Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet u Sarajevu

Katedra za arheologiju

Seminarski rad:
ISA-BEGOVA TEKIJA U SARAJEVU

Studentica: Mentor:
Merima Hajdarbegovi prof.dr. azim Hadimejli

Sarajevo, maj 2017. godine.

SADRAJ:

1.Uvod ............................................................................................................. 1
2. Pojam tekije ................................................................................................. 2-3
3. Isa-begov vakuf u Sarajevu ......................................................................... 4
4. Isa-begova tekija u Sarajevu ....................................................................... 5
4.1 Historijat tekije .......................................................................................... 5-6
4.2 Opis kulturnog dobra ................................................................................. 6-7
5. Zakljuak ..................................................................................................... 9
1.Uvod

Jedan od znaajnijih i najstarijih kulturnih dobara na podruju Bosne i Hercegovine iz

osmansnkog perioda predstavlja kompleks Isa-begove tekije u Sarajevu. Ubraja se u jedan od
mnogobrojnih objekata i ustanova koje je podigao ovaj uveni sarajevski vakif. Uzimajuu u
obzir injenicu da je jedan od nastarijih objekata koji je sagraen po dolasku Osmanlija
govori nam mnogo o vanosti tekije kao ustanove. Ova Isa-begova, zapravo, nije predstavljala
samo dom i mjesto za obavljanje obreda dervikog reda. Ona je u svom kompleksu sadravala
takoer i imaret, te musafirhanu. Osim obrazovne, imala je i drutveno-korisni karakter.
Predstavljala je utoite za sve one koji su u potrebi za domom, konaitem, hranom, ali i
znanjem. Utapajui se u prirodni ambijent, inei jednu cjelinu sa rijekom i stijenom svakako
da je predstavljala odmor za duu i oi svakog svog posjetioca. Njen zadivljujui izgled
opisivali su mnogi putnici namjernici, od kojih se svakako moe izdvojiti uveni Evlija
elebija koji opisuje ova podruja i njihove ljepote u XVII vijeku. Pored ovog aspekta, treba
spomenuti i vrijeme njenog nastanka kao bitnu odrednicu u prouavanju osmanskog perioda u
Bosni i Hercegovini. Naime, tekija je nastala iza 1457. godine, dakle prije zvaninog
osvajanja Srednjovjekovne Bosne to nam govori o prisutnosti Osmanlija na naim
podrujima i njihovom djelovanju i prije 1463. godine. Razruena mnogo puta, tekija je
danas u potpunosti unitena, a njeni ostaci pretrpani tekovinama novog doba. Istraivana je u
jednom navratu krajem XX vijeka, ali nije se mnogo otkrilo. Za njeno potpuno razumijevanje
bie potrebna iscrpnija arheoloka istraivanja u narednom periodu. Zasada je njena
rekonstrucija mogua na onovu likovnih prikaza, fotografija, te pojedinih opisa.
U ovom radu obraena je tema tekija i njihovog znaenja, uraen je osvrt na Isa-bega i
njegovu vakufnamu, te je podrobnije pisano o samoj Isa-begovoj tekiji i njenom znaaju
danas.

1
2.Pojam tekije

Rije tekija izvedena je od arapske rijei takkiyya, ije znaenje je ''osloniti se na'', ''biti
poduprt'', pa tako tekija oznaava ''mjesto ili stvar na koju se oslanja, gdje se odmara''. Iz toga
slijedi da tekija oznaava graevinu koja pripada skupini sufija u kojoj se oni okupljaju oko
ejha i obavljaju svoj obred. Tekije su graene na ulazu u grad odnosno kasabu i esto su
predstavljale prvi izgraeni objekat. Gradili su ih dervii, najee ejhovi. Sluile su i kao
mjesta za odmor ili prenoite za putnike namjernike. Od pada Srednjovjekovne Bosne do
danas podignuto je vie od etrdeset tekija. Putopisac Evlija elebija spominje i vei broj
tekija na ovim prostorima. Pripadale su mevlevijskom, kadirijskom, nakibendijskom,
rifaijskom i halvetijskom tarikatu. Najzastupljeniji derviki pravac u BiH je Nakibendijski,
koji naziv nosi po osnivau ovog pravca ah Nakibendu (1318-1389). Po broju tekija
Sarajevo je na prvom mjestu sa 11 tekija i 2 hanikaha, zatim slijedi Travnik sa tri, Mostar
dvije, Foa dvije, Visoko dvije, te Konjic sa dvije tekije. Po jedna je bila u Pruscu, Fojnici,
Seonici kod Konjica, Viegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli. Isa-begova tekija je jedna
od najznaajnijih u Sarajevu, a sagraena je prije 1462. godine, te predstavlja najstariju
ustanovu u Sarajevu.
Islamizacjom naih prostora podizane su tekije u centrima kao razliita arhitektonska rjeenja,
ali nikada to nisu bili impozantni objekti kao to su damije koje su graene. U procesu
islamizacije u Bosni, dervii su imali znaajnu ulogu. Osim uloge vjernika, imali su i znaajnu
ulogu humanista i vojnika. Uz mnoge tekije postojale su i musafirhane i imareti, to je
ukazivalo na socijalni aspekt uloge tekije. Sve je to uticalo na brzo irenje islama. Pored tekija
koje su poimenice imenovane, postojale su sastajalita dervia i na drugim mjestima, posebno
onih redova koji nisu imali svoju tekiju. Oni su se obino sastajali u kuama svojih ejhova ili
u kuama pojedinih dervia i ljubitelja tarikata. Jai redovi su imali su imali vie tekija , pa i
ejhova istog reda koji su imali svoje dervie. Damija i tekija bile su sjedita jednog naselja i
mahale. Obino bi se prvo napravila tekija ili damija, a zatim bi se oko njih formirala mahala
koja bi se obino nazvala po osnivau zadubine. Prostor bosanskih tekija poetno je odreen
sa sedam initelja: kua, stepenite, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, grob, peina. Tih
sedam initelja povezano je putem u sliku kozmolokog reda. Put je osovina usmjerenosti
tekije i ovjeka. Put nije ravan i slijedi tri smjera: uzlazni, silazni i vodoravni - to odgovara
smjerovima kretnji u obavljanju klanjanja. On zahtijeva sigurnost putnika i znanje o Cilju

2
prema kome se kree. Staza prema tekiji i kroz tekiju ima uzvodni smjer. Tako simbolizira
stazu povratka Ishoditu svega i put koji iz pojavnog svijeta vodi u svijet neuvjetovanosti, to
odgovara stupnjevima ili vratima srca na koja se ulazi sa znanjem svake od sedam rijei
svjedoenja o Bojoj Jedinstvenosti. Kua, sredinji dio tekije, smjetena je s desne strane
blage uzbrdice puta. Oni koji su se zaputili prema tekiji idu strmim putem. Sve poznate
bosanske tekije sadre graevine jednostavnih oblika, prostih konstrukcija; graene su
materijalima iz njihovog neposrednog prirodnog okruenja, koji su najee drvo, kamen i
zemlja. Rijeka je postavljena upravno na smjer kible, pa osovina vodoravne usmjerenosti
tekije premoava rijeku. Stijena je dio bosanskih tekija. Kua se oslanja na stijenu, dijelom
ulazi u nju. Stijena kao kupola natkriljuje kuu, i tako ponavlja simbolizam krova svijeta.

Isa-begova tekija prije 1957. godine

3
3. Isa-begov vakuf u Sarajevu

Kao urbano mjesto, Sarajevo se poinje razvijati sredinom XV vijeka podizanjem zadubina
Isa-bega Ishakovia. On je jo 1457. godine podigao damiju koju je poklonio sultanu
Mehmedu Fatihu, po emu je damija i dobila ime Careva. Nakon toga je podigao upravno
sredite - dvor - saray, po kome je grad Sarajevo dobio ime. Oba ova objekta, damija i saray,
nastali su prije 1462. godine, kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovia o osnivanju
njegovih zadubina, s kojima je, zapravo, poelo urbano formiranje grada. Ovaj dokument
predstavlja najstariji izvor koji se odnosi na Sarajevo i njegovu najbliu okolinu za vremena
osmanske uprave. Datirana je u vrijeme od 1. februara do 3. marta 1462. godine. Vakufnama
je, prema propisima i tadanjem obiaju, ispisana pred kadijom, a njena vjerodostojnost je
potvrena potpisima 18 svjedoka. Samoga Isa-bega, zastupao je vojvoda Ho Kadem, kojeg
Dubrovani u jednom aktu napisanom u junu 1461. godine zovu "vojvoda Aschadam de
Vershbossania". Prvim mutevelijom imenovan je hoda Sinanudin Karamani. Tekst Isa-
begove vakufname, ispisan je arapskim jezikom. Original ove isprave, izgubljen je, no postoje
etiri vjerodostojna prijepisa. Vakufnama ne pominje mesdid, prvu graevinu, koju je nakon
podizanja konaka, dao izgraditi Isa-beg. Prvi objekat obuhvaen vakufnamom, podignut je na
desnoj obali Miljacke, u neposrednoj blizini sadanje brane na Bentbai. Rije je o Isa-
begovoj tekiji, a o njenom znaaju govori i injenica da se cijelo naselje koje je nastalo oko
nje, a koje se protezalo smjerom sjeverozapad istok, od Bentbae do Baarije, nazivalo
Mahalom Isa-begove zavije. U toj mahali 1526. godine sagradio je damiju Mustafa
Muslihudin ekreija. Od toga vremena zamijenjeno je ime mahale Isa-begove zavije
imenom ekreijine mahale. Po svemu sudei ova Isa-begova zadubina podignuta je iza
1457. godine, mada predanja bosanskih sufija kazuju da ona potjee jo iz druge polovine 14.
stoljea. Postoji, naime, teza o prisutnosti islama i muslimana i prije osmanskog osvojenja
sarajevskog kraja. U ranom osmanskom razdoblju tekije su imale viestruko znaenje i ulogu,
pa ne udi injenica da je to bio jedan od prvih objekata sagraen u Sarajevu. U vakufnami se
nita ne govori o tome kojem dervikom redu pripada zavija uz ovu musafirhanu. To nam je
dokaz da ova zadubina prvobitno nije osnovana kao tekija, nego kao musafirhana. Prema
tome, njen znaaj je u prvom redu humanitarni, a tek onda vjerski, i to se jasno vidi iz samog
teksta citirane vakufname. Pa ipak, sigurno se zna kroz historiju ove tekije da je ona bila
mevlevijska.

4
4. Isa-begova tekija u Sarajevu

4.1 Historijat tekije

Kao to je ve navedeno, tekija je sagraena nakon 1457. godine. Lokacija tekije je smiljeno
izabrana. Naime, tekije su se inae gradile u prirodnom okruenju i potpuno su otvorene
prema njemu. Rijeka, stijena, klanac ili brdo najee su odlike mjesta na kojem se podiu
tekije. Smatrajui srednjovjekovno selo Brodac, koje se nalazilo na Bembai, pogodnim da u
njemu zasnuje novi grad, Isa-beg je to zemljite izuzeo od ranijih vlasnika, a u zamjenu im je
dao zemljite u selu Vrani u Hrasnici. Kao poklonik dervia, tu je sagradio tekiju, do nje
musafirhanu, neto nie na Baariji han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam uz Carevu
damiju, izvjestan broj duana, te mlinove na Miljacki. Pored tekije, okolo koje se poelo
formirati novo naselje, podizanjem hana, odnosno karavan-saraja sa mnogim duanima, on je
postavio osnove privrednog centra, a mostom preko Miljacke omoguio povezivanje
najstarijeg naselja okolo Careve damije sa novim privrednim centrom na drugoj obali. Tekija
je vie puta popravljana, ruena u poarima i poplavama u uvijek nakon toga obnavljana. U
pravilu imala je skroman i zatvoren oblik. U njemoj oblikovanju oslikava se zatvorenost
prema spoljnom i otvaranje prema unutarnjem.

O velikoj, raskonoj tekiji na Bentbai pisao je i uveni putopisac Evlija elebija. On u svom
putopisu iz 1659. dajui opis Isa-begove tekije smjetene na obali rijeke Miljacke, kae:

''Mevlevijska tekija-Na obalai rijeke Miljacke, na mjestu poput raja nalazi se vakuf tekija
Delaludin Rumije. Tekija ima simhanu, mejdan-odaju, 70-80 sobica za siromahe, mahfil za
mutribe, imaret i blagovaonicu. Zbog biljnih i ivotinjskih vrsta koje se nalaze na prostoru
tekijske cjeline, savremeni istraivai ga nazivaju ''prirodnim botanikim vrtom''.

Za vrijeme provale Eugena Savojskog u Bosnu 1697. godine koji je popalio Sarajevo,
izgorjela je i Gazi Isa-begova Mevlevijska tekija. Pjesnik Reid efendija rodom iz Sarajeva u
svojoj pjesmi o katastrofi Sarajeva koju je uzrokovao pohod Eugena Savojskog, Mevleviskloj
tekiji je posvetio oko 40 stihova u kojima opisuje zgradu tekije, njen adrvan, bau i drugo.
On u svojim stihovima spominje i enterijer objekta i podatak da je unutranjost tekije bila
ukraena levhama ispisanim krasnom kaligrafijom. Od tog vremena ovaj objekat se spominje
samo kao tekija. Sarajevski hroniar Mula Mustafa Baeskija navodi da se 1762 (1196.

5
hidretske) godine obnavljala mevlevijska tekija. U doba bosanskog valije Vedihi-pae
(1835-1840. godine) temeljito su popravljene zgrade musafirhane i tekije. Tada je uz ove
zgrade sagraena i jedna damija. Prije 1860. godine rijeka Miljacka je odnijela damiju i jo
jednu zgradu. Godine 1878. austrougarske vlasti su privremeno zabranile rad musafirhane, pa
samim tim i tekije. Sve do 1924. godine tekija je obavljala svoju funkciju i izdravala se iz
donacije vakifa Fadil-pae erifovia. Svi kasniji zahvati na ovom prostoru ili su ka tome da
se gubio njegov prvobitni izgled. Radi regulacije saobraaja 1941. godine tadanja vlast NDH
je donijela nove planove o rekonstrukciji prostora Bembae, kada su bili napravljeni nacrti za
ruenje Isa-begove zavije, ali koji nisu realizirani zbog ratnih deavanja. Godine 1957., tekija
je posljednji put sruena. Razaranje tekijskog prostora je nastavljeno izgradnjom
saobraajnice prema Palama, benzinske pumpe i drugih objekata. Komisija za ouvanje
nacionalnih spomenika BiH na sjednici odranoj u martu 2005. godine, donijela je odluku
kojom Prirodno-graditeljsku cjelinu-Isa-begove zavijek proglaava nacionalnim spomenikom.

4.2 Opis kulturnog dobra

Kroz drvenu dvokrilnu kapiju koja je bila postavljena na visokom avlijskom zidu ulazilo se u
prostor kaldrmisane avlije. Ulica Bembaa se nalazila na viem nivou od avlije, tako da je
problem denivelacije bio rijeen sa osam kamenih stepenika. Avlija je obuhvatala prostor od
ulice pa sve do rijeke Miljacke, kojoj se prilazilo ispod zida semahane. Donji prozori objekta
bili su pravougaoni, dok su gornji imali zavretak u vidu blago spljotenog polukrunog luka.
Prozori u donjoj zoni su imali eljezne demire. Zgrada je bila postavljena na temeljima od
lomljenog kamena sa krenim malterom kao vezivnim sredstvom, dok su zidovi prizemlja i
sprata bili izvedeni od erpia, sa konstrukcijom od drvenih hrastovih hatula. Cijeli objekat je
bio omalterisan krenim malterom i kreen u bijelu boju. Krovna konstrukcija je slijedila
razuenost osnove zgrade, a cjelokupan utisak su upotpunjavale razliite visine sljemena
objekta. Krov je u cjelosti bio pokriven eramidom. Prostor zapadno od zavijske avlije bio je
ureen kao cvijetnjak. U dvoritu zavije nalazila se manja grupa od est niana. Uzglavnici su
imali kauke dervia mevlevijskog reda. Na pet spomenika postojali su natpisi na kojima piu
imena pokopanih ejhova i dervia: Osman dede, Muhameda, sina ejha Lutfulaha, Hafiz
Ibrahima, ejh Luftulaha, Muhameda ejh Fikri-a. Od inventara zavije i drugih predmeta koje
su dervii upotrebljavali, nije ostalo nita sauvano. Isa-begova zavija u Sarajevu ne moe se

6
posmatrati izdvojeno izvan ireg prirodnog okruenja i neto ueg prostornog ureenja. U
blioj i daljoj okolici zavije nalazili su se: abanova kahva, drveni most koji je spajao prostor
oko zavije sa prostornom cjelinom na drugoj strani rijeke Miljacke i lokalitet ehove korije,
koji je bio organski vezan sa Isa-begovom zavijom.
Zavija je u svojoj historiji vie puta popravljana, ruena u poarima i poplavama i svaki put
nakon ruenja potpuno obnavljana. Budui da je zavija vie puta ruena i obnavljana,
postavlja se pitanje izbora pravog oblika i mjesta njene rekonstrukcije. Komisija je, s obzirom
na raspoloivu dokumentaciju, odluila da, prije utvrivanja naina rekonstrukcije tekije i
predstavljanja historijske slojevitosti njene cjeline, budu provedena istrana arheoloka
iskopavanja. Predloeno je da prvi iskop bude napravljen uz obalu Miljacke na mjestu gdje je,
prema raspoloivoj dokumentaciji, mogla biti zavija. Dalji tok radova bit e utvren na osnovi
arheolokih nalaza. Dana 1. juna 1999. godine otpoela su probna iskopavanja na prostoru
ukupne duine 28 m, irine izmeu 3 m i 2,10 m i dubine do 5,46 m. U podunom presjeku
iskopa uoeno je pet razliitih hronolokih slojeva, od kojih su gornja tri dio konstrukcije
stare i nove saobraajnice i ne sadre znaajnije komade graevinskog ili drugog materijala
koji bi mogli predstavljati upuivanje na oekivane tragove zavije. Naeni su ostaci tri zida i
jedne graevine manjeg pravougaonog presjeka u krajnjem istonom dijelu iskopa. Zid je
graen od sitnozrnastog krenjaka i vezan je krenim malterom. Juno lice zida bilo je
sagraeno od klesanog kamena, debljine 0,20 m, postavljenog u pravilne redove. Sa sjeverne
strane kamenovi su grubo priklesani i u temeljnom dijelu se proiruju u sokl. Provedena
arheoloka iskopavanja nisu dovoljna za donoenje konanih zakljuaka o naravi graditeljske
cjeline iji su zidovi naeni, niti o vremenu njezine gradnje. S obzirom na to, neophodno je
proiriti arheoloka istraivanja.
Objekat Isa-begove zavije je u potpunosti sruen 1957. godine. I pored utvrene pravne
zatite, prostorna cjelina Bembae, na kojoj se tekija nalazila, izloena je konstantnoj
degradaciji i unitavanju i nakon ruenja zavije. Nezakonito je sagraen vei broj graevina,
meu kojima je po neprimjerenosti sadraja i oblika i opasnosti za prirodne i graditeljske
vrijednosti cjeline, posebno istaknuta benzinska pumpa. Prostor na kome su izvrena
arheoloka istraivanja, odnosno nalazi do kojih se dolo prilikom njih, izloeni su
nepovoljnim vremenskim utjecajima. Problem predstavljaju i otpaci koji se stalno bacaju u
sondu, te stalna degradacija prirodnog naslijea koja se ogleda u nekontroliranoj sjei biljnih
vrsta i degradaciji prirodnih stijenskih oblika.

7
 Likovni prikaz tekije u Sarajevu

8
5. Zakljuak

Isa-begova tekija od svog u vrijeme svog nastajanja 1457. godine, ali i tokom perioda u kojem
je obavljala svoju funkciju, imala je izuzetan znaaj za sve one koji su se koristili njenim
dobrima. Ona nije predstavljala samo obrednu ustanovu namjenju da bude dom i mjesto
duhovnog usavravanja dervia nego je imala i funkciju dobrotvorne ustanove. Pod njenim
okriljem svoj dom su nalazili siromani muslimani, odmarali su putnici namjernici, a uenici
eljni znanja dobijali su kvalitetnu naobrazbu. Vjeto uklopljena u prirodni ambijent, sigurno
je da je kod svojih posjetioca i stanara izazivala poseban osjeaj, osjeaj koji ga dovodi do
spoznaje i unutranjeg mira. injenica da je sagraena godinama prije zvaninog pada
Srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast govori nam mnogo i o ranoj prisutnosti
Osmanlija na ovim podrujima. Takoer, bivajui jedan od prvih objekata kojeg gradi veliki
sarajevski vakif Isa-beg Ishakovi, kazuje nam mnogo i o vanosti ove vrste kulturnog dobra
za vrijeme Osmanlija. Naalost, tekija je vremenom proivjela mnogo faza svoj unitavanja i
rekonstrukcije da bi polovinom XX vijeka bila u potpunosti unitena. Iako se zvanino ubraja
u nacionalne spomenike, briga o ovom nekadanjem znaajnom zdanju je u potpunosti
zanemarena. Njene ostatke prekrivaju novonastali objekti potpuno drugaije namjene. Uprkos
jednoj kampanji arheologa na samom kraju XX vijeka, velika arheoloka istraivanja tek
trebaju da uslijede. U tom sluaju, jo bi se vie razjasnio sluaj i omoguio bi se bolji pristup
pri prouavanju ovog spomenika, a samim time bi se i vrijednovao vie nego to je to danas
sluaj.

9
LITERATURA:

1. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1974.

2. Valerijan ujo, Gazi Isa-beg, utemeljitelj Sarajeva, Sarajevo, 2001.
3. Zejnil Faji, Isa-begova tekija na Bendbai u Sarajevu
4. Amra Hadimuhamedovi, Prostorne osobenosti tekija u Bosni i Hercegovini
5. www.kons.gov.ba

10