Carski su portreti bili izloeni u Rimu i u svakom kutku Carstva.

Bilo u javnom ili privatnom

kontekstu, bili su izraz odanosti svih drutvenih slojeva i etnikih grupacija, i u isto su vrijeme
pridonosili recepciji carske ikonografije.
U posljednja tri desetljea pojavile su se mnogobrojne publikacije koje su se bavile portretima
julijevsko-klaudijevske carske kue. Te portrete grupira se prema tipolokom kriteriju. Prvi je to
pokuao Otto Brandel 30 ih godina prolog stoljea knjigom Ikonographie des Kaisers Augustus
(1931), a slijedili su ga Walter H. Gross i Max Wagner. Od 60-ih godina prednjae Fittschen i Zanker
(u novije vrijeme Boschung), koji su svojim radovima postavili suvremena metodoloka uporita tim
istraivanjima.
Oni su zapazili da su portreti rimskih careva i njihove rodbine kopije nastale prema manjem
broju nacrta, da se mogu grupirati prema izgledu glava, te da se na taj nain moe proniknuti u izgled i
karakter prototipa. Osobito je bilo vano zapaanje da su ateljei najrevnije kopirali frizure. Metoda
istraivanja frizure postala je poznata kao brojanje pramenova i ukljuila je analizu poloaja i
naina na koji se pramenovi rastvaraju, njihova rasporeda, pojam klijeta i openito nizanje
pramenova. Sve to pratila je i usporedba fizionomijskih detalja.
Nizanje kopija prema prototipovima nazvano je portretnim tipovima. Pokazalo se da je irenje
kopija, to jest replika, bilo nadregionalnog karaktera i oito u vezi s emisijama novca, dok su manje
lokalne serije portreta mogle nastati kao varijante poznatih tipova.
Ogledan i najbolji primjer fotodokumentacije je Katalog portreta u Kapitolijskom i drugim
komunalnim zbirkama grada Rima, autora Fittschena i Zankera.
Sa Augustom zapoinje praksa da se u punoj plastici izrauju portreti cara i lanova rodbine u
nekom vanom trenutku iz njihovih ivota, a onda se po uzoru na to izrauju matrice (reverzibilnom
metodom) koje se prikazuju na novcu. Ve prvi istraivai primjeuju da te replike predstavljaju ui
izbor najkvalitetnijih primjera, pa se tako oblikuje metodologija kojom se obrauje ovaj vid
skulpturalne batine. Majstori najvie panje poklanjaju izradi frizura koje su najvjernije imitacije.
Mada fizionomija lica jednog cara u odnosu na razdoblje nastanka (prototipovi, posthumno)
varira, frizura je uvijek ista i prema njoj se odreuje o kojem je caru rije, ona je znak raspoznavanja.
Da li su majstori svjesno imitirali frizuru smatrajui je glavnim elementom individualizma ili
je to bio automatizam?

AUGUST
August je prvi u potpunosti iskoristio ve razvijenu oficijelnu umjetnost u slubi politike i
socijalne ideologije. To se ogleda na svim poljima umjetnosti, ali posebno portretima na novcu i u
punoj plastici.
August se na novcu poinje prikazivati 37. pr. Kr.1, dakle po uzoru na Cezara ve za svoga ivota.
Prvi kovani novac prikazuje na aversu njegov numizmatiki portret, a na reversu njegova oca i boga
Cezara.2
Portret karakterizira melankolija, stanoviti umor i mladalaki prikaz.
Preferiranjem mladolikosti Augustov portret raskida s republikanskim realizmom.
Tome je s jedne strane razlog bila stvarna Augustova mladost u doba punoga uspona na vlast (31. ima
tek 32 godine), s druge strane inspiracija koju su autori njegovih najranijih portreta crpili u klasinoj
umjetnosti 5. st., kada se preferirala ljepota mladosti i atletska snaga, a jedan od razloga bila je
vjerojatno i Augustova elja da se prikae mlad.

1
do Cezara portreti vanih graana javljali su se na novcima tek nakon njihove smrti. Cezar prvi kuje novac sa svojim likom novac postaje
propagandno sredstvo. Oktavijan kuje u sklopu trijumvirata novac sa svojim i Cezarovim likom.
2
u punoj plastici izrauju se portreti poznatih linosti povodom vanih dogaaja u njihovom ivotu, a potom numizmatike radionice po
uzoru na te portrete izdaju emisije novca. Stoga moemo rekonstrirati razvojnu sliku pojedinih portreta na temelju novca i preivjelih replika

1
Aktualno poznavanje Augustovog portreta do nedavno se svodilo na tri neprijeporna, odnosno glavna
(proto)tipa portreta:
1) Akcijski tip ili tip Oktavijana
2) Prima Porta tip ili glavni tip
3) Forbes tip ili sporedni tip (nazvan i Ara Pacis tip)
U posljednjoj Boschungovoj studiji Augustovog portreta njima su pridodana jo dva starija tipa.

1. Alcudia (akcijski) tip

Prema glavi iz Alcudie (Mallorca). Jezgrena grupa: 4 replike (Alcudia, Uffizi, Tripoli, privatno
vlasnitvo).
Serije replika: 24 primjerka.
Datacija: 40-e pr. Kr. (primjerci tzv. DIVUS IVLIVS emisije novca koja se datira od 40.-38. pr. Kr.).
Neki smatraju da je ovaj tip prvi trodimenzionalni Oktavijanov portretni tip upotrijebljen za
konjaniku statuu (Senat postavio 43. pr. Kr. na Rostri na Forumu).
No, rani Oktavijanovi numizmatiki portreti izgledaju vrlo uopeni, to upuuje da moda nisu
bazirani na stvarnom portretu.
Fizionomijski realizam izraen je umjetnikim formama koje su derivirale iz tzv. helenistikog patosa
u slojevima nagomilani pramenovi, velika rairena klijeta, inklinacija glave na desno (kao u
trenutku donoenja neke vane odluke), plastine lokne, sitne oi, tenzija na elu i obrvama
(koncentracija) itd.
Snano rastavljena kosa formira izrazito iroka otvorena klijeta, koja idu od sredine lijevog oka do
desnog ugla ela.
Lice je mravo, fizionimijski detalji asimetrini.
Prikaz je ipak daleko od rimskog patosa ranijih vremena i ublaen je klasicistikim elementima.
Glava iz Osora (Cres)3

2. Lucus Feroniae tip

Naziv po glavi iz Lucus Feroniae iz predgraa Rima sa samo dvije replike.

Ranije su replike bile smatrane verzijama (preradama) akcijskog tipa (Zanker), ali pokazuju dovoljno
razlikovnih osobina da ih se smatra posebnim tipom ili najmanje podtipom.
Poveznica s prikazima na novcu koji je kovao Q. Voconius Vitulus u kasnim 40-im pr. Kr.

3. Beziers Spoleto

Tip sa dvije replike: iz Spoleta kod Peruge i iz Beziersa (antiki Baeterrae) u Tuluzu. Slian je
prethodnom, ali je manje realistian.
Obje replike su ekstremno bliske, ali se razlikuju po tretmanu lokni na stranama glave Beziers
Spoleto tip ima malo plastinije oblikovane pramenove i vie uzdignute od kalote lubanje.
U upotrebi izmeu 43. i 40. pr. Kr. (Boschung).
John Pollini s Beziers portretima povezuje novac koji je kovao L. Livineius Regulus 42. pr. Kr.

4. Forbes ili sporedni tip

Boschung ga imenuje kao Paris Louvre MA 1280 tip po glavi u Louvreu kao najboljoj replici jezgrene
grupe s jo tri replike.
Od ukupno 30 replika, 15 ih se odreuje bliskima prototipu i dijeli u dvije skupine ili dva podtipa: 11
na elu s glavom iz Stuttgarta i 4 na elu s glavom iz Kopenhagena.

3
usporeuje se s Augustom iz Via Labicana poslije 12. g . pr. Kr. (kao pontifex maximus)

2
Prva skupina pod utjecajem Prima Porta tipa, a druga kasnija (posthumna?) modifikacija tipa i datira
nakon Augustove smrti (Boschung).
U prvom redu karakterizira ga prepoznatljiva frizura kosa je iz lijevog ugla u nekoliko snanih
pramenova baena u desni i i formira iznad desnog oka zatvorena klijeta.
Glede datacije prototipa postoje dva miljenja:
30. 27. g. pr. Kr.
17. g. pr. Kr. za vrijeme Ludi Saeculares
Pristalice druge tvrdnje, nastanka kao nadopune/redakcije Prima Porta tipu primjeuju pojavu portreta
na denarima koje je kovao L. Vinicius 16. pr. Kr.
Neki autori povezali su nastanak s pojavom Are Pacis (13. 9. g. pr. Kr.).
Prema Boschungovu miljenju, glava iz Louvra datira se oko 29. 27. pr. Kr., a prikazi na novcu
vjerojatno reflektiraju grupu oko glave iz Stuttgarta, koja je pod utjecajem Prima Porta tipa.
Polini se slae i nastanak stavlja u 29. pr. Kr., u doba trostrukog trijumfa.

5. Prima Porta tip (Hauptypus)

Kreiran je 20-ih pr. Kr. kao posljedica nove strukture dravne vlasti nazvane Principat, i uzimanja
titule Augusta 27. pr. Kr.
Najea je i najbolje poznata verzija Augustovih portreta.
Sve replike (1)48+6 kameja pokazuju konstantnu tendenciju pojednostavnjivanja kompleksnih
sadraja prototipa.
Ti prepoznatljivi sadraji na podruju frizure su karakteristini motiv klijeta iznad desnog oka oko
kojeg se formiraju jedan veliki unutarnji i dva vanjska pramena i motiv tzv. lastavijeg repa.
Meu glavnim fizionomijskim crtama opaaju se neke veze s prethodnim tipom namrtene obrve i
torzija glave.
S druge strane, nova se koncepcija portreta ostvaruje dosljednim klasicistikim oblikovnim jezikom
pramenovi su sada rastavljeni na dijelove i neuredni, a u isto vrijeme uvodi se mirnija shema od one
ritmike.
Veliina lica je idealna i nastavlja se na Akcijski tip, oi su vee, elo i obrazi glatkiji, vrat snaniji.
Najtipinija individualna obiljeja povezuju se s idealnim formama glava grkih mladia 5. st. pr. Kr.
Slinost sa skulpturom grke klasike4 odvaja novi portretni model od onih naglaeno individualistikih
iz vremena kasne Republike.
Statua iz Primaporte
- pronaena u Livijinoj vili kod Rima 1863.
- prikazuje ga kao imperatora s tijelom grkog atlete
- bazirana je na statui Polikletovog Dorifora
- glavna je razlika u gesti desne ruke adlocutio koja aktivira okolni
prostor i dominira u pogledu
Gema Augustea
Kip iz Aenone jedini domai primjer Prima Porta tipa (posthumni nastao u doba
Tiberija)
Ciusi
Kip iz John Paul Getty muzeja nastao preradom Kaligulina kipa
Portet Caere iz Vatikanskih muzeja takoer prerada Kaligulina kipa

4
spoj Lizipa i Polikleta

3
 TIBERIJE
Portretne statue Tiberija izraivane su prema natpisima najkasnije od srednjeaugustovskog doba, a
postale su este nakon adopcije 4. godine i stupanja na prijestolje 14. godine.
Izraivane su sve do Klaudijevog doba.
Tiberijevi su portreti stilski slini Augustovim, to je i logino budui da je veina njih (30 34)
nastala za Augustove vladavine, od strane njegovih dvorskih umjetnika, i budui da je Tiberije na taj
nain elio iskazati svoj familijarni odnos s Augustom.
Veina ga portreta prikazuje s mladalakim licem, bez bora i s frizurom
koja je slina Augustovoj, ali je raspored pramenova na elu neto drugaiji a lubanja naglaeno ira.
Osobito su zamjetne velike oi o kojima kao vanom dijelu fizionomije govori i Svetonije.

1. Prvi ili tip Basel

Prikazuje mladog Tiberija s karakteristinim crtama lica i frizurom koja rasporedom pramenova na
desnoj strani ela dosta podsjea na Augustov Forbes tip (ili Boschungov Louvre MA 1280), a pretea
je frizure s Adoptivnog tipa.
Razdjeljak je iznad poetka lijeve obrve, dugi pramenovi baeni su prema obje strane ela i formiraju
motiv dvaju zatvorenih klijeta jedna se pruaju od lijevog ugla ela, druga do sredine desnog oka.
U desnom uglu ela nekoliko je iljastih pramenova okrenuto prema licu.
Tip je nastao 20-ih pr. Kr.
Tiberije na Ari Pacis (moda)

2. Adoptivni ili tip Kopenhagen 623 19 replika i 4-5 provincijalnih varijanti; ukupno 29

Ovaj je tip naruen iza 4. godine u znak sjeanja na najvaniji dogaaj u Tiberijevoj karijeri adopciju
od strane Augusta (moda ipak 11. pr. Kr. u ast braka s Augustovom kerkom Julijom).
Predstavlja daljnji razvoj i novi izraz prvoga tipa.
Pramenovi su krai i manje razdijeljeni.
Najfiniji primjer je portret iz Fajuma u Egiptu, pronaen zajedno s portretima Augusta i Lidije, danas
u Kopenhagenu.
Izraen je u Rimu. Glava prikazuje cara u 40 im godinama.
Falanga iz Burnuma

3. Tip Efez - Mnchen 20-ak replika

Slaganjem kose iznad desne strane lica slijedi Tip Basel, rastvaranjem pramenova na sredini glave kao
kod Glavnog tipa.

4. Glavni ili Berlin Napulj - Sorento tip 8 replika i 20-ak provincijskih varijanti; ukupno 25

Pojavljuje se u kasnoaugustovsko doba, 10. godine na novcu lionskih, a 13. na novcu rimskih kovnica,
a nakon smrti Augusta postaje slubeni portretni tip.
Replikama u gradovima po kojima je dobio ime kvalitetom se moe pribrojiti glava iz Kopenhagena,
pronaena u Rimu.
Prepoznatljivim crtama lica pridodana je jo frizura koja je neznatno drugaija od one s Adoptivnog
tipa pramenovi se razdvajaju blie sredini ela, laganije su sloeni, a u uglovima su motivi
zatvorenih klijeta pri emu raspored klijeta i pramenova nije potpuno simetrian.
Tiberijev portret iz Oneja (kod Omia) najvjerojatnije pripada ovom tipu

4
 5. Tip Chiaramonti 20- ak replika

Najkontroverzniji od Tiberijevih portreta, jer ga je mogue promatrati i kao varijantu glavnog tipa.
Tiberije na Gemi Augustei
neki posthumni portreti

6. Zadnji tip ili tip Kopenhagen 624 oko 30 replika

Baziran na glavnom tipu, ali su na mnogim replikama pridodani znaci starenja , kao to je sluaj npr. s
glavom iz Bengazija.
Pramenovi su poredani gotovo u jednoj ravnoj liniji i veina ih je baena prema lijevoj strani ela.
U lijevom uglu tri pramena tvore manja zatvorena klijeta, a jo toliko njih, nakon priguenog
rastvaranja iznad desnog oka, tvori klijeta s prema dolje sputenim pramenovima na desnoj
sljepoonici.
Datira se najkasnije u ranotiberijsko doba, to jest 20-e godine 1. st.
Tiberijeva statua iz Nina

KALIGULA
Ikonografija cara Kaligule je zahvaljujui recentnoj knjizi D. Boschunga i Hansa Marcusa von
Kaenela poznata u svojim glavnim crtama.
Von Kaenel je miljenja da je na slubenom novcu prikaz cara Kaligule preuzet s prvog slubenog tipa
u punoj plastici jer desni (aureii i denarii) i lijevi profili (ostale nominale) nisu zrcalni.
Boschung zakljuuje da je velika veina Kaligulinih porteta manje ili vie bliska Glavnom tipu
(Kaenelov utjecaj?), a manji ih broj klasificira kao prvi ili drugi sporedni tip.
Unutar glavnog tipa Boschung izdvaja jezgrenu grupu od 5 replika, a ostale naziva varijantom ili
derivacijom.

Sauvano je 50 ak portreta u mramoru, bronci i na kamejima, dok su neki preraeni u Klaudijeve

portrete.
Velik je postotak minijaturnih potretnih bista u bronci.
Pronaene statue ili statue rekonstruirane pomou bista prikazuju Kaligulu kao togata, uglavnom
prekrivene glave, indicirajui pietas cara.
Na bistama je uglavnom prikazan ovjeane glave.
Prema natpisima proizlazi da su Kaliguline statue postavljene ve u Tiberijevo doba, u vezi s
posthumnim poastima njegovom ocu Germaniku.
Najstariji preivjeli portreti potjeu tek iz vremena njegove kratke vladavine, dok su posthumne
kreacije malo vjerojatne.

1. Glavni tip 34 replike (Boschung)

Ravanje kose iznad nosa ili poetka lijeve obrve i pramenovi baeni prema objema stranama ela.
U lijevom uglu ela pramenovi formiraju zatvorena klijeta, a u desnom su osim klijeta i dva kratka
iljasta pramena koja padaju prema licu.
Lice je mladalako i vrsto, a identifikacija neupitna zbog slinosti s numizmatikim portretima.
Malibu, J. P. Getty Museum
Worchester, Mass.
Bista iz zbirke Pelegrini danas u Veneciji

5
 2. Prvi sporedni tip 7 replika

Nastao je gotovo sigurno nakon glavnog tipa, vjerojatno povodom uzimanja titule Pater Patriae 37.
godine i slijedi jedan drugi koncept.
Pramenovi na elu su lepezasto oblikovani i izoliranim upercima poeljani u desno.
U svakom uglu ela su pramenovi koji formiraju motiv malih klijeta.
Kosa iznad sljepoonica i uiju je masivnija i baena prema licu.
Ovaj tip frizure nije potvren na novcu, ali je fizionomijska slinost s portretima glavnog tipa
neupitna.

3. Drugi sporedni tip 2 replike

Slian je prvome i zavisan je o njemu te je nejasno je li to grupa portreta iz Kopenhagena jedan

poseban tip ili varijanta 1. tipa.
Datira se takoer u Kaligulino vrijeme.

KLAUDIJE
Portreti i portretne statue Klaudija nastajali su jo u kasnoaugustovsko doba, u tiberijevsko
doba u vezi s poastima njegovu bratu Germaniku, a potvren je i jedan primjer iz Kaligulina
vremena. Veina je nastala u doba njegove vladavine.
S realistinom fizionomijom i idealnom frizurom Klaudijevi portreti5, posebno oni posljednja
dva tipa, zapravo su uvod u realistino shvaanje neronovsko flavijevskog doba. Predstavljaju novu
stranicu u razvoju portretne umjetnosti ranog Carstva.

1. Tip Kassel ili tip mladoga Klaudija6 24 replike

Prepoznatljiv je po blagom ravanju pramenova iznad desnog oka.

Ulijevo okrenuti uperci ravnomjerno su podrezani i vodoravno zatvaraju lice i elo.
U lijevom su uglu ela dva pramena okrenuta prema sredini ela, pa jedan od njih s nasuprotnim
pramenovima zatvara klijeta.
Gradus kosa oblikovana u obliku stepenica u dva reda.7
Lice je kod veine portreta mladoliko i glatko.
Ovaj tip se moe povezati s najranijim numizmatikim portretima Klaudija i datirati prije glavnog tipa
i vremena vladavine (stariji od 41.).
Jedan primjer potjee iz zbirke Danieli, pa je moda podrijetlom iz sjeverne Dalmacije, to jest iz Nina,
iako je moda u pitanju trgovina umjetninama.

2. Glavni tip 20-ak replika i 30-ak varijanti

Frizura je stilizirana od sitnijih i kraih pramenova, koji se rastvaraju iznad poetka lijeve obrve.
To je primjer tzv. frizure s dvostrukim klijetima kakvu poznajemo s Tiberijevog Adoptivnog i s
Germanikovih portreta.
Fizionomija: trokutna forma glave, ravna linija obrva i usta, naborani obrazi.
Profil: relativno plitka i iroka lubanja, markantno elo, kratka partija nosa, mala uvuena brada i male
bademaste oi.

5
pojava prvih bora na elu
6
stariji tip od vremena vladavine
7
Klaudije + Neron + Domicijan + Trajan + Hadrijan

6
Car je prikazan u starijoj ivotnoj dobi, pa predstavlja povratak individualistikom i realistikom
pristupu.
Nastanak pada u razdoblje vladavine i est je na kamejama.

3. Trei tip ili tip Torino 16 replika

Nastavlja s kombiniranjem idealne frizure i realistine fizionomije.

Frizura je neto jednostavnija u odnosu na glavni tip i bez klijeta.
elo i obrazi su kao i kod Glavnog tipa isparani naborima.
Vrijeme postanka nije jasno. Najprihvatljiviji je prijedlog Fittschena kako je nastao u
kasnoklaudijevsko doba, u svezi s prinevskim portretima Nerona.

NERON (37.-68.)
Zadnji rimski car iz julijevsko-klaudijevske dinastije negativne tradicije. Vei dio Neronove
portretne batine oskrnavljen je ili uniten nakon smrti. Drugi su preraeni u Vespazijanove i Titove.
Numizmatiki portreti grupiraju se u pet tipova od kojih su etiri potvrena u obliku mramornih
portretnih glava.
Kao Nerona treba vjerojatno identificirati i nekoliko imperijalnih djeakih glava.

1. Tip Parma 16 replika

Nazvan prema uvenoj statui iz istoimenog talijanskog grada.

Karakterizira ga kosa podijeljena sredinom tjemena i ela.
Lice je djeako, bucmasto, s kratkim nosom.
Javlja se u kasnoklaudijevsko doba, najkasnije 51. g.

2. Tip Cagliari 12 replika

Frizurom je tijesno vezan uz prethodni tip.

Kosa na vratu je dua.
Lice je starije, due i snanije, brada je punija i mesnatija.
Tip se javlja na novcu iz prvih godina vladavine (54. 59.), te je vjerojatno nastao povodom stupanja
na prijestolje.

3. Tip Muzeja u Termama 13 replika

U potpunosti se razlikuje od prethodna dva tipa.

U desnom uglu ela kosa je prigueno razdijeljena i zatim su svi pramenovi gurnuti na lijevu stranu.
Lice je punano i mesnato, obrazi nose kratku bradu, a neto su vie istaknute bore oko usta i nosa.
Na novcu se pojavljuje 59. godine.

7
 4. Tip Mnchen - Worchester 15-ak replika

U sutini slijedi slian nain slaganja pramenova kao i trei tip.

Ravanje pramenova je u desnom uglu ela, takoer je prigueno, svi se pramenovi uvijaju prema
lijevoj strani ela (ovaj put i oni iznad desnog uha, ali su neto paralelniji, moda krai) i u
naglaenom polukrunom luku uokviruju elo.
Na novcu se javlja 64., pa do smrti 68. godine.
Lice je slino onome s prethodnoga tipa.
Neron iz Worchestera
Neron iz Berlina (Sgl. Axel Guttman)
Neron iz Mnchena
uvena bronana replika iz privatne zbirke u Njemakoj
glava pripada cijeloj statui (2. 4 m), na mjestu oiju ima upljine, to nam govori da su
one bile umetnute
Mnogi njegovi portreti nakon proglaavanja damnatio memoriae preraeni su u portrete Vespazijana,
Tita i Domicijana:
Neron / Domicijan iz Napulja (III. Domicijanov portretni tip)
Neron / Vespazijan iz Rima

Nakon Neronove smrti dolazi do graanskog rata. Za prijestolje se natjeu etiri pretendenta: Galba,
Oton, Vitelije i Vespazijan. Prva trojica zadravaju se na prijestolju svega nekoliko mjeseci, pa se njihova
portretistika nije uspjela formirati, ali su nam poznati sa prikaza novca.

GALBA
Portret Galbe poznajemo prije svega preko numizmatike, i ako se, prema nekima, u vezu s Galbom
dovodi i glava iz Stuttgarta.
Prikazuje se kao stariji, gojazni ovjek.
Rije je o povratku republikanskom realizmu.

OTON

Takoer poznat preko numizmatikih portreta.

Frizura ima dva gradusa na taj nain pokuava opravdati legitimitet svoje vladavine.

VITELIJE

Poznata je glava iz Nove Carlsbergove gliptoteke.

Prikazan je kao stariji ovjek, kratke frizure, s velikim kesicama ispod oiju.

8
 FLAVIJEVCI (69. - 96.)
Za razliku od julijevsko-klaudijevske dinastije Flavijevci nisu bili pripadnici rimske aristokracije, nego
nieg plemstva. Usponom Vespazijana na vlast zavrio je period graanskog rata. Vespazijan je
pokazao zavidan osjeaj za voenje dravne administracije.
Na umjetnikom planu vrijeme Flavijevaca je period mjeanja klasicistike i realistike tendencije,
nekad odvojeno, a nekad i zdrueno na jednom istom spomeniku.
Udaljavanje od helenistiko klasine koncepcije s jedne strane je logino s obzirom na
Vespazijanove godine, a s druge strane zasigurno predstavlja tenju povratku starim rimskim idealima.

VESPAZIJAN (69.-79.)

1. Glavni tip 17 replika

Vespazijanovim se portretima u carsku ikonografiju uvodi realistian prikaz velike elave glave,
naboranog lica i malih ravnih usana.
Ovaj tip (na novcu 70.-71.) najkvalitetniji primjerci se smatraju iz P. Uffizi, Kopenhagena, Museo
Torlonia i Villa Giulia.
Krasi ih suhi realizam, etvrtasta lubanja, mesnato lice s dubokim naborima, usta bez usana (krbav
je), energian izraz i razraeni detalji plastine forme (inkamata), posebice ela, oi i obrva.
Srcoliki pramenovi ieljani su prema elu i sljepoonicama.

2. Drugi (mlai) tip

Prikazuje ga s manje tragova starenja.

Lice je ue nego kod glavnog tipa, glava izduenija, inkarnat s manje bora, reducirano naprezanje
oiju i usta, usne su punanije.
Tip najbolje predstavljaju glave iz Londona, Kopenhagena, s Cancellaria reljefa i posthumni portret iz
Ostije u Muzeju Terma.
Ovaj tip nije poznat iz numizmatike, pa ga se ne moe poblie datirati.

Portret s Visa - danas u Beu (Kunsthistorisches Museum) mjeavina realne i

klasicistike note
Portret iz Narone mjeavina 1. i 2. tipa (pronaao ga je Cambi na trgu)
Neobjavljena gema iz AM u Zadru

TIT

Titus Flavius Vespasianus (79.-81.)

Tit8 je prikazan kao mlaa verzija svoga oca. Ima snanu lubanju, iroko lice i elo, usko postavljene
oi, kukasti nos, pukotinu na bradi. Kosa mu je punija i zakovranija nego oeva (anuli). Izdvojena su
dva tipa. Oba su potvrena kao nekadanji Neronovi portreti.

8
u njegovo doba prvi put je zabiljeena uporaba brzorotirajuih svrdla (vidljivo osobito na enskim frizurama)

9
 1. Prvi tip ili tip Herkulanum 20 replika

Naziv po statui cara u oklopu, pronaena je u gradu zatrpanom erupcijom Vezuva 79., danas je u
muzeju u Napulju.
Mlado i kratko lice s karakteristinom frizurom od srpolikih lokni i puia u uglovima ela.
Ponekad je mraviji, a ponekad ugojenog lica s debelim podbratkom.
Na novcu iz 79. godine.

2. Drugi tip ili tip Erbach - 10 replika

Prikaz malo starijeg Tita.

Umjesto kovrave kose pojavljuje se jako stilizirana frizura.
U uglovima ela su male bifurkacije pramenova.
Pojavljuje se takoer na novcu iz 79. g. (malo je kasniji) i oito stoji u vezi s Titovim stupanjem na
prijestolje.

DOMICIJAN
Titus Flavius Domitianus (81. - 96.)

Jedan od najbrutalnijih vladara.

1. Prvi tip 16 replika

Javlja se na novcu kovanom 72. 75. g., jo za Vespazijanova ivota i jasno se razlikuje od kasnija
dva tipa.
Kosa je dulje sputena na elo i uokviruje lice tipino flavijevskih znaajki puni obrazi i kukasti nos.
Daleko iri pramenovi iznad ela su barokno aranirani i formiraju dugi niz nalik kukicama, s
klijetima desno od sredine ela i vilicama iznad sljepoonica.
Iznad ovog niza je gornji niz jo duih i uvijenijih pramenova (gradus).
Na elu su obino nabori.
Flavijevske odlike lica, ali puno mlai od oca i brata.
Jo jedna fizika osobina razlikuje ga od oca i brata istaknuta gornja usna sa srcolikim srednjim
dijelom.

2. Drugi tip

Na novcu od 75. do stupanja na prijestolje 81. i prikazuje ga viega ela.

Prorijeene kose veoma sline bratu Titu.
Kosa je stiliziranija i formirana od kraih kukiastih replika.
Dva najbolja primjera su iz Napuljskog nacionalnog muzeja, a dvije tipoloke varijante predstavljaju
mala bronana bista iz Kopenhagena i glava iz Atene.

3. Trei tip 15 replika

Prikazuje ga kao imperatora (na novcu 81.- 96.) i idealiziranih crta lica s uvis podignutim pogledom.
elo je visoko i u sredini izboeno, lice zategnuto, obrve vodoravne, nos savijen, a usta pravilna s
izbaenom gornjom usnicom.
Brada je naglaena brazdom.
Kosa je na potiljku kraa.

10
Na frizurama ovog tipa najvie do izraaja dolaze anuli i gradus, koji se zadravaju do u Trajanovo i
Hadrijanovo vrijeme. 9
Ima strano gustu kosu iznad oiju, pa je mogue da je nosio periku.
Mnogi su portreti nadnaravne veliine.

Domicijan iz Salone (Gradski muzej u Kotoru) jedini primjerak kod nas

Bista iz J. P. Getty Museuma jedna od najljepih
Mizenum kod Napulja
- ostaci svetita augustala
- unutar njega pronaene su statue Tita, Vespazijana i konjanika statua Nerve
- prikazani su u herojsko nagosti (divizirani)

NERVA
MARCUS COCCEIUS NERVA (96. - 98.)

Bio je prijelazni car koji je vladao pod milou Senata. Vladao je prekratko da bi utjecao na
stilistike koncepcije carskog portreta.
Za njegove vladavine razvijen je samo jedan tip portreta poznat u oko 20 primjeraka, veinom
preraenih od Neronovih portreta10.

Glava iz Ny Carlsberg Glyptotek nije preraena i pokazuje cara na izvoran nain.

iroke kosti lica zailjena donja sekcija lica, usko postavljene oi, skupljene obrve, mala usta s
tankom gornjom usnom.
Nije imao djece te je usvojio Trajana, zapovjednika vojske u Germaniji Superior.

Glava Nerve iz Nina

- glava je preraena od golemog Domicijanovog portreta, ali je kipar imao velike
tekoe da krupnu i gojaznu Domicijanovu glavu preradi u izduenu i mravu glavu
Nerve.
- to se najbolje vidi po bradi koja nije tipina za Nervu (ravno je podrezana)
- pripadala je statui nadnaravnih dimenzija
- pronaao ju je Julijan Medini

TRAJAN

MARCUS ULPIUS TRAIANUS (98.-117.)

Roen je 53. u Hispaniji. Godine 97. ga je adoptirao Nerva. Njegova je vladavina obiljeena
ratovima protiv Daana i Porta irenje granica Carstva do maksimuma. Odlikovao se
dostojanstvom i skromnou. Plinije Mlai ga naziva najboljim princepsom. Nije imao djece pa je
prije smrti adoptirao Hadrijana, sina svoga roaka.
U njegovo je doba koncipiran novi potrebni stil, varijanta realistikog portreta: vojno
podrijetlo, odlunost, smirenost, ali s obzirom na njegovu neuglednu vanjtinu vraa se i tradiciji
klasicizma, pravei odmak od flavijevskog reima.

9
vojnici s Trajanova stupa
10
PALIMPSEST preraeni spomenik, onaj koji je dobio sekundarnu namjenu

11
 U statuarnoj plastici i numizmatici izdvojeno je est tipova portreta. Razlikuju se po rasporedu
pramenova, dok su fizionomijski dosta uniformirani.
Karakterizira ih:
- glatko i obrijano, uglavnom ovalno lice
- duge labionazalne bore i manje bore oko usta
- naglaeno elo
- duguljast nos
- izduene i iljaste ui
- vrlo izraene bademolike oi
- kratka usta s tankim usnama
Tih est portretnih tipova moemo podijeliti u dvije skupine:
1. i 2. portretni tip kapolika forma frizure11
ostali portretni tipovi razvija se plastinost frizure, ponekad ak i gradus i rad
pomou svrdla
Mnogi njegovi portreti prvog i drugog tipa preraeni su iz Domicijanovih.

1. Prvi ili Nastupajui tip 12 replika

Plona, plitkim brazdama stilizirana ravna kosa bez volumena, pripijena uz lubanju (kapolika forma).
Kosa pada od tjmena prema elu, prekrivajui njegov vei dio.
Tono po sredini ela formira lastaviji rep.
Pramenovi preko sljepoonica iznad uiju izrazito su dugi, tanki i okrenuti prema licu.
Ponavljaju se labionazalne bore i bore u korijenu nosa.
Fizionomijske znaajke su lako prepoznatljivi
Nastao je vjerojatno 97. povodom adopcije.

2. Burgerkronen ili Drugi tip preko 30 replika

Izrazito slian prvome, ali je kosa plastinije oblikovana.

Kosa je kraa, bez nakupljanja iznad uiju, dok je iznad lijeve polovice ela jedva primjetno
rastvaranje pramenova, kao i iznad uiju
Inauguriranje je moda povodom uspjenog zavretka Prvog dakog rata 103. godine.
Ta pripijenost kod oba navedena tipa imala je za cilj naglaavanje Trajanove pripadnosti ratnikom
staleu.

3. Trei ili tip Paris 1250 - Mariemont 22 replike

Raspored pramenova slian kao i kod prva dva tipa, ali kosa je slojevitije i punij oblikovana, vrci su
razigraniji i neravniji, a primjetno je i vee nakupljanje kose iznad uiju (coma in gradus formata), pri
emu su pramenovi okrenuti prema licu, blie elu su kratki, a poslije njih srpoliki pramenovi.12
Neto su uglatije crte lica, stariji je. Oplemenjivanje.
Potvren je na novcu kovanom 103.- 104. godine.
Prikaz na Trajanovom stupu (jedan od tipova s kojim se javlja)
Bista Mariemont iz Louvrea najljepi primjer ovog portretnog tipa
Bista iz British Museuma

11
svojom jednostavnou 1. i 2. tip se naslanjaju na prinevske frizure Julijevsko klaudijevske dinastije (mladi Klaudije i Neronovi 1. i 2.
tip)
12
Frizura je bliska kasnijim Nervinim portretima

12
 4. etvrti ili Decenalia (?) tip 52 replike

Kod ovog tipa kosa je zaeljana od desne prema lijevoj strani ela, osim pramenova iznad lijevog oka
koji su okrenuti prema licu, tj. desno.
Tanji su i plastiniji nego kod 1. i 2. tipa, ali manje slojeviti i dinamini nego kod 3. tipa.
Po jednima je nastao povodom desete godinjice vladavine (108. g.), a po drugima nakon pobjede nad
Daanima (malo ranije, 106. / 107. g.).
Najraireniji tip.

5. Grossov Opferbild(nis) ili Boschungov etvrti tip 19 replika

Trajan se s ovim tipom pojavljuje u sceni rtvovanja na stupu prema kojem je i dobio naziv.
Veinom pokazuje znaajke klasinog 4. tipa jer je kosa usmjerena prema lijevoj strani ela, ali ima i
neke bitne razlike iznad lijevog oka formira se motiv malih klijeta (to 4. tip nema nego se kod njega
pramenovi sputaju).
Pramenovi iznad uiju su okrenuti i prema licu.

6. Zadnji ili tip Ostia - Olimpija 5 replika

Naziv je dobio prema dvije najkvalitetnije replike.

Moda nastao povodom dodjeljivanja titule Optimus 114. godine.
Karakterizira ga naglaenije skupljanje kose u masivne pramenove, rastvaranje iznad desne (ali u
istom smjeru) i klijeta iznad lijeve polovice ela.

Trajanovi portreti kod nas:

Glava s Visa preraeno od Domicijanova portreta
Glava iz mora kod Krka po Cambiju Opf. Tip ali nema klijeta pa nije sigurno
Bista iz Salone danas u Beu (etvrti tip)

HADRIJAN
PUBLIUS AELIUS HADRIANUS; TRAIANUS HADRIANUS AUGUSTUS (117.-138.)

Roen je u Hispaniji. Sudjelovao je u Trajanovim pohodima na Daciju i Partiju. Adoptiran je

117. godine. Njegova se politika razlikovala od Trajanove i napustio je onu ekspanzionistiku i
posvetio se pitanju unutarnjeg ureenja. Posebnu je panju posvetio grkom govornom podruju. Na
podruju arhitekture razvio je koncept ocija (otium). Bogati barokni stil, plastino oblikovana kosa,
bradato lice, pod utjecajem slikarstva.
Stele Trajanova perioda nemaju DIS MANIBUS, od Hadrijana se one opet pojavljuju.

Na podruju potretistike poznato je 7 njegovih portretnih tipova (+ jedan 8. za kojeg nismo sigurni da
li doista predstavlja Hadrijana).
Pojedini su toliko slini da ih razlikuju samo specijalisti.
Po pitanju njihova kronolokog slijeda i vremena kojeg obuhvaaju vano je i povezivanje s
Trajanovom portretistikom.

13
 1. TIP STAZIONE TERMINI
2. TIP VATIKAN CHIARAMONTI 392
3. TIP ROLLOCHENFRIZUR
4. TIP BAIAE
5. TIP IMPERATORI 32
6. TIP BUSTI 283
7. TIP TRAGONA KAPITOLIJ
+
8. TIP DELTA OMRICON

Jedan stilski detalj razlikuje Hadrijanove portrete od svih ranijih detalji oiju, tj oznaavanje irisa i
pupila (arenica i zjenica) a to od oko 130. g. prihvaaju sve radionice.
Njihova pojava moe se objasniti utjecajem slikarstva.

Frizure svih carevih portreta stoje na tradiciji neronsko flavijevske13 frizure tipa coma in gradus
formata.
Takoer ga odlikuje i kratko podiana brada.

1. TIP STAZIONE TERMINI preko 30 replika

Nazvan je prema rimskoj eljeznikoj postaji.

Kosa je poeljana od tjemena prema elz, uima, te na krajevima formira manje ili vee kovre
kojima je lice uokvireno.
Tu se izdvajaju na lijevoj strani dvije ili tri lokne uzdignute prema gore.
Iznad unutarnjeg ugla lijevog oka malo rastvaranje, zakrivljen nos, visoki obrazi, velik prostor izmeu
gornje usne i nosa, duboka bora na unoj resici.
Najstariji primjerak vjerojatno nastaje u povodu inauguracije (117.).

2. TIP VATIKAN CHIARAMONTI 392 preko 40 replika

Ime je dobio po glavi iz tog muzeja.

Nastao je na temelju 1. tipa a ima i neke elemente sljedeega.
Kosa se od tjemena sputa u kratkim valovima prema elu, gdje se na sljepoonicama i iznad ela
formiraju lokne koje se na krajevima uvijaju uvis:
- na desnoj su strani 4 lokne, u sredini 3 i na lijevoj strani jo 3 (4 + 3 + 3)
- od tri sredinje lokne 2 su vrcima okrenute na lijevu a 1 na desnu stranu
Na novcu se javlja od 118. g.
Dva su mogua razloga nastanka:
1. povratak Hadrijana s putovanja u Rim (Adventus)
2. povodom II. konzulata

3. TIP ROLLOCKEN preko 40 replika

Valovnice sline onima s drugog tipa.

Vrhovima lagano prema gore i u lijevu stranu; odvajaju se, srednja najnaglaenija i vea.
Povodom III. konzulata 119. godine (Wegner).

13
slojevita frizura kao kod Nerona, samo to ovdje gradus zahvaa i kovre, ne samo pramenove

14
 4. TIP BAIAE oko 40 replika

Lice je uokvireno nizom prema gore zavijenih lokni iji je raspored:

- 4 iznad jednog uha, 4 na sredini ela i 4 iznad drugog uha (4 + 4 + 4)
Tip se razlikuje od prethodnog i sljedeeg ponajprije po izostanku okruglog niza lokni iznad lijeve
sljepoonice.
Tipine obiljeje je i mala ulijevo okrenuta ( u suprotnom smjeru) lokna iznad lijevog oka.
Tip pokazuje i crte starenja.
Nastanak se stavlja u razdoblje od 120 128. g.

5. TIP IMPERATORI 32 - preko 50 replika

Po uzdizanju lokna iznad ela i na sljepoonicama blizak je tipu Baiae.

Kovre se uzdiu iznad ela i sljepoonica s dva reda kovra, iznad lijevog uha ima malo vie kose.
Nastaje 128. g., kada prima titulu Pater Patriae i nadimak Olimpios.

6. TIP BUSTI 283 15 replika

elo i sljepoonice s kovrama, ali nisu dominantno u vis nego su sputene i okrenute u desno/lijevo.
Od sredinjih lokni dvije idu u jednu stranu.
Iznad lijevog uha su etiri okrenute prema uhu.
Gojazno lice, puniji obrazi, ali negdje i izduenije lice.
Nema nalaza postojanja na novcu14.
Prema Zankeru i Fittschenu esti, prema Evansu i Wegneru sedmi po redoslijedu.

7. TIP TARGONA KAPITOLIJ 6 replika

Kosa je u dugakim pramenovima poeljana prema elu koje je uokvireno uvijenim loknama, iji su
vrhovi svi okrenuti u lijevu stranu15.
Obiljeje je ovog tipa jedna prema gore uvijena lokna iznad desne sljepoonice.
Lice je punako i ukazuje na starenje.
Datira se u kasnohadrijansko doba.

8. TIP DELTA OMICRON upitna pripadnost!

Nismo sigurni da li je rije o Hadrijanovim portretima ili moda prica Elija Vera (kojega je Hadrijan
takoer usvojio) ili privatnim portretima.
Ipak, u prilog ide injenica da se u toj skupini nalazi ak 26 portreta.
Mladi pokazuje tipine hadrijansko antoninske karakteristike: guste kovre, brada zauzima dio
obraza
Prikazuje princa prije stupanja na prijestolje.

Kod nas dosad nisu pronaeni Hadrijanovi portreti.

Jedan portret iz Plomina se ipak izdvaja po kvaliteti, meutim Cambi smatra da ipak nije rije o
Hadrijanu.

14
upravo zbog nedostatka potvrde na novcu to je 6. ili 7. portretni tip
15
za razliku od Rollocken tipa, vrhovi su tanji, manje masivni

15
 ANTONIN PIO

ANTONINIUS PIUS (138. 161.)

Antonin Pij roen je 86. g. u Lanuviju.

U odnosu na svog adoptivnog oca Hadrijan nije mnogo izbivao iz Rima.
Za 23 godine vladavine prikazivao se samo na dva portretna tipa i smatra se da su oba nastala 138. g.
Glavni tip s 2 varijante povezuje se s adopcijom 25. veljae 138. g., a drugi tip sa dolaskom na
prijestolje pet mjeseci kasnije, 10. srpnja 138. g.
To posvjedouje da njegovi portreti nisu imali programski karakter (nisu sluili za propagandu).

1. PRVI ili GLAVNI TIP 65 replika

Glavni tip s dvije varijante, Croce Graeca i Formia.

Uvodi prikaz nisko sputenih i objeenih obrva koji daju caru izraz brinog zemaljskog oca koji e se
na razliite naine uvijek iznova prikazivati na carskim portretima njegovih nasljednika.
Glava je izduenog oblika. Patetian izraz.
Iznad sredine ela se sputaju 2 skupine lokni desna ide prema dolje a lijeva prema gore i krajevi su
joj rastvoreni (slii rasporedu pramenova cara Tita).
Kosa iznad ela takoer zavrava kovrama.
Prema Fittschenu i Zankeru, tipovi Croce Graeca i Formia nisu izdvojeni tj. izolirani kako je drao
Wegner nego su nastali iz jednog zajednikog prototipa.
Oba imaju sline motive kovra iznad sredine ela u razliitim varijantama.
Na novcu se javlja od trenutka adopcije 138. g. (otad se javlja na novcu).

2. TIP VATIKAN BUSTI 284 8 replika

Manje znaajan i slabije distribuiran tip.

Naziv je dobio prema bisti iz Vatikana.
Obiljeen je izgledom pramenova iznad ela koji podsjea na posljednje Hadrijanove portrete.
Uvjerljiva je argumentacija Fittschera, Zankera i Eversa da je rije o starakom portretu cara i da ideja
potjee iz ranoantoninskog perioda.
Ne javlja se na novcu.
Crte lica su starije.

LUCIJE VER (161. 169.)

Marko Aurelije roen je 121. g. u Rimu i vrlo je brzo prepoznat od Hadrijana kao jedan od buduih
imperatora.
Kada je Hadrijan 138. g. adoptirao Antonina Pija postavljen je uvjet da on mora adoptirati 17
godinjeg Marka Aurelija i 18 godinjeg Lucija Vera, te da se posljednji oeni Antoninovom
kerkom Faustinom.
Nakon Hadrijanove smrti, stvar je revidirana i Faustinom se oenio Marko Aurelije.
Marko Aurelije vlada 161. 169. g. zajedno s Lucijem Verom, a nakon njegove smrti 177. g.,
nasljednik mu postaje sin Komod.

16
 MARKO AURELIJE (161.-180.)
Do 169. godine vlada sa suvladarom Lucijem Verom. Hadrijan je pred smrt adoptirao
Antonina Pija, a on je morao adoptirati Lucija Vera i Marka Aurelija. To na kraju nije sluaj Antonin
Pio udaje Faustinu Minor za Marka Aurelija. Lucije Ver umire 169. godine, nakon ega Marko
Aurelije vlada sam. Godine 177. Komod postaje August. Poinje sukob s Partima na istoku i
Germanima na Dunavu (do 3. st.). Marko Aurelije je car filozof stoik.
Postoje etiri portretna tipa, od ega dva (ili ak tri) nastaju jo za vladavine Antonina Pija.
Prva dva su na novcu, trei se pretpostavlja prema reljefu iz Ostije (160.). etvrti tip je potvren na
seriji historijskih reljefa iz Palazzo Conservatori u Rimu i povezan je s trijumfom 176. godine.

1. Prvi tip ili Kapitolijski tip 45 replika

Prvi tip je nastao vjerojatno nakon adopcije i prikazuje ga kao 17 godinjeg princa.
Fizionomija je karakteristina i usporediva s onom na kasnijim portetima, pa ak i Komoda.
Lice je ovalno, obrve su luno ispupene, oi izrazito vlane s nisko sputenim gornjim kapkom.
Ima pune usne i snaan nos.
Oblikovanje kose iznad ela ne odgovara vie frizuri mladih prineva Neronova doba, ve je dosta
prirodnija i zakovrana.
Lokne sa strane imaju kolutaste zavretke, na sredini ela su pramenovi suprotstavljenih krajeva raeni
brzorotirajuim svrdlom.
Frizura je koncipirana tako da je na elo daleko sputen vrtlog kose koji se sastoji od skupina kratkih,
zavijenih, okruglih, pojedinano zakrivljenih lokni.
U sreditu vrtloga pojedini su vrci kose okrenuti prema dolje u pravcu nosa.
Iznad lijeve sljepoonice jedna lokna sa zavijenim krajem (zatvorena lokna).
Prvi tip je brzo zamijenjen drugim, moda uzimanjem carske titule 139. godine ili prvog konzulata
140. godine.
Iako je bio kratkog vijeka, imao je veliki utjecaj i bio nairoko imitiran od rimskih graana (slian je
proces i kod Karakale).

2. Drugi tip

Karakteristini su detalji kovitlac lokni tono iznad ela: prema lijevoj strani okrenuta spiralno
zavijena lokna i dvije desno zavijene, poput slova s.
Dugi nos, lune obrve, niski kapci.
Kratka brada se pojavljuje postepeno.
Ovaj tip se izrauje izmeu 139. i 160. godine.
Prema disperziji i kolebanju detalja (brada, oblik glave) ali i zadravanju bitnih tipskih odrednica
(frizura, fizionomija), portretne kopije ga prikazuju starijeg, to je posve jasno po pojavi brade.
Tip je isprva koncipiran bez brade.
Prema prikazu na novcu, brada se javlja u etiri etape:
140. 144. g. rijetka i sitna brada iznad gornje usne i na obrazima ispred uiju
144. 147. g. iri se na bradu
147. 151. g. brada na obrazima i na vrhu brade postaje jedinstvena
152. 160. g. brada dobiva na plastinosti pa moemo govoriti o punoj bradi
Tako na odlian nain pokazuje proces dozrijevanja.
Promjene su obiljeile neke vane dogaaje u carevu ivotu godine 145. oenio Faustinu Minor, a
147. dobiva prvo dijete, te dobiva tribuniciu potestas (prva sluba u usponu na tron).
Najvie je portreta iz 3. i 4. fazi.

17
 3. Trei tip ili Samtherrschaftstypus ili Zajedniki vladarski tip16 71 replika

Zajedniki tip s Lucijem Verom.

Nastavlja jedan novi koncept razvitka slian 2. fazi: brada je jo dua i daje caru izgled grkog
filozofa.
Svrdlom razdijeljeni pramenovi kontrastiraju mimici smirenog lica (elo je glatko, bez bora).
Obiljeje je i motiv lokni iznad sredine ela.
Inauguriran je 160.-161. godine.
Usporedna verzija ovog portretnog tipa je tzv. glavni portretni tip Lucija Vera posvjedoen bistom iz
Pariza.
Bronana konjanika statua na Kapitolijskom trgu

4. etvrti tip 59 replika

Tendencija kontrasta izmeu smirenog lica i usplamtjele kose jo je naglaenija..

Pramenovi su podignuti prema gore slino anastole frizuri (pramenovi padaju vrcima prema dolje).
Na tragu frizure Jupitera tog vremena i kao oblik prikaza u kontrastu je sa stoikim idejama Marka
Aurelija.
Na novcu se ne vidi razlika izmeu treeg i etvrtog tipa, pa nije sigurno da li je nastao 169. poetkom
samostalne vladavine ili 176. u znak pobjede nad Markomanima.
Veinu od 59 replika treba staviti u vrijeme izmeu 176. i 180. godine.

KOMOD (180.-192.)
Roen u Lanuviju, vlada jo za oeva ivota. Titulu Cezara dobiva 166., Princeps Iuventutis
175., Germanicus 176., a Augustus i Pater Patriae 177. godine. Od 180.g. vlada samostalno. Zavrio
je rat na Dunavu.
Ima osam tipova dva djeaka i est slubenih. Svoju ulogu reira kroz Herkula ili
gladijatora.

1. Prvi ili tip Cezara, tip Genfa 1 replika

Nazvan tip Genf prema glavi; djeaka je, ali kolosalnih dimenzija.
Pet godina, titula Cezara.
Kosa je oblikovana u duguljastim pramenovima koji nalijeu na lubanju.
Sredinu ela nadvisuje jedna debela zakovrana lokna.
Na sljepoonicama je ivica kose uglato povuena.
Glava je okrugla, elo visoko, obrazi puni a usta mala.
Glava iz Genfa povezuje se s portretom na medaljonima iz 166. g., na kojima se Komod pojavljuje s
bratom Anijem Verom.

2. Drugi djeaki tip ili tip Germanik ili Fawley Court

Kosa je oblikovana u kratkim srpastim pramenovima koji su, meutim, relativno visoko uzdignuti
iznad glave, poput klupka.
Na sljepoonicama su pramenovi baeni nazad, povie ela se javlja i gornji registar pramenova
okrenutih u lijevo, a ispod njega desno s kraim pramenovima takoer u lijevo.

16
s Lucijem Verom

18
 3. Trei tip ili Prvi oficijelni tip 20 replika

Nastao je za vrijeme Marka Aurelija 175. godine.

Obiljeja su niz srpoliko oblikovanih pramenova iznad ela iji su vrci okrenuti prema desnoj
sljepoonici i kovitlac pramenova iznad njih.
Na stranama je kosa baena natrag ali u razliitim smjerovima.
Malo glatko lice, lune obrve, mala usta, uglovi usana prema dolje.
Bista iz Museo Capitolino najbolje sauvani primjerak

4. etvrti ili Drugi oficijelni ili Liverpool - Tivoli tip

177. g. Komod postaje August.

Zakovrana kosa podsjea na onu s 2. portretnog tipa Marka Aurelija.
Obiljeje je jedna zavijena lokna koja pada po sredini ela.
Njoj odgovara jedna lokna iznad desne sljepoonice s kojom formira pritegau.
Veina replika je bez brade, ali javlja se i brada.
Smatra se da je ovaj tip nastavio funkcionirati i nakon 180. g.

5. Peti ili Prvi samostalni ili Trei slubeni ili Vatican - Busti tip 20 replika

Nastaje 180. g. nakon stupanja na tron i povratka s germanskog bojita.

Obiljeje je jedna u obliku slova s oblikovana lokna sputena prema sredini ela, iji je vrh okrenut
u lijevo.
Njoj kontrastira jedna u desno okrenuta kukasta lokna izna desnog oka.
Na sljepoonicama je kosa sputena prema licu, iako mrava, veoma je ivahna.
Sastavni dio tipa je i brada na irokom licu.

6. esti tip, etvrti slubeni, Drugi samostalni vladarski, Vatican Braccio Nuovo 121 ili
Houghton Hall - Kapitolij 20 replika

Karakteristine su 4 lokne koje padaju na elo, zamalo simetrine forme sa sredinjom vilicom.
Fizionomijske karakteristike su duguljasta forma glave, iroka lubanja, male oi, visoke lune obrve,
utonuli obrazi, puna brada, tanje usne.
Slian ocu 3./4. tipa.
Nemamo sigurnih podataka za dataciju 6. i 7. tipa (teko se razlikuju).

7. Sedmi tip, Peti oficijelni, Trei samostalni, Aurea Aetas Typus ili London Conservatori
20-ak replika

U suprotnosti s ranijim tipovima poveava se volumen kose.

Kosa se sastoji od debelih lokni koje iznad sredine ela formiraju upadljiv i neobian motiv na lijevoj
strani.
Prema elu su zakotrljane jedna velika i jedna mala lokna, desno od sredine ela uzdie se jedna lokna.
Sa strana se kovitlaci kose preko sljepoonica sputaju prema uima u razliitim oblicima pramenova.

8. Osmi tip, Peti oficijelni, etvrti samostalni, Herakles Romanus ili Mantua-Vatikan tip
2 sigurne replike

Oblikom brade i fizionomijom je derivacija 7. tipa, ali se vie ne pojavljuje duga zakovrana kosa, ve
je kosa kratko podiana i sasvim nalegla na lubanju.
Na novcu i medaljonima tip se pojavljuje 192. g.

19
 CAREVI PRIJELAZNOG RAZDOBLJA (193.-194.)
Nakon Komodova umorstva u vladavini su se smijenila tri kratkoivua imperatora: Pertinaks
i Didije Julijan u Rimu, te Pescenije Niger u Antiohiji. Carevima prijelaznog razdoblja atribuirano je
oko 30 portreta, ukljuujui rane Severove protrete. Kasniji Severovi portreti jasno se razlikuju i
fizionomijom i natpisnim potvrdama.

Publius Helvius Pertinax (31.12.192. - 28.3.193.)

Za Komodova nasljednika su ga proglasili pretorijanci. Iza sebe je imao blistavu generalsku

karijeru, bio je jedan od kljunih ljudi Marka Aurelija za vrijeme Markomanskih ratova. Bio je
rimskog podrijetla. Pretorijancima je dao obeanja koja nije ispunio, pa su ga oni ubili. L. Septimije
Sever prema Rimu je krenuo kao Pertinaksov saveznik, ali je po dolasku u Rim ve bilo kasno, pa je
posvetio Pertinaksa i uzeo njegovo ime u titulu.
Njegov portret sauvan je u dvije sigurne replike, od kojih je kvalitetnija u Leidenu. Duga
brada sa sputenim upercima, kratka kosa, loptasta glava, iroko lice, kesice ispod oiju, visoko
naborano elo starija fizionomija, bilo mu je 66 godina.

Problematini portreti
Pertinaksu se od mnogih strunjaka pripisuje i kolosalna bista iz Vatikana. Slina bista uva se
u Autakyji u Turskoj. Najjai argument za atribuciju Pertinaksu je kolosalna veliina povezana s
deifikacijom, to onda iskljuuje Makrina, Albina i Julijana.
Slian je problem i s bistom iz Vatikana, izvorno pronaenom u Ostiji 1804. godine.

M. Didius Severus Iulianus (28.3.193. - 1.6.193.)

Pretorijanci su nakon ubojstva Pertinaksa traili cara koji e ispuniti njegova obeanja. Didije
kupuje prijestolje. Takoer je vojnog podrijetla. Kao car odluio je nastaviti tradiciju Komoda. Dok je
Didije vladao u Rimu, trupe su za cara izvikale Septimija Severa u Iliriku i Pescenija Nigera u Siriji.
Na svojim portretima Didije Julijan povezuje se s tradicijom Antonina i Komoda. Preivjeli su
samo portreti na novcu. Tanak nos, nekoliko nabora na elu, antoninska kovrava frizura.

Problematini portreti
Pripisuje mu se portret od tamnog mramora iz Musei Capitolini (Fittschen, Zanker). Jones ga
je pripisao Klodiju Albinu, Bernoulli Klodiju Albinu ili Septimiju Severu. Nekoliko strunjaka
pripisalo mu je i portret iz Ostije.
Problemi praktine identifikacije lee u injenici da su numizmatiki portreti svih careva
izmeu 192. i 194. slini. Moda je razlog izostanak portretnog modela i uporaba ranijih predloaka u
cilju ostvarivanja legitimiteta vladavine.

L. Pescenius Niger (193. - 194.)

Vitekog je podrijetla, dobi 50-60 godina, respektabilne vojne karijere, te namjesnik Sirije.
Nikada nije vidio Rim, jer ga je Senat proglasio dravnim neprijateljem, uzurpatorom prijestolja
Didiju. Proirio je svoju vlast do Trakije, ali kad je na njega krenuo Septimije Sever, brzo je zarobljen
i smaknut.
I njegovi su sigurni portreti poznati jedino s novca, i to novca prijestolnice Antiohije. Kosa
skraena, brada upava i kratka. Crte lica su grube, elo visoko, istaknute kesice. Stariji su strunjaci
Nigeru pripisivali portret iz Vatikana.

20
 Decimus Clodius Ceionius Septimius Albinus (193. - 197.)

Roen je oko 150., ubio se ili je smaknut od vojske Septimija Severa 19.2.197. godine.
Mnogi strunjaci pripisivali su Klodiju Albinu bistu iz Musei Capitolini, smatrajui da
prikazuje slinost s ranim portretima Severa. Kontrast neto zategnutijeg lica i kovrave kose i brade u
duhu je antoninske tradicije.

SEPTIMIJE SEVER

IMP. CAESAR L. SEPTIMIUS SEVERUS PERTINAX AUGUSTUS (193.-211.)

Roen je 146. u Leptis Magni. U drugom je braku bio oenjen Julijom Domnom, enom iz
sirijske sveenike dinastije iz grada Emesa s kojom je imao dva sina Karakala i Geta.
Od svojih je trupa u Karnuntumu proglaen 193. carem. Brzo je porazio suparnike, a Klodija
Albina iz Britanije privukao je i proglasio Cezarom. Od Septimija Severa preivjela su etiri portretna
tipa, od kojih prva dva imaju jasan programatski karakter, drugaiji od dva koja ih slijede.

1. Prvi tip 15 replika

Stoji u vezi s priznanjem Senata iz 193. i zajednikom vladavinom s Klodijem Albinom do 196.
godine.
etvrtasti oblik lica, kovrava kosa, brada donosi nam jednostavnost u frizuri i snanije napregnut
izraz lica, pokazane na drugaiji nain nego na portretima Pertinaksa i Nigera.
Oslanja se na antoninsku tradiciju s odreenim razlikama.
Djeluju lake, razboritije s kraim frizurama i bradama od ovih na portretima Komoda.

2. Drugi ili adoptivni tip 27 replika

Prekid s Klodijom Albinom i problem legitimacije naveli su Severa da se simboliki povee s

antoninskom carskom kuom.
Ve od 195. poinje se propagirati njegovo antoninsko podrijetlo preko adopcije u carsku kuu.
Nazvao se sinom Marka Aurelija, bratom Komoda.
Godine 196. i svoga je sina Karakalu imenovao Marcus Aurelius Antoninus.
Novi tip utemeljen je na modi antoninske kue.
Kosa i brada su dui nego kod prvog tipa, a koa zategnutija.
Na sredini kose je anastole s etiri debele kratke kovre, to je tipino za etvrti portretni tip Marka
Aurelija. Portret mladog Karakale mladi Marko Aurelije.

3. Trei ili Serapis tip 86 replika

Razvio se iz adoptivnog tipa.

Na mjestu kratkih kovri iznad sredine ela pojavljuju se etiri duge prema dolje sputene kovre koje
oblikom mogu podsjeati na bogate uvojke u obliku vadiepa.
Na sljepoonicama padaju dugi S uvojci.
Tip se na novcu pojavljuje oko 200. godine, a 204. se pojavljuje i na slavoluku u Rimu.
Pojava kovra oponaanje je eonih kovra s grko-egipatskog boanstva Serapisa (Brijaksid).

21
 4. etvrti tip 16 replika

Nastao je poslije 204. godine, pojavljuje se na znamenitom slavoluku u Lepcis Magni.

Septimije Sever nosi duu, ali manje voluminoznu bradu i krae podianu kosu, to se objanjava
modom koju je nosio njegov sin Karakala.
Na licu znakovi starenja.

KARAKALA I GETA

M. AURELIUS SEVERUS ANTONINUS (211.-217.)

P. SEPTIMIUS GETA (211.-212.)

Karakala je roen 186. u Lionu, a pravo ime mu je bilo Bassianus. Godine 196. postaje Cezar,
198. postaje suvladar ocu Augustus, a mlai brat Geta Cezar. Godina 205. i 208. oba brata obnaaju
funkciju konzula; 211. obojica nasljeuju tron, a 212. Karakala nareuje Getino ubojstvo. Bratovo
umorstvo rezultiralo je temeljitom destrukcijom uspomene na Getu. Ubijen je od pretorijanskog
prefekta Makrina. Uspomena na njega bila je najprije zatrta, ali je rehabilitirana od Elagabala i
Aleksandra Severa.
Poznata su etiri Karakalina portretna tipa. Mogue ih je tono datirati uz pomo novca.

1. Prvi tip 53 replike

Inauguriran je 196. kad postaje Cezar.

Jasno je koncipiran po uzoru na mladog Marka Aurelija.
Punano lice, kovrava kosa.
Tip je nastao paralelno sa adoptivnim tipom Septimija Severa.
Oba portreta imaju ishodite u antoninskoj tradiciji.
Na sljepoonicama kosa formira guste petlje koje pokrivaju ui.
Dva poput klijeta oblikovana pramena.

Prvi portretni tip Gete iz 198. godine, kada postaje Cezar. Poluduga kosa manje zakovrana
nego kod Karakale. 13 replika.

2. Drugi ili Konzulski tip Karakale i Gete

Godine 204. nastaju za obojicu novi tipovi portreta, na kojima izgledaju starije i s kratkom kosom,
koja je uobiajena moda 3. st. (a penna tehnika srednjeg i kasnoseverskog doba).
S naputanjem antoninsko - ranoseverskog oblikovanja dolazi i do promjene likovnog ideala; oba
princa slijede ideal svojstven atletama i vojnim asnicima.
Portreti brae vrlo su slini.
I portreti iz vremena zajednike vladavine odgovaraju onim tipovima te pokazuju obojicu s punom
kratkom bradom.
Dvije su varijante:
verzija A vodoravno zatvorena kosa sa sredinjom vilicom i vornatim nakupinama na
sljepoonicama (18 replika, Karakala, ?)
verzija B kosa iznad ela luno oblikovana, a iznad desne sljepoonice nisu vornate lokne
nego iljasti pramenovi okrenuti prema elu (4 replike, odraz damnatio memoriae Gete, ?)

22
 3. Trei ili prvi samostalni tip 69 replika

S poetkom samostalne vladavine 212. nastao je novi tip portreta Karakale koji je potpuno razliit od
carskih portreta 2. st. i ranijih Karakalinih portreta.
Obrve su skupljene, donja eljust etvrtasta, opasan izraz lica, izraz srdbe.
Kratka i uz lubanju prilegla kovrava kosa i kratko podiana brada.
Brkovi, brada na obrazima i ispod donje usne.
Rije je o pomnom insceniranju vlastite pojavnosti u pozadini koje stoji i Karakalina naklonost
vojnikom nainu ivota.
Njegov nadimak Caracalla doao je od jednog naziva vojnikog ogrtaa.
Oblikovni uzor su vojniki portreti kasnoantoninskog doba.

4. etvrti ili drugi samostalni ili Tivoli tip

Tip iz 215., dranje glave i mimika lica znatno su umireni, a car opet nosi kratku kosu.
Kapolika kosa oblikovana je od finih i manje uvijenih lokna i na sredini ela formira motiv anastole.

5. Vestalinnenhaus 2 replike

Tip kombinira realistini prikaz s prvog samostalnog vladarskog tipa s frizurom tipa Tivoli.

IMPERATOR CAESAR MARCUS OPELLIUS SEVERUS

MACRINUS AUGUSTUS (217.-218.)

Makrin je stolovao u Antiohiji i nakon 14 mjeseci postao rtvom protivnike strategije

Severa. Smaknut je u Kapadokiji. Tri portreta potjeu iz Rima, jedan iz Beograda, a najkvalitetnija je
kapitolijska glava. Istegnuto duguljasto lice, nabori na elu i iznad nosa, kratka frizura sa anastole
motivom u konturama. Duina brade varira.
Usporedbe s novcem Rima i istoka pokazuju da ranije emisije prikazuju portrete s kratkom
bradom, a onda preko meufaza portrete s dugom bradom. S ciljem legitimacije svoje vladavine
Makrin je u svoje ime uvrstio ime Severus, a u ime sina Dijadumenijana ime Antoninus.

Diadumenianus (217.-218.)
Pripisuje mu se pet portreta iz Vatikana, Innsbrucka, Kopenhagena i Paceca. Da je rije o
nekom mladom princu govori oklop i paludamentum. Pripisuje se njemu (bista) zbog slinosti na
novcu. Kosa ide od lijeve u desnu stranu, pojedine lokne formiraju klijeta.

ELAGABAL
MARCUS AURELIUS ANTONINUS ELAGABAL (218.-222.)

Elagabal je roen 203. i bio je sin Julije Soaemias i neak carice Julije Domne podrijetlom iz
sveenike obitelji boga Elagabala iz Emese (danas Homs). Pravo ime mu je bilo Varius Aritus
Bassianus. Nakon kratkog vremena 222. njegovo je mjesto zauzeo dvanaestogodinji roak
Aleksandar Sever.

23
 1. Prvi tip

Prikazuje ga kao mladia ovalnog lica, kapolike kose s polukrunim zavretkom, mladom bradom
visoka ela i punih usana.
Podsjea na etvrti Karakalin tip, izgleda kao njegova pomlaena verzija.

2. Drugi tip 4 replike

Numizmatiki portreti od 220. godine nadalje pokazuju da je Elagabal odmah po dolasku u Rim
inaugurirao novi tip portreta koji ga prikazuje sa stvarnim fizionomijskim znaajkama: okruglo puno
lice, nisko elo, ispupeni obrazi, mlada brada, punane usne.
Kosa i brada su reljefno obraeni.

ALEKSANDAR SEVER
MARCUS AURELIUS SEVERUS ALEXANDRUS (221./222. - 235.)

Roak Elagabala, sin druge keri Julije Mese, Julije Mameje. Aleksandar je adoptiran 221., a
onda proglaen i Cezarom. Vladao je sa svojom majkom jer je bio maloljetan. Njegova vladavina
obiljeena je dobrim odnosima sa Senatom. On i majka ubijeni su u vojnoj pobuni u Mainzu.

1. Glavni tip

Mladoliko lice bez mimike, kratka frizura (a penna tehnika).

Kosa je podijeljena iznad lijevog ugla ela.
Prikazuju ga u razdoblju od 13/14 do 26 godina starosti.
Ima punane lijepe usne.
Jo uvijek nije jasno treba li ga povezati s adopcijom od strane Elagabala 221. ili poetkom
vladavine 222. godine. Kapitolijski muzej, Berlin, Pariz.

Bronana glava iz Bohuma nepoznatog podrijetla pokazuje sve odlike Aleksandrovih portreta.
Izraena je u nadnaravnoj veliini, to govori u prilog carskog portreta. Rije je po svoj prilici o
damnatio memoriae portreta jednog zbaenog cara, jer ima otisaka estokog i hotiminog unitavanja.

VOJNIKI CAREVI

Maksimin Traki (G. Julius Verus Maximus) (235.-238.)

Na tron se uspeo proklamacijom vojske. Iscrpio je blagajnu ratovanjima. Godine 238.

zemljoposjednici u Africi proglasili su za cara prokonzula Gordijana (I), to je Senat prihvatio, a
Maksimin je sa sinom ubijen nakon neuspjele opsade Akvileje.
Preivjelo je vie replika Maksiminovih portreta. Radionice su razvile realistian portretni tip
suptilne izvedbe. Nosi kratko podianu kosu i bradu. Njegov portret donosi prepoznatljive markere:
isturenu bradu i mesnati donji dio lica sa dubokim borama. Starijih je crta lica, energine mimike i
podvuenih usana. Njegovi su portreti izraeni suptilnom plastikom. Djelomino kontabulirana toga.
Ny Carlsberg Glyptotek i Musei Capitolini.

24
 Gaius Julius Verus Maximus (217./220.-5.238.) najmanje 2 replike

Maksimin je uzeo mladog sina za suvladara. Njegovi su portreti preivjeli u najmanje dvije
replike. Prikazuju mladog mukarca s pahuljastom / paperjastu kosu prema modi Aleksandra Severa. S
ocem ima slinosti izuljeno lice, iroki donji dio brade, lune obrve, arenice duboko podvuene pod
gornje one kapke. No, on se zbog svoje mladosti ne prikazuje se s borama.

Gordijan I i II (M. Antonius Gordianus Sempronianus Romanus Africanus I et II) (238.)

Vladali su mjesec dana. Gordijan I je imao 79 godina i kao suvladara je uzeo sina i legata
Gordijana II, koji je pao kao rtva opsade Kartage od namjesnika Numidije Kapelijana, a otac je
poinio samoubojstvo.
Gordijanu I pripisuje se portret iz Kapitolijskih muzeja, no ini se da on teko moe
predstavljati 79-godinjeg mukarca, iako slinosti s numizmatikim portretima postoje. Od moguih
atribucija najsigurnija je ona starijeg portreta iz Thysdrusa u Tunisu, s hrastovim vijencem i
realistinim crtama lica, vjerojatno rad lokalnih radionica.
Jednostavno, kratko podiana kosa, vrhovi okrenuti prema licu, na elu izraenije bore i
skupljanje koe izmeu obrva (mrtenje).

Pupijen (Clodius Pupienus Maximus) i Balbin (D. Caelius Calvinus Balbinus) (238.)

Pupijen i Balbin bili su lanovi dvadesetolanog povjerenstva osnovanog u cilju obrane Italije
od Maksimina. Izabrao ih je Senat, adoptirali su neaka Gordijana II, kasnije Gordijana III. Nakon 99
dana vladavine ubili su ih pretorijanci. Od obojice careva preivjelo je vie portreta, od kojih su neki
nastali u vrijeme petogodinje vladavine Gordijana III.
Pupijen, za razliku od ostalih, nosi kratku kosu sa standardnom dugom bradom17. Starake crte
lica su jasno ublaene (etiri paralelne bore na licu), a mimika i ope crte lica podsjeaju na one
Maksimina.
Balbin je bio mlai, ugojeniji od Pupijena. Njegov portret je na tragu suvremenih modnih
gibanja nosi modernu kratku bradu i pokazuje manje napetosti mimike. Snana etvrtasta brada koja
prelazi na vrat, istaknuta mimika lica, kratka jednostavna kosa. Usprkos senatorskom podrijetlu,
Balbinov je portret stiliziran kao portret nekoga od vojnih careva izbor naina i oblika portretne
stilizacije neovisno o politikoj i drutvenoj pripadnosti.

Gordijan III (M. Antonius Gordianus) (238.-244.)

Unuk Gordijana I (sin njegove keri) vladao je s majkom Trankvilinom i pretorijanskim

prefektom Timesitejem od svoje 13. do 19. godine, kad je umro ili ubijen za vrijeme ratnog pohoda u
Mezopotamiji.
Sauvani su brojni primjerci njegovih portreta, od kojih veina pripada glavnom tipu. Kratka
frizura prepoznatljive sheme i individualne crte lica: iroki gornji dio glave, plosnati stranji dio,
snane lune obrve, velike oi, izboena gornja usna, dva okomita nabora iznad korijena nosa koja ne
prate mimiku lica (elja da ga se pokae starijim i odlunijim) reminiscencija su na Karakaline portrete
treega tipa.
Frizura je jednostavna i kratka, sputena prema elu (dolazi blizu obrva). Vrhovi su uglavnom
okrenuti prema lijevom uglu ela.
Bronani portret iz Bonna
Acilia sarkofag dvojbeno!
- lik djeaka isklesan na njemu, u drugaijem stilu od drugih figura, prema
nekim miljenjima takoer prikazuje Gordijana III.
17
starija moda

25
 Filip Arapin (M. Julius Philippus) (244. - 249.)

Potjecao je iz Haurana u Siriji iz arapske obitelji. Smaknuvi Gordijana proglasio se carem.

Dvanaestogodinjeg sina Filipa Mlaeg proglasio je Cezarom, a 247. i Augustom. 1000. godinjica
Carstva 248. godine. Kranski ga autori smatraju prvim kranskim carem.
bista iz Vatikanskih muzeja najvanija
visoko kvalitetna kolosalna glava iz Ny Carlsberg Glyptotek
Njegovi portreti slijede tradiciju carskog portreta realistine forme, starijih crta lica i energine
mimike.18
Kosa je vrlo kratka, prilegla uz lubanju, volumen je naznaen samo plitkim urezima dlijeta. Sitne oi.
Portreti sina sauvani su u vie replika. Povezuje ih se s ranim portretima Aleksandra Severa,
uz jasnu razliku fizionomijskih detalja i stila. U kontrastu su s realistinim oblikovanjem oevih
portreta.

Trajan Decije (C. Messius Quintus Traianus Decius) (249. - 251.)

Dugo vremena kao njegov portret prepoznavala se samo jedna bista iz Musei Capitolini.
Roen je u senatorskoj obitelji. Trupe su ga proglasile carem, a podrao ga je Senat. Poznat je
i po prvim egzekucijama krana (Euzebije iz Cezareje). Prvi je rimski car koji je poginuo u bitci, i to
sa starijim sinom Herenijem Etruskom. Naslijedio ga je mlai sin Hostilijan.
Bista iz Musei Capitolini po nadnaravnim dimenzijama morala se povezati s nekim carem, a
usporedbom s numizmatikim portretima bilo je jasno da se mora pripisati Deciju.
Karakteristino je pretjerano prikazivanje starakih crta bora, namrekane koe, slomljena
nosa esto interpretiranom kao izrazom Decijeve zabrinutosti nad stanjem u Rimu. Ovaj portret
izrazito je ekspresivan, prikazuje trenutno psiholoko stanje, koje ga ocrtava kao pozitivnu linost. U
snanom je kontrastu s klasicistiki koncipiranim portretima, ali i apstraktnim, stiliziranim portretima
koji dominiraju samo nekoliko desetljea kasnije.
Mnogi su Deciju pripisali i glavu s noge statue u pozi Marsa, mogue inspiriranoj
Alkamenovim Aresom19. Fizionomija je najmanje za jedno desetljee mlaa od kapitolijskog Decija,
ali je slinost velika, a potkrepljuju je i mjere kljunih facijalnih elemenata. Na temelju stilskih detalja
skulptura se moe datirati upravo negdje u ovo razdoblje.
Bista u Oslu vjerojatno se takoer moe pripisati Deciju, ali je to upitno.
Glava iz Montemartini muzeja takoer mu je pripisana, ali je drugi strunjaci smatraju glavom
mlaeg Filipa Arapina. Iako je moda raena u istoj radionici koja je izradila glavu Filipa Arapina,
slinost je minimalna.

Trebonijan Gal (C. Vibius Trebonianus Gallus) i Volusijan Cezar (C. Vibius Afinius
Gallus Veldumnianus) (251. - 253.)

Trebonijan Gal bio je upravitelj Mezije. Nakon Decijeve smrti vojska ga je proglasila carem,
adoptirao je Decijeva sina Hostilijana, a svoga sina Volusijana proglasio Cezarom.
Portreti obojice poznati su samo preko prikaza na novcu. Identifikacija nekoliko bronanih
glava pripisanih Galu jo uvijek nije sigurna.
U Metropolitan Museum uva se bronana skulptura nadnaravne veliine koja se od mnogo
strunjaka pripisuje Trebonijanu Galu. Skulptura je jedina cjelovita bronana statua 3. st. i otkrivena je
pokraj crkve San Giovanni in Laterano u Rimu. Aureus sa njegovim numizmatikim portretom uva se
u Palazzo Massimo u Rimu.
Portreti Volusijana orijentirani su starijim uzorima jer se na novcu vidi puna kratka kovrava
kosa i kratka kovrava brada. Nema sauvanih portreta u punoj plastici.

18
podsjea na Maksimina Trakog ali i vie od njega
19
nosi kacigu pa se ne vidi frizura

26
 Emilijan (M. Aemilius Aemilianus) (7. 253. - 9. 253.)

Nema portreta u punoj plastici. Na numizmatikim portretima jasno se uoava slinost s

Decijem (kratka kosa, brada koja prelazi na vrat).

VALERIJAN I GALIJEN

P. LICINIUS VALERIANUS (253.-260.)

P. LICINIUS EGNATIUS GALLIENUS (253.-268.)

Pripadnik stare senatorske obitelji. Sina proglaava suvladarom. Za vrijeme njihove vladavine
kriza Carstva doivljava vrhunac. Godine 260. Valerijana su zarobili Sasanidi, gdje je i umro, a
Galijen je ostao sam da se bori od panjolske do Mezopotamije. Pojavili su se uzurpatori. Galijen je
bio ubijen od skupine pretorijanaca.
Galijenovi portretni tipovi:

1. Prvi ili Zajedniki vladarski tip 4 replike

Karakteriziran je vrstim ovalnim licem, visokim elom, kratkom kosom sa franzetama.

Stil kose i brade evocira kasnorepublikanske i julijevsko-klaudijevske portrete (posebice Augusta i
Hadrijana), ali zadrava i neke impresionistike elemente prethodnog desetljea.
dva primjerka iz Kapitolijskih muzeja osobito kvalitetni

2. Drugi ili Samostalni vladarski tip

Podsjea na Marka Aurelija i Komoda.

Karakterizira ga vrsta zatvorena struktura lica, debela kapolika frizura formirana od dugih i iroko
postavljenih pramenova.
Razdjeljak kose je na sredini, brada prelazi na vrat.

3. Trei ili tip Kopenhagen

Stilski potpuno drugaiji od prethodna dva. Izrazito je apstraktan i podsjea na bizantski: lice je
jednostavno, male oi, iroka brada, nerealno urezane obrve, brada impresionistika ikoniki stil.
Razlozi ovakve tendencije; vjerojatno su rezultat osobnih ukusa skulptora i patrona.
Pod utjecajem Plotina umjetnici 3. st. odbacuju klasicizam i preferiraju apstrakciju, impresiju,
asimetriju.

KLAUDIJE II.

Klaudije II. potjecao je iz Ilirika. Pripadao je Galijenovu najuem krugu zapovjednika. Suzbio
je invaziju Alemana na Reciju i Italiju te dobio nadimak Germanicus Max, a 269. g. i invaziju Gota
kod Nia, po kojoj je dobio nadimak Gothicus Max. HA ga opisuje kao visoka, vatrenih oiju i tako
jakog da je mogao izbiti zube ovjeku ili ivotinji samo jednim udarcem. Umro je od zaraze. U
izvorima se, moda ne bez razloga, navodi kao predak Konstantina Klora, a time i konstantinske
dinastije, zbog ega ga je Konstantin iskoristio u funkciji obrane legitimiteta svoje vladavine.
Pripisuje mu se kvalitetni portret u Worcesteru, izraen u prirodnoj veliini. Slinost s
portretima na novcu je velika. Usporedbe profila donose individualne detalje noenja brade i kose:
kratku bradu, razliiti hod konture kose nad sljepoonicama, istaknutu Adamovu jabuicu.

27
 Portret Klaudija podsjea na ranije portrete Galijena. Nosi slinu kratku pahuljastu kosu i
kratko podianu bradu, umjerene je mimike i suzdrano prikazanih dobnih crta. Samo duboke bore na
elu pokazuju da je stariji od Galijena.

QUINTILLUS

Nakon Klaudijeve smrti, trupe su proglasile carem njegova brata Kvintila koji je vladao samo
nekoliko tjedana. Portreti su poznati samo preko novca. Frizura je drugaija koncipirana po uzoru na
antoninske careve i Severe gusta, zakovrana kosa. Imao je oko 50 godina. To pokazuje programski
karakter portreta.

AURELIJAN (270. 275.)

Identifikacija njegovih portreta je kontroverzna. Postoji miljenje da je jedna od figura iz

grupe pozlaenih bronanih statua iz riznice Kapitolija u Brescii prikazivala Aurelijana. Ona je,
meutim, kao dopuna preraena u glavu Proba. Ikonografske znaajke usporedive su s Aurelijanovim
ranijim prikazima na novcu, ali i Probovim (kompozicija lica, dugake male oi).20

TACIT I FLORIJAN (275. 276.)

Nakon Aurelijanova ubojstva, na vlast se popeo Tacit (75 godina). Naslijedio ga je polubrat
Florijan koji je nakon tri mjeseca ubijen od vojnika.
Portreti su poznati preko novca, od kojih Tacitovi imaju individualizirane crte: gojaznost,
svojeglavu, divlje izraslu bradu. Kratka kosa, naznaka tetrarhijske apstraktne portretistike.

PROB (276. 282.)

Roen je u Sirmiju. Nakon bitke kod Tarsa postaje imperator. Dok je pripremao pohod na
Sasanide u Sirmiju, u Rimu je vojska za cara proglasila prefekta Kara. Kada je vojska koju je poslao
da ugui pobunu prela Karu, Prob je ubijen u Sirmiju.
Atribuirana su mu dva portreta:
glava iz Kapitolijski muzeja
pozlaena bronana glava s Kapitolija u Bresciji.21
Glave se razlikuju u proporcijama, a glava iz Brescije je i prirodnije koncipirana. Glava iz
Brescije ima bradu koja stri, dok je Kapitolijska brada duga, ali ne i strea. Razlika je moda zato to
je Kapitolijska glava preraena od starije pa je nedostajalo mase za bradu.
Kapitolijska glava ima neprirodnu formu i individualizirajue ali ekstremno apstraktne
elemente i jedan je od boljih primjera prijelaza k kasnoj antici. Prednja i bone strane formirane su
poput sanduka (kvadera), linija obrva je vodoravna, oi su kontinuirane, krajevi kose iznad ela,
nabori ravni. Donji dio lica je mrav, usne skupljene.

KAR (282. / 3.)

Imperator nakon Probove smrti. Sigurni portreti trojice careva (Kar, sinovi Karin i Numerijan)
poznati su jedino s novca, a Karu je pripisan i portret iz Ostije. Otkriven je u mitreju delta planta pedis.
Jako podsjea na Karove numizmatike portrete. Kao mogui portreti predloene su jo neke
mramorne glave u Rimu, Napulju i NCG, ali bez vee potpore.
20
roen je u Sirmiju
21
izvorno moda Aurelijanova

28
 Srednje serije Karova novca nerijetko donose iznenaujue naturalistiki koncipirane portrete
koji pokazuju njegov stvarni izgled.

NUMERIJAN (283. / 4.)

Nekoliko je glava predloeno za mogue portrete, a najuvjerljivija je interpretacija iz Muzeja

lijepih umjetnosti u Bostonu od strane Kornelija Vermuela. Osim nje, Numerijanove portrete inae
poznajemo jedino s novca.22 Numerijan kao jedini car 3. st. nosi poludugu i lagano zakovranu kosu
koja e postati prethodnik konstantinovskim frizurama, a moe se povezati i s frizurama antoninskog
perioda.

KARIN

Pripisano mu je nekoliko mramornih glava iz Rima, Firenze i Antalije, ali samo je glava iz
Kapitolijskih muzeja gotovo jednoglasno prihvaena. Numizmatiki portreti prikazuju Karina niskog
naboranog ela, velikih do enormnih obrva, kratke pahuljaste kose koja se sputa gotovo do vanjskog
ugla obrva, orlovskog nosa s malim nazalnim uglom i punom bradom, ije kovre dobrano prelaze na
vrat. Stilski se ne podudara s ilirskim carevima ve vie podsjea na kasnoseverske portrete poput
Egabalovih.

TETRARHIJA (293. 324.)

284. g. diarhija (Dioklecijan i Maksimilijan)
293. g. tetrarhija (Dioklecijan, Maksimilijan, Konstancije Klor, Galerije)

Tetrarhijsko razdoblje ima posebno znaenje u izuavanju povijesti antikog portreta jer na
prvi pogled ostavlja dojam jednog kaosa i u carskoj i u privatnoj portretistici. Poznato je preko 20ak
tetrarhijskih portreta, koji su prema formatu, materijalu i atributima morali pripadati sferi carskog
portreta, od kojih su samo neki individualizirani do prepoznatljive mjere. Neki su preraeni od starijih
portreta. Samo se jo u Rimu javljaju portreti s vie replika od kojih su najbolje poznati portreti
Konstancija Klora i Makscencija.
Muki portreti tetrarhijskog razdoblja prepoznatljivi su, prije svega, po jednom novom i ekstremno
oblikovnom principu koji oznaava povratak ekspresivnoj portretnoj stilizaciji vidljivoj primjerice na
portretima Trajana Decija: kosa je kratka, brada strma, mimika napeta. Sve skupa raeno je samo
grubim dlijetom, bez svrdla. Asimetrinost. Homogenost u oblikovanju portreta ponajprije se ogleda
na emisijama 16 kovnica novca koje su djelovale u to vrijeme. Sve slijede isti tip prikaza.

22
na novcu je prikazan i Kvintilin

29
 DIOKLECIJAN

GAIUS AURELIUS VALERIUS DIOCLETIANUS

Sigurni su jedino numizmatiki portreti.

Pripisuje mu se:
glava iz AM u Istanbulu potjee iz Nikomedije
kamej s likovima Dioklecijana i Maksimilijana
Kamej bijelo ukaste do jarke naranaste boje s poprsjima careva u poluprofilu nalijevo.
Postavljen je u zlatni okvir s dvije uice s gornje strane i tri privjeska s donje.
Lijevi i srednja prizma su smaragdni, a desni je od staklene paste.
Na donjem irem dijelu okvira urezan je kasnije natpis DIOCL MAXIM AVG(!).
Lijevi lik prikazan je gotovo frontalno, a desni neto plie i iza njega, oba blago namrtena ela, s
kovravom kosom, bradom i brcima, te zaogrnuti u plateve.
Prikaz ne odgovara uobiajenim prikazima vladara prve tetrarhije i ne moe posluiti za
rekonstrukciju njihove ikonografije. Razlozi:
1) fibula je na lijevom umjesto na desnom ramenu
2) natpis AVG(ust) umjesto AVGG (augustorum)
3) likovi su neprirodno okrenuti
Stoga se namee niz pitanja da li je to autentini rimski kamej, jesu li likovi na kameju ba njih
dvojica, ak da li je moda rije o prikazu Karakale i Geta itd.

KONSTANCIJE KLOR
Portreti prema kukastom nosu, deformirano oblikovanoj glavi i enormnoj bradi jasno su
individualiziranih karakteristika. Kao portreti jednog cezara razlikuju se i mladolikou od veine
tetrarhijskih portreta.

MAKSCENCIJE
Sirovost pojedinanih oblika tetrarhijskih portreta nije uvjetovana smanjenjem umjetnikog
kapaciteta nego ciljana. Ni istovremeni enski portreti nisu vie klasine ljepote i oblikovanja. U
situaciji mnotva eksperimentalnih samoprikazivanja prethodnih careva i njihova je karakterizacija
namjeran izbor.
Kratko nakon 306. g. zbiva se u Rimu iznenadan povratak na staro stanje to se vidi u
njegovim portretima.23

23
Makscencije stoluje u Rimu

30
 Prikaz tetrarha iz Venecije

Temeljno mjesto u prouavanju naina oblikovanja tetrarhijskih portreta zauzima prikaz

etvorice tetrarha od crvenog porfira uzidan u fasadu crkve sv. Marka u Veneciji. Jedan je par figura u
cijelosti sauvan, a drugi je pridruen s desne strane. Sva etvorica careva nose muskulaturni oklop s
vojnikim ogrtaem. Fibule kojima su oni bili zakopani kod lijevih figura su izraene od posebnog
materijala. Ispod ogrtaa nose tunike dugih rukava, a na nogama obuu s prekrienim remenjem
(campagi). Dragim kamenjem su ukraeni bodei, obua i pojasevi24. Skupocjenim aplikacijama bile
su ukraene i kape.
Materijal je crveni porfir. On je poznat i ranije, ali tek se od tetrarhije koristi za carske skulpture.
Grupa je u Veneciju dospjela po osvajanju Konstantinopolisa 1204. g. a izvorno je stajala u sklopu
graevine zvane Filadelfion.

PILEUS PANNONICUS
Kape na glavi jedan su od najprepoznatljivijih atributa tetrarha i od njihova vremena standardizirani
carski atribut. Dolazi preko vojske i ilirskih careva. Na grupi iz Sv. Marka potvrda je ilirskog
podrijetla careva. Pojavljuje se i na figurama vojnika Konstantinova slavoluka. Time se promie
monarhijska distinkcija i vojnika ideologija.

Tetrarsi iz Venecije i na Vatikanskim prikazima su zagrljeni, u jednoj za carsku ikonografiju posve

novoj gesti. Ona simbolizira jedinstvo careva.
Jedina stvar u kojoj se mogu razlikovati je ta da augusti imaju bradu, a cezari nemaju. Time se
vjerojatno htjela naznaiti starosna razlika.
Isto tako, augusti su prikazani kompaktnijih glava s objeenijim krajevima usta, a cezari s manjim
glavama i mlai.
Vatikanski parovi na glavi imaju dijademe a venecijanski pileus panonicus.

KONSTANTIN
S jednom iznimkom, svi preivjeli portreti Konstantina (ukupno 18) pripadaju jednom jedinom tipu
(nominalno oznaen kao Tip II).
Tip I poznat je samo na novcu i prepoznatljiv po pramenovima ispod desne sljepoonice koji
formiraju motiv klijeta, koji je inauguriran u povodu kvinkvenalije 311. g.

kolosalna mramorna glava iz Palazzo Conservatori u Rimu najbitnija replika

- ona pripada 10 m visokoj sjedeoj statui u shemi Jupiter (u desnoj ruci dri ezlo ili
kri)
- neko postavljen u zapadnoj apsidi Konstantinove bazilike, golih dijelova tijela u
mramoru i pokrivenih u drugom materijalu (moda bronci)
- glava pokazuje oite znakove prerade, ali nije sigurno je li preraen Makscencijev
portret, glava boanstva ili stariji Konstantinov portret.
druga kolosalna bronana glava iz iste zbirke vjerojatno je kasnija (posthumna) varijanta iste
vrste portreta
isti je sluaj s glavom iz NCG koja je oteena

Konstantin se prikazuje bez brade (na novcu i s kraom bradom) i s kratkom frizurom formiranom od
irokih pramenova koji u polukrugu nadvisuju elo i okrenuti su prema njegovoj sredini gdje formiraju
mandoriu.
Lice pokazuje obiteljske crte vidljive i na portretima Konstantina Klora: koato lice s ispupenim
kostima obraza, duboka snana brada i kukasti nos.

24
orijentalna moda

31
Starosne crte ili crte uzrokovane naprezanjem mimike ograniene su na lagane kanale u unutarnjim
uglovima oiju i oko nosa.
Lukovi obrva karakteristini za glavu iz konzervatorske palae i dvije okomite bore u korijenu nosa
karakteristine su za tetrarhijsku tradiciju kao oblici prikazivanja lica, dok su oi istaknute i velike.

Kolosalna veliina Konstantinovih portreta dobrim je dijelom uvjetovana injenicom da je rije o

preradi starijih portreta. Oblik prethodnih portreta ponekad je jo uvijek dominantan ili je novi portret
izraen tako da je preivjelo nekoliko isjeaka prvotnog portreta.
Kod glave iz NCG malo je ostataka ranijeg portreta ali su indicije za preradu vie nego vrste:
volumen je jasno reduciran na manju kubinu formu, brada nije tipinih proporcija itd.

Obrnut efekt, da je portret irok i masivan, prisutan je na drugom portretu iz Rima. Pripada statui u
oklopu koja nosi natpis CONSTANTINUS AVG, a kopija je jedne druge statue CONSTANTINUSI
CAESAR, koja prikazuje jednog od Konstantinovih sinova, Konstantina III.
Obje su vjerojatno stajale u Konstantinovim termama na Kvirinalu (315.) i prikazuje careve s
lovorovim vijence na glavi.
Prethodnik ovog Konstantinovog portreta morao je biti neki od careva kasne tetrarhije (Makscencije)
ili Licinije.
Preradu dokazuje redukcija volumena kalote lubanje i injenica da je samo dio kose izmeu krune i
ela plastiniji ali opet u obliku povrne ralanjene mase.
iroki pramenovi su s obje strane okrenuti prema elu gdje formiraju oblik mandole.

Problemi datacije Konstantinovih portreta moraju se gledati u kontekstu vremena njegove vladavine.
Iako se glavni (II.) tip na novcu pojavljuje jo za vrijeme njegovog boravka u Trieru 307. 310. g.,
njegovo tono datiranje jo je uvijek prijeporno.
Prema jednima, uzor za taj tip portreta nastao je u vrijeme kad Konstantin jo nije nasluivao to e
biti u budunosti i od kakve e vanosti biti njegovi portreti.
Prema drugima, nastao je u razdoblju njegove kasnije vladavine ili ak poslije smrti.
Ekspresivnost Konstantinovih portreta usporediva je s tetrarhijskim portretima, npr. njegova oca
Konstantina Klora.
S potpunom odsutnou brade, punom kosom i izgledom lica, portreti Konstantina svojevrstan su
povratak jo starijim uzorima, poput Trajana.
Konstantinovi portreti pripadaju eksperimentalnoj fazi u kojoj je carski portret trebao odgovoriti
novom izazovu monarhikog karaktera vladavine, kranskoj interpretaciji uloge cara kao Kristova
izaslanika na zemlji.
U tome se moda moda krije i inspiracija za naglaeno velike oi kojih je simbolika mogue prikazati
cara s obiljejima boanstva.

32
 ODJEA
Znanost je razvoj odjee i odijevanja pokuala objasniti razliitim razlozima: potrebom
osnovne zatite, pokrivanjem genitalija, atraktivnou materijala, kao i socijalnim statusom i
funkcijom. Danas je jasno da je razvoj odjee bio motiviran kompleksnim razlozima, te da je ona u
svakoj civilizaciji imala svoju vjersku, drutvenu, politiku, a reklo bi se i psiholoku funkciju.
Potvrdu toga moda nije nigdje tako lako pronai kao u Rimu.
Odijevanjem se preteno bave antropologija i etnoarheologija.
Istraivanje antike odjee zapoinje u 16. i 17. st. Najvanijim monografijama smatraju se
one Margaret Bieber i Lillian Wilson iz 20-ih i 30-ih godina 20. st. prve o grkoj, a druge o rimskoj
odjei.
Za Rimljane je odjea esto, ako ne i primarno, oznaavala drutveni rang, status, slubu,
autoritet. Umjetniki spomenik je bio dokument koji je trebalo itati imajui na umu tono odreeno
znaenje. Osobe prikazane na njemu i njihova odjea imali su tono definirane pravne konotacije.
Novac, slikarstvo i skulptura bili su glavni oblici komunikacija, a nii elementi tog vizualnog jezika, to
jest ukupne prezentacije ili vanjtine likova (habitus) bili su odjea, gestikulacija i atributi. Svaki od
tih izraza likovnog jezika imao je u rimskoj umjetnosti specifino znaenje i likovnu poruku,
upotpunjenu obino karakterom i sadrajem natpisa.
Odjea rimskog razdoblja sastojala se od donje odjee (indumenta) i gornje odjee (amicti).

MUKA ODJEA I NONJA

Odjea prosjeno imunoga rimskoga graanina sastojala se od donjega rublja, tunike ili toge ili
ogrtaa kao znaka drutvenog ranga.
U funkciji donjega rublja zvanog subligaculum ili cintus upotrebljavali su se manji komadi tkanine
kojima su pokrivani stidni dijelovi tijela i bokovi.
U najstarije vrijeme toga se u javnosti nosila direktno iznad donjeg rublja dok u upotrebu nije ula
tunika.

TUNIKA
Standardno donje odijelo mukaraca i ena rimskoga doba; rimski ekvivalent grkom hitonu. Tunica
dolazi od grke rijei chiton, moda posredstvom etruanskog jezika.
Tkala se od vune ili lana, bila je pravokutnog kroja i najee bez rukava, ali su se oni formirali zbog
pada tkanine preko ramena.
Iznad bokova vezivala se pojasom (cingulum).
Rimski su graani iznad tunike nosili togu, ene palu, a vojnici i drugi slojevi stanovnitva
najrazliitije vrste ogrtaa.
Prema kroju i nainu izrade razlikovale su se:
1) tunica interior, tunica intima ili tunica subucula nosile su se zimi obino ispod druge
tunike kao dodatak donjem rublju. Bilo je onih duine do stopala, ali su obino bile do
koljena.
2) tunica exomis kratka, svezana samo na lijevom ramenu, grkoga podrijetla, nosio ju je
najsiromaniji puk za toplijeg vremena.
3) tunica palmata bogato dekorirana i izvezena, purpurnog ruba, dio trijumfalne odjee,
koja se prema tradiciji kao i toga picta, smatrala odjeom etruanskih kraljeva i
najstarije aristokracije.
4) tunica laticlavia i tunica angusticlavia ukraene crvenim ili purpurnim vrpcama
(clavi) naivane od ramena prema donjim rubovima. Lati clavi senatora su ire, a
angusti clavi vitezova su ue i ove seu do ispod koljena.
5) tunica manicata kasnoantika tunika dugih rukava.

33
Tunica manicata

Tip ue ivane tunike s dugim skrojenim rukavima koja se proirila od 3. st., iako je prije smatrana
barbarskom odjeom.
Takoer ima vrpce-clavi, koje su mogle biti dekorirane vezom ili tkanjem, a nerijetko je imala i
izvezene krajeve rukava. Zadrala se u upotrebi i u kransko vrijeme.

Dalmatica

U 3. st. u modu je ula otprije poznata duga i iroka tunika zvonolika kraja, izvorno odjea
dalmatinskih pastira.
Do ispod koljena ili stopala, dui ili krai iroki rukavi obino do ispod lakata, bila je bez pojasa ili
vrpce, a nosili su je i mukarci i ene.
Ispod nje nosila se uska tunica interior, a iznad neki ogrta.
Nosila se i bez gornje odjee.
Tkala se od vune, lana ili svile, ali je najee bila vunena i prirodno bijele boje.
Mogla je biti bogato dekorirana vrpcama-clavi (najee crvenima) naivenima oko vrata, od
okovratnika do donjega ruba ili po rubovima rukava, mogla je imati rese, a dalmatike namijenjene
radu na otvorenom ili putovanju imale su i kapuljau.
Nakon pobjede kranstva dalmatika postaje liturgijska odjea sveenika, esto se pojavljuje i na
figurama svetaca i martira, a izraenu od svile i raskono izvezenu nose je i na bizantskom dvoru.
Na spomenicima iz unutranjosti provincije dalmatika se susree mnogo ee.

TOGA

Latinski naziv za standardno gornje odijelo rimskoga graanina koje se obino odijevalo preko tunike
(nekada i na donje rublje) i u kojemu su se graani pojavljivali u javnosti.
Smjeli su je nositi samo rimski graani (cives Romani: ingenui, incerti, liberti), premda su je nosili i
ostali stalei (zlouporaba).
Tijekom razvoja toga je prevalila put od nacionalnog do ceremonijalnog odijela.
Krajem 1. st. pr. Kr. Kvintilijan govori da je u javnom obraanju nuno nositi togu i da netono
drapiranje moe tetiti karijeri.
August je naredio njezinu upotrebu na Forumu.
Krajem 1. st. Marcijal navodi da nie klase togu nose samo za praznike, a generaciju kasnije Juvenal
ve navodi da je u pojedinim dijelovima Italije nose tek pri ukopu.
Tertulijan u spisu De pallio napada neudobnost toge i hvali pallium.
Razlozi pada njezine popularnosti s jedne strane lee u neudobnosti i teini, ekstremno velikom kroju
(4,8-5 m) i nemogunosti odijevanja bez pomoi, a s druge strane u prevlasti praktinijih i jeftinijih
vrsta odjee.
To se, meutim, ne moe pratiti na rimskoj umjetnosti, jer je ona uvijek bila propagandna i statusnog
karaktera. Broj prikaza togata nakon 1. st. opada, ali se javljaju sve do 4. st.
Dijelovi toge su: lacinija, sinus, balteus, umbo.
Manje je poznato da su togu nosile i ene, ako su im roditelji bili slobodni rimsko graani: u doba
Rimske Republike to su bile sve ene, koje tada nisu nosile stolu i palu, a u carsko doba djevojice i
djevojke do udaje (toga praetexta), to izrijekom potvruju i izvori i spomenici, odnosno prostitutke i
preljubnice (obina toga).
Toga je kao tipino rimska i italska odjea bila suprotstavljena grkom paliju, pa je poznata
Vergilijeva sintagma o Rimljanima kao gens togata (Eneida).

34
Mnogi pokazatelji daju za pravo pretpostaviti kako je toga preuzeta od Etruana:
1. ukraavanje purpurnim obrubom (toga praetexta) je etruanskog podrijetla. Vjerojatno se
moe povezati s odjeom etruanske aristokracije i visokih dravnih dunosnika. U
rimskim se izvorima taj odjevni predmet u kontekstu 4. i 3. st. pr. Kr. susree pod
nazivima toga purpurea i toga picta (bogato dekorirana i izvezena, noena u trijumfima).
2. na etruanskim spomenicima figure odjevene u kratke krune ogrtae pojavljuju se ve
od kraja 6. st. zajedno s drugim predmetima koji e kasnije postati standardnim rimskim
insignijima (calcei, lituus, pretea sella curulis).
3. Etruani su nosili togu i zvali je tebenna

Najvanije i najsveobuhvatnije djelo o rimskoj togi je monografija H. R. Goettea iz 1990. naslovljeno

Studije prikaza rimske toge.
U tom djelu prikupljene su relevantne literaturne vijesti i dana je kronologija naina drapiranja, to jest
modnih varijanti tog odjevnog predmeta:
A: toga iz razdoblja kasne Republike i ranog Principata
Aa: toga s dijagonalnim balteusom bez sinusa
Ab: pallium tip
Ac: bracchio cohibito tip
Ad: toga s ukoso prebaenim balteusom i voluminoznim sinusom bez umba
B: toga iz razdoblja ranog Principata s voluminoznim sinusom i umbom izvuenim u
obliku slova U
C: stil drapiranja toge iz razdoblja kraja ranog Principata i poetka kasnog Principata
(2. st.) s balteusom koji je zategnut i u dijagonalnoj liniji podignut navie preko
grudiju prema lijevom ramenu (podsjea na pojas za ma), dok je trokutni umbo
izvuen na rame
Ca: toga s nategnutim i naboranim umbom
Cb: toga s naboranim balteusom i nategnutim i kontabuliranim umbom
D: toga s kontabuliranim umbom (toga contabulata)
E: magistratski tip

Toga iz razdoblja kasne Republike i ranog Principata (Goette A)

Imala je najprije polukruni kroj to je umnogome odredilo i nain drapiranja.

Priblino od kraja 1. st. pr. Kr. uvodi se elipsoidni kroj, to pridonosi veem volumenu i bogatijoj
draperiji tkanine.

Goette Aa
Stil je drapiranja toge s dijagonalno prebaenim balteusom preko grudiju i bez sinusa, koji omoguuje
veliku slobodu desnoj ruci.
U vrelima se moe prepoznati kao toga exigua (Horacijev navod o Katonovoj krtoj/kratkoj togi).
est je na etruanskim urnama i sarkofazima, a u rimskoj se umjetnosti pojavljuje od oko 100. pr. Kr.
(Arringatore, 80-e/70-e 1. st. pr. Kr.; reljef L. Domicija Ahenobarba).

Goette Ab
Stil drapiranja toge poput grkog himatija/palija, na nain da poput zavoja/tijesno obavija cijelu desnu
ruku (osim slobodne ake), takoer bez sinusa.
Vjerojatno se na ovaj tip toge odnosi Kvintilijanov podatak o odijevanju i gestikulaturi retora i oratora
1. st. pr. Kr.
U literaturi se pojavljuje kao toga pallium tipa.
Na etruanskim statuama javlja se od 4. st. pr. Kr., a u rimskoj umjetnosti na nadgrobnim
spomenicima slobodnjaka od oko 100. pr. Kr., usporedo sa statuarnim tipom Pudicitije, kojim je
iskazana enina vrlina i skromnost.

35
 Goette Ac
Stil je drapiranja toge sa slobodnije omotanom desnom rukom ija aka hvata nasuprotni skut toge i
voluminoznim sinusom (prijevojem/pregibom u visini koljena).
U literaturi se pojavljuje kao toga tipa bracchio cohibito (brakhio kohibito).
Pojava sinusa pokazuje da se javlja od Augustova vremena i kasnije.

Goette Ad
Susree se od Augustova do Domicijanova vremena.

Toga iz razdoblja ranog Principata s voluminoznim sinusom i umbom izvuenim u

obliku slova U (Goette B)

Novi stil drapiranja toge elipsoidnog kraja i veega volumena evoluirao je u doba Augusta (nejasno iz
kojih razloga).
Jedan od najranijih primjera su procesijski frizevi s Are Pacis.
Na junom se frizu pojavljuje pet togata. Kod svih figura toga pada do lanka lijeve noge (kasnije i
preko stopala), sinus visi do polovice desnoga bedra/stegna (kasnije se sputa do koljena), lijeva ruka
nosi draperiju teke toge, a zadnji lik tom rukom pridrava umbo.
Na sjevernom frizu pored novoga tipa toge javljaju se i republikanski tipovi bez sinusa.
Ta se pojava javlja i kasnije i upozorava da se promjene u modi moraju oprezno koristiti kao reperi.
Lijep je primjer i Augustov kip s Via Labicana.
Ovaj tip toge Goette je podijelio na dvije varijante: Ba ili 1. st. i Bb ili 2. st.
Od sredine 1. st. sinus pada do ispod koljena (Kvintilijan predlae da se sinus spusti malo ispod kraja
tunike), lijevi kraj pada preko stopala i na zemlju to oteava hodanje, a nabori su ravniji.
Za izvanrednu Hadrijanovu statuu s capite velato iz Musei Conservatori u Rimu Goette dri da
predstavlja tip drapiranja Bb, dok Shelley Stone smatra da predstavlja daljnju varijantu toga tipa, jer
nema ni sinus ni umbo i slii himatiju.

Toga iz razdoblja kraja ranog Principata i poetka kasnog Principata (Goette C)

Stil drapiranja toge iz razdoblja kraja ranog Principata i poetka kasnog Principata (2. st.), takoer od
platna elipsoidnog kroja i veega volumena, ali s balteusom koji je zategnut i u zategnutoj i u
dijagonalnoj liniji podignut navie preko grudiju prema lijevom ramenu (podsjea na pojas za ma),
dok je trokutni umbo izvuen na rame.
Ovaj tip drapiranja nastao je kao pokuaj da se odjea uvrsti na najosjetljivijem mjestu lijevom
ramenu. Shelley Stone ovaj tip povezuje sa slijedeim tip toga contabulata.

Goette Ca
Javlja se na Trajanovom slavoluku u Beneventu, Trajanovom stupu, reljefnim ploama sa slavoluka
Marka Aurelija.
Zanimljivo je da se kod viefiguralnih prikaza uvijek kombinira s ranijim tipom zbog tradicijskih
asocijacija (carev prikaz).

Goette Cb
Pojavljuje se na uvenom slavoluku iz Leptis Magne: na reljefu sa scenom concordia Augusta
Karakala nosi ranocarski tip, a brat mu Geta i otac novi tip sa po tri iroke trake nagomilanih nabora:
prva izmeu nogu i lijevog ramena, druga krajem sinusa prema lijevoj ruci i trea koja je od sredine
grudi izvuena iznad balteusa i nategnuta na rame.

36
 Toga s kontabuliranim umbom/toga contabulata (Goette D)

Tijekom 3. st. nastavljaju se upotrebljavati prethodni stilovi drapiranja toge.

Tako na slavoluku Argentarija u Rimu iz 204. godine i Septimije Sever i Karakala nose ranocarski tip
toge, a na jednom reljefu iz 205. godine sve figure nose togu s ramenim umbom.
Meutim, u vrijeme Severa razvija se i novi stil nastao iz prethodnoga: toga s posve kontabuliranim
umbom ili tzv. toga contabulata (moderni latinitet), to jest toga s jako zategnutom i kontabuliranom
trakom, koja je od desnoga pazuha provuena preko grudiju na lijevo rame.
Ona se zvala umbo, a prema Tertulijanu (De pallio) izvodila se tako da ju je sluga no ranije stavljao u
neku vrstu prese.
Uz to su se dijelovi toge povezivali prikrivenim avovima (vide se na togatu iz Ville Doria-Pamphilii,
na kojemu se jasno vide prikriveni avovi).
Kontabulirana se toga proirila iz Egipta posredstvom Izidina i Serapisova kulta.
Ostala je u upotrebi kroz 3. i 4. st., ali su preivjeli i raniji stilovi.
Pojavljuju se na decennalia bazi iz 303. godine, na reljefnim ploama s Konstantinova slavoluka, kao i
na brojnim starokranskim sarkofazima iz 4.st.

Magistratski tip (Goette E)

Posljednji tip drapiranja toge proirio se istonim dijelom Carstva i odatle na zapad, gdje je bila
popularnija toga contabulata.
Najpoznatiji primjer iz istonog dijela carstva je baza Teodozijeva obeliska iz 390., dok su najpoznatiji
primjeri sa zapada dvije identine statue togata konzula s mapom u ruci.
Finija od njih prikazuje mukarca odjevena u tuniku dugih rukava ispod jo jedne tunike kratkih
rukava iznad kojih je toga s plitkim umbom koji se u trokutastom obliku provlaio ispod desnog
pazuha na lijevo rame.
Umbo nije ispeglan nego sastavljen od nagomilanih nabora i blizak balteusu tradicionalne toge. Nije
jasan prijelaz iz umba u sinus koji je golem.
Osim po nainu drapiranja toga se razlikovala i prema debljini tkanine odnosno boji i nainu izrade:
1) toga densa deblja toga namijenjena hladnijem vremenu
2) toga rasa tanja toga namijenjena toplijem vremenu
3) toga candida bljetavo bijela toga izraivana za mukarce u aktivnoj dravnoj slubi ili
kandidaturi za istu
4) toga praetexta bijela toga s naivenom purpurnom ili skerletnom vrpcom na rubu,
noena od strane osoba u vrhu dravne uprave senatora, konzula i drugih magistrata i
visokih sveenika
5) toga pura obina neukraena toga od prirodne bijele boje
6) toga pulla toga s naivenim crnim obrubom ukrasa za alovanje

PALLIUM

Latinski naziv za najei oblik velikog ogrtaa pravokutnog kroja koji su podjednako koristili i
mukarci i ene (palla).
Drapirao se na razliite naine, desetak njih, ali je najei bio onaj kod kojega je desna ruka bila
tijesno obgrljena kao u zavoju.
Nosio se u paru sa soleae ili crepidae (sandale), kao to se toga nosila sa calcei.
Palij su nosili svi slojevi stanovnitva: oni koji nisu bili graani, stranci, robovi, a literarni zapisi
donose bezbroj vijesti kako su i uglednici iz javnog ivota u privatnom ivotu preferirali palij.
Razlog tome vjerojatno je bila vea udobnost i mogunost drapiranja na bezbroj naina.
Palij je bio gotovo obavezna odjea za sve.

37
 PAENULA

Najprihvaeniji i najei rimski ogrta-kabanica namijenjena pokrivanju cijeloga tijela, koji su nosili
oni koji nisu imali pravo na togu ili pak rimski graani u trenutcima kada je toga bila neprikladna u
polju, na putovanju, u ratu.
titila je od hladnoe i kie, pa je esto imala i naivenu kapuljau cucullus.
Izraivana je od debelog vunenog sukna ili koe, u elipsoidno-krunom ili polukrunom kroju.
One elipsoidnog kroja na tijelo su se navlaile preko sredinjeg otvora za glavu, jer su naprijed bile
zatvorene.
Druge su se navlaile preko ramena jer su naprijed bile otvorene, a tada su se mogle svezati nizovima
vrpci ili fibulom.
Obje se nose i u kranskom vremenu, tovie, postale su kransko ruho za liturgiju.
Od prve se razvilo najsveanije i najbogatije ukraeno ruho s kapuljaom tipa pluviale, a od druge
casula koju oblai misnik (misnica).
Na spomenicima se penula javlja kao ogrta umirovljenih ili djelatnih vojnih osoba.
Bogato drapirana paenula zasigurno predstavlja vuneni ogrta, dok su posve ravno prikazani primjerci
vjerojatno oni od koe.

SAGUM

Kratki ogrta od grube i teke vune galsko-hispanskog podrijetla bio je drugi po rairenosti ogrta
rimskog doba.
Izraivan je jednostavnog etvrtastog kroja, a vezivao se preko desnoga ramena spajanjem dvaju
krajeva fibulom, poput grke hlamide, ili jednostavnim vezivanjem vora.
Na taj je nain pokrivao jedno rame a prebacivao se na drugo.
Prihvatili su ga svi slojevi drutva, a osobito je bio popularan kao vojni ogrta.
Rastvoren je mogao sluiti i kao pokriva.
U Dalmaciji na spomenicima salonitanskih radionica, kao ogrta osoba graanskog statusa.
Nije ga lako razlikovati od paludamentuma.

PALUDAMENTUM

Slinog kroja i vezivanja, samo neto dui, bio je i paludamentum, rimska inaica grke vunene
hlamide.
Duinu i boju paludamentuma odreivao je drutveni status vlasnika.
Mogao je imati rese na donjem rubu.
Crveni paludamentum purpureum nosili su najvii vojni zapovjednici i car, a bijeli album nii
vojni zapovjednici.
U najjednostavnijoj izradi mogao je biti i ogrta obinog vojnika.

LACERNA

Topli i teki ogrta u bijeloj ili ivim bojama koji se za loeg vremena odijevao preko toge.
Privrivao se fibulom ili broem na desnom ramenu i ispod vrata, nije imao kapuljau, a mogao je
imati rese na donjem rubu.
Naziv je vjerojatno etruanskog podrijetla ali se u latinskom ne pojavljuje prije 1. st. pr. Kr.
Nije iskljueno da je orijentalnog partsko-sasanidskog podrijetla, a mogue je kako je isprva to odijelo
niih drutvenih slojeva.
Rimljani su ga smatrali nerimskim odijelom.
Zbog resa ga je teko razlikovati od paludamentuma.

38
 BIRRUS BYRRUS

Tanji i krai (gal. byrr-kratak) vuneni ogrta od grubljeg i otrijeg sukna ili kratka pelerina s
kapuljaom.
Nije iskljueno da se radi o jednoj vrsti krae penule.
Nije sigurno identificirana na rimskim spomenicima.

LAENA

Rimski ogrta etruanskog oblika i imena, verzija grkog ogrtaa hlaine, noen preko toge ili hitona,
kao slubena odjea augura i ritualna odjea flamena u trenutku rtvovanja.
U vrelima se naziva toga duplex, amictus auguralis.

LORICA MUSCULATA

Prsni oklop; postoje klasini i helenistiki oklop.

Klasini oklop ima pterige, helenistiki oklop je bez pteriga.

ENSKA GRAANSKA ODJEA

Za razliku od muke odjee, enska je nonja slabije istraena.
Poput muke, imala je statusni karakter, dakle odjea je svjedoila o poloaju neke ene u drutvu i
obitelji.

RUBLJE

Rimske ene preuzele su obiaj pokrivanja grudi i bokova, koji su prakticirale i Grkinje, ali o toj
praksi imamo rijetke zapise u pisanim vrelima, a jo su rjei prikazi na podruju likovne umjetnosti.
Odjea za grudi nazivala se fascia pectoralis ili strophium, a ona za bokove i stidno mjesto cestus i
licium.
Donjem rublju pripadala je i uska tunika bez rukava koja je sezala do koljena, tzv. tunica interior,
tunica intima ili subucula.
Ova odjea od male je vanosti jer se na rimskim kamenim spomenicima nikad ne prikazuje.
I rimske su ene nosile vieslojnu odjeu koja se sastojala od enske tunike, gornje tunike ili stolae i
ogrtaa ili pallae.
Moe se primijetiti da je enska odjea, za razliku od muke, bila pod mnogo veim utjecajem grke
nonje.

TUNIKA (HITON)

enska tunica muliebris osim po duini nije se mnogo razlikovala od muke.

Uvijek je sezala do ispod koljena, a najee do stopala.
Takoer se tkala u jednom komadu od vune (tunica ralla), lana (tunica spissa) ili svile, vezivala
vrpcom u struku, a nije imala rukave, ali su se oni formirali zbog duine tkanine.
Ova je tunika donja.

39
 PEPLOS/TUNICOPALLIUM TUNICA PALLIOLATA

Odjevni predmet koji se dobivao preklapanjem tkanine 3m x 2m, poput dvostrukog dorskog hitona ili
tzv. peplosa sluio je u isto vrijeme kao donje i gornje odijelo.
Specifinim slaganjem i drapiranjem na grudima i leima dobivao se dvostruki sloj tkanine, a ispod
pojasa jednostruki.
Dva dijela spajala su se du desne strane, na nain da su se uivali, spajali s dugmadi ili kopama.
Visina preklopa mogla se prilagoditi prema elji, to je uvjetovalo i visinu pojasa.
Stranji dio gornjeg sloja tkanine mogao se zgodno iskoristiti i kao pokrivalo za glavu.
Tunikopalij se nosio iznad osnovne tunike.

STOLA

Posebna vrsta lagane tunike za udane ene i rimske matrone nazivala se stola, a odgovarala je
klasinom jonskom hitonu.
Sezala je do stopala, a nerijetko i preko njih, imala je naivenu obrubnu traku instita, a privrivala
se visoko svezanom vrpcom ispod grudiju.
Na ramenima su se prednji i stranji dio stole spajali s dugmadi ili kopama, ivanjem ili po jednom
fibulom na svakom ramenu.
Svoju punu popularnost doivjela je u kasno republikansko i ranocarsko doba.
U 2. i 3. st. rijetko se prikazuje, a na kraju antike zamijenjena je mnogo praktinijim vrstama tunika.
Stolu na spomenicima Dalmacije susree se iznimno rijetko.
Na skulpturama raenim u punoj plastici ona je najbolje posvjedoena na akefalnom kipu Junone iz
Kopenhagena, akefalnim palijatama iz AMZd i Milana (ex Zadar), te enskim kipovima iz mauzoleja
Lollius u Saloni.
Na stelama se moe prepoznati samo u jednom sluaju, na danas razbijenoj steli iji se fragmenti
uvaju u AMSt i Muzeju grada Trogira.
Odjenuta je preko tunike, ima visoki trokutasti izrez, a smjer draperije pokazuje da je bez sumnje
visoko potpasana.
Preko nje pada palla.

PALLA

enska varijanta velikog ogrtaa pravokutnog kroja, koja je kao i palij oblikom i drapiranjem slijedila
grki himation, nazivala se palla i bila je standardno gornje odijelo rimskih djevojaka i matrona.
Izraivala se od fine vune, a drapirala na bezbroj naina od kojih su dva bila glavna.
Udane ene matrone drapirale su je na nain da su bila pokrivena oba ramena i ruke, dok je kod
mlaih ena ei nain drapiranja kod kojeg su desno rame i ruka slobodni od draperije.
Izvjesno je kako je na neke oblike drapiranja palle velik utjecaj imala toga.
To je i logino kada se zna da su ene prije stole i pale nosile upravo togu.
U veem broju sluajeva jedan skut palle slui i kao pokrivalo za glavu.
Drapiranje toge kod mukaraca i pale kod ena slian je (paliate s omotanom desnom rukom).
Mala Herkulanka i Velika Herkulanka (iz Herkulanuma) dva statuarna tipa.
Tip Eumahija-Fundilija (prema dva najkarakteristinija kipa) pridravaju na grudima.
Tip kore obje ruke sputene, eventualno lijeva malo savijena i potpuno su omotane
tkaninom, ima dosta podvarijanti ovisno o poloaju ruka.

Mreice za kosu
Vidi se na uvenoj Sappho fresci iz Pompeja.
Dvije pozlaene uvaju se u Museo Massimo u Rimu.
U Zadru uvaju se takoer dvije jedna unitena (poput grumena je) i

40