Osvrti, prikazi, vijesti

VIA, God. 6-7 (1996-1997), sv. 6-7, str. 403-475

povij ed. Za vrijeme rata zamjerali su mu osobito slovenski, a i neki hrvatski

sveenici to je opasnost i irenje komunizma pripisivao preteito sloven-
skom i hrvatskom, a ne i talijanskom narodu, jer je prva saznanja o pojavi
partizanskoga pokreta, koji su vodili komunisti pod maskom narodnjatva,
doznao od hrvatskih i slovenskih sveenika.
Ovo je samo izbor iz brojnih injenica i podataka koje je Sergio Galim-
berti iznio o biskupu Santinu u 22 poglavlja.

Ivan Grah

TOMISLAV RAUKAR. HRVATSKO SREDNJOVJEKOVLJE:

PROSTOR, LJUDI, IDEJE, kolska knjiga - Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1997., str. I-XVII,
1-620.

Hrvatska Clio, Clio Croatica, niz to ga objavljuje ugledna izdavaka

kua kolska knjiga, iznjedrila je djelo ije je raanje hrvatska historio-
grafska znanost eljno iekivala. Rije je o knjizi proizaloj iz projekta Po-
vijest hrvatskog naroda - sinteze u sklopu Zavoda za hrvatsku povijest Filo-
zofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Kroz desetak minulih godina objelodanjene su tri sinteze hrvatske
srednjovjekovne povijesti, i to: Nada Klai: Povijest Hrvata u srednjem vi-
jeku (Zagreb, 1990. g.), Neven Budak: Prva stoljea Hrvatske (Zagreb,
1994. g.), te Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb, 1995. g.).
Hrvatsko srednjovjekovlje - prostor, ljudi, ideje profesora Tomislava Rau-
kara posljednjaje knjiga u tom nizu, i po mnogo emu razliita od prijanjih
sinteza, vrijednih priloga upoznavanju naeg srednjovjekovlja kao cjeline,
u ovom desetogodinjem razdoblju (od 1990. do 2000. godine). Odmak od
navedenih radova u prvornje redu u tome to obrauje srednji vijek u cjelo-
kupnosti njegova trajanja, a i metodoloki pristup je osebujan.
itajui ovo Raukarovo ostvarenje namee mi se dojam eseja o svako-
dneviju srednjovjekovnog hrvatskog ovjeka i njegovih zajednica, jer u
aritu autorova interesa nije politika, ve drutvena zbilja sa svim mijena-
ma koje je prate.

405
Osvrti, prikazi, vijesti
VIA, God. 6-7 (1996-1997), sv. 6-7, str. 403-475

Iz predgovora doznajemo kako je knjiga sadrajno i koncepcijski iz-

rasla iz autorova dugogodinjeg nastavnikog djelovanja na Katedri za
hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a autor je smatra "nac-
rtom zajednu buduu sintezu" (str. 4). S obzirom na to da autor tekst ne ras-
poreuje dinastikim slijedom, a jer je u sreditu izlaganja pojam prostome
i drutvene cjelovitosti, knjiga je podijeljena u pet cjelina koje prate slijed
drutvenih i prostornih promjena srednjovjekovlja.
U prvoj cjelini naslovljenoj Raznorodnosti i spajanja (str. 19-129)
Raukar ukazuje na zemljopisnu raznorodnost i geopolitiku osjetljivost
rane hrvatske povijesti. Stoga opisuje ulogu koju ima istonojadranski pro-
stor u procesima spajanja primorske i panonske Hrvatske. Zatim prati pre-
rastanje Dalmatinske kneevine u Hrvatsko kraljevstvo pod vodstvom dina-
stike kue Trpimirovia, te dinastiko drutveno djelovanje. Prema Rau-
karu, a suprotno dosadanjoj historiografiji koja problematizira vladanje
nad dalmatinskim gradovima, treba se pitati " ... kakav su utjecaj oni (Trpi-
mirovii , op. a.), a to znai Hrvatska i njezino drutvo, u odreenoj epohi
nad njima (dalmatinskim gradovima, op. a.) mogli ostvariti?" (str. 23). Spi-
si koji se nalaze unutar Historie salonitane maior su po autorovu miljenju
sadrajno vjerodostojni, pa zakljuuje da je Tomislav nosio naslov kralja
(rex) i daje vladao Hrvatskom i Dalmacijom. Tomislav je, k tomu, trei vla-
dar nakon Trpimira i Branimira, " . .. to se djelatno ukljuio u integracijske
procese ranosrednjovjekovne Hrvatske" (str. 39). Jedanaesto stoljee u
Hrvatskoj obiljeavaju znakovi drutvenog i gospodarskog rasta, te " .. . ne-
prijepornim moemo smatrati zakljuak da su Petar Kreimir IV i Zvonimir
nosili naslov: "kralj Hrvatske i Dalmacije" (rex Chroatie Dalmatieque), u
razliitim oblicima, i da su vladali dalmatinskim gradovima" (str. 45). Au-
tor opisuje dolazak kue Arpadovia na prijestolje u Hrvatskoj istiui kako
je ve Koloman " ... vladarskim naslovom pokazao da uvaava prostornu i
upravnu zasebnost kraljevstva Hrvatske i Dalmacije" (str. 75), ali za-
ustavlja se i na nastajanju obitelji ubia koji postaju novom integrativnom
snagom Hrvata. Nadalje Raukar posebnu pozornost pridaje etrnaestom
sto lj eu za koj e kae da j e nj egova temeljna znaajka prostorno-integrati vni
prijelom. U tom kontekstu spominje se 1358. godina s obzirom na Veneciju
i njezina osujeena prostorna presizanja, te kae kako su tada " .. . na gotovo
itavom prostoru hrvatskih zemalja drutvene grupe staleki odreene, nji-
hov opseg zatvoren" (str. 77). Ipak je kasni srednji vijek epoha " ... "ra-
injavanja", to znai prostornog razdvajanja i drutvene razgradnje" (str.

406
 Osvrti, prikazi, vijesti
VIA, God. 6-7 (1996-1997), sv. 6-7, str. 403-475

85). Daljnji tekst donosi ostale znaajne politike dogaaje ukljuujui iz-
bor-Habsburgovaca 1527. godine. Prvu cjelinu susljeuje niz od etrnaest
karata koje ilustriraju mijene granica kroz koje je Hrvatska prolazila tije-
kom srednjovjekovnih stoljea, kao i smjerove utjecaja na Hrvatsku s obzi-
rom na njezinu neposrednu okolinu.
Drutvene i gospodarske razine (str. 133-255) naslov je druge cjeline
koja zapoinje upozorenjem na "... dvije kljune razvojne pojave: na raz-
liku izmeu pojmova drutveni i politiki prostor hrvatske povijesti, te na
uzajamnost i slijed procesa raznorodnosti i spajanja" (str. 133). S obzirom
na to Istraje obuhvaena pod pojmom hrvatskog drutvenog prostora i kao
takva uzeta za primjer, uz Dalmaciju, doticaja Hrvata i romanskog svijeta,
no autor naglaava da su u Istri drutveni i prostorni odnosi bili "bitno dru-
kiji" (str. 138) zbog politikih uvjetovanosti, pa e i "... suprotnost izmeu
romanskih gradskih sredita i hrvatskog seoskog prostora biti temeljnom
odrednicom istarskog srednjovjekovlja" (str. 137). Raukar objanjava raz-
liku izmeu jadranskog i kontinentalnog prostora istiui da je glavno
obiljeje prvoga grad i gradsko drutvo, a kontinentalnog prostora zemlji-
na privreda i feudalno vlastelinstvo, no naravno "... ne eli rei da na
istonom Jadranu nije bilo zemljinog gospodarstva, a da na kontinental-
nom pojasu nije bio razvijen gradski ivot .. . samo to vrijeme njihova po-
stanka, opseg urbane, kasnoantike batine i razina drutvene razvijenosti
bijahu temeljito razliiti" (str. 143). Gospodarska osnovica kao segment
drutvenog prostora zaprema dvadesetak stranica Raukarove knjige. o-
pisuju se gospodarski sustavi srednjovjekovlja, odnos privrede i politike
vlasti, trgovina i trgovci, te komunikacije kao rezultat ekonomskih veza.
Demografske mijene dobile su poseban prostor kao one koje "... odreuju
razlike izmeu drutvenih podruja, ali podjednako iskazuju i razvojne rit-
move drutvenih zajednica i svakodnevicu njihovih pojedinanih pri-
padnika" (str. 169). Slijedi prikaz ustroja Crkve na ovim prostorima, oblika
drutvenog okupljanja, raanja hrvatskog plemstva u pogledu kojeg se Rau-
kar posebno osvre na "Qualiter" (tj. Pacta conventa). Pitanje marginaliza-
cije u srednjovjekovnom hrvatskom drutvu posebno je obraeno pod-
naslovima kao: Sigurnost i marginalizacija, Koliki broj marginaliziranih,
udnja dobrotvornosti, Prigovor savjesti, Preobrazba siromatva, Svijet
oporuke, Hospicij i leprozorij, Prijetnja iskljuenjem, Heretici: izmeu kaz-
ne i snoljivosti ...

407
Osvrti, prikazi, vijesti
VIA, God. 6-7 (1996-1997), sv. 6-7, str. 403-475

Utjecaji, komunikacije, sredita (str. 255-393) trea je cjelina ove

knjige kojom se hrvatski prostor .predstavlja kao bitan element spajanja i
razdvajanja svijeta Istoka i svijeta Zapada. to se tie crkvene strane takvog
poimanja Raukar pie kako je "... sve do poetka XIII. stoljea i sam pojam
Istone i Zapadne crkve bio gibljiv i teko odrediv, a njihovi odnosi prije
svega jurisdikcijske, a ne dogmatske naravi" (str. 262). Slijedi opis na-
stanka hereze, a u taj kontekst stavlja se posjet Gua1terijusa de Anglie Splitu
godine 1383. za kojeg kae daje zanimljiva i nezaobilazna epizoda "... u
razlaganju o komunikacijskom dodiru istonih i zapadnih utjecaja u hrvat-
skom srednjovjekovlju" (str. 270). Istru kao "rubno podruje" karakterizira
seoska opina koja je "... bila onim vrstim uporitem na koje se oslanjao
krajnji sjeverozapadni rub hrvatskogdrutvenogprostora" (str. 274); stoga
se autor zadrava i na Istarskom razvodu te naglaava kako su hrvatski jezik
i glagoljica, seoska opina i njezino ustrojstvo znakovi identiteta "hrvat-
skog naroda u Istri, izraz njegove otpornosti na geopolitiki osjetljivom i
spram vrste istroromanske osnovice nepogodnom istarskom tlu" (str. 275).
Slijede reci o Dubrovniku i Bosni kao o jo dvije "rubnosti" . Poglavlje po-
sveeno pismenosti nije sluajno posveeno i kranstvu: osvrtom na evan-
elistare te druge spise crkvenog karaktera prua nam se usputan pogled na
razvoj pismenosti na hrvatskom prostoru potkrijepljen kvalitetnim re-
produkcijama. Posebnost hrvatskog prostora jo je vema istaknuta injeni
com postojanja dvojezinosti uz uporabu triju pisama, ega nije bilo u sla-
venskom svijetu, jo manje na germanskom ili romansko m podruju (usp.
str. 309). Slijedi razlaganje o likovnoj umjetnosti, arhitekturi unutar hrvat-
skog srednjovjekovlja. Autor se osvre na Ples mrtvaca (Beram i Hrastov-
Ije) promatrajui njegovu socioloku te psiholoku komponentu. Cj elina
zavrava razlaganjem o integrativnosti u okrilju Crkve promatrajui dva
prostorna kruga: drutveni prostor hrvatskog naroda i cjelovit prostor
Crkve. Stojkovi i Jamometi predstavljeni su kao reprezentativni djelatni-
ci, a latinski univerzalizam kao vrsta sila spomenutog integrativnog djelo-
vanJa.
Pretposljednja cjelina ove knjige, Doba sazrijevanja i doba zastoja
(str. 397-495) "... ima zadatak da analizom sustava promjena koje ispu-
njavaju kasni srednji vijek, ... , tonije odredi glavne epohe u drutvenom
razvoju hrvatskih zemalja" (str. 397). Raukar se posebno osvre na tursku
opasnost koja je glavni initelj ne samo drutvenih promjena. S obzirom na
to autor se spominje pisaca i govornika to su se perom borili za opstanak

408
 Osvrti, prikazi, vijesti
VIA, God. 6-7 (1996-1997), sv. 6-7, str. 403-475

Kraljevstva: pop Martinac, Benja, Maruli ... ; a nastavlja temama poput

kvantifikacije turskih sunjeva, nezatienosti gradskih zalea, a u svezi s
tim seobenim valovima, migracijama, depopulacijama; jednom rijeju
demografijom. Niz tih dramatinih tema razbija sjaj reprodukcija u boji
koje ilustriraju stanje pismenosti i slikarstva u drugoj polovini xv. i poet
kom XVI. stoljea. Dva su glavna initelja gospodarskog zastoja u razvoju
hrvatskih zemalja kao cjeline u xv. i XVI. stoljeu: "Mletaka Republika i
Osmansko Carstvo" (str. 434) te zakljuuje "... da i gospodarski razvoj
potvruje predodbu o Hrvatskoj kao geopolitiki i drutveno perifernom
podruju europsko-mediteranskog svijeta to se ... navlastito nakon 1500.,
nalazilo na samoj granici kransko-islamskog sraza" (str. 439). Umjetni-
ko stvaralatvo na polju knjievnosti zastupljeno je naim renesansnim pi-
scima najveeg dometa, a tako je i s graditeljima te glazbenicima. Zadnje
poglavlje te cjeline posveeno je politikim idejama koje se raaju meu
hrvatskim plemstvom u drugoj polovini XV. stoljea te pokuajima da se
svrati pogled Rimske kurije na hrvatske probleme.
Zakljuna, peta cjelina, naslovljena Prema srednjovjekovlju (str.
499-523) daje konanu procjenu hrvatskog srednjovjekovnog razdoblja tj.
njegova jedinstva, vanosti te oblika duhovnog naslijea. Autor postavlja
niz poticajnih pitanja, a meu ostalima i ovo: ''Nisu li izriaji "nerazvijeno ",
"skromno ", "nesavreno ", i njihovo suprotstavljanje "razvijenom ", "sklad-
nom" ili "naprednom ", koje uobiajeno vezujemo tek uz epohu humanizma i
renesanse, vie od svega drugoga znak nae nemoi u vrednovanju srednjo-
vjekovnog drutva, nae nesposobnosti za tanano razlikovanje razvojnih
pojava?" (str. 507). Nesumnjivo, pripomo u odgovoru na takvo pitanje
moemo pronai iitavajui Hrvatsko srednjovjekovlje, koje obiluje argu-
mentima za jedno drugaije shvaanje srednjeg vijeka.
Slijede saeci na engleskom te na njemakom jeziku, popisi kratica,
vrela i literature, popis slikovnih priloga, popis priloga u boji, te kazalo oso-
ba i zemljopisnih pojmova. .
Autor se u stvaranju i oblikovanju teksta koristio rezultatima drugih hu-
manistikih i drutvenih disciplina poput sociologije, kulturne antropo-
logije, povijesti umjetnosti, geohistorije, psihologije, ime je jo jednom
potvrena potreba zajednikog pristupa raznih srodnih znanosti u raz-
rjeavanju zagonetaka prolosti. U ovom lanku nisam imao namjeru deta-
ljnije analizirati i prikazati autorove postavke, njegove zakljuke o mnogim
pitanjima kojima knjiga obiluje, no to je i nemogue s obzirom na reducira-

409
Osvrti, prikazi, vijesti
VIA , God. 6-7 (1996-1997), sv. 6-7, str. 403-475

nost prostora koji mi je na raspolaganju. Ipak, smatram da i na osnovi za-

biljeenog moemo zajedno s recenzentom akademikom Franjom anje-
kom ustvrditi: "Djelo prof dr. Tomislava Raukaraje novost i pridonosi "ot-
varanju" hrvatske povijesne literature tokovima suvremene
historiografije". Nadodajem, kao sveuilinom priruniku ve mu je is-
kazano mnogo pohvala, pa i stoga to predstavlja odmak od uobiajene lite-
rature na izvornom hrvatskom jeziku ime postaje izazovom domaim
znanstvenicima u stvaranju buduih djela, ali i ugodnim tivom studentima
u poticanju i oblikovanju njihovih poetnikih istraivakih napora.

Elvis Orbani

V JESNIK DRAVNOG ARHIVA U RIJECI,

Svezak XL, Rijeka 1998., str. 355.

Najoevidnija potkrijepa golemog prinosa Dravnog arhiva rijekom

kulturnom ozraju jamano je njegova zamana izdavaka djelatnost za ko-
jom ostaje ak pedeset svezaka Vjesnika i posebnih izdanja. Vjesnik Rije-
kog arhiva najstariji je rijeki asopis (prvi broj iziao je 1953. g.), ujedno
meu najredovitijim arhivistikim asopisima u Hrvatskoj. Od 1964. do
1989. god. Vjesnik je bio zajedniko glasilo arhiva u Rijeci i Pazinu. Tije-
kom godina neznatno je mijenjao naslove, a danas izlazi pod naslovom Vje-
snik Dravnog arhiva u Rijeci.
U prvoj sadrajnoj cjelini, po ve ustaljenoj tradiciji, objavljuje se ar-
hivsko gradivo. Ovaj broj Vjesnika donosi est priloga koji zauzimaju naj-
vei prostor, jer je to ekstenzivni oblik prezentacije izvora koji istraivai
ma daje najvee mogunosti interpretacije.
Lovorka ORALI u opirnom radu Paani i Rabljani u Mlecima od
14. do 18. st. na osnovi gradiva iz mletakih arhiva prikazuje iseljavanje,
nazonost, ivot i djelovanje hrvatskih iseljenika (Paana i Rabljana) u
Mlecima. Teite ovoga rada bilo je usmjereno na razdoblje od 14. do 18.
stoljea, doba unutar kojeg su se oba sjevernojadranska otoka nalazila u sa-
stavu mletakih steevina na istonom Jadranu. Ukazano je na intenzitet

410