Cakavizam nije bio svugdje jednakog intenziteta, niti je jednako dugo trajao, ali je ipak tipina pojava u

ak. narjeju. Tamo gdje on postoji moemo sa sigurnou utvrditi da se radio ak. narjeju.

Prijelaz m > -n

doetno m>n (gledan, osan, nisan), ali se esto i uva (grom, dim, pitom);

prvi na ovu pojavu upozorio Antun Maurani (iden, velin, pien, nogon)

M. Hraste pokuava dati odgovor na tri pitanja:

kada poinje prelaziti m>n;

koji su uzroci tomu prijelazu;

radi li se o autohtonoj izoglosi ili ne;

o u akavskom narjeju se nalazi prijelaz zavrnog nastavanog -m u -n. iznimno krajem

15. st., a do poetka 18. st. zahvatio je sve primorske krajeve;

o smatralo se da je takav prijelaz nastao zbog pojednostavnjivanja izgovora pojedinih konsonanata ili
konsonantskih skupova jer je mnogo lake na kraju rijei izgovoriti glas /n/, nego /m/;

o neki su smatrali da je ta pojava u naim primorskim govorima romanskog podrijetla,

ali Hraste smatra da nema osnova za takvu tezu jer takve pojave nema u venecijanskom
dijalektu, tako da tzv. teorija lakeg izgovora danas vie ne djeluje uvjerljivo;

Mogu postavlja pitanja:

zato nema promjene m>-n u svim sluajevima (najam, zajam, sam, dim
Rim)

teak izgovor imaju b i p, a ne dolazi do promjene;

o Podruje na kojem se javlja prijelaz -m>-n je itav obalni pojas od slovenske do albanske granice, to
znai da je ta pojava ADRIJATIZAM;

o zbog toga je vrlo vjerojatno da je poticaj tom prijelazu dolazio sa strane (izgovor latinskog zavrnog -m
bio je uvjetovan poetnim konsonantom idue rijei. Taj je proces zahvatio i neromanske sustave na
naoj obali, u prvom redu ak. i tok. koji su kasnije razvili neke svoje posebnosti);

Zavrno l
 iako finalno -l nije osobina vezana iskljuivo za akavsko narjeja, ona je ipak na svoj nain karakteristina;

zavrno se -l javlja u dvjema velikim grupama: jednu ine imenice s pridjevima, a drugu
m.r. gl. pridjeva radnog;

s obzirom na ove dvije grupe akavsko narjeje je podijeljeno na nekoliko zona:

prva zona uva finalno -l bez izuzetka, tj. i u imenica i u gl. pridjeva radnog (kotal, posal, rekal,
pekal);
o to je zona sredinje i istone Istre, Kastavtine, Gorskog kotara, Hrv. primorja i
kvarnerskih otoka;

druga zona ima zavrno -l u N jd. dekliniranih rijei (stol, debel), ali ga nema u
gl. pridjevu radnom (moga, ia, reka, hodi, govori);

o to je opa situacija u govorima dalmatinskoga otoja (poneka su lokalna odstupanja mogua,

npr. u Starom Gradu na Hvaru, u Nereziima itd.);

o u ovoj je zoni mogue da se finalno -l reflektiralo u -a.

u jednim se sluajevima takvo zavrno -a spaja s prethodnim -a- te postaje i ostaje
dugo (rekl>rek>rek) ili se kao svako dugo -a mijenja u -o (mogo,
reko, io);
u drugim se sluajevima, tj. kad je ispred zavrnog -a koji drugi vokal, razvija
izmeu tih dvaju vokala sekundarno j (vidija, govorija, uja). Ali mogui su i
paralelni ostvaraji, npr. u irju (posal i posa, faol i fao, itd.);

o otpadanje doetnoga -l tipinije je za otone govore (obino uz duenje prethodnoga vokala),

a obalna naselja ee uvaju finalno -l, ukoliko pod utjecajem tok. ikavskih govora
nemaju prijelaz -l>-(j)a.

Konsonantski skupovi

Konsonantski su skupovi stari i novi.

Stari skupovi su *dj>j (meja),*tj> (no);

o kao *dj reflektira se i tzv. sekundarno dj (<dj) (rojen, odnosno rod'en ili roen), a isti
odnos pokazuje i staro *tj> prema novom tj> (braa);

o od ostalih starih skupova karakteristian je prijelaz *stj i *skj> (ili ) (ap), a tako se ponaa
i sekundarni skup stj (lie);

o prema navedenoj osobini ak. govori se ubrajaju u akavske govore akavci su

akavci (dvorit'e, ogit'e, dat'ica, t'ap);

o akavcima je poznat i skup t koji se razvio dvojako: od starog skupa t (poten>poten) i

od skupa st u posuenicama (torija);
 o slino u posuenicama nastaju i skupovi k(<sk) i p(<sp) (kapulati, pijati);

o starim konsonantskim skupovima pripada i r (rn). U govorima s r >ar, er nalazimo arn, ern.

o prijelaz r>cr pripisivao se tok. utjecaju, ali do takva je prijelaza dolo automatski u svim cakavskim
govorima (jer se u njima svako zamjenjivalo sa c). U tim se govorima ne radi o tok.
utjecaju, nego o akavskom prijelazu (crn);

Novi skupovi u akavskom narjeju nastali su nakon gubitka poluglasa:

o tk>lk (potkova>polkova);

o > ispred nekih suglasnika (maka);

o p/b>f (rubca>rupca>rufca);

o ispred velara >j (voka>vojka) Hraste;

o d, t pred konsonantima >l (potpis>polpis) na Hvaru, olti ;

o pojava fonema j kao prvog lana u konsonantskoj skupini nastala asimilacijom (nokta>nohta>nojta)

u novijim istraivanjima ovakvi su se prijelazi objanjavani kao tendencija za pojednostavnjivanje

izgovora pojedinih konsonanata ili konsonantskih skupova, tj. radi se o tzv. teoriji lakeg izgovora;

Mogu negira da je to tendencija lakeg izgovora i smatra da je zapravo slog prouzroio promjenu
strukture konsonantskih skupova;

o svaki slog ima svoj poetak, vrh i kraj, a akavski su slogovi krai od tokavskih i zato u njima dolazi
do redukcije zavrnog postvokalnog konsonanta;

ako iza posljednjeg ili jedinog vokala slijede dva zavrna konsonanta koji pripadaju istom stupnju
napetosti, reducira se onaj konsonant koji je dalje od vokala. Isto se dogaa sa poetnim slogovima
(ptica>tica) i sredinjim slogovima (potkova>polkova).

navedena slabljenja udaljenijeg suglasnika pokazuju u akavskom narjeju razliite rezultate:

o slabljenje se moe razrijeiti na istom stupnju napetosti (a obzirom da su afrikate

napetije od frikativa (maka>maka);

o izgovor udaljenijeg konsonanta, ako su oba iste napetosti, moe oslabiti

a) za jedan stupanj (klupko>kluvko)
b) za dva stupnja (rubca>rufca)
c) za tri stupnja (voka>vojka)

o udaljeniji konsonant moe se potpuno reducirati (klupko>kluko);

 vrlo je rairena pojava promjena skupina kl, gl, hl + palatalni vokal >klj,glj,hlj (kljin, gljedat);

kl>k (keati), gl>g (gedati), xl>h (xib) gn>g(goj);

slian je i prijelaz ml>mlj (mljak) i gn>gnj (gnjoj);

Disimilacija

distribucija suglasnika uglavnom slobodna, ali ima nekih ogranienja (maka>maka,

ptica>tica, pela>ela, penice>enica);

este su disimilacije dimnjak>dimljak i pojednostavljivanje suglasnikih skupova

potkova>polkova, vot'ka>vojka;

o mn > vn ( gumno > guvno, mnogi > vnogi)

o mnj > mlj ( dimnjak > dimljak, sumnjati > sumljati)
o r, n > l ( srebro > slebro)
o redukcija l (blagoslov > blagosov)

o iako je distribucija konsonantskih fonema uglavnom slobodna, postoje postoje u vezama

konsonantskih fonema;

o najvanije je ogranienje da se jedan pored drugog ne ostvaruju ako su razliiti po zvunosti, a ne stoje
dva okluziva ili afrikata i okluziv, nego prvi prelazi u odgovarajui spirant (maka>maka).

o esto se na poetku rijei prvi okluziv gubi (ptica>tica);

o obino se gubi i poetno v ili prelazi u va (zeti, vavek);

o konsonant h se uglavnom uva, ali ima govora u kojima nestaje bez zamjene (odma, oe) ili se
zamjenjuje s v (kruv, kuvati) ili f (mufa);

Depalatalizacija

depalatalizacija u akavskom narjeju zahvaa dva konsonanta, lj i nj, ali rezultati depalatalizacije nisu
svugdje isti;

depalatalizacija konsonanta lj:

lj > j (ljudi > judi; voja, jubit, poje, boje) ovo je opeakavska
depalatalizacija;

lj > l (nedilja > nedila; kluka, sliva, kosula) ova je depalatalizacija lokalna i
najbolje je sauvana na otoku Susku;

o samo se depalatalizira starije nj (ogan, sukna, koun);

o mlae nj (<nj) se ne mijenja (ufanje);

 premda slinih pojava (lj>l, nj>n) ima i drugdje, one nisu nigdje tako rairene i dosljedno provedene
kao na Susku;

ee grmle, zdravle nego grmje, zdravje;

Ostale osobitosti

d'>j;

praslavensko r'>r;

staro e>re (moren, more);

akavski suglasniki sustav izgleda:

umnici Sonanti

p b f v m
t d l r n
c s z j
t'

k g x

NAGLASAK
temeljni se ak. prozodijski sustav sastoji od 3 naglaska: brzi (), silazni (a) i zavinuti ()
 najarhainiju akcentuaciju imaju oni akavski govori koji uvaju akcenatski sustav od
tri stara akcenta (, a, a), a najmlau oni ija je akcentuacija prfblino kao u
knjievnom jeziku;

ima meutim akavskih govora i s raznim oblicima prijelaznog akcenatskog stanja, a

to znai da se sreu dvonaglasni, tronaglasni, etveronaglasni i peteronaglasni sustavi;

Sustav od tri akcenta-klasian akavski sustav (a, a,a)

nebo, glavu, grad, zlato, ja, mi, li e, sua;

ovaj akcenatski sustav obino uva dugu kvantitetu i ispred (pitati, ruka) i iza akcenta
(mali, kopam);

ovaj je sustav najtipiniji i najvie proiren u akavskom narjeju (srednjodalmatinsko

otoje i obalno podruje prema ibeniku i Zadru, Hrvatsko primorje, dio Istre, izvanjski
kvarnerski otoci, neto manje i Cres, Loinj i Krk, u Lici oko Otoca, u tragovima i
drugdje).

Sustav od dva akcenta (a, a)

izvrena je intonacijska neutralizacija a>a, tj. posvemanja metatonija a>a;

preteno se i u ovom sustavu uvaju i prednaglasne i zanaglasne duine, ali se esto

zanaglasne duine i reduciraju (od kue, mali );

prednaglasne se duine uvaju ako se uva staro mjesto akcenta (ruka, pitati, ruke G
sg.), ali je esto akcenat skoio naprijed (ruka, pi tati, ruke) pa su time zatrte i
prednaglasne duine;

ovaj je sustav proiren na veem dijelu zadarskog otoja, mjestimino u Istri i na

kvarnerskim otocima, poneto u Lici i dalje prema Karlovcu;

Noviji sustav od tri akcenta (a, a, a)

od dvoakcenatskog sustava prelazi se k tipu novotokavske akcentuacije preko tzv.

kanovakog akcenta /a/ (ruka>ruka, noga>noga);

ovakva se akcentuacija sporadiki nalazi na dalmatinskom akavskom kopnu izmeu

ibenika i Zadra, u Lici najvie oko Brinja, poneto oko Karlovca, u tragovima i
drugdje

tokavoidni sustav od etiri akcenta (a, a, a, a)

nastao je pod utjecajem i po uzoru na novotokavsku akcentuaciju, ali realiziran
akavskim akcenatskim sredstvima;
 stari su akcenti na svojim starim mjestima, a pomaknuti su kao u novotokavskom
(noga>noga, sestra>sestra);

taj je sustav potvren na otoku irju, djelomino i na drugim ibenskim otocima,

sporadiki i oko Karlovca;

Sustav novotokavskog tipa od etiri akcenta (a, a, a, a)

izvrene su sve akcenatske inovacije kao u novotokavskom dijalektu i pod njegovim

neposrednim utjecajem (nebo, zlato, sua, ja, mi ; glava<glava, noga<noga,
pitati<pitati, skoiti<skoi ti);

najdosljednije je ta akcentuacija zastupljena u govoru Modrua u Lici, a manje

dosljedno na Lastovu, u nekim mjestima oko ibenika i dalje prema Zadru i ponegdje
drugdje;

peteroakcentski sustav (a, a, a, a, a)

sauvan je klasian akavski akcenatski inventar (a, a) ali su se razvili i uzlazni

akcenti novotokavskoga tipa (a, a) pod utjecajem i po uzoru na novotokavske
govore;

stariji se akcenti uvaju u tipinim pozicijama kao i u tronaglasnom akavskom

sustavu (nebo, si la, meso, glavu, sua, ja, esti);

jedino se akcenat a nije zadrao na kraju i u sredini rijei, nego su pomicanjem toga
akcenta prema naprijed dobiveni tokavski akcenti:

o akcenat a na prethodnom kratkom (selo<selo, skoi ti<skoiti), a

o akcenat a na prethodnom dugom slogu (ruka<ruka, pitati<pitati);

zanaglasne se duine uvaju (od kue, kopam);

prednaglasne su praktiki likvidirane u svim onim pozicijama gdje se na njihovu

mjestu razvio dugouzlazni akcenat (ruka>ruka, pitati>pitati);

ovaj je sustav zabiljeen u Novigradu kod Zadra, ali se u konturama susree i u nekim
drugim mjestima kod Zadra (Diklo), mjestimino i drugdje;

MORFOLOGIJA
 pojednostavljivanje morfolokog sustava;
o im. m. roda:
o samo ostaci nekadanje u-promjene
o izgubila se i-deklinacija (Gpl. ljudi, puti, crvi)
o izuzetno se uvaju neko oblici stare n- deklinacije (kami, plami)
o veina imenica m.r. stopila se u o-/jo- dekl.

o Im. sr. roda nemaj vie:

o s-dekl.
o n-dekl.
o t-dekl.
o uz zadravanje infksa es-, -en-, -et- u kosim padeima

o Im . roda:
uglavnom prele u a-/ja- dekl. ( uz uvanje infiksa er-)

o Velike promjene i kod glagola:

supin i infinitiv su se izjednaili
aorist i imperfekt ouvani su samo ponegdje
particip prezenta aktivni ( na i) ouvan samo u nekoliko primjera
pasivni ( na m) isto tako
particip perfekta ( na vi) ouva u tragovima
dual nestao iz sustava

o U ak narjeju prevladavaju sljedee oblike kategorije:

o/ jo dekl.
imen. sred. roda s proirenom osnovom
i- dekl.
a/ja dekl.
nominalne i pronominalne promjene zamjenica i pridjeva
glavni brojevi i redni s pridjevskom promjenom
glagolski oblici: infinitiv, prezent, futur I., futur II., perfekt, pluskvamperfekt, gl.
pridjev radni i trpni, kondicional sadanji i proli, imperativ

IMENICE

Muki i srednji rod

G mn. m. i s.r. je ili bez nastavka ili s nastavkom a, a dosta esto ima i nastavak ov (iz nekadanje u-
deklinacije; npr. brod(a)-brodov);

diferencijacija s nastavkom ov pomae razlikovanju N jd. i G mn.;

esto je u G mn. i nastavak i(h), osobito uz rijei koje znae mjeru ili koliinu (ostatak i-deklinacije; npr.
rvi(h));

A mn. najee je u m.r. prema palatalnim osnovama (grade, brode), ali ima govora gdje je
izjednaenje (palatalnih i nepalatalnih osnova) prema nepalatalnim osnovama. Negdje je proces ve
 zavren (gradi, brodi), a negdje je jo u tijeku (grade). Prijelazna faza pokazuje da se
formalno slaganje oblika A i N mn. ne mora tumaiti kao zamjenjivanje oblika A mn. oblicima N mn.;

u A mn.s.r. (kao i u NV mn.) redovito je nastavak -a (sela). Takav nastavak imaju ponegdje
i imenice m.r. kolektivnog znaenja (zuba, prsta);

imenice sa starim zavretkom *-in, *-tel, *-ar ponegdje imaju sauvane tradicionalne
oblike NAV mn. (obanin-obane, Zadranin-Zadrane, ribar-ribare);

jo i danas postoji razlika izmeu DLI mn. (D gradom, L gradh, I gradi);

ipak, dolazi do simplifikacija u mnogim govorima: dativno se om (-om>-on ili

um>un)moe zamijeniti sa -am (-an) kako je u .r. (u nekim likim govorima; kravam,
kobilam);

moe doi i do ujednaavanja DLI mn. obino u nekadanjem dualnom -ma (gradima,selima), a rjee -
mi koji je tipiniji za I mn. (gradimi, selimi);

enski rod

G mn. imenica .r. a-deklinacije esto je bez nastavka (en, ruk); u nekim je jugoistonim govorima pod
utjecajem tok. dijalekata nastavak -a (ena, ruka), a ponegdje (u Lici) se javlja i nastavak -ov kao u m. i
s.r. (enov);

A mn. ima iste karakteristike kao i u m.r.: na sjeverozapadu se uva razlika izmeu nepalatalnih
(nastavak -i) i palatalnih osnova (nastavak -e), a drugdje je uglavnom samo nastavak -e;

u imenica .r. a-deklinacije naelno je u DLI mn. starije stanje (D enam, L enah, I
enami), ali ima i simplifikacija tako da ponegdje sva tri padea imaju nastavak -ami ili -ama (enami,
enama);

imenice .r. na konsonant mogu uvati stare razlike u nastavcima (D kostim, L kostih/kosteh, I
kostimi/kostima), ali ee su izjednaeni te imaju nastavak -mi ili -ma (kostimi, kostima);

GLAGOLI

glagoli se u akavskom narjeju odlikuju svim karakteristikama slavenskih glagola: oznauju radnju, stanje,
zbivanje, imaju aktiv i pasiv, imaju po tri lica za jd. i mn. itd.;

Infinitiv i supin

infinitiv zavrava na t(i) ili (i) ispred ega otpadaju labijali /b/, /p/ ili prelaze u /s/ (npr. grebti>greti,
gresti);

supin je vrlo rijedak, ponegdje sauvan uz glagole kretanja (npr. homo spat);

Prezent
 stari zavretak -u u 1.l.jd. sauvan je samo u nekoliko glagola (npr. hou/u, ponegdje jo
i veu i mogu);

prezent je inae svugdje dobio u 1.l.jd. nastavak prema atematskim glagolima kao *jesm pa se
realizira kao npr. morem, velim, oem;

karakteristine su tri osnovne paradigme sa zavrecima: -am, -(j)em, -im pri emu
obino nastaju promjene tipa -am>-an i sl.;

u 3 .l .mn. prevladava sve vie nastavak -eju/-edu (pijeju/pijedu)

Imperfekt

sauvan je samo u tragovima, najee samo od glagola biti;

esto je i obliki i fonetski znatno izmijenjen (bjah, ali i bjaem);

Aorist

nestao je kao kategorija, uvaju se samo rijetki oblici, najee 3.l.jd. koje u govoru nadomjeta sva ostala
lica (npr. ja ostade, ti ostade, on ostade);

Glagolski pridjevi

od nekadanjih pet participa sauvani su samo particip perfekta aktivni (gl. pridjev radni)
i particip perfekta pasivni (gl. pridjev trpni);

o Glagolski pridjev radni

tvori se od inf. osnove i nastavaka -l ili -, -la, -lo (npr. rekal);

ima samo promjenu po rodu i broju;

esto nestaje finalno -l u m.r., a r uz sekundarno a postaje konsonantsko

(umrl>umra);

u blizini tok. govora finalno -l se u m.r. ponegdje vokaliziralo (najee u -a/-

ja, ak i -o/-jo; moga/mogo, vidija/vidijo);

slui za tvorbu prefekta, pluskvamperfekta, futura II., kondicionala I. i II.;

o Glagolski pridjev trpni

tvori se od inf.osnove i nastavaka -t, -ta, -to te prez.osnove i nastavaka -n/-en, -na/-ena,
-no/-eno;

glagoli istih tipova mogu imati razliite oblike i zavretke, pa ak i isti glagoli mogu imati i jedne i druge
zavretke (npr. dignjen, dignut);

ima pridjevsku funkciju (rod, broj, pade), slui za tvorbu sloenih trpnih glag. oblika;
 dodavanjem nastavka -je tvore se glagolske imenice (npr. znanje);

Imperativ

nema vie razlike izmeu palatalne i nepalatalne osnove u mn. (kao u kajk. govorima);

tvori se od prez. osnove i nastavaka s poetnim -i koje se iza vokala reducira na polukonsonantsko -j
(znai>znaj, ui>uj);

od te se tvorbe poneto razlikuju imperativi glagola: isti (*sti), vdti, dati (ij/jij/i/ji, povj, daj);

ima oblike 1. i 2.l.jd. i mn., a 3.l.jd. i mn. je opisno i tvori se pomou rijei neka+prez. (nekakopa/neka
kopaju), samo je ponegdje sauvano 3.l.jd. od gl. biti: budi;

esto se u imperativu javlja 1. palatalizacija kao u prezentu (rei-reimo-reite), ali u veini ak. govora
je u tim oblicima sauvana 2. palatalizacija (reci-recimo-recite);

Kondicional

najkarakteristiniji su oblici kondicionala I. glagola biti: bin/bim, bi, bi, bimo, bite, bi;

u mnogim govorima razvija se i kondicional I. s prezentskim zavretcima: bin/bim, bi, bi,

bimo, bite, biju;

u 1. i 2.l.mn. ima i lik bismo-biste i u 1.l.jd bih s glasovima /h/ i /s/ iz starog aorista;

dosta je rasprostranjen i takav kondicional gdje su nekadanje raznolike forme svedene na zajedniko
bi za sva lica (npr. ja bi rekal, mi bi rekli, vi bi rekli);

kondicional I. tvori se od kondicionalnih oblika gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;

kondicional II. tvori se od kondicionala I. gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;

Futur

tvorba futura odgovara onoj u tok. dijalektima i knji. jeziku, a razlikuje se od tvorbe u kajkavskom
narjeju;

tvori se od prez.glagola htjeti (u, e, e, emo, ete, e-u-eju-edu) i infinitiva

nekog glagola;

oblici u, e mogu biti i ispred i iza infinitiva, a esto su ti oblici naglaeni i mogu stajatina poetku
izgovorne cjeline (e pojti u grad?);

ako su ti oblici iza infinitiva, esto se spoje s inf. u jednu akcenatsku i rjeniku cjelinu, pri emu inf.
gubi doetno t(i) (npr. biu doma);
 osobita je tvorba futura pomou prez. gl. imati i infinitiva nekog glagola pri emu on ima funkciju
imperativa (sutra mi ima kupiti facol);

esta je upotreba futura i gl. pridjeva radnog za izricanje prolih dogaaja za koje govornik pretpostavlja
da su se dogodili (bie kupili facol);

Optativ
u ak. govorima je veoma proirena upotreba gl. prid. radnog u slubi optativa, tj. za
izricanje elje pa se najee upotrebljava u zdravicama, psovkama i kletvama (u afektivnomgovoru), npr.
Krepala kad si takova!;

ZAMJENICE

o osobne i povratne
ja (<*az)
I sg. osobnih zamjenica ja i ti sa zavretkom na -o (mano, tobo, sobo) ili na -
om, -um ( manum, tobom, sobum)

u D L i I pl. zamjenica mi i vi obino se razlikuju oblici Dpl. nam, vam; Lpl.

nas, vas; I pl. nami, vami, ili su izjednaeni u starom instrumentalnom obliku: nami,
vami, rjee u nama, vama;

Apl. obino: nas, vas, rijetko ni, vi

Osobne zamjenice za tree lice (on-ona-ono) esto ima likove: un, -na
i -no

o pokazne
pored ovaj, onaj esto je vaj, naj. Ponekad se ovi oblici svode na va, ta, na;

u svih je zamjenica obino izjednan oblik D i L sg. (tomu);

ponegdje se uva ralika oblika D, L i I pl. (Dpl. tm, Lp. th, Ipl. tmi);

stare pokazne zamjenice s-si-se sauvane u tragovima (danas, jutros, sino,

u se vrme godia);

o upitno-odnosne
karakteristian je akavski oblik esa (pored ega), zatim kontaminacija *kto u ki
(-ka- ko)

o neodreene
stara zamjenica *vs-*vse-*vs obi- no glasi: vas-(v)se-(v)sa, ali ima i likova
sa metatezom: sav-s(v)e-s(v)a. Isto vrijedi i za saki-saka-sako

PRIDJEVI

o u veini govora sve vie prevladava odreeni oblik pridjeva;

o u deklinaciji odreenih pridjeva dosta dobro se uva razlika izmeu palatalne i nepalatalne
osnove (Gsg. utoga: tujega) ili ima govora gdje je dolo do izjednaavanja prema
palatalnoj (tujega : utega) ili nepalatalnoj osnovi (utoga : vruoga)

o esto se izjednaavaju oblici D i L m. i sr. roda u zamjenikom obliku na -omu ( DLsg.

utomu, tujemu), rjee je ovaj oblik bez zavrnoga -u ( utom: tujem);

o razliiti oblici D L i I relativno su dobro ouvani ( Dpl. bosim, Lpl. bosih/boseh, I pl. bosimi)

o u nekim govorima u pluralu pridjeva vri se druga palatalizacija (velici, drazi, svekolici),
pored obinijega: veliki, dragi, svekoliki

SINTAKSA
red rijei u reenici slobodan s estim elipsama i bezlinim konstrukcijama;

este konstrukcije prijedlog+imenica imjesto pridjeva, npr. libar od mise umjesto

misna knjiga;

mijeanje lokativa i instrumentala s akuzativom u mjesnom znaenju, npr. ivi u Split,

lei prid kut'u;

u upitnim reenicama uglavnom se izostavlja li;

promijenjivost brojeva i u mnoini

LEKSIK
velik romanski utjecaj;

sauvan znatan broj starih slavenskih leksema;

KRITERIJI U KLASIFIKACIJI AKAVSKOG NARJEJA

 kontinuant praslavenskog jata:
o ekavski su buzetski i sjevernoakavski;
o ikavski su jugozapadni istarski i junoakavski;
o ikavsko-ekavski je srednjoakavski;
o jekavski je lastovski.

akavizam/takavizam
prozodija

1. BUZETSKI DIJALEKT
Prostiranje

Fonologija
naglaeni >, nenaglaeni >i (zvizda), kratki naglaeni > (delat, rezat), dugi
naglaeni >i (srida, rien);
 pomicanje u> (uda, jutra sutra) i u> (jora sat, nk unuk);

refleks samoglasnog l>u (Xum, vuk), postoje odstupanja u smjeru l>o (sonce, soza);

nazalno >a (papak pupak, pusada posuda) ili o>o (poknat puknut, mo, roka)
ili o>u (mu, sudac), esti su i diftonzi >ua, oa (uas gust);

nazalni >e;

refleks poluglasova>a (staza, magla, danas), nerjetko >o ili diftong >ua (duan dan,
lua la, vuas selo);

samoglasno r>r kad je naglaena, a bez naglaska >ar ili r;

praslavensko t'>t' (mat'aha) i d'>j (mlaja, rojen);

sk'> t', zg'>j (it'aju trae, mojani);

fonem >j (boje, judi);

zavrno m>n (osan, nosin);

uva se inicijalno r (rn, rf);

fonem h se uva;

u nekim mjestima umjesto i s se izgovara , umjesto i z izgovara se ;

mogua pojava protetskog v ispred u (vuosku usko, vusta);

v+va>v ili u (unuk, vnuk);

prijedlog u i v

akcentski sustav karakterizira likvidacija kvantitativnih i intonacijskih opozicija;

Morfologija
A jd. .r =N jd. .r. (Judi suo delali zema=ljudi su obraivali zemlju);

u G mn. veinom (muh muha);

G jd ie i i, D i L jd. -(<) i i , u L jd. i u;

zamjenike rijei nekaj, zakaj, kaj, jas;

infinitiv bez zavrnog i;

imperfekta i aorista nema;

 futur I. t'un, t'e+infinitiv, futur II. ban/ buan+l-particip, npr. en duan bua la
jednog e dana ii;

prezent ima nastavke n, -, -, -mo ili -mu, te i -ju ;

rjedak glagolski prilog sadanji.

Geneza i ralanjenost
buzetsko podruje ima akavski jezini supstrat sa znaajnim slovenskim utjecajima;

buzetski vokalizam-izrazito kompliciran;

buzetski je dijalekt organski prijelaz izmeu akavtine i slovenskog jezika.

buzetski dijalekt moemo podjeliti na

o sjeverni (jednonaglasni sustav) i

o juni poddijalekt (dvoglasni sustav);

2. JUGOZAPADNI ISTARSKI DIJALEKT

Prostiranje

Fonologija
ikavski refleks jata u korjenu rijei (divojka, cvit, lipo) i nastavcima (zdraviji,
pametniji);

ima neto stalnih ekavizama (seno, delo, venac, sused);

prijelaz >a veinom nakon j, ali ne i nakon i ;

refleks , >a;

veinom prijedlog u (unuk, udovac) ali ima i primjera vajka, vavik, Vazan;

, l>u ( ruka, ut);

doetno l>a (bija, vidija);

samoglasno r veinom kratko;

 nenaglaeno o>u (ubukla, utac, dunesla), e>i (sistrica, itiri), o>a (matika, patok,
panadiak);

na poreko-rovinjskom podruju postoji i diftonzi glasova e i o (riesti, divuojka,

siestra, kuotli);

prijedlog iz>z (zgubili), s>z (z ujen);

izostanak zvunih parnjaka bezvunih x, f, i c, neki govori imaju i d;

cakavizam tipa c, i ;

fonem x dobro ouvan, tamo gdje izostaje x> - (kru), >v (suv), >k (kukia);

neujednaen refleks t i d`, t> t (vrita), > (no) >, d`> d` (rod`en, svad`a), >j (tuji,
mlaji), > (roena) pa ak i > (prea, ea, mlaa);

sekundarno t/j>t, d/j>d` (brata, prolite, cvite, led`a, posud`e), zabiljeeni i

primjeri milosrje, orude, posude, prutje;

nova jotacija provedena u primjerima zdrave, vesee;

esta skupina jd i jt (pojti-pojde);

ovaj dijalekt je veinom takavski (putati, guterica), ali ima i primjera datica,
kotica;

veinom se uva inicijalno r (rn, rv);

zavrno m>n;

redukcija v (sekrva, trdo), protetsko j (jopet);

veinom zastupljen tronaglasni akavski sustav;

Morfologija
deklinacija imenica, posebno enskoga roda, dosta arhaina:

G mn. -, D mn. an (nogan), L mn. ah (enax), I mn. ami (enami);

manje arhaino stanje kod imenica mukoga i srednjega roda, G, L i I mn. i (mrazi),
D mn. on (sinon);

uglavnom kratke mnoine (mii, voli);

izjednaeno stanje D, L i I mn. u pridjevsko-zamjenikoj deklinaciji;

obino dolaze zamjenike rijei a, zato i poto;

 kontrahirani oblici ki, ka, ke u jednini i ki, ke, ka;

ima oblike svi, sve kao u tokavaca;

infinitiv ima obino zavrno i;

prezent glagola iti glasi gren, gre, gre, gremo, grete, gredu;

nema aorista i imperfekta;

kondicional glasi bin, bi, bi, bimo, bite, bi;

Geneza i ralanjenost

neki ovaj dijalekt dovode u bliu vezu sa tokavskim narjejem;

vjerojatno je ovaj dijelekt nastao u 16. stoljeu doseljavanjem s preteno tokavskog

podruja u zaleu Makarske;

potvrda tomu su takavizmi, zavrno a u gl.prid. radnom;

ovaj dijalektalni tip moemo podjeliti na premanturski tip, pomerski tip, medulinski tip,
valturski tip, katarsko-ikiki tip, tinjanski tip, jadreaki tip, muntiko-loboriki tip,
rakaljski tip, maranski tip, barbanki tip, vodika oaza;

3. SJEVERNOAKAVSKI DIJALEKT

Prostiranje
Fonologija

u vokalizmu najznaajnija osobina je ekavski refleks jata, koji dolaziu korijenskim,

tvorbenim i u relacijskim morfemima ( beat, cel, smex, D jd. krave, trave, L jd. mane, G
mn. belex, celex, oreh, I mn. drugemi, onemi, komparativ: noveji, bistreji);

sporadina pojava ikavizama (divojka, vira) i u nastavcima (Ljd. eni, meni, Lmn.
kantunix);

poluglasi veinom daju ,>a, ali ima i sluajeva da su dali >oa (Vazoan), >ua (pakual),
>e (lonec), >o (sedon);

vokal +j,,>ja, a, a;

vokal >u (mu, put), ali i >o (mo, pot);

vokalno l>u (ut, punica), ali i >o (boxa, soza), a mogue i +l>al, el (salza, valna, jabelka,
pelno puno);

esto zatvaranje vokala a>a (dan, jedan, stvar) i diftongiziranje a>oa i ua;

vokal e se diftongizira e>ie (biesan, bielit);

vokal o se diftongizira o>uo (pokuojni, muoran, nuos);

uva se ra bez prijelaza u re;

refleks prsl. t>t (not);

 refleks prsl. d>j (preja, tuji), kao i sekundarnog dj>j (slaja, mlaja), ponegdje je dj> d
(rodak);

redovit je akavizam;

u veini govora provedeno obezvuenje v>f (jubaf), g>x (breh, prax);

inicijalno r se uva (rn, arni);

nova jotacija esto je provedena (grabe, zdrave, vesiee);

glas x se dobro uva (muxa, kuxia, xranila);

cakavizam dobro zastupljen;

dosta promjena u konsonantima i konsonatskim skupovima, npr. enica, osca ovca, xti
ki, jena jedna;

dio govora ima uvanje (trsatsko-bakarsko i crikveniko podruje) drugi imaju > j ili l
(sjevero istok Istre, sredinje istarsko podruje, creski i loinjski govori), a neki imaju i j
(prijate, u, ali i divji, kopje isl);

veina govora uva doetno l (misal, cel, kupil), a u mogim sredinjoistarskim govorima
doetno l se gubi (poteza, vrga, vese veseo);

nastavano m i m u nepromjenjivim rijeima m>n (molin, rukun);

mogua pojava protetskog v (voce oi, vorat orat), ali se i reducira (si, saki, dovica,
torak), ali je mogue uti i glas u (ubit, umret);

esto protetsko j, posebno ispred glasa i (jisto, jiskat);

arhaina akcentuacija s mnogim inovacijama:

1. tronaglasni sustav s ouvanim duljinama (sjeveroistoni istarski govori i govor

Crikvenice);

2. tronaglasni sustav sa starim mjestima akcenta, s prednaglasnim duljinama, ali

bez zanaglasnih (sredinji istarski idiomi i svi govori minjskog podruja);

3. tronaglasni sustav na starim mjestima, ali bez nenaglaenih duljina (trsatsko-

bakarski govori i govori cresko-sjevernoloinjskog podruja);

4. govori s gubitkom akuta i pomicanjem mjesta naglaska (Rukavac, Volosko i

Opatija);

5. govori s dvonaglasnim sustavom bez akuta, sudbina nenaglaenih duljina je

razliita (neki sjevernoakavski i sredinjoistarski govori);
 6. dvoakcentski govori bez duljina, s mnogo skakanja akcenta na prethodni slog
(kalnica, Rupa, Brdce, Kaldira, Tinjani);

7. jednoakcentski govori (labinsko podruje).

Morfologija
u G jd., N, A, V mn. .r. veinom nastavak nepalatalnih osnova i (eni, dui nogi), a kod
imenica s zavretkom na c i j mogu je i nastavak palatalne promjene e (lisice, roice);

u I jd. nastavak un i on (naun sestrun, svojon sestron), a na rubnom podruju iju se i

nastavci u (nau nonu) ili o (z mojo sestro);

G mn. .r. veinom je (en, sestar);

G mn. m. i s. r. ima (dan), -i (kilometri), -ix (miih), -ah (zuobah);

veinom ouvani razliiti nastavci za D, L i I mn. (D jd. mladiten, stolon, L mn. muex,
stoleh, I mn. mui, stoli);

u N mn. nema produene mnoine (nosi);

kod pridjeva uglavnom prevladali nastavci palatalne promjene (dobrega, dobremu);

oblik a, e, ca;

infinitiv nema zavrnog i;

Geneza i ralanjenost

ekavski akavski govori autohtoni su govori svoga dijalektalnog podruja;

o ovaj dijalekt moemo podjeliti na etiri poddijalekta: sjevernoistoni istarski,

sredinji istarski, primorski i otoni

sjevernoistoni istarski
o ekavski refleks jata;
o arhaini troakcenstki sustav;
o va ,>a;
o nazalni >a, o>u;
o vokalno l>u;
 o uva doetno l;
o izgubljen ;

sredinji istarski
o ekavski s neto ikavizama;
o tronaglasni sustav s prednaglasnim duljinama;
o poluglasi ,>a;
o nazali >a, o>u ili o;
o vokalno l>u ili o;
o diftongizacija dugih e i o;
o veinom reducirano doetno l;
o > ili j);

primorski
o ekavski uz povean broj ikavizama;
o troakcentski sustav uz mnoga odstupanja;
o ,>a;
o nazali >a, o>u;
o uva doetno l, kao i ;

otoni
o ekavski refleks jata;
o poluglasi ,>a, ali i >e;
o nazali +j, , >ja,a, a, o>u;
o vokalno l>+l, rjee >u;
o sauvano doetno l;
o >j;

4. SREDNJOAKAVSKI DIJALEKT

Prostiranje
Fonologija

ikavsko-ekavski refleks jata (Karl H. Meyer i Luka Jakobinskij pravilo);

u ovom dijelaktu veinski je ikavski refleks jata, ali u sluaju + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u, = e;
o zakonitost se nigdje ne provodi stopostotno;

dugo e od jata se diftongizira, a diftongizira se i o>uo, i a>oa;

ovom dijalektu je esto j, , +>ja (jazik, jadro, jamik, poati, aja, atva), u ostalim
sluajevima >e;
 va obino daje ,>a (dan, danas, la);

o u Dobrinjtini na Krku se razlikuje refleks dugog i kratkog va, dugi va>a (dan, la,
stablo), kratki va >o (konoc, son, donos, sedon, ogo);

o u omialjskom i vrbnikom govoru kratki va>e (denes, otec, pes, sen, pes);

stranji vokal redovito >u;

vokalno l>u, ali u

o Omilju l>e (seza suza, vena vuna, pe pu),

o na Vrbniku l>el (selza, velna, pel),
o u Dobrinju l>o (soza, vona, po);
o Punat i Baka veinom imaju o>u, ali i o>al (pomalzla) i l>l (plt);

u dijelu krkih govora saimanje je> (ulje>uli, zelje>zeli);

vrlo se esto zatvaraju vokali, posebno a>o, a rjee e> i o>;

ponegdje (Ugljan, Dugi otok) zabiljeena promjena ra>re (kresti, resti, vrebac);

samoglasno r>r (Novi, Senj, dio Krka), r>er (Omialj, Vrbniku, ponegdje u Gradiu),
r>ar (Baka, Loinj, Susak, I);

veinom d'>j (preja, tuji, meja, mlaja), a ponegdje se javlja d'>d`i (ea, tui);
refleks >j (mojani);

u sekundarnoj skupini dj>j (rojen), -zdj>zj (grozje), rjee dj>d` (sud`e, rod`en), a
ponegdje (Generalski Stol) imamo i novo jotovanje (roak, groe);

staro t'>t' (svit'a), u sekundarnoj skupini stj>stj (listje, netjak), a nije rijetka ni nova
jotacija (lit'e, prut'e);

ne ostvaruje se d> (svidoba, ep), mogu u tuicama kao rubni fonem;

ovaj dijalekt je akavski (ognjit'e, dvorit'e, t'ipat, gut'eric);

veinom se uva staro r, a novo cr je prevladalo samo u Senju i na Pagu (crn, crv, criv);

preteno akavsko t', uz pojavu ;

fonem se uglavnom uva, ali ima i prijelaza u j (Grobnik, Omialj, Vrbnik, Mali Loinj,
Pag, Silba), pa i pojava l i j (Susak);
 javljaju se protetski j i v (jigla, jistina, vujna, vusko);

praslavensko w>va, u, v;

doetno l uglavnom neizmijenjeno;

fonem x se dobro uva, uz gubitke i prijelaz x>j ili v (uvo);

cakavska su mjesta Pag, Molat, Baka na Krku, otoci Silba i Sestrunj;

obino se ne ostvaruje ploziv+ploziv (tica), ploziv+afrikata (ela), ploziv+frikativ

(enica);

redovito doetno m>n;

sonant v na poetku rijei esto se gubi (nuk, zet), u slijedu sv (sraka, sekrva);

karakteristine su promjene k>k (maka, nemaki), m>m (jamik);

akcentuacija vrlo raznolika;

o najarhainiji govori uvaju akut i predakcentske i nakonakcentske duljine (Vinodol,
mrika, Senj, Kraljevica, Bakrac);
o govori sa starijim akcentskim sustavom tj. govori koji su u stanovitoj mjeri ili potpuno
izugubili akut;
o noviji akcentski sustav s promjenom starog akcentskog mjesta ili djelomine promjene
stare distribucije akcenata;
o gradianski govori imaju tronaglasni sustav s nenaglaenim duljinama samo iza
silaznih naglasaka;

Morfologija

u G jd. .r nastavak e, u kontinentalnom i rubnom poddijalektu, u primorskom

poddijalektu i;

u I jd. .r primorski poddijalet ima un (duun, enun), u kontinentalnom un i om,

u rubnom poddijalektu -um, -om, -un, -u, -ov, -on;

u L jd. m. i s. r. veinom nastavak u, uz rjeu pojavu i;

u G mn. m r.i (bez prasci, od popi), uz pojavu -, -ov ili ih;

 zadrano razlikovanje triju mnoinskih padea dativa, lokativa i instrumentala;

est N mn. tipa obane, cigane, krt'ne uz nastavak i;

u A mn. m. r. nastavak i, prema starom y i e prema starom ;

kod pridjeva uva se razlika izmeu palatalnih i nepaltalnih osnova;

zamjenica a, uz e, o, ca i ce;

genitiv glasi esa ili ega;

u znaenju tko koristi se ko, ki, gdo;

u veini govora okrnjen infinitiv;

aorist i imperfekt uglavnom izgubljeni;

kondicional bin, bi, bi, bimo, bite, bi;

glagolski prilog sadanji na , a gl. pril. proli izostaje;

Geneza i ralanjenost
zauzimao prostor kontinentalne Hrvatske juno od Kupe, uz obalu i otoke;
starinaki govorima pripadaju dio Krka, ikavsko-ekavski Loinj, Rab, na obali od
Novog do Bakarca te Senja, u unutranjosti govori okolice ogulina, Modrua i
Pokuplja,

ovaj dijalekt moemo podijeliti na tri poddijalekta:

o primorski,
o kontinentalni i
o rubni;

primorski
o obuhvaa govore primorskog i kopnenog sektora;
o uglavnomimaju akut;
o stara distribucija nenaglaenih duljina;
o slabo zastupljena diftongizacija;
o uglavnom se svugdje izgovara t';
o sauvan doetni l;
o prijedlog u glasi v ili va;
o odreena zamjenica ima oblik vas;
 o uglavnom neujednaeni D, L i I mn.

kontinentalni poddijalekt;
o obuhvaa goranske akavske govore, govore oko Bosiljeva, Kupe, Korane,
Dobre, Mrenice i jo neke;
o nerijetko je izgubljen akut-akcentuacija bitno izmijenjena;
o doetno se l ne mijenja, esto je protetsko j;
o prsl. w>u ili v;
o prevladava razliitost oblika u D, L i I .mn.;

rubni poddijelekt;
o obuhvaa govore Opatijskog krasa, krki zapad i jug, dio Loinja, Rab, dio
Paga, Silbu, Olib, Dugi otok, Ugljan, Sestrunj, Molat, Senj, like akavske
govore Jezerana, Brinja, Gackog polja, Gradie;
o rijetko uva akut;
o esto su izgubljene nennaglaene duljine;
o este diftongizacije i promjene vokala;
o dio govora ima t', a dio
o ;
o dio ima prijedog va, a dio u;
o razliitost D, L. I. mn. sauvana djelomino,
o ima oblike vas i sav;
o neki govori ouvali djelomino aorist i imperfekt;

5. JUNOAKAVSKI PODDIJALEKT

Prostiranje
Fonologija

ikavski refleks jata glavna je znaajka ovog dijalekta (misto, kolino, jist, bisan, dica),
ekavizmi su vrlo rijetki;

stranji nazalni o>u (put, ruka, sud), izuzev na sjeverozapadu Istre o>o (roka, nogo);

samoglasno l>u (ut, sunce), izuzev na sjeverozapadu Istre l>u ili ou (out, dougo);

est prijelaz nu>ni (dignit);

ponekad j+>ja, a u ostalim sluajevima >e;

va , >a, rjea vokalizacija u slabom poloaju;

esta promjena ra>re (kresti, resti, vrebac, greb);

ispred nazala ponekad o>u (unde, unda);

 dugo a>o, ili diftong (roj raj);

e i o > i ili diftong (ld, piet, ziec, nt`, duot`, broud );

vokalno r>r, ar, er;

prsl. d'>j (meja,tuji, preja, slaji), ponegdje d'> (Sukoan, Vrgada,) (prea, ea),
zatim d'> d' (Klana, drelac...) (ed'a, najmlad'i);

prsl. t'> t' (mat'eha, plut'a, svit'a), a ponegdje t'> (Petrani, Sveti Filip i Jakov,
Privlaka, Tribunj) i = t' (Peljeac, Sukoan, Murter, Pakotan, Primoten, Drvenik);

cakavizam imamo na otoku Visu, Hvar, Sutivan i Supetar na Brau, Trogir,

sjeverozapadna Istra;

veinom akavski;

prsl. dj>j (mojani, zvijeti), meutim ima i iznimki;

akavski skup r esto izostaje, ali se u nekim govrima i uje (Zlarin, irje, Paman,
Klana, Studena);

fonem x se dobro uva (xijada, buxa, kuxia), malo je govora u kojima je izgubljen
(Katela, Trogir, Sukoan, Petrane);

mijenja se x>v (kruv), >k (makuna);

redovita pojava fonema f ;

doetno l rijetko se uva u participima;

redovit prijelaz m>n (mion, osan, mion, mislin);

depalatalizacija >j (gjiva, boje, judi, uj, uitej);

pojava protetskog j od juga do sjevera (jopet, justa, juprav), a u Gradiu i protetsko v

(vusnice, vugersko, vujac);

esta pojednostavljivanja suglasnikih skupina (maka, kvoka, deko);

este su redukcije prvog suglasnika u suglasnikim skupovima (di, tica, ko, enica);

esta su ispadanja jednog od suglasnika u suglasnikom nizu (bogastvo, blagosov,

mrtac, sraka);
 junoakavski govori bolje uvaju akut od srednjoakavskih (divjka, sa, mli);

dvonaglasne govore esto nalazimo u Gradiu, a na Peljecu se javlja peteroakcentski

sustav;

Morfologija

u L jd, m. i s. r. nastavak u, a u Klani i Studenoj i;

u I jd. . r. on (nogon, gospuon, noen, jutron);

obino kratka mnoina bez ov-/-ev- (puti, posli, zidi);

u G mn. obino , mogue je i ovi i ih (lit, dan, besid, vojnikov, vojnicih);

na Peljecu nema nultog morfema, nego a (dua, dana, sela);

u A mn. m. r. nastavak je e, a na sjeveru i;

uglavnom su D, L i I mn. izjednaeni, ali ne na isti nain;

u sjevernijim govorima ouvano razlikovanje D, L i I mn.;

javlja se a, ca, to (junije podruje) i kaj (Klana);

esto je ko i niko umjesto tko i nitko;

Geneza i ralanjenost

oformljen u 13. st. nakon nastanka ikavskog refleksa jata;

ovaj dijalekt moemo podijeliti na:
o otoni (Bra, Hvar, Vis, od olte do Pamana)
o kopneni (od Peljeca do zadarskog podruja, Klana i Studena, sjeverozapad
Istre)
o gradianski (akavski govori junog Gradia)

otoni poddijalekt
o nastavak du u 3. l. mn. prezenta (punidu, umidu);
o sjeverozapadno krilo pokazuje slinost s ikavsko-ekavskim govorima;
 o na Koruli jak tokavski utjecaj sa zamjenicom to;

kopneni poddijalekt
o u stalnom kontaktu s novotokavskim ikavskim govorima;
o ra>re (greb);
o -ni u gl. II. vrste (puknit, dignit);
o a na istarskom, splitskom i ibenskom podruju, to na Peljecu i zadarskom
podruju, kaj u Klani i dijelu sjeverozapadne Istre;
o u mnogim govorima ukinuta razlika izmeu
o i
o ;
o glavnina govora je akavska, ali ima i takavskih (zadarsko podruje i
Peljeac);
o est prijelaz >j, kao i m>n;
o u akcentuaciji se uglavnom uvaju strai akcenti;
o na Peljecu velik tokavski utjecaj (cr-, l>o, nova jotacija, to);

gradanski poddijalekt
o pokazuje znatne dijalektalne varijacije,
o svi govornici ovog tipa su ikavci;
o w>u;
o prsl. d'>j i ;
o akavci;
o redovito uva r;
o u deklinaciji sauvani stari oblici;
o infinitiv bez i, a kondicional u svim licima glasi bi;

6. LASTOVSKA OAZA
Prostiranje

Fonologija
Lastovo je jedina jekavska akavska jedinica (tjeme, sjest, ovjek);

vokalno l preko uo daje o (sonce, dog, suza), a javlja se i u (kuk, punica);

o>u (zub, mu, put), >e;

dugo a>;

,>a;

w/>u;

dobro se uva x (uho, mjeh), ponekad izostaje (odma);

fonem rijetko se uje, a moe ga zamijeniti j (uj, jeto, kjun, kojeno);

 fonem f rijedak;

fonem t' dobiva se jotacijom (cjet'e), a fonem d' jotacijom (grod'e) i najnovijom
jotacijom (d'etit, vid'et);

prsl. veinom d'>j (eja, preja, meja);

Lastovci su akavci;

doetno l izgubljeno je u participima (darova), a mogu je u finalnoj poziciji kod

imenica (pepel, bjel);

zavrno m>n, ali i bez promjene (grom, osan, vidin);

uglavnom ne dolaze inicijalne skupine ploziv+drugi umnik (tica, ela, ko);

lastovska je akcentuacija kombinacija akavske i novotokavske;

ovo je peteronaglasni sustav s prednaglasnim i zanaglasnim duljinama;

Morfologija
deklinacija imenica uglavnom novotokavska;

mogua pojava kratkih mnoina;

infinitiv okrnjen;

nema aorista i imperfekta;

nema gl. pril. prolog, a u gl. pilogu sadanjem ima nastavak i;

zbog jake veze s Dubrovnikom i peljecem rije je o akavskom govoru koji je primio
jake zapadnotokavske utjecaje;
AKAVSKO NARJEJE.