SDABC, sv.5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijskipogledi, 4 (1), 77-102 (1996.

UDK: 892.4:229:296.8.82
Pregledni lanak
Primljeno: U travnju 1996.

STARA HEBREJSKA KNJIEVNOST

Siegfried H. Horn
SAETAK:
Stara hebrejska knjievnost
etiri stoljea hebrejske povijesti od pobjeda Aleksandra Velikog (352.
pr. Kr.) do razorenja Hrama (70. po. Kr.)bila su razdoblje znaajne vjer
ske, politike i intelektualne djelatnosti. Nije stoga udno to to razdo
blje karakterizira znaajni broj knjievnih djela, od kojih neke imamo
i danas. Ova su djela religijska po svojoj naravi, jer je religija bila utka
na u svaku nit hebrejskog ivota. Istodobno ona odzrcaljuju jake poli
tike i intelektualne pokrete svoga vremena. Knjievnost ovog
razdoblja ine (1) knjige poznate pod imenom apokrifi i pseudoepigrafi,
a sastoje se od mudrih izreka, rodoljubnih pria, povijesnih djela i apo-
kaliptikih djela, (2) spisi zajednice u Qumranu (vjerojatno Esena), od
kojih je veina nedavno otkrivena u piljama u blizini Mrtvog mora i jo
se i danas istrauje i objavljuje, (3) alegorijske rasprave Filona iz Alek-
sandrije, helenistikog filozofa i teologa, te (4) djela Jcfeipa Flavija.

1. Uvod
Nakon razorenja Hrama, a jo vie nakon uguenja pobune
koju je vodio Bar Kokba (132.-135.), hebrejski su ivot i miljenje
doivjeli drastine promjene. Budui daje nestalo i bogosluja u
Hramu i njihovog politikog jedinstva, idovi su usmjerili svoju
intelektualnu energiju na to da se sauvaju od kulturnog i rasnog
utjecaja neznaboakog svijeta. Ovo su p ostigli istiu i i
obraujui legalne vidove svog religijskog ivota - tendenciju koja
je imala ve dugu povijest posebno meu farizejima. Dok su u
poetku svoja pravila i uredbe uglavnom uvali usmenom preda
jom, od poetka treeg stoljea uobliavaju ih u odreen knjievni
oblik, a u estom su stoljeu razvili ono to je poznato pod imenom
Talmud, tradicionalna kompilacija hebrejskog zakona. Osim Tal-
muda nastajalo je i drugo opirno hebrejsko djelo - tradicionalni
hebrejski komentar Pisma poznat pod imenom Midra. Mnogo se
od ovoga razvilo u vezi s prouavanjem Staroga zavjeta u sinago
gama. Knjievnost Midraa nije zavrena sve do tisuite godine.
U ovome emo lanku ukratko pregledati svaki od ovih obli
ka hebrejske knjievnosti.
77
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska kruievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

2. Apokrifi
Rije apokrifi dolazi od grkoga pridjeva apokryfos, to znai
"skriven". Kadje ova rije prvi put primijenjena na stanovite vjer
ske knjige, bibliari su je upotrijebili upozoravajui na knjige koje
ne treba iroko objavljivati zbog tajanstvene naravi njihovih vi-
jesti, ve trebaju biti dostupne samo pojedincima. Izraz apokrifa
danas opisuje one knjige starozavjetnog razdoblja, koje su bile
ukljuene u LXX, ali ih Hebreji u Palestini nisu priznavali kao
dijelove Pisma, niti su ukljuene u hebrejski kanon. Protestanti
ih nisu prihvatili, te nisu ukljuene u njihova biblijska izdanja,
dotle ih rimo- i grkokatolici smatraju kanonskima, te se mogu
nai u njihovim izdanjima Biblije. Slijedi kratak uvid u apokrifne
knjige:
Prva Ezrina. - U LXX ova knjiga dolazi prije Ezre, koji je
zajedno s Nehemijom poznat u LXX kao Druga Ezrina. U Vulgati
Ezra i Nehemija nose naslov Prva i Druga Ezrina, a ova apokrifna
knjiga Trea Ezrina. Vei dio ove knjige nainjen je od materijala
koji se nalazi u Drugoj knjizi Letopisa, Ezri i Nehemiji. Sie te
knjige je anakronistina pria o mladom straaru koji je zadobio
naklonost perzijskog kralja Darija i doputenje da vrati Hebreje
u Judeju i obnovi Hram. Nije poznato kadje knjiga napisana.
Tobija. - Ovo je lijepa pria o doivljajima Tobije, Hebrejina,
koji je navodno bio zarobljen i odveden u Asiriju u vrijeme Sal-
manasara. Ona opisuje i doivljaje njegovogsina Tobije. Ona pria
kako je Tobija koga je vodio aneo Rafael u ljudskom obliku pu
tovao iz Ninive do Ekbatane u Mediji, kako je uzeo jetra i u
neke ribe u Tigrisu, te je spalivi to s tamjanom, istjerao demona.
Kasnije je Tobija, prema ovoj prii, otvorio oi svome ocu, bacivi
prainu od ui u njegove oi. Bibliari misle da je ova pria na
pisana u drugom stoljeu prije Krista.
Judita. - Ova rodoljubna pria govori kako je neki asirski
kralj Nabukodonozor (nepoznat u povijesti), poslao svog generala
Holoferna da zauzme Palestinu. K adje opsjeo grad Betuliju, Ju
dita, bogata, pobona i lijepa udovica, poduzela je korake da oslo
bodi grad. Uavi u ator Holoferna, predstavila mu se kao
izbjeglica iz grada koja mu eli otkriti neke tajne o mogunosti
zauzimanja grada. Nakon pijanke ona je ula u njegov ator i
odsjekla mu glavu. Ovo je ohrabrilo Hebreje te su ustali i otjerali
78
 SDABC, sv.5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

Asirce. Nekatoliki znanstvenici smatraju d aje ova knjiga napi

sana u Palestini sredinom drugog stoljea prije Krista, te je sma
traju rodoljubnom, ali lijepom priom, napisanom s namjerom da
podigne nacionalni duh u vrijeme makabejskih ratova protiv An-
tioha Epifana.
Dodaci Esteri. - Ovi se dodaci sastoje od est paragrafa,
koji su umetnuti na raznim mjestima u kanonsku knjigu o Esteri.
Oni ukljuuju san Mardokaja, u kome je primio upozorenje o zlu
koje treba doi na Hebreje, molitve Mardokaja i Estere kad su
doznali za Amanovu namjeru i melodramatian dijalog izmeu
Estere i Ahasvera. Ovi su dodaci, ini se, umetnuti s pokuajem
da se Knjizi o Esteri da religijski smisao.
Salomonova Knjiga Mudrosti. - Knjiga je podijeljena na
dva razliita dijela. Prvi se dio bavi mudrou, dok je drugi povi
jesni i opisuje suprotnosti izmeu ivota i religije Egipana i, s
druge strane, Izraelaca. Knjiga istie djelo Boljeg Duha, ona iz
javljuje d aje ovjek sastavljen od tijela, due i besmrtnog duha,
te da ima slobodu izbora. Premda se nita ne govori o Mesiji, pisac
ovog djela postavlja dan suda za zle i pravedne. I katolici i prote
stanti openito smatraju da je ova knjiga proizvod helenistikog
judaizma drugog ili prvog stoljea prije Krista. Napisana je vje
rojatno u Aleksandriji.
Propovjednik Salomonov. - Latinsko je ime Ecclesiasti-
cus dano ovoj knjizi u prvim danima kranstva, ukoliko se sma
tralo daje se moe itati u crkvama (grki ekklesia, lat. ecclesia),
iako se ne nalazi u hebrejskom kanonu. U LXX ona se pojavljuje
pod naslovom "Mudrost Sirahova", dok Talmud govori o njoj samo
spominjui ime pisca - Ben Sira. Ovo je velika knjiga od 51 pogla
vlja, a sadri mnogo poslovica i mnogo uputa o mudrosti. Autor
osjea da nema spasenja bez ovjekovih dobrih djela, a daje grijeh
posljedica ovjekovg slobodnog izbora. On vjeruje u rtve svih
vrsta, raunajui ih uz religijske blagdane kao prva izmeu ljud
skih djela. Za autora je mudrost slobodni dar Boji, koji se dobiva
dranjem Bojih zapovjedi. Ovu je knjigu napisao, prema njezinu
vlastitom svjedoenju, neki palestinski Hebrejin Jezus (ili Joua),
sin Sirahov, a na grki ju je preveo njegov unuk vjerojatno oko
132. pr. Krista.

79
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

Baruh. - Ova se knjiga pripisuje Baruhu, Jeremijinom pi

saru (Jer 36,4). Nastala je u Babiloniji u vrijeme suanjstva. Knji
ga poinje pismom koje alje zarobljeni Hebrejin svojim roacima
koji su ostali u Palestini nakon razorenja Jeruzalema. Vei dio
knjige sastoji se od ispovijedanja grijeha, molbi za oprost i priz
navanje Boje mudrosti, te sjeanja na Boja obeanja o oslo
boenju. Knjiga je dijelom pisana u prozi, a dijelom u stihovima.
Ona sadri povijesnu netonost, jer poziva idove "da se mole za
ivot Nabukodonozora, kralja Babilona, i za ivot Baltazara, nje
gova sina" (1,11), to bi znailo da je Baltazar bio prijestolona
sljed n ik tek nekoliko d esetljea p oslije 586. N ekatoliki
znanstvenici danas openito smatraju da je ova knjiga napisana
nakon razorenja Jeruzalema 70. po. Krista da bi ohrabrila
rasprene Zidove toga vremena, podsjeajui ih na vjemost nji
hovih praotaca u Babilonskom suanjstvu.
Poslanica Jeremijina. - Premda u LXXova poslanica ini
odvojeno djelo, u Vulgati je dodana Baruhu kao posljednje pogla
vlje knjige. To je kratko pismo od svega 73 retka, koje se pripisuje
proroku Jeremiji. Pisano je navodno Hebrejima koji su bili odve
deni kao robovi u Babiloniju, a uglavnom opominje protiv idolo-
poklonstva. Knjiga daje dokaze da je u izvorniku pisana na
grkom, vjerojatno izmeu 4. i 2. stoljea prije Krista.
Dodaci Danielu. - LXX sadri vie dodataka kanonskoj
Knjizi proroka Daniela. To su Pjesma tri sveta djeteta, povijest o
Suzani i povijest o unitenju Bela i zmaja.
Pjesma tri sveta djeteta ima dva glavna dijela. Prvi dio je
molitva koju je navodno izgovorio Azarja (Abed-Nego), dok je ho
dao po ognjenoj pei, drugi je dio pjesma hvale koju anonimni
pisac pripisuje svoj trojici mladia, te ima mnogo slinosti sa 148.
psalmom.
Povijest o Suzani pria kako su dva hebrejska suca vidjela
krasnu i plemenitu enu Suzanu dok se kupala u svome vrtu, te
su se u nju zaljubili. Kad su je oslovili, ona ih je istjerala, a za
osvetu oni su je optuili pred sudom za preljub. Suzana je osuena
na smrt, ali na putu ka gubilitu srela je Daniela, koji je zahtijevao
da se sudski proces obnovi. Ispitujui dva tuitelja odvojeno, on
je njihovim proturjenim tvrdnjama dokazao njezinu nevinost.
Oni su bili pogubljeni, a Daniel proslavljen.
80
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost -Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

Povijest unitenja Bela i zmaja sadri dvije prie. Prva go

vori o Danielu, koji nasluuje prijevaru. Ona pria kako je on
pokazao da kip babilonskog boga Bela (Marduka) ustvari ne jede
hranu kao to se to mislilo. Posuvi pepeo po podu uveer, Daniel
je sljedeeg jutra dokazao otiscima stopa u pepelu da su sveenici
uli nou u idolski hram i pojeli hranu koja je bila ondje posta
vljena. Kralj je na to dao ubiti sveenike a hram razoriti. Druga
pria govori o Danielovom unitenju zm^ja kojemu su se Babilonci
klanjali. Nahranivi ga mjeavinom smole, loja i kose, zmaj je
prsnuo. Zauzvrat ljudi Babilona ubacili su Daniela u lavovsku
jamu, gc^je mu lavovi nisu nita naudili, a prorok mu je Habakuk,
koji je na udnovat nain zrakom donesen iz Judeje, donio hranu.
Kralj je bio toliko impresioniran ovim udesima da je oslobodio
Daniela i pogubio njegove protivnike. Katolici i protestanti se
slau da ovi dodaci nisu izvorni dio kanonske Knjige proroka Da
niela.
Manaeova molitva. - Ovo kratko djelo od svega petnaest
redaka je navodno molitva judinog kralja Manaea, izgovorena
kad je bio u suanjstvu u Babilonu. Ona se ne fialazi meu knji
gama koje su prihvatili katolici na Saboru u Tridentu, te se u
slubenim katolikim izdanjima Vulgate stavlja u dodatak kao
apokrifna. Ona je napisana vjerojatno kao psalam u prvom stol
jeu prije Krista.
Prva knjiga o Makabejcima. - Nasuprot legendarnom ka
rakteru ranije opisanih knjiga, ova se knjiga smatra izvorom
grae za povijest hebrejske borbe za nezavisnost u drugom stol
jeu prije Krista. Ona iznosi povijest razdoblja od stupanja na
prijestolje Antioha IV. Epifana 175. godine do poetka vladavine
hazmonejskog sveenika-kralja Ivana Hirkana 135. Autor ove
knjige je nepoznat. No znanstvenici se zadovoljavaju tvrdnjom da
je on bio neki palestinski saducej, koji je bio dobro upoznat s
dogaajima o kojima je pisao. Knjiga je napisana na hebrejskom
jeziku vjerojatno oko 100. pr. Krista.
Druga knjiga o Makabejacima. - Ova knjiga nije nasta
vak prve Knjige, nego kao i ona poinje s nastupom Antioha IV.
Epifana i iznosi borbe idova za nezavisnost od Siraca. Ona iznosi
povijest samo do pobjede Jude Makabejca nad sirskim generalom
Nikanorom, kod Bet Horona, 162./61. pr. Krista. Premda ona
81
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

obuhvaa manje razdoblje od Prve knjige o Makabejcima, ona

daje vie pojedinosti koje granie katkad s knjievnom obradom
vie negoli s izvornom povijeu. Druga knjiga o Makabejcima
iznosi nove doktrinarne koncepte, koji se ne nalaze u Prvoj knjizi.
Ona izvjeuje, kako je Juda Makabejac prinio rtvu za grijehe
mrtvih i molio se da im se oproste grijesi (12,43-45). Prema uvodu,
ova je knjiga pisana u Palestini oko 124. (1,10), te je ulomak iz
veeg djela nekog Jasona iz Cirene (2,23).
3. Pseudoepigrafi
Rije pseudepigrafa znai doslovno "pisma koja su krivo naz
vana". Bibliari su ovaj naziv dali skupini religijske literature
pripisane glasovitim povijesnim linostima. Ova se knjievnost
pojavila u isto vrijeme kad i apokrifna, te joj je bila u mnogo emu
slina. A lije nisu prihvatili kao kanonsku ni Hebreji ni krani.
Rimokatolici smatraju ova djela apokriflma. Dajemo kratak pre
gled ovih knjiga.
Trea knjiga o Makabejcima. - Ova knjiga od svega se
dam poglavlja ukljuena je u neke vane rukopise LXX. Budui
daje ona bjelodano folklorni izriaj, smatra se pseudoepigrafskim
djelom. Pria iznosi obraeno izvjee o pobjedi Ptolomeja IV. Fi-
lopatora nad Antiohom Velikim u bici kod Rafije (217) te o razuz-
danosti pobjednika. Knjiga je oito napisana da pokae Bo^je
udesno osloboenje hebrejskog naroda u vrijeme line mrnje i
meunarodnih spletaka.
etvrta knjiga o Makabejcima. - Ova je knjiga kao i Trea
o Makabejcima ukljuena u neke rukopise LXX, ali je katolici nisu
prihvatili. To je propovijed Hebrejima o veoj vrijednosti duha
nad strau. Prema ovom djelu, strasti i osjeaje je usadio Bog,
te ih ne smijemo odbaciti, nego kontrolirati. Pravda, hrabrost i
umjerenost trebaju resiti one koji potuju Toru.
Jubileji. - Ovo je djelo napisao vjerojatno neki farizej ili
esen na hebrejskom jeziku u drugoj polovici drugog stoljea pr.
Kr., iako se moe dati raniji ili kasniji datum. To je opiran ko
mentar Postanka i Izlaska, pisan s legalistikoga gledita. Od
naroitogje interesa njeno uenje o dolazeem mesijanskom kral
jevstvu, koje se zamilja kao postupni razvitak, sve dok ovjek i
priroda ne postignu savrenstvo, sreu i mir. Ljudi e ivjeti tisuu

82
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

godina, akad umru, njihov e duh ui u stanje vjenog sjaja. Jedan

fragment ovog djela otkrivenje u Qumranu.
Prva Henokova (Etiopski Henok). - Ovo je kompilacija
djela vie autora, koji su bili farizeji, a napisana je dijelom he
brejski, dijelom aramejski. Poznata je pod nazivom "etiopska",
jer je sauvana samo u etiopskoj verziji.
Posebno zanimanje pobuuje njeno uenje o buduem kral
jevstvu i ivotu. Ona objavljuje vladara toga kraljevstva koji je
bio sakriven s Bogom od stvaranja svijeta (46:1,2; 48:6; 62:7).
Nekoliko naslova koje mu ova knjiga daje primijenjeni su u No
vom zavjetu na Isusa. Tako je on nazvan "njegov pomazanik"
(52:4), "pravedni" (38:2), "izabrani" (40:5; 45:3,4) i "sin ovjeji"
(46:3,4; 62:5). Razliiti dijelovi Prve Henokove, oito razliitih au
tora, daju uvida u razliita gledita meu Hebrejima prvog stol
jea na mesijansko kraljevstvo: poglavlja 1-36 ue da e ono biti
vjeno na Zemlji, poslije konanog suda; poglavlja 37-71 tvrde da
e biti vjeno na Zemlji i Nebu, te da e otpoeti s posljednjim
sudom, dok poglavlja 91-104 smatraju da e mesijansko kraljev
stvo biti vremensko na Zemlji, a da e poslije njega slijediti
konani sud.
U knjizi se daje istaknuto mjesto Azazelu, koji se identificira
s onim "koji je uio sve nepravde na zemlji i otkrio vjene tajne
koje su bile na Nebu, a koje ljudi nisu smjeli doznati".1 Konani
sud nad Azazelom objavljen je ovim rijeima: "Gospod ree Ra-
faelu: vei Azazelu ruke i noge i baci ga u tamu, naini otvor u
pustinji, baci ga u nj... Na dan velikog suda on e biti baen u
vatru... itava zemlja se pokvarila djelima to ih je uio Azazel:
njemu pripii sve grijehe".2 Iako ovo identificiranje Azazela sa
Sotonom ne moe posluiti kao dokaz autoriteta Knjige Henoko
ve, ono je dokaz hebrejskog razumijevanja Azazela u prvom stol
jeu prije Krista.
Prva Henokova upuuje na previranje eskatolokogmiljen-
ja u nekim podrujima judaizma, prije i za vrijeme novozavjetnog
razdoblja. Proroanstvo Henoka zabiljeeno u Judi 14 tijesna je
usporednica s Prvom Henokovm 1,9. Autoriteti se ne slau u da

1 R. H. Charles, The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament,

(Oxford: The Clarendom Press, 1913), sv. 2, str. 193.
2 Isto, str. 193-194. Vidi tekst u 1. Henokova 10,4-8.
83
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

tumima nastanka pojedinih dijelova ove knjige, ali se openito

slau d aje knjiga bila u uporabi sredinom prvog stoljea.
Druga Henokova. - Ova ja knjiga danas poznata samo u
slavenskoj verziji. U nekim tokama pokazuje slinosti s 1. He-
nokovom, te iznosi elemente starog hebrejskog mesijanskog
miljenja. Ima takoer mnogo slinosti s prvom kranskom lite
raturom, to moe biti posljedica ili citiranja crkvenih otaca iz
Druge Henokove, ili citiranje Druge Henokove iz spisa crkvenih
otaca. Jedna skupina znanstvenika stavlja Drugu Henokovu u
prvo stoljee poslije Krista, dok je drugi stavljaju tek u sedmo.
Druga Baruhova. - Ova je knjiga kompilacija vie knjiga.
Ona ui da ovjek moe ispunjavati zakon, te da su pravedni
spaeni svojim djelima. Ui da e se skoro uspostaviti mesijansko
kraljevstvo, te e Izrael tada biti svjetsko kraljevstvo s Jeruzale
mom kao prijestolnicom. Ova je knjiga napisana vjerojatno u
prvom ili drugom stoljeu poslije Krista. Danas je imamo samo u
sirskoj verziji.
Trea Baruhova. - Ova knjiga brani vjeru u sedam nebesa
i tri klase anela, to odgovara trima klasama'ljudi. Pisac misli
da je zabranjeno drvo u raju bilo vinova loza, te da se Adamova
neposlunost treba pripisati Sotoni, koji je bio zavidan Kristu. U
ovoj se knjizi oituje kranski utjecaj, a napisana je vjerojatno
u drugom stoljeu poslije Krista.
etvrta Ezrina. - Ovdje pisac brani eshatoloki pogled na
Boga, unapreujui temeljno vjerovanje judaizma. Bog je jedan i
jedini. On nema posrednika. On je sam posljednji sudac. Izrael je
izabrani narod, a Zakon je poseban dar Izraelu. Budi da ljubav
Boja k Izraelu nadmauje njegovu ljubav spram bilo kojeg dru
gog naroda, Izraelci su njegovi pravi predstavnici ovjeanstvu.
Ova knjiga sadri legendarnu priu o tome kako je nakon spari
vanja knjige Zakona u vrijeme Nabukodonozorova razorenja Je
ruzalema Ezra pod nadahnuem diktirao novi primjerak Zakona
svom pisaru. Misli se da je 4. Ezrina napisana pri kraju prvog
stoljea poslije Krista.
Svjedoanstva dvanaestorice patrijaraha. - Ovo djelo
objavljuje spasenje neznaboaca preko Izraelaca. Ono vidi Mesiju
kao potomka Levijeva, a ne Judina, te povezuje Danovo pleme s
antikristom. Ovo djelo govori o uskrsnuu, kada e i pravednici i
84
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost -Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

grjenici ustati i podijeliti se u dvije skupine. Smatra se da je

Svjedoanstva napisao neki farizej ili esen na vrhuncu hazmonej-
ske vladavine, kad je Ivan Hirkan nosio titule Proroka, Sveenika
i Kralja, te su ga farizeji priznali kao Mesiju. Openito se priznaje
da dananji oblik ove knjige sadri kranski utjecaj. Nedavno je
obnovljeno zanimanje za Svjedoanstva, kad je u jednoj pilji u
Qumranu pronaen jedan njen fragment, i to Svjedoanstvo Le-
vija. Ukazuje se takoer na slinosti Svjedoanstva Levijeva, Ha-
bakukovog komentara i Sadokovih fragmenata.
Sibilina proroanstva. - Ovo se djelo u poetku sastojalo
od 15 knjiga i nekoliko fragmenata, koji sadre proroanstva na
stala meu Hebrejima, a vjerojatno i meu kranima od 2.-5.
stoljea poslije Krista.
Uzaae Mojsijevo. - Ova se knjiga vjerojatno u poetku
sastojala od dvaju razliitih dijelova: Svjedoanstva Mojsijeva i
Uzaaa. Pisac, neki farizej, pokuava svoje sunarodnjake pove
sti na stare staze poslunosti Tori. On domoljubno gleda na po
vratak deset plemena i osjea daje dunost Izraela drati Zakon
i moliti Boga za posredovanje u njihovu korist'. Ovo je djelo ini
se napisano u prvom stoljeu poslije Krista. Prvi kranski pisci
povezuju Judu 9 s ovom knjigom, ali se Judine rijei ne nalaze u
Uzaau u dijelovima koje danas imamo.
Pismo Aristeja. - Misli se da je ovo pismo napisao Aristej,
neki slubenik na dvoruPtolomeja II. Filadelfa (285.-246. pr. Kr.),
svome bratu Filokratu. Ono govori o sastavljanju LXX. Zbog mno
gih anakronizama znanstvenici su uglavnom odbacili njegovu vj e-
roostojnost. Meutim, ono je vrijedan izvor inform acija o
gleditima staroga doba na postanak LXX.
Knjiga o Adamu i Evi. - Pisac ovog djela pria povijest o
Adamu i Evi od njihovog stvaranja do istjerivanja iz edenskog
vrta. On vidi unitenje Zemlje prvo vodom, a zatim vatrom. Autor
je vjerojatno bio Hebrejin iz dijaspore, a pisao je tijekom prva
etiri stoljea kranske ere.
Muenitvo Izaije. - Ova knjiga izjavljuje da je kralj
Manae osudio proroka Izaiju zbog njegove tvrdnje da je vidio
Boga (Iz 6,1), dok prema Izl 33,20 nijedan ovjek ne moe vidjeti
Boga i ostati iv.

85
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

Pirke Aboth (ili Izreke Otaca). - Ovo je zbirka etikih i

religijskih pravila koja su izrekli hebrejske voe u razdoblju od
vie stoljea prije poetka kranske ere. Oni su vjerovali da se
Boja pravda otkriva na isti nain kao i na zemaljskom sudu -
nagrada mira i sree onima koji dre Zakon, a kazna onima koji
kre njegove propise. Oni su ustvari upotrijebili rije Tora (Zakon)
kao izraz za Boga. Ovo je djelo ukljueno u Minu.
Psalmi Salomonovi. - Ovo je zbirka od 18 psalama, koji
opisuju pravdu Izraela u usporedbi s narodima oko njih. Iznose
se dvije klase Hebreja, pravedni, kojima i pisac pripada, i nepra
vedni, koji su prosti i ugaaju ljudima. Ovi su psalmi napisani u
izvorniku na hebrejskom vjerojatno sredinom prvog stoljea prije
Krista.
Pria o Ahikaru. - Ovo je roman koji opisuje vrijeme asir-
skog kralja Sanheriba. Ahikara, Sanheribovog vezira, lano je
optuio njegov neak Nadan, te je osuen na smrt. Poto je Ahikar
jednom prilikom oslobodio krvnika od smrti, on je ubio jednog
zloinca namjesto Ahikara koji je pobjegao u Egipat. K adje San-
herib doznao da je iv, poslao je po njega. Na svom povratku Ahi
kar tvrdi da se osvetio Nadanu koji je umro u tamnici.
4. Knjievnost qumranske zajednice
Dokument iz Damaska
U genizi (spremitu rukopisa) jedne kairske sinagoge otkri
veno je krajem 19. stoljea mnogo vrijednih hebrejskih rukopisa
iz ranog srednjeg vijeka. Meu njima su bila dva identina teksta
neke hebrej ske sekte iji su lanovi nazvani, u nedostatku tonijeg
imena, "sadokiti" ili "damatanski zavjetnici". Kad su bili obja
vljeni 1910., ovi su rukopisi prouzroili mnogo borbe meu znan
stvenicima, je r su bili jedinstveni u hebrejskoj knjievnosti.
Znanstvenici su zakljuili da su pisci ovih djela pripadali nekoj
sekti, koja se odijelila od hebrejstva, smatrajui ih otpadnicima
od Zakona. lanovi ove sekte vezali su se "novim zavjetom", te su
imali svoj nain ivota i obrede. Kasnije su napustili Palestinu i
nastanili se u Damasku. Neki su znanstvenici mislili daje sekta
osnovana u 7. stoljeu poslije Krista, dok veina stavlja njihovo
podrijetlo u drugo stoljee prije Krista ili u razdoblje izmeu dru
gog stoljea pr. Kr. i 70. godine poslije Krista. Tijesni odnos ovih
86
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost -Biblijskipogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

rukopisa prema pseudografskim Svjedoanstvima Dvanaest pa-

trijaraha, Knjizi Jubileja i Knjizi Henokovoj, upuuje na maka-
bejski ili rani rimski period kao vrijeme njihovog postanka.
Dokument iz Damaska sadri opomene i pravila. Subotu treba
drati prema istim pravilima kao to su to inili farizeji Novog
zavjeta. Oskvrnue, neistim kupanjem ili zabranjenom hranom,
bavljenje s neznabocima i bludom, bilo je zabranjeno, dok se pre-
porualo jednoenstvo i priznanje grijeha. Jasno se vidi jaka vjera
u nauk o izboru, vjera u dobre i zle anele, vjera u oekivanog
Mesiju i vjeni ivot.
Otkriem i prouavanjem ranije nepoznatih djela to ih je
imala zajednica u Qumranu u blizini Mrtvog mora, pokazalo se
da je dokument iz Damaska nastao u istoj skupini te se moe
svrstati pored qumranske knjievnosti. Ustvari, kae se, da se u
qumranskoj knjievnosti spominju ovi dokumenti. Dokument iz
Damaska naziva se katkad i Fragment Sadokita.
Qumranska knjievnost
Izmeu brojnih fragmenata izvanbiblijskih djela naenih
meu svicima kod Mrtvog mora, svega je nekoliko dostatno
sauvano da moe pruiti dovoljan tekstovni m aterijal za
prouavanje. Izmeu ovih tekstova dosad su objavljena samo eti
ri. Oni daju sliku obiaja i pravila qumranske zajednice, ali govore
vrlo malo o njenoj povijesti.
Budui da govorei o povijesnim linostima govori izmilje
nim nazivljem kao: "uitelj pravde", ili "zli sveenik", dok politike
moi dolaze pod istim imenima "Kitim iz Asura" ili "Kitim u Egip
tu".
Dosad su objavljena ova izvanbiblijska djela qumranske za
jednice:
1. Komentar 1. i 2. poglavlja Knjige proroka Habakuka, u
kojem se proroanstva tumae kako su navodno nala svoje ispun
jenje u nemirno vrijeme u kojem je ivio komentator.
2. Svitak pod imenom Rat sinova vidjela sa sinovima tame,
koji opisuje povijesni ili imaginarni sukob te iznosi uglavnom pra
vila ratovanja.

87
 SDABC, sv.5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

3. Svitak koji sadri Zahvalne psalme, sline biblijskim

psalmima, ali im nedostaju dubina i duhovna sila koje se mogu
nai u biblijskim psalmima.
4. Prirunik discipline, najvanija od izvanbiblijskih knjiga
pronaenih u Qumranu. Prirunik sadri pravila i upute prema
kojima su pripadnici zajednice ivjeli, te dokazuje da su "zavjet-
nici" iz Fragmenata Sadokita pripadali istoj zajednici. Djelo ot
kriva da su lanovi ove zajednice inili vjersko drutvo s
demokratskom upavom, iji su naglednici birani glasovanjem.
Privatno vlasnitvo nije bilo doputeno. Sav je novac uvao i troio
nadglednik u interesu zajednice. Pravila su zajednice strogo
potovana, te je postojao i kazneni zakonik za prijestupe kao npr.
lane ili krive tvrdnje, teta nanesena susjedu, prekid govora dru
goga ili spavanje u vrijeme sastanka zajednice.
Ovaj dokum ent opisuje i obrede prilikom obreda po
sveivanja. U sluaju obeaenja bile bi izreene teke kletve,
ili u suprotnom proireno Aronovo blagoslivljanje:
"Neka te blagoslovi sa svim dobrim i uva te od sveg zla,
neka osvjetli tvoje srce ivotnom mudrou i neka te obdari
vjenim poznanjem, neka podigne svoje ljubazno lice za tvoj vjeni
mir."
Od pripadnika zajednice se zahtijevalo da vre obrede
ienja uronjavanjem u vodu, da zajedno pristupaju obrocima,
da stalno prouavaju Zakon i da vode ivot svetosti i pobonosti.
Znaajno je da su sve knjige hebrejske Biblije (s izuzetkom Estere)
naene u njihovoj knjinici, a neke i u vie primjeraka. Oito su
lanovi ove zajednice bili zabavljeni prouavanjem Biblije. Ova
se injenica vidi i iz postojanja vie komentara biblijskih knjiga
meu njihovim knjievnim djelima.
Pravila u Priruniku discipline slina su u mnogo emu pra
vilima esena, kako to izvjeuje Filon i Flavije. Zbog ovih slinosti
znanstvenici openito smatraju da je qumranska zajednica bila
zajednica esena ili daje u najmanju ruku postojao tijesan odnos
izmeu dviju skupina.
Budui daje Ivan Krstitelj odrastao u isjx>m podruju, ivio
asketskim ivotom i prakticirao krtenje, znanstvenici su za
kljuili daje bio pod utjecajem esena. Iznose se takoer stanovite
slinosti qumranske knjievnosti sa Evaneljem po Ivanu. Poseb-
88
 SDABC, sv.5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

no je uoljiv kontrast izmeu duha istine i zablude, svjetlosti i

tame, koji se oituje i u Priruniku Discipline i Evanelju po Iva
nu. Druge se slinosti vide izmeu qumranskih spisa i spisa apo
stola Pavla. Meu ovima su naroito zanimljivi izrazi "tajna" i
"znanje", vane rijei Pavlova rjenika, za koje se ranije smatralo
da imaju neznaboako podrijetlo. Sada je mnogo jasnije da ovi
izrazi imaju religijsku primjenu i meu Hebrejima, to moe ba
citi vie svjetla na Pavlovu porabu. Meutim, imajui pred oima
mnogo materijala qumranske zajednice koji jo nije prouen i ob
javljen, prerano je dati konane zakljuke o odnosu ovih izvanbi-
blijskih svitaka i Novog zavjeta. S druge strane, sigurno je, da e
ovi svici baciti vanu svjetlost na religiozno miljenje Hebreja u
vrijeme Isusa, te e biti od velike pomoi tumaima Novog zavjeta.
5. Septuaginta, Filon i Flavije
Osim apokrifnih i pseudoepigrafskih djela, koja su napisana
uglavnom na grkom, te predstavljaju helenistiki judaizam, ima
vie drugih vanih hebrejskih djela na grkom jeziku. Izmeu
ovih je posebno vana LXX, te djela Filona i Flavija.
Septuaginta
Nekoliko karakteristika razlikuju LXXod masoretskog tek
sta hebrejskog Starog zavjeta. Jedna od tih je pojava dvostrukih
rijei, tj. sinonima, koji su postavljeni jedan do drugoga, da pre
vedu jednu jedinu hebrejsku rije. Druga karakteristika LXXje
to ona esto izbjegava antropomorfno predoavanje Boga, ten
denciju svojstvenu za veinu filozofskih umova Hebreja u Alek-
sandriji. Jo jedna razlika izmeu LXX i masoretskog teksta je
poredak nekih dijelova. Razliiti redoslijed grae javlja se u Izla
sku 35-39. Prva o Kraljevima 4-11, posljednjem dijelu Jeremije i
na kraju Izreka. Ova tendencija u LXX se proiruje i na poredak
knjiga, koji se razlikuje od tradicionalnog hebrejskog reda: Zako
na, proroka i Psalama. Dok rukopisi LXX variraju ponekad u redu
detalja, oni uglavnom teku u nizu kakav je sauvan u naim Bi
blijama danas. Od apokrifnih knjiga, Prva Ezrina dolazi ispred
Ezre, knjiga Mudrosti, Sirah, Judita i Tobija dolaze ispred Izaije;
Baruh dolazi poslije Jeremije, a knjige o Makabejcima poslije Ma-
lahije. Job dolazi izmeu Pjesme nad pjesmama i knjige Mudrosti.

89
 SDABC, sv.5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

Estera sa svojim apokrifnim dodacima izmeu Siraha i Judite, a

Danielu su prikljueni Suzana, Bel i zmaj.
Moda se najzanimljivija razlika izmeu LXX i tradicional
nog hebrejskog teksta nalazi u injenici da se u grkom javlja
materijal kojeg nema u hebrejskom, dok su drugi stavci sauvani
u hebrejskom, a ne javljaju se u grkom. Ovih varijacija ima ra
zliitih: u Petoknjiju su tekstovi vrlo slini, dok je u Knjizi pro
roka Daniela tekst LXX potpuno drugaiji od masoretskog
hebrejskog teksta. Zbog ovog velikog nesklada prva je crkva od
bacila Daniela iz LXX i nadomjestila ga prijevodom Teodocija u
drugom dijelu drugog stoljea. Ustvari od Daniela iz LXX se tako
malo upotrebljavalo da on danas postoji na grkom samo u dva
rukopisa, jedan primjerak meu Chaster Beatty rukopisima iz
drugog ili treeg stoljea i Chigi rukopisima iz 10. stoljea. Pri
sutnost materijala u LXX koji se ne nalazi u hebrejskom tekstu
protee se ne samo na pojedine stavke nego i na knjige. Tako LXX
sadri knjige koje su oito poznate pod im enom apokrifa.
Meutim, iskljuivanje ovih dodatnih knjiga iz hebrejskog kano
na ne moramo zahvaliti samo masoretima, jei* ini se da su ih
prihvaali helenistiki Hebreji, koje su odbacila njihova konzer
vativna braa u Palestini.
Nedavna otkria rukopisa u Qumranu podigla su novo za
nimanje u prouavanju LXX, jer je vie hebrejskih fragmenata
Starog zavjeta koji su tamo naeni po svom tekstu mnogo blie
LXX negoli tradicionalnom hebrejskom tekstu sauvanom meu
svicima. Dok je puno znaenje ovih otkria hebrejskih tekstova
prema tipu LXX u fazi prouavanja, oni se javljaju da ukau da
neke razlike izmeu grkog i hebrejskog teksta koje su do danas
poznate, nisu posljedica samo loeg prijevoda, ili nemarnog ru
kovanja, nego vie razliitih hebrejskih originala. Oitoje uprvom
stoljeu prije Krista bilo u u cirkulaciji vie hebrejskih izvornika,
razliitog tipa. Ovo vodi do daljeg zakljuka dajedan od ovih pred
stavlja tekst sauvan preko LXX, a drugi tekst naen u veini
svitaka s Mrtvog mora kao i masoretski tekst. Meutim, konane
zakljuke o meusobnom odnosu ovih tekstova dobit emo dal
jnjim istraivanjima.

90
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

Filon
Filon stoji kao jedan od najboljih primjera hebrejskih uen
jaka i filozofa koji su radili pod utjecajem helenizma. On je bio
ovjek plemenitog karaktera i irokih vidika.
Roen u Aleksandriji, vjerojatno izmeu 20. i 10. pr. Kr.,
Filon je odrastao u ozraju kozmopolitske kulture i najljepe he
brejske misli i znanosti. On je bio vjerojatno iz sveenike obitelji,
a ini se farizej. Umro je oko 50. poslije Krista.
Za Filona je Mojsije bio najvei izmeu starih: mislilac, za
konodavac i eksponent boanske istine. Filon je vjerovao da je
Mojsije eksponent istina koje je filozofija eljno ali bezuspjeno
pokuavala razviti. Za Filona je konani plod filozofskog
prouavanja razumijevanje Mojsijeva uenja, kao otkrivenja
Boljeg i osnove svake istine. Filonova je namjera bila da izese
ovu istinu za koju je vjerovao daje dijelom jasno iznijeta a dijelom
tek u zametku u Mojsijevim knjigama. Da bi to postigao, Filon je
u svojim Egzegezama Mojsijevog uenja primijenio alegorijsku
metodu, to je ve ranije bila dobro razvijena umjetnost u alek-
sandrijskim knjievnim krugovima. Ovo alegoriziranje to g a je
Filon provodio do krajnosti esto je modernom itatelju neukusno.
Utjecaj nehebrejskog filozofskog miljenja, naroito Plato
novog, oituje se na Filonu. Za njega su opisivanja Boga kao bia
s nogama, rukama i licem bili samo antropomorfizmi, tj. atributi
Bogu sa ljudskim karakteristikama, kao figure u govoru. Filon
ih je elio eliminirati, jer je vjerovao da nisu doslovna istina. Bog
je bio "onaj koji postoji", koji se materijalno ne moe zamisliti, ve
duhovno ili metafiziki. Za Filona je odgovor leao u logosu. On
nije Logos personificirao, nego ga je priznao Duhom, koji e dje
lovati kroz Mesiju i uiniti ga boanskim vjesnikom. Filon nije
nikada sjedinio ideje o Logosu i Mesiji, kao o jednoj osobi, kako
je to Ivan jasno iznio (Ivan 1,1-3,14).
Filonovo je moralno uenje bilo pod utjecajem Tore s jedne
strane, a stoicizma s druge. Ono predstavlja sr najboljeg to je
nakupljeno u tumaenju hebrejskog zakona. On je vjerovao daje
vrhovni cilj ovjeka u ivotu utvrditi volju Boju i izvravati je.
On je vjerovao daje obitelj zajednica i sam razvitak ovjeka prilika
da se pokae dobro. Filonov utjecaj je bio tako jak da gotovo dva

91
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

stoljea kasnije uenja kranskih platonista Klementa i Origena

u Aleksandru i pokazuju njegove tragove.
Josip Flavije
Najpoznatiji i najvie citirani hebrejski pisac ovog razdoblja
bio je Josip flavije, sveenik, uenjak i vojni asnik, te povjesniar
velikog formata. Roen je u plemenitoj i sveenikoj obitelji u
Jeruzalemu oko 37. poslije Krista te je tvrdio daje potomak Haz-
monejaca. Nakon prouavanja triju glavnih sekti judaizma svojih
dana, farizeja, saduceja i esena, postao je farizejem u dobi od 22
ili 23 godine.
etiri godine kasnije Flavije je otiao u Rim, gdje je posre
dovao za neke Hebreje, koji su pali u nemilost kod Felixa, proku-
ratora Palestine. Na njega je mo Rima ostavila takav dojam, da
je, u vrijeme velike pobune 66.-73., on kao i Herod Agripa II. oz
biljno pokuavao dokazati Hebrejima daje bezvrijedno buniti se
protiv Kraljevstva. Ustvari, on je bio konzervativac, koji se iz
naela borio protiv pobune.
Hebreji su meutim odbacili Flavijev savjet, te se tako oko
svoje 30 godine i on naao upleten u bunu, koja se zavrila razo-
renjem Jeruzalema. Kad su ga Hebreji postavili za guvernera
Galileje, on je poveo trupe te provincije protiv Rimljana, bio po
bijeen i zarobljen, te je proveo dvije godine u zarobljenitvu. Kad
je bio doveden pred rimskog generala Vespazijana, Flavije je pro
rekao da e ovaj general postati imperator. Kad je 69. Vespazijan
izabran za imperatora, Flavije je bio nagraen. U znak zahval-
nosti za imperatorovu zatitu primio je ime Flavije, to je bilo
Vespazijanovo prezime. Prije razorenja Jeruzalema Rimljani su
ga poslali kao dobrovoljnog, ali neuspjenogposlanika hebrejskim
revolucionarima, s pokuajem da ih nagovori na predaju.
Flavije je proivio ostatak svog ivota u Rimu, gdtjeje primao
mirovinu kao rimski graanin i kao dar Judeje. Drugu polovinu
svog ivota posvetio je knjievnom djelovanju. U to je vrijeme
napisao svoja etiri glavna cijela.
Hebrejski rat, bio je prvo Flavijevo povijesno djelo napisa
no najprvo na aramejskom, a zatim prevedeno na grki pod nje
govim nadzorom. Danas je poznat samo grki prijevod ovog djela.
Napisano oko 79., a sastoji se od sedam knjiga, ovo djelo iznosi

92
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

povijest Hebreja od zauzimanja Jeruzalema u vrijeme Antioha

Epifana do zavretka velikog Rimskog rata 73. godine. Prvi dio
ove povijesti osniva se uglavnom na djelu Nikole iz Damaska.
Kasniji dijelovi sastoje se vie ili manje od Flavijevih osobnih
promatranja, kojima je nedvojbeno dodao ono stoje naao u raz
nim izvjeima za svog boravka u Rimu. Piui ovo djelo Flavije
je vjerojatno pokuavao osvjedoiti Hebreje u Mezopotamiji da ne
pokuaju bunu kao njihova braa u Palestini, koja su tako tra
gino prola.
Hebrejske starine, drugo je F lavijevo velik o djelo,
zavreno 93. do 94. godine. To je kratka povijest Boljeg naroda
od stvaranja do poetka Rimskog rata 66. godine. Prvi dijelovi
ovog djela dre se biblij skog izvjetaj a prema verziji LXX, premda
ponekad Flavije iznosi kao injenice elemente farizejske tradicije.
Za dio ovog djela koje se bavi razdobljem poslije Starog zavjeta
Flavije upotrebljava kao izvor grae Prvu knjigu o Makabejcima
i spise Polibij a, Strabona i Nikole iz Damaska. Rezultat ovog djela
svjedoi da je istinito njegovo priznanje pri kraju pisanja da se
naao na vrlo tekom zadatku. Starine opisuju! brojne hebrejske
linosti koje se javljaju i u Novom zavjetu, kao to su Ivan Krstitelj
(Starine, XVIII. 5,2), Jakov, brat Gospodnji (XX. 9,1) i Juda iz
Galileje (XVIIL 1,6). Postoji i stavak (XVIII. 3,3) u kome je Isus
iz Nazareta opisan najljepim rijeima, sa spominjanjem njego
vog raspea i uskrsnua. Ovaj stavak govori o Isusu kao Kristu.
Openito znanstvenici dre d aje ovaj stavak kranski umetak,
a ne svjedoanstvo samog Flavija.
Protiv Apiona je obrana hebrejskog uenja. Apion je bio
neprijatelj Hebreja, koji je za Flavija postao tipini neznaboac i
kome je on posvetio svoju apologiju judaizma. Budui daje Flavije
bio farizej, on ovdje brani svoj tip judaizma. Djelo je vano i zbog
fragmenata koje sadri od izgubljenih spisa babilonskog povje
sniara Berosa i egipatskog povjesniara Maneta.
ivotne Flavijeva autobiografija. Napisan je uglavnom kao
odgovor nekom Justu, koji je optuio Flavija daje duhovni zaet
nik hebrejske bune. U svom djelu autor prikazuje sebe kao pri
stau Rimljana.
Flavijeva djela kritiari napadaju sa razliitim rezultatima
jer u njima ima pogreaka. On je bio sklon Rimljanima, a protiv
93
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost -Biblijski pogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

pobunjenih Hebreja, a bio je sklon Hebrejima sjedne strane, a s

druge strane stajao protiv neznaboaca. Takav stav pisca je ra
zumljiv ako se dri na umu vrijeme gorkog stranarenja. Pisac je
pokuao obraniti narod ije je vladanje i prouzroilo njegov poraz,
ali iji duh jo nije bio slomljen. Ako se Flavijeva djela prouavaju
s gledita arheologije i nekih drugih pisaca koji se bave istim
pitanjima, vidi se da je on ponekad bio nemaran u rukovanjima
povijesnim materijalima. Ipak ostaje injenica da bi bez Flavije-
vih djela bilo ozbiljnih rupa u dananjem poznavanju ne samo
hebrejske nego i rimske povijesti. Flavije je umro oko 100. godine.
6. Targumi
Na slian nain kao to su Zidovi rimskoga svijeta izvan
Palestine osjetili potrebu za grkim prijevodom Staroga zavjeta
(LXX), tako su i Zidovi u Palestini u stoljeima nakon suanjstva
shvatili da svi ne razumiju Bibliju na hebrejskom i da im je po
treban prijevod na aramejski jezik. Sukladno njihovim konzerva
tivnim nazorima stoljeima nisu zapisali te prijevode, ve su se
oslanjali na usmene prijevode biblijskih ulomaka koje su itali
subotom u sinagogama.3 Nakon to bi se Pismo proitalo na he
brejskom, tuma (meturgeman) bi preveo tekst na aramejski.
Ovi su se oralni prijevodi poeli zapisivati vjerojatno prije
Isusova vremena, a u svakom sluaju neposredno prije prvoga
stoljea poslije Krista. Oni su poznati kao targumi ili "prijevodi".
Budui da su oni svjedoci karakteru hebrejskog teksta iji su pri
jevodi, targumi imaju svoje mjesto u prouavanju teksta Staroga
zavjeta. Oni su takoer znaajni jer vrlo esto upuuje na staro
zavjetne tekstove koje su Zidovi smatrali mesijanskim proroan
stvima, jer targumi nisu samo sadravali prijevod starozavjetnog
teksta ve i parafraze i komentare. Tako nam oni otkrivaju kako
su Zidovi prije vie od petnaest stoljea razumjeli tekstove ije
znaenje ne moemo lako utvrditi na osnovi dostupnog hebrejskog
teksta.
ini se da su najstariji targumi nastali u vezi s Torom ili
pet knjiga Pentateuka. Najpoznatiji targum Petoknjija jest On-
kilos targum ili Babilonski targum. Smatra se daje Onkilos, pisac

3 Vidi F. D. Nichol, ur. Seventh-day Adventist Bible Commentary, (Washington,

D.C.: Revievv and Herald, (1953-57), sv. V, str.57. (U daljem tekstu SDABC)
94
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

ovoga targuma, bio zapravo Aquila, poznati uenik rabina Akibe.

Onkilos je takoer doslovno preveo Stari zavjet na grki. Tako je
isto i Onkilos targum krajnje doslovni prijevod, iako sadri neke
parafrazirane dijelove. I dok je njegovo istinsko autorstvo poneto
nesigurno, ini se da je napisan u Palestini a kasnije revidiran u
Babilonu. Drugi je vrlo poznati targum Pentateuka pseudo-Jona-
tanov targum, nazvan tako jer je grekom pripisan Jonatanu ben
Uzielu, najpoznatijem H ilelovom ueniku. Ovaj se targum
takoer zove Yerualmi I., budui d aje nastao u Palestini vjero
jatno nakon sedmoga stoljea. To je vrlo parafrastiki prijevod
koji sadri razliite zakonske i filozofske ideje. Slijedei targum
Pentateuka jest Yerualmi II. ili poznat kao fragmentarni tar
gum, jer je sauvan samo jedan dio.
Najsauvaniji targum Proroka takoer nosi ime Jonatana,
ali su bibliari uspjeli utvrditi daje nastao u Babilonu i da gaje
zapisao rabin Josip iz etvrtog stoljea. Targumi treeg dijela he
brejske Biblije, Spisa, pojavili su se mnogo kasnije.4 ini se da
targumi Danijela, Ezre i Nehemije nisu nikada ni bili napisani.
7. Talmud
Zbirka h eb rejsk og graanskog i kan onskog zakona
sadrana je u opirnoj knj ievnosti, poznatoj pod imenom Talmud,
to znai "uenje". Nastao usmenom predajom, koja se razvijala
stoljeima, Talmud je poeo dobivati pisani oblik poetkom treeg
stoljea poslije Krista. Glavni njegov dio je Mina. Tijekom idua
dva stoljea izraen je opsean komentar Mine, poznat pod ime
nom Gemara. Ove dvije zbirke ine Talmud, te iznose strukturu
povijesnog judaizma.
Usmena predaja
Rabini apostolskog doba tvrdili su da je hebrejska usmena
tradicija istog boanskog podrijetla kao i pisano otkrivenje to ga
sadri Tora. Ova se tradicija predavala od generacije na genera
ciju sve do poetka treeg stoljea poslije Krista., kadje bila kri
stalizirana i napisana u obliku Mine, koje je postala pravilo
upravljanja ortodoksnih Hebreja.

4 SDABC, sv. I. str. 37.

95
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

Kad je napisan Novi zavjet, hebrejska se tradicija, koja je

jo uvijek evala u usmenom obliku, bavila uglavnom tumaenjem
hebrejskih Pisama. Bila je nazvana Midra. Ovo tumaenje nije
bilo jezinog ili povijesnog smisla, nego vie traenje novog poz-
nanja, te se postojei biblijski tekst upotrebljavao samo kao sred
stvo inspiracije i pravca. Ovo tumaenje sluilo se loginom
dedukcijom , kom binacijom srodnih stavaka i alegorijskim
tumaenjem. Midra koji se bavio povijesnim ili dogmatskim
predmetima dobio je ime Hagada ("Izraavanje") ili hagadski mi
dra, a onaj koji se bavio stvarima zakona nazvan je Halakah
(doslovno "norma ili pravilo"), ili halakaki Midra.
Izraz hagada odnosi se na tumaenje poetskih, povijesnim
i drugih, nezakonskih predmeta, to ih sadri hebrejska Biblija.
U sinagogi je to bila opa metoda objanjavanja Biblije, koja je
primjenjivala simbole, alegoriju, fabule i parabole. Hagada nije
bila vezana za odreena pravila egzegeze, te se mogla upotrijebiti
gotovo na sve naine kojima bi se na sluatelja mogao izvriti
trajan dojam. Vrlo opirna legendarna hebrejska knjievost ka
snije kranske ere uglavnom je rezultat hagadske egzegeze Bi
blije, ali samo neke manje sekcije Talmuda duguju svoje podrijetlo
hagadskom Midrau.
Izraz halakah oznauje religijska pravila zasnovana uglav
nom na zakonskim odsjecima Biblije. Dok je hagada bio nain
tumaenja upotrijebljen uglavnom u slubi u sinagogi, halakah
se prouavao na viim kolama. Ako je bilo mogue, ovim se pra
vilima davao biblijski temelj, ali za mnoga pravila koja nemaju
biblijskog temelja tvrdilo se da ih je Mojsije od Sinaja predavao
dalje u obliku usmene predaje. Halakah je sustavno skupljen u
zbirke. Najvea ambicija svakog hebrejskog znanstvenika i
prouavatelja Zakona ("knjievnika" u Novom zavjetu) bila je, da
naui i razumije sva pravila koja se bave religijskim i svjetovnim
ivotom Hebreja.
Najvei uitelji Halakaa bili su Hilel Stariji (umro oko 10.
po. Kr.) i Samaj. Obojica su razvili svoja uenja u posljednjim
desetljeima prvog stoljea prije Krista, a njihovi su uenici raz
vili odvojene kole. Hilel je bio poznat zbog svoje karakterne ple
menitosti, koja se manifestirala u pravilima koja su bila mnogo
liberalnija od onih koja je branio amaj. Slaui se sa amajem,
96
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

da se spisi Tore moraju ispunjavati doslovno, on ih je tako tumaio

da je trebalo izvravati samo minimum traenja Zakona Samaj
je s druge strane bio strog i zahtijevao od svojih uenika maksi
malno dranje zahtjeva Zakona.
Promatraima se razlika izmeu Hilelove i amajeve kole
esto inila umjetnom. Narav pogleda i razlike izmeu Hilela i
amaja ilustrirane su sljedeim primjerom. Samaj je odreivao
da nije doputeno prodati ita neznabocu, ili pomoi mu da na
tovari magarca, ako je imao namjeru putovati subotom. Meutim,
nije vidio zla u tome. Slino potonjem primjeru amajeve fana
tinosti bilo je njegovo inzistiranje da se pri uzimanju ptica za
rtvu na blagdan nisu ljestve smjele pomicati od jednog golubin-
jaka do drugog, nego samo od jednog otvora do drugog na istom
golubinjaku, dok je Hilel doputao oboje.
Meutim, ima nekoliko sluajeva u kojima Hilelova pravila
izgledaju mnogo stroa od Samajevih. Npr. Samaj je doputao da
se pojede jaje sneeno subotom, a Hilelje to zabranjivao na osnovu
zabrane pripreme hrane subotom, primjenjujui je ne samo na
ljude nego i na kokoi. '
Poslije Titovog razorenj a Jeruzalema osnovana j e u Jamnij i,
juno od Jope, Akademija hebrejske znanosti. Ovdje je bio reor
ganiziran i Sanhedrin. Prvi voa ovog hebrejskog znanstvenog
sredita bio je rabin Johanan ben Zakai. On je uspio spasiti he
brejsku tradiciju za potomstvo uinivije uz Pismo sreditem sveg
hebrejskog ortodoksnog miljenja i ivota. Izmeu njegovih na
sljednika bio je najpoznatiji rabi Akiba (50-132), jedan od najveih
hebrejskih mislilaca svih vremena. Prema miljenju rabina, Aki
ba je imao dublje razumijevanje Zakona nego sam Mojsije.
Rani ivot Akibe obavijen je tamom. Meutim, zna se daje
bio niskog podrijetla, te da je otpoeo svoje studije tek kao sre
dovjeni ovjek. Nauivi itati i pisati tek kasnije, zadrao je
mistino strahopotovanje prema pisanju. Ovo se posebno vidi u
jednoj egzegezi, koja nalazi znaenja ne samo u reenicama i
rijeima nego u slovima i ak dijelovima slova. On je smatrao
svojom glavnom zadaom da nae pravi ili pretpostavljeni biblij
ski temelj za svaki Halakah s pomou logine dedukcije. Tako je
uspio da unijeti sustavni red u veliku masu halakistikog mate
rijala. Na ovaj nain on je stvorio prvu sveobuhvatnu zbirku
97
 SDABC, sv.5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijskipogledi, 4(1), 77-102 (1996.)

Mine. Premda ovaj materijal nije napisan, mogue je da su nje

gove manje zbirke napisane pod njegovim nadzorom. Rabi Akiba
je takoer vaan zbog svoje vodee uloge u Koncilu u Jamniji (oko
90. god.), na kojemu su donesene vane odluke o kanonu i tekstu
hebrejske Biblije, kao i zbog njegove potpore koju je dao pobun
jeniku Bar Chohebi, kao obeanom Mesiji u ratu koji je otpoeo
132. godine. Jo prije izbijanja rata Rimljani su zatvorili Akibu.
Provevi vie godina u tamnici, umro je kao muenik, vjerojatno
tijekom rata.
Akibin najbolji uenik bio je rabi Meir, koji je nastavio i
zavrio zakonski sustav svoga uitelja. Njegovu vanost vidimo
iz injenice da se on citira u Mini vie od ijednog svog prethod
nika.
Mina
Misna (Ponavljanje) je zbirka tradicionalnih zakona Hebre
ja. Sadri pravila i uredbe koje su kroz mnogo stoljea formulirali
Sanhedrin, Hilel, Samaj i mnogi drugi glasoviti rabini. Sadri
zakljuke o izmjenama i promjenama tumaenja starih za
kljuaka i pravila u odnosu na nove sluajeve. Tako religijska
obredna pravila ine vei dio Mine.
Izdava Mine bio je Juda, sin imunov (135-220), koji je
vie poznat kao Juda ha-Nasi ("Juda knez"), ili jednostavno kao
Rabi. On je kontrolirao izdavanje prvog skupnog izdanja hebrej
skog tradicionalnog Zakona u pisanom obliku.
Juda ha-Nasi bio je posebno otrouman uenjak. Prouavao
je grki, latinski i astronomiju kod svjetovnih uitelja, a hebrejski
zakon kod vie odlinih uitelja svoga vremena. Uskoro je iza sebe
ostavio sve svoje uitelje i postao priznatim autoritetom u hala-
kahu, tako da su njegova tum aenja sm atrali b oljim a od
tumaenj a Sanhedrina, ij a su pravila smatrana obaveznim samo
ako ih je rabin Juda potvrdio. Zbog svoje mudrosti dobio je naslov
ha-Nasi, naslov koji je nosio predsjednik Velikog vijea, a zbog
svog strogog naina ivota atribut haq-qudosh, "sveti". Slijedei
stope Akibe i Meira, Juda je sredio mnoinu halakistikih pravila
i grupirao ih u skupine kao to su blagdanski dani, rtve, oienja
itd. Ovo je djelo bilo zavreno oko 200. te je postalo slubena Mina
za Hebreje.

98
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

Uz Bibliju Mina je postala glavnim izvorom hebrejskih re

ligijskim studija, a njen se autoritet esto stavljao iznad autori
teta Pisma. Ona je postala duhovnom vezom koja je sjedinjavala
Hebreje rasijane meu mnogim narodima. Ustvari, kad je Mina
postala normom ivota, Sanhedrin i ivei voe bili su gotovo ne
potrebni.
Juda ha-Nasi je Minu podijelio u est sedarima ili "redo
va"!, koji sadre 63 traktata, od kojih svaki nosi ime koje ukazuje
na sadraj. Tih est redova su:
1.Zera' im (sjeme), sadri 11 traktata koji se uglavnom bave
poljodjelstvom i njenim proizvodima.
2. Mo'ed (praznici), sadri 12 traktata koji iznose pravila o
suboti i blagdanima.
3. Naim (ene), sadri 7 traktata s pravilima za enidbu i
udaju i brani ivot.
4. Nezikin (tete), sadri 10 traktata s graanskim i krimi
nalnim zakonima.
5. Kodaim (svete stvari), sadri 11 traktata koji se bave
rtvama.
6. Tohoroth (istoa), sadri 12 traktata s pravilima o istim
i neistim stvarima.
Mina se gotovo i ne bavi isto teolokim predmetima, te
sadri vrlo malo hagadskog materijala. Najvrednija iznimka je
traktat Aboth ili Pirqe Abotli (deveti traktat SederNazikina), koji
je zbirka mudrih reenica najglasovitijih hebrejskih uenjaka od
200. pr. Kr. do 200. po. Krista. Nijedan drugi dio Mine nije tako
esto prevoen i tiskan.
Gemara
S kompletiranjem Mine zavrava jedna era u povijesti He-
breja, jer ono ini zavretak djela Tanna im "tradicionalista", koji
su prenosili Halakah usmeno od narataja na narataj. U
buduem e se razdoblju hebrejski uenjaci zakona zvati amo-
raim, "izgovarai" ili "tumai". Oni su smatrali svojom zadaom
prouavati Minu, tumaiti je i rjeavati njena stvarna ili sluajna
proturjeja.
Amoraim su intenzivno radili u treem i etvrtom stoljeu
kranske ere, a njihov novi materijal, koji se sastoji od dobro
99
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

razraenog tumaenja Mine, sabran je u 4. i 5. stoljeu. Ovgj

egzegetski materijal bio je u to vrijeme nazvan Talmudom, "uen
jem". Meutim, kasnije je postao poznat pod imenom Gemara,
"dopuna", dok se rije Talmud danas esto primjenjuje na kombi
nirane Misnu i Gemaru. Gemara ukljuuje i Baraithas, to su
halakistika prouavanja koja nisu uvrtena u Minu.
Dok je Mina jedinstveno djelo napisano hebrejskim jezi
kom, a prihvaeno od svih Hebreja, Gemara, poznata u Jeruza
lemu kao Talmud, znaajno se razlikovala od Gemare njihovih
babilonskih kolega, koja je nazvana Babilonskim Talmudom. Je
ruzalemski Talmud sadri Gemaru za 38 traktata etiri prva reda
Mine i za jedan traktat estog reda. Dok je Mina pisana hebrej
ski, Gemara jeruzalemskog Talmuda sastavljena je na zapadnom
aramejskom dijalektu. Babilonski Talmud sadri Gemaru za 34
traktata od drugog do petog reda Mine, te po jedan traktat za
prvi i esti red. Mina u babilonskom i jeruzalemskom Talmudu
napisana je na hebrejskom jeziku, dok je Gemara prvo napisana
u zapadnoaramejskom, a drugoga istono aramejskom dijalektu.
Jeruzalemski Talmud imao je malo primjene izVan Palestine, dok
je babilonski Talmud poslije svog konanog izdanja oko 500. po
slije Kr. postao prihvaena norma ortodoksnog hebrejstva.
Tosephta
Tosephta, "dodatak" zbirka je i tumaenje halakistikih
reenica koje se ne nalaze ni u Mini ni u Gemari. Tako ona nije
ustvari dio Talmuda. Kao i Mina, Tosephta je podijeljena u est
redova, ali sadri u svemu samo 59 traktata. Nisu poznati njeni
prvi sakupljai, ali izgleda da su oni izvrili ovo djelo uskoro po
slije zavravanja kompletiranja Talmuda.
8. Kasniji komentatori
Djelo idovskih znanstvenika u pogledu na biblijske i nebi-
bljjske spise nije prestalo kompletiranjem Talmuda. Brojni ko
mentari Talmuda kao i komentari hebrejska Biblije nastali su
tijekom stoljea koja su uslijedila. Do desetoga stoljea sva su
idovska tumaenja Staroga zavjeta napisana ili u smislu hagade
ili alegorije, stoje bio i omiljeni nain tumaenja Biblije i meu
crkvenim oima u kranstvu. Meutim, pod kasnijim utjecajem
arapske znanosti nastao je jasniji gramatiki, leksiki i racionalni
100
 SDABC, sv. 5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

pristup razumijevanju hebrejske Biblije. Najraniji komnetatori

koji zavrjeuju ovo znanstveno obiljeje jesu: Saadia ben Josip
(+942), Samuel ben Hofni (+1013) i Mojsije ibn Gikatilla koji je
isto ivio u jedanaestom stoljeu. Ipak najvei umovi meu idov
skim komentatorima djelovali su u dvanaestom i trinaestom stol
jeu, kao Rai ibn Ezra, David Kimchi i Maimonid, ija su djela
utjecala ne samo na idovsku religijsku misao ve u manjoj mjeri
i na kranske komentatore.
Rai (1040-1105), francuski rabin, pisao je komentare na
Bibliju i Talmud. Njegovi su biblijski komentari otisnuti u broj
nim rabinskim Biblijama, a njegov komentar na Petoknjije jo
je u irokoj porabi kod idova. Ibn Ezra (1092-1167) je panjolski
idov koji je puno putovao Mediteranom i prikupio enciklopedij
sko znanje tako da su njegovi komentari na Bibliju vrijedan izvor
podataka.
David Kimchi (1160?-1235?) pripada francuskoj obitelji
idovskih znanstvenika. Njegovo je najznaajnije djelo komentar
na proroke knjige Staroga zavjeta. Meutim, on je bio utjecajniji
kao gramatiar i leksikograf; njegova je poznata Hebrejska gra
matika, koja sadri popis hebrejskih korijenskih rijei, stoljeima
predstavljala temelj hebrejskog gramatikog pisanja u Hebreja i
krana.
Maimonid (113-1204) je najznaajniji idovski znanstvenik
i filozof srednjega vijeka. Rodio se u panjolskoj a postao znamenit
kao voa idova u Egiptu. Njegov arapski komentar na Midra
dao je stvarno znaenje mnogim nejasnim reenicama starih ra
bina i izveo iz njih etike i dogmatske sadraje. Njegovo je djelo
podjednako izvrilo utjecaj na kranske skolastike kao i na mu
slimanske filozofe. Toma Akvinski, Meister Eskhart i ak filozof
Leibnitz gradili su na filozofskim idejama Maimonida.

Izvornik: "Ancient Jewish Literature", Seventh-day Adventist Bible

Commentary. Urednik F. D. Nichol., (Washington, D.C.: Review and
Herald, 1953-57), 5:83-101.

S engleskog preveo: Mihael Abramovi

101
SDABC, sv.5. Stara hebrejska knjievnost-Biblijski pogledi, 4 (1), 77-102 (1996.)

SUMMARY:
Ancient Jewish Literature
The four centuries of Jewish history from the conquest of Alexander the
Great (332 B.C.) to the destruction of the Temple (A.D. 70) were a period
of considerable religious, political, and intellectual activity. It is not sur-
prising, then, that they were also characterized by a notable body of li
te r a t productions, many of which are extant today. These works are
religious in nature, for religion was woven into every phase of Jewish
life. At the same time they reflect strongly the political and intellectual
movements of their times. The literature from this period is made up of
(1) books known as the Apocrypha and the pseudepigrapha, consisting
of wisdom literature, patriotic stories, histories, and apocalyptic works;
(2) the writings of the Qumran community (probably Essens), most of
which have come from the recently discovered caves near the Dead Sea
and are still in process of publication; (3) the allegorical treaties of Philo
of Alexandria, the Hellenistic philosopher-theologian; and (4) the works
of Josephus.

102
C (--------------------- -------------------------------- 1
TRANSLITERACIJA GRKOG,
HEBREJSKOG I ARAMEJSKOG TEKSTA

Grki
a a n e Q r
<? 9 n f Q hr
P b e th o.S s
Y 8 i i T t
YY ng X k V y ( "u kod diftonga)
yx nk X l f
Y5 nx V m X kh
YX nkh V ti ap ps
6 d 5 X a) 0
E e 0 0 0) 9
t t Jt p h

Hebrejski aramejski
Suglasnici

X n h B P
3 b 0 t 9 P
3 b * X s
y
X g 3 k P <7
g 3 k T r
T d *7 l fr i
d 8,0 m
n h 3,1 n n t
1 vv D s n t
z V

Samoglasnici Polusamoglasnici

. a *s u i e

T
a, o a i a
e i vi e
.. e i n o
i i 0
O i u

kV )l