Univerzitet u Zenici

Filozofski fakultet
Odsjek za njemaki jezik i knjievnost
Filozofija jezika

Platonov dijalog Menon

SEMINARSKI RAD

Mentor: Prof.dr.eljko kuljevi Student: Nermin Muminovi

Zenica, Maj 2017

Sadraj
1.Uvod ..................................................................................................................................................... 1
2.Jezik ...................................................................................................................................................... 2
2.1.Traganje za savrenim jezikom ..................................................................................................... 3
3. Platonov dijalog................................................................................................................................... 4
3.1. Menon .......................................................................................................................................... 6
4. Zakljuak ............................................................................................................................................. 8
5.Literatura .............................................................................................................................................. 9

2
 1.Uvod

Platon (gr. , 427. pne. - 347. pne.) je antiki grki filozof iz Atene koji se smatra
jednim od najuticajnih linosti u historiji zapadne civilizacije. Bio je uenik Sokrata (o kome
predstavlja najvaniji izvor podataka), te je osnovao Akademiju - prvu instituciju takve vrste,
u kojoj se kolovao Aristotel. Njegovo najpoznatije djelo je Drava, u kojoj iznosi utopijsku
sliku idealnog drutva kojim bi trebali upravljati filozofi. U 20. vijeku e neki te ideje nazvati
preteom totalitarizma.

Kao najverovatniji datum Platonovog roenja navodi se 427. godina stare ere. Platon je rodom
bio Atinjanin, po ocu Aristonu vodio je poreklo od Kodra, mitskoga atinskog kralja, a po
majci Periktioni od Solona, znamenitoga atinskog zakonodavca. Po svome socijalnom
porijeklu pripadao je, dakle, atinskoj aristokratiji. Pravo Platonovo ime bilo je Artistoklo, a
ime Platon, kojim on kasnije uvek sebe naziva, dobio je od uitelja gimnastike zbog irokih
plea.

Kao sin ugledne aristokratske porodice dobio je svestrano obrazovanje u gimnastici,

knjievnosti i muzici. Zna se da je svoj umjetniki talenat najprije okuao u pjesnitvu, koje je
nakon upoznavanja sa Sokratom sasvim napustio. Prvu filozofsku poduku dobio je od
heraklitovca Kratila. U svojoj dvadesetoj godini upoznao se sa Sokratom (407. st. e.), kome je
ostao vjeran uenik do njegove smrti 399. godine st. e. Platon je po porodinoj tradiciji i
linom uvjerenju, moda djelimino i zbog Sokratova uticaja, bio ogoreni protivnik atinske
demokratije i pristalica aristokratije. Ipak, politike dunosti nije nikada obavljao.
 2.Jezik

Za ovjeka se kae da po prirodi ima jezik, i da je to jedna od osnovnih i bitnijih razlika po

kojima se razlikuje od biljaka i ivotinja. Filozofi ovu tvrdnju tumae tako to objanjavaju da
ona ne znai da ovjek, pored ostalih moi, ima i mo govora, ve smatraju da je ustvari
govor taj imbenik koji ovjeka ini ivim biem. Kad bih bio elokventan poput Demostena,
ne bih morao nita uiniti sem da triput ponovim jednu jedinu rije: razum je jezik, logos.
Gloem tu kost punu sri, i glodau sebe nad njom sve do smrti. Za mene jo uvijek ostaje
tama nad tom dubinom; jo uvijek ekam na anela Apokalipse sa kljuem za tu bezdan.1 Za
Hamanna je taj bezdan zapravo injenica da je jezik razum. On se vraa na jezik,
pokuavajui objasniti to je razum.

Jezik je komunikacijski sistem, koji se moe sastojati od rijei, tonaliteta kojim se izgovaraju
te rijei (naglasci) - tj. auditivne komponente jezika (koju moemo percipirati i preko
telefona), te vizualne komponente jezika - gesta, stava i pokreta koji dopunjuju reenu
informaciju. Na svijetu se govori od 5 000 do 7 000 jezika. Nema usaglaenog miljenja
strunjaka o tanom broju jezika, jer danas jo nema egzaktne definicije to razlikuje dva
jezika, naime ponekad su dijalekti jednog jezika sliniji nekom drugom jeziku (neki njemaki
dijalekti i nizozemski), nego dijalektima svog nativnog jezika. Ima prirodnih jezika, kao to je
bosanski jezik, ali i umjetnih jezika, kao to su esperanto ili slovio.
Jedna tradicionalna podjela jest po sloenosti i promjenjivosti rijei: izolativni jezici (npr.
kineski jezik) u kojima su rijei nepromjenjive i sastoje se od jednog morfema; aglutinativni
jezici (npr. maarski jezik) u kojima se rijei tvore donekle pravilnim sljepljivanjem rijei i
estica; flektivni jezici (npr. bosanski jezik), gdje se rijei kompleksno mijenjaju u razliitim
gramatikim oblicima.
Jezici se mogu podijeliti i na jezike u kojima je upotreba osobnih (linih) zamjenica obavezna
(npr. engleski jezik) i one u kojima se obino izostavljaju (npr. bosanski). Sljedea je podjela
mogua po odnosu prema ulogama u reenici: neki jezici jednako gramatiki oznaavaju
(mjestom u reenici, padeom i sl.) subjekt prelaznog i neprelaznog glagola, a drugaije
objekt prelaznog glagola (takvi se nazivaju nominativno-akuzativni, npr. bosanski).

1
Hamanns Schriften, ed. Roth VII, str. 151

2
Drugi jezici jednako oznaavaju objekt prelaznog glagola i subjekt neprelaznog, dok posebno
stoji subjekt prelaznog glagola (ergativni jezici, npr. baskijski jezik). Postoje i jezici koji
kombinuju ova dva pristupa, za razliite glagole (aktivno-stativni jezici) ili za razliita
vremena (tipino, prolo vrijeme ima ergativne osobine; tzv. podijeljena ergativnost)
Jezici se mogu dijeliti i po redoslijedu rijei u reenici. Tako u bosanskom imamo uobiajen
redoslijed subjekt-glagol-objekt (skraeno SVO, eng. verb "glagol"), dok je npr. u latinskom
uobiajen redoslijed subjekt-objekt-glagol (SOV).
Usporedbu jezika bitno oteava to u svim jezicima ne postoje iste kategorije: nemaju svi
jezici iste glasove, neki jezici imaju padee, a neki ne; svi jezici nemaju iste vrste rijei (npr.
ponegdje nema pridjeva kao posebne vrste, mnogi jezici nemaju lanove). Te se pojave
takoer uzimaju kao kriterij podjele, od kojih je moda najvanija podjela u vezi s imenskim
klasama: neki jezici dijele imenice na 2, 3, pa i mnogo vie skupina, nazvanih klasama ili
rodovima gdje se imenice u razliitim klasama razliito ponaaju (npr. bosanski i njemaki)
drugi jezici jednako tretiraju sve imenice (npr. maarski i turski jezik) Treba spomenuti da se
jezici po novijim teorijama dijele i na one koji oznaavaju glavu i one koji oznaavaju zavisni
dio. Naime ako elimo imenici kua dodati oznaku da pripada ovjeku, to se u brojnim
jezicima moe napraviti tako da se rijei stave jedna pored druge i jedna se promijeni.
Najrasprostranjeniji je jezik sjevernokineski, ogranak kineskog.
Smatra se da engleski jezik ima najopseniji rjenik. Sadri 490 000 rijei, kojima se dodaje
300 000 meunarodnih strunih izraza. Ali, prosjeni engleski govornik rijetko koristi vie od
60 000 rijei.

2.1.Traganje za savrenim jezikom

Iako ne iz istih pobuda kao i Chomsky, Gottlob Frege je takoer djelovao na tragu
racionalistikog programa, i to Leibnizova. A Leibniz je, nadahnut pomalo udnim
srednjovjekovnim franjevcom Ramonom Lullom, tragao za ideografskim pismom koje bi
preko jezinih barijera kao svojevrsna characteristica universalis u funkciji alfabeta ljudskog
miljenja omoguilo logiko sueljavanje suprotstavljenih miljenja i tako prevladalo suvine
dispute s nejasno formuliranim tezama u naravnim jezicima. Veina njegovih djela objavljena
je mnogo godina nakon njegove smrti, jer je za vrijeme ivota radio na brojnim projektima, i
to u isto vrijeme, pa nije bio u mogunosti svaki od tih projekata privesti kraju.

3
Ve prvo znaajno Fregeovo djelo Pojmovno pismo ( Begriffsschrift ), relevantno je ne
samo za logiku i osnove matematike nego i za filozofiju jezika. Za dublje razumijevanje
Fregeovih misli, preporuljivo je proitati djela Michaela Dummett-a. Dummett uoava pet
razliitih faza u razvoju Fregeove misli. Prva obuhvaa Pojmovno pismo (objavljeno 1879.)
i nekoliko kraih lanaka koji ga objanjavaju. Drugo razdoblje zavrava objavljivanjem
njegova remek-djela Osnove aritmetike (1884), a tree zamanim ali manje svjeim prvim
sveskom Osnovni zakoni aritmetike (1893). etvrto razdoblje bilo je u biti neplodno,
obiljeeno samo nizom polemikih lanaka (1904.-1917.), iz razloga to nije uspio zavriti
Osnovne zakone aritmetike. Peto razdoblje Fregeova intelektualnog puta (1918.-1925.)
iznova pokazuje odreenu vitalnost: Tada je Frege kako tvrdi Dummett po esti put
pokuao sustavno izloiti svoju filozofsku logiku. U okviru tog projekta objavio je tri
rasprave, a od etvrte je u ostavtini naeno tek est strojopisom ispisanih stranica.
Poetkom devedesetih godina (19.st.) Frege objavljuje nekoliko temeljitih logikih studija, od
kojih su neke izrazito relevantne za filozofiju jezika. Iznad svih ona O smislu i znaenju
(ber Sinn und Bedeutung). Taj je spis izvrio ogroman utjecaj na anglosaksonsku analitiku
filozofiju openito, osobito na filozofiju jezika. Oito je Frege ovim razlikovanjem odstupao
od redovite njemake uporabe tih termina. Za ono to je Fregeu (u ovoj raspravi) Bedeutung
na njemakom se obino rabi 'Bezug'. I na bosanskom bi vjerojatno bio taniji prijevod O
Znaenju i oznaivanju (iako opet ne idealan, ve i zato to su u bosanskom oba termina od
istog korijena, to nije sluaj s njemakim).

3. Platonov dijalog

Gotovo da ne postoji osoba koja danas negira Platonovu reformistiku ulogu u historiji
filozofije; za veinu on je utemeljitelj zapadne filozofije i od njega poinje njen procvat, ali ga
neki (Nietzsche) pak, zajedno sa Sokratom, smatraju negativnom linou i tvrde da je
filozofija nakon njih u stalnoj dekadanciji. Uenik Sokrata i uitelj Aristotela, Platon je pisao
sredinom 4.stoljea prije Krista, i to dijaloge i tekstove o metafizici, epistemologiji, etici i
politici.
Roen je oko 428.godine prije Krista u Ateni, i to u jednoj od najbogatijih i najmonijih
obitelji u polisu. Pravo mu je ime bilo Aristoklo, a Platon je dobio kao nadimak od svog
uitelja hrvanja (platos = irok), moda zbog svoje fizike grae. Nakon smrti uitelja Sokrata

4
dosta je putovao i neko vrijeme boravio na Siciliji, ali ga se sirakuki vladar Dionizije elio
rijeiti pa ga je prodao u roblje. Sokrat se dokopao Atene i u Akademovom vrtu (etalite
neto vie od kilometra izvan zidina Atene) osnovao svoju kolu Akademiju.
Nakon smrti oca sirakuki tiranin Dionizije II. ponovo zove Platona da se vrati na Siciliju i
pomogne mu u osnivanju idealne drave, ali stvari su vie puta loe krenule i Platon je zavrio
kao rob mladog tiranina, dok neki njegovi uenici nisu okupili vojsku plaenika i oslobodili
ga, a Sicilija je zapala u bezvlae. Razoaran, Platon se vratio u akademiju i tamo ivio i
predavao do svoje smrti, 348.godine poslije Krista. Vjeruje se da je na podruju Akademovog
vrta i pokopan, ali arheolozi jo nisu pronali njegov grob.

Znaajan je po svojoj filozofiji objaktivnog idealizma i teoriji o idejama; ideje su vjene i

nepromjenjive biti svega; one su ono ope, a sve pojedinano je samo blijedi odraz tih ideja.
Tako da Platon razlikuje vjeni i savreni svijet ideja, i pojavni svijet kojeg svakodnevno
spoznajemo. Primjerice, uzmimo Mayyu kao primjer lijepe osobe; ideja ljepote je ono ope i
javlja se u svim stvarima, u nekima vie, u nekima manje. Mayyaa moe biti lijepa ali ne
moe nikad dosei ideju ljepote; moemo pojednostavniti i rei da se ideja ljepote u Mayye
odraava u odreenom omjeru ili postotku i da je zbog toga ona lijepa, kao i druge ideje,
primjerice hrabrost, umjerenost i dobrota. Isto vrijedi i za ovaj stol na kojemu mi sada stoji
laptop; on je pojavni stol, ali zapravo samo blijeda slika ideje stola koja je prisutna u svim
stolovima. Bio stol mramorni ili drveni, radni ili kuhinjski, visoki ili niski, ta ideja je jednaka
svim stolovima tovie, upravo zbog prisutnosti te ideje stolovi uope jesu stolovi. Moglo bi
se jo mnogo o ovoj temi ali ovdje u je samo spomenuti, a moda budem kasnije opirnije
pisao o njoj.
Svoju epistemologiju Platon nadovezuje na teoriju o idejama; poto je prema Platonu ljudska
dua besmrtna, mi opaamo pojedine predmete i time se prisjeamo na razdoblje prije ovog
ivota, kad je dua egzistirala u svijetu ideja i ondje motrila istinu. Vremenom se jedan dio
zaboravio, a gledajui sjene tih ideja u pojedinanim predmetima (primjerice sjenu ideje
ljepote u Mayyi) mi se prisjeamo samih ideja. Kako bi inae, kada vidimo dva jednaka
predmeta, mogli rei da su oni jednaki? Odnekud, dakle, trebamo znati za ideju jednakosti, a
jasno da se sama jednakost ne manifestira u svijetu oko nas; prikazuje se samo kroz jednake
predmete, ali nikad sama.
Platon je i utemeljitelj filozofije politike; u svom glavnom djelu "Drava" on iznosi svoje
vienje savrene ljudske zajednice, osnovane na idealu pravednosti. Mnogi neupueni esto
pogreno interpretiraju Platona kada kau da je on elio da filozofi postanu vladari; Platon je

5
smatrao da svatko treba raditi posao koji mu najbolje ide i kojim najvie pridonosi zajednici;
proizvoditelji trebaju prehranjivati zajednicu, vojnici je braniti, a najmudriji njome vladati.
Zato se moe rei da je Platon bio zastupnik aristokracije (vladavine najboljih), ali nije kao
kriterij ovdje gledao na plemenito porijetlo, nego na mudrost. Legitimnost takve Platonove
drave upitna je jer poprilino podsjea na totalitaristike sisteme koji su se javili kasnije, u
kojima drava postaje najvea vrijednost, dok se na sreu i slobodu pojedinca (koji ujedno
ini tu zajednicu) ne obraa pozornost.

Platonova djela moemo, prema utjecajima drugih filozofa i tematici koju obrauju, grupirati
u tri skupine; u ranim djelima Platon iznosi stavove svog uitelja Sokrata, u srednjim naputa
Sokrata i poinje pisati svoju vlastitu filozofiju, dok u kasnim postavlja svoju teoriju ideja i
posveuje se filozofiji politike.

3.1. Menon

Menon ili "O vrlini" Platonov je dijalog koji se moe svrstati meu djela srednjeg razdoblja,
iako je i ovdje dosta prisutan Sokratov utjecaj; to je rasprava Sokrata i tesalskog aristokrata
Menona o samoj biti vrline (kasnije im se pridruuju Menonov rob i atenski uglednik Anit).
Sokrat tvrdi da ne zna to je vrlina te postepeno uvjerava Menona da ne zna ni on, iako je
isprva bio jako siguran u svoje znanje. Ne bi imalo smisla prepriavati cijeli dijalog i navoditi
sve argumente i pitanja, samo u dati najsaetiji osvrt. Prvi veliki problem na koji Menon
nalazi je odreivanje onog opeg u vrlini; relativno je lako rei to je vrlina mukarca, a to
ene, to vladara, a to seljaka, ali jasno je da ono to je vrlina seljaka ne moe biti i vrlina
vladara. to bi, dakle, bila vrlina kao neto ope to je zajedniko vrlini seljaka i vrlini
vladara, ono po emu te vrline i nazivamo vrlinama? Hrabrost, pravednost, sve to moemo
navesti kao vrline samo su neke vrline, nisu vrlina po sebi.

Dok je prvi dio pod jasnim utjecajem Sokrata, u drugom se Platon udaljava od svog uitelja i
kroz njegov lik poinje iznositi svoju filozofiju ideja. On vjeruje da je ljudska dua besmrtna i
da se mnogo puta iznova raa u naem svijetu; u vremenu izmeu smrti i ponovnog roenja

6
dua je boravila u svijetu ideja i tamo je spoznala istine koje u ovom svijetu nikad ne bi mogla
spoznati. Primjerice, mi gledamo dva predmeta (recimo, dva kruga) i zakljuimo da su
jednaki; kako mi moemo znati da su jednaki kada nikada nismo spoznali jednakost kao
takvu, jednakost koja se ne manifestira u dva predmta nego kakva je sama po sebi. Platon
zakljuuje da je to znanje koje imamo iz vremena dok je dua bila u svijetu ideja, ali ga je
zaboravila i sad se, dok promatra dva jednaka predmeta, prisjea i samog pojma jednakosti. U
dijalogu Sokrat (dakle, lik kroz kojeg progovara Platon, sam Sokrat nikad nije iznosio neto o
svijetu ideja) uvjerava Menona da uroeno znanje postoji i pokazuje mu to ispitujui roba; u
antici robovi nisu bili obrazovani, a ovaj je od roenja sluio u Menonovoj kui i sigurno
nikada nije uio matematiku ili geometriju. Meutim, nizom pravih pitanja Sokrat ga uspjeva,
bez da mu je sam rekao bilo to novo, dovesti do rijeenja za ono vrijeme relativno
kompliciranog matematikog zadatka: koliko iznosi korijen iz broja osam. Poto mu on nije
rekao nita to rob nije i prije znao, Sokrat tvrdi da je to znanje oito bilo u robu, a poto ga
nitko ranije nije nauio, mora da je uroeno.
Rasprava se nastavlja, sada oko pitanja jesu li vrline kao i znanje uroenje ili ih se moe
nauiti? Platon zastupa prvu opciju i kao primjer navodi brojne sinove atenskih aristokrata
koji su imali dobre uitelje i uzore, a ipak ih nisu vrlinom dostigli. Zato zakljuuje da se vrlina
ne moe nauiti, ve da se stjee boanskim usudom.

7
 4. Zakljuak

Ljudi imaju sposobnost stjecanja vrlina, a koliko e se kod njih razviti ovisi o osobi koja ih
ui (Platonovim rijenikom: tko ih prisjea): mogu prihvatiti da je uroen potencijal za razvoj
neke vrline, ali ne da je uroena sama vrlina. Isto tako, Sokrat podcjenjuje ulogu okoline kada
tvrdi da se vrlina ne moe poduiti: ini mi se da je vrlina zapravo sinteza uroenog
potencijala i poduke koju steemo za ivota. ini se da ova rasprava nikad ne stari poto su
dananjim dostignuima u podruuju genetike neka stara pitanja isplivala na povrinu. Jasno,
ne slae se svako ni s Platonovim dualizmom, ali ne bi imalo smisla da se sada ide pobijati
svaku njegovu tvrdnju. Platon definitivno jest utemeljitelj zapadne filozofije, prvi filozof koji
je iza sebe ostavio tako bogat i vrijedan opus (Sokrat uope nije pisao), i s pravom se (zajedno
s Aristotelom, Descartesom i Kantom) smatra jednim od etiri najvea filozofa u povijesti.

8
 5.Literatura

1. Hajdeger,Martin Miljenje i Pevanje, Nolit, Beograd, 1982.

2. Mievi,Nenad Filozofija jezika, Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.
3. http://elvenphilosopher.blog.hr/arhiva-2006-11.html