GRAEVINSKI FAKULTET

UNIVERZITET U SARAJEVU
ODSJEK ZA KONSTRUKCIJE
GRAEVINSKI MATERIJALI

Staklo
Seminarski rad

Mentor: Student:

Sarajevo, maj 2017

 SADRAJ

1. UVOD ....................................................................................................................1
1.1. Predmet i cilj rada .............................................................................................. 1
1.2. Sadraj i struktura rada ...................................................................................... 1
2. HISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA STAKLA ................................................................2
3. PROIZVODNJA STAKLA ..........................................................................................5
3.1. Priprema sirovina............................................................................................... 6
3.2. Topljenje sirovina............................................................................................... 7
3.3. Oblikovanje stakla ............................................................................................. 9
3.4. Hlaenje stakla ................................................................................................ 10
3.5. Eventualna naknadna obrada ........................................................................... 10
3.6. Float postupak ................................................................................................. 12
4. SVOJSTVA STAKLA ............................................................................................... 13
4.1. Fizika svojstva ................................................................................................ 14
4.2. Mehanika svojstva stakla................................................................................ 15
4.3. Hemijska svojstva stakla .................................................................................. 17
4.4. Vizuelna svojstva stakla ................................................................................... 17
5. UTICAJ POJEDINIH OKSIDA NA SVOJSTVA STAKLA ................................................ 18
6. SUNEVA ENERGIJA............................................................................................. 21
6.1. OSNOVNI PARAMETRI KOJI OPISUJU STAKLO ................................................... 23
6.1.1. Odnos staklo - energija ........................................................................................................... 25

7. VRSTE STAKLA ..................................................................................................... 27

7.1. Osnovni proizvodi od stakla ............................................................................. 27
7.2. Sloeni proizvodi od stakla ............................................................................... 28
8. RECIKLIRANJE STAKLA ......................................................................................... 34
9. ZAKLJUAK .......................................................................................................... 35
 Staklo

1. UVOD

1.1. Predmet i cilj rada

Ovaj Seminarski rad rezultat je prikupljanja, razrade i uopavanja razliitih dosad

objavljenih saznanja o staklu.
Cilj ovog Seminarskog rada je proirenje i produbljivanje znanja iz sadraja nastavnog
predmeta Graevinski materijali, te sticanje iskustva u pisanju strunih radova.
Staklo danas ima jako iroku primjenu i sastavni je dio naeg ivota. Sve vea vanost
ekoloke prihvatljivosti proizvoda posljednjih je godina uveliko potaknula koritenje stakla,
koje se sastoji od prirodnih sirovina. Pored toga, staklo simbolizira uitak, koji je sada svagdje
poeljan. Zahvaljujui ogromnom tehnolokom napretku posljednjih godina u proizvodnji i
obradi stakla, kao i sve vea primjena novijih materijala u kombinaciji sa staklom, posebno u
sistemima proelja graevinskih objekata, stvorene su nove mogunosti i novi elementi u
oblikovanju graevina. Staklo kao savremen, a istovremeno i tradicionalan graevinski
materijal danas zbog svojih izuzetnih izolacijskih svojstava moe lahko definirati prostor, a da
pritom ne ometa slobodan prolaz svjetlosti. Koristi se za izradu prozora, vrata, pregrada,
namjetaja, bijele tehnike, akvarijuma, fasada, staklenih podova... Pored toga, staklo je
idealan ambalani materijal za hranu, pie i kozmetiku.
Kod pisanja seminarskog rada koriteni su dostupni izvori koji su obraeni u skladu sa
predvienim sadrajem seminarskog rada.

1.2. Sadraj i struktura rada

U Seminarskom radu izloene su osnove karakteristike stakla, historijat, njegova

svojstva i vrste. Seminarski rad koncipiran je tako da poinje sa historijatom stakla,
njegovom proizvodnjom i vrstama stakla, primjenom stakla u razliitim podrujima, pa do
eventualne reciklae. Da bi se na jednostavan i razumljiv nain objasnilo kako nastaju
razliite vrste stakla, uvrteno je i poglavlje o uticaju pojedinih oksida na svojstva stakla. Pri
tome se nastojalo odgovoriti upravo na ona pitanja i dileme koju vrstu stakla upotrijebiti za
razliite zahtjeve. Seminarski rad poinje od definicije stakla, ukazujui pri tome na njegovo
najznaajnije svojstvo, providnost.
U nastavku Seminarskog rada, u treem poglavlju, podrobno su opisane neophodne
faze proizvodnje stakla. etvrto poglavlje posveeno je definisanju osnovnih svojstava koja
se ispituju u cilju odreivanja kvaliteta stakla. Obzirom da je primjena stakla kao prozorskog
stakla najea, s tim u vezi je uvrteno i poglavlje o propustnosti svjetlosti. Naredno
poglavlje daje vrste stakla i mjesta primjene.
Konano, u zavrnom poglavlju je opisana prednost stakla u smislu mogunosti stopostone
reciklae .

1
 Staklo

2. HISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA STAKLA

Staklo je materijal sa nesreenom molekularnom strukturom koja ne obrazuje kristalne

reetke, te je zbog toga prozirno. Staklo nema taku topljenja. Prilikom zagrijavanja ono
kontinuirano prelazi najprije iz vstog u plastino a zatim u teno stanje. Prema tome,
moemo rei da je staklo amorfna tvar nastala hlaenjem i skruivanjem rastopa bez
kristalizacije. U uem smislu, staklom se smatra samo prozirni materijal koji nastaje od
anorganskih silikatnih rastopa.

Porijeklo izrade stakla je do danas nerazjanjeno. Talog koji je, sluajno otkriven pri
taljenju bakra ili arenju glinene posude, upotrebljavao se ve rano kao glazura. Ovaj
pronalazak je ustanovljen krajem 5. vijeka p.n.e. u Mezoptamiji i poetkom 4. vijeka p.n.e. u
Egiptu. Staklo iz ovog perioda je bilo uglavnom mutno, neprozirno i obojeno. U to doba nije
bilo mogue proizvesti isto staklo, jer tehnologija to nije omoguavala, pa se samim tim
staklo koristilo za izradu ukrasa i ukrasnih predmeta.
Kod otvaranja egipatskih grobnica se nailo na zelenkaste staklene perle koje potiu iz
doba 3500. godine p.n.e. Od sredine 2. vijeka p.n.e. naeno je prstenje i sitnije figure od
stakla. Najstariji tradicionalni recept za stakla pronaen je u ruevinama biblioteke asirskog
kralja Ashurbapala 668 god p.n.e. U klinastom pismu se kae: Uzmi 60 dijelova pijeska,
180 dijelova pepela od morskih biljaka, 5 dijelova krede i dobit e staklo. Od tada se
receptura nije bitno promijenila, iako je udio pijeska u vrijeme Ashurbanipala bio dosta malji
u usporedbi s dananjom smjesom. Iz toga se moe zakljuiti da u Antikim talionicama
stakla temperature taljenja nisu bile visoke i da se tada proizvodilo relativno mekano staklo.
Prije nego to se pojavilo staklo kao materijal, transparentne ogradne povrine rjeavane su
razapinjanjem ivotinjskih koa, mjehura, platna ili neki drugih materijala. Da bi onemoguili
prolaz kie i vjetra, materijal je premazivan raznim uljima i mau. Tek su Rimljani poeli
ostakljivati prozore.
Rimsko doba
Staklo kao staklena ploa se prvi put moe dokazati kroz otkria u banjama i vilama
Pompeja. Dimenzije tih prozora su se kretale u rasponu 30 do 50 cm i 3 do 6 cm debljine.
Rimsko prozorsko staklo je bilo plavkasto-zeleno i ne osobito prozrano. Prve staklene
povrine su bile nejednake debljine i neravne povrine. Interesantno je to da su dvorci bili
ispunjeni raznim skupocijenim vazama i peharima, a prostorije su im bile mrane zbog
nedostatka prozorskog stakla. U Starom Rimu su, dodue, neke kue imale prozore sa
staklom, naravno ono nije bilo ni priblino dananjem, ni po veliini ni po kvalitetu i
providnosti. Ti prozori su bili sastavljeni od drvenih ramova sa staklom u sredini koje, usled
slabe izvaljanosti i velike debljine, nije proputalo svetlost pravilno. (1)

2
 Staklo

Slika 1 Rimsko staklo iz 2.vijeka

Srednji vijek
Poslije seobe naroda Rimska tradicija proizvodnje stakla se nastavlja. Poveana
proizvodnja stakla se dovodi u vezu sa izgradnjom crkvi i samostana. Staklare se grade u
umovitim oblastima, rijenim tokovima, tamo gdje ima drvea za proizvodnju energije i
vode za hlaenje i prijevoz prijeska. Kada se okolne ume iskre, staklare se sele na novu
lokaciju. Zbog unitavanja uma u nekim zemljama se zabranjuje proizvodnja stakla. Tek
upotreba uglja umjesto drveta kao goriva u 18 st. predstavlja smanjenje unitavanja uma.
Novi vijek
Vodeu ulogu u proizvodnji stakla u novom vijeku preuzima Venecija, koja proizvodi
staklo visoke umjetnike vrijednosti- ukrasno staklo, bojeno i slikano staklo za prozore, staklo
za ogledala i lustere i slino. Ve tada poznato venecijansko staklo proizvodilo se do tog
vremena u samoj Veneciji po kojoj je i nazvano. Meutim, kako su gradske palae bile
sagraene od drveta i u velikoj mjeri poivale na drvenim balvanima, prijetila im je velika
opasnost od poara iz visokih pei neophodnih za proizvodnju stakla, pa je doneena odluka
kojom se staklare obavezuju da isele iz grada i ustupa im se Murano1. Prelaskom na Murano
staklari dobivaju i uvjete za razvoj i unaprijeivanje proizvodnje. Preseljenjem se radionice
ire i u 14. i 15. stoljeu doivljavaju pravi procvat. Osvajaju europske dvorove i plemike
kue tako uvjerljivo da vie skoro niko ne govori o venecijanskom ve o muranskom staklu.
Koliko je staklo dragocijeno na kraju 18. stoljea pokazuje nam primjer da koija na
kraju radnog dana skida prozorska stakla sa koije i umjesto njih stavlja vrbovo prue. U
Engleskoj su, pri selidbi, zakupci vadili prozorska stakla, jer su smatrali da ono nije pripadalo
kui. Sve do 18. stoljea staklene povrine za potrebe graevinarstva izraivale su se runo.
Tako runo duvano i valjano staklo moglo se postavljati samo na prozore malih dimenzija.
Iako je bilo veoma cijenjeno, jako se razlikovalo od dananjeg stakla vremenom se krivilo,
to je ugroavalo i pogled kroz prozor. (2)

1
Murano je niz otoia u Mletakoj laguni meusobno povezanih mostiima kao i sama Venecija. Naseljeni su
jo od rimskih vremena uglavnom kao vana ribarska i trgovaka kolonija.

3
 Staklo

Dvadeseto stoljee
Mainski dobivene, staklene ploe, prozvode se tek od 1913-te godine kada uspijeva
Belgijancu Emile Fourcault da izvlai staklo izravno iz kadne pei. 1905. patentiran je
postupak takozvani Libbey-Owen postupak. Time staklo nije kao kod Belgijanca uspravno
izlaeno, nego preko cilindra za savijanje horizontalno usmjereno u 60 metara dug kanal za
hlaenje i rashlaeno je izrezano. irina staklene trake je bila 2,5 m. Tada su se poele
proizvoditi vee koliine stakla.
Izumei float proces stakla 1959. godine je pokrenuta revoluciju u staklarstvu. Danas
je najee koriteni postupak proizvodnje ravog stakla upravo tzv. float-postupak po kome
su i stakla dobila naziv float stakla. Osnovno je obiljeje da iroka traka rastopljene staklene
mase klizi po tenom metalu unutar komore sa kontrolisanom atmosferom, postepeno se hladi
i na povrini stakla nema neravnina nego je ono idelno ravno.
Arhitektura 20. stoljea intenzivno koristi staklo, ali jo ne kao konstruktivan
materijal. Tek krajem 20 stoljea poinje upotreba kao konstruktivnog materijala.

Moderna povijest stakla zapoinje 1851. godine kada je engleski arhitekt Joseph
Paxton, za svjetsku izlobu u Londonu, projektirao stakleni paviljon pod imenom "Crystal
Palace". Ta revolucionarana graevina, izraena od stakla i elika, potaknula je arhitekte da
staklo poinju upotrebljavati kao graevinski materijal. U ovu konstrukciju ugraeno je 293
635 staklenih ploa odnosno 900 000 kvadratnih stopa (83 613m2) stakla. Jo deset godina
prije toga, 1841.,bila je to treina cjelokupne engleske godinje proizvodnje stakla.
Pravougaona staklena ploa mogla je biti duga samo 49 palaca (1,2 m). Vee ploe u ono
doba jo nisu znali izraditi. S takva dva komada mogao je biti prekriven raspon od 8 stopa
(2,4 m), po naboranom sustavu brazda do brazde. (3)

Slika 2 Kristalna palaa u Londonu

4
 Staklo

3. PROIZVODNJA STAKLA

Staklo u prirodi se moe nai u sljedeim oblicima:

Opsidijan (vuklansko staklo nastalo brzim hlaenjem lave bogate silikatima)
Tektiti/moldavit (nastaju pri udaru meteorita)
Okamenjene munje /fulgurit (nastaju udarom munje u silikatni pijesak)

1330.godine Francuz Kakeraj je doao na ideju da napravi prozorsko staklo. On je

mjehuru od stakla, koji se dobije duvanjem, dao skoro okrugli oblik koji bi zatim dok se jo
nije stvdnuo rasjekao dobivi dvije polovine kao dvije zdjele. Nakon toga bi okretanjem
uinio da ta zdjela postane tanka, pljosnata i okrugla. Ovakvi ravni listovi imali su u sredini
uvijek mala uzvienja koja su kvarila staklo. Stoga se nastojala da se kod duvanja ne dobije
okrugli mjehur ve da se on izvede u duguljastoj formi i postane veoma veliki. Takav mjerhur
nazvan je sara. Sara se rasjecala uzdu i rastvarala tako da se dobijala velika staklena ploa.
To je bio jako mukotrpan posao.
Stari majstori stakla su, nakon mnogo pokuaja, saznali koje su sirovine potrebne za
dobivanje stakla. Nije jednostavno odrediti pravu recepturu jer tvari reagiraju jedna na
drugu i mogu staklu dati razliita svojstva. Danas je kvarcni pijesak glavni sastojak staklene
mase i njegov udio iznosi 70 %. Obzirom da je kvarcni pijesak neophodan za industriju stakla,
staklane se u pravilu grade u neposrednoj blizini nalazita. Naime, blizina sirovine znaajno
smanjuje transportne trokove. Druga najvanija sirovina za staklo je soda. U proizvodnji
stakla, udio sode iznosi od 12 do 18 %, a toliki je otprilike i udio mjeavine kalcijev kabonata
i minerala dolomita. Sve te sirovine este su u prirodi, jednostavno se mogu nabaviti pa se
veina staklana koristi domaim sirovinama.

Svi sirovinski materijali koji se koriste za proizvodnju stakla prema njihovoj ulozi
dijele se u dve grupe:
Osnovne sirovine i
pomone sirovine

U osnovne sirovine ubrajaju se materijali koji staklu daju odreena fiziko-hemijska

svojstva.
Kiseli oksidi su: SiO2, Al2O3, B2O3
Zemnoalkalni oksidi su: CaO, MgO, BaO, ZnO i drugi
Alkalni oksidi su : Na2O, K2O, Li2O itd.
Prema porijeklu svi osnovni materijali mogu da budu prirodni i vjetaki.
Prirodni materijali su manje isti i ne mogu se poslije eksploatacije direktno koristiti
za pripremu staklarskih meavina. Ovi materijali sadre odreene primese, nemaju potrebnu
granulaciju i dozvoljenu vlanost, a vrlo esto mogu da sadre i mehanike neistoe. Zato se
vri prethodna priprema pojedinih sirovinskih materijala da bi se dobio kvalitet koji odgovara

5
 Staklo

utvrenim normama za svaku vrstu stakla. Sve pripreme vre se na mestu eksploatacije uz
primenu odgovarajue mehanizacije.
Vjetaki materijali se dobivaju industrijskom proizvodnjom, ne sadre primjese i
direktno ulaze u sastav stakla.
Pomoni materijali se koriste za proizvodnju stakla radi obezbjeenja posebnih
svojstava stakla, poboljanje kvaliteta i ubrzavanje procesa topljenja stakla. Sve pomone
sirovine svrstavaju se u odreene grupe:
Sredstva za bistrenje
Sredstva za obezbojavanje
Sredstva za bojenje
Sredstva za zamuivanje i
Oksidaciono-redukciona sedstva.
Od eljeza, primjerice, staklo postaje zeleno; a ako elimo proizvoditi bijelo staklo,
udio eljeza u kvarcnom pijesku ne smije biti vei od 0,04 %. Uz vei udio eljeza moemo
dodati sredstva obezbojavanje, ali to staklu daje neeljenu sivu nijansu. Veliina zrna
kvarcnog pijeska je takoer vana je za proizvodnju stakla: o njoj ovisi koliko dobro se
mijeaju sirovine te ponaanje mjeavine kod taljenja. Idealna su zrna prenika od 0,08 do 0,5
mm.

Proces proizvodnje stakla se sastoji od pet osnovnih faza:

1. priprema sirovina - u ovoj fazi tehnolokog procesa dolazi do usitnjavanja i doziranja
sirovina, te njihovo mijeanje u cilju dobijanja homogeniziranje smjese.
2. topljenje stakla - topljenje stakla izvodi se u razliitim tipovima pei
3. oblikovanje stakla - najee primjenjivani naini oblikovanja staklenih proizvoda su:
duvanje, livenje, presovanje, izvlaenje, vuenje, valjanje i razvlaenje.
4. hlaenje stakla - nakon postupka oblikovanja staklo se hladi i u podruju
transformacije, izmeu gornje i donje take hlaenja, prelazi iz ilavog i plastinog u kruto
stanje.
5. eventualna naknadna obrada obuhvata: kaljenje, bruenje, poliranje, matiranje,
graviranje, lijepljenje.

3.1. Priprema sirovina

U cilju pripreme prirodnih materijala vre se sledee radnje: rafiniranje, mljevenje,

suenje i prosijavanje sirovinskih materijala. Rafiniranje (obogaivanje) se uglavnom
primjenjuje kod osnovne sirovine - kvarcnog pijeska. Ova metoda je dosta sloena i sastoji se
iz sledeih operacija: pranja, flotacije, elektromagnetne separacije i hemijskog preiavanja.
Pranjem se otklanjaju primese koje su lake od kvarcnog pijeska. Poslije pranja pijesak ide na
flotaciju, pri emu se otklanjaju jedinjenja eljeza koja su prisutna u obliku glinasih primesa,
ili u obliku tanke opne na povrini zrna peska. Elektromagnetnom separacijom se potpuno

6
 Staklo

otklanja eljezo iz svih prirodnih sirovina. Najvii stepen istoe pijeska se postie hemijskim
metodama preiavanja. Sljedei korak u pripremi sirovine je njihovo drobljenje i mljevenje.
Drobljenje se izvodi u drobilicama, gde se dobijaju zrna veliine 30-50 mm. Posle drobljenja
ova sirovina se alje na mljevenje gde se postie krupnoa zrna prema tehnolokim
normama, tj. ne smije da bude vea od 0,75 mm. Za mljevenje se koriste razliite vrste
mlinova i oni se primenjuju u zavisnosti od tvrdoe sirovine i to najee mlinovi ekiari i
kuglini mlinovi. Kod sirovina koje sadre vee koliine vlanosti , nego to je to dozvoljeno,
vri se njihovo suenje. Temperature suenja su razliite i zavise od vrste sirovine. Dobijanje
zadovoljavajueg granulometrijskog sastava postie se prosijavanjem. Prosijavanje se obavlja
rotacionom ili vibracionim sitom. Krupnija zrna koja ostaju na situ, podvrgavaju se
ponovnom mjevenju. Nakon svih ovih priprema odreene sirovine se pakuju u vree i
transportuju u fabriku stakla.

3.2. Topljenje sirovina

Topljenje sirovina je sloen fiziko - hemijski proces koji se odvija pod djelovanjem
toplote u cilju dobijanja rastopa stakla iz staklarske mjeavine. Kompletan proces se
posmatra kroz pet faza:
Obrazovanje silikata
Obrazovanje stakla
Bistrenje
Homogenizacija i
Hlaenje staklene mase.
Proces obrazovanja silikata nastaje u poetnoj fazi topljenja odmah iza unoenja
staklene mjeavine u pe. U poetku na niskim temperaturama dolazi do isparavanja vlage, a
zatim nastaje razlaganje pojedinih sirovina, karbonata i sulfata. Na povienim temperaturama
obrazuju se dvojni karbonati i pojedini oksidi , stupaju u odreene hemijske reakcije sa
kvarcnim peskom, pri emu se obrazuju silikati.
Nakon toga zapoinje faza obrazovanja stakla. Ova faza se odigrava na viim
temperaturama i to 1100 - 1200C. Tada dolazi do potpunog topljenja obrazovanih silikata i
masa postaje prozrana. Ukoliko se proces topljenja vodi pravilno u toj masi ne postoji
neistopljena estica.
Faza bistrenja se odigrava u cilju dobijanja kvaliteta staklene mase. Bistrenje se
odvija u posebnom dijelu pei - bistrilitu i tu je potrebno obezbijediti specijalne uslove,
visoka temperatura i neutralan pritisak. Ovdje se praktino odravaju maksimalne temperature
i to od 1400 do 1500 C. Time se postie smanjenje viskoziteta i rastop postaje teljiviji to
omoguava lake probijanje mjehura do povrine i njihovo oslobaanja iz rastopa stakla.
Pri procesu homogenizacije dobija se staklena masa kojoj su hemijski sastav i sva
fiziko-mehanika, toplotna i optika svojstva ista u svim dijelovima. Ovaj proces traje
uporedo sa procesom bistrenja, tako dok gasni mjehuri putuju kroz staklenu masu oni
istovremeno vre i njeno mijeanje - homogenizaciju.

7
 Staklo

Nakon toga slijedi hlaenje rastopa. Ovim procesom se homogena staklena masa
dovodi na temperaturu koja odgovara izabranom nainu oblikovanja. Rezultat hlaenja
rastopa je regulisanje njegovog viskoziteta do vrijednosti koje uslovljavaju radni uslovi.

Staklarske pei
Staklarske pei slue za dobijanje staklene mase iz smee sirovinskih materija. U
njima se pod dejstvom toplote odigravaju vrlo sloeni procesi pretvaranja materije u cilju
dobijanja homogenog rastopa sa temperaturnim odreenim uslovima oblikovanja. U
staklarskoj industriji je tehnoloki i ekonomski neophodno da pei rade 24 sata na dan, i to
bez prekida barem 10 godina. Razliite vrste stakla zahtijevaju razliite uslove topljenja i
izrade, pa su zbog toga konstruisane razliite vrste staklarskih pei. Danas se za topljenje
stakla primenjuju dva osnovna tipa pei: lonane i kadne.
Lonane pei se koriste za topljenje specijalnih, visokokvalitetnih vrsta stakla. Ona se
tope u malim koliinama i za njihovu proizvodnju je neophodno obezbijediti niz specifinih
uslova, kako bi se dobio zahtijevani kvalitet. To su: kristalna, optika, obojena, zamuena i
druge vrste tehnikih stakala. Lonane pei se podeavaju odreenoj vrsti stakla, tako se za
topljenje optikih stakala koristi jedna ili dve lonane pei, dok se za ostale vrste stakla
koriste pei sa 4, 6, 8, 12 lonaca. U lonanim peima omogueno je topljenje vie razliitih
stakala istovremeno. Svaki lonac moe da se koristi za topljenje stakla drugog hemijkog
sastava.

Slika 3 Uproena ema lonaane pei

Kadne pei su predviene za topljenje veih koliina staklene mase. U njima se obino
tope bezbojna stakla. One rade kontinualno pa su zbog toga pogodne za automatsku izradu
artikala. Prostor u kome se topi staklo kod ovih pei ima izgled kade, pa su tako i dobile ime.
Kapacitet kadnih pei moe da bude razliit, a rauna se kao koliina stakla u kilogramima
2t 300t
koja je oblikovana u toku 24 sata i kree se od do .
24h 24h

8
 Staklo

Slika 4 Uproena ema kadne pei za topljenje stakla

3.3. Oblikovanje stakla

Oblikovanje stakla je proces pri kome se iz rastopa dobija proizvod odreenog oblika.
Metode oblikovanja stakla su raznovrsne. Staklo iz stanja rastopa lahko dobija zahtijevani
oblik. Na osnovu toga proizilaze vrlo razliite mogunosti oblikovanja: rastop stakla se moe
razlivati u kalupe, presovati pod pritiskom, izvlaiti u trake, cijevi i pune profile, oblikovati
duvanjem u kalupu ili bez kalupa, istiskivati u veoma fina vlakna i spajati dvije razliite vrste
stakla u vieslojne proizvode ili kombinovati vie razliitih metoda.
Presovanje je najstariji nain oblikovanja, dosta je jednostavan i daje proizvode tanih
dimenzija. Ovom metodom izrauju se predmeti za domainstvo, prizme soiva, artikli u koje
se pune prehrambeni proizvodi i dr. Neophodan pribor koji se koristi je kalup u kome se
oblikuje unutranji oblik proizvoda, dno kalupa koje moe da bude poketno i nepokretno,
prsten koji ima otvor za prolaz jezgra, iji je zadatak da odredi visinu artikla i naslanja se na
gornju ivicu kalupa. Da bi se proces presovanja odvijao normalno neophodno je obezbediti i
konstantan temperaturni reim u kadnoj pei i fideru, zatim ravnomijerno doziranje homogene
staklene mase u vidu odreene teine i oblika.
Metodom duvanja izrauju se proizvodi vrlo razliitih oblika i bjeline. Mogunost
razduvavanja mase zasniva se na uticaju viskoziteta povrinskog napona i njihovim
promjenama u zavisnosti od promjene temperature. Duvanje moe da bude slobodno bez
upotrebe kalupa ili kada se eli tano odreeni izgled predmeta koristi se kalup pri emu
staklena masa dobije oblik njegove unutranjosti. U odnosu na nain izvoenja, duvanje moe
da se obavlja runim radom ili primenom raznih vrsta maina - mehanizovani nain izrade.
Osnovni nedostaci ovog postupka su: naknadna obrada ovako oblikovanih artikala,
nedovoljno iskoritenje staklene mase zbog velikih otpadaka, nedovoljna preciznost
dimenzija, angaovanje dosta radne snage, dosta teki uslovi rada kao i dosta veliki trokovi
proizvodnje. Zbog toga se u dananje vreme sve vie koristi mehanizovani nain duvanja, dok
se runi nain izrade zadrao samo kod vrlo sloenih oblika od specijalnih vrsta stakla, gde se
izrauju male serije. Mehanizovani postupci duvanja izvode se pomou kompresorskog
vazduha na automatskim mainama. Postupak se sastoji od doziranja odreene koliine

9
 Staklo

staklene mase, izrade predoblika i krajnje oblikovanje. Doziranje se vri preko fidera.
Staklena masa prvo dolazi pred kalup gde se formira kugla koja treba da u kalupu obezbijedi
ravnomijeran raspored zidova prilikom oblikovanja. Zavrno duvanje obavlja se koritenjem
kompresorskog vazduha. Na ovaj nain se istovremeno vri i hlaenje unutranjih zidova,
ime se ubrzava proces finalnog oblikovanja.

3.4. Hlaenje stakla

Poslije procesa oblikovanja staklenih predmet nastaje njihovo hlaenje. To je proces

koji se odvija pri odreenom temperaturnom reimu i ima za cilj da eliminie sva nastala
naprezanja u staklu ili da ih svede na dozvoljenu vrijednost, a ostatak ravnomerno rasporedi
po celoj masi. Potpuno otklanjanje naprezanja neophodno je samo kod optikog stakla i nekih
staklenih predmeta sa specijalnom namenom. Kod ostalih vrsta stakla bitno je otklanjanje
naprezanja samo do dozvoljene granice, a ostatak mora da se ravnomijerno rasporedi po celoj
masi, a ukoliko se ravnomerno rasporedi, utoloko su mehanika svojstva proizvoda bolje. U
pei u kojoj se odigrava proces hlaenja mora da postoji ravnomijeran raspored temperatura,
koji se prati i po potrebi moe da se regulie. Samo u takvim temperaturnim uslovima
mogue je otklanjanje svih vrsta naprezanja ili njihovo svoenje na najmanju vrednost.
Odgovarajui reim hlaenja u praksi se bira prema vrsti proizvoda. Da bi se odreena vrsta
proizvoda pravilno ohladila, odreuju se granine temperature i izraunava reim hlaenja.

3.5. Eventualna naknadna obrada

U ovu grupu operacija ubrajaju se razni oblici bruenja, buenja i graviranje.

Bruenje se vri sa ciljem postizanja pravilnog temperaturnog izgleda, tanosti
dimenzija i bezbednosti. U zavisnosti od hrapavosti povrina koja se bruse, postoje fino i
grubo bruenje. Grubo bruenje je prva faza bruenja kada se skidaju vei slojevi da bi se
izravnala povrina ivica. Finim bruenjem dolazi do izravnavanja povrine ivica pri emu
zaostaju samo mikroneravnine.
Metodom graviranja vri se ukraavanje povrina staklenih predmeta. Proces obrade
izvodi se bruenjem i poliranjem, pri emu se na staklenu povrinu nanose razni umetniki
crtei odreenih oblika u vidu dezena, a poliranjem se postiu odgovarajui optiki efekti.
Nanoenje dezena se obavlja uglavnom runo sa velikom geometrijskom tanou, to je
karakteristika ovih proizvoda. Maina koja se koristi za runo graviranje prilagoena je za
koritenje dijamantskog alata. Staklene povrine koje nastaju ovakvom metodom obrade su
matirane, te je neophodna njihova dalja obrada. Ona se sastoji od mehanikog i hemijskog
poliranja, ime se postie prozranost i sjajnost povrina.

10
 Staklo

Slika 5 Blok shema proizvodnje ravnog stakla

11
 Staklo

3.6. Float postupak

Float postupak je danas dominirajui postupak proizvodnje ravnog stakla, kojeg je

1959.god. razvila engleska firma Pilkington Brothers. Kako kod ovog postupka staklo pliva
na povrini metala to je ovaj postupak nazvan float, to znai plivajui, plovei. Prema
kvalitetu i proizvodnom kapacitetu on je ispred svih ostalih postupaka proizvodnje ravnog
stakla. U ureajima za pripremu sirovina tako kvalitetno se priprema sirovinska mjeavina da
ona omoguava proizvodnju stakla konstantnog sastava. Veliina prostora u kome u pei
odleava staklo je ista kao i veliina prostora za taljenje ime je omoguena dobra termika
homogenizacija stakla. Taljenje mjeavine sirovina se obavlja na uobiajeni nain u kadnoj
pei iz koje rastop ohlaen na 1200 C istie preko irokog izljeva izmeu para valjaka te
obrazuje kontinuiranu staklenu traku koja pliva po povrini metalne kupke od rasteljenog
kalaja. U kalajnoj kupki, irine 3 do 4 m, duine do 50 m , dubine 30 cm uspostavljena je
takva atmosfera da ne dolazi do oksidiranja metala i koja obezbjeuje da se debljina rastopa
odrava ravnomjernom. Za zagrijavanje kupke koristi se elektrina energija. Zagrijavanje je
tako uraeno da je mogue postii da se u pojedinim dijelovima kupke uspostavljaju razliite
temperature. U podruju oblikovanja stakla one obezbjeuju da dobijena staklena traka
prilikom svog hlaenja za vrijeme 15-minutnog kretanja po povrini rastaljenog kalaja
poprimi ravnomjernu debljinu i savreno glatku i ravnu povrinu bez bruenja i poliranja.
Rastop se zatim hladi na 700C i skrutnjava u traku koju prihvataju vijci. Ako je postavljen
zahtjev za manjom debljinom trake, onda se u jednoj od sekcija iste pei ponovo zagrijava te
razvlai na eljenu debljinu. Brzina izvlaenja trake za staklo debljine 3mm je oko 500 m/h.
irine trake iznosi 1,8 do 4,1 m, a debljina 2 do 19 mm. (4)

Slika 6 Float postupak proizvodnje ravnog stakla (4)

12
 Staklo

4. SVOJSTVA STAKLA

Da bismo mogli iskoristiti najpovoljnije prednosti odreenih stakala moramo

poznavati njegova svojstva. Sva svojstva stakla mogu se pojaviti u razliitim oblicima i
kombinacijama to za posljedicu ima veliki broj proizvoda od stakla.
Svojstva stakla ovise od:
- hemijskog sastava (odnosa i vrste komponenata)
- postupka dobijanja
- naina prerade
- postupaka dodatne obrade.

Svojstva stakla se razlikuju od stanja do stanja i zato se one odvojeno prouavaju.

Tako da moemo razlikovati: svojstva stakla u tenom i svojstva stakla u vrstom stanju.
Svojstva stakla u tenom stanju su: viskozitet i povrinski napon.
Viskozitet se predstavlja kao trenje koje se javlja unutar strukture neke tenosti, odnosno
rastopa stakla, pri njihovom kretanju.
Povrinski napon je pojava koja je karakteristina za tene faze. On se javlja u graninom
sloju izmeu dve materije.

Najvanija svojstva stakla u vrstom stanju su:

fizika svojstva stakla:
termika svojstva
optika i energetska
akustina svojstva
otpornost u poaru
poroznost
mehanika svojstva stakla:
tvrdoa
vrstoa
otpornost na habanje
hemijska svojstva stakla:
hemijska postojanost
vizuelne svojstva stakla:
prozirnost
boja
povrinski karakter
dimenzije stakla

13
 Staklo

4.1. Fizika svojstva

Pod fizikim svojstvima materijala podrazumevaju se ona svojstva koja se ne

mijenjaju (mijenjaju se samo dok traju uzroci koji promene izazivaju).
Termika svojstva stakla
Najznaajnije su slijedee termike osobine:
Specifini toplotni kapacitet- koliina toplote potrebna da se jedininoj masu nekog
tijela povisi temperatura za jedinicu.
Koeficijent prolaza toplote- odraava koliinu toplote koja proe u jedinici vremena,
kroz jedininu povinu, pri razlici temperature od 1 K.
Koeficijent toplotne provodljivosti - koliina toplote koja proe u jedinici vremena,
kroz sloj materijala debljine 1m, upravno na njegovu povinu, ako razlika u temperaturi
njegovih graninih povrina iznosi 1 K.
Koeficijent toplotnog irenj a- mjera za irenje materijala, odreuje ponaanje
materijala pri temperaturnim promjenama, to je od velikog znaaja, naroito za kontakt sa
drugim materijalima u konstrukcijama. Ovisi od hemijskog sastava stakla.

Tabela 1 Toplotne karakteristike ravnog stakla (staklo debljine 4mm)

Osobine Simbol Vrijednosti

Specifini toplotni 800

J
C
kapacitet kgK

Koeficijent prolaza W
U 5,81
toplote mK

Koeficijent toplotne W
0,8
provodljivosti mK

Koeficijent
9 106 K1
toplotnog irenja

Najvea
temperaturna razlika
meu dvjema T 40 K
takama na povrini
normalnog stakla

Prilikom izbora vrste stakla za elemente konstrukcije mora se naroito voditi rauna o
njegovoj otpornosti na temperaturne okove. Termiki ok nastaje usljed nagle promjene
temperature (npr. nastajanje ili gaenje poara).

14
 Staklo

Optika i energetska svojstva

Optika svojsva podrazumijevaju sve karakteristike materijala u odnosu na optiko
elektromagnetno zraenje, posebno u odnosu na vidljivi deo spektra i zavise od vrste stakla. U
pogledu proputanja suneve svetlosti i energije mogu se definisati osnovne karakteristike
stakla: transmisije (propustljivost) svetlosti, ukupna transmisija energije i solarni fakor.
Transmisija svetlosti je mjera proputanja sunevog zraenja u okviru vidljivog dijela spektra,
odnosno sa talasnim duinama od 380 do 780 nm., a predstavlja odnos proputene svetlosti i
ukupne koliine svetlosti koja pada na staklo pod uglom od 90. Izraava se u procentima
(%). Obino ravno staklo proputa preko 90% svjetlosti a reflektuje 7 do 8 %.

Otpornost stakla u poaru

Staklo se ubraja u nezapaljive materijale (klasa A1). Prilikom poara, obino staklo
brzo puca usljed termikog oka i ne moe se smatrati protivpoarnim materijalom. Meutim,
primjenom borosilikatnog i vieslojnog stakla sa meuslojevima otpornim na visoke
temperature, ponaanje stakla u poaru je znaajno izmijenjeno, pa je staklo postalo jedan od
materijala koji se moe koristiti i kao poarna barijera.
Akustina svojstva stakla
Poznato je da velika gustina stakla povoljno se odraava na akustina svojstva, ali
uzimajui u obzir malu debljinu, vrednosti su nezadovoljavajue. Vieslojna stakla mogu
obezbediti odreeni nivo slabljenja zvuka, kao i termoizolaciona stakla, koja pored svoje,
osnovne funkcije, poveanjem meuprostora izmeu stakala daju dobre rezultate u
smanjivanju nivoa buke. Zvuna zatita zavisi od debljine stakla, te za staklo debljine od 3
mm iznosi 24 dB, za staklo debljine 9 mm 30 dB.
Poroznost stakla
Poroznost je bitno svojstvo materijala u arhitekturi i predstavlja stepen kompaktnosti
materijala. Kod stakla poroznost je ravna nuli, to znai da staklo ne proputa ni tenosti ni
gasove.

4.2. Mehanika svojstva stakla

Mehanika svojstva karakteriu ponaanje materijala pri dejstvu spoljanih

(mehanikih) sila, prilikom kojeg dolazi do odreenog naponskog stanja (naprezanja), dok ne
doe do promene materije, odnosno loma materijala.
vrstoa stakla
Prema nainu na koji se deformie, staklo spada u krte materijale, kod kojih do sloma
dolazi naglo, bez prethodnih upozorenja. Kako je staklo izrazito krt materijal, njegov radni
dijagram je praktino pravolinijski u cijelom podruju napona. Modul elastinosti je od 50 do
100 GPa, a Poisonov koeficijent = 0,22. Krta priroda stakla nee dozvoliti redistribuciju

15
 Staklo

optereenja ili apsorpciju energije udarca. Staklo je amorfne strukture i njegova mehanika
svojstva su ista u svim pravcima. Staklo je jako u stanjima pritiska, ali slabo pri zatezanju. Do
loma stakla usljed savijanja, dolazi na dijelu stakla napregnutom za zatezanje, a ne na pritisak.
Otpornost stakla prilikom naprezanja zavisi od duine vremena naprezanja (dugotrajno ili
kratkotrajno), debljine stakla, temperature i veoma mnogo od integriteta staklene povrine
(ivice, rupe u staklu i sl.). vrstoa stakla pod pritiskom za jednu istu vrstu stakla kree se u
irokim granicama i zavisi od oblika koji se ispituje i uslova pri kojima se ispitivanje vri. Za
obino ravno staklo iznosi 200 500 MPa. vrstoa pri zatezanju i savijanju je i do deset puta
manja i za obino graevinsko staklo iznosi 3 do 4 MPa. Ako je staklo izloeno dugotrajnom
optereenju vrstoa se smanjuje za 15 do 20%. Poboljanje karakteristika stakla u stanjima
naprezanja mogue je ostvariti procesom kaljenja, termikom ili hemijskom doradom.

Tvrdoa stakla
Tvrdoa materijala je svojstvo koje se odnosi na otpornost prema lokalnom dejstvu
sila i podrazumijeva otpornost materijala prema: paranju, zarezivanju i prodiranju drugog
materijala. Tvrdoa zavisi od sastava i naina prerade stakla. To je jedno od njegovih
najvanijih svojstava, znaajno za obradu i trajnost materijala. Po Mosovoj skali od 1 do 10
staklo ima vrednost 5 7 ovisno od vrste stakla.

Otpornost stakla na habanje

Habanje je pojava na dodirnim povrinama materijala sa drugim materijalima, kada
kao posledica trenja, dolazi do otiranja ili struganja. Za staklo ovo je veoma vano svojstvo,
naroito za one elemente konstrukcija po kojim se gazi, gde praina i prljavtina mogu biti
abrazivno sredstvo. Kod stakla proces habanja utie, prije svega, na promjenu vizuelnih
kvaliteta, a ne na znaajniju promenu mase. Za homogene materijale kakvo je staklo, habanje
je ravnomerno i ispoljava se gubljenjem sjaja, postaje poluprozrano i matirano. Povrinskim
procesima mogue je poveati otpornost na habanje.

Tabela 2 Mehanike karakteristike ravnog stakla

Osobine Simbol Vrijednosti
Tvrdoa po Mosu - 5 do 7
Modul
E 73104 MPa
elastinosti
Poisonov
0,23
koeficijent
vrstoa na
u 700-900 MPa
pritisak
vrstoa na up 45-120 MPa
zatezanje

16
 Staklo

4.3. Hemijska svojstva stakla

Hemijska postojanost stakla

Vlaga i voda prilikom neprikladnog skladitenja mogu da izazovu koroziju i to od 8

m godinje, posle ega povrina postaje gruba. Na povrinama se formira prvo sivkasta, a
potom sloj bijele boje, koji se teko uklanja. Borosilikatno staklo ima poveanu otpornost
prema kiselinama i alkalnim rastvorima.

4.4. Vizuelna svojstva stakla

Prozirnost
U odnosu na sve druge materijale, veoma znaajno svojstvo stakla, vezana za njegovu
primjenu u arhitekturi u pogledu vizuelnog komfora, jeste prozirnost (transparentnost). Ovo
svojstvo u direktnoj je vezi sa transmisijom svetlosti i prema evropskim normama definisana
je u standardu EN 572 1, gde su za odreene debljine stakla date minimalne vrednosti
transmisije svetlosti (mjerene prema EN 410) za transparentno i polutransparento staklo.
Najprozirnija stakla, bez boje, jesu stakla sa malom koliinom ferooksida (Fe2O3). Ovo
svojstvo, odreenim postupcima prerade, moe se mijenjati i kree se od potpuno prozirnih,
preko poluprozirnih (prozranih) do neprozirnih vrsta stakla. Efekat prozirnosti moe zavisiti
i od ugla pod kojim se gleda kroz staklo. Stakla sa hologramskom folijom su prozirna samo
kada se gleda upravno na ravan stakla.
Boja stakla
Dodavanjem aditiva u rastopljenu masu stakla dobijaju se stakla razliitih boja iz
dekorativnih razloga ili radi dobijanja specifinih vrsta stakla u pogledu proputanja vidljivog
ili infracrvenog zraenja. Ova stakla apsorbuju veu koliinu toplotnog zraenja, ali imaju
bitnu manu mijenjaju kvalitet percepcije boja u prostoru, budui da mijenjaju boje.
Povrinski karakter stakla
Kada je re o izgledu povrine stakla, ona je kod obinog stakla sjajna i glatka.
Dodatnom obradom stakla mogue je dobiti staklene povrine izmenjenog izgleda, bez sjaja
ili sa reljefnom fakturom. Promjenom povrinskog karaktera mijenja se i stepen prozirnosti.
Matiranje je proces u kom se staklo posipa ili premazuje slojem estica - brusnih zrna, kao to
je aluminijum oksid ili silicijum karbid.
Dimenzije stakla
Pod dimenzijama stakla podrazumijeva se njegova irina, duina i debljina. Dimenzije
su uslovljene proizvodnim procesima proizvoaa i zavise od vrste i debljine stakla.
Ogranienja postoje za sve vrste stakla, a proizvoai vrijednosti iskazuju kroz
minimalne/maksimalne mogue vrednosti u mm i doputenu toleranciju istih. U
graevinarstvu je esto poeljna to vea veliina stakla kako zbog smanjenja broja veza tako
i zbog estetskih kriterijuma, iako ona u isto vreme podrazumeva veliku teinu za pojedinani
panel, to u odreenoj meri uslonjava cijelokupnu konstrukciju.

17
 Staklo

5. UTICAJ POJEDINIH OKSIDA NA SVOJSTVA STAKLA

Silicijev dioksid (SiO2) je glavni sastojak stakala. S poveanjem njegova udjela

poveava se i temperatura taljenja prerade i transformacije, te viskoznosti, mehanika
vrstoa, hemijska otopornost i tenja prema kristalizaciji, a smanjuje se gustoa, toplinsko
rastezanje i vodljivost, elektrina provodnost, indeks loma .
Ve male koliine borovog oksida (B2O3) pospjeuju taljenje stakla i smanjuju mu
talite. Borov oksid takoer poboljava i neka optika svojstva stakla, npr. poveava sjaj i
propusnost svjetlosti u dugovalnom spektralnom podruju, a smanjuje u kratkovalnom. Osim
toga smanjuje se povrinska napetost pa se moe postii dobro bistrenje stakla. Industrija
stakla koristi bor za pravljenje aa i keramike sa dobrom otpornou na hemikalije i velike
promjene temperature.2
Za jo veu otpornost na toplotni udar, moe se koristiti aluminijev oksid (Al2O3).
Aluminosilikatno staklo ima takvu otpornost na toplinski ok da se moe koristiti na grijaem
elementu kuhinjske ploe. Poveava udarnu, vrstou na pritisak i zatezanje te hemijsku
otpornost, a smanjuje toplinsko rastezanje i tenju prema kristalizaciji.
Uloga kalcijevog oksida (CaO) je da u prvom redu pridonese otpornosti alkalijsih
silikatnih stakala prema vodi, kiselinama i luinama i tako ih uiniti tehniki upotrebljivima.
Od tih oksida kalcijev oksid najvie poveava vrstou na savijanje stakla, njegov modul
elastinosti i otpornosti na temperaturne promjene. Staklima s mnogo kalcijevog oksida
poveava viskoznost, ali im proiruje podruje prerade to je vano za strojno oblikovanje
stakla.
Magnezijev oksid (MgO) najvie meu oksidima potiskuje tendenciju stakla prema
kristalizaciji, poveava gustou, a s masenim udjelom do 8% skrauje trajanje bistrenja i
smanjuje viskoznost na srednjim temperaturama, to omoguuje preradu stakla i na niim
temperaturama bez opasnosti od kristalizacije. Zbog toga sva stakla koja se strojno prerauju
sadre magnezijev oksid (MgO). Magnezijev oksid s masenim udjelom do 8%, takoer
poveava hemijsku otpornost posebno prema kiselinama.
Litijev oksid (Li2O), rjei je sastojak stakla, poveava lom svjetlosti, tvrdou i
otpornost prema kiselinama pa smanjuje viskoznost i linearno toplinsko rastezanje.
Natrijev oksid (Na2O), djelotvorniji je u svojoj osnovnoj funkciji, u sniavanju
viskoznosti i omoguavanju lakeg taljenja i prerade stakla.
Stakla s barijevim oksid (BaO) su krta i tee se tale. U manjim koliinama barijev
oksid smanjuje viskoznost i proiruje podruje prerade stakla pa su ona prikladna za izradu

2
Vana vrsta stakla razvijena je poetkom 1900-ih kako bi se rijeio ozbiljan problem - nemogunost stakla da
izdri temperaturni ok. Ovaj neuspjeh je doveo do traginih nesrea u ranim danima eljeznice. Staklene
svjetiljke koje se koriste kao signali bile su jako vrue, a onda, ako se pone kiiti, brzo hlaenje ponekad bi
uzrokovalo prekidanje stakla. Problem je rijeen mijenjanjem veeg dijela sode u staklenu borovim oksidom
(B203). Rezultirajue staklo, nazvano borosilikatom, sadri oko 12 posto borovog oksida i moe izdrati
promjenu temperature od 200 C.

18
 Staklo

velikih predmeta presanjem, npr. katodne cijevi za televizore. Barijev oksid poveava lom
svjetlosti, a stakla su svjetlija i sjajnija i mogu se lake obezbojiti.
Stakla s vie kalijevog oksida (K2O) otpornija su na temperaturne promjene, glae su
povrine, lake se obezboje i mogu se ljepe obojiti, a i sjajnija su zbog veeg loma svjetlosti.
Stakla bogata olovom odlikuju se veom gustoom. Dodatak olova smanjuje
viskoznost staklene taline na visokim temperaturama to proiruje podruje prerade i
omoguuje proizvodnju veih i kompliciranijih staklenih predmeta presanjem. Najvanije je
meutim to olovni oksid (PbO) najvie od svih oksidnih komponenata stakla poveava lom
svjetlosti pa se takvi proizvodi upotrebljavaju kao vrlo kvalitetna stakla u optike svrhe. (5)

Tabela 3 Uticaj pojedinih oksida na boju stakla

Boja
Co3O4 Plava
CoO Plavoljubiasto, crvenoljubiasto, ruiasto
Mijenjanjem omjera se postiu razliiti inteziteti boje
Cr2O3 Zeleno
CrO3 uto
NiO Smea
Fe2O3 utosmee do uto
FeO Zeleno do plavozeleno
Mn2O3 Ljubiasta
CuO Plavo uz zelenkasti ton

19
PbO
K2O
BaO
CaO
SiO2

Li2O

P2O5
B2O3

MgO

Na2O
Fe2O3
Al2O3

Otpornost na

+
+
+
+

temperaturne
promjene

-
-
-
-
-
Viskozitet
+
+

(obradljivost)
+
+
Tabela 4 Uticaj pojedinih oksida na svojstva stakla

Modul elastinosti
+
+

Otpornost na habanje
+
+
+
+
+

vrstoa
-

Otpornost prema
+
+
+
+

kiselinama
-
-

Elektrina
+

provodljivost
-
-
+

Taka taljenja
-
-

Brzina rastvaranja
stakla
-
+

Providnost
-
-
-

Propusnost
infracrvenog zraenja
-
-
-

+
+
+
+
+
+/-

Odbijanje svjetlosti
 6. SUNEVA ENERGIJA

Sunce ima veliku uticaj na organizaciju ivota uopte, na djelovanje organizma, zdravlje, te
raspoloenje. Da bi preivio prirodne nedae ovjek je pristupio gradnji objekata na kojima je
ostavljao otvore kako bi odrao kontakt sa prirodom i dobivao prirodnu svjetlost i toplinu.
Energija osloboena na Suncu naziva se Sunevom energijom. To je energija koja potjee
od nuklearnih reakcija u njegovom sreditu, gdje temperatura dostie 15 miliona C. Radi se o
fuziji, kod koje spajanjem vodikovih atoma nastaje helij, uz oslobaanje energija od 1,1710-18 kWh
za svako jezgro helijuma. Svake sekunde na ovaj nain u helij prelazi oko 600 milijuna tona vodika,
pri emu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju. Vano je zapamtiti da se
energija ne moe unititi ni stvoriti, ve samo moe promijeniti svoj oblik. Ta se energija prenosi
kondukcijom prema povrini Sunca s koje se emituje u Svemir.
Sunevo zraenje je sastavljeno od razliitih talasnih duina koje razliito djeluju na tijelo.
Tako se razlikuje ultravioletno zraenje kod koga je koeficijent toplotne provodljivosti <0,38m,
svjetlosno zraenje (sa optikim dejstvom) kod koga se kree od 0,38 do 0,78 m i infracrveno
zraenje (sa toplotnim dejstvom) kod koga je >0,78 m.
Poznato je da se vidljivo svjetlo pomou staklene prizme ili optike reetke moe rastaviti
na svjetla talasnih duina od 400 do 800 nm, tj. dobiti spektar vidiljovg svjetla koga ini svjetlo
crvene, narandaste, ute, zelene, modre i ljubiaste boje, koje kontinuirano prelaze jedna u drugu.

Slika 7 Spektar elektromagnetskog zraenja

 Staklo

Tabela 5 Boje vidljive ljudskom oku

Valna
Boja
duina [nm]
Ljubiasta 400-450
Plava 450-500
Zelena 500-570
uta 570-590
Narandasta 590-620
crvena 620-760

Na Zemlju pada manje od bilionitog dijela Suneve energije; od toga se oko 30 % reflektira
nazad u svemir, oko 47% pretvara se u toplotnu i emituje kao infracrveno zraenje, oko 23% troi
se na isparavanje vode i ciklus padavina u atmosferi, a samo mali dio pretvara se u energiju vjetra,
troi na fotosintezu i sl.
Prolaskom kroz atmosferu intenzitet zraenja slabi sudarajui se sa molekulama vazduha i
esticama praine, kao i apsorpcijom od strane vodene pare i ugljen dioksida. Zbog apsorpcije
dolazi do zagrijavanja nae atmosfere i pojave difuznog zraenja neba. Na taj nain Zemlja prima
samo jedan dio sunevog zraenja, ija e energija zavisiti od duine puta zrake kroz atmosferu.
Energija sunevog zraenja koje dopire do vanjskog ruba Zemlje ovisi o udaljenosti Zemlje od
W
Sunca te iznosi 1307-1399 na plohu koja je okomita na smjer zraenja.
m2
Srednja vrijednost Suneva zraenja na okomitu povrinu naziva se solarna konstanta te
W
iznosi E0sr=1367.7 .
m2

Slika 8 Intenzitet Sunevog zraenja izraen u W/m2

22
 Staklo

Slika 9 Intenzitet Sunevog zraenja izraen u procentima

6.1. OSNOVNI PARAMETRI KOJI OPISUJU STAKLO

Prolaz (transmisija) svjetlosti - LT

Parametar pokazuje koliinu svjetlosti u % koja prolazi kroz staklo.
Odbijanje (refleksija) svjetlosti - LR
Parametar pokazuje koliinu suneve svjetlosti u % koja se odbija (reflektira) od povrine
stakla.
Direktni prolaz (transmisija) energije - ET
Parametar pokazuje koliinu toplinskog zraenja Sunca u % koja neposredno (direktno)
prolazi kroz staklo.
Odbijanje (refleksija) energije - ER
Parametar pokazuje koliinu suneve energije u % koju staklo odbija (reflektira).
Upijanje (apsorpcija) energije - EA
Parametar pokazuje koliinu toplinskog zraenja Sunca u % koju staklo upija (apsorbira) pri
emu se podie njegova vlastita temperatura (zagrijava se). Ta se temperatura prenosi na obje strane
stakla, pa se to rauna kao posredno ili indirektno odbijanje (refleksija) energije i kao posredni ili
indirektni prolaz (transmisija) energije.

23
 Staklo

Solarni faktor ili ukupni prolaz energije - SF

Parametar pokazuje sumu suneve energije koja je kroz staklo prola neposredno (direktno)
i one koja je kroz staklo prola posredno (indirektno) tj. zraenjem apsorbirane energije iz samog
stakla u prostor iza stakla. Indirektno prolazi toplinska energija koju je staklo apsorbiralo, a onda
svojim hlaenjem prenijelo u unutarnji prostor.
Koeficijent zasjenjenja - SC
Parametar pokazuje odnos ukupno proputene energije (SF) kroz staklo koje se promatra i
ukupno proputene energije (SF) kroz bezbojno staklo debljine 3 mm.
Indeks selektivnosti - IS
Parametar koji pokazuje odnos izmeu ukupno proputene svjetlosti i ukupno proputene
energije (LT / SF). (Obzirom na to da je uvijek traen to vei prolaz svjetlosti uz to manji prolaz
toplinske energije, ovaj parametar pokazuje koje je staklo podobnije za primjenu u fasadama koje
su vie izloene djelovanju Sunca (insolaciji). Vei brojani iznos parametra IS znai proputanje
vie svjetlosti uz manje proputanje toplinske energije to je gotovo uvijek bolje rjeenje.
Razmjerni dobitak topline - RHG
Parametar koji uvijek pokazuje stvarni prolaz ukupne toplinske energije iz okoline u
prostorije kroz razliita stakla pod uvijek istim, propisanim (normiranim) uvjetima. Izraava se u
W/m2 i predstavlja sumu koliina topline koje prolaze kroz staklo u prostor u vremenskoj jedinici
od jednog sata u obliku direktnog zraenja i toplinske provodljivosti pod slijedeim uvjetima:

Slika 10 Grafiki prikaz parametara koji odreuju staklo

24
 Staklo

6.1.1. Odnos staklo - energija

U stambenoj gradnji elimo da kroz zastakljenje prodre to vie suneve energije.

Iskoritenje pasivne suneve energije znai besplatan izvor ogrjevne energije. Velika propusnost
energije ljeti, uzrokuje pregijavanje prostora, pa se ta tekoa lahko izbjegava upotrebom razliitih
sijenki. To ne moe biti sluaj kod nekih najzahtjevnijih poslovnih, upravnih i industrijskih zgrada.
Ako bi se u takvim primjerima upotrebljavalo obino toplinsko zatitno staklo, dolo bi do
pregrijavanja u unutranjosti zgrade, i to ne samo u ljetnim mjesecima. Poto takvo fasadno
postavljanje sjenila nije prikladno rjeenje, potrebno je upotrijebiti takvo staklo koje proputa manje
suneve energije, dakle sunano zatitno staklo. Na taj nain sprjeavamo osjetno pregrijavanje
prostora, ime obezbjeujemo prijatne uslove boravka, osjetno smanjenje trokova hlaenje i sl.
Mnoge zemlje u svijetu imaju propise o minimalnim koliinama svjetlosti potrebnih za ivot
ljudi u prostorijama u kojima borave. Propisi, najee izraeni u dijelu povrine poda prostorije
(npr. 1/8 u Njemakoj), potiu iz vremena kada su ljudi dnevni rad obavljali veinom u otvorenom
prostoru. (6) Danas su radna mjesta dijelom osvijetljena dnevnom, a djelomino umjetnom
svjetlou i cjelokupan se ivot sve vie odvija u zatvorenom prostoru. Pri projektovanju stambenog
ili poslovnog prostora postoji mnogo elemenata na koje treba obratiti ponju kako bi objekt u
budunosti pruio punu funkcionalnost i zadovoljio potrebe korisnika. No, ukoliko se u poetnoj
fazi ne obrati panja na neke prirodne aspekte kao to je npr. suneva svjetlost, u fazi eksploatacije
objekta doi e do poveanja trokova grijanja i ukupnog odravanja.
Prema tome, staklo u svakodnevnoj upotrebi mora ponuditi sljedee:
- kontrolu gubitaka topline te zatitu okolia
- zatitu od vanjske buke
- reguliranje ulaska topline suneve energije i svjetla
- sigurnost, poevi od zatite od provale i namjernog razbijanja staklenih ploha do zatite
ljudi i materijalnih dobara od vandalizma, namjernih razbojstava, posljedica eksplozija i
oruja
Kao posljednica nekristalnog stanja staklo je transparentno. Propusnost svjetlosti kroz staklo
definirana je sljedeom relacijom:
Propusnost svjetlosti + refleksija svjetlosti + apsorpcija svjetlosti = 100 %
Od svih stakala obino providno staklo proputa najveu koliinu zraenja (oko 80 %) a da pri tome
mali dio apsorbuje i reflektira.

25
 Staklo

Slika 11 Prospusnost svjetlosti kroz staklo sa 20 % apsorpcije i 4% refleksije

SF Solarni faktor Ukupan prolaz energije

Prolaz energije + indirektni prolaz energije = SF (ukupan prolaz energije )
Ukupna energija = reflektovana energija + proputena energija =
( refleksija energije + posredna refleksija energije ) + ( prolaz energije + indirektni prolaz energije )

Slika 12 Odnos staklo - energija

26
 Staklo

7. VRSTE STAKLA

Zahvaljujui razvoju tehnologija i mogunosti razliitih dorada i obrade stakla, danas postoji velika
raznolikost oblika ovog materijala. Osnovni kriterij na osnovu kojeg se moe izvriti podjela vrsta
stakla koje imaju primjenu u arhitekturi i graevinarstvu jeste stepen prerade. Na osnovu stepena
prerade razlikujemo:
osnovne proizvode od stakla, koji se mogu odmah koristiti kao konani proizvodi i
sloene proizvode od stakla, koji se dobijaju doradom osnovnih proizvoda.

7.1. Osnovni proizvodi od stakla

Ravno staklo
Ravno vueno staklo je osnovni proizvod od stakla. Postoje dva osnovna procesa za
dobijanje ovog stakla, i to: putem kontinualnog, horizontalnog ili vertikalnog, izvlaenja staklene
mase u pravougaone ploe ravnomjerne debljine. Proizvodi se u ploama, maksimalnih dimenzija
3200x6000 mm, sa debljinom od 2 do 19 (25) mm. Ovo staklo nema potpuno ravne i paralelne
ivice. Moe se bojiti tokom procesa proizvodnje.
Valjano staklo
Valjano staklo se dobija proputanjem, valjanjem sirovog stakla izmeu jednog ili vie
parova valjaka, pod ijim se pritiskom formiraju ploe razliitih debljina. Valjci mogu da imaju
potrebnu karakteristinu strukturu, ime se dobija ornamentalno staklo.
Ornament staklo je dekorativno staklo koje se dobiva tako da se u toku proizvodnje float stakla
mustra ili ara uzorka utiskuje na jednu ili obe strane tokom prolaska float stakla kroz valjke.
Debljine su od 3 do 19 mm, najee 4 mm. Providnost zavisi od gustine i strukture ornamenta. Ova
stakla spadaju u grupu poluprozirnih proizvoda, koji prelamaju i rasipaju svjetlost u prostoriju i
imaju primarno dekorativnu svrhu. Providnost ornament stakla ovisi o gustoi i strukturi ornamenta.
Plivajue (flot) staklo
Plivajue staklo ima potpuno ravne i paralelne povrine. Dobilo je ime po float postupku
koji obezbjeuje poboljanje optikih karakteristika stakla. Danas je to standardna metoda za
proizvodnju stakla i preko 90% svjetske proizvodnje ravnog stakla je float staklo. Obino staklo je
bezbojno, a proizvodi se i u bojama: bronza, zeleno, sivo, azur, tamno plavo,.. Jednostruko staklo je
najjeftinije i najire primjenjivano staklo. Sjeenjem na eljene dimenzije i oblik uz eventualnu
dodatnu obradu, staklo je spremno za ugradnju. Koristi se samo za panele i slabo optereene
elemente, za ostakljivanje prozora, vrata, zimskih vrtova,... Vrlo je neotporno na visoke temperature
pa brzo puca, to omoguava izlaz dima i vatre iz prostorija u kojima je poar, ali i dovod svjeeg
zraka koji pospjeuje gorenje. Velika je opasnost za vatrogasce, jer mogu biti povrijeeni od
raspucanog stakla. Dostupno je u debljinama od 2, 3, 4, 5, 6, 8, 10, 12, 15, 19 i 25 mm

27
 Staklo

Dobiveno staklo nema deformacija. Ono se ponaa idealno krhko, odnosno potpuno elastino sve
do trenutka loma. Krhotine takvog stakla su opasne zbog njihove veliine i otrine. Lom ponajprije
ovisi o broju povrinskih pukotina (povrinskih oteenja), nivoa naprezanja, veliini napregnute
povrine i trajanju optereenja. Pukotine u staklu mogu biti inertne, ali mogu biti uzrokovane i
rezanje, bruenjem i buenjem. Isto tako, broj oteenja ovisi o okolini u kojoj je staklo okrueno
tokom upotrebe. Vlanost zraka pospjeuje rast pukotine.
Takvo staklo je danas najrasprostranjenije i sve se vie koristi u graevini i arhitekturi, bilo da se
radi o interijerima ili eksterijerima.

Slika 13Karakteristike float stakla

Profilisano i presovano staklo

Profilisano staklo dobiva se livenjem. Finalni proizvodi, proizvedeni u komadima, imaju U
oblik. Radi poveanja stepena sigurnosti u sluaju loma, elementi se mogu izvoditi i od armiranog
stakla. Posjeduju znaajnu otpornost u poaru, i otpornost na udare vjetra u okviru konstrukcija.
Stakleni blokovi (prizme) su prefabrikovana uplja tijela, ija proizvodnja podrazumijeva topljenje
stakla, a potom hlaenje u kalupima. Povrina stakla moe biti glatka ili sa neravninama: prozirna
ili pjeskarena. Takoer, staklo se moe bojiti. Otpornost u poaru je dosta velika.

7.2. Sloeni proizvodi od stakla

U zavisnosti od naina dorade, ovi proizvodi mogu biti:

termiki ili hemijski doraeni proizvodi od stakla,
stakla dobijena meusobnim spajanjem vie slojeva stakla i drugih materijala,
stakla dobijena nanoenjem specijalnih prevlaka, spojeva,
stakla dobijena kao sklop dva stakla sa meuprostorom ispunjenim: vazduhom, gasom,
termoizolacionim materijalima,

28
 Staklo

stakla dobijena kombinovanjem postupaka dorade.

Kaljeno staklo
Kaljeno se staklo grije na 620 C i naglo hladi naletima hladnog zraka. Na taj nain najprije
hladi i skruuje povrina stakla. Udar zraka treba biti kontinuiran i ravnomjeran na obje strane
stakla dok se staklo ne ohladi na 200 C 320 C. Na ovaj nain se meu slojevima stvaraju velika
naprezanja, pa je zato ovo staklo 4 do 5 puta otpornije na udar, savijanje i temperaturne promjene
od obinog stakla. Minimalno dozvoljeni povrinski pritisak, koje mora izdrati kaljeno staklo je
120 N/mm. Za poreenje, obino staklo puca na 40N/mm. Kako se i unutranjost hladi, ona se
nastoji stisnuti uzrokujui naprezanje pritiskom na povrini stakla, a zatezanje u unutranjosti. Kod
kaljenog se stakla pukotine ne ire zbog napona pritiska na povrini pa takvo staklo moe podnijeti
vea optereenja od obinog stakla. Ovo staklo ima poveanu mehaniku i termiku izdrljivost, te
karakteristian nain loma i pucanja na sitne i najee neotre komadie, zbog ega se smatra
sigurnosnim. (7). Osnovna ideja je unijeti napone pritiska s ciljem poveanja otpornosti.

Slika 14 Proces kaljenja stakla (4)

Komadi razbijenog kaljenog stakla su manji ili jednaki debljini stakla, pa se ono upotrebljava i kao
sigurnosno staklo. (slika 18.)

Slika 15 Lom kaljenog stakla

29
 Staklo

Prilikom proizvodnje u procesu se esto moe pojaviti nikal sulfid. Nikal sulfid nije opasan za
staklo, ali ako se dodatno ojaava (kali) moe dovesti do katastrofalnih otkazivanja nosivosti.
Struktura loma stvara mreu pokotina i ovakav lom se naziva maje oi. Kaljeno staklo se moe
spajati u laminirano staklo. Maksimalna debljina je 19 mm. Kaljena stakla imaju vrlo iroku
upotrebu kako za enterijer tako i za eksterijer. Primjenjuje se u graevinarstvu, proizvodnji
namjetaja, bijele tehnike (penice), autoindustriji itd. Staklo koje je kaljeno vie se ne moe
naknadno obraivati, buiti. Zato je potrebno prije kaljena napraviti svu obradu koja je potrebna i
nakon toga kaliti staklo.

Slika 16 Lom tipa "maje oi"

Slika 17 Karakteristike kaljenog stakla

30
 Staklo

Laminirano staklo (lamistal)

Lamistal staklo je sigurnosno staklo sastavljeno od dvije ili vie staklenih ploha koje su
meusobno zalijepljene jedna na drugu. Dva ili vie elementa od float stakla, kaljenog stakla ili
toplinski ojaanog stakla su povezana zajedno sa slojem polivinil butirala (PVB) i polietilen
acetata (PEA). Folija i staklo mogu biti razliitih boja i debljina, 0,4 do 6 mm. Sloeni elementi se
obrauju u posebnim autoklavama na 140 C i pritiskom od 12 bara. Ako doe do loma, komadii
stakla ostaju vezani uz PVB sloj (slika 16). Sa viestruko laminiranim staklima postiemo
neprobojna stakla, a neprobojnost zavisi od broja slojeva i vrsti folije koji se kategoriu prema
sigurnosnim standardima. Kombinacijom slojeva moe se postii neprobojnost za metke. Pored
toga moe se postii i dobra zvuno toplinska izolacija. Ponaanje znaajno ovisi o debljini
slojeva, materijalu s kojima je ostvarena veza i temperaturi. Usljed dugotrajnih optereenja dolazi
do puzanja meuslojeva. Na niskim temperaturama se ponaa kao jedan element, a na visokim (
iznad 77C ) slojevi su neovisni. Laminirana stakla ili lamistal imaju izuetno visok stepen UV
zatite. Laminirati se mogu i odgovarajua ornamentna stakla, stakla za toplotnu i sunanu zatitu,
iana stakla, sigurnosna kaljena stakla i djelimino kaljena stakla.

Slika 18 Karakteristike laminirang stakla

Slika 19 Lom laminiranog stakla (Nacionalna biblioteka, Pariz)

31
 Staklo

Vatrootporno staklo
Vatrootporno staklo je prozirno, vieslojno staklo, koje se sastoji od iz nekoliko slojeva.
Kod poviene temperature i u vremenu od 30, 60, 90 ili 120 minuta slojevi se ire i pretvaraju u
vrsti i kompaktni "tit", koji za vrijeme poara ne proputa poar, dim ili vrue pare i ne provodi
toplinu. Ovo staklo osigurava susjedne prostorije od poara, kao i sigurnu evakuaciju ljudi.
Vatrootporna stakla se koriste za sve objekte, koji osim potrebnog prirodnog svjetla i vidljivosti,
moraju zadovoljiti i uvjet vatrootpornosti.
Armirano staklo
Armirano staklo sadri ianu mreu (obino oko 10 mm rastera) u sredini stakla. U sluaju
razbijanja stakla ica zadrava staklo da se ne rasipa. Idealno je za garae, krovita, balkonske
ograde i podruja gdje industrijski izgled nije neprivlaan. Koristi se za ostakljivanje vrata na
stubitima i ostalim izlazima za evakuaciju, kao i na prozorima kroz koje bi se mogao prenijeti
poar. U principu nije sigurnosno staklo jer dijelovi puknutog stakla imaju otre ivice. Standardna
debljina je 6 mm (kree se od 4 do 8 mm), irina 120 cm a najee se proizvodi u prozirnoj, mat ili
smeoj varijanti.

Stakla sa kontrolisanom transmisijom toplotnog zraenja

Toplotno apsorbujue staklo (parsol)
Toplotno apsorbujue staklo je staklo kojem se u procesu proizvodnje u rastopljenu staklenu
masu dodaju metalni oksidi koji, prije svega, poveavaju procenat apsorbcije toplotnog zraenja, te
daju staklu odreenu boju (zelena, bronza, siva, crvena, plava). Rezultat je smanjenje koliine
toplotne energije koja prodire u prostor, ali ne i znatno smanjenje procenta transmisije svjetlosti.
Problem je promjena kvaliteta boja u prostoru, predmeti imaju izmijenjenu boju. Ova stakla se
obino kale.
Stopsol (reflektirajue staklo)
(Flot + sloj za refleksiju) Stopsol predstavlja staklo za kontrolu energije. Sva zraenja koja
dobijamo od sunca i koja prolaze kroz staklo i dospijevaju u prostorije naeg doma ili radnog
prostora nazivamo dodacima suneve energije. Zimi nam ovi dodaci prijaju jer kompenziraju
gubitke toplote, ali ljeti emo imati problem pregijavanja prostorija ukoliko imamo velike staklene
povrine, pa je zato najbolje koristiti stakla sa reflektujuim slojem. To je obino float staklo sa
gotovo nevidljivim zatitnim premazom, odnosno tanak reflektujui sloj koji selektivno proputa
koliinu svjetlosti i vrstu zraenja prema njihovoj talasnoj duini, ali on ne djeluje na izvore toplote
bez svjetlosti (radijatore, pei i slino), jer ta zraenja pripadaju spektru IC zraka duih talasnih
duina. Taj specijalni metalni premaz takoer proizvodi efekat ogledala pa se time sprjeava i
vidljivost kroz staklo. Pri proizvodnjei stopsol stakla, metalni oksid se nanosi na float staklo dok
jo u vruem i u uarenom stanju. Postoje i drugi naini nanoenja slojeva kao hemijski proces,
nanoenje folija, potapanje itd.
Antireflektujue staklo
Ovo staklo je kombinovano od dvije pirolitiki obraene povrine stakla u jednostruko
laminirano staklo kako bi reduciralo vidljivo svjetlo refleksije na manje od 2% (npr. sprijeava kad

32
 Staklo

gledate kroz izlog u proizvode, da vidite sebe i pozadinu u staklu kao odraz, ili na runim
satovima), a istovremeno omoguava veu vidljivost kroz staklo, ak i od obinog, bezbojnog float
stakla. Takvo staklo uz njegove anti-refleksivne karakteristike sprjeava i prolaz 99% UV zraenja,
titei unutranjost prostorije i sadraj. U isto vreme takoe nudi tradicionalne prednosti
laminiranog stakla, ukljuujui poveanu zatitu, i superiornu akustinu kontrolu. Takvo staklo
moe biti savijano kao obino staklo i vrlo je pogodno za ugradnju u muzeje, oglasne panele, ali
isto tako i za izloge, izlobene salone i mnoga druga mjesta koja zahtijevaju anti-reflektujui
proizvod koji nema alternativu.
Izolaciono staklo
IZO staklo se sastoji od dvije staklene povrine razdvojene distancionim ramom i spojene
organskim ljepilom - zaptivaem. Prostor izmeu stakala moe biti ispunjen vazduhom ili inertnim
gasovima poput argona koji bitno doprinose termoizolaciji samog stakla. Glavno svojstvo
izolacijskog stakla je da smanjuje toplinsku razmjenu izmeu dva prostora, to ima niz prednosti;
smanjuju se trokovi ureaja za klimatizaciju i grijanje, manji je utroak energije, prijatnije je pored
prozora, vrea providnost stakla jer nema pojave kondenza, mogu se koristiti vee staklene povrine
itd. Ukoliko se trai bolja zatita od sunca (istovremeno sa zatitom od hladnoe i topline) onda se
upotrebljava staklo sa specijalnim premazom (metaliziranje i nijansiranje stakla). Pored toplinske
izolacije, izolacijsko staklo prua i bolju zatitu od buke, ukoliko se koriste razliite vrste i debljine
stakla

Dekorativna stakla
Satinirano staklo
Satinirano staklo je float staklo kojemu je jedna strana obraena visokokvalitetnim
nagrizanjem kiseline. Na tako obraenim povrinama ne ostaju tragovi prstiju i vrlo se lako
odravaju. Ono se moe laminirati, spajati u dupla stakla, ovravati.
Pjeskareno staklo
Pjeskarenje je obrada stakla nanoenjem abrazivnog sredstva na staklo pod visokim
pritiskom. Primjenom ovog postupka staklo postaje poluprozirno do neprozirno i dobija bijelu boju.
Pjeskarenjem se moe obraditi itava povrina ili dio stakla. Ovim nainom obrade mogu se postii
i stvarati razni geometrijski oblici, figure, razliiti uzorci i dizajn stakla.
Vitra ( vitraj ) staklo
Jednostruko staklo nastalo rubnim (bonim) spajanjem razliitih (obino bojanih ili
ornamentnih) stakala koje slui u dekorativne svrhe. esto se vitra staklom smatra i staklo
oslikano uljnom prepeenom bojom.
Ogledalo
Ogledala se obino proizvode od stakla 4-6 mm debljine, a jedna strana stakla je posrebrena.
Pomou svjetlosti prua vrlo biste refleksije okruenja. Ima etiri sloja pored stakla: srebro nitrat,
zatitni metalni nanos i dva sloja namjenske zatitne boje. Ako se proizvodi od obinog staklo ne bi
trebalo biti upotrebljeno bez okvira. Za primjenu bez okvira potrebno je upotrijebiti sigurnosno
staklo.

33
 Staklo

8. RECIKLIRANJE STAKLA

Najvanije sirovine za proizvodnju stakla danas nisu samo kvarcni pijesak, soda ili kalcit
ve i koriteno staklo. ak 90 % zelenog stakla ini pretaljeno koriteno staklo, dok kod smeeg
stakla taj udio iznosi do 70 %, a kod bijelog do 60 %. Recikliranje znaajno uva resurse. Godine
2007. u Austriji je prikupljeno i reciklirano 80 % plasiranog ambalanog stakla te na taj nain
uteeno je 155 000 tona kvarcnog pijeska, 50 000 tona kalcita i dolomita te 39 000 tona sode.
Recikliranjem stakla ne tede se samo sirovine, ve i energija, jer se stakleni kr lake tali od
sirovina. Danas se u Europi reciklira 2/3 boca.
Staklo je mogue 100% reciklirati. Staro se staklo moe pretaliti bezbroj puta, a da pritom
ne gubi na kvaliteti. Upotrebljava se kao vrijedna sirovina za proizvodnju nove staklene ambalae.
Od jedne tone otpadnog stakla, uz dodatak energije, dobit e se jedna tona novih staklenki.
Nepropusno je pa tvari arome i okusa ne mogu ui i izai iz stakla. Energija koja se utedi
recikliranjem jedne staklene boce dovoljna je da sijalica od 100 W svijetli 4 sata. Staklo
proizvedeno od recikliranog stakla smanjuje oneienje zraka u procesu proizvodnje za 20 %, a
oneienje vode za 50 %. Upotrebom 1 tone otpadnog stakla utedi se 700 kg pijeska, 200 kg
vapnenca, 200 kg sode. Veliko poveanje recikliranja stakla ima znaajan uinak. U proteklih 25
godina, u proizvodnji stakla osjetno je smanjeno zagaenje okolia.
Danas se prikuplja 95 % koritene staklene ambalae to je vie od 319 000 tona starog
stakla ili 42 kilograma po osobi. vicarci su svjetski rekorderi u recikliranju. U meuvremenu i
druge drave su poele postizati izvrsne rezultate: u Austriji se tako prikuplja oko 80 % koritene
staklene ambalae, to je oko 221 000 tona ili 24,3 kilograma stakla po stanovniku. (8)
S tehnikog gledita, recikliranje i nije neki izazov. Meutim, bitne su sitnice kod stakla
je to pripremanje prikupljenog materijala. Ako se u kontejneru nau elementi metala, keramike,
kamena ili porculana, potrebno ih je paljivo odvojiti. Naime, ove strane tvari loe bi utjecale na
kvalitetu novog stakla. Etikete na staklenkama, meutim, nisu problem jer one pri taljenju na
temperaturi vioj od 1500 Celzijevih stupnjeva potpuno izgore. Zadnjih godina tehnologija za
pripremu stakla doivjela je velik razvoj. Naime, prikupljeni materijal vie nije potrebno runo
sortirati, jer se strane tvari i oneienja sada elektronski uoe i odstranjuju.

34
 Staklo

9. ZAKLJUAK

Prvobitna funkcija stakla u graevinarstvu bila je da razdvaja vanjski ambijent od prostorija

namijenjenih za boravak, a ujedno da proputa svjetlost u prostor.
Danas je to multifunkcionalan, estetski i tehnoloki savren i trenutno nenadoknadiv materijal. Ima
iroku primjenu i koristi se za izradu prozora, vrata, pregrada, namjetaja, bijele tehnike, ambalae
za hranu, akvarijuma, fasada i drugih elemenata enerijera i eksterijera.
Kada govorimo o staklu uvijek razmiljamo o tome kako je staklo osjetljiv materijal i kako i
prilikom ugradnje, a kasnije u eksploataciji moramo biti paljivi kako ne bi dolo do loma,
oteenja i sl. jer je staklo za razliku od drveta i elika krt materijala. Ono nije duktilno, nema
mogunost pojave trajnih deformacija, stoga dolazi do naglog loma kada je optereeno preko svojih
granica. Osim toga, treba znati koju su faktori koji utjeu na vrstou stakla: hemijski sastav,
trajanje optereenja, povrinska oteenja, nain proizvodnje stakla i nain obrade stakla. Na
osnovu svojstava stakla navedenih u radu moe se zakljuiti da staklo ne gori, nije zapaljivo, ima
homogene i glatke povrine, vrlo je otporno na hemijske uticaje, postojano u veini kiselina i
alkalija, ne rastvara se u vodi, a istovremeno ne korodira, ne apsorbuje i ne otputa vlagu.
Engleska firma Pilkington Brothers 1959. godine pokrenuo je revoluciju u staklarstvu
izumivi float proces. Ovaj proces omoguio je izradu staklenih ploa u raznim bojama i u
razliitim debljinama i dimenzijama. Od tada se razvoj tehnologije izrade i upotrebe stakla naglo
ubrzao. Danas je izrada stakla moderna industrija visoke tehnologije koja je u mogunosti da
proizvede hiljade ploa stakla dnevno u raznim bojama. Takav savremen proizvodni proces
dobivanja stakla i predmeta od stakla podrazumijeva brojne inovacije i dodavanje razliitih primjesa
koje mijenjaju njegovu vrstou, boju i druga svojstva. Razvoj premaza je premostio sve bitne
nedostatke stakla i danas je mogue izraditi stakla koja se potpuno prilagoavaju eljenim uvjetima
podneblja. Zbog njegovih estetskih i funkcionalnih svojstava mogua je izrada vrlo smjelih proelja
koja se sastoje samo od stakla.
Pored navedenog, upotrebom odgovarajue vrste stakla moe se ak napraviti i uteda u
potronji energije i na ovaj nain postii pozitivan ekoloki ali i ekonomski efekat stakla. Sljedei
kriterijum prilikom odabira stakla je sigurnost. U zavisnosti od odreenog sluaja objekta u koji
se staklena povrina ugrauje, bie mudro napraviti izbor izmeu tradicionalno ojaanog stakla i
lameliranog stakla i u zavisnosti od njihove primjene procijeniti koje vie odgovara konkretnom
sluaju. U isto vrijeme, proputanje svetlosti, refleksija ali i apsorpcija svetlosti se danas lahko
mogu kontrolisati zahvaljujui sve veem izboru razliitih premaza i filtera za staklo.
Istraivanje stakla i razvoj standarda za proraun staklenih konstrukcija jo uvijek su u toku.

35
 Staklo

LITERATURA

1. Plavi, Mirjana Makarin. Prozori i vrata. Staklo - nekad presti danas svakodnevnica.
[Citirano: 15. Februar 2017.] http://www.prozorivrata.com/staklo-nekada-prestiz-danas-
svakodnevnica/.
2. Ljubica Slavkovi, M. Arch. Prozori i vrata. Staklo - sve bolje performanse ovog materijala.
[Citirano: 15. Februar 2017.] http://www.prozorivrata.com/staklo-sve-bolje-performanse-ovog-
materijala/.
3. Joseph Paxton: Kristalna palaa 1851.-1854.-936. Slivnik, Lara. Ljubljana : s.n., 2004.
4. Pai, Zijad I. Staklo u graevinarstvu. Tuzla : PrintCom d.o.o. Tuzla, 2006.
5. urevac. Znanost. [Citirano: 22. April 2017.]
http://djurdjevac.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=75%3Astaklo-prvi-
dio&catid=72%3Aznanost&Itemid=276.
6. Portal Gradimo.hr. Staklo u graditeljstvu. [Citirano: 24. April 2017.]
http://www.gradimo.hr/clanak/staklo-u-graditeljstvu/37652.
7. PRESS GLASS. Tvorniki standard. decembar 2014. Izdanje 5.
8. VETROPACK. Staklo. [Citirano: 15. 03 2017.] http://www.vetropack.hr/hr/staklo/recikliranje/.
9. Englesko-hrvatski kemijski rjenik & glosar. Generali,Eni. "Vidljivo zraenje". 23. Februar
2017. http://glossary.periodni.com/rjecnik.php?hr=vidljivo+zra%C4%8Denje.
10. Staklo Basi. Staklo. [Citirano: 03. Mart 2017.] http://staklo-basic.hr/staklo.html.
11. Markovi, Dragan. Procesna i energetska efikasnost. Beograd : Univerzitet Singidum, 2010.
12. Pasivno koritenje Suneve energije u zgradarstvu - Trombov zid. ehaji, Nurdin. 2013 :
Techical journal.
13. Osnovna svojstva stakla kao konstrukcijskog materijala i norme u primjeni. Tatjana Gere,
Ivica Koar. Rijeka : Graevinar 60 (2008) 12, 1043-1054, 2008.

36
 Staklo

POPIS TABLICA

Tabela br.
Tabela 1 Toplotne karakteristike ravnog stakla (staklo debljine 4mm) .............................................14
Tabela 2 Mehanike karakteristike ravnog stakla ..............................................................................16
Tabela 3 Uticaj pojedinih oksida na boju stakla ................................................................................19
Tabela 4 Uticaj pojedinih oksida na svojstva stakla ..........................................................................20
Tabela 5 Boje vidljive ljudskom oku .................................................................................................22

37
 Staklo

POPIS ILUSTRACIJA

Popis slika
Slika 1 Rimsko staklo iz 2.vijeka .........................................................................................................3
Slika 2 Kristalna palaa u Londonu .....................................................................................................4
Slika 3 Uproena ema lonaane pei ...............................................................................................8
Slika 4 Uproena ema kadne pei za topljenje stakla .......................................................................9
Slika 5 Blok shema proizvodnje ravnog stakla ..................................................................................11
Slika 6 Float postupak proizvodnje ravnog stakla ............................................................................12
Slika 7 Spektar elektromagnetskog zraenja ......................................................................................21
Slika 8 Intenzitet Sunevog zraenja izraen u W/m2........................................................................22
Slika 9 Intenzitet Sunevog zraenja izraen u procentima ...............................................................23
Slika 10 Grafiki prikaz parametara koji odreuju staklo..................................................................24
Slika 11 Prospusnost svjetlosti kroz staklo sa 20 % apsorpcije i 4% refleksije .................................26
Slika 12 Odnos staklo - energija ........................................................................................................26
Slika 13 Karakteristike float stakla ....................................................................................................28
Slika 17 Proces kaljenja stakla ..........................................................................................................29
Slika 18 Lom kaljenog stakla .............................................................................................................29
Slika 19 Lom tipa "maje oi" ...........................................................................................................30
Slika 14 Karakteristike kaljenog stakla ..............................................................................................30
Slika 15 Karakteristike laminirang stakla ..........................................................................................31
Slika 16 Lom laminiranog stakla (Nacionalna biblioteka, Pariz) ......................................................31

38