(Radovi Staroslavenskox. instituta, knj. 2, 1955) CETIRI GLAGOLJSKE LISTINE IZ LIKE Josip Vonéina Glagoljske listine, Sto ih ovdje donosimo, nalaze se u biblioteci samostana franjevatke provincije sv. Kriza u Ljubljani.* Dvije od njih nastale su u XV. stoljeéu, dok je treéa iz potetka XVI stoljeéa. Cetvrta ne nosi nikakva datuma, ali bit ée da je napi- sana takoder u XVI. stoljeéu. 1, Listina iz godine 1433. spis je javno-pravni, izdan od »vlaSkoga stola« (suda) u Lici. Sadréaj joj je garancija i za8tita imovinskih prava erkve sv. Ivana na Gori. Lokalizacija je u ovoj listini dosta nesigurna, jer se osniva uglav- nom na malim selima, koja su u pravilu rijetko kada potvrdena w hi- storijsko-geografskoj literaturi. Na Lopa8iéevoj karti (uz Bihaé i Bi- hacku Krajinu, Zagreb 1890) nalaze se,na pr.,dva Celopeka: jedan sje- verozapadno od Bihaéa i drug: sjeverno od Kamengrada. Katkada se na podruéju jedne geografske cjeline nalazi i vise objekata istoga imena, pa i to znatno otezava orijentaciju. Tako Karta Litke regimente (Karte vom Liccaner Grenz-Regiment) Matije Kosoviéa iz 1846. godine ima tri sv. Ivana. Za ovu sam erkvu uzeo, kako je to i u Lopagiéevim Urbarima (Monumenta historico-juridica, v. V.), da se nalazi u Ve- lebitu iznad Metka. Spomena o njoj nalazimo u dvjema bilje3kama u Vatikanskom misalu Ill. 8. Prema prvoj biljeSci »va to vrime (t. j. 1441 godine) gospoda Mogoroviéi da8e Zupaniju v Sveti Ivan na Gor! vsi kupno za svoje grihe«, a druga iz god. 1449. kave, kako se »va to ljeto naéinige vsi Mogoroviéi s knezom Dujmom baniéem za Zupaniju Litku, i dae 2 sti dukat, a oni nim Zupaniju pusti v Lici vikuvignim zakonom. A oni ju dage crikvi Svetago Ivana na Gori vikuvitnim za- konom« (isp. Crnéié: Dvie glagolske listine Dobrinjske, Knjizevnik, njima se nalazila i listina od 5, augusta 1372,, Sto ju je objelodanio V. Stefanie's Zborniku Historijskog instituta, I, Zagreb 1954, 138—141 213god. 11./1865, str. 21—22.; Miletié: Hrvatska glagoljska bibliografija, I. dio, Starine knj. 33. Zagreb 1911, str. 30. i 517.). Posebno je pitanje, gdje su bili lokaliteti Celopek, Podbrdo i Kozji (Ko2Iji) rog. Prvi naziv (Celopek) esto dolazi u naSim kraje- vima oznatujuéi osobito planinske visove, a onda i sela. Samo u NR Hrvatskoj spominju se danas dva puta toponimi Celopeci (kotar Du- brovnik) i tri puta Celopek (kotari Knin, Metkovié i Split, isp. Admi- nistrativno teritorijalna podjela i imenik naseljenih mjesta NRH, Za- ati, da je erkva sv. Ivana kod Metka po- sjedovala imanja u blizini Bihaéa, dakle pedeset i viSe kilometara da- leko, kada lokaliteta ovoga imena ima i blize. U ARj registriran je Calapek u Lici, glavica u Velebitu; isto takovo ime (Chalapek) nosi i vrh, 8to ga u Velebitu, neSto juzno od Metka, ima Karta Litke regi- mente (Esq. des Liccaner Regiments, u Driavnom arhivu u Zagrebu, signatura B II. 8). Istina, to nije selo, kako bi trebalo biti prema izriitom svjedotanstvu listine, ali od postanka listine (XV. st.) do po- éetka XIX. st, kada je nepoznati crtat mogao izraditi ovu kartu, lako je moglo toga sela nestati, pa ostati samo ime vrhu. Gdje su pak bila sela Kozji rog i Podbrdo, ne bih znao regi. 2. U listini iz 1469. godine potvrduje sud oporuku litkoga plemiéa Matijice UtiSeniéa, kojom ostavlja zemlju spomenutoj erkvi sv. Ivana. Na karti M. Kosoviéa nalazi se selo Smokrié oko tri kilometra jugo- istofno od Metka. 3. Treéa je listina transumpt: litk: je kraljevski stol odredio nagin ubiranja desetine g, 1512., a senjski je kaptol, na molbu franjevca Ivana Vraniéa, gvardijana crkve sv. Ivana, potvrdio prijepis g. 1513. I ovdje se spominje (po treéi put) crkva sv. Ivana, Ma da uz ime sveca stoji jo8 i apozicija »Krstitelj« : makar se ne navodi, da je crkva na Gori u Lici, ipak je vjerojatno, da je to ona ista crkva. Kukli¢ je jedino selo iz ove listine, Sto se spominje i na karti M. Kosoviéa, a nalazi se opet u blizini Metka. . 4, Napokon je éetvrti spis — ugovor o prodaji zemlje izmedu kupea fra Marka, gvardijana slunjskoga samostana, i prodavata Mati- jasa Grgina. Ovu listinu nije ovjerio nikakav »locus credibilis«. Tri prethodne listine sadrze dosta podataka, koji mogu posluziti za lokalizaciju i za uporedivanje osoba. One su i datirane, dok ovaj spis nije. Jedina évrsta totka za ovu je listinu mjesto, gdje je na- stala: Slunj. 2145. Osim navedenth éetiriju isprava fuva se i papir, na kojemu su Jatinicom napisani prijepisi listina pod 1. i 3. Iz biljedke ispod kopije dokumenta 1. vidi se, da je prepisivat bio pop Ivan Durbesié, grob- nitki plovan. U- bilje&ci ispod latinitke kopije listine 1. spominju se kopije »sub littera B i list sub litera C i sub lettera De. Prema latinskim rege- stima na naledima listina, koji su svi pisani istim rukopisom, vidi se, a je slovom B bila oznaéena listina 3., slovom C listina 1., a slovom D listina 2. Durbe8iéeva biljeSka jasno kaze, da je on prepisao latini- com sve tri ove listine, ali saéuvale su se samo kopije listine 3. (B) i Lstine 1. (C), dok prijepis listine 2. (D) nedostaj Listina 4. ima na naledu signaturu P, a na prilozenoj biljekci, koju je takoder morao pisati plovan Durbe&ié, oznaéena je ova listina tako- Ger »sub littera Pe. Na taj natin nastaje niz oznaka B, C, D, P. Nesumnijivo se, dakle, radi o nekom sudskom procesu, na kojem su se ove listine pojavile kao dokazni materijal. Isto se tako moze za- Kkljuéiti, da se taj proces vodio zbog zemlje nekih samostana i erkava, ‘medu kojima prvenstveno crkve sv. Ivana u Lici, jer tri listine, koje se titu ove erkve, zauzimaju istaknuta mijesta. Ako se moze smatrati pouzdanim DurbeSiéevo navodenje listine 4. ‘kao priloga P istog procesa, izi8lo bi, da je osim ova éetiri spisa bilo prilozeno jo3 najmanje 1 + 11 (pod slovom A i pod slovima E—O po Jatinskoj azbuci). No o tom procesu ne znamo nista. Duznost je prepisivaéa obavio pop Ivan Durbe&ié, plovan grob- nitki. U regestu listine 2. (D) zabunom je unesen naziv Con(ven)tui Ter- sacten., koji je zatim precrtan i zamijenjen nazivom S. Ioanni in Lika. Te dvije tinjenice pokazuju: 1. da je prepisivat listina svojom sluzbom bio vezan za Grobnik, koji je u blizin: Trsata; 2. da su regesti nastali na Trsatu ili negdje u njegovoj okolici. Sud, dakle, koji je vodio taj proces, mogao je imati sjediSte na Trsatu. Stranka, u Korist koje se vodio taj proces, bila je po svoj prilici franjevatki samostan na Trsatu. Ako je slobodno nagadati, moglo je to biti nakon oslobode- nja Like od Turaka. Pismo Durbeéiéevo vrlo vjerojatno moze da ide veé u XVII. st. Tekstovi su bez promjene transliterirant, te je zadrzana i izvorna interpunkeija. Samo su vlastita imena pisana velikim slovima. U za- grade () su metnuta izostavljena slova kod skraéenica i arapskim broj- kama razrijeSene brojne vrijednosti: s(ve)toga, (= 1512). U rijetima, 215Kojih su pojedina slova izostala p'sarovom zabunom, upotrebljene su zagrade (): uti(ni)l’, na8i(m), a isto. tako u listini 4., gdje prefiksalno » redovno otpada: (v)nuk, (v)zeti. Zagradama [] oznatena su izbrisana slova: dlesletini. Za pojedine slutajeve, gdje latinitka azbuka nije mogla zadovo- Ijiti transliteraciju, vrijedi:j 1#, ¢ (kao »jac) =a,i=8,1~ 9p (u brojnoj vrijednosti), i é = w, ju = gp, Razlika izmedu palatalnoga i nepa- latalnoga 1 i n nije posebno oznagena, samo Sto se u nastavku nom. sg. glagolskih imenica n piSe kao i u listinama: n’ee i ne u listini i, ae u2,,neu3. 1. U Lici, 19. VIL. 1433, Pergamena ove listine na prednjoj je strani bijele boje, dok joj je nalede Zuto; ima oblik nepravilne patetvorine, a velitine je 23,5 X 15,9 cm. Sirina plike je 2.6cm. Pergamena je dosta uSCuvana, tek je uzduz gornjega dijela desnog preklopnog brida neSto nagrizena. Sest manjih peata od voska, od kojih je drugi s lijeva uniten (otuvao mu se samo neznatan dio leZi8ta), vise na vrpeama bijele boje. Peéati su iz zelena, a njihova leZi8ta iz Zuta voska. Na petatima su s lijeva na desno slijedeéi likovi: 1. konture erkve s kri%em, a oko toga latinitki natpis (peéati listina 1. i 2, vrlo su duboki, pa je Gitanje bez narotitih optitkih pomagala teSko); 2. uni8ten; 3. nekakav grb: 4, Zivotinja (vuk?), nad kojom se nalaze petokraka zvijezda i grané:ca; 5. inicijali IHS s krizem; 6. uskrsno jagnje i natpis oko toga lika. Glagoljski tekst i sve biljeske na naledu pisani su tamno smedim mastilom, samo je krizié ispod latinskoga regesta crn. Glagoljsko je pismo ove listine kursivno. Karakteriziraju ga broj- ne ligature, od kojih neke obasiZu i po vise slova (govo, pod). Slovo (np) dolazi u glasovnoj vrijednosti. U sluzbi poluglasa dolazi redovno znak °. Pisar je bio dosljedan ikavac pa upotrebljava i oblik iminje (= imanje). Znatajan mu je i nastavak glagolskih imenica -ee, gdje je prvi e jamatno imao zadatak da umekSava prethodni suglasnik. Pored poznate knezevske tasti spominje se ovdje i Paval voj- voda, Vladimir Mazuranié je (u Prinosima 2a hrvatski pravno-povie- stni rjeénik, Zagreb 1908—1912) istakao velik raspon znatenja te tasti: vojvoda je mogao biti i vrhovn! vojni poglavar i beznatajna osoba. Kod nas se spominje iza knezova i ispred sudaca. To znati, da mu je ovdje pripadala veéa Gast i da je zacijelo bio znatajna liénost u vojsci. 216Rijet gusa (katkada i husa) otuvala je svoj trag u dana&njem obli- ku gusar, a znatila je razbojstvo. U ovoj listini dolazi ona dva puta u instr. sg. uz glagol vzeti (gusom vzeti, gusom vzel). Ovakva upotreba mogla bi znaviti, da je izraz gusom uz vzeti u smislu »uzeti na raz- bojnitki naéin« imao svoju stalnu adverbijalnu sluzbu. Tegu je opée znatenje trud, napor, a znati kadikad, kao ovdje, : plod truda. Tako bi se u na8oj listini moglo pod tegom misliti na one dijelove zemlje, koje su »regeni fratri« sv. Ivana obradivali (na pr. vinogradi, oranice i t. d.). Titula gospodin svakako je pripadala feudalcu, prema kojemu su ovi Vlasi imali obaveza. Oni sami nazivaju sebe »dobri Vlasi svete krune kraljevstva ugarskoga v Hrvatih«, Sto znati, da su bili podloZni kralju. U glagoljskoj biljeSci na naledu listine nalazi se oblik junakom, dat. pl. m. r. Rijeé znagi isto Sto famulus, t. j. sluga, ‘li u prenesenom smislu kmet. I ta biljeSka jasno pokazuje, da Vlasi nisu bili u zavi- snom polozaju prema crkvi sv. Ivana, jer se ne ‘tretiraju kao njeni kmetovi (sluge). Tekst listine: Mi Antol’ Ivkovié’ . i Ivan Herendié’ k’nezi vlaSki . Pa- v(a)l’ voivoda i sut’ci vla8’ki po imeni Dién’ Mus’kow/2/ié Ju- rai Ruzié’ MatiéS Vikotié’ i Matiés’ GlZié’ . take pristava rotna stola vla8koga Matul’ /3/ Pribanovié’ i Mikula Murgadié’ . i takoe Ivan Sopkovié’ Milota Krai8ié’ Luka’? Milunovié’ To- mas’ A/4/ladinié’ Franko Danilovié’ Simun Bilkovié Grgur BekuSevié’ i Bartol’ Ceprnié’ i vsi dobri Vla/5/si svete krune kralev’stva ug(a)rskoga v Hrvatih’ . damo viditi vsim’ kim’ se dosto! pred’ kih’ /6/ obraz’ . ta nai’ list’ pride . da uéinismo slobod8éinu vsemu iminju s(ve)toga Ivana crikve v Lici na Gori . naiprvo selu Celopekom’ i v Kozlu rogu i v Podbrdi i indi gdi e iminee s(ve)toga Ivana crikve /8/ ta k noi pristoi retenomu iminju i nim’ kmetom’ ki su na nom iminji i ki naprid budu da niedan Vlah’ /9/ mei nami na’’ brat’ hrvackih Viahov’ . n(e) imii retenomu iminju niednoga zla uéiniti ni gaev’ /10/ pasti ni Zit? ni sinokoS trti ni retenih’ kmetov’ gu- som’ vzet! ni ukrasti ni niednim zakonom zla ni Skode uiniti . ni ga stvoriti smiite . i takoe poslom’ svetoga Ivana crikve kada bi /12/ na ku potribu poslani ali bi bili pri crikvi da 217218 niedan Vlah’ mei nami ki su v nadih’ opéinah ni /13/ imi nim’ poslom’ niednim’ zakonom’ zla ni Skode utiniti ni razboem’ vzeti . nego ce imii vsaki nas pree/14/hraniv8i sprovoditi i ot zla obarovat! cié’ svetoga Ivana i naiih’ dud’ spasené . i ki godi bi /15/ Vlah’ na8ih’ opéin’ ko zlu utinil’ revenomu iminju v sinoko8ah’ v gaih v Z'ti v tezih ali bi ko/16/ga kmeta v iminji regenom’ ki su i ki naprid’ budu ukral ali gusom’ vzel’ ali bi poslom’ /17/ vise pisanim’ kim godi zakonom’ zlo ali Skodu udi(ni)l’ . da ostae g(ospo)dinu . 1 . (= 50) lib(a)r a strani to/18/likoe . ki zarok plaéen ali neplaéen . a ta list’ daliee tvrd’ naprid : naSe udinen’ee i da/19/n’ee . a na to dlgovan’ee das’mo prokoratore Ivana Sopkoviéa i Juré Ruziéa da ona mo- zita za dlgovane sve/20/toga Ivana crikve v Lici na Gori go- voriti i tirati zastaviti i narediti se tako kako /21/ obaritel ki ee cri(k)ve vise pisane . a to utinism’ cié svetoga Ivana i cié’ naiih dud’ spa/22/sené po nase! dobri voli . i na to im’ dasmo ta nag’ list’ . za vek8e verovan’ee otvoren . pod na/23/Simi visuéimi petati pod’ let’ ot poroda bozé .&. .u. .j. .v. (=1433) miseca juleé dan .zi. (=19). [Zapis u pliki, lat: Et ego scriptor Antonius Supatrovicz de Lika. [Na naledu lijevo, glag.]: List Vlahov’ hrvackih . i kako niedan nihp /2/ Vlah nima niedne Skode utini/3/ti s(veta)go Iv(a)na kapelanom i nim . /4/ junakomb . i na nih me¢h vse slobodno /5/ podpuno.1. .g. (=54) libars. (U sredini, lat]: Glagolitico. C. [Desno, lat. De Ecclesia S. Ioannis in Lika continet ea quae in Diplo- mate Capituli Segniensis sub litt. B. [Ispod latinitkoga prijepisa ove listine, lat. Kopia iz prauoga Originala Glagolszkoga rich do richy prauo slouom Diachkim prekopiana, po meni Popu Iuanu Durbesichu Plouanu Grobniskomu, sub littera B, ¥ list sub littera C ¥ sub littera D. [Desno od toga zapisa uz rub stranice, lat]: Concernit destructum conventum S. Ioan(nis) in Lyka.Vlahe (Morlachi), koji su u XVIII. stoljeéu Zivjeli na podrutju stare Japidije, prikazao je D. Farlati u djelu Iyricum Sacrum: >Japydiam fere totam nunc occupant Morlachi, in vicos et oppida con- tributi, gens ferox et bellicosa, qui tum Venetis, tum Archiducibus Austriis, quorum in ditione sunt, egregiam in bellis operam praesertim ‘contra Turcas saepe navarunt; nam Corbavios et Lickanos, qui regio- nem illam citra Tedanium ad Orientem incolunt, ad Morlachorum ge- nus referamus licet«. (t. I, str. 162.). Na istom se mjestu Farlati za- dréao i na razmatranju porijekla tih Vlaha. Od dviju hipoteza (1. da su tamo&nji Vlasi slavenski Zivalj, koji se u VII. stoljeéu doselio u one krajeve dopuStenjem cara Heraklija i 2. da su oni potomei slavi- ziranih starosjedilaca Latina) on se priklonio prvoj. U &etvrtoj knjizi Illyricum Sacrum ima poslanica krbavskoga bi- skupa Nikole splitskomu nadbiskupu Andriji, datirana 15. sijeénja 1396. U njoj se nalazi zanimljivo svjedotanstvo o izuzetnom polozaju Viaha prema feudalnim obavezama. Biskup Nikola pise: »Murlachi nullam decimam solvunt, nee tempore meorum praedecesorum solve- runt; et praedictis modis, consuetudinibus, et temporibus mih! decimae solvuntur et dicantur«. (str. 98.). Vj. Klaié (Povjest Hrvata, svezak IL, dio IL, str. 21.) veli, da ‘su Vlasi, »naseljeni u hrvatskom kraljevstvu, a podanici budi kraljev- ski budi pojedinth velikasa, imali..... svoje viastite knezove i sudce, ‘koji su im sudili.. .«. Kao slobodne ljude prikazao je Viahe i Radoslav Lopasié u objanjenju Zakona za Vlahe iz 1436. godine (Monumenta historico- juridica, v. V., Hrvatski urbari). LopaSié th smatra potomeima slavi- ziranih Latina pa iznosi, da su hrvatski Vlasi uzivali znatnu autono- miju u pogledu izbora svojih glavara i da su imali svoje sudove. Sve to vidi se i iz samoga zakona, &to ga je dao Anz VII. Frankopan. Vla- sima Anz garantira, »da ni nad mjimi kneza posionogac, »da ni nad njimi nijedan Hrvatin vojvoda«, a »knez, ki bi im mrzak, da su ga voljni prominitic. Takva su prava imali hrvatski Vlasi i ranije, jer su k Anzu do8li »i8tuée i pitajuée ot nas pottenih zakonov svojih na- vadnih, ki su im bili za njih bivSega bana Ivani8a Ivanoviéa i za njega coca Ivana«, Kad je Anz u borbi s Taloveima izgubio imanja i Zivot, Lacko Talovae priznao je Vlasima ista prava. U svomu radu oko Vla8koga zakona Lopasi¢ se posluzio osobito Klaiéewvom raspravom Vlagi u Hrvatskoj teédjem XIV. i XV. vieka. Isprava, o kojoj je ovdje rijet, Stampana je veé ranije u Lo pa- Biéevoj knjizi Bihaé i Bihackn krajina, gdje se ona nalazi u nizu 219od ukupno petnaest listina pod brojem III. U predgovoru listinama Lopasié za nju kaze, da je pisana glagoljicom (v. str. 292.), a ispod njezina transkribiranoga teksta, da je »priepis glagolskoga izvornika iz 17. vieka u manastiru Trsatskome (str. 296.). Surmin ju je iz Lopa- Siéa prenio u svoje Hroatske spomenike (Montimenta historico-juridica, v. VL, Zagreb 1898). Nakon ova dva izdanja ponovno izdavanje listine ne bi imalo smisla, da za to ne postoji ozbiljan razlog. Rukopis, naime, Sto ga je izdao Lopasié, u mnogim je stvarima vrlo iskvarena kopija glagoljskog originala. Tako su, na pr., u njemu narotito velike izmjene dozivjela imena ljudi, i osim toga se, kao Sto éemo vidjeti Zak i smisao pojedinih reéenica u jednoj i u drugoj verziji razlikuje. Lopasié je (u Hrvatskim urbarima, str. 7.) bio mifljenja, da alitki Vlasi imahu g. 1433. ,kneze i vladike’ rodene Hrvate Antuna Tunkoviéa i Ivana Heréndiéa«. Odakle je uzeo Tunkoviéa nasuprot Tukoviéu u svojem Bihaéu, nije jasno, ako to nije druga, dalja modi- fikacija osnovnoga Ivkovié > Tukovié > Tunkovié. Slitna je, ako ne i veéa grije8ka, 3to uz knezove spominje i Vladike, o kojima u Ijub- Ijanskom glagoljskom tekstu, koji je vrlo vjerojatno stariji od Lopa- Siéeva, nema spomena. Ma da je Lopadiéa na ovu grijeSku navela situa- cija u trsatskomu prijepisu, ipak je potrebno da se korigira. Pored tnaSega glagoljskog teksta (oznatimo ga GT) i Lopasiéeva glagoljskoga prijepisa (GP) ima i latinitki prijepis (LP), Sto se spo- minje ranije u uvodu pod brojem 5, Ne dirajuéi u pitanje o predlosku GP mote se izvesti slika tekstovnih razlika izmedu sva tri rukopisa. Veé opozicija Ivkovié GT — Tukovié GP nalazi prijelami stadij u Tukouich LP, gdje je do’la zamjenom T za I. Ostale su razlike, osim onih manjih, Sto su nastale zbog razlititih tipova pravopisa, ove: Antol GT — Anton LP, GP; vlaski GT — vladiki LP, GP; Gléié GT — Gelchich LP — Jeltié GP; Pribanovié GT — Prubanauich LP — Rubanovié GP; Murgatié GT — MulgaSié LP, GP; Krai8i¢ GT — Pra- visié LP, GP; BekuSevié GT — BekoSevié LP, GP; Celopekom GT, LP — Celopekam GP; Podbrdi GT — Nodbardi LP — Nadbrdi GP; indi GT — drugdi LP, GP. Rukopis GP nema izraza »svete krune kra- levstva ugarskoga«, a rije& gusom u prvom sluéaju zamijenjena je u GP za hasan (prema husom LP), drugi put dolazi u obliku ju sam (prema gusom LP). Pisar latinitke kopije, kao i kopije isprave 3. i svih hrvatsko- latinitkih biljeZaka, posluzio se uobitajenim pravopisom: 220u umjesto glag. s umjesto glag. sz i fz umjesto glag. cz umjesto glag. ch umjesto glag. ¥ (na kraju rijeti) i i umjesto glag. ¥ (na kraju rijeti) umjesto glag. th i t umjesto glag. ia umjesto glag. ie, gie umjesto glag. iu umjesto glag. er umjesto glag. u, ul umjesto glag. Kao Sto se vidi, tekstovno se GP mnogo razlikuje od GT, a u mnogomu se podudara sa LP. To nas sili, da ozbiljno posumnjamo u moguénost, da je za GP kao predlozak mogao posluziti bilo koji drugi tekst osim LP. U tom bi sluéaju tri verzije nastale ovim redom: GT, LP, GP. Paleografske osobine rukopisa GT ne iskljuéuju mogué- nost njegove autentitnosti, Sto bi znatilo, da je upravo to original. Sto se pak tiée posredni’tva LP izmedu GT : GP, ne mora biti sigurno, da je ba8 LP bio predlo%ak za GP, jer je moglo biti i drugih glagolj- skih i latinitkih prijepisa, za koje danas ne znamo. Za nastajanje ova- kovih varijanata, kao Sto su GP i LP prema GT, bilo je uopée pogodno to, &to se listina prepisivala u dvije razlitite azbuke, i glagoljicom, i Jatinicom. Za osobna imena listine nema potvrda medu Kukuljeviéevim Acta Croatica (Zagreb 1863), i samo se kod Surmina (Hrvatski spomenici) spominju u prijepisu ove isprave GP. Ivan Herendié z Mlake u CCLXII K (2. VI. 1556 u Perni) ne mote biti istovjetan s naSim Iva- nom Herendiéem. 2. U Lici, 9. IX. 1469. Veligina je bijele pergamene ove listine 31,7 cm sa 13,9 cm. Plika je Siroka 2,6 cm. Od Sest petata, objeSenih na bijele konéane vrpce, uniten je drugi s lijeva kao i kod listine 1., a na vrpei stoji jo8 samo manji dio lezi8ta petata. 221a ee ee Po sadréaju su petati postavijeni simetriéno, jer se isti likovi. nalaze na prvom i Sestom (polumjesec i dvije Sestokrake zvijezde) ina treéem i Getvrtom (tit sa tri valovite linije, iznad kojega se nalazi inieijal M — »Mogorovié«?), Lako je moguée, da je drugi petat bio jednak petomu, 3to bi znatilo, da se na oba petata nalazio lik neke Zivotinje i grantica. Na lijevoj strani u pergamenu su sa naleda utisnute éetiri oveée smede mrlje. Inaée je pergamena dosta dobro u&tuvana. Svi su tekstovi pisani smedim mastilom, jedino je krizié ispod regesta na naledu crn. U pogledu grafije ova listina predstavlja izuzetak medu tri ostale: pisana je kancelarijskim brzopisom, u kojemu ima jo8 dosta traga mi- nuskule. Upotrebljava se i starija ligatura »ml«, premda se u biljeSci na naledu ova suglasnitka skupina pige i kao dva zasebna znaka. Na pisarovu konvencionalnost upuéuje i pokraéenica sgo (svetago) prema mladim oblicima stoga (svetoga) u 1. i stga (svetoga) u 3. Tip pisma pogodovao je mnogim ligaturama, medu kojima su : neke dosta velike s obzirom na broj slova: govo (u rijeti: govoreti), poturd (potvrdili). Za poluglas u pravilu sluzi znak 1, rjede znak ’. Znak é dolazi u glasovnoj vrijednosti ja. Pored ikavskih oblika (grihe, prominili) upotrebljeni su i ekavski primjeri: teli, celb, dele. Tekst listine: Mi [knezb] Jurai Tomagiéb, knezb plemenitoga stola kra- leva. po imeni sudci Tvrdko Pribisaviés . i Tomass Zdribtié i Stipanb /2/ Katiés .i Stifika s Smokriép . sudci li togae stola Kraleva v Lic: . damo viditi vsimb i vsakomu komu pristoi . i pred’ /3/ kihs obrazb ta na&b lists pride. da kadi mi knezb i sudei . siha¢homo (!) s vladan’emb v kralevi stoli v dan pitan’é /4/ pravde luteéi kiee potribovahu . da pride pred nasb frat(a)r . Martin priur . erkve s(veta)go Iv(ana na Gori go- voreéi kneze i sudci /5/ i vladan’e. ovo e tiStamenth &(lovi)ka plemenita vlastelina preminuvSega . Matiica UtiSeniéa . ki udi-- ni bud/6/uéi v teli slabs .a v pameti i v razumi svoemp celp i zdravb zrelim» svrien’emb . ovimb patoms i zakonoms . da ako /7/ umre ali ne umre sada . da vetnimp zakonomp jure sada i odasle naprid» ostavlams cr(i)kvi s(veta)go Iv(a)na na Gori i fra/8/tromp .a, (=1) Zdrib zemle v Mede! na kom siése 222Iv(a)nb Zloden’ s timp patomb da se sluZi vsaku sredu .a. (=1) misa za Jurbé Zv/9/anoviéa i nega umrvsihb i o8ée druga misa da se sluzi vsaki éetrtakb za grihe retenoga UtiSenién hiZe . i /10/ nih . umrviihp i Jur’é Zvanoviéa . a to e za tb retveni dribp . i za drugu zemlju ka e v Medci ka e prié bila dana ret/11/enimp fratromb . ku su prominili regeni fratri . z delb polane regenoga Utigeniéa . A na to biSe svidoci gospa /12/ Klara Zena Matiica retenoga i nega sinb Bartulb i Jurai Ma- lép.i Stipan . Zdraliép i Ekovp Driilién . I zato pros/13/imb u boga i u vasb zakona vaSega da biste namb ta tiStament> v’ vaSemb stoli potvrdili . totu mi knezp : sud/14/ci vidivi to potteno poruten’e . i toga tiStamenta ednuts i drugot po za- koni pred na& stolp prikazan’e buduéi mi /15/ na kupb v kra- levi stoli. ta ti8tamentb potvrdismo .i tu na to dasmo ta n(a)5» list otvoren’ pod naSe pevate visuée . i /16/ naSe rotne pri- stave . Bartulb Kiliép s Tugomeriéh Juratt' s Smokriép letp g(ospod)nihb &. .u. m. .z. (=1469) sektebra d(a)nb .z. (=9). [Na naledu desno, glag.]: List.na Zdribp zemle ki e v Me/2/dci od’ UtiSeniéa i druga z(e)mla /3/ ku smo dali Uti’eniéu za polanu /4/ za nega delp. [Lijevo, lat]: D. De terra aliqua data S. Ioanni in Lika (precrtano: Con- (ven)tui Tersacten.) Ecclesiae pro 2. Sacris hebdomadatim ce- lebrandis. 14(6)9 .9 S(eptem)bre. Porodica Tomagiéa poznata je u hrvatskoj povijesti od najstarijih vremena. Tomasiéi u Lici pripadali su plemenu Mogoroviéa. Od To- magia, koji su mogli Zivjeti oko godine 1469., spominju se u radnji E, Laszowskoga Porodica Tomasiéa (Zagreb 1910) Tomaé, Petar i Stjepan. Prva dvojica nalaze se i u registru Kukuljevi¢evu. Plemenu Mogoroviéa pripadala je jo8 jedna osoba iz ove listine. Juraj Malié od plemena Mogoroviéa iz sela Kukliéa dolazi 10. VI. 1499. (na Skurini, u CLXII K, 276 §), kada je fratrima u Zaziénu da- rovao neku zemlju. R. Horvat u knjizi Lika i Krbava (Zagreb 1941, dio I., str. 12.) obitelj Uti8inié pripisuje plemenu Lapana, koje je stanovalo u La- patkoj Zupi. U CLXI K, 275 5 (8. V. 1499 na Skurini) kaze se, da je Toma’ Zdreb’ié prodao zemlju Pavlu Slavkoviéu. U CCVII K (u Senju 3. 223er en he ae eee VII. 1521) knez Bartul Utisenié sudjelovao je u ispitivanju dvojice pristava. Klaié je (u Povjesti Hrvata, svezak IIL, dio L, Zagreb 1911, str. 28.) kao primjer hrvatskih plemenskih stolova sudova uzeo upravo »plemeniti kraljev stol meju plemenitimi ljudi Mogoroviéi v Lici«. Klaiéevu opisu toga suda odgovaraju podaci iz nae listine. Sastav je suda bio: knez, éetiri rotna suca i dva rotna pristava. Zbog toga, Sto je sud Mogoroviéa imao svoje sjedi8te u Cmoj Vasi, kasnije u Sv. Jurju na Skurini, moze se i za ovu listinu pretpostaviti, da je nastala u jednom od ta dva mjesta. 3. U Senju, 2. V. 1513. Listina je pisana na velikoj pergameni, koja je veliéine 39,5X23,5 cm. Sirina je plike 6,7 cm. Pergamena je na vise mjesta nagrizena. © svijetlo-zelenoj svilenoj vrpci visi Zuti vo8tani peat ovalnoga oblika, dosta velik; na petatu je lik Bogorodice, a oko toga lika vide se slova: S. CAPITUL[I SEGN/IENSIS. Slova su u listini smede boje, a izuzetak dine godina i krizié ispod regesta na naledu, koji su crne boje. Pismo je vrlo lijepo i ditko, sa dosta jednostavnih ligatura, medu kojima se moze naéi i po koja, sastavljena iz vise znakova (prod, zgo). Slovo j javlja se u glasovnoj vrijednosti jedamput (v orijinali), a slovo i ima dva oblika: ono prelazi gornju i donju liniju reda i sasvim je uspravno, kada se nalazi na potetku rijet! ili grafijske cjeline, a inate ne prelazi okvir reda i polozeno je. Sluzbu poluglasa vr8i znak’, a samo dva-tri puta ima ? 1. Kopija se ne razlikuje u biti od originala (osim Sto je pisana latini- com i zato osobitim pravopisom), jedino umjesto rijeti uprosenie (prva rijet u 12. redu) ima ureSenje (uresengie). To je mjesto teko &itljivo, jer se nalazi na pregibu. Neke osobine, koje pravopis kopije ine vise fonetskim nego Sto Je pravopis same listine, nisu mjerodavne, jer se mogu shvatiti kao prepisivateva odlika, a pisar i prepisivaé nisu iz iste sredine. Tako umjesto vsim kopija ima fszim, pottovani — postouani i t. d. Tekst listine: Mi kapitol crikve senske damo viditi vsim’ i vsakomu komu se pristoi i pred kih obraz ta na& otvoren list’ pride kako pride /2/ pred nas’ pottovani otac frat(e)r Ivan Vranié’ reda 224aaa % es way e Sl. 1. Listina od 19, VIL. 1433.nee chloe Reams boipgs. 6a =3 me ioe Ere Ehckn-p 5 Reh adios rah con elbebae Braet wwaches poklrd shu stlenge : ong aamd boas: caer amin ga pony Ce tes(ve)toga Frantiska gvardién crikve s(ve)t(o)ga Ivana Krsti- tela v Liki i prika/3/za nam’ nike listi stola litkoga Spana i sudcev’ nas umilenim’ zakonom’ prose¢i da bismo ratili po duznom’ oficii naSem’ pre/4/pisati i petatom’ nakim’ verova- nim’ utvrditi ke mi z duénim’ prilezaniem’ prottavSi i razu- miv8i naidosmo e petati /5/ Sestimi zdola po zakonu viseéimi utvr’ene i mi proSnam’ retenoga fra Ivana gvardiéna prildlo- neni regene listi od riti do riti /6/ ne pridajuéi ni odnimljuéi prepisati uéinismo kih listi tenor i udréanie takovo bige. Mi Ivan Hrvatinié’ buduéi Span /7/ meju plemenitimi Ijudi kra- levimi v Lici . i mi sutei rotni li togae stola po imeni Dragika Katié’ od hize Obradié’ . i Ma/8/tiéS Zdralié’ od Kuklié’ i Ju- rai Dudulovié? od Vrhovlan . i Ivan Surotvié od Luéan’ i Andrii Hrelac od Tugomerié . daemo na znane /9/ vsim’ i vsakomu komu se dostoi i pred kih obraz pride ta na¥ otvoren list’ ili ki ga sliSe da kadi mi knez’ i sudci i s viadanem /10/ sighomo v plni stoli kralevi v dan navadni pitané naega u crikve s(ve)toga Juré na Skurini pravdu i zakon dile¢i vsim’ potri/11/bujuéim e od nas’ . : tu pristupi pred nas’ fra Ivan Vranié’ g(vjardién s(ve)t(0)ga Ivana . frater reda s(ve)t{o)ga Frandiska is pottenim /12/ uproSeniem’ vzgovori . Spani i sudci i vladane moé gospodo pitam’ u b(og)a i u vas’ zakona za dotu kom ste dotali s(ve)t(o)ga Ivana éa e slobod/13/Séina vasa érhiprv(a)dié i Zupanié pitam’ vas kim zakonom’ ima biti slobodséina vaSa [kJada se gre po desetini . a mi knez i sudci /14/ i s vladaniem imismo meju sobom’ pln s(vi)ts i cel’ do- govor i rekosmo ovo e na¥ zakon kada se gre po dlesjetini ima poiti érhiprv(a)db i Zupans . /15/ vsaki samodrug . arhiprv(a)d ta ima nositi noz i rizati i ljudi sreevati . a Zupan ta ima pravdu /16/ davati komu bi krivo a biskuplak ta ima rovage priimati i na Spag staviti . i arhiprv(a)die gre vsako deseto %a godi se reze . a Zupa/17/nie vsako sedmo i ako bi bile ke éasti ili Skopice da se imaju na troe diliti . edan del arhiprv(a)du . drugi Zupanu Za pristo! s(ve)t(0)ga /18/ Ivana treti bi8kuplaku i o8¢e da su volni vzimati u vsakoi svoiti svoi del . i tu opet’ pristupi viSe reteni g(v)ardién i reve /19/ gospodo Spane i sudei : vladane kada e to va8 zakon vae slobod8éine prosim’ vas’ daite mi na to vai list’. a mi knez i sudci /20/ i vladane imivsi meju sobom’ pln svit’ i cel dogovor i videéi nega po- dobnu prognju i-da ezakon . dasmo mu na to ta ‘na list” /21/ 15 Radovi Staroslavenskog instituts IL 295ee otvoren pod nage petati visuée . i za vise verovane pridasmo mu na to nage rotne pristave po imeni Vida Ekovtiéa 2 Za- humi8¢’ /22/ i Ivana Mihatiéa z Bukovlan na let g(ospo)dnih & £, bi. (=1512) na kih vsih stv(a)ri zgora pisanih za vekSe verovane i tvrdinju mi kapitul /23/ crikve zgora imenovane po progni kako e reéeno prepisati utinismo ne pridajuéi ni odnimljuéi a bi razumene prominiti moglo ili prevrnuti /24/ da u vsem’ slaga od riti do riti kako e v orijinali i za vekSe verovane i tvrdinju te listi petatom’ na8i(m) kim’ v takovih uzamo utvrditi /25/ utinismo zdola visuéim’ . dan v Seni u crikvi katedralskoi devi slavne Marie Bogorodice v letih h(risto)vih 2. f. .vi. (=1513) maé dan .b. (=2) i pr(o)é(aé). [Na naledu lijevo, lat.)]: Registratum sub tali littera B. Continentur immunitates decimae et alia privilegia confirmata a Capitulo Segniensi Ecclesiae S, Ioannis in Lika. 1513. [Desne, lat.]: Registratum. Neke od osoba, koje se navode u ovoj listini, spominju se i kod Kukuljeviéa i Surmina. U CLV K, 268 § (30. X. 1497 u Crnoj Vasi) spominju se svjedok Matija8 Zdralié i rotni pristav Juraj Dudulovié iz ZahumiSéa (kod Kukuljeviéa i kod Surmina u indeksu se ovo selo zove Zahumié, Sto ne mora biti totno, kad se uzme u obzir Gitanje glag. ¥ na dva natina). Juraj Dudulovié u istoj funkeiji zajedno s Ivanom Surotv:éem iz Za- brda ima u CLXII K, 276 § (10. VI. 1499 na Skurini), Ivan Surotvié od hize Tugomerié, rotni sudac, spominje se u CLX K, 274 § (26. IV. 1499 na Skurini) i u CLXI K, 275 § (8. V. 1499 na Skurini). Dragiéa Katié iz Cehoviéa javija se u CLXVII K (18. VIII. 1501), isti z Caho- vié u CXCIII K (6, Il, 1512 u Belaju), prokaratur Jurjevac Dragifa Katié u CXCIV (6. Il. 1512). Vidi se, da je velika moguénost podudaranja osoba iz ove listine s osobama u Kukuljeviéa i Surmina, jer se tamo spominju posljednjih godina XV. stoljeéa ili u potetku XVI. stoljeéa (prije g. 1512). Ne treba se Guditi tomu, Sto se lokaliteti uz prezimena ne podudaraju uvijek (na pr. Juraj Dudulovié od Vrhovlan kod nas prema Juraj Dudulovié iz Zahumié u CLV K). Ove su razlike mogle nastati i tako, da su se spomenuti ljudi selili, moZda, iz mjesta u mjesto, ‘li Sto su u razligita vremena zastupali razlitita naselja. 226O ostalima u K i § nema traga, Ima, dodude, nekolilko Jakovtiéa i Vraniéa te jedan Hreljac u registru K, ali nijedan od tth osoba ne nosi ime, koje bi odgovaralo nagoj listini. Sv. Ivan na Gori u 1. listini od god. 1433. je samo erkva, a u glagoljskoj biljeSci na naledu govori se samo o njenim kapelan‘ma. Isto se tako Sv. Ivan na Gori naziva crkvom i u biljeSci Vatikanskoga misala iz god. 1449. U latinitkom Durbe’iéevu prijepisu ima bilje3ka: Coricernit destructum conventum S. Ioannis in Lyka, dok se u drugoj listini iz 1469. spominje fratar Martins priur erkve sgo Ivana na Gori, kako pokazuje testament, u kojem UtiSenié ostavlja zemlju crikvi sv. Ivana na Gori i fratrom. Moze se, dakle, misliti da je crkva postala fratarskom izmedu 1449. i 1469. godine, U listini iz 1469. upotrebljen je izraz priur, 8to upuéuje na pavline, no u onoj iz 1512. govori se, da je fra Ivan Vranié reda sv. Frantiska i gvardijan crikve sv. Ivana Krstitelfa v Liki. 4. U Slunju (XVI. stoljeée) Listina je pisana na arku bijeloga papira dimenzija 20,7%22,5 cm. U dnu prednjega lista arka je vodeni znak, i to sidro u krudnici i Se- stokraka zvijezda iznad toga. U gornjem desnom uglu drugoga lista je drugi vodeni znak (kontramarka) — monogram SB. Drugi je list izje- den na dva mjesta uzduz horizontalnoga pregiba. Papirnata krpica ve- li%ine 7,2X9,9 cm s latini’kim biljeSkom prilijepljena je na drugi list arka s unutarnje strane. Osim smedih slova, kojima je pisana listina i biljeSka, crne su boje oznake iznad teksta i kritié ispod njega. | Oznaka iznad glagoljskoga teksta (latinicom): Ne 2, C. 1. F. 1. Tekst listine: Ja fra Marko g(v)ardijan slunski dam’ na znane (v)sim’ i (v)sakomu komu se pristoi i pred kth lice ta /2/ list pride dati it i pomaknuti pred dobre ludi kako pride k meni MatiéS Grgin : (vynuk i pote mi nudi/3/ti da bih kupil od nega sinoko’u ka ena Melnici a ja e ni tijah kupiti a oni mi ju pote zala/4/- gati a ja smislih da ju e bolje kupiti nego u zalog’ (v)zeti i poslah k materi MatijaSevi /5/ e li noi drago i dopuSéa li ju da se proda i zabaSi a ona mi porut! po fra Jandriji da ju ona prodae /6/ i zabaSue i ja fra Marko g(va)rdijan slunski dah na 227tu sinikoSu (!) tri kvarte Zita i osamdeset’ /7/ Sirokih a Zito biSe (v)saka kvarta po dukat’ i kupih ju ja za kloStar’ vik” vikoma za neodaz’/8/vano. [Dodatak latinicom]: Liszt Klostra szlunszkoga na senokosu ku gie kupil Fran- chisko Guardian od Matiasa Gregina, ¥ ouo kupi za Klostar Vikouichnim Zakonom: sub Littera P. U glagoljskom tekstu spominje se fra Marko, gvardijan slunjski. Medutim, u latinitkoj biljeSci, koju je, sudeéi po rukopisu, pisao plo- van Durbeiié, rije’ je o Frantisku, gvardijanu slunjskomu. Mislim, da ovo drugo ime samo upuéuje na to, da su u slunjskom samostanu pre- bivali franjevei. Durbedié je povezao karakter samostana, t. j. njegovu pripadnost odredenom redu, § imenom njegova gvardijana i tako ne~ izravno posvjedovio, da su u Slunju biti fratri reda sv. Franje. Kakav je to samostan bio, kaze i opis biskupije modrugke, Sto ga je u XVIII. stoljeéu napisao Filippo Riceputi, a objavio ga je M. Sladovié wu knjizi Povésti biskupijah senjske i modrugke ii krbavske (Trst 1856). U tom se opisu, izmedu ostaloga, kaZe: »U Slunju stanovahu Franci- Skani tako i na ModruSah na mésti sv. Nikole« (op. cit., str. 41.). Prof. D. Szabo u Sredovjetnim graddvima u Hrvatskoj i Sla- voniji (Zagreb 1920) pie: »U Slunju je postojao iuturdeni franjevatki samostan, koji je g. 1578. postradao prigodom turske provale, a crkva. mu, posveéena sv. Trojstvu, stojala je na mjestu danainje Zupne erkvec (str. 164,). : U djelu L. Waddinga, Annales Minorum seu trium ordinum (t. XV., 1933., str. 396., 397.) u popisu samostana Vicariae Bosnensis iz 1506. godine ne spominje se slunjski samostan. Znati, da ga tada vje- rojatno jo8 nije bilo. God. 1514. Vicaria Bosnensis razdijelila se u dvije provincije, od kojih je jedna bila Bosna Argentina (pod Turcima), a druga Bosna Croatia (podrutja, u koja Turci nisu dopirali). Slunj je- pripadao u to vrijeme ovoj drugoj provinciji. Prvi put se slunjski samostan spominje (prema K laiéu: Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, Zagreb 1880—81) 1558. godine, kada ga je Ferdinad I. zajedno- s gradom i mjestom Slunjem uzeo u svoju za8titu. Napokon Turci godine 1578. zapalise Slunj i slunjski samostan. Godina 1506, bila bi onda terminus post quem, a godina 1578. terminus ante quem u datiranju ove listine. 228Takovo datiranje odgovaralo bi i vodenom znaku, Sa istim mono- gramom (SB) nadena je u Ljubljani jedna listina, datirana godine 1549. (prema podacima Hist. instituta Jugoslavenske akademije). Jo8 jedan leksi®:i momenat daje pravo, da se ova listina smjesti u XVI. stoljeée. MaZuranié je (u spomenutom Rjetniku) iznio, da su rijeé Siroki u matenju novéane mjere upotrebljavali kod nas u XVI. stoljeéu. O fra Marku, fra Jandriji io Matija’u Grginu nisu se mogli naéi podaci u listinama u Kukuljeviéa i Surmina. IMENA OSOBA U LISTINAMA (Brojevi oznatuju redni broj listina) Aladinié Toma’ 1 Milunovié Luka’ 1 BekuSevié Grgur 1 Murgagié Mikula, rotni pristav 1 Bilkovié Simun 1 MuSkovié Dijan, vlaSki sudac 1 Ceprnié Bartol 1 Obradié, »hidac 3 Danilovié Franko 1 Paval, vojvoda 1 Driilié Jakov 2 Pribanovié Matul, rotni pristav 1 Dudulovié Juraj 3 Pribislavié Tvrtko, sudac 2 Gl8ié Matija’, vla8ki sudac 1 Ruzié Juraj, vledki sudac 1 : Grgin Matijas 4 Sopkovié Ivan 1 Herendié Ivan, vlaSki knez 1 —Surotvié Ivan 1 Hrel(jJac Andrij 3 Stifika s Smokrié, sudac 1 Hrvatinié Ivan, Span 3 Tomavié Juraj, knez 2 Ivkovié Antol, vlaki knez 1 Tugomeriéi, (pleme?) 3 Jakovéié Vid, rotni pristav 3 (Utigenié) Bartul 2 Jandrija, fra 4 (UtiSenié) Klara 2 Jurat s Smokrié 2 Uti8enié Matijica 2 Katié Dragia 3 Vikotié Matija’, viaski sudac 1 Katié Stipan, sudac 2 Vranié Ivan, fratar 3 Kilié Bartul, s Tugomerié 2 Zloden(j) Ivan 2 Krai8ié Milota 1 Zdralié Matija’ 3 Maké Juraj 2 Zdralié Stipan 2 Marko, fra, gvardijan slunjski 4 Zdribdié Toma, sudac 2 Martin, priur 2 Zvanovié Juraj 2 Mihatié Ivan, rotni pristav 3 229TOPONIMI U LISTINAMA Bukovi(j)ani 3 Skurina 3 Celopek 1 Slunj 4 Gora 1, 2 Smokrié 2 Hrvati (»v Hrvatihe) 1 Sveta Marija Bogorodica, crkva 3 Kodlji rog 1 Sveti Ivan Krstitelj, crkva 3 Kuklié 3 Sveti Ivan na Gori, crkva 1, 2 Lika 1, 2, 3 Sveti Juraj na Skurini, crkva 3 Luvani 3 __ Vrhovi(j)ani 3 Podbrdo 1 Zahumisée 3 Senj 3 RESUME Nous publions ici quatre chartes glagolitiques, provenant de Lika, con- servées dans la bibliothéque du couvent franciscain sv. Kriz 4 Ljubljana, Les trois premiéres ont été écrites sur parchemin, et la quatriéme sur papier. La charte du 19 Aoft 1433. contient les obligations de la »cour de Vlasic, par lesquelles les Velches »Vlasic croates s’engagent 4 ne pas causer des dégits 4 V’église de st. Ivan na Gori (sur la Montagne). Par la seconde charte (du 9 Septembre 1469) la cour confirme le testa~ ment de Matija UtiSenié, noble de Lika, qui avait laissé ses terres V'église de st. Ivan, La troisiéme charte contient les régles de la cour royale de Lika sur le dixitme, Le texte daté de I’ année 1512 se trouve comme un transsumptum dans la charte de I’an 1513. La quatritme charte n’ est pas datée; elle contient le contrat de vente- achat entre fra Marko, gardien du couvent de Slunj, et Matija’ Grgin. A juger d’ aprés le filigrane 1a charte appartient au milieu du XVIe sitcle. Le prétre Ivan DurbeSié a copié, vers le XVIIIe sitcle, la charte de 1433 et celle de 1512 en écriture latine: les copies devaient servir dans un procts judiciaire intenté devant les autorités. Li église de sv. Ivan na Gori (st. Jean sur la Montagne) se trouvait, pro- bablement, en proximité de Medak au sud de Lika, La charte de 1433 et deux observations dans le missel du Vatican Ill. 8 (des années 1469 et 1512) ne parlent que de I’ église, tandis que dans les chartes de 1469 et 1512 on parle de I’ eglise et de fréres de sv, Ivan en Lika. Cela signifie que les reli- gieux s' étaient établis en ce lieu entre 1449 et 1469. D’ aprés I’ expression »priure (prieur), mentionnée dans la charte de 1469 on pourrait conclure qu’il s’agissait de fréres de st. Paul, mais la charte de 1512 dit que le gardien du couvent était un franciscain, fra Ivan Vranié, 230