a I I^A RT

OF THE
U N VER.S ITY
I

ILLINOIS
069
SAR
V. 23

. uf FtCt
 GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA
BOSNI I HERCEGOVINI.
80. '

DR
UREDNIK

IRO TRUHELKA. .
:
..
XXIU.

1911.

Urednitvo
, ...-.
,
Sarajevo, bos.-herc. zemaljski muzej.

1
Administracija
Sarajevo, zemaljski ekonomai.

Godinja cijena Glasnika s potarinom 4 . 4 .

Pojedine sveske stoje s potarinom 1 60 h. 1 60 .\.

1101.
.<
Dopisi i novane poiljke u stvari pretplate i oglasa
neka se uprave na Zemaljski ekonomat kao admini-
straciju Glaanika zemaljskog muzeja. |

SARAJEVO
ZEMALJSKA TAMPARIJA
1911.
 Digitized by the Internet Archive
in 2014

https://archive.org/details/glasnikzemaljsk2319zema_2
 .
SA STO RAGE

I. Arheologija
SADRAJ.

i povjest.

I.
.. BOOKSTACKS 0FFIC6

Dr.

.. ::
iro Truhelka: Tursko-slovjenski

..
ejh Sejfudin Kemura: Sarajevske damije
spomenici

i
dubrovake arhive
1162, 303350,
j
druge javne zgrade turske dobe
175208. 391436,
.
Strana

. 163

437484

535548
297
174

302
Edmund Bulanda: Katalog grkih vaza u bos.-herc. zemaljskom muzeju u Sara-

Dr.
jevu

::
iro Truhelka: Testamenat gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju . .
253296
355 376
J.

.
.
P.

:
Ceresatti: Prilog Statutu Poljica

II. Nauka 0 narodu. II.

XIL

.
485
503
505
502
504
534
549 552

. .: . 1772
- 351 354
Tomo Dragicevi:

: III.
Narodne praznovjerice

Nauka 0 prirodi.
o

Contributiones ad Coleopterorum
malu

III.
.

fauiiam
n .-
peninsulae balca-
377 390

Ing.
nicae (Pars
(II. )
11).

Ivan Turina: Novo nalazite crvenog Han-BuloAkog Ptychitnog

209 224
kod Sarajeva 225 252
 :)
Imenik spisatelja. . Strana

nicae (Pars
(II.
II).
Contributiones ad Coleopterorum faunam

peniusulae
-
balca-

209224

:
Bulanda Edmund: Katalog grkih vaza u bos. -herc. zemaljskom muzeju u Sara-

-

jevu
Ceresatti J.

. .:
.
: Prilog Statutu Poljica

. 1772
,.
XII.
.

-
,
253296
503
163
504
174
505 534
549

351354
552

.: 592

:
485
Dragievi Tomo: Narodne praznovjerice o malu 377 390
em ura Sejli SejJudin: Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe
175208, 391436, 535548
297 302
Truhelka dr. Giro: Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive
1162, 303350, 437484
Testamenat gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju 355 376
Tur ina ing. Ivan: Novo nalazite crvenog Hau-Bulokog Ptychitnog vapnenca
kod Sarajeva 225 252
 Sarajevo, januar ^juni. 1011. , .
GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA
BOSNI I
U

HERCEGOVINI.
8
.
Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive.
Priopio

dr. iro Truhelka.

Predgovor.
Minule jeseni 1910., mjeseca oktobra, boravio sam u Dubrovniku, da nastavim
sistematsko prouavanje dokumenata te arhive, koji se specijalno odnose na povijest

Bosne. Za jedne pauze u tom vrlo zahvalnom ali i dosta napornom poslu, poeo sam
da dozvolom upravitelja arhiva, g. prof. Josipa Gelia, pretraim jedan sanduk sa
vrlo oteenim fragmentima starih spisa, ne u li nai tu koji ulomak, koji bi me
mogao moda zanimati. Pabirei neko vrijeme dogje mi u ruke jedan sultanski
hrvatskim jezikom

.
ferman, gore ukraen tugrom a dolje ispisan a onom vrstom
slovjenskog pisma, koje je bilo obiajno u dubrovakoj kancelariji i u susjednim zem-
ljama te se u Bosni sauvalo u katolikim manastirima do vijeka a u musli-
manskim odlinim porodicama do nedavno, pa se ve obzirom na geografsko raspro-
stiranje, na historiki i paleografski kontinuitet svoj prozvalo bosanicom.
Ovaj obret ponukao me da dalje traim te sam u istoj krinji naao jo dva
slina dokumenta.
Prof. Geli kazivae mi, da su fragmenti, pohranjeni u ovoj krinji, ulomci ston-
skoga arhiva te da je ve prof. dr. Konst. Jireek megju njima naao nekoliko
zanimivijih pisama, koje je sredio, regestima providio te su smjeteni u jednom fas-
cikulu u ormaru, u kome se uvaju takozvana Acta Sanctae Mariae Maioris.
I megju tim pismima bijae nekoliko turskih dokumenata pisanih bosanicom.
Kako je ve Mikloi u svojim
dokumenata a prof. Vueti
serb."

nekoliko
.
priopio niz tursko-slovjenskih
njih u Srgju" iz gradskog arhiva dubro-
vakog, koji su svi ili u isto doba kao i moji, t. j. u XV. i XVI. vijek, slutio sam,
da e tih dokumenata biti obilnije, te sam se odmah dao da dalje traim.
Gosp. prof. Geli bio je tako Ijubezan te mi je dozvolio da pretraim ono
20 sveanja turskih pisama, to su iz divo ne (dogane) preneseni u arhiv te su tamo

U tridesetim godinama prologa vijeka preneseno je iz dubrovakog arhiva u c. dvorski i .

arhiv u Beu vrlo mnogo arhivalija. Jezgru Mikloievo] knjizi sainjavaju ba ovi dokumenti, ali kako
sam se osvjedoio, sravniv Mikloievo izdanje sa inventarom prenesenih spomenika, koji se uva u Dubrov-
niku, Mikloi vrlo mnogo slovjenskih dokumenata ove zbirke nije publicirao, a naroito ne one, koji su
nedatirani. Sva je prilika, da e i megju ovima biti po gjekoji dokumenat turskih vladara i velmoa, koji
e trebati vremenom publicirati.
 .

godinei godine amili a da se niko naao nije, koji bi imao vremena i volje, da ove
dokumente pogleda a kamo li da ih razvrsta.
Mogu rei, nisam poalio^ to sam nekoliko dana gutao onaj stogodinji prah, koji
se slegao megju pojedine smotaka papira
listove onih

Bilo je tu na tisue dokumenata pisanih turskim i arapskim pismom, koji meni.

nevjestom ovim jezicima, dodue nisu mogli nikako posluiti, ali se megju njima
zavukao i po koji tursko-slovjenski, bosanicom pisani dokumenat raznih sultana,
sandakbega i drugih odlinika iz dobe, koja poinje sultanom Muratom II. a zavr-
uje Sulejmanom Velikim.
Ti pod naslovom Ada turcica'^ u dubrovakoj arhivi u jednoj maloj sobici
nakrcani dokumenti niu od sto godina dospjeli u ruku historiaru, a kako je uregjenje
ostalog arhiva absorbiralo svu radnu snagu arhivara, nije ni on dospio, da se njima
pozabavi i da ih sredi, ve taj posao jo i danas eka orijentalistu, koji raspolae

potrebnom historijskom i paleografskom spremom, da ih sistematski proui i sredi.

Prebirui spisima naao sam, da dakako maleni dio turskih je jedan

spisa donekle uregjen: naao sam pojedine komade umotane u posebni papir a na
njemu je zapisan ili regest sadraja ili itavi talijanski prijevod originala. Ta regesta
i ti prijevodi nainjeni su koncem XVIII. vijeka, jer je veina njih pisana istom rukom,
kojom je pisan kodeks sa prijevodima turskih dokumenata, uvrten u arhivu pod
naslovom Traduzioni de Capitulazicmi e Firmani de sultan Mehmedo 11.^ Bajazito II.,

Selimo L, Solimano II." etc. te idu na 1174 stranice sve do dobe Osmana II.

Ova knjiga zapoeta je god. 1784. a da su regesta, odnosno prijevodi, to ih

nagjoh uz neke turske originale, nainjeni u isto doba, kada su odnosni tekstovi upisani
u ovaj kodeks, ustanoA^o sam time, sam se u nekoliko sluajeva osvjedoio, da
to se
indikature na omotima slau sa onima u spomenutom kodeksu.
alim, to mi do sada nije uspjelo ustanoviti ime onoga marljivog ovjeka, koji
je pod kraj XVIII. vijeka uregjivao turske spomenike dubrovake arhive.
Ali i ove neko uregjene dokumente nisam naao odvojene i kronoloki poredane,
nego posve izmijeane sa daleko brojnijim ostalim dokumentima, koje jo niko nije ni
pregledao ni uredio.
Prof. Geli je u svom Opisu dubrovake arhive" i)
spomenuo, da su ti

dokumenti
divoni a on
isprva
je
bili turskom
tek isposlovao, te su preneseni
obiaju" strpani
u arhiv.
u vreama
Kod tog
te su se uvali u
prenosa sve je u
hitrini smotano u konvolute njih oko 250 na broju i smjeteno u sobici na uglu
kneevskog dvora.
Megju ovim turskim dokumentima naao sam obilan broj oko 120 origi-
nalnih dokumenata, pisanih bosanicom, a uz to i nekoliko prepisa i prijevoda izginulih
dokumenata, nainjenih u dubrovakoj kancelariji ili u Carigradu. Ja ih sviju objelo-
danjujem u ovoj svojoj zbirci tursko-slovjenskih dokumenata a nadopunjujem ih sa
nekoliko savremenih turskih spisa, koji su s njima u savezu, koje sam takogjer tamo
naao, te sa nekoliko zapisa iz ostalih odsjeka arhiva.
Osim toga, da zbirka bude potpunija, donosim i neke dokumente, to ih je
Mikloi publicirao i to extenso one, koje sam mogao, bilo po originalu bilo po
originalnom duplikatu u dubrovakoj arhivi, osobno revidirati i to je esto
potrebno bilo
popraviti a u izvadku one, koji mi nisu doli u originalu do ruke,

Glasnik zem. muzeja 1910.

 ^

nego tek po Miklosievuj publikaciji. Da poj)imiiii historir^ku i kultarnu sliku, sto se

odrazuje s naili dokumenata, donosim i nekoliko pisama, sto ih je naao prof.

Vueti u gradsk(jm arhivu te ih je ve priopio u raznim brojevima dubrovakog

asopisa Srgja. To inim i s toga razloga, jer je gotovo nernogue dobaviti sve
odnosne brojeve ov(jga lokalnog lista i jer je prof. Vueti, koji je namjeravao prire-
diti separatno izdanje nesmotrenou tamparije, koja je bez
svojih Spomenika",
njegova znanja razvalila slog, bio zaprijeen da tu svoju namjeru izvri.
Sve dokumente, to sam naao, prepisao sam u Dubrovniku po originalu te sam
i nainio fotografske reprodukcije, koje su mi sluile kod korekture i revizije tekstova.
Desetak dokumenata, pisanih arapskim slovima i turskim, odnosno arapskim
jezikom, izdajem po prepisu, nainjenom g. ejh Sejfudin em ure. koji je na moju
elju doao u Dubrovnik. Gosp. Fehim ef. Spaho obavio je iz prijatc^ljstva ne samo
reviziju tekstova, pomogao nizom dragocjenih primjedaba, koje sam upo-
nego mi je

trijebio kod na elu tih pisama. Superreviziju turskih tekstova

sastavljanja regesta
obavio jp gosp. Dr. Savfetbeg Baagi-Kedebpai.
Kako mi bez njihove pomoi nebi bilo mogue te u mnogo emu zanimive i

dokumente uvrstiti u svoju zbirku, duan sam, da im ovdje na prijateljskoj pomoi

od svega srca zahvalim, a gosp. dru. Savfetbegu Baagi('u. koji kao orijentalista i

historiar raspolae svom potrebnom spremom, ovom prilikom toplo preporuam. da

i

se zauzme za prouavanje turskih dokumenata dubrovake arhive, koji e jamano

novim svjetlom rasvijetliti tminu, u kojoj se jo uvijek kree povijest Kosne za
turske vlade.
Imam ovoj svojoj publikaciji jo neto u tipografskom vidu pripomenuti. Origi-
nali dokumenata, to ih iznosim osim turskih i talijanskih, odnosno latinskih,
pisani su bosanicom. Trebalo bi prema tome. da ih i orim pismom reproduciram. Naa
zemaljska tamparija dala je u svoje \n'ijeme, kada sam se bavio prouavanjem staro-

bosanskih natpisa, rezati posebna slova, koja odgovaraju lapidarnom karakteru pisma
na naim stecima, ah ne odgovaraju u svemu kurzivnoj bosanici. Poto se, osim toga,
veina starijih dokumenata nae serije manje ili aHc dosljedno slui akcentima, drim,
da bi filologa zanimalo, ako se, u koliko to dozA^oljavaju tipografska sredstva, i ovi
naglasi reproduciraju. To je bilo mogue samo na taj nain, da se kod reprodukcije
upotrijebe slova crkovne irilice, koja su udeena za akcentuaciju.
(,)vo je jedna velika mana moje publikacije, ah e mi ju svako rado oprostiti,

koji zna. kakov li bi kapital valjalo potroiti, da se dadu naroito rezati i saljevati

posebna slova, koja bi odgovarala grafikom karakteru originalnog pisma.

Molim za to itatelje, da mi ovu ana h roni sfiku ili da jasnije reknem a na-
topi stik u uporabu crkvene irilice u reprodukciji dokumenata, pisanih posve raz-
linim pismom, onako oproste, kako je to prije mene oproteno jednom Puci u.
Mikloiu i Jireeku, a da se paleografski karakter ovih pisama bar donekle
prikae, donosim na kraju tekstoA^a niz faksimiHranih reprodukcija osobito tipnih rukopisa.

1*
 I.

Spomenici.
1.

1430., 10. jula u Drinopolju.

Sultan Murat zamjerava Dubrovanima, da. premda oni trguju u njegovoj zemlji
i nalaze tu koristi, dosele nijesu slali jDoslanstva da mu se poklone i da se sprijatelje.

Dalje zove ih da alju poslanike, koji e odgovarati na tubu Radoslava (Pavloviai

da zigju grad na njegovoj zemlji i da su mu. kada je to branio, sasjekli loze i zatrli

01 ^ ^
Zapovjeda da poprave tetu da vrate grad Sokol zemlju, to su ma

^
ita. i i uzeli.

Nosioc

WAb DEAMKOrA
lista je

(0)1(0) ^
carev verni vlastelin"

Kara.

10(0){
1 ^^ \(0)
10(0)'0
HHE^EMU
-

^1^ ^
^^
*^
^^ ^,
. DM
no RCE^ IS\OA^ ;(
,() ^
DH
,)
lE VVAU MOS' 3)
h(o)[d(e)kk HE r(o)cn(o)ADO

^
^,
CERE

, . ()()() Ci MS'A^o (0)(0)^1^

^^,
^ ^ ^. :
), 1^
^ ^
;-5111,

nOEBOA^ ^ AO^HM
momS
ne

^, ^
^ : ^,^ ^.^ ^, ) ), . wiiK lECTK s(o)a
iiecte

()
ieans'

4JW

\^
E
ApL^5*?HTE,

fU nOEnOAf

WAb. NEnpHf^lTEAE.
^ DM NEAOf'H)
WAI^

AWAH WHH \U WMH,

1^0,
01|1,
NE Af

DHAHAAO

CTANETE
) DAACTEAH,

)
^ , '
,
: ), f 11 ()
^
^KIO

. ',
nOHCKf nfAHKf,
VVDOKE^)

', ^;(
ME

,, )(

)
^

11,
()
I^AW
DEp^ETE

^ .
^.

11
,
p^^lHOOK
NS'

^.
wnE'ru.
S'3pEHE

Otraga: Fafa in /430 . . . la dehia . . .

(Jrigiiial na ])apiru visina 48. irina 16'5 cm.

U tugri : \ ^iii^ t. j. : Murad han hafezeh ullah" - Murad han. da ga
Bog sauva.

1) = voe.
2j Ovako rnjesto ^ KACK.

2.

(14) 939 6. decembra (u Drinopolju),

Sultan MuratDubrovanom na molbu poklisara Piera Lukarevia

II. izdajo
i Zuhe Guetia kojom im jami da niko od susjeda njihovih blinjih ili
povelju,
dalenih. koji su u povelji" njegova carstva, ne ini ni tete ni rat a trgovci da
im hode slobodno po svoj njegovoj zemlji, po zapadnim stranama po istonim, po suhu i

i po moru, u Srbija, Arbanasa u Bosni ^).

^
^^ ^>^
i

1' '()()
^/)11
^
fi

lio ):
1'(0) KNE^L II HErWRH 1101
II

5 II

CK0I6 nOpTS' () rociloivras'

^
() ^, ^
\ ll

3")
ii

II ^^
^ 31
WSETK

,^^ ^,
^ 3 WA "^ ^,
111
|1)( ^,
WA
KOM S'
1,

CDIIE^' \'
II Wl|)f

^^ ^
II }(01^ \\\\ CM

^^ /
Tpt^rb, N0 no ^>( \, 1 MlIKTO

^
HE

,
\ 00110
WA
\ ^ ^ ^
)
.. 110
^*
11;(,

1
KOM leC^ ^

WnKIINE
S'

^,
:
ks'am- ^>(
,
no )( no ^ (i ~

^*
, ^)
no c^^>(S' no 8\, s'

^
cs'

S^:3AAE,
()),
. !1
TKO
Tph^HENJ

TO
33 ^,
^- ^
.
^
:
;^011

Tpl^OE^,
),

1^<, , ^
HE

WA

CEH

Foneglia schrita
()
Otraga originalnom rukom:
^^ ,
ia
.5.

sciriaiio
^ ritrata d ima
11
.. 1.
lefera
HE

(jrie<ia fata
WDOH.

a Ragnzei per i^iijnor

Mnrafij cht li iHcrrhadaiifi poslano fra.figare per tuti la(do)ve che coma^da Mvratheg.
Jh'e -27 JuJij

Drugom rukom
e li 3 pricileiii dc fraHcli ixi.a lo terz,o schritv iii scJtifrffoiiecho fo dato jier misser
lo rcctor ser Benedifo de Gondola co lo mo consiijlio cli cl jHirfffsc 0 /itosfrftre a l^Jsclndla

fiol de Issaheg.

Ovaj dokumenat je slubeni prijevod, nainjen po grkom originalnom spisu. ISlovjenski originalni
okumenat priopc4o je Mikloie u Monumentima na str. 362. Razlikuje se od ovoga prijevoda,
svojim
nainjena po grkom originalu, osim na mjestima, koja sam u notama spomenuo, razlinom stilizacijom i
ortografijom i time, to sii zadnje reenice u Mikloie\ om izdanju neto opirnije stilizovane. Mikloi
publicirao je originalni slovjeiiski egzemplar ovog dokumenta, koji se uva u c. kr. dvorskom arhivu u
Heu i koji je jamano identieua sa onim, koji se u biljeci na kraju naega egi'emplflra zove /0 terzo

^
^
dokumenat datiran tamo decembra 6939. datum u

^
srhrifo in !icltiai(oiirsrk(,^\ je 6. god. a 27. jula bi-

jamano

^
ljeci je kancelarijska nota.

011,.
-I U
^,
originalnoj listini, to ju priopuje Mikloi u Monum. Serb.,

doim mjesto ^^)(

str.

pie
-^. j)ie

^ mjesto

111
I originalnoj povelji stoji mjesto toga
*) Ovo je precrtano.

(1431.)^) 9. juna mi Ookii planini.

Ali bega od dosa va Pa '1ov uzme Klobuk

^
Sultan u rat .^al je da a a .sa

^
. i

Vrmom

^
upom i Tr('l)inje sa Lugom i da popise mjesta i zemlju.

^^ WA \\ nEAHKOrA
-
.viH

^^ ^
^: , ,-
^1
^^
()
^^
111^0 .
^^
^^,
1 \1
!!,

KOhEl
epf

>^^1^
p'kMK, II
WA

^.
, ^.) DEp^ieTf
nisCA

1^ ptsM

^
nHlJJ'k

^^.
^,
DM ,
^)
^ 10
K-t

Jz vana: ^^ ^\^^!
Drugom rukom: Lettera ad^isse Alibeg de Signor .Vlarat beg schriuue chc debia ros/'gnar
c dar Globuch V^i^m e Tribine et tute pertii^cntie.

Tugra se cita kao u br. 1.

Papir visok 39, irok 13.

1) Za datiranje ove listine slue ovi momenti, vagjeni iz spisa dubrovake arkive : 9. decembra 1430.
pisali su dubrovaki poklisari na Porti u Dubrovnik, da su veziri zakljuili slati AUbega haznadara
u Dubrovnik; 6. januara 1431. bijae Alibeg ve na Drini, 22. januara u Dubrovniku.
Po drug-i put dolazi Alibeg u julu 1431. u Dubrovnik. (Jonsl/imn. Rogatomm 21. jula 1431. opirno
raspravlja o njegovom dolasku i doeku. 22. - 25. jula raspravlja se opirno sa Alibeg'ora radi njeg-ove
misije a 26. jula zakljui vijee darovati Alibegu 2000 dukata, ako im on, prema carevoj darovnici, osobno
predae upe i grad Klobuk. Prema tome izdana je gornja povelja god. 1431.

-) Ova dva zadnja slova nejasna su ; moda se smije misliti na to, da se u njima krije datum
jer su pisana u formi monograiua.

4.

1441., 13. juna na A^uijem trnu.

^abadinbaa sandak Za})adnim Stranam pie Dubrovanom i daje im vjeru
za poklisare, koje ele slati k njemu i koje e on. ako ustreba, slati caru te ih tititi

* sveanom
i uvati. to ime im se zaklinje zakletvom. S pismom alje svoga sklava

^
Jagupa.

^
() '
()1
li

()
.
oriKmi(E)

'. ,1(), ^ (),

OHIIM NM 1()
llll
II >^11

^\ KNE3S'

10
II CREli

\\
liOII\'

'()
^ ()
, ^ (0) , )( DEph'

^11(0),
rODOpH,
'()
111
HE

HE
KOH):

tiOK),

^, HM ^)(()^1 ^^ , TbKAAO
 8

oiifT

() (0)
pESII

^,
KOII^
10()),

,/ ,
:
TfpE

WHO
^
ks^ae
Cf
KOfzl,

kom

^
iJ,(A)ps'

fiEAIIK(0>VAS' \( (0). II

\\. 11 ' () ;(0)

\ ^
()
II S' IIEKS'

II (0) ^^() II ^

}
II () WH
I!
'>(,
\<, 1,
^ -
() 11 '1 )
0()1.
().
1 II

HE 8'^-
pCSH
(^)^

11()

Dole: mec(e)i^a
Otraga:
(0)

i? 7.
mk)NMW ^nk n
1441 de hassa per
^ TphNS^
Jacpib.

Turski potpis na strani je neitljiv.

U tekstu ima blegjim crnilom korektura a slova, koja su neitljiva, popravljena
su mjestimice istom rukom i istim blijedim crnilom.
Original papir; visina 31, irina 17 cm.

1) Mislim da valja ovako itati.

5.

1442. 7. februara u JDrinopoJjii.

Zakletva dubrovakog kneza vlastele, kojom su i se kleli sultanu Mu ratu,

da e biti vjerni da e mu svake godine slati poklisara
i i na dar srebrna sugja u
^rijednosti od 1000 dukata.

1) Cf () ^ ^ ^,
Bl^ (0)
||() ()()

^ (0)
Db Hc^hc

^(^ ^^
CRETOie

^^>
II

^ DK
np'ksHfTH^' )(^
)( -
^ DL

II nfAMKOM

^ 8 ^^ VVKpEAAfHEHH, IKO WT
DK
,
^ S'
 - \)

>^10 CH^, S'^DATET 1 ) II

11, . 3 1 >^ 1100.

per onor de 1000.
Otraga: Letera adasse Alliselo Gvjo ! li sa/jramenti fece Ij diic.

Tugra se ita kao u br. 1.

Original na papiru visok 2S, irok 18 crn.

Nema sumnje da je ova listina pisanu godine 144:2. i to s razloga, to se sultan Murat istu godine

i istoga mjeseca kleo Dubrovanima, da e im uvati povlastice, jer su ovako zakletve bile uvijek obje-
strane, to je gornja jamano u savezu i istovremena su kletvenicom Muratovom u Mikloia, Momunentn.
str. 409. i si., koju takogjer donosimo.
2j Ovako!

1442. mjeseca februara.

Sultan Murat II. kune se Dubrovanima sveano a na molbu poklisara Nikole

Ouetia i Pjera de Primo, da e im ouvati njihove povlastice a oni da su mu

^ '^
za to duni slati svake godine poklisara sa srebrnim sugjem u vrijednosti od 1000
dukata.

() RfAHKH ^
^ ,
Cf, ,
/,
II

KO-ie NfRO

^,
II ^EMAK),

^ .3. ^1\0 .VIII AA'^^CpOAAANIf, II

^ ^^^
^' ''
' ,
^
.^.^. (==124000) npopoKK WHEn>^ \\

),
AlOlO ^ ^^), II WA AUt

, '
-
II nAACTEAOAALN A^'RpOnbv4ANWA\,

^
^
, ],^ ^^
^ ^, \'
KNE3U

TO
II

-11 REp^
^ 1'
AK)KO^^ HAMECMS',
11

II

,--.1 ^) ) ^')
SAODEK^
^ \
pHESK
II

^
NE

^
NM;^, tko
11
IIAJODE

ME

HTETS
S

,
NH^b NII^K HAM 11\'

WA
TKO
),
V\Oiej(

*:
nOCAEA^Hie^
MOie , * iWW

WA
kom
,VAH

),
WA \\'
llll

11\'
WA
II
 10

\\\\\ ^ (D01H\

.^
0;( '^')
^
^ 5
" '"^^^-

0>(011

,
no .MOpS' no ^^^ NMM AO^OAMTII

^ ^ 001 II S' DAAAAHie

01
NE TOM

-
HieAbHS' WA WA TKO
\' ).
^
f

no , 1,
S'HMIHI

^
no ^
^vior^

)^ ^^
, ^^'^'^"
no
^^
'^^^
n no

^,
"
)-^ >(
^^^ ^^3^^

^
no no CDE^ HNE^ ^EMAf^
>(
-
rptvKAE^o KOCNE ^

> ,.
\, NE WA NHIEANE

00110 ), (!) 0>

^

oN
NM

s'
1,
ENApoNonoAio
,
^
^^NMKOAAS',

WA .. /r. ,
Tpuru NE npoAM^',
\0
CM nONECS CAOROAInNO, NE

^, >
p'kNE.

,( ' WA NOnO
WlfJE MM 4HMNM
^^
\
A^pOL^HNE
*^Apbv
S'

^ KA^L^
,
^EMAM

.
CfiE

;->
^ R>^pCKOIl

A^RpODKHANMNlN
S'

nOMAS^
KOW
npEAK
'
rOAf

)
10,
Ap^^^MNE^

s^MNH
'
01 ,
.
, .)
Hi
^ TOM
.VA^CAOMANMNA

:)
3 )
roAf
A^RpOI^HNN,

nps'
^.

)
A'^RpODKMANE ^
^, ^
CArpE^^'o WIIM TOM

^^
C^Af:

,,
^.
rOCnOCTDO
WA

.
NM^'

^,
KOM

NE ^^^ ^/ '
npEAlN KAAMIO,

|)^,
S' ^)
^
NS^

MM ^HMNM
,
KOM R^Af

1,0 :
100 MMANMS
A^O^ANK,

NM
NAATM-^-
AKO RM

tii
^ REAMKM,
AS'BpODKHANMNK
NM NieA^NU
RAACTEAMNK NE ^, NEPO WNOM MAAANM- A'^KpODUSANE WnETk

S' A'^^KpODKNMKK.

11,0
\ Wl|IE SVKETODA \: AKO RM\' MMAO
^ 3,
KOHS pA^UMupie

,
II

C rOCMOAApbWA\ MCTOMUNEM ^ANAAInNEM, AAM HNE

no \08' MAM no ^^, rOAf ;-^, KNE3K DAACTEAE ^'1^,11

3
II

NM^ 01 A ^^^ CAOROAHO

no .
 1 1

: Wl|JE

TKO
^ 10^1,1 3^ DAACTfAOAA ^-
"^ ';(
,
-, ;(^ ^ , .- ^ ),
rm;^ ^^ ^ >( S ^ awa\-

^
^ cs'

), )
SSHHHO,

^ ^ KNI^
WA
^)'!
II pOKKCTRO
11,1
01 .
111
^^^ ,
3 S' ^}(
^^
.^. '1)(, WA 3

^, , ^ ^ ;( ^^.
., <1.
svijjf

){
ra<jas.
HAODEKL

fol.
Nf

56.: Friuilegio, che fece

^*

Murat
MH,

be(j
ocDfHK
HM

turcho a la supioria dt Haguxi

^\
In freum-o.
Stari prijepis dubrcn^ake kancelarije. Priopio ga Mikloi u s\'ojim Moiuini.
Seri)., str. 409 411. ali jezino ispravljen i sa nekim pogrjekama. Tako pie

^.
mjesto

jedan redak.
broj
Osim toga na
. . mjesto
ch^a
//
mjesta
(t.

ispustio
j. 124 mjesto
je po jednu
124000),
rije a pri kraju
mjesto
itav

>
7.
Poslije 1454., 1. februara u Sko]lju.

\ojvoda Isabeg, koji se u postKcriptuni-u zove bratom hercegovi ni a vojvodu

Petra (Pavlovia) svojim ove em.
sin daje Dubrovaninu Franku proporuno pismo
na svoje sluge a osobito knezu Plamzi i knezu Dobroslavu, da ga pomau tite, i

Pavlovia

'
kuda bi doao u zemlju ili u Moravicu ili u Hercegovinu, jer Franko

\ ^^^ ^^ ^
trguje njegovim novcem.

AAa'cTK) () 1 \ nCEDCAvA

^^^
()
11

^^
,
^ !^ 1(||)()' pL^s'

^
^,,

, ^
ripEHOpsNA.U KIIE3S*

^? 38' >^,
',f'VVAEp

<!^^

()
ripEKO , HIIH

^
110

;(Epi 1,0^
>^

^,
^,
W'rS4^
S'
()
RH
\\\

),
\AW^
\4VAII

^1.
s' .
\'otaui (jvalni peat neitljiv.
 12

}) '
Knw ^ ()
Na margini:

^,
^>(|)
^ >(OTW

\ nomoAf
DOmOAf
,
^SHIIHTK

fctKtrs'.
^ llf

Originalno pismo na papiru dugom 27*5 em. irokom 10 cm.

8.

Poslije 1454.J 14. novembra.

Vojvoda I sa beg izdaje

trguju po carevoj zemlji bez ikoje zaprjeke
Dubrovanima
kojom im dozvoljava da slobodno
povelju,
onima, koji bi im
; isto

tovare nosili, bili oni ljudi hercegovi ili vojvode Vladislava. Ko bi se o njih zadio
tako daje i ^ .

te im uzeo, to je vrijedno jedno vlakno", bio subaa, turin ili martolozin. da plati

glavom.

^
) ^
^1 , (0) ,
^(
0()1
11 ^lUHI^E
^
^^^
()(0)
()()
KWMS'

,
Ckll

*^
^ ),
^
II ll,f/VA

ME

()()
R^AE WKS'pHRAIIHr, MM
rpEAS'

11 ^,
FI^^TS'

'^,
^

EAI^HE ^^,
)(^:
EAKHbv

,
ME

), 11

no

))
11,
\\\\\

\
5
\1
^^ )
,
^ ^,
\ip\s\\irOnH^
/\ ^' ()^.
^^ )*'
()
nOEDOAE

8' ,
:
11,' WnET

^
S' II II

CDOK) ); HE 11 riOpOKAlENbr^,

' .
VVK^^EThl, HM ^AE HAAU HE DOAKIIK HM
^^^
HEDEpS'
HM

)(,
fDOW.M
HM

,
opEAMO EAl^MO
HMb

HE
HE

^^bME^
^^.
S'

.
II

1101 Al

Turski natpis na elu j)isma ita se: ^ ^[:^^\ ^~a.c f. j.; .Jsa bin Ishak-

beg'" Isa. sin Ishak-begov.

Original na papiru visina 26. irin^i
 i:;

9.
Poslije 1454.
Mehmed elebija, unuk Ishakbegov i vojvoda Pavlovia zemlje, moli Dubrov-
ane
i sina
da Andriju
mu Baraka
vraa
te je. premda vremenom mlad.
^ ^{
potvrde u svojoj slubi, jer je
stare
on posluio
i mudre
i

pameti.
vojvodu

- 110
i nje^^a

IIHMb

COlI

\ !
WA

^ () ^ () ^
(), 1.\()|1
WriKHIIH

)
^^
^^^
{()1,

^
;(()
()(0)
() ^^ ^^
OfAHk
nii.

11 ^^
, ^,
, 3 KOM nOEDOAE KOM
\()

^
KOM DM
. )
() 010
DOEDOAA
WA 11
^ 11
^
W\\

, ^
111
\ ^ DOM 11

^
li

DOAE
ME

:^ . ()
WIIK DOEnOAH

,
II

1' II ()(0)11
' KOII .
Turski
II

natpis na lijevoj
() 1()0margini ita se:
RH.
.-Mehmed bin
J\^\ j -

Jshak-beg" === Mehmed Ishak-begov sin

bio
1) U originalu pie
uDuk Ishakbegov. Sr. i
^
Original na papiru visina 28, irina 13'5 an.

ali, a
turski napis u sahu
valja itati S^H^KA
na margini.
zakljiioojem po tome. to je Mehmed doista

10.
1457., 22. flecembra.
Despot Lazar potvrgjuje Dubrovanom, da su mu po njegovu vlastelinu Damjanu
Zu nje vicu poslali sav ostatak njegovog poklada te im zahvaljuje na tome.
Zajednikog im pisma o tome sa svojim bratom Stefanom nije izdao, jer je poslao
po Damjanu dva posebna pisma, jedno svoje a drugo Ste^ano^o, mislei da je to dosta.
Javlja im, da je u Pragu umr'o kralj ugarski i da se na Vasiljev dan sastati e
u Budimu ugarske velmoe, da biraju novoga kralja. Car dohodio je na Plovdiv. ali
se opet vratio u Drinopolje.

^^^ Adresa: f
DCOI VVnKHH'k '()1^)(
II npil;TEAW.\\ KME3S'

^ ^^^ 'I'

wriKHH('t) daacteain ^\'.

? (
<vV nAlIlEA)
A^^^^''s'
ADO ^<S'\*,

^).
l|IO

10110
1
^
CTf

^).
l|IO

()
MH
^
(Ti

1{)(0)1 W
MOpSSMAH flO

cf,

K(0)5til4VM
AACTfAHHS'
!^311

!1(), 10
1|10

S'
1
,
CTf

(). )^ .V\l
no
1
p4IIO.V\

DCf
M^;^HS' VVCTATbK
II^IIO, MM .
\'\
HfCTE

, ! '
^SMIIl'lljAH !10
}|

RH MH WDOH
mi

^^ ' ^
, .
ODOH
() \\
nOTpEbR VVDOH fp Ml \
DAACTEAf,

^^ () ;"^
01).
tcus'h
!
'
(), TOM

rio

^ . 1^0 TKO ^(), TKO ^ DCE

(0)10,

} (),
,
\, , !^, () \^,
liC'KOAA

,
. DCAKM
\
DAACTEAE,
3
lE

VAM

\\> ^^ ^
S'SHMMAH

DUC
S'MH
^^
^
S'

,1 ,
^;^

SHHII(H)AH
^^
^ '^' ^, . ) MWl|J

W
TO
(i\\0
C VAO KMHTS' W'i

^
^ TOmh
DHC^^KOAA
MOCAS^

. ^
IfJO

,^ ^(0) () >^ ()
DM
^
, \\\\

MH
DAACTEA,

{)
^^,
W
^^*^'
A
DAACTEA,

.
) 1

)
.

npA^E no
1 , 8'%
.
,
H3KEpS' TE

^(), :
^
KVA

-
II

, , 11, 0(0)11

3 ^,
S'

. VVRET

MM

W DCEM
nOphJSHAH

^^^. ()
100,
no pEHNOM AAMII^M*^

' , 3
^ '
^,
DCAKOMS'
aVi

1^
CbAA WnET

1101).
MH,

()
()1

Ispod adrese: 14d(S. adi

DH

V.
11 :

zenar sujnor
.KR. 1.
desjjof La.mr cortfesa haatr hai(uto lulo

I resio dello depoxito zo che fo in Bagasa .-..

]trm schriHt che rt de Oiujaria morfo.
 15 -
Die . 1458. lettera per quam despotus Lazarus fatetur se recepisse residuum

^
despositorum.
Originalno pismo visoko 26*5, iroko 27 cm bilo je zapeaeno papirnim peatom^
na kome se slabo razabire grb, ali se jo moe dobro itati napis:

j^i [.]
11.
1458., 23. oktobra u Skoplju.
Sultan eh med II. javlja Diibrovanom, da su im poslanici (Paladin Mar.
Gunduli i Paladin P. Lukarevi) doli na portu, da ih je sasluao te se opet smirio
s Dubrovanima i zapisao im povelje. Ujedno primio je i 1500 dukata.

^^ ^^) ^ ^ ^ ^
.
^ 111, lepE
01
nAACTEAH
;(1
nopi^T^

, , ^;(
no 11;(1 ^311;(0
no ^,
^, ^^().
()
ETO

.
wal m\\s.
()}( WAL m)^L ^^
Na
6
dnu:
^ nAACTEA , ^. ^
H^b,
11
^^ :
CT'k

u tugri (grbu) pie ovo: Mehmed bin Murad hafeze-hullah." To jest: Da Bog
uva Mehmeda, sina Muradova.
Otraga: IIIF LVIII adi XI. Nouemhrio hreuillegio de gran Tur eho Machmet heg
el qual confesa hauer hauiito del comun de Ragnsa per Ili amhassatori per ser Palladin
Mar. de Gondola e per ser Palladin Pe. de Lucari duc 1500.
Original na papiru visok 43, irok 13*5 cm.

1) Korigirano, prije '^.

12.
1458., 11. novembra.
Bosanski sandakbeg Isakbaa daje dubrovakim poklisarima Paladin u (Marina
Lukarevia) i Pala dinu (Lukareviu) vjerodostojnicu, kojom veli, da ovi naustice e
javiti, to im je govorio.
Nema ni tugre ni muhura.
\
,
^ ()
WA
310^
()
^
()

16

^^^

^ DCfM

DAAA^ljJErA |)()

^
MHWr(0) ;(|)0 DM.

^:
^ ^, ^^ 1,
,
ADO DMCTiM
ETO

, . Otraga: 145S. adi XI. nouehrio riceuuta ^j>er /i amhassatori ser Palladin \ de
Lucarj et ser Palladin de Lucarj de Isach hassa.
Original na papiru visina 18'5j irina 14 cm.

13.

(1459.) 6967. 7. marta.

Sultan Mehmed II. kune se sveano a na ruke dubrovakih poklisara Pala-

dina Grundulia i Paladina Lukarevia, da e Dubrovanom biti prijatelj, da e
ih tititi te im dozvoljava slobodu trgovine i prometa na istoku i zapadu, po Bugarskoj,
Vlakoj, Srbiji, Albaniji, Bosni i t. d. i da im se nee uzeti druga carina, nego od
svako 100 aspri, to ih uzmu za prodanu robu, 2 aspre a to je neprodane robe, da
se pronosi slobodno, a ako im se uzme vie, da kadija sudi^ da im se viak
vrati. Ako bi koji od njegovih podanika utekao krivnjom u Dubrovnik, da mu se tamo
sudi po obiaju, a ako bi Dubrovanin umr'o u Turskoj, da mu imetak pripane rodbini.
Jami im slobodu trgovine i u ratno doba i da niko od njih ne smije da trai danka,
osim godinjeg haraa od 1500 dukata, to e ga Dubrovani svake godine poetkom
januara slati porti.

Traduzione della Cajpitulazione di sultan Melimed 2^ dell anno 1459. stata concessa
temjjo delli ssigri amhasciaiori ser Palladino Marino de Gondola e ser Palladino Luccari
tradotta dal greco Vanno 1730. e trascritta questo lihro Vanno 1758.
lo gr and e Imperatore, e Gran Prencipe Mehmed Begh figlio del Gran Imperatore
e Gran Prencipe Sidtan Murat Begh i^er il sigr. Iddio del Cielo, e della Terra, e
per il Grande Mio Profeta Mahomete, e per i sette Capitoli dell alcorano clie ahbiamo,
e confessiamo Noi Muslimani, e per li cento ventiquatro migliaia di Profeti di Dio, e

per Vanima del Mio Avo^ e del Mio Padre^ e p>er la vita mia, e dei miei jiglioli, e
pcr la spada, cJie cingo, che dal d' oggi, che corre, io amo V onorato Rettore di

Bagusa^ con i suoi Corisiglieri, V interessi loro, i mercanti lovo, et universalmente tutti i

sudditi loro, et avendo mandata li ssig^'^ amlf^'' con la ricognizione verso la Porta del mio
Imperio U Sig''' Palladino Gondola e il sig'' Palladino Lucari, afJiiicJie intraprende.^ e

conservi il puro amore verso di loro, e verso tutti quelli, che si dicono Bagusei, ovunque
siano sempre, e per tutto il tempo e che nessuno faccia guerra ne io, ne li miei Vesiri,
ne gli Subasci miei, ne gli altri miei officiali, ne contro loro, ne contro il Popolo loro,

nc contro il Paese loro, e che alcuno Esatore Tributario dell Imperio mio non tratenga,
ne noccia loro, e che siano le Citta loro, et il Paese loro, et i lor Sudditi imuni dalle
contribuzioni di questi, e siano imuni da tutte le cose di qualunque genere, e che possano
andare nelle citta loro, e nel distretto loro, e per mare, e per terra scnza paura, e senzn
 17
impedimento, e che 'per cio non liahhiano alcunn moleMia ne dalV Imperio >, ne da
quelli, che danno il Hara al mio Imperio: Ordina la Maesta mia, che li Mercanti loro
et i loro Vomini con il loro essere, e con i loro 7iegozij caminino liheramente. e senza
e senza impedimento alcuno il Paese mio dell' Occidente, e dell Oriente per mare,
e per terra, per Bulgaria^ per Valachia, Servia, Alhania, Bossnia, e pir tutte le citta c

luoghi del Mio Imperio : che nessuno prenda dazio delle merci di transporto in fuori di
quello, che e imposto, cio e quando vendono aspre cento aspre due, secondo la tassa d' Adria-

nopoli, FilUpopoli e Cratoa, ma se non avranno vendiito le mercanzie loro^ he le prendano,

e transportino senza impedimento dove vogliono. Di piu commarido, che, se sara loro preso
dazio , che non dovavano pagare, giurino due, o tre Ragusei d' esserli stato preso d"^ dazio,
vengano al giudicato Mussulmano, presentandosi al Gadi, qual determini, giusta il giudizio
di Dio, che sia fatto, e non contrasti uno contro V altro ma quel che deve sodisfi. Se qual-
che d\ino avendo preso alcuna cosa d/un altro sara andato a Ragusa, che se li faccia
giastizia secondo che la fanno a loro stessi, e nessuno audisca d' aprir la, hocca contro il

giudicato. Se qualche d' dei Ragusei morira nello stato mio^ che nessuno prenda il

suo essere ne io^ ne alcuno del mio Imperio, ma venga il suo Congionto, o Parente per
pjrenderlo. E se i iiemici miei m,i forano guerra, o alV Imperio mio d^ Occidente, o dell

Oriente o per mare, o per terra il Rettore, Consiglieri^ et il Popolo di Ragusa stiano
zenza paura, senza molcstia per riguardo dell Oltraggiatori, e li mercanti loro caminino

il ^j>aese inio senza paura. Ordina a7icora la Maesta mia, che nessuno li faccia oltragio,
0 danno nelli Paesi loro^ o ai loro mercanti, o alli loro Omini, o alU negozij loro, e chi-

unque sara che paghi il danno a loro. II Rettore, e Consiglieri di Ragusa, che mandino
anno, cio e a capo del anno del mese di Genaro i loro Nohili al mio lmp)erio flori,
ossiano Ongari annui mille cinque cento.

Scritto li 7 del Mese di Maro dell indizione 6967, quali corrispondono alV anno 1459.
Prijevod originalnog turskog dokumenta, nainjen u dubrovakoj kancelariji i

uvrten' u knjizi: Traduzioni di Capitulazioni et de Firmani.^^

14.
(1459.) 6968.^ 7. novembra u Carigradu.
Sultan Mehmed . potvrgjuje, damu je dubrovaki poklisar Jaketa predao od

^
haraa 1500 dukata mu

^
lanjskog (za god. 1459.), a to je poruio, to je sasluao i

^^^ ^
^ , ^ 10
^ ^
^ ^
odgovorio mu.

WAbi nfAHKArO
Tugra.

DEAMKArO

1()
II DAicTEACMI^

^
RH.

111
^5|

II
,
^
^^^
.
Cnt,
cnt wAi^ronopH;(MO,
^

10 IjlE
lepE

NI^CKO

no IIHMb ^()<,
Ep^ieT'fc, lept
^^ ;(
011^()

II
^^^

MH.
iioieRpHi 3 ^ 11,^ ~^5|: ~

2
 18
Otraga: Expeditm4a de trihuto schrito in schiauo Misser Jacomo 1459.
Original na papiru visina 41*5, irina 13 cm.

) Ovako mj. 3.
15.

Poslije 1459.

Sultan Mehmed II. zaklinje se Dubrovanom, da e im tititi povlastice i slobodu

trgovine i pra\^osugja u Turskoj te ih obvezuje, da mu svake godine na 1. novembra
alju poklisara sa darom od lf)00 mletakih dukata.
Priuilegio de V Imperator Mehemed Turcho.

^^ ^,
0^1'
^ ^, ^
-

^,
^^ ^ ' ^^ ^
NEKO

^^
^
^EMA^ m\mi\^ ^

w ^. ^ ^
Bip^^MO ^ ^p-'^-.A npopoKb ^

^
^

^, ^1,
>^
^
^ ^
^
^ ^
^^.
^
^^ ^
^ ^^ HHML
^, fitp^
Cb
m\\s

Kl^
^!^,
Cf

^
HM ^
!^
) ^^ ,
'^ ^
HH^L
^, ^
, ^,
^^
31^
^, HH^L
HH^l^

, , ^^^

HH^L
HML HE ^^^^
BEKt HE

^ ;( ^
\
^ ^ 1
/V\H

^ ^ MOM
4
TKO 16

^EMAfd m\[s
MH, HM TKO
^

1\\\mvs

^
HH^i^

) ^ ^^
<' - ^ HH^b.,
no
>^
^:^ ^^^^ Mors'

^^w
WA
w ^(. wX
HE

^ ^
SM\

cb

no
HML
f

no
^SHHH;(Ix

no ^
KE^bi '^ no
HH^L
no
no
HH^L
s\\\

'^
01
no

';(
Hii;(K
^^
CpbRA'k^L no ^EMLAH
^^me
^)
n^l^
)^ MicTO, ^ ,
II

'
 19

S' ^ ^, ^^
^ ^ ^.
^^

;^^^ ?^ )^.
CAOKOAHVV

)
)
^ ^,,
nOllfCV^,

^11)( ^)
HWh
^
^, ff no
CROie,

^-^^
)
) ^ ^ ^ ^,
^^ , ^, ^.

^
16

N ^ ^ () ^^
^^-
^.
^ 01
,
ci^^^AL
TKO
no

^
^,
^HMHn^l^

^^^ ^
11 n^l^P^KH
Tepu

^
. ^

^, ^^ ^
^

^
N NEI'O

AOri pWAH ^.

,
^
HCTOHN'kML
^ , ^ ' NH^L
KNE^b

^
Koi

^^ ) ^
KO'kf

m^^ls
11

^
no
KOtMU

MH.
no C^^;(i^,

A^KpOBASIj'kMK,
KWI'A

TKO

^
^4H(HH)J(L

WAi^ HH^K im;(h ^^^

\1 01 NH;(L m\\s^) ), HABKL

,.
(), nOA MH ^( ),

^
HMbi

) ^ !^ RH WA 1 pWKCTfiO

^ ^
';( . ^
KIIE^L

)
^) ^ '\* AAHU

Prepis dubrovake kancelarije u kodeksu: Liher prunlegiorum str. 115'., 116.

Izdao Mikloi na 524., 525. koji donosi ua kraju datum: (^

.1. ^ANb ^
i

1''), oc. str.

koji ali fali u pomenutoni zborniku.

ioenujji.i

Ovako dva puta.

2) Kraj ove stavke napisano je lijevo na margini: Tributo de dne. 1500.

2*
 20
16.

(Prije 1463.)iO

Mehmedbeg, gospodar srpske zemlje, javlja Dubrovanom, da mu se Radivoj

Vrljak, sin Nikoli n, potuio, kako je samajkom Milicom ostavio u zlatara Stjepana
400 dukata u poklad a on mu ih ne vraa te su to posvjedoili svjedoci Obrad
Radovi, Radenko Sisi i Vladi Ilreljkovi. Moli da nastoje, da se novci
vrate, jer ako bi Radivoj posao na portu, moglo bi to Dubrovanima biti nedragost.

^
^
^

1
AAiiorw

^ 111,
^^CKO HbCrfi

(0)
II 11111
, (,'|5,
KHf^

()'.
II DCfM

^,

^(. ^
(),

()1 ,
^^

^
^
rWn(0)pH,

no
^

)0[\1
|()

^(^)
le

^
fDOWM
II i^UkAi

II () no
01

()
110
^ ^.

^^ ^ ^ ^ .
^^
,^^ ^ .
VVD^fi
(^) ^

WnprMO,
^
VVDM^H
a,

WnM
^^
(0)(),
NEMOirn

^^().
.,
Na rubru:
norie

()
^
11

11

nOMTENH).
1
1 ^^,
Na elu pisma turski napis, na kome se ita: ^^3 ^^-^ dr ^^*^' ^-'V*
To jest: El esah, el esah, Mehmed bin Minetzade. (= Zaista, zaista, Mehmed sin Mine-
tovia.
Original na papiru visina 32, irina 13 cm.

1) Ova listina ide s toga prije god. 1463. jer je Mehmedbeg identian sa Melimedbegom Mine-
to vicem, koji je bio srpski sandak, a iza osvojenja Bosne 1463. postao je bosanskim sandakom.
 21
17.

(1463.) 6971., 7. jula na Sinicah (Sjenici).

Sultan Mehmed II. zapovijeda svim sandakom, kadijama, subaama, timar-

nikom i carinikom po Romaniji, Anadolu, Vlakoj, Srbiji, Albaniji i Bosni, da tite

dubrovake trgovce, da od njih ne uzmu druge putne carine osim 27o od robe, to

bi je prodali, a to ne bi prodali da slobodno nose kuda im drago.

> )^ ^ ,^
^,
EA(H)Kb ()^ ^;(
,
no ^
(, 3^'^'^^

(,
(), no ()1, no
04(
no
^,
^,^
no no

^, 01^
?-1
^
mi ^1, TKO NEKE

1, NEKLM^AOM
1,0 ^
I

MM
^ ^
^^ ^ ,
, () ^

1110
^ 3^;(
.^
p^^llEA
()

^
HE ^

^)
^^ .
11,,
^ Hi KO
^^
'") ^
HE

HE

. ( ) KOMWM,

3
npHMi

nOSEA'k 3 ii\^\s

A'kTVl'.

Otraga: Ghomandamento schiauo j)er li merchadanti aduse ser IlUa de Bona

e ser Nicola de Palmota.

1463 adi 21 luglio.

Visina 33, irina 13 cm.

1) Ovako mjesto IjJO.

2) Ovako mjesto ^^'.

18.
1463., 19. juli na Lepeuici.
Mahmut paa javlja, da je doao na Bosnu do Jajca te predbacuje Dubrov-
anima, to jo nijesu poslali poklisare, da se poklone caru. Nalae im, da to uine
odmah i da mu polju dva kantara salitre i toliko sumpora i 9 hiljada dubrovakih
dinara.

WA ^()1 r(o)cnoAA|)WM
DE^Hp
()^|)
II (0) npEMWfCKHH
(^
-
^

WA

.
,
()^
^)
.
11 11

NE
(0)'
.
KOCnS'

()
11 ^^^")

,
. WA ^) NEC^

\ >^) -
(0)^^
) ^ Nl^p'')
^^^)

,^) .
()
TWn

WA
1
^^.
?.
II

WA ^
^^.
AOiiE

^MNWWH.
^^.
WA
^^:
,
AOtiE ^
Gore u imzi pie: 4^>^. ^-^c-^^^ to jest: Mahmudi adli asama^hullaj" =
Mahmud pravedni da ga Bog ouva.

1)

2)
Ovako mjesto

Treba jamano itati ^^

. 11.
.
*)
Ovako mjesto
Ovako mjesto NEKA
.
19.
6)

')

1454. 1463.,
Ovako mjesto
U
U
originalu slovo

originalu:

Ovako mjesto

6.
^.
april
KTE
dvaputa vie rijei napisano.
mjesto U'A .

u Mihalii.

Sultan Mehmed II. nalae Dabrovanom da vrate to su uzeli nekom njegovom

molebniku" a pisao je i svome sklavu Isak (begu).

Tugra.
^ ^ WA )^
(0)1{ ()^

].^
23

11,() ^[11
[^]

^
KIn

,
1 \epi ^^
^^
^ ^
AOKpORbNHMKf KLn RfAHMl^

^ w w
R^^CM^^

^,
l|IO

^^^ ^, Ttpe VVTMfAH ^

CRE,

ll,(A)pCTR^^ NE ^ ,^
REAIE,

^0lni
(\s HbCTHWMb
KpHRO
Cb }(R01I^:
HE ^(OtiETE CU ^ROMK
MOMU

||>(1^
^)
WIIOH

RpTHTE
:
nORpATUTH,
WT
\0^>^ C^TIIORO ^pH^MO
/\o1iETE no
3,
^, RMK

^
HE CRE, 10 ^^EAH. Ap^rW

^ 11
NE ^^.
K(Or)b

^ ^^ ^ ^
TO
VVKp^KHTH,
(MH)

[]
^
HE
^

CKR^
RpTTE,
CkMOHMb

^:
(),
RK

WHO
.5.

ME WHK
^
RLR'kKH

^[].
.
Pismo a i tugra sasvim nevjesto, papir grub.
Papir visok 5, irok 12 cm.

1) Ovako popravljeno, a prije bilo je pogrjeno napisano: aIie.

20.

(1465?), 8. novembra u Sazliere.

Sultan Mehmed II. potvrgjuje, da su mu Dubrovani po poklisaru Niki Zore-
tiu poslali 1380 dukata a za guardi" i za skardae" 120 dukata, dakle svega

^
1500 dukata za godinu 870. ili 1465. Ujedno daje dubrovakim trgovcima slobodu da
trguju po njegovoj zemlji.

^^ ^ ^
Tugra.

WAL ^() ^^^

^! DECEAie

^
1
'
^ ^ ^
^
^ ()
().
(),
cawH

^ ,
^ ^ ^,
THC^KW

^ ^, ^^
. .

^^ ^ THC^KIO

w 0 ^1 npLoH
^. lepE
KfT ^ ^. WAK , ^OAt 'rpt^ron 00110
NO
^ ^?

Otraga: Ser Nichola de Palmota 1465.

Original papir, visok 42, irok 13 cm.
. (i)

21.

1466., 5. Juni u Dubrovniku.

Dubrovani potvrgjuju, da je herceg Stefan za svoga ivota po svome pokli-
saru knezu Pribisavu Vukotiu uruio svoj testamenat i razlazu, pod kojim im je
uvjetima dozvoljeno otvoriti i proitati ga. Ujedno da su primili i blago, to je Stefan

)
dao u pohranu, te ga izbroji e i izmjerie u prisutnosti metropolita Davida, kneza
Pribisava Vukotia, krstjanina Tvrdisava, krstjanina Cerjenka i pred

^^ ^
komornikom Radoem Kr aji no vi em.
^
^^
KO?t?HWM KIIE3 WKpAHH WntiHIU

, '^
^
HAODH'tK^,

WDL 1^
^^ CTI^ WTnOpfHH IIWM 11 nMC^tiOMbv

^' ^
11

'11
) ^^,
^^
KL ^ ^ CD^TS'

fpiW

IIIIE
Ku

^(0),
^^ , ^^
K^liM,

^OT'k

01
KIIE^A

lUpEAli

^011

^ ()
^^1
no
no ',
^,
(0).
, ^
^
1^
)^ ') ^^ )
npHM(M)MW

, ^.
)^ KOMINU 11 0;(11^ 11 ^,no
^ TO^II

npHAA(mi^)TK)

^
pE4EIIWM

^^ ^^,
() ^ ^.
^

^' KOM^HL 11 ^^.

()110 ()-\
pESEim -
^
OD^Mlv
no pE4EIIWM inom HWM(0)pHMK^, no ^^ ^^ ()^^ s'kotmIi^ wau

^ ,
^rVVpL

cn'kTAOCTH,
^^,
CnnODE
E

^,
KW ^
pEH(E)HW

', Ks4s^^f

1 KHE3U
 ( ^ ^ )
,,
^
^,
^
^ )^
25

^^

, , ^ ^ ()^
no IIH^U tpODAHMEM
^ ^, DAACTEAE R^A^lif WA MM
VVTDOpMTM fipOHTiTM

^
II

A'kAVl'M

^. ^^'
l|JO Cf no pf4niWM

^^ ^
()^
^
, ^ 1 -
, ^ KNf^L
"
1^ )(^ip\\ir\s

no
^

^AH
no

)(
no cfKH

llm^,
AOKpt^U
no cnot;(

^^')
Tfp

^ ^ ^^.
^ ^, ^ ^ ^^,
^
^ ^ ^
pES(E)llH 1 ;

^, ! . 1
KO RH ) ^^, p'fcTM,

^ ^ ^^^ ^
WTnOpH II IIE

, 11^10

^^
WTnOpHT IIH W'rnOpMnmE WR'kT^K>MW II

^
IIXl^ 'rp'tX 11 ns^iiw WA pE4EIIWrA

^. ^ noEAl^
NHML ^^poKL, ^T'kHie

()|10 pEWEIIWM

KE3b.

^^
011.

^ ^ ^,
\^\ (11)11^
HE

no4TiiW/V\
MM KIIE3L

<'1
^

^^ ^ 311
^, () ,
II

)
^ ^, -
^ ()
DMUJE

11
){' no
(0) ^;
111

^ .
^ 11 np^Ai^
KrWM rnWMU np'kA^^ nlKUJE)

113 ()11' ^+^, np^AK ()1-

HMiivvM

KNE3OM
11 CKETWM
pEH(E)HWMb
'^(),
)^^ np'fc(A)

KpAMHMMODMliEAAU,

(0)
Kpc'rkMNMiiWM HEpiiEiiKWAAL

11 ^.
11

HeIiEMO
TO
()^,
II npi(A)

.
HM
. .
S'
II

HE.US' DIIUJE-

zugno 1460.

Otraga: Copia de lo deposito de signor cherzeg Sfipan.

sto ga
Suvremeni prepis originala,
je priopio Mikloi u

inventar deponovana ])laga.

.koji se suda nalazi u
Serb. str. 495.-497.
c. kr. dvorskom arhivu u l>eu,
U potonjoj listini slijedi

Ovaj prepis, sam ga naao megju turskim spisima dubrovake

to arhive, dosta
se razlikuje od Mikloieve listine pa ga zato i donosim.
 6
22,

Augusta

^
(1466.)? 3. u Driiiopolju.

^ 'Sultan

^ ^
oinje zemlje,

' ^ ()
() ^ ^ ^
vvA DEAHKorA
Mehmed
to je
II.

poiskao

S'
pie

DCkEM
i
Dubrovanima, da je dao beratom hercegu Vladi sav u
nalae Dubrovanom, da mu budu prijatelji.

,
^ , '^ ^^ ^;( ^.
TH^MO
()
A^Kf
.
DAACTEAOM ^-

CMS'

^: ^ ^,
^,
WA

^; ^
lepi
^ ^
Ki

; ^^
MENE

TKO
WA

NieM^
DM
MNOM
NieM^
NlM^
MS^

^ ^ ^,
npiATEAfciie,

TKO NE ^ NieM^^ NERpiATEA, CTE NierOD^ KpbDNHK^^ NEnpiA-

^,
,
1.
MNOM MHpbNH.
MS'

^^.
CTE

HNO NECTE ^HHNHAH.

f ANK ^ ApENOnOAie.

Dolje na rubu
Original na papiru vivsina 41*5, irina 13*5 ow.

23.

(1467.)0? april u Sazlidere.

Mahmutpaa (Abagovi Hrvat), veliki vezir, zahvaljuje se Dubrovanom, to

su mu po Marinu poslali tri knjige vraske" i moli, da mu nabave drugu jednu a za

cara da nabave mjedenih, srebrnih i zlatnih jahilica i vitih" jer ih on ljubi.

Imza.

WAl4 ()^ (0)11^() (0)1^

3ArUANHM VVI^ ;(^' Oa'em'eNHTSVM ^^ KNE3^ AWKpWnEMANWM

^
DAACTEAVVM

II
WAU

CL

^^
,
(0) ().
;('
3NAHE

KNH?KNE,
VVNKHN^mO

nAEMENHCTDO
MNWrW

{\
!^
MNWr(0) IIAEMENHCTDA
KNH^HNH
()
AW nW
^-
^(EpETHCANUE

AW

K^ApTW ^^ 1
^^ . ^27

IIH nWCAATE.

()\
4vAK
rKVMIJJTi'rf.
vviiH

OTIl ^ 11,.
HTH^H^K
TVVM
M'kAim
flOCIlilllAMTf,

. () VVKp'kTS' '
/VAiiwrw

()()
^ !!
II

^1
rwAHf.
^ CA^AHAfpE.
DCf KfMO

Visina 39, irina 13' cm.

Datum ustanovio sara na osnovu ovih injenica

Consilium Rogatorum stvorio je 16. maja 1466. slijedei zakljuak: Prima pars est de dmulo liber-

tatem domino rectori et siio m'mori consilio prouideudl /ler uiam Ttcdie aut cditer, protd sili meliiis cidebitvr,

pro illis tribus libris, quos Bassa Eomanie petit pro magistro Jacobo medico imperatori^ et faciendi .'''-
opportunas jiro dictis libris. (. 19. Ovo se odnosi na one tri vraske knjig^e" a 3. juna 1467.
47'.) zaklju-
eno je ovo: Prima pars est de mittendo Marinum Ganze me.'tsetam ad imperatorem teumim duobiis
quos habemus de m,edicina, expensis comuriin quod habere debeat partem iuam Halarii messHarir

.
libris, et

(. 19. 218.) Ovaj zakljuak opet se bez sumnje odnosi na one dvije knjige, to ih Mahmutpaa u gornjem
pismu naruuje. Prema tome pisano je ovo pismo poslije 16. maja 1466. a prije 3. juna 1467.

2) Ovako mjesto
3) U originalu isprva 'tc pa korigirano,

24.

(1468.), 13. aprila u Oepvizu u Anadolu.

Sultan Mehmed II. potvrgjuje. da su mu dubrovaki poklisari Stjepko Luka-
revi i Vlahua Dedgudovi" (Gunduli) predali .,dar" od 5000 dukata za
godinu 1469.

WAb
Mi^AffM^
() ()
AOpoENW1
^ ^,
' ' (^')-
-
^
/().

/,
?^
^^'()1

^ ()<,
;(^
^
A^AKfbiAOnHKK
WAK

II

^
^
AOIICWUJ nf-THCS^KM ^ 28

^'()( '(
^ ^^
^ piKiiHUS'

KL
I
rwA(H)ifj,

^,
KOie ci >(!

Otraga: 146 S. Exped{toria de ducati 5000.

Original papir, visok 40, irok 13 cm.

25.
(1468.), 6. maja u Karahisaru.
Sultan Mehmed II. obavjeuje Dubrovane, da je Hoda Sule,
njegov emin,
prodao mjesta srebrena" i basove" u Srebrnici Dubrovaninu Pasko ji Romegu
a ovaj da je ostao duan od zakupnine 3000 dukata. Poto Romega ima u Dubrov-

^
niku kua i imetka, zapovjeda Dubrovanima, da se sastanu sa vojvodom Isabegom i

^
da mu to imanje predadu.
Tugra.

^
nitomK
WT

,:
DEAMKOrA
II s'

II
()
mm ^:
RCWM vfnKHiiE

riAEMEIICTDW

|1()
^ ^ ^^
II

.
()
^ () ()
/
\\
()-
khe^^

^(0"

^
II

rwn(o)pH
WD^H
emiiii 11,
II

, ^ cjS'ae,

(0)
RIIW

KOM
^
11,,)^ ^. ^^
MM,
W-TO
cs^

!^
^

16

^
11

S'L^II .f . TOM

, ,
\\>( ^^ ^^^, ^ 16 WCTW
^16

' ^
CMU MIICAW

ECEK(E)rS'
.'.

KMlirS',

TOM
^ s'
11>^16
.
1116
REA
^''

06'
II
^()
TOM 111116

N6MS'
II
16

ME
0160
1,
II

RWmOA(M)
MErw 16 11,
SCTM AWf (0)08: fiWEnWA(E)
CE

()^.
1()
MM. 3
sJ^poKA TOM s'hmii(m)am;

8'|(): IjlO DMAMTE CWKOM, CE ME (). ^.

^1 5 ().
Otraga: 146' 9 adi zencr. Lefera de gritn Tarclio per la (jual sc/trhie per Faschoe
Romegn che e restado a dar alli suy amaldari. 3. milio diicoti.
Papir, visok 41*), irina 13 5 cm.
 --.29 -
26.

1469., 14. januara u Dubrovniku.

Vlatko Popovi potvrgiuje, da je sa svojim rog-jakom Jurjem Hvaloviem
primio 20 dukata godinjeg- prilioda od poklada pokojnog ])raila Tezalovia za

^ ^, ^^ 1
god. 1469. Ova isplata ne prejudicira pitanju, kome ])riprada pravo u napredak za-
htijevati, da

DA
mu se isplati taj dohodak.

. MH

^
I^ WTII,A II A>^\A

^01^
11

,WT ^ ( ll WT
ifi

DAACTEAU
^^
TEOtl,
WpHMU

WA
^ ^ ^, KOE 111 ^ ^>^
|()
le ripUCTOtAO

,^ ^ ) ^
,
WnOH Wn1^EII0 >^,
^
()
II

>^
3
^ ^ li

pEHEIIII

;(. ^^^
^
np^TU

.> Iz
| .II

vana :
nonODHl^
1469. adi 15
^

PUKOMU
11 . ! .

Expditoria de Vlatcho Popovich de ducatis

,.
20 de
proe dPBrailo Tesallouich.
Originalno pismo, koje sam naao megju Acta Smictne Marlae Mnioris.

27.

(1469.), 6. novembra u Novom Pazaru.

Sultan Mehmed II. potvrgjuje da su mu dubrovaki poklisari Ivko Buni i

Stjepko Lukarevi 5000 dukata haraa.

)^^
predali

/^
Tugra.

^,^
TAKWH
MWA\^

. THC^KL
HML
8: ncEMu

^^
0RW3M
u

R^iiiiK

^
RMETLSKII^

^ ^
nEAlIKII

II
II

I
II
^
()
^:
II

^
.

.
DEAM

1,()
HA(0)n(M)KS'

Ep

\'11
\\\\

11

1,
/^1'^^
^^>('^
II

ij:
rWAE-

.
^^
npiEX.
TKW
HML
Wn3H
11

<'
11

, ^ II ^^
11, 5 1 ^ (^).
Iz vana: 1469 Expeditor{a de ducati 5000 de ser Nicola de Bona et ser iite-phano

de Luchari,
 30
28.

1470., (2)6. jula 11 Dubrovniku.

Vlatko, herceg sv. Save i brat mu knez Stei'an, sino\d i bastinici pokojnog-
hercega Stefana, da udovolje dunosti pravednosti i valjanosti, izjavljuju, da im je od
otca hercega Stefana u kneza dubrovakog i begova ostalo oinjega imetka u po-
kladu, za koji su dubrovaki bezi bili izdali budet da je pokojni im otac svojom i

oporukom od toga oporuio svojoj eni, hercegovici Ceciliji, jedan dio, jedan dio
njihovome bratu vojvodi VI adi slavu jedan dio njima dvojici a 10.000 dukata zavje-
tovao je za svoju duu. Od svoga dijela uzela su obojica (Vlatko Stefan), kada im i

je ustrebalo, a sada daju na znanje svakomu, pred koga je podobno iznijeti ovaj
budet", da su sa knezom dubrovakim i bezima pravo i uredno obraunali te da su
odobrili sve, to su Dubrovani od toga imetka izruili i majci njihovoj i bratu voj-
vodi i 10.000 zavjetovanih dukata i to su njima samim izdavali, a to je od oeva
poklada ostalo, nali su i brojem i mjerom te sve primie od Dubrovana preko svojih
povjerenika poklisara, viteza kneza Gjure
i ero vica, kneza Radia Grup- em
kovia i kneza Radivoja Bogdanovia. I tako od spomenutog poklada ne osta u
Dubrovana ni od dukata, ni bisera, ni srebra, ni dragog kamenja, ni zlatnog, ni
srebrnog sugja, ni ita drugo, ni malo ni veliko".
Ovaj otvoreni budet" izdan je velikim peatom i uruen, da se, ako ustreba,
pokae, a za veu tvrdou potpisae vlastoruno herceg Vlatko i knez Stefan sa pri-
sutnim svjedocima.
Pisano u Dubrovniku (2)6. jula 1470.
Ovo je turski prijevod nainjen oko 1490., jer se na kraju veli to je bilo

prije 20 godina".
Originalnu slovjensku listinu, koja se uva u c. kr. arhivu u Beu, priopio je

Mikloi u svojim Mon. str. 507. 509. Potpisi, koji su na kraju u originalu smjeteni,
fale u naem prijevodu.

I dliSiJil o^jl'is^t" ^^-^*'' <S Ji^'jl dii LiJ I dL

JS^^ ^^ e>:>^\'S^ y4j[z^j:> ^[^==^j^j o^j^^Ll 1 ^

otS ' dL-^.* j^Cl

>z^>- ^. S dL) j j ^^=X4 Jjl Ul 45^^CJ 1

dl - ^,- X ^'^ } t>3j vj^^jl J^^=> J. J^-*J^

^Jol^ ^i.-^ ^ di^_ J}\ 0 V 3-^'-^^^

,J-^ ' ^ ^^ X ^^-^ J.
 ~ 31

.jitf L/l \ j^S j pV^^'' ^ ^/ jijs^ jti^l^ : iJXr LC. ^^^ 3

^JL^ j; |^^.,1 v^-Cll* Al) *^^'('*'"-? J-*^'-?

* 3*. ^^-^ Jl5o

j u^3^^:ii^^^ -d'jt 0-^ ^^ 3:*^' j 3: otJj' J'^i ^

UJ J 1 I
j Vjl ^jjI^ 'iLac O i 4L>. j; j 4.1^ j; ^ jl ,_JlL 0-^ ^ ^

j A-^A ut^j' Y^ 3: o 1 j*^-?' ^ ^^^^^ e-c>.U. ^^

^^-^^" 4^1x5^ ot^ji 31" e^t^i jiis^ ji^i jj.5^Lu-l 3^^ci-^^*

e-^jt juifclj .^3^^ -^ s-J^l.^ ' -^i^ ^^ ^/^^ 1^11<^

Otraga: Traduzione de la e.cpeditorla de herzecJi Flafcho e de chontft Stefaiut.

29.

1470., 26. jula u Dubrovniku.

Ali beg,kneza Ivana Vlahovia esnegjer i sklav sultana Mehmeda II.

sin
izjavljuje, na molbu hercega Vlatka a po zapo^jedi sultanovoj s vjerovanim
da je

listom doao u Dubrovnik te zapovjedio, da se hercegu Vlatku dade poklad i imanje,

to je iza hercega Stjepana ostalo u postavu u komunu dubrovakom da su i

Dubrovani pred njega i pred Mehmeda, poklisara vojvode Ajazbega, gospodara

kraljeve zemlje (= Bosne) i Hajradina, poklisara Hamzabega, gospodara herce-
gove zemlje, kao naroite carske izaslanike, dali hercegu Vlatku i bratu mu. knezu
Stjepanu, sve ovo imanje, kako se to razabire iz potvrde, pisane njihovim znanjem
 32
od Vlatka i Stjepana, da im je sve vraeno te od toga poklada vise nemaju sta

da trae od Dubrovana.
Dokumenat pisao je po zapovjedi Alibegovoj Siman Boti, dijak iz Jelea a
potpisase Mebmed svojom rukom a Hajradin rukom Mebmedovom. Svjedok Smail,
brat Alibegov.
Original u c. kr. arbivu u Beeu. Priopio Mikloi, Monumenta, str. 511., 512.

1470.^ jula; 875.^ koncem miihareiiia.

Ali beg (Vlabovi) i izaslanici Hamzabega bercegovackog sandaka Hadr (Haj-

radin) i Ajazbega, (Mebmed) izjavljuju, da su Dubrovani berccgu
bos. sandaka,
\"latku, koji je preko mora bio doao na portu da to isliodi, i njegovom bratu Stjepanu
isplatili svu ostavtinu iza hercega Stjepana da se s obje strane o tome nainio i

budet, tako da u toj stvari nije ostalo parbe te im se za to daje potvrda.

Prijevod turskog originala, pisana
kako se iz teksta i dokumenta od 26. jula
1470. razabire
rukom Ajazbegovog izaslanika Mebmeda. Nalazi se u c. kr. arbivu
u Beu.
Priopio ga Mikloi, Monumenta str. 512.

31.

1471., 24. aprila Carigrad.

Sultan Mebmed II. zapovjeda Dubro^anom, da mu dobave Jakova (Bunia),

koji je bio ukrao carski novac te pobjegao u Dubrovnik a Dubrovani rekoe, da je
pobjegao u Mletke. Ako ga ne dobave, nalae im, da oni plate 55000 dukata, s kojima

^
je pobjegao.
Tugra.

^ ^ ^^ ^
^.
WT ^^\\V^ 1,()

^^'
\\)^^lN\Vs

II

|)()
II

11,()^ (),
^ ^^.
^
KEAHKWrA
Kllf3S(
(0)(0)
|| AACTEAWML

rWDWpHT
w .
3 KW,
^1^1
A^RpWnA4l|EAA
^)(-
MIIWrW

W,

le
^^
, 11,
WHU

riWKErw

lepE
Riiw

nWOIJJAET(E)

()
.: .
1,
.11.

(||).
II ,
\
1,'
\\\ ^
(). HIUKW
,
^(),
HE.
():
qjw

^ ||,^.
Otraga: 1471 adi 26
Original na papiru, visina 44, irina 16
de gran TurcJio
7.
^ ser Jao. de Bona.

1) Ovako mjesto .
32.
(1471.) 15. Maj u Carigradu.

Sultan Mehmed Dubrovanima, da je na molbu poklisara I oka (Ilije

11. pie

Bunia), Nike (Palmotia), Vlahue (i Nike Kabuia) radi robija odredio, da do

godine plate 9000 dukata a poslije toga po 10.000 dukata (haraa). Hamzabegu
pisao je, da su im putevi slobodni i da im vrati vosak i ohu, to im je herceg uzeo,

a oni njemu lagju. Isto pisao je i hercegu.

^ ^ ^^
^ ^
^^
WT DEAHKVVrA (0)(0)() H DEAHKVVrA

.
^ ,
^
AnW KAKW AWHAWUJE nWpT^ HWKW

:()^^ ()
)(^^,
WTrWnWpHj(
(,
HHW,
^ 1
i|jw

\
^().
^ WTrw-
AW rWAHHE AtnfT
^ ^ (. ^^
nW TWM

^
CW<,

(,
^, rwnw})H,
,^ (1^
rWAHN^ nW

TWH
MS^
A^CfT

) ^,^^..
DVI^CAK

16 nl^TL
SW^^^, l]JW DM
Afh^H^
16 ^>^\^
HE

^^EVl'

xff\[ir'<

u tugri pie:
. E^l

Mehmed,
.

bini
^ ^^. Muradhan muzafer."
Otraga: 1471. adi 9 zugno. Imperator schriue per tributo per amhassatorj ser Nico
de Palmota, ser Ilia de Bona, ser et ser Nicolo de Oahojia zo e per 9 mili ta
duc. che dagano per mo che de vignir.
Original na papiru visok 48, irok 19*5 cm.

33.

(1471.) 0 . . . juna.

Sultan Mehmed II. pie Dubrovanom, da su mu se njihovi poklisari potuili

na nasilja, robljenje i pogibije, uinjene im od i\.jazbegovih ljudi, te da je zapo-

 - 34
vjediohercegovakom gospodaru kadijam romanijskim, da, gdje god
i bi se nalo
dubrovako roblje ili imanje, ovo do zadnjega vlakna vrate.

WA EAHKArvv ^()() ^
Tugra, gore oteena.

e[AH]KArw A.mfi ^^
^^ [ ^ [ dm.

[| ^^
no TEM

^ []
\ [010 leCTE

) ^> ^ .^ ) ^

^^ MHt,
()

||
^^,
)
,
.
^ 13 ^
iep

3[0]
^

.)[ [0 ^]^1
^1[1 )(WTEHIII
DEACMO
II
nAf'V\H[CTn^|

^
1110[]

)[],
): [, ^ ^^
] , ^^]
[ ^ KL [^^

]1 , ] ] ;
^
WT
[ [ ^

[
WC(O)()p^^
pORHie

[]1 HE [0]^
, [3111] Ml

^[
Original po desnom rubu istrgan
]0
i
^

na pregibima ispucan
1
; visok je 33'5, irok 13 cm.
II^IIHM.

1) Za u Gundulievo] kronici, str. 384. i 385. U savezu s ovim pismom je i

datiranje slue podatci
pregjanje od 15. maja 1471., pisano Dubrovanima. Na kraju ostao je ispred oznake mjeseca prazan
prostor, na komu se imao jamano zabiljeiti broj dana, ali se na to zaboravilo.

34.

1471., 30. novembra 11 Tizi.

Sultan Me h med IL potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari, Nika Zoreti

i Franesko Puci, donijeli 9000 dukata haraa za iduu godinu.
l^riopio po originalu u c. kr. arhivu u Beu Mikloi 0. c. str. 514.

35.
(1471.) (25. novembra do 4. decembra) 876. dumazul ahira.

Sultan Mehmed hercegovakom sandakbegu Hamzi, da su dubrovaki

II. javlja

poklisari na porti poricali, da su oni u Drijevima na Neretvi gradili kakov grad i

zapovijeda mu, da to razvidi, a ako bude takav grad, neka ga razori. Sto se tie
dukata hercegovih, da
i

^
to razvidi.

KOM HtpfTBf
Prepis u c. kr. arhivu

)
Drim da na mjestu, gdje

poznata neretavska carina (danas Gabela),

U'AIn
ih

KOII
takogjer predali

^
u Beu priopio Mikloi u

^ ^
se govori o gradu, treba itati:

inpfTBf
pt^
)
i da za

WA Apl^B
to

.
imaju hudet pa za

str. 515.

a ne kako Mikloi ita:

, jer Drijeva
to neka

l'OCflOAA

su

36.

(1471.)

Sultan Mehmed . pie hercegovakom sandaku Paangit begu, da su

doli dubrovaki poklisari na portu te se potuie, da im konavosko roblje, prem

^
je car bio zapovjedio da se vrati, nije vraeno i zapovjeda da se odmah vrati, bilo

ono u subaa, ceribaa, spahija ili timarnika. Ko ne vrati ,,nee mu biti uzrok
u timaru

, ^
ili u batini."

!^ (10)() ^,
^
ct i a^AMKAro

\(().
: . ^ 01 <'
DOmOAf
1
\i^\\lVC^ni

)
^ ' ^
^,
:
. ,, ^^ MH 11

! KOIUnAWCKOW,

),
MH,
iUi ME

S'

^.
^^,
l|io pfHE

i S'

TDOE^'L

11,
HHAKOW
Tp'kK^E

^ 1 ^'
^
11
^

S3MUJL
^!^,

1|10

11

,
^

MHOW 0
11,
^ ^.'
^ ^
Nf

0 HHOW
,
11

001.
11 ,
^,
llfKf

,
TKOW
MS^

KHTLs

0^1
KS' ^HHHHTb.
MH.
^

HCTOW MN
0 MS'

', 3A0W
()

)^, K^Af.

Krupni papir visok 25*5, sir. 13*5 cm.

Jamano originalni prepis iste dobe kao i originalni ferman.
Carska zapovjed, to se u pismu spominje i to su je poklisari isposlovali, bijae
ierman od 15. maja 1471., to ga donosim gore.
Ova se listina jamano odnosi na onaj mali rat, kojim je Kasumbeg 1471., nagovorom hercega
Vlatka, zaratio na Dubrovane te im prouzrokovao mnog^o tete i odveo dosta robija iz Konavalja.
Dubrovaki poklisari Nikola Palmo ti , Elija P. Buni i Franeesko (zapravo Bla i Nikola)
Kabui isposlovae 1471. da se to roblje vrati. Sr. Kesti-Gundulievu Kroniku, str. 385. i gore priop-
ena dva pisma od 15. maja i iz mjeseca juna 1471.
3-
 86
37.
(1472.) 6980 8. februara u Foi.
Hamzabeg izdaje Dubrovanima osudu, proglaenu od Eminuddina, doivotnog
kadije hercegovakog vilajeta, kojom se potvrgjuje, da je na raspravi, to je prove-
dena pred njime izmegju hercega Vlatka i kneze Stjepana te Dubrovana radi
19.000 dukata iz ostavtine hercega Stjepana, koja je bila u Dubrovniku u pokladu,
ustanovljeno, da Dubrovnik od hercegova poklada nije vie nita duan ni Vlatku
ni knezu Stefanu. Dubrovane zastupahu u parnici poklisari ivan Zoreti i

Fran eko Puci a hercega Vlatka i brata mu Stefana knez Ivan Desi sa li ,
knez Radivoj Bogdanovi i dijak Radovan.
Spis napisao je Radonja dijak.

MHAWCTK> ^(^) ()() ^ >^1

^1
KWM^,
3AnWnEAK
,
Kvve/u

^ ^ ^
nwA(o)A
WA rVVAEMArO ^ ^(
DHAH'VA

nVVK.UA^
nip^DAm:

I^^H
){if>i\irA

II

II KHE^K ^ ^ ^^
()
IIH^L

^^,
AOt^OUJE
^^^.
^+^^
^

II

AECCtiEMl^
()'
KIIE^K 111
;(Epij,ErwnEMH
?t?WpETHiiK

^
KIIE3WMK

^
^WHIIII,E

BWrAEIIWnHi^EMK pAWHWML^ ^'^^"

^^?^
II AN'tKVl'MK. II

1 WA

.^
rWnE: WAK WHU pEKWmE 'IMC^^I^L

KOHE^l^ ^ THC^I^U WA TIlC^^i^K WAK

WNH pEKWmE:
^npwcHCMW

1'
CAAVV HHWK^niKV
^^^
A^:pwE:
II WA\s
WnOH
TVVrAH ^
^^1'?
>(W?KETK

II
CnEAW4ACTnW,
li
CE

DHC^+iHAAH
^

, A^CTOH.
^^1,11
/^
^'^'^'^^^

^, ^^
^ KHE^A
 37

^ ^, ,
()110, MH ^, 11 MNOrW, IIH WAIn ^,
^ ^, , MH WAb MH
^
WAK

^, ' MH WAK MH WAK WAl^

^
^^.
^
^ (%
^^
MH
MH WAK

r(OCnO)A(H)ML
MrW nWAn^^MW

)^wmv\k
NHML WA^^HCMKE p^KWMK
^ ^
KM

^^
CnOWMK
^,
^ ^^ ^
pj>\\irA

WCTW ^^)
^^^^^
MHl|JW WA\s

MH

()^^^
WAk ^ ^ A^pwwE^
WnpWCTH>(K WCAWWAMXK

^ ^ ,
! ^ ^
WA^^ Of+^f l|JVV

n(H)CMb
' ^^^
fc
MH

5 ()
^
vvain

AETW
Afc^'kKK
MH

^.
TKW

^^
MH
KOM

nwAn^MW .
nWCAEi^MH

KHW

^WME.
^ 3 ^-
WAA

Na elu pisma:

\1( ;^5^ (^^

To jest : (Jvaj list pisa se dozvolom odlinoga zapovjednika Hamzabega kod

mene, a ja sam najponizniji rob Eminuddin, doivotni kadija u hercegovakom vilajetu.
2j Napisa ovo fakir i hakir Hamza.
Iz vana: Sentenzia de Hamsaheg.
- Original na papiru visina 43, irina 17 cm.
Osim ovog egzemplara naao sam i duplikat istoga, pisan istom rakom, te se

razlikuje samo neznatnim pisarskim divergencijama.

38.
(1472.) 877., 24. septembra kod Trhale.
Sultan Mehmed II. javlja Dubrovanom, da je zapovjedio vojvodi Hamza-
begu, da po svojoj zemlji kupi Vlahe i Vlaie (u adem oglane) i da ne dozvo-

^
ljavaju, da koji od njih prebjegne u njihovu ili preko njihove zemlje, a ako prebjegne,
da ga vrate Hamzabegu.
Tugra.

;^
,()
WA

\
^ ^^. HCTOSMEM
KME3S'
11,()
A^Rp<^Va4KM,EAA
 38

^ ,
^ ,() ( 1, ROEDVVAf ^AM^AKEP^, CUKEpt MOMKE (0)0

3 >16 ^
WA
no

^ WA
Ml, HE

MM. II
NEKOM
MH.

HE
01

^ ^^
^ 8^
^^
^EMAK).

^ ^, '^,
^
^
HE HE ^

.
^.
^
Ml

){
DEpnE^

'! (), ^ ^EMA^,

HE

.
KOM ^

^^.
^. ^
*^smhmte:

Original na papiru visok 42, irok 13 cm.

Rijei
10
.

opetuju se u originalu.
MM

. ^^
tom
-^VV.

39.
(1472) (u decembru), 877. u mjesecu redepu u Carigradu.

Sultan e ni e II. pie sandaku hercegovakom a mz i, da su se poklisari

hercegovih sinova na porti potuili, da su Dubrovani sagradili kasteo na pustom
mjestu i nalae da on sam pogje i obori i da im prijei, da izvan svojih gradskih
zidina ne zidaju nikakovu zgradu, koja bi bila podesna za utvrdu.

Conspicud tra i Grandi e Nohili Sangiaco di Herzegovina Hamsa^ che si eterni la

vostra stimd, vi sara (pervenuto) V alto glorioso commandamento , sap'piate chome gli
Home^ii dei figioU di Herzech sono venuti ara alV Eccelsa mia corte lamentandosi , che

gV infedeli Ragusei hanno fahricato un Castelloj e che per U passato non era altro che

luogo diserto, sul cjuale anno fatto la fahrica: onde se e cosi fa duopo, che tu stesso
vadij e fatti demolire tal castellOf quale dicono d' aver fahricato, e che fuori della
cita che dalV antichita hanno nelle Joro mani. non lasci che possano fahricare cosa alcuna
h nome di fortezza, altrirnenti non sarei capace di rispondermi, cosi sappi, e credi alla
Nohile mia Marca.
Scritto in Con(stantino)j)oli luna di Regeh V anno 877.
Anno U. 1473.

Prijevod fermana u knjizi Traduzioni de capitulazioni e firmani etc." na str. 4.

Ovo je pismo u savezu sa pismom od godine 876., mjeseca demazulahira

(=r november 1471.), to ga je priopio Mikloi 0. c. str. 515. te ga spominjem gore
u izvadku.

40.
(1474.) 879., 8. jula u Carigradu,
Sultan e hmed II. sjea Dubrovane, da su oni (R a d o s a v u) Pavio v i u
plaali godinje 450 perpera prihoda od njegove glavnice uloene u Dubrovniku u
 39
iznosu od 9000 perpera, dalje 100 dukata prihoda od njegove kue a 700 perpera
za njegov dio konavoskog danka. Poto je od Pavlovieve smrti prolo 11 godina a
na portu od toga prihoda nije dolo nita, alje sklava Ibrahima, da mu sve ove pri-
hode za 11 godina predadu, a ako imadu protiv toga koju rije, neka alju na portu
dobru vlastelu, da odgovore na porti.

()

,
AAIIOrW
WA ni\mOrA

,
)11
^
^(^
, |^
.
\\\^ EfE WA
11
^, 1,()^

^ \^ ; ^ A^KpWBIIHK*^ ){ WA ;(

)^^ ,. ^ ,
^^( BCAHW

WAKOAE
MMAW EAN>^

3
S^MpLW
^),

^,
WA

\
101100 WA WA
ME

1,()1^0
^
^ ^^
,
,, \\,

^
WA
-,
)(!

^^ ^ ()^ WA II WA II

^ ,()
,

?() .
R^AE, II

.
, Rli
^ !^,
^
11

11,() ,
Aorw
,
()^ ^.
^. WAroBopE
NE ^,
. >
pES MM
()^. .. ^ -^^*^.

Otraga 1474 adi 11. Septemhrio.

Original na papiru visina 43*5, irina 12 5 om.

41.
(1474.) 879., 24. septembra u Carigradu.
Sultan Mehmed II. nalae Dubrovanom, da sudjeluju kod djelidbe imetka
izmegju Ahmeta Hercegovia i brata mu hercega Vlatka, to im je ostalo
iza oca i majke. Neka dadu njegovom logofetu lb r ah i mu, to ga s pismom alje

pouzdanu vlastelu, koji e mu pomoi kod diobe knjige tetrage o toj stvari.
i i
 40 -

^ WA
R^KO ^ ^ ^> ^^
Tugra.

D(iiW HCTOHMfAA li

,
MIIOrW RH.

, 101
^^, )
\m\s

,^ ^ ^ - ^ .
'!
)(, ^^
^ ,
\\,pi\sTM ,
. ^ ,
^, ^ ^, I

pEWI

1^ ^ ^,
IJ,pl^CTB
no
Ml,
W4HN0

\, ,
CL

^
, Ml.

. .
NE ^.
^ ^'. '^><^.

Otraga: Lettera, che porto Ibrahim Dragoman per quello domandaua Axmat da
Vlatcho.
Ovo pismo naao je prof. D. Konst. Jireek prije neko dvanaest godina megjii
spisima dubrovake arhive, ali ga nije dosele priopio te ga s toga donosim.

42.
1475., 1. februara u Foi.

.
Sinanbeg, gospodar Hercegovine, izdaje Dubrovcanom slobodni list, kojim im
osigurava zatitu njihovim trgovcem po njegovu vladanju. Kune se carevom gla\^om.
da e svakoga, koji im uzradi protiv ovoga lista, pred vlastitom kuom objesiti.

RW(O)\ ^1
(0) ^
MHAWCTH)
, 1
^(v^

^^IS^^^^ ^!^
^, ^
CMHKEl^,

^
^^|^
\ I

V^v'
O
) ^ ^
^^ (),
101
^^ W ^ (
^^^,
11'
), <'^ |^ )
KIIE3L

im^L
DCEMI^

HML
\\^,
^

HMb.

^
CDEMU

^^,
^

^
^
WNH
)
^
HeIiE
) ^^, S'pWEM
C^ripOTHDNVV
imTKwpb

DOANN KWNE
ne

MENE, DOEDa'AE

NMTn 3 CDOE
CNNE^.
3
TKW
CS'

CDOW
pARWT>^, MS' S' DApomANA ^ ^ CEAANIINA, ^
 41

KS'AE

^,
TAf ^^
<> 1
nHAH. TAKWti ^ C NE IlEKVvk

, . lili
^ CE IIE

IIH
^^
pAR^TA ^, TKW
IICrWnK II

nWCAAIIK

^ pAl4WT^

,
'rKW
WA
iiiiaKvv

/\01^10 WKECHTM
iie fiocAS'iuA

pEA^^ K>^1iW 110\

MOK): ''
AH>(W
ami

MH riVVT^^II IITKWpK WAlv AS'KpWnA4ll,E;(. 11 TO

^^ MHAWCTk EpvvnAiiH.

AETW II 0 II .
()()|1 1()() 1() 11 ;(W4E.

Gore lijevo na margini ovaj turski napis:

To jest: Napisa ovo fakii* i hakir Jiisu!".

Original papir, visok 32, irok 14- cm.

') Ovako dva puta!

43.

1475. 12. februar. u Dubrovniku.

Gjuragj. sin Radaina Bogiia Vlatko, sin i Radia Ozrisalia,

rogjaci pokojnog Braila Tezalovia, potvrgjiiju da su
primili od dubrovake
opine 20 dukata kamata za prolu godinu od novaca kneza Braila uloenih u Dubrov-
niku u pokladu.

^
Svjedoci

>i*
: Franesko Zunevi
.^ 3 ^^ - i Nikola Matievi.

^^ , 3,
WTnOpEim

^ , ^
)-
HAWaMK^,

W3pHCAAHiiA,
,
WKA
i^^pAiib, CHNL

WA
M^NECTII

KOrnUlni^A

KIIE^A
Wnil

II nAATKO,

^11)(
AIICTU

^-
,
,
II DAACTEVl'

^'1
^^ ^^,
HIIE^A

KOM
II 3
CAAHIiA
^
CS'

ilOfiHiSA

^ ^^
^

de-Ke HEpvvnAiiiiE

V\W0ML pS^KOML
rip'kALN

^^11
AHTW
^, ^ -
11 ^- W3A0A
WnOH

^OTEHHEML
;^
ripiAt^ HMKOAVVAAL AAATIIEntiEAAL.

>(pHC'rWDA fil
3
nAA-PKO

rip^AI^

.
,
ciiiiln

iiHfi^A

S'
Cnpi^UJMAW.

^-
 42

).
Otraga:
12. februaru.
MATHmnii
Expeditoria de li successori
^
de condam
^ ^.
f^railo Tliexalloukh 1475 adi

Originalno pismo, koje sam naao umijeano megju Acta Sanctae Mariae Maioris.

44.

1475., 21. aprila u Carigradu.

Sultan eh med II. nalae Dubrovanom. da Stjepanu Hvalo vi u dadu sve,
to ima njegova imanja u Dubrovniku.

^
^^ ^ ^.^^
^^1 WA nfAMKOTA 11,() DfAHKVVrA (0) (0)|) ^^^-

TAKWM
EDO , ^
^ . ^.
*<'0
^()
^^ rWnVVpH,
le ^

/\1():
RA'fcMENCTD^

HEKWI

rWAE ^^
^D ^AMKU
^ A^KpODimKS'.
IIErWnW ^
Miiwrw

nWpTS'

DAACTH
^, /V\S( HNAKVV NE

^.
Izvana: 1475. adi 27.
. .

luio letera de iniperaUtr fMrciio per Stiepan Chiiaoaicli.

Original na papiru visok 45, irok 16 cm.

1) Orako!

45.

1475., 10. iiOTembra.

Mu rat, sin Dogana iz Skoplja poklanja Dive a i enu mu Via dnu, Radia
i enu mu Stanu Jakovu Buniu, Dominiku Puciu Gjorgji Puciu. i koji mu
za to darovae konja a ini to iz prijateljstva prema Jaki Buniu.
Svjedoci: Isak Jnblnni, Daut brat Smnjlov, Seremet Crneti.
 43

Je>\y^ \j ^\ <Jjl ^:-"^^ jj i i^*^^

Odczdol: JfOCVJOXXXF et^/ X Nouemhrlo.

Miirath Jiol de ogan de Schoppie a donato el dono de quatro teste, videlicet Diuaz
con la sna 77ioglie Vladna, Radb: ron la sna moijUe Stano., a Jachomo de Bona et a ser
Dorncnico de Poza et a ser Zorzi de Poza^ da U qual a receuuto del dono eno chauallo.
per la qual donacion de sua propria mano a fatto questo Jiogiato e questa leutteria a ditti
lit supra. Testimonij Ysach Yablanwh^ Daud fradel de Smayl, Sseremet Zrenetich.
Na omotu: Ghozat de Murat per zerti scMauij 1476 adi 11 nouemhr.

46.

(1475.) 11. novembra 880. poloTicoiii reeba.

Ishak Jablani izdaje potvrdu, kojom daje slobodu nekom Radoji. njegovoj
eni Maru si i trojici njihove djece za 20lulura (dukata). Svjedoci: Murat sin Doganov.
Davud, brat Smailov i Sir jMurad sin Abdulahov.

A:^j ^^ J'\i cJ\ ^^:U jVS ^j^3\ j

Ji_J-i 1
^

Na omotu: 1475 adi 11 no'vemhrio Uheratori^i. de Isacii JahlanicJt per sie schiaui:
per Radoe e per Marussa ma mider et per allor jioli.

47.

(1475.) 880. 30. decembra ii Carigrad.

Sultan Mehmed II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Niksa Zoretir

Lambrica Milovi iduu

' ^^
^
i predali 10.000 dukata harada za godinu.

Tugra.

()
WA RCfM

11.
KNf^^ ^^ ^^ ^ARAANfM 11.()
 44 -

^(
no

II

^^'^^'
^ ^^ ,
^ ^^^
TMCH'K

^ ^
^^. . KOI^l
KAAfTfAf

>(
TIIC^KIO
II

II
II ripE-

.. 1^ ^ ^-^*

Dolje arapski
{= 880).
Otraga: de 1475 in 1476.
Original na papiru visina 42, irina 14 mt.

48.
(1470.) 7. januara u Carigradu.
Mehmed II. pie Dubrovanima, da se neki Vuk potuio na porti da
Sultan
mu je Milivoj ubijen na dubrovakom zemljitu te se ova tuba na sudu rasprav-
otac
ljala suoice s dubrovakim poklisarima te su osugjeni da plaaju 30.000 aspri. ali

obzirom na vijernost dubrovaku snizio je car globu na 300 dukata, raunaju amo
50 dukata, ve plaeni. Ostatak od 250 dukata naplatie poklisari Nika Zoreti

^)
to su

^
i Lambrica Milovi.
Tugra.

W KCEM ()
() ^() KNE^^^

.
^ ^ ^ !. no RH 1, ^ ^ ) ^

!, >^ RH WOBOpCTE,
^ R^K CL .
M,()pl^CTR

). ^3
^ W4mi,E.

^ ^ !^ ()>^ MM CL

RAUJEMH

^ ^^ () ^,
^ ^
^W4mJ,E

RAUJEM

^
THcv^K
HROI.
^,
TO!
^^ R^ )1
^^ETII

REpHH
^'
casVe II ^ S

,
()pl^CTR

^ ^ 3 103 ^
^,
Mll,

RECTE II
RH

^^^.
HE
CL
KpUR MHAMRO^RS' R^KS'

HE

RII RCTEE
RSKS' CL

^
^ ^
II

3
.11.
1
8'
iiiic.
MIIAHROER^,

() ()
^
.3.
\\[\\^

^^ ;(
s'
.
()\
iiii
R^KS'

'1
^
REHE TSHi

TKO
HfrORO/U

lipLBEMH

^.
KpUR
 Otraga: Fer Miliuoij.
Original visok 42, irok 13 cm.

Godina nije zabiljeena na originalu, ali biti e 1476., jer sa poklisari u to doba bili ona dvojica,
to se spominju. Sr. listinu od 30. decembra 1475.

49.

(1476.), 12. juna u Dobretievoj zemlji.

Sultan Melimed II. Dmitra S vojmir o via, sina

zapovjeda Dubrovcanom, da
Nikolina, ili 3000 dukata, jer je prema tubi nekog Jovana i Kolije bio jamcem
za jednu carevu trabinu, predadu njegovom sluzi i robu Mustafi. Ako to ne uine
e

'
prijeti im, da se namiriti od njihovih trgovaca.

^ ^;(
^
Tu gr a.

^ I^
^ WT (0)(0)

^
AHKArW

^ ^ RH.

^ ^ ^. , ^
MHpWDHKA
re
leno

()

11,
CHli
^

rwnw|)Hiij(E), 1 1,
lepE

^ .
CDVVHMHpSVDHKa
^ ^^ ^^ ^^:
AWHAE HwnAN
cnwH-

^ ^^
1^^,
HIIW

^ ^ ^.
^^.
.^ le

50 ^^
;(

.m.
WT
w 111)

Izvana: Rizeuida adi 25. oktob. 1476. de gi^an signor centra Dmitar SoimironicJi.
Original papir, visok 42 5 irina 14 cm.
^^,

') Ovako mj. (/^1.

50.

1476. sredinom decembra, 881. koncem abana u ,,1'* )

Hudet sultana Mehmeda II., kojim potvrgjuje, da su dubrovaki poklisari Jako

Bnni i Paladin (Lukarevi) dne 24. abana na porti predali 10.000 dukata haraa.

Gore tugra, dolje neitljiv muhur.

 46

Dolje neitljiv muhur.

Otraga: Expeditorla de I harazo.
(Jriginal papir visina 41, irina 13 .
Kako mi gosp. Fehim eL Spaho razlae, datiran je ovaj list u mjestu, komu ime u turskom
originalu glasiBulvan" ili Bol van". Taj neobini loms dati moe se sravniti slovjenskim imenom
Rovan, to ga nalazimo takogjer kao lonat doti slijedee sultanske isprave pisane bosanicom.

)1.

^
^^
(147U.)^ 28. decembra u Bovanu.

Mehmed II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari

Sultan Buni

^
i Paladin Lukarevi donijeli 10.000 haraa za godinu 1477.

1
WA ^^ ^
fiCEML !^
^11%
CTO^^bH<V\L
KIU3S^

^ 110 TEMl^
MllOrSV

^^ ^ ^
RH.

'
^^
cu 3akoiiuhMIn 11 t^KOBbi K^^HHKb

^

|,
010 '1

^"^ 1|)^
>^

1
Dolje neitljiv turski peat.
^ ^.^^,
^
^
\U\s
RHT4blJ,^h

.^ ^)

Ovo je bez sumnje hrvatski duplikat turske listine, priopeno gore pod br 50.

52.
1477.^ 881., 2. maja u Adi kod Drinopolja.
Sultan Mehmed U. zapovjeda na tubu nekoga Nasuha, kome je robinja Milica
sa svojim sinom Hamzom ukrala raznu robu utekla u Sokol u Konavlima. da
i

ju nagju. stave pred sud ako dokae, da da da vrate

^
i se je zbilja robinjica, je vrate i

robu, to je ukrala.
Tugra.

WA 31 HCTOSHEM 11,()
() 1() ^^ ^^
MMOrW RH.
 no TEM
: ^^
^ , S'
47

KAKW
()110,

^ ^)(

^
w-K-:0
^ 11

II ()>^
HWH

^
^^^
WA ^^ ^
. .

!^
111
-
) . ^, ^^ ^^,
WCl^BN

WA\n\U ^ ^ KOM

^, 11,'0 :
( Ml,

()
^ , . ^
, ^, ^
11 ^W4MII,E

^
^ ^
^
^ -
100 ^

^ ,
NE
pOKHIIfO

^SMNHTE.
()110\

, IIE
II

. .. KOM ^ . \\*
Original na papiru visok 43, vsirok 14 5 cm.

1) Ovako mj. H/Mf lE.

53.

1477.^ 21. maja u Carigradu.

Sultan Mehmed II, nalae Dubrovanom da njegovom, sklavu Ajazu predadu

18.000 dukata, to je Ahmedbegu Hercegovin ostalo iza oca u njih i koje su
oni predali kralju ungarskomu".
Od velikoga gospodara i sviem semgliam istocniem, i sapadniem Zara Velikoga
Sultan Mehineda, knesu, i vlastelom dubrovackiem mnogo sdravi da primi plemenstvo,
po tomu da snate, kako verni, i poteni sluga Zarstva Ajas^) tusgise, i govori, po sakonu
scto mi e ostavio Otaz osamnes higlada ducata slatnih u Dubrovniku, te ducate nechie
da mi uvrate; podali smo sa dusciu herzegovu devet tisuchia a devet tisuchia podali
smo kragliu ungarskomu reene visce pisane ducate, nechie da mi jh plate, govori
Zarstvu mi. Sato da snate kako sapovieda Zarstvo mi da vidite, da isnagiete ako i

ie tako kako velli on visce reene ducate suve podpuno da predate u ruke viernomu

slusi, i sclavu Zarstva mi Ajazu da donnse na vrata Zarstva mi, tako i da znate, i

inako da ne uinite.
Pisana u Zarigradu na 21. Maia 1477.
Prijepis latinicom pisan u knjizi Traduzioni de firmani etc", str. 3. Priopio
ga i Jirecek u str. 90. Mi donosimo ovaj dokumenat po drugi puta, jer

je u savezu sa naom serijom.

1) A jaz pogrjeno mjesto Ahmed (Hercegovi).

 48
54.
1478.^ 28. februara u Carigradu.

. mu dubrovaki

^
Sultan Melimed putvrgjuje da su poklisari Zivan i Nale
donijeli 10.000 dukata haraa za iduu godinu.

WA ni\morA (0) () nfAMKH ^11

.
^ ( >(
DfAETH,

) ^ ()() CDOE

MM.

J
^
^
AOUJLDL >(|)
^'^ >(^.
AOIIfCOUlE

OM.
S' (^))
^,
())() 01^^0
rj)fA ni^ AfTO

. 8'
()|)^ KM AHb.

Otraga: Expeditoria de duc. X. m.

Na omotu: Expedko7'ia de duc. 1000 del trihuto de 1478.

1) Mjesto .

55.

1478., 2. marta.

Sultan Mehmed II. odobrava elju Dubrovana, da se njima ne uzimlje, kako je

to od nekog vremena zapovjegjeno, 5/o carine, doim se od carevih ljudi uzimalo samo
4"4; ali zato imaju Dubrovani od sele mjesto dosadanjeg godinjeg danka od lO.OUO
dukata da plaaju 12.500 duk. za svaku godinu raunajui od mjeseca novembra.

() ^^
WA

.
>^;(Tl^ ^ A^pw"^^ ^' uiii\\si

MM )1^
KM ^ 1^>
EAtTM,,
*^ WA no ^
()|)()
^
 49

^^ .
vvA no A
1,()()^
1).
>^
roAliiit

1,()()'
J ^,
^
1

ii,(a)pinu wa ? wa4iia^m. '^11(

^,()^ \ ^
MIlAOCTtv

n
Mll

11,1111 WA WAIIHMM,
AOrODOpUCMVV
CTf

^ ^
^ ^^ 1,
J TIICS^KU ^^ ;(
, 11 nCAK*^

)>^
roAHHiW,

^
II

,
WA

WA

^
^ 1^
no
>^ ,
11

MESHML
A DEKE

NE ^^.
^
^^"* "

11\
TO
no
CTf

HE MAE.

^. Tugra na elu ita se: il^^ jU- -^^ O -"^ To jest:

0

Mehmed
WA

bin Murad han

muzafer" Pobjedonosni Mehmed, sin Murada hana.
Na omotu: Gornandajnento clel imperator sultan MecJimet 1478 per achonto de charaz
de ducati 2500 ultra, U 10000 et questo per gmmruch.
Original papir, visok 40, irok 15'5 cm,

56.

(1478. J)^)? 29. jiilija na Pruscu grau.

Skenderbeg, gospodar bosanski, potvrgjuje, da je od Dubrovana po svom slugi,

knezu Vlahu E,adosaliu, primio 3 sokolia a po dubrovakom gragjaninu Jarku
50 dukata. Bio je voljan vratiti ih, jer mu je dar suvian a ako su ga htjeli darivati,
mogli su slati ohe ili kumaa a i za to bi im troak namirio.

^
()
()
WA
() 001
()
(:== Napisao Boijom voljom siromah Iskender.)

()||1,
nOHTEHie/VAl^ ^ II ^-^
II

c^ciAOMb

^.
^, ^ ^
^
^
;(016;(
,
^
!^ ^
^ 1^,
^
^
^ ^
^
VVnETK
Mll AONECE

()|18'
^()111 (11)

lpl^KO
pAAOCAAhliL f

HEMOrO^K,
N ^ .
COKOAlli^E

.
HE

^ ^, ^(
^ ,^, (). >(. ^, ^^ ")
VVAI^ WnE
HOfi
HE

KOM
II

WA
HE II

4
^
KO^HVVMI^
S\VAeAM

()
)0 -

,
^^ , ())
() ^.

)'
Na margini: 3^
^
^ ^. 11 nj)S4lJ,^.

Original papir, visok 39, irok 12'5 cm.

Mislim, da ovo pismo ide u godinu 1478., jer u zapisnicima vijea umoljenih ima pod 21. januarom
1478. zabiljeeno, da je Jako Buni (valjda identian sa Jarkom u pismu, koje je ime u Dubrovniku nepo-
znato) izabran da nosi Skenderbegu vojvodi vrhbosanskom dar, koji se sastoji od 50 dukata, riba i voa.
O sokoliima tu dakako nema spomena ali, mogue, da je u zadnji as lista darova piomijenjena te su

dodana naknadno
2) Ovako mjesto
tri

.
sokolia, koji su moda s druge koje strane doli Dubrovanom na dar.

57.
(1478.) ^), 28. februara u Carij^radii.

Sultan Mehmed II. pie Dubrovanom, da je ugovorio s njihovim poklisarima,

da od sele ne plaaju vie carine nego svaku godinu 12.500 dukata haraa i da je

poslao zapovjed Sulejm anbegu, da carinu ,,odnimi" i da im naknadi svu carinu,

koja se od 1. decembra do sada kupila.
Tu gr a.

^ ^
^ ^1 10 DfAHKH
.
^-

KN3^ DAACTEAOM

,
^(
no

^1 ( ^
^ ,
^ ^^'
8'0-

^, ^^ ^ ^ ,
^^
^ ^
^!^
^
()()
^
()()^
DEpilOM^
.
W-TH

)(

^
^ ^ ( .
()1
^ ^
, ()()
^^' () 11
^^D

() 1101^1
TUC^Kb 1^
11

^
CLM ^4HHMW

()^.

Original papir visok 41, irok 13'5
..
.
1} Listina datira se ovako s razloga, to je Sulejmanbeg bio krajinikom u godini 1477. 1479. a
1478. ugovorio je sultan sa poslanicima dubrovakim da povisi hara na 12.500 dukata. Poto je sultan
obeao, da e se Dubrovanom za mjesec decembar pobrana carina vratiti a to je doista uinjeno prema
sadraju pisma to ga donosimo pod br. 58., kojim Esebalija obraunava tu carinu poto su Dubrovani i

prema listini, koju donosimo pod br. 60. za godinu 1479. ve plaali haraa 12.500 dukata, to je nae
datiranje nedvojbeno.
 51 ~-

58.

(1478.) 0 (u Foi).
Esebalija, sluga hercegovakog sandaka Sulejmanbega, izjavljuje, da 38 dana
je

do 1. decembra pobirao carina i dalje do konca marta. Novac sabran do 1. decembra

da se preda u carevu liaznu a ostalo predao je Dubrovanom i to 7588 aspri i

loO dukata.
30 dukata.
1
Zivanu Pribinoviu

^ ^1
je dao 80 dukata te je ostalo dunih caru

-
jos

^ ^, , npLAU SVKpA^K

^
^11
0(0)11
^
ligilECTU ^DA^M

.
KaKW me TS',

KEpEML Tip^AL A^KpVVDI IHKWAAK,

^.
KKW

^ ^ !^ ^
^^^
(i
11,11^
01 WA
,^ ripURU

AM\\s

VVNE^EH

^1
11, KKW CMW WAl^ ^^^ .
^,^
A WCnEIIK

^^ , AW

!^ pWL^ ^^
^^
11.^ 4JW WA

CTEWMI^ ^ DMls

,
^
1^
^
^
^ |, ^
rOTODE^b^
\\
!^
!^
WAi^

^^ WAU WnM3HEXl^ 6
wcTA, beIie mii ^
^

^
^ 6

^^
,
WAi^

^^ A^pww
HMb
HH^i^
^

^, ^-
VVCDEIIbv

Na rubrumu:
HE wc
TKW

Jc-^^\ ^)!
^
e^^s^
^^.

.
nHAH
j.:
^^^,
,,Harereh-ul fakir
fpf wnoH
Esed Ali"
. = Napisa
ponizni Esed Alija.

Original na papiru visok 22, irok 16 cm.

Ovo pismo ide u vrijeme izmegju augusta 1477., kada je stigla prva vijest u Dubrovnik da je

Sulejmanbeg postao krajinikom te je consil. rogatorum 16. augusta 1477. zakljuio poslati poslanstvo
ad Suleimanbegho crai.micum nouum ducatus Bosne" da mu se pokloni i izmegju oktobra 1478., kada je
Sulejmanbeg bio ve svrgnut te je ehaja novog krajinika Ajazbega (2. oktobra 1478.) donio u Dubrovnik
vijest, da je potonji imenovan krajinikom.
sam u zapisima consil. rogatorum dva puta: 6. aprila 1478. raspravlja ovo vijee o
Esebaliju naao
jednom njegovom pismu, u kojem trai da se obrauna carina, to ju je s njime zajedno pobirao Radosav
dijak a 4. septembra iste god. spominje se da je bio subaa u Foi. Da to pismo ide ba u god. 1478.
razabire se po onome, to je reeno u opasci, kojom popratismo pregjanje pismo (br. 57.).
 52
59.

1478.^ 21. decembra u Daski.

Vladi slav, herceg sv. Save, potvrgjuje Dubrovcanom, da su mu oni platili po
knezu Vlahui Kabuiu i Maroju Gradiu na Daski vas dio dohotka, koji njemu od
Konavalja

010
pristoji sve do 3. augusta 1479. godine.

^
),
^I'

nfiiE,

n^NECTH \vnH
K?t?HWML4

^
\ ,
1^
^,
){ip\\irb. DAAAHCADK,
WK|)A3K

^\ ^^,^ ^(,,1 ^
KIIE^K ^^^^ AACTEW \ ^)0,;(1
WT MENE
\\
^ ^,
MH

^^;() ;( ^, ^^1^ --
npLDO
......
pOKU

no
WnOH ^
f.

HNE^^
^^,
^+^^

^
no rpAAHti^, K^A^t^H 11 ^

^^ ^ ).
CTEAOMb
^^ li WnH 11^
Di^>^
)(1
1^^
MOWML PUKOMU,

^ 1 .). ...
Dolje pecat.
Otraga:
DEiSE

147(S adi XXI

11,
11

dezemhre exped{toria de clterzeg Vladissau tributo de

Canali anno 1479 adi 3 agosto.
Originalno pismo megju Acta Sanctae Mariae Maioris". Priopio ga je i Mikloi,
0.

nije
c.

itao
str. 519. po Kukuljeviu

. . ^,
ali sa nekim razlikama.
na koji pada rok konavoskom dohotku; mjesto
imena Vlahue Kabuia, cita se u Mikloia krivo Vlah Nika Buni a datum listine
Vanije netonosti jesu da

21. decembra fali te ju Mikloi vrsta u mjesec august.

60.

1479., 9. januara u Carigradu.

Sultan Mehmed II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Nika Palmoti
i Naoko Sarakovi donijeli 12.500 dukata u ime haraa za iduu godinu.

^^^ ^
Tugra.

^1
WA DEAMKOrA ()()
II ^ ^^ DAACTEAOMK
DM.
11
no '
1,|)
;(
,
i

^ ,
,
^^o^^Or,

>^ ^
,
^ kakw
AOIIECOUJE

^^ )
II

, )1 . \ .

^^ ^^
1
11

w EpiiH ^ orwnopEifo.

,
aVi. ^ 311[1,

^^^.^) ^
rWAHN^,
-
. 1, ^
Otraga: exj^)editorla del hara?:o.
Original na papiru visina 41, irina 13'5 cm.

61.

(1479.), 27. aprila.

Sultan Mehmed II. zapovjeda Dubrovanom da zaplijene sve imanje Ra tka,

hamaldara Zivana Pripinovia, koji je prodavao olovo i drugo i ostao Zivanu

3
duan 3000 dukata te je od kadije vrhbosanskog bio odsugjen, da ovu svotu plati.

3
^ ^
Tugra.

11,()

^ ^ ,
^WA EKW ()()

.
^ ^^ DLCEM

;(
KHE^^

^
-

), , no TEM DM 16 \

\\'^ 16

WTC^AHAH
;(;<'|.
KL

WT ^ ^
^,^ , ^ ^ ^, )
^, .f.
^ >^
WAOnO

HUJE
^
ApSVw
KOM

^, 16 ^ ^^ ,,
^ 3 ^ ^^ '
DlimE pEMEIIOMS'

^ 8', ^K'^^nilD

^
II ,

uii Miiorw

1,
MH

^
) ) ^.
^16
ON

II DEpuH
HE

^ ^ 1,?'
MM.

MH,
1, , IIEI4V
 54

.
NE ^.
.3.
Otraga: 1479 adi 27 del rniperador porto Cassom sclauo per fatto de Pribzinovich.
Original na papiru visina 41*5, irina 19 .
62.

(1479., 16. augusta.) 884., 28. emazulevela.

Sultan Mehmed II. nalae kadiji sarajevskom i drinskom da zakupniku olovnih
i sumpornih majdana u sarajevskom sandaku, Rastofanu, dosude njegove trabine na
stanovnitvu njihovim kadilucima, za koje se po erijatu dokae, da su ispravne.
Gradski dizdar Mustafa neka ove trabine pokupi, a poto su dubrovaki bezi jamci
za spomenute zakupnike^), neka uzmu sabrane novce. Na kraju se preporuuje kadi-
jama, da na ovom poslu svom silom porade, kako ne bi nikakvo potraivanje ostalo.
U muhuru: Pravda je uzviena, a nad nju se nita ne uzvisuje."

^ffi

|^
jVjl ! J^:i^lf=*"

^
^--^,

JUli .j^^L:^li

}'^^^
^^ j-V)'^,

jV \ j^^^ "^^"
^i-'V^r.

jVj^j^ i t^y^y
^^^

^^
^-^^^ ^f^lkil^^ ^9;

^^^^
V^^^* c>>'-^-

i^J^Sjf^ . I
i-^:^^ f-^

Muhur:
^ ! ^ij-^ 0-!^^ j-'M;;-^ 4 |'^31

Otraga: Chadia
per Bosna quelo

1) U poetku
fii

se
e

de Oristofa^i Pribzinovich per s(ignori) de .

chadia de Drina. Gommandamento a Mustafa che schode

spominje samo Jedan zakupnik, a nie se onda uvijek govori u mnoini kao da ih je vie.

63.
(Oko 1479.)'), 13. augusta.
Sultan Mehmed Dubrovanom, da im je poklisar Franesko Puci
II. javlja

donio dukate, to su neki Dubrovani bili duni ivanu Pripinoviu i to

Andrukovih 1200 i Ruskovih 700 i naregjuje, kako da se namire neki dugovi
ivanovi, Kristo!anovi. Ratkovi i Ra divo j
evi, radi kojih alje siliktara
Must a! u, da s njima ovu stvar urede.
 55

^
^;( ^ ^

^
^!^
WA
1,() 1,()^ fo
.
-
rwc(no)A(A)pA

MHorw
nbCEM

^ 1^111

^ ): ^ '^ ^ ^
,
^ ^
no TEM
^ -
DEACMO
^11,

DEKE HE
,3 ^^
WT

^ , ^

11 1
,^
CEA^^l^

) -
1^^10.
11

no TEM

^^ (0) ,^ (
^,

3 ^,
,^ ^
^ ^
A^KL
\ nHlUE pESEIIH

WT
RH ,
^ ,
lep no MKNE WT .^. . f

11 rVVnOpEKH ,

^ ,
K^KHie

^,
HHNO
MH,

MH,
ONH
VVT

rWAf ^
^ ^
^?*?11,

,
^
^,
)(

ONO
nOUJAEAAb.

^ ^^^^ ^^?
OrVVDOpHAH 11

, }( ^
,
rWAHM^
^
OHUJE

11, MH
pESENH MH.

^^
)^ ONHM 1,
^ AODEA^ AO
, ^
^' -
S'3H-

^,
'^
ONH
,
pESENH ^?*?,
^
.
^ DOANH
ONHM no ^^, >1|,,
A^Kb N^ D\\ Hi DEAOAAO, 1 ^
 56

1
,
^^
DHiJJf

le
.. ^! ^^. ^ ^of ,?
^, ' ^^^^
..
Ttp

^
^ ODEM
11

.
/.

^
^ ^'',
TMCS'KE

, ,
)\'
^ ^, ^ , ^
^^
CS'

OfEA^E,
11

^
^
(\\

) ^^
oiiEi .

^ 111
? ^^^ ^>^,
II ETO 1,-

S'

MM .^ MH,
^

^
, ^
no TEM
MH 01, ^() ^^ ^1 WT
Kl^

pESEMI^, () ^1, ^3 ^ 3
nHIlJE

^,
TE

016
^^
MH,

^
^
^ no TEM
WT
HErVV HM
le
HM
Af'dr^rA
16
(0),
3 ^^
,
, ^\ OCLM
Hl

^,
WT

^.

,
3-
\ OHUJE 16

^ . |],
010 MH (||)^^ )), HM
^^ ^^ MH; no TEM ^OSET HM CE HE npHMHo"
CE 16 CE K^KH16

^ ^^, ^ ^^ MH, CE MOr^TL ONH ()

)
.
WT ONO II CE

^ ^^, 1 ^^CTOTHN
^ HI6
HUM
CE ^
HE ^. Dl OHUJE-

,^ ^. .
NE

Otraga: ata a Francha n 2.

Papir iz tri komada slijepljen dug oko 1 irok 21 cm.

Gore u tugri:

. j.: Mehmed bini Murad han muzafer" = Mehmed, sin cara Murata, Pobjedonosni.

Sravni s time oknmenat od 27. aprila 1479.

 57 ~
64.

1480., ()88., 5. februara u Carigradu.

Sultan Mehmed II. potvrgjuje, da su mu Dubrovani donijeli 12.500 dukata haraa
za iduu godinu a od toga su oni naplatili (odbili) 86 dukata, to je po carevoj zapo-
vjedi potroeno na nekog majstora Pa vi a i 1680 aspri za 840 dukata, koji su hi li

ugarski".
Tugra.

WA 10)() CHAIIArW 11,() AHHArW

^ no DEACMO, 1
,
^ ^ ^
^ ^ 1 ^ ^^ ^ ^1
^.
.^
>i

3
11

KEiiETLMKE^,
^

^
11

. ,
^^ ^ ^. ,^ ^ ^ l\MCi\\A
|],
lep
cnpi^-

^^^
^^ ? , ^ ^ )
DHrnEpEHENII

..(.. .w./VA.
5
NierVVn^
KEHETLHHE)(,

^^^ ^

^^ ? ^
^^
.
no 11 n^HO
KENETb^SKH^ 3 ){AfAH 5^^, NO Hi

^ .
,
.
n

^1111
.5... .
g
.
1 ^ ^. ^ ?
Otraga: Exped{toria vulijaricJia.

Mnogo mlagjom (!) rukom: Li serviano.

65.

(1480.) 6988., 7. maja u Carigradu.

hara od

)
Sultan Mehmed II. potvrgjiije

12.500 dukata na 15.000 dukata.

Dubrovanima

^
povlastice ali im povisuje godinji

[ ^'
^vilcgio scu mandato del imperatore Turcorum rw.

U REAMKM -^ CS'KTl
^^^ ] MAKKS^ S^MHII ()(0)
 58

CAS'rAMb,

)
BEAmi,'k;(L,

WA
^ ^^ )
) ^ ^
^ ^, ,
^ ^^ ,
CROK) ^^
HH^b
^
^,
) ^^
KOKl

)
KOl

^
^^ , ) ^ ^ ^.
no
^ CBOW
O^'jO^

)})^1
^^
no |)^

THC^K'k
^^

n^TL
^^^
KOt

^ ^^ ^
^^^\ ^. ^, ^ ^ ^
lW Cf

THC^KL

)(^
nETb

^
^ ^^ ,
no ^^, K^fc /^B't ^^^;
^!^ ^

^ ^,^ , ^, ,
no TEML 11

^i^e

HM

,
iiH
\\>^

!^
,
';(.

^
MH

;(
MH
MH

)
MH
REKt

,^ WA ){
MH
HE

MH

;(,
,
noci^A TE^i^

^(^^(OK'k, ME ^ ; MBHTb CLTBOpHTL

^ MOii\L M'kKO'k 30 pEHEM^ML

1^1, \

^^^
^1^^
, ^
nOAOKMVV.

) ^
IIH>(L

' no
MH'kEAME

MH,
m\\s ^
,
^^
^
^' )
[^]
16

^]
WA
) ^.
- HML
, ^
^
^
ME

^.
MEMOTROpEM'k.
MH WA

MH !^ 8'-
[)

BL A'kTW 5.... 11, ^ ^.

ME

3 ^

Prepisano iz Liher Frmilegiormn" , str. 116. dubr. arhive. Istu listinu priopio
je Mikloi po originalnom fermanu, koji se nalazi u c. kr. arhivu u Beu. Sr. o. c.

str. 523. i 524.

 59
66.

(1480.)!), 7. maja u Carigradu.

Sultan Mehmed II. pie Dubrovanom, da su mu doli njihovi poklisari i govo-

rili radi onih njihovih zemalja, koje je bio zapovjedio da budu podruna" sandakom.
S njima je ugovorio, da im se te zemlje i batine opet vrate ali pod uvjetom, da za

^
est meseci, kada im valja poslati hara, poalju jo 1250 dukata.

^
^^ ^ WA

no
^
KNf^^
<'(0)()

le
Tugra.

DAicT^AOM
.
41
CH/\IUrW

KECTf

,
\
1
DEAHKArVV

^ ,
^^-
^^^
Mll6rW

nEpilH
^^

6>
.
^
KErWM

. |)
orwnopHCMO,

,
01^,
no Ap^rwM
ODEM .5.
)
,
^ TOM

WT
AKIItimiUrW

^Tl^pl^
.^. ^^ .
^;(
) >(
N
^ 118', KOK)

^.
ME

^ .
.3. 11. ^ ^.
Ovo pismo valja vrstati u godinu 1480. i to s razloga, jer je nesumnjivo u savezu sa slijedeim
pismom od 30. novembra 1480. to ga donosimo za ovim pod br. 67.
1) Ovako mjesto OCDEN =rr osim.

67.

1480., 30. novembra.

Sultan Mehmed II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Nalko Sara-
kovi i ivko Resti predah 13.750 dukata za godinu 1481. i to: 10.000 dukata
haraa, 2500 dukata za gjumruk i 1250 za to, to je Dubrovanom potvrdio dravu,

^
vladanje

^^ ^ ^ ^
i ljude".

<'^()()

.
Tugra.

11<'
DAACTEAOAA
'
^^ < ^()
 ~ 60

.^ DEAfTN H ^NATE
|) CTf ?01
^
THC^KU

^^
^^ ^ ^
,
II

;( ;(
^^^^^^ 5})^
Cl^HE

KENETLHKE^
11,
Mi
^
^- 11,|)

^^^
11)( 01^,
) ^^ ! 11, ^,), -
KOlo Afkmvn

?,
MIIOrW, rWAHN^,
^ ^ ^^, ;( TO

^ ^

8'^
^(^ 11,?
^ \

^
11011
^,
^ ,
^

^
. U
^1^|)1
cHie

^^
Dk 1100111.

Original na papiru visina 40*5, irina 16 cm.

. .

68.

(1481.), 7. marta u Carigradu.

Dragoman Kasum potvrgjuje, da je od dubrovakih poklisara dobio aicu na

Dubrovanom. da mu tako malo alju, gdje su mu prvanji poklisari

^
dar i predbacuje
au 16 dukata. Osim ae dali su mu za budete po 5 dukata.

^.
donosili vie uz

^ ^
, ^
^
^ ^ ^^ \\"
rwcnoAO

^. ^ ^,, , ^ ^
. MM
rwmoAO
le ^ ^
001111.
no DAmH^
11
VVT

^ ^)
rwmoivrno
^, HE

,
\^

^.
()^ WT
^ - KOH) pA&VVTHII,^,

'
\\[\

,
WTK
WT
1>( , WT
KOM KE>(S' ^ CbAA 51
^

^^ ^,
rwAHiis' ^,

^ - 61

? ,
m
^ lep

HE ,
, ^ , ^
1^) , |)
Mpi^DH
lItCUM
le

^.
II

MOie
^
^-
rwcnoiJ.LTao

.
10

.
.
rwnoj)EKE,

.^ ^. ^^
^
le

AO^OAE,
WT \\\

MH
me
HE

rw^(no)ivrno .
.3. ^ 1,(^).
Otraga: 1481.
Original na papiru dug 40, irok 14* cm.

69.
(14)1. 1181.), 1. februara u Carij^radii.

Sultan Mehmed II. izdaje salvum conductum^ koji vrijedi za sve one osobe, koje
bi dole u Carigrad ili u Peru, da otkupe slijedee zarobljenike: Suzan u ker Clio-
droipa Udine za 500 dukata, Ivana Antona de Chaldora i sina mu za 1600
iz

dukata, Ivana Jakova Picinina, sina kapetana magistra Jakova Picinina za 1600
dukata, Ivana Guarciu za 500 dukata, Gjorcina Galezu za 500 dukata, Filipa
de Novele iz Mantove za 500 dukata, Ivana Chierigato iz Vience za 250 dukata,
Trojana Papachoda iz Napulja za 210 dukata, Aleksandrina de Rivele iz Ber-
gama za 120 dukata, Franju de Brianaiz Padove za 100 dukata, Ivana Mato iz

Skadra i popa iz Trijepa za 100 dukata.

Salvum conductum vrijedi za sve ljude, koji bi dolazili u stvari otkupa, bili oni
Mleani, Lombardi, Toskanci, Talijani, Francuzi, Nijemci ili Dalmatinci a carevi ka-
petani, timarnici, sandaci, kadije i svi oficijali imadu ih nesmetano propustiti.

Tugra gori otrgnuta.

Nos Mehemet dei gracia facimus manifestum onmibus
et smgidis presentes apertas inspectiiris, qualiter liabemus in potestate et charceribus
nostri doudecim quorum sunt infrascripta et primo Johanes Antonius Chaldora
cum filio suo, Johanes Jacohus Picinin, quondam magistri capitanei Jacohi Piinln, Jo-
hannes Ghiarcia, Corzius de Galeze et Philipus de Nouele de Mantua, Johanes Chie-
rigatus de Vicenza, Troianus Papachoda de Napoli, Alexandrimis de Riiiel de Ber-
.0, Franciscus de Brian de Padua, Zoan Mato de Schutari et Prete de Trebch^ iiem
vna puella nomine Susanna, filia (Jeorgij de CJtodroipo de Udine, Susanne tacsam et

pretium jussimus imponere fllorenos quincentum. Quibiis omnibus supradictis duodecini

tagliam aut pretium imposuimiis secundum informationem datam porte nostre de conditione
et possibilitate predictorum, que taglia uel farsa tali est, pro primo: Johani Antonio Chal-
dora cu7n- filio

similiter mille sexcentum,

florenos nel ducatos

suo ducatos uel florenos

V centum, Philipo de Nouel de

mille sexcentum^ Johani Jacobo Picinin
Johani Quarcia fiorenos quincentmii id
Mantua ducatos 500
est , ducatos
(Jorzino Galeze
id est quincentum^
 62
dncentum qumquaijinta, Troiano Papaclioda de Napoli
Johani Chierigato de Uicenza
ducatos 210, Alixandrino de Riuele de
cisco de
diicatos

Bergamo ducatos centum id est 120, Fran-

Brian de Padua forenso centum et Frete de Trebch ducatos centum. Ideo ad
^
petitionem et reqmsitwnem predictorum jpro securitate et cautella isporum et pro fide et
chautella omninm iUoriim amicorum uel parentum, qui sunt venturi aut dehet uel dehcnt
uenire, a quac^tmque parte
jussimvs ac imperauimns scrihere presentes apertas
mundi sint, pro liheratione et rescossa
et manifestas litteras ac fidem
predictorum ut
et
,
jjlemun,
amplum, tutum, ralidum et securum saluum conductum omnibus et simjulis cuiuscumque
7iaiionis aut conddtionis sint, Venetis, Lumhardis, Tuschanis et alijs Italicis, Francigenis,
Alamanis, Dahndticis et culuscumque provintle uel piartls totius mundi sint, veniendi et

accedendi ad presentem ciuitatem nostram Gonstantinopolis oc Pere, aut per Mare aut
per terram et ad quecumque alia. loca ciuitates et terras nostras et eis standi, morandi,
neijttiandi ac pernoctandi et inde semel et pluries recedendi ac reducendi reali ac
personali inpedimento cessante, tam ipsis uenientibus Ime, quam istis. qui erunt redempti
aut rescossi, vnus, uel aliqua pars illorum aut omnes, soluendo pjretium prenominatum qui-
libet pmrtem suam, possit uel possint recedere ad voluntatem et libitum dicti aut dictorum
tute. Ubere et secure ut superdictum est. Et si vnus uel aUqua pars antedictorum soluerent
pretilim suuin et adhuc non uenirent denarij pro redemptione et liberati ne aliorum, quod
illc uel ili, qui soluerent et satisfacerent tagliam et pretium ipsorum, aliquid eis non
preiudicat, set quod sint liberi ut suj^ra continetur. Volentes et mandantes omnibus et sin-

gulis capitaneis, patronis et alijs offitialibus galearum et fustarum nostrarum, presentibus

et futuris et similiter omnibus capitaneis terre, sanrachis, timaratis, chadijs et alijs qui-

buscumque offitialibus , cuiuscumque condictionis sint, et sclauis nostris, qaatenus presentem

saluum conductum obseruent et obseruari fatient sub pena ifidignationis nostre.

In quormn omnium testimo[nium et] fidem presentes jieri iussimus.
[atujm chancelarijs imperii nostri signoque nostro solito sign[atum]
Datum in nostra residentia ciuitatis Constant ino polis clie primo mensis februarij.
Original na dugom uskom papiru. Gori bijae tugra, ali je tamo papir istrgan
te su sauvani samo donji dijelovi tugre. Gornji dio je uslijed vlage dosta isplavio te
se zato prvi redci dosta teko itaju. Listinu naao je prof. Konst. Jirecek 1897. /98.
ali do danas nije dospio da ju publicira.

70.
(1451.-1481.), 29. april u Driiiopoljn.

Sultan Mehmed U. potvrgjuje da je u njega bio dubrovaki poklisar loko i

alje sklava Kasumbega u Dubrovnik, koji e im javiti, to ima poruke.

WA^ DEAMKarO WCOp

^ ^ -
Tugra.

^^
Ul\m\VO

CRE

()
^.
TO
^
KIIE^OMb

^
^
DAACTEAOM

^ ^
^^
ATW
^^
^.
, ^^
^
MH.
II 0
>(EpfTMfMW.

Original na papiru visina 43, irina 14 cm.

71.

1481., 22. Novembra u Drinopolju.

Sultan Bajazid II. potvrgjuje Dubrovanom prvanje njihove povlastice i sni-

zuje im dosadanji hara od 15.000 dukata na 12.500 dukata te se kune, da e im

tititi njihove povlastice i prava.
Prmilegio del imperator Baiasif Turcho, quando successe V invperio.

^ ()(0)) REAHKM

^^
^
Vi^h^\s ll^pK

^
II

^ Kld^llTK

;(.
npHCRETAWr.A

R'kpUH^V
II

^^^
nOHLTEIIH

II Clx RCLCEMU

^^ )
^ ^
KIIE^U

^)(^
CpiJ,EMU
1^1

^
ripHRHCOKWM^^

, ^ -^
REAE

U,pCTRA

^
^
^ ^, ^
RMCOTU,
MH, KVVrA
leC^

II

ORETL nONORHTH
()
)(^^
RL
nOMEHE,

CRCfc^b REpLIIII

)
II

^ OKCpCTRW
^TRpT
RHUJE

^
pESEHH

^^
HHE3U

01
11

^
^^ npR'k^u

RpiMElIK.

(
' ^^ 1
1^^)

^ ) ^
>^ ^
^^
KAETORM^
MOl RCOT
11,
8^(
,
ll/VAL

II
^1'

A^KOR
MACTL II

IIHMM

^.
;( )(1 II 511 II CL 11;( TproRN,ii II CL

,^ ^
(
,
10 t ^. ^^ ^

)
le no 11 ^^^ n HM ME MH

)
^
3AW, MH REAHKW, MH \\\\\ ^, MH \\\\\ MH
MH^U

^
MH

^ ) ^ ^
MH, MH
^
3^ )
MH
RE3'fcpH
MH

MH
^^.
cRH
MH^b
MH

REAIIKL,
101^

MH
MH

4 MH^U
Rcp
MH^L
MH
MARK^
ROH(RO)(E) MH
MH MH^L

^^
11,8'

^
^ MH^L
Kl^ ;( ^ RIIIO \\\\^\^

KR^
^
II

RfAKO
no

^^
^^^

MicTO
W IJ,pCTR
^

MH MH w . ()(0) ^ ME

RfTEOM ^-
MH

^,
RHUJE

^( II ^, Rll
^HHMH>(L

s' fipi.uE ^lpcR'k'o

 ^ ^^ ^ ^ \\',
64
^^, 1^11-

^ )^,^
REAl MH
cETf thcs'km ^' ';(
\
^^
KIIE-mU^'k^L ^, ^^
-
^()()1 ;(1 are ii

'1
^ \
^ . ^^ >
1,^/^14, WA nw
^^ no ^^ '!;^^ ,^^^ 11

01 ^^ ^^^
li

^^
ARE

rWAHM^ CL
^1
CROi^' R'kpLIin
01 ^^^CTR H^L
MM no ^),
11

',^
, ^ ^^ ^ ^
oi|iE

){
sNMim;(L ()()1, Mor^TL
\^
iiH\L im>(L

^ ^ ^
cl

^ ^^ 1,
RE^L

no
no
^ ^ no
no
no
no ^^^^
no
no
^EptvlJ,ErORHHE, no
MH no

RC'k^U
no

) ^ ^^ll,pCTR HML HE

^ ^^
^ ),
WA NH^L
rprORE,

WA
^ ^.
^AETl^ AfArW.
^^
, ^

TprORE HE
M'fccTO,

^ 16 ^

WAHEC^TK,
^ HAORAHHL
^
). ^ ^
^, ) 1^. )1^
HML
TKO
M(H>\(0)CTb,

^
^^51^
no ^
A^rORE CfiO'fc, TA't

),
HMls ^^ KOM
, rwAf

^ ^^
C^TL T^pUKE, nO)Tl^ np'kAI^ ROAt^ nOREAEHMie

R^Af.

!^.
HE K^Af ^, TKO K^Af >^?1^,

^
01
C^TL

MML
no
TKO
^^ ^!^

^4Hhm;(l m(h)a(o)ctl:
HE ^^
kom
HOUJEAU

^^^
^
HARKb
^

^.
A^'KpORHMKU,

pCTR MM, ^^^ 1, HErW

^)
HE ^

^4;(^ ^^ ^.
()()
R^iM
KM

^!^
MM

) -
^) ^^
H^KEMbi

no
no HM^U
no ^^^, ^-
AO&pOROAHW.
 65 -

^^^
, ,,
m\iwk ^ iiH^L
TKO
im^b aioaeml hh^l
^^ hh^l

) ^^.^ ^^ >
no
pfHfHH
HML

KHE3L
K^Af RKl^ WA

^^
MH,

^^
^ ^ ^ )MOt
(
^!^
CROH

npECR'fcTAOCTU
R'kpNH

npRM
npLREML
METU

A^IIU IIOREMKpHt.
11

ORO :
^^>
^^^ ^
A'fcAHNE

^
RHUJE

^
), !^
5t?HR0Tbi

^),
^1,'^ MOH^l^

MM .3.
^ . . npopOKL
>^
WTHHHE

REp^ieMO

^, , ^ ,
nOCREA^'kMO
MH
MH MH Rtp^,
3-:^,
KOh} R'k-

^^ ^ ^ ^ ^
le ChTfiOpHW MEKVV

^ KNE3L A^KpOR^iH pRO R'fcpHVl' pHCR'kTAOM^

np'fccTOAK) REHHCTK, KOrU ^, ORH
^^
CARHmE
RL ^TOpr'kN'k

.
MH
NEnOTROpEH'k
HMU K^Af
.
;(pHCTOR
RL AETW ^5.S.S.
^..
(0

..
^ KR AA\\\s ^ ^^
Iz kodeksa: Liber Prnnlegiorum dubrovake arhive, str. 116. 117.
Mikloi priopio je u spomenutoj knjizi na str. 526. 528. isti dokumenat po
originalu u c. kr. dvorskom arhivu u Beu.

1)

2)

3)
=
Mjesto .^.
Ovako pogrjeno dva puta.

72.

(1481 )) 1. decembra u Drinopolju.

Sultan Bajazid II. potvrgjuje, da je primio od Zivana Gjukia 2000 dukata,

to su ih poslali u ime doplate duga Zivanova i Kristofanova te zapovjeda, da mu
i ostatak toga duga to prije plate.

Tugra.
5
 ^ ^^ ^
'1 ) ^ )
.
^
. , ^
66

mha6cthwm KW?t?HWM

^ ^^^ ^ ^0() ^
no 1 DEAOMO,
WT

^
KWI

;(1^ })0
;(
^
01. |) ,
CHf

^ .
Hl;^ ^,
^
^. ^-^
^^.
?01^
DM,
C^Tb

|)^^1
1
^

WT ^1
n\s

)^ . ^ |)).
i) Razloge zato ovo pismo uz upitnik stavljam u g-oinu 1481. iznijeti u poslije, kada u
pokuati da prikazem historiki i kulturni millieu, iz kojega su ova tursko-slovjenska pisma nikla. Ovo je

pismo naao prof. Konst. Jireek prije 12 godina u dubrovakom arhivu, ali ga nije do sada priopio
s toga to ja inim.

73.

(1481.) 17. decembra u Drinopolju.

Sultan Bajazid II. kori Dubrovane, da su pomagali Ugre u Novom protiv

Ajazbega, vojvode hercegove zemlje i opominje ih, da toga vie ne bude.

^ ,
^ W

no TEM
^E|)CErWnEH
^
, 01
<'()()|)
DA^CTEACM

CL
.
^|)
KNHPVVM
()

,
^,
MIIOrW

1^3
,
w^o
^
^ 11()0
1 ^ MOie nHcoTH, rwn6pEKH,

WT ^ 1^6
1
,
lepE

^^^
^

11
Honoie

^ -
 3 67
HIC^TL ^
WT

01^
, ,)
^ ,WTMArATE
)
^^.
)^ Vl'ICKE
16 nfAOMO, KLTK
Kf,

^.
DbCEAA

-
,
^^
^ ^ ^le

,
no
lep

Cb -, ^

NE
:
^^,
lep

ci^np^mENA.
NE

,)
IjJO ,
WT -
3NATE.

.31.. ^ ApENOnOAH).
Gori u tngri:

. j.: Bajezid bin Mehmed han muzaSer" = Pobjedonosni Bajazid, sin cara Mehmeda.
Otraga: 1482 adi S de linperador tur eho scriue se a lamentato
Ajaxbeg contra per Ongari e per Castel nouo etc.

Duljina 52, irina 14 cm.

74.
(1481/82)0. Bez datuma.
A j as paa gospodar hercegove zemlje oglauje, da je Dubrovnik ozdravio te da
je slobodno i bez svake opasnosti trgovati s njime.

WAL
KT^^NpOMI^
^
, ^
^ ^^
^( ^1
KMETODHtiEML
(0)(0)

( ^
nOHNHKOMb KNE30nOML

^^
^.
(0)
ETO

/) 3 ^ ^ 3NANHe'',

^,
^OTHNE ^^-

^ ,
KpODNHKK W hIie caokoano ^ ^^-
KpODNHKK COW HNH TpbPb
^-
Tpl^OT,

^ ^
(0)()
^,
NEKOE ^^
(0
(0)()^
|^() N ^^,
\^)
NN N ;( NE NH
NH N ()
A^KpODNHK^^
Tpi^roME ()()) ()()^.
5*
 68
U tugri na elu pisma: i^^^} /^--^-^

. j.: Harereh-ul fakir Aj as Napisa ponizni Ajaz.

Original papir visina 275, irina 10 cm.

Opaska: U pismu imade L obino oblik slova g.

Nema sumnje, da se pismo odnosi na veliku kug-u, koja je harala 1481. u Dubrovniku te je od
nje pomrlo 92 vlastelina, 43 vlastelinke i 2000 puana. Sr. Restievu kroniku, str. 386.

Ovako mjesto AfTl^hEAmf.

^-.
2)

3) Ovako, ako ne valja moda itati

4) = )(().

75.
(1481. 1482.) 31. augusta u Carigradu.
Sultan Bajazid II. pie Dubrovanom, da je bio uo, da u supruge hercega
Vlatka ima skupocjeni kamen pa da joj je pisao, da ga polje na ogled da ga car
kupi. Ona mu je odgovorila, da poalje ljude, koji e ga viditi a to je bilo caru
neugodno. Nalae Dubrovanom, da oni dobave polju kamen po pouzdanim ljudima
i

^^
u Carigrad, da se procijeni a ako cijena bude primjerena, da se poslati novci ili

e se

^ ^^
kamen vratiti.

m\^^v\w^^^
Tugra.

) d^amku .
) |){'.
\\

.
M^KLpillOVl^^

() ^
no TfM 1 DfAOMO, NEKU

^() ^ ^;^^ ,.^

()(),
() 1

,
TW^
|)

^
Tvvi N^rwAHO iumwi
^^
^
^^^ ^^^ ^ ^^
^
DE^NVl^CT, II ^

^^^ ''()
^ ^ .
WT
10 ^, |)-

,
TE

^^ ^,
16 ^^, ^^
^
le

MHpWM nwmAET.
^^
Papir visok 42, irok 12-5 cm.
.
Pismo posuto zlatnim pijeskom.
0 Bajazid II. zasio je na prijesto 1481. a herceg- Vlatko poao je u martu 1483. preko Novoga u
Dubrovnik i odanle u Ugarsku. Pismo dakle ide u g-od. 1481. ili 1482.
 - 69
76.

1482.5 24. marta u Carigradu.

Sultan Bajazid potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Jakov Buni i

Naoko Sorkocevi donijeli 12.500 dukata u ime haraa za iduu godinu.

^
^?
,
.
^
WA ()()|)
^ , () DiAHViOrA

10^
^ ^ ^
^
. ^ ^^
.
no

11
le nfAOMO,

^ ^ ^ ^^ ,
THCS^KK

.
.3.

, KOM
^
^ 1^^
^

.... OnO^H
MH

^ , ^(
101

^ n\s

...
"
.
1, ^ 11,().
u tugri na elu pisma: jU- joy\i

.. : Bajezid bin Mehmed han muzaSer" = Pobjedonosni Bajazid, sin cara Mehmeda.
Otraga: Per harae nouo a sultan Payazit de V anno 1482.
Original na papiru visok 42, irok 17 cm.

*) Isprva napisano i popravljeno u \.

77.
(1482.), 17. decembra u Drinopolju.
Sultan Bajazid II. zapovjeda Dubrovanom na tubu nekog Mehmeda, komu su
u Konavlima ubili brata Aliju, da nagju krvnika, predadu Mehmedu, koji e ga
odvesti pred A jaz basu, hercegovakog sandakbega ili ako ga ne nagju, da plate
25.000 aspri, kako zapovjeda erijat.
\>
^ WA
~
(0
C^^ALTAIIL
10 ~
WAL DiAmorA
^^ ^(^ KHE^^ ^
^ |)()
Wn3i T^pLHHNh WAL ^ ^.^ - ,
, T^?t?HW

^
1

^
1^^
nOpbiT^ pl^CT
^

'
MH,
,
^|^
^
1.111,
|) )^
^ ^ ^^
ripiMHTE
16 ^!^

vvHKAE

^KHW
(l) |)
|)1 ,
11

^
^^,
wnoH

WNL ^ O^Ais ^
^

K|)LnK
)(;^>^,^
^^, DEKE HE

^1
^^^ ^ HE |)
WAb ^EMAE
^ f^KE

^^^ ^ ^
Kpi^DK
.
^^,
,
^(,
^,
,
^ ^ ^ ^1^ .
^ ^^ W?KHIMb.

^^ )^
Kpi^DL

Opl^T^
HE ^. ,
MH
MH
^^

^
^M'j^iMiTk
Wn^H ^,
\^p\sn\s

.
^AKOHL
HE

EfE

. . ^

S druge strane turski

DEAHKH WAl^
.^l.

spis,

qual cercha cason per suo fradelo che dixe esser amazato
a gore:
MH

ie XXV. freuaro
m
1483
Ganallj.
HE

recepta per vno el

U pismu manji turski list.

Pod turskim tekstom na legjima: Expeditoria de vno amazato in ChanaL

Na osnovu ovoga fermana izdana su dva turska spisa, koji su bili priloeni istome.
Jedan od tih spisa izdao je hercegovaki kadija Uvejs sin Murselov poetkom
rebiulevela 888. (= 1483.) te njime svjedoi, da je Mehmed, sin Sulejmanov iz Dubo-
ice doao predanj da od Dubrovana, koje je zastupao njihov poklisar, trai ispred
porodice brata si Alije, koji je poginuo u Konavlima, krvninu. Dubrovani mu u to

ime isplatie 25.000 aki te se on zadovoljio time i odrekao svake daljnje trabine.

Svjedoci ovoga akta bili Hamza, sin Abdulahov, Skender,

su sin Abdulahov, Alija, sin

Abdulahov, Hasan, sin Abdulahov i anonimni pisac osude.

U drugoj listini, pisanoj takogjer poetkom rebiulevela 888., potvrgjuje hercego-
vaki sandakbeg A jaz paa ovu osudu i izjavljuje, da su Dubrovani udovoljili zahtje-

vima tuitelja, koji od njih nema nita vie da trai.

78.
(1483.) 24. februara.

Mehmedbaa, paa Romanije Zapadnim stranam javlja Dubrovanom,

i da su
im poklisari Nika Zoreti Nikulin Gradi donijeli hara a njemu da
i sn na
njegov zahtjev i na zahtjev cara Bajazida dali kao i lanjske godine 100 dukata
i 2 ae.

^ ^^.^^ WA
WA
WA po/V\llcow

^ ()
()1
CL ^,
.
^ WA

^
11\' .. \u^\^

..

no
^
^
no
..

;(.
,
rWAHII^

()
nj)HM(H))(b.
^11().

^ ^.
;^
IIEKOK)
UJ

fEM NE

.. AHL.

Gore u imzi: ^SaIUj.S^ t. j.: Ketebehu el fakir Mehmed" == Ovo napisa po-
nizni Mehmed.
Otraga: 1483 di bassa di Romania per ducati 100 ha cercato.
Original papir visina 325^ irina 15 cm,

79
1483 (mart) 888 mjeseca safera.

novska

^ ^.
Ferman
sol
poslan novskomu
prodaje druga osim
dizdaru, kojim se brani da se u
dubrovake soli.

: ^
Novome, kada nestane

:
;^ COW
^!^
)
iiOBOMK
^,
NHK^AHNL
cow,
^^^
COW
^^^,
^.
NE
,
^!^
).
WAK ^^''
),

^,
CMW >(pMLN ), \\ '

^^ ,
); ^
COW1. NE
; ^
,
wX ^^^^^
COW
N NOBOAAU

COW
^!^
COW SMNM

NH^L
NE )0-
ii-
 72

f'dVii . ^ ^^
npLKE

Po prepisa u Liber
. ^.Privilegio7-um^'
Rtp^iTE.

dubr. arhive, str. 118. Odatle priopio i

Mikloi 0. c, str. 529. Na ela ovoga pisma pie . del imperator prefato a na mar-
gini zabiljeen je ovaj datam: 1492. 20. gnro, na taj datam ne odgovara tarskoj go-
dini 888. jer ova poinje 9. februara 1483. Da je onaj, koji je napisao na margini
ovu godinu, pogrijeio u preraunavanja, vidi se iz toga, to je kraj biljeke, napi-
sane na istoj (118.) stranici reenog kodeksa na margini, napisao slijedee: Anno
Y. X. 1491. a jiod tim anno Mehemeti 886. to je takogjer pogrjeno. Pisar je tu do-
due dodinu isprva korektno proraunao sa 896. ali je poslije promijenio deveticu i iz

nje nainio 8 i tako doao do pogrjene godine 886.

80.

(1483. u aprilu) 888. mjesec rebiulevel.

Aj as paa bosanski sandak potvrgjuje Dubrovanima, da su posve namirili

Mehmeda, sina Sulejmanova iz Duboiak" a, komu su u Luci u Konavljima bez
razloga ubili brata Aliju te je poao u Carigrad da se potui te da za to ite krv.
Mehmed se pred drinskim kadijom sDubrovanima za krv naredio za 25.000 aki
a kadija im je na to dao budet, da Mehmed nema za tu krv nita vie od njih da trai.
Uz ovaj dokumenat bijae priloen budet kadije Uvejsa, sina Murselova,
i

izdan u istom smislu poetkom rebiulevela 888.

-^ ^ ^^^^ojkS^ stX^-^j_^:> ^^\^ ^\ -^^^-^.

^ JJ f ^..! ^ ^ ^ ^\ JJ.^1^ jli <i-l

^ ^J^l -^.^^

^. . ^ ^^^ jja.^ ^*^ ^-^^ ^ ^"^^ ^^'^^ ^^^

 73
81,
(1483., 24. maja) 888., 15. rebiulahira.
Ferman, kojim se nalae foanskom kadiji i novskom dizdaru, da hamal-
darima brane, ako nestane novske soli, prodavati tugju sol, nego da u tom sluaju
imadu prodavati dubrovaku

^ ^ sol.

^)^.
^
(
VV

01':
^^ ^^ , MI^ph,
a
!wo\^

ME
KHW

TEpU
^
NORbCHWM^

1 ,^^ ^, 11 IIOKLCKH^U

MOW
11 MtcTO,
ME
Ci

>^1,
Rpt-
cow

^
); ^^ ^')(

^, .^
cow nwXn^M^ WA
COW wX
^^^, ^10.
^).^^^ ^)^ ^, ^, >^ MOBOMU
COW WA
ME ME H^L ^ )(,
HML ^ ^. ^. MicTE

Originalni prepis u Liber Privilccjiorum^^

^ .w.n.M.

str. 118. dubrovake arhive. Odatle je

priopio i Mikloi o. c. str. 529. ali uz neke manje netonosti.

82.

(1483.), 1. novembra u Drin<)|K)l.jii.

Sultan Bajazid II. zapovjeda Dubrovanom, da Jerolimu Spineli, koji je bio

^,
kao poklisar Horentinski na Porti, dadu lagju, da ga vozi kada ima poi.

^
^ () . ()()
Tugra.

8: ,()
1 \\
1
li

() >(-

no TOM
^ ^ 1 W'r

KOM KHW WA

MH WM^H
^
^^,
ME
110
^: ^ ^ Epi
11,()|^ MH
?

^
3
).
MS'

11,()
wnET
,
,
.
11,()6
\\\\,

\.
 _ 74
Otraga: Adi primo dccemhrio 1483 recepta per vn schlauo.
Original na papiru visina 48, irina 1*5 cm.

83.

1484. 15. marta u Carigradu.

Sultan Bajazid II. potvrgjujje, da su mu dubrovaki poklisari Nika Zoreti

Zonko Sorkocevi iNikulin Gunduli preda^li 12.500 dukata haraa za iduu
godinu.

. ^
^ ^ ^^^ ^^
DAicTEACM
DEAMKU U

A^^fODfciHKH/Vl AH)KWnL

no

^ ^^

,
le nfAOMO,
KIIE3

^
Aorvvme
3 ^
KIIE3

^ ;( ^,
WT

^^^)
(),
^
^

?^^^.^ ^ .
TC^Hl^
,
DL
rwAHM^,
HETnpbiTO

^^?^
U\s
)
;^
.*^^*^ ^^^
^^
^()
"

^ ()^.
u tugri: ^^^ jU- J^>^ ( J^Jl t. .: Pobjedonosni Bajezid, sin cara Mehmeda."

Original na papiru visok 43, dug 13"5 cm.

84.

1484. mart, 889. safer.

^
Ferman, kojim zapovjeda hercegovakom sandaku Mustafi, da se osim

^
se
crvca, olova, voska svile puta sva druga roba bez carine u Dubrovnik.

^ ^
i

^()^ !^.
WA
4;,
cw
: -
\ ,,
Rp'k-
 75

^
^
^ A^KpORHHKK

11
IIORCK^

4E(CTH'rS')
^
^^;
()
HE

^ 1l]JO
OCRifl

^(ARAAa

^
^ .
Ofti^K^M

TOM
pRI,
.-

p'kHL.
i

OAORO,
CRE

CKAARK
IjlO R^AC

WAl^

' ^ ^
. ^ CRHA^ ^UKLpWK'k
|) HE ^^
TOM
A^KfORHHK^
1) p'ksL

WA

' ^'^ 1} ^,
rOROpHUJE.

^) ^
1
^ , ^),
^
^ .
;
^ ^, - ^. 3
ORE 3 3 TOM
CMW
HE

M^L
no
piHuu fTR|):

np'krE
ORO
ff

^^
^^
Mod; poKKie

HE . ,^ ^^ ,
TpiK^i wa
KOM CM WA
^,
TEKE
aherh
3,

,. ORM
K^Af.

MOM A'fcnM R'kp^'kETE

HE TOROpE

OR^M ^ ^ ^ !^
wnS
Iz knjige
margini zabiljeen
na kraju pisma.
Liber Privilegiorum
je datum 1493: 20
str.

, 118. Priopio
koji se ali
i Mikloi
nikako ne
o. c.

slae, sa
str. 529.
datumom
Na

85,

^
(1484. mj. juna)

Ajazpaa, gospodar bosanski, daje svome slugi Elezu, koji je otkupio neku

^.
^. ^
enu iz Konavalja iz robstva za 225 aspri, preporuku na Dubrovane

() ^
Adresa: ^ ^
^^ (0) ^^() () WA1^
^^
R WAI^

^
^ ^& , ^ ^ ^
MHOrSV
MOM
ApRME

^
MM,

^
TEM \\
RMW HMKOI^
REAOMO RllJEM^^

W(T)K^nMW
(0)011,^ CS'
3
()-
:

npEAAEHA

.
MMH^AW, HM
pESEHM ^.
3 TO
(0)^
ETO HOtiE

^ TE
 76
Duljina 29*5, visina 20 cm.

de 1 Otraga pod adresom: Adi

hassa.
Originalno pismo peaeno
. . . zugno

utim
1484 -Lekra

voskom ovalna
del signor

oblika,
Hamjiaco de Bosna

na kome se ne vidi
trag otiska.

1) Ovo se pismo citira i u pismu od 10. januara 1486. Na istu stvar odnosi se i nedatirauo pismo
Elezovo, koje je jamano pisano poetkom januara 1486. ili moda koncem decembra 1485.

86.
(1484.) 6993., 4. septembra u Jambolu.
Dautbeg Caubaa potvrgjuje kao vekil Ahmetpae ercegovia, da je od
dubrovakog poklisara Vlahue Kabuia primio 47 dukata, kao treinu konavoskog
dobitka, koja pripada Ahmetpai Hercegoviu.

(0)^11
AWKHMW
ni\\mv\
^ ^ 1,
AAMW 11 ^IMNLI,

nwMKTim nwKbAHCApL DAA^^UJA ^^ nO|)LT

^^
^^\. '
AWIIC

^^1,0),
RIIETLHLKE^L

1 CMW
,, ^ )
WAL
CS^

AEAi^

^^, le
WAL

^
AfAW DL
cdeml ^^
waln

^ .
^^ 1\ 1
^5

^^^-^^

WAb
^

A AHL
Na
10^.
margini: AA^gUKErb. ^.
87.

(1484.), 4. oktobra u Drinopoljii.

Sultan Bajazid II. zapovjeda Dubrovanom, da njegovom sklavu Aliji, koga

im alje, bezodvlacno predadu 2577 dukata za iva na i Kristofana, jer je davno
minuo rok od 4 mjeseca, koji im je ustanovljen za plaanje. alje im zato svoga
sklava Aliju i zapovjeda, da to plate i prispjeli hara, a ako ne posluaju, prijeti im

^
se, da eim razoriti i plijeniti zemlju i vladanja a grijeh neka bude na njihovu duu.

3^
^ !^ Tugra.

-
.
MHAO?TMWM KWft?HWM 11,
KIIE3S' DAicTEA^VM Ah)KWn

no TEM le

^
DEACMO, ^^ npE.UElU

WT ^
uii\ii\\
 - 77

1^,^ ^^ ^1
^
A^ru ^Hnaiiwn kwi le dm
.3. ^AATH^ 11;(
|),
A^PL HE

^
MH,

1
pWK
^
.A.

^. ^
HE
:
. ^ ^
^ ^) "
TWi

TAm'i
^
|)'
pwK
^ pH^HHIJ^E

MH,
'

16
1,^ .
.^,. . .0.3.

MECEN,H

,
pWK
,?
-A-

, ^ ^ ;(^.;(, )
HE MH.

TW^ MH )

, lep kwi

THC^KL
^
A^ru

[
i

^
MH,
mE)(

lep
CL

\
CDOH

^,
DEpHH^j

^.no

) ,^ ^ ep

^)
^SHHHTE,

.
AK)KWn,

1 Otraga: Dte
WKTWnpra

2.
.A-

nouemhrio 1484
^^
^ ). ^^. TKW^

recepta per sclnuo Alia del imperator turco^ ^

che si manda lo resto del dehito de Pripcinotiich. et anche cJtarac vxato eto.

Original papir, visina 43, irina 14 cm.

Sitnije kasnije umetnuto.

2) U originalu ajJENH.

88,

1485. april/maj 890. Rabiiilahira.

Sultan Bajazid II. pie sandakbcgu hercegovakom i foanskom

novskom te

kadiji, da su se Dubrovani po svojim poklisarima Rartolu Zamanjoviu

i Niku-
linu Gunduliu potuili, da se je dosada u Hercegovini prodavala samo dubrovaka
so, od ega su oni kao carski haranici imali koristi. Sada da se u Novome, kada

^ ^^:^'3
nestane tamonje soli, prodaje tugja a ne njihova, prem bi ju amaldarima davali pod
istu cijenu. Poto uslijed toga carevo imanje ne bi tetovalo, nalae da stupi s Dubrov-
anima u dogovor da uredi stvar na nain, koji po prihod carski tetan.

3 1^
i nije

WA ^.
^
XEpi^ll,ErORE

Aori,
HORCK^ Api^^H, MH ^,


, ^ ^, |)<,
WA ^''^ Ap^3'k;(u
78

fow ^ ^^ ,
)
^
^^^
)(
),
()

^ ^^
r(OCnO)Af,
^-
!^ 1101 ^^
WA
, N
Tfpf

, WA

, ^
. cow

)(.
^ 4 WA ^^ WA

^
11 tom ^^,

^,
()
-
K'k

(0)01,
WAi^
COW
^^^^, aonoce,

)^
^. WA Af^ri^L MNOrO
^,

^ ^
^^*^
^
^ ^ , ^^^,
)^
-
Af^^'t^fci
^,
1^
Hii'fcMK

^^^
^^1, no
npoAA'fe;

^ ^^
no
CL

npOAA'VAVl^,
^,
no
WA

npOAA'VAVV,

, ^
^ ^.
)
, p'ksH
WA
p'ksH

^^
^^
WA

N'fcAHE
^^,
HE
R^A^-VA^V

NE

^, ,
, CL

) ^
1 ,
]^, ^; , ^
^ ^^
n^TEM

im^OBHML
NEK^k
,
AOrt, -tAllO
NEK^k

MtcTO

WA

11 ^;,
, .
n^TL
^
[^^
()

rp'kK^'k
^^
WA
WA
WA
^^,
()

HE
^^
Ap'drmk
A'knO

()
'^^"
n^TEML

,
^^shhhte:

^
l.

A^EpOBHHKL OAOBW, , !^ HE ^;

,
HAf '^1'
. ^
Ap^rw
^
() ^).

^ )^ ^ . !^.
^ ^ ^
WA npBOML i t
l^Ap^^ , pE4EHW, HE

Bl^ ^. (. A'knn

w9.
 79
Prepis u Liber Privileijioranm, str. 119. Priopio ga i Mikloi u Monumenta,
str. itao godinu 860. (= 1456.) mjesto 890. (= 1485.), dakle ju za
474., ali je krivo
30 godina prerano datirao. Mikloievo datiranje ve je s toga neispravno, to 1456.
jo Hercegovina nije spadala pod tursku vlast te prema tome nije ni bilo hercego-

vakih sandaka, niti kadiluka u Novome.

1) Dvaputa ^^.

89.

(1485.) augusta/septembra^ 890. u mj. abanu.

Sultan Bajazid II. nalae hercegovakom sandaku, i novskom kadiji da izvide^

to je u parbi, radi koje se Einebeg na Dubrovane potuio i da nastoje, da se ne
rijei na tetu carevu a dubrovaka sol da se na novskoj skali i odsada prodaje pod
istim uvjetima, pod kojima se prodavala i do sada, doim se svila, olovo, vosak i

crvac i od sele ne smije uvaati preko Dubrovnika.

), ^ ^
^ ;( ^ ,
:, ^
MOi^ , np'krt WA

,
nOpLTE WA NORCKE TKO 1

^^,
) ^^.
Cfci A^KpORAHbKOM ()(0)
RHAHTE,
CRH

HEKt
^ ^^
^ ^ , ^ - 11 IIH^L ^rOfiOpL A^^A|)I^
^^.) WA WA

rwAf

CR,
NE ,
OAORO,
RHAH, T'kML

^:
ROUKL
^
REAE,

pRL: ORE
n^^Tb
^.
0RW.
WA

^ no

CTRf)
^^^
ME
^^
WA
p'tE^l^

^,
()

TprORHNE

^ ^ ^. ^)^ ^^ KHW
. npi

.
fc

NE NE ^

^ mwv^ ^, ^ nhcmvv mm
^^
kmw noRw.
^
:^
no WR0M3M MOMOM ^AnORtANOM KNM3M CRM leANO
^ AOREAMTE, ^. CE

^^-
RKM
CE , ^ MM
WArOROpK

!^ COW WA ^^^
WA NORLCKE

ONM ^),
CNMII,E cow
WA

WA
,^
ONE
^),
.. CRpM
NE ) ^
pisL.
TpPORMN^
COW

ORM
5
^^3 NM
nOAORMN^,

^ s'hmnmmo.

WANOCE, 3
 80

^.
^ , RH ORAH ^, ^^^, ^ OROfAH

^.
EHW
ntcTE ^. TOM ^.
^^ ^ ) ^^ MH llf

Rp'kll.
1,
, - ^^
WA RACU

RH

W9.
REAHK^

R'kp^'kTE.

Originalni prepis u Liber Frivilegiorum^ str. 118 b. Priopio ga i Mikloi o. c.

str. 47 s nekim netanostima ga pogrjeno datirao u god. 860. (== 1456.) mjesto
ali

u godinu 890. (= 1485.). Njegovo se datiranje oprovrgava ve time, da Hercegovina

i Novi 1456. nijesu bili jo u turskoj vlasti i to rasprave o prodaji dubrovake soli

na Novome tek idu u godina, koju smo mi oznaili kao datum ove listine.

90.
(1485.) 1. septembra Janboli.

Sultan Bajazid pie sandaku

II. hercegovakom, svome kulu (= robu),
Mustafi, da je zadovoljan nagodbom, to je izmegju Dubrovana i amaldara novskoga
Einebega, o kojoj mu je pisao i o kojoj su ga izvijestili i dubrovaki poklisari, da
se naime u Novome, ako nestaje novske soli smije prodavati samo dubrovaka so a

^
prihod dijeliti na pola i da etiri stvari" idu na Novi a od ostale robe, to bi njegovi
ljudi kupovali, da se ne plaa carina.

^ 3.
, ^^^ 5^
1^110

^ ^, ^^ ()
DEAHKOrA
^^ (sic!),
AMH|)L

^EpLIJ,ErWnbCK0M8'

0REW
NODL-

>
^
MH,

^ ?1 dUhte,
11
ne

NHMH RH |)-

11
^
^ ,.^ ^,
MH.

(. Ml
^^
^ 0() 01
)
11

01: |^
vvAmujETE,

HIMH.
no

WljlTb WNEI
Ml,

3,
^^
1
^)
^^

^-^^ )
1, CnETLAWCTTL
1 ^,
^ 01,

^ '
>^'.
^
11 TOH

^.
. ^^,
no
3.
TOMI^
WT-OrAI
TWH
 .
81

9
,
Ah^KlxpWnL41^KEMK

NE ^.
Ovu listinu stavljam u godinu 1485., jer je bez sumnje u savezu sa fermanima
od mjeseca rebiulevela i abana 890. (= 1485.), gdje se u jednom takogjer spominje
amaldar Einebeg. S time se slae i to, da je hercegovaki sandakbeg Mustafabag,
koji se u naem pismu spominje kao adresat, vladao od god. 1483 1486.
Pismo naao je prof. . Jireek uz neka druga istovremena pisma, ali ga do
danas nije objelodanio. Original uvrten je za sada u isti ormar, u kome se nalaze
Acta Sanctae Mariae.

91.

1485. 6. septembra na Bani.

Sultan Bajazid II. zapovjeda romanijskim kadijama, da oni imadu priznavati
zadunice izdane od pripadnika carskih dubrovakim trgovcem za robu. Ovake dubro-
vake budete neka dadu proitati od njihovih popova ili koga drugoga, koji zna
njihovu knjigu" itati i ako se obnagju pravi, imadu se na sudu uvaiti.
Original u c. kr. arhivu u Beu priopio Mikloi, Mon. 535.

92.

1485., 24. oktobra u Carigradu.

Sultan Bajazid .
priopuje Dubrovanom, da je bosanska kraljica, ki
despota Lazara dola na portu te se potuila, da je njen djed, despot Gjuragj, ostavio
u Dubrovniku svoje blago i namijenio, da se iza njegove smrti razdijeli megju njegove
sinove. Carica, njena tetka, da je od toga dobila kao Grgu rov dio 353 litre zlata, a
ona da nije dobila nita. Poto je za ovu tvrdnju dovela svjedoke, nalae se Dubrov-
anom, da predadu dio kraljiin kapidibai Kasumu, a ako imadu koju rije, da
alju na portu ljude, koji e za to odgovarati.

^
^^
)
1
^ Ml

^
.) ^ ^
WKJ)AHOM^

KliH
|)1%
RMCTEAW,V1L

31111,
01 1
!^
^( 11 no|)bT^
p.AAWCTL U
111^

WCTABHAls ^AATA ^ ^^^^ 6


^ 82

MOKOAAtv.

^
^
3
AfCnOTb
no 11(1 CMpiiTH
HMhfi

rp^r^pODb
I E^ik

AEAb
^:
' 3,
1
no

Ml,

AHTkfi
WTLIJ,L ^MLfE

11
^ -
WCTA.

^. ,
^^ ^^,
'01
1, () ^5
, 1 ,
^! ^, ^
pESE.
Ml

lepE
no
HCTIHOML
^ TOI
()1^1

, , 1 ,, ^ . MH, 01
;(
1
1, 010 \\
^^ ()
>1. ^, >^
^^
^ .^
pE4b, \ 10 11
nopi^T^ MH.

MH,

HE

^
.
^ HE

WKTOMKpHw
REKE

.
HE . MH 3

u tugri: ] jU- ( -^^

Otraga: 1485 adi 4. decemhrio rezeto per capizi Cassum per zerto deposito de Ja
regina de Bosna per lihre 353 de oro, dise fo lassato per olim Gmrag despot.
Visina 42, irina 13 .
93.

(1485 )0, 9. aprila u subotu.

Sulejmanbeg bosanski gospodar javlja Dubrovcanom, da je car zapovjedio, da

Dubrovanin Marko, koji je ostao od carine duan 32.400 aspri, obrauna sa hamal-
darom Sari Jakubom i carevim sklavom Hasanbegom. Moli ih da nastoje da se
ta stvar uredi ili da posij u Marka njemu da s Jakubom pregleda raune i naplati.

WAlx
()()
^() (0) 1'?()0
^
AH)R(0)nHW
()
^)
(). ^
RHCOKE
 83
nfAOMO aA\m/wH ()|();8;,

^
no

() ^-

. ^
KWC(A)NCKH

,
CAfie

'()^ ^:| R/\MK0K(),

^,
IIHKOf l|IO

()|,

^^^

;(1^
\UW

^^
0
^^^:
noti
()

D\\
nfAUKOKE
<'^()
f^r^ROML

,
^ ()()
,
^
\oii

RH DEAHKH (0)() 3 ()|10

^ 8^i. 3ATW ^-

^A^R^

0RCTb
^^ DEAMKArO (0):
().
\UMk

11,.
nocTAR(H)

u
() ^(),

imzi na
^

elu pisma:
^^
,^.
--, . ii

HliT

\\ . . El fakir
REAHKA

sejjid
()().

Sulejman
WA\s

= Ponizni
gospodin Sulejman.
Original na papiru visok 43, irok cm.

1) Sravni pismo Skenerbega godine 148G., mjeseca februara.

2) Ovako mjesto OAACTEAOMh,

94.

(Poslije 1485.
Suvremeni prepis fermana sultana Bajazida, kojim uslijed molbe dubrovakog
poklisara Franeska Pucia zapovijeda kadijama romani jskim, da se u trgovakim

rasprama, kod kojih bi dubrovaki trgovci uslijed krivih svjedoanstva esto gubili
svoj novac ili robu, trgovake trabine Dubrovana imadu uknjiiti u kadije u libru
ili

^
im se ima dati budet^, a takove uknjiene ili budetom osigurane trabine da se

^^^^^ > ^) ^

imadu njima dosuditi, doim se trabine, koje nijesu uknjiene, imadu sudbeno odbiti.

1^
^ ^

MM,
caML
1|
11, ,
wn^^H

, KKW
n^ij,Hii,

3 MH !^ ^^) -
:
'd

0 wf
? AAS'ro-

1
8^ ^ .
31^) >^\-
N 1^ ^^ ^Ais ,
^: ronopiiH
6*
AH)ALie

!^
^) |^,
^} ) ^,
^ ^)
84

, ,^
^^,
1
ct

1^
!^
^;
,,
}(01.

11^ WAUC^K)I.
WAL

Vl'nE^l^

HE
^

^.
^^
,^ ^^
01]1,
^

10,

II
HE

8'
Cf

HE

)(WT^^,

Ova listina ide pod konac XV. vijeka a svakako iza god. 1485., jer je te godine,
6. septembra, sultan Bajazid izdao ferman, po kojem seimadu na sudu priznavati i
dubrovaki budeti", a ako ib kadija ne bi znao itati, neka zove njibove popove,
koji e im ib itati i ovjeroviti. Ova naredba se gornjom dokida, te je prema tomu
mlagja.
Listinu naao je prof. dr. Konst. Jireek, ali ju nije objelodanio.

95.

(1486. poetkom januara) ^).

Elezsluga Ajazbain pie Dubrovanima, da je otkupio Jelu iz Gunine,

sebi

.
^^^^
Bogu sestru", iz suanjstva i javlja, da je radi 4 druga sunja, koji su obrekli
platiti 450 dukata otkupa, doao carev sklav

^ ^|)^ ^ ^ ^
Pismo donio je Vukman, carev vojnik.

^^^
neka Dubrovani vide, to e uraditi.
i

^ -^-
^^
^
^)
^,
,
?^ ^,
^,
WHOH
^
^
^
^ MH . (0) ^^ )^.
KKOW WTK^nH;( ^^
[\\0W ^^ ^
')

, ^
^
hiiTE

2)
^
^,

^
Ili
^.
^^

Ovako.
3
(?)

0;(1^
KOM

koncem decembra 1485. Sravni

1iEA^0W

no
^1^

D^K/VUII^

s
|)'

no
^.
TE

nONHIlK^.

time slijedee pismo od 10. januara 1486.

.
+iEA^OW \\Af>b

3) Precrtano.
4) Ovako mjesto CKADh.
 85
96.

(1486.) 10. januara u Carigradu.

Sultan Bajazid II. pie Dubrovanom, da su Zivan Sircevi i Andrija
Lisovi, dubrovaki gragjani, kupili olovsku carinu umrli, ostav mu mnogo
i

duni i zato nalae, da to god ova dvojica imadu u Dubrovniku imanja predadu
carevu sklavu" spabioglanu Ibrahimu.

^ ^ 10
( Tugra.

, ,^,
^
no

,
^
^. ^
1],
KMf^^ WKpANOM^ BAACTAWMk
^1111
A^KpWKkMKK/V\bi.

WAk

^^
\\>
^
WAWBkCK^

^ ^^ , w
1,)^
WHH
Tijiis

WA
^^'
WAk 1)

^
^ ^ Ml ^?^1^.
^^
)
, ^
,^^ ^ - )( ^,
MH,
^^, ^^^-,
|)^ ^^
Ti^^k

^ ^^ ^

.
^ ) ),, AWHC
11 1|),
N

^^.
,|)^
^
^ ,
. ^^, NE |)
MENE NE

Otraga:
^
^^
-MNOrO,
NTE NKO
(E)N})()

18 zugno 1486 del

iJie
WnOH
ANk.
NE

(
^^.

DEKE

Siipior. Scriuc
NE .
per debito de olim ser Andrea
de Zrieiia e Gman Sierceuich comanda (f) se niete se troua de li beni loro.
Original na papiru visina 42, irina 13 cm.

97.

1486. 10. januara (u Dubrovniku.)

Dubrovani odgovaraju Elezu, sluzi pokojnoga Ajazbae, na njegovu tubu da

mu neka robinja iz Konavlja odvela roblje, da je on za ivota Ajazbaina njegovom
je

preporukom doao u Dubrovnik i da je od nje onda traio 225 aspri za otkup, to

mu
mogu

NO^
je bila

iskazati
ostala duna.

WAkBA^}( KNE MpNO

^ ^ ooNO
Sadanji
knjigom Ajazbainom.
njegov zahtjev da nije opravdan,

^11,1\'
WAi^ () ^Af^Dkie
: -
jer se oni uvijek

:
 ^ ^^> ),
no TOM ^
86
njw

, , ^ I^ ,^
^
HfKOt WA WA DAAAANKra WAKnEAA 1

poKbie: now^AHCMW, lepu ;( e^hkl ^

H^fl^ liEUJf VHls 11

^ ,!^ ,
WnLAf AO^OAH KimrOML
^
WAl^ ^, >^

',
no

^
) ) ()^ pw 1^
SVAl^K^Hb,

WAk TEKf

^,
AOf

|)11.
^
k'e

^ ^^ ^ ^^:
^,
l|JW 11

^
PAf ) iiaIiH MOi^H

1.
^!^
llf

/V\AW, ^^.
(0)1 ^.
Letera mandata ad vno Elex seruo de hassa scrita adi 10 zenaro 1486.
Izvana: Letera scrita ad zerto Elex servitor de oUm signor Aiazbegh el qual scri-
ueua jjer vna dona de Canalli per certi 4 scMam.

\<^
1486. adi 10. Zenaro.

1) Mjesto reenice ) 1) ;^/^1 1<1

8 ^1 bilo Je isprva

01 )/
napisano i precrtano:

TpHK^f 8 ^1 tE . . .
: SHrtffcliik, 1,

98.
1486. u februaru.

Skenderbeg, gospodar bosanski, pie Dubrovcanom, da mu je stigao carski

berat po sklavu Eh ti manu, u komu se zapovijeda, da se neki Marko Ko ici ,
koji je po tubi Sari Jagupa pronevjerio carev novac, stavi s Jagupom na sud pred
njega i pred kadiju vrhbosanskoga. Ako ne predadu Marka Ehtimanu ih ako mu
ne zaplijene njegovo imanje i sve predadu, prijeti se, da e vriti zapovjed golemoga
cara. Ako je Marko nevin, nema se esa bojati, jer e mu se suditi po pravdi.

^^
1 ^, ()
VVA

() 1 ()11
1.\1 ^^ ^^
?,
npn'k-

WpNOM^ KNE^^ ()
^()1 () .
MNOr(o)

cs^lll^ 1 '1
I^ETE

II
1^
^ ()


87

^, ^^
0^1,
^^ '^ ()
11

^^!^ ME

,, ^ ),!^
, ^
ijii TO 111
, ^CW ),() ()
THi){i

'^, 111
....

^
THC^tiE

IIEML
:^:
11,. ^
,^ -
^
le

'^ () ,
. 1 '^ :
,
)
,
^
^
)
^, , ^
:
1^00,
'^ ,
ME

^
()
)
^
-^
^
cnow ^ 01

WA
1,^,

TSe
11,^
NE
^

11 ^1

^ ^;( ^;(^^), . ()
', 1
11

1;(
11,
11

^^
lUtiH

^ ^!^ 1() ^ ^. () 1 0-1 ^

^ ^, ,
HE

^ '^.
|^

^ ^^
^ ^,
, ^.
^, - ^oi^E
1116.

^
TO
HE

HE
^ol^E

^C;(OliETE,
\\\

DEI^E
Ch.

^- HeI^EMO

. u tugri: \\^
.^
\ jii, cj^,^ Harereh-ul fakir bi iznil-lahi Iskender = Na-
pisa ponizni bojom pomoi Skender.
Iz vana: Adi 25 febr. 1486 del Hchend,er basa signor de Bosna scrlue per Marco
Gozicich per debito cJiel fa vno Sari Jagup de aspra 33 niilia e 400.

99.

(1486.), 9. marta u Carigradu.

Sultan Bajazid II. pie Dubrovanom, da su po njegovoj zapovjedi, a uslijed
tube bosanske kraljice Jelene, keri despota Lazara, da joj Dubrovani isplate oinu
ostavtinu, doli poklisari dubrovaki na portu i iznijeli pismo despota Lazara, kojim
svjedoi, da je sav svoj poklad za ivota naplatio od Dubrovana. Nu kraljica ustvrdila
je, da je to pismo i peat na njem krivo, a to su potvrdili vjerovani ljudi, koji poznaju
despotov peat.
Uslijed toga nalae Dubrovanom, da oni poalju 2000 dukata po carevu sklavu
Kas u mu ili, ako imadu koju rije protiv ove odluke, da alju ljude na portu, koji e
0 tome govoriti.
 ~ 88

^ ^. HMf^^ WK|)b|)AIIOM^ iMVVi\W!Wk A^I^|)WBl^Hl^K^M^^ nWCHAAMW

01^110

^ ^ ^ 311^1, |) 11

^
AwfirE

, |^^ Ml 111,
,^ :
nOpi^Tb^

^- WCTABH A^A^o AfCnOTb rJOpuriT, ^ A^KUpWBLNHKL

'Tifi

^
rWBOj)H

^ . CpEKhpW KOBb |)1^. 1\\

^ ^ .,
^1^
AiAh.

^
. H3BfAf
^1^

^11( no
N A^AOtlJE.

>, wim
|)^||
()1^ ^^ 1,})
wtij,lC, AfcnwTL
11,1^

^:
^^ ^, (^ '^-
Ml
-
, ^
) ^^ 1^ , ^^^ 11
KL

11,|)^ WnOH

^
WAt^rOBO|)E.

^
>: ^ ^
CLA^

^^^ ^^ 10
^
wn^H

^
AWNECOm
^^. ^^
: ^ ^^^
, 1
1 WAI^ ^

^ ^ , -, ^
^

^ ^^^,
CpEEUpW, KOBL
^ ^^
CpEkpLim, WnETL
^
CDOMbi

^
riop^PL 1^
^.
AfCnOTk ^^
. ^
1^
WHEfi

^ 1 ^^ AiM risMs
WA^pHCH
cmiOBOML

^
^HbieO,
AfcnoTb

^^
Ai\k

^ 1
n^llW rpkr^rVVBb.

HE
AiAk

: ^
^

no 11^
^

^^-
WA^ MH

) >
^((
WnAH
^^,
NE im
AWKKpEj(k
HE WIJ,A.

:^ AfCnOTOD^
^.
HE
-1;)(1 WNH
 89
^
,
iiHie

;(
}( VikAk

(
ll,A|)kCTRO ,
^
^. ^ ^
WnAH 11|)^11
wnETk

^ ^,
(^)
,
wnoH
MH ^,
^^ ,
^,
NE^ ^
^^ ^^ ^^^
>
()

^ ^^, 1,|)^ .
,)
() ^ ^. ^ .^ 11,^ ^^,
11,0-,
11
^^
^ ^ ) 3.
^ ;(
ME DEp^ie-n.

^1
IIE

^,
NE

u
^
^,
NE

tugri:

bjedivi Bajezid sin cara

ili*
NT^,

jU- -vj^ ^
Mehmeda.
J
..
I
kWe

j.
^ TNEBk

Bajezid bini
>^.
Mehmed han muzefer
3.
= Nepo-

Otraga: Die 16 aprilis lettera del imperator turco sclirme per el depoxito del despot
e per ducati due milia.
Papir iz dva komada slijepljen dug- 84, irok 13 cm.
Na
1)

2) U
istu stvar

Isprva bilo napisano

odnosi se

^
imenu pisana su slova CTE dva puta,
i pismo od 24. oktobra 1485.

ali je radirano i napisano imo mjesto .

100.
1486. 26. maja u Carigradu.
Sultan Bajazid II. alje svoga slugu Skendera u Mletke i zapovjeda, da ga
lagjom prevezu i gdje ga predadu da uzmu od mjesnog poglavara potvrdu, da su ga
zdravo predali i da ju poalju caru.

CHAkNM, ^
OCONk. ^5 C^AkTANk
KNHP^
kA^^HTk ;(Nk. .UMO^EAAk

KNE3S'
 90 ~

^^
1110
;(
^^.
|)^
!^
^- :
.. ^
AW
^-
01^
^. , ,
^^

, |)^ ,
)(

^ . ^ |)|)8' KS

. ^. . lefi
NK

u tugri :
jU- -^ (. Jr

Otraga: 2) luglio 1486. lettera de gran signore turclio el schriue che al suo
amhassadore Schender
Papir visina 42*5, irina
si troua

^.
vna harclia che sia messo nelli conjinii de Venetia.

101.
1486. poetkom juna.

Skender basa, gospodar bosanski, preporuuje Dubrovanom Eminbe ga, emer-

bega bosanskih hamaldara, koji dolazi u Dubrovnik, da tamo prodade careva olova.
Moli, da mu budu na ruci, da to prije prodade, jer Eminbeg ima ovdje mnogo po-
slova da obavi.

()
WA
^ )
^^ ^ 11
^ .\ ,()^
()
() AWfTOHNieMb ^^^ KNE^^
.

.^ ^,^ ^ ^, 3
! 111, WTO ^

1||) |)0-
^^' N\)^

^ ^
DEtiHIU3 ^, NO tiE
(0)
^,
nieNE^H, N0

NE
11
Kpl^CMW EMHNKErk , 01.
^ ^ 08^
' -
.^
lepiiE

.
TOM ()
1, NO
91

fii

;( 01 ^ DAUJieAAu ^-
110

Na elu lista u imzi: ;:_\1| ii)* jil y&a.]\ e ^ j>- To j. Harereh-ul fakir bi iznil-lahi
Iskender Napisa bojom pomoi ponizni Skender.
Otrag'a: ie X. Junij 1486. recepta de Scender bassa da Verhosania el recomanda
vn amaJdaro per vendita de zerta (juantita de piomho.
Original na papiru visok 32"55 irok 13'5 cm.

102.
1487. 30. maja u Drinopolju.
Car Bajazid II. javlja Dubrovanima, da je novsku skalu" (carinu) predao
Jusufu hamaldaru i zapovjeda, da mu predadu svoje carinske knjige na ogled,
jer su prvanji novski hamaldari vodili krive raune.

^^()().
^
Tugra.

^ ) .^ ,
3^
HOD
WT
^ ^^
)(
^^

)^
WT ^
MHAOCTHVVM

DEpilOM^

no
61)

KNE^^
TEM
TE
DEAHKH

nwicKA,

WT ^ 1,
),
1

s'3ME
DAACTEAOM
)

,^ ,
KWI

^ ^. ^1, ? >(
^ ,
^1,
11 KWI

3
^. -
DEpilO^Tk, HWI

^ ;(
^ ^, WT WT

,^
^1, HNO NE

nOTn^^NO,
^4HNHTE,
NE DEp^lOT

NEPO

NAPETE
^ HAEAAENCTD^

-
NOAA^ ,
TAKWI 3NATE. .. AAN "i ApENOMOAK).
Otraga: ie^^ Julij 1487 recepta de.l imperator turco. IScriue che se dehia dare
co7it{ ali amaldari noui de le cose de U chj.

Original papira 42, irina 14 cm.

Broj izbrisan.

103.
1487. 27. oktobra u Dubrovniku.
Vladislav herceg od sv. Save potvrgjuje, da je od Dubrovana, a rukom Iva-
nia Ohm ue vica, koji je posaobinom iao u Dubrovnik, primio 766 perpera i 8 dinara
na raun proviijuna" od svega, to mu daju knez i vlastele. Pisao na molbu" Iva-
 92
nievu Vukain Gizdavi, jer ovaj ne umjee pisati" a na listu, koji bijae pro-
vigjen potpisom i peatom Vladislavljevim.

Po originalu u c. kr. arhivu u Beu priopio Mikloi os. 537.

104.
1488. 14. aprila u Carigradu.
Sultan Bajazit II. pie Dubrovanom, da mu se Ahmedpaa Hercegovi po-
tuio, da u Dubrovniku ima od oeva poklada 18.000 dukata i on da ih je nekoliko
puta uzaludno zahtijevao pa iskao da se stvar sudom rijei. Zato nalae car Dubrov-

^
anom, da poalju svoje ljude, koji e radi toga stati s Ahmetpaom na sud i odgovarati.

^^ )(
n\ACn\WlW
MHAWCTHWM
^|)01
^
Tugra.

^. KW(^)IK) IJ,pL

^OMO,
^
no le nWMTIIE

, )(
^, ^^
)(

^
;() ^
^
1! .AOCTVVlim

^ ^ ^ ?,
MH, |)<, 16 1
)(.
WT
011,,
TWi
^

TWI

,
med . .3 ^
THC^HU

,, <'1
TH

MHAWCT ^
^
TOi

, ^ : f TWI
C>^TL

,
TWi
) ^
^ ^ |)
^,
^,
^-
AWM

^
,
iie

1,|)-

^
WM.
>,
mio
^ 0?
^,
IIE

^ )).
OnWI
^. ^.
^.
|) IIErW ^ 111111
TWH
fDWI
MS^

TKW^

Otraga drugom rukom:

. I . ^.
^^ )( . ^
IIEMWHTE

Na omotu: Lettera zitatoria de la porta per dudati /<V milia a la imtantia de

Aclimatpassa Herzegouich.

105.
(Oko 1488.)
Ahmed Hercegovi pie Dubrovanom, da mu izrue njegov dio oinje ostav-
tine i obea je, da e im kao i do sada biti prijateljem.
 93

DMH ,
^ ^^ 11^ ^'^^^*^
^^^ . ^^, WnO|)^4H

^
^ WHO
\ ^

.
, ^ ^
,
MOW
^
^

,
!
^ ^^^.
),
, 3 ^ ^,
^
^
^ ^
, !1
pEKO^L
. ^ TOME

^
EpL

MOpEMOW,
^^, ^ ^. 3 ^ ^
^^-
EfE

resfar

Izvana:
. i^^

del suo.
R'kE,

nOCAW

Lettera de Achmet Gherzegoidch liauuto da luy

KOrL

la qual cl dixe niente

Papir irok 11*5, visok 16 5 cm.

Ovo pismo je nesumnjivo u savezu sa sultanovim od 14. aprila 1488., br. 104.

106.

(1489.) 4. aprila u Novom Rimu.

SultanBajazid II. pie Dubrovanima, da je bio zapovjedio da za 5 mjeseci
polju punomonike, koji e ih zastupati u parnici radi tube Ahmet pae Hercego-
via. Poto je ali Ahmet paa dobio timar u Kalipolju i onamo poao, a vekili
(punomonici) dogjoe tek iza toga, zapovjeda car, da sljedee godine sa haraem

^
poalju druge vekile te e onda

^
se suditi.

^
., ^ ;(
^
MHA0CTHWM
Tu gr a.

01)

, .^,
DEpHHM
AK)ROn

^ ^
^^^. no TEM

()(),
le

le ^ .^.

^^
(0) , HE

^^,
NE

^ ^.
,
WT DACk

ON ,
DEKHA ,
.
1
Xfpcf-

KbT
^

le TAHWI,

^ }(
HE

, VVETE
NE ^HHNHTE, NErO
 ,
,
C^TL
KOI DEKMA

^(,
1 ^
^ TAKWI
94
CLOpUUJEHO

,^ \ ^.
^, .
Twi WT DEpH^v^TK

^
^^

^, ^.
^.
..
N

^
TWI
MWITE
MODEMU
Original na papiru visina 43. irina 14 cm.

Pismo |e datirano na osnovu pisma Bajaziova 14. aprila 1488.

\',
>)

a)
Ovako mjesto

107.
1489. prije 10. aprila.
Kadija novski pie Dubrovanom, da je knez Milivoj Mihoevi svome
Mustafi prije 8 godina namro imetka robija te je kadijinim sudom i oarevim

^
sinu i

beratom to dosugjeno njemu pa pozivlje Dubrovane, da mu to roblje urue.

Imena robinja jesu:

^ ^^^ ^
^.
avka, Stana, Milica, Jelua, Radna i dr.

^
Adresa: U KOrOMU
1'
^ wn1iMiin

Unutra:

^ ^^
^^ ^ ^ ^ , .
WA\s
Wn1iHNH CTEW W

, no
MII^OKEDHiiU
TOMU

K^t^E, , TOME
^,, WfTOW<,
KNE^b

, pOUHE, KONE,

^
CHHU
MOt, ^,
01
HE

. ^ ^
^
^^
^,
, ^+^ ^^
>^11
, ^.
ROpUTE,

^ ^^
HETOpUTOSV
^^.
^, ^ ^

108.
Po

1)
strani

Ovo ima jamano

: .
glasiti HE .
= El kadi bi Novi.

Sravni talij. ^,impazzare"

1489. 10. aprila.

Mustafa Mihoevi, sin kneza Milivoja Mihoevia potvrgjuje, da su mu
Dubrovani predali robinju avku s Prijedala, ker Radievu, koju je batinio iza
oca pod uvjetom, da je pusti na slobodu, ako se dokae, da ona nije zbilja robinja.
 - 95

^
Svjedoci: Ivan Petrovi, sluga (vojv.) arka, Toma. sluga vojvode Tadije
i Stjepan, sin Radoslava ile.

^,
,^
^, ^,^^, ^,
^ ^^.
;( ^^ ^ KWMl^^^
311 ^ ,
HMEIIOMt.

no^ ^^
^

KtiH
^ wao lulso^L iA\\H

^, , ^ ,
\\Afini^[s

^ ^ KIIE^^

^ ^.
ME 1^ ) VVHETK ^^-

^^^^
CTHML
. . ^^
^ '
WCOOIl^
;^
Tiic^ii^
5:^
EfE

^
Otraga:
Milinovicli (sic!)
riETponu+ii^

1489. ad 10. april 1489. exped{tor{a a far

per vna schiaua luj ha receuuta.
^.
(f) Mustafa fiol de Michoz

Uz ova dva pisma nalazi se u istom svenjiu i jedno tursko.

109.

(1489.), 21. juna.

Sultan Bajazid II. pie Dubrovcanom, da je Vukota (Vignjevi) doao na

portu te se potuio, da mu je brat ubijen pred dubrovakim gradom te ga zato alje

sa Elezom paoglanom a Dubrovcanom zapovjeda, da one, koje Vukota imenuje

krvnicima, predadu, da im sudi novski kadija

^, , ^)^ ^.^
i Elez.
Na posebnoj ceduljici upisani su, valjda kao ubojice, ova dvojica: Ilija Braja-
novi

^^ i Cvjetko Dupa

^
^Ew
iz Zatona.

MHAWCTHWM KW^Hieh)

^^ ,. ^
no TOME 16

^^ c^TL
^

)^ ^ ^^ ^
^, , 5,
le

f
KWH)(
^,
lep

DUmE pESEHH
le 3
TWI
NE

CKAABVVM
odwi

^,
?>(
^^ nvvdckom^

EAE^^VM

")
no
HMWI
),
^SHHfTf,
.,
~ 96

^^
01^

^
'^^

D^KOT,
^
:
,
onwi
TAm'i

.
^
^CT^?KHT

.
^.
IIMWIT

Otraga: / XXII. Julij 1489 letern del imperator tarcho e schriiie a 'petizion cle

VucJiote Vigneuick ptr vno suo fratello secondo deto Vuchota hnuea narato che li hoineni
de Ragusa li liano amazato.

U
^ '11
pismu umotana mala ceduljica a na

visina 43*5, irina 14*5 cm.

^ -3.
njoj zapisano:

1) Ovako!
2) Prije ove rijei precrtano je NE.

110.

(1489.)^ 21. novembra u Carigradu.

Sultan Bajazit II. pie Dubrov6anom, da su doli novski hamaldari, knez

Mihoc i Ivan Desisali na portu, te se potuili, da je uglavljeno po carevoj
zapovjedi, da se u Novome so prodaje na pola u korist Dubrovana a na pola u
carevu, te bi Dubrovani u to ime imali platiti 25.000 aspri, ali da su oni od toga
odraunali izdatke za argatiju i kiriju. Poto ovi izdatci nijesu bili uglavljeni, nalae
im, da hamaldarom punih 25.000 aspri za to sklava Ahmeta silihtara.

)
isplate

^
i alje

^ 5^
) )?. ,
\\
1^3 MHAWC'rHWM
KNE^^
Tugra.

^ ^^
nfAHHH

^ ^ ^,
CWA ,
no TtM
IjJO
le

11 )
HWnCK^ ^
,
^^,
^,pTWM ) ^,
.
IIWnCKM ,
^, ^,
^11
TWI

MH)(WS
DM

THc^KL WT

^ ^ i ^,
^ TWI ,^- l

lep

, ^^^ , MH HE
NEK?

^
 97
^^.
^^ ,
,
|)^1,

^(,
KLT

^. 011,
^^
THC^KL
^ 3113

agar
.
Na

ali
nUCOTE.

Otraga
margini:

: Adi 5
amaldarj aspri
^
XXV
1490 letera
^

del
secondo
()^.
el
11,
imperator Turcorum.
tenor dentro se contiene.
^ ^.
Scriue se dehiano

111.

1489. poetkom marta, 894., poetkom demaziulevela (u Novome).

Novski kadija Ham za, sin eh medo v, izjavljuje, da je neki Miloj e iz Foe
u hercegovakom vilajetu za svoga ivota i pri potpunoj svijesti sav svoj imetak
poklonio svome sinu Mustafi a prijanje drinske kadije, Alija, sin Baahanov i

lb r ah im. sin Muntiin, dali su mu u dokaz tome odluku sultana prema sadraju njihova
hudeta. U hudetu je naveden slijedei imetak: Radi, Jovan, Malija, Jusuf,
Stjepan Gjarida, Vlado e, Midan, Gjuka i Stjepan. Sve je to ostavio njegov
otac Miloje pa nema nikakve sumnje, da su sve njegove (Milojeve) kue, bae i batine
carskoga roba Mustafe sina Milojeva. Da se to zna, napisan je ovaj list i daje se kao
potvrda dubrovakim knezovima u ruke, ako ustreba, da ga pokau.
Ovo se dogodilo i napisalo poetkom demaziulevela 899.
Svjedoci: Hamza, sin Abdulahov, Murat imam, Hasan, sin Abdulahov, Su-
lejman sin Abdulahov mnogi muslomani i krani.
i

^jl.^ ^^>-9 oAilVj ^-^* ^i^^ ^-^ ^-" j'

)}^ J^i S ^-^^ ^

^ j b^^^^ j ^/^j S-^* 'S^3^
fl^'

S^l* iS^^S 1*^ -^- 03^^ ^"^3 ^~^*-^ 3 ^

3 <>'^ 3 '^*- J-jVl^^l^- J>^j^ j^:- j ji-i^ c-^U j:.? j

 98

112.

(1489.) 21. decembra u Foi.

Hadibeg, gospodar Hercegovine javlja Dubrovanom, da je novski emin poao

^
na portu a mjesto sebe da je ostavio novskoga kneza Mihoa Pribisalia da upravlja
novskom carinom.

^^() ()
)
() AOCTOHNfML 1^ ()-

WA ^^ () \i^\\iV(^Ui
KHf3^ CTWM1^ ^-
()(0) 01)
no CML
,
()
,
^^.
AOti 1^ ^ HA^^f

^
^,
|)()+^,

|)1^ (),
^^^,^ ^ ^^, ^
^^,
,
cn^Af

()

WAl^

|)

-
^!^
no ^
WAl^
WCT()

^^'^ HN^b
WCTW
})WT^

^ ^ ^ ^,
KN3^
0.

^ nOMOl^K

|)^. ^.
AHI^ ^ .
Otraga: 1489. adi 29. decembrio letera del s. sangiaco Hagibeg del de herzeg
fa fede come Emin lassa in suo logo per 6 muj Mihoz PrihissaglicJi de Castel Nouo sopra
le cosse de la gabella de Noui.

Visina 27*5, irina 13 cm.

113.

(1490. koncem marta) 895., poetkom demazulevela.

Mustafabeg, gospodar hercegovaki, ratificira ugovor, sklopljen izmegju nov-

skog hamaldara i Dubrovana, koje su zastupali Franesko Puci i Nikulin
Gunduli, praeni novskim hamaldarom Einbegom, kojim se uregjuje prodaja soli

u solanama u Dubrovniku, Novom, Slanom, Kleku i Risnu u zajedniku korist i uz

zajedniki obraun.
Tim se ugovorom uregjuje sloboda uvoza ostale robe osim olova u
Dubrovnik.
 99

^ MHAWCTH> EW?t?(HW)ML
()
^()^ (0)(0)()
^()^
3
3()
()
^EpiJ,(f)r(0)nC

^(0)^
'<,
^, (0)^
'
CMI^ ^^,
Aoi^f
(0)(0)()

wa
^
^
)
i^WmE

^:
^(0)

npEAb^
DAACTEVV

EHNERErWML,
^^
NOnCKWrA
kne^l

1^ \\
, ^^() ^^^ -
ME
WnAH

^ TpbrWnHIU
^ ), A^KpwniiHKA

^ ^
TfkVls

^ ^(0), WHE A WA-

A^4HW r(0)Cn(0)A(H)Nfci IIApEAHW, )(WAHTH HODU,
^-^(0)
KOAHKW
WAi^ ^ '^'^'^

3;
() WA HIIE^L )
WAI^

CAMW WAOnO
CnAKWrA

XWAH HWnH ^, Koi

rWAH
^ NODCKE^. VVAODA

,
IIORH,

WA notiH >^ A^KpWnilHKK, nW (0)^, KAKW

no

^,
^;((^).

Wl|JE Tpti3H 33 ()

^ ^, , ^
^^

^
WIIOH, ljJW K^Af WA pA3AWrA A^KpW-
WA1^

^()
,
WA^^

) () ^)
^ ^^
noi^H

. ,
(), ^ ^

WqJE
cAWK(o)AHE 11
^
^^ ^
MH

'^(0)111^
^^

no
KOAMKW ^ ^
n^Tb wAb^ ^^,
TOAHKW WAI^ ^(0)11,
WHEH WA^A^4fHf WAl^

WA^
7*

)
,^ WW ^(0)^^^ !^.ww
3
CMW
^
HIIME^L

MWr^
100

CDAKf 3()
IIWnH
WAL

\ ^
,
, ^ ^^^^ ^(0)^ ^(0).
)(WAIITL ^

^
CR

^
WNOH,^(0)11
1^ ^^ ^
l|JW
\\

^WAHTH
NOnWAAL

^AE^fHLE
rWAM

, ^^ ^,
^^,
, >^ WHOH, \\!\ DtAUKH
1^),
TO

,
nWAAO^ll
0^1 1^

^
WAHTL ^ ^(0)11.
10
^
,
^^ ^,
^,
<'+^

K^WT
llrW

CWAHAf^ HWnCK^.
CW
CVV
^
^^(0)^
CW

cow WA
MWr^^
WAL 3

WHOH
MH Wri1^HTH

W ^(), pW, 0^11,

^ ,
Wl|J

^ lj]W ^
^^
H^AECTH TE

,
^ ^^

^
^ A^KbpWniIHK^,
^.
11 CAAHW HWnH,
COW
KAEKL

Rti 11 COSV, UMW COW ^pWHK AWHfTH

pWT 3() ,
^(0)
^

^ ^

^) . ^
COW 11 CWAMA^ HORCK^,
MW?K pWT IIODII.

WAnt^ COW ^(0)<, ^^ Wl^

N ^ COW ^
, /UL ^-
() 1
)

^
11
SHNWM^ ^ ()
^
^ ^
fw no

WAL
KAKL
, ^ ,
^
CW,

^

^(0)
^

^
^',
^

^(0)^ HOCKW.

)
li

^ CVV, ^ pWT ^ ^(0)^^ ^(0)-

()^ WAk ^^' ^(),
 ^
1^ 101 -

l|JO

()
CE
CDi

^
Wl|JE
nj)WAAnATH

() ()1^
)1 ()
WA
^(0)11,^

.
OME

,
^^
CWAH,

Af^^^^TH
WAb
COW
^,
)-
^, ,
^(0)11,

^
KIIE^L ^ A

)
(0)^
KAEKL

^ TERTEpti
DiHipk

, ^ pWA'
111111,
^"

.
WMOH WMOAHKWH
33 , HWAHKW

^
^, ,
^ ^W-TE^lx
HEM^k,

3,
IJIVV E^Af

l]JW
^(0)^
^
pE4(E)NVVML

^^
TE

WMH AHW,
'^, CE

' ,
WIIEMEH, WIIL4 ^ A^^pODIIHKL

^(0)41,,
!^
'.
WAk ()|1,
^

CTEW ^(0)1
^^
WAh ^ CTEWM,

113
^-
WAk

^
W4JE

^ , ^^
) \
J,(}(U, KOM

() ^
^ MOnOMU, WAl^ CE

^ pWT ^ ^
KIIE3L ^(0)11,

WAb^

,
MVVr^

^^
, ^^ ()
. ?*^ ^
CE

()
WAl^
CWAH
KWAHKW
^
^^ ^
CW, HOt CE
113
nOUJAl

^-
^
KO WIIE

^
COW

NE
(^)
MWpE
iiErw no
4WnEKU

cw, no
^

HE

^
^

WAt^
WnE^L ^
^3ETL.

^(0)11
COW

U ^Ais

MAE

^ ^^
!^
^
cawk(o)aiiw.

^^ he cwalh>

) npWAAo COW ^(0)^ ^()^ ^ lin CNWM^

11 ^, 110 CE npwAAE cw WA\s

CE WTnwpn(T) npvvA cow ^().

Himza na elu spisa glasi : ^iL-^^ t. j. Ketebbeh-u Sejjid Mustafa = Napisa
Sejjid Mustafa.

Na margini: 1\ *i . t. . Tevki-ul kadi = Kadijina potvrda.

 102

Potpisi na listini jesu:

Hadi Sinan Alije vojnika; i Isa sin Mustafe vojnika; i Emin Velihodin; i

Hadi Mehmed vojnik. Napisa se poetkom demazul-ahara 895.

Otraga: .... ana de Mustaphahegh del achordio facto cum lo amaldar de Noui per
vie et per sal.

Original na papiru visok 42, irok 23'5 cm.

114.
(1490.) 8. maja, 895. 18. dumazulahira.

Bajazid II. javlja hercegovakom sandakbegu i kadiji novskom i foan-

Sultan
skom, da su

^
se dubrovaki poklisari na porti potuili radi nezakonitosti kod prodaje
dubrovake soli u Novom i zapovjeda, da se strogo postupa po kanunnami i po beratima.

^^
^ ^^,
GDa ^ HOBCKWM^ WA ^:
^ ^1,^^ ^^ ' )^^ ^
^ ^ ^
11

11
1^ Aor'k,
^,
^:

^
^,
, ^
^^,
^^
^
^ ^ ^^
HMb
^,
WA 01 1
^^ ^),
^31);

.
^ ;(,
16 KHW,
^)-,
11
^^)

,
'^
\>
^ ^^
BEKt
WA

^); HE
WA
^^.
1
. ^
i

^
'

WAL
^ ^^^
^1()
WA
WA
^,
^oi^'k

BEK^fc
^ im^L

^^ ^, !^ HML
. ^';( ^, ^ WA

^ ^^
ROCA'k

^, ^,
ME npt^OAE,
AO^OAf
HM ME WAI^

^, ,
^, no TO!w\s

^ ^^,
KOM

)(^) ^. KOM

\^
WA WA
MtcTE ^. no WBOM^M A'knOM^
BEK'k

^,
ME

Bip^iTE.
.. ^. W9g.
Suvremeni prepis u Ltber Prmilegiorum" str. 119. Priopio ga i Mikloi o. c.
str. 484. ali ga pogrjeno stavlja u godinu 865. (= 1461.) to je ve s toga anahro-

ziran, jer u to doba Hercogovina i Novi jo nijesu bili u turskoj vlasti.

Ova se ri|e u originalu opetuje.

 103
115.

(1491. prije 18. maja)i).

Jahjabaa, bosanski gospodar alje bolesnog svog slugu sa nekim Mihoem

u Dubrovnik, molei Dubrovane da nagju dobra majstora, koji e ga viati.

^ ^
^^ , ^ WAK
1^
^ nCfML ^^^.
^ ^-

^:
^ 01.
WH
no TOAAL
nj)EnO|)^4EIIL

^.
^ . MH;(WSh
()
^^,
|)
MCTWp,

u
.
himzi na celu lista: 3^'-^:^ is:^^ To
KM

jest: Jahija Abdulhaj = Jahija Abdulhajov.

1) Ovo pismo datiram ovako prema jednom zakljuku vijea umoljenih od 18. maja 1491., kojim se
dariva Chadum djeak sandakov, koji je bio bolestan u Dubrovniku te se vraa zdrav. Ovo datiranje
megjutim nije posve pouzdano, jer se tamo ne spominje ime sandakovo.

116.

(1491. u poetku augusta) 896. 7. evala u Carigradu.

Originalni prijevod nainjen u dubrovakoj kancelariji berata sultana (Bajazita II.),

kojim posredovanjem hercegovakog sandakbega Mustafabega, novskog kadije

Mula Hasana Idrizovia i novskog emina Mehmeda daje u zakup novsku, pri-
morsku i risanjsku carinu te solila konsorciju u najam.
lanovi konsorcija su Vuk Boidarovi iz Olova, Aleksa Tvrtkovi iz
Draevice i Cvitko Radoevi iz Gorada.
Njihovi su jamci knez Radi Pribini i Pavko Radoevi iz Olova, knez
Radin Vukainovi iz Rogatice, Nikola Stipanovi iz Gorada, Vukac Ugar-
kovi i Rajko Nonovi iz Ljubomira, Ratko Sasovi iz Draevi ce te Nikola
Milanovi iz Novoga.

^
poam

1
Ugovor vrijedi za 3 godine od 25. augusta, a najamnina je 25.000 dukata
plativih u zlatu a ne u asprama.

):
CDf
WDAH

WAonA R^KL
^ ^^
. 1^ M0 HCTHTW nHCMW

li WAk
. ()
MOHW.VAL

- 3-
\^
roDf 3fMA,
w^^
,^ iji,nHTKW

w ^, ^
XfpiJ,f-

^.
^1
^
,^^ ^^
^ ) ^^
() ^
^ ;( ^
104

no WAbi

1^^^^
WOO
^^ ^^
KHE^U npHKHimiiL

WAL
0^1,
11(0) !!^
wal
WAL
WAL
KIIE3L

^-
-
^
iiohodhI^l

1 ^,
^
CODHt^ WA 11(0)

^
^3EAW 9 5 WAi^ ANE

()() ^, WO ()(),
..1^ EfE

^W
^ODE Op^Hl^,

:^
.. k'e THC^i^L

^()1^. .1.
^^
WO ANE, 01^^
THc^i^i^

VVDE VVAI^
0;(
pl^O ,
AA^bi

1^ f

^ ^^ ^3pOKL
ME

()()
()
9
^,
5 !^
^^
^()
k'e

^ ^
WA^^OOpE

\\\\s
^TH^Tb

^^ ^
^ 1 HE
HErW
no
11

,
Wn^H WAl^ WnEH
3 f ^()
'^') ^() ^; H^b
ME

CDEMb,
npHMHMW.

^ ) MH
5

^
!^,
^ 3
'
, 01^^
WAl^KHE. ^

HE 3 ).^^.
MH,
EAHOMI^

wnAH
). ),
^ MHTKW

3
MH

5 ^

Otraga: de lo herato de Ij amaldari prescriti n" 6.

Original na papiru duina 42 5, irina 13*5 cm.

Slova n<\ ponavljaju se pogrjeno u originalu.

117.

(1492.) 897. 3. aprila u Carigradu.

Originalni prijevod fermana sultana Bajazida IL, kojim nalae hercegovakom

sandaku Mustafi i foanskom kadiji, da strogo paze, da se u Novome, kada se po-
troi novska so, ne prodaje druga so osim dubrovake, jer su se Dubrovani potuili
po poslanicima Niki i Nikulinu, da bamaldari dobavljaju i prodaju tugju so.
 105 -

^^^^
,
^
^^.
WAK

^^)
^^
^()
Tugre nema.

^,
^ , ^,^: ,
^ ) 1 ^ ;( . ;(: TEfE Ml
Ml rwfnoAf AOrWUJE,

1^

^
HE ^

, ^
iii?ML

fE

; , ^^ ME 11

NE . ^
!:^1^
^
^^

^
^) ^, ^
^ ), .
WnETL

^
Ml

HE

,
^), ^
nOTRpiil^^H),

HML ME

01

1 ^ ^
.
^ Ml

WAk
05
3.
WA\s
1'

WnE'rU
^1. , 1.
^
1

^.
^
MEKI ^1\, ^-

()
^1 WH WG3 rWAHME.
^ ^.
Original papira visok 28, irok 14* cm.

Opaska: U originalu su piknjice, koje slue kao akcenti, samo nad slovom 1 hori-
zontalno poredan (V) inae vertikalno, to se u slogu nije dalo provesti.

118.
1492. 4. aprila u Cai ii^nadii.

Sultan Bajazid II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Naoko Sara-

kovi i Zivko Rasti predali 11.500 dukata haraa za iduu godinu.

WA
Tugra.

^(^ ^
3 ^(^ ^^
)(
^^ - REKE

CTRO
no TEM fiEAOMW
HWK CpKORHKr
RH E, CTE
(11)0
CL ^3 -
RE
RH.

RCTEE
^
( Ml. ;(|)^ 106
^)
^- ^^ (
KOM rpfAE
-^ .1.

!
^
AfTW.

0|)^1,
)^ >^ ^'^^ ()}) Ml ^
^)
^^ Ml.
NpI^

-
.
. .. ^ 1,()1|)^.
Original na papiru visok 41, irok 14 .
Uz ovaj dokumenat priloen je turski duplikat a ovo je bilo u jednom omotu na
komu pie: 1492^ adi 15 expeditorie vna turchescho Vatra in schiauo de lo
haraz portono del imperator turcho amhasatori vz. ser Natal de ISaracIia, ser Gioani
de Resti.

119.

1493. 17. marta u Carigradu.

Sultan Bajazid II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Naoko Sara-

kovi i Nikulin Gunduli predali 12.000 dukata haraa za iduu godinu.

.
WAU
rWmOAMIU
<'
wmo|)
.()|)
Tugra.

^^|)
^ -
^ ()
MIIO3EM

iuwKO
no
cpois ^
^ ^
KIIE^^

,
r^^iMODHKt^
CTEWM
^
^^,^ ^
CL

,()
^(-
^
^ ()-
, ^^ ^1^
^ AETW WCLMUT
IIETLHKE

. .
rWAHII^,

U\s
KOM
^^
^()^.
Uis

THC^Ki^

Vj
..

Dolje arapski datum a lijevo muhur u kome se ita; ^ *>

Uz ovu namirnicu priloena je druga pisana turskim jezikom. ^

Na legjima ove listine pie: Exped{toria de cliaraz de passato per ser Natal
de Saracha et per ser Nicolino de Gondola ScMana" . Na omotu, u kom su bila oba
pisma, zavita: 1494 expeditoria de l'anno passato porto ser Natal de Saracha et ser

Nicolin de Gondola del ano 1493.

 107
120.

900.5 20. rebiiilevela (1495.)^ 18. januar u Cari^^radu.

Sultan Bajazid hercegovakom sandakbegu

oglauje novskom kadiji, da su i

hamaldari Ivan Manguri Ivan Milano vi, koji su do 1. evala god. 893. drali
i

novsku sol u ime hari hamalije" za prenos soli od skele do hambara traili od
Dubrovana odtetu. Car je za to poslao pokojnog Sulejman pau, a novski kadija
osudio je, da Dubrovani plate 293 dukata i 47 aspre. Poto su ti novci poslani na
portu a hamaldari suoice pred poklisarom dubrovakim Mikulinom izjavie, da

^^^ ^ ^^
nemaju vie to da trae, daje se to na znanje, a spis valja nakon uvida predati
Dubrovanom.
Tugra.

WA nfAMKOrA D^AHKM ;^^|()

()
^ ^ ,
rWCnOAmM
;(^ IIOnCKWM^ DEACMO ,
no |) rWAHM^

+^,
,^^ . ^, 3 ^^
)
(),

;(
WA 110()^
^^^,
^
^, ^. ^ , ^
3wnE
3 () , -
no
KOIIOM

.
^ ^ ^^ ^ CM

|)
KIIE^H \\\ ^^^,

^
HOD

( ^^ ^ ^ ^ rWnOj)HTE:
C^AI^

^^
nofTS'

^
A^E
|)
.
TEfE TEM ^^
11

) ^ 3 ^
TEM

^^
^:
DEKE ^ () KOM W-TEM ^( \\ ^^-
:
CU

WHM MM DEKE W-TOM WA

^ I IM \\\\

^^

NE

DM
KNE3EM
HM

3
^^.
DEKE >^,
UJM wn^^

. () ."|. AH ()^.
Original na papiru visina 42, irina 14 cm.
 108
Vie datuma napisan je arapski datum a do njega isti muhur kao i na pismu
priopenom pod brojem 118.

*)

2)
Ovako mjesto
Ovako mjesto
^
^.
= skelu.

121.

(1495.)^ 6. februara u Carigradu.

Sultan Bajazid Dubrovcanom, to su mu slali glasove, kako je fran-

II. hvali
cuski kralj navalio na papu rimskog, oteo mu neke gradove te ide na Pulju
i nalae im, da pomno prate sve dogagjaje u tom pokretu, da saznadu, koje namjere
imade francuski kralj i kako napreduje i sve, togod saznadu, da mu brzo dojave po

^ ^
carevom sklavu Ju s uf u.

^ ^ ^ 3
WA DEAMKOrA

,()
Tugra.

DfAH.

jiWMiAimCHOrA
]{AI\(A)

. ^
rmnOMf

,
A^K|)WnAMIJ,EM

^^ ^
no TEM DEACMO DM , W-TE;( ^^
NEKO-

^ ^ ,
^ 1! TWH

, (
>(0 TEfE

) ^ ^^ ,
W-TE^
|),

.0( , ^ ^ ^ ,
1,|)^ \
|)
|)()
|)
^

^()
WA
10,
^^
^ f 10 ^

^
(
^ ^
^.
^ ^
^^ ^ ,
.
^WKE^ no 1,()
no TOM
C'd

no TOM
^

W-THEj( ||(
11

(
.
^^. ^ HE ^
rWAE
1,()
W-TE

Otraga:
5 ^ ^.
di 24. feur. 1495. recepta del imperator.
Visina 42*5, irina 14 5.
 109
122.

(1495.) 0 7. aprila u Carigradu.

Sultan Bajazid II. zahvaljuje Dubrovcanom, to su mu poslali glasove od teli

stranah", to se pronose, da je umro Cem (to jest Dem, brat sultanov) i nalae da
ga i dalje izvjeuju o glasovima, koje bi uli.

^
^ /. ) ^ -
CTAWM

(,
no
^
^
WA nEAMKaTA rWCnOAApA

TEM DEACMO
S^E ^
^
,
Tugra.

DEAMKU

^,
rWnO|)MTE,
^
^
11
\\pk

W-TEj(

MHN^VV,
l|pCTnW

WA ^
TEfE

,
^,
TEfE

^
TWH

|)
AOKfE
MM,
DM
^1
, WA
,

|)
EfE W-TEj(

WnEM
)(
AWK|)E

EfE
^^

^1
^^ CWT
.<,

^ W-TEj(

11
( ^ ^. HE ^,
DEAUMECTn^.
TffE

^^,
WA
^CEM

-
. 3 AHb ^

1) Godina, koja na originalu nije zapisana ustanovljuje se time, da je sultanov brat Dem umro u
Napulju 24. februara 1495. Da je = Dem, o tome mislim nema ni najmanje dvojbe.

123.

14% 28. marta, 901. (27. redeb) u Carigradu.

Sultan Bajazid II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Miho Rasti i

Stjepko Vuki donijeli 12.500 dukata liaraa na dan 14. safera, to jest na 18. marta
god. 901. Hedre, odnosno 1496 po 1.

WA
rWmOAHIU
^1' ^ ^.
^^!
II
1713 \Al\

IIIIEM 3
^^
daacteaom

MH
l,

,
DOAKmHK^ ^

^^ 11 ^
^
^ /\ 11,(
AOHEDL ^
^9^^
MH
AH

^^ AHI^
AHL
3 ^^,
WA ^^ .^ ^.
H/V\b

^95
110

TtpE

WnH ^WSfT ^>111,

^ ^.
Lijevo dolje otisnut je muhur.
Priopio prof. Vueti u Srgju", ali ju datirao god. 1497., doim je u tekstu
datum . ^95 . to odgovara godini 1496. a i turskoj godini 901., koja se u tekstu
navodi. Mjesto Volki (= Volzio) ita ime drugog poklisara Bolkovi.

124.

(1496.?) 25. decembra u Carigradu.

Ahmetpaa (Hercegovi), veliki vezir, pie Dubrovanom, da im je poklisar
Zivan Sarakovi bio na porti ali da svoga poslanstva nije mogao odmah obaviti,
jer su tu bila velika poslanstva ugarskog kralja i misirskog sultana. Kada ovi
odoe zagovarao je Zivan odrjeito Dubrovane pred agalarima u stvari carinskih tef-

tera te je izdan zakon, koji iskljuuje krivotvorenja teftera.

ita im car ne moe davati, jer se zakleo, da na ovoj skupoj godini nee nikome
prodavati.

MHAO^THWM KO?KHWM

^ ^ ^
3
^^
MNOrO

nOHTENE
WKpHWM^
^ ^
^, ^^ 1)
MNO^HM
AOIW
^ KCfM

^(
fro (
-
n
Rl.

no 1
? ^ ^ 3
^
le

(
)
^ ^! 1 ^
^
^^
^^
11110
Cl^C^^

-
11,^,

ME
'(

111

^!.
^
no HE

NE

^^^
WpRT^, WACTK)

^ ^^10
pESEMIM

npEWII^nL (
\
1^
^1^
CDOML
3 ^
^
npEWII^nL

^.

!^ ,^ NE 1,, WA\s
SECTHTI

(^,
^ no

,
1^

^
NEKOAHKO W^^

1^
^^
1

NEKOH)
0|<,

1 Wn^ll

,^ ^ ^
^^.
^
NE

pEHENNI

^^
NH EMHNI

()
1 ^
HNHi

^ ^, WKO 1^0
^ ,
no ^ ^ - npEWN^n^ NEKH 1.

^ ^ ,
^^,
NE
MNOrO
\U WnOWH ^, NE
WB^H

. 16
NHKOM^

1.
, REp^ETE.
no
10 BI TOM ^^ 11 ,
^!
Na
1^
margini:

()
(0)

Himza na lijevoj margini sadraje ime vezirovo: Ah med bini Hersegzade.

Kg ^ ^.
Samo hipotetiki vrstam ovu listinu u godinu 1496. i to s razloga, jer mislim, da
je ugarsko poslanstvo, to se u njoj spominje, identino s onim poslanstvom, to ga je

kralj Vladislav slao u Carigrad, da se tui na razna turska nasilja i kome je izdao
dodue nedatirani opirni naputak, to ga je priopio Kat on a, Historia critica
Hungariae vol. XVIIL str. 38.
ga ovaj vrsta u godinu 1496.
53., te
Zinkeisen u Geschichte des osman. Reichs" II. str. 509. dodue stavlja ovo
poslanstvo u godinu 1498., ali datiranje Katone potvrdilo bi to, da je Ahmet paa,
kako iz nae listine razabiremo, bio velikim vezirom, kada je ovo poslanstvo dolazilo
(Po hedri 902. 903. =: 1496. 1497.), doim god. 1498. nije bio vie velikim vezirom
i time se obara hipoteza Zinkeisenova.
 112
125.
1497. 28. juna u Carigradu.
Sultan Bajazid II. pie Dubrovanom da alje sklava svoga, silihtara Ilasa, u
Mletke, komu je dao rok od 40 dana da se vrati i zapovjeda, da ga bezodvlano, im
stigne, otpreme u Mletke.

)
^ !^ ) 11
^^ ^^ \ |)

MIIO^HM

no TEM

()
^^ l,
|)111
^^^
II

.
II

II

^
^^^^,
^^
II

A^K|)WRLHI|EM
RK

^
Ml ^

.^ ^
IIEKOK)

(
()'
^ ,|^^
01|(
( ^
,
() ()
Ml.

^
|1
(|1)
no

( ^. HE
^ ^. Bll,

[\\ .. ^ ^ ()^.
u tugri: Ala.. jU- ^^ ^ To i-
Nepobjedivi Bajezid sin cara Mehmeda.

Otraga: 1497 adi luglio recepta.

Original papir, visok 42, irok 13 cm.

ovo pismo odnosi se biljeka u Partes cofisilu rogatoriim" od 13. jula 1497.:
Na
Prima pars est de acceptandc expensam ducatorum decem, factam in traducendo Venetias
vlachum turcum. L. c. 28. 40.

126.

(1489. 1493. ili 1495. 1497.) i).

Mustafabeg Milivojevi, hrcegovacki gospodar zapovjeda novskom vojevodi

Hamzi uslijed tube dubrovakog poklisara ivka, da dubrovakog vlastelina, koji je
u Risnu prodavao so te ga iz kue izbacio, ne napastuje, da se u Risnu smije jedino
 113
uvaati i prodavati dubrovaka so, doim se sibenika i mletaka, ako bi je ko
dovozio zajedno sa lagjom ima zaplijeniti i to javiti Mustakbegu.

^^ ^^ DAACTEAHHA ^,
^^
ne

. ne ^HHNHmb;
^
,
NW,
pHCN^
NEl|JOW
NUljJO

NETKO
DEi^E

NE .,
,
,
KOW,
, ^
NH^K cow ,
KNE^L
NE ^^
|)' MNpOM
NEH
K^tiE

NEK
NW.
NpE
cow
,
^^ NE
K^i^^

-
N

.
NEljJO

NEK ^^'.
01: ^
, N
pCNb COW NETK^
,, ^, mHKENHSK^
A\^0W

COVV,
TK0W
A|>EnOW ^,
N NODM

.
.
NHSH'fc

MNpOMb

NKO
NE

U
COW

^.
himzi na elu:
nizni Mustafa.
NE

NEAAOH
MOKnO

, ^
W AODE^AH,
^^HHNHTH,

^].^
NErOW

NEPO

\!.:"
^
NE

^^MH

^
AODO^E
EfE

Ketebeh-ul fakir Mustafa

liNETKE NHPAE
Mfc.NE !^

= napisa
N

DlU
3
^
po-

*) Za priblino datiranje ovoga pisma neka poslui ovo: Mustafabeg, koji se u jednoj biljeci consil.

rogator. 28. marta 1489. zove prezimenom Milivojevi, postao je hercegovakim krajinikom negdje u
maja 1489., jer 1. juna vijea consil. rogat. ^ kako e ga kao novog krajinika poastiti poslanstvom. Dalje
ga nalazim kao krajinika redom sve do konca god. 1496. Isto tako se i Hamza spominje kao vojvoda
novski od septembra 1491. 1496. Prema tome ide pismo od prilike u doba od 1491. 1496.

127.

(1497. 18./19. oktobra) 23. safera 903. u Carigradu.

Sultan Bajazid II. javlja Dubrovanom, da se je novski emin Kasum ele-
bija, koji pie hercegovu zemlju i bere vlake dukate", potuio, da mnogo
ljudi bjee na dubrovako zemljite i zapovjeda, da svakoga, koga on ima u svom
katastihu (popisu) vrate.

8
 -

)
114

^3 . ())
Tugra.

MIIE^VA

WK|)AMOM A^KpORLHII,EM ^( ^ \
REKE

^ ,
BI.

() ^^
no TEM
^
^, ^ ^^ ^
^^ ,
1,

^,
. 11,()|) Ml, KOM ^EMAK)

|)
), KOM ^^ )
,.
1,)^ Ml

( >^ A^KpOBL!IM(K)

, 1^0 mi: 1
^^ (), KOM

, , ( ^
HA(OnE)KL

,3^
^

^.
(
WnET
WnET ^( ^
(

WnET
^

1^.
NE M^^),

MM NECTE ^.
NE ^HMNHTE.

*)

2)

3)
Ovako opetovano.
Moda korumpirano za
Ovo je suvino.
^.
128.

(1498.) 2. februara^ 903. 14. redepa u Carigradu.

Sultan Bajazid II. nalae Dubrovanom, da pokupuju u trgovaca, to god nagja

)
kositra i gvozdene io^ za pravljenje lubarda i neka predadu uz toan obraun
novskome kadiji.

^ 113
())
^
lipbCLTBMM
^
RCEM

Ml
;^ ^ .-
^ ^ ^ ^1
Tugra.

3EMArziM

BI.
 115

^ ()^
no ^ RAOMO
^ ^^ ^, i KOCHTfp 3
w Ml

(
;( ^, TpfKE

,
^^ ^^ Ml CL cnwM

wi\
^,
Ml,

^^
^
'^^^",
mi:

(i 11 -
311-

^^ ,
^
mi;

^
RH

HOD 010
1
BL3METE
^ ,,
^^ 10
Ml. le WnOH
.
^ ^

Ml.

niK .. ^ ^.
ukasti gladak papir visok 50, irok 17*5.

Otraga talijanski napis izderan.

Ovako!

129.
1499. 13. marta 4. abana 904. u Carigradu.
Sultan Bajazid II. potvrgjuje, da su mu poklisari dubrovaki donijeli 12.500

^)
dukata haraa za godinu hidreta 903. /4.

) ^1
i

Tugra.
predali ga u carsku haznu 10. marta.

^
3 ^-
. ()pl^

031
Ml ^ ^^^ .
\i^V\Wi\\\i

,
i\s
no TEM

^, ^ , 3 ^ 3
!;^ ,
y^^^^'
WA
\\W\

, ^
)
no Wlo
WA

.5.
mi
^

ii

.^
^ ,
KOWH ^, 8*
1\\ ^^ 116

^ ^ 3,
^^
^, ECTL

.5.
RCE ^ 01,

nAEMENCTBW
1,
.
1.
^
X^f>^*i

. . 1 . >^ ())^.

Original na papiru visina 51, irina 17 cm.

^) Ovako mjesto .
130.
1499., 30. marta u Novom Rimu.
Sultan Bajazid II. potvrgjuje Dubrovanom, da mu je poklisar Fra eko
11

Zukovi predao 12.500 dukata haraa.

^ )(
^ ^^
Tugra.

^. -
,
MHAw7tHWM KW?t?HIH) DEDEAUKM^)

3
II AArrEAWM
no TEM

^
16

^^ ^,
^
^ ^ ^, ^^ ^'! )( nWpTH ,
^ 11
KWI 1

^ () , ^ ^ ^^ 3 .3.

EpHVVCTb.
CTWI ^
EpilOCTH MAW){
^TRpl^EIII.

.. ^ MODEM ^.
Otraga: Expeditoria del harazo in sclauonico de MCGCGLXXXXVI1IP.
Osim toga parafe arapskim pismom: El fakir Hamza El fakir Mehmed.
i

1) Ovako!

131.
1499., 10. novembra.

Sultan Bajazit II. pie Dubrovanima, da se poklisari duke milanskoga vra-

aju s porte kui i nalae, da ga s druinom proprate dalje i da ga uvaju i tite,

jer e oni biti odgovorni za sve, to bi mu se desilo.

S pismom alje slugu i sklava Iskendera.
^) ) ^
() 3 ^ . ^
nfAMKU IJ,|)L

|)^ )/\-
RfAHKH

^! ;(1
\\ Ml
REHE

WKPAIIOmS
.
^11, -
^
^ () .
no TEM DEAOMO , AO^OAHW
^
,
,

^( ).
WKHh)

()
()|)^ mi WApEAHB,
() ^ ^
WnET 11 11(
Ml, ) -
BECTL

^
KHW ^

^?*^^110
,/) ^ ^
Ml,

^
11 ()^
^
Ml, no

^,
no

^^(,

^
CL NETKO ME

) ): , HM

^
Bb^MET
^^, , ,-
, , WA
HE ^ ()|^.
NE NML
^,
NETKSV NE .
(

t\s

Na elu
WnOMEH
.1.

u tugri: ^AlkU ^U- ai^ ^y

Visok 40, irok 17.
^
^ ^^ ^
NE

, J-
^HHNHTE.

I . 3.
BK

()1^ Ml
^^9.
.
Nepobjedivi Bajezid sin cara Mehraeda.

1) Ovako mjesto ^(/.

132.
1499. 12. novembra (905. 10. rebiulahara) u Plovdivii.
Bajazid II. pie Dubrovcanom, da se je potuio novski kadija, da su se
Sultan
kod prodaje soli u Novom Dubrovani nekoliko puta sudili pred
radi nepodobtina
hercegovakim gospodarem Mustafabegom, ali da se jo uvijek ne dre reda te pro-
 118
daju tamo svoju sol i onda, ako novske soli ima jo na zalihi. Brani im, da to dalje

rade i da se strogo dre ustanova ustanovljenih i uvjeta, pod kojim se u Novome ima
prodavati napolina sol.

)
;( ^
3 ^.- ^ ^
1
^^^ ^^?^
Ml

|)1
WKpiiOM^
. ,
11-

^,
no

^ ^ ^ ^, 3 KErS^ 1
^^
^^

CbBj)LUJH
^.

^|)01^1,
^ ^
^^'

^^^
WHH 301 CWA

(0)
^^' ^^^, ^ , ^ no
TEfE,

^ no ()
)
^^> ^^
HE

( le

,
HE )(.
^ TBpi^rEHO

3
^
).
^ no ^^ ^) HE fO ^^,
^
npEKO

npo-

, ^ HE ^, ^
^ ^. , HE HE -
n^T

^ ^^ nOW
^ ^^. -
 119 -

!^ a:
^
,
^ iii|io
()^

Hfl|IO
C

no
no
Hf
3
^,
3.
WN0H3H

)^
Ml

no

MLimil^
?^,

9 1^^
KOM i

^
WA

-
ll,pl^CTK

11
Ml ,
^HHIIHTf,

^SHHHTf,

). > nfLR
NE , ^
HE

HE ^ no ^, ;01 <') no

3 , ^
Ml

) ^
, ^, - no

,^
no

. ,
, ^(^^ ),
HE
^ Ml.

(^),
HE
^^ ^(
^
,
^)
),
,
, ^, ^

HE
le

AEW
^
^ ^
^3mS
EHW no

CHWH
1)^.
^.
(
WAnHlJJETE ^
^.
Ml, ^ nOCW,
^ Ml,

.BI. ^ ^. ^. ^9.

u tugri na elu spisa: ^'s^^ ^'\

*)

')
Moda
u
valja itati
originalu se slabo ita.
. Rije bi mogla i drugaije glasiti.

133.

XY. vijek u Carigradu.

Neki Ferhat aga pie Dubrovcanom, da je po poklisaru dubrovakom Fran-

esku Puciu primio listi dar te se trudio, da isposluje potvrgjenje berata. Neka ga
izvinu, ako im se volja u svemu nije ispunila, ali bile su takove prilike, da to nije
bilo mogue te obeaje, da e u budue nastojati, da to vie pomogne Dubrovanom.
 - 120

!^ 1!^. MHAWCTHnw KW^H^

^, ^
^^, ^ KNE^k
nHAHMVV,
^,
WA
^
KAKW

^
nWSTWnAim

-
nwpT^ nEAHKvvrA rwcnwAApA

,
nW4TEME npHA^IIH. 11 TVVML
'
nw

, ^.^
/VAO.
nWHAHUpWMIx
, ujTorwAHpk
WKCp
1'' EKW
' ^, ^^^
^^ <',
VVA

,
W,
^

,
^
nw4TEN^

MNWML
, , ^ HE

CKWpO ^

^ , ^^ U
TWML
IIeIsHE
frwAH

^
^
tE

HNWML ^
^
3.
DEtiHN^

1; KWr ^^1 w
KOAHKW
ne
WA
MorwcMW
^ ^ ^^.
iiE RWr DMAHTH
.
Dolje pecat otisnut crnilom; \ To jest Abdullahi Ferhat.

134.

(koncem XV. vijeka) 14. aprila u Carigradu.

Ahmet paa ercegovi, kapudanbaa^ potvrgjuje, da je od dubrovakih pokli-

sara Nikulina (Gundulia) Franeska (Pucia) primio 47 dukata kao godinji prihod
i

)(
(konavoski).

^() 3
^) -
1'(0) ^ 10^ ^
^,
^^ ,
, ^ MHAWCTHWM
11(),
(0)()^,
^ ^,
nW4TENE
^

^
^
KNE3 KIIE3 MH
;(, )( ;(
TW^
KWie
),
^ ^ c^TL WT

16
^. apEMEri

001.
^1 .
^^.
Izvana: 3 3 ^ ^1^ ^). ! ^
 121
Pismo, pisano je rukopisom Skendera dragomana. Datirati ovo pismo dosta je
teko, jer je Ahmetpaa Hercegovi bio vie puta kapudanbaom : od 1488. 1489.;
1498. 1503.; 1506. 1511.

135.
1500. 23. marta u Driiiopoljii.

Sultan Bajazid II. zahvaljuje Dubrovcanom, to su mu po nekom Simku poslali

glasove od 'tehi strana" i alje im po istom Simku pismo, u kome zapovjeda, da ga
i nadalje marljivo obavjeuju o svemu, to bi razabrali u svim tim stranama.
Vueti
donosi:
Priopio prof.

.
u Srgju" koji

..
ali datira pismo 2. martom, prem u tekstu

136.
1500. 20. aprila kod Peritora.
Veliki vezir Ah me dp asa pie Dubrovanom, da je molio cara, da oslobodi du-
Mihocu Rastiu Zivanu

)
brovako roblje, to je postigao te ga predao poklisarima i

^
Sarakoviu. Zato neka oni koliko mogu bre jave na poi-tu, to god saznadu o

^
Mletcima.

^
^ )1 |)>

01110
^, ^ ^, tro

|)^
HHE^^ WKpHOM^
REK

1^
; ^ ^|)
)',^ ^
^. -
^ ^^
no

^ , fTE

) ^ ^ , (,
^
WOBEE
^ )
(

.
WCOOM
^ ^.
( ^
WH^

|) ^ )(^ ( TE

3.
WNH
,
( ,(,
^, WA Ti\H

1.
11 ^ .
 122 -

U
.. .
himzi na rubru ita se ime Ahmed"
.. 1
a ostalo
KOM

je neitljivo.
RfKA

Izvana: 9. magio 1500 lettera del imperator (sic!)

Visina 43, irina 14 cm.

137.
1501. 23. aprila. 26. ramazana 900. u Carigradu.

)
^01 )
Sultan
Indik Grubeti
Bajazid II. potvrg-juje,

predali 12.500 dukata haraa.

^
\^\s

RCEM
da su

REKE
mu dubrovaki

MIIO^HAA
poklisari

^. Hpb
Miho Rasti i

UpLCTRUf^ KNE^^ RAACTEAOM A^K|)ORSbilJ,EM

^
^
no TEM
pl^CTR
i\s^^
/\80 .

^/^.
^^ ( ^1,(, ^, ,
WA
RH ,
RCTEII
no ^^ ,
Cti
^ nOKCpCTW

WKHK),
11

^ n04TENHW RCE RNECETE

Ml

>RCE
KWE

^
3 ^, .
RCOT
^ pl^CTR
..
RCE

.
.1.

pO^AUCTRA ^ ^^)
nAEMENCTfiO

..
RH.

^ ^, . npkRO
.R. ..

138.

(1501.)^ 8. juna u Carigradu.

Sultan Bajazid II. pie Dubrovanom, da je jarkovaki hamaldar, Nija

Leki duan caru 1,900.000 aspri i da se on, kako je kazivao na porti Miho
Nikolin Crni, krije u Dubrovniku, u kui matere popa Na(r)d eli-ja. Car za to
alje spahioglana Davuda i zapovjeda, da Lekia uhvate, svezu i predadu njemu,

da ga dovede na portu a sve njegovo imanje da prodadu za gotove novce i da 0 tome

naine kat as tih (popis), koji e poslati.
^) ()1
^
123

^3^
.
^! Ml ^ ^^ REKf

BI.
MIIO^HM

1^ ()^
KAACTEAWM

no TEM
() ,
^
^
^:
Ml W
()1|0
OW ^ ;^.
Ml

^^ ^ IIHf^ ^

^^, .
()1
^

Ml,
, ^, CHWM ()()10
^

Ml

Ml,

()^ ,
() ^,
^^( WK^ETE
^

^
^ ()|^
^,

^
^

.
Ml. ) HEIIE^A,

^ ^
^ ^ ()^. ()|^ aVi, mS
^,
, Ml

NE
^

^. . H^BECTkHO,

.. () ^^.

Otraga: 1501 adi 29 riceuuta per NicJiola (Michcle). Porto del imperator.
Scriue per Nia Lechich amaldar refugito.
Original ukast gladak tanak papir, visok 49, irok 16 , na pregibima gore
ispucan.

*)

2)
Ovo ime je

Ovako mjesto .
na radiranom mjestu ispravljeno.

139.
(1501. 7. decembra) 2. demaziil evela 907.

Veliki vezir Ahmetpaa javlja Dubrovcanom. kako dogjoe neki kalusfjeri od

manastira Hilandara i Sv. Pavla na Sv. Gori te se potuie, da je car Stefan
ostavio jednoj crkvi u Jerusolimu neki dohodak i kako je ta crkva pogibla" a
 124
poslije da je carica Mara s Dubrovanima tako naredila, da taj dohodak daju Du-
brovani ovim obim manastirima te su ga doista i davali nekoliko godina. Od nekoliko
godina da su ali Dubrovani uslijed vuhovstva" (aranja) neke zle ene prestali da-
vati taj dohodak. Ahmetpaa razabrav, kuda smjeraju te rijei, nije dozvolio kalugjerima
pred cara, ali savjetuje Dubrovanom kao prijatelj, da se s njima smire i da im plate,
to su im duni. S pismom alje svog slugu Radi a, koji e im usmeno o toj stvari
govoriti.
Original u c. ki'. arhivu u Beu priopio Mikloi u Monum. str. 545.

140.

907. 12. emazul evela (1502. 20. novembra) u Carigradu.

Sultan Bajazit II. pie Dubrovanom, da se kadija novski tui, da dubrovaki

gragjani tetu ju carski dohodak lime, to oni kupuju i uvaaju robu stranih trgovaca
preko zakona i kao Dubrovani ne plaaju za nju gjumruk. Sultan za to prijeti kaznom
svakome, koji bi takovim nainom otetio carinu, da ga kadija ima uhvatiti i svezati.

^ )(|
)^ RCEM

RfK
)^ ^ . ^
^EMAlM

)1 . ;^ ^ Ml KHf^^ A^^K|)0Bb4Lj,EM

^:
^ ) ^
^1^| )1 ^ ^ ).
no TEM

!
nAEMEMCTBW
,
HE no

^ ^ ), .5
^(^

, ^ ^^^(
^ ^ , )
no

^
, --
^ HE
HE

mi:
TEfE WA \\\

, Ml
^^) !;^

^^.
npEKO

^-
HE

^^
^.
nOREAEHW

^ ^' ^ . ^ WA
^-
Ml
Ml,

TOM
HE
WnOBE
)^
aVi,
 125
^, ^.
. 110 .. ANU ^ I
,())^.

u tugri:
^-^^
To jest: Napisa se 12. dan mjeseca demazul evela godine 907. u Carigradu."
Otraga: 15. adi maro Jettera. del imperator per li nostri Jtominl furano gabela de
amaldari.
Dvije turske parafe glase: El fakir Ali i El fakir Abdullab.

141.

1503., (u mjesecu ).

^
Originalno pismo arbanakog gospodara Mustafabega, u kojemu javlja Dubrov-
anom, da mu je vlastelin Nikulin donio 100 dukata i skrleta dara te se na tome
zahvaljuje. Ujedno se sporazumio o njegovom poslanstvu. Zahvaljuje na vijestima i

moli, da ga Dubrovani i dalje pouzdano izvjeuju.

()
()
'1 ^
()8:.
^^^
Adresa:

Tekst: ^^ ^^
^
()(0)8:

() ) , WA
8|)8^
KM3b^
N\HA^<>{I\\)

^^{m)^\H

CDEML
>

CDEML
CDEML

HCWKW

3(0^^'^^

p'k^^cw.
^

HfWKW
cdemi^

^
^^'
001
-

no t(o)ml
8^ ^^1',. -
AOt^E \^
^ ^ KHE^b

,^
), ^^,. ' ^ ^<' ||
NEMk

MHCAHW
, .^
)
^3 ^
,3 ^: 3 ,
^^.
^^
^^,
HErW

N^^ AOliE
KME^k

IUp^4HAW,
^4HNHW,
^. ^otSE HIIE^k EAHVV

,
Ap^rW

^ ^, ^ ^^, ^ ' 11()

\\
^;
.
,
^ \ , ^, ^
^, , ^ 3,^ NfrW

^W,

n04TIIW
126
KOt

^^ ,
u
.
npE+iE

(0)
no
. no

^()
(0)
^^.
KMCTf

^(OiiE

()
omotu sa turskim pismom a na omotu: Adi 2)fimo
EfE tiETE

) CMW

().
luglo
HEKOAMKW

1503. Expeditoria de
KKW
fHESM

la fvsta fmrto ser Nicolmo Ma. de Gondola.

142.

(1503. koncem juna) 908. poetkom zilhieta u Bijeloj Crkvi ko Talone.

Mustafa, sandakbeg arnautski potvrgjuje, da je po prije izraenoj elji dubro-

vakih begova (vlastele) poklonio im svoju vlastitu lagju od 16 sjedala zajedno sa svima

pripacima i jedrima kao i zarobljenike, to su uhvaeni iz kotorske tvrgjave, a da je

za uzdarje dao njemu knez Mikulin 300 dukata.

Potpis na strani glasi: Ketebeh-ul fakir Mustafa (= pisao ponizni Mustafa).

0"^*^. (3l^ A"^"^ ^^^ "^^Jj (S^!^^ (^-^^ <>^J tji^^ '^

143.

(1505./6.)

Sulejman basa, gospodar romani jski, potvrgjuje, da mu je Jaketa Radu-

linovi predao dar, to ga poslae Dubrovani da je poruio, zato ga poslae.
i
 127

() ^^ ()
^ ^ nOMTfllEM

^
.^
DMA'd[\\ArW

)1 ()
110(0)

.
()|10 .
()^ : E

()|1^ .
^
. }(.
NI ()110
no
WpIIW^

\\m\s
11
KIIE^^

\UlWk

11|)^() 110(0)
^^ fi\
A^KpODl^HKEM

AOKfE

;(
u himzi : 41 To jest: Essejid Sulejman sellemeh-ul-la. = Gosp.
Sulejman, da ga bog titi.

Originalno pismo visina 28, irina 13 1/3 cm.

144.

(1506. prije 31. )^ 912. mjeseca redepa.

Hudet novskoga kadije izdan etverici oslobogjenim robovima, koji su robovali

u Anadolu i to Ahmetu i drugom Ahmetu, Smailu i eremetu te se oslobodili,
da mogu slobodno putovati u Dubrovnik; ali poto se sumnja, da se kane pokauriti",
predano im je imanje na amanet te e im se vratiti, im se oni vrate.

^3poKL ^^:
)^ ^: ^ ^ ^11
,^
np'fcpE

1 CA^?KHW
^ ^, NH^b
WAI^ ONE ,
WA
). 3, ^

ONH
^ y\iwk

.
: 3
onponjENE

N
) |)
knhte: no
^HHNHmE H^TL TpEKHNE, lAN
hhnh, poKKie

^ N^

^ ^^ :
no
^ - \ C^At^

^,
qJENO,

NOE
^^ ^
, .
)
np'k

HCTHN^
;
NHMH
A^KpOBNHKk

KONE,
KO'k

^NE
)1|,
1^ ^
WAk
() UNO,
1^
,^ ONO H'k
NH^k

.^
NM^L,
01.

WAI^

^
H\K,

-
!^ ^^
TfCrtpL: ^.. ^^
tAlIO

WA\s

^, 1 ^^,
^
128

(0)()

.
^. ,
'^
H'){\s ^,

^ ^ , ^,
KOHf

;(
..
WA\s ^,
^!^
T^pL

^(^^
WAk ^
^^. ^,
Otraga: 1506 adi ultimo nouemhrio hogieto di cadia de Novi per 4 schiaui come
sono laxati e Turchi.
Originalni prijevod dubrovake kancelarije. Uza nj turski original.

145.
(1506. koncem godine) ^).
Skenderbeg dragoman javlja Dubrovanom, da su njihovi poklisari predali
jedno pismo s glasovi od morske strane" caru a drugo Mustafa pasi a on ih je preveo
na turski. Javlja im dalje, da je na mjesto Ahmetpaino
Alipaa velikim postao
vezirom. Moreju, koju je dosele imao Alipaa, dobio je nikopoljski gospodar Mustafabeg
Jurievi, Nikopolje smederevski gospodar Mustafabeg Skenderbain zet,
Smederevo Sinanbeg hercegovaki gospodar a Hercegovinu Isabegovi, koji
je drao Kruevac; Kruevac dobio je Kas um beg spahioglanlarski aga, koji je

bio poklisarom u Ugarskoj, Avionu dobio je sin Jahjabain, a sandak kosta-

dinski Dautbeg carev zet.

^
Hvali Isabegovi a kao krotka ovjeka, komu ne treba davati vie, nego ga

^
^
po zakonu

kavad

^^ ^
)^.
^ ^
^^ -
i
ide.

iSkender istie svoje velike zasluge za Dubrovane, moli

da ga naplate za sve usluge, koje im ini preko svoje dunosti.

DCEM WAk
KN3^
ih, da mu alju jedan

[]

1 . KNE^ODOM

npiMI
1
BI

^^
, 1
^^ 1 (
^ ^
^ . , ^no 1
^^^
no

3.
^,
16 ^ ^^,
0( ^,
01
T^pCKI
WA

^
WnOBEAE ETO WArOnOpi4

3.
^^
^.
1
,^^ )1)
BE^Hpb
WH
) WpTk
^^^ ^ ^ ^
^ ( ^ ' ;(^|^
|)^ ) ), - ^
^(^

^1^
129

1
^11,0^

,
^^,

. WA 1 11

^ ^ ^ ;^^11^^ 0111

. ( ,.^, .
.
^1^^

1
1|^^

WAI^
^.

1
Rp'kMEHI.
HE

16
NE
l (0)
MHAOCTL

^^
110

10
^

^^
no

^^
^
TOM
:10
, (Ml 111
!^ 01
01 ! ;1^1 .
^
DEKE ^
-
pESL ^
3
MH
(
i^KO ^ ;
^, ,
^
01 ,
Ml

1,0
^ 001,.
^

WAt^KOAE
TEM KOAl^

^^ ^!
^^ )
ME

^
1
Rl

AOKpl!^
- WnAf

^.
\\ 3 3
,
^ !
HE.

,
^?^
^1
>( 01 TON Ml 3,
no
1
3 3 ^^,
Ku ^^

.
16

Na MH

^ ^.^
rubru: 16

16 HECTHTi

WAL 1
^^! 016
WA
^ , pESH ^, BI Apl^
-
^ . ),
^

WAl^ \ 3 016 3 016

MH
)}(
^^^

TOWH MOWH
ME ^

^ :
3
WAl^

WAI^BHmE
016,
)(
Bll

,
^?*?
VVCAOKOAHAI.

^!
^,
KETE

WAk
WAbRHmf
,
.
^!
130

HACls ^,!
TE !. KE/VAO
REK

\\
1^ ^^!
Dl
.
^.
1) Koncem ove godine zamijenio je Hadum Alipaa Alimedpau Hercegovia u velikom vezirstvu
a Mehmedbeg Isakovi postao je hercegovakim krajinikom na mjesto Sinanbega, koji polazi u Smede-

revo. Na osnovu ovih podataka sam datirao listinu.

146.

1510., prije 22. marta; 18. zilhideta 915. u Drinopolju.

^ )^ ^33)|)3 .
Sultan
Jakov Gunduli
Bajazid II. potvrgjuje, da su
predali 12.500 dukata
mu dubrovaki
haraa
poklisari
za godinu iduu.
Zivan Sarakovi

DEAMKU

1,
,
^
!^ -
^ ^(.
RCEMb.

DEKE

KNE^^

^ ,^
3 ^ ^
^ ^^ ^
no

^--
TOM ^ WA

^1,

^^
^

,
,
ppc/WW WA

^^, KOM
^^
^ WA
WnH
TCOtl
KOM

W
1^.

.
Otraga: Lettera exped{toria de tributo de 1510: adi 22 maro.

') Ovako mjesto .

Original na papiru visok 39 '5, irok 17 cm.
 131
147.

(1511.), 27. decembra u Sarajevu.

ane, da svu imovinu,

^
Ferizbeg bosanski gospodar daje bratu

^^ ^ ^^
Hamze. Mahmutu i njegovu ortaku Jusufu

WA
to je

(0)|)
tamo

BCAK'k

ApArWM^
ostala iza

()
Dubrovniku umrlog trgovca Deli
u

kome moli Dubrov-
popratno pismo, u
Deli Hamze, predadu ovoj dvojici.

WA
^

AApw(nA)HOM^
nAACTEAOMk
-
^-

^ 03).
,
WAI^ WA

|)1^0,
!^ ^^ , KHW wnAE

^
EAi^HK

^
^
) KHW KHW >^

^)AI^

) -
,^,
^^ ^
.
Cb

WCTW ), }(^
)^.
EAUNk
WHH npEAfci
^MkpW
KHW
WA

, ^ ^)(, ,
^ ,^ WA

Otraga:
,
^
^/
)^^,
()

2 gennro 1512
TKO

^^^
HE

kll

fikCE

riceuuta.
()
|)

ANH ^
.
() :
110

Aii\mpt
^^^

AKNk
^
^ ).
VV^k'^AK!;^

fl\k

Original papir visok 24, irok 16 em.

1) Ovako mjesto Ch^A.

148.
(1506. 1511.) 1).

Dragoman Skenderbeg javlja Dubrovanom, da im je doao poklisar Benko

na portu i da je on, Skenderbeg, proitao pisma Alipai i onda ih preveo na turski
te su se obznanila caru. Radi momaka, to ih je bostandibaa obustavio u Drau
odgovorio je car, da se stvar ne moe odluiti, dok se ne saslua bostandibaa. Benko
htio je da ga doeka, ali mu je Skenderbeg savjetovao, da pogje kui i da e oii sam
sve obaviti.
Poslije otiao je Skenderbeg s Benkom Alipai, da govore radi onih momaka i

Alipaa se potuio na Dubrovane, to ga ne aste dovoljno darovima. Savjetuje da

to uine, jer je Alipaa vrlo moan te hvali Atipau nada sve.
9*
 132

|)110
^ ^
^^
Javlja
dobar dojam.

^ )^^ ^

^
im jednu veselu

Postrance na dnu prve strane nalazi se himza.

nOSTfllOM^
vijest

|)||10^
i savjetuje da ju proslave, jer

11 WAk

romocKO .
e to na porti

1
D\
uiniti

3-

( ^
^ 3^
no 1 1^
^
^ ^ 111,
())^
01 WAL

( ^.
Cl^

(^ DM 011(
^
|);^
.^ ) ^ (h ^^ )^-
)^

,
^ WIIEH MOMKE, N0 ( ^

^1'^ TOM wii^M ^^ ^

>^, ^:
KE^k ; HE
T^fCHEM 1111?
RO?
. |)
^ TOM

, ^ WAk
BL VVmn
) ^.. ^^ ) ^^^ 10
^ ^^
NE

ME

^^,) 3
WK^nnT ,

WAb
(

, ^!
^ , ^
ETO TO

8'
WAkronop

^
. 1^
-
II

^^^^
.
Min

W TEM
TEM
^^ ^. ^ MMI ^ TOM WAl^O-

^ ^!
, MS^ 1
TOM
11(,
IIE

TE WHII 0111
KENKO

Ml ^
TOM
(0) ^! .
^^
(
(
II

Na

^ . ^ - drugoj strani:

MWlflE ^
WnE
WIIOrAM
CLCL ^)(^
^-

^
II WMEM II WAL
WAb !, WIIEH MOMKE
RH

^
WHM MOie
HE
^ . 3
^
MML n^CTMTI

II TOM
HE
(,

WHM
WAkrOnOpM:

HE ^^
^
HE , (.

CQET
HIIHMTI?
MEIIC
^

^01 S^MfUJ(E)

^
.(0) ^
133

ROr
WIIM

^,
nOMTfMie

^
^ ^ ^ 31.
,^
no ,
^ ^
^
MllOrO }) ronopi.

3.
1

0010 ^ ^^^, TOmO^RO^

^^)
|)
WnOrAH W ^
13 ^,
^),
1

^ (01
N

. ^-
^^
W
^

1
ME

)^,
, ^
, Dl

^
1
W TEM

^
|)
^
Kf^Mf
1 1|)8'41,,

EfE

^^
)()
WljJE,

,1 11())1^ ^,
no
^^ 31
^( . .^, 3
DM |)

, ^
REf^ET

^^,
^ nO^AORH
MS'

A|)^3EMb
Cl^pII,E

301 !,, MEKE

301

(} ^^^ ^
KUTI, |) CDET RfKE NEKE MUKTOfL
REKE MEKET ^!. MEKE 1.
WAk
Ka margini: 13^
^, RH
RECEAOCT

3 TEM
()|) )^
|)
RHI

;(.
no RECEAOCT ^,
. 3. REp^ETE,

^
.
KOM

ME
^ ^^ ^. WMEH MOMKE

KMI ^,
) ^, 3
^(
(
ME

WMEH MOMKE

Ri ^)
TOmOCfiO.

^^ nS^TE
^.
^(
.
1) Pismo pisano je po sadraja za drugog vezirovanja Hadum Alipae (912. 917. = 1506. 1511.)
i to jamano odmah iza zasijedanja na vezirsku stolicu, dakle 1506.

149.
(1506.-1511.)^)

Dragoman Skenderbeg izvjeuje Dubrovanom, kako je doao njihov poklisar

s glasovima od latinske strane" na portu i Alipai. On ih je odveo Alipai i hvalio.
 134
kako ga

^ ^ ^
njihove volje

) ^ ^ ^ ^.
Uvjerava ih

^
oni tuju, jer

-
^
i
i nevolje.
od kad je Ahmetpaa
Ahmetpaa da je obeao biti uvjek
Skenderbeg da im je do glave" prijatelj.

WAb
otiao nije niko kao Alipaa razumjevau
prijatelj

nOSTEIIE
Dubrovanom.

po^^
\\

,^ ^
. () ^
^
-
01
nAACTEAOM
010
1 VVKpAHIIOrA

WAk

^
>^ ^ ^?
no

^^ ^ )
.
^
HE^THTS'

^^
( KL
11
cKCb

^^ (.
HA!Wk

11 ^

-
^
,^ W ^ ^
WnETK
) !
11116
(\s(k

>^|)
Cis

TE
Ri 8^)8'1

1; ptni

EfE
1.
WAk
no
MHAOCTIs

^
(
1
01,
^|\,
1,

1,
^
, ^ ! ^,
^, (,
|)
MENE

TEM
WNH cs'
1^^
11101.
!,

npi^TEAie;
fiH\s
1'|)01
1 ^ pEHEI

WA
wbE-

wiih te

, ^^ ^
01 )( 1
1,{) ^^ ^.
-

^^
^^
^ WArOnOpi.
^ 111^1
VVAl^rOnOpb

^(
^^, 01 NEKO

. .
|) 3E/V1AK)

001
.
11,0

Na dnu margine himza.

Dl S^VHO^

Original na papiru visok 41, irok \b b cm.

*) Sudei po sadraju ide ovo pismo u drugo vezirovanje Hadum Alipae (912. 917. = 1506. 1511.)
i to valjda u god. 1506., jer se ini da je pisano nemalo poslije zasijedanja Alipaina.
 135
150.
1512. 10. januara (u Dubrovniku).

Mahmut Abdulahovi brat Deli Hamze iz Vrhbosanja i ortak mu Jusuf

potvrgjuju, da su ostavtinu bratovu, koji je doao sa 1165 mjeina i 135 sahana u
Dubrovnik da trguje te se nastanio u Kristofana avca u Kovakoj ulici, gdje
je i umro a tijelo mu odneseno u Novi, da ga sahrane, primili svu gore imenovanu

^
robu. Obojica iskazali su se pismom Ferizbega bosanskog gospodara.
Spis pisao je Cupelija Ajazovi, ledeniki pisar novskoga emina.

^^ ^^,
WAL

^
^ ^,^ ^ 1. ^ CDi ^Afi^i
WDi
N fAi
wnA
KWI 111'
^^
^^
AoU

^ . ^^
VVDAE ^ n^TbillHHbKWH K^iiE ^ >i A^KpW-
^ AOU^ WAk |)^^
NErWnO THAW

^^,
11
^
MWnH
nW CMfbTL ^
nVVlUCOmt

^
() ^^^.
|)
)^,
.\>^

^, ^, w |)Wt^IIM /\13 Wpl^TKL

01^,
()
^,
^
^
^^
HOCKW
WA

^
WAl^

XW5t?TI^

K^^XWt^
pSMM
AONCwm

piHiHWA
^

^ ^
rocnvvAMlu
A^EpWnilHKK

H)C^nWM^
,

Wpl^TKWML
CTWML
nW ^^.
11^

n^llW
WAL npHMHCMW
WAbv ^ Di\\i ^ 11 ^
pHHWrA 11
11 ^^.
KpWML

^
TOAHKW
' ^^^ ^^!!^
n^HW .
11 ^^ hWCKW 11
I

pWII (
Pismo iroko 21
TWH
ATW

visoko 30 cm.
^^!^ XpHCTWDW
WCT1U M^CpWMHLM.
p^KOML

151.

(1505. 1512.) 1) 5. marta u Sarajevu.

Ferizbeg, bosanski gospodar zahvaljuje se Dubrovanima na daru, to su ga

Benku Mikulinoviu

poslali po i moli da poalju nekog trgovca u Sarajevo da od
njega kupi kumaa.

WA (0)

, ^ ^-
CAWMb
WAl^

03.
^ ^
^11 KNf^^

WAI^
 KEIII^KO , ^
136

,^^ ^
111^ AWr
^^)
-

ifi

,,' -
B'k})WnAim,

(),
+>

,
KOWM W

^
8'

AOKpOROAbiNO . 1^ ) 111^
^^
^
^ ^
^
WA
1^
^,
^ ^
11
^^ })^();
tiETE

-
'rWH

MACL

. ^^ ^ ^ ^ ^ ^
,^ ,
10,
^^
Eft ^

EAI^IIL

1
), WnAMO
WA DACk

.
(),

^ Krb
WAL

^ ().
S'^MEMO

g 1.
^ ^.
u himzi: ^^' jL.H^.i^^i <.:' To jest: Ketebeh ul Fakir ahkarul ubad
Firuz = Napisa ponizni i najgrjeniji Firuz.

Original krupni papir visok 27, irok 18"5 cm.

1) Pismo ide u ovo doba, jer je onda Ferizbeg bio sandakbeg bosanski.
2)

3) ^
Rijei
je
napisane su pogrjeno dvaputa.

pogrjeno dvaput napisano.

152.

1512, 3. aprila u Carigradu.

Sultan Bajazid II. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Benko Gunduli

i Stjepko Sork oevid predali 12.500 dukata haraa.
Original u c. kr. arhivu u Beu priopio Mikloi u Monum. str. 548.

153.

(1481. 1512.) 9. novembra (u Carigradu).

Sultan Bajazid II. alje siliktara Mermeri u Dubrovnik i nalae Dubrov-

anom, da mu haraa.
plate 12.500 dukata
Originalni latinski ferman pisan u sultanovoj kancelariji.
 - 137

Sultan Pmasit chan dei gra. imperator max{mus Asi^, Europ^qiie. etc magmjicis
et generosis dominis arlstocrati^ Ragusiensimn s. p. d.

Signijicamus nohilitatihus
uos seruus
omnino
noster
dehetis suis
silictar ^)
manibus una
mstris, qualiter pro
cum Litteris
trlhuto presentis anni ilico
nostris preucnerit,

aliquo uestrum nobilimn ducatos

dare et
cum ad
concedere
auri 12.500,
id est duodecim et qmngentos aureos venetos. Caueatis, ut circa hoc nulla excusatio
Jiet, sed quamprimum ad curiam nostram dtctos aureos securos mittatis, alioquin indigna-

tionem nostram super vos espectatis. Valete.

Datum nostra foelicissima caria VIIII. Nouembris.

Original na papiru visok 39"5, irok 14 cm.

Ime |e drugom rukom upisano na prostoru, koji \q ostao prazan.

154.
(1481. 1512) 27. maja u Drinopolju.
Sultan Bajazit II. alje svoga poklisara Skendera u Mletke i zapovjeda
Dubrovanom, da mu nagju i prigotove lagju i pratnju, koja e ga odvesti do Kor-
ule i tamo neka od starjeine uzmu potvrdu, da su ga zdrava predali.

^
MM
MIIVV^E/Vi
^
DAACTEAVVML
^
^|)^
MHAW?THWM
rW(cnO)A(H)ll

.^ ^
KW5t?HieK)

)
nfAUKM 11,
H^KEp-

^ ^ ,
no TEM 1 DEAOMO,

.
)^ nWKAHcipCTnO
|)
^, \ ?
,
KElIETHbKE, nfi\\i\AX

|)
npHrWTOnHTE TEf 11 ;( ? DAmUM
4(0)n(E)KWM () 1^\\0,
 138
)
, ,^ ^, ^^
.
KLT ^ TEM
WT CL

'KW^
.3.
.mw

^ ).
Original papir visok 42, irok 14 cm.

Opaska: Velika je vjerojatnost, da je ovo pismo pisano godine 1486. jer sam
pod 10. jula 1486. naao u Partes Gonsil. Eogator. (25.112) ovu biljeku: Prima pars
est de concedendo vnam harcham erpensis comunis nostri sclauo turcho ituro Venetias
vsque Curzolam. Prem se ne spominje ime ulakovo slau se glavni momenti ovoga
zakljuka sa eljom sultanovom, izraenom u gornjem pismu.

155.

(1481. 1512.) 10. jula u Carigradu.

Sultan Bajazid zahvaljuje Dubrovanom, to su mu po nekom Nikoli poslali

)^) |) ^3 . ^ ^
II.

pouzdane glasove o zgodama na zapadnim stranama i nalae im, da ga i nadalje o

svemu, to bi razabrali, obavijeste.

})

^
REAIKI

^
^, ,
no
RCM

no TEM
no
RKE

,|)

'
Ml ^ ^^BI.

^ ^!,
,
Ml.
^
^ ^
BAACTEAWM

^^^

^ ^ , . (, ^ AEnW
|)

^
BI

, ^^ ^
1^
3
^ REp^E MH.
TfEKE, )

II

( ^
^
11
^^
^
;)(,
MH.
.
^. ,^ Ml, no
^ 11

^ 1^ \ ^ ()^.
Original na papiru visok 51, irok 17 cm.
 13.9
156.
(1481. 1512.) 14. oktobra - u Drinopoljii.

Sultan Bajazid II. opominje Dubrovane, da polju hara, jer je zakonito vrijeme
minulo i alje za to sklava Sulejmana.

;(8'| ^
-
^
WA
^
CTEAOAi

no TEM
^^ REKE
cHAHwrA
^EMAf^lAl

RH ,
,|)

^ ^
^ pWK
^
^^
WKpAN0M5^

3AKWmiWMS'
-
.
RpEME

)
RHIUE

^ , ()
II,(A)pLCTRA 1.
3AnOREAA 11,()-

^
^AnORECTL ll,(A)pLCTRA Ml

CTRO

11 ^ Ml, SVOTORHTE
ll,(A)pt4CTRA

lipKCTRA
Ml,

Ml. ,( ^^
\ ^. () pWK RpEME

HE
HE

Ml ^^.
WROM 3AnORECTH

WHTORpH^
. ).
.
ll,(A)pLCTRA

1 . ^
Ml ^^

Original papir visok 42, irok 13 C7w

157.
(1481. 1512.) 10. decembra u Carigradu.

)
morske

^^^
Sultan
i
Bajazid
latinske
II.

strane'*'

01)
zahvaljuje
i

3 ^
Dubrovanom
nalae, da ga dalje izvjeuju.

. REAHKI
za glasove,

!
to su

11,
mu ih

REAHKI
slali od

^/\ -
RCEM II

!^
1 ^(
RCOT Ml ^ ^^ REKE

1, no REAOMO RH 1
RH.

3 ^01 COROA ^
-
HA(ORE)K^ KHHPb' ^^ ^ 1, ^
 ffiHi\\m

MI (^(,
?,
--

^^.
140
1 ,
^
1^^
tom

li . ^
(
, .^
^, ^ |)TfEK^ET,

RMM
^^
^^^ ^^ !
KOM
MM
1,)? Ml.

. I . ^ 1)^.
Original na papiru visok 48, irok 18 cm.

158.
(1481. 1512.) 30. decembra u Carigradu.
Sultan Bajazid II. zapovjeda Dubrovanom, da kada plate hara polju i 22.939 aspri
bakije, to je ostalo po kadijinim eminovim knjigama od Manoilova Antonova

^ 31 3 -
i i

vremena na njima duga od ispolike" soli')

^) 016)
^^1 1^ ^ RCMM
Tu gr a.
|)1
ps^MCKMM

|)<?| 001.
03!11
11, MM ^ '^8'
REKE

MAEMEHCTRO RM.
^-
no CEMb 1 1^ REOo RM 1, 3 ^1^
^ RpEMEM em(mii)ore;(

^
, ^^-^^A^

0(
,
TE^E

301 111
^
nOTROpUTI
0REEj(
ME KMRmi, WNEM
,
^ KOMU
^1'1^ EMElCTR
0RECTI^

^
Ml.

II,pCR Ml,

(^, TEM pESEHME ^

^! .
Dl MEKUpC-

1!
( >^ MM.

RMCL ^ ^^.
Otraga parafe: J^ill ^)!

El fakir Hamza. El fakir Kasim.

Original papir visok 48, irok 16 cm.

Ovo se odnosi na ono vrijeme kada su 4 solane u primorju bile pod zajednikom upravom tursko-
dubrovakom a prihod se dijelio na pola.
 141
159.
1513., 4. aprila u Brusi.

Sultan Selim I. potvrgjuje da su mu dubrovaki poklisari Simko Buni i

Jaketa Gunduli donijeli 12.500 dukata haraa.

Original u c. kr. arhivu u Beu priopio Mikloi u Monum. str. 548.

160.

(1513. poetkom aprila) 919. koncem muliarema u Brusi.

Ahmet paa (Hercegovi ) potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Simko

Buni Jaketa Gunduli- predali 48 dukata u ime kirije od njegovih kua i vrtova
i

u Hercegovini.
Po strani: El fakir Ahmet bin Abdullah i muhur: Ahmed bin Abdullah, sahib . . . .

(jedna rije neitljiva) = Ponizni Ahmed sin Abdullahov; muhur = Ahmed sin Abdul-
lahov, vlasnik

Otraga: Lettera de s. Ahmat hassa de la reception de duc. 48.

Original papir dug 21 cm, irok 15 cm.

161.
1513. u drugoj poli jula (919. polovicom demazulevela) u Carigradu.
Sultan Selim javlja elbasanskom sandakbegu i drakom kadiji, da su se
dubrovaki bezi na porti potuiH, da je jedna njihova lagja, kojom je zapovjedao kapetan
Ivan, nakrcana kumaom (svilom), putem izPulje u Dubrovnik napadnuta od drakih
gusara, koji je uzee te smjestie u nju pet leventi i poslae u Dra. Putem natjerao
ih je protivan vjetar u novsku luku i tu izigjoe i tri zarobljena mornara poslae u
Dra. Osim toga navaljuju im na trgovake lagje, pa radnici ne mogu, da dolaze u
luku, te time trpe tetu.
Poto su Dubrovani haranici, zapovjeda car, da se sve lagje, to ima Drau,
izvuku na kopno i sve njihovo orugje uzapti, a da se bez carske dozvole ne dozvoli
nikakvoj lagjipoi i ljudima tetu initi. Bez carske dozvole no smije niko lagju na-
praviti. Tri dubrovaka zarobljenika neka se odmah puste.

J ^-^^ 4-^* ^-> ^^-A-.^^ IV^- f>^-5^ j ^^ -. ^I^Ci-^^ [..]\ j>^k*

4^^^ ^ 'S ^, '^'^ ^..^^ <-^^^J >^ l)^ 3

^
 142
.9 Jk.l jA.'T^^K ^-^/^ 4-^^ ^' ^^^^ ^. ^(J-^'-^

^^-^ (Sjf- -^*^. j (>^^J^-^-i'J '^^-'-^ V-?^'-^^:'^ s ^^-^ ^^* ^-^^-^ 4>&5- ^\ ^''^^

\ ^\ J Jj-^ ^^-f^ J^^^ -^?" J C>^'^-V,'^ jj^^" J L^-*^*' ^^-^^-'

o-V)i ( ?- VI ^l* -Ij ^$^>-

^ :\ -.5' OjU-^ ^ ^1 ^ ^^<. j <>- J (J

Naao sam i suvremeni prijevod ove listine koji glasi ovako:

Tra li apreciati et d onor degni signori: al magore et al grao et honor ariuato
signor del sangiaco dj Elhasan sempre honor prosperj et tra Ij cadj et il 'precepto

comandatorj al continente minera de utrtu et acostumati sermonj honorato cadj de Durazo

sempre in virtu prosperj. 11 sigilo dino exaltato peruenuto clie sera a uoj\ noto sia^

clie al presente de parte de Ij signorj de

et

Bagusej a la felice , porta cusej fo suplicato:

che vno loro patro^iigato per luan vn patrone^ venendo con le sue di

Pugla a Ragusei, le fuste de li Corsarj de la cita de Durazo, scontrandolj, il nauilio li

preseno; dentro il qyale metendo Ginqne leuenti de la fusta: et da poj marturigato li

marinarj del dito, dreto a la cita de Durazo il mandorno. Fer la uia il contrario uento
scontrandolj^ il sop)ra nomenato nauilio facendo I scorer in el porto de Nouj auicinar (f) il
fece de Ij marinarj. Del quale, como tre homenj riseruati nela fusta a Durazo sono menati
et como oltra di questo alj nauilij de li loro mercadanti forza et ignormita li fano et

per tal causa a le scale Ij mercadantj non olseando uenir uj, gran mancamento 7ie segue:
de tuto a pieno me ano informato. Adoncha li Ragusej sono tributarij, a loro et

etiam a tutj Ij altri mercadanti a guesto modo che sia fato forza et ignormita non e dj
rasone et ancor pero comando, che de Ij a, Durazo, quanto fuste ui sono, tute intera li

farite tirare et tuti li suo argagj piglando^ li saluarete et de quj auanti senza il mio
co7nandamento^ de Ij nula fusta caminar non lasando a nisuno far alcuno mancamento ne
forza non permetete
di nouo alcufia fusta vion lasando contro
sumate. Et queli tre homenj de
et di me comandamento

li ddcti
il
et licencia non ui uenendo piu a niscuno far
mio comandamento fare alcuna cosa non
Ragusej, che riseruati U sono, ge li lasate.
-
Ousei
saznate et non fate al diuo tenor di sopra apogiando uj fde
altrainente prestarite.

Data in Co7istantinopolj li ^nezarij de gumasi el euel Ano 919.

Otraga : xuchumo al sangiaco et cadj di Durazo che tirino in tera tute le fuste
sono Ij et che tornino li tre homenj presi nel nauilio de luan Milisich. 1513 de Selim.
 143
162.

1513. koncem jula (919. 22. emazulevela) u Carig:rau.

Ferman sultana Selima novskome kadiji, kojim daje na znanje, da se dubro-

vaki poklisar Benko na porti potuio, da je dosada bio obiaj, da novci, koji bi
se pobirali kao skelaluk" (luka pristojba), emini i kadije upiu u svoje knjige i

da se onda pohrane u dubrovakoj tvrgjavi, pa kada bi bilo vrijeme, da bi kadija i

emini doli na jedno mjesto i sravnili knjige pa po obiaju novac raspolovili. Emin
skele u Gabeli megjutim, protivi se, da novac stoji u Dubrovniku po starom obiaju,
nego veli:neka stoji kod mene. Poto na toj skeli nikada ne manjka pobune, te je

jednom, dva i zapaljena, to se oni boje, da ne bude tete.

Zato zapovjeda car kadiji, da ispita pa da odredi, da se novac pohranjuje isto

onako, kako je i dosada obiaj bio.

Pisano 22. emazulevela 919. u Carigradu.

^^l) ji i^\a. ^ 9^ (j^e^d? y\ \ >- 1^15 c^J^jr a ^

J^i ^ ^^. j^l? ^ -1 ^ t^i^
'^j Al^Uj^lr 0^'^|-1 e j j! o.>W

Naao sam i savremeni prijevod ove listine, koji glasi:

Tra Ij cadj muslimani al magore et tra U ... so idio anunciatori al migliore ho-
norato cadj di Nouj sempre in utrtu prosperj.
II sigilo diuo et exaltato peruenuto clie sera a te^ noto ti sia, che al presente de

^
parte de U signorj de Ragusej
che dal principio tutj
che notato ne Ij loro lihrj, li auiano
li
fer nome vn cristiano a la mia porta venendo su-
aspri si ricogleuan ale scale, quelj^ che
Ij aspri nela cita di Ragusei si conseruano
Ij cran eminj, dapoj
et dapoj,
quando era il tempo del spartir Ij^ tutj li librj scontrando sj, U cadj et Ij heminj venendo
ad un locho, segondo la vsanza et il solito, se spartiuan: adeso lo heniin de la sca I a di
Gabela del conseruar sj li as(pri) a Ragusei segondo I antica vsanza fa contradictione
dicendo, che li dicti aspri intrano im poder mio: nel dicto loco per aaentura malandrinj
 144

non mancando maj, U qualj et diij uolte la scala rompendo la slaniza anno hruscato,
se per disgracia etiam qualc]ie modo al tesoro qualche mancamento peruemse cridamo
el lamentamo uj dicendo mi informorno.
Adoncha comando, che tu uedj, a le predicte scale U aspri, cJie si ricogJen^ dal
principio che modo stano conseruato derecano a quel modo canseruar li farai et con
il presente comando ti cjouernara']. Cusi sajn et altramente non fazendo al diuo tenor di

sopra apogando ti jide p)^'^staraj.

Data in Gonstantinopolj die XXII giumasiel euel Ano DGCGGXVIIII.
Otraga: al cadj di Nouj che faza conseruar li aspri dele scale doue
stano conseruati dal principio. 1513. de Selim.

163.

(1513.), 919. 22. demazulevela u Carigradu.

Ferman sultana Selima Dovskom kadiji, kojim se priopuje da je doao na portu
izaslanik dubrovakih trgovaca Benko i prituio se, kako im se zahtijeva via carina
od kumaa (svilenog platna), to su ga donijeli u gabeosku luku i tamo prodali, a po
ugovoru i odlukama, to su u ruke dane, imaju plaati 27o od prodanog ku-
im prije

maa. Za to se kadiji nalae, da odluke, to se nalaze u njihovim rukama, pregleda

i da ne dozvoli, da se protivno tim odlukama od njih via carina uzima.

^ :_^ J^\l c^-slr- (j-

jl*!^
^}^^ ^^.^

Otraga parafa: ^ "

^ ~YX fakir Ebu Bekir sin Mehmedov.

Uz ovaj originalni ferman bijae i ovaj in IV*" napisani suvremeni prijevod nainjen
valjda u dubrovakoj kancelariji:

Tra Ij cadj muslimanj al contincnte m,inera do uirtu et acostumati sermonj honorato

cadj di Nouj semjire in virtu prosperij.
II sigilo diuo, prouenuto a ^, saperaj, che al presente de parte de U mercadanti de
Ragusei per vn cristiano a la mia porta uenendo suplico, che per il pasato
in ele mano la letera del juramctito et xuchiiimj ni sono sta doti, che di le robe vendemo
 145
a rason di duj aspri 'per cento
scala dl Gabela portando
dacio
nele
adimantado.
mano, contro de li
le
U dacio
rohe contra U
sia pigliato: e sta

Adonca hesogna^ che guardando ne li

quali piu dacio adimandar non faraj.
non faraj al diuo tenor di sopra fide prestaraj.
che
^
comandato al presente a
ele

Cusei sapj
mano da noj
che custoro ano
et
la

altramente

Data in Constantinopolj die XXII. giumasiol euel anno DGCCCXV1III

Otraga : Xuchium al cadi di Nouj che non facj pigliar a lo hemin de Gabela piu
dacio di guelo se contien ne la letera de juramento. 1513 de Selim.

164.

1514.^ 20. marta u Driiiopolju,

^
mu dubrovaki Maro Zivko

) )^
Sultan Selim potvrgjuje, da su poklisari i predali
12.500 dukata haraa.
Tugra.

() m\\^\s

.
^ ^ . ^
KbCHEMb

()
)01^ IIIEML
p^MCKHEML
^EMAAM

^
^ H^AK^ANIIOM'^ KIIE^^^

, |) .^ (
()
0111
^ )^

pEHENNME
RH ,
KOM ^!,,

^ ^

.
Ml ^'^^
^.
WBOHK

. . . ^ Rb ^|.
Nie: Lettera in schiauo del tributo.
Original papir visok 39^ irok 14'5 cm.

1) Ovako!

165.

1514.^ 27. augusta in loco Choa.

Sultan Selim javlja Dubrovanom o svojoj pobjedi, sto ju je odrao 23. augusta

Epistola 7
1514. u Perziji protiv Sofijana

ad senatum Ragusinum missa

imperatori^
i poziva ih,

Turcarum Selim^
da ju slave veselicama.

suis castris Choi in

arabica in linguam latinam uersa et
Armenia
ad papam Leonem
missa.

10
 -

imperator
Ego gratia dei magniis

Europeque partium
et fortis

locorum mediterraneoriim, maritima,rum,

imperii Chalimanensium dominus.
146

imperator et 7 grecorum,
sultan Selim chan
caramanorum, Asie
et

HonorabiUbus iiiris, rectori et patriciis ragusinis. Et uohis notum esse uolui^

qiiendam {nsurrexxisse mirum facinorum et omnihufi cohopertum sceleribus Calimania,
que uocatur Azamorum prouintia: omnibus deum colentibus insensum occupat, multorum
diuitijs insolentem, qiii multorum imperia ac digmtates oppressit, domos ac liabitationes
euertit^ bonos ac malos sine discrimine plurimos et nulla pietate necauit.
Centra hunc igitiir mahim liominem,, magno nobis exercitu comparato, quo eius tanti
mali hoinines molestia et iniqitate prouincie illius incole liberarentur, castra moidmur,
quod uobis notum esse existimo.

primum
Vt uero,
nostris
causam pretendens
fore,
primum

,
dictum hominem

nullam horum excusationem

Constantinopoli per fretum
literis fecimiis certiorem,
nostrum in Asiam traiecimus, quam

quin se bello prepararet ac ne se imparatum tueretur inuasum

reliqui, dare ei antea nuntians
ne modo se aliquo ignorantie

omnia per literas. Sic

enim ego potenti
Si egregius pugnator,
uirum
fiat,
exercitu
decet,

cum non
in
et magno
si belli ^ara<ws^

medium prodeat
in eius regionem,
conceperat, mensem
,
exercitu prouintiam eius uniucrsam
pugne

que magna
nusquam obuius. Post
delituit milu
se preparet^

que
est,
sit de liis

pteruenissem, metu,
cum. in locis eius
animo

^
sidjjugare decreiieram.
ensem accingat aperto Marte,
uoluntas dei ut cognoscatur
qucm de meo potenti
ut

et

ad eu7n litteras iterum dedi, quibus appcrto

prouincie penitus essem castra metatiis, binas
Marte mihi prouocatus nusquam apjparuit. Demum ad regiam eius Tauris, que
Antiquorum inibi Regum fuerat (cum liec tardari ego uideram) ab inde, %d)i eram, sensim
castra promoui et p>er diem ac noctem cum magno apparatu meo, quo latebat ille, perueni,
unde ui comjmlsus, non uoluntate^ malo omine nobiscum jmgnam. iniuit die mercurij tercio

et uigesimo mensis augusti in p)lanicie Geldram nuncupata gentiliter.

Non tamen ausus est, se meis p)relii procellis obijcere, bifanam suum diuisit exercitum.

In altero exercitu sibi arti belli fer me par em Maumetem, Vostanci filium^ ducem preposuit
contra meum Asie minoris agmen. Ipse uero in altero preerat facinorosus homo Hismael
et contra nostrum Europe gentis aciem impetus fecit atque, ut streniius, passim pugnam pro-
uocabat. Ecce sue gentis in bellis alterum cornu, cm Vostantie jilius antedictus preerat,
Sinam, prefectus nostri agminis, hisce minoris exercitu fecit inclinari ac dissipauit et de-
leuit caputque Maumetis, Vostantie filii, abscissum tronco. mihi fecit offerri. Alterum uero
mee gentis Europe cornu hostes in fugam vertere cepit, qui tamen^ pugnam parum susti-
nentes, in nostros magna ui impetum fecerunt renitentes. Sic ab omnibus dum pugnatus
acriter magno clamore orto, magna ultro citrogue cedes oritur, qua multi nobis potentes uiri
trucidati et mortui cecidere et plurique ulnerati fuere, quod ut uiderunt hostes, se inua-
lescere midto fortius contra nostros irruere. Quod ut primum uidi^ ego statim cohortis et

curie mee milites, cpui charibi^ dichlere, ulafagi et janiceri verbo nostro vocantur
laboranti nostre genti misi, qui cum alijs Europe gentis nostre coniuncti, hostes, qui re-
pugnare non poterunt, in fugam conuerterunt. Gapiunt quam bona hostilia, thesauros, im-

pedimenta tentoria, uxxores. liberos. Reliquos uero eius princip)es nobis pterductos gladio
commisimus. Ac statim tres Galimanensium prouincie nostro sese dederunt imperio,

huius regionis ciuitatum mihi donatis clauibus. Is igitur scelestus omniumque bipedum ne-
quisimus ac omnium fidei hominum infestus ac perinde omnihus fuit molestus. Sic omnibus
pari modo indc summa debet esse leticia, quod nobis nostris fidelibus ac deuotis per no-
strum hunc nuntium fidelem, nomine Ghamsam soluphtarium presentibus literis significare
 147
uolui, ut isto felici successu cogmto magna afficiamini leticia^' dantes deo laudes, eumque
pro salute i'mper{oque nostro precantes.
hl castris nostris m loco Ghoa die 27. augusti MD.XI1II.
Recepta Ragusii 16. octoh. 1514. Die sequent{ suprascripjta copia Romam ad summum
pontificem pp. Leonem IT. missa.

str.

tario,
Latinski
56.

7^.
i

p.
dalje.

e.
prijevod
U
arapskog originala u
Lih. Rogat. 33. p.

de donando vllacho imperatoris

ad nos misso cum litteris imperatoris
peratoris predicti, paratam contra Hoffianos in
93
^
pie o
18. svesci
tome ovo:
Lettere e

nomine Catargi
Gomm.

Persia, significantihas nobis victoriam im-

dictis partibus Persie die
,
di Levante

mercurii XXIII. au-

soluf-

gusti cum maxima strage et effusione sanguinis vtraque parte.

P. p. e. donando ei aspros quinque millia.
P. p. e. de mittendo pontijici litteras imperatoris Tnrcorum, nobis scriptas
de parata victoria contra Soffianos in Persia, traductas in latinum et de signijicando Uli
oretenus per dom,. Damianum de Arsenali constructo in Constantinopoli.

Iste vijesti imadu se slati: kralju ugarskom, potkralju napuljskom i Mleanima.

Drugi opis iste bitke, javljen iz Carigrada od careva sina, stigao je 14. oki. 1514.

To jest aldiran.

166.

1515. 21. juni in loco, dicto Consunuagi, in planicie Orasi.

Sultan Selim javlja Dubrovanom, kako je idui protiv Kasilbae i Sofijana

opsjeo grad Chiamacli i osvojio 26. maja a Sofiote hametom potukao i kako je veliki
vezirSin a n pas a, 8. juna, hametom potukao pristau Kasilbainu Anadoulu. Poziva
Dubrovane, da javnim veselicama proslave ove pobjede.
Epistola Selim magni Turci ad senaturn ragusinum, in latinum de uerho ad nerbum
translata jideliter, missa et recepta Ragusii septimo idus septembris in vigilia nativ. dni 1515.
Diuina fauente gra. ego magnus imperator ac dominus fortissimus, amir sidtam Selim,

han, omnium terrarum maris^ Orecie^ Romanie, Natolie, Gharamanie et Chalimanie ac

aliarum multarum prouintiarum dominus midium nohilibus et honoratis rectori et nobilibus
Ragusii salutem.
Quoniam uos minime uelim id laiere.^ de quo uos facim p)rese7itibi(S certiores, cum
his diehus, diuine adlierens uoluntati ac, ut semper, conjidens, castra mouissem ac meum
potentem et numerosum exereifum contra Gasil bassam, Sophiane gentis principem et inimiciun
omni bone fidei et contrarium et ciuitatum suarum vnam, nomine Ghiamach , decimo quinto
calendas junii aggredere celum uersus sublimem, loco aditu dificilem, supra petram naturalem
sitom ac per omnem earum gentium locum cognitum ferme inexpugnabilem. Subundique et
circa eam bonbardas ac cetera tormenta fxi locauique meliori statione^ eodem die et quidem
meridie meo potenti exercitu, mihi jusso, antenominatam ciuitatem aeream circumdare ac
dato prelij signo,.hombardis omnibus excussis ceterisque jactis tormentis, uno inpetu, mdlus
oppida7iis dabatur locus, aspiciendi Iiosteni^ nediim repugnandi.^ quod undique oppugnabatur
oppidum ac demum, uix tempus mulgendi oues aduenerat, cum ciuitatem Ghiamach ui
expugnaui et cepi ac in meas uires redegi, omnesque, qui inerant inimici usque ad unum,
paruos, 7naioreSj mares ac feminas una ensis acie trucidauj. Qua quidem ciuitate sic

10-
 - 148 -

expugnafa trucidataque
Sopluani fucrat^ in meas uires cum
, eadein cum
ceteris
ceteris eius dlctionis terris,

mets imperialibus prouinciis redacta fuit.

qu^ eiusdeui CasUhasm

Preterea aliud dignum facinus meum nohilitatihus uestris

scitu notara fierl
presentibus. Quatenus exactotem cum imperialis me maiestas felici guidem castra
et meum copiosum contra eundem Casilbassa SopJnanu.m. Tune Anadoula
guidem, aliarum, non longe A dine, provintiarum dominus suh idem tempus partibus Casil-
bassa SopMa.ni adherebat, consulebat, fauebat et contra maiestatem mcam imperialem )-
ditione male cogitahat, qua de re offensus, egregie statini inim consilium, imponendo leges

hommi et illum castigandi. Cum itague prefata ciuitate Ghiamach, sic ut dictum esf,

Xpugnata, castrd monissem, meum potentem exercitum contra eum conuerti mitague milii
eius Anadoule prouintia, meliori consilio, guod is liabuerat, sibi fuga consulit. Qua re
mihi cognita, derepente misi meum ueliementer lionoratum et mearum gentium caput magnum
Sinambassa et meum consultorem primum decem milibus hominuni electis comitibus, vt

fugientem persegueretur . Et guinto idus junii antescriptus Andoula cum uiginiti milihus

hominum in loco ualde munito reperitur ac ut sibi uidehatur, in castris bene tutus et bene
munitus. Ubi inito prelio^ diuino et uoluntate, capitur, rumpitur et decolatur.
Cuius caput kasta maiestati mee imperiali delatum est. Mortui uero sic Annadoule affines,
consanguinei et subditi omnes in prelio uiui capiuntur, ceterisgue capita truncata fuere et

uniuersus exercitus, gui contra me arma sumpserat, a meis cesim ense trucidatur ac omnes
meo imperiali dominio ni deuenere. Sic eant 07nnes nostro imperio
eius terre, loca, jproidntie

modo sub nostro ense feriantar, amici uero sinceri diletentur perpetuo.
contrarii, ut eo simili

Post hec uero mea maiestas imperialis cum meo exercitu integro, sano et uiuo integra
castra moui Romaniam uersus, ut gloriose ad imperialem meam sedem peruenirem. Sic
in presentia ut nobilitas uestras de nouis nostris bonis et fidelibus certiores faceremus
presentes imperiales nostras literas a nostra porta felici lionorifice misimus per Imnc
nostrum imperialem seruum cenesgier Ferchat, pincernum incisorem(?)
Quando igitiir hasce meas imperiales literas uidcritis, receperitis, estote multum leti

ac multa et ingenti exultate leticia et deum oratote pro salute imp)erialis mee maiestatis.
Sic intelligant, sic faciant nobilitates uestre et omnes, gui vobis subiecti sunt^
iucundi sint ac letentur simulgue vt ipsi deum pro imperiali salute nostra precentur.
Datum XXI junii in loco, dicto Gonsunuagi, in planicie Orasi MDXV.
Istovremeni latinski prijevod turskog originala, zabiljeen u knjizi Let. e. Com.
di Levante sv. 18. list 73. 79. Na ovo pismo odnose se slijedee biljeke u Partcs
Consilii Eogatorum vol. 33. p, 218.:

Prima pars est de donando Ferchato vllaclto^) porte, cesnegerio imperator is ad nos
misso cum litteris prefati imperatoris^ significantibus nobis victoriam suam, paratam in Asia,
de vna terra Sophianorum Persie, vocata Chamal, expugnata et capta per dictum impe-
ratorem et de dominio Aladole toto capdo et de dicto Aladola capto et decollato et de reditu
ipsius imjjeratoris Constantinopjolim cum prosperitate.
Prima pars est de donando ei duc. auri centum guinguaginta et duo cauetia de grano.
P. p. e. de donando Radossauo Catussich de Gtrniza, patri suprascripti Ferclioti,
gui uenit liic cum eo.

P. p. e. de donando dicto Radossauo vnum cauetium ruhrum de sdharlato.

P. p. e. de donando fratri antescripti Ferchati annorum XII vel circa, gui venit cum eo.

P. p. e. de donando ei cauetium V7ium cauetium rubeum de panno supremano.

1) Vllach ulak.
 - 149
167,

1516., 19. marta.

Hercegovaki sanakbeg Skenderbeg pie, da mu Petar Gradi donio

^
je

onih 10.000 jaspri, to ih je u Dubrovana zatraio u zajam, kao dar te im zahvaljuje

e
i obeaje, da te novce

^ vratiti.

e;w^h^
Vl'Ak

nW
^ .
11|)

^
\\[^

, ^
KMf3^ \-

^
^ (3)11, KAKW AO\\i

|)1^
^^ ^
MAML AHCTL
, ^ ^ KWAAU

{

)
, ^

NrW

'
01^,
KHW
11
nHCAW.

KWAHKW
Wn
+i
i^

EVITL
I

!!^.
^ ^.
^
^ ^^^
^,
AmVl'H
WnO
nw

MHAWCTH
IIHECTL

MHAWCTIi.
11

C
31111>^,

^A^fc/VAti

DEAUKSVMb
})

KAKWIIO

KWrb MW
^

U muhuru na margini:
RWrL
^ ^W4

o
^MNW^H
1
jiHjv** c>-.'^ jAljCl^
) rWAHN.

.
^^!^^.

j. Iskender Husein muin-ul

guzzat = Skender Husejn pomonik ratobornih.

U himzi : oi jiH^jv** j^-.>- . j. Iskender Husejn, muin-ul guzzat. = Skender

Husejn, pomaga ratoborcima.

Papir visok 18, irok 19 cm.

Na posebnom omotu: Adi 27 maro 1516 vna Ictera receuuta dc Schanderbecjo
sangtaco del paeze de HerzegouiJia de U aspri 10000 a luj prestiti per la sujnoria nostra
porto Petar Gradich.

*) Pisac piu godinu oznauje 500 sa 'fe a ne sa .

168.

(1517. 15. januara) 922. 21. zilhideta u Driiiopolju.

Sulejman Dubrovanom, da je neki H'd pred kadijom

ah, sin Selimov, javlja
drinopoljskim tuio Dubrovanina Bastijana, da mu je dao nekoje sovove, da mu
ih zamijeni za svitu, a ovaj mu nije ni jedno ni drugo vratio. Nalae, da Bastijan
jedno ili drugo vrati ili da vrati u novcu vrijednost sovova.
 150

;(,
^ :
WI^ DfAHKOrA ^ ^, ^^^|).
0101
^
,
i

: ,.
^ ^
^ ^
^^^
HNE^ODOMb

^
-

W
CTHtllb.

^ )
^, ^ ^^ . ,
11
1
,
, ,
WIIE
^3EW
11

^3EW,
IIEKOE

^^
1000.
WHH
)011.

3
VVNH

HE,

.
H'f^k

, , ^, !^.
.
,
kn .\
DMAE-rE,

^
^^
HE

^ 3.
^SH-

Na elu 4\
u tugri:

bjedivi Sulejman sin cara Selima.

jU- ^ - t. j. Suleiman bini Selim han muzafer = Nepo-
Dolje u muhuru: El fakir Kasim.

Original visok 42, irok 14 cm.

169.
1517. 5. marta u Brusi.
Sultan Selim I. potvrgjuje Dubrovanom dosadanje povlastice i obeaje^ da im
dosadanji godinji hara od 12.500 dukata ne e povisiti, da im se ne e uzimati
putna carina, nego ako gdje prodadu robu, da plate po starom zakonu carinu od sto

aspri dvije aspre; potvrgjuje im sudbene povlastice sadrane u starijim poveljama,

pravo batinstva iza Dubrovana, koji bi u carevini umrli, slobodu trgovine i u ratno
doba i obeaje, da e im se teta, koju bi im inio koji od njegovih podanika, nakna-
Za kune
diti. to

Original u
se car
c. kr.
vjerom
arhivu u
i sinovljevom glavom.
Beu priopio Mikloi u ., str. 550. 551.
 151
170.

(1517.) poetkom aprila, 923. polovicom rebiulevela u Misiru.

Sultan Selim javlja Mehmedu, sandakbegu nikopoljskom i kadijama vilajeta,

da je pomou bojom osvojio sve arapske zemlje: od Malatije pa Anteb, Haleb

(Aleppo), Sam (Damask), Trabolos (Tripolis), Kudsi erif (Jer u alim), Halil
iil Rahman, Remlu, Gazzu, Kati jei-mamure, Dimjath, Reid, Aleksandriju
j

i zemlju Sejjidovia, sve od Sredozemnog mora s obje strane Nila po kopnu i

vodi do Jembua Dide, Medine i Meke

i i ostale ; odHidaza do vilajeta
Hind i Noe, Abisinije i Zanzibara, a na istoku sve do bagdadskih pokrajina
da se s misirskim sultanom Tuman-bajem, koji je doao na prijestolje iza sultana
Gaudija pet do est puta pobio i na koncu spomenutog sultana Tuman-baja uhvatio
te je svezan doveden pred njega. Tako je Misir i ostala sveta zemlja i mjesta od
kraja na kraj oiena od poganih erkeza, te su sve arapske zemlje po carskoj elji
uregjene.
Otale polazi sultan prema Haleb u (Aleppo), pa nalae sandakbegu, da, ni
malo ne oklijevajui, pokupi svu vojsku tako, kako u njegovu sandaku ne ostati e
ni jedan spahija, te da to moe bre dogje Hamu ili u Haleb i da tu doeka sultana
i njegovu vojsku. Ako se sandakbeg ne bi naao u jednom od ta dva mjesta, kada
sultan krene iz Damaska, kune mu se duom, da mu ne nikakovu ispriku primiti, e
nego e ga tako velikom kaznom kazniti, da bude ogledalo drugima.
Pisano u Misiru sredinom rebi-ul-evela 923.

-^;^ J> Vjj )51-^1 j 6 j^tic* tuLdj b'l i ^:)^ ji-^S ^Al i

JLS ^4 (^UU^ O^jl ^-oi ojC^J^i^j \11^^}\ >^^

)y^^0>.
C/^*
cS-^b'^^b ^kpJlS 3 i:^ ^xl\ ^^sC ^^ fZ^
Ji\ ^ ^^y\,t^ ^iTj J^^ai^j ^>lT.o O^iai- ^-j^^l^

v-jjc b^.^ c^"^^ 3 --^ ^^Ijl u^^j ji)^ X^'jS- XJ^I_y>-

l^uU 0:^1 pali ^1 JjG Jju. jtf^l j u-^j^l s^^^

4Ui-l ^is^j'jL^^ ^ j - ^ ^:>\ j -U ^^^^. J^-? ^'

j-^
 - 152 -

Otraga: Progressi de la victoria dcl imperator de Tiirchi m Egipta Siria e altri

lochi del soldano hahuta de 1517.

171.
(1517.) 24. aprila u mjestu prijestolju^^ Carigradu.
SultanSelim potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Jaketa Stjepko

)01> ^()|) ^1-^

i

predali u ime haraa 12.500 dukata.

Tugra.

REAHK

^
.
CKIIEM

^ ^ ^ ^
MIIO^EM

^^
,
R|)EME

^%
, ,
^ -
l|10
()|)?
()
Ml
?
iis

11()
^

111
)!> CbrAUJIlH't

^,
.^
^ (,
pEHEIIIIHE

1
.
^ ()? Ml ^^
()
^^ )
WROM Ml

(
pOCR
7.
.
. 1
REp^ETE.

^ 11,()()^ RL AETS'

Na kraju listine dodue je datum = 1500, ali to je krivo, jer je Selim postao
sultanom tek 1512. Listinu vrstam u god. 1517. s toga, to sam je naao u originalnom
omotu sa drugim listinama te godine. Jedno od tih pisama je prijevod ovog gornjeg,
u kome se spominju takogjer Stjepko i Jaketa a pisano je 19. rebiulevela 923. a to
odgovora godini 1517. U ovom budetu potvrgjuje sultan Selim, da su dubrovaka
 153
vlastela po svojim ljudima Jefti (= Jaketi) i Stjepkn predali na 19. rebi-ul-evvela

923. jednogodinji hara od 1. januara koji pada na 22. ramazana 921. pa do

1. januara, koji pada na 3. evvala 922., i to 3245 sultanskih dukata i 9255 franakih
dukata.

Jll 3 ^..Cl 3 ^Hi? j j,^^^- eri'. Jv'^ -^^^ *^. ^^^^^^ (^:

^ j ^iS-^ J 3 j^"^ "^-^^ -^-^ >1.>-

->\c:ci !
-=-\
^.^1
t.^

.^^
^^"1
ji^^^^
A^i
)-,^-^
s_^J^^

Vj< i]/

Original papir visok 51, irok 20 cm.

1) Da ovo nije krivo itano te ima da g-lasi od 1. novembra ... do 1. novembra" jer je to redo-

viti rok harau.

172.

(1517.), 20. maja ii Carigrad.

Veliki vezir Pir Mehmedpaa potvrgjuje, da su dubrovaki poklisari Jaketa

i Stjepko poslali baalarske i tefderdarske darove i da je s njima ovako raspolagao:
dar vel. vezira Junuzpae predan je veznedaru Sinanu, Mehmedpain majci mu,

^^
dar Zejnilpain i veznedara Mustafapae deponiran je u bezistenu a dar anadolskog
defterdara predan je reenom Sinanu.

?} 010 -
^ 01
^ rOC(nO)AC(T)RO

KLIIE^^
^ Ml ^ BLCHfM ^^ ^ RbC^ 11
ME^E/VAfA .3-
^
^

>11^ 301
CL

3
^ ^3
^^ S'
311
EE^IKTEH^
,
REKS'
^ 8'
? ptHENNfM

1 WR^H
^ ^
^^ .
HMUrS^ 1
~ 154

AT^p|)

RH (^, ^ BUCHfM (

^
.
..
R.

^
. 1,^.
Ovu listinu datiram ovako, jer se jamano odnosi na vrijeme iza pogubljenja vel.
vezira Junuspae, koji je postao vezirom 1517. i nakon kratkog vremena svrgnut te
ga je iste godine jo naslijedio u vel. vezirstvu Pir Mehmedpaa. Dubrovani, koji su
obino s haraem slali i darove odlinim baalarima, nisu jo znali za tu promjenu, pa
su poslali darove namijenjene starom veziru i njegovim baalarima, a novi je vezir
s tim darovima drugaije raspolagao.
Stime se slau i imena dubrovakih poklisara Jaketa i Stjepko, koji su te godine
nosili hara.
Ovo pismo umotano je bilo i sa pismom br. 171. sa krivim datumom sa drugim
od 24. aprila 1500.
Na ovom omotu pie: Expeditoria de U oni consignati a Pera hassn Constan-
tinopoli, zoe de U doni de la porta, che si troua in E()ipto 1517. 2. Julio.
Sve ovo bilo je sa jednim turskim pismom zamotano u drugi omot, na kome je

zabiljeeno: Expeditorie del tributo co?isignato in Constantinopoli a Pera hassa portati

per amhassadori 1517 adi II. Julio.

173.

(1512. 1520.) 25. maja u Drinopolju.

Sultan Selim potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Stjepko i Zivan do-

nijeli 12.500 dukata haraa.

) ^) HEpCKHEML
u

^ ^^ ^3
001 IJ,|)

\\\iN\\s
-
rOCnOAHNb..
 ^ 11,()

^ R!xCMM
155

^^

' Kllf3S'

.
^ CEMU RH, RfEME

11 RIIO TEfE

(^
pESEHNHE ^ |)?R

^
^"^

^ |)1100).
THCOKL
. Kll(f)-

U tugri: ^.Aliii ^U- )J I

(^^*" ^ * ^^^"^ ^^^^ Bajezid han muzafere = Nepo-
bjedivi Selim cin cara Bajazida.

Original papir visok 42, irok 19 cvi.

174.
(1512. 1;V20.), mjeseca jula 4.

Sultan Selim pie Dubrovcanom, da novski kadija javio da neki

( je porti, je

kalugjer sa Svete Gore 10^031% mjesto )(Opocb) postavio u zalog" neki

1

grad kraj mora imenom Stut i tamo dovodi odvodi mnogu marvu i time carskom
dumruku ini tetu. Osim toga prodaje i karvancem (== ponosnikom) mnogo soli. Za
to je emin postavio ovjeka, da uva put i dumruk a oni se tome usprotivie. Za to

zapovjeda, da se ovaj put ima po eminovim ljudima uvati, da u tome ne ine nikake
zaprjeke i da budu pomonici, te da i oni uvaju da se ukradom" ne prodaje sol
karvancem, jer ako carskom imanju bude kaka teta, od njih e se znati.

)
^^ 8'
?)
^
^ REAHKHt

^ . REAHKHE

. 1,();^ ^ RkCHMK
Miio^iuik

KIIE30REAAU ^-
Kl^pORNHHKHMU Hl RCTEOMk

^
03pREE

^
AENfR RH.

^,
^
^ ^,
,
11

NHMH
OfTRH
^^1^
REAOMO

WAk

^
RH ,

^ WAk
^ RpHME

H/V\E

11
IIORLHbKOAl^

HpCRHh MH

3
^ ^^:
^,
^!^,
^


. ^^^,
156

r^^MkpSKi.

CO/L
MNoro ^. ^ no

.
no

n^Tb ^ .
^
WAk cBOt ()
WTtMk
^-
NE

WA

^ MEKOM
MH
)^0
^^
)^1^^
W
^^
1 ;^
^ ^ ^ ^ ,
nOMOKMHK,
no
me

\)^Tl^
n^TL

MH
^^^^!^

^() W TEML ^^^

^^, WA
^ 3.. ^ ^ ^
COAL

ME
ME Ej)U,

() ^.
.

u
^ .. ^
- -' Suleiman bini Selim han muzai'er = Pobjednik
tugri:
^
Sulejman sin Selim hanov.
Original naao prof. dr. Konst. Jireek ali ga nije publicirao.

Ovako mjesto Kfiif.

175.

(1523. 21. marta) 929., 14. rebiiilahira u Misiru (Kairu).

Mustafapaa carski namjesnik u Misiru izdaje Dubrovanom slobodtine, da

^)^^^ , ^)
slobodno i nesmetano trguju i poziva ih, da za Misir imenuju i polju pouzdana ovjeka
kao konzula.
Savremeni prepis nainjen u dubrovakoj kancelariji po prijevodu originalnog
turskog spisa.

^^-
() KWrL.

^
noMOCE,

)
WAL BAmt;(L

, , ^, ^^
tk
/)
KopKWM. WAis

,
^ ^
MMEMOML

)
, ^

^ M'kcTO

,
;^
:
,^*^^^ WBE MMwro
1

).
nOTp'kKMVl'.

^,^ ^^
^
WKBECEAHAH ^
WAk

^ MHpMW cs^ Wp.

;( ^ ^^ : KAKW le KOHC^W
no

AO^OAHW,
157

0;(0
, 0)(0 vvak

"^
>^ .!^ ^^^ ,
^^ ^
ci^

HHCriML
()()) ^

^^, )
^^^
CTf

,
,
: (
) ^,
KON

^ )
emmiioml
16 OKEKfziHW cLRpmENVv

le
HM H^Rpmn

^, ^
^) ,
^ ^. -
^^ ^
11

, VVKE

no ^, vvbae
(0)()

^^ ^ ) ^, ^ Bp'tME

^, ^^,
;(
^^ ^ 1

^.
KE^bi

^), ^^
^,
^
im NE WA

' ^. ^ 410 ^?
nc.

Na
)^^.
margini:
B'fcKU.

^ ., ... ^ ^.
Otraga: Transumpto de la lettera humanissima et gratiosa del signor Mustafahassa
locotenende del imperator turco Chaier portala adi 27 magio 1523 j^^r PasqiianeIlo, .

nepote de Thomaso Pedeglieuich^ patron de naue.

176.

(1524. poetkom februara), 930. koncem reblulevela u Carigradu.

Ferman sultana Sulejmana hercegovakom sandakbegii i novskom kadiji, kojim

javlja, da je nosioc fermana, neki Vuki na porti tuio, da su mu kauri Andrija i

Marko Petrovi i iz Prijevora u Konavlima, napali i ubili njegovu sestru Milicu

te trai krv. Sultan zapovjeda, da po erijatu i obiaju razvide stvar i ustanove istinu
i da sude, da ne dogje radi nje ponovna tuba.
 158

^^^ -/ V^j -;^ j^i -^^-?^ '^' ^^" ^-^^j j^-^^f

A <^^jy'S~^jj^f aJi ^^.^ 4.:^1 ^i^ji^^Lj ^'^!::^ <^^,1

j ^^- ^^^^^-^ o-^} ^-^^^- 4'^ ^r^^-*

^
Uz ovaj ferman priloen je na posebnom arku in IV" ovaj prijevod dubrovake

^
kancelarije.

^, ^^ ^
^ .
()^ ooRw ^
(0)(0)
^^ , }(^

, , no TOM
TEKt,
KwrK
|1
MH
te:

(0)(),
wrh ^^ ^^
^, ()

^
R^KHKK, np'kAl^^ Cl^

^:,
11,^

:
^
^,
^ ^
^,
^ ^
^. -
^ w, ^ ^. ^^ ,
>^ ^ ^^
;^
^ .^^
^
^
-
-
^^^,
HH^b
'i

MNVVPO

^!!,^
^^ np'kBOp^ HMENWML

^^

TKO

() ,^- ,WA

. , ^,
WAl^

MM t 11

, ,
^^ ^^^^^^^^^^ ^,^. ^, ^ 1

^. ^
^.
WAL
^.
KHA'krL

1! .
ORETL 11

930
HE

Otraga : (Jlaicliium soj)ra la (jarzona morta in Canal.

 159
177.

(1525.) 1. maja u Drinopolju.

Sultan Sulejman I. potvrgjuje, da su mu dubrovaki poklisari Maroe i Dimo

predali 12.500 dukata obiajna haraa.

^ ^^
MHHAWCTHWM K?t>IEh)M 11 RfAHKHHE

^11, ^) ^ ^^
MNO^HM
MH |)^
MH \ 1,)1.
pl^M-

^
^ ^, ^ ^ ^
,
^

.
/^
KIIE^^

,
^^
WA

>( 1^ ^^^
THC^KU

CEHW

?
1,
^
)
^
^
KL

^.
,, ^^ -
.
MH
,
ApEENWnWAEE.
Original papir dug 55, irok 20 cm.

U istom omotu bijae i arapski pisana namira o predaji istoga haraa. Hara
predan je prema ovom dokumentu 28. demazulevela 931. a poklisari predadoe
9700 dukata u turskom a 2800 dukata u mletakom novcu. Spis je datiran u Edreni
6. zilhideta 931. a glasi:
 160

Na omotu, u koji su bila oba dokumenta zamotana pise

consignato pcr scr
nostri di 1525.
Marin Gio de Georgio et ser Dimclio Ma
:

de ()
Expedito74a del charazo
a.mhassadori

178.

1542. mjeseca oktobra (u Foi).

Ha san bali ja Nazor

begom vratio sa porte u ^ iz Foe pie
moli da pokau
Dubrovanom, da

se sa
potajno eminu
eminom Mehmed-

^
i tefter od frustira",
da vidi, to je on pogrijeio i da e ta usluga ostati tajnom.

^ ^^
nAE/v\iiimTWM^ ^^^^ MHAWCTH rwcno-

^!^^
AHNWMk KWrOMU ^)WIIWAI^

^ WA
AAHAWCTL
rWCnWAE
WA KVITA

nW/V\WJ)CKE^ WA
AOKADti

MEHf,

^^ ^
^WNW ^(
AAMAOCTHnW
' no
npHEKAWHW nO^Ap^nLAElILE.
^lUHKE, C/\AW

^
)
WA

^
nopi^TE

Wnti||||!:^

AW/V\^ npEnWMHH^AH.
MHAWCTH.
^
MEfTW ^OS^
A^Mb
^ 1).
WnE
rWCnOAl^C'rnW
IIWnWM^
, KKW
CAAW

CMW IIECKWAMKW

CA1W

\\\\ \\

^ CMVV wc ^ ^ ^^ ' AE^l^MT^^EK

cnwE cnp;(L

/V\WAHMW
CMW
^
nOAI^

^, ()
^^,
nAEMLCTnW
WA WA
^11().
MEti^

11,11
Pismo sultana Mura ta, pisano 9. juna (1431.) na planini oku, s kojim alje Alibega, da od Kad
Pavlovia uzme Klobuk, Vrm i Trebinje s Lugom. (Sr. br. 3., str, G.)
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni Hercegovini. 191

,
LaDla 11.
I
1. . 1. i 2. Dr. iro Trulielka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
vake arhive.

U
U3

ftr^ **** f-Jkj^ rt f-^ '^khAAt^i^ A # J. *

t:

Pismo vojvode Isabega od 14. novembra 1454, kojim zajamouje Dubrovanom slobodu trgovine po
carevoj zemlji. (r. br. 8. na str. 12.)
G lasnik zemaljskog- muzeja u Bosni i Hercegovini. 191 1. XXIII. 1. i 2. Dr. iro Truhelka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
Tabla III. vake arhive.

peatom na pismu despota Lazara od 22. decembra 1457., u kojem pot^^rgjuje Dubi
a su njemu i bratu Stefanu isplatili sav poklaH, koji im pripada. (Sr. br. 10., str. 13.)
 Glasnik zem aljsk^gjnuzeja^ ^^^ Hercegovini. 1912. XXIII. 1. i 2. Dr. Ciro Truhelka:
Tursko-slovjenski spomeniei dubro
Ta hl
laoia IV
IV. vake arhive.

~ jU/' - /

Pismo Malimut pa pisano na Lepenici 19. jula (1463.), kojim javlja, da

,
je Jajce osvojeno i ie o,
Dubrovana sumpora, salitre i drugo. (Sr. br. 18. str. 22.)
 Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 1. i 2. Dr. iro Truhelka
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
Tabla V, vake arhive.

^^^^

/../j;,., ^^^^^
4f t \.

Pismo sultana Mehmea II., pisano na rijeci Sazlidere 8. novembra

(1465.), kojim potvrgjiije da
dubrovaki poklisar Nika oreti predao neke novce. (Sr. br. 20.. str.
23.)
 Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Horcegovipi. 1911. XXIII. 1. i 2 . Dr. iro Trulielka:
, Tursko-slovjenski spomenici ubro-
lRt)lH< VI. vaeke arhive.

4 r

Pismo sultana Me hm eda II., pisano u Karahisaru 6. maja (1468.) Dubroveanom radi nekog duga, to
mu duguje Paskoje Komega za srebrne rude i liasove srebrnike. (Sr. br. 25. str. 28.)
 wasnik_zema]isk og- muzeja u JBoDisJJWgo Wm^ 1911. . ]. ij. Dr. iro Truhelka:
To Kl
IdOJa
Vll. ^
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
arhive.

-.^\\^^^<^1^^^-1^ ^^./, .,.^,^ ,7^^-,/

\ ll-^Ujeu^^n ^- ^^l^Jr^^r ^.^[ nUJi^ll^

^^4fHpt, ..^^.^; lu^i^r^'i ;.-|*^|\^4^--^

( rr.^*t^|l?
^|<^ ^J/^f<* v^'ry,ttf|'

Pismo Sinanbega, gospodara Hercegovine, pisano u Foei 1. februara UTo.. kojim jamei slobodu trgovine
dubrovakim trg-ovcima. (Sr. br. 42., str. 40.)
 Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni Hercegovi ni. 1911. XXIII.
i 1. i 2. Dr. Truhelka-
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
ToHlo
idOld 1111. vake arhive.

-^/ ^^^^ I , .
fC\ ... r

1 ^,*-t !

.
i
Pismo Sken,U, l,es-a bosanskog g-ospo.lara, pisano na Pruscu jula (1478.:^ kojim potvrgjnje, da je
primio poslane darove, (br. br. . str. 49.)
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni Herceg ovini. 1911. XXIII.
i 1. i 2. Dr. Ciro ruhelka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
Tabla IX. vake arhive.
Glasnik zemaljskog- muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 1. i 2. Dr. iro Truhelka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
Tabla X. vake arhive.

Pismo bosanskog' gospodara Sul e j m an b e g a, pisano 9. aprila (1485.?), radi nekog carinskog duga.
(Sr. br. 93., str. 82.)
Glasnik zemaljskog- mazeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 1. i 2. Dr. 4 ro Tr uh el ka:

hl YT Tursko-slovjenski spomenici ubro-

laDla Al, arhive.
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 191 1. XXIII. 1. i 2. Dr iroTruhelka:
'
Tursko-slovjenski spomenici dubr<
Tabla XII. vake arhive.

Ulomak pisma A'hmetpae Herceg ovia, pisana u Carigradu 25. decembra (1496.?).
(Sr. br. 124,, str. 110.)
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 191

hl
laOia VTTT
Aill.
1. . 1. i 2. Dr. iro Truhelka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
vake arhive.

4? i' n*'^'^4m^u ni-nmt'

Pismo hercegovakog gospodara Mu stafe Mili voje vica, pisano u stvari prodaje soli na Kinu.
(Sr. br. 126., str. 112.)

Va
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 1. i 2. Dr. iro Truhelka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
Tabla XIV. vacke arhive.

^..n,r,,.^,.. ^^.V^^
^,^^, -^,?/ 2,.^^^

,3^,., ^^^^^ <

t ..L i^i,,,^

^^/ .-.v.^.,^.

- V-.<A7^f^?
^,,^^ ^^^,.-:

i-if^^it- ..^.-^'-^*"' -

Pismo bosanskog gospodara Fer izbe ga, pisano u Sarajevu, kojim se zahvaljuje Dubrovanom na darovima.
(Sr. br. 151., str. 135.)
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 1. i 2. Dr. iro Truhelka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
Tabla XV. vake arhive.

Pismo sultana Bajazita, s kojim urgira hara.

(Sr. br. 153., str. 137.)
Glasnik zemaljskog mnzeja u Bosni i Hercegovini. 191 1. XXIII. 1. i 2. Dr. 4 r o r u h el k a
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
IclUlcl A. VI vaeke arhive.

/*1"^^<^ -^^^^^^ <"jji^tiyj<4 A

-^^^'-^^ ^^ r/M./^^/.,

Pismo sultana Bajazita, pisano u Drinopolju, kojim urgira od Dubrovana hara.

(Sr. br. 156., str. 139.)
 -- ^ > : i

Pismo sultana Selima, pisano u Drinopolju, kojim potvrgjuje, da je od Dubrovana primio harae.
Glasnik zemaljskog- muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 1. i 2. Dr. iro Trulielka:

X3i0i8; ^ Tursko-slovjenski spomenici dubro-

vake arhive.

S\vS

Fragment iz pisma sultana Sulejraana 1., s kojim potvrgjuje, da je od Dubrovana primio hara.
(8r. br. 177. str., 159.)
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 1. i 2. Dr. iro Truhelka:
Tursko-slovjenski spomenici dubro-
Tabla XIX. vake arhive.

. Pismo bosanskog gospodara Jahjabae, s kojim alje jednog bolesnika u Dubrovnik na vianje.
(Sr.br. 115., str. 103.)

li ^
/4#

. Pismo hercegovakog sandakbega Skenderbega, kojim potvrgjuje, da je od Dubrovana primio znjam.

(Sr. br. 167. str. 14U.)
 ^ AWCTWHkMA,
-
^ 161

.
-

^^^ pE4EHWM^, HE ^
,
WtnA\\k MHAWCTH MACL HAVVDEKk,

^, <',
CnEAWWkE^,
HErW

IIErW
^^
^wtiEME
^,
^ ,11, l|JW

AW
KKW
KWrk

14JW
TWHL
KHAW.
MWAHMW DACL CMEpkHW f^K^ ^ WnWH

., -
II

IIEMWHTE j)EEIIW 3
^
EfE

WNb ^^ WA ^

U
,
^
3IUMW

muhuru na margini:
^
AWrWnW|)HTE.
CMW KWIITEMkTH,
^^.
AANWrW
^^^^\}\
KW

KWrL
IIEtiEMW
^

^*"^*^
. ^
3
1
^MHW?f?H

-^\\
NE

3
To jest
DVVAE,

:
^-
^

1 vahibu
^

el meliku el kadiru abduhu Hasan el fakir ul liakir = Rob velikog darovatelja boga
ponizni i odani Hasan.

Na posebnom omotu: 1542 ohtohr. Lettera scritta et presentata dal delU

Ploza contra gli amaldari.

179.
955. 18. safera.

Teskera, kojom oba sina Ahmetpae Hercegovia (sc. Mustafa i Alija) potvr-
gjuju, da su od dubrovakih poklisara Pjerka Gradia i Gjive Sorkoevia pri-
mili 48 dukata.
Gore na elu otisnut je dosta neitljivo dvaputa Ahmetpain muhur, na komu
regbi pie: Stvoritelj neba neka uvjek titi Ahmeda sina gosp. Hercega.

^1 4^\ j-J ^---^ ^"^^ : :_^

<\ diu-^ y^W ^ '^^-^\ 1=^ j^ij
^^-^ i ^^-^
Otraga: Reception dl doue jioli dl Ahmat Herzegouich.
Original papir visok 14, irok 10 cm,

180.
984. 29. rebiulahara u Galati.
Isprava Ibrahima
sina Mustafina, kadije galatskoga, kojom posvjedouje, da je
Mustafa, Huremov, po iskazu svjedoka Ramazana, sina Derviova i Mahmuta,
sin
sina Ahmedova opunomoen od Mustajbega, sina Ahmedbega (Hercegovia), koji
stanuje u selu Rus kotara Kean u Rumeliji, od dubrovakih poklisara Gjona Gjor-
gjia i Valentina sina Orsatova primio 24 dukata kao njemu pripadajui dio
od 48 dukata kirije, koju mu duguje dubrovaka vlastela.

11
 Kao tuma uestvovao je dubrovaki terduman Janok, sin Petrov, a kao svje-
doci : Memi-ehaja, sin Mustafin, Hajdar, sin Aldulahov, Alija, sin Husejnov, Mehmedaga,
sin Abdulahov.
U biljeci se spominje, da je i Alibegu Hercegoviu isplaeno 24 dukata.

.
^ :^ 3 J^A ^^-^

^ -^; :."
ujj ; ^:.
r^-'^^-jj^

Ji^:/
-^ (>-Lo
^j^^^ jV
^^-^^ '"-^^ 0*^ j\ t^Af^

jli^j 1 ^^*

^j U
.'*_

^JA)i

;:J >Vi^:._^^.j.i^*
j^-'^'^'

aI'I^^^I
4;^*5-

^
^-.^^.
.^-
^.Ui^^Jij
j^L*
j^J>\ (S ^ ^" ^ ^
-^_

^ik'l ;3^1
i-^-

-\!^;_\
J
(^*^

ju^i.^, ^ i

Original papir dug 48 cm, irok 22 .

Otraga: Teschera dal cadi de duc. 24 dati al procurator di Mustaj beg Her-
egoulch.
Item de altri duc. 24 teschera scritta di Aliheg Herzegouich mano propria.

(Nastavak slijedi.)
 .
( . .)
...

..
.
( ,
II.

, 1.

, je

,
^
na
.)
^^ ^^ ^^
mm
^ ^.
^ tmAfUmO. orno

^.
.
^ '^ , ,
OmO

. ^ KIIE3 MENE DEiiE

^.
. .
, ^() |)^
.
, ,
11 NE i^^

, )(Oii^

, ^, .
110|>-,
^Ci^^
NEis^

11 .
^;
^,
;(, mOROM ;(.
DH^E,

^).
,
113

(,
,, na

.)
2.

W |)^
MENE

C^mN^ ^MHN^ G^AEHMAN^,

C^N
^ ROKAON
OCON^.
CDE n03ApAnAENHE
11 3NAmE

. . ..
] j

11*
 ^
^^\ ^^^ ,^ \
, ^
164

,^
. ,W.^

^^
^ot^E

^, ^. . .

. , ^

.,
^
1, MENE
mE
^,
^
. ^^^ ,
^,
^,
KM
^0 MENE ^,
W
EfE

,
no KM

,
. .,

^^^ .^ . ^
MM
^

^
DO . ^fi
TO

^
i^Em

;( ^^
, |), DFAMKE

,
KO^kf DfMME
3
^. ^ M^m ^().
,^ ^ ,
nft^E

ME
ME ^\(

^
^'.
. : MENE
je :
!!^11 'fcE

()'
^.
^
^
)( W MENE

3 MO'fcE ^ ^
. .,
^ ^
,
^^ ^
^
. .

-
^
MM mo, ^mmekeI^,

,
, ^, ^ ^. ^

.
mo MM

) . .,
^^
+^^ ;
, ,. , MM

'. KM ^ ^(Ot^EMO

^.
^^ ^^.

( ja,
, , .: , ,
ii
3.

.)
Baiiiii

na
je
, .
., , ,,, .
, 165

'
onu

Ako
,
,,. ,,,
to

.;
. . .,
je

Moj , je

je a je

na Moj

, , ,:
,.
je Baina,

,
, , ,
?!
, ." , , ,
Ako

,, , ; ,
-
je : je

Mene

i)
je

je
no

Ja

0 ,,
u
na

, .
je
miao

( .)
4.

Ey-e^

...
.. , ,:
. . je

.
' ; nocao, je nocao,

,
je ,.
,
;() -; -.. .
, , je

je
je

je

Iigmo to
je

., -
je

:
-,
. Ako
je

je

, ') . ,
je
 .,. ., , .,
II joj je
166
a

. ., ,
je

, a je

.,
na

. ..
je

, . ,
..
.
are

.
? *) .
?
,
,, ? ?. je, fee
je

je

je. Je

-. ? je

Je
Je
je

( 5.

, .)-
^
^^

no
^
^ ^,
3

^^^^
^
^^

-^
-
^,

^^ ,^. ^
'

^
^
^ ^ ^, ^, .^ ,
^!
^
) irntc

Ep^i^KH

ODE
KO ^ |)
1^.

^^^^
0 ^^

NE
no

^
^^ ^
te ^

Di^HfA
^
^11
^
^^

^-
1!

: '

,
Zurilische Schreibart.

, ,, 6.

, .)
EN
(,

)
MENE

^,
,
je

pOKHNE
OpEN
.
, a ,

nAEMENHmOME,
-
^^
 167
^^^^
^. . .
^ ^, ^
, . . ^,^ ^^ ^
;(^,
^ ^^
/1|), ^, |)^ ^
) ^^ . ^.
.
^^
^ ;
^

^,
^ ^,
, ,
^^8'

.
^
0|)
^^^
^(
OmES
.
.

)
,
^
^,
ME

()
^
HE

^, ^. . ,
^, ,
;(0|)110,
/1

^^^
^^.

^
.

^,
. ME ^
.
^ ^ :ii^ . ^^

^
^ ..
^^ ^ ^ . ^ ^
je

.
^ HECAfE^^E
;^^^ ^^
.
.) ,,, . ,
,
(-, . 7.

,
, ,,
' , ,
. :
,. .
je

Moj je

, . ,
,
, , . , a je

, ,.., ,:.
,, , je

. na
,
je

. - .
,
: , . ,,
, -: ".
-
, je
168

, , ". ,
je je

,
a ja

(
na

Slaua goszpodinu Bogu.

Od mene
. 18.)
Ja

8.

Goszpodina Musztafa Alaibega Feratpasichya

Goszdinu Erdelichju groSu grada Petrinye u likome kapitanu
,-
lipo pozdraulienjie
na

zapouidniku usze Kraiiie

Goszdinu

Petrinszke: A nassemu szuszidu priatelju na Kraini postouanoy.

Moi szuszede priatelyu! Pancheualija Musztaibassa otiao bisse uu uas orszag
naie ga szmert tako uu nasoy zemly kot blaga, koje blago tu sze je nalo, tho
je je doao tu k naemu goszpodsztvu a
blago Chalug Musztaibasino biogradszkoga, koi
gdna Vezira Haszan passe seraschera belgradszkoga.
z lisztom chesz(ti)toga goszpodina
Y njemu Vasse Gosztvo ueroualo, da je liszt gdina gdina Vezira Azanpasse seraschera
belgradszkoga da je to recheno blago Alil Musztaibaszino, koi je tu kod uasz. Y euo
nam doide Alilbassa, drug chalug Musztaibase a isztini brat Pancheualje Musztaibasse i

nas znanje uuse, kako szte iszkali nas liszt za szuidochbu. Y eno uam my na znanje
dajemo, da je isztinito liszt chesztitoga Hasan passe seraschera belgradszkoga, da je to
recheno blago isztinito Alil Musztaibasino, koje je tu kod uasz da bude ouude Aszum
chelebia, biszmo ga uszlali, tako uiruite, ga ne bi oude; otiao je z ladjom uu bel-
ali

grad. I moi szuszide, moi priatelyu, mi odpraui Alil Musztaibassu do Kostanycze

lipo
rad moje uolje. A ako uam koia potriba bude, piite nam, hochjemo poszel uas
z drage

( , .)
,
uolje uuchiniti. I

Mi Chalug Musztaibassa
Bog uasz blagoszloui.

9.

Alilbassa iz Belgrada obadua buduchi uu szem, uu chje

goder ruke ouo piszmo naiperuo doide, na znanye dajemo ualujemo po ouom nasse(m)
-
otuorenom liztu, kako ztanouiti Panchieuali Musztaibassa takay iz Belgrada, drugachje
paidas uu terstuu moy Chalag Musztaibasse, a brat ibztinszky mene Alil Basse, otide z
terstuom iz Belgrada uu zemlyu Horuaczku drugachje na Dubravschiak. Kade buduchi
dobiti ga szmert naturalszka onde uumre. Koteri hotejuchi szigurnoszt blagu szuomu,
kotero na jimenuuanom Dubrauschiaku za partiku, z kojum je tersil zadobil bil
je

uuchiniti. Zatopoch je jos syuu buduchi recheni Pancheual Musztaibassa po plemenitom

Martinu Habianczu, da bi mu meszto sztalno szegurno priszkerbil, kade bi rechieno blago
szvoje posztaviti mogel. Kako ti doide jimenuuani szluga, drugachje Martin Habianecz
nass pred nasz gosdina gosdina groSa Erdeodi Yurya etc. proszechi, da bi za jimenuuanu
szigurnost prouideti dosztoiali; na koju niegouu prosnyu ztanouit sakely zapechachjen
naiperuo pechatju tuliko puti rechjenoga Panchieval Musztaibasse, za tem zapechachjen
pechatjum nekoga Turchina Haszan Chelibi, koteri sze za ono urime pri szmerti toga
Turchina pripeti, i tretiom pechatjum zapechachien ouudesniega duorszkoga nassega
 169
Mihaly Hrabouszkoga; po officzialeh nasseh ouudesnjeh uu grad nass ouude prieti dopu-
sztiszmo,kako ti jos nekoia duguuanja ouem dole redom popiszana prieta behu:
1 . Jedan chilin proszti.

2. Jedan habni beli kepeniek, koi je niegoua szluge bil.

3. Jedan pokrouecz iz uune kamiljszke nachinien.
4. Jedan cherleni iz szuilnoga szukna kratki mentenics,szrebernem lanczekom zkla-
rissa z duemi prechiczami szr'ebernemi gombaszi i z trideszeti falatouu chinechi napraulien.

5. Jiz chernoga platna naprauliena dolama letna, na kotere duanaiszt parouu

szreberneh gumbekouu, a na rukaueh maleh gumbekouu iz klarissa . . .

6. Jedan proszti sztari poplun, koi je bil szluge niegoua.

7. Jedam menten chierni sztari z belemi zaicheuemi kosami posztaulien.

8. Jedan proszti zeleni kalpak s chernim kerznom opreman.
9. Jedan par strinflinouum zpodoben cherleni salouarde zouuchje z jednemi
sutemi misztuami zesiti.

10. Turszke salouarde ili dimije iz materje farbe uiprouate.

11. Jedan poiasz iz pamuka sutoga.
12. Jedan ruchnik s cherlenim pamukom z belemi konczi protkan.
13. Tri rubczi.
14. Jedan szakoiachke farbe, na stiri uugla sztolniak, na koji je klanial.

15. Jedna rubachya i szuiticze.

16. Jedan par clierleneh papuch, koie szu szlugine bile.

17. Jedan suti turszki poplun.

18. Jedan rasztergani wanikus laszne farbe.
19. Jedan vanikus farbe uszakoiachke, na kom je szedel.

20. Jedan menten uisniovate farbe z malouinom podsztaulien.

21. Iz modroga czuiliha napraulieni matracz.
22. Jedan szag farbe uszakoiachke.
Kotera usza ouude gore redom popiszana kakoti jimenuuani sakely. Mi jimenuvani
goszdin goszdin groff Erdiodi etc. na liszt naiperuo Haszanpasse serascsera Belgrad-
szkoga na drugi liszt Feratpassichya Alaibega iz Banyaluke jimenuuanem Turkom pred
dole podpiszanomi poglavitemi lyudmi uu ruke daszmo.
mi takay Chalug Musztaibassa Y
Alilbassa gore jmenuuani obadva ualujemo, da
szmo prieli recheni sakely pod pechatmi
uszemi gore napiszanemi neuratenemi, niti pod nieden modus neizmersenemi kako ti
tolikaise usza ona koia szu ouude gore redom napiszana presz uszake falinge po nasz
prieta jeszu. Y ualujemo da niti mi, niti drugi radi gore napiszaneh dugouany gore
napiszanoga gdina niti nyh Exellen osztanka uechie nigdar kojim goder modussem sto
iszkati bumo mogli. Dapachie uezemo sze toliko putti rechenomu gdinu gdinu Groffu
Erdiody Jurju Nyh Exellen osztanku, da ako bi gdo od Nyh Exellen, illi lyudi
Nyh Exellen, illi kojih drugih zaradi napiszaneh gore duguuany bantuual illi iszkati
hotel, da mi recheni Chalug Musztaibassa AHlbassa z nasemi ztroski braniti uu takouom
poszlu po iakoszti ouoga liszta
budemo dusni. Z uerhu chesza ueksega ueruuanya radi
mi recheni Turki gore napiszanomu Gosdinu Gosdinu
Hszt rukami nassimi podpiszan
Nyh
pechatmi zapechachieny daszmo.
Osztanku ouu nass .
Dano na Novom Gradu 5 ta meszeca Xbra leta 1707.
Challug Musztaibassa (1. s.). Allil Musztaibassa (1. s.). Cor am me parocho Nouo-
chichensi Yuane Jurchich (1. s.). et me Bussich (1. s.). Me quoque Nicolao
Stririnnielly timatore Babol (L 1). Me etiam Michaele Strabovszki (1. s.).
 170

^
10.

(,
^
^ ^ ^^^ ^ , ^ - ii .)
^^^,

^^,
..
5)
^^ ^
^. ^ ^ ^
^
^
^

^
^
^
^^

^.
.^ ^
^^, . .
..
. .
.
^^^^
|)11

^.. , ^^ ^
,, ^ })^^.
. |) -
. ^

^ ^^ HE

^^ . ) , ^ ^.
^ ^

^
)^
^ ^
^^ .,
, ^ ^
^ .
^ 11 ME

, ^
^, ^
, ^ ,
^ ^
^ ^ HE

^. ^. , , , ^, ^ ^^ mo ^

,
^,
, ^ ^ ,^ ^ , MH ^

^^ ,
mo HE rOmO^O
)^ ^
,,^^^^^ ^^ -. , .^
HE
. HE HE

H'd

. ^^^. ^ ^ ^ ^ , ^^
MH

^.
HE
no ^^
^, , ^^ ^ ,
;
. ^^ ^^,^ ^,
^, ^ ,^, ^ MH
HE
HE

^ HE

MH

HE

^^^
^ ^ ^ ^.
^, ^^^ ^ .
,
^
^
^
HE

HE

.
, ^ ^ ^,
^,^ ^, , HE
^
){
()0.
 -. |)^ ^
, 1 ^.
171

1110 .
, ^ - ^,
^ ^^ ME

^,
^,
^ ^. -
^ ;
crno

|)-

^. .
. ^^^
Me;(^^,

^
^^

^ , ME

,
11 fEKOCMO,

. ; ^
. ^^ , ^^ ^^
NE

, ^.
mO

^ ^ , ^^^

^, .
^, ^ . >, ^ . -,
M'd

^^ ,
VOfi

^^, Af

^^^ ^
ON ^HHNH ON NH
^ mO NE C^mNE
N ONE ^. CAOEOANO.
, ^,MEN. C^N CMN
^ NH ON

^,
NE

^.
KOCmNN ^) NEHE ^;
^^
NEK
je

^c^HmENOM^
KmN^
. ^
^^ ;(^
^ .
..
^.
^ >^
(, 11.

^^
^^ ^ ^ OO^NOM^ ^ .
MENE
.)
KOCmNME ^^C^UmNOM^ -
NOM^
..
^

, . ;(^, ^
)1]^ . . ^
^ ^
^EKO^HHNOM^
AOfmOMNOAA^^

CAOKOANOM^
^5pN, ^-
^^.KmN^ ^^^ /I0C^NE
^
^
AOCmOHNOM^ TlEmpUNE
OCAp^ENE.
. :^, nOKAON

, ^^^. ,
^ ,
>}

^ ^.
^
^ ^, . .,
C^UJNE
NEKOANKO
NE

^ ., C^mNE ^,
.
^^^ ,
^^ ^,
NHHHM NE

/10
nON^MA HEANHM ^^
OKO^N.
NHE

IJlEp-
 172
-,^^ ^ . .
llfMf. ^ .
^^^ |)- .
.
.
cf

, . ^,
HE

,
||
^
1\
^^,
.,
. mif
^
^. ,
KOIIEM

^, ^ ^
^, ^
CKOfO

^^ . ^
. ^
^
^. |)^ HE HE

^ .^^
^..^
je

^.
);(^^ .. ^ ^
(, 12.

^^^
\
^^ . ^^^^

^ ^ ^
|)
^^^
^
^
^ . .
^ ^^
.)

.
^ ^ ^^ ^^.
);(^,
^^-

-
^ )^^,
. ^ ^^ .
^ . . ^^
^ .^^TIomOM

0^0
^^
pESEHH

5^ ^^
[]
.
^ )^
^^
^,
^,
^,
^.
,
;( ^
HE

, ^^^ , .
^^, mE|) Ks'hhha

^^ . .
^ .., ^, KOM HE |)
^

^^.
HE

,^ ^.. HE
^ ^ ^ /10 . ^^,^
MOM
^,
no

^;
^
^
HE

^
^ -;
,
^^^,
^^ ^^
, HE -
 ^,
^^.
MEKO

^
0-|)^
HE ,

^.
173

^|)
^
^
^,
^, (
? ^^^;
0|)

^, ^ ,
HE , HE
mif
, HE

, 11 .
, ^ HE ^ ^;(,

no m^po^o
HE

() ^,
}(
. ^^
^?
^^,
. ,^ HE

Ko
^
^,^^^
HE ^(
^,
( ^)

.
HE HE

. ^( ^ .
HE

. ^^.
^^ ^ HE
KONH.

^^() ^ ^

^ ,
(0)^
\UIW

,^^^
^^,
^.
.^ , no ^, ^
HE
^ . ^ ,.
HE ^,
HECmE

MH
^
^,
, ^^ HE

. ^
^,
^ .,
^^ HE mo

MH
.
^^ ,
, ^^ ^
MH .
^^
^. ^
^,
; ^ .
^8'11,
^
^ ^^^ ^^^. ^
.

^
. .

}(
\\\\ ^^
( )

.
0^0

: , ^ ^
MH, . ^
. ^
HE
^, ^. KONHE

^
^^ ^
^^^ ^ ^ ^ ^^^^^
je

. ^^^
^^
^^^ .
^^^^ . . 'd p'j^KE


(. . ^. . ...
174

13.
.)
..
. ^. . .
^. ^.
. .
EMKtp.

. . ..... .
..
. .^.... . ^. ^.
miimf,

. ). ^^.
^.
)(.
.
KfA.

.
14.

. .
a.

. je

, .
(:
,
7.

.)
1224.
 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe.

Priopio

ejh Sejfudin Kemura (Sarajevo).

(Nastavak.)

LI. Hadim Ali paina damija na gornjim Hisetima.')

Na gornjim Hisetima kraj rijeke Koeve imade jedna damija, koja se zove
Hadim Ali paina damija.
Damija je na dosta prostranom zemljitu od klesanog kamena sazidana pod
kubetom sa kamenom munarom, u koje je ere!e gvozdeno. U damiji je minber od
kamena sasvim krasno izragjen i graviran, takogjer i musandera, koja je na kamenim
stupcima. Ispred damijskih vrata su pokrite sofe sa tri pomalena kubeta, koja su
na etiri stupca od finog kamena otesana. Harem je dosta poirok. U njem je prije

bila jedna esma, ali poto je bila u zemlji, oborena je a pred damijom napravljen
je mali adrvan sa etiri fiskije. Od harema na lijevu stranu damije sve do puta je

groblje, koje je popunjeno ehitima i ostalim odlinicima, megju kojim se nalazi i grob
merhum hajir sahibije Ali pae, koji je izvan ostalih grobova od kamena nainjen. Na
alost vie uzglavlja nema tariha. Malo na vie nalazi se jedan zaudan nian bez
tariha a narodna tradicija pria nam, da je tu ukopan tatarskog aha sin, koji je
kao rtva pao pri osvajanju Sarajeva.
Stari nam, da je reeni Hadim Ali paa bio bosanski namjesnik
zapisnici vele
dva, tri put a zadnji put bio od 957. do 960. (= 1550. do 1553. g.).
Do 965. (= 1558 g.) Hadim Ali paa je kao umirovljeni namjesnik ivio u Sara-
jevu i te godine, 13. dan safera, umro i pokopan na istom onom mjestu, gdje je on
odredio da se ukopa.
Prije svoje smrti napravio je testament, u kome naregjuje, da se naini jedna
damija na onome mjestu, koje je on otkupio i poeo bio materijal pripravljati.
Upravo prema damiji, s one strane rijeke Koeve, naredio je, da se na njegovom
zemljitu podigne jedna velika musafirhana i imare, koje se zbilja poslije njegove
smrti i podiglo, to nam tvrdi i putopis Evlijaji Celebin.
Kad je poslije njegove smrti ta damija dovrena ovaj je tarih na ploi vie
vrata isklesan:

1) Hise znai turski dio. Ova se mahala po predaji prozvala Hisetima za to, to je merhum Sultan
Fatih pri napadaja na Sarajevo ugledao sa Baklja na dijelove utaborenu neprijateljsku vojsku.
 176

Slika 94. Natpis vie vrata Ali paine damije.

Hazreti Gazi Ali paa za boiju ljubav napravi kuu dobrijem.

Ona je na ovom prelaznom svijetu bezprilina, mesdid umnih, kua pravednih.
Meni bog obdari da mu izreknem tarih.
Sastanak dobrih, kua zanosnih.
968". (= ]561. g.)
U sidilu br. 2. nalazimo, da je mutevelijom ovoga vakufa bio Ahmed elebija,
sin Hzrov, dabija Dizdar Husein, sin Abdullahov, imam Abdi Halife, sin Kasimov,
hatib Muslihudin Halif, sin Sinanov a mujezin Muslihudin, te poto je on bio nespo-
soban, to se on svrgnuo a mjesto njega postavlja se drugi, to nam tvrdi ovaj berat,
koji se nalazi u sidilu broj 2. na 32. strani.

(j^iJU^^-^^i ^ jUf- iS^S'^^ j '^ ^:^^

Ij^^ J^J^ttl uJ) c^-*^ 4L j t bjj ^:>^f- J -^Ulil-ll 4)U:>

fy}^

Sadraj:

Saraj-Bosni u merhum Gazi Alipainoj damiji bio je nadmujezin Musli-

hudin, koji je za tu slubu imao po tri dnevne plae, ali poto nije svoje dunosti
tono ispunjavao i nije znao koran uiti, s toga dotini mutevelija moli, da se isti

Mushhudin sa te slube svrgne a na njegovo mjesto sa istom plaom da se postavi

Gazi Halife. S toga sam se naao pobugjenim, izdati mu ovaj moj carski berat i u toj

slubi potvrditi ga, te zapovijedam, da se reeni Muslihudin sa toga zvanja svrgne a

 177
na njegovo mjesto postavi Gazi Halifa sa tri dnevne plae i da tu slubu odmah
nastupi, bez pogreke vri i moli se bogu za mene i moju dravu. Neka se po
ovome visokom beratu postupa.
Pisano 26. evala 973". (= 1565. g.)
8ta je ostalo za pokrie damijskih i imaretskih trokova to nismo mogli doznati,
samo smo u istom sidilu broj 2. nali nekoliko pismenih ugovora o ukamaenim nov-
cima, koji govore, da Merhum Ali paina vakufa Dizdar Husein, sin Abdullahov,
je dabija
na erijatskom sudu u prisustvu Ahmeda elebije, sina Mahmud vojvodina, oitovao, da
je reeni Ahmed elebija dugovao Ali painu vakufu 9000 aki te 5000 aki isplatio

a 4000 aki jo duan ostao. 973. (= 1565. g.) Svjedoci: Hadi Hasan Buregija, sin
Abdullahov, Hadi Hubijar, sin Ajdinov, i Hadi Mehmed, sin Hasanov.
Coso Halil paa veli u svome izkazu, da je Hadim Ali paina damija prigodom
velikog poara 1109. (= 1697. g.) ostala nepovrijegjena i da se u njoj klanja, dvorite
joj je porueno i da je pronagjeno vakufskog imetka 113.400 aki na dugu kod svijeta.

U narodnoj molbi u Carigrad poslanoj veli se, da je damija Hadim Ali paina
malo ozlijegjena, te se u njoj bogosluenje obavlja, ali da slubenici ne dobivaju
plae za to, to je uvakufljena gotovina prigodom poara propala te mole dravu, da
imamu Huseinu dade dnevno 10 aki, hatibu Osman efendi Sugli dnevno 5 aki, prvom
mujezinu Mustafi i drugom Mahmudu dnevno po 6 aki dnevne plae iz dravnih
sredstava.
vremena predavao je u toj damiji svjetsku nauku hatib Osman efendija
Toga
uglija je imao po 10 aki dnevne plae a za predavanje vjersko petkom imao
i za to
je takogjer 10 aki dnevne plae te mole, da i to drava podmiri.

Zatim je Merjema, ki Osman efendina, za osvjetljivanje ove damije uvakufila

neke sume novaca, o emu donosimo njenu vakfiju sa prijevodom, koja se nalazi u
sidilu broj 9 na strani 70.

<: L.:^'!^ jj .\ c^fjL. ^L_^'i z.^ ^\:=- A^kV^

J2^*^^U* 11)1 jl VI - 3 JU V j/U- cl"

.j-^:9l iK-^ c-l

^^-^ ) ^ ^:. 5" \}>- ^ 1 4] j j ^ u V* 4^

ij-^j^
(3: J ^ j-^^ ^s^\^oj ^ (sj^^^ J ^
^ jV^l j <Jli 4'liA^"

J"VI ^^' fk\' ) 1_5 ASriiij^V .iU^. ^i.;. Jis:^

 178

jij^i :) o'j^t J^;-'j Ji^i^i ^^-'^^^ jx5^-L ^) ^ ^) J-^'^^\y^ ^"^^^^

A.ll^lj;--! j^l \^ (3:^0 c^^-^-?-?-^ ^^^ ^^:^ ^** -^^ ^ "

^\ J>o^-^ J 1^[: ^^^^^ ^-^^ ^ _;^. :1^

<s 3 ^^ (i^/j '^-b^ ^-^^^

ltS^ ^, ^'^^^
f^'^j^
3

ti'-s^N'i a! jUL jfj.^ v^^*^^ ^^^"^* ^^^i

^\ -v^j-Ul jjU^- J-^ls^ (jl>; ilc ^3^1 ^ fjV -J^-Z^i ejj j)^L^ ^

jX \ o^ll c/_?j;^ ^ ^jf _'| j\

.

^ J^v^-'' 5 ^ ^?- V_

3 Jk\ ? j (j^-^ (^^^ j-^"*- (_^-:\ o^U-ll J j-^-^ ^iil^^t ^-U-

:)>h ^-L-il o:-! J jj-j viili (ijr <)1 ^1^1 -usljc ^iljlljrl j

Sadraj te vakfijc:

Hvala bogu poznavaocu svjetskog stanja i onome, koji je obeao dareljiveima

bezbrojnu plau na stranom sudu i onome bogu, koji ih je naputio, da steku lijepu

milost na vjeitom svijetu te nek je selatu selam na onoga Muhameda, koji je naj-
odabraniji od sviju poslanika a koji je svoje sljedbenike napatio na pravi put te

im je zapovjedio raznolina bogomolenja i na njegovu kunu eljad i na one drugove,

koji su troili dragovoljno svoja imanja na boiji put i za boiju ljubav. Uzrok pisanja
ovog lijepog testamenta jest slijedei:

Merjema, ki Osman efendina, stanovnica Cokadi Sulejmanove mahale, dola je

lino pred ovaj erijatski sud i u prisustvu Hadi Mustafe, sina Hadi Ihrahimova,
koga je ona ispred sebe opunomoila, da u ime njeno izvri nie slijedee zavjetno
oitovanje te je ovaj u prisustvu po vakiK imenovanog mutevelije Hadi Numana, sina
Osman efendina a brata vakife, komu je ona odredila po dva groa godinje plae
dao slijedee oitovanje: Poto je moja vlastodavka uznala za onaj dan, koji e sva-
kome doi, onaj dan, na kome nee pomoi ni djeca, ni imetak, osim ono, to se ostavi
na postavu kod boga i kad je razumjela reenicu, koja glasi: da e ovjek liladovati

pod plodom svoje dareljivosti i reenicu, koja veli, da se smru ljudskom svi

poslovi prekinu i samo ostaju u vjeitoj uspomeni tri dobra djela i to : korisno znanje,
posluno dijete, koje se za roditelje poslije njihove smrti bogu moli i neprekidno davanje
milostinje, to je ista od svoga istog imetka odvojila sumu od jedne stotine i trideset
groa te istu za uvijek stvarno i istinito u dobrotvorne svrhe uvakufila i stavila

0 tome slijedee uvjete : da reeni mutevelija ove uvakufljene novce putem erijata na
dozvoljene kamate od 10 do llVo izdaje i to sa jakim jamstvom i od tih kamatnih pri-
hoda da mutevelija kupi svake godine po '12^1^ oka zejtina, koji o se uz ramazan u
kandiljima Ali paine damije troiti u osvijetlenje iste a pripaljivau ovih kandilja
da se izdaje po 360 aki godinje plae, dalje da se svake godine ue po tri hatme iz
kurana i da se daje po jedan gro nagrade onomu, koji e te hatme uiti a koje
e se uiti po naputku velikog boijeg poslanika za spas due njene, njenih roditelja
1 njenog brata Hadi Abdulaha. Nadalje ona ovlauje pomenutog muteveliju, da on
nad ovim vakufom bude mutevelijom dok je iv a poslije njegove smrti da to mute-
velijsko pravo naslijede njegovi zakoniti nasljednici s koljena na koljeno a kad i

njih nestane, da to pravo naslijedi najblii i najsposobniji srodnik pomenutog mute-

velije. Poto isti zastupnik sve ove uvjete vakifine izree, preokrenu svoje izjave na
drugu stranu i ree, da se ovo uvakufljenje gotovog novca protivi propisima i nazo-
rima nekih velikih imama a naroito imama Muhameda, sina Hasanova, s toga on od
tog uvakufljenja gotovog novca u ime svoje vlastodavke odustaje i trai, da se uva-
kufljeni novac od prisutnog mutevelije oduzme
i njemu na raspolaganje preda. Na ovo
prisutni mutevelija odrjeitim odgovorom ree, da ti propisi i nazori postoje, ali poto
propisi i nazori drugog imamama, Ebu Jusufa, izrino vele, da se uvakuHjeni imetak
smatra svrenim inom, im dotini vakif izrekne: to i to uvakufljujem", s toga
on ne moe uvakufljeni imetak vratiti, nego trai, da se isti zakonom osnai.
Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres navedene injenice i predpostavivi
vakufske interese, izdao je i izrekao presudu, da je ovo uvakufljenje na zakonu i
erijatu osnovano te ga smatra stvarnim i istinitim i ovom presudom ga potvrgjuje.
Ko bi ovu presudu oprovrgao ili unititi htio, tome bog sve grijehe na njegov e
vrat natovariti, jer bog sve vidi i zna.
se dogodi i napisa 25. dan redeba 1182^'. (= 1768. g.)
U korist ovog vakufa i za tekiju prema damiji uvakufljuje neto gotovog novca
Ajia, ki Hadi Mehmed ef. Skopljaka. Njena se vakfija nalazi u sidilu broj 1 na
strani 159. te je donosimo:
: ^4^5 V^^^-? L*"^ jV'^ j J:^^ ^-fr^'^*^ ^- r-^^i '^^^^ :;,_'\ ^^ JU::-'!

^ d..--^^ J j ^_ U 9<^_ ^, ^ j A; ^Al-L

Y
^ '
'^' '^^'^ "^^^

\.\\^ ^ ,* < 3^:"*^

c^-? 3^^5l ^*^(^3>;-^^ jJi^5U ^^^j.i.'TealU

J J^:^ <'--_^\ j/-^' ^^^^ ^:- ^:-^ eTjt^ ^

<^ *'-'' ^ ^^-^*'-?^ -"^^ -^^ ^^'''^J \^ ^^^ 4*1^ 4^ J*^*-

Ail) j jVi^ oAU.y vij.i)^. ^U- jUji jTi^ ^ J ^ AU-jlil

p
 181
<^y ^^ is'^'o^ .'J^-^* J ,^

;,^;4). j^i/ uu^ji j'-^-^' vaU j j>^^L.i-^^-^ ->.

^
i

^ e^bi^^ ^^ ^-i^^-^* '^^^r-'' ^^-^ c^-^ ^^'^ -^:^ -J^^

jjJ\J> _ ^^Is '^-*^- U -^) a! A' j% Ux>.j Lf^^l 1:>^ 15 jl^? ^>\.cl

r^^l JI- -^ t> (j'^-^* ^-; iiU^c ^^ J ^:.. O jUAilji >\4 3\j,3

Sa'draj Ajisine vakfije:

Hvala bogu, poznavaocu svakog vremena i onome bogu, koji nema prilike, niti
ima u njegovim naredbama prevrte i preokreta. Nek je selatu selam na njegova
poslanika Muhameda, gospodara erijata, komu nema konca, i na njegovu kunu
eljad i dobre drugove, koji su postigli vrhunac sree i imanja. Uzrok je pisanju ovog
testamenta slijedei: Ajia, ki Hadi Mehmeda Skopljaka, stanovnica Seih Ferah
mahale (Abdesthana), dola je i od svoje strane opuno-
osobno pred ovaj erijatski sud
moila Abdulkerim Osmanova, stanovnika Ajas paine mahale,
efendiju, sina Hadi
radi oitovanja i opozivanja nie slijedeeg uvakufljenja te je isti kao ovlaeni puno-
monik u prisustvu nadlenog mutevelije vakufskog, Seh Hadi Mehmeda, sina Hadi
Huseinova, u ime svoje vlastodavke pred ovim sudom izjavio slijedee oitovanje
Moja plemenita vlastodavka, pojmajui da je ovaj prolazni svijet nestalan i znajui
boiju reenicu, koja glasi: Koji troe svoje imanje u dobrotvorne svrhe danju i nou,
javno i tajno, njima e plaa biti od boga i na stranom sudu nee imati nikakva
straha ni bojazni." Promislivi sadraj gori reene reenice i reenice hazreti pejgam-
berove, u kojoj se veli: ovjek kad umre prestanu mu s\4 poslovi osim tri i ti su:
korisno znanje, dobro dijete, koje se bogu moli za roditelje i neprekidna milostinja":
sve ovo pomno promislivi, odvojila je od svog istog imetka est stotina groa u
gotovom novcu te istu gotovinu u dobrotvorne svrhe uvakufila, imenovavi tome
 182
uvakuOjenju pomenutog eh Hadi Mcbmeda mutevclijom, odredivi mu po deset groa
mjesene plae i ostavivi mu uvjete, da on ovaj uvakufljeni gotov novac daje narodu
pod interes i to sa 10 do ll^/o kamata, kao najveu dozvoljenu stopu te od prihoda
kamata da uzima sebi odregjenu plau a zatim da od toga daje po deset groa
istih

godinjeplae hatibu u Gazi Ali painoj damiji; osim toga da isti mutevclija
kao eh ui u tekiji kraj turbeta Semsi dede i Ajni dede mevlud za spas due vaki-
fovice a da za to prima po deset groa godinje nagrade; dalje da se od ovih prihoda
daje po pet groa mjesene plae imamu i mujezinu, koji slue u Arabiji damiji u
Skoplju te da mutevelija svake godine troi po deset groa na osvjetljenje pomenute
damije, dalje, da se imamu i mujezinu u Potokliji damiji u istoj kasabi daje po
pet groa godinje plae i da mutevelija svake godine troi po deset groa na osvjet-
lenje ove damije, dalje da mutevelija svake godine potroi po deset groa na popravak
kaldrma nalazeih se u blizini pomenutih damija. Sve ovo izgovorivi, uvakufljenih
600 groa predade u gotovu novcu pomenutom muteveliji, koji ih primi i obea, da
e mutevelijske dunosti primjerno vriti.

Poto prisutni mutevelija ova oitovanja kao istinita lino potvrdi, oprovrgnu u tom
momentu punomonik u ime svoje vlastodavke kao vakifovice svoja oitovanja i ree^
da se po nekim vjerskim propisima ne moe uvakufiti gotov novac, koji se daje na
kamate, za to traim, da se on mojoj vlastodavki povrati. Na ovo mutevelija odrjeito
odgovori, rekavi, da je to po propisima i nazorima imami Zufera dozvoljeno i o
tome da ima i fetva izdata, s toga zahtijevam, da se ovo uvakufljenje erijatskom
osudom osnai. Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u obzir vakufske dobrotvorne
svrhe, izree osudu, da je ovo uvakufjenje stvarno svreni in te presudi da je na
zakonu osnovan. Ko bi ovo rijeen je opovrgnuo i unitio, sve e grijehe Bog na
njegov vrat natovariti, jer Bog sve zna i vidi.

Ovo se dogodi i napisa 16. demazulahira 111)2. (= 1778. g.).

Svjedoci ovoga : Abdulrahman

kutijar, sin Hadi ef. vajz, Hafiz Mustafa ef.,

Osmanov, Sair Mula Fejzullah kazaz, Zulfikar baa mutevelija. Mula Mustafa Mornjak,
sin Hadi Osmanov, Mustafa baa kjatib, Husein baa muhzur, Sulejmen baa muhzur,
Muharem baa Sein i Abdi baa, sin eih Ibrahimov."
Iza toga je Ibrahim efendija Redepovi, stanovnik Hadim Alipaine mahale
u Sarajevu, koji je umro 1218. (= 1803. g.) vasijet uinio pred svoju smrt treinu
svoga imetka na dobrotvorne svrhe s uvjetom, da se zavjetovani imetak unovi po i

odregjenom muteveliji na zakonite kamate izdaje a ove kamate da se troe svake

godine na osvjetljenje Hadim Alipaine damije, o emu se oporuka nalazi u sidilu
broj 42. na strani 125.
Godine 1249. 1833.) je stanovnik Keedi Sinan mahale u Sarajevu, Hadi
(
Osman Bajraktar, sinOmerov uvakufio jednu svoju kuu u dobrotvorne svrhe, izmegju
kojih se spominje Hadim Alipaina damija. Njegova vakfija nalazi se u sidilu br. 73.
na strani 22.
S lijeve strane damije pri ulazu imaju ukopata nekoliko imama, te im donosimo

natpise na nianima. (Slika 95.)

Umrli i od Boga pomilovani imam Ibrahim efendija, sin Mustafa efendin, neka
mu je dui fatiha : 1218." (== 1803. g.).

Drugog imama natpis glasi : (Slika 96.)

ta je elja posjeivanju grobova?
.,Ako je meni danas smrt dola, tebi e sutra", odgovara mrtvi.
 183

Umrlom od Boga pomilovanom imamu SehMustafi, sinu Mustafinu,neka je dui fatiha.

i

Napisa se 29. evala 1209." (= 1794. g.).

Slika 95. Natpis s niana imama Ibrabim ef. u Slika 96. Natpis s niana imama ejhi Mustafe

dvoritu Alipaine damije. u dvoritu Alipaine damije.

Prema groblju ove damije imade jedno turbe, koje se zove Semsi Dedetovo i

Ajni Dedetovo turbe.

Slika 97. Turbe Ajni-dede i emsi-dede prema Alipaino] damiji.

Turbe je od erpia ozidano a od sokaka su dva prozora sa reetkama. U

turbetu imadu dvije kubure pokrite zelenom ohom a uz kubure imadu kameni niani,

na kojima se nalazi ovaj tarih : (Slika 98.)

Ovog su turbeta vrata rajska vrata.
Ovdje lei On bjee vjerni drug velikoga Sultan Fatiba,
vladar carstva pobonika.
koji je ovoga na ratno ogledalo upuivao. On je bio ogledalo pravog puta kao Ajnija.
Bio je oparan boijim jedinstvom. On je iv u baci svoga groba, jer je poginuo
na ratnom putu. Proletio je kroz svih sedam kata nebesa.
Potrai mu tarih u moru boijih milosti 866". (= 1462. g.).

Drugi ovako: (Slika 99.)

tarih glasi
Velike palae ovog svijeta su nitice. Stajanje na svijetu jest zaista kao vjetar.
Bijae prosvjetlitelj kao sunce Sems, a jedva ekae da za vjeru pogine. Njegovih
proricanja srce mu je bilo puno.
 184
Ovdje je mjesto najveeg pobonika, koji je bio poznat kao najrevniji vojskovogja,
u tom svojstvu smatrao se kao ah.

.
Bio je Nakiskog reda dervia i

^Sultan Fatiha je uvijek napuivao na pravi put.

Tarih mu ispade iz pet vjerskih

Na ovome putu bi ehid i glavu izgubi 866." (= 1462. g.).

Slika 98, Natpis s niana Ajni-dede u turbetu Slika 99. Natpis s niana emsi-ee u turbetu
prema Alipainoj damiji. prema Alipainoj damiji.

Ovo je turbe kasnije dolo do ruevine i merhum Nerkesija u pjesnikom duhu

moli bosanskog namjesnika za popravak istoga turbeta. Taj spjev glasi ovako

J^\l J&'i ^^^^^jSt> ejj^

J.a\ ^ ^" JJ Jjl ^^\\ Jll^ ^\ \ 4^}

0
\f<SJ.J^ ^^J^J ^^^^ L^'J'^bb

^^^^^ j^-^- ^^j^-f' iS'^'^J

 185

j-i^^r a!j JaI ^> c^jV (^, S'-^

^
jjL-> JL_^ jL. 1.^
jaCu c^^j j9 j\J

jjlu. ^l':^ jS^^ Af-U jJ^^l i ^^^

j-5^>- j^^i Cjj^^>- J ji 4*^ (^^* L?-i jTl j-^A'V

Sadraj
Ovo je mjesto, na koje bacaju pogled pobonici, jer vazda na ovo mjesto nebesna
lua pada. Prostor ovoga mjesta svjedoi boije jedinstvo, jer u jednom kraju ovog
mjesta vjeno poivaju ljudi, koji su za vjeru izginuli. I sjajno sunce baca svoje zrake
na takva mjesta. I dan i no na tom se mjestu boija milost postii moe, jer se mnogo

koristi vidilokod ovakih pobonih grobova. Osobito su se koristili oni, koji su o svojim
eljama nadu izgubili. Ovi grobovi izgledaju kao ogledalo, prema komu mogu udni
ljudi svoje elje postii. Ovdje se pobonim ljudima oito pokazuje boija milost. Od
svakog mjesta mogu se koristiti Boga poznavajui ljudi. Ej ti, koji eli doznati boije
tajne, otigji i posjeti to mjesto, gdje su ti ehidi sahranjeni: pogledav na grobnice
vidi se, da su leei mrtvaci nepomini, ali poboni ovjek vidi ih ive. Svoj ivot
dali su Bogu svaki za se, te se rtvovali ushieni za bogom. Nekolicina ovako vih
ljudi zauzeli su neke predjele Sarajeva, zbog toga nekoliko hiljada njih lei bez glava
i nogu. Da uvaju od neprijatelja ove pokrajine, pali su ovdje sa vojnicima kao zapo-
vjednici. Ajni Dedino i Semsi Dedino je turbe sred te vojske kao ador zapovjedniki.
Zaista je zemlja sa ova dva groba lijek pobonim oima kao suzma vrijedna. Tijekom
vremena ovo je turbe u ruevno stanje dolo, te izgleda kao poboan ovjek u okrpljenom

odijelu. Krov se turbeta dahom vremena kao i obana pokrivka po kuburama izderao
na sto komada kao na prosjaku haljina. Nebi li se kakav dobrotvor naao, pa turbe
i kubure obnovio, jer su zaista potrebni toga. Bilo bi takovo turbe na tome mjestu
zbog posjete kao tekija, jer je ono za sve posjete pravovjernih potrebno. Ali ovo bi
mogao uiniti samo uzvieni zapovjednik, jer je on povjerljivi carski zapovjednik i

uvar, jer je i uvar carske asti i namjesnitva, a njegova je dobrotvorna ruka dareljiva
kao morski talas. Umjesno bi odve bilo, ako bi on ovo mjesto oivotvorio, jer je
jedino on dostojan, da ovaki in vri, po kojemu bi i eher Sarajevo dobilo i kras
i svjetski glas. Za to bi u naroda stekao vjeitu uspomenu, koja bi se odrala do
stranoga suda."
Da je ovo turbe imalo osobitog svog uvara, t. j. turbedara, potvrgjuje carski
berat. koji se nalazi u sidilu br. 6. na strani 66. od 19. rebiulahira 1231. (= 1815.),
 186
u kome se veli, tla su dva velika junaka Semsi Deda i Ajni Deda za fetha poginula
i oba ukopana u Sarajevu u Bosni u Gaziler ulici, ali im je turbe navalom inovjeraca
oteeno i porueno i zaputeno bilo. Ovo je turbe dobrotvor Seh Hadi Hasan Kaderija
podigao, obnovio i oivio, pokraj tekiju opravio i poljepao; ali poto se ukazala potreba,
da se za ovo turbe i naroiti uvar turbetski postavi i imenuje, to je za poasnog uvara
ovog turbeta imenovan Dervi Ibrahim, imenovan na predlog erijatskog sudca mevlana
Mustafa Mujeser Kjolli zae zamolio, da se u potvrdu toga imenovanja dade reenom
Dervi Ibrahimu novi visoki carski berat.

Slika 100. Tekija Ilasanbegova prema Alipainoj damiji.

Uz OVO turbe nalazi se i dan danas jedna tekija, koja imade dvije sobe i sima-
banu, malo avlije i do tekije malo bae.
U starim zapisima nalazimo, da se ova tekija zvala Gazijska tekija, a u sidilu
broj 2. pie, da je eh Gazilerske tekije, Hadi Ramazan, otiao na abu te poto ga
ovdje nema, zamolili su stanovnici mabalski erjjatski sud, da namjesti Mehmeda, sina
Turalina, zastupnikom odsutnoga eha, koji bi ga do povratka njegova zastupao. Za
nj jame Ferhad, sin Mustafin i Memija, sin Ferhadov, da e zastupnik Mehmed svoj
posao tono vriti te da nee nikakve tete tekiji uiniti.
Napisa se 13. evala 973". (=1565. g.).
Iza ovoga nalazimo u sidilu broj 56. na 80. strani jedan ferman od konca redepa
1231. (=1815.), u kome se veli, da je ova tekija imala jednu veliku bau i bostan.
Sadraj pomenutog fermana glasi:
Mome prvaku pravovjernih, izvoru znanja i mudrosti,
nadkadiji kao vjerskom
izdavaocu seri jatsko- vjerskih propisa i odluka, mevlana saraj-bosanskom kadiji,
komu neka Bog znanje pomnoi, kad mu ovaj moj visoki carski ferman dogje, neka
primi na znanje, da je Dervi Sulejman mome prejasnom prijestolu podnio molbu, u
kojoj navagja, da se u Saraj-Bosni u Gaziler ulici nalazi jedna tekija, koju je

dobrotvor, merhum Hasan beg, uvakufio, a uz ovu tekiju imade jedna baa i neto
ziratnog zemljita, koje ovom vakufa pripada, a da su ove nekretnine zaista vakufski
imetak i merhum Hasan bega tvrde i dotini zapisi carske defterhane, te da
vakuf
je on (t. j. Dervi Sulejman) po carskom beratu, izdatom od strane vojne vlasti, uvar

ove tekije i da prihode ove bae i zemljita u ime tekijske uprave prima, ali
da istu bau i zemljite od nekog vremena neki ljudi svojevoljno prisvajaju i ne daju,
da se u korist ovog vakufa prihodi od bae zemljita pobiru da se taj njihov i i
 187
postupak protivi zapisima carske defterhanc, zato je zamolio mene, da izdam moju
carsku zapovjed, da se to prisvajanje vakufskog imetka, koje se ini na tetu vakufa za
navijek zabrani. Poto se po spisima carske deftcrhakanije i po zakonskim propisima
dokazalo, da pomenuta baca i zemljite zaista pripadaju kao neosporno vlasnitvo tekijsko<^'

vakufa, sa koga je do sada i prihode pobirao, to sam na osnovu ovih podataka izdao
moju carsku zapovijed, po kojoj se mora postupati i naregjujem vam, im ovo moje
carsko rijeenje dobijete, da po njemu postupate i odmah naredite, da vakufska tekijska
uprava ovu bau sa zemljitem u posjed i uivanje zauzme i prihod od istih pobire
i da svako prisvajanje sa strane i mirne posjed vakufskih nekretnina odstranite i zabra-
nite i da pazite, da radi toga ne dogje ponovno moja zapovjed. Ovo moje rijeenje
saopeno je i carskoj defterhakani, te vam to dajem na znanje i naregjujem, da se
mojim zapovjedima pokoravate.
Pisano koncem redeba 1231. (= 1815 g.) u Konstantiniji."
Jedan berat ove tekije u sidilu broj 56. na 80. strani glasi ovako:

^u^\5 Ou.L.11 OUa* <'^\>-) ^'.j^^ ^\L)SV Olj; OJj ^^iljl 4)^x5^

(3 15' o^*i) jlj u^j' ^^.U oUi-- ^ j j jj.3'< p^Jt-Us <5C.^jj^^ j ^-' l^-Jj'^"'-^^

Ajialis^ Sadraj carskog visokog berat a.

Saraj-Bosni, u Gazilerskoj ulici, nalazi se jedna tekija, koju je podigao

dobrotvor Hasan, u kojoj je upranjeno mjesto uvara, pa za to je mjesto pro-
nagjen kao primjeran i sposoban Dervi Sulejman HaHfa, eh reda Kaderija i dotini
erijatski sudac mevlana Mustafa Efendija moli, da se isti na tom slubenom
mjestu od moje strane potvrdi i da mu
Na osnovu se novi carski visoki berat izda.
te molbe naao sam se pobugjen te ovome Dervi Sulejman Halifi izdajem besplatno
ovaj moj carski berat i zapovijedam mu, da slubu uvara tekije bespogrjeno po
po starom obiaju vri i za mene i moju dravu Bogu da se moli.
Neka Vam je to na znanje i da po mojim zapovjedima postupate.
Pisano 25. demazulahira 1231. (=1815. g.) u Konstantiniji."
God. 1276. (= 1859.) uvakufio je Mazhar Osman -paa Bonjak, (koji je bio ove god-
bosanski valija;) est duana, jednu kahvu i jednu odaju u Mudelitskoj ariji za ovu
tekiju. Na alost, ovaj je vakuf izgorio sa veUke jangije", jednu godinu iza okupacije.
 188 -

LII. Salitijaiii Ht^e Mahmuov mesdid u Sahtijamii.

u Sahtijanui ulici, na lijevoj strani, ima jedan mesdid, koji se zvanicno pie
kao i mahala Sahtijandi Hadi Mahmudi Balin mesdid.

Slika 101. Sahtijandi Hae Mahmuov mesdid.

Mesdid je ozidan erpiem,eremitom, a munare nema nikako.

pokrit imlom i

Na sva etiri duvara imadu po dva pendera i ima neto malo dvorita u kome
se nalazi nekoliko grobova sa nianima bez tariha, ali narod pria, da je tu ukopan
hajir sahibija i njegova porodica.
Gori pomenuti Hadi Mah mu d bio je sarajevski trgovac, koji je radio sa sahti-
janom i zbog toga se prozvao sahtijandija.
God. 970. (= 1562. g.) napravio je on ovaj mesdid i uvakufio 260.000 aki
gotovog novca, to nam tvrdi zvanini dokumenat, koji se nalazi u sidilu, te ga ovdje
iznosimo:

t}'^ jVi^ J j> ..^J^iyJi ^:V >^ ^/^

'jji \>- 3 ^-'^fT di^^ ^' ,*) ^^^ c^^^ ^*

^:^ ij" jj-^ ^-^^^ j-^'-* ^*'^ ^' J'-^

^^ S'i^ ^:* ^ ^^^ ^^-^

^ 'f*^ ^-^---^"^
<J^\'\' (3:^-
0-^^'-'^^:'^^ j j-^-'U ^-'^^' -^ i*

Sadraj:
Ali baba, sin Derviov, bivi mutevelija Sahtijandi Hadi Mahmudova vakufa u
Sarajevu, doao je lino pred ovaj serija tski sud i u prisustvu Saliha, sina Ahmedova,
sadanjega mutevelije reenoga vakufa, zatraio je od ovoga, da se oituje glede
 189
njemu predanih rauna o rukovanju pomenutog vakufa i da mu se prema tome izdade
sudsko rijeenje.

Na pitanje prisutni mutevelija Salih ree, da je on kao mutevelija ovoga vakufa

primio raun od vakufskog imetka u sumi od 260.000 aki, te da je od ove sume
15.000 aki za vrijeme biveg mutevelije Hadi Mehmed efendije upropaeno u
izdavanju narodu, a ostatak od 245.000 aki da je on primio, to sve na dugu i i

veresiji zaostalo u naroda te da bivi mutevelija Ali baba niti jedne ake ne
duguje ovom vakufu, niti ima ma ta od plae da prima. Ovo se oitovanje po zahtjevu
stranke za vrijeme Isa efendije sarajevskog kadije zapisa u sidil.

Pisano u polovini demazul evela 1103." (= 1691. g.)

God. 1109. (= 1697.) pri Evgenovoj navali izmegju ostalih damija i mcsdida
izgorio je i ovaj mesdid i do temelja se sruio, a imam, imenom Mensur i mujezin
Mustafa tom prigodom poginuli su u mesdidu.
God. 1118. (= 1706.) stanovnici iste mahale molili su vlast, da im za obnovu
istog mesdida u pomo pritee, ali po svoj prilici im molba nije uspjela, te je sta-

novnik te mahale, Esejidi Hadi Ibrahim mesdid iznova podigao. Za uzdravanje istog^
poto nije ostalo nikakva vakufa, brat je reenog Hadi Ibrahima, Esejidi Jusuf, uva-
kufio jednu svoju bau u istoj mahali, a jednu u Koevi, o emu se vakfija nalazi u
sidilu broj 80. na strani 93., koju ovdje sa kratkim izvodom donosimo.

31 oli^t-lj -\ ^j>\ J,l e^U^Ujj^li oLUllj JuV'^*'j> oUUij

>" !'^*''^ (iOj^*.^ jf^ j J\ 1 j^^.:^- j

j\ " ^^'^ "^^-^-^ Jii:^^ fr^Uj ^Jjlc ^^ ^^. ^U^li -^^^

J^^- Vi
 190

J J^^ ^*'^^ *^_^ 5- 4_-;jJl\ sl^^.^i c^jU (>i^ji ^Vj

A^ii^^iVj j_>.^;)ij:>.V ^"^^'-? ^^^' ^"" ^""^^ jyi^:^^^^:^i^ c^::^

/ 0-^* ^ -* ^ -^^^ ^J'^^^^j ^'^':>y

j ^U^j j
j - i'

jr^j (SJ'f[ t>-'=- 3^^/ J '^' jlc^-

4-^V /'^'Jl^- ^i-^^ (3'.> c?.^^J J>J c5^^-^'^^"

ojJ^l 4^-* (j'r-'^ ^^Vt 4^-^^^ ^-^* ^-^*^

\^^:^ i>*i j\ clU ^"^.^^

^i^i ^r^l J^--

(J-_^4^ J'^^l' 4" J'^'-j^*'* j^^-^^ (^* -^ 1 Ji^:x.'lj

!^^ l;-'^*-^*
^jL^^ ^^1:3 i (j^^-? -a'^-^j -^Ijl ^'^>j ^^^^^ ^ si^Jy

c^'^:^ ^ j 3'.^ aIj^ -^ \

J^^ (S
" ^j^ji

(.L_^^ ^Ui ^Li^'j! ^:L\pi^=.L^ ^^^. jiUi

^licl ,

j.

cr}
^ i^-^ ^^Tt^ ' ""^^ ]^^ ^^ dl;^^r^i2:>-

- ji^'^ci'J^J^ J J^^^^ f \
/'^'
Ji^-* C>*^j' ^ ^^^ ^^^3 J
 191 -

e-\^^--a^^^ j j^jj^-i ^^^ '^,^ '^^-^^ -'^^ -^i/"

J.lij (j-^-^ (3'.^^^ oJb'^l?4Jji jUii^ J^5

J ^ ^
_
O * (jvA;T . ^^Ijl ^^:^ ^1^1 ^
(.LVl c>J^i^

i-U '
-^^. 4 ejlj ^JU ^-* i

Sadraj:
Bogu zahvaljujemo poznavaocu vremena, oprostitelju grijeha, i darovatelju ljud-
skih eljai onome Bogu, kome se svako stvorenje danju i nou moli. Donosimo
salat pravednom boijem poslaniku i njegovoj kunoj obitelji, koji su svijet upuivali
na pravu vjeru.
Poto sam razumio boiju zapovijest, koja glasi: Cini dobro drugom, kao to i
tebiBog ini^ i reenicu koja glasi:
ostavi kakvo dobro na pohranu kod Boga,
Bog e mu za to dati mnogo vie", te me injenice ponukase, da ovu dobrotvornu
oporuku napiem.
Sarajevski stanovnik Esejide Jusuf, pojimajui, da je ovaj prelazni svijet pri-
vremen i na stranom sudu da mu ne e koristiti, t. j. ne e ga ouvati od muka
imanje i prazne titule, niti e mu biti uzrokom, da mu Bog dadne \nsoki stepen
na onom vjeitom svijetu, razumivi ovo kao i zapovjed boiju, koja glasi: Sto je

kod vas, prolazno je, a to je kod Boga, vjeito je" i uzevi na um jo ovu reenicu,
koja glasi : Na stranome sudu ne e pomoi imanje ni djeca, nego e vam pomoi
ono, to ostavite draga srca Bogu na uvanje", te pejgamberovu reenicu, koja glasi:
ovjek e
hladovati pod hladom svojih dobrih djela na stranom sudu", doao je
zbog toga lino pred ovaj erijatski sud i u prisustvu Mula AbduUaha, sina Musta-
fina, koga je on postavio mutevelijom nie oznaenog vakufa, zamolio sud, da mu
navedene oporune u sidil zavede te je nakon toga dao ovo oitovanje
elje :

vremena moj umrli rogjeni brat Esejid Hadi Ibrahim, jo dok

Prije kratkog
bio iv, sagradio je jedan mesdid u Sahtijanui Hadi Mahmuta mahali, ali poto
prihodi ovoga mesdida ne mogu pokriti trokove opravka i popravka istog, niti
plae imamu i mujezin mesdida, to sam se naao pobugjenim, da u korist ovoga
mesdida zavjetujem one nekretnine ,
koje su iza moga preminulog brata Hadi
Ibrahima meni kao zakonitom naljedniku u nasljedstvo pripale ,
a to su ove
 192
jedna baa u istoj mahali, koja granii s jedne strane baom Sulejman base, s druge
strane baama Zulfikara Husein elebije, s tree strane kuama pomenutog Sulejman
i

base i brata mu Hasana, a sa etvrte strane putem, od koje se plaa godinja mukata
vakufu merhum Jahja painu; polovicu jedne bae u Kemal begovoj mahali, od koje
polovicu posjeduje Ibrahim Halifa, imam Armagangji Sinan mahale, sa kojim sam istu
u prisustvu muslimana na dvije jednake polovine razdijelio, a od koje se plaa go-
dinje po 18 uruk akci merhum Isa begovu vakufu mukata, te sam od ovih vonih i
rodnih baca sve prihode od plodova od moga cijelog imetka odvojio i na boiji put
za uvijek u korist pomenutog mesdida istinito i stvarno uvakufio i stavio ove
uslove: da se od prihoda uvakufljenog imetka imamu, koji bude u ovom mesdidu,
izdaje po est uruk aki dnevne plae, a mujezinu istog mesdida po etiri
uruk ake dnevne plae. Osim toga zadrao sam sebi pravo, da budem muteve-
lija ovom mome vakufu doivotno, tako, da sa njime neogranieno upravljam, a kad
ja umrem, da to pravo s koljena na koljeno prelazi na moje nasljednike, a za to da
imaju pet groa godinje plae.
Opor uitelj, oito vavi sve gore navedene uvjete, oprovrgnu drugi govor i ree,
da je namjeran da prihode zavjetovanih baa oporee i sebi ih u posjed povrati,
rekavi, da se to zavjetovanje ne slae sa vjerskim propisima imami Azama i imami
Mehmeda, sina Huseinova, te za to trai, da mu se prihodi tih zavjetovanih baa u
posjed povrate.
Prisutni mutevelija na ovo dade odrjeit odgovor, rekavi, da je navod oporui-
teljev u nekoliko umjestan, ali vjerski propisi imami Zufera i drugog imama Ebu
Jusufa izrino vele, im se izrekne, da se to i to u vakuf dobrovoljno oporuuje, da
se mora smatrati kao stvarno i zakonito uvakufljenje, s toga ne mogu dozvoliti, da
se to zavjetno imanje oporuitelju vrati. S toga se izmegju njih povede parnica i

raspra, koju e pravedni i bistroumni erijatski sudac raspraviti i rijeiti. Rasprav-

ljajui erijatski sudac, uzevi obzir na vakuf, izree osudu u korist vakufa i ovo
uvakufljenje proglasi kao na zakonu osnovano, istinito i stvarno dovreno, te ga
takovim presudi.

bog sve
i

bi ovo ri jesenje oprovrgnuo ili

uje i zna, a plau vakifu neka plati onaj bog, koji je od svega
unitio, neka bude grijeh na njegov vrat, jer
najbogatiji.

Ovo se dogodi i napisa poetkom rebiulahara 1171. (= 1757. g.).

Svjedoci ovoga : Ali efendija Bojadija, Hadi Mehmed Ablakovi, Mehmed basa
Abadija, Hadi Muharem Abadija, Hasan elebija Abadija, Hadi Hasan Ojandija,
Hadi Salih Abadija i Salih efendija, imam Careve damije".
Kasnije se zbog ovog vakufa 1261. (= 1844. g.) vodila parnica, o kojoj govori
u istom sidilu ova erijatska osuda.
Narodu Sahtijandi Hadi Mahmudove mahale u Saraj-Bosni javlja se ovo:

vaoj mahali postoji u izvjesnim granicama jedna vona baa, koju je merhum
Esejidi Jusuf kao dobrotvor uvakufio, a tako isto uvakufio je on i jednu vonu bau
u Kemal begovoj mahali, te iste nekretnine stavio pod upravu nasljednih mutevelija
s uslovima, da se od prihoda ovih baa izdaje imamu vaeg mesdeda po petnaest
groa a mujezinu po dvanaest groa godinje glae i pravo muteveliluka uslovljeno
da prelazi s koljena na koljeno na Prem bi trebalo, da po
mutevelijske nasljednike.
uvjetima vakifovim ovim vakufom upravljaju nasljednici mutevelije, to ste se vi usu-
dili, da uvakufljene bae sebi prisvajate i plae imamu mujezinu uskraujete te sa i

istim ve od tri godine natrag'^raspolaete i upravljate.

 - 193
j,Po tubi Murad hane, keri Hadi Alimedove, koju zastupa erijatskom puno-
moju ovlaeni Mula Onier Cabro, koja je vakifova naljednica i mutevelija ovoga
vakufa, veli se, da ste vi priznali, da taj vakuf sami po sebi zaptite, ali da ste

od tih prihoda imamu i mesdeda plae izdavali, a kad ste prije

mujezinu vaeg'
tri godine zbog ovog spora pred bivim kadijom, Ahmed Kajim efendijom, parnicu
vodili, niste pokazali vakufname spomenutog dobrotvora i vakifa, nega ste jednostavno
zanijekali naljedstveno pravo muteveHluka tuiteljici Murad hani.
Poto je sada ista tuiteljica sa dotinom vakifovom vakuf namom svoj tubovni
zahtjev potpuno opravdala i dokazala, da je ona nasljedni mutevelija toga vakufa, to
je ovaj erijatski sud izdao ovo rijeenje, da tuiteljica vakufski pomenuti imetak kao
mutevelija svom posjedu i raspolaganju dri, a vama se nalae, da imamu i
u
mujezinu od naplaenih prihoda po trideset groa godinje plae odmah isplatite, da i

bezuvjetno odustanete od prisvajanja pomenutih baa i predate ih u posjed i ui-

vanje pomenutoj Murad hani, te vam se ovo erijatsko rijeenje u ruke alje.

Pisano 9. safera J261." (= 1844. g.).

Iza okupacije postepeno nestalo je muslimana u ovoj mahali, a mesdid je bio

upotrebljen u askersku potrebu, a ima oko dvadeset godina, kako lei prazan, zatvo-
ren i iz dana u dan sve se vie rui.

LIII. Kalin Hadi AVma damija u Franje Josipa ulici.

Slika 102. Kalin Hadi Alina Iamija u Franje Josipa nlici.

U Franje Josipa ulici, na desnoj strani, nedomak Drutvenog doma, ima jedna

damija, koja se zvanino zove Kalin Hadi Alina damija, kojim se imenom i mahala
zove, a narod je zove Cajirdik." Damija je u nutrima a od sokaka njezino je
dvorite ogradjeno duvarom, na kome ima nekoliko pendera s gvozdenim demirima,
jer je dvorite od duvara do damije popunjeno raznim grobovima. Veinom su tu
pokopani kadije, age i ulema, a megju njima se nalazi i grob hajirsahibine keri.
Damija je dosta iroka i duga, ozidana je erpiom a pokrita imlom i ere-
mitom, sa kamenitom munarom. U damiji imade minber, urs i musandara; i ako su
od drveta, ipak nisu najprostije izragjeni.
Damiju je ovu napravio sarajevski hanedan. Kalin Hadi Alija, i to po prilici
god. 942. (1535.) a za pokrie trokova iste kao i za mekteb, koji je jo nedavno pri
13
 194
vrhu dvorita postojao, uvakufio je nekoliko hiljada aki gotovog novca, to nam tvrdi
erijatski zapisnik, koji se nalazi u sidilu broj 2 na 387. strani i koji govori o popravka
ove damije

^.iOtl j^l ^}!)\ ajIj*- ^^^ dl^j^ j.^'^'^j

S^'^'^ '^'-^^ j> . ^-

Sad ra j.

Husein, sin Kalin Hadi Alije, kao mutevelija vakufa damije Kalin Hadi Aline,
dolazi lino pred erijatski sad i u prisustvu imama iste damije, Ferhad Hode, sina
Timusova i Skendera, sina PTuseinova i Uvejisa, sina Elijasova i Osmana, sina Alina
i jo mnogo drugih mahaljana, daje slijedee oitovanje: Damija pomenutog Hadi
Alije kako iznutar, tako i krov od sofa je ruevna te zbog toga muslimani ne
mogu sa svega srca klanjati kad kia pada, pa je za popravak iste potrebito trideset
tovara imle i ostalog troka moe biti 1080 aki a ta e
se suma moi za est mjeseci
od zavjetovanih prihoda, koji su po vakifu na 6 aki dnevno odregjeni, sabrati. Gori
navedeni prisutnici posvjedoie taj navod mutevelin te mu dozvolie, da taj popravak
pod nadzorom mahaljana izvriti moe.
Pisano poetkom zilkadeta 973. {= 1565.)-"
Iza toga nalazimo jo jedan erijatski budet u istom sidilu, koji govori o ovoj
mahali a poto je on interesantan, to ga donosim.

^
 195
To jest: Sadanjega sarajevskog vojvode, zvanoga Piri vojvoda, zastavnik Osman,
sin Hasanov, na erijatskom sudu daje slijedee oitovanje:
naemu gradu, u Hadi Alinoj mahali_, ima jedno zemljite, koje je prazno te

nije ni u ijem posjedu, koje je sitnom umom zaraslo, lei megju dva puta i

granii s jedne strane dvoritem damije, s druge rijekom Miljackom, a s tree

Memi Oehajinim zemljitem, a s etvrte opim putem, te ovo zemljite po carskom
zakonu prodaje kao sarajevski vojvoda Huseinu, sinu Mehmedovu, za 200 aki pre-
nosne pristojbe mu na to kao nadlean tapiju izdaje.
te i

Pisano 973. (= 1565.). Svjedoci ovoga: Sejid Ahmed, sin Sejid Hasanov, Omer,
sin Mchmedov, Hadi Ibrahim, sin Hadi Mahmuda Kartala i Pirija, sin Omerov."
U Cose Halil painu izkazu veli se, da je i ova damija prigodom Evgenove
navale izgorjela a u narodnoj molbi kae se, da je damija Kalin Hadi Alije bila

izgorjela, ali se popravila, a imamska i mujezinska plaa naplauje se od prihoda

nekretnina. Hatib Mehmed imao je pol ake dnevne plae od kamata, ali poto su
ovi propali mole dravu da ona to plaa.
U jednoj vakfiji Kenan Aliaginoj, spominje se ova damija, a glasi:

^^^ Lf- & 'JC^.)^ ^1^9^ ^-^^ J ^ -^^J^^ ^^ J.^

^^.^ .1^)3 ^}^ ^^-'^'^^ -'^!!^ (^^1=^-1 i:?

^J'U :.">1 ^ Sj^^ -^^3 ^*^' ^^>- ejL'^ ^ :^')! a-vJl/jl

^-^1 ^-^^ J^^*^ > (^^*-*-!) ^:-^? ^iljl

t>^j j i
4^ ^".^^ (^^ j ^ja'U d_\JU ^1 o

'^ (S ' 1**< *^(/^ *^ "^"^ **"^^3 ^*- .-^^ 4^ (3'^^-^

jj^j^ j J^^. ^'^^ ,. < (j.C j)A.i:u* "^^^

13*
 196

jTu ,.:;^*' diU ^V^l 1^->- -vCi^U '^. J^^^i ^^- (^-vl^.i

-^^^ ::,.u^j'j ^'-^

fj^^^ j c^ri ^j-^J ^'^^^

^^. ^ J XU>J^^yAj^ J ^
^L-^ L^-J rj^^ ^-^:^ (i'^i' sl'i^^' -^^- ^'j^-^ j
- ^1 ^.U- j ')^^ j^i* >.]^ A-li o ^:
o^ojfX. ^ ^^^^^ ^<Ll^3 ^ ^_ ^1^; ^^
(ij^'^ ^K^ijiU j !^^ J ^^"^ <_1-1

^1^3 ^^^ ^^aIa :^^\ J<^L_i-lj V -^^; ^J^lS' ^-- ^^ "-^---! j^-i^J

^\.1 dC_J$^ |.lc

^^. U^^* J ^ ^^^>-

^E-^V^i Jl*T ^ ^IjUi^j^Ji a:>.jV_j^ ^V^^^ ojV^I ^ z^^.^ oj^i-d^l

UU_-l ^ -^''^
"Jr* *-^0>J cJ^^'-^J fM'S"^*-^ ^!
 197

^ J3l:^ ^^) ^ j^-^'j -'^v^' <>*^^^

fi-^^-^* c/^^ ^'if,'
^''-^ j-^^^^

y\ pij ju^^ ^1 jCj j^j^j ,<1^^ j ^\ cjj ^\ ^^ -i^-; Ji^

sl^iij j^^,^
j j ^-^^f )f '^* ^ ^^ isJy-* (^b (J^-' ^:^-^ ^-^,

<^b^. ^^ ^^-^ j-'^^ j-^^^^^ j^^^ ^'-'^i ^' VV L^-^ ^^"^ c^^.

j ^[c Ai^^^j ^^ 1 ^^ u a*, ^-^^ li^^^ l-J^:^

Jl-i^ 1 ^ ^ ^

^ '^^. ^ ' ^^-^ i\ t5^r 0**-^ ' ^^^^^^ ^.^ '^^. u^^*-^:""
^^^3"

* O ^^i::^
CJ)*-^ ' *-^b' i^-f- ' ^^^-^ ' L^l'A *

4 e^ij ^3*1^ ^ <^ * ^^ -1

^ '^^ "^"^ ' (J^aIs 4^ aIj

Sadraj:
Hvala bogu, poznavaocu svakog vremena i onome, koji je ist od prevrte i prelaza,
nek je selatu selam onom njegovom poslaniku Muhamedu, koji je gospodar lijepe naravi
i naela, te njegovoj kunjoj obitelji i dobrim drugovima sve do stranog suda te i na
njihove nasljednike mukog i enskog roda.
Povod pisanja ovog testamenta jest slijedei: Stanovnik Kalin Hadi Aline mahale
u Saraj-Bosni, Alija, sin AbduUahov, kao dobrotvor, doao je lino pred ovaj
erijatski sud i u prisustvu svoga sina Salih bae, koga je mutevehjom postavio, dade
slijedee oitovanje: Promislivi, da je ova prelazna baa mjesto muke i njezina
stabla i voe da su nestalni, uitak i jelo da su brzo prolazni i da je ovaj lani i

prelazni svijet njiva vjeitog svijeta, t. j. svaija je dunost prigotoviti cijele potrebe
za ovoga svijeta te znajui da je dareljivost uzrok oprotenju grijeha onoga dana kad
stanu uzimati grijenike za perin i bacati ih u pakao, i jo doznavi, da je dareljivost

vjeita uspomena, uvakufljujem od svog istog imetka dragovoljno u dobrotvorne svrhe

 198
nie slijedee nekretnine i to: jednu kuu u Nesuh begovoj mahali, koja granii
kuom Imoretlia s jedne, s druge strane Kasimovom kuom, s tree rijekom
Miljackom, a s etvrte opim putem , za koje se zemljite plaa po etrdeset
aki godinje mukate Jalija painu vakufu; jedan han u istoj mahali i pod
ovim jedan nalbanski duan i jedan ekmeijski duan, koji granii sa tri strane Nesuh
begovim mesdidom, a sa etvrte putem, za ije se zemljite pet stotina aki godinje
mukate plaa Mehmed bega Minetovia vakufu; dalje, jednu kuu u istoj
mahali i ispod ove jedan kasapski duan i jedan bakalski duan, koji granii s jedne
strane rijekom Miljackom, sa druge Markovom kuom, a sa tree i etvrte opim
putem, za koju se plaa po etrdeset aki godinje mukate Minetbegovia vakufu;
dalje opet jedanekmeijski duan sa sobom i do ovog druga dva duana sa sobama,
koji granie s jedne strane kuom Hadi Alije Cemerlije, s druge Ahmeda Dama-
dovia duanom a s tree i sa etvrte opim putem, za koje se nekretnine plaa po
120 aki godinje mukate Minetbegovia vakufu i napokon jednu kuu sa jednim
duanom, koja s jedne strane granii kuom Ahmeda Zadia, s druge zemljitem Mehmed
begovim a s tree i etvrte putem, za koje se zemljite plaa dvije stotine ake
godinje mukate Hadi Kemaludinovu vakufu; sve ove kue i duane sa svim
njihovim okolinama i pripadajuim nuzgrednim zgradama, iste i bez tereta, za boiju
ljubav, dragovoljno u dobrotvorne svrhe za navijek stvarno i istinito uvakufljujem i

predajem ih na raspolaganje priznatom mutevehji, koji ih je ve i primio i za to

uvakufljenje stavljam slijedee uvjete ovim kuama i duanima
: da ja, dok sam iv,

upravljam i u njima stanujem a to budem dobivao od kirije, da to po potrebi troim

na opravke i popravke ovih zgradah. Dalje stavljam uvjet, da se od prihoda ovih
zgrada izdaju dnevno po dvije ake onome imamu, koji bude sluio u Kalin Hadi Alinoj
damiji u Sarajevu, za to, to e
poshje klanjanja iindije itati jedno sure iz kurana
i tri salavata, koja se ue pred duu uzvienom boijem poslaniku Muhamed Mustafi
i za spas moje due. Ko bude u ovoj istoj damiji hatib, da mu se daje po etiri
ake dnevne plae, a mujezinu, koji bude, da mu se daje po dvije ake dnevne plae za
to, to e prije klanjanja u ovoj damiji uiti tri ihlasa i tri salavata pred duu uzvi-
enog boijeg poslanika s. a. a. v. i za spas moje due. Da se izdaje po dvije ake
dnevne plae pometau ove damije, a koji bude kajim uvar dvorni pometa
i

ove damije, da se i njemu po dvije ake dnevne plae dade.

Stavljam dalje uvjet, da ja, dok sam iv, sa ovim vakufom upravljam i da sam
vlastan ovaj vakuf umanjiti, povisiti, promijeniti, trampiti, umnoiti, damijske slube-
nike imenovati i svrgavati i jednostavno sa tim vakufom samostalno
a da upravljati,
mene u tome niko ne moe smetati i budu ule
zabranjivati mi; a kad mi ui srca
boiju zapovijed da putujem dragovoljno bogu i tome velikom pozivu kad se moja
lijepa duevna ptica oprosti iz kafaza, koji je sastavljen od vode i blata, i kad se rijeim

svjetskih lanih zelenila i kad ta duevna ptica odleti u vjeite bae i bostane rajske
da poiva tamo za na vijek: tek onda da moj spomenuti sin Salih baa bude mute-
velija moga vakufa sa gori opisanim uvjetima sa plaom od dvije ake dnevno a sta-

novnici ove mahale da budu poasni nadzornici ovoga vakufa, a kada sin moj Salih
baa po boijoj zapovjesti umre, neka budu mutevelijom njegovi potomci s koljena na
koljeno; a kad
pako izumru, da za muteveliju dotini erijatski sudac odredi
ovi
najsposobnijeg stanovnika te mahale. I sve gori navedeno po r^du oitovavsi i govor
dovrivi, sve te njegove navode prisutni mutevelja lino odobri i potvrdi. Iza ovoga
pomenuti vakif svoj govor prevrnu i oprovrgnu, rekavi, da sc nepokretne stvari po
 199
propisima imami Azama, komu neka je slava i milost, mogu uvakufiti, ali po propisima
drugog imama Muhameda, sina Hasanova, komu neka bude boija milost, takvo je
uvakufljenje nezakonito, s toga traim, da mi se uvakufljene nekretnine u posjed vrate.
Na ovo prisutni mutevelija dade odrjeit odgovor, rekavi, ako ti propisi i postoje, po
propisima i nazorima imami Ebu Jusufa ipak je uvakufljenje svren in, im dotini
vaki? rekne: uvakufljujem to i to"; s toga dakle ne mogu dozvoliti, da se uva-
kufljene nekretnine vakifu u posjed povrate.
Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres reene navode i imajui u vidu
interese vakufa, izree presudu, da je ovo uvakufljenje zakonito, pravno, istinito i

stvarno svrena stvar te ga kao takovo i sudbeno potvrgjuje. Ko bi ovu presudu

preinaio ili unitio, bog e mu na njegov vrat sve grijehe natovariti, jer bog sve
zna i vidi.

Ovo se dogodi i napisa poetkom muharema 1145. ( 1732.).

Svjedoci ovoga: Sulejman elebija, sin Hadi Salihov, elebija, sin Hadi Mehmed
Osmanov, Salih elebija, sin Hasanov, Abdulrahman baa, sin Sulejmanov, mujezin,
Hasan elebija, sin Salihov, Osman baa imedija, Mustafa baa Kljuar, Mehmed
aga Satrbaa, Jahja aga Jumni, Husein elebija, sin Mehmedov, Ibrahim elebija
berber, Ahmed elebija, sin Salihov, Mustafa aga, sin Hadi Hasanov, Ahmed Odobaa,
Selim baa Saho, Mehmed baa Azem, Ahmed baa Subai, Husein baa Baeskija,
sin Mustafin, Mehmed baa Abdulumuminavi, Hasan baa Travo i Sulejman baa, sin

Mustafa bain".
Ova se vakfija nalazi u sidilu broj 83 na 33. strani. Kasnije nalazimo jednu
vakfiju u sidilu broj 79 na 365. strani glede ove damije, koju nie sa kratkim prije-
vodom donosimo
jj^L^ ^Il^j J\c^ ^^^ ^^'j j ^'^ J.I ^ij^ J^-^ J ^* ^-^

Zjj^ ^^-^^ ^^^ i 1-11 4-^- j 4^1^ O ? ij^

^^ :y^s- jlki . J^l oU'U oLi o^^^j (^1 oJlc jVj^ j

^^ ^^? 4....^
J^j-^^ ^"^ U^:' J^''
\^a.^\

^Jji )) '^'^ 3 vilu* j:>j^k>'

j Ji*.' lii'
^ j'^-^^' -^"^ ^^-^

'^'^^^ j oU..^J-1j o^^'N^i c--^:^^-^ -^^ ^^^^ ej4.;^^_

j liil ^^^* ^ .. c^^^.i* (j-l

(J'^

- ^^^-^
t^V-^ ^^'h ^^-^J c/v/^ ^^S'^^J J-j^-^-f )^}\ /^^ (^-^i^ *' i

ti'-^"^

j-A^U- c/'^,^^ ^^^^^ V^v^' J V^^'"^

A>"^Uiy ^
Jj ^ 4 -L>-,' 3^-?^
^ 3 Jila:~.. ^1^ o^-^ ^ J^-^^

^\ j jVjl ^Cu ^- ^s^-\^J^ (^' v^L-^i (^"'^-^c/^ ^^5-^'

i^3* J^-> ^ L -^- dill' lii i^^;^

j ^ j-kA.U ^^ (^ ^^^ )
jl^ 11 J^^-i 4^-^
O**^^-^ ^ ^^*^ ^'" 3 "^* '^ ''^"^^

jAi^e^Ul jVj\ J-^U c^^:-.^ <:1]^ < -^*^ ^--^r. ojf^* ^^^ o'j^

Jl j iLcl :^) Jlijl ^ j.. i^iii j c/^C jV^l ^'-='1^ <^]sU-. V j\

lT.'i/-^ /^ ^-- "^-^) ^ i'-3' oyjfx^ ^ir^ (^"^3 ^^ j'^-^-^L

^-^

3 jUj ^3:^ ^^'^}

"^^3
jAi^ojUl

j 1
^
u^3^^

-*'^1- j
j'^-^

X*
'^''-.
S'A'}

:;1 ^
i^-ll ^ (^ 3 3
f-^^

^''-^^*

-^)
jjf.^

Ji^^^

{X 3"*
Jl-^^'

^^ -^-^^
^ w

e j^"^ ^tiJii j 4 ^'^^^fi' j^*' j\ J^"^^ '^'^^ ^-^*^

'^"^ i-'
<iXl^ ^'^'^* <S3*

^^ ^ j-^'* A.-S^jV^l df* ^ (^^ 04=- j>li 4-^' j-^^^ j^j;

^^-' j^-:*' i Ji-^r'" j *^-?^ ''^:^ "^"' U*^*^ ^4)^;.^ ^ /'^ 4 cJ"->j

I^Ta^ ^_^V .,! J'r J'J^V ^v5^ j \^3( ^\

j o>j
^'^ ^
'^'^^^

3 * Jy^iSi
3 ^^
i?
^^"^
j^...>
i^:r3 v-^' ^--*

j j^s ^j^--*"
" 3
^-
cj
f}'-*^
^-

^;1* 1.49- ''^-^^ ^>'l*^ dJ^^ ^ -^ ^Uj^ ^-ii^'c ^ 1-^- ("^ j^-f-
 201
luTl^jz:^ r^J^^
^^*J^*\ J}h \^j=^\ S^\x>\ ^\ ^^.

<ji^!i t/^ ''J^-* ) ^^ ^ ^ :^ l5-\V "^* ^) ^-

jl'^lJ j ^ )^1 v-.*^j 4.::^;^' ^1^4 *j3^^ J^>"^-

^1^4 , J jL! ^ ^^Ai' 05 >'^.-="^^ ^i^J (i'i

ej^J^ A5y^4 4A_i :^4 ' w^ ^5> j

^lici

^li^ ^w ''^^^ \V ^^i^ ^ ^^-^ ^^^ ^-^^ ^-'^

Lllc ^jjj^'^ji^ ^5 j ^jL4 -1 ^:^^>- i U-
f
^-'^ Jii^^^l

v-j^jl ^^:^4 ^-^ * ^Ijj

j A^Vj -^;
i>N^.^ :^- ^"^^ "^
A_ri iilj -4.^ U -^^-> a!^ 4*^j1 j\c=^Vy^J^^ <J^-^\? JlUHj Jl^^ JU 4.:Ja.a)
j

V
j cA. 3 t>" ^ JjV^ ^^: ^4
JUJ^l . .
 202
Sadraj
Lijepa, bezbrujna zahvalnost onome poznavaocu svjetskih
hvala i neizmjerna
tajnih misli, mogunostih i udesa i onome bogu, koji ncjma pri-
stvoritelju sviju
like ni savjetnika, nego gospodari u svome carstvu, kako on hoe i onome bogu?
koji je uinio ovaj prelazili svijet njivom vjeitog svijeta, jer to se na prelaznom
svijetu posije, to e
se na vjeitom poeti, te neka je selat i ista slava onome sul-
tanu, koji je starjeina sviju pejgambera, odabranom Muhamed Mustafi, koji je uzrokom
stvorenju neba i zemljo, ljudi i duhova, te nek je takogjer slava i neuskraena milost
na njegovu kunju obitelj i djecu i njegove odabrane drugove, koji su bili kao sunce
u upuivanju vjerskih sljedbenika
,.Povod pisanju jest slijedei:
Stanovnik Kahn Hadi Ali mahale u Saraj-Bosni, kadija Sulejman Rudi efendija,
sin Abdullahagin, unuk Mustafagin, doao je lino pred ovaj erijatski sud i uprisustvu
Abdullah Reid e!endije, sina Ibrahim Hilmi efendina, stanovnika Careve mahale i

muderisa kao postavljenog mutcvelije dao je radi nie slijedeeg uvakui'ljenja svoje
dobrovoljno oitovanje
Promislivi na vrijeme^ da je ovaj svijet prolazan a njegove razne boje da nalie
fata morgani, njegove gragjevine ruevinama i najzad sve to postaje crnom zemljom :

za to od dragoga i milostivoga boga nadajui se i elei, da e na onom stranom

sudu, na kome e se svakom po pravdi suditi i na onome sudu, na koji e svako
go i bos doi, a njegovi spisi od dobrih i zlih djela, koja je na ovome svijetu radio,
u ruke predati te e svak toga sudnog dana pod hladom svojih dobrih djela hlado-
vati: zbog toga odvajam od svog istog imetka jedan moj duan su magazom, koji

postoji u ariji u donjem Kujundiluku u reenom gradu, koji granii sa duanom

ene Mula Osmana Zlatarevia, sa dvije strane kuom i magazom Riste Foica a
s etvrte opim putem, a od kog se duana plaa stotinu i dvadeset aki godinje
mukate Terzibainu vakufu, te za boiju ljubav ove odvojene nekretnine sa dozvolom
prisutnog mutevelijc uvakufljujem za navijek istinitim i stvarnim uvakufljenjem, sta-

vljajui za to slijedee uvjete: da se pomenuti duan sa magazom preko mutevelije

nudiocima svake godine pod najam izdaje a od ove najamnine najprije da se plaa po
120 aki godinje mukate nadlenom vakufskom muteveliji a od ostatka prihoda
kirije da se daje godinje po stotinu i deset groa imamu, koji bude sluio u Kalin
Hadi Alinoj damiji a mujezinu iste po trideset groa godinje plae. Osim toga je

prije nekoliko godina moj dedo zavjetovao tri stotine groa, da se od ovih novaca uz
ramazan i ostale mubare veeri pale kandilji na munari ove damije a poto se to
nije od vie vremena vrilo i odravalo, to ja sada odregjujem, da reeni mutevelija
od prihoda ove najamnine svake godine kupi po sedam i po oka zejtina te ovaj troi

u paljenje kandilja u ovoj damiji uz ramazan i ostale mubare veeri za spas due
moga djeda, merhum Mustafage. Dalje odregjujem, da ostatak preko tih trokova i

izdataka ostaje u korist mutevelije moga vakufa, kojemu e kao godinja plaa slu-
iti. Stavljam uslov, da ja budem mutevelija ovog vakufa dok sam ja iv, i da tim

vakufom po svojoj volji upravljam i raspolaem, a kada ja po boijoj zapovjedi umrem,

neka moj rogjeni brat Mehmed aga bude mutevelija toga vakufa, a kada i on umre
da to pravo tevlijeta nasljedno pregje na njegove muke potomke s koljena na koljeno,
a kad i njih nestane, da erijatski sud u sporazumu sa stanovnicima iste mahale iza-
bere za muteveliju sposobnu i vrijednu linost, koja e tu slubu po stavljenim uvjetima
vriti i odregjenu mu plau redovito primati.
 203
Sve ovo izgovorivi reeni vakif, oitova dalje, da je uvakufljeni duan sa
magazom bez tereta na raspolaganje i upravljanje pomenutom muteveliji predao i on
ih u posjed primio, obeavi, da e dunost mutevelije kao i ostale vakufske mutevc-
lije vriti.

Poslije toga vaki? Sulejman Rudi efendija okrenu svoja oitovanja na drugu
stranu i izjavi, da bi mu se uvakufljene nekretnine u p(jsjcd vratile, jer ree, da se
ovake vrsti nekretnina po propisima i nazorima neke ehovske uleme i propisima
imami Muhameda, sina Hasanova, ne mogu uvakufiti i da to uvakufljenje no moe biti

istinito, s toga odustajem od uvakufljenja toga duana i magaze i traim, da mute ve-
li ja iste meni u posjed povrati. Prisutni mutevelija na ovo odrjeito odgovori, rekavi,
da u stvari takvi propisi postoje, ali po propisima i nazorima drugog imama, Ebu
Jusufa, veli se, tom predmetu istiniti i neosporni, te da se
da su vakifovi uvjeti u
po njima glede toga sada postupa, pa zbog toga ne moe odobriti, da se to povrati.
i

Poto ovaj predmet uvakufljenja ovim postade prijeporan, to je raspravljajui

erijatski sudac reene navode stranaka uzeo na razmiljanje i pretresanje, te
imajui interese vakufa kao pree u vidu i uzevi u obzir raspravne navode stranaka
i propise to nazore imama i obzirom na to, to imam Ebu Jusuf veli, da se uvakufljenje
svrenim inom smatra, im dotini vakif rekne : to i to uvakufljavam" a osim toga
imami Muhamed veli, da je uvakufljenje nekretnina svren in, im se uvakufljene
nekretnine dotinom muteveliji na raspolaganje predadu i urue, s toga dakle on izree
presudu, da su ove zgrade istinito, zakonito, pravno i stvarno vakufsko imanje te ga
kao takove i potvrgjuje i za to nema mogunosti, da se ono pokvari i ukine. Ko bi
ovu presudu i zakonom utvrgjeno rijeenje oprovrgnuo i htio unititi, bog e mu sve
grijehe na njegov vrat natovariti, jer bog sve zna i vidi.
Ovo se dogodi i napisa 11. dan mjeseca Rebijulevela 1260. (= 1844.).
Svjedoci ovoga: Sahh aga Ragibovi, Mula Ahmcd Hadi Derviov, Mula Ahmed
Loo kazaz, Mula Ataullah kazaz, Mula Fejzullah bakal. Mula Mehmed Vatren jak
kazaz, Hadi Abdullah, sin Hadi Selimov, terzija. Mula Ahmed ehmanija, Mula
Sulejman kujundija, Sulejman Foi, Uzejir, sin Mula Fejzullahov, Mula ]\[ustafi,
Mula Mehmed Loo i Mehmed, sin Mula Ahmeda ehmanije".

Slika 103.

Zatim nalazimo jo jednu vakfiju supruge reenog Sulejmani Rudi efendije Kulo-
via u sidilu broj 79 na strani 369. u kojoj se spominje ova damija, te je zbog
toga s kratkim sadrajem donosimo
^i--^ t^^b J^^l j
f^j^-'
4^^^"^.-^ <'^ ^ -^-^^ j I* ^i-vi ^:.; -Kjf-

^liVj -^^1 j j:^V o;^*i ^rV^^ l^i 1 ^\

^./*^i>;-V ^/^^ C-"^^.-^ '^'^^' oA-'^is^ t^^i' ^fi^\j \ r^^^i\ clri ^:\;^

'^\^ ^\ jl^jAil.l^Uc aLi 1^_ t5-'^^^^ 4i^fl' J:>

.-*;^^ ^.^- ^-; )j_ ^"'^^^f'^*^ ^-^^ ^ (^^^ -^^/-^ ^^4^^

3 ^'-^^ ^-'^ ,3-**^^:"^^^ -^ Ji!^ (Sr-' ^-^} '^'-^ ^^f ^ '^^^^J L^-.^-i

iJj/ -^ j'^ ^ . j\ jU^jl eAj^:>. , '^ j . u^^j ^'-^* ^Sr^

ej^^^ }1^ vS--^!^ -^.r- ^-? ^'J^^ ^^a:-. J^-^ *;3j' J^^^ ^^:'^ -^f-^

^1 ^:^^: -Ij^^ <-'^ a)^\.

.'/'-^* i'j^- a!^^ "-^ ^"^^ ^-^

^4^J' -^^-* ^4f" V-?'-^^

^jl-f aII^I o^bJ^--\ '"^*^ ^^^'^
j^'U- Ijli-*
c*^^'*
^^'-^ (^ * V-?^
-^^ -^"^ 4^^^ Jl^lj ^'j -^'"^
^ j^^^

J^'-eJ JU-jjl ^jf-^* "^^.^ ^-,..1 (iil^j J ^.^ jTj

^L^^-'

^^jT^l^L-. ^\y:>'\ jV^i -^'! ^-'^ (^^ij-^^J -^^>-

^ (jl* r\-^i VJ^i^ '' Jl-^^^ ^*^^ ^*'^ c^^>-"^ t/*'! cf^ J-^^^ '"=^
f <>x

j'jii^" ^-! jUij ^/^* -'V'^^- ;^:^^ (j^i ^^^^^"'b >1"5\-^-| >>*^

^5"i ^'J-^J (i-^-^"

^'*--*' -^^^^ (3'.^-^ 4**11 j I
C>^ ^^'^. 0'^''^

1 ^^r*--? ^}"^ :.5_ dlie^^'^A* ji^J 4...1 v-JJ^j^ *-^'^3^^ *-^^y^ '^'^^^* '^^(^

^UVl ^'^"^ ) (jU^^ ^^^ jj^^ ^l^^3^ ^ c-^ :1

^ ^r^iL5- j^->~ ij\ ^^ j aI^-^ j ^'^'^'-^
(S J-' j-"^^ -^^

^^1. :.\ ^\^ ^.^ j^'^ 4J-^:J: j J>U Ji

j.., ^>Qi ^""3 J>^-Vi AC V*o:-!

c^^'r'^ \
^ 1 o> A.cl Ii? ^-a1^^ r3V -^^f .

JjVl ^4- r^'' ^^^^^. ^^^ jf^<Jl ^;ij!ljrl J

V
^ ^_;l_.c j l\
^3V'
 206
Sadraj.
Hvala bogu poznavaoca svakog vremena, koji nije izvren prelazu i prevrati,
te nek ije selatu selam na onoga Muhameda, koji je gospodar lijepe naravi i naela,
na njegovu kunju eljad i dobre drugove, koji su postigli vrhunac sree. Uzrok je

pisanju ovoga istog pravednog erijatskog testamenta slijedei : Stanovnica Kali Pladi
Ali mahale u Saraj-Bosni Muntiha, ki Mehmeda Memia, sandakdara, kao dobro-
tvorka opunomoila je sa od strane erijata potvrgjenom punomoi svoga mua
Sulejman Rudi efendiju, sina Abdullahova i po inu kadiskog reda, da ovaj u ime
njeno vri nie slijedee uvakufljenje njenih nekretnina i da to u erijateke zapisnike
zavede u prisustvu Abdullah Reid efendije, sina merhum Ibrahim Hilmi efendije,
stanovnika Careve mahale u Sarajevu i muderisa, koga je ona odredila i imenovala
mutevelijom ^akufa, to ga ona zavjetuje i uvakufljuje, te je isti punomonik kod ovog

suda dao slijedee oitovanje: Moja vlastodavka, reena Muntelia hanuma, posjeduje
jedan duan u gornjem Kujundiluku u ariji, koji granii s jedne strane drugim
duanom reene Munteha hanume, s druge duanom nasljednika Ibrahim age Oomare,
s tree duvarom Imaretske medrese, a s etvrte opim putem, a za zemljite ovog
duana plaa se godinje po 180 aki mukate merhum Gazi Husrev begovu
vakufu te je ovaj duan od svoga istog imetka odA^ojila i za navijek u dobro-
tvorne svrhe istinito i stvarno zavjetuje i uvakufljuje i o tome stavlja nie slijedee
uvjete : da ovaj duan nadleni mutevelija svake godine nudiocu pod najam izdaje i

od ove najamnine da na prvom mjestu plaa 180 ake mukate vakufu merhum
godinje
Gazi Husrev begovu, a od ostatka da imam, koji bude u Kalin Hadi Alinoj damiji,
svakoga petka ree po jedan lijepi Jusin" a da mu se za to po pedeset groa godinje
plae izdaje i da to uenje ini za spas due vakifovice, dalje, da od ove najamnine
mutevelija svake godine po deset groa odvaja i ove novce da troi na potrebni
opravak i popravak u vakufi jenog duana a to bi preko sviju tih izdataka preteklo,
da to ostane kao godinja plaa mutevelina. Dalje stavlja uslove, da ona bude mute-
velija toga njezina vakufa sve dok je iva a kad ona umre, da to pravo pregje na
njezina rogjenog brata Mehmed agu, sina Abdullah agina, a i on kad umre, da to pravo
pregje na njegova najstarijeg i najsposobnijeg sina a ovoga da naslijede njegova
muka djeca s na koljeno dolazei; a ako bi sluajno i ovi izumrli, da dotini
erijatski sudac u sporazumu sa stanovnicima reene mahale izabere sposobnu i povjer-
ljivu osobu za muteveliju, koji e ovim vakufom po ovdje stavi jenim uvjetima upravljati.
Sve ovo izgovorivi ree, da je pomenuti zavjetovani duan bez tereta predan na raspo-
laganje muteveliji i on ga primio i obeao, da s njime kao i ostale mutevelije e
upravljati.
Zatim je prisutni mutevelija sve ove uvjete i oitovanja punomonika vakife kao
istinite lino priznao i potvrdio.
l\jslije ovih izjava reeni punomonik, Sulejman Rudi efendija, okrenu rije na
drugu stranu u namjeri da povrati uvakufljenu nekretninu te ree, da po propisima
nekih uenjaka ne vrijedi uvakufljenje zgrade na tugjem zemljitu podignute, a po
propisima imama Muhameda, sina Hasanova, uvakufljenje nema vanosti, ako se stvarno
ne izvri, s toga u ime vlastodavke traim povratak uvakufljenog duana te da se
naredi muteveliji, da mu ga povrati. Prisutni mutevelija odrjeitim govorom na ovo
ree: I ako ti navedeni propisi postoje, ipak je po propisima drugog imama Ebu
Jusufa ovo uvakufljenje kao stvarno svreno, na zakonu osnovano, s toga ne mogu
dozvoliti povratak uvakufljenog duana."
 207
Raspravljajui erijatski sudac uzevi u pretres te navode i imajui u vidu })itne

interese vakufske, izree presudu, da je ovo uvakufljenje zakonito, istinito, pravno

i stvarno izvreno uvakufljenje, te ga kao takovo i potvrdi, jer uvai kao temeljit
razlog tomu propise i nazore drugog imama Ebu Jusufa, koji veli, da je uvakufljenje
svren cin, im dotini vakif rekne: to i to uvakufljujem, a imami Muhamed, sin
Hasanov, Sejbanija veli, da je uvakufljenje neprijeporna injenica, im se ono dotinom
muteveliji na raspolaganje preda.

na njegov vrat
bi ovu presudu preinaio,
natovariti, jer bog sve zna
oprovrgao
i
ili

vidi.
unitio, tomu e bog sve grijehe

Ovo se dogodi i napisa 11. dan rebijulevela 1260. (= 1844.).

Svjedoci ovoga: Salih aga Ragibovi, Dervi Mula Ahmed, hoda. Mula Ah med
Kazazovi, Mulla Abdulah kazaz, Mula Fejzullah bakal. Mula Mehmed Vatrenjak,
Hoda Bajraktarov sin, Mehmed, sin Mula Ahmeda Sehmanije, Hadi Abdullah, sin

Hadi Selimov. Mula Sulejman kujundija, Sulejman, sin Loin i ostali."

Zatim nalazimo, da je uvakufila u korist ove
damije Hade Alije hanuma, ki Ali bega Moria
i to: 1284. ( 1867.) jednu kuu od osam soba
u Cekrki Muslihudinovoj mahali u Oprkanj ulici,

o emu se vakfija nalazi u vakufskoj centralnoj

Slika 104. Natpis s niana keri Kalin
upravi. . Aline u dvoritu oine joj damije.
U dvoritu ove damije nalazi se grob hajrije
sahibine keri, u koje tarih ovako glasi (slika 104.):
Umrla Umija ki Kalinova 1017." (= 1608.).
U blizini iste nalazi se na jednom nianu ovaj
tarih (slika 105.):
Pregje u vjenost Muhamedaga. Neka mu
bude mjesto u raju a drugovi rajski momci djevojke. i

Bijae Gazi Husrefbega vakufa nadzornik i

vrlo poznat radi pravednosti. Mnogo je dobroinstva

uinio^ a osobito mekteb obnovio. Nje-
je ovaj lijepi
gova lijepa dua neka utone u more Boje miloi.
Njegove grijehe neka Bog pobrie na stranom sudu.
Mejlija mu napisa perom prelazni datum. Grob .
Muhamedov, Boe, nek bude pun svjetlosti. 1171."
1782.).
Megju ovim se nalaze jo dva-tri niana od
uupskog kamena sa tarihom,koji glasi (slika 106.):
Umrli od Boga pomilovani Abdulah, sin Meh-
medov, nek mu je dui fatiha. 1197." ( 1782.)
Umrla od Boga pomilovana Babija, ki Ibra-
himova, nek joj je fatiha 1197." {= 1782.).
Jo se nalazi grob u blizini ovih Ibrahim ef.

Imaretlije a tarih mu ovako glasi (slika 107.):

Bijae rob nekoliko vremena carsko zaljub-

ljen i najzad nagje u Kaderijskoj sekti ono, to trai.

Ibrahim ef. bijae mu ime Imaretli, komu se ne- ^^-^^ j^^tpis niana . M.ihameage
dade postii, to je elio. Imaretlia u dvorita Kalin IT. Aline damije
 208
Napustiv nevjecnost, krenu raju, budu u
Gazi Husref begovu vakufu nasljednik 1221. god.
Povika vi Hu ode u raj.
Meni je samo namjera s Bojom milou jedna
molitva: Boja milost neka mu je dusi za uvijek
1221. (:= 1806.).

Slika 106, Natpis s niana Slika 107. Natpis s niana Slika 108.

Abdulalia u dvoritu Kalin Rabije u dvoritu Kalin . Natpis s niana Ibrahimage Imaretlia u
. Aline damije. Aline damije. dvoritu Kalin . Aline damije.

Izmegju ovih nalaze se u blizini jo dva groba brae Kulovia i to Ahmeda i

Alije, koji se u vjenost preselie 1230. (= 1814). Rahmet im dui.

God. 1271. (=1854. uvakuSo je nekoliko hiljada groa u korist ove damije
Mustafa ef. Alam-emin.
God. 1283. (=1866.) uvakufila je . Hatide-hanuma Imaretlika jednu kuu
u Bravadiluku u korist ove damije i mekteba.
 Contributiones ad Coleopterorum faunam peninsulae
balcanicae.

.
-
A Victore Apfelbeck, Sarajeveosi.

Pars

ir.
II.

.
1)

(Apfelbeck),
j .
1. Bemhidnan
Coiispectus specierum novariim.

decolor. 14.

Danacaea albamca.
.
2.

3.

4.

5.

G.

7.

8.

9.
Holdhausi.
Cephennium (Geodytes) petraeiim.
Cepliennium (G.) dinaricum.
Euconnus (s.

Euconnus (.) narentinus.

str.)

Euconnus (Tetrameh(s) petraeus.

Euconnus (.) opldliahnicus.

Euconnus (.) longipennis.

.
Gephenn{um(Neocep]icnnmmnov.suh(:)en 15.
16.
17.
18
Danacaea thessalonicensis.
Danacaea Rey{

20. Danacaea valonensis.

21. Danacaea Winneguthi.
22. Mycetophagus hosnicus
23.
merdita,na.
Danacaea cervlna montenegrina.
Danacaea cer vina. vulpina.
19. Danacaea intermedia.

Otiorliynchus Ep)]i{altes.
et v. decipiens.

10. Leptomastax socialis. 24. Otiorhynclms sticJiopterus.

1 1 . Leptomastax alhanicus. 2. Otiorhynchus hrac]iyscelis et v. cetinjensis.

12. Antroherpon Kauti. 26. Brachysonius alhanicus.

13. DasytS troglav nsis. 27. Barypeithes Noesshei.

) Pars I. A. h. op. fol. XXI. 1909. pg. 495504.

14
 210
1. Bembidium (Philocldhus) decolor nov. spec.
. Schaum valde simillimus, ab eo prothorace polito,

,)
(PhilocJitho) inoptato afiiinis et

haud alutaceo, latiore, angulis prothoracis posticis obtusis, vix conspicuis, elytrorum
striis subtilioribus interstitiisque planioribus et latioribus, corporeque supra submetalles-

)
cente, obscuriore distinguendura.

,
Hercegovina, Dalraatia, Albania, occ.
. (Philochthus) inoptatum Schaum, a ce

, , .1:1
.
(
,
(
a

);
2.
ii

(,
( ,)
Cephennium (Neocephemnnm nov. subg.) Holdhausi nov. spec.
. ;

. inoptahim Schaum.
.

Neocephennium nov. subgen.

A genere Cephennmm" s. str. ( ^Megaloderus^' Rttr.) elytrorum striis intrahume-
ralibus marginem foveolae basalis exteriorem contingentibus, corpore ferrugineo; a sub-
genere Geodytes^^ tibiis anticis in incurvis intusque emarginatis, Megaloderi subgeneris
habitu corporeque multo majore divergit.

Neocephennium Holdhausi nov. spec.

Ferrugineus, flavo-pubescens. Oculis parvis, sat prominentibus, prothorace longi-
tudine latiore, ad apicem valde rotundato, basin versus a medio moderatim, fere recte
angustato, infra angulis posticis foveola punctiformi instructo, subconvexo, supra sub-
tilissime punctulato; elytris sat convexis, subtilissime pare ruguloso-punctulatis, ante
basin foveola parva. sat profunda, subtransversa instructis; antennis fortibus, clava
triarticulata, articulis 9" et 10^ evidenter transversis, articulo 9^ 10^ paullo minore,
8^* evidenter tranverso, 7*^ praecedente et sequente paullo majore, (3** et 5*^ rotundatis,

subglobosis. Lg. l'^mm.

Tibiis anticis ad apicem parum incurvis, earum margine interiore parum pro-
unde emarginato.
Hercegovina.

,,
Neocephennium nov. subgen.
ce Cepliennmm s. str.

).
(Megaloderiis Rttr.) 111
, -
.
( je a Geodytes
Saulcy

. ,
a

Cephennium (Neocephennium) Holdhausi nov. spec.

,
-, 5,

je
Me(jaloderus-\

. ,
je

aoB.i.eiio
*)
a

je
ce

. inoptatum
je . . .
'' ( !).
a

-
 ,, ,,, ,,, ,,. a je
211

^)
^).

. -
, ,.
, ,
, ,
.
:,.
6.

G.
.
5
5.

Lesinae Reitt.
3.
111
9. je

Cephennium (Geodytes) petraeum nov. spec.

proximum et valde
12
10., 8.

affine,
,
ab eo protJiorace jmnctato, antennarum
9. 10.
7. je

articiilo 7^ magis incrassato, oculis majoribus corporeque pauUo

, ,
majore et convexiore

,
distinguendum. Patria: Hercegovina, Dalmatia.

, .), je
je C. Lesinae Reitt., a ce

,
je

je G. Lesinae Reitt.
().
Leptomastax Simoni Stuss.

4. Cephennium (Geodjtes) dinaricum nov. spec.

G. Sanlciji Rttr. simile, ab eo prothorace antice multo angustiore, lateribus

leviter rotundato, basin versus minus angustato, antennarum articulis 9'' et 10 paullo
latioribus, magis transversis, articulo 7" 8 aequali (in G. ISaulcy{ 7 8^^ majore et

magis transverso), distinguendum. A G. Lesinae Reitt. et UUpntano Reitt. prothoracc

postice evidenter angustato, antennarum articulis 7*^ et 8" transversis corporeque
majore divergit.

,,
Bosnia occ, Alpes dinar. (Troglav).

G. SaulcTji Reitt.,
je

,
,. ce
9. 10.

(
.
., .
je 7. 8. G. Saulci/i
je 7. 8 ). je

,
G. 8aulcyi,

,
G. Lesinae je

,
ce

.,
G. Lesinae Reitt liliputanum Reitt. je

7. 8.

IljajcoBoj

, 27

(.
2) ce je

.
] 2)

as
Ganglbauer-OBHM Kafer
siehente etwas grosser als
v.

ie
Mitteleuropa",
eiKschliessenden
III., 19.,

das achte").
Ceph.

U*
Lesinae
 ,
. fulvum ,
je
212

,, -
,:
a G. (Geodytes) Ganglhaueri Apf.

,
^),

je

je . -
. , 9.

5. Euconnus (s. str.) myrmecophilus nov. spec.

Euconno Sclilosseri Rttr. proximus^ ab eo capite angastiore, postice magis angas-

tato, prothorace convexiore, pone medium magis rotundate-angustato, lateribus brevius
et erectius, sed minus confertim crinito elytrisque magis elongatis et in antennarum
articulo 8 latiore, transverso, ejus angulo basali intus produoto; ab Euconno Paga-
nettii GaDglb. prothoracis foveolis basalibus majoribus et minus profundis, magis
ximatis et in antennarum articulis S*" et 9^ longioribus, articido 8" minus trans-
-
verso, ejus angulo basali intus producto, articulo 10^ et D*^ multo breviore, valde

(
transverso distinguendus.
Bosnia merid., Hercegovina

ja
je

Reiter- ,
, ),,
)
c.

ca Euconnus ScJilosseri Rttr. a

, ,
,
ce

, ,
$ (no

. , . ^, -
je

, : je

.
je

je
je

.
^, , ( -
,
a na
je
,
V3 9.

.
Euconnus Paganettii Ganglb., je

a
1)
.
ca 9.)

5,

^ ,
je 77iyrmehoph{l.
();
Capa je

6. Euconnus (Tetramelus) petraeus nov. spec.

Euconno (Tetramelo) microcepJialo Rttr. valde affinis, ab eo capite breviore, ovali,

subtriangulariter angustato, temporibus brcvioribus, rotundatis, antennis multo

.
ostice

G. Ganglhaueri Apf., ce Geo(lytes-a , je ijitut

 213
brevioribus, earum articulis 8^, 9^ et 10^ evidenter brevioribus et mag's transversis
corporeque multo minore distinguendus. Lg. 1-6 mm.

, , Hercegovina merid. occ.

,, ,, .
, (,
je

,
Euconnus m'mroceplialus Rttr.,

:
.
1-6

siibtriangulari,
mm.

7.
),
Euconnus (Tetramelus) ophthalmicus nov. spec.
.
(Tetramelo) Dorotkano Rttr. af fini, capite longiore, postice magis angustato,
oculis conspicuis, nigris; prothorace breviore,
je

subgloboso.
8., 9. 10.

elytris
latioribus, lateribus magis rotundato-ampliatis, antennarum articulo 8** minus trans-
verso, femoribus in magis incrassatis, distinctus. Ab Eac. (Tetramelo) Kai'amam Kttr.

,,, ,. . , .[
oculis majoribus, prothorace globoso, elytris brcvibus, valde rotundato-ampliatis, pedibus
in crassioribus etc. divergit. Lg. 1'2 VSmm.
Dalmatia (Sabioncello).
ce

,
je

,
. -
je

a
Dorotkanus Rttr. ce

:.
Karamani
a
,
Rttr. ,
1-2 ^.
Ha
, ..
ce

.)

, a ce h (-
Efuc.

.
8.

oblongo-ovali, postice magis

Euconnus (Tetramelus) narentinus nov. spec.
(Tetramelo) Dorotkano Rttr. valde similis et
subtriangulariter angustato,
, ab eo
prothorace pone
capite longiore,
medium
basin versns valde rotundato, subgloboso, antennarum articulis et 4^ magis elon-

,, , , .,
gatis, latitudine evidenter longioribus corporeque paullo majore differt.

no
^
Hercegovina

:
.
sept.

. ..
Dorotkanus Rttr.

ce
ce

Dorotkanus^
a
je

a
 ,,
214

--
"

,
je

9.
Laena Kaufmanni
je

^).

Euconnus (l^etramelvs) longipennis nov. spec.

,
Laena Hopfgarteni.
.
ferruginea).
Dnrothamis Rttr.

. Laena
orothanus
. . (

Enc. (Tetramelo) .. proximus, abeocapite minore et angustiore,

postice
minus convexis, oculisque nullis; ab .
minus angustato, prothorace ante medium magis rotunato, elytris longioribus,
Dorotkano Rttr. capite longiore, postice evi-
denter angustato, prothorace longiore, minus convexo, postice minus rotundato-ampliato,
elytris

articulis
brevioribus,
interioribus
lateribus
longioribus
subrotundatis,
corporeque
planioribus;
paullo majore;
antennis
ab .longioribus, earum
Moliamede Rttr.
antennis longioribus, earum articulis 4^
. et 5^ elongatis, latitudine evidenter lon-

,
gioribus corporeque majore etc. ; ab ophthalmico ApL corpore elongato, capite
minore et angustiore, oculis conspicuis haud instructo, etc. distinguendus. Lg. 12 mm.

, , , ,
Hercegovina merid.

;
occ.

Euconnus Karamani Rttr., ce

, ,
je

,,
ce

,
,.
, , ,
.
,
; -
, ., ,,
- . je
Moliamedis Reitt.
je

Dorotkanus Rttr.

^) ce
.;
u

!.

,
ophtalmicus ce

, ,.
Karamani^
je

, - . .

, .
Dorotkanus
.
,
10. Leptomastax socialis nov.
Mohainedis.

je
1*2 . .ce

spec.

L. Stussmeri Reitt. et. L Kaufmanni Reitt. similis, ab his duobus elytris

elongatis et planioribus, lateribus vix dilatatis, subparallelis, punctulatis vel alutaceis;
a L. Stussmeri Reitt. capite angustiore, basin versus minus angustato, oculis majoribus,
prothorace longiore, elytris evidenter longioribus, planioribus, lateribus minus dilatatis,

subparallelis, eorum striis tribus antennarum articulis

profundis, confertim punctatis,
exterioribus magis transversis, palparum maxillarium articulo tertio breviore

;: ( :
9t crassiore corporeque minore; a L. Kaufmamii Reitt. capite latiore, postice minus

1)

2) . ScJnvarzi
Mohamedis je
:

Kriiperi.
Laena
) Ormaiji (].) Hopffgarteni (
.
Laena Kaufmanni u ferruginea;
.-.),
 215
rotundato-angustato, el^^ris elongatis, corum striis tribus profundis, confcrtim punctatis,
duabus haud instructo,
a L. hipunctato Reitt. prothorace breviore, ante basin foveolis
latim subangustato etc; a L. Simoni Stuss. corpore multo
capite latiore, postice angii
majore, eljtrorum striis fortioribus, profundioribus, minus con?ertim punctatis, etc.

,
,, ,; , ;
distinguendus. Lg. 2*0 mm.

,
Hercegovina

,,,
je
sept.

L. Stusslneri Reitt. ii Kaufmanni Reitt ce

, , ,,
L. Stussmeri ce

, ,
je

L. Kaufmanni

,
Reitt.

ce

, - L. Simoni Stuss.

. ,, ,
, , ,
()

:.
je

ce
L. bipunctatus Reitt. ce
.^; L. Simoni Stuss. -
. . 2"0 .L. mehadiensis
Friv.

11. Leptomastax albanicus nov. spec.

L. Kaufmanni Reitt. affinis, ab eo elytris elongatis, planioribus, eorum striis

tribus profundis, confertim punctatis; a L. sociali Apf. capite minore, postice magis
rotundate-angustato, antennis robustioribus, earum articulis 9^ et IO*' latioribus, oculis

; ,
majoribus corporeque paullo majore distinguendus.
Albania occ.
,
,
,
,, , ,
L.

!
,
Kaufmanni

,
. -
Reitt.

. .,
je

ce
ce
no

L. socialis Apf.
je
ce

,
9. 10.

,
,, .
,- no 3
a

.
a L. socialis^ je

L. alhanicus-ii je no L. Coquereli
Fairm.,
ce

2
: ,
0 2-1
3.

mm.
5. . .

(^)
-
().
 216
12. Antroherpon Kauti nov. spec.

A. Matzenaueri Apf. subsimilis, ab eo capite longiore, fere parallelo, prothorace

multo longiore, lateribus vix rotundato, subparallelo, ante basin profundius constricto,
elytris convexioribus et multo magis rotundato-ampliatis, subglobosis, subtilissime
sparsimque punctatis, fere glabris, punctis majoribus setisque erectis nonnuUis instructis,

,
antennarum

,
articulo secundo paullo longiore, articulo quarto multo longiore,

-
tertio longitudine fere aequali, distinguendus.

.; , , ,
Hercegovina merid.
ce :.,

,
; ,,
4.

A. Matzenaueri Apf., 1, ce

, ,
je

.
je u
ce a

,,, ,. , . -
(: . . je
je

ce
Haiiiao

13. Dasytes
0.

(s.
A. Matzenaueri^
je

Kaut

str.) troglavensis nov. spec.

). 2

D. alpigrado Kiesw. proximus et simillimus, ab eo capite latiore, antennarum

articulis interioribus in multo latioribus, profundius serratis, 5^* trianguliformibus,
articulo secundo toto nigro; elytris flavide tomentosis, tarsis tenuioribus, in ^ ungui-
culis anticis dente simplice instructis, corporeque paullo majore et robustiore distin-

guendus.
Bosnia occ, alpes dinar. (Troglav).
: Unguiculi tarsorum anticorum dente magno ut in D. alpigrado instructi.

Unguiculi tarsorum anticorum dente parvo ut iu D. ohscuro -

instructi.

A . (IIypodasytes) ohscuro Gyllh. oculis in multo minoribus, corpore mari

vix

,
subangustato, antennarum articulis 9*^ et 10^ in haud elongatis, latitudine vel

,. , ,
paullo longioribus etc. diSert.

je ca D. alpigradus Kiesw. a ce

, $
(
. D. alpigradus ),

-
.
5 ce ca D. (IIypodasytes) obscurus Gryllh. a ce
rcFK

9.
:
10.
ce
().
$,
, 3., 4.
,5.


,

( ^)(
217

(
,
;

-:
D. alpicjradun).
$

Psilothrix severus Kiesw.

D. ohscurm).
( 2 ).

lato,
.
oculis
opidentae Schilsky (Kaf. Eur.
multo
valde angulatim dilatatis;
magis
14.

prominentibus,
a D. Reyi Proch.
.
Danacaea albanica nov. spec.

temporibus
14,

antennarum
1897) valde
subtilibus,
articulis
similis,

prothoracis
capite brevi,

exterioribus
lateribus
nigris,

magis incrassatis, palpis nigris, corporisque tornento flavo densiore; ab his duabus
antennarum

,, , ,,
. ,
Albania occ.
articulo

je
primo

.
Jortius incrassato,

ca D. opulenta Schilfeky (Kaf. Eur.

Proch.
ca
apice intas rectangulari distincta.

ce ,
XXXIII.

,,
14.

.
-
, --
1897; ce

,.
ce je

je
.
. .
$ je 10.

15. Danacaea thessalonicensis^) nov. spec.

je

je .
D. opidentae a f fini, ab ea capite in latiore, antice subtilius impresso, inter
oculos magis convexo, oculis magis prominentibus, antennarum articulis exterioribus
minus incrassatis, prothorace pauUo breviore, tomento cinereo, multo longiore, pare

,
lanuginoso corporeque minore distinguenda.
Antennarum articulus 9^' et latitudine pauUo longior.
10'^'

Tur ci a, in monte Hortiasch-Dagli" prope Thessalonicam a me inventa.

,
je

.
je

a
,, , , .
, ca D. opulenta Schilsky

je
ce c

,
D. opidenta
je

,
ce Ceia6o

.
Maibc-

9.

, , ,, 10.

-
je je ce

. no (),

.: -
D. pallipes, D. opulenta.
Hauiao

Thessalonica", Stari Solun (Salonichi).

 218
IG. D. Reyi merditana nov. subsp.

,-,
A . Reyi Proch. typica prothoracis lateribus fortius angulatim dilatatis, tomento
laete flavo, corpore majore et in antennis crassioribus, earum articulis 6 10 lati-

,
tudine haiid longioribus divergit.
Albania occ.
D. Reyi Proch.

:.
ce

a 9 6. 10. -
.
a

^,
17. Danacaea cervina montenegrina nov. subspec.

A D. cervina
Montenegro,
Kiist. typica pedibus tote aut
prope Cetinje . flavis diSert.

.
,
et

:,:, ce D. cervina Kust.

.
Schauf. je

je
D. cervina

18. Danacaea cervina vulpina nov.

ce

. -
subspec.
()
joj D. inacrocepliala

A D. cervina typica tomento longiore, evidenter piliformi, antennarum articulo

10"^ in mare 9 paullo latiore. subtransverso, articulo 8^ 7 majore, apicem versus
incrassato, antennarum articulis 8^ ? 5^ minoribus corporeque

,
fortius in paullo

,,,
majore et latiore divergit.

,
Dalmatia merid.
D. cervina Kiist.

. .,
^),

, ce je

..
:
:
8.

(
10.

cervina, no
7.,

Scbilsk-,
je

, ),
9.,

je .,
. 8.

19. Danacaea intermedia nov. spec.

A D. cervina Kiist. corpore magis elongato, capite in 5 angustiore, tomento

cinereo; a I), murina Kiist. prothorace angustiore, ante apicem plus minus^e constricto,
lateribus impresso, pedibus nigris, tarsis exceptis concoloribus, antennarum articulis

exterioribus brevioribus, et elytris longioribus, eorum angulo suturali recto distincta.

A D. angnlosa Kiist. elytris postice non acuminatis, ante apicem haud impressis, apice
conjunctim rotundatis, eorum angulo suturali recto, divergit.
Hercegovina merid.
') Schilsky: Kaf. Eur.
Schilsky (pube sabsquamosa").
XXXIII. 41 ]e , cervina Kiist. " ;
,,, ,!,, ;-., 7 cervina Kiist.
219

,, , . murina Kiist.

:, . ( , - je

D. angulosa
), Kiist., je -
(); joj

. . je spec. propr.

20. Danacaea valonensis nov. spec.

D. Kriqje74 Schilsky valde affinis, ab ea frontis impressionibus prufundioribus,

prothorace latiore, ante apicem subtiliter constricto, antennis in loiigioribus, earum
articulo *' minore, articulis tribus apicajibus in 9 magis incrassatis, articnlo et

^
minore differt.

Albania merid. occ.

,.^ , ,. je D. satanas Proh. D. Kriiperi Schilsky a

. .
ce

.,
je . no ce

.
,
,. , ), ,;
valonensis

.
ce

7.

, ( D. Kriiperi 6.

:
7.

9
8.

(Winneguth 1908.).
, en Thanas-u, Kjore
6.

21. Danacaea Winneguthi nov. spec.

D. satanas Proh. afSnis, ab ea prothorace simplice, haud sulcato, ante apicem

haiid constricto, prothoracis angulis anticis etiam in rotundatis, pedibus flavis; a
D. Kriiperi Schilsky et valonensis Apf. elytris ante apicem impressis, sulco marginali
instructis, antennis tenuioribus, earum articulis exterioribus longioribus etc. distinguenda.
variat : femoribus nigrescentibus.

,, ,
Albania occ.

,,
no

,
D. satanas Proh.

;
;

,
a ce ,
a
je

-
-
a

D. Kriiperi Schilsky valonensis Apf. ce

-
, ociiM
. 6. 8.
220
, !
D. valonensis Apf.
..

-^. ,
,
;, D.

. .
Proh.
,
(Winnegiith 1906.)

22. Mycetophagus bosnicus nov. spec.

Mycctophago salicis Bris. proKimus, ab eo corpore multo magis elongato, con-

vexiore, elytris multo longioribus, prothorace angustiore antennisque apicem versus
minus dilatatis, earum articulis 7 10 minus transversis; a Mycetophago piceo Fbr.
capite, prothorace et elytris multo subtilius punctatis, elytris longioribus, subtilius
punctato-striatis, prothorace rubropiceo rarius nigropiceo clytrorum maculis
magnis regularibus ut in . distinguendus.

-
salicis

,, Bosnia.

je salicis

,, Bris^),

, .
ce

,- 7. 10.
,
(:,
(7. je 6.); piceus Fabr. ce

.
, je

-
salicis

).

: . 1 2
je
(v. decipiens ).
,.
, . 23.
. piceus
a
ce

Otiorhynchus (Dodecasticlms) Ephialtes nov. spec.

ce je

0. (Dodecasticlio) pulveride7ito Germ. subsimilis, rostro breviore et latiore, paral-

lelo, antennis multo crassioribus, iuniculi articulis 4*" 7^ latitudine vix vel haud lon-
gioribus, subglobosis, prothorace et elytris subtilius granulatis, pube brevissima, aequa-
haud confertim instructis, elytris magis
liter, elongatis, in postice subcompressis, in

$ minus rotundato-ampliatis; ab 0. ohsoleto Stierl. et 0. Reiseri Ap!. elytris longis,

elongatis, capite rostroque longiore et angustiore etc. distinguendus Lg. 9*0 lO'O mm.

,,
,(
2)
.

31.
salicis Bris.

subtilius punctatis, antennis

salicis Bris.

7.
differt

versis (articulo 70 valde transverso 6 multo

a .

je
j^iceo

apicem versus multo magis

je

1)
latiore),
dilatatis,

31. jnceiis

6.
Fbr.

, ),
Fbr. corpore minus convexo, capite, prothorace et eljtris multo
earum articulis exterioribus

elytrorum maculis magnis regularibus

).
(

magis trans-
etc.)

-
 221
abdominis sternito apieali evidenter et confertim punctato, apice late, haud

, , , ,
profunde foveolato

castdclms) pulverulentus

,; , -
et erecte crinito.

Bosn. occ, alpes dinar. (Troglav).

, , Germ. a ce

, ( 0. Dode-

ii

. , ,
0. obsoletus Stierl. 0. Reiseri Apf., ce
ce no

, . ,,-.
. . ce
9 0 \(S0 mm.
je

: .() :
Ha
je

.
24. Otiorhynchus (s. str.) stichopterus nov. spec.

Ot. truncato Stierl. simillimus et valde affinis, ab eo corpore niti do, magis elon-
gato, prothorace longiore, lateribus subrotundato, elytris oblongo-ovatis, minus
rotundato-ampliatis, conspicue et regulariter striatis, subtilius pubescentibiis,
apice haud longe et erecte hirsutis, antennis tenuioribus, earum articulis exterioribus

,
in

,, ,
latitudine evidenter longioribus, distinguendus.

, , ,, , ,
Albania occ.

,
je Ot. truncatus-j Stierl ce je -

, ,. (5),

ce

:
. ,,
:

.
,-
).
Ot. truncatus,

je
(-- ). --
ce Ot. truncatus^
ce
ii
{
je
( ^

viridilhn-
-

hatus ApL laetificator Rttr.

25. Otiorhynchus (s. str.) bnachyscelis nov. spec.

Ot. perdix Oliv. simillimus et valde affinis, ab eo elytris convexioribus et angu-

stioribus, fere cylindricis, eorum interstitiis uniseriatim setulosis, interioribus liaud
granulatis, nitidis, antennis rubropiceis vel ferrugineis, earum articulo ultimo brcviore
et crassiore, minus acuminato; ab 0. thalaR.mio Apf. antennis rubris, earum articulo
 222
ultimo crassiore, prothorace supra granulato, eljtris multo brevioribus corporeque
minore divergit. Lg. 8 9 mm.

,
var. cetinjenis Apf. differt a
Alban. occ. Montenegro.
Ot.

,,
perdix Oliv. je

1, -,.,, ,
forma typica eljtrorum

a
interstitiis

Ot.
omnibus granulatis.

je

thalassmus-j Apf.^)

. -
je no
(
.1 -
inTiiTOM, je 0. tJmlassimis

),
, :. (v. cetinjensis Apf.)
. .

. : 26. Brachysomus a/banicus nov. spcc.

, Ot. perdix Oliv. n

JJ. jjontico Apf. affinis, ab eo rostro crassiore et breviore, prothorace et elytris

squamulis piliformibus instructis; a . liirto Boh. antennis crassioribus, prothoracis

squamulis longis, piliformibus, elytris squamulis piliformibus simplicibus, haud fissis,

sctulisque multo brevioribus densius instructis, prothorace antice vix transversim

inipresso, divergit.
Albania occ.
^) ^,
,
n

, ,
, ,
Kpalinivr

, -
na ^ ;
^
je ca . pontims Apf.
.
a

Mrtus Boh.
na
ce

ce
ce

.:
,
.
ryuihe na

. , . Mrtus ce
uitpitom . .

27. Barypeithes Noesskei nov. spec.

. osmanlis Apf. affinis, ab eo rostro latiore, lateribus haud angustato, fere paral-
lelo, ante apicem profuiidius triangulariter impresso; prothorace ferrugineo, lateribus
fortius rotundato; elytris convexioribus, lateribus magis rotundato-ampliatis ; antennarum
articulis exterioribus minus incrassatis; corporeque multo minore; a . homico Apf.
capite et prothorace

2)
Ot.

II .
subtilius

thalassinns Apf.
Catalog. Col. Eur. je
]
sparsiusque punctato, rostro angustiore, in medio laevi,

10 Ot. 2^erdix-3L Oliv.

T3osn."
 223
profundius impresso, oculis parum prominentibiia, prothorace multo subtilius et

sparsius punctato, elvtris subglobosis, minus convexis, lateribus minus rotundato-

ampliatis, multo profundius et grossius striatopunctatis, epimeris angulum elytrorum
liumeralem superantibus, corpore paullo minore et in *) tibiis anticis apicem versus

, , ,, -,
magis incurvis distinguendus.

,-
Turcia occ. sept.

,, .

,
ca osmanlis Apf. a ce

-
je

()
je ne

,.
, , ,,

,
^ , , ,
,,,
. bosniGus ApL ce

je a
-

.. ( --.

-, --.
osmanlis Apf.

) ,
. ,
:

. . Kurt Noesske (Dresden) ja.

- je . Albinae.
Novo nalazite crvenog Han Bulokog Ptjchitnog vapnenca
kod Sarajeva.

l^riopio

Tng. Ivan Turina,

pristav zemaljskog" geolokog zavoda u Sarajevu.

(Sa pet tabla.)

Povodom zapoetog reambuliranja geoloke karte Sarajevo" po zemaljskom

geolokom zavodu u Sarajevu, koju je od g. 1892. do 1899. izradio kustos E. Kit ti,
bio sam od gosp. zemaljskog geologa dr. Friedricha Katzera izaslan, da izvidim nije

li gradnjom nove ceste, to no vodi uzdu sjevernog obronka Trebevia iz Sarajeva

se

u Vaganj otvorilo kakve nove naslage, koje nisu bile dosada u ovom predjelu opa-
ane. Tom prigodom naiao sam kod skiipa kua zvanog Kom a ti n, na sjevernom
obronku brijega Pile (1084 mj, na novo nalazite crvenog Han Bulokog vapnenca sa
uklopljenim kuicama glavo noaca (Cepholopoda). Crveni vapnenci nalaze se

ovdje u gnijezdu slinim nakupinama u bijelom, vrstom, prema sjevero-zapadu brazdeem

vapnencu i lee neposredno na werfenskim pjeenjacima. Naslage gomoljastog
vapnenca (Knollenkalk), te vapnenca sa Brachiopodama, koje se prema E. Kittlu u
itavoj okolici Sarajeva nalaze izmegju werfenskih pjeenjaka i vapnenca sa Cepha-
lopodama nijesam mogao ustanoviti.
Daljnja istraivanja pokazala su, da se buloki vapnenci sa cephalopodama i dalje
prema jugu proteu uzdu zapadnog obronka brijega Pale, zvanog Kamenita Baba.
Obradbu kuica Ceplialopoda, koje su tamo bile sakupljene, povjerio je g. zem.
geolog dr. F. Katzer meni, i omoguio mi najpripravnije, da sam se kroz due
vremena mogao baviti iskljuivo prouavanjem glavonoaca, na emu mu na ovom
mjestu izriem svoju najtopliju hvalu.
Fauna se odlikuje sa bogatstvom rodova Ptifcliites, Proarcestes i Pararcestes. Oso-
bito je mnogobrojno zastupan prvospomenuti rod, to potpunoma opravdava ime
PtyGMtni vapnenac^', kojim je E. Kit ti nazvao naslage, u kojima se ove uklopljene
nalaze.
Od pedesetjedne vrste, koje sam mogao sa sigurnou odrediti, nalo se ve prije
37 kod Han Buloga, 29 u Alpama kod Hallstatta, 7 kod Haliluka, 20 po E. Kittlu
na raznim mjestima u okolici Sarajeva i dvije u Himalaji. Zaudno je, da se kune
Han Buloga, Haliluka i Palea ne podudaraju u veem mjerilu, uoiv malenu udaljenost
ovih triju nalazita ; osobito pako upada u oi maleni broj vrsta, koje su Paleu i

Halilucima zajednike. Alpinske vrste zastupane su u razmjerno velikom broju, to ponovno

dokazuje blizu srodnost bosanskog Ijuturnog vapnenca sa alpinskim. Donji Hallstattski
Ijuturni vapnenac zastupan je u fauni Palea rodovima: Proarcestes, Gymnites, Ptijclntcs^

15
 226
MonophylUtes i AcrochordiceraA. Gornji sa rodovima : Pararcestes, Hijpoclacliscites^ Sageceras,
Proteusites, Sturia i Arthaberites.
Indijske vrste zastupane su sa PtycMtes Govmda Diener te Pt. Everesti Oppel,
od kojih prvospomenuta jo nije bila nagjena u sredozemnoj trijaskoj pokrajini.
Slijedee su vrste u bosanskom Ijuturnom vapnencu nove
Pleuronautilus longhiodosiis Torina.
Ptychites dontianus Hauer.

Govmda Diener.
pseudojpauli Turina.
Everesti Oppel.
hosnensis Turina.

mnltilohatus Turina.
Arthaherifes Katzeri Turina.
Od ovih vrsta zasluuje nalazak posljednje navedene u bosanskom Ijuturnom
vapnencu osobitu panju, s jedne strane s toga, jer se je dralo, da je ovaj rod osebina
Hallstattskog Ijuturnog vapnenca, a s druge, jer predstavlja drugu u ope poznatu
vrstu roda Arthaherites^ teomoguuje upotpunjenje rodnog opisa.
Prigodom prepariranja loba naiao sam na neke nejednakosti u razvitku nekih
elemenata loba, injenica, koju je ve Fr. Noetling opaao ^).
Nacrtam primjerak vrste Ptycliites StoUczhai Mojs. pokazuje na primjer na poetku
posljednjeg zavoja tipine Pt. StoUczhai lobe. U drugoj polovici posljednjeg zavoja gubi
se tipini karakter loba, jer prvi lateralni lobus nije vie najdublji. On dosegne na
koncu zadnjeg zavoja visinu prvog pomonog postranog loba (Hilfslobus) a drugi
lateralni lobus je najdublji. Razliiti razvitak izvanjskih sedala (Externsattel) s obije
strane sinfonalnog sedla (Siphonalsattel) pokazuje nacrtani lobni crte (Lobenlinie,
Lobenzeichnung) vrste Pararcestes ventricosus Hauer. Desno izvanjsko sedlo posjeduje
na strani, okrenutoj sifonalnom sedlu, tri postrane grane. Kod lijevog sedla spajaju se
obadvije gornje grane u jednu jaku, izrezuckanu granu, koja svojom visinom sifonalno
sedlo nadmauje i time poprima oblik izvanjskog sedla vrste Ptych{tes Boechhi Mojs.
Nacrtani primjerak vrste Proarcestes gibhiis Hauer pokazuje nadalje razni poloaj
umbilikusa na obim postranim plohama. Razlika iznosi oko 4 mm, tako da je visina
posljednjeg zavoja na obim postranim plohama razliita.
Od ovih ovdje navedenih nejednakosti, mogu one odnosee se na lobni crte
prouzroiti pogrjeno odregjenje primjeraka, ako se njihova pripadnost temelji samo
na razvitku lobnog crtea; megjutim su ali ovakve nejednakosti tako rijetke, da im
se ne moe pripisati nikakva osobita vanost.
Pri svrstavanju pojedinih vrsta, drao sam se najnovije sistematike Edmunda
pl. Mojsisovicsa. (Die Cephalopoden der Hallstiltter Kalke, Abhandlungen der k. k.

geologischen Reichsanstalt", VI. sv., I. odio, skupni svezak 1902.).

*) Fr. Noetling: Untersucliung'en iiber den Ban er Lobenlinie von Pseudosageceras mnltilohatam
Noetling. Palaeontographica, 51, 5./6., 1904. 1905., str. 155. 260., tab. 9.
 227

OPIS VR8TA.

I. Nautilea.

A. ORTHOCERATIDAE.
Rod : Orthoceras Brejnius.

Grupa: Orthocerata striata.

Orthoceras latesoptatum Hauer.

F. V. Hauer, Cephalopoden des fealzkammerg-utes aus der Sammlun^ des Fiirsten Metternich, str. 41..
tab. XI., si. 9.,10. E. v. Mojsisovics, Das Gebirg'e um liallstatt, I., Abliandlg. der k. k. geologischen

enbaum,

,
Reichsanstalt, I., sv. VI., str. 6., lab. I., si. 9. Stiirz Foldtanj Kozlony, str. 225, tab. IV., si. 2.

E. V. Mojsisovics, Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz, Abhandlungen der k. k. geologisohen

Reichsanstalt, sv. X., tab. Ilauer, Die Cephalopodea des bosnisclien Muschel-
str. 5., 6. F. v.

kalkes von Han Akademie der Wissenschaften, Wien, sv. LIV., str. 12.
Bulog-, Denkschrift der kaiserlichen

Isti, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, II., Nautillen und Ammoniten mit ceratisehen Loben, aus
em Muschelkalk von Haliluci bei Sarajevo, Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenscliaften,
Wien, sv. LXIII., str. 4. E. Kittl, Geologie der Umgebung" von Sarajevo, Jahrbuch der k. k. geologischen
Reichsanstalt, sv. LIII., str, 515. 748., Blizanac, Bare. E. v. Mojsisovics, Die Cephalopoden der
Halstatter Kalke, I., sveukupni sv. 1902., str. 701.

Ova vrsta zastupana jo brojnim odlomcima pretinjenog dijela cijevke (Ruhre.)

Najdeblji mjeri u promjeru 33 ^, najtanji 9 mm.
Prerez je okrugao, sifo u sredini. Ljuska (die Schale) je pokrivena tankim, mnogo-
brojnim, gusto stisnutim poprenim prutama (Querstreifcn). Razmak izmegju jednog
pretinjca (Kammerscheidewand) i drugog iznaa kod naih odlomaka manje, nego li

promjer cijevke kod predidueg pretinjca.

. NArjTILIDAE.
Familija: Clydonauiilidae.

Rod: Paranautilus Mojs.

Paranaiitilus indiiferens Hauer.

F. V. Hauer, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, I. Neue Funde aus dem Muschelkalk von
Han Bulog bei Sarajevo. Denkschriften Akademie der Wissenschaften in Wien, sv. LIX.,
der kaiserl.
str. 5., tab. I., si. 2 a, . E. v. Mojsisovics, Die Cephalopoden der Hallstatter Kalko I., Abhandlungen
der k. k. geologischen Reichs-Anstalt sv. VI,, I. odjel, skupni sv. 1902., str. 205.

Na primjerak posjeduje neto vei razmak umbilikusa (otvor to ga zavoji

megjusobnim pokrivanjem ine, njem. der Nabel) nego li onaj po F. v. Haueru otisnut.
Ostale vlastitosti naeg primjerka odgovaraju potpuno opisu Hauer a. Poprijene pruti
slabo su razvijene. Externi dio (Externtheil) je na prednjem dijelu stanbene izbe
(Wohnkammer) plosnat.
(Kammerscheidewande) su na blizu razmjeteni, teku u ravnoj crti preko
Pretinjci
cxternog dijela
i savinuti su na postranim d jelovim a (Seitentheile) prema stranjoj strani

kuice, tvorei tako plitak lateralni lobus. Umbilikalno sedlo jedva je naznaeno. Interni
lobus (Internlobus) manjka.
15*
 228
Dimenzije
Promjer 50 mm
Visina ] TI-
P^^ll^'dnjeg zavoja
26

Debljina I

Razmak umbilikusa 5

Familija : Syringonautilidae.

Rod: Syringonautilus Mojs.

Syriiigoiiautilus siibcaroliiius Mojs.

E. V. Mojsisovics,* Die Ceplialopoen er Mediterranen Triasprovinz, str. 287., tab. LXXXIII , si. 2.

F. . Hauer, Die Chepalopoen des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. 12., tab. III., si. 4. a h.

Isti, Ceplialopoen aus der Trias von Bosnien, I., str. 5. Isti, Cephalopoden aus er Trias von Bosnien, II.,

Haliluci, str. 5. E. v. Mojsisovics, Die Cephalopoden er Hallstatter Kalke, I. sv., sveukupni sv,, str. 221.

Zavoji su vii nego li deblji i posjeduju zaobljene postrane plohe (Seitenflacben)

te okrugljasti externi dio. Kuica (das Gehiiuse) naeg primjerka sastoji se iz neto vie
od dva zavoja i pokazuje osebinu, koju je F. v. Hauer na njegovom najveem primjerku
iz Han Buloga opaao. Prerez cijevke ostaje naime kod prvog zavoja i u prvoj treini
drugog zavoja okrugao, u drugoj treini drugog (posljednjeg) zavoja, napose ali u
posljednjem dijelu drugog zavoja rastu zavoji u visinu vie nego li u debljinu. Postrane
plohe i externi dio postaju sve vie ravniji, tako da prerez cijevke na koncu posljednjeg
zavoja poprima oblik paralelopipeda, kojemu su uglovi zaokrueni. Slijedei zavoji
pokrivaju samo externi dio prediduih zavoja.
Postrane prute su tanke, jasno razvijene ; uzdune prute naprotiv nejasne.
Lobni crte (Lobenzeichnung) nijesam mogao opaati, jer je kuica ispunjena
bijelim vapnencem.
Dimenzije:
Promjer 70 mm
Visina j . 34 ,,
P^-^ljodnjeg zavoja
Debljina) ^
Razmak umbilikusa 19
Perforacija 4

Familija : Temnocheilidae.

Rod: Germanonautilus Mojs.

Oermanoiiautilus polygoniiis Hauer.
F. V. Hauer, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, I., str. 7., si. 4 a, b. Isti, Cephalopoden
aus der Trias von Bosnien, II ,
Haliluci, str. 7. E. v. Mojsisovics, Die Cephalopoden er Hallstatter Kalke,
I., sveukupni sv., str. 235.

Zavoji rastu naglo u dvjema tupim bridovima u

irinu i visinu i odlikuju se
blizini externog dijela i umbilikusa. Slijedei zavoji pokrivaju predidue do polovine.
Deblji su nego li vii i postizavaju najveu debljinu na zaokruenoj umbilikalnoj bridi.
Externi dio je irok i malko konkavno zaobljen. Postrane plohe su ravne, tako da
tvore zajedno sa externim dijelom umbilikalnom plohom trapecu slian prerez cijevke.
i

Ljusku pokrivaju tanke postrane pruti, koje tvore na externom dijelu duboki zav4)j
prema stranjem dijelu kuice.
 229
Pretinjci su na blizu razmjeteni i tvore na externom dijelu plitak externi lobus.
Na postranim plohama nalazi se jedan dublji lateralni lobus. Umbilikalno sedlo je jedva
naznaeno. Plitak interni lobus je takogjer zastupan.

Dimenzije
Promjer 54 mm
Visina ) 1. 1 . 26
^^^^^
Debljina) P'!'"!^^ 30 ,
Razmak umbilikusa 13 71

Perforacija 9
Vlastitosti ove vrste podudaraju e tako potpuno sa rodom E. v. Mojsiso vics-a,
Germanonautilus, da ju sa sigurnou mogu ovamo ubrojiti.

Rod: Pleuronautilus Mojs.

Pleuronaiitiliis Mosis Mojs.
E. Mojsisovics, Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz str. 274., tab. LXXXV,, st. 3.,
V.

F.v. Hauer, Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. 16. Isti, Cephalopoden
aus der Trias von Bosnien, II.,Haliluci, str. 10. C. Diener, Die triadische Cephalopo Jen-Fauna der Schieehlin^-
hohe bei Hallstatt, Beitra<re zur Palaeontologie und Geolog-ie Oesterreich-Ungarns uud des Orients, str. 34.

Ova lahko opredjeljiva vrsta predlei u jednom nepotpuno odranom primjerku.

Povrina ljuske pokrita je sa mnogobrojnim, malko prema stranjem dijelu savinutim

a blizu izvanjskog ruba sa dva reda pupia (Knotenreihe) svravajuim rebrima.

Nabreknue rebara, koje je F. v. Hauer kod svojeg primjerka opaao, manjka, d(jim
se prostimokom vide tanke, mnogobrojne, usko stisnute, uzdune pruti, koje pokrivaju
itavu povrinu postranih dijelova i externog dijela, te se na ovom posljednjem kriaju
sa poprenim prutima, koje na externom dijelu ine duboki zavoj prema stranjem
dijelu kuice.
Dimenzije:
Promjer 50 mm
Visina ) , . 20
Voskedn^eg zavoja
Debljina )

Razmak umbilikusa 20

Pleuronautilus longinodosus nova vrsta

(Tabla I., slika 5 a, b, c i 6 a, b.)

Pogledom na oblik cijevke najvie slinosti posjeduje naa vrsta sa vrsti Pleuro-
nautilus distinctus Mojs. (Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 278.,
tab. LXXXV., sL 4.), od koje se. neglede na iznos perforacije, u glavnom time raz-
likuje, to kamena jezgra (Steinkern) naeg primjerka ne moe pokazivati poprene
nabore kao Moj siso vics-ova vrsta, nego jedino naborima sline, pupkastim nabre-
klinama odgovarajue uzvisine, koje megjusobno konvergiraju i mogu
dvije po dvije
se spojiti na umbilikalnoj bridi, u taki koja odgovara tamo se nalazeem umbilikalnom
pupiu. Od bosanskih vrsta najblia je naoj vrsti Temnocheilus (Pleuronautilus) ornatus
Hauer.
Kuica sastoji se iz l^/* zavoja, koji se megjusobno samo malko pokrivaju, budui
da involucijona spirala tee uzdu gornjeg reda marginalnih pupia.

Zavoji rastu dosta brzo u irinu i visinu, mnogo su deblji nego li visoki, sa
visokom, malko koso padajuom umbilikalnom plohom (Nabehvand) i lagano zaokru-
 230
cnum umbilikalnom bridi. Prerez cijevke je etverouglast. Postrane plohe su ravne
Perforacija umbilikusa veoma je velika. Poetak prvog zavoja nalazi se blizu desne
umbilikalne bridi. Povrina ljuske prve treine prvog zavoja pokrivena je tankim
poprenim prutima. U drugoj treini pojavljuje se u sredini postranih plolia niz
pupia, koji u produenju odgovara drugom nizu marginalnih pupia. Izvanjski niz
pupia pokriva se u drugoj treini prvog zavoja sa evolucijonom spiralom.
Na umbilikalnoj bridi posljednjeg zavoja nalazi se 17 od poetka do konca
pojaa vajuili se pupia. Na marginalnoj bridi niu se na poetku zadnjeg zavoja dva
niza pupia, koji se u drugoj treini posljednjeg zavoja stapaju u jedan jedini na
dugo zavueni pupi. Na posljednjem zavoju nalazi se na marginalnoj bridi 11 dvo-
strukih i 9 na dugo razvuenih pupia. Jo nerazvijeni primjerci (Jugendexemplare)
pokazuju na itavoj duljini marginalne bridi posljednjeg zavoja dva niza pupia.
Povrina ljuske nije pokrita sa rebrima. Poloaj umbilikalnih pupia odgovara
prostoru marginalne bridi, koji se nalazi izmegju marginalnih pupia, tako da s ma-
lenom iznimkom, po dva, dotino etiri pupia marginalnog niza zakriljuju jedan
umbilikalni pupi i spajaju se u luku slinom produenju s njime. Skulptura ljuske sastoji
se tako reku iz slijeda slova V, kojem se donji ugao nalazi u umbilikalnom, a oba
gornja ugla u marginalnim pupiima.
Poprene pruti su jasno razvijene i tvore na externom dijelu duboki zavoj prema
stranjem dijelu kuice.
Lobni crte pokazuje jedan plitak i kratak extcrni lobus i neto dublji lateralni
lobus. Razvijen je takogjer veoma plitak interni lobus. Umbilikalno sedlo je jedva
naznaeno. Pretinjci su na blizo razmjeteni.

D im enzije
Promjer 5838 mm
Visina 1 , . 19 3 3
P^'^'l'^dnjeg zavoja
Debljina) 21 14
Razmak umbilikusa 27 18

Perforacija 16
Promjeru = 100 mm odgovara visina 33/35, debljina 37/38, razmak umbilkusa
47 49 te perforacija 28 mm.

II. Ammonea.
Odio I. Ammonea leiostraca.

, LEIOSTRACA MACRODOMA (ARCESTOIDEA).

a) Familija: Arcestidae,

Rod: ArcesteS Suess.

Podrod: Froarcestes Mojs.
Proarcestes extralabiatus IMojs.

E. V. Mojsisovics, Das Gebirge um Hallstatt, 1. sv., str. 1)1., tab. LX1II., si. 17. Isti, Die
Ceplialopoen <ler Mcditerranen Triasprovinz, str. 154., tab. XLVI., si. 1., 2. F. v. Hauer, Die Cepha-
lopodcn des bosniscben Muschelkalkes von Han Bulog', str. 19. E. v. Mojsisovics, Die Ceplialopoen
der Hallstiitter Kalka, II. dio, sv. VI., 2. pol., str. 785.

Dva primjerka nae zbirke pokazuju na koncu stanbene izbe tri debela poprena
obluka (Wulste), koji se proteu jednakom irinom i preko externog dijela. Povrina
 231
ljuske manjeg primjerka, je vrlo dobro odrana, pokrivena je sa jasno razvijenim
poprenim prutima, koje se mjestimice sguuju i cine utisak nabora. U blizini umbi-
likusa savijene su prema stranoj strani kuice i teku u ravnoj crti preko externog
dijela. Isti poprena obluka na koncu stanbene
primjerak pokazuje kako rekoh tri

izbe, doim nijesam mogao preparirati lobni crte, jer je jedan dio kuice ispunjen bijelim

vapnencem. Lobni crte veeg primjerka podudara se veoma dobro sa opisom i otiskom
E. V. Mojsisovicsa.
Dimenzije :

Promjer 9 73 mm
Visina ] , . 53 42
P^li^3^g ^^^^^^
Debljina / 60 45
Razmak umbilikusa 6 55

Proarcestes gibbus Hauer.

(Tabla I., slika 2.)

F. V. Hauer, Die Cophalopoen des bosnischcn Muschelkalkes von Bulog, str. 19., tab. V.,

si. 1 rt, c.

Izvrnue ustnog okrajka (Mundrand) jasno je razvijeno. U ostalom podudara se

na primjerak sa opisom F. v. Hauera kao to i sa po njemu otisnutim lobnim
crteom. Izmegju obiju utisnutih obluka pokazuje na primjerak jednu radijalnu brazdu
(Radialfurche).
Dimenzije:
Promjer 54 mm
Visina \ 1 . 30
P^^ll'"^"!^ ^"^"J^^
Debljina j 27
Razmak umbilikusa 4
Kao to je ve u uvodu naglaeno, pokazuje ovaj primjerak razni poloaj
umbilikusa na obim postranim plohama. Pred izvrnuem usnog okrajka iznaa promjer
kuice 52
lijevoj 21
^
^ a visina posljednjeg
tako da umbilikus na Ijevoj strani
zavoja na tom mjestu na desnoj strani 31
4? vie lei, nego li na desnoj.
, na

Proarcestes Bramaiitei Mojs.

E. V. Mojsisovies, Beitrage zur Kenntnis der Cephalopoden Fauna des Alpinen Muschelkalkes, Jahr-
buch der XVI., si. 1.; tab. XIX., si. 4. Isti, Das Gebirge
k. k. geologischen Reichsanstalt, str. 575., tab.

um Hallstatt^ I. sv., tab. LVIII.; si. 16., 19., str. 112. Isti, Die Cephalopoden der Mediterranen Trias-
provinz, str. 261., tab. XLVI., si. 3. 6. F. v. Hauer, Dio Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes
von Han Bulog, str. 19. E, v. Mojsisovies, Die Cephalopoden der Hallstatter Kalke, II. dio, Abhand-
lungen der k. k. geolog. Reichsanstalt, dio VI., 2 pol., str 785. C. Diener, Die triadische Cephalopodca-
Fauna der Schiechlingshohe bei Hallstatt, str. 13.

Povrina ljuske najveeg ovamo spadajueg primjerka je posvema glatka. Unu-

tarnje brazde ljuske (innere Schalenleisten) nijesam otvorio. Tri etvrtine posljednjeg
zavoja su pretinjene. Oblik, koli crte loba naeg primjerka podudara se sa opisom
i otiskom E. v. Mojsisovicsa.
Izmegju cefalopodnog materijala Kamenite Babe nalazi se nekoliko jo nerazvi-
jenih primjeraka, u kojih je ljuska pokrita sa tankim, koncu slinim, mreastim snopiima
(Runzelstriche). Oblik i lobni crte ovih primjeraka najbolje se podudara sa ovom vrstom.
 232
Dimenzije:
Promjer 59 46 45 44
Visina ) TI- ''^'"'^^
... 31 25 26 25 7?

P"^'j^<^4g 30
Debljina j . . 39 30 30 TI

Razmak umbilikusa 4 4 4 4 11

i visina . 53 54 58 57 11

Promjeru i) 100 odgovara I

debljina . 67 65 66 68
I razmak umb. 8 9 9 9 77

Proarcestes Escheri Mojs.

E, V. Majsieovics, Das Gebirge um Hallstatt, I. dio, str. 112., tab. LVIII., si. 18. Isti, Die
Cephalopoen des bosaischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. 19. E. v. o jj
s i s ov i c s, Die Cephalo-
poden der Hallstatter Kalke, II. dio, sv. ., str. 785.

Ova je vrsta takogjer zastupana sa nekoliko dobro odredivih primjeraka. Najvei

primjerak mjeri u promjeru 12 mm i njegova kamenita jezgra pokazuje na prednjem
dijelu stanbene izbe

sisovics-u.
dvije za
eliptinog oblika. Lobni crte podudara se potpuno sa onim
etvrtinu zavoja udaljene brazde. Umbilikus je plitak,
otisnutim po E. v. -
Neto vie od tri etvrtine posljednjeg zavoja pripada stanbenoj izbi.

Dimenzije:
Promjer 72 42 7
Visina ] TI-
P^l]dnjeg zavoja
44 25
Debljina I
50 24
Razmak umbilikusa 3

Proarcestes quadrilabiatus Hauer.

(Tabla I., slika 4.)

F. V. Hauer, Die Cephalopoen des bosnisclien Muschelkalkes von Han Bulog-, str. 20., tab. IV.,

slika 2. a, h.

Zavoji su deblji nego li visoki i dosiu najveu debljinu na umbilikalnoj bridi.

Eksterni dio irok i zaobljen. Povrina ljuske je glatka i pokrita sa tankim mreastim
snopiima. Vie nego li tri etvrtine posljednjeg zavoja pripadaju stanbenoj izbi.

Razdjeljenje triju unutarnjih brazda ljuske odgovara potpuno opisu F. v. Hauer a. U

blizini umbilikusa savinute su prema stranjem dijelu kuice i teku dalje u ravnoj crti

preko postranih ploha i eksternog dijela. etvrta brazda, koja istupa na pretinjenom
dijelu posljednjeg zavoja, ne vidi se kod naeg primjerka, jer je sa koncem posljednjeg
zavoja pokrivena.
Dimenzije naeg primjerka su od primjerka \ v. a u e r a neto razliitije na-
pose gledom na debljinu.
Lobni crte podudara se skoro potpuno sa lobnim crteem vrsti Proarcestes
Escheri. Ja donosim njegov otisak, da upotpunim sliku ove vrste, jer isti kod ras-
prave F. V. Ha u era manjka.
 233
Dimenzije:
Promjer 46 mm
Visina ) 1 . 25
Posljednjeg zavoja
Debljina / .^^
^
Razmak umbilikiisa 4

Promjeru D= 100 mm odgovara visina 54, debljina 76, te razmak iimbilikusa 9 mm.

Podrod: Pararcestes Mojs.

Pararcestes carinatus Hauer.

F, V. Hauer, Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog-, str. 21., tab. IV.,

si. 1. a, , c, d. Isti, Ceplialopoden aus der Trias von Bosnien, I., str. 28., tab. VII 1., si. 1. a. h.

F. Katzer, Zur Verbreitung der Trias in Bosnien, Sitzungsberichte der konig-l. bohm. Gesellschaft der
Wissenschaften in Prag-, Kouh. E. v. j ssiso vi cs, Die Cephalopoden der Hallstatter Kalke, II. dio,

2. pol., str. 78. E. Kittl, Geologie der Umgebung von Sarajevo, Blizanac, Johannaquelle, Paprcnik,
Grahovik.

Ova je vrsta zastupana mnogobrojnim odlomcima kao to i dobro odranim pri-

mjercima sa zailjenim eksternim dijelom.

Pararcestes ventricosiis Hauer.

(Tabla I., slika 3.)

. V. Hauer, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, I., str. 21)., tab. VII., si. 4.; tab. \''IU.,

si. 3., tac. IX., si. 1. a d. E. Kittl, Geologie der Umgebung von Sarajevo, Blizanac, Paprenik.

Od ove vrste predlee mi etiri vrlo dobro odrana primjerka. Kuica sastoji se

iz pet visokih jednolino u visinu i irinu rastuih zavoja, koji postizavaju najveu
debljinu na zaokruenoj umbilikalnoj bridi. Zavoji pokrivaju se do umbilikalne bridi,
tako da tvore doboki, lijevku slini umbilikus. Postrane plohe su zaobljene; eksterni
dio je uzak i okrugljast.
Povrina ljuske je glatka i tankim mreastim snopiima pokrivena. Kamenita
jezgra pokazuje tri iroke, niske brazde, koje su na eksternom djelu malko prema
stranjoj strani kuice zavijene.
L obni crte podudara
se sa lobnim crteem vrste Parai^c^stes carinatus Hauer.
etvrti pomoni lobus nalazi se na umbilikalnoj bridi.
Lobni crte jednog od najbolje odranih primjeraka otisnut je. jer pokazuje raz-
liiti razvitak eksternog sedla na obim postranim plohama.

Dimenzije:
Promjer 60 61 66 66 mm
Visina i . . 30 33 36 35 ?7
Plj<''l4eg zavoja
Debljina i 39 36 38 31 V

6 6 7 6 r>

visma . 50 54 54 53 V
Promjeru D= 100 mm odgovara debljina 65 58 58 47 n
10 9 10 9 TI

Srednja visina iznosi dakle 53m?7z, srednja debljina 57 te srednji razmak umbi-
likusa 9'bmm.
 234
Panircestes bilabiatiis Haucr.
F. V. Hauer, Cephalopoen aus der Trias von Bosnien, I., str. 39., tab. X., si. 1. ac.
Predlee mi dva primjerka, koji odgovaraju potpuno opisu i otisku kod F. v.
auer a.

Dimenzije:
Promjer 92 90 77
Visina ) 49 48
P^^lj^^J^g -^^^l^
Debljina j 40 43
Razmak umbilikusa 9 9

2. Familija: Cladiscitidae.

Rod: Hypocladiscites Mojs.

Hjpoclafliscites Braiikoi Mojs.

E. V. Moj siso vi cs, Die Cephalopoen der Mediterranen Triasprovinz, Abhandlg. der k. k. geolog.
Reichsanstalt, sv. X., str. 271., tab. XLV1II., si. 1., 2. F. v. Hauer, Cephalopoen aus der Trias von
Bosnien, I., str. 31. G. v. Arthaber, Die Cephalopoen der Reiflinger Kalke, Beitrage zur Palaeontologie

und Geologie Osterr.-Ungar. und des Orients, sv. X., str. 8. C. Diener, Die triadische Cepholapoen-
Fauna der Schiechlingshohe b. Hallstalt, Beitrage zur Palaeont. u. Geol.Osterr'-Ungar. und d. Orients, sv. XIII.,
str. 14. E. V. Mojsisovics, Die Cephalopoen der Hallstatter Kalke, I. sv., Abhanlungen k. k. geol.
Keichsanstalt, sv. VI., I. dio, str. 279. E. Kittl, Geologie der Umgebung von Sarajevo, Blizanac, Paprenik,
Bare, Grabovik.

Predlei jedan veliki, vrlo dobro odrani primjerak. Zavoji su visoki i uski, povr-
ina ljuske pokrita je mnogobrojnim, masivnim, spiralnim prutima, koje su malko
ue nego li razmak megju njima. Eksterni dio je uzak i malko svodjen.
Primjerak je pretinjen do kraja. ini se da umbilikus nije posve zatvoren.
Lobni crte je istovjetan sa onim po E. v. o j siso vi cs-u otisnutim. Projek-
ciona spirala pogadja tree lateralno sedlo.

Dimenzije:
Promjer 136 mm
Visina \ , . 78
Debljina j
^^^^^ 34

Razmak umbilikusa 10

Hypocladiscites Griesbachi Mojs.

E. V. Mojsisovics, Die Cephalopoen der Mediterranen Triasprovinz, str 172., tab. XLIII., si. 3, 4.

F. V. Hauer, Die Cephalopoen des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. 31. E. v. Mojsi-
sovics, Die Cephalopoen der Hallstiitter Kalke, I. sv., sveukupni sv., str. 279. E. Kittl, Geologie der
Umgebung von Sarajevo, Blizanac, Mathildenquelle, Bare, Stup gornji.

Zavoji su debeli, niski i rastu polagano u irinu i visinu. Eksterni dio plosnat
i irok.
Lobni crte: Eksterni i prvi laterarni lobus su skoro jednako duboki. Eksterno
sedlo je malko krae nego li prvo lateralno sedlo. Otra marginalna brid pada sa prvim
lateralnim lobusom zajedno.
 235 ~
Dimenzije:
Promjer 44 mm
Visina ) ,. 1 . 24
P-lj^-^^J^g '^'^^l^
Debljina j 15
Razmak umbilikusa 3

. LEIOSTRACA BRACHYDOMA (PINACOCERATOIDEA).

a) P'amilija: Gymnitidae.

Rod: Gymnites Mojs.

(jymnites incultus Bejrich.

Beyricli, Monatsbericht der konig-1. Akad. d. Wissenschaften, Berlin, str. 669. Isti, Uber einige
Ceplialopoden aus dem Muschelkalk der Alpen etc. Abhandl. d. konigl. Akad. d. WisseDScli., Berlin, 1886.,
str. 132., tab. III., si. 1. E. v. Mojsisovics, Die Cepbalopoden der mediterranen Triasprovinz, str. 233.,
tab. LIV., si. 1. 3. F. V. Hauer, Die Cephalopoden dos bosnischen Muschelkalkes von Bulog, str. 34.
C. Diener, Die triadische Cephalopoden-Fauna der Scliiechling-hohe bei Hallstatt, str. 32. E. Kit ti,
Geologie der Umgcbung von Sarajevo, Borovac, Blizanac, Perin, Mathildenquelle, Paprenik, Bare, Stup
gornji, Grabo vik.

Na primjerak stoji gledom na razmjer izmegju visine i debljine blie vrsti

Gymnites Palmai nego li Gijmnites incultus^ prerez cijevke pokazuje ali veoma plosnate
postrane plohe, te umbilikalnu plohu, koja od zaobljene umbilikalne bridi koso upada
prema okrajku (Naht). Ovaj primjerak stoji veoma blizu od C. Dienera opisanom
primjerku II. iz Schiechlinghohe.
Lobni crte podudara se potpuno sa lobnim crteem ove vrste.

Dimenzije
Promjer 86 mm
Visina \ 26

Debljina }P"'J''^4'^S
'^"^"J'^
20
Razmak umbilikusa 37

Oymiiites Hiimboldti Mojs.

E. v. Mojsisovics, Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 235., tab. LV., si. 1. 3.
F. V.Hauer, Die Ceplialopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. 36. C. Diener, Die
triadische Cephalopoden-Fauna der Schiechlinghohe bei Hallstatt, str. 23. E. Kittl, Geologie der Umgebung
von Sarajevo, Borovac, Mathildenquelle, Bare, Stup. gornji.

Polovina jednog vehkog, te jedan potpuni mali primjerak drim da spadaju

ovamo. Zavoji rastu polagano u visinu i irinu, visoki su i uski. Ljuska je debela.
Povrina ljuske velikog primjerka pokazuje na itavom odranom dijelu u sredini pro-
stranih ploha jednu uzdignutu spiralnu crtu, te na njezinoj unutarnjoj strani prstnom
vrku slian niz eliptinih udubina, koje se u jedva vidivim uskim, naborima slinim
produenjima prema umbilikalnoj bridi gube. Umbilikalna ploha prelazi kod obiju
primjeraka postepeno u lagano zaobljene postrane plohe.
Lobni crte ne pokazuje skoro nikakove razlike od lubnog crtea vrste Gf/mnites
incultus.
 236
D menzi je
i :

Promjer 198 67 mm
Visina 1 , . 73 28
P^^^^^^'^^^^ ^"^^^"
Debljina j 40 11
Razmak umbilikiisa 70 21

Gjmnites obliquus Mojs.

E. '. Moj siso vics, Beitrage znr Kenntnis der Cephalopoden- Fauna des alpinen Muschelkalkes,
str. 576., tab. XV., si. 1. Isti, Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 236., tab. LVI.
C. Diener, Die triadische Cephalopoden-Fauna der Schiechling'liohe bei Hallstatt, str. Katzer,
25. F.
Zur Verbreitang- der Trias in Bosnien, Prag, 1901. eljeznica. E. Kit ti, Geologie er Umgebung von
Sarajevo, Borovac.

Ova je vrsta zastupana a naem materijalu sa jednim veoma dobro odranim

primjerkom. Zavoji su uski i visoki, te slijedei pokrivaju veliki dio postranih ploha
prediduih zavoja. Ljuska pokazuje na itavoj duljini posljednjeg zavoja jasno razvijenu
spiralnu crtu u sredini visine postranih ploha, te na njenoj unutranjoj strani kratke,
jedva vidive nabore. Oini se, da se nabori na vanjskoj strani spiralne crte prema
eksternom dijelu dalje proteu. Kuica sastoji se iz etiri zavoja i posjeduje uslijed
nejednakog rasta zavoja koso- eliptini oblik.
Gledom na to, to je spiralna crta tako jasno razvijena, dok su popreni nabori
jedva vidivi, moe se zakljuiti, da se na primjerak nalazi na granici pojavljivanja
skulpture na povrini ljuske.
Dimenzije:
Promjer 162 mm
Visina \ 1. . .... . . 62
P^1J*"'''1? ''^''^^^
Debljina} 38

Razmak umbilikusa 60

Rod: Sturia Mojs.

Stiiria Sansovinii Mojs.

E. V. Mojsisovics, Beitrage zur Kenntnis der Cephalopoden-Fauna des alpinen Muschelkalkes,
Jahrb. der k. k. geolog. Reichsanstalt, str. 580., tab. XVIII., si. 1. i 2. Isti, Die Cephalopoden der
Mediterranen Triasprovinz, str. 241., tab. XLIX , si. 5. 7.; tab. L., si. 1. F. v. Hauer, Die Cephalopoden
des bosnischen Muschelkalkes von Han Balog, str. 46. Isti, Cephalopoden aus der Trias von Bosn^'en, I.,

str. 35. C. Diener, Die triadische Cephalopoden-Fauna der Schiechlinghohe bei Hallstatt, Beitrage z.

Katzer, Zur Verbreitung

Palaeontol. und Geol. Ost.-Ung. und
Krupac. E. Kittl, Geologie der
d. Orients,
Umgebung von
str. 22. F,

Sarajevo, Borovac,
der Trias in Bosnien,
Blizanac, Perun, Sehova Koria, -
thildenquelle, Bare, Stup gornji. Narodno brdo.

Zastupana je sa dva vea i pet malenih, jo nerazvijenih primjeraka. Povrina

ljuske veih primjeraka pokrita je sa irokim piralnim prutima u blizini umbilikusa,

te sa otrim, uskobridnim prutima na eksternom dijelu. Tanke spiralne pruti megju

obima jedva su vidive Kod jo nerazvijenih primjeraka vide se jasno popreni nabori.

Dimenzije:
Promjer 111 65 58 38 ??
Visina I , . ...
^^^^^^
70 41 39 22
P^^^^^^"^^^
Debljina ] . . 29 20 17 17
Razmak umbilikusa 3 2
 237
Familija : Ptychitidae.

Gen Ptychites: Mojs.

a) Skupina: Ptychites rucjijeri.

Ptjcliites Stachei Mojs.

E. V. jsiso vics, Die Ceplialopotlen der Mediterranen Trlasprovinz str. 247., tab. LXII., si. 3.

F. V. Hauer, die Cephalopoen es bosn. Muschelkalkes von Han Bulog. str. 39.

Predlei vie dobro odranih primjeraka, koji se u svemu podudaraju sa opisom

i otiskom E. v. Moj siso vics a.

Dimenzije:
Promjer 53 49 46 mm
Visina ) . 28 2 24
Debljina J
P^^lj^"^^^ ^^^^.'^
.... 27 24 5 23-5

Razmak umbilikusa 9 9 8

Ptychiies Oppeli Mojs.

E. V. Moj siso vics, Die Ceplialopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 248., tab. LXXI., si. 1., 2.,

tab. LXXII , si. 1. i 2. F. v. Hauer, Die Ceplialopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog,
str.39. Isti, Cephalopoen aus der Trias von Bosnien I., str. 37, G. v. Arthaber, Die Cephalopoen-

Fauna der Reiflinger Kalke, Beitrage zur Palaeontol. und Geologie Ost.-Ung. und d. Orients, sv. X. str. 94.
C. Diener, Die triadische Cephalopoden-Fauna der Schiechling-liohe bei Plallstatt, str. 27. F. Katzer,

Zur Verbreitung der Trias in Bosnien, Krupac. E. Kit ti, Geologie der Umgebung von Sarajevo, Borovac,
Blizanac, eljeznica, Paprenik, Bare, Gradina.

Predlei mi jedan vrlo dobro odrani primjerak ove vrste. Kod visine zavoja
od 447 je visina jednaka debljini. Odavde dalje raste kuica naglo u visinu i

poprima uslijed toga koso-eliptini oblik.

Skulptura ljuske sastoji se iz irokih, plitkih nabora.
Lobni crte slae se dobro sa opisom i otiskom E. v. o j s i s ov c i s a.

Dimenzije:
Promjer 112 mm
Visina I , . 88
Debljinaj^^"^^^^^^^^^^"^""^" 56
Razmak umbilikusa 20
Na primjerak pripada plosnatoj odlici ove vrste.

Pt.vchites oiitianus Hauer.

F. V. Hauer, Fossilien der Venetianer Alpen, Denkschrift der k. k. Akademle der Wissensehaften,
Wien. str. 116., tab. XIX., si. G. E. v. Moj siso vics, Ceplialopoden der Mediterranen Triasprovinz str. 249.,
tab. LXX., si. 1.

Ova je vrsta zastupana jednim dobro odredivim primjerkom, koji je u sredini

prolomljen (verwor!en). Povrina ljuske pokrita je sa irokim, plitkim naborima.
Eksterni dio uzak i zaobljen.
Lobni crte odgovara posvema onom otisnutom od E. v. o j s i s o v i c s a.

Primjerak je pretinjen do kraja.

 238
Ptjcliites Seebachi Mojs.

E. V, Mojsisovics, Die Cephalopoen der Mediterranen Triasprovinz, str. 249., tab. LXVII., si. 7.,

tab. LXX., si.2. E. Kit ti, Geologie der Umgebung von Sarajevo, eljeznica, Paprenik.

Predlei mi plosnata kuica, povrina koje je sa jasnim ali slabim naborima po-
krivena. Lobni crte kao to i oblik podudara se sa plosnatom odlikom otiskanom na
tabli LXX., slici 2.

Ptychites Oovinda Diener.

(Tabla II., slika 1. a, b, e.)

C. Diener, Memoirs oi the Geological Survej of India, Palaeontologia Indica, Ser. XV., Himalajan
Fossils, knj. II. Trias, Part. 2. The Cephalopoda of the Musclielkalk, str. 69., tab. XXI. si. a, b, e.

U
prileeem mi materijalu kuica cephalopoda nalaze se dva dobro odrana
primjerka, koje ja gledom na skulpturu ljuske te potpuno istovjetan lobni crte, uzprkos
razlinoj debljini zavoja pribrajam ovoj indijskoj vrsti.

Zavoji rastu polagano u visinu i irinu, deblji su nego li visoki. Razmak umbili-
kusa je dosta velik, no ispunjen sa vapnencen. Umbilikalna brid je obla. Poam od
umbilikalne bridi padaju postrane plohe koso prema uskom, zaobljenom eksternom
dijelu. Eksterno sedlo nalazi se djelomice na postranim plohama
Povrina ljuske pokrivena je sa niskim, jedva vidivim naborima. Zavoji posti-
zavaju najveu debljinu na obloj umbilikalnoj bridi. Oba su primjerka do kraja pretinjena.
Lobni crte: Eksterni lobus i eksterno sedlo je kratko. Sifonalno sedlo sie
neto vie nego li do polovine piramidi slinog mnogostruko izrezkanog, visokog eksternog
sedla. Eksterno je sedlo neto nie nego li prvo lateralno sedlo. Sedla su mnogostruko
izrezuckana. na podini suena. Drugo lateralno sedlo odlikuje se jakom postranom
granom. Prvo pomono sedlo dvostruko rascjepkano (doppeltheilig). Drugo pomono
sedlo nalazi se na umbilikalnoj bridi.
Lobusi lee u skoro vodoravnoj crti, i razdjeljeni su na dnu visokim zupcem
(Zacken) na dva jednaka dijela. Prvi lateralni lobus je najdublji. Dva pomona loba
do umbilikalne bridi.

Dimenzije:
Indijskog naih
primjerka primjeraka
Promjer 196 92 70 mm
Visina . 92 43 32
poslednjeg zavoja
Debljina j . 83 56 42

Razmak umbilikusa 52 22 20
7
.
.
I) = 100 odgovara
Visina . . 49 47 46
Debljina 43 61 60
Razmak umbilikusa . . . . 26 25 28

Razlika izmegju odnoaja visine prema debljini naih primjeraka i indijskog upada
u oi, a potie po svoj prilici odatle, to sa promjerom raste i visina mnogo vie
nego li debljina, kao to je to kod nekoliko vrsta dokazano. Taj mi se zakljuak ini
tim opravdaniji, to su nai primjerci jo do kraja pretinjeni.
Budui da nai primjerci pr^sjeduju inae sve osobine ove indijske vrste, to mi
se je inila ova razlika nedostatnom da ih od nje odijelim.
 239
( Skupina : Ptychites megalodisci.

Ptjchites reuctus Mojs.

E. V. Mojsisovics, Die Ceplialopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 252., tab. LXVIII.,
F. V. Hauer, Die Ceplialopoden des bosnischen Musclielkalkes von Ilan Bulog-, str. 41. (. Diener, Die
triadisohe Cephalopoen-Fauna der Schieclilinghohe bei Hallstatt, str. 28.

Najvei primjerak nae zbirke pripada ovoj vrsti. Eksterni dio je uzak i zaobljen.
Umbilicus dosta irok. Ljuska neobino debela, bez skulpture.
Lobni crte podudara se, navlastito gledom na glavne lobuse i sedla sa crteom
E. V. Mojsiso vicsa. Zubac u eksternom lobusu nije onako jasno razvijen. Eksterno
sedlo zaostaje u visini za prvim lateralnim sedlom. Drugo lateralno sedlo je dvostruko
rascjepkano, a unutarnja grana visi postrance. Oba lateralna loba i prvi pomoni lobus
odlikuju se sa dva megjusobno konvergiraj u
sisovicsa lei
zupca. Razlika prema crteu E. v.
u razvitku pomonih
a
sedala. Iza prvog pomonog lobusa slijedi iroko,
-
nisko, primjereno izrezuckano pomono sedlo. Do okrajka slijede jo dva zupasta,
jasno dvostruko rascjepkana pomona sedla.

Dimenzije:
Promjer 207 mm
Visina ) , . 108 .,

P^^li^dnjeg zavoja
Debljina i
'^^

Razmak umbilikusa ^1
Debljina ljuske na umbilikalnoj bridi .... 5

Ptjchites evolveiis Mojs.

E. V. Mojsisovics, Die Ceplialopoden der Mediterranca Triasprovinz, str. 25.4, tal). LXXV.,
si. 1. i 4., tab. LXXVI., si. 1. F. v. Hauer, Die Ceplialopoden des bosniselien Musclielkalkes von Han
Bulog, str. 42, C. Diener, Die triadisclie Cephalopoclen-Fauna der Schieclilinghohe bei Hallstatt, str. 29.

Od ove vrste predlei nekoliko jo nerazvijenih primjeraka, koji se podudaraju

sa opisom i otiskom E. v. Mojsisovics a.

Ptychites pateus Hauer.

F. V. Hauer, Die Cephalopoden aus der Trias von Bosnicn, str. 38., tab. XHI,, si 2 a c. E. Kittl,
Geologie der Umgebung von Sarajevo, Blizanac.

Ova je vrsta zastupana jednim vrlo dobro odranim primjerkom, iji lobni crte
pokazuje neke razlike prema lobnom crteu temeljnog primjerka. Dimenzije razlikuju
se takogjer od onih, to ih F. v. Hauer navagja (odnoseih se na promjer D=Q>Qmm)^
no slau se sa dimenzijama na tabli 1. slici 2 a h otisnutog primjerka. U ostalom
podudara se na primjerak gledom na oblik i skulpturu ljuske posve dobro sa opisom
F. V. Hau era.
Lobni crte pokazuje niski eksterni lobus, maleno eksterno sedlo, te dvostruko
rascjepkana oba lateralna, kao to i pomona sedla. Od lobnog crtea na tabli XIII.
shci 2. c razlikuje se time,' to se tamonje drugo i tree pomono sedlo kod naeg
primjerka megjusobno spajaju u nisko, iroko, dvostruko rascjepkano, drugo pomono
sedlo. Prema tome nalazi se trei pomoni lobus na umbiUkalnoj bridi Osim eksternog
lobusa posjeduje lobni crte jo pet loba i pet sedala.
 240
Dimenzije:
Promjer 90 mm
Visina )
P^-^lj-^dnjeg
.

zavoja
... 37
Debljina [ 3^
Razmak umbilikusa ;i

Beyrich, Ceplialopoden aus

Ptjchites megalodiscus

em Muschelkalk der Alpen. Abliandl. der

. k. k. Akad. der Wissensch.
zu Berlin, 1866., str. 135., tab. II. E. v. Mojsisovics, Beitrage zur Kenntnis der Csphalopoden-Fauna
des alpinen Musclielkalkes. Jalirbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt, str. 580. Isti, Die Ceplialopoden der
Mediterranen Triasprovinz, str. 253, tab. LXXVI1I., si. 1.; tab. LXXVIII., si. 1. i 2. F. v. Hauer, Die
Cephalopoen des bosnisclien Muschelkalkes von Han Bulog, str. 42.

Na primjerak dosie promjer od 125

vapnenca.
i prosjeca ga oko 6 mm debela ila
Vrlo je dugo bio izloen rastrobi, no ipak pokazuje na poetku zadnjeg
^
zavoja krasno odran lobni crte. Eksterni dio kamene jezgre ogranien je dvjema
bridovima. Povrina ljuske pokrita je na prvoj treini posljednjeg zavoja, gdje je dobro
odrana, sa slabo razvijenim plitkim naborima.
Lobni crte odlikuje se sa mnogostruko izrezuckanim eksternim sedlom, koje
skoro dosie visinu prvog lateralnog sedla. Drugo lateralno sedlo i prvo pomoncj sedlo je

dvostruko rascjepkano. Tree pomono sedlo nalazi se na umbilikaluoj bridi. Tri

pomona loba izvan umbilikalne bridi.

) Skupina: Ptychites Malietianus.

Ptjcliites pseudopauli nova vrsta.

(Tabla II., slika 2. a, h, c.)

U zbirci cephalopoda iz Kamenite Babe" nalazi se 46 mm veliki primjerak, koji

se ne moe svrstati u nijednu do sada poznatu vrstu.

Zavoji su mnogo deblji nego li visoki. Involucija zavoja tee uzdu zaobljene
umbilikalne bridi, tako da stvaraju duboki, iroki, Ijevku slini umbilicus. Umbilikalna
ploha visoka je i upada malko koso prema okrajku. Eksterni dio uzak je i zaobljen.
Postrane plohe primjereno svogjene. Najveu debljinu postizavaju zavoji na zaobljenoj
umbilikaluoj bridi.
Povrina ljuske pokrita je sa jasno razvijenim brazdama u blizini umbilikalne
bridi, koje prema eksternom dijelu prelaze u slabe nabore, ali ne prelaze preko eks-
ternog dijela.

Lobni crte odlikuje se malenom visinom pomonih lobnih elemenata, te razvitkom

postrane grane na unutarnjoj strani drugog lateralnog sedla. Eksterni lobus i eksterno
sedlo su kratki. Sifonalno sedlo dosie polovinu visine visokoga, piramidalnog, eksternog
sedla. Projekcijona pirala predidueg zavoja pogagja drugo lateralno sedlo. Jedan
pomoni lobus izvan umbilikalnebridi. Maleno troiljasto pomono sedlo nalazi se
na umbilikalnoj bridi. Iza njega shjede do okrajka tri lobusa i dva sedla. etvrto
pomono sedlo nalazi se na umbilikalnoj bridi.
Razvitak glavnih lobnih elemenata podudara se skoro potpuno sa razvitkom istih

kod vrsti Pf. Govinda. Razlika izmegju lobnih crtea obiju vrsta, izuzam injenicu,
 241
da prvospomenuta vrsta posjeduje tri lateralna loba, lei u tome, to su pomoni suturni
elementi kod nae vrste sasma drukije razvijeni. Razvitak pomonih lobnih elemenata
odgovara najbolje indijskoj vrsti Pl nov. sp. . aff. PtijcMtes MaUetianiis Diener (Palac-
ontologia Indica, tabla XVIII., slika 2. c). Gledom na lobni crte srodan je nas pri-
mjerak nedvojbeno sa indijskom skupinom Pt. MaUetianus, i ja ga svrstavam u tu skupinu
s osobitim obzirom na slabi razvitak pomonih suturnih elemeneta, prema glavnim.
Od vrsti Pt. Pmdi razlikuje se viom umbilikalnom plohom, te razvitkom pomonih
lobnih elemenata.
Dimenzije:
Promjer 46 mm
Visina ) TI-
P^^lj^'dnjeg zavoja
18 ,1

Debljina ) ^9
Razmak umbilikusa 17

) Skupina : Ptychites subflexuosi.

Ptycliites Stoliczkai Mojs.

Tabla 1. slika 1.

E. V. Mojsisovics, Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 256., tab. LXI., si. 6. i 7.

F. V. Ilauer, Die Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, I., str. 42.

Predlee mi tri primjerka ove vrste, od kojih se jedan sa nekojim osebinama

odlikuje.
Plosnata kuica pokazuje samo nekoliko uskih nabora, koji se u drugoj treini
visine postrane plohe gdjegdje rairuju i dublji postaju, cime stvaraju na povrini
ljuske niz tupih, irokih pupia. To potie po svoj prilici od tlaka, kojemu je kuica
ovog primjerka bila izloena, to tim vie, to na drugoj postranoj plohi iste kuie ne
ima ni traga slinim tvorevinama, a niti ikoji drugi primjerak ne pokazuje slinu
skulpturu ljuske. Isti primjerak pokazuje takogjer ve u uvodu spomenuti razliiti
razvitak pojedinih lobnih elemenata. Slika ovog primjerka na tabli I. pokazuje na poetku
posljednjeg zavoja tipini lobni crte vrste Pt. Stoliczhai. Prvi lateralni lobus je naj-
dublji. Ali ve na poetku druge treine posljednjeg
na koncu posljednjeg zavoja visinu prvog
sisovicsa: Prvi lateralni lobus odlikuje
pomonog
se velikom
zavoja postaje
lobusa. Karakteristika E. v.
dubinom"
sve vii

nema dakle ope-

i

-
dosie

nitu vrijednost.
Primjerak je do kraja pretinjen.

Dimenzije:
Promjer 83 73 mm
Visina ) , . 43 37
P^^lJ^^^J^S- ^^^^^i^
Debljina j . . . . . 24 20

Razmak umbilikusa 9 9

8) Skupina: Ptychites Opu lenti.

Pt.vfhites opuleutiis ]\Iojs.

E. V. Mojsisovios, Beitriige zur Kenntnis der Cephalopoden-Fauna des alpinen Mnschelkalkes,

Jahrb. der k. k. Geolog-. Keichsanstalt str. 57o. Isti, Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz

16
 242
str. 259., tab. LXX1II, si. 1., 2., 3, 4. F. v. Hauer, Ceplialopoden aus der Trias von Bosnien I., etr. 40,
F. Kaf zer, Zur Verbreitung er Trias in Bosnien, Krupac.

Mislim, da pripada ovoj vrsti nekoliko dobro odranih primjeraka, od kojih mogu
samo jednog sa potpunom sigurnou odrediti, jer kod ostalih ne mogu opaati, da li
predlee dva ili tri lateralna lobusa.
Povrina ljuske pokrita je mnogobrojnim dobro razvijenim naborima, koji su
kod umbilikalne bridi jedva vidivi, ali na eksternom dijelu jasno razvijeni i dosiu
tamo najveu irinu.
Dimenzija:
Promjer 110 80 76 7??m

Visina i ,
P^^^lj^dnjeg zavoja
. .... 56 43 40
Debljina j
J
Razmak umhilikusa 19 13 14

rtycliites pro^ressiis Mojs.

E. V. o j s i s oV i (' s, Die Ceplialopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 259., tab. LX Vlll., si. 4. i 6.

F. V. Haner, Die Ceplialopoden des bosnisclien Musclielkalkes von Han Bulog, str. 42. Isti, Ceplialopoden
aus der Trias von Bosnien I., str. 40.

Od ove vrsti predlei pet sigurno odredivih primjeraka. Zavoji rastu polagano
u visinu i irinu, mnogo su deblji nego li visoki. Najveu debljinu postizavaju na
zaobljenoj umbilikalnoj bridi. Postrane plohe su svogjene. Eksterni dio irok i zaobljen.
Povrina ljuske pokrita je sa nekoliko jedva vidivih nabora. Jo nerazvijeni primjerci
su posve glatki.
Lobni crte odlikuje se kratkim, uskim eksternim sedlom. Eksterni lobus je kratak
i razdijeljen sa sifonalnim sedlom. Projekciona pirala pogagja tree lateralno sedlo.
Drugo pomono sedlo na umbilikalnoj bridi.

Dimenzije:
Promjer 82 53 52 46 mm
Visina 1 , . ... 40 24 24 21
P^'^^^^"^^^ 33
Debljina] . 48 33 31

Razmak umhilikusa 18 17 16 5 16 ,,

Nai primjerci odgovaraju gledom na razmak umhilikusa bolje onima iz Han

Buloga, nego li iz Schreyeralme kod Hallstatta.

Ptychites Everesti Oppel.

(Tabla III. slika 1. a, h, i tabla IV. slika 2.)

Oppel, Palaeontolog-. Mittheilungen I., tab. 81., si. 1. i 2., str. 284. F. v. Ilauer, Die Cepha-
lopoen der unteren Trias der Alpeu, Sitzunjrsber. der kais. Akademie der Wissenschaften, Wien, Math.-Nat.
kl., LII. sv., str. G39. Bejrich, Uber einige Ceplialopoden aus dem Musclielkalk er Alpen etc. Abliandl.

konigl. Akademie der Wissenschaften, Berlin 1866., str. 126. E. v. Moj si sovi es, Die Ceplialopoden der
Mediterranen Triasprovinz, Abliandl. der k. k. Geolog. Keichsanstalt knj. X., str. 260. C. Diener, Die
triadische Ceplialopoden-Fauna der Scliieclilingliohe bei Hallstatt str. 32.

Jedan primjerak nae zbirke veoma je slian indijskoj vrsti Pt. Gerardi Blanfort,
u koju ga ali gledom na razvitak eksternog dijela, razmak umhilikusa, te raznolikosti
u razvitku pojedinih dijelova lobnog crtea, ne mogu svrstati. Od alpinskih vrsta najblia
mu je vrsta Pt. ojmlentus, koja se opeta manjom debljinom, uim razmakom umbi-
 243
likusa, naroito ali sa naborima, koji prelaze prek(j eksternog dijela i tamo dosiu
najveu irinu od naeg primjerka temeljito razlikuje.
Kuica sastoji se iz vie lagano u irinu i visinu rastuih zavoja, koji involviraju
na zaobljenoj umbilikalnoj bridi, tako da je granica izmegju pojedinih zavoja u umbi-
likusu sa vijku slinom spiralom oznaena. Eksterni dio na visoko zaobljen, postrane
plohe su ravnije. Zavoji postizavaju najveu debljinu na zaobljenoj umbilikalnoj bridi,
odakle padaju postepeno prema visoko zaobljenom eksternom dijelu. Uinbilikus je dubok,
umbilikalna ploha je visoka i pada okomito k okrajku.
Skulptura ljuske sastoji se iz 13 jasno razvijenih nabora, izmegju kojih se tu i

tamo pojavljuju krai nabori. Nabori poinju kod umbilikalne bridi i siu do u blizinu
eksternog dijela. Preko eksternog dijela ne proteu se.

Primjerak je do kraja pretinjen.

Lobni crte: Eksterni lobus je dosta irok i razdijeljen visokim sifonalnim
sedlom. Sifonalno sedlo je isto tako visoko, kao to i visoko usko eksterno sedlo.
Sedla se odlikuju sa neobino irokim postranim granama, koje se niu na tankom
drku sedla. Jasno je razvijena dvojna racjepkanost sedala, koja ali ne sie duboko.
Projekcijona pirala predidueg zavoja pogagja trei lateralni lobus. Tree lateralno
sedlo je dvostruko rascjepkano. Prvo pomono sedlo je dvostruko rascjepkano. Prvo
pomono sedlo nalazi se na umbilikalnoj bridi. Iza njega slijede jo dva postrana sedla
do okrajka.
Prvi lateralni lobus razdijeljen je visokim zupcem u dva dijela. Ostali lobusi
svravaju u jednom iljku, to ga tvore dva konvergirajua zupca. Jedan pomoni lobus
lei izvan umbilikalne bridi. etvrti pomoni lobus lei na okrajku.
Lobni crte ne lei u jednoj ravnini, nego u prema prednjem dijelu savinutoj
crti (centroserial), koja crta je ali mnogo manje savinuta nego li kod Pt. Gerardi.

Dimenzije
Promjer 92 mm
Visina ) 1 . 46
-p. , / posliednie"' zavoia
Debljina }
^ ^
J
^ ^ 50
Razmak umbilikusa 20
Promjerno D = 100 mm odgovara visina 50, 54 razmak umbilikusa
22 .
Na primjerak pokazuje nekoje raznolikosti u lobnom crteu prema tipinom
debljina i

lobnom crteu vrsti Pt. Everesti, ali ipak ine mi se te razlike premalene, da ga ne
pribrojim ovoj vrsti.

Ptychites bosnensis nova vrsta.

Tab. III. Slika 2. a, b, r.

Oblik kuice ove vrste veoma je slian vrsti l^f,. Pauli Mojs. i Pt. ^^nsif/us
Hauer, ali se razlikuje od istih time, to posjeduje tri lateralna loba, razno razvijen
lobni crte, osobito ali razliito razvijen umbihkus.
Kuica se sastoji iz vie zavoja, koji rastu polagano u visinu i irinu i zatvaraju
iroki umbilikus. Umbilikalna brid je obla, umbilikalna ploha dosta visoka i upada
koso k okrajku. Shjedei zavoji pokrivaju predidue do zaokruene umbilikalne bridi
i tvore lijevku slian umbilikus. Najveu debljinu dosiu zavoji na obloj umbilikalnoj
bridi. Eksterni dio je uzak i na visoko zaobljen. Postrane plohe primjereno svogjene.
 244
Skulptura ljuske sastoji iz deset irokih jako razvijenih poprenih nabora, koji
ne prelaze preko eksternog dijela.

Lobni crte: Eksterni lobus i eksterno sedlo su kratki i slino razvijeni kao
kod vrste Pt. progressus. Prvi lateralni lobus razdijeljen je sa visokim zupcem na
dva dijela. Ostali lobusi svravaju u srednjem iljku, koje*^ tvore dva megjusobno
konvergiraju a zupca. Eksterno sedlo je skoro jednako visoko kao i prvo lateralno
sedlo. Drugo i tree lateralno sedlo je dvostruko rascjepkano. Projekcijona pirala
pogagja trei lateralni lobus. Prvo pomono sedlo nalazi se na umbilikalnoj bridi. Jedan
pomoni lobus nalazi se izvan umbilikalne bridi.
Najznaajnije kod ove vrste je razvitak pomonih suturnih elemenata. Iza prvog
pomonog sedla, koje se nalazi na umbilikalnoj bridi, slijede pomona sedla, koja vise
osobito jako" prema stranjoj strani, slino kao kod nekojih vrsti roda Gymnites.
Pomona sedla su dvostruko rascjepkana. Iza prvog pomonog sedla, slijede jo dva
pomona sedla tri pomona i lobusa, koji se nalaze na irokoj umbilikalnoj plohi,

etvrto pomono sedlo nalazi se na okrajku.

Dimenzije
Promjer 95 mm
Visina ) 34
Debljina)
P^^'j-'d^eg
-

^^^ 49

Razmak umbilikusa 36
Promjerno D = 100 mm odgovara visina od 36 ;
debljina od 52 te razmak umbi-
Hkusa od 38 mm.
Od vrste Pt. progresstis razlikuje se na primjerak, negledei na razliiti
razvitak augziliarnih suturnih elemenata, manjom debljinom zavoja, mnogo veim
razmakom umbilikusa, te posjeduje osim toga nabore, koji ne prelaze preko eksternog
dijela. Od vrste Pt. Everesti razlikuje se poglavito sa mnogo veim razmakom umbi-
likusa te pojedinostima lobnog crtea.

Q Skupina: Ptychites flexuosi.

Ptychites Stueri (llexuosiis Mojs.) Hauer.

F. V. a u e r, Palaeontolog. Notizen, Sitzungsber. er k. k. Akaemie der Wissenscliaften zuWien, str. 146.,

tab. I., si. 1. 3. Isti, Cephalopoen der unteren Trias, Sitzungsber. der k. k. Akaemie er Wissenschaften
zu Wien, str. 628. Bejrieh, Cephalopoen aus dem Musehelkalk der Alpen, Abhanl. der k. Akaemie
derWissenscbaften zu Berlin, str. 123. E. v. jsiso vies, Beitrag-e zurKcnntnis der Cephalopoen-Fauna
des alpinen Musehelkalkes, Jahrb. er. k. k. Geolog. Keiclisanstalt str. 570. Isti, Dolomitriffe von Siidtirol
und Venetien, str. 46. Isti, Die Cephalopoen er Meiterranen Triasprovinz, 260., tab. LX1II., si. 1.,

str. 261., tab. LXm., si. 2.-8.; tab. LX1X., si. 1., 2., 3., tab. LXVI., si. 2. i 3. F. v. Hauer, Die
Cephalopoen des bosn. Musehelkalkes von Han Bulog, str.43. C. Diener, Die triaische Cephalopoden-
Fauna er Schiechlinghohe bei Ilallstatt, str. 33. F. Katzer, Zur Verbreitung er Trias in Bosnlen,
Krupac. E. Kit ti, Geologie er Umgebung von Sarajevo, Borovac, Blizanac, Perin, eljeznica, Paprenik,
Bare, Stup gornji.

Povrina ljuske najveeg i najbolje odranog primjerka, koji ovamo spada, pokrita
je na posljednjem zavoju sa 24 do 26 ravnih, jasno razvijenih, uzdignutih nabora, koji
se u blizini eksternog dijela, preko kojeg ini se da na koncu posljednjeg zavoja
prelaze malko prema prednjoj strani kuice savijaju. Neto vie od polovine ovih
nabora sie do umbilikalne bridi, no samo maleni broj nabora i to onih, koji se nalaze
 24
na poetku j) o sijed nj eg* zavoja, dosiu istu. Ostali mnogo krai nabori pojavljuju se u
veoj udaljenosti od umbilikalne bridi, nekoji blie, nekoji dalje.
Debljina kuice najvea je u donjoj treini visine postranili ploha, odakle pada
postepeno prema eksternom dijelu s jedne te primjereno zaobljenoj umbilikalnoj bridi
s druge strane.
Umbilikus je ispunjen vapnencem.
Lobni crte je u svakom pogledu istovjetan sa opisom i otiskom E. v. Mojsisovi csa
(tabla LXIII., si. ]. c).

Pogledom na savinue nabora, morao bi na primjerak biti pribrojen vrsti

Pt. Jlexuosus, doim mjesto, gdje kuica dosie najveu debljinu, ne odgovara niti vrsti

Pt. Studeri a niti Pt. fiexuosiis.

Umbilikus je ispunjen vapnencem tako, da ne moga odrediti, da li ovaj primjerak

posjeduje stubasti (treppenformig) ili lijevku slian umbilikus, na razvitku kojeg C.
Diener opravdava dalnji opstanak vrste Pt. Jiexuosus.
Izmegju meni na raspolaganju stojeeg materijala, nalazi se jedan jedini jo

nerazvijeni primjerak sa otvorenim umbilikusom. Kuica je uska, okrugla. Skulptura

ljuske sastoji se iz deset dobro razvijenih na daleko razmaknutih nabora, koji su u
blizini umbilikusa malko naprama prednjoj a u blizini eksternog dijela naprama stranjoj
strani kuice savinuti. Umbilikus je stubast.

Ovaj primjerak pokazuje dakle glavne osebine vrsti Pt. Studeri. ali sa prema-
lenim brojem nabora.
Osebine obiju navedenih primjeraka ne podudaraju se posvema niti sa opisom
vrsti Pt. Studeri, niti Pt. fiexuosus, kao to niti megjusobno. Ove se raznolikosti ipak
kreu izmegju granica obiju vrsta, to ponovno utvrgjuje ve prije od F. v. Hauera
i C. Diener a naglaenu promjenljivost obhka, koji spadaju u krug ovih vrsta.
Negiedei na to. da li sasma mala razhka u razvitku umbilikusa opravdava dalnji
opstanak vrsti Pt. flexuosus ili ne, ubrajam sve meni prileee primjerke ,
koji
spadaju u krug ovih vrsta, prvanjoj vrsti F. Hauera, sjedne strane s obzirom na
v.

priznatu veliku promjenljivost ove vrste, a s druge strane, jer je veoma teko udovoljiti
shvaanju C. Dienera, s razloga, to je umbilikus skoro redovito ispunjen vapnencem,
te je nemogue raspoznati, da li predlei stubast ili lijevku slian umbilikus.

Dimenzije: i. ii.i)

Promjer 84 47 41 ^2 mm
Visina \ , . . 44 25 21 16
- . 1

Debljma
posliednieo^ zavoia
^ ^ ^ ^
,^
16 16
^-^
30
\

Razmak umbihkusa 14 6 6 6
Promjeru i) = 100 odgovara:
Visina 52 53 51 50
Debljina 42 32 39 40

Razmak umbilikusa 17 13 1 19

Ptjchites acutus Mojs.

F. V. Hauer, Cephalopoden der unteren Trias. Sitzongsber. der k. k. Akad. der \Vissenscli. zu Wiea
str. 629. E. V.Mojsisovics, Beitrag-e zur KeDntnis der Cephalopoen-Fauna es alpinen Musclielkalkes,

>) Pod I. dimenzije prvog a pod U. dimenzije drugog u tekstu spomenutog primjerka.
 246
Jahrb. der k. k. Geolog. Keichsanstalt, str. 570. Isti, Die Ceplialopoden der Mediterranen Triasprovinz,
str. 263., tab. LXIV., si. 4.; tab. LXV., si. 1., tab. LXVI.,
si. 4., ., 6. F. v. Hauer, Die Cephalopoden
des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. Dlener, Die triadische Cephalopoden-Fauna der
44. C.
Schiechlinghohe bei Hallstatt, str. 34. E. Kittl, Geologie der Umgebung von Sarajevo, Borovac, ehova,
Koria, Mathilenquelle, Paprenik, Bare, Stup gornji, Gradina.

Jo nije dodue odlueno, da li se ima smatrati oblike navedene pod ovim imenom
kao samostalnu vrst samo kao odliku vrsti Pt. Stucleri (flexuosus
ili kojeg se .),
pitanja ne elim razloga, to mi predlei samo maleni broj primjeraka) time,
dotai (s

to nekoliko primjeraka nae zbirke ubrajam ovamo. Ja dijelim te primjerke od vrsti

Pt. Studeri (Jlexuosus (Mojs.) s toga, to mi se tipus istih ini znatno razliitiji. Podu-
daraju se posvema sa osebinama, koje E. v. Mojsisovics za ovu vrstu navagja, uz
opasku, da povrina ljuske pokazuje manji broj slabijih, ali za to mnogo irih nabora,
nego li primjerci vrste Pt. Studeri (Jiexuosus Mojs.).

Dimenzije:
68 64 mm
Visina ) . . . 33
Pllnjeg zavoja
Debljina 1 . . 21 19

9 10
i> = 100 mm odgovara :

52 52

. 30 30

Razmak umbilikusa 13 15

Ptjchites cf. iiiistinctiis Mojs.

F. V. Hauer, Cephalopoden der unteren Trias. Sitzungsber. der k. k. Akademie der Wissenscb.
zu Wien, str. Bejrich, Cephalopoden aus dem Muschelkalk
639. der Alpen. Abhandl. der k. Akademie
der Wissensch. zu Berlin, str. 125. E. v. Mojsisovics, Beitrage zur Kenntnis der Cephalopoden-Fauna
des alpinen Muschelkalkes. Jahrb. der k. k. Geolog. Keichsanstalt, str. 572. F. v. Hauer, Die Cephalopoden
des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. 45. C. Diener, Die triadische Cephalopoden-Fauna
der Schiechlinghohe bei Hallstatt, str. 34.

Predlei mi jedan stlaeni, savinuti, u dugoljasto-eliptiki oblik stisnuti primjerak

sa glatkom povrinom ljuske i zailjenim eksternim dijelom.
Lobni crte podudara se vrlo dobro sa lobnim crteem ove vrste, samo ne
mogu sa sigurnou odrediti, da li posjeduje dva ili tri lateralna lobasa.

PtjcMtes multilobatus nova vrsta.

(Tabla IV., slika l.a,h, c.)

Od ove vrste, koja je vrlo srodna vrsti Pt. GyMnitiformis^ predlei mi vrlo dobro
odrana, do kraja pretinjena polovina primjerka, sa promjerom od ca. 12b mm.
Zavoji su mnogo vii nego li debeli, sa uskim, na visoko zaobljenim eksternim
dijelom, primjereno svogjenim postranim plohama, koje postizavaju najveu debljinu u
donjoj treini visine postranih ploha. Od ovog mjesta pada debljina kuice postepeno
prema obloj umbilikalnoj bridi s jedne, te prema na visoko zaobljenom eksternom
dijelu s druge strane. Eksterni dio je tako uzak, da na njemu stane samo sifonalno
sedlo sa malenim dijelom eksternog lobusa, doim se eksterno sedlo gotovo ita.vo
nalazi na postranoj plohi.
 247
Umbilikus je irok, no neto ui nego li kod vrste Pt. Gijmnitiformis. Kuica se

sastoji od pet do est zavoja, koji posjeduju jednolinu evoluciju. Povrina ljuske
odranog dijela posljednjeg zavoja pokrita je slabim, irokim naborima, koji se u donjoj
treini visine postranih ploha pojaavaju, te prema eksternom dijelu i umbilikalnoj
bridi slabiji postaju. Do eksternog dijela ne dosiu.
Lobni crte je veoma slian onomu Pt. Gymnit{formis. iroki eksterni lobus
razdijeljen je visokim sifonalnim sedlom, koje je skoro tako visoko kao i eksterno
sedlo. mnogo je krae nego li prvo lateralno sedlo Drugo lateralno
Eksterno sedlo
sedlo pokazuje poetak dvostrukog rascjepkanja. Iza njega slijedi sedam dvostruko
rascjepkanih pomonih sedala. Zadnja etiri pomona sedla vise malko prema stranjoj
strani.

Projekcijona spirala predidueg zavoja pogagja trei lateralni lobus. Sedmi

pomoni lobus nalazi se na umbilikalnoj bridi.

Dimenzije:
Promjer 125 mm
Visina \
. 64
P^^'j^'nieg zavoja
Debljina!
Razmak umbilikusa 22
Debljina ljuske na umbilikalnoj bridi .... 3
Gledom na oblik kuice i lobni crte spada na primjerak u najbliu blizinu vrsti
Pt gymnitiformis, i mislio sam iz poetka, da mi predlei jedna varijacija ove vrste.
Budui da se je ali k razlinoj evoluciji zavoja, te razliito razvijenom eksternom
dijelu naeg primjerka prema gorespomenutoj vrsti, pridruilo jo odregjenje triju late-
ralnih loba, vidio sam se prinukan osnovati ovu novu vrstu.

c) Familija: Sageceratidae.

Rod: Sageceras Mojs.

Sageceras Walteri Mojs.

C. .
Paul, Die Trias in er Bukovina, Verhandl. der k. k. Geolog. Reichsanstalt, str. 368. E. v.
Mojsisovics, Uber einige neue Funde von Fossilien in den Ostkarpathen, Verhandl. der k. k. Geolog".
Reichsanstalt, str. 189. Isti, Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 187., tab. LIIL, si. 9.,

11. 13. Salomon, Geologische und Palaeontologische Studien iiber die Marmolata, Palaeontographica,
sv. XLII., str. 189., tab. VII., si. 4. 7. G. v. Arthaber, Die Cephalopoden der Reiflinger Kalke, Beitrage
zur Palaeont. und Geolog. Ost.-Ung., sv. X., 86. C. Diener, Die triadische Cephalopoden-Fauna der
str.

Schiechlinghohe bei Hallstatt, str. 17. E. Kittl, Geologie der Umgebung von Sarajevo, Udes, Dovlii-
Vaganj, Medjue-Blizanac.

Zastupana je odlomkom, koji se pogledom na oblik i lobni crte najbolje podudara

sa otiskom E. v. Mojsisovicsa na tabli LIV., slici 9.

Lobni crte pokazuje etiri adventivna i osam do deset pomonih lobusa. Vrci
sedala su primjereno zaobljeni. Sifonalno sedlo protee se po itavoj irini eksternog
dijela, i pokazuje prikljuke za daljnji razvitak lobnih elemenata.
Eksterni dio je uzak, omegjen je sa dosta visokim okrajnim hridima (Randleisten)
i megju njima malko je svogjen odlika koja odgovara vrsti Sageceras Haidingeri.
;

S obzirom na zaokruene vrke sedala, te manji broj adventivnih lobusa, pribrajam

ga vrsti S. Walteri,
 248
Rod: Arthaherites Diener.

Arthaberites Katzeri nova vrsta.

(Tabla V., slika l.c!,b,c: 2.a,b.)

U naoj zbirci nalaze se dva vrlo dobro odrana primjerka, koja spadaju u ovaj
od Dienera osnovani rod.
Zavoji su visoki i uski, pokrivaju se skoro posvema. Postrane plohe su veoma
malo svogjene. Eksterni dio je skoro ravan, i omegjen otrim, posve niskim okrajnim
bridima. Povrina ljuske posve je glatka.
U ostalom podudaraju se vlastitostima naih primjeraka vrlo dobro sa vlastitostima
Dienerove vrsti Arthaherites Alexandrac. Glavna razlika prema ovoj vrsti lei u
razvitku lobnog crtea naih primjeraka, koji se u tolikoj mjeri razlikuje od lobnog
crtea vrsti A. Alexandrac, da sam ih morao odijeliti, od ove jedine do sada poznate
vrsti roda Arthaberites.
Lobni crte: Eksterni lobus je plitak, irok, te razdijeljen niskim sifonalnim
sedlom u dva dijela. Svaki dio odlikuje se dvjema konvergirajuim zupcima, od kojih
je vanjski vei. Slijedei adventivni lobus je troiljast. Glavni lobus je za razliku od
Arth. Alexandrae et\^eroiljast. Iza njega slijedei lobusi su mnogo nii, dvoiljasti i

postaju prema okrajku sve manji.

Izvan projekcijone spirale predidueg zavoja lei pet lobusa, od kojih se tri broje
u glavne a dva u adventivne lobuse. Unutar projekcijone pirale slijedi pet pomonih
lobusa do okrajka.
Prvo adventivno sedlo mnogo je vie nego li sifonalno sedlo i imade oblik na
podini suenog lista (Blatt). Drugo adventivno sedlo je najvie, i svrava sa malo
produljenim, zailjenim listom. Tree glavno sedlo slino je drugom adventivnom sedlu,
samo je postrance manje nazubljeno. Ostala glavna i pomona sedla listu su slina, te
postaju u istom omjeru kao i lobusi prema okrajku sve manja. Peto pomono sedlo
nalazi se na umbilikalnoj bridi. U svemu posjeduje lobni crte deset lobusa i jedanaest sedala.

Dimenzije:
Promjer 65 62 mm
Visina ) 1. -,

P^ljd4eg zavoja
... 34
Debljina j 15-5 14-5
Razmak umbilikusa -5 5-5

Familija : Lytoceratidae.

Rod: Monophifllites Mojs.

Monophjllites sphaeropbyllus Hauer.

F. V. Hauer, Denksclir. d. kais. Akad. d. AVissensch., \Vien, str. 113., tab. '111., si. 11. E. v.
Mojsisovics, Jahrbuch d. k. k. geolog-. Reiclisanstalt, str. 586., tab. XVI., si. 2. Isti, Die Cephalopoden
der Mediterranen Triasprovinz. Abhandl. d. k. k. geolog-. Reiehsanstalt, sv. X, str. 206., tab. LXXIX.,
si. 1., 3. F. V. Hauer, Die Cephalopoden des bosnisclien Muschelkalkes von Han Bulog, str. 33. Isti.
Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, I., str. 32. C. Diener, Die triadische Ceplialopoden-Fauna der
Schiechlinghohe bei Hallstatt. Beitrag-e zur Palaeont. u. Geol. Ost.-Ung. und des Orients, str. 21. E. Kit ti,
Geologie der Umgebung von Sarajevo, Borovac, Blizanac, Perin, eliova Koria, Mathildenquelle, Paprenik
Bare, Stup gornji, Grabovik.

Zastupana je jednim vrlo dobro odranim primjerkom i mnogim odlomcima.

 249
Dimenzije:
Promjer 108 mm,
Visina ) 1. 1 . 44
P'^>J<'dnjeg -avja
Debljina I
^
Razmak umbilikusa ?7

Moiiophyllites Suessi Mojs.

E. V, Mojsisovics, Die Ceplialopoden der Mediterranen Triasprovinz, str. 20., tab. LXXIX.,
si. 4. F. V. Hauer, Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog, str. 33. E. Kit ti,
Geologie der Umg-ebuDg- von Sarajevo, Borovac, Trebevi, Blizanac, Paprenik, Grabovik, Gradina
Narodno brdo.

0(1 ove vrsti predlee mi dva vrlo dobro odrana primjerka i vie odlomaka.
Jedan od ovih primjeraka podudara se posvema sa opisom i otiskom E. v. Mojsi-
sovics a, doim se drugi u toliko razlikuje, to mu pretinjci tako stisnuto jedan do
drugoga stoje, da se crte dubljih suturnih elemenata megjusobno kriaju.

Dimenzije:
Promjer ... ..68 55 mm
Visina \ _ . 18 15
P^^^J^^^^eg zavoja
Debljina I . . 14 9

Razmak umbilikusa 37 29

Odio II. Ammonea trachyostraca.

1. CERATITOIDEA.
FamiHja: Meekoceratidae.

Rod: Proteusites Hauer.

Proteusites Kellneri Hauer.

F. V. Hauer, Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulo^, str. 27., tab. VIH.,
si- 1. 4. Isti, Die Ceplialopoden aus der Trias von Bosnien, II., Haliluci, str. 31.

Od
ove vrlo promjenljive vrste predlei vie dobro odranih primjeraka, koji se
podudaraju posvema sa opisom i otiskom F. v. a u e r a.

Proteusites robustus Hauer.

F. V. Hauer, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, I., str. 20., tab. VI., si. l.a-c.
Povrina ljuske pokrita je na posljednjem zavoju sa dvanaest dobro razvijenih
nabora, koji svravaju na umbiHkalnoj bridi u tupim, pupiima slinim nabreklinama.
Lobni crte i oblik podudara se sa opisom i otiskom F. v. Ha u era.
Dimenzije:
Promjer 56 47 mm
Visina ^ 21 18
Debljina ^^'^l'^'n^S navoja
j
30 22
Razmak umbilikusa 20 14
Promjeru i>=100 odgovara visina 39, debljina 50, te razmak umbiliku sa 32 tn/ii.
 250
Proteusites aiigustus Haiier.
F. V. Hauer, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, I., sr. 21., tab. IV., si. 3. a c.

Zastupana je jednim potpuno odranim primjerkom. Lobni crte i skulptura ljuske

podudara se sa opisom i otiskom F. v. Ha u era. Umbilikus je neto iri nego li kod
njegovog primjerka.
Dimenzije:
Promjer 46 mm
Visina \ ,. . 17

Debljina
P'j'^"J^g ^^^ .......
) ig
Razmak umbilikusa 13 77

Promjeru D \{)[)mm odgovara visina 38, debljina 41 te razmak umbilikusa 29 mm.

Familija: Dinaritidae.

Rod: Ceratites de Haan.

Ceratites multiiiodosus Hauer.
F. V. Hauer, Die Cephalopoden des bosnischen Musclielkalkes von Han Bulog, str. 12., tab. HL,
si. 1. ac.

Ova je vrst zastupana sa jednim vrlo dobro odranim primjerkom. Zavoji pokrivaju
se do polovine. Umbilikalna plolia upada okomito. Na umbilikalnoj bridi posljednjeg
zavoja nie se 19 jakih pupia, koji su sa jakim rebrima spojeni sa isto tako jakim
lateralnim piipciima. Dalje prema vanjskoj strani pomnoaje se broj rebara te svravaju
slabije razvijenim marginalnim pupiima, kojih imade40na marginabioj bridi posljednjeg
zavoja. U blizini niza lateralnih pupia, postaju rebra deblja i tvore tako drugi niz
slabo razvijenih lateralnih pupia,
Lobni crte posjeduje tri sedla i dva lobusa cisto ceratitnog znaaja.

Dimenzije:
Promjer 60 mm
Visina ^ 1. . 24
posljednjeg zavo.,a
Debljina]
Razmak umbilikusa 20

Ceratites labiatus Hauer.

F. V. Hauer, Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog-, str. 13 , tab. V.,

si.i.af. Isti, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien, ., str. 31. E. Kittl, Geologie der Umgebung
von Sarajevo, Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt, sv. LIH,, 1903., Blizanac, Paprenik, Borovac.

Predlei jedan primjerak ove vrsti, koji se potpunoma podudara sa opisom i

otiskom F. v. Hauera. Isti mjeri u promjeru bb min.

Ceratites striatus Hauer.

F. V, Hauer, Cephalopoden aus der Trias von Bosnien I., str. 15., tab. IV. si. 1. a c. Isti, Cepha-
lopoden aas der Trias von Bosnien . Haliluci, str. 31.

Zastupana je kamenitom jezgrom, koja pokazuje izvanredno dobro odran lobni

crte. Na kamenitoj jezgri razvijene su slabe, na daleko se nalazee brazde, koje siu
do u blizinu eksternog dijela, ali ne prelaze preko njega. Umbilikalna brid je obla.
 251
Eksterni dio irok, svog-jen. Lobni crte podudara se potpunoma sa otiskom i opisom
F. V. Hauera.
Dimenzije:
Promjer 54 mm
Visina ) ^ . 22
P^^lj^d^J^g --^-.V^
Debljina} 21

Razmak umbilikusa 20

Ceratites crasseplicatus Hauer.

F. V. Hauer, Cephalopoden aus er Trias von Bosnien str. 16., tab. IV, si. 2. a c. E. Kit ti,

Geologie er Umgebung von Sarajevo, Blizanac, Paprenik.

Ova sa vrsti Cer. striatus veoma slina vrsta, Zastupana je o^ornjom polovinom
vrlo dobro odranog primjerka. Kuica se sastoji od pet zavoja, koji se pokrivaju do
polovine visine postranih ploha. Odlomak pokazuje sve do svretka posljednjeg zavoja
jake, na blizu razmjetene nabore. Na polovini posljednjeg zavoja ima ih 11. Na poetku
posljednjeg zavoja su zavoji deblji nego li visoki, na koncu vii nego li debeli. Postrane

plohe su primjereno svogjene.

Uzdune pruti manjkaju.
Lobni crte ne razlikuje se od lobnog crtea vrsti Cer. striatus.

II. TROPITOIDEA.

Familija : Tropitidae.

Rod: Acrochordiceras Hjatt.

Acrochordiceras eiiode Hauer.

F. V. Hauer, Cejjhalopoden aus er Trias von Bosnien I., str. 24., tab. VII., si. 1. ac. E. Kittl,
Geologie er Umgebung von Sarajevo, Blizanac, Paprenik, Grabovik.

Zastupana je dvijema vrlo dobro odranim primjercima. Zavoji rastu brzo u

visinu i irinu. Primjereno zaobljeni eksterni dio prelazi postepeno u sasma malko
svogjene postrane plohe, koje dosiu najveu debljinu u donjoj treini postrane visine,
odakle padaju prema umbilikalnoj bridi.
Skulptura ljuske i lobni crte podudaraju se posvema sa opisom i otiskom F. v.

Hauera.
Dimenzije:
Promjer 125 88 mm
Visina ]
. 60 44
-
,

1
posliednia
J
zavoia
Debljma) ^ '
43 29
Razmak umbilikusa 15i0
 252
Popis vrsta.
Strana Strana
997 P 7

. 239
Paranautihis indifferens Hauer 227 . 239
99A 240
Germanonautilus pohjgonina Hauer 99S pseudopauli nov. vrsta .... . 240
Pleuronautilus Mosis Mo]s 99Q 241
longinodosus nov. vrsta 99Q 241
,

9 , 242
941 242
231 , 243
949 ^fudevi ^fIexuos4is Mojs.^ Hauer. . 244
quadrilahiatiis Hauer 232 245
944 246
944 246
944- 247
234 248
94/1 3fo7iophylHfes fip]i(ierophylhis Hauer . 248
94f^ 249
04 249
04 . 249
O4 , 20
947 250
. . 237 250
dontianus Hauer 237 250
Seebachi Mojs . . . 238 Hauer
crasseplicatns . 251
. . . 238 Acrochordicerns enode Hauer 251
reductns Mojs . . . 239

Tuma tabla.

Svi otisnuti primjerci nalaze se u zbirci zemaljskog- g-eolokog- zavoda u Sarajevu. Sve slike odgo-

varaju naravnoj veliini primjeraka.

Tabla I.

Slika 1. Ptychifes StoticzJcai Mojs.

2. Proai'cefites cU'hus Hauer. N. umbilicus.

,. 3. Lobni crte vrste Pararcestes ventricosus Hauer.
4. Proarcestes quadrilabiafus Hauer.

,.., b, c; 6. a, b. Pleuronmiiilns lonc/inodositft nova vrsta.

Tabla II.

Slika 1. a, b, c. Ptyc]iites Govinda Diener.

2. a, b, c. ^?se?ffZo/)aMZi nova vrsta.

Tabla III.

Slika 1. a, b. Ptychites JEveresti Oppel.

2. a, b, c. Ptyc,kites Bosnensis nova vrsta.

Tabla IV.
Slika 1. a, b^ e. PtycJiites multilobatus nova vrsta.

2. Lobni crte naeg primjerka vrste Ptyc.hites Everesti Oppel.

Tabla .
Slika 1. a, b^ c; 2. a, b. Arthaberites Katzeri nov. vrsta.

Zemaljska tamparija u Sarajevu. .

G lasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911.

Tabla IV.
. 1. i 2. Turi na: Novo nalazite crvenog
Han Bulokog Ptychitnog vapnenca
kod Sarajeva.

lb
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 191 1.

Tabla Y.
. 1. i 2. Turina: Novo nalazite crvenog
Han Bulokog Ptycliitnog vapnenca
kod Sarajeva.
 Sarajevo, juli septembar. 1911. , .

GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA
BOSNI I
U

HERCEGOVINI.
8
.
Katalog grkih vaza u bos.-lierceg. zemaljskom muzeju
u Sarajevu,
Priopio

Edmund Bulanda.

Uvod.
Postanak svoj duguje zbirka vaza bos.-berc. zemaljskog muzeja opsenim plano-
vima pokojnoga ministra dravnih financija Benjamina pl. Kallaja, koji je htio Sarajevo
uzvisiti na sredite naunoga istraivanja na Balkanskom Poluostrvu. Kao sve druge
discipline obdario je i arheologiju tako obilnim sredstvima, da se je mogla dati na
sabiranje i u podrujima, koja su udaljena od njezinoga pravoga odregjenja. Tako je

osnovana kolekcija grkih vaza, polazei od jednog malog dara, to ga je g. 1886.

darovao muzeju suosniva njegov Dr. Julije Makanec (f 1891.), koji se je kao lijenik-
pratioc bosansko-hercegovakih hadija taknuo i junih zemalja. Da bi se stvorila
zbirka, koja e opsizati to vie nalazita i razdoblja, putovao je u godinama 1895. 1900.
po nalogu zemaljskog muzeja g. Konstantin Gerojannis iz Preveze u Epiru po Jonskim
Otocima, Srednjoj Grkoj, Kikladima i Spora dima, sve do Roda. Preteni dio zbirke
tvore njegove steevine^ budui se je muzej inae, osobito kasnije, u keramici ograniio
samo na privatne akvizicije, osobito iz bliih nalazita tako su neki eksemplari nabav-
:

ljeni od potkonsula Piska, iz ostavtine ravnatelja zagrebakoga muzeja Sime Ljubia,

od nekog trgovca u Baru i t. d.

Opisana zbirka vaza ne moe se usporediti s velikim evropskim zbirkama ni
brojem ni ljepotom primjeraka, jer mnogih grupa nema u njoj nikako, a druge su
opet nedostatno zastupane. To i jest razlog, to nijesam mogao dati u ovom katalogu
povijesti stare keramike, ve sam samo vaze to jednostavnije po vremenu u grupe
svrstao. Unutar svake grupe nastojao sam, da posude po obliku svrstam, premda
znam, da gdjekada postoje velike tehnike razlike izmegju dvije posude istoga oblika.
Jer je katalog namijenjen ne samo strunjaku ve i laiku, nastojao sam, da izbjegnem
mnotvu odjela, ali sam pred svaku grupu vaza stavio nekoliko uvodnih primjedaba,
kojih nema u pravom katalogu, a koje mi se ipak, zajedno s literaturnim navodima,
ine potrebitim. Svi podatci o podrijetlu uzeti su iz muzejskog inventarnog kataloga.
Gdje nema druge napomene, zna se, da je eksemplar nabavio g. Gerojannis.
Ovo malo uvodnih primjedaba doputa mi, da najsrdanije blagodarim svima
onima, koji su me bilo kako pomogli pri radnji. Hvalu dugujem intendaturi muzeja,
 254
na pose g. odjelnom predstojniku u m. Kosti Hormannu za prijaznu dozvolu, da obradim
vaze. Od srca zahvaljujem kustosu antikne zbirke zemaljskog muzeja dru Karlu Patschu,
to me je uvijek susretljivo podupirao pri mojem radu u muzeju pri ispitivanju mate- i

rijala.Navedene biljeke o postanku zbirke vaza potjeu iz njegovih prijaznih saopenja.

Napokon budi na ovom mjestu izreena najsrdanija hvala mojim profesorima Petru
vitezu Bienkowskomu i dvor. savjetniku Emilu Reisehu za sve savjete, koje mi dadoe
o grupiranju i odregjivanju vaza. Dobrohotnim posredovanjem g. Bienkowskoga povjerila
mi je i sama intendatura ovu malu zadau
Rim u sijenju 1911.
*

Kratice.

Jolm L. Myres and Ohnefalsch-Richter, A Catalogue of the Museum with a ehronicle

of excavations undertaken since the Britisch Occupation and tlie introductory notes on Cypriote Arehaeolog'y,
Oxford 1899 = Myres and Ricliter, Catalogue.

Ohnefalsch-Richter, Kypros, die Bibel und Homer, Berlin 1893 = Ohnefalsch-Richter, Kypros.
Maxime Collignon et Loois Couve, Catalogue des vases peints du musee national d' Athenes,
Pari 1904 = Coliignon-Couve, Vas. d' Athenes.
E. Pottier, Vases anticjues u Louvre, Pari 1897 = Pottier, Vas. Louvre.

. Masner, Die Sammlung antiker Vasen und Terrakoten im k. k. osterreich. Museum, Wien
1892 = k. Masner, Katalog.
A. Conze, Zur Geschichte der Anfange griechischer Kunst, Wien 1870 = Conze, Geschiehte der
Anfiinge.
A. Dumont et I. Chaplain, Les ceramique8 de la Grece propre, Pari 1888 = Dumont et Chaplain,
Les ceramiques.
Revue archeologique, Pari = Rev. arch.
Jahrbuch des Kais. deutschen archaologischen Institutes, Berlin = Jahrbuch.
*

Kiparska keramika.

Slika 1. Poklopac pikside br. 114.

str, 1.
Svrstavajui kiparske posude oslonio sam
3.), na njibovu tehniku obradu, ne obzirui
se, po primjeru
se
. Masnera (Katalog,
na razdiobu, koju daju ^
 255
i Richter (Catalogue, str, 36. i dalje). Time dodue dolazimo na vie grupa, ali ba
te laiku, koji posjeti muzej, najzornije pred oi dovode razvoj ove keramike. Malen
broj kiparskih primjeraka nae zbirke pripada bronanoj periodi (2500 pr. Hr. do
800 pr. Hr. uspor. S. Birch . . Walters,
History of ancient p ttery, London 1905,
str, 237 i d.) t. j. mikenske posude. Jer kod ovih posuda
opsie predmikenske i

nema nikakove naznake nalazita, inilo mi se zgodnim, da kod svakoga primjerka

nae zbirke upozorim na analognu kiparsku posudu sa pozitivno poznatim nalazitem.
Kako su posude dobro sauvane, moemo odmah razabrati, da potjeu iz gro-
bova. Drao sam nunim, da u muzejskom inventaru navedena mjesta, gdje su kup-
ljene, naznaim onako, kako je .
Gerojoannis pribiljeio, premda sam o njima
sumnjao ba na temelju popratnih biljeaka, koje je isti Gerojannis posudama dodao
(usp. n. pr. br. 12.).

Br, 29. 31., koje je muzeju darovao dr, Makanec imali bi potjecati iz Kipra.
Ali jer kod ova tri primjerka nema spoljanjih obiljeja za pouzdano odregjivanje, ne
smijemo ih ni jednoj od postavljenih grupa pridruiti pa ih stoga dodajem u dodatku.
O kiparskoj keramici usp. uz djela, navedena kod pojedinih primjeraka jo: G.
Perrot et Ch. Chipiez, Histoire de l'art. sv. III., str. 648. i d.; E, Pottier, Catalogue
des vases ant, de terre cuite, sv. I., str. 82, i d,; F. Diimmler, Athen. Mitt., sv. XI.
(1886), 206. d.; sv. XIIL (1888). str. 280. i d.
str. i

Grupa: Gragjena prostom rukom. Crvenkasta glina.

1. Nedovoljno
ispeena. Bez prevlake uresa. i

Br. 1. (19.).

Kaleasta zdjelica, vis. 0*072, promjer otvora 0*145, s visokom rukom, slo-

enom od dvije postrance splotene grane, koje su na kraju spojene utiskom prsta.
Nabavljena u Ateni.
Usp. oblik, Myres aud Richter, Catalogue, tab. II., 266.
Grupa: Gragjena prostom rukom. Prevlaka naraasta do blijedo
2.

crne. Nedovoljno ispeena. Ornamenat pokien u relief.

Br. 2. (10.), slika 2.

Slika 2. Posuda iz Atene.

Posuda vis. 0'154, promjer otvora 0*09, bez noke, samo malo splotena, prama
gore suena, sa dvije uske za provlaenje vrpce. Sa obadvije strane megju ukama
kratki, valovit ornamenat nalik na zmiju. Nabavljena u Ateni.
 256 -

Br. 3. (7.), slika 3.

Kuglasta boca, vis. 0"15, dolje splotena, sa dugim, uskim grlom, lijevkastim
vrhom, s jednom rukom. Oko trupa tee prsten, prekinut sprijeda prugom od tri

dijela. Nabavljena u Ateni.

Usp. Myres and Richter, Catalogue, tab. II., 255.
3. Grupa. Prostom rukom ragjena. Presvlaka blijedo crna do sjajno-
crvene. Graviran ures.

Br. 4. (135.).

Brokva, visoka 0*136, kuglasta, dolje splotena, sa prilino uskim grlom i

lijevkastim otvorom, s jednom rukom. Rombi i kose kocke, sve rafirano. Oko grla
pa do nastavka trodjelna pruga.
Nagjena na Kipru a nabavljena na Amorgosu. Usp, oblik u Ohneklsch-Richter,
Kypros, tab. CL. 7.

Br. 5. (16.)

Polukuglasto crpalo, visoko 0*03, promjer otvora 0*07, sa visokom rukom i

etiri
Ateni. Sr. .
bradavice po rubu. Samo ruka pokiena eig-cag ornamentom. Nabavljeno u
a. Richter. Gat. A. II. 27.

Br. 6. (21.), slika 4.

Kuglasta posuda, visoka 0*054, promjer otvora 0*07, sa visokom rukom i cijevi

za isticanje. Vani po rubu cig-cag ornamenat. Nabavljena u Ateni.

Slika 3. Boca iz Atene. Slika 4, Posua za sisanje iz Atene.

Br. 7. (136.)

Brokva, 0*115 visoka, kuglasta, sa dugim grlom, gotovo ravnim izljevom (Aus-
guss), s jednom rukom. Rutvice poredane okomito jedna do drago. Na vratu u naokolo
dva reda krugova. Uparane linije ispunjene su bijelom kredom. Nabavljena na Amorgosu.
O sasvim slinoj brokvi uspor. Th. Lau, Griech. Vasen, tab. II., 2.

Br. 8. (155.)
Brokva, 0112 visoka, krukasta, s kratkim grlom, ravnim otvorom, s jednom
rukom. Koncentriki krugovi spojeni su megjusobom odgovarajuim brojem pravih
crta. Oko grla teku dvije pruge krugova. Uparane crte ispunjene su bijelom kredom.

Nabavljena u Ateni. Usp. istu formu i dekoraciju u Ohnefalsch-Richtera, Kypros,

tab. CCXVI. 7, 12,
 257
4. grupa. Na kulu ragjena. ukasta glina. ukasto-crven a pre-
svlaka. Bez uresa.

Br. 9. (11.), slika 5.

Kuglasta boca, visoka 0*163, sa dva puna izljeva na mjesto ruki, sa irokim
grlom i dvije rupe na rubu otvora. Nabavljena u Ateni.
grupa. Na kolu ragjena. Bez presvlake
5. ali s tamno-smegj i m do
blijedo-crnim ornamentima.

Slika 5. Boca sa tri grla. Oba postrance nisu uplja. Slika 6. Bavasta boca iz Atene.

Br. 10. (8.)

Pehar, visok 0'082, promjer otvora 0'102, sa dvije male ruke, koje su gotovo
posve plosnato prilegle i s prilino visokom nokom. Iznutra i izvana po trupu i oko
ruba crna pruga. Noka i ruka pokrivene su crnilom. Nabavljena u Ateni.
Usp. n. pr. Collignon et Couvc, Vas. d'Athnes, tab. V., 54; Myres and Richter,
tab. IV., 953a, Pottier, Vas. Louvre, sv. I., tab. 7 A 103 i Rev. Arch. sv. XXXIV.,
tab. IV., 4.

Br. 11. (59.)

Kupa, visoka 0*089, promjer otvora 0-11. Isti oblik, glina i isti ures kao u
br. 10. Usna malo oteena. Darovao dr. Makanec.

Br. 12. (153.)

Boica, visoka 0 093, nezgrapna, dolje splotena, s kratkim grlom, ravnim otvo-
rom, sjednom rukom. Po trupu u naokolo pruge. Nabavljena u Ateni.
U muzejskom inventaru nalazi se ova biljeka trgovca
Ohnefalsch-Richteru nagjena zajedno s
Gerojannisa:
glinenim posugjem mikenskih vrsta."
.
Usp. Myres and Richter, Catalogue, tab. IV. 994.

Br. 13. (181.)

Brokva, visoka 0*1 79, kuglasta, grlo se prama kraju suzuje, otvor gotovo nalik
na list od djeteline, s jednom rukom. Tri okomite pruge dijele posudu u tri polja,
 258
od kojih je svako ispunjeno sa dvije diagonalne prate, koje sastoje iz pet crta. Grlo
je do nastavka ureeno vodoravnim krugovima. Nabavljena u Ateni.
Usp. n. pr. Myres and Ricliter, Catalogue, tab. IV., 1048.

Br. 14. (157.)

Vrc, visok 0*175, nezgrapan, s nokom, kratkim grlom, otvorom nalik na list

od djeteline, ruka neto povia, sa brazdom po sredini. Na obje strane sistemi krugova,
a megju njima su mali koncentricki krugovi. Po grlu u naokolo pruge. Nabavljen
u Ateni
Usp. naznaku . Gerojannisa broju 12.
0 obliku i dekoraciji usp. Myres and Richter, Catalogue, tab. IV., 1057 a, takogjer
Rev. arch. sv. XXXIV., tab. IV., 3.

Br. 15. (64.)

Vr, visok 0*204, isti oblik sa br. 14. Na obje strane ima trostruki sistem krugova,
povrh njih, okomito, u naokolo pruga. Darovao dr. Makanec.

Slika 7. Plitica iz Atene. Slika 8. Amfora iz Atene.

Br. 1( (154.), slika 6,

Boca, visoka 0'173, bavasta, sa dolje proirenim, lijevkastim grlom i jednom

rukom. Dvostruki sistem krugova oko bradavice u relijefu, na t. zv. strani od vranja.
S prijeda i ispod ruko sistem rafiranih romba, s crticama, koje dolje divergiraju.
U okolo grla krugovi. Spoljanja strana ruke ureena je cig-cag crtom. Nabavljena
u Ateni.

Br. 17. (60.)

Brokva, visoka 0*142, kuglasta, s jednom rukom, s grlom, koje se gore suzuje.

Usna odlomljena. Ima tragova linearnog uresa.Darovao dr. Makanec.

Br. 18. (26.), slika 7.

Plosnata plitica, promjer 0 26, sa dvije zailjene horizontalne ruke. Iz nutra

koncentriki krugovi, iz vana po dnu u sredini etiri u nakrst spojena trokuta, crni

krugovi prekinuti jednim crvenim, pet kariranih trokuta u pet svastika- ornamenata.
Nabavljena u Ateni.
Usp. Pottier, Vas. Louvre. Sv. I., tab. 8., A. 111.
 259
Br. 19. (24.), slika 8.

Amfora, visoka ()'19, sa dvije okomite ruke na trupu. Na ramenu u naokolo

pruge. Na trupu s obje strane, izmegju dva karirana polja, prosto okno s jednom
slikom. Spreda ptica (guska?), od straga stilizirano stablo. Nabavljena u Ateni.
6. grupa. Ragjeno na kolu. Crna presvlaka, bijeli ornamenti.

Br. 20. (25.)

Amfora, visoka 0"208, sa dvije okomite ruke na trupu. Na grlu crni, koncen-
triki krugovi u bijelom polju. Na ramenu valoviti nizovi bisera i kruni ornamenat.
Na trupu niz deltoida bijele boje. Nabavljeno u Ateni.
Usp. o obliku i dekoraciji: Myres and Richter, Catalogue, tab. V., 1175.

81ika 9. Slika 10. Slika 11.

Boca iz Amorgosa. Boca iz Atene. Boca sa dvije ruke iz Atene.

Br. 21. (69.)

Amfora,visoka 0-238, na usni i na grlu oteena. Istog oblika i uresa kao

br. 20.Darovao dr. Makanec.
7. grupa. Ragjeno na kolu Presvlaka crvena poput opeka i mutna.
Ornamenat zagasito crn.

Br. 22. (137.) slika 9.

Boica, visoka 0066, dolje splotena, s uskim, odvojenim, lijevkastim grlom,

s jednom rukom. Po trupu i grlu u okolo pruge. Na ramenu koncentriki krugovi.
Nabavljena na Amorgosu.
Usp. . Masner, Katalog br. 21. i 22.

Br 23. (165.), slika 10.

Boca, visoka 0*096, bavasta, s jako odvojenim, Ijevkastim grlom, s jednom

rukom. Na badnju i dnu koncentriki krugovi. S obje strane idu u naokolo grla pruge
a megju njima sprijeda rafirani rombi; ostraga ima svastika. Nabavljena u Ateni.
Usp. Ohnefalsch-Richter, Kypros, tab. CCXV1., 26.
 - 260
Br. 24. (158.), slika IL
Boca, visoka 0.126, kuglasta, dolje s plotena, s dolje rairenim, lijevkastim grlom
i ruke. Okomito i vodoravno teku u naokolo pruge. Prazna povrina ispu-
sa dvije
njena je s koncentrikim krugovima. Nabavljena u Ateni.

Br. 25. (169.), slika 12.

Brokva, visoka 0 133, kuglasta, dugim grlom, otvorom nalik na

s list od djete-
line, s nokom i s jednom rukom. Po ramenu u naokolo pruge. S obje strane oboda
ima po jedan krug. Ruka Ijestviasta noka pokrivena, crna. Nabavljena u Ateni.
8. grupa. Ragjeno na kolu. ukasta presvlaka. Slikarije sa crnim
do tamno-crvenoga firnisom.

Slika 12. Brokva iz Atene. Slika 13. Posuda iz Atene.

Br. 26. (156.)

Zdjelica, visoka 0062, promjer otvora 0*127, polukuglasta, s vodoravnom, otro
zailjenom rukom. Po rubu teku u naokolo krugovi. Iz sredine dna razilaze se zvjezdo-
liko pruge u pravcima. U poljima karirani rombi. Gornja strana ruke pokrivena je
sa sistemom pruga. Nabavljena u Ateni.
Usp. biljeku k br. 12.
Usp. jo Myres and Richter, Catalogue, tab. III , 301. i Furtwangler-Loeschke,
Mykenische Vas., tab. XII., 80.

Br. 27. (168.), slika 13.

Brokva sa vrijeslom, visoka 0*084, nalik na stisnutu kuglu, ali s produ-

enom donjom polovicom, sa plosnatom, irokom nokom, okomitom cijevi za izlije-
vanje i dvije ruke, koje se veu na povrini punoga grla. Po trupu teku u okolo pruge,
na ramenu sistem trokuta. Nabavljena u Ateni.
Usp. Furtwangler-Loeschke, Mjkenische Vas., tab. XIV. 86., takogjer iz Kjprosa
i Rev. arch. sv. XXVII. str. 193. si. 6., gdje je naznaena literatura.

Br. 28. (9.)

Posuda, visoka 0 079, sa jako splotenim dnom, vrlo kratkim grlom i tri oko-
mite ruke. Po trupu i ramenu teku u naokolo pruge. Na ramenu se nalazi jo megj u
dvije pruge ornamenat u obliku ribje hrptenice. Po dnu se nalazi sistem koncentrikih
krugova. Nabavljena u Ateni.
Usp. biljeku
0 slinom
br.

obliku
usp. takogjer Furtwangler-Loeschke,
(Nauplia).
12.
i dekoraciji
.
usp. Ohnefalsch-Richter,
Vas. tab. IX. 55.
Kjpros,
(Jalisos),
tab.

tab.
CLII.
XV.
4.

95.
 261
DODATAK.
Br. 29. (61.)
Vr, visok 0*162, koji se dolje siizuje, sa nokom i neto nadviscnom rukom.
Odlomljen je prednji dio usne. Bez presvlake i uresa. Darovao dr. Makanec. Navodno
potjee sa Kipra.

Br. 30. (62.)

Vr, visok 0-185^ isti oblik kao br. 29. samo to ruka ne nadvisuje, takogjer
oteen na usni. Kao prijanja posuda bez presvlake i uresa. Darovao dr. Makanec.
Navodno sa Kipra.

Br. 31. (66.)

Boca, visoka 0*131, nezgrapna, dolje splotena, sa odvojenim, ravnim otvorom i

s jednom rukom. Grlo, ruka i gornji dio trupa crno su presvueni a druga polovica

trupa ureena krugovima, koji teku u naokolo. Danas imade jo samo neznatnih tragova
presvlake i uresa. Darovao dr. Makanec. Navodno potjee sa Kipra.

Mikenske posue.
Prava mikenska keramika zastupana je u naoj zbirci samo sa dva primjerka.
Osobito je znaajna za ovaj stil kupa br. 32., posuda, koja dobro prikazuje drugi
mikenski stil. Posuda br. 33 pripada treem stilu. (Uz djela navedena kod odgova-
rajuih posuda usp. G. Perrot i Ch. Chipiez, Histoire de l'art, sv VI., str. 893. i

dalje; E. Pottier, Catalogue des vases ant. de terre cuite, sv. I., str. 181. i dalje;
S. Birch. . . Walters, Historj of ancient potterj, sv. I ,
str. 269. i dalje; A. Riegel,
Stilfragen, Berlin 1893., str. 113. i dalje.)

Ovim dvjema izrazito mikenskim posudama prikljuujem kao treu posudu br. 34.,
amforu sa otoka Salamine. Ali ona ne spada vie u mikensku perijodu, ve onoj grupi
vaza, koje tvore prijelazni stepen megju mikenskim i geometrijskim stilom (usp. S.
Wide, Graberfunde aus Salamis, Athen. Mitt., sv. XXXV. [19U0.], str. 17. i dalje).

Nasluujemo, da je ova klasa posuda dulje vremena trajala, jer geometrijski stil nije

mogao slijediti neposredno za mikenskim s toga razloga, to se jo nikad nijesu nali

u jednom te istom grobu izraziti predstavnici ovih dviju vrsta (usp DragendorS, .
Thracische Graber, str. 117, 2. Hiller von Gaertringen, Thera, Berlin 1903., sv. II.

i Wide, Jahrbuch, sv. XV. [1900.|, str. 49. i dalje).

S.

Na ovu su klasu posuda naili najprije na Salamini, s toga njoj pripadajue egzem-
plare zovu ili salaminskim vazama (usp. Dragendorff, o. c, str. 172.) ili ih veu
mikenskim posudama kao zadnju grupu ovoga stila pod oznakom: mikenska slikanja
s firnisom, salaminska vrsta (usp. Botho Grae?, Die antiken Vasen von der Akropolis

zu Athen, Berlin 1909., svei I., str. 22. i dalje). Megjutim su posude ovog pre-
laznog stepena nagjene i na drugim mjestima u Grkoj, tako da moramo uzeti, da
su bile openitije rairene nego li se dosele uzimalo. 0 ovim grupama posuda usp.
S. Wide, Jahrbuch, sv. XV. (1900.), str. 49. i dalje, si. 103., 104., 106, 108110.;

AeAtlov dL^yoLio\o^[v.6v 1892., str. 73.; 'Ecp[Xcp? ap^aio}.. 1895., str. 220.; Journ. o! Hell.
Studies, sv. VIII. (1887.), str. 69.; Fr. Winter, Athen. Mitt., sv. XII (1887.), str. 223.
i dalje; Americ. Journ. o! archaeol. 1897., str. 252. i dalje; 1900., str. 444. i dalje;
1901., str. 302. i dalje.
 262
Br. 32. (696.), sUka 14.
Kupa, visoka sa dvije vodoravne ruke, na vrlo
0-184, promjer otvora 0-146,
visokoj noki (srednji dio,
Sa obadvije strane trupa po dva volaka (
koga nema, nadomjeten je sadrom). Usna je malo oteena.
brandaris)^ a pored njih s jedne strane
dva stilizovana cvijeta jedna rozeta a s druge jedna rozeta i nekoliki potkovasti orna-
i

menti. Inae imade samo na noki tragova pruga, koje teku u naokolo. Fina, ut-

iz
nabavljeno u Jalisu (Rod).
Usp. A. FurtAvangler und G. Loeschke,
Jalisa i Dumont i Chaplain, Les ceramiques, tab.
.
kasta glina sa bjelkastom presvlakom. Ornamenti su od crnosmegjega firnisa. Nagjeno

Vas.,
III., 6
tab. VIII., 47 ,
takogjer

Slika 14. Kupa iz Jalisa (Koos).

. 33. (685.)
'

Kupa, visoka 0*08, promjer otvora 0*121, suzuje se jako prema dolje, s malom
nokom i okomitom rukom. U naokolo pruge a na gornjem dijelu trbuha megju
ukastom presvlakom.

,
dvije pruge jo sistemi trokuta. Fina, iena, glatka glina sa
Ornamenti od svjetlo-smegjeg firnisa. Nagjena i nabavljena u Jalisu (Rod).
Usp. radi oblika n pr. Furtwangler-Loeschke, Vas. tab. VIII. 48.

Br. 34. (171.)

Mala amfora, visoka 0*103, sa dvije ruke na trupu. Grlo pokriveno crnilom.
Na ramenu u okolo pruge. Na trupu u obje strane po jedna valovita crta, dok su ruke
ureene okomitim crtama. Grlo je iznutra firnisano, glina je svjetlo smegja, na povrini
vie sivo-smegja, firnis je crnkast Nagjena na Salamini a nabavljena u Ateni.
i blijed.

Usp. o slinoj posudi Botho Graef, Die ant. Vas. von der Akropolis, svei II.
tab. Vili. 237.
Geometricka keramika.
Geometrike posude, koje spadaju najbolje sauvanima naega muzeja, poredao
sam po zemljama, kako to predlae S. Wide (Jahrbuch, sv. XIV. 1899.) p. 26 i dalje,
u opravdanom osvjedoenju, da svaki grki kraj pokazuje po jedan domai geometriki stil
za se. Unutar ove, u neku ruku topografske suvislosti, poredao sam posude po obliku
i ako sam si svijestan da su esto, unutar geometrikoga stila, dvije posude istog oblika
vremenom jako udaljene. Muzej ima samo atike i bojotske robe. Atiki primjerci
 263
pripadaju klasi dipilonskoj; tako obino zovu ovu vrst posuda po vrlo bogatim nalazima
na dipilon-vratima u Ateni. U naoj zbirci nema ni jedne od onih velikih karakte-
ristinih posuda ovog stila, koje slue kao grobne are. Samo dva fragmenta spadaju
amo, br. 48 i 49. Za fragmenat br. 61, koji je uvrten megju bojotske posude moram
priznati, da dvojim, dali je pravo uvrten. Bojotska mala zdjelica br. 56 ve je okrajak
geometrikog stila i po vremenu
usp. S. Wide, Jahrbuch, sv. .
usp. Boehlau, Boiotische Vasen, Jahrbuch, sv. III. (1888.) p. 325.
blii protokornitskoj grupi
(1899.) p. 188 i dalje;
i)

0
atiko-geom. posudama
bojotsko-geometrikinia
i dalje; S. Widc,
Jahrbuch, sv. XIV. (1899.) p 78. i dalje.

a) Atika grupa.
Br. 35. (13.), slika 15.

Slika 15. Posua iz Atene. Slika 16. Posua iz Atene.

Velik vrc, visok 0'324, promjer otvora 01 7, grlo je neto oteeno, ruka
nadviena i spojena od prilike u sredini jednom gredicom s grlom posude. Preteu
vodoravne pruge, ali na ramenu okomite. Ruka i usna pokriveni su crtama. Oko
ruba u naokolo pruge i prutia od kukastih kriia- Grlo je razdijeljeno u pet polja,
od ovih je ispunjeno srednje svastikom a etiri okrajna po jednom pticom. Svako je

polje jo ureeno sa svakovrstnim cig-cag crtama, zrnastim i valovitim crtama,

rafiranim trokutima i stilizovanim cvijeem. Ostatak je grla opet ureen sa est
pruga a megju svake tri imade prutia od kukastih kriia. Na ramenu ima niz ra-
firanih okana, nalik na omfalos, koji su rastavljeni jedan od drugoga po jednom
okomitom cig-cag crtom. Trup je ureen s \4)doravnim prugama, megju svake tri tee
jedan put prutia od kukastih kriia a drugi put prutia od krugova, koji su pove-
zani tangentama. Donji dio posude pokriven je sa dvije iroke, crnkaste pruge. ukasta
glina a firnis crn prelazei u crnu boju. Nagjen nabavljen u Ateni.
O slinoj posudi usp. 'Ecpepiep^ ^. i

1898. II. IV^. 8.

 264
Br. 36. (159.), slika 16.

Mala amfora, visoka 0*146, sa dugim, lijevkastim grlom dvije ruke na i

trupu. Usna malo oteena Na grlu teku u naokolo pruge, zatim meandar-ornamenat
i oko pruge piknjasta crta. Rame je crno firnisano. Na trupu imadu s obje strane
megju dvije okomite pruge sa ornamentom linearnim i u obliku ribje hrptenice po
jedan etverolist sa vie zvijezdica. Donji dio trupa i noka firnisovani. Ruka je

pokrita prugastim crtama. ukasta glina, crnkast firnis i tragovi crvene boje. Nagjena
i nabavljena u Ateni.
0 slinoj posudi usp. Annali di corr. arch. sv. XLIV. (1872.) tav. d'agg. ili. 7.

Br. 37. (1<0.)

Mala amfora, visoka 0'096, sa visokim, irokim, gotovo lijevkastim grlom, sa
dvije okomite ruke (jedna je odlomljena) i nokom. Megju po tri pruge, to teku u
naokolo ima cig-cag crta na grlu. Gornji dio trupa s obje je strane ureen s jednim
reetkastim trokutom. Prostor je izpunjen kukastim ornamentom. Na donjem dijelu
trupa i na noki u naokolo pruge. Glina crvenkasto uta, firnis tamno-smegj. Nagjena
u Atici.
Oblik kao br. 36, samo je noka mnogo vea.

Slika 17, Zdjelica iz Atene. Slika 18. Zdjelica iz Atike.

Br. .38. (172.)

Brokva, visoka 0*164, jednom rukom. Usna oteena.

s lijevkastim grlom i

Na grlu, po rubu i pri prijelazu na trup teku u naokolo pruge. Prazan je prostor
ispunjen svastikom, istokanim krunicama i istokanim crtama. Po ruki je valovita
crta. Glina ukasta, firnis crn. Nagjena i nabavljena u Ateni.

0 vrsti geom. posuda ovoga oblika usp. S. Wide, o. c. Jahrbuch, sv. XIV. (1899.)
str. 204. i dalje.

Br. 39. (167.)

rok vic a, visoka 0*061, s otvorom nalik na list od djeteline, s jednom rukom.
Grlo i ruka ureeni su prugama, koje teku u naokolo. Na ramenu karirani trokuti.
Trup je firnisan. Glina crvenkasto-uta, firnis crn. Nagjena u Atici, nabavljena u Ateni.

Br. 40. (174.), slika 17.

Plitka zdjelica, visoka 0*054, promjer otvora 0*092, polukuglasta, dolje

splotena, sa dvije okomite ruke. Oteena. Sprijeda tri polja, rastavljena s po tri

okomite crte, a ureena s etverolistom. Ostraga dva polja rastavljena prugom u obliku
ribje hrptenice i s okomitim crtama, takogjer ispunjena s etverolistima. Prazan prostor
ispunjen je svastikom i geometrikim pticama. Oko ostalog trupa teku naokolo pruge.
Glina ukasta, firnis tamno-smegj. Nagjena i nabavljena u Ateni.
 265
Br. 41. (1610, slika 18.
Plitka zdjelica, visoka 0'075, promjer otvora 0122, s kratkim grlom, na
usni oteena, sa dvije ruke. Oko ruba i grla teku u naokolo pruge. Na trupu su
sa svake strane po dva polja, rastavljena prugom od okomitih crta i iskockanom sre-

dinom. U svakom polju po jedna ptica. Prostor je ispunjen svastikom i istokanim

krunicama. Ruka i donji dio trupa crveni kao opeka, unutranjost posude tamno-
crvena, ostalo crno firnisano. Glina ukasta. Nagjena u Atici, a nabavljena u Ateni.
O slinoj posudi usp. A. Conze, Geschichte der Anfiinge, tab. VI. 2.

Slika 19. Posuda iz Atene.

Br. 42. (182.), slika 19.

Plitka zdjelica, visoka 0 054, promjer otvora 0089, sa dvije ruke. Megju
rukama s obje strane u ogranienom polju pasu po dva dipilon-konja. Prostor
je ispunjen tokama, cig-cagom i iskockanim trokutima. Na rukama su vodoravne crte.
Iznutra je firnisana. Glina ukasta, firnis tamno-smegj. Nagjena i nabavljena u Ateni.
Usp. A. Conze, Geschichte der Anfange, tab. III. 5.

Br. 43. (185.)

Plitka zdjelica, visoka 0058, promjer otvora 0*074, sa dvije nadviene
ruke. Na gornjem dijelu imadu, izmegju etiri pruge, koje teku u naokolo, s obje
strane sistemi romba. Donji dio i unutranjost posude firnisani su. Glina ukasta, firnis
tamno-smegj. Nagjena i nabavljena u Ateni.
Oblik kao br. 42.

Slika 20. Plosnata zdjela iz Atike.

Br. 44. (176.), slika 20.

Plosnata plitica, promjer 0*206, sa dvije zaokruene ruke. Oteena. Spoljanja

strana ureena je po rubu tokama, koje su tangentama povezane. Slijedi niz koncen-
 266
trikili krug-ova. U sredini su unakrst spojena etiri rafirana trokuta. Usna je pokri-
vena sistemom crta. Unutranjost i ruke firnisani su. Glina ukasta, firnis crven
poput opeke do tamno-smegj i sjajan. Nagjena u Atici, nabavljena u Ateni.
O slinoj plitici usp. Collignon-Couve, Vas. d' Athenes. tab. XV., 347.

Slika 21. Mala ara iz Atike.

Br. 45. (184.), dika 21.

ara, visoka 0-062, promjer otvora 0*066, sa prilino visokom, irokom
nokom i dvije vodoravne ruke na trupu. Na gornjem dijelu posude imade cig-cag
linija izmeg'ju Megju rukama je s obje strane pru-
dvije pruge, koje teku u naokolo.
tia od kukastih kriia, ograniena s po etiri okomite crte. Donji je dio, zajedno
s nokom pokriven s prugama, koje teku u naokolo. Na rukama na rubu noke i

imadu okomite pruge. Iznutra je firnisana. Glina ukasta, firnis svjetlo-smegj (vrlo
oteen). Nagjena u Atici, nabavljena u Ateni.

Slika 22. Brokva iz Atene. Fragmenat amfore sa dva vojnika iz Atene.

Br. 4). (183.)

Mala Kupa, visoka 0045, promjer otvora 0*06, s jednom rukom. Po rubu i
donjem dijelu trupa teku u naokolo pruge a megju njima sistemi cig-cag linija. Ruka
je vodoravno isprutana. Iznutra je firnisana. Glina ukasta, firnis crvenkasto-crn.

Nagjena nabavljena u Ateni.

i

Br. 47. (18.), sUka 22.

Brokva, visoka 0*226, s jednom rukom, s otvorom, nalik na list od djeteline.

Usna malo oteena. Trup ispunjen koncentrinim krugovima. Unutar sredinjega

 267
kruga od ova tri sistema krugova nalaze se mali krugovi, povezani tangentama. Prazni

prostor megju sistemima krugova rese manji sistemi istokanili krunica. Grlo i naj-
donji dio posude firnisani su. Spoljanja strana ruke ureena je valovitom crtom.
Glina ukasta, firnis crn i sjajan. Nagjena i nabavljena u Ateni.
0 slinim posudama usp. Jalirbuch, sv. XIV., str. 212, si. 90., 91.

Slika 24. Visoka zdjela iz Tebfi.

. 48. (37.), slika 24.

Fragmenat krasne amfore, od prilike visoke 0105. Na njoj ratnik s dvo-
strukim kopljem, bodeem i dipilon-titom. Pred njim stoji jednako oboruani ratnik
na kolima. Dolje, megju ratnicima, gornji dio jedne guske. Na lijevom rubu fragmenta
ima tragova tita jednoga treega ratnika. Prazni prostor ispunjen je tokama, roze-
tama i kukastim crtama. Glina crvenkasto-ukasta, firnis crno-smegj. Nagjen i na-
bavljen u Ateni.

Br. 49. (35.)

Fragmenat grla i ramena jedne vee posude, visok od prilike 0'102.

Na ramenu je pet osoba sa rukama, koje rastavljaju okomite pruge u
uzdignutim
obliku ribje hrptenice. Na grlu ima prutia od kukastih kriia, pruga i ornamenat od
istokane pruge. Glina je crvenkasto-ukasta, firnis crno-smegj. Nagjen i nabavljen u
Ateni.

h) Bojotska grupa.
Br. 50. (14.), si. 2.

Velika zdjela, visoka 0.256, promjer otvora 0*304, na visokoj upljoj noski,
koja se prama dolje proiruje, sa dvije vodoravne ruke. Pokraj svake od njih s obje
strane po jedna bradavica. Rub usne i ruka pokriveni su prugama. Oko ruba ima
cig-cag linija izmegju dvije pruge, koje teku u naokolo. Glavni ures otpada na pravi
trup zdjelice te je rastavljen od ostalih dekoracija i gore i dolje sa dvije crvene pruge.
Cijela glavna pruga raspada u etiri polja ; od ovih u svakom ima orao. Kao u drugih
poznatih zdjelica s orlovima" prikazano je perje ptica na ramenu s povezanim polukru-
nicama, a krila s Ijestviastim motivom u dvije ptice jednostavno pravcima rafirano
a rame i krila spojenim polukruzima. Ptice rastavljaju okomite pruge, jedna od
njih sastoji iz u zig-zag crtu spojenih kovraka, a ostale tri sastoje iz pruga reetkastih
trokuta. Povrina, preostala pod jednom rukom, karirana je. Na noki se nalazi
cig-cag crta megju dvjema prugama, koje teku u naokolo. Dalje slijede okomiti sistemi
valovitih crta i napokon okomito izreetkani trokuti. Pruge, koje teku u naokolo,
 268
odjeljuju pojedine sisteme ornamenata jedne od drugih. Na rubu noke tee takogjer
u naokolo pruga. Iz nutra ureena je zdjelica samo sa tri iroke prutie, koje teku
u naokolo. Glina je crvenkasta, firnis crn, boja crvena. Nagjena u Tebama.
0 slinoj posudi usp. Collignon-Couvc, Vas. d'Athenes, tab. XVIII., 434.

Slika 25. Zdjela iz Bojotije.

Br. 51. (173.), slika 25.

Zdjela, visoka 0'085, promjer otvora 0'205, s jednom rukom i pravokutnim

nastavkom megju dvjema bradavicama na mjestu druge. Oko ruba tee pruga oko-
mitih crta. Glavna ploha razdijeljena je u dva nejednaka polja. U veem su dva orla,
koja na desno lete. Iza svakog orla ima stilizovana palmeta. U drugom polju ima samo
jedan orao. Krila i ramena u svih su izreetkana ili pomou cig-cag ornamenta sainjena.
Prostor ispunjavaju izreetkani trokuti. Najdonji dio posude pokriven je s ispunjenim
trokutima, koji teku u naokolo. Na dnu noke tri su kruga a u sredini njihovoj rozeta,
na usni, ruki i nastavku s bradavicama kratke ravne pruge. Unutranjost je ureena
samo sa pet prutia, koje teku u naokolo. Glina crvenkasta, firnis tamno-smegj. Na-
gjena u Bojotiji.

0 slinoj posudi usp. Collignon-Couve, Vas. d'Athenes, tab. XVII., 429. i XVIII., 431.

Br. 52. (27.), slika 26.

Velika plosnata zdjelica, visoka 0*072, promjer otvora 0*351, sa dvije vodo-
ravne, zaokruene ruke. Rub usne pokriven je sistemima crta, ruka s po tri pruge,
pored kojih teku istokane crte. Oko ruba tee u naokolo jedna pruga i jedna istokana
crta. Oko trupa zdjelice tee zmijolika crta, ispunjena pruticom od kukastih kriia.

Prostor ispunjavaju koncentriki sistemi krugova a svaki je od ovih okruen jednim

glavnim krugom. Glavna scena ograniena je i gore i dolje sa po tri pruge, koje teku
u naokolo. Na dnu noke ima izreetkani osmerolist. Prazni prostor u osmerohstu
 269 ~
takogjer je ispunjen koncentrikim krugovima, unutranjost zdjelice jednostavno je
firnisana. Pet rupa na gornjoj ruki dokazuje, da je ova zdjelica sluila vie za vjeanje
na zid, nego li za dnevnu potrebu. Oteena je. Glina crvenkasta, firnis crn. Nagjena
u Bojotiji.

Slika 26. Zdjela iz Bojotije.

Br. 53. (55.), sliha 27.

Plitka zdjelica, visoka 0*113, promjer otvora 0*165, sa dvije nadviene, plosnate
i iroke ruke. Na rubu usne i oko oboda sistemi crta naokolo pruge. Na gornjem i

je dijelu posude s obje strane ista ornamentacija. Tri polja rastavljena su jedno od
drugoga cig-cag crtama, u srednjem je geometriki konj. U oba postrana polja po
jedan sistem koncentrikih krugova. Slijede u naokolo pruge. Donji dio posude i

unutranjost firnisani su. Svaka je ruka pokrivena jednom okomitom cig-cag crtom.
Crvenkasta glina, crno-smegji firnis. Nagjena u Bojotiji.

Slika 27. Posuda iz Bojotije. Slika 28. Posua iz Bojotije.

Br. 54. (54.)

Plitka zdjelica, visoka 0' 101, promjer otvora 0*155, sa dvije nadviene, plosnate
i ruke. Na rubu otvora su sistemi crta, a oko oboda u naokolo pruge. Gornji
iroke
je dio prugama razdijeljen u polja, od ovih je svako ispunjeno sa tri cig-cag crte

megju dvije prutie ribjom hrptenicom. Na donjem dijelu u naokolo pruge razliito
2
 270
iroke. Ruke su ureene s po jednom okomitom cig-cag crtom. Glina crvenkasta,
firnis crn. Nagjena u Bojotiji.

Oblik slian kao u br. 54.

Br. 55. (65.), slika 28.

Plitka zdjelica, visoka 0 096, unutarnji promjer otvora 0*08, sa irokom usnom,
koja u nj zalazi 0*114, sa dvije okomite ruke. Nema poklopca. Na usni su sistemi
crta i u naokolo pruge. S obje strane, po trupu, po dva polja rastavljena megjusobno
i od ruki okomitim prugama. U svakom po jedna ptica. Prostor pokraj ptica ispunjen
je gore svastikom i istokanom rozetom, a po strani sa dva, odnosno tri karirana tro-
kuta. U naokolo pruge i iroka prutia nadomjetaju ures donjega dijela posude. Na
trupu pod rukama po jedan karirani trokut. Na rukama po jedna prutia i sistem
pruga. Glina crvenkasta, firnis crn i sjajan. Nagjena u Bojotiji.

0 slinoj posudi s poklopcem usp. Collignon-Couve, Vas. d'Athenes, tab. XII., 222.

Br. 56. (162.)

Plitka zdjelica, visoka 0 128, promjer otvora 0*148, suzuje se dolje, s nokom
i dvije nadviene ruke. Na gornjem dijelu s obje strane po tri sistema valovitih crta.
Prazni prostor ispunjen je s horizontalnim, kratkim prugama. Megju dvije pruge, koje
teku u naokolo, i opet s obje strane, a odgovarajui valovitim crtama po tri okomita
sistema crta. Cijeli je donji dio pokriven prugama, koje teku u naokolo, samo izmegju
prve dvije pruge tee naokolo valovita crta. Ruke su po sredini ureene vodoravnim
crtama. Unutar posude tee oko ruba crvena prutia. U dnu su dvije rupe. Glina
ukasto-crvenkasta, firnis crn, boja crvena, gotovo na izmjence. Nagjena u Bojotiji,
nabavljena u Ateni.

Br. 57. (163.)

Malena, plitka zdjelica, visoka 0*04, promjer otvora 0075, dolje splotena,
sa dvije ruke. Megju dvije pruge, koje teku u naokolo s obje strane po tri okomita
sistema pravaca i cig-cag crte. Donji dio posude i ruke firnisane su. Glina svjetlo-
crvenkasta, firnis tamno-smegj. Nagjena u Bojotiji.

Br. 58. (56.)

Malena, plitka zdjelica, visoka 0*045, promjer otvora 0*06, sa malom nokom
i dvije ruke. (Jedna odlomljena). Megju rukama s obje strane cig-cag crta. Dalje
do noke u naokolo pruge. Glina crvenkasta, firnis tamno-smegj. Nagjena u Tebama,
nabavljena u Ateni.

Br. 59. (57.)

Vrlo malena, plitka zdjelica, visoka 0*029, promjer otvora 0*04, sa dvije
ruke. Isti oblik i ornamentacija kao br. 58. Glina crvenkasta, firnis crn, boja crvena.
Nagjena u Tebama, nabavljena u Ateni.

Br. 60.

i plosnatom
(164.), slika 29.

Mala kolutasta brokva, visoka

rukom. Na grlu okomite
0*07, donji promjer 0*06,
cig-cag crte megju dva kruga,
s ^ otvorom
koji teku u
naokolo. Gore, na kolutu u prugama to teku u naokolo, pojedini listovi, na strani
cig-cag pruge i pruge, koje teku u naokolo. Glina crvenkasta, firnis crnosmegj. Nagjena
u Bojotiji.

0 slinoj brokvi usp. . Masner, Katalog, br. 36., tab. I.

 271

Slika 29. Kolutasta brokva iz Bojotije. Slika 30. Ulomak posue iz Teba.

Br. 01. (36.), slika 30.

Fragmenat ruba jedne vee posude, visok 0123. S obje strane tronoga za
kotao stoje dva mua s uzdignutim desnicama. Prostor je ispunjen s etverokutima,

sistemima trokuta, zvijezdom, stilizovanim listovima, kriiem s kukama i koncen-

trikim krugovima, koji su ispunjeni s etiri trake od trolanih eig-cag sistema. Dolje
ima prutia od kukastih kriia s obje strane okruena prugama, koje teku u naokolo.
Glina crvenkasta, firnis blijedo-crn sjajan. Nagjen u Tebama, nabavljen u Ateni.
i

Slika 31. Posuda u obliku konja iz Teba. Slika 32. Brokva iz Teba.

Br. 62. (70.), slika 31.

Posuda nalik na konja, visoka 0*148, duga 0-104, s otvorom u glavi i s jednom
rukom na legjima. 01^ je prije ovjeja s dugakim, izboenim nosom. Oi i usta
naznaeni su bojom, dok su ui i kosa u relijefu izragjeni. Dekoracija prednje strane
posve je geometri ka. Megju dvije vodoravne pruge lee tri izreetkana, okomita tro-
kuta a pod njima prutia od kukastih kriia, ograniena dolje jednom prugom. Na
otvoru, na glavi i na sputenoj kosi ima po jedna cig-cag crta. Od repa ima samo
neznatnih tragova. Ghna crvenkasta, iirnis crn i tragovi crvene boje. Nagjena u
Tebama, nabavljena u Ateni.
2*
 272
Protokorintska" keramika.
Tako zvani protokorintski stil obuhvata, kako su to ve mnogi uenjaci nagla-
sili posude srodne i u obliku i u ornamentiranju s geometrikim i orjentalnim ele-
mentima. (L. Couve, Revue archeol. sv. XXXII. [1898.], str. 213. i dalje.) Sto se
tie triju protokorintskib posuda nae zbirke budi spomenuto, da je br. 63. zapravo
samo po obliku protokorinski, dok obzirom na ornamenat prije pripada zadajem raz-
doblju geometrikoga stila. Isto bi mogli rei o finoj, tankoj ali jo ne tako dobro

izragjenoj glini ove posude. Na sve tri posude samo je linearni ures. Firnis kutije
br. 64. prilino je oteen. 0 ovoj klasi posuda usp. : A. Furtwangler, Arehaologische
Zeitung, 1883., str. 153. i dalje; F. Diimmler, Jahrbuch, 1887., str. 18. i dalje; E,
Wilisch, Die Altkorintische Thonindustrie, Lipsko, 1892., str. 6. i dalje. C. Smith,
Jour. Hell. Stud. sv. XI. (1890.), str. 167.

Br. 63. (63.), slika 32.

s otvorom nalik na list od djeteline (oteen), sa irokim,

Brokva, visoka 0*102,
plosnatim jednom rukom. Cijela posuda pokrivena je krugovima, koji teku
dnom i s

u naokolo, samo se na ramenu nalazi, gotovo jo geometrika, zmija. U praznom. su

.

prostoru, pokraj zmije, sistemi cig-caga. Ima i okomitih pruga megju krugovima, koji
teku u naokolo po grlu. Na ruki su gore okomite, dolje vodoravne, kratke crte.

Glina teka i ukasta, firnis svjetlo smegj. Nagjena u Tebama, nabavljena u Ateni.

0 slinom obliku usp. Annali corrisp. arch. 1877. p. 46 i dalje, tav. d'

agg. CD 1.

Br. 64. (58.)

Kutija s poklopcem, visoka 0*07, promjer otvora 0*102, sa tri iroke, niske
noke. Trup kutije u naokolo pokriven prugama. Jednako je poklopac ureen koncen-
trikim krugovima, samo su prostori po sredini sasvim ispunjeni tokama. Glina zelen-
kasto-uta, firnis tamno-smegj.
0 slinoj posudi usp. A. F u rtvviingler, Vas. im Antiqarium, str. 43, br. 322.

Slika 33. Aribalos iz Teba.

Br. 65. (149.), slika 34.

Aribalos, visok 0*096, usna i grlo pokriveni ornamentom od tapia. Cijeli trup

posude ureen je u naokolo irokim pruticama. Pi-azni prostor megju pruticama ispunjen
je dva reda tapia, koji izlaze odozgo i odozdo. Na dnu rozeta s vie trakova.
sa
Glina ukasta, firnis tamno-smegj. Nagjen u Tebama, nabavljen u Ateni.
0 slinoj posudi usp. E. A. Gardner, Catalogue of the Vases oi the
Fitzwilliam Museum, Cambrigde 1897, br. 27.
 273
Korintska keramika.
Neda se ustanoviti prijelaz ud protokorintskoga stila korintskomu ili bolje reeno
poetak pravoga korintskoga stila. Samo je gotovo sigurno, da so je ova vrsta, kod k(jje

se uvijek istiu orjentalski utjecaji, pod konac VII. stoljea pr. Hr. jako rairila na
grkomu kopnu. Napose zapoinje u najbogatijem trgovakom gradu Korintu po
njem je ova klasa vaza i prozvana produkcija ovih posuda na veliko a njegovi
brodovi razvoze tu robu u sva stovarista sredozemnoga mora. Osobito su karakteris-
tini za starije produkte ove klase fina, zelenkasta glina, znatna uporaba graviranja
i naslaganja boja dok se oblik posuda dosta zanemaruje. U naoj zbirci nema velikih
posuda toga stila, ve samo malenih aribala, od kojih valja osobito istaknuti aribalos

br. 06. Posudu mlagje klase ovoga stila, u koje se preteno susree crvena glina a
sliku ima u neobojenom polju, ve sam pridijelio pravim crno-figuriranim vazama. (O
ovom stilu usp. E. Willisch, Die altkorinthische Thonindustrie, p. 13. i dalje : E. Pottier
Catalogue des vas. ant. de terre cuite, sv. II p. 417 i dalje; S. Birch- .. Walters,
History (jl ancient pottery, sv. I. p. 303; o rodskokorintskim posudama usp. E. Willisch,
o. c. p. 127. i dalje).

Br. 66. (23.), slika 34.

Aribalos, visok 0*205, dolje sploten, s rukastim,

probuenim nastavkom. Glavni su ures dva reda ratnika,
koji idu na kacigama
lijevo s okruglim titovima.
s i

Samo se vide glavenoge ratnika. Oba reda ratnika

i

rastavljeni su jedan od drugoga sa dva kruga, koji teku

u naokolo. Prazni prostor ispunjen je istokanim roze-
tama. Scena je gore i dolje okruena sa vie krugova
u naokolo. Na otvoru je u krugovima ipkasti orna-
menat. Rub usne ureen je tokama. Od nastavka na
grlu ide ipkasti ornamenat. Dno je pokriveno u naokolo
ipkastim ornamentom i koncentrikim krugovima. Glina
ukasto-zelena, firnis crn, srednji dio titova crveno
naslikan. Orisi kaciga i titova uparani su. Nagjen u
Bojotiji.

0 slinoj posudi usp. Collignon-Cou ve, Vas.

d'Athenes, tab. XXII. 512.
Slika 34. Aribalos iz Boiotije.

Br. 67. (6.)

Aribalos, visok 0*068, kuglast, s jednom rukom. Dolje je glava ratnika sa

ljemom velikom kristom. Prostor ispunjen rozetama. Usna pokrivena s listovima a
i

njezin rub s tokama. Glina zelenkasto uta, firnis crn. Orisi uparani. Nagjen u Bojotiji.
0 slinoj glavi ratnika usp. P. Gardner, Catalogue o\ the Greek Vases in the
Ashmolean Museum, Oxford 1893., st. 3., si. 9.

Br. 68. (148.), slika 35.

Aribalos, visok 0*082, sa ravnim otvorom i s jednom rukom. Dva lava stoje
pred drugim s otvorenim drijelima. Prazni prostor prepunjen je rozetima. Po otvoru
 274
i grlu ima ipkasti ornamenat. Dolje na zaobljenom dnu ima istokana rozeta.

Glina zelenkasta, firnis crn, boja tamno-crvena. Uparane crte. Nagjen u Tebama.

Br. 69. (170.)

Aribalos, visok 0'086, oblika kao br. 68. Na usni i grlu ipkasti ornamenat.
Po rubu usne su toke. Po trupu ima pijetao megju mnogim rozetama. Dolje je, kao
u svih posuda ove kategorije, povea istokana rozeta. Na ruki ima okomita cig-cag
prutia. Glina ukasta s prijelazom u zeleno, firnis crn. Orisi i potankosti uparani su.
Nagjen u Tebama.

Br. 70. (180.)

Aribalos, visok 0065, nezgrapan, dolje sploten, s vrlo irokim otvorom i

s jednom rukom. Na trupu harpija. Prazni prostor do nje ispunjenje rozetama

razne veliine. Dolje kao i na usni imadu koncentriki krugovi. Glina zelenkasto-
uta, firnis crn. Potankosti i orisi uparani su. Nagjen u Tebama.

Hlika 35. Aribalos iz Teba. Slika 36. Aribalos iz Tehtu Slika 37. Lekitos iz Teba.

Br. 71. (147.), slika 36.

Aribalos, visok 0095, s ravnim otvorom i probuenim nastavkom ruke.

Sprijeda ptica nalik na orla, do nje rozete. Na usni i po grlu ipkasti ornamenat.
Dolje po dnu istokana rozeta. Glina zelenkasto-uta, firnis crn, boja crvena. Uparane
crte. Nagjen u Tebama.

Br. 72. (150.)

Aribalos, visok 0*078, oblika kao br. 68. Na usni i po grlu ipkasti orna-
menat. Sprijeda dva pantera, koji stoji jedan protiv drugoga, s glavama en hice.
U praznom prostoru su rozete. Dolje istokana rozeta. Glina ukasta, firnis crn, boja
tamno-crvena. Orisi i potankosti uparani.

Br. 73. (146.), slika 37.

Lekitos kuglasti, visok 0*092, s jednom rukom, s vrlo plosnatom nokom.

Po trupu panter s glavom en face pred jodnim labudom. Prostor ispunjen rozetama.
Dolje je scena omegjena prugama u naokolo. Takogjer na usni teku pruge u naokolo.
Na ramenu izlazi iz nastavka ruke ipkasti ornamenat. Ruka i gornji dio firni-
sani su. Glina zelenkasto-uta, firnis sjajan. Uparane crte. Nagjen u Tebama.
 275
Br. 74. (659.)
Mali kolut asti s malom rukom, kratkim grlom,
aribalos, visok 0*065,
ravnim otvorom. Na dva jahaa, svaki upravlja dva konja.
vanjskoj strani koluta
Unutarnja strana koluta firnisana je. Stijene su s krugovima, grlo otvor ipkastim i

ornamentom pokriveni. Vrlo otrt. Fina zelenkasto-uta glina, bijelo-uto presvuena,

firnis crn. Uparani su orisi jahaa, konja i ostali ornamenti (lie, pruge). Nagjen u
Ka mir u (Rod) u jednom grobu, koji je u mekoj stijeni iskopan kao rov. Nabavljen
u Kalavardi kod Kamira. (podatak Gerojannisa). .
Nain, kako su prikazani konj jaha, vrlo nas sjea na metalnu radnju. 0 tom
i

usp. . Hoernes, Wanderung archaischer Zierformen, Jahresheft des Osterr. arch.

Inst., sv. I., str. 10. i dalje.

0 obliku usp. n. pr. E. Pottier, Catalogue Vas. ant du Louvre, sv. I., tab. XIV., si. 428.

Crno-figurirane vaze.
U ovom sam odjelu zdruio sve one posude i fragmente raznih kola a i raznih
razdoblja, kojima je zajedniko obiljeje reprodukcija jedne prikaze u crno-figuri-
ranoj slikarskoj tehnici. Fragmenat br. 90. pripada sigurno, koliko po njegovom
sadanjem stanju moemo zakljuiti, najstarijem atikom crno-figuriranom stilu. Ne
mogu pokuati odrediti vrijeme, u koje pada iznimno vrlo jako nadopunjena posuda
br. 75. Olpa br. 76. pripada mlagjoj klasi rodsko-korintske slikarije. Najvei dio
ovoga odjela tvore atiki i'ab rikati. Gotovo svi lekiti ove klase karakteristini su za
kasniji stil crno-figurirane slikarije. Najpraktiniji je megju ovima bez sumnje lekitos
br. 86., koji je nagjen na Visu. Ne moemo se ovdje uputati potanje u pitanje o
grkom izvozu u Dalmaciju i susjedne zemlje, ali emo spomenuti, da na lekitos nije
prvi svjedok trgovakih sveza grkih s Dalmacijom. (Usp. o tom R. Schneider, Uber
die bildlichen Denkmaler Dalmatiens u Arch.-epigr. Miit. aus Osterreich., sv. IX,

32. dalje; L. Jeli, F. Buli S. Rutar. Vogja po Spljetu Solinu,

(1885.), str.

-
i i i

Zadar 1894., str. 156., tab. XIIL ; . Gutscher, Vor- und friihgeschichtliche
ziehungen und Dalmatiens zu Italien und Griechenland, Graz 1903.) Amo
Istriens
spada i navodno nagjen a u Baru, sa slikari jom vrlo jako silhuetnom.
zdjelica br. 87.,
Osobito su zanimivi od lokalno bojotskih produkata fragmenti br. 91. 3., koji, kako
je vrlo vjerojatno, potjeu iz kalibriona u Tebama. (0 tom usp.: W. Judeich, W.
Dorpfeld und .
Winnefeld, Athen. Mitt., sv. XIII. [1888.], str. 81. i dalje i 412. i
dalje; 0. Kern, Hermes, sv. XXV. [1890.], str. 1. i dalje; . Smith, Journal of

Hellenic Studies, sv. XL, str. 346. i dalje; . . Walters, Journ. of Stud., sv. XIII.,
str. 77. i dalje.)

Br. 75. (32.)

Mala tronona vaza (kadionica = E. Pernice, Kothon und Rauchergerat,

Jahrbuch, XIV. [1899.], str. 60. i dalje, si. 5.), visoka 0*072, promjer otvora
sv.

0*136. Posuda je samo u fragmentima sauvana. Nije jasna radnja poradi nepovoljnog
stanja. Na najbolje sauvanoj noki vidi se jedna ena u hitonu, s koprenom preko
glave, gdje se na lijevo okree golom ovjeku, koji je preko lijevoga ramena pre-
bacio kabanicu. S obje strane ove grupe stoje po tri osobe. Na drugoj noki vide se
mravi tragovi donjih dijelova od sedam figura. Na zadnjoj nozi i opet sedam osoba, od ovih
tri pleu (?) Glina tamno-crvenkasta, firnis crn, unutarnje crtanje uparano. Nagjena u Ateni.
0 obliku sr. E. Pottier, Vas. Louvre, sv. II., tab. F. 151.
 276
Br. 76. (652.), slika 38.
Olpa, visoka 0 21. Slika na neobojenom polju.
Sprijeda cetveropreg, kojim upravlja mlad ovjek u
kabanici. Do njega ena, sasvim zavita u kabanicu.
Na ima koprenu. Do kola koraca najprije Apolon
glavi
u dugoj odjei igrajui na kitaru. (Njegova je kosa
svezana vrpcom.) Pred kitaroedom kroi Dioniz,
koga prepoznajemo po vijencu od brljana, takogjer
u dugom plastu. Do konjskih glava, da se jedva
razabire, Hermes u kratkoj odjei, s krilima na san-
dalama i s rabdom. To je svatovska povorka Zevsa
i Here. Slika je gore obrubljena sa tri reda orna-
menata; ornamenat : ahovske daske, grana brljana
i meandar. Osobito su lijepo uparani oi'isi crtanja
i potankosti. Pojedinosti na odjei, konjskoj opremi
i Hermesova krila islikani su tamnocrvenom bojom.
Lice Herino prikazano je bijelom bojom. Firnis crn
i sjajan. Oteena. Nagjena u Kamiru (Rod) u grobu,
koji je u mekoj stijeni isklesan kao rov. Nabavljena
u Kalavardi kod Kamira.
0 amfori u istom stilu i s istom slikom (samo
je jo tu Afrodita naslikana), takogjer s Kamira,
usp. . . Walters, Catalogue Vas. Brit. Mus., sv. II.,
Slika 38.
str. 131., tab. V. 0 predmetu usp. R. Foerster. Die
Olpa iz Kamira (Koos).
Hochzeit des Zeus und der Hera, Vratislava 1867.

*
Br. 77. (421.), slika 39.

Slika 39. Kotile iz Teba.

Kotile, visoka 0*11, promjer otvora 0'183. Oko oboda i na d6njem dijelu posude
po jedna crna pruga. Dvije slike rastavljene pod svakom rukom jedna od druge
s po jednim brljanovim grmom. A) Dva silena napadaju na dvije bjeee menade u
hitonu s rukavima s platom ; ove ustraeno pogledaju na silene. ) Nepristojan in
dviju silena sa dvije gole menade. Posred ina ena u hitonu i himationu, koja se
zgraa. Posuda je iznutra firnisana. Oteena. Nagjena u Tebama, nabavljena u Ateni.
 277
Br. 78. (411.)
Lekitos, visok 0196, nezgrapan, dolje jako suen. Usna, ruka i donji dio
jako su firnisani. Na ramenu je gragja od tapia i prutia od lotos(jvih pupoljaka.
Na klini lei ovjenani, bradati Dioniz, komu su donji dio lijeva ruka zaviti kaba- i

nicom. Gleda na lijevo na jednu menadu, koja plee u hitonu i himationu. Njemu do
nogu sjedi na klini druga, sasvim odjevena ena, valjda Ariadna. Posve na lijevo

plee silen, gledajui na desno. Sliku nadomjeta pet prutia od brljana, koje teku u
raznim smjerovima. Straga okrnjen. Glina fina i crvenkasta, firnis crn i sjajan, boja

je tamno-crvena. Nagjen u Bojotiji, nabavljen u Ateni.

( ) crno-figuriranim slikama na vazama s Dionizom usp. . Sittl ,
Dionysiches
Treiben und Dichten, Wurzburg 181)8.

81ika 40. Lekitos iz Bojotije. Slika 41. Lekitos iz Atene. Slika 42. Lekitos iz Atene.

Br. 79. (12.)

Lekitos, visok 0*103, noka i otvor su odlomljeni. Na ramenu su dva reda

ipkasta ornamenata. Rame i grlo rastavljeni su crvenom pruticom. Glavna je scena
dvoboj dvaju ratnika, od kojih je svaki oboruan ljemom, paom, titom u ljevici,

kopljem u desnici a maem za paom. Lijevi se ratnik bori kleei. Iza svakog od
oba ratnika po jedan momak s kopljem za priuvu i s platom gleda boj. Donji je

dio posude crno firnisan. Glina crvenkasta, firnis crn. Hitra radnja. Nagjen u Atici,
nabavljen u Ateni.

Br. 80. (409.), slika 40.

Lekitos, visok 0*211, vitak, s malenom rukom. Na ramenu dva reda ip-

kasta ornamenta. Na trupu je Atena u kacigi, hitonu, s egidom i kopljem u desnici

pokroila daleko na desno, pa se bori pored ratnika, koji do nje klei s visokom
perjanicom, oklopom, titom i kopljem, s amazonkom u frikoj kapi i kabanici na
konju. Iza Atene je druga amazonka takogjer na konju, odjevena kao prva. Ratnik
je prema tome oito Tezej. Gore je, dokle slika see, prutia iz brljanovog lia a i

scena je istim ornamentom ureena. Dolje je slika ograniena sa tri pruge, koje teku
 278
u naokolo. Otvor, ruka i donji dio firnisani su kao i noka. Polegjica se odljutila.
Glina crvenkasta, firnis crn, bijela a moe biti i crvena boja. Veina uparanih crta
kasnije je dodata, te je posve neuspjela. Nabavljen u Ateni.

Br. 81. (410.)

Lekitos, visok 0195. Na ramenu je u prvom redu gragja od tapia a u drugom

prutia traka. Na trupu se bori cetveropreg s ratnikom. Goni ima dug hiton, ratnik
kacigu, hiton s paom, tit i koplje pa je ispao na desno a pri tom je glavu obrnuo
posvema na lijevo. Konji u skoku. Gore i posred scene su prutie brljana, a dolje
u naokolo dvije pruge. Usna, ruka i donji dio posude crno su firnisani. Glina je

crvenkasta, firnis crn i blijed Slikarija je nemarna ali su za udo orisi izvrsno
nacrtani. Nabavljen u Ateni.

Br. 82. (412.), skha 41.

Lekitos, visok 0'165. Na ramenu je u prvom redu gragja iz tapia, a u drugom

trake. Na trupu se bori goli Herakle s kretskim bikom. Pored junaka Atena u dugom
liitonu i sa kacigom s perjanicom. Paranjem je naznaena i egida. Do stijene Heraklov
mlat i lavje krzno. Iza Atene a i pored bika ima prutie brljana. Scena je, dokle
see, porubljena meander-pruticom, a dolje prugama, koje teku u naokolo. Glina crven-
kasta, firnis crn. Nabavljen u Ateni.
0 borbi Hcrakla s bikom usp. I. Schneider, Die Zw6lf Kampfe
des Herakles in der griech. Kunst, Lipsko, 1888. p. 49. i dalje.

Br. 83. (414.), slika 42.

Lekitos, visok 0'123. Na ramenu je pijevac, a pred njim i za njim brljanov

list. Na prednoj su strani trupa dva velika oka, rastavljena dvjema rozetama. U svakom
su oku zjenice tamno-crvenc, a arenica na crnom dnu naznaena samo uparanim
krugovima, porubice su prikazane bijelom bojom, obrvo crnom. Noka, donji dio i

ruka firnisani su. Glina je crvenkasta, firnis crn i sjajan. Nabavljen u Ateni.
O znaenju oka usp. P. Bienkovski, Malocchio" u Eranos Vindobonensis, Be
1893. p. 285, gdje ima daljna literatura.

Br. 84. (415.), slika 43.

Lekitos, visok 0*196, ali mu grlo i ruka ne pripadaju. Na ramenu je u dva

retka gragja od tapia. Na etveropregu stoji uz ovjenanog gonia bradati i ovjen-
ani Dioniz u platu s tirzom u ruci. Pored konja i pred njima po jedna menada.
Prva se k bogu okrenula. Gore i posred scene prutie iz brljana. Firnis je blijed.

Nabavljen u Ateni.

Br. 85. (22.)

Lekitos, visok 0'197, nezgrapan, jako suen prema dolje. Ruka mu ne pripada.
Po ramenu tee u naokolo ornamenat iz tapia, a onda prutia iz lotosovih pupoljaka.
Na trupu je prikazan ples dviju menada u tijesnim i kratkim hitonima sa dva silena.
Sileni se giblju na lijevo, menade na desno, ali glave su im na lijevo obrnute, tako
da sve etiri osobe gledaju na jednu stranu. Donji je dio zajedno s nokom firnisan.
Glina je tamno-smegja, firnis blijed i crn. Prednja je strana jae ispeena. Valjda
lokalni bojotski fabrikat. Nagjen u Tebama.
 - 279
Br. 86. (707.). dika 44.

Lekitos, visok 0'166. Na ramenu su dva na boj spremna pijetla. Sprijeda na

trupu sjedi na stolcu, u plat zaogrnut, pedagog (?). U desnici dri palicu (koplje?)
Pred njim je go mladi s kopljem u desnici i, valjda, komadom koe za ienje u
ljevici. S obje strane ove grupe stoji po jedan efeb u kabanici i dri u vis koplje.
Slika je ograniena dolje s krugom, koji tee u naokolo. Usna, ruka i d(jnji dio za-
jedno s nokom firnisani su. Glina fina, crvenkasta, ftrnis crn i sjajan. Nagjen na otoku
Visu, potjee iz ostavtine pok Sime Ljubia, ravnatelja zagrebakog muzeja, a nabavljen
je od uitelja P. Sarjanovia u Mostaru.

Slika 43. Lekitos iz Atene. Slika 44, Lekitos sa otoka Visa.

Br. 87. (186.), slika 45.

Zdjelica, visoka 0.075; promjer otvora 0126, sa dvije ruke, s niskom, irokom
nokom. Oko oboda u naokolo pruga. Na trupu je prikazan, megju rukama a slikan
na nain silhuete, dvoboj dvojice ratnika, od kojih je jedan oboruan titom i kopljem,
a drugi pokrovcem za zatitu i kopljem. S obje strane grupe do ruki po jedna pal-
meta. Ista slika i isti ornamenat opetuju se na drugoj strani trupa. Krui u naokolo
ograniuju scene. Donji dio s nokom, ruka i unutranjost firnisani su. Glina crven-
kasta, firnis tamno-smegj.
Navodno nagjen u Baru.
0 slinoj, na nain silhuete slikanoj zdjelici usp. De Ridder,
Catalogue des vas. peints de la Bibliotheque nat. sv. I. tab. X. 344.
 Slika 45 Zdjelica iz Bara.

Br. 88. (655.), slika 46.

Alabastron, visok 0-153, pu obiaju s dva mala nastavka mjesto ruki. Slike
su nanesene na bijelom dnu. Sprijeda sjedi na stolcu sviraica na frulu u hitonu i

himationu. S dru^e je strane plesaica. Scene rastavljaju etiri okomite crte. Megju po
dvije od njih nalaze se etiri resp. tri vodoravne, kratke prutie sa istokanim crtama.
Vie slika nalazi se gragja od okomitih tapia megju krugovima,
koje teku u naokolo na bijelom polju. Usna, grlo i donji dio fir-

nisani su. Gore na ramenu i dolje na donjem dijelu teku u nao-

kolo krugovi na naravnoj povrini posude. Glina crvenkasta, firnis
sjajan i crn. Nagjen u Kamiru (Rod), a nabavljen u Kalavardi
kod Kamira.

^
^^^^^^
Slika 46. Alabastron iz Slika 47. Slika 48.
Kamira (Rodos). Ulomak kabirske posude iz Teba. Ulomak kabirske posade iz Teba.

Br. 89, (656.)

Askos, visok 0'04, promjer 0*09, u sredim udubljen. Donji dio, cijev za isticanje
iruka su firnisani. Na ima spiralni meandar. Tri polja ispunjena su
povrini posude
tokama i kukama. Povrina
je kod ruke malo zgnijeena. Crvenkasta, fina glina,
firnis crn i sjajan. Nagjen u Kamiru, a nabavljen u Kalavardi kod Kamira.

O ornamentu usp. G. Wilke. Spiral- und Maander Keramik und Gefa(5-

malerei, Wurzburg 1910, p. 6. i dalje.
 281
Br. 90. (30.)

Fragmenat grla jedne amfore, visoke 0'127, promjer otvora 0'17, sa irokom
usnom dvije fragmentirane ruke. Na usni ima niz labudova, koji se kreu na lijevo.
i

Na rubu okomite cig-eag linije megju dva kruga, koji teku u naokolo. Na grlu (dio
odlomljen) koraca na desno est enskih likova. Kabanice ena dijelom su crvenom
bojom oliene. Na ramenu posude nalazila se je, kako to dokazuju preostali tragovi,
niz panteraglavama en s face. U praznom su prostoru rozete. Unutar fragmenta
crvena prutia a zatim sam firnis. Glina crvenkasto-uta, firnis crn, boja crvena. Nagjen
i nabavljen u Ateni.

Br. 91. (131.), slika 47.

Fragmenat ruba jedne kabirske posude, visoke 0 04. Mu u kratkoj, opa-

sanoj odjei nosi legjen (koaru) na glavi. Za njim ide drugi, gol, nosei tap u ljevici.

Tamno-siva glina, crn firnis. Uparane crte. Nagjen u Tebama.

Br. 92. (132.), slika 48.

Fragmenat kabirske posude, visok 0065, s itifalskim muem. Glina i firnis

kao br. 91. Nagjen u Tebama.

Br. 93. (133.), slika 49.

P'ragmenat ruba kabirske posude, visok 004, s glavom karikiranog, valjda

itifalskog mua. Glina i firnis kao br. 91. Nagjen u Tebama.

Slika 49. Ulomak kabirske posude iz Teba.

Br. 94. (138.)

Ulomak vase, visok 003, gornji dio ene u hitonu i himationu. Kroz cijeli

fragmenat provlai se brljanovo lie. Prljava, crvenkasta glina, crn, blijed firnis. Na-
bavljen u rimskoj trgovini.

figuriram stil.

Iskapanja na Akropoli iz zadnjih decenija prologa stoljea dokazala su, da je

ova tehnika slikanja, t. zv. crveno-figurirani stil, uvedena u Ateni ve u VI. stoljeu,
ako u ope nije tamo izmiljena. Naa zbirka, koja sadraje preteno vaze i fragmente,
koji pripadaju crveno-figuriranom stilu nema
ulomka ni jedne posude a ni znatnijega
izovog poetnog doba. Ako izuzmemo malo lijepih fragmenata, koji spadaju u najbolje
doba crveno-figurirane slikarske tehnike, razabiremo na veini posuda ve tragove
 282
doba propadanja ove tehnike. No naa zbirka ima veliku prednost, da svi primjerci
potjeu direktno iz same Grke a veina iz Atene, najznatnijega sredita ovoga stila.
Moramo aliti da, ako izuzmemo neke dobro
sauvane posude bez veega interesa
izuzev lijepi riton br. Kamira, veinu crveno-figurirane keramike predstavljaju
102 iz

vie ili manje veliki ulomci, i ako valja mnoge od njih osobito istaknuti, tako frag-
mente br. 104, 106, 117, 118 i t. d.

Br, 95. (416.), sUha 50,

Krater, visok 0'23. Oko oboda prutia iz lovora megju dvije pruge, koje teku
uzorkom na nain
u naokolo. Dolje se svrava slika naizmjence pruticom meandra i

ahovske daske. Oko svakog nastavka ruke ima ornament od ehinusa. Pod svakom
rukom jedan akantov list.

Slika 50. Krater iz Teba.

A. Dioniz, mlad, gol, sa vrpcom u glavi, ovjenan, sjedi na stijeni, pokrivenoj

njegovom odjeom. U ljevici dri tirsos a desnicom se upire o stijenu. Pred njim je

bradat, ovjenan silen sa lirom od sedam ica u ljevici a s plektronom u uzdignutoj

desnici, te mu oito govori. Iza silena, koji svira na liru, stoji djevojka, ovjenana, sa
dugim, opasanim hitonom i narukvicom na desnici. U ruci dri brljanovu granu.
etvrta osoba, iza Dioniza je silen, koji stoji kao sv*e druge osobe ovjenan, takogjer
s brljanovom granom u rukama, koja je valjda namijenjena onomu silenu, koji svira.
B. Tri t. ZV. ^osobe u kabanici" sa svezama u kosi (bijelo), od kojih se dvije
obraaju na desne treoj, koja govori i mae rukama. Do zida je strigilis i jedan
alabastron.
Vijenci, brljanovo lie u praznom prostoru i neravnosti tla prikazani su bijelom
bojom. Firnis crn i sjajan. Nagjen u Tebama, nabavljen u Ateni.
 283
Br. 96. (417 )

Mali krater, visok 0-14. Po obodu gragja od tapia. Pod rukama srcolik

list brljana.
A. Velika enska glava, kosa joj je u mrei.
B. Palmeta, koja ispunjava cijelu stranu.

Firnis tamno-crn i nejednak. Nabavljen u Ateni.

Br. 97. (413.), slika 51.

Lekitos, visok 0*168. Na nastavku grla ima jednostavna gragja od tapia. Na

ramenu je pet megjusobno svezanih palmeta. Na gornjem rubu trupa samo je sprijeda
meandar-ornamenat, djevojka u hitonu s rukavima u himationu, s kosom u mrei, i

rtvuje iz male zdjelice nad malim rtvenikom, koji pred njom stoji. Firnis je sjajan
ali nije jednolian. Nabavljen u Ateni.

Slika 51. Lekitos iz Atene. Slika 52. Riton iz Kalavarde.

Br. 98. (657.)

Mali, vrlo trbuasti lekitos, visok 0*052. Ruke su odlomljene. Na trupu
je prikazana kouta u trku, blijedo-crn firnis, ali jako oteen. Nabavljen u Kala-
vardi kod Kamira (Rod).

Br. 99. (658.)

Mali lekitos, visok 0*073. Na prednjoj je strani palmeta obrubljena okvirom.
Crn firnis. Nagjen u Kamiru, nabavljen u Kalavardi.

Br. 100. (20.)

Mala oinohoe, visoka 0*06, s rukama, koje njoj ne spadaju. Na sauvanom

polju sliica, obrubljena gore i dolje ornamentom iz jajastih tapia, a po strani sa
dva pravca. Mali djeak sjedi na zemlji, dri u desnici igraku a lijevom se opire o
tle. Gleda na lijevo i promatra oinohoeu, koja pred njim stoji. Firnis crn i nedovoljno

ispeen. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 101. (653.)

Oinohoe, visoka 0*132. Eros pred rtvenikom. Crn i sjajan firnis. Povrna
radnja. Nagjena u Kamiru, nabavljena u Kalavardi kod Kamira.
 284
Br. 102. (654.), slika 52. 53.

Rito 11, visok 0-17, promjer otvora 0*096, s jednom rukom. Na mjeini lei satir,

rukama se dri rukastih hvataljki a nogama se uza nju privio, s obiljejima pohotnog

satira. Njegova elava glava viri iz drijela panterskog krzna, koje se i na ramenima
vidi. Ui su mu duge i iljate (jedno fali), oi velike i duguljaste, nos irok i tup,

brci dugi, usta otvorena a brada samo po rubu. Pravu posudu nosi na legjima. Nasli-

Slika 53. Scena prikazana na ritonu.

s ugrab-
kana scena lahko se razabire. Bradati, goli Herakle s tenijom u kosi bjei
Jer Apolo tri za junakom, da plijen opet povrati,
ljenim tronogom pred Apolonom.
Idui na desno, ogleda se na Apolona, koji proganja
die Herakle desnicom kijau.
Herakla u hleni i s tenijom u kosi, sa skitskim lukom i strijelama u ljevici. Njegova

shematski natrag baena ruka svjedoi njegovu hitrinu. Zavagjenima dolazi u susret
u trku s lijeva bradati Zevsov glasnik Hermes. U hitnji mu je s glave pao njegov
je na prvo pruio a
petasos. Odjeven je samo hlamidom i krilatim sandalama, ljevicu
iza Hermesa.
u natrag svinutoj desnici dri rabdos. Polje naznauje palmovo drvo
Megju Hermesom i Apolonom ima natpis ^.
Riton stoji na noski, sukanoj kao

konop, koja je crveno presvuena. Firnis sjajan crn. Nagjen u Kamiru, nabavljen u
i

Kalavardi kod Kamira.

 285
Br. 103. (407.).

Piksis, visoka 0*122, sa tri iroke noke. Na poklopcu s hvataljkom teku u

naokolo dvije pruge ornamenta jajaste pruge, a megju ovima ima, takogjer u naokolo,
ovea gragja od tapia. Okolo trupa sedam ena, svaka s jednim predmetom za
toaletu, kao alabastrom, zrcalom, kutijicom za nakit, koprenom i t. d. Posuda je danas
sloena iz velikog broja rbina. Mnoge su rbine morale biti u ognju, jer je slikarija na
njima gotovo posve opaljena, te se jedva razabire. Najdonji rub trupa ureen je gragjom
od tapia. Nagjena u Komitu, nabavljena u Ateni.

Br. 104. (28.), tahla L

Fragmentni prednji dio jednoga kratera, od prilike 0*21 visok. Slika

je zavrena gore lovorikom, koja tee u naokolo megju dva kruga a dolje pruticom
od palmeta. Scena : boj dviju vojska razdijeljenih u grupe od dvije resp. tri osobe.
Glavna je osoba jaha gotovo u sredini sauvane slike s opasanim hitonom i sa
kacigom na glavi. (Slina kaciga nagjena je u Dodoni, usp. Carapanos, Dodone
et ses ruiues. Pari 1878. tab. LVI. 7). Ljevicom upravlja konja, a desnicom tura
koplje na gologa mladia, koji pada. Ovaj ima na glavi istu kapu, u ljevici okrugao
tit, kojim se hoe zakloniti, a u desnici, o tle uprtoj, kamen. Na desnoj se strani

nie uz glavnu grupu dvoboj jedne osobe s opasanim hitonom i kapom protiv mladia
s ratnom kapom, koji ima dugoljast kamen. Odjevena soba, iju kratku kosu
tit i

valja istaknuti, ima peltu i koplje. Dolje je praznina ispunjena jednom peltom. Najza-
nimivija faza boja predoena je desno od glavne grupe. Tu se je boj razvio u dva
reda. Gore, gdje se figure samo do polovice vide, bori se odjevena osoba kao i prije

opisane s peltom i kopljem protiv mladia u kacigi, ali ovaj osim dignutog tita ima
u uzdignutoj desnici ma. S lijevoga ramena sputa se preko prsa kaji maa pokri-
venih korica. Cini se,da hoe na desno pobjei. U pomo mu tri iza napadaa gol
ratnik, takogjer s kapom na glavi, kopljem i titom. Vidimo od tri dugoljasta tita
samo unutranjost, dakle hvataljke i naokolo namjetene petlje. Ispod opisane
scene ima nova grupa od dvije osobe. Mladi, koji si je glavu pokrio s kapom, u hla-
midi, koja mu s legja visi a s kopljem u desnici (ljevica se ne vidi) bori se s drugim,
takogjer golim ratnikom s kapom, okruglim titom i maem. Grupa bez sumnje doka-
zuje, da su borci mukarci i ako je jedna stranka opremljena odjeom i titovima,
karakteristinima za amazonke. Naa slika po tom ne prikazuje amazonomahiu. Zadnji
goli ratnik ne moe nikako biti amazonka, tomu se protivi kratka kosa, gragja tijela,

a osobito to, to je prikazan gol, stvar, koja se u grkoj umjetnosti kod amazonki nikada
ne javlja. Druge odjevene osobe i opet ne mogu biti amazonke, jer se tomu protivi

kao protivnik u zadnjoj grupi naslikani, odjeveni mladi. Mi tu vidimo borbu Grka
s barbarima ili barbara s barbarima. Od stranje strane posude sauvan je vrlo malen

trag jedne glave. Do nje je disk (?). Firnis crn, nije jednolino peen. Nabavljen u
Ateni.

Br. 105. (33).

Dva fragmenta jednog velikog kratera, od prilike 0'44 visokoga.

A. Po obodu tee u naokolo koliko se je sauvala prutia od lovora, a pod
njom ornamenat od jajastih tapia. Dolje je slika zavrena meandar-pruticom. Na
stijeni sjedi mladi u frigijskoj kapi. u tijesnoj arenoj odjei s rukavima i hlaama, a
preko toga ima kabanicu. Megju nogama stoji Eros i prua mu zdjelicu. Osim Erosa
3
 286
priblinje se pastiru Hermes, koga prepoznajemo po rabdosu i krilatim sandalama,
ima hlamidu (samo djelomice sauvanu). Iza Zevsovog glasnika stoji ena, od koje su
samo noge sauvane. U pastiru smijemo Parisa gledati, kojemu Hermes dovodi tri
boginje. Nad glavom Parisovom vidi se prednji dio krave, a obzirom na ruku, koja
se ovdje nastavlja ima druga do njegovih nogu. Tik do ruba trupa ima pas.
. Na polegjici je velik, bradat satir s tirsom; iza njega menada s kantarom.
Pred satirom ima tragova druge jedne menade. Firnis crn, sjajan. Polegjica je u opreci
s nalijem nemarno ragjena. Nagjen i nabavljen u Ateni.

Br. 106. (31.)

Fragmentni dio velike liidrije, visoke od pr. 028. Na ostacima grla ima
tragova ornamenta od jajaste pruge. Na ramenu je prikazana otmica jedne djevojke.
Hlamidom odjeveni mladi otimlje djevojku u hitonu (glave obih osoba nisu sauvane)
u dvopregu s visokim naslonom, dri ju megju rukama a s rukama upravlja uzde i
dri povrh toga tap u jenoj (bi?). Djevojka hvata otmiara za desnicu a u isto

vrijeme die drugu, traei pomo. Pred kolima tri mu u hlamidi sa dvije sulice
(samo dijelom sauvane). Ovomu dolazi trkom u joj, sudei po
susret djevojka a on
gestikulacijama pria dogagjaj. Desno do ove djevojke dvije druge sve tri u
peplu a prve dvije povrh toga i u himationu
tre ustraene za kolima i ogledaju
se natrag. Na desno tri mladia progone kola, svi su u hlamidi a prvi i trei dre po
dvije sulice, sva tri sa shematski dignutom ljevicom. Radi zloga stanja slika ne moemo
protumuiti scenu.
Slika trupa zavrena je gore s meandrom, koji tee u naokolo a sa strana sa
dvije okomite prutie palmeta. Sprijeda stoji (vrlo okrnjen) Dioniz, bradat i ovjenan,
sa tirzom u ljevici. Menada s tenijom u kosi i s tirzom u ljevici naljeva mu iz

oinohoe u kantaros, koga on dri u desnici. Iza Dioniza je druga menada, takogjer
s tenijom u kosi i s tirzom u ruci. Obje menade a i Dioniz odjeveni su u dugi hiton
s rukavima. Dioniz je jo prebacio kabanicu. Firnis crn i sjajan, vrlo lijepa radnja,

danas dosta oteena. Nagjen i nabavljen u Ateni.

Br. 107. (29.)

Fragmentni gornji dio hidrije, od prilike 0-15 visok. Rub usne pokriven
ornamentom od jajastih tapia. Oko grla tee u naokolo prutia od palmeta. Na trupu
fragmenta vide se gornji dijelovi od tri ene i tragovi jedne etvrte u peplu ;
jedna
je jo prebacila himation. Najbolje sauvana ena dri u ljevici liru sa sedam ica i
okree se na lijevo drugoj eni, koja joj prua kutijicu s nakitom. Radnja tree ene
neda se protumaiti. Sjajni firnis. Nagjen i nabavljen u Ateni.

Br. 108. (15.)

Fragmentni gornji dio pelike, visok 0'12. Na rubu usne i preko fragmentne
slikena trupu ima ornamenat od jajastih tapia. Na prednjoj strani pribliuje se Eros
dvjema mladiima; do stijene disk. Na polegjici sauvane su samo glave od dva
mladia. Megju njima se vidi jedna strigilis, koju jedan od njih dri. Valjda s obje
strane ivot efeba. Firnis jako oteen. Nagjen i nabavljen u Ateni.

Br. 109. (17.)

Gornji dio oniohoe, visok od pr. 0-08, sa trobridom rukom. Usna je oteena.
Na prednjojsu strani dva ovjenana mladia; od ovih dri jedan koprenu a drugi
 287
jedan cvijet. Radnja nejasna. Firnis sjajan a radnja vrlo lijepa. Nagjen i nabavljen u
Ateni.

Br. 110. (418.)

Fragmenat grla lutrofora, visok 0*25. Na rubu usne ima valoviti ornamenat
od jajastih tapia. Megju rukama su s obje strane slike.
A. ena u hitonu s rukavima prebacila je kabanica preko lijevog ramena, ima
kosu u mrei i dri s obim rukama grobnu amforu. Pred njom korai mlad i ovjenan
frula, koji joj sie samo preko kukova, a njegova se cpoppeta tono vidi.
B. Zena u hitonu s rukavima himationu, s tenijom u kosi nosi obim rukama baklju.
i

Br. 111. (419.)

Fragmenat grla lutrofora, visok 0 26. Vrlo razmrskan. Dolje tee u naokolo
meandar i prutia palmeta. Megju rukama su dvije ene u hitonu i himationu. Ruke
su imale po sredini podporanj, koji je po sauvanim trgovina sudei bio
islikan, jer s jedne su se strane sauvali dugo-odjevene osobe.

Br. 112. (420.)

Fragmenat grla lutrofora, visok 0*28. Vie slika ima ornamenat ribje hrpte-

nice a nie slika ornamenti od lovora, trokuta napokon tapia.i Megju rukama
stoji po jedna ena u hitonu i himationu, jedna ima mreu na kosi.

Br. 113. (422.)

Fragmenat grla lutrofora, visok 0*14. Na rubu usne i na ostacima ruka
ima tragova valovitoga ornamenta. Vie slike je meandar. Gornji dijelovi dviju ena,
obje s tenijama u kosi a jedna nosi grobnu amforu.

Br. 114. (34.), slika 54.

Poklopac pikside, promjer 0 06. Satir u ekstazi pada u natrag. Firnis sjajan.

Br. 115. (408.)

Fragmenat poklopca pikside, prerez 0067. Djevojka u opasanom
od pr.
hitonu dri u desnici kutijicu a u ljevici maramu. Do
djevojke druga kutijica
s nakitom. Prazni prostor ispunjen je palmetama. Rub poklopca ureen je ornamentom
od jajastih tapia. Nagjen i nabavljen u Ateni.

Br. 116. (142.)

Rbina bijelo-figurir anog lekita, visoka 0-05. Gol mladi okrenuo glavu
na lijevo, opire desnicom o bok a ljevicom se tapom opire o tle. Srednji dio tijela

uniten je. Sve je jako oteeno. Nabavljena u Ateni.

Br. 117. (639.), slika 55.

Rbina vaze, visoka od pr. 0*132. Na kamenu, pokrivenom panterovim krznom,

sjedi mlad, ovjenan satir i dri u desnici dvojnice. Zamiljen upro je glavu o lijevu
ruku. Legjima se naslonio na deblo. Iza njega su ostaci vee osobe, koja stoji i koja
je po sauvanim tragovima
Poza osobe sigurno je bila sve-
bila bogato odjevena.
ana, kako to pokazuje koplje, na koje se naslanja. Na grudima ima tragova tita.
Nehotice pomiljamo na Palas Atenu i Marziju. Apolon je pobjednik u svirci, pa
kitaroedu leti u susret Nika s pobjednikim vijencem. Iz dranja i izraaja Marzije,
koji je ovdje prikazan mlad razabire se njegov nemir, njegovo beznagje i oajnost.
3*
 288
Ostaci Nike, vijenac Marzije i cvijetovi na stablu bijelo su slikani. Lijep, sjajan
firnis. Nabavljena u Ateni. Usp. '7[. ap)(acoXoy. 1886 iiiv. 1.

Br. 118. (640.)

Rbina vaze, visoka 0*09. Mladom ovjeku s dugim kosama i kabanicom oko
koljena koji sjedi, dri u desnici baklju, u ljevici tap, pribliava se djevojka u
liitonu, s narukvicom na desnoj ruci i prua mu cvijet. Iza djevojke sjedi takogjer
ovjenan, bradat silen i dri goruu baklju. Iza mladia koji sjedi, ima jo tragova
jedne^ruke. To je Dioniz okruen silenima i menadama. Vijenci, oganj, cvijee i
narukvica djevojina bijelo su naslikani. Sjajan firnis. Nabavljena u Ateni.

Slika 54. Rbina vaze iz Atene. Slika 55. Ulomak vaze iz Atene.

Br. 119. (425.)

Rbina vaze, visoka 0*08. Djevojkadiademom u kosi, s naunicama, u hitonu
s

i himationu, dri u svakoj ruci po jednu goruu

baklju. Desno ima tragova ene, koja
se je okrenula, s diademom u kosi a lijevo glava mladia s tenijom u kosi, koji se
okrenuo djevojci. Tenija i oganj baklje slikani su tamno crvenom bojom. Sjajan firnis.
Nabavljena u Ateni.

Br. 120. (424.)

Rbina vaze, 0*13 visoka.
Dolje ima tragova meandra. Hetera stoji gestiku- i

lira rukama. U
ima teniju. Cijelo tijelo i tenija crveno su olieni. Kosa je crna.
kosi
Na. tijelu je slikano utom bojom. Firnis je blijed i nije dobro ispeen. Nalazite nije
poznato, nabavljena u Ateni.

Br. 121. (405.)

Rbina velike vaze, visoka 01. Vidi se gornji dio mladia, koji sjedi u frigijskoj
kapi sa arenom, tijesnom odjeom s rukavima. U desnici dri tap. Bie Pari pred
boginjama. Nagjena i nabavljena a Ateni.
 289
Br. 122. (139.)
Rrbina vaze, od prilike 004 visoka. Mladi u himationu, s tenijom u kosi
prua drugom, ovjenanom, zdjelicu. Nabavljena u Ateni.

Br. 123. (140.)

Rbina vaze, visoka 0'05. Djevojka u hitonu s rukavima nosi na glavi hidriju.
Gore ima tragova ornamenta od jajastih tapia.

Br. 124. (141.)

Rbina vaze, visoka od pr. 0*08. Bradatog Poseidona prepoznajemo po ostvi,

koju dri u ljevici. Za njim tragovi enskoga lica. Nabavljena u Ateni.

Slika 56. Ulomak vaze iz Atene. Hlika 57. Ulomak vaze iz Atene.

Br. 125. (384.), slika 56.

Rbina vaze, visoka od pr. 0*12. Vidi se glava i gornje tijelo bradatog mua
u hitonu i hlamidi, koja je prikopana grivnom. S glave mu pada petasos. Vrlo lijepa
radnja, krasan, sjajan firnis. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 126. (385.)

Fragmenat dna zdjelice. Promjer od pr. 0*11. Naokolo, dokle je sauvan,
meandar. Donji dio dviju mueva u kabanicama; od ovih jedan poduprt o tap
prua drugomu loptu. Blijed firnis. Nagjen i nabavljen u Ateni.

Br. 127. (386.)

Rbina vaze, mladi u kabanici, koji se oslanja na svoj
visoka 0'13. Vidi se
tap, s dignutom ljevicom megju dvije jako fragmentno sauvane ene, odjevene
i stoji

u dugo odijelo. Gore ima ornamenat od brljanova lia. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 128. (387.)

Rb ina vaze, visoka O'l. Ima tragova ornamenta od tapia. Vidi se fragmenat
ene, koja jednom rukom dri na glavi predmet nalik na koaru. Lijevo do nje druga
ena. koja se brani i napokon glava ovjenanog mladia. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 129. (388.)

Rbina vaze, visoka 006. Glava ene s mreom na kosi, na desno obrnuta.
Gore se vide tragovi ornamenta od tapia. Nagjena i nabavljena u Ateni.
 290
Br. 130. (389.)
Rbina vaze, visoka 0'07. Tragovi meandra. Vidi se gornji dio ene na desno
obrnute, u kabanici sa trakastom stefanom u kosi. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Er. 131. (390.)

Rbina vaze, visoka 0*08. Vidi se gornji dio Nike u hitonu i himationu s rai-

renim krilima i uzdignutom desnicom, na lijevo obrnuta. U kosi ima teniju. Nagjena
i nabavljena u Ateni.

Br. 132. (391.)

Rbina vaze, visoka 0*047. Ostanci gornjeg dijela tijela djevojke u hitonu, desno
okrenute, koja dri u rukama otvorenu kutiju za nakit. Nagjena i kupljena u Ateni.

Br. 133. (392.)

Rbina vaze, od prilike 007 visoka. Vidi se desno okrenuta glava i gornje
tijelo mladia, koji svira na frulu. Jako oteena. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 134. (393.)

Rbina vaze, visoka 0 06. Glava i ruka mladia. Pred njim je lira sa pet ica,

koju valjda nosi druga osoba. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 135. (394.)

Rbina vaze, visoka 0 03. Gornji dio mladia s kabanicom preko lijevog ramena.
Pred njim su ostaci vijenca, Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 136. (39.), sUha 56.

Rbina vaze, visoka od prilike 0'0. Vidi se mladi u sitno nabranom hitonu i

hlamidi, koja je na vratu zatvorena grivnom. Sjajan firnis, vrlo lijepa radnja. Nagjena
i nabavljena u Ateni.

Br. 137. (396.)

Rbina vaze, visoka 0"045. Fragmenat mladia na desno okrenuta, koji sjedi.

Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 138. (397.)

Rbina ovee vaze, visoke 009. Vide se ostaci odjee dviju osoba Firnis
oteen. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 139. (398.)

Rbina vaze, visoka 0*04. Orolav (prednji dio) napada psa. Blijed firnis. Nagjena
u Bojotiji, nabavljena u Ateni.

Br. 140. (399.)

Rbina vaze, od prihke 009 visoka. Eros u letu prua bradatom, ovjenanom
muu teniju. Do Erosa tragovi enske glave. Iza mua podignuta ruka. Bie doek.
Herakla u Olimpu. Gore ima ornamenat od tapia. Prvotno pozlaen. Sjajan firnis.

Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 141. (400.)

Rbina vaze, visoka 0"06. Zena (samo joj je glava sauvana) nosi kutijicu za
nakit. Pred njom je Eros s tenijom. Ima tragova ornamenta od jajastih tapia. Blijed
firnis. Nagjena i nabavljena u Ateni.
 291
Br. 142. (401.)
Rbina vaze, od prilike 0 045 visoka. Glava mladia s vrpcom u kosi. Pred
njim su ostaci jednog Nikinog krila. Do zida ostaci diska. Gore ornamenat od jajastih
tapia. Prvotno pozlaen. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 143. (402.)

Rbina vaze^ visoka 005. Gornji dio Nike, koja leti na desno sa girlandom u
rukama. Gore ima tragova ornamenata od tapia i jajastih tapia. Prvotno pozlaen.
Nagjena i nabavljena u Ateni.
Br. 144. (403.)
Rbina vaze, visoka od prilike 0*04. Gornji dio Erosa, koji leti s girlandom
u ljevici. Ima tragova jedne ene i jedne posude. Prvotno pozlaena. Nagjena i nabav-
ljena u Ateni.

Br. 145. (404.)

Rbina vaze, Fragmenat enske glave s ogledalom.
visoka od prilike 0 041.
Na Pred jednim samo ostaci krila. Gore ornamenat od jaja-
obje strane po jedan Eros.
stih tapia. Prvotno pozlaena. Nagjena i nabavljena u Ateni.

Br. 146. (406.), slika 57.

Rbina vaze, visoka O'l. Bradat mu s kabanicom vidi se od straga. Glava

je na desno obrnuta. U kosi je vijenac naznaen bijelom bojom. Ljevicom je (jpro

0 kuk. Vrlo lijepo izragjene kose Firnis je sjajan ali oteen. Nagjena i nabavljena
u Ateni.

Br. 147. (423.)

Rbina vaze, visoka 009. ena u hitonu i himationu prua lijevu ruku. Vide
se tragovi odjee druge ene. Nabavljena u Ateni.

Br. 148. (426.)

Rbina vaze, visoka 0*06. Vide se ostatci osobe, koja sjedi, a pred njom je

ruka s bakljom. Nabavljena u Ateni.

Br. 149. (625.) 4

Rbina vaze, visoka 0 1. Djevojka (fragmenat) pred kaneliranim stupom,
nosi baklju. Pred njom tragovi druge osobe. Nabavljena u Ateni.

Br. 150. (626.)

Rbina vaze, visoka od prilike 0-095. Ostaci odjee dviju stojeih osoba. Na-
bavljena u Ateni.

Br. 151. (627.)

Rbina vaze, visoka 0 06. S obje strane glatkog stupa vide se tragovi dviju
osoba, od kojih lijeva nosi baklju. Nabavljena u Ateni.
Br. 152. (628.)
Rbina vaze, visoka 0*04. Ostaci odjee, bie osobe s kabanicom. Nabavljena
u Ateni.
Br. 153. (629.)
Rbina vaze, visoka 005. Lice i gornje tijelo djevojke u hitonu. Iza nje trag
etverouglastog fragmente, koga si ne moemo protumaiti. Nabavljena u Ateni.
 292 ~
Br. 154. (630.)
Rbina vaze, visoka O'l. Noge triju osoba; od ovih dvije s dugom odjeom.
Dolje meandar. Nabavljena u Ateni.

Br. 155. (631.)

Rbina vaze, visoka 0'03. Fragmenat konjske glave. Vrlo lijepa, delikatna
radnja. Nabavljena u Ateni.

Br. 156. (632.)

Rbina vaze, visoka 0 055. Ostaci odjee osobe s kabanicom. Nabavljen u Ateni.

Br. 157. (633.)

Rbina vaze, visoka 009. Fragmenat osobe u kabanici, koja dri obim rukama
baklju prama djevojci s hitonom i himalionom. Nabavljena u Ateni.

Br. 158. (634.)

Rbina vaze, visoka od pr. 0 04. Ostaci nogu velike osobe. Nabavljena u Ateni.

Br. 159. (635.)

Rbina vaze, visoka 004 Ostaci odjee dviju osoba. Nabavljena u Ateni.

Br. 160. (636.)

Rbina vaze, visoka 0*09. Djevojka u hitonu i himationu nosi na desnoj ruci
kutijicu za toaletu. Nabavljena u Ateni.

Br. 161. (637.)

Rbina vaze, visoka od pr. O'l 2. Ostaci hitonom i himationom odjevene osobe.
Nabavljena u Ateni.

Br. 162. (638.)

Rbina vaze, visoka 0*084. Noge osobe u dugoj odjei. Dolje dvije pruge i

ostaci ornamenata iz palmeta. Nabavljena u Ateni.

Br. 163. (683.)

Fragmenat zdjelice, prerez od pr. 0*05. Sredina osobe u ^abanici, koja dri
u ljevici tap. Nagjen i nabavljen na Rodu.

Br. 164. (684).

Rbina vaze, visoka 0"09. Srednji dio mua u kabanici, koji dri u ljevici tap.
Desnicu je pruio preda Pred njim ruka osobe,
se. koja mu nasuprot stoji. Sjajan
firnis. Nagjena i nabavljena na Rodu.

Br. 165. (686.)

Rbina vaze, visoka 0*035. Glava i grudi djevojke sa stefanom u kosi. Nagjena
i nabavljena na Rodu.

Razliito.
U ovom sam odjelu pribrao sve one male posude i fragmente, koji nijesu dovoljno
karakterisani vanjskim obiljejima ilinemaju tragova ornamentacije, da po njoj odre-
dimo njihov stil. Jo u primijetiti, da opis fragmenta br. 158. nije mogao biti toniji
radi njegovog loeg stanja.
 293
. 166. (160.)
Amfora, visoka 0'094, kuglasta, sa dvije Usna crveno oliena.
male ruke.
Cijela je posuda bijelo presvuena a sa nastavka grla dna cig-cag linija. Samo
i sa
tragovi presvlake i crvene boje. Glina ukasta, nedovoljno i ispeena. Nagjena u
Bojotiji, nabavljena u Ateni.

Br. 167. (166.)

rok vic a, visoka 0'07, sa otvorom nalik na list od djeteline, dolje jako splo-
tena, s jednom rukom. Cijela je posuda bijelo presvuena, a sa nastavka grla izlaze

crvene trake. Ruka "je ureena vodoravnim crtama. Glina ukasta, nedovoljno ispe-
ena. Nagjena u Atici, nabavljena u Ateni.

Br. 168. (687.)

Ulomak vaze s relijefnim prikazima, naj-
vea visina 0'067, najvea irina 0 053. Megju dvije
istokane crte dvije su rozete. Onda u dva reda, nastav-
ljeni istokanom crtom, ratne scene. U prvom retku
ratnik na konju, sa zailjenom kapom (Jrigijskom?),
dri u desnici ma i hoe da ubije ratnika, koji lei

konju pod nogama. Pred jahaem je en face prikazan

ratnik s oklopom, paom oko bokova i potkoljenicama,
ima dugoljast tit u ljevici i prijeti maem u uzdignutoj
desnici neprijatelju, koji na nj s legja navaljuje. Vidi se
ruka potonjega. Na tlima, ratniku do nogu, lei tit. U
drugom su redu, samo fragn^entarno sauvani, pali konj
s jahaem. Moda su to scene iz amazonomahije. Glina

siva, prije tamno-smegje presvuena. Nagjen i nabavljen

na Rodu.

Br. 169. (693.), slika 58.

Posuda, visoka 0'148, u obliku komikog glumca.

Vei otvor na glavi a na legjima lavja glava kao izljev
(rupa). Glumac sjedi na etverouglatoj plinti en face,
s maskom. Odjea mu je sastavljena iz hitona s ruka- ,^
^^.^^^
vima, koji mu megjutim dosie samo do stegana, iz i
^.^ ^ obliku glumca sa Kodosa.
kabanice preko lijevog ramena. Ruke je sloio na krilu,
a noge, bez sandala, prekrstio. Crvenkasta glina, crn firnis, jako satrt. Nagjena i

nabavljena na Rodu.
Spomenuta u k. Patscha, Das Sandschak Berat in Albanien, Be 1904., p. 117
u svezi sa sasvim slinom statuom iz vapnenca.

Br. 170. (96.)

Mala posuda, nalik na aru, visoka 0'03, prerez otvora O'OS, s okomito
probuenom rukom. ukasta glina, zlo ispeena.

Br. 171. (97.)

Mala posuda, nalik na zdjelu, visoka 0 02, prerez otvora 0*04, sa vodoravnom,
uzvijenom rukom na rubu. ukasta glina.
 294
Br. 172. (98.)

Posuda, nalik na aru, visoka 0045, prerez otvora 0038, sa okomitim pri-
vidnim rukama na trupu. ukasta Glina, mravo ispeena.

Br. 173. (99.)

Posuda (nije uplja), visoka 0 054, sa poklopcem, koji se zailjuje ali nemoe
odizati i etiri okomite rupe. uta glina, zlo peena.

Br. 174. (100.)

Kupasta posuda, visoka 0 04, promjer otvora 0 04, bez ruki, dolje splotena.
Crvenkasta glina.

Br. 175. (101.)

Mala oinohoe, visoka 0*041, sa nadvienom rukom. Crvenkasta Glina.

Br. 176. (102.)

Malen vr, visok 0 05, trbuast, sa irokom nokom. uta glina^ crveno prevuena.

Br. 176. (102.)

Mali vr, visok 0 05, trbuast sa irokom nokom. uta glina, crveno prevuena.

Br. 177. (103.)

Kuglast vr, visok 0*051, trbuast, s konkavnim dnom. Crvenkasta glina,
nedovoljno ispeena.

Br. 178. (104.)

Mala posuda, visoka 0'03, sa dvije ruke, vrst pelike. ukasta glina, nedo-
voljno ispeena. Br. 170 178. potjeu iz grobova u Atici i Bojotiji. Nabavljeni su
u Ateni.
Br. 179. (105.)
Mali vr, visok 0"05, sa lijevkastim, dolje rairenim grlom, irokom nokom
i s jednom rukom. Trup posude izrebran je, izuzev povrinu pod rukom. ukasta
glina, svjetlo-crveno prevuena. Nabavljen u Ateni.

Br. 180. (106.)

Plosnata, okrugla posuda, visoka 008, sa dvije ruke (jedne nema). Na
jednoj strani ima oko jedne izboene bradavice udubljeni spiralni ornamcnat. ukasta
glina, slabo ispeena, bez presvlake. Nabavljena u x\teni.

Br. 181. (175.)

Mali, kuglasti vr, visok 0"06, dolje malo sploten, s jednom okomitom
rukom i sa dva vodoravna, probuena nastavka, nalik na ruke, koji su prilijepljeni
na trup. Crvenkasta glina, slabo ispeena. Nagjen u Atici, a nabavljen u xA.teni.

Br. 182. (177.)

Mala zdjelica, visoka 004, promjer otvora 0*06 s izljevom i jednom vodo-
ravnom rukom. Ovomu s obje strane po jedan nastavak. ukasta glina, slabo ispe-
ena. Nagjena u Atici, nabavljena u Ateni.
Br. 183. (694.)
Kuglast vr, visck 0'06, dolje sploten, s jednom rukom. Glina crvena poput
opeke, bez presvlake. Nagjen i nabaAdjen na Rodu.
 295
Br. 184. (561.)
Mala zdjelica, visoka 003, promjer otvora 0*05, s jednom rukom, vrlo
fragmentna. Na vanjskoj strani teku u naokolo prutie, ali su tako otrte, da nastaju
likovi nalik na ivotinje. Glina crvenkasta, firnis tamno- smegj i blijed. Nagjeno u polju
Mononar kod sela Karbunari (Tesprotija). Nabavio potkonzul Pisko u Janini.

Br. 185. (234.), slika 59.

Glinena boca, visoka 0156, s dugim grlom i visokom nokom, sa dvije pri-
vidne ruke na trupu. Nakit ine etiri kruga, koji teku u naokolo po grlu i dva po
trupu, zajedno s tamno-smegjom presvlakom donjega dijela s nokom. Crvenkasta glina.

Slika 59. Posuda iz Mononara Slika 60. Boca iz Mononara Slika 61. Boca iz Mononara
(Tesprotija). (Tesprotija). (Tesprotija).

Br. 186. (235.)

Glinena boca, visoka 0'13. Grlo i otvor su odlomljeni. Bez ruke i presvlake.
Oblik kao u br. 185. Crvenkasta glina.

Br. 187. (236.), sUka 60.

Glinena boca, visoka 0'102, prilino trbuasta. Presvuena tamno-smegje, ali

i dosta otrta. Crvenkasto-uta glina.

Br. 188. (237.)

Glinena boca, visoka 0*08. Grlo i otvor odlomljeni. Crvenkasto-uta glina, bez
presvlake, slabo peena.

Br. 189. (238.)

Gl inena boca, visoka 0.105 i vitka. Crvenkasta glina, bez presvlake. Oblik
kao u br. 185.

Br. 190. (241

Trbuasta, glinena boca, visoka 0 082, grlo odlomljeno. Crvenkasta glina.
Presvlaka crvena kao opeka.

Br. 191. (242.), slika 61.

Glinena boca, visoka 0*153, vrlo vitka. Crvenkasta Glina, bez presvlake.
 296
Br. 192. (364.)
Glinena boca, visoka 0*09, vitka. Grlo i noka odlomljeni. Crvenkasta glina,
bez presvlake. Oblik kao br. 191.

Br. 193. (365.)

Glinena Ijoca, visoka 0*1. Jednako oteena kao i br. 192. Crvenkasta glina,
bez presvlake, slabo ispeena.

Br. 194. (366 )

Mala glinena boca, visoka 0*053, grlo odloraljeno. Crvenkasta glina.

Br. 195. (367.)

Mali vr, visok 0*044, s jednom rukom i dva probuena nastavka na trupu
te s visokom, dijelom odlomljenom nokom. ukasta glina, bez presvlake.

Br. 196. (367.)

Mala zdjelica, visoka 0*022, promjer otvora 0*045. ukasta glina, bez pre-
svlake, slabo ispeena.

Br. 197. (368.)

Dno male posude, iupljeno. Promjer 0048. ukasta glina, bez presvlake,
zlo ispeena.

Br. 198. (369.)

Kupa, visoka 0 046, promjer otvora 0*04, bez ruke. Glina crvena poput opeke,
bez presvlake.

Br. 199. (370.)

Dio dna posude, promjer 0054, s graviranom rozetom. Crvenkasta glina,
tragovi smegje presvlake.

Br. 200. (371.)

Noka posude, visoka 0*028, iupljena. Crvenkasta glina, crna presvlaka.
Br. 85. 200. nagjeni su u polju Mononar kod sela Karbunari (Tesprotija) a nabav-
ljeni su u Janini.
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. XXIII, 1911. 1. i 2. Emund Bulanda:
Katalog grkih vaza u bos.-liere.
TajblSi I. zemaljskom muzeju u Sarajevu.
 ,.
.
. -,
,
, , ,
,
",
, ,.
. - je
a je

,,, ,
a .,

,()
, a

. ,, ,
-
., ,-
- ,,. .
3^

nivi
940. (1533.)
na je

-
je je

}^

-
je npiije
je

(),
,. .,--
. ,,
je 1140. (1727.)

(),

: , , 436.

II ()
1202. (1787.)
- ,
1071. (1660.)

." : 25.
, , , .,
,
, 17
je

50
298

a

je

,;
,,
,
a

-.
je

je

,
, ,
je

,". no

, , 33.,
je

jl-iJlc
158.
,
^^^^ Oj
; 1207. (1792.)

^\}\ ^IV

j^,:^,
fl^- ^--^ Ji\':\

^ fj:i\

o.UJi j^^i
|U' (.Ili;

jUV^j jU

J^^J '^^^'^ vl-Jb 3

^-^f'^
^'^
^s^j-" ^V^* >*1^ di^i^ ^^: , jz
4.Uiy 4._;:_; o '^*'^^. r^'^:^ c^^'* til^V_^* 3^:^^
cXj)^[^^ ^ \^ j ^ ; v^i'^ )\^ ^^^^^^ cf--*-'-* 3 ^3 iS^ r" ^ ' aC^UI

J^^J c/'.-^-?^ ^^'*^^'^ ^^^^ (jVj^ .:91^1^1

c^'-?'^^ 42--^:->'^

cj^j^^ ci ^--^ ^ ^^^^ j' joli i]^5^4_^l-:'^ ^'^ (3;^ ^-^*'^:'^ -'-^'"^"^J

^'i ApTiI-S-^ )^ (^^^-^ jVj\ -.9:*^1 jU t^jrv>.7 o^^i iji-^ e-^^'-Uj

e^l.} ''^-J
j ^^ ^, '>^ Jt"^'^ ^*--^
v^^^^^j
^ li

Oj^^: ejM^^j o^t} 4.:^j^ ^^ ^^^. "^^ ^^-^^ ^-^j ^^

'^**^
^-vJjl j^Jliu ^:? j^-t^ s-^^} ^-^^ (^^'' (3*^
^? -^^ jVi^ ^l'^^ -j^*-' '^^-r > ^^.j^" ^S"^ j*^^^ ^^^^. 1-^<;9
\u.aJ^ j^^.t ^^jJCJ ejlj3 ^l^'^r ^^-yv ^ ^:'/^ -'3-?^ ^'^i cii-^-?^ c/'r-" (^^^*-^
 ^^4-- ^.-A.M .^ j ^:^ ejlj ::^- ^-^ J-^ .^U' J ^^^ lU 1
J ^^^*
jVr^-^i ^^_;1<<_^:>- J ^^.v J 1 ^Ic"^^

,
MOJ
, ,, ,, ,,, --
!,
,, ! , ,-
()-,
,
je :

ej

: -
je

!
,,
je

,,, ,
, a ()
,
DO
,
,
,,,
no ,
je 1202. (1782.)

, na
je

., , , - ,
no

, , . , ,,
u
mi je

na je

, , ,,-
a je

,, , , , - je no
ne
je

. je

TO, je je
 ,.,
300

; , ,
,
he
ja

, . ,
a

,
.". no

. a

,,
(1792.)
159.
.
1207.

,
, .,,, .]^
,a
,, , a

,
, ,
,
-
. , -
,
, je a
a

,
, ,
Ha

,

, ,
-., , , ,, --
:
- .
,
190.
..,
a
189.

a
.,
Taj

; . ,
je

- a ,

, , , je

: . ,, .,
25. 1207. (1792.)

;
,,1 ;,
je a

, 14
;

();
, ,
9^2 41^/2

38^2
38
IIV2
 ,,.,
9V'>
9'/2
a
301

, , 36

.
,
-
, 34.,
.,

., : -66.,
17.
." 1208. (1793.) .

-, .
,: .
.,

,
-
, ,
1202. (1787.)
,
, ,,,
, ,,.
,
Kojii

,,
je

,
, , a

, .", ,,,
3
TO

a
je je

,
. ,
,
, , TO
no

; ,
,
: , , -;, ;, -
.
-
-
je

je

.
,
.,: ".
;

a
24. 110. 13. 1199. (1784.) ., je

Bapoum, je

,

1207. (1792.)

,
33. 188.

,
, ,:
je

na
19.

je
je

, ii

a
4*
-
-, ,

,
302

. .

, ,
je

, . , -,
je

,.",,
0 TOM je

je
 Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive.

Priopio

r. Ciro Truhelka.

II.

Razjanjenja.

1. Rasulo Hercegovine.
Felix, qui potuit rerum cognoscere causas
Atgue metuum omnes^).

Za bolje razumijevanje zbirke dokumenata, to sam ih u prvom dijelu priopio,

potrebno je ocrtati bar u velikim crtama vanije historicke momente doba, iz kojega
veina potjee. Uiniu to na osnovu slubenih zapisnika dubrovakih, a osobito vijea
umoljenih, koje je upravljalo dubrovakom izvanjskom politikom i dobivalo iz prve
ruke sve vijesti iz susjedne Bosne. Slika o stanju Bosne u doba iza osvojenja njena,
koju emo tu razgaliti, ne moe sa dva razloga biti savrena: jedno s toga, to je
jednostrana te ju obasjava svjetlo samo s jedne strane vrelo tome svjetlu je dubro-
vaka arhiva a to je s onu stranu granice toga svjetla, ostaje u tami; drugo, ta

je slika rastrgana, nesuvisla, vremenom rastrgani i kvaterni arhive te su

kao to su

mukom sloeni u susljedne nizove a kuda okom baci, ostaju manje ili vee praznine,
manje ili vee upljine u prikazivanju historikog razvoja. Dokumenti ove arhive,
prem su nae najbogatije historiko vrelo a po svojoj autentinosti prvoga reda, ipak
imadu jo jedan nedostatak, jer u njima, kao u svakoj tvorevini ljudske ruke, igra
subjektivni momenat veliku ulogu: u zapisnicima esto su sitnice opisane epskom
irinom sredovjenog kurijalnog stila a historiki vani momenti mnogo puta se tek
mimogred ili ak nikako ne spominju, jer kancelar ili nije shvatio vanost momenta
ili su se takovi momenti pertraktirali tajinstvenou, diktiranom od vjenog straha, od

koga su strepili dubrovaki trgovci

politiari pred susjednim Turcima; jer za
Dubrovane uvijek je vrijedila ona: Novit paucos secura quies!-)
Povjesne podatke iz dobe prije god. 1463. ovdje ne iznosim, nego samo iznimno,
u kohko je potrebno za bolje razjanjenje kasnijih momenata i linosti, jer to je tema,
koju e trebati u bolje vrijeme potanje obraditi a ovdje iznosim tek one biljeke, koje
karakteriu prilike u Bosni i njen odnoaj naprama Dubrovniku u loba od 1463.
do zasijedanja vsultana Sulejmana Velikog, a toj dobi pripada i velika veina naih
tursko-slovjenskih dokumenata.

Epigram zalnljeen na zadnjem lista XIII. sveske serije Libri Consilii Rogatorum dubrovake
arhive.

2) Glosa, zabiljeena od kancelara na omotu jedne sveske Libri Eogatorum.

 304
Kada je godine 1463. Jajce palo, razdvojila se turska vojska. Car se s jednim
dijelom vratio i u Sjenici, gdje ga je pozdravilo dubrovako poklisarstvo, odmarao a
Mahmudpaa Hrvat je s drugim dijelom poao dalje, da osvoji junu Bosnu
Humsku zemlju. Iz Lepenice, dakle sa podnoja Ivanplanine, pie Dubrovavom pismo,
19. jula 1463. (br. 18., str. 22.) i zahtjeva, da mu alju dva kantara salitra i dva
kantara sumpora, jer je za tadanji nain vojevanja Osmanlija, bilo jo znaajno, da
su na bojnom polju ne samo Ijevali topove, nego i pravili barut. Iz Lepenice prirodni
je put a stara trgovaka cesta pokazala Mabmud pai, kuda mu valja dalje poi. Ta
cesta vodila je preko Ivana u Konjic, preko Boraka na visoko polje nevesinjsko a
otale irokim poljem i udobnim dolom u Gacko, na Klju, tvrdi grad hercegov, a
ovaj Klju bio je u punom smislu rijei pravi klju Hercegovine, jer tu se irom
otvaraju vrata Donje Hercogovine.
Kako je Klju i Blagaj osvojen, poznato je a poznato je, kako je najstariji sin

hercegov, vojvoda Vladislav, jedini od itave hercegove kue, koji se usudio braniti se
protiv Turaka, opet pred jesen oslobodio Klju i tako se osmanlijska bujica tu bar za
as zajazila. Da je Mahmut paa zbilja poao gore naznaenim putem, dokazuje to, da
turska administrativna organizacija zemlje slijedi istim redom, kojim i on ide do mora.
Prvi turski vojvode ove dobe stolovahu u Nevesinju a tek poslije nastaju redomice
druge vojvodine: Rudine, Trebinje, Mostar, Donji Vlasi.
Osobna svojstva hercega Stjepana, tog narodnog junaka u dane njegove moi i
slave karakterie ona latinska: Prosperum felix scelus virtus vocatur a konani re-
zultat njegove dugogodinje vlade moe se reasumirati u ovo par rijei: Uhi iion est
pudor, neque cura juri sanctitas, fides, pietas, instahile regnum est^).
^

Ali taj isti herceg Stjepan, vas svoj vijek turska pridvorica, koji im je iz sebi-
nih interesa irom otvarao vrata Bosne, koji je porti plaao hara, koji je u svakoj
razmirici, bilo s kraljem bosanskim, bilo s Radosavom Pavloviem, bilo s Dubrovani,
bilo s Mleani, pa i u samim kunim razmiricama sa enom i sa svojim sinovima

prizivao autoritet porte, u odlunoj godini 1463. nije ustao na branik svoje drave,
ve je na vrat na nos gledao da spasi jedino, za to je ivot ivovao: svoje blago i
svoju ostarjelu glavu i utekao sa svojom obitelji dvorom u Novi na moru a blago i

je poslao u Dubrovnik na pohranu. Tu je 1466. umr'o a dan pred smrt napisao svoj

testamenat, koji je bio uzrokom novome razdoru u kui hercegovoj.

Turska kronika pie, da je sultan osvojiv Bosnu razdijelio Hercegovinu na dvoje :

Donju ostavio je hercegu a Gornju rodniju" uzeo je sebi; ali nije je uzeo zato, jer
je rodiia, nego jer je bila sa turske strane blia i pristupnija: iz Vrhbosne preko
Ivanplanine, iz Foe preko Sutjekog klanca.
Kada je herceg Stefan umr'o, naslijedio ga je u vlasti najstariji sin, vojvoda
Vladisav, koji je iza oinje smrti u cara Mehmeda II. isprosio, da ga je potvrdio u
oevu vladanju, 3. augusta 1466. izdao je sultan u Drinopolju ferman (br. 22., str. 26.),

kojim javlja Dubrovanom, da je stvorio milost" sinu hercega Stjepana, vojvodi

Vladisavu i dao mu, to poiska od oinje zemlje a od svoje batine te mu je o tome
zapisao berat. Opominje Dubrovane, da mu budu prijatelji, cara radi, jer dok su
s carem prijatelji, valja da budu i s njime prijatelji, a tko bude njemu neprijatelj,
neprijatelj je i carev.

1) Dva epigrama zabiljeena kao f^lose na uvezu jednog sveska Libri Kogatorum iz dobe, o kojoj
radimo.
 305
Sudei po ovom, izvan svake sumnje autentinom dokumentu, sultan je priznao
najstarijeg sina hercega Stjepana njegovim nasljednikom ali on kao da se odrekao
ovoga nasljedstva. Mi ga nalazimo s ugarskom gospodom, koja su iza toga dolazila
u ove krajeve, nalazimo ga asomice u Mletcima a poslije u Hrvatskoj, dolazio
je nekoliko puta i Dubrovniku, ali zemljom, koju mu je sultan zajamio, nije vla-
dao on, nego mlagji mu brat Vlatko, koji je preuzeo i naslov hercega. to je bio
razlog, da je Vladisav ostavio svoju oevinu, to je za sada nepoznato. Do sada po-
znati spomenici ne govore o tome nita a mi bismo tu prazninu tek mogli
ispuniti hipotezom, da se je bojao, nee li izbiti na javu njegovo paktiranje sa
Ugrima, sa Venecijom, sa raznom talijanskom gospodom, sve samim otvorenim neprija-
teljima Osmanlija.
Kada je stari herceg sklopio oi, bila je tradicionalna omraza u kui njegovoj u
punom jeku. Vladislav i brat mu Vlatko svagjali su se radi ostavtine a Stjepan bio
jo malodoban, pod dojmom brata Vlatka. Stari herceg odredio je u testamentu, da

se ovaj otvori samo privolom dvojice brae a poto je Stjepan bio malodoban a Vla-
dislav nije pristao da se otvori, ponudie Dubrovani stan a k najprije na Lokrumu
a onda u Gruu, da se tu zavagjena braa nagode. 7. dec. 1466. nagovarali su jo
Dubrovani Vladislava, da pristane na to, da se testamenat otvori, to je i uinjeno
dva dana poslije u prisutnosti poklisara trojice brae i dubrovakih konzula. Ali tek
to se testamenat proitao, uloio je Vladislav protest protiv izvrenju i zahtijevao je,

da se ostavtina sekvestira. Zaludu su Dubrovani 15. decembra slali zavagjenoj

brai etvericu plemia, da ih izmire: Vladislav se obratio kralju ugarskom Matiji
Korvinu i ovaj je stavio imetak hercega Stjepana pod sekvestar. Vlatko se obratio u
nevolji opet u Mletke, ne bi li signorija sklonula Dubrovane, da dignu sekvestar.
Iz Mletaka dogje u julu 1467. pokhsar Filip Pasqualigo, zahtijevaju, da se sekvestar
digne, ali Dubrovani uskratie se to uiniti bez kraljeve dozvole a 12. augusta
mu javie, da kralj te dozvole nikako ne daje. Hercegovi sinovi megjutim dizali su jedan
predujam za drugim u ime svoje batine, dok je ne iscrpie.
Iza smrti staroga hercega nastali su izmegju Dubrovnika i susjednih turskih
zemalja prilino mirni odnoaji, koje je mutilo jedino intrigiranje hercegovih naljed-
nika, a osobito herceg Vlatko, da se osveti Dubrovanom, to mu ne digoe sekvestra
s oina imanja, Dubrovniku i na porti i kod krajinika i kod vrh-
rovio je protiv
bosanskog sandaka. U jednu ruku ovom zakulisnom radu, u drugu otporu Dubrov-
ana, da porti plate mjesto dosadanjeg haraa od 3000 dukata 2000 vie^) valja pri-
pisati vojnu, kojim susjedni Turci zavojtie na Dubrovnik. 23. februara 147 1 . navali
iznenada vojvoda Hamzabeg^) sa vojskom u upu i opljaka osobito Podstranje a
otale projuri plijene i haraju cijelim Konavljem. Kod Jasena u Bosni ubijeno je

mnogo trgovaca, koji su polazili robom u Tursku^). Dubrovani pobojae se, da se

ne vrati strava, koja ih je izmuila 63. godine, i 26. februara sastadoe se umoljeni na vijee:
Katelan grada Sokola i knez konavoski dobie zapovjed, da se izbavi izokolni narod
to je djece ispod 10 godina da zaklone u gradu Sokolu, ostale konavoske bjegunce

u predgragju, a to je ljudi za oruja da ostane na okupu izvan gradskih zidina,

spremno na obranu grada, ako ustreba (R. 21, 50).

*) Sravni Anale priopeno od Nadila str. 68. i Ranjininc Anale.

2) U kronikama zove se Hasanbegh, Hasenbeg Chassambeg.
3) Gundulieva kronika na ozn. mj. str. 384.
 ^
s toga, jo

dodan je
velle victori expedit: vtcto necesse est" i
306

Dubrovani zakljucie

pod dojmom prvog straha, slati poklisara na portu, da ju ublai a 28. februara 147 1
komisiji poklisaru Ivanu Palmotiu, koji je imao poi na portu, nalog, da
tamo obea novaca, ne bi li isposlovao, da se vrati i ugrabljeni plijen i roblje.

Valjalo se pobrinuti i za sigurnost ostalog Konavalja i za sam Dubrovnik, da se

ne nagje iznenada u neprilici, ako bi se Turcima prohtjelo, iznova navaliti. 1. marta

odaslan je jedan plemi sa 30 trabanta i vojnika u Ca^tat a na raspolaganje mu se

dalo dvije barke sa po est ljudi; 5. 50 marta smjeteno je ljudi na eljeznoj ploi a
20 u Petrovu selu, da uvaju put do Dubrovnika a bjegunci, koji se sjatie pod
okriljem grada sv. Blaa, zaklonjeni su u Cavtat, ako su iz tamonje okolice, a oni iz
Crne Gore na Lokrum. Na svakog bjegunca odregjeuo je za 15 dana po variak
(starich) penice i jema i to: jema i 1/3 penice. Da grad Cavtat uzmogne odo-
ljeti, ako bi neprijatelj sasuo na nj vatru, poslano je tamo 800 limenih ploa, da se

pokriju krovovi (R. 21, 68.).

1. je i drugi poklisar na portu, Bla Kabui, da se radi ovih
marta odaslan
nasilja potui.Megjutim hercegu Vlatku nije bilo dosta, da je potajno Turke nahukao
protiv Dubrovnika, nego je i on zaredao nasiljem. U aprilu navalie njegovi ljudi na
jednu karavanu dubrovakih trgovaca Alojzije Gjorgjia i Zivana Zoia te ih orobie
a plijen sakrie u Vrsinju, kamo su Dubrovani 6. aprila poslali neto vojske, da taj
plijen otmu.
Prosvjed dubrovakih poklisara na porti, brae Kabuia, Toka Bunia i Nike
Palmotia radi Hamzabegove navale u Konavlje urodio je dobrim uspjehom, jer ve
15. aprila bijae carski sklav u Dubrovniku, izaslan od porte, da razvidi tetu, to

je Hamzabeg poinio u Konavljima a odregjeno je poslati s njime na lice mjesta dva

plemia. U isto doba bio je u Dubrovniku i poklisar vrhbosanskog vojvode Ajazbega,
Vlah Svinjarevi, a pregovori, koji su se tu vodili, ponukali s'i Dubrovane, da opo-
zovu jednu odluku, koju su pod dojmom neprijateljske navale Hamzabegove
prihvatili
te su, bojei se za sigurnost samoga grada, zabranili Vlasima i ostalim vazalima
turskim" ulaz u grad. 18. aprila 1471. izdalo je vijee umoljenih salviim conductum,
kojim se opet dozvoljava, da Vlasi i drugi podanici turski smiju opet slobodno dola-
ziti u grad i na dubrovako zemljite te ondje bez zapreke prebivati, trgovati i pre-
metati se, ali pod uvjetom, da se vladaju mirno i uredno i da se ne udalje od prava
puta". Od tog salvum- conductum- 8L iskljueni su samo oni, u ijim rukama bi se
naao koji dubrovaki zarobljenik, odvuen za navale Hamzabegove, a ako bi se u
kojega nala ugrabljena stoka, ne vrijedi ni za nju taj salvum-conductum, \^e se ima
prema sudakoj odluci predati prvanjim vlasnicima, koji uzmognu dovoljno doka-
zati, da je bila njihovo vlasnitvo i da im je za navale ugrabljena. (R. 21, 76'.).

Od ovog salviimkondukta izkljueno je prije svega pet kua Konavljana iz

Dube i Strae, koji su se protiv samoga Dubrovnika pobunili i prionuli uz hercega

Vlatka. 5. juna 1471. dalo je dapae vijee umoljenih kapetanu dubro\^ake vojske u
Konavljima i tamonjem knezu nalog, da ljude iz ovih buntovnikih kua uhvate i
predadu svezane u vlast Dubrovnika. (R. 21, 99.) Megjutim su dubrovaki pokhsari
na porti 15. maja 1471. ishodili povelju, to je priopujemo pod br, 32. na str. 33.,
kojom car otvara dubrovakim trgovcem puteve u carevini te zapovijeda, da im herceg
Vlatko vrati vosak i ohu to je, kako gore rekosmo*, oteo dubrovakim trgovcem

1) Glosa na koricama jedne sveske Lihri Bogatorum ove dobe.

 307
pred Trebinjem ali za ova godinu plate 9000 dukata haraa
zapovjeda, da Dubrovani
a od slijedee 10.000. U drugom
jednom fermanu, pisanom mjeseca juna iste godine,
pie sultan Dubrovanom, da je na molbu njihovih poklisara zapovjedio hercegovakom
gospodaru i kadijam romanijskim, da sve, to bi nali u koga od robija, to je Hamza-
beg za svoje provale u februaru iz Konavlja odvukao i imanje do jednoga vlakna"
vrate. (Sr. dokum., br. 33 str. 34.) Ova epizoda, koja se odigrala u Konavlima opo-
,

menula Dubrovane, da se brinu dalje za sigurnost grada i posjeda na kopnu.

je

Oko grada poee poam od Pila opasati bedem jarkom dananjim posatom (od
talj. fossato) a zidine, koje opasivahu Cavtat imale su se po zakljuku od 1. jula 1471.

dovriti, da se u nevolji uzmognu tamo zakloniti familije iz Konavalja.

Pod gradom Sokolom bijae jedna strma stijena, do koje se moglo uspeti samo
stepenicama a na toj se stijeni iza provale Hamzabegove zaklonilo mnogo konavoskih
familija, a kako su Dubrovani praktiki upoznali strateginu vrijednost ove stijene,

zakljuie 19. jula, opasati je bedemom, da time stvore zaklonite izokolnom seoskom
narodu (R. 21, 114.).
Ako su Dubrovani preko svojih poklisara na porti dobili garancije, da e turski
upravitelji u susjedstvu od sele mirovati te vratiti i oteti plijen, nije mirovao herceg
Vlatko; ali Dubrovani, ne bojei se vie Turaka, nisu bili u velikom strahu. Njihova
vojska megjutim stajala je cijelo ljeto na okupu. 8. oktobra odluilo je vijee, da se
poalje knezu i provizuru konavoskom pismena zapovjed, da sazovu zbor, na koji e
imati doi svi ljudi iz Konavalja, Cavtata i Crne gore i neka razglasa na tom zboru,
ako bi herceg Vlatko ili njegovi ljudi zapoeli ikoje neprijateljstvo ili bi kojem dubro-
vakom podaniku nanijeli kaku tetu ili uvredu, da knez i provizur sa Konavljani
imaju navaliti na hercegovo zemljite i bez obzira tamo robiti, paliti, ubijati i plijeniti
i u svemu postupati, kako se postupa sa neprijateljskom zemljom, a to bi tko ugrabio,
da se ima smatrati njegovim zakonitim vlasnitvom. Ali, ako bi herceg Vlatko mirovao,
da se niko ne usudi, ita neprijatna protiv njegovog zemljita uiniti. Zapovjednikom
ove narodne vojske izabran je Ivan Palmoti kao caput gentium Canalis" (R. 1471.).

Dok se ovo dogagjalo na dubrovakoj granici, uinie Turci-osvajai na Neret-

vanskoj Krajini korak dalje.

Poto je o Boiu 1463. kralj Matija Turcima oteo grad Jajce, koji se je slije-
dee
Matija
Bosnu i
Korvin ^
godine junaki opro ponovnom
zadau,
protegnuti vlast ugarske krune do mora.
o kojoj
opsijedanju sultana
je snovao vas svoj ivot:
Dok je
Mehmeda
oteti
Fatiha, stavio

na sjeveru Bosne organizovao

Osmanlijama
si

bosansku krajinu jajaki i srebreniki banat nastojao je, da si i na jugu osigura

strategiko uporite u blizini mora i Dubrovnika, ne bi li mogao operirati sa dvije
strane protiv osmanlijskih osvajaa Bosne.
Kao najzgodnija taka za taj pothvat odabran Poitelj a da se Dubrovani i

herceg Stefan potaknu, da se i oni ivo zauzmu za taj pothvat, poslao je kralj Ivana
Rozgonja, netom vratio sa poklisarstva iz Rima, gdje je imao papu da prc-
koji se
dobi za kraljeve osnove i Ivana Tuza.
Ovi stigoe u novembru 1465. u Dubrovnik sa velikom vojnikom pratnjom, ali
Dubrovani vijerni svojoj tradicijonalnoj sumnji, uslijed koje su se bojali uputati oruana
stranca u grad, bojei se, da im ga ne bi oteo, ne pustie vojnike u grad, ispriavajui se, da
je prepun stanovnitva, veim priskrbie udobne stanove izvan grada u neposrednoj blizini.
 308
Dubrovaki kroniste biljee, da su ove mjere opreznosti bile opravdane, jer da je
zadaa poklisara bila ta, da Dubrovcanom otmu ili sam Dubrovnik ili bar Ston, koji
je gotovo neosvojiv, a o toj namjeri da ih je izvijestio sam kraljev vojskovogja Gjor-
gji. Pothvat osujetio je i nenadani poar, koji je u noi nastao kraj kue pokojnog
hercega Hrvoje, uslijed esa se narod zgrnuo a Madari, mislei da to biva radi njih,
povukoe se.

Megju tim stigao je u Dubrovnik sa juga glas, da su Turci opet osvojili komad
hercegova zemljita Cernicu a pod dojmom ove vijesti bili su i herceg i Dubrov-
ani skloni, da, ne dajui pedlja svoje zemlje, po mogunosti podupru kraljeve osnove
(decembar 1465.)- Kod rasprava, koje su se tu vodile, htio je da prisustvuje i naj-
stariji hercego'v sin, vojvoda Vladislav, ali Dubrovani, bojei se, da e se zamjeriti
Turcima, ako puste u grad njihovog najljueg protivnika, poslae mu 7. decembra
poklisara, koji ga je imao moliti, da ne dogje u grad, jer je to opasno ne samo za
grad, nego i za dubrovaki posjed na kopnu a osobito za dubrovake trgovce u Tur-
skoj, a opasnost je vea, to im se radi njega grozio pismeno sam car i vojvoda
to

Isabeg. Jedva se dubrovako vijee sklonulo 8. decembra dozvoliti vojvodi Vladisavu,

da po noi dogje na Lokrum a odavle da ga barka vodi u susret ugarskoj gospodi,
koja je sa 500 vojnika imala doi u grad a ujedno zamolie ove, da vojvodu ne

vode sobom nikako u grad. Kako su se Dubrovani bojah, da im Vladislav ipak ne

ugje u grad, razabire se po tome, da su strogo naloili, da se uti o svemu, to bi
se u ovo doba govorilo bilo o Turcima, bilo o Madarima, bilo o kom drugom vladaru.
Za pregovora, koji su se sada vodili, zakljueno je, utvrditi grad Poitelj kod
Posrednice i staviti u nj ugarsku posadu. Dubrovani obrekoe 2000 dukata,
isplatiti

im ugarska vojska pregje Neretvu (12. decembra 1465.) a 28. decembra zakljueno
je, da se za Poitelj naini jedan most na troak Dubrovana ut exercitus Hungarorum
possit trajicere ad hm j)artes^\ S kakovim li se zanosom sve zagrijalo za ideju kralja
Matijaa, da se na Neretvi stvori baza za operacije protiv Turaka, vidi se najbolje
po tome, da su dva Madara, koji su doli s vojskom u Dubrovnik, ponudila, da e
taj most sagraditi o svome troku, ali su Dubrovani tu ponudu odbili.

Sve je ivo prionulo, da se ova namisao, gradnja mosta preko Neretve odmah
ostvari: 3. januara 1466. poslana je lagja sa drvenom gragjom u Neretvu, a s njome
tesari i radnici, koji e sagraditi upriju; 9. januara naloeno je da se kupi 500
starija ita i alje u Neretvu; 19. januara naloeno je dubrovakom ininiru Paskoji,
da ide u Neretvu i upravlja gradnjom mosta; 7. februara alje se 4 tarassios loarvos^^
200 100 dasaka i 1000 klinaca da se utvrdi grad Poitelj i jedan majstor
libra praha,
sa jednim djetiem, koji e
tamo nainiti barake za posadu. 15. marta alje se na
zahtjev Ivana Rozgonja i bana Ivana Tuza jedan zidar kneza Pavlu, koji je imenovan
knezom Poitelja i Posrednice.
Odsele alju Dubrovani redovito potpore ugarskoj posadi u Poitelju, bilo u
novcu, bilo ivea ili oruja. Ali glavne trokove oko ovih velikih gradnja nisu nosili

samo Dubrovani. U ljeto vratie se Rozgoj i Tuz sa vojskom na Neretvu te poslae

kao poklisare Benedikta i Grgura I'arkaa hercegu Vlatku sa zahtjevom, da kralju
dade u ime ovih poslova pripomo od 20.000 dukata. Ove pokhsare pratili su do
hercega dubrovaki poklisari Paladin Lukarevi, don Jakov Gunduli i Ilija Buni,
ali herceg Vlatko tek je pristao, da iz oeve ostavtine isplati kraljevim izaslani-

cima 9000 dukata a 8. oktobra zakljuilo je vijee umoljenih, da se taj novac iz

ostavtine staroga hercega isplati Ivanu Rozgonju i Ivanu Tuzu. Osim toga je papa
 309
Pavao II. 10. februara 1467. predao kralju Matiji onih 10.000 dukata, to ih je herceg
Stjepan ostavio testamentom, da se upotrebi kao njegovo zaduje, jer da u ono doba
nema boljega zaduja nego li vojevati na Turke. S ovim novcem napredovala je radnja
ne samo oko mosta neretavskog nego i oko utvrgjivanja grada Poitelja.
31. oktobra 1466. odredie Dubrovani da se alju na kraljev troak u Poitelj
ininiri (magistri ingenarii), klesari, kovai, zidari, barke, drvljad, klinci i dr.

Tragovi ovih radnja dosta se jasno vide i danas jo u Poitelju: onaj masivni,
od tesana kamena sazidani bedem, koji titi gornji rub amfiteatralnog polukruga
grada Poitelja protiv svake navale, to bi je neprijatelj pokuao sa strane visoravni,
sa koje se Poitelj obara prema koritu Neretve, nesumnjivo je postao u ovo doba,
doim mostu, koji se sagradio, da ugarska vojska moe prelaziti Neretvu, pod Poi-
teljem nema ni traga.
Drim da taj most nije ni sagragjenpod samim Poiteljom, jer je tu Neretva i
njena obala preiroka a da mogla na brzu ruku premostiti a da ga tu nije ni
bi se

bilo, dokazuje i to, da je ba okolica ispod Poitelja u arheolokom vidu pomno pre-
traena, ali se nije nigdje nalo ni najmanji trag kakovom mostu ili bar kakom stapu mosta.
Poto se Neretva odmah vie Poitelja suzila u tijesan neprohodni klanac, koji
je velikom mukom kod gradnje eljeznike pruge izmegju Mostara i
probijen tek
Metkovia, valja tu tek u mostarskom polju, preko koga je prije oku-
upriju traiti

pacije ila jedina komunikacija iz Bosne u Poitelj a ja drim, da je ona identina

sa starom uprijom u Mostaru, koju novija tradicija pripisuje Rimljanom.
Da je to posve neopravdana pria, koja je nikla tek u glavi modernih turista,
to ne treba tek dokazati, jer je poznato, da je uprija u dananjem svom obliku turska

rekonstrukcija, ali svi tragovi gradnje kralja Matijaa nisu nestali, jer za lijevim elom
te uprije sauvani su jo ostanci staroga stupa.

Strateginu vanost te uprije posvjedouju obje kule s lijeve i desne joj strane a
daljnu strategiku vezu proslijediti emo lahko na desnoj obali Neretve. Tu emo sve
do ua Rame moi proslijediti stari vojniki put a preko svake pritoice Neretve, na
ovoj strani lahko emo nai manje-vie sauvane ostanke kamenih uprija, sagragjenih
u istom stilu kao mostarska. Osobito lijepa gragjevina je uprija na Dreanki.
Neto vie ua Rame prela je ta cesta na lijevu stranu Rame te su stupovi te
nekadanje, danas oborene uprije, posve dobro sauvani a cesta ila je otale uz Ramu
preko planine Makijena u dolinu Vrbasa a niz ovu u Jajce.
Time je uspostavljena strategika veza izmegju Jajca i Poitelja. Tom cestom
dodue nisu pole mnoge vojske, ali je ona sluila potomstvu, jer je time stvorena
druga cesta Hercegovine u Bosnu, uporedo dosadanjoj jedinoj preko Gacka, Neve-
iz

sinja i Boraka a
koristila je u velike potomstvu. Zanimivo je, da se uz tu cestu u
gustoj prugi sauvao katoliki elemenat bosanski, doim je uz onu potonju na mnogo
mjesta prorijegjen, na mnogo i sasvim ponestao!
I tako je blago hercegovo, to ga je kao Harpagon za svoga vijeka nakrcavao,
bar iza njegove smrti upotrebljen u korisnu svrhu, a ako za ikoga, vrijedila je za
njega ona zgodna glossa: Custos, non dominus^ constat avarus opuml^)
Tako je nadola i godina 1471. i provala Hasanbegova u Konavlje a kada je
Hamzabeg, valjda po nalogu porte, morao da povue odavle svoje ete, okrenuo se,
da ne budu besposlene prema Poitelju.

Glosa zapisana od dubrovakog kancelara na zadnjem listu 13. sveske Partes Consilii Rogatorum.
 310
Kapetani poiteljski poslae u Dubrovnik poklisara, da im nabavi na raun
kraljev za 200 dukata baruta a vijee umoljenih je 9. septembra 1471. zakljuilo
poslati im baruta, to se u Dubrovniku nagje, a ostalo da se dobavi izvana. Da li je
taj barut ikada stigao u Poitelj, to ne znamo; a prije e biti da nije, jer ve 16. sep-
tembra stigao je glas u Dubrovnik, da je Hamzabeg opasao Pocitelj a Dubrovani
odlucie poslati opsjednutim u pomo Toga se dara malo ko nauio, jer
80 dukata.
ve etiri dana poslije, 20. septembra 1471., stie u Dubrovnik poklisar Hamzabegov
da Dubrovanima javi veselu vijest, da su Turci osvojili Poitelj.
I Dubrovani, na sve strane lojalni, votirae glasonoi u znak radosti 40 perpera
Odsele zapovjedao je gradom Poiteljom turski dizdar, kome nalazim prvi spomen
1475. kada mu Dubrovani votirae dar: sukna za 25 perpera (R. 22., 218.)

Ali ako su Turci i osvojili Poitelj i protjerali ugarsku posadu, nije im se dala
Neretavska Krajina pod jaram, jer je na njenom braniku stojao Hrvat Janu, kapetan
kraljevih pograninih gradova a uza nj Ivani Vlatkovi, jedna od najsimpatinijih
bosanskih hnosti u doba, kada je ona, potkopana moralnim rasulom, i materijalno
razasula se. Ve
za kobne godine 1463. je Ivani Vlatkovi uz vojevodu Vladisava
junaki branio svaki pedalj hercegove zemlje od Turaka a od onda je Neretavska
Krajina postala razmirnom krajinom, gdje je proteklo mnogo krvi i na turskoj strani
i na onoj maloj oazi, koja je tu reprezentirala ostatak slobodne Bosne. Uz Ivania
vojevala su i njegova braa arko i Tadija a da su Dubrovani, prem su bili vazda
vijerni" haranici porte, potajno podupirali Vlatkovie i Hrvata Janua, to je lahko
razumljivo, a dokazano u protokolima vijea umoljenih.
Ali kada je Poitelj pao a zadnji ugarski vojnik ostavio Hercegovinu, pobojae
se za se a imali su i razloga, jer je Hamzabeg htio da zauzme gradi Posrednicu,
koji je bio dubrovako vlasnitvo u neposrednoj blizini PoiteJja i time da osvoji
zadnju strategiku toku na donjoj Neretvi.
Nema sumnje, da se na ovaj grad odnosi pismo sultana od godine 1471. pisano
krajiniku Hamzabegu, u kome mu javlja, da su dubrovaki poklisari na porti pori-
cali, da su oni kod Neretve na kraju od Drijeva" sagradili grad te mu se nalae,
da razvidi, je li to istina, a na isti se predmet odnosi i prijevod fermana, poslana
Hamzi u istoj stvari, to ga priopujemo pod brojem 39., iz koga razabiremo, da su
uzrokom ovom podhvatu bili hercegovi sinovi, koji su Dubrovane obijedili, da su na
mjestu, koje je bilo dosele pusto sagradili grad te se nalae Hamzabegu da to raz-
vidi, a ako je objeda istinita, neka obori grad. Ovo pismo dodue datirano je za godinu

prekasno (1472. mjesto 1471.), ali tome je moda kriv talijanski prevagja, koji se
prevario u itanju godine'^) a moebiti i sporost uredovanja na porti. Bilo kako mu
drago, ono se sigurno odnosi na Posrednicu, jer se u spisima ove dobe ne spominje
nikoji prijeporni grad osim ovoga.
Dubrovani, moda i ne slutei, da imadu hercegu Vlatku zahvaliti, to im pri-
jeti gubitak gradia Posrednice, pobojae se, da krajinik, zahtijevajui taj grad tek
namjerava uiniti prvi korak daljnjeg osvajanja u dubrovakom Primorja i oni zamo-

1) Broj 35. na str. 34. naih spomenika.

2) Ovo je tim vjerojatnije, to je

skom 1473. mjesto 1472., to bi odgovaralo turskom datumu, pa kada

prevariti i itajui arapsku godinu!
pismo datirano po turskom kalendaru reepa 877. a po kran-
se prevagja tu ^, mog-ao se
 311
lie krajinika, da se kani Posrednice, jer je ona njihovo vlasnitvo a oni su carevi
haracnici. 14. Dubrovnik Hamzabegov
oktobra stigao je u poklisar, njegov esnegjer
Smajl, komu su imali Dubrovani pokazati povelju, kojom e dokazati, da je Posred-
nica zbilja dubrovako vlasnitvo a u isto vrijeme, 17. oktobra, poslae u Posrednicu
jednu bombardelu, da bude pri ruci posadi, ako bi Turci ipak pokuali juri. Dok
se izmegju Dubrovnika i turskih izaslanika pregovaralo, to e biti sa Posrednicom
izabralo je vijee umoljenih mali odbor, koji e izraditi predlog, kako da se uva
ovaj gradi a ovi predloie 8. novembra reportum", kojim se odregjuje, da se
dubrovaki vojnici, koji su kao posada u Posrednici bili, dre jo mjesec dana, dok
se vidi, kako e
se svriti pregovori. Dalje da se poalje onamo 100 dasaka, loOO
eksera bilo iz Dubrovnika ili iz Stona i jedan tesar, da naini stanove za vojnike i
da u gradu uredi to treba. Konano preporuava taj reportum, da se uznastoji na
svaki nain izmiriti vojvodu Ivania i kneza arka sa Turcima i sa krajinikom
Hamzom, ne bi li na Krajini prestalo vjeno razmirje, koje je ugroavalo dubrovaki
posjed, a ako ve ne e da miruju, neka bar ne etuju u okolici Posrednice, da oni
za to ne stradavaju, (R. 21., 152.)
Rijeenje pitanja oduljilo se do preko nove godine 1572. U januaru nalazimo
vijest, da je Ivani Vlatkovi bolestan a Dubrovani upotrebie tu priliku, da nastave
svoje nastojanje oko izmirenja Ivania sa Turcima i obeae mu 125 dukata, ako ih
poslua.
21. januara izabrani su dubrovaki poklisari Frano Puci i Ivan Palmoti, da
idu Hamzabegu, da ugovaraju i ponesoe sobom sve dokumente, koji se odnose na
isplatu hercegove ostavtine i povelju, na kojoj su Dubrovani temeljili svoje pravo
vlasnitva na Posrednicu. Hamzabeg je, valjda na elju dubrovakih poklisara, zakljuio
poslati pouzdanika da razvidi na licu mjesta, kako stoje stvari sa Posrednicom i ovi
zamolie, da se on uvrati najprije u hercega Vlatka, onda u Dubrovnik a otale u
Posrednicu. (R. 11. febr. 1472.)
Sto se je u Dubrovniku raspravljalo sa tim povjerenikom nije poznato, ali

2. februara zakljui consihum rogatorum, da razori grad a 4. marta bila je Posred-

nica ve popaljena, jer Dubrovani alju vojvodi Ivaniu tri zarobljenika, koji su bili
u saganoj Posrednici zatvoreni. Isti dan zakljueno je, da se polje krajinikov
povjerenik, haznadar Hamzabegov, da pregleda Posrednicu.
Time svrava druga etapa turskih osvajanja u Krajini Neretavskoj, Turci dodue
ne mogoe oteti svojim haranicima grada Posrednice, koji bi im moda tu na Krajini
mogao smetati, ali ih znadoe prisiliti da ga obore.

Trea etapa bilo je dokinue jednog od najvanijih starobosanskih emporija,

neretavske gabele (gabella di Narente), stare Drijevske carine a dananje Gabele.
Ona je bila od starine vlasnitvo kue Kosae a zapala je iza smrti hercega
Stjepana njegovom sinu hercegu Vlatku. Tik do nje bijae u Osobljanima glasovita
dubrovaka kolonija, jedan od najvanijih emporija na ulazu na bosansko tlo, a ta
kolonija, na tugjem zemljitu, imala je posebnu svoju autonomnu upravu i sudstvo.
Veliki dio svoga blagostanja imao je Dubrovnik da zahvali ba toj koloniji, jer sva
trgovina i promet, koji je preko Drijeva strujao u Bosnu, prolazio je tu kroz dubro-
vake ruke. Dubrovani bili su zakupnici carine i solane, trgovci a i brodari, na ijim
se lagjama dovaala i odvaala roba.
 312
Dokinuem carine usahnulo je vrelo, od koga je ivjela i napredovala ta kolo-
nija a dubrovakim kolonistima, koji su tu stoljea ivjeli kao na svojoj vlastitoj

zemlji ne osta ino, nego da se rasele. Ova odluka prihvaena je 10. oktobra 1472.
u vijeu umoljenih, koje je na predlog oficijala, koji su imali izraditi u toj stvari
posebni provedimentum^^, odredilo, da se Neretvani, koji ive u Osobljani, jo teajem
ovoga mjeseca imadu otale dii i preseliti u Ston. Tamo da se nastane u kuama,
koje su prazne i da plaaju stanarine, bogatiji po 10 perpera a siromaniji po 5 per-
pera od kue. Onim Neretvanom, koji nemaju u Stonu vlastite kue, dozvoljeno je,

da okupiraju neizgragjeno zemljite, koje je podijeljeno kod diobe Stona Dubrovcanom,

da grade tamo kue a pravo prvanjih vlasnika, koji do sada nijesu sagradili kua
na tom zemljitu, proglaeno je nitetnim. Bjegunci iz Osobljana oproteni su za dvije
godine od dunosti, da idu na gradsku strau a i njihova juridika eksteritorijalnost,

to su je uivali u Drijevima, ostala im je zajamena te su se imali suditi in U

judicij secondo lor consuetiidine antica^'
Tako je pao opet jedan spomenik starobosanske sredovjene kulture pred osman-
lijskim osvajaima. Junak Neretavske Krajine Ivani Vlatkovi umr'o je godinu dana
poslije, 1473., i Krajina se smirila.
Njegova udova Katarina prebjegla je u Ston, gdje ju je pohodio Tadija.
Megjutim je i hercegu Vlatku naprama Dubrov-
dodijao neprijateljski odnoaj
ana tim vie, to je u ostavinskoj parnici, to ju je vodio protiv Dubrovana, pukla
osuda foanskog kadije Eminndina (sr. dok. br. 37.) u prilog Dubrovniku te se tu
nije bilo nadati ikakom dobitku, a osim toga uskratili su Dubrovani hercegu Vlatku

za doba ovih razmirica njegov dio konavoskog dohotka, posve u smislu povelje, kojom
je ta upa cedirana Dubrovniku, koja veli, da se taj dohodak za vrijeme, kada bi humska

gospodu zaratila, nema isplaivati. Da se Vlatko dobavi toga, makar i dosta malenog
prihoda, odluio je sklopiti mir te je u julu 1473. poslao u Dubrovnik poklisare,
nugjajui opini mir. 31. jula pristalo je vijee umoljenih na to, da se sklopi taj mir
i da se zakletvom obea mirovati tako dugo, dok bude herceg miran i to ako se i
on na to zakune. (R. 22., 51.)
18. augusta prihvatilo je isto vijee formular zakletve, koja se imala poloiti,

doneen od hercegovih poklisara u Dubrovnik na odobrenje i zakljuilo je, da od

toga mira budu iskljueni krvnici (cherunici) (lb. 22., 60.) a 26. augusta proglaen je
u Dubrovniku i po svim dubrovakim mjestima izvan grada mir, sklopljen sa her-
cegom odlueno je,
i da se to notificira i samom
Vlatku. (R. 22. 61')
novembra 1473. isplaene su hercegu Vlatku i bratu mu knezu Stefanu
20.
rate konavoskog dohotka, koje su Dubrovani za vrijeme razmirica bili uskratili i
tako se uklonila zadnja prijeporna toka, koja je izmegju hercega i Dubrovnika
postojala te se grad mogao godina nauiti mira.

Novi nemir donijela je Dubrovanom godina 1480. Zgode, koje su se onda desile,

ne moemo ocrtati na osnovu rasprava vijea umoljenih i to s rasloga, jer sveska,

koja sadri partes consilii rogatorum" od 1478. 1481. u dubrovakoj arhivi fali, ali

imamo nekoliko kronika^) koje su, bar u koliko se dobe tie, o kojoj radimo, napi-
sane na osnovu istih dokumenata, pa emo hiatus, koji bi nam tu ostao, popuniti ria

osnovu ovih kronika.

') Gundulieeva i Anali, priopeni od Nadka Nodila.

 313
1479. zavrila je afera Pripinovia, o kojoj rade i neki nai dokumenti, time,
da je porta predala ove Dubrovanom a ovi se obvezae za to platiti 3000 dukata.
Slijedee godine zahtijevala je porta od mletac^kih poklisara opet tih 3000 dukata,
velei da su se obvezali na taj danak za uvijek a Dubrovani uskratie platiti ovu
poviicu haraa, tvrdei da je to 3000 dukata trebalo platiti jednom za uvijek. Porta,
da Dubrovane prisili na plaanje, odlui upotrebiti nasilje: kako razabiremo iz naeg
pisma br. 66., str. 59., nakanila je Dubrovniku oteti jedan dio njegovih zemalja da
bude podruan" sandakom a provedenje tih represalija povjereno je hercegovakom
krajiniku Ajazbegu i).

15. aprila 1480. provaHe turske ete u Konavlje, opljakae kraj izmegju Ljute
i Prijevora i odvedoe mnogo robija. Dubrovani poslae Ivana Palmotia i Jakova
Bunia na portu, da ju ublae i da isposluju oslobogjenje zarobljenika. Ovi su svojim
poslanstvom uspjeli, jer je porta zapovjedila, da se roblje vrati i dala poklisarima
sklava sa otrom zapovjedi, da s njima trai i vrati to roblje. I ovi tako oslobodie
veinu zarobljenika; samo one, koji su odvueni u Anadol i koji pomrijee, ne mogoe
vratiti u domovinu.
Da Dubrovani nijesu zabadava postigli povratak zarobljenika, razumljivo je a
trokove oko toga rasporezali su na itavo iteljstvo u Dubrovnika, Stonu, Ratu i

Konavlima. Ali ako se je porta pokazala uslunom napram svojih haranika, nije odustala
od svog zahtjeva, da Dubrovani plaaju i nadalje 15.000 dukata haraa, na to ovi
pristae uz pogodbu, koja je Dubrovniku bila od vehke koristi. Dosada se naime u
Turskoj prodavala strana so, veinom dalmatinska, a odsele se to zabranilo te se
smjela prodavati samo dubrovaka i ono malo soli, to se proizvagjalo u slanicama
pod Novim i to u ove etiri solane izvan Dubrovnika: u Novom, Slanom, Risnu i

Neretvi (Gabeli) a prihod ovih solana imao se dijeliti na pola porti, na pola Dubrov-
niku. Na osnovu toga ugovora imala je porta nositi sve trokove oko svojih hamal-
dara i pisara u tim solanama a u savezu s tim ugovorom je i na ferman od
30. novembra 1480., to ga priopujemo pod br. 67., na str. 59., kojim sultan
Mehmed II. osim haraa prima i 1250 dukata vika kao polugodinju plau za
gjumruk te je za to Dubrovanom opet potvrdio dravu, koju dre i vladanje i

ljude i veliko i malo" . .

Kada je zasio 1481. sultan Bajazid II. na vladu, snizio je 22. novembra Dubrov-
anom opet hara na 12.500 dukata i izdao im povelju, kojom im potvrgjuje sve
njihove dosadanje povlastice (br. 71., str. 63.); ali tek to je ova povelja stigla u
Dubrovnik, stigao je njom drugi ferman, pisan u Drinopolju
8. januara 1482. za
17. decembra 1481. Tu kori sultan Dubrovane, da mu se potuio Ajazpaa, vojvoda

hercegove zemlje, da oni pomau Ugre u Novome, da im alju hranu i glasove, da

se u njih svrhovala" svaka potrebna rabota i, dok Ajazpaa vojuje na Novi, oni im
jo daju hrane i glasove. Sultan ih opominje, da pomau carevoj vojsci a ne da joj

odmau i prijeti im se, ako se u napredak to tako uuje, bie mir sa carstvom
svren (br. 73., str. 67.).
Krajinik Ajazbeg je^zbilja u doba, kada je ovaj ferman stigao bio pod Novim
(Castel Novo), da iz njega protjera ugarsku posadu, koja je amo metnuta za vrijeme,
kada je ugarska posada metnuta i u Poitelj. Dubrovaka republika, bojei se careve
prijetne i besposlene vojske Ajazbegove pod Novim, da ova ne bi iznenada oplijenila

U kronikama pogrjeno Bajazitbeg, odnosno Asitbeg.

 314
Konnvlja, posln 16. januara knezu konavoskomu nalog, neka bude dobro na oprezu

ne Konavlima kakva opasnost, a ako bi je bilo, neka naredi narodu, da se

prijeti li

razbjegne i spasi, kako znade. (R. 24., 47.)

Posada nije u Novom dugo odoljela.
Predaja grada u ruke Ajazbegove uslijedila je megjutim posve mirno a valjda
posredovanjem samog kraljevskog poklisara Nikole, biskupa kninskog, koji je u to
doba boravio u Dubrovniku, docim je znatna vojnika pratnja, koja ga je iz Senja
dopratila amo, bila ukonaena na otoku Lokrumu. 28. januara 1482. bio je u Dubrov-
niku poklisar Ajazbegov, Ferhat-vojvoda, da javi, da se je Novi predao Turcima i da
zaite odDubrovana barke, na kojima e
se ugarska posada, koja je kapitulirala,
vratiti kui. Vijee umoljenili odredilo je odmah 3 barke da idu pod Novi te je javilo
vije^t o predaji Novoga kraljevskim galijam, koje su nedaleko krstarile a knezu kona-
voskom i poklisarima, koji su bili u Konavlima na putu u Carigrad da nose hara,
naloeno je, da odu pod Novi i da se poklone Ajazbegu. (R. 24., 49.')
1. februara naloilo je vijee umoljenih rektoru i malome vijeu da se brine,
kako e ugarsku posadu novsku, koja je imala doi u Dubrovnik otpremiti kui
(ib. 24., 50.).
Veina ovih vojnika prela je megjutim u dubrovaku slubu a mnogi se tamo
oenie i ostadoe stalno u Dubrovniku.
Tako je pao i zadnji pedalj nekadanje zemlje hercegove u turske ruke a herceg
Vlatko, koji je bio po imenu gospodarem ovih ruevina nekadanje Hercegovine, utee
1483. u Ugarsku. Dubrovake kronike priaju, da je uzrok tome bijegu bio taj, da
su ga poklisari, koje je poslao na portu, izdali a herceg Vlatko svrativ se na bijegu u
Dubrovnik, da je Dubrovanom savjetovao, neka se uvaju i oni svojih poklisara.
Uprava zemlje, kojom je herceg Vlatko jo pod kraj vladao, povjerena je pri-
vremeno jednom subai, od kojih se 1487. spominje neki Skender qui venit in
,Chomska xemglia' in tenutam locorum, quos tenehat cherzech Vlatcho" (R. 25., 130.) a
njega je naslijedio subaa Alibeg qm tenet, quod tenehat Vlatchus cherzech et voyuoda
Augustinus^' , koji je Dubrovanom najavio svoje zasijedanje oko 10. novembra 1488.
(R. 25., 279.)
i juni , Ovaj Vlatkov dio bio
to s njima granii,
zadnja ostanka povjerie upravu posebnim vojvodama, rudinskom
je vrlo malen, jedva dvije upe:
takozvani Donji Vlasi. Turci
i
Rudine (bileke)
osvojiv i ova dva
donjo-vlakom.
Ovime prestaju svi ratni pokreti u Hercegovini i u dubrovakom susjedstvu.
Samo u godini 1492. bio je Dubrovnik u vehkom strahu, jer se pronijela vijest, da
se velika turska vojska sprema, da navali na Dubrovnik. Dubrovani poslae kralju
ugarskom poklisare, da ga zamole da im poalje na obranu vojske. 18. maja 1492.
poslae dva plemia u Konavlje i Cavtat a jednoga u upu da pripaze, da se dre
dobre strae a im bi osjetili, da prijeti pogibelj, da spase sve, to nije za oruja, a

to je za oruja da ostane na obranu.

25. maja pisali su susjednom sandaku pismo, da saznadu, kuda li e vojska,
koja se zgrnula vi susjedstvu. Megjutim stigla je i vojska, to ju je kralj poslao u
pomo Dubrovniku. Ali opasnost je minula, vika je bila^ bez osnova, Dubrovani
zadrae samo 300 pukara i 200 trabanta, a ostale vratie natrag, zahvaliv se kralju
na pomoi. (R. 26., 275.)
 315

2. Crtice 0 onoajima ove dobe.

Kolikogod su Osmanlije, osvajaju pedalj po pedalj balkanskog zemljita, bili

vojnici kojima nijedna vojska nije odoljela, toliki su bili vjeti upravnici u zemljama,
to su ih pretvorili u sandake. Osmanlija nije irio svoju vlast, obarajui i uni.tujui
kulturne tradicije, to bi ih zatekao, do temelja, da na njima sagradi svoju islamsku
kulturu, nego si je prilagodio autahtone kulturne prilike i na njima snovao svoju gragju.
Ona tvrdnja, koja se povlaci po svim kolskim historijama, da su oni nemilice obarali
kransku kulturu u osvojenim zemljama, ne odgovara bar to se Bosne tice nikako
istini. Oni tu nisu na silu isturili ni kmeta ni vlastelina, nisu proganjali krane, nisu

obarali crkve i manastire, nisu otimali staroj vlasteli vlastelinstva i privilegije, ve su

posao asimilizacije prepustili vremenu, koje razgragjuje, ali i iznova gradi. Osobito su
dokazali svoju dravniku vjetinu u tome, to osvojenom narodu nisu nametavali ni

svoga jezika, a ba u tome se odlikovahu od svih ostalih naroda, koji su kao osvajai
zahvatili u paoke kola svjetske historije, a ba tomu ima se moda pripisati silni razvoj
turske carevine, Nijemci, kad osvoje pedalj tugje zemlje, germaniziraju, Francuzi galici-
ziraju. Rusi rusificiraju a za ruskim vojnikom stopu za stopom slijedi pop sa pravo-
slavljem ; a zloglasni Turci? Oni su Grcima ostavili grki jezik, grkom gospodom
dopisivala je porta grkim jezikom i pismom, latinskoj gospodi pisala je latinski a sa

slovjenskom gospe dom dopisivala je porta slovjenskim jezikom i pismom. Od Murata

pa do Sulejmana vigjamo, kako na porti rade posebne slovjenske kancelarije, u kojima
se piu fermani, koji se alju u Srbiju, Bosnu i Dubrovnik a na dvoru bosanskih
sandakbega, krajinika i vojvoda nalazimo slovjenske dijake, koji koncipiraju i piu
za svoje gospodare slovjenska pisma. Narodni jezik ostao je u Bosni punih 50 godina
iza osvojenja iskljuivim uredovnim jezikom a turski jezik se ograniio na erijatsko
uredovanje, kao to se arapski ograniio na vjerske nauke.
Obiaj, da je porta dopisivala s Dubrovnikom slovjenskim pismom tako se uvrijeio,
da se dubrovako vijee umoljenih, kada mu je 1477., s porte donio carski sklav
prvo tursko pismo, nalo u neprihci, to e s njime te je 18. marta zakljuilo, primiti
to pismo tek onda, ako je zbilja na njih adresirano" a dva dana poslije zakljuilo je

de mittendo ad faciendum translatari Utteram sclauam literam turcham, presentatam

per sclauum./' i niloilo je knezu i malome vijeu, da oni dobave taj prijevod, kako
znadu. (R. 23., 103., lOo.j
Da je bilo teko nai koga, koji je vjet ovakovu prijevodu, razumije se po sebi,

a razumjeti e se tim bolje, ako reknemo, da 12 godina poslije u Dubrovniku nije

bilo jo nikoga, koji bi takav posao mogao obaviti te je vijee 16. januara 1489. moralo
slati u Novi po ovjeka qm scit legere et scribere turcho" (R. 26., 5.). Da ni ovaj
put nije uspjelo nai takog vjetaka, razabiremo po tome, to su Dubrovani 1494. jo

morali na sve strane traiti, ne bi li nali ovjeka, koji e im jednu molbenicu, to

su je imali slati na portu, prevesti in turcheschum^^ . (R. 27., 127.)

Dubrovani pisali su do poetka XVI. vijeka sve spise, to bi ih slali na portu
caru i vezirima, a osobito Ahmetpai Hercegoviu, sclauo" ^ pisali su slovjenski i

same teskere a poklisarima, dali bi za njihovu osobnu informaciju, prijevode tih spisa
latmo^^ . Samo jednu dokumenata dobivali su Dubrovari poam od dobe
vrstu
Bajazida, pisane turskim jezikom a to su bile namire za hara, predan carskoj hazni.
Razlog biti e
tome taj, da je tu slovjensko uredovanje prestalo, ali su Dubrovani za
to ipak zahtijevali, da im se kraj turske namire dade i duphkat, pisan slovjenskim pismom.

5
 316
Tako se 5. februara 1494. naregjuje poklisaru Martolici, koji je nosio hara na
portu fareti tie far expeditoria consueta tanto turcJiescho , quanto scMauo^^ a pokli-
sarima, koji su poli 1503. s haraem u Carigrad, naregjeno je, da zaitu opportune
exped{tor{e tanto turchescJio , guanto lingua nostra" . (R. 17., 28., 126.)
Da su Osmanlije potivali jezik balkanskih Slovjena, pripisati je donekle i tome,
da su ve u doba, kada si je sultan Mehmed
poasni naslov Fatiha (osvajaa),
II. sticao

poturenici iz Bosne, Srbije i Hrvatske na portu doli do velikoga ugleda. Eno megju
svima se istie Hrvat Mahmudpaa Opukovi, najvei vojskovogja Mehmedov, a uza nj
se nanizao Hercegovac Ahmedpaa, sin hercega Stefana. Na porti dogjoe do velika
ugleda Angelovii, Bogojevii, Vraneevii i mnogi drugi, koji su ugledali ivot u
Bosni ili u najbliem susjedstvu a nijedan od njih nije izgubio uspomenu na svoju
nekadanju domovinu, svaki je imao uza se po kojeg zemljaka, makar i ostao kranin,
koji ga je sjeao domovine. Eno Ahmetpae Hercegovia, velikog vezira, koji je imao
na svom dvoru Grgura Desisalia, Radia Bogainovia, i svog krtenog kuma, Dubrov-
anina Andriju Sorkoevia.
Pojedine dvoranike na porti, rodom Bonjake, rado je porta slala u Dubrovnik
ili u Bosnu kao poklisare, jer je znala, da e
ovi, poznavajui lokalne prilike, povjerenu

misiju bolje i sa vie takta izvriti, nego ikoji Osmanlija. Tako je 1470. doao sa
porte^ da rijei zamrenu ostavinsku raspravu o imetku hercega Stjepana carski sklav
i esnegjer Alibeg, sin Ivana Vlahovia u Dubrovnik i hercegu Vlatku vodei sobom
i brata svoga Smailbega a prirodno je, da su se Bonjaci, koji su bili dvoranici porte,
otimali za svakom posaobinom, koja bi ih Dubrovnik
vodila u blizinu domovine u
te bi odanle posjetili kransku rodbinu. Eno Ibrahima Vraneevia,
svoj zaviaj i

careva kancelara, koji je dolazio 1474. u Dubrovnik radi hercegove ostavtine i posjetio
rodbinu a 1476. se po drugi put vratio, da estita ocu svomu Heraku Vraneu, komu
je, prem je ostao kranin povjerena uprava Trebinja Popova. i

U godini 1483. nalazimo, kako Dubrovani alju poasne darove Radivoju, bratu
careva zeta Ferhatbega. 1500. godine donio je carev soluftar Ahmed Krajinovi u
Dubrovnik vijest o osvojen ju Motona i Korona a vijee mu darovalo jedan skrletni i
jedan paunasti kavad. Kada je 1515. ulak cara Selima, Ferhad, donio carev izvjetaj
0 njegovim pobjedama na dalekom istoku, posjetio je on i svoga oca Radosava Kattiia
1 poveo ga s bratom u Dubrovnik te ih Dubrovani darivahu kao odlinu gospodu.
Kako su se bosanski poturenici, koji su na porti doli do asti i ugleda sa
ljubavlju sjeali svoje kranske rodbine i nastojali, da ju dobave u Carigrad, dokazuje
nam najbolje slijedee pismo aubae Ferruha, pisano rukopisom Skenderbega dragomana,
od ije ruke nalazimo nekoliko pisama i fermana u naoj zbirci. Pismo donosimo radi
(lanjeg itanja u transskripciji
U dragomu prijatelju knezu izah'ran'nomu
vsem' poc'tenomu i plemenitomu i nam' ze
i vlastelom' duVrova'cem mi iznb'ran'noga sluge estitoga cara Fer^rult aubaa posllamo
vi mnogo Ijuhov'nenlje i zdravije da pr imi vaM milost' i po sem' davamo na znanije vasemM
pr'ijateVsvu, kako prege ovaj za nasu hratjii i ses'tre posah radi, to s'mo bili sb znaniem'

es'titoga cara k vami knige pisali i po carevu sklavu pos'lall i po zapoves'tiju es'titoga
cara i naega prijateVstva volje radi, vasa milos'ti uciniv' dob're, po vaem' brodu es'te

ornoga naega roda pos'lal'i i kako je brodh doadb a vmi niesu dol'i: da togaj radi uinili
s'te nam' volju. Zatoj vi zahvaljam' kako naem' dobrem' prijatelom' ali za nih'no nedoastije
nas' vele sbrd'ce boli; da togaj radi drugovija i copet' vaemu gos'pos'tvu se molimo i

prosimo, kako topet' pot'rudiv' za nasb radi drugovija, pak tamo naoj rod'nine nekoga
 317
mu3!ra cl(ove)ha da 'poVlete tere, hako uzanate, da ih! ovamo zovet^ i pregovorith i do
vas ih' dovedet', ere vi kju vaim za o>vaj posaV doUre zahvaliti i veliku har' imati i do
veka vae doVro pomenovat'i. Vaa milos'tb takoj da znaet\
Pis\ mes(e)ca sehtem'vrija 21. dan' u Carigradu.
Porta je osobito rado povjeravala upravu Bosne i Hercegovine bas potomcima
bosanskih vlasteoskih kua a u doba, o kojem radimo, nalazimo od ovih kao sandake
u Bosni Sinanpau Borovinia, i Mustafabega Jurievia a u Hercegovini Mustafabega
Milivojevia, Mehmedbega Obrenovia, Hasanbega Mihajlovia, Skenderbega Vrane-
evia, Mustafabega Bogojevia. 0 starim junacima soja Balibega Malkoevia, Alibega
i Skenderbega Mihajlovia da i ne govorimo!
Obzir prema narodu i mudra politika Osmanlija zahtijevahu, da su na dvorovima
sandakbegova bili priputeni slubi i krani, dapae mi vigjamo, da su ih sandaci
ragje i ee, nego li same muslomane, upotrebljavali u diplomatskim misijama Da
spomenemo nekoliko primjera iz prvih etiri decenija iza osvojenja Bosne Glasoviti :

Isabeg imao je dva dijaka-kancelara, krana, Heraka Vranea, oca carskog drago-
mana Ibrahima i Mihajla a na posaobine slao bi Tvrdiu Bogutovia, Branisava, Teodora,
kefaliju Stefana, Branilu Stjepanovia, Aleksu, ceribau Dubrov- Vlaha Svinjarevia i

anina Zivana Pripinovia. Sinanbeg hercegovaki imao a kao je za dijaka Petra

poklisare upotrebljavao je Stjepana Sratinovia i Vuka Vranea strica carskog dragomana
Ibrahima; u Ajazbega nalazimo Vlaha Svinjarevia, Braila i Tvrtka, u Hamzabega
Heraka, u Mustafabega Milivojevia Pokrajca Vlaha, Milivoja Mihoevia, Vuka
Balievia, Ivana Radievia, Ivku Konjhodia a kao kancelara Pokrajca Dijakovia,
U vojvode A hm eda sretamo kao poklisare Radoju Vuetia i Vukana Dubravia.
Krane nalazimo i kao predstojnike viih administrativnih oblasti : kao trebinjske
vojvode Heraka Vranea (1477.) i Radivoja 1505., kao kneza Vuka a u Donjim Vlasima
kneza Heraka Vladisalia.
Ovo je tek nekoliko primjera a potpuna lista bila bi daleko opirnija; ali i to

malo dokazuje dovoljno, kakim su se otroumljem Osmanlije znali posluiti duevnimi

silami osvojena naroda, pogoduju mu po mogunosti, ne vrijegjajui mu narodnog
osjeaja i pomlagjujui njime snagu turske imperije.

Osmanlije, osvojiv Bosnu, razdijelie je u dvije pokrajine, koje predstavljahu

jedan vilajet Na elu bijae sandak vrhbosanski a uz njega, kao vladar Hercegovine^
krajinik, koji je isprva dugo vremena stolovao u Foi, poslije izmjenice i u Novom
ili u Mostaru a tek u XVI. vijeku prenio je definitivno svoju stolicu u Mostar. Na
elu pojedinih kotara^ koji odgovarahusredovjenim upama bijahu posebni vojvode,
a kada vremenom uz vojvodu doao i posebni kadija, nastadoe razni kadiluci, kojima
je

se opseg vremenom nije puno mijenjao.

Vrhbosanske sandake i hercegovake krajinike, koji su vladali do dobe Sulejmana
Velikog donosimo napose a i vojvodama, koji su upravljali u to vrijeme pojedinim
upama imamo spomena u dubrovakim spisima cijelom nizu, osobito hercegovakim,
Dubrovniku i ee dolazili
jer su ovi bili blii s njime u doticaj, a to su dalje upe
to se rjegje ili nikako ne spominju njihove vojvode.
Vojvode, koji su u doba prije i poslije osvajanja kao i sandaci dulje ostali u
vlasti, poshje se ee mijenjaju, jer svaki sandak ili krajinik mijenjao je stare
vojvode novima i tako goni kadkada jedan drugoga sa stolice. Najblie vojvodine
5*
 318
Dubrovniku bile su Trebinje i Novi, Rudine, Donji Vlasi, Nevesinje, Banjani, Cernica
i Primorje, Dabar i Mostar.
Ovdje iznosim popis nekolicine vojvoda, to sam ih, listajui po dubrova6kim
protokolima, ispisao a uz ime dajem i godinu, u kojoj se spominje.
Trebinje i Novi (od 1482. zajedno) Hasaii vojv. 1477. Ferhat vojv. 1482.
Alija 1483. Hamza vojv. novski, trebinjski i popovski 1492., 1496. Sebalija,

vojv. novski 1499. Radivoj vojvoda trebinjski 1505., 1506., prije, zajedno sa
Vukom ^), knez trebinjski. Elez vojv. 1505. Hasan vojv. 1506. Sulejman
vojv. 1506.
Bali vojv. 1507. Halil vojv. 1508.
Pervan vojv. novski, trebinjski
i zubaki. Alija vojv. novski 1515.
Rudine. Mehmed 1484. Daut subaa 1486. Musa 1491. Skender
vojv.
1493. 95.
Dafer 1502. Mehmed 1505. Skenderbeg 1505. Musa vojv. 1508.
Husejn vojv. 1511., Chonach vojv. 1513. Alija vojv. 1513. Mustafa
vojv. 1514. Skender vojv. 1516. Ramadan vojv. 1516. Mustafa vojv. 1516.
Bajazid vojv. 1517. Alija vojv. 1519.
Donji Tlasi. Herak Vladisali knez 1483. Junuz vojv. 1488. Mustafa
vojv. 1493. Dafer vojv. 1502. Hasan vojv. 1504. 1505. Musa vojv. 1507.
Jahija vojv. 1508. Husejn vojv. 1509. Hasan vojv. 1518.
Dabar. Anonimni vojvoda spominje se 12. decembra 1508.
Nevesinje. Husejin vojv. 1470. Skender vojv. Sagan
1472. vojv. 1474.
Carausius (= Karagjoz) vojv. 1475. 1477. Hasan vojv. 1477.
Mostar. Anonimni vojv. 1476. Baglin vojv. 1477. Anonimni vojuoda
mostarschi" 1483. dtto 1501. Hasan 1507.
Cernica i Primorje. Alija vojv. 1477. 1483.
Foa. Mehmed 1510.
Od utvrgjenih gradova u Hercegovini spominju se u to doba osim Novoga i

Poitelja jo Blagaj (dizdar Singurbeg 1505.)

i i Klju (dizdar Hasan 1518.).

Osmanlije u Bosni nisu nasilno dokidali starih institucija ni u sudstva, prem je

erijatom doao u Bosnu posve nov zakon i posve nov sudbeni postupak, koji je vrijedio
samo za muslimane doim su se krani sudili i odsele megju sobom porotom,
kako su to obikli prolih vijekova. Samo u trgovakim poslovima ograniena je kom-
petencija te porote, ako se radilo o dugovima Dubrovana te su ovi 6. oktobra 1466. na
zahtjev Izabega morali u raspravama o dugovima izmegju svojih trgovaca i Bonjaka
dokinuti porotni sud (R. 19, 122') a s takim tubama ii pred kadiju; ali i tu su imali
tii polakicu, da su pred kadijom vrijedile i zadunice pisane od turskih pripadnika
Dubrovanom njihovim jezikom, a jo sultan Bajazid izdao je 6. septembra 1485. u Bani
ferman, kojim ovo naregjuje a kadijama nalae, ako ovake dubrovake budete" ne
znaju itati, da dozovu njihove popove" ili koga drugog, koji zna njihovu knjigu
itati" (dok. br. 91. str. 81.). Malo poslije dokinuta je i ta polakica te je sultan
Bajazid na molbu samih Dubrovana odredio, da se trabine dubrovakih trgovaca
mogu u kadije uknjiiti u lihru^^ a kadija im izdavati za to budete te im se takove
trabine imadu dosuditi (br. 94. str. 83.)

*) Vuk se spominje kao knez trebinjski ve 1494.

 319
U svim drugim raspravama ostala je porota obini sudbeni postupak a kao
primjer take u velikom stilu provedene porote spominjem onu, koja je 1467. sudila u
Trebinju. Od burnog vremena rata nakupilo se izmegju dubrovakih i turskih pri-
padnika mnogo spornih pitanja. Da se ova rijee sazvao je koncem aprila novski
kadija Ahmed u Trebinje zbor (congregatio). Na tom zboru imao je prisustvovati
Isabegov izaslanik za Bosnu, vojvoda Ahmet za Hercegovinu a Dubrovani pozvani
su, da polju dva plemia. Dubrovani poslae Andriju Sorkoevia i Nikolu Palmotia
i naloie im ,^qiiod iustitia per ipsos (t. j. cadiam et sclavum) nostris hominibus et jper

nos eorum hominibus ministrari debeat solum pro maleficiis, factis a tempere, quo imperator
cepit Bosnam citra. Et malejicia^ ante dictum tempus facta^ non memorantur^ exceptis
tamen debitis legitimis, quandocumque contractis et factis.^ qui semper huicinde queri
possint'^'i (R. 19., 204.)

Ve u svojoj studijici Die gesehichtliche Grundlage der bosnischen Agrarfrage"

spomenuo sam mimogred i prvi kataster zemalja, to ga je sultan Mehmed II., osvaja
Bosne, dao provesti a da dokaem, kako su Turci ve par godina iza osvojenja Bosne
svoju administrativnu zadau shvatili sa najozbiljnije strane te kao najbolje jamstvo
za sigurnost zemljinog posjeda proveli ozbiljni kataster, navesti u i ovdje nekoliko
podataka.
Prvi spomen tome katastru nalazimo u godini 1475. u zapisniku sjednice vijea
umoljenih od 7. jula a odnosno mjesto glasi:

Prima pars est de donando Tureho, qui venit ad faciendum descriptionem

Bosne, qui misit ambassiatam ad dominium nostrum cum dono petiarum 4 zambelloti.
Fer XXX. Co. I.

Secunda pars
Prima pars
infra in pannis in totum. Per.
est
est de donando sibi ducatos trigintaquinqueinpannis.Per.
de donando tribus
XX. Co.
nuncijs
."
dicti

(R. 22., 216.).

Turchi ah . XXIV.
trigintaqmnque
Co. VII.

Da je taj Turin" imao zaista nainiti prvu katastralnu kartu Bosne, razabire
se nedvoumno iz rijei, koje su u naem citatu razmaknuto tampane
Kako je ovaj prvi pokus uspio, nije nam poznato, jer se vie nigdje ne spominje
taj turski geometar. Biti e da njegov elaborat, izragjen primitivnim sredstvima one
dobe a u zemlji, kojoj su jedva probijena vrata, da u nju ugje islamska kultura, bio
dosta nesavren, jer nije prolo nego dvadeset godina a u Bosni provagja se po drugi
put kataster.
Ovaj se put radilo o tome, da se ustanovi i odijeli zemljite na granici dubro-
vako-hercegovakoj, da se po mogunosti dokinu razmirice na granici. Bilo je to za
vlade krajinika Sulejmanbega, koji je 1496., valjda po elji Dubrovana, odaslao vojvodu
trebinjskog Hamzu da ustanovi jranicu prama Konavljima oko Terrae Novae. Ovaj,
nastupiv tu funkciju, poslao je Dubrovanom na dar nekoliko stoke, prodane za 12 dukata,
a oni mu darom od 900 aspri. Posao njegov megjutim nije osobito napre-
uzvratie
dovao a on kao
je u Dubrovniku dangubio, jer je vijee umoljenih 16. sep-
da
tembra 1496. zakljuilo, dozvoliti rektoru i malom vijeu, da dadu trebinjskom vojvodi
dara, koliko im se bude svidilo, samo neka ve jednom pogje i svri posao svoj po
nalogu sandaka te neka uredi granicu oko Bjelemia. (R. 27., 277.').
Ozbiljnije proveden je kataster u Bosni za vlade sultana Selima, god. 1515.
Znaajno je za veliki stil, koji je onda karakterizovao upravu osmanlijskog
carstva to, da je u isto doba, kada je sultan Selim na istonoj granici svoga
 320
carstva ratovao veliki rat protiv Perzije, na skrajnom zapadu prostrane drave dao
provagjati djelo mira, par ellence kataster Hercegovine, koji je imao u velike
konsolidirati gragjanske prilike.
5. septembra 1515. raspravljalo se u Dubrovniku
descriptionem sanzachatus Gherzegoidne^^ kcji je imao zajedno sa ^
prvi puta o ,
sandakom (Mehmedbegom
qm facit

Isabegoviem) proi preko Konavlja u Katel Novi. U dotinom zapisniku nazivlje

se on pripiesnich a u drugim 'pripisnich =pripisnik. Taj pripisnik bio
je veliki dostojanstvenik, jer je vijee zakljuilo, darovati mu 100 dukata i dva kavada
de grano"
i
^

constitutus ajpud dictum

dati
kao

"
to je darivalo

njegova pratioca, bio on carski sklav

22. septembra je vijee megjutim svoj prvi

mu na dar 2000 aspri i
.
sandaku. 10. septembra zakluilo
ili

(R. 33., 213.).

kadija aut alius in dignitate

zakljuak promijenilo te je zakljuilo,

Osim toga je zakljuilo poslati
uz to skrletni kavad.
je vijee
et
darivati
auctoritate

Stef ana Ivanova Palmotia, da ide u ime dubrovake opine posjetiti p r i p i s n i k a

i to, ako ga ne bi naao u dubrovakoj upi Konavljima, neka ga trai dalje
in locis interioris sve do Gacka a ako bi saznao, da se je vratio u Novi, neka
eka u Konavlima, dok se ne vrati opet.
27. septembra bavilo se vijee umoljenih opet eminom pripisnikom qm describit
villas et loca Cherzegovine'^ Valjda je pripisnik smatrao votirani mu dar premalenim
.

te ga odbio, jer se ovaj puta poveava jo za 3000 aspri, dakle u svemu na 5000 aspri

a Stefanu Palmotiu se pismeno nalae, ako se emin nebi vraao iz Novoga preko
Konavlja, neka ga trai locis
Turcorum vsque ad Oazchum^' i neka ga nagovara
da primi darove: ono 5000 aspri i kavad i slatkie, mirodije i druga jestiva.
Cini se, da se je pripisnik udostojao, primiti ovaj dar, jer na 2. oktobra doao
je iz Katela Novog sin carskog sklava, koji prati emin a u Dubrovnik, eljan da
razgleda grad te je dubrovakom gospodstvu darovao vnam peciam cendati nigri vocati
priheregli"' vrijedan 4 dukata i dobio za to dar od 500 aspri.
Radi istog pripisnika odluili su Dubrovani 6. oktobra pisati vrhbosanskom
sandaku Mustafabegu Jurieviu. Tu saznajemo, da je nedavno preko Konavalja preao
u Novi a otale u Trebinje i da se o njemu javljaju sandaku neke novosti, ali ne
saznajemo, koje su to bile novosti.
Na neto neugodan nain ponovljena je Dubrovanom uspomena na tog turskog
geometra u januaru slijedee godine. Onda Anton Simunov Stuli, koji je predao
je

novce, votirane na dar pripisniku, polagao raun i zaraunao 200 aspri vie i to za to,
jer je pripisnik megju predanim asprama naao nekoliko krivih i za to tuio Dubrov-

ane, koji su osugjeni na globu od 200 aspri. 15. januara 1516. zakljuilo je vijee,
da se ti novci Stuliu vrate, ako se zakune, da je bilo doista tako. (R. 33., 259.).

Svoj nagli razvoj ima da zahvali Osmanlijsko carstvo jednoj instituciji, koja je

u ostaloj Evropi bila nepoznata, ademioglana. Ademijom zovu

a to je institucija
Arapi svakoga, koji nije njihove narodnosti a istim imenom oznaivahu Turci svakog
koji nije Osmanlija ili bar musliman; rije oglan znai djeaka. Ti ademi-oglani ili
djeaci, koji nisu po narodnosti Osmanlije a po vjeri muslomani, kupili su se po novo
osvojenim zemljama u ranoj mladosti prema potrebi u stanovito vrijeme i u stanovitom
broju te bi ih odveli u Carigrad, gdje bi ih na porti to pomnije odgojili razumije
se u isto islamskom i osmanlijskom duhu. Od ovih ademi-oglana rekrutiralo se u
 321
doba svoje slave janjiarsko kolo a od njih su mladii bistrija duha doli do najviih
mjesta uprave osmanlijskog carstva te su kao baalari i veziri upravljali najvanijim
resortima uprave. Ali nije bitna vanost ove institucije bila u tome, da je osmanlijsko
carstvo odgojilo od ovih renegata lavje borioce i otroumne dravnike, jo je vea
korist od njih bila ta, da su ti nekadanji ademi-oglani, doav do asti i ugleda bili

veza izmegju porte i svoje nekadanje domovine, iji je ugled zasjao i u seoskoj kolibi
ili u kasabici, iz koje su nikli a odanle se irio po okolici a preko te veze i preko
toga refleksa sjaja i moi, koji se odrazio na zabitni zaviaj, ila je ma i nevidljiva
ona struja, koja je osmanlijskom carstvu odaljene provincije bre asimilovala, nego
svaka sila i oruje, koje je islamu sticalo vie prozelita nego li najfanatiniji ejh ili hoda.
Ovaj danak, to su ga podjarmljeni krani, inae oslobogjeni od vojne dunosti,
morali davati porti, zvao se kako razabiremo iz zapisnika dubrovake arhive i telos
a sabirai tih ademi-oglana zvali su se telosnici ili sorzije.
Prvog telosnika u Bosni nalazimo ve malo godina iza osvojenja 1467. a doao
je u Bosnu
valjda da svakome ad oculos" pokae, kakova li sjajna budunost eka
one, koji pogju u ademi-oglane
sa poturicom Frengom" Jusufom, sinom dubro-
vakog plemia Jakova Bunia. (R. 19., 285.)
U naoj zbirci dokumenata imademo jedan ferman (br. 38., str. 37.) sultana
Mehmeda II. pisan u Tur-Ali 24. septembra 1472. u kome se Dubrovanom javlja,
da je naloeno vojvodi Hamzabegu, da po njegovoj vlasti" sabere momke vlake"
i zapovjeda Dubrovanom, da dobro paze, da se ne skrije nekoji Vlah ili Vlai u
njihovu vlast" i da ne putaju nikojega od njih kroz svoju zemlju u drugu zemlju;
a koji gode Vlai dobjegne u njihovu zemlju, da ga predadu Hamzabegu.
Vlah ili

1474. spominje se neki Mustafabeg kaotelos nik Bosne te mu vijee umoljenih daje
14. februara dar od 20 dukata
Godine 1493. opet se kupio po Bosni telos a car je za to poslao biveg kara-
manskog kadiju u Bosnu a s njime i carskog sklava. Ovaj je jamano pisao Dubrov-
anom, da pripaze, da koji momak ne bi prebjegao, jer inae ne bi bilo povoda, da
im alje dar, za koji oni uzvratie svojim darom 6. augusta. (R. 27., 63.)
Slijedei telosnik pobirao je djeake u godini 1502. i 9. jula 1502. vijealo je

vijee umoljenih: Prima pars est de donando Turclio, qui guerit pueros per Bosnam,
qu{ donauit dominio tres tapetos, duas habenas et vnum, sumach , . (R. 29., 65.) Ovaj
telosnik. postao je, obaviv taj posao, telfterdarom anadolskim a Dubrovani mu odredie
17. januara 1503. dar, ako bude zbilja officio tefterdario^^ (R. 29., 101.)
1506. doao je u Bosnu kao telosnik Sinanbeg te je poao sa svojim kribanom"
Jakubbegom u Dubrovnik, da tamo trai vasallos Turcorum ohnoxios ad telos^' (R. 30, 159').
1518. kupio je po Hercegovini telosnik telosa, mnogo naroda prebjeglo je na
dubrovako zemljite te je ovaj za to pisao radi ovoga razbjegloga naroda a vijee
umoljenih ovlastilo je malo vijee, da mu odgovori na pismo, kako zna. (R. 34., 202')
Da su janjiari a via gospoda, koji su kao ademi-oglani doli na portu, kada
i

odrastoe i dogjoe do ugleda dolazili u svoju domovinu, da posjete svoju rodbinu,

svjedoi nam ovaj zakljuak vijea umoljenih od 15 oktobra 1510.: Prima pars est
de donando janizariis quattuor, qui vcnerunt locis vicinis, m quihus visitauerunt suos^
(R. 31., 254.)
*

Ademi-oglani bili su jedini danak u krvi, to su ih podjarmljeni krani davali

Osmanlijama, jer od vojnike dunosti bio je svak oslobogjen a za to oslobogjenjc
 322 ~
plaalo se godinjeg haraa isprva od kue a poslije od odrasle muke glave
po dukat. Taj dukat megjutim nije bio izum turske fiskalne mudrosti, nego je bio
obiajan u srednjem vijeku i u Hrvatskoj i Ugarskoj, osobito za prvih turskih ratova.
Mi znamo dosta sluajeva, da
je sabor u doba, kada se spremala vojna na Tursku,
rasporezao porez od dukata na svaku kapiju (porta) 2i od toga se novca namirivali
trokovi vojske i rata. Ni u Bosni taj danak nije bio nepoznat, jer je u srednjem
vijeku kralj, a u Humu herceg pobirao od svake kmetske kue po jedan dukat. inovnici
koji su taj danak pobirali, zvali su se dukatniciO-
Ako su i Osmanlije poeli pobirati hara, nije to prema tome bilo nita novo,

to vie, oni ga isprvo nisu zvali ni turskim imenom nego se inovnik, koji je pobirao
dukate i u prvo tursko doba kao i u srednjem vijeku zvao dukatnikom. Osmanlije
su ovaj danak u toliko tee pritisnuliv na ramena kranskog naroda, to nisu pobirali

dukat od kue nego od muke odrasle glave a narod, da se tome tekom danku otme,
razbjeao bi se i posakrio, kada god bi dolazio emin da kupi dukate.
Karakteristiki takav primjer predouje nam na dokumenat br. 127., str. 113.
iz godine 1497.U maju ove godine nalazimo u zapisniku vijea umoljenih spomen
dukatniku njegovom pisaru, koji je po Hercegovini kupio od raje hara. Bio je to,
i

kako iz naeg dokumenta saznajemo novski emin Kasum elebija, koji je porti izvijestio o
slabome uspjehu svoga rada a na to je car pisao 23. safera 903. ( 1497.) ferman u
Dubrovnik, u kome veli, da se je emin. koji pie Hercegovu zemlju i bere vlake dukate,
potuio, da mnogo ljudi, koji su upisani pod Hercegovu zemlju pregjoe u Dubrovnik te se
rasturie po dubrovakoj vlasti. On im alje katastih" (popis) bjegunaca i zapovijeda
im, da svakoga, koji je tamo upisan, vrate na svoje mjesto a u budue, neka ne dozvole
ni jednome bjeguncu, da nego neka ga bez krzmanja vrate.
stupi na njihovo zemljite,
U spomena dukatnicima 3. januara 1510.
slijedee vrijeme nalazim jo triputa :

spominje se bez oznake imena duchatnicus ducatus Cherzegouine^' 2. novembra 1507. ^

dukatnik hercegovaki Mehmed Ciguli a 2. augusta 1516. emin Mustak, koji se ve

zove characianus^' to jest haranik. ^

Sredovjeni bosanski velikai imali su u Dubrovniku ne samo pokretna imetka

na pokladu novca, zlatna i srebrna kova, skupocjena nakita i dr. nego i nepo-
kretna, kua i zemalja, to su ih dobivali na dar, kada su im Dubrovani davali za
osobite zasluge plemstvo. Kada je Bosna pala, palo je na bojnom polju bezbroj bosanke
vlastele a njihova imanja ostae u Dubrovniku bez vlasnika. Za to se u prvim godinama
iza osvojenja Bosne vode mnogo raspre o tim imanjima, dok se razvidi, tko ima na
njih neosporno pravo naljedstva. Imetak bosanskog kralja Stjepana Tomaevia iza
osvojenja Jajca reklamirao je kralj Matija Korvin kao pravni nasljednik bosanske krune;
oko imetka hercega Stjepana vodile su se dugotrajne parnice, koje su svrene na veliku
tetu Dubrovnika; konavoski dohodak plaali su Dubrovani kroz cijeli niz decenija
trim granama kue Kosae, koje se iza pada Hercegovine rasciepae dohodak imetka ;

Pavlovia reklamirao je u ime porte Mehmedpaa Mimetovi iza osvojenja Jajca a

poslije i sam car; za naljednike ostavtine Braila Tezalovica ivo se zauzimahu Isabeg
i Ajazbeg a kue i imetak Hrvojev'-^) reklamirao je 1474. sam car te je dubrovako

*) Vidi 0 tome moju radnju: Testamenat gosta Rudina.

2) Kua Hrvojeva prela je na Vlatkovie po majci Ivania Vlatkovia. Kraj nje dogodio se 1466.
poar. Kada nasljednici Ivania, arko i Tadija pristae uz Mleane u ratovima protiv Turaka, jamano je

porta reklamirala i kuu Hrvojevu za se.

 323
vijee moralo da potrai sve spise^ koji se odnose na njegov imetak (R. 22., 96 ). Imetak
Tvrtka Borovinia reklamirala je ki mu Milica a sama bosanska kraljica Mara dola
je da reklamira svoju oevinu iza despota Lazara i imetak iza mua. Te rasprave bile

su esto vrlo dugotrajne i zamrene a dok se rijee, odredilo je malo vijee 9. augusta
1468., da se kue i imanja Bonjaka, koji su poginuli za rata popisu u jednu knjigu
i javnom drabom daju u najam u korist opine, dok se rijee sporna pitanja naljedstva. ^

(on. minus 17., 171'.)

Mnoge udovice i sirote poginule bosanske vlastele nagjoe u Dubrovniku zaklo-
nita a i milostinje, a u Konavlima naselilo se puno bosanskih bjegunaca. Turci
zahtijevahu, da se ti bjegunci opet vrate Dubrovnik je morao 16. maja 1469. izdati
i

naredbu, da se svi ljudi, koji su se tamo, odkada je car osvojio Blagaj i Klju, naselili
vrate u svoju staru postojbinu.
Kada je i zadnji komadi slobodne Bosne, Neratavska Krajina, gdje se vojvoda
humski Ivani Vlatkovi borio kao lav, pala a Ivani umro, ostaviv junaku sablju
bratu si arku, koji je u mletakoj slubi bio strah i trepet susjednih Osmanlija,
pola je i njegova udovica Katarina u Dubrovnik, da trai zaklonita i potpore a
vijee ju je 12. septembra 1494. pismeno preporuilo kralju ugarskom, da je podupire.
(R. 27 ,
143.)
Jednom rijei, likvidacija ostanaka imetka bosanskog kraljevstva, koje se
uvalo u Dubrovniku bijae u prva tri decenija iza osvojenja Bosne jedan od naj-
obinijih temata, s kojima se bavila dubrovaka vijea, a megju naim dokumentima
ima dosta njih, koji su u tome vidu vrlo zanimivi i iznose posve nova fakta.

U saobraaju izmegju Dubrovnika i susjedne gospode igrali su u predosmanlijsko

doba darovi veliku ulogu a jo veu u osmanlijsko doba. Poklisari na portu nosili su
uza se uvijek bogate darove: za cara, baalare, tefterdara i za sandake usput poam
od hercegovakog krajinika do beglerbega rumelijskog a ako bi car bio u Anadolu
i za samog anadolskog beglerbega. Kada god bi doao u Bosnu ili u Hercegovinu
novi krajinik ili sandak, a u susjedne kotare novi vojvoda, slao bi u Dubrovnik
poklisara s darovima, a Dubrovani odgovorili bi opet s poklisarstvom i slali bi jo
bogatije darove. Svaki ugledniji Turin, koji bi dolazio makar iz putnike zvjedljivosti
u Dubrovnik, da razgleda taj glasoviti grad Frenga" slao bi vijeu darove i dobivao
bi ih od njega na uzvrat i tako nije prola nikoja vanija zgoda a da vijee umoljenih,
a kada se radilo o manjim svotama i vijee malo, ne bi vijeali o votiranju kakvog
dara bosanskim velikaima ili bar njihovim poklisarima, koji su dolazili bilo s kojim
poslom u Dubrovnik. Odlinijim linostima davali su dubrovani obino skupocjena
svilena, zlatom protkana sukna, brokate i brokatele i razne velute pa srebrninu, a ti

skupocjeniji komadi obino iz Italije, veinom iz Mletaka ali kako

dobavljali su se ;

je potreba dobavljanja ove robe bila sve vea, pokuae nainjati tu robu u Dubrovniku.

Iz tugjine dobavie majstore, koje je vijee po mogunosti podupiralo i tako je taj

luksus bio osnivaem umjetne industrije dubrovake, koja zapoinje koncem XV. a
cvate u XVI. vijeku.
Listu obinih darova, to se davahu s jedne i s druge strane iznio je ve Konst.
Jireek u Arch. f. slav. Phil. pa se za to ne trebamo uputati u podrobno nabrajanje ovih
predmeta a ovdje emo to Samo u nekoliko popuniti. Za predavanje darova, koje bi
Dubrovnik davao stranim poklisarima znaajan je ovaj zakljuak vijea umoljenih od
 324
26. septembra 1467. Prima ]}ars est de declarando, quod cancellarius Imgua sclaua
tam presens, quam futiirus, liabeat ofjicmm 'portandi dona, que fiunt oratoribus Ungue
sclaue per commune nostrum, cxceptis donis rerum cibariarum, que fieri deheant per custodem
carcerum et heueragia, que dahuntur ipsi cancellario in lingua sclaua, diuidi deheant,
videlicet medietas sibi et medietas famuUs regiminis. Et similiter beueragia^ que dabuntur
{psi custodi carcerum dtuidi debeant, videlicet sibi medietas et alia medietas famulis
regiminis et riueriis. Et dona^ qiie fient a dominio oratoribus aliarum. linguarum, jient per
notarios^ intelligendis illis oratoribus, qmbus ipsi j)ortare consueuerant. (R 19., 262')
Prema tome odregjeEo je, da darove, to ih vijee daje poklisarima slovjenskog
jezika", a to su bili svi iz Bosne i iz sjevernih balkanskih zemalja, ima predavati
kancelar slovjenski, tako zvani slavicus"^ a napojnice (beveragia), to bi ih dobivao,
dijelio je pola sebi a pola gradskim straarima ; samo jestiva nosio bi nadzornik gradskih
tamnica a dijelio bi napojnice na pola sa straarima.
Od neobinih darova to ih Dubrovani slabu u Bosnu spomenuti u tu sat

sine contrapensis^' poslan 1498. Ahmedbegu Vraneeviu prvi epni sat u Bosni i

mletaka stakla, to su ih dobili po gdjekoji sandaci za svoje vakufske gradnje,

damije ili banje. Hamzabeg dobio je 1472, kao osobitu rijetkost dva alanska psa i

miajmuna (duos canes allanos et V7iam simiam), a Skenderbeg bosanski sandak tri sokolia.
Od osobitih turskih darova spomenuti u mensa ptellium cordouanorum^' ^ to ju je

darovao 1517. carski sklav a to je putnika si ni ja od crvene koe, pokov^ana

pucetima od mjedi, kako ju je jo pogdjekada nai u starim otmjenim muslomanskim
kuama u Bosni. Cesto su dolazile osim razne stoke u Dubrovnik na dar i jeleni i

koute a Sinanpaa smederevski poslao je 1513. ribe morune iz Dunava.

to je bilo od tih darova jestivo, prodalo se drabom ad incantum fublicum a
skupocjenije stvari pohranile bi se u komunu, te bi se prilikom upotrebljavale opet
za darove. Megjutim se tih darova do 1513. u komunu nakupila tolika sila, da je vijee
umoljenih 16. juna prihvatilo ovaj zakljuak: Prima pars est de dando Ubertatem dno.
rectori et suo minori consilio vendendi in credentiam brochatellos, velutos et alios drapos
communis, existentes camera, cum termino soluendi per totiim mensem decembris
plegiaria sufjicienti acceptanda minori consilio. (R. 32 ,
243')

Za urbani odnoaj, koji je vladao izmegju Turaka muslimana i Dubrovana kato-

lika, znaajno je to, da su i muslimanska gospoda esto sudjelovala kod najvee
narodne sveanosti, na dan sv. Blaa gonfalonera i protektora dubrovake republike.
Od prastare davnine, slavio se taj dan velikim slavljem i narodnim veselicama. U gradu
zgrnuo se svijet iz dubrovake okolice ali i iz Bosne da se proveseli. Tu se ^1,
sviralo, na placi se plesalo, pred gradom se utrkivalo a kao vrhunac slave, bacalo se

s konja kopljem u halku. Izokolna vlastela, Hranii, Pavlovii, Hrvatinii pa i sami

bosanski kraljevi, slali bi u Dubrovnik svoje svirae i pehlivane da svojom umjet-

nou proslave taj dan i tu su se zgrnuli sa raznih bosanskih dvorova pifari^ tubicines^

ili tubete^ trombete, lautliarii, hystriones, gnacJmri^ jocidatores a sutradan darivalo bi

vijee ove sredovjene umjetnike darovima u novcu ili u suknu.

Taj obiaj nije prestao ni u ratno doba, jer dan sv. Blaa bio je dan vjere";
onda je fida" bila oglaena za svakog, koji je bilo ta skrivio ili zaduio se, te je

mogao doi u Dubrovnik da sudjeluje na toj slavi a da nitko ne dirne u njegovu

osobu. To je bilo neto slina, to je besa u Arnauta. i
 325
Kada Bosnu a Dubrovani postali carski haranici, nije taj
su Osmanlije osvojili
lijepi obiaj prestao, kako su mnoga islamska vlastela, krajinici i sandak-bezi bili
jer

potomci bosanske vlastele, ostae vijerni svojim tradicijama te su i kao muslomani

pomagali Dubrovcanom slaviti sv. Blaa, aljui u Dubrovnik svoje svirae i peblivane.
Tako je, da navedemo nekoliko primjera, Isabeg Isakovi 1461. poslao svoje gnachari-je,
koji su zajedno sa pehlivanima bosanskog kralja, hercega Stjepana i vojvode Petra
Pavlovia slavili sv. Blaa; 1466. dolo je Ahmedbegova ehaje u Dubrovnik.
5 sviraa
29. januara 1494. zakljuilo je vijee umoljenih ovaj zakljuak: Prima pars est
de donando Turcis, q'a{ fecerunt ludos ad plateam... aspros quingentos (R. 27. 90) a to

e biti spomen dramatskoj predstavi u Dubrovniku, koju su glumili turski glumci

prvi
na platei, dananjoj placi pred kneevskim dvorom!
Dubrovani opet oduivali su se bosanskoj vlasteli za prijaznost, koju su im
iskazivali, aljui svoje umjetnike time, da su im na Boi slali redovito darove. Taj
obiaj nastao je u ono doba, kada bi bosanski kraljevi a redovito vojvoda Sandalj i
herceg Stjepan o boinom postu dolazili u blizinu mora: kralj u Neretvu a humska
gospoda u Blagaj i tu bi im onda Dubrovani slali svjeih riba, to bi ih hvatale
naroito za to izaslane barke a uz ribe slali bi i slatka voa i drugih slatkia. Ako
kralj i herceg ne bi dolazili pred Boi u Primorje, onda bi im Dubrovani redovito
oko 10. ili 15. decembra slali u gelatini zainjenih riba sa slatkiima i mirodijama na
dar a taj obiaj ostao je i u tursko doba, jer bi oni slali ovaj boini dar i sandaku
vrhbosanskom kao nasljedniku kraljevu, a krajiniku hercegovakom, kao upravi-
telju nekadanje zemlje hercegove.

Promet izmegju muslimana i Dubrovana osobito je porastao od onda, kada su

ovi dobili ispolinu prodaju soli u Novom, Risnu, Kleku i Slanom te su radi nadzora,
obrauna i diobe prihoda od ove prodaje dolazili u Dubrovnik svaki as turski hamal-
dari, emini ili izaslanici novskoga vojvode, pa je trebalo pobrinuti se za zgodni konak ovim
gostima, koji su do sada nalazili konaita veinom u privatnim kuama u predgragjima.
5. juna 1501. vijealo i usvojilo je vijee umoljenih za to ovaj predlog: Prima
pars est de aptando et accomodando locum pro reditu Turcorum magazeno et domo
communis iuxta parere et reportum dominorum prouisorum et dicti provisores haheant
curam aptandi et accomodandi dictum locum, videlicet quod possint committere officialibus
lahoreriorum de faciendo lahoreria, que ipsis videhuntur necessaria, vt Turci ibi haheant
commodam residentiam. Que domus est prope sanctum Michaelem. (R. 28. 283.')
Vijee je na osnovu ovog zakljuka naloilo svome gradskom gragjevnom uredu,
da jednu opinsku kuu bhzu sv. Nikole pregradi adaptira za svratiste, u kome bi Turci
i

imali udoban stan. Megjutim je ve slijedee godine 24. novembra 1502. odregjeno, da se
ovaj receptaculum Turcorum" makne oh multos honos respectus'^ s mjesta, na komu
je nainjen i naloeno je provizorima, da se brinu, ne bida li nali zgodnije mjesto, te
o tome stave predlog vijeu.
Onda je nainjen onaj turski han" na Ploama, naprama lazaretu, gdje su putnici,
dolazei za doba kuge sa istoka, morah odleati etirideset-dnevnu karantenu. Taj han
opisao je glasoviti turski putnik XVII. vijeka Evlija elebija, ali ne znajui znaenja
lazareta nadjeo mu
ime Lazarov han. Danas se na krevitom tlu s onu stranu lazareta
jo razabiru tragovi zidina ovog turskog svratita.

*
 326
Promet s robljem cesto je bio povodom, da je dolo izmegju Dubrovnika i susjedne
muslomanske gospode do sporova. Dubrovnik je prije imao takogjer instituciju ropstva
a tu i u Gabeli bijae trg robija neko na najgorem glasu, dok nije ustao bosanski
kralj Dabia i protestirao protiv ove trgovine ljudskim mesom, te je prisilio Dubrov-

ane, da su je zabranili. U Turskoj megjutim ropstvo nije bilo ogranieno nikojom

zabranom, a kako je Dubrovnik bio blizu i slobodan grad, dogagjalo se esto, da bi
koji rob prebjegao iz Bosne ili iz Hercegovine onamo, a onda bi letjele reklamacije amo
i tamo, da se izrui bjegunac. Dogagjalo se je ratnih provala, osobito 1471. i 1480.,
kada je iz dubrovakog Konavalja odvueno sila robija u Tursku a onda su . poklisari
dubrovaki letili na portu, da izbave jadnike, odvuene sa rogjene grude u ropstvo.
Ali bilo je i sluajeva, da su zloinci upravo i krali ljude, da ih prodadu u robstvo,
a kao zanimive navesti u Dubrovani dva Vlaha,
nekoliko sluajeva. 1464. uhvatie
te ih bacie u tamnicu, jer su otimali Turcima u robstvo. Oni su
ljude i prodavali
bili podanici vojvode Vladisava Kosae a i ukragjeno roblje bili su mu podanici pa je

vijee umoljenih te zloince izruilo Vladisavu, da im on sudi (Cons. rog. 18., 91.) 1502.
vodila se u Dubrovniku velika parnica protiv nekog Simka Bunoia, dubrovakog
podanika, koji je ukrao jednog ovjeka, sina i slugu mu, te ih je prodao za 500 aspri
u tursko roblje. Simko baen je u tamnicu, a poto je provedena rasprava zapisana je
18. maja u protokol vijea umoljenih stavka, kojom dubrovaki notar i sekretar Bar-
tolomej konstatira, da je u njegovoj prisutnosti, na usta kancelara Prima, zloincu
in idyomate dalmatico^' stavio na znanje, ako one u roblje prodane ljude za mjesec
dana dobavi slobodne u Dubrovnik, da e
mu se samo oi iskopati, a ako to ne uini,
da e ga objesiti za vrat na vjeala tako da umrije i da mu se tijelo rastavi duom. Ova
osuda izvrena je 22. juna, kada Simka objesie. (R. 29., 53.)
Kako je ova parnica grozna, ovaj zapisnik je ipak od velike vrijednosti, jer po
njemu moemo pouzdano ustanoviti narodnu svijest tadanjih Dubrovana, koji, prem su
odgojeni u latinskom i talijanskom duhu, nisu izgubili osjeaja za slovjensku narodnost
i hrvatski materinski jezik. U dokaz tome govori, da je kancelar Primo izrekao smrtnu
osudu Simku idyomate dalmatico^^ a taj isti Paskval Primo je 27. septembra 1501.
izabran dubrovakim kancelarom idiomate nostro^' . Dubrovani su prema tome u
ono doba zvali svoj materinji jezik dalmatinshim.
U naoj seriji imamo nekoliko dokumenata, koji se odnose na roblje (br. 45., 46.,

107. i 108.). na robove, valjda za provale Hamzabegove 1471.

Prva dva odnose se
odvuene iz Konavalja u Tursku, koje izbavie dubrovaki poklisari Jakov Buni i
Grjuro Puci (1475.). U prvom dokumentu potvrgjuje Murat sin Dogana iz Skoplje, da
je iz prijateljstva prema Jakovu, koji mu je darovao konja, oslobodio robove Divca i

enu mu Vladnu, Radia i enu mu Stanu; u drugom svjedoi Ishak Jablani, da je

oslobodio za 20 dukata cijelu porodicu, Radonju Maruu sa troje djece.

i

Potonja dva dokumenta odnose se na reklamaciju Mustakbega Milivojevia. koji

je osim drugog imetka iza oca Milivoja Mihoevia batanio i nekoliko robija, od kojih
su etiri robinje. avka, Stana, Milica i Jelica, navodno utekli u Dubrovnik, te ih

Mustafa na osnovu kadijske osude reklamira. Kako saznajemo iz zapisnika vijea

umoljenih od 31. marta 1489. od tih etiri robinja, nala se jedna doista u Dubrov-
niku i to u kui plemia Savina Bobalia a saznalo se to, jer je Savinova ena
na prozoru svoje kue glasno govorila, da je ova robinja bila u njenoj kui ali

je otila s namjerom, da prije skoi u more, nego li da dade Turinu u ruke.

se

To su uli ispod prozora gradski straari a i sluge Mustafabegovi, pa je Savinu

 327
Bobaliu naregjeno, da robinju ili vrati ili da se on kao sukrivac nagodi sa Mustafa-
begom.
Robinja je doista nagjena, 3. aprila, a stavljena u zatvor a 10. aprila je predana
vlasniku uz namiru (dok. br. 180., str. kojom se Mustafa obvezuje, da
95.), e tu

robinju imenom avku s Prijedala, ker Radievu, pustiti na slobodu, ako u istinu

dokae, da nije robinja nego slobodna.

Ovaj dogogjaj je u toliko zanimiv, to je Mustafabeg, o kome se tu radi, iden-

tian sa hercegovakim gospodarom Mustafabegom Milivojeviem.

Jo jedan prinos ovom poglavlju: 1514., ukradoe zloinci jednu dubrovaku
djevojku i odvukoe u Tursku, da je prodadu u roblje, ali ju subaa Ijubomirski
Dautbeg oteo otmiarom i vratio je u Dubrovnik a malo vijee mu darovalo 500 aspri
(R. 33., 32.)

3. Bosanski sandaci.
Pregled.

Vojvode zapadnih strana: Jahjabeg 1482. 1484.

Ishak Hranui .... 1414.-1439. ^^'^f'^S
...... 1484.
... 148o.
, -r
Barak Ishakovic Hranusic
1 1
Aiazbeg 2. put
o%
Suleimanbeg

i
. 1484.
^
1485.
^
zastupa oca
, TI 1
,
^
143b. 1438.
-..oo
cn i v -i
bkenderpasa Mihailovic
Eseb-Ahja Ishakovi Hra-
1485.-1491.
nui 1439. 1440.
j^j^^i^ I^g2 1494
Isabes:

Ishakovi Hranui 1440. 1463. i

Jahjapasa
v
2. put .... ./
1494.
Sinanpaa Borovini
, ,

Vrhbosanski sandaci:
, . V .

m
bkenderpasa
i v -i
Mihajlovic
. . 1496.

Mehmedbeg Mimetovi . . 1463. 1464. 3. put ...... 1499.-1504.

Isabeg Ishakovi Hranui 1464. 1470. Ferizbeg 1505. 1512.
Ajazbeg 1470.-1475. Junuzaga 1512. 1513.
Balibeg Malkoevi . . . 1475. 1476. Sinanpaa Borovini 2. put 1513. 1514.
Skenderbeg Mihajlovi . 1478.-1480. Junuzaga 2. put ... . 1514. 1515.
Davudbeg 1480. Mustafapaa Juried . . 1515.

A. Vojvode zapadnih strana.

Ishakbeg Hranui^). Megju prvim pionirima islama, koji su davno prije defi-
nitivnog osvojenja Bosne imali osmanlijskim vojskama prokriti put a islamskoj kulturi
otvoriti vrata Bosne, odlikovala se osobito kua Ishakbegova. Ishakbeg naslijedio je
kao zapovjednik na bosanskoj jugoistonoj granici megju ostalim turskim vojskovogjama
i Paaitbega (Pasaitbeg) koji se pod konac XIV. vijeka tu spominje kao capitaneus
gencium armorum". Taj Pasait slao je u junu 1399. svoga poklisara Vukosava Xik-
ia u Dubrovnik a vijee mu je 19. juna dalo 10 libri bibera i dva kvaterna
pamuna papira (Ref. 31., 61.).
7. oktobra 1399. raspravlja veliko vijee opet o drugom poklisaru Paaitova,
komu je ime dosta iskvareno: Felts gejphillia Servegagm. (Cons. maius.). Ovaj je iden-

Odakle nam gentilno ime Hranui" razloie se poslije.

2) U originalu carta hanharicia"
 328
tican sa Ferizom efalijom veanskim, koji je doao u Dubrovnik, da ugovara radi
carine 1) i na koga je adresirano pismo od 10. decembra 1399. u kome se Dubrovani
zahvaljuju, to je Paaitbeg prisilio Dmitra Gonoma, koji je u Srbiji zarobio nekoliko
dubrovakih trgovaca, da ovima vrati slobodu i otetu im robu 2).
Taj je Paaitbeg Dubrovanima ostao u dobroj uspomeni, jer ga oni spominju,
hvalei se njegovim prijateljstvom mnogo kasnije i to 1429. i 1439. Potonji put u
instrukciji poklisaru Luki Radosaliu, koji je poslan da se pokloni vojvodi Eseb-Aliji
u Vrhbosni ili Hodidjedu, komu ima da spomene blagu uspomenu pokojnog vojvode
Paaita i Isaka" oca Esebalina.
1429. 16. juna u instrukciji poklisaru u Radosava spominje se Paait kao otac onog
turskog zapovjednika quale e nost74 confini" a poto je u ono doba bio zapovjednikom
na granici ba sam Ishakbeg, valja nam zakljuiti, da je isti Paaitbeg bio otac Ishakov.
Ishaku, osnivau te kue, nalazimo ve za rana spomena. Kada je ono herceg
Hrvoja 1414. izdan od Spleana, koji se privolom kralja Sigismunda od njega odmet-
nue, poslao svoga protovistijara Mihu Kabuia i Marina Stefanovia u Drinopolje sultanu,
da dovedu u Bosnu tursku vojsku, koja e ga osvetiti ^), bio je na elu te vojske i Ishak.
0 toj se vojsci pronio glas, da ide u Anadol, ali je krenula na Bosnu. 5. jula

bila je u Uskoplju a vojvoda Sandalj digao vojsku da je suzbije; nu videi, da joj

nije dorasao, povue se svojim etama u planinu. Na Skoplju se vojska razdijelila:

jedna pola osta tamo a druga projuri Bosnom do Duboca, do zemlje Ivania Nadro-
jevia (sic!), a jedan odio proao je ak prema Zagrebu. Plijen poslae Turci kui a
oni se zadrae jo neko vrijeme u Bosni. Ovo je bila trea do sele poznata turska
provala u Bosnu
Pod dojmom ratne strave naravski se narod razbjeao bilo u planinu, da se

sakrije, bilo u Dubrovnik, gdje se svako osjeao sigurnijim pod zatitom barjaka sv. Blaa.

Ve u proljee pobrinuli su se Dubrovani, da uslijed te oekivane provale ne

nastradaju njihovi trgovci, koji trguju po Bosni: trgovci u Neretvi dobivaju salvum
conductum, da se mogu zakloniti u grad, Ston se osigurava straom, dvojici kapetana
povjerava se briga, da razredaju vojsku, koja e uvati dubrovaki posjed, a Bonja-
cima, koji su projpter adventum Turcorum^^ dobjegli na dubrovako zemljite daje se
zaklonita. Bonjaci potuie se naravski Dubrovniku na Kabuia i Marina, koji su
bili dubrovaka vlastela, to su na Bosnu naveli Turke, a vijee zapovjedilo je njihovoj
rodbini, da od njih zatrai pismeno razjanjenje radi svog postupka, a ako ovo ne bi

bilo dovoljno, da ih ispria, da se odrekne ovakovih rogjaka ^).

U to je umro Hrvoja i time nestao pravi razlog ovoj vojnikoj provali, i turske
se ete povukoe u Srbiju. Kako razabiremo iz jednoga pisma Dubrovana, pisana
kralju Sigismundu, bilo je 1515. u Bosni vrlo malo Turaka, ali je Ishak u Skoplju
sabirao veliku vojsku, s kojom je namjeravao proi kroz Bosnu u Hrvatsku, da tamo
hara. Bosna se dodue nije imala bojati njihova neprijateljstva, jer je bosanski kralj
bio carev haranik, ali Ostoja ipak nije vjerovao Turcima, nego se zatvorio u s^oje
gradove, da se u nevolji znade braniti^).

') Puci, Spom. I., 25.

2) Ibid. 27.

3) Kronika Kastieva.
*) Gelcich-Thall6czy, Diplomatarium Ragusanam 737. 38.
5) Gelcicli-Thalloczj o. c. 737.
6) Gelcich-Thall6czy, Diplomatarium 250.
 329
U ove zadnje dvije godine dobjeglo je od straha pred Turcima toliko naroda iz

Bosne u Dubrovnik, da je osobito siromaniji bio upravo na teret Dubrovanom, koji

su zato u novembru 1416. izdali naredbu, da se bosanski bjegunci, koji su za bijega
zaostali na dubrovakom teritoriju i podali se prosjaenju, opet protjeraju.
Od sele ostaje Ishak u onom dijelu Srbije, koji je bio pod vlasti porte, tik na
granici bosanskoj rek bi na strai, koja budno pazi na sve, to se u Bosni dogagja
i to rade bosanski velikai, koji su kao i sam kralj bili turski haranici. U svim
njihovim razmiricama imao je on u ime porte intervenirati te ih prema tome,
kako je njenim interesima prijalo, ili miriti ili mnoge
razmiriti. Ako ne sva Bosna,
njezine velmoe bili su prema sultanu u faktinom odnosu suzerenskom. Tako je
Ishakbeg 1420. od bosanskog velikog vojvode Sandalja, koji je Dubrovanom bio
poklonio svoju polu grada Sokola u Draevici zahtijevao, da taj grad od njih, koji su

podloni kralju ugarskom, vrati te mu prijeti, ako to ne uini, da e po carevoj zapo-

vjesti vojskom poharati njegovu zemlju. I Sandalj morao je da moli Dubrovane, da
mu obzirom na opasnost, koja mu od Turaka prijeti, vrate Sokol, a Dubrovani mu
odbie tu molbu obzirom na to, da je Sokol sa privolom bosanskog kralja i vlastele i

sa samim znanjem sultanovim predan Dubrovanom.

Da je prijetnja Ishakova bila ozbiljna vidi se po tome, to je mnogo naroda u
to doba prebjeglo iz Huma od turskog straha na dubrovako zemljite, ali Sandalj
osim darova i poklisara naao je u praktine pomoi u toj neugodnoj
Dubrovana i

situaciji, jer mu ovi poslae potajno jednu bombardu, 10 balista, 10 stranih balistara,

raznih ratnih strojeva i dosta praha, da se uzmogne braniti protiv Ishakbega. Osim
toga dosjetie se i jednoj varci: fingirali su, da je Sokol vraen te je dubrovaki
katelan Sokola dobio nalog, da Sandaljevu povjereniku dade jedan klju grada, ako
bi Ishakbeg sluajno poslao ovjeka, da se osvjedoi o istinitosti predaje, da mu Sandalj
uzmogne pokazati klju (1421.). S tom varkom, a neto i dukatima i darovima, obi-
ajnim sredstvom, kojim su se ovake afere izravnjivale, izbavio se Sandalj iz neugodne
situacije, u koju je zapao i).

Rano u proljee 1424. provalio je Ishakbeg iz Skoplja velikom vojskom u Bosnu

te je oplijenio neke krajeve, ali se kralj Tvrtko II. za vremena pobrinuo i osigurao
vojskom, tako da je prisiHo turske ete, da se bez velike tete vrate. Ono malo plijena,
to je ovom zgodom Ishakbeg ujagmio, ponio je dodue sobom, ali Bosna nije puno
stradala 2).
1426. poslao je Ishakbeg opet vojnu na Bosnu. Cijelo ljeto prolaahu Bosnom
turske ete njih oko 4000 vojnika a ni kralj ni vlastela se ne digoe, da im zakre
put. Dva puta provalie te ete u Hrvatsku i zarobie mnogo Hrvata i Vlaha, koji
tamo stanovahu; dva puta oplijenie Usoru i preko Srebrnika provalie u zemlju
vojvode Zlatonosovia. Kad progje ljeto, vratie se turski etnici opet s plijenom kui
a malo njih osta u Bosni ).
1428. osvojio je Ishakbeg Novo brdo, glasovito sa svojih zlatnih i srebrenih rud-
nika, gdje je bila velika trgovaka naseobina dubrovaka
vijee dubrovako, da a
svojim gragjanima osigura tamo opstanak, posla Ishaku poklisare s darovima. Despot
da se osveti Dubrovanom, koji su tako naglo priznali ovu novu tursku teevinu,
zarobi nekoliko dubrovakih trgovaca te ih povede u Bar, kamo se je zaklonio a zarob-

im Sr. Jorga. Notes et extraits pour servir a, l'histoire des Croissades. II. 189. 191.
2) lb. 222. Restieva kronika 227.
s)
Thalloczj-Gelcich o. c. 319.
 330
Ijenike pusti na slobodu tek uslijed intervencije Gjorgje Vukovia svoga sestri-
ia 1).

Ulogu to ju je Ishakbeg igrao u onom velikom ratu, to ga je zapodjeo vojvoda

Radosav Pavlovi 1430. otimljui Dubrovcanom Konavlje, ne emo ovdje potanje raz-
loiti, jer je to vrlo zamana tema, koja se ima prilikom pomnije obraditi. Tek emo

spomenuti, da sti Dubrovani preko vojvode Sandalja, koji je bio prijatelj Ishakov
nastojali, da ga za se predobiju. U prvoj godini ovoga rata nije ni mogao ozbiljnije
uplivisati na razvoj stvari u Bosni, jer je 1430. vojskom bio provalio u Zetu, nastav-
ljajui osvajanja,zapoeta osvojenjem Novog brda te je osvojio i zemlju Ivana Kastriote.
Poto je jedna vana trgovaka cesta vodila preko Zete u Dubrovnik, poslae Dubrov-
ani na glas o ovom osvojenju poklisare Ishaku, a ako njega nebi nali jo kod kue,
njegovu sinu, da isposluju, da se tamo carine snize, jer to porti uslijed intenziv- e
nijeg prometa vie nositi, nego li ako ostanu dosadanje carine ^). Slijedee godine dobio
je Ishakbeg od porte nalog, da i on zavojti na Radosava Pavlovia, koji se sada
naao posve osamljen protiv etverice saveznika: Dubrovana, Sandalja, bosanskog
kralja i Ishaka a to je bio glavni razlog, da je Radosav uvidio, da ga njegova napra-
sitost i pohlepa, koja ga je natjerala na taj rat, ne vodi srei.
Kako razabiremo iz jednog pisma, to ga Dubrovani pisae kralju Sigismundu,
proao je Ishakbeg 1432. na elu vojske od 3000 momaka kroz Bosnu i provalio u
Hrvatsku, kroz Liku do Zadra, zaplijenio mnogo stoke i plijena ali nije zarobio puno

robija. Uspjeh je bio u te ekskurzije dosta slab, jer je bilo sve na oprezu i pripravno
suzbiti Turke, a osim toga je car Murat, zaokupljen velikom vojnom u Anadolu, naglo
vratio vojvodu Ishaka ^).
Pod zimu godine 1434. imao on da na sjeveru u Albaniji podupre operacije
je

sultana Murata, koji je na jugu u Epiru zavojtio na Arnaute. Ova ekspedicija megjutim
nije uspjeli ni na kojoj strani: Murata protjerao je Andrija Thopia iz Epira*) a Ishakbega,

koji je usred zimnog doba kroz led i snijeg provalio u sjevernu Albaniju, potukao je
Arnith Spata na Stjepanj dan 1434. Poraz je bio golem, na bojitu osta mnogo Turaka,
mnogo ih je palo u roblje, a Ishak jedva je iznio ivu glavu ^).
1435. govorilo se, da e
Ishakbeg vojskom doi u Bosnu, ali nam fale vijesti,
koje bi potvrdile, da li je on tu nakanu zbilja proveo. (Jorga. 327.).
Nakon poraza, to ga je Ishakbeg doekao u Albaniji nema o njemu vie mnogo
vijesti, tek 1437. uje se, da je opet krenuo u Zetu^) a u dubrovakim zapisnicima
nalazimo tek po koju biljeku, da su mu Dubrovani slali bilo poklisare bilo dar.
Zadnja od tih vijesti potjee iz god. 1437., mjeseca decembra. Moda je Ishak uslijed
poraza u Albaniji bio ozlo voljen te je prepustio upravu svoga sandaka svojim sino-
vima, koji se od sele vie istiu.
Vojvodu Ishaka i misiju, to ju je imao izvriti u Bosni, ocrtali su 1429. Dubrov-
ani otrim crtama u naputku, to ga dadoe svojim poklisarima Sandalju, Marinu
Gunduliu i Gjuri Guetiu. Tu im se nalae, da reknu Sandalju: zloba i lukavost
ovog Turina Ishaka nama je dosta jasna, a vaem gospodstvu treba da je

1) Resti 231.
2) Jorga 273. 278.
3) Gelcich-Thalloczy, Dipl. 367.
*) Eesti, kron. 263.
5) Sr. pismo Dubrovana kralja Sigismundu od 16. februara 1435. u Gelcich-Thall6czy str. 389.
6) Gelcich-Tball6czy Dipl. 402.
 331
jo mnogo bolje poznata, ve radi neprestanih odnoaja, to ih imate
s njime za vae poslove. Jer on ni o emu drugom ne snuje, nego kako e
prouzroiti i sijati razdor megju bosanskom gospodom, da uzmogne, kada
budu u zavadi, bolje jednoga za drugim unititi i oboriti; i ovo je od sto
godina amo obiaj turski, koji u Romaniji, ne imajui nikakoga posjeda^
znadoe svojom zlobom zavaditi grku gospodu te su, obarajui jednog za
drugim, doli do velikog gospodstva i moi a tako su uinili megju bugar-
skim carevima a slino i u rakoj kralje vini ." ^). . .

Vladajui Ishakbeg Srbijom i pograninim dijelovima Bosne ili po slubenoj

turskoj nomenklaturi Zapadnim Stranama", dijelio je on svoju vlast i sa svojim
sinovima vojvodom Barakom i vojvodom Eseb-Alijom.
Razlog zato se Ishakbeg pod kraj svoga ivota nije bavio upravnim poslovima
nego je tu brigu prepustio sinovima, biti e valjda i taj, da je poeo bolovati. Iza
godine 1439., kada je vlast uredno predana sinu mu Esebaliji, rijetko se spominje, ali

je jo ivio do godine 1442. Onda je slao poklisara Cussam-a" u Dubrovnik, da mu

dobavi lijenika, koji e ga lijeiti. 7. februara vijealo je vijee umoljenih o toj molbi
i odbilo ju, ali je sutradan zakljuilo, poslati mu ,^in scriptis consilium medicorum nostrorum
circa guhernationem^ regimen et mitigationem dicte egritudinis^' , to jest sazvalo je konzilij
lijenika a pi^meni naputak njihov, kako se ima bolesnik vladati i lijeiti, poslan je
Ishakbegu. To pismeno lijeenje ^^ar distance jamano nije uspjelo a Ishakbeg valjda
je skoro umro, jer se poslije ni u kojem kanjem spomeniku ne spominje iv.

Barak vojvoda (Baracli)^ sin Ishakov, spominje se prvi puta 21. aprila 1427. u jednom
zapisniku maloga vijea dubrovakog, koje mu je votiralo dar a njegovom poklisaru,
koji je bio doao u Dubrovnik, rekoe hlandia verha et hona pro verhis per ipsum perlath^^
Nakon duge pauze 4. novembra. 1435. zakljuilo je vijee umoljenih poslati mu
za 300 perpera skupocjena sukna, koje e mu nositi jedan trgovac. Ovaj dar u savezu
je sa injenicom, da je Barak, vojvoda turski, Turcima provalio u Bosnu i to u Humsku
s

zemlju 2) i krenuo prema Hodidjedu ^), dananjem

oplijenio nekoliko zemalja a odanle je
Starom gradu kod Buloga vie Sarajeva. Za te provale nastradalo je nekoliko dubrovakih
trgovaca, uslijed nasilja soldateske a da ublae Baraka, zakljuie Dubrovani 16. marta
1436. poslati mu po jednom puaninu dar od 500 perpera a 20. marta poslan je Maroje
Gjurkovi kao pokhsar Baraku te mu je naloeno, da ga trai u Bosni oko Podvi-
sokog ili Zenice, a ako ne bi vie bio ondje, neka ga eka u Vrhbosni, kamo se Barak
ima vratiti. Poklisar imao je Baraka, koji zastupa svoga oca Ishaka, sjetiti kako
mu je otac uvijek bio prijatelj dubrovakim trgovcem i moliti ga, da im i on dade
pisanu povelju, a da ga na to sklone, neka mu pokae sultanovu povelju. Neka ga moli,
da zapovjedi vojvodi Stjepanu (Vukiu) i Radosavu (Pavloviu) da otvore dubrovakim
trgovcem puteve. Ako bi Barak odbio poslani mu dar, jer da prezire" Dubrovane,
neka Maroje nastoji ublaiti ga*). Megjutim je 10 dana poslije stigao i Barakov poklisar
u Dubrovnik a Dubrovani odgovorie mu na njegovo poklisarstvo pulcris verbis
amoris tam 'per pi^esentein quam 'per futurum et aliis bonu verbis^ Maroje vratio se .
^
ve prije 14. aprila sa svog poslanstva te je zahvalom rijeen misije.
) Jorga 249.
Kegio Calurafelde.
2) Gel6i-Thall6czy Dipl. 394.
3) Jorga 335.
6
 332
Zadnju spomen ovom Baraku nagjjoh u godini 1439., kada je navalio na jednu
dubrovaku karavanu u Bosni a vojvoda Stjepan Vuki ju obranio.

Eseb- Ilija drugi sin Ishakov ili, kako ga dubrovaka vrela piu, Sebalija,
spominje se u naputku, to ga je u martu 1439. dobio Luka Radosali, poslan kao
poklisar vojvodi Eseb-Aliji u Bosnu i to u Vrhbosnu ili u Hodidjed ili tamo u
okolici. U to doba mora da je Esebalija ve imenovan naljednikom oevim, jer mu
je poklisar imao spomenuti blagu uspomenu pokojnog Paaita i Ishaka njegova oca i

kazatimu, da su Dubrovani s veseljem uli glas, da je turski car njemu povjerio

strau i upravu ove zemlje i granice Bosne, to su drali i njegovi predastnici, da
mogu zapovijedati i malom i velikom; a poto se novi turski upravitelj potuio, da su
dubrovaki trgovci u jednom okraju ispod Jajca zarobili neke Turke, neka mu rekne,
da to nije istina, jer da su oni velikim strahom utekli u grad i jedva spasili svoju
robu i glave. (L. e Comm. 125., 126.).
Slijedee godine 1440. u januaru dolazio je Sebalijin poklisar Sain u Dubrovnik
te mu darovae dobar pancir (vnam honam panceriam) a to je zadnja spomen ovome
sinu Ishakovu u Bosni, jer se uza nj istie vie trei mu sin Isabeg, koji je od sele

vladao zemljama, kojima su prije njega vladali otac i dva brata.

Isabeg IshakoTi Hranui. Ako su Ishakbeg, Barak i Esebalija bili pioniri,

koji su u Bosni utirali puteve, njihov brat, odnosno sin Isabeg stekao je veliku slavu
kao osniva Vrhbosne, dananjeg Sarajeva. On je u tome gradu, koji je odabrao svojom
prijestonicom sagradio cijeli niz javnih zgrada te ih je posvetio u dobrotvorne svrhe.
Eno Careve damije, koju je sagradio osvajau Mehmedu II. u spomen osvojenju
Bosne; eno njegove banje, sagragjene 862. p. (=1459.), kojoj se . vakufnama napisana
866. p. . (= 146 sauvala do danas, eno na Bendbai bila je neko njegova tekija,
i.)

do nje musafirhana i uz potok Motanicu 9 mlinova. I veliki han Kolobara u

Bazrdanima, usred dananje arije, zadubina je Isabegova, a nada sve ove zgrade
bio je, kako tradicija pria, njegov konak araj
po kojem se poslije i sam grad
prozvao Sarajevom.
Vladu preuzeo je iza oca i brae i tako se upravna vlast u kui Ishakovoj rek
bi kao u jednoj dinastiji batinila s koljena na koljeno, to je u Turskoj inae vrlo rijetka
pojava a to ponajbolje dokazuje veliki ugled ove kue. I Isabeg, davno prije osvojenja
Bosne, vladao je kao vojvoda u takozvanim zapadnim stranama onom dijelu to jest u
Srbije, to je as ugarskom pomoi rukama despota Gjorgja Brankovia a as
bilo u
opet, kada je ovaj bjeao ispred Turaka, u rukama turskim. Amo je spadala i Srebrnica
sa svojim bogatim srebrnim majdanima i Foa, gdje za rana nalazimo turski kadiluk,
a ve braa mu Barak i Esebalija uhvatila su vrsta korjena u srcu Bosne u gradu
Hodidjeda i u Vrhbosni. iroka pruga takozvane zemlje Pavlovia", podlona Turcima
vezala je ovaj turski enklave sa ostalim posjedom s onu stranu Drine.
Dubrovaki notari, koji su pisali protokole vijea, nevjesti turskim imenima, korumpi-
rali su ime Isabcgovo na najrazliitiji nain. Gas ga piu Sabech, Xabech, Esab ech,
Exebech, Esebech a tek poslije se svikoe pravome njegovom imenu Isabeg, a jednom,
u zapisniku vijea umoljenih 16. augusta 1452., kada su se Dubrovani nadali, da e Isabeg
posjetiti Dubrovnik, zabiljeenopuno je mu ime s oinjim i plemenskim: Isahech IsacJio-

vich Cranusich. Po tome saznajemo, da je porijeklom Kranui ili Hranui.

*
 333
Isakoviu nalazimo prvi spomen
Isabegu kao vojvodi i zapovjedniku pogra-
ninih dijelova Bosne u godini 1440. On je onda sa romanijskim sandakom Sebalijom
osvojio Srbiju, protjerao despota Gjorgja Brankovia i poslao svoga poklisara obana
u Dubrovnik, zahtijevajui, da mu Dubrovani polju poklisara, koji e s njime u vanoj
stvari raspravljati. Pismo, to ga je taj poklisar onda sobom donio, spominje se i u
zapisniku vijea umoljenih od 14. augusta 1440., ali notar, koji je pisao taj zapisnik
nevjet Isabegovu imenu zove ga tu Sabech. (R. 7., 185.).
Svog poklisara poslao je Isabeg valjda u istoj stvari, radi koje je u isto doba
dolazio i carev sklav sa porte: da Dubrovane prisili, da caru plaaju hara, kako su
ga plaala i izokolna bosanska gospoda, vojvoda Stefan Vuki i Radosav Pavlovi
i kako su i oni sami navodno plaali prije deset godina.

Na ovaj poziv odaslae oni Jakova Sorkoevia i Stjepku Beneu na portu, da

protestiraju protiv ovog zahtjeva i da ga oprovrgnu time, da grad Dubrovnik nikada
nije plaao danka, tek su prije devet godina (1431.) slali caru poklisare s darovima,
da se zahvale za uslugu, to im je Murat uinio, prisiliv svog haranika Radosava
Pavlovia na mir. Dubrovnik je u ope slobodan grad, koji ne plaa nikome danka
pa s toga ne moe ni njemu. Ovo dodue nije bilo istine, jer je on plaao danak kralju
ugarskom a stonski dohodak, mogori i konavoski dohodak kralju bosanskom, pa bojei
se Dubrovani, da bi to poklisarima na porti iznijeli kao argumenat protiv njihove
obrane, naloeno je poklisarima rei, da to nisu nikaki danci, nego, da je Dubrovnik od
bosanske gospode kupovao razna zemljita, za koja je platio jedan dio kupovnine a
ostatak da otplauje u obrocima.
Poto je malo prije srpski despot Gjurgj, protjeran iz Srbije, utekao u Dubrovnik
i tamo naao utoita a svoje blago u komunu pohranio, bojali su se Dubrovani, da
e ih na porti i radi toga interpelirati te su svoje poklisare naputili, da u tome sluaju
brane grad, upirui na njegovo azilno pravo, jer je Dubrovnik od starine slobodan
grad i otvoren svakome, koji bi u njemu traio utoita, a to se tie despotova blaga,
oni ga nisu ni brojili ni vidjeli, nego ga preuzeli u zapeaenim vreama i spremni
su vratiti ga, im despot zaite. U ostalom, to se despota tie, on vie i nije u Dubrovniku,
ve je sa dvije galije, koje je sam oboruao, otiao. Ovi poklisari pogjoe tek slijedee
godine na portu i to, poto im je sandak zapadnim stranama" Sabadin 13. juna 1441.
dao popratno pismo (sravni dokum. br. 4., str. 7.), u kome se sveanom zakletvom
zaklinje, da se poklisarima, to e ih Dubrovani slati njemu, a on, ako ustreba, caru,
ne e nita dogoditi, nego da e ih zdrave vratiti. Ovo pismo pisano kako se u
je,

njem veli 13. juna, doim je po kancelarijskoj biljeci stiglo u Dubrovnik 27. maja
pa prema tome mora da je jedan od ova dva datuma kriv.
Dubrovani uza sve moradoe da pristanu bar na jedan zahtjev porte te priznati,
pa bilo u najblioj formi, vrhovnost sultana a 7. februara 1442. sveano se zaklee,
da su verni pravi gospodaru sultanu Amuratbegu" a odiozni naziv haraa
i

se obvezae, da putaju u godite ednosti poklisara s' darem'

mimoidoe time, da
u sudeh srebr'neh vrednosti hiljad dukat zlatih. (Dok. br. 5., str. 9.)
Iste godine a jamano i isti dan u mjesecu februaru izdao je opet sultan Murat
povelju, kune Dubrovanom, da postavlja
kojom se s njimi pravu vjeru i ljubav
namjesnu", da im ne e initi nikakova razmirja, ni vladanju im, ni trgovcem, ni

Ijudem ili imanju, ni on, ni veziri, ni subae, ni koji od njegovih posljednjih^ (to j.

nasljednika), ni koji mu hara davaju. Osim toga im u toj povelji zajamuje potpunu
slobodu trgovine u svim zemljama turske carevine, tek da plaaju od prodane robe po
6*
 334
obiaju filipoljskom i kratovskom 2^Iq od prodajne cijene, daje im nekoje vane privilegije
u sudstvu i t. d. (Sr. dok. br. 6., str. 10.)
to se tie izruenja despota, kojeg je car zahtijevao, da ga smakne, ili kao
njegovu brau oslijepi, nisu se Dubrovani ogrijeili o svoje azilno pravo. Kada su
vidili,kako porta energiki zahtijeva, da ga izrue te im je pae ponudila, da si zadre
sve njegovo blago, samo njega da predadu, savjetovali su sami despotu, da ode. Ovaj
je isprva htio da ode u Carigrad svome puncu Paleologu, ali ga Dubrovani od toga

odvratie, jer Carigrad si sam nije kadar pomoi a kako da pomogne tek njemu Zato !

mu savjetovae, neka ode ragje u Ugarsku, neka ponese neto od svoga obilna blaga
pa razdijeli megju ugarske velikae a time e sklonuti gubernatora Ivana Hunjada i
velikae, da mu pomognu osvojiti izgubljenu zemlju ^).
Ovaj savjet doista je bio izvrstan, jer malo poslije ugje despot Gjurgj opet a
Srbiju, kamo su ga odvele ugarske vojske, gonei ispred sebe Turke.
Ovaj poraz Turaka osokolio je Dubrovane i oni prestadoe slati poklisare sa
darovima na portu, na to su se bili obvezali svojom zakletvom od 7. februara 1442.
Zato je Isabeg po nalogu porte poslao 1446. u Dubrovnik poklisara, zahtijevaju, da
poalju zaostali hara i ako ne htjednu, da se prijeti, da e vojskom provaliti do mora
i poharati Dubrovnik.
Dubrovani, zastraeni ovom prijetnjom, odgovorie Isabegu 3. maja 1446. i poslae
mu na dar sukna za 40 perpera. (R. 9., 223.), a kada im stigoe glasovi o velikoj vojsci, koja
se u proljeu zgrnula u Srbiji, poslae 8. aprila 1446. kurire u Srbiju, da saznadu pouzdano,
to se tamo radi i kuda smjera vojska. 23. maja izabrae trojicu puana, koji e poi kao
poklisari Isabegu, da ga ublae i da mu predadu darove. (lb. 9., 236', 257.)
U isto Dubrovniku i poklisar despota Gjurgja, koji je savjetovao
doba desio se u

Dubrovanom, da poalju poklisara na portu, da ovu stvar u miru izravnaju. Ovaj

savjet bio je posve razumljiv: despot se nije osjeao sigurnim u vraenoj si zemlji, a
ako turska vojska krene na Dubrovnik, prva i najea vatra pala bi na Srbiju, gdje
se je bila ve i zgrnula. Dubrovani posluae savjet despotova poklisara i poslae
Zivka Gjurkovia najprije despotu, koji e poslati ili njega na portu ili kojega drugog
Dubrovana iz Srbije, koji se ini despotu vjetijim za tu misiju. U naputku, koji je

izdan za ovu posaobinu. nalae se poklisara, da na porti razloi, da se je Dubrovnik,

kada Turci osvojie Srbiju, dodue obvezao davati caru dar od 1000 dukata svake
godine, ali to je bilo u ime slobode trgovine u Srbiji, a sada, gdje je Srbija vraena
despotu, misle oni, da taj dar vie i nisu duni davati. Da veziri taj sofizam uzmognu
bre shvatiti, ovlaten je poklisar, da podmiti na porti baalare.
10. novembra 1447. zaiskalo je vijee umoljenih dozvolu od velikog vijea, da
moe poslati Isabegu na dar etiri komada sukna vrijedna 80 dukata a tome je moda
pripisati, da je slijedee godine, kada je Isabeg harao i pHjenio hercegovom zemljom,
dubrovako zemljite ostalo potegjeno. Za ove provale dozvohli su Dubrovani bjeguncima
poharanih krajeva, da se sklone sa svojim imetkom i stokom u Stonu, za veu sigurnost
odredilo je, da se pomnoe strae u Konavlima, Novoj zemlji, Stonu i na Ratu a za
bjegunce, koji se sjatie u Novoj zemlji spremie barke, koje su ih imale prevesti na
Stonski rat. (R. 10., 135', 165')
Isabeg Ishakovi nije bio samo vojskovogja i upravnik u najzapadnijim zemljama,
koje su se komad po komad nizale na periferiji evropske Turske one dobe, nego je

1) Kestieeva kronika.
 385
mimo svog slubenog zvanja bio i dobar trg'ovac. Jedan traak njegove trgovake
moemo ak i slijediti
spekulacije god. 1451. On je u februaru te godine po sinovima
nekog Tvrdie dao kupiti za 400 dukata sukna i zamolio Dubrovane, da dozvole,
da se to sukno izveze bez obiajne izvozne carine. 15. februara 1451. odbilo je vijee
umoljenih ovaj zahtjev te je zakljuilo javiti to Isabegu pismeno, (R. 12., 14') Isabeg
Ahmeta u Dubrovnik, koji je ponovio molbu Isabegovu,
poslao je na to svoga poklisara
a sada pristadoe ne samo na to, nego dozvolie i nekome Bogutu da za Isabegova
sina izveze 82 komada sukna, oprostiv mu carinu (1. marta) a tri dana poslije smio
je Isabeg pod istim uvjetom pronijeti jo za 100 dukata, (lb. 12., 20. i 23.)
Jedan dokumenat ovom trgovakom radu priopujemo pod br. 7., (str. 11.)
o
To je pismo, kojim vojvoda Isabeg preporua Dubrovanina Franka, koji trguje s nje-
govim novcem, knezu Hamzi i knezu Dobroslavu, da ga pomau i tite, kuda god bi
proao kroz zemlju Pavlovia, Moravicu ili Hercegovinu.
Za vrijeme rata, to ga je vodio herceg Stjepan protiv Dubrovnika, sina si Vla-
dislava i bosanskog kralja i kada je Ugarska, koja je bila sa Turskom sklopila mir,
na porti protestirala protiv toga, da herceg, turski haranik, vojuje protiv Dubrovnika,
intervenirao je krajinik Isabeg. On je u augustu 1452. preko dubrovakih poklisara
upozorio Dubrovane na to, da je herceg Stjepan na porti nudio najprije 10 a poslije
30.000 dukata, ako mu car dade GOO timarnika da zavojte na sina mu Vladisava i na
Dubrovnik, ali da car na to privolio nije a njegov poklisar Branisav pratio je careva sklava
u Dubrovnik da ugovara decembra 1452. R. 13., 118 )
sa poklisarima hercegovim. (5.
a kada je dolo izmegju hercega Dubrovnika do mira a hercegov sin Vladisav,
i

videi se osamljen, poelio takogjer mira, jamano se obratio na Isabega, da pomogne,

ne bi li porta prinukala oca, da i s njime sklopi mir, a da to bolje uspije odluio je
pokloniti Isabegu 1000 dukata, to ih je dubrovako vijee 8. marta 1453. u tu svrhu
votiralo svome savezniku Vladisavu na dar. (R. 13., 160.)
1454., 14. novembra, izdao je Isabeg Dubrovanom povelju (br. 8., str. 12 ), kojom
im, nakon to je sklopljen mir sa kuom Kosainom, jami opet za slobodu trgovine
po carevoj zemlji a daje vjeru i njihovim ponosnicima, koji bi im tovare nosili, bili
oni ljudi hercegovi ili Vladisavovi. Ova potonja stavka odnosi se na jedan od povoda,
koji su prouzroili rat izmegju hercega i Dubrovnika, jer je herceg protiv starog
obiaja snizio teret, to su Dubrovanom, tako jako, da je
ga njegovi ponosnici nosili

sada tri ponosnika nosilo toliko, prije jedan uz istu plau a zato je nametnuo

na svakoga namet od dukata. Dubrovani, da se otmu ovom nametu uzimali su

tugje ponosnike a herceg je ove opet napastovao. Ovu razmiricu uklanja Isabeg time,
to dozvoljava Dubrovanom, da se po volji slue ponosnicima, bili oni ljudi hercegovi

ili Vladislavljevi ^).

Poetkom 1457. dolaze iz Turske zli glasovi. Bili su sigurno ozbiljnije naravi,
jer Dubrovani 5. februara zabranie, da do daljnje odredbe njihovi trgovci zalaze
svojim karvanima u Bosnu a Isabegu Ishakoviu darovae sukna za 400 perpera.
Porta je te da joj Dubrovani plate hara. U
godine po drugi put zahtijevala,
jednom pismu, pisanom novembra 1457. kralju ugarskom, tue se Dubrovani, da je
14.
carev vojvoda Isabeg Ishakovi gospodar Bosne" dobio od cara zapovjed, da navali
na Dubrovnik, ako ne poalju pokhsara na portu i ne obeaju, da e plaati danak.
Njihov je poloaj tim tei, to su bosanska gospoda njegovi ^complices et censuarii'^

Vidi o tome moju radnju: Testamenat gosta Radina u Glasn. zem. muz. 1911.
 336
pa zato mole kralja, da im on pomogne i da ih brani protiv cara, koji je pobjedonosan
na kopnu i na moru a mole ga, neka svjetuje i bosanskog kralja i bosansku vlastelu
na mir i slogu megju sobom, ne bi li se oni slono oprli turskoj provali i tako ouvali
Dubrovnik od pogibelji, koja mu prijeti. (L. e Comm. 1454. 60. t'ol. 114.). Par dana
poslije bio je Isabegov poklisar Branisav u Dubrovniku, da valjda urgira plaanje
haraa. (R. 174.)
Ovaj put morali su Dubrovani pristati da porti daju godinji hara od 1500 dukata
a prvi hara ponijee caru u Skoplje poklisari Paladin Gunduli i Paladin Lukarevi.
Namirnicu o tom priopujemo pod br. 11. str. 15. a sultanovu kletvenu knjigu, to
su je ovom prilikom ishodili, iznosimo po talijanskom prijevodu pod br. 13. str. 16.
Oba Paladina, vraaju se s porte u vratili su se Isaku sada ve pai i on
im je dao vjerovnu knjigu u kojoj veli, da poklisari u Dubrovniku naustice rei, e
to im je poruio. (Br. 12., str. 15.)
Za godinu, u kojoj je osvojena Bosna od Turaka ne uje se mnogo od Isabega
Ishakbegovia. Diplomatiziranje zamijenio je ma a u Bosni koncentrila se sva panja
na ratne dogagjaje, koji su se konano svrili opsadom i zauzeem kraljevskog grada
Jajca i pogibijom posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevi. Od turskih velikaa
igrali su onda kraj samog cara Mehmeda II. glavnu ulogu vojskovogje a na elu im
veliki vezir Mahmutpaa Opukovi, od koga imamo u naoj seriji spomenika pismo,
pisano 19. jula 1463. na Lepenici, kojim alje vijest o osvojenju Jajca i ie sumpora,
salitre i novac. (Br. 18., str. 22.)

. Vrhbosanski sandaci ^).

Mehmedbeg Minetovi, prije nego li mu je povjerena uprava Bosne, bijae
gospodarem" Srbije a ovo mjesto povjereno mu je kada su Turci za uvijek
1459.
protjerali Brankovie i ponovno osvojili Srbiju. Mehmedbeg poslao je u Dubrovnik poklisara
Steifana, da im najavi imenovanje, a vijee umoljenih zakljuilo je 1 0. septembra 1459.
poslati darove. Malo zatim provalie turske ete u hercegovu zemlju, gdje se niko
opro nije ve se sve porazbjeglo. 17. novembra 1459. izreklo je vijee poklisaru
hercega Stefana, Radiu Ostojiu, svoje najdublje saaljenje radi haranja i pljakanja
Turaka po hercegovoj zemlji, ali mu ne dade vojnike, za koje ih je zamolio. (R. 16. 84.).
Turski strah natjerao Dubrovane, da su se pobrinuli, da se svuda po
je Konavlima,
Stonu, Ratu i u Novim zemljama postave dobre strae (R. 16. 85 ) a 3. decembra
dozvolili su zaklonita bjeguncima, koji se sjatie osobito sa Trebinja : Ljubiiem,
Medvedoviem, Radivojeviem i Dobrukoviem dozvolie da se sa svojim familijama
sklonu u sam grad Dubrovnik, a to je bjegunaca kmetova i stoke da se sklone na
Astareji
smjeli zakloniti. (R.
ili u okolici. Jedino krvnici" ( sanguinis), razbojnici i dunici nisu se

16. 88').
Mehmedbeg Minetovi samo je za kratko vrijeme ratnih operacija kobne godine
1463. upravljao Bosnom.
Njegovog predasnika Isabega nalazimo jo u maju u asti sandaka, jer

16. marta 1463. votiralo mu

dubrovako vijee umoljenih na dar 2000 dukata.
je

O vladi Mehmedbega Minetovia u Bosni sauvao nam se slabi spomen njegovo

pismo, to ga priopujemo pod br. 16. na str. 20. datira jo iz vremena, kada, je bio

Upotrebljavam naziv sandak a ne sandakbeg", jer se upotrebljava i u spomenicima.

 337
srpski gospodar a one godine, kada je on vladao Bosnom, vladalo se tu sabljijm

a ne perom.

Isabeg Isliakovi brzo je zamijenio Melimedbega i postao po drugi put bosan-

skim sandakom. Prvi mu spomen nalazimo u toj ponovnoj asti 7. februara 1464.,
kada je vijee umoljenih dalo knezu i malome vijeu nalog, da mu poalju darove,
koji su mu od prije odrcgjeni, ako imadu douzdanu vijest, da je Isabeg ponovno
vraen na svoje gospodstvo. (R. 18., 20'). Njegovog predastuika Mehmedbega Mimetovia
zapala je 1464. druga zadaa. Kada je naime sultan Mehmed Fatih po drugi puta
obsijedao grad Jajce te je na glas, da gradu dolazi kralj Matija sa silnom vojskom u
pomo, na brzu ruku ostavio Jajce te se gotovo u bijegu vratio, zapovjedio je Mehmed-
begu, da on nastavi opsijedanje i da zauzme grad. Ali ni ovaj nije bio bolje sree,
ve morao povui za svojim gospodarem.
se
Tek to je Isabeg po drugi put zasio na sandaku stolicu, donio je sa papinske
kurije Fra Jakov d' Escolo u Dubrovnik papinsko breve, adresirano na osobu
Isabegovu. Nema sumnje, da je to breve ilo za time, da Isabeg bosanskim katolicima
osigura vjersku slobodu i gragjanska prava te je u savezu sa glasovitom adhnamom,
to ju je sultan Mehmed II. na Milodraevu polju izdao Fra Angjelu Zvizdiu. Vijee
umoljenih htjelo je 19. maja 1464. isprva, da taj breve poalje Isabegu po njegovu
poklisaru kefaliji Stjepanu, koji je u to doba bio u Dubrovniku a Fra Jakov d' Escolo
da ga prati, ali je taj predlog pao i zakljueno je, da breve ponese Fra Jakov Vuku
Grguroviu a ovaj da ga predade samom Isabegu. (R. 18. 53.')
16. jula 1464. nalazimo u protokolima vijea umoljenih ovu biljeku :

Prima pars est de dando libertatem domino rectori et suo minori consilio respon-
dendi nuncio voyuode ExehegM pro facto tributorum de Paulouichi que petit, se excusando.
(R. 18. 74'.).

Isabeg je dakle po poklisaru od Dubrovana zahtijevao neki danak, koji je

pripadao Pavloviima.
Da ovaj zahtjev shvatimo, valja se sjetiti na to, da su Dubrovani, kada su
1427. od Raoslava Pavlovia kupili njegovu polu Konavalja, obvezali se, plaati mu
godinji danak a osim toga ostavio je svoga blaga na priplod u pokladu. Kada je
sultan navalio na Bosnu megju rtvami, koje ostae na bojitu i
te ju osvojio, bili su
Radoslavova dva brata i batinika vojvoda Petar i knez Nikola Pavlovi. Tako je izumrla
kua Pavlovia a sultan kao gospodar Bosne reklamirao je i njihove dohotke od danka
i blaga, to je bilo u Dubrovniku u pokladu. Zemlja je jedva popila krv obih Pavlo-

via, koji poginue na braniku svoje domovine a ve je, 19. juna 1463 Mahmudpaa, ,

iui od Dubrovana sumpora i salitre zahtijevao, da caru poalju taj poklad Pavlo-
via, koji je onda iznosio 9000. perpera. Nakon toga razumjeti emo ono dosta mrano
i nejasno mjesto u pismu Mahmutpainom, reproduciranom pod br. 18. na str. 22. koje
glasi: i bio na vam 9 hiljade dinare Doprovascem i tovr Pavlovikinu
i neka doe od vam, da govore za svem, ere imamo mi mesto od kle
uzeti".
Dubrovani ne isplatie onda te novce, a kada je godinu dana poslije Isabeg
ponovio zahtjev i iskao bar dohodak od tog novca, odbilo je to vijee se excusando"
I prolo je od onda cijeli niz godina a pitanje o ostavtini Pavlovia ostalo je neri-
jeeno 11. septembra 1474. stigao je u Dubrovnik carski sklaA^ Ibrnhim sa fermanom
od 8. jula 1474., u kome ih sultan sjea, da je u Dubrovniku 9000 perpera Pavlovia
 338 -
postave a zato se plaalo godinje 450 perpera (= 5 "/o) dohotka; osim toga ima u
Dubrovniku i jedna kua Pavlovia, koja nosi, godinje 100 dukata a za Konavlje
plaali su perpera. Od smrti Pavlovia prolo je
Pavloviem godinjega dohotka 700
jedanaest godina a oni od dohodaka ne poslae u carsku haznu" nijedne aspre
tih

pa car zapovijeda, da vas zaostali dohodak za ovo jedanaest godina predadu njegovom
sklavu Ibrahimu a ako bi imali koju rije protiv ove zapovjedi, neka polju sa sklavom
dobru vlastelu, da za to odgovaraju na carevoj porti. (Sravni br. 40. str. 39.).
U zimi, pod kraj godine 1364., sloio se Isabeg sa srpskim sandakom Alibegom
Mihajloviem i rumelijskim Umurbegom, da pomogne turskoj posadi u Zvorniku,
koji je kralj Matija osobno junaki
od 18. oktobra opasao opsadom, ali se posada
drala, prem su u kraljevoj vojsci prednjaili junatvom ljudi kao Mirko Zapolja,
Sigmund Buimski, Bertold Ellerbach a pred svima sam kralj, koji je osobno zapo-
vijedao juri na gornju kulu. Kada se izdaleka ukazae prve ete predstrae zdruene
vojske triju sandaka, die Matija na vrat na nos opsadu te se gotovo bjeei povue
preko Savei).
1466. dokinuo je Isabeg u vjeresijskim raspravama jednu staru bosansku sudbenu
instituciju porotu. Poto je to za pravnog historika dosta zanimiv momenat, donosim
odnosni zakljuak vijea umoljenih, prihvaen 6. oktobra 1466 ,
doslovno:
Prima 'pars est de ordinano^ quod decetero inter nostros et Sclauos sine Bosnenses,
sahditos Turcorum^non sint esse deheant j)orote causis et litujijs, spectantihus
ad dehita.

Et etiam jmrs alias capta pro 'porota ducenda et facicnda pro jilio olim Radicij
Bogcinouich sit et intelligatur reoumta, attento quod huiiis modi porote non sint nec ohser-

uentur. (R. 19. 112'.).

Daljnjih vanijih vijesti o djelovanju ovog glasovitog ovjeka, koji je poloio

prve temelje turskoj kulturi u Bosni, ne nalazimo u zapisima dubrovakim a biti e
razlog tome taj, da je Isabeg poeo poboljevati, te se nije intenzivno brinuo uprave.
itavu godinu 1467. bio je Isabeg teko bolestan, a tri lijenika dubrovaka
potrudie se oko njega, da ga izviaju. 4. maja doao je Isabegov poklisar Stefan
kefalija, molei vijee, da poalje kojega od opinskih lijenika dubrovakih, da lijei
bolesnog vojvodu i oni zakljuie, poslati magistra Jeremiju, ostavljajui mu plau,
to je dobivao i za vrijeme, dok bude u Isabega. SHjedei mjesec doao je Isabegov
poklisar te je dopratio magistra Jeremiju, koji je sve to vrijeme boravio uz bolesnika,
u Dubrovnik a Dubrovani darovae poklisaru na dar sukna za 15 perpera (8. juna 1467.).
U jesen je Isabeg iznova obolio, ili mu bolest pozlila, Dobrovana zamolio
te je u
lijenika, a oni odredie 11. septembra poslati mu Emanuela Grka (R. 19. 258'.).
17. decembra zakljuilo je vijee umoljenih dati magisti'u Andriji potporu, da i

on ide lijeiti bolesnog sandakbega. Taj Andrija biti e indentian sa Andrijom

vraem", pisao sin Isabegov a unuk Ishakbegov, Mehmed elebija,
radi koga je
hvalei ga, da prem mlad godinama, stare
je on, mudre pameti" te moli, da ga i

Dubrovani ukrepe megju sobom", to jest, da ga prime opet u svoju slubu, jer se
on na ovoj godini mnogo potrudio i posluio, prvo kod vojvode, onda kod njega
i kod njegova sina Baraka. Ako je ovo identificiranje opravdano, onda je ma-
gister Andrija ostao u Bosni itavu godinu u slubi Isabegovoj a pismo Mehmed
elebije, to ga priopujemo pod brojem 9. na str. 13. ide pod konac godine 1468.2).

*) Sravni moju radnju : Kraljevski grad Jajce str. 19.

'^)
Molim itatelja, da prema tomu vie teksta pisma uvrsti ovaj datum.
 339
Zadnji spomen Isabegu nagjoh u zapisniku vijea umoljenlh od 8. februara 1470.
Onda je stiglo u Dubrovnik pismo Isabegovo, u kojem se valjda zanimao za ostav-

tinu Braila Tezalovia 400 dukata

koji su bili u dubrovakom komunu na

pokladu. Vijee zakljuilo je pisati, da je iza Braila ostalo na postavu 400 dukata
a to se prihoda ovoga novca tie, da e
se oni strogo drati uvjeta Brailova testa-

menta i isplatiti ga oriima, koji na to imaju pravo.

Poto i megju naim dokumentima imade dva, koji se odnose na istu stvar
(br. 26. i 43.), nee biti s gorega, ako razloimo, o emu se tu za pravo radilo.

Brailo Tezalovi, knez i protovistijar vojvode Pavla Radinovia a poslije i na dv(jru

Pavlova sina Radoslava Pavlovia, imao je u dubrovakom komunu poklad od 400
dukata uloen na 57o7 od koga mu se davalo godinjeg prida 20 dukata.
Kada je Brailo umro, dobivala je njegova ki Jelaa od god. 1460. 1464. taj prihod
a kada je i ona umrla doao je, u novembru 1465.. u Dubrovnik Vlatko, sin Radosava
Popovia, zahtijevajuu, da se dohodak isplati njemu, jer mu ga je na samrti oporuila
Jelaa. Vijee je zakljuilo, da e
mu se dohodak isplatiti, ako dokae, da je Jelaa
bila ovlatena testamentarno raspolagati tim imetkom. (R 18. 243.).
1. januara 1466. isplatili su Dubrovani bhiku rodijaku" pokojnog knezai

Braila Tezalovia i njegove kere gospe Jelae" knezu Vlatku Popoviu prema njenom
testamentu a na zapovjed vojvode Isabega 20 dukata prida za godinu 1466. (Mikloi,
Mon. 495.) a isti Vlatko Popovi podizivao je taj dohodak i slijedee dvije godine.
Ako su Dubrovani ovomu isplatili ovaj dohodak samo uz stanovitu rezervu,
bilo je to posve opravdano, jer se do skora javio drugi batinik, neki Juraj Bogii,
koji je tvrdio, da je on sinovac Braila Tezalovia te reklamirao, da mu se isplati

prihod njegova poklada. U dokaz svojoj tvrdnji iznio je dokumenat, publiciran u

Mikloia o. c. na str. 544., u kojem ovu tvrdnju potvrgjuju knez Rujer Divi,
Pavao Vraii, Tvrtko Drai druga vlastela hercega Vlatka, koji su neko sluili
i

na dvoru u gospodina vojvode Radosava Pavlovia zajedno sa Brailom Tezaloviem i

dobro poznavali njegove obiteljske prilike. Ovaj dokumenat sadraje vrlo potpunu
genealogiju pa ju za to u preglednom nizu iznosimo. Zaetnik porodice je Mihoje
s prirokom Hval ili Hvao, od koga je postalo obiteljsko ime Hvalovia a ena mu
je bila Vladna. To su bili roditelji kneza Braila Tezalovia. Potomstvo bilo im je ovo:

1. Mihoe Hvao
ena
Vladna.
2. Knez Brailo Vukosav Bogia
umrije mlad i neoenjen.
I |

3. Radonja Kadosav Jelaa Vladisava Vukain Bjelijak Kadia

umrije mlad umrije mlad udata u Foi udata za Iva- umrije mlad
i neoenjen i neoenjen za Milioa nia Pievia
Utviia, umrla
umrla u Drini, u Dabru ^
N. N. sin Gjuragj Hva-
lo vi .
Ovaj dokumenat, koji nije datiran, mora da je pisan ili koncem god. 1468. ili

u prve dane januara 1469., jer u naoj zbirci spomenika imamo namiru od 14. januara,

*) Grobnice ovih Pievdea naao sam pred desetak godina u Dabar-polju.

 340
iz koje se razabire, da su Dubrovani isplatili 20 dukata Brailova dohotka Vlatku
Popoviu i rogjaku mu Jurju Hvaloviu ali se na kraju naroito istie, da se ovom
isplatom ne prejudicira pitanju, kome li taj dohodak za pravo pripada.
U tome kada se Isabeg za to
stadiju bila je ova stvar u vrijeme, pitanje ponovno
zanimao i pisao u Dubrovnik ono spomenuto pismo.
Ta se parnica megju tim nije svrila za njegove vlade, vd su radi nje morali
intervenirati i njegovi nasljednici.
Koliko saznajemo dubrovakih
spisa, imao je Isabeg Ishakovi dva sina; jed-
iz

nomu ime Mehmed elebija a drugome se ime ne spominje.

je bilo

Mehmed elebija doao je 4. jula 1466. u Dubrovnik kao oev pokHsar ali malo poslije
postao je zapovjednikom onog dijela Bosne, kojim je neko vladao vojvoda Radosav Pavlovi
to jest krajem oko Vlasenice, Rogatice, Kladnja i Olova. 7. oktobra 1466. spominje
se on kao domimis territorii de Paidomch" i votira mu se dar od 100 perpera a da je

ova njegova funkcija bila skopana sa naslovom vojvodskim, vidimo iz zakljuka od

23. septembra 1467., kojim se odregjuje, da vojvoda Zalepia", sin Isabegov dobije na
dar sukna u vrijednosti od 15 perpera, a 1469. 30. juna dobio je 35 dukata. Taj
isti Mehmedbeg Isabegovi bio je dva puta hercegovaki sandak i to 1506. 1509.
i 1513.
1515. Mehmed elebija imao je, kako razabiremo iz naeg dokumenta pod
br. 9., str. 13., sina imenom Barak.

0 drugom sinu Isabegovu ne saznajemo nita drugo nego to, da je on od pri-

likekoncem marta 1467. umr'o, jer 3. aprila zakljuilo je vijee umoljenih da posije
plemia ad condolendam de marte filii sui" Da taj sin nije
vojvodi Isabegu jednoga .

identian sa Mehmed elebijom vidi se po tome, to se ovaj spominje jo u septembru

ove godine.
Prema reenom donosim ovdje rodoslovje kue Ishakovia:

Paaitbeg zapovjednik pogranine vojske (1399.;

1402 in partihus Sclauonie)

Ishakbeg Hranui
vojv. zapadn. stranam
1414. 1439. ; umro
1442.

Barak vojv. Eseb-Alija vojv. I s abe g Is h a k o vi

zastupa oca zap. stranam Hranui vojv. zap.

1435. 1436. 1439. 1440. str. 1440. -1463. vrh-

bosanski sandak
1464.-1470.

Mehmed elebija 2. sin umr'o 1467. Veletbeg- subaa

vojv. Pavlovia zemlje drinski (1509.)
1466.- 1469., hercego-
vaki sandak 1506.
1509.; 1513.-1515.

Isabeg Isakovi nije nikako bio ono, tooznauje imenom

se u Bosni danas
turkue. Prem je sin slavnog turskog vojskovogje, koji je dugo vremena sluio osman-
lijskoj misli, nije ni on kao ni otac njegov zaboravio na svoje bosansko porijetlo i na

1) Spomen ovom Veletbegu nalazim 24. septembra 1509. u Liber cons. rog. 31., 145. ovako
Velethhegh filius quondam Essebeghi veteris, suhaslach in Drina".
 841
krv, koja ga je vezala bosanskim narodom, to je prema tome tedio osjeaje i

tradicije podjarmljenika s kojim je upravljao trideset godina. Ako on sam pismu,

kojim preporucava svog trgovca Franka knezu Dubroslavu dodaje naroito, da je

brat hercegov a vojvoda Petar da mu je sinovac, vidi se po tome, da on nije zazirao

od kranluka, nego se dapae nadao koristi, istiui veze, koje ga vezahu sa dvije
najslavnije kue bosanske ove dobe. Jo bolji dokaz, kako je on imao za kranske
Bonjake ne samo simpatija nego i osobitog povjerenja jest taj, da je na svome
dvoru u Skoplju, prije osvojenja Bosne, a u Vrhbosni poshje osvojenja, sabrao lijepi

broj krana, koji su mu bili pouzdanici i u vanijim stvarima poklisari.

Tako nalazimo na njegovoj posaobini nekog G jurena (1462.), Teodora (1464.),
Heraka (Vranea) 1466., koji je putem u Dubrovnik u Konjicu obolio, Branila
Stjepanovia (1466 ), kefaliju SteJana (1466.), Mihajla (1469.), Zivana Pripinovia
(1467.) te Vlaha Svinjarevia, doim muslimani kao njegovi poklisari rijetko dolaze u
Dubrovnik : jednom sin mu Mehmed a drugi put Alija Knei, koji je po imenu
rogjeni Bonjak. Iz toga se vidi, da Turci osvojiv Bosnu nijesu bili zatornici svega
to je kransko, nego su ove cijenili i povjeravali im razne diplomatske naisije.
Dubrovniku je Isabeg bio uvijek sklon i prijatelj a kada se tamo slavila svetko-
vina svetoga Blaa, slao bi i Isabeg kao i njegovi predasnici svoje svirae (gnncharij
u Dubrovnik, da proslave ovu sveanost (sr. R. 16., 219.) a Dubrovani bi mu za to
takogjer po starom obiaju pred Boi slali na dar riba i slatkogvoa.

Ajazbeg naslijedio je ve u ljetu godine 1470. svoga predasnika Isabega Isha-

kovia. U julu dopratili su njegovi i Hamzabega krajinika poklisari carskog esne-
gjerai), sklavaAhbega i brata mu Smailbega, sinove Ivana Vlahovia, da interveni-
raju kod konane isplate poklada hercega Stjepana odnosno Sandalja, njegovim sinovima
Vlatku i Stefanu. Tom prilikom nastali su nai dokumenti br. 28.-30. (str. 30. 32.)
Slijedee godine, kada je krajinik Hamzabeg provalio u Konavlje a herceg
Vlatko u Trebinju orobio dvojicu dubrovakih trgovaca u Trebinju te su Dubrovani
odgovorili time, da su turskim podanicima zabranili ulaziti u Dubrovnik, intervenirao
je Ajazbegov poklisar Vlah Svinjarevi te su Dubrovani zakljuili izdati Vlasima i

ostalim vazalima turskim salvum conductum od 18. aprila 1471., to ga na drugom

mjestu spominjemo.
Kao etnik iskazao se Ajazbeg godine 1472. Pred jesen sabrao je u Bosni oko
30.000 ljudi te je u oktobru provalio u Istru i Furlansku. Plijenio je po okolici
Oglaja, Trsta, Kapodistrije, Senja, pa se onda poao krcat plijenom A^ratio u Liku i

pred Biha. Pojedine njegove ete dospjele su pri ovoj provali ak do Udine^). To je
bila iza osvojenja Bosne prva veHka provala u Hrvatsku i na mletako zemljite a

ostala je narodu dugo u crnoj uspomeni.

Ajazbeg nekoliko puta je intervenirao radi ostavtine Braila Tezalovia, o kojoj
smo gore govorili. 0 tome rade zapisnici vijea umoljenih 5. februara 1472., 5. oktobra,
8. novembra i 11. decembra 1473. a da se stvar nije meritorno rijeila. Tek 11. februara

1 474. zakljueno je, poslati Ajazbegu pismo portino, to su ga u toj stvari netom doni-
poklisari. Za ostavtinu Brailovu javio se, kako razabiremo iz daljnjih zapisnika,
i trei batinik.

1) Na jednom mjestu se u Partes . ovo esneg-jer prevagja sa pincerna, prema tome bi to bio
podrumija.
2) Sravni moju monografiju: Kraljevski g-rad Jajce, str. 21.
 342
Ovnj trei batinik bio je, kako saznajemo iz naeg dokumenta, Vlatko, sin
Radia Ozrisalia. Zahtjeve trojice nasljednika ispitali su kadija vrhbosanski i kadija
viegradski, ali Dubrovani sada 1. marta 1474. odluie isplatiti treinu
dohotka Brailova poklada samo Gjuragju Radainoviu doim zahtjeve ostale dvojice,
prem su ih podupirali i Ajazbeg i dvije kadije, za sada ne uvaie. (R. 22., 100.) Tek
slijedee godine, 12. februara 1475. isplatie taj dohodak Gjuragju sinu Radaina
Bogiia i Vlatku sinu Radaina Ozrisalia (na dokum. br. 43., str. 41.), doim Vlatku
Popoviu nema spomena. Moda je ovaj Vlatko Ozrisali u tijesnom srodstvu sa
bezimenim sinom Bjelijaka u naem rodoslovju, bratom Gjuragja Bogiia.
Od Ajazbegovih poklisara, koji su dolazili u Dubrovnik, spominje se osim ceri-
bae Vlaha Svinjarevia i neki Tvrtko i Brailo.
7. decembra 1474. pronio se Dubrovnikom glas, da e u Bosnu doi novi
sandak, a njegovom kapidibai zakljueno je na
dati dar jednu aui); megjutim
ova vijest bila je kriva, jer mi Ajazbega nalazimo jo u augustu 1475. u asti.

(R. 22., 231.)

Ajazbeg osnovao je 880. p. . damije na uglu Franje Josipa ulice i Rudolltove
ulice, koja je za poara izgorjela te je danas tamo sagragjen Ajazbegov dvor"
(Hotel Central) 2).

lialibe^" Malkoevi spominje se prvi put 31. oktobra 1475. kao sanzachus
Verchbossanie" te mu vijee umoljenih votira dar od 300 perpera. On je doao jo
sa druga dva sandaka i vojskom u Bosnu a Dubrovani poslae Paladina Gundulia
i Junija Gradia preda njih, da ih pozdrave. 1. decembra 1475. alju mu Dubrovani
obiaju" riba
16. oktobra 1476. stigao
i slatka voa.
je iz Vrhbosne Skenderbeg, poklisar carskog drago-
mana Mustafe, koji je tamo u Vrhbosnu stigao sa porte; malo poslije doao je i sam
Mustafa u Dubrovnik a s njime je bio i carev tjelesni lijenik, magister Jakov, kojemu
je vijee votiralo dar od 100 dukata, ako bi bio u asti baalara, a ako ne bi,

50 dukata. (R. 23., 51., 56., 57.)

Balibeg Malkoevi spominje se jo 10. decembra 1476. te njemu i hercego-
vakom krajiniku Bajazidbegu Dubrovani obine boine darove. (R. 23., 70
votiraju
Za njegove vlade provalio je 1476. Vuk Grgurovi u Srebrnicu pa do samog
Sarajeva te se velikim plijenom vratio u Srbiju.
Balibeg Malkoevi sagradio je na Bistriku nekoliko javnih zgrada, damiju
Balibegovicu" te banju i upriju u Balibegovici ulici, koja jo postoji a sagragjena

je 926. p. .
Skenderbeg Miliajlovi. Njemu nagjoh prvi spomen kao vojvodi u Vrhbosni
21. januara 1478. te mu Dubrovani votirae na dar 50 dukata, riba i slatka voa
kako se to prije obiavalo slati sandacima. (R 23., 196.) Moda je to isti Skenderbeg,
to ga je dvije godine prije slao carev sklav i dragoman Mustafa u Dubrovnik, da

najavi njegov dolazak. Njemu smo pripisali i pismo bez oznake godine, pisano 29. jula
na gradu Pruscu kod D6njeg Vakufa, u kome se zahvaljuje Dubrovanom, to su
mu poslali tri sokolia i 50 dukata, koje je bio voljan vratiti jer, kako veli, hvala
*) Latinski tacia. Prevagjam ovako |er tu rije nalazim u jednom pismu dragomana Kasama.
2) Podatke o pojedinim grag-jevinama bosanskih sandaka donosim po biljekama g. ejh Sejfuddin
Kemure.
 343
gospodinu bogu i gospodinu caru ima i dukate i aspre dosta a od njih dukate ne
ie. Ako su mu ve htjeli ta poslati Ijubve radi", mogli su poslati olie ili kumasa
a on bi im spenzu" oko toga umio i mogao platiti (br. 56., str. 49.).

U Skenderiji je tekija sagragjena po . 906. (= 1500.) zadubina Skender-

begova a musafirhana, koju je kraj nje sagradio, poruena je.

Dautbeg (Davudbeg). Ovoga sandaka ne poznajemo po dubrovakim zapisnicima,

ali za to imamo o njemu drugih, pouzdanih vijesti iz godine 1480.: pismo kralja
Matije sultanu Mehmedu II. i izvjetaj kraljevih vojskovogja Ladislava Egervara, bana
Petra Dojina i despota Vuka Grgurovia^). Po ovim vrelima je Dautbeg kraljevom
dozvolom preao preko Hrvatske da plijeni po Austrijskim zemljama, ali na povratku

provalie mu ete u Ugarsku do Rabe, gdje ih je Stjepan Zapolja i Petar Gereb do

nogu porazio. Sam kralj, da osveti povredu salvumkondukta preao je 30. oktobra kod
Gradike u Bosnu, doao u Zvecaj i poslao iz Jajca Petra Dojina, Vuka Grgurovia,
koji u bosanskoj pjesmi i prii jo danas ivi pod imenom Vuka Jajanina i Ladislava
Egervara, da provale u srce Bosne. Ovi iznenada osvanue pred Sarajevom u jednu
srijedu, mjeseca novembra, a sandakbeg utee u planinu. Tri dana plijenio je i palio
Vuk Grgurovi (Brankovi) Sarajevo, a onda se krenuo na povratak. U petak stie

vojska negdje do Busovae i tu ih doeka Dautbeg, koji je megjutim sabrao svoju

vojsku te je dolo do bitke. I prelazei Lavu, dolo je do ljuta kreeva, ali do odlune
bitke tek kod Travnika. Kako sam kralj izvijesti papu Siksta IV. bila je ta bitka
vanredno krvava, jer bojno polje pokrie deset tisua Turaka. Tri dana poslije ugjoe
pobjednici, a na elu im despot Vuk u Jajce.
U ovo doba idu sve one epizode, kojima narodna pjesma uzveliava junake
Vuka Jajanina i Gjerzelez Aliju.
Pismo kralja Matije a jo vie silni poraz Dautbegov kod Travnika, jamano su
bili uzrok, da je ovaj dignut brzo sa svog mjesta.
Da se Dautbeg ne spominje u dubrovakim spisima tome je uzrok taj, da ba
ona sveska Libri rogatorum (1478. 1481.) fali, koja je suvremena njegovoj vladi; a
da ba ova fali, nee biti puki sluaj, nego ju je vijee valjda sfimo unitilo, poto se
tu raspravljalo sigurno o stvarima, koje su Dubrovanom mogle koditi. Mi znamo
po jednoj drugoj vijesti da je u isto doba neto prije nego li se spomenute zgode
dogagjale na sjeveru Bosne, herceg Vlatko zaratio na Turke ali ga Dautbeg potukao
kod mjesta, ije je ime korumpirano u Menessagite". Tu su Dubrovani jamano
sudjelovali, pa se bojali, da se njihova sukrivnja ne otkrije i unitili zapisnike, koji
bi im bili moda na tetu.

Jahjabeg. Ovoga vrhbosanskog sandaka nalazim prvi put godine 1482., a go-
vorilo se o njem u vijeu umoljenih 28. septembra. U Dubrovnik doao je bio neki
turski emin sa darovima, valjda kao Jahjabegov poklisar. Jahjabeg se onda jamano
bavio kojom velikom gradnjom, jer je vijee zakljuilo dati mu na dar od stakala,
to ihopina ima u zalihi, toliko, koliko se svidi malomu vijeu a na kraju se ovom
zakljuku dodaje tuma: qid Jaclnheg est sanzachus Verchbossania. (R. 24. 10)
Slijedee godine u februaru intervenirao je Jahjabeg u stvari ostavtine Braila
Tezalovia te je Dubrovanom ])reporuio neke osobe kao nasljednike, ali je vijee

0 Sr. Jajce str. 21., 22.

2) Sr. Jajce str. 21.
 344
umoljenih 26 i 27. februara zakljuilo, ne odazvati se njegovom zahtjevu, nego ispriati
se, a da isprika bude slagja, poslati mu istodobno secimdum consuetum" dar od 50
dukata (R. 24., 136., 137 ')

Malo zatim intervenirao je Jahjabeg u stvari vrade radi umorstva jednog

Turina u Konavlima.
Neki Konavljanin, Stjepan Bjelanovi sin Bjelanov, ubio je nekog Aliju, slugu
Ahmeta Penzizije i utekao u Draevicu. Brat umorenoga se potuio na porti radi krvi
a ova je odredila, da se stvar rijei vradom i poslala sklava, da ponese Dubrovanom
carsko pismo, kojim se nalae, da ili naplate obiajnu vradu (25.000 aspri) ili da
izrue ubojicu osvetniku. 4. marta 1483. zakljuilo je vije^'e umoljenih pozvati oca
ubojice. Bjelana, pred malo vijee te mu naloiti, da u ime vrade plati ili 25.000 aspri
ili da svoga sina Stjepana poalje krajiniku Ajazbegu a Bjelan neka ode bratu umo-

renoga i carskom sklavu i neka se s njima naredi za krv, kako zna. Ako dogje do
nagodbe, neka to javi vijeu, koje je ali ve u principu ustanovilo, da trokove oko
ove vrade nee platiti opina. 7. marta izabran je Nikola Pakin poklisarom, da ide
u Vrhbosnu sandaku Jahjabegu i Ahmetu Penziziji, da s njima ugovara radi ovog
krvnog mira i da ponese potonjem i neto dara sukna za 25 perpera.
Ubojica krio se megjutim u Draevici a Dubrovani jamano zamolili su novskog
vojvodu Aliju, da ga izrui, a kada to nije uspjelo raspisalo je vijee nagradu od 50
perpera onome, koji ubojica i njegovog sukrivca Vukaina Marinoviea uhvati i preda
u vlast opini.
Onda je vijee naloilo malom vijeu, da opet pie vojvodi Aliji i zamoli ga, da
izrui Stjepana Bjelanovia a da ga na to sklone, obea mu obiajnu 10 postotnu
proviziju, koja se u takim sluajevima od vrade ( 25.00f) aspri) plaala onome, koji
bi ubojicu izruio, a ako bi to Alija uskratio, damu pie, kako je Dubrovnik svoje
uinio a za daljnje da vojvoda odgovara Ajazbegu i caru.
31. marta 1483. zakjueno je poto je osvetnik pristao na to dati u ime
u ruke, da on od toga naplati prihod, koji
ga ide
svota

vrade 15.000 aspri
suo recto de
isplatiti,
i to vojvodi
X j)ro cento
Aliji

secundum mores Turcorum"

ima vojvoda Alija predati Dubrovanom namiru vrhu 25 000
si

ali prije nego

(sic!)
e se
aspri,

potvrgjenu od kadije, te se time vrada smirila. (R. 24., 137' 146.)

Uspomena Jahjabegova sauvala se do danas u njegovoj damiji, to ju je 899.

po . (= 1493.) sagradio u uria mahali.

Hadibeg (Chasibe^). Prvu vijest o ovom vrhbosanskom sandaku nalazim u

zapisniku vijea umoljenih od 19. februara 1484. On je bio poslao u Dubrovnik
poklisara sa pismom a vijee zakljuilo je, odgovoriti mu i ujedno poslati mu na dar
^,sectmdym consuetudinem"50 dukata, riba i voa a poklisaru mu dati dar vrijedan
20 perpera. Ovaj sandak nije dugo bio na vladi, jer ve nakon etiri mjeseca stigao
je poklisar njegova nasljednika u Dubrovnik.

Ajazbeg bivi krajinik hercegovaki (od 1478.- 1483.) a prije na sandakoj

stolici vrhbosanskoj od 1470. 1475. doao je na Bosnu po drugi puta u proljee 1484.
a 25. juna bio je njegov imrahor (konjuar) u Dubrovniku. U to doba pisao je Ajazbeg
ono pismo, to ga priopujemo pod br. 85. na str. 75., kojim preporuuje nekog Eleza,
koji jc otkupio neku robinjicu iz Kona valja.
 345
I njegova je vlada trajala samo nekoliko mjeseci. Umro je, kako to dokazuje
dubrovako pismo od 10. januara 1486. (br. 97., str. 85.) jamano neko vrijeme prije
ovog datuma, a mrtav se spominje i u zapisniku vijea umoljenih od 28. jula 1490.
(R. 26., 112.), koje je raspravljalo o jednoj trabini batinika Ajazbegovih. Dubrovaki
gragjanin Vitko berber bio je ne zna se za to Ajazbegu duan 120 dukata a
iz Bosne doao je jedan Turin, da kao punomonik batinika pokojnog Ajazbega zaite
naplatu toga duga. Poto je megjutim i Vitko umro a gotovine nije bilo u njegovoj
ostavtini, zajamilo je vijee umoljenih onome Dubrovaninu, koji bi Turinu" isplatio
ono 120 dukata, da e mu se ti novci vratiti od prvih novaca, to e unii od imetka
pokojnog berbera Vitka. (R. 26., 112.)

Sulejmaiibeg novi sandak, kada je stigao u Vrhbosnu, poslao je svoga kapidibau

s darovima u Dubrovnik, a Dubrovani zakljuili su 26. aprila 1485. poslati mu na
uzvrat dar od 60 dukata skupocjena sukna (R 25., 23.).
Ovaj je valjda i predao Sulejmanbegovo pismo, to ga iznosimo pod br. 93., str. 82.

u stvari pronevjerenja Marka Koziia a da je nae datiranje toga pisma 9. aprila

1485. posve opravdano dokazuje ovaj zakljuak vijea umoljenih od 19. aprila 1485.:

Prima j)ars est cle firmando literas directivas imperatori et Hulima.no, sanzacho Verch-
bossanie j^'^^o facto Marci Gosicich (R 25., 21).

Skenderpaa spominje se ve u augustu 1485. sandakom vrhbosanskim. 22. augusta

najavio je Dubrovniku svoj nastup i poslao na dar 4 camuchas^ duas ijetias veluti
spizolati, duos zambellotos et duas hahe7ias" a vijee votiralo mu je za uzvrat dar od
100 dukata (R. 25., 53').
Od njega iznosimo u naoj seriji dva pisma: jedno od godine 1486. mjeseca februara,
u kome javlja Dubrovanom, da mu je carski sklav Ehtiman donio carevu zapovjed,
da se Dubrovanin Marko Kozii uhvati i predade Ehtimanu, jer je, prema tubi
Sari Jakuba, pronevjerio carev novac. Marko ima da se stavi pred kadiju vrhbosanskog
na sud, a ako bude nevin, nema se ega bojati, jer e mu se suditi po pravdi (dok.
br. 98., str. 86.). Na istu stvar odnosilo se i pismo njegovog predsanika, Sulejmanbega,

priopeno pod br. 93. na str. 82., iz koga saznajemo, da je taj dug Marka Koziia
iznosio 32.400 aspri.
Drugo je pismo Skenderpaino pisano mjeseca juna 1486., kojim preporuuje
Dubrovanom Eminbega, emerbega bosanskih hamaldara, koji dolazi u Dubrovnik, da
prodaje careva olova (br. 101., str. 90.).
U isto vrijeme mora da je Skenderbeg ostavio svoju rezidenciju te je poao na
vojnu, ili je bio premjeten, jer 18. jula 1486. zakljuilo je vijee da mu
umoljenih,
poklisari, koji e nositi hara na portu, usput ponesu i predadu obini godinji dar
od 50 dukata i to ako ga nagju jo u asti i vlasti, a ako bi bio dignut, da mu dadu
samo dva kavada. (R. 25., 123.)
Skenderpaa spominje se jo 10. februara 1489. kada je vijee umoljenih odobrilo
jedan dar, to mu ga je votirao rektor s malim vijeem. (R. 26., 10.)

Jakub paa spominje se u zapisnicima vijea umoljenih samo jedanput i to

3. marta 1492., gdje se usvaja predlog: Prima pars est de donando Jacuho iiasse, san-
zacho Verclihossanie, cpii misit dono riunn fachihnn rnam Jtahcnam et duos fapetos
et
ducatos 40. (R. 26. 147.; Slijedee godine je Jakub svu Hrvatsku zavio u crno.
 346
Poao je 1493. sa vojskom od 10.000 ljudi uz slobodni prolaz kroz Hrvatsku da
plijeni i hara po Kranjskoj i Prem se njegova vojska u Hrvatskoj nije ni
Korukoj.
o 'to ogrijeila, naumio je ban Dercnin da joj, prem je izmegju porte i Ugarske bio
mir, otme plijen. Uza nj pristae Bernhard, Nikola i Ivan Frankopani, Karlo Torkvat,
Gjuro Blakovi, Petar Zrinjski i Ivan Cetinski.
Na Vrajem kod Udbine doekae Jakubbega i
vrtlil ispunilo se^ to je Ivan knez
Cetinski kazao banu Dereninu, kada mu je predbacio da su Hrvati kukavice stoga,
to se je protivio, da se u sred mira navali na Turke: Derencin je vidio, kako se Turci
bore i da je laglje po Ugarskoj jaiti od grada do grada i kartati se, nego li se s njima
biti! Na 5700 Hrvata, megju njima cvijet hrvatskog plemstva a zaroblje-
bojitu osta
nom banu Dereninu predao je Jakubbeg na skupocjenom pladnju glave rogjena mu
sina i brata.
895. p. . (= 1489.) sagradio je Jakubpaa damiju u Magudi.

Jahja paa. 0 njemu vijealo je vijee umoljenih 5. decembra 1494., jer je on

bio poslao kao sandak Vrhbosne u Dubrovnik na dar quaUuor camuchas et duo cauetia
veluti inzolati valoris ducatorum quadraginta ^' a vijee je zakljuilo, uz-
vratiti mu darom od 5000 aspri u robi. (R. 27., 186.). Drugih nam vijesti o njemu
za sada nema.

Siiiaii paa Borovini nastupio je vladu negdje u decembru 1496. jer je dubro-
vako vijee umoljenih zakljuilo 28. decembra poslati mu kao novom sandaku
vrhbosanskom 100 dukata na dar a za uzvrat na dar, to ga je on, nastupi^ na
vladu, slao Dubrovanom.

Skenderpaa Mihajlovi spominje se u dubrovakim protokolima opet 16. aprila

1499., kada mu je doao poklisar i najavio, da je nastupio vladu, a Dubrovani dadoe
tom poklisaru dva kavada. (R. 28., 13H.)
0 njemu saznajemo iz dubrovakih spisa dosta malo, ali tim vie iz spisa njego-
vog suvremenika. Marina Sanuta^) mletakog patricija, kroz ije ruke su ili svi va-
niji slubeni spisi, koji se odnose na politiki pokret u sasjednim zemljama, a po njima
emo prikazati samo najvanije momente u tom vidu.
Skenderpaa doao je iz Carigrada u Bosnu s nalogom, da navali na susjedne

mletake pokrajine. Prem rat nije bio navijeten, navalio je ve u junu sa 2000 konja-
nika blizu Nadina u Dalmaciju i plijene i haraju dopre do Zadra a onda pogje u
Ostrovicu gdje je udario svoj glavni tabor, da odavle provali u I'urlansku. U isto

vrijeme operirao hercegovaki sandak Sinanbeg protiv mletakog posjeda u Dal-

je i

maciji. Od podora grada Brtanika na Neretvi poeo je graditi naprama Gabeli grad
Kosu te provali preko ibenika do Trogira. Narod izmuen i decimiran od lanjvske
kuge nije nikako ni ooljevao, te je i Sinanbeg odvukao mnogo plijena i robija. Koliko
je robija Skenderbeg za svoje provale odvukao, vidi se najbolje po tome, da je 60 po

izbor djeaka poslao na dar caru.

U Ostrovici prikupljao je Skenderbeg sve vie vojske i iljao pojedine odjele na
mletaki teritorij. Te ete prole su
poto je izmegju porte i Ugarske bio mir
preko hrvatskog teritorija mirno i uredno, ali kada bi se plijenom vraali, doekivali

De snocessu reritm Ilalie et totius mnndi libri Izdanje madarske akademije 1849. i d.
 Ul
bi ih esto krajinici na svoju ruku te bi im otimali plijen. Marin San uto sauvao
nam prijevod jednog Skenderbegovog pisma, kojim se ovaj tui hercegu Ivanu Kor-
vinu radi tih nasilja a osobito za to, to su Hrvati poeli harati po Turskoj, razorili

Kamengrad i oteli mnogo robija (San. I., 69.)

Znaajno je za Skenderbega, to o njemu pie Jacomo Lepori Kada je poao na

:

Zadar stigao je za dva dana, a njegovi ljudi nisu znali ni kuda ih vodi ni na koga!
Ova tajinstvenost karakterie vas njegov nain vojevanja, a uznemirivala je i bana
jajakog Petra Berislavia te je ovaj bio uvijek na strai, nee li od jedno provaliti
i u jajaku krajinu. U augustu vratio se Skenderbeg u Vrhbosnu ;
govorilo se da
polazi na portu, a u istinu je kupio novu vojsku, kojom e poi u Furlansku. Stom
vojskom se utaborio u Skoplju nedomak Jajca, ali nije protiv Jajca nita poduzeo.

Shjedee godine Skenderbeg opet vojsku, da njom pogje u Srbiju,

1500., sabrao je
gdje su Ugri porazili kod Smedereva tursku vojsku. Da se ovaj poraz osveti, imao je
Skenderbeg poi na Jajce i osvojiti ga. Ve
u januaru 1501. sakupio je u Vrhbosni
9000 vojske. Sastalo se estero paa a megju njima Omerbeg, Malkobeg Jahjabe-
govi, Nahinatbeg i Mustafabeg Zvornianin.
S tom vojskom poao je pred Jajce te ga obsio, ali Ivan Korvin a uza nj knez Krbavski,
Zrinjski, Frankopani, Karlovii Czubor dojurie, kada je Jajce bilo u najveoj tjeskobi te
i

potukoe Skenderbega. Od njegove vojske osta 4000 na bojnom polju, od Hrvata 1000.
Slijedee godine 1502., krenuo je Skenderpain sin Mustajbeg, koga je otac ve
kao 16-godinjeg mladia vodio na vojnu, a sada mu bilo tek 19 godina sa 6000 konja-
nika i 4000 pjeaka na jajaku Krajinu, Liva, Radosali, Osojnie,
te ju silno pohara.

Gizdavi cu, Slobod'tinu i mrtvim glavam i robiju ni broja se

Lipu pohara i popali a
ne zna. Ivana Tergeia, koji je doao velikom vojskom u pomo Jajcu potue, ali se
ovaj osveti i porazi 2. jula Bonjake kod Katnen-grada, rastjera ih iz okoline Jajce i
opskrbi ogladnjeli grad iveom^).
Od Skenderpae nemamo drugih vanijih vijesti. 1503. sklopljeno je ugarsko-
tursko primirje i tako nije dolo do kakih etovanja na krajini. U Sanuta (II. 89.)
nalazimo prijevod carskog fermana, pisan Skenderpai god. 1503., kojim mu se nalae,
da sve mletako roblje, zarobljeno iza mira, ako su krani bezuvjetno vrati a ako su
se poturili, da im ostavi na volju, ostati u Turskoj ili vratiti se. U novembru proni-
jela se vijest, da e Skenderpau dignuti i da e na Bosnu doi novi pasa, bolji
za starog se veli da je zao" ali ova se vijest nije obistinila. Skenderpaa ostaje u
Bosni do svoje smrti. Ve 17. novembra 1504. dolazi preko Dubrovnika u Mletke
privatna vijest, da je Skenderpaa umr'o. U bolesti hjeio ga je Gabriel Zerbo uz
mjesenu plau od 300 dukata. (S. II. 132.)
U dubrovakim zapisnicima spominju se nekoliko poklisarstva Skenderbega, san-
daka vrhbosanskog: 16. aprila 1499. neki Turin", 27. oktobra 1500. neki ceri baa a
6. aprila 1502. bio je opet jedan
od pae na dar duos hrochafellos,
virtdem", sve vrijedno oko 90 dukata (R 29., 42.)
ceribaa
duos
Skender-pain u Dubrovniku,
j^izolatos, duos tapetos et //
te je donio

Ferizbeg" nastupio je vladu godine 1505. 13. juna izabralo je vijee umoljenih
Stjepana Sorkoevia za poklisara, da ode vrhbosanskom sandaku Ferizbegu, da mu
se pokloni, a za njegov put da vrijede sve odredbe, koje su odregjene 31. maja 1502.,

Jujcc'' 28.

7
 348
kada je Daniel Resti bio poslan u Vrhbosnu, da se pokloni njegovom predasniku
(R. 30., 58'). Malo poslije stigao je u Dubrovnik terzibaa Mehmed sa bogatim daro-
vima, vrijednim najmanje 100 dukata, to ih je poslao Ferizbeg, a Dubrovani daro-
vae ovom poklisaru 2000 aspri u gotovom (ib. 30., 66.).
Slijedee godine, 28. apr. 1506. zakljuilo je vijee, poslati Ferizbega poklisara,
da se potue na dva Dubrovanina, koji su bili zakupnici srebrnike carine, na brau
Antuna i Filipa Marojevia, koji su dubrovakim trgovcem u Srebrnici inili razna
nasilja, a neke ak i pozatvarali. Taj poklisar dobio je i nalog, da sa obojicom potajno
govori, te daim savjetuje, da se kane napastovanja i zuluma dubrovakih trgovaca,
a to takaopomena znai, bie razumljivo, ako spomenemo, da bi dubrovako vijee
svakog svog neposlunog gragjanina u takom sluaju liilo i gragjanskog prava i svega
pokretnog nepokretnog imetka, to bi ga imao u Dubrovniku! (ib. 30, 137.)
i

Poetkom 1507. poslali su Dubrovani Benka Gundulia kao poklisara u Vrhbosnu

Ferizbegu, a ovaj se vratio i 10. aprila 1507. poloio raun o svojim trokovima na
dvoru sandakovu, a poto je dosta zanimivo znati, to se onda osobito na razne
darove megju dvoranike dijelilo, donosim neke stavke iz ovog rauna: 15 perpera i

1 gro platio je poklisar za konje, koji su nosili darove u Vrhbosnu; 1 dukat san-
dakovom kapidibai; 45 aspri auu i kapidijama; 3 dukata vojvodi arku, koji
je predao poklisaru darove, poslane mu od sandaka; 1 dukat kapidijama, koji su
nosili te darove; 40 aspri gauso et mechterijs'''"^ 4 dukata auovu haznadaru. Kako
se vidi, novac je u takim prilikama i otvarao i zatvarao vrata!
1509. gradio je Ferizbeg u Sarajevu banju ^), a 11. maja zakljuilo je vijee
umoljenih poslati mu na njegovu molbu u tu svrhu dubrovake majstore i to dva
zidara i etiri magistros cognere" . (R. 31., 108.) Ferizbeg bio je, kako jo saznajemo
iz dubrovakih zapisa, veliki ljubitelj fine kaplje vina, a Dubrovani morali su mu
esto slati i svoj slatki moschatelW^ ^
koji raste na njihovom alu, te je pod imenom
malvazije bio u ono doba na svjetskom glasu. Tako mu poslae malvazije 13. nov. 1507.,
6. februara 1510. i 25. oktobra 1511. ak tri tovara.
Zadnju vijest o Ferizbegu kao vrhbosanskom sandaku nalazim 7. decembra
1512., kada mu Dubrovani secundum consuetudmem^^ poslae na boi riba u gelatini
i drugih jestiva. (R. 32., 180.)
Dva dana poslije, stigla je ve u Dubrovnik vijest, da Ferizbega zamjenjuje Junuzaga.
U naoj zbirci ima i jedno pismo Ferizbega, bosanskog gospodara, pisano 27. decembra
1511., u kome preporuuje nekog Mahmuta i Jusufa, ortaka Deli-Hamze, koji je na trgovini
u Dubrovniku umro, da im se predade ostavtina pokojnikova (br. 147., str. 131.).
U drugom pismu, datiranom bez oznake godine (br. 151., str. 135) potvrgjuje,
da mu je dubrovaki poklisar Benko Mikulinovi predao poslane darove. Nema
sumnje, da je taj poklisar identian sa gore spomenutim Benkom Nikulinovim Gun-
duliem, pa se prema tome ovaj dokumenat ima uvrstiti u godinu 1507.
U oba pisma zanimivo je to, da se u njima Vrhbosna zove u jednom ve araj,

a u drugom Sarajevo, te bi to bio najstariji spomen ovome naziva.

je osim spomenute banje
Ferizbeg sagradio na Baariji u Sarajevu jo i
medresu u mahali Medresi, koja je poruena za provale principa Eugena, na Muzde-
riji pod Panjinom kulom na Bakijama imao je neko ifluk s konaci, a druge ifluke

vie Hanbine carine. Danas je od potonjih preostala samo ema^).

To je ona, kojoj se vidi podor na Ba ariji.

2) Po kazivanju Kemure.
 349
Juiiiiza^a stupio je na vladu kao novi sandak Vrhbosne u decembra 1512.
jer 14. decembra izabralo dubrovako vijee umoljenih Ivana Marina Vuia
je

(Volzio) za poklisara, da se pokloni novom sandaku i da mu ponese darove: 60 dukata,

2 kavada a mirodija i voa za 30 perpera. (R. 32., 183., 184.)
Slijedee ljeto bolovao je Junuzaga, te je zamolio Dubrovane, da mu poalju
lijenika, a ovi odredie magistra Antuna iz Spanije, dubrovakog medika-kirurga, da
ga ide lijeiti, ako na to pristane, (ib. 32., 252').

Sinanpaa Borovini bio je 1496. prvi put bosanski sandak, a 1504. 1506.
sandak-krajinik hercegovaki. U dubrovakim spisima spominje se opet novim
vrhbosanskim sandakom 22. novembra 1513., te je zakljuilo vijee umoljenih poslati
mu darove i poklisarstvo jednako, kao to je poslano 14. decembra 1512. njegovom
predasniku Junuzagi. (R. 32., 294.) Sinanpaa je sabrao odmah poetkom slijedee
godine vojsku, s kojm je poao pred Cazin, grad Ivana Kasnia, odatle pod Korlatovi,
popali iobori oba grada i zarobi mnogo robija, a Ivan Korlatovi jedva iv utee u
noi iz gorue kule u Nadin. Odavle provalio je pod Zadar i do Lovrane ali mu
vojsku pod Lovranom vratie topovi.

Juiiuza^a po drugi put zavladao je bosanskim sandakom pod konac god. 1514. 5. de-
cembra te godine zakljuilo je vijee umoljenih, poslati mu riba i voa, kao obini boini
dar, to se slao lanjske i prvanjih godina bosanskim sandacima. (R. 33., 109.)
Junuzagu ide zasluga, da je u Sarajevu osnovao prvu apoteku, kojom je uprav-
ljao njegov tjelesni lijenik, magister Matej. Ovaj je 1515. poao u Mletke, da kupuje
ljekarije i poav onamo ostavio je u Dubrovniku dva sanduka sa ljekarijama u
pohrani, a kada se vratio, dozvolilo mu je vijee umoljenin 31. marta, da ove lijekove,
ne plativ carine, nosi u Vrhbosnu (ib. 33., 152.)

Mustafa paa Jurievi nastupio je upravu vrhbosanskog sandaka negdje u pola god.
1515., jer mu nalazim u zapisnicima vijea umoljenih prvi spomen 6. oktobra 1515. a za-
kljueno je onda poslati mu poklisara, koji s njime govoriti u stvari emina pripisnika, e
koji je u ono doba pisao zemlje i gradove" po junoj Hercego^ini izmegju Novoga i Gacka.
(R. 33., 217'.). 5. decembra iste godine zakljuilo je vijee_, poslati mu obiajne darove.
U septembru god. 1516. doao je Sinan, kapidibaa Mustafa pae Jurievia, kao
poklisar sandakov sa bogatim darovima u Dubrovnik. Desetero sluga, koji su pratili
poklisara, nosilo je u sveanoj povorci darove vijeu :komad brokatela vrijedna 20 du-
kata, dva komada zambelota vrijedna 10 dukata, 2 komada kutni je vrijedna 8 dukata,
2 serdade vrijedne 6 dukata, dva pokrovca vrijedna 3 dukata, 1 buklija za dukat, 2 luka
vrijedna 4 dukata, (ib. 34., 46.)
26. februara 1516. slali su Dubrovani Mustafabegu Jurieviu malvazije i slatka
voa. Kada je 1519. sultan Sulejman zasio na prijesto, zakljuilo je vijee umoljenih
21. jula 1519 ,
da se Mustafapai vrhbosanskom i Hasanpai hercegovakom javi vijest
nove creationis 7iovi im^peratoris^^ (ib. 116.) 8. novembra 1519. doao je njegov lije-
nik u Dubrovnik, da nakupuje razne lijekove te je sa svoje strane predao vnam liabe-
nam et vnum smtiach'^ u vrijednosti od 2 dukata (ib. 35., 149.)
Mustafa paa Jurievi opsijedao je 1515. Jajce a kada je Petar Berislavi pre-
lazio Savu s vojskom, kojom je htio Jajcu u pomo, pogje Mustafapaa preda nj a kod
Dubice dolo je do odlune bitke, u kojoj je Must;ifa potuen. Palo je tu oko 3000 Turaka i
tako je Jajce opet oslobogjeno a ovaj poraz prinukao je portu pristati na primirje od 4 mjeseca.
(Nastavie se.)
 ii

1772. .-
.
no
,
, .. .
.

1772. , -,
.-
,
no

, je,

, ,. , ii

je

: ,,,., -
, II.,

.
Kao

,,
..
,. XVIII.
je
na

"
II.

, ^).
;

1795.
je, ,je
je

^).

-
-
I.

XIX.
,
-
.
je

.
je

,,
no je
, no , je

') ,
Schematismus dioecesJs catharensis. 1907. Ragusa,
fasc. 1700 ; .. 63., 65. 66.


,,
352

, je
je

;
.
je

^ , . ,
> "
no ,

,
1830.

,
6.

.^,
..,
je

Hi ^).

, ^ je

je
je

,, , .^
: ^, ^,^?^;
je na je

^&,
!&110 })110
!&
H^TiHfA^,

na
^
^. |)^&.
je
je KEpCIlO,

,
, .:
a

, , .
0, na je

je

pot^AK.
:

"h
nOTpKNW
na je no
je

.
^
WTHH3iiH;

/^ uje:

:
11
: WRH^^
je

.,
K^iiA, WRHE
^^. '
a
11

. poena,

,
',

,. ..
II

,
^, ^;
je

no

OCBEII WCREM.
je 1}
liEAA.

SHII,

je
TO

),(,), a
je

: WAA^H^K>BIJJH.
ono

% :
: :& ^, .
!^,
^
fi^

,,^ .-
- . .
f

je
110!&,
je

1
^^ ^ ^
^ ., , ^ -
1|10111<>,
no
^

M^KpAlIII VVAk
,

, II

,, 03
, ^,. ,
1)
11

,
CBETKOBHIIE,

fasc.
11

1830.,
KEpCIlO

.
1,

20.
11
^1^,
^

SACTK
 ^ ()
Cf
- 353

,,

)^
^ ^^!&^
,^ ^ )^\
^, ^+^,
SOEK^,

^
WCTAHK) KE^^S
WM^&

^ ^^1^
K^t^MH

,
nfE^HMHAH
^

,
51^
^^^

1
WCRET^ >^KHCTRO

^
^^^.

^ ^ ^ ^ ), ^
!&
Gre te
^ ^&^^ 6!& ^,

^
no
^
^, ^ ^
^^ ^ ^ ^ ^^ ,^
W^H^K)B nOTpEKHW

no
COnpOM^
WRHE
npOBHi^EIIE, WTfiK)i^H

W4HT0 !& WBOM^

^-
:

^, ^
, ^ 1 -- ^!&, im
HE

^
HM im

^, ^
K^t^lIHEM^, <'.
^
^ ^^
11 1111!&
, ^^
+
Mor^i^H
^, 3
^^^
K^iiE ,
, pot^AK 11
^& ^^
1^
^
^
, ,
HE 3
[].
^
1^1,, ^ ^
^.
, ^&
, HE
^
+^^(!)

011

11,
^^^
^ no
ECTS

^^+^
^

HE
^&
^&
^^^
^^^
T^tiE

KO^MWH

3
^
. HM^iiE

^ ^.
CAARHTH
U
HE K)t^
HE ^

,
^^ CRE

HEPORE CRETE
^11|1

RI^eI^M

nOCREl^EHH

^ ^ ^&^
CR^
irp^ CM^I^H^^ ^& ^
CRETHE ^+^)
ll,pKRO.\A%,

) ^, ,

^
^ CRETK^E.

U CRETKORI^U, HM
+^
; KOM ^!& HE

^
354

!& TKO

^^ ^, .
^
, ^, 11
RUHO
^^
^ ^1^^
^ ^1^!& WCOKHTEM^
nfitiE WCRM^
8'^

^& CTRpM,
!&^
!& ^
, ^ ,
^
tiE

,,
pRAE. KO 01^

^^ 1
ROAM^^

,, i CREI^,

^^, ^, ^
U WC^^EIIX . ^
CRETKORHIIE,

^&
WCREN RHmE

!&
GTII0RMT0 lUpEi^S'E

, ^ ^,

^^ ,
^^, ,
CEACKHEM^,

^ ^ ^,
^W
. pOR,
TKO
CRHEM^&

^
RpOM^L WA!&

U
11 npRH

0RE-

, ^, \ ^. ,
3 RECET!&
^&
^^ ^
W
pMCH^)R
^^ ^
^, ^^, 1 ^
^
^^

,
^,
CR^AA
WHHTA
RpCT^
^^^ WHOM^,
^^

WK^iiEIIA 3AnORMEA'&

WRflE}(!&
^)+^

rpAAORA\^&,

U
WKWRHW,

W3rOpX
-
HARHE-

^ ^ lURHECTHTH CR^A^
IOM!, WCTAAHEM!& TAARApOM^,
CRAKOM^^

^ .
J5
fi3^&RpmHTH.

HOROME 11 19. li^IliA 1772.

fillAAAW
popANpiw.
RHIl,HCAKpETAp^.

^^ ^, W ", je

. 15. je
CREM^

,,
,,
AWAH
CRE

30. .SSTM
; 8.

. 26. .1>
a 9.

je
;

; 28.
 Testamenat gosta Radina.
Prinos patarenskom pitanju.

Priopio

Dr. iro Truhelka.

(Sa 4 table.)

Megju dokumentima, koje sam prole godine imao prilike obresti u dubrovakoj
arhivi, bijae i testamenat patarena Radina
gosta, to ga evo priopujem. Taj doku-
menat, koji dosada nije pao u oi
jednome od uenjaka, koji su prouavali obilnu
ni
historiku gragju ove arhive, naao sam u svesci testamenata iz god. 1466. napisan na
zadnje etiri stranice ovoga krasnog pergamentnog kodeksa. Kako je on ne samo po
svome sadraju nego i po osobi testatora vrlo zanimljiv dokumenat, drim da e biti

vrijedno prije svega iznijeti, to sam mogao o linosti testatora saznati iz ostalih

zapisa dubrovake arhive.

Radin bijae sveenik patarenske crkve te se je kao takav uspeo do visokog
zvanja patarenskog gosta. Mi ga nalazimo isprva kao krstjanina na prvoj stepe-
nici patarenske hijerarhije, poslije na vioj, kao starca a najposlije, kao gosta, u
asti, koja odgovara biskupskoj u ostalih kranskih sljedba^).
Prvi put mu nalazimo spomena u godini 1422. u knjizi, pisanoj rukom dubro-
vakog logoleta Ruska, sina magistra Kristifora, koja sadraje prepie slovjenskih
pisama dubrovakih, pisanih izokolnim vladarima i velmoama koncem XIV. i

poetkom XV. vijek a ^), na 124. listu a u pismu, pisanom vojvodi Sandalju 31. marta 1422.
Uzrok pisanju ovoga lista bijae slijedei: Zupa Konavlje bijae na polu vlas-
nitvo vojvode Sandalja a na pola vojvode Radosava Pavlovia. Sandalj, od starine
veliki prijatelj Dubrovana, prodao je god. 1419. svoju polu Konavalja Dubrovanom
a ovi postavie ondje posebnoga konavoskog kneza Pavla Restia, koji je imao svoje
sijelo u Ljutoj, doim je Radosavljevim dijelom Konavalja upravljao njegov knez
Branko, koji je sjedio u gradu Sokolu, polovinom vlasnitvu Radosavljevom. ini
se, da je izmegju oba kneza dolo do nesloge, jer na pokladni utorak godine 1422.
sabra knez Branko svoje junake", koji su bili u gradu i izokolnim selima i navali

Raki dodue stavlja tek djeda u paralelu sa biskupom, ali ja drim, da je stepen djeda, koji

je naelnik itave patarenske crkve bosanske, vii nego biskupski, te bi se imao sravniti sa stepenom
patrijarhe ili bar metropolite, koma su gosti bili sufragani.

11, ".
2) Ova knjiga registrirana je u dubrovakoj arhivi kao prva sveska zbirke Lettere e Commis-
sioni di Levante a priopio ju je Puci u Biogradu 1858. pod naslovom

8
 356
sred kuu dubrovakog konavoskog kneza u Ljutoj, opljaka je i orobi do
noi na
temelja, aknez jedva iznese ivu glavu.
Ovu injenicu potvrdio je knez Radi, koji je u ime Sandaljevo upravljao drugom
polovicom grada Sokola, vlasnitvom Sandaljevim.
28. februara potuie se Dubrovani prema zakljuku vijea umoljenih (consil.
rogatorum)!) pismeno Radosavu radi ovoga nasilja, sto ga je poinio njegov knez,
a 4. marta pisae i samom Branku, zahtijevajui od njega, da vrati, to je oteo
njihovom knezu.
Oba spomenuta pibma ostadoe bezuspjena. Knez Branko, prem mu je vojvoda
Kadoslav naloio, ne htjede od ukradenih stvari nita povratiti. I tako Dubrovanom
ne osta ino, nego da zamole opet svog starog prijatelja Sandalja, da intervenira. Ovaj
je, kako se razabire iz dubrovakog pisma od 31. marta, poslao Radoslavu poklisara
a ovaj mu opet poslao kao svoga poklisara
(P<^At>Nb) svoga slugu" Radina
krstjanina, koji je Sandalju kazivao ispred svoga gospodara, daje zlodjelo, poinjeno
na Ljutoj, uinjeno bez znanja Radosavova i da je ovaj zapovjedio Branku, da plijen
vrati, to je ovaj navodno i uinio.

I tako se Radin krstjanin pojavljuje prvi puta kao poklisar Radoslavov u

pitanju, koje se ticalo Konavalja a u istom pitanju igrao je isti Radin i poslije vrlo
vanu ulogu. Megjutim tvrdnja Radinova, da je Branko sve vratio, nije bila istinita;
ta vie, kada su Dubrovani dvaput poslali ovjeka, da na osnovu ovih vijesti zaite

od njega, da vrati plijen, on nije ni otpisao, nego je osorno odvratio, da je sve uinio
po zapovjedi svoga gospodara i da on nita ne kani vratiti.

Na ponovnu tubu poslao je Radosav Pavlovi Dubrovanom uz svoje pismo i

dva druga jedno za kneza Branka a drugo za upana Radosava Grlavia, u kojima
;

nalae, da se plijen vrati ali i to osta bez uspjeha, jer je Branko, primiv pismo
;

svoga gospodara, Dubrovaninu, koji mu ga je predao, odgovorio jo osornije, da e

njihovom knezu i nadalje zlo i nepoteno" uiniti.
To je Dubrovane tako ozlovoljilo, da su pismom od 9. maja 1422. zamolili
velikog vojvodu Sandalja, koji je ba polazio na zbor u Bosnu da izabere novoga
spomene na zboru
kralja (Tvrtka IL), da i ovo neka gospoda rusaka
nasilje,

vide, jer je nedragostno, to je njegovim prijateljem uinjeno!"

Na ovaj dogogjaj, s kojim se bavi devet pisama u Ruskovom kodeksu ^)^ odnosi
se i jedan dokumenat, to sam ga naao u zbirci Lamenta de Foris, a to je

uredovna tuba konavoskog kneza od 4. aprila 1422., u kojoj veli, da je knez Branko
iz Sokola navalio sa 15 drugova na njegovu kuu te ju posve orobio ^).

Sr. Partes" toga vijea . 75.

2) U Pucievom izdanja br. 280., 281., 282., 284., 286., 287., 288., 289. i 291.
3) Da se od prilike vidi kuni inventar Dubrovanina one dobe,
odlinije;ya koji je vrio funkciju

konavoskog kneza, donosim ovdje popis predmeta, ukradenih ovom prilikom, dodan ovoj tubi. Mislim da
e kulturnog' historika zanimati, jer je jedan od najpotpunijih popisa kunog namjetaja ove dobe, koji mi
je doao pod ruku a dokazuje, da srednji vijek ni na selu nije ba oskudijevao komfortom. Evo taj popis:
Tacias tres argenti; cuslerios sex argenti; centurias duas argenti; modicum argenti; coper-

toriumvnum a lecto de panno, foderatum mar ture; copertorium vnum de tela;

pernicam imam;
mataragum vnum; duo parid lentiaminum ;
duo paria tugdellarum siue guancaliorum ; tres camisias
cum mutandis quatuor 2)aria j^edonorum;
nappas magnas tres; tebaleas a nouem; tebaleas
duas magnas pictas ;

tebaleas
mnntellum vmim beretinum, suffulatum 2)anni
tria paria calegarum; trla
duas magnas a capite;

birreta magna et
vnavi sioccham
blaui; vnum corettum
duo parua;
de berettino,

album, fultum cum

vnnm diploidem de fusfagno
^
foderatam vulpibus

blauo
vnam
;
 SM
Ovaj dogogjaj ponukao je Dubrovane, da pokuaju svoje teritorijalne akvizicije
na bosanskom zemljitu nastaviti. Nijesam saznao, kaku su zadovoljtinu dobili za
razbojstvo kneza Branka, ali oni jo pod dojmom ovoga dogogjaja, 5. marta 1422.,
zakljuie da ponude Radosavu za njegovu polu Konavalja i Sokola te za Obod istu
svotu, koju su platili prije tri godine vojvodi Sandalju za njegove dijelove. Megjutim,
kuga, koja se skoro pojavila u Dubrovniku te je trajala sve do jeseni ^), bila je

uzrokom, da su ovi pregovori prekinuti.

Iza kuge, kada je oslabio dojam lupetine Brankove poetkom slijedee
godine, postigoe Dubrovani bar donekle svoju elju. Veliki vojvoda Sandalj,
davni i zbilja nesebini prijatelj Dubrovnika, pokloni im svoju polu Sokola a vojvoda
Radoslav, kao slavian ovjek, zaelio je, da i on postane dubrovakim plemiem kao
i vojvoda Sandalj, a prije njega herceg Hrvoja, i pokazao se sklonim, da bar donekle
ispuni elje Dubrovana te im je, valjda nagovorom Sandaljevim, poklonio i svoju
polu Sokola uz uvjet, da ga imenuju svojim plemiem i vijenikom.
Poto je podjeljivanje plemstva spadalo u kompetenciju velikoga vijea, zakljuilo
je vijee umoljenih (consilium rogatorum)^ koje je upravljalo vanjskom politikom
dubrovakom, dne 11. februara 1423., da zamoli od tog vijea ovlatenje, da moe
vojvodu Radosava Pavlovia imenovati plemiem de consilio" 2). (0. Bog. III. 139.)
U to doba bijae upravo sjajno poslanstvo u Dubrovniku, koje je imalo da sveano
dovri tu stvar. Sa strane vojvode Radosava bijahu u toj slavnoj posao bini"
dva krstjanina: Tum'rko i na Radin te knezovi Budislav i Vukain, a sa strane
velikoga vojvode Sandalja starac Dmitar i Radovan Vardi. Znaajno za veliki
upliv, to ga patarenska hierarhija u ono doba imagjae u politici Bosne, jest, da u
ovakom sveanom poslanstvu sudjeluju ak trojica patarenskih sveenika.

posedlinam hlauam foderatam f ustagno ; vnum par pedonoram panni albi; dicos tapetos nouos ;
duas carpetas nouas magnas; quatuo)' enses; vnavi cultelissam; vnum cum fulcimento; duos
scutos sine clipeos ; vnam lanceam, duos equos, duas sellas, tres Jtabenas, trla paria calcarium, vnam
ferreriam seu chorachacam plenam cloldorum et ferrorum; quatuor pelles vrsinas aptatas, sex paria;
suttularium ;
vnum par stiualorum;
vnum par calcognarum seii planellorum'^ quatuor pot-
plat ar um;
duo marsu^na 2>6llis ; tres funes ; saccos duos de Bassia;
hrachia sexaginta canauacij
vnum par b{sacha7'um, ;
tres cupellos frumenti; vnum. rominum magnum;
tres buchales de Turchia
vnam patrinam; quatuor vasa a vino siue bucales; vnum frisorium; vnam lucernam; vnum
erchall ab oleo; vnam securim; vnum. c os sir; vnam inconiam valoris ducat.vnius cum dimidio
duos anulos aureos ; scrinem panni; quaternos tres carte ; sex duzenas stringarum;
item cere viridis grossor. qmnque; tres vericulas; grossos septem in mantalis ficub. et vriis siccis ;
item vnam cultellariam cum quinque vnam cultellariam cum duobus rasoriis foerficalis et
gladiis, aliis ful-
cimentis; tres gladios i^ruos; vnum par schacchorum;
patenas duas mngnas de stagno; scutellas
octo de stagno; patenas duas paruas de stagno; salsenos quatuor de stagno; scutellam vnam
magnam de terra; patenas quinque magnas de ligno ; patenas sex de ligno ; taglerios XII. de
ligno; cociearia de ligno viginti; vnum fulcile de ferro;
vnam irissidem plenam piperate; tresdecim
grossos za/far am inis ; duos gr. candelarum ; vnum speculum; duos p>ectmes ; vnum bacile a tonsore;
viginti duo grossos anserum et carnium; vnum carnerum;
sex sonaglas deauratas ; decem sonaglas
non deauratos ;
vnam sonaglam magnam ab austure ; quatuor tonnellos ab accipitre; sex cappel-
littos; duas formas a capellittis; vnum j^^nniferuvi cum multis pennis; rnam venteriam; vnum
staziicm] quinque acus magnas et quatuor paruas; duos catinos de ligno; quinque polsonos a balista;
vnum candelabrum.
*) U zapisima Consil Rogatorum govori se o njoj od maja do septembra a 8. maja izdani su opirni
Ordines sa 31 paragrafom, koji zapremaju 10 stranica u III. svesci zapisnika (85' 90') te nalau, kako
se valja za kuge vladati.
2) U Dubrovniku je svaki plemi imao aktivno i pasivno izborno pravo u vijeu.
 358
Ovo je oko predaje grada Sokcjla i da primi
poslanstvo imalo da svri poslove
povelju, kojom Radosavu dubrovako plemstvo.
se podjeljuje
Slijedee dane raspravlja consilium rogatorum ponajvie samo o ovom poslanstvu
te je napokon izdalo Radosavljevim poklisarom sveanu povelju od 1. februara 14.23 ,

kojom se ovaj imenuje dubrovakim plemiem i vijenikom, zapisanu u Liher privi-

lecjioriim na str. 87. i si. a priopenu od Mikloia u njegovim Monumentima, str. 319.

Da se bar od prilike vidi, kako se postupalo kod ovakih prilika, iznijeu nekoliko
sitnica iz rasprava, koje su se onda vodile. Poklisari Radosavljevi zahtijevali su, da

se u povelju, kojom mu se podjeljuje plemstvo, uvrsti stavka, da Dubrovani na

svome zemljitu nee primati bjegunaca iz Trebinja ni iz Radosavljeve pole Konavalja,
ali se za to Radosav morao obvezati, da e u povelji, to e jeon dati Dubrovanom,
uvrstiti slinu stavku, koja mu brani davati Dubrovanom i dubrovakim Konavlja-
nom utoita na svome zemljitu. Za slavinost Radosavljevu znaajno to, da su
je

njegovi poklisari naroito zahtijevali, da se u povelji rijei: Bnndalio, magno voyuode

Bosne et Eadosavo imadu zamijeniti rijeima Sandalio magno voijuode Bosne
et Radoslavo voiuode Bosne" ^ to jest i Radosav je za sebe traio naslov vojvode
bosanskog.
14. februara zakljuilo je veliko vijee jo darivati poklisare te je votiralo
etvorici Radosavljevih poklisara, a megju njima dakako i krstjaninu Radinu, po
15 lakata fina florentinskog tkiva a 15. februara je predalo ovim poklisarima povelju
plemstva a knez sa vijenicima jea umoljenih sveano se zaklee, da e se drati
vijerno svega, to je u toj povelji Radosavu zajameno.
Grad Sokol imali su predati Dubrovanom poklisari Sandaljevi, starac Dmitar i

knez Radosav Vardi, a preuzeti su ga imala dva naroito delegirana dubrovaka

plemia, doim je knez konavoski dobio nalog, da preseli u Sokol i da tamo stoji deset
dana, dok vijee ne odaalje naroitog kueza sokolskog, koji e vriti slubu katelana.
Da se stvar posve zaglavi trebalo je samo jo, da i vojvoda Radosav izdade
Dubrovanom povelju, kojom im jami posjed Sokola i bive Sandaljeve pole Kona-
valja te obeaje, kao plemi i vijenik dubrovaki, Dubromiku vjeru i zatitu u
svakoj potrebi.Koncept te povelje su ponijeli njegova etiri poklisara u Dubrovnik,
vijee je na njemu provelo stanovite ispravke, a dubrovaki logofet Rusko sastavio
je i predloio 20. februara 1423. definitivni koncept te povelje, koja se danas u ori-
ginalu uva u c. i kr. arhivu u Beu, potpisana i zakletvom Radosava i njegovih
dostojanstvenika utvrgjena 7. aprila u Boru.
Uz ove dvije povelje, kojima se sveano svrava epizoda, koja se dogodila na
Ljutoj, spomenuo bi samo jo neke sitnice : u obje se naime patareni, to jest oba
krstjanina Vlatko Tumr'k i Radin te starac Dmitar spominju prije knezova, dakle su
u asti vii, ta vie, starcu Dmitru daje se naslov gospodin, koji se inae davao
samo vojvodama i kralju, a to svjedoi, da je u Bosni patarenska hijerarhija prednja-
ila svjetskoj. Kada je consilmm rogatorum 14. februara 1423. vijealo o tome,

da dariva Radosavljeve poklisare, krstjanine Tumr'ka i Radina i knezove Budisava i

Vukaina, primljen je ovaj zakljuak: Prima pars est de doiiando istis orator ihus
voiuode Sandalu et voiuode Eadossaui Paulouich cuilibet iis ad XV, bracJna pauni
fiorentmi fini, si omnes ibunt-) simul et^ si non irent simul, illis omnihus qui ibunt, scilicet

1) Mikloi 0 c. str. 322.

2) Ovo se odnosi na predaju g-rada Sokola.
 359
duohns palarenU ct dnobus latcis, a iz toga se razabirc, da naziv pataren slui(j

za oznaku redovnika a ne svakog pristae vjerske sljedbe, koja je sainjavala crkvu

bosansku", jer su jamano i knezovi Budisav i Vukain sljedbenici iste vj(n-e a ipak se
za razliku od krstjana" zovu laicima. S istog se razloga u zakljuku pijmenutog
vijea od 16. februara 1422. zove i starac Dmitar patarenom.
Znaajna je i ova injenica, da se megju linostima, koje se sa vojvodom Rado-
savom na Boru zaklee na povelju, izdanu Dubrovniku, nalaze uz ostalu vlastelu i

oba poklisara laika, knezovi Vukain i Budisav, doim se oba krstjanina Tumr'ko
i Radin tu ne spominju a to kao da zasvjedoava mnijenje, da je patarenima (kao
redovnicima) zakletva bila zabranjena, doim je laicima bila dozvoljena.

Nakon devet godina nalazimo u dubrovakim spisima opet ime Radina krstja-
nina, kao poklisara Radosavljeva. U to devet godina nastao je veliki prevrat u odno-
aju izmegju Dubrovana i Radosava, jer je ovaj, god. 1427. prodao republici svoju
polu Konavalja, za kojom su oni odavna teili, ali malo za tim je to poalio, te poku-
ao, da im oruanom rukom otme to zemljite. Tako je dolo do ljutoga rata izmegju
Radosava i Dubrovnika, koji je trajao od proljea 1430, do ljeta 1432. 0 potankostima
ovoga u mnogom vidu zamanog rata zabaviu se drugom prilikom a ovdje u
samo istaknuti, da je megju Radosavljevim poklisarima, koji su imali voditi prelimi-
narne pregovore mira, do koga je dolo intervencijom kralja Tvrtka II. bio i Radin
krstjanin. Ovo poslanstvo, u kojemu bijahu osim Radina i knezovi Sanko Bogavi,
i Ivani Hrebeljanovi te dijak kuanin" Ostoja, redigiralo je sa dubrovakim vijeem
umoljenih onu povelju mira od 2.5. oktobra 1432., to ju je izdao Radosav^), u koje
je, kako saznajemo iz jedne biljeke u Partes consilii rogatorum (V., 111.,) prolog
sastavljen od dubrovakog slovjenskog kancelara Nikole de Stella (= Zvizdi) a lista
vlastele, koji su se imali na nju zakleti, sastavljena je po naroitoj elji Dubrovana.

Pa i u toj listi je znaajno, da megju rotnicima" nalazimo i Sanka Bogavia i

Ivania Hrebeljanovia a potpisana Ostoju dijaka, doim megju njima opet fali Radin
krstjanin.
Svoj etvorici Radosavljevih poklisara votiralo je vijee 23. oktobra, kao dar po
30 dukata sukna a osim toga i posebnom pratiocu, to ga je krstjanin Radin imao
uza se, 25 perpera. (R. V. 112.)
Ovo to Radina krstjanina nalazim u slubi vojvode
je zadnji put, Radosava.
Njegovo mjesto zauzimlju druga dva kranina patarena" po imenu Radain i Juraj,
koji se spominju 4. augusta 1438., 29. oktobra 1439., 3. novembra 1539 ^) doim je sam
Radin preao u slubu vojevode Stefana Vukia. Ova promjena jamano je u savezu sa
Radinovim unapregjenjem u patarenskoj hijerarhiji, jer, kada ga prvi puta nalazimo,
11. aprila 1437., uz Radovana Vardia kao poklisara vojvode Stefana Vukia u
Dubrovniku, nosi naslov starca ).
Ovaj puta misija, to ju je starac Radin izvravao, nije bila osobito vana. U
ostavtini Sandaljevoj nala se naime jedna povelja, kojom se dubrovaki gragjanin

1) Publicirana u Miklaia, na ozn. . str. 366.

2) Isti dan raspravlja i consilium minus o ovoj dvojici i zove ih crediani patareni^^. Partes cons.
min. VIII. 103.
Radin je prema tome ve 1437. bio starac, a ne kako to Danii u svom Kjeniku knjievnih
starina a. v. ^^Kadjen" veli, 1438.
 360
Radosav Silkovi priznaje dunikom Sandaljevim, te su poklisari vojvode Stjepana, kao
nasljednika Sandaljeva, doli da zahtijevaju isplatu ovog duga. Megju tim je ovaj iznio
povelju Sandaljevu sa njegovom pecatju, kojom se svjedoi, da je Radosav taj dug
naplatio i, to vie, da ima od Sandalja zahtijevati jo 100 perpera.
U slinim misijama, koje se ticahu ostavtine Sandaljeve nalazimo potena
mua" Radina starca i slijedeih godina ee u Dubrovniku kao Stjepanova poklisara
i to knezom Vukmanom Jugoviem, 18. septembra 1438. sa ovim
15. juna 1438. sa
i sa knezom Radovanom Vardiem te s krstjaninom Radeljom, 7. maja 1440.^) sa
knezom Vukmanom Jugoviem, a 21 augusta 1441. sa knezom Gjuragjem Cemeroviem.
Jelena, udova velikog vojvode Sandalja a baba vojvode Stjepana Vukia spominje
malo kanje starca Radina u svom testamentu kao svoga duhovnog savjetnika 25. novembra
god. 1442. (Mikl. na ozn. mj. 417.)
U vanijoj misiji doao je starac Radin kao poklisar vojvode Stjepana Vukia
tek u februaru 1445. u Dubrovnik zajedno sa Vukainom Sankoviem, Vukmanom
Jugoviem i Radivojem dijakom. Ovi su najprije 3. februara 1445. digli dobitak

od Stjepanovih poklada (Mikl. na ozn. mj. 429.) a onda su raspravljali o razmiricama,

koje su se ponavljale na granici konavoskoj izmegju ljudi dubrovakih i vojvodinih.
Kako se razabire iz uvoda opirnog provedimenta", to ga je zakljuio izdati consilium
rogatoruin 3. marta a odobrio consilium maius slijedei dan, deavale su se na razmegju
povrede granice, otimaine i drugo slino, s obje strane. Da se tome doskoi, pristade
vijee umoljenih 26. februara na zahtjev Stjepanovih poklisara, da odsele nee u
Konavljima primati nikojega izseljenika iz Trebinja, Vrsinja i Draevice, nego, koji bi

prebjegao, da e ga vratiti (Cons. Rog. IX. 123) a dva dana poslije izruilo je pokli-

sarima i povelju, kojom tu obvezu zajamuje (Mikloi, 430 ). Dalje je pristalo na to,

da se sa svake strane odaalje posebno povjerenstvo od tri 2) lica, koje e izai na

granicu i razsugjivati sve pogranine sporove na posebnom staniku (27. februara,
Rog. IX. 124.). Kao direktiva za ovo pogranino povjerenstvo, koje je imalo definitivno
ustanoviti granicu izmegju dubrovakog Konavlja i posjeda vojvode Stjepana, imagjae
da slui ve spomenuti provedimentum.
I opet nam se za nekoliko godina gubi trag Radinu a nalazimo ga tek u godini 1450.
I opet je napredovao u svojoj crkvenoj asti, jer ne nosi vie naslova starca" nego
gosta": popeo se na ast, koja odgovara biskupskoj. Prvi puta se spominje kao
gost u jednom naputku, pisanom 20. novembra 1450. ^) dubrovakim poklisarima u
hercega Stefana, Marinu Gjorgjiu i Nikoli Gunduliu.
Ovo poslanstvo imalo je da ublai hercega, koji se u zadnje vrijeme pokazao
vrlo neprijatnim, te je uveo nekoliko zamanih novosti, protivnih svim starim ugovorima
i zakonima a imale su u velike otetiti dubrovaki promet i trgovinu. Kako je poznato,
od davne starine koja se autentiki ni ustanoviti ne da postojao je izmegju
Dubrovnika, Kotora i susjednih gospodara ugovor, po kome je ovdje na primorju smjelo
biti samo etiri kumjerka (trga) soli: u Dubrovniku, Kotoru, Neretvi (dananjoj
Gabeli) i u sv. Srgju na Bojani a narodu bilo je po volji, kupovati svoju so, gdje mu
bude drae i prikladnije. Herceg, da oteti dubrovaki kumjerak, nainio je samovoljno

1) U Partes cons. maioris VI. 27" zove se Radin starac cristianus", a ime Vukraanovo ]e korumpirano
u Vochnia. Svakomu se votira po 40 perpera dara.
2) Kanje je zakljueno, da se delegira po etiri lica
3) Ovaj je naputak odgovor na pismo ovih poklisara, pisano u Trebinju 7. novembra 1450. pa prema
tome stoji, da je Radin bio gostom ve 1450. a ne kako to Danii u svom Rjenika iznosi tek 1453.
 361
peto trite pod Novim u Draevici a zabranio je svojim Ijudem da u ope kupuju
dubrovaku so. Osim toga prenio je svoj kumjerak soni, koji je od starine bio u

Neretvi (= Gabeli), pod Orman a time je Dubrovane znatno otetio, jer je u Neretv
bilo staro slavno trite sa velikom trgovakom kolonijom dubrovakom, koja je tu na
bosanskom teritoriju imala svoju posebnu autonomnu upravu i svoje sudstvo. Prenesav
odavle solanu pod Orman, gubila je Neretva (=Gabela) naravski vanost a posjed dubro-
vakih trgovaca u kuama i zemljama gubio je cijenu te se je bilo bojati, da e ta

vana kolonija propasti.

I trgovinu dubrovaku ograniio je u toliko, da je dubrovakim trgovcem
branio kupovati osobno po njegovom vladanju sirovine te je htio, da njegovi ljudi

sami nose svoju robu u Dubrovnik na prodaju. Time su dubrovaki pretrge izgubili
veliki dio svoje zarade.
Herceg Stjepan rek bi naumio je posve unititi dubrovaku trgovinu a dubro-
vaki trgovci bili su izvreni upravo neuvenim veksacijama. Njegova mati podigla je
u Tjentitima novu carinu; herceg udario je na stoku, to bi se iz Srbije i Turske,
gonila u Dubrovnik, carinu od 10^/q ; od trgovaca iskao je novi namet, takozvanu
kramarinu, od dubrovake stoke, koja bi se izgonila na planine u dananju Herce-
govinu, uzimao je takozvanu travarinu a uvjete, pod kojima su Dubrovani naimali
dosele ponos za svoje karavane, tako je oteao, da je za tovare, za koje se prije
plaao jedan ponos nik trebalo plaati po tri a od svakog ponosnika uzimao je
herceg suvie jednu treinu dukata poreza.
Mimo ovih veksacija fiskalne naravi bijae ali i javno nasilje napram Dubrovana
na dnevnom redu. Njihovim trgovcima otimala se roba, srebro, vosak, bakar, olovo
jednom ak 280 Hbara srebra!
Herceg Stjepan dao je povoda i internacionalno-pravnim kontroverzama. Po
starom sredovjenom pravu sudilo se zloincu tamo, gdje je zloin poinjen a zloinac
uhvaen herceg zahtijevao je naprotiv, da se njegovi ljudi, uhvaeni na zloinu na
:

dubrovakom zemljitu, ne sude u Dubrovniku, nego predadu njemu. U istu kategoriju

ide i ova povreda dubrovakog ustava kao dubrovaki vlastelin dobio je i vojvoda
:

Sandalj a po njemu herceg, kod diobe Konavalja svoj osobni posjed u Dubi na
Povru (u Konavlima)
te je tu imao svoje kmetove. U Bosni imao je herceg pravo,
da osim drugih daa pobire od svojih kmetova godinje po dukat od svake kue,
ali su Dubrovani, 1419. god. posebnim zakonom (t. zv. Ordo pro Ganali^) taj hara
oprostili iteljima Konavalja te se tu nije vie pobirao. Megjutim je herceg, koji je
na svom teritoriju taj hara pobirao, protezao to pravo i na svoje kmetove u Konav-
lima te je ovima, prem dubrovaki dravljani i prem je Dubrovnik
su bili dokinuo
ovajhara, poslao svog ukatnika u Dubu, da na silu naplati taj danak.
Opasnija od svega dosadanjeg nasilja bila je ova hercegova namjera: uvidivi on,
da Dubrovnik imade svoj razvitak u svakom pogledu zahvaliti ne samo prirodnom
poloaju, nego jednoj svojoj vanoj pravnoj instituciji, a to je jus asilt (azilno pravo),
koje je svaki politiki bjegunac uivao u Dubrovniku, te se ba uslijed toga tu

*) Od Bonjaka, koji su za diobe Konavalja dobili stanovite dijelove zemalja kao privatno vlasnitvo,
spominju se imenice: Kralj bosanski, Sandalj, Radosav Pavlovi, Radosav Obradovi nazvan ban, Vuk
Pribilovi, Brailo Tezalovi i dr. (8r. Ordo u Fartes cons. mai. III. str. 153. 154.)
2) Ovaj zakon votiran je u velikom vijeu 19. jula 1419., a proiren, odnosno korig-iran je

30. jula 1419. i 24. juna 1420. Orig-inalni spis nalazi se u Partes consilii maioris II. str. 3.
 362
Balkana, odluio je herceg, da i u tome konkurira te je
stjecalo svijeta sa svih strana

svome gradu Novom podijelio takogjer isto pravo utoita.

^ Sve ovo je prevrilo, kada je herceg zahtijevao, da mu Dubrovani vrate 4000
dukata, to ih je toboe potroio kao mito na porti, da izbavi Dubrovnik od turske
vojske, jer je sultan naumio da zarati na Dubrovnik za to, to su srpskom despotu
na bijegu dali utoita, a herceg ga navodno ublaio onim mitom!
Kako se vidi, herceg je naumio da Dubrovnik uniti a zadaa spomenutih
dubrovakih poklisara bijae, da sklone hercega, da od ovih zlobno smiljenih novo-
tarija odustane. Kako je bilo slabe nade, da e to uspjeti samoj njihovoj rjeitosti i

starim poveljama, trsili su se, ne bi li nali na hercegovu dvoru zgodnu linost, koja
ima dovoljno upliva i predobili ju za se, ne bi li njenim uplivom uspjelo, dokinuti
sve ove novotarije. I tu su linost naU u osobi Radina gosta, koji se u informaciji
od 20. novembra 1450. spominje samo mimogred, ali se spominje poblie u informaciji

od 13. decembra.
Mi tu saznajemo, da je Radin gost, hercegov glavni savjetnik" dobar" i

progovorio hercegu u prilog Dubrovanom, a poklisarima je naloeno, neka oprezno i

tajno, a da niko ne sazna, govore sa Radinom, koji poznaje sve prilike i neka nastoje,
da hercega nagovara, da se okani novotarija i da ostane u miru sa Dubrovnikom, a
Dubrovani bi pristali na to, da od hercega uzmu u zakup neretavsku carinu za
godinju najamninu od 4000 najvie 5000 dukata.
Ova intervencija ostala je bezuspjena i herceg navali na Konavlje, te ga osvoji.
Tako je buknuo onaj dugotrajni rat, to se vodio izmegju hercega i Dubrovnika. Pod
dojmom gubitka Konavalja poslae Dubrovani Marina Gjorgjia u julu 1451. hercegu
da ugovara: javno s njime, a tajno sa Radinom gostom i hercegovim sinom
vojvodom Vladisavomi). Radin ini posve u slubu
gost stavio se, kako se
Dubrovana, jer 6. jula piu Dubrovani svome poklisaru, neka se zahvali Radinu
gostu za ljubav, to je iskazuje^ Dubrovniku i neka mu obea ne u ime plae,
nego u znak prijateljstva
200 dukata i neka ga nagovori, da uznastoji postii, da
ga herceg polje kao poklisara u Dubrovnik pa da digne te novce, a ako to ne bude
mogue, neka po njih polje pouzdana ovjeka.
Da je Radin gost, komu je herceg bio povjerio sve pregovaranje sa Marinom
te ovoga nije putao ni preda se, bio posve u slubi dubrovakoj, to zasvjedouje i

kronista Resti, koji o tim raspravama otvoreno pie ovako: e siccome U secondo di
questi ministri (sc. Radin) era gia guadagnato per la republica^ cosi non ehbe molta
diffcolta, stahilir li patti d' una pae perpetna con le condizioni guasi dettate dalla
repuhlica.
Sto se tu raspravljalo izmegju dubrovakog pokhsara i gosta Radina, to je

ostala tajna, ali rezultat skoro je izbio na javu: hercegovica utekla je sa svojom keri
u Dubrovnik, a sin joj, vojvoda Vladisav i vojvoda Ivani Vlatko vi otvoreno se podi-
goe protiv hercega i sklopie savez sa Dubrovanima, kome se pridruio i zet her-

cegov, bosanski kralj Toma. Tako je rat postao i obiteljskim.

0 pojedinim fazama toga rata se neemo zabaviti, jer se u spomenicima, koji
se odnose na pojedine njegove peripetije ne spominje ime gosta Radina, a tek ga opet
nalazimo u povelji, kojom herceg Stjepan prata eni svojoj Jeleni i sinovima Vladi-
savu i Vlatku, to su u tome ratu bili na strani Dubrovana. U ugovoru mira, to

") Naputak od 5. jula 1451.

 363
ga je u Pivi na Piu sklopio 19. jula 1454. ^), sa enom i sinovima, obcaje herceg,
da im ne e obnaao pravo cielo
uiniti nikakova zla sto nebi obiskao i i

i istino gospodinom djedom crkve bosanske 12 strojnikoma^)^ i

megju kojemi strojnici bude gospodin gost Radin za svoga ivota

i naieh poglavitieh".
12 vlastela
Kako se vidi Radin gost, prem je u poetku rata oito pomagao savjetom a i

jamano djelom Dubrovane, nije izgubio povjerenja svoga gospodara, hercega Stje-
i

pana, njegov je ugled upliv dapae znatno poskoio, te ga herceg od ostalih stroj-
i

nika crkve bosanske, koji bi eventualno imali u obiteljskim razmiricama hercegove

kue suditi, imenice istie.
Uslijed ovog mira ostadoe Dubrovani u ovome ratu protiv hercega osamljeni
te se pourie, da i oni sklope s hercegom mir. Pregovore o tom imali su voditi
poklisari Lovro Ranjina i Vuk Bobali. U naputku, to ga dobie 9. augusta 1453.
nalae im se megju ostalim, da govore sa Radinom gostom, starim prijateljem
Dubrovnika, i da mu obeaju, ako im kod hercega isposluje, da dogje do mira na
osnovu status quo ante, to jest da im itavo Konavlje ostane neosporno vlastnitvo
kao za vrijeme vojvode Sandalja, nagradu od 400 dukata a isto toliko da obeaju i

Radovanu Vardiu.
Pregovori su se megjutim otezali, jer 4. septembra 1453. dobivaju spomenuti
poklisari nalog, da Radina gosta pitaju, ima li nade, da e doi do mira pod onim
uvjetima, pod kojim Dubrovnik eli, a otezali su se sve dalje do slijedee godine.
Tek 10. aprila 1454. potpisao je herceg u Novom povelju, s kojom pristaje na mir sa
Dubrovanima i poslao je s njome posebno poslanstvo Radina gosta, Rujera i

Pokrajca sa dijakom To je ona ista povelja, to ju priopuje Mikloi

u Dubrovnik.
na ozn. mj. str. 465., za koju su Dubrovani votirali njenom pisaru (dijaku Radivoju
Dobrieviu) dar od 30 perpera (u Cons. rog. 14. maja 1454.).
ini se megjutim, da je Radin gost isprva krio, da nosi uza se gotovu povelju.
Ako tome uzrokom sacra aurifames", ne bi znao drugi razlog tome postupku,
nije bila

ali sigurno je to, da je jo 1. maja 1454. zakljuilo vijee umoljenih, da izabere dva

plemia velikog vijea, koji e

potajno ugovarati sa Radinom i obeati mu, ako dogje
do mira, koji odgovara eljama Dubrovnika, dati ne samo obeana nagradu, nego da
e mu dati one stvari, quas ipse reguisivit per interpositam personam^^
i . (Rog. XIV., 53).

je
Jamano je rezultat ovog tajnog pregovaranja bio povoljan po
Consilium rogatorum 11. maja 1454. zakljuilo darovati Radinu gostu
de morello de grana/^ i 100 perpera, Rujeru i Pokrajcu po jedan komad mantovanskog

obje stranke, jer

ili veronskog sukna po 70 i po 50 perpera, a dijaku komad dubrovakog sukna i

1) Mikloi 0 c: 459.
') Ovaj citat uslijed krivog shvaanja Rakova, skrivio je, te se dralo, da bosanskom patarenskom
crkvom upravljahu upravo 12 strojnika. To se iz citata ve s toga ne smije zakljuiti, jer bi inae valjalo
zakljuiti, da je u Bosni bilo samo dvanajstero vlastele. Broj 12 u savezu je sa porotom, koja se tu za
budue obiteljske razmirice u kui herceg-ovoj ustanovljuje i koja se prema toj ustanovi ima sastojati od
12 crkvenjaka (strojnika) i 12 laika (vlastele). Taj broj nikako ne limitira opi broj strojnika bosanske
narodne crkve sljedbe patarenske. Toliko, da se ovo pogrjeno shvaanje u napredak ne propagira u
literaturi. Pojam strojnika preveli su Dubrovani latinski sa domini maiores christianorum" u zapisniku
sjednice vijea umoljenih 11 marta 1451. Tu so radilo o sugjenju jedne razmirice, jer je herceg Stefan
zahtijevao, da mu Dubrovani isplate 12.000 dukata poklaa Sandaljeva. Oni taj zahtjev odbie i rekoe
et fine , . . sumus contenti 2^onendi judicio dominorum christianorum mainnnn ijiso chercech et nobis,

secundum quod ijtsi amhas iiatores petieriint. (Cons. rog. 12. 2.)
9
 364
50 perpera i). to je Radin osim toga nagrade" dobio, o tome ute dokumenti, jer to
su stvari, o kojima se raspravljalo tajno i usmeno.
Premda je mir izmegju Dubrovnika i hercega Stjepana na sveani nain uglavljen,
bilo je skoro novog povoda tubama a Dubrovani tuili s i se ve slijedee godine,
kada se u kui Kosae imao slaviti trostruki pir: vjenanje hercegovo i njegovih
sinova Vladislava i Vlatka. Dubrovani slali su onda sveano poslanstvo, da estita i

po obiaju dariva mladoenje, a poklisarom naloilo je vijee u naputku od 10. maja

1456., da tajno govore sa Radinom gostom da mu kau, kako su mu oni, kada
i

se sklapao mir sa hercegom, govorili, da ugovor mira ne zapie samo na papir,

se
nego da se u stanac kamen:
ukopa pa uzprkos i tome i zaklet\^4ma, s kojima je
utvrgjen imadu oni razloga, da se tue na hercega on kri ugovor svakom
mir, :

prilikom, ini nasilja dubrovakim trgovcem, pod izlikom da je prokriomareno iz

Rake, otimlje im srebro, a kada mu se dokae protivno, ne vraa ga trgovcem, ve
im daje cijenu prenisku i t. d. Zato neka mole gosta, da sklone hercega, ne bi li
odustao od ovih nasilja.
Koliko je bilo veliko povjerenje, to su ga Dubrovani imali u Radina gosta,
vidi se najbolje po tome, da su oni 8. novembra
1462., kada se raspravljalo o najmu
svome poklisaru u hercega Stjepana, Jakovu Gunduliu, da
iieretavske gabele, pisali
o toj stvari ne govori sa hercegom, ako ne bi bio prisutan Radin gost ili bar njihov
drugi puzdanik na hercegovom dvoru, koji im je u tekim asovima inio takogjer
po koju uslugu, Pribisav Vukoti. ((Jons. rog. 17. 147.)
Kako se iz svega razabire, gost Radin, poglaviti savjetnik hercegov, bio je u
najteim momentima tajni zatitnik i odvjetnik Dubrovnika. Da on tih usluga nije

uinio iz pukog altruizma, to je lahko shvatljivo a mi smo spomenuli dvije zgode,

gdje je dobivao novanu nagradu, koja je u ono vrijeme, kada je dukat imao daleko
veu cijenu nego danas, bila upravo sjajna; ali najsjajniju nagradu dobio je u jesen
godine 1455. (u novembru) Dubrovani mu sveanom poveljom, pisanom rukom kance-
:

lara Marinka Florio (slavizirano Cvitkovi"), pod visuom peatju zajamie za

sva vremena zaklonite u Dubrovniku, i obeae mu dati, kao to su samo davali
bosanskim kraljevima velikim vojvodama, kuu u Dubrovniku; kada god bi doao,

,
i

da boravi u Dubrovniku, obeae mu, pomoi ga spenzom, t. j. namiriti mu potrebe

obeae mu besplatno dobaviti prevoz, dokle on lioe,
ivota a ako bi elio, da pogje dalje,
a Dubrovani uzmognu. Ujedno jame Dubrovani, katolici par dok bude u
njih da ne bude usilovan od nikogar iziti iz vjere, koju vjeruje, razi
ako bi njemu ugodno bilo"^).
Da je Radin gost, poznavajui jamano dobro prilike u Bosni, ve u to doba
nastojao, da si za svaki sluaj osigura utoite, gdje e se u nevolji zakloniti, sim-
ptomatino je za tadanje prilike bosanske, i on kao da je slutio katastrofu, koja Bosnu
eka i koja ju je zadesila godine 1463.
Zadnji Radina gosta u diplomatskoj misiji sa Radiem Ruicom
puta nagjoh
kao poklisara hercegova u Dubrovniku 1456. te im je dubrovako vijee obojici vo-
tiralo po 100 perpera kao dar; a kancelaru im Boidaru, koji je bio s njima, 30.
perpera. (Consil. Rog. XIV., 262.)
Kada je herceg Stjepan, videi rasulo Bosne i slutei propast svoje hercegovine
pobjegao u Novi na moru, pratio ga je kao prvi od njegovih kuana" i gost

1) Rog. XIV., 57.

2) Prepis u Liber Frivilegiorum str. lio. Priopio Mikloi na ozn. mj. str. 472.
 365
Radin; a kada je herceg u Novome,
dan pred svoju smrt, 21. maja 1466., napisao
svoju oporuku, bijae Radin uz metropolita Davida i kneza Pribisava Vu-
isti gost
kotia glavni svjedok na tom dokumentu a to je najbolji dokaz, da si je on uza sve
.to je u vanim momentima pristajao uz Dubrovane, znao sauvati u hercega svoj
ugled a njegovo pouzdanje sve do onoga asa, dok taj gordi nasilnik, koji je u velike
bio sukrivcem rasulu Bosne, nije za uvijek zaklopio svoje oi.
Kada je herceg umro, preselio se gost Radin u Dubrovnik kui, i nastanio se u
koju mu je opina darovala. Tu je ve 5. januara 1466. napisao svoju oporuku, kojom
raspolae svojim doista znatnim imetkom, a kako se razabire iz jedne marginale biljeke
na notarij^lnom prepisu testamenta, umro je tu slijedee godine 1467. Dan i mjesec
smrti njegove ni jesam mogao ustanoviti, jer je ba ova nota vrlo oteena, ali datum
smrti moda se moe sublizu ovako ustanoviti: Glavni batinik Radinovog nepokretnog
imetka bio je njegov neak Vladisav, koji je batinio i kuu, to ju je gost Radin
dobio spomenutom poveljom od Dubrovana na dar. 29. marta 1468. raspravljalo se
u malom vijeu o toj kui te je u XVII. sv. str. 136' zapisnika ovoga vijea zapisana
ova biljeka: Prima pars est de promdendo Vladissauo, nepoti oUm Radin gosti\ 'pro
afjictu domus de grossis triginta mense pro tribus mensibus.
Iz toga se razabire, da su
jamano iza Radinove smrti Dubrovani uzeli
njegovu kuu u najam za mjesenu najamninu od 30 groa i isplatili ju za tri mjeseca,
a sravniv to sa datumom ovog zakljuka, ini se, da je Radin umro koncem prole
godine.
Ono takozvano apostolsko siromatvo", koje bijae u patarena tobo ide-
gost Radin, koji bi ve radi svog visokog poloaja,
alom, bila je tek jedna fraza, jer
morao biti uzorom, umro je kao bogat ovjek i ostavio, kako se iz testamenta vidi,
ukupno svega 5640 dukata gotova novca. Sto ta svota znai, moi e tek onaj razabrati, koji
poznaje cijenu zlata u XV. vijeku i uvrsti e ga megju najbogatije ljude njegove
dobe u Bosni. Ali gotovina bila je jamano manji dio Radinova imetka, a glavni se

dio sastojao u zemljinom posjedu, koji se u testamentu nikako i ne spominje; ali da

je toga bilo, zakljuujemo po tome, da glavni batinici Radinovi po mukoj krvi,
njegova etiri sinovca, po testamentu dobivaju tek neznatne legate i predmete, koji
im imadu biti uspomenom na testatora, a s time se oni sigurno nebi zadovoljili, da
morao biti kud i kamo znatniji nego pokretni.
nijesu naslijedili nepokretni imetak, koji je
Od skupocjena odijela, to je ostalo iza gosta Radina istaknuti emo samo
ubu... crvenu od aksamita, podstavlenu ci bili ni", to ju je gostu
darovao kralj Matija, koju testator ostavlja svome prijatelju Andruku Sorko-
eviu; spominjemo ju s toga, jer je taj kraljevski dar najbolji dokaz, kakav je bio
velik ugled patarenskog gosta Radina, kad ga je sam kralj Matija darivao ubom.
Taj ugled je to vei, to je i Radinov gospodar, herceg Stjepan dobio od kralja Matijaa
istom prilikom isto takvu ubu od aksamita ^). Taj dar dobila su obojica valjda iza
Boia godine 1463., kada je kralj Matija c svojio Jajce i snovao o velikom planu, da
Bosnu otme Turcima.
Ugled, toRadin uivao megju svojim suvjernicima, karakterie nam i to,
ga je gost
da su ovi njemu na poklad i amanet. Tako je bratued mu,
svoj gotov imetak, davali
gost Radin, povjerio 170 dukata, uskopaljski gost Vuk 110 dukata a Boiko

1)

l
U
11 / /<1.
testamentu hercega Stjepana od god. 1465. spominje se

Po originalu. Sr.
8^! fnKKrt
Puci, Spomen.
1
II., 12.
rtKfrt/HHTrf,

i)*
 366
Miloevi 160 dukata. Ovi pokladi imadu se prema ustanovi testamenta vratiti
vlasnicima, odnosno njihovim pravnim nasljednicima.

Donosei na kraju tekst i faksimile ovog vanog- pismenog spomenika, ne kanim

se zabaviti ni potankim opisom njegovim, niti egzegezom pojedinih stavaka, koja bi
u mnogome vidu iznijela zanimiv rezultat. Tek u
spomenuti one momente, koji se
osobitim relijefom istiu nad ostalim tekstom a znanstvenu eksploataciju ovih momenata
pravcem, na koji nas pojedine stavke teksta upuuju, moi e egzegeta na osnovu
pubhkacije lahko provesti.
Testamenat gosta Radina naao sam u 20. svesci zbirke kodeksa, koja se nalazi
u dubrovakoj arhivi pod nazivom Testamenta Notariae. Napisan je na zadnjih 4 stranica
ovog kodeksa i to tako, da je zadnja stranica prva u testamenta, predzadnja druga
i t. d. estog uporabljivanja ovog kodeksa i listanja, prva je stranica dosta
Uslijed
oteena, pismo je izbli jedilo a na mnogo mjesta, osobito na poetku, oljutilo se crnilo
mjestimice sa pergamene. koja je tu dosta hrapava, te je uslijed toga itanje poneto
oteano. Na ostalim stranicama, prem je i tu crnilo izblijedilo, ne ima tih potekoa.
U poetku, na gornjoj margini, ima kancelarijska biljeka, zabiljeena godine 1467., koja
se odnosi na otvorenje testamenta. Ova je biljeka pogotovo vrlo fragmentarno sauvana:
u prvom sam redu mogao samo proitati gornju godinu, u drugom biljeku, da je to

testamenat gosta Radina i da je valjda otvoren u prisutnosti dvojice sinovaca Radinovih,

Vladisava i Tvrtka, koji se ispred naljednika izjavie zadovoljnim sa oporukom.
Testamenat pisan je 5. januara 1466. a raspolae gotovinom i pokretnim imetkom
Radinovim, doim nepokretnom imetku, tu nema ni spomena jer se je to imalo jamano
razdijeliti na osnovu obiajnog batinskog prava. Kako se iz uvoda ovom testamentu
vidi, gost je Radin ve prije nainio jedan testamenat, od koga je jedan egzemplar,
pisan rukom Dubrovanina Tadioka Marojevia, bio pohranjen u dubrovakoj notariji
a drugi u gosta Radina. Ovaj je testamenat anuliran, sa onim, to ga priopujemo
evo ovdje.
Izvriteljima svoje oporuke imenovao je svoja dva sinovca Vladisava i Tvrtka
i svoje prijatelje, dubrovaku vlastelu, ili kako ih laskavo nazivlje, knezove, Andruka
Sorkoevia i Tadioka Marojevia.
Ukupna svota, kojom je gost Radin raspolagao i namijenio je na razne legate, iznosila

je 5640 dukata.
Najvei legat, 2000 dukata, dobila je nevjesta mu Pava sa dva sina, za njom
sinovac Vladisav sa dva sina 1000 dukata. 600 dukata namijenio je na zadunine,
a ostalo je razdijelio u svotama od 10
200 dukata svojti, prijateljima i slugama.
Od Radinove svojte spominju se tu slijedee linosti:
Sestre :i) Vuk na, u koje bijae ki imenom Vukava^).
Sinovi: dva anonimna ve mrtva sina, jer spominje samo nevjeste to Pavu i

sa tri sina i K'tavu.

Keri: Vuica i Alinica.

*) Braa su mu valjda pomrla a njihovi pravni nasljednici su etiri sinovca.

2) ini se da je gost liadin imao jo dvije sestre, V u k n u, koja se za razliku od starije, zove
mlagjom" i Stojsavu mlagju". U pogledu ove dvojice tekst je dosta nejasan, moda krivnjom kancelara,
koji je pogrjeno prepisao s originalnog- testamenta.
 367
Sinovci: Vladisav sa dva sina, Tvrtko sa kerkom Vukavom k rstjanicom,
Juraj i Radi.
Neak: 1) gost Radin Seonianin.
Bratueda: Radivoj gost i spomenuta Vukava krstjanica sa dva ano-
nimna brata.
Od lanova patarenske hierarhije spominju se
4 gosta: sam testator Radin, onda Radin Seonianin neak njegov, Radi-
voj, bratuedo gosta Radina, koji je valjda ve mrtav, jer se njegov poklad od
170 dukata ima dati njegovu djetetu^' i Vuk, gost Uskopaljski. Da popunimo ovu
listu patarenskih gostova ove dobe, spomenuu jo gosta Radosava Bradijevia,
koji je 1454. doao kao poklisar Petra i Nikole Pavlovia da die trogodinji dohodak
od poklada vojvode Radosava Pavlovia ^).
3 krana: Vuka, Dragoje i Radin.
3 krstjanice: Vukava, bratueda. ki Tvrtkova, druga Vukava mlaja
Vuknina", Mislava (= Mihna?) Da li valja amo raunati i mlaju" Vuknu i
Stoj savu (mlaja moja"), nije sigurno ali vjerojatno.
Od sluga, koji su poli s gostom Radinom u Dubrovnik, spominju se: komornik
Vukas, braa Rado sav i Vuki Radilovii i Radovan Ostoji; od
sluga nevjeste mu Pave: Obrad,
Dubrovani Andruko Sorkoevi i Tadioko Marojevi.
(,
Ilija i Milica a kao prijatelji

Pomanje legate dobivaju jo i ove linosti, za koje se ne veli, u kojem su odno-

aju bili napram gosta Radina: Oetverica Grojtanovia i to Radivoj, Mihojo,
Radosav i Obrad te Radonja Vukoti i Vuki Vukainovi.
Iz ovoga niza imena, to smo ga izvadili iz Testamenta gosta Radina, moemo
ve crpati nekoliko zakljuaka. Prije svega se naelo j,praeGedat ecclesia" istie i u
bosanskih patarena, jer kao to se i u listinama strojnici" crkve bosanske, starci i

djedovi, navagjaju prije vlastele, tako se i Radin sjea u svom testamentu naj-
gost
prije svojih redovnika, gosta Radina Seonianina te raznih krana i krstjanica a
onda tek ostale svojte i prijatelja svjetovnika.
Za razumijevanje crkvenih patarenskih ustanova je i ova injenica zaniraiva
do sada se openito mislilo, da su patareni naelno branili enidbu, doim mi tu nala-

zimo jednog od najviih dostojanstvenika njihove hierarhije, koji ima i priznaje

etvero djece, dva anonimna sina i dvije keri Vuicu Alinicu. Prema tome
i

patareni nijesu branili enidbe ni svojem sveenstvu a kamo li lajicima, a ako je u

njih u shvaanju enidbe bila razlika napram ostalih kranskih konfesija, biti e
jedina ta, da su oni enidbu smatrali drutvenom a ne crkovnom institucijom i poricali
ju kao sakramenat. Institucija obligatornog celibata sveenstva bila je u njih, kako
tu autoritativno razabiremo, nepoznata te se patareni razlikovahu od katolika, u kojih
je celibat obvezatan za sve sveenstvo i od pravoslavnih, u kojih je obvezatan za
redovnitvo, kalugjere i viu hierarhiju, time, to su i najvii patarenski crkveni dosto-
janstvenici gosti bivali oenjeni.
I ovo shvaanje enidbene institucije biti e jedan od glavnih uzroka, da je

islam, u koga nalazimo posve slino shvaanje, bosansko patarenstvo sebi tako brzo
asimilovao.

1) Sestra Radinova a mati gosta Radina Seonianina valjda je mrtva, jer se imenice ne spominje.
2) Spominje se u pismu od 26. juna 1454:., pisanom rukom dijaka Miotoa, to ga je priopio prof.
Vueeti u Srgju.
 368
I za poznavanje vjerskih naela bosanskih patarena daje nam testamenat Kadi na
gosta, koji svoje crkveno dostojanstvo svaki put istie, kada o sebi govori, nekoliko
vanih podataka, koji neke dosadanje nazore o vjeri patarena znatno modificiraju.
Prije nego li se osvrnem na odnosna mjesta u testamentu istaknuo bi ovo:
Odkada je Raki napisao svoju radnju Bogumili i Patareni" u 7. i 8. svesci Rada"
jugoslovenske akademije, smo mi, oba imena Bogumili"
obikli i Patareni" identi-
ficirati. U kojem su megjusobnom odnoaju bile pojedine sekte, to ih on stavlja u
paralelu sa bogumilima, kuao je da prikae Raki, a ja bi ovdje samo ovo istakao,
da do sele ni na kojem bosanskom ili dubrovakom spomeniku nije
nagjen naziv bogumila". Slubeni naziv crkve u listinama bosanskim je crkv
bosanska" a u spisima dubrovake arhive naao sam pristae ove crkve jedino pod
nazivom patarena, doim tu imenu bogumila nema nigdje traga. I slubeni naziv
bosanska crkva", koji jako akcentuira ono bosansko" dokazuje, da ta crkva
nije bila ni u kakvoj organikoj svezi sa bugarskim bogumilstvom. Mi dakle
moramo prije svega kod oznake sekte eliminirati naziv bogumila a prisvojiti naziv
patarena, koji je u dubrovakoj arhivi za Bosnu u stotine sluajeva dokumentiran.
Uzmemo li originalni opaziemo na prvi
tekst Radinova testamenta u ruke,
pogled, da je na poetku emo u poetku
teksta nacrtan veliki krst. Takav krst nai
tekstova na svim dosada poznatim grobnicama patarenske vlastele i na mnogim
njihovim poveljama, a suvie uz to kao poetak teksta rijei: Va ime oca i sina
i svetago duha. Amen.
To obara dosadanji krivi nazor, da su bosanski patareni prezirali znak krst a.
Ovaj krivi nazor uveo je Raki u literaturu i u ope mnijenje na osnovu iskaza
jednog lombardijskog Kathara-Patarena, koji je u Pinerolu 1387. pred inkvizicijom
megju ostalim izjavio, da tamonji patareni, koji su navodno bili u nekom odnoaju

sa nekim bosanskim doseljenicima preziru krst ^).

Ovoj, moda pod dojmom terora prijetee, a moda i efektivno provedene tor-
ture sredovjenog inkvizitornog postupka izreenoj izjavi protive se neoborivim autori-
tetom testamenat visokog patarenskog crkvenog dostojanstvenika i bezbrojni pismeni
spomenici patarenskih vladara i velmoa Bosne, gdje svuda nalazimo znamenje krsta
u poetku tekstova a ovim je kategoriki utvrgjena injenica, da Patareni nijesu
zazirali od znamenja krsta.
Prelazei opet na analizu testamenta Radinova, osvrnuemo se na zaduje"
to ga namjenjuje za duu svoju". U tu svrhu odvaja on od svoga imetka
600 dukata i dijeli tu svotu na dvoje: jednom polom da raspolae neak mu gost
Radin Seonianin2)j dakle pataren po vjeri, a drugom Dubrovani Tadioko
Marojevi i Andruko Sorkoevi, dakle katolici.
Gosta Radina Seonianina zaklinje gost Radin svrhu vjere, koju vjeruje
i posta, koji posti" i svetom nerazdjelimom troicom", da dijeli ono
300 dukata u milostinju i to na ljude dviju kategorija:
1. Krtenim, koji su prave vjere apostolske, pravim' krstjanom'
kmetom' i pravjem' kmeticam' krstjanicam' "
2. mrsnim Ijudem."

Iz ove razdiobe izvodim ove injenice:

Kaki, na ozn. mj. Kad. 8. 130.

2) Sr. Seonica k. Konjica.
 369
1. Patareni zvali su svoju crkvu apostolskom, a to e rei, da je (bar po tradiciji)

njen osniva bio jedan od dvanaest apostola ;

2. kmeti krstjani" bili jamano lanovi hierarhije

su redovnici, koji se razlikuju
od ostalih sljedbenika mrsnih ljudi
time, da im je svaki mrs bio zabranjen.
Da su bili redovnici za razliku od laika nemrsni" ljudi, donekle posvjedoava
i to, to gost Radin zaklinje drugog gosta Radina Seonianina i postom, koji posti",
da poteno razdijeli zaduje, to ga njemu stavlja na raspolaganje, a u prilog tome govori
i to, sam prilikom naao u protokolima dubrovakih vijea biljeku, da su neko-
to

licina i tamo neko vrijeme boravili, troili

patarena, koji su 1404. doli u Dubrovnik
vrlo znatne mnoine ulja.
Prema tome bili su redovnici patarenski kath' exochen krstjani vegeta-
rijanci a svjetovnjaci mrsni ljudi." Milostinja, to ju je gost Radin Seonianin kao
zaduje naega gosta Radina imao da dijeli megju krstjane" i krstjanice", imala se
dijeliti, da govore svetu molitvu boiu, na zemlju kolena pokleue, da bi

nas' izbavio gospod' bog' od grjehov' naieh' i pomilovao na stranom'

suditu vjeku vjekoma", a iz toga razabiremo, da su sljedbenici patarenske vjere:
1. molili bogu kleei, 2. vjerovali u oprotenje grijeha i 3. vjerovali u strani sud.

Milostinja imala se dijeliti siromasima u naroite velike blage dni" i to:

u svetu Nedjelju, sv. Petku, na Rogjenje Kristovo, Blagovjest, Uskrs,
na sv. Gjura, Uznesenje gospodnje, na sv. Petra, sv. Pavla, sv. Stefana
Prvomuenika, arhangjela Mihajla, na sv. dijevu Mariju i na dan Sviju
Svetih.
U ovom nizu crkovnih svetkovina pada nam u oci ponajprije sveta Petka.
Da to nije indentino sa sv. Paraskijevom odnosno svetom Petkom, krsnim imenom
veine Karavlaha, razabiremo po tome da se spominje uporedo sa sv. Nedjeljom na
prvom mjestu ispred svih ostalih blagdana. Pod sv. Petkom prema tome
nee se imati razumijevati posebna svetica, nego analogno sv. Nedjelji, dan u tjednu
petak, a to mislim nuka nas na misao, da su bosanski patareni svetkovali kraj
nedjelje i petak kao dan Krstove muke. Time bi dobili kriterij, kojim se

patarenstvo bitno razlikuje od katolicizma i pravoslavlja a opet jedan novi tuma,

zato se patarenstvo tako lahko stopilo s islamom, u koga je petak
takogjer blagdan.
Jedna bitna razlika izmegju katolikog kalendara i patarenskog jest nadalje ta,

da katolici slave dan sv. Petra i Pavla na jedan dan, doim gost Radin tu svetkovinu
razdvaja na dan' svetoga Petra i na dan' svetoga Pavla".
stavka u itavom testamentu ini mi se ona, koja spominje
Najzanimivija
sv. Georgija, moga krsnoga imena".
Mi tu nailazimo na jednu slavu krsno ime,
koju do sele nitko nije
znao protumaiti ni u religioznom ni u etnikom vidu, slavu, koja danas u stanovitim

Tu nam se namie nehotice cijeli niz sugestivnih pitanja. Ne veli li tradicija, da je apostol
Pavao putujui u Rim propovijedao u Iliriku? Ne dovodi li se patarenstvo u najtjenja svezu sa Pauli-
cianstvom?
Nije li apostol Pavao bio protivnik neogranienom autoritetu starog zavjeta, kao to ga
zabacuju i patareni? Nije li se on vas svoj ivot borio protiv eksldusivizma judejskog kranluka? Nije li

antagonizam istone i zapadne crkve, iji emiseri tu na Balkanu u dosta kasno doba nagjoe prastaru
samostalnu crkvenu organizaciju, koja si arogirala apostolsko porijeklo, posve razumljiv, kada ti patareni
ne htjedoe da se pokore autoritetu ni jedne ni druge crkve? Ne oprovrgava li naziv prave apostolske
vjere" dosadanju hipotezu, da je osniva te vjere bio neki pop Bogomil?
 370
etnikim slojevima na sjeverozapadu Balkana kao isto narodna" svetkovina ima
najvei ugled, moe se rei vei, nego li sam uskrs ili boi. Ni o postanku te slave

ni o pravom znaenju nije do danas nita pouzdana poznato. Pravoslavno

njenom
iteljstvo Bosne i Crne gore i njihovi suvjernici, koji su se za turskih ratova razselili

po Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji naziru u krsnom imenu i krsnoj slavi ista

srpsku i pravoslavnu svetkovinu. Da ona nije ni jedno ni drugo, razabire se iz

slijedeih podataka. Preteni dio pristaa pravoslavne vjere, Rusi, Grci, Bugari i

Rumuni tu slavu uope i ne poznaju ; ne slave ju dapae istonom

ni svi Srbi u
dijelu kraljevine Srbije, doim je u Bosni slave i Karavlasi, dakle pleme romanskog
porijekla.
Prema tomu nije podruje, na kome nalazimo krsnu slavu kongruentno ni sa

podrujem pravoslavlja ni sa podrujem srpstva.

Jo zanimivija od ove injenice je druga, da se krsna slava nalazi i u katolika
i u muslimana. Za katolike hercegovake i konavoske vrlo su me esto uvjeravale
pouzdane osobe, da ih ima dosta, koje slave krsnu slavu. Gosp. paroh Tomo Brati
u Blagaju, rogjeni Hercegovac i dobar poznava narodnih obiaja, imao je dobrotu
pisati mi o tome ovo a10 c :
vrlo mnogo slave krsno ime. Dubrovaka 1 i i

biskupija graniila je sa tokom Bune i Neretve te ono, to je bilo

pod njom, dralo je, a danas jo dri krsno ime", doim pod mostar- i

skom biskupijom toga je vrlo malo. Porodice, koje su u mojoj blizini

a slave krsna imena jesu ove: Jarak, Pulji, Vlai slave Nikolj dan;
Keva: Sepan dan; RaguiLuin dan; Pain: Petrov dan; Babi:
Gjurgjev dan t. d. Ove porodice stoje u mostarskom, nevesinjskom
i

i stolac kom kotaru a osim toga gotovo svi starosjedioci Popova i

ume slave krsna imena ta je slava na dlaku jednaka slavi kod i

pravoslavnih". Da ima muslimana, koji slave krsnu slavu, to potvrgjuje Vuk i

Karadi, koji je zabiljeio, da Vuebabii u barskoj nahiji (Crna Gora), prem su

muslimani, slave Arangjelov dan kao svoje krsno ime a tako slave i muslimani sela
Mrkovii krsna imena ^). Kako mi kazuje g. dr. Vladimir orovi, rogjeni Mostarac,
slave i Dubravama krsnu slavu a imenice naveo mi je Behrame
danas muslimani u
na Rotimlji, kod kojih sam prisustvovao toj kunoj slavi ^).
je

Ako smo gore mogli opaziti, da se podruje krsne sla^ e ne podudara sa podrujem
pravoslavlja i srpstva, dokazuju nam ovi netom navedeni sluajevi, da ono na stano-
vitoj liniji prelazi i preko njihove konfesionalne i etnike granice.

Ako mi nakon ovoga, to smo letimice spomenuli i to tek trebati u budue e

pomnije prouavati, najstariji spomen zagonetnoj narodnoj ^krsnoj slavi nagjemo u testa-
mentu jednog visokog patarenskog crkvenog dostojanstvenika, onda nam u to pitanje
ulazi bar traak svjetla, jer nam se od sebe namie misao, da krsna slava nije ni

1) Begovi ivot i obiaji Srba graniara, Zagreb 1887., str.

Sravni: Nikola : .
2) Vukov Rjenik, rijei Mrkovii
Sravni estani. i

3) O tome mi pie gosp. Tomo Brati ovo: Za muslimane nijesam mogao nigdje doznati, da ga
slave, ni pod kakvim imenom, samo sam poznavao porodicu muslimansku Jugo u Jugoviima, koji su

mi priali, a
su kao liriani slavili Trojiin dan. U tom selu ima crkva veoma stara i ta je crkva
slavila Trojiin dan. Taj dan ti muslimani ne bi nita radili, nego bi doli crkvi; dok bih ja sluio u
u crkvi, oni bi sigjeli pred crkvom i poslije bi cio dan ostali kod crkve u razgovoru i veselju sa drugim
ljudima. Govorilo se je, da su palili i krsnu svijeu, ali su mi sami rekli, da nijesu i da nemaju nikakvili
obiaja, osim zavjeta, da taj dan ne rade. lira mi su u mojoj blizini i nijesam mogao ni za njih, ni za
druge doznati, da i pod kakvim imenom slave ita, to bi sliilo naem krsnom imenu".
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovim. 1911. XXIII. 3. Dr. iro Trnlielka: Testamenat
gosta Kadina.
Tabla I.

J^j<-T'"' VV^'' //'-'' ti-" ^(t<^(r'^('^br-f^ii^

Prva strana testaminita g-osta Kadina.

 muzeja u Bosni Hercegovini. 1011. XXIII. 3. Dr. Truhelka: Testamenat
Glasnik
zemaljskog i

j^osta Radina.
Tabla II.

,^} (!.^"/^*-- r.^^u^^l ^tp^^^,^ ^^^ t

,

.^^ i^A^^nr^^k {^^1 ^{,'>^ .*^ ^!^-^

-^!"*^''"^*^'^^ ^^^"
1 ^'""'^^"^!i2"''-'^<f<^^

..... -i^^^'ff-^^ijf^^^-^

Druga strana testamenta gosta Radina.

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1911. XXIII. 3. Dr. iro Truhelka: Testamenat
gosta Rudina.
Tabla III.

,,^\^^ f)r|-^-f^^

f^ffn ,f 'j/cihc. ^^/'^Tci ^-f"'-'^ -.'^'"^^ "^''-iMi^f-

irTjU. .^ ^er.^.fe^^f^i^'' ^v--r' '\-r^'' -

Ijcf f^j^*^^^H ^^^Vt^rr/P ^'-'^/'^*^ -^//.^,./

^^^rrl^Fj^^ i<Yr7rlr^

Trea strana testamenta gosta Kadina.

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Herce govini. 1911.

Tabla IY.
. 3. Dr. iro Truli el ka: Testamenat
gosta Radina.

etvrta strana testamenta osta Kadina.

 371 - .

pravoslavnog ni srpskog, nego pataren skog porijekla. Ge(jgralfski opseg te slave,

u koliko nije u novije doba seobom proiren, identian je sa geografskim opsegom

bosanskog patarenstva, a kada je iza turskog osv(jjenja Bosne patarenstvo podlegl(j

vjerskom prozelitizmu preostalih konfesija? islamske, pravoslavne i katolike, sauvae

konvertiti po svojoj konservativnoj naravi najveu crkvenu slavu svojih patarenskih
praotaca krsno ime bar kao narodnu ili bolje kunu slavu, prem su pristalice

konfesija, koje za nju ne znadu.

U narodnoj religiji nije to jedini sredovjeni relikt, koji ni u pravoslavlju ni u

katolicizmu nema svoj iskon; amo ide i narodno svetkovanje boia i badnjaka, jednako
u obih konfesija, a i svetkovanje Ilinja i Gjurgjeva-dne, koje jednako nalazimij u
krana i u samih muslimana.
- *
X*

Kao zaduje ostavio je gost Radin osim spomenutih 300 dukata jednakcj veliku
svotu na raspolaganje svojim prijateljima Andruku Sorkoeviu i Tadioku Maroeviu,
da ih oni dijele ni tetnim, hromim, sirotam, u do vic am, starim, ubogim
i nevolnim, kako koga vide^'.
Andruko i Tadioko bili su Dudrovani, dakle katolici, a kod dijelenja ove
svote ne stavlja testator posebnih uvjeta glede vjerske pripadnosti onih, kojima e se

dijeliti, pa je prema tome oevidno, da je testator ovu svotu namijenio dubrovakoj

sirotinji, koja je po vjeri katolika, a ne patarenskoj.
Ako nam je to usred srednjeg vijeka, vijeka vjerske nesnoljivosti, ekla-
tantan dokaz vjerske tolerancije, ne emo se tome toliko uditi, koliko odmah iza
toga slijedeoj stavci: i da se imaju svjee ei za duu gosta Radina u
hramovjeh' bojeh" na gornje svetke!
Da e dva dubrovaka plemia, bilo za koga, u bogumilskom hramu paliti svijee,
to je pomisao, koja u XV. vijeku ne bi nikome dola na um i za to zakljuujemo, da

je patarenski gost Radin elio, da se te svijee za njegovu duu pale u dubrovakim,

katolikim, crkvama. Ako je jedan patarenski crkveni dostojanstvenik u asti biskupa
u svojoj oporuci izrazio, da se u katolikoj crkvi za njegovu duu" zapali ma i jedna
svijea, onda to svjedoi u jednu ruku, da je u njih ne samo konfesionalna snoljivost
bila velika, a u drugu, da dogmatika razlika izmegju jedne i druge crkve nije bila
ba tako ogromna, kako smo to obikli misliti po studiji Rakovoj o Bogumilima i

Patarenima.
*

Tekst testainent<a Radina gosta.

[ )( ,
, [^]
i .A.S.g.3.

[
WD0H fcmb

^^ () TDpTKO .......

^, -
)(
^ .
, IjlO ^
VA'K'femOaAlUf

^^, liE ^ ^ CDEMK

 ^
)^( ^^ I^

K^nwML
l CDHA'kNLie

^ ^* ^^
^

^
372
^ ^lUlIbiie

11
^
HCTHHW
^

WAk

[
^
|
8'
^
^ ';(^(,^^ ?
^^
|)^1]
^^ ^^
i

001^,

'^,
^,
^

^,
CE]
MENE

160^
01

^ mene
MENE,

ClWf>m
^

()( ^,
WCmAH) WTAHNA
CE

^ ^ ^
,
^,,(
WALA^4HXI^
^ HMEII!:^

^
^

|)^
npnUE^t.

?*^
';(1^.
HCM'k^K

no
11
WnOH WAk
CE

^ )
1 ^() ^
11\(0
CE

(, ^ ^^npni^L
}(OtiE

()( CE
p(E)4EHW

CnAKWM^ MWM^
CE

^ )
) , ^
^ ) ^ (
IlAHnpnVV

^^
^^^
1^
^^ 11

.5.

CE
01 11:
CE

^ ) ' ^^ ^
iu4Hiiw(m):

,^1 ^), ^^ cEwim4AimiiA,

CE ^^
npAnwM
^

3
,

^ ^^
iu4HiiWMk KOM ^
> ^kf^

^ )
^+iE
^^
KpiNCmMimilAML,

CBEm*^ ^, 11
^^

, ^ rwn(o)pE (sic!)

1^ 1 11(
H3l4RAnHW
^^ '; ^ ^^
WAb rpt^ODL 11 cmpAmiiWMi^

,^ ^ , ^ ^ KM

1, ^^^
^1,
), HMU
^

,
KpCmLtl KOM HE

, ^
^0+ ()11
)(
KWrA

^ ^ ^, HWrA
WA\s

^ ^
imKWM^
.3. ..
HHKOMh' .^. .5.
 (),
^
^ ^!^^ ^ |)
1^
nn^i^i^
373

DEAMKE
T'kMIs

^ ^^( IlEA'kAH)

^ , (^^), 1
^ (nimWA
fnEmW CDEmSV ^KHpCElILie

MwrA \\ (^ :^\
CnEmWrA
,^
npnVVM^HEHHKA ^ (: ^1^ ;(11,
CnEmWrA
11

HMEIIODAHVV,
A^koE^
ljJW ^
11 AHl^ C'k^l^
.. ^ nHCAIIW

^^
KNE^L

^^ ) '^1 , ,
^- 11001^ p(E)4EIIWM^

^
'fcpE,

^()
HE

ANwrA .m.
^OiiE

^^^1, ^ ^

1
MOW ^^^,
iiEnocA^mMHKWMK
KrOML
){o\\i^

^^ ),
p'fcAl^
16

fnEmWML
IIE^^E

nwK(o)HHA ^
NEpA3A'kAHMWMk,
^^.
npHAt^

mtMb
^
' ^^)^^^^+^ ^^ +^;^, ^
^
^n(o)KWH koahkw ^c)(otiE TANL kFl

^
WKAACmL

\
, ^,^^
^
.0.
.^
no ^!^ CAWn(0) CAWn(0)<,

^
^
^

01,

pE4EIIW

^ ^ ()
^(pOMHEML,

^^
WNH

^, ^ ;(
;(^
nOHEAW
no

atpE
mW nOD'fc
pA^A'^AHT pE4EHW
^KO^HE^VAL,

VVCmADH^U ^

HHKWM^
A'fcAE,

.'.

^^
... ^
';( ;(
^^
) +^
,
.A.

),
^^
')
^
ll'kKWM^ .
CothE
.5. ll'kKOM^

^^^
.3.

^ ^ ^,
^

WAk ^' )
IlEA'kAlO
WIIEH

^^.
HMEIlS'fO,

( ^^
m1n

, ,
;^!^ rOCmU IIE
16 WAM^HEIIO 11

OmS' AAW.\A^,
II

116 , ^
PA't ^ p'kME, " ^^^^ ^ wcmAAAW npAnw
^ /V\OHWH, pE4(E)HW

1) Pred time bilo je napisano ^^/ pa je izbrisano.

 374
^. ^, 3 , ) ,
^ ^^,
DOAK),

\^

no

^ ^ ^ ^
.'p.fi.
^^;
^, ^
11(),
rofm^
()

^11,(),
CUMflTlL

iifmW ^
MEIlt,

()
.'.
Kt^Epmn

MOHWH
MOHWH
^ ^
^, ^^ ^^;^, ), ^!^;
^11,
RS'KIIMM(OH) ..
MOMWH .|. ^ml^;
mpEML

^^ ^ -
.m. AAOHWH ..

^ MiiWM
111()
.|. ..

^ ^.
^' ^ ^^
(bis)

^^ ^ 0:

^
11(1 .g.
..

()

3 ^
^ ,^ ^ , ^ - ^
mHC^tSE

1^ ^ mHc^ls^
MH ^Hml^ CHNOnil,^

^^
..

^
..

^ ^
^,
^ ^^^,' )
VVCmOHi^^ ..

Wp^,
MIIWM
^ R^Hni^^ poisEMl^

^,
|
KWM(0)pilHK^

;()
^^ ;()
,
cnt^i^ .0.

8'
,^,
.M.

,
^ ^ ^^
,^ ) ^1
8'
^ ^
^
) ^.
..
^^
},B^KHt^^

1^^,
wimEM
^1101^>^
riOpill^
.. ^1^,
..

..
^^^
^^.

^^
^^^^

WL

^^ ^^^. ^ ^^.
mm

rpEKI^ MH KOCmH ^^^

,
..

MENE
)
',^ 3, 1 ^,/..
wnoH
! ^ HE
rocmk 1 ^

MH, ". ^
^, ^, 01^
^^,
^. ^^,
>^ KOHilK
^cocw^,
^ ..|.

^ 11 !^ ) .
/pj.

WfmW MOie ^ ^(, ^ HHWMbi ^, mOH

mnpmKO

^ ^, ,
MOH
WfmAAW nOK^I^Lie MOie mOH R^KMH R^4HII,(H)

)( lOpUK) M0I6

Ovdje ide u originalu kratak prazan prostor.

 ,
^. , 375

^

^ ^AAm^Ai: WNAH

, ^
f

Kllf^U

^ ^ ^^^
nHUHW HMfHOnAIIW

^()
^
^^
KNf^L
^
COpKOHEDHt.U

mnpmKO.

^^.
Aimu 11( ...|.5. ^ . ^
 .
().

- .
,(, .)
.
1. Ha

, ,, na no

2.

.
, a ir

, ,
,, .
na
je TO
a

a
ii

.
n
, , .( .
,
Mae/ior a

.) TO

,,
onaj

,
,
3.

^, ." n

"^ .
To ,
,
n : je

n . , . ,
(.)
a ,
4.

, ., Ha

a onaj

,
" coei
na

(.) , , a ,
na
ne .
 5. ,
. , , : ,
(),
, (.)
378

na

, .-
na

.
6.

,
, , ,, ,.
ii na
(.)
7. Ha na na
jep no

(.)
8. ,
. na . (,
, -
,:
9.

1,
,
je

,
.na
, 4

, 10.
. (.)
"
." (.) :

, ,
no

11.

,, . .
, je

. , no

12.
TO

13.
. (.) , ,
, ,, ne
.
,.
(.) a

14.

15. , .,,
Ha

() ,
(.)
je

na

Ha

. () , ,
onaj

a ono . na na
na

To

16.
(.)
: one .: , ,
cpn na
opna

) ,, pen,
na
. (. .
(.)
')."

je

. ooiriiia je a micapa, iimiie iio


-
379

,: 17.

,; , . ,
,
.,
Ha

,, , :,
,
,

1 , .,
, ,: ., !" , , , , a
".
, a
je

,
, . ,
je TO

,
a

(.
na a

) !": . , ,
je

, ,
,
,
, ,, ,.
: ".
TO
a

, , , : !",
. , no
3', he
je

(), ()
na

, , .., , . je
no

, je

,
pora

,
na , , .
pora,
por
one
je

a
na

; , , , -. .. npBOi'a a

, -, ,,
je pora,

,
,, .) Ha onaj

(.
, ,,
18.
,
(), : je

nocao),
50

,
no

,
( na
,
a

,
a
no
ok^^cii.

. 10

, ,
380

, , ,
no a

: , , ,,
."
." :
,
, , ,
, : , . (.)
, :, -
19. he

,
o6yfee
!"
,
,
!

. (.)
,
, . (.),.
a
20.

20.
.
(.)
, ,,
na

21.
, , :
, na
!"
, ,,
.
na

, ,
na

.
.
na

,,
(.) 22.

, ,, , ,
,
23.

(.)
24.

, . (.)
25.
, ,, pen
,.
, (. )

. ,
na

27.

. -,
. (.)
0

na
1.

, ,Ha
, npnje
he m^^ctu

, -
-

. ( 381

( ),
, , ) :
TO

,, . (, .)
,
,
- na (, je

, (,
2.

,, .,
na
uito

:( ^, ;
na onaj je no

, ), ()

, ,
". (.) ,
na

,
,
a on he
KO je

, 8.

. ,
,
na onaj

. (.) , ,
na je

4.

,
6.

:
.
- Ha

,, ,
(.)
,( ),
na
ii , ,
:

}^
he

, . .(
!"
no a

., ,

, -,
, .)
onaj onaj ona
,
:
, ,, :
3
7.

,, ne

(
no
,
, .) --
, !" a eno
na
cmof^

, , 8.

,
,
Ha

, , . (.) na

,, .
()
9.

,.
,
!
(),
na he

na
n .

, ,, , ,
a onaj, he
Hohn

onaj
,
. (.),
Mohn no6jehn.
3
a

he na onaj u
he.
he

na

10*
 382
..
(),
10.

. (.)
na

, , ),: , . .
ii

(, 11.

, ,,
: , .
na

;
.,(.)
,
je

na

( .)
12. a

, , : , , ,-
13.
!"
no na

, , ., , ,
a
!"
KO
-
. (, .)
14.

15
, cnce

, ,, na
- ,
no

. (,,.)
na,

-,
, :
16. na

.
!" ,
, ,
- : -
,.je
17. , no
ona,
(.) ,
je

na

ona,
(.)

^
,
:
18.

19.
!" . ,
.

--
-, . .
no
To je
()
ja, n

-
-
. (.)
,,
ne

(.)
20.
a
joj

1
pen,
.-
21.

22.
na one

.,. ,
na
a
na ,
 , , .- ,
,,
je
- 388
na

, na

,-, -
je

. (.)
a

,, ,
23.

, , ,
,
ona,
,
3

. 1

, , (.)
na
na
3

.
a

,,
na

1.

,
na
. none

(.)
2.

, ,
n onoj

)
. je

, . (.)
3. (ono na
ono

: ,. (.) , !"
4. : nppije

,
, . (.) , ,,
5.
TO
ja a

a
na

6. , . (.) (^)
,
,
na
",
. (.)7.

,
je .

,, 8. je

,
. (.) je,
joj

. na

u
9.
je,

,, ". (.) .
.) 10.

: .
joj

, . (.)
1.

() (
onaj
), na
, , na
2.

: !" . na . (>.)
 384

. (.) , , na

: ,(.) ,
3.

no
4.

^ .
."
ja

1. Ha , , .
a , je
je

,
.)
a ,

.
. (. -
opao.
1.

(.) ,,Ha
na
,
(
no

!
2. Ha
na ) na
. (,
.) na

3.

4.
Ha

, ,.
.,(.)
,
a

(.)
one

na
,
. (.) 5.

.
,

OKO .
1.

, ;
, ,, 3
.
,
, ., ?" :
a
KO
a
na

, ,
onoj

,, ,
je

: ."",
a

no
ja !"
je

:
. (. : je,

.)
je

.,
1. ,
na joj: a
-
;
 38

, ; (); ,
2.
a

. ."
a

() na -
3.

. (. .)
na no

, ., ,
, ,
, 1.

() 3^
11 12
,
, ,,,
. -
.
na

je
,
, ,
. ,,
. na

. (, .)
.(
no on

.
2.

-, , ,
na
. ,, 1 .,,, ,. (.)
1.^

..(.) .
2 Ako onepe,
(),

. , , ,
Ko no ,

,
3.

. (.) , ,
, (.)4. je joj pena

5.

'^
. (.)
,
jaja,

:,
, ,,
6. Ha

:, .": ?"
na
je a

: ,,
, !"
one
na

( ( ) ^*
,
je

7. Ko jaja
.,

:
386

^,
!" (.) ,-
. (.) , ,
8.

9.

:
. ,
AOMafeima

!", .), ,
he

(.
,
jaja

10.
, , . (.). jaja

pen,
TO
11. Ako

, (.), , a
na

,
na

.
12.
13.
Ako

:
jaja ,
?, . (.)
-
)

na

, "., , .-
jaja

14. Ko
Ha , na
je ,
Ha

. 15.
OKO

(.)
jaje, , ". ^
. (.)
,71

, (),
na

, ,
>, ,
16. jaja

. ." : ".

a

one

. , ". , (.)
17.
(.)

,, ,
.
18.

,1".
xofee jaja .
jaja.

15,
To
17. , .

,
jaja

,
, ( ., , .),
na
19.

,,
.
, !"

. .) jaja

." (.)

( ) : ?"
(.
20. Ha

!"
a

?" ,, a
!"
a
:
 TO

,
. (, .)
?".
TO

>-

a
387

1^

tu ,
, ,
21.

, ,
(),
,1()
.,. (.)
na
() .
,
Ako

() ,, 22.
a je

. .,
: , 1.

, ,
,
. ,
:
. ,., ,, ,,!" , ,
jaja

(.)

. ,
2. a je

, .
je na

()
, , ,, ,,
a (.)

,-, , ,, ;,
3.

,
4.
na
, ."
()
je

" . ),

-
(. . a

. (),

, :
je

TO

)
je

na

."" , (

, ." , ,
. ."

.

,,
.^*

, ."
,
u
KO

, je ."
.1 .'*
 5. je
,
.(
888

..) .
, je

,-, ,
:, .,
. ,
Ha je

na je
,
. ,
je
a

je
,. je
"

- . . ,

,- (-
je

.)
na
To

6.

,"
,, ,
,
., -
je

na
: .
.,(.)
, ,
he

- ."
n

,
-
7. na

je n
".
(-.)
: ,
8.

na
onaj,

, , , . .
-
. (, , , ,
,,,, ,
9.

,
: .
na no npokii

, !"
no na

, Top

-, . -, - -
,(.) OKO
no no no nepje no

,
10.

IJa
na

a ". (.)
(,
OKO
- , :
.- , . ,".
,
11.
,. .) , a
389

na
() (.)
,
!"
To
, , , ,12.
:
, "., OKO
, , .
.,,( ,}^: ,
,.) . ( je ) ,

,
13.

. ,
- ,,, , . ,
,
npiije a

, . (.)

,( , ,. ,, :
14.
je

no
no

. , ) ."
'^, a
je

:
 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe.

Priopio
V
Sejh Sejfudin Kemura (Sarajevo).

(Nastavak.)

LIV, Nesuli begova damija, sadanja Takufsko-mearifska

centralna uprava.
Bijae prije jedna damija na domak Latinske uprije izmegju tri ulice, t. j.

Aciluka, Kundurdiluka i sadanje Franje Josipove ulica.

Damija bijae vidna i lijepa, dosta dugaka a pouska od erpia zidana,
pokrita imlom i eremitom sa kamenom munarom bila joj je munara s lijeve strane
i

vrata. Merhum Salih efendija Muvekit veli, da je ovu damiju bio napravio drugi
bosanski namjesnik Nesuh-beg i to 856. (= 1452. g.) i da je isti umro u Sarajevu i
ukopan pred sadanjom oficirskom kasinom i kraj nje da je napravio mekteb i esmu
a za potrebe te damije da je uvakufio gotova novca, kua i zgrada i ziratnih zemljita
i od toga vakufa da se je vidila muhaseba 1197. (= 1782. g.).

Iza osvojenja Sarajeva po Sultan Fatihu prvi bosanski namjestnik Mehmed-beg

Minetovi podigne za sebe oko ove damije kue i zgrade i mukatu od ovih privee
kao prihod ovoj damiji po tome se ova mahala kasnije prozvala njegovim imenom,
i

i tim se imenom nazivala sve do iza princa Evgena.

sidilu br 36 jedno erijatsko rijeenje, u kome se veli, da se
Nalazimo u
nalazilomukate od Minetovia vakufa i u Donjim Tabacima.
Da je i ovaj mesdid prigodom navale princa Evgena izgorio, kazuje nam izkaz
ose Halif pae, u kome se veli Mehmed bega Minetovia mesdid u terzijskoj ariji
:

prigodom navale izgorio je, te se i sada u ruevnom stanju nalazi. Po tome se razumije
da je u tom vremenu oko ove damije bila terzijska arija.
U narodnoj molbi veli se, da je i ovaj mesdid u poaru izgorio i jo se nije
napravio, a imam Mustafa i mujezin Mustafa da su primali plau od ukamaenih
gotovih novaca.
U sidilu br. 2. nalazimo ovaj zapisnik
Nikola, sin Rajanov iz Latinluka, dolazi lino pred erijatski sud i u prisustvu
mutevelije Mehmed bega Minetovia vakufa, Mustafe, sina Sinanova i Nikole, sina Lukina
daje ovo oitovanje: Ja prodajem moju kuu
je na zemljitu Mehmed
u Latinluku, koja
bega Minetovia, te koja granii kuom" Kara Ivanovom, a s drugu
s jednu stranu
stranu rijekom Miljackom, a s tree i etvrte opim putem za 1900 aki s uslovom, da
imade reeni Nikola davati Takufu Minetovia etrdeset aki godinje mukate, te se to zavede
11
 392
u sidil 19. evala 973. (= 1565. g.). Svjedoci ovoga Bajezid, sin Hasanov, Hadi Balija, sin
:

Nesuhov, Ahmed, sin Oru Pehlivanov i Memi elebija, sin Hadi Hajdarov.
Godine 1133. (= 1720. g.) bude imenovan bosanskim namjesnikom Abdullah paa
Muhsinovi, koji je ovaj mesdid obnovio.
U znak tome donosimo ovaj berat:

(^-A^3V -viziju iSJ^^}3^ -^^ -^^ ir jV "^^:^

3
S'""

^'-^ ^^5- pH ^4^;_^-- j ^-^ j ^^A>.0l:c j^_i>s^ olj'^

(i^'^^^'^ ^'^^ (^-I:'^'* '^ f

l:liil jUjl jTi

^ ^-* 4 4>.1? e^da)

. ** -

.ili
j ^ > lA J (j-

Sadraj carskog visokog berata.

U Sarajevu u Bosni imade vaku! merhum Mehmed bega Minetovia, u komu je

sa izvjesnom plaom bio mutevelijom Mustafa, sin Mehmedov, koji je bez poroda umro,
te je to mjesto tim sluajem ostalo upranjeno, pa sarajevski erijatski kadija Mufti
Mehmed Tevfik preporuuje Hasan Halifu, sina Hadi Salihova, kao za tu slubu
vrijedna i sposobna i moli, da ga imenujem i o tome izdam moj visoki carski berat.
S toga, ako je zbilja taj mutevelija bez poroda umro, imenujem pomenutog Hasan
Halifu na to upranjeno mutevelijsko mjesto sa izvjesnom plaom i besplatno izdajem
mu ovaj moj visoki carski berat i naregjujem mu, da tu slubu odmah nastupi i bez-
pogrjeno vri, te se bogu moli za mene i moju dravu. Neka vam je to znano, da
po mojoj zapovijedi postupate.
Pisano 9. redeba 1216. (= 1801. g.) u Carigradu.
Pie Mula Mustafa Baeskija, da je ovu damiju . Mustafa Behja 1207. god.
popravio zajedno esmom.
Iza toga nalazimo jednu vakfiju u sidilu br. 52 na strani 101., u kojoj se
spominje ova damija te je donosimo u originalu i prevodu
 393

t.\ ^ J3 ^^ ^'\^ ^\>^\ A)\s^'^\ j ^llaJl^ll^jO j!a^

jx j.lLk; ^S' ^^"^ ^'-^-^ !\^ j . ^:!, i^c ^*>C (^'""'^^

1 ^^ ^ 3 '^'^ o -^^i Lii?^ 10 A^*5^ !

^\^ jV^H J=-V <i^^: :.:)^^ o^^*j .. jl^^ ^^*. ai^T^i^J

215^-. ^:)! 1*3 V j^i^ \^~(>-'=^
C/} c^r^-^ ^w j-j^ j^S

jljjj ejD^^j^ ^ 1
pl" j\Js\ ^^

3 'J ^^^* Jjl^ J (J^J ^^' 'i^'-^:^^ ^^^' J^l^ ^^^

^*
t5-"^' ^^;

(^-l:-'^
3 (^-'^-^(^ j^'^^ ^'^ flc ^i-^^ j^l?

Ji^- c^-'^'jj '-^* -^:^^^* >/ 3 J^'-J (J>J'. J <^;^-^r J.^'^/

^
-^'ii-J^^ (^^'^^

^^ J-^'*^*!?^^^
^jl^lli (^- ^-^^ 4^ flc ;.^,!? (j".^^ ^

:-.,^9 L/j^>^j^' 4:"^^^ diivU- ^.i :^4,^ ^) ^1 j-^V'^^

<^}\^3* ^^3 ^C-^i.S^.l ^_-!^" ^-^ ^^ 4J j/^ J^^ 3

JV )! ^iv^ J.5^u4j A^^iii J^V ^;.:* ji^ j ^.-' ^j^z ^.^ iiu^

11*
 394

^^JJ V^:*'* ""h^^

^^^ J^ji^;y^^ (^- ^^^
^^^ -^(/^ tL>^ '^^--^--^ -'^-^^ ^^-^^ ^ /'^ ^j^ij^

j^f,^ ^^^J ^ d-^^h ^^^\ jVj\ tj'^'-*^ ^\ '-^'^'

Al^^j-^^ j f ji-j '^-'^J j vl.^ fiSj^^ (Sj^^- ^S^"^"* 1) J,

4I
^ J.cl ^;
^ u^^:l U? j jUs cJ^i^r^'J j-^ -129_ j^^: ^-
j (^:'*"-'
'^^^j' (j-^^jj^ '^*'* ^^^/' \^^^
 395

4 I^A^ -^^ ^-^^-" ^^Ol^^S^ ' lT^_^ 3 ^^"^^^^ ' ^1 L ^X-^\ Ii

4 jl^ jUUi: t U' ^L.l-\ t>*i ^^-^ J^'Ji ' ^^^j^:*! ^ ojl3^o

>^:^^*^ ^^^j:^. ^ 3^>- . '^^ /^ li^h u

Nebrojena hvala i nekraena zahvalnost neka je onome bogu, koji je stvorio
svjetlo i mrak i poznavaocu sviju poslova i stvoritelju ovoga svijeta, te nek je selat

i slava onome, to je ponos svega svijeta i to je gospodar nad gospodarima, koji e

se za grijehe svojih sljedbenika na stranome sudu bogu moliti, boijem milosniku i

velikom poslaniku Muhamedu Mustafi, komu neka je slava i na njegov sjajni grob,
te na njegovu uzvienu obitelj i na probrane drugove.

Povod pisanja ovoga jest slijedei

Atije hanuma, ki Mustafa age Moria, biva stanovnica careve mahale u Sarajevu-
Bosni, koja je nedavno umrla, i koja je zatraila boiju milost, promislivsi da je svaka
stvar osimboga nitetna i da je ovaj svijet sasvim u brzo prolazan i jo promislivsi

na reenicu hazreti pejgamberovu a. s. koja veli: kad ovjek umre, poslovi mu se

presijeku osim troje i to; korisno znanje, dobro dijete i vjeita dareljivost, te sve to
poimajui, a budui pri istoj svijesti i pameti kao vlasnica svoga istog imetka
i naklonjena dobrim djelima, odredila je od svoga istog imetka trei dio i neprestano
govorei 0 tom uvakufljenju sluajno je nenavodno umrla, a njene rogjene i punoljetne
keri Fatima i Nefisa, keri Hadi Ibrahimove, postavile su ispred sebe punomonika
i to Sulejmana, sina Husein agina i najstarijeg sina reene Fatime, da ovaj ispred njih
kod erijatskog suda izjavi nie slijedea oitovanja.
Identinost pomenute Fatime i Nefise, kao i opunomocenje Sulejmana sina Husein
agina posvjedoili su i kod suda dokazali stanovnici Vekil har mahale (Alifakovac)
Mustafa aga Mori, sin Ibrahim agin i ovoga sin Ibrahim aga, te je nakon toga
pomenuti punomonik Sulejman aga kao ovlateni zastupnik u prisustvu iVbdullah age
punoljetnog sina umrle Atije hanume kao izvrioca ove oporuke kod suda izjavio
nie slijedee oitovanje: reena umrla Atije hanuma prije svoje smrti zavjetovala je
jedan duan, uz ovi magazu i jedno kreve, koje nekretnine stoje u terzijskoj ariji,
granie s jedne strane duanom Saira Hadi Abdullah age, s druge duanom
Hadi Ahmeda Bee nasljednika, s tree zidom vakufskim, a s etvrte opim putem,
a zemljite ovih nekretnina pripada vakufu Mehmed bega Isabegovia, za koje se
tom vakufu plaa po dvadeset i etiri pare godinje mukate, te dalje ista Atije
hanuma uvakufila je svoje hise u jednom duanu postojeem u Malom bezistanu, koji
granii s jedne strane duvarom od vrata, s druge du varom bezistana, s tree duanom
naljednika Mula Abdullaha Krajine, a s etvrte putem, a za koji se duan plaa
godinje po eset aki, te su njegove gore reene vlastodavke Fatima i Nefisa nagodile
se sa prisutnim izvriocem Abdullahom tako, da svoje dijelove u navedenim uvakufljenim
duanima zamijene za etiri stotine groa, a u if lucima na ulozima i na Palima,
na kojima ima uvakufljena treina, da Abdullah aga potee pravo vlasnitva u njihovim
dijelovima kao vlasnik i izvrilae testamenta, te je pomenuti izvrilac testamenta Abdullah
aga u prisustvu odabranog uleme Salih efendije, sina Sabanova^ koga je mutevelijom
 396

ovoga vakufa postavio, pred ovim crijatskim sudom izricao oitovao, da on trei
dio u pomenutom duanu, magazi i krevetu u ime umrle vakife od cijelog njenog
imetka odvaja i za navijek stvarno i istinito u dobrotvorne svrhe zavjetuje i uvakuJ-
Ijuje, stavljajui za to slijedee uvjete: da pomenuti mutevelija Salih efendija bude
mutevelijom ovoga vakufa sve dok je iv, a kad on umre, da bude i postane
mutevelijom onaj, koji bude muderisom u damiji Muhsin zade Abdullah painoj, a
nadzornitvo ovog vakufa da meni kao poasnom nadzorniku pripada, te da tu dunost
vrim dok sam iv, a poslije moje smrti da to pravo naslijede moji sinovi Ibrahim i

Muharem, a poslije njih njihovi potomci s koljena na koljeno dolazei. Dalje stavljam
uslov, da se uvakufljeni duan sa magazom i krevetom svake godine pouzdanoj osobi
pod kiriju izdaje, i od prihoda ove kirije da se na prvom mjestu isplauje po dvadeset
i etiri pare vakufske mukate, za tim po pet groa godinje da se ostavlja na opravak
i popravak uvakufljenih nekretnina i da se po trideset groa godinje daje u ime
dersije muderisu, koji bude u pomenutoj damiji predavao, a po dvadeset groa godinje
da se daje imamu ove damije kao plaa, a po tri groa godinje da se muteveliji
kao plaa daje, a po osam groa godinje da se zadrava za opravak i popravak
pomenute damije, a po devet groa godinje plae da se daje mujezinu predreene
damije. I kad je reeni izvrioc testamenta ove gori navedene izjave izrekao,
okrenu rije i oitovanje na drugu stranu te ree: i ako je po propisima i nazorima
velikog imama uvakufljenje dozvoljeno, to ovo uvakufljenje po istim nazorima i po
nazoru imama Muhameda, sina Hasanova, nije zakonito za to, to nije stvarno izvedeno,
te zbog toga od ovog uvakufljenja odustajem i traim, da mi se uvakufljeni dijelovi

nekretnina u posjed povrate. Na ovo oitovanje prisutni mutevelija odrjeito odgovori,

da navod taj u stvari postoji, ali propisi i nazori drugoga imama Ebu Jusufa vele,
da je svako uvakufljenje na zakonu osnovano, im se izrekne: to i to uvakufljavam",
s toga dakle ne mogu dozvoliti, da se te uvakufljenje nekretnine u posjed povraaju,
nego da se u zakoni to uvakufljenje.

Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres sve gornje navode i imajui u

vidu interese vakufa presudi, da je ovo uvakufljenje zakonito, stvarno i istinito izvreno,

te se kao takovo i potvrgjuje. Ko bi ovu presudu oprovrgao ili unitio, njemu e

bog sve grijehe na njegov vrat natovariti
Ovo se dogodipoetkom zilhideta 1227. (= 1812. g.).
i napisa
Svjedoci Mehmed Arif aga Turnadibaa, sin Hadi Salihov, Abdullah
ovoga:
aga Pobrie, Hadi Mehmed Sadik efendija Ulema, Mehmed Emin efendija Isevi
Muderis, Mehmed Memi aga Hadi Pai, Husein aga Dino, Ibrahim aga Bakarovi,
Abdullah ef. Buregija, Esejid Salih Emin aga, Hadi Selim aga, Salih Bajraktar
sahainja, Abdullah Bajraktar Suduka, Mula Mehmed sahanija, Abdullah aga izme-
dija. Mula Alija trgovac, Hadi Salih aga Otuzdokuz, Salih Bajraktar izmedija,
Hadi Salih Jorgo, Mustafa Bajraktar Hoda, Mustafa baa Nalaeija, Hadi Abd-
ullah izmedija, Sulejman ef. Korah, Mehmed aga Mando, Sulejman baa izmedija.
Mula Osman izmedija. Mula Mehmed izmediski alajbeg i Salih baa izmedija.
Za tim nalazimo jo jednu vakfiju Umi-hane, keri Mustafa-bajraktarove, stanov-
nice Orud-Pehlivanove mahale u Sarajevu, kojom je uvakufila jednu bau u Sara .
Alijnoj mahali u dobrotvorne svrhe izmegju ostalog neki dio i za ovu damiju.
Za tim nagjoh original vakfije Mustafa ef., sina Hasanagina, stanovnika Hade
Kemaluddina mahale, kojom isti uvakufjuje 9200 groa za ovu damiju 1271. i mee
mutevelijom . Hafiz Abdullah ef. Kaukiju, sina Ibrahiraova. .
 397

LV. Mesi Hai Osmanov u Gornjim Tabacima.

Da je merhum Hadi Osman efendija ovaj mesdid godine 1000. {= 1591.) podigao
kazujenam ovaj tarih, koji se nalazi u Evlijai Oelebinoj Sejahatnami, a koji ovdje
donosimo

Slika 109. Mesdid . Osmanov u Gornjim Tabacima.

u:. JL-c U I J I Jal) 4 nAi

>

Hadi Osman napravi ovu zgradu, za boju ljubav kua bogougodnika."

Da mu Bog podijeli mjesto u raju, jer je ovo kua savrenika. Datum mu
izree rob prorokov, da je ovo mjesto za klanjanje i bogomoljce."
 398
Prig-odom velikog poara, koji se desio 1071. (= 1660. g.), ovaj je mesdid izgorio,
ali ga je poslije kratkog vremena iza toga podigao u ovoj ariji tada glasoviti trgovac
Hadi Mehmed aga Buri i obnovio ga.
Mesdid je dosta prostran, ozidan od erpia, a pokrit imlom i eremitom i jer
ima po okolnim duvarima nekoliko pendera, to je mesdid vrlo vidan. Na njemu nema
nikakve munare, niti ima dvorita, za to, to je u neposrednoj blizini Miljackine obale
i ozidan na utoku rijeke Motanice u Miljacku.
Pria se, da je liajir sahibija ovoga mesdida za pokrie trokova njegovih i

nekoliko hiljada ak6i gotovog novca uvakufio, ali o tome nikakvih podataka nisam
mogao pronai. Samo koliko se razumije iz jednog berata, Salih aga Smailagi bio je

uvakufio jednu kafanu kraj reenog mesdida i odredio je za rasvjetljenje ovoga

mesdida.

OJU fJj\*J^I ^^\^ jkt Itl cilj Iplj.n.C'l ^^^ u-^'>^ ^l^^i 6^:^^ ci'j

^l!LjJlt ^^^J! I-^-^^^ -\ ^^iIjI <k^ji 4.)^L^^ -^-^.j'* <4l*-^-^. 3"* ^ls>

pJij 5^ j j _j (JjpU**^ ^Uji '^^-^^ -jj^'

Ti}
-^""^ '^^^'
J''-?'*

'^^^ O^^l (b ^ jtf^i

^ 4L--4^.tj 4 ^1 j-l-^ ^ ^^^ *^5C^i-6^aU bi

4.:: - l^l^i^l ^^- ^^^1^1 (3 }^ -^t^' ^ ^t> ojL^ji^^U

Sadraj visokog carskog berata:

Salih aga Smailagi, sarajevski dobrotvor, uvakufio je jednu svoju vlastitu kafanu
u Gornjim Tabacima arije u Sarajevu na dobrotvorne svrhe i odredio, da se pri-
hodi kahve troe na osvjetljenje mesdida u Gornjim Tabacima ulici i
ove
damije u Kuuk atib mahali (Mlini ulica) te je odredio, da se od navedenih prihoda
po etiri zdrave ake dnevne plae daju muteveliji ovoga vakufa. Poto za to muteve-
lijsko mjesto preporuuje veleueni sarajevski kadija mevlana Smail efendija nekog
Hadi Mustafu, sina Jusuf Halifina, kao za to mjesto sposobna moli, da se ovaj imenuje i

i da mu se o tome dade novi visoki carski berat: na osnova ovoga imenujem reenog
 399
Hadi Miistafu mutevelijom reenog vakuJa, da mu se po uvjetima vakifovim za tu
slubu plaa po etiri zdrave ake dnevne plae te mu zapovijedam, da tu slubu bes-
prikorno vri i moli se bogu za mene i moju dravu. To nek vam je na znanje i po
tome postupajte.
Pisano koncem mjeseca muharema 1186. (= 1772. g.) u Carigradu".
Zatim nalazimo jednu vakfiju u sidilu broj 42. na 142. strani, u kojoj se spominje
ovaj mesdid. Hadi Mustafa Mlao iz Peltek Husamudinove mahale uvakuHo je za taj

mesdid dvije magaze i jedan duan u Halaima, da se od kirije daje devet groa
godinje mujezinu i imamu tog mesdida i da se za tri groa kupi zejtina za paljenje
kandilje u ramazanu. Ostatak prihoda da bude muteveliji. To je bilo 21. safera 1218.

Vafkija glasi ovako:

^^U j.^ Ua. jc , ^^J\ ^ ; j JU::: V^ j, ^.=>.:)l 4,4LL j JU.I-.Vi

oUlHj ^
oij^i' JU. j^kJ^^^.j ^vS

^^^' cr} s^-^* ^^^^ if^^- -^^'Sk^ ^3-4^ c>^^ ^'^^^ o^\:^y^ J\ .
^i-^J ^r^'i ^-^' J>"* ^S^lj^l j^V jLJljT^i^ cJJ^^:)i^jV j^la.^ ^^- -^^^

, ^.^ (^^^^''.^ ^^^^ L^^-^ *-*1^

(^^4^ (J^--'-^^
^^^^

^L:>e o^l*- ^i-^^ ^1^ ^:-^ ^.i *^>C^^c V* 4-^

-J jj
->' ^hK\ J^j^^ ^3-4^ ^'LJU^" cj^j ^--^
i\iU ^-fi'
j j/lr

^
1

/^ ^^^^ ^ J^-^.
fj^
^-^^ ^i^-^^^. -^^^-- j^*>^>- J^^oJoj*)^ OJ* 5
ti>*- .ij^^ 4jf^c ^^^. ^^.1^ j j*^^ ^*'^^^-^ ^ ^\ jTu ^^ 3

-\ >^ 3 J^"^ ^"^* (3-^-; j ^^. C,^^* vi:^^ L$"^'^t/^

^''^-l^U* e^l

^^-^ c/^ ^^} "^^^ j^lU^^- jV j\ 4,1 ^;^^

ji^j ol^
4J ^\ jli) jTi ^^ ]=>
4,^:: ^i* j-
^

,^^-?-?.>3>^^ ^-^*--
iS3- ^*^*^-*
J>^:-' ^5-3^ ^

/. ^^^
*^3i^
J:>c-.

^*^ vi^ri
d^A^j

-'
^,:^^!

''^.-^'-^^ vj^^'
^:^.jL (.^^

j ^ ^ O^^-' J^f^J

^> ./.(/^
<i-'.*^

^
-^^J
-^-'^

""^^-^
 400
l:U) ^jVj\ jI:^^Vj\ j c^^V^^ olj)U *)_^ a!^^ ^^ J^.--^-^
l-^:5V* c-^j-S'

A!^^
J ^l:?^.^ ^ f^^j
^\'^\ Ja;_S^^ JaI ^^^^.
^ f ^^^^ -^ ^^':^- oa^U.

.
;

^5^'
J J-i^
^Ucl (.Ul ^ *J>*
^ ^i^lc '^;^ y:>^j C^*- J_^J^
^ (.li:

J
J9j>

^ J^JkV *,

(j^f ;jCj^ ^-^^ JJA) jlc j-X9l-^"l jC)

^-J j3j^ (j'-^'"'^ (J^'^J^ J-

i

U:^ \ ^ j.^..lJ ^'u- J : t>^A^Jj A^J^]^ ^ J^Uc J^.- J^L;^

jLr <^ i ' c>r-^*5*^ C^^L-i-l

(.^J' j ^Di ti fl^^^''

. ,
\
^ ^ u ji

J L.i^ 1 ^ ^_

^^i^^'-a* IT^ii-l
i
'^J^\ ( ^ cr.^ ""^. ' -'^^
f
f;^ c>.

Hvala Bogu vt;likom gospodaru, onome, koji nema u svojoj upravi prevrte, te
niti ima savjetnika niti nadzornika. Neka je selati selam na naega efendiju, onoga

Muhameda, gospodara erijata, komu ne doi nikakva prevrta ni pokvarenost, na e i

kunu mu obitelj njegove dragove, koji su postigli vrhunac sree.

i

Povod pisanju jest slijedei:

Stanovnik Peltek Husamuin mahale u Saraj-Bosni, Hadi Mustafa Mlao, sin

Hadi Mehmeov, doao je lino pred ovaj erijatski sud za izvrenje nie oznaenog
uvakufljenja te je u prisustvu po njemu odregjenog mutevelije, Hadi Halila Abadije,
sina Ibrahimova, stanovnika Hadi Idris mahale u Sarajevu dao dobrovoljno nie sli-
jedea oitovanja: Ja, kao i svaki ovjek, pojmajui, da na ovom prelaznom svijetu
 401
ovjeku svi poslovi prestanu kad umre a tri posla ostaju kao vjena uspomena, a ta su:
neprekidna dareljivost u dijeljenju milostinje, korisno znanje i valjano i korisno dijete,

odvojio sam od moga istog- nepokretnog imetka nie slijedee nagrade i to: dvije

magaze i uz ove jedan duan, postojei u ariji Halaima, a graniei s jedne strane
magazom mojom, s druge strane Hadi Mehmedovom magazom, s tree duanom
Sacira Hadi AbduUaha ene, a sa etvrte strane putem, na koja se zemljita plaa
godinje po etrdeset para mukate Tavil Hadi Mustafinu vaku?u, te ove nekretnine
za navijek stvarno i istinito na dobrotvorne svrhe uvakufljavam i o tome stavljam
slijedee uvjete: da se ove uvakufljene magaze sa duanom daju svake godine pod
najam pouzdanoj osobi uz primjernu kiriju, te da se od te kirije na prvom mjestu
plaa gori spomenuta godinja mukata i da se ove magaze i duan od toga po potrebi
opravljaju i popravljaju. Dalje da se od preostataka kirije daje po devet groa godinje
plae imamu mesdida u Gornjim Tabacima, da se po est groa godinje daje ouom
imamu, koji e u pomenutom mesdidu uz svjetli ramazan teraviju klanjati, a
mujezinu istog mesdida, da se plaa po devet groa godinje plae da ; se od toga
prihoda svake godine kupi po tri groa ramazan u ovom
zejtina, koji e se uz
mesdidu u unutranjim kandiljima paliti, a tri groa godinje da se troi na opravak
i popravak ovog mesdida, a to preko tih trokova ostane ostatka, da to bude i
rauna se kao godinja plaa mutevelina.
Dalje stavljam uvjet, da ja budem ovome vakufu mutevelija doivotno i da
njime raspolaem, a kad ja umrem, da to pravo bude naljedno na moje najstarije i
najsposobnije potomke, a kad ovih nestane, da dotini erijatski sudac izabere za
muteveliju sposobna i primjerna ovjeka i imenuje ga. Ova oitovanja vakifova prisutni
mutevelija lino potvrdi, a iza toga vaki! ree, da i ako je ovakovo uvakufljenje po
propisima i nazorima velikog imama dozvoljeno, ono nije stvarno izvreno, s toga
zahtijevam, da
mutevelija, Hadi
ipak drugi imam,
mi
, se

Ebu
uvakufljeni
na
Jusuf,
to odgovori,
predmeti
i

u svojim propisima
ako
u
je
posjed
tako po
veli, da
i vlasnitvo predadu.
propisima
je uvaku!ljenje
velikog
Prisutni
imama,
nekretnina
svren in, im dotini vakif rekne: to i to uvakufljavam", s toga moli, da se to
uvakufljenje presudom osnai.
Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres sve gornje navode, nagje za
shodno na osnovu nazora stare uleme i gori navedenih propisa drugog imama izree
te

presudu, da je ovo uvakufljenje stvarno istinito i po erijatu izvedeno te ga kao takovo

potvrgjuje.
i

natovariti, jer
bi ovu presudu
bog sve zna
opovrgao
i vidi.
ili je unitio, tomu e bog sve grijehe na vrat

Ovo se dogodi i napisa 21. safera 1218. (= 1803. g.).

Svjedoci ovoga: Salih Bajraktar, sin Ahmeda Memije, Mula Salih Iaret, sin Meh-
medov, terzija, Mehmed aga Haseija, sin Ahmeda Oengia, Mula :\Iehmed Tabak, sin
Hadi Ibrahimov, Mula Nurman Mlao, sin Hadi Mehmedov, Mustafa bajraktar, torzija,
sin Omer age Kline, Mula Fejzullah, sin Hadi Ahmeda Bureka, Mula Hasan, sin Hadi
Huseinov, Mehmed basa ebedija, sin Abdulmuminov, Tabak
sin Sclimov, Osman
baa tabak, sin Omerov, Mula Mustafa, sin Hadi Mahmud cfendin, bibliotekar, :\Iula
,
Mehmed, sin Hadi FejzuUahov, Mehmed efendija Ferajiz, pisar i Hadi Abdullah aga
Kapi".
I ova vakfija govori o ovom mesdidu:
 402

- --^:^ ^-^-^^
t^^'^^^ r^^^^^^

<U .U ^,;' ^^-^ J ,1^^<* ^1 j (jJoj[^ \\ e>^\j y\) j-^j^i*

^^g-ojU^ ^^^ \ ejlj^^l-^li 5^1 _j

^-ftjU* I^ -.^ ejlj j-*''^'^

31:^:^ - 4,1 ^Ic

j ^1. ^; ^^ c?'^^*^^ -^^^^ /i

J^i^ ^*-^ -'^^ -^^ J^>= 3 '^'b^ ^^-^ ^ J>^^^ <J^J(>

j-i-O ^*^, -^ 4.^ 4._5"4!^*^1\ w J ^\ j^J^^-^jV Jlc^^\

^jj '^^^ . ^'*} j -^j--" ^,^- j\ b\ '^ J^V^"' 3 ^-* ^

j c^^^ '^ ""'^^

.3 ^' ^:'/ -^-^r cr ^ hzT^ j^jj^^*
 403

s. .

J j\ 4^A-tj uT-^i^ ^jil^'-li

3^:^ L^>-- ^ j-^:^ '-^*' '^-^^3* '(^^^^ oUU"

v_A^lj ,^^ s-J ] (J-\-a" ^_5-J^^ j i ^^

^ j dji U^>' Ii jU^^j (Ji^ ^^-Ib Ii i)' A-i^ ^W
j
Ii ^^Jl
(- V-^''-^^ J-^-^ <1
tj-^i^ ^ -^^ /-^ U^^'' J c> /"i

e^ST^Ui^:! il ^.L- ^\ U^>* o ,^ j ^^^ IT ^iiU.f; c?l^

bi ej^>l^:Lx, ^i^^ : 4^ ^_r^

^^"^^ /!'^^

^^). t>-o ^^-^- l/^^j '^^:-^^ ^'-^ '^^^

4^^^^^

- j cT^u-^ jfi^
!

4.^ cT^i 4^1 wV^- ,.; (S^^ "'-^J

^^ f^j^
^/^

o^'sii jL ^-^ ^^^^ ^*lj e^e;. * i>.-*7_j ?^1 4> l/"-^ J

I ^-- j-x:L jjj iii'^sj 4.:^^ (>- 4 sJ^^3

jUl J^-^ J f^-^ ^]^^ A C!^^^

^'^^^ ^-^-'^

oj (Jj"'* \ ^''J . j^-^ l^-^* ) ^*'-'

'^^-^J
-L^l (^ ^:) jl

^1 ]^ j ^^j z.S d jl 4^1 ^ ;^1 \\

^ 1? j ^\)\ } ^ ^* ^jij
^ j^l ^*^!^ ^^^

i ^jUi
4-1^^=*-1 -^*:

AC ^^1
^v/^

j\ ^
-^^' 3 ^'.3^3 Jl-^'"*"-'j J^-*^ }

1:*- j^ii^ ^^1

"^-^ 3

^,*
J^-J^l^

(J-'^'
^:\:1>.
jb;l
 404

| ^^V^l ^Vi^ -sV^b f-^V^l ^^ C-sVji J*<*^^^y^ < ^<^^

ft

^ jjt ^^^' j ^l* ^^^: ^<^\ <:-}'^ vJliji Jl- V-^-^J (j^:*
'^:^-^''^

^ '
ft
'

-\) (! ^i^J^-^ <^4.U JjViS^c/y ^ ^- j^J^^ J"'^ i^-^-'?'/^

j^Lcj ^j^'J 0^'"-? (J*-^^ e^Vl J5^i i^j-^^ jll >1^ ^i^f- jU^pt. (J^"

-5^:^ j -^^^ OVj' j -^^^ ^'-^ '^ <^^^ ^:^^

^. j jUtJ ^' jU) j\ j *1 (^i; jLxdl^^^?- ^\ ' (-U

oAly ^'.'-^^ "^-^ (>-! (3=^^ J'3V j^-* *^!1 jl;^!' .^5-1

15^._^> ^^^.=>-\ ^jl-* -^^ ^ Jj* c^j^^^ -^^^ .^ ^::^ jtld J^iJ^A "
J*>^.^V^ V ol;^.
t^jli-' JV^l Lile .-^J^J j^^i ^ - j Ai^M^dlii^

J <^^3^ c^,:J-T O^-- j^^M^^jllC- aJI (^^4 vii^A,^ ^^ oXjJz^ ^

^.4^ j-aK; ("jV *j_j>J>^^ji 4i-*^-J^j^ ' o-^'^^^ '-^*--' j-^"^ <k.l>- y\

- As-jTl K-jJ^^ ^^' ^^^5-

rjA'*--*

J^J'^" vjj-"-*
J-"'

<^^->1 ^^^J^-i

^^^ ^^ ->*^ J^^^* j^-^

J^^ ju ^^--^"^
 405

^ ^^:! 4 (^-^!

Hvala onome bogu, koji je odlikovao odline pred ostalim svoje robove, koji troe
svoj imetak na razne dobrotvorne svrhe i pomogao im, da time steku raznovrsne
vjeite uspomene, te nek je selatu selam na njegova poslanika Muhameda, koji je

ponos stvorenja, na njegovu kunu obitelj sve dotle, dok ovjek ne pone hladovat
pod hladom svojih dobroinstava.

Uzrok je pisanju ovoga testamenta slijedei:

Stanovnik Hadi Idris mahale u Sarajevu-Bosni, dobrotvor Salih aga Sloboda, sin
Hadi Abdullahov a unuk Alin, doao je lino pred ovaj erijatski sud i u prisustvu
Jusuf Sajid efendije, sina Hadi Mustafe Muhibi efendije, stanovnika Jakub paine
mahale u Sarajevu, koga je on mutevelijom postavio, dao je nie slijedea oitovanja:
Ja sam vlasnik i posjednik slijedeih nekretnina i to: jedne magaze na donjem
boju i do ove jednog duana i na gornjem boju iste Halaima
jedne magaze, koje lee u
ariji u Sarajevu, a granie s jedne strane magazom vakufa Gornjo Tabakog
mesdida, sa druge magazom Melimed age Panje, sa tree krovom abadiskih zgrada,
a sa etvrte opim putem, na koje se zemljite plaa Tavil Hadi Mustafinu vakufu
dvije stotine i etrdeset aki godinje mukate. Dalje dvije magaze, jedna na donjem, a
druga na gornjem boju, u istoj Halai ariji, a granie s jedne strane magazom
vakufa Gornjo Tabakog mesdida s druge magazama Ibrahim age Bobovia, s tree
krovom abadiskih zgrada, a sa etvrte opim putem, na koje se zemljite plaa po
dvadeset i osam aki godinje mukate Tavil Hadi Mustafinu vakufu.
Dalje jednu magazu i uz ovu jedan duan postojei u Abadiluk ulici, koji
granii s jedne strane magazom Mehmed age Panje, s druge magazom nasljednika
Ibrahim age Kaukije, s tree strane damlacima, a sa etvrte opim putem, a za
ija se zemljita plaa po dvije stotine i etrdeset aki godinje mukate vakufu Jakub
painu, u svemu dakle pet magaza i dva duana sa njima pripadajuim zemljitima,
te sam ove sve nekretnine od istog svoga imetka odvojio u svrhu uvakufljenja, a osim

toga dodao sam jo u gotovu novcu sumu od jedanaest hiljada groa sve ovo za i
 406
boiju volju i mojom istom namjerom i dobrom voljom na dobrotvorne svrhe odredio
te ih evo sada stvarno i istinito za uvijek zavjetujem i uvakufljavam i glede toga
uvakufljenja stavljam slijedee uvjete: da se ove magaze i duani daju svake godine
pod najam preko mutevelije a gotov novac da pomenuti mutevelija na dozvoljene
kamate traiocima daje, i da se uva ovaj vakifov gotov novac, da ne bi propao, da
se za osiguranje kamatnih izdataka uzimaju jaki jamci ili sigurni zaloi i da novac
ne daje dok se od ovih makar i jedno osiguranje ne izvri. Kad se s pomou
boijom uvakuiljene kamata od gotovog novca poene naplaivati,
zgrade iznajme i

neka se od toga prihoda na prvom mjestu plaaju godinje mukate, koje skupa
iznose 600 aki dotinim vakufima.
Dalje stavljam uvjet, da se od ovih prihoda daje po 300 groa godinje mute-
veliji kao plaa, a po 150 groa godinjih nadzorniku i vakufskom, da se po
dabiji
200 groa daje godinje sposobnom hodi, koji e svake sedmice u Hade Durakovoj
damiji na Baariji muslimanskom narodu drati propovjed, a po 50 groa godinje
da se plaa onome, koji bude u ovoj damiji pometa fira. Naregjujem dalje, da
se daje godinje po 50 groa plae onome, koji bude pometa fira u mesdidu
u Gornjim Tabacima, da se plaa po 200 groa godinje sposobnom hodi, koji e
u Hadi Idrisovoj damiji svake sedmice drati muslimanskim enama vjersku pro-
povjed, da dotini mutevelija svake godine kupuje po osam oka bijelog voska za
dvije mukave, koje e se u Hadi Idrisovoj damiji oko mihraba s desne i lijeve

strane pripravljati i goriti i svake godine uz ramazan da mutevelija kupi po jednu oku

zejtina i pripaljuje ga u kandiljima pred vratima pomenute Hadi Idrisove damije, a

mujezinu, koji bude ove mukave i kandilja palio, da mu se daje po 20 groa godinje
plae. Zavjetujem dalje, da mutevelija odabere sposobna i liafiza, koji e u ovoj da-
miji svaki dan po jedan daz iz kurana uiti i svakog mjeseca po jednu hatmu uiti
za pokoj dui uzvienog bojeg poslanika a, s., te za spas due vakifove, njegovih
roditelja i djedova, ostale njegove rodbine i pravovjernog muslimanskog naroda, a da
se pomenutom uau 360 groa godinje plae, dalje, da reeni mute-
hafizu daje po
velija svake godine kupi po etiri ovna, koje prvi dan kurban-bajrama zaklati, e
te meso i kou za spas due vakifa Salih age, njegova oca Hadi Abdaulah age, brata

Hadi Alije i Mustafe sirotinji razdijeliti, i da reeni mutevelija svake godine uz ramazan po
100 groa sirotinji za spas due vakifa Salih age, njegova oca Hadi Alije i Mustafe podijeli.

Preko svih gore navedenih zavjeta i trokova to bi od prihoda preteklo, to

da se troi na potrebnu opravku i popravku zavjetnih magaza i duana te na
popravku i opravku esme kraj Hadi Idrisove damije kao i na popravku i opravku
turbeta Semsi i Ajni Dedova u Hadim Alipainoj mahali, kao i kaldrme oko
njih, i dalje na opravak i popravak ograde oko uvenog muslimanskog velikog groblja

Oekrkinice" zvanog, a postojeeg u pomenutoj Hadi Idrisovoj mahali, a to bi i

preko ovih trokova preostalo, taj ostatak da se ukamati i time kapital zavjetnog
novca Napokon stavljam uvjet, da ja budem mutevelija ovog vakufa sa odre-
povisi.
gjenom plaom sve dok budem ivio i da sa ovim vakufom raspolaem po svojoj "volji,
da sam vlastan sve poslove obavljati, slubenike damije namjetati i otputati, trokove
poveavati, vakufsko dobro mijenjati, poveavati, umanjivati, dunosti namjetenika
opredjeljivati i da mene u tome ne smije niko uznemirivati i smetnje mi sta\djati,

kratko redi, da budem samostalan gospodar toga vakufa, a kad ja po boijem naregjenju
umrem, da to mutevelijsko pravo sa odregjenom plaom pripadne mojim potomcima s
 - 407
koljena na koljeno dolazeim; a kad i oni sluajno izumru te ih formalno nestane, da
nadleni erijatski sudac, koji po lijepom islamskom zakonu sudi, izabere i imenuje
sposobnu linost za muteveliju ovoga vakufa sa odregjenom plaom i gori opredi-
jeljenim dunostima. Poto pomenuti vakif sva gore navedena zavjetovanja i stavljene

uvjete izgovori i svoje bitne elje opirno oitova, tada dodade jo, da je on sve
zavjetovane nekretnine t. j. magaza i dva duana, kao i uvakufljeni gotov novac
pet
ist i bez ikakva tereta pomenutom muteveliji na raspolaganje i upravljanje uruio,
a prisutni mutevelija lino je priznao, da ga je u svoje ruke primio, te da e svoju
uvjetovanu mu mutevelijsku dunost kao i ostale vakufske mutevelije savjesno ispu-
njavati. Onda se prelo rijeenju toga uvakufljenja, da se isto od strane erijatskog
suda kao svren in potvrdi, ali tada prisutni vakif oprovrgnu svoja oitovanja i ree,
da odustaje od toga uvakufljenja i time prema muteveliji stvori prijeporno pitanje,
rekavi, da uvakufljenje gotovog novca i nekretnina ne moe biti istinito, premda po
propisima imama Ebu Hanifa Numana, sina Sabitova, to uvakufljenje vrijedi; nu poto
to uvakufljenje jo nije stvarno izvedeno i potvrgjeno, za to traim, da mi se isto u vlasnitvo
i posjed povrati. Na ovo prisutni mutevelija odrjeito odgovori, da u stvari ti propisi
postoje, ali po propisima i nazorima velikog imama Muhameda, sina Abdullah Ensarina,
takovo je imam Muhamed, sin Hasana Sejbanije,
uvakufljenje na zakonu osnovano, a trei
veli, njemu
da je uvakufljenje gotova novca podobnih nekretnina po propisima velikih
i

nauenjaka i lejiha stvar dozvoljena, naroito onda, kad je to uvakufljenje osnovano

na bitnim uvjetima, s toga ne mogu dozvoliti, da se uvakufljeni predmeti vakifu u
posjed i vlasnitvo vrate, nego traim, da se to uvakufljenje zakonitim putem kao
svren in potvrdi.
Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres ove gori navedene injenice, i

imajui u vidu vakufske interese i uzevi u obzir propise i nazore drugog imama
Ebu Jusufa, u kojima se veli: da je svako uvakufljenje svrena stvar, im dotini
vakif na sudu izrekne: to i to uvakufljujem", i propise te nazore treega imama
Muhameda, sina Hasanova, u kojima se izrino kae, da je svako uvakufljenje svrena
stvar, im se uvakufljeni predmeti dotinom muteveliji urue i na raspolaganje ustupe
te je ove injenice sam mutevehja u svojoj obrani naveo i zatraio, da se to uva-
i

kufljenje kao stvarno svrena stvar presudom osnai. Obzirom na istaknute okolnosti,
raspravljajui erijatski sudac u prisustvu pomenutog vakifa mutevelije izree pre- i

sudu, da je ovo uvakufljenje istinito, zakonito i stvarno po erijatskim propisima

izvedeno i svreno, te ga kao pravovaljano i na zakonu osnovano potvrgjuje, te

nema nikakve zakonite mogunosti, da bi se ova presuda mogla preinaiti ili unititi,

a ako bi kogod to i uinio, bog e na njegov vrat sve grijehe natovariti, jer bog sve
zna i vidi.

Ovo se dogodi i napisa 3. dan mjeseca demazulahira 1272. (= 1855. go-

dine).
Svjedoci ovoga: Mehmed efendija Sehmanija, Abdullah ef. Sehmanija, Iladi
Mehmed Skender, Mula Ibrahim, sin Hadi Ibrahima abadije. Mula Sahh dizdar,
Mula Ahmed Sloboda, Salih Ahmetaevi, Ibrahim Uzunovi, sara, Mehmed ef. Hadi
Hasanefendi i Osman Mornjak.

12
 408
LVI. Ferhad begova damija u Ferhaiji ulici.
u Ferhaiji ulici na ima jedna damija, koja se u zvaninim spisima
junoj strani
naziva i pie Ferhad begova damija a narod je zove Ferhadijom kao i njenu okolnu mahalu.
Damija je od klesanog kamena sazidana pokrita kubetom, koje je olovom pokriveno,
sa kamenitom munarom. U damiji imade kao i u ostalim minber od izrezanog kamena
vrlo krasno i fino napravljen; ima i urs, koji i ako je drven, ipak je lijepo napravljen a
musandara joj je na kamenitim oblim stupcima. Damija je dosta iroka i duga a dobro i
vidna zbog mnogih pendera.

Slika 110. Ferhad-beg-ova damija u Ferhaiji ulici.

Vrata su joj na svod a ispred vrata su sofe, pokrite sa tri pomalena kubeta.
Oni su takogjer na kamenim oblim stupcima.
Ovu je damiju nainio nekakav Ferhad beg i to 970, (= 1562. g.), to nam tvrdi
natpis, koji se nalazi i danas isklesan na kamenoj ploi, to je vie vrata uzidana a glasi;

Slika 111. Natpis vie vrata Ferhad-begove damije u Sarajevu,

 409
Napravi Ferhad beg ovu zgradu, skuptinu dobrijeh, kuu pobonika.,
Bog nas naputij da mu izreknemo datum.
Za volju boiju kao stvoritelja svijeta.

. 970. {= 1562. g.)"

Za pokrie potreba ove damije ostavio je u vakuf raznih nekretnina po ariji,
u Bravadiluku i Halaima, to nam tvrde neke vakfije. Dalje je napravio uz da-
miju mekteb i esmu, koje su postojale do iza okupacije a Evlija elebija pie. da
je bilo i jedno njegovo imare, koje je Evgenova vremena propalo.

U iskazu Cose Halil pae veli se: Ferhadbegova damija, koja postoji u istoj

mahali i sada stoji u dobrom stanju i u njoj se klanja, ali je vakifov vakuf propao,
samo Skender Kethoda vakufa od nekoliko duana odregjena je mukata za imama i

mujezina ove damije.

U narodnoj molbi veli se, da je izmegju ostalih popravljenih damija i ova da-
mija popravljena, ali da su imam i hatib, Seh Husein efendija, dnevno imali po petnaest
aki, prvi mujezin Beir i drugi mujezin Ismajil po est aki dnevne plae i

primali je od kamata uvakufljenog novca; ali poto su novci u poaru propali a kamata
nema, to su molili dravu, da im odkle bilo odredi reene plae. Jo se u
narodnoj molbi navagja, da je u ovoj damiji tada bio muderis Ismajil efendija Surija,
koji je svijetu propovjedao svjetsku nauku i za to imao po deset aki dnevne plae a
etvrtkom je predavao vjersku nauku, za to je imao napose po deset aki dnevno plae.
U sidilu br. 10. na str. 32. nalazi se ova vakfija:

t^-J^l Ji\jy ^^4- ^^ Sj^^ ^. j ^^ >)j ^ \ oJUl ^

^) 1 j vi) j9^j jU-ji j J^^"j ^ \ Cjj^e^ (>t

c-i^-^r ^\ .:91 c-J^i u Vi JV*^^- <^ ^ 0.3L- ^^^- ^.^

--_^^ ^1 jjj.^ j^lU- ^^^ ^^^ ^^^ ^*'-'-?^^'* 0.^1*- O^-^-^- 0'1
Aj'ij^i- JUj -5^^^ Jolii *:>^^ ^l?- jU^,j ;1:^- ^ ol ^\^\

dU j ^Aij dl ^ j^>^^% is"*"-^^ 4^*1^ ^^

jl^j -1^^- 1 .. ^,:^ j
^'^vl^j.s ^-^'Jl

^"-.1 Ju
3 ^l- 31: j

v-.l

12*
jVj^
 410

^^^i 3^-: j^^J Jo^-^ -^^^J

o^;L* yU JL j ^i/^ 'J<^*: ^JU *a:-ejU*

J^C ^,1 ^^^l j^^l j^jlil JoLi jV ^^ AU.

^ --!

jTjlil j ^^i^j <i-^y ^ ^iM' ^1^- ^^>-1 j ^\ /^ j ^ij-'

^Sjl j^^'* \^'^)^
(sj^i 'j^^ e-^r^^j j 3 ^"^^ j^^^ iSy--" V^-^J ^"^^^

dl >1 dl

j-^' dlJ^-. J :-9 jl^ tS^-^^^

^5 j v-;^-V)\

j-5^'3V ijf^3 * ^-\*:1 ^ Jj-'-* Ciij ^ilj 'ti^"*

^-^^^^

(^^!! Jc Acl lil A^^U j.., Al^ji U^ ^^^^ U^t :^^ Uij jl^ (^4'^^^
jL^ jtlji j .^^=^J d\)j
^
jl^.i-^ ^'^ ^dlj^l^,;^! J ^Ic- 1 jl *)^
c
ali
J SU J j

Jl-^l -

jc ^..^)i ,
j. ^ ji^u . dl j dl * ^ iisu <>->^ j^.J'

Bezbrojna i neizmjerna hvala onome stvoritelju zemalja i najveih \nsina i onome,

koji je cio svijet stvorio, samo da se njemu robuje te nek je selati selam na onog
boijeg poslanika, koji e za oprost grijeha svojih sljedbenika na stranom sudu boga
moliti i na onoga, koji je bio svecem prije nego se je pomijeala voda sa zemljom za
tijelo Adem pejgamberovo te na njegovu uzvienu obitelj i izabrane drugove.
Povod ovoga pisanja jest slijedei: Hadi Fatima, ki Hadi Jusufagina, stanovnica
Oru
Pehlivan mahale u araj Bosni, koju neka bog od svake muke sauva i
da joj podijeli na onome svijetu dostojno mjesto, promislivi i sranim oima uvje-
rivi se da je ovaj lani svijet prolazan i da je samo za to, da ovi svijet stee
 411

potrebe za oni svijet te promislivi na hazreti pejgamberovu a. s. reenicu, koja glasi:

ovjeku nema vie na ovom svijetu, osim to pojede da uniti i to obue na se da izdere
mu za uvijek ostane to je iz vjeitoga sna pro-
a to potroi za dobrotvorne svrhe, to :

budi, te duan prema Kolobari za osvjetljenje Ferhad begove

uvakufi svoj jedan
damije za druge dobrotvorne svrhe, a ovi duan granii sa dvije strane Hadi
i

Omerovim duanom, s treu putem uskim a s etvrtu opim putem, za koji se plaa
Gazi Husrev begovu vakufu 264 ake godinje mukate te odvojivi ovu nekretninu
od svog istog imetka za uvijek je stvarno i istinito uvakufljava i za raspolaganje
istoga vakufa stavlja slijedee uvjete: da nie navedeni mutevelija uvakuJljeni duan
potraiocu uz primjernu godinju kiriju iznajmi, a od prihoda ove najamnine na
prvom mjestu plaa po 264 ake
mukate Gazi Husrev begovu vakuJu, zatim
godinje
da od ove kirije po 1320 aki godinje troi na paljenje kandilja u Ferhad begovoj
damiji uz ramazan i ostale mubare noi, dalje da daje po 1360 aki pripaljivau
ovih kandilja, koji mora ovu slubu marljivo vriti, osim toga da se daje godinje
po 720 aki na dvije mukave, koje e
se u unutranjosti ove damije paliti, dalje da
se mujezinu ove damije godinje daje po 720 aki, to u ovoj damiji hatmu i e
ihlase za spas moje due, mojih roditelja i rodbine uiti, dalje da se kupi za 120 aki
zejtina svake godine i da se ovi zejtin u oi Regajebske noi sirotinji razdijeli, dalje

da se svake godine od navedenih prihoda odvoji po 240 aki, koji e se po potrebi

troiti na opravak i popravak uvakufljenog duana a to ostane suvika od ovih pri-
hoda da to pripadne mutevehji kao njegova godinja plaa. A za muteveliju postavljam
moga sestria Abdullah bega sina Mehmedbegova, komu sam i uvakufljeniduan na
raspolaganje predala. Zatim su se Salih beg Mehmedbegovi i brat mu Sulejman beg
osvjedoili, da je gore pomenuta vakifa opunomoila Mula Mustafu, sina Ahmed Gelebina,
stanovnika Jakub paine mahale, koji je u ime svoje vlastodavka tuio pred ovim
sudom prisutnog muteveliju rekavi, da je njegova vlastodavka i vakifa od tog uva-
kufljivanja odustala, te u ime njezino trai, da joj se uvakufljeni duan u posjed vrati.

Prisutni mutevelija na ovo dade odrjeit odgovor i ree, da se to uvakufljenje ne

moe vratiti, jer je stvarno izvreno i uvakufljeni predmet njemu kao muteveliji na
raspolaganje predan. Raspravljajui erijatski sudac uze navedene okolnosti u pretres i

imajui u vidu vakufski interes izree presudu, da je ovo uvakufljenje istinito, zako-
nito i stvarno izvreno te ga kao svreni in potvrgjuje. Ko bi ovu presudu pre-
inaio ili ponitio, bog e mu grijehe na vrat natovariti, jer Bog sve zna i vidi.

Ovo se dogodi i napisa poetkom abana 1176. (= 1762. g.)

Svjedoci ovoga : Abdullah aga okadar. Salih ef imam, Mula Mehmed, sin Hadi
Abdullahov, Mula Mehmed Emin Hafizovi, Salih brat beg Mehmedbegovi, njegov
Sulejman beg, eh Alija, sin Mahmud elebije, Mula Mehmed Vozko, Ahmed basa
Kantar mujezin, Fazli baa bakal Bektaevi, Hasan subaa i Ahmet efendija
esrija pisar."
Jedna vakfija, koja govori u korist ove damije glasi u prepisu i prevodu ovako:

^^^ ^l>- ^) ^-^ iS^ <^ ^ *j5Claj-V3jJjl ^* J

J (^^^ y^/' V-^^'i^^ ij . ^-^^ j^iU-ll j j Cjy^

^,^ .\ (j ^ Jjij jZ) A) ^ oj <w J liji

jb u ^IjLt 0:'^^ ci^^'

j^^^ Jj^** ^'^- j: j '^^^ e^Ujl ^ j^^l

j; j 4)ji aLj AluJa^l Dj jj^ijO Vi JL*i J Uj* ^jj* <^ J ^Vjl o-X_*i J C>-

J^t^ GlaJ^I tLj 4Jd j jT'i ^Vjl oJ.*i J ll>- u 4j^i>- .^ o^lj ITj.*^ 0-^^. j*l waJal

^jl A^l^-U^ o-^J*^^*-! ''3^-''.-' '^^ As ^jt^ <l^X ) j _^Ju *-^5 j '^'

siij'Uj*^ k> 4. o j3jI^*^-^^j' ^ iLjj-^Al^UI 3 j ^fl*w ^1 yjVl

6J^aA^\ ^--Jc'dl Ijj ojjl |^ iIajIUj vilUjJ^^ 1: j u-^'>>-*i

szJy 3 e-!^-^
t^-^'^-J ^ dktU-ljs-i j^VjloJjl^^ ('l^^j -^1
J-^
*^-^l oVjl (^jl j -1

^^Jj i^j^* ojSCUi J5 j-iljl 1 o3jIvII^a9j '^'^!/^ ^lj(pl ojjl ^^ |-

'k. J jvUljfl^ ftj ti Ij;.^ (i-v:iljl ^:^=> ^iLll ^*"^-^- ^'^^^^^ oyi<fllL-
Jf-'^*

jij vi^jcJi j o^iji

 413
(ibl ^ *^1 a' ^^^^^^ fjj ^
f^j^3 (^! JUI-L^ -v^l sUiaIIj^ ^ a^U-^li-l sijali Sa/- c>'-j-^1 Sju j

araj Bosni u Kalin Hadi Ali mahali bio je stanovnik Hadi Ahmed
efendija, sin Husam efendin, koji je prije kratkog vremena umr'o te je njegov naj-
stariji sin Ali Cebelija doao lino pred ovaj erijatski sud i oitovao, da iza umrlog
mu oca Hadi Ahmet efendije zaostavi imetak njemu pripada, to je i dokazano. Za
tim je pomenuti Alija elebija pred ovim sudom oitovao, da je njegov merhum
otac, bivi na smrtnoj postelji, odvojio od svoga istog imetka jednu bau i njenu
okolinu, koja granii sa rijekom Koevom s jedne strane, s druge strane i tree pute-
vima te, odvojivi istu za ljubav boju i sa dobrovoljnom eljom, uvakufio je na dobro-
tvorne mene odredio i imenovao staraocem i izvriocem toga svoga dobro-
svrhe i

tvornoga ina
ja sam se te dunosti primio i provedenje toga na sebe preuzeo te na
i

osnovu toga izrino oitujem, da se ova baa sa okolinom smatra uvakufljenom. Ova
uvakufljena baa mora se svake godine pod najam izdavati i od tih najamnih prihoda
ima se baa sa okolinom po ukazanoj potrebi istiti i drvenim materijalom ogragjivati
a da se pazi, da se od ovih prihoda izlini trokovi ne ine. Dalje, da dunost mute-
velije sa dvije ake dnevne plae sebi zadrava. Zavjetuje dalje, da u Ferhad begovoj
mahalskoj damiji svaki dan poslije sabah-namaza polagano i pravilno svaki po
jedan duz kuranski prouavaju i neka poklone sevab dui moga merhum oca i svaki
od ovih italaca da prima po dvije ake dnevne plae, a od ovih duzova da imade
po jedan uiti imam ove damije Husein efendija a jedan mujezin ove damije Salih
elebija a poslije njihove smrti, da to pravo pripadne onim ljudima, koji budu imami
i mujezini ove damije.Jedan duz od kurana da ui na amidi Ahmed elebija
sin Abdulahov sve do smrti svoje, a kad on umre, da to pravo pregje na njegove
potomke s koljena na koljeno, a kad i ovih sluajno nestane, da to pravo na hatiba
ove damije pregje. Jedan duz od kurana da ui na srodnik Mehmed elebija
Mehmedagi dok je u ivotu a kad on umre, da to pravo pregje na njegove potomke
s koljena na koljeno a poslije njih da to pravo pripada drugom mujezinu, koji bude
u ovoj damiji sluio. Jedan duz^) da ui na prijatelj i drug Osman elebija, sin
Mehmed Hodin, dok je iv a kad on umre, da to pravo pregje na muteveliju ove
damije. Sluba mutevelijska da po mojoj smrti pregje na moje potomke s koljena
na koljeno a kad njih po bojoj naredbi nestane, da to pravo pregje na imama ove
damije. Kao to sam naprijed kazao, da se od prihoda uvakufljene bae najprije
ista i njena okolina opravlja i popravlja a to pregje vika od tog prihoda, da se taj
viak na sluitelje ove damije razdijeli i to ako ne bude po reenom rasporedu
dovoljno izdata plaa, da se ona naknadi kad bude koje godine vea najamnina. Ja
pako, dok sam iv, kao mutevelija odregjivau ljude, koji e te duzove uiti i ovi
ljudi bie poasni nadzornici ovog vakufa.
Poto pomenuti mutevelija Alija elebija opetovno tvrdi, daje ovo uvakufljenje bae i

njene okoline svren in, to se to uvakufljenje ovom presudom kao pravovaljano potvrgjuje.
Ovo se dogodi i poetkom
napisa safera 1092. [ 1681.)
Svjedoci ovoga: Mehmed elebija kujundija, Mehmed elebija Smajilefendi,
Omer elebija Baranija, Hadi Husein efendija muderis, Mahmud efendija, sin Hadi
Hamidov kadija i Abdulbaki efendija kadijskog stalea."

Duz je trideseti dio kurana ili 20. stranica.

 414
Jo se nalazi jedna vakfija, u kojojj se spominje ova damija, ali poto je ista
donesena u popisu sarajevskih damija ranije, za to je ovdje ne saopavamo.
U dokaz, da je bio uz ovu damiju jedan djeaki mekteb donosimo slijedei
visoki carski berat u prepisu i prevodu

^^/*^cJ\j^ <5^^ ^^5- J^jJ:*^ 4^j^* jli^ ^^^Ji^U

^
^2r^;ijl

(^^/-^ ^\<^> l'V^* ^j^^i^ll ^iiil 1 Al / j ^l^x^'ic

J ^^J i (J ^^* j ^^J'. .^^*-^^ .9^ *^>tlxf- ^**-^ t/'l/^

(lA-^-^jV c:-^ ^** ^:*-'^* ^-^^^ ulc^ clr ^3)^ f

!

Poto haremu Ferhad begove damije, koja je u araj Bosni, trideset

je u
do etrdeset godina bio djeaki mekteb zatvoren, to je tamonji erijatski sudac, vele-
ueni Mevlana Abdulmumin Hulesija, za to mjesto predloio mualima Hafiz Omera,
sina Osmanova, koji je za to sposoban i vrijedan te molio, da ga za mualima imenujem
i o tome mu moj carski visoki berat dadem. S toga sam se naao pobugjen, te Hafiz
Omera u tom svojstvu imenovao i o tome mu ovaj moj carski berat izdao te mu
naregjujem, da tu mualimsku slubu besplatno vri i moli se bogu za moje zdravlje i
opstanak moje drave.
Neka Vam je to na znanje, da se mojim carskim zapovjestima pokoravate.
Pisano poetkom zilhideta 1181. (= 1767. g.) u Carigradu."
Ovi mekteb, koji je postojao do velike jangije t. j. do 1296. (= 1879. g.), nalazio
se na istonoj strani damijskog dvorita, pa poto je izgorio, nije se vie napravio.

U ove damije harem je dosta prostran i opkoljen duvarom i u njemu ima s obje
strane puta, koji vodi u damiju, mnogo grobova.
Nalazimo jo jednu vakfiju, koja izmegju ostalog govori o ovoj damiji, te je za
to donosimo u prepisu i prevodu.
 v^jJjlOall^^l^^Ll j ); j'.jTj jSClij (^-^J* Jlj jil 4 \
^_

0J3^Lj;j
U^^cj'^ U^^j'^J,J 3^ (^'i'jj
^ cij^ *^I3(^ J O^'^j!^ j: jilj ^^^

Ii 4a)15 <U)U^& ^li-l ^-- ^ -^] 3 ^ -"^*-^ ^''^^^ iS"^^^' ^*'^'' -^-^ L^-^' (J"^
i*tL^

j <J3^ 4aiij-.c i^i l/. - u-^'ji^ j: j ^'J" dlej^t, Oj^'j^j: j-^Ij ^VSsl^s

3 j^JCI ii j ^^*^ JI53 ^ ^ J ? cJliLailj (^^ iL* ^ ^^ 4.1)1 jl^

jjj ^ dlyL^l ti:>j^- ^'Ij ^^^ <i} iS^^J} ')^^^3}

jC\ 3^^-5^ f^j^j'^ tir'j^^-' Sr" -^* -^^. J>* *

jj5 jls>j; j J,3u Ipl jla.^^3-U J'\ ^U U-^^ jOlj ^^i^} 0-CI53 ol-*^jl

^'b: -"-^ ^ J ^-^ <^l

J
jl^ ^jl^J ci3vjr^^ IpI ^L.>a. 0; Ii ^I-Lp

al (^^U* u-^jl^a^ <i^-^ J^Ii"-?' i)^}^x^3

O-^C-^' ^^-

eiojjjj^ O-U -tll ejU, j; aillUilj ^'^.J*. ^ 3j-.V5^ 1)1

(^J^-^
 416 -

j ^.-^ } 3 -^*>^ j dl) (^-^^ *p j Aj vjUi~- j - j5C:>

J J*i J Ju) tkj J uj> -^) Oj^S ^Vjl Jjllai J C^JjJ'

(V^-'
-^

^ I^J^l Jlfl^ol (^/^^ 4.^^ j^^ ^5 jJ^Vjl

J,^l4 dl ^ U-^-^J^^i ^Vjl 1) ^^i; ^:^^ J 4.Jbl <J^^ 3

U^'*^> L^Jjt^* J dl ^'^ (^y^ .^^ uVjl }^ j^ls JLC^ I

j^fj^ jl;y c-JJ^J

Jjlt--j>^ 4^1 j J> ^l ^1 Uo-^ J *<^ll 'j^^l ^^jj ^^ !>1 waj^ ^

j

oVjl

'^^ ^^}
JiaU

S'^j'iJ^^

J) I
J^^
jl^l

X
^ (^^*

1-1
jb I (4:*/^-* ^-^^^

OiljU^i J
eji^4.i^
^iLilrS

fJj^^i^ ^J^""
^l^^b
e^lj^^l

^-^^
jjTji

^
j ul$^ ^j^sCJ.\j

O-^oj'i^^

3
J^*^

^^J^^ J-^ '^^ '3/ J^] 3} ^^^3 ^ J^j/J^,J^^ ijf^^^^uj^Jc^,^'^

'U-^s- ^1 J eJl^^b _^-1 ^^l^it *l}

^^^^ O-U OJ 4*11 1 Jjftl 4^JJ J 4l> J^o-JJ ^J\j

<^ --j^:^ 4.A)j\w<3 ^! ^^ j Jao- o^J^^J) J^Jj ^'ojl OjUjS 4l--^-

 As^y>.jC^^ ^'^^ dl^^ ^Jl^j^^^b 6-^5^1 ^1^^ X^J ^^^e^bjjl

eJbJ^L:i-(^b sfijojrp^>- ^ ^jj Ol<^

^1 (l^'J
jUI ^l^' ^^^O^la^ ^

e JjJjJ^c O^^l^* Ca^UI slj^'as- 9-5^ ^)! jU^ >1 j ^I^i) ^(/^<^-^ J^Si

jlju.^ J^IT j jl j ^ ^Ul

v^''' Jl5Ci.l
c/i"^''^ -^*^ '^'^ ^^^^^

<d5Cx^ ^^ ejG^iSjJjlO^^ju *j(Jjy^, jijj-^>- ^-^(^^ (jl*^yUVl jj^l

(^:^! ju.t. ^1 J5^^ J,Ui J- ej6^l Oj^U- jI 4JLL5Ciuj^:> jjHo^l^l

Cc-^ jla ^^^-^} ^(/^ 'd/^ ""^

^^ (J'J^ (*^^ ^ 4JL4jJ^ X<Ka^^

Jl_^l
 418
Sadraj
Hvala onome bogu, koji poznaje stanje svojih robova, te nek je selatu selam
njegovom poslaniku i proroku Muhamedu, na njegovu kunu eljad i sve pribrane
drugove. Uzrok je pisanju ovog testamenta shjedei : Poznati dobrotvor, Mustafa beg
Deneti, sin Fejzullah begov, stanovnik Jagdi zade Hadi Ahmedove mahale u Sa-
rajevu, doao je lino pred ovaj erijatski sud i u prisustvu svoga sina Fejzullah bega
Denetia, stanovnika iste mahale, koga je postavio mutevelijom nie opisanog uvakuf-
Ijenja, dobrovoljno je izjavio ova oitovanja.
Pojimajui, da je svaka dua ljudska na ovome,, prolaznom svijetu privremena i

smrti obvezna, to sam se odluio, da za boju ljubav kakvo dobrotvorno djelo uinim
i za to sam od cjelokupnog i istog svog nepokretnog imetka odvojio po redu nie
navedene nekretnine te ih istinito i stvarno za navijek na dobrotvorne svrhe zavje-
tovao i jednu moju veliku kuu, konak zvanu, i uz ovu jednu bau
uvakufio, a te su :

u Jagdi Zade Hadi Ahmedovoj mahali u ulici Begova Hamama pod brojem 263. koja
granii s jedne strane putem, s druge strane mojom kuom, koju pod kiriju izdajem,
i baom Mustafa age Abadia nasljednika, s tree drugom mojom kuom, koju pod kiriju
dajem i obinim putem a sa etvrte opim putem jednu kuu sa velikom baom i ;
bostanom u istoj mahali i ulici pod brojem 269, koja granii kuom nasljednika
merhum Nuh bega Repovca, putem, mojom kuom, koju pod kiriju izdajem, baom
nasljednika merhum Mustafage Abadia, baom nasljednika umrlog Ajni efendije
Hasagia i baom Mehmed Alije Hapua, baom Hadi AbduUaha Kalfe saraa i

baom Jevrejina Rafe Isakovia, kuom Jevrejina Josefa Atijasa, bostanom Sulejmana
Hrgia te kuom Jevrejina Majera Atijasa, a sa etvrte opim putem; jednu kuu
i uz ovu jednu bau u istoj mahali i ulici pod brojem 190 a granii s jedne strane
damijskim haremom, s druge strane kuom Hadi AbduUaha Dine i baom Sulejmana
Dine, sina Hadi Ahmedova, sa tree kuom Jevrejina Juse Oolakovia a sa etvrte
putem. Dalje dvije kue i uz ove jednu bau i jedan ekmeiski duan u istoj mahali
pod brojem 249, 247 i 245, koji granie s jedne strane kuom Jevrejina Sevketa
Isakovia, s druge strane kuom Jevrejina Moe Hendeklije a sa etvrte opim putem.
Dalje jednu vodenicu u Sejh Ferruh mahali u Oektan ulici broj 7, na rijeci Motanici,
koja granii s jedne strane kuom Hadi Saliha Dine, sa druge kuom Abdage
Talirevia, sina Mustafina a sa tree i etvrte opim putem; dalje jedan duan sa
magazom u Saraima ulici u Sarajeva pod brojem 33, koja granii s jedne strane
duanom Hadi Mehmeda Uianina, sina Hadi Hasanova, sa druge magazom Ibrahima
Efendije Saria, sina Salihova a sa tree i etvrte opim putem. Dalje jedan duan u
malom Curiluku pod brojem 37, koji granii sa jedne strane duanom Fazli pae
erifije, sa druge duanom nasljednika Mustafa age Begimamovia, sa tree mojom
vakufskom magazom a sa etvrte opim putem. Osim toga trideset i pet raznih
itaba, na kojima ima moj pritisnuti peat. Sve reene pokretnine i nepokret-
nine uvakufljavajui o upravi i raspolaganju istih stavljam ove uvjete: da ja budem
ovoga moga vakufa mutevehja doivotno a kad dogje vrijeme, da po bojem naregjenj
umrem, da to pravo muteveliluka pregje na moga najstarijega ,sina Fejzullah bega
a moji mlagji sinovi Sajid beg, Sulejman beg, Abdi beg Mehmed beg da budu nad- i

zornici ovoga vakufa, a kad i oni izumru, da budu njihovi nasljednici mukoga roda
s koljena na koljeno mutevelije i nadzornici ovoga vakufa i kad sluajno nestane
nasljednika od jednoga sina, da to pravo muteveliluka i nadzornitva naslijede potomci
drugih sinova a kada sluajno ovi svi izumru, da dotini i nadleni erijatski sudac
 419
u sporazumu sa odlinim stanovnicima ove mahale izabere za muteveliju pouzdanu i

sposobnu linost. Dalje stavljam uvjet, da moj najstariji sin Fejzullah beg kao mute-
velija te drugi sinovi, Sajid beg ,
Sulejman beg, Abdi beg i Mehmed beg kao vakufski
nadzornici u pomenutoj kui, odnosno u konaku stanuju i da za spas moje due svaki
dan ue tebarek sure i po tri ihlasa a u petak u vee da ue svjetle jesine. Nare-
gjujem dalje, da mutevelija Fejzulah beg uvakufljene tri kue sa baama, bostanom,
ekmeiski duan, vodenicu i dva duana sa magazama daje pod kiriju i od prihoda
ove kirije da svake godine kupuje po dvije mukave od pedeset groa i ove pripaljuje
u pomenutoj Jagdi zade Hadi Ahmedovoj damiji, dalje od ovog istog prihoda
da troi po devedeset i jedan gro godinje za prostirku i popravak ove damije
osim toga da kupi svake godine po jednu mukavu od dvadeset i pet groa i ove da u
Hade Kamaludin damiji pripaljuje, dalje, da svake godine kupi jednu mukavu od
dvadeset i pet groa i da istu u Ferhad begovoj damiji pripaljuje a tako isto da
svake godine kupi po jednu mukavu od dvadeset i pet groa i istu da pripaljuje u
Baarijskoj damiji. Da svake godine kupi po jednog ovna od stotinu i deset groa
vrijednosti i zakolje ga na bajram te treinu mesa razdijeli porodici a druge treine
sa koom da razdijeli sirotinji za spas moje due. Dalje da svake godine uz mevlud-
ske mjesece potroi po pedeset i pet groa za uenje mevluda i davanje erbeta pri-
sutnim pravovjernim muslimanima i muslimankama, da svake godine poradi spasa
moje due i moje matere razdijeli sirotinji po etrdeset i pet groa gotovog novca.
Dalje da pomenuti mutevelija svake godine zadraje po trinaest groa te ove novce
po potrebi potroi na opravku i popravku esme u Svrakinom selu. Dalje da svake
godine za spas due mojih roditelja razdijeli po pedeset groa na sirotne gjake
medrese.
Kad se gore navedene uvakufljene nekretnine po potrebi od najamnih prihoda
budu opravljale i popravljale, onda da od suvika, koji bi od prihoda preostao,
od jedanaest dijelova tri dijela pripadaju kao mutevelijska godinja plaa a ostalih
osam dijelova da pripadne kao godinja plaa nadzornicima vakufa Sajidu, Sulej-
manu, Abdi i Mehmed begu, svakome po dva dijela. Dalje odregjujem, da uva-
kufljene itabe moji muki naljednici, koji budu u konaku stanovali, ne smiju iz
konaka na drugu stranu odnijeti a kad oni svi po redu izumru, da je od strane
erijata imenovani mutevelija vlastan kako konak tako i ostale uvakufljene nekretnine
pod najam izdavati i na odregjene dobrotvorne svrhe troiti i po potrebi od toga
uvakufljene nekretnine opravljati i popravljati, a to bi mu preko tih trokova pre-
ostalo, da taj ostatak utroi na druge dobrotvorne svrhe.
Sve ove uvjete vakif izgovori vi ree, da je uvakufljene nekretnine kao i itabe
predao u ruke i na raspolaganje muteveliji Fejzullah begu, koji lino potvrdi sve navode
vakifove i priznade, da je uvakufljene nekretnine kao i itabe u ruke i na raspola-
ganje i upravljanje primio te obeaje, da e dunost mutevelije kao i ostale vakufske
naredbe savjesno i marljivo vriti.

Pri svretku ovih oitovanja pomenuti vakif Mustafa beg okrenu rije na drugu
stranu i ree, da uvakufljenje knjiga i konaka i ako je po propisima i nazorima
velikog imama Numana, sina Sabitova, dozvoljeno i opravdano, ali poto nije stvarno
izvreno, to on zahtjeva, da mu se sve uvakufljene nekretnine i itabi u vlasnitvo i

posjed povrate. Na ovo prisutni mutevelija Fejzullah beg sa odrjeitim odgovorom

ree, ako imami Azama i imami Muhameda, sina Hasanova, postoje, ali
ti propisi
po propisima drugog imama, Ebu Jusufa, ovako uvakufljenje na sudu ima svoju zako-
 420
nitu vrijednost, s toga ne mogu dozvoliti, da se vakiiu u vlasnitvo povrate, nego
traim, da se to uvakufljenje presudom osnai.
Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres sve navedene injenice i obzirom
na zakonske osnove, koje postoje, izree presudu, da je ovo uvakufljenje istinito, stvarno
i po erijatskim propisima svreno te ga kao takovo i potvrgjuje. Ko bi ovo rijeenje
i presudu oprovrgnuo ili unitio, njemu e bog na stranome sudu ove grijehe na vrat
natovariti, jer bog sve vidi i zna. Ovo se dogodi i napisa 23. evala 1289. (= 1872. g.)
Svjedoci: Jusuf Rudi efendija baatib mekjeme, Ebu Bekir efendija Bjelopoljac, Meh-
med Sefik efendija, Hadi Mustafa Duranija, Hadi Abdija kujundija, Hadi Ahmed
aga Kajmakovi, Hadi Mustafa Spaho i Hadi Hafiz Skender i drugi."
U dvoritu ove damije nalazi se izmegju ostalih grobova i turnadibain grob,
koga tarih ovako glasi: (Slika 112.)

Slika 112. Natpis s niana Slika 113 Natpis s niana Slika 114. Natpis s niana Abu-
Ali-age turnadi-bae u Muhammed-ag-e bosanskog bekir-age biveg kolehaje
dvorita Ferhad-begove turnadi-bae u dvoritu bosanskog u dvoritu Ferhad-
damije. Ferhad-begove damije. begove damije.

Nadturnadija, dvorski pisar Ali aga, koji je i imenjak boijeg Arslana,

Budui bosanski aga pregje u vjeitu bau.
Piknjastim slovima izrekoh mu datum.
Grob agin neka uini bog vidnim.
1182." {= 1768. g.)
U dvoritu do vrata damijskih nalazi se grob Mehmed age turnadibae, koji

je ukopan 1169. {= 1755. g.) (SUka 113.)

Kod grobnice Aliage Nadturnadije nalazi se grob predprolog kolehaje bosan-
skoga age Ebu Beir age, koji je ukopan 1229. (= 1813. g.) (Slika 114.)
Nadomak vrata haremskih nalazi se jo jedan grob turnadibae, koga natpis
na uzglavlju ovako glasi :
( Slika 115.)
Velika teta. Celebi aga bijae lijepih naela. Duu napusti i bogu se priblii.
Budui bosanski aga^ ast privremenu ostavi, kad mu se potvrdi vjeita rajska ast.
Mnogo je lijepih hadisa napisao i proveo ivot u pisanju i itanju.
Od njegovih zapisa neka bude lijek grijenih bolesti.
zar mu ne e biti uzrok oprostu grijeha ova njegova dobra djela?
Hodi da se bogu pomolimo, jer je to jedina svrha za mrtvog.
 421
Neka ga bog utopi u more svoje milosti, a na stranom sudu neka mu bude
odgovorite! j ponos svjetski.

>

^^^^^
^^^^
Slika 115. Natpis s niana tur nadi-bae u dvorita Ferhad-begove damije.

Neka mu

Turnadi bai neka bog

1159." (=
bog dade mjesto u raju u drutvu sa vjerom.
napisa s jednom molitvom, koja mu daje smrtni datum.

1746. g.)
podijeli mjesto u raju."

LV. Hae Kemaludinova damija na nu Ferhaije ulice.

Na dnu Ferhaije ulice ima jedna damija na lijevoj strani prema sadanjoj zemaljskoj
banci, koja se zove zvanino Hade Kemaludinova damija, a narod je zove Cemalua.
Damija je od erpia sazidana a pokrita
imlom i eremitom sa kamenitom munarom, ali \

joj je munara na lijevoj strani pri ulazu podignuta,

to je velika rijetkost, jer obino se munare prave

sa desne strane damije.
Damija je dosta prostrana i vidna, jer ima
na svakom duvaru po etiri prozora.
U iste damije iznutrica je drvena lijepo iz-
ragjena.
Ovu je damiju napravio nekakav Kemaludin
hoda i za pokria njenih potreba ostavio nekoliko
hiljada aki u gotovom novcu, to nam tvrdi zva-
nini dokumenat, koji se nalazi u sidilu broj 2, a
koji glasi ovako:
sin Abdullahov stanovnik Hade Ke-
Husein
maludin mahale u Sarajevu, dolazi lino pred eri-
jatski sud, i u prisustvu Sulejmana sina Alina,
daje ovo oitovanje
Ovaj Sulejman, sin Alin, duguje Hade Kema- Slika 116. Hade Kemaludinova damija
ludinovu vakuiu 9500 aki, za koga sam ja jamac. na nu Ferhaije alice.
 422
Izgovorivi ovo po zahtjevu pred reenog Sulejmana, ovo oitovanje zavede se u
sidil 9. dan zilkadeta 973. (= 1565. g.) Svjedoci ovoga: Jusuf sin Nesuhov, Nesuh
sin Hasanov, Pervane sin AbduUahov, Husein, sin Skenderov, Mustafa, sin Abdullahov,
Sinan Halife, sin Hzrov i Ali elebija, sin Hasanov."
Za pokrie potreba ove damije jo je ostavio hajir sahibija Hae Kemaludin
nekoliko zemljita u mahali Latinluku, to nam tvrdi ovaj zapisnik nagjen u sidilu
broj 2 na strani 407. koji glasi ovako :

Mihajlo sin Pavlov na erijatskom sudu daje ovo oitovanje, u prisustvu Nikole
sina Marijanova i Hajdara mutevelije Hade Kemaludinova vakufa u Sarajevu:

luku
prodajem sa dozvolom prisutnog mutevelije moj
reenom 9200 aki, i to sa uvjetom, da imade isti plaati godinje
Nikoli za
duan kuu i u mahali Latin-

500 aki mukate Hade Kemaludinovu vakufu, kao najamninu za vakufsko zemljite.
To se dogodi i napisa 20. dan ramazana 973." (== 1565. g.)
U istom sidilu na strani 593. nalazimo, da je 974. (= 1566. g.) u ovom vakufu
bio mutevelija Ali elebija, sin Hadi MustaHn, imam Sulejman Halife, sin Alin, hatib
Muhjudin Halifa, sin Kasimov.
Ova mukata i kasnije je postojala to nam tvrdi mutevelina potvrda pisana
;

1197. (= 1781. g.) u kojoj se kae: da dotini mutevelija dozvoljava nekim hra-
nima djelidbu kue i zgrade, koja postoji u Latinluku, jer da od istih nekretnina plaaju
izvjesnu mukatu godinje vakufu Hade Kemaludinovu.
Ovakih dokumenata od ovog vakufa ima prilian broj, koji se kod mene nalaze.
I ova je damija pri Evgenovoj navali izgorjela, to nam tvrdi Cose Halil pain :

iskaz, u komu stoji : da je pri neprijateljskoj navali izgorjela, i da je sada u ruevinama.

Narodna molba u Carigrad poslata kae damija Hade Kemaludinova, i ako je
:

izgorjela, malo je popravljiva, ali poto su prihodi njeni bili od kamata i mukata, koje
se sada ne naplauju, to mole dravu, da bi davala plau imamu Ahmedu dnevno
10 aki, Hatibu Ibrahimu 5 a mujezinu Mahmudu 6 aki dnevno.
Kasnije t. j. 1180. { 1766. g.) ovu je damiju bosanski valija Silahdar Mehmed paa
iz temelja obnovio, te je na kamenoj ploi, koja se vie vrata ove damije nalazi, tarih napisan,
koji glasi:

Slika 117. Natpis vie vrata Hade Kemaladinove damije.

Ponos zapovjednika estiti veliki dravnik.

Gospodar dobroinstva, bivi veliki vezir i bez primjera pravedni ovjek.
 423
Zet svjetskog cara Mehmed paa, koji je svoje imanje na dobrotvorne svrhe
zavjetovao.
^IzgorjeluHade Kemaludinovu damiju na novo je napravio i dovrio.
Sa jednim padom Mejlija izree lijep tarili.
Da bog posveti ovu bezprimjernu bogomolju.
1180." 1766. g.)
Jo o popravku ove damije i o uvakufljenju gotovih novaca, koje je pomenuti
Mehmed paa Silahdar uvakufio, donosimo nie carski visoki berat, koji se nalazi u
sidilu broj 29 na 5. strani a koji glasi

i
O'J j^^^ L^^^ ^^'^ 1^.5^ j^-^'- (^:^
^-l^A.'lc <Ji>^y^ A;..jb "^^^^ il^*^-^ ^5t:^* j^ij j-V 4^^- ^^

Carski berat.

Sarajevu Bosni umrlog Hade Kemaludina lijepu damiju na novo podie i

popravi, koja je bila poarom ponitena, i njezinu vakufu kao dodatak uvakuHo
je umrli i od boga pomilovani Mehmed paa, i odredio, da se isti novci daju na
kamate, i imenovao kao muteveliju Saliha Halifu^ sina Smajilova, koji je imao est aki
dnevne plae, te je sada bez poroda umro, pa je ovo njegovo mjesto ostalo ne-
popunjeno i prazno, i na to mjesto izabran je Hai Mustafa, sin Ibrahim Halifin, koji je
kao sposoban i podesan pronagjen, te predloen, da se na to slubeno mjesto imenuje,
i je, da mu se o tome previnji carski berat
dotini nadkadija mevlana Ismajil molio
izda, ega imenujem istoga mutevelijom na mjesto umrlog, i ovaj moj carski
na osnovu
berat bezplatno izdajem mu zapovijedam mu, da tu dunost bezprikorno vri,
i

dnevnu plau po est uruk aki uiva, te da se Bogu moli za duu vakiiovu za i

mene i moju dravu.

Neka se to zna i po mojoj zapovjedi postupa.

Pisano u Carigradu u polovini rebijul-evela 1186. = 1772. g. p. h.

13
 424
Zatim donosim jedan carski berat, koji govori o ovoj damiji i o uvakufljenju
gotovine Silahdara Mehmed pae za istu, koji berat s prevodom ovako glasi

jI-IJU yl ^j

) bji^ OJ ^\>- X^\ ^ L>-I j ^-.Ul Hl) ju^ ^^

^i-^Uj ^ijr.^ 0^-^^ ^'j-t Olj-, \:>j^ o -Vj

j 1j ols^ 15^0-^^ j 3 ^

Prije izvjesnog vremena izgorjela je Hade Kemaludinova damija u Sarajevu-

Bosni, koju je bivi bosanski valija, estiti vezir Mehmed paa, od svoga istog imetka
obnovio i oivio i kao njen vaki! i utemeljac zavjetovao gotovog novca za pokrie
njenih potreba, megju kojima je odredio po dvije dnevne plae drugom pometau
ove damije Ibrahimu Atifu, sinu Salihovu, koji je za tu slubu vrijedan i sposoban,
ali poto se na to mjesto sa lanim beratom namee nekakav Salih, sin Ahmedov, to

dotini erijatski sudac Mevlana Ahmed efendija Jahjaefendi predlae reenom Ibrahim
Atifa sina Salihova, da se u toj slubi sa carskim visokim beratom imenuje i potvrdi
za to po ovom predlogu izdajem besplatno ovi moj visoki carski berat pomenutom
Ibrahim Atifu i naregjujem mu, da tu slubu sa odregjenom plaom vri, da se bogu
za mene i moje carstvo moli.
Pisano poetkom demazulevela 1193. (=1779. god.) u Konstantaniji."
Vaan je dokumenat muhaseba previgjena od strane mutevelije, koja se nalazi
u sidilu broj 35 na 134-oj strani, a glasi ovako
Povod pisanju jest ovaj:
Kao mutevelija vakufa Hade Kemaludinova i dobrotvora ove, vezira Mehmed-
pae, iznosim ovdje tane raune ovog vakufa do konca zilhideta 1209. (= 1794. god.
koje sam raune sa stanovnicima ove mahale, koji su poasni nadzornici ovoga vakufa
pregledao. Oni su po erijatu odobreni, te ih nie iznosim:
 425
Dug Mustafa-bega Muzaferije sa zalogom i obveznicom 348 groa 10 p.

Ahmedage baaua sa garantom i obveznicom 33

Hode Bajraktara sa garantom i obveznicom 100

Ibrahima tabaka sa garancijom i zalogom 50

Husein caua sa garancijom i obveznicom 200

MutafeSakia sa garancijom obveznicem i 23

Ahmed base Kakrimanovia sa garancijom i obveznicom . . 342

Ahmeda Sijalije sa garancijom i obveznicom 104

Huseina odobae sa zalogom i obveznicom 73

j,
Osman bajraktara Djulabije sa garancijom i obveznicom . . 54 .,

Mustafe Dipe tabaka za zalogom i obveznicom 150

Mustafe Tabe kahvedije sa zalogom i obveznicom .... 162

hrianina Ivana Birke sa garancijom i obveznicom .... 18 ^

Gotovog novca u vakufskoj blagajni 1742 It)

na dugu i gotovini suma . . 3000 groa p.

Zemljite mukate od Latinluk mahale prihod iznosi 3222 groa
Plaa godinja imama i hatiba SIVj

mujezina 15

Mehmeda
nadzornika Mula 15

prvog pometaa Mehmeda 12

Mula Mehmeda, koji salavate ui 12

Mula Mehmeda klanjaa 3

j,
I. pisara Mula Omera 42

dabije Mula Omera 3

tarifi hana Mula Omera 3

II. pometau Mula Omeru 3

Mula Huseinu II. pisaru 9

muteveliji I9V2
troak teftera 3
plaa drugog mutevelije IOV2 v

trokovi skupa . . 120 groa

Po odbitku trokova ostaje u vakufu 2831 gro i 10 para.
Jo jedan imamski berat donosimo kako slijedi:

jAijCi jVji JL* <-]^ ai^i ^^ ^^ oj) j\

13*
 426

jls e^i) ^w ^:>- jU j\ J^j <^>- 0'.^ (^*^^.^ -'i'c^* f^^^

Poto se prvi imam u Hade Kemaludin damiji, Ibrahim Mizdragija, sin Hasanov,
koji je za tu slubu imao etiri zdrave ake plae, na toj slubi zahvalio, a tako isto
zahvalio se i drugi imam ove damije Skender Halifa, koji je imao od prihoda vakufa
Mehmed pae Rumeljiskog valije dvije zdrave ake dnevne plae, to je mutevelija
ovoga vakufa Salih za ta mjesta kao podesna i sposobna predloio Ibrahima, sina
Ahmedova, Mudelida, i molio, da se isti imenuje i o tome da mu se moj carski visoki
berat izda, to sam na osnova toga predloga reenoga Ibrahima Mudelida za prvog i
drugog imama sa plaom od 6 zdravih aki imenovao i ovaj mu berat bezplatno izdao,
te mu odregjujem da te slube vri i bogu se moli za mene i moju dravu.
Pisano poetkom redeba 1183. (= 1769. g ) u Carigradu."

Nalazimo jednu vakfiju glede ove damije u sidilu broj 17. na strani 168.,
koja glasi:

.5^*.)1 J:^V A^lJi \ ,Jj ^^ ^..^,^ ^ j (^J^^l ^'-^ ^^^-'^"^'

^ ^l' j\ j>\ ^^ ^^^^j}a'} (i^i'^k^* ^^^^ ^ j'^* (S'i-^^L^ 3 J^''

^^j^-^.^ ^^''-f\ '^"'^^^ '^ J^-^/ ^ S"^' ^^:i3 -^^.

ctU--X> axS^\jk j^-^i ^-^ ^*! ^Ic ('--^*"^ L^I^-' v-?^^ J ^^^U O jj-i^lc-^

4 O ^ 4^ -\!^^ ^^*^ ^=^ ^ TL'^

A^-all <11' 4J0 A ^

jVj^j <CjVii ^; ^j^:5"Vj\ <^-l:-Cvj 0;1 J> aC^J^H _L^:

^ V-'' J^'J
 427

-^^ "-f^-^) ^'^J

^ -^^" '>^. "^*-^ ^"^ ^^L^^ u^'>^^^ ^* ^-'^

^3V /.Vi\ JTU ^! sI^.L'jj 3 '-^ ^^'^.

c/^- s *X-^>-0-J -^^^ /3^\ cSi^ uT-^i^ ^^-J j^^ f* S^^

^^ ^. O ^^^ ^ jAl-jJ^i ^' > J^h ^.* dl'^ ^"^--^^

>\ r^^ ^^-?^ jf-

ox:Ji Ap-jTl !^^ ^" ^Cb^ j^^^U

V iH _j ;L^j t>.^ <v ^ ^ : /.'^''^-^^ ^-^"^

^

JL.J^1

Hvala onome bogu, koji je robove obdario dobrim poslovima, te nek je selati

selam na onoga Muhameda, na koga je kuran siao te na njegovu kunju obitelj i one
drugove, koji su bili putovogje pravoga puta.
Povod pisanja je slijedei

Esejidi Mehmed efendija, sin Esejidi Hafiz Ahmed el., stanovnik Buzadi zade
Hadi Hasnnove mahale u Sarajevu, doao je lino pred ovaj erijatski sud i u pri-
sustvu po njemu postavljenog mutevelije Hadi Mustafe Misrije, sina Ibrahimova, dao
svojevoljno ovo oitovanje: Ja posjedujem jednu kuu, koja postoji u Sarajevu u Hade
zade Hade Ahmetovoj mahali, koja granii s jedne strane kuom naljednika Hasan
base Tarakije, s druge baom istih naljednika, s tree kuom Nevesinjca Smail
base, a s etvrte opim putem, te ovu kuu sada zavjetujem u dobrotvorne svrhe i

uvakufljujem je stvarno i istinito za vijek, stavljajui uvjete, da ja budem ovog vakufa

mutevelija dok sam ja iv, a poslije moje smrti da to pravo moji nasljednici mukog i

enskog roda po redu naslijede, a kad i njih sluajno nestane, da to pravo naslijede
moji najblii i najsposobniji srodnici s koljena na koljeno, a kad i njih nestane, da to
pravo prijegje na imama, koji bude u Hade Kemaludinovoj mahalskoj damiji, s

pravom, da u po meni uvakufljenoj

toj kui stanuje, kao to su i moji potomci stano-
vali. Odregjujem da svi stanovnici ove kue imaju po redu, kao i na poljedku pome-
 ^ 428
nuti imam svaki dan po tri ihalasa za spas moje due i due moje matere Razije, koja
mi je ovu kuu poklonila, uiti, a osim toga da imaju svake godine po jednu mukavu
kupovati i istu u Hade zade Hadi Ahmetovoj damiji paliti, te da imadu uvakufljenu
nekretninu po potrebi opravljati i popravljati. A ako nebi htjeli popravljati je, da im
budu tuitelji mahalski stanovnici kao poasni nadzornici ovoga vakufa. Sve ovo izgo-
vorivi vakif, predade bez tereta ovu kuu prisutnom muteveliji na raspolaganje i

mutevelija je kao uvakufljeni imetak primi. Ali iza toga preokrenu vakif svoj govor
na drugu stranu i ree: da ovo uvakufljenje premda po propisima i nazorima velikog
imama Ebu Hanife vrijedi, ali poto stvarno nije izvedeno, to on trai, da mu se
uvakufljeno imanje u posjed i vlasnitvo povrati. Na ovaj zahtjev prisutni mutevelija
dade odrjeit odgovor i ree, da po propisima drugih imama Ebu Jusufa i Muhameda
uvakuvlljenje takovo vrijedi, im dotini vakif rekne: to i to uvakufljujem". S toga
trai, da se to uvakufljenje presudom osnai.
Raspravljajui erijatski sudac, promislivi o ovom predmetu, izree presudu,
da je ovo uvakufljenje na zakonu osnovano, te stvarno i istinito kao svren in izvreno.
Pisano 29. rebijulahira 1190. ( 1776. g.). Svjedoci ovoga: Mehmed ef. Samo
pisar, Ahmed ef. Cesrija, muderis i pisar, Sakir Ali ef. Cesri, pisar. Sef Abdullah
ef. pisar, Abdullah ef. Kurevi, pisar, Hadi Mehmed ef. Velindinefendi, pisar, i Hadi
Mustafa ef. Misri."
Okolo ove damije ima dosta iroko groblje, koje je popunjeno grobovima, megju
kojim se nalazi i grob Sulejman efendije Musia kadije, koji je bio kadija u Sarajevu,
onda, kad je general Hildburgshausen doao na Banjaluku 1150. (= 1737. g.). Vie
njegova groba na ploi nalazi se i dan danas ovaj isklesani tarih

Slika 118. Smrtni natpis Sulejman ef. Musia, koji je ukopan u dvoritu Ilae-Kemaludinove damije, a
natpis je uzidan u duvaru (zidu) nie vrata prema zemaljskoj banci.

nadkadija dostojan
Nastojao je svakom pojedincu da dobro uini.
je bio svoga zvanja i imena.

Zaista mnoge je usluge uinio vjeri i carstvu.

Svoj vijek je potroio u uvanju carske zemlje i praga.
Potee ruke od ove prolazne asti, da postigne vjeitu ast.
 429 -
Meni pade na srce dio da mu izgovorim ovim tarih s molitvom.
Neka bude grob Sulejman efendije pun svijetla 1153." (= 1761. g.).
Kraj ovoga kadije ima grobova njegove porodice i drugijeh, ali poto im nisu
tarihi pjesniki sastavljeni, zato ih nisam sve ni pisao. Na dnu ovoga groblja bio je i
djeaki muki mekteb, koji je vakufska uprava pretvorila u duan zbog toga, to u
ovoj mahali nema muslimanskih kua ni djece.
Od toga duana do navrh harema groblje je zagragjeno duvarom. na kome su
ostali penderi zbog prolaznika da mogu viditi grobove.

Prama ovoj damiji na gornjem oku Sulejmanove ulice uvakufio je svoju kuu
toga vremena imam ove damije Hadi Muhamed Razi efendija, sin Velijudin efendije,
u ime enskoga mekteba, i to 1199. (= 1784. g.), koji je iza toga otiao na Cabu po
trei puta i u Mekki 1200. (= 1785. g.) prije Arefata umro.

^'-J o-xl_-.4ii^ ."^^ ^^^j>- ^, S^j^ '^-^ -^! Jjj>- - 4>.j

'^^ crf^-? ^--5^ j ^j^iu-^-^^Cju J.

LlL j J,L5 'U) L_.*.j>- Jljv^

J ai^poi J (^J\.ij J
J'-^t"-' J ^^ i^Jj^^-^ 4--^j j

^ u^"--'jl j 4i5^L- e-v^ 3\^ ^^:)! jgJi5 'ul^i JULi ^ S^-.^ j ^^i^ j ^IsC^-l j j

J^'-'-?
bX^^^jC\\ ^^^^ ^-^ j ^j'j' ui>^uVjl (jl^^i u^-JU? 'ui-'

ciji J-^ <L:5^ <L-^I {i\ ^lajlj eJC_4)^4' (3^*^^

oV^i ci^i^j x/d\J\js>>J ^^^ -v^^c/ ':-^*"

 430

x^^.l^\jp\^h ^^^^ '

^ ^
d ^ OviUl

Jl-^l ^

^ ^ jff><*>U' 1*^* ^^'^ ci^ijl '^'^ o:>\j^ sl^l^ ^ ^<.5^ sijali

Povod pisanja je ovaj:

U Sarajevii-Bosni u Hade Kemaludin mahali postojeu kuu sa bostanom i

baom, koje nekretnine lee u granicama sa jedne straoe kuom Sulejman efendije
Musia, sa druge strane kuom nasljednika Hadi Mehmeda dabije, sa tree strane
kuom Mustafa kazaza, a sa etvrte strane putem, a koje nekretnine ja nie potpisani
na boiji put na dobrotvorne svrhe za na vijek istinito i stvarno zavjetujem, te o
tome stavljam slijedee uvjete: da ja u pomenutoj kui dok sam iv stanujem i od bostana
i bae prihode pobiram, iste opravljam i popravljam, i sa istima po volji raspolaem.
Poslije moje smrti, da moja ena Merjema, ki Mustafina, u toj kui doivotno sta-
nuje i prihode od bostana i basJe prima, a poslije njezine smrti, da mahalski imam i

mujezin sa odabranim mahalskim stanovnicima izaberu jednu sposobnu mualimu (ui-

Ijicu), koja e ensku djecu uiti kuranu i ostalim naukama ih pouavati, te da se od
jedne velike sobe postojee u pomenutoj kui enski mekteb podigne, u komu e
pomenuta mualima ensku djecu vjerskim naukama uiti, i u istoj kui stanovati i

prihode od bostana bae primati i ona se kao vlasnica tih nekretnina ima smatrati.
i

U sluaju da bi se to uenje enske djece zanemarilo i prenepreglo, te bi se mekteb

zapustio, tada imaju dunost mahalski imam sa mujezinom i pribranim mahalskim
ljudima u sporazumu sa dotinim erijatskim sudcem, da za taj vakuf izaberu valjana
i sposobna muteveliju, te da se pomenuta uvakufljena kua sa bostanom i baom
javnom drabom proda i dobiveni utrak, da se preda na raspolaganje muteveliji, koji
e sumu sa 10 do 11% na kamate izdavati i to sa jakim garancijama i od
primljenu
ovih kamatnih prihoda da mutevehja ima po osam aki dnevne plae, a deset aki
da se plaa dnevno mua4mi enskog mekteba. Dalje, da se svake godine prije rama-
zanskih noi da se kupe po dvije mukave od pet groa, koje e se u damiji Hade
Kemaludinovoj paliti, a tako isto da se kupe dvije mukave od pet groa, koje e se

u damiji u Sara Alinoj mahali postojeoj paliti, a ostatak od ovih prihoda da dotini
mutevelija ima troiti na popravak vodovoda i kaldrma, zbog ega se i ova erijatska
isprava napisa i od strane erijatskog sudca peatom potvrdi, i ovomu se dokumentu
dadne pravna sudska mo, koja se ne moe kasnije ni na kakav nain preokrenuti ni
unititi, a ko se ovoga testamenta uzdri, bog e mu svake grijehe oprostiti.
 431
Pisano 21. redeba 1199. (= 1784. g.).

Dobrotvor ovoga Hadi Muhamed, sin Veliudinov, stanovnik ITade Kemaludin

mahale u Sarajevu.
Svjedoci ovoga: Sulejman efendija Musi, Mahmud efendija Kadi, Ahmcd efen-

dija Foo, Ahmed efendija Ljubinac, Fejzullah efendija erifovi, Ibrahim efendija
Muzaferija imam, Husein efendija Kantarija, Mula Mehmed Mazaferija,Mula Ibrahim
Muzgtferija, Hadi Mehmed Subai, Mehmed efendija Krovo, Mula Abdullah Mornjak
i Mula Ibrahim Stanboli.
Stanovnik Hade Kemaludin mahale u Sarajevu-Bosni Salih efendija Pekara sin
Osmanov opunomoio je svoga najstarijeg sina Atifa Mula Ibrahima Pekara za nie
slijedeu parnicu i sa erijatskim punomoijem ovlastio ga da ispred njega na sudu
parnicu vodi, priznaje i potvrgjuje navode, sklapa nagodbe i druge poslove svrava
te je ovi punomonik Atif Mula Ibrahim Pekara doao lino pred ovaj erijatski sud

i u prisustvu Hadi Mustafe Misirlia, sina Ibrahima, mutevelije vakufa Hadi Kemalu-
dina te u prisustvu mahalskih stanovnika Omer Refdi efendije kadije, Abdullah efen-
dije Musia, Mahmud efendije, Ahmed ef. aua, Ibrahima
Tahmicije, Abdullahage
Zilde, Mustafe bajraktara, Sulejman ef. imama. Mula Mehmeda mujezina i ostalih

vakufskih posluitelja, koji su poasni nadzornici ovoga vakufa dao je nie slijedee
oitovanje
Moj otac i vlastodavac. Salih ef. Pekara, prije nekohko godina prodao je neto
zemljita od damijskog harema ovoga vakufa i od prihoda dobivenog i ukamaenog
novca opredijelio sebi dnevno po jedanaest aki kao dnevnu plau za nadzornika, pisara
i dabiju ovoga vakufa i na to isposlovao i carski berat te tako ovim vakufom protivno
vakifskim uslovima neko vrijeme upravljao, zbog ega se vodio spor i razdor izmegju
njega, i pomenutog mutevelije Hadi Mustafe Misirlia i ostalih mahalskih stanovnika
te su se sada posredovanjem vrijednih muslimana megjusobno glede toga spora drago-
voljno nagodili, tako^ da je moj vlastodavac i otac Salih efendija Pekara odustao od tih

dunosti i odrekao se do sada primljenih plaa te berate i te dunosti predao i ustupio

prisutnom muteveliji, s uslovom, da mu ne trae naknade za do sada uzimane plae,
na koje je uslove i prisutni mutevelija bezuvjetno pristao te je na taj nain ovaj spor
megju njima nagodbeno SA^ren in a ja u ime moga oca i vlastodavca ovdje oitujem,
da vie po ovome sporu i raspri ne e
se vie nikada tuba i rasprava zavesti a i ako
bi se zavela, da se kod nadlenih sudova uvaiti ne mogu te da se ovaj spor sada

smatra konano svrenim.

Prisutni mutevelija Hadi Mustafa Misirli lino potvrdi i priznade sva oitovanja
ovlaenog punomonika Atifa Mula Ibrahima i oitova, da je ovaj vakufski spor na gore
navedeni nain nagodbenim putem dovren, s toga se i ova erijatska osuda po zahtjevu
stranaka napisa i izdade.
poetkom rebijulahira 1190. (= 1776. g.).
Pisano
Svjedoci ovoga: Ahmed efendija Cesrija muderis pisar, Mehmed efendija amija i

pisar, Esejid Mehmed Emin efendija Hafizovi pisar, Sejid Sair Ali efendija Cesrija
pisar, Seh Abdullah efendija pisar, Abdullah efendija Krovo pisar Hadi Mehmed i

efendija Velijudinefendi pisar."

Tri godine kasnije pred reeni mutevelija Hadi Mustafa efendija Misirli drago-
voljno je odstupio spomenuti muteveliluk stanovniku ove mahale Mehmed Memiu i pri
odstupu dao je na erijatskom sudu slijedei raun, koga u prepisu i prevodu dono-
simo. On glasi ovako:
 jL:^ ^^^ ^^^ ^
jl^^i ^)fx* 4^-^\ \ JlCi ^^^^
Jb eAi^ ^ JiC J<>^9^
^1 jl^al^

O ^>*-=^ "^^ olU.'Tl j ^ii-i I j^-*^ ^^^^ -'-^* -^'^ iM*

KtXSz\) O Jifii j-jl ^--*

^% ^JUjTl ^ I ^^ .

j'i^'j
JM*" ^ 1
3 \ - ^'^ . vv4*
 433

rn \

^^: I, O 3L:^-

* .

*
.

I, -kl) j- ITA*

j ^^ * \ .

j . _
\ : ^ ^
Hadi Mustafa Misirli mutevelija vakufa i damije Hade Kemaludinove u
Sarajevu-Bosni, doao je lino pred ovaj erijatski sud i Memia Mula
u prisustvu
Mehmeda oitovao, da on vie ne e biti mutevelija ovoga vakufa, te da tu dunost
mutevelije dragovoljno ustupa novom i na mjesto njegovo izabranom muteveliji Memiu
Mula Mehmedu, komu je pred sudom i dune senete pojedinih dunika uruio i raun,
koga nie donosimo, sudu poloio, zbog ega se ova odluka izdaje.
Pisano 25. safera 1192. (= 1778. g.).
Po senetu sa izdacima duguje Ahmed basa Serit 2.760 aki
Po senetu duguje Sulejman basa Cehedija, garant njegov zet Hasan basa
kujundija 13.800
Po senetu duguje Hadi Mustafa Heldup tabak, garant brat mu Hasan baa 41.400
Po senetu duguje Salih baa Miso baka 4.400
Po senatu duguje Mustafa baa Tabi kavedija i dao dio kue u zalog 5.520
Po senetu duguje Hasan baa ebedija, garant sin njegov Ibrahim baa 11.040
Po senetu duguje Husein baa Vuk kalajdija, garant Mula Ahmed
kalajdija 8.280
Po senetu duguje Mehmed baa Sutrebi, garant Murad baa Delebija 36.000
Po senetu duguje Mustafa baa Hadi Hajdarovi, garant Hadi Mustafa
Huldup sumu od 13.800
 434
Po senetii duguje Mula Ibrahim ,
garant Abdulm umin baa Kcedija
Po senetu duguje Mehmed aki, garant mu sin Mustafa
10.920
5.880
aki

Dug MustaJe bajraktara Kolde nadzornika vakufa 1.440
Po senetu duguje Mula Mustafa Dusukija sa oporukom, ako umre prije
nego ovaj dug isplati, da se vakufu dadne 10 groa vie , . . 14.400
Po enetu duguje Sulejman basa sahadija i daje u zalog svoj dio duana 27.600
Po senetu duguje Sulejman basa Abadija, garant vakufski pisar . . 30.000
Po senetu duguje Salih basa Ciragija, bakal, garant zet mu Mula Ibrahim
Kazaz 13.800

Po senetu duguje AbduUah bajraktar ekmesija, garant otac mu Hasan basa 9.360
Po senetu duguje Mula Salih berber Svati, dao duan u zalog . . 13.800
Po senetu duguje Salih ef. Puho, hatib ove damije 21.600 ,,

Po senetu duguje Kana Salih kasap, dao kuu u zalog 10.080

Po senetu duguje Hasan basa Kobiljak iz Varea, daje kuu u zalog 15.240
Po senetu duguje Hadida, ena umrlog Hadi bega, sa garancijom
Mustafe Zebke 21.600
Po senetu duguje Ibrahim basa Dipa, tabak, garant Mustafa Suta, tabak 36.000

Po senetu duga ene Fatme iz Hadi Kemaludin mahale 8.280

Po senetu duguje Fazli basa ekmesija 7.200

Po senetu duguje Salih basa Sildo bajraktar 2.400

Po senetu duguju nasljednici Socini 1 .200

Po dva seneta duguje Mehmed basa Katui 4.260

Gotova novca u kasi 1.080

Suma . . 393.140 aki

a u groevima iznosi 1638 groa i 3 pare.
Svjedoci ovoga: Tahmiija, Hadi Osman Mor-
Ahmed ef.

njak, Mula Mustafa Hadi Osmanovi, Mustafa Bajra, nadzornik

vakufa, Mula Salih pisar, Osman ef. Kria, Osmanaga Djumruk-
cija, Hadi Mustafa Belija i Hadi Mehmed Ablagija."
Kod ovako bogate ove zaklade, bilo bi interesantno znati,

gdje se ovaj novac sada nalazi?

U dvoritu ove damije nalazi se grob Musia Dervi Ali
efendije, u kog tarih ovako glasi: (Slika 119.)

bai rasvijetljene zemlje Hadi Musi bijae na ovom

svijetu kao sunce.
Njegovo veliko ime bijae Dervi-Ali ef., koji u mladosti

ne okusi nikakve slasti ovog svijeta. uvi zapovjed boju nek

je sve meni prigotovljeno. Tako je zapovjedio Svemogui, te nek
njegova dua u moru milosti.

,.Napusti lane asti Datum mu izagje sa pet rajski djevo-

jaka.
Rajska kua bi mu vjeita ast 1224." { 1809. g.).

U blizini ovog nalazi so grob Hasanage Novalije u kog

tarih ovako ^lasi : ( Slika 120.)
^
Nika 11. Natpis niana v ^ ^

Dervi Ali-ef Musia u onog starog junaka, Nove Hasage. Razasu cvijet
zn
dvoritu llae-Kemalu- ivota smrtni vjetar. Ima li sada megju agama smrtne strae ovaki
diiiove damije. starac i poznavaoc vremena? Iz dcftera ivih pobrisa mu se ime
 435
a popravi se i upisa kod Boije kapije. Na stranom sudu neka mu bude njegov
zagovornik ponos svijeta.

Njegov grob neka napuni veliki Bog rajskim djevicama.

Mi smo od Boga doli i Bogu emo se vratiti Neka mu !

je fatiha 1173." (=1759. g.).

U blizini ovih nalazi se ukopan dobrotvor Deneti Mustaj-

beg, iji tarih ovako glasi: (Slika 121.)
Bijae od erafa ovaj Deneti zvani. Ime mu je Hadi
Mustajbeg a ocu mu Fejzul-lah te dedi Ismailbeg. Neka im je

fm

Slika 120. Natpis niana Hasan-age Novalije u dvoritu Slika 121. Natpis niana Mu-
Hae-Kemaludinove damije. stafa-bega Denetia u dvoritu
Hae - Kemaludinove damije.

dui lijepa spomen. Veliki mu je dedo ratovo pri osvojenju ove Bosne, ivio je vie
od 70 g. ovaj prebrani mu. Po znanju se je ravnao te je zasluan Boje milosti.
Izree rakim pjesniki smrtni mu datum: Neka bude Mustafi mjesto u velikom gizda-
vom raju."

Zemaljska tamparija u Sarajevu. } .

 Sarajevo, oktobar decembar. 1911. , .

GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA
BOSNI I HERCEGOVINI.

Tursko-slovjenski spomenici

Priopio
dubrovake
. arhive.

dr. iro Truhelka.

4. HercegOTaki krajinici.

Pregled.
Ahmed vojvoda . . . 1466.--1470. Mehmedbeg Isabegovi. . 1506.--1509.
Hamzabeg .... . . 1470.--1474. 1509.--1510.
Sinanbeg .... . . 1474.--1475. 1510.
Bajazidbeg .... . . 1475.--1477. Mehmedbeg Obrenovi,
Jahjabeg .... 1477. 1510.--1511.
Sulejmanbeg . . . . . 1477.--1478- Hasanbeg Mihajlovi 1511.--1513.
Ajazbeg . . 1478.--1483. Mehmedbeg Isabegovi,
Mustafabeg .... . . 1483.--1486. 1513.--1515.
Ahmedbeg .... . . 1486.--1488. Skenderbeg Vraneevi 1515.--1517.
Hadibeg .... . . 1488.--1489. Mustafabeg Bogojevi, sin
Mustafabeg .... . . 1489.--1493. 1517.--1518.
Sulejmanbeg . . . . 1493.--1497. 1518.--1520.
Ahmedbeg Vraueevi . . 1497.--1500. 1520.--1522.
Mehmedbeg Obrenovi . . 1500.--1504. 1522.
Sinanbeg Borovini . . . 1504.- 1506. 1522.

Ahme vojvoda. 0 turskim namjesnicima onoga dijela Bosne, koji bijae pod
vlasti hercega Stefana Vukcia, nismo do sada imali gotovo nikakovih vijesti, osim
nekolicine imena namjesnika, to ih je po turskim vrelima naveo Baagi na kraju
svoje Kratke uputo u povijest Bosne".
Kako je humska zemlja dananja Hercegovina
postepeno dola pod tursku
vlast, razlaemo na drugom mjestu a ovdje emo samo spomenuti, da su se njeni prvi
turski upravitelji zvali vojvodama, poslije nose naslov krajinika, u dubrovakim
zapisima obino craisnicus noster vichius" ili naprosto craisnicus vicinus" . Kasnije
imaju naslov sandaka krajinika (sanzacus craisniciis vicinus) a tek u XVI. vijeku
dolazi u obiaj naziv krajinika ili sandaka hercegovakog (craisnicus Herce-
govine).
1
 438
Prvi namjesnik humski bijae Ahmed vojvoda. Njegovo se ime spominje u jednom
zakljuku vijea umoljenih, od 4. februara 1466. da se daruju svirai susjedne gospode,
koji bi po starom obiaju na dan sv. Blaa dolazili, da proslave tu narodnu dubro-
vaku svetkovinu te su tom prilikom bili prisutni i svirai Ahmedova ceha je.
Da su doli ehajini svirai a ne Ahmedbegovi znai, da Ahmedbeg jo u to
doba nije bio instaliran u svojoj asti, ve je pred sobom po turskom obiaju slao
ehaju, da ga zastupa, dok on ne dodje. Megjutim je sam Ahmedbeg skoro doao, jer
se ve 12. februara 1466. ulo u Dubrovniku, da s vojskom svojom dolazi prema
Konavlima te je vijee zakljuilo, poslati mu na dar sukna vrijedna 60 perpera. Malo
za tim naumio je posjetiti grad Dubrovnik, da vidi ovaj slavni trgovaki emporij na
Jadranu te je vijee umoljenih 23. februara vijealo, kako doekati i ugostiti novog e
susjeda, komu je dana vlast nad velikim dijelom hercegova zemljita. To sve se doga-
gjalo za iva hercega Stefana, koji je u oi svoje smrti gledao rasulo svoje drave,
pospjeeno vlastitom krivnjom.

Hamzabeg je slijedei vojvoda a spominje se 12. marta 1470. On je poslao

svoga poklisara Heraka (Vranea), da povede jednog Dubrovanina hercegu Vlatku,
da bude vjetakom u stvari diobe hercegove ostavtine, o kojoj govore nai doku-
menti br. 28. 30 ,
str. 30. 32. Vijee umoljenih delegiralo je tog povjerenika 17. aprila.
Hamzabeg je na osnovu osude Eminudina, bosanskog vilajetskog kadije, izdao
i na dokumenat br. 37., str. 36., kojim 8. februara 1472. Dubrovane rijeava
svake daljnje dunosti naprama hercegu Vlatku i bratu mu knezu Stefanu.
Dubrovani izabrae 27. juna 1470. Nikolu Palmotia i Stjepka Lukarevia pokli-
sarima, da odu krajiniku Hamzabegu, da mu se poklone, estitaju imenovanje i da mu
preda du darove, a odsele ostao je stereotipni obiaj svaki puta, kad bi stupili na vladu
i svake godine slati susjednim namjesnicima stanovite darove. Tako je 12. juna 1471.
delegiran Paladin Lukarevi s darovima sukna u vrijednosti od 300 perpera
Hamzabegu; malo za tim poslae mu nekoliko kosova (merulos) na dar (6, jula).

Slijedee godine intervenirao je Hamzabeg u razmirici izmegju hercega Vlatka

i Dubrovana, to je nastala radi grada Posrednice te je poslao nevesinjskog vojvodu
Skendera u Dubrovnik, o emu je vijee umoljenih raspravljalo 14. augusta 1472.
Iste godine zapovjedio je sultan Mehmed II. svome slugi voevodi Hamzabegu da
bere po svojoj zemlji Vlahe i Vlaie, koji e kao adem oglani poi u Carigrad,
da ih tamo odgoje za carsku slubu a s time je u savezu i carski ferman pisan u
Tur-Ali, 24. septembra 1472., to ga donosimo pod br. 38. na str. 37.
0 njegovoj provali u Konavlje, koja je Dubrovniku prouzroila velike brige i

neprilike, govorili smo na drugom mjestu.

Tojvoda Sinanbeg naslijedio je svog predasnika Hamzabega koncem god. 1474.

jer mu Dubrovani, 12. januara, da ga pozdrave a Sinan-
odluie slati poklisara,
beg uzvratio je na tu prijaznost, aljui svoga poklisara sa terdumanom u Dubrovnik.
U maju posjetio je Sinanbeg Popovo polje te je odavle poslao kao svog poklisara
Vuka Vranea u Dubrovnik, a Dubrovani izabrae (3. maja) poklisara, koji e ga u
Popovu pozdraviti. U to doba desilo se umorstvo nekog Milivoja, ubijena na dubro-
vakom zemljitu te je Sinanbeg zato poslao svog imrahora^) u Dubrovnik s nalogom.

1) Imrahor = konjuar, nadg-lednik tale.

 439
da poalju poklisara na portu, koji e se radi te krvi tamo suditi. 0 tome umorstvu
radi naa listina br. 48., str. 44.
Od Sinanbega izdan je Dubrovanom slobodni list od 1. februara 1475., kojim
im zajamcuje slobodu trgovine po svome vladanju te se kune carevom glavom, da e
svakoga objesiti pred vlastitom kuom, koji se ogrijei protiv dubrovakog trgovca
(sr. pismo br. 42., str. 40.). Odnoaj izmegju Dubrovana i Sinanbega ini se da je

bio vrlo povoljan, jer su ovi ak i njegovoj eni slali dar u vrijednosti od 120 dukata
(21. augusta 1475.).

Bajazidbej? je prvi vojvoda hercegovaki, koji nosi naslov krajinika. Na-

Sinanbega u jesen 1475., jer
slijedio je mu se 31. oktobra alju obini darovi u vrijednosti
od 400 perpera. 1. decembra poslae mu Dubrovani, kao vrhbosanskom sandaku i

Balibegu Malkoeviu, riba, voa, slatkia i jedan urak.

Ovo je boini dar, to ga Dubrovani od starine u boino doba slahu bosan-
skom kralju i svom susjedu hercegu Stjepanu, a slali su ga odsele redovito i njihovim
turskim nasljednicima u vlasti, vrhbosanskom sandaku svom susjednom krajiniku".
i

Ribe bile su marinirane u gelatini, voe (fructuaria) u konfiturama a eer na razne naine.
11. decembra 1476. votiralo je vijee umoljenih, da mu se opet alje obiajni
godinji dar.

Jahja (Jahaitbeg) naslijedio je Bajazidbega u proljee 1477.; 18. aprila votiran

mu dar kao Bajazidbegu prole godine 11. decembra, a 21. aprila 1477. alje
je isti

mu se poklisar Junije Gradi, da ga pozdravi i da mu predade darove u vrijednosti

od 250 dukata. U jednom zapisu zove se JaGhaitbegh craisnicus noster Bosne" a iz

toga se razabire, da se i onda jo Hercegovina smatrala integralnim dijelom Bosne a
krajinik jamano je bio podinjen sandaku vrhbosanskom. Taj je krajinik bio samo
par mjeseci u asti, jer ga ve u ljetu naslijedi

Sulimanbeg kao novi krajinik ducatus Bosne". U ovom nazivu nalazimo prvi
trag potonjega naziva Humske zemlje, koji se do danas sauvao kao derivat herceke
vlasti Stjepana Vuk'a u imenu Hercegovine. Nalazim ga u protokolu sjednice vijea
umoljenih od 16. augusta 1477., koje je zakljuilo, odaslati Paladina Lukarevia i

Franu Pucia u Fou, gdje je bila prijestonica krajinika, da pozdrave Sulimanbega.

Sulimanbega spominje jo njegov sluga Esebalija u pismu, to ga donosimo pod br. 58. na
str. 51.

Ajazbeg naslijedio je svog predasnika

pred jesen god. 1478. 2. oktobra ove godine
doao mu je naime poklisar Turban u Dubrovnik, da Dubrovanom najavi zasije-
danje svog gospodara a 9. oktobra zakljuie ovi poslati mu poklisarstvo, koje e mu
se pokloniti. Ajazbeg stekao je glas kao osvaja Novoga (Castel Novi) a za rata, to
ga je vodio u tu svrhu, pokazao se naprama Dubrovana osobito susretljivim, jer je na
granici Konavalja, 1482., postavio posebnog obarnika" (oharnich) Aliju, koji je imao
uvati dubrovako zemljite, da tamo ne provale nedisciplinovane ratne ete. Taj Alija
dobio je 12. februara 1482. za to 60 perpera nagrade. 16. novembra 1482. doao je
kao poklisar vojvode Ajazbega njegov dijak Murat u Dubrovnik, da raspravlja u stvari
dukatnika, koji bere vlake dukate" a 23. novembra dalo je vijee tome Muratu
odgovor, koji nam u potankostima nije poznat. (R. 24., 115'., 116'.)
1*
 440
Na Ajazbega odnose se u naoj seriji dokumenata tri pisma: br. 74. na str. 67., kojim
oglasu je, da je u Dubrovniku prestala kuga te otvara put onamo i br. 77., str. 70. i
80. str. 72. koji se tiu vrade, provedene protiv Stjepana Bjelanovia iz Konavalja radi
umorstva nekog Alije. Poto je u toj stvari intervenirao i vrhbosanski sandak Jahjabeg,
donosim neke potankosti iz te rasprave opisujui njegovo vladanje.

Mustafabeg, nasljednik Ajazbegov, bio je porijeklom Bonjak. Prem za to nemam

direktnih dokaza, ini se, da je identian sa Mustafabegom Milivojeviem, komu nagjoh
spomena u partes consilu rogatorum. U prilog toj hipotezi bilo bi i to, da na njegovu
dvoru nalazimo u uglednom poloaju kneza Milivoja Mihoevia, o kome rade
naa pisma br. 107. i 108. (str. 94.), koji je za nj obavljao vanije diplomatske misije.
Taj Milivoj bio bi mu prema tome otac. Taj isti Milivoj bio je i novski hamaldar, dakle
u vrlo uglednom poloaju. I dijak Mustafabegov, koji mu je obavljao vanije kance-
larske poslove, bijae kranin i rogjak njegov imenom Radonja Crepovi.
On je prvi sa Mustafabegovim subaom 20. oktobra 1483. najavio u Dubrovniku
imenovanje Mustafino krajinikom.
Mustafabeg god. 1484. nije bio u svom stonom mjestu Foi, jer ga zastupa subaa,
kako zakljuujemo po jednom zapisu od 7. maja 1484.. ali nije nam poznato, gdje je
boravio.
Slijedee godine boravio je u Novom, gdje su ga posjetili dubrovaki poklisari
i s njime ugovarali o prodaji soli u Novom i Risnu te su na osnovu ovih pregovara i

carskog fermana, to ga donosim na str. 74. pod br. 84., nastali nai dokumenti br.88. 90.
(Sr. R. 25. 37. dne 6. juna 1485.). 25. juna dobie dubrovaki poklisari u Novom nalog, da
krajiniku pokau slovjenski budet i turski spis, nainjen o tome s hamaldari, a kada se

Mustafabeg u julu vraao iz Novoga kui u Fou, poastie ga Dubrovani u Konavlima

(sr. zakljuak od 27. jula 1485.).
U ovo doba mora da se Mustafabeg bavio kojom oveom gradnjom, jer mu Dubrov-
ani 14. juna dadoe za plau 20 staklenih ploa, roba, koja je u to doba u naim
krajevima bila jo rijedak gost. (R. 25., 38'.)
Neko vrijeme poslije, 29. oktobra 1485., stigla je u Dubrovnik vijest od ehaje
foanskog subae, da je na mjesto Mustafabegovo imenovan sandakom ducatus Bosne"
to jest dananje Hercegovine, carev zet Ahmedbeg (R. 25., 64'.), ali ovaj nije odmah
doao u svoju rezidenciju, nego je Mustafabeg odstupio tek u januara iza nove godine 1486.
od svoje asti. Dubrovani mu jo 7. januara poslae oprostni dar od 100 dukata.
Do dolaska novoga sandaka vrio je funkcije njegove foanski subaa (R. 6. maja 1486.).

Ahmedbega, novog krajinika, zastupao je, dok nije osobno doao u Fou, su-
baa foanski, kome Dubrovani 6. maja 1486. votirae dar kao krajinikovu zastup-
niku. Kada je Ahmedbeg stigao u svoju rezidenciju, javio je po svome haznadaru svoj
dolazak u Fou, a taj je bio ve 27. juna 1486. u Dubrovniku, da preda u njegovo
ime obine darove. Njemu poslae Dubrovani poklisare sa darovima, koji se vratie
u Dubrovnik 22. septembra 1486. Slijedee godine poao je Ahmedbeg u Novi, neko ,

grad hercega Stefana, koji je imao da postane najvanijim turskim gradom na ovoj
strani mora. Polazei u Novi pozdravilo ga je dubrovako poslanstvo, izabrano 25. septembra
1487. Spomena ovom krajiniku nalazim jo u jednom zapisniku vijea umoljenih od
20. decembra iste godine. Ahmedbeg je iskao u Dubrovana nekoliko pancira, ali je

vijee zakljuilo, da mu se molba na uljudan nain odbije.

 441

imenovan
Hadibeg:
je
(, Ghasibeg) bio je 1484.
nasljednikom Ahmedbegovim negdje u
kratko vrijeme bosanski sandak a
poetku godine 1488. Na svoje
mjesto nije poao odmah, ve je njegov subaa navijestio Dabrovanom njegovo imeno-
vanje i poslao obine darove, koje je vijee 21. februara 1488. primilo i uzvratilo.
5. aprila stigao mu je kapidija kao poklisar u Dubrovnik a Dubrovani zaklju-
cie 22. aprila poslati mu sveane darove to 1000 perpera u novcu, dva kavada
i

vrijedna 80 perpera i osim toga tespih sa 100 zrna korala (R. 25. 233.).
Od imamo u
njega dokumenata pismo od 21. decembra 1489., kojim
naoj zbirci
javlja Dubrovanom, da je emin novski poao na portu a ostavio kneza novskog

Mihoa Pribisalia kao svog zastupnika, da upravlja novskom carinom (br. 112., str. 98.).

Mustafabega^), po drugi put novog krajinika, nalazimo ve slijedee godine

1489. Njegovo imenovanje najavio je kapidija njegov Skender i donio Dubrovanom
darove 1. juna a 16. jula poslae mu Dubrovani svoje darove. I on je na svom
dvoru imao nekoliko krana, kojima bi povjeravao vanije misije: kancelara Pokrajca
Dijakovia (spominje se 13. augusta 1489.), Vuka Balievia i Ivana Radievia, koji
se spominje kao poklisari 5. oktobra 1490.
Zadnji put spominje se 7. augusta 1492., kada je poslao Dubrovanom na dar
duos zamhellotos, duas cliamiiclias, vnam hahenam et quatuor tacias ..." a dobio za uz-
darje u vrijednosti od 100 dukata. Ovo su valjda bili oprosni darovi, jer ve slije-
dee godine nalazimo novog krajinika Sulejmanbega.
Od Mustafabega imamo u naoj seriji ratifikaciju ugovora, sklopljena izmegju
novskog hamaldara i Dubrovana, kojim se uregjuje ispolina prodaja soli u Dubrovniku,
Novom, Slanom, Kleku i Risnu (br. 113., str. 98.) i ferraan Bajazida II. od 3. aprila
1492., kojim se njemu nalae, da strogo pazi na to, da se u Novom osim novske soli
ne prodaje druga so, nego samo dubrovaka (br. 117., str. 104.).

Sulejmanbeg najavio je Dubrovanom nastup svoje asti po poklisaru Ivku

Konjhodiu ^), koji je 26. marta 1493. bio u Dubrovniku i predao njegove darove.
Subai mu bilo je ime Mustafa, a doao je 15. maja kao poklisar u Dubrovnik. Sulejman-
beg ini se da je bio boljeljiv ovjek, jer ve u junu zamolio je Dubrovane, da mu
poalju lijenika, a ovi zakljuie poslati mu magistra Antuna de Victoriis, Faven-
tinca. Za ovu se uslugu oduio Sulejmanbeg darom, to ga je poslao po svom
kapidibai a Dubrovani, od davnine obikli za sve darove susjedne gospode oduiti se
darovima u dvostrukoj vrijednosti, poslae mu 80 dukata i jedan sat (horologium). To
e biti moda prvi sat, koji je u Bosni prohodao! (Sr. R. 27., 65. od 31. augusta 1493.)

U oktobru 1493. poslae Dubrovani Franju Pucia Sulejmanpai kao poklisara,

da intervenira u jednoj stvari, koja je mogla imati neugodne poljedice. U Konavlima,
dakle na dubrovakom nekog jenjiara a Puci imao je da
zemljitu, ubijen je sin
nastoji sklonuti krajinika, da se stvar rijei po narodnom obiaja vradom. U in-
strukciji od 23. oktobra ovlauje se poklisar, da pristane u ime vrade platiti 20.000
do 30.000 aspri a da odgovornost Dubrovana u toj stvari bude manja, neka rekne

Mora ih biti po pravu 3 X ^, dakle 99 zrna.

2) Da li je identian sa Mustafabegom Milivojeviem sinom Milivoja Mihoevia, to se spominje u
Partes eons. rog. 26., 21. i u naim dokumentima br. 107., 108., 111. drim prema onome, to je gore

reeno vjerojatnim ali ne dokazanim.

2) Konjhodii su danas muslimani.
 4.42
krajiniku Sulejmanbegu, da se zloin desio dodue na dubrovakom zemljitu, ali se
krvnici nalaze u Turskoj u vlakom katunu Pliskaida ondje trafigaju". (Lett. e Comm.
17., 22.)
I slijedee godine poboljevao je Sulejmanbeg. 1. juna 1494. poslae mu Dubrov-
ani istog magistra Antuna Faventinca, da ga lijei, a u oktobru zamolio ih je opet,

da mu alju lijnika, to mu je vijee 29. oktobra i uslialo.

Zanimivi darovi stigoe u Dubrovnik od krajinika pred novu godinu 1495. i

to est jelena, to ih je donio njegov dijak Mihajlo i)

a da je onda u Bosni bilo

obilja jelena, koji su tu danas posve izumrli, dokazuje to, da je 29. marta 1496. stiglo

u Dubrovnik dvanaest kouta kao dar krajinika Mustafabega.

Cini se da je Mustafabeg nastavio gradnju, koju je bio zapoeo za prvog svog
krajinikovanja, jer su Dubrovani 27. februara 1496. zakljuili, poslati na dar opet
140 mletakih stakala.
Naljednik njegov bio je

Ahmebeg
zove Auranessovich, a da
glasoviti priorat
dice poznate su
Traneevi. U latinskim protokolima dubrovakih vijea redovito se
to ima glasiti Vraneevi moemo zakljuiti po tome, to se

Vrana u latinskim i taljanskim pismima zove

nam slijedee linosti: Ve 1455. nalazimo Isabega Vraneevia,
Od ove poro-

koji je bio jamano visoki dostojanstvenik, jer mu Dubrovani 17. aprila poslae dara
.
u vrijednosti od 300 perpera, doim njegovu poklisaru dadoe 80 perpera. Godine
1485. spominje se carev sklav Ibrahim, sin Heraka Vranea, dakle takogjer
Vraneevi, koji je 5. maja donio pismo porte u Dubrovnik. Njegov otac bijae onaj
isti Herak Vrane, koji je 1470. dolazio kao poklisar Hamzabega krajinika u Dubrov-
nik i komu kasnije datum est regime^itum'' mu Dubrov-
od Popova i Trebinja, te su
ani kada mu je ta sluba povjerena, 100 perpera i 2 kavada (12. decembra
darovali,
1476,). U kojem je srodstvu bio sa poklisarom krajinika Sinanbega, Vukom Vraneem,
koji je 1475. dolazio posaobinom u Dubrovnik, nemogu pouzdano ustanoviti.
Poto, je Ahmedbeg Vraneevi zasio na krajiniku stolicu prva vijest o tom
stigla je 26. maja 1497. u Dubrovnik,
zakljuilo je vijee umoljenih 22. juna, da
mu polje poklisare, koji e
ga pozdraviti i predati mu obiajne darove pod istim
uvjetima, kako su 1. jula 1493. poslani poklisari na pozdrav njegovom predasniku.
Darovi su bili 1000 perpera gotova novca i dva kavada od 80 perpera, a kapidi-
bai njegovom poslano je 10 dukata; primjeren dar i subai.
Poklisaru Mihajlu Restiu naloeno je u komisiji, izdanoj 5. jula 1497., da to
ljepe novog krajinika Ahmedbega, pred kime ide dobar glas i neka slavi
pohvali
neumrlu uspomenu Isabega Vraneevia. Neka mu i spomene iskreno prijateljstvo,
to je od starine postojalo izmegju gospode Vraneevia i Dubrovnika i neka ga

zamoli, da i on uzdri ovo prijateljstvo i bude Dubrovniku sklon. (Lett. e Comm.

n., 750
Sudei po tome moda nije smion zakljuak, da je Isabeg Vraneevi, to ga
nagjosmo u god. 1455. bio otac Ahmedbegov a u doba, kada je ovaj zasio krajiniku
stolicu, da je Isabeg bio ve mrtav.
24. jula odvratio je Ahmedbeg ovo poslanstvo, aljui svoga poklisara u Dubrovnik
a za darove oduio se sa etiri serdade, etiri zambelotta i dr.

1) Dubrovani oduie se poslav krajiniku 50 dukata vrijednosti.

 443
Skoro je pokuao Ahmedbeg, da se prijateljskim susjedstvom dubrovakim oko-
risti na praktini nain, decembra 1497. raspravlja consilium rogatorum o nje-
jer 7.

govom pismu, kojim moli Dubrovane, da mu pozajme 1000 dukata; nu ovi, znajui,
kako su krajinici kratko u svom zvanju te ih porta premjetava brzo na drugo mjesto,
gdje bi im moda teko bilo utjerati dug, odluie uljudnim nainom, odbiti ovu molbu.
Moda je u to doba ve i stigao prvi glas u Dubrovnik, da e se Ahmedbeg
dignuti sa krajine, jer 3. januara 1498., aljui Dubrovani sasjednom sandaku"
obini godinji dar od 100 dukata a da ga donekle ublae za to, to mu ne uinie volju
sa zajmom, dodae suvie 100 dukata i naredie poklisarstvu, da to preda Ahmed-
begu, ako ne bude amoviran iz Bosne.
Ta vijest megju tim se nije obistinila, jer on osta u vlasti i preko ljeta. Sazna-
jemo to po tome, to je vijee umoljenih 31. jula 1498. zakljuilo, poslati po sinku
(posinach") Ahmedbega Vraneevia sat bez uteza (sine contrapensis) ; nu ve
11. augusta promijenilo je tu odluku u toliko, to je odredilo, da se taj sat dade
samom Ahmedbegu a posinku mu drugi sa utezima, vrijedan dukata.
Ahmedbeg Vraneevi dignut je sa Hercegovine u poetku ljeta 1499. Saznajemo
to iz instrukcije, koja je dana 29. jula ove godine dubrovakim poklisarima, koji su
imali poi s haraem na portu. Tu im se megju ostalim nalae, ako bi se krajinik
Ahmedbeg za njihova boravka desio na porti, neka ga posjete i neka mu se udvaraju.
(Lett. e Comm. 17., 88'.)

Na njegovom dvoru bijae kancelar Pokrajac a uza nj Vuk Balievi, koje

esto nalazimo kao poklisare hercegovakih krajinika (Lett. e Comm. 17., 53'., 69.).

Mehmedbeg Obrenovi, sandak, naslijedio je Ahmedbega Vraneevia negdje

pred jesen poslati mu na
god. 1500.; bar je vijee umoljenih 24. oktobra zakljuilo,
pozdrav poklisara s njegovom predasniku. Prije
darovima pod istim uslovima kao i

nego li je doao u Hercegovinu bio je sandakom u Moreji, to saznajemo po jednom

zapisu u vijea umoljenih od 24. novembra.
Otac mu bijae isti Petar Obrenovi, to se spominje u zapisniku istoga vijea
od 19. juna 1487. kao otac Kalinbae, gospodara Romanije (R. 25. 174.'). Mehmedbeg,
brat istog Kalinbae, bijae J499. kapidibaa na porti, jer u komisiji od 21. januara 1499.
nalau Dubrovani svojim poklisarima, da na porti posjete brata Kalinbae Obrenovia,
koji je tamo kapidibaa i neka ponove staro prijateljstvo. (Lett. e Commiss. 17., 84.)
24. oktobra 1500. zakljuie Dubrovani, da novom sandaku poalju poklisare
onako isto, kako su ih slali i njegovu predasniku Ahmetu Vraneeviu a u komisiji,
izdanoj 9. novembra 1500., nalae se poklisarom, da pozdrave novog gospodara
bosanske vojvodine (signor del ducato de Bosna) i neka se vesele njegovu uzvienju,
jer je on plemenita roda kneza Petra, koji je bio jedan od najpoglavitijih dubro-
vakih gragjana^). Neka se veseli i tome, da su svi sinovi kneza Petra doli do
velike asti a osobito Kalinbaa i da su svi bili vrli prijatelji grada Dubrovnika, kao
to je i Mehmed bio, dok je boravio na porti.
Mehmedbeg vratio je Dubrovanom ljubav poetkom 1501. te je poslao mostar-
skog vojvodu kao svog poklisara u Dubrovnik, koji je 9. januara predao darove
krajinikove: dvije serdade, dvije pokrivke, 4 koulje (camucha) i dva kavada od
veluta u vrijednosti od 2500 aspri (R. 28., 249'.).

*) To jest stekao je dubrovaki civilitet, ali nije bio porijeklom Dubrovanin.

 444
U proljee 1501. obolio je Mehmedbeg a Dubrovani zakljuie na njegova
molbu, 24. marta, poslati mu kao lijenika istog magistra Antuna, koga su slali i

Sulejmanbegu (1493. i 1494.). Zanimiva crta u znaaju ovoga sandaka jest ta, da su
mu Dubrovani, pozdraviv ga prvi puta u novom dostojanstvu, po poklisaru poslali obini
pozdravni dar od 100 dukata a Mehmedbeg se ustruavao, da taj dar primi i tako
ga poklisar vrati. Dubrovani prosugjujui svijet po orijentalnom kalufu, komu su se
dosele dovoljno izvjetili, tome odbijanju dara jedino taj, da je
miljahu, da je razlog
bio premalen i kada je Mehmedbeg Obrenovi, valjda da se zahvali na usluzi, to mu
je Dubrovani uinie, aljui mu lijenika, po svom ehaji poslao slijedee godine na

dar 6 komada svile u vrijednosti od 40 dukata, odluio je consiliiim rogatorum, 18. au-
gusta 1501., poslati mu 200 dukata umjesto onih 100, to je lani vratio.

Slijedee godine poao je Mehmedbeg preko Trebinja i Konavalja u Novi a Dubrov-

ani poslae preda nj poklisara, da ga na prolazu pozdravi. Naputak, po kome se
poklisar imao vladati, jo je i danas sauvan u zbirci Lettere e Gommissioni di Levante
u dubrovakoj arhivi.
24. maja 1502. bijae njegov poklisar Vuk Balievi u Dubrovniku, da sandaku
isposluje zajam od 20.000 aspri, te je djee taj zajam isti dan odobrilo.
Kao zanimivu crticu, koja karakterie prijateljski odnoaj izmegju Dubrovana
i susjednih sandaka, spominjem i to, da su Dubrovani 10. decembra 1502. votirali
supruzi Mehmedbega Obrenovia na dar svilena tkiva za 30 dukata.
Koncem slijedee godine, 16. decembra 1503., zakljuilo je vijee dubrovako,
da poalje Mehmedbegu ovjeka, koji e nastojati, da naplati lanjski zajam od 20.000
aspri. Razlog tome bila je jamano bojazan, da e ga porta skoro premjestiti, a da bi

im novci u tom sluaju bili izgubljeni, o tome je bio svak osvjedoen. Da se Dubrov-
ani u toj sumnji nisu prevarili, dokazuje to, da je ve 24. januara 1504. stigao
pouzdani glas, da dolazi novi sandak krajinik.
U kronici Marina Sanuta ima nekoliko prijevoda pisama, koji se odnose na kra-
jinika Mehmedbega Obrenovia, sva iz godine 1503. U jednom pie kotorskom pro-
viduru Sebastijanu Contareno, da mu se je poklisar knez Ivan Radi iz Kotora vratio
te obeaje, da e u budue biti miran i prijazan napram Kotorana, a tomu pismu
priloen je slobodni list, kojim obeaje zatitu svim Kotoranom, koji bi dolazili u nje-

govu zemlju, da dogju i pogju slobodni i bez zaprjeke. (San. II., 40., 41.) Drugo pismo
odnosi se na ugovor izmegju Mehmedbega i providura kotorskog, kojim se kotorskim
trgovcem dozvoljava, da pod istim uvjetima dovaaju u Risan sol iz Krfa i ibenika,
pod kojim su Dubrovani prodavali svoju sol, a to pismo pisano je na osnovu pismene
privole, to ju je poslao carski haznadar providuru kotorskom. (S. IL, 66.) Napokon
je pribiljeio Sanuto i jedan ferman od 1503., poslan Mehmedbegu, s kojim mu se
nalae, da oslobodi sve mletako roblje, zarobljeno iza mira i to krane da vrati

bezuvjetno, a oni, koji su se poturili. da sami odlue, hoe li se vratiti ili ostati u
Turskoj.

Sinjinpaa potomak slavne kue bosanske, od koje se u bosan-

Borovini bijae
skoj povijesti Tvrtko Borovini, rogjak i vlastelin Radosava
odlikovao osobito knez
Pavlovia i sina mu Ivania, koji je bio oenjen sa Katarinom, keri Balinom a
unukom hercega Hrvoje. Kada je propala Bosna, nestaje trag ovoj slavnoj kui, a za
Tvrtkom zahtijevala je, kao jedini odvjetak te kue, batinu iza oca ki mu Milica,

udata za Stjepana Simrakovia i to njegovu kuu u Dubrovniku i zemlje, to ih je

 445
Tvrtko Borovini dobio kao dubrovaki plemi kod diobe Konavalja u takozvanim
Novim zemljama" (Terrae Novae). Kada je ona prvi put, 14. juna 1465., zahtijevala,
da joj se izrui oevina, odbie ju Dubrovani, jer valjda nije mogla dokazati, da ona
posjeduje iskljuivo batinsko pravo iza Tvrtka Borovinia (R. 18., 117/). Slijedee
godine obratila se Milica ponovno na Dubrovane, da joj bar dadu potporu, ali i ovaj
put je odbie (4. augusta 1468.). Tek 7. februara 1469. dadoe joj 50 perpera
kirije za kuu Tvrtka Borovinia, u kojoj je stanovao sin Benka Restia. Poslije joj

davahu osim te kirije i polovicu prihoda Tvrtkovih zemalja u Novoj zemlji" (R. 21.,
125., 24. august 1471.). Ako Dubrovani Milici nisu odmah bezuvjetno izruili oe-
vinu, uinili su to jamano za to, jer je iza Tvrtka ostalo preih batinika, koji se ne
javie, a to je mogao biti samo sin. Sada, nakon vie od 30 godina, se taj sin pojav-
ljuje u domovini kao visoki turski dostojanstvenik i gospodar itave hercegove zemlje
pod imenom Sinanpae Borovinia.
Sinanpau, koji je do nedavna bio rumelijski beglerbeg, navijestio je 24. novembra
1503. u Dubrovniku njegov poklisar, koji je donio pismo njegovo, u kome izmegju
ostaloga javlja, da je u mletakog trgovca Andrije Gritti naruio neku robu i moli,
kada stigne, da ju slobodno propuste kroz Dubrovnik. Isti dan dodan je komisiji po-
klisarima, koji su s haraem imali poi na portu, nalog, da se, ako putem sretnu
novog sandaka krajinika, njemu poklone i da mu reknu, da je Dubrovanom velika
utjeha, to je on uzvien i doao im u susjedstvo ve radi dobra prijateljstva, to

ga je od starine imao Dubrovnik sa plemenitom kuom Borovinia i neka mu i on

bude zatitnikom i glavnim prijateljem. (L. e C. 17., 137.)
Kada je Sinanpaa stigao u svoj sandakat poslao je u ime pozdrava Dubrov-
anom poklisara svoga kancelara Vuka Balievia sa darovima, a Dubrovani
zakljuie poslati mu darove od 80 dukata i poklisarstvo s istim ceremonijelom, s kojim
je zakljueno 14. oktobra 1500. slati Mehmedbegu Obrenoviu a 20. juna 1497. Ahmed-
begu Vraneeviu.
Ovi poklisari bili su Ivko Sorkoevi i Bernardin Gueti, koji su imali poi u
Fou a u naputku od 1. augusta 1504. naloeno im je, da u svom pozdravnom govoru
izjave novom sandaku, kako Dubrovnik hvah bogu, to im je dao susjeda, kome se
radi pravednosti, ovjenosti i svih dobrih svojstva pronio glas po itavom svijetu.
(L. e C. 19., 18.0
U jesen 1504. polazio je Sinanbeg preko Brgata u Novi. im Dubrovani zaue za
tu njegovu namjeru, naumie pozdraviti ga sveanim poslanstvom na prolazu kroz dubro-
vako zemljite i izabrae etvericu plemia, koji su 24. novembra 1504. dobili nalog,
da idu u Konavlje i da tamo ekaju na Sinanbega im uju, da je ostavio Trebinje,
neka mu pogju u susret, neka ga pozdrave, veselei se dobru mu zdravlju i dolasku
i neka Dubrovnik preporue njegovoj ljubavi, zatiti i prijateljstvu. Putem neka ga
prate aste sve do Novoga. Pred Novi poslane su naroito ribarske barke, koje su
i

za vrijeme Sinanbegova boravka u Novom imale da njegovu sofru opskrbljuju ribom

(L. e C. 19., 38. 40.).
U januaru 1.^05. dolazio je Sinanbegov poklisar Ivan Grupkovi u posebnoj misiji
u Dubrovnik, o kojoj je vijee umoljenih raspravljalo, 16. januara a malo kasnije
poslan je Sinanbegu kao poklisar plemeniti mu, lovorom ovjenani pjesnik^ Petar
Meneti. Sudei po komisiji, koja mu je izdana 29. februara 1505.^), nije njegova

1) L. e C, 19. sv.
 446
misija bila osobito vana ali je spominjem radi osobe Menetieve, koji je megju dubro-
vakim humanistima svoje dobe bio na glasu.
Kako razabiremo iz pisma dragomana Skenderbega, to ga priopujemo na str. 128.
pod br. 145. premjeten je feinanbeg koncem godine 1506. u Smederevo.
Za svoje vlade bio je Sinanbeg velik prijatelj dubrovaki a to prijateljstvo nije
prekinuo ni onda, kada je postao smederevskim sandakom. U dubrovakim zapisni-
cima nalazimo mu i kasnije esto spomena. 15. maja 1507. doao mu je sluga Mustafa
u Dubrovnik, 19. oktobra 1512. boravio je tamo njegov poklisar Kurt. Sandak
smederevski Sinanbeg spominje se i 21. februara 1511. a 20. oktobra 1513. stigao
je od njega rijedak dar, puna vrea dunavske ribe morune (piscis in vno sacho).

Mehmebega Isabegovia^ novog sandaka krajinika, karakterie dragoman

Skenderbeg u spomenutom pismu ovako: tai sadani sandak Esebegovik
krotak je lovek, kako no za Sinanbega. Na nega da se neto vele ne
tratite i ne spenate, nego to mu je zakon od preganeh vrjemeni. S nim
je lasno. da znate." I to malo rijei je u doba, kada baki u turskoj
carevini postaje glavnim dravnikim naelom, najbolja pohvala dravniku.
Ovaj sandak bio je sin glasovitog Isabega Isabegovia, koji je pod imenom
Mehmed-Celebije bio gospodar Pavlovia zemlje (1466. 1468.)
Iza oeve smrti izgubismo mu trag a nakon 40 godina tek sretamo ga u Herce-
govini kao sandaka.
16. maja 1507. spominje se u dubrovakim zapisnicama Mehmedbeg Isabegovi
u savezu sa jednom kaznenom stvari. U Dubrovniku vodila se parnica protiv nekog
Gjurgja Komlovia i Stjepana uhvaeni, kako kradu dubrovake
Buraka, koji su
podanike te ih prodaju u tursko robstvo. Poto su ovi bili podanici Mehmedbegovi,
poslao je on svoga poklisara Husejna u Dubrovnik, da ih reklamira i da im on sudi
a Dubrovani predadoe zloince, zajedno sa istranim spisima, Husejnu. Da se i

ovako isto slubene akcije nisu obavljale bez obiajnih darova vidimo po tome, da
je Husejn donio od sandaka krajinika na dar dva komada veluta
auro", 4 komada zambelota, 4 serdade 4 pokrivke (hahenae), sve vrijedno 80 dukata
Jioribus de

a oni mu
Malo za
za to dadoe
tim, u

jesen
quodam hono
1507., poao
i

respectu"
je Mehmedbeg u
150 dukata.
Aziju na vojsku protiv
Sofiota a vratio se^ poto je Jahjapaa protjerao Siite iz Cezareje i prodro do Angore
u proljee godine 1508. kui u svoju krajinu. 11. marta spomenute godine zakljuilo
je vijee umoljenih, pismeno mu estitati sretan povratak i poslati mu poklisarstvo.

Dok su careve vojske vojevale, as sa manje a as sa vie sree, na dalekom

istoku, nije porta zaboravila ni na strateginu vanost zapadnih strana. Osmanlijskom
carstvu trebala je na obali jadranskog mora tvrda taka, sa koje bi moglo operirati
protivjsvog najopasnijeg neprijatelja, republike mletake, koja je bez ozbiljna supar-
nika gospodovala morem.
Ve prolu godinu (1507.) poelo se graditi skadarski grad a porta je taj posao
povjerila nekom bostandibai. Mi ovome bostandi-
to saznajemo po tome, da je

bai bio utekao rob te je doao u Dubrovnik, gdje ga uhvatie. Mehmedbeg Isakovi
zahtijevao je od Dubrovana, da toga roba poalju svezana njemu i on da e ga slati
bostandibai a poslao je u Dubrovnik Murata hodu, zastupnika novskog kadije, da

1) Jorga, Gesch. d. osm. Reichs, II., 256.

 447
u stvari intervenira. 7. augusta 1507. pristalo je vijee uraoljenih na tu molbu,
toj

ali pod uvjetom, da Murat hoda Dubrovanom potvrdi budetom zapisnik o preslu-
anju ovoga roba, nainjen dan prije u vijeu umoljenib (R. 30. 20'.).
Skadar raegjutim, po svom poloaju udaljen od mora, nije mogao nikako odgo-
varati strategickim zahtjevom pomorskog grada. Daleko zgodnija je toka bila grad
Novi u Draevi ci, dananji Katel Novi a neko vlasnitvo hercega Stjepana, gdje je
ovaj proveo iza bijega zadnje dane svoje i stisnuo oi. Tu je bilo starih kula, koje je

porta odluila, da se proire, opau zgodnijim bedemovima, da se tako Novi proiri

u tvrdi grad pod zatitom njegovih bedemova da se stvori turski trgovaki emporij,
i

koji e ses Dubrovnikom.

takmiti Ovaj veliki gragjevni plan poeo se izvagjati,
kada se je hercegovaki sandak Mehmedbeg Isakovi vratio sa vojne iz Azije a
gradnja povjerena je sandaku ,,de Cinganis" (ili de Zinganis"). Ovaj je u Dubrov-
ana zaiskao pomo pri toj gradnji a vijee umoljenib zakluilo je 24. juna 1508.,
ovlastiti kneza i malo vijee, da ponude prema carskoj zapovjedi tome sandaku za
plau brodove, koji e odvui u Novi drvo iz Neretve, to se tamo sijee i ostale
stvari, potrebne za gradnju novskoga grada. Tri dana poslije poslao je ovaj ciganski"
sandak sa carevim pismom kao poklisara vojvodu Halila, da u Dubrovniku uredi sve
potrebne poslove (R. 31., 26'., 27'.). Halil darovao je tom prilikom vijeu dva buzdo-
hana (hasdochana^^ ) od gvogja et vnam liabenam tritam^^ Po umama oko Neretve,
.

dananije Gabele, gdje je sada sve goli kr, sjekla se na brzu ruku japija i vozila
lagjama; do augusta prevela se na tri lagje u Novi a 2. augusta pregledalo je vijee
umoljenib raun za ovaj prevoz te je odredilo, da se Pauliu Marinoviu za njegovu
lagju quod est portate curruum 90", to jest koja moe ponijeti 90 kolnih tereta, plati

45 dukata, Kristoforu AUegreti za lagju od 85 kola 40 dukata a Marinu Periculi za

lagju od 75 kola 35 dukata. (R. 31., 38'.) Ovu sitnicu biljeim s toga, da se vidi,

kako se tonaa brodora u ono doba raunala na teretna kola a cijena za takva jedna
kola za put od Neretve do Novoga bila je od prilike dukata.
U doba, kada se zapoela gradnja Novoga, boravio je i sandak krajinik Mehmedbeg
Isabegovi u Novome, ali se tu razbolio a to je moda bilo uzrokom, da se gradnja nije
dovrila, jer se u daljnjim spisima sve do godine 1511. ne spominje nita o njoj.
Bolesni krajinik poslao molei da mu se alje lijenik,
je poklisara u Dubrovnik,
koji e ga viati; nu ovaj puta dubrovako vijee umoljenib
se desila rijetkost, te je

odbilo tu molbu, 9. septembra 1508., i to s razloga, jer su se oba dubrovaka lije-

nika-fizika ustruavala, da idu u Novi. Bolest Mehmedbegova ini se da je bila dugo-
trajna, jer prem mu je poetkom god. 1509., imenovan i doao nasljednik, ipak nije
ostavio svoga dosadanjeg sandakata a Dubrovani zakljuie 19. jula 1509., jer je
navodno jo u asti, poslati obini godinji dar od 100 dukata.

Daiitbeg, novi sandak krajinik, spominje se prvi puta 2. maja 1509. kada dubro-
vako vijee zakljui, poslati mu poklisare, da ga pozdrave. 8. juna poslae mu na

dar eera mirodija ( zucharum et res spectarte'^ ).

i

1. decembra 1509. bijae njegov sin, Mehmed elebija, u Dubrovniku, da se

lijei morho Frmicte'^ . To je prvi historiki spomen ovoj tekoj bolesti u Bosni.
Bolesnik mora, da je bio teko bolestan, obine darove nije predao osobno, nego
jer
kue, u kojoj je bio
ih poslao iz odsio. Darovi bili su dva ilima vrijedna 8 dukata,
komad crvena zambellota vrijedan 6 dukata, jedna pokrivka (hahena) vrijedna 2 dukata
i dva pladnja vrijedna 5 dukata.
 448
Kasumbeg, novi sandak-krajinik, stigao je u tono mjesto Fou poetkom godine
1510., jer mu
tamo 16. februara alju dubrovaki poklisari a dva dana poslije.
se

18. februara, stigoe i Kasumbegovi poklisari Vlatko jasakija^) i Karagjoz esnegjer

(= pincerna^^)^ da najave nastup dade novog krajinika. Ovaj je megjutim samo
nekoliko mjeseci vladao a zamijenio ga je

Mehmebeg Obrenovi^ po drugi puta hercegovaki sandak-krajinik, komu su

2. augusta 1510. poslani Stjepan Sorkoevi i Jaka Gunduli da ga pozdrave. 21. oktobra
1510. predadoe njegovi poklisari Dabrovanom upravo bogate darove: 2 kom. broka-
tela, vrijedna 26 dukata, 2 kom. crvena glatka veluta, vrijedna 12 dukata, 2 kom.
veluta figurana" bez zlata, vrijedna 20 dukata, 1 komad crna damaskina, vrijedan
8 dukata, i jedna camucha^^
Slijedee godine bavio se Mehmedbeg Obrenovi izgradnjom grada Novoga,
koja je bila zapela tri godine prije, te je, pozivajui se na nalog porte, pismeno zamolio
Dubrovane, da mu dadu lagje, koje e iz Neretve prevesti drvo u Novi, potrebno
za tu gragju a vijee umoljenih odobrilo je tu molbu 10. aprila 1511. Megjutim nije

ni njemu kao ni Mehmedbegu Isabegoviu bilo sugjeno, da dovri ovaj posao, jer je
ve 2. juna stigla od njega vijest u Dubrovnik, da po nalogu porte polazi na vojnu
i da je ostavio kao namjesnika, da upravlja sandakatom, novskog vojvodu Hasana.
Sa te vojne se Mehmedbeg Obrenovi nije vratio na svoje mjesto u Fou te ga poslije

nalazimo u asti skadarskog sandakabega (1515.).

Hasaiibeg Alibegovi-Mihalbegovi. Ovog sandaka-krajinika nalazimo u dubro-

vakim spisima pod dva imena Alibegovia i Mihalbegovia. Tumaiti emo to tako,
da je jedno ime oevo a drugo djedovo. Prema tome bio je on sin glasovitog Alibega
Mihalbegovia, srpskog gospodara, koji je 1459. iza osvojenja Smedereva postao san-
dakom novoustrojenog sandakata. Slijedeih godina taj je Alibeg provaljivao (1460./61.)
u Slavoniju, poharao Mitrovicu dopro ak do Futaka a 1463., kada je sultan Mehmed
i

Fatih osvajao Bosnu, bila mu

zadaa, da svojom vojskom krene od Vuitrna prema
je

Savi, da uva desno krilo careve vojske od eventualne navale sa strane ugarske. Brat
Alijin Skenderbeg odlikovao se branei 1464. Zvornik od navale i opsade ugarske.
Prema tome je Hasanbeg lan ugledne junake kue a pred njim je iao dobar glas.
Prvu vijest 0 njegovom imenovanju donio je 23. decembra 1511. Husejn, vojvoda
Rudina, koji ga najavljuje te priopuje, da ga on, dok ne dogje, zastupati. 20. marta e
1512. bio je u Dubrovniku poklisar mostarskog vojvode, da u Dubrovniku narui
legjen i bokal de auro fino^^ , kojim e darivati krajinika. 7. maja izabrano je poslan-
stvo, Natal Sarakovi i Jaketa Gunduli, koje je imalo poi s darovima, da mu se

pokloni a vratilo od vijea umoljenih dobilo apsolutorij, poto je u

se 5. juna te je

redu obavilo svoju misiju. U zapisniku sjednice od 7. maja zove se sandak-krajinik

imenom Alibegovi, u onome od 5. juna Mihalbegovi, a to je dokazom, da oba imena
idu istu osobu a ne moda dvije linosti, koje su jedna za drugom slijedili u asti
krajinikoj. spomenuto poslanstvo krenulo u Fou, doao je
Malo poslije, poto je

Hasanbegov kapidija u Dubrovnik te je 13. maja 1512. predao darove, to ih alje

njegov gospodar. U slijedeoj zimi bio je sandak-krajinik u Brusi (Prussia) u -
1 U originalnom dokumentu jasigia". Jasakja je neka vrst dvoranika, koji je nadzirao ceremonije a

kod sveanih prilika pazio na to, da narod ne dogje preblizu pai i da ne smeta prolaziti.
 449
vom taboru te se u januaru 1513. vratio u svoj stoni grad Fou a Dubrovani mu
13. januara estitae sretan povratak i poslae na dar riba u gelatini, mirodija^ voa
i konfitura. Prolazei iz Bruse kroz Carigrad, posjetie ga dubrovaki poklisari, koji
su donijeli amo hara, a on je upotrebio tu priliku, da pozajmi od njih novaca. Oni
se megjutim od tog zajma otkupie sa 2 dukata, to mu poklonie a naraunae vijeu
umoljenih, kada se vratie kui. (R., 23. juna 1513.) Jedva to se Hasanbeg Mihalbego-
vi vratio, umr'o je. Saznajemo to po zakljuku vijea umoljenih, prihvaenom 12. febru-
ara 1513., gdje se on spominje pokojnim" a poklisarima, koji imaju da idu s haraem
na portu te su usput imali i njemu predati godinji dar, nalae se, da taj dar predadu
novom sandaku, koji ima doi iz Anadola, ako ga putem sretnu.

Jo se jednom iza njegove smrti spominje Hasanbeg Mihalbegovi i to 28. aprila

1513. On je za ivota u Dubrovniku bio naruio, da mu se kupi vnum cauetimn de

cetenmo chermesino" te je za to poslao 1000 aspri u ime kapare. Sada je doao iz Foe
Vuk Balievi, da taj novac valjda u ime batinika reklamira te mu je 18. maja,
uz jamstvo Mihajla Pucia, i isplaen.

Mehmebeg Isalbegovl po drugi put sandak, premjeten je, kako je gore spo-
menuto, iz Anadola u Hercegovinu, a dok osobno dogje da preuzme vlast, imenovao
je vojvodu Rudina Musu svojim zastupnikom, to je ovaj javio Dubrovanima 13. marta
1513 ,
aljui uz to na ar 13 janjadi. Zapisnik, koji o tome u kome nala-
radi, je prvi,
zimo ime sandakatu Hercegovini".
Stigav Mehmedbeg u Skoplje u Novom Pazaru, posla u Dubrovnik svog kapidi-
bau sa darom skupocjena sukna u vrijednosti od 90 dukata a jer mu je tu stigla

zapovjed, da se vrati u Carigrad, povjeri upravu pokrajine istom kapidibai. Ovaj je

s povorkom od dvanajstorice sluga sveano predao sandakbegove darove na 21. aprila
1513. Mehmedbeg Isabegovi vratio se megjutim skoro sa porte te mu Dubrovani
12. jula 1513. mogoe poslati poslanstvo, koje e ga pozdraviti.
Mehmed Isabegovi bio je vrlo bogat ovjek a stekao je bogatstvo na taj nain,
da je mimo svoje funkcije sandake bio i trgovac. 0 njegovom bogatstvu saznajemo iz
jednog zapisnika od 15. oktobra 1513., u kome se raspravlja o jednom sandakovom
pismu, gdje se Dubrovanom javlja, da su mu utekla dva roba si mnngo blaga i moli,
da ih pohvataju i vrate. Megjutim ovi bjegunci nisu nagjeni u Dubrovniku. U isto

vrijeme proao je kroz Dubrovnik a putem u Italiju idov Angjelo (Angelus Ebreus)
valjda poslovogja ili ortak Mehmedbegov u trgovini, da tamo kupuje za 600 dukata
svile za svog gospodara. 22. oktobra 1513. vraao se s tom robom preko Dubrovnika
i na osnovu pisma Mehmedbegova zamolio, da mu popuste obiajnu provoznu carinu.
Dubrovako vijee odobrilo je tu molbu, ali je sigurnosti radi zakljuilo, da to in
bona forma^'^ pismeno saopi sandakbegu.
Shjedee godine, 1514., bio je Mehmedbeg Isabegovi odsutan od svoga sanda-
kata a zastupao ga je neki Hadija, od koga je knez Radi Bogainovi stigao kao
pokhsar u Dubrovnik, da vijeu javi o ovom interregnumu. (18. maj 1514.)

Skenderbeg Traneevi
tur.ska vrela zovu ga Ornosovi imenovan je na
mjesto svoga predasnika Mehmedbega 21. redepa 921. (= 1. oktobra 1515 8. oktobra )

stigao je poklisar njegovog kapidibae Hasana, imenom Elez, u Dubrovnik, da najavi

dolazak novoga krajinika u svoj sandakat a sam Skenderbeg^ jedva to je stigao,
krenuo je pod tvrdi grad Klis u Dalmaciji^ da ga osvoji. 8. abana poslao je tatara
 450
na portu sa vijesti, da je osvojio predgragje klisko i opsadom opasao grad. Megjutira
on sam nije bio kadar da osvoji tvrdoga Klisa. IG.abana dobio je i bosanski sandak
Junuzbeg zapovjed, da i on pogje pod Klis.
Uslijed ovoga ratovanja nisu Dubrovani mogli odmah poslati poklisare, da po-
zdrave svoga novoga susjeda a tek 18. decembra 1515. izabralo je vijee umoljenih
poklisare, koji su mu imali ponijeti obiajni pozdrav i darove, a poklisarima, koji su
malo poslije poli s haraem na portu, naloeno je u naputku od 6. februara 1516.,
da posjete Skenderbega i da mu predadu 100 dukata dara te da se zahvale, to je tako
lijepo primio prvanje poklisare. Tom prilikom imali su se aliti radi nekih nasilja a
osobito radi umorstva dvojice dubrovakih trgovaca, koji su poginuli u Gomiljanima i

zahtijevati pravdu, koja se hoe za takav zloin i koju je obeao.

Skenderbeg poslao je na to svog kapidibau Behrama u Dubrovnik, koji je
6 marta 1516. predao Dubrovanom kao sandakov dar jednu lijepu serdadu, iroku
8 arina, komad crvena zambellota, 1 luk, 1 bukliju jedan pokrovac. Iste godine i

doao je fermanom krajiniku Skenderbegu, da

sa porte tefterdar Sinanbeg sa carskim
po nalogu porte po Hercegovini sakupi 1000 ademi-oglana. 1516. pozajmie Dubrov-
ani Skenderbegu i ono 10.000 aspri, to ih potvrgjuje Skenderbeg, da ih je primio
dokumentom, to ga priopujemo pod br. 167. na str. 149.

Mustafabeg Bogojevi (Dautbegovi) bio je sin Dautbega Bogojevia, koji je

1502. postao baalarom (pasem) te mu Dubrovani 17. augusta reene godine kao
novom baalaru zakljuie poslati na dar dvije ae de conditione taciarum, que donan-
tur hassalartjs" (R. 29., 74.').
Prvi spomen Mustafabegu Bogojeviu kao novom hercegovakom sandaku nagjoh
poetkom god. 1517., 16. februara, u naputku poklisarima, koji su polazili da ponesu
hara caru Selimu, koji je bio na vojni u Egiptu. Njima je naloeno, da se poklone
Mustafabegu Dautbaiu (Bogojeviu), o kome se govori, da je imenovan novim kra-
jinikom i neka se vesele njegovom dolasku i spomenu staro prijateljstvo i dobrohotnost
njegova oca, koji je uvijek bio dobar prijatelj i zatitnik Dubrovnika. Ako ga ne nagju
u svom sandakatu, neka pogju u Skoplje, gdje e valjda biti na svom ifluku, koji
se nalazi dan hoda udaljen odanle. (L. e C. 19., 95'.)

23. februara 1517. ve je bio njegov ehaja Hajrudin, kao njegov zastupnik,
doao u Dubrovnik sa pismom svoga gospodara, da najavi njegovo imenovanje i pre-
dade bogate darove. Mustafabeg sam nije doao odmah u Hercegovinu, nego je ostao

jo u Seresu, gdje je do sada bio sandakom a u Hercegovinu poslao je svoga sina

Mahmudbega, da ga zastupa, dok uzmogne osobno preuzeti vladu.
Tek pod kraj ljeta ga nalazimo u Hercegovini a spominje se tamo u naputku,
izdanom dubrovakom poklisaru Marinu Zamanjoviu 10. septembra 1517., koji se
alje u Neretvu, da se pokloni sandaku Mustafabegu. Poklisaru naloeno je, da jai u
Neretvu do sela Dubrava blizu Poitelja, gdje e, kako se uje, doi i Mustafabeg sa
svojom svitom, da vidi most, to je nedavno sagragjen preko jedne rijeke, zvane
Vidovtica ili Bregava izmegj u Neretve (= Gabele) i Poitelja, jer je taj most^) on
sam dao sagraditi. Odavle nakanio je sandak da pohodi svoj ifluk^).

1) Taj most lo i danas postoji nedaleko Tasovia preko Bregave.

2) Kako saznajemo iz jednog zapisnika od 16. februara 1517, bili su ti ifluci Mustafabegovi dan
hoda daleko od Skoplja.
 451
Nastupiv vladu poslao je Mustafabeg Dubrovniku na dar etiri dilima procije-
njena na 13 dukata i 4 komada zambelota, procijenjena na 12 dukata. Kako iz drugih
zapisnika saznajemo, imao je Mustafabeg skoro doi u svoj sandakat i posjetiti Neretvu,
a Dubrovani izabrali su poklisare, koji su imali poi, da mu se tamo poklone. Megju-
tim se dolazak njegov oduljio a tek 11. marta 1518. izabrano je poslanstvo, koje je
polo da ga pozdravi. U dotinom zakljuku vijea umoljenih naroito se istie, da je

to prvo poslanstvo, to se alje Mustafabegu, sinu pokojnog Dautbae, attenta sua ahsentia,
gui fuit castris imjperatoris m partihm Egipti et Sirie multo tempore" . Mustafabeg je

prema tome sudjelovao u ratovima sultana Selima protiv Egipta i u Siriji.

Mira i dokolice u svome sandakatu nije se dugo nauio, jer ga par tjedana iza

toga zamjenjuje drugi sandak.

Azarai Hasim stigao ve u maju 1518. u Fou, jer Dubrovani ve 20. maja
izabrae poslanstvo, koje mu se imalo pokloniti i ponijeti darove, njemu i njegovoj
dvojici sinova, od kojih je jednome bilo ime Husejn elebija, kako saznajemo iz zapis-
nika od 18. decembra 1518. U to doba vladala je u Hercegovini velika glad i pokli-
sari ponesoe uza se svu hranu, koja im je za itavog puta trebovalo. Hasanpaa je

s toga kupovao u Dubrovana ita, da kako bilo doskoi oskudici.

Ovaj sandak nastavio je gradnju novske tvrgjave te je od Dubrovnika zaiskao
razne stvari, potrebne za gradnju a jer je u Bosni i Hercegovini u to doba bila osku-

dica hrane, molio je da mu se poalje na prodaju i ita. Vijee zakljuilo je 8. juna 1518.
poslati to, ali bojei se, da ne e dobiti za to novce, odluilo je poslati sa robom
trgovca, koji e to sandaku prodavati i zatraiti naplatu i ita i prevoza. Osim
toga dozvolilo je, da 8 zidara i 6 tesara pogju u Novi, da tamo rade oko gradnje
grada (R. 34., 260.'). 16. jula poslae Dubrovani u Novi na molbu sandakovu jo

nekoliko lagja (grippos), kamenja i druge stvari, sve na njegov troak (ib. 263.).
Kada se car Selim 28. jula 1518. nakon sjajnih pobjeda vratio iz Egipta u Cari-
grad, poslae mu Dubrovani poklisare, da estitaju na pobjedi a u naputku od 4. sep-

tembra naloeno im je, da se uvrate i Hasimpai (Chassum), koji se Dubrovanom

pokazuje dobrim prijateljem, koji e im dati pisma s preporukom, da im budu od koristi
na porti. (L. e C. 19.)

21. jula 1519. stigla je Dubrovanom vijest, da je Sulejman sin Selimov zasio na
prijesto i oni to odmah javie susjednom sandakbegu. Koncem ove godine bio
je Hasim-

paa na vojni u Crnoj Gori kako po jednoj biljeci od 11. januara 1520. raza-
te se,

biremo, vraao preko Konavalja kui.

Za svoga boravka u Novom imao je Hasimpaa razmirica sa novskim dizdarom.
Mora da su to bile zadjevice ozbiljne naravi, jer je porta naroito delegirala prizren-
skog sandaka Ahmedbega Krajinovia, da sudi o tim razmiricama.

5. Posljednja bosanska kraljica.

Kada
poginuo a kraljevina
kraljici Mari,
je posljednji
mu
keri despota Lazara,
prela na katoliku vjeru, bilo ime Jelena.
slabe tragove, koji nam
kralj
dola
bosanski
pod tursku
Stefan

iza rasula Bosne, ostae o zadnjoj

Tomaevi
vlast, nestalo je

kojoj je prije,
U
nego li je

svojoj knjizi Jajce" slijedio

1463. na
skoro traga
za volju svoga
sam donekle
bosanskoj kraljici: kako je
tragian nain
i

^
njegovoj eni

pala u ropstvo bana Pavla Sperania, kako je izbaviv se nastojala da proda relikvije
 452
sv. Luke Mletanom i kako dvije-tri godine iza pogibije Stekna Toma-
se trag njen
evia posve izgubio i uzalud svemu dosadanjem istraivanju nije polo za rukom,
nai ga. Zato me je upravo obradovalo, kada sam megju spisima, koje nagjoh u
dubrovakoj arhivi, naiao na dva pisma, to ih priopujem pod br. 92. i 99. na
str. 81., 87. ove publikacije. Tu se, 20 godina poslije nego kraljici izgubismo trag,
ova spominje svojim djevojakim imenom Jelena na dvoru sultanovu kao tuiteljica u
jednoj dosta zanimivoj parnici.
Sultan u pismu od 24, oktobra 1485. pie Dubrovanom, da mu je dola na
portu bosanska kraljica, ki despota Lazara, te se tuila na Dubrovane, da je

despot Gjurgj bio ostavio u gospode dubrovake na telige" (== u postavu) zlata i

oporuio, da se to nakon njegove smrti razdijeli njegovim sinovima. U to umre despot

i njen stric a i otac a njihovo imanje osta. Tek onda je poiskala njena tetka, carica
(Mara), dio svoga oca Grgura, 353 litre zlata, a Dubrovani ga isplatie, doim njoj ne

dadoe nita. Poto su presluani svjedoci posvjedoili, da je carici doista isplaen njen
dio, doim kraljici nije, zapovjeda car Dubrovanom, da isplate i ovoj oev dio u iz-
nosu od 353 S ovim pismom poslan je carski kapidija Kasum u Dubrovnik,
litre zlata.

da mu se predade reeno zlato ili, ako imadu koju rije protiv ove optube, da po-
alju na portu poklisare, koji e u toj stvari odgovarati.

U drugom pismu od 9. marta 1486. godine javlja sultan Dubrovanom osudu,

koju je izrekao na drugom roitu. U uvodu reasumira se prva tuba kraljiina, kako
je djed njen despot Gjurgj ostavio svoje blago u Dubrovana u postavu : zlato i srebro
i aspre i kov zlatni i srebrni", Od toga je njenog oca, despota Lazara, zapalo 353 litre

zlata, koje je on jo za svoga ivota iskao od Dubrovana, da mu vrate, ali oni to ne

dadoe. Kraljica je za to izvela svjedoke a car Bajazid poslao je svoga sklava s knji-
gom u Dubrovnik sa zapovjedi, da se to zlato plati ili da se alju ljudi na portu, koji
e se to odgovarati.
Dubrovani poslae poklisare na portu i ovi iznijee pismo despota Lazara, kojim
svjedoi, da je sam despot Gjurgj za svoga ivota uzeo vei dio svoga blaga a ostavio
u pokladu samo jo 200 litara zlata i odurisi", da se to razdijeli na tri dijela njegovim
sinovima Grguru, Stefanu i Lazaru a Lazar potvrgjuje u istom pismu, da su on i brat
mu Stefan taj njima pripadajui dio primili, tako da od toga u Dubrovniku nije nita
u pokladu ostalo.

Megjutim ustvrdi kraljica, da je ovo pismo krivotvoreno i car sabra nekoliko

dobrih i vjerovanih ljudi, koji znaju peat despotovu", i ovi izjavie, da taj peat nije

despotov. I car posla opet svoga sklava kapidiju Kasuma u Dubrovnik s ovom osu-
dom: da poalju na portu 2000 dukata a ako imadu u ovoj parnici jo koju rije,
neka opet polju na portu ovjeka, da se pri za tu stvar.
Toliko je sadraj ovog sultanovog pisma pisana 9. marta 1486., koje je stiglo
poetkom maja u Dubrovnik te je vijee umoljenih usvojilo 6. maja 1486. de donando

sclauo turcho, qui venit a porta pro facto jilie Lazari despoti valorem
centum viginti".
Osuda sadrana u tom pismu postaje to zanimivija, to sam megju onim starim
spisima naao i dokumenat, to ga dubrovaki poklisari iznijee na porti u dokaz, da
su despotu isplatili svu njegovu trabinu i koji su od porte pozvani vjetaci proglasili
falzifikatom. To pismo priopeno pod br. 10. na str. 13. je namira izdana 22. decembra
1457., kojom despot Lazar optima forma svjedoi, da su mu poslali po Damjanu Zunje-
viu (= Gjorgjiu) vas ostatak, to ga ide od oeve ostavtine. Time su mu uinili
 453
veliku uslugu a on im zahvaljuje, kao da su mu to poklonili. Javlja im, da je po
njihovoj elji poslao dva pisma pod visuom peatju, jedno svoje a drugo brata Ste-
Jana, mislei da je to dovoljno, a suvie jo alje i otvorenu knjigu pod visuom peatju,
koju nosi spomenuti Damjan te neka je zaiu od njega. Ovi dokumenti su izgubljeni,
ali pismo, s kojim su poslani, sauvano je pa i sam peat na njemu te je nesumnjivo
autentino.
Da je sultan Dubrovane ni krive ni dune osudio, da plate bosanskoj kraljici

2000 dukata, tome nije dokaz samo ovo pismo Lazarevo nego i mnogi zapisi u proto-
kolima dubrovakog vijea umoljenih, u kojima se raspravljalo o tome despotova blagu.
Kako je stvar dosta zanimiva, iznosim nekoje od vanijih zapisnika, koji se na to odnose.

4. marta 1454. Prima pars est de dando lihertatem domino rectori et eius paruo corisilio dandi ser

Pasquali de Sorgo residuum argenti a lb i, alias depositatum de argento dni. despoti, prout apparet per
scripturas superinde factaSj faeiente ipso ser Pasqucde qmetationem opportunam et ponendo apud dictam quie-

tationem literam dni. desjioti, quam ipse attulit. (. 14. 28'.)

30. novembra ]4)5. Prima pars est de declarando et speeificando in literis, que dirriguntur ad dnum.
despotum, quantitatem a^iri, dati ser. Damiano de Georgio, eius amhassiatori, vz. lihras quingentasnovem,

vnciam vnam et sachas qiunqiie. (R. 14. 234'.)

17. septembra 1457. Prima pars est de offerendo illustri dno. despoto Lazaro et Stephano eius fratri
duo tertia ipsis conting e^itia et spectantia de residuo depositi alias factiin commune nostrum
per olim eorum patrem, facientibus ipsis expeditorias communi nostro in ea forma, quam volet presens consilium.

Prima pars est, de faciendo tres, qui debeant ordinare et ordinatam in scriptis portare presenti consilio
formam priuilegij et editor iarum, quas vult dominium nostrum a suprascrij)to despoto Lazaro et Stiepano
eius fratre. (R. 15. 149'.)

12. novembra 1457. Prima pars est de dando ser Damiano lu. de Georgio, amhassiatori despoti
Lazari, duo tertia eius, quod restat in communi nostro deposito, alias in ipsum commune nostmm facto, "per

olim despotum Georgium, eius patrem, vz. partem, spectantem de ipso resto ipsi despoto Lazaro et partem,
spectantem Stiepano eius fratri. (R. 15. 172.)
13. novembra 1457. Prima p>nrs est de da.ndo libertatem domino rectori et suo minori consilio, ojferendi
ambassiatoribus Gregorij, fili/j olim desjioti Georgij, tertiam partem ipsi Gregorio contingentem de resto auri,
alias depositati incommune nostrum 'per dictiim olim despotum Georgium, dantibus ipsis originale priui-
l egium, per quod, commune nostrum est obligatum et facientibus scripturas et quietatio7ies ojiportunas. (R. 15. 173.)

22. no vembra 1457. Prima jjars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, expediendi
amianum de Georgio, ambassiatorem despoti Lazari, leuando denarios omnibus officijs et aliunde, prout
ipsis melius videbitur. (R. 15. 177.)
23. novembra 1457. Prima pars est de faciendo tres, qui debeant ordinare cum ser Damiano lu. de
Georgio scripturas et expeditorias opportunas p)fo resto depositorum, ipsi ser Damiano pro parte et tamquam
ambassiatori despoti Ijazari et Stiepani eius fratris et etiam ordinare literas, scribendas dicto despoto Tjazaro
et Stiej^ano et

diendi ser
26.
omnia portandi presenti
novembra 1457. Prima
amianum lu. de Georgio,
consilio.

pars est

ambassiatorem
(R. 15. 177'.)

de dando lihertatem dno. rectori

des2>oti T^a.zari, et sibi
et suo minori consilio,
dari duo tertia librarum ducentarum
-
auri, que restant in communi nostro de resto omnium despositorum, alias positorum in commune nostrum per
olim despotum Georgium, que duo tertia sjjectant ipsi despoto L^azaro et Stiepano eius fratri, faeiente ipso .ser

Damiano ambas.natore suprascripto expeditorias opportunas communi nostro. (R. 15. 179.)
28. novembra 1457. Prima pars est de dando tribus filiis olim despoti Georgij, vz. despoto Lazaro,
Gregorio et Stiepano, cuiUhet pro rata, lihras nouem auri pro resto, vz. quod restauit in commune nostro
quinque sachis, vz. de tribus sachis, alias datis ser Alouisio de Restis tamquam ambassiatori olim. desj)oti

Georgij et de duobus sachis vltimis, de quibus data est sua rata his diebus ambassiatoribus GregariJ et de
quibus, iuxta partes, his diebus captas, dari debent duo tertia ser Damiano lu. de Georgio ambassiatori de-sj)oti

Lazari et Stiepani eius fratris ita, quod dicte libre nouem intelligantur pro totali resto totius auri et omnium
et singulorum dejmsitorum, alias positorum in commune nostrum per dictum olim despotum Lazarum.
Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, dandi ser Damiano Lu. de
Georgio ambassiatori sup)rascripto libras sex, spectantes suprascriptis despoto Lazaro et Stiepano eius fratri de
lihris nouem, supascriptis auri, habente communi nostro a dicto ser Damiano cautelas opportunas pro dictis libris
sex auri, prout ipsis securum pro communi nostro videbitur et prout fuit arrengatum. (R. 15. 180.)

2
 454
Prima jmfs est de dando lihertatem duo. rectori et suo minori co7isilio, scrUjendi despota Lazaro et

Stiepano, eius fratri, de qaa'tititate ducatoriim, datorum ser Damiano lu. de Georgio, eorum amhassiatori pro
retractu auri. (ib. v^.).

8.marta 1458. Prima pars est de incidendo p)ouegliam depos itorum condam despotki et ita
incisam ipsam reponer e in loco r eliqui arum in seta. Maria. (R 15. 208.)
11. augusta 1459. Prima pars est de dando amhassiatori Gregorij, fiUj olini despoti Georgij, lihras
circa tres auri pro resto, spectante ip>so Gr eg orio de omnihus dep)ositis, que dictus olim despotus Georgius
depositavit alias in commune nostrum et pro resto et co m,p) leta r estitutione dictorum omnium depositorum,
facientihus ipsis amhassiatorihus communi nostro quietationes, expeditorias et scrij^turas ojjj^ortunas. (R. 16. 65.)

Osim ovih izvan svake sumnje autentinih zapisnika spomenuti je jo, da je u

Gundulievoj kronici'), koja je, kako sam se vrlo esto osvjedoio, napisana na osnovu
autentikih spomenika dubrovake arhive te se u njoj sadraju nebrojena regesta davno
ve izgubljenih spisa, napisano, kako je, 1457.2) Grgur, sin despotov sa sestrom caricom
Marom slao u Dubrovnik poklisare, jednog kalugjera i jednog laika, da zaiu oevo
blago. Putem su se ovi uvratili u hercega Stjepana i on im je svjetovao, neka ne iu
sav poklad, nego samo treinu, koja ih po zakonu ide, jer da se Dubrovani na nikoji
nain ne e dati sklonuti, da postupaju protiv svoje dunosti. Tako je bila zasluga
hercegova, da su ovi doista zahtijevali i dobili treinu poklada, koja je bila svojina

Grgurova. Ove podatke potvrgjuje skoro doslovno naputak izdan 28. novembra 1457.
poklisaru, poslanom vojvodi Isabegu, u kome se osim toga jo veli, da su poklisari Gjur-
gjevi i Marini Dubrovanom vratili i matice^' 0 tom pokladu. (Lett. e Comm. 16., 180 )

Tvrdnju bosanske kraljice, da despot Gjurgj za svoga ivota nije dirao u svoje
poklade, obara injenica, da je on po Paki Sorkoeviu 1454. digao ostatak bijela

srebra, dakle je u Dubrovniku u opini

samo zlata a slijedee godine podigao ostalo
je po svom poklisaru, Dubrovaninu Damjana Gjorgjiu 509 libara, 1 una i
5 aksaga zlata. Iza njegove smrti umr'o je 1455. u Smederevu
podigli su
njegove ostavtine njegova dva sina despot Lazar i knez Stefan, po poklisaru Damjanu
Zunjeviu Gjorgjiu a originalna povelja, kojom su Dubrovani u svoje doba potvrdili
primitak ovog depota, predana im je te je incidirana", to jest po obiaju tadanjeg
vremena anulirana na taj nain, da bi se na sredini unakrst makazama zareala i

onda je deponirana u riznici crkve svete Gospe Velike, gdje su Dubrovani sahranji-
vali svoje blago i najvanije dokumente.
Napokon je i Grgur 11. augusta 1459. primio tii libre zlata kao zadnji ostatak
njegova dijela i time je vas nekadanji poklad despota Gjurgja isplaen njegovim sino-
vima.
Osim ovih vijesti o bosanskoj kraljici Mari-Jeleni naao sam jo nekoliko o njoj,

to evo iznosim.
U junu 1474. imala je doi bosanska kraljica sa hercekinom od sv. Save, supru-
gom Vladisava Hercegovia u Dubrovnik a vijee umoljenih vijealo je 7. juna 1474.
o predlogu, da se obje gospogje, ako dogju u luku ili ako ostanu u Dubrovniku, poaste
jelom i prihvatilo je ovaj zakljuak:
Prima pars est de honorando reginam, que fidt Bosne, et ducissam sancti Sahe
et earum societatem si venient ad portum aut ad ciidtatem nostram in rebus cibariis."
(R. 22., 122.)
Malo kasnije, 25. juna 1474., prihvatilo je isto vijee slijedei zakljuak:

*) Izdanje Nadka Nodila 1893. U Scriptores U" zagrebake akademije, str. 348.
2) U kronici kriva godina 1455. Po Lett. e comm. di Lev. 16., 180., bilo je to u god. 1457.
 455
Prima pars est de dando lihertatem dno. rectorl et suo minori consilio, respondendi
regine Bosne se excusando, in casti quo petteret aliqu{d de rebus, quas ipsa dicit spectasse
Bosne."
Ovaj zakljuak shvatiemo, ako se sjetimo, da je bosanski kralj imao u Dubrov-
niku nopokretna imetka i to palau, koju su Dubrovani darovali bosanskim kralje-

vima a u Konavlima zemalja. Kako sam ve spomenuo u svojoj radnji o dubrovakim

spomenicima godine 1463. ^), kralj Matija Korvin reklamirao je iza osvojenja Jajca,
drei se pravnim nasljednikom bosanskog prijestola, taj imetak, ali su Dubrovani
onda oklijevali, da se to pitanje definitivno rijei moda ba obzirom na kraljicu,
kojoj bi pripadalo pravo uitka ovoga imetka. Sada, nakon 11 godina, kada je kra-
ljica osobno posjetila Dubrovnik, jamano je ona potaknula pitanje o kraljevoj ostav-
tini a vijee umoljenih dalo je rektoru i malom vijeu direktivu, ako bi ona zatraila
rijeenje toga pitanja, da se izvinjavaju, kako znadu.
Tri godine poslije, 27. juna 1477., imamo opet vijest o bosanskoj kraljici. Onda
je boravio poklisar njen imenom Abraam u Dubrovniku i zatraio ne zna se u
koju svrhu pomo. Predlog da se ta pomo dadne, odbijen je. (R. 23., 137.)
Zadnju vijest o bosanskoj kraljici nagjoh 32 godine iza rasula Bosne u naputku,
to je 24. januara 1495.. izdan dubrovakom poklisaru Martolici Restiu, koji je imao
da pogje sa haraem na portu.
Tu mu se nalae, ako bi ga na porti upitali za bosansku kraljicu ili za milo-
stinju, to je Dubrovani davaju crkvi sv. Mihajla u Jerusolimu, neka se uva, dati
odgovora i neka rekne, da o tome pitanju nije dobio nikaka naputka (Lett. e Comm.
17., 50.).
Iz ove dosta mrane biljeke razabiremo jedino to, da je zadnja bosanska kra-
ljica bila jo godine 1495. na ivotu.
I tu joj izgubih opet svaki daljnji trag!

6. Ahme paa HercegOTic.

Jedna od najzanimljivijih linosti dobe sloma bosanske kraljevine, refleks izginula
bosanskog srednjeg vijeka i nastupa osmanlijske ere bio je nesumnjivo najmlagji sin hercega
Stjepana Kosae, knez Stjepan, potonji glasoviti veliki vezir Ahmed-paa Hercegovi.
Mati mu bijae Barbara, udovica kneza Petra Kliskog, porijeklom srpska princeza,
a druga ena hercega Stjepana, kojom se ovaj vjenao godine 1455. uz veliko slavlje.
To je slavlje bilo to vee, to se u isto doba imao slaviti u kui hercegovoj trostruki
pir: hercegov i obaju mu sinova Vladisava i Vlatka. Vlatkov je pir megjutim odgogjen
i tako se slavio u isti dan pir oev i najstarijega mu sina Vladisava. Od marta do
maja 1455. puni su zapisnici vijea umoljenih o tim sjajnim svatovima, tu se vijea
o doeku mladih, o poslanstvu dubrovakom, koje e prisustvovati svadbi i estitati
mladima, o sjajnim darovima, to e ih u ime republike za ruka predati i t. d.

Godinu dana poslije nalazimo pod 13. maja 1456. u istom zapisnika ovu biljeku:
Prima pars est de dando lihertatem domino rectorl et suo minori consilio, respon-
dendi ambassiatori
Prima pars
in vno copertorio.
clierzeclii

est
Stiepani congratiilando
de donando nouo Jilio nato
et gaudendo de nouo
cherzecho Btiepano .
filio sibi nato.

100

^) Priopena u Glasniku zem. muzeja.

2*
 456

. Prima pars
G
Taj novorogjeni
pannis."
est de donando luanis Vlatcovich, amhassiatori cherczeg Stiepani

sin, iji je porod najavio kao herceg-ov poklisar vojvoda Ivani

Vlatkovi i koji je dobio na dar od Dubrovana skupocjenu pokrivku za beiku,
dobio je po ocu ime Stjepan.
0 njegovoj mladosti malo ta znamo. Mati mu je za rana umrla i herceg, prem
ve sijedi starac, doveo je treu enu Ceciliju iz Barlete, koja se sigurno nije mnogo
brinula za svoje pastore, a djetetu je bilo jedva 10 godina, kada mu je otac umro, te

ostade u svoga brata hercega Vlatka.

Kako je knez Stjepan Kosaa dospio u Carigrad te se tamo poturio, o tome
naa vrela ute, a turski historiari zabiljeie cijeli niz legenda. Jedna od tih veli,

da je sultan Mehmed II., osvajaju Bosnu (1463.), krenuo i na Hercegovinu, ali t^e

vratio Mahmud-pau (Opukovia) na Hercegovinu,

i poslao iji je kralj" (= herceg)
utekao u Frenke" (= u Dubrovnik, u istinu ali u Novi). Otale poslao je, da ublai
cara, svoga sina kao taoca sa bogatim darovima na portu, koja razdijeli Hercegovinu
na pola: gornju brdovitu Hercegovinu ostavi Hercegu, a donju rodnu zadri. Sin
se Hercegov na porti poturio, te dobi ime Ahmed i postade vremenom vezir.
Ovako pria Mir'at-ul-kjainat" (str. 387.), a za njime mnogi drugi turski kroniste.
Daleko romantinija je druga pria, koju nam je zabiljeio turski putnik Evhjai
elebija, opisujui osvojenje grada Mileeva.On tu pria ovo: Ovaj grad bio je stolica
hercegovakog kada je sultan Mehmed Fatih krenuo da zauzme Bosnu,
vilajeta, a
osvoji Ahmed Paa Hercegovi taj grad. 0 njemu piu grki pisci ovako: Ovaj grad
Mileevo uzeo je Ahmet paa Hercegovi. Dok se jo nije poturio, vjenao je ker
panjolskoga kraljo. Ugledav Ahmedbegov otac, ban hercegovaki, u branoj noi
djevojku, pomami se, te ne mogav se obuzdati, oskvrni ju. Njegov se sin od teke
muke tako rascvih, da je istu no sa trista konjanika poao iz ovog grada Mileeva
i doao u Uup, gdje nagje gaziju Fatiha. Ispriavi mu potanku, to se desilo, po-
turi se pred sultanovim ehom Akemsudinom i Mahmudpaom Hrvatom te mu nadje-
nue ime Ahmed. Isti dan uze od Fatiha 50.000 probrane vojske sa topova
i krene iz Uupa te stie do Mileeva, obsjedne ga i bijui topovima osvoji konano

grad a otac mu potajno pobjee. Ahmedbeg posla Fatihu po muzdedijii) gradske

kljueve. Pobjegav Ahmedbegov otac odavle, smjesti se blizu Dubrovnika u grad
imenom Blagaj i ostane tude. Kada je Fatih to douo, darova mu radostan grad Mile-
evo sa sandakom i jednim tugom i sabljom te mu porui: Sto god osvoji gradova
svoga oca, bie tvoji i ti e u njima vladati ^)."

Kako se vidi Evhjai elebija lokalizovao je tu jednu priu, koja je, kako se ini, dublje
ula u narod, te je refleks historikog obiteljskog razdora u kui hercegovoj. Pria veh,
da je herceg obeastio vlastitu snahu svoju, enu svoga sina, a ovaj Evlija'i elebija ga
identificira sa Stjepanom, da se osveti ocu, predao se Turcima, poturio i onda osvojio
oevu zemlju. Da ova pria, u koliko se tie osobe kneza Stjepana, nema osnova, najbolji je
dokaz to, da ovaj u doba kunog razdora u familiji hercegovoj jo nije bio ni na ivotu, a u
doba, kada je Mehmed Fatih osvajao Bosnu, bilo mu je tek sedam godina.
Razlog, zato ie knez Stefan ostavio domovinu, bie taj, da je u svojoj mladosti
bio pod rukom brata si Vlatka, a sva je prilika, da ovaj za rasprava kod diobe blaga

Koji nosi veselu vijest.

2) Po prijevodu Sejfudina Kemure.
 457
hercegova nije nesebino zastupao interese svoga malodobnog brata. Ogorenom radi
toga sama se od sebe namicala misao, da na porti trai svoje pravo, kao to su ga
na porti nala mnoga druga vlastela, koja su bilo u emu trpjela od koje krivine.
Ako se jo sjetimo, da je mati kneza Stjepana bila porijeklom srpska princeza,
a rodica carice Mare, onda je lahko razumljivo, da je ogoreni mladi poao u Cari-
grad pod okrilje svoje tetke, koja je na carskom dvoru igrala veliku ulogu. Upoznav
tu prilike, knez se Stefan poturio.
Istina, nestaica historikih podataka, koji bi razsvijetlili ovu tamnu fazu u ivotu
najmlagjega sina hercega Stjepana nuka nas, da dosadanje romantine prie, koje
obragjuju ovaj momenat, nadomjestimo tek hipotezom, a moda e tek budui arhi-
valni obreti pokazati, da li je ta hipoteza opravdana ili nije.

Karijera Ahmed-pae Hercegovia, kako je moemo rekonstruirati na osnovu

turskih historika i kroniara, bila je u turskoj slubi u kratko ova:
Prvi puta se spominje u turskim vrelima pod imenom Ahmeda, dakle kao
musliman, god. 1478., te je bio onda bajraktar. Temelj njegovoj sjajnoj karijeri poloen

je onim asom, kada mu je 1481. sultan Bajezid, koji je jedva zasio na prijesto dao
svoju ker Fatimu za enu i imenovao ga ujedno beglerbegom anadolskim a time mu
je kao carskom zetu, bar za ivota svoga punca, osiguran sjajan poloaj. Povjerenje,
to ga je Bajezid II. stavljao u svoga zeta, nije ga prevarilo, jer ve slijedee godine

mu je Ahmedbeg Hercegovi, poslan u Ta-il u Anadolu na brata careva, sultana

Dema, uinio veliku uslugu, natjerav Dema u bijeg, koji je prebjegao na otok
Rodos te se predao Johanitom, koji ga poslije poslae u ^).
U prvom egipatskom ratu, u kome je Ahmedbeg nekoliko puta sudjelovao, nije
bio osobite sree. 1485. osvojio je karamanski beglerbeg Karagjoz-paa Tarzos i Adanu,
ali Misirci naskoro osvojie oba grada, a Ahmedbeg, poslan slijedee godine (1486.) u
Misir, nije uspio da vrati oba grada. Glasoviti historik Hadi Kalfa, kojega Turci zovu
Catib-Celebijom, biljei dapae u svom Takvim-ul-tevarih"u, da je Ahmedbeg Herce-
govi slijedee godine 1487. (= 892.), kada se na Cabi pokazala velika kuga, dopao
ropstva u boju sa Ctrakizima, ali poto je sultan misirski odluio da zaite od porte
mir, pustio je Ahmedbega na slobodu, a ovaj, vrativ se u Carigrad, postao je kapudan-
baom, to jest vrhovnim zapovjednikom mornarice.
Slijedee godine 1488. (= 893.) naregjeno mu je, da pogje svojim brodovljem u
Skenderiju (Aleksandriju), da pomogne seraskeru Alipai uguiti bunu, a dvije godine
poslije (895.) poao je po drugi put u Misir, da pomogne Skenderbegu Mihalbegoviu,
kajsarijskom (cezarejskom) sandaku, uguiti bunu.
Vrativ se u Carigrad, imenovan je iste godine po drugi puta anadolskim begler-
begom. 902. (==: 1496.) postao je, kako Catib-Celebija pie, prvi puta velikim vezirom 2)

Haikat-ul-vuzerA, Amea Taiba Omauovia.

2) Eadi pregleda dajem ovdje listu velikih vezira, koji su vladali u doba, u koje je Ahmedpaa
Hercegovi ivio.

Davupaa 888. 902.

Ahmedpaa Hercegovi, prvi put 902. 903.
Ibrahimpaa 903. 905.
Mesibpaa 905. 907.
Haim Alipasa 907.- 909.
Ahmedpaa Hercegovi, drugi put 909. 912.
 458
na mjesto Davudpae, a slijedee godine svrgnut je sa vezirstva bez poznate krivnje
i postade opet kapudanpaom, te je poslan u Inebaht, gdje je osvojio nekoliko
vilajeta.

1503. (= 909.) postade po drugi put velikim vezirom na mjesto Hadim Alipae
ali je opet nakon 3 godine svrgnut, te postade opet kapudanom, a zamijenio ga je u
vezirstvu opet Hadim Alipaa, osniva krasne Alipaine damije u Sarajevu, gdje je

i zakopan.
1510. (= 917.) bio je Ahmedpasa opet velikim vezirom, a kada je car Bajezid,
osjeajui smrt blizu, htio da razdijeli svoju carevinu megja oba sina: Ahmedu prijesto,
a Selimu Smederevo, ustao je Ahmedpasa Hercegovi u vijeu 17. muharrema 916.,
te se odluno zauzeo za Selima, a njegovom uplivu ima se ponajvie pripisati, da je

Selim 7. safera 918. (= 1512.) proglaen carem.

Sultan Selim oduio se Ahmedpai za tu uslugu time, da ga je, zasjednuv na
prijesto, imenovao vehkim vezirom na mjesto Koda Mustafapae.
1514. bio je Ahmedpasa kao vojskovogja u istom perzijskom ratu. o kome smo
priopili jedan carev izvjetaj. On se dodue ponio junaki, ali poto je u vojsci
zavladao nered, te se ova u tugjoj zemlji poela buniti, na svoju ruku etovati i

pljakati, upisalo se to u grijeh Ahmedpai Hercegoviu i njegovom imenjaku Ahmed-

pai Arnautu plemena Dukadinova, te su oba svrgnuta, jedan s vezirstva, drugi sa
zapovjednitva.
Kada je sultan Selim 1516. (= 922.) poao na Arape, imao je Ahmedbeg Her-
cegovi da uva Brusu, a malo iza toga je umr'o. Iza sebe ostavio je kao svoj vakuf
Ahmedpainu damiju u zatonu kraj Stambola, a do nje musafirhanu, imaret i jedan
han.
Iza sebe ostavio je i dva sina: Mustafabega i Alibega Hercegovia ^).

Mi emo ovaj kratak ivotopis Ahmedbega Hercegovia upotpuniti sa ono malo

pouzdanih historikih podataka, to ih nalazimo u zapisnicima dubrovake arhive i
tako bar dobiti malo vri skelet, oko koga e historiar moi grupirati plastinu
gragju nekritikih turskih hronografa.
Prva nam je zadaa, bar sublizu ustanoviti doba, kada se je hercegov najmlagji
sin, knez Stjepan, poturio. Pod ovim mu imenom
spomen u zadnji puta nalazimo
godini 1471., u kojoj prema naim dokumentima br. 29. i 30. (str. 31., 32.), potvr-
se,

gjuje, da je sa svojim bratom hercegom Vlatkom primio ostatak oevine, a prvi puta

carev logofet Ibrahim, delegiran od ^

ga nalazimo pod imenom Ahmeda Hercegovia god. 1474. u fermanu, to ga je donio
da izmegju Ahmeda Hercegovia i brata mu
hercega Vlatka provede djelidbu imetka (br. 41., str. 40.). Bie, da se knez Stjepan
malo prije ovoga doba poturio, jer je Dubrovanima njegovo tursko ime jo neobino

Hadim Alipaa 912. 917.

Ahmed paa Hercegovi, trei put 917. (samo 5 mjeseci).
Koda Mustafapaa 917., pogubljen 918.
Ahmedpaa Hercegovi, etvrti put 918. 920.
Hadim Sinanpaa 920. 923., (poginuo u Misiru).
Junuzpaa 923. (pogubljen).
Pir Mehmedpaa 923. 926.
^) Podatke, na kojima se osniva ovaj prikaz ivota Ahmedbegova, izvadio mi je iz turskih vrela

g. ejh Sejfudin Kemura te mu ovdje na tome trudu toplo zahvaljujem.

 459
te ga u odnosnim zapisnicima vijea umoljenili zovu jo uvijek imenom Stjepana
(R. 22., 152'., 155.).
Ime Ahmedovo nalazimo u zapisnicima vijea umoljenih tek 19. februara 1477.
Njega tu Dubrovani jo ne zovu prezimenom Hercegovia, koje se poslije redovito
upotrebljava, nego rek'bi, da se posve sigurno ustanovi identitet, zovu ga filius olim
cherzecM Btiepani^^ . Ahmet poslao je u to doba svoga poklisara Ibrahima, da od Dub-
rovana ite dio konavoskog dohotka, to ga Dubrovani tu eufemistiki zovu hono-
rantia^' Dubrovani, od kada im je Sandalj ustupio Konavlje, redovito plaali
i koji su
kao godinji danak u iznosu od 500 perpera. Iza hercegove smrti batinili su taj
danak njegovi nasljednici, a Ahmed, dorasao do pune dobe navrio je sada 21.
godinu
jamano je po Ibrahimu zahtijevao treinu toga dohotka kao naljedstvo
iza oca. Dubrovani isplatie Ibrahimu tu treinu i darovae Ahmedovu poklisaru na
dar sukna za 20 perpera. (R. 23 93'.)
Od sele plaaju Dubrovani redovito taj dohodak, kojemu je bio rok 3. augusta
svake godine, Ahmedbegu, a kada je on bio veliki vezir, alju ga obino sa haraem
na portu.
U novembru iste godine doao je carski sklav u Dubrovnik, da neto uredi u
stvari Zivana Pripinovia i taj je imao da 1^81 neki nalog, koji
Ahmed-bega, ali se ticao

u dotinom zapisniku oznaeno, o emu se tu radilo. (Ibid, 23., 180'.)

nije poblie

Kada je sultan Bajezid II., punac Ahmedov, zasio na prijesto, porasao je naravski
i ugled Ahmedov u Dubrovniku, te mu Dubrovani 13. januara 1485. odluie
poslati po poklisarima, koji e
poi na portu, na dar dvije srebrne ae. Darovi u
srebrnom posugju imadu u ono doba stanovito znaenje; jer prvi danak, to ga Dub-

rovani obeae sultanu Muratu, sastojao se u srebrnom sugju, poslije, kada je taj
danak povien i promijenjen u novani hara, slali su Dubrovani opet svake godine
na portu uz hara i srebrna sugja i to samo caru, veziru, baalarima i urumelijskom
beglerbegu i tefterdaru. Ako su oni isti dar dvije tace slali i Ahmedbegu
Hercegoviu, to je dokazom, da se on na stepenici svoje karijere uspeo vrlo visoko,
te su ga Dubrovani usporegjivali sa baalarima.
Do skora postao je Ahmedbeg Dubrovanom vrlo neugodan. 14. aprila 1488.
pisao je sultan Bajezid II. ferman^ to ga priopajemo pod br, 104., na str. 92.
naih spomenika. Tu se veli, da je stari" herceg (Stefan) ostavio u Dubrovniku
na predavak" svoje imanje, a od toga da ima jo 18.000 dukata. Ahmedbeg Herce-
govi je nekoliko puta taj novac od njih zahtijevao i Dubrovani mu ga ne dadoe,
pa ih za to poziva, da poalju ljude, koji e se za to na porti' suditi.

Ovo pismo moralo je na Dubrovane djelovati kao grom iz vedra neba, a bilo
im je tim neugodnije, to su radi ostavtine hercegove i prije pretrpili sto jada:
sek\ estar kralja Matije Korvina, dugotrajne rasprave i razmirice sa hercegom Vlatkom,
koji je zastupao i brata si Stjepana, protest republike mletake, koja je zastupala
interes Vladisaya i napokon konana isplata itavoga poklada, o emu su se uvali
svi dokumenti; a sada, kada vie ni aspre o tom pokladu nije bilo u dubrovakom
komunu, ustaje najmlagji sin Hercegov Ahmedbeg, te ie ogromnu svotu od 18.000
dukata.
Ovo nije bio prvi pokus, da se od Dubrovana istisne novaca. Ve god. 1477.
stigao je carev ferman od 21. maja, to ga donosimo prema transkripciji, koja se
sauvala u Tradiizioni de fermani etG^% te je u njoj valjda prepisa zamijenio ime
Ahmedovo sa Ajaz".
 460
Car tu javlja Dubrovcanom, da mu se potuio verni i poteni sluga" Ajaz
(= Ahmed), da mu je otac ostavio 18.000 dukata, ali Dubrovani ne htjedoe, da mu
to plate, nego govorahu, da su 9000 dali za duu hercegovu" a 9000 kralju ungar-
skomu" i nalae im ako iznagju, da je tako, kako veli on", da te novce donesu na
vrata carstva" (br. 53., str. 47.).
Vijee umoljenih zakljuilo je onda, 29. novembra 1477. odgovoriti sklavu, koji
je doao radi te stvari i ujedno pisati Ahmedu (R. 23. 1800, a ini se, da je uslijed
toga stvar zaspala.
Dubrovani su za to i sada mogli u prvi mali misliti, da je to tek novi pokus
porte, da iz bogatog Dubrovnika tom shvaanju moglo ih
istisne po koji dukat, a u
je uvrstiti i vlastoruno pismo Ahmedbega Hercegovia, koje je valjda stiglo u isto

doba u Dubrovnik kao i ferman, te ga priopujemo pod br. 105. na str. 93., u kojem
on sam priznaje, da su s njegovim znanjem isplatili oev imetak bratu njegovu, u
njihovim rukama da je oev testamenat i oni znati, kako se, kad ih car ,.pri-e e
tegne na svjedobu" potruditi za nj, kao to se i on potruditi za njih. e
Car dao je Dubrovanom 5 mjeseci roka, da polju ^^veldla" ^ koji e se radi te
stvari suditi, ali rok je proao, a oni ne poslae, nego tek kada su slali slijedei
hara. Ovi poklisari ponijeli su prema zakljuku vijea umoljenih od 29. januara 1489.
na portu pisma Vlatka i brata mu Stjepana sa njihovim visuim peatima, u kojim
potvrgjuju svojim potpisima i potpisima izvanjskih svjedoka, da su primili vas svoj
dio oevine, a uz to ponijeli su i pismo Hamzabegovo i drugih svjedoka, da u Dubrovana
nije od te ostavtine nita preostalo. (R. 26. 5'.)

Ali kada su ovi poklisari stigli na portu, nije tamo bilo Ahmedbega, jer je dobio

timar u Kalipolju i poao onamo, pa tako nije bilo mogue da se ova rasprava sada
provede. Zato je sultan fermanom od 4. aprila 1489. (br. 106., str. 93.) zapovjedio,
da Dubrovani slijedee godine, kada polju hara, s poklisari poalju i svoje zastup-
nike, koji e na sudu cdgovarati na tubu Ahmedbegovu.
Megjutim ova je rasprava sve do godine 1493. mirovala a onda je iznova
ponovljena.
8. januara 1493. nalazimo u vijeu umoljenih predlog, koji je iao za tim, da
se sa Ahmedbegom uini nagodba. Vijee ovlastilo je svoje poklisare, koji su imali
poi na portu, da mu ponude 1000 dukata, ako odustane od svojih zahtjeva pa 'da
mu Dubrovani ne budu nita vie duni (R. 27., 17.). 12. januara odobrilo je vijee
dapae i formular namire, koju bi Ahmedbeg imao potpisati, ako prihvati ponudu
Dubrovana (ib. 18'.)
Megjutim dubrovaki poklisari Natal Sarakovi i Nikulin Gunduli, koji su poli
s haraem na portu, ne nagjoe Ahmeda u Carigradu, jer je on bio u Anadolu. Za to

potraie od republike naputak, to e uiniti u toj stvari i dobie instrukciju, pisanu

20. maja 1493. 0, s kojom im se nalae, da uznastoje dobiti od porte dozvolu, da pogju
u Anadol i da se tamo s Ahmedbegom mirnim putem nagode a njemu da ponude
2000 dukata, ako odustane od svake daljnje trabine. Kad dogju pred Ahmedbega, neka
se ponize pred njime, neka ga sjete staroga prijateljstva, to je uvijek postojalo izmegju
Dubrovnika i njegovih pregja i neka mu razloe neosnovanost njegovih zahtjeva. Ako
bi im polo za rukom, neka zaitu od Ahmedbega otvoreno pismo o sklopljenoj nagodbi,

koje neka potvrdi kaziasker.

1) Lett. e Comm. di Levante. 17. 6'. 7'.

 Ako porta nebi na to pristala, ve bi zahtijevala, da se stave na sud, neka ne odu
na sud, van na silu, a ako budu osugjeni, neka, upirui se na dokumente, protestiraju
pred samim carem i baalarima.
Megjutim dobili su poklisari zapovjed od porte, da idu u Anadol u Brusu, da se
tamo pred kadijom brusanskim pru. Ali oni se prema svome naputku ne stavie na
sud te kadija zato osudi in contumaciam", da Dubrovnik plati Ahmedbegu ne
18.000 dukata, kako je isprva iskao, nego dvostruku svotu. Na tu vijest poslae
Dubrovani svojim poklisarima u Carigradu Simuna Bunia, da im bude na pomoi u toj

tekoj parnici a u naputku od 5 augusta 1493. naloie im, neka zamole Dautpau,
velikog vezira, baalare i Skenderpau, da im se smiluju i pomognu, da stvar dogje
ili pred portu ili barem pred koji drugi sud.
Ahmedbega neka nude za nagodbu 2000 ^5000 dukata a Dautpai neka obeaju
500 dukata, ako sklone Ahmedbega, da pristane na ovu nagodbu. Na kraju se nalae,
neka se ponize i placu koliko mogu, samo da se stvar to povoljnije rijei

Dubrovani, koji su inae svoje poklisarske komisije rada kitili poslovicama i

epigramima, zaboravili su ovaj put na onu :

Qui timide rogat docet ^).

dubrovakih poklisara tek je uspjelo uplivom Dautpainim isposlovati
Trojici
dozvolu, da pogju u Anadol pred samog Ahmedbega da se tamo nagode s njime. i

Zato im vijee 13. oktobra 1493. naloilo, da zomole od Dautpae i ostalih baalara
je

a osobito od blagog^' Skenderpae preporuke i da pogju u Anadol. Poto im je Daut-

paa natuknuo, da e
moi doi do nagodbe, ako ponude bar 5000 dukata, ovlastilo ih
je vijee umoljenih da ponude i 6000 a najvie 10.000 dukata i to plativo u godinjim

obrocima od 1000 2000 dukata. Jo im se daje ovaj znaajan savjet: Nel
cum Aghmatbassa tignereti modo, se poreti, de parlar cum lui solo, da lui a voi,
lingua no str a, perche piu familiarmente poreti
^
parlar^' a u tom razgovoru neka ga
sjete one klauzule u hercegovu testamentu, koja glasi: ,jGonte Stephano et la parte sua
recommando a Vlatcho sopra V sua!'^^)
Ova jedna reenica daje nam klju itavoj nerazumljivoj raspravi: herceg Vlatko,
ovlaten oevim testamentom da podie i dio brata si Stefana, dignuo je novce, a
Stjepan
sada Ahmedbeg
ostav praznih ruku, traio je regres u Dubrovana
Na osnovu ovoga naputka dolo je do nagodbe izraegju Ahmedbega i trojice
dubrovakih poklisara. 30. decembra 1493. javie ovi pismom pisanim in Seclea", da
Ahmed da odustane od svake daljnje trabine, ako mu DuiDrovani plate
pristaje na to,

10.000 dukata. To pismo bilo je ve 13. februara 1494. u Dubrovniku, jer je vijee
umoljenih taj dan zakljuilo
2000 dukata kao predujam za prvi obrok odplate
poslati
a 21. februara odluiloje, ovlastiti svoje poklisare, da tamo nagju u zajam jo 1000
dukata da namire 3000 kao prvi obrok. Slijedei dan napisan je naputak, kojim se
odobrava, da se Ahmedu ponudi, ako od svake daljnje trabine odustane, svega 10 000
dukata i da mu
se plati odmah 3000 dukata a ostatak u tri godinja obroka
to tako,
i dva po 2 a zadnji po 3000 dukata. Ako Ahmedbeg ni na to nebi pristao, neka
to

se vrate u Carigrad, neka trae u Dautpae savjeta a na porti milosrgja Caru se alje !

istodobno na dar etiri srebrna pladnja*).

1) Lett. e Comm. di Lev. 12. 13'.- 15'.

Glosa na uvezu jedne sveske Libri Rogatorum XV. vijeka.
3) L. e C. d. L. 17. 19. 21.
Lett. e Comm. di Lev. 17. 29'.~31'.
 462
Ako su se Dubrovani veselili, da je parnica svrena, prevarili su se, jer i ovdje
je bilo Fini alterius mali gradus est futuri!"'^)
Sve ove rtve ostae uzaludne a dubrovaki poklisari vratie se, nakon to su se
dulje od godinu dana muili u Carigradu i Anadolu, da izvijeste vijee o svom neuspjehu.
20. augusta 1494. dan je Nikulinu Gunduliu^ koji je opet poslan radi ove stvari
u Carigrad naputak, koji zvui kao prava elegija: Nalae mu se, neka se potui na
porti, da su Dubrovani ogoreni, zavili se u crno, svi u plau, jer vide, da im ne
pomae ni vijerna sluba ni ogromni hara; ne hasne im ni povelje, ne hasni posluh !

Oni su vas oinji dio isplatili Ahmedu, on im je sam poveljom potvrdio, da ga je

primio a sada govori neistinu, da je poklad opet ostavio u njih u pohranu. Tu su
njegovu tvrdnju oni uvijek pobijali, ali bez uspjeha. U svojoj su nevolji pristali i na
to, da mu plate, ni krivi ni duni, 10.000 dukata, poslali su u to ime dapae 2000 a
1000 uzeli u zajam, pristali su dapae i na to, da na prvi obrok plate 5000 dukata,
novac da uzmu u idova na zajam, a ostalo da plate u dva roka, pa ni to nije koristilo.

Ahmedbeg sada izvodi krive svjedoke, da dokae, kako je navodno svoju oevinu
deponirao u Dubrovniku, a oni nikada nisu ni primali niti izdavali ikaka poklada bez
povelje. Ako je zbilja predao poklad, neka pokae povelju!
Neka se tui Nikulin na porti, da se Ahmedbeg nije acao ni zarobiti poklisare,
koji su donijeli carski hara na portu, ne bi li tako prisilio Dubrovnik, da mu plati,

to ie.

Jo se nalae Nikulinu da na porti skloni baalare, da pristanu na to, da se dade

Ahmedbegu sada 3000 dukata u gotovom a 2000 u robi a ostatak u dva godinja
obroka, a o nagodbi neka zahtijeva, da se naine isprave u asker-kadije i u brusanskog
kadije uz uvjet, da se sekvestrirani poklisari oslobode. Ako bi ga porta slala u Anadol,
neka tamo nikako ne ide,da Ahmedbeg njega ne zarobi^). i

se
Ovaj put

alje 5000
je dolo
obrok 5000 dukata a slijedee godine opet
dukata
konano do zakljuka i to tako, da Dubrovani

u Carigrad quos
.
oportet
17. augusta vijealo
nos soluere Aghmethasse
se
plate za prvi
o tome, da
j)ro recto

vexationum, quas nohis dedit pro deposito paterno^' a u komisiji od 2. oktobra 149).
poklisaru Frani Puciu nalazimo i stavku, kojom mu se povjerava, da Ahmedbai predade
jo 5000 dukata kao ostatak njegove trabine^).
Za itave ove etirigodinje parnice obustavili su Dubrovani Ahmedbegu plaanje
njegovog dijela konavoskog dohotka, kako su to obustavili i bratu mu Vlatku, kada
je bio s njima u neprijateljskom odnoaju a tek u januaru 1496., kada je poklisar imao

poi s haraem na portu, ponio je 192 dukata da ih predade Ahmedbegu u ime njegovoga
dijela ovoga dohotka, zaostala u etiri zadnje godine*). Ovaj pokHsar ima se i Ahmed-

begu pokloniti kao novoimenovanom veziru te mu predati kao poasni dar 200 dukata.
Raunajui vrijeme, to je trebalo da iz Carigrada stigne vijest o imenovanju Ahmedbegovu
vezirom u Dubrovnik, moemo zakljuiti, da je on imenovan ve u decembru 1495.
3. januara 1498. zakljuilo je vijee umoljenih, poslati po poklisarima, koji su
imali poi na portu, osim obina dara jo 200 dukata tamquam hassalario seu vizerio"

a to e rei, da je Ahmed jo bio u vezirstvu; osim toga ponio je poklisar 150 dukata
u ime trogodinjeg konavoskog dohotka. (R. 2^^. 66.)

1) Glosa na uvezu jedne sveske Libr. rogator.

2) Lett. e Comm. di Lev. 17. 40. i dalje.

) Lett. e Comm. di Lev. 17. 58'.

*) Lett. e Comm. di Lev. 17. 79'.

 463 -

U bratued Ahmedbegov Bala Ilercegovi, sin

novembru godine 1499. htio je

brata mu Vladislava, doi u Dubrovnik, ali mu Dubrovani ne dozvolie toga, neg(j

mu je malo vijee, da ga umiri, poklonilo aspri (R. 28. 173.) a Dabrovani bojei
se, da bi to Bala javio svome stricu, naloie naputkom od 13. januara 1500. svome

poklisaru, koji e
poi s haraem na portu, neka kae Ahmedbegu, da je Bala dolazio
u Dubrovnik, ali ga oni radi nepogode vremena" ne mogoe dostojno primiti
niti mu dadoe zatraena zajma. Bala je otiao posve nezadovoljan, a ako se za to

pismeno potui svome stricu, neka poklisar brani Dubrovnik, da mu ova objeda ne
nakodi 1).
Da je Ahmedpaa Hercegovi, prem nije vie bio aktivni veliki vezir, u politici

osmanlijskog carstva igrao dalje veliku ulogu, dokazuje nam naputak poklisarima na porti
od 20. juna 1501.2). Tu se nalae poklisarstvu, da Ahmedpau zamole, neka bi izvjea,
to ih Dubrovani alju o dogagjajima u kranskim zemljama ostala tajna, jer da se

o tome ita prouje, kodilo bi im to veoma u kranskom svijetu, bilo bi im opasno,

a moglo bi im prouzrokovati i propast, od k^je car ne bi imao nikakove koristi. Iz
ove vijesti vidimo dvoje: ponosna dubrovaka vlastela nijesu se acala u kranskim
zemljama provagjati pijunau, da o rezultatima njenim obavijeste portu, a adresa preko
Ahmedpae Hercegovia. U nooj seriji spomenika
koje se te vijesti slahu, bilo je ime
ima nekoliko dokumenata, koji se odnose na ta izvjea (br. 135., str. 121.; br. 149.,
str. 134.; br. 155., str. 138.; br. 157., str. 139.), a porta u tim pismima bilo hvali
Dubrovane za te vijesti, bilo ie nove izvjetaje. Izvjea, to ih Dubrovani slahu na
portu, nisumegjutim uvijek odgovarala oekivanjima, a Dubrovani jamano su mnogo
i zauivali. Zato su poklisarima, koji su 1503. polazili na portu,
toga, to su znali dali
naputak, u sluaju te ih tko na porti ukori, da rijetko alju vijesti s ovih strana, da
se ispriaju time, da Dubrovnik na portu samo onda vijesti, ako ima pouzdanih,
alje
a ako ove nijesu pouzdane, voli ne slati ih, nego da ih na porti dre nepromiljenim i
lahkoumnim (lezeri). (L. e 0. 17. 136.)
Ime Ahmedpaino nalazim u godini 1505. u savezu sa slijedeim dogagjajem:
u bezistanu u Sofiji, gdje je sjedilo mnogo dubrovakih trgovaca, dogodila se kragja a
megju ukradenim predmetima bili su i novci, koji su bili vlasnitvo Ahmetpae
Hercegovia. Poto se nije naao krivac, odsugjeni su svi trgovci po sredovjenom
obiaju, da solidarno naknade tetu a 23. januara 1505. izabralo je vijee umoljenih
tri takozvana officiales avaree" , koji su imali taj namet rasporezati na svu robu,
imetak i vlasnitvo svih trgovaca dubrovakih u Sofiji, bili oni duanom u bezistenu
ili izvan njega. (R. 30. 8'.)

U proljee godine 1509. postao je Ahmetpaa vezirom sa dva tuga. To saznajemo

iz zapisnika sjednice vijea umoljenih od 25. juna, koje je raspravljal o raunu i

trokovniku poklisara Savina Menetia i Stjepana Sorkoevia, koji su se netom
vratili s porte. U ovom se trokovniku nalazi stavka od 18 dukata, to su ih potro-
ili za dar de argento, confectionibus et cera alha^' , kojim su darivali Ahmedbega, kada
je kao de duahus doao u Carigrad te su ga prvi puta
posjetili.

odobrilo,
vizerius turijs"
Vijee je ovaj samovoljni dar svojih poklisara izninmo
iz Galipolja
hac vie tantum"
ali pod uvjetom, da poklisari ovu stavku svoga rauna zakletvom potvrde.

(R. 31., 123.)

1) Lett. e Comm., di Lev. 17., 92'.

2) Ibid. 100.
 464
13. augusta 1509. bijae u Dubrovniku pokb'sar Ahmetpae, sandaka galipolj-
skoga, da Dubrovane pozove na jednu veliku islamsku slavu u kui Ahmetpainoj
na sunet njegovih sinova.
Na ovaj
ponovio, zakljuie, darovati
tauit
poziv kao da

ad celebrandum circumGissionem jiliorum''^ (R. 31., 176.)

se Dubrovani ne

.
odazvae, a
100 dukata Ahmetpai qu{ superioribus diebus nos
kada ga je Alimetpaa
-
0 treem imenovanju Ahmetpainom za velikog vezira stigla je prva vijest
poetkom oktobra 1510. a vijee zakljuilo je poslati mu kao svome protektoru a sada
baalaru, koji je netom na novo imenovan na tu ast, 100 dukata, to ih poklisari e
ponijeti, kada sa haraem pogju na portu. (R. 31., 251.)

Pod datumom 21. marta 1513. naao sam biljeku, da su Dubrovani poslali
naroito u Mletke, da tamo narue za 1200 dukata skupocjena sukna, namijenjena Ahmet-
pai na dar, ali nisam naao, zato mu se darivao taj nada sve bogati dar. Moda je
to tek naruba Ahmetpaina, koji je s time naumio darivati mladoga cara, sultana
Selima.
Kada je Ahmetpaa po etvrti puta postao vezirom, vijealo je vijee umoljenih
14. novembra 1515. ^ donando Aghmatbasse Cherzegouich bassalario ad presens porte
per oratores nostros". (R. 33., 235.)
Ovdje emo zavriti naa regesta, koja mogu posluiti, da se upotpuni ivotopis
ovjeka, rogjena Bonjaka, koji je na porti imao ne samo velik ugled, nego i odluan
upliv. Spomenuti emo samo jo to, da Ahmetpaa u s^om orijentalnom sjaju i ras-
koju nije zaboravio na sve veze, koje su ga neko vezale uz domovinu. Na njegovu
dvoru ivljahu i nekoliko njegovih zemljaka: Grgur Desisali, koji je 26. juna 1492.
bio kao njegov poklisar u Dubrovniku i Radi Bogainovi, kome darovae Dubrov-
ani 2500 aspri, kada je po Ahmedpainoj posaobini doao u Dubrovnik (1. februara
1501.).
Da je on i kuma, Dubrovanina Andriju Sorkoevia ^) imao uza se, to
svoga
saznajemo iz jednog naputka, izdana 26. januara 1502. dubrovakim pokHsarima,
koji su imali da nose hara, u kome se ovaj zove Ahmetpainim compare" te se
veli, da je u njega sluio ^).
Ahmetpaa umr'o je u poetku godine 1519. Zakljuujem to iz naputka, dana
16. februara dubrovakom imao poi sa poklisarem, u koji je haraem na portu,

kojem se Ahmetpaa Hercegovi zove pokojnim (olim^'). U tome naputku nalae se

poklisarem Stjepku Sorkoeviu i Niki Buniu, da predadu sinovima pokojnog
Ahmetpae 144 dukata i to u ime konavoskog dohotka za iduu godinu 48 dukata a
96 dukata za dvije predidue godine, koji su lane vraeni. Ako bi nali kojeg od
sinova osobno, nalae im se, neka ga posjete i neka nastoje sprijateljiti se s njima
spominjui im staro prijateljstvo oevo i njegovih predastnika, koji su uvijek bili

dobri i tijesni prijatelji sa Dubrovnikom i njegovi zatitnici.

Ti sinovi, koji naslijedie iza oca konavoski dohodak, bili su Alibeg i Mustaj-
beg Hercegovi, a u naoj zbirci imamo dvije namirnice o ovom dohotku, jedna od
god. . 955. a druga ak od god. 984. (br. 179., 180.). Prema tome su Dubrovani
taj dohodak redovito isplaivali eto ve etvrtomu koljenu kue Kosaine^).

To je isti Andruko Sorkoevi, koji je bio zvritelj testamenta gosta Radina.

2) Lett. e Comm. di Lev. 17. 106'.

3) Prvi koji je dobivao taj danak bio je Sandalj, po njemu Herceg Stjepan, po ovome Ahmedpaa
i sada sinovi njegovi
 465
Za Alibega Hercegovia znade se, da je bio za vlade sultana Sulejmana Velikoga
na porti kapidibaa (nadkomornik), poslije sandak u Rumeliji, ali je radi kostobolje

morao poi u Misir, da se lijei. Tu je umr'o u dosta mladim godinama. Bio je na

glasu kao pjesnik-liriar, koji je pjevao pod pseudonimom Sirija". Njegov ivot i
pjesniki rad obraditi ruka vjetija ovoj zadai ^). e

7. Dodatci nekim naim dokumentima.

Br. 1. U savezu sa dolaskom careva verna vlastelina" Karaa i s njegovom
misijom jesu i ovi zakljuci vijea umoljenih

12. augusta 1430. Prima pa,rs est de dando lihertatem dno. rectori et suo paruo consilio, 2^'fouide'ndi
de domo vna pro habitatione istius Teucri huc de proximo venturi p>rout eis meliiis videbitur. (R. 4. 216.)

Prima pars est de dando lihertatem dno. rectori et suo comilio, prouidendi de IIII<^1' nohilihus, qui

debeant cortizare Teucrum venturum, prout eis melius videbitur. (ib. 216'.)

15. augusta 1430. Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consllio, respondendi
littere Teucri ambassiatoris. (. 4. 218.)
9. septembra 1430. Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo paruo consilio, respondendi
et ornate se excusandi ambassiatori teucro, quod stare debeamus prout stamus et vtraque pars vz. nostra et

Radosaui non audeat nec debeat alteram partem offendere vilo modo vel forma et hoc vsque ad festum natiuitatis
dni nostri Yhu Xpi proxime futuri.
11. septembra 1430. Prima ^^ars est de dando dicto ambassiatori teucro duc. auri trecentos sexaginta
in denarijs et rebus secundum dno rectori et suo paruo consilio videbitur. (R. 4. 232.)

Br. 3. 0 Alibegovu dolasku u Dubrovnik i o njegovoj zadai nalazimo ove zapise:

21. juli 1431. Prima p)ars est de honorando Alibeg teucrum huc venturum in faciendo erpensam
prout alijs hactenus factum est per manus offcialium nostrorum. (R. V. 23.)
Prima pars est, quod ipse Alibeg allogiari et hospitari debeat in domo voiuode Sandagl. (ib.)
22. juli 1431. Prima pars est de mittendo bregentinum, qui estin aqua et vnam barcham AUbech
ad Slanum et duos nobilibus nostris, qui sunt ellecti ad cortizandum ipsum Alli.

25. juli 1431. Prima pars est de requirendo et rogando pulcro modo Alibeg subassam, quod hic,

penes nos, remanere debeat, quo2isque raponsum habitum fuerit ah imperatore Teucrorum et nichilominu'i

mittere velit vnum suis de meliorihus cum oratore nostro ad ipsum imperatorem et eidem domino imjjeratori
parte sua circa materiam opportune scribere et cum eo, quod ab ipso habitum fuerit, venire ad consilium
rogatorum. (R. 5. 26'.)
26. juli 1431. Prima p>ars est de dando libertatem dno. rectori et eius minori consilio, respondendi
Alibeg pro itu et recessu suo et pro eo, quod hahet agere et operari tam in Trebigna, quo iturus est, quam
in via ad portam imperatoris Teucri, quando illuc appulsus fuerat et dandi sibi vnum cv nostris, qui i])si

ostendat contratam Tribigne et aliarum. zuparum, nobis concessarum.

Prima pars est de donando eidem subasse Alibeg in totum, scilicet ipsi suhasse, duc. auri sexcentos.
{^l. 5. 27'.)

Prima pars est, quod domimis rector cum suo minori consilio possit promittere siue promissionem facere
vltrascripto Alibeg subasse, si ipse personaliter fuerit et venerit ad dandum et dederit ipse nobis possessionem
zuparum et castri Clohuch., nobis concessorum per imperatorem teucrum., habita per nos pacijica possessione
ipsorum, ducatos auri mille quingentos (R. 5. 28.)
Prima pars est, quod ser Petrus de Lucari, orator noster, p)rescolari debeat in Pritina Alibeg subassam,
si id voluerit ipse Alibeg (ib. 28.)
27. jula 1431. Prima i^cifs est, quod die crastina ad maius consilium, quod erit, voari debeat Alibeg
subassa vt sedeat nobiscum. (R. 5. 30'.)

Br. 4. Jagup (=Jakub) bio je i nekoliko tjedana prije toga kao poklisar base
romanijskog u Dubrovniku, to svjedoi ova biljeka:

^) Dr. Safetbeg Baagi u svojo] jo netampanoj radnji o Bonjacima, koji su se odlikovali kao
turski pjesmici.
 466
31. maja 1431. Prima pars est de firmando literam, srriptam hasse teucro Romanie, lectam in
consilio.

Prima pars est de donando Aguh ambaxiatorl hasse feiiert Romanle vnam petiam panni veronensis
et dncatos auri decem. (R. 8. 12'.)

Br. 5. i 6. Kletvenice, to ih iznosimo u ova dva dokumenta, najvaniji su aktovi

u naoj zbirci pa je zato potrebno za njihovo razumijevanje i tumaenje iznijeti bar
najvanije rasprave, koje su se u dubrovakom vijeu o tome raspravljale.
Vaniji su ovi zakljuci:
22. septembra 1441. Prima pars est de eundo ad maius eonsilium pro leuando libertatem, dandam
(I (im 1710 rectori et eius minori consilio rum consilio rogatorum, quod possint tractare et firmare pacta et accordinm
( um imperatore magno Tiircorum et hassa liomanie et alijs siiis viserijs et consiliarijs, in honorando predicinm
imperator em et dictos dominos bassam., viserios et consiliarios omni anno donis et honoribiis et amhaxiatis a

diicatis mille auri inferius, prout ipsi domino rectori et dicto suo consilio ac consilio rogatorum melius videbitur
cum clausulis, capAtidis et solemnitatibus op)portunis. Et lioc pro redimendos nostros mercatores, existentes in

iurisdictionibus dicti imperatoris Turcorum cum suis (!) mercantijs et auere ac pro franchicijs et libertatibus

nb eo imperatore obtinendis, In possendo mercantizare et trajicare Ubere et secure per queque territoria
Turcorum et pro conseruatione status Ragusii . . . (R. 8. 50.)

Na margini: Libertas pro honorando magnum Turcum et suos viserios. Sacramentum pacis.

4. decembra 1441. Prima pars est de eundo ad maius eonsilium ) leuando libertatem, dandam
domino rectori et eius minori consilio cum consilio rogatorum, per quam annuatim expendere possint de denariis

nostri comunis vsque ducat. COCC auri idtra ducatos mille, expendendos vigore partis maioris consilij capte
in maiori consilio sub.XXIII. mensis septembris j)roxime preteriti, in honorando imperatorem Turchorum et
dominos bassam, viserios et consiliarios suos omni anno cum donis et ambaxiatis et pro franchicijs et libertatibus,
ab ipso imperatore obtinendis. (R. 8. 70'.)

Na margini: Libertas accipienda a maiori consilio pro duc. CCGC, expe7idendis ad portam.
16. marta 1442. Prima pars est de accipiendo pro albergo nuncii imperatoris, ad nos venientts, vnam
his duabus dom^bus vz. aut illam Stiepani aut illam vay. luanis Paulonich.
Prima piars est de acceptando domum vay. luanis.
Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et eius paruo consilio, faciendi expensam grossorum
trium, singulo die pro quolibet capite personarum, quas secum duxerit dictus ambaxiator et similiter grossos
tres pro singulo die et quolibet equo, quem secum habuerit cum hoc, quod si officiales, ad hoc deputati, minus
exj)enderint, id quod superfuerit, restitui debeat comuni nostro. (R. 8. 104'.)

19. marta 1442. Prima pars est de induciando super franchationem ser Nicole de Goze et Petri de
Primo ambaxiatorum nostrorum, qui fuerunt ad imperatorem Turchorum et facto sup)er eorum exposite
amba.stiaie.
Post p)randium. Prima pars est de acceptando poueglias, impetratas ab imperatore Turchorum per nostros
ambaxiatores et lectas in presenti consilio.

Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, possendi expendere singulo die
). decem pro exp)ensis oris, faciendis ambaxiatoribus impieratoris Teucrorum, donec stabunt Bagusio, non
obstante parte superinde cap>te.
Prima pars est, quod in iuramento prestando Alibegh, ambaxiatori imperatoris Turcorum, si contentabitur,
dominus rector cum dicto minoi'i consilio facere debeat dictum iuramentum et si non erit contentus de dicto

domino rectore et suo minori consilio, de reducendo et reportando ad eonsilium rogatorum, quod eonsilium rogatorum
prestare debeat id iuramentum. (R. 8. 106'.)
21. marta 1442. Prima p)ars est de acceptando et affirmando vnam duabus poueglis, factis super
sacramento, faciendo Alibegh, ambaxiatori suprascripto, in p)resenti consilio. (R. 8. 107.)
Prima jjars est de accep>tQ7ido et firmando j^ouegliam sacramenti viagnam, in qua incluvus est tenor
jmueglie imperatoris Turchorum,, lectam in presenti consilio. (R. 8. 107'.)

28. marta 1442. Prima p)ars est de donando suprascripto Alibegh et canzellario grecho, qui cum eo venit.

Sa. pars est de eundo ad maius eonsilium, pro dando libertatem suprascripto d. rectori et minori consilio
cum consilio rogatorum, donandi suprascrijjtis a ducatis quingentis infra in illis rebus et per illum modum
et formam, de quibus ipsi d. rectori et suo consilio cum predicto consilio rogatorum videbitur.
Prima 2^tt7's est de dando libei'tatem dno. rectori et eius paruo consilio, loquendi Alibech Turcho
et impetrando, vt de Bagusio scribat in opportuna forma in Sclauonia et Arta in omnibus' locis, vbi opus

fuerit, pro pace facta et etiam pro liberatione mercatorum nostrorum et auere eorum. (R. 8. 110'.)
 467
31. marta 1442. Frima jmrs est de dando lihertatem dno. rertori et eius parno ronsilio , donandi
suprascripto Alihecho in illis rebus^ de quibus sihi videhitur ducat. quingentos et suprascriplo ]>imitrio cancellario

greco duc. auri centum.

Prima 2)ars est de dando lihertatem dno. rectori et eius paruo consilio, essendi ad oollofpiium mm
Alibech Turcho et se agrauandi valde super famtilo, qm verberaint figuram virginis Marie Maioris et rogare,
vt vellit punire illum. (R. 8. 111.)

Br. 9. (str. 13.). Ovo pismo, koje sam datirao poslije 1454." ide sigurno u
godinu 1468. Razloge, iz kojih to zakljuujem, razloio sam u poglavlju o vrhbosanskim
sandacima, govorei o bolesti Isabegovoj u drugoj periodi njegove vladavine.
Da Mehmed elebija zbilja sin Isabegov tomu sam iznio tamo dokaze, a da
se
ocu, odgovara
je

on u sahu na margini zove

turskom obiaju, da su pojedinci
hm Ishah^' a ne
i

volili zvati
ha" ^

se
dakle
po djedu
po djedu a ne po
ako je bio
slavan ovjek i osniva plemena, nego li, to je obiajnije bivalo, po ocu.
Br. 11. 13. (str. 15. 17.). Kako razabiremo iz dva dokumenta od godine 1442.
(br. 5. i 6.) Dubrovani se obvezae slati caru svake godine poklisara sa darom" od
1000 dukata u srebrenom sugju. Taj dar slali su oni slijedeih godina sve dok despotu
Gjorgji Brankoviu nije pomou junaka Sibinjanina Janka vraen njegov dio Srbije.
Dubrovani, zaslijepljeni sjajnim uspjehom ovoga junaka, miljahu, da je turska pogibao
za sva vremena minula. Porta je preko Isabega Ishakovia (v. o.) 1446. prvi put opome-
nula Dubrovane, da alju taj danak, ali ovaj puta im je pomoglo mito i tako je prolo

vie od deset godina a Dubrovani porti ne plaaju danka, tek od potrebe alju

susjednim turskim vojvodama i sandacima darove. 1457. urgirao je Isabeg po carevu

nalogu Dubrovane, da plaaju danak a za njime stajala je na okupu velika vojska,

0 kojoj su dolazili zli glasovi u Dubrovnik. I Dubrovani moradoe se odluiti, da pla-
ajui danak odvrate sa sebe oluju. Poto je ali ove godine u Bosni i Dubrovniku
harala silna kuga, nijesu mogli slati poklisare na portu odmah, nego tek slijedee
godine odaslani su Paladin Gunduli i Paladin Lukarevi, koji se u naim dokumen-
tima spominju, na portu, da nose darove i da ublae njen gnjev.
Naputak, to im ga je dalo vijee umoljenih, sauvan je jo danas u 16. knjizi
zbirke Lettere e Commissioni di Levante na str. 190. 194. Tu im se nalae, da se
najprije uvrate vojvodi neka zamole od njega preporuku,
zapadnih strana Isabegu i

koja e
im biti na pomoi na porti. Kada dogju na portu, neka ponude svake godine
kao poasni dar srebrna sugja u vrijednosti od 300 dukata a svake tree poklisara,
a ako to bude malo, iioka makari neka reknu, da je Dubrovnik
pristanu na 600 dukata
siromaan grad, koji e moi
nasmoi. Ako im baalari uzvrate,
jedva i toliko
da su oni carevu ocu Muratu donosili prije vei dar, neka opet istaknu svoje sadanje
siromatvo. U ostalom Muratu su davali 1000 dukata godinjeg dara, jer ih je oprostio
carine u zemlji, otetoj despotu Gjurgju, a kada mu je zemlju vratio, sam ih je oprostio od
davanja dara i svake druge obveze. U dokaz tome nose uza se carska pisma, koja
neka pokau.
Da im posao bolje uspije, nalae im se, neka na samu govore sa vezirom Angje-
loviem i neka mu ponude 200 dukata, a onda neka govore i s drugim vezirom
ali da Angjelovi ne sazna

budu na pomoi.
i neka i
ponude 50 100 dukata, da im oba ^

Ako dogje do sporazuma s portom, neka zaitu o tome tri povelje, jednu tursku,
jednu grku i jednu slovjensku i neka car o tome u isto vrijeme obavijesti i bosan-
skog kralja. Na kraju ovlauju se poklisari, da pristanu i na godinji dar od 1000 dukata
1 nalae im se, da na dvoru posjete caricu Maru i kneza Grgura, sina despota Gjurgja-
 468
Ovi poklisari stigli su 8. maja 1458. u Suboticu na Resavi, gdje su nali basu
Angjelovia. Ovaj im je pravio potekoa, htio je da obavi sve sam, pozivajui se na
to, da je za to od cara ovlaten a za uslugu zahtijevao je za se dar od 1500 dukata.
Megjutira je uspjelo poklisarima isposlovati, da ih je pustio pred cara, koji im je dao
ona gore spomenuta dva dokumenta, s kojima se obvezuju plaati godinji dar od
1500 dukata.
Spomenuti je, da je koncept za povelju sultanovu nainjen u Dubrovniku te su

ga poklisari ponijeli sobom a na porti je valjda promijenjena svota i stavka, kojom se

obvezuju Dubrovani, slati svake godine mjesto svake tree, kako su prvobitno htjeli,

poklisare.
Na povratku uvratili su se oba poklisara, kako saznajemo iz dok. br. 12., opet
Isabegu.
Dubrovake kronike biljee, da je god. 1458. danak povien na 5000 dukata,
megjutim, kako vidjesmo povien je ovaj puta dar od 1000 dukata, to su ga davali
neko Muratu na 1500 dukata. U naoj zbirci to potvrgjuje namira br. 11. za godinu
1458. a za slijedeu godinu namira od 7. novembra 1459. (br. 14., str. 17.). Da su
oni plaali ak i god. 1465. samo 1500 dukata, to posvjedouje na dokumenat br. 20.
(st. 23.).

Prvi put nalazimo, da je danak iznosio 5000 dukata u godini 1468. (br. 24.) i

1469. (br. 27.) a znaajno je, da se i u ova oba dokumenta taj danak jo uvijek
zove eufemistikim imenom dara, a ne haraem.
Uzrok ovomu povienju bio je po kronisti Gunduliu taj, da je porta reklamirala,
da se danci, to ih Dubrovani plaahu u ime stonskog, svetodmitarskog konavoskog i

dohotka bosanskom kralju

godinje svega 2500 perpera, koji se od osvojenja Bosne
ni jesu nikome plaali, imadu za ovo pet godina naplatiti porti a to je iznosilo 3500
dukata a sa dosadanjim darom" od 1500 svega 5000 dukata za god. 1468. Slijedee
godine nastojali su Dubrovani, da im se taj hara snizi na 3000 ili bar na 4000, ali ^

im ta elja nije ispunjena. (R. 20., 290.)

15. maja 1471., dakle malo iza provale Hasanbegove u Konavlje, kada su dubro-
vaki poklisari loko Buni, Nika Palmoti, Vlahua i Nika Kabui na porti ishodili
oslobogjenje konavoskog robija (br. 32., str. 33.) zapovjedio je Sultan Mehmed II., da
za slijedeu godinu plate 9300 dukata a dalje po 10.000. Namiru vrhu 9000 dukata
za godinu 1471. priopio je Mikloi (str. 514.) a mi priopujemo nekoliko njih vrhu
10 000 (.br. 47., str. 43 br. 50., str. 45. i br. 55., str. 46.).
;

Na osnovu dokumenta, izdana 2. marta 1478. (br. 55., str. 48.), obvezae se
Dubrovani za od 2 na 5 Vo Povienu carinu za same Dubrovane snizio opet
to, to je

na 2^0 plaati 12.500 dukata haraa a sultan zapovjedio je ve 28. februara 1478.
krajiniku Sulejmanbegu, da im odnimi" tu carinu i naknadi, to je suvie uzeto od
1. decembra do sada (br. 57., str 50.). Namira za 12.500 dukata haraa za slijedeu,
1479. godinu priopena je pod br. 60., str. 52.
1480. povisio je sultan Mehmed II. hara na 15.000 dukata (br. 65., 66., 67.,
str. 57. 60.), ali je sultan Bajazid II., kada je zasio na prijesto i Dubrovanom po-
tvrdio povlastice, snizio ga opet na 12.500 (22. novembra 1481., br. 71., str. 63).
Br. 2t3. str. 26. Gunduli u nastavku Restieve kronike i) pie o ovim knjigama
slijedee: Haveva gia estate il Grande Signore mandato con lettere sue Scandro Sclavo

Izdao Nodilo u Scriptores" zagreb. akademije II., str. 378.

 469

parte d{
sione,

Avicenna
:^)
alla repuhhlica,

e I
,
al quale

'espositiom
fu risposto

di
prese'tiza di giadlcl etc. Doinando U Sclavo da

medico del Gran Signore^ alcuni libri, attinenti alla sua profes-
Nicolo Florentino sopra V Avicenna, Glosa di
Tadeo sopra V istesso] delli
Mar silio
quali lihri la
sopra etc. e 4'^ d^ esso

repuhlica fece
procuratione mando con Marino di Giure Missita.
e glie li

Prema tome moe se rekonstruirati u pismu posve korumpirani i skraeni naslov

ovih knjiga.
Br. 26. Prije isplate dohotka Brailova prihvatilo je vijea umoljenih >)vaj zakljuak:
10. januara 1469. Prima j^ars est de induciundo ad dandum denar-ios, Uli qui petit vti sitcre^sar

Braili Te^salouicJi et interim offerendo rationem, eam petentibus. (R. 20. 113.)

Br. 28.^ 29., 30. (str. 30. 32.). 0 ovoj konanoj isplati poklada, zaostala jo
u dubrovakom komunu, raspravljalo se u vie sjednica vijea umoljenih. (R. sv.

20. 261. id.) Najvaniji momenti bili su u kratko ovo: 17. aprila 1470. zakljueno je,

poslati kojeg Dubrovana sa poklisarom vojvode Hamze hercegu Vlatku ; 10. jula 1470.
zakljuilo se, isplatiti Stjepanu, sinu pokojnog hercega Stjepana, 4000 dukata, koji su
njegov dio Sandaljeve ostavtine od 12.000 dukata, ako on naini namiru i dobavi
ako je nagje obveznicu, to su je dali Dubrovani za taj poklad ; 21. jula 1470.
ustanovljen je koncept potvrde, to e herceg Vlatko i brat mu Stjepan izdati Dubrov-
anom, kada im izrue novac. Po taj novac doli su osobno herceg Vlatko i knez
Stjepan do sv. Jakova nie Ploa dubrovaka plemia u
a novac su im predala tri

prisutnosti carevog sklava Alibega, poklisara bosanskoga sandaka Ajazbega Mehmeda

i hercegovakog krajinika Hamzabega Hajradina te brata Alibegova Smajla. Tu je
26. jula 1470. Dubrovanom o tome izdana potvrda Alibegova, koju donosimo pod br. 29.

Br. 31.
7. januara
Na istu stvar

1472. Prima pars

odnose se

Nouom,ontis aut alibi ad loca Turcorum ad desbratandum causa^n

est
i

de francando ser Jacohum de

debiti,
^
ova dva kasnija rijeenja vijea umoljenih

contra eum
quod possit
quesiti
ire

per portam
ad viam
:

imj)e-

ratoris et teneatur dare plegariam, de eundo ad disbratandum dictam causam et portare claritudinem ; et si

non disbrataret, dicta plegaria teneatur, ipsum dare viuum aut mortuum dominio nostro, quem si non darent,
eo asu ipsi plegij restent debitores, de quanto Jieret debitor per portam. (R 21. 120.)
Prima pars est, quod plegiaria suprascripta intelligatur pro summa asprorum quinquagintaquinque
millium et quod si porta capiet personam suam, vz. ser Jacobi ) dicto debito et de hoc afferattir claritudo

sufficiens dominio nostro, vel si ipsi plegij dabunt ipsum viuum aut mortuum, tune predicta plegaria sit et

intelligatur libera. (R. 21. 120.)

Br. 36. (str. 35.). Spomena jednom hercegovakom sandaku po imenu Paangit-
beg nisam naao ni u kom drugom spomeniku. Datum, to smo ga dali pismu (1471.)
valja tako shvatiti, da je pisano poslije godine 1471. jer se otkupljivanje konavoskog
robija, odvuena za Hamzabegove (Kasumbegove) provale, oteglo nekoliko godina. Poto
je ierman prepis, mogue je, da je ime korumpirano te za pravo ima znaiti Bajazidbeg.
To je tim lanje vjerovati, to su Dubrovani to ime redovito pisali korumpirano Pasaitbeg
a ovo ve nalii onom Pasangitbeg". U tom sluaju ilo bi pismo u doba od 1475. 1477.
Ovo je dakako samo konjektura !

Poto Paangitbega ne nalazim ni u kom drugom spomeniku, nisam ga ni uvrstio

u svoju listu krajinika.

Br. 48. Na dokumenat odnose se slijedei zakljuci vijea umoljenih.

,
(str. 44.). ovaj
9. juna 1474. Prima pars est de respondeJido imrachor voguode Sinanbegh, qui venit pro facto olim
quod nos mittemus ad portam pro hac causa et de scribendo etiam dicto voguode Sinanbegh super
dictam causam. (R. 22. 208.)

1) Ovako jamano mjesto magistt-o".

3
 470
12. oktobra 1476. Prima pars est de dando lihertatem domino rectori et suo minori eonsilio coneor-
dandi Vlachis Bagnanis pro occisione vnius eorum, facta Canali; et ad ([uod concludetur in achordio,
ftolui debeat per commune et pro eo, quod commune soluet, ipsum coramune haheat regressum super homicidam
pro tanto, guantum reperietur de honis ipsius homicide et pro resto haheat regressum super contratam Canalis.
Et ipso achordio facto, dicttis homicida sit liher veniendi Ragusium (CassaJ.
Secunda pars est, quod id, quod concordahitur , solui debeat 2^&f contratam et ipsa contra postea haheat
regressum super hom^icidam. (R. 23. 48.)

13. oktoba 1476. Prima pars est de dando de denariis communis nostri iperp. centiimqmnquaginta

pro parte iperperorum 300 2^>'o acordio, facto cum Vlachis Bagnanis pro occisione vnius illorum, facta in
Canali commune nostrum debeat habere regressum de eo, quod soluet, super homicidam et eius bona pro
et

tanto, quantum reperietur de honis suis et pro resto statim debeat habere regressum super contratam Canalis

et contrata habeat regressum super homicidam de eo, quod soluet pro eo et homicida sit liher, cum solueret, ad

veniendum Ragusium. Et pro predictis debeant fieri scripture opportune cum ipsis Vlachis. (R. 22. 48'.)

Br. 57., 58. (str. 50., 51.). Na Sebaliju, koji se spominje u oba pisma, odnose se
ove stavke
29. oktobra 1477. Prima pars est de dando lihertatem dno. rectori et suo minori eonsilio, loquendi
cum Sebalia, misso Ragusium ad exigendum dohanam nouam et scribendi Sulimanhego, craisnico nostro, prout

fuit arrengatum. (R. 23. 173.)

aprila 1478. Prima p)^^^^
4. de dando lihertatem domino rectori et suo minori eonsilio, vocandi
Sebcdiam Turchum et sibi ostendendi id, quod imperator et Sulimanhegh scrihunt pro dohana et jJctendi et

accipiendi cd) eo rationem de eo, quod debet nobis consignari a jjrima die decembris citra et faciendi sibi

scripturas o])portunas. (R. 23. 220'.)

6. aprila 1478. Prima pars est de donando Sehcdie Turcho, qui stetit Ragusij ad exigendum
dohanam
Prima pars est de donando Radossauo diacho, qui fuit cum dicto Sebalia ad exigendum dictam
dohanam. (R. 23. 222.).

7. aprila 1478. Prima jmrs est de dando lihertatem domino rectori et .suo minori eonsilio, quietandi
Sehaliam Turchum pro prouisione, quam dicit, sibi limitatam fuisse per Sulimanhegh et in litteris, que per
nos sibi fient, debeat fieri mentio de eo, quod habuerit pro dictct sua jrrouisione et similis mentio fieri debeat
in

XL.
litteris,

4.

(ib.
quas ipse nobis faciet.
septembra
277'.)
1478. Prima pars
(R. 23. 223.)
est de donando Exehalie, snhasse in Choza, in pannis .
Br. 58., 61., 63., 72. (str. 51., 53., 54, 65.). Na aferu ivana i Kristofana Prip-
inovie, o kojoj rade ovi dokumenti, odnose se jo i slijedei zapisnici vijea umoljenih.
27. decembra 1471. Prima pars est, quod Ziuan Pripcinouich debeat dare fideiussionem, de eundo
ad portam aut ad chadias, ad deshratandum facta gahellarum., quas tenuit in Bosna. (R. 21. 167'.)
4. februara 1177. Prima pars est, quod Ziuan Pripcinouich et conseruatores honorum Giuraghi
Pripcinouich cum scientia sclaui (sc. Imhraini^'J debeant contractare venditionem charmusini et si non inuenerint
emptorem, debeat dictum charmusium deliberari ad incantum. (R. 23. 87.)
7. februara 1477. Prima pars est de consignando sclauo turcho Ziuanum. Pripciiioitich, quando dictus
sclauus eum j)etet et dicet, se relle equitare, ipso facto sclauo faciente dominio nostro ca'itelam per scripturam
de consignatione, sibi facta de dicto Ziuano et de faciendo ipsum Ziuanum associari rum dicto sclauo vsque

ad confinia Turchorum. (. 23. 88.)

10. februara 1477. Prima pars est de dimittendo de carcere Ziuanum Pripcinouicli suh bona custoiia,
quando erit opus, vt interveniat in venditione carmusini secundum i^artem captam die qu:irfo presentis. (. 23. 88'.)
14. februara 1477. Prima pars est de dando sclauo turcho, quod quo carmusium vendi non potest
ad contatos, nisi cum maximo interesse, si vult dictum charmusium, sumus contenti, ipsi sclauo illud dare,
ipso facitnte nobis vnam scripturam de recejjtione dicti carmusini in opportuna forma et narrando in ipsa
scriptura, quod ipse accepit ij^sum carmusinum in manibus suis, ne imperator haberet damnun, quia ad con-
tatos vendehatur cum maximo interesse et cum hoc, quod dicta scriptura debeat scrihi per Turcos et Ziuan
Pripcinouich teneatur dare jdegiariam de ducatis mille in asu, quo dicta scriptura non subscriheretur et non
corrohorabitur per Turcos et dicta plegiaria acceptari debeat per consilium rogatorum. (R. 23. 91.)

'^) To je sin kneza Heraka Vranea.

 471
12. jula 1477. Prima pars est, quod dominus rector cum minori consilio deheant voare Johannem

Pripcinouich et ibi dicere, quod est nohis molestissimus aduentus sclaui Ragusium eontra olim Giuragh, eius
fratrem et sua bona, quia dare cognoscimus, hoc esse opera ijmus Johannis, de quo hebemus maximas vexationes
et videtur tendere ad dedecus dominii nostri, cum videatur hoc deesse iustitiam Jiagusii, que est omnibus
parata et etiam ipsi Johanni, si vidt querere iustitiam coram nobis. Quare admoneatur, quod quietet hane
rem et si aliter faciet, fortasse penitebit tempore, quo non proderit sibi. Et de his, que sibi dicentur, sibi

imponatur silentium et deinde dicatur sclauo, quod nos sumus parati, exequi mandatum imperatoris de rebus
Giuragh Pripcinouich, que reperientur.
22, novembra 1477. Prima pars est de dicendo Ghadaro sclauo, quod possit vendere domum et res,

que inueniuntur, olim Giuragh Pripcinouich, tamquam res illius, qui fuit amaldarius ; et emptor domus, cum
solueret ipsi Ghadaro pretium ipsius domus, non possit molestari per aUquos creditores dicti GLuraghi, rese-

ruato ture heredibus et tutoribus heredum dicti Giuragh eontra Ziuanum Pripcinouich et eius bona, si aliquod

ius habent seu habebant eontra ipsum Ziuanum pro facto dicte amalddrie. (R. 23. 177'.)
11. decembra 1477. Misser lo rector cum el suo menor conseglio debiano chiamar Ziuan Pripcinouich

et Chariadin sclauo et etiam debiano chiamar Aias sclauo et lo Turco, che assuma la dohana et al dicto

Ghariadin in lor p)f&sentia debiano dir: Voy ne hauete rechiesto, che debiamo consentire ad, Zohanne, el qual
e qua presente, eh'' el possa vender auer, impegnar li soi beni, per satisfar al grande Signor per la dohana
el tiene. Ve respondemo, che Ziuan e libero ad vender et imp>egnar quello, che e suo, per satisfar al dicto
grande Signore. Et cussi venda et impegna, como meglio li piace. Et ad voy, Ghariadin, demo
liberta de far quello, che ve piace de quello che e del dicto Ziuan. Et etiam ve consignemo el dicto Ziuan
cum voy altri testificamo, che se altro intervignera del dicto Ziuan da mo auanti, non vogliamo,
in ptensona
sia imputato
vtilitade et bene del
et

ad .Et se algun altro aiuto

grande Signore, del qual siamo
volete da
et
,
intendemo
siamo p>arati far tuto quello, che se puo per
esser boni et fideli seruitori.

Die suprascripta declarata et pronunciata fuit responsio suprascripta suprascripto Ghariadino, presente
suprascrijjto Ziuano Pripcinouich et in presentia Aiasi sclaui imperatoris Turcorum et Exebalie Turci, qui
colligit Bagusij dohanam nouam. (R. 23. 184.)

Sveska zapisnika vijea umoljenih, od 1478. 1481. izgubljena je. U njoj se radilo
o svretku ove parnice te nam o tome nema drugih vrela, nego poznate ve dubrovake
kronike. Da upotpunim ove vijesti, donosim samo izvadak iz jedne jo neobjelodanjene
kronike, koja se uva u arhivi i u koje se stvar prikazuje neto razlino nego u ostalih.

1479. In que8to anno Giuan Pribcinouich Ilaugeo staua 7 Gonstantinopolli et praticaua con la corte del gran
Turcho procurando a tradere la citta di Puiugi, qual cosa come sepero li Raugei, spesero duc. 3000 alla porta et
hebbeno detto Giuan in loro forza. Quelo menato a Raugi fecero scopare in p)region et suo corpo getorno in mare.
In detto anno il gran Turcho uolse, che li Raugei, per auere U dato Giuan Pribcinouich, paghino del
tributo piu duc. 3000 ali ano, che sono in tutto 13.000 et cosi cresciti il tributo alli Raugei.

Br. 77. (str. 70.). Amo se odnosi slijedee :

4. marta 1483. Prima pars est de dando libertatem dno. rector i et suo minori consilio, vocandi Bie-
lanum de Ganali, patrem Stiepani Bielanouich, qui Turchum in Ganali, pro quo frater eius cum
occidit illiim

solcmo portauit literas imperatoris, quod aut dictus Stiepanus mittatur ad voguodam Aiasbegh, aut quod soluantur
aspri 25. .
pro sanguine dicti occisi, aut quod dictus Bielanus omnino vadat ad dictum sclauum et fratrem
dicti occisi et componat prout melius poterat pro sanguine dicti occisi. Et facta dicta compositione, portetur ad

presens consilium ad declarandum, quis debeat soluere quatititatem comj)ositionis, excepto semper communi nostro.,

quod non debeat soluere dictam compositionem in totum nec in parte. (R. 2 4, 138.)
6. marta 1483 Prima pars est de scribendo pro facto illius Turci, qui fuit occisus in Ganali per
Stiepanum Bielanouich de Ganali et pro quo frater occisi cum sclauo his diebus venit Ragusium
Prima pars est de tractando achordium cum patrono dicti Turci occisi, videlicet cum Penzizia.
Prima pars est de tractando dictum achordium per nuncium.
Prima pars est de scribendo voguode Aiasbegh literas, que sibi darj debeant in asu, quo achordium
non sequetur.
Secunda p)ars est, quod minus consilium inueniat dictum nuntium, sed prouisores portent commissionem
et literas consilio rogatomm.
7. marta 1483. Prima pars est de declarando in commissione, danda Nicole Pasqualis, quod si dicta
commission firmabitur, quod possit componere ab asjrris 25. . infra piro facto Halie Turci, qui fuit ocrisfis

in Ganali. Et hoc debeat facere nomine patris Stiepani Bielan.

3*
 472
Prima pars est de firviando commisslonem Nicole Pasqualis, itiirl ad Jachiheg bmsam, sanzachum Verch-
bossanie etad Aghmat Penziziam pro facto illius T'urci, qui fuit occisus Canali.
Secunda pars est de eorrigendo.
Prima pars
Prima pars
24. marta
est

est
de firmando
de mittendo
1483. Prima pars
literas directiuas,

donum Aghmato
est
vnam Aghmato
Penzizie
de dando lihertatem dno. rectori
. Penzizie, alias Aiashasse.

XXV.
et
in pannis. (R. 24. 139'.)
suo minori consilio, respondendi
voguode Halie, prout fuit prius responsum, se excusando. Et nihilominus interim dari debeat omnis modus et

ordo, quod ille

Prima pars
homicidiarius de Canali habeatur in
est de dando lihertatem dno. rectori
in illum, qui daret dominio nostro illum de Canali, qui occidit illum Turehum.
manu
et
et quod capiatur Vuchassinus Marinouich.
suo minori consilio, expendendi ab
(R. 24. 144'.)
. 50 infra,

27. marta 1483. Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, soluendi 2)
illo Turcho., qui fuit occisus in Canali per Stiepanum Bielanouich et componendi ab aspris XVIII. . infra
yrout melius poterunt et quicquid expositum est aut exponetur, sit expensis contrate
Privia 2iars est, quod dominus rector cum minori consilio debeant exhortare Ilaliam, quod velit dare in
manu nostra Stiepanum Bielanouich, qui est in Draceuiza, sicut ip)se palam fatetur, vt nos p)ossimus illum
dare Aiasbasse, sicut mandat per suas literas imperator ; et si hoc faciat, de offerendo sibi suam consuetam
prouisionem de aspris 25. ., videlicet aspros 2500 et de pluri, quod restabimus sibi obligati. Si autem recusabit
hoc facere, debeat sibi responderi, quod quo pro nobis non deest, sed j)ro ipso Halia, adimplere mandatum
imperatoris, nos sumus missuri ad Aiasbegh et ad imjieratorem et .speramus, quod iuste excusationes nostre
audiantur et exaudent. (R. 24. 145.)
31. marta 1483. Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, concor.dandi

prout melius p)oterunt et prout eis melius videhitur pro Turco, occiso in Canali, ab aspris XV. . infra, com-
putatis aspris, que dabuntur Halie voguode pro suo recto de X. pro cento, secundum mores Turcorum et, con-
cluso negotio, mitti debeat ad faciendum scripturas opportunas, antequam numerentur pecunie. Et si non poterunt
concordare modo predicto, mitti debeat ad Aiasbassam et ad portavi.
2. aprila 1483. Privia |jars est de dando nunc asp)ros X. . fratri Turci, occisi in Canali, faciente
Halia voguoda literam asprorum 25. . cum subscriptione testium sicut promitit, quousque fiet litera per
chadiam, qua litera facta per chadiam, tune dari debeat Halie duc. quinquaginta. (R. 24. 146.)

Br. 88.^ 89., 90. (str. 77. 80.). Na predmet, o kome rade ova tri spisa odnose
se jo i ovi zapisi:
6. juna 1485. Prima ptars est de scribendo oratoribus 7iostris, qui sunt sub Novi apud sanzach, quod

cum amcddario, mediante conroboratione et consensu dicti sanzachi et chadie, firment tam pro viis quam pro
sale, prout ipsi orator es per eorum literas diei quarti presentis ad nos scribu7it, que litere eis mitti debeant

accopiate. Et pro Rixan restent cum amaldario ad hane condicionem, videlicet, quod nos dabimus sub Noui

salem, vt conuenimus et, ipse de dicto sale mittat sub Rixan prout et quantum sit et vult, sed quod vendatur
pro ipso et pro nobis prout aliud sal nostrum venditur et quod de his faciant scripturas opportunas iuxta
formam carte, que ip)sis mitti debeat. (R. 25. 37'.)

nos et
25. juna 1485. Prima pars
amaldarium, qui oratores debeant illud
est de mittendo oratoribus sub Noui chozat, factum in
et aliud in litera turcha, quod est penes
littera

eos, j^resentare
sclaua inter

reportare Ragusium.
-
staphabego sanzacho, sed debeant curare, de rehabendo dictos chozatos si p)oterunt et illos

(R. 25. 41'.)

23. oktobra 1485. Prima 2^ars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, p)ossendi

expendere a ducatis centum infra in duobus eminis, vz. emino imperatoris et emino amaldari de Noui, si

aperieiit salem 7iostrum, quod vendatur secundum pacta et jrrout confirmauit imperator. (R. 25. 60.)

Br. 93. Na dug Marka Koziia odnose se i ova dva zakljuka vijea umoljenih,
koji ujedno- zasvjedoavaju, da je nae datiranje pisma Sulejmanbegova (u god. 1485.)
posve ispravno
18. aprila 1485. Prima pars est de dando fidam Marco Cosicich per dies octo proxime futuros cum
hoc, quod teneatur ire ad VercJibossaniam ad se presentandum per manus dni. sanzacho, vt stet ibi ad justitiam,

prout imperator scribit per suas literas.

Prima pars est, quod quinque prouisores debeant ordinare et ordiriatas portare presenti consilio literas

missiuas im2)eratori et sanzacho de Verchbossania pro facto Marci Cosicich. (R. 25. 20'.)
Prima pars est de donando sclauo turcho, qui venit pro Marco Cosicich gperp. triginta in pannis.

aprila 1485. Prima pars est de firmando

19. literas directiuas imperatori et Solimano sanzacho
Verchbossanie pro facto Marci Cosicich. (R. 25. 21.)
 473
Br. 100. (str. 89.). Poklisar, to je prema ovom dokumentu poslan u Mletke
dospio je u Dubrovnik oko 10. jula a vijee stvorilo je ovaj zakljuak:

10. jula 1486. Prima pars est de concedendo vnam harcham expensis communis nostri solano turcfio

ituro Venetias vsque Gurzolam. (. 25. 112.)

O povratku ovoga poklisara u Dubrovnik govori ovaj zakljuak:

23. oktobra 1486. Prima pars est de donando ambassiatori turcho, qui fuit Venetiis et reuertitur de

Venetiis ad imj^eratorem tacias sex. (R. 25. 125.)

Br. 107., 108. (str. 94., 95.). Na predmet, o kome se govori u ovim pismima,
odnosi se ovaj zakljuak:
31. marta 1489. Prima pars est, quod ser Sauinus Mich. de Bahalio teneatur infra dies duos aut
restituisse Mustaphabegh Miliuoeuich sclauam suam, que stetit in 'domo dicti ser Sauini, aut debeat ij)sum
Mustaphabegh achordasse et pacificasse pro dicta sclaua, attento quod eius vxor diodt palam et alta voe de
fenestra domus, audie^itibus famulis regiminis et famulis dicti Mustaj)habegh, quod dicta sclaua fuit in eorum
domo, sed abijt, jirius saltandi in mare, quam redire in manus Turchorum.
Na margini: ie III. aprilis 1489. contrascripta elana (sic! mj. sclaua) capta fuit et posita in carcere

et 2>fopterea ser Sauinus restat liber. (R. 26. 21.)

Br. 110. Amo ide:

8. januara 1490. Prima pars est de donando sclauo, qui venit iiro amaldariis duc. decem.
fR. 26. 75.)

Prima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, res2)ondendi literis allatis per
dictum sclauum, tam ab imperatore, quam ab sanzacho (ib.)

Br. 121. (str. 108.). Vijesti, za koje se sultan s ovim fermanom zahvaljuje, donijeli
su mu dubrovaki poklisari Martolica Resti i Ivan Kabui. U njihovoj komisiji izdanoj
24. januara 1495. nalae im se: se per caso sereti dom,andatl de U movimenti et venuta
Italia del re de Franza^ direti ch' el e mro, ch' el dicto re, per quanto noi intendemo
et de questo e puhlica voxe. Et prima e venuto in Italia et per via del paese del duca
de Milano'^. Otale da je francuski kralj poao u Toskanu, uzeo Fiorencu, Luku, Pizu,
Sienu i druge gradove, ali da je valjda prava njegova namjera ta, da osvoji napuljsku
kraljevinu. Sto e slijediti sada, ne zna se, samo se uje, da je kralj uljegao u Rim.
(Lett. e Comm. di Lev. 17., 50.)

Br. 127. (str. 114). Amo se odnosi ovaj zakljuak:

21. aprila 1498. Prima pars est de donando emino siue sorzie, qui scribit p)rouintiam Bosne
aspros 5000.
Prima piars est de dando libertatem dno. rectori et suo mbiori consilio, mittendi ad confinia nostra, si

venerit sorzia ad ijjsa confinia, ser Nicholam lo. de Palmota et vnum alium, qui ipsts videbitur et cum illa

commissione, que videbitur. (R. 28. 82.)

Br. 128. (str. 114.). Kositra i gvozdene ice za pravljenje topova traio je car od
Dubrovana i tri godine poslije, kako svjedoi ovaj zapisnik
20. aprila 1501. Prima pars es de excusando se imperatori turcho a concessione stagni et fili ferri,

pro quibus scribit.

Secunda parst est, quod 2)rouisores ordinent et portent minori consilio reuersuvi.

Prima 2Jars est de donando sclauo, qui portauit suprascriptas literas aspros mille. (R. 28. 270.)

Br. 136. (str. 121.). Da se udovolji elji Ahmedpae Hercegovia, izraenoj u ovom
pismu, zakljuilo je vijee umoljenih slijedee
8. jula 1500. Prima pars est de mittendo correrium ad jiortam et de scribendo imperatori et Aghmet-
basse Cherzegouich de nouis occurre^itibus, sicut ij)si rogauerunt per eorum literas. (R. 28. 216'.)

Br. 145. (str. 128.). Poto su dubrovaki poklisari imali poi na portu, votiralo je
vijee umoljenih dragomanu Skenderbegu, iznimno zatraeni dar ovim zakljukom
 474
12. januara 1507. Frima pars est de donando dragomano porte per manus oratorum nostrum vltra
consuetiinif pro hac vice tamen, attentis eius litteris. (R. 30. 203.)

Br. 150. (str. 135.). u stvari ostavtine Deli Hamze Abdulahovia, umrlog na trgovini
u Dubrovniku, zakljuilo je vijee umoljenih ovo
10. januara 1512. Prima parst est de dando lihertatem dno. rectori et suo minori consilio, faciendi
consignnre bonaquondam Deli Ghamze Abdulacouich Turci de Verbosanie, hic superioribus diebus defuncti,
Mahmuio Turco, eius fratri, qui venit pro di:tis bonis cum Isu/o, quem scribit Ferisbegh sanzachus Verbossanie,
fuisse socium dicti defuncti^ attentis literis dicti sanzachi et attento chogiato, facto nobis per chadiam de Noui,
facientibus ipsis Machmuto et Isitfo expeditoriam opportunam receptionis (R. 32. 79.)

Br. 151. Pismo vrhbosanskog sandaka Ferizbega, koje smo datirali

(str. 135.).
izmegju godine 1505. sigurno u godinu 1507. Vidi, to je o tome
i 1512. ide
govorei o ovom sandaku i ispravi prema tome datum
Br. 165., 166. (str. 145. 148.). Slina izvjea cara Selima o svojim pobjedama
na dalekom istoku dolazila su ee i poslije u Dubrovnik. Eto nekih zapisnika, koji
se na to odnose:
5. augusta 1516. Trima pars est de donando antescripito zauso (sc. Mustafe) imperatoris, ituro
Venetias, qui nobis attulit literas imperatoris eius victorie contra Sophianos, scriptas die p)rimo Julij iii Asia
p adalist e ^), cum quibus literis nobis presentauit vnum caj^ut, missum per dictum imperatorem
vnius principalibus Siophianis.^ occisis, sicut scribit. In qua victoria non fuit persona imperatoris. (R. 34. 42'.)

29. oktobra 1516. Trima pars est de donando vllacho filii imperatoris^), adnos misso Adrinopoli cum
literis dicti filij imperatoris, qui nobis significat, dictum imperatorem,, patrem suum, in partibus Asie obtinuisse
victoriam contra soldanum Egipti et quod, cap)to dicto soldano, amputauit et subegit dominium suum. (R. 34. 49.)
6. novembra 1516. Trima p>ars est de donando misso imperatoris Turcorum Schendero, ad nos misso
Alepo cum literis dicti imperatoris, significantibus nobis victoriam im2)eratoris contra soldanum Chairi apud
Alepum die XXIIII. augusti proxime preteriti.
Trima pars est de dando libertatem dno. rectori et suo minori consilio, mittendi Romam ad summum
2)07itificem exemplum in latinum dictarum literarum imperatoris Turcorum de victoria sua, presentandum per

dom. Damianum Allegreti. (R. 34, 62'.)

9. novembra 1516. Trima 2io,rs est de mittendo donum imperatori Turcorum j)ro congratulatione
victorie habite contra soldanum Egipti, nobis literis suis significate quantum et prout missum fuit anno
transcato 2^fo congratulatione victorie, habite contra 8o2)hianos. (R. 34. 63'.)
1. jula 1517. Trima 2>o,fs est de donando vllaclio filii im2)eratoris Turcorum scu tabellario aut nuncio,

ad nos misso Andrino2)oli, nomine Alia, cum literis dicti filii imperatoris, nobis significantibus maximam
victoriam imperatoris, patris sui, sibi significata^n per literas dicti imperatoris, qui subjugauit et supposuit imperio

suo Egiptum, Siriam cum toto im2)erio soldani Chaieri, cap/to i2>so nouo soldano et sibi 2)resentato et interfecto

et necatis omnibus Mamaluchis, erJiortans dominium nostrum, vt faciat signum leticie et nominat dictum Aliam
caput de li seimeng. (R. 34. 144'.)

8. Epilog.
Svravam !
jednom po svojim biljekama, izvagjenim iz starih
Listajui jo

svezaka dubrovake arhive, zapinje mi oko jo o koju sitnicu, koju sam mogao spomenuti,

da radnja bude potpunija, slika sitnastija. Ali biti i tomu vremena a mene zadovoljava e
zasad i ovaj prvi pokus, da na osnovu dubrovakih dokumenata prikaem jedan vaan
i do sada skroz taman odsjek nae povijesti.
Hoe li svakoga zadovoljiti, komu ova knjiga dospije u ruke?
Nee
jer jo uvijek ima ljudi, kojima je slatko nai i u jaju dlaku
! ali ; ^
pozdravljam sa epigramom, to ga je duhoviti dubrovaki kancelar u asu dokolice
zapisao na omotu svojih kvaterna

Iniqua raro maximis virtutibus fortuna parcit."

Biti e slovjenska rije padalite" tabor. Iconium. ) Sulejman.

 475
III.

Popis imena i nazivlj a.

(Brojevi oznauju stranice).

Abdulah 43. 70. 97. 125. amir = amire = amiru-sultan u sva- batinsko pravo 150.
Abdulahovi Deli Hamza 13, kom sultanskom naslovu. Benetaki grad = Mletci 137.
Abulahovi Mahmut 135. Amuratbeg sultan = Murat 5.8. Benko, Dubrovanin 132. 144.
Abdulahovi Skender 128. Anadol V. Anatolija 18. Gundulie.
V.

Abisinija 151. Anadoula 148. Mikulinovi dubr. poklisar 136

Ada k. Drinopolja 1. d. 47 Anatolija 21. 27. 64. dubr. poklisar 143.
Adina 148. Andrija v. Lisovi. berat 63. 87. 102. 104. 116. 120.
Adranopolje, Adrianopoli, Adrino- vra, dubr. lijenik 13. Bergamo 61.
pol, V. Drinopolje. Andruko 55. 56. beszabavno 7.

ago'i 96. Anteb 151. bezi dubrovaki 125. 141.

Ahmetpaa v. Hercegovi. Anton, amaldar 140. bezisten 153.
Ahmet rob 127. apoklisarin = poklisar 22. bezakonje 6.

Aiaxbassa v, Ajazpaa. arapske emlje 152. 153. i <1. biljeg = tugra 72. 156.
A|a Noroz (Sveta g-ora) 155, Arbanasi 6. 10. 64. bisage 41.
Ajas mj. Ahmod Hercegovi 47. Arbanaka 18. biser 37.
Ajasfaa = Ajazpaa 67. arbanaka zemlja 125 blago 12. 93.
V. A jaz. argat (nadniar) 96. hercegovo 24.
Ajaxbeg' = Ajazbcg 34. 51. 67. arsag" ugarski 14. bliik = rogjak 41. 158.
Ajazovi Cupelija ledenieki pisa Arsenali de, Damianus 147. Bnetci = Mletci 32.
67. 70. 135. arz (tu. = potenje) 158. Bogdanovi Radivo], knez 30, 36.
Ajazpaa bos. sandak 1470. 72. Asia 137. 146. Bogii Gjuragj, sin Kadaina 41.
75. 76. 84. 85. 86. aspre 40. 70. 75. 78. 80. 83. 88. Bogii Radain 41.
gospodar kraljeve zemlje" 31. 96. 119. 131. 136. 140. 143. 145. Bolkovi (Volzio) 110.
32. gotove 51. Bolvan 1. d. 45.
vojv. herceg'ove zemlje 66. 67. ato = eto 45. bonbarda (bombarda) 147.
aka, turski novac 70. Aviona 129. bosanski amaldar 83. 90.
Aladola = Anadoula. Azami, pleme 146. bosanski gospodar 85. 86. 90. 103.
Alamani 62. Azbaa = Ajazpaa 70. bosanska kraljica 81. 88.
Albania 17. bosanski majdani 83.
Aleksa v. Tvrtkovi. Bagdad 151. bosansko = Bosna 64.

Aleksandrija 151. bah, udariti u b. = zatajiti 10. 19. Bosna 5. 10. 18. 21. 22. 86.

Ali 125. 64. Bona V. Buni.

Aliheg V. Vlahovi. Bajazid U. 63. 66. 68. 69. 70. 71. Bossina = Bosna 17.

Alija 70. 72. 73. 74. 76. 80. 81. 85. 88. 89.Bori iman, dijak iz Jelaa 32.
sklav. carski 77. 91. 92. 93. 95. 96. 99. 105. do Bovan =
Bolvan 1. d. 46.
Alija sin Abdulabov 70. 108. 110. 112. 114118. 120. Boidarevi Vuk 103.
sin Baahanov, drinski kadija do 124. 130. 137. 140. boje povelenje 64.
97. bajovi sunji 84. Brailo V. Tezalovi.
sin Husejnov 162. bakije 140. Brajanovi Ilija 96.

Alipaa sandak morejski 128. balija od Novoga 132. Brajko, Dubrovanin 121.
vel. vezir 128. 132. 133. 131. Barak, sin Mehmedbega Ishakovia bratjenac brat 25. =
Alliselo Gig'o 9. 13. Brian de, Franciscus 61.
amaldar 28. 49. 71. 73. 75. 78. barat= berat 26. 63. 87. 101. broditi 58.
79. 98. 101. 104. 105. 111. 119. barcha = barka 90. brodovi 67.
amaldari bosanski 90. Bartol V. amanovi brojem i mjerom 24.
amaldari hercegovaki 103. baalarski zakon 153. Brusa 1. d. 150.
jarko vaki 123. Bastijan Dubrovanin 150. Budim 14.
novski 80. 96. 99. 100. 102. baa romanijski 71. Bugarska 10.
amalarski huum (ured) 102 Baahan 97. bugarska zemlja 18. 64.
amanat = amanet 128. baalari 111. 133. Bulgaria 17.
am and ar = amaldar 83. 113. batina 26. 28. 35. 55. 56. 58. 59. Buni Jako, Jakov dubr. poklisar
ambar novski 107. 97. 32. 42. 45. 46. 50. 57. 69.
 476
Buni Ilija (loko) dubr. poklisar 21. Choa 1. d. 145. 147. Desisali Miho, knez, novski amal-
33. choat= budet 43. dar 96.
Ivko dubr. pokl. 18. 29. Chuaouich = Hvalovi 42. despot Lazar 81. 88.
Simko dubr. pokl. 141. chuchium = huum 158. Gjurgj 81.
cklav = sklav, rob 8. 58. 82. 83. despotova zemlja 28.
Cadi = kadija 17. 86. dichlere, vrst vojske 146.
Calimania provincia 146. Constantinopoli 1. d. 62. 144, 145. dijak 32. 51.
Calimanenses 146. Constantinopolis 62. 146. 147. Ivko 37.
Canallj. = Konavlje 70. Consunuagum 1. d. 148. Radovan 36.
capitanei 62. corsari 142. Dimjath 151.
terre 62. Cratoa Kratova 17. dinari 41.
capitoli sette del alcorano 16. cristiano 143. dubrovaki 22.
car 84 134. Crneti eremet 42. Divac, suanj 42.
car prikomorski 153. crvac 74. 78. 79. dizdar 119.
car veliki 10. curia = porta 137. Mustafa 54.
carenici 21. Carzola 138. novski 71. 73.
carev ovjek 20. Cvitko V. Radoevi. dlug == dug 45.
careva glava 41. Cvjetko V. Dupa. Dmitar v. Svojmirovi.
carevi ljudi 78. dobitak 41.
carica, tetka bosanske kraljice 82. ae 47. 60. 71. dobra vlastela 4.

Carig-rad 72. i ee. aubaa Dautbeg 76. Dobretiine zemlje 1. d. 45.

1. . 17. 32. 33. 39. 40. 42. avka robinja 94. 95. dobri ljudi 25.
44. 47. 48. 53. 5759. 61. 69. eljad 121. Dobrosav knez 11.
74. 82. 85. 89. 92. 125. 138. em V. Dem. Dogan iz Skoplja 42. 43.
140. 142. 143. 152. 154. emerovi Gjuro, knez, vitez 30. dohodak 10. 18.
carina 10. 50. 58. 75. 80. 98. 99. islom i razlogom 115. Pavlovieve postave 39.
124. 150. 160. oha 33. 49. od Konavli 52. 76.
od mora 103. ok pl. 1. d. 6. Dominik v. Puci 42.
novska 102. rni Miho 123. Dra 141.
olovska 85. Nikola 123. Draevica 103. 104.
pred Dubrovnikom 51. upelija v. Ajazovi. draki kadija 141.
putna 18. 64. dragoman 128. 129. 132. 134.
risanska 103. Dacio 145. Ibrahim 40.
zakona 6. Dalmatici 62. Kasum 60.
Casilbassa 147. 148. Damjan unjevi vlastelin despota Drenopolje v. Drinopolje.
Castelnovo (= Novi) 67. Lazara 14. drevo = lagja 90. 113.
Cassom = Kasum 54. danok = danak 4. Drijeva (= Gabela) 35.
Catargi v. Hamza. daoni = daljnji 11. Drinopolje 9. 10. 14. 64.
cavetium = kavad 148. dar 9. 19. 1. d. 5. 17. 19. 26. 47. 62.

Cecilija, udova hercega Stjepana 30. Daska =

Daxa, otok 1. d. 52. 65. 66. 67. 70. 73. 77. 91. 121.
Celdram (= aldiran) 146. Daut 42. 130. 138. 150. 155.
ceribaa 35. Dautbeg ehaja 76. drinopoljski kadija 150.
Cernica 148. carev zet, sandak kostadin- drinski kadija 54. 72. 97.
cesnegerius (esnegjer) 148. ski 129. drugovija = inae 47.
chadia 62. David mitropolit 25. drava 58. 60.
Chadum djeak 103. Davud = Daut 43. dubrovaka gospoda 71. i ee.
Chaier = Kairo 157. spahoglan 123. Dubrovani 10. 19. 124. i ee.
Chalora Johannes Antonius 61. dazio 17. Dubrovnik 19. 39. 42. 64. 78. 79.
Chamsa soluftarius 146. Dedgudovi v. Gunduli. 85. 88. 95. 100. 101. 123. i

chancelaria imperii 62. De Goci V. Gueti 9. ee.

Chalimania 147. dekevrija mj. decembra 50. 1. d. 41. 91. 95.
Charamania 147. Deli Hamza v.Abdulahovi 131. ducati floreni 61. 62.
charaz = hara 49. De Lukari v. Lukarevi 5. dug carstva 45.
charibi, vrst vojske 146. dervi 161. duka milanski 117.
Chiamach 147. 148. Desisali Ivan, kne, novski amal- dukati 37. 44. i ee.
Chierigatus Johannes 6 1 dar 36. 96. benetaki 23. 27.
 477
dukati ug-arski 57. franaski kralj 108. Gueti ubo, dubr. pokl. 5.

zlati 41. i ee. Franesko v. Puci, unevi. Gundovi (= Gunduli) Nikulin du-
Dupa Cvjetko 96. Franko Dubrovanin 11. brovaki poklisar 106.
Durazo 142. fulur (od flor, florenus = dukat) 43. Gunduli (Gondola) Benedito, rektor

dua oina i djedina 6. fusta 62 .

142. dubr. 6.

Dem sultan 109. Benko dubr. pokl. 132. 133. 136.

Dia 151. Gabela 143. 145. Jaketa ubr. pokl. 130. 141.
galea = galija 62. Nikulin dubr. pokl. 71. 74.

Edrena v. Drinopolje. Galeze de, Qorzuis 61. 78. 99. 107. 120. 125. 126.

Egipat 154. Gandia 151. Paladin dubr. pokl. 15. 16.

Ehtiman, sklav 86. Gazza 151. Vlahua dubr. pokl. 27.
Einebeg- 77. 80. 99. Gepviz u Anadolu 1. d. 27. Gunina, mjesto 84.
Elbasan 142. Gizdavi Vukain 92. Gusari 141.
elbasanski sandak 141. Gjaria 97.
Elez, paog-lan 95. Gjorgje V. Puci. Hadr (=Hajdar) 32.
sluga Ajazbae 75. 84. 85. Gjorgji (de Georgio) Gjon 161. Hadum Alipaa 130. 133.
Elex = Elez 86. Marin 159. 160. Hadibeg, gospodar hercegove
emerbeg 90. Gjuka 97. zemlje 98.
emin . 58. 91. 111. 119. 140. Gjuki ivan, ubr. poklisar 66. Hadi Mehmed, vojnik 102.
143. 157. 161. gjumruk 53. 57. 58. 60. 63. 124. 156. Hadi Sinan Alija, vojnik 102.
emin carstva, e. carev 25. 98, od sto pet 48. Hajdar, sin Abulahov 162.
Eminbeg-, emerbeg bosanskih amal- od sto etiri 49. Hajradin, poklisar Hamzabegov 31.

dara 90. Gjuragj Bogii, sin Radaina 41. Haleb (=Aleppo) 151.
emin novski 135. Gjurgj 56. Halil-ul Rahman 151.
Eminudin ,
kadija hercegovakog" despot 81. 88. halvat 134.
vilajeta 37. Gjuro V. emerovi. Ham 151.
Emin Velihodin 102. glasovi 66. Hamza 97.
=
Enrenopol Drinopolje 9. 10. godina, skupa 111. Hamzabeg vojvoda, gospodar her-

Enepazar = Jenipazar v. Novi Pazar, zapisna 105. cegove zemlje 30. 31. 33. 36. 38.
esattore tributario 16. Gondola Benedito v. Gunduli. pisar portin 116. 140.
Eseb-Alija sin Isabega 6. Gora Sveta 123. Hamza knez 11.
sluga krajinika Sulejman- Gorad (Gorade) 103. novski kadija 97.
bega 50. 51. gospoda bnetaka 90. sin Abulahov 70.

Esebeg v. Isabeg. dubrovaka 81. sin robinje Milice 47.

Europa 137. 146. gospodar gospodam 71. soluftar 146. 147.
evangelje 25. istoni i zapadni 10. 64. i spahoglan 115.
expeditoria 48. 126. 130. ee u naslovu sultana. vojvoda novski 113.
vulgaricha namira pisana veliki 83. i ee u naslovu harae = hara.
slovjenski 57. sultana. hara 9. 11. 17. 19. 21. 44.-46.
grad, slobodan 10. 63. 49. 50. 53. 57. 58. 59. 63.-65.
Fajazit v. Bajazid. Gradi Maroje, knez 52. 69. 71. 74. 76. 78. 93. 105. 106.
Fajazitbeg = Bajazid 86. Nikulin, dubr. poklisar 7 1 109. 115. 116. 139. 145. 150.
Ferhataga 120. Petar ili Pjerko, dubr. po- 155. 158.
Ferchat vllachus cesnegerius 148. klisar 149. 161. haranik 18. 44. 58. 78. 141.
Ferizbeg bos. gospodar 131. 135. gradovi razmirni 119. harani ljudi 71.
Filipolje 10. 17. u povelji carevoj 6. hara zakoni 29 48.
Firuz = Ferizbeg 136. gragjani dubrovaki 40 i ee. harazo = hara 46.
flevar = februar 108. Grecia = Grka 147. hari-hamalije 107.
florenske strane = Fiorenza 73. Grg, Gigur sin despota Gjurgja Hasan, sin Abulahov 70 97.
floro = dukat 17. 82. 88. V. Skenderovi.
Foa, Hota 73. 97. 160. Grubeti Indik, dubr. poklisar 122. Hasanbeg, carski sklav 83.
1. d. 37. 98. 149. Grupkovi Radi, knez 30. basovi carski 28.
foanski kadija 77. 102. 105. Guarcia Johannes 61. havala 75.
Franceko v. ukovi. guardi 23. hazna (= blagajna) 39. 44. 4( 60.
Francho 56. Gueti (Gozze) Nikola, dubr. po- 106. 116. 152.
Francigenae 62. klisar 9. H'd, sklav carstva 56. 150.
 478
H'dr (Hajdar) sklav 91. Irolimo v. Spineli. Jurievi Mustafabeg, sandak niko-
hemin = emin 143. Isa, sin Mustafe, vojnik 102. poljski i morejski 128.
herceg 47. 92. 93. Isabeg (Esebeg, Esebech) Ishakovi, Jusuf 97, 135.
brat Isabegov 12. vojvoda, sandak vrhbosanski 11. amaldar 91.
Vlatko (v. o.) 33. 12. 28. pisar portin 41.
hercegova zemlja 40. 66. 74. 77. Isabegovi (Mehmedpaa) sandak (Sarajlija) 131.
79. 98. 104. 113. 114. 129. 149. kruevaki i hercegovaki 129. sklav carstva 108.
hercegovi ljudi 12. Isakbeg, vojvoda, sandak bosanski
sinovi 38, 13. 16. 23. Kabui (Caboga) Vlahua, dubr.
sandak 107. 157. 158. Isak V. Jablani. pokl. 33. 52. 63. 76.
Hercegovina 11. 64. ispolica 118. ivan dubr. pokl. 115.
Hercegovi Ahmetbeg, pasa, veliki ispolina so 140. kadija 10. 19. 21. 28. 34. 56. 58.
vezir i kapudanpaa 40. 76. 92. istac 10. 63. 64. 74. 84. 87. 119. 140.
93. 110. 111. 120. 121. 123. 128. istone strane 6. i vrlo esto u 143. 157.
141. 161. naslovu sultana. draki 141.
Alibeg 161. 162. Italici 62. drinski 54. 72. 97.
Mustafa 161. Italija 27. drinopoljski 150.
heretisanje, heretizmo = pozdrav 7. Ivan V. Desisali, Manguri, Mila- foanski 73. 77. 102. 105.
13. 15. 17. 26.-28. 32. 33. 42. novi, Petrovi, Vlahovi, Ohmu- galatski 161.
62. i ee. evi. novski 77. 80. 94. 95. 99.
Hersegzae = Hercegovi 111. kapetan 141. 102. 104. 107. 115. 118. 124.
hersekski gospodar 43. Ivko V. Buni. 127. 143. 144. 155.
Hidaz 151. dijak 37. romanijski 34. 81. 83.
Hilandar 123. izavrtica 21. sarajevski ili vrhobosanski
Hin 151. 53.-55. 87.
Hismael 146. Jablani Isak 42. 43. kaif-sorija 58.
Hoa, hotaki v. F'oa, foeanski Jagup, carski sklav 8. Kalipolje 93.
hoatt, = hoet, = hoat. lioet v. Jahjabaa, bos. sandak 103. 129. kalugjer 123. 155.
liudet. Jajce 22. kamucha 47.
hrana 66. Jiketa dubr. pokl. 17. 152. 153. kandar = kantar 22.
hraniti = tititi 4. V. Ganduli, Kadulovi. kanunnama (= zakonik) 102.
Hrelkovi Vladi 20. Jako, Jakom, Jakov v. Buni. kajidija 82.
luistjanin 12. Jakob, carev lijenik. kapudanbaa 120.
hrlost 53. dubr. poklisar 60. Kara. carski vlastelin 5.

huum 102. jamci 104. Karahesar (Karahisar) 1. d. 28.

budet 28. 29. 30. 36. 37. 43. 45. Janbol 1. d. 76. 81. karvan 118. 119.
56. 61. 72. 81. 83. 90. 110. 116. janiceri (= janjiari) 146. karvanci 156.
127. Janok, dubr. terduman 162. Kasim, portin pisar 140.
sudbeni 135. Jarko, dubr. pokl. 49. Kasum elebija, emin 114.
bunker = hunkjar (vladar) 105. 139. Jarko vac 123. dragoman 60.
Huem 161. jarko vaki amaldar 123. kapidija 82. 89.
Hvali Stjepan 42. jasakroblje 75. Kasumbeg sklav 53. 62.
Hvalovi Juraj 29. jasak uiniti 73. spahioglanaga, sandak kru-
jaspre (aspre) 39. 49. evaki 129.
Ibrahim, logofet, carski sklav 39, 40. gotove 123. kateli 58.
spahoglan 85. Jefto 153. katastih = popis 55. 57. 114.
sinMuntiin, drinski kadija 97. Jela robinja 84. Katijei Mamure 151.
galatski kadija 161. Jelena (= Marija) bos. kraljica 88. katunari 67.
Idrizovi Mula Hasan, novski ka- Jelua, robinja 94. Katui Radosav 148.
dija 104. = jamac 45. 55. kavad 47. 129.
Ikolija (= Ikovlija, Akovlija?) 45. Jembu 151. Kean 161.
Ila, silahtar 112. Jerusolim 123. kip = zamjenik 25. 110.

Ilija V. Buni, Brajanovi, Grubeti jezik = narodnost 18, 19. 99. kirija 96.

ipaati se (od talj. impazzare, mi- Jovan 45. 97. kjumruk = dumruk 60.
jeati se) 94. Junuzpaa vel. vezir 153. Klek 101.
loko dubr. pokl. 62. Juraj V. Hvalovi. kletva 9.
 479
Klju grad. 128. krvnik 26. 70. Mahmud (Sarajlija) 131.
Klobuk 7. kua carstva (= riznica) 48. 109. Mahmutpaa (Opukovi) prvi vezir
Kmeti vero\'ani 20. kua stara 24. 22.

kmetovii 67. kue 53. 55. 56. 94. Mahomet, prorok 16.

knege =
knjige 94. Kudsi erif (= Jerusolim) 151. majdan 83.
knez veliki dubrovaki 128. kul = rob 80. majstor 57. 103.
knez i opina vlasteo dubrovakih kuma (svila) 49. 136. 141. Malatija 151.
52 i ee, maldar = amaldar 75.
knezovi 11. 67. i ee, Ladija. lagja 33. 73. Malija 97.
knjiga 81. 86. 35. 51. 79. 40. 118. Lambrica v. Milovi. Manurgi Ivan, amaldar 107.
kadina 111. Latinske strane 134. 139. Manoilo, amaldar 140.
kletovna 63. Lazar despot 13. 88. Mantua 61.
oprotene 127. Lechich v. Leki. Mara carica 124.
otvorena 14. ledeniki pisar 135. marca (talj. = tugra) 39.
sudovna 28 lefsterije 127. Marilio (=Marzilio) 26.
svjetla 145. Leki Nija 123. marha 155.
zapovjedna 79. Leo papa 145. 147. Marin 26.
knjiga za verovanje 16. Lepenica 1. d. 22. Ganze meetar 27.
kniica = pismo 35. 136. lettera de juramento 144. Marko (Koii?) 83.
kniini (knjige) vraske 26. griega 6. Maro dubr. pokl. 145.
koljeno carsko 129. in schiavo 145. Maroje V. Gradi 159.
komornik 24. v. Krajinovi i Vu- leventa 141 Mars 146.
koti. libri de medicina 27. martolozin 12.
komun dubrovaki 24. 29. 41. libro = knjiga 83. Marua, robinja 43.
Konavlja 39. 47. 70. 72. 76. 85. lipsati = nestati 120. Matijevi Nikola 41.
86. 157. 158. Lisovi Andrija (Zrieva) 85. Mato Zoan 61.
konji 12. 40. 94. list otvoreni 24 41. 52. Maumetes 146.
Konstantanija {= Carigrad) 1. d. 114. vjerovani 12. 25. 36. 40. meine (= mjeine ?) 135.
Konstantinopolj 1. d. 19. 41. 99. Medina 151.
konsuo 157. litra 88. Mehmed prorok 18. 78.
kontent= zadovoljan 161 Ljubomir (Lubimir) 104. Mehmed II. 12. 15. 17. 18 21. 23.
korab = lagja 137. 156. ljudi, dobri 88. 119. 26.-29. 32. 37. 39. 40. 42.
kositer 115. vjerovani 68. 92. 48. 50. 52.-55. 57. 59. 61. 62.
kostadinski sandak 129. voevode RadosavaPavlovia4. 63. 97.
kov zlatni i srebrni 37. 88. voevode Vladisava 12. Mehmed, elebija, unuk Ishakbegov,
Kovaka ulica u Dubrovniku 135. zemlje carstvu 101. gospodar Pavlovia zemlje 13.
Koica Raoje 55. logofet Ibrahim 40. emin novski 104.
Koii Marko 87. lozje voevode Radosava Pavlo- pisar portin 116.
Kraj od Drijeva 35. via 4. poklisar Ajazbegov 31. 32.
Krajinovi Radoe, komornik, lubardenska naprava 115. sandak nikopoljski 151.
knez 25. Lug kod Trebinja 7. sin Sulejmanov 70. 72.
krajinici 29. Luka u Konavlima 72. Turin^' 70.
kralj franaski 108. Lukarevi Paladin, dubr. pokl. 15. Mehmedaga, sin Abdulahov 162.
pulski 108. 16. 45. 46. Mehmedbeg emin 160.
ugarski 14. Pijerko dubr. pokl. 115. Mehmedbeg Mimetovi, gospodar srp-
kraljica bosanska 81. 88. Piero dubr. pokl. 5. ske zemlje 20.
Kratova 10. 19. 64. Stjepko dubr. pokl. 27. 29. Mehmedpaa 153.
Krculo = Korula 137. Lumbardi 62. gospodar romanijski i zapad-
Kristofan V. Pripinovi. nim stranam 71.
Kristopan avac 135. Mahmed, Mahmedbeg (= Mehmed Meka 151.
Kristos 23. IL) 5. 23. Memi ehaja, sin Mastafin 162.
krst asni 25. Mahmet (Muhamed) prorok 9. Mermeri silihtar 137.
krstjanin v. Tvrdisav otac Murata II. 9. messetaria 27.
krani 97. Mahmud paa (Hrvat) vel. vezir 26. metrija 12.
Kruevac 129. Mahmud v. Abdulahovi. meteh (granica) 90.
krv 44. 70. 158. sin Ahmetov 161. Midan 97.
 -=-,480
Mihalia 1. d. 23. Nalko, Naoko v. Sarakovi. obraz = slika 27.
Miho V. Crni, Desisalie, Rasti. naoice 36. ourisiti 88.
Miho Dubrovanin 103. Naoko, dabr. pokl. 48. odvjet = odgovor 87.
Mihoevi Milivoj, knez 94. 9. Napoli 61 offitiales galearum 62.
Mikulin V. Nikulin. naredbenik 101. Ohmuevi Ivani 91.
Milano vic Ivan, amaldar 107. narok (=zapovjed) 110. olovo 53. 74. 78. 79. 99. 100.
Nikola 104. Nasuh 47. Olovo, mjesto 103. 104.
milanski daka 117. Natolija 10. 18. 127. 147. olovo carevo 90.
Milica 157. 158. natolski 105. 107. olovska carina 85.
robinja 47. 94. natolski car 108. Ongari = Ugri 67.
mati Radivoja Vrljaka 20. nauk = naputak 92. ongaro = ugarski dukat 17.

Milivoj 44. 45. v. Mihoevi Nazor, Hasan bali ja 160. opraati = pitati 61.
Milii Ivan 142. neoptina (= nepoobtina) 21. Orasi planicies 148.
Miloje iz Foe 97. nepometeno (= nesmetano) 56. ortak = drug 131.
Milovi Lam brica 44. Neretva = Gabela 35. oru mjesec 104.*
mir i prijazan 63. nevjera 12. osvan, osven = osim 11. 47. 71. 161.
Misir 1. d. 151. Nija V. Leki. ostaan = ostali 8.

Misir 153. 157. 159. Nil 151. otmagati 67.

misirsultanski poklisari 110. Niko V. unjevi. otoci dubrovaki 58. 63.
mletaka gospoda 137. Nikola V. Crni, Matijevi, Mila- Otradna 134.
Mletei 32. Il2. 121. novi, Stipanovi, Svojmirovi, Ozrisali Radi 41.
mlini 94. Vrljak. Vlatko, sin Radiev 41.
molebnik 23. dubr. pokl. 138.
Mora vica 11. de Goci, dubr. pokl. 9. Padua 61.

Morija = Morea 128. Nikopolje 129. paese del occidente e dell oriente 17.
Morske strane 139. Nika, dubr. pokl. 105. Paladin v. Gunduli i Lukarevi.
motno= mono 49. Nika Palmoti Kabui, oreti. Palmota v. Palmoti.
V.

Muhamed prorok 8. 65. Nikulin dubr. pokl. 105. 120. Palmoti Nika, oreti, dubr. pokl.
roditelj" Bajazida II. 64. Nikulin V. Gradi, Gunduli. 21. 23. 24. 33. 53. 63. 71.
Muntia 97. nian {= tugra) 70. 78. 80. 102. 103. ivan dubr. pokl. 34.
Murat, imam 97. Nonovi Rajko 104. papa rimski 108.
Murat II. 4. 6. 9. 18. novaki V. novski. Papaehoda Trojanus 61.
sin Uog-ana 42. 43. Novele de, Philippus 61. Paiasitchan v. Bajazid II.

Mursel 70. 72. Novi 66. 71. 73. 99. 101. 104. parac, koji parnicu vodi 35.
musaf (kuran) 7.-9. 18. 65. 113. 128. 132. 142. 144. 160. parbe vuhvene 83.
muslomani 10. 19. 65. 97. Novi pazar 1. d. 29. pashoglan = paoglan 95.
musromanin (musloman) 9. 12. novska carina 102. Pasko je Dubrovanin 156.
84. 135. luka 141. V. Romoga.
Mustabeg = Mustaf abeg. megja 96. Pasquanello 157.
Mustafabeg" san. smederevski i skala 75. 79. 91. 107. Paangitbeg vojvoda, sandak her-
nikopoljski 129. so 107. 118. 119. cegov. 35.
gospodar arbanaki 125. solila 99. paa zapadnim stranam 71.
V. Jurievi, gospodar herce- novske slanice 77. 79. patroni galearum 62.
govaki 74. 80. 99. 104. 105. novski amaldar 80. 96. 99. Pavao V. Svojmirovi.
113. 118. ambar 107. majstor 57.
Mustafa, emin 118. dizdar 71. 73. sv., manastir svetogorski 123.
carski rob 45. emin 104. 135. Pavko V, Radoevi.
dizdar 54. kadija 77. 79. 80. 93. 95. 99. Pavlovi (vojvoda) 22.
Mustafa Milivojevi 94. 97. 102. 104. 107. 115. 118. 124. Pavlovia postava 39.
Mustafapaa 128. 127. 143. 144. 155. zemlja 11. 13.
carski namjesnik u Misiru knez 98. Payazit V. Bajazid 69.
156. 157. vojvoda 113. peat 88.
Mustafa Sejid 101 Noe, vilajet 151. vjerovana 52,
sin Huremov 161. visua 14. 24. 36.
suluftar. carski sklav 55. 56. Obarovati = tititi 11. pedebsati = kazniti 34.
muzinjerstvo ( nasilje) 78. Obrad V. Radovi. Pedeglevich Thoraaso 157.
 481
pedepsati = kazniti 21. 65. 124. poslednji = potomak 9. 56. Radi suanj 42.
penez (= novac) 11. 101. 115. poslidani 41. Radin V. Vukainovi.
gotov 123. pospeh = brzo 140. Radivoj v. Bogdanovi, Vrljak.
Pera 62. pospeno = brzo 22. Radna, robinja 94.
Perabassa (Piripaa) 154. postav 82. Radoje v. Koica, Krajinovi.
Peritor 1. d. 122. postava 24. 88. 154. Radonja 56.

perper 39 i ee. Pavlovia 39. rob 43.

Persia 148. posvjedovati = ispovijedati 65. Radojevi Cvitko 103.
Perthat V. Ferhat. povedeti = ispovjedati 8. Pavko 104.
perzijske emlje 152. povelja 5. Radosav dijak 51.
Petar voevoa, sinovac Isabegov 12. pra = parnica 10, 44. 118. V. Katui, ila.

Petar V. Gradi, Prag 14. Radosav Pavlovie, vojvoda 4. 5. 7.

Petrovi Andrija 157. Pranesko v, Puci. Radosali Vlah, knez, sluga Sken-
Ivan 95. praati= 88. 127,
pitati 132. derbegov 49.
Marko 157. prate = prtljaga 47. 83. 102. 118. Radovan, dijak 36.
Picinin Johannes Jacobus quondara 123. 124. 131. Radovi Obrad 20.
magistri capitanei Jacobi P. 61. predavak = pohrana 92. Radulovi Jaketa, dubr. pokl. 127.
Piero V. Lukarevi, Premo. predavci (= depot) 53. Raguxe =
Ragusa 67.
Pir Mehmedpaa, vel. vezir 153. premikjur =11. Rajko V. Nonovi.
Pirko V. Lukarevi. Premo Piero, dubr. pokl. 9. Ramazan 161.
pismo 101. premorski gospodar 22. Ranjina Dimo, dubr. pokl. 159. 160.
estito 103. prestolje 152. rasap 6. 12.
pjenez 90. presvjetlost 65. 67. Rasti Miho, dubr. pokl. 109,
Plovdin, Plovdiv 14. 19. 64. preuzam 10. 19. ivan, dubr. pokl. 60. 105.
1. d. 117. 119. prevar = februar 41. Rastofan (= Kristofan Pripinovi)
Ploza = Ploa, predgragje dubr. Pribini Radi, knez 104. 54.
161. Pribisali Miho, knez novski 98. Ratko, erain 53.
podobija 34. Pribisav v. Vukoti V. Sasovi.
podruan = podloen 59. 63. Priedal, mjesto 95. razlog = raun 28. 51. 53. 63. 83.
pogubija 34. prijestolje 65. 91.
pohrana 24. Prijevor 157. 158. razmirje 5. 18. 19. 64. 77.
pokauriti 127. Primorje 103. rejz ( = reis) 156.
poklad 36. Pripinovi, Pribinovi Kristofan Remla 151.
hercegov 37. 54. 55. 56. 66. 77. residentia 62.
poklisari 23. 44. 59. 77. ivan 51. 53. 55. 56. 66. 77. resmi aspre 104.
dubrovaki 46. 49. 50. 53. prisni i verni sluge 53. resmi razlog 104.
55. 59. 60. 79. 88. priuzam v. preuzam 64. Reid 151.
verovani 48. proroci 16. 18. 23. 65. Riga, grad u Italiji 108.
poklisarstvo 57. 59. 63. proviiun 91. Rim Novi 1. d. 94. 116.
poklisijari = poklisari 4. Prusac, 1. d. 50. Risan 100. 113.
poklon 109. prut = prihod 29. risanska carina 104.
pomorski 106. 107. Puci Dominik 42. risnica v. riznica.
car 108. Franceko 34. 55. 83. 99. 120. Rivel de, Alexandrinus 61.
poueglia = povelja 6. Gjorgje 42. riznica 27. 71. 116. 159.
pop Nade] i 123. Pugla, Pulja 108. 141. 142. carstva 53. 55. 57. 00. 66.
popovi 81. put 33. 65. 69. 74. 77.
Popovi Vlatko 29. od suha 99. rob carstva 66.
porta 9. 11. 20. 27. 29. 39. 41. 42. putnika kua 135. robinja 47. 86.
44.-47. 50. 53. 55. 57. 59. 60. roblje 33. 86. 94.
64. 65. 70. 71. 73. 76. 77. 79. Rabota 8. 26. 34. 41. 53. 59. 96. dubrovako 35.
82. 83. 85. 88. 90. 92. 95. 98. Raain v. Rogii. konavosko 35.
102. 105. 107. 108. 110. 112. Radenko v. ii. rod 19.
115. 117. 118. 121. 122. 129. Radi 95. 97. Rogatica 104.
130. 134. 138. 139. 155. 159. . Grupkovi, Ozrisali, Pri- Romania 10. 18, 21. 64. 71. 147.
160. bini. 148.
posioni = nasilan 10. sluga Ahmetpain 124. romanijske kadije 81 83.
 482
romaniski 10. 107. i ee. Sinam prefectus agminis 146. Sophiana gens 147.
car 108. i ee, Sinambassa 148. Sophiani 148.
romanski gospodar 22. Sinanbeg sandak hercegov, i sme- Sorkoevi Gjive 161.
Eomek = Romega Paskoje 28. derevski 40. 129. Stjepko, dubr. pokl. 133. 136.
Rumelija 161. Sinan vezuedar 153. 154. onko, dubr. pokl. 74.
rimski = roiuanijski 110. Sirevi ivan 85. Sorkui V. Sorkoevi.
rusag 11. 19. 87. siromah 78. spada (= ma) 16.

Rus, selo 161. siil, siilat = sidil 118. 128. spahija 35.
Rusko 55. Sjenica 1. d. 2i. spahoglan 85. 115. 123.
skala novska 75. 79. 91. speh (brzina) 66. 77. 108. 112. 119.
Sablja 9. 18. 65. skale 157. 137. 138.
sagreha 10. skardaa 23. spenca (= troak) 61. 96.
sahan 135. skelaluk 143. spenati (= troiti) 96.
salitra 22. Skender, carev sklav i poklisar 90. spenza 49. 57.
salvum conductum 62. 117. 137. spenati (= troiti) 129.
samtreti 10. V. Abdulahovi. Spineli Irolimo, fiorentinski pokl. 73.
san^acLus v. sandak, Skenderbeg bos. gospodar 49. Srbi 21.
saiiakbeg v. sandakbeg. gospodar zemlje hercegove 149. Srbija 6.
sandak, sandakbeg 21. 58. 59. dragom an 121. Srbiji 10. 18. 67.

62. 63. 75. 86. 228. 132. 134. srebrna mjesta 28.
elbasanski 141. sin Abdulahov 70. Srebrnica 10.
hercegovaki 77. 79. 80. 102. Skenderovi Hasan, Vlah 128. srebro 37. 88.
104. 107. 105. 157. 158. Skenderija (Alexandrija) 156. Srpsko 64.
nikopoljski 151. Skenderpaa 86. 90. 129. srpska zemlja 10.
sanak v. sandak sklav 7. 39. 50. 53. 55. 63. 75. Sseremet = eremet 43.

Saracha v. kSarakovi. 77. 88. 91. 93, 112. 132. Stambol 1. d. 156.
Sarajevo 1. d. 131. 136. Skoplje 11. 42. Stana robinja 42. 94.
Sara] V. Sarajevo, skrlet 125. Stjepan zlatar 20.
sarajevski kadija 45. slanice novske 77. 79. Stjepan 95. 97.
Sarakovi Nalko, dubr. pokl 53. 60. slaniza 144. herceg 24.-26. 30. 31. 32. 36.
69. 105. 106. Slano 101. knez, sin hercegov 30. 37.
ivan, dubr. pokl. 1 10. 121 130.
.
slidik = naljednik 29. knez, brat despota Lazara
Sari Jaguf 83. 87. sluge 58. 14. 16.
Sasovi Ratko 104. careve 18. Stjepan V. Hvali.
Sava sv. 52. carstva 40. Stjepko dubr. pokl. 152. 153. 155.
Sazlidare, Sazlidere 1. d. 24. 27. Isabegovi 11. V. Sorkoevi, Volk^i, Luka-
scala 143. Smail 42. 43. revi.
scblavo 74. 62. rob 127. Stipanovi Nikola 104.
Schutari (= Skadar 61.) V. Vlahovi. Stut, grad 155.
sclav arstva 47. Smederevo 129. subaa 9. 11. 12. 16. 18. 21. 35.

sees imperialis 148. su 71. 73. 78. 79. 96. 98. 100. 110. 58. 63.
Sejjidovii 151. 113. 118. 156. sud 44. 83. 84. 87. 107. 118.
Selim car 141. 143. 115. 47. 150. dubrovaka 80. 100. boji 70. 92. 93. 95.
do 151. 155. mletaka 113. sudi srebrni 9. 11.
seljani 40. novska 80. 100. 118. 119. Sule, hoa (hoda), carski emin 28.
senatus ragusinus 146. 147. ibenika 113. Sulejman sklav carski 139.
Servia 17. soice = suoice 107. car 157. 159.
sestra po bogu 84. sonice solske 118. 119. Sulejmanbeg krajinik herc. 50. 51.

signum solitum (t. j. tngra) 62 Soffiani 147. gospodar bosanski 82.

silictar (silihtar) 137. Sokol, grad u Konavliiua 5. 47. Sulejman sin Abdulahov 97.
Ilas 112. sokolii 49. Sulejmanah 150.
Simko, dubr. pokl. 121. solila 104. Sulejmanpaa gosp. romani jski 127.
V. Buni novska 73. 99. Sulejmanpaa ^) 107.

Opa U k tekstu br. 107. valja itati, gdje se govori o Sulejmanpai mjesto ICOHNHK^
1)

0|01^ a.
.s

sastavljeno (pokojniku). Prema tome je Sulejmanpaa onda bio ve mrtav.

 483
sultan, skoro svuda, Tomko, dubr. rejs" 156. Vladoe 97.
suluftar 5. tormenta 147. vladuti grad Dubrovnik 1 6.

sumeg-jnik (= susjed) 4. tovar 12. Vlah 38. 40. 67.

sumpor 22. Tumambaj, misirski sultan 151. Vlah V. Radosali, Skenderovi.
suoica 158. Tur-Ali 128. Vlahovi Alibeg 31. 32.

Susanna filia Georg"ij de Cliodroipo 61. Turclii 152. Ivan 31.

sut' = sud, judicium 64. Turci 12. 14. 64. 70. 83. 100. Smail, brat Alibegov 32.
svila 74. 78. 79. Turhala 1. . 38. Vlahua v. Gunduli, Kabuzi.
svite 47. 99. tursko pisanje 132. vlakno 12. 34.
Tuscbani 62. vlast dubrovaka 114.
Sabadinbaa, gospodar zapadnim Tvrdisav krstjanin 25. vlastela 40. 44.

stran am 7. Tvrtkovi Aleksa 103. dobra 4. 39.

am 151. vlastelin carev 10.

eremet v. Crneti Uine 61. Vlai 38.

rob 127. Ugarkovi Vukac 104. vlaka zemlja 10. 18. 21.
ir Murad 43. ugarski arsag 14. vlaki dukati 114,

ii Radenko 20. dukati 57. momci 38,

Siman v. Boti. poklisari 110. Vlatko vojv., herceg 25. 30. 31.
ugogjaj 25. 79. 80. 118. 36. 37. 40.
Tadija vojvoda 95. Ugri 66. 129. Vlatka hercega gospogja 68.
taglia 61. 62. ulafagi, vrst vojske 146. Vlatko V. Ozrisalie, Popovi.
takme 80. ungarski kralj 47. vllachus ulak 147.
ta sca (= taxa) 61. uoice 44. 47. voe 5,

tassa d' Adrianopoli 17. urisati, urisovati 23. vojnici 67.

Tauris 146. urizmo 23. vojnik carev 84.

tefter 101. 110. 140. usilost 89. vojska 54.
od frustira 160. utakmiti se (= nagoditi se) 49. vojvode 63.
tefterar 111. Uvejs, sin Murselov 70. 72. Volki (= Volzio) Stjepko dubr.
anadolski 154. pokl. 109.
tefterdarski zakon 153. Valacliia 17. vosak 33. 41. 75, 78. 79.
tefteri eminovi 111. Valentin, sin Orsatov 161. Vostancius 146.
tefti 132. 158. varoani 40. vrata zarstva (= porta) 47,
uiniti 78. 79. vekil (zastupnik) 76. 93. vrh, u frazi : nekomu do vrlia doi
telige (= poklad) 81. veliestvo 56, (cf. do haka doi) 73,
tepter V tefter. Veneti 62. Vrhbosanje v, Vrhbosna,
testamenat 24. 25. 93. Venetiae 112. 138. vrhbosanski kadija 53. 55. 87,
testir (dozvola) 92. Verbosania v. Vrhbosna, Vrhbosna 87. 91. 135.
tetrazi (knjige) 40 91. vethi (= star) 91. Vrljak Nikola i Radivoj 20.
Tezalovi Brailo, knez 29. 41. vezir 9. 16. 18. 63. 110. Vrra (oPtiMb, Verrao) 7.

timar 35. 93. veznedar 153. Vuji trn 1, d. 8.

timarati 62. Vicenza 62. vuhovstvo 123.

timarnici 21. 35. viati 103. Vuk V. Boidarovi.
Trabolos (Tripolis) 151. Vignjevi Vukota 95. 96. sin Milivoja 44.
travnik, inovnik, koji pobire tra- vinogradi 94. Vukac V. Ugarkovi.
varinu 58. Virbosanja v. Vrhbosna, Vukain v. Gizda\'i.
Trebch (=Triiepe) 61. vjera (= Ma) 7. 67. Vukainovi Radin, knez 104,
Trebinje 7. 127. (religio) 9. 65. Vuki 157.
trg 5. 6. 10. 41. 58. 67. 99. i sloboda 12. Vukman, carev vojnik 84.
trgovci 5. 9. 23. 58. 124. vlaceli mj. vlastelin 22. Vukota V. Vignjevi
dubrovaki 19. 40. 45. 64. vlachus (= ulak) 112. Vukoti Pribisav 24. 25.
musromani 84. vladanje 34. 40. 63. 77. 86.
trgovi 64. 83. dubrovako 9.
Xuchum, xuchumo = huum 142.
44. 145.
tributarii 142. Vladi Hreljkovi 20.
tributo i Canali 52. Vladislav vojvoda, herceg sv. Save Zabivati (= zaboraviti) 01.
tributum (= hara) 137. 24. 26. 30. 52. 91. zadunina hercegova 37.
Toma 95. Vladna robinja 42. zakletije 7.
 484
zakou . 71. 104. 118. zemlja carstva 55. Pripinovi, Rasti, Sarakovi,
dobrodoalski 133. Radosava Pavlovia 4. Sirevi, oreti.
dohodak) 129. u povelji carevoj 6, ivko, dubr. pokl. 113. 145.
zalok = zalog 56. zglav (= sklav) 120. V. Rasti.
Zamanjovi Bartol, dabr. pokl. 78 zimija (= oduzeto) 34. onko V. Sorkoevi.
Zanzibar 151. zlato 81. 88. oreti Nika, dubr. pokl. 34. 44.
Zapadne str. 6. 7. i ee. Zrenetich = Crneti 43. 71. 74.

apiranje na putu 12. Zrieva Andrija, Lisovi 85. ivan, dubr. pokl. 36, 57.
zapis 9. 15. 18. uho V. Gueti.

zapovest carstva 50. arko (vojvoda) 95. ukovi Franeko, dubr. pokl. 116.
zaprita (= prijetnja) 83. ice gvozdene 115. unevi Franesko 41.
Zarigrad v. Carigrad ila Kadosav 95. Niko 41.
Zaton (=Amalfi) 96. ita vojv. Radosava 4. upa Klobuk 7.

zavrtica 40. 67. ito 111. konavoska 158.

Zejnelpaa 153. ivan. dubr. pokl. 48. 60. 155. U povelji carevoj 6.

zemlja 58. V. Gjuki, Kabui, Palmoti, oreti =

oreti 44.
 ..
,.)
.
.
11

. .
. 1^, , ,
a

je
,
.. -
,
Ha

,
,
je
je

,
. , ., , ,

.
a

,
Ha a je

a
je je a
je

. , , , je
a .
a
. je

150 200
, ,
.
ncsHaje^

. ,
,
,
;.
,
. ,.
je

., a
.

a

.
je no

^ (..., . je

.
cjep.ej) a

,^.., . , ...-
je

je

a je

: a ]51).
4
 m
9 , 4 ^2,
a
je

, , ,, , , .
90
joj
11.^ 90

.
Go^^.

,, ,
. ,
je
je

a je , a je

, .,
, ,, I. . je

. 1892., . 31.
je
32.

, -, : ^ a

a
je
.
.
no

, ,. 17 je
je

, .- 100
232

,( 20
je

4:0 , 4:0
:
^,
1

,
5
1907.

20
8b


40tfM

Ha
je

je :
), a je 1(),
200 30

1. .
::. ANH |cN-^< 4 +0-<1 MPt> >1<^<1.
D-b

^^
"^-^
l:.A-b
ico^
TPtS-bH-N-bCIcH-
^^^ >l<o^n'1N-b
TO At>TO
D-b
P^AOMHP-b Ct. 1. ^. -f >1<4
Tn><^FA
MOHCTP-b HMNM1> ^^ >1<[] <1 "^AP^DHe

, ., ., -
,
.,
1891.
a

a , na
je

je l'lbM,

0'70,
je

1; je
%
. ^ ()^ ^
() ()
:
^.
487

^-

cz
%
^
. ,
^^
u
u

.
, . ,
a
je

1^)3

je

iio 102
je

. ; 29,
K'L/np'fe"

2 0>\

,,61."

2^.
je "

".

,., he

,
(1234. 1237.), no

. .
je je

,
,, . ;
je je

. ,,
na

,
To . je

na
0-
je

. 7*27 /,

je na
,
4*40

je

,
nac
, ., 2*37 . je 0*64

2 V20m

,
, a je .
, , je ,, a

,
a je

je

82 ,
,
. O'lbM 0"0<

; .,
. .
.
, je no

,
a je

, . , ,
je je

, ., Oko
a
je

a
.
je
je,

.
;: ,,
. ,
a

(). , a je
a

4*


. ( je
488-

: .-
,) ,,^ .
2.)

., ^
:
je

.
V^l

. (
je 167
1

]'
90 1 00

, je

je

.

.
2.

, -. -. ;5.
je 2*7-2.i/

,
:')

, je
je 13/., a


70/.

().
Ha

je , je

52. . ;
. , je ('pyiiieii.
:511
;}(', na

; ]),
\\\1-
^. r.iicojaiM 72 vp/
])(^
 489

)
('

, oiiavKa,
je
;
(\i)tf.M. lIvivOTfiii

a
je (),|) !5);(',
,
1.
je

,
cjei5ei)HH

. ;1
V7.()M.

(*
1-!.

1'6)
1
,
Tij)03opa
()).

.
jom - >:
\ .u

je

,::
7).^

je

, [)
, je 1 ') .u,
r3().w 2'60 3'90 .

., , .
>.
je

.
1^
je ."
3aBi)iinio

,
II je 5., a

'
je

je

., -, 5'60./w,

1'09
je 4'08.u.

11
a

.
^ , Ili) 1,
, ^ , . (, -
, . , 9b Kao uito je

je

.
0
82: : 47,

,., , (...
22,

( 1:
;'>.
.
18, 22, 23, 23, 27
je

1^{))
?/,

{):)
8{)
47, a

1
27
(1).
if.v, je

120

. :
oi;]^.n])y

(). (vuieceiie.
bb ip.v, 35if.v,
('
Ib ij.M. 1^)
a

-
. , 47, 40,
. 80, 175, 150, 250. 55.
iiyiiiKaj)iiiiU('

35. ion //.u.

. . \. ,
je () iio je

1('11 3,4^ je .^ je
lio

(( ,
;
) .
Taj l.u

. : , -.iia .
40?/. u
 , .
490
,
.
,
, (-, ,
a

2
, ),
, je
. ,,
,
^).
je

, je

je 15.^, a
( ,. je 18 20 .

, ), .
je 52
39 a '-^),
a

.,
, .( ,,
je

2.)

,(, ) ,
. .,

je

je

.
je
,
, , ( )
je

,
.
).

,

; , , , (),
.;, , , ,
je

. ,
je
: je je
a

1323. joiii 1318.

je
III.

,, 132G.

je

(
. .
,. no
(132C.

,,
1328.).

je
133G. 1345.

,
.
-..
2)

.
, . ,,je
je

je na
joj
na

(Celtis betulifolia)

na
je
je
,
.
(
; n

).
. .
 ., ) .
- , (1340.) je

13G5.
491

. ,
je

a je

no
(

^).
,
, je
je

je

.
.
. . ( - ., ,
je
a

84:1,

.
.,
,
:).
je

,
,: ,
l'bOM 1'20
je 55,
je

^
je bbtpM -
na
no

<1 pciAON^i p<imicoDH;^b

nAb
^ ce:
Ab iCA^VeMb 1^ CGOr^

Ace
DOeDOA^ C^NAA^I
rP^AO/v\b

n(o)^b
()
()(1 ().
,
-, a :, ,
ce

,-1\, .
ce
a

, ,
je (1392. 1435.) je
ce

.
2) ^-
JI.

^^
^ : (23.

( .,, .
je

1415.). je

. . X., 227.-228.).

-, -.

^,

Je
ce
\
,, 11)0 /;>

(1435. 1466.).
492

,
.
. a

, . je . iia no
Je

( (1737
je

/,

, ,
, , (1167^0,
.
3.)

,
, iii)\-.Kajy
, . , a
.

; ,. , 1) ..

,
3.

()
. a

, ,: . ( ).
je,

je
4.) je

6080
.: . a

joj je

,, 2 . 5 S.m Taj je

, . a jy/iviie (*1) .

^. (
TO je

cjeisepiie . 5.)

je

je
/. 1*70. ,

('
je 1; Hi) (
>1);1
493

\ .u , je
.
iiiyii.'hiiiia

4. . .

. ;
2 ,
ij.u .
145 /,,
20 ^^
5.

je

rio.i^
{)111
je
;uu\mjc.

ii V2b.)f
('-:
:

 -
3*48 , a
.
je
494

, je

je
,

6. ..

7.

, ,
.( 6.)
.
,
 ,
. ((
: , , , je
495
blM 19*2

je
,
, ,.. . , .,- 7.)

6.)\

je

je,

Ha

joj

. a
-
no

.
,
,
8<.
,
joj je

8/, a

.^. .- ,,,
je

, ,?>'4:

-
a
IM 8. je

,
je je

je

, . :
joj je

\,
, ,, .
a
na
no Ona je na

1. 2
,
,
na

, , .1;
a je

je ,
. je

, .
, .
,. ( ; ,
a je
?>'bM. Ta je 4
je
IM je
je
"bOtpi -

. ,
nni:oM. na

. , . 6.)

,
je

. ,
, . 1),
.
1)0
,
( ^^

je
je
je
je 80(<,

]) n
4.)

oi;o

,
.,( 2 , ;
je
, je

no

9..
je

je,
n
na

'.
ne

. , 2'2

,
l'4.u
KOOM

. je

je
nnnai no
; . -
, .
, ) , 496

,-. .,( ; ,-
('TpaHii. je

je
. je

, oj\ je
'.
no :',11. (4iyiiiTajyhii

4.)
je je

i-

ir I

. .
.
, ..
( '.iiiKi 8.

. 11!
-,
KOOM {)>1
je luMe je je

,.
1905.
na
je

-
, ')

,4,1 ii
je

...
ii(i;i(ij!y,
;,!
,
iijio'iuTaM.
ja
;; i i iii.

Ha ouaj
, ).
(;
ii:!r(ii!a[);i,)yhH ,
-


( .
. : , . ^,
(' .'
. :- i;mo
497

11)(',. cc iv'ao ii ona onapa

, . ( .,

4.) Ha
0>8'
je

:\).
Kpa.iha

.
je

a je joiii lio

. . , )

, ,
.
. - . 10.)
iv je je ]
Ha ;
. je . je .-

.
,
. Iv;by4.

iia , /' a
!.
je ii

,1 . .

. - . . . ().
, , ()1^
(1139/)

onaj

: ; -
II. ,
-
.

400

1\])

 498

. ,
,
,. ,
, : ..
200

. -
,;
.
je

, ,
.,
je

.
(
, ,
10.

je
),
. (.
1.\()

, , ,,
300
laiiicTaiui.

11)
je

. ,
.
, , . ,
je

1),
a

je

je

je

-
( ).
. . ,, 499

^),, ,
no je
je

no
a

, (
,
,*

, .
1 ()()()

,
je (Schlussel)
je

, , . -
-
a

(- no
je

. ,
, ),
11.

a no

.
,
.
,
(
..
.
0
je

, ,,,' , /,,10.
1410.
,
-
je a

je

(), ^ , - noKojnor
(f 15. 1389.).
1412.

je
a

,.
na je je

*) je ii
 <: . ,,
110

,, ,, , 500

je

,, :,
( a je ).
,
. ! , :
II je je

a je je

*),
' ,
na

.
,
!
-

,).
.
,
je

je

,
.
,

, , ,
(1421.)

.,: (' .
- II.
na

24.

je
1419. na
a
To
je

,, -, . . je

. , ,
(1). 1435.),

, 0

: ,
1),
, je a ,-

.
je a je ono
('.
, ,.
.
a

'
(. , je 0
je

je

, ! . . . ,
,
je je

,
,, . ja

' . je

,
na ja

,
na

,
je

.
:,, .: , -
., a
1)00
-
.
,
na na

.
a

, na
na

,
(), ^),

a on
a . ^
.
. ')

1'
je.

:ia II
(*[),
ii. |> i;

.. ii ii ii . .,
,(
. . ..
. joj
iio

,:
HaiMaiiiiii'>;i

'^
.)!!
11|);|\'.
2)
!ii

licic

JboiiiiHii),
.
je
.1 je
\

je

11'.(',
,\'1!|1|1;1
:

lidiMi.iii

a^fiioM.

;{)(',
(iio
Ka^iaiiii,

\' :!,1,\

lllh(Miaiiy).
>,

>11 (
. .

iidojcrao

^ ).
. : ,'liij(Mia
ii 11;!11,

.(

ce

. ciiHOi^e , [).11
501

, ,: :
, a

, :, .>^., je...

;, ,,, , ;5,.',1; . ; ;]110 1)-

,
-
iio ;5aiiyiiiT('iBy a

,-
i!Oiipar>e

(14)1. 1454.). je

.
. .
(f 22. 1406.) je, iio

,. (' .
(1479.).

. ; 1519.
.
(): , 0

.
(Rambert)

1070. 1075. no
je

a
(1659.
1533.

,
1664.)

, .
. ,,
, ,. a

,
.,
,
, ,. , ,
.
je
^).
je

,
,
je

ii
je
a

jeibii-

, , , . , ,"
a

24.
,
, ^ . ( ,
-, , , .
. ,
joj je

0
, ,
1091.
(Fortezza
a

;}

di

(H)S7.).
.
Cliuz)

(Alvise Mocenigo)

je

.,
a

.
0.
- XX., .
je

(Pjetro

,
je

321. 322.

Duodo)
1717. -
)

.! ,,

,
2) a
iipii.Mji Apvio.j. ()[)/11;1 ,

, arM.i.ii.

, ,
l^paia
he
a je

,
Kao je

, . 1) . -
, , . , na
. je , a
ii je
(,
. .
1737.
,.
, ,. .,
502
. 48. )1.). A XIV.

:.
! ,, heca

,
!

.
, -
,
II

1768.
Bph' hy

,
,
(, ,
,
.) .,-
na
To

(.

.
.. A . 1831.
. 126.)

.
.., ,,, ..- je 1861. (?)

-
je

je je

.,
je

, .
, .
a

,
je

,., je
.
. ,-

na je
1694.

ona
.,
je
je

je 1715.
no
 Prilog Statutu Poljica.

Priopio

J. Ceresatti (Srinjine).

(Sa jednom tablom.)

Pavi, sada umirovljeni podnamjesnik Dalmacije, izdade otrag

Presvijetli pl.
koju godinu poljiki statut t. j. zakonik, po kome se je vladala slobodna poljika
kneija u Dalmaciji.
Ovih dana, prevrui upske spise sela Srinjina (nahode se u srednjim Polji-
cima stare poljike kneije u Dalmaciji), namjerim se na jedno pismo pisano
rukopisom poljikom glagolicom.
Selo Srinjine (broji oko 700 dua) dijeli potok Vilar u dva dijela: s jedne
strane odlomak zvan Tvrii, a drugi Srinjane. Izmegju ova dva odlomka
opstoji jos od starine seoski antagonizam, koji se ni danas nije ukinuo.
I ovo pismo ba se bavi tim pitanjem.

Drim shodnim, iznijeti ga na javu u prepisu sa dananjim obinim slovima,

koje bi moglo sluiti kao prilog onog openitog tatuta izdatog od pl. Pavia.
Napomenuti mi je, da sam ga vjerno prepisao uti jacet
samo sam za
bolje razumijevanje neke rijei odijeljeno prepisao, jer imade na dosta mjesta po
dvije ili tri rijei napisane skupa.
Ovo se pismo uva u upskom arhivu u dvostrukom, a rek bi po svemu,
da ih je jedna te ista ruka pisala.
Jesus i Marija Amen.
1698. miseca julija na 25.
Ovo neka se zna, kako se sastae sejlani Srijnani i Tvriani sejlani jedni i

drui za uinit pravi sklad meu

sobom u napridak od ovoga dneva.
Prvi kapital. Ako bi se nalo meju nami da je lupe ukrejo lupekim nainom
od ita od mata od penice, od svake struke, to vala dvi libre da jema platiti u
selo koliko nau sejlani i osude ga: ako bi bijo stariina od kue, da mu se ubije
govee i sejlani da piju i jidu na negove i stane ije, a on da plati svu kodu
ako li bi uinijo mlaji jnegov da se jema stariina podloit =
ako se nebi tijo podloiti:
da plati stariina, a
je imenovano ozgor = a
da sejlani uine, kako je pravo i a
uine, dobro da su uinili i da on nima = na drugu pravdupo vee pred svoje
sejlane
a da mu uine pravu pravdu: ako bi poa na drugu pravdu, da plati
zgor imenovanu osudu. Kapital drugi. Ako bi se naa u selu mu z uvir, da ga jemaju
5*
 504
karat svi sejlani jedni i drui i da plati zgor imenovani osud i da ga jemaju izagnati
jnegovi bratimi izmeju sebe; ako li nebi otili, da izrenu ostale skale ta skalu izmeju

sebe, u kojoj je on bratim.

Prosti se ova kniga pred svimi sejlani jednimi i druzimi i rekoe, da su svi
kuntenti i podpisae se svi jednom rukom: svidok Ivan Suturii Ivani Delisin
i svi ostali sejlani ovo bih uijneno na Brisniku^) istoga miseca i godita zgor
imenovanoga.
Mikula Muini
svidok i pisa ovo.
(Ispod ovoga ita se nadalje:)

1719. miseca aprila na 16.

Mih svi sejlani Srijnani i Tvridani obe skule sve ovo potvrdismo, kako je ovo
zgora prvo pisano i jo inimo iznova ovi kapital svi sejlani Srijnani i Tvriani obe
skule dogovorno: a to jest: ako bi sagriijo koji bratim ter bi ga izagnala negova
skula izmeu sebe
da ga druga skala ne ima ni more prijati meju se u svoju
skulu brez dopuena iste skule, iz
koje je izagnai; ako li bi ga koja skula primila,
da ona skula ima platiti libar tride(s)et u crkvu blaene gospe.
Takojer ako bi umro koji bratim ali drugo ejlade od kue bratinske u kojoj
skuli, da ima udil gatalac od skule, u koje (je) mrtvac avizati gatalca od druge
skule, a gatac bratime: ako li bi koji gatalac ovo v a lijo da plaa u svoju skulu
libricu voska a bratim bu(du)i avizan ter nedoa kui, gdi je mrtvac, pomo sprovoditi
mrca s ostalom braom, da ima platiti u svoju skulu po librice voska ako li nebi
moga poi na sprovod bratim rotni cia koga oita uzroka, da ima poi drugo ejlade
do kue: ne doavi, da ima platiti, kako je zgora.
Takojer da nimaju Srijnani niTvriani sami po sebi obirati karata ni remetu,
nego li u dogovoru, kako je vazda od starine
bilo =
prvo se dogovorivi svi skladno
pako prokuraturi ili kojim se naredi neka ga ponude i mole, kako se pristoje s potenjem:
ako li bi bilo mialine izmeju jedni i drui sejlani: a to da su niki za jednoga a niki
za drugoga, kako se ua zgaati: neka se bruketa kud bude vee naka onako i
bude: lie prvo dogovora da se nima nie initi =
ako bi se tko naa da bi u ovo
valija, da ima svekolike potovati.
I ovo se proti prid svima sejlani jedinim i druzimi i bie svih kuntenti / =
jo uini se ovo, da svaka skula u sebi dri ovaku kartu, neka se nitkor ne more
iz vito vat i, da nije ovo zna.
D^" Jura Vukievi
pisa po nare(d)bi svi kako je zgora.
Otraga u jednog egzemplara: Karta s Tvariani u drugog egzemplara:
S Tvariani 2 od ugovora.

Mjesto po sredini izmegju oba odlomila, koje se i dandanas tako naziva.

Glasnik zemaljskog- muzeja u Bosni i Hercegovini. XXII . 1911. 4. J. Ceresatti: Prilog Statutu Poljica.

Tabla.

^';i^o ..o.4oo ^^ H^^Uhi-- f--^^ '^^^^ orr(^H^^{/M\t,.v^ /y..s,,.

 .
,
.
,, , ,
, . -
I.

I.
().

,. . .
^, ^^)^ -
IipoCTO:

AEMOML
-
lipKIsRA

^)
^^
npEHMCTMie
.

(1()54.);
np'kcRETie

Rk
je

(1524.);
Tp'fcCRHIl'k] (i:)09.);

!& 0111|)^
np'kcRETklE
^-^
RAAAHHHIJ,
X9^^Y
^^
, /, ;
,, .
11 M'kcT'k 3WR0M0

-^ Tp'kKHiiE (1562.); ^'^ np'k-

.
RX (1()()2.)0 . .
.
, 70
11) je . a
. ^1,
je

^). je

. :)^ ^ ^^| -
11>.
. 14.
oi'.aj

^ 1022. ^i* CiH)

RM3iiH

. ::\ . , ,
Mahaaorh

. Jireek: Das
np'k3RHTfpA

:5;1 . 404., 451.,

rp'kujMH

1504., 029., 919.

Nomenciatur der Balkaii-

,
2) Dr. christlichc Klcnient in der topo.i!:raphischen
liinder (Sitzungsberichte der Wiener Akad. CXXXVI.), Wien 1897.. (![). ... :.
. .. kolski Vjesnik,
. IGG.
. . ., . 1122.
1906.,
^^) ^^ ^ ^
)^^ 011|)^ *1

W
507
10,
0\|)
le R'A

1,
}
5

^le H'AT^[\\HM'L

) ). 1{ IIEKTO ) 11

^^
w
^ RCE !&. .
iv

primi a rassegnarsi sudeti

^'^*
, 9.
VV fip'KTIE

1776.,
\|)
di uostra serenita
15

:
|)^3| ivilHMHTH,
W '1 ^!& Wll,^,
,
nella conguista di Castel
monaci
^
Novo
mo-

;
fiirono i li e calo^ieri del
nastero situato sotto Trebigne.
01[)(\ ; 1693.: monastero
3. //

)!'
/1
delta . di V. Id della

12.
aqua
.:
di Trebigne.
distriitta cosi tutta la
;
pianura di Trebigne, non sussiste
h
di Ici dell' acgua altro, ch' el monastero, due forte torri e
najmi/ je
vilteta

;
di

Mostachi

,
situata tra t' un e t' altre^). 1094.
ivojoj (*('
15, (
;1
(provincia Trebigne)

,, ; ,,
ctie solo concede U passo alt' altra riva ca a ce mo-
niste ro de' catogeri, fabbricato in un' erta coltina delta stessa tinea, cinto di mura

.
guadrupticate e

, ce
d'

, ,,
ogn' intorno da grossa e perfetta patificata'^).
no
a
je

,,, . ).
Kao
ce

Ta je , Tepefia je

^,
1701.

^ rk f *).
je

.
ce je 1270.

^(
)
cl

^
, ,
|)ROCRkllM ^|)()1 1

; .
TI

CRETAro

.
5). je 1270. joui

..
1282.
je

( je

,, je
ce
^).

2)

4)
II

,
,, ,
Montenegro da
Jireek, op.

Starine XVI., .
.. 11;1
. ., .
.
cit.,

.
relazioiii dei

103.
34.

,
provveditori veneti

I,

1910.,
1891..
50.
(1687.

6.-7.; . :
1735.). Roma 1896., .
.-
07.

.. ., .
8. 11.; 4300.
. . 270, 1910., 5G. 57.
 ^
. ,
, ' ^ , je
Liaiiiic ][>
no
08

je

^^
, -- 31. 1509.

, w
,
\\){ nptcRETiE

. RL Tp'fcKHli'k

,
.
.
TOM
.
-
.,:
je ^).

,
, To

)., ; je

. . (^!^

.
.(
, , , .
np'kcTOAL
, TO
je no
,,^|)iJ,'kroRCKH*'*'
1()01.

;
1605.

,
1602.
je

,,, ,
1615.

-
- nOA^|)iJ,ErORCHH . je no
1623.

*).
.
je

;;
1651.,
je,

je
je

,
je
1737. 1739.
:
; ..
eppiscopi gui tantum duo essent, nempe Herzegoviensis et Czernogon'ensis,
: die zahl deren Bischoffen anverlangter massen verbleiben zwey

--
,
von Herzegowin und zwey von Hersiogrot

,, . ,
- je
.
1484.
1710.

, ,
, , .
je, , ,
., 1592.
je, no

1599.
^).

a
je,

^
,
1509.
je

je

,
je

. , 0(
, no
. je

- on

,
je To je

0
1)

, . ., . 404.
iTGii., ) liioi.,

,
2) MHTj)oii()JiiiTii.Mii

|). 11. 12.

. ., . 1132.
3)

*) . ., 15. 18.
5633., 919.,
. : ]'ii.ir,iv(M',iiii II.. 1)('(>1;) I^>92.. . 278.
5) I.

1737. 1739. Wieii

. :
Langer: Nord-Albaniens und der Herzei;"owiiia Untcr\\ erfuiiKS-Aiicrbictcii an Oesterreicli
1880., . 26., 54.-55.
I., . 21.-26.

. ^; , ,
. ^).
509

>11

.
1524.

, ; ?1 ,; JI;5a ihiix

je

, : je 31.
(iioMiiii)('

,.
je je je

, , , . ,. 0 XVI.

;
1517.
1\ je

; XVI.
. :^);
450 je

-
1524.
). , , je

^
,
1562.

(7()S5.= 1577),t fH ^. ^ 1 (!
,
. . ^.
:
24.
Rb

je

159().
ITT

, , . , ,
je

*). ,

. , je ;

TO

,
,. , . ,,,
XVII.

1615.
, je

.
je

^).

,/-
220
1634., 1692.
' imii

.
II

') 1637. je ])11, 1650.

1602.
0 :.
.
1622.

0
. '1
iiaT[)iijiij)ciiMu, ibbb., \). 18. ff.
1652.

2)

3)

Slavische Bibliothek,
cii. ., .
.
1908.,
451.,
II., . 029.
292. 293.
113.

. . -. . 50. -)1.

,
: ( )

,.
J. ToMiih: iiaTi)Hjapax 1903., 41. ff.; 47. ff.; 75. ff.

(-.
.)
(
lio .<'() oHjcpoB.hcHUM
1029. (.
CTdjiinoHiih: . 1201.. 1959., 4077.
') ibid. oaii. . 1500. je .
XI., 1894., ). 110.)
^
^ , , . 1092.
iioni iicKii

^).
iivivOimiiK ,
;
.

;
510
(':

.
je 1659. je

, ,, 1637.

,,. ,
joui 1()15. je

15.

.; , .
1646. je

.,
no TO
1;]('
iipeiiiicao
iio 200

je,
;
, ,
no 1800

])
je

1()5. je
a

je 1654.

oj\

^,
>\\'\\-).
jiOMoh
II

1101)
:
MH
\\\
wKoyAoy
(> 110
ME 1^ |)'/11

-iianie ,.
^^ ;
^!^
^^,
Ta je

ME ^^^ ^/ , ,
1651.:

no
, -
no ^^ |)!& w

1101),
1^^^)
'> 1)
. j(_.p

, ;-
je

.
1653. je a

,
bosanski samostani bjee nemilo poharani

-
ostali i oglobljeni
Kao je

17. 1654. neicn

.
^) on

,,,
.
je no je na
je *').
Bacii/iiija
(1639. 1()7.), (
1651.

.
1)

2)
ibid.

,
... 1456.,
,
1294., 919., 1122.,
. 03.,
1488.
(1885.), . 238. 239. . : ,
,
1504., 1530.

,: ,
a
4) .

.
1;|(1
}).

0
1467.

, ,
. ,
V. Batini: Djelovanje Franjevaca,

.
.
II.,

1506.

19.
Zagreb

0
1883.,
na
je,
.

ai).\njenncKony
XVII.
125.

,
( :
, . .
1654.

.
n

LVIII.), . 236. 238., 264.-265.

je

,
1) ca

. ,/^^ .
511
Ii]iiH(()aimj('M uaiijCi^HM
.(, Dii (\ iia

(
je, je

(^

,, , .
/1,
1

;
1048.

,.
1661. je

11[)0 25. /^ je
je

.-
VII.

Oir

.
TOM Basilius, archiepiscopus Hercegovinae suo
sterio irebinensi

,
post agnitam orthodoxae fidei veritatem
obedientiam vobis multo magis carus et acceptus futurus
et huic

sit
sancte sedi praestitam

3.

*"' iiaiiii
1671.

^
[, ,,1; je

X., je
y;}p^^ve

^& |)0)(!&
;] ,,,^"*'
ore

. ^ ^ 6,
00 00
ORE . je ,,ne ,

,
,
, ; ,, I

.
;
TEKE,
00
.

.,
,
je

,
je

na
, 1667.,
. je
,

.
, ^ ^, ;

..
..
me crohe^x no
00

.
TE TO
: V).

je

, je OKO 30, uiTO

,
., je
,, A

ca

.
,( ,
je XVII.

1684. 1699. 1687. 10.

. 0 A. Theiner: Vetera monumenta Slavorum Meridionalium,

201.
II., Zatjrabiae 1875., . 160. 161.;
,
je iio (?
je , ,je
512
-
je

., , , ,
,
^).
200
je

0-

je
1688.

,
,
,).. To
12. Maja 1696.,
.
. ,,
je

34
;- 1693.

.
je
1652. *).
.. 1694. . je

intorno da grossa e perfetta palificata".

.
, cinto di mara guadruplicate
iipe-

e d' ogn'

je

-1)). . , , iio

.
, je
^).

0
.
,
2)
II

.
Montenegro da relazioiii, [).
1890., ct]*.
12.

12.

, .
.

je

nemici
])
in

,
,.
24.

iia je

Hercegovina, perche dubito che ne daranno da

1G92.,
(. Jireek, Das
a iii'iijc

fare.
(' I)y{)(>i!iihy,

(II
:
,
christliche Element,
\.. () 24.

Mi dispiace questa venuta di

Montenegro, .
[

104.). 0 ona-
..
-
34.)
1()2.

*)

5)
.
, Jireek,
.. .
.
ibid.
1485. .
[)
,.]) ,
9. ( ('nTcMopii

:
1()3.

).
[)
je

1901.
1G93.,

314.
6)

') ().
ToMiih :

'[)11:
(1) MOjtejcKor
(. .),
1!07..

VI., )1)
227. ff.

1899., ). -
 513

2. a.

2. .
.
je

,
.
nama , 30
514
.
no ,
, . A
12
,.
,
je

]),
,, ,,,
je

je

, a
.,
.
,,
A

. . ,^ je

',
a

' ,.
.,
,
, !
,
, ^ - 1695. .
cm /\0|)-

,
, . , : no WTb

. ,
1693. a

,,
. ,, , , , (;
,
, -
., ., ^ .^ 12.
,
1695. , je
je
joiii

.
.
4.

s.
19().
1702.
je
vrpoiviaiinni J.

1) Starine, XVI., . lUl. 102.

 , ,,
, 515

je
45

!
. ^1

a

!
je

WKHArt?EiiiE
31.
no

cretie
ii>y, iio

1701.

'\
13. \Wmy

101

,( ^,^
WCK^AENi CRETIH

WAE?tJAk
^).
1). je

, . , je
1702.

,
l7lo. loo

je

1083. ^)
). , :
KArOBOAHW
RbMECTHT
, ^ .)
>^. \s

,. ^

je,
101^

, , ,
je
1701. . 1000
je 19.
Jep

1095.
,
*).
je

.
. ,
50
je

je

:, 1709. je
4

1713.
joj

^). -
,
,
, a

, 17 ^).
je , ,

. je 21. -
1723.

: ,, .
, ,
1717.
a

)110
je

,
40
je 26.

. . ,,. ,, ; 1. je

icao

: ,, ,
2.

3.

a ])
'^). je , . 1S44., je

')

, [) ,
Starine XVI.,
..
.. 103. 104.

.
,: , . .
'^) 25.
. . XXVIII. (1S95.), ;^. : 2114.
.
. .
Ibid.; . .
:

1868., . 145.
(iS.

]) looo., .
1)(111 I., . 31. 32.
12.


,
. ., , ,
je
; je
516

je
XIX. -
1777.

., ,
^).
. ,
je
.
1708.

. . ;;,1). ,
.,
Ja

je
je

je,

iiaiiviincii.
('
j;i
je

mikmiim.
71,
; [) '1);
1)0(|)(\ a

;,
)!).
;} ^)!!!) (;

'/1.

,
, , ; , ),
.
, iio'ieTL'v

, .
XVIII. je >.
TO je

..
no
1703. ii[bii

1749. je paiiirjc

On je imcTaiuio

^
, , je
II.

18G4. .
, ^ ()
je

no
Ha

,. ,
na

.
;50 , a

/
. .
nn

,
joj

na n
no

<'

na
na

. no

je

,.
,-
naj-

.
. . .

je
500

, , a na
no ne
no

. ,, . 1)
.
[)11 r[)yiimha

'^) Cii. ,. (.
29.
14.). X.


^).
1), ^ , 517

.
.
, , .;
3.

,
ja
,
:'. ^..
iiauiao

, ivii.. 270.. 1910., cTj). r)7.--5s.

G
 .,., ;,, ., 518
,
)
je

je ;^^ je

(
je

: , ,
.,( , . 'e'W (''<') Iw (Iwahh)
). Ha
fip

je
([][]). To je

. (
je je

,
. ,
, ; . , .
.
., - , .
,
je

29.
je
.
To
81.
,
101.),

TOM

.,
,
. ,
, . ,,
-
je

je
je
1877.
.

VGO a
80.

, , , . je (60 ).
je

,,
( ,je 2'40

. ,
,), (
.
.
.
.
je

je
1'4:8,
90, a

),
Go

,
je

(. .

),
.
,,, a
,
,
( . . ( --
3'80, a 240 .v)

( .. 80 , 70 ipt).
je

.
je

3.) je

... ,
no

, je,

4"80 .
je
je

je 12*40-|-8'10
je

je

.'
9'80
20*50 ;
^ a
je
-
 519

.
.,, (10 :

,
- ,
0'6) )

,
,
je

Maiber ..,(. .
1*40
.

-
.'
'
no
ja

,
4.

, ,., ,
4.)

je

, je

.
5., , .

^^^^^

, . 5.

( .-
(
,, , ,. ( ,,
6.),

, ,
7.)

,
je .
, ( . ., ,, 8.)

no
a

no

je
XVII.
9.),

. Jep ,
6*
 ,
520
( ,-
.
).

Oko
1630. .
,
1G19. .,
,.
. Ha
je

je , je

, .,, 6'.

,
.
,
a

a
je

,.
.(
ja

,
.)
,
je

,
,
45
58
55
.. , 30 a :2

^-
,
. , . . ..
,,
, ^-
.
,, ,
, ,, ,,,
Kao
521

.
(
15 30 ifM,

je
iio/i, ,,
83 60 , a l'in -^t.

, , . 8.

..
1
.,
/1,
, 80
je

je
()2 , a

,
:
je
1'8).

, , na
je
ja

,
.,
je

. a

a
To,
, ., ii
. iio [)('()1111,
),
je

.
522

,

. ,, je

, je

, ,
9.

.
,
je

To je je

na je
je
-
 ., ,
523
,
^).
^)
,
12 V2
Jep

je
je 16G7.

16CG. ,,^ ,,
ce

je

. ,
,,|10

,. . CROE

Ja
;
.

*),
.
1G15.
no
I.

TraduW.
Copia auttentica esirata dal registro del cattastico Imple
. esistente in Constanti-
nopoli, in cui vengono espresse le tene, che possedono li monacci della chiesa chiamata
Mana
Santa
U
Sono
anno
le
mille vinti...
terre della chiesa
()
nella tenuta di Trebigne, soggetta sansaccaio d' Ercegovina.

11..{\})
sive di Nat. Sig. 1615.
Gospoia sive Santa Maria guelle
de Vinachi, Budhomonica, di Siroca Luca, di Marcoline, di Sobottine, di Cavatine
et vigne et guelli tiitte nel tempo de partim*'' sono staie possedute delli monaci della
soprad^ chiesa.
Tradotta da me Rinaldo Corli publico dragomano.
Copia tratta d'

. appo U Monsig'^ Vescovo Savatia Vladica

altra simile esistente

,
,
incontrata etsigillata da mefran. Rossi coad^ pretorio. Castel Nuovo di21. Agosto 1700.
(
). je

no
,
. ,
15.
J.
164G.

a no 200

.
,:.
. ^&^
;

*)

,
,.
,.,. , .; . . .
2)
. .
ibid.,
je
:

430. 431.
, )

III.
WIJ,H

1.,

270., 1910.,
!&1
431. 432.
58.

.
JI. , 1911., 86.-87.
. ., 57.
5) je
je je 1)()

/8
noB'fe/iEHff
(;
|1 '8 w ^'^'^
'&8
A'kTUki^'i^ sf/MHkijifK w
Hrf
iit

mcfH(f
/^ ^ , ,^^ ^^^
^
WBH
^ 1^
^
11 '

\\
524
nOCA'kllH

I*

^ ^ ^^
^/
W R^fkKM ^,
Mili
R^ctKofi

R!&CH
RipOlS

^EpiMEIltllM
:^)
RH;^)

1 ^.
K'f

Ge')

iw

^
)
RI^REOCT
RI^K
^),
RAroRipim
KOAElIbO

ROERO;?,

!&
R^&COH ^
^ 1)
, ^^
Rb

MATIEW
OyppR^^KOE
^511
^^rOTORAIIOE

1) pORl^E
^
^
^
^
IJ,pTRO

ME,
w
111

-
^-

Mllt.

.
o'kEcRo

5 1^^ -
p'kRll
llkllOM^^

:ll,pTRIE

mO
.
re
R^CROMEII^ PR

^ ^ ,
REC CRO() 11 R^& R'fcKM 11
^) ^
^^
ROMIH, TEKE .
R'E'k

^
ripicTin

^
S^TRp%TH

,R ^ ^ ^^ ^^
^& no
RAHIi,E

wcMH
TRII^M^

RX
^ ) 3, ^^ W
^
^ RMUJEnH

K?t?TRim IIIOKO R^
11 R^CKO
^^;
<',
R'KHIIOE R^CnOMMIIIE. WmETRK) R R^
RE
^
1\\>'^ KOMS R^&pOS4H CKHTpW RKOE

^ ^
IICTRH,
1 1
MAIIRH

^
W

mL
W
TR

0RE :
^TRp'FH
R
rptcd^

CLH ^pHCORb^

MATRH
FRA

HHRH
I^KO
VV

,
HIIOnA'fc-

^^

;.., ^
np'ksTlA

' ?)1 . ,(
. ; ^ ^/'/
')(0 R7i

KUCAKrfrO
RTOpOE
R^&ct

Kl. OH^i'
npumETRlK)

^^/
pERpT

KO
MTR

4^
,
ftTu; oso;

^
2)

/, GfH Iw ^^''
.
6) rf3i^

/) ') 3f/l1/lff0 o]^Of^i\AX(KO^O

<11' '/' ^(^
flOpfKHOBfITH

'{;'' '^^1
;
A

!;^
10 . MOfiffH fKOf; .
liO Mi^'k ^-
^^^^ . XXIII. 1911. 4.

I.
!'- ..-.: .

W p
^.
f^AlE ^
525

*!^ 1, fiU

^
IIKIltMIl

RE
R'kKH Gi
RE ARO
cRTEAiw

)
^ GTfOE RE

^
RM

^ ^^
^^ RE

^^^
RE hAfKH

^
RE

(
rT KO RE RE no

. ^-
. Rb

,
RTop'm ^

RE,

,
je .
),

Starine XVI.,
1901., .
w

(.
47.).
RL

lOO.
^
.
. :
;5 \hv

9.

, .
Noi Daniel Dolfin ^'
1693.
III.

kan'' per la Ser^'' Rep'" di

,,
Ven\ Proii. Gen^'
,.
iii Dalm'^
et A lb''.
Haaendo per riddursi alla pub''' dlvoz"' U Pre Teofilo Radiiloiiicli con trenta
guattro altri di slio se^uito tra Calogeri del rito Greco con altri seruenti abbandonato
U monastero della .
V. di la dell' aqua di Trebigne, colle abbondanti rendite che

godea in paese ottomano quel laoco pio, ed essendo necessario prouuedere essi reli-
giosi di chiesa e casali, onde possano nelle uicinanze di guesta piazza formar U loro
domicilio, coll assegnare nella ristrettezza de terreni gid a tanti nuoui sudditi distribuiti

gualche porzione che serua in parte ad alimentare tanto numero de sacerdoti, noi
pero fatto riflesso alle presenti loro occorrenze, terminiamo, e coll' autoritd ord. da
piii Dacali Senato a guesta carica impartita, decretiamo guanto segue.
dell Ec"^^
Sia in primo loco a medesimi calogeri assignata la cliiesa della Beata Vergine
posta in Megline nelle uicinanze di guesta piazza, che essendo appunto tempio del
rito greco, potranno iui celebrare i loro sagrifici et offici diuini, supplicando I' altissimo
per la prosperita del Serenissimo Dominio e delle armi cristiane.
Attrouandosi uicine alla chiesa stessa due muracche ouuer casali diroccati furono
/' uno del Cap. Daut Solimanaghich e I' altro de Turchi incogniti con tre campi di
terra inculta a guelli annessa, permettiamo a medesimi che possano fabbricare e

ristaurare detti casali e seruano loro di monastero e di riceuere formandoui anco /'

horto necessario a loro bisogni.

Concediamo d' auantaggio in locazione pura a medesimi campi sei posti nella
uilla diPodi, furono gid assegnati del Reu"^" Pred. suo Cornaro ali' armiraglio Nicolo
de Cattaro, obbligati d farlo per dar modo di uiuere d sudditi che di nuouo capiiano
alla pubblica diuozione, permessaci la facoltd in ducali di 17. Maggio 1692. di leuarli
a guelli che non habitano in guesta piazza, come non si e fin hora curaio di farlo
esso Armiraglio, al guale pero non douranno esser tolte I uue pendenti di guesf
anno da gualche campo d' essi sei, che s' attroua vignato, guali tutti douranno de

cetero intendersi assegnati ad essi calogeri e farsene in cattastico U necessario traslato,

 526
accid possa anco da stessl essigersi U canone limitato in recognizione del dominio
diretto.

Attroiiandosi primo in giiella prossimita m luoco communale detto Repagl atto

per pastiira d' animali, de giiali non hanno condotia gualche porzione essi calogeri,
pero lo stesso d medesimi assegniamo prouz*\ perche per tal effetto se ne seruano
e facino anco coltiiiare guella parte ch' e aratoria, di cui pure s' intenderanno obbligati
pagar I ordinario canone alla camera esclusi dalla grande assegnazione campi due
tenuti de Mitar Chiich e campi iin e mezzo di Lazo Zorouich ambi da Crusseuizze
di gaali ne sono posto.
Le presenti rilasciamo m atto puro prouisionale e fino ad
a' medesimi calogeri
sempre gualsisia altra ragione del Serenissimo Do-
altra pubblica deliberazione salue

( . .
minio commettendone U registra non solo in guesta lag^'^^, ma nella camera fiscale
a lume de Ministri Communali. In guorum fidem.
Castelnuouo, il 9. settembre 1693.

1900., . 37. 39.).

.
je

1900.

12. 1695.

,
IV.

. ,
Noi Daniel Dolfin ^' t per la Ser"''' Rep'" di Ven", Prov. Gnale in Dalm'' etAlb"".
Essendosi col favore del Sig^ Iddio doppo la caduta di Citluc dilatato il confine
e poriandosi diversi popoli ad habitare la Prov" di Trebigne e di qua e di la dali
agua, per il che risolviamo col beneplacito pub'"^ restituirsi nel luoco stesso li 30
calogeri, sacerdoti e laici, che vennero alla divastazione anno 1693. supplicando per
/'

che si concedesse locatione a medesimi de' terreni e vigne ch' essi godeano in guella
pertinenza e che servivano per alimento d' essi religiosi e loro serventi. Pero con-
correndo tutti i buoni riguardi di rimetter essi religiosi sul luoco loro e render con-
solati anco i sudditi del rito loro che li desiderano, coll' autoritet impartita dell Ec"^^

Senato a guesta carica concediamo ad essi calogeri in tit di semplice donazione li

pezzi di terra che furono di loro privata ragione sotto il Turco, senza pero estendersi
Ottomani, ne da loro sudditi. Con obligo
ad alcun altro loco ne posto sia dagl'
corrisponder annualmente a S. Scr^"
^ in guesta camera fiscale. Permettendo d medesimi
. 3:10 per art. campo
I'
niseato e .
uso della loro chiesa, mona-
2:10 ^ di
I'

:
stero e horti ch' havessero e relasciando le presenti salve gualsi sia altre ragioni del

.
(
serenissimo dominio.
Castelnuovo,

c
li
E
12.
in guorum fidem.
ottobre 1695.

. . Aloise Marchetini.

,
je 1900.
1900., . 39.).

. 12. 1()96.
V.
 527
Ser"'^ Prnpe.

La nobil provincia di Trebi^ne che vanta Vescovato e che fa memorabile nei

passati secoli si e finalmente a ^loria delle armi di V. S. ridotta in potere di guesto
Augusto Dominio. Gli eccmi generali di Dalmazia hanno longamente conspirato ali'
acgaisto et Dio Sig^^ ha permesso 1
eccmo P'' General Dolfin doppo I acguisto
di Citluc di soggettarla al suo Cristianissimo Dominio auendo non pocco operato in
simil propiiio esitoU Monsig'' Neciario Vescovo di Ercegovina et li d. d. del monastero
della Beata Vergine Assunta, situato di la dell' acgue di Trebigne, eccittati da piii
lettere di essoeccmo generale. Con li loro uffizii andavano insinuando a guei popoli
del loro ritto greco riccoverarsi alla Reggia e Pia Divozione di Vostra Sublimitd,
con guali ancor essi abbandonando li commodi, che in giiel ricco monastero godevano
si umiliarono al sud" eccmo comandante avendo sofferto con somma amarezza vedere

U loro monastero rovinato e dissipato da barbari con tutte le loro sostanze e beni.
Riducendosi pure essi d Castel Novo e provisti 1
interino da sua ecc^^ Generale
d' alcuni pesi di biscotto, nel gual soggiorno non hanno preierito instruire sempre li

nuovi sudditi del loro ritto alla venerabile osservanza e leal vassallaggio ad un Dio
e religioso Pmpe, com' e la S. V. Ampliatosi pero con la caduta di Citluc U publico

confine espulsi li Turchi di gua et di Id dalle acgue di Trebigne e passate le armi

dell' C. C. V. V. fino a monti che segregano guel distretto da Gliobellia si e popolata

di nouvo guella provincia e resta sotto li auspizii del venero glorioso nome assicuraio
U possesso. Et li D. D. di detto monastero della santissima Assunta della dietd dello
stesso eccmo General rimandati alte antiche loro sedi facendo li rihavere li beni
patrimoniali, che U monastero med"^" sotto I' Ottomano godeva al guale guantungue
non si contribuiva alcuna gravezza essendo esenti di guelle sua ad ogni modo
non servendo li I' auttorita come disse conceder dette immunita con terminazione
^
12. 8bre 1695. Hd obbligati detti D. D. de suoi beni pagare lire 3:10 per campo

e vigna come in guella che si umilia d piedi della S. V. per U placeat et approbazione
implorando genuflessi dalla publica munificenza col pratticato sotto infedeli I' esenzione
di dette gravezze almeno durante bello. Convenendo ristaurare detto tempio e beni resi
inculii e devastati e ne correnti motti essendo necessittari stare vigilanti al divertimento
delle aggressioni de confini. Grazia che
li obbligara d mantenere sempre piii in fede

detti popoli porger incessanti preghiere ali' Altissimo per la prosperitd delle armi
et

publiche et augmentare alli stati di guesta cristianissima reppublica, come certamente

si impegnano.

1696. 12. Maggio.

Che sia rimessa d savi dell' una e I' altra mano. Consig^'^.

Bolo Bernarda, Piero Emo,

(
Anzolo Morosini, Zvanne Corner,
Z. Bassa Foscarini, Allessandro Bon.

.)
4.

. 1696.
VI.

,
 528
Dei Gratia Diix Venetiarum etc.
Silvester Valerio
eqii., Provf Nostro
Nobili et sap. viro Danieli Delphino, Generali in Dalmatia
ei Albania fideli, dilecto et dilectionis affecUim. Con aguisto importante della piazza
dl Citliich effetosi pun. pab^^ dominio anco nelle provincie de Trebigne, et avuta grande
ristesso nelle pontiiali vosire di primo laglio caduto effersi restituiti molte popolazione
dalle antiche loro abitazioni e nel liioco stesso e loro monasterio ridotti li trenta
calogeri, sacerdoti e laici, / gia si diedero alla devotione della Signoria Nostra
I' anno 1693. Mentre pero con I' oggetto pnidente di moversi costanti nella rasseg-
natione verso U pub^^ nome se propriamente diretta la virtu vostra con la facolta

compartita dal Sen(a)to di conceder a medesimi calogeri con vostra terminatione di

12. ottobre 1695. in titolo...{iicT[x\o ce) atione di terreni e di vignati, che possedevano
in guelle pertinenze sotto U Turco, e ch' erano loro patrimoniali, con oblico deW
ordinario canone. Come venimo in deliberatione col Senato di approbare la locatione
assegnamento che se de medemi campi, cosi concorremo volontieri
stessa e I'

ad' essentare essi religiosi, tanto benemeriti

la presente guerra.
I' e fatto

1 acguisto di guella provintia durante

Dalla contributione de canone, onde con guesto atto della publica
munificenza infervorino le preci loro a dio signore per le maggiori prosperita della

repablica nostra. E dove occorresse delle presente na farete seguire li registri neccessarii^
Datae in Nostro Ducali Palatio die gaarta Augusti, indictione guarta,
MDCLXXXXVI.
Agostin Radaldini Seg"^.

., . :
La

(
delli trenta
presente fii intercessa da Monsignor Illmo Arcivescovo Nectarie superiore
calogeri infrascritti di Trebigne e Arcigovena.

^,
1 1
^^ ^ ^^
.
);1 ^ ^ 5
^\\if^ no
Mi^AfOMh'
ce

^^
RHTE^^, npofiHAS'j)^

^ ,|),3 ^
RtpilOCT^^:
iiENEJ)AA^

G
^

AOKHtiEM^
AaAVAAII,IW

0)1!& W
B'kj^MO

^
no

-^ ^ ^
^ ^
|)'^ ^1^,
\f

)
W
1^1
11
* nO^NAMK)
CE

IIH^OR^A
n^H^&

-^ 1
CE IIM^ORIE^^ ^)(<, ^ CE

^^
CE ynpAR^A
^^ RipilIE^a

TROA
\f
|)
^!^ &,, ^
1693.

HH^OR^ nOKAOlICTR?^
CE
, 0RtlE
^+^
W 11, TE CM nOAipiW
^
TRO!EAAX ^^''

^ ^
c"

12.

6
WKTOMKp
^
no
1095.

WME
THT^W W

^.
^})!&,
3
^?*^
^
RHO|)AE,
WTE4ECTR0,
WA^HEIIH)
3^!&,

iSE
^^^
!&.

^^
^&
1
^
HH;(0RIEM^

W OKE
^^ ^

- AOKHt^^ WA^&

11^^!&
529

lUpEtini'k

,

1.
^
WIIE ,
WnpOCTHTH

WRO A'KAO W
KEi^4 +^*^

4.
11
011!&

;.
y*sminAO

|1111,
^ ^
11.
w

H3^RAtiENA W 1111,1
^^11!&
^ ^^ W
1|6'
.
!&.
^.

,
13, .
no
,
1
8.

^ ^
1702.

Jana
je (;
45
VIL

J.

, (. II.),
iio MiLiocTHJf)y

!;.
1 ^... ( .. TorW CIE

^ )
KOM MH RHIli

1rdKW

!^^ ) ^
. . .

^pvcoR^AU
COTROpUJArW
moeVvv w
nO?t?AAORAHIE^ noHHRmArvf iw
kTREHHOM!^
7 ^^ -
W 3,
,
)
CTkipK) ofcHEHlE

1
^
npE'TklA

;(^^
npHCHW ;(prCOR^A^&.

^^
^
RO IrO KrCTRA kArOR^pniH . . . 1';(^ MATiniK)
RCE '^. OROM^ ^^^ M'kcT'k

^! HE HHOKW ' W TOrW Rp'kAUlIE

^^
W
!^
^
^
^
^ ^^^^
^ ) ^^ ^
...

W
HHHEHkIA MATkIHA *
C!iH3R0AEHIEM^

RklUJfpEHEHArW
^pVCOR^Ak
EAAS^

iVKV
HA. O^RH-
RklUJEpEHE-

TMApCTRA

HE ^
npECTARAEHklM

RkimmEpEHEHHAPVV
^(^
^
pERH^A
WfTARHTH
W ^
TOM
krO^POHOAAS'

Oy*nOKOEHHArW
RklUJUJEpEHEMOH

^^
':^
n4V m^TRA
kkITH,
WkHTEAH

-
MOeVvV

;^ CR^TAArW WkHORH 3 ORkIM iVY\\\\ ^(pVCORb'Ak ErW

01 RHHHM
TpETlArW
15
^ kArOrORtEHniH
MATkHIK), ^ W ORArW
W HA
AAOHACTkip/^ KO
 ^^)
1
^|)1
,7
ofnoKOEiiHkiM
no

|);(011
^& ^ ^
**

n^Nf^EMb. 5,
530
TAApW ME.
MNOKW
B^Hii^K) 1.
^
^, ^
0

, ^
.

^^ -
no n^NE^EMk TiAE|)W

|)
1 !& 1 ^^ CIA

iv
MENE 1^
CErW,

^EMAH
"ErW^E

*0^1 0111
1
^
(l)
1^&.
*
A
|)-

OyCEpANW

^
01'

^
^*5 - 1^)
WKHTEAH
NE

) 1
CErW
BOf

!&
^.CIE

HE ^ ^p^kniEM^i

-
CIE

WCK^-

^
BCEKOHEHIIOE

01
BEHIE. no MOErW KArOBOAHTEAIUrW \
11 )
}
CJ^MMkl

OBki ^.
)1 ^& 11
- HNOKW
W

^ ^^ W'fcBW ^^
! ^ ^- HE ErW VVCK^A'RTH w

'' ^^^
^^'1^&
|)11^
|)) ^ !
BkICOTkI

^^ ^) |)^
|)^^
(3)

.(* ^,^ ^iV^

^
B^4HArw CBOErw

^)
^^^ .
*^ .
no

,.
Bcf
!&: !&
/1;(
)1^
^
^^1' ^
'|)(

),
KofH'fc
1
..
.
.
KOApHHWB MOErVV
.
.

^
fiEprOy-

'0'
. ^^
. ^^) ) .
.
.

01 ^ ^^ MOErW W |).
rpM'k ^^ METKipH

1^1 ^ 31 ^^ ^.
W
 :
^.
. ^
( .. . .
Hw.
531

KOfBOAA

.
) -
.: Starine, XVI.,
. 100 101.).

^,
VIII.
21. 1717.

.
^
^
^^
^
nj)ORAHTOf!&

^
)
^^^,
^ ^^
^
^

!^
^
01110
^w wp^?Ki^

wi{^
) .
^

Gte-

^ 11!&
^, )(!& ^ 00110^& ^

^ ^^,
001,

^
^EMA^k WKOAO AHW
^, ^
AMO
npiE

,^ ^^1, ^,
^^, ^

f^CTEML
AHW WTk
^

^1^,
^^, )11 3
^

^
^
}(
^}(^&
K^i^OM^,

'&
^
^ ,^^, ^
TO
AOML
\\

, ^ 3 ^ >^\
W
>^1!&
^ ^^
pOAlO
^&
1, 11

0011,0
WIIOM
1111.
^

.
(^
J5

. .) 11 21. 1717.
WIU ripiE. fi" fitp^

,
IX.

\
.
20.

^
.
^.
1723.

je

,
^^ '^
^ip"

5
1-* r* .

11
^
^^ ^
!&

no WBOM^
npAl^
^ Horo, ^

<'(!) , R^Af
w ^^
ilvgHTi

w ^^^
w ,

, 532
iimii ^^ ^, ;(-
w
^
w ITHRf,

^
^. ^

, REAH
wl:^ w
TIhRE
A npRO

Q
REAH
^ . ^ MOHw
W
w
RHmEpEHEHIIH

i CRE HpkRO

W'ORHW
^
^
11
W

^
CROEH
pETRAO
^ CROK) ^ ^ ^
RAKE ^+^,
nHRKH.
10

:. ^ ^
TO u
CROHW
REpORAHE <')
W RHmEpESENH
W RHmEpEHEHIIA TIhrE

MH
WTAI|K
CROH

W
CRA

GaRHHE
AREpMARA
WI1,H

01
CROEW

iVs

REAli
WRO
^)
HEHAT^ML

CROW
pS^KOMk.

:.
(
IEpOMOHA}(K

( .)
JlHRAljk.

22. ,
.
,, 1829.
X.

(
, .
,^ ,^ ^,. ^-
^, ^^
MouacTupz^
[),
- '$
no

^),
otz

CTupz
MU ?
u
^ )$
^
: ^ .^,^ . ^: ^
u

II
u
^. ,
u

); . ^,^,, -)
ne
a 6uHt, ^
u ^^.
u
^?
,
CTup'S
TpjemiCKiie
()7 . . Cee

caeeimcKU,
U3Z
, orz 1^ , 6ti

u UMh ne
 ,^ ,^
533

^
^ , u

namz MouacTitpz:
ne
,
./.
a ono

,. ^ - u
6
,
cz

( 22.

,
1829.

. 89. 1829.)

1 .
je 6*3 , a :
XI.

je
i\i

. .
^
})10
 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe.

Priopio
V
Sejh Sejfudin Kemura (Sarajevo).

(Nastavak.)

LVIII. Hai Osmana Nalaia mesi na Banjskom brijegu.

Pri vrhu Banjskog brijega,na oku, ima jedan mesdid, koji se u zvaninim
spisima zove Naladi Hadi Osmanov mesdid, a narod veli, na Banjskom brijegu".

Slika 122. Mesdid Hadi Osmana Nalaia na Banjskom brijegu.

Mesdid je od erpia ozidan, a pokrit kao obino imlom i eremitom i sa

drvenom munarom, pomalean, na tijesnu zemljitu. Prem u dvoritu nema grobnica
ipak ima na sokanim duvarovima prozora, koji umjesto demira imaju drvena perdeta.
 536
U mesdidu osim ursa i musandare nema drugo nita, a sofe su mu poma-
lene i od dvorita ogragjene drvenim parmacima, izmegju kojih drveni stupci krov
dre.
Ko je bio taj Hadi Osman Naladija
i kad je on ovaj mesdid popravio, to
nijesam mogao samo se nalazi u sidilu broj 2, da je tutor malodobne djece
saznati,
Hadi Osmana Naladia, nekakav Memija, sin Nesuhov, izdao gotovi novaca 5800 ak6i
na kamate Mehmedu, sinu Alinu, poetkom mjeseca abana 973. (= 1565. g.) te se
iz toga moe zakljuiti, da je ovaj hajir sahibija malo prije toga ovaj mesdid napravio,

ali pri navali princa Evgena prigodom velikog poara i ovaj je mesdid izgorio. U
narodnoj molbi veli se, da je mesdid Hadi Osmana Naladia za nevjernike navale
izgorio i uvakufljeni gotov novac propao, te mole dravu, da ga obnovi a imamu Ahmedu
i mujezinu Ahmedu da odredi iz dravnih sredstava dnevnu plau.

7. evala 1201. (= 1804.) uvakufljen je pred sarajevskim erijatskim sudom

dio imetka stanovnice Naladi Hadi Osmanove mahale u Sarajevu, Fatime, keri
Hadi Abdullaha Bajraktara a unuke Ali agine, koja je prije izvjesnog vremena umrla,
prije smrti zavjetovala trei dio imetka na dobrotvorne svrhe, a za izvrioca uvakufljenja
ovlastila svoga mua Ali agu, sina Hadi Husanova. Uvakufljeno je pet hiljada i pet
stotina groa u gotovom novcu a osim toga jedan duan u Abadijskoj ariji, a od-
regjeno je, da se od prihoda ovog vakufa izmegju ostaloga svake godine izdaje po
trideset groa godinje plae onome imamu, koji bude sluio u damiji Naladi Hadi
Osmanove mahale, dalje, da svake godine kupi po dvije mukave u vrijednosti od eset
groa i pali ih u pomenutoj damiji, osim toga da se mujezinu u ovoj damiji plaa
po osamdeset groa godinje, da se u ovoj damiji svakoga ramazana po jedna hatma
na ponos uzviene due boijeg poslanika i pejgambera prouava.

LIX. Mesi Hadi Ahmeda Jagdica u Gornjoj emalui.

u Sarajevu bio je u gornjoj Cemalui ulici, naprama dananoj Trnici, jedan
mesdid na dosta prostranu zemljitu.
Mesdid je bio od erpia ozidan, imlom i eremitom pokriven sa drvenom
munarom, a bio je priHno fin i lijep.
Osniva, bio je sarajevski glasoviti trgovac Jagdi zade Hadi Ahmed, koji ga
je napravio 957. (= 1550.) i za odravanje istoga uvakufio nekoliko hiljada
aki naimenovao mntevelijom Hadi Memiju, sina Huseinova, koji izdaje uvakufljene
i

novce na kamatu, i to: Isa Baliji, sinu Huseinovu, 6000 aki, Hasanu, sinu Hadi
Huseinovu 10.000 aki i Huseinu, sinu Perijinu 12.918 aki, i jo nekim drugim, o
emu se nalaze ugovori u sidilu broj 2.

Ovaj je mesdid prigodom navale princa Eugena 1109. {= 1697.) takogjer

izgorio, a u iskazu Cose Halil pae se kae, da je izmegju ostalih damija i mesdida
i ovaj mesdid izgorio i konano do temelja se poruio. U narodnoj molbi, poslatoj
u Carigrad, veli se za ovaj mesdid ovako: Jagdi zade Hadi Ahmedov mesdid
izgorio je a i uvakufljeni su novci propali, mole dravu, za popravak mesdida
te

i za plau imamu Jahiji, dnevno est aki, a mujezinu Ahmedu etiri ake dnevne
plae.
Iste godine obnovio je sarajevski tefterdar Muhamed efendija ovaj mesdid, koji
je do skoro postojao. Vie vrata mesdida na kamenoj ploi bijae ovaki tarih is-

klesan :
 537

j \ J5 J ^ A 5

i> 1

\\\A 1706.

Gospodar dobroinstva, sakuplja poreza, to jest Muhamed efendija Defterdar

od svog istog imetka izvadi i napravi ovaj lijepi mesdid.
S pomou trojice izgovorih datum: Napravi nov mesdid Defterdar 1118."
(=. 1706.).
Ovaj Mehmedi eL Defterdar poao je 1121. godine, svretkom safera, iz Sarajeva
u Travnik dan rebiul-evela, u utorak megju, podne i ikindijom, ubi grom,
i tu ga 2.

njega i konja, te ostae na mjestu mrtvi. Sve do 1295. (= 1878. g.) bio je mesdid
otvoren a onda je uzet za askersku potrebu. Nekoliko godina stajao je opet prazan
a 1311. ( 1894. g.) konano je poruen, te ga vie nema.
Godine 1269. (= 1852.) uvakufio je stanovnik ove mahale, Mustafa beg
Deneti, sin Fejzullah begov, u dobrotvorne svrhe jednu bau i nekoliko duana,
te je neki dio njihovih prihoda namijenio i za ovaj mesdid.
Od bae, koja se nalazila u Kulin-balinoj mahali, namijenio je dvije-
prihoda te

stopedeset groa a od ove sume da se izdaje imamu, koji bude uz teraviju klanjao
u Jagdi zade Hadi Ahmedovoj damiji po 80 groa, mujezinu
u istoj damiji po 40 groa i za ovu istu damiju da se uz
ramazan kupi za 90 groa zejtina, koji se na duplo u damij- e
skim kandiljima paliti, a 40 groa godinje da se daje vajizu, koji
e u ovoj damiji uz uajluke svake hefte po dva puta narodu
propovijedati.
Ovo se dogodi i napisa 15. dan
mjeseca demazulahira 1179. (1762.).
Ispred ovoga mesdida, s obje strane
puta, bilo je dosta prostrano groblje,
ali je porueno.
Ostalo je samo nekoliko spo-
menika, a izmegju njih grob bakja-
tiba Muhamed efendije, koga natpis,
ovako glasi
Velika teta, Muhamed ef., po-
nos pisara, pregje u vjeite saraje sa
lanog svijeta; protokol ivotni svret-
kom se potpisa, im ga pozvae bo-
jem sudu. Nadamo se njegovu spasu
od velikoga Boga. Rajske djevojke

Slika 123. Natpis na

neka mu budu drugarice u grobu
grobnici Mehmed efen- a mjesto mu raj. Bez etiri ree mu Slika 124. Natpis na grobnici
dije Defterdara Mejlija smrtni datum: Dervi Ahmeda, sina Nuhova.
 538
isto putovanje Muhamed ef. neka je bojoj milosti 1176." ( 1762. g.).

Kraj njega nalazi se jo jedan grob, a natpis mu ovako glasi:

Bog je vjeit. Umrli i od Boga pomilovani Zeim Dervi Alimed, sin Nahov,
mu je dui fatiha. Godine 1251." (= 1835. g.). (Slika 124.)

LX. Hasei Hatunov mesi za Banjom.

Za Gazi Husrev begovom banjom u Cemerlinoj ulici bijae jedan mesdid, koji se
nazivao Hasei Hatunov mesdid, doim se izokolna mahala danas zove Za banjom".
Mesdid danas je do temelja razoren a bio je pomalean od erpia sazidan, na
svakom su duvaru bila po etiri pendera a bio je pokrit imlom i eremitom sa
drvenom munarom. U mesdidu bio je jedan urs i musandera, kao i u ostalih
mesdida, ali ga je na alost uz veliku jangiju, koja se desila iza okupacije do godinu
plamen progutao te se kasnije ovaj mesdid nije ponovio. Oko mesdida ima
prilino harema i u njemu nekoliko grobova i to muslimanskih odlinika, megju
kojima se nalazi i jedan grob, koji je iz okolo ponisko ogragjen klesanim kamenjem,
a na srijedi stoje niani oko 70 cm visoki sa sedam uglova, na kojim nema znaka
da li su muki, ili enski, samo se na njima nalazi isklesan tarih, koji glasi:

Slika 126. Natpis sa grobnice

Hadi Ibrahima Darakovia.

To jest: Gospodarica dobroinstva, umrla i od Boga pomilovana Hava Haseina.

Nek joj je dui fatiha. Godine 840. (1436)."
Pokraj nje se nalazi grob Hadi Ibrahim efendije, sina Hadi Durakova, u koga
natpis veli:
Pregje u vjenost umrli i od Boga pomilovani Hadi Ibrahim ef., sin Durakov
god. 1188. (= 1774.)". (Slika 6,)
 539
Do njega je opet grob Mehmeda Durakovia, na kome natpis glasi: Umrlog i

od boga pomilovanog Mehmeda, sina Ahmeda Hadi-Durakovia, neka je dui fatiha.

Godine 1239." (= 1823.).
Dalje do njih se nalazi grob. Mula Ibrahima Mahia a natpis
mu glasi

Nema Boga osim Boga i Muhamed je boji poslanik. Neka

je fatiha dui umrlog i od Boga pomilovanog Mala Ibrahima, sina
Hadi Mustafe Muhia, koji trai boje oprotenje. Godine 1230."
(= 1814.)
Hava, utemeljiteljica ovog mesdida, bijae supruga nekog
haseije", to jest povjerenika, kome je bilo povjereno da pobire
prihode carskih basova. Ime tome haseiji ostalo nam je nepo-
znato, ali cini se, da se je on za rana, kada su Turci prodrli u
Sarajevsko polje, nastanio u Sarajevu i njegova supruga, imenom
Hava, podigla je ovaj mesdid pred svoju smrt i zato se ovaj
mesdid, kao i mahala, prozvala njezinim imenom.
. . '.f , .: . Slika 127. Natpis sa
Da ]e pokrie svojih trokova imao gotovih
ovaj mesdzid za grobnice Mula Ibrahima
uvakufljenih novaca, svjedoi nam zvanini akt, koji se nalazi u Muhia.
sidila broj 2, a veli: Alija, sin Hzrov, mutevelija Hasei Hatune

vakufa, izdaje na kamate 5000 aki Memiji, sinu Skenderovu, i to 9. dan safera 973.
(= 1566. g.).

Da je i ovaj mesdid u velikom poaru, pri navali princa Eugena, izgorio, raza-
biremo iz popisa Cose Halil paina.
U narodnoj molbi veli se: Hasei Hatun mesdid je pri navali nevjernikoj
izgorio a imam mu Mehmed imao je od kamata avakufljenog novca dnevno po est
aki plae, mujezin Abdulah etiri ake, a Hasaii eL Logari, koji je bio vaiz,

aki dnevno, te mole dravu, da se i ovaj mesdid napravi

petnaest i sluiteljima
odredi plaa". Kasnije su ovaj mesdid mahaljani uz dravnu pomo obnovili a poslije
toga ga je neki Mehmed Memi aga, sin Hadi Abdullahov, stanovnik ove mahale, opet
popravio i uza nj sagradio djeaki mekteb i o tome nainio vakfiju, koji se nalazi
u sidilu broj 55, na str. 170.; koja ima ovaj sadraj:
Hvala onome Bogu, koji je gospodar veliine i vjenosti, u ijem se carstvu neda
kakva promjena i
zamisliti prelaznost, te neka je selatu selam na naeg efendiju
Muhameda, gospodara onoga erijata, koji je ouvan od pokvarenosti i prolaznosti, te
na njegovu kunu obitelj i drugove, koji su postigli vrhunac sree. Uzrok pisanju ovog
testamenta jest slijedei: Stanovnik Hasei Hatun mahale u Saraj-Bosni, Hadi Mehmed
Memi aga, sin Hadi Abdullahov, promiljajui u svojoj pameti, da se dobrotvorno
djelo deseterostruko nagragjuje i poimajui, da e svaki dobrotvor po reenicama
pejgamberovim na vjeitom svijetu hladovati u hladu svojih dobroinstava, napravio
je u pomenutoj mahali jedan djeaki mekteb i, dovriv ga, doao je lino pred ovaj
erijatski sud, te u prisustvu Mehmed Sair efendije, sina Mehmed Mujid efendije,
stanovnika Ivlakovali Hadi Mehmedove mahale u Saraj-Bosni, koga je on za nie
navedeno uvakufljenje postavio mutevelijom, izjavio je dragovoljno slijedea oitovanja:
Ja sam od cijelog svog nepokretnog imetka sa dozvolom prisutnog mutevelije odvo-
jio dva duana u bezistanu Pazarbulske arije u Sarajevu, na ija se zemljita plaa
odregjena godinja mukata Gazi Isabegovu vakufu, u izvjesnim granicama leea
dalje odvojio sam jednu plodnu bau u Uskjudar Ahmed elebinoj mahali u Sarajevu.
 540
koja granii s jedne strane baom Ibrahim age Musakadia, sa drugu i treu stranu
baama Mustafa pae Velioglia i reenog Ibrahima Musakadia, a sa etvrtu opim
putem, te sam ove nekretnine na boiji put u dobrotvorne svrbe za navi jek istinito

i stvarno uvakufio i glede toga stavio slijedee uvjete: da ja budem ovoga vakufa
doivotni mutevelija, a kad ja po boijoj zapovjedi umrem, neka bude mutevelijom
moj najstariji i najsposobniji sin, a iza ovoga po redu starjeinstva moji potomci mukog
i enskog roda s koljena na koljeno idui, a drugi mlagji potomci da budu nadzor-
nici ovoga vakufa, a kad i oni svi sluajno izumru, da nadleni erijatski sudac u
sporazumu sa gragjanima i stanovnicima mahalskim izabere i imenuje podesnu linost
za muteveliju.
Dalje stavljam uslov, da se od najamnine, koja e se od ova dva duana primati,
najprije plaa vakufska godinja mukata, a od ostatka kao i od prihoda uvakufljene
bae da se duani i baa opravljaju i popravljaju, a deseti dio prihoda da prima
mutevelija kao svoju godinju plau, a od ostalog suvika, da se izdaje plaa mualimu
djeinjem, koji bude sluio u ovom mektebu u Hasei Hatun mahali, koga sam ja
podigao, a od preostave najamnine od drugog duana da mutevelija opravlja i

popravlja mekteb u Kebkebirovoj mahali i ogradu muslimanskog groblja u spomenutoj

mahali, i da se od istog suvika isplauje godinja plaa djeakom mualimu u mek-
tebu Kebkebir mahale.
Pomenuti vakif, dovriv ova oitovanja, ree, da je uvakufljena dva duana kao
i bau predao na raspolaganje prisutnom muteveliji Mehmed Sakir efendiji, koji pri-

znade, da ih je na upravljanje primio, te lino potvrdi sve navode vakifove, koji iza
toga okrenu svoja oitovanja na drugu stranu i ree: Premda je po propisima imami
Azama Ebu Numana, sina Sabitova, ovako uvakufljenje dozvoljeno, ono ipak nije

stvarno izvreno, s toga traim, da se uvakufljene nekretnine muteveliji oduzmu i meni

u posjed i vlasnitvo vrate. Na ovo prisutni mutevelija odrjeito odgovori; da ti pro-
pisi imami Azama postoje, ali propisi nazori drugog imamu, Ebu Jusufa, vele, da je

i

uvakufljenje nekretnina svren in, im dotini vakif pred sudom rekne i to

uvakufljujem" a propisi treeg imama, Muhameda, sina Hasanova, vele: da je uva-

kufljenje stvarno svrena stvar, im se uvakufljeni predmet dotinom muteveliji predade
na raspolaganje i upravljanje; s toga ne moe dozvoliti, da se uvakufljene nekretnine
vakifu u posjed povrate, nego trai, da se to uvakufljenje zakonom presudom osnai.
Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres navode stranaka i imajui obzir na
interes vakufa, na osnovu starih obiaja i postupaka, izree presudu, da je ovo uva-
kufljenje na erijatu osnovano, istinito, stvarno i pravno izvreno te se kao pravo-
valjano potvrgjuje.
bi ovu presudu oprovrgao
bog sve zna i vidi.
grijehe na vrat natovariti, jer
ili unitio, njemu e Bog na stranom sudu sve

Ovo se dogodi i napisa 11. dan rebijulahira 1230. (= 1804. g.).

Svjedoci ovoga: Hadi Abdullah ef. Panda, Hasan efendija Neretljak, mekteb
hoda, Mehmed aga Tuli, Sulejman aga Mai, Abdullah aga Kasabaevi, Ibrahim
aga Ademovi, Hadi Mustafa aga Kustura, Hasan Bajraktar Prao, Hadi Ibrahim
Suduka, Hadi Salih Suki, sara. Mula Ibrahim Hasanagi, Hadi Ahmed, sin Mustafin

Foak i ostali."

Jo je i Fejzullah aga, sin Abdullah age Klempe, uvakufio jedan svoj bostan u
korist ovoga mesdida i reenog mekteba, a eriatski budet o tome nalazi se u
vakufskoj centralnoj upravi.
 541
LXI. Kasim kjatiboT mesi na Pehlivanui.

Uz Pehlivanuu ulicu, na desnoj strani na oku, ima jedan mesdid, koji se

zove Kasim kjatibov mesdid.

Mesdid je od erpia ozidan a pokrit imlom i eremitom sa drvenom munarom.
Sofe su u mesdida pomaiene i od dvorita parmacima ogragjene.
Dvorite je od sokaka zagragjeno duvarom a na duvaru su penderi, jer je

dvorite popunjeno odlinim grobovima.

U sidilu broj 1. careve damije spominje se neki Kasim kjatib, koji je kupio
kuu u Sara Hadi Alinoj mahali god. 951. (= 1544.), a do dvije godine iza

Slika 128. Kasim^ kjatibov mesdid na Pehlivanui.

toga nainio je ovaj mesdid i zasnovao mahalu, koja se i dan danas zove njegovim
imenom.
Prema mesdidu, na drugom oku, podigao je jedan djeaki mekteb, koji jo i
danas postoji. Za pokrie trokova mesdida i mekteba uvakufio je gotova novca, to

nam svjedoe zvanini dokumenti, koji se nalaze u sidilu broj 2, a glase:

Kasim kjatibova vakufa Elias, sin Hiiseinov, daje na kamate
Mutevelija
600 aki Grazi, sinu Hasanovu iz Jakub paine mahale poetkom ramazana god. 973.
(= 1565.) uz jamstvo Balije, sina Hasanova iz Jakub paine mahale, Ibrahima,
sina Abdullahova iz Cekrkine mahale i Muruveta, sina Inhanova iz oban Hasan
mahale".
Dalje: Mutevelija Kasim kjatibova vakufa ud'a halife, sin Huseinov, daje na
kamate od ovog vakufa gotovine 3000 aki Mezidu, sinu Hasanovu, stanovnika iste
mahale sa 10% kamata, a Mezid mu daje svoju kuu u istoj mahali u zalog, s uslovom.
 542
da on u njoj stanuje, a da muteveliji plaa 500 akci godinje kirije. To se dogodilo
24. dan ramazana god. 974 (= 1566.)".
U ovoj istoj godini uvakufio je nekakav Ibrahim, stanovnik ove mahale, u korist
ovoga mesdida 1000 aki u gotovu i predao muteveliji Sud'a halifi, a ovaj ih izdaje
na kamatu 600 aki Osmanu, sinu Suda'ovu, stanovniku Sara Hadi Aline
i to:

mahale a 400 aki Baliji Nesuhovu, stanovniku Ahmed Celebine mahale i obojica su
za jamstvo tih zajmova dali svoje kue u zalog.
Godine 1109. ( 1697.), kada je princip Eugen popalio Sarajevo, izgorio
je i ovaj mesdid, to tvrdi ose Halil pain iskaz, a u narodnoj molbi, u Carigrad
poslatoj, veli se, da je ovaj mesdid pri navali inovjeraca izgorio i imam mu poginuo,
a imao je od kamata uvakufljenog novca po est aki dnevne plae, mujezin Hasan
etiri ake, te mole dravu, da im mesdid obnovi i gore navedenim slubenicima naredi
plau iz dravnih sredstava te su iza toga do malo vremena stanovnici ove mahale ovaj
mesdid obnovili. Poslije je Mustafa efendija, sin Ahmed efendin, stanovnik Buzadia
mahale, uvakufio jednu svoju bau u korist ovog mesdida, o emu se vakfija nalazi
u sidilu broj 56, na strani 26., koju u originalu i u prijevodu ovdje donosimo:

<'
3y-^-^\ -X_.JJ

. ^l-i-*
(>"^

u'j^*^ ^^'^^^
JUi*
3 '^^^ 3 J
<J^J^3 lT^

j ^^)
^. iSJ
jiCl* ^ ^

<^ -A^^' ^^^^ ^ ;1^^9 ^-i ^ ^

^^'
^-^'-L-^ "

{jj^ J j ^-"-* '^'^^l ^ 4}U- ^^. -.^^<^ ^>:^ I ^) -^-^l^lj *^?- ^

jj-v^ 4,J^lc ^.ij
J^^ C^^^ ^^^ ^ jU -
f

4,^:. j) ^4^.^ j ^- /-^ f^r^ ^^^3 J^s-^ -^'J J-'^^ }.

3 4;-^- ^ ci^^'^ V'^^ -^*! ^ <-':) S"^'^

J^U / Oj>^ (J^*^ *j3,*^ / - i } ^"^- "^* ^--^ ci*'

^^A-^ _ jVT * _f /v: ^} ^'* ^^^-^3 . I- ^ -

^ j i '^^-^;
^ !^ ^^^; ^^^^* ^ J^ ^>' < 3 ^
^^ -'^ jJ^^^^V^J^ (^-V^^ -Vj^j (i-Vj^ J '^:^^ U_/b' f.Vlj^l

\^f!\ :5^1;\
^ 3 3 ^^33 3 ^""^
"^^ ^
3 ^"^^ ^ ij"^
^U-sa L.A i
) 3 f

JaIjI J^^^ a,<* -'^ 3 J^'S^^^ e^^Vi^ j ^^Vj^ ij^lsj ^ \

j j jlTi o^ljl Ji^ o^V j\ j^:;-! jL^^ ^-^ ^^'"* ci^V j j

^'-?^ <i j-^'* \'^^:^3 C\ ^. -^^ -^V ^.^ -^"^:^.^ (^**"^" '^-^***-^

oji^ v-*.ic ^jJji i f

j> ^^^^ ffj^
^1^ ^,^5-

^^^ J^i^ :^-"'" ^ ^^^ ci ^

^ -^ ^l^'*"^ ^^^ j^^^

-^^^ ^ j j 4^ < j-^'^ ^_^aS>^ aI^T j>-ci\ C,.^:^ ci>'i}* 5^-^

J-?-" S') 3'V^ o^iu^t ^^j<: ,

^^.^ j-*^^>V ^^^"^ <^^,*
 .^5^ ^^^^ j-^" ^;^-^' j -va) J.^'Kr ^ ^- >1' j

A. . ^^* ols^

d^it (jVj^
j

j-^J*^ j^-^
f
1

jV j\
j^^'* ^aiS^aa! \ ^.=>- \
,_^7^^-li
"^^^

^! )^ o~-^. ^^. .. u^J-^^ J^}\

^/" v^Aii^ !^^ ^.i^l' -^-A^j

c5-^!:'^*^ ->'>J^ ^-^^-J '^^^^ t^>^

^U\ \ ^^- ^_br -'^^''* ,^ ^^X\<^y^) ->>^ 4i>^^i^

j ^^J' ^_- ^ jl ^^ -^-J^

3 1^ JU :) ^iitl

oAl!^9 v*_A--^ ^Ul <>-^5^1 (J~K^Z* *^b?~ ^'-^

^^^ <^'b Oj-X)l ^4 ^-^^
c^-*"^"*-* ^^^^ ^'^
^ ^^* -^^-^-5 j-^^^i J-^^ '^-Ji
J id-

v^ii'j ..^=>,^ -^^ ^ ^Ul jTl :) ^Ul

^* 0-^ j sUj Ovtij i:J A^^tll sj^^ij^i ft^ ci ^^^tVlj ^''' (^-^
 545
J L-i (
.^, 1

Nebrojena hvala stvoritelju neba i zemlje i onome, koji je svojim pravim robo-
vima podijelio bistra pamet, s kojom e
razumjeti boije zapovijedi, kojima ih Bog
poziva, da steku raj. Neka je neogranieni salat i neizbrojni selam na onoga
Muhamed-Mustai'u, koji je najodlicniji od sviju ljudi i koji e na stranom sudu
moliti za svoje grijene sljedbenike i na onoga Muhameda, koji je cijeli svijet pozivao
i napuivao na pravi put, te na njegovu uzvienu obitelj i na pribrane njegove
drugove, koji su bili kao zvijezde predhodnice.
Povod pisanja ovog testamenta jest slijedei: Stanovnik Buzadi Hadi Hasanove
mahale, Mustafa efendija, sin Hadi Ahmedov, koji je kadijskog ina, dolazi lino
pred ovaj svjetli erijatski sud i u prisustvu svoga sestria Mustak efendije, sina
Hadi Ahmedova, koga je imenovao privremenim mutevelijom ovoga vakufa, drago-
voljno izjavljuje nie slijedea oitovanja: Poto sam nakanio da izvrim dobro-
tvorno djelo, to ovdje lino, dragovoljno i istinito oitujem, da sam nie slijedee moje
vlastite nekretnine za navijek uvakufio i to: jednu malu kuu u Buzadinoj mahali,
koja se sastoji iz jedne sobe, kafane, bunara, zahoda i dvorita i uz ovu jednu
bau, koje nekretnine granie s jedne strane kuom baom moje ene Fatime, i

keri Mehmed Celebine, koju sam joj prodao, s druge kuom moga brata Sulejmana,
s tree kuom Hadi Alije Cemerlije a sa etvrte putem, a osim toga jednu vodenicu

sa etiri vrtla na rijeci Bosni na kraju sela Krivoglavaca i uz ovu bau i bostan,
te sve ove nekretnine za boiju ljubav uvakufljujui, stavljam o upravljanju ovih
uvakufljenih nekretnina slijedee uvjete: da ja u ovoj uvakufljenoj kui stanujem
doivotno i da sa uvakufljenom vodenicom upravljam, a poslije moje smrti da moja
ena iFatima, ki Mehmed Celebina, u ovoj kui stanuje sve do smrti, ili eventualne
preudaje a sa uvakufljenom vodenicom da upravlja i da ovu vodenicu opravlja i popravlja
a ostali prihod iste da troi na svoje kune potrebe; a kad i ona umre, da tadanji
sudac u sporazumu sa mutevelijom i dotinim imamom Buzadi Hadi
erijatski

Hasanove mahalske damije i pod nadzorom mahalskih stanovnika ovu kuu i vode-
nicu javnom drabom proda i ako se od prodaje istih dobije 80.000 aki utrka, da
se od ove sume odvoji osmina i preda muteveliji u ruke a da mutevelija ovu osminu
u gotovom novcu putem seri jata sa 10 do 11 Vo dozvoljenih kamata daje traaima
na zajam i da od tih prihoda prima mutevelija po est aki dnevne plae, a kad
on umre, da to pravo nasljedstvom prelazi na njegove potomke s koljena na koljeno
dolazei, sve dok ih tee. Dalje, da se od tih prihoda izdaje po 8 aki dnevno mojoj
malodobnoj keri JSafiji, koja e naregjivati, da se svaki dan ui po jedan Jasini-
erif" pred duu boijeg ljubimca i najpribranijeg poslanika s. a. v. s. i za spas moje
due i^dua mojih roditelja i da to pravo sa navedenim uslovima naslijede i njena
djeca s koljena na koljeno idui. Dalje, da se od tih prihoda daje po osam aki
 546
dnevno mojoj drugoj keri Umihani, koja e naregjivati, da se ui za duu uzvienog
boijeg poslanika Muhamed-Mustafu s. a. v. s. po jedna sura melekj, po tri Ihlasi-eri!a"
i po deset salevata za spas due moje i mojih roditelja, a to pravo da naslijede i

njezina djeca s koljena na koljeno idui; da se mome bratu Sulejmanu od tih prihoda
daju po dvije akce dnevno, koji e narediti, da se svaki dan ue po tri Ihlasi-erifa"
i po deset salevata pred duu pejgamberovu s. a. v. s. i za spas due moje i mojih
roditelja i da to pravo sa obvezom navedenih uenja prelazi na njegovu djecu s koljena
na koljeno idui. Dalje, da se od tih kamatskih prihoda daje imamu, koji bude u
Buzadi Hadi Hasanovoj damiji sluio, po osam aki dnevne plae, koji e po
svretku svih pet namaza u ovoj damiji uiti po tri Ihlasi-erifa'' pred duu velikoga
pejgambera a. s. v. s.; da se hatibu, koji bude u ovoj damiji izdaju poake dnevne plae
tri

u ime te slube a dvojici muezina u istoj damiji da se daje svakom po tri ake
dnevne plae. Da u ovom vakufu bude dabija moj brati Abdullah a da mu se za
tu slubu daje po dvije ake dnevne plae da bude pisar ovoga vakufa Ahmed, sin
;

moje keri Uraihane, a da mu se za to plaa po dvije ake dnevno, a kad ovi dabija
i pisar umre, da to pravo naslijede njihova muka djeca s koljena na koljeno idui.
Dalje, da se od ovoga prihoda svake godine u mjesecu redebu kupi po dvije
svijee od deset oka teine te da se zapale u spomenutoj damiji ; da se od ovih
prihoda svake godine potroi po 180 aki na pregledanje godinjih vakufskih rauna.
Stavljam dalje uslov, ako se ne bi spomenuta kua sa vodenicom za odregjenu i

gore navedenu svotu prodala, da se u tom sluaju svim slubenicima ovoga vakufa,
osim mutevelije, plae smanje, sve dotle, dok se od ovih utednja ne namiri svota od
80.000 aki ; a ako se reena kua sa vodenicom za veu svotu proda, da to ostane
kao fond, sa kojim bi se moebitna vakufska teta naknadila. Dalje uvakufljujem
jednu plodnu bau, u Hadi Daferovoj mahali u Sarajevu, koja granii s jedne
strane baom Safije-kadune, sa druge baom Osman-bainom, a sa tree i etvrte
opim putem, te istu kao i predreene nekretnine za navijek stvarno i istinito uva-
kufljujem i stavljam slijedee uvjete: da ja sa ovom baom upravljam dok sam iv,

a poslije moje smrti, da se ova baa pod kiriju daje i od prihoda ove kirije, da
prima dvije treine imam Kasim kjatibovog mesdida a jednu treinu da prima
muezin ove damije; da ovome vakufu budu poasni nadzornici stanovnici Kasim
kjatibove mahale i da sadanji muezin Dervi Mustafa u ovom mesdidu svaki dan
ui po jedan Jasini-erif" na spas moje due i dua mojih roditelja a za to da
prima po dvije ake dnevne plae, koje e mutevelija isplaivati i bau pod najam
davati. Stavljam uvjet, da ja sa ovim vakufom doivotno ravnam, njegove slubenike
odregjujem, promjenjujem, otputam, vakuf poveavam, ili promjenjujem a da mi
budu u tom poasni nadzornici stanovnici ove mahale.
Kad je pomenuti vakif sve ove uvjete oitovao i dovrio, prisutni mutevelija
lino ih kao istinite potvrdi. Iza toga je pomenuti vakif oprovrgnuo te rijei uvakuf-
Ijenja, te ree: Ako je ovako uvakufljene po propisima i nazorima Imami Azama

Ebu Hanife i dozvoljeno, ipak ne moe se kao stvarno izvedeno smatrati za to, to
e po mojim uvjetima ovo uvakufljenje u novac pretvoriti, a uvakufijenje gotovog
se
novca po propisima pomenutog Imami Azama nije dozvoljeno, s toga traim, da mi
se uvakufljene nekretnine u posjed i vlasnitvo predadu. Prisutni mutevelija na ovo
odrjeito odgovori, da priznaje, da ono navedenim propisima dozvoljeno, ali
nije po
je ipak po propisima Imami Ebu Jusufa dozvoljeno, s toga da ne moe uvakufljene

nekretnine vakifu povratiti. Na ovo vakif odgovori, da priznaje propise Imami Ebu
 547
Jusufa, ali da i ovi to ipak ne dozvoljavaju. Prisutni mutevelija na ovo odgovori,
makar to po propisima reenog imama ne bilo dozvoljeno, propisi Imami Zufera
izricno takovo uvakufljenje dozvoljavaju, s toga vakif ni na koji nain ne moe te

nekretnine natrag u posjed dobiti. Raspravljajui erijatski sudac, uzevi u pretres ove
raspravne navode te obzirom na bitne interese vakufa izree presudu, kojom se ovo
uvakufljenje navedenih nekretnina kao vjeiti zavjet po erijatu stvarno, nepobitno i

istinito smatra, tako da se uvakufljene nekretnine ne mogu nikada promijeniti, nasli-

umanjiti nego da ostaju kao vjeito uvakufljeni predmeti.
jediti,

e
bi
i pokloniti,
ovu presudu oprovrgnuo,
gospod Bog sve grijehe na stranom sudu na vrat natovariti,
ili je hotimino htio obezvaiti
jer
ili

Bog
unititi,

sve vidi i
tome
zna.
Ovo se dogodi i napisa poetkom zilka'deta 1130. (=1717. g.)
Svjedoci ovoga: Mustafa Mujezin, Husamuddin efendija pisar, Mustafa efendija
muderiz pisar, Abdullah efendija, knjiniar, Hadi Husein Vilo, trgovac, Abdullah
efendija Biare, Abdullah efendija Defterdarija, plemi, Ibrahim efendija Bro. kadijski
ponos, Mehmed efendija Aga-zade, kadijski ponos, Abdullah efendija, muderiz, ejh
Ahmed efendija Srni, ulema, Abdullah efendija Hrki^ kadijski ponos i Mehmed ef.

ulema".
Ovaj vakuf vremenom je skoro sasvim upropaen, to nam svjedoi mutevelijski
berat, kojim se imenuje mutevelijom ovog vakufa, na predlog kadije Raida Mustafe
Mektubije, Ahmed, sin Mustafin. U tom se beratu motivira imenovanje time, da je
due vremena ova bogomolja zaputena i vakuf u oskudici te se pokazala potreba, da
se za ovaj vakuf imenuje mutevelija, koji e imati po vakfiji odregjenu plau od pet
groa godinje.
Berat je pisan 11. zilka'deta 1232. (= 1816. g.) u velikom gradu Konstantiji.
Ovaj je mesdid i danas u dobrom stanju, a tako isto i djeaki mekteb.
(Nastavie se.)

Slika 129. Mekteb Kasim kjatibov.

 XIL ^),
.
,
,: je

, ,.
TO At^mo /v\OK P^lcO^
^^^-b ^^-

,,
mPt.5-blN-bClcl Q"b "^lA'^
n^N-b p<^AOMHP-b c-b cN-bMH eroDt>Mi/i )^
,
tb<^fa
MOHCmp-b HMNe/v\"b 5P^t[N-b]...[P<1S'b] >| I

<1/1 "^AP^DHe

-1)( . ..
kao ^).

, . . .
je

. . --
je je
1906. .,

. ,
, ,
.),, ,,, -
no

je
je

. . 31.
*)

2) Viestnik

3) Knesius
'.
20.

hrvat,
. arkeol.
1189.

drutva, IX. (1887.),

. . ,
. 114.;
XXVIII. (1895.),
quoque Michahel. cui Diocletiane ecclesie cura et sollicitudo modica
je

13.
. .
ii j;i

IV. (1892.).

est, ab
auunculis molestatus, ad ea, que nos cupimus. niinc intendere minime valet. (I. Kukulievi : Codex
diplomaticus II., 115.)

,^),
^).
, / knesius, '

, ,--, ^. ,

, .,
je magni comitis Michaelis ^^
II V\);\<\

.
.

; . - iupanus Gerdessa.

.1 ,'
II

,,
je

. Kao

;(: ,
Zachulmie nobilibus.
je

)
(.
., ,, --
TO <1,

je je

,
-
. , ,.
,
je

je

(maritima regio)

. je
*).
joj je

a je

je

, . .
;
, . Kao
r;
no
',

,
je

oi; (
,

:
;. ^ 'fe ,
, ;'')
a

),

0
'^)

3)
- .
Srgj, 1906.,
' je

54.

Smiiklas: Diplomatiki zbornik

,,
II., . 70.
1911..

72.
.
f.

.
254.
(

*)

5) .,.
J.

.
..
Crni: Popa
254. 255.
. ,
Dukljanina Letopis, Kraljevica

X. (1&98.),
. . ,
1874.,

.
59.

618.
XX. (1893.), . VI.
 551
.
je

^^
-'^ ^^^,
Kao

/ ^,^
,,.
^),

je f . -Ja

je ,
sepulcrum

;; je
t le:
XIIL ''').
sAp^^RHf, 1^1.
Kao

: /, ^^^
je *).
;
XII.

1463.
1275.
/HoHCTpii").

;.
, je ..
no .
. .. 37.

2)

3)
je

Monumenta
. :
,
serbica, . 7.
1874., .
()
207.
ja

1. 1906.,

Qj. urmin: Hrvatski Spomenici (Monum. hist.-iurid. VI.), . 72., 238.

Zemaljska tamparija u Sarajevu. .