovnitva. Ovdje emo brak ipak razmatrati u
sklopu drutveno-gospodarskog sastava, zajedno sa
strukturom obitelji i kuanstva. Naime, brak i obitelj,
kao vane drutvene institucije, doivljavaju mnoge
promjene inducirane opim drutvenim procesima.
L. Roussel na sljedei nain ocjenjuje nove trendove u
razvijenim zemljama (1989: 43): Tako se, dakle, ljudi
manje i kasnije ene, rastavljaju se ee i ranije, imaju
manje djece i raaju ih u starijoj dobi, rjee se ponovno
ene nakon to su se razveli.
Demografska-statistika empirijska graa o braku,
obitelji i kuanstvu uglavnom se crpi iz popisa stanov-
nitva i iz vitalne statistike. No za potpuniju spoznaju
promjena nuna su kompleksna i interdisciplinarna
istraivanja. Prouavanje sklopljenih i rastavljenih bra-
kova te strukture obitelji i kuanstava nije vano samo
s gledita pojedinih znanstvenih disciplina, ve ima i

U Hrvatskoj je tijekom druge polovice 20. stoljea u velike smanjen broj i udio nepismenih osoba. Jo je 1961.
godine stopa nepismenosti iznosila 12,9%, 1981. godine 5,6%, 1991. godine 3,0%, a 2001. smanjena je na 1,8%.
No sveudilj je i u 2001. godini stopa nepismenosti ena bila etverostruko vea nego stopa nepismenosti
mukaraca (2,77% prema 0,67%). Kao i u mnogim drugim srednje razvijenim zemljama u kojima je razmjerno
kasno zapoeo proces modernizacije drutva, meu nepismenim osobama prevladava starije stanovnitvo,
i to preteita ene (tabl. 52). Analiza utemeljena na podacima popisa 1981. godine pokazala je velike razlike
izmeu gradskih i ostalih (mahom seoskih) naselja: stopa nepismenosti za ukupno stanovnitvo bila je 5,6%, za
gradska naselja 2,3%, za ostala naselja 8,8%, a za izrazito depopulacijska naselja (ona koja su u razdoblju 1953
- 1981. smanjen broj stanovnika 50 i vie posto) 13,8% (Nejami, 1991.a).
Tablica 52. Sastav nepismenog stanovnitva Hrvatske staroga 10 i vie godina prema dobi i spolu, 2001. godine

Dobne skupine Sastav nepismenih(%)

ukupno spol
muki enski
10 - 19 2,7 7,8 1,6
20 - 34 4,6 12,6 2,9
35 - 49 6,5 15,5 4,5
50- 64 16,2 17,8 15,8
65 i vie 70,0 46,3 75,2
ukupno 100,0 100,0 100,0
(apsolutno)* (68 580) (12 223) (56 357)

*Bez nepoznatog (1 197 osoba)

Izvor: Popis 2001, DZS.
 5. SASTAV STANOVNITVA 205

praktino znaenje za oblikovanje socijalne, zdrav-
stvene, obrazovne i druge politike.
Brak. Brak razumijeva zajedniki ivot mukarca i
ene, usklaen sa zakonima i propisima (crkvenima/
civilnima) ili obiajima. 250 Stanovnitvo u dobi 15 i vie
godina razvrstava se prema branom stanju u sljedee
kategorije (prema preporuci UN Statistics Division):
- neoenjeni/neudane
- oenjeni/udane
- udovci/udovice
- razvedeni/razvedene
- u braku, ali ive zakonski neformalno. 251
Brano zakonodavstvo i brani obiaji (u pravnom,
ne u etnoloko-etnografskom smislu) u svijetu se uve-
like razlikuju. Neko se drutvo naziva monogamnim
ako jedna osoba u isto vrijeme moe biti u zakonitoj
branoj zajednici samo s jednom osobom suprotnog
spola. Poligamna su ona drutva u kojima jedna osoba
moe biti istodobno u branoj zajednici s vie osoba
suprotnog spola. Pritom je poliandrija pojava da jedna
ena ima vie mueva, a poliginija da je mukarac is-
tovremeno u braku s vie ena.
Zakonodavstvo propisuje i najniu dobnu granicu za
stupanje u brak. Ta je dob u svijetu razliita, a esto
nije ista za mukarca i enu. U europskim zemljama
obino je povezana s punoljetnou (18 godina), pa je
mlaim osobama potrebno sudsko doputenje. Prema
prosjenoj dobi suprunika pri stupanju u brak razli-
kuju se: maloljetniki brakovi (mlai od 18 godina),
rani brakovi (izmeu 18 i 20 godina), uobiajeni brako-
vi (19 do 39 godina) i kasni brakovi (40 i vie godina).
to se tie razlike u prosjenoj dobi mukaraca i ena
pri sklapanju braka, najea je pojava da je mu stariji,
zatim slijede brakovi vrnjaka, a najrjei su brakovi u
kojima je ena starija (Roussel, 1989).
Postoje zakonske i obiajne zabrane sklapanja kon-
sangvinih brakova, tj. brakova bliih roaka, meu
kojima postoji odreeni stupanj krvnog srodstva (stu-
panj konsangviniteta). 252 Kada je doputen samo brak
izmeu mukarca i ene koje pripadaju istoj skupini
(klanu, plemenu, kasti), to se naziva endogamija. Obr-
nuta pojava, tj. slobodan izbor izvan skupine kojoj pri-
pada osoba zove se egzogamija (moe znaiti i zabranu
braka osobama koje pripadaju istoj skupini). Kada se
suprunici razlikuju po odreenim obiljejima, kao to
su nacionalnost, vjera, rasa i sl., to se naziva mjeovitim
brakom.
Pokazatelji su sastava stanovnitva prema branom
stanju stope i koeficijenti uestalosti sklapanja braka
i rastava braka. Osim toga, rabi se i jednostavni po-
kazatelj - udio pojedine kategorije branog stanja u
stanovnitvu starijem od 15 i vie godina (ili 18 i vie
godina).
Opa stopa nupcijaliteta (b) oznaava uestalost skla-
panja brakova, tj. broj sklopljenih brakova na 1 000 sta-
novnika tijekom nekog razdoblja (obino jedne godine):
B
b=- l 000,
p
gdje je B broj sklopljenih brakova, P ukupan broj
stanovnika sredinom godine promatranja.
Koeficijent nupcijaliteta (b') oznaava broj skloplje-
nih brakova na 1 000 stanovnika u dobi 15 i vie godina
(ili 18 i vie godina):
B
b'=-- l 000,
Pos+!
gdje je B broj sklopljenih brakova, Pos+J ukupan broj
stanovnika u dobi 15 i vie godina sredinom godine
promatranja.

250U metodolokim objanjenjima popisa stanovnitva 2001. u Republici Hrvatskoj stoji: Brano stanje definira se kao zakon-
sko brano stanje svake pojedine osobe u odnosu na Obiteljski zakon [... ] Oenjenima odnosno udanima smatraju se osobe
koje su sklopile brak pred nadlenim tijelom ovlatenim za sklapanje braka u skladu s vaeim propisima [... ] Rastavljenim se
smatraju osobe ija je brana zajednica raskinuta pravomonom sudskom presudom [... ] Izvanbranom zajednicom smatra se
svaka zajednica mukarca ili ene koji imaju isto prebivalite i ive u istom kuanstvu; izjavljeno je da nisu sklopili brak pred
tijelima koja su ovlatena za sklapanje braka."
251 Takva zajednica mukarca i ene naziva se jo i neformalni brak, divlji brak, nezakonita brana zajednica, faktina brana

zajednica, ali i izvanbrana zajednica. Od takve zajednice valja razlikovati konkubinat kao posebnu vrstu faktine brane
zajednice koja u nekim drutvima postoji usporedo s formalnim brakom (!at. concubina - prilenica; concubere - leati za-
jedno).
252 Lat. consanguineus = con (skupa, sa) + sanguis (krv).
206 DEMOGEOGRAFIJA
Opa stopa nupcijaliteta esto se naziva bruto ili sirova
stopa. Naime, na nju utjee i sastav prema dobi i spolu.
Ona daje obavijest o opim tendencijama i nije pogod-
na za usporedne analize (Breznik, 1977).
Posebne (specifine) stope nupcijaliteta prema dobi
i spolu daju toniju sliku o uestalosti sklapanja bra-
kova, ali je za njihovo izraunavanje nuno raspolagati
podacima o sastavu ukupnog stanovnitva prema dobi
i branom stanju te distribucijom brakova sklopljenih
tijekom godine prema dobi mua, odnosno ene. Ako
raspolaemo navedenim podacima, posebne stope
nupcijaliteta prema dobi mukog (bm.x) i enskog (b1.J
stanovnitva izraunavamo na sljedei nain:
b = Bm,x 1 000 b = Bfx 1 000
m,x N ' fx N '
m,x Jx
gdje je Bm,x broj sklopljenih brakova u kojima je mu
bio u dobi x godina; Nm,x broj mukih stanovnika (u
dobi 15 i vie godina) koje nije u braku (tj. neoenjeni,
razvedeni, udovci), Bfx broj sklopljenih brakova u ko-
jima je ena bila u dobi x godina, Nf,x broj enskog
stanovnitva (u dobi 15 i vie godina) koje nije u braku
(tj. neudane, razvedene, udovice).
Opa stopa divorcijaliteta (d) oznaava broj rastava
brakova na 1 000 stanovnika:
D
d = - - l 000
p
gdje je D broj rastava brakova tijekom godine, P uku-
pan broj stanovnika sredinom godine promatranja.
Opi koeficijent divorcijaliteta (d') oznaava broj ras-
tava brakova na 1 000 sklopljenih brakova u odreenom
vremenu (obino tijekom jedne godine):
D 2000. godine iznosio je 795, u Ukrajini 719, u Latviji
d'=- l 000
B Sloveniji 295, u Makedoniji 93, a u Albaniji 78 (podatak
gdje je D broj rastava brakova tijekom godine, B broj
sklopljenih brakova.
Po analogiji s posebnim stopama nupcijaliteta, mogu se
izraunati i posebne stope divorcijaliteta prema dobi
mukog (dm,J i enskog (d1.J stanovnitva. Izrauna
vamo ih na sljedei nain:
d = Dm,x l 000 d = Dfx l 000
m,x Qx f,x U zanih branim i krvnim vezama, koja ivi kao cjelina,
X
gdje je Dm,x broj rastava brakova u kojima je mu bio
u dobi x godina, Ox broj oenjenih mukaraca (u dobi
15 i vie godina) u dobi x, Dfx broj rastava brakova u
kojima je ena bila u dobi x godina; Ux broj udanih ena
(u dobi 15 i vie godina) u dobi x.
Udio(%) pojedine kategorije branog stanja u stanov-
nitvu starijem od 15 i vie godina (ili 18 i vie godina).
Taj jednostavni pokazatelj sastava stanovnitva prema
branom stanju predoujemo na primjeru stanovnitva
SAD-a (tabl. 53).
Tablica 53. Brano stanje stanovnitva SAD-a u dobi 18 i
vie godina, 1980, 1990. i 1996. godine (u%)
brano stanje 1980. 1990. 1996.
neoenjeni/neudate 20,2 22,2 23,3
oenjeni/udane 65,6 61,9 60,3
udovci/udovice 8,0 7,6 7,0
razvedeni/razvedene 6,2 8,3 9,4
ukupno 100,0 100,0 100,0
Izvor: Statistical Abstract of the United States, 1997.
Predoeni podaci pokazuju trendove tipine za razvi-
jene zemlje. Poveava se udio osoba koje nisu u braku,
smanjuje se udio osoba koje su u braku i poveava udio
rastavljenih osoba. Koeficijent divorcijaliteta iznosio je
2000. godine u Belgiji 598, u vedskoj 539, u Danskoj
370, u Portugalu 300, u vicarskoj 264, u panjolskoj
180, u Italiji 125, u Irskoj 122, itd. (Council of Europe,
2001).
Veliki broj rastava nije karakteristian samo za razvijene
europske zemlje (s izuzetkom katolikih zemalja"), ve
je zahvatio i veinu postsocijalistikih tranzicijskih ze-
malja. Tako je najvii koeficijent divorcijaliteta u Rusiji,
666, u ekoj 537, u Maarskoj 499, u Bugarskoj 301, u
za 1999) (Council ofEurope, 2001).
U nedovoljno razvijenim zemljama stanje je posve
drukije. Gotovo su svi odrasli u braku, a brak se
po pravilu sklapa u mladoj dobi. Obitelji su velike, a
obino u istom kuanstvu ive djeca, roditelji, pra-
roditelji (bake i djedovi), pa i drugi bliski roaci. U tim
sredinama rastava nije rairena pojava (Shoeni, 1998).
Obitelj. Pojam obitelji razumijeva skupinu osoba pove-
 5. SASTAV STANOVNISTVA 207

sa zajednikim stanovanjem i potronjom. 253 Razlikuje Tablica 54. Udio (%) djece roene izvan braka u ukup-
se obitelj u uem i irem smislu. Definirani su sljedei nom broju ivoroenih 1975. i 2000. godine u odabranim
tipovi ue obitelji: europskim zemljama
- brani par bez djece, Zemlja 1975. 2000.
- brani par s djecom, Island 33,0 65,2
Estonija 15,6 56,2
- majka s djecom,
vedska 32,4 55,5
- otac s djecom. Norveka 10,3 49,7
Obitelj u irem smislu rijei jest tradicionalna (proirena) Francuska 8,5 42,6
obitelj koju ine djeca, roditelji i praroditelji (bake i dje- Bugarska 9,3 42,0
dovi). Velika Britanija 9,0 40,1
U svim razvijenim zemljama i gotovo u svim europ- Slovenija 9,8 39,4
skim zemljama postoji kriza obitelji, odnosno zbiva Austrija 13,5 33,1
se pluralizacija obiteljskih oblika, koja zahtijeva nove Maarska 5,6 30,3
pristupe u rjeavanju obiteljskih i demografskih te- Izvor: Za 1975. godinu Monnier i Guibert-Lantoine,
koa. Govori se o dezinstitucionalizaciji obitelji" 1996; za 2000. godinu Council of Europe, 2001.
(Puljiz, 1996). Sve je vei broj rastavljenih ljudi koji ive
(dakle, prave razliku izmeu braka i obitelji). Obitelj je
sami jer nemaju djece ili se o njima brine drugi partner.
za mnoge ljude jo sredinja vrijednost, vrsto uporite
Isto je tako u porastu broj obitelji s jednim roditeljem
u nestabilnom svijetu.
(takvih je 15 do 30%); tu su i rekomponirane" obitelji
u kojima ive partneri s djecom iz prijanjih brakova, Kuanstvo. Skup osoba koje zajedno stanuju i zajedniki
a esti su i neformalni brakovi. O tome govore i po- troe dio svojih prihoda nazivamo kuanstvom. To je
daci o djeci roenoj izvan braka u ukupnom broju sloenija demografsko-statistika kategorija nego to je
ivoroenih u pojedinim europskim zemljama (tabl. obitelj. 254 Kuanstvo se moe sastojati od jedne ili vie
54). Jasan je trend poveanja udjela djece roene izvan uih obitelji, moe ukljuivati lanove koji ne pripadaju
braka. Ipak, njihov je udio mnogo manji u zemljama nijednoj uoj obitelji u kuanstvu. No ima i kuanstava
june Europe, npr. u Grkoj je (oko 2000. godine) bio u kojima nema nijedne ue obitelji. Popisna statistika
3,9%; Makedoniji 9,8%; u Italiji 10,2%, itd. (Council of razlikuje, nadalje, dva tipa kuanstva: privatno i institu-
Europe, 2001). cionalno kuanstvo. Za privatno kuanstvo rabi se ug-
lavnom naziv kuanstvo, a institucionalno kuanstvo
Oiglednosu u Europi nastale bitne promjene u obitelj-
odnosi se na ustanove koje skrbe o smjetaju i prehrani
skom modelu. Nema vie stare sheme koja se svodila na
pojedinih skupina stanovnitva (dom za starije osobe,
strogo utvreni slijed obiteljskih dogaaja: zaruke - brak
dom za djecu, aki dom, itd.).
- djeca - udovitvo - smrt. Danas su zavladale ivost i
raznolikost" u branom i obiteljskom ivotu nezamislivi U svijetu, a posebice u razvijenim zemljama, trend je
do prije nekoliko decenija (Puljiz, 1996: 179). Postavlja porasta broja kuanstava, uz istodobno smanjivanje
se pitanje dokle e ii diversifikacija i kriza obiteljske njihove prosjene veliine (broja lanova) i svoenje na
strukture. Po mnogim autorima, vrijednost obitelji jednoobiteljsko kuanstvo, te porasta broja samakih
koja obuhvaa i djecu nije ugroena. Upozoravaju da je, (jednolanih) kuanstava. To pokazuje i primjer SR
prije svega, u krizi brak kao zajednica mukarca i ene Njemake (tabl. 55).

253 U metodolokim objanjenjima popisa stanovnitva 2001. u Republici Hrvatskoj stoji: Pod uom obitelji podrazumijeva

se zajednica koja se sastoji samo od branog para ili od roditelja (oba ili jednog) i njihove djece koja nisu u braku i ne ive u
izvanbranoj zajednici i nemaju vlastitu djecu u istom kuanstvu [... ]Pri formiranju ue obitelji uzimana je u obzir izjava o
zajednikom ivotu, a ne formalno-pravno brano stanje."
254U metodolokim objanjenjima popisa stanovnitva 2001. u Republici Hrvatskoj stoji: Kuanstvom se smatra svaka obiteljs-
ka ili druga zajednica osoba za koju se izjavi da osobe zajedno stanuju i zajedniki troe svoje prihode za podmirenje osnovnih
ivotnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.) bez obzira borave li svi lanovi u naselju u kojem je kuanstvo nastanjeno ili neki
od njih privremeno borave u drugom naselju Republike Hrvatske ili u inozemstvu."
208 DEMOGEOGRAFIJA

Tablica 55. Promjene u strukturi kuanstava u SR Njemakoj 1950 - 1995.*

Broj lanova kuanstva (u%) Prosjena veliina
Godina
1 2 3 4 ;::: 5 kuanstva

1950. 19,4 25,3 23,0 16,2 16,1 2,99

1970. 25,l 27,1 19,6 15,2 12,9 2,74
1980. 30,2 28,7 17,7 14,6 8,8 2,48
1995.* 35,9 31,9 15,2 12,0 5,0 2,20
*Rije je o bivoj Zapadnoj Njemakoj (u statistici ujedinjene Njemake - alte Liinder).
Izvor: Bahr, 1997.
Valja istaknuti da je promjena veliine kuanstva usko stanovnika udjel je bio 33,l %, prosjena veliina 2,25;
vezana uz veliinu naselja u kojem se nalazi kuanstvo. u gradovima s vie od 100 000 stanovnika samakih je
Tako je u SR Njemakoj (odnosi se na bivu Zapadnu kuanstava bilo 43,6%, a prosjena je veliina kuanstva
Njemaku) godine 1994. stanje bilo ovakvo: u naselji- bila 1,98 (Bahr, 1997).
ma do 5 000 stanovnika bilo je 25,2% samakih kuan Osim veliine, tj. broja lanova, esto su predmet ana-
stava, a prosjena je veliina ukupnog kontingenta lize i ostala obiljeja kuanstva, kao broj aktivnih
kuanstava bila 2,53; u gradovima s vie od 5 000 do lanova, izvor prihoda (iz ili izvan poljoprivrede), tip
20 000 stanovnika odgovarajui udjel je bio 29,0%, kuanstva prema naselju stanovanja, broj djece, obra-
veliina 2,39; u gradovima s vie od 20 000 do 100 000 zovanje, zanimanje lanova kuanstva, itd.

Kretanje nupcijaliteta i divorcijaliteta te promjene u obiteljima i kuanstvima u Hrvatskoj usko su vezani uz

prirodno kretanje, promjene u sastavu stanovnitva prema dobi, ubrzanu urbanizaciju, ruralni egzodus, tran-
ziciju iz agrarnog drutva u tercijarno drutvo i druge relevantne procese. U tri desetljea gotovo je prepolo-
vljen godinji broj sklopljenih brakova (indeks 2003/1971 = 59,2; tabl. 56). Nedvojbeno je da ta injenica, u
okolnostima prevladavajueg modela jednog djeteta", bitno utjee na kretanje rodnosti, tim prije to je Hrvat-
ska u skupini malog broja europskih zemalja u kojoj se veina djece raa u braku godine 1975. u braku se rodilo
95,l % djece, 1991. godine 94,1 % djece, 1995. godine 92,5%, a 2003. godine 89,9% (Vitalna statistika, DZS).
Ipak, moe se uoiti lagana tendencija poveavanja udjela djece roene izvan braka, to je posljedica porasta
broja neudanih ena te prihvaanja, pa i institucionaliziranja novih oblika zajednikog ivota mukarca i ene
(Mren, 1997).

U istom razdoblju (1971 - 2003) povean je koeficijent divorcijaliteta, sa 144 na 221. Moe se ustvrditi da
Hrvatska u odnosu prema veini europskih zemalja ima manji koeficijent divorcijaliteta (samo u sedam zema-
lja taj je koeficijent manji nego u Hrvatskoj).
Tablica 56. Kretanje broja sklopljenih i rastavljenih brakova u Hrvatskoj u razdoblju 1971 - 2003. godine, in-
deks promjene broja sklopljenih brakova i kretanje koeficijenta divorcijaliteta

Sklopljeni brakovi Rastavljeni Koeficijent

Godina
broj indeks brakovi divorcijaliteta
1971. 37 701 100,0 5 427 144
1976. 35 019 92,9 6 099 174
1981. 33 855 89,8 5 704 169
1986. 30 494 80,9 5 946 195
1991. 21 583 57,2 4 877 226
1996. 24 596 65,2 3 612 147 Izvor: Prirodno kretanje
2001. 22 076 58,6 4670 212 stanovnitva za pojedine
22 337 59,2 4 934 221 godine, DZS.
2003.
 5. SASTAV STANOVNITVA 209

Da je u Hrvatskoj potpuna obitelj" prevladavajui tip obitelji pokazuje i podatak da 90% djece u Hrvatskoj
(u dobi O - 17 godina) ivi s oba roditelja. Oigledno je da dezinstitucionalizacija obitelji" nije u Hrvatskoj
toliko izraena kao u mnogim europskim zemljama. Ipak, mogu se uoiti promjene koje upuuju na slabljenje
institucije braka i obitelji.
Tablica 57. Djeca u dobi O - 17 godina u Hrvatskoj 2001. godine prema tipu obitelji u kojoj ive

ive s Broj djece %

oba roditelja 831 596 90,3
majkom 74 049 8,1
ocem 14 952 1,6
ukupno 920 597 100,0

Izvor: Popis 2001, Obitelji s djecom, DZS.

5.3. KULTURNO-ANTROPOLOKI SASTAV

Osim predoenih oblika sastava stanovnitva, koji
su najvaniji za demogeografska istraivanja, valja
ukratko razmotriti i sastav stanovnitva prema osta-
lim razmjerno vanim obiljejima. Sastav prema rasi,
narodnosti, jeziku, vjeri i slinim obiljejima u litera-
turi se kadto naziva skupnim nazivom kulturno-an-
tropoloki sastav stanovnitva. Rije je, zapravo, o
rasnom, etnikom, jezinom, vjerskom i kulturnom
pluralizmu, kao jednom od glavnih obiljeja svjetskog
stanovnitva.
Razlike u sastavu ovjeanstva proistekle su iz ivljenja
u razliitim prirodno-geografskim i drutvenim uvje-
tima, u razmjerno dugotrajnoj osamljenosti i samostal-
nosti. Te su se razlike smanjivale zbog trajnijih dodira
i migracije, a zahvaljujui sve povezanijem globalnom
ivljenju one e se i ubudue sve vie smanjivati (ho-
mogenizacija). Ipak, jo e dugo postojati temeljne
posebnosti.
S.3.1. Sastav prema rasi
Pod rasom razumijevamo skupinu ljudi koji se uro-
enim osobinama razlikuju od ljudi drugih rasa (npr.
boja koe i druge pojavne osobnosti). Te fizionomijske
razlike meu rasama ne naruavaju jedinstvo ljudskog
roda, ve pokazuju ovjekovu sposobnost prilagoi
vanja ivotnom okoliu. Tamna put (pojaana pigmen-
tacija) nastala je kao zatita organizma od prejakog
osunavanja. ire nozdrve omoguuju veu propusnost
zraka u tropskim uvjetima. Stisnute, kose" oi nastale
su kao zatita od snanih vjetrova, pjeanih oluja, al-
beda u ledenim prostranstvima, itd.
ovjeanstvo je proisteklo iz istog izvorita, a klasifi-
kacija prema rasama proistjee iz potrebe za boljim ra-
zumijevanjem ope slike. 255 Na temelju antropolokih
varijabli opeprihvaena je podjela u tri velike rasne
skupine: europeidna (bijela), mongolidna (uta) i
negroidna (crna), koja se zove i negro-australoidna
(Brook, 1979).
Prema priblinoj procjeni (ne obuhvaa mijeane sku-
pine) neto manje od polovice svjetskog stanovnitva
ini europeidna rasa, oko 40% mongolidna, a oko 12%
negroidna rasa (Stengel, 1986). Izmeu navedenih ve-
likih skupina postoje prijelazni oblici koji su nastali, s
jedne strane, zbog geografske razdvojenosti, a s druge
strane zbog irenja i proimanja glavnih rasnih skupi-
na. U europeidnoj skupini razlikuju se europski, indij-
ski i prijelazni tip, u mongolidnoj azijski i ameriki, a u
negroidnoj afriki i australsko-melanezijski tip.

255Termin rase uveo je u 19. stoljeu Charles Darwin. Populacijski genetiari, poput L. Cavalli-Sforze, tvrde da na genetikoj
razini koncept rase nema smisla, tj. da nema razliitih rasa i da postoji samo jedna ljudska rasa. Istiu kako se, zapravo, brkaju
genetike razlike s kulturolokim razlikama.
0'

-1
-3 s
0 2
0 4
\

-7
D a
6 [7

4000 km

Slika 91. Geografski razmjetaj glavnih rasnih skupina (loze) u svijetu: 1. australidi, 2. europidi (i lapidi), 3. negridi (i koisanidi), 4. mongolidi (i eskimidi),
5. australidi i europidi, 6. europidi i negridi, 7. ni.ongolidi i europidi, 8. nenaseljena podruja
 5. SASTAV STANOVNITVA 211

Proimanjem rasa, osobito nakon velikih geografskih Nejednakost je u mnogim elementima ivotnog stila"
otkria i kolonizacije, nastale su podskupine: mulat vidljiva i u SAD-u izmeu Afroamerikanaca i Euroame-
(mjeanac bijele i crne rase), mestik (mjeanac bijele i rikanaca. Koled je zavrilo 11,3% Afroamerikanaca,
ute rase), zambo (mjeanac crne i ute rase). U tom je a 22,0% Euroamerikanaca; stopa nezaposlenosti: 11,4
pogledu vano stanovnitvo Latinske Amerike (rasno prema 4,8; srednji dohodak: 24 838 dolara prema
najsloeniji dio svijeta), sjeverne Afrike i jugozapadne 44 221 dolara; udio ispod granice siromatva: 30,7 pre-
Azije, gdje se na dodiru kontinenata dugotrajnim pro- ma 10,0; smrtnost dojenadi: 14,7 prema 6,3 (Statistical
cesom isprepleu odgovarajui utjecaji. Isto vrijedi i za Abstract U.S., 1997).
Polineziju, Melaneziju i australoazijski otoni prostor
(Indonezija i Filipini).
Rasizam je pokuao rascijepiti ljudski rod, podii zid
5.3.2. Sastav prema narodnosti i jeziku
meu rasama i podijeliti ih na vie i nie rase. To je
Najranija etniko-populacijska zajednica bilo je pleme.
teki anakronizam i uvreda ovjeanstvu i svakoj
Ono je ujedinjavalo ljude koji su se smatrali potomci-
njegovoj jedinki. Statistike pojedinih zemalja, kao i
ma zajednikog pretka. U daljem povijesnom procesu
meunarodne organizacije prikupljaju i obrauju po-
sjedinjuje se vie plemena u jedan narod, etnos, 256 i to
datke o stanovnitvu prema rasnoj i etnikoj pripad-
na temelju prostornoga, rasnog, religijskoga, kulturno-
nosti (npr. o razlikama u uvjetima stanovanja, razini
ga, jezinoga i gospodarskoga zajednitva (etnogeneza).
kolovanosti, zanimanju, dohotku, itd.), i to, prije
Ipak, u mnogim krajevima ekumene, u Africi i Junoj
svega, radi prouavanja i otklanjanja rasne diskrimi-
Americi, ouvana je plemenska struktura. S pojavom
nacije. Tako su podaci o nejednakosti rasnih skupina u
industrijske revolucije i kapitalistikog drutva pojav-
Junoafrikoj Republici u vrijeme aparthejda (na jezi-
ljuje se nacija, sloenog postanka (etniko-politikog),
ku afrikaans znai odvojenost) upuivali na politiku
jezika i kulture (dva ili vie naroda mogu se sjediniti u
grube rasne diskriminacije (tabl. 58).
jednu naciju).
Tablica 58. Pokazatelji nejednakosti rasnih skupina u
Proces nacionalnog formiranja u razvijenim zemljama
Junoafrikoj Republici u vrijeme aparthejda (80-ih go-
uglavnom je zavren, ali je u dijelu svijeta jo u zaetku.
dina)
Rije je o zemljama koje prolaze etapu postkolonizacije

Pokazatelji Crnci Obojeni" Azijci Bijelci i nezavisnosti, tj. nalaze se u procesu potvrivanja vlas-
titoga nacionalnog identiteta.
smrtnost
80 55 20 12 Procjenjuje se da na Zemlji ive oko dvije tisue na-
dojenadi
roda, od posve neodreenih i malih etnikih skupina
uenika na 1 do mnogomilijunskih naroda i velikih nacija, no do-
420 26 23 18 kumentirano je postojanje njih 1 250 (Krass-Schneider,
uitelja
1989). Oko dvjesto naroda ima po vie od milijun
bolniarki na pripadnika, a takvi (veliki) narodi obuhvaaju 95%
1,2 1,8 1,5 6,0
1 000 stanovnika stanovnitva svijeta.
tjedna zarada Razlikujemo sljedee tipove stanovnitva prema na-
300 650 1 200 2 000
(u randima) rodnosnom sastavu: homogeno, kada 80 - 90 i vie
posto stanovnitva ini jedna etnika skupina (npr.
postotak meu
1,6 1,8 2,0 94,6 u Irskoj 93% stanovnitva ine Irci); heterogeno, s
menaderima
razliitim stupnjevima heterogenosti: bimodalna hete-
postotak u rogenost (dvije glavne etnike skupine; npr. u Belgiji:
88,l 11,l 0,7 0,7 58% Flamanci, 33% Valonci), trimodalna heterogenost
radnitvu
(tri glavne etnike skupine; npr. u Bosni i Hercegovini
Izvor:\!Vaugh, 1995:350 1991. godine: Muslimani 44%, Srbi 31 %, Hrvati 17%).

256 Gr. ethnos - narod, narodnost.

212 DEMOGEOGRAFIJA

I Apsolutna veina
, (preko 50 %)

I Hrvati Slika 92. Narodnosni sastav Bosne i

Muslimani
Hercegovine 1991. godine (na razini
Srbi
naselja; izvor: Popis stanovnitva SFRJ
bez apsolutne
. ~.~etnike veine 1991. godine)
---~-~.~50km

Tablica 59. Narodnosni sastav stanovnitva Hrvatske 2001. godine

Narodnost Broj Udio(%) Narodnost Broj Udio(%)

Hrvati 3 971 171 89,63 Rusi 906 0,02
Albanci 15 082 0,34 Rusini 2 337 0,05
Austrijanci 247 O,Ql Slovaci 4 712 0,11
Bonjaci 20 755 0,47 Slovenci 13 173 0,30
Bugari 331 O,Ql Srbi 201 631 4,54
Crnogorci 4 926 0,11 Talijani 19 636 0,44
esi 10 510 0,24 Turci 300 O,Ql
Maari 16 595 0,37 Ukrajinci 1 977 0,04
Makedonci 4270 0,10 Vlasi 12 0,00
Nijemci 2 902 0,07 idovi 576 O,Ql
Poljaci 567 O,Ql ostali 21 801 0,49
Romi 9463 0,21 nisu se izjasnili 89 130 2,01
Rumunji 475 O,Ql nepoznato 17 975 0,41
ukupno 4437 460 100,00

Izvor: Popis 2001, DZS

 5.SASTAVSTANOVNITVA 213

Pripadnost nekom narodu i znaajke koje obiljeavaju
neku narodnost (obiaji, tradicija, povijesni razvoj, itd.)
mogu u odreenoj mjeri utjecati na razlike u demograf-
skom razvoju. Ipak, istraivanja su pokazala da na to u
veoj mjeri utjeu drutveno-gospodarske razlike.
Definiranje (identifikacija) naroda najee se temelji
na povijesno-etnografskim, kulturno-gospodarskim,
jezinim i nekim drugim kriterijima. Jezini je kriterij
posebice vaan jer olakava svrstavanje srodnih na-
roda u etnika-jezine skupine; npr. u Europi Slavena,
Romana, Germana, Ugrofinaca i drugih.
Razvoj i oblikovanje jezika i jezinih skupina usko je
povezan sa irenjem ljudskih zajednica (migracija),
ali odraava i njihovu raniju (povijesnu) izdvojenost.
Obino su jezino sline skupine i prostorno bliske, ali
ima i iznimaka (npr. Maari i Finci, Gruzijci i Baski).
Velike su promjene na tom planu nastale osobito na-
kon otkria Novog svijeta. Naime, jezici europskih
kolonijalnih sila proireni su diljem svijeta, pa da-
nas panjolski, engleski i francuski jezik pribliavaju
mnoge etniki razliite narode. Diljem svijeta postoje
anglofonske, frankofonske i iberofonske zemlje. U
narodnosna sloenijim nekadanjim kolonijama rabe
se izvorni (domai) jezici, ali jezici bivih metropola
uglavnom su i danas glavni u upravi te u visokom obra-
zovanju.
Prema najpotpunijem popisu jezika (Ethnologue lan-
guage index) u svijetu se danas govori 6 809 jezika, od
kojih 357 ima manje od 50 govornika. S druge strane
neke jezike govori i vie od 100 milijuna ljudi.
Glavni sastav stanovnitva svijeta prema jeziku ine
velike jezine porodice, skupine jezika istog korijena
(stabla). Ima ih vie od stotinu, ali i meu njima se
mogu razlikovati skupine koje okupljaju mnogo jezika s
malim brojem izvornih govornika i skupina koje okup-
ljaju razmjerno malo jezika, ali s mnogo govornika.
Indoeuropska jezina porodica istie se brojem jezika,
ali prije svega brojem izvornih govornika.
Otprilike polovica svjetskog stanovnitva govori jed-
nim od indoeuropskih jezika, meu kojima prevla-
davaju engleski, panjolski, hindski i ruski, a otprilike
petina govori nekim od kinesko-tibetskih jezika. Osta-
li, oko 30% svjetske populacije, govore jednim od 6 000
jezika (iz 106 jezinih porodica). Priblino 100 jezika
govori 95% svjetskoga stanovnitva, a preostale jezike
samo 5% stanovnitva.
Dosad je u svijetu izumrlo vie od 300 jezika, a na tisue
ih oekuje ista sudbina. Dananji su ubojice" jezine
raznolikosti (osim navedenih velikih indoeuropskih
jezika) arapski, svahili, kineski, malajski i drugi jezici.
Izumiranjem jezika gubi se kulturni i etniki identitet,
a to znai i izumiranje zajednice izvornih govornika.

Tablica 60. Velike jezine porodice u svijetu (30 od 108 porodica)

Jezina porodica Broj jezika Jezina porodica Broj jezika

afriko-azijska 372 Maya 69
altajska 65 na-denejska 47
arankanska 60 nigersko- kongoanska 1 489
australska 258 nilsko-saharska 199
australoazijska 168 novogvinejska 552
australonezijska 1 262 oto-manguenska 172
dravidska 75 penutianska 33
eskimsko-aleutska 11 salianska 27
hmong-mienska 32 sepik-ramska 104
indoeuropska 443 sjevernokavkaska 34
istonopapuanska 36 tai-kadajska 70
japanska 12 tupi 70
karipska 29 uralska 38
kinesko-tibetska 365 uto-asteka 62
kreolska 81 zapadnopapuanska 26
Izvor: Ethnologue language indexs (http://www.ethnologue.com)
 o
~
o
C\
rn
o
C\
~
~

0'

D 1
2

--
D 3
4
5
6
'

-9
0 10
7
8 Cl

4000 km

Slika 93. Velike jezine skupine u svijetu: 1. indoeuropska, 2. hamitsko-semitska, 3. kinesko-tibetska, 4. uralo-altajska, 5. afrika, 6. dravidska,
7. australoazijska i australonezijska, 8. indijanska, 9. izolirani jezici, 10. nenaseljena podruja
 5. SASTAV STANOVNITVA 215

S.3.3. Sastav prema vjeri - budizam (zajedno s kineskom narodnom religijom i

U prouavanju stanovnitva, posebice u demogeograf-
skim razmatranjima sastav prema vjeri (religiji) ima
veliku vanost. 257 To proistjee iz injenice da vjera ima
velik utjecaj (ponegdje i bitan) na drutvene i gospo-
darske procese u mnogim zemljama. Ve smo spoznali
da religija u mnogim zemljama ima vanu ulogu u bio-
reprodukciji stanovnitva. Osim toga, vjersko-etika
pravila esto su usko povezana s odreenim gospodar-
skim djelatnostima, kultiviranjem tla, uzgojem stoke i
prehranom. 258 Godinje u hodoaima u Meku, Jeru-
zalem, Benares i druga sveta mjesta svjetskih religija
sudjeluje vie od 200 milijuna hodoasnika (Rinshede,
1990).
U bogatstvu vjera, vjerskog shvaanja i kultova na
Zemlji, od mnogoboakih (animizmi, totemizmi) do
jednoboakih (monoteistikih), izdvajaju se velike
svjetske religije. To su kranstvo, islam, hinduizam
(brahmanizam kao stari oblik), i budizam. Svaka od
tih svjetskih religija ima ogranke. Judaizam (vjera
idova), jedna od najstarijih vjera, ne okuplja velik
broj stanovnika svijeta, ali je zbog idovske dijaspore
vrlo rairen.
Nepotpunost brojanih podataka onemoguuje toniji
i podrobniji pregled, pa brojke iz razliitih izvora
valja primiti s rezervom. Usto je porast svjetskog sta-
novnitva vrlo brz, ali i prostorno neujednaen, pa s
vremenom nastaju osjetne promjene u udjelu poje-
dinih religija. Problem je i mnogoljudna Kina u kojoj
nije posve razvidno koliki dio stanovnitva pripada
nekoj vjerskoj zajednici, a koliki je udio bezvjeraca.
Velike religije okupljaju, stvarno i formalno, veliku
veinu ovjeanstva. 259 Prema priblinim procjenama,
poetkom 21. stoljea udio pojedine religije je sljedei:
- kranstvo 30%
- islam 21%
intoizmom) 20%
- hinduizam 14%
- judaizam 0,4%. 260
Ostatak se odnosi na druge vjere, primitivne kultove
(fetiizam, animizam, totemizam), tradicionalna vje-
rovanja i bezvjerce.
Sve velike svjetske religije imaju arite u zapadnoj ili
junoj Aziji: hinduizam u sjeverozapadnoj Indiji, bu-
dizam u Nepalu i Hindustanskoj nizini uzdu Gangesa,
idovstvo i kranstvo u Palestini, a islam na Arap-
skom poluotoku (sl. 94).
Bliski istok je religijski vorini prostor, ivotno arite
triju monoteistikih religija. Meusobno su povezane,
jer svaka od sljedeih ukljuuje i elemente onih prethod-
nih, a kontinuitet se protee od predidovskih religija
do judaizma, kranstva i islama. 261 Iz toga vorinog
prostora proirili su se judaizam i kranstvo po cije-
lom svijetu, a islam je obuhvatio dijelove jugoistone
Europe te velika podruja u Aziji i Africi. U tom po-
vijesnom ishodinom prostoru danas posve prevladava
islam, idovstvo je ponovno ojaalo stvaranjem drave
Izrael, a kranstvo je gotovo iezlo (osim u Libanonu,
gdje krani ine oko 40% stanovnitva).
Prostorni raspored svjetskih religija pokazuje nekoliko
geografski zanimljivih znaajki. Ponajprije, primi-
tivne religije obuhvaaju vrlo mali broj stanovnika, i to
uglavnom u subekumenskim prostorima. Dvije velike
religije kranstvo i islam (sl. 95) imaju najvei broj
pripadnika i teritorijalno su najrasprostranjenije.
U rasprostranjenosti i broju pripadnika meu svjetskim
religijama prednjai kranstvo (rimokatolici, prote-
stanti, pravoslavci), koje ima oko 1,9 milijardi pripad-
nika. Velika rairenost kranstva u Novom svijetu i
Africi posljedica je kolonijalne ekspanzije, velike inter-
kontinentalne migracije i europeizacije svijeta. Pritom

257Religiju s geografskog aspekta prouava posebna disciplina - geografija religije. Kao dio kulturne geografije posebice se
razvila u Njemakoj i Francuskoj.
258 Poznat je utjecaj islama na zabranu uzgoja svinja, to je potaknula razvoj ovarstva i kozarstva, ali je zbog toga devastirana

i ogoljeno tlo. Hindusima je krava sveta ivotinja, a ne meso za prehranu; kranski post pomogao je razvoju ribarstva, itd.
259 Osim formalnog i neformalnog pripadanja nekoj vjerskoj zajednici, sve se vie iri pojava vjerovanja bez pripadanja".
260 Procjena se temelji na vie izvora, poput: Fischer Weltalmanach; Diercke Weltatlas; Barret i dr. (2001).
261Dio kranstva ini i idovski Stari zavjet, islam priznaje sve rane proroke (Moj sije je Musa, Isus Krist je Hazreti Isa, Marija
je Mejrema, Noa je Nuh itd.).
216 DEMOGEOGRAF/JA
--~~~=2000krn
CII]islam
~budizam
lii!l hinduizam
:-?
4'IJllt izvorite i irenje islama
a
d izvorite i irenje budizma \
izvorite hinduizma
Slika 94. arita i irenje islama, budizma i hinduizma (prema: Broek i Weeb, 1978)
je vrlo zanimljiv primjer Afrike. esto se podsaharski
prostor (ili Crna Afrika") prikazuje kao dio konti-
nenta u kojem prevladavaju plemenske religije" i ani-
mizam". No to je slika prolosti. Poetkom 21. stoljea
Afrika se moe smatrati kranskim kontinentom: 360
milijuna ili 46% stanovnitva smatra se kranima, a
muslimana je 40,5%; godine 1900. bilo je 9,2% krana
i 32% muslimana (Barrett i dr., 2001). Bez obzira na
porast sekularizma u Europi, Aziji i, manjim dijelom, u
Sjevernoj Americi, irenje kranstva u Africi najvea
je promjena u religijskoj slici svijeta tijekom 20. stoljea
(Henkel, 1989). S obzirom na dalje irenje kranstva i
visoku stopu porasta stanovnitva procjenjuje se da e
2025. godine vie krana biti u Africi nego u Europi:
634 prema 555 milijuna (Barrett i dr., 2001).
Islam, s oko 1,3 milijarde pripadnika, obuhvaa velika
prostranstva od zapadne saharske Afrike pa sve do
sredinje Azije te dijela jugoistone Azije. Ogranienost
na azijsko-afrike kontinentalne prostore (s iznimkom
Indonezije) povezana je s injenicom da Arapi, kao
glavni pronositelji islama, nisu sudjelovali u globalnim
prekomorskim migracijama premda su dijelom bili i
pomorci.
Neto manji prostorni obuhvat imaju budizam i hin-
duizam. Smatraju se svjetskim religijama premda su
ogranieni gotovo samo na azijski kontinent, poglavito
na njegov jugoistoni dio. Budizam prevladava u zem-
ljama june Azije (Mianma, Tajland, Kamboda i dr.),
Mongoliji i dijelovima Kine, a u Indiji, zemlji u kojoj
je nastao, nije se znatnije rairio. Potisnuo ga je brah-
manizam (izvorini hinduizam) i islam (u Pakistanu i
Bangladeu). Hinduizam je ogranien na prostor indi-
jskog potkontinenta, a oazno se proirio i u junu Aziju.
U razvoju ljudskog roda vaan je ovjekov duhovni
odnos prema svijetu koji ga okruuje, prema prirodi i
drutvu. Iz tog (meu)odnosa, proimanja vjere i kul-
ture, razvila su se posebna religijsko-kulturna podruja
(krugovi). Tako govorimo o europsko-kranskom
kulturno-religijskom krugu, islamsko-orijentalnom,
jugoistonoazijskom ili brahmansko-budistikom
i drugima, koji ine mozaik suvremenog svijeta
(Friganovi, 1990).
-
.....
N

Slika 95. Svjetske religije: 1 (a,b,c,d) - kranstvo (la - ka tolianstvo, lb - protestantizam, le - pravoslavlje, ld - ostalo), 2 (a,b) - islam (2a - suniti,
2b - ijiti), 3 - hinduizam, 4 (a,b) - budizam (4a - mahajana, 4b hinajana) , 5 - kineska narodna religija, 6 - judaizam, 7 - tradicionalna vjerovanja i
primitivni kultovi, 8 - nenaseljena podruja
218 DEMOGEOGRAF/JA
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ
Geografska znanost veliku pozornost pridaje meuza
visnosti prirodnih elemenata i drutvenih imbenika
u odreenom prostoru. I u socijalno-geografskom
prouavanju uzima se u obzir prirodna osnova, ali se
vodi rauna da se ne upadne u pretjerani determini-
zam (po kojem je sve odreeno utjecajem prirode).
Valja nam, dakle, potovati mo prirodne osnove, ali
i snagu i mogunosti drutva da preoblikuje prirodnu
osnovu (posibilizam).
Ve smo vidjeli (usp. odjeljak 2.1.2) da je prirodna os-
nova bitno odredila dananji razmjetaj stanovnitva
svijeta. Ona utjee na bioloku izdrljivost ovjeka,
6.1. STANOVNITVO I PRIRODNA OSNOVA
Ovisnost stanovnitva o prirodnoj osnovi ima svoj raz-
vojni put u kojem su razvidne etiri glavne etape:
1. potpuna podreenost ovjeka prirodi; ovjek se nase-
ljava ondje gdje su najpogodniji uvjeti opskrbe i ob-
rane; ovjeanstvo je na rubu opstojnosti;
2. oslobaanje od potpune podreenost; usavravanjem
sredstava za obranu i proizvodnju; dolazi do daljeg
populacijskog razvitka;
3. aktivnija borba za ivot i napredak; ope jaanje ljud-
ske zajednice i sredstava za proizvodnju; slabi ovisnost
o prirodnim sastavnicama; dolazi do demografske
ekspanzije;
4. potiskivanje nepovoljnih prirodnih utjecaja; koncen-
tracija stanovnitva i gospodarske aktivnosti; dolazi
do velikih prostornih razlika u demografskom kre-
tanju i proizvodnji dobara (Friganovi, 1990).
6.1.1. Klima i stanovnitvo
Meu prirodnim elementima klima je najvaniji initelj
razmjetaja ljudi na Zemlji. Njezin se utjecaj ne oituje
samo izravno, ve esto preko posrednika. Primje-
rice, izmeu klime i poljoprivredne proizvodnje pos-
toji najua korelacija. Naime, unato golemom razvoju
tehnike i tehnologije, najvei dio proizvodnje u svijetu
jo bitno zavisi od prirodnih uvjeta pa tako i agrokli-
na njegov proizvodni uinak, na gospodarsku i opu
razvijenost te na neke sastavnice psiholokog sklopa.
Taj se utjecaj provodi posredstvom klime, reljefa,
vode, tla i prirodnih bogatstava. S druge strane, ovjek
(drutvo) utjee na prirodnu osnovu. To proimanje
i meudjelovanje prirodnog i drutvenog sklopa ini
geografski okoli, ili temelj ovjekova ivotnog pros-
tora. Meuzavisnost stanovnitva, okolia i drutveno-
-gospodarske razvijenosti ogleda se u mnogim oblici-
ma. Pritom nejednaki stupanj razvijenosti bitno obli-
kuje diferenciranu sliku suvremenog svijeta i utjee na
prostorne odnose i procese.
matskih (uz pedoloke uvjete meu najvanijima).
Istraivanja su pokazala da ni teorijski (u idealnim
uvjetima) nije mogue na svim geografskim irinama
postii isti prinos biljne mase po jedinici povrine; ona
se smanjuje prema polovima (egota, 1976). Na niim
geografskim irinama u vegetacijskom razdoblju bitno
je kratkovalno (Sunevo) zraenje, a ono je razmjerno
slabo zbog velike naoblake u ljetnim mjesecima.To
znai da e se zadrati dosadanja prostorna diferenci-
jacija agrarne proizvodnje (zakon optimuma").
Budui da jo uvijek veliki dio stanovnitva svijeta
ivi na selu i od poljoprivrede, oigledno je da poljo-
privredna proizvodnja ini onu posrednu sastavnicu
preko koje klima utjee na razmjetaj stanovnitva
(sl. 96). Uz to valja imati na umu bitnu injenicu da
dananji razmjetaj stanovnitva ima duboke povijesne
korijene, a tada je ovjek bio podreeniji prirodi.
Najpogodniji su uvjeti za ivot ovjeka u umjerenim
klimatskim podrujima. Od ukupnog stanovnitva
umjerenoga klimatskog pojasa ak su tri etvrtine
okupljene u podruju blage i vlane oceanske klime
(svjee umjerena klima zapadnih primorja) i klime
manjih temperaturno-padalinskih kolebanja (svjee
umjerene klime kontinenata). Takve klime najpovolj-
nije utjeu na ljudski organizam i na radnu sposobnost.
Smjena godinjih doba razbija jednolinost i poveava
ovjekovu djelotvornost. Umjerena temperatura bez

Slika 96. Krajevi bez poljoprivredne proizvodnje (crno);
(prema: egota, 1976:65)
prevelikih godinjih kolebanja, dovoljno vlage (ne pre-
vie) i povoljan reim padalina najvanije su klimatske
znaajke najnaseljenijih dijelova svijeta.
Kada je ovjek prestao biti iskljuivo sakuplja plo-
dova, morao je sam poeti proizvoditi hranu. Od toga
je trenutka ovjekova radna sposobnost vie ili manje
poela zavisiti od vanjskih okolnosti rada, meu koji-
ma su na prvome mjestu klimatski, odnosno vremenski
(meteoroloki) uvjeti. ovjek je mijenjao prebivalite,
selio se iz jednog kraja u drugi kraj. Morao se prilago-
diti, suivjeti se s novim prirodnim okruenjem, a kli-
ma je obino bila jedan od glavnih uvjeta opstanka ko-
jem se trebalo prilagoditi. Prirodna je ovjekova tenja
da neprestano podie razine ivljenja, a u sklopu toga
i nunih dobara, to umnogome ovisi o stupnju poljo-
privredne i industrijske proizvodnje. Suvremeni razvoj
tehnike i tehnologije omoguio je poveanje proizvod-
nje i razvoj poljoprivrede i industrije u dosad teko
pristupanim krajevima. Donekle je, dakle, umanjen
262 Poznat je primjer preseljenja filmske industrije, jo prije Prvog svjetskoga rata, iz Chicaga u Kaliforniju (Hollywood), koje
je bilo uvjetovano povoljnijom klimom, tj. mogunou snimanja na otvorenome tijekom cijele godine, to je bilo presudno za
razvoj te djelatnosti.
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 219
--~~~~--4000km
oita je povezanost s krajevima najrjee naseljenosti (usp. sl. 3)
prevladavajui utjecaj prirodnih initelja. Meutim,
ovjek nastoji ivjeti i privreivati u to boljim uv-
jetima, tako da ni poticajni dohodak ne moe privui
vei broj ljudi u klimatski nepovoljnije dijelove svijeta.
U Finskoj je, na primjer, poslije Drugoga svjetskog rata
drava poticala naseljavanje najsjevernijeg dijela zem-
lje. Meutim, poetkom 70-ih godina zapoela je jaka
depopulacija sela u Finskoj uope, a posebice u njezinu
klimatski najnepovoljnijem dijelu, u Laponiji. Isto se
dogaa i u susjednoj vedskoj (Salt, 1993).
Da je klima vrlo vaan imbenik migracije stanovnitva
pokazuju brojni primjeri. Tako neka podruja SAD-a,
kao Florida, Kalifornija, Arizona i neka druga, imaju
zbog povoljne klime visoku opu stopu doseljavanja, a
posebice su privlana starijim stanovnicima. Poznati
su takoer primjeri preseljenja pojedinih gospodarskih
djelatnosti, a time i radnog stanovnitva, u krajeve s
povoljnijom klimom radi racionalnijeg iskoritavanja
radnog vremena tijekom cijele godine. 262
220 DEMOGEOGRAF/JA

Temperatura (hladnoa). Glavni klimatski (meteo-
roloki) element koji utjee na ivot ovjeka jest tem-
peratura zraka. Posebice hladnoa nepovoljno utjee na
naseljenost. Na to upuuje i povran pogled na kartu
razmjetaja stanovnitva svijeta (sl. 3). Zapaamo popu-
lacijsku razrijeenost u euroazijskoj i sjevernoamerikoj
tundri, u Ognjenoj Zemlji na jugu te u visokim predje-
lima irom Zemlje. Arktika anekumena i subekumena
posljedica su velike studeni. Stagnacija stanovnitva
subpolarnih krajeva (Eskima, Laponaca, Tunguza,
uka, Patagonaca i drugih) traje tisuljeima. Studen
im je nametnula izdvojenost, primitivan nain ivota i
borbu za opstanak, a zatita od studeni i prehrana za
dugih polarnih noi bili su im glavna briga. Suvremeni
ovjek rijeio je mnoge od navedenih problema, ali se
jo suoava s tekoama koje nose hladnoa i nedostatak
svjetla za dugih zima. 263
Zahvaljujui napretku tehnike, danas ovjek svladava
surove klimatske uvjete, a privuen prirodnim bogat-
stvima (i politiko-stratekim interesom) gradi nova
rada odraavaju se u velikoj fluktuaciji radne snage.
Hladnoa nepovoljno utjee na naseljenost visinskih
podruja na Zemlji. Nepovoljna klima u planinama je-
dan je od uzroka to je na umjerenim irinama teite
ivota u dolinama i ravnicama (nizinama). No reljef se
pojavljuje kao preoblikovatelj klimatske pojasnosti. Vii
planinski krajevi u tropima (Latinska Amerika, istona
Afrika) imaju ugodniju klimu nego nizinska podruja
i stoga su privlaniji za naseljavanje (sl. 97). Posebice
su svjee noi, pa su velike temperaturne amplitude
obiljeje tropskih planinskih podruja (egota, 1976).
Sua (aridnost). Koliko hladnoa utjee na naseljenost
u jednom dijelu svijeta, toliko i sua utjee u drugom
dijelu svijeta. Podruja toplih i suhih klima meu
najrjee su naseljenim dijelovima Zemlje (usp. sl. 3).
Pritom je presudna bezvodica, koju jo vie pojaava
visoka temperatura tijekom veeg dijela godine. U
takvim krajevima ivi manje od jednog stanovnika na
etvornom kilometru, to pokazuje i primjer Afrike:

oazna naselja (luke, industrijska i rudarska naselja).
No unato svim naporima, hladni krajevi ostat e vrlo
slabo naseljeni ili pusti. Tome je kriva" i suvremena
tehnika (to je svojevrsni paradoks). Primjerice, na
hladnom kanadskom sjeveru isplati se razviti samo
tehnoloki najsuvremenije rudarstvo i umarstvo, koje
tako opremljeno treba malo radne snage. Teki uvjeti
25% povrine ima pustinjsku klimu, a na tom pros-
transtvu ivi tek oko 3% njezina stanovnitva. Nase-
ljenost je mahom vezana uz oaze, tj. uz podzemni izvor
vode, a ponegdje i uz povrinske alogene vodene tokove
(pritjeu iz vlanih krajeva, npr. Nil, Indi sl.).
U sunim suptropima na 5% povrine ivi vie od
polovice stanovnitva tih podruja, i to uglavnom

Slika 97. Povezanost reljefa,

6000 klime (toplinske zone) i nase-
ljenosti u Srednjoj Americi
~ 5000 snjena granica
(prema: Friganovi, 1990 :190)
c
(i)
E 4000- tiera helada planinski travnjaci
2-
ro
""
Ci) 3000 tiera fria
> uma }
ro
y _ _ _ _ _ _ _ pojas guste
~ 2000 - - - - - - -

o tropska uma naseljenosti

E tiera templada
u
----------
ro
i::: 1000 - - - - - - - - - - - - -

tiera caliente ekvato[ijalne kine

sume
o

263 Norveka ima najvei broj oboljelih od depresije vezane uz zimsku hladnou i mrak. Prema najnovijim istraivanjima,
tijekom zime u prosjeku 20% Norveana oboli od depresije i ima simptome vezane uz nju, a u nekim udaljenijim sjevernim
krajevima 27%. Godinama se istrauje veza izmeu svjetla i sindroma poznatoga kao sezonski emocionalni poremeaj (engl.
Seasonal Emotional Disturbance, SED), koji se ponavlja s dolaskom jeseni i traje do proljea. Istraivai naglaavaju da nije
uvijek lako razlikovati SED od drugih oblika depresije, povezanih s mrakom i luenjem hormona melatonina u hipofizi,
poznatih kao sindrom produene faze sna (World Health Report, 1997; www.who.org.)

u predjelima gdje je voda ublaila utjecaj suhe klime
(Friganovi, 1990). U takvim su se krajevima razvile
prve poznate civilizacije (jerihonska, sumerska, babi-
lonska, egipatska, indijska i druge).
Kao i u studenim krajevima, tako i u pustinjama ovjek
gradi umjetne oaze radi iskoritavanja rudnih bogat-
stava; u pustinji je to prije svega nafta. No suvremena
tehnologija dobivanja vode iz dubokih buotina omo-
guila je nastanak novih obradivih povrina i naselja
(Izrael, Libija, Maroko i dr.).
Za razumijevanje meuzavisnosti klime, proizvodnje
dobara i naseljenosti vrlo je pouan primjer Australije.
Vidjeli smo (odjeljak 2.1.2, tabl. 1) da je to najrjee nase-
ljen kontinent, ponajprije zato to je preteito aridno
podruje: 1/3 ima pustinjsku klimu, a 2/3 imaju pada-
lina manje od 600 mm (Australija je zajedno s Azijom
najsuniji kontinent). Naseljavanje Australije zbivalo se
sukladno prirodnim mogunostima, tj. ogranienjima
kakvih zacijelo nema nigdje u svijetu (egota, 1976).
Naime, Britanci su bili jedini kolonizatori, tako da nije
bilo suparnitva u osvajanju prostora pa ni potrebe za
naseljavanja nekih podruja po svaku cijenu". Uv-
jeti za razvoj poljodjelstva i stoarstva, kao glavnih
gospodarskih djelatnosti stanovnitva u ranim faza-
ma kolonizacije, bili su prostorno veoma ogranieni
te su stoga bitno utjecali na geografski razmjetaj
stanovnitva, a tako je ostalo gotovo do danas. Najvei
porast stanovnitva zabiljeen je u klimatski najpovolj-
nijim dijelovima: New South Walesu, Queenslandu i
priobalju Western Australije. Utjecaj klime na razvoj
stoarstva u sunoj srednjoj i zapadnoj Australiji, posve
je razvidan. U stepskom pojasu oko pustinje osim ru-
darstva jedina je gospodarska grana stoarstvo. Stoga
postoji jasna korelacija izmeu broja stoke u pojedinim
dijelovima Sparselanda (engl. sparse - rijedak) i broja
stanovnika (sl. 98). Na slici je prikazano stanje 50-ih
godina, koje se ni do danas nije bitno promijenilo jer se
zbog ogranienih prirodnih mogunosti ne poveava
broj stoke. Naime, postignuto je stanje zasienosti, broj
stoke se ne poveava da ne bi dolo do pretjerane ispae,
to bi uzrokovalo irenje pustinje, propast stoarstva i
posvemanju depopulaciju.
Sparina. Trea nepovoljna klimatska sastavnica jest
sparina, ali je ipak manje nepovoljna od hladnoe i
sue. Stalna je u nizinskim dijelovima ekvatorijalnog
pojasa (sl. 99), a to su predjeli koji su takoer vrlo ri-
jetko naseljeni (usp. sl. 3). Iznimka je samo otok Java,
koji je gusto naseljen, ali je to zbog posebnosti reljefa,
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 221
'D pustinja 1
I ta stepski pojas I
Slika 98. Odnos izmeu broja ljudi, goveda i ovaca u
najrjee naseljenom dijelu Australije 50-ih godina (Tay-
lor, 1959; prema: egota 1976: 190)
utjecaja oceana i plodnoga vulkanskog tla; pojas stalne
sparine ogranien je samo na niski i uski obalni pojas.
Kada je temperatura zraka visoka, jednaka ovjekovoj
tjelesnoj temperaturi ili via od nje, tada nije mogu
prijelaz topline iz tijela u zrak, tovie, unato znojenju,
tijelo prima toplinu iz okolnog zraka. Znoj tee" po
tijelu i ne odstranjuje suvinu toplinu; za sparine do-
lazi do vika tjelesne topline, to moe imati i negativne
posljedice. Narodi koji ive u vruim i sparnim kra-
jevima odjeom pokrivaju to veu povrinu tijela da
bi do krajnosti smanjili izravni dodir s vruim zrakom.
Ali, odjea istodobno mora omoguiti to uinkovitije
znojenje. Stoga odijevaju iroku odjeu od prozranih
tkanina, a esto nose samo ogrtae koje prebace preko
ramena (npr. u Indiji).
Sparni krajevi zauzimaju razmjerno malu povrinu na
kontinentima - kao zavala Konga, Gvinejsko primorje,
Amazonija, vei dio Srednje Amerike, obala i otoci june
i jugoistone Azije, najsjeverniji dio Australije - a mno-
go veu na oceanima, tako da je gotovo na svim trop-
skim otocima uvijek sparno. Zbog visoke temeperature
i relativne vlage (sl. 100), dakle jake sparine, slabi radni
uinak (fiziki i intelektualni), a organizam je izloen
mnogim tetnim utjecajima. Visoka temperatura i vla-
ga pogoduju razvoju mikroorganizama i parazita, te su
stalno prisutne endemije i povremene epidemije (vie o
tome u odjeljku 6.2.4), to sputava porast stanovnitva
222 DEMOGEOGRAFIJA

Slika 99. estina spa-

rine na Zemlji: 1. uvijek
sparno, 2. periodino
sparno (ljetne sparine)
i 3. sparine nema ni-
kada ili tek povremeno
(prema: egota, 1976)

--- '~-- ~--.!'."

A
~V

I
-'-v-------
L_ -- --- __ _J
u takvim klimatskim uvjetima. Primjerice, u amazon- 100
skoj praumi, zavali Konga, movaritima Sumatre i u 90
drugim slinim krajevima ivi manje od 1 stanovnika 80
na 1 km 2 Male ljudske zajednice u ekvatorijalnim kra- ~ 70 sparno
jevima opstaju praktino na granici samoodranja. "'OJ
>"' 60
"'>c 50
~
~ 40 ugodno
30
Slika 100. Granica od koje pocmJe osjet
sparine zavisi od omjera temperature zraka 20
i postotka relativne vlage (u atmosferi bez 16 20 24 28 32 36 40
vjetra)(prema: egota,1976:13) temperatura (C)

I u krkim krajevima Hrvatske velik su problem sua i bezvodica. U agrarnoj razvojnoj fazi, kad je uloga
prirode u prostornim procesima bila vea nego to je danas, to je bio jedan od vanih imbenika siromatva i
snane depopulacije tih podruja. Opisujui ivot u pasivnim krajevima 1935. godine i tegobe krkog seljaka
uzrokovane nestaicom vode R. Biani, meu ostalim, pie: Kad ljeti zasja arko juno sunce, pa uari krake
stijene, kad ljeti ar ispri biljke, a ovjek i stoka lipsavaju od edje - onda na kru ponestaje vode. Lako propusni
vapnenac puta vodu, da se sakuplja u dubine i otjee tko zna kojim rijekama ponornicama. Valja poi po vodu
sve dalje i dalje. Snabdijevanje vodom postaje najvaniji ljetni posao. Ova je godina bila u tom pogledu osobito
teka. U mnogim krajevima nije bilo kie jo od prolog Boia. To znai vie nego 8 mjeseci. Pa kako je onda iz-
gledala opskrba vodom? Redom, kako izvori presuuju i kako se atrnje prazne, mora svijet produljivati put za op-
skrbu vodom. A kako je izvora sve manje, to se kod njih sakuplja sve vie ljudi da se vodare"... Razumije se da takav
nain snabdijevanja vodom dovodi do estih svaa i sukoba. Svade se ne samo pojedinci, nego i itava sela. Dolazi
do pravih ratova za vodu izmedju pojedinih sela. Bude tu i krvavih glava pa i mrtvih. Tako dobivena voda je skupa.
Ona se troi samo za ljude, za pie i za kuhanje. Seoska stoka pije vodu iz lokava, u kojima se esto voda ustajala i
usmrdila, da se na njoj uhvatila zelena kora. Dogadja se, da takovu vodu moraju piti i ljudi, kada je nuda. edj
je jo tee trpjeti nego glad! ... Neopisive su patnje ljudi i stoke. Izmoreni, oajni esto se potuku oko litre vode. Oko
njih navaljuje edna stoka na korito. Uasan je to prizor, kada u kolovozu posmatrate govee ili konja, koje na
dvadesetetiri sata moe samo jednom da se napije vode. Poslije suhe ispae, napije se hladne vode i ponekad se desi
da na mjestu crkne. esto se deava da prodje po dva i tri dana da stoka i ne vidi vode (1936: 12-14).

6.1.2. Reljef i stanovnitvo
Reljef, kao temeljni dio prirodne osnove, preoblikuje
ili prekida klimatsku pojasnost (zonalnost), a to znai
da utjee i na razmjetaj (gustou) stanovnitva. U
arktikim krajevima s visinom se pojaavaju nepovoljni
uvjeti, studen je trajna i neizdriva, to posve iskljuuje
naseljenost (usp. sl. 3). Posve je drukiji utjecaj reljefa
u ekvatorijalnim i tropskim krajevima jer je planinski
reljef blagotvoran modifikator (usp. sl. 97). U srednjim
Andama stalna naseljenost dopire do 5 000 m nad-
morske visine, a i mnogi su gradovi na visini veoj od
3 000 metara (civilizacija Inka svjedoi o pogodnim
uvjetima za ivot). 264
Najvei dio ovjeanstva ivi u nizinama i ravnicama,
a najmanji u planinskim podrujima. Prema tome,
globalno uzevi, s visinom se smanjuje napuenost. Ve
smo ustvrdili (odjeljak 2.1.2) da je razmjetaj stanov-
nitva na Zemlji obrnuto razmjeran nadmorskoj visini: u
nizinama, tj. do 200 m nadmorske visine (28% kopnene
povrine Zemlje), ivi oko 59% svjetskog stanovnitva,
seljaka i~a~
0 (dva ili vie)
.;,. naputena seljaka
imanja (do 1966.)
- granica opine
- ceste
Palazzuollo
(opinsko sredite)
...__~=~__,3km
Poznati su jo primjeri ravnjak Imerina na Madagaskaru, Meksika visoravan, gusto naseljena Etiopska visoravan, iznad
264
vrue Eritreje i Somalije; u podnoju je grad-luka Dibuti koja je zbog nesnoljive sparine za ivot jedno od najneugodnijih
mjesta u svijetu (ako ne raunamo polarne krajeve i najvie planinske predjele).
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 223
a u pojasu iznad 1 000 m (22% povrine) ivi tek oko
7% stanovnitva svijeta. U planinskim podrujima,
pak, najgue su naseljene doline, meugorske udoline
i nia prigorja, i to njihove prisojne strane. Nizine su
napuenije ve zato to su to najraireniji dijelovi
kopna, ali je glavni razlog obilje plodnog zemljita te
dodir kopna i mora. Ravnice u nizinama i blago nag-
nuta prigorja, uz uvjet da imaju i povoljne klimatske
znaajke, najgue su napueni dijelovi ekumene.
Predoeni odnos visine i naseljenosti, dakako, krajnje
je uopen. Razmjetaj stanovnitva zavisi i od mjesnih
petrografskih i pedolokih uvjeta, od izloenosti suncu
(prisoj, osoj), vjetrovima (mjesna klima), itd.
Moemo ustvrditi da su planinski predjeli borealnih
podruja nenaseljeni (anekumena), da su takvi predjeli
u tropskom pojasu uglavnom naseljeni (ekumena),
a da su u umjerenim geografskim irinama rijetko
ili povremeno naseljeni (subekumena). To je sluaj
posebice u Europi u kojoj je naputanje naselja i de-
populacija jedna od glavnih znaajki planinskih
regija: Alpa, Pireneja, Apenina, Karpata, Dinarskoga
gorja, francuskoga Sredinjeg
masiva i drugih. U mnogim
visokim predjelima dolo je i do
sputanja" naseljenosti; gornja
granica povremenih naselja
sniena je vie od 500 metara,
a stalnih naselja vie od 300
metara (Lichtenberger, 1978).
Tako je u dijelu Apenina (regija
, Emilia-Romagna) u razdoblju
1951 - 1967. godine zbog jakoga
ruralnog egzodusa gotovo
prepolovljen broj stanovnika
(smanjenje 46%), a gornja je
granica stalne naseljenosti
sputena sa 900 na 600 metara
(sl. IOI)(Kiihne, 1974).
Slika 101. Prikaz ruralnog eg-
zodusa u dijelu Apenina (opina
Palazzuolo, Emilia-Romagna);
stanje 1967. godine (prema:
Kubne, 1974.; prilagoeno)
224 DEMOGEOGRAF/JA

Prirodnu geografsku osnovu Zemlje obiljeava, dakle,
posvemanja raznovrsnost, a s tim je u najtjenjoj vezi i
razmjetaj stanovnitva. Reljef, klima, plodno tlo i dru-
ge prirodne sastavnice utjeu na ivot ovjeka, njegov
izgled, djelatnost, ukratko, na osnovne uvjete ivljenja
u odreenom prostoru. No utjecajem ovjeka (drutva)
ekumena se iri u subekumenu, a subekumena u ane-
kumenu. Suvremeni ovjek uspio je uvelike potisnuti
nepovoljne prirodne uvjete (sl. 102). krto tlo danas
daje visoke prinose (primjer Nizozemske, Danske,
vedske, i dr.). Isuene su mnoge movare, voda je
dovedena u suhe krajeve, ume su iskrene; geografski
okoli mijenja se primjenom tehnikih sredstava. U
tome se i pretjeralo pa je, osim nedvojbenih pozitivnih
uinaka, dolo i do niza ekoloki neprihvatljivih po-
java i procesa.

4000 km
-~~~~-

Slika 102. Utjecaj ovjeka (drutva) na preobraaj prirodne osnove: 1. krajevi velikih promjena, 2. krajevi malih pro-
mjena i 3. prostori neznatnih ili nikakvih promjena (Friganovi, 1990: 202)

U Republici Hrvatskoj visine do 200 m nadmorske visine ine 53,4% njezine povrine, pojas 200 - 500 m ini
25,6%, sredogorje 500 - 1 500 m obuhvaa 20,8% povrine, a viskokoplaninska podruja via od 1 500 m svega
0,2% (Bognar, 1992). Sredogorje Hrvatske pokazuje da prisoj i osoj, zbog razliitih obiljeja prirodne osnove
(prije svega klime), imaju posebne naseljske znaajke. Prigorja Dilja, Papuka, Psunja, Medvednice, Ivanice,
Kalnika te drugih gora i pobra, za razliku od ogorja, ugodnija su za stanovanje, pogodnija za uzgoj voaka i
vinograda te openito povoljnija za dvojno iskoritavanje nizine i viih gorskih dijelova. Stoga su i gue nase-
ljena od ogorja.
U gorsko-planinskim i brdsko-breuljkastim krajevima Hrvatske prevladava ratrkani tip naselja. U krkim
krajevima, osim okupljenih naselja smjetenih uz rubove polja, oko izvora, na obali i drugdje, mnotvo je
ratrkanih naselja (zaselaka). Takva struktura naselja naslijeena je iz vremena prevlasti agrarno-stoarskoga
(tradicionalnoga) gospodarstva. Tada se iskoritavala svaka krpica" obradive zemlje, to je nuno znailo velik
broj naseobina iz kojih su se razvili zaseoci i sela (u Hrvatskoj je vie od 10 000 naselja i dijelova naselja/zase-
laka/). Danas, u promijenjenim uvjetima ivota i rada, ne moe se odrati takva struktura naselja. Rauna se
da e u doglednoj budunosti (20 - 30 godina) vjerojatno izumrijeti oko 1 000 naselja, dakle doi e do sveko-
 6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 225

likoga razrjeivanja" mree naselja. Procjenjuje se da e vie od treine naselja u brdsko-planinskom prostoru
Hrvatske ostati bez stalnih stanovnika (Nejami, 1991.a).
Prostrana podruja Hrvatske ini kr - poseban reljef nastao na vapnencima. Obiljeava ga nedostatak plod-
nog tla, bezvodica na povrini, slab i prorijeen biljni pokrov te svekoliki manjak prirodnih resursa. Usto
rijetka polja podlona su zimskim poplavama i ljetnim suama. Kr je smatran prototipom pasivnog pros-
tora, a pasivnima" su se tradicionalno smatrali oni krajevi koji se nisu mogli prehraniti domaim prinosima
(Rogli, 1969). ivot u tako krtom i surovom okoliu bio je neprestana borba za odranje, to je stvorilo vrste
i snalaljive ljude. Kamenjaru su ljudi otimali zemlju ili su je prenosili stvarajui male obradive povrine, esto
podzidane. Kinicu su skupljali u cisterne (gusterne). No, od te su borbe ljudi davno poeli odustajati, pa su
krki ruralni krajevi postali arita iseljavanja. U Hrvatskoj su to najizrazitiji depopulacijski prostori.

6.1.3. Prirodni resursi, njihovo iskoritavanje ji njihovoga brzog i uinkovitog iskoritavanja. U tome
prednjae visokorazvijene industrijske zemlje. No to
i stanovnitvo e se dogoditi kad se njima prikljue dananje nedo-

Opskrba stanovnitva nunim resursima jedno je od
bitnih pitanja suvremenog ovjeanstva. Pojam resursa
sam po sebi esto je izvor nejasnoa. Osnovna je podje-
la na ljudske (humane) i prirodne resurse (izvore). U
osnovi, prirodni resursi obuhvaaju ponudu svega
prirodnoga to je nuno i korisno ovjeanstvu. Pri-
tom, kako je isticao P. Hagget (1975), valja razlikovati
zalihe i izvore. Po njemu, sve materijalne komponente
okolia, ukljuivi tvari, energiju, floru, faunu, stvari
i stvorenja, moe se smatrati ukupnim dobrima (zali-
hama). Suprotno tome, resurse (izvore) P. Haget vidi
kao kulturoloki koncept u kojemu zalihe postaju iz-
vori kada ih ovjek pone iskoritavati radi prehrane ili
drugih potreba. imbenici koji utjeu na tu pretvorbu
(zalihe -7 izvori) mogu biti tehnoloki, ekonomski ili
socijalni, a djeluju povezano i s promjenjivim uinkom
tijekom vremena. Tako su mnoge mineralne sirovine
tek u novije vrijeme prele put od zalihe do resursa jer
je ovjek spoznao njihovu vrijednost i istodobno razvio
tehnologiju za njihovo iskoritavanje u poeljnom obli-
ku i uz prihvatljive trokove.
Prirodne izvore obino dijelimo na dvije osnovne sku-
pine: obnovljive i neobnovljive. Neobnovljivi su oni iz-
vori koji se uinkovito ne mogu nadomjestiti kada se
iscrpe (pritom se iskljuuje obnova u okviru geoloke
vremenske ljestvice"). Mnoge rude pripadaju toj kate-
goriji, a suvremeni tehnoloki razvoj upravo je u funkci-
voljno razvijene zemlje?! 265 Jedan od moguih scenarija
dalo je ve navedeno izvjee Granice rasta (odjeljak
3.2.2.2). Podsjetimo se, predoen je katastrofian sce-
narij po kojemu e, prije ili kasnije, negativna sprega
gladi, oneienja okolia i iscrpljivanja prirodnih iz-
vora rezultirati slomom svjetskog sustava.
Obnovljivi izvori, kako im samo ime govori, obnavljaju
se tijekom iskoritavanja. Ta kategorija ukljuuje tlo i
organske resurse koji, izravno ili neizravno, daju hranu
rastuem stanovnitvu svijeta, ali i mnoge sirovine
za proizvodni proces. Takoer ukljuuju i skupinu
strujeih" izvora, kao to su tekuice, morske mijene,
vjetar i Suneva energija. Meutim, mnogi obnovljivi
izvori, prije svega bioloki, iskoritavaju se iznad gra-
nice obnavljanja, tako da se unitavaju. Ope su pozna-
ti primjeri ubrzane deforestacije Amazonije i glavnine
zapadnih dijelova Sjeverne Amerike ili prekomjernog
ribolova u Sjevernome moru, itd.
Tlo je takoer izloeno degradaciji. U mnogim trop-
skim podrujima, u kojima su mijeana proizvodnja i
plodored bili tradicionalni skrauje se bioloki ciklus
te poveavaju povrine pod monokulturama, ime se
iscrpljuje tlo i smanjuje njegova plodnost. Prekomjer-
na ispaa takoer je velik problem u tim krajevima,
a kadto vodi dezertifikaciji. U mnogim razvijenim
zemljama intenzivna obrada uzrokuje snanu eroziju
plodnog tla.

265Kada bi svaki Indijac iskoristio istu koliinu energije kao stanovnik Francuske, to bi znailo veu potronju energije u svije-
tu i to jednake koliini od 3,2 milijarde tona nafte godinje. Moemo zamisliti koliko bi to utjecalo na pojaavanje efekta stak-
lenika, a da se ne govori o udaru na svjetske zalihe energenata. A dostii viu tehnoloku razinu i ivotni standard puanstva
elja je i pravo svih nedovoljno razvijenih zemalja.
226 OEMOGEOGRAFIJA
Da bi se izbjegao neomaltuzijanski scenarij (Granice
rasta), nuno je bolje upravljanje svjetskim prirod-
nim izvorima i odgovarajui tehnoloki napredak. U
tom bi sluaju Zemlja mogla podnijeti i mnogo vei
broj stanovnika nego to ih ima danas, i to s boljim
ivotnim standardom.
Iskoritavanje (potronja) vode. Kad je rije o koliini
i kakvoi vode na Zemlji (problem vode"), suvremene
tekoe ne odnose se toliko na nedostatak vode (glo-
balno gledano), koliko na mogunosti njezina isko-
ritavanja (upotrebljiva voda). Neke goleme rijene
mree (Amazona, Zaire /Kongo/) vrlo su slabo iskori-
tene jer je u njihovu porjeju nizak stupanj drutveno-
-gospodarskog razvitka. S druge strane, neke razmjerno
male rijeke (takva je veina europskih rijeka) moraju
zadovoljavati velike i razliite potrebe u opskrbi vodom.
ivotno pitanje vode pojavljuje se tamo gdje zalihe
upotrebljive vode vie ne mogu potpuno zadovoljiti sve
vee potrebe. Velik dio kopna oskudijeva u vodi. Mnogi
krajevi (naselja) koji nemaju dovoljno upotrebljive vode
dovode vodu iz drugih predjela (vodovodi, kanali).
a Slika 103. Godinja potronja
O 200
b
Zemlje niskog dohotka Zemlje niskog do
sredrijeg dohotka
% za poljoprivredu [:S]% za
Voda je osnova ljudskog opstanka i gospodarskog raz-
voja, a s razvitkom drutva naglo se poveava i njezi-
na potronja. Globalna potronja vode ubrzano se
poveavala tijekom 20. stoljea, i to bre od populacijskog
rasta (Mather i Chapman, 1995.). Oigledno je napredak
donio i nove stavke" u potronji vode. S druge strane,
gotovo 70% svjetskog stanovnitva ne moe raunati na
zdravu pitku vodu pa je stoga stalno izloena bolestima.
Oito je da opskrba zdravom vodom postaje jedan od
temeljnih elemenata blagostanja.
Od 1970. do 2000. godine ukupna je svjetska godinja
potronja vode porasla s neto vie od 2 500 km 3 na
gotovo 4 000 km 3 (UNEP, 2002). Ukupna potronja
vode po stanovniku openito je via u razvijenim zem-
ljama, a i razmjerno se vie vode troi u industriji i
kuanstvima nego u poljoprivredi (sl. 103). Na svjet-
skoj razini poljoprivreda je najvei korisnik vode, oko
67% ukupne potronje, to upuuje na vanost poljo-
privredne proizvodnje u zemljama u razvoju. Ukupno
se u svijetu natapa vie od 280 milijuna hektara, od
toga vie od 70% u Aziji. Tako se u cijelom svijetu na
svjee vode: (a) prosjeno po
stanovniku od 1987. do 1995,
prema svjetskim regijama;
b) struktura potronje 1996.
godine (prema: World Com-
mission on Dams, 2002)
400 600 800 1000 1200 m3
Zemlje srednjeg do Zemlje visokog dohotka
visokog doliotka
domainstva % za industriju
 6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 227

natapanje troi godinje oko 2 600 km 3 vode (UNEP, c) broj stanovnika po broju izljevnih mjesta za vodu,
2002). Natapanje poljoprivrednih povrina ima i nepo- d) broj stanova po prikljuku na vodovod.
voljne posljedice. Naime, jae se ispiru raznovrsni in-
sekticidi, herbicidi i drugi otrovi, prodiru u dubinu tla Pokazatelji kakvoe upuuju na nain opskrbe stanov-
i oneiuju podzemne vode. nitva vodom prema vrsti izvora: a) iz vodovoda, b) iz
zdenca (bunara), c) iz cisterne (gusterne" u naim pri-
Sve je tee osigurati vodu, osobito u velikim gradskim
morskim krajevima) i d) iz drugih izvora (Rianovi,
aglomeracijama i jako industrijaliziranim podrujima.
1993:158). Smatra se da je potronja vode po stanovni-
Program UN za zatitu okolia procjenjuje da e 2025.
ku pokazatelj ivotnog standarda. Potronja vode u
godine dvije treine svjetske populacije ivjeti u zem-
kuanstvima vrlo je razliita. Primjerice, prosjeni
ljama koje e imati tekoa u opskrbi vodom. Poetkom
stanovnik SAD-a potroi 70 puta vie vode od prosje-
21. stoljea 1,1 milijarda ljudi jo ne moe osigurati
nog stanovnika Gane! 267
dostatnu koliinu pitke vode (UNEP, 2002). 266
Ovdje se pojavljuje i pojam specifine potronje vode u
Radi ouvanja koliine i kakvoe vode, suvremenim
gradovima, a koji najee obuhvaa dnevnu potronju
se tehnikim postupcima provodi njezino viestruko
vode po stanovniku u kuanstvima, komunalnim
kruenje (reciklaa). U pogledu poveanja zaliha
slubama i u industriji. U naseljima u agrarnim kra-
upotrebljive vode velike se nade polau u desalinizaciju
jevima u to se ukljuuje i potronja vode u poljoprivre-
morske vode. Kad bi se otkrio jeftiniji postupak, ost-
di. Kako bi smanjili golemu potronju pitke vode, u
varile bi se velike razvojne mogunosti sunim krajevi-
nekim je gradovima izgraena dvostruka vodovodna
ma (zasad u tome prednjai Kuvajt). Golema koliina
mrea (Pariz, Berlin, Tokyo i dr.). Kroz jednu se mreu
vode na Zemlji zarobljena je u polarnim ledenim
ista i skuplja voda dostavlja kuanstvima, ustanovama
prostranstvima. U novije vrijeme trai se mogunost
i tzv. istoj industriji, a kroz drugu se alje neproiena
iskoritavanja polarnog leda radi poveanja koliine
i jeftinija rijena ili jezerska voda (za pranje ulica, poli-
upotrebljive vode.
jevanje parkova, za industriju itd.).
Istovremeno s potrebom poveanja zaliha upotrebljive
Zatita vode od daljeg oneienja i pokuaj uspostav-
vode pojavljuje se i potreba ouvanja vode od onei
ljanja prirodne (bioloke) ravnotee stalna je i jedna od
enja razliitim tvarima. Stupanj oneienja vode
najvanijih zadaa suvremenog drutva. Donedavno je
ovisi o odnosu snage samoienja i koliine (i vrste)
glavnina pozornosti bila usmjerena samo na tekoe
otpadnih tvari koje se nalaze u njoj. Ukupno se u svi-
u opskrbljivanju vodom, a njezina je zatita bila u
jetu godinje izlije" oko 1 400 km 3 otpadnih voda, a
drugome planu. Zatiti se pristupalo tek kada bi dolo
pritom se samo jedna treina proisti. Stoga je i jasan
do jaeg naruavanja prirodne ravnotee. Danas se
podatak da je polovica svih svjetskih vanijih rijeka
uvruje stajalite o potrebi planskoga gospodarenja
uvelike oneiena (UNEP, 2002).
vodama; time se ujedinjuje rastua potreba drutva za
Valja spomenuti i neke posebnosti u opskrbi naselja vodom i nunost njezine globalne zatite.
vodom. Na to utjeu brojni i raznovrsni imbenici,
Energetski izvori. Energija je temelj gospodarskog raz-
prirodni i drutveni. Geografske znaajke opskrbe
vitka pa je stoga iskoritavanje energije u stalnom po-
stanovnitva vodom u naseljima ogledaju se u koliini
rastu. Na globalnoj razini postoji snana veza (pozitivna
i kakvoi. Obiljeja koliine otkrivaju brojne geograf-
korelacija) izmeu BDP-a po stanovniku i iskoritavanja
ske posebnosti, a temelje se na ovim pokazateljima
(komercijalne) energije (sl. 104). Sredinom 90-ih vie
(Rianovi, 1993: 158):
od 60% ukupne energije potroeno je u najrazvijeni-
a) koliina isporuene vode po stanovniku, jim zemljama (World Bank, 1997). Prostorne razlike u
b) broj stanovnika po kilometru vodovodnih cijevi, iskoritavanju energetskih izvora ponajbolje oslikava

2 66 UNEP - United Nations Environment Programme - Program UN za zatitu okolia.

267 u suvremenom domainstvu drave Ohio (SAD) najvea koliina vode troi se na ispiranje zahoda, i to 41 % (uz uvjet ~a

je kotli ispravan!), kupanje u kadi je na drugome mjestu sa 37%, u kuhinji se potroi 6%, za pie i njegu tijela ~bez kupan~a)
5%, stroj za pranje rublja troi 4% , za istou u stanu troi se daljih 3% , na zalijevanje okunice 3%, a za pranie automobila
1% (Rianovi, 1993).
228 DEMOGEOGRAFIJA

10000 Slika 104. Potronja energije

i ekonomski razvoj u oda-
9000 Kuvajt
branim zemljama (prema:
w
4':'.
Potter i dr., 2004)
"'c SAD
c"'
9
c: 8000 .Kanada
-'!!

>
"'
>
-"' 7000
6
"'
OJ

~
Q_ 6000-
"'Qj
(_)
.Australija
Q_

~ 5000
2' Nizozemska
"'c Novi Zeland
"'~ 4000
.Francuska
Japan
(ij Ujedinjeno
:~ Kraljevstvo

"' 3000
6
"'2 .Malezija
"'
;(;) 2000-
"
ePortugal

-"' .Meksiko
Turska
1000 irnhabve Brazil
K. : runis
e Egipat
SriLan Filipini
O Indi.a
o 4000 8000 12000 16000 20000 24000 28000 32000 36000 40000
BDP per capita (US $)

podatak da se samo za dnevnu cirkulaciju radnika au-
tomobilima u New Yorku godinje troi vie nafte nego
u cijeloj Africi (bez Junoafrike Republike) za sve
potrebe (Edge i Tovey, 1995).
ovjeanstvo troi velike koliine fosilnoga goriva.
Procjenjuje se da je prirodi bilo potrebno oko 1 milijun
godina da stvori koliinu koja se potroi u jednoj godini.
Ni proizvodnja ni potronja energije nisu ravnomjerno
rasporeene u svijetu (znamo da je neravnomjer-
nost opa znaajka Zemlje i ovjeanstva). Oko 77%
stanovnitva svijeta, koje ivi u nedovoljno razvijenim
zemljama, troi oko 30% ukupne potronje energije.
U razvijenim se zemljama potronja energije poinje
smanjivati, djelomice zbog pada potronje u industriji,
a dijelom zbog jaanja ekoloke svijesti. Suprotno tome,
u nedovoljno razvijenim zemljama potronja naglo ras-
te. Tome je uzrok brz populacijski porast, urbanizacija
i elja za poveanjem ivotnog standarda. Razumije
se da to vodi sukobu interesa izmeu skupina zema-
lja. Razvijene zemlje (sa 23% stanovnitva te oko 70%
ukupne potronje energije) ele energetske izvore to
due sauvati i, makar sa zakanjenjem, zatititi okoli.
Nedovoljno razvijene zemlje, okrivljujui razvijene za
glavninu globalnog oneienja i iscrpljivanje resursa,
smatraju da je njihov red za iskoritavanje energetskih
izvora (industrijalizacija), bez obzira na stanje okolia.
S obzirom na stupanj i tip potronje energije u literaturi
se moe nai podjela na visokoenergetska i niskoener-
getska drutva" (Mather i Chapman, 1995). Isto se tako
raspravlja o treoj energetskoj tranziciji" pred kojom
se nalazi ovjeanstvo, to znai prijelaz s nafte na nove
i razliite izvore energije (Seitz, 2002). 268
Mineralne sirovine i izvori. Znamo da je Zemljina
kora graena od razliitih minerala. Uglavnom su
koncentrirani (nakupine) pa kao (mineralne) sirovine
i rude (minerali od kojih se dobivaju kovine) imaju ve-
liko gospodarsko znaenje. Upotrebljavaju se izravno
ili se ukljuuju u tehnoloki proces za proizvodnju
razliitih kovina, drugih tvari i energije.

268 Prva je tranzicija bila s drva na ugljen, a druga s ugljena na naftu.

 6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 229

Gospodarsko znaenje mineralnih sirovina mijenjalo Tablica 61. Udio (%) goriva, ruda i kovina u ukupnom
se tijekom povijesti. Mnoge razvijene zemlje nekada su robnom izvozu odabranih zemalja 1999. godine
svoje blagostanje temeljile na rudarstvu i izvozu sirovi-
Zemlja %
na. Suvremeni svijet zavisi od osamdesetak glavnih
minerala, od kojih je njih osamnaest u razmjerno Nigerija 99
malim koliinama (olovo, sumpor, kositar, volfram, Alir 96
cink, itd.). Zalihe mineralnih sirovina neprestano se Libija 95
smanjuju jer su potroni, tj. neobnovljivi izvor tvari i
Jemen 93
energije. Iskoritavanje mineralnih sirovina danas je
vrlo vano za gospodarstvo mnogih zemalja u razvoju Saudijska Arabija 86
(tabl. 61). Neke od njih, pak, ovise o izvozu samo jedne Venezuela 85
mineralne sirovine (engl. one-mineral economy). 269 Kuvajt 79
Mineralni izvori mogu pomoi u privlaenju stranog Oman 78
kapitala, u otvaranju radnih mjesta, poveanju potra- Gvineja 71
nje za mjesnim dobrima i uslugama, razvoju infra- Azerbajdan 70
strukture te u izboru naina industrijalizacije zemlje,
Sirija 69
ali u praksi je slika mnogo prizemnija". Iskoritavanje
mineralnih sirovina izrazito je kapitalno-intenzivna Niger 67
djelatnost i uglavnom je kontrolira nekoliko multina- Kazahstan 64
cionalnih kompanija, to znai da ima slab utjecaj na Norveka 57
zaposlenost mjesnog stanovnitva. Kako je mahom na Tunis 54
visokoj tehnolokoj razini, esto zapoljava inozem-
Ruska Federacija 52
nu strunu radnu snagu (Auty, 1993). Iskoritavanje
mineralnih sirovina, uza svu vanost koju ima u gospo- Peru 45
darstvu mnogih zemalja, ima i nepovoljne posljedice ile 43
za stanovnitvo i okoli. U krajoliku uzrokuje velike Kina 42
oiljke", gomile jalovine, gubitak prirodnih stanita
Kolumbija 40
te razliite vrste oneienja koje utjeu na zdravlje
stanovnitva. 270 Izvor: World Bank; www.worldbank.org/data/di2001)

6.2. DRUTVENO-GOSPODARSKA RAZVIJENOST I STANOVNITVO

Vidjeli smo da su prirodno kretanje i sastav stanovnitva 6.2.1. Pojam i mjerila

usko vezani uz drutvenu i gospodarsku razvijenost,
tovie, svojevrsni su pokazatelji njezine razine. Zbog
toga pri prouavanju stanovnitva valja razmotriti os-
novna obiljeja razvijenosti, ponajprije njegove pro-
storne razliitosti. U aritu zanimanja je velika i sve
vea nejednakost izmeu razvijenih i nedovoljno raz-
vijenih dijelova svijeta.
Pojam (definicija) razvijenosti. Rije razvoj ima vrlo
iroku uporabu. Ljudi i govore o razvoju linosti, podu-
zea imaju razvojne odjele, na razini drave est je plan
ekonomskog razvoja, na globalnoj razini susreemo
razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Znaenje pojma
razvijenosti moe se sagledati i na temelju njegovih

269 Takva je, na primjer, Zambija u kojoj vie od 90% izvoza ini bakar. Fluktuacija cijene bakra na svjetskom tritu uvelike
utjee na gospodarstvo zemlje i njezino stanovnitvo.
270 Najekonominiji nain rudarenja je povrinski ili otvoreni (dnevni) kop, ali uzrokuje velike promjene u krajoliku, unitava

biljni pokrov i tlo te onemoguuje neki drugi tip gospodarenja (npr. poljoprivreda ili umarstvo). Ugljen, eljezna, bakrena ili
neka druga ruda esto se dobivaju iz dubokih udubljenja u kojima golemi strojevi iskapaju 1500 tona rude na sat. Slino tome je
i iskoritavanje kamena; kamenolomi su esto duboke rane" u krajoliku.
230 DEMOGEOGRAFIJA
dobrih" i loih" strana (Rigg, 1997). Na dobroj"
(pozitivnoj) strani stajalite je da razvoj donosi eko-
nomski rast i nacionalni napredak, da moe izazvati i
druge pozitivne posljedice, kao to su bolja i kvalitet-
nija opskrba svakodnevnim potrebama (hrana, odjea,
stanovanje, osnovno obrazovanje i zdravstvena skrb) i
bolji oblik upravljanja (vladanja). S druge strane, nega-
tivne posljedice razvoja ogledaju se u poveanju nejed-
nakosti izmeu bogatih i siromanih regija i skupina
stanovnitva, nerijetko u unitavanju mjesne kulture i
vrijednosti, veoj ovisnosti siromanih zemalja o boga-
tima te oneienju okolia.
ire gledano, razvijenost se ogleda u ivotnom stan-
dardu, u opem blagostanju, u ljudskim pravima, itd.
Sam ivotni standard funkcija je gospodarske razvije-
nosti i gustoe naseljenosti. ini ga vie sastavnica, ali
temeljna je prehrana, koja je za najmanje dvije treine
ovjeanstva jo pokazatelj ivotnog standarda, a i u
razvijenim je zemljama preduvjet bogatije nadgradnje.
S prostornoga gledita razvoj se moe dovesti u vezu
sa svim dijelovima svijeta, od najmanjih do najveih.
Tako je pitanje razvoja jednako ivotno u nekom selu
siromane zemlje kao i u relativno siromanoj regiji
bogate zemlje. Pojmovi kao razvijeni i u razvoju neko-
liko su se desetljea rabili kao pokazatelji gospodarskih
znaajki skupine zemalja. Od 80-ih poinje se za zem-
lje u razvoju sve vie rabiti pojam trei svijet. Meutim,
spoznaja da je siromatvo relativno, nikako apsolutno,
utemeljuje pojmove vie (jae) razvijene zemlje i slabije
razvijene zemlje. 271 Neke zemlje koje su bile u skupini
treeg svijeta, koje postiu osjetan porast blagostanja i
ivotnog standarda, danas se nazivaju i novoindustri-
jaliziranim zemljama. esto se za razvijenost u irem
smislu rabe i pojmovi Sjever (razvijeni) i Jug (nedovolj-
no razvijeni). Danas se sve vie primjenjuje i koncept
centar (jezgra)-periferija, koji je gotovo prevladavajui.
Neki autori, pak, razlikuju svijet koji ima od onoga koji
nema (Smith, 1994).
Mjerila razvijenosti. Dugo vremena razvijenost se
smatrala kategorijom gospodarskog rasta pa je i njezin
271 Stavljanju izraza trei svijet izvan uporabe pridonio je i raspad Istonog bloka, nazivanog i drugi svijet.
272 Njegov dio (kad se izuzme amortizacija i vrijednost sredstava utroenih za proizvodnju) jest novostvorena vri-
jednost ili nacionalni dohodak (ND).
Human Development Index (HDI) ne uzima izvornu vrijednost BDP-a per capi ta, ve preraunanu na izjednaenu
273
kupovnu mo (GDP PPP - Purchasing Power Parity), to u teoriji znai da 1 PPP dolar ima istu kupovnu mo u
domaoj ekonomiji kao i I US dolar u ekonomiji SAD-a (UNDP, 2004).
glavni pokazatelj bio bruto domai (drutveni) proiz-
vod (BDP), koji oznaava ukupnu vrijednost proiz-
vedenih dobara i usluga, i to najee per capita - po
stanovniku. 272 No taj pokazatelj ima i manjkavosti;
npr. slab je dugoroni gospodarski pokazatelj, ne uzi-
ma u obzir ljudske i prirodne resurse. ak se tvrdilo
da je posve neprikladna mjera nacionalne razvijenosti
(Seers, 1972). No unato tome, BDP per capita rabi se
za spoznaju razlika u stupnju razvijenosti meu zem-
ljama.
Tijekom 70-ih i 80-ih godina pojavljuje se niz socijalnih
pokazatelja razvijenosti koji su, na primjer, bili povezani
sa zdravljem, obrazovanjem ili prehranom. Prikazivali
su se u godinjim izvjeima meunarodnih institucija
(npr. World Bank's Development Report). Pokazatelji
i mjere razvijenosti dopunjavali su se podacima o
potronji energije, gustoi prometne mree, tritu no-
vina, broju automobila po stanovniku (ili kuanstvu),
broju lijenika (obino na 100 000 stanovnika) broju
uenika na jednog uitelja, nejednakosti spolova,
kakvoi okolia, ljudskim pravima, itd.
Sukladno definicijama razvijenosti koje ukljuuju kul-
turni razvoj, socijalnu zatitu i politika prava, predla-
gale su se alternative gospodarskom mjerilu (kriteriju),
tj. kakvoa ivljenja suprotstavlja se ivotnom stan-
dardu. Tijekom 80-ih godina uvodi se indeks kakvoe
ivljenja (engl. Physical Quality ofLife Index - PQLI).
To je srednja vrijednost triju obiljeja: pismenosti,
oekivanog trajanja ivota i smrtnosti dojenadi. Ra-
nih 90-ih godina Razvojni program UN-a (UNDP)
uvodi indeks ljudskog razvoja (engl. Human Develop-
ment Index - HDI) koji zemljama daje bodove u ra-
sponu od 0,001 do 1,0. Rangiranje je utemeljeno na vie
pokazatelja saetih u tri dimenzije: oekivanom trajan-
ju ivota, obrazovanju i dohotku.27 3 Tako je 50 zemalja
klasificirano kao zemlje s visokim HDI, 91 zemlja sa
srednjim HDI te 36 zemalja s niskim HDI. Na prvome
mjestu je Norveka sa 0,956 bodova, a na posljednjem
Sijera Leone sa 0,273 boda; Republika Hrvatska je na
48 mjestu sa 0,830 bodova (UNDP, 2004).
 6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 231

Tablica 62. Prvih 25 zemalja i posljednjih 25 zemalja svijeta rangiranih prema Human Development Index (HDI) 2002.
godine te usporedni prikaz ope stope rodnosti (n) i stope smrtnosti (m) dojenadi 2004. godine

Rang Zemlja n md Rang Zemlja n ma

1 Norveka 12 3,4 153 Haiti 33 80
2 vedska 11 2,8 154 Dibuti 41 106
3 Australija 13 4,7 155 Gambija 41 78
4 Kanada 11 5,2 156 Eritreja 39 76
5 Nizozemska 12 4,8 157 Senegal 37 64
6 Belgija 11 4,4 158 Istoni Timor 26 129
7 Island 14 2,4 159 Ruanda 40 107
8 SAD 14 6,7 160 Gvineja 43 98
9 Japan 9 3,0 161 Benin 41 89
10 Irska 16 5,1 162 Tanzanija 40 105
11 vicarska 10 4,4 163 Obala Bjelokosti 39 102
12 Velika Britanija 12 5,3 164 Zambija 42 95
13 Finska 11 3,2 165 Malavi 51 121
14 Austrija 9 4,5 166 Angola 40 145
15 Luksemburg 12 4,9 167 ad 49 103
16 Francuska 13 4,1 168 Kongo DR 46 100
17 Danska 12 4,4 169 Srednjoafrika Rep. 37 96
18 Novi Zeland 14 5,6 170 Etiopija 41 105
19 Njemaka 9 4,1 171 Mozambik 40 127
20 panjolska 10 3,7 172 Gvineja Bisau 50 125
21 Italija 10 4,8 173 Burundi 40 74
22 Izrael 22 5,3 174 Mali 50 123
23 Hong Kong-Kina* 7 2,4 175 Burkina Faso 45 83
24 Grka 9 5,9 176 Niger 55 123
25 Singapur 10 2,2 177 Sijera Leone 50 180
* Posebno administrativno podruje
Izvor: Za HDI rang UNDP, 2004; za opu stopu rodnosti i stopu smrtnosti dojenadi PRB, 2004.
Razvidno je da meu prvih 25 zemalja, prema HDI, pedeset puta veu stopu smrtnosti dojenadi. Eku-
pripadaju razvijene zemlje, kao to su Kanada, SAD, menu veoma optereuje takav odnos razvijenosti i de-
Japan, vicarska, Francuska, Njemaka, skandinavske mografskog kretanja. Veliki dio ovjeanstva vrti se u
zemlje i druge. Na drugoj strani, u skupini zemalja s zaaranom krugu rasta stanovnitva i siromatva, kru-
najniom vrijednou HDI, mahom su zemlje pod- gu koji poinje i zavrava s niskom razinom ivljenja.
saharske Afrike (sl. 105).
Razlike u razvijenosti ne nalazimo samo izmeu razvije-
Usporedba ranga razvijenosti i stopa rodnosti pokazuje nih i slabije razvijenih zemalja (bogatih i siromanijih).
da visokorazvijene zemlje imaju niske stope rodnosti i Svaka zemlja ima razvijenije i slabije razvijene krajeve,
niske stope smrtnosti dojenadi, odnosno da najslabije napredne i siromane. Posebice je neprihvatljivo kada
razvijene zemlje imaju visoke stope rodnosti i visoke neka zemlja ima skupine stanovnitva s razliitim i-
stope smrtnosti dojenadi. Najnerazvijenija zemlja votnim standardom ako je to posljedica razliite rasne,
(Sijera Leone) ima vie od etiri puta veu stopu rod- spolne, vjerske, jezine, plemenske, kastinske, narod-
nosti nego najrazvijenija zemlja (Norveka) te vie od nosne ili neke druge pripadnosti.
()O

Human Development
lndex (HDI)
0,900 i vie - visoki
srednji
0,820-0,899 visoki
\
0,660-0,819 - srednji
-
srednji
O500-0659 niski
o,400-0,499 D niski
1 1 vrlo
do 0,399 L__J niski
1 1 bez

L__J podataka

max: 0,956 (Norveka)

min: 0,273 (Sijera Leone) --~=~~=~-4000km

Slika 105. Razvijenost zemalja svijeta prema indeksu ljudskog razvoja (Human Development Index - HDI) 2002. godine (UNDP, 2004)

6.2.2. Nejednaki svijet: razvijenost na
globalnoj razini
Ne moe se porei da je svjetsko bogatstvo i blagostanje
nejednako rasporeeno. Podaci pokazuju da stanov-
nitvo Angloamerike i zapadne Europe jede dobro,
troi vie goriva, vozi vie automobila, ivi u openito
bolje ureenim domovima i doivi u prosjeku vi-
soku dob. Suprotno njima, mnogi ljudi u Africi, Aziji
i Latinskoj Americi ive u neusporedivo loijim uv-
jetima. U mnogim dijelovima tih kontinenata glavnina
stanovnitva bori se s nestaicom hrane i pitke vode
te s niskim dohotkom. Mnogi ne znaju itati ili pisa-
ti, visok je udjel bolesnih i neishranjenih, a mnogo
djece umire prije navrene pete godine ivota. Dubok
jaz izmeu bogatog i siromanog svijeta jedno je od
glavnih obiljeja svijeta u kojem ivimo.
Unato tome, valja istaknuti da je stanovnitvo zemalja
u razvoju, prema Human Development Report (UNDP,
2004), postiglo znatan napredak u prolih tridesetak
godina. Tako djeca roena poetkom 21. stoljea mogu
oekivati da e ivjeti u prosjeku 63 godine, to je osam
godina dulje nego to su mogla oekivati djeca roena
prije 30 godina. Razina pismenosti porasla je sa 64%
na 77%, prosjeni dohodak gotovo je udvostruen od
1975. do 1998. godine. Izvjetaji o ljudskim slobodama
pokazuju da je izmeu 1990. i 2000. godine veliki broj
zemalja ukinuo vojni ili jednostranaki reim i tako ot-
vorio put politikom pluralizmu; ire se meunarodni
standardi ljudskih prava, itd.
No iza tog opeg napretka kriju se velike razlike izmeu
zemalja, regija i skupina stanovnitva. Od 4,6 milijardi
stanovnika, koliko ih ivi u zemljama u razvoju, vie
od milijarde je nepismenih, otprilike isto toliko njih
jo ne moe osigurati dostatnu koliinu pitke vode, oko
2,4 milijarde nema prikladne sanitarne uvjete, oko 330
milijuna djece ne pohaa kolu, godinje oko 11 mili-
juna djece umire prije pete godine ivota (30 000 dnev-
no); oko 1,2 milijarde ljudi ive s manje od jednog US
dolara na dan, oko 2,8 milijardi s manje od 2 US dolara
na dan (UNDP, 2004).
Oigledno je da veliki broj stanovnika svijeta ivi u
uvjetima koji su daleko od prihvatljivih. No postavlja
OECD - Organization for Economic Co-operation and Development countries (Organizacija za ekonomsku suradnju i raz-
274
voj), obuhvaa 30 najbogatijih zemalja svijeta. Veinom su to europske zemlje (22) te SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland,
Meksiko, Japan i Juna Koreja.
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 233
se pitanje koliko je veliki jaz izmeu onih koji imaju
mnogo i onih koji imaju malo. Prvi dojam o tome moe
se stei ako usporedimo prosjean dohodak (BDP po
stanovniku) razliitih svjetskih regija od 1960. do 1998.
godine s prosjenim dohotkom najrazvijenijih zemalja,
lanica OECD-a (sl. 106).274
---------- LatinskaAmerika
~~l ______________ _ iKaribi
Istona Azija
i Pacifik
OECD
- -- JO -
QE~)J_ - - - - -
Podsaharska Afrika
OECD 20 - - - Najslabije
.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - raZ\1Jene zemlje
1m1~ 1~1~ 1~ 1~ 1~ 1~1m
Slika 106. Kretanje prosjenog dohotka (BDP-a per cap-
ita) po regijama svijeta u odnosu prema dohotku viso-
korazvijenih zemalja OECD-a 1960 - 1998. godine (pre-
ma podacima UNDP, 2004)
Poetkom 60-ih istona Azija i tihooceanska regija,
juna Azija, podsaharska Afrika i najslabije razvijene
zemlje imale su prosjean dohodak per capi ta oko 1/9 do
1/10 dohotka u zemljama OECD-a, Latinska Amerika
i Karibi bili su u neto boljem poloaju, imali su oko
1/3 do 1/5 dohotka zemalja OECD-a. U promatranom
razdoblju istona Azija poveala je svoj dohodak i dola
blizu 1/5 razine zemalja lanica OECD-a. Juna Azija je
nakon smanjenja u 80-im godinama popravila stanje i
nala se na oko 1/10 dohotka zemalja lanica OECD-a.
Latinska Amerika i Karibi ostali su manje-vie na istoj
razini dohotka. Najvei je jaz, pak, nastao izmeu ze-
malja OECD-a i zemalja podsaharske Afrike, odnosno
skupine najslabije razvijenih zemalja.
Oigledna je vrlo visoka nejednakost u stupnju razvi-
jenosti. Oko 25% stanovnitva svijeta raspolae sa 75%
ukupnoga svjetskog dohotka (UNDP, 2004). A vidjeli
smo da se razlike izmeu najbogatijih i najsiromanijih
234 DEMOGEOGRAFIJA
sve vie poveavaju. Usporedba dohotka najbo-
gatijeg dijela svjetske populacije (gornjih 20%") i
najsiromanijih (donjih 20%") pokazuje sljedeu
promjenu omjera: 1820. godine 3:1, 1913. godine 11:1,
1960. godine 30:1, 1980. godine 45:1, 2001. godine 70:1
(Potter i dr 2004).
to valja uiniti da bi se smanjile goleme razlike u razvi-
jenosti? Opa skuptina Ujedinjenih naroda izglasala
je 2000. godine Milenijsku deklaraciju (United Nations
Millennium Declaration) sa sljedeim ciljevima do
2015. godine (UNDP, 2004):
prepoloviti udio svjetskog stanovnitva koje ivi s
manje od 1 US dolara na dan
prepoloviti udio svjetskog stanovnitva koje pati od
gladi
prepoloviti udio svjetskog stanovnitva koje ne moe
osigurati dostatnu koliinu pitke vode
Slika 107. Jesmo li svi na istoj Zemlji? (izvor: Internet, nepoznati autor)
postii opi obuhvat primarnog kolovanja
postii spolnu jednakost u kolovanju
smanjiti stopu smrtnosti rodilja za tri etvrtine
smanjiti smrtnost djece do pet godina za dvije tre-
ine
zaustaviti irenje i poeti smanjivati broj oboljelih od
AIDS-a, malarije i drugih zaraznih bolesti.
Odakle sredstva za postizanje tih ciljeva? Bogate zem-
lje trebaju preuzeti svoj dio odgovornosti i na razini
Ujedinjenih naroda prihvatiti odluku po kojoj bi dio
svog BDP-a davale za pomo siromanim zemljama. To
bi bio svojevrstan porez za smanjivanje nejednakosti, a
za poetak bi mogao iznositi oko 0,7% BDP-a. Pomo
bi trebala biti usmjerena prije svega na dugoroni na-
predak i jaanje domaih snaga i mogunosti u nedo-
voljno razvijenim zemljama.

6.2.3. Odrivi/obzirni razvoj
Ekoloki razvoj, danas poznat kao odrivi razvoj (engl.
sustainable development), 275 postao je od 90-ih godina
vodei razvojni model, a naglaava potrebu ouvanja
prirodnog (biolokog) sustava uz potporu globalne
ekonomije (Elliott, 1999). Koncept odrivog razvoja
uvela je norveka premijerka Gro Harlem Brundtland
1987. godine u izvjeu Ujedinjenim narodima (tzv.
Brundtland Report). U njemu autorica definira odrivi
razvitak kao takav razvitak koji zadovoljava potrebe
postojeih narataja bez ugroavanja izgleda buduih
narataja na primjereno zadovoljavanje njihovih
potreba (WCED, 1987). Pojam upuuje na pogled u
budunost", pristup u iskoritavanju prirodnih dobara
koji vodi rauna o dobrobiti buduih generacija. To je
u suprotnosti s uobiajenim svakodnevnim grablje-
njem", praksom koja malo vodi rauna o budunosti
ili nimalo ne vodi. Odrivi/obzirni razvoj ne zbiva se
po nekoj univerzalnoj shemi. Smatra se da bi svako
drutvo trebalo imati vlastiti put, svoju ekoloku i
kulturnu prepoznatljivost. U tom kontekstu razumi-
jeva se da je odrivo drutvo ono koje je sposobno za
budunost (U.E. Simonis, prema Cifri, 2003).
Odrivost V. Lay definira (2003:317) kao sposobnost
nekog ivog entiteta (bilo socijalnog, bilo biolokog) ili
procesa da se nainom svog funkcioniranja, nainom
djelovanja, (samo)odravaju, odnosno (samo)reproduci-
raju kroz dugi vremenski period. Samoobnavljanje pret-
postavlja kreiranje, samostvaranje. (Samo)destrukcija
je tome suprotna. Razgradnja, trenutano i kumula-
tivna oneiivanje, usmrivanje, unitavanje tla, voda,
zraka, ivotinja, biljaka, biosfere, dosegnute kvalitete
ivljenja i zdravlja ne vode obnavljanju, procvatu gos-
podarskog, socio-kulturnog ivota, ve osiromaenju
ivota, bolestima i smrti. Mnogi istiu da je okoli pose-
bice ugroen globalizacijom, odnosno da je globalno
razaranje okolia" jedna od temeljnih znaajki tog pro-
cesa (Beck, 1999).
Odrivi/obzirni razvojni model znai vie od pukog
ouvanja prirodnog sustava. S njim je povezana ravno-
pravnost spolova, drutvenih skupina i naroda. Takav
275Sociolog I. Rogi uz pojam odrivi rabi i pojam obzirni razvoj, ak mu daje prednost. ini se da taj izraz dobro (u duhu
hrvatskog jezika) pokazuje bit takva razvoja (obziran - paljiv, pun obzira, oprezan, umjeren), tj. obvezu aktualnih sudionika
na uskratu i obzirnost (podcrtao I. N.) u raspolaganju prirodnim i drutvenim dobrima, eda bi oni budui imali izgleda u njiho-
voj uporabi (Rogi, 2003: 362-363). Ovdje obzirni razvoj rabimo kao dopunski (alternativni) pojam.
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 235
razvoj pretpostavlja pravednost, tako da siromani
ne bi morali rtvovati svoj okoli kako bi zaradili za
preivljavanje (Drakakis-Smith, 1996; Eden i Parry,
1996). Valja istaknuti da se siromatvo esto skriva iza
stopa poveanja dohotka per capita. Stoga se u okviru
odrivog/obzirnog razvoja smatra preporuljivim pri-
kazati stvarni (ne prosjeni) ivotni standard, kako bi
se siromatvo uinkovitije suzbijalo. Upravo se pre-
vladavanje siromatva smatra sredinjim pitanjem
uinkovite strategije takva razvoja.
Moe se postaviti pitanje: to bi sada valjalo uiniti za
unapreenje odrivog razvoja? Ukratko:
valja napustiti ideju da su prirodna dobra, kao zrak i
voda, besplatni"
ekonomski pokazatelji, kao BDP, zapostavljaju ulogu
ekolokih resursa u proizvodnji i potronji; valja
uvesti nove pokazatelje (zeleni BDP") koji e korek-
tno prikazati stanje
odrivi/obzirni razvoj ne moe se provoditi bez eko-
lokog obrazovanja
moraju se razvijati novi pokazatelji odrivog/obzirnog
razvoja, a trebaju sluiti informiranju javnosti, pose-
bice o jazu izmeu stvarnog stanja i deklariranih raz-
vojnih ciljeva
odrivi/obzirni razvoj nemogu je bez strategije za-
tite okolia; meu njima mora biti vrsta veza (Wein-
stein i Pillai, 2001).
Sve reeno navodi na pomisao kako koncept odrivog/
obzirnog razvoja moe zapravo znaiti sve to poeli-
mo. Ekolozi mogu istaknuti pitanje odrivosti u sklopu
problema budue proizvodnje biomase; ekonomisti
e, pak, odrivost razmatrati s gledita kapitala i is-
koritavanja prirodnih resursa, itd. Razliiti pogledi
na odrivi/obzirni razvoj mogu doi do izraaja i u
odnosu drutvene zajednice i prirode. Tako ekocen-
tristi vide ljudski rod kao dio prirode i globalnog eko-
sustava u kojemu se priroda mora potovati bez obzira
na njezinu drutvenu vrijednost", a tehnocentristi,
pak, vide prirodu odvojeno od drutva, kao materi-
jalnu podlogu drutvenoj dobrobiti (Pepper, 1996).
236 DEMOGEOGRAF/JA

Ipak, unato suprotnim gleditima, nitko ne dovodi u
pitanje privlanost tog koncepta koja, po mnogima, lei
u njegovoj uporabljivosti u razliitim politikim i soci-
jalnim okolnostima (Adams, 2001).
Ujedinjeni narodi i odrivi/obzirni razvoj. Godine
1992. Rio de Janeiro bio je mjesto okupljanja najveeg
skupa predsjednika vlada u povijesti, a povod je bila
konferencija Ujedinjenih naroda o okoliu i razvoju
(United Nations Conference on Environment and De-
velopment, UNCED), s osnovnom temom odrivog/
obzirnog razvoja za budunost. Prihvaen je (zapravo
reafirmiran) ve poznati koncept odrivog razvoja kao
klju za razumijevanje odnosa izmeu gospodarskog
rasta i okolia, a ciljevi takva razvoja predoeni su u
zavrnom dokumentu -Agenda 21. Tada su postavljeni
i temelji za osnivanje nove meunarodne institucije u
sklopu UN-a, Komisije za odrivi razvoj (Comission
on Sustainable Development, CSD), ija je temeljna
zadaa oblikovanje integriranog pristupa politici zatite
okolia i gospodarskog razvoja. Takoer je odgovorna
za nadzor financijskih sredstava namijenjenih progra-
mima odrivog/obzirnog razvoja. No ta komisija nema
izvrnih ovlasti ni vlastitih sredstava, ve je prije svega
forum za razmjenu informacija, postizanje politikog
konsenzusa i poticanje suradnje meu zemljama.
Nakon konferencije u Rio de Janeiru spoznaja o potrebi
integriranja okolia i razvoja izazvala je promjene unu-
tar institucija UN-a i njihova djelovanja; cijeli sustav
UN-a proet je problemom razvoja i okolia. Mnoge su
konferencije odrane nakon 1992. godine a svrha im je
bila dublje spoznavanje pojedinih aspekata odrivog/
obzirnog razvoja (shema 8).
Na konferenciji u Johannesburgu 2002. godine u ari-
tu pozornosti bila je rasprava o stanju u pojedinim
sektorima okolia i isticanje potrebe da se graani, a ne
samo institucije, ukljue u proces odrivog/obzirnog
razvoja. Naime, da bi budue akcije bile uinkovite i is-
punile ciljeve odrivosti, vlade ne mogu djelovati same,
nego je nuna iroka potpora cjelokupnog stanovnitva
(UN, 2001).
Gotovo sve specijalizirane agencije UN-a imaju u
svojim programima ugraenu dimenziju odrivog/
obzirnog razvoja. Tako i Organizacija za prehranu i po-
ljoprivredu (FAO) ima program odrivog/obzirnog
razvoja poljoprivrede i ruralnih podruja (Sustain-
able Agriculture and Rural Development, SARD). U
sklopu tog programa odrivi/obzirni razvoj definiran
je kao upravljanje prirodnim izvorima i njihova zatita
orijentacijom na tehnoloke i institucionalne promjene
koje e osigurati dosadanja postignua i trajno zadovo-
ljavati humane potrebe sadanjih i buduih narataja.

Shema 8. Meunarodne konferencije sljedbenice" konferencije u Rio de Janeiru 1992. godine

Godina Mjesto Naziv konferencije*

1994. Kairo UN Conference on Population and Development
1994. Barbados Conference on Small Island Developing States
1995. Kopenhagen Worl Summit on Social Development
1995. Beijing Fourth Conference on Women and Development
1996. Istanbul Habitat II - Conference on Human Settlements
2000. NewYork UN Millennium Summit
2000. Geneva UN World Summit for Social Development and Beyond
2001. Bruxelles UN Conference on Least Developed Countries
2002. Johannesburg World Summit on Sustainable Development

* Predoeni su slubeni nazivi na engleskom jeziku radi lakeg iskoritavanja literature i snalaenja u informaci-
jama na Internetu.
Izvor: UN, 2004.
 6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 237

Takav odrivi razvoj (u poljoprivredi, umarstvu i zdravstvenoj zatiti stanovnitva imaju kranske
ribarstvu) koji tei spreavanju degradacije tla, voda, misije zajedno s nevladinim organizacijama (Potter i
biljaka i ivotinjskih vrsta sukladan je ouvanju oko- dr., 2004).
lia, tehnoloki je prilagodljiv, gospodarski opravdan i Neki kljuni podaci pokazuju stanje zdravstvene zatite
drutveno prihvatljiv (FAO, 2004). u odabranim zemljama (tabl. 63). Razvidno je da raz-
vijene (bogate) zemlje troe mnogo vei dio BDP-a za
6.2.4. Razvijenost, okoli i zdravlje javnu zdravstvenu zatitu nego nedovoljno razvijene
zemlje, a i u ostalim stavkama" oekivano su velike
6.2.4.1. Ope znaajke razlike. Niska razina zdravstvene zatite u zemljama
u razvoju i tekoe koje iz toga proistjeu najee su
Zdravlje stanovnitva u uskoj je vezi s razvojem. Mno-
posljedica siromatva, koje se ogleda posebice u nedo-
ga mjerila razvijenosti, kao, stopa rodnosti, oekivano
voljnoj ili nekvalitetnoj hrani i vodi te u nedostatku
trajanje ivota, smrtnost dojenadi, potronja kalorija,
sanitarnih ureaja (WHO, 1997).
broj ljudi na jednog lijenika ili na jedan bolniki kre-
vet itd ujedno su i pokazatelji zdravstvenog stanja Tablica 63. Pokazatelji stupnja zdravstvene zatite (stan-
stanovnitva. Valja istaknuti da je zdravlje vie od darda) u odabranim zemljama rangiranima prema Hu-
puke dijagnoze da ovjek nema neku fiziku bolest. man Development Index (HDI)
Zdravlje je stanje potpunoga fizikog, duevnog i soci-
jalnog blagostanja, a ne samo izostanak bolesti i nemoi HDI
rang
Zemlja A B c D E
(WH0,1997). 276 To implicira sloenu meuzavisnost
izmeu ljudi i njihova okolia i, posebice, izmeu soci- 2 vedska 100 100 99 287 6,7
jalnih i gospodarskih imbenika. 8 SAD 100 100 99 279 5,8
Poznato je da zdravstveno stanje stanovnitva utjee na 9 Japan 100 100 100 202 5,9
razvitak. Znamo da loe zdravlje moe ograniiti rad- 12 Velika Britanija 100 100 99 164 5,9
nu sposobnost i uinkovitost, a ako je mnogo takvih 72 Brazil 72 83 40 206 2,9
pojedinaca u stanovnitvu, to moe izazvati nepovolj-
79 Jamajka 84 71 95 85 3,2
ne uinke u gospodarskom razvitku. S druge strane,
gospodarska razvijenost utjee na zdravlje. Naime, 94 Kina 38 75 85 164 .

vei BDP prua i vee mogunosti za financiranje ja- 127 Indija 31 88 35 51 .

vnog zdravstva, obrazovanja, zatite i zdravstvene 138 Banglade 53 97 65 23 1,7

promidbe. Ipak, teko je uopavati vezu izmeu gos- 147 Zimbabve 68 85 70 6 .
podarskog razvitka i zdravstvenog stanja stanovnitva. 174 Mali 69 65 60 4 2,1
Moe se nai primjera u kojima veza izmeu BDP-a
177 Sijera Leone 28 28 44 9 0,9
i oekivanog trajanja ivota nije izravna, tj. da gos-
podarski razvitak ne znai uvijek napredak ljudskog
HDI rang - razvijenost prema Human Development In-
blagostanja. injenica je da makroekonomske prom-
dex 2002. godine
jene ne donose uvijek koristi ukupnom stanovnitvu;
A - stanovnitvo(%) koje raspolae odgovarajuim sa-
mnoge mjere mogu dovesti ak do irenja siromanog
nitarnim mogunostima, 2000.
sloja stanovnitva i loe raspodjele resursa.
B - stanovnitvo (%) koje ima na raspolaganju dovolj-
Mnoge zemlje u razvoju jo uvijek imaju sustav no vode, 2000.
zdravstvene zatite naslijeen iz kolonijalnog razdo- C - stanovnitvo (%) kojem su dostupni osnovni lije-
blja, to znai da glavninu sredstava troi nekoliko kovi, 2000.
bolnica u najveim gradovima, a ruralno je podruje D - broj lijenika na 100 000 stanovnika, prosjek za
zanemareno. Osiguranje dobre zdravstvene zatite za 1990 - 2003.
svakog stanovnika izuzetno je skup pothvat za vlade E - udio(%) BDP-a iskoriten za javno zdravstvo, 1998.
siromanih zemalja. Stoga u mnogim dijelovima svi- ... bez podataka.
jeta, a posebice u tropskoj Africi, vodeu ulogu u Izvor: UNDP, 2004.

WHO World Health Organization (Svjetska zdravstvena organizacija) specijalizirana je agencija Ujedinjenih naroda os-
276

novana 1948. godine.

238 DEMOGEOGRAF/JA
Epidemioloka tranzicija". injenica da izmeu raz-
vijenih i slabije razvijenih zemalja postoje razlike glede
tipova bolesti s najviom smrtnou daje podlogu za
tvrdnju da pojedino drutvo (zemlja) razvijajui se
prolazi nekoliko stupnjeva epidemioloke tranzici-
je". Pod tim se openito razumijeva poboljanje zdrav-
stvenog stanja, smanjenje morbiditeta (uestalosti
bolesti) i mortaliteta te promjena njihovih uzroka. Te
promjene openito dolaze s modernizacijom", ve-
zane su uz primjenu suvremene medicinske tehnike i
tehnologije te uz poboljanje ivotnog standarda, preh-
rane, stanovanja i higijene. Praktino je dio, ili pratei
proces, demografske tranzicije".
S modernizacijom", s porastom blagostanja i s pove-
anjem oekivanog trajanja ivota mijenja se i profil
bolesti, koji se osjetno razlikuje od onoga tipinoga
za tradicionalna" drutva. Tri su etape (razdoblja)
epidemioloke tranzicije" (Weinstein i Pillai, 2001).
Prvo je razdoblje poasti i gladi te visoke stope smrt-
nosti dojenadi, a uglavnom su na djelu" plune i
zarazne bolesti (malarija, kolera, turbekuloza, crijevni
katar, itd.). Drugo je razdoblje uzmicanja pandemija
(epidemija irokih razmjera); raireno je cijepljenje,
poboljani uvjeti stanovanja i higijene. U Europi i
Angloamerici ta se etapa zbivala izmeu sredine 19. i
sredine 20 stoljea. Tree je razdoblje degenerativnih
bolesti i onih bolesti koje potie ovjek, a uzroci su
nezdrava hrana, pretilost, puenje, stres (bolesti su
rak, srane bolesti, bolesti dinih organa, itd.). U toj su
fazi razvijene zemlje. Mnoge novije studije izdvajaju
i etvrtu etapu: odgoene (starake) degenerativne
bolesti; to je vezano uz produljenje ivota i slabije
zdravlje (Alzheimerova bolest i sl.).
injenica da svjetsko stanovnitvo stari (usp. odjeljak
5.1.3) daje posebnu teinu upravo etvrtoj tranzicijskoj
etapi. Ona danas obiljeava tek najrazvijenije zemlje
(Japan, Veliku Britaniju, itd.). Produljenje ivotnog vije-
ka, odnosno demografsko starenje, donosi odreeni tip
bolesti, to iziskuje mnogo vee izdatke za zdravstvenu
i socijalnu skrb. Iako su slabije razvijene zemlje daleko
od te etape, ipak se u mnogima ubrzano poveavaju
starije skupine stanovnitva (Indija, Kina), to znai da
ih ekaju tekoe glede osiguranja poveanih potreba
za zdravstvenom i socijalnom skrbi stanovnitva.
6.2.4.2. Bolesti (epidemije) i populacijske
promjene
Razmatrajui prirodno kretanje spomenuli smo da
bolesti mogu uvelike utjecati na razinu smrtnosti, a time
i na ope populacijske promjene (usp. odjeljak 4.2.2).
Bolesti imaju i niz socijalnih posljedica, od smanjene
produktivnosti, preko slabijeg dohotka do pogoranja
prehrambenog standarda. Mnoge bolesti uzrokuju
smrt, a njihova rasprostranjenost utjee na dobni sas-
tav stanovnitva i moe imati teke posljedice za vie
narataja. Tako e prevelika smrtnost mladih dobnih
skupina utjecati na stopu rodnosti kada te skupine uu
u fertilnu dob, ali i na dalju rodnost preko reduciranog
potomstva (eho-efekt"). Stoga je vano razlikovati
dvije glavne skupine bolesti - zarazne (prenosive) ide-
generativne. One su, sukladno epidemiolokoj tran-
ziciji", promjenjivog znaaja u razliitim dijelovima
svijeta.
Prostorne znaajke smrtnosti uzrokovane bolestima,
rairenost i uestalost bolesti u svijetu predmet su
prouavanja medicinske geografije. Nekad se smatrala
dijelom populacijske geografije (demogeografije), ali se
ve nekoliko desetljea uglavnom prepoznaje kao sa-
mostalna znanstvena disciplina (Mayer, 1982). Korijeni
medicinske geografije seu do Hipokrata i njegova ra-
zumijevanja povezanosti klime i bolesti (de aere, aquis
et locis - zraka, voda i lokacije).
Zarazne bolesti uzrokuje vie imbenika koje zajed-
no ine tzv. patogeni kompleks. Dvije su skupine tih
imbenika: prirodni imbenici - koji su plod prirodne
osnovice - i drutveni - koji su uglavnom svojstveni
slabije razvijenim sredinama. Prema tome, patogeni
kompleks je funkcija ekolokih znaajki odreenog
prostora (npr. ekvatorijalnih, tropskih i dr.), a njegov in-
tenzitet ovisi o snazi nepovoljnih prirodnih imbenika,
s jedne strane, te o uinkovitoj obrani ovjeka, s druge
strane (Friganovi, 1990).
Patogeni kompleks ine (pojednostavnjeno) tri sas-
tavnice: mikrobi (bakterije i virusi), prijenosnici i
ljudi. Bakterije i virusi kao parazitski organizmi ne
mogu preivjeti izvan ive stanice, no na ivoj podlozi
njihovo je razmnoavanje zastraujue brzo. Bakterija
ili virus mogu dospjeti u organizam izravno, gutanjem
(kao bakterije koje izazivaju koleru, dizenteriju, tifus i

sl.), disanjem (bakterije difterije, arlaha), ranjavanjem
(tetanus) ili posredno, preko prijenosnika.
Patogeni kompleks malarije (paludizam) uzrokuje
parazit u crvenim krvnim stanicama Plasmodium
koji prenose razliite vrste komaraca; neki su vezani
za ustajale vode (kao Anopheles malariae), a drugi se
dre bistrih voda i brzaca (Anopheles gambiae). Odatle
i pojava malarine endemije i epidemije u razliitim
ekolokim uvjetima, ali samo ondje gdje ima koma-
raca. ovjek je uvelike suzbio tu teku bolest, ali od nje
jo uvijek pati stanovnitvo mnogih tropskih krajeva.
U mnogim je zemljama udio oboljelih od malarije u
ukupnoj populaciji vei od 10%, primjerice u Gvineji
75,4%, u Bocvani 48,7%, u Burundiju 48,1 %, u Zambiji
34,2%, u Malaviju 26%, u Mozambiku 18,l %, u Gam-
biji 17,3%, u Gani 15,3%, u Jemenu 15,2%, u Salamun-
skim Otocima 15,2%, u Sudanu 13,9%, u Obali Bjelo-
kosti 12,5%, u Senegalu 11,9%, u Mauretaniji 11,2%, u
Beninu 10,7% (UNDP, 2004).
uta groznica je patogeni kompleks tropskih krajeva
Afrike, Latinske Amerike i Azije. Prijenosnik je jed-
na vrsta komarca (Aedes). Premda je ta bolest dosta
potisnuta, ipak je potencijalna opasnost za lokalno
stanovnitvo.
Bolest spavanja (afrika tripanosomijaza) hara u Af-
rici. Parazit Trypanosoma uzronik je te bolesti koja
napada stoku i ljude. Prenosi se ubodom ce-ce muhe
:01 !
[[]]]]2,
~3 '
[][]4
~5
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 239
(Glossina palpalis) iji je areal u sjenovitim mjestima
tropskih uma i savana. Junoamerika tripanosomi-
jaza (Chagasova bolest) neto se razlikuje od afrike, a
prenose je drugi insekti. Danas je ta poast dosta suz-
bijena zahvaljujui napretku medicine i meunarodnoj
pomoi, ali opasnost nije posve uklonjena.
Endemijska kuga je od svih tekih zaraznih bolesti
uspjeno iskorijenjena. Bolest na ljude sa zaraenih
takora prenosi buha (Xsenopsylla cheopsis). Potenci-
jalna arita te poasti jo postoje u srednjoj Aziji i na
Bliskom istoku. Crna smrt" je nekada poprimala pan-
demijske razmjere, a u Europi je s velikom smrtnou
harala sve do 18. stoljea. Tako je kuga koja je na bri-
tanskom otoju harala od 1348. do 1350. godine po
tvrdnjama nekih istraivaa smanjila broj stanovnika
za 30%; drugi pak tvrde da nije odnijela vie od 10%
ivota. Kako bilo, uinak epidemije nije bio svugdje
isti. U pastoralnim i brdovitim podrujima smrtnost
je bila manja, a najvia je bila u morskim i rijenim lu-
kama (Howe, 1972).
Tularemija je zarazna bolest glodavaca (npr. zeeva,
vjeverica), uzrokovana bacilom Bacterium tularens, a
prenosi se i na ovjeka krznom i mesom. To je pato-
geni kompleks sjevernih amerikih i azijskih podruja.
Zbog visoke smrtnosti ta je bolest dugo bila jedan od
imbenika stagnacije broja stanovnika, a danas je uve-
like potisnuta (lijei se antibioticima).
Slika 108. Rasprostranje-
O' nost donedavno uesta
lih endemijskih bolesti na
Zemlji: 1. malarija, 2. uta
groznica, 3. tripanosomi-
jaza (Chagasova bolest),
4. endemijskakuga, 5. tula-
remija (prema: Friganovi,
~~-~~4000km 1990: 194; prilagoeno)
240 DEMOGEOGRAF/JA

Tripanosomijaza u tropskim i tularemija u hlad-
nim krajevima utjecale su i na strukturu i kakvou
prehrane stanovnitva. Naime, izbjegavalo se meso
to je u nedostatku kvalitetne zamjenske hrane vo-
dilo nedostatku bjelanevina, obolijevanju i kraem
ivotnom vijeku stanovnitva. Zbog slinih razloga
dolazi do rairene pojave avitaminoze (vidjeti odjeljak
6.2.5).
Sve su navedene poasti, a i mnoge druge bolesti (ko-
lera, tifus, tuberkuloza i dr.), zbog visoke smrtnosti
uvelike utjecale na kretanje stanovnitva, tj. na nje-
gov ogranieni porast tijekom povijesti. U novije doba
ugroenim populacijama pomae globalna zajednica;
prevencijom, prosvjeivanjem i lijekovima suzbija se
patogeni kompleks tropskih i drugih krajeva. Zbog
toga se u mnogim podrujima znatno smanjila smrt-
nost i ubrzan je porast broja stanovnika. No ponovno
oivljavaju stare poasti, poput tuberkuloze, ili se poja-
vljuju nove, kao to je HIV/AIDS.
Turbekuloza (suica) kronina je zarazna bolest koju
uzrokuje Kochov bacil. Od nje obolijevaju i ljudi i
domae ivotinje. Rezultati borbe protiv tuberkuloze
sve su bolji gotovo u svim dijelovima svijeta, osim u
Africi, gdje irenje te bolesti, koja se vrlo esto pojav-
ljuje uz AIDS, poprima alarmantne razmjere. To je
povezano s loim higijenskim i sanitarnim uvjetima u
sve napuenijim gradovima (slino se dogaalo u Eu-
ropi sredinom 19. stoljea). U svijetu je 2003. godine
Tablica 64. Pokazatelji HIV/AIDS-a po regijama svijeta, potkraj 2001. godine
zabiljeeno 8,8 milijuna novih oboljelih (WHO, 2004).
Veina od tog broja odnosi se na Afriku u kojoj se broj
oboljelih poveava 3 - 4% godinje. Od tuberkuloze je
2003. godine umrlo 1,7 milijuna ljudi (ili, u prosjeku,
svakoga dana oko 5 000), a od njih priblino pola mili-
juna u Africi. AIDS i tuberkuloza ine smrtonosan
dvojac jer zaraza HIV-om olakava zarazu tuberkulo-
zom.
AIDS (Acquired Immune Deficiency Syndrome), u
hrvatskom jeziku sindrom steene deficijencije imuno-
lokog sustava organizma (SIDA), nova je velika pri-
jetnja zdravlju svjetskog stanovnitva. Bolest oteuje
prirodni tjelesni zatitni ili imunoloki sustav. Moe
se rei da ta poast donekle umanjuje vrstou mo-
dela epidemioloke tranzicije''. Naime, AIDS zahvaa
i bogate zemlje, ali najjae pogaa siromane zemlje i
drutva, izazivajui veliku ljudsku patnju i smrtnost.
Za tu bolest zasad nema uinkovitog lijeka.
Pandemija HIV-a (engl. human immunodeficienci vi-
rus) virusa humane imunodificijencije pojavljuje se
kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina kao nova zlokobna
dimenzija svjetske zdravstvene scene. Gotovo u svim
sluajevima zaraenost HIV-om razvila se u AIDS, s
neizbjenim fatalnim ishodom. Prema procjenama,
potkraj 2001. godine oko 40 milijuna osoba irom
svijeta ivjelo je s HIV/AIDS-om, a vie od 70% njih
ivi u podsaharskoj Africi (UNAIDS, 2001). Glavnina
zaraenih i oboljelih ivi u siromanijim podrujima

Poetak Broj osoba koje Broj Udio(%)

Regija Stopa*(%)
epidemije ive s HIV/AIDS novozaraenih ena**
podsaharska Afrika kasne 70. 28,l milijun 3,4 milijuna 8,4 55
sj. Afrika i Bliski istok kasne 80. 440 000 80 000 0,2 40
juna i jugoist. Azija kasne 80. 6,1 milijun 800 000 0,6 35
istona Azija i Pacifik kasne 80. 1 milijun 270 000 0,1 20
Latinska Amerika kasne 70. 1,4 milijuna 130 000 0,5 30
Karipsko otoje kasne 70. 420 000 60 000 2,2 50
ist. Europa i srednja Azija rane 90. 1 milijun 250 000 0,5 20
zapadna Europa kasne 70. 560 000 30 000 0,3 25
Angloamerika kasne 70. 940 000 45 000 0,6 20
Australija i Novi Zeland kasne 70. 15 000 500 0,1 10
svijet - ukupno 40 milijuna 5 milijuna 1,2 48
*Udio osoba u dobi 15 - 49 godina koje ive s HIV/AIDS-om u ukupnom broju stanovnika te dobi.
**Udio ena u ukupnoj dobnoj skupini 15 - 49 godina koja ivi s HIV/AIDS-om.
Izvor: UNAIDS, 2001.
0'

Stopa HIV/AIDS-a
- 20,1 i vie
- 10,1-20,0

- 4,1-10,0
- 1,1- 4,0
0,4 - 1,0
CJ 0,1- 0,3
CJ < 0,1
i-----i bez
L__J podataka

I max: 38,8 (Svazi)

Slika 109. Udio(%) osoba u dobi 15 - 49 godina koje ive s HIV/AIDS-om u ukupnom kontingentu stanovnitva te dobi 2003. godine, prikaz po zemljama svijeta
(izvor: UNDP, 2004)
242 DEMOGEOGRAFUA

svijeta (Afrika, sredinja, juna i jugoistona Azija,
Latinska Amerika, Karibi i istona Europa), a podsa-
harska Afrika ima najviu stopu zaraenih, tj. 8,4% od
ukupnog kontingenta u dobi 15 - 49 godina) (tabl. 64).
Prema relevantnim procjenama, svakog se dana zarazi
vie od 9 000 Afrikanaca (World Bank, 2002). Tijekom
2001. godine u podsaharskoj Africi umrlo je od AIDS-a
2,3 milijuna ljudi, ili 77% ukupnog broja umrlih u svi-
jetu od te poasti.
Podaci o oboljelim osobama po pojedinim zemljama
pokazuju (oekivano) jo izrazitije razlike. U tome
prednjae zemlje tropske Afrike (podaci za 2003. go-
dinu; oboljelih u kontingentu 15 - 49 godina): Svazi
38,8%; Bocvana 37,3%; Lesoto 28,9%; Zimbabve 24,6%;
Juna Afrika 21,5%; Namibija 21,3%; Zambija 16,5%;
Malavi 14,2% itd. (UNDP, 2004) (sl. 109). S druge
strane odgovarajua stopa u zemljama OECD-a iznosi
0,3%. Zanimljivo je da isti niski udjel osoba koje ive s
HIV/AIDS-om imaju visokorazvijeni Japan i Banglade,
samo 0,02%. To pokazuje da na ograniavanje bro-
ja zaraenih osim ope razvijenosti utjeu i drugi
drutveni imbenici (tradicija, vjera).
Smrtnost uzrokovana AIDS-om u pojedinim e zem-
ljama bitno utjecati na populacijske promjene. Po-
gledajmo primjer Bocvane, jedne od vodeih zemlja po
udjelu zaraenih HIV-om. U njoj e od 2000. do 2015.
godine od AIDS-a umrijeti oko 380 000 stanovnika. To
je golemi gubitak za razmjerno malu populaciju (oko
1,5 milijuna 2000. godine). Znakovita je posljedica
zaraenosti HIV-om oekivano trajanje ivota koje se,
u odnosu prema razdoblju prije epidemije, znatno sma-
njilo. Oekivano trajanje ivota smanjeno je zbog AIDS-a
na samo 41,3 godine (oko 2000. godine) i dvadesetak je
godina krae nego u razdoblju prije izbijanja epidemije
(UN, Population Division, 2003). Epidemija AIDS-a
izazvat e velike promjene u sastavu stanovnitva. Pro-
jekcija za Bocvanu pokazuje (sl llO.) da e se dobno-
-spolna piramida njezina stanovnitva do 2025. godine
posve izobliiti i pretvoriti u neto poput populacij-
skog dimnjaka" (US Census Bureau, 2002).
Sve vea smrtnost mlaih dobnih skupina (20 - 40) utje-
e na smanjenje broja aktivnog stanovnitva. Oigledno
je da regije koje su jako pogoene AIDS-om, kao to
je podsaharska Afrika, gube i radnu snagu, a ona je u
mnogim nedovoljno razvijenim zemljama esto i je-
dini resurs. AIDS iscrpljuje ionako nedostatna sred-
stva javne zdravstvene zatite (npr. Ruanda troi 65%
sredstava za javno zdravstvo na oboljele od AIDS-a).
Ta poast nanosi veliku tetu gospodarstvu i usto, to
je posebice vano, onemoguuje osiguranje dovoljno
hrane iz domae proizvodnje. Sve to dodatno optereuje
siromane zemlje. to uiniti? Godine 2001. posebna
sjednica o HIV/AIDS-u Ope skuptine UN-a suglasila
se o est glavnih ciljeva (UNAIDS, 2001):
smanjiti zaraenost HIV-om dobne skupine 15 - 24
godine za 25%, i to u najugroenijim zemljama do
2005, a na globalnoj razini do 2010. godine
smanjiti do 2005. udio HIV-om zaraene djece za
20%, a do 2010. za 50%
razvijati nacionalne strategije borbe protiv HIV-a,
ukljuivi iroku primjenu lijekova
razvijati i provoditi nacionalnu strategiju skrbi o
siroadi i djeci zaraenoj HIV-om

2000. 2025.
dob dob
>ao! >80
75-79
M M 110-14:-----
65-69t
60-64!
55-59 I _
50-541
-i45.49f--

_--- :1~~:~~r=
1~~:~::
-- : 20-241_ -- - -

- - 1~:.i:r
- -- - --~ 1-------

-- ~------------~----- ---~~---,-- ---------- ______cc;=-=-==;=- ~~ 0-4 ' - - - - - , -----~

120 100 80 60 40 20 o o 20 40 60 80 100 120 100 80 60 40 20 o o 20 40 60 80
~stanovnitvo (u tisuama) ----. ~stanovnitvo (u tisuama)----.

Slika llO. Dobno-spolna piramida stanovnitva Bocvane 2000. i 2025. godine (prema: US Census Bureau, 2002)

-----------------------------------------------------
oblikovati strategije koje e utjecati na smanjenje
ranjivosti pojedinih skupina stanovnitva na zarazu
HIV-om, npr. mjerama prosvjeivanja i podizanja
standarda, suzbijanja seksualnog iskoritavanja i
poboljanja poloaja ena
razvijati multisektorske strategije koje e dovesti do
smanjenja utjecaja HIV/AIDS-a na mnoge sfere u osob-
noj, obiteljskoj, mjesnoj i nacionalnoj domeni.
No mogunosti provoenja tih ciljeva prilino su slabe,
posebice u najsiromanijim zemljama svijeta. Stoga je
2002. godine Svjetska banka odobrila dodatnih 500
milijuna US dolara za drugu fazu svog Multi-Country
HIV/AIDS Programme far Africa (MAP). U dvije godi-
ne (2001 - 2002) taj je program financiran s vie od
milijardu US dolara (World Bank, 2002).
6.2.5. Pitanje prehrane ovjeanstva
Prehrana ovjeanstva bit e temeljno pitanje nastupa-
jue ere, mnogo vanije nego to su bila vana ideoloka
pitanja i sukobi u eri koja upravo zavrava (Brown,
1996:19). Veza izmeu rastueg stanovnitva svijeta i
nae sposobnosti osiguranja hrane na prihvatljivoj ra-
zini jedno je od najvanijih, a istodobno i proturjenih,
suvremenih globalnih pitanja. Jedan koncept, koji
razmatra povezanost populacijskog porasta i prehrane,
naglaava bitnu ulogu siromatva u brzom porastu
stanovnitva i nedostatku hrane, a takoer pokazuje
da poveanje blagostanja bitno utjee na smanjenje
veliine obitelji i sporiji porast populacije te dovodi do
vikova hrane (sl. lll).
Visoka stopa
porasta
stanovnitva
I
Velike obite~- ~- -j.atrijarhat
Klasna podjela
~'----a::__
--~
277 FAO (Food and Agriculture Organization) - Organizacija UN-a za prehranu i poljoprivredu.
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 243
Prolo je vie od dvjesto godina otkako je Malthus izra-
zio strah da e svjetsko stanovnitvo nadmaiti proiz-
vodnju hrane (vidjeti odjeljak 3.2.2.1). To se, sreom,
nije dogodilo. No, ipak, nema mjesta zadovoljstvu jer
milijunima ljudi nedostaje hrane. FAO procjenjuje da
tri etvrtine stanovnitva svijeta nemaju odgovarajuu
(zadovoljavajuu) prehranu te da veina te skupine
ivi u gospodarski nedovoljno razvijenim zemljama. 277
Tekoe proistjeu iz velikih razlika u proizvodnji
hrane: golemi su vikovi u Angloamerici i Europskoj
uniji, a manjkovi u mnogim slabije razvijenim zem-
ljama. Tako je proizvodnja itarica u svijetu u razdo-
blju 1980 - 1987. rasla bre od porasta stanovnitva;
prosjena godinja stopa bila je za stanovnitvo 1,9%,
a za itarice 2,3% (UN, 1991). Meutim, u sjeni je tog
podatka znatna razlika izmeu razvijenog i nedovolj-
no razvijenog dijela svijeta. Razvijeni su imali gotovo
etiri i po puta veu stopu porasta proizvodnje itarica
nego to je bio porast stanovnitva. U nedovoljno raz-
vijenim zemljama, pak, bilo je obrnuto. Posebice je u
podsaharskoj zapadnoj Africi velik raskorak u poras-
tu stanovnitva i proizvodnji itarica (zapravo hrane,
jer su itarice osnovna hrana veine ljudskog roda);
stanovnitvo 3,7%, ito -1,4%! To se nije promijenilo
ni 90-ih godina, tovie stanje se pogoralo jer se u
zemljama biveg SSSR-a uvelike (i do 20%) smanjila
proizvodnja hrane (FAO, 2001).
to se globalne budunosti tie, FAO procjenjuje da
e se porast svjetske populacije i dalje lagano uspo-
ravati, a da e se razina potronje hrane poveati u
veem broju zemalja. No smanjit e se godinja stopa
porasta svjetske poljoprivredne proizvodnje: sa 2,1%,
Niska stopa
porasta
stanovnitva
Male obitelji
Blagostanje
Slika 111. Veza izmeu siromatva,
:Hrana dostatno populacijskog porasta i gladi (pre-
kalorina
ma: Abraham, 1991)
244 DEMOGEOGRAFIJA

koliko je iznosila u razdoblju 1980 - 2000. godine, na
1,6% do 2015. godine te na 1,3% do 2030. Ipak, cijelo e
vrijeme ta stopa nadmaivati stopu porasta svjetskog
stanovnitva (FAO, 2001). To je, svakako, ohrabrujue,
ali ostaje nuna potreba smanjivanja razlike izmeu
razvijenih i nedovoljno razvijenih dijelova ekumene.
Podsaharska Afrika esto se navodi kao regija s iz-
razitim tekoama u proizvodnji hrane. Primjerice,
Srednjoafrika Republika, ad, Angola, Mozambik i
Somalija imaju vrlo visoku stopu rodnosti, a njihova
nemo da iz vlastitih izvora osiguraju dovoljno hrane
za sadanje stanovnitvo namee pitanje budunosti. 278
Osim toga, oruani sukobi i ratovi u Africi takoer su
uvelike utjecali na manjak hrane. Sve to podupire uvod-
no iznesenu tvrdnju da je siromatvo temeljni imbenik
nedostatka hrane i drugih tekoa. Potvrdu tome
prua prikaz povezanosti izmeu prehrane (izraene u
dnevnom unosu kalorijama) i BDP-a (per capita u US$
PPP). 279 Oigledna je pozitivna veza izmeu varijabli:
to je vii dohodak, vei je i svakodnevni unos kalorija
u organizam (sl. 112).
4000
o
3500
lorija (cal) ili kilodula (kJ) (lkcal = 4,2 kJ). Smatra se
da je ovjeku u umjerenim irinama dnevno potrebno
prosjeno 2 600 kalorija (ili 10 900 kJ), u tropima oko
2 300 (ili 9 600 kJ). Prosjek po stanovniku svijeta iznosi
dnevno oko 2 390 kalorija (ili 10 500 kJ). U razvijenim
se zemljama oko 2000. godine prosjeno po stanovni-
ku dnevno konzumiralo 3 320 kalorija (13 900 kJ), a u
slabije razvijenima samo 2 200 kalorija (FAO, 2001.).
Oko 40% svjetske proizvodnje itarica troi se za pre-
hranu domaih ivotinja, tj. za proizvodnju mesa
i mlijeka. Tome uvelike prigovaraju vegetarijanci,
tvrdei da bi rairena prihvaanje njihovih prehram-
benih navika bitno umanjilo sadanji slab uinak pret-
varanja Suneve energije u ljudsku prehranu. Osim
toga, poboljanju zdravlja stanovnitva pridonijelo bi i
smanjenje masnoa ivotinjskog podrijetla u prehrani.
No obrat u obiajima i navikama teko je oekivati u
kraem roku, stoga valja traiti druge mogunosti za
poboljanje prehrane stanovnitva svijeta.
U prehrani je vrlo vaan i omjer prehrambenih tvari
za proizvodnju energije (ugljikohidrati), za izgrad-
nju tkiva (bjelanevine) i za uravnoteeno odvijanje
ivotnih funkcija (vitamini i minerali). U slabije raz-
vijenim zemljama omjer navedenih tvari esto je vrlo

.
I
. .....
!1 . poremeen, odnosno prevladava jednolina prehrana.

.. ....'.;. ...... ..,.'.::.: .......

c
> I U razvijenim je zemljama to manje izraeno, makar
"'
c
u
' je i u njima prisutna pothranjenost i neishranjenost
,gc 3000
6 (ponegdje u iznenaujue velikom broju). Pothranje-
c
nost se obino definira kao nedovoljan unos kalorija
"'"'g_ 2500 ... ., ..: ..,. ..
. .
u organizam, a neishranjenost kao neuravnoteena
... _,.
~

prehrana, uglavnom uz nedostatak kljunih vitamina

i minerala (Atkins i Bowler, 2001). Tekoe su pose-
2000
bice izraene ondje gdje je obradiva tlo siromano
odreenim sastojcima.
1500--1--~~~~~~~~~~~~~~~~

100 1000 10000 100000 Tako je poetkom 2000-ih oko 260 milijuna ljudi u
BDP (per cap1ta u US $ ppp) svijetu bilo izloena nedostatku A vitamina, od kojih
Slika 112. Povezanost izmeu dnevnog uzimanja kalorija polovica ivi u junoj i jugoistonoj Aziji, a petina u Af-
po stanovniku dnevno i BDP-a (per capi ta u US$ PPP) ze- rici; 930 milijuna ljudi u hrani ne dobiva dovoljno joda,
malja svijeta 2000. godine (prema: Atkins i Bowler, 2001) od kojih gotovo 70% ivi u Aziji te oko 16% u Africi;
ak 3 700 milijuna ljudi (dakle, oko 50% stanovniva
Razliita potronja hrane stanovnitva razliitih zema- svijeta) ne dobiva u prehrani dovoljno eljeza, od kojih u
lja ili regija najee se izraava u dnevnom unosu ka- Aziji ivi gotovo 80%, a u Africi 12% (WHO, 2004).

278 Nedovoljno razvijene zemlje uvelike ovise o uvozu itarica. Od 107 milijuna tona, koliko su godinje uvezle u razdoblju
1995 - 1997. godine, uvoz e narasti na 270 milijuna tona 2030. godine (FAO, 2001). Tradicionalni izvoznici su Angloamerika,
zapadna Europa i Australija.
279 US$ PPP znai BDP preraunan na izjednaenu kupovnu mo (engl. Purchasing Power Parity); vidjeti biljeku 273.
 Kalorije
- 3301 i vie
- 3001-3300
- 2701-3000
2401 - 2700
0 2101-2400
D 1001 -2100
O do 1000
bez
D podataka

max: 3780 (Danska)

min 1580 (Somalija)

Slika 113. Prosjena potronja hrane po stanovniku zemalja svijeta 1997. godine izraena u kalorijama (prema podacima FAOSTAT-a u: Miocrosoft Encarta
Atlas, 2001)
246 DEMOGEOGRAFIJA

k I vitamin A
-jod --~~~~--400.0km

Slika 114. Rasprostranjenost nedostatka vitamina A i joda u prehrani stanovnitva svijeta (FAOSTAT, prema: Atkins i
Bowler, 2001)
Razvijeni svijet oito se hrani vie i (uglavnom) bolje istraivanja pokazala da je u vruim i polusuhim tropi-
od nerazvijenoga svijeta, ali to ima i svoje nalije. Loe ma 50% predkolske djece neishranjeno, a u hladnijim
navike, prejedanje, hrana zasiena mastima i drugim suptropima (sa zimskim kiama) oko 17% (Sharma i
tvarima (engl. junk food) vodi pretjeranoj tjelesnoj dr., 1996). U djece se pothranjenost fiziki oituje u
teini i pretilosti. Poetkom 2000-ih bilo je u svijetu slaboj miinoj masi, maloj visini (nioj od uobiajene)
oko 1,13 milijardi ljudi s prekomjernom teinom; meu i mnogo manjoj teini.
njima 225 milijuna pretilih, od kojih u Angloamerici
Pothranjenost nije tek privremena nelagoda, ve je ug-
gotovo 38%, a u Europi 36%, dakle, zajedno 4/5 (WHO,
lavnom kronino stanje (na dulji rok), koje moe biti
2004). S druge strane, oko 800 milijuna ljudi u nedo-
pretea gladi i mune smrti. Glad je ekstremna i opa
voljno razvijenim zemljama pati od kronine pothra-
nestaica hrane, kada je nema ni za puko odranje
njenosti, od kojih 200 milijuna ivi u podsaharskoj
ivota. To je stanje posljedica isprepletenog djelovanja
Africi (rauna se da e njihov broj 2010. dosei 300
prirode (poplave, sue, poasti poput skakavaca i sl.),
milijuna i init e 46% ukupnoga svjetskog kontingen-
opeg siromatva te loega gospodarenja i upravlja-
ta pothranjenih), oko 80 milijuna u Latinskoj Americi,
nja.280 Glad se jednostavno moe opisati kao specifian
a glavnina ostatka je u istonoj i junoj Aziji. I u raz-
drutveno-gospodarski fenomen ili sindrom.
vijenim zemljama desetak milijuna ljudi svakodnevno
nema dovoljno hrane (FAO, 2001). Neki istraivai Mediji, posebice televizija, utjecali su na javno po-
istiu ekoregionalnu dimenziju tog fenomena. Tako su imanje gladi prikazom dramatinih prizora mnotva

280Poznata je velika glad u Bangladeu 1974. godine. Prvi znakovi gladi pojavili su se izmeu veljae i lipnja, a vrhunac smrt-
nosti bio je od srpnja do listopada, kada je umrlo oko 1,5 milijuna ljudi. Bila je to ista sezona smrti" kao i za prethodnih
gladnih godina: 1770, 1866. i 1943. U razdoblju 1970 - 1974. uslijedilo je nekoliko poplava. Ona 1974. godine unitila je riina
polja, a po svim pokazateljima to je trebao biti jedan od najboljih uroda desetljea. Valja znati da je Banglade bio u zategnutim
odnosima sa SAD-om zbog izvoza jute na Kubu, to je dovelo do suspenzije pomoi u hrani (Sen, 1981).

oajnih ljudi upalih obraza i tuna pogleda, pa se u
javnosti stjee dojam ope poasti irokih razmjera.
No ini se da kljuni elementi takve vizije nisu uvijek
prisutni:
glad nije uvijek jako rasprostranjena: ona geografski
moe biti vrlo ograniena i moe pogaati samo jed-
nu skupinu ljudi ili drutveni sloj
glad nije uvijek posljedica opeg nedostatka hrane
izgladnjelost je rijetko neposredan uzrok smrti; naime,
pothranjenost smanjuje otpornost organizma prema
zarazi i izgladnjeli ljudi najee umiru od mnogih
bolesti (Atkins i Bowler, 2001).
Najee se glad povezuje sa smanjenom koliinom
raspoloive hrane. To dolazi do izraaja posebice u dva
sluaja: prvo, u uvjetima samodostatne, netrine poljo-
privrede koju usto esto pogaaju prirodne nedae
i propast uroda, pri emu je glad obino prostorno
ograniena; drugo, smanjenjem raspoloive hrane u
prostranim podrujima gdje poljoprivreda daje mar-
ginalni prinos ak i u dobrim godinama. Uvoenjem
natapanja smanjila bi se mogunost gladi u mnogim
takvim podrujima, ali e sveudilj ostati ranjive siro-
mane nomadske i polunomadske skupine.
kronine pothranjenosti u svijetu potkraj 1990-ih godina prema udjelu (%) ugroenog
Slika 115. Rasprostranjenost
stanovnitva (prema podacima FAO, 2001)
1 >30% I
-20-30%
-10-20%
5 -10 %
< 5%
,------i ne;m atn a
L.___J pojava
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 247
Svake godine u svijetu od gladi (izravno ili posredno)
umre oko 12 milijuna ljudi, a glavninu ine djeca mlaa
od pet godina. Zato nema za njih hrane kada drugdje
muku mue s trinim vikovima? Zar je Europi teko
svoj maslac, s kojim ne zna to e, poslati malim Hutui-
ma u Ruandu, na primjer? Tekoa je u (ne)dostupnosti
hrane, a ponajprije u novcu. Hranu koju Europljanin
i hoe dati gladnima treba prevesti, sauvati za vri-
jeme prijevoza, raspodijeliti, a sve to stoji novaca. Nes-
retnici umiru od gladi ne samo zato to hrane nema
ondje gdje su oni nego i stoga to nemaju ime platiti
hranu ili njezin prijevoz. Nemaju sredstava kojima bi
obradili (ili, ee, natapali) zemlju, nemaju zaposlenja
i mogunosti da zarade za jelo. Jacques Diouf, glavni
ravnatelj FAO-a, tvrdio je potkraj 90-ih godina da bi
se svi gladni u svijetu cijelu godinu mogli hraniti kad
bi se na to potroio novac koji se u devet najrazvijeni-
jih zemalja tjedno potroi na hranu za make i pse! Ili,
jo apsurdnije, da bi se nahranili svi gladni na svijetu,
bilo bi vie nego dovoljno samo novac to ga stanovnici
SAD potroe za mravljenje. Znai li to da je krivnja na
Zapadu? Nije ba tako jednostavno. Kada bi etrdeset
drava u kojima je kronina pothranjenost najrairenija
dalo za hranu onoliko novca koliko daju za oruje, glad
bi se u njima iskorijenila. Prema procjeni FAO-a, mala
:....~~~=_.;:::4000 km
248 DEMOGEOGRAF/JA

je vjerojatnost da e se ostvariti cilj Ujedinjenih naro-
da da se broj kronino pothranjenih u svijetu treba
prepoloviti do 2015. godine. Problem nije u manjku
hrane (globalno se proizvodi dovoljno hrane za sve
stanovnike), ve u nedostatku politike volje.
Rekli smo da tekoe u prehrani nastaju zbog nedo-
voljne proizvodnje hrane, i to mahom u nedovoljno
razvijenim zemljama. To je dijelom posljedica nerav-
nomjernog omjera stanovnitva i obradivih povrina (s
travnjacima i panjacima). Kontinentalne razlike kreu
se od 1,5 (Australija s Oceanijom) do 160 (Azija) poljo-
privrednih stanovnika na 1 km 2 obradive povrine
(s travnjacima i panjacima). Neravnomjernost je jo
vea izmeu pojedinih zemalja i podruja unutar njih,
npr. u dolini Jancenkjanga s oko 1500 poljoprivrednih
stanovnika na 1 km 2 (FAOSTAT). Goleme su razlike
u udjelu obradivih povrina u ukupnoj povrini poje-
dinih zemalja. U Nizozemskoj obradivo tlo ini 68%
ukupne povrine, u Engleskoj 65%, u Indiji 46%, a
u Egiptu samo 2,5%, Brazilu 2,8%, u Meksiku 5%,
u Kanadi 7%, itd. (Friganovi, 1990). U SAD-u je na
1 km 2 obradivih povrina samo 20 stanovnika, a u
Egiptu ih je ak 900 (FAOSTAT).
to se moe uiniti za poveanje proizvodnje hrane
u slabije razvijenim zemljama? Teko je raunati na
veliko poveanje obradivih povrina. tovie, negdje
e se ak i smanjivati zbog erozije i irenja pustinja.
Rjeenje je u boljoj obradi postojeega poljoprivrednog
zemljita. Najprije valja provesti zemljine reforme.
One mogu pomoi u prevladavanju neuinkovitoga
iskoritavanja zemljita i radne snage, mogu biti pod-
loga za ureenje malih, rascjepkanih imanja te pruiti
sigurnost zakupa zemljita, itd. Nadalje, valja preispi-
tati primjenu zelene revolucije", utemeljene na ener-
getski i tehnoloki intenzivnoj poljoprivredi kakva se
primjenjuje u razvijenim zemljama. 282 Mnogi pokaza-
telji upuuju na to da taj transfer zapadne tehnologi-
je" nije najsretnije rjeenje; naime, zahtijeva prevelika
energetska ulaganja (mehanizacija, umjetno gnojivo,
natapanje, pesticidi, itd.) pa je i vrlo skup. ini se da
zelena revolucija" ne daje potpun odgovor na pitanja
koja pritiu slabije razvijene.
Zbog svega toga valja poticati razvitak prilagodljive
tehnologije, takve koja je prilagoena mjesnoj klimi i
drugim prirodnim znaajkama, a posebice energetskim
mogunostima i dobrima, kvalifikacijama i potrebama

Izvan tog potencijalno agrarno korisnog prostora
prostire se suho, kamenito i zaleeno tlo; 45% povrine
Zemlje poljoprivredno je neupotrebljivo. Ako se ima
na umu populacijska slika svijeta i pojedinih dijelo-
va, jasnije su i tekoe koje proistjeu iz odnosa broja
stanovnika i obradivih povrina. Azija ima 60% po-
mjesnog stanovnitva. U sadanjim prilikama (razvoj-
noj fazi) to razumijeva nekoliko ne" nekim sastavni-
cama suvremenoga razvitka (ma koliko god se to inilo
paradoksalno): ne graditi velike brane i irigacijske sus-
tave, ve razviti mreu zdenaca i drugih tradicionalnih
naina prikupljanja vode i natapanja; ne rabiti kemijsko

ljoprivredno neupotrebljivog tla, Afrika 45%, Sred-
nja Amerika 55%, a Juna Amerika 35% (Friganovi,
1990).
Mogunosti poveanja proizvodnje hrane u svijetu za-
sada su ograniene zbog kolopleta drutvenih, gospo-
darskih i politikih initelja. Sa znanstveno-tehnikog
stajalita to je rjeiva tekoa (velike su mogunosti na-
pose u iskoritavanju mora), ali su nuna materijalna
ulaganja, to izaziva pitanje razliitih interesa i priori-
teta.281
gnojivo, ve jeftino organsko gnojivo (domae ivotinje
usto daju hranu); ne nabavljati traktore, ve jednostav-
na, pouzdana orua i, to je najvanije, mjesne proiz-
vodnje; ne monokultura na velikim povrinama, ve
mijeana proizvodnja i plodored kako bi se izbjeglo
iscrpljivanje tla, itd. (FAO, 2004).
Moemo zakljuiti da su kronina pothranjenost i glad,
uz rasprostranjenu neishranjenost, ponajprije plod
siromatva i nedovoljne ope razvijenosti. U najteem
je poloaju najsiromanija svjetska makroregija - pod-

281Tako International Rice Research Centre (IRRI) na Filipinima vie od 30 godina radi na stvaranju rie koja daje vei pri-
nos. U tom je razdoblju IRRI uspio poveati prosjeni prinos rie za 71%. Ponukani injenicom da se poveava populacija
potroaa rie u Aziji, prili su razvoju nove superrie" koja bi sadanji prosjeni prinos poveala za 25%. No, u istraivakom
centru strahuju da bi najavljeno smanjenje njihova prorauna moglo omesti razvoj superrie" (PAO, 2004).
282Zelena revolucija" zapoela je 50-ih godina, rezultat je uvoenja nove tehnologije u obradi zemljita i uzgoju itarica.
Nazvana je zelenom kako bi se razlikovala od bilo koje crvene" revolucionarne politike, ali i naglasio manje stresni (meki
revolucionarni) put ruralnog razvoja.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -.....
saharska Afrika. A to je kolijevka ovjeanstva! Ljud-
sko drutvo se tisuljeima borilo protiv redovitih se-
zonskih gladi ili s glau koju su izazivale povremene
prirodne katastrofe; tumailo se to Bojom voljom
ili usudom. No suvremeni problem hrane neemo
tumaiti kao u prolim vremenima, ve emo ga staviti
u realni ekonomski i politiki kontekst.
Nedvojbeno je da razvijeni trebaju pomoi zemlja-
ma koje pritie problem prehrane stanovnitva. Uz
6.3. STANOVNITVO I OKOLI
6.3.1. Teorijski pogledi na stanovnitvo i
okoli
Ekoloka naela i empirijska opaanja koja upuuju na
veliinu populacije, drutveno-gospodarsku razvije-
nost i kakvou okolia u visokoj su i sloenoj meuzavi
snosti. Kako bismo bolje razumjeli taj sustav, moramo
ga razmotriti na teorijskoj razini. Pritom je nuno
fokusiranje samo na nekoliko varijabli, od mnotva
moguih, kako bismo spoznali kljune uzrono-po
sljedine odnose.
Postoji nekoliko teorija koje pokuavaju pojasniti kako
stanovnitvo i razvoj djeluju na kakvou okolia. One
se mogu skupiti u dvije kategorije: prva ukljuuje
teorije koje u arite stavljaju izravan odnos izmeu
populacije, razvoja i okolia, stoga se nazivaju i teorije
izravnog uinka, a druga ukljuuje teorije neizravnog
uinka (Weinstein i Pillai, 2001).
Teorije izravnog uinka. Jedno od popularnijih tu-
maenja degradacije okolia jest ono oslonjeno na
Malthusov rad. Dananji neomaltuzijanizam (vid-
jeti odjeljak 3.2.2.2) naglaava negativne uinke rasta
stanovnitva na okoli i na opu kakvou ivljenja. Ve-
liko i rastue stanovnitvo smatra se glavnom odred-
nicom siromatva, oneienja voda, deforestacije,
smanjenja kakvoe zraka i svih drugih oblika pritiska
na okoli. S porastom broja stanovnika obnovljivi se iz-
vori troe za korak" bre nego to se mogu obnavljati.
Takva utrka" pak rezultira populacijskom krizom.
Malthus je vjerovao da se takva kriza oituje ratom,
epidemijama, glau, porocima i bijedom. Danas, pak,
to upuuje na ekoloki slom (engl. ecological collapse)
(UNFPA, 1991). S poveanjem stope smrtnosti i sla-
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 249
razliite oblike pomoi nevladinih organizacija, mnoge
zemlje izdvajaju dio svog BDP-a za pomo nedovoljno
razvijenima. No upueni smatraju da je to malo te da
je raspodjela pomoi upravljana politikim i gospodar-
skim interesima darovatelja. Hitna pomo gladnima,
dakako, nije upitna, no humanitarna pomo ne moe
biti zamjena za dugoroni razvoj i napredak. Oigledno
je da se nedovoljno razvijene zemlje moraju prije svega
osloniti na svoje snage i mogunosti, i to usklaeno s
vlastitim okoliem.
bljenjem (bio)reprodukcije, posljedica je ekolokog slo-
ma smanjenje populacijskog porasta te, u konanici,
smanjenje broja stanovnika, koje traje do sljedeeg
kruga populacijskog porasta i krize.
Suprotna kola, koju ponajbolje predvodi J. Simon,
tvrdi da je porast stanovnitva poeljan. Istie da je
drutvo tijekom povijesti pronalazilo rjeenja za pre-
vladavanje problema s kojima se suoavalo. Iz te per-
spektive proistjee da e brojani porast stanovnitva
znaiti i veu vjerojatnost rjeenja ekolokih problema,
jednostavno kao plod ljudske domiljatosti (Simon,
1981). On vjeruje da se uinak brojnosti stanovnitva
na okoli slabo razumije te da negativni uinak veliine
stanovnitva na okoli ovisi o opim drutvenim i gos-
podarskim uvjetima.
Izmeu krajnosti neomaltuzijanizma i antimaltuzi-
janizma niz je posebnih teorija koje razmatraju je-
dan element ili vie elemenata ekolokog kompleksa
(stanovnitvo, drutveno ureenje, prirodna dobra,
tehnologiju, stupanj industrijalizacije, kulturu i sl.).
Jedna od tih teorija promatra degradaciju okolia kao
inverznu funkciju tehnoloke razvijenosti i osposo-
bljenosti. Znai da tehnoloki nerazvijenija proizvod-
nja iskoritava vie sirovina i energije te proizvodi
veliku koliinu oneiivaa vode, zraka i tla. Na to
djelomice upuuju i razlike u emisiji sumporova diok-
sida (tabl. 65). Vidimo da slabije razvijena podruja
(gradovi), u kojima je mahom nia tehnoloka razina
industrije, imaju vie pokazatelje oneienja.
Budui da nekoliko tehnolokih rjeenja (ve danas
raspoloivih) smanjuje potronju energije i razinu
oneienja, predoeni pokazatelji daju temelja opti-
mizmu. Osim toga, agencije za zatitu okolia u mno-
250 DEMOGEOGRAFIJA

gim razvijenim zemljama u kojima se glavnina energije su i najvei zagaivai tla i vode. Treba spomenuti i vi-
dobiva iz fosilnih goriva potiu industriju na uporabu zualna oneienja, poput naputenih tvornica i zgrada,
uinkovitije tehnologije koja e troiti manje energije bespravno izgraenih (divljih") naselja, neureenog
(Hughes, 1991). zemljita, automobilskih olupina, tragova vandaliz-
ma i slino. Prema tome, s porastom udjela gradskog
Tablica 65. Oneienje zraka u odabranim gradovima
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju 1998. godine stanovnitva raste i potranja za energijom. To znai da
raste i stupanj oneienja okolia to, izravno i posred-
Emisija no, ugroava prirodna dobra, a posebice ume.
Broj stanovnika
Gradovi sumporova 1000
(u tisuama)
dioksida*
c 860
razvijeni (prosjek) 6 753 (prosjek)20,2 _- 800
E
Sydney 3 590 28
"'c
ro
Wien (Be) 2 060 14 >
o 600
~ 540
Toronto 4 319 17 ~
Budapest cr
o
2 017 39 .~
400
(Budimpeta) u
~ 280 280
Tokyo 26 959 18 c
(j)
()
c 200
Stockholm 1 545 5 o
~

u razvoju (prosjek) 10 906 (prosjek) 71,6

Sao Pulo 16 533 43 o
1000. 1500 2000. 2160 2500
Beijing 11 299 90
Mumbai (Bombay) 15 138 33 Slika 116. Globalna koncentracija ugljikova dioksida u at-
Kalikata (Calcutta) 11 923 49 mosferi (dijelova na milijun); prikaz nae ere i budunost
(prema: Weinstein i Pillai, 2001:376)
Tehran (Teheran) 6 836 209
Soul (Seul) 11 609 44 B. W. Commoner (1992) zagovara teorijski pristup
da je suvremeni nain ivota glavni krivac za degra-
Caracas 3 007 33
daciju okolia. On odluno tvrdi da obilje uzrokuje
*Emisija S0 2 u mikrogramima na 1 m 3 oneienje. Povezanost izmeu stanovnitva i one-
Izvor: World Bank, 1998. ienja iskazuje sljedeim izrazom:

Slina tumaenja istiu da urbani rast, koji je usko po-
vezan s industrijalizacijom, izaziva degradaciju okolia,
i to u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. To
znai da je uinak prekomjerne urbanizacije na okoli
vei nego utjecaj puke veliine populacije. Ljudi u gradu
sa svojim okoliem ine urbano-industrijski ekoloki
sustav (za razliku od prirodnih ekolokih sustava).
U usporedbi s onima koji ive u ruralnim krajevima,
stanovnici gradova troe velike koliine energije po
stanovniku i stvaraju velike koliine otpadnih tvari,
sve kako bi odravali svoj visoki ivotni standard i
nain ivota (Vresk, 1992). Gradski ekosustav ugroen
je bukom, oneienjem tla, vode i zraka. Prometna
sredstva najvei su izvor buke, a ujedno (po pravilu) i
najvei zagaivai. Danas smo doli dotle da smo pro-
dali svoje privilegije stanovnika grada za alosnu zbrku
automobila (Mumford, 1988: 517). Kuanstva i tvornice
koje rabe fosilna goriva uvelike oneiuju zrak, a to
SO =( brojn~~t ) x ( stupanj ) x ( tehno!oka )
stanovmstva bogatstva razma
gdje je SO stanje okolia. Openito, poveanje dohotka
po stanovniku dovodi do poveane potronje, a ona, pak,
izaziva vie oneienja. Na primjer, s gospodarskim
rastom ubrzano se poveava koncentracija ugljikova
dioksida u atmosferi (Legget, 1990). To je motrite u
osnovi pesimistino jer smatra da visoki stupanj gos-
podarskog rasta (poveanje dohotka po stanovniku) ne
pogoduje okoliu. Zagovaratelji argumenta bogaenje
je oneienje" tvrde da su ubrzani gospodarski raz-
voj i porast ivotnog standarda u razvijenim zemlja-
ma imbenici koji e, dugorono gledano, uzrokovati
ekoloki slom. Nadalje, istiu da zemlje u razvoju ne bi
trebale teiti postizanju stupnja bogatstva koji su ve
dostigle razvijene zemlje. Drugim rijeima, siromani bi
morali ostati siromani kako bi se odrala kakva-takva

globalna ravnoteu. Razumije se da takvi argumenti
nisu dobro primljeni u zemljama u razvoju.
Teorije neizravnog uinka. Jedna od teorija koja u
arite stavlja neizravan odnos izmeu populacije,
razvoja i okolia istie da je stupanj drutveno-gos-
podarske nezavisnosti neke zemlje vana odrednica
utjecaja njezina stanovnitva na okoli (Jolly, 1991).
Mnoge siromane zemlje u razvoju ovise o gospodarski
snanim zemljama, bilo kao trite za proizvode raz-
vijenih, bilo putem zajmova za razvoj ili turistikih
dolara". Taj odnos namee ogranienja u iskoritavanju
mjesnih resursa zbog niske razine infrastrukturne raz-
vijenosti i/ili pomanjkanja zatite prirodnih dobara.
Deforestacija u Latinskoj Americi i u jugoistonoj
Aziji, iskoritavanje plodnih povrina za masovnu i
jeftinu proizvodnju industrijskih sirovina, gubitak
dragocjene divljai zbog krivolova diljem Afrike itd.,
povezani su sa snanim poslovnim profitom u razvije-
nim zemljama. To ne znai da i drugi imbenici nemaju
svoju ulogu. Meutim, degradacija okolia i pretjerano
iskoritavanje prirodnih dobara u zemljama u razvoju
ne bi bili ni priblino na sadanjoj razini kada bi te
zemlje imale vie nadzora nad svojim gospodarskim
sudbinama. Ma kako bilo, u tim okolnostima, gospo-
darska ovisnost snano utjee na stanje okolia diljem
svijeta. U kontekstu meusobne uvjetovanosti pros-
torno-ekoloko-ekonomskih aspekata odnosa ovjeka i
prirode, razni oblici degradacije prirodne osnove doli su
do izraaja ne samo kao popratna pojava razvijenosti, s
jedne, i nerazvijenosti, s druge strane, nego u znatnoj
mjeri i kao posljedica drutveno-ekonomskih odnosa
koji vode k polarizaciji razvojnih tokova, uvjetovanosti
razvoja i nerazvijenosti ... (Roca, 1987: 77).
Druga teorija iz skupine teorija neizravnog uinka sma-
tra da populacijski porast pojaava iscrpljivanje resursa
i izaziva pritisak na ekoloki sustav. Pojaana obrada
zemljita moe dovesti do ugroavanja okolia, pose-
bice deforestacije i degradacije tla. Pritisak na prirodna
dobra s vremenom potie demografske promjene, kao
to je odgaanje stupanja u brak, smanjenje nataliteta
i iseljavanje. Gospodarski i demografski imbenici po-
javljuje se zajedno i utjeu na promjene okolia (Jolly,
1991). Tradicionalna agrarna drutva na nedostatak
resursa radije su reagirala poveanjem iskoritavanja
tla nego smanjenjem nataliteta ili naputanjem agra-
ra i sela. No mogunost pojaane obrade tla nije bila
neograniena. Osim o prirodnim imbenicima, sve
vie je ovisila o drutvenim imbenicima, od zemljino-
-vlasnikih odnosa, veliine posjeda do tehnologije
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 251
i vladine politike. To je s vremenom dovelo do sma-
njenja nataliteta u dijelu populacije poljoprivrednika, a
jaanjem drugih sektora gospodarstva i urbanizacije i
do ruralnog egzodusa.
6.3.2. Odnos stanovnitva, razvoja i okolia
6.3.2.1. Ope znaajke i pokoji primjer
Pitanje odnosa ovjeka i okolia, staro je koliko i ovje
anstvo. Meutim, u novije doba, s razvojem tehnologi-
je, upotrebom novih tvari i njihovom neracionalnom
potronjom, taj odnos se znatno zaotrio. Odasvud
stiu upozorenja o ugroenosti kakvoe ivotnog pros-
tora i nunosti ouvanja ovjekova okolia na takvoj ra-
zini koja e omoguiti snoljivo opstojanje u psiholokom
i zdravstvenom pogledu, osobito u industrijaliziranim
i urbaniziranim, gusto naseljenim prostorima gdje je
prirodna ravnotea dobrano uzdrmana (Friganovi,
1990: 244).
S modernizacijom i s bogaenjem nastupa oigledan
nemar prema okoliu u kojem ivimo i nedostatak
zanimanja za ouvanje resursa. U visokoindustrija-
liziranim (razvijenim) zemljama, kao to su SAD,
kapaciteti iskoritavanja prirodnih dobara tako se
razvijaju da postaju sve vei unitavatelji okolia
(Weinstein i Pillai, 2001). Troi se mahnito i od-
bacuju stvari koje vie ne trebamo, a to su obiljeja
rasipnitva.
U nedovoljno razvijenim zemljama, poput Indije, ljudi
pak grozniavo nastoje dostii svoje imunije roake u
inozemstvu (hou i ja i hou odmah"). Zahvaljujui
kabelskoj (satelitskoj) TV i Internetu ivotni stil, tren-
dovi i moda trenutano su i iroko dostupni, ali s njima
i oblici destrukcije okolia i rasipnikog konzumizma.
Mnotvo je primjera u svijetu da je drutvo svojim
djelovanjem naruilo prirodnu ravnoteu i pogrenom
strategijom ugrozilo svoj opstanak. Po nekima je
graanski rat u Ruandi bio posljedica istoga maltuzi-
janskog modela - sukoba raspoloivosti obradivih
povrina i demografskog rasta. Analiza kineskog
razvoja i sadanje ekoloke devastacije daje primjer
kako jedna velika zemlja danas, u uvjetima globali-
zacije, moe izvoziti ili stvarati ekoloke poremeaje u
udaljenim krajevima Zemlje. Tako zbog zabrane sjee
uma kod kue (zapravo skromnih ostataka prijanjih
sjea), Kina poinje uvoziti goleme koliine drveta, pa
se unitenje uma odjednom prebacuje na druge, po-
252 DEMOGEOGRAF/JA
glavito na Brazil. 283 U Australiji obradivo tlo postaje
sve loije zbog salinizacije, razmjerno loe irigacije i
erozije, ali i zbog uvoenja alohtonih prirodnih vrsta
- ovaca i zeeva u vlastiti habitat. Upravo su zbog
uvoenja ovaca iz Britanije dokrajene povrine na ko-
jima su se nekadanje ume mogle obnoviti. No ovaca
se bilo teko odrei jer su one tvorile dio negdanjega
britanskog identiteta.
Od drutva oskudice do rasipnitva. Mladi narataji
u Hrvatskoj, a i u drugim bivim socijalistikim zem-
ljama, ne znaju da smo nekada, ivei u komunistikoj
oskudici", bili na neki nain ekoloko drutvo. Neto
zbog trajne oskudice, a neto zbog neizvjesnosti to
e donijeti sutra, graani su bili majstori reciklira-
nja. Plastine vreice spremale su se u ladice za svaki
sluaj, velike limenke u kojima su bile rajice ili kiseli
krastavci postajale su posude za cvijee, omot darova
redovito se glaao" i rabio u drugoj prilici, djeju odje-
u nosilo je mlae potomstvo, ista su kolica i kolijevke
rabili narataji djece, itd. Kruh se ni sluajno nije ba-
cao, nego se stari kruh reciklirao": mljeo se u krune
mrvice, mijesio u okruglice, prio i dodavao juhi,
ostavljao na pragu, gdje bi ga pokupila mljekarica.
Danas u potroakom (tranzicijskom) kapitalizmu
posve je drukije: mlijeko se kupuje pakirano, krup-
nije stare stvari i kuanski strojevi zavravaju najee
uz cestu ili u prvom potoku. U pretjeranom konzu-
mizmu, a u nedostatku graanske uljudbe i samokon-
trole, grozniavo kupujemo to nam jest i nije potrebno
(rasipnitvo!). Uza to sve je pakirano: vakuumirana
riba, buteljirano vino, sokovi ija ambalaa zavrava u
kanti za smee, itd. Stvari brzo izlaze iz mode, brzo nam
dosade; jednostavno nisu napravljene da traju. ak je
i kruh od juer postao pregrub za nae gospodske"
zube. ivot se promijenio, kau nabolje. Ali ta prom-
jena ima svoju cijenu, a plaamo je tonama smea.
Primjer prodavaa aja (prema: Weinstein i Pillai,
2001). Godine 1994. demograf V. K. Pillai putovao je
Indijom od Mumbaia do Pune, u dravi Maharash-
tra. Tom je eljeznikom rutom putovao ve nekoliko
puta, a rije je o regiji koja je turistima poznata po tera-
sastim breuljcima i uskim rijenim dolinama. Vlak
se zaustavlja na nekoliko postaja. Na svakoj postaji
trgovci-torbari donose svoju robu (hranu, pia, suve-
nire i slino) i nude je putnicima na prodaju. Tijekom
283U Kini su se usporedo s demografskim rastom krile ume; nekada su postojala golema umska prostranstva, s
bogatim ivotinjskim svijetom. Danas nalazimo samo svete" umarke oko budistikih hramova. Dovoljno je rei
da je u staroj Kini bog poljoprivrede bio ognjeni bog, bog vatre.
prijanjih putovanja autor bi se pridruio mnogim su-
putnicima i kupovao aj od tih trgovia. U svim prigo-
dama aj je bio posluen u malim alicama od peene i
neglazirane gline. Obiaj je bio da putnici, poto popiju
aj bace alicu na tlo, bilo na samoj postaji, bilo tijekom
vonje. alica bi se u dodiru s tlom smrskala, za neko-
liko bi dana postala praina i tako se vratila prirodi,
odakle je i dola.
No na putovanju 1994. godine autor je ostao preneraen
vidjevi da je aj posluenu plastinim aama. Neko-
licina je putnika nakon popijenog aja, kao i obino,
bacila ae izvan vlaka. Ali aa se nije raspala i nije
zapoet povratak prirodi". Umjesto toga, primijetio
je kako djeaci po postaji prikupljaju odbaene ae.
Naravno, plastika nije biorazgradljiva kao glina. Taj
masovni industrijski proizvod za indijske je prilike
razmjerno skup. Glinena alica je, pak, jeftin proiz-
vod seoskih ena koje ive od rune proizvodnje sitne
lonarije. Osim toga, glinene posudice namijenjene su
jednokratnoj uporabi i kupac ih plati u cijeni aja. No za
plastine ae nije sigurno da ve nisu uporabljene. Na
taj nain plastine ae lako mogu pridonijeti irenju
bolesti.
Glinene alice su jeftin i ekoloki proizvod. Plastine
ae, pak, oneiuju okoli jer se lako ne razgrauju.
U emu je onda privlanost plastike? Glavnina od-
govora lei u tome to su glinene alice staromodne,
proizvod su tradicionalne, ruralne kulture. One su
grube (kaacha, u Hindustanu) i ne mogu se dovesti u
vezu s dobrim ivotom". Plastine ae znae neto
to je suvremeno, to se reklamira, to je urbano, sa
stilom". U usporedbi s grubom lonarijom koja se prije
rabila, plastine posude su fine, gotovo oplemenjene"
(pukka, u Hindustanu). Izbor prodavaa aja na indij-
skoj eljeznikoj postaji simbolizira izbor i djelovanje
ljudi u okolnostima dodirivanja tradicionalnoga i glo-
balnoga.
6.3.2.2. Poljoprivreda i okoli
Ravnotea izmeu prirodnih resursa i stanovnitva koje
ih iskoritava postaje nesigurna kada iskoritavanje zem-
ljita dostigne odreeni stupanj. Dok je zemlje u izobilju
i dok darovi prirode nadmauju ljudske potrebe, ima
malo tekoa. Meutim, kada jedna populacija pone

previe iskoritavati zemlju te obraivati i najneplod-
nije kutke, dolazi do neeljenih posljedica: ispiranja i
osiromaivanja tla te esto do nestaice hrane. No valja
imati na umu da nestanak ume i irenje savane lovac
ili pastir nee doivljavati kao degradaciju prirodne
osnove jer mu savana prua velike mogunosti za pre-
ivljavanje. Ni naseljeni farmer nee smatrati degra-
dacijom zamjenu ume poljoprivrednim zemljitem.
Jasno je da sadanji ili potencijalni korisnici zemljita
razliito shvaaju promjene bioma, a isto tako postoje
i sukobi u vezi s njegovim iskoritavanjem (Blaikie i
Brookfield, 1987: 4).
ovjek je radi dobivanja hrane preinaio prirodni
ekoloki sustav (ekosustav); svjesno je utjecao na pro-
tok energije i na biokemijski ciklus utjeui na stvara-
nje agrarnog ekosustava. 284 Poljodjelac najee utjee
na bioloki ciklus dodavanjem organskih ili anorgan-
skih gnojiva (nitrata, fosfata, kalijevih soli). Upotre-
bom sintetinih tvari, tj. kemijskih sastojaka, kao to
su pesticidi i herbicidi, takoer se utjee na ravnoteu
biolokog ciklusa. Pojedinim postupcima ovjek moe
uvjetovati propadanje tla i biolokog ciklusa. Inten-
zitet degradacije tla u svijetu zbog djelovanja ovjeka
pokazuju sljedei podaci: prekomjerna ispaa 46%, de-
forestacija 25%, poljoprivredna aktivnost (oranje) 22%,
prekomjerno iskoritavanje vegetacije 6% te industrij-
ska aktivnost 1% (UNEP, 2002). Prema relevantnim
procjenama, 90-ih godina u svijetu su se godinje gu-
bile oko 24 milijarde tona plodnog tla (US Department
284 Ekoloki sustav ili, skraeno, ekosustav moe se oznaiti kao skup uzrono-posljedinih povezanih organskih i anorgan-
skih sastavnica. Pod biokemijskim, odnosno biolokim ciklusom razumijevamo stalan protok tvari, pri emu se elementi (kao
kisik, ugljik, vodik i duik) pretvaraju u sloenu organsku tvar u biljkama i ivotinjama. Pri tome se, gledano na globalnoj
razini, iz sustava nita ne gubi, ve tvar samo mijenja oblik ili mjesto (Vresk,1992).
6. STANOVNITVO, OKOLI I RAZVOJ 253
of Agriculture). Nekim oblikom erozije pogoeno je
oko 30% oranica u SAD-u i zapadnoj Europi i najmanje
40% takva zemljita u Africi i Aziji (Hornby i Jones,
1993). Prekomjerna ispaa potie dezertifikaciju, a
krenje uma vodi lateritizaciji i ispiranju tla.
Lateritizacija je proces koji je povezan s krenjem (de-
forestacijom) tropskih uma. Zbog stalno visoke tem-
perature i vlage s nestankom ume ispiru se hranjive
tvari i silikati, a poveavaju spojevi eljeza i aluminija.
Taj ukupni gubitak ne moe se nadoknaditi ni gnoje-
njem umjetnim gnojivom. Zbog krenja ume dolazi
do sloma vrlo sloenog i labilnog ekosustava tropskih
prauma. Meu ostalim, unitava se humusni sloj,
a zbog jakih padalina ispire se plodno tlo; u nekim
podrujima Amazonije erozija godinje odnosi vie od
1 000 tona tla po hektaru (Njega, 1992).
Dezertifikacija jest irenje pustinja zbog aridizacije
(poveanja sunosti) i djelovanja ovjeka. Zbog odno-
enja organskih tvari u tlu, a u uvjetima stalno visokih
temperatura i nedostatka vlage, nuno dolazi do pro-
padanja bilokog ciklusa: tlo se stvrdnjava, na povrini
se stvara tanka, cementirana" kora, tj. krajnje neplo-
dan sloj (Barrow, 1995). Neravnotea izmeu potranje
naglo rastueg stanovnitva i nosivosti zemljita" je-
dan je od temeljnih uzroka dezertifikacije. Smatra se
da je prekomjerna ispaa jedan od najvanijih initelja
jer u polusuhim krajevima pojaava isparavanje, tj.
gubitak ionako malih koliina vlage, te se na njih iri
Slika 117. Podruja svijeta:
1 - obuhvaena dezertifika-
cijom i 2 - umjerenog ili
visokog stupnja opasnosti
od dezertifikacije (Faivre i
Toski, 1993)
254 DEMOGEOGRAF/JA
pustinja. To je posebice izraena u suhim krajevima
Afrike, Azije, Australije, itd. (sl. 117). Gotovo treini
kopnene povrine prijeti dezertifikacija (oko 45 miliju-
na km 2 ). Procijenjeno je da je samo u junom podruju
Sahare 650 000 km 2 potencijalno obradive zemlje pos-
tala pustinjom u posljednjih 50 godina (Faivre i Toski,
1993).
Salinizacija (zaslanjivanje) i alkalizacija (poveanje
kiselosti tla) takoer uzrokuju smanjenje kakvoe tla,
odnosno propadanje biolokog ciklusa. Posljedica su
ovjekova nastojanja da poveavanjem protoka tvari
na povrinama u suhim krajevima koje se natapaju
postigne visoke prinose.
Uz prekomjernu populaciju, posebice agrarnu prenase-
ljenost, glavnim se initeljima degradacije tla smatraju:
uvoenje novih tehnologija, tzv. zelena revolucija, uzgoj
kultura za svjetsko trite i neravnomjerna dostupnost
i raspodjela poljoprivredne proizvodnje (FAO, 2004).
Uvoenje novih tehnologija (zelena revolucija") uv-
jetovalo je intenzivniju i visokomehaniziranu obradu,
iskoritavanje umjetnih gnojiva i pesticida, a rezultat
su vei prinosi. Zahvaljujui tome, proizvodnja hrane
dugo je odravala korak s poveanjem stanovnitva.
Meutim, s vremenom je postala jasno da postoji
granica rasta proizvodnje. Upravo se to dogaa: rast se
zaustavlja, a sve je vie nepovoljnih posljedica upotrebe
umjetnih gnojiva i pesticida, posebice u sjeverozapad-
noj Europi i SAD-u, gdje se hrana obilno proizvodi. 285
Primjena umjetnih gnojiva esto je vrlo neuinkovita.
Na primjer, u Nizozemskoj tlo apsorbira manje od
30% unesene koliine gnojiva. Preostale hranjive tvari
(nutrijenti) nakupljaju se u tlu, isparavaju ili bivaju
isprani u podzemne vode. Tako je tijekom desetljea
viak nutrijenata u Nizozemskoj uzrokovao kiselost tla
i oneienje podzemnih i povrinskih voda, a one su
ugroene i zbog upotrebe pesticida (Bloemink, 1995).
Vane prirodne rezerve vode, ukljuivi i movare, ve
su uvelike oneiene.
Uzgoj kultura za izvoz uvelike utjee na degradaciju
tla. U nedovoljno razvijenim zemljama glavnina polja-
285Pesticidi i herbicidi rabe se radi spreavanja bolesti i korova. Rauna se da bi bez pesticida prinosi itarica bili manji oko
25% poslije jedne godine, a 45% nakon tri godine. Ekolozi, pak, tvrde da pesticidi kode zdravlju. Posebice je mnogo trovanja
u nedovoljno razvijenim zemljama zbog nestrune primjene ili loe opreme. Po izvjeima UN, svake se godine u nedovoljno
razvijenim zemljama oko 25 milijuna poljoprivrednika (3% ukupne radne snage) suoi s trovanjem (FAO (2001). Pesticidi su
krivi za naglo smanjenje nekih vrsta faune, npr. leptira u Velikoj Britaniji, a u Parikoj zavali ugrozili su opstanak oko 800
ivotinjskih vrsta.
privrednika proizvodila je onoliko koliko im je bilo
potrebno za opstanak. No postupno su vlade tih ze-
malja, esto pod pritiskom zapadnih institucija (npr.
Svjetske banke), prihvatile politiku poticanja trgovine i
izvoza. Poljoprivrednici su usmjereni na monokulture,
to dovodi do degradacije tla na dva naina: uporabom
pesticida i umjetnih gnojiva nunih za visoke prinose,
te zasijavanjem veih povrina.
Neravnomjerna dostupnost poljoprivredne proizvod-
nje, odnosno nerazmjeran odnos izmeu razvijenog i
nedovoljno razvijenog dijela svijeta sve vie optereuje
prirodne resurse. Razvijeni Sjever u kojem ivi etvrtina
svjetskog stanovnitva, troi tri etvrtine cjelokupne
poljoprivredne proizvodnje (FAO, 2004). Sjever pritie
Jug da proizvodi za izvoz kako bi otplatila svoje dugove,
izvoze se sirovine, ali i hrana. To vodi prekomjernom
iskoritavanju tla i potie ciklus njegova propadanja.
Tako Indija i mnoge zemlje podsaharske Afrike iz-
voze velike koliine hrane, a domaem stanovnitvu
esto nedostaje. Pomo u hrani i izvoz hrane na Jug ne
nadoknauje hranu upuenu Sjeveru. Premda uinke
tih procesa u razvijenim zemljama ne treba podcijeniti,
degradacija tla pogaa prije svega nedovoljno razvijene
zemlje, a u mnogima je proizvodnja hrane dovedena u
pitanje.
to uiniti da se zaustavi dalje propadanje tla i biolokog
ciklusa? Dijelom smo na to odgovorili govorei o preh-
rani ovjeanstva (usp. odjeljak 6.2.5). U svakom slu-
aju, nuna je promjena u proizvodnim postupcima.
Valja potovati naelo hrana na prvome mjestu". Da-
kle, samo ako to dopusti proizvodnja hrane, zemlja e
biti raspoloiva i za uzgoj sirovina te za druge proiz-
vode: odjeu, graevni materijal, papir, luksuzne proiz-
vode. Nuno je poticati odrivu proizvodnju, dakle onu
koja ne uzrokuje propadanje tla, a to razumijeva:
1. minimalnu uporabu umjetnih gnojiva i pesticida;
upotreba pesticida moe se smanjiti bez pada proiz-
vodnosti, i to veom koliinom rada (ali to je u raz-
vijenim zemljama skupa), plodoredom i primjenom
organskog nadzora tetoina;

2. ogranieno irenje oraninih povrina koje se inten-
zivno natapaju; veliki irigacijski sustavi, kako je po-
kazalo iskustvo, ne smatraju se odrivima;
3. plodored i mjeovitu proizvodnju; npr. grahorice
poveavaju koliinu duika (prorauni kau etiri
godine itarice i jednu godinu grah; u tropima je do-
bra kombinacija: banane, kava, ananas);
4. primjenu tradicionalnih postupaka zatite od erozi-
je, npr. usjeve tititi drveem i grmljem;
5. to manje zatvorenih prehrambenih ciklusa; korisno
je neutroene dijelove usjeva vraati na polja te kom-
postirati kuni otpad (Bloemink, 1995).
6.3.3. Stanovnitvo i zatita okolia:
programi i strategije
Koloplet odnosa izmeu prirodnih i drutvenih sus-
tava koji ine okoli vrlo je sloen. Stoga pristupi
malo-pomalo" i na kratki rok imaju male izglede
za uspjeh. ak i kada je posve jasno da visoka stopa
porasta stanovnitva i rasipnika potronja (konzu-
mizam) vode degradaciji okolia, vrlo je teko te nalaze
ugraditi u uinkovitu politiku zatite okolia. Naime, u
oblikovanju politike i programa zatite politiki im
benici imaju vanu i nezavisnu ulogu, a njima nije
uvijek u prvom planu ope dobro. No u suvremenom
su drutvu nastali ozbiljni pomaci u vrijednosnim
stavovima, te ouvanje i zatita okolia postaju glavni
dio drutveno prihvatljivih vrijednosti. To, pak, potie
mnoge vlade irom svijeta da u svoje politike ugrade i
sustav vrijednosti o zatiti i ouvanju okolia.
Razumije se, nove vrijednosti i pristupi nisu proistekli
iz vakuuma. Odgovorne drutvene institucije informi-
rale su i pouile javnost o opasnostima od degradacije
okolia i o potrebi zamjene stare tehnologije novom
tehnologijom, prijateljskom" prema okoliu. Pomaci
u sustavu vrijednosti i institucionalne promjene oivo-
tvoreni su iz mnogih izvora. Ipak, mnogi dre da su
najvaniju ulogu imale dvije velike meunarodne kon-
ferencije: ona odrana u Stockholmu 1972. godine i ona
u Rio de Janeiru 1992. Svaka je konferencija donijela
glavne dokumente o politici prema okoliu, poznate
kao Stockholmska deklaracija i Deklaracija iz Rija.
Stockholmska deklaracija bila je usredotoena na indus-
trijsko oneienje okolia. Istaknuto je, meu ostalim,
da nacionalne vlade imaju slobodu u iskoritavanju
svojih prirodnih dobara, ali da imaju i odgovornost.
6. STANOVNISTVO, OKOL/S I RAZVOJ 255
Trebaju voditi rauna o tome da razvoj ne dovede do
teta u okoliu, kako nacionalnom, tako i drugih ze-
malja. Te su preporuke postale osnovica suvremenih
meunarodnih zakona o zatiti okolia.
Deklaracija iz Rio de Janeira 1992. godine sadri dva-
deset sedam naela za zatitu okolia. Taj je dokument
postavio konceptualne, etike i ideoloke okvire unutar
kojih je valjalo promiljati meunarodnu politiku zatite
okolia. Na etikoj strani, pak, deklaracija upuuje na
nunost promatranja okolia kao zajednikog dobra.
Sve lanice meunarodne zajednice odgovorne su za
potpuno odravanje svjetskog ekosustava, pri emu
svaka pojedina zemlja ima neposrednu obvezu brinuti
se o vlastitom okoliu. Dalje obiljeje deklaracije jest
njezina ideoloka orijentacija. Istie da je u odluivanje
o zatiti okolia potrebno ukljuiti ene i mukarce,
doseljenike i domorodake zajednice. Nadalje,
naglaava se da je u ostvarivanju ciljeva zatite okolia
demokratski oblik vladanja mnogo uinkovitiji od au-
tokratskog oblika. Evo nekih od 27 naela u skraenom
i prilagoenom obliku (Greenpeace, Internet site):
Naelo 3. Pravo na razvoj mora znaiti pravedan odnos
potreba razvoja i okolia za sadanje i budue
narataje.
Naelo 7. Drave e suraivati, u duhu globalnog part-
nerstva, na ouvanju, zatiti i obnovi kakvoe
i integriteta Zemljina ekosustava.
Naelo 8. Pri postizanju odrivog/obzirnog razvoja i vi-
soke kakvoe ivljenja stanovnitva drave e
ukinuti ili smanjiti neodrive modele proiz-
vodnje i potronje te promicati prikladnu de-
mografsku politiku.
Naelo 10. Pitanja okolia najbolje e se rjeavati uz
sudjelovanje svih graana.
Naelo 11. Drave e unaprijediti uinkovitu legislativu
za okoli.
Naelo 20. :ene imaju vitalnu ulogu u upravljanju raz-
vojem i okoliem; njihovo potpuno sudje-
lovanje bitno je za postizanje odrivog/
obzirnog razvoja.
Naelo 22. Domae stanovnitvo i njihove zajednice
imaju vitalnu ulogu u upravljanju okoliem
i razvojem.
Naelo 25. Mir, razvoj i zatita okolia meusobno su
ovisni i nedjeljivi.
256 DEMOGEOGRAF/JA
Deset godina nakon Rio de Janeira odrana je 3. kon-
ferencija o odrivom razvoju u Johannesburgu (2002.
godine). Kao to je ve reeno (odjeljak 6.2.3) u aritu
pozornosti bila je rasprava o pojedinim aspektima
okolia i spoznaja da je prevladavanje siromatva
sredinje pitanje strategije odrivog/obzirnog razvoja
(UN, 2001).
Porast ekologizma. Sve politike, ukljuivi i one koje su
proistekle iz odnosa stanovnitva i okolia, odraavaju
odreene drutvene vrednote. Pojava novih vrednota,
induciranih specifinim drutvenim i gospodarskim
uvjetima i suprotnostima, nuno vodi oblikovanju nove
politike. U tome vanu ulogu ima razvoj demokratskih
institucija, kao i ubrzani tehnoloki razvoj. Navedeni i
drugi imbenici trebaju pomoi ljudima u oblikovanju
pravilnog pristupa njihovu okoliu.
Ljudi su sve vie svjesni ideala ouvanja i zatite okolia,
a tome pridonose i izvorni poticaji poput Deklaracije iz
Rija. Rasprostranjena kritina masa" iskustava i idea-
la dovela je do nastanka novog ideolokog i stratekog
programa. Rije je o pravom drutvenom pokretu
poznatom u cijelom svijetu kao ekologizam (engl.
environmentalism). Pokret ima za zadau preobraziti
postojea uvjerenja i drutvene vrednote te promije-
niti drutvenu praksu i institucije, tako da se postigne
novi, prihvatljiviji odnos ovjek-okoli (Weinstein i
Pillai, 2001). Ekologizam razumijeva dobrobit svih
drutvenih slojeva, a pojedinca smatra lanom glo-
balne zajednice, sa svim pravima i obvezama koje iz
toga proistjeu. Pokret poiva na vjerovanju da su
svi ljudi jednaki i da je svaki ovjek obvezatan uvati
i obogaivati svoj okoli. To znai da ekologizam ne
brine samo o prirodnim dobrima (izvorima), ve ima
i jasan program socijalno-politikih promjena. U tom
smislu pokret je globalnog znaaja, ujedinjuje mnoge
vrlo slabo povezane organizacijske skupine i zajednice
u pokuaju ouvanja i obnove okolia.
Gotovo svakodnevno javnost dobiva brojne obavijesti
o negativnom utjecaju tehnologije na zdravlje. Degra-
dacija okolia zbog atomskih eksplozija (posebice in-
tenzivnih u hladnoratovskoj eri) i prijetnja biolokim
i kemijskim orujem priskrbili su ekologizmu dodatni
zamah. Ljudi su nauili da vojni sukob ima globalni
utjecaj. Mnoge smo ozbiljne poduke dobili od velikih
katastrofa, kao u Bophalu (Indija, 1984), ernobilu
(Ukrajina, 1986), Valdezu (Alaska, 1989), izljev i popla-
va nafte u Houstonu (1994). Znamo za kisele kie, rupe
u ozonskom sloju nad Antarktikom, globalno zato-
pljenje. Svi navedeni sluajevi, i mnogi drugi, jasno
pokazuju da je nuno globalno djelovanje radi zatite
okolia. Svatko od nas moe se poistovjetiti s naelom
ekolokog pokreta: Misli globalno, djeluj lokalno."
Jedna je od svjetski poznatih ekolokih organizacija
Greenpeace. Osnovana je 1971. godine radi prosvjeda
protiv pokusa s nuklearnim bombama. Zalae se za
Gandijevu filozofiju nenasilja i obvezatno nenasilne
prosvjede protiv vlada ili privatnih organizacija koje
pridonose degradaciji okolia. Globalni znaaj svog
djelovanja Greenpeace postie izmeu 1980. i 1990.
godine. lanovi su uspjeno prosvjedovali i zaustavili
ubijanje kitova na nekoliko mjesta, utjecali su na za-
tvaranje francuskog programa nuklearnih pokusa u
junom Tihom oceanu; vodili su uspjean prosvjed
protiv kemijskih tvrtki koje su isputale otrovni otpad
u rijeke.
Tijekom 90-ih godina ideologija ekologizma rairila se
iz Sjeverne Amerike i Europe u nedovoljno razvijene
zemlje. U njima je pokret naiao na plodno tlo zbog sve
veeg industrijskog oneienja, rasipnike potronje i
rairene spoznaje o tetnom uinku tehnologije. No u
nedovoljno razvijenim zemljama jo izostaje znatnija
drutvena skrb za ouvanje okolia. U njima su proble-
mi okolia najee vezani uz opu politiku i gospodar-
ska pitanja, kao to je nestaica hrane (Shiva, 1988).
Milenijska deklaracija UN-a iz 2000. godine meu os-
talim navodi da je jedan od najveih izazova u godi-
nama koje slijede osiguranje naoj djeci i svim buduim
naratajima mogunost odranja ivota na Zemlji (UN,
2001: 32). Deklaracija obuhvaa specifine ciljeve po-
vezane sa zatitom naega zajednikog okolia". Evo
tih ciljeva u skraenom i prilagoenom obliku (UN,
2001):
uloiti svaki napor radi provoenja protokola iz
Kiota, tj. zapoeti smanjivanje emisije staklenikih
plinova"
pojaati na zajedniki napor u upravljanju, ouvanju
i odrivom razvoju svih vrsta uma
ustrajati u potpunoj primjeni Konvencije o biolokoj
raznolikosti i Konvencije o borbi protiv deforestacije
zaustaviti neodrivo iskoritavanje vodnih resursa,
razvijati strategije upravljanja vodama na makrore-
gionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini
pojaati na zajedniki napor radi smanjenja broja i
uinka prirodnih katastrofa i onih koje moe izaz-
vati ovjek
osigurati slobodan pristup informacijama o ljud-
skom genomu.

Chipko pouak (prema Weber, 1989). Pokret Chipko
nastao je u indijskoj dravi Uttar Pradesh, u regiji
Uttarkhandu, koja lei u podnoju Himalaja i dom
je dviju velikih etnikih skupina, Kumaon i Garhval.
Godine 1816. ta je regija ukljuena u Britansku Indiju.
Britanska je administracija uskoro potaknula izvoz
drva iz mjesnih uma; bijae to poetak deforestacije.
Drvo iz tih i drugih uma bilo je iskoriteno za razvoj
indijskog ekstenzivnog eljeznikog sustava (za prune
pragove). Nakon uspostave indijske nezavisnosti 1947.
godine nastavilo se, pa i pojaalo iskoritavanje uma
radi razvoja nacionalne ekonomije. Nakon vie od
stoljea pretjerane sjee nekadanji je umoviti kraj
ogoljen. Zbog toga je brdska populacija Garhvala i
Kumaona izgubila temelj tradicionalnog naina ivota.
Poto su presuili izvori zarade u umarstvu, mladi su
mukarci odlazili u daleke krajeve u potrazi za pos-
lom, a ene su ostajale na skromnom imanju. One su
nosile dvostruki teret odgovornosti, za obradu zemlje
i za skrb o djeci. Osim toga, morale su hodati daleko
da bi priskrbile vodu i prikupile drva za ogrjev. U kraj-
njem siromatvu, na to je uvelike utjecala deforestacija
te time izgubljeni tradicionalni nain ivota, tijekom
60-ih i 70-ih godina dramatino se poveala stopa sa-
moubojstava ena. Mnogi su se ljudi okrenuli alkoholu.
U meuvremenu, stalna je deforestacija uzrokovala
eroziju tla, brojne odrone, rijene bujice i poplave. Eko-
sustav regije Uttarkhand doivio je posvemanji slom.
6. STANOVNISTVO, OKOLIS I RAZVOJ 257
Tijekom toga kritinog razdoblja dvije su aktivistice
fondacije Gandhi pokuale zaustaviti irenje alkoho-
lizma. Spoznale su uskoro da bijedi u Uttarkhandu
nije uzrok alkoholizam. Zapravo, deforestacija je pre-
poznata kao glavni krivac. Pod vodstvom tih aktivisti-
ca mjesne su se ene prvi put organizirale u nenasilan
otpor snagama koje su unitavale okoli. Godine 1974.
pod vodstvom nepismene seljanke Gaure Devi mjesne
su ene ulazile u ume i ostajale u njima danima, vrsto
se drei uz stabla kako bi ih zatitile od sjee. Odatle
i ime pokretu jer chipko znai zagrliti (obujmiti). Go-
dine 1980. pokret je prisilio vladu Indire Gandhi da
zabrani iskoritavanje himalajskih uma u razdoblju
od petnaest godina. Tako je pokret Chipko poka-
zao kako udruenim snagama lokalno stanovnitvo
moe spasiti svoj opstanak i svoju zajednicu. Chipko je
postao ekoloki pokret kada su ene spoznale da je de-
forestacija izvor njihove bijede i drutvenih problema.
Na kraju moemo zakljuiti da je vie nego oigledno
kako e budui razvoj biti vrsto povezan s okoliem.
To zahtijeva koncept odrivog/obzirnog razvoja po
kojem su problemi razvoja isto to i problemi okolia;
jedni se ne mogu rijeiti bez drugih. Mnoge ideje o
iskoritavanju izvora i primjerenom razvoju na glo-
balnoj razini valja temeljiti na iskustvu pojedinih
drutava i na njihovu odnosu prema mjesnom okoliu.
U toj zadai svoje mjesto ima i demogeografski aspekt.
Stanovnitvo, njegova dinamika i struktura, vaan je
imbenik kakvoe vlastitog okolia.
258 DEMOGEOGRAF/JA
LITERATURA
Abraham, J. (1991): Food and development: the political
economy oj hunger and the modern diet, Kogan Page,
London.
Adams, W. M. (2001): Green Development: Environ-
ment and Sustainability in the Third World, Routledge,
London.
Akrap, A. (2004): Zapoljavanje u inozemstvu i prirod-
na depopulacija seoskih naselja, Drutvena istraivanja,
god. 13, 4-5: 675-699.
Anti, Lj. (1985): Prilog istraivanju austrijske iselje-
nike politike i zakonodavstva kao inilaca masovnog
iseljavanja iz Dalmacije pred prvi svjetski rat, Zadarska
revija, 2-3: 242-254.
Anti, Lj. (1985.a): Odnos javnosti prema iseljavanju iz
Dalmacije od 80-ih godina 19. stoljea do prvog svjet-
skog rata, Historijski zbornik, 38:191-208.
Appleyard, R. (1991): International migration: Chal-
lenge for the Nineties, IOM, Geneve.
Atkins, P. i Bowler, I. (2001): Food in Society: Economy,
Culture, Geography, Arnold, London.
Auty, R. (1993): Sustaining Development in Mineral Eco-
nomies: the Resource-Curse Thesis, Routledge, London.
Bade, K. (1997): From Emigration to Immigration, The
German Experience in the Nineenth and Twentieth
Centuries, u: Bade, K., i Weiner, M. /eds./, Migration
Past, Migration Future, Germany and the United States,
Bergham Books, Providence-Oxford.
Biihr, J. (1997): Bevolkerungsgeographie: Verteilung un
Dynamik der Bevolkerung in globaler, nationaler und
regionaler Sicht, Ulmer, Stuttgart (3. ed.).
Barney, G. (1980): The Global 2000 Report to the Presi-
dent oj the US, Vol. l, The Summary Repo rt, Pergamon,
NewYork.
Barrett, D. B Kurian, G. D i Johnson, T. M. (2001):
World Christian Encyclopedia: a comparative survey oj
churches and religions AD 30 - 2200, Oxford Univesity
Press, New York (2nd ed 2 vol.).
Barrow, C. J. (1995): Developing the Environment:
Problems and Management, Longman, London.
Beaujeu-Garnier, J. (1966): Geography oj Population,
Longman, London.
Beck, U. (1999): to je globalizacija? u: Milardovi A
(ur.) Globalizacija, Pan-Liber, Osijek -Zagreb-Split.
Becker, G. S. (1981): A Treatise on the Family, Harvard
University Press, Cambridge, MA.
Berelson, B. /ed./(1974): Population policy in Developed
Countries, McGraw-Hill, New York.
Berelson, B. (1979): Romania's 1966 anti-abortion de-
cree: the demographic experience of the first decade,
Population Studies, Vol. 33, 2: 209-304.
Bezjak, B. (1968): Influenca, u Medicinskoj enciklope-
diji, sv. 3, 455-461, JLZ, Zagreb.
Biani, R. (1936): Zivot u pasivnim krajevima, Gospo-
darska sloga, Zagreb (Kako ivi narod?, knj. I).
Biani, R. (1969): Pregled teorija o agrarnoj pre-
napuenosti, Sociologija sela, 23-24: 5-21.
Biraben, J. (1980): An Essay Concerning Mankind's
Evolution, Population (Selected Papers, December).
Blaikie, P. (1975): Family Planning in India: Diffusion
and Policy, Arnold, London.
Blaikie, P. i Brookfield, H. (eds.)(1987): Land Degrada-
tion and Society, Methuen, London.
Bloemink, I. (1995): Poljoprivreda i hrana, Sociologija
sela, 1-4, 57-78
Bloom, D. i Freeman, R. (1986): The efects of rapid
population growth on labour and employment, Popu-
lation and Development Review, Vol. 12, 381-414.
Bognar, A. (1992): Geomorfoloke osobine Republike
Hrvatske, Geografski horizont, 2:16-25.
Bogue, D.J. (1969): Principles oj Demography, J. Willey
and Sons, New York.

Boserup, E. (1981): Population and Tehnolology,
Blackwel, Oxford.
Boustedt, O. (1975): Grundriss der empireishen
Regionalforschung. Teil 2: Bevolkerungsstrukturen.
Schroedel, Hannover (Taschenbiicher zur Raumpla-
nung 5).
Bouvier, L. i Gardner, R. (1986): Imigration to the U.S.:
The Unfinished Story, Population Bulletin, (35) 4.
Boyle, P. (2003): Population geography: does geogra-
phy matter in fertility research?, Progress in Human
Geography, vol. 27, 5: 615-626.
Breznik, D. (1977): Demografija: analiza, metodi i modeli,
Institut drutvenih nauka, Beograd.
Broek, J. O. M., i Webb, J. W. (1978): The Geography oj
Mankind, New York.
Brook, S. (1979): Ethnic, Racial and Religious Structure
of World Population, Population and Development, 5:
505-534.
Brown, L. R. (1996): Tough choices: facing the challenge
ojfood scarcity, W.W. Norton, New York.
Castles, S. i Miller, M. (1993): The Age oj Migration,
International Population Movements in the Modern
World, The Macmillan Press Ltd, London
Chandrasekhar, C. (1990): International Transmission
oj Population Policy Experience in South Asia, UN,
NewYork.
Chavez, L. (1994): Immigration Politics, u Mills, N.
led.I, Arguing Immigration, the Debate over Changing
Face oj America, A Touchstone Book.
Cifri, I. (2003): Okoli i odrivi razvoj, Hrvatsko
socioloko drutvo, Zavod za sociologiju Filozofskog
fakulteta, Zagreb.
Cipolla, C. (1962): Economic History oj World Popula-
tion, Penguin Books.
Clark, C. (1967): Population Growth and Land Use, St.
Martin's Press, New York.
Clark, W. i Moare, E. (eds.) (1978): Population Mobil-
ity and Residental Change, Studies in Geography 25,
Northwestern University, Evanston.
LITERATURA 259
Clarke, J.1. (1965): Population Geography, Pergamon,
Oxford.
Clarke, J. I. i Kosinski, L. (eds.)(1982): Redistribution oj
Population in Africa, Heinemann, London.
Coale, A. J. i Cots Watkins, S., (eds.)(1986): The De-
cline oj Fertility in Europe, Princeton University Press,
Princeton.
Collins, J. (1988): Unseasonal Migrations, Princeton
University Press, Princeton, N.J.
Commoner, B. W. (1992): Population, Development
and Environment: Trends and Kay Issues in Devel-
oped Countries, Paper presented at the United Nations
Ekspert Group Meeting on Population, Environment
and Development, 20-24. January, New York.
Congdon, P. i Batey, P. (eds.) (1989): Advances in Re-
gional Demography, PintrerlBelhaven, London.
Council ofEurope (1997): Recent demographic develop-
ment in Europe, Strasbourg.
Council of Europe (2001): Demographic Year Book,
Strasbourg (www.coe.int).
Country Statement by the Government oj the Federation
oj Russia, UN Commision for Europe, European Popu-
lation Conference, sv. II, Geneva ... ,1993.
izmi, I. (1976): Doseljavanje, struktura i poloaj naih
iseljenika u prekomorskim zemljama, Centar za istra-
ivanje migracija, Zagreb (Teme o iseljenitvu, sv. 5).
David, H. (1982): Eastern Europe: pronatalist policy
and private behaviour, Population Bulletin, Vol. 36,
6: 18-29.
David, H., Fleischhasker, J. i Hohn, C. (1988): Abortion
and eugenics in Nazi Germany, Population and Devel-
opment Rewiev, 14: 81-112.
Deevey, E.S., Jr. (1960): The Human Crop, Scientific
American, 203:194-204.
Drakakis-Smith, D. (1987): The Third World City,
Methuen, London.
260 DEMOGEOGRAFIJA
Drakakis-Smith, D. (1996): Third World cities:
sustainable urban development II., Urban Studies, 33:
673-701.
Duncan, O: (1959): Human ecology and population
studies, u: Hauser, P. i Duncan, O. (eds.), The Study oj
Population, An Inventory and Appraisal, University of
Chicago Press.
Eberstadt, N. (1997): World Population Implosion,
Public Interest (Fall), 3: 22.
Eden, M.J. i Parry, J. (eds.)(1996): Land Degradation
in the Tropics: Environment and Policy Issues, Mansell,
London.
Edge, G. i Tovey, K. (1995): Energy: hard choices ahead,
u: O'Riordan, T. (ed.), Enviromental Science far Envi-
ronmental Management, Longman, London, 317-334.
Ehrlich, P.R. (1971): The Population Bomb, Pan,
London.
Ehrlich, P. R. i Ehrlich, A. (1972): Population, Resour-
ces, Environment, Freeman, San Francisco.
Elliott, J.A. (1999): An Introduction to Sustainable
Development (2 izd.), Routledge, London.
Ermisch, J. (1983): The Political Economy oj Demo-
graphic Change: Causes and Implications oj Population
Trend sin Great Britain, Heinemann, London.
Ervin, N. (1994): Immigration and the Environment,
u: Mills, N. /ed./, Arguing Immigration, the Debate
over the Changing Face oj America, Touchstone Book,
Symon & Schuster.
Esenwein-Rothe, I. (1982): Einfuhrung in die Demogh-
raphie, Steiner, Wiesbaden (Statistishe Studien, 10).
Evans, M. (1986): American fertility patterns: white-
-nonwhite comparision, Population and Development
Review, 12: 267-293.
Eversley, D. i Kollmann, W. (ed.)(1982): Population
Change and Social Planning, Arnold, London.
FAO (2001): FAOSTAT (www.fao.org).
FAO (2004): PAO Report 2003. (www.fao.org).
Fassmann, H. i Miinz, R. (1994): Patterns and Trends
oflnternational Migration in Western Europe, u: Fass-
mann & Miinz /eds./, European Migration in the Late
Twentieth Century, Historical Patterns, Actual Trends
and Social Implications, Edward Elgar Pub. Ltd., Gower
House.
Fassmann, H. i Miinz, R.(1995): Migracije Istok-Za-
pad u Europi od 1918. do 1992., Migracijske teme, /ll)
1: 53-87.
Faivre, S. i Toski, A. (1993): Dezertifikacija - svjetski
ekoloki problem, Geografski horizont, 2: 35-37.
Fielding, G.J. (1974): Geography as Social Science,
Harper and Row, New York.
Findlay, A., i Findlay, A. (1980): Migration Studies in
Tunisia and Morocco, Geography Occasional Paper, 3,
University of Glasgow.
Flinn, M. (1981): The European Demographic System,
1520-1820, John Hopkins University Press, Baltimore.
Fox, A.J. (1977): Occupational mortality 1970-72, Pop-
ulation Trends, vol. 9, 8-15.
Freeman, G.P. (1995): Modes of Immigration Politics
in Liberal Democratic States, International Migration
Review, (29)4: 881-902.
Friganovi, M. (1966): O metodi geografskog
prouavanja stanovnitva, Geografski glasnik, 28: 129-
131.
Friganovi, M. (1983): O metodi geografskog proua
vanja stanovnitva, Geoghraphica Slovenica, 13: 60-66.
Friganovi, M. (1990): Demogeografija: stanovnitvo
svijeta (4. izd.), kolska knjiga, Zagreb.
Friganovi, M.A. i terc, S. (1993): Demografski razvoj
i populacijska politika Republike Hrvatske, Drutvena
istraivanja, 1 :151-163.
Friganovi, M. A. i Bai, K. (1996): Suvremeno kreta-
nje stanovnitva u sredozemnim zemljama, Geografski
horizont, 1: 28-34.
Friganovi, M. A. Si, M. i Matas, M. (1995): Zemljopis 6,
kolska knjiga, Zagreb.

Fuchs, R. (1984): Gonverment policy and population
distribution, u: Clarke, J. I. (ed.), Geography and Popu-
Zation: Approaches and AppZications, Pergamon, Ox-
ford, 127-137.
Fuchs, R. i Demko, G. (1979): Population distribution
policies in developed socialist and western nations,
PopuZation and DeveZopment Review, vol. 5: 439-467.
Fuller, G. (1984): Population geography and family
planning, u: Clarke, J. I. (ed.), Geography and PopuZa-
tion: Approaches and AppZications, Pergamon, Oxford,
103-109.
Gelo, J. (1987): Demografske promjene u Hrvatskoj od
1780. do 1981. godine, Globus, Zagreb.
George, P. (1951): Introduction a l'Etude Geographique
de Za PopuZation du Monde, Institut National d' Etude
Demographiques, Paris.
George, P. (1959): Questions de Geographie de Za Popu-
Zation, Presses Universitaires de France, Paris.
Gilbert, A. i Gugler, J. (1982): Cities, Poverty and De-
velopment: Urbanisation in the Third WorZd, Oxford
University Press, Oxford.
Glass, D.V. (1963 - 1964): Some indicators of diffe-
rences between urban and rural mortality in England
and Wales and Scotland, PopuZation Studies, vol 17,
3: 1241-1252.
Glass, D. V. (1967): PopuZation PoZicies and Movements
in Europe, A.M. Keley, New York.
Gober, P. (1993): Americans on the Move, PopuZation
Bulletin (48) 3:6-8.
Goeller, H. i Weinberg, A. (1976): The age of substitut-
ability, Science, 20 February, 683-689.
Goodman, N. (1983): Fact, Fiction and Forecast,
Harvard University Press, Cambridge, MA.
Goodstadt, L.F. (1982):China's One Child Policy: Pol-
icy and Public Response, PopuZation and Development
Review, 1:37-58.
Greenpeace, The Greenpeace Internet site (www.green-
peace.org/,intlaw/Riol.html> ).
Grigg, D. (1980): Migration and overpopulation, u:
White, P. i Woods, R. (eds.), The GeographicaZ Impact
oj Migration, Longman, London.
LITERATURA 261
Graham, E. (2000): What kind of theory for what kind
of population geography?, Internationaln JournaZ oj
PopuZation Geography, 6: 257-272.
Griswold, D. (1998): Let High-Tech Workers In, CATO
Institute NewsZetter (March 30): 1.
Gugler, J. (1986): Internal migration in the Third
World, u: Pacione, M. (ed.), PopuZation Geography:
Progress and Prospect, Crnom Helm, London.
Hagestrand, T. (1967): Innovation Diffusion as a Spa-
tiaZ Process, The University of Chicago Press, Chicago.
Hagget, P. (1975): Geography: a modern synthesis (2.
izd.), Harper and Row, New York.
Hart, N.(1988): Sexs differentials in mortality, u: In-
equaZities in HeaZth within Europe (ed. Fox, A.J.), Gow-
er, Aldershot.
Hatton, T.J. i Williamson, J.G.( 2004): Refugees, AsyZum
Seekers and PoZicy in Europe, Institute for the Study of
Labor (IZA), Bonn (Discussion Paper, 1230).
Hawthorn, G. (1970): The Sociology oj Fertility, Collier-
Macmillan, London.
Heilig, G. i Biittner, T. (1990): Selected Demographic
Aspects of a United Germany, IIASSA Working Paper
1990, 1-33, Laxenburg.
Henkel, R. (1989): Christian Missions in Africa. A so-
ciaZ geographicaZ study oj the impact oj their activities
in Zambia, D. Reimer Verlag, Berlin (=Geographica
Religionum, vol. 3).
Hennan, B. (1983): Cigarette smoking among New
Zelanders, u: McGlashan, N. i Blunden, J. (ed.): Geo-
graphicaZ Aspects oj HeaZth, Academic Press, London.
Herington, J. (1984): The Outer City, Harper and Row,
London.
Herak, E. i iak-Chand, R. (1991): Kanada: Multi-
kulturalizam, Migracijske teme (7)1:1-23.
Herak, E. (1993): Panoptikum migracija: Hrvati, hrvat-
ski prostor, Evropa, Migracijske teme (9)3-4: 227 - 302.
Herak, E. (2000): Migracije u drevnosti, doktorska
disertacija, Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu.
262 DEMOGEOGRAFIJA
Himes, C.L.(1994): Patterns of Mortality and Cause
of Death Structures in Sweden, Japan and the United
States, Demography, 4, 212-226.
Hoem, B i Hoem, J. (1989): The impact of women's
employment on second and third order births in mod-
em Sweden, Population Studies, 43:46-67.
Hofmayer, A. (2001): Ein halbes Jahrhundred Weltbe-
vilkerungsentwicklung. Eine statistisch-kartographi-
sche Analyse mit besonderer Beriicksichtigung der
Reproduktivifatsanderungen, Wirtschaftsgeographische
studien, 26: 45-61.
Hornby, F. i Jones, M. (1991): An Introduction to Settle-
ment Geography, Cambridge University Press, Cam-
bridge.
Hornby, F. i Jones, M. (1993): An Introduction to Popu-
lation Geography, Cambridge University Press, Cam-
bridge.
Horvat, V. (1942): Suvremene nutarnje seobe i kreta-
nja Hrvata - posljedica dinamike drutvenih procesa,
Hrvatska dravna tiskara, Zagreb.
Howe, G.M. (1972): Man, Environment and Disease in
Britain, David and Charles, Newton Abbot.
Hranilovi,N. (1987): Iseljenika politika i sluba u Jugo-
slaviji izmeu dva rata, Migracijske teme, 3-4: 325-334.
Hughes, J. (1991): The Energy Sector and the Problems
of Energy Policy in Eastern Europe, Oxford Review oj
Economic Policy, 7, 1:50-77.
Hugo, G. (1986): Australia's Changing Population, Ox-
ford University Press.
Hugo, G. (1988): Population muvement in Indonesia
since 1971, Tijdschrift voor Economishe en Sociale Geo-
grafie, vol. 79: 242-256.
Isbister, J. (1996): The immigration Debate: Remaking
America, Kumarian Press, West Hartford.
Jagielski, A. (1980): Geografija naseljenija, Progres,
Moskva.
James, P. (1954). The geographic study of population, u:
James, P., i Jones, C. (ed.) American Geography: Inven-
tory and Prospects, Syracuse University Press, 106-122.
Jolly, C. (1991): Four Theories oj Population Change
and the Environment, Paper presented at the Popula-
tion Association of America Annual Meeting, 21-23
March, Washington, DC.
Johnson, D. i Campbell, R. (1981): Black migration in
America: A Social and Demographic History, Duke
University Press, Durham, N.C.
Johnson, R. (1986): Philosophy and Human Geography
(2. izd.), Arnold, London.
Jones, H. (1990): Population geography, Paul Chapman
Publishing, London.
Jones, R. 1859.(1964): Lectures on Population (reprint),
A.M. Kelley, New York.
Kautsky, K. (izd. 1953): Agrarno pitanje, Kultura,
Beograd.
Keyfitz, N. (1966): How Many People Have Ever Live in
the Earth?, Demography, 3: 581-582.
Keyfitz, N. (1977): Applied Mathematical Demography,
Wiley, New York.
Klemeni, M. (1990): Postupak vrednovanja dobnog
sastava stanovnitva, Radovi, Geografski odjel PMF-a,
25: 73-80.
Knox, P. i Agnew, J. (1994): The Geography oj the World
Economy, Edward Arnold, London.
Koch, J. (1975): Rentnerstiidte in Kalifornien, Tiibingen
(Tiibinger Geographische Studien 59).
Kolar-Dimitrijevi, M. (1985): Poljoprivredno radni-
tvo i radnici-seljaci na podruju Savske banovine od
1929. do 1939. godine, asopis za suvremenu povijest,
3: 31-58.
Koraevi, K. (1995): imbenici koji utjeu na broj-
nost djece u obitelji, u: Obitelj u Hrvatskoj, stanje i
perspektive, Zbornik radova Studijskih dana u akovu
(20-22.10. 1994), 41-50.
Kosiriski, L. (1975): Data and measures in migration
research, u: Kosiriski, L., i Prothero, R. M. (ed.) People
on the Move, Studies on internal migration.

Kosinski, L. (1980): Population geography and IGU,
Population Geography, vol. 2: 1-20.
Kosinski, L. i Elahi, K. M. (eds.)(1985): Population Re-
distribution and Development in South Asia, Reidel,
Dordrecht.
Krass-Schneider, F. (1989): Bevolkerungsgruppen und
Minoritiiten, Taubner, Stuttgart.
Kuls, W. (1980): Bevolkerunsgeographie. Bine Einjuh-
rung, Taubner, Stuttgart.
Kiihne, I. (1974): Die Gebirgsentvolkerung im nordli-
chen und mittlern Apennin in der Zeit nach dem
Zweiten Weltkrieg, Erlanger Geographische Arb.
(Posebna izdanja, 1).
Laji, I. (1992): Stanovnitvo dalmatinskih otoka:
povijesne i suvremene znaajke depopulacije,
Consilium (etc.), Zagreb.
Laji,I. (1995): Utjecaj novijeg iseljavanja na demo-
grafski razvitak jadranskih otoka, Migracijske teme,
1:89-116.
Laji, I. (2002): Hrvatske migracije poetkom 21.
stoljea, Migracijske i etnike teme (18)2-3: 135-149.
Lakato, J.(1914): Narodna statistika, vlastita naklada,
Zagreb.
Lay, V. (2003): Proizvodnja budunosti Hrvatske: in-
tegralna odrivost kao koncept i kriterij, Drutvena
istraivanja, 3-4: 311-334.
Lee, E.S. (1966): A Theory of Migration, Demography,
3: 47-57.
Lee, E.S. (1970): A Theory of Migration, u: Demko,
Harold, Schnell (ur.), Population Geography: A Reader,
Me Graw Hill, New York.
Lee, R.D., Arthur, B.W. i Rodgers, G. (1988): Economics
oj Changing Age Distribution in Developed Countries,
Claredon Press, Oxford.
Legget, G. (ed.)(1990): Global Warming: The Green-
house Report, Oxford University Press, New York.
LITERATURA 263
Leksikon migracijskog i etnikog nazivlja (1998), ur.
E. Herak, Institut za migracije i narodnosti, kolska
knjiga, Zagreb.
Lichtenberger, E. (1978): The crisis of rural settlement
and farming in the high mountain region ofContinen-
tal Europe, Geographia Polonica, 38: 181-187.
Lind, M. (1996): The Next American Nation, the New
Nationalism and the Fourth American Revolution, Free
Press Paperbacks.
Lipton, M. (1977): Why Poor People Stay Poor: A Study
oj Urban Bias in World Development, Temple Smith,
London.
Livada, S. (1988): Socijalno-demografske promjene u
selu i poljoprivredi, Sociologija sela, 99-100: 3-14.
Lowenthal, D. i Comitas, L. (1962): Emigration and
depopulation - some neglected aspects of population
geography, Geographical Review, 2:195-210.
Luling, V. (1989): Wiping out a way oflife, Geographical
Magazine, vol. 67, 7: 34-37.
Lutz, W., Sanderson, W., Scherbov, S. i Goujon, A. (1996):
World Population Scenarios for the 2lst Century, u:
Lutz, W. (ur.), The Future Population oj the World:
What Can We Assume Today?, IIASA-Earthscan Publ.,
Laxeneburg-London.
Malthus, T.R. 1798. (1960): An Essay on the Principle oj
Population (reprint), Random House, New York.
Markoti, A. (2003): Bosnia and Herzegovina - a state
between ethnic cleasing in pace and ethnic cleasing in
war, Mostariensia, 18: 47-87.
Marx, K. (1947): Kapital, I sv., Kultura, Zagreb.
Massey, D. i sur., (1993): Theories oflnternational Migra-
tion: A Review and Appraisal, Population and Development
Review, 19 (3): 431-466.
Mather, A.S. i Chapman, K. (1995): Environmental
Resources, Longman, London.
Mayer, J. (1982): Relations between two traditions of
medica! geography, Progress in Human Geography, 6:
216-230.
264 DEMOGEOGRAFIJA
McFalls, J. Jr. (1998): Population: A Lively Introduc-
tion, Population Bulletin (53)3 (cijeli broj).
Meadows, D.H. i sur. (1972): Granice rasta (prijevod),
Stvarnost, Zagreb.
Mendras, H. (1986): Seljaka drutva: elementi za jednu
teoriju seljatva, Globus, Zagreb.
Mesarovic, M. i Pestel, E. (1974): Mankind at the Turn-
ing Point, Hutchinson, London.
Mesi, M. (2002): Meunarodne migracije: tokovi
teorije, Filozofski fakultet, Zavod za sociologiju.
Menari, S. (2003): Migracijske aktualnosti: stanje,
problemi, perspektive paradigmi istraivanja, Migraci-
jske i etnike teme, (19) 4: 323-341.
Miroevi, F. (1988): Iseljavanje iz Dalmacije u razdo-
blju od 1921. do 1929, Radovi, Zavod za hrvatsku po-
vijest, 21:107-119.
Monnier, A. i Guibert-Lantoine, C. (1996): La conjonc-
ture demographique: l'Europe et les pays developpes
d'outre-Mer, Population, 4-5, 1005-1029.
Morgan, W.T.W. (1973): East Africa, Longman,
London.
Mourant, A. (1978): Blood Groups and Diseases,
Oxford University Press, Oxford.
Mren, S. (1997): Raanja izvan braka u Hrvatskoj,
Geoadria, 2: 63-76.
Muir, J.D. (1969): Should the Brain Drain be encour-
aged?, International Migration, 7 (112):34:50.
Mukherji, S. (1985): The syndrome of poverty and wage
labour circulation, the Indian scene, u: Prothero, R. M.
i Chapman, M. (eds.) (1985): Circulation in Third World
Countries, Routledge, London, 279-298.
Multilingual Demographic Dictionary (1995), IUSSP,
English Section, Second Edition, Ordina Editions,
Liege, Belgium.
Miiller-Wille,W. (1978): Gedanken zur Boniterung und
Tragfaghigkeit der Erde, Westfalische Geographische
Studien, 35: 25-56.
Mumford, L. (1988): Grad u historiji: njegov postanak,
njegovo mijenjanje, njegovi izgledi, (2. hrvatsko izdanje;
prvo izvorno izdanje 1961.), Naprijed, Zagreb.
Miinz, R., (2004): Migrants, labour markets and in-
tegration in Europe: a comparative analysis, Global
Commission on International Migration, Geneva
(Global migration perspectives, 16).
Myers, G.C. (1993): Population Growth and Age Struc-
ture: Imlications and Policy Responses, UN, European
Population Conference, Proceedings, vol. 1, Geneva.
Myers, N. (1997): Environmental Refugees, Population
and Environment, (19)2: 167-182.
Nacionalni program demografskog razvitka (1997)
(ur. F. Vojnovi i sur.), Ministarstvo razvitka i obnove,
Zagreb.
Nejami, I. (1986): Prirodno kretanje stanovnitva
SR Hrvatske prema tipu naselja boravka, Geografski
glasnik, 48 : 123-135.
Nejami, I. (1988): Uloga i znaajke preseljavanja
u suvremenom populacijskom razvoju gradova SR
Hrvatske, Geografski glasnik, 50: 45-54.
Nejami, I. (1991): Depopulacija istonojadranskih
otoka i izumiranje kao mogua demografska perspe-
ktiva, Migracijske teme, Zagreb, 1: 77-99.
Nejami, I.(1991.a): Depopulacija u Hrvatskoj: kori-
jeni, stanje, izgledi, Globus (etc.), Zagreb.
Nejami, I. (1992): Osnovne znaajke unutarnje mi-
gracije stanovnitva Hrvatske 1880 - 1981, Migracijske
teme (8)2: 141-166.
Nejami, I. (1992.a): Promjene u dobno-spolnom sas-
tavu stanovnitva istonojadranskog otoja (1953 - 1991),
Acta geographica Croatica, vol. 27, 15-34.
Nejami, I. (1996): Regional Characteristics of Popu-
lation Reproduction in the Republic of Croatia, Geo-
grafski glasnik, 58:1-14.
Nejami, I. (1999): Prirodno kretanje stanovnitva
hrvatskog otoja (1991 - 1997), Zbornik radova 2.
Hrvatskoga geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko
drutvo, 263-269.

Nejami, I. i Toski, A. (2000): Razmjetaj stanovnitva
u Republici Hrvatskoj - dio opih demografskih i
drutveno gospodarskih procesa, Geoadria, 5: 93-104.
Nejami, I. (2002): Demografski razvoj u europskim
postsocijalistikim zemljama (1990 - 1999), Drutvena
istraivanja, 11, 4-5: 701-723.
Nejami, I. (2003): Znaajkebiolokog (demograf-
skog) sastava stanovnitva Hrvatske, Hrvatski geografski
glasnik, 65, 2: 29-54.
Nejami, I. i tambuk, M. (2003): Demografsko stanje
i procesi u neurbanim naseljima Republike Hrvatske,
Drutvena istraivanja, 12, 3-4: 469-493.
Nejami, I. (2004): Demographic resources of the
Croatian's border areas, u: South Eastern European
Countries On Their Way to Europe - GeographicalAspects,
Conference for geographers from South Eastern Europe
(SEE), Dubrovnik (28 - 30. 9. 2004)1 (CD ROM)
Nejami, I. i Mieti, R. (2004): Budue kretanje broja
stanovnika Hrvatske: projekcija 2001 - 2031, Drutvena
istraivanja, 13, 4-5: 751-776.
Nelson, J. (1983): Population redistribution policies
and migrants' choises, u radu: Morrison, P. (ed.), Popu-
lation Movements: Their Forms and Functions in
Urbanisation and Development, IUSSP, Ordina Editi-
ons, Liege, 281-312.
Notestain, F.W. (1944): Population - The Long View,
u: Food far the World (ed. T.W. Shultz), University of
Chicago Press.
Njega, D. (1992): Deforestacija Amazonije kao glo-
balni ekoloki problem, Geografski horizont, 1992, 1:
43-48.
Oberai, A. (1982): An overview of migration-influe-
cing policies and programmes, u: Obeari, A. (ed.), State
Policies and Interna/ Migration, Croom Helm, London,
11-26.
Oliveira-Roca, M. (1987): Cirkulacija radne snage,
(Studije i izvjetaji), IDIS, Zagreb.
Oliveira-Roca, M. (1989): Migracija selo-grad i dru-
tveni razvoj, Revija za sociologiju, 1-2, 129-145.
LITERATURA 265
Olson, J.S. (1994) led.I: The Ethnic Dimension in
American History, St. Martin's Press, New York.
Osborne, R. (1958): The movements of people in
Scotland 1851 - 1951, Scottish Studies, 2: 1-46.
Otok Hvar (1995), ur. M. Mihovilovi i sur Matica
hrvatska, Zagreb.
Pacione, M. (ed.) (1986): Population Geography:
Progress and Prospect, Croom Helm, London.
Pacione, M. (2001): Urban geography: a Global Perspec-
tive, Routledge, London.
Pavlik, Z. (1980): The Theory of Demographic Revolu-
tion, European Demographic Population Bulletin, 4.
Pedraza, S. (1996): Origins and Destinies: Immigra-
tion, Race and Ethnicity in American History, u:
Pedraza, S. i Rumbaut, R. (eds.), Origins and Destinies:
Immigration, Race and Ethnicity in America, Wadswort
Publishing Company: New York.
Pejnovi,D. (1985): Srednja Lika: socijalno-geografska
transformacija, Centar za kulturu (etc.), Gospi.
Pepper, D.(1996): Modem Environmentalizm: An Intro-
duction, Routledge, London.
Petersen, W. (1975): Population (3. izd.),
Collier-Macmillan, New York (3rd ed.)
Petersen, W. i Petersen, R. (1986): Dictionary oj Demog-
raphy (Term, Concepts and Institutions), Greenwood
Press, New York, London.
Plane, D. (1981): The geography of urban commuting
fields, Professional Geographer, 33: 182-188.
Potter, R., Binns, T., Elliott, J. i Smith, D. (2004):
Geographies oj Development, Pearson Education Lim-
ited, Harlow (England).
Potts, L. (1990): The World Labour Market, A History
oj Migration, Zed Books, London.
PRB (1997): World Population Data Sheet, Population
Reference Bureau, Ine Washington, DC (www.prb.org)
PRB (2004): World Population Data Sheet, Population
Reference Bureau, Ine., Washington, DC
266 DEMOGEOGRAFIJA
Prichet, L.H. (1994): Desired Fertility and the Impact
of Population Policies, Population and Development
Review, 1: 87-105.
Prothero, R. M. i Chapman, M. (eds.) (1985): Circula-
tion in Third World Countries, Routledge, London
Puljiz, V. (1977): Eksodus poljoprivrednika, Centar za
sociologiju sela, grada i prostora IDIS-a, Biblioteka So-
ciologije sela, knj. 5, Zagreb.
Puljiz, V. (1996): Demografske promjene, obiteljska i
populacijska politika, Matica hrvatska, Kolo 2: 176-184.
Raymondo, J. (1992), Population Estimation and Pro-
jection, Quorum Books, New York.
Reccommendations on Statistics oj International Migra-
tion I (1988), UN, New York.
Reinhard, M. (1961): Historie generale de la popupation
mondiale, Montechrestien, Paris.
Richardson, H. (1984): Population distribution poli-
cies, u : Population, Distribution, Migration and De-
velopment (Proceedings of the Expert Group, Ham-
mamet/Tunisia, 21-25. March 1983), United Nations,
NewYork.
Rigg, J. (1997): Southeast Asia, Routledge, London
Rianovi, J. (1993): Hidrogeografija, kolska knjiga, Seitz, J.L. (2002): Global Issues: An Introduction,
Zagreb.
Rindfuss, R. i Sweet, J. (1977): Postwar Fertility Trends
and Differentials in the United States, Academic Press,
NewYork.
Rinshede, G. (1990): Religionstourismus, Geogra-
phische Rundschau, 42: 14-20.
Roberts, I. (1997): Cause Specific Social Class Mortality
Diferentials for Child Injury and Poisoning in England
and Wales, Journal oj Epidimeology and Community
Health, vol. 51, 3: 334-345.
Roberts, J. (1987): Geographical mobility and housing,
Employment Gazette, vol. 95, 125-129.
Roca, Z. (1987): Demografska-ekoloki slom, August
Cesarec, Zagreb.
Rogers, A. (1984): Migration, Urbanisation and Spatial
Population, Westview Press, Boulder, Colorado.
Rogi, I.(2003): Obzirni/odrivi razvitak u iskustvu
modernosti, Drutvena istraivanja, 3-4: 361-378.
Rogli, J. (1969): Geografski aspekt dinarskog kra, u
Zborniku radova Kr Jugoslavije, JAZU, 6, 19-38.
Rosset, E. (1968): Proces starenija naselenija - demo-
grafieskojeisledovanje, Statistika, Moskva.
Rumbaut, R. (1996): Origins and Destinis: Immigration,
Race and Ethnicity in America, Wadsworth, Belmont,
CA.
Roussel, L. (1989): La famille incertaine, Editions Odile
Jacob, Paris.
Salins, P. (1997): Assimilation, American Style, Basic
Books, New York.
Salt, J. (1993): Migration and Population Change in
Europe, UN, New York.
Salt, J. Clark, J. i Wanner, P. (2004): International
labour migration, Council oj Europe Publishing, (Popu-
lation studies 44) Strasbourg.
Seers, D. (1972): What are we trying to measure?
Journal oj Development Studies, 8(3):21-36.
Blackwell, Oxford.
Sen, A. K. (1981): Poverty and famines: an essay on
entitlement and deprivation, Clarendon Press, Oxford.
Serdar, V. (1977): Udbenik statistike, kolska knjiga,
Zagreb.
Serriere, J. (1965): Evolution recente da l'emigration
Irlandaise, Population, 1: 225-237.
Sharma, M., Garda, M., Qureshi, A. i Brown, L. (1996):
Overcoming malnutrition: is there an ecoregional di-
mension? u: Food, Agriculture and the Environment
Discussion Paper, No. 10, International Food Policy Re-
search Institute, Washington DC.
Shaw, P. (1975): Migration Theory and Fact, A Review
and Bibliography oj Curent Literature, Regional Science
Research Institute, Philadelphia.
Shiva, V. (1988): Staying Alive, Zed Books, London.

Shryoek, H. i Siegel, J. (1976): The Methods and
Materials oj Demography, US Bureau of ther Census,
Washington DC.
Shoeni, R. F. (1998): Reassessing the Decline in Pa-
rent-Child Old-Age Coresidenee During the Twentieth
Century, Demography, 35, 3: 307-313.
Simon, J. (1981): The Ultimate Resource, Prineeton
University Press, New York.
Skoda, L. i Robertson, J. C. (1972): Isodemographie
Map of Canada, Geographic Paper, Otawa, 50: 39-57.
SLJ (1992): Statistiki ljetopis RH - 1992, DZS, Zagreb
SLJ (1996): Statistiki ljetopis RH - 1996, DZS, Zagreb
SLJ (2004): Statistiki ljetopis RH - 2004, DZS, Zagreb
Smith, D.W. (1994): On professional responsibility to
distant others, Area, 26: 359-367.
Smith, D. (2000): Moral Geographies: Ethics in a World
oj Difference, Edinburg University Press, Edinburg.
Sowell, T. (1996): Migrations and Cultures, A World
View, Basie Books, New York.
Sremee, N. (1940): Nismo mi krive (Slavonska ena),
Gospodarska sloga, Zagreb.
Stalker, P. (2000): Workers Without Frontiers, The Im-
pact oj Globalization on International Migration, Lynne
Reinner Publisher, Ine.
Standing, G. (1984: Coneeptualizing Territorial Mobi-
lity, u: Bilsborrow, R., Oberai, A. i Standing, G. /eds./
Migration Survey in Low-Income Countries, Guide-
lines far Survey & Questionnaire Design, Croom Helm,
London, Sidney.
Staszewski, J. (1959): Die Verteilung der Bevolkerung
der Erde naeh dem Abstand vom Meer, Petermanns
Geographische Mitteilungen, 103: 132-140.
Steinberg, S. (1989): The Ethnic Myth, Race, Ethnicity
and Class in America, Beaeon Press, Boston.
Stengel, H. (1986): Rassen, Rassengenese un Rassen-
misehung beim Mensehen, Naturwissenschaftliche
Rundschau, 39: 246-253.
LITERATURA 267
Styeos, J. M. (1971): Ideology, Faith and Family Plan-
ning in Latin America, MeGraw-Hill, New York.
egota, T. (1976): Utjecaj klime na regionalno okupljanje
i diferenciranje, PMF Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
tere, S. (1986): O suvremenom geografskom objektu
istraivanja s posebnim osvrtom na demogeografiju,
Geografski glasnik, 48: 99-121.
Taeuber, I. B. (1958): The Population oj Japan,
Prineeton University Press.
Taylor, G.R. (1972): The eoneept of optimum popula-
tion, u: Stanford, Q.H . (ed.) The World's Population,
Oxford University Press, Toronto.
Thomlinson, R. (1975): Demographic Problems, Con-
troversy over Population Control (2. izd.), Dickenson
Publishing Co, Eneino, California.
Thompson, W.S. i Lewis, D.T. (1965): Population prob-
lems (5. izd.), Me Graw Hill, New York.
Tien, Y. (1989): Seeond thoughts on the seeond ehild,
Population Today, vol. 17, 4: 6-9.
Todaro, M. (1976): Interna! Migration in Developing
Countries: A Review oj Theory, Evidence, Methology,
and Research Priorities, International Labour Organi-
zation.
Todorovi, G. (1978), Projekcije stanovnitva: teoret-
sko-metodoloka studija, Institut drutvenih nauka,
Beograd.
Townsend, P., Phillimore, P. i Beattie, A. (1988): Healt
and Deprivation: Inequality and the North, Croom
Helm, London.
Trewartha, G. (1953): A ease for population geography,
Annals ojAssociation ojAmerican Geographers, vol. 43:
71-97.
Trewartha, G. (1969): A Geography oj Population,
Wiley, New York.
UNAIDS (2001): Joint United Nations Programme on
HIV/AIDS: AIDS Epidemic Update, Geneva: UNAIDS
(www.unaids.org).
UNDP (2000): Human Development Reports
(http://hdr.undp.org).
268 DEMOGEOGRAF/JA
UNDP (2004): Human Development Reports.
UNEP (2002): Global Environment Outlook 3, Earths-
can, London.
UNFPA (1991): Population Resources and Environ-
ment: The Critical Challenges, United Nations Fund for
Population Activities, New York.
UNFPA (2005): Population Resources Reports, United
Nations Fund for Population Activities, New York.
United Nations (1958): Multilingual Demographic Dic-
tionary! English version, New York.
United Nations (1973): The Determinants and Conse-
quences of Population Trends, Vol. 1, New York.
United Nations (1975): Economic Survey of Europe
1974, New York.
United Nations, Population Division (1990): Age
Structure of Population, Population Newsletter, 50
(prosinac), New York.
United Nations, Population Division (1989): World
Population Prospects: The 1988 Revision Population
Database, New York.
United Nations (1991): World Statistics in Brief, Selec-
ted series, New York.
United Nations (1992): Long-range World Population
Projections, Department of International Economic
and Social Affairs, New York.
United Nations, Economic Commision for Europe
(1993): Report National Soumis par gouvernement de Za
France, Geneva.
United Nations (1995): International Conference on
Population and Development 1994, Report of Japan,
NewYork.
United Nations (1998): Department for Economic and
Social Information and Policy Analysis, Population
Division (www.un.org/esa/).
United Nations, Population Division (1999): World
Population Prospects, The 1998. Revision, New York.
United Nations (2001): Road Map Towards the Imple-
mentation of the UN Millennium Declaration, Report
of the Secretary General, United Nations, New York.
United Nations High Commissioner for Refuges (2002),
Statistical Yearbook 2001, UNHCR, Geneva.
United Nations, Population Division (2003): World
Population Prospects: The 2002 Revision Population
Database, New York (http://esa.un.org).
United Nations, Statistics Division (2004): Demograph-
ic and Social Statistics ((http://unstats.un.org).
United Nations, Population Division (2005): World
Population Prospects: The 2004 Revision Population
Database, New York (http://esa.un.org).
US Census Bureau (2002): International Data Base
(www.census.gov/ipc/).
Valentij, D I. i Sudoplatov, A.D. (1977): Problemi naro-
donaselenija, Progress, Moskva.
Van de Kaa, D. (1987): Europe's Second Demographic
Transition, Population Bulletin 42, 1.
Van de Walle, E. (1987): Present Patterns of Demo-
graphic Change in Light of Past Experience, European
Population Conference, sv. IV, Firenza.
Visaria, P. (1977): Determinante odljeva mozgova (Teme
o iseljenitvu, sv. 7), Centar za istraivanje migracija,
Zagreb.
Vinjevskij, A.G. (1976): Demografieskaja revolucija,
Statistika, Moskva.
Vresk, M. (1984): Razvoj urbanih sustava u svijetu: geo-
grafski pregled, kolska knjiga, Zagreb.
Vresk, M. (1986): Osnove urbane geografije(3. izdanje),
kolska knjiga, Zagreb.
Vresk, M. (1986.a): Centri rada i gravitacijska podruja
zaposlenih uHrvatskoj,Radovi, GeografskiodjelPMF-a,
21: 13-22.
Vresk, M. (1987): Geografski koncept - pokuaj po-
jednostavljene reinterpretacije, Geografski glasnik,
49: 16-21.
Vresk, M. (1990): Struktura dnevnih zaposlenih
dnevnih migranata kao pokazatelj razvijenosti dnevnih
urbanih sustava Hrvatske, Geografski glasnik, 52: 1-11.

Vresk, M. (1992): ovjek i ekoloki sistem, Geografski
horizont, 1: 22-34.
Vresk, M. (1997): Uvod u geografiju: razvoj, struktura,
metodologija, kolska knjiga, Zagreb.
Wannamethee, G. i Shaper, G. (1997): Socioeconomic
Status within Social Class and Mortality: A Prospe-
ctive Study in Middle Aged British Men, f ournal oj Epi-
dimeology and Community Health, Vol. 28, 3: 532-539.
Warnes, A.M. (1990): Geographical Questions in Ger-
ontology, Progress in Human Geography, 14: 24-56.
Waugh, D. (1995): Geography: An Integrated Aproach,
Nelson, Glasgow.
WCED (1987): Our Common Future, World Comission
on Environment and Development, Oxford University
Press, Oxford.
Weaver, C. (1987): Social security in ageing societies,
u: Davis, K i dr. (eds.), Below-Replacement Fertility in
Industrial Societies, Cambridge University Press.
Weber, T. (1989): Hugging the Trees: The Story oj the
Chipko Movement, Penguin Books, New Delhi and
NewYork).
Weinstein, J. (1991 - 92): Urban Growth in India:
Demographic and Sociokultural Prospects, Studies in
Comparative International Development, vol. 26,
4: 29-44.
Weinstein, J. i Pillai, V. (2001): Demography: The Sci-
ence oj Population, Allyn&Bacon, Boston.
Weinstein, J. i Stehr, N. (1999): The Power of Knowl-
edge: Race Science, race Policy, and the Holocaust, So-
cial Epistemology, 13, 1:3-36.
Werner, B. (1985): Fertility trend in different social
classes: 1970-83, Population Trends, 41:5-13.
Wertheimer-Baleti, A. (1982): Demografija: Stanov-
nitvo i ekonomski razvitak, Informator, Zagreb.
Wertheimer-Baleti, A. (1982): Demografska tranzicija
kao svjetski proces, Ekonomska revija, 3-4: 271-280.
Wertheimer-Baleti, A. (1992): Posttranzicijska etapa
u razvoju stanovnitva (opa i metodoloka razmatra-
nja), Ekonomski pregled, 7-8: 26-41.
LITERATURA 269
Wertheimer-Baleti, A. (1992.a): Demografske pro-
mjene i globalni demografski procesi u Hrvatskoj u
poslijeratnom razdoblju, Encyclopaedia moderna, god.
13, 2(38): 238-251.
Wertheimer-Baleti, A. (1999): Stanovnitvo i razvoj,
Mate, Zagreb.
Wertheimer-Baleti, A. (2000): Populacijska politika
u zemljama s posttranzicijskim obiljejima razvoja
stanovnitva, Rad HAZU, 480: 163-181.
Wertheimer-Baleti, A. (2004): Depopulacija i starenje
stanovnitva - temeljni demografski procesi u Hrvat-
skoj, Drutvena istraivanja, 13, 4-5: 631-651.
WHO (1994): World Health Statistics, World Health
Organization, Geneva.
WHO (1997): World Health Statistics, World Health
Organization, Geneva.
WHO (2004): World Health Organization Report,
Geneva.
Wilson, M.G.(1968): Population Geography, Nelson,
London.
Woods, R. (1979): Population Analysis in Geography,
Longman, London.
Woods, R. (1982.a): Theoretical Population Geography,
Longman, London.
Woods, R. (1982.b): Population Studies, Progress in
Human Geoghraphy, Vol. 6:247-253.
Woods, R. i Rees, P. (ed.)(1986): Population Structures
and Models, Allen&Unwin, London.
World Bank (1984): World Development Report 1984,
Oxford University Press.
World Bank (1997): World Development Report: The
State in a Changing, World, Oxford University Press,
Oxford.
World Bank (1998): World Development Indicators,
Washington, DC (CD-ROM, table 3.12.)
World Bank (2002): Worl Bank to fight HIV/AIDS
(www.worldbank.org/news/))
270 DEMOGEOGRAFIJA
World Commission on Dams (2002): Dams and Devel-
opment: A New Framework far Decision-Making, The
Report of the World Commission on Dams, Earthscan,
London.
Zelinsky, W. (1966): A Prologue to Population Geogra-
phy, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, N.J.
Zelinsky, W. (1971): The hypothesis of the mobility
transition, Geographical Review, 61: 219-249.
Zlatkovi-Winter, J. (1993): Imigracije u Hrvatskoj: ski-
ca povijesnog toka, Migracijske teme, (9) 3-4:303-323.
Zupanc, I. (2004): Demogeografski razvoj Istre od 1945.
do 2001, Hrvatski geografski glasnik, vol. 66, 1: 67-99.
ivi, D. (1999): Promjene u dinamici i razmjetaju
prognaniko-izbjeglikog kontingenta u Republici
Hrvatskoj od sredine 1991. do sredine 1998. godine,
Drutvena istraivanja, (8)5-6: 767-791.
ivi, D. i Pokos, N. (2004): Demografski gubici ti-
jekom Domovinskog rata kao odrednica depopulacije
Hrvatske (1991 - 2001), Drutvena istraivanja, (13) 4-
5: 727-750.
upanov, J. (1997): Gubitak ljudskih resursa i kulturnog
kapitala zbog iseljavanja, u: Nacionalni program demo-
grafskog razvitka (ur. F. Vojnovi i sur.), Ministarstvo
razvitka i obnove, Zagreb, 103-112.
 1

IMENSKO KAZALO 271

IMENSKO KAZALO
A Boustedt, O., 22, 28
Abraham, J., 243 Bouvier, L., 140, 141, 142, 144
Ackermann, E.A., 24 Bowler, I., 244, 246, 247
Adams, W.M 236 Boyle, P., 70 f
Agnew, J., 199 Breznik, D., 14, 65, 66, 67, 94 f, 206
Anti, Lj., 138 f, 139 f Broek, J.O.M., 216
Appleyard, R., 127 f, 128 f, 135, 137, 138 Brook, S. 209
Aristotel, 48 Brookfield, H., 253
Arthur, B.W., 183 Brown, L.R.,243, 246
Atkins, P., 244, 246, 247 Brundtland, G.H., 235
Auty, R., 229 Biittner, T 26

B c
Bade, K., 146 Campbell, R., 133
Bahr, J., 18, 19, 27, 57, 91, 170, 199, 208 Castles, S., 128,137, 143, 149
Barney, G., 52 Cavalli-Sforza, L., 209 f
Barrett, D. B., 216 Chandrasekhar, C., 166
Barrow, C.J., 253 Chapman, K., 226, 228
Bai, K., 74 Chapman, M. 152, 155
Batey, P., 12 Chavez, L., 150
Beaujeu-Garnier, J., 11 Cifri, I., 235
Beattie, A., 96 Cipolla, C., 54
Beck, U 235 Clark, C., 38, 41 f, 54, 173
Becker, G. S 73, 79 Clark, J., 146, 147
Berelson, B., 157, 159, 165 Clark, W., 129
Bezjak, B., 176 Clarke, J.I., 11, 162 f
Biani, R., 169 f, 222 Coale, A. J., 56
Binns, T., 234, 265 Collins, J., 153
Biraben, J 38 Comitas, L., 120
Blaikie, P. 166, 253 Commoner, B. W., 250
Bloemink, I., 254, 255 Congdon, P., 12
Bloom, D., 53 Cots Watkins, S., 56
Bognar, A 244
Bogue, D.J 126
Boserup, E., 52
iak-Chand, R., 143
Botero, G.49, 50
izmi, I., 142 f
272 DEMOGEOGRAFIJA

D G

Darwin, C., 209 f Garcia, M., 246

David, H., 159, 165 f Gardner, R., 140,141, 142, 144
Deevey, E. 38 Gelo, J., 59, 78, 100 f., 111, 151, 175
Demko, G. S., Jr., 163 George, P., 10, 11
Donaldson, P., 161 f Gilbert, A., 97
Drakakis-Smith, D., 155, 235 Glass, D.V., 97, 158
Duncan, O., 11 Gober, P., 133
Goeller, H., 52
E Goldwin, W., 161
Goodman, N., 64
Eberstadt, N., 48
Goodstadt, L.F., 166, 167 f
Eden, M.J., 235
Goujon, A., 145
Edge, G., 228
Grigg, D., 138
Ehrlich, A., 51
Graham, E., 70
Ehrlich, P.R., 51, 53, 161
Griswold, D., 159
Elahi, K.M., 162 f
Guibert-Lantoine, C., 207
Elliott, J.A., 234, 235, 265
Gugler, J., 97, 163
Ermisch, J., 74
Ervin, N., 150
Esenwein-Rothe, I., 25 H
Evans, M., 80 Hagestrand, T., 119
Eversley, D. 74 Hagget, P., 34, 225
Hart, N., 91
F Hatton, T.J., 149
Fassmann, H., 146 Hawthorn, G., 71
Faivre, S., 253, 254 Heilig, G., 26, 45
Fielding, G.J., 17 Henkel, R., 216
Findlay, A., 133 Hennan, B., 98
Fleischhasker, J., 159 Herington, J., 154
Flinn, M., 94 Herak, E., 120, 136, 143, 151
Fourastie, J., 199 Himes, C.L., 169
Fox, A.J., 95 Hoem, B., 79
Freeman, G.P., 148 Hoem, J., 79
Freeman, R., 53 Hohn, C., 159
Friganovi, M.A., 8, 9, 12, 13, 19, 22, 23, 24, 25, 30, 32, Hornby, F., 24, 33, 34, 35, 154, 253
38, 56, 61 f, 62, 63, 64, 66, 74, 114, 120, 132, 135 f, 144,
Horvat, V., 153 f, 156, 175
152, 158, 167, 168, 169, 174, 181, 200 f, 216, 218, 220, 221,
224,238,239,248,251 Howe, G.M., 239
Hranilovi, N., 142 f
Fuller, G., 160
Fuchs, R., 162, 163 Hudaek, L., 115 f
 IMENSKO KAZALO 273

Hughes, J., 250 Lay, V., 235

Hugo, G., 126, 163 Lee, E.S., 114, 123, 124, 183
Lee, R.D., 183
I Legget, G., 250
Isbister, J., 139 f, 140 f, 150 Lewis, D.T., 38, 158
Lakato, J., 126 f

J Lichtenberger, E., 223

Lind, M., 140
Jagielski, A., 10
Lipton, M., 134
James, P., 11
Livada, S., 194 f
Jefferson, M., 36
Lorenz, O., 27
Jolly, C., 251
Lorimer, F., 72
Johnson, D., 133
Lowenthal, D., 120
Johnson, R., 11
Luling, V., 163
Johnson, T.M., 216
Jones, H., 11, 12, 53, 70, 71, 79, 80 f, 89 f, 90, 95, 138, Lutz, W., 145
144, 155, 159, 163, 164, 165
Jones, M., 24, 33, 34, 35, 154, 253
M
Jones, R., 50
Machiavelli, N., 49
Malthus, T.R.,49, 50, 161
K Markoti, A., 148
Kautsky, K., 132 f Marx, K., 52
Keyfitz, N., 38, 64 Massey, D., 125
Khaldum, J., 49 Matas, M., 63
Klemeni, M., 191 f Mather, A.S., 226, 228
Knox, P., 199 Mayer, J.,238
Koch, J., 180 McFalls, J. Jr., 144 f
Kollmann, W., 74 Meadows, D.H., 51
Kolar-Dimitrijevi, M., 156 Mendras, H., 126, 173, 194
Konfucije, 48 Mesarovic, M., 51
Koraevi, K., 102 f Mesi, M., 122 f, 124,135, 146
Kosinski, L., 11, 128, 162 f Menari, S., 135, 149
Krass-Schneider, F., 211 Miller, M., 128, 137, 143, 149
Kuls, W., 180 Miroevi, F., 126
Ktihne, I., 223 Mieti, R., 68, 69, 111, 189, 193
Kurian, G.D., 216 Monnier, A., 207
Guibert-Lantoine, C., 207
L Morgan, W.T.W., 28
Laji, I., 122 f, 129, 151 Moore, E., 129
Landry, A., 53 Mourant, A., 87
274 OEMOGEOGRAFIJA

Mren, S., 208 f Platon, 48

Muir, J.D., 127 f Pokos, N.,151, 189
Mukherji, S., 155 Potter, R., 35, 228, 234, 237
Miiller-Wille,W., 18 Potts, L., 137
Mumford, L., 250 Prichet, L.H., 166
Munz, R., 146, 147 Prothero, R. M., 152, 155
Myers, G.C., 192 Puljiz, V., 119, 132, 153, 207
Myers, N., 148 f
Q
N Quesnay, F., 49
Nejami, I., 29, 68, 69, 80, 85, 97, 98, 104 f, 111, 113, Qureshi, A., 246
119, 122, 134, 156, 172 f, 173, 175, 187, 189, 191 f, 192,
193,204,225
R
Nelson, J., 163
Ravenstein, E.G., 122, 123
Notestain, F.W., 53
Raymondo, J., 64
Rees, P., 12
Nj
Reinhard, M., 38, 40
Njega, D., 253
Richardson, H., 134
Rigg, J., 230
o Rianovi, J., 227
Oberai, A., 163 Rindfuss, R., 79
Oliveira-Roca, M., 134, 156 Rinshede, G., 215
Olson, J.S., 142 Roberts, I., 95
Ortwell, G.,95 f Roberts, J., 163
Osborne, R., 132 Robertson, J. C., 27
Roca, Z., 157, 251
p Rodgers, G., 183
Pacione, M., 12, 35 Rogers, A., 126
Parry, J., 235 Rogi, I., 235 f
Patrizzi, F., 49 Rogli, J., 225
Pavlik, Z 54 f Rosset, E., 181
Pedraza, S., 139 Rumbaut, R., 204
Pepper, D., 235 Roussel, L., 144
Pestel, E., 51
Petersen, R., 160 s
Petersen, W., 24, 71, 127, 16
Salins, P., 140
Petty, W., 49
Salt, J., 136, 146, 147, 219
Phillimore, P., 96
Pillai, V., 32, 36, 40, 56, 59, 67, 72 f, 75, 91, 93, 95, 98, Sanderson, W., 145
133, 140,235,238,249,250,251,252,256 Sanger, M., 161
Place, F., 161 Scherbov, S., 145
Plane, D., 154, 155 Schliiter, O., 10
 IMENSKO KAZALO 275

Seers, D., 230 Trewartha, G., 11

Seitz, J.L., 228 Tsui, A., 161
Sen, A. K., 246
Serdar, V., 182 f u
Serriere, J., 120 Urlanis, B.C., 175
Shaper, G.95
Sharma, M., 246 V
Shaw, P., 126 Valentij, D. I., 165
Shiva, V., 256 Vandervelde, E., 132
Shryock, H., 131 Van de Kaa, D., 58 f, 164
Shoeni, R. F., 206 Van de Walle, E., 58
Si, M.,63 Visaria, P., 127
Siegel, J., 131 Vinjevskij, A.G., 54 f
Simon, J., 52, 53, 249 Vresk, M., 8, 9, 10, 12, 30, 32, 132, 152, 156, 250, 253 f
Skoda, L., 27
Smith, A.,49 w
Smith, D., 230, 234, 265 Wannamethee, G., 95
Sowell, T., 136, 138
Wanner, P., 146, 147
Sremec, N., 112 f
Warnes, A.M., 192
Stalker, P., 138
Waugh, D., 57, 145, 166, 211
Standing, G., 125
Staszewski, J., 18 Weaver, C., 190
Stehr, N., 164 Webb, J.W., 216
Steinberg, S., 141 f Weber, T., 257
Stengel, H., 209 Weinberg, A., 52
Stycos, J. M., 160 Weinstein, J., 32, 33, 36, 40, 56, 59, 67, 72 f. 75 f., 91, 93,
Sudoplatov, A.D.,165 95,98, 133, 140, 164,235,238,249,250,251,252,256
Sundbarg, G.,178 Werner, B., 80
Sweet, J., 79 Wertheimer-Baleti, A., 9, 13, 24, 44, 48, 49, 51, 52 f, 53,
54, 55, 56, 57, 58, 59, 64, 70, 71, 72 f, 73, 75, 87, 89 f, 93,
97, 98, 102, 104, 108, 109, 110, 111, 112, 117, 118, 122,
egota, T., 218, 219, 220, 221, 222 123, 128, 130, 131 f., 135, 136, 157, 158, 159, 160, 162,
165, 168, 170, 174, 175, 181, 182, 187, 189, 191, 195,200
tambuk, M., 85
terc, S., 8, 9, 10, 167 Williamson, J.G., 149
Wilson, M.G., 11
T Winkler, W., 175
Taeuber, I. B., 166 Woods, R., 12, 122, 128
Taylor, G.R., 24
Thomlinson, R., 38 z
Thompson, W.S., 53, 158 Zelinsky, W., 11, 115, 116, 117, 122, 152
Tien, Y., 167 Zlatkovi-Winter, J., 151
Todaro, M., 119, 124, 125 Zupanc,I.,61
Todorovi, G., 67
Toski, A., 29, 253, 254
Tovey, K., 228 ivi, D., 148 f, 151, 187, 189
Townsend, P., 96 upanov, J., 127
276 DEMOGEOGRAFIJA

POJMOVNO KAZALO
A zemlje u razvoju 155
adaptacija (v. prilagoavanje) cirkulant 115
AIDS 240
alkalizacija 254 D

asimilacija (v. stapanje) degenerativne bolesti 238

deklaracija iz Rio <le Janeira 255
B demogeografija 8
baby boom" 75 definicija 9
bazar ekonomija" 155 metode 9
bijela kuga" (v. sustav jednog djeteta) razvoj 10
bioloki sastav 168 teite prouavanja 12
(bio)reprodukcija (v. reprodukcija stanovnitva) trend razvoja 12
bolest spavanja 239 zadaa 11
bolesti i populacijske promjene 238 demografija 9
brak 204, 205 demografska projekcija 65
brano zakonodavstvo 205 analitike metode 65
pokazatelji 205 matematike metode 65
- opa stopa divorcijaliteta 206 primjer Hrvatske 68
- opa stopa nupcijaliteta 205 projekcija stanovnitva malih jedinica 68
- opi koeficijent divorcijaliteta 206 demografska tranzicija 53
- posebne stope nupcijaliteta 206 etape razvoja 54
ope znaajke 53
c primjedbe na teoriju 58
Chipko pouak 257
primjer Hrvatske 59
cirkulacija 115, 152
u razvijenim zemljama 55
definicija 152
u zemljama u razvoju 57
izvori podataka 152
demografski gubici Hrvatske u
metode prouavanja 152 Domovinskom ratu 189
odrednice (imbenici) 152 demografski resursi 13
primjer Hrvatske 156 demografsko starenje (v. starenje stanovnitva)
sezonsko kretanje 152 depopulacija 111
uinci (posljedice) 153 emigracijska 111
razvijene zemlje 154 naratajna 111
 POJMOVNO KAZALO 277

primjer Hrvatske 112 H

prirodna 111 HIV (v. AIDS) 240
ukupna 111 human population 13
dezertifikacija 253
DINK sindrom 75 J
divorcijalitet 206 indeks vitaliteta 108
dnevni urbani sistem 152 infantilni mortalitet (v. smrtnost dojenadi)
dormitorij 154 interkontinentalna migracija (v. migracija, prekomor-
ska)
izbjeglice 148
E
izodemografska karta 27
ekologizam 256
ekoloki slom 249
epidemioloka tranzicija 238 K
kartografska metoda (u demogeografijl) 9, 11, 28
etniki gradovi (imigracija) 142
klima i stanovnitvo 218
eugenika 164
primjer Hrvatske 222
temperatura (hladnoa) 220
F
sparina 221
fekonditet 71, 72
sua (aridnost) 220
fertilitet 77
kohorta 76
opa stopa 77
kontrola raanja (v. planiranje obitelji)
posebne stope 78
kruno kretanje (v. cirkulacija)
ukupna (totalna) stopa fertiliteta (TFR) 78, 109
kuanstvo 14, 207
fizioloki sterilitet 72
kulturno-antropoloki sastav 209
kvotno useljavanje 142
G
Gastarbeiter model 143
L
generacija (v. narataj)
lateritizacija 253
geografija stanovnitva (v. demogeografija)
lokacijske karte (piktogrami) 28
glad 246
Lorenzova krivulja 27
gospodarski sastav stanovnitva 195
gustoa naseljenosti 22 M
kategorizacija 22 malarija 239
metode analize 25 maltuzijanska teorija 49
ope znaajke 22 marksistika teorija (o stanovnitvu) 52
278 DEMOGEOGRAF/JA

mehaniko kretanje stanovnitva utjecaj migracije na ukupno kretanje

(v. prostorna pokretljivost) stanovnitva 121
Melting pot" (ameriki lonac za taljenje") 142 vanjska migracija 135
migracija 114, 120 - ope znaajke 135
bruto migracija 121 - novi trendovi 149
izvor podataka 128 - primjer Hrvatske 151
lanana migracija" 119 - migracija radne snage 135
metode analize 129 - uinci (posljedice) 150
- vitalno-statistika 130 - tipologija meunarodnih migranata 135
- metoda rodnog kraja 121 migrant 115
migracija i faze ponaanja 125 Milenijska deklaracija UN 234, 256
migracija selo-grad 132 morbiditet 87
migracijska bilanca 121 mortalitet (v. smrtnost)
migracijski saldo 121, 131
neto-migracija 121 N
ope znaajke 120 narataj 76
pokazatelji 129 naselje 14
prekomorska migracija 136 natalitet (v. rodnost)
- imbenici 138 neishranjenost 244
- valovi iseljavanja 139 neomaltuzijanizam 50
- zemlje iseljavanja 139 neonatalna smrtnost 93
- zemlje useljavanja 140 neplodnost (v. fizioloki sterilitet)
prisilna migracija 148 neutralizam 53
Ravensteinovi zakoni" 122 nupcijalitet 205
sastavnice migracije 121
selektivnost migracije 125, 126 Nj
teorija potiskivanja-privlaenja njihajno kretanje (v. cirkulacija)
(model E.S. Leeja) 123
teorija socijalnih mrea 125
o
tipologija 120
obitelj 14, 206
Todarov migracijski model 124
obnavljanje stanovnitva
unutarnja migracija 131 (v. reprodukcija stanovnitva)
- demografski uinci 133 oekivano trajanje ivota 90
- posljedice 133 odljev mozgova" (v. odljev strunjaka)
- primjer Hrvatske 134 odljev strunjaka 127, 144
 POJMOVNO KAZALO 279

odrivi/obzirni razvoj 235 prehrana ovjeanstva 243

OECD 233 prenaseljenost 23
optimalna naseljenost 24 prilagoavanje (imigranata) 135
osoba 14 primjer prodavaa aja 252
osveta zipke" 143 prirodna prnm)ena 101
pokazatelji 102
p
- stopa 102
pandemija 238
- indeks bioloke promjene (IBP) 104
patogeni kompleks 238
prirodni resursi i stanovnitvo 225
perinatalna smrtnost 93
energetski izvori 227
pismenost 202
iskoritavanje (potronja) vode 226
planiranje obitelji 74, 160, 161
mineralne sirovine i izvori 228
poljoprivreda i okoli 252
obnovljivi izvori 225
popisi stanovnitva 15, 129
neobnovljivi izvori 225
populacija 13
prirodni prirataj (v. prirodna promjena)
populacijska politika 157
prirodno kretanje 70
definicija 157
pojam 70
eksplicitna 157
sastavnice 70
implicitna 157
primjer Hrvatske 85, 106
tipovi 158
prisilni celibat 173
- eugenika 163
probranost migracije (v. migracija, selektivnost)
- poticajna (ekspanzivna) 158
prognanici 148
- redistributivna 162
prostorna pokretljivost stanovnitva 114
- restriktivna 159
definicija (osnovni pojmovi) 114
primjeri 164
odrednice (imbenici) 118
- bive socijalistike zemlje 165
- demografske 119
- Francuska 164
- gospodarske 118
- Hrvatska 167
- socijalne 118
- Indija 166
tipologija 115
- Japan 165
tranzicija (Zelinsky) 116
- Kina 166
- Rumunjska 165 R
postneonatalna smrtnost 93 rane rasprave o stanovnitvu 48
posttranzicijska etapa 58 razmjetaj stanovnitva 16
pothranjenost 244 kontinentalne i regionalne razlike 16
280

opa obiljeja 16 s
znaajke neravnomjernog razmjetaja 19
salinizacija 254
razvijenost (i stanovnitvo) 229
samoizbor (migranata) 126
definicija razvijenosti 229
samoselekcija (v. samoizbor)
mjerila razvijenosti 230
sastav stanovnitva 168
- bruto domai (drutveni) proizvod 230
definicija 168
- Human Development Indeks 230
klasifikacija 168
razvijenost na globalnoj razini 233
sastav stanovnitva prema djelatnosti 198
razvijenost, okoli i zdravlje 237
tipizacija zemalja 200
razvoj svjetskog stanovnitva 38
sastav stanovnitva prema dobi 174
budui razvoj 45
dobno-spolna piramida 177
kontinentalne i regionalne razlike 41
dobno-spolni funkcionalni kontingenti 174
najstarije civilizacije 38
odrednice (imbenici) 174
opi pregled 38
- migracija 175
razlike prema stupnju razvijenosti 43
- prirodno kretanje 174
registar stanovnitva 15, 129
- vanjski imbenici 175
reljef i stanovnitvo 223
pokazatelji 177
primjer Hrvatske 224
- indeks mladosti 182
reprodukcija stanovnitva (bioloka) 108
- indeks starosti 182
pojam 108
- koeficijent dobne ovisnosti mladih 182
pokazatelji 109
- koeficijent dobne ovisnosti starih 182
- bruto stopa 109
- koeficijent mladosti 182
- neto stopa llO
- koeficijent starosti 182
rodnost 70
- koeficijent ukupne dobne ovisnosti 182
diferencijalna rodnost 79
- medijalna dob 181
odrednice (imbenici) 70
- prosjena dob 181
ope znaajke 70
primjer Hrvatske 186
pokazatelji 76
prostorne razlike 183
- opa stopa efektivne rodnosti 76
tipovi 178
- opa stopa rodnosti 76
utjecaj na budui razvoj stanovnitva 176
primjer Hrvatske 85
sastav stanovnitva prema
prostorne razlike 80 gospodarskoj aktivnosti 195
trendovi 80 odrednice radne snage 196
rurbano podruje 154 pokazatelji 196
 281

- opa stopa aktivnosti ukupnog stanovnitva 196 pojam 13

- posebne stope aktivnosti 197 znaaj 14
- stopa iskoritenosti radnog kontingenta 198 stanovnitvo i okoli 249
sastav stanovnitva prema narodnosti i jeziku 211 teorije izravnog uinka 249
sastav stanovnjtva prema obrazovanju 202 teorjje nejzravnog uinka 251
kolska sprema 202 programi i strategije zatite okolia 255
sastav stanovnitva prema rasi 209 stanovnitvo i prirodna osnova 218
sastav stanovnitva prema spolu 168 stapanje (imigranata) 135
pokazatelji 169 starenje stanovnitva 189
- koeficijent feminiteta 169 definicija 189
- koeficijent maskuliniteta 169 primjer Hrvatske 192
- posebni koeficijenti 170 pokazatelji 191
primjer Hrvatske 171 posljedice 194
sastav prema vjeri 215 prostorne znaajke 191
selilac (v. migrant) tipizacija 191
seljenje (v. migracija) uzroci 189
smrtnost 86 Stockholmska deklaracija 255
djferencjjalna smrtnost 87 sustav jednog djeteta" 85, 112
odrednice (imbenici) 87
opa smrtnost 86 T
ope znaajke 86 tablice smrtnosti 93
pokazatelji 88 tehnologijski optimizam 52
- opa stopa 88 teorije o stanovnitvu 48
- posebne stope 91, 92 transhumanca 152
- standardizirane stope 88 transitanti 135
razliitosti u prostornoj slici 98 tularemija 239
smrtnost dojenadi 93 turbekuloza 240
smrtnost i drutveni status 95
smrtnost i razvijenost 94 u
smrtnost prema uzroku 96 ukupno (ope) kretanje stanovnitva 60
smrtnost: razlike grad-selo 96 perspektive> projekcije i prognoze 64
stanovnitvo pokazatelji promjena 60
izvori podataka 15 - stopa prosjene godinje promjene 61
osnovne jedinice u istraivanju 14 sastavnice 60
282

tipovi opeg kretanja 61 z

urbanizacija 30 Zakon o kvotama (v. kvotno useljavanje)
pojam 30 zdravlje 237
faze razvoja 30
zelena revolucija" 248, 254
urbanizacija i razvijenost 33
uvjetna prenaseljenost 25

V ivost 108
vitalitet (v. ivost) uta groznica 239
vitalni indeks 104

ivotopis
Dr. se. Ivo Nejami, redoviti je profesor na Geograf-
skom odsjeku Prirodoslovno-matematikog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu. Roen je 1948. godine u Splitu
gdje je zavrio gimnaziju te diplomirao povijest i zem-
ljopis na Pedagokoj akademiji. Godine 1971. nastav-
lja studij na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu.
Na istom fakultetu pohaao je poslijediplomski studij
(geografija) te magistrirao i doktorirao (obranivi diser-
taciju Depopulacija u Hrvatskoj - demogeografski as-
pekt procesa).
Radio je u Republikom zavodu za statistiku (Odjel
demografije) te u Institutu za migracije i narodnosti
u Zagrebu. Godine 1993. zaposlio se na Filozofskom
fakultetu - Pedagogijske znanosti (sada Uiteljska aka-
demija), gdje je radio do kraja 2003. godine. Poetkom
283
2004. godine prelazi na Geografski odsjek PMF-a u
Zagrebu, gdje i danas radi. Predaje Demogeografiju i
Geografiju Europe te dva izborna kolegija; nastavnik je
i na poslijediplomskom studiju.
lan je Hrvatskoga geografskog drutva. lan je urei
vakih odbora dvaju znanstvenih asopisa. Objavio je
jednu knjigu, tri znanstvene publikacije, etrdesetak
znanstvenih radova, pet prirunika i desetak strunih
radova s podruja geografije stanovnitva; uglavnom
o prostornoj pokretljivosti, depopulaciji, bioreproduk-
ciji i strukturnim znaajkama stanovnitva Republike
Hrvatske. Autor je sveuilinog udbenika Osnove
ope geografije (Educa, 1998). Aktivno je suraivao na
vie znanstvenih projekata. Sudjelovao je na brojnim
meunarodnim i domaim znanstvenim i strunim
skupovima. Bio je mentor pri izradi vie diplomskih,
magistarskih i doktorskih radova.
Grafiki urednik
Dejan ili

Lektorica
Pavica Hromin

Korektor
Vladimir Tkalec

Grafika priprema
Tihana Bakari

CIP - katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 911.3:314> (075.8)

NEJAMI, Ivo
Demogeografija : stanovnitvo u
prostornim odnosima i procesima I Ivo
Nejami ; <izrada karata i grafikona
Ivica Rendulib. - Zagreb : kolska
knjiga, 2006. - (Udbenici Sveuilita u
Zagrebu= Manualia Universitatis studiorum
Zagrabiensis)

Bibliografija. - Kazala.

ISBN 953-0-30876-0

I. Demogeografija -- Udbenik

460328023

Tisak
Grafiki zavod Hrvatske, d.o.o. Zagreb

Tiskanje zavreno u prosincu 2005.