Erich Von Manstein Izgubljene Pobjede

Erich von Manstein Izgubljene pobjede
biblioteka ratna vremena knjiga 4.

Erich von Manstein IZGUBLJENE POBJEDE
STIH Zagreb, 2007.
7xi nakladnika Marijan Bori
Urednik Ante Kosteli
Prijevod Alemka Mirkovi
Prijelom i grafika priprema Marijan Bori ml.
Tisak Naklada Stih
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 665211
IZGUBLJENE POBJEDE
Erich von Manstein
STIH
Zagreb, 2007.
DEM ANDENKEN UNSERES GEFALLENEN SOHNES GERO V. MANSTEIN UND
ALLER FR DEUTSCHLAND
GEFALLENEN KAMARADEN1
1 U spomen na naega paloga sina Gera v. Mainsteina i sve suborce poginule za
Njemaku
>L & a
S s .in
= Sul
Sadraj
UVOD Martin Blumenson 11
PREDGOVOR satnik B.H. Lidell Hart 15
AUTOROV PREDGOVOR 19
Prvi dio Kampanja u Poljskoj
1. PRIJE OLUJE 23
2. STRATEGIJSKI POLOAJ 35
3. OPERACIJE ARMIJSKE SKUPINE JUG 48

Drugi dio Kampanja na zapadu
UVODNA NAPOMENA 67
4. SUMRAK O.K.H.2 72
5. SPOR OKO OPERATIVNOG PLANA 95
6. ZAPOVJEDNI GENERAL 38. KORPUSA KOPNENE 127 VOJSKE
7. IZMEU DVIJE KAMPANJE 149

Trei dio Rat na istoku
8. TENKOVSKI PRODOR 175
9. KRIMSKA KAMPANJA 205
10. LENJINGRAD VITEBSK 260
11. HITLER KAO VRHOVNI ZAPOVJEDNIK 273
12. STALJINGRADSKA TRAGEDIJA 288
13. ZIMSKA KAMPANJA 1942.43. U JUNOJ RUSIJI 366
14. OPERACIJA "CITADELA" 441
15. ODLUUJUE BITKE 1943.44. 448

DODATAK I 548
DODATAK II 552
DODATAK IH 558
DODATAK IV 560
VOJNA KARIJERA 562
RJENIK VOJNIH IZRAZA 565
2 O.K.H. Das Oberkommando der Heeres, Vrhovno zapovjednitvo njemake kopnene
vojske u Drugome svjetskom ratu
Ilustracije
Zemljovidi
1. Raspored njemakih i poljskih snaga i provedba njemake ofenzive.
2. Operacije Armijske skupine Jug tijekom kampanje u Poljskoj.
3. O.K.H.ov operativni plan njemake ofenzive na zapadu.
4. Njemake operacije na zapadu prijedlozi Armijske skupine A.
5. Napredovanje 38. korpusa od Somme do Loire.
6. Prodor 56. tenkovskog korpusa u Rusiju.
7. Situacija Armijske skupine Sjever na dan 26. lipnja 1941. nakon stoje 56.
tenkovski korpus zauzeo Dvinsk.
8. Opkoljavanje 56. tenkovskog korpusa kod Zoltsija (15.18. srpnja 1941.

godine).
9. Prodor 56. tenkovskog korpusa u krilo 38. sovjetske armije, 19. kolovoza 1941.
godine.
10. Bitka na Azovskom moru i proboj na prevlaci Perekop.

Page 1
11. Proboj kod Ishuna i osvajanje Krima (jesen 1941.).

12. Ponovno osvajanje poluotoka Kerch (svibanj 1942.).
13. Osvajanje Sevastopolja (lipanj srpanj 1942.).
14. Bitka na jezeru Ladoga (rujan 1942.).
15. Situacija na njemakome junome krilu krajem studenoga 1942. godine: pokuaji
deblokade este armije.
16. Zimska kampanja 1942.43.: nastojanja Armijske skupine Don da odri pozadinu
Armijske skupine A.
17. Zimska kampanja 1942.43.: bitke Armijske skupine Don za odranje
Komunikacijske zone.
18. Zimska kampanja 1942.43.: njemaki protuudar, bitka izmeu Donjeca i
Dnjepra.
19. Zimska kampanja 1942.43.: njemaki protuudar, bitka kod Harkova.
20. Operacija "Citadela" (srpanj 1943.).
21. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila od 17. srpnja do 30. rujna 1943.
godine.
22. Bitka za koljeno Dnjepra.
23. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila do sredine veljae 1944. godine.
24. Razvoj dogaaja na junome krilu istonoga bojita krajem oujka 1944.
OBJANJENJE SIMBOLA NA ZEMLJOVIDIMA
XXXXX
XXXX
XXX
Armijska skupina*
Armija
Korpus
* stijeg pokazuje da se radi o poloaju zapovjednitva
XX
Divizija
Brigada
(ili borbeni tim
pukovnije)
XXXXX
Granice armijske skupine
XXXX Granice armije
TAKTIKI SIMBOLI OD RAZINE DIVIZIJE NANIE, UKLJUUJUI I GRANE
ORUANIH SNAGA
Pjeatvo
Konjanitvo
CD
Oklopnitvo
Brdska
Zrakoplovna
ESI
Zrakoplovna postrojba
Neprijateljske formacije
Uvod
Martin Blumenson
Sve je u ratu jednostavno, rekao je Clausewitz; ali, dodao je, ono
najjednostavnije nevjerojatno je teko.
Uzmimo, primjerice, temeljni odnos izmeu politike i rata. Clausewitz ga je
definirao savreno jasnom, ak pojednostavljenom izrekom, svojim ve klasinim
naelom daje "rat nastavak politike drugim sredstvima". Drugim rijeima,
politiki ciljevi odreuju ratne napore. Drugim rijeima, vojska je sredstvo za
postizanje politikih ciljeva. Politiki voe ih postavljaju, vojnici ih
ostvaruju.
Nema niega jasnijeg i oitijeg. Temeljna definicija rata glasi: rat je
organizirano nasilje usmjereno na stjecanje politikih probitaka. Inae bi sukobi
i ubijanje bili besmisleni i nemoralni.
Clausewitz je to vrlo jasno izrazio u svojoj velianstvenoj studiji
0 naravi rata. No Clausewitz se mogao baviti tek opim zapaanjima
1 ponekim pojedinanih primjerima. Drugu stranu medalje politiku s kojom je rat
izravno povezan nije mogao sustavno prouiti: nedostajala mu je dopunska
rasprava, ona o naravi meunarodne politike.
Ako prvenstvo politikoga nad vojnim i jest neupitno, praktina primjena toga
odnosa u stvarnome svijetu donosi nevjerojatno sloene probleme. Politike elje
i vojne metode za njihovo ostvarivanje, politiki motivi i vojno djelovanje koje
ih podupire, rijetko su u danom trenutku jasno razgranieni i uravnoteeni. Njih
je sve prije nego li lako sinkronizirati. tovie, gdje je tono ona fina i
Page 2
ponekad nevidljiva granica izmeu politike i vojne sfere?

Pouan je sluaj Adolfa Hitlera. Zanemarimo li kobne pogreke koje su ga
najposlije unitile, Hitler je bio politiki genij toga doba. I kad je slijedio
obrasce i kad je improvizirao, postizao je zapanjujue politike pobjede. Bez
posezanja za silom ponovo je militarizirao Rajnsku
oblast, anektirao Austriju i pokorio ehoslovaku. Time je proirio njemaki
teritorij i mo. ak i kada je, u Poljskoj, svoje politike tenje zadovoljio
vojnim sredstvima, pokazao je blisku povezanost politike i rata.
Na njegovu nesreu, napad na Poljsku ubrzao je Drugi svjetski rat. Od toga
trenutka njegovo voenje rata postaje sve vie vojno, a sve manje politiko. Na
samome kraju, borbe koje je poticao pretvorile su se u besmisleno unitavanje i
postale svrha samima sebi, to se teko moe smatrati primjerenim politikim
ciljem.
Erich von Manstein, namjerno ili nesvjesno, rasvjetljava Hitlerov postupni
gubitak politike perspektive i neprestano pogoranje njemakih ratnih napora.
Dok je Hitler na sebe preuzimao sve vie vojnih funkcija i bavio se donoenjem
vojnih odluka, politiku ulogu nije ispunjavao nitko. Krvoprolie i rtve tako su
izgubili svaki smisao. I
Upravo to je feldmaral von Manstein elio rei naslovom svoje j
knjige Izgubljene pobjede. Do ljeta 1940. godine, nakon to je porazila
Francusku, Hitlerova je Njemaka bila gospodarica zapadne Europe. Sto dalje?
zabrinuto se pita von Manstein. Kako nije imao dugoronih planova, Hitler s
Britanijom nije mogao niti sklopiti primirje, niti je osvojiti.
Do ljeta sljedee godine, nakon to su pregazili Dansku i Norveku, Njemaka i
Hitler znali su samo za pobjede. Jedino je Britanija pruala otpor, no to je u
tom trenutku bilo nevano.
to dalje?
Njemaka mo bila je na vrhuncu kada je Hitler, opijen uspjehom, u srpnju 1941.
krivo procijenio i svoje resurse i neizmjernu veliinu zadae i udario na
Sovjetski Savez. Nesposoban odluiti na koje bi se gospodarske i politike
ciljeve usredotoio, razvodnio je i rascjepkao svoje napore. Na kraju je izgubio
sve i on i Njemaka.
Svi promiljeni, upueni i razboriti njemaki vojnici poput Mansteina suoili su
se s traginom dvojbom: nastojali su odano sluiti svojoj zemlji, no nisu se
slagali s Hitlerovim ciljevima i metodama. Slijedei tradiciju slijepe
poslunosti, veina je ponovo poput Mansteina gledala iskljuivo na vojne
zadae, zdvajajui pritom nad sve veim nedostatkom smjernica s politikoga vrha.
Dostojanstvenim, ak plemenitim prikazom rata iz njemake perspektive, Manstein
je napisao osobnu pripovijest o svojoj ulozi u zbivanjima,
objanjavajui na nain razumljiv i neupuenima bitke u Poljskoj,
Francuskoj i Rusiji. Budui da profesionalni asnici moraju shvaati i njima
zabranjenu politiku dimenziju, Manstein je ponudio panoramski pregled
strategijskih prilika koje su se ukazale i bile proputene.
Sjajno secirajui Hitlerovu politiku i metode zapovijedanja, Manstein vrlo
otvoreno i podrobno opisuje rastue nezadovoljstvo asnikoga kora Hitlerovim
voenjem, ukljuujui i svoje osobne sukobe, oi u oi s Fuhrerom: "Ja sam
dentlmen", otro je rekao Hitleru. Na kraju, Manstein pripovijeda i o tome kako
se neto to je za njega djelovalo kao uzbudljiva pria o sjajnoj budunosti
pretvorilo u ruevinu.
Budui da ga je Hitler u oujku 1944. godine razrijeio dunosti, Manstein je
ostatak rata prosjedio kod kue, promatrajui nesumnjivo s oajanjem nepotreban
produetak ve odluenog sukoba. Protiv njega je kasnije podignuta
optunica i sudilo mu se, u Britaniji, zbog ratnih zloina u Rusiji. Proglaen je
krivim i osuen na osamnst godina zatvora. Iz zatvora je puten poslije etiri.
Iako je sluio zlom i okrutnom reimu, njegovi motivi bili su domoljubni; on se
borio za svoju zemlju. Odrao je najvie standarde u osobnom i profesionalnom
ponaanju, pridravao se vojnikog kodeksa i meu kolegama postao najpotovaniji
i najcjenjeniji asnik.
Ovom je knjigom, kae, namjeravao prikazati "kako su kljune osobe razmiljale i
reagirale na dogaaje". To mu je, a i mnogo vie od toga, polo za rukom. Njegova
knjiga najbolje je memoarsko djelo s njemake strane, prijeko potrebna za
razumijevanje uvjeta i okolnosti Hitlerova rata.
Prosinac 1981.
Predgovor satnik B.H. Lideil Hart
Svi njemaki generali koje sam ispitivao 1945. godine bili su suglasni u ocjeni
da se feldmaral von Manstein pokazao najsposobnijim zapovjednikom njihove
kopnene vojske i da je bio ovjek kojega su najvie eljeli za vrhovnog
zapovjednika. Oito je posjedovao vrhunski osjeaj za mogunosti operativnog
Page 3
djelovanja i znanje potrebno za provedbu operacija, a potencijal mehaniziranih
snaga shvaao je bolje od bilo kojeg zapovjednika koji nije proao obuku u
oklopnitvu. Jednom rijeju, bio je vojni genij.
U ranoj fazi rata, dok je djelovao kao stoerni asnik, iza scene je bio veoma
utjecajan. Kasnije je postao izniman zapovjednik i odigrao kljunu ulogu u
divovskoj borbi na ruskoj bojinici od 1941. do 1944. godine. Mansteinovi
detaljni opisi kampanja, zajedljivi komentari i vrlo znaajna otkria sve to
ovu knjigu ini jednim od najvanijih i najpounijih priloga povijesti Drugog
svjetskog rata.
Neobino obiljeje karijere Ericha von Mansteina je to to je barem izvan
Njemake najpoznatiji u svezi s operacijama koje su se odigrale dok je bio
razmjerno nisko rangirani general i u kojima nije sudjelovao. Njegova se prvotna
slava temelji na njegovu utjecaju pri oblikovanju ili, bolje reeno, drugaijoj
podjeli uloga plana njemake ofenzive iz 1940. godine koja je probila zapadnu
bojinicu i dovela do pada Francuske, sa svim dalekosenim posljedicama. Taj,
novi plan, koji je predviao odluan proboj kroz breuljkaste i umovite Ardene linijom
kojom se to najmanje oekivalo postao je poznat kao "Mansteinov plan".
To je priznanje za ono to je uinio kako bi ga poboljao i izborio se za njegovo
prihvaanje i odustajanje od staroga plana za puno izravniji napad kroz Belgiju
koji bi, po svemu sudei, zavrio odbijanjem napada.
U to vrijeme Meinstein je bio naelnik stoera Armijske skupine generala
Rundstedta. Kada je svojim argumentima za izmjenu plana poeo
ivcirati svoje nadreene, asno su ga maknuli s puta promaknuvi ga u
zapovjednika priuvnog pjeakog korpusa netom prije nego to je novi plan, pod
Hitlerovim pritiskom koji je odluku donio sasluavi Mansteinove argumente ipak
prihvaen. Ova knjiga otkriva mnotvo svjeih podataka o tijeku tog
operativnog sukoba i evoluciji plana koji je doveo do pobjede.
U presudnoj, poetnoj fazi ofenzive koja je "odrezala" savezniko lijevo krilo i
uhvatila ga u zamku na obali Kanala, Mansteinov je korpus odigrao samo prateu
ulogu. Ali u drugoj i konanoj fazi, njegova je uloga bila znaajnija. Pod
Mansteinovim dinaminim vodstvom, u prodoru na jug preko Somme i Seine do Loire
njegovo je pjeatvo napredovalo, i to pjeice, toliko brzo daje preteklo
mehanizirani korpus.
Nakon pada Francuske Hitler se nadao kako e Britanija sklopiti mir, ali se
razoarao i poeo se sa zakanjenjem i nevoljko pripremati za invaziju preko
Kanala. Manstein je dobio zadau da povede prvo iskrcavanje, sa svojim korpusom
koji je za te potrebe premjeten u podruje BoulogneCalais. Njegova knjiga
sadri zapanjujue komentare o tom problemu, o strategijskim alternativama i o
tome kako se Hitler okrenuo obraunu s Rusijom.
Za potrebe napada na Rusiju 1941. godine Mansteinu su ispunili ivotnu elju dali
su mu zapovjednitvo nad tenovskim korpusom. S tim je, 56. tenkovskim
korpusom, izveo jedan od najbrih i najdubljih prodora u poetnoj fazi invazije:
od istone Pruske do Dvine, vie od 320 kilometara, u etiri dana. Kada su ga
promaknuli u zapovjednika Jedanste armije, na jugu, provalio je na poluotok
Krim probijajui utvrde na koljenu Perekop. U ljeto 1942. godine dokazao je svoju
vjetinu u jodjelovanja i znanje potrebno za provedbu operacija, a potencijal
mehaniziranih
snaga shvaao je bolje od bilo kojeg zapovjednika koji nije proao obuku u
oklopnitvu. Jednom rijeju, bio je vojni genij.
U ranoj fazi rata, dok je djelovao kao stoerni asnik, iza scene je bio veoma
utjecajan. Kasnije je postao izniman zapovjednik i odigrao kljunu ulogu u
divovskoj borbi na ruskoj bojinici od 1941. do 1944. godine. Mansteinovi
detaljni opisi kampanja, zajedljivi komentari i vrlo znaajna otkria sve to
ovu knjigu ini jednim od najvanijih i najpounijih priloga povijesti Drugog
svjetskog rata.
Neobino obiljeje karijere Ericha von Mansteina je to to je barem izvan
Njemake najpoznatiji u svezi s operacijama koje su se odigrale dok je bio
razmjerno nisko rangirani general i u kojima nije sudjelovao. Njegova se prvotna
slava temelji na njegovu utjecaju pri oblikovanju ili, bolje reeno, drugaijoj
podjeli uloga plana njemake ofenzive iz 1940. godine koja je probila zapadnu
bojinicu i dovela do pada Francuske, sa svim dalekosenim posljedicama. Taj,
novi plan, koji je predviao odluan proboj kroz breuljkaste i umovite Ardene linijom
kojom se to najmanje oekivalo postao je poznat kao "Mansteinov plan".
To je priznanje za ono to je uinio kako bi ga poboljao i izborio se za njegovo
prihvaanje i odustajanje od staroga plana za puno izravniji napad kroz Belgiju
koji bi, po svemu sudei, zavrio odbijanjem napada.
U to vrijeme Meinstein je bio naelnik stoera Armijske skupine generala
Rundstedta. Kada je svojim argumentima za izmjenu plana poeo
ivcirati svoje nadreene, asno su ga maknuli s puta promaknuvi ga u
zapovjednika priuvnog pjeakog korpusa netom prije nego to je novi plan, pod
Hitlerovim pritiskom koji je odluku donio sasluavi Mansteinove argumente ipak
prihvaen. Ova knjiga otkriva mnotvo svjeih podataka o tijeku tog
operativnog sukoba i evoluciji plana koji je doveo do pobjede.
U presudnoj, poetnoj fazi ofenzive koja je "odrezala" savezniko lijevo krilo i
uhvatila ga u zamku na obali Kanala, Mansteinov je korpus odigrao samo prateu
ulogu. Ali u drugoj i konanoj fazi, njegova je uloga bila znaajnija. Pod
Mansteinovim dinaminim vodstvom, u prodoru na jug preko Somme i Seine do Loire
njegovo je pjeatvo napredovalo, i to pjeice, toliko brzo daje preteklo
mehanizirani korpus.
Nakon pada Francuske Hitler se nadao kako e Britanija sklopiti mir, ali se
razoarao i poeo se sa zakanjenjem i nevoljko pripremati za invaziju preko
Kanala. Manstein je dobio zadau da povede prvo iskrcavanje, sa svojim korpusom
koji je za te potrebe premjeten u podruje BoulogneCalais. Njegova knjiga
sadri zapanjujue komentare o tom problemu, o strategijskim alternativama i o
tome kako se Hitler okrenuo obraunu s Rusijom.
Za potrebe napada na Rusiju 1941. godine Mansteinu su ispunili ivotnu elju dali
su mu zapovjednitvo nad tenovskim korpusom. S tim je, 56. tenkovskim
korpusom, izveo jedan od najbrih i najdubljih prodora u poetnoj fazi invazije:
od istone Pruske do Dvine, vie od 320 kilometara, u etiri dana. Kada su ga
promaknuli u zapovjednika Jedanste armije, na jugu, provalio je na poluotok
Krim probijajui utvrde na koljenu Perekop. U ljeto 1942. godine dokazao je svoju
vjetinu u jo
jednoj tehnici ratovanja opsadi osvojivi kljuno sredite
Krima, glasovitu utvrdu Sevastopolj, glavnu bazu ruske ratne mornarice na Crnome
moru.
Nakon toga ponovo su ga poslali na sjever, kako bi zapovijedao planiranim napadom
na Lenjingrad, da bi ga urno opozvali i poslali da provede deblokadu von
Paulusove este armije koja je, nakon neuspjeha glavne njemake ofenzive 1942.
godine, te zime "zaglavila" u Staljingradu. Pokuaj deblokade je propao poto se
Hitler, zabranjujui bilo kakvo povlaenje, odbio suglasiti s onim na emu je
Manstein inzistirao da se Paulus probije na zapad i spoji sa snagama koje su mu
pritekle u
pomo. Dugo poglavlje "Staljingradska tragedija" puno je zapanjujuih otkria i

vrlo pouno, posebice nakon dubinske analize u prethodnom poglavlju "Hitler kao
vrhovni zapovjednik".
Nakon von Paulusove predaje, pod pritiskom ruskih armija u napredovanju, na
junoj je njemakoj bojinici dolo do sveopeg sloma, no Manstein je spasio
situaciju briljantnim protuudarom s krila kojim je ponovo zauzeo Harkov i izazvao
zbrku u ruskim redovima. Taj protuudar bio je najbriljantniji operativni potez
Mansteinove vojne karijere i jedna od najveih majstorija u vojnoj povijesti.
Zbog njegove instruktivne vrijednosti, Mansteinov podroban opis reene operacije
vjerojatno e se prouavati sve dok postoje vojni studiji.
Potom je, u posljednjoj velikoj njemakoj ofenzivi u ratu na istoku "Operaciji
Citadela", pokrenutoj u srpnju 1943. godine na izbojak3 kod Kurska Mansteinova
Page 4
Armijska skupina Jug formirala desni krak obuhvata. U tome je bila poprilino
uspjena, no uinak je poniten neuspjehom na njegovu lijevom kraku, podruju
odgovornosti Armijske skupine Centar. tovie, u tom kljunom trenutku
angloameriko iskrcavanje na Siciliju navelo je Hitlera da nekoliko divizija
usmjeri na talijansko bojite. Zaustavivi njemaku ofenzivu, Rusi su pokrenuli
vlastitu
veih razmjera, na veoj duini bojinice i sa sve veom silinom.
Otada pa nadalje, Nijemci su bili prisiljeni na strategijsku defenzivu. Kad su
dogaaji promijenili tijek, Meinstein je u nekoliko navrata bio pozvan suoiti se
s onim to se oduvijek smatralo najteom zapovjednom zadaom voenjem borbi u
povlaenju, u srazu s puno nadmonijim neprijateljem.
U tekim okolnostima pokazao je veliku vjetinu odbijajui uzastopne ruske
prodore i usporavajui napredovanje ruskih armija prema zapadu. U provedbi
njegova koncepta strategijske defenzive poseban naglasak stavljen je na ofenzivne
akcije, pa je neprestano traio prigodu za brz i uinkovit protuudar i esto
iskoritavao mogunosti koje bi se ukazale. No kada je preporuio i dodatni korak
strategijsko povlaenje
kako bi uinak povratnog djelovanja iskoristio do kraja, u protuofenzivi protiv
neprijatelja koji je u napredovanju pretjerano razvukao snage, Hitler se ogluio
na njegove argumente.
3 Izbojak izboena obrambena crta, izboina utvrde
Hitlerova nespremnost da odobri bilo kakvo povlaenje ime je proputeno
nekoliko uzastopnih prigoda za stabilizaciju bojinice i Mansteinov smisao za
strategiju dovodili su do neprekidnih sukoba. Za razliku od mnogih svojih kolega,
Manstein se drao stare pruske tradicije iskrenosti pa je svoje snano
protivljenje Hitleru izraavao i u etiri oka i na sastancima, i to na nain koji
bi zaprepastio sve nazone. injenica da ga je Hitler toliko dugo trpio
predstavlja fantastian dokaz njegova dubokog potovanja prema Mansteinovim
sposobnostima i iznimku u njegovu ponaanju prema veini generala i Glavnome
stoeru kao cjelini. No kumulativni je uinak na kraju bio nepodnoljiv za
Hitlera tim vie stoje razvoj dogaaja potvrivao da su Mansteinova upozorenja
bila na mjestu. U oujku 1944. godine Hitler je konano izgubio strpljenje i
rijeio se Mansteina, premda s daleko vie pristojnosti negoli je inae pokazivao
uvodei promjene u zapovjednom kadru.
Time je zavrila karijera najdojmljivijeg saveznikog protivnika ovjeka koji je
suvremene zamisli o mobilnosti kombinirao s klasinim smislom za manevar,
tehnikim znanjima i velikim pokretakim duhom.
Sijeanj 1958.
Autorov predgovor
Ova je knjiga osobna pripovijest jednoga vojnika u kojoj sam se namjerno uzdrao
od rasprava o politikim pitanjima ili o onome to nije izravno utjecalo na
dogaaje na bojinici.U istom kontekstu moda je vrijedno prisjetiti se izjave
satnika B.H. Lidella Harta:
"Njemaki su generali u ovome ratu bili najbolji finalni proizvod svoje profesije
u svijetu. Da su njihove spoznaje bile ire, a razumijevanje stvari dublje, bili
bi joArmijska skupina Jug formirala desni krak obuhvata. U tome je bila poprilino
uspjena, no uinak je poniten neuspjehom na njegovu lijevom kraku, podruju
odgovornosti Armijske skupine Centar. tovie, u tom kljunom trenutku
angloameriko iskrcavanje na Siciliju navelo je Hitlera da nekoliko divizija
usmjeri na talijansko bojite. Zaustavivi njemaku ofenzivu, Rusi su pokrenuli
vlastitu
veih razmjera, na veoj duini bojinice i sa sve veom silinom.
Otada pa nadalje, Nijemci su bili prisiljeni na strategijsku defenzivu. Kad su
dogaaji promijenili tijek, Meinstein je u nekoliko navrata bio pozvan suoiti se
s onim to se oduvijek smatralo najteom zapovjednom zadaom voenjem borbi u
povlaenju, u srazu s puno nadmonijim neprijateljem.
U tekim okolnostima pokazao je veliku vjetinu odbijajui uzastopne ruske
prodore i usporavajui napredovanje ruskih armija prema zapadu. U provedbi
njegova koncepta strategijske defenzive poseban naglasak stavljen je na ofenzivne
akcije, pa je neprestano traio prigodu za brz i uinkovit protuudar i esto
iskoritavao mogunosti koje bi se ukazale. No kada je preporuio i dodatni korak
strategijsko povlaenje
kako bi uinak povratnog djelovanja iskoristio do kraja, u protuofenzivi protiv
neprijatelja koji je u napredovanju pretjerano razvukao snage, Hitler se ogluio
na njegove argumente.
3 Izbojak izboena obrambena crta, izboina utvrde
Hitlerova nespremnost da odobri bilo kakvo povlaenje ime je proputeno
nekoliko uzastopnih prigoda za stabilizaciju bojinice i Mansteinov smisao za
strategiju dovodili su do neprekidnih sukoba. Za razliku od mnogih svojih kolega,
Manstein se drao stare pruske tradicije iskrenosti pa je svoje snano
protivljenje Hitleru izraavao i u etiri oka i na sastancima, i to na nain koji
bi zaprepastio sve nazone. injenica da ga je Hitler toliko dugo trpio
predstavlja fantastian dokaz njegova dubokog potovanja prema Mansteinovim
sposobnostima i iznimku u njegovu ponaanju prema veini generala i Glavnome
stoeru kao cjelini. No kumulativni je uinak na kraju bio nepodnoljiv za
Hitlera tim vie stoje razvoj dogaaja potvrivao da su Mansteinova upozorenja
bila na mjestu. U oujku 1944. godine Hitler je konano izgubio strpljenje i
rijeio se Mansteina, premda s daleko vie pristojnosti negoli je inae pokazivao
uvodei promjene u zapovjednom kadru.
Time je zavrila karijera najdojmljivijeg saveznikog protivnika ovjeka koji je
suvremene zamisli o mobilnosti kombinirao s klasinim smislom za manevar,
tehnikim znanjima i velikim pokretakim duhom.
Sijeanj 1958.
Autorov predgovor
Ova je knjiga osobna pripovijest jednoga vojnika u kojoj sam se namjerno uzdrao
od rasprava o politikim pitanjima ili o onome to nije izravno utjecalo na
dogaaje na bojinici.U istom kontekstu moda je vrijedno prisjetiti se izjave
satnika B.H. Lidella Harta:
"Njemaki su generali u ovome ratu bili najbolji finalni proizvod svoje profesije
u svijetu. Da su njihove spoznaje bile ire, a razumijevanje stvari dublje, bili
bi jo
bolji. No da su postali filozofi, prestali bi biti vojnici."
Trudio sam se koliko sam mogao da stvari ne promatram u svjetlosti naknadnih
spoznaja, nego da iznesem svoja iskustva, zamisli i odluke kakve su bile u
vrijeme kada sam do njih dolazio. Drugim rijeima, ne piem kao povjesniar, nego
kao onaj koji je u prii koju elim ispriati djelatno sudjelovao. I premda sam o
svemu to se dogodilo, o ljudima koji su u to bili ukljueni i o odlukama koje su
donosili, pokuao ispriati objektivnu priu, moje je miljenje kao miljenje
sudionika nuno subjektivno. Unato tomu, nadam se da e pria koju sam
ispriao ipak biti korisna povjesniarima, poto ak ni oni ne mogu spoznati
istinu iskljuivo iz slubenih arhiva i dokumenata. Znati kako su kljune osobe
razmiljale i djelovale na dogaaje od presudne je vanosti, a odgovor na to
pitanje, osobito cjelovit odgovor, rijetko se pronalazi u dokumentima ili ratnim
dnevnicima.
Opisujui kako je nastao plan njemake ofenzive iz 1940. godine, prekrio sam
pravilo general pukovnika von Seeckta po kojemu asnici Glavnoga stoera trebaju
ostati bezimeni. Sad kad je ta tema bez ikakva utjecaja s moje strane toliko
dugo izloena javnoj raspravi, osjeam da si takvo to smijem dopustiti. Priu o
reenome planu satniku Lidell Hartu (ja ga tada nisam imao zadovoljstvo upoznati)
zapravo su ispriali moj bivi glavni zapovjednik, feldmaral von Rundstedt, i
na
operativni zapovjednik, general Blumentritt.
KNJINICA ZELINA
Opis vojne problematike i dogaaja povremeno sam nadopunjavao stvarima osobne
naravi, vjerujui kako ak i u ratu mora biti mjesta za ono ljudsko. Razlog za
Page 5
nedostatak takvih osobnih razmiljanja u kasnijim poglavljima knjige leiu
injenici da su u tom razdoblju brige i teret odgovornosti zasjenili sve ostalo.
Moje sudionitvo u Drugom svjetskom ratu navelo me da se dogaajima bavim
uglavnom sa stajalita vie razine voenja. Ipak se nadam da sam uinio dosljedno
razvidnim da su odluujui imbenici bili samoportvovnost, sranost i
posveenost njemakog vojnika, a usto sposobnosti zapovjednika na svim razinama i
njihova spremnost da preuzmu odgovornost. To su kvalitete kojima moemo zahvaliti
nae pobjede. Upravo su nam one omoguile suoavanje sa silnom nadmoi naih
protivnika.
Ovom knjigom istodobno elim izraziti zahvalnost svom zapovjedniku na poetku
rata, feldmaralu von Rundstedtu, za povjerenje koje mi je uvijek ukazivao,
zapovjednicima i vojnicima svih rangova koji su sluili pod mojim zapovjednitvom
te ljudima koji su sluili u mojim zapovjednitvima, posebice naelnicima stoera
i stoernim asnicima, koji su me neprestano podupirali i savjetovali.
Napokon, moram zahvaliti i onima koji su mi pomogli u pripremi ovih memoara: mom
bivem naelniku stoera, generalu Busseu, i naim stoernim asnicima von
Blumroderu, Eismannu i Annusu, gospodinu Gerhardu Guntheru koji me je ohrabrio da
svoje memoare stavim na papir, gospodinu Fredu Hilderbrandtu koji mije pruio
dragocjenu pomo u njihovu oblikovanju i diplomiranom inenjeru Materneu koji je
pokazao veliko razumijevanje radei na skicama vojnih zemljovida.
von Manstein
Prvi dio KAMPANJA U POLJSKOJ
1
Prije oluje
Poloaj s kojega sam pratio razvoj politikih dogaaja nakon austrijskog
anschlussa bio je daleko od sredita vojnih poslova.
Poetkom veljae 1938. godine, nakon to sam napredovao do drugog najvieg
poloaja u Stoeru njemake kopnene vojske mjesta Oberquartiermeistera I,
odnosno zamjenika naelnika stoera moja karijera asnika u Glavnom stoeru
naglo je prekinuta. Kada je, opakom partijskom spletkom, general zborabaron von
Fritsch uklonjen s poloaja naelnika Stoera kopnene vojske, iz Vrhovnog su
zapovjednitva kopnene vojske (O.K.H.) zajedno s njim povueni i mnogi njegovi
najblii suradnici, meu kojima sam bio i ja. Od tada su me, kao zapovjednika 18.
divizije, dakako, prestali izvjeivati o onome to je spadalo u nadlenost
Vrhovnog zapovjednitva.
Tako sam se od poetka travnja 1938. godine u potpunosti mogao posvetiti poslu
divizijskog zapovjednika. Zadaa je bila iznimno zahvalna tih godina i vie no
inae ali i zahtijevala svaki gram energije, poto je razvitak kopnene vojske
bio daleko od svretka. Neprekidno ustrojavanje novih postrojba nametalo je
stalnu reorganizaciju postojeih to je, uz brzinu u naoruavanju te, posebice,
popratni rast asnikog i doasnikog kora, znailo da se od zapovjednika na svim
razinama oekivalo iznimno mnogo, ako smo eljeli postii nanedostatak takvih osobnih
razmiljanja u kasnijim poglavljima knjige leiu
injenici da su u tom razdoblju brige i teret odgovornosti zasjenili sve ostalo.
Moje sudionitvo u Drugom svjetskom ratu navelo me da se dogaajima bavim
uglavnom sa stajalita vie razine voenja. Ipak se nadam da sam uinio dosljedno
razvidnim da su odluujui imbenici bili samoportvovnost, sranost i
posveenost njemakog vojnika, a usto sposobnosti zapovjednika na svim razinama i
njihova spremnost da preuzmu odgovornost. To su kvalitete kojima moemo zahvaliti
nae pobjede. Upravo su nam one omoguile suoavanje sa silnom nadmoi naih
protivnika.
Ovom knjigom istodobno elim izraziti zahvalnost svom zapovjedniku na poetku
rata, feldmaralu von Rundstedtu, za povjerenje koje mi je uvijek ukazivao,
zapovjednicima i vojnicima svih rangova koji su sluili pod mojim zapovjednitvom
te ljudima koji su sluili u mojim zapovjednitvima, posebice naelnicima stoera
i stoernim asnicima, koji su me neprestano podupirali i savjetovali.
Napokon, moram zahvaliti i onima koji su mi pomogli u pripremi ovih memoara: mom
bivem naelniku stoera, generalu Busseu, i naim stoernim asnicima von
Blumroderu, Eismannu i Annusu, gospodinu Gerhardu Guntheru koji me je ohrabrio da
svoje memoare stavim na papir, gospodinu Fredu Hilderbrandtu koji mije pruio
dragocjenu pomo u njihovu oblikovanju i diplomiranom inenjeru Materneu koji je
pokazao veliko razumijevanje radei na skicama vojnih zemljovida.
von Manstein
Prvi dio KAMPANJA U POLJSKOJ
1
Prije oluje
Poloaj s kojega sam pratio razvoj politikih dogaaja nakon austrijskog
anschlussa bio je daleko od sredita vojnih poslova.
Poetkom veljae 1938. godine, nakon to sam napredovao do drugog najvieg
poloaja u Stoeru njemake kopnene vojske mjesta Oberquartiermeistera I,
odnosno zamjenika naelnika stoera moja karijera asnika u Glavnom stoeru
naglo je prekinuta. Kada je, opakom partijskom spletkom, general zborabaron von
Fritsch uklonjen s poloaja naelnika Stoera kopnene vojske, iz Vrhovnog su
zapovjednitva kopnene vojske (O.K.H.) zajedno s njim povueni i mnogi njegovi
najblii suradnici, meu kojima sam bio i ja. Od tada su me, kao zapovjednika 18.
divizije, dakako, prestali izvjeivati o onome to je spadalo u nadlenost
Vrhovnog zapovjednitva.
Tako sam se od poetka travnja 1938. godine u potpunosti mogao posvetiti poslu
divizijskog zapovjednika. Zadaa je bila iznimno zahvalna tih godina i vie no
inae ali i zahtijevala svaki gram energije, poto je razvitak kopnene vojske
bio daleko od svretka. Neprekidno ustrojavanje novih postrojba nametalo je
stalnu reorganizaciju postojeih to je, uz brzinu u naoruavanju te, posebice,
popratni rast asnikog i doasnikog kora, znailo da se od zapovjednika na svim
razinama oekivalo iznimno mnogo, ako smo eljeli postii na
cilj: stvoriti
uistinu stabilne i vrhunski uvjebane trupe koje e jamiti sigurnost Reicha.
Uspjeh u tom poslu bio je jo
vei uitak, posebice u mom sluaju, jer sam poslije
nekoliko godina u Berlinu ponovo imao zadovoljstvo biti u izravnu
dodiru s borbenim postrojbama. Stoga se s neizmjernom zahvalnou sjeam tih
posljednjih godinu i pol mira, posebice Slezijaca koji su inili veinu sastava
18. divizije. Sleska je od pamtivijeka raala dobre vojnike pa su vojno

obrazovanje i obuka novih postrojba bili zahvalna zadaa.
Tono je da me je kratko meurazdoblje "Cvjetnoga rata" okupacije Sudeta zateklo
na mjestu naelnika stoera armije kojom je zapovijedao generala zbora
Ritter von Leeb. Tako sam i doznao za sukob u svezi ekog pitanja koji je izbio
izmeu Hitlera i naelnika Stoera kopnene vojske, generala Beka, a koji je, na
moje golemo aljenje, zavrio ostavkom naelnika Stoera kojeg sam toliko
potovao. Ta je ostavka, pak, prekinula nit koja me je povezivala s O.K.H.
Tako sam za operaciju "Zapovijed bijelo", prvi ofenzivni raspored snaga koji je
trebalo pripremiti po Hitlerovoj zapovijedi, doznao tek u ljeto 1939. godine. Do
proljea 1939. godine toga nije bilo. Naprotiv, sve vojne pripreme na naoj
istonoj granici bile su obrambene.
U gore spomenutoj zapovijedi sam, u svojstvu naelnika stoera, bio dodijeljen
Armijskoj skupini Jug iji je vrhovni zapovjednik trebao biti tada ve
umirovljeni general zbora von Rundstedt. Planirano je da se Armijska skupina Jug
rasporedi u Slesku, istonu Moravsku i dijelom u Slovaku, prema detaljnom
rasporedu kojega smo tek trebali razraditi.
Kako zapovjednitva armijskih skupina nisu postojala u mirnodopskim uvjetima i
formirala su se samo u sluaju ope mobilizacije, novom se operativnom zapovijedi
bavila tek mala radna skupina formirana u tu svrhu. Skupina se sastala 12.
kolovoza 1939. godine u leskom podruju za obuku Neuhammer. Trebala je raditi
Page 6
pod vodstvom pukovnika Blumentritta, stoernog asnika predodreenoga za efa
operacija reene armijske skupine (Ia), nakon mobilizacije. Ja sam to smatrao
sretnim izborom poto sam s tim iznimno sposobnim ovjekom bio u vrlo bliskim i
povjerljivim odnosima. Uspostavili smo ih tijekom zajednike slube u von
Leebovom zapovjednitvu tijekom sudetske krize i ja sam smatrao iznimno vrijednim
imati kolegu na kojega se moepod vodstvom pukovnika Blumentritta, stoernog asnika
predodreenoga za efa
operacija reene armijske skupine (Ia), nakon mobilizacije. Ja sam to smatrao
sretnim izborom poto sam s tim iznimno sposobnim ovjekom bio u vrlo bliskim i
povjerljivim odnosima. Uspostavili smo ih tijekom zajednike slube u von
Leebovom zapovjednitvu tijekom sudetske krize i ja sam smatrao iznimno vrijednim
imati kolegu na kojega se moe
osloniti u takvim vremenima. Kao to to najee
biva, stvari koje nas privlae drugoj osobi prilino su trivijalne. Ono to me je
kod Blumentritta uvijek oduevljavalo bila je njegova fanatina sklonost
telefonu. Brzina kojom je radio u svakom je sluaju bila nevjerojatna, ali kad bi
u rukama imao slualicu mogao se nositi s cijelom lavinom upita, uvijek s istim
nepokolebljivim dobrim raspoloenjem.
Sredinom kolovoza u Neuhammer je stigao budui zapovjednik Armijske skupine Jug,
general zbora von Rundstedt. Svi smo ga
poznavali. Kao pobornik "velike taktike"4 bio je briljantan nadaren vojnik koji
u hipu shvaa osnove svakog problema. Samo se time i bavio; sitne ga pojedinosti
uope nisu zanimale. Bio je gospodin "stare kole"
vrsta koja je, bojim se, izumrla, ali koja je ivotu svojedobno davala
prekrasnu raznolikost. General je posjedovao arm kojemu je podlegao ak i
Hitler. inio se da mu se general istinski dopadao i, to je prilino
iznenaujue, traak tog divljenja zadrao se ak i nakon to ga je dvaput
otpustio. Vjerojatno ga je privukao onaj neodreeni dojam koji je general
ostavljao, dojam ovjeka iz prolosti koju Hitler nije shvaao i ozraja kojemu
nikada nije imao pristupa.
Zanimljivo je da se, kada se naa radna skupina sastala u Neuhammeru, moja 28.
divizija nalazila na obuom podruju na godinjim pukovnijskim i divizijskim
vjebama.
Ne trebam ni spominjati da smo svi bili uznemireni brojem kriza kroz koje je
Fatherland5 prolazila od 1933. godine i pitali se kamo sve to vodi. Naa su
tadanja razmiljanja i privatni razgovori bili usredotoeni na znakove
nadolazee oluje koji su se skupljali na obzorju. Shvatili smo da je Hitler
fanatino odluan u nakani da rijei i posljednji teritorijalni problem koji je
Njemaka batinila Versailleskim ugovorom. Znali smo da je jo
u jesen 1938.
godine zapoeo pregovore s Poljskom kako bi do kraja raistio pitanje
poljskonjemake granice, ali kakav je napredak postigao i je li ikakav nije
nam reeno. Istodobno smo bili svjesni britanskih jamstava Poljskoj i sa
sigurnou mogu rei kako nitko od nas u vojsci nije bio toliko umiljen,
nesmotren ili kratkovidan da posumnja u njihovu smrtnu ozbiljnost. Samo taj
imbenik premda je bilo i drugih
bio je dovoljan da nau skupinu u Neuhmmeru uvjeri kako do rata na kraju ipak
nee doi. ak i kada bi plan rasporeivanja snaga na kojem smo upravo radili i
postao operativan to, po naemu miljenju, jo
uvijek nije moralo znaiti rat.
Pozorno smo pratili dotadanji nesiguran hod Njemake po otrici britve i sve nas
je vie udila nevjerojatna srea kojom je Hitler bez posezanja za orujem postizao
sve svoje javne i tajne politike ciljeve. Taj je ovjek, inilo se,
posjedovao nepogreiv
4 "velika taktika" organizacija i rasporeivanje borbenih snaga kako bi se
ispunio strategijski plan ili zamisao; izraz vrlo blizak dananjem operativnom
planiranju snaga.
5 Fatherland njem. domovina
instinkt. Uspjesi su se nizali jedan za drugim ukoliko se taj poetni niz
naizgled sjajnih dogaaja uope moe nazvati uspjesima, s obzirom na to da su nas
na kraju odveli u propast. Sve je to bilo postignuto bez rata. Zato bi, pitali
smo se, ovaj put bilo drugaije? Pogledajte Cehoslovaku. Premda je 1938. godine
Hitler na nju poveo prijeteu gomilu vojnika, rata ipak nije bilo. Meutim, u
uima nam je odzvanjala stara poslovica o vru koji ide na vodu dok se ne
razbije. Na
je trenutni poloaj bio mnogo osjetljiviji, a igra koju je Hitler,
inilo se, elio zaigrati djelovala je puno opasnije. Ovaj put valjalo je
raunati i s britanskim jamstvima. No tada bismo se prisjetili Hitlerove
primjedbe kako on, za razliku od njemakih voa iz 1914. godine, nikad nee biti
toliko lud da se upusti u rat na dvije bojinice. To je, ako nita drugo,
pokazivalo da mu je iako u njemu vie nije bilo nikakvih ljudskih osjeaja preostalo
neto razboritosti. Podiui onaj svoj promukli glas, svojim je vojnim
savjetnicima jasno stavio do znanja kako nije toliki idiot da se zbog Danziga ili
poljskog koridora upetlja u svjetski rat.
Glavni stoer i poljsko pitanje
Poljska je neizbjeno postala izvor naeg ogorenja onoga dana kad je,
iskoristivi nametnuti Versailleski mir, anektirala njemaka ozemlja na kojea
nije imala nikakva niti povijesna, niti na samoodreenju utemeljena prava. Za nas
Page 7
vojnike bila je stalan izvor nezadovoljstva u godinama njemake slabosti. Pri
svakom pogledu na zemljovid prisjetili bismo se koliko je nae stanje nesigurno.
Kakvo nerazumno razgranienje! Kakvo sakaenje nae domovine! Taj je koridor
istonu Prusku odsjekao od domovine; s punim smo pravom strahovali za tu divnu
pokrajinu! Meutim, unato svemu, vojsci nije padalo na pamet da takvo stanje
dokine silom, napadom na Poljsku. Uza sve drugo, za tu je popustljivost postojalo
i savreno jednostavno vojno opravdanje: bilo kakvim napadom na Poljsku Reich bi
se upustio u rat na dvije ili vie bojinica s ime se nikako ne bi mogao nositi.
U razdoblju slabosti koju nam je nametnuo Versailles, patili smo od kronine
cauchemar des coalitions none more koja bi nas pri pomisli na aspiracije prema
njemakom ozemlju a koje su iri krugovi poljskoga naroda i dalje gajili dodatno
uznemiravala. I premda nismo eljeli voditi agresivan rat, nismo imali
puno iluzija (ak i kada bismo se potpuno suzdrali od predrasuda prema poljskome
mentalitetu) kako bismo s Poljacima mogli sjesti za isti stol i mirno revidirati
te besmislene granice. Ni mogunost da Poljska, jednog dana, preuzme inicijativu
i pitanje granice odlui rijeiti silom nije nam se inila nemoguom. U tom smo
pogledu od 1918. godine ve imali nekih iskustava a u godinama njemake nemoi,
na takvu smo mogunost mogli i raunati. Kada jednom uutkaju marala Pilsudskog
a izvjesni nacionalistiki krugovi u Poljskoj steknu presudan utjecaj, upad u
istonu Prusku ili gornju Slesku postao bi izvjestan koliko i raniji napad na
Vilnu. Naa su vojna razmiljanja u tom smjeru, pak, rezultirala pronalaenjem
politikog odgovora. Nae li se Poljska u ulozi agresora a mi njezin napad
uspijemo odbiti, Reich bi to nesretno pitanje granica bio u prilici rijeiti
politikim putem.
U svakom sluaju, nitko u vojnome vodstvu glede tog pitanja nije imao pretjeranih
iluzija. Premda general von Rabenau u knjizi Seeckt, Aus Meinem Leben, citira
reenog generala zbora kada kae "postojanje Poljske nepodnoljivo je i
nekompatibilno s osnovnim njemakim potrebama. Ona mora nestati, to zbog svoje
unutarnje slabosti, to zbog Rusije ... uz nau pomo", takva su stajalita
pregazili dogaaji na politikom i vojnome polju. Imali smo prilino jasnu sliku
rastue vojne moi Sovjetskog Saveza. Francuska, zemlja ijim je arima tako lako
podlei, bila je kao i uvijek neprijateljski raspoloena i, kao i uvijek, traila
je saveznike u njemakoj pozadini. No ako bi poljska drava doista nestala,
Sovjetski Savez postao bi puno opasniji saveznik Francuske negoli je to, kao
dravatampon, trenutno bila Poljska. Bilo kakvo uklanjanje Poljske (i Litve) kao
tamponzone izmeu Njemake i Sovjetskog Saveza vrlo je lako moglo dovesti do
svae izmeu dviju velikih sila. Dok bi revizija granice prema Poljskoj bilo u
obostranu interesu, u svjetlu sadanje, potpuno izmijenjene situacije, potpuno
uklanjanje te drave teko se moglo smatrati prednou za Njemaku.
Dakle, svialo se to nama ili ne, zadrati Poljsku izmeu nas i Sovjetskoga
Saveza bilo je bolje rjeenje. Koliko god kao vojnici bili ogoreni besmislenim i
eksplozivnim razgranienjem na istoku, Poljska je jovojnike bila je stalan izvor
nezadovoljstva u godinama njemake slabosti. Pri
svakom pogledu na zemljovid prisjetili bismo se koliko je nae stanje nesigurno.
Kakvo nerazumno razgranienje! Kakvo sakaenje nae domovine! Taj je koridor
istonu Prusku odsjekao od domovine; s punim smo pravom strahovali za tu divnu
pokrajinu! Meutim, unato svemu, vojsci nije padalo na pamet da takvo stanje
dokine silom, napadom na Poljsku. Uza sve drugo, za tu je popustljivost postojalo
i savreno jednostavno vojno opravdanje: bilo kakvim napadom na Poljsku Reich bi
se upustio u rat na dvije ili vie bojinica s ime se nikako ne bi mogao nositi.
U razdoblju slabosti koju nam je nametnuo Versailles, patili smo od kronine
cauchemar des coalitions none more koja bi nas pri pomisli na aspiracije prema
njemakom ozemlju a koje su iri krugovi poljskoga naroda i dalje gajili dodatno
uznemiravala. I premda nismo eljeli voditi agresivan rat, nismo imali
puno iluzija (ak i kada bismo se potpuno suzdrali od predrasuda prema poljskome
mentalitetu) kako bismo s Poljacima mogli sjesti za isti stol i mirno revidirati
te besmislene granice. Ni mogunost da Poljska, jednog dana, preuzme inicijativu
i pitanje granice odlui rijeiti silom nije nam se inila nemoguom. U tom smo
pogledu od 1918. godine ve imali nekih iskustava a u godinama njemake nemoi,
na takvu smo mogunost mogli i raunati. Kada jednom uutkaju marala Pilsudskog
a izvjesni nacionalistiki krugovi u Poljskoj steknu presudan utjecaj, upad u
istonu Prusku ili gornju Slesku postao bi izvjestan koliko i raniji napad na
Vilnu. Naa su vojna razmiljanja u tom smjeru, pak, rezultirala pronalaenjem
politikog odgovora. Nae li se Poljska u ulozi agresora a mi njezin napad
uspijemo odbiti, Reich bi to nesretno pitanje granica bio u prilici rijeiti
politikim putem.
U svakom sluaju, nitko u vojnome vodstvu glede tog pitanja nije imao pretjeranih
iluzija. Premda general von Rabenau u knjizi Seeckt, Aus Meinem Leben, citira
reenog generala zbora kada kae "postojanje Poljske nepodnoljivo je i
nekompatibilno s osnovnim njemakim potrebama. Ona mora nestati, to zbog svoje
unutarnje slabosti, to zbog Rusije ... uz nau pomo", takva su stajalita
pregazili dogaaji na politikom i vojnome polju. Imali smo prilino jasnu sliku
rastue vojne moi Sovjetskog Saveza. Francuska, zemlja ijim je arima tako lako
podlei, bila je kao i uvijek neprijateljski raspoloena i, kao i uvijek, traila
je saveznike u njemakoj pozadini. No ako bi poljska drava doista nestala,
Sovjetski Savez postao bi puno opasniji saveznik Francuske negoli je to, kao
dravatampon, trenutno bila Poljska. Bilo kakvo uklanjanje Poljske (i Litve) kao
tamponzone izmeu Njemake i Sovjetskog Saveza vrlo je lako moglo dovesti do
svae izmeu dviju velikih sila. Dok bi revizija granice prema Poljskoj bilo u
obostranu interesu, u svjetlu sadanje, potpuno izmijenjene situacije, potpuno
uklanjanje te drave teko se moglo smatrati prednou za Njemaku.
Dakle, svialo se to nama ili ne, zadrati Poljsku izmeu nas i Sovjetskoga
Saveza bilo je bolje rjeenje. Koliko god kao vojnici bili ogoreni besmislenim i
eksplozivnim razgranienjem na istoku, Poljska je jo
uvijek bila manje opasan
susjed od Sovjetskog Saveza. Kao i drugi Nijemci, dakako, nadali smo se kako e
do revizije granice jednom ipak doi i da e podruja s veinskim njemakim
stanovnitvom biti
vraena Reichu, sukladno prirodnom pravu njihovih stanovnika. U isto vrijeme, s
vojnog stajalita, poveanje nae poljske populacije bilo bi najnepoeljnije. to
se tie njemakih zahtjeva za ujedinjenjem istone Prusije s Reichom, oni su se
lako mogli uskladiti s poljskim tenjama za vlastitom pomorskom lukom. To je, i
nita drugo, bio prevladavajue stajalite u razmiljanjima o poljskom pitanju
kojemu je bila sklona veina njemakih vojnika u doba Reichsvvera recimo, od
kraja 1920tih nadalje kad god bi se potegnulo pitanje oruanog sukoba.
A onda se kota sudbine ponovo okrenuo. Na pozornici se pojavio Adolf Hitler. Sve
se promijenilo, ukljuujui i temelje naih odnosa s Poljskom. Reich je potpisao
pakt o nenapadanju i sporazum o prijateljstvu s naim istonim susjedom. Rijeili
smo se none more zvane mogui poljski napad. U isto vrijeme, odnosi izmeu
Njemake i Sovjetskoga Saveza su zahladnjeli. Na
je novi vladar u svojim javnim
govorima vrlo otvoreno izraavao mrnju prema boljevikom sustavu. Poljska je, s
obzirom na razvoj situacije, sigurno imala manje razloga za politiku
suzdranost, ali, to se nas ticalo, vie nije predstavljala nikakvu opasnost.
Ponovno naoruavanje Njemake i niz Hitlerovih vanjskopolitikih uspjeha
smanjivao je vjerojatnost da e Poljska svoju novosteenu slobodu iskoristiti za
napad na Reich. A kada se pokazala vie nego spremnom sudjelovati u komadanju
ehoslovake, ni ozbiljan razgovor o problemu granice vie se nije inio toliko
neizglednim.
Do proljea 1939. godine Vrhovno zapovjednitvo njemake kopnene vojske u svojim
arhivima nikada nije imala nikakav plan za ofenzivno djelovanje protiv Poljske.
Do tada su sve nae vojne mjere na istoku bile posve obrambene naravi.
Page 8
Rat ili blef?
Je li ovaj put, u jesen 1939. godine, stvar bila ozbiljna? Je li Hitler doista
elio rat ili je, kao 1938. godine u sluaju ehoslovake, samo poveavao
pritisak (vojni i svaki drugi) do granica podnoljivosti kako bi rijeio pitanja
Danziga i poljskog koridora?
Rat ili blef? To je pitanje muilo svakoga tko nije imao pravi uvid u razvoj
politikih dogaaja, a poglavito u Hitlerove nakane. A tko je, kad smo ve kod
toga, uope i imao bilo kakav uvid u njegove nakane?
U svakom sluaju, bilo je potpuno zamislivo daje, unato operaciji "Zapovijed
bijelo", cilj vojnih mjera poduzetih u kolovozu 1939. godine bio poveati
politiki pritisak na Poljsku. Od ljeta su se, po Hitlerovoj zapovijedi, poslovi
na Ostwallu (istonoj inaici Siegfriedove linije) nastavljali grozniavim
tempom. Cijele divizije, meu njima i Osamnsta, naizmjence su premjetane na
granicu s Poljskom, gdje su na utvrdama radile i po nekoliko tjedana uzastopno.
emu toliki trud ukoliko Hitler namjerava napasti Poljsku? ak i da je, unato
obeanjima, razmiljao o ratu na dvjema bojinicama, Ostwall bi bio prilino
izvan ruke. U takvim okolnostima jedina primjerena akcija bila bi napasti i
svladati Poljsku, a na zapadu ostati u defanizivi. Obratno rjeenje ofenzivna
djelovanja na zapadu a defenzivna na istoku pri trenutnom omjeru snaga nije
dolazilo u obzir, posebice stoga to za napad na zapadu nisu obavljene nikakve
pripreme. Dakle, ako je izgradnja Ostwalla u trenutnoj situaciji imala ikakva
smisla ili opravdanja, onda je to zasigurno bilo tek pojaavanje pritiska na
Poljsku razmjetanjem i koncentracijom znaajnih vojnih snaga na njezinoj
granici. ak ni rasporeivanje pjeakih divizija na istonu obalu Odre u
posljednjih deset dana kolovoza te pokreti oklopnih i mehaniziranih divizija u
podruja okupljanja (u prvo vrijeme) zapadno od rijeke, nisu morali biti priprema
za napad; jednako su tako mogli sluiti i kao sredstvo politikog pritiska.
Bilo ovako ili onako, mirnodopski program obuke tekao je po uobiajenu rasporedu.
Trinestoga i etrnstoga kolovoza odrao sam posljednju vojnu vjebu u
Neuhammeru koja je zavrila mimohodom pred generalom zbora von Rundstedtom.
Petnstog kolovoza odralo se veliko topniko gaanje u suradnji s Luftwaffe
kojega je obiljeio tragian dogaaj. Cijela eksadrila bombardera, oito pogreno
obavijetena o visini oblaka, nije se na vrijeme uspjela podii iz poniranja i
zabila se ravno u umu. Sljedei dan odrana je jo
jedna pukovnijska vjeba i
zatim su se postrojbe iz sastava divizije vratile u svoje garnizone. Samo
nekoliko dana poslije ponovo su krenule na lesku granicu.
Devetnstog kolovoza von Rundstedt i ja dobili smo zapovijed da se javimo na
sastanak koji se 21. kolovoza odravao u Obersalzbergu. Dvadesetog kolovoza
odvezli smo se iz Leignitza na imanje mog urjaka u blizini Linza gdje smo
prespavali i sljedee jutro stigli u Berchtesgaden. Zapovjednici svih armijskih
skupina i armija, naelnici njihovih stoera te elnici ratne mornarice i
zrakoplovstva primjerene razine javljali su se Hitleru na prijavak.
Sastanak ili, bolje reeno, Hitlerovo obraanje (pouen iskustvom sa sastanka s
naelnicima stoera, lani, uoi eke krize, Hitler nije kanio dopustiti da se i
ovaj pretvori u otvorenu raspravu), odrao se u velikoj dvorani za primanja
Berghofa s pogledom na Salzburg. Kratko prije Hitlerova dolaska u prostoriju je
uao Goring. Bio je to nevjerojatan prizor. Do tada sam mislio kako smo doli po
ozbiljnu poslu no inilo se da se Goring pripremio za makare. Bio je odjeven u
bijelu koulju mekoga ovratnika preko koje je nosio zeleni koni kaputi ureen
velikom dugmadi od ute koe. Uz to je nosio sive kratke hlaice i duge sive
svilene arape koje su mu poprilino otkrivale impresivne butine. Biranu
galanteriju nadopunjavao je par glomaznih izama na niranje. Kao vrhunac,
trbuina mu je bila opasana remenom za ma od crvene koe bogato ukraene zlatom,
s kojega je, u irokim koricama od istog materijala, visio ukrasni bode.
Ne mogavi se suzdrati, generalu von Salmutu koji je stajao do mene doapnuo
sam: "Pretpostavljam da je Debeljko tu u ulozi vrste ruke?"
Tadanji Hitlerov govor bio je tema razliitih "dokumenata" tuiteljstva na
suenju u Nurnbergu. U jednome od njih tvrdilo se kako je Hitler silno prostaio,
a da je Goring, oduevljen izgledima za rat, skoio na stol i povikao "Sieg
Heil!". Sve je to potpuno netono. Jednako je netono i da je Hitler spomenuo
"kako se jedino plai da e nekakvo pseto u posljednji as ponuditi mirovno
posredovanje". Premda je definitivno govorio tonom ovjeka koji je donio vrstu
odluku, bio je previe dobar psiholog da bi i pomislio kako ovakav skup moe
impresionirati tiradama i prostaenjem.
Sadraj govora tono je naveden u Greinerovoj knjizi Die Oberste
Wehrmachtfuhrung 1939. 43. Navod se temelji na onome to je, za potrebe njegova
ratnog dnevnika, autoru ukratko prepriao brigadir Warlimont te na stenografskim
zabiljekama koje je vodio admiral Canaris. Neto podataka o tom govoru moglo se
Page 9
prikupiti i iz dnevnika generala zbora Haldera premda imam dojam da je i u
njemu, kao i u Warlimontovim i Canarisovim iskazima, navedeno mnogo toga to su
od Hitlera uli u drugim prigodama.
Dojam koji smo stekli mi generali koji nismo pripadali najuemu vojnome vodstvu
bio je otprilike ovakav:
Hitler je bio apsolutno odluan da njemakopoljsko pitanje istjera do kraja, ak
i po cijenu rata. Popuste li, pak, Poljaci pod njemakim pritiskom, koji se
rasporedom njemakih armija (premda joprikupiti i iz dnevnika generala zbora Haldera
premda imam dojam da je i u
njemu, kao i u Warlimontovim i Canarisovim iskazima, navedeno mnogo toga to su
od Hitlera uli u drugim prigodama.
Dojam koji smo stekli mi generali koji nismo pripadali najuemu vojnome vodstvu
bio je otprilike ovakav:
Hitler je bio apsolutno odluan da njemakopoljsko pitanje istjera do kraja, ak
i po cijenu rata. Popuste li, pak, Poljaci pod njemakim pritiskom, koji se
rasporedom njemakih armija (premda jo
uvijek prikrivenim) bliio vrhuncu, mirno
rjeenje jo
uvijek nije bilo iskljueno. Hitler je bio uvjeren da zapadne sile u
konkretnoj situaciji ni ovoga puta ne bi posegnule za orujem. Tu se posljednju
tezu posebno potrudio obrazloiti, a glavni su mu argumenti bili: zastarjelost
britanskog i francuskog naoruanja, posebice zrakoplovstva i protuzrane obrane;
praktina nesposobnost zapadnih sila da Poljskoj prue ikakvu uinkovitu pomo,
osim napadom na Siegfriedovu liniju u to se nijedna od sila nee biti sklona
uputati s obzirom na krvoprolie koje je taj korak podrazumijevao; meunarodna
situacija, posebice napetost na Sredozemlju koja je Britaniji znaajno umanjila
slobodu kretanja; unutarnje stanje u Francuskoj te posljednje, ali ne i najmanje
vano, osobnosti odgovornih dravnika. Ni Chamberlain ni Daladier, tvrdio je
Hitler, nee na sebe preuzeti odluku o pokretanju rata.
Iako je Hitlerova procjena zapadnih sila u mnogoemu bila logina i uvjerljiva,
jo
uvijek sumnjam da je tim izlaganjem potpuno uvjerio tadanje sluatelje.
Britansko jamstvo svakako je bilo jedina, ali prilino velika, prepreka njegovim
planovima!
Ono to je Hitler rekao o eventualnom ratu s Poljskom, po mome miljenju, nije se
moglo tumaiti onako kako je protumailo nurnberko tuiteljstvo kao politiku
unitenja. Kad je Hitler pozvao na brzo i bezobzirno unitenje Poljske armije
radilo se, vojniki govorei, tek o cilju na kojemu se temelji svaka velika
ofenzivna operacija. U svakom sluaju, u onome to nam je tada rekao nije bilo
nikakvih naznaka o tome kako e kasnije postupati s Poljacima.
Najvee iznenaenje i najdublji dojam izazvala je, sasvim prirodno, najava
predstojeeg pakta sa Sovjetskim Savezom. Na putu za Berchtesgarden ve smo
proitali novinska izvjea o zakljuivanju gospodarskog sporazuma, to je ve
bilo ravno senzaciji. Sad nam je bilo reeno kako ministar vanjskih poslova von
Ribbentrop leti u Moskvu da sa Staljinom potpie pakt o nenapadanju. Ministar je
sudjelovao na sastanku i Hitler ga je na put otposlao u naoj nazonosti. Tim je
potezom, objavio je Hitler, zapadnim silama iz ruku izbio adut blokade. Od sada
nadalje blokada Njemake nee imati nikakva uinka. Hitler je
naznaio kako je za potrebe sklapanja pakta ve uinio znaajne ustupke
Sovjetskome Savezu na Baltiku i u pogledu istonih poljskih granica, no njegove
naznake nisu davale povoda za zakljuak kako e doi do potpune podjele Poljske.
tovie, danas se zna kako je i dalje razmatrao mogunost da ostatke poljske
drave ostavi na ivotu, ak i nakon poetka napada.
Na temelju onoga to nam je Hitler iznio, ni von Rundstedt ni ja a vjerojatno
niti jedan drugi general nismo zakljuili daje rat neizbjean. Dva su nas
imbenika posebno uvjerila kako e, kao i u sluaju Miinchena, do dogovora doi
u pet do dvanst.
Prvo, zahvaljujui paktu sa Sovjetskim Savezom poloaj Poljske u samom bi startu
bio beznadan. Osjeti li se Britanija kojoj je blokada kao sredstvo ratovanja
praktino izbijena iz ruku prinuenom da krene u krvavi napad na zapadu kako bi
pomogla Poljskoj, inilo se prilino izglednim da e, pod pritiskom Francuza,
savjetovati Varavi da se preda. Isto tako, Poljskoj je dotad ve moralo postati
jasno da su britanska jamstva praktino neprovediva. Dapae, Poljaci su morali
znati i da e, doe li do rata s Njemakom, Rusi krenuti u akciju u njihovoj
pozadini kako bi zadovoljili stare zahtjeve za njezinim istonim ozemljem. to je
u takvoj situaciji Varava i mogla uiniti osim predati se?
U obzir je trebalo uzeti i sastanak kojem smo upravo nazoili. emu je imao
sluiti? Do toga trenutka, s vojnog stajalita, namjera da se Poljska napadne
skrivala se na sve mogue naine. Nazonost divizija u istonim podrujima
opravdavala se izgradnjom istonog bedema. Kako bi se prikrili pravi razlozi za
pokretanje trupa prema Istonoj Pruskoj, organizirana je velika proslava bitke
kod Tannenberga6. Pripreme za manevre velikih oklopnih snaga tekle su do
posljednjeg trenutka. Opa mobilizacija nije proglaena. Premda sve te mjere
Poljacima nisu mogle promaknuti i premda su oigledno sluile kao sredstvo
politikog pritiska, i dalje su bile obavijene najveom tajnou i prikrivane na
sve mogue naine. A ipak, sada, na vrhuncu krize, Hitler je u Obersalzbergu
okupio sve najvie asnike, to se nikako nije dalo sakriti. Nama se to inilo
vrhuncem politike blefiranja. Nije li, drugim rijeima, unato
6 Bitka kod Tannenberga velika pobjeda njemake vojske u Prvom svjetskom ratu,
Page 10
1914. godine kod Tannenberga. Od tada se slavila kao dan sjeanja na Paula von
Hindenburga, "tannenberkog pobjednika".
svojim ratobornim izjavama Hitler ipak radio na postizanju sporazuma? Nije li
upravo taj sastanak trebao biti sredstvo konanog pritiska?
Takva su bila moja i razmiljanja generala zbora von Rundstedta dok smo naputali
Berchtesgarden. Na putu do naeg zapovjednitva u Neisseu, ponovno sam zastao u
Leignitzu kako bih proveo dan s obitelji. Ve je i to bio dokaz koliko sam,
intimno, sumnjao u to da smo na samome pragu rata.
U podne 24. kolovoza, general zbora von Rundstedt preuzeo je zapovijedanje naom
armijskom skupinom. Dvadeset i petog kolovoza u 15,25 sati dobili smo sljedeu
ifriranu poruku iz Vrhovnog zapovjednitva kopnene vojske:
"Operacija Plan Bijelo: danD = 26.8.: satH = 0430."
Dakle, odluka da krenemo u rat mogunost u koju nismo eljeli vjerovati oito
je bila donesena.
Bio sam na veeri s generalom zbora von Rundstedtom u naim prostorijama u
samostanu Svetoga kria u Niesseu kad je, telefonom, stigla sljedea zapovijed
Vrhovnog zapovjednitva:
"Ne zapoinjati ponavljamo, ne zapoinjati s neprijateljstvima. Zaustavite
sve pokrete trupa. Mobilizaciju nastaviti. Raspored snaga za Planove Bijelo i
Zapad nastaviti prema rasporedu."
Svaki vojnik moe procijeniti to znai kad se ovakva zapovijed poniti u
posljednji trenutak. U roku od samo nekoliko sati tri armije koje su napredovale
izravno prema granici, zonom koja se protezala od Donje leske do istonog dijela
Slovake, morale su stati pri emu valja imati na umu da je i cjelokupno
osoblje zapovjednitava do (najmanje) divizijske razine takoer bilo u pokretu i
da je jo1914. godine kod Tannenberga. Od tada se slavila kao dan sjeanja na Paula von
Hindenburga, "tannenberkog pobjednika".
svojim ratobornim izjavama Hitler ipak radio na postizanju sporazuma? Nije li
upravo taj sastanak trebao biti sredstvo konanog pritiska?
Takva su bila moja i razmiljanja generala zbora von Rundstedta dok smo naputali
Berchtesgarden. Na putu do naeg zapovjednitva u Neisseu, ponovno sam zastao u
Leignitzu kako bih proveo dan s obitelji. Ve je i to bio dokaz koliko sam,
intimno, sumnjao u to da smo na samome pragu rata.
U podne 24. kolovoza, general zbora von Rundstedt preuzeo je zapovijedanje naom
armijskom skupinom. Dvadeset i petog kolovoza u 15,25 sati dobili smo sljedeu
ifriranu poruku iz Vrhovnog zapovjednitva kopnene vojske:
"Operacija Plan Bijelo: danD = 26.8.: satH = 0430."
Dakle, odluka da krenemo u rat mogunost u koju nismo eljeli vjerovati oito
je bila donesena.
Bio sam na veeri s generalom zbora von Rundstedtom u naim prostorijama u
samostanu Svetoga kria u Niesseu kad je, telefonom, stigla sljedea zapovijed
Vrhovnog zapovjednitva:
"Ne zapoinjati ponavljamo, ne zapoinjati s neprijateljstvima. Zaustavite
sve pokrete trupa. Mobilizaciju nastaviti. Raspored snaga za Planove Bijelo i
Zapad nastaviti prema rasporedu."
Svaki vojnik moe procijeniti to znai kad se ovakva zapovijed poniti u
posljednji trenutak. U roku od samo nekoliko sati tri armije koje su napredovale
izravno prema granici, zonom koja se protezala od Donje leske do istonog dijela
Slovake, morale su stati pri emu valja imati na umu da je i cjelokupno
osoblje zapovjednitava do (najmanje) divizijske razine takoer bilo u pokretu i
da je jo
uvijek na snazi bila zabrana radioprometa. Unato svim potekoama
uspjeli smo ih obavijestiti na vrijeme osoblje operative i veze odradilo je
prvorazredan posao. Ipak, jednu motoriziranu pukovniju u istonoj Slovakoj
uspjeli su zaustaviti tek kad je asnik u zrakoplovu, Fieseler Storch, po mraku
sletio na elo kolone.
Nije nam reeno zato je Hitler svoju odluku da pokrene borbe povukao u
posljednji as. Sve to smo uli bilo je da se pregovori nastavljaju.
Razumljivo je da smo, kao vojnici, bili poprilino uzdrmani ovakvim nainom
voenja. Napokon, odluka da se krene u rat najozbiljnija je odluka koju dravni
poglavar uope moe donijeti.
Kako itko moe donijeti takvu odluku a onda je unutar nekoliko sati opozvati posebice
kada ga to, u vojnom smislu, dovodi u daleko nepovoljniji poloaj? Kao
to sam ve naglasio opisujui sastanak u Obersalzbergu, sve aktivnosti vojne
naravi bile su usmjerene na iznenaivanje protivnika. Mobilizacija nije bila
proglaena, a prvi poziv bio je planiran za 26. kolovoza dan napada koji je
upravo zaustavljen. To je znailo da emo u Poljsku umarirati s oklopnim i
motoriziranim formacijama koje smo ve okupili i ogranienim brojem pjeakih
divizija koje su se ve nalazile u pograninim podrujima ili su tek trebale
postati "trenutno operativne". Vie se nije moglo ni pomiljati na hvatanje
neprijatelja na spavanju. Premda su se trupe u podruja koncentracije s druge
strane granice premijetale nou, njihovi pokreti zasigurno nisu promakli
neprijatelju, posebice stoga to su se motorizirane postrojbe na mjestima
okupljanja zapadno od Odre morale razviti po danu kako bi prele rijeku. Slijedom
toga, sada je doe li doista do rata valjalo primijeniti alternativno
rjeenje: napad svim motoriziranim snagama kojima smo raspolagali. U svakom
sluaju, element iznenaenja bio je izgubljen.
Kako prvotna odluka da zaponemo s neprijateljstvima sigurno nije bila in
Hitlerove nepromiljenosti i tatine, mogli smo samo zakljuiti da je cijela
stvar jednostavno nastavak diplomatske taktike kojom se Poljake izlagalo sve
veem pritisku. Stoga smo general von Rundstedt i ja i bili sumnjiavi kad smo,
31. kolovoza u 17,00 sati, primili novu zapovijed

D= 1.9.: H = 0445, posebice stoga to o propasti pregovora nismo uli ni rijei.
U svakom sluaju, s obzirom na dogaaje od 25. kolovoza, svi ljudi u sastavu nae
armijske skupine ovaj su put bili pripremljeni za mogunost zaustavljanja
operacije u posljednji as. General i ja ostali smo budni do iza ponoi oekujui
ponitenje zapovijedi. Mislili smo kako bi ono jo
uvijek moglo stii.
Tek kad je prola pono, a s njome nestala i posljednja prilika da se operacija
zaustavi, vie nije bilo nikakve dvojbe: od sada pa nadalje govorit e oruje.
2.
Strategijski poloaj
Sljedei imbenici bili su odluujui u odreivanju strategijskog poloaja u
napadu na Poljsku:
Prvo, nadmo njemakih snaga uz uvjet da se njemako vodstvo bilo spremno
Page 11
izloiti znaajnom riziku na zapadu kako bi vei dio svojih snaga poslala na
Poljsku.
Drugo, zemljopisni poloaj, koji je Nijemcima omoguio da izvedu obuhvat Poljske
armije, iz Istone Pruske s jednoga, a iz Sleske i Slovake s drugoga krila.
Tree, Sovjetski Savez kao latentna prijetnja u poljskoj pozadini od samoga
poetka.
Raspored i operativni plan njemakih snaga
Ranije spomenuti rizik na zapadu njemaki su planeri u potpunosti prihvatili.
izloiti znaajnom riziku na zapadu kako bi vei dio svojih snaga poslala na
Poljsku.
Drugo, zemljopisni poloaj, koji je Nijemcima omoguio da izvedu obuhvat Poljske
armije, iz Istone Pruske s jednoga, a iz Sleske i Slovake s drugoga krila.
Tree, Sovjetski Savez kao latentna prijetnja u poljskoj pozadini od samoga
poetka.
Raspored i operativni plan njemakih snaga
Ranije spomenuti rizik na zapadu njemaki su planeri u potpunosti prihvatili.
O.K.H. je napad na Poljsku pokrenuo sa 42 divizije redovnih trupa (ukljuujui i

jednu novoustrojenu oklopnu diviziju, 10. Panzer diviziju) i jednom novom
pjeakom divizijom sastavljenom od posade utvrde u bazenu OdraVarta (50.
divizija). Sainjavale su ih 24 pjeake divizije, tri planinske divizije, est
oklopnih divizija, etiri lake divizije, etiri divizije motoriziranog pjeatva
i jedna konjika brigada. Bilo je tu i esnst novih divizija ustrojenih tek
nakon ope mobilizacije, koje su se trebale angairati izmeu drugog i etvrtog
vala napada. Te se postrojbe isprva nisu mogle smatrati prvorazrednima. Za
poljsku su kampanju odvojene i SSdivizija Leibstandarte Adolf Hitler te jedna
ili dvije ojaane SSpukovnije.
Za raspored na zapadu tako je preostalo tek jedanst divizija redovnih snaga,
dio trupa iz sastava posada utvrda ija je ukupna snaga
priblino odgovarala snazi jedne divizije (iz kojih e se kasnije formirati 72.
pjeaka divizija) i 35 novoustrojenih divizija sastavljenih od vojnika s druge
do etvrte linije. Oklopnih i motoriziranih snaga nije bilo. To je, ukupno,
inilo 56 divizija od kojih su tek tri etvrtine bile kondicijski pripravne za
akciju.
Dvadeset i druga pjeaka divizija, uvjebavana i opremljena kao zrakoplovna,
ostala je na raspolaganju O.K.H.u, unutar Reicha.
Veina naih zranih snaga takoer je bila angairana protiv Poljske. Bile su
organizirane u dvije zrane flote dok je trea, slabija, zadrana na zapadu.
Ovakvim rasporedom snaga njemako se vodstvo, nedvojbeno, izloilo iznimno
velikom riziku. Zahvaljujui neoekivanoj kratkoi poljske kampanje (to je,
jednim dijelom, bila i posljedica pogreaka samog gubitnika) i, iznad svega,
potpunoj neaktivnosti zapadnih saveznika Poljske u vrijeme njezina poraza, nikad
se nije uvidjela prava veliina toga rizika.
Treba shvatiti i kako je u tom kritinom trenutku njemako zapovjednitvo moralo
raunati na Francusku armiju snage priblino 90 divizija. Ujesen 1939. godine
(prema von Tippelskirchu) Francuska je zapravo "podigla" 108 divizija u razdoblju
od tri tjedna! Sainjavalo ih je 57 pjeakih, pet konjikih, jedna oklopna i 45
priuvnih ili "teritorijalnih" divizija, sa snanom tenkovskom i topnikom
potporom7. Ova posljednja kategorija postrojbi bila je sastavljena od potpuno
obuenih priuvnika to je bila prednost; nove njemake postrojbe bile su, u
najveoj mjeri, sastavljene od novaka ili priuvnika iz Prvog svjetskog rata.
Dakle, nema sumnje kako je na zapadu francuska vojska od prvoga dana bila
brojano daleko nadmonija od njemake.
Britanski doprinos u kopnenim snagama, s druge strane, bio je prilino
beznaajan. Sveo se na jedva etiri divizije, a i one su pristigle tek u prvoj
polovici listopada.
Temelj njemakog operativnog plana bio je do maksimuma iskoristiti poloaj
granice i okruiti neprijatelja na samome poetku kampanje.
7 Valja, pak, napomenuti kako je dio tih snaga, u poetnim fazama rata, ostao u
Sjevernoj Africi i na Alpskoj granici (napomena autora).
Tako su njemake armije rasporeene u dva iroko razdvojena krila dok je
sredinji sektor (bazen OdraVarta) ostao gotovo irom otvoren.
Armijsku skupinu Sjever (zapovjednik general zbora von Bock, naelnik stoera
general von Salmuth) inile su dvije armije sastavljene od pet pjeakih i jednog
oklopnog korpusa. Pod njihovim zapovjednitvom bilo je devet redovnih pjeakih
divizija (ukljuujui i novoustrojenu 50. pjeaku diviziju sastavljenu od posada
utvrde koja jo
uvijek nije bila u punom sastavu), osam pjeakih divizija
formiranih nakon mobilizacije, dvije oklopne divizije (kojima je pridodana
novoustrojena specijalna tenkovska postrojba "Kemp"), dvije divizije
motoriziranog pjeatva i jedna konjika brigada ukupno 21 divizija. U Istonoj
Pruskoj pridodane su im i posade utvrda Knigsberg i Lotze, a u Pomeraniji
brigada Netze.
Trea armija (generala von Kchlera) iz sastava ove armijske skupine rasporedila
se u Istonu Prusku, a etvrta (generala zbora von Klugea) u Istonu Pomeraniju.
Zadaa armijske skupine bila je probiti se kroz poljski koridor, prebaciti veinu
svojih snaga istono od Visle prema jugoistoku ili jugu a onda slomiti liniju
Narew i iz pozadine zaskoiti poljsku obranu.
Page 12
Armijska skupina Jug (zapovjednik general zboga von Rundstedt, naenik stoera
general von Manstein) bila je znatno jaa. Sainjavale su je tri armije
etrnsta (generala zbora Lista), Deseta (generala zbora von Reichenaua) i Osma
(generala zbora Blaskowitza). Armijska je skupina raspolagala s ukupno osam
pjeakih i etiri oklopna korpusa, s ukupno 15 redovnih pjeakih divizija, tri
planinske divizije, osam novomobiliziranih divizija i nekoliko mehaniziranih
formacija etiri oklopne, etiri lake i dvije motorizirane pjeake divizije dakle,
ukupno, 36 divizija.
Armijska skupina rasporedila je 14. armiju u industrijsku regiju Gornje Sleske, u
Istonu Moravsku i Zapadnu Slovaku. Desetu armiju rasporedila je u Gornju
Slesku, oko i juno od Kreuzberga, a Osmu armiju u sredinju Slesku, istono od
Oelsa. Njezina zadaa bila je poraziti neprijatelja kod velikog koljena rijeke
Visle i u Galiciji, snanim motoriziranim snagama pojuriti prema Varavi, zauzeti
prijelaze preko rijeke Visle to je mogue bre na to veoj duljini bojinice i
onda se spojiti s Armijskom skupinom Sjever i unititi ostatke Poljske vojske.
Raspored i operativni plan poljskih snaga
U mirnodopsko vrijeme Poljska je raspolagala s trideset pjeakih divizija,
jedanst konjikih brigada, jednom planinskom i dvije motorizirane (oklopne)
brigade. Imala je i nekoliko pukovnija Graninog korpusa, velik broj domobranskih
(O.N.) bojni i mornarike snage smjetene na potezu GdinjaHal.
Drugim rijeima, raspolagala je prilino velikim snagama. Njezino naoruanje,
pak, potjecalo je uglavnom iz Prvog svjetskog rata, a i njezino je zrakoplovstvo,
koje je brojilo priblino 1000 zrakoplova, kaskalo za suvremenim standardima.
Njemaka je oekivala kako e Poljska u sluaju rata udvostruiti broj svojih
divizija, premda se inilo dvojbenim ima li za njih dovoljno naoruanja. Prema
von Tippelkirchovoj Povijesti Drugog svjetskog rata, Poljska je prije poetka
neprijateljstava unovaila dovoljno pukovnija tek za deset priuvnih divizija, no
oito ih nije stigla rasporediti barem ne sve po predvienim divizijama.
Ipak, tijekom kampanje, njemaka je obavjetajna sluba otkrila brojne priuvne
divizije.
Poljsko je Vrhovno zapovjednitvo svoje snage rasporedilo ovako:
DuArmijska skupina Jug (zapovjednik general zboga von Rundstedt, naenik stoera
general von Manstein) bila je znatno jaa. Sainjavale su je tri armije
etrnsta (generala zbora Lista), Deseta (generala zbora von Reichenaua) i Osma
(generala zbora Blaskowitza). Armijska je skupina raspolagala s ukupno osam
pjeakih i etiri oklopna korpusa, s ukupno 15 redovnih pjeakih divizija, tri
planinske divizije, osam novomobiliziranih divizija i nekoliko mehaniziranih
formacija etiri oklopne, etiri lake i dvije motorizirane pjeake divizije dakle,
ukupno, 36 divizija.
Armijska skupina rasporedila je 14. armiju u industrijsku regiju Gornje Sleske, u
Istonu Moravsku i Zapadnu Slovaku. Desetu armiju rasporedila je u Gornju
Slesku, oko i juno od Kreuzberga, a Osmu armiju u sredinju Slesku, istono od
Oelsa. Njezina zadaa bila je poraziti neprijatelja kod velikog koljena rijeke
Visle i u Galiciji, snanim motoriziranim snagama pojuriti prema Varavi, zauzeti
prijelaze preko rijeke Visle to je mogue bre na to veoj duljini bojinice i
onda se spojiti s Armijskom skupinom Sjever i unititi ostatke Poljske vojske.
Raspored i operativni plan poljskih snaga
U mirnodopsko vrijeme Poljska je raspolagala s trideset pjeakih divizija,
jedanst konjikih brigada, jednom planinskom i dvije motorizirane (oklopne)
brigade. Imala je i nekoliko pukovnija Graninog korpusa, velik broj domobranskih
(O.N.) bojni i mornarike snage smjetene na potezu GdinjaHal.
Drugim rijeima, raspolagala je prilino velikim snagama. Njezino naoruanje,
pak, potjecalo je uglavnom iz Prvog svjetskog rata, a i njezino je zrakoplovstvo,
koje je brojilo priblino 1000 zrakoplova, kaskalo za suvremenim standardima.
Njemaka je oekivala kako e Poljska u sluaju rata udvostruiti broj svojih
divizija, premda se inilo dvojbenim ima li za njih dovoljno naoruanja. Prema
von Tippelkirchovoj Povijesti Drugog svjetskog rata, Poljska je prije poetka
neprijateljstava unovaila dovoljno pukovnija tek za deset priuvnih divizija, no
oito ih nije stigla rasporediti barem ne sve po predvienim divizijama.
Ipak, tijekom kampanje, njemaka je obavjetajna sluba otkrila brojne priuvne
divizije.
Poljsko je Vrhovno zapovjednitvo svoje snage rasporedilo ovako:
Du
istonopruske granice i ispred linije BobrNarewVisla bile su rasporeene:
(I.) borbena skupina u sastavu dvije divizije i dvije konjike brigade, izmeu
Suwalki i Lomze i
(II.) Armija Modlin sastavljena od etiri divizije i dvije konjike brigade, s
obje strane Mtawe.
U Koridoru se nalazila Armija Pomorze, sastavljena od pet divizija i jedne
konjike brigade.
Suelice njemakoj granici od rijeke Varte do slovake granice nalazile su se tri
armije:
(i) Armija Poznah, u sastavu etiri divizije i dvije konjike brigade, u zapadnom
dijelu pokrajine Poznah;
(ii) Armija Lodz (etiri divizije i dvije konjike brigade) u okolici Wieluna i
(iii) Armija Krakov (est divizija, jedna konjika i jedna motorizirana brigada)
izmeu Czestochowe i Nowy Targa. U pozadini spomenutih armija nalazila se Armija
Pruska (est divizija i jedna konjika brigada) u podruju TomaszovvKielce.
Napokon, duboko krilo du
karpatske granice trebala je pokrivati Karpatska armija
sastavljena uglavnom od priuvnih postrojbi i domobranskih bojni u ealonskom
poretku.
Priuvna skupina (armija generala Piskora) sastavljena od tri divizije i jedne
motorizirane brigade, ostala je na rijeci Visli u podruju ModlinVaravaLublin.
Nadalje, tijekom kampanje, istono od rijeke Bug ustrojena je i samostalna
Skupina Polesie, vjerojatno kao zatita od napada iz Rusije.
Kad je njemaki napad zapoeo rasporeivanje poljskih snaga jo
uvijek je bilo u
tijeku i vjerojatno upravo stoga nikada i nije dovreno u gore opisanom obliku.
Neka razmiljanja o rasporedu poljskih snaga
Teko je zakljuiti na kojem se strategijskom cilju temeljio raspored poljskih
snaga, osim ako se nije radilo o elji da se "pokrije sve" i da se nita
dragovoljno ne preda. Takvo postupanje slabiju stranu obino vodi u poraz.
Nekoliko godina poslije Hitler e doivjeti slino iskustvo i iz njega nee
nauiti nita.
Dakle, bilo je prilino oito da se Poljaci nalaze u tekom strategijskom
poloaju, ponajprije zbog inferiornosti svojih snaga, a potom i zbog injenice da
je linija bojinice Nijemcima omoguavala istodobni napad iz dva a kasnije i
tri pravca. injenica da se, unato tomu, poljsko Vrhovno zapovjednitvo nije
uspjelo othrvati porivu da pokua "zadrati sve" pokazuje koliko je psiholoke i
politike inhibicije teko pomiriti s krutim vojnim injenicama.
S izuzetkom marala Pilsudskog i jednog ili dvojice trezvenih politiara,
Page 13
vjerojatno nitko u Poljskoj nikada nije shvatio kolikoj se opasnosti zemlja
izloila nameui neopravdane teritorijalne zahtjeve susjednim dravama, Rusiji i
Njemakoj. A ista ta Poljska imala je tek 35 milijuna stanovnika, od kojih su
samo 22 milijuna bili poljske nacionalnosti; ostatak su inili pripadnici manjina
njemake, ukrajinske, bjeloruske i idovske koje su, manje ili vie, bile
ugnjetavane.
Uz to, ljudi u Poljskoj su, uzdajui se u svoje francuske saveznike, u godinama
njemake slabosti (i slabosti Sovjetskog Saveza) protratili previe vremena
snujui o napadu na Reich. Neki su sanjarili o napadima
na izdvojenu Istonu Prusku ili zahvaljujui propagandi Lige poljskih ustanika
na njemaku Gornju lesku. Neki su razmiljali i o pohodu na Berlin, bilo
najkraim putem preko Poznaha i Frankfurta, bilo osvajanjem Gornje leske i
kasnijim napredovnjem prema prijestolnici zapadno od rijeke Odre.
Kao to je svima poznato, te su snove poremetile njemake utvrde u Istonoj
Pruskoj i bazenu OdraVarta, a kasnije i njezino ponovno naoruavanje. Ipak, malo
je vjerojatno da su poljski politiari i vojnici, uzdajui se u to da e Francuzi
istodobno pokrenuti ofenzivu na zapadu, takve agresivne ideje ikad izbacili iz
glave. Premda su gore spomenute dispozicije za prvu ruku moda i imale posluiti
u obrambene svrhe, logian je zakljuak daje njihova prava namjena bila stvaranje
uvjeta za ofenzivne akcije koje bi uslijedile na prve naznake francuske pomoi.
Sto se ostaloga tie, poljski Glavni stoer nije posjedovao vlastitu tradiciju
strategijskog voenja oblikovanu dugim iskustvom. S jedne strane, Poljaci su
temperamentom bili skloniji napadu negoli obrani. Opravdano je pretpostaviti i
daje razmiljanje poljskog vojnika jovjerojatno nitko u Poljskoj nikada nije shvatio
kolikoj se opasnosti zemlja
izloila nameui neopravdane teritorijalne zahtjeve susjednim dravama, Rusiji i
Njemakoj. A ista ta Poljska imala je tek 35 milijuna stanovnika, od kojih su
samo 22 milijuna bili poljske nacionalnosti; ostatak su inili pripadnici manjina
njemake, ukrajinske, bjeloruske i idovske koje su, manje ili vie, bile
ugnjetavane.
Uz to, ljudi u Poljskoj su, uzdajui se u svoje francuske saveznike, u godinama
njemake slabosti (i slabosti Sovjetskog Saveza) protratili previe vremena
snujui o napadu na Reich. Neki su sanjarili o napadima
na izdvojenu Istonu Prusku ili zahvaljujui propagandi Lige poljskih ustanika
na njemaku Gornju lesku. Neki su razmiljali i o pohodu na Berlin, bilo
najkraim putem preko Poznaha i Frankfurta, bilo osvajanjem Gornje leske i
kasnijim napredovnjem prema prijestolnici zapadno od rijeke Odre.
Kao to je svima poznato, te su snove poremetile njemake utvrde u Istonoj
Pruskoj i bazenu OdraVarta, a kasnije i njezino ponovno naoruavanje. Ipak, malo
je vjerojatno da su poljski politiari i vojnici, uzdajui se u to da e Francuzi
istodobno pokrenuti ofenzivu na zapadu, takve agresivne ideje ikad izbacili iz
glave. Premda su gore spomenute dispozicije za prvu ruku moda i imale posluiti
u obrambene svrhe, logian je zakljuak daje njihova prava namjena bila stvaranje
uvjeta za ofenzivne akcije koje bi uslijedile na prve naznake francuske pomoi.
Sto se ostaloga tie, poljski Glavni stoer nije posjedovao vlastitu tradiciju
strategijskog voenja oblikovanu dugim iskustvom. S jedne strane, Poljaci su
temperamentom bili skloniji napadu negoli obrani. Opravdano je pretpostaviti i
daje razmiljanje poljskog vojnika jo
uvijek bilo obojeno barem na nesvjesnoj
razini romantinim predodbama iz davne prolosti. Sjeam se jednog portreta
maala RydzSmiglyja kojeg sam svojedobno vidio; pozadinu portreta inili su
poljski konjiki eskadroni u juriu. S druge strane, novoformirana Poljska
vojska odgajana je na francuskim zasadama. Stoga su Poljaci s obzirom na
injenicu da se francuska vojna misao od 1918. godine temeljila na iskustvu
statinog ratovanja teko mogli razviti osjeaj za operativnu brzinu i
mobilnost.
Stoga je sasvim mogue da poljski raspored snaga nije imao nikakav jasan
operativni cilj (osim elje da se neprijatelju ne prepusti nita) i da se svodio
na isti kompromis izmeu agresivnih ambicija iz prolosti i nude za pripremom
obrane od nadmonijeg neprijatelja. Poljaci su, pritom, pogreno pretpostavili
kako e Nijemci svoju ofenzivu provesti po francuskom obrascu i da e ona, stoga,
brzo degenerirati u pozicijsko ratovanje. U tom je kontekstu zanimljivo jedno
povjerljivo izvijee o navodnim agresivnim namjerama Poljske, koje smo primili
uoi izbijanja rata. Stiglo je iz izvora koji je pripadao najuem krugu ili
poljskoga predsjednika ili marala RydzSmiglyja (i do tog se trenutka smatralo
posve vjerodostojnim). U izvjeu se tvrdilo kako e raspored poljskih snaga biti
ofenzivnog karaktera i da e u pokrajini Poznah biti
koncentrirane znaajne snage. Od svega nas je najvie osupnula tvrdnja da su
reeni plan kampanje predloili i na njemu gotovo inzistirali Britanci! S
obzirom na okolnosti, sve to smo smatrali prilino nevjerojatnim. Ipak, kasnije
se pokazalo kako su Poljaci u pokrajini Poznah doista okupili razmjerno znaajne
snage, unato tome to je to po njihovu vlastitu miljenju bio posljednji
pravac iz kojeg je trebalo oekivati njemaki napad. Armija Poznah konanu e
sudbinu doekati u bitci na rijeci Bzuri.
injenica je da na poljskoj strani nije nedostajalo razumnih prijedloga. Tako je
1942. godine, u svome izvjeu za Militarvvissenschaftliche Rundschau, brigadir
Hermann Schneider napisao kako je general Weygand predloio postavljanje obrane
iza linije koju su inile rijeke Niemen, Bobr, Narew, Visla i San. To je, u
operativnom smislu, bila i jedina primjerena preporuka; okruenje bi bilo
onemogueno a, zahvaljujui vodenim preprekama, znaajno bi se ojaala i obrana u
odnosu na njemake oklopne formacija. tovie, reena se linija pruala na vie
od 600 kilometara, za razliku od poljske granice na potezu od Suvvalki do prolaza
u Karpatima koja se pruala u obliku luka promjera gotovo dvije tisue
kilometara. Dakako, prihvaanje reenog prijedloga podrazumijevalo bi naputanje
cijele zapadne Poljske u kojoj su se nalazila najdragocjenija industrijska i
poljoprivredna podruja. Takav bi potez teko preivjela bilo koja poljska vlada.
U obzir je valjalo uzeti i injenicu kako na mogui francuski napad sa zapada
povlaenje takvih razmjera na samom poetku neprijateljstava ne bi djelovalo
nimalo poticajno. Postavljalo se i pitanje ne bi li predaja cjelokupnog zapada
Poljske Nijemcima ohrabrilo Ruse da, sa svoje strane, poduzmu urne korake i
osiguraju svoj dio plijena na istoku.
Slijedom toga, kae brigadir Schneidler, naelnik Poljske vojne akademije,
general Kutrzeba, ponudio je novo rjeenje u memorandumu koji je poetkom 1938.
Page 14
godine dostavio maralu RydzSmiglyju,. Inzistirao je na tome kako o odustajanju

od "poljske vitalne strategijske zone" koja je obuhvaala industrijske pokrajine
Lodz i Gornju lesku i dragocjena poljoprivredna podruja Poznaha, Kutna i
Kielcea ne moe biti ni zbora. U skladu s tim, predloio je raspored snaga kojim
bi se, dodue, potpuno odustalo od pokuaja da se zadri koridor ili pokrajina
Poznah, ali koji je prilino nalikovao onome koji je najposlije 1939. godine i
bio na
snazi. Poljsku je obranu trebalo ojaati izgradnjom opsenog sustava utvrda juno
od istonopruske granice, u irokom luku od Grudziadza da Poznana te duleske
granice, od Ostrowa, preko Czestochowa do Cieszvna. Pritom je, naglaavao je
general Kutrzeba, na reenim utvrdama valjalo predvidjeti i izgradnju vrata koja
e kasnije posluiti za napade na Istonu i Zapadnu Prusku i Slesku. Bilo je
savreno jasno da Poljska za izgradnju takvih utvrda, odgovarajue snage i na
takvim udaljenostima, nema dovoljno potencijala. Ipak, general Kutrzeba bio je
svjestan poljske vojne nedoraslosti Reichu. Njegova procjena francuske potpore
bila je jednako razborita; drao je izvjesnim kako bi se Poljska, sve da joj
Francuska prui najveu moguu vojnu pomo, prvih est ili osam tjedana morala
oslanjati iskljuivo na vlastite resurse. Stoga je i zamislio "strategijsku
obranu" du
zapadne periferije gore spomenute "vitalne zone", u ijoj je
unutranjosti trebalo okupiti priuvu za kasnije odluujue operacije.
Kao to sam ve rekao, raspored snaga za koji se Poljska armija odluila 1939.
godine bio je vrlo slian onomu koji je predlagao spomenuti general. Zamisao
generala Kutrzebe bila je da se glavnina napora usredotoi na podruje
ToruhBydgoszczGniezno. Meutim, 1939. godine oni su se usredotoili na dva
arita jedno na podruju Istone Pruske, a drugo nasuprot Sleskoj.
Rapored poljskih snaga iz 1939. godine iji je cilj bio pokriti sve, ukljuujui
i isturenu pokrajinu Poznah, neizbjeno je vodio u poraz. Njemaka je bila
nadmonija i imala je priliku za obilaenje s krila to su, onda, Poljaci trebali
uiniti kako bi izbjegli poraz?
Prvo pitanje koje treba razjasniti odnosi se na "vitalnu zonu" koju je spominjao
general Kutrzeba. Je li trebalo izgubiti samo nju ili je kao posljedicu
njemakog okruenja s krila iz Istone Pruske, leske i Slovake zajedno s njom
trebalo izgubiti i Poljsku vojsku. Isto sam pitanje postavljao Hitleru, 1943.
44. godine, kadgod bi mi rekao da drim Donjecki bazen, Dnjepar ili neko drugo
podruje u Rusiji.
Po mom miljenju, Poljska je taj problem mogla rijeiti sasvim jednostavno.
Poljsko je Vrhovno zapovjednitvo smatralo kako se Poljska vojska mora odrati po
svaku cijenu, sve dok ofenziva zapadnih sila Njemaku ne prisili na povlaenje
veine njezinih snaga s poljske bojinice. Premda se na prvi pogled ini kako bi
gubitak industrijskih
podruja onemoguio Poljsku da ratuje na iole dui rok, opstanak vojske kao
borbene sile ostavio bi joj mogunost da ta podruja vrati pod svoj nadzor.
Poljska vojska u svakom sluaju nije smjela dopustiti daje okrue na zapadu ili
na obalama Visle.
Osnovni problem Poljske bilo je vrijeme. Valjalo ga je kupovati. Bilo je oito da
o konanoj obrani uope ne treba razmiljati prije linije BobrNarewVisla,
premda je tu bojinicu moda i bilo mogue pomaknuti sve do Dunajeca kako bi se
zadralo sredinje industrijsko podruje izmeu Visle i Sana.
Najvanije od svega bilo je ukloniti mogunost njemakog okruenja iz pravca
Istone Pruske i Zapadne Slovake. Na sjeveru se za to pruala mogunost na
liniji BobrNarevv i na rijeci Visli, nizvodno, sve do utvrda Modlin i Wysograd.
To su u svakom sluaju bile znaajne prirodne prepreke a dodatnu potporu pruale
su i koliko god zastarjele nekadanje ruske utvrde. Nadalje, da se njemako
oklopnitvo i pojavilo iz smjera Istone Pruske, radilo bi se vjerojatno o
ogranienim snagama.
Na jugu je obranom karpatskih prolaza trebalo onemoguiti manevar okruenja
duboko u poljskoj pozadini. Ijedno i drugo nesumnjivo se moglo izvriti i s
ogranienim snagama. Raspored poljskih snaga ispred linije BobrNarevv bio je
veliki promaaj ba
kao i njihovo gomilanje na koridoru i na isturenom podruju
pokrajine Poznah.
Kad bi se, jednom, onemoguilo okruenje iz dubine sa sjevernog i junog krila,
i akcija na zapadu Poljske postala bi izvediva. Pritom bi stalno trebalo imati na
umu kako glavni njemaki prodor valja oekivati iz pravca Sleske. Jedan razlog za
to bila je injenica da je cestovna i eljeznika mrea u tom kraju svijeta
omoguavala bru koncentraciju velikih snaga nego to bi to bio sluaj u
Pomeraniji ili, kad smo ve kod toga, u Istonoj Pruskoj. Drugi je razlog bila
injenica da je prodor prema Varavi preko Poznaha, nuno frontalan, u
operativnom smislu bio najneuinkovitiji, a time i najmanje izgledan.
Page 15
Poljske se snage nije smjelo okupljati u blizini granice, kao to je to bio
sluaj 1939. godine. Trebalo ih je okupiti daleko iza granice kako bi branitelji
uoili glavne pravce njemakih prodora. Podruja koridora i Poznaha morala bi se
odrati s apsolutnim minimumom snaga kako bi glavni nalet, onaj iz Sleske, naiao
na maksimalan otpor i kako bi stoje
najvanije na raspolaganju ostala odgovarajua strateka priuva. Da se Poljska
(umjesto to je toliko dugo sanjarila o napadu) usredotoila na ojaavanje
nekadanjih njemakih utvrda na Visli, izmeu Toruna i Grudziadza, mogla je barem
odgoditi povezivanje njemakih snaga koje su napredovale kroz Pomeraniju i
Istonu Prusku. Isto tako, pravilnim utvrivanjem Poznaha mogla je Njemakoj
ograniiti slobodu kretanja tom pokrajinom.
Nadalje, s obzirom na razvoj situacije, zamisao da se organizira unutarnja linija
obrane koja bi posluila za protuudare na sjeveru i jugu zapadne Poljske bila
bi teko provediva u praksi. Za takvu operaciju niti je bilo dovoljno prostora,
niti bi poljska eljeznika mrea izdrala takvo optereenje. Osim toga, trebalo
je raunati i s tim da bi njemake zrane snage i tenkovske formacije vrlo brzo
poremetile pokrete bilo kakvih veih snaga. Slijedom toga, konana linija obrane
mogla se planirati najdalje na liniji BobrNarewVislaSan (ili Dunajec); bilo
gdje ispred te linije mogle su se voditi samo borbe kojima bi se kupovalo
vrijeme. Pritom se niti u jednom trenutku nije smjelo zaboraviti da, od
samoga poetka, glavninu napora valja usmjeriti na lesku i, istodobno, osigurati
primjerenu zatitu na sjevernom i junom krilu.
Nitko ne moe tvrditi kako bi bilo koja od spomenutih mjera Poljake spasila od
konanog poraza u sluaju da ih Zapad prepusti njihovoj sudbini (to se i
dogodilo). Ipak, da su ih poduzeli, ne bi ih s takvom lakoom pregazili ve u
pograninim podrujima. Poljsko Vrhovno zapovjednitvo tako vie nije bilo u
stanju organizirati bitku na koljenu Visle niti je moglo povui snage iza duge
rijene linije i njima ojaati pripremljenu obranu.
Od prvoga dana Poljska se mogla boriti samo da dobije na vremenu, zadravati
njemake napade (na liniji rijeke) i ekati da njihovi saveznici, svojom
ofenzivom na zapadu, Nijemce natjeraju na povlaenje. Poljsko je vojno vodstvo,
stoga, imalo dunost da sasvim otvoreno upozori svoju vladu kako u rat protiv
Reicha ne moe krenuti bez obvezujuih jamstava zapadnih sila da e, im izbiju
neprijateljstva, svim raspoloivim resursima pokrenuti ofenzivu na zapadu.
Nijedna se vlada ne bi ogluila na takvo upozorenje, s obzirom na odluujui
utjecaj koji je u to vrijeme imao poljski vrhovni zapovjednik, maral
RydzSmigly. Vlada se morala pomiriti s gubitkom Danziga i
koridora dok je joPoljske se snage nije smjelo okupljati u blizini granice, kao to je to bio
sluaj 1939. godine. Trebalo ih je okupiti daleko iza granice kako bi branitelji
uoili glavne pravce njemakih prodora. Podruja koridora i Poznaha morala bi se
odrati s apsolutnim minimumom snaga kako bi glavni nalet, onaj iz Sleske, naiao
na maksimalan otpor i kako bi stoje
najvanije na raspolaganju ostala odgovarajua strateka priuva. Da se Poljska
(umjesto to je toliko dugo sanjarila o napadu) usredotoila na ojaavanje
nekadanjih njemakih utvrda na Visli, izmeu Toruna i Grudziadza, mogla je barem
odgoditi povezivanje njemakih snaga koje su napredovale kroz Pomeraniju i
Istonu Prusku. Isto tako, pravilnim utvrivanjem Poznaha mogla je Njemakoj
ograniiti slobodu kretanja tom pokrajinom.
Nadalje, s obzirom na razvoj situacije, zamisao da se organizira unutarnja linija
obrane koja bi posluila za protuudare na sjeveru i jugu zapadne Poljske bila
bi teko provediva u praksi. Za takvu operaciju niti je bilo dovoljno prostora,
niti bi poljska eljeznika mrea izdrala takvo optereenje. Osim toga, trebalo
je raunati i s tim da bi njemake zrane snage i tenkovske formacije vrlo brzo
poremetile pokrete bilo kakvih veih snaga. Slijedom toga, konana linija obrane
mogla se planirati najdalje na liniji BobrNarewVislaSan (ili Dunajec); bilo
gdje ispred te linije mogle su se voditi samo borbe kojima bi se kupovalo
vrijeme. Pritom se niti u jednom trenutku nije smjelo zaboraviti da, od
samoga poetka, glavninu napora valja usmjeriti na lesku i, istodobno, osigurati
primjerenu zatitu na sjevernom i junom krilu.
Nitko ne moe tvrditi kako bi bilo koja od spomenutih mjera Poljake spasila od
konanog poraza u sluaju da ih Zapad prepusti njihovoj sudbini (to se i
dogodilo). Ipak, da su ih poduzeli, ne bi ih s takvom lakoom pregazili ve u
pograninim podrujima. Poljsko Vrhovno zapovjednitvo tako vie nije bilo u
stanju organizirati bitku na koljenu Visle niti je moglo povui snage iza duge
rijene linije i njima ojaati pripremljenu obranu.
Od prvoga dana Poljska se mogla boriti samo da dobije na vremenu, zadravati
njemake napade (na liniji rijeke) i ekati da njihovi saveznici, svojom
ofenzivom na zapadu, Nijemce natjeraju na povlaenje. Poljsko je vojno vodstvo,
stoga, imalo dunost da sasvim otvoreno upozori svoju vladu kako u rat protiv
Reicha ne moe krenuti bez obvezujuih jamstava zapadnih sila da e, im izbiju
neprijateljstva, svim raspoloivim resursima pokrenuti ofenzivu na zapadu.
Nijedna se vlada ne bi ogluila na takvo upozorenje, s obzirom na odluujui
utjecaj koji je u to vrijeme imao poljski vrhovni zapovjednik, maral
RydzSmigly. Vlada se morala pomiriti s gubitkom Danziga i
koridora dok je jo
bilo vremena, ako nita drugo a ono da odgodi rat s
Njemakom.
Godine 1940. nae postrojbe u Francuskoj zaplijenile su pismo generala Gamelina
upueno poljskom vojnom izaslaniku u Parizu, s nadnevkom 10. listopada 1939.
godine. Oito se radilo o odgovoru na poljski upit kada mogu oekivati stvarnu
vojnu pomo. Komentar generala Gamelina koji je trebalo proslijediti generalu
RydzSmiglyju glasio je:
"Vie od polovice naih regularnih divizija na sjeveroistoku je u akciji. Premda
se Nijemci, otkako smo preli granicu, energino brane, uspjeli smo postii
izvjestan napredak. Meutim, prinueni smo na statino ratovanje protiv
neprijatelja koji se dobro pripremio za obranu a ja jo
uvijek nemam svo potrebno
topnitvo . . . Od samog poetka, zrane operacije vode se usporedno s onima na
zemlji; svjesni smo kako protiv sebe imamo znaajan dio Lujhvaffe.
Time sam unaprijed ispunio obeanje da u ofenzivu pokrenuti dva tjedna nakon
prvog dana ope mobilizacije u Francuskoj. To je sve to sam mogao uiniti."
Iz ovoga je vidljivo kako je Poljska doista imala francuska jamstva. Pitanje je
samo je li se poljsko Vrhovno zapovjednitvo trebalo zadovoljiti jamstvom koje je
Francuze na "zapoinjanje ofenzive" obvezivalo tek po isteku puna dva tjedna. U
svakom sluaju, kasniji dogaaji pokazali su kako je gore spomenuto obeanje
podrazumijevalo sve samo ne brzu i uinkovitu pomo Poljskoj.
Poljski poraz bio je neizbjean ishod iluzija koje je vlada u Varavi gajila kako
glede akcija koje su trebali poduzeti njezini saveznici, tako i glede sposobnosti
Poljske vojske da prui dugotrajan otpor.
3.
Operacije Armijske skupine Jug
Kad su nae postrojbe prele granicu s Poljskom, u osvit 1. rujna 1939. godine,
mi iz stoera Armijske skupine Jug bili smo, dakako, na svojim poloajima, u
samostanu Svetoga kria u Neisseu. Ustanova za obuku katolikih misionara
smjetena u predgrau predstavljala je idealan ratni smjetaj za vie osoblje
zapovjednitva, to zbog veliine i izdvojenosti objekta, to zbog skromnosti
uionica i elija. Spartanski nain ivota uobiajenih samostanskih stanara od
Page 16
kojih smo preuzeli dio zgrade, u izvjesnoj je mjeri utjecao i na naivotni
standard poto nas zapovjednik naega tabora, premda je dolazio iz glasovitog
L6wenbraua u Miinchenu, nije imao namjeru maziti. Dobivali smo sljedovanja hrane
koja su dobivali i svi ostali vojnici, a nismo imali nikakvih zamjerki ni na
paprikakojih smo preuzeli dio zgrade, u izvjesnoj je mjeri utjecao i na naivotni
standard poto nas zapovjednik naega tabora, premda je dolazio iz glasovitog
L6wenbraua u Miinchenu, nije imao namjeru maziti. Dobivali smo sljedovanja hrane
koja su dobivali i svi ostali vojnici, a nismo imali nikakvih zamjerki ni na
paprika
iz poljske kuhinje koji smo dobivali za ruak. S druge strane,
jednostavno ne mogu vjerovati da se veernji obrok, dan za danom, doista morao
svoditi na vojniki kruh i konzervirane kobasice, koje su starija gospoda meu
nama teko vakala. Na sreu, sveenici su nam znali priskoiti u pomo s neto
zelene salate ili nekog drugog povra iz vrta njihove kuhinje. Zapovjedniku
armijske skupine i njegovim viim asnicima uveer se znao pridruiti opat,
pripovijedajui nadugako i nairoko fascinantne prie o samoportvovnom radu
misionara u udaljenim krajevima svijeta. Koliko god kratka bila, ta je razonoda
bila dobrodoao odmak od goruih problema koji su nas oekivali u neposrednoj
budunosti.
Poslije 1. rujna ti su razgovori, meutim, prekinuti. Od tada je, naime, svaki
trenutak naeg vremena bio podreen bitci. Toga smo jutra u urede stigli vrlo
rano, vie zbog osjeaja da moramo biti potpuno pripravni za trenutak kad nae
postrojbe dou u dodir s neprijateljem nego iz nekakvih praktinih razloga. Bilo
je, naime, sigurno kako emo
prve vane vijesti od armija pod naim zapovjednitvom primiti tek za nekoliko
sati. A ti su sati poznati svakome tko je radio pri stoeru vie formacije bila
je to faza u kojoj su dogaaji ve krenuli svojim tijekom; preostajalo je samo
ekati njihov razvoj.
Svaki vojnik koji je iskusio bojinicu poznaje tu stranu napetost uoi napada,
znade kako se ona nakuplja dok sat zapovjednika njegova voda ravnomjerno otkucava
vrijeme, sve do trenutka kada se ta napetost oslobaa, trenutka poetka napada.
Od tog je trenutka, meutim, borac na prvoj crti u potpunosti obuzet bitkom usred
koje se naao i potpuno nesvjestan svega drugoga. Za stoer formacije vrijedi
suprotno (to je razina via ovo pravilo vie vrijedi): trenutak napada oznaava
poetak razdoblja iekivanja nabijenog napetou i tjeskobom. Podreene
formacije, s punim pravom, ne vole kad ih se zapitkuje kako bitka napreduje.
Sklone su to tumaiti kao znak nervoze. Stoga je bolje samo sjediti i ekati. U
svezi s tim valja naglasiti i da poslovica "loe se vijesti brzo ire" rijetko
kad vrijedi u vojsci. Kad stvari teku dobro, vijesti o tome obino pronau put i
vrlo brzo se prouju. Ako, s druge strane, napad "zaglavi", bojinicu prekrije
tiina, bilo zbog prekida u komunikacijama, bilo stoga to je zainteresirana
strana odluila priekati povoljniji trenutak i poslati neto poticajnije
izvjee.
Tako se napetost razbija tek kad pristignu prva izvjea, loa ili dobra,
svejedno. Do njihova primitka i mi moemo samo sjediti i ekati. Hoe li vojnici
u koje smo uloili toliko truda i vremena ispuniti oekivanja, s obzirom na to da
su obuku sasvim sigurno proli prebrzo? Konkretno, hoe li velike oklopne
formacije ija su organizacija i nain uporabe bile potpuna novost opravdati
nade koje je u njih polagao njihov idejni tvorac, general Guderian, i koje smo u
njih polagali i mi ostali? Hoe li osoblje njemakih zapovjednitava, posebice
nae vlastite armijske skupine, uspjeti ovladati poetnom situacijom i kasnije
odnijeti potpunu pobjedu unititi neprijatelja na njegovim trenutnim poloajima
zapadno od Visle i tako ukloniti svaku mogunost voenja rata na dvije bojinice?
To su bila pitanja koja su nam prolazila glavama u tim satima napetosti i
neizvjesnosti.
Poetna situacija
O.K.H.ov plan predvidio je operaciju velikih razmjera kojom bi se Poljska armija
opkolila s krila, iz pravca Istone Pruske i Sleske. Pre
ma tom planu Armijska skupina Sjever se, povezavi istonu Prusku i Pomeraniju
izbacivanjem poljskih snaga s koridora, trebala probiti preko rijeke Visle i iz
pozadine napasti glavninu neprijateljskih snaga na velikom koljenu rijeke.
S druge strane, Armijsku skupinu Jug zapala je zadaa da neprijatelja uvue u
borbe to dalje od rijeke Visle i tako sprijei bilo kakvo povlaenje njegovih
snaga iza linije rijeka Visle i Sana. To je znailo da tenkovske formacije Desete
armije (koju su, stoje mogue blie, morale pratiti i pjeake divizije) moraju
djelovati usklaeno kako bi pregazile nagomilane neprijateljske trupe ije se
grupiranje, najvjerojatnije, odvijalo u blizini granice te da tenkovi Desete
armije, bude li to mogue, do prijelaza na rijeci Visli od Demblina do Varave
stignu prije neprijatelja. Plan je predviao i da etrnsta armija, koja je
trebala napredovati kroz Galiciju, stigne do rijeke San i prijee je najveom
moguom brzinom. Za sluaj da neprijatelj posljednju liniju obrane odlui
postaviti tek na Sanu i Visli, etrnsta je armija s juga odmah morala
svladati rijene utvrde i spojiti se, duboko u neprijateljskoj pozadini, s
Page 17
istonim krilom Armijske skupine Sjever koja se pribliavala sa sjevera. Pritom

joj je na ruku ila i injenica da njezino desno krilo, koje se na istoku
protezalo sve do Slovake, predstavlja neposrednu prijetnju dubokom krilu
neprijateljskih snaga koncentriranih u podruju Krakova, to je onemoguavalo
ikakvu eventualnu kasniju obranu Galicije.
Na reenom slijedu dogaaja temeljilo se ukupno operativno djelovanje Armijske
skupine Jug u Poljskoj. Tijekom cijele operacije nastojala je na sebe vezati i
unititi glavninu neprijateljskih snaga prije rijeke Visle, ali je, u isto
vrijeme, morala ostati budna i predvidjeti svaki pokuaj neprijatelja da izbjegne
bitku i odluan otpor prui tek kad se nae iza linije San Visla.
Premda bi detaljna ralamba ove "munjevite" kampanje nesumnjivo bila korisna,
ovdje neu opisivati kako su se, iz dana u dan, odvijale spomenute operacije.
Radije u se ograniiti na iri opis kljunih faza kampanje koje su, dijelom
jedna za drugom a dijelom i istovremeno, tekle na sljedei nain:
Teke bitke koje je etrnsta armija vodila u Galiciji i proganjanje poraenog
neprijatelja do Lw6wa i preko rijeke San.
Proboj Desete armije na rijeku Vislu i Bitka u Radomskom depu.
Bitka na Bzuri, voena izravno iz zapovjednitva Armijske skupine
50
Jug, tijekom koje su Osma i Deseta armija unitile najjae neprijateljske
grupacije.
Napad na Varavu i zavrne bitke koje su bile posljedica estih promjena u
dogovorima koje je njemako politiko vodstvo sklapalo sa Sovjetima, koji su u
tom trenutku ve napredovali prema istonoj Poljskoj. Poljsku granicu preli su
17. rujna 1939. godine.

Prodor etrnste armije kroz Galiciju
Glavni cilj etrnste armije bio je okruiti snane neprijateljske snage koje su
se, po naim spoznajama, nalazile u podruju Krakova. To je okruenje bilo
unaprijed predvieno opsenim rasporedom snaga etrnste armije od leske preko
pokrajine Moravske Ostrave (MarichOstrau) sve do Karpata.
Dok je Osmi korpus (generala Buscha 8. i 28. pjeaka te 5. tenkovska divizija)
trebao probiti snane poljske pogranine utvrde na istoku Gornje leske i potom
napredovati prema Krakovu sjevernom obalom Visle, Sedamnsti je korpus (generala
Kleintza 7. i 44. pjeaka divizija) krenuo na Krakov iz Moravske, pravcem
juno od Visle.
Nadalje, zadaa izravnog okruenja neprijateljskih snaga koje su se, po naim
spoznajama, nalazile oko Krakova pripala je sljedeim korpusima kopnene vojske:
Dvadeset i drugom tenkovskom korpusu (generala von Kleista 2. oklopna i 4. laka
divizija), koji je do Krakova trebao stii s juga, iz doline rijeke Orave u
Karpatima te Osamnstom (planinskom) korpusu (generala Bayera 2. i 3.
planinska divizija), koji se trebao probiti iz Popradske doline istono od
Visokih Tatri s ciljem da napredovanjem preko Nowy Sacza (NeuSandeza) i Bochnije
(zapadno od Tarnowa) neprijatelja kod Krakova zaskoi iz pozadine.
Jo
istonije, slovake su snage koje je O.K.H. naknadno poslao, trebale su
napasti kroz prolaz Dukla, dobro poznat iz Prvog svjetskog rata. Tome krilu, koje
je imalo zadau zatvoriti okruenje, neto kasnije su pridodane i Prva planinska
divizija, iskusna bavarska formacija, te dvije priuvne divizije.
Premda su se poetne bitke etrnste armije pokazale tekima posebice bitka
Osmog leskog korpusa za poljske pogranine utvrde 51
Poetna linija napade armijo i kofpusa
mmm Daljnji fijek potjere 4k armiji u GaUciji, borfc! <\o. armije oko Ka do
ma i t>i+k.e kJ B*ure <8.i di.ilvi' 40firmi je)
XXXX
4
T"
BrestLi+ow/sk
lawa
5trv
kole o
52
Zemljovid 2. Operacije Armijske skupine Jun u poljskoj kampanji
53
problem pograninih pokrajina s operativnog je stajalita bio praktino rijeen
njihovim zaobilaenjem s boka, iz smjera Karpata. Danas je poznato da do
planiranog okruenja neprijateljskih snaga nagomilanih u okolici Krakova,
doslovno govorei, nikada nije dolo; uoivi kakva mu opasnost prijeti,
neprijatelj je pravodobno evakuirao istonu Galiciju. Ipak, vei dio njegovih
Page 18
snaga uniten je ili u tim, poetnim bitkama, ili u potjeri koja je nakon njih
uslijedila, tijekom koje je 22. tenkovki korpus uspio sustii svoj plijen.
Planinski korpus i 17. korpus preuzeli su desno krilo etrnste armije, sve do
Lwwa i utvrde Przemysl, i oba su cilja pala. Lijevo krilo, koje su inili
tenkovski korpusi, Osmi i Sedmi korpus koje je armijska skupina dodijelila
etrnstoj armiji, uspjeli su prijei rijeku San iznad njezina ua u Vislu i
premda se protivnik u bitkama koje su uslijedile, dijelom i iznimno tekim,
hrabro borio, snage koje su mu pritekle u pomo (neke od njih pristigle su iz
Varave, a neke ak i s bojinice Armijske skupine Sjever) bile su zbrisane. U
odgovarajuem smo se trenutku povezali s lijevim krilom Armijske skupine Sjever.
Do 25. rujna, Lwow i Przemysl su pali i potjera je bila praktino gotova, unato
injenici da je unitenje preostalih poljskih postrojba na tom podruju
zahtijevalo daljnje borbe.
Proboj Desete armije i bitka u Radomskom depu
Dok je operativna zadaa etrnste armije uz unitenje snaga rasporeenih u
zapadnoj Galiciji bila goniti neprijatelja, uloviti ga u povlaenju i tako ga,
po svaku cijenu, sprijeiti da iznova organizira otpor s druge obale Visle,
zadaa dvaju armija koje su napadale iz pravca Sleske bila je uvui ga u konanu
bitku s ove strane rijeke. Kljuna zadaa proboja na Vislu dodijeljena je
ojaanoj Desetoj armiji (dobro popunjenoj oklopnim snagama), dok je slabija Osma
armija trebala pokrivati sjeverno krilo operacije i tititi ga od upada
neprijateljskih snaga koje su, po naim spoznajama, bile razmjetene na podruju
KaliszLdz i u pokajini Poznah.
Deseta armija napala je iz Gornje Sleske lijevim krilom iz okolice Kreuzburga s
etiri korpusa. Zdesna ulijevo (na Zemljovidu 2, op. pr.), bili su to 15.
motorizirani korpus (generala Hotha 2. i 3. laka divizija), 4. korpus (generala
von Schwedlera 4. i 46. pjeaka divizija), 16.
54
tenkovski korpus (generala Hoepnera 1. i 4. tenkovska divizija, 14. i 31.
pjeaka divizija), a zatim 11. korpus (generala Leeba 18. i 19. divizija) i
snaga uniten je ili u tim, poetnim bitkama, ili u potjeri koja je nakon njih
uslijedila, tijekom koje je 22. tenkovki korpus uspio sustii svoj plijen.
Planinski korpus i 17. korpus preuzeli su desno krilo etrnste armije, sve do
Lwwa i utvrde Przemysl, i oba su cilja pala. Lijevo krilo, koje su inili
tenkovski korpusi, Osmi i Sedmi korpus koje je armijska skupina dodijelila
etrnstoj armiji, uspjeli su prijei rijeku San iznad njezina ua u Vislu i
premda se protivnik u bitkama koje su uslijedile, dijelom i iznimno tekim,
hrabro borio, snage koje su mu pritekle u pomo (neke od njih pristigle su iz
Varave, a neke ak i s bojinice Armijske skupine Sjever) bile su zbrisane. U
odgovarajuem smo se trenutku povezali s lijevim krilom Armijske skupine Sjever.
Do 25. rujna, Lwow i Przemysl su pali i potjera je bila praktino gotova, unato
injenici da je unitenje preostalih poljskih postrojba na tom podruju
zahtijevalo daljnje borbe.
Proboj Desete armije i bitka u Radomskom depu
Dok je operativna zadaa etrnste armije uz unitenje snaga rasporeenih u
zapadnoj Galiciji bila goniti neprijatelja, uloviti ga u povlaenju i tako ga,
po svaku cijenu, sprijeiti da iznova organizira otpor s druge obale Visle,
zadaa dvaju armija koje su napadale iz pravca Sleske bila je uvui ga u konanu
bitku s ove strane rijeke. Kljuna zadaa proboja na Vislu dodijeljena je
ojaanoj Desetoj armiji (dobro popunjenoj oklopnim snagama), dok je slabija Osma
armija trebala pokrivati sjeverno krilo operacije i tititi ga od upada
neprijateljskih snaga koje su, po naim spoznajama, bile razmjetene na podruju
KaliszLdz i u pokajini Poznah.
Deseta armija napala je iz Gornje Sleske lijevim krilom iz okolice Kreuzburga s
etiri korpusa. Zdesna ulijevo (na Zemljovidu 2, op. pr.), bili su to 15.
motorizirani korpus (generala Hotha 2. i 3. laka divizija), 4. korpus (generala
von Schwedlera 4. i 46. pjeaka divizija), 16.
54
tenkovski korpus (generala Hoepnera 1. i 4. tenkovska divizija, 14. i 31.
pjeaka divizija), a zatim 11. korpus (generala Leeba 18. i 19. divizija) i
14. motorizirani korpus (generala von Wietersheima 13. i 29. motorizirana i 1.

laka divizija).
Armiju su, kao priuva Armijske skupine, slijedili 7. korpus (generala von
Schoberta 27. i 68. pjeaka divizija) i 62. pjeaka divizija.
Osma armija, sastavljena od 13. korpusa (generala von Weichsa 10. i 17.
pjeaka i motorizirana Leibstandarte8 divizija) i 10. korpusa (generala Ulexa 24.
i 30. divizija), morala je, u dubokom ealonskom poretku, napredovati prema
Ldzu. I Osmu su armiju, kao priuva Amijske skupine, pratile dvije divizije
(213. i 221.).
Netom nakon to su u zoru 1. rujna 1939. godine njemake armije prele granicu,
zapoele su silovite borbe tijekom kojih je neprijatelj bio prisiljen na uzmak.
Sljedeih nekoliko dana imali smo velikih problema utvrditi namjerava li se on i
nadalje u odluujuu bitku upustiti prije rijeke Visle ili trenutnim borbama samo
kupuje vrijeme potrebno da se njegove snage povuku na drugu obalu rijeke. Na
poetku je, u svakom sluaju, bilo znakova da se u planinskom podruju Lyse Gore
u okolici Kielcea, kod Radoma i u okolici Ldza formiraju snane neprijateljske
grupacije.
Ono to je, meutim, odluilo ishod bitaka u tim prvim tjednima rata vjerojatno
su dva imbenika koja su se u toj kampanji pojavila po prvi put.
Prvi imbenik bilo je razbijanje neprijateljskih poloaja tenkovskim formacijama
i njihov prodor u dubinu neprijateljske pozadine koji su, usput reeno, nae
pjeake divizije jedva uspijevale pratiti.
Drugi imbenik bila je injenica daje neprijateljsko zrakoplovstvo gotovo u
cijelosti bilo izbaeno iz igre i da su u uinkovitim napadima Luftwaffe stradale
njegova komunikacijska i transportna mrea. Upravo iz tih razloga Poljaci ni u
jednom trenutku nisu imali sredinji nadzor nad svojim operacijama.
S obzirom na stanje u neprijateljskim redovima, zapovjednitvo Armijske skupine
(Jug, op. pr.) smatralo je nunim Desetoj armiji
' Puni naziv Division Leibstandarte SS Adolf Hitler u slobodnom prijevodu
"divizija tjelesnih uvara Adolfa Hitlera". Postrojba je, kao sigurnosna i
borbena postrojba, djelovala u sastavu Waffen SSa, dakle borbenog krila SSa.
55
odrediti dvije zadae. Jedna skupina zdesna (14. motorizirani korpus i 4.
korpus), u pratnji 7. korpusa (koji je tek kasnije dodijeljen 14. armiji), morala
je napasti i poraziti neprijateljske snage koje su se nastavile grupirati kod
Radoma. Druga skupina slijeva (koju su sainjavali 16. tenkovski korpus, 14.
motorizirani korpus ili. korpus) trebala je presjei neprijateljsku liniju
povlaenja iz okolice Ldza prema Varavi, dok je 18. armija napadala sa zapada.
Page 19
Ispunjavajui navedene zapovijedi, Deseta je armija u umskom podruju Lyse Gore

uspjela vezati poljsku radomsku grupaciju, dok se mobilni 15. motorizirani korpus
postavio izmeu Lyse Gore i prijelaza preko Visle kod Opatowa i Demblina.
etrnsti motorizirani korpus, koji je djelovao u sastavu "lijeve" armijske
skupine na sjeveru, takoer je zaprijeio put prema Varavi. Do 9. rujna jedna se
neprijateljska vojska, po prvi put u ovome ratu, nala uhvaenom u "dep". Premda
se neprijatelj nastojao probiti iz obrua koji gaje okruivao pa su se borbe na
podruju KielceRadom nastavile sve do 12. rujna, njegova je sudbina ve bila
zapeaena. Do kraja bitke u naim se rukama nalo 60.000 zarobljenika i 130
topova, a neprijatelj je izgubio sedam divizija. Ne bi mu pomoglo ak ni da se
uspio prebaciti na drugu obalu Visle; na dan radomske bitke, Prva planinska
divizija iz sastava 14. armije ve je bila pred vratima Lwwa, a lijevo je krilo
iste armije, preavi rijeku San, ve zauzelo poloaje koji bi onemoguili bilo
kakvu obranu na Visli.
U meuvremenu se 16. tenkovski korpus iz sastava "lijeve" skupine Desete armije
probio do Visle preavi Goru Kalwariju, juno od Varave, a jedna se oklopna
divizija probila u njezina jugozapadna predgraa. S tako slabim snagama nije se
mogao osvojiti grad utvren poput Varave pa se oklopna divizija morala povui.
To jo
uvijek nije promijenilo injenicu da je zapadni prilaz gradu sada bio
preprijeen.
Bitka na Bzuri
Dok su se na podruju Radoma jo
vodile borbe, unato naznakama pobjede koje su
se ve nazirale, nau je pozornost privuklo stanje na sjevernom krilu armijske
skupine gdje je neprijatelj preuzeo inicijativu. Budui da je prvih devet dana
kampanje sve teklo tako glatko i sasvim po planu, bilo je lako podlei napasti i
pomisliti kako vie praktino
56
nita ne moe omesti ili na bilo koji nain promijeniti predvieni tijek
operacije. Ja sam, pak, i dalje imao nejasan osjeaj kako se na sjevernom krilu
nae armijske skupine neto kuha. Napokon, znali smo da je neprijatelj u
pokrajini Poznah grupirao znaajne snage koje jo
nitko nije vidio. Zato sam, 8.
i 9. rujna, naelniku stoera Osme armije neprekidno napominjao da obrati posebnu
pozornost na izvidnike aktivnosti na svom sjevernom krilu. Rezultat rasprave
koju smo glede poloaja poznahskih snaga vodili s O.K.H.om bila je
teleprinterska poruka koju nam je O.K.H. proslijedio 9. rujna. U njoj se navodilo
kako neprijatelj, svim dostupnim prijevoznim sredstvima, reene snage premjeta
na istok te ih stoga vie ne treba smatrati prijetnjom za dubinu krila Osme
armije. Mi smo, pak, procijenili kako se juno od Visle, izmeu Lodza i Varave,
nalazi barem deset neprijateljskih divizija.
Valja se prisjetiti kako je Armijska skupina Desetu armiju namjeravala
iskoristiti za blokadu rute kojom bi se neprijateljska grupacija u sastavu pet
ili est divizija, koja se, po naim spoznajama, nalazila u okolici Lodza, mogla
povui prema Varavi. Osmoj je armiji zapovijeeno da te snage napadne sa zapada.
Prvotna zadaa Osme armije zatita operacija cijele armijske skupine na njezinu
sjevernom krilu u dubokom ealonskom poretku i dalje je tekla sasvim dobro.
Pokazat e se, meutim, da je zapovjednitvo Osme armije gore spomenutoj zadai
posvetilo znatno vie pozornosti negoli dogaanjima na sjeveru. U rane sate 10.
rujna zapovjednitvo je izvijestilo o iznenadnom napadu koji su, iz toga
podruja, na njegovu 30. diviziju pokrenule poprilino jake neprijateljske snage.
Stanje je graniilo s krizom, jer su pokuaji armije da ga stabilizira
protunapadima propadali jedan za drugim. Ipak, Osma je armija raunala kako jo
uvijek moe zaustaviti neprijateljske snage nesumnjivo brojnog sastava iju su
glavninu najvjerojatnije inile snage povuene iz pokrajine Poznan i za te je
potrebe dovukla oba korpusa iz vlastitog sastava kako bi formirala crtu obrane
prema sjeveru. Unato tomu zatraila je urno pojaanje u sastavu jednog
tenkovskog korpusa kako bi sprijeila proboj neprijatelja na jugozapad, prema
Lodzu, koji je 9. rujna zauzet bez otpora.
Zapovjednitvo Armijske skupine, pak, nije bilo nimalo sklono stabilizirati
situaciju Osme armije pojaavanjem njezinih poloaja. Sve da je na tom podruju i
dolo do lokalne krize mogue i ozbiljne krize to
57
na operaciju kao cjelinu ne bi imalo apsolutno nikakva utjecaja. Naprotiv, ta nam
je kriza pruila prigodu da odnesemo veliku pobjedu; snane neprijateljske snage
sad su bile vezane u bitci zapadno od Visle koja e poduzmemo li prave korake zavriti
njihovim unitenjem.
Umjesto da udovolji zahtjevu Osme armije i poalje joj tenkovski korpus koji je
traila kao dodatno pojaanje, zapovjednitvo Armijske skupine zapoelo je s
pripremama za opkoljavanje neprijateljskih snaga. Dvije divizije koje su Osmu
Page 20
armiju pratile kao priuva joarmiju pratile kao priuva jo
uvijek su pristizale sa zapada. Njih se dalo
iskoristiti za napad na zapadno krilo neprijatelja koji je Osmu armiju upravo
napadao sa sjevera. Jedna je laka divizija iz istih razloga dobila zapovijed
da napusti bitku kod Radoma koja se ve bliila kraju. Vie od svega Armijska je
skupina neprijatelja eljela uvui u bitku na suprotnoj bojinici. S tom je
nakanom i zapovijedila Osmoj armiji da "okrene" 16. tenkovski korpus koji se u
tom asu nalazio na poloajima juno od Varave i 11. korpus u njegovoj
pratnji, kako bi u bitci koju je vodila Osma armija djelovali s istoka. Sama je
Osma armija imala zadau odbijati neprijateljske napade sve dok njihova estina
osjetno ne popusti, a onda krenuti u protunapad.
Na temelju dojmova koje smo general zbora von Rundstedt i ja stekli pri posjetima
zapovjednitvu Osme armije u to vrijeme (jednom od tih posjeta nazoio je i
Hitler), Armijska je skupina odluila preuzeti izravni nadzor nad operacijom.
Napadom dvaju korpusa Desete armije koji su djelovali s juga i jugoistoka
zapovijedao je general zbora von Reichenau osobno. Zapovjednitvo Osme armije
nastavilo je zapovijedati borbama koje su njezina dva korpusa vodila na sjeveru i
akcijama opkoljavanja neprijateljskih snaga sa zapada. Napokon, na zahtjev nae
armijske skupine, naim je snagama pridruen i Trei korpus koji je preao Vislu
sa sjevera i zaao u neprijateljsku pozadinu kao dio Armijske skupine Sjever. Na
njemu je bilo da zatvori obru. Kada je, tijekom bitke, postalo oito kako velike
skupine neprijateljskih snaga obalom rijeke Visle pokuavaju umaknuti do utvrde
Modlin, Armijska je skupina, iz okolice Radoma, povukla i 15. motorizirani korpus
kako bi blokirala i tu posljednju rutu za bijeg.
Nakon tekih borbi tijekom kojih se neprijatelj pokuao probiti najprije na jug,
potom na jugoistok i konano na istok, njegov je otpor 18. rujna napokon
slomljen. Do 20. rujna Deseta je armija prijavila
58
osamdeset tisua zarobljenika i ratni plijen od 320 topova, 130 zrakoplova i 40
tenkova. Osma je armija prijavila devedeset tisua zarobljenika i tada jo
neutvrenu koliinu zaplijenjene opreme. U odbijanju ovoga napada sudjelovalo je
mnogo vie neprijateljskih formacija negoli smo pretpostavljali devet pjeakih
divizija, tri konjike brigade i dijelovi deset drugih divizija.
Bitka na Bzuri bila je najvea samostalna akcija u sklopu poljske kampanje i
predstavljala je njezin vrhunac, ako ne i odluujuu bitku cijele kampanje.
U operativnom smislu, odluujui potez bilo je okruenje poljskih snaga od strane
Armijske skupine Sjever sa sjevera i etrnste armije s juga. Masovni protunapad
na koji se poljsko vrhovno zapovjednitvo odluilo ili u nadi da e se na
koljenu Visle situacija preokrenuti u njihovu korist ili da e svojim snagama
juno od Visle tako raistiti prolaz do Varave ipak nije imao utjecaja na
konanu sudbinu Poljske vojske.
Iako se po rezultatima ne moe mjeriti s velikim bitkama istoga tipa (razbijanje
okruenja) koje su se kasnije vodile u Rusiji, bitka na Bzuri bila je najvea
takva bitka svog vremena. Takva se bitka nije mogla unaprijed isplanirati niti
izvesti probijanjem neprijateljskih poloaja snanim tenkovskim formacijama.
Nastala je kao odgovor na poteze koje je povlaio sam neprijatelj, a koji su se,
neoekivano, prometnuli u veliku prednost.
Zauzimanje Varave
Nakon bitke na Bzuri i niza akcija u umovitom podruju juno od Modlina protiv
dijelova neprijateljskih postrojba koje su pokuavale umaknuti iz utvrde i domoi
se Varave, naa je armijska skupina dobila zadau da zauzme prijestolnicu. ak i
tada dio njezinih formacija bio je premjeten na zapad, gdje su Francuzi i
Britanci, na nae silno iznenaenje, dokono promatrali propast svog poljskog
saveznika.
O.K.H. smo ve izvijestili kako pripreme za napad na Varaavu ne moemo dovriti

prije 25. rujna s obzirom na to da smo u njemu htjeli upotrijebiti cjelokupno
topnitvo, ukljuujui i ono u sastavu etrnste armije.
59
Meutim, nakon sovjetske intervencije od 17. rujna i nakon to je rijeka Visla
utvrena kao crta razgranienja, Hitleru se silno urilo da zauzme grad. Stoga je
i zapovjedio da Varava u naim rukama mora biti najkasnije posljednjeg dana toga
mjeseca. I premda, pretpostavljam, nema nieg nenormalnog u tome da politiari od
generala oekuju pobjedu, definiranje tonoga datuma te pobjede definitivno je
bilo neto novo.
Armijska je skupina, uz to, napad morala izvesti na nain koji e gubitke svesti
na apsolutni minimum. Varavu je trebalo napasti samo zato to je neprijatelj za
njezinu obranu angairao cijelu jednu armiju, a poljski je vrhovni zapovjednik
izjavio kako e je braniti do posljednjeg ovjeka.
Armijskoj skupini bilo je potpuno jasno kako, u takvim uvjetima, o iznenadnom
Page 21
napadu na grad ne moe biti ni govora. Ni u kojem se sluaju, pak, i ni iz kakvih

razloga, nije htjelo dati uvui u bitku u samome gradu, jer bi ona, neizbjeno,
dovela do silnih gubitaka i meu napadaima i meu civilima.
Tako je Osmoj armiji, zaduenoj zauzeti grad, zapovijeeno da napad ogranii na
opsadu, da grad u potpunosti okrui gustim, neprekinutim lancem postrojba koji
se, manjevie, poklapao s linijom krune eljeznice. Grad bi bio prinuen na
predaju izlaganjem kombinaciji topnikog granatiranja i zranih napada. Ako ni to
ne bi urodilo plodom, uslijed nedostatka hrane i vode. Na ovome bih mjestu mogao
spomenuti i to da se zapovednitvo Armijske skupine uspjeno suprotstavilo
ranijoj Hitlerovoj elji da grad bombardira Luftwaffe. Na
je argument bio kako
bombardiranje iz zraka, u tome trenutku, ni na koji nain ne bi koristilo vojnim
operacijama. U novonastaloj situaciji, pak, isti nam je argument posluio da
bombardiranje opravdamo.
Dana 25. rujna otvorena je vatra po vanjskim utvrdama i uporitima te po vanijim
sreditima opskrbe. Istodobno su zapoeli i lokalizirani napadi kojima je trebalo
dosegnuti unaprijed odreenu liniju opsade. Dan poslije bacili smo letke kojima
smo stanovnike upozorili kako e grad ubrzo biti bombardiran i pozvali ih na
predaju. Budui da su poljske snage nastavile s tvrdoglavim otporom,
bombardiranje je doista zapoelo, uveer istoga dana.
U podne 27. rujna, general zbora von Rundstedt i ja smo, tijekom posjeta 18.
diviziji, mojoj nekadanjoj matinoj postrojbi, koja je upravo
60
zauzela dvije utvrde, doznali daje neprijatelj ponudio predaju. Granatiranje je
istog trena obustavljeno.
Predaju su, sutradan, potpisali zapovjednik Poljske armije i general zbora
Blaskowitz, zapovjednik njemake Osme armije. Civilnom stanovnitvu i
neprijateljskim ranjenicima odmah je pruena pomo. Vojnika ast neprijatelja
poraenoga nakon srane borbe potovana je na svaki nain. Dogovoreno je da se
asnicima ostave njihove sablje kao i da se doasnici i vojnici u zarobljenitvu
zadre samo koliko je potrebno da se obave neophodne formalnosti.
Prema podacima poljskoga opunomoenika, u Varavi se predalo 120.000 asnika i
vojnika.
Pri potpisivanju dokumenta o predaji poljski je general rekao: "Kota se stalno
okree." Na kraju se pokazalo da je imao pravo, samo ne u smislu u kojem su to
njegove rijei imale nagovijestiti barem u pogledu kasnije sudbine njegove
domovine.
Konane bitke istono od Sana i Visle
Iako je veina snaga rasporeenih ispred rijeke Visle eliminirana tijekom bitke
na Bzuri i padom Varave, brojni su se dugi sukobi neki od njih i prilino
estoki jo
uvijek vodili na podruju odgovornost etrnste armije u istonoj
Galiciji i nie na drugoj obali Sana, protiv pojedinanih neprijateljskih skupina
koje su izbjegle unitenje. U meuvremenu Deseta je armija kod Deblina na drugu
stranu Visle prebacila jedan korpus koji je napredovao prema Lublinu. Usred borbi
smo, iznenada, iz Vrhovnog zapovjednitva dobili zapovijed da Lwow koji se
upravo predao snagama etrnste armije prepustimo Sovjetima te da poloaje
cijele armijske skupine povuemo iza linije razgranienja koju je von Ribbentrop
dogovorio u Moskvi. Ta se linija protezala od prolaza Uzok do Przemysla i zatim
obalom rijeka San i Visla, do podruja sjeverno od Varave. Za postrojbe Armijske
skupine Jug to je znailo da su bitke koje su vodile na drugoj obali dvaju rijeka
bile isto gubljenje vremena i da su se njima okoristili samo Sovjeti!
Da bi se povukli preko Sana morali smo se izvui iz okraja s neprijateljskom
grupacijom koja se, po naim procjenama, sastojala od dvije ili tri divizije i
jedne ili dvije konjike brigade. Te su snage pokazale
61
fantastinu hrabrost i potpuno krivo tumaei cjelokupnu situaciju krenule u
napad na na
7. i 8. korpus kako bi ih sprijeile da stignu do rijeke. Tu je
ponovo dolo do tekih borbi koje su bile izravna posljedica politikih natezanja
njemake i sovjetske vlade. Koliko se daleko u tome ilo najbolje ilustrira
injenica da je 1. listopada linija razgranienja iznova pomaknuta. Ovoga puta
dobili smo zapovijed da ponovo zauzmemo pokrajinu Lublin. Stoga je 14.
motorizirani korpus ponovo preao Vislu i prihvatio predaju posljednjih aktivnih
neprijateljskih grupacija koje su se povlaile prema rijeci uzmiui pred
Sovjetima.
Poljska kampanja bila je zavrena. Armijska skupina jug zarobila je 523.236
vojnika i zaplijenila 1401 poljski top, 7600 strojnica, 274 zrakoplova, 96
borbenih vozila i nemjerljive koliine ostale opreme. Neprijateljski gubitci u
krvi bili su, bez ikakve sumnje, iznimno veliki. Neprijatelj je u borbama pokazao
silnu odvanost i smrtnu odlunost da se odri i u najbezizlaznijim situacijama.
Page 22
Gubici nae armijske skupine bili su sljedei:

asnika: 505 mrtvih; 759 ranjenih; 42 nestala. Doasnika i vojnika ostalih
rangova: 6049 mrtvih; 19.719 ranjenih; 4022 nestala.
Petoga listopada Hitler je u Varavi odrao pobjedniki mimohod u kojemu su
sudjelovale sve divizije stacionirane u gradu i okolici. Postrojbe su, njemu u
ast, marirale velikom avenijom koja je vodila od Belvederea do dvorca. Na
alost, prigoda je zavrila neugodnou koja je sasvim bjelodano pokazala
Hitlerov stav prema vojnome elnitvu.
Bilo je dogovoreno da se Hitler, prije nego odleti natrag u Njemaku, sastane sa
zapovjednicima i asnicima zapovjednitava snaga koje su sudjelov u mimohodu.
Za tu je prigodu, u jednome hangaru, postavljen stol na kojem je trebalo
posluiti juhu iz poljske kuhinje. Meutim, kada je uao u hangar i ugledao
bijele stolnjake i jesenjsko cvijee na stolu, Hitler se okrenuo na peti, iziao
iz hangara i pridruio se vojnicima u poljskoj kuhinji. Pojeo je nekoliko lica
juhe, popriao s ljudima oko sebe, a onda se uputio ravno u zrakoplov koji ga je
ekao. Bio je to otvoreni pokuaj da pokae svoju "privrenost narodnim masama".
Ipak, sumnjam daje njegovo ponaanje bilo potaknuto eljom za odobravanjem naih
hrabrih grenadira. Siguran sam kako bi oni istinski cijenili da je, kao poglavar
drave, nakon tolikih pobjeda koje su za njega izvojevali, posjetom njihovim
zapovjednicima odao poast svim
62
vojnicima. Nain na koji se ponio prema asnicima, a posebice trenutak u kome je
to uinio, bio je znak prijezira nad kojim se ovjek morao zamisliti.
Poljsku kampanju uskoro su poeli opisivati kao blitzkrieg "munjeviti rat".
Dakako, po brzini kojom je izvedena i po ishodu taje kampanja bila neto dotad
nevieno. Kasnije, tijekom njemake ofenzive na zapadu, sline kampanje, ali puno
veih razmjera, postat e uobiajene.
Objektivna procjena kampanje, meutim, trai osvrt na sve to je u prethodnom
poglavlju reeno o tome kakvi su bili poljski izgledi u tome ratu.
S obzirom na premo i daleko povoljnije poetne poloaje, Njemaka je poljsku
kampanju jednostavno morala dobiti, zadovoljivi dva za to neophodna preduvjeta:
Prvo, kako bi na istoku osiguralo potrebnu nadmo, njemako je zapovjednitvo
prihvatilo iznimno visok stupanj rizika na zapadu.
Drugo, zapadne sile spomenuti rizik nisu ni na koji nain iskoristile kako bi
Poljacima pruile pravovremenu i uinkovitu pomo.
Uope ne treba sumnjati da su stvari mogle ispasti i sasvim drugaije da su
zapadne sile, to je mogue prije, krenule u ofenzivu na zapadu. Dakako, takav
scenarij podrazumijevao bi i postojanje poljskog zapovjednitva s puno vie
osjeaja za stvarnost, zapovjednitva koje bi svoje resurse (umjesto da ih u
nastojanju da zadri ono to se zadrati ne moe od samoga poetka razbaca
posvuda) koncentriralo na kljune toke i sustavno se borilo za vrijeme potrebno
da Nijemce suoe s dilemom mogueg rata na dvije bojinice. Hrabrost s kojom su
se, do samoga kraja, borile poljske postrojbe bila bi dovoljno jamstvo da se mogu
odrati dok se njihovi saveznici ne dokopaju Rajne i natjeraju njemako
zapovjednitvo da ozbiljno razmisli o odustajanju od kampanje u Poljskoj.
Ovo je bio jedan od onih sluajeva kako je to jednom rekao grof Schlieffen kad
je slabija strana i sama pripomogla pobjedi protivnika.
S druge strane, valja priznati i da su brzina i temeljitost naeg uspjeha u
Poljskoj uz operativnu prednost na poetku operacije i brojanu nadmo koju smo
postigli izlaui se velikom riziku na zapadu bile posljedica vie kakvoe
njemakih borbenih snaga i njihova voenja.
Vitalni imbenik koji je utjecao na brzinu naeg uspjeha bila je nekonvencionalna
uporaba velikih samostalnih tenkovskih formacija
63
s daleko nadmonijom zranom potporom. Ali ono to je definitivno bilo
odluujue, uz nepokolebljivu hrabrost i posveenost njemakog vojnika, bio je
duh koji je prevladavao u njemakim zapovjednitvima i borbenim postrojbama. I
dok su materijalna postignua ponovnog naoruavanja Njemake svakako bila
Hitlerova zasluga, materijalna nadmo sama po sebi ne bi jamila ovako brzu i
uvjerljivu pobjedu.
Najvanija od svega bila je injenica da je na
mali Reichswehr, na kojeg su
mnogi svojedobno gledali svisoka, oivio slavnu njemaku tradiciju obuke i
voenja koju je spasio i pronosio nakon poraza 1918. godine. Novi je njemaki
Wehrmacht, kao pravo dijete nekadanjeg Reichswehra, pronaao nain (i vjerojatno
je u tome bio jedini) kojim e sprijeiti prerastanje sukoba u statini rat iliti
"eljezariju", kako ga je opisujui zavrnu fazu Prvog svjetskog rata nazvao
general Fller. U njemakom su Wehrmachtu otkrili kako je, uz pomo novih
borbenih sredstava, mogue obnoviti istinsko umijee voenja pokretnih operacija.
Page 23
Individualnost u voenju ohrabrivala se na svim razinama, sve do najnieg
doasnika ili pjeaka, to je bio presedan do tada nezabiljeen u drugim
vojskama. To je bila tajna naeg uspjeha. Svoj prvi ispit novi je Wehrmacht
poloio s najviim ocjenama. Armijski su stoeri djelovali bez utjecaja izvana.
Vojni su zapovjednici imali pune zapovjedne ovlasti. Trupe su vodile iskljuivo
vojne bitke; stoga su ih joIndividualnost u voenju ohrabrivala se na svim razinama, sve
do najnieg
doasnika ili pjeaka, to je bio presedan do tada nezabiljeen u drugim
vojskama. To je bila tajna naeg uspjeha. Svoj prvi ispit novi je Wehrmacht
poloio s najviim ocjenama. Armijski su stoeri djelovali bez utjecaja izvana.
Vojni su zapovjednici imali pune zapovjedne ovlasti. Trupe su vodile iskljuivo
vojne bitke; stoga su ih jo
uvijek mogle voditi asno.
Dana 15. listopada, brigadir Heusinger iz Operativnog odjela O.K.H.a stigao nam
je u posjet i donio nam radosnu vijest: da se krajem mjeseca i nae
zapovjednitvo premjeta na zapadnu bojinicu. Nae je mjesto trebalo zauzeti
zapovjednitvo Osme armije kojom je zapovijedao general zbora Blaskowitz. Ubrzo
potom i ja sam dobio zapovijed da se 21. listopada javim u O.K.H. u Zossenu i
zaprimim zapovijedi za nae operacije na zapadu.
Lodz sam napustio 18. listopada kako bih nakratko posjetio obitelj i urjaka koji
je ranjen leao u bolnici u Breslauu.
A onda se trebalo suoiti s novom zadaom.
64
Drugi dio KAMPANJA NA ZAPADU
Uvodna napomena
'U arko se ljeto prometnula zima naih jada...'
(Richard III)
Sretno to je izbjeglo nezahvalnu zadau djelovanja u svojstvu okupacijske sile u
Poljskoj, nae je zapovjednitvo na zapadnu bojinicu stiglo 24. listopada 1939.
godine, kako bi preuzelo zapovijedanje novoustrojenom Armijskom skupinom A.
Isturene divizije armija pod naim zapovjednitvom (Dvansta i esnsta) bile
su rasporeene du
granice s junom Belgijom i Luksemburgom, a pozadinske
postrojbe u njihovu sastavu nizale su se sve do desne obale Rajne. Za sjedite
zapovjednitva Armijske skupine bio je odreen Koblenz.
U propisano vrijeme preselili smo u hotel ReisenFurstenhof na obali Rajne mjesto
koje sam, na poetku kolovanja u kadetskoj koli u oblinjem trgovitu
Engersu, smatrao vrhuncem elegancije i kulinarske rafiniranosti. Ratne su
restrikcije, meutim, ostavile traga i na toj slavnoj ustanovi. Nai su uredi
bili smjeteni u neko draesnu zgradu u blizini Deutsches Ecka u kojoj je, do
izbijanja rata, bila smjetena Divizija Koblenz. Nekada prekrasne sobe u stilo
rokokoa sada su bile ogoljene i tmurne. Nedaleko od zgrade, na malenu trgu
omeenu prastarim stablima, stajao je iznimno zanimljiv obelisk s bombastinim
natpisom. Podigao gaje francuski zapovjednik Koblenza 1812. godine kako bi
obiljeio prelazak velike Napoleonove armije preko Rajne u pohodu na Rusiju.
Ispod izvornog natpisa bio je ugraviran jo
jedan, otprilike sljedeeg sadraja:
"Primljeno k znanju i ovjereno." Potpis je pripadao ruskom generalu koji je
zapovjednikom Koblenza postao 1814. godine.
teta to ga Hitler nije vidio!
Na moj prijedlog, osoblje naeg zapovjednitva (tj. njegova op67
erativnog odjela) dobilo je dragocjenu popunu, jo
jednog starijeg stoernog
asnika. Bio je to pukovnik von Tresckow, koji si je u srpnju 1944. godine oduzeo
ivot kao jedan od glavnih sudionika urote protiv Hitlera. Tresckow je u
mirnodopsko doba ve radio pod mojim zapovjednitvom, u Prvome odjelu9 Glavnog
stoera kopnene vojske. Bio je iznimno nadaren asnik i gorljiv domoljub. Iznimno
inteligentan, s nizom postignua za sobom, kozmopolitskog i gospodskog dranja,
bio je armantan i sam po sebi, no njegovu je elegantnu, aristokratsku pojavu u
potpunosti nadopunjavala prekrasna i jednako inteligentna supruga, ker bivega
ministra rata i naelnika Glavnog stoera kopnene vojske von Falkenhayna. U to je
doba u berlinskim vojnim krugovima bilo teko pronai par armantniji od branoga
para Tresckow.
Tresckowa i mene povezivala je osobna naklonost koja je graniila s
prijateljstvom, jo
od vremena kada smo zajedno radili u Operativnom odjelu. I
ovdje, u Koblenzu, pruao mi je dragocjenu pomo u nastojanju da se za ofenzivu
na zapadu prihvati plan koji je izradila sama Armijska skupina. Kasnije, kada sam
postao najprije zapovjednik tenkovskog korpusa a potom i zapovjednik armije,
traio sam da mi za naelnika stoera dodijele Tresckowa. Meutim, oba su
zahtjeva odbijena s prilino originalnim obrazloenjem: da mi "ne treba pametan
ovjek". Kada su mi ga, u proljee 1943. godine, napokon ponudili za naelnika
stoera moje armijske skupine, nisam mu mogao dati prednost nad svojim voditeljem
operacija, generalom Busseom, koji je bio iste dobi i koji je svoju sranost
dokazao u mnogim bitkama koje smo zajedno vodili. Ovo spominjem samo zato to je
jedan Tresckowu blizak gospodin irio glasine kako sam ga odbio zato to je bio
nedovoljno pouzdan nacionalsocijalist. Svatko tko me poznaje zna da svoje osoblje
nikada nisam birao po takvim mjerilima.
Page 24
Ako su se mjeseci provedeni u Koblenzu i prometnuli u "zimu naeg
nezadovoljstva", to se dogodilo ponajprije zbog napetosti koja je pratila rat

sjenki, ili drle de guerre10 kako su ga nazivali Francuzi, 1939.1940.
9 Odjel za taktiki raspored snaga.
10 drole de guerre franc. "smijeni rat", "ludorija od rata" ili "udni rat",
razdoblje ni rata ni mira koje je uslijedilo nakon pada Poljske, tijekom kojega
je rat bio objavljen ali ratnih operacija nije bilo.
68
godine. Ta bi nam napetost bila puno podnoljivija da smo se od samog poetka
mogli usredotoiti na sustavne pripreme postrojba pod naim zapovjednitvom za
ofenzivu koja je slijedila u proljee. Na alost, zna se da je Hiter tu ofenzivu
elio pokrenuti kasnije iste jeseni ili (kad se to pokazalo nemoguim) barem
tijekom zime. Svaki put kad bi njegovi meteoroloki" treberi" iz Luftvvaffea
predvidjeli razdoblje lijepoga vremena, aktivirao bi lozinku za pokretanje
postrojba prema konanim mjestima okupljanja. I svaki bi put meteorolozi povukli
rije, to zbog tekih pljuskova koji bi na terenu izazvali pravi kaos, to zbog
otroga mraza ili snijenih nanosa zbog kojih bi uporaba tenkova i zrakoplova
bila krajnje nepreporuljiva. A za vojnike i zapovjednike nema gore stvari od
nedosljednosti u izdavanju zapovijedi. Hitlerovo nepovjerenje u vojna izvjea
koja nisu odgovarala njegovim eljama u tom je razdoblju postalo napadno. Kad je
zapovjednitvo Armijske skupine ponovilo kako neprekidno kino vrijeme
onemoguava rasporeivanje snaga za ofenzivu, svom je vojnom poboniku Schmundtu
zapovjedio da osobno provjeri stanje na terenu. Tresckovv je za takve stvari bio
idealan. Svog je nekadanjeg pukovnijskog suborca cijeli dan povlaio po blatu po
jedva prolaznim cestama, preko natopljenih oranica i movarnih livada, uz i
niz klizave breuljke. Kad bi se uveer vratili u zapovjednitvo, Schmundt bi bio
potpuno iscrpljen. Od toga dana Hitler se suzdravao od slinih, potpuno
neprimjerenih, metoda provjere naih vremenskih izvjea.
Osoba koju su neprestane promjene i apsurdno traenje truda i vremena najvie
muili bio je, dakako, zapovjednik nae Armijske skupine, general zbora von
Rundstedt, kojemu strpljenje nikad nije bilo jaa strana. Vrlo brzo nae je
zapovjednitvo zapljusnula poplava papirologije koja se u mirnijim fazama rata
redovito obruavala na zapovjednitva borbenih postrojba i formacija. Von
Rundstedta to i nije previe pogaalo, zahvaljujui vrlo zgodnom nepisanom
pravilu Njemake vojske po kojemu generala koji zapovijeda formacijom ne treba
optereivati sitnim pojedinostima. Tako je svakoga jutra mogao odlaziti u duge
etnje Rheinpromenadeom. Kako sam se i ja morao baviti nekakvom tjelovjebom,
esto sam ga susretao. ak i te ledene zime, kad je Rajna ve bila prekrivena
ledom, Rundstedt je oblaio tek lagani mantil. Kada sam mu prigovorio da bi se
tako mogao na smrt prehladiti,
69
samo mi je odbrusio kako u ivotu nije imao kaput i da ga u ovim godinama
definitivno ne namjerava kupiti! I nije. I poslije tolikih godina stari je
gospodin nosio tragove svoje spartanske obuke u Kadetskom korpusu. Druga von
Rundstedtova navika podsjeala me je na moje vlastite kadetske dane. Kada bi se
vratio za svoj radni stol, ekajui dnevna usmena izvjea koja smo mu podnosili
ja i drugi lanovi stoera, vrijeme bi kratio itajui krimie. Kao i mnogim
drugim vanim ljudima i njemu je takva literatura predstavljala dobrodolu
razonodu, ali kako se te svoje sklonosti poprilino sramio, roman bi itao tako
da bi ga stavio u ladicu koju je na brzinu mogao zatvoriti im bi netko doao.
Istu smo stvar radili i mi kadeti kad bi tijekom vremena za individualno uenje
u nae odaje uao netko od instruktora!
Ipak, nae nezadovoljstvo te zime samo je dijelom bilo posljedica Hitlerove
prevrtljivosti i tetnog uinka koje je imala na vojnike (nakon nekog vremena
poeli su sumnjati koliko su uope smislene zapovijedi koje se neprekidno
ponitavaju), a injenicu da je to remetilo raspored obuke, posebno vane u
sluaju novoustrojenih divizija, da i ne spominjem.
Pravi razlog naeg nezadovoljstva ili, da budem precizniji, nae nelagode bio
je dvojake naravi.
Ono je, u prvom redu, proizlazilo iz dogaanja koja mogu opisati jedino kao
sumrak O.K.H.a. Osobno, te sam dogaaje drao posebno uznemirujuim poto sam
se, sve do zime 1937.38. godine, kao Oberquartiermeister I Glavnog stoera i
Fritschov i Beckov pomonik, borio za to da u sluaju rata O.K.H. dobije
odgovarajue mjesto u okviru ukupne ratne politike.
Nadalje, zapovjednitvo Armijske skupine cijele je zime uzaludno pokuavalo
natjerati O.K.H. da prihvati jedini operativni plan (barem po naem miljenju)
koji je jamio odlunu pobjedu na zapadu. Plan je, kao osnova za ofenzivu, na
kraju ipak usvojen, ali tek na Hitlerovu intervenciju i tek nakon to me je
Page 25
O.K.H. (nesumnjivo kao kaznu za nae navaljivanje) smijenio s poloaja naenika

stoera Armijske skupine.
Te su dvije injenice "degradacija" O.K.H. i natezanje oko neeg operativnog
plana dobrim dijelom obiljeile pozadinu zapadne kampanje kojoj je posveen
ovaj dio knjige. Pojedinosti njezina daljnjeg tijeka toliko su poznate da nema
nikakve potrebe da ih i ja obrazlaem.
70
Namjeravam govoriti samo o onome emu sam, kao zapovjednik korpusa, svjedoio.
Usprkos svemu, nakon "zime naeg nezadovoljstva" ipak je uslijedilo
"velianstveno proljee"!
71
4
Sumrak O.K.H.
Openito se smatra kako je do uklanjanja O.K.H.a, odnosno Glavnog stoera
kopnene vojske kao institucije odgovorne za voenje rata na kopnu, dolo nakon
to je Hitler otpustio feldmarala von Brauchitscha te, uz zapovijedanje
Wehrmachtom kao cjelinom, preuzeo i zapovijedanje kopnenom vojskom. Prava je
istina, meutim, drugaija. Glavni je stoer u svakom praktinom smislu (premda
ne i u formalnom) uklonjen u prvim tjednima poslije pohoda na Poljsku.
Nakon posjeta Zossenu, 21. listopada 1939. godine, kad sam u ime Armijske skupine
A (kako e se Armijska skupina Jug ubudue zvati) zaprimio "Operativnu zapovijed
uto", u svoj sam dnevnik zapisao: "Glazbena pratnja u sastavu Halder,
Stiilpnagel i Greifenberg iznimno depresivna." General von Stiilpnagel bio je,
kao Oberquartiermeister I, desna ruka naelnika Glavnog stoera kopnene vojske
Haldera. Brigadir Greifenberg bio je na elu Operativne uprave O.K.H.a.
Iz primjedaba reene gospode bilo je savreno vidljivo daje O.K.H. odobrio ratni
plan koji mu je nametnuo Hitler. Njihov i stav samog vrhovnog zapovjednika prema
zamisli o ofenzivi na zapadu bio je oit i duboko negativan. Po njihovu
miljenju, rat se na taj nain nije*mogao privesti kraju. Iz onoga to su
govorili dalo se razabrati kako njemaka kopnena vojska, opet po njihovu
miljenju, nee biti u poloaju da nametne odluan rasplet na zapadu. Takav su
dojam potrkrijepili i Operativna zapovijed koju u analizirati kada za to doe
vrijeme i kojekakvi posjeti vrhovnog zapovjednika i njegovog naelnika stoera
zapovjednitvu Armijske skupine.
Bilo je savreno jasno da se o brzini i izgledima njemake ofenzive na zapadu
(posebice u razdoblju kasne jeseni i zime 1939. godine) miljenja razilaze. Ono
to me je uasnulo bila je spoznaja koliko se status
O.K.H.a u sklopu Vrhovnog zapovjednitva srozao. I to netom nakon stoje
izveo jednu od najsjajnijih kampanja u njemakoj povijesti!
Zna se kako je Hitler miljenje O.K.H.a zanemario i u jednoj ranijoj prigodi tijekom
sudetske krize. No tada je na kocki bilo neto sasvim drugo, neto to je
bilo stvar politike odluke, a ne stvar vojnoga vodstva. Do razmirica izmeu
Hitlera i O.K.H.a (ponajprije njegova naelnika Beka) nije dolo glede voenja
vojne operacije nego glede pitanja hoe li djelovanja protiv Cehoslovake dovesti
do intervencije zapadnih sila, a time i do rata na dvije bojinice koji njemaka
kopnena vojska ne bi bila kadra voditi. Meutim, slubena procjena tog pitanja
bila je posao politikog vodstva, koje je politikim sredstvima moglo sprijeiti
tijek zbivanja koji bi vodio ratu na dvije bojinice. I premda je preputajui
u toj prigodi primat politici vrhovni zapovjednik na sebe preuzeo silnu
vojniku odgovornost, njegov mu primat, u isto vojnoj sferi, ni na koji nain
nije bio uskraen.
U vrijeme poljske krize do naih uiju nisu stigle nikakve informacije o tome da
je izmeu Hitlera i O.K.H.a dolo do razilaenja u miljenju. tovie, sklon sam
vjerovati kako se O.K.H. nakon to se Hitlerova procjena zapadnih sila u
sluaju Cehoslovake pokazala tonom nadao da e ista vrijediti i u jesen 1939.
godine. U svakom sluaju, vjerujem daje i O.K.H., do samoga kraja, pretpostavljao
ba
kao to smo to pretpostavljali i mi iz Armijske skupine Jug da e cijela
stvar ponovo zavriti politikim dogovorom nalik onome postignutom u Miinchenu.
Kako bilo da bilo, izuzmu li se njegove elje u pogledu rasporeda u istonoj
Pruskoj, s kojima se O.K.H. suglasio, ne moe se rei kako se Hitler mijeao u
provedbu operacija u Poljskoj.
Sadanja je situacija, meutim, bila posve drugaija. Tono je, dakako, da je
pitanje naina na koji je rat trebalo nastaviti nakon poraza Poljske bilo pitanje
sveukupne politike o kojoj je, kao dravni poglavar i vrhovni zapovjednih
"VVehrmachta, odluivao Hitler. Meutim, ako je rjeenje bila kopnena ofenziva na
zapadu, odluka je morala ovisiti iskljuivo o tome kako, kada i moe li kopnena
vojska reenu zadau izvriti. Vojno je vodstvo u odgovoru na ta tri pitanja
imalo neotuiv primat.
Page 26
Hitler je, meutim, u ta tri pitanja Vrhovno zapovjednitvo kopnene vojske stavio
pred fah accompli kad je 27. rujna, bez prethodnih
konzultacija s naelnikom kopnene vojske, naelnicima stoera svih triju rodova
vojske priopio odluku da iste jeseni krene u ofenzivu na zapadu i, pritom,
narui neutralnost Nizozemske, Belgije i Luksemburga. Taje odluka vrlo brzo i
formalizirana, kroz zapovijed O.K.W.an od 9. listopada 1939. godine.
Na temelju onoga to sam preuzimajui "Operativnu zapovijed uto" uo od tri
ranije spomenuta asnika morao sam zakljuiti kako se O.K.H. s tim capitis
diminutio12 pomirio. Izdao je zapovijed za ofenzivu kojoj se uporno protivio i u
iji uspjeh ili barem presudnu ulogu nije vjerovao. Gledajui tadanje odnose
snaga na zapadnoj bojinici, valja priznati kako takve dvojbe i nisu bile
neosnovane.
Sve to sam, stoga, mogao zakljuiti bilo je da se O.K.H. u ovome sluaju potpuno
odrekao uloge tijela odgovorna za kopneno ratovanje i da je pristao djelovati
iskljuivo kao tehniko, izvrno tijelo. Dogaalo se upravo ono to smo general
zbora Beck i ja svojedobno nastojali sprijeiti, preporuujui racionalnu podjelu
odgovornosti na vrhu u vrijeme rata. Pozivali smo na uspostavljanje jedinstvenog
zapovjednog tijela koje bi (i iskljuivo ono) dravnog poglavara savjetovalo o
pitanjima vojne politike i koje bi nadziralo i operacije kopnene vojske i
sveukupno voenje rata. Ili je naelnik kopnene vojske trebao zapovijedati
cijelim Wehrmachtom, ili je naelnik Glavnog stoera Reicha odgovoran za
upravljanje Wehrmachtom istovremeno trebao kreirati politiku kopnene vojske barem
dok se ne razrijei situacija na kontinentu. Ono to je po svaku cijenu
trebalo izbjei bila je situacija da o operacijama kopnene vojske odluuju dva
stoera stoer Wehrmachta i stoer kopnene vojske.
inilo se da se upravo to dogodilo. Hitler i njegov O.K.W. nisu odluivali samo o
tome koje bi operacije kopnena vojska trebala provesti, nego i o vremenu i nainu
na koji bi ih trebala provesti. O.K.H.u je preputena razrada odgovarajuih
zapovijedi bez obzira na to je li uope suglasan s ciljevima na ije su
ispunjenje reene zapovijedi pozivale.
" O.K.W. Das Oberkommando der Wehrmacht, Vrhovno zapovjednitvo njemake
vojske.
12 capitis diminutio promjena u pravnom poloaju rimskog graanina usljed
kazne, smrtne ili gubitka slobode ili nekih prava; u prenesenom smislu, izraz za
ponienje.
Naelnik kopnene vojske degradiran je iz statusa vojnog savjetnika efa drave u
podreenog zapovjednika obvezanog na bespogovornu poslunost. To e postati
sasvim oito kada se za operacije u Norvekoj bude ustanovilo "O.K.W.ovo"
podruje operacija.
Kako je dolo do toga da se O.K.H. na takav nain ukloni s puta? Objanjenje
treba traiti i na razini osobnih odnosa i u nainu na koji se rjeavalo pitanje
nastavka rata nakon poraza Poljske.
Hitler von Brauchitsch Halder
Glavni razlog za pojavu gore spomenutog trenda bila je Hitlerova osobnost,
njegova neutaiva e za moi i pretjerano samopouzdanje potaknuto neospornim
uspjesima i poticano uliznitvom partijskih efova i dijela njegove svite. U
odnosu na njegove vojne protivnike, to to je bio ne samo dravni poglavar nego i
vrhovni zapovjednik Wechrmachta dakle, njihov nadreeni silno mu je pomagala.
Nadalje, u jednome je bio pravi genij: svoje bi vojne suradnike, potpuno
neoekivano, zasuo gomilom politikih i ekonomskih argumenata iju vrijednost oni
toga asa nisu mogli osporiti, a i openito se smatralo kako je jedan dravnik u
tim pitanjima nuno vei strunjak.
Meutim, pravi razlog zbog kojeg je, uz ulogu efa drave i vrhovnog
zapovjednika, uzurpirao i ulogu vrhovnog ratnog voe bila je Hitlerova udnja za
moi. Jedan na
razgovor iz 1934. godine u tom se pogledu pokazao vrlo
ilustrativnim. Bila je to jedna od mnogih prigoda u kojima sam Hitlera pokuao
potaknuti da racionalizira sustav zapovijedanja drugim rijeima, da voenje
vojnih operacija, s punim povjerenjem, prepusti naelniku Glavnog stoera. U
prigodi koju spominjem Hitler me je gorljivo uvjeravao kako nema nikakvu elju
"glumiti gospodara rata" premda ga je slava koja je uz to ila nesumnjivo
privlaila. Naprotiv, tvrdio je, jedino to mu je doista prijeko potrebno jesu
mo i ekskluzivne ovlasti potrebne da nametne svoju volju. Mo je bila jedino u
to je vjerovao, a svoju je volju smatrao utjelovljenjem te moi. Osim toga,
razumno je pretpostaviti kako se Hitler nakon Poljske kampanje pribojavao kako bi
uspjeh njegovih generala mogao ugroziti njegov ugled u narodu i daje to bio
razlog zbog kojeg se, glede provedbe kampanje na zapadu, prema O.K.H.u postavio
tako diktatorski.
Upravo su se s takvim ovjekom krajnje beskrupuloznim, vrlo inteligentnim,
Page 27
neslomljive volje morali hrvati generali von Brauchitsch i Halder. Ne samo da

ga je narod priznavao kao efa drave, nego je Hitler zauzimao i najvii poloaj
u generalskoj hijerarhiji. Bila bi to neravnopravna borba ak i da su Hitlerovi
protivnici u vojsci bili drugaiji ljudi.
Budui feldmaral von Brauchitsch bio je vrlo sposoban asnik. Premda se nije
mogao mjeriti s barunom von Fritschem, Bekom, von Rundstedtom, von Bockom i
Ritterom von Leebom, definitivno im je bio blizu i, kako su kasniji dogaaji
pokazali, posjedovao je sve kvalitete dobrog naelnika kopnene vojske.
Sto se tie von Brauchitscheva karaktera, njegovi standardi osobnog ponaanja
bili su besprijekorni. Ne osporavam mu ni snagu volje, premda iz vlastita
iskustva znam kako se ee oitovala kao poneto negativna nepopustljivost, nego
kao kreativna odlunost. Radije je ekao da mu se odluka predloi nego da do nje
doe sam i nametne je na vlastitu inicijativu. tovie, donoenje odluka esto je
izbjegavao nadajui se kako e time izbjei borbu u kojoj se nije osjeao
ravnopravnim. Von Brauchitsch se, u mnogo sluajeva, ustrajno borio za interese
kopnene vojske jedan od primjera su i napori koje je ulagao ne bi li Hitler
javno rehabilitirao generala von Fritscha, itekako svjestan koliko to Hitleru
nije drago. Dnevna zapovijed u povodu von Fritscheve smrti bila je dokaz njegove
hrabrosti. S druge strane, pak, von Brauchitsch nije bio borac. Nije bio od onih
ljudi koji bi ono to ele postizali istom snagom osobnosti. General zbora Beck,
primjerice, ogoreno mi se alio na mlakost kojom je von Brauchitsch zastupao
stajalita O.K.H.a u vrijeme eke krize i na to kako ga je (Beka) ostavio na
cjedilu. S druge strane, kad ljudi poput gospodina von Hassela, biveg
veleposlanika u Rimu, okrivljuju von Brauchitscha za neodlunost u pitanju
mogueg nasilnog svrgavanja Hitlera, zaboravljaju kljunu razliku izmeu kovanja
urote u situaciji kada ovjek vie ne obnaa nikakvu odgovornu dunost (to je
bio sluaj s gospodinom von Hasselom) i u situaciji jednog naelnika kopnene
vojske koji bi se trebao obvezati na coup d'etat koji u mirnodopsko vrijeme moe
dovesti do graanskog rata, a u ratno doba do pobjede vanjskih neprijatelja.
Feldmaral von Brauchitsch bio je elegantan mukarac sa svim obiljejima
aristokrata i uvijek se drao dostojanstveno. Bio je korektan, uljudan, ak i
armantan, premda niste uvijek imali dojam kako se iza tog arma krije unutarnja
toplina. Nedostajalo mu je agresivnosti koja kod neprijatelja izaziva potovanje
ili barem potie na opreznost, a nije imponirao ni snanom, produktivnom
osobnou. Tako je ostavljao opi dojam hladnoe i suzdranosti. Cesto je
djelovao poneto ukoeno, a sigurno je bio prilino osjetljiv. Te su mu kvalitete
svakako jamile potporu neposrednih suradnika koji su potovali "velikog ovjeka"
u njemu, ali ne i puno povjerenje vojske kakvo je uivao barun von Fritsch. Niti
se tim znaajkama mogao dojmiti ovjeka poput Hitlera. Zna se da je general
Seeckt bio puno hladnija, gotovo nepristupana osoba, ali u njega je svatko mogao
osjetiti unutarnju vatru koja ga je nadahnjivala i elinu volju koja gaje
uinila voom. Von Brauchitscha nije zapala nijedna od tih kvaliteta, niti je bio
blagoslovljen vojnikom hrabrou kojom je (uz odlike vrsnog zapovjednika) von
Fritsch osvojio srca svojih vojnika.
Sto se tie von Brauchitschevih odnosa s Hitlerom, uvjeren sam kako ga je borba s
ovjekom tako nemilosrdne volje duhovno izmorila. Njegova narav, podrijetlo i
odgoj sprjeavali su ga da u sukobima s Hitlerom posegne za orujem koje se ovaj,
oslanjajui se na svoj poloaj efa drave, nimalo nije libio koristiti.
Brauchitsch je gutao srdbu i bijes, pogotovu to se argumentacijom nije mogao
mjeriti s Hitlerom. I tako je to ilo sve dok ga srane smetnje napokon nisu
prisilile na '* umirovljenje kad je to Hitleru najvie odgovaralo.
Treba biti pravedan i dodati kako se von Brauchitsch u odnosu na Hitlera isprva
naao u puno nepovoljnijem poloaju od onoga koji je uivao njegov prethodnik. Za
poetak, otkako je Blomberg odstupio s mjesta vrhovnog zapovjednika Wehrmachta,
Hitler je djelovao ne samo kao ef drave nego i kao najvii vojni autoritet.
Ministar rata von Blomberg kopnenoj je vojsci zadao konani udarac kad je Hitleru
sugerirao da preuzme zapovijedanje Wehrmachtom, premda se, dakako, dade
raspravljati i o tome ne bi li se Hitler toga dosjetio i sam.
Uglavnom, do vremena kada je von Brauchitsch preuzeo dunost, Hitler je prema
kopnenoj vojsci, posebice O.K.H.u, razvio stav puno drugaiji od onoga koji je
prema njima imao prethodnih godina. Nema sumnje da je, kad je doao na vlast,
vojnome elnitvu iskazivao izvjesno
potovanje i da je cijenio njegove profesionalne sposobnosti. Prema ljudima
poput von Rundstedta takav je stav zadrao do kraja, premda ga je tijekom rata
dvaput smjenjivao s dunosti zapovjednika.
Hitlera su na promjenu stajalita o kopnenoj vojsci u posljednjim godinama mira
navele posebno dvije injenice.
Prva je bila spoznaja daje kopnena vojska pod vodstvom generala zbora baruna von
Page 28
Fritscha (kao i pod von Brauchitschevim vodstvom) ostala vjerna tradicionalnim
idejama jednostavnosti, vitetva i vojnikog poimanja asti. I premda je Hitler
nije mogao optuiti za nelojalnost dravi, bilo je savreno jasno kako se kopnena
vojska svojih vojnikih naela ne namjerava odrei u korist
nacionalsocijalistike "ideologije". Isto je tako bilo jasno i da upravo tome
duguje svoju popularnost u iroj javnosti. Premda je Hiter isprva odbijao sluati
objede na raun visokih asnika koje su mu servirali kojekakvi partijski izvori,
demagoka kampanja protiv kopnene vojske najveim dijelom maslo ljudi poput
Goringa, Himmlera i Goebbelsa na kraju je urodila plodom. Hitlerovo je
nepovjerenje, iako nesvjesno, pothranjivao ak i ministar rata von Blomberg
inzistirajui na tome kako je Hitlerova dunost "sjediniti vojsku i
nacionalsocijalizam". Rezultati tog agitiranja jasno su se pokazali u jednom
Goringovu obraanju skupini visokorangiranih vojnih dunosnika, u proljee 1939.
godine. Goring, tobonji "visoki asnik "VVehrmachta", kopnenoj je vojsci tada
uputio prilino otvoren prijekor zbog toga to (za razliku od drugih rodova)
inzistira na nazoru ogrezlom u tradiciju, neprimjerenom nacionalsocijalistikom
sustavu. General zbora von Brauchitsch, koji je bio meu nazonima, taj govor
nikako nije smio preutjeti.
Drugi izvor napetosti u Hitlerovim odnosima s O.K.H.om bilo je neto to je
kasnije obiavao opisivati, da citiram najmanje uvredljiv od njegovih epiteta,
kao "beskrajno oklijevanje generala."
Pritom je mislio na dvije stvari. Jedna su bili posve primjereni napori O.K.H.a
da utjee na prekomjernu brzinu ponovnog naoruavanja, ije je sustavno
ubrzavanje ilo na tetu kakvoe postrojbi. Drugo, Hitler je tvrdio kako je sve
uspjehe na vanjskopolitikom planu postigao unato protivljenju generala, koji su
svaki put bili previe oprezni da bi djelovali. U odgovoru na te tvrdnje mogu
kazati kako general zbora von Fritsch odnosno O.K.H. nije imao nikakvih
primjedaba na Hitlerove
planove, niti u pogledu uvoenja vojne obveze, niti u pogledu okupacije Rajnske
oblasti.13 Niti je general Beck (von Brauchitsch u to vrijeme nije bio u Berlinu)
prosvjedovao kad je Hitler odluio upasti u Austriju. Opoj vojnoj obvezi se, iz
vanjskopolitikih razloga, protivio ministar rata von Blomberg. U vrijeme pohoda
na Rajnsku oblast, isti taj Blomberg je (bez znanja O.K.H.) Hitleru savjetovao
da povue garnizone s lijeve strane rijeke nakon to su Francuzi objavili
djelominu mobilizaciju. injenica daje umalo prihvatio Blombergov savjet
(odvratila gaje tek primjedba ministra vanjskih poslova von Neuratha kako nije
vrijeme da se gube ivci) kao stalni podsjetnik na vlastitu slabost vjerojatno
je pripomogla da se Hitlerova mrnja prema generalima u budunosti
samo pojaa. Kada je O.K.H. u godinama ponovnog naoruavanja inzistirao na tome
kako kopnena vojska nije ni priblino spremna za rat, inio je samo ono to mu je
bila dunost. Hitler se, slubeno, s takvim upozorenjima uvijek slagao no ona su
samo poveavala njegov animozitet prema O.K.H.u.
Hitlerova je vanjska politika na formalno protivljenje po prvi put naila na
sastanku ministra vanjskih poslova s naelnicima triju rodova, 5. studenoga 1937.
godine, sastanku na kojemu je Hitler obznanio svoje namjere prema ehoslovakoj.
To to se sukobio s ministrom vanjskih poslova von Neurathom, ministrom rata von
Blombergom i naelnikom kopnene vojske barunom von Fritschom, zasigurno je bio
jedan od povoda da se takvih savjetnika rijei prvom prilikom.
Danas se openito vjeruje kako je pristanak njemakih generala na smjenu generala
zbora baruna von Fritscha Hitleru pokazao da se, od tog trenutka, prema O.K.H.u
moe ponaati kako ga volja. Je li i on tada doao do istog zakljuka, ne bih
znao. Ako jest, definitivno je krivo protumaio njihove motive. Ponaanje
generala nije bilo znak slabosti, daleko od toga. Bilo je posljedica nepoznavanja
stvarnih injenica, vojnikog potenja koje je prijeilo pomisao da je elnitvo
drave sposobno za tako neasne spletke i spoznaje da je u takvim okolnostima
coup d'etat praktino nemogu.
Konano, nema nikakve sumnje da su stranake osobe koje sam ranije spomenuo u
razgovorima s Hitlerom neprekidno "gudile" na temu "vjeitih generalskih
zamjerki".
13 Zwischen Wehrmacht und Hitler, autor general Hossbach.
Stoga je prilino izvjesno da se von Brauchitsch, to se Hitlera tie, odmah
naao u iznimno teku poloaju. K tome su ga, kad je stupio na dunost, krivo
savjetovali da pristane na cijeli niz ustupaka glede osoblja, ukljuujui i
sasvim neopravdano smjenjivanje cijelog niza generala s izvrsnim dosjeima i
imenovanje brata generala Keitela za naelnika Heerenpersonalamta14. Bio je to
prvi u nizu von Brauchitschevih fatalnih koraka.
O.K.Hov poloaj u odnosu na Hitlera konaan je udarac doivio u doba sudetske
krize. Zapadne su se sile pokazale prilagodljivima to je Hitleru posluilo kao
Fritscha (kao i pod von Brauchitschevim vodstvom) ostala vjerna tradicionalnim
idejama jednostavnosti, vitetva i vojnikog poimanja asti. I premda je Hitler
nije mogao optuiti za nelojalnost dravi, bilo je savreno jasno kako se kopnena
vojska svojih vojnikih naela ne namjerava odrei u korist
nacionalsocijalistike "ideologije". Isto je tako bilo jasno i da upravo tome
duguje svoju popularnost u iroj javnosti. Premda je Hiter isprva odbijao sluati
objede na raun visokih asnika koje su mu servirali kojekakvi partijski izvori,
demagoka kampanja protiv kopnene vojske najveim dijelom maslo ljudi poput
Goringa, Himmlera i Goebbelsa na kraju je urodila plodom. Hitlerovo je
nepovjerenje, iako nesvjesno, pothranjivao ak i ministar rata von Blomberg
inzistirajui na tome kako je Hitlerova dunost "sjediniti vojsku i
nacionalsocijalizam". Rezultati tog agitiranja jasno su se pokazali u jednom
Goringovu obraanju skupini visokorangiranih vojnih dunosnika, u proljee 1939.
godine. Goring, tobonji "visoki asnik "VVehrmachta", kopnenoj je vojsci tada
uputio prilino otvoren prijekor zbog toga to (za razliku od drugih rodova)
inzistira na nazoru ogrezlom u tradiciju, neprimjerenom nacionalsocijalistikom
sustavu. General zbora von Brauchitsch, koji je bio meu nazonima, taj govor
nikako nije smio preutjeti.
Drugi izvor napetosti u Hitlerovim odnosima s O.K.H.om bilo je neto to je
kasnije obiavao opisivati, da citiram najmanje uvredljiv od njegovih epiteta,
kao "beskrajno oklijevanje generala."
Pritom je mislio na dvije stvari. Jedna su bili posve primjereni napori O.K.H.a
da utjee na prekomjernu brzinu ponovnog naoruavanja, ije je sustavno
ubrzavanje ilo na tetu kakvoe postrojbi. Drugo, Hitler je tvrdio kako je sve
uspjehe na vanjskopolitikom planu postigao unato protivljenju generala, koji su
svaki put bili previe oprezni da bi djelovali. U odgovoru na te tvrdnje mogu
kazati kako general zbora von Fritsch odnosno O.K.H. nije imao nikakvih
primjedaba na Hitlerove
planove, niti u pogledu uvoenja vojne obveze, niti u pogledu okupacije Rajnske
oblasti.13 Niti je general Beck (von Brauchitsch u to vrijeme nije bio u Berlinu)
prosvjedovao kad je Hitler odluio upasti u Austriju. Opoj vojnoj obvezi se, iz
vanjskopolitikih razloga, protivio ministar rata von Blomberg. U vrijeme pohoda
na Rajnsku oblast, isti taj Blomberg je (bez znanja O.K.H.) Hitleru savjetovao
da povue garnizone s lijeve strane rijeke nakon to su Francuzi objavili
djelominu mobilizaciju. injenica daje umalo prihvatio Blombergov savjet
(odvratila gaje tek primjedba ministra vanjskih poslova von Neuratha kako nije
vrijeme da se gube ivci) kao stalni podsjetnik na vlastitu slabost vjerojatno
je pripomogla da se Hitlerova mrnja prema generalima u budunosti
samo pojaa. Kada je O.K.H. u godinama ponovnog naoruavanja inzistirao na tome
kako kopnena vojska nije ni priblino spremna za rat, inio je samo ono to mu je
bila dunost. Hitler se, slubeno, s takvim upozorenjima uvijek slagao no ona su
samo poveavala njegov animozitet prema O.K.H.u.
Hitlerova je vanjska politika na formalno protivljenje po prvi put naila na
sastanku ministra vanjskih poslova s naelnicima triju rodova, 5. studenoga 1937.
godine, sastanku na kojemu je Hitler obznanio svoje namjere prema ehoslovakoj.
To to se sukobio s ministrom vanjskih poslova von Neurathom, ministrom rata von
Blombergom i naelnikom kopnene vojske barunom von Fritschom, zasigurno je bio
jedan od povoda da se takvih savjetnika rijei prvom prilikom.
Danas se openito vjeruje kako je pristanak njemakih generala na smjenu generala
zbora baruna von Fritscha Hitleru pokazao da se, od tog trenutka, prema O.K.H.u
moe ponaati kako ga volja. Je li i on tada doao do istog zakljuka, ne bih
znao. Ako jest, definitivno je krivo protumaio njihove motive. Ponaanje
generala nije bilo znak slabosti, daleko od toga. Bilo je posljedica nepoznavanja
stvarnih injenica, vojnikog potenja koje je prijeilo pomisao da je elnitvo
drave sposobno za tako neasne spletke i spoznaje da je u takvim okolnostima
coup d'etat praktino nemogu.
Konano, nema nikakve sumnje da su stranake osobe koje sam ranije spomenuo u
razgovorima s Hitlerom neprekidno "gudile" na temu "vjeitih generalskih
zamjerki".
13 Zwischen Wehrmacht und Hitler, autor general Hossbach.
Stoga je prilino izvjesno da se von Brauchitsch, to se Hitlera tie, odmah
naao u iznimno teku poloaju. K tome su ga, kad je stupio na dunost, krivo
savjetovali da pristane na cijeli niz ustupaka glede osoblja, ukljuujui i
sasvim neopravdano smjenjivanje cijelog niza generala s izvrsnim dosjeima i
imenovanje brata generala Keitela za naelnika Heerenpersonalamta14. Bio je to
prvi u nizu von Brauchitschevih fatalnih koraka.
O.K.Hov poloaj u odnosu na Hitlera konaan je udarac doivio u doba sudetske
krize. Zapadne su se sile pokazale prilagodljivima to je Hitleru posluilo kao
Page 29
dokaz daje nasuprot svim zamjerkama i primjedbama kopnene vojske on bio u
pravu. Von Brauchitsch je tada rtvovao svog naelnika stoera no time je samo
dodatno oslabio vlastiti poloaj u Hitlerovim oima.
Druga osoba u O.K.H.u koja se nakon Beckova razrjeenja morala nositi s
Hitlerom, general zbora Halder, po kvalifikacijama je bio ravan feldmaralu von
Brauchitschu. U svakom sluaju, njih su dvojica vrlo usko suraivali i sklon sam
vjerovati kako je von Brauchitsch Halderove preporuke prihvaao iz uvjerenja. Kao
i veina asnika koji su karijeru zapoeli u bavarskom glavnom stoeru, Halder je
izvrsno poznavao sve aspekte rada u stoeru, a k tomu je bio i neumoran radnik.
Moltkeova uzreica "genijalnost je radinost" mogla je biti i njegovo geslo.
Halder ipak nije zraio onom "svetom vatrom" koja u ljudima budi velike vojnike.
Iako to da je za rusku kampanju pripremio operativni plan (iji je "nacrt"
izradio Oberquartiermeister I, general Paulus, na temelju studija koje su
izradili naelnici stoera armijskih skupina) govori o njegovu osjeaju za
odgovornost, ostaje injenica kako je temeljni koncept plana kampanje trebao
nastati u glavi ovjeka koji je tu kampanju trebao i voditi.
Sto se vanjtine tie, Halder nije posjedovao von Brauchitschevu eleganciju. U
svojim je izjavama bio neizljeivo objektivan a osobno sam ga uo kako, krajnje
otvoreno, kritizira Hitlera. Istom sam se prigodom uvjerio i koliko se odluno
zauzima za interese vojnika na terenu i koliko suosjea s njima kad mu nametnu
pogrenu odluku. Na alost, objektivnost i umjerenost nisu bile kvalitete koje bi
se dojmile Hitlera, a suosjeanje prema vojnicima ostavljalo gaje potpuno
hladnim.
Naelnik personalne slube kopnene vojske, op. pr.
Ono to je konano dovelo do Halderova pada, po mom miljenju, bila je njegova
podijeljena lojalnost. Hitlerovim je neprijateljem proglaen jodokaz daje nasuprot svim
zamjerkama i primjedbama kopnene vojske on bio u
pravu. Von Brauchitsch je tada rtvovao svog naelnika stoera no time je samo
dodatno oslabio vlastiti poloaj u Hitlerovim oima.
Druga osoba u O.K.H.u koja se nakon Beckova razrjeenja morala nositi s
Hitlerom, general zbora Halder, po kvalifikacijama je bio ravan feldmaralu von
Brauchitschu. U svakom sluaju, njih su dvojica vrlo usko suraivali i sklon sam
vjerovati kako je von Brauchitsch Halderove preporuke prihvaao iz uvjerenja. Kao
i veina asnika koji su karijeru zapoeli u bavarskom glavnom stoeru, Halder je
izvrsno poznavao sve aspekte rada u stoeru, a k tomu je bio i neumoran radnik.
Moltkeova uzreica "genijalnost je radinost" mogla je biti i njegovo geslo.
Halder ipak nije zraio onom "svetom vatrom" koja u ljudima budi velike vojnike.
Iako to da je za rusku kampanju pripremio operativni plan (iji je "nacrt"
izradio Oberquartiermeister I, general Paulus, na temelju studija koje su
izradili naelnici stoera armijskih skupina) govori o njegovu osjeaju za
odgovornost, ostaje injenica kako je temeljni koncept plana kampanje trebao
nastati u glavi ovjeka koji je tu kampanju trebao i voditi.
Sto se vanjtine tie, Halder nije posjedovao von Brauchitschevu eleganciju. U
svojim je izjavama bio neizljeivo objektivan a osobno sam ga uo kako, krajnje
otvoreno, kritizira Hitlera. Istom sam se prigodom uvjerio i koliko se odluno
zauzima za interese vojnika na terenu i koliko suosjea s njima kad mu nametnu
pogrenu odluku. Na alost, objektivnost i umjerenost nisu bile kvalitete koje bi
se dojmile Hitlera, a suosjeanje prema vojnicima ostavljalo gaje potpuno
hladnim.
Naelnik personalne slube kopnene vojske, op. pr.
Ono to je konano dovelo do Halderova pada, po mom miljenju, bila je njegova
podijeljena lojalnost. Hitlerovim je neprijateljem proglaen jo
dok je preuzimao
dunost od Beka. U svojoj knjizi Njemaki Glavni stoer, Walter Grlitz pie
kako je Haider, pri preuzimanju dunosti, von Brauchitschu rekao kako se te
dunosti prihvatio samo da bi se mogao boriti protiv Hitlera. Haldem se pripisuje
cijeli niz planova za Hitlerovo svrgavanje, no koliko uspjenim bi se ti planovi
pokazali u praksi teko je rei.
S druge strane, Helder je bio naelnik i njemakog a kasnije nakon to je ovaj
preuzeo zapovijedanje kopnenom vojskom i Hitlerova stoera. Igrati dvostruku
ulogu, onu pouzdana savjetnika i onu urotnika, za politiara je moda i normalno,
no vojnici su najee nesposobni za takvo to. Prije svega, situacija u kojoj
vrhovni zapovjednik i naelnik Glavnog stoera ne vjeruju jedan drugome u
Njemakoj je tradicionalno nezamisliva. U svjetlu Hitlerovih postupaka, mogunost
da naelnik Glavnoga stoera svrgne efa drave i vrhovnog zapovjednika moda bi
se i mogla smatrati prihvatljivom u mirnodopsko vrijeme; dvostruka uloga
naelnika Glavnog stoera/urotnika u ratu neizbjeno bi stvorila nerjeivu
dvojbu. Kao naelnik Glavnog stoera, Halder je imao dunost teiti pobjedi
vojske kojom je, jednim dijelom, i sam zapovijedao. Drugim rijeima, morao se
pobrinuti da vojne operacije njegovog vrhovnog zapovjednika zavre uspjehom. U
drugoj od tih dvaju uloga, pak, on takvu pobjedu ne bi prieljkivao. Nema nikakve
sumnje da se Haider, kada se suoio s tim tekim izborom, odluio za svoju
vojniku dunost i da je inio sve to je bilo u njegovoj moi da pomogne
Njemakoj kopnenoj vojsci. Istovremeno, njegova druga uloga zahtijevala je da se
po svaku cijenu odri na poloaju koji e mu, nadao se, jednoga dana omoguiti da
svrgne Hitlera. Da bi to postigao, pak, morao se povinovati Hitlerovim vojnim
odlukama ak i kad se s njima nije slagao. Na tom je poloaju, sasvim sigurno,
ostao prvenstveno zato to je mislio kako nema drugog naina da kopnenu vojsku
zatiti od posljedica Hitlerovih vojnih promaaja. No to je imalo i svoju cijenu:
bio je prinuen izvravati zapovijedi protivne njegovim vojnikim uvjerenjima.
Taj ga je unutrarnji sukob morao iscrpiti i dovesti do konanog pada. Jedno je
sigurno: general zbora Haider se na poloaju naelnika Glavnog stoera odrao
toliko dugo ne zbog sebe nego zbog onoga to je bilo na kocki.
Trudio sam se nainiti skicu osobnosti dvojice ljudi za ijeg je mandata, u jesen
1939. godine, kulminirao proces koji mogu opisati jedino kao sumrak O.K.H.a. Na
temelju onoga to sam do sada rekao jasno je zato se nijedan od tih asnika,
neosporno prvorazrednih, nije mogao nositi s nekim poput Hitlera. injenica da je
O.K.H. sveden na obino izvrno tijelo neposredno nakon to je izvojevao sjajnu

pobjedu u Poljskoj bila je, meutim, i posljedica naina na koji su Hitler s
jedne, a O.K.H. s druge strane, prili problemu daljnjeg nastavka rata.
Sve do rata i neposredno nakon izbijanja rata, Njemaka je (sasvim prirodno)
pripremala samo obranu prema zapadu. Tko je mogao i pomisliti da e zapadne sile
izigrati pruena jamstva i tako sramotno iznevjeriti Poljsku? Njihov slabaan
prodor u prednju zonu Siegfriedove linije, du
rijeke Saar, poslije kojeg su se
odmah povukli na francusko ozemlje, ne moe se promatrati ak ni kao pripremni
Page 30
korak za kakvu kasniju veliku ofenzivu.
Sve dok se takva ofenziva doista oekivala, mogli smo samo ekati i provjeriti
hoemo li je zaustaviti na Siegfriedovoj liniji ili emo u sluaju da ofenziva
krene prema Ruhru, kroz Luksemburg i Belgiju uzvratiti protuudarom, im se za
to neophodne snage oslobode s poljskog ratita. Meutim, pasivnost zapadnih sila
potpuno je izmijenila situaciju. Uzimajui u obzir ak i francuske metode
ratovanja i vrijeme potrebno da Britanci krenu u akciju, od zapadnih se sila u
neposrednoj budunosti nije mogla oekivati nikakva ofenziva, posebice nakon to
je Poljska bila poraena, a cijela Njemaka vojska raspoloiva za rat na zapadu.
Sudbina Poljske konano je zapeaena 18. rujna kada je zavrila bitka na Bzuri a
Sovjeti, dan ranije, preli njezinu istonu granicu. To je, dakle, bio krajnji
rok do kojega su Hitler i naelnik stoera kopnene vojske trebali razmijeniti
miljenja o tome to im je poduzeti na zapadu. Sudei po do danas objavljenim
knjigama (posebice one generala von Lossberga, tadanjeg vieg operativnog
asnika u O.K.W.u i Ministerialrata Greinera, koji je vodio ratni dnevnik
O.K.W.a), do tog razgovora nikada nije dolo.
Moe se pretpostaviti kako su Hitler i O.K.H. potpuno razliito reagirali na
fenomenalan uspjeh u Poljskoj i neoekivanu pasivnost zapadnih sila. Nepokretanje
ofenzive anglofrancuskih snaga Hitler je nesumnjivo smatrao znakom slabosti koji
je otvarao mogunost njemakog
napada na zapadu. tovie, dogaaji u Poljskoj uvjerili su ga kako vie ne
postoji zadaa s kojom Njemaka vojska ne moe izii na kraj. Pokazat e se kako
O.K.H. ni u kom sluaju nije dijelio takvo miljenje. S druge strane, iz

ponaanja zapadnih sila dalo se zaljuiti kako su u rat ule samo da sauvaju
obraz pa bi se, stoga, s njima dalo postii nekakav dogovor. Mogue je i da se
general Haider poigravao idejom da svrgavanjem Hitlera utaba stazu takvom
sporazumu. Njemaka ofenziva na zapadu bi, u tako presudnom trenutku, bila sasvim
neprimjerena.
Kako god bilo, O.K.H. je zasigurno znao kako Hitler dotada, pa ak ni nakon pada
Poljske, nije ni pomiljao na ofenzivu na zapadu. Neoboriv dokaz za tu tvrdnju
dobio sam zimi 1939./40. godine. U jednoj od onih brojnih prigoda kad bi Hitler
aktivirao pripremnu lozinku za konano pokretanje trupa prema mjestima
okupljanja, posjetio me je naelnik flote ratnog zrakoplovstva koja je djelovala
kao potpora Armijskoj skupini A, general Speerle. Rekao mi je kako njegove
formacije ne mogu polijetati s vodom natopljenih pista. Kad sam mu prigovorio
kako je Luftwaffe imao nekoliko mjeseci da izgradi vrste poletnosletne staze,
Speerle me je uvjeravao kako je Hitler, jednom ranijom prigodom, strogo zabranio
bilo kakve radove vezane za buduu ofenzivu. S tim u svezi valja napomenuti kako
ni proizvodnja streljiva nije dosegla razinu potrebnu za eventualnu ofenzivu na
zapadu.
U O.K.H.u su, oigledno, pogreno procijenili Hitlerov nain razmiljanja:
pretpostavili su da su njegova stajalita nepromjenjiva. Prema Greineru, u drugoj
polovici rujna, dok se rat u Poljskoj bliio kraju, O.K.H. je raspolagao
dokumentom koji je razmatrao nastavak rata na zapadu, a koji je pripremio general
Heinrich von Stlpnagel. Stlpnagel je doao do zakljuka kako e njemaka
kopnena vojska za probijanje linije Maginot biti adekvatno opremljena najranije
1942. godine. Mogunost zaobilaenja kroz Belgiju i Nizozemsku nije ni razmatrao,
jer je vlada Reicha te zemlje jo
donedavno uvjeravala kako e potivati njihovu
neutralnost. Na temelju reenog dokumenta i na temelju Hitlerovih dotadanjih
stavova, O.K.H. je zakljuio kako e se defanzivna politika na zapadu nastaviti.
U skladu s tim je, pri kraju Poljske kampanje, zapovjedio da se defenzivni
raspored kopnenih snaga na zapadu pojaa, oito bez Hitlerova prethodnog
odobrenja.
U sasvim novoj situaciji nastaloj potpunim raspadom Poljske, takva je politika
Hitleru jamila inicijativu u pogledu svih buduih planova.
Vojno je elnitvo izabralo potpuno krivi nain ouvanja vlastitog utjecaja na
daljnji tijek rata, kakav god on bio. Osim toga, zakljuci do kojih je doao von
Stiilpnagel nisu se mogli smatrati rjeenjem problema budue njemake ratne
politike. Da smo s probijanjem linije Maginot ekali do 1942., zapadne bi sile
vrlo vjerojatno dostigle nau razinu proizvodnje naoruanja. Uz to, nakon
uspjenog probijanja linije Maginot bilo kakva odluujua ofenziva bila bi
potpuno nemogua. S obzirom na to daje neprijateljska strana, od 1939. godine,
raspolagala s najmanje 100 divizija, to svakako nije bio nain za postizanje
odluujuih rezultata. Sve da je za obranu same linije Maginot angairao velike
snage, neprijatelju bi jo
uvijek preostala strateka priuva od 4060 divizija s
kojima je trenutno mogao zaustaviti i najiri prodor kroz utvrde. Borba bi se,
nema sumnje, rasplinula i prerasla u rovovsko ratovanje. To nije bio njemaki
strateki cilj.
Page 31
Za pretpostaviti je, dakako, da su general zbora von Brauchitsch i njegov
naelnik stoera smatrali kako se defenzivnom strategijom na duge staze ne moe
postii nita. Ipak su se, barem isprva, nadali da e zapadne sile pristati na
dogovor ili da e, u krajnjem sluaju, same krenuti u ofenzivu na zapadu. Na
alost u prvom sluaju odluke nisu bile u njihovoj nbadlenosti, dok e se u
drugom njihove nade u ofenzivu saveznika pokazati nerealnima. injenica je kako
je, s vojnog stajalita, proljee 1940. godine bila ne samo prva nego i
posljednja prilika za ofenzivu na zapadu od koje je Njemaka mogla oekivati
uspjeh.
Prema Greineru, Hitler nije znao za Stiilpnagelov memorandum. Ipak, morao je biti
svjestan kako e se O.K.H. drati defenzivne politike na zapadu. Umjesto da s
naelnikom kopnene vojske pravovremeno (najkasnije sredinom rujna) porazgovara o
buduem tijeku rata, Hitler ga je stavio pred svreni in svojom odlukom od 27.
rujna i zapovijedi O.K.W.a koja je uslijedila 9. listopada. Bez ikakvih
prethodnih konzultacija s naelnikom kopnene vojske, Hiter je ne samo zapovjedio
poduzimanje ofenzivnih mjera na zapadu nego je donio odluku i o terminu i
metodama njihove provedbe. Sve te stvari svakako je valjalo dogovoriti s
naelnikom kopnene vojske. Hitler je zahtijevao da se ofenziva pokrene stoje
mogue prije svakako prije kraja jeseni. Prema generalu von Lossbergu, prvotni
krajnji rok bio je 15. listopada. To bi znailo da je, u krajnjem sluaju,
oklopne i zrane snage iz Poljske trebalo povui
pri kraju bitke na Bzuri. Hitler je, nadalje, propisao i kako predloenu ofenzivu
treba izvesti zaobilaenjem linije Maginot preko Belgije i Nizozemske.
Naelniku kopnene vojske preputena je tek tehnika provedba operacije u svezi s
kojom ga namjerno nisu konzultirali i koja barem u jesen 1939. godine niim
nije jamila uspjean i odluan ishod.
Onima koji se pitaju kako je naelnik kopnene vojske uope mogao pristati na
takav capitis diminutio vlastita poloaja i pristati na Hitlerove zamisli,
odgovor vjerojatno pravi nudi Greiner, u svojoj knjizi Die Oberste
Wehrmachtjuhrung. On sugerira kako je von Brauchitsch, osjeajui da izravnim
protivljenjem nee postii nita, isprva glumio prihvaanje, nadajui se kako e
Hitlera kasnije uspjeti odgovoriti od toga plana. Sasvim sluajno isto vienje
iznosi i general von Lossberg, na temelju vlastitih spoznaja o Hitleru i njegovu
onovremenu ponaanju. Brauchitsch je moda raunao i na to da e, reenog dana,
kasnojesenjsku ili zimsku operaciju onemoguiti vremenske prilike. Uspije li se
odluka o poetku ofenzive odgoditi do proljea, u meuvremenu bi se mogli iznai
i nain i sredstva da se rat zavri politikim kompromisom.
Ako su naelnik kopnene vojske i njegov naelnik stoera doista tako razmiljali,
bili su u pravu to se vremena tie. No zamisao da bi Hitlera netko uspio
"odgovoriti" od tako bitne odluke pa bio to i general von Richenau, kojemu je
Za pretpostaviti je, dakako, da su general zbora von Brauchitsch i njegov
naelnik stoera smatrali kako se defenzivnom strategijom na duge staze ne moe
postii nita. Ipak su se, barem isprva, nadali da e zapadne sile pristati na
dogovor ili da e, u krajnjem sluaju, same krenuti u ofenzivu na zapadu. Na
alost u prvom sluaju odluke nisu bile u njihovoj nbadlenosti, dok e se u
drugom njihove nade u ofenzivu saveznika pokazati nerealnima. injenica je kako
je, s vojnog stajalita, proljee 1940. godine bila ne samo prva nego i
posljednja prilika za ofenzivu na zapadu od koje je Njemaka mogla oekivati
uspjeh.
Prema Greineru, Hitler nije znao za Stiilpnagelov memorandum. Ipak, morao je biti
svjestan kako e se O.K.H. drati defenzivne politike na zapadu. Umjesto da s
naelnikom kopnene vojske pravovremeno (najkasnije sredinom rujna) porazgovara o
buduem tijeku rata, Hitler ga je stavio pred svreni in svojom odlukom od 27.
rujna i zapovijedi O.K.W.a koja je uslijedila 9. listopada. Bez ikakvih
prethodnih konzultacija s naelnikom kopnene vojske, Hiter je ne samo zapovjedio
poduzimanje ofenzivnih mjera na zapadu nego je donio odluku i o terminu i
metodama njihove provedbe. Sve te stvari svakako je valjalo dogovoriti s
naelnikom kopnene vojske. Hitler je zahtijevao da se ofenziva pokrene stoje
mogue prije svakako prije kraja jeseni. Prema generalu von Lossbergu, prvotni
krajnji rok bio je 15. listopada. To bi znailo da je, u krajnjem sluaju,
oklopne i zrane snage iz Poljske trebalo povui
pri kraju bitke na Bzuri. Hitler je, nadalje, propisao i kako predloenu ofenzivu
treba izvesti zaobilaenjem linije Maginot preko Belgije i Nizozemske.
Naelniku kopnene vojske preputena je tek tehnika provedba operacije u svezi s
kojom ga namjerno nisu konzultirali i koja barem u jesen 1939. godine niim
nije jamila uspjean i odluan ishod.
Onima koji se pitaju kako je naelnik kopnene vojske uope mogao pristati na
takav capitis diminutio vlastita poloaja i pristati na Hitlerove zamisli,
odgovor vjerojatno pravi nudi Greiner, u svojoj knjizi Die Oberste
Wehrmachtjuhrung. On sugerira kako je von Brauchitsch, osjeajui da izravnim
protivljenjem nee postii nita, isprva glumio prihvaanje, nadajui se kako e
Hitlera kasnije uspjeti odgovoriti od toga plana. Sasvim sluajno isto vienje
iznosi i general von Lossberg, na temelju vlastitih spoznaja o Hitleru i njegovu
onovremenu ponaanju. Brauchitsch je moda raunao i na to da e, reenog dana,
kasnojesenjsku ili zimsku operaciju onemoguiti vremenske prilike. Uspije li se
odluka o poetku ofenzive odgoditi do proljea, u meuvremenu bi se mogli iznai
i nain i sredstva da se rat zavri politikim kompromisom.
Ako su naelnik kopnene vojske i njegov naelnik stoera doista tako razmiljali,
bili su u pravu to se vremena tie. No zamisao da bi Hitlera netko uspio
"odgovoriti" od tako bitne odluke pa bio to i general von Richenau, kojemu je
O.K.H. odmah povjerio tu zadau bila ^ je, po meni, potpuno jalova. Za to bi i

bilo nekakve nade da je O.K.H. Hitleru uspio ponuditi vlastito, bolje rjeenje
koje bi ga se dojmilo.
to se tie mogunosti da rat, u tom trenutku, zavri mirovnim pregovorima, takva
se mogunost nije pojavila. Mirovnu ponudu koju im je Hitler uputio nakon poljske
kampanje, zapadne su sile glatko odbile. Uz to, Hitler bi najvjerojatnije odbio
bilo kakvu razumnu nagodbu glede Poljske, koja bi omoguila postizanje sporazuma
sa Zapadom. U svakom sluaju, sada, kada je Sovjetska Rusija progutala istonu
polovicu Poljske, takva je nagodba bila teko zamisliva. Dvojbeno je i kako bi
Njemaka, u tom trenutku, postigla astan mir bez Hitlera. Kako bi ga svrgnuli?
Ako je u listopadu 1939. godine general Halder i imao kakav novi plan za vojnu
akciju protiv Berlina, mogu rei samo to da bi u vojsci naiao na puno manje
potpore negoli u jesen 1938. godine.
Poimo, dakle, od toga da se general zbora von Brauchitsch suglasio s Hitlerovim
nakanama i daje O.K.H., sukladno politici koju je Hitler iznio, sastavio nacrt
"Operativne zapovijedi uto". Do 27. listopada, meutim, naelnik kopnene vojske
i njegov naelnik stoera pokuavali su nagovoriti Hitlera da iz vojnih razloga
odgodi ofenzivu i poduzme je u povoljnije godinje doba, mislei vjerojatno na
proljee 1940. godine. Prema Greineru, Hitleru je, nekoliko dana ranije, istu
stvar preporuio i general von Richenau vjerojatno na von Brauchitschev
zahtjev. Premda argumente koje su mu predoili nije u potpunosti odbacio, Hitler
nije odustao od termina za poetak ofenzive (12. studenoga) koji je utvrdio jo
22. listopada. Nadnevak je ostao na snazi.
Von Brauchitsch gaje 5. studenoga ponovo pokuao odvratiti. Toga je dana, uz
pretpostavku da napad doista pone 12. studenoga, trebalo aktivirati lozinku za
poetak pokreta trupa prema naznaenim podrujima okupljanja.
Premda su razgovarali nasamo15, pojedinosti toga razgovora procurile su i
izazvale, po mom miljenju, nepopravljivu neslogu izmeu Hitlera i generala.
Page 32
Prema onome to je Greiner doznao od Keitela, von Brauchitsch je Hitleru proitao

memorandum u kojemu je naveo razloge zbog kojih se protivi ofenzivi ujesen. Naveo
mu je neosporne injenice poput vremenskih prilika i nepripremljenosti novih
formacija, ali i iznio argument zbog kojega je Hitler problijedio od srdbe:
kritiki prikaz djelovanja borbenih postrojba u poljskoj kampanji. Po
Brauchitschevu miljenju, pjeatvo nije pokazalo napadaki duh ravan onome iz
1914. godine, a kao posljedica brzine ponovnog naoruavanja stega i
izdrljivost pojedinih borbenih postrojba nisu uvijek bile na eljenoj razini. Da
su von Brauchitscha sluali vii zapovjednici, shvatili bi o emu govori. Onako
kako ju je iznio, govorei openito, njegova tvrdnja da pjeatvo nije pokazalo
agresivnost ravnu onoj iz 1914. godine bila je potpuno neutemeljena. Radilo se o
krivom shvaanju transformacije pjeakih napada do koje je dolo u godinama
izmeu dva rata. Metode pjeakog napada iz 1914. godine sad su bile jednostavno
nezamislive. S druge strane, ne moe se porei kako su pojedine postrojbe
povremeno pokazivale znakove nervoze, posebice za vrijeme borbi u utvrenim
15 Keitel je pozvan tek kasnije, napomena autora.
podrujima to se dogaa svim neiskusnim postrojbama na poetku svakog rata.
Nadalje, zapovjednitva mnogih viih formacija bila su prinuena slamati
sluajeve neposluha. Sve to nimalo ne iznenauje uzme li se u obzir da je
Reichswehr, u ijem je sastavu bilo 100.000 ljudi, u samo nekoliko godina napuhan
u vojsku od nekoliko milijuna, od kojih se veliki dio u njoj naao tek poslije
ope mobilizacije. No, s obzirom na pobjedu u Poljskoj, nita od toga nije moglo
posluiti kao valjana osnova za zakljuak kako je kopnena vojska nesposobna za
ofenzivu na zapadu. Da se von Brauchitsch u svojim tvrdnjama ograniio na to kako
nedostatak obuke i unutranje stabilnosti sprjeava uporabu novoustrojenih
divizija a da se ofenziva na zapadu ne da provesti samo s prokuanim divizijama,
njegova bi primjedba bila opravdana koliko i ona o godinjem dobu. Gore spomenuto
uopavanje bilo je posljednji argument koji je trebalo potegnuti u bilo kojem
razgovoru s Hitlerom. Naime, Hitler se smatrao stvarateljem novog Wehrmachta
ije su se borbene kvalitete time dovodile u pitanje. I u izvjesnoj mjeri imao je
pravo: upravo je on svojom politikom drskou progurao ponovno naoruavanje, a
njegov je nacionalsocijalizam oivio vojniki duh ak i u onim dijelovima drutva
koji su ga za Weimarske Republike bojkotirali. Bez toga, novi Wehrmacht nikada ne
bi dosegnuo snagu koju je imao 1939. godine. Hitler je pritom namjerno previao
kako je za taj uspjeh jednako zasluan bio i stari Reichswehr. Bez iskrene
predanosti njegovih asnika i doasnika i truda koji su uloili u preliminarno
planiranje i materijalne pripreme, ne bi bilo ni Wehrmachta kojeg je Hitler
smatrao vlastitom tvorbom, ni pobjeda u Poljskoj.
Poteui takve primjedbe pred Hitlerom, samodrcem ije je samopouzdanje ionako
bilo prenapuhano, von Brauchitsch je postigao potpuno suprotan uinak. Hitler je
njegove primjedbe doivio kao kritiku vlastitih postignua, uvrijedio se i,
ignorirajui sve von Brauchitscheve utemeljene argumente, naprasno prekinuo
razgovor. Sad je na operativnom nadnevku 12. studenoga inzistirao.
Na sreu, upravo je tada stvari u svoje ruke preuzeo bog atmosferilija i
nametnuo odgodu to e se do kraja sijenja ponoviti petnst puta.
Dakle, premda je O.K.H. u pogledu mogueg nadnevka ofenzive Hitleru na kraju ipak
dokazao da je u bio pravu, raskol do kojeg je
dolo potaknuo je krizu voenja koja e u daljnjem tijeku rata postati
zastraujue uoljivom. Neposredni uinak tog raskola bio je prestanak svih
kontakata izmeu Hitlera i von Brauchitscha. 18. sijenja 1940. godine prvi
asnik opih poslova Operativne uprave, budui general Heusinger, rekao mi je
kako von Brauchitsch Hitlera nije vidio od 5. studenoga, to je bilo potpuno
neodrivo stanje. Daljnja posljedica raskola od 5. studenoga bio je govor koji je
Hitler 23. studenoga u kancelariji Reicha odrao naelnicima svih armijskih
skupina, armija i korpusa i njihovim naelnicima stoera. Neu zalaziti u
pojedinosti, budui da se o tom govoru ve puno pisalo. Vano je, ipak, spomenuti
daje Hitler u tom govoru naglasio kako je njegova odluka da ofenzivu na zapadu
pokrene to je mogue prije nepromjenjiva i da je ve tada izrazio sumnju u
to kako e Reich jo
dugo biti siguran od napada iz pozadine, na istoku.
to se tie njegova objanjenja zato je pokretanje ofenzive na zapadu od
temeljne vanosti, primjedbe koje je iznio bile su dobro razraene, a mislim i
uvjerljive, osim glede termina. Ostatak govora uglavnom se sveo na teke optube
na raun ne samo O.K.H.a nego i na raun kompletnog generalskog kora kopnene
vojske. Hitler ih je napao kako neprestano koe njegovu hrabrost i poduzetnost. U
tom je pogledu to najneobjektivniji Hitlerov govor koji sam ikada uo. Naelnik
kopnene vojske uinio je jedino to se u takvim okolnostima moglo uiniti:
ponudio mu je svoju ostavku. Hitler ju je odbio, no krizi tu oito nije bio kraj.
O.K.H. se ipak morao primiti nezahvalne zadae pripremanja ofenzive koju nije
Page 33
odobravao. Naelniku kopnene vojske ukinut je status savjetnika za pitanja ukupne

ratne politike; bio je sveden na poloaj obinog generala.
Svako propitkivanje razloga za takav razvoj odnosa na relaciji dravni poglavar vojno
elnitvo pokazalo bi kako su odluujui imbenik sukoba bile Hitlerova
pohlepa za vlau i njegova sve vea bahatost. I jednu i drugu svojim su
spletkama pothranjivali kojekakvi Goringi i Himmleri. Ipak, valja napomenuti kako
je i O.K.H., svojim pristupom problemu nastavka rata po zavretku poljske
kampanje, pripomogao vlastitu uklanjanju.
Odluivi da na zapadu ostane u defenzivi, O.K.H. je Hitleru prepustio
inicijativu premda je, neosporno, upravo O.K.H. dravnom
poglavaru trebao preporuiti koje bi korake valjalo poduzeti nakon to je kopnena
vojska, uz uinkovitu potporu Luftvvaffea, tako munjevito porazila Poljsku.
Ujesen 1939. godine O.K.H. je, s punim pravom, smatrao kako je to zbog
vremenskih prilika, to zbog nezrelosti novih formacija ofenziva u tom
razdoblju nepreporuljiva. Meutim, utvrivanje injeninog stanja i mjere
poduzete kako bi se ojaao obrambeni raspored na zapadu sami po sebi nisu bili
adekvatan odgovor na pitanje kako na, u vojnom smislu, zadovoljavajui nain
okonati rat. Ako je elio zadrati utjecaj na ukupnu strategiju, odgovor na to
pitanje trebao je ponuditi upravo O.K.H..
Naelnik kopnene vojske svakako je mogao i imao je pravo preporuiti i postizanje
politikog dogovora sa zapadnim silama. No to je trebalo uiniti ukoliko se za
to ne ukae prilika? Ako se ofenziva na zapadu trenutno i nije inila uputnom,
O.K.H. je upravo tada morao ukazati na nekakvo vojno rjeenje. S ovjekom

poput Hitlera to je bilo apsolutno neophodno.
Po zavretku poljske kampanje trebalo je razmotriti tri pitanja:
Prvo, moe li se rat zavriti na zadovoljavajui nain inzistiranjem na
defenzivnoj taktici ili se taj cilj moe postii iskljuivo pobjedonosnom
njemakom ofenzivom na zapadu?
Drugo, pokae li se takva ofenziva nunom, kad bi je trebalo pokrenuti da bi
imala ikakvih izgleda za odluujui uspjeh?
Tree, kako je provesti da bi se njome postigla stvarna pobjeda na kontinentu?
to se prvog pitanja tie, postojale su dvije mogunosti.
Jedna mogunost bila je da Njemaka nakon pada Poljske postigne dogovor sa
zapadnim silama. O.K.H. je od poetka morao sumnjati u takvo rjeenje, dijelom
zbog britanskog nacionalnog mentaliteta (zbog kojega su izgledi da Velika
Britanija pristane na takav dogovor bili prilino slabi), a dijelom i stoga to
ni Hitler nakon poraza Poljske ne bi pristao ni na kakvo kompromisno rjeenje
problema njemakopoljske granice. Napokon, da bi do ikakvog sporazuma sa
zapadnim silama uope moglo doi, Hitler bi morao "uskrsnuti" Poljsku to nije
mogao nakon to je njezin istoni dio prepustio Sovjetima. Na tu injenicu ne bi
mogla utjecati ak ni nova njemaka vlada koja bi preuzela vlast nakon svrgavanja
Hitlera.
Druga mogunost za uspjean zavretak rata iz defenzivne pozicije bila bi
eventualna ofenziva zapadnih sila. U tom sluaju Nijemci bi bili u prilici
odnijeti odluujuu pobjedu na zapadu poduzimanjem protuudara. Ista se ideja
pojavljuje i u knjizi Gesprche mit Halder, u kojoj se citira Halderova izjava o
"operaciji povratnog udara". Prema generalu Heusingeru, pak, O.K.H. je takav
projekt poeo razmatrati puno kasnije tonije, negdje u prosincu a ne na
prijelazu iz rujna u listopad, u fazi toliko presudnoj za njegov vlastiti
poloaj.
Operacija povratnog udara bila je, bez ikakve sumnje, iznimno privlana ideja.
Pomisao da se neprijatelja "navue" na ofenzivu na Siegfriedovu liniju umjesto
da se narui neutralnost Luksemburga, Belgije, pa ak i Nizozemske, bila je
nesumnjivo primamljiva. No nisu li to bili samo pusti snovi, barem u doglednoj
budunosti? Koliko je realna bila mogunost da e zapadne sile koje se na takvu
ofenzivu nisu odvaile ni kad je vei dio njemakih snaga bio vezan u Poljskoj napasti
sada, kada bi protiv sebe imale cijeli Wehrmacht? Sumnjam a i tada sam
sumnjao kako je njemaka "operacija povratnog udara" imala ikakve osnove.
Takvo je stajalite svoju punu potvrdu dobilo u "ratnome planu" koji je u to doba
razraen po zapovijedi naelnika stoera saveznikih snaga, generala Gamelina.
Glavna razmiljanja iznesena u tom dokumentu (koji je kasnije pao u njemake
ruke) bila su:
Silu dovoljnu za protunjemaku ofenzivu na zapadu saveznike snage nee prikupiti
prije proljea 1941. godine. Brojanu premo u kopnenim snagama valja osigurati
pridobivanjem novih saveznika.
Britanci e za sudjelovanje u velikoj ofenzivi biti spremni tek 1941. godine,
osim u sluaju djelominog sloma Njemake. (Ova primjedba jasan je dokaz kako su
postojale nade da e u Njemakoj doi do revolucije i pokazuje to smo mogli
Page 34
oekivati od dravnog udara.)

Stoerna zadaa zapadnih sila 1940. godine mora biti zatita cjelovitosti
francuskog ozemlja i, dakako, urna pomo Belgiji i Nizozemskoj, budu li
napadnute.
Uz to, bit e poduzeti svi potrebni napori da se Njemakoj nametnu nova podruja
operacija. Poimence se spominju nordijske zemlje i ostane li Italija neutralna
Balkan. I, dakako, nastavit e se napori da se Belgiju i Nizozemsku privue na
stranu saveznika.
Konano, Reichu e se onemoguavati prijeko potreban uvoz, ranije spomenutim
nametanjem novih podruja operacija i jaanjem blokade, pritiskom na neutralne
sile.
Iz ovoga "ratnog plana" postaje savreno jasno kako su zapadne sile odluile
voditi rat iscrpljivanjem u to je mogue vie zona operacija sve dok ne
postignu jasnu nadmo koja bi im omoguila (premda nikako prije 1941. godine)
pokretanje ofenzive na zapadu.
Premda za ovaj ratni plan saveznika O.K.H. u to vrijeme nije mogao znati, bilo je
potpuno izgledno kako e se zapadne sile odluiti za dugotrajan rat u spomenutom
obliku.
S obzirom na krvave posljedice koje je napad na Siegfriedovu liniju povlaio za
sobom, O.K.H. se pri donoenju bilo kakvih odluka nije mogao voditi oekivanjima
kako e "stanje ni rata ni mira" izmoriti francuski i britanski narod. Njemaka
nije smjela ekati da njezin neprijatelj postigne prednost u naoruanju (s
obzirom na Rooseveltova stajalita, valjalo je raunati i s amerikom vojnom
pomoi) na kopnu, na moru i u zraku. To si je ponajmanje mogla priutiti sa
Sovjetskim Savezom za leima. Sovjeti, koji su do tog vremena dobili sve emu su
se od Hitlera mogli nadati, s Reichom vie nisu dijelili nikakve interese. I to
zapadne sile budu postajale jae, to e poloaj Njemake postajati osjetljiviji.
Dakle, vojno se elnitvo nakon poljske kampanje suoilo sa sljedeom situacijom:
odgovor na prvo od gore navedenih pitanja dakle, moe li se rat uspjeno
zavriti zadravajui defenzivni raspored na zapadu morao je biti negativan,
osim ukoliko politiko elnitvo ipak ne uspije postii kompromis sa zapadnim
silama. Naelnik kopnene vojske Hitleru je, s punim pravom, mogao savjetovati da
pribjegne kompromisu, ako ni zbog ega drugoga a ono zbog vojnog rizika koji je
produetak rata podrazumijevao. Takav bi potez, dodue, podrazumijevao i
privremenu odgodu aktivnosti na zapadnoj bojinici. Bez obzira na to, dunosnici
kopnene vojske Hitleru su morali dati vojne smjernice. To je bilo i njihovo pravo
i njihova dunost. Oni su njemu morali rei to, u vojnome smislu, valja poduzeti
ukoliko se sukob ne razrijei politikim putem!
Drugim rijeima, O.K.H. je Hitleru u sluaju da se politiki kompromis (kojemu
se i Hitler oito od poetka nadao) pokae nemoguim morao prezentirati
alternativni vojni plan. Nije se trebalo zavaravati kako e Hitler svaku pomisao
o ofenzivi na zapadu odbijati i nakon poraza Poljske niti je trebalo ekati da
vojnu odluku o tome donese na svoju ruku.
Vojne preporuke u pogledu daljnjeg voenja rata nisu se mogle svoditi iskljuivo
na odravanju defenzivnog rasporeda na zapadu, osim ako nije vladalo miljenje da
se Britaniju moe baciti na koljena zranim i podmornikim ratovanjem to je
bila pretpostavka bez ikakve realne osnove. Stoga je kopnena vojska u pogledu
rata na zapadu, za sluaj da se politiko rjeenje pokae nemoguim, mogla
preporuiti samo jedno: ofenzivu. tovie, O.K.H. je nakon davanja takve
preporuke, jednostavno morao osigurati inicijativu u pogledu odluivanja o
terminu i metodama njezine provedbe.
to se tie termina, O.K.H. je dijelio miljenje svih zapovjednika na zapadnoj
bojinici kako se ofenzivom pokrenutom u kasnu jesen ili zimu ne bi postigli
odluujui rezultati.
Glavni razlog bilo je godinje doba. Tijekom jeseni i zime vremenske prilike
onemoguile bi Wehrmachtu da svoje dvije uzdanice, oklopnitvo i zrakoplovstvo,
iskoristi do kraja. Uz to, u to doba godine dani su kratki pa bi odnijeti bilo
kakvu pobjedu u jednome danu, pa bila ona i taktika, bilo praktiki nemogue.
Time bi se brzina operacija osjetno smanjila.
Drugi razlog bio je jo
uvijek neprimjeren standard obuke u svim novim
formacijama, odnosno onima koje su nastale po izbijanju rata. U jesen 1939.
godine jedine postrojbe doista spremne za djelovanje bile su regularne divizije.
Sve ostale postrojbe imale su premalo iskustva u rukovanju orujem i integriranom
djelovanju u sklopu vee formacije, a nisu postigle ni propisani stupanj
unutarnje stabilnosti. Nadalje, obnavljanje oklopnih formacija nakon poljske
kampanje jo
uvijek je bilo u tijeku. Ako smo ofenzivu na zapadu namjeravali
pokrenuti prije kraja jeseni 1939. godine, mehanizirane divizije u Poljskoj
trebalo je osloboditi ranije, no Hitleru takvo to nije palo na pamet. I napokon,
Page 35
i najvanije, u Lufftvvaffeu je bilo ozbiljnih problema.
Dakle, bilo je jasno kako za kampanju prije proljea 1940. godine nema nikakvog
opravdanja. To je, sa stanovita kopnene vojske, bila dobrodola injenica.
Ostavljala je vremena da se pronae politiko rjeenje sukoba, premda je Hitler
za tu mogunost malo mario nakon to je njegova mirovna ponuda s poetka
listopada odbijena.
S obzirom na to da su metode tonije, strategijske pripreme za ofenzivu na
zapadu tema sljedeeg poglavlja, nema smisla da ih ovdje posebno razlazem.
Unaprijed se moe rei samo ovo: plan ofenzive koji je Hitler nametnuo 9.
listopada bio je polovina mjera. Taj je plan (barem u poetku) bio usredotoen
iskljuivo na prijelazne ciljeve, ne i na potpuno razrjeenje stanja na
kontinentu.
Taj je argument bio O.K.H.ova prilika da uvjeri Hitlera kako mu njegovi
savjetnici mogu ponuditi i neto bolje od djelominog rjeenja koje nije bilo
vrijedno tolikog rizika. Sve to, dakako, pod uvjetom da je i sam O.K.H. bio
uvjeren kako bi pokretanjem te ofenzive konano razrijeio stanje na kontinentu.
Jo
uvijek se ne zna to je elnike O.K.H.a potaklo na toliku suzdrljivost u
pitanjima budue politike na zapadu u tim presudnim tjednima nakon poljske
kampanje, kad je vojno odluivanje praktino preputeno Hitleru. Moda su se
rukovodili sasvim opravdanom eljom da ga natjeraju na traenje politikog
kompromisa. Moda su se, s punim pravom, skanjivali ponovnog naruavanja
belgijske neutralnosti i^.. svega to je uz to ilo. U to doba, meutim, vanjski
je promatra imao dojam kako elnitvo O.K.H. dvoji (najblae reeno) u
odluujui uspjeh njemake ofenzive.
Bilo kako bilo, O.K.H. je Hitleru prepustio inicijativu u donoenju vojnih
odluka. Kad je, kasnije, popustio Hitleru i izdao zapovijed za operaciju s kojom
se oni koji su je trebali voditi privatno nisu slagali, O.K.H. se praktino
odrekao uloge tijela nadlenog za kopneno ratovanje. Kad su mu, ubrzo potom,
operativne preporuke zapovjednitva Armijske skupine A i pruile priliku da
povrati prijanji poloaj, pustio je da mu ona sklizne kroz prste.
Kad je zapadna ofenziva, zahvaljujuim istim tim prijedlozima, postigla izvjestan
uspjeh i nadmaila ak i njegova prvotna oekivanja, Hitler je stekao dojam kako
O.K.H. moe zaobii ak i u pitanjima velike taktike.

Hitler je na sebe preuzeo funkcije koje, po Schleiffenovu miljenju, u nae doba,
u najboljem sluaju, moe obavljati samo trijumvirat kraljdravnikvojskovoa.
Hitler je sada uzurpirao i ulogu vojskovoe. Ali je li "kap Samuelova ulja" kojom
je, po Schlieffenovu miljenju, morao biti pomazan barem jedan od trijumvira,
doista kapnula na Hitlerovu glavu?
5
Spor oko operativnog plana
Pojedinosti o pozadini plana koji je zamijenio izvornu O.K.H.ovu "Operativnu
zapovijed uto" od 19. i 29. listopada 1939. godine, plana na kojemu se temeljila
naa ofenziva na zapadu i koji je doveo do tako brze i odlune pobjede protiv
anglofrancuskih, belgijskih i nizozemskih snaga, u javnost su izale tek po
zavretku rata. Kako je dolo do tog "novog" plana prvi je otkrio najvjerojatnije
Liddel Hart16 koji ga je na temelju iskaza koje su mu dali feldmaral von
Rundstedt i general Blumentritt, naef operacija u vrijeme o kojemu govorimo i
povezao s mojim imenom.
Budui da me se u ovoj stvari moe smatrati kljunim igraem, ini mi se
opravdanim da na ovome mjestu, na temelju dokumenata kojima raspolaem, pokuam
prikazati kako je reeni plan nastao, posebice stoga stoje njegovo znaenje
odonda dobilo na vanosti. Napokon, plan se temeljio na mojim zamislima i ja sam
bio i autor svih dopisa O.K.H.u kojima smo traili da se operacija planira na
jedini nain koji je, po naemu miljenju, vodio odluujuem uspjehu. Ja sam,
takoer, bio onaj koji je kada su me ve smijenili s poloaja naelnika stoera
operativne skupine dobio priliku da Hitleru osobno obrazloim zamisli naega
stoera koje je O.K.H. tako dugo odbacivao. Samo nekoliko dana kasnije, O.K.H. je
izdao novu operativnu zapovijed utemeljenu na naim preporukama!
Isto tako elim napomenuti i da su moj zapovjednik, general zbora von Rundstedt,
i moji suradnici, Blumentritt i Tresckovv, u potpunosti dijelili moja stajalita
i da je von Rundstedt, vlastitim potpisom, bezrezervno podupro nae preporuke. Da
nije, morali bismo odustati
Usp. The Other Side ofthe Hill, Cassel, 1948.
od pokuaja da, reenim dopisima, natjeramo O.K.H. da promijeni miljenje.
Kakav ratni povjesniar ili asnik koji prouava povijest taj bi intelektualni
sukob zasigurno smatrao vrijednim podrobnijeg prouavanja. Za potrebe ove knjige
ja u se, ipak, ograniiti najprije na kratak opis O.K.H.ova plana, a onda i
objasniti to sam smatrao manjkavostima njihova (tonije, Hitlerova)
Page 36
strategijskog koncepta. Potom u, kroz usporedbu s O.K.H.ovim planom, razmotriti

kljune argumente na kojima su se temeljila strategijska razmiljanja nae
armijske skupine. Na kraju u, ukratko, prikazati kako je izvorni operativni
plan, nakon dugog niza razoaranja i bez sumnje na Hitlerov zahtjev, konano
doivio izmjene koje su se podudarale sa stajalitima naeg zapovjednitva.
O.K.H.ov (ili Hitlerov) plan
Kada bi od mene traili da definiram na temelju operativnih zapovijedi koje je
izdao O.K.H. temeljnu strategiju koju je to tijelo (a i Hitler) planiralo
primjeniti na zapadu, uinio bih to ovako:
Sukladno Hitlerovoj zapovijedi od 9. listopada, O.K.H. je predloio da se jako
desno krilo njemakih armija preko Nizozemske poalje u sjevernu Belgiju i svlada
tamo zateene anglofrancuske snage, Belgijce i Nizozemce. To se navalno krilo,
sastavljeno od Detamana N kopnene vojske (detaman kopnene vojske ili
ArmeeAbteilung je manja armija sastavljena od dva ili tri korpusa kopnene
vojske) i Armijske skupine B (generala zbora von Bocka), trebalo okupiti na
podruju donje Rajne i sjevernog Eifela. Armijska skupina B pod svojim je
zapovjednitvom imala tri armije. Sjeverno je krilo obuhvaalo ukupno trideset
pjeakih divizija i nekoliko mobilnih formacija (devet oklopnih i etiri
pjeake divizije). Budui da je za potrebe zapadne bojinice Njemaka
raspolagala s ukupno 102 divizije, reene postrojbe inile su gotovo polovicu
svih naih snaga.
Dok je zadaa Detamana N bila uklanjanje Nizozemske, tri armije iz sastava
Armijske skupine trebale su napasti preko sjeverne Belgije, zaobilazei Liege sa
sjevera i juga. Presudnu ulogu u pokuajima slamanja neprijatelja trebale su
odigrati jake tenkovske snage.
No 29. listopada dolo je do izmjene prvotne operativne zapovijedi, vjerojatno na
zahtjev O.K.H.a: Nizozemsku je, u poetnim fazama operacije, trebalo ostaviti na
miru.
Tako je Armijska skupina B trebala napasti s obje strane Liegea s dvije armije,
(etvrtom i estom) a slijedile bi ih jo
dvije (Osamnsta i Druga). Meutim,
Nizozemska je kasnije ponovno ukljuena u operaciju. Ovaj put, njezino je
uklanjanje povjereno Osamnstoj armiji.
Zemljovid 3. O.K.H.ov operativni plan njemake ofenzive na zapadu.
Odluan prodor Armijske skupine B trebala je pokrivati Armijska skupina A, na
junome krilu. U njezinu sastavu bile su dvije armije (Dvansta i esnsta) te
ukupno dvadeset i dvije divizije (od kojih nijedna u svom sastavu nije imala
mehanizirane snage). Nakon okupljanja u junom Eifelu i Hunsriicku, Armijska je
skupina A trebala napredovati kroz junu Belgiju u Luksemburg. Dvansta je
armija trebala napredovati lijevo od Armijske skupine B i usput uspostavljati
ealonsku obranu
kako bi daljnje napredovanje Armijske skupine B bilo sigurno od neprijateljskih
upada.
esnsta armija trebala je proi kroz Luksemburg i krenuti na jug, kako bi
zatitila duboko krilo cijele operacije uspostavom obrambenih poloaja u blizini
linije Maginot, cijelom njezinom sjevernom duinom u smjeru zapada, izmeu Saara
i Meuse istono od Sedana.
Armijska skupina C je, s dvije armije i osamnst pjeakih divizija, trebala
braniti Siegfriedovu liniju, od granice s Luksemburgom sve do vicarske.
Sedamnst pjeakih i dvije mobilne divizije ostale su na raspolaganju kao
priuva.
Cilj operacije bio je definiran u prvom pasusu O.K.H.ove operativne zapovijedi
od 19. listopada, pod naslovom "Opi cilj" (slijedom Hitlerove O.K.W.zapovijedi
od 9. listopada). Glasio je:
"Poraziti to je mogue vee dijelove francuskih i saveznikih armija i,
istodobno, zauzeti to je mogue vie teritorija u Nizozemskoj, Belgiji i
sjevernoj Francuskoj, kao osnovu za uspjene zrane i pomorske operacije protiv
Britanije i kao iroku zatitnu zonu Ruhra."
U drugom pasusu Operativne zapovijedi navodilo se kako primarni cilj napada dvije
armijske skupine, koje je trebao koordinirati naelnik kopnene vojske von
Brauchitsch, mora biti
"Eliminacija nizozemskih oruanih snaga, poraz to je mogue veeg dijela
belgijske vojske u blizini graninih utvrda i brza koncentracija mehaniziranih
snaga, ime bi se stvorila osnova za trenutno izvoenje napada snanim desnim
krilom, te brzo zauzimanje belgijske obale."
U gore spomenutim izmjenama operativne zapovijedi izdane 29. listopada, O.K.H. je
zadau operacija Armijske skupine B poneto proirio. Nova formulacija "Opega
cilja" sad je glasila:
"Napasti i unititi to je mogue vee dijelove Francuske vojske u sjevernoj
Page 37
Francuskoj i Belgiji i tako stvoriti povoljne uvjete za nastavak rata protiv
Francuske i Engleske, na kopnu i u zraku."
U pasusu naslovljenom "Borbena zapovijed i zadae", O.K.H. je Armijskoj skupini
postavio zadau da
"Uniti saveznike snage sjeverno od Somme i probije se do obale Kanala"."
Britanski kanal ili La Manche, op. pr.
Zatitna uloga Armijske skupine A proirena je, premda je i dalje bila uglavnom
defenzivna. Njezinu je "desnu" armiju (Dvanstu) sada trebalo prebaciti preko
rijeke Meuse, nasuprot i juno od Fumava, a onda je kroz francusku utvrenu
pograninu zonu poslati prema Laonu.
Najbolji opis operativnoga cilja obje operativne zapovijedi moda bi bio
sljedei: (snana) desnica trebala je prikovati dijelove anglofrancuskih snaga
koje smo oekivali u Belgiji, a (slabija) ju je ljevica pritom trebala pokrivati.
Teritorijalni cilj bila je obala Kanala. to bi trebalo uslijediti nakon tog
prvotnog udara, nije reeno.
Primjedbe
Prilino znakovito, moja prvotna reakcija na plan izloen u spomenutim
operativnim zapovijedima bila je prije emocionalna negoli racionalna. inilo mi
se kako su strategijski ciljevi koje je postavio O.K.H., u osnovi, kopija
glasovitog Schlieffenova plana iz 1914. godine. injenicu daje naa generacija
sposobna tek za ponavljanje starog recepta pa bio to recept i ovjeka
Schleiffenova kalibra drao sam, u najmanju ruku, poniavajuom. to se, uope,
moglo postii ratnim planom koji su nai protivnici ve jednom isprobali na nama
i ijeg smo se ponavljanja morali itekako uvati? Svakome tko je razmiljao na
vojniki nain bilo je jasno kako e Nijemci za napad na liniju Maginot 1939.
godine biti joFrancuskoj i Belgiji i tako stvoriti povoljne uvjete za nastavak rata protiv
Francuske i Engleske, na kopnu i u zraku."
U pasusu naslovljenom "Borbena zapovijed i zadae", O.K.H. je Armijskoj skupini
postavio zadau da
"Uniti saveznike snage sjeverno od Somme i probije se do obale Kanala"."
Britanski kanal ili La Manche, op. pr.
Zatitna uloga Armijske skupine A proirena je, premda je i dalje bila uglavnom
defenzivna. Njezinu je "desnu" armiju (Dvanstu) sada trebalo prebaciti preko
rijeke Meuse, nasuprot i juno od Fumava, a onda je kroz francusku utvrenu
pograninu zonu poslati prema Laonu.
Najbolji opis operativnoga cilja obje operativne zapovijedi moda bi bio
sljedei: (snana) desnica trebala je prikovati dijelove anglofrancuskih snaga
koje smo oekivali u Belgiji, a (slabija) ju je ljevica pritom trebala pokrivati.
Teritorijalni cilj bila je obala Kanala. to bi trebalo uslijediti nakon tog
prvotnog udara, nije reeno.
Primjedbe
Prilino znakovito, moja prvotna reakcija na plan izloen u spomenutim
operativnim zapovijedima bila je prije emocionalna negoli racionalna. inilo mi
se kako su strategijski ciljevi koje je postavio O.K.H., u osnovi, kopija
glasovitog Schlieffenova plana iz 1914. godine. injenicu daje naa generacija
sposobna tek za ponavljanje starog recepta pa bio to recept i ovjeka
Schleiffenova kalibra drao sam, u najmanju ruku, poniavajuom. to se, uope,
moglo postii ratnim planom koji su nai protivnici ve jednom isprobali na nama
i ijeg smo se ponavljanja morali itekako uvati? Svakome tko je razmiljao na
vojniki nain bilo je jasno kako e Nijemci za napad na liniju Maginot 1939.
godine biti jo
nespremniji ili nesposobniji negoli za napad na utvrde na
liniji VerdunToulNancyEpinal 1914. godine.
Meutim, u toj sam prvotnoj, prilino emocionalnoj reakciji bio nepravedan prema
O.K.H.u. Prvo, plan je bio Hitlerova ideja. Drugo, realno govorei, nije bio ni
blizu Schlieffenovu. iroko rasprostranjeno miljenje da se radi o kopiji njegova
plana temeljilo se iskljuivo na dvije injenice: kao i onaj iz 1914. i plan iz
1939. godine glavno je teite njemake ofenzive stavljao na sjeverno krilo, a
oba su plana predviala i pohod kroz Belgiju. U svemu ostalom, planovi iz 1914. i
1939. godine, poprilino su se razilazili.
Prije svega, situacija je bila potpuno drugaija: 1914. godine jo
se i moglo kao
u Schleiffenovu sluaju raunati na strategijsko iznenaenje. To je, moda,
jo
uvijek vrijedilo za pohod kroz Belgiju, no za gomilanje njemakih snaga na
krajnjem sjevernom krilu zasigurno
nije. Hitler godine 1939. takve namjere nije mogao sakriti od neprijatelja.
Nadalje, 1914. godine mogli smo raunati kao to je i Schleiffen raunao da
e nam Francuzi uiniti uslugu i pokrenuti preuranjenu ofenzivu na Lorraine.
Godine 1939. takav se razvoj dogaaja nije mogao oekivati. Neprijatelj bi,
istoga asa, u borbu ubacio jake snage ne bi li zaprijeio na
pohod kroz Belgiju
i Nizozemsku i njima bismo se za razliku od 1914. godine morali
suprotstavljati uglavnom frontalno. Umjesto da, prije vremena, preuzmu
inicijativu po sredini bojinice, Francuzi bi vjerojatno uzvratili snanim
protuudarom po junome krilu glavnine naih snaga u napredovanju kroz Belgiju.
Drugim rijeima, Schleiffenov je plan bilo jednostavno nemogue ponoviti.
Ubrzo sam shvatio kako ni O.K.H. ni Hitler uope nisu namjeravali kopirati
Schleiffenov plan, onako kako je u cjelosti bio zamiljen. Schleiffen je svoj
plan razradio imajui na umu potpuno i konano unitenje Francuske vojske. Njegov
cilj bio je obuhvatiti neprijatelja irokom desnom "kukom" sa sjevera, potom se
iz sjeverne Francuske koju je do kraja oistio spustiti do podruja zapadno
od Pariza i cijelu neprijateljsku armiju potisnuti prema bojinici koja se
pruala od Metza, preko Vosgesa, do vicarske granice, i na kraju ga prisiliti na
predaju. Da bi to postigao, prihvatio je rizik poetnih poraza u Alsaceu,
nadajui se kako e neprijatelj pokrenuti ofenzivu na Lorraine, i time i sam
pomoi da velika njemaka operacija okruivanja s boka zavri potpunim uspjehom.
S druge strane, u operativnom planu iz 1939. godine nigdje nije bilo jasno
naznaeno kako e se borbe u ovoj kampanji voditi s ciljem postizanja konane
pobjede. Njegov su cilj, sasvim oito, bili djelomina pobjeda (poraz saveznikih
snaga na sjeveru Belgije) i teritorijalni dobici (zauzimanje obale Kanala kao
baze za budue opracije).
Moda su se general zbora von Brauchitsch i njegov naelnik stoera pri izradi
operativne zapovijedi 1939. godine vodili onim to je u predgovoru rasprave
Glavnog stoera o ratu 1870.71. napisao Moltke:
"Svaki operativni plan sa sigurnou moe pokriti tek prvi susret s glavninom
neprijateljskih snaga. Samo amateri misle kako je tekua kampanja dio nekakvog
Page 38
prvobitnog plana koji se, sustavno i do posljednjeg detalja, ispunjava sve dok ne
postigne zamiljeni cilj."
Ako se pri planiranju doista vodio Moltkeovom tezom, O.K.H. je namjeravao
zadrati pravo odluivanja o tome treba li i kojim sredstvima
ofenzivu nastaviti kada budu postignuti njezini primarni ciljevi djelomina
pobjeda na desnome krilu na sjeveru Belgije i zauzimanje obale Kanala.
Meutim, na temelju onoga to sam uo kada mi je u Zossenu uruena operativna
zapovijed, mogao sam pretpostaviti samo da je O.K.H. smatrao kako su izgledi za
definitivnu pobjedu na francuskom bojitu mravi, ako ne i nikakvi. Taj su dojam
kasnije samo pojaali brojni posjeti naelika kopnene vojske i njegovog naelnika
stoera naem zapovjednitvu. Nijedan od njih nikada nije ozbiljno razmotrio
tvrdnju na kojoj smo toliko puta inzistirali da treba teiti totalnoj pobjedi.
Jednako tako sumnjam daje, u to doba, i sam Hitler vjerovao kako se predvienom
operacijom Francuska mogla u potpunosti poraziti. Dapae, tada ga je vjerojatno
najvie optereivalo sjeanje na propast nae ofenzive iz 1914. godine, kad nam
je ponestalo svih neophodnih sredstava, ak i onih za podmorniki rat s
Britanijom. Zato je i pridavao toliki znaaj postizanju onoga najelementarnijeg
zauzimanju
obale Kanala.
Sad je bilo savreno jasno kako se operacija usmjerena na potpuni poraz Francuske
vie ne moe obaviti u jednom potezu, kako ju je planirao Schleiffen. U ranijem
dijelu teksta ve je objanjeno kako za to potrebnih uvjeta vie nije bilo. Ipak,
daje bilo predloeno da se operacija (kad se pobjeda koju je zamislio O.K.H.
jednom postigne) nastavi s nakanom da se Francuska kao protivnik u potpunosti
porazi, zamiljena je operacija s tim krajnjim ciljem morala imati barem nekakve
veze! Kao prvo, morala je dovesti do potpunog unitenja neprijateljskog sjevernog
krila, ime bi se postigla odluujua nadmo potrebna za poduzimanje sljedeeg
poteza. Cilj tog poteza bio bi unitenje preostalih zapadnih snaga u Francuskoj.
Kao drugo, morala je stvoriti strategijsku situaciju povoljnu za prodor koji je
imao uslijediti.
Po mom miljenju, onako kako je bila osmiljena, reena operacija nije nudila
jamstva za ispunjeneje ta dva temeljna zahtjeva.
Kad bi njemaka navalna formacija, Armijska skupina B, ukupne snage od etrdeset
i tri divizije, stigla u Belgiju, naletjela bi na dvadeset belgijskih i ukoliko
se Nizozemska ukljui u rat jo
deset nizozemskih divizija. Koliko god, u
kvalitativnom smislu, te postrojbe bile inferiorne njemakima, njihove izglede za
otpor poveavale su snane
utvrde (s obje strane Liegea i du
Albertova kanala) i prirodne prepreke
(Albertov je kanal u Belgiji vodio sve do tvrave Antwerp i utvrene linije na
Meusei uklinjene kod grada Namura; u Nizozemskoj je bilo mnotvo vodenih puteva).
tovie, u roku nekoliko dana tim bi se snagama pridruile i francuskoengleske
armije (i sve tenkovske i motorizirane divizije u njihovu sastavu) koje su,
grupirane na francuskobelgijskoj granici, ekale njemaku invaziju.
Tako se, ba
kao ni 1914. godine, njemako navalno krilo ne bi ni nalo u prilici
da, velikim manevrom s boka, postigne strategijsko iznenaenje. Po dolasku
anglofrancuskih snaga to bi se krilo moralo suprotstaviti protivniku koji mu je
po snazi bio ravan i napasti ga manjevie frontalno. Uspjeh prvog udara valjalo
je, dakle, osigurati taktikim sredstvima budui da u sklopu strategijskog
razmjetaja za potrebe ofenzive za to nije bilo uvjeta.
Kad bi jo
pokazao i kolikotoliko vjetine voenja, neprijatelj bi uspio izbjei
potpuni poraz u Belgiji. Ako i ne bi uspio zadrati utvrenu liniju
AntwerpLiegeMeuse (ili Semois), od njega se jo
uvijek moglo oekivati
organizirano povlaenje na drugu obalu u dolini rijeke Somme. Kada bi tamo
jednom stigao, mogao je podii svoju veliku priuvu i utvrditi novu bojinicu.
Njemaka bi ofenziva do tada ve izgubila na zamahu, a Armijska ga skupina A vie
ne bi bila u stanju to zbog rasporeda, to zbog jaine svojih snaga sprijeiti
da formira crtu obrane od ruba linije Maginot, istono od Sedana, do
doline rijeke Somme. Tako bi se njemaka kopnena vojska nala u situaciji nalik
onoj iz 1914. godine, pri kraju jesenskih borbi. Jedina njezina prednost bilo bi
zauzimanje ireg podruja uzdu
Kanala. Slijedom toga, niti bismo uspjeli
unititi neprijateljske snage u Belgiji to je bio preduvjet za postizanje
nadmoi u odluujuoj fazi operacije niti bi situacija u kojoj bismo se nali
bila povoljna za konanu bitku. Operacija koju je isplanirao O.K.H. donijela bi
djelomiu pobjedu i nita vie.
Kako se pokazalo, neprijatelj je 1940. godine u Belgiji bio potuen do nogu.
Zahvaljujui vjetini Armijske skupine B, belgijska i nizozemska vojska bile su
prisiljene na predaju. Ali koliko god vjere imali u njemaki nain voenja i
udarnu snagu naeg oklopnitva, te uspjehe nismo smjeli uzimati zdravo za gotovo.
Da je druga strana bila bolje voena, pria je mogla zavriti sasvim drukije.
Page 39
Potpuni poraz koji je doivio u sjevernoj Belgiji neprijatelj je, gotovo sigurno,
dugovao injenici da su zahvaljujui naknadnim promjenama operativnog plana
tenkovske
postrojbe Armijske skupine B uspjele presjei njegove komunikacijske
linije i potisnuti ga podalje od rijeke Somme.
Napokon, O.K.H. je u svojim razmatranjima propustio jo
jednu stvar: mogunosti
manevra otvorene odvanom i odlunom neprijateljskom zapovjedniku. Za
pretpostavku kako takvih zapovjednika nee biti nije bilo nikakve osnove,
posebice kad se uzme u obzir kakvu je reputaciju u nas uivao general Gamelin. Za
jednog prijeratnog posjeta, na generala Beka svakako je ostavio izvrstan dojam.
Poduzetan neprijateljski zapovjednik bio je u poloaju zaustaviti oekivani
njemaki prodor kroz Belgiju i, istodobno, pokrenuti opsenu protuofenzivu na
junom boku njemakog sjevernog krila. ak i kad su snage koje su sluile kao
potpora Belgijcima i Nizozemcima ubaene u Belgiju, pedeset ili ezdeset divizija
potrebnih za takav protuudar svakako se moglo pronai na liniji Maginot, a ona ih
se komotno mogla odrei. to je dalje Armijska skupina B napredovala u smjeru
Kanala i ua rijeke Somme, to je dublje neprijateljsko zapovjednitvo moglo
prodrijeti u bok njemakog sjevernog krila. Veliko je pitanje bi li Armijska
skupina A, sa svoje dvadeset i dvije divizije, takav prodor uspjela zaustaviti.
Kako god bilo, svaki takav dogaaj imao bi nepovoljan uinak na konaan ishod
sukoba na zapadnom bojitu.
Spomenute primjedbe, prikazane u kratkim crtama, onako kako su mi padale na pamet
dok sam prouavao operativnu zapovijed O.K.H.a, inile su osnovu prijedloga koje
smo prosljeivali u brojnim dopisima, a kojima smo vojno elnitvo pokuavali
pridobiti za nae zamisli. Budui da se sadraj tih dopisa neizbjeno (donekle)
ponavljao, ovdje u ih jednostavno rezimirati i naglasiti u emu su se
razlikovali od operativnih zamisli O.K.H.a:
1. Cilj zapadne ofenzive, predloio sam, mora biti nametanje rjeenja na kopnu.
Ogranieni ciljevi postavljeni u operativnoj zapovijedi O.K.H.a nisu opravdavali
ni politike (naruavanje neutralnosti triju drava), ni vojne rizike koje su
podrazumijevali. Ofenzivni kapaciteti Njemake kopnene vojske bili su naa
uzdanica na kontinentu i protratiti ih na polovine mjere bilo bi neprihvatljivo
ako ni zbog ega drugoga a ono zbog Sovjetskog Saveza.
Zemljovid 4. Prijedlozi Armijske skupine A za njemaku ofenzivu na zapadu
2. Nositelj teita naega napada mora biti Armijska skupina A, a ne Armijska
skupina B. Predloeni prodor podrazumijevao je manjevie frontalni sraz Armijske
skupine B s neprijateljem. Njime bi se moda i postigao nekakav poetni uspjeh,
no on se lako mogao razvodniti na rijeci Somme.
Pravu smo priliku imali samo s Armijskom skupinom A. Prilika se sastojala u
pokretanju iznenadnog napada kroz Ardene terenom na kojemu neprijatelj svakako
nije oekivao oklopnitvo u smjeru rijeke Somme, kako bi se snage ubaene u
Belgiju odbacile od rijeke. To je bio jedini mogui nain da se uniti kompletno
neprijateljsko sjeverno krilo u Belgiji, kao uvod za konanu pobjedu u
Francuskoj.
3. Uz Armijsku skupinu A vezala se najbolja prigoda, ali i najvei rizik njemake
ofenzive.
Reagira li neprijatelj na primjeren nain, pokuat e izbjei za njega nepovoljnu
borbu u Belgiji, mogue i povlaenjem na drugu obalu Somme. Sve svoje raspoloive
snage tada bi mogao poslati u veliku protuofenzivu na naemu junom boku, ne bi
li glavninu njemakih snaga u Belgiji ili neto dalje, na donjoj Rajni, uhvatio u
okruenje. Koliko god neskloni bili pripisati takvu poduzetnost francuskom
vrhovnom zapovjednitvu i unato tomu to bi se francuski saveznici tako smjelom
rjeenju svakako usprotivili, ta se mogunost nije mogla odbaciti.
Ukoliko bi nau ofenzivu kroz sjevernu Belgiju uspio zaustaviti u dolini rijeke
Somme, neprijatelj bi ako nita drugo s priuvom koju je imao pri ruci, uspio
formirati neprekinutu obrambenu liniju. Ta bi se linija mogla protegnuti od
sjeverozapadnog ruba linije Maginot, istono od Sedana, pa sve do Kanala
(zahvaljujui prirodnim vodenim preprekama Aisne i Somme).
Kako bismo to sprijeili, morali smo razbiti svaki pokuaj koncentracije
neprijateljskih snaga na naem junom boku na obalama rijeke Meuse ili izmeu
rijeka Meuse i Oise. Kohezija neprijateljskih poloaja na tom podruju morala se
razbiti na samom poetku, ne zaboravljajui pritom kako desni bok kasnije treba
okrenuti prema liniji Maginot.
4. Armijskoj skupini A, koja mora biti glavni nositelj teita operacije (ak i
ako e u poetku, iz prostornih razloga, Armijska skupina B moi obuhvatiti vei
broj divizija), umjesto dvije treba dodijeliti tri armije.
Jedna armija probila bi se kroz junu Belgiju preko rijeke Meuse, kako je planom
i predvieno, no tada bi morala krenuti u prodor u dolinu Somme i svladati
neprijateljske snage u pozadini Armijske skupine B.
Page 40
Drugu armiju valja poslati na jugozapad sa zadaom da poduzimanjem ofenzivnih
aktivnosti uniti sve neprijateljske snage koje se zapadno od Meuse grupiraju za
protunapad na naem junom boku.
Trea armija mora, kao to je planom i predvieno, pokriti dubinu boka cjelokupne
operacije s poloaja sjeverno od linije Maginot izmeu Sierka i Maouzona (istono
od Sedana).
U nastojanju da se glavno teite operacije sa Armijske skupine B prebaci na
Armijsku skupinu A, pravovremeno smo zahtijevali:
Drugu armiju valja poslati na jugozapad sa zadaom da poduzimanjem ofenzivnih
aktivnosti uniti sve neprijateljske snage koje se zapadno od Meuse grupiraju za
protunapad na naem junom boku.
Trea armija mora, kao to je planom i predvieno, pokriti dubinu boka cjelokupne
operacije s poloaja sjeverno od linije Maginot izmeu Sierka i Maouzona (istono
od Sedana).
U nastojanju da se glavno teite operacije sa Armijske skupine B prebaci na
Armijsku skupinu A, pravovremeno smo zahtijevali:
(i) jo
jednu armiju (koja mora biti na raspolaganju od samog poetka premda e
se u operaciju ukljuiti tek kada ona poodmakne) i
(ii) jake oklopne snage.
To su, ukratko, bili glavni pravci razmiljanja koji su se neprekidno ponavljali
u brojnim dopisima koje je Armijska skupina upuivala O.K.H.U.
Borba za plan Armijske skupine A
Naravno, toga listopada (1939. godine) nisam doao do instantoperativnog plana.
Prije nego to postigne bilo kakav cilj, obini se smrtnik najprije mora dobro
naraditi i potruditi. Gotova umjetnika djela ne iskau iz njegova uma onako kako
je Atena iskoila iz Zeusove glave.
Ipak, temeljna naela tog "novog" plana sadrana su ve u prvim preporukama
operativne politike u sluaju njemake ofenzive (od 31. listopada 1939. godine)
koje je Armijska skupina uputila O.K.H.u.
Da budem preciznji, O.K.H.u su tada odaslana dva dokumenta. Prvi je bilo pismo
zapovjednika Armijske skupine upueno naelniku stoera kopnene vojske u kojemu
se razmatrao temeljni problem provedbe njemake ofenzive u tadanjoj situaciji.
Svoje pismo von Rundstedt je zapoeo napomenom kako ofenziva planirana na temelju
operativnih zapovijedi od 19. i 29. listopada ne moe presudno utjecati na ishod
rata. S obzirom na odnos njemakih i neprijateljskih snaga, potpuna pobjeda nije
dolazila u obzir, a zbog posve frontalnog karaktera operacije nije bilo nikakvih
izgleda za zaobilaenje neprijatelja i napad iz pozadine. Vjerojatan ishod bila
bi frontalna bitka na rijeci Somme. Von Rundstedt je ukazao i na potekoe koje
su prijeile uinkovitu uporabu naih aduta tenkova i zrakoplova ujesen i
zimi.
Ofenzivu je ipak tebalo pokrenuti ukoliko bi se time stvorili preduvjeti za napad
nae flote i zrakoplovstva na Britaniju. Iskustva iz Prvog svjetskog rata
pokazala su kako za takav napad nije dovoljno kontrolirati samo dio obale Kanala;
u sjevernoj Francuskoj morali smo je kontrolirati cijelom duinom, sve do
Atlantika.
Potroiti ofenzivne kapacitete njemake kopnene vojske na djelominu pobjedu, i
to sa Sovjetskim Savezom za leima, bilo bi potpuno
neodgovorno. Ti su kapaciteti bili odluujui imbenik na kontinentu, a
Sovjetski e se Savez ponaati prijateljski samo dotle dok budemo raspolagali
kopnenim snagama sposobnim za ofenzivne akcije
Ofenzivni kapaciteti kopnene vojske trenutno su se ograniavali na regularne
divizije, a glede toga stanje se nee promijeniti sve dok nove postrojbe ne
dostignu zadovoljavajuu razinu obuke i stabilnosti. Kljunu se ofenzivu,
meutim, nije moglo pokrenuti samo s regularnim divizijama.
Zapadne se sile moda i moglo natjerati da pokrenu ofenzivu pritiskom
Luftwaffea na Britaniju. Meutim, to to bi Britanija moda i zatraila
pokretanje takve akcije jo
uvijek nije znailo i da bi francuski borbeni moral
podnio krvoprolie koje bi nuno uslijedilo. S naeg stajalita, bilo bi vrlo
poeljno da teret napada na utvrene poloaje i ljagu zbog krenja belgijske (i
nizozemske) neutralnosti neprijatelj preuzme na sebe. Meutim, ta se igra ivaca
nije smjela igrati beskonano. Britanija bi time kupila vrijeme potrebno da
uhvati korak u proizvodnji zrakoplova i drugog naoruanja.
S vojnog stajalita, rat protiv Britanije mogao se dobiti samo na moru i u zraku.
Izgubiti ga se moglo samo na kopnu, traenjem ofenzivnih kapaciteta kopnene
vojske na parcijalne bitke.
Von Rundstedtovo pismo je, u osnovi, bilo upozorenje kako se njemaka ofenziva ne
smije pokrenuti prerano drugim rijeima, ujesen ili u zimskim mjesecima. Glede
toga su Armijska skupina A i O.K.H. bili potpuno suglasni. Ono oko ega se, pak,
nisu slagali bilo je pitanje metode. Zapovjednik Armijske skupine slubeno se
usprotivio provedbi operacija na nain koji nije jamio presudan uspjeh, na to
su operativne zapovijedi O.K.H.a neizravno upuivale.
Drugi dokument koji je Armijska skupina A uputila O.K.H.u, slubeni dopis
njezina stoera, bio je nadopuna von Rundstedtove procjene. Dopis je sadravao
konkretne preporuke za provedbu njemake ofenzive. U reenom dokumentu, koji je
ve sadravao temeljne postavke "novoga" plana, naglaavala se nunost:
(a) prebacivanja glavnog teita cjelokupne operacije na juno krilo;
Page 41
(b) rasporeivanja jakih oklopnih snaga na nain koji e omoguiti njihov prodor
s juga u pozadinu saveznikih snaga u sjevernoj Belgiji;
(c) angairanja dodatne armije, zaduene za ofenzivne akcije namijenjene
odbijanju potencijalnih protunapada veih razmjera na naemu junom boku.
Bilo kakav odgovor na reeni dopis nije ni trebalo oekivati do 3. studenoga, kad
su nas posjetili naelnik kopnene vojske i njegov naelnik stoera. Ipak, taj
mije dopis omoguio da po zapovijedi generala zbora von Rundstedta izravno
prezentiram nae miljenje. Meutim, general zbora von Brauchitsch odbio je moj
zahtjev za dodatnim snagama (jo
jednom armijom i jakim tenkovskim snagama), uz
komentar kako to "ne moe, ni uz najbolju volju ". Time nam je jasno dao do
znanja kako se i dalje u potpunosti protivi naim stajalitima. Na kraju nam je
ipak obeao priuvne snage jednu oklopnu diviziju i dvije motorizirane
pukovnije.
Na alost, i nai su posjetitelji jasno iskazali silnu suzdranost glede
operacije na zapadu openito, a posebice prema izgledima za konanu pobjedu.
Dakako, od zapovjednika naih armija i korpusa zatraili su izvijee o trenutnom
stanju njihovih formacija, ali iz njihove se reakcije na pritube (brojne,
dakako) na stanje u novoformiranim divizijama, dalo zakljuiti kako oni osobno
toj ofenzivi i ne pridaju pretjerano znaenje.
Kako bi ublaio taj dojam, general zbora von Rundstedt se, nekoliko dana poslije,
osobno obratio generalima iz sastava nae armijske skupine. Naznaujui
operativna stajalita svog stoera, dao im je do znanja kako ofenzivu, dodue, ne
bi bilo uputno pokretati prije proljea, ali da su izgledi za odlunu pobjedu na
zapadu sasvim realni.
Mi smo 6. studenoga, u dopisu kojim smo, na zahtjev O.K.H.a, definirali vlastite
ciljeve u provedbi Operativne zapovijedi, ponovili svoje preporuke ali, odgovor
nismo dobili.
Cijelo to vrijeme Hitlerovi "meteotroloki treberi" iz Ministarstva
zrakoplovstva veselo su skakutali po ljestvama svojih meteorolokih kuica. Kad
god bi predvidjeli ak i trunku dobra vremena, Hitler bi aktivirao lozinku za
rasporeivanje trupa na konana mjesta okupljanja. Ali, "treberi" bi se svaki
put predomsilili i napad bi bio opozvan.
Dana 12. studenoga potpuno nas je zatekla sljedea teleprinterska poruka:
"Fiihrer je upravo zapovjedio da se na junome krilu Dvanste armije ili u
sektoru odgovornosti esnste armije formira trea skupina brzih trupa koja e
se usmjeriti na Sedan ili na podruje istono od njega, iskoritavajui prednosti
nepoumljenog terena s obje strane Arlona, Tintignyja i Florenvillea. Sastav:
zapovjednitvo 19. korpusa, Druga i Deseta tenkovska divizija, jedna motorizirana
divizija te pukovnije Leibstandarte i GrosssDeutschland.
Zadaa ove skupine biti e:
(a) Poraziti mobilne neprijateljske snage ubaene u junu Belgiju i time olakati
zadau Dvanstoj i esnstoj armiji;
(b) Iznenadnim zauzimanjem uporita na zapadnoj obali Meuse, kod ili jugoistono
od Sedana, osigurati povoljne uvjete za provedbu sljedee faze operacije,
posebice u sluaju da oklopne postrojbe pod zapovjednitvom este i etrnste
armije dozive neuspjeh u svojim sektorima. "
Spomenutu poruku pratila je i odgovarajua nadopuna Operativne zapovijedi
O.K.H.a. Iz njezina se sadraja jasno iitavalo kako je 19. korpus Armijskoj
skupini A dodijeljen na Hitlerov zahtjev. Sto ga je na to potaknulo? Mogue je da
je na tu ideju doao nakon razgovora sa zapovjednikom esnste armije, generalom
Buschom. General je znao moja stajalita i moda mu je spomenuo nau elju za
brzim prodorom oklopnih snaga kroz Ardene. Mogue je i da je Hitler odluku donio
i sam. Imao je oko za taktiko otvaranje, a i provodio je puno vremena mozgajui
nad zemljovidima. Moda je shvatio kako bi rijeku Meuse najlake bilo prijei kod
Sedana i da bi uzvodno od grada oklopnitvo etvrte armije puno tee napredovalo.
Vrlo je vjerojatno shvatio kako je Sedan pravo mjesto za prijelaz preko rijeke
Meuse (u smislu da je junome krilu Armijske skupine A nudio izlaz na rijeku) i,
kao i obino, elio se dokopati svih primamljivih ciljeva odjednom. Koliko god
bili zadovoljni popunom u vidu tenkovskog korpusa, svoje smo oklopne snage, u
praksi, i dalje morali rastezati. Iz istog razloga ni zapovjednik 19. tenkovskog
korpusa, general Guderian, isprva nije bio oduevljen novom ulogom svoje
formacije. Uvijek je tvrdio kako tenkove treba koristiti za"snaan udar" po
pojedinanim ciljevima. Kad sam ga upoznao s operativnim motivima koji su
Armijsku skupinu naveli da zatrai premjetanje teita cijele operacije na juno
krilo i skrenuo mu
pozornost na ue Somme u neprijateljskoj pozadini, Guderian se naim planom
iskreno oduevio. Na kraju je upravo njegov polet i potaknuo nae tenkove na
munjeviti prodor do obale Kanala, neprijatelju iza lea. Spoznaja kako moju ideju
Page 42
o prodoru velikog broja tenkova preko teko prohodnog terena u Ardenima izvedivom
dri i jedan Guderian za mene je, dakako, bila silno olakanje.
Da se jo
jednom vratimo premjetaju 19. tenkovskog korpusa. Nema sumnje kako ga
je Hitler zamislio samo kao taktiku mjeru koja e omoguiti i prijelaz Armijske
skupine B preko rijeke Meuse.
Redifinicija ciljeva nije se spominjala niti u nadopunama O.K.H. ove operativne
zapovijedi. U njoj nije bilo ni rijei o moguoj konanoj pobjedi ak ni o
utiranju puta za takvu pobjedu pokretanjem operacije okruivanja s boka, iz
sektora Armijske skupine A, u smjeru ua rijeke Somme.
Naelnik kopnene vojske i njegov naelnik stoera ponovno su nas 21. studenoga
posjetili u Koblenzu. Sastanku su, uz zapovjednike armija u sastavu Armijske
skupine A, nazoili i zapovjednik Armijske skupine B, general zbora von Bock, i
zapovjednici njegovih armija.
Dogaaj je vrijedan spomena posebice stoga stoje von Brauchitsch, u toj prigodi,
od zapovjednika armijskih skupina i armija zatraio oitovanje o ciljevima i
rasporedu snaga namijenjenih izvrenju operativne zapovijedi O.K.H.a. No, kad je
doao red na nas, naglasio je kako eli uti iskljuivo zapovjednike armija.
Oito je elio otkloniti svaku mogunost da Armijska skupina A ponovno iznese
svoje neslaganje s Operativnom zapovijedi.
Tako nam nije preostalo nita drugo nego da elnicima O.K.H.a predamo unaprijed
pripremljeni memorandum u kojemu smo ponovili svoje vienje ofenzive i naina
njezine provedbe.
U njemu smo, kao i u prethodnima (od 31. listopada i 6. studenoga), ba
kao i u
sljedea etiri (od 30. studenoga, 6. prosinca, 18. prosinca i 12. sijenja),
iznijeli naelna razmiljanja na kojima se temeljio operativni plan Armijske
skupine A. Svaki je dopis odluno promicao iste zamisli. Budui da sam ih ve
jednom iznio, suzdrat u se od njihova ponavljanja.
Hitler je, izgleda, u meuvremenu razmislio o premjetanju 19. tenkovskog korpusa
u sektor Armijske skupine A i o problemu aktiviranja
dodatne potpore za sluaj da se oklopnitvo i dalje skoncentrirano u
sastavu Armijske skupine B ne uspije probiti oekivanom brzinom. Prema onome
to nam je rekao Greiner, koji je vodio ratni dnevnik O.K.W.a, Hitler je,
otprilike sredinom studenoga, upitao O.K.H. moe li se, i kako, Guderianovo
oklopnitvo pojaati, ukae li se potreba. Greiner navodi i kako je Hitler,
negdje oko 20. studenoga, izdao zapovijed kojom je od O.K.H.a zatraio da obavi
sve potrebne pripreme za brzo prebacivanje glavnog teita operacije s Armijske
skupine B na Armijsku skupinu A, za sluaj da "ova druga postigne brei
dalekosenije rezultate".
Oito po njegovoj zapovijedi, O.K.H. je krajem studenoga premjestio 14.
motorizirani korpus s poloaja istono od Rajne na poloaje u pozadini podruja
okupljanja Armijske skupine A. Ipak, korpus je ostao u sastavu priuve a O.K.H.
je zadrao iskljuivo pravo odluivanja o tome hoe li ga, sukladno situaciji, na
kraju dodijeliti Armijskoj skupini A ili B.
Nejasno je je li Hitler do ideje o prebacivanju teita operacije na Armijsku
skupinu A doao sam i je li uope znao za stajalita Armijske skupine A.
Dan nakon to se u Berlinu obratio naelnicima triju rodova, Hitler je 24.
studenoga primio generala zbora von Rundstedta te generale Buscha i Guderiana.
Pri povratku u Koblenz, od Buscha sam doznao kako je tijekom razgovora Hitler
pokazao puno razumijevanja za stajalita Armijske skupine. Ako je tomu doista
bilo tako, mislim da se to ponajprije odnosilo na pojaavanje oklopnitva nae
armijske skupine kao sredstva za otvaranje linije na rijeci Meuse kod Sedana u
interesu Armijske skupine B. Drim malo vjerojatnim kako je von Rundstedt tu
priliku iskoristio kako bi Hitleru prezentirao nacrt naega plana, posebice zbog
von Brauchitscha koji je, upravo u to vrijeme, bio u iznimno osjetljivu poloaju.
Greinerove izjave kako je Hitler za na
plan uo jo
krajem listopada od svog
pobonika Schmundta, ine mi se u najmanju ruku dvojbenima, posebice u smislu
termina. Dodue, Schmundt nas je po Hitlerovoj zapovijedi doista posjetio,
kako bi provjerio jesu li istinite nae tvrdnje da loe vrijeme i stanje na
terenu onemoguavaju ofenzivu. Tom su mu prigodom naef operacija, brigadir
Blumentritt, i pukovnik von
Tresckow u povjerenju rekli kako je Armijska skupina O.K.H.u poslala plan napada
koji smatra puno boljim od njihovog.
Nekoliko dan potom Blumentrittu sam, vrlo nevoljko (premda s von Rundstedtovim
odobrenjem), dopustio da brigadiru Schmundtu poalje kopiju mog posljednjeg
dopisa. Je li ga proslijedio Hitleru ili ak Jodlu, ne mogu rei. U svakom
sluaju, kad je 17. veljae 1940. godine poslao po mene kako bi uo moje
miljenje o ofenzivi na zapadu, Hitler mi niim nije pokazao daje vidio ijedan od
naih dopisa O.K.H.u.
Page 43
Moda je Hitlerov cilj krajem studenoga bio stvoriti uvjete potrebne da se glavno
teite operacije prebaci s Armijske skupine B na Armijsku skupinu A kad
operacije ve zaponu. No to jo
uvijek nije ukazivalo ni na kakvo odstupanje od
aktualnog plana, niti je znailo da je Hitler prihvatio nae operativne naputke.
Premda je 14. motorizirani korpus prebaen na poloeje u pozadini naeg podruja
okupljanja, Operativna zapovijed je ostala na snazi. Kao i dotada, uspjeh
operacije temeljio se ponajprije i ponajvie na snanom prodoru Armijske skupine
B kroz sjevernu Belgiju, a Armijska skupina A i dalje je imala tek zatitnu
ulogu. Jedina razlika odnosila se na Hitlerovu elju da si ostavi mogunost da u
nekoj kasnijoj fazi ako Armijska skupina B ne postigne oekivane rezultate ili
ako Armijska skupina A svoje ostvari bre glavno teite operacije prebaci s
prve na dugu.
Na to je savreno jasno ukazivao i odgovor generala Haldera na moj posljednji
memorandum, odaslan 30. studenoga. Usput reeno, bio je to prvi sluaj da je
netko na nae preporuke uope reagirao.
Nae su se primjedbe, u osnovi, svodile na to kako nam se ini da se naa zamisao
o novom teitu napada (Armijskoj skupini A) napokon poinje razvijati i da se uspije

li prodor preko Ardena opseg operacije mora proiriti, kako smo i
predlagali.
Premda se suglasio kako se naa stajalita uvelike poklapaju s onima O.K.H.a,
Halder je ustrajao u tvrdnji kako njihove zapovijedi u pogledu 19. i 14. korpusa
ne premjetaju glavno teite operacije nego samo stvaraju preduvjete za njegovo
premjetanje, ukoliko se za to ukae potreba. "Iz razloga na koje ne moemo
utjecati", dodao je, "odluka o glavnom teitu operacije prela je iz domene
planiranja u domenu zapovijedanja tijekom same operacije."
Iz spomenutoga se dadu iitati dvije stvari. Prvo, da Hitler svoje
pravo odluivanja u kljunim stvarima namjerava proiriti i na samu provedbu
ofenzive. Drugo, da odluku o glavnom teitu ofenzive eli povezati s njezinim
napretkom i da za na
plan ili ne zna, ili ga ne eli prihvatiti.
Potvrdu da je u pitanju ovo drugo dobio sam iz odgovora generala Haldera tijekom
neeg telefonskog razgovora 15. prosinca.
Prije toga, 6. prosinca, poslao sam mu jo
jedno osobno pismo u kojemu sam
ukratko ponovio sve prednosti naega plana. Kompletan "novi plan", zapravo.
Halder mi nije odgovorio do 15. prosinca, pa sam nazvao generala von
Stiilpnagela, Oberquartiermeistera I, i upitao ga do kada O.K.H. namjerava
ignorirati nae prijedloge.Tako je i dolo do spomenutog telefonskog razgovora.
Halder me je uvjeravao kako nas elnitvo kopnene vojske u potpunosti podrava,
ali da ima izriitu zapovijed da glavno teite operacije prepusti Armijskoj
skupini B ili, sukladno vlastitim procjenama, dopusti njegovo prebacivanje, ali
tek kad ofenziva krene.
Iz ovoga bi se dalo zakljuiti kako je elnitvo O.K.H.a doista prihvatilo nae
stajalite i da je Hitleru, na ovaj ili onaj nain, na njega skrenulo pozornost.
Meutim, u isto sam vrijeme od generala Warlimonta, Jodlova zamjenika, kao i od
glavnog operativnog asnika Operativnog stoera Wehrmachta, budueg generala von
Lossberga, doznao kako O.K.H. Hitleru nikada nije dao niti jednu preporuku
utemeljenu na naim prijedlozima! Sve je to bilo poprilino zbunjujue, barem za
nas. Nevezano za to je li se O.K.H. iskreno slagao s nama, zamisao o prebacivanju
glavnog teita operacije na Armijsku skupinu A kad ofenziva ve zapone, svakako
je bila nespojiva s operacijama koje smo mi imali na umu.
Kao to je svima poznato, Napoleon je skovao frazu on's engage partout et on
voit. Ta je fraza za Francuze postala gotovo aksiom, posebice nakon to se
njihova inicijativa na rijeci Loire iz 1914. godine pokazala pravom blamaom.
Istim se naelom, bez ikakve sumnje, moglo voditi i zapovjednitvo saveznikih
snaga 1940. godine. Budui da su teret preuzimanja ofenzive ionako eljeli
prebaciti na nas, s punim su pravom mogli sjediti i samo ekati. Da bi sa to je
mogue jaim snagama izveli protuudar po naem junome krilu, morali su izbjei
odmjeravanje snaga u Belgiji.
4t
Mi, s druge strane, ni sluajno nismo smjeli ekati i birati gdje emo i kada
odigrati svoje adute poto se operativni plan Armijske skupine A temeljio na
iznenaenju. Neprijatelj zasigurno nije oekivao da bi se jake oklopne snage, s
cijelom jednom armijom za leima, mogle probiti kroz Ardene. No, one su svoj cilj
proboj u dolinu rijeke Somme
mogle postii samo pod uvjetom da neprijateljske snage ubaene u junu Belgiju
budu uspjeno pregaene. Ukoliko smo eljeli svladati neprijateljske snage u
pozadini Armijske skupine B, rijeku Meuse morali smo prijei kad i ostaci tih
snaga.
Isto tako, razbijanje jake neprijateljske priuve na naem junom boku (izmeu
Page 44
Meuse i Oide, recimo) prije negoli se do kraja rasporedi

a koje je predstavljalo odskonu dasku za "drugi in", unitenje ostataka
neprijateljskih snaga moglo je uspjeti samo uz uvjet da na tom podruju imamo
dovoljno snaga da zadrimo inicijativu.
ekati i promatrati "kamo e maka skoiti" i tek onda odluiti gdje emo
postaviti glavno teite ofenzive, znailo je propustiti priliku za unitenje
neprijateljskih snaga u sjevernoj Belgiji okruivanjem s boka, s juga. Time bi,
ujedno, neprijatelju pruili priliku da se pregrupira za protuudar na naem
junom boku, a time i za pobjedu. Priliku koju neprijateljsko vrhovno
zapovjednitvo, dodue, nikad nije iskoristilo.
to se tie zamisli da se Armijskoj skupini A dodijele odgovarajue snage a da se
odluka o tome hoe li se teite operacije prebaciti na nju donese ovisno o tome
hoemo li iznenaenje postii neodgovarajuim snagama, ovjek samo moe citirati
Moltkeovo pravilo kako je "pogreke poinjene u ranim stadijima rasporeda
nemogue ispraviti."
Ukratko, nije se smjelo ekati i pratiti razvoj nae ofenzive, naime, hoe li
neprijatelj u Belgiji biti uniten snanim prodorom Armijske skupine B i hoe li
se usamljeni 19. tenkovski korpus probiti do Sedana. Ako se plan Armijske
skupine A namjeravao primijeniti, na samom su nam poetku morali dodijeliti
primjerene oklopne snage i tri armije, premda se trea armija u operacije ne bi
mogla ukljuiti sve dok se, napredovanjem ostalih, ne bi otvorio prostor i za
nju. Zato sam, u svom memorandumu od 6. prosinca, umjesto dvije armije sa 22
pjeake divizije i samo jednim tenkovskim korpusom, zatraio tri armije sa
etrdeset divizija i dva mobilna korpusa. (Usput reeno, upravo smo toliko
postrojbi i osigurali kad je, na Hitlerovu intervenciju, na
plan ipak odobren).
I tako su se nae muke nastavile. Naa je prva briga bila osigurati da se u
prodoru kroz Ardene, preko rijeke Meuse kod Sedana i prema dolini Somme, ne
angaira samo 19. tenkovski nego i 14. motorizirani korpus. Nadalje, treu armiju
koju smo traili morali smo imati na raspolaganju od samog poetka kako bi,
ofenzivnim djelovanjem, sprijeila rasporeivanje neprijateljskih snaga na naem
junom boku, zapadno od Meuse.
Kad bismo uspjeli ispuniti ta dva zahtjeva ak i ako O.K.H. odbije naa
rjeenja kao cjelinu ofenzivu bi neizbjeno kanalizirali prema konanoj pobjedi
kojoj smo stalno teili.
Jasno je kako ak ni na
operativni plan ne bi (kako je to rekao Moltke) iao
dalje od prvotnog sraza s glavninom neprijateljskih snaga, a ponajmanje u sluaju
da, usljed nedostataka odgovarajuih snaga, napad "zapne" u nekoj od uvodnih
faza.
Meutim, Moltke je u istom kontekstu istaknuo i da vojni zapovjednik mora gledati
i dalje od tog prvotnog sraza i "ostati usredotoen na konani cilj". Po naem
miljenju, konani cilj je mogla biti jedino potpuna pobjeda na europskom kopnu.
To je morao biti cilj cjelokupne njemake ofenzive, ak i ako je njezina provedba
zahtijevala dvije pojedinane faze.
Ranije citirano Napoleonovo naelo na to su se, u konanici, i svodile
Hitlerove zadrke u pogledu lokacije glavnog teita ofenzive u drugoj se
situaciji moglo pokazati divljenja vrijednim rjeenjem. U naem sluaju, njime bi
potpuno promaili cilj potpunu pobjedu.
Kako moje pismo naelniku stoera od 6. prosinca nije proizvelo eljeni uinak,
von Rundstedtu sam, 18. prosinca, predao "Nacrt operativne zapovijedi" za
ofenzivu na zapadu, utemeljen na naim operativnim zamislima, koji mu je trebao
posluiti kao kratki podsjetnik u razgovorima s naelnikom kopnene vojske i, ako
ovaj na to pristane, u razgovorima s Hitlerom. Razgovor s von Brauchitschem
obavio je 22. prosinca, a do razgovora s Hitlerom nikada nije dolo. Gore
spomenuti nacrt, u pisanom obliku, dostavljen je i O.K.H.u. Nadao sam se kako u
O.K.W.ovu Operativnu upravu u naa stajalita lake uvjeriti tim
instantprikazom negoli dotadanjim teoretskim razmatranjima. Tek po zavretku
rata doznao sam kako Halder Operativnoj upravi nije proslijedio niti jedan na
dopis.
Vremenske prilike u drugoj polovici prosinca uinile su bespredmetnom svaku
pomisao na ofenzivu. Nama se svakako inilo uputnim pustiti da proe neto
vremena prije negoli ponovno ponemo "gurati" izmjene operativnog plana. Smatrali
smo kako smo O.K.H.u ve pruili dovoljno materijala za razmiljanje. Tako sam
mogao otii kui za Boi. Na povratku iz Leignitza za Koblenz navratio sam u
O.K.H. u Zossenu, provjeriti kakve je reakcije potaknuo na

nacrt plana. General
von Stlpnagel ponovo me je uvjeravao kako se razmiljanja O.K.H.a u mnogo emu
poklapaju s naima, ali da ga obvezuje Hitlerova zapovijed da odluka o poloaju
glavnog teita ofenzive mora ostati otvorena.
I ovaj put ostalo je nejasno je li naelnik kopnene vojske nae preporuke uope
Page 45
spominjao Hitleru. Vjerojatnost da jest bila je mala, poto sam od brigadira
Heusingera, tadanjeg prvog asnika opih poslova Operativne uprave, doznao kako
se von Brauchitsch i Hitler nisu vidjeli od 5. studenoga.
Poetkom godine Hitlerovi su meteorolozi ponovno ivnuli. Vedro, mrzlo vrijeme
obeavalo je razdoblje povoljnih klimatskih uvjeta u kojima bi Luftwaffe mogao
krenuti u akciju, premda hladnoa popraena debelim snjenim pokrivaem u
Eifelu i Ardenima nikako nije pogodovala oklopnitvu. Bilo kako bilo, Hitler je
ponovo aktivirao lozinku za pokretanje trupa prema konanim mjestima okupljanja.
Sve to nas nije obeshrabrilo, pa smo 12. sijenja O.K.H.u poslali novi dopis,
pod naslovom Zapadna ofenziva. U njemu smo jospominjao Hitleru. Vjerojatnost da jest
bila je mala, poto sam od brigadira
Heusingera, tadanjeg prvog asnika opih poslova Operativne uprave, doznao kako
se von Brauchitsch i Hitler nisu vidjeli od 5. studenoga.
Poetkom godine Hitlerovi su meteorolozi ponovno ivnuli. Vedro, mrzlo vrijeme
obeavalo je razdoblje povoljnih klimatskih uvjeta u kojima bi Luftwaffe mogao
krenuti u akciju, premda hladnoa popraena debelim snjenim pokrivaem u
Eifelu i Ardenima nikako nije pogodovala oklopnitvu. Bilo kako bilo, Hitler je
ponovo aktivirao lozinku za pokretanje trupa prema konanim mjestima okupljanja.
Sve to nas nije obeshrabrilo, pa smo 12. sijenja O.K.H.u poslali novi dopis,
pod naslovom Zapadna ofenziva. U njemu smo jo
jedanput iznijeli miljenje koje
smo dotada iznosili nekoliko puta: da cilj operacije mora biti odluujua
pobjeda. Premda se Operativna zapovijed u tom trenutku nije mogla mijenjati,
drali smo kako e se naa stajalita morati uzeti u obzir kad ofenziva jednom
zapone. Uostalom, kako je zapovijed za poetak ofenzive povuena u toliko
navrata, bilo je za oekivati kako e se to ponoviti i ostaviti nam vremena da
plan iz temelja izmijenimo.
Da bismo to postigli, morali smo ukloniti kamen spoticanja koji je ometao
usvajanje naega plana. Ali gdje je on bio? Prema onome to nam je spominjao
O.K.H., glavni kamen spoticanja bio je Hitler. O.K.H. je neprestano naglaavao
kako je, unato tomu to se slae s veinom naih stajalita, obvezan potovati
Hitlerovu zapovijed da se teite napada ne utvruje prije poetka operacija. No,
je li O.K.H., zapravo, Hitleru ikad spomenuo na
plan, plan koji se tako
korjenito razlikovao
od njegovog? I nije li Hitlera bilo mogue razuvjeriti da ga je netko upoznao s
planom koji je, umjesto da se ogranii na djelomine ciljeve, bio usmjeren k
neemu o emu (koliko smo mi uspjeli zapaziti) niti on sam, niti elnitvo O.K.H.
do tada nisu ozbiljno razmiljali na mogunost odluujue pobjede na zapadu?
Kako bi se to jednom za svagda raistilo, dopis je pratilo i pismo generala
zbora von Rundstedta koje je zavravalo sljedeom reenicom:
"Sada kad je ova armijska skupina obavijetena kako su Hitler i vrhovni
zapovjednik preuzeli potpuni nadzor nad operacijama, zadravajui za sebe pravo
odluivanja o njihovu glavnom teitu (odnosno, da O.K.H. ne moe donositi
samostalne operativne odluke), zahtijevam da se ovaj dopis proslijedi Fiihreru
osobno.
(potpis) v. Rundstedt"
Ovakav zahtjev kojega sam ja predloio, a general ga, istoga trena, bio spreman
potpisati u izvjesnoj se mjeri kosio s njemakom vojnom tradicijom po kojoj je
davanje preporuka vrhovnom zapovjedniku u iskljuivoj nadlenosti naelnika
kopnene vojske i njegovog naelnik stoera.
Meutim, ako je doista dijelio naa stajalita, O.K.H. je bez ikakvih problema
mogao preuzeti na
plan i predstaviti ga Hitleru kao svoj. Tako bi dobili priliku
da ga impresioniraju i povrate status glavnog autoriteta u pitanjima kopnenih
operacija. Da se to dogodilo, nitko sretniji od mene, s obzirom na to koliki smo
trud upravo u svezi s time uloili general zbora von Fritsch, general Beck i
ja, tijekom moje slube na dunosti Oberquartiermeistera I18.
Ukoliko je, s druge strane, Hitler ve odbio preporuke O.K.H.a usklaene s
naima, predlaui mu plan kojega je inicirao general zbora von Rundstedt o
kojemu je Hitler imao visoko miljenje O.K.H. bi znaajno ojaao vlastitu
poziciju.
Dakle, Hitlera se jo
uvijek dalo odgovoriti od zamisli da glavno teite
ofenzive vee uz tijek operacija. To je (barem nas je u takvom uvjerenju
ostavljao O.K.H.) bila glavna prepreka provedbi nae politike.
18 Armijska skupina A malo je drala do publiciteta to dokazuje i injenica da
su pravi autori nove strategije otkriveni tek po zavretku rata, nakon Liddell
Hartovih razgovora s von Rundstedtom i Blumentrittom. (Autor)
Na taj smo dopis primili razoaravajui odgovor. U njemu je stajalo kako je naa
pretpostavka da O.K.H. tei iskljuivo ogranienim ciljevima pogrena; ostali
ciljevi definirat e se kad za to doe vrijeme. Armijskoj skupini A osigurane su
dodatne snage i dodatno zapovjednivo, no kada e joj biti dodijeljeni odluit
e naelnik kopnene vojske. Na
dopis (s kojim se zapovjednik kopnene vojske
naelno slagao) nije prezentiran Hitleru jer za to nije bilo prilike.
Time nam ipak nisu uspjeli zamazati oi. Premda su nas uvjeravali kako se s nama
u potpunosti slae, naelnik kopnene vojske nije pokazivao spremnost da pred
Hitlerom zastupa bitne promjene koje smo predlagali u svom operativnom planu.
Naprotiv, operativna je zapovijed, nepromijenjena, ostala na snazi. Ishod bitke u
Belgiji i dalje je ovisio o frontalnom prodoru Armijske skupine B na koju je,
barem u prvoj fazi, i dalje bilo koncentrirano glavno teite operacije. Armijska
skupina A i dalje je imala iskljuivo zatitnu ulogu. Nije uinjeno nita kako bi
Page 46
se njezina zadaa proirila na prodor prema rijeci Somme i u pozadinu
neprijateljskih snaga koje je Armijska skupina B frontalno napadala u sjevernoj

Belgiji.
Svaka potencijalna promjena glavnog teita njemake ofenzive i dalje je ovisila
o napretku operacija. Armijska skupina A nije dobila oklopnitvo koje je, prema
naoj operativnoj shemi, pod njezinim zapovjednitvom moralo biti od samog
poetka, ukoliko se u junoj Belgiji eljelo postii ikakvo iznenaenje i ukoliko
se eljelo zaobii neprijateljske snage na putu do ua rijeke Somme. Armijskoj
skupini A uskraena je i ona dodatna armija, neophodna za bilo kakvu ofenzivnu
operaciju kojom bi se glavni prodor zatitio od oekivanog neprijateljskog
protunapada.
Drugim rijeima, i dalje smo inzistirali na Moltkeovim "nepopravljivim pogrekama
u ranim fazama operacije". Odgovorni se nisu eljeli obvezati na operaciju koju
je general Jodl u veljai 1940. godine opisao kao "obilaznicu na kojoj bi nas bog
rata mogao zaskoiti."
Sasvim nesvjesno, oba su vrhovna zapovjednitva njemako i savezniko dola
do istog zakljuka: da je sigurnije frontalno napasti protivnika u sjevernoj
Belgiji nego se uputati u rizine operacije njemaka strana prihvaanjem plana
Armijske skupine A, a saveznika strana izbjegavanjem presudne bitke u Belgiji
kako bi se snagama na junom boku njemake ofenzive nanio bolan udarac.
Tada se, meutim, dogodilo neto to e mnogi smatrati presudnim imbenikom koji
je doveo do bitnih promjena u operativnom planu i do njegovog kasnijeg
usklaivanja s preporukama Armijske skupine A.
Prvi asnik za operativne poslove 7. zrane divizije pogrekom je sletio na
belgijski teritorij i u belgijske je ruke pao barem dio operativne zapovijedi
namijenjen Prvoj zranoj floti. Bilo je za pretpostaviti kako e za postojei
operativni plan, preko Belgije, doznati i saveznici.
Spomenuta nezgoda nije dovela ni do kakvih promjena operativnog plana, premda su
Hitler i O.K.H. nakon toga bili neto spremniji razmotriti prijedloge nae
armijske skupine. Bilo kako bilo, na sastanku koji je 25. sijenja u Bad
Godesbergu naelnik kopnene vojske odrao sa zapovjednicima armijskih skuina A i
B i zapovjednicima njima podreenih armija, nije bilo nikakvih promjena u
osnovnom stavu O.K.H.a. Premda je sastanak odran prilino dugo nakon spomenute
nezgode, zadae armijskih skupina i armija nisu se promijenile. Zadaa Armijske
skupine B proirila se samo utoliko to je ona svojoj Osamnstoj armiji sada
trebala dopustiti okupaciju cijele Nizozemske, a ne kao to se ranije
namjeravalo samo onih njezinih dijelova koji su leali izvan takozvane "Tvrave
Nizozemske". Za Armijsku skupinu A sve je ostalo kako je i bilo. Premda smo
zapovjednitvo Druge armije sada mogli premjestiti u nae poruje odgovornosti,
ono je ba
kao i 14. motorizirani korpus ostalo na raposlaganju O.K.H.u.
Iako sam, po naputcima svoga zapovjednika, napomenuo kako sada kad je
neprijatelj na rijeci Meusi nagomilao znaajne snage (Drugu francusku armiju) za
uspjeno osvajanje Sedana preko Ardena nije dovoljno poslati samo 19.
tenkovski korpus, von Brauchitsch ga i dalje nije elio staviti pod nae
zapovjednitvo. To je pokazalo kako je Vrhovno zapovjednitvo jo
uvijek odluno
u svojoj namjeri da glavno teite ofenzive ne mijenja sve dok ne postane jasno
kamo vode nae operacije. To je bio i dokaz da se razmiljanja onih na vrhu nisu
mijenjala, unato tome to je operativna zapovijed pala u ruke Belgijanaca.
Unato svemu, pet dana nakon spomenutog sastanka zapovjednitvo nae armijske
skupine O.K.H.u je poslalo novi dopis, utemeljen na obavjetajnim podacima koje
smo u meuvremenu dobili. Napomenuli smo kako je vrlo izgledno da e u junu
Belgiju biti ubaene jake francuske snage posebice mehanizirane postrojbe. U
takvim okolnostima
19. tenkovski korpus nikako nije mogao samostalno svladati spomenute
neprijateljske grupacije, niti se mogao probiti na drugu obalu rijeke.
Nae je stajalite potvrdila i simulacijska vjeba19 odrana u Koblenzu, 7.
veljae, tijekom koje smo simulirali napredovanje 19. tenkovskog korpusa i dvaju
armija iz sastava nae armijske skupine. Iz vjebe je bilo sasvim oito koliko se
problematinom mogla pokazati izolirana uporaba 19. tenkovskog korpusa. Stekao
sam dojam kako je general Halder, koji je vjebi nazoio u svojstvu promatraa,
poeo shvaati vrijednost naih stajalita.
U meuvremenu, moja je osobna sudbina doivjela nagli obrat. 27. sijenja dobio
sam obavijest da su me imenovali zapovjednim generalom 38. korpusa ije se
zapovjednitvo upravo ustrojavalo. Od generala zbora von Rundstedta doznao sam
kako ga je naelnik kopnene vojske o tome, u povjerenju, izvijestio na onom
sastanku koji se odrao 25. sijenja. Odluku je obrazloio time da me vie ne
mogu zaobilaziti pri novoj raspodjeli poloaja, poto je ak i generalu
Reinhardtu, koji je bio mlai od mene, dodijeljen korpus. I premda u tom potezu
Page 47
nije bilo nieg sumnjivog, nieg to bi ukazivalo na to da tu nije rije o
uobiajenu promaknuu, smjenjivanje naelnika stoera armijske skupine pred sam
poetak velike ofenzive inilo se udnim. Napokon, problem ina koji je posluio
kao izlika za moje smjenjivanje mogao se i drukije rijeiti. Stoga nema nikakve
sumnje kako me je O.K.H. smijenio ne bi li se rijeio dosadnog zabadala koje se
vlastitim operativnim planom usudilo protusloviti njegovom.
Pri zavretku spomenute simulacijske vjebe, koju sam pomogao voditi, von
Rundstedt mi je pred svima zahvalio na svemu to sam uinio kao naelnik stoera.
Rijeima koje je odabrao za tu prigodu, veliki je zapovjednik pokazao svu svoju
dobrotu i vitetvo. Jonije bilo nieg sumnjivog, nieg to bi ukazivalo na to da tu nije
rije o
uobiajenu promaknuu, smjenjivanje naelnika stoera armijske skupine pred sam
poetak velike ofenzive inilo se udnim. Napokon, problem ina koji je posluio
kao izlika za moje smjenjivanje mogao se i drukije rijeiti. Stoga nema nikakve
sumnje kako me je O.K.H. smijenio ne bi li se rijeio dosadnog zabadala koje se
vlastitim operativnim planom usudilo protusloviti njegovom.
Pri zavretku spomenute simulacijske vjebe, koju sam pomogao voditi, von
Rundstedt mi je pred svima zahvalio na svemu to sam uinio kao naelnik stoera.
Rijeima koje je odabrao za tu prigodu, veliki je zapovjednik pokazao svu svoju
dobrotu i vitetvo. Jo
veu zadovoljtinu priutila mi je injenica kako su i
dva zapovjednika armija u naem sastavu generali Busch i List kao i general
Guderian, bili ne samo zgroeni nego i iskreno zaprepateni mojim smjenjivanjem.
Devetog veljae napustio sam Koblenz i otputovao u Liegnitz.
19 U izvorniku vjeba na stolnom pjeaniku stolni pjeanici koriste se kao
sredstvo taktike obuke, za prezentacije, ralambu provedenih akcija i obuku u
itanju topografskih zemljovida (op. pr.).
Moji vjerni suradnici, brigadir Blumentritt i pukovnik von Tresckow, meutim,
nisu namjeravali baciti runik u ring. Smatrali su kako bitka za na
operativni
plan ne zavrava mojim odlaskom.
Pretpostavljam kako je upravo von Tresckovv nagovorio svoga prijatelja Schmundta,
Hitlerova vojnog pobonika, da mi omogui susret s Hitlerom tijekom kojega bismo
mogli porazgovarati o tome kako bi, po naem miljenju, trebalo provesti ofenzivu
na zapadu.
Bilo kako bilo, 17. veljae zapovijeeno mije da se, kao i svi drugi
novopostavljeni zapovjednici korpusa, javim u Berlin na prijavak Hitleru. Nakon
razgovora slijedio je ruak za kojim je, kao i obino, Hitler vodio glavnu rije.
Pokazao je zadivljujue poznavanje tehnikih inovacija, kako domaih tako i onih
u neprijateljskim dravama. Izvjea
0 napadu britanskog razaraa na Altmark unutar norveih teritorijalnih voda
potaknula su ga da nadugako i nairoko razglaba o nesposobnosti malih drava da
sauvaju svoju neutralnost.
Kada smo se, pri kraju ruka, poeli razilaziti, Hitler me je pozvao u svoj
kabinet i zatraio da mu, ukratko, iznesem vlastite poglede na nain voenja
zapadne ofenzive. Nisam znao je li ga Schmundt ve upoznao s naim planom i, ako
jest, koliko podrobno. U svakom sluaju, Hitler je s iznenaujuom lakoom
prihvaao argumente koje je naa armijska skupina zastupala mjesecima i u
potpunosti se slagao sa svime to sam mu govorio.
Neposredno nakon razgovora s Hitlerom, na znanje zapovjednitvu Armijske skupine
A poslao sam sljedeu zabiljeku:
"17. veljae 1940. godine, pri podnoenju prijavka Fuhreru u svojstvu zapovjednog
generala 38. korpusa, bivi naelnik stoera Armijske skupine A imao je priliku
prezentirati stajalita Armijske skupine A o provedbi ofenzive na zapadu. Sadraj
njegova izlaganja bio je sljedei:
1. Ofenziva mora teiti odluujuem ishodu na kopnu. Politiki

1 vojni ulozi previsoki su za ograniene ciljeve definirane u aktualnoj
operativnoj zapovijedi poraz najveeg mogueg dijela neprijateljskih snaga u
Belgiji i zauzimanje dijelova obale Kanala. Cilj ofenzive mora biti konana
pobjeda na kopnu.
Stoga se operacije moraju usmjeriti na postizanje konane pobjede u Francuskoj i
slamanje francuskog otpora.
2. Sukladno tomu (a suprotno postavkama navedenima u operativnoj
zapovijedi), nositelj glavnog teita ofenzive, od samog poetka, mora
biti juno krilo, odnosno Armijska skupina A. Armijska skupina B ne moe ostati
nositeljem teita, niti ono smije ostati nedefinirano. Po sadanjim postavkama,
jedino rjeenje bio bi frontalni napad na anglofrancuske snage u napredovanju
prema Belgiji i njihovo odbacivanje na rijeku Somme, nakon ega bi operacija
vjerojatno bila zaustavljena.
Prebaci li se glavno teite na Armijsku skupinu A na jugu, ija je zadaa prodor
kroz junu Belgiju, preko rijeke Meuse u dolinu Somme, jake neprijateljske snage
koje oekujemo u sjevernoj Belgiji budu li odbaene frontalnim napadom Armijske
skupine B moraju biti odsjeene i unitene. To e biti mogue samo pod uvjetom
da se Armijska skupina A dovoljno brzo probije do rijeke Somme. To bi morala biti
prva faza operacije. Druga faza bit e obuhvat cijele Francuske armije snanim
desnim krakom.
3. Kako bi ispunila reenu zadau, Armijska skupina A u svom sastavu mora imati
tri armije. Stoga na njezin sjeverni bok valja rasporediti jo
jednu armiju.
Najsjevernija (Druga) armija u sastavu Armijske skupine morala bi se, preko
rijeke Meuse, probiti u dolinu rijeke Somme i presresti neprijateljske snage u
Page 48
povlaenju pred Armijskom skupinom B. Neto junije, druga bi armija (Dvansta)

s obje strane Sedana morala prijei rijeku Meuse te potom skrenuti na jugozapad i
napasti francuske snage. Time bi bio sprijeen svaki pokuaj Francuza da na
podruju zapadno od Meuse rasporedi iole jae snage.
Trea bi armija (esnsta) preuzela prvotnu defenzivnu zadau pokrivanja junog
boka operacije, izmeu rijeka Meuse i Moselle.
Od presudne je vanosti da Luftwaffe, to je mogue ranije, razbije koncentracije
francuskih trupa. Naime, Francuzi e odlue li se uope na neto pokuati
izvesti protunapad velikih razmjera, zapadno ili s obje strane rijeke Meuse, koji
bi se mogao rastegnuti sve do rijeke Moselle.
4. Poslati 19. tenkovski korpus u samostalno forsiranje rijeke Meuse kod Sedana
bilo bi polovino obavljanje posla. Ako nam se neprijatelj u junoj Belgiji
suprotstavi jakim motoriziranim snagama, korpus e biti preslab da ih na brzinu
uniti i produi ravno preko rijeke. Ako se, pak, neprijatelj ogranii na dranje
linije na Meusei jakim snagama kojima
tamo trenutno raspolae, 19. korpus rijeku ne bi uspio prijei bez iije pomoi.
Budu li napad predvodile motorizirane snage, Meuse u isto vrijeme moraju prijei
jo
barem dva korpusa, kod Charlevillea i Sedana, neovisno o oklopnitvu koje bi
na Meuse, kod Giveta, poslala etvrta armija. Stoga je 14. korpus, od samog
poetka, valjalo spojiti s Guderianovim; odluka o tome koja e ga armijska
skupina koristiti nije se smjela vezati za mogui razvoj dogaaja.
Fiihrer je izrazio slaganje s predloenim zamislima. Nedugo zatim izdana je nova
i konana operativna zapovijed."
Na alost, konanoj operativnoj zapovijedi vie nisam imao pristupa. Znao sam
samo daje izdana, po Hitlerovoj zapovijedi, 20. veljae.
U svojim osnovnim stavkama, operativna je zapovijed udovoljavala zahtjevima koje
sam toliko dugo zastupao. Zapovijed je osiguravala:
1. Dva tenkovska korpusa (19. korpus generala Guderiana i 14. korpus generala von
Wietersheima) koji e predvoditi napredovanje preko linije na rijeci Meuse izmeu
Charlevillea i Sedana. Korpusi su objedinjeni i stavljeni pod novoformirano
zapovjednitvo "tenkovske skupine" koju je vodio general von Kleist.
2. Konano premjetanje Zapovjednitva Druge armije iz sastava Armijske skupine B
u sastav Armijske skupine A i njezinu popunu potrebnim snagama. Drugu je armiju
sada bilo mogue ubaciti u prostor unutar granica Armijske skupine koji e se
otvoriti kada esnsta armi' ja odjuri na jug.
3. Stavljanje etvrte armije (ranije u sastavu Armijske skupine B) pod
zapovjednitvo Armijske skupine A. Time je Armijska skupina stekla pokretljivost
neophodnu za napredovanje prema dolini Somme. (Armijska skupina A uporno je
traila da joj se dodijeli barem najjuniji korpus etvrte armije ne bi li, tako,
proirila opseg napredovanja. Greiner grijei kad tvrdi da je do ove promjene
ratnog rasporeda dolo jo
u studenome. Novi je ratni raspored primijenjen tek po
usvajanju nove operativne zapovijedi.)
Iz novih se zapovijedi dalo iitati kako je O.K.H. u potpunosti prihvatio
stajalita Armijske skupine A. Glavno teite operacije u cjelini prebaeno je na
juno krilo, onoliko koliko su to doputali teren kojim smo raspolagali sjeverno
od linije Maginot i tamonja cestovna infrastruktura.
U isto vrijeme, Armijska skupina B koja je i sama raspolagala s tri
armije ostala je dovoljno jaka da svoju zadau u sjevernoj Belgiji i
Nizozemskoj izvri zapanjujue uspjeno.
Armijska je skupina A, s druge strane, sada mogla iznenaditi neprijatelja
prodorom kroz Ardene, prelaskom preko Meuse i izlaskom u dolinu Somme. Tako je
mogla sprijeiti povlaenje neprijateljskih snaga koje su se borile u Belgiji na
drugu stranu te rijeke i uspjeno zaustaviti svaki veliki protunapad na junom
boku njemake ofenzive.
U svezi s provedbom njemake navalne operacije u svibnju 1940. godine, rei u
samo ovo:
Zahvaljujui superiornosti njemakih postrojba, posebice oklopnih, napad Armijske
skupine B pokazao se znatno uspjenijim nego to se oekivalo s obzirom na snagu
belgijskih utvrda i s obzirom na to da ih je Armijska skupina B morala napasti
frontalno.
Ipak, pravi i presudni razlog posvemanjeg poraza saveznika u sjevernoj Belgiji
bio je iznenadni prodor kroz Ardene, preko Meuse sve do ua rijeke Somme i, na
kraju, do luka na Kanalu. Mislim da je za taj uspjeh, uz energino vodstvo
generala zbora von Rundstedta, najzasluniji bio silni ar s kojim je general
Guderian operativna naela Armijske skupine provodio u djelo.
Uspjeh u sjevernoj Belgiji mogao je biti i vei. Prema Churchillovim podacima,
neprijatelj je iz Dunkerque uspio evakuirati 338.226 ljudi (od toga 26.176
Francuza), iako su pritom ostali bez cjelokupnog tekog topnitva i opreme. Za
Page 49
uspjeh evakuacije valjalo je zahvaliti Hiteru koji je, u dva navrata,
intervenirao i sprijeio da nae oklopnitvo pomete neprijatelja prvi put dok

je napredovalo prema obali, a drugi put pred samim Dunkerque.
Ta se odluka kojom je Britanskoj vojsci praktino doputeno povlaenje preko
Kanala kasnije opravdavala trima razlozima. Prvi je razlog, navodno, bila
Hitlerova elja da njemako oklopnitvo potedi druge faze francuske kampanje s
obzirom da mu je Keitel, opet navodno, rekao kako je teren oko Dunkerque jako lo
za tenkove. Prema drugoj verziji, Gring je uvjerio Hitlera kako je Luftwaffe
sposoban sprijeiti bijeg iz Dunkerquea bez iije pomoi. S obzirom na Gringovu
glad za prestiom i sklonost hvalisanju, uope ne sumnjam daje takvo to doista
izjavio. S vojnog stajalita, oba su argumenta bila pogrena.
Po treoj verziji Hitler je sudei po zabiljekama njegovih razgovora s von
Rundstedtom namjerno dopustio bijeg Britanaca, vjerujui kako e to olakati
postizanje sporazuma s Britanijom.
Kako god bilo, Dunkerque je bio jedna od najveih Hitlerovih pogreaka. Poremetio
je njegove planove za napad na Britaniju i, kasnije, omoguio Britancima da se
bore u Africi i Italiji.
Premda je usvojio ideju Armijske skupine A o odsijecanju neprijatelja u sjevernoj
Belgiji prodorom kroz Ardene do mora i pustio da on odmakne pred sama vrata
Dunkerquea, Hitler nije u potpunosti prihvatio njezinu ideju da se istodobno
osigura i poetna toka za drugu fazu. Njemako se zapovjednitvo tako
zadovoljilo time da titi juri
mehaniziranih postrojba Armijske skupine A do
mora od protunapada s bilo koje obale Meuse, rasporeujui divizije koje su ih
slijedile kao dugu bisernu ogrlicu kako bi branile ugroeni juni bok. Oito je
smatralo preriskantnim da se svaki iole vei protunapad zaustavi trenutnim udarom
juno na zapadnoj strani Meuse i time, jednom za svagda, raskine neprijateljske
poloaje izmeu Meuse i Oise.
Kao to e se pokazati kasnije, tijekom ruske kampanje, Hitler je imao izvjestan
instinkt za operativne probleme, ali mu je nedostajala temeljita zapovjedna obuka
koja je svakom vojnom zapovjedniku omoguavala da tijekom operacije prihvati i
velike rizike, znajui kako s njima moe izii na kraj. U ovom se sluaju, prema
tomu, Hitler radije odluio za sigurno rjeenje defenzivnu akciju nego za ono
hrabrije Armijske skupine A. Sreom po njega, neprijateljski zapovjednik nije
pokrenuo nikakvu masovnu protuofenzivu, premda je, zapravo, za to mogao prikupiti
i do pedest divizija s obje strane Meuse a mogue i sve do Moselle ak i ako
bi to znailo privremeno naputanje svega u Nizozemskoj i Belgiji izvan utvrenih
zona.
I tako, nakon to je zavrio prvi in njemake ofenzive, oba su se protivnika
nala oi u oi na neprekinutoj bojinici koja se protezala du
linije Maginot do
Carignana, a onda i du
Aisne i dolinom Somme. Nijemcima je prva zadaa bila
ponovno probiti te poloaje. To daje druga faza njemake ofenzive tako brzo
dovela do potpune predaje neprijatelja valja zahvaliti prvenstveno njegovoj
nesposobnosti da, nakon gubitaka koje je pretrpio u sjevernoj Belgiji,
odgovarajuim brojem ljudi popuni
sve svoje poloaje, od vicarske granice sve do mora. Drugi je razlog bilo to da
je moral u Francuskoj vojsci ve bio jako opao, a da i ne spominjemo kako
neprijatelj nije imao nita ime bi mogao parirati kakvoi njemakih tenkovskih
formacija. Da je zapovjednik saveznikih snaga napravio ono to je zapovjednitvo
Armijske skupine A mislilo da treba uiniti, odluio bi se za ofenzivu velikih
razmjera s obje strane Meuse. Armijska ju je skupina, pak, planirala razbiti jo
u fazi okupljanja. Daje armijska skupina B, nakon simultanog okruivanja
neprijatelja u sjevernoj Belgiji, jurnula naprijed preko doline Somme i okruila
francuske snage po obrascu Schliffenova plana, bitku bismo zavrili u pozadini
linije Maginot, sa suprotnim poloajima.
S obzirom na to da smo izuzimajui britanski bijeg iz Dunkerquea na koncu
odnijeli sjajnu pobjedu na francuskom bojitu, gore spomenute primjedbe mogu se
initi suvinima. Moda je njihova jedina svrha pokazati kako bi "novi" plan, ak
daje neprijatelj i pokazao vie energije i bolju procjenu, jo
uvijek dobio
kampanju, ak i ako uraunamo kritine trenutke do kojih je moglo doi u prvoj
fazi, izmeu Meuse i Moiselle.
6.
Zapovjedni general 38. korpusa kopnene vojske
Sluajni promatra
Uloga koju sam odigrao u kasnijoj provedbi zapadne ofenzive bila je toliko
beznaajna da bih je iz ovih memoara komotno mogao i ispustiti. Ipak, govorit u
o tomu, ponajprije kako bih odao zahvalnost i priznanje hrabrosti i iznimnim
postignuima vojnika koji su u to doba sluili pod mojim zapovjednitvom. Drugo,
operacije 38. korpusa koje su slijedile uspjeni njemaki prodor na Sommeu
Page 50
posluit e kao ilustracija potjere koja se nastavila s druge strane Seine sve do
Loire, a koja neprijatelju nije dala mira sve dok konano nije pokleknuo.
I dok su tijekom sljedeih nekoliko mjeseci drugi razraivali zamisli za koje sam
se zalagao, mene je isprva zapala skromna zadaa nadgledanja zapovjednitva mojeg
korpusa i pristoerne pukovnije veze koji su se okupljali u Stettinu. S vremena
na vrijeme, dobivao bih zapovijedi da nadgledam nove divizije koje su se upravo
formirale u Pomeraniji i Poznahu.
Za poetak njemake ofenzive na zapadu doznao sam 10. svibnja 1940. godine, u
Leignitzu, kamo sam otiao na kratki dopust, i to putem radija. Ne treba ni
spominjati kako su sljedeih nekoliko dana sve moje najusrdnije elje i nade bile
usmjerene na nae vojnike koji su se probijali kroz Ardene. Hoe li uspjeti
protutnjati Luksemburgom i probiti belgijske utvrde s obje strane Bastogne prije
nego ih opkole snane francuske snage? Hoe li tijekom prelaska Meuse kod Sedana
oklopnitvo uspjeti odrati zamah i postaviti temelje za okruenje
neprijateljskog sjevernog krila?
itatelj e shvatiti kako nisam osjeao posebnu zahvalnost prema tijelu koje me
je prognalo u njemako zalee upravo u trenutku kad se
na zapadu poeo ostvarivati plan za koji sam se toliko dugo i uporno zalagao.
Rennes
LA MAK1CH5
J38
^Dieppe '' ,i
Prodor net SOrrfmet
MY foi V'^i^
L^f ri/ iL~4
5s r\ \s&i,' / vf liters', w in y S'SooqlgOi
fiers
Konciiicowfy'
Jbrrfoise
(Laval ^ v; ' 'I'm" *>ie. Mans
TOUR.S
Cooler i
ORLCAtNS
Vi'fion
50
Zemljovid 5. Napredovanje 38. korpusa od Somme do Loire
Uveer 10. svibnja stigla je zapovijed da se zapovjednitvo 38. korpusa premjesti
u Brunswick. Od tamo smo, u sljedeem koraku, premjeteni u Diisseldorf, gdje smo
dodijeljeni zapovjednitvu Armijske skupine B. Sljedeih nekoliko dana nisam imao
nikakva posla osim "glavinjati" uokolo i prouavati jake belgijske poloaje koji
su pali tijekom prvog napada na Meuse kod Maastrichta i du
Albertova kanala, kao
i vrlo suvremenu utvrdu EbenEml, osvojenu u iznenadnu napadu, na koju su
belgijske bitnice iz duboke pozadine i dalje pucale. Posjetio sam i Armijsku
skupinu B i estu armiju kako bih se obavijestio
o napretku operacija. Shvatio sam kako jo

uvijek nemaju jasnu sliku
0 tome to neprijatelj u konanici namjerava uiniti. inilo se da to ne zna niti
O.K.H. poto je sve svoje budue poteze obavio velom tajnosti
1 ograniio se na to da crtu razdvajanja izmeu dvije armijske skupine proiri
dalje na sjeverozapad.
Na
je stoer 16. svibnja stavljen pod zapovjednitvo Armijske skupine A i ja sam
se, sljedei dan, javio na prijavak svom nekadanjem zapovjedniku, generalu zbora
von Rundstedtu, u Bastogne. I on, i moj nasljednik general von Sodenstern i
ostatak mog starog osoblja doekali su me iznimno srdano. Tu sam napokon doznao
kako je napredovala naa operacija prodora kroz Ardene i preko Meuse. Na
korpus
trebao se pridruiti Dvanstoj armiji koja je trebala nastaviti prodor na zapad
prema dolini Somme, dok se nova, Druga armija, trebala ubaciti izmeu Dvanste i
esnste i okrenuti se na jugozapad.
f Odmah po dolasku u zapovjednitvo Dvanste armije susreo sam se s primjerom
Hitlerova mijeanja u provedbu vojnih operacija. Po Hitlerovu nalogu O.K.H. je
poslao zapovijed prema kojoj tenkovska skupina Kleist, do daljnjega, ne smije
napredovati dalje od Oise. Dvansta armija trebala je skrenuti na jugozapad i
prijei u defenzivu. Druga se armija sada trebala ubaciti izmeu etvrte i
Dvanste i preuzeti napredovanje prema zapadu. Zapovijed se obrazlagala
Hitlerovom eljom da po svaku cijenu izbjegne bilo kakvo (koliko god privremeno)
njemako povlaenje, koje bi podiglo beskrajno nizak moral francuskog
stanovnitva. Plaio se da bi do takvog povlaenja doista moglo doi ukoliko
Dvansta armija nastavi s predvienim prodorom na zapad, prema dolini Somme, a
Page 51
Francuzi na njezino krilo izvedu protunapad s juga, s poloaja zapadno od Meuse.

Drugim rijeima, posao vrhovnog zapovjednika, ve tada, poeli su oteavati
promieni interesi politiara. S jedne strane, bilo je jasno kako se
zaustavljanjem tenkovske skupine Kleist na Oisi u pitanje dovodila i mogunost
unitenja neprijateljskih snaga u sjevernoj Belgiji koje je tenkovska skupina
trebala zaskoiti iz pozadine. Istodobno, zapovijed da Dvansta armija na
jugozapadnoj bojinici prijee u defenzivu, podrazumijevala je odustajanje od
inicijative na podruju izmeu Meuse i Oise. Usput, u to doba nije bilo nikakvih
naznaka o protunapadu veih razmjera u tom sektoru. Armijska skupina A drala je
kako bi
neprijatelju bilo potrebno najmanje tjedan dana da okupi snage nune za
protuofenzivu ukoliko je takvo to uope planirao. Najvei je problem, meutim,
bio u tome to je za zatitu junog krila tijekom prodora u dolinu Somme trebalo
pronai ofenzivno rjeenje, to je i bio jedan od temeljnih zahtjeva koje je
Armijska skupina tijekom zime neprestano postavljala O.K.H.u.
Sad je bilo potpuno jasno kako si Hitler, koji se nije usuivao prihvatiti ni
privremeni rizik na junome krilu njemake ofenzive, ve uzima za pravo da
osobno, do pojedinosti, upravlja operacijama kopnene vojske.
Meutim, za izgovor kako svojim uplitanjem sprjeava cijeli niz potencijalnih
njemakih povlaenja (pa bila ona i privremena), Hitler je vjerojatno mogao
zahvaliti i samom O.K.H.u koji Drugu armiju unato ranijim upozorenjima
Armijske skupine nije uspio ubaciti na bojinicu im su prve njemake postrojbe
prele rijeku Meuse. Moglo ju se rasporediti ili izmeu etvrte i Dvanste
armije, odakle bi nastavila prodor u dolinu Somme, ili izmeu Dvanste i
esnste armije, za potrebe ofenzivnog prodora na jugozapad, u podruje izmeu
Meuse i Oise. Taj se propust nije mogao opravdati nedostatkom prostora za dodatne
postrojbe na bojinici. Bilo je iznimno vano da se zapovjednitvo armije na
vrijeme postavi na bojinicu, za potrebe razdvajanja koje je trebalo uslijediti u
pravcu prodora. S vremenom, nakon to se zona operacija proiri, nalo bi se
prostora i za vie divizija.
Ovaj primjer slui iskljuivo kao dokaz kako se nijedan operativni plan, nikada,
ne primjenjuje u potpunosti onako kako su ga zamislili njegovi zaetnici, ak i
kad za odstupanja od tog plana nema nikakvih uvjerljivih razloga.
I premda svojim uplitanjem u ovoj prigodi Hitler nije ozbiljnije natetio
operacijama (kao to je to bio sluaj kasnije, kada je Tenkovska skupina Kleist
zaustavljena pred Dunkerqueom), defenzivna uloga koju je dodijelio Dvanstoj
armiji ipak je omoguila neprijatelju da na rijeci Aisne organizira nove poloaje
koje je, u drugom dijelu francuske kampanje, uz vrlo teke borbe, valjalo ponovo
razbijati. Prigoda da se bilo kakvoj suvisloj francuskoj obrani na tom dijelu
bojinice ofenzivnim djelovanjem konano stane na kraj, nepotrebno je prokockana.
Upravo je to uz okruivanje neprijateljskog sjevernog krila bila jedna od temeljnih
pretpostavki naih operativnih preporuka O.K.H.u, pri razmatranju
neizbjene druge faze njemake ofenzive.
U meuvremenu, nae je zapovjednitvo istureno sve do slikovitog gradia Clerfa u
Luksemburgu.U toj fazi vie nismo bili samo promatrai; pod svoje smo
zapovjednitvo dobili nekoliko divizija koje su se kretale u pozadini Druge
armije to, u trenutku kada je odluan poraz na neprijateljskom sjevernom krilu
bio nadohvat ruke, i nije bila osobito nadahnjujua zadaa.
Negdje u to vrijeme do mene su stigle vijesti kako se moj urjak, Egbert von
Loesch, vodi kao nestao. Bio je zapovjednik eskadrile bombardera i nestao je u
blizini Bruxellesa. Egbert, drugi najmlai brat moje supruge, godinama je, za
vrijeme kolovanja, ivio s nama u Dresdenu i Magdeburgu. Oduvijek je bio
miljenik moje supruge i mi smo ga zavoljeli kao sina, a i njegova je mlada
supruga sada ivjela s nama u Leignitzu. Ona, njezina majka i moja supruga u
sljedeih su nekoliko tjedana bile rastrzane brigom i neizvjesnou, jer o
sudbini Egbertova zrakoplova i posade nisu stizale nikakve vijesti. S prilinom
se sigurnou znalo tek da su srueni kada je Egbertova ekadrila krenula u napad.
Valjanu istragu mogao sam provesti tek po zavretku francuske kampanje. Nakon
duge potrage olupina zrakoplova pronaena je u blizini Bruxellesa. Istragom meu
stanovnicima susjednoga sela, otkrilo se kako je zrakoplov izravno pogoen
protuzranom granatom, upravo kada je krenuo u poniranje. Dva lana posade
uspjela su iskoiti no obojicu su ustrijelili belgijski vojnici, jednoga dok se
jo
sputao, a drugoga kada je ve sigurno doskoio. Moj ogor i ostali poginuli
su u zrakoplovu.
25. svibnja moje je zapovjednitvo dobilo zapovijed da zamijeni zapovjednitvo

14. tenkovskog korpusa kojega je general von Kleist
zajedno s Devetom tenkovskom i Drugom motoriziranom divizijom
ostavio za sobom kako bi si osigurao pozadinu u dolini Somme, u sektoru
Page 52
AbbevilleAmiens. Dunost smo preuzeli 27. svibnja.

U toj fazi u dolini Somme jo
uvijek nije bilo vrste bojinice. Druga
motorizirana divizija 14. tenkovskog korpusa (koju je trebala zamijeniti 57.
pjeaka divizija) drala je mostobran oko Abbevillea na lijevoj, odnosno junoj,
obali rijeke. Deveta tenkovska divizija obavljala je istu zadau kod Amiensa.
Podruje razdvajanja jo
uvijek smo samo nadzirali.
Uz to, neprijatelj jo
nije uspio prikupiti snage potrebne za utvrivanje novih
obrambenih poloaja u dolini Somme. Nasuprot naem mostobranu kod Amiensa bile su
jedna francuska kolonijalna divizija i neto britanskih snaga, a nasupot onome u
Abbevilleu jedna britanska divizija.
Naa je zadaa bila odrati oba mostobrana. Prema prvotnom planu, Deveta
tenkovska i Druga motorizirana divizija koje su ekale zamjenu u Abbevilleu,
trebale su se zadrati sjeverno od rijeke Somme kao mobilna priuva. Ubrzo su,
meutim, sasvim opravdano, povuene na obalu Kanala kako bi sudjelovale u
tamonjim borbama.
Prilikom primopredaje dunosti, general von Wietersheim, zapovjedni general 14.
tenkovskog korpusa, rekao mije kako ne predvia nikakvo neprijateljsko djelovanje
veih razmjera. Sat vremena po njegovu odlasku, pristigla su izvjea da su oba
mostobrana estoko napadnuta i da se na oba mjesta pojavilo neprijateljsko
oklopnitvo. Ipak, oba su napada odbijena do poslijepodneva, nakon to je kod
Amiensa uniteno nekoliko francuskih tekih tenkova, a kod Abbevillea trideset,
to lakih, to srednjih britanskih tenkova. U toj je drugoj bitci topnik po imenu
Bringforth sam unitio devet tenkova. Bio je prvi vojnik kojeg sam predloio za
Viteki kri.
Unato tomu, te sam napade smatrao jasnim pokazateljem kako neprijatelj ili
oekuje pojaanja s druge obale Somme koja bi olakala poloaj njegovom snano
pritisnutom sjevernom krilu ili namjerava organizirati novu liniju obrane u
dolini Somme. Tako smo se suoili s problemom koji sam ranije spomenuo, govorei
o Hitlerovoj zapovijedi Dvanstoj armiji: trebamo li u dolini Somme ostati u

defenzivi ili trebamo pokuati preuzeti inicijativu?
Defenzivno rjeenje, po svoj prilici nametnuto 14. tenkovskom korpusu, bez ikakve
bi sumnje neprijatelju omoguilo formiranje nove snane obrambene linije cijelom
duinom doline Somme. tovie, kad bi neprijatelj dovukao svjee snage i na
bi
poloaj na mostobranima kod Abbevillea i Amiensa postao problematian. Dvije
mehanizirane divizije, zadrane sjeverno od Somme kao privremena priuva, bile su
potpuno neprimjerene za bilo kakvu bitku za mostobrane. Nisu mogle posluiti kao
pojaanje obrani mostobrana jer ih se ondje nije moglo dovui, a ni za protunapad
ih se nije moglo iskoristiti sve dok neprijatelj
doslovce ne "poravna" mostobrane, uniti divizije koje su ih drale i prijee na
drugu obalu Somme.
Zakljuak koji sam iz toga izvukao i u nekoliko navrata proslijedio generalu
von Klugeu, zapovjedniku etvrte armije u ijem smo sastavu djelovali bio je da
bismo obje mehanizirane divizije (ili obje pjeake divizije koje su ih trebale
zamijeniti) trebali iskoristiti za iznenadno forsiranje rijeke izmeu dva
mostobrana i udar na bok neprijateljskih snaga koje su ih napadale. Ono to sam
imao na umu bilo je mobilno borbeno djelovanje juno od rijeke (odnosno, ispred
nje) koje je trebalo potrajati do okonanja bitke u sjevernoj Belgiji kada bi
njemako sjeverno krilo bilo u prilici prijei Sommeu. Mi smo taj prolaz trebali
odrati otvorenim i sprijeiti neprijatelja u formiranju trajne obrambene linije.
Dakako, neosporno je kako se korpus tom taktikom poduzimanja samostalnih borbenih
djelovanja juno od rijeke mogao dovesti u teku situaciju. No na takav smo rizik
trebali pristati, ukoliko smo, u interesu strategijskog kontinuiteta, eljeli
izbjei nimalo laku zadau napada na poloaje na Sommei koje bi neprijatelj
stigao stabilizirati i konsolidirati.
Naalost, zapovjednik etvrte armije ogluio se na sve nae predstavke i odbio
nam prepustiti priuvne divizije za forsiranje rijeke. Je li to bila njegova
osobna odluka ili ju je donio po zapovijedi O.K.H.a, ne znam. Tako nismo imali
drugog izbora negoli braniti mostobrane, a neprijatelj je dobio priliku izmeu
njih du
rijeke organizirati trajnu liniju obrane. Veina ljudi ula je za obranu
rijeke s njezine druge obale ili za odravanje nadzora nad rijekom pomou
uvrenih mostobrana. Mogunost zauzimanja rijene linije mobilnim borbenim
djelovanjem prije same rijeke obino se ne spominje u udbenicima.
Sljedeih nekoliko dana neprijatelj je nastavio s napadima na mostobrane i
poloaj kod Amiensa jedno se vrijeme inio problematinim. Ipak, dranje
tamonjih postrojba uvjerilo me kako je sve u redu. Posebno istaknutu ulogu u tim
defenzivnim djelovanjima odigrala je 116. pjeaka pukovnija koju je tada vodio
moj kolega iz Tree gardijske pukovnije, budui general Herrlein.
Meutim, 29. svibnja situacija kod Abevillea postala je kritina. Tu je, nakon
Page 53
niza iscrpljujuih hodnji, 57. pjeaka divizija koja do tada nije imala
nikakva borbena iskustva zamijenila Drugu motoriziranu diviziju. Nedugo po
njezinu dolasku, neprijatelj potpomognut jakim britanskim
oklopnim snagama uspio je probiti cijeli niz njemakih poloaja i
nanijeti im teke gubitke, ne samo u smislu ubijenih i ranjenih nego
kako je kasnije utvreno i zarobljenih. Osobno sam se odvezao do Abevillea
taman na vrijeme da susretnem njemaku bojnu koja je, vjerojatno pogreno
tumaei zapovijedi, napustila poloaje i krenula prema gradu. Odmah sam je
poslao natrag i divizija je s vremeom ovladala situacijom.
General von Kluge koji nas je ovlastio da se u sluaju nude povuemo s
mostobrana, glatko je odbio naniza iscrpljujuih hodnji, 57. pjeaka divizija koja do tada
nije imala
nikakva borbena iskustva zamijenila Drugu motoriziranu diviziju. Nedugo po
njezinu dolasku, neprijatelj potpomognut jakim britanskim
oklopnim snagama uspio je probiti cijeli niz njemakih poloaja i
nanijeti im teke gubitke, ne samo u smislu ubijenih i ranjenih nego
kako je kasnije utvreno i zarobljenih. Osobno sam se odvezao do Abevillea
taman na vrijeme da susretnem njemaku bojnu koja je, vjerojatno pogreno
tumaei zapovijedi, napustila poloaje i krenula prema gradu. Odmah sam je
poslao natrag i divizija je s vremeom ovladala situacijom.
General von Kluge koji nas je ovlastio da se u sluaju nude povuemo s
mostobrana, glatko je odbio na
zahtjev da rijeku Somme prijeemo s obje strane
Abevillea i neprijatelja koji nas je tamo napadao uhvatimo u klijeta. Bilo je
oito kako ljudi na vrhu ele izbjei svaki pa i najmanji rizik sve dok borbe u
sjevernoj Belgiji ne zavre i sve dok se snage potrebne za slamanje poloaja koje
je neprijatelj u meuvremenu formirao ne budu mogle rasporediti na "primjeren"
nain.
Ne treba ni spominjati kako je neprijatelj taj predah iskoristio kako bi dovukao
svjeu priuvu i utvrdio nove poloaje na rubu linije Maginot u podruju
Carignana sve do ua Somme. Hitler je ve jednom
izmeu Oise i Meuse neprijatelju namjerno prepustio inicijativu i omoguio mu
da reorganizira svoje poloaje na rijeci Aisne. Sada se ponovno odustalo od
svakog pokuaja zadravanja inicijative juno od Somme.
Juri
na Loireu
Moda sam vei dio prve faze zapadne kampanje i proveo praktino kao promatra,
no barem sam u njezinoj drugoj fazi do kraja mogao iskusiti ulogu zapovjednika
vie formacije.
Svi nai pokuaji da svoje nadreene nagovorimo da nam dopuste prelazak rijeke
Somme prije no to neprijatelj na njezinoj drugoj obali organizira vrstu obranu,
pokazali su se uzaludnima. Prve dane lipnja provodili smo u pripremama za napad
koji je etvrta armija planirala pokrenuti u ranim satima 5. lipnja.
Sektor s obje strane Abevillea preuzeo je Drugi korpus (generala grofa
Brockdorffa). Izmeu njega i 38. korpusa, kod Aillvja, bio je stisnut 15.
tenkovski korpus generala Hotha. Mostobran kod Amiensa je, zajedno s Devetom
tenkovskom divizijom, preuzeo 14. tenkovski korpus
(generala von Wietersheima), koji je pritom preao pod zapovjednitvo susjedne
armije. Tako je 38. korpusu preputen sektor irok tek 220 kilometara, s obje
strane Picquignyja. Za poetni je napad na raspolaganju imao dvije spremne
divizije 46. sudetsku pjeaku diviziju (generala bojnika von Hassea) zdesna,
te 27. vapsku diviziju (generala pukovnika Bergmanna) slijeva. esta vestfalska
divizija (generala bojnika von Biegelebena20) na poetku je trebala sluiti samo
kao priuva a kasnije, kad elne divizije prijeu rijeku, dovriti proboj.
Dok se teren na naoj strani rijeke valovito sputao prema Sommei, na njemu nije
bilo ume koja je mogla posluiti kao kolikotoliko uinkovit zaklon, teren na
junoj obali rijeke uzdizao se strmo, tako da je neprijatelj imao sjajan pogled
na poloaje s kojih smo namjeravali krenuti u napad. U samoj udolini rijeke,
irokoj tek nekoliko stotina metara, dvije su protivnike linije prikrivali tek
brojni gutici na rubu vode. Na junoj strani u dolini je bilo i nekoliko sela
Breilly, Ailly i Picquigny koja su, kako se inilo, drale jake neprijateljske
snage. Kao i u veini francuskih sela, i u njima je bilo masivnih kua i zidova
koji su predstavljali odlina obrambena uporita. Na uzvisini iznad strme june
obale, u pozadini neprijateljske obrambene zone, bilo je jo
sela koja je
neprijatelj mogao koristiti kao sredita otpora te mnogo uma koje su mu mogle
posluiti kao zaklon za topnitvo.
Nasuprot naem korpusu sad su stajale dvije divizije crnaka kolonijalna i 13.
(alzaka) divizija. Obavjetajna izvjea ukazivala su na to da je neprijateljsko
topnitvo brojano jednako naemu, ako ne i nadmonije. S obzirom na prirodu
terena i omjer snaga, smatrao sam kako na
napad ima najvie izgleda za uspjeh
ukoliko primijenimo element iznenaenja. Stoga smo topnitvu zapovjedili da
ostane potpuno nijemo sve do poetka juria. Tek je tada na junu obalu i sela u
dolini trebalo udariti punom snagom i ukloniti svaki otpor forsiranju rijeke.
No uoi napada pjeatvo naih dvaju divizija, s gumenim amcima, pontonima i
mostiima za iskrcavanje, premjeteno je u ipraje na obali rijeke sa zadaom da
u praskozorje iznenada prijee rijeku i zaobie sela na drugoj obali.
20 Od ta tri iskuana divizijska zapovjednika, general von Hasse pogubljen je
nakon pokuaja atentata na Hitlera 20. srpnja 1944. godine, general Bergmann je
poginuo na istoku a general von Biegeleben je umro za vrijeme rata. (Autorova
napomena)
Forsiranje rijeke u zoru 5. lipnja uspjelo je cijelom duljinom bojinice i
Page 54
izazvalo potpunu pomutnju u neprijateljskim redovima. Neprijateljski je otpor,
meutim, ubrzo ponovo oivio, na strminama i u selima uz rijeku.
Neprijatelj se hrabro borio crnci s njima svojstvenom krvolonou i prijezirom
prema ljudskom ivotu, a Alzaani s odlunou koja se mogla oekivati od
alemanskog naroda koji je u Prvom svjetskom ratu Njemakoj priskrbio toliko
dobrih vojnika. Ti su njemaki momci u ovim borbama bili neprijatelji, stoje bilo
doista tragino. Kada bih razgovarao sa zarobljenicima, mnogi od njih bi mi rekli
s nemalo ponosa kako su njihovi oevi sluili u Njemakoj kopnenoj vojsci,
Gardi ili u Carskoj mornarici. Sve mi je to u misli vratilo one silne alzake
novake koje sam obuavao u Treoj gardijskoj, a veina su poput mog raunaa21,
razvodnika Deschanga bili izvrsni vojnici.
Poetak napada promatrao sam sa zapovjednog mjesta smjetenog u jednom umarku
prilino blizu bojinice. im smo utvrdili kako je, sve u svemu, forsiranje
rijeke uspjeno obavljeno, krenuo sam naprijed svojim automobilom. Sad je
zapoela borba za nadzor nad dominantnim uzvisinama i selima uz obalu. Razmjerna
pasivnost neprijateljskog topnitva zaudila nas je; bila je u prilinu neskladu
s brojem bitnica koje smo otkrili. Francuski su se topnici, oito, joizazvalo potpunu
pomutnju u neprijateljskim redovima. Neprijateljski je otpor,
meutim, ubrzo ponovo oivio, na strminama i u selima uz rijeku.
Neprijatelj se hrabro borio crnci s njima svojstvenom krvolonou i prijezirom
prema ljudskom ivotu, a Alzaani s odlunou koja se mogla oekivati od
alemanskog naroda koji je u Prvom svjetskom ratu Njemakoj priskrbio toliko
dobrih vojnika. Ti su njemaki momci u ovim borbama bili neprijatelji, stoje bilo
doista tragino. Kada bih razgovarao sa zarobljenicima, mnogi od njih bi mi rekli
s nemalo ponosa kako su njihovi oevi sluili u Njemakoj kopnenoj vojsci,
Gardi ili u Carskoj mornarici. Sve mi je to u misli vratilo one silne alzake
novake koje sam obuavao u Treoj gardijskoj, a veina su poput mog raunaa21,
razvodnika Deschanga bili izvrsni vojnici.
Poetak napada promatrao sam sa zapovjednog mjesta smjetenog u jednom umarku
prilino blizu bojinice. im smo utvrdili kako je, sve u svemu, forsiranje
rijeke uspjeno obavljeno, krenuo sam naprijed svojim automobilom. Sad je
zapoela borba za nadzor nad dominantnim uzvisinama i selima uz obalu. Razmjerna
pasivnost neprijateljskog topnitva zaudila nas je; bila je u prilinu neskladu
s brojem bitnica koje smo otkrili. Francuski su se topnici, oito, jo
uvijek
previe oslanjali na liniju Maginot. Njihova paljba bila je nedovoljno
prilagodljiva, a brzina kojom su ostvarivali snanu koncentriranu paljbu bila je
ispod standarda koje je zahtijevalo mobilno ratovanje. tovie, njihova tehnika
izvianja daleko je zaostajala za naom, a kakvoa njihovih specijalista na tom
polju nije se mogla mjeriti s onom koju su posjedovale nae izvidnike bitnice.
Pobjednici iz 1918. oito su predugo poivali na lovorikama. U svakom sluaju
spoznaja kako se uinak neprijateljskog topnitva ni izbliza nije mogao mjeriti s
onim koji smo iskusili u statinim uvjetima Prvog svjetskog rata, za nas je bilo
ugodno znenaenje.
Moj prelazak preko ravnica uz Sommeu pokazao se pomalo "upavim", jer je nedavno
postavljeni improvizirani most i dalje bio na dometu neprijateljskih snaga
smjetenih u selu Breillvju. Ipak, uspio
21 rauna lan topnike posade ija je zadaa izraunavanje koordinata za
topniku paljbu
sam se sigurno probiti do 63. pjeake pukovnije 27. divizije koja je, pod
vodstvom izvrsnog zapovjednika brigadira Greinera, upravo zauzela uzvisine na
suprotnoj obali, premda uz teke gubitke. Ono to me je osobito zadivilo bila je
smirenost ranjenika koji su leei na goloj zemlji ekali vozila koja ih u tom
ranom stadiju borbi nisu mogla evakuirati. Potom sam se vratio na drugu obalu
Sommeu kako bih otiao do drugog prijelaza i obiao 40. pjeaku pukovniju iste
divizije, koja se probila po lijevom krilu korpusa. Bila je prikovana kod ume
Neuillv, iji je vei dio spadao u sektor susjednog 14. tenkovskog korpusa, a
neprijatelj ju jo
drao. I ovdje smo, bojim se, doivjeli znaajne gubitke
postoje pukovnija bila izloena vatri iz pozadine, iz sela Aillvja, koje je i
dalje bilo u neprijateljskim rukama. Unato tomu, i ovdje smo zauzeli uzvisinu
koja je dominirala dolinom.
146. pjeaka divizija, desno od nas, uspjeno je prela rijeku i uzvisine na

drugoj obali sad su bile u njezinim rukama. Rezultati prvoga dana bili su
zadovoljavajui, iako su borbe za sela uz rijeku potrajale do kasno u no.
to se tie korpusa na naim bokovima, 15. je korpus takoer preao rijeku, ali
neko vrijeme nije mogao napredovati jer je neprijatelj, koji se estoko borio za
veliki lokalitet zvan Arraines, blokirao cestu neophodnu za prolaz oklopnih
vozila.
Nama slijeva, 14. tenkovski korpus koji je nakon topnike pripreme napao s
mostobrana u Amiensu, naiao je na ozbiljnu prepreku neprijateljska minska
polja. Korpus je preusmjeren na jugozapad nakon ega smo, do kraja napredovanja,
izgubili svaki kontakt s njim.
Napadom od 5. lipnja osvojen je toliki prostor uz rijeku da smo tijekom noi na
to podruje mogli dovui prve topnike bitnice. Ipak, ostalo je nejasno hoe li
neprijatelj prihvatiti poraz ili e nastaviti estoki otpor iz dubine pozadine. U
takvim situacijama za odgovor na tako vitalna pitanja nema apsolutno nikakvih
podataka. Neprijateljske poloaje i namjere obavio je plat neizvjesnosti, a
neizvjesnost je jedina konstanta u ratu. Bilo kakva brzopletost u takvim
prilikama mogla je dovesti do ozbiljnih posljedica, no svako je oklijevanje pa
potrajalo ono i samo nekoliko sati neprijatelju ostavljalo mogunost da
organizira nove poloaje to je moglo donijeti nove teke gubitke.
Terenski zapovjednik koji u takvim prilikama eka savreno tone obavjetajne
podatke kojima e razbistriti situaciju, teko e se nai u milosti boice rata.
Stoga sam se u ranim satima 6. lipnja odvezao do zapovjednog mjesta 46. divizije
koje se u meuvremenu premjestilo na junu obalu rijeke. Svi koje sam tamo
zatekao oito su jo
uvijek napola spavali iscrpljeni dogaajima od prethodnog
Page 55
dana. Objasnio sam im kako je potjeru nuno nastaviti odmah, poto divizija nije
imala nikakvih izravnih kontakata s neprijateljem. Nakon toga sam se odvezao do
isturenih divizijskih poloaja gdje sam pronaao postrojbe 42. pukovnije. Iako se
na njihovom dijelu bojinice sve orilo od zvukova borbi, postrojbe nisu dobile
nikakvu zapovijed. Dao sam se na posao i pripremio ih za pokret. Potom sam obiao
pukovniju na desnom dijelu bojinice. Premda je bila spremna za pokret, ekala je
da vidi uinak topnike paljbe po selu Coisy i susjednim uzvisinama i umama.
Izvidnikih izvijea nije bilo. Kako sam imao dojam da niti u selu, niti na
okolnim uzvisinama i u okolnim umama nema nikoga, zapovjedniku pukovnije naredio
sam da krene naprijed, po irini bojinice, ali u rasprenim skupinama. Ako ih
jo
uvijek ima, neprijateljske snage morat e otkriti svoje poloaje i nae e ih
topnitvo (koje je bilo u stalnu stanju pripravnosti) unititi. Sve dok je
napredovala po obrascu koji sam zapovjedio, pukovnija se nije trebala plaiti
tekih gubitaka. Kako je zapovjednik pokazivao ozbiljnu sumnju u moju procjenu
situacije, krenuo sam naprijed u svom Kubelwagenu22. Na ulazu u Coisy naili smo
na cestovnu prepreku, ali na njoj nije bilo nikoga. Iz sela su se uli povremeni
pucnji, koje su oito ispaljivali zalutali vojnici zaostali za svojim
postrojbama. Nakon kratkog osmatranja, odvezli smo se u selo i otkrili da u njemu
ba
kao ni na uzvisinama i rubovima oblinje ume doista nema nikoga. S tom
informacijom u depu vratio sam se u pukovniju koja je sad ve bila spremna za
pokret. Sugerirao sam im da ubudue organiziraju vlastito izvianje. Premda
odlasci u izvidnike ophodnje nisu spadali u opis poslova zapovjednika korpusa,
smatrao sam kako je u trenutnim okolnostima (vojnici s prve crte jo
me nisu
poznavali, a ja sam bio uvjeren kako uinkovitost potjere ovisi o inicijativi
zapovjednika) nuno pruiti oigledan primjer.
22 Kbelwagen ratna inaica Volkswagena, njemaki ekvivalent amerikom Jeepu.
Moj aidedecamp23, porunik von Schwerdtner i moj mladi voza, narednik Nagel,
uivali su u tom neoekivanom izviakom pohodu, to me je silno razveselilo.
Tijekom poslijepodneva obiao sam dvije pukovnije 27. divizije koje su
sudjelovale u napadu na selo Saisemont. Donekle nenamjerno, zatekao sam se u
razgovoru sa zapovjednikom satnije na samoj prvoj crti. Nakon to me je izvjestio
o situaciji, oito zakljuivi kako nema nikakva razloga ne iskoristiti nazonost

visokog asnika, naveo me je ne okoliajui da rasprostrem svoj veliki
situacijski zemljovid i iznesem mu, do pojedinosti, svoje vienje cijele bitke.
Tek kad sam utaio njegovu e za informacijama mogao sam krenuti natrag u
korpus. Usput sam povezao jednog ranjenika koji je pokazivao jednako ivo
zanimanje za moju procjenu situacije. Povratak je, sreom, kratko trajao, jer je
moje taktiko zapovjednitvo u meuvremenu premjeteno u jedan umarak blizu
bojinice.
Sedmoga lipnja esta pjeaka divizija, koja je dan ranije i sama prela rijeku,
upustila se u u bitku na krajnjem desnom boku korpusa. Neustraivi Vestfalci koji
su oduvijek bili dobri vojnici pokazali su zadivljujui elan. Kad sam se
tijekom poslijepodneva odvezao u obilazak divizije otkrio sam kako je strma
udolina u sektoru Poix koja je neprijatelju sluila kao izvrsno uporite ve
osvojena, da je gradi Poix u naim rukama i da pukovnija upravo napada selo na
drugom kraju sektora. Meutim, i Poix i cesta koja je do njega vodila bili su
izloeni vatri dalekometnog topnitva to je bilo iznimno neugodno. Situaciju je
donekle razvedrio jedan voza kamiona sa streljivom koji se, uhvaen u
minobacaku vatru, odluio baciti u zaklon ispod svog vozila natovarenog
granatama!
Toga sam poslijepodneva obiao i jednu pukovniju 46. divizije prikovanu
neprijateljskom vatrom pred samim sektorom Poixa. im je uspostavila dotad
nepostojeu vezu s tekim i ostalim topnitvom i ona je, do veeri, uspjela
prijei rijeku.
Potjera je dobrano dobivala na zamahu, pa smo 27. diviziju, koja je na svojim
leima iznijela najtei teret borbi, mogli rasporediti na pri21
Aidedecamp ili A.D.C. u nekim vojskama sinonim za autanta ili pobonika;
asnik bojne koji djeluje kao zamjenik zapovjednika, a odgovoran je i za
odravanje stege.
uvnu liniju. Njezine poloaje na lijevom boku korpusa preuzimala je Prva
konjika divizija.
Osmoga lipnja potjera se nastavila. Tempo su i dalje nametali Vestfalci. Iz 46.
divizije izvijestili su o koncentraciji stotinu tenkova na koje su odmah poslali
bormardere. Divizija je dobila zapovijed da iskoristi priliku i zarobi reene
tenkove. Iako je munjevita akcija mogla donijeti eljene rezultate, od toga, na
alost, nije bilo nita: tenkovi su nestali.
Analizirajui tijek borbi 7. i 8. lipnja, zapovjednitvo korpusa steklo je dojam
kako je na
teko oslabljeni protivnik sposoban tek za ogranieni i privremeni
Page 56
otpor na otvorenom. Iz toga se dalo zakljuiti kako e sve snage koje su mu
preostale pokuati povui u nizine uz rijeku Seineu i tamo, uz pomo preostale
priuve, po svoj prilici jootpor na otvorenom. Iz toga se dalo zakljuiti kako e sve snage
koje su mu
preostale pokuati povui u nizine uz rijeku Seineu i tamo, uz pomo preostale
priuve, po svoj prilici jo
jednom pokuati odbiti napad. Dakle, sve je (barem
po miljenju korpusa) ovisilo o naoj sposobnosti da snage na brzinu prebacimo na
drugu stranu rijeke i tako neprijatelju uskratimo vrijeme ili priliku da
organizira obranu. Tako je unato tomu to se uveer 8. lipnja korpus jo
uvijek nalazio na vie od 70 kilometara od rijeke Seine isturenim divizijama
izdana zapovijed da u roku dvadeset i etiri sata preko rijeke prebace svoje
udarne motorizirane snage. Glavnina pjeatva i topnitva s konjskom vuom
trebala je, to je mogue bre, krenuti za njima i, takoer 9. lipnja, stii do
Seine. esta divizija upuena je na prijelaz kod Les Andelvsa, a 46. divizija na
onaj kod Vernona.
Za vojnike koji su protekla etiri dana proveli u borbama to je predstavljalo
pravi pothvat, no u svakome ratu ima trenutaka kad vii zapovjednik mora
nametnuti najotrije zahtjeve ne eli li prokockati prigodu koja bi njegove
vojnike kasnije kotala jo
teih borbi.
U sluaju ove operacije, tovie, sve je govorilo u korist poduzimanja munjevite
akcije. Francuzi su, do sada, pokazivali odlunost da obrane Pariz. Unutar
obrambenog sustava metropole, koji se od Oise pruao daleko na sjever, sve do
rijeke Marne, bile su stacionirane snane neprijateljske snage. Ako bismo Seineu
uspjeli prijei nie od Pariza, reene obrambene utvrde izgubile bi oslonac, a
snage koje su ih drale ne bi imale puno izbora: morale bi se na brzinu odmaknuti
od grada kako ih ne bismo odsjekli.
Dakle, stroge zahtjeve koji su se postavljali pred vojnike diktirala je situacija
u kojoj se naao cijeli korpus. Od zapovjednika na svim razinama
zahtijevala se krajnja inicijativa i maksimalna brzina djelovanja. Ovako
povoljna prilika morala se zgrabiti objeruke.
Od ranoga jutra pa sve do kasne veeri 9. lipnja bio sam na cesti kako bih se
uvjerio da su isturene divizije korpusa stigle na zadana odredita. Sa
zadovoljstvom sam utvrdio daje nae pjeatvo, unato svemu stoje prolo, dobro
raspoloeno i spremno dosegnuti granice izdrljivosti kako bi stiglo do svog
konanog cilja rijeke Seine.
Dakako, bilo je i uobiajenih trvenja, premda je u sluaju este divizije sve
prolo vrlo glatko. Nakon ranojutarnjeg sastanka s dvojicom divizijskih
zapovjednika posjetio sam 46. diviziju. Kad sam, na kraju, negdje oko podneva
stigao do prijelaza este divizije kod Les Andelvsa, otkrio sam kako je njezina
izvidnika bojna ve stigla do rijeke i da se divizijski stoer ve priprema za
prelazak, koji je trebao uslijediti istog poslijepodneva. Na alost, do trenutka
kad je izvidnika bojna stigla do njega, most je ve bio dignut u zrak. Slikoviti
gradi Les Andelvs, smjeten na vrhu litice, gorio je poslije zranoga napada.
Taj smo napad smatrali krajnje nepoeljnim, jer je neprijatelj tako unaprijed
upozoren na na
dolazak.
U sluaju 46. divizije, meutim, iskrsnulo je nekoliko potekoa. Prvo, krenula
je tri sata kasnije negoli se oekivalo. Do vremena kada sam se vratio iz
obilaska este divizije, etrdeset i esta je izgubila svaki kontakt sa svojom
izvidnikom bojnom. Gdje god bila, sigurno nije bila na Seinei, za razliku od
izvidnike bojne este divizije. Zapovjedniv! ku 46. divizije mogao sam samo
preporuiti da se te veeri sastanemo na njegovu mjestu prijelaza, kod Vernona.
Dodao sam i kako bi sa sobom mogao povesti barem izvidniku bojnu koju je
izgubio.
Kada sam se, u meuvremenu, vratio u Les Andelvs, esta je divizija na tri toke
ve prelazila rijeku, nailazei na vrlo slab otpor. Na alost, neprijatelj je i
tu uspio unititi most. Vernon je bio pod jakom strojnikom vatrom s june obale
rijeke pa sam zapovjedio da je izvidnitvo prijee tek uveer, pod okriljem
tame.
U svoj toj jurnjavi Prvu konjiku diviziju koja je u meuvremenu stigla u
podruje odgovornosti naega korpusa nisam uspio rasporediti onako kako sam
elio. Jo
je bila predaleko u pozadini, a i armija mi ju je ustupila samo uz
izriitu obvezu da je rasporedim na Oiseu, odakle bi lijevi bok armije titila od
bilo kakve prijetnje iz smjera Pariza. Sasvim
sluajno, reena je divizija izvijestila kako su je jo
uvijek daleko iza
mojih divizija u napredovanju napale jake neprijateljske oklopne snage. Oito
se radilo o tenkovima koji su umakli 46. diviziji. Ti su tenkovi sada harali po
naem rastegnutom boku.
Kad sam se, nakon kratkog nonog poinka, u ranim satim 10. lipnja vratio u
Vernon, i 46. je divizija preko rijeke uspjela prebaciti svoje prve dijelove.
Tako je 38. korpus postao prva postrojba sa snanim uporitem na junoj obali
rijeke. Vojnici su se, s punim pravom, mogli ponositi onim to su postigli. Mene
Page 57
je, pak, veselila spoznaja kako je ta munjevita akcija korpus potedjela tekih
borbi za prijelaze na Seinei.
Ipak, 38. korpus naao se u nimalo zavidnom poloaju. Bio je jedina postrojba na
junoj obali rijeke. Petnsti korpus, s njegove desne strane, do Seine je stigao
tek 10. lipnja da bi ga, odmah potom, preusmjerili na Le Havre. Drugi korpus koji
gaje slijedio bio je jo
daleko. Na lijevome boku, u daljini, ocrtavao se veliki
upitnik Pariz. Broj snaga koje su se u njemu skrivale bio je potpuna
nepoznanica. K tomu, 38. korpusu su trebala dva dana da preko rijeke prebaci sve
svoje snage. Dva slabana pontonska mosta kod Les Andelvsa i Vernona bili su na
stalnom udaru RAFa, koji je most kod Vernona, na neko vrijeme, i uspio izbaciti
iz uporabe. Daje neprijateljski zapovjednik na tom krilu jo
uvijek raspolagao s
nekakvom priuvom i daje odluio preuzeti inicijativu, za svoju bi metu
neizbjeno izabrao 38. korpus, izoliran na junoj obali.
Na poetku ofenzive, zapovjednik etvrte armije, general pukovnik von Kluge,
rekao mi je kako je operativni cilj koji mu je zadao O.K.H. glasio "zauzeti
mostobrane juno od Seine". Ako Vrhovno zapovjednitvo drugu fazu francuske
kampanje i nije eljelo zavriti onako kako sam to ja zamislio (na nain da jako
sjeverno krilo, slijedei linije Schlieffenova plana, naini zaokret i zauzme
poloaje zapadno od Pariza), nego se radije odluilo za prodor jakih oklopnih
snaga na jug, do poloaja istono od Pariza (to se kasnije pokazalo
najuspjelijim rjeenjem) zadaa etvrte armije i dalje se inila neprimjerenom.
Ako je prodor na poloaje istono od Pariza i bio zamiljen kao odluujui
pothvat (prodor Armijske skupine C kroz liniju Maginot i prodor Armijske skupine
B u dolinu Somme vjerojatno su bili procijenjeni kao sekundarni), inicijativu smo
ipak morali zadrati. Armijska skupina A tek je 9. lipnja poela prelaziti Aisne
i tek je trebalo vidjeti hoe li to
dovesti do konanog uspjeha koji se od tog prijelaza oekivao. Bilo je za
pretpostaviti kako neprijatelj koji je i sam razmiljao prema logici
Schlieffenova plana nee previdjeti kakvu opasnost predstavlja nairoki
manevar zaobilaenja s boka, kroz dolinu Seine, i da e odmah poduzeti
protumjere. To je bio razlog vie da na desnom krilu njemakih armija zadrimo
inicijativu i neprijatelju uskratimo vrijeme potrebno da na tom mjestu rasporedi
svoje snage bilo za obranu, bilo za protunapad. Ako je, dakle, strategijska
uloga etvrte armije (barem sam ja to tako vidio) davala povoda za nastavak
napada juno od rijeke, inilo mi se pogrenim pustiti 38. korpus da besposleno
sjedi na mostobranu i eka da neprijatelj prikupi snage koje bi ga mogle
nadjaati.
Stoga sam od Armije zatraio doputenje da umjesto da odravam mostobran, koji
se u meuvremenu proirio do Eurea krenem u napad na jug, im topnitvo mojega
korpusa prijee rijeku. Kao mjeru predostronosti, na junu je obalu Seine
trebalo prebaciti i 27. pjeaku diviziju. Nadalje, 11. lipnja zarazio sam
doputenje da Prvu konjiku diviziju s njezinih poloaja na Oisei (gdje je upravo
toga dana glatko porazila ranije spomenute oklopne snage) premjestim juno od
Seine. U trenutnim okolnostima inilo mi se sasvim loginim da jedinu konjiku
diviziju koju smo imali iskoristim kao udarnu snagu napada. Namjeravao sam je
iskoristiti za to je mogue bru blokadu eljeznikih i cestovnih linija prema
Parizu.
Na alost, moji su prijedlozi odbijeni s obrazloenjem kako Armija ne smije
poduzimati djelovanja za koja nije dobila zapovijedi. Prva konjika divizija mije
oduzeta. Stavljena je pod zapovjednitvo Prvoga korpusa i rasporeena u drugu
liniju napada. Zapovijeeno joj je da nastavi tititi bok kod Oisea i, u svakom
sluaju, ostane na sjevernoj obali Seine. Time je, na moje neizmjerno aljenje,
toj sjajnoj diviziji uskraena jedina uloga koja je bila u skladu s njezinom
specijalnou.
Dva incidenta koja su se odigrala uveer 11. lipnja posluila su, po mom
miljenju, kao dokaz opravdanosti naih zahtjeva. Prvo je 58. pjeaka pukovnija
este divizije oborila jednog neprijateljskog pilota koji je uza se imao
dokumente koji su upuivali na to da je izdana zapovijed za sveobuhvatno
povlaenje. Potom je 46. divizija izvijestila je kako je izloena snanom napadu
neprijateljskih tenkova to je bio znak da protivnik nau nazonost juno od
rijeke smatra krajnje nepoeljnom. S
njegova stajalita, naa je pasivnost samo jaala njegov poloaj.
46. divizija je, uz nezanemarive gubitke, napad odbila jo

iste veeri, ali je
rano ujutro izvijestila kako se neprijatelj ispred nje ponovno priprema za napad
(u izvjeu se spominjalo 110 tenkova) i urno zatraila pomo. Odluio sam, na
vlastitu inicijativu, krenuti u napad na tamonje neprijateljske snage i to sa
sve tri divizije. Meutim, samo to su zapovijedi za akciju izdane, k meni je
stigao zapovjednik etvrte armije osobno. Premda se slagao s mojom odlukom,
Page 58
smatrao je kako u nedostatku novih zapovijedi O.K.H.a mora ekati povoljniju
priliku. Oito se uplaio da u korpus pokrenuti na svoju ruku. Kasnije je
izriito zapovjedio da se napad mora zaustaviti najdalje na liniji EvreuxPacy.
Kako bi se dodatno osigurao, istu je veer izdao i armijsku zapovijed istoga
sadraja.
Dok je, lijevo od nas, napad 27. divizije dobro napredovao, 46. divizija je
izvijestila kako se josmatrao je kako u nedostatku novih zapovijedi O.K.H.a mora ekati
povoljniju
priliku. Oito se uplaio da u korpus pokrenuti na svoju ruku. Kasnije je
izriito zapovjedio da se napad mora zaustaviti najdalje na liniji EvreuxPacy.
Kako bi se dodatno osigurao, istu je veer izdao i armijsku zapovijed istoga
sadraja.
Dok je, lijevo od nas, napad 27. divizije dobro napredovao, 46. divizija je
izvijestila kako se jo
uvijek ne moe pokrenuti uslijed manjka topnitva,
streljiva i hrane na junoj obali. Unato tomu, uspjela je odbiti tenkovske
napade, premda se pokazalo da je u njima sudjelovalo najvie pedesetezdeset
tenkova.
Uslijedilo je novo razdoblje potjere koje je potrajalo sljedeih nekoliko dana.
13. lipnja Drugi je korpus, desno od nas, preao Seineu. Toga smo se dana
smjestili u maleni dvorac koji je pripadao znamenitoj knjievnici Colette
d'Arville, koje, na alost, nije bilo. Tako sam prespavao u gospoinoj
spavaonici: poput salona, i ona je bila iznimno elegantno namjetena, a imala je
i privatni ulaz iz parka, koji je, vjerojatno, datirao iz veselijih vremena.
Veliki vanjski bazen bio je prava blagodat za sve nas.
Sljedeeg dana posjetio nas je naelnik kopnene vojske i ja sam se naao u
prilici da mu prikazem sve dotadanje uspjehe svojega korpusa. Podatke je primio
k znanju, no o buduim ciljevima nije rekao ni rijei.
General pukovnik von Kluge obavijestio me je 15. lipnja kako je novi cilj etvrte
armije Le Mans i naglasio kako na njega treba krenuti izravno, ne osvrui se na
formacije na bilo kojemu od bokova. U naem je sluaju, pomislio sam, to
upozorenje bilo sasvim suvino.
Dan poslije divizije u sastavu naega korpusa naile su na organizirani otpor du
linije FerteSenochesChateauneuf. Neprijateljske snage inili su dijelovi Prve,
Druge i Tree mehanizirane divizije koji su, nakon
borba u Flandriji, pobjegli preko Dunkerquea i onda se ponovno iskrcali u
Brestu. Uoeni su i vojnici dvaju spahijskih brigada24 i jedne marokanske
divizije. Neprijateljski otpor slomljen je do veeri. I ovaj put najvie su me
zadivili ljudi iz este divizije koju sam posjetio pri redovnom obilasku
divizija.
Te smo veeri primili armijsku zapovijed koja je definitivno potvrdila da nae
napredovanje mora ii osovinom Le MansAngers. Prvi se korpus postupno trebao
ubaciti nama slijeva i pod svoje zapovjednitvo preuzeti 46. diviziju. 15.
tenkovski korpus s iznimkom jedne divizije odreene za zauzimanje Cherbourga trebao
je napredovati donjim tokom Loire i ondje stvoriti mostobran. To je,
inilo se, bilo vanije od svega.
17. lipnja objavljena je vijest o ostavci francuskog premijera Reynauda.
Najavljeno je i kako e novim premijerom biti imenovan maral Petain. Je li
starina trebao iznova organizirati otpor ili su tom glasovitom veteranu iz Prvoga
svjetskoga rata francuski politiari namjeravali prepustiti potpisivanje
kapitulacije?
U Fiihrerovoj zapovijedi koja je do nas stigla 18. lipnja zahtijevao se
nemilosrdan progon neprijatelja to, opet, za nas i nije bila nekakva novost.
Istom se zapovijedi trailo zauzimanje "starih teritorija Reicha Toula, Verduna
i Nancvja", tvornice u Creusotu i luka Brest i Cherbourg. Preli smo na usiljenu
hodnju. Jedna od naih pukovnija prela je gotovo osamdeset kilometara, a
motorizirana izvidnika bojna brigadira Lindemanna uspjela je stii do polaaja
zapadno od Le Mansa. Prenoio sam u srednjovjekovnom dvorcu Bonnetable. Imao je
iskop i pokretni most, etiri prednje kule gotovo tri metra debelih zidova i
ceremonijalne vrtove iznad koji su se dizale jo
dvije stranje kule. Uz dvorce
na Loirei koje u uskoro vidjeti, bila je to najimpresivnija graevina svoje
vrste na koju sam naiao u Frnacuskoj. I unutranjost je bila jednako raskona, a
dio sluinadi i dalje je ivio u dvorcu. Na alost, vlasnik dvorca, gospodin de
Rochefoucauld, vojvoda od Doudaigne, pobjegao je.
19. lipnja vozio sam se pedesetak kilometara do Lindemannove izvidnike bojne, a
da usput nisam vidio nijednog njemakog vojnika. U Le Mansu, u koji je sedamdeset
godina ranije trijumfalno umarirao
Spahijske brigade sjevernoafrike konjanike brigade u sastavu Francuske vojske
moj djed, otiao sam do velianstvene katedrale. Cijelim putem susretali smo
skupine razoruanih francuskih vojnika koji su ili na istok i cijele topnike
pukovnije koje su se s cjelokupnim topnitvom i voznim parkom predale
Lindemannu. Neprijateljske snage oito su bile u rasulu. Unato tomu, kada sam ju
pronaao, Lindemannova je bojna bila zaglavila u sektoru Mayenne, kod Lion
d'Angersa. Na suprotnoj su obali zamijeeni tenkovi, a na most se neprekidno
pucalo iz strojnica. Lindemann je neprijatelja uzaludno pokuavao otjerati
jedinim topnitvom koje je posjedovao, motoriziranom bitnicom 1 OOmilimetarskih
Page 59
topova. Kad sam siao do najisturenijeg poloaja uz rijeku, podalje od mosta,
otkrio sam kako u okolici, s izuzetkom poloaja oko samoga mosta, nema
znaajnijih neprijateljskih snaga. Dapae, da ih uope nema. Na obali rijeke
spazio sam jednog zapovjednika satnije koji je s toga mjesta pokuavao utvrditi
hoe li neprijatelj dragovoljno predati most. Predloio sam mu da, neto
nizvodnije, prepliva rijeku. Ako eli, dodao sam, rado u mu se pridruiti.
Ponuda je upalila. Ubrzo potom cijela se satnija, naga kao od majke roena,
bacila u rijeku i sigurno stigla na drugu obalu. Most je bio na, premda je
dotada, bojim se, prilaz mostu s nae strane bio prekriven mnotvom tijela mrtvih
Nijemaca. S vojnicima iz izvidnitva ostao sam sve dok nisu nastavili pohod na
drugu stranu rijeke, a onda sam se vratio u korpus, na svoje zapovjedno mjesto. S
obzirom da je spomenutu izvidniku postrojbu kod Mayennea osam sati zadravala
tek nekolicina neprijateljskih tenkova i strojnica, svog sam starijeg pobonika,
porunika Grafa, poslao ravno Lindemannu s izriitom zapovijedi da Loireu prijee
jotopova. Kad sam siao do najisturenijeg poloaja uz rijeku, podalje od mosta,
otkrio sam kako u okolici, s izuzetkom poloaja oko samoga mosta, nema
znaajnijih neprijateljskih snaga. Dapae, da ih uope nema. Na obali rijeke
spazio sam jednog zapovjednika satnije koji je s toga mjesta pokuavao utvrditi
hoe li neprijatelj dragovoljno predati most. Predloio sam mu da, neto
nizvodnije, prepliva rijeku. Ako eli, dodao sam, rado u mu se pridruiti.
Ponuda je upalila. Ubrzo potom cijela se satnija, naga kao od majke roena,
bacila u rijeku i sigurno stigla na drugu obalu. Most je bio na, premda je
dotada, bojim se, prilaz mostu s nae strane bio prekriven mnotvom tijela mrtvih
Nijemaca. S vojnicima iz izvidnitva ostao sam sve dok nisu nastavili pohod na
drugu stranu rijeke, a onda sam se vratio u korpus, na svoje zapovjedno mjesto. S
obzirom da je spomenutu izvidniku postrojbu kod Mayennea osam sati zadravala
tek nekolicina neprijateljskih tenkova i strojnica, svog sam starijeg pobonika,
porunika Grafa, poslao ravno Lindemannu s izriitom zapovijedi da Loireu prijee
jo
iste noi. Dakako, kada je Graf stigao k njima, vojnici su se upravo spremali
na poinak, i to na naoj strani rijeke. Ipak, Graf je prenio poruku i bojna je
iste noi prelarijeku. Graf je zapovijedao gumenim amcem na elu.
U nonim satima obje su divizije zapovjednitvu korpusa dojavile kako je njihovo
izvidnitvo prelo Loireu. Odmah sam krenuo za njima. Veliina rijeke jednostavno
me se morala dojmiti. Na zapadnom prijelazu, kod Ingradesa, struja je bila jaka,
a udaljenost izmeu obala iznosila je priblino 550 metara. Dva luka visokoga
mosta bila su raznesena i nastalu je prazninu valjalo premostiti pontonskim
mostom. Kako bi kompenzirali visinsku razliku od priblino devet metara, morali
smo postaviti strmu prilaznu rampu. S obzirom da se tako nastala strmina
pokazala preopasnom ak i za Kbelwagen, teka je vozila preko rijeke ipak
trebalo prebaciti skelom to, s obzirom na irinu rijeke, brzinu struje i mnotvo
pjeanih sprudova, nije bila nimalo laka zadaa.
Na drugom prijelazu, onome kod Chalonnesa, stvari su bile neto jednostavnije,
jer se rijeka na tom mjestu ravala u tri rukavca. Mostovi preko dvaju sjevernih
rukavaca pali su nam u ruke netaknuti, pa nam je preostalo prijei tek razdaljinu
od 150 metara. Na tom sam mjestu svjedoio vrlo neobinu dvoboju. Naime, tijekom
jutra na drugoj obali rijeke mogli su se vidjeti netom razoruani francuski
vojnici. Tijekom poslijepodneva, pak, tamo su se pojavili teki tenkovi. Snage
koje smo dotad uspjeli prebaciti nisu ih mogle zaustaviti, jer nije bilo mogue
da preko rijeke prebace i svoje topove. S poloaja pokraj mosta u Chalonnesu
gledao sam kako 88milimetarski njemaki protuzrani top i jedan teki francski
tenk u isto vrijeme zauzimaju poloaje na suprotnim obalama rijeke i u istom
trenutku otvaraju vatru jedan na drugoga. Na alost, stradao je na
top. Samo
trenutak kasnije, njegovo je mjesto zauzeo laki protuoklopni top, koji je imao
vie sree: neprijateljski 32tonac dobio je izravan pogodak u svoju jedinu slabu
toku. Tenk se odmah zapalio.
Te sam veeri preselio u dvorac Serrant u blizini Chalonnesa. Bila je to
velianstvena, divovska graevina u obliku potkove unutar koje su leali
ceremonijalni vrtovi, okruena masivnim tornjevima i ancem. Vlasnik dvorca bio
je vojvoda de la Tremouille, kraljevi od Tarenta, to je bilo jedno od prvih
imena drevne Francuske. Naslov kraljevia vojvode su stekle brakom, negdje oko
1500. godine, kao nasljedno pravo napuljske obitelji Anjou. Anuvinci ipak nisu
uspjeli osvojiti i napuljsko prijestolje; preuzeo gaje Ferdinand Katoliki.
Bayard i Tremouille imali su iskljuivo pravo na titulu chevalier sans peur et
sans reproche (vitez bez straha i mane op. prev.). Uz prekrasnu biblioteku,
dvorac je posjedovao i pravo blago povijesnih artefakata, ukljuujui i mnoge
koji su potjecali iz vremena kada su njegovi gospodari podravali dinastiju
Stuart. Prizemlje je bilo zatvoreno, jer je to bio jedan od dvoraca u koje se
pospremao namjetaj iz palae Versailles. Smjestio sam se u sobu u jednom od
tornjeva, potpuno namjetenu za grand lever, s raskonim krevetom natkriljenim
sedam i pol metara visokim baldahinom. Na sobu se nastavljala jednako raskona
garderoba s prekrasno ukraenim bavastim stropom. Dvorac iji su vanjski zidovi
bili presvueni bijelim
pjeenjakom, a tornjevi izgraeni od oblutaka, leao je u golemu parku.
Velianstveno stubite ispod renesansnog svoda u obliku luka, vodilo je u odaje
na prvome katu. Zidovi u mnogima od tih soba bili su obloeni prekrasnim drvenim
oplatama, ukraeni slikama i presvueni prelijepim goblenskim tapiserijama. Ne
treba ni spominjati kako smo i tu, kao i na svim drugim mjestima na kojima bismo
boravili, potovali vlasnikovu imovinu i s njome postupali krajnje obzirno.
Do 22. lipnja preko Loire smo uspjeli prebaciti i 6. i 27. diviziju. Njihove su
izvidnike postrojbe otile i neto dalje kako bi prihvatile predaju nebrojenih
francuskih vojnika.
23. lipnja doznali smo kako je dan ranije, u Compiegneu, potpisano primirje.
Page 60
Francuska kampanja bila je gotova. Smatrao sam primjerenim da u dnevnoj

zapovijedi korpusa divizijama pod mojim zapovjednitvom od kojih nijedna,
naglasio sam, nije uivala blagodati oklopa ili mehanikog pogona zahvalim na
samoportvovnosti, hrabrosti i zajednikim postignuima. One su bile zaslune za
potjeru od gotovo pet stotina kilometara koja je uslijedila nakon uspjeno
izvedene napadne operacije. Ta se potjera, s punim pravom, mogla nazvati "juriom
na Loireu"!
Kota sudbine se okrenuo. Put izmeu Compiegnea 1918. i Compiegnea 1940. godine
bio je dug. Kamo li e nas sada odvesti?
Izmeu dvije kampanje
Dan kada su Francuzi poloili oruje izbrisao je jednu od najmranijih uspomena u
njemakom kolektivnom pamenju sjeanje na predaju 11. suenoga 1918. godine,
potpisanu u eljeznikom vagonu marala Focha u Compiegneu. Sada je Francuska
morala potpisati predaju, na istome mjestu i u istom eljeznikom vagonu.
22. lipnja 1940. godine predstavljao je vrhunac Hitlerove karijere. Francuska,

ija je vojna mo Njemakoj prijetila jo
od 1918. godine, bila je ba
kao i
njezini sateliti na istoku uklonjena kao protivnik. Britanija, dodue, nije
bila ni blizu konanog poraza, no bila je protjerana s kontinenta. Unato
Moskovskom paktu, novi susjed Reicha, Sovjetski Savez, predstavljao je latentnu
prijetnju na istoku. Ali nakon njemakih pobjeda nad Poljskom i Francuskom,
izgledi za napad s istoka u dogledoj budunosti bili su mali. Ako su u Kremlju
uope razmatrali mogunost da njemaki angaman na zapadu iskoriste za daljnje
irenje na zapad, propustili su priliku. Kremlj oito nije raunao na tako brzu i
odlunu pobjedu Wehrmachta nad saveznikim snagama.
To to je Wehrmacht u Poljskoj i Francuskoj postigao takav uspjeh nikako nije
znailo i da su njegovi voe planirali osvetniki rat jo
od onoga dana u
Compiegneu godine 1918. Suprotno tvrdnjama neprijateljske promibe, politika
Glavnoga stoera u razdoblju od 1918. do 1939. godine zahvaljujui trezvenoj
procjeni opasnosti koje bi u sluaju neprijateljstava zaprijetile Reichu teila
je sigurnosti Reicha, a ne agresivnom ili osvetnikom ratu. Danas se zna da su
vojni elnici najposlije dopustili da ih Hitler nasamari. No isto se tako moe
rei i da su se pomirili s time da politika ima prednost ak i politika s kojom
se nisu slagali i da bi jedini nain suprotstavljanja toj politici bio dravni
udar.
to se ostaloga tie, postignuti uspjesi ni sluajno se nisu mogli opravdati
razmjerima ponovnog naoruavanja koje je Hitler promicao svim moguim sredstvima.
Dakako, s obzirom na stanje bespomonosti koje je Njemakoj nametnuto
Versaillesom, ponovno naoruavanje zasigurno je bilo najelementarniji uvjet za
uspjeno voenje rata. No Wehrmacht nije bio ni blizu vojnoj nadmoi koju e,
kasnije, Sovjetski Savez uivati na kopnu, a saveznike snage u zraku. Naprotiv,
po broja formacija, tenkova i topova, saveznike sile bile su jednake, a u nekim
sluajevim i jae od Njemake. Kampanju na zapadu nije odluila koliina
naoruanja; odluila ju je via kakvoa postrojba i voenja s njemake strane.
Wehrmacht nije zaboravio nepromjenjive zakone ratovanja, samo je od 1918. godine
poneto i nauio.
Nakon potpisivanja primirja, O.K.H. je krenuo u demobilizaciju veeg broja
divizija. Neke od pjeakih divizija su, u isto vrijeme, pretvarane u oklopne ili
motorizirane. Preustroj dijela tih divizija preuzelo je zapovjednitvo 38.
korpusa premjeteno u pokrajinu Sanserre, u sredinjem dijelu doline Loire. Tako
smo velianstveni dvorac u Serrantu, prepun povijesnih uspomena, zamijenili
manjim, kojega je na vrhu strmoga brijega s kojega je pucao pogled na dolinu
Loire izgradio proizvoa glasovitog pia Cointreau.
Na
novi dom, koji je trebao izgledati kao drevna utvrda, imao je sva obiljeja
neukusa koja su pratila sline imitacije. Opi dojam nije popravljala ni kula u
blizini stambenih prostorija, sagraena kao ruevina. Ni maleni topovi, poredani
du
terase, nisu sliili ratnim trofejima emu se njihov vlasnik, proizvoa
pia, mogue nadao. Jedino to je doista krasilo graevinu bio je pogled s vrha
brijega na daleku, plodnu dolinu Loire.
Pravi pokazatelj skorojevikog mentaliteta vlasnika dvorca bila je golema slika
to je visjela na zidu njegove radne sobe. Prikazivala je, okupljene oko stola,
okrunjene europske glave s prijelaza stoljea naega Kaisera, staroga cara
Franju Josipa, kraljicu Viktoriju i tako dalje. Na alost, svi su izgledali kao
da su popili previe Cointreaua. Pokraj stola, vlasnik dvorca slavodobitno je
nazdravljao uzdignutom aom svojega pia. Tu smo nakazu od slike uklonili, to
je bila jedina preinaka koju smo napravili u "dvorcu".
Sve vie asnike Wehrmachta 19. srpnja pozvali su u Berlin, na
sjednicu Reichstaga na kojoj je Hitler objavio kraj kampanje na zapadu. Tom je
prilikom, u ime zahvalne nacije, vojnim elnicima podijelio niz odlija i
Page 61
promaknua. Sudei po njihovu broju, Hitler je rat smatrao praktino dobivenim.

Za njemaki narod dodjela odlija zaslunim vojnicima bila je najnormalnija stvar
na svijetu, no mi, ljudi iz vojske, smatrali smo kako se pritom pretjeralo, i u
broju i u vrsti ukazanih poasti.
Imenovanjem desetak feldmarala i jednoga Groadmirala25 Hitler je neizbjeno
umanjio presti
najuglednijeg vojnog ina u Njemakoj. Takva se poast, dotad,
mogla ukazati iskljuivo ovjeku koji je osobno vodio kampanju, dobio bitku ili
osvojio utvrdu (s iznimkom nekolicine feldmarala koje je u mirnodopsko vrijeme
promaknuo Keiser Wilhelm).
Na kraju poljske kampanje, tijekom koje su i naelnik kopnene vojske i
zapovjednici obaju armijskih skupina ispunili reene kriterije, Hitler se nije
osjeao dunim zahvaliti kopnenoj vojsci njihovim promaknuem u in feldmarala.
Sada je u taj in (osim naelnika kopnene vojske koji je vodio dvije sjajne
kampanje) promaknuo desetak ljudi, ukljuujui i naelnika O.K.W.a koji nije
obnaao ni zapovjednu ni dunost naelnika stoera, i podtajnika za Luftwaffe
kojega se unato silnim zaslugama za vrsnost organizacije nije moglo smatrati
ravnim naelniku kopnene vojske.
Najnapadniji pokazatelj Hitlerova stava prema vojsci bilo je potez kojim je
Gringa promaknuo u in marala Reicha i dodijelio mu (i samo njemu) odlija
Velikog i eljeznog kria ime ga je uzdigao iznad naelnika kopnene vojske i
ratne mornarice. U tadanjim okolnostima takva je podjela odlija jasno
pokazivala Hitlerov stav prema O.K.H.u i mogla se protumaiti samo kao namjerna
uvreda von Brauchitschu.
Na dan zasjedanja Reichstaga doznao sam kako su zapovjednitvu naega korpusa
dodijelili novu zadau. Premjeteni smo na obalu Kanala kako bi se pripremili za
invaziju na Englesku, a pod nae su zapovjednitvo stavljene tri pjeake
divizije. Nae novo odredite bio je Le Touquet, elegantno morsko ljetovalite
blizu Boulognea prepuno prekrasnih vila, mnogih u vlasnitvu Engleza. I dok je
zapovjednitvo
25 Povijesni in u Njemakoj ratnoj mornarici, ekvivalent dananjem inu admirala
flote.
rekviriralo jedan od nevjerojatno luksuznih hotela, moje najblie osoblje i ja
uselili smo u vilu jednog francuskog brodograditelja. Vlasnik je pobjegao, no
posluga je ostala, tako da smo odmah imali osoblje koje je trebalo voditi
kuanstvo, brinuti o pokustvu i slino. Za razliku od onoga to se kasnije
dogaalo u Njemakoj, nismo ni pomiljali na to da se sada moemo ponaati kao
vlasnici i gospodari koji s neprijateljskom imovinom mogu initi to ih je volja.
Naprotiv, kue koje su zauzeli njemaki vojnici strogo su se provjeravale.
Uzimanje "suvenira" odvoenje cijelih kompleta pokustva ili zapljena
dragocjenosti definitivno nije spadalo u kodeks ponaanja Njemake kopnene
vojske. Kad sam jednog jutra iziao na jahanje, proao sam pokraj vile koju je
jedna njemaka postrojba koja ju je donedavno koristila, kao i obino, ostavila u
poprilinu neredu. Ve sljedeeg jutra stoerni narednik iz sastava te satnije s
jednim je odredom vojnika stigao u vilu i osobno se pobrinuo da je dovedu u red.
Zahvaljujui primjernom ponaanju naih vojnika, tijekom est mjeseci koliko sam
proveo u slubi u Francuskoj nije se dogodilo nita to bi naruilo nae odnose s
civilnim puanstvom. Francuzi su bili uljudni, ali i dostajanstveno rezervirani,
to smo mogli samo potovati. Inae, svatko je, pretpostavljam, prije ili kasnije
morao podlei arima te blagoslovljene zemlje, njezinim prekrasnim krajolicima i
pravom bogatstvu spomenika jedne stare kulture glasovitu kuhinju da i ne
spominjemo! A tek roba koja je i nadalje bila u trgovinama! Naa je kupovna mo
bila ograniena, jer je ljudima samo dio plae isplaivan u okupacijskoj valuti.
Taj se propis u kopnenoj vojsci strogo primjenjivao, kako bi se prirodni poriv za
troenjem, to je bilo itekako vano za ugled Wehrmachta, odrao pod nadzorom.
Ipak, svatko je imao dovoljno novca da povremeno ode u Pariz i na jedan dan uiva
u njegovim arima.
Mi koji smo bili na obali mogli smo se kupati sve do sredine studenoga u emu
su moj novi pobonik, porunik Specht, moj odani voza Nagel i moj posilni Runge
uivali jednako temeljito kao i u galopiranju plaom. Jedno smo prilikom,
meutim, zaboravili na redovne promjene plime na Kanalu. Razlika izmeu plime i
oseke tamo je znala dosegnuti i do osam metara (to se, usput reeno, pokazalo
iznimno znaajnim imbenikom kada su zapoele rasprave o potencijalnom
iskrcavanju na englesku obalu, o terminima tog iskrcavanja i o invaziji na
engleske luke).
Naime, kad smo ve dobrano odmakli od obale, na
Mercedes parkiran na plai
poeli su zapljuskivati valovi. U zadnji as, kad je pijesak ve sasvim omekao,
uspjeli smo pronai traktor kako bismo automobil izvukli iz nadolazee plime.
Ipak, ni svi uici i zanimljivosti te prekrasne zemlje ni odmor nakon uspjene
Page 62
kampanje nisu smekali nae vojnike to se okupacijskim snagama redovito
dogaalo. Naime, trupe smo morali uvjebati za planiranu invaziju, za njih
potpuno novu zadau, i vojnici su svakodnevno vjebali na pjeanim dinama i po
okolnim tresetitima, koji su u mnogo emu sliili terenu na planiranim mjestima
iskrcavanja. Kad je pristigla naa transportna oprema preraene teglenice s
Rajne i Elbe, male koarice i motorni amci mogli smo, po mirnu vremenu, s
mornaricom uvjebavati ukrcavanje i iskrcavanje. Vrlo esto bi desantni amci
nespretno "prizemljili" na plau i nekolicini sudionika priutili tuiranje
hladnom vodom. Mladi mornariki doasnici tek su trebali nauiti svoj posao.
Nitko im nije mogao zamjeriti nedostatak oduevljenja. Umjesto elegantnih
krstarica ili podmornica, zapale su ih teglenice s Elbe. Uz to, nisu se bakampanje nisu
smekali nae vojnike to se okupacijskim snagama redovito
dogaalo. Naime, trupe smo morali uvjebati za planiranu invaziju, za njih
potpuno novu zadau, i vojnici su svakodnevno vjebali na pjeanim dinama i po
okolnim tresetitima, koji su u mnogo emu sliili terenu na planiranim mjestima
iskrcavanja. Kad je pristigla naa transportna oprema preraene teglenice s
Rajne i Elbe, male koarice i motorni amci mogli smo, po mirnu vremenu, s
mornaricom uvjebavati ukrcavanje i iskrcavanje. Vrlo esto bi desantni amci
nespretno "prizemljili" na plau i nekolicini sudionika priutili tuiranje
hladnom vodom. Mladi mornariki doasnici tek su trebali nauiti svoj posao.
Nitko im nije mogao zamjeriti nedostatak oduevljenja. Umjesto elegantnih
krstarica ili podmornica, zapale su ih teglenice s Elbe. Uz to, nisu se ba
uvijek dobro slagali ni sa starim morskim vukovima, vlasnicima tih fantastinih
invazijskih plovila, koji bi im na komandnom mostu stajali za vratom. Ipak,
cjelokupno je osoblje s krajnjom revnou prionulo obuci za njima potpuno stranu
zadau i bili smo uvjereni kako e je, s vremenom, svladati kao i sve druge.
Operacija "Morski lav"
ini mi se kako bi na ovome mjestu bilo dobro navesti nekoliko kritikih napomena
o Hitlerovu planu invazije i o razlozima koji su ga naveli da od njega odustane.

Ako je doista vjerovao da je porazivi Francusku dobio rat i da e to, s
vremenom, shvatiti i Britanci, Hitler se jako varao. Ledena ravnodunost s kojom
su Britanci doekali njegovu (ionako prilino maglovitu) mirovnu ponudu, pokazala
je kako se ni britanska vlada ni britanski narod na takvo to nee dati
nagovoriti.
Tako su se i Hitler i O.K.W. suoili s pitanjem "Sto dalje?"
U ratno doba, s takvim se problemom moe suoiti svaki dravnik ili vrhovni
zapovjednik kad se, uslijed vojnoga poraza, stanje potpuno
izmijeni ili kad na politikom polju doe do nekog neoekivanog dogaaja kad
se, primjerice, u rat na strani neprijatelja ukljui jo
jedna svjetska sila. U
takvim okolnostima moda mu i ne preostaje nita drugo nego odustati od
postojeeg "ratnog plana". Tada gaje, meutim, lako i optuiti daje precijenio
vlastite i podcijenio neprijateljske resurse ili da je donio krivu politiku
odluku.
No, kad se poglavar drave ili ratnog stroja mora zapitati "Sto dalje?" nakon to
su njegove ratne operacije u potpunosti ispunile ili kao u ovome sluaju i
premaile njegova oekivanja, nakon to su dovele do poraza jednog neprijatelja,
a drugog natjerale na munjevito povlaenje u njegovu otonu utvrdu, ovjek se
mora zapitati je li njemaka strana ikada imala neto to se moglo nazvati
"ratnim planom".
Dakako, nijedan rat ne odvija se tono onako kako je to isplanirala ova ili ona
zaraena strana. No s obzirom na to daje u rujnu 1939. godine prihvatio rizik
rata s Francuskom i Britanijom, Hitler je bio duan unaprijed razmotriti mogue
reakcije dvaju sila i kako e sa svakom od njih izii na kraj. Sasvim je oito
kako prije, pa ak ni tijekom, ofenzive u Francuskoj njemako Vrhovno
zapovjednitvo nije imalo nikakav "ratni plan" na temelju kojega bi donijelo
odluku o mjerama koje valja poduzeti kad se odnesu oekivane pobjede. Hitler se
nadao da e Britanija popustiti. Njegovi su se vojni savjetnici, pak, oito
smatrali dunima ekati "Fiihrerovu odluku".
Spomenuto stanje stvari esktremni je primjer neuinkovitosti krovne vojne
organizacije koja je bila neizbjena posljedica stanja u kojem je Hitler preuzeo
zapovijedanje vojskom, a da pritom nije postavio naelnika Stoera Reicha
zaduenog za opu strategiju.
Oito je da uz dravnog poglavara, koji donosi politike odluke, istovremeno nije
bilo vojnog autoriteta koji bi preuzeo odgovornost za opu strategiju.
Zahvaljujui Hitleru, O.K.W. je od samoga poetka bio sveden na status vojnog
sekretarijata, a njegov naelnik Keitel ionako nije bio dovoljno kvalificiran da
u pitanjima strategije savjetuje Hitlera.
Sto se tie naelnika triju vojnih rodova, Hitler im je praktino onemoguio bilo
kakav utjecaj u pitanjima ope strategije. S vremena na vrijeme, u osobnim
razgovorima s Hitlerom, bili bi u prilici iznijeti
vlastito miljenje, no konane je odluke ipak donosio sam Hitler, na temelju
vlastitih razmiljanja. Toliko je uporno izistirao na svom pravu na politiku
inicijativu da osim u sluaju Norveke, za koju je inicijalni prijedlog podnio
vjerojatno Rder ne znam ni za jednu fundamentalnu odluku koja je utjecala na
opu ratnu politiku a mogla se pripisati stoeru nekog od triju rodova vojske.
Budui da nitko ponajmanje O.K.H. nije imao ovlasti za izradu "ratnoga
plana", stvari su se preputale "Fhrerovoj intuiciji". Neki, poput Keitela i
Gringa, lakovjerno i udvorniki a drugi, poput Brauehitscha i Rdera, s
rezignacijom. To to su sva tri roda provela vlastite interne studije dugorone
Page 63
politike, nije imala nikakva utjecaja (jopolitike, nije imala nikakva utjecaja (jo
u zimu 1939./40., primjerice,
Groadmiral Rder zapovijedio je Operativnom stoeru ratne mornarice da ispita
tehnike mogunosti i zahtjeve za operaciju iskrcavanja na englesku obalu).
Pravoga naelnika Glavnoga stoera autoriteta ili osobnosti koju bi Hitler
prihvatio ne samo kao strunjaka ili izvritelja nego ga i izravno zaduio za
sveukupnu strategiju i dalje nije bilo.
Kao to sam ranije napomenuo, zahvaljujui tom i takvom zapovjednom obrascu, po
zavretku kampanje na zapadu nismo znali to bismo dalje.
Uza sve reeno, njemako se Vrhovno zapovjednitvo moralo suoiti s jo
dvije
injenice:
Prvo, s Britanijom, neporaenom i potpuno nespremnom za suradnju.
Drugo, s opasnou od intervencije naega novoga susjeda, Sovjetskog Saveza,
koliko god miroljubivo se on u meuvremenu ponaao. Na tu je prijetnju Hitler
ukazao jo
u studenome 1939. godine, kako bi naglasio potrebu za brzom i
odluujuom pobjedom na zapadu.
U svjetlu spomenutih injenica bilo je jasno kako je zavretak rata s Britanijom,
u najkraem moguem roku, prioritet Reicha. Samo je tako Staljin mogao izgubiti i
posljednju priliku da nesuglasice meu europskim narodima iskoristi za vlastite
ekspanzionistike nakane.
Ako nije bilo naina da s njome postigne dogovor, Njemaka se svog posljednjeg
protivnika, Engleske, morala rijeiti snagom oruja.
Tragedija je to se u tom kratkom razdoblju, u kojemu se sudbina Europe mogla
rijeiti na dui rok, nijedna strana nije trudila pronai
razumno rjeenje za prekid sukoba. Sigurno je samo jedno: Hitler je nastojao
izbjei borbu na ivot i smrt s Britanskim carstvom; njegovi pravi ciljevi bili
su na istoku.
Nainom na koji je svoju (krajnje nejasnu) mirovnu ponudu obrazloio na sjednici
Reichstaga nakon kampanje u Francuskoj, teko je mogao izazvati pozitivne
reakcije. Osim toga, pitanje je bi li Hitler, ve opijen osjeajem vlastite
nepogreivosti, uope prihvatio razuman i pravedan mir, sve da mu je suprotna
strana takvo to i ponudila. Dapae, Hitler je postao talac vlastitih odluka.
Polovicu Poljske i Baltika prepustio je Sovjetskom Savezu i tu je odluku mogao
povui samo po cijenu novoga rata. Probudio je talijanske apetite za ozemljima
pod francuskim suverenitetom, ime se, u odnosima sa saveznikom, doveo u poloaj
ovisnosti. I napokon, poslije Praga u oima svijeta izgubio je svaku
vjerodostojnost; nitko vie nije vjerovao da e potovati sporazume koje potpie.
Prema tome, da im je Hitler nakon poraza Francuske predoio razuman mirovni
sporazum utemeljen na pregovorima, veina bi ga Nijemaca prihvatila aklamacijom.
Narod nije udio za time da se dijelovi preteito poljskog ozemlja pripoje
Reichu, niti je gajio posebne simpatije za one koji su, sanjajui daleku
prolost, zahtjeve za tim ozemljima temeljili na injenici da su svojedobno bili
dio Svetog rimskog carstva. Ideju o rasi gospodara kojoj je sueno vladati
Europom pa ak i cijelim svijetom ozbiljno je shvaala tek nekolicina
stranakih fanatika. Hitler je samo trebao opozvati opor svojih revnih
propagatora i ta bi opa potpora potpisivanju razumnog mirovnog sporazuma izila
na vidjelo.
S druge strane, sasvim je mogue kako je britanski nacionalni znaaj tako
dojmljivo utjelovljen u osobi Winstona Churchilla sprijeio Britaniju da u toj
fazi (kao i u svim kasnijim fazama) rata ozbiljno razmotri i najrazumniji mirovni
sporazum. Britance je krasila zadivljujua ilavost koja ih je tjerala da idu do
kraja u svakom pothvatu kojeg bi se prihvatili, koliko god prijeteim se inilo
trenutno stanje. Povrh toga, zaslijepljeni "bezuvjetnom" mrnjom prema Hitleru i
njegovu reimu (i prema "prusizmu", u sluaju nekolicine politikih voa),
Britanci su previali puno veu prijetnju Europi, Sovjetski Savez, iji je
politiki sustav bio jo
gori. Britansku politiku diktirala je tradicionalna
tenja za ravnoteom moi u Europi, i to ju je, na koncu, i potaknulo da ue u
rat. Njemaka
je postala previe mona na kontinentu; obnova stare ravnotee moi zahtijevala
je njezin poraz. Britanci su bili slijepi za injenicu da se svijet promijenio i
da je s obzirom na mo koju je stekao Sovjetski Savez i na opasnosti koje su
proizlazile iz njegove posveenosti ideji svjetske revolucije silno potrebna
ravnotea moi na svjetskoj razini.
A povrh svega, Churchill je bio prevelik borac. Njegova je pozornost bila
usmjerena iskljuivo na bitku i na konanu pobjedu. Tako usredotoen na vojni
cilj, nije gledao u politiku budunost. Prirodu sovjetske prijetnje Churchill je
shvatio tek nekoliko godina kasnije, kad su se Rusi poeli pribliavati Balkanu,.
Tada, meutim, vie nije mogao utjecati na Roosevelta i Staljina. U meuvremenu
se uzdao u izdrljivost naroda i sposobnost amerikog predsjednika da iznae
Page 64
nain da Ameriku ukljui u rat na britanskoj strani rat kojemu ameriki narod u
tom trenutku nije bio nimalo sklon, koliko god mu se Hitler gadio.
Nadalje, netko poput Churchilla nije mogao previdjeti latentnu prijetnju koju je
Sovjetski Savez predstavljao za Njemaku. Glede rata, to je smatrao prednou za
Britaniju. S druge strane, o tome da se s Njemakom pokua nagoditi pretpostavljajui
kako bi time, vrlo brzo, izazvao sukob dvaju totalitarnih
drava nije, ini se, ni razmiljao. I to unato tome da bi ga realistina
procjena prednosti i nedostataka dvaju sila najvjerojatnije navela na zakljuak
kako nijedna od njih ne moe nadvladati onu drugu i da je puno izglednije da e
jedna drugoj vezati ruke, na vlastitu tetu, i to na due vrijeme.U takvoj
situaciji anglosaksonske sile automatski bi povele igru, a da i ne spominjemo
kako bi borba dvaju totalitarnih drava vjerojatno zapeatila sudbinu njihovih
reima.
No u to doba, doba bojim se diktatura, ideologija i "kriarskih ratova", doba
kada je masovnim emocijama upravljala neobuzdana promiba rije "razum" nije se
pisala velikim slovom. Tako se, na tetu obaju naroda i na nesreu cijele Europe,
pokazalo kako ni Britanija ni Njemaka ne vide nikakvu praktinu alternativu
ratu.
Stoga je i odgovor njemakog Vrhovnog zapovjednitva na pitanje "Sto nakon
zavretka kampanje na zapadu?" glasio: nastaviti borbu, protiv Britanije.
To to, iz razloga koje sam ve spomenuo, njemaki planovi nisu ili dalje od
kampanje na zapadu, imalo je ozbiljne posljedice. Sad se Hitler
s Britanijom planirao (premda se nije i konano odluio) obraunati
invazijom, no za provedbu toga plana nisu obavljene apsolutno nikakve pripreme.
Tako smo propustili najbolju priliku. Britansku slabost trebalo je iskoristiti
odmah. Naknadno zapoete pripreme oduzele su toliko vremena da je uspjeh
iskrcavanja, ve i zbog samih vremenskih prilika, postao dvojben.
Ova posljednja injenica, kao i neke druge kojima emo se vratiti kad za to doe
vrijeme, Hitleru su posluile kao opravdanje ili bolje reeno izgovor da
odustane od zamisli o invaziji, u potpunosti digne ruke od Britanije i udari na
Sovjetski Savez. Ishod je dobro poznat.
Mislim da bih, prije negoli se pozabavim razlozima za tu odluujuu promjenu
bojinice, trebao razmotriti kakvi bi bili nai izgledi daje Hitler ustrajao u
borbi protiv Britanije.
Na raspolaganju bismo imali tri metode. Prvo, Britaniju smo mogli pokuati baciti
na koljena prekidajui joj prekomorske linije opskrbe. Tu je Njemaka imala
dobrih izgleda na uspjeh, s obzirom na to da je u potpunosti nadzirala norveku,
nizozemsku, belgijsku i francusku obalu kojima se mogla posluiti kao bazama za
zrano i podmorniko ratovanje.
U pogledu borbenih resursa, stanje je bilo neto nepovoljnije.
Broj podmornica kojima je u to vrijeme raspolagala Njemaka ratna mornarica da
ne spominjemo teko brodovlje, posebice nosae zrakoplova, s kojima bi podmornice
morale zajedniki djelovati nije bio ni priblino dovoljan. Uz to, smatralo se
kako e britanske protupodmornike utvrde biti neosvojive sve dok iz stroja ne
izbacimo RAF. Sto se tie naih zranih snaga, Luftwaffe bi na sebe morala
preuzeti sljedee zadae:
(i) preuzeti nadzor nad zranim prostorom, barem u tolikoj mjeri da se RAFu
onemogui protupodmorniko djelovanje;
(ii) paralizirati britanske luke;
(iii) uinkovito suraivati s podmornitvom u napadima na neprijateljsko
brodovlje.
Cijela se stvar u praksi svela na svladavanje RAFa i unitenje njegovih
proizvodnih sredita. Godine 1940. Luftwaffe je bila preslaba za takve ciljeve,
to se u bitci za Britaniju i pokazalo. Bi li zavrilo drugaije da vremenski
uvjeti u kolovozu i rujnu nisu bili tako neoekivano nepovoljni
i da se njemako zapovjednitvo u tom, za neprijatelja kritinom trenutku,
umjesto na borbu protiv RAFa nije usredotoilo na bombardiranje Londona, ostat
e vjeita nepoznanica
U svakom sluaju, u ljeto 1940. godine, uz vrlo ogranien broj bombardera i bez
lovaca veega dometa, RAF i njegova proizvodna sredita nisu se mogli unititi na
brzinu. Svaka bitka koja se zasniva na istom omjeru materijalnih sredstava
zahtijeva vie vremena i puno vie snaga negoli su to predviale prvotne
procjene. Brze pobjede u bitkama izmeu manjevie podjednakih protivnika mogu se
izvojevati iskljuivo superiornim voenjem, a rijetko odmjeravanjem snaga, to bi
ovdje oito bio sluaj. Stoga smo se, od samoga poetka, morali pripremati za
dugotrajnu borbu. Kako bi se zajamio njezin uspjeh, najprije je valjalo poveati
podmorniku flotu, a sline je korake trebalo poduzeti i s Luftwaffe.
Valja priznati i to da je ideja kako e drava veliine Britanije pokleknuti pred
Page 65
"strategijskim zranim ratovanjem" (onako kako ga je zamiljao general Douhet),

barem u to vrijeme, bila ista matarija. Isto se moe ustvrditi i za kasnije
savezniko zrano ratovanje protiv Reicha.
U svakom sluaju, kad je jednom odlueno da se Britaniju ima "spustiti na zemlju"
prekidom njezinih pomorskih veza, cjelokupnu je ratnu proizvodnju Reicha trebalo
usmjeriti na poveanje njegove podmornike i zrane moi, a brojnost ljudstva u
kopnenoj vojsci smanjiti i i osloboditi za potrebe industrije.
Duina te borbe znaila je i njezinu najveu opasnost. Nitko nije znao koliko
dugo e Rusi mirovati. Smanjenje njemake kopnene vojske i usmjeravanje
kompletnog zrakoplovstva na Englesku, Sovjetskom su Savezu, ak i ako se ne bi
ukljuio u rat, mogli posluili kao izvrsno sredstvo ucjene.
Drugu opasnost predstavljala je mogunost amerike intervencije na samom poetku
opsade. Polagano guenje Britanije bilo je neto to Amerika ne bi mogla mirno
promatrati. U bitku izmeu zranih i pomorskih snaga Amerikanci su se mogli
umijeati razmjerno brzo. Meutim, da je doista dolo do njemake invazije na
Englesku, zasigurno bi stigli prekasno. Ipak, da je Reich imao razraenu
strategiju, takva bi akcija bila potpuno izvediva i imala bi izgleda za uspjeh.
Dakako, ne gubei
iz vida opasnost od intervencije Sovjetskog Saveza ili Sjedinjenih Drava i
isljuivo pod uvjetom da se strogo drimo ciljeva unitenja RAFa i prekidanja
britanskih linija opskrbe. Svako udaljavanje od zacrtanog plana i skretanje k
nejasnim ciljevima tipa zranih napada na gradove kako bi se unitio moral
neprijateljskog stanovnitva, samo bi ugroavalo izgede za pobjedu.
Drugi potencijalni nain slamanja Britanije nazvao bih bitkom za Sredozemlje.
Hitleru, ali i njemakom vojnom elnitvu u cjelini, prigovaralo se kako se ne
mogu osloboditi "kontinentalnog" naina razmiljanja i kako nikada nisu
prepoznali vanost Sredozemlja kao ile kucavice Britanskog carstva.
Tvrdnja da je Hitler razmiljao samo u okvirima kontinenta vjerojatno stoji.
Meutim, ostaje upitno bi li, s jedne strane, zbog gubitka poloaja u Sredozemlju
Britanija doista odustala od borbe i, s druge strane, kakve bi za Reich bile
posljedice toga osvajanja.
Gubitak Sredozemlja bio bi, neosporno, gadan udarac za Britaniju. Uinci, u
smislu pristupa Indiji i Bliskome istoku, a time i zalihama nafte, mogli su biti
iznimno ozbiljni. Nadalje, potpuna blokada pomorskog prometa znaajno bi
pogorala i britanske probleme s hranom. No bi li taj udarac doista bio
smrtonosan? Po mom miljenju ne bi. Britanija bi i dalje imala vezu s Indijom i
Srednjim istokom oko Rta Dobre nade, koju smo mogli presjei iskljuivo tijesnom
podmornikom i zranom blokadom britanskog otoja drugi rijeima, prvom metodom
koju sam spomenuo. Takva bi blokada, meutim, prikovala cjelokupne resurse
Luftwaffe, pa za Sredozemlje ne bi ostalo nita! Gubitak Gibraltara, Malte i
poloaja u Egiptu i na Bliskom istoku za Britaniju bi bio bolan, ali ne i
fatalan. Dapae, poznavajui Britance, taj bi gubitak samo ojaao njihovu
nacionalnu odlunost. Britanski se narod s tim gubitkom ne bi pomirio; nastavio
bi se boriti jo
ogorenije. I time, po svoj prilici, dokazao neutemeljenost
uzreice o Sredozemlju kao ili kucavici Britanskoga carstva. Uz to, njezini joj
dominioni zasigurno ne bi uskratili potporu.
Drugo je pitanje kakve bi posljedice borba za Sredozemlje ostavila na Reich.
Ovdje ponajprije valja istaknuti kako bi u tom odmjeravanju snaga Italija,
dodue, posluila kao dobra baza za operacije, ali bi doprinos
njezine vojske bio veoma skroman. Nije trebalo ekati daljnji razvoj dogaaja da
bi se to dokazalo; bilo je oito. Definitivno nije trebalo oekivati kako e
talijanska flota protjerati Britance iz Sredozemlja.
Njemaka bi, tako, najvei teret te borbe morala iznijeti na vlastitim leima,
pri emu joj saveznik, koji je Sredozemlje smatrao svojim privatnim rezervatom i
koji bi, sukladno tomu, najvjerojatnije zahtijevao da on zapovijeda cijelom
operacijom, ne bi bio od velike pomoi.
Ako smo Britancima eljeli oteti poloaje na Sredozemlju nadajui se kako emo im
time zadati smrtni udarac, morali smo zauzeti Maltu i Gibraltar i istjerati ih iz
Egipta i Grke. Da je za svoje novo strateko teite doista odabrala
Sredozemlje, Njemaka bi spomenute ciljeve, bez ikakve sumnje, morala postii
vojnim putem.
No to jo
nije bilo sve. Gibraltar smo mogli preuzeti ili uz privolu panjolske koju
nikada ne bismo dobili ili pritiskom na panjolce. Obje opcije znaile bi
kraj panjolske neutralnosti. Reich tada ne bi imao puno izbora. S pristankom
Madrida i Lisabona ili bez njega, morao bi tititi cijelu iberijsku obalu i
brinuti za njezinu opskrbu. U obje zemlje mogao se oekivati otpor, posebice u
Portugalu ije bi kolonije Engleska odmah okupirala. U svakom sluaju, Iberijski
poluotok na due bi vrijeme "progutao" poprilian broj njemakih snaga, a
Page 66
reakcije u SADu i Latinskoj Americi na okupaciju panjolske i Portugala mogle su

biti katastrofalne.
Ako s Francuskom ne bismo uspjeli postii sporazum, to su talijanski i
panjolski zahtjevi za francuskim kolonijama ve dovodili u pitanje, na kraju bi
morali okupirati i francusku Sjevernu Afriku, ako smo pomorsku silu poput
Britanije eljeli sprijeiti da, jednoga dana, uspostavi novo uporite na
Sredozemlju.
Kad bi Britance jednom istjerali iz Egipta i, u sluaju da se tamo premjeste, iz
Grke, daljnji razvoj dogaaja u istonom Sredozemlju neizbjeno bi vodio
zemljama Bliskoga istoka, posebice ako se prisjetimo kako je trebalo presjei i
britanske linije za opskrbu naftom. Izraeno je stajalite kako bi stvaranje baze
na Bliskome istoku Njemakoj donijelo dvije prednosti: prvo, mogunost da napada
Indiju i drugo, otvaranje drugoga boka prema Sovjetskom Savezu, koji bi ga
odvraao od napada na Njemaku. Te argumente smatram nerealnim. Sasvim neovisno o
problematinom uinku koji bi na narode Bliskoga istoka izazvalo
rasporeivanje njemakih vojnika na njihovu tlu, na umu je valjalo imati jo
dvije stvari.
Operacija protiv Indije ili Sovjetskog Saveza iz bliskoistone regije ve iz
logistikih razloga nije bila izvediva u razmjerima koji bi jamili uspjeh.
Britanija je, kao pomorska sila, glede toga bila u velikoj prednosti.
to se tie Sovjetskog Saveza, izlazak Njemake na Bliski istok izazvao bi
potpuno suprotan uinak; umjesto da ga sprijei, samo bi ubrzao sovjetski napad
na Njemaku.
Glavni problem sa Sredozemljem, po mojemu miljenju, bio je sljedei:
Sudbina Britanije ne bi bila zapeaena gubitkom poloaja na Sredozemlju.
Nadalje, odluna bitka za nadzor nad Sredozemljem vezala bi znaajne njemake
snage toliko dugo da bi napad na Njemaku za Sovjetski Savez postao prevelika
napast. Ova tvrdnja postaje jo
tonija kad se u obzir uzme i to da bi se plijena
za koji je bio zainteresiran Balkana i dominantnog utjecaja na Bliskome istoku
Sovjetski Savez tada mogao dokopati jedino tako da ga preotme Njemakoj.
Slamanje Britanije posredstvom Sredozemlja predstavljalo bi zaokret koji se mogao
usporediti s onim koji je napravio Napoleon odluivi zadati smrtni udarac
Britaniji u Indiji, posredstvom Egipta. Takvo rjeenje podrazumijevalo je
dugotrajan angaman njemakih snaga koji ne bi donio odluujue rezultate.
Dapae, matica Britanija time bi dobila vrijeme potrebno da se ponovno naorua, a
Sovjetski Savez doista povoljnu priliku za napad na Reich.
"Sredozemna" je metoda, zapravo, davala naslutiti kako ne vjerujemo u odluujuu
pobjedu izravnim napadom na Britaniju.
Tako dolazimo do treeg naina za rjeavanje problema Britanije, invazije na
Britaniju 1940. godine.
Prije toga elio bih napomenuti jo
neto vezano za nau "sredozemnu" strategiju
i njezin praktini ishod. Kao to je to kasnije esto bivalo s Rusijom, Hitler za
nju nije pripremio prave snage u pravo vrijeme. Njegovo odustajanje od pokuaja
da osvoji Maltu koju se u tom ranom stadiju gotovo sigurno dalo osvojiti svakako
je bila kardinalna pogreka. Taj je propust, nedvojbeno, najvie doprinio
konanom gubitku
Sjeverne Afrike i svemu to je potom slijedilo.
U svakom sluaju, u lipnju 1940. godine Hitler je osmislio plan za invaziju na
Britaniju (ali se, kao to rekoh, za njega nije konano odluio) i zapovjedio da
se pokrenu odgovarajue pripreme.
Operaciju je trebalo pripremiti pod ifrom Morski lav, no provesti ju je trebalo
tek kad se ispune odreeni preduvjeti. Nain na koji se ta operacija planirala i
neprestane sukobe koji su je pratili prvenstveno izmeu stoera kopnene vojske
i ratne mornarice ve su obradili drugi autori, ba
kao i razloge (ili
izgovore) kojima se opravdavalo odustajanje od tog projekta.
Ovdje emo, stoga, obraditi tek tri najvanija pitanja:
1. Bi li invazija na Englesku dovela do njezine predaje i bi li ona dakako, da

je zavrila uspjeno do kraja rijeila problem?
2. Je li se uspjeh invazije uope mogao oekivati i kakve bi bile posljedice
njezina neuspjeha?
3. Koji su razlozi naveli Hitlera da na kraju odustane od spomenutog plana (a
time i od ideje da problem Britanije rijei silom) i okrene se Sovjetskom Savezu?
Odgovor na prvo pitanje glasi: invazija bi bila najbri nain za slamanje
Britanije. Druge dvije metode o kojima sam govorio ne bi donijele tako brze
rezultate. Ali, bi li ona do kraja rijeila problem? Postojala je realna
mogunost dapae, bilo je izvjesno kako bi se Churchillova vlada, sve daje
otok i bio osvojen, nastavila boriti iz Kanade. Bi li bi ostali britanski
dominioni slijedili njezin primjer, teko je rei. Ipak, osvajanje samoga otoka
Page 67
ne bi znailo i potpuni poraz Britanskog carstva26.
Jedno je sigurno: da je Njemaka osvojila otok, druga bi strana ostala bez baze
prijeko potrebne za pomorske napade na kontinentalnu Europu. U to bi doba bilo
nemogue pokrenuti invaziju s druge strane Atlantika, a da se pritom britanski
otok ne iskoristi kao odskona daska,
26 Bi li britansko stanovnitvo za razliku od francuskog u sluaju uspjene
invazije nastavilo pruati otpor ili bi to je ak i Churchill smatrao moguim
britanska vlada potpisala kapitulaciju, isto je hipotetsko pitanje o kojemu
ovdje ne treba raspravljati. (Isto vrijedi i za pitanje bismo li u sluaju
kapitulacije uope imali sredstava prehraniti britansko stanovnitvo, kao ,
primjerice, ono belgijsko u Prvom svjetskom ratu.) (Nap. autora)
ak i da su Sjedinjene Drave ule u rat. Da je Britanija bila okupirana, RAF
eliminiran, britanska flota protjerana na drugu stranu Atlantika, a ratni
potencijal otoka obezvrijeen, Njemaka bi bez imalo ustruavanja osvojila
Sredozemlje.
Stoga se moe ustvrditi kako bi britanska vlada, sve da se nakon gubitka domovine
i pokuala boriti, imala malo izgleda na uspjeh. Bi li joj u takvim okolnostima
njezini dominioni nastavili pruati potporu?
Bi li latentna opasnost koja je Reichu prijetila od Sovjetskog Saveza u
potpunosti nestala kad Rusi vie ne bi mogli raunati na otvaranje druge
bojinice u doglednoj budunosti? Ne bi li se Staljin tada uz Hitlerovu
privolu okrenuo Aziji? Bi li Sjedinjene Drave krenule u svoj "kriarski rat"
protiv Reicha da su znale da bi cijenu toga rata morale platiti same?
Konanog odgovora na ta pitanja nema, niti e ga ikada biti.
Zna se kako Reich ne bi bio u stanju nametnuti mir s druge strane mora. Jedno je
ipak sigurno: njegov poloaj nakon uspjene invazije na Britaniju bio bi
neusporedivo povoljniji od bilo ega to e ga snai na putu kojim je krenuo
Hitler.
S vojnoga stajalita, dakle, invazija na Britaniju 1940. godine (dakako, ona koja
bi imala izglede na uspjeh) nesumnjivo je bila pravo rjeenje. Racionalna
njemaka politika uvijek je trebala teiti postizanju mirovnog sporazuma. Pitanje
koje je korake glede toga trebala ili mogla poduzeti u sluaju njemake pobjede,
prelazi okvire vojne studije kojom se ovdje bavimo.
Stoga se radije vratimo vojnim aspektima i pokuajmo utvrditi bi li invazija na
Britaniju 1940. godine imala ikakvih izgleda na uspjeh.
Pretpostavljam kako e miljenja o tom pitanju zauvijek ostati podijeljena.
Operacija Morski lav svakako je podrazumijevala silan rizik.
Ipak, nije dovoljno ukazati na ogromne koliine tehnike opreme koje su
saveznicima trebale za iskrcavanje 1944. godine da bi se dokazalo kako bi
njemaka invazija, koja se oslanjala na daleko primitivniju transportnu opremu,
neizbjeno propala. Niti je dovoljno pozvati se na potpunu nadmo saveznika u
zraku i na moru 1944. godine, koliko god se ona u oba sluaja pokazala
odluujuom.
U ljeto 1940. godine Njemaka nije uivala nijednu od tih prednosti. S druge
strane, ona se nije morala suoiti s organiziranom obranom
na britanskoj obali u obliku primjereno naoruanih, obuenih i voenih postrojba,
to je bila odluujua prednost. Britanija je u ljeto 1940. godine, barem u
pogledu kopnenih snaga, bila poprilino bespomona. Da Hitler nije dopustio da
Britanske ekspedicijske snage pobjegnu iz Dunkerquea bila bi potpuno bespomona.
Uspjeh invazije na Englesku u ljeto 1940. godine ovisio je o dva imbenika:
1. O njezinoj provedbi u najkraem moguem roku, kako bismo na Britaniju udarili

prije negoli organizira obranu i kako bismo iskoristili ljetno vrijeme. (Iz
vlastita iskustva znali smo kako su u srpnju, kolovozu i poetkom rujna vode
Kanala gotovo uvijek mirne poput ulja.)
2. O naoj sposobnosti da eliminiramo RAF i Britansku flotu na podruju Kanala,
tijekom i neposredno nakon njegova prelaska.
Isto je tako tono i daje Morski lav bio iznimno riskantna operacija, to zbog
vremenskih uvjeta, to zbog sposobnosti Luftwaffe da stekne premo u zraku, barem
u mjeri u kojoj je to zahtijevala sama operacija, a ni na jedan od tih imbenika
nismo mogli u potpunosti raunati. S obzirom na rizik, valja vjerovati kako su
nadleni ljudi Wehrmachta operaciji pristupili s odreenom nelagodom i kojekakvim
mentalnim zadrkama.
Ve je tada bilo jasno kako ni Hiter nije nacistu sa svime. Na svim razinama
planiranja nedostajala je, obino vrlo uoljiva, pokretaka sila s vrha. General
Jodl, naelnik Operativnog stoera svih vojnih rodova, svaki je pokuaj invazije
smatrao oajnikim i, s obzirom na opu situaciju, potpuno nepotrebnim.
Kao i obino, elnika Luftwaffe, Gringa, Vrhovno zapovjednitvo nije uspjelo
zadrati na uzdi. "Svoju" zranu ofenzivu od vitalnog znaenja za cijelu
Page 68
operaciju Gring nipoto nije smatrao sastavnim dijelom Wehrmachtove zdruene

invazije. Naprotiv, nain na koji je iskoristio i na kraju protratio resurse
Luftwaffe pokazuje da je zranu ofenzivu na otok smatrao samostalnom operacijom
kojom je, isto tako samostalno, zapovijedao on.
Vrhovno zapovjednitvo ratne mornarice, tijelo koje je prvo trebalo pokrenuti
pitanje invazije na Britaniju, na temelju svoje studije praktinih problema
vezanih za invaziju zakljuilo je, ako nita drugo, kako je operacija izvediva
ukoliko se ispune odreeni preduvjeti. No
oni su vjerojatno i najbolje znali koliko je oprema kojom su raspolagali
neprimjerena za tu operaciju.
Nesumnjivo najpozitivniji stav prema invaziji imalo je Vrhovno zapovjednitvo
kopnene vojske, iako o njoj prije pada Francuske oito uope nije razmiljalo.
Jedno je sigurno: najvie energije i smjelosti u provedbi priprema pokazivali su
oni koji su prvi trebali staviti glavu u torbu kad bi se operacija Morski lav
pokrenula postrojbe kopnene vojske koje su u njoj trebale sudjelovati. Govorim
to s punim pravom, jer je formacija pod mojim zapovjednitvom, 38. korpus, bila
odreena za prijelaz Kanala u prvome valu, s poloaja izmeu Boulogne i Etaplesa
na dio britanske obale izmeu Bexhilla i Beachy Heada. Vjerovali smo u uspjeh, ne
podcjenjujui opasnosti. Moda, jedino, nismo bili dovoljno svjesni sumnji koje
su gajila druga dva roda vojske, posebice mornarica.
Dobro se znade kako je Hitler za odustajanje od plana Morski lav imao dva
razloga, ili izgovora.
Prvo, pripreme su potrajale tako dugo da bi prvi invazijski val Kanal mogao
prijei najranije 24. rujna. U tom razdoblju vie ne bi bilo mogue, sve da prvi
val iskrcavanja i uspije, raunati na kontinuirano razdoblje lijepa vremena
potrebno za iskrcavanje snaga koje bi slijedile prvi val.
Drugi i doista odluujui razlog jest injenica kako Luftwaffe ni do toga
nadnevka ne bi stekao premo u britanskom zranom prostoru.
Sve da ove dvije injenice i prihvatimo kao razlog za odustajanje od invazije u
rujnu 1940., one jo
uvijek ne daju odgovor na pitanje bi li njemaka invazija
bila mogua da je Vrhovno zapovjednitvo stvari organizirala drugaije. A svaku
objektivnu procjenu Hitlerove odluke da izbjegne borbu na ivot i smrt s
Britanijom i okrene se Sovjetskom Savezu valja temeljiti upravo na tome.
Problem je, dakle, jesu li se dvije gore spomenute injenice kanjenje
operacije Morski lav i neodluni rezultat bitke za Britaniju mogle izbjei.
Prva od njih pomicanje nadnevka iskrcavanja na kraj rujna apsolutno se mogla
izbjei. Daje postojao ratni plan koji bi jasno predviao slamanje Britanije,
dobar dio tehnikih priprema za invaziju mogao se obaviti jo
u vrijeme kampanje
na zapadu. Da je takav plan postojao,
Hiter (kakvim se god motivima vodio) ni u snu ne bi dopustio bijeg britanskih
ekspedicijskih snaga iz Dunkerquea. Datum iskrcavanja ne bi se razvukao sve do
kasne jeseni da je odluka o napadu na Britaniju donesena (u najgorem sluaju) u
vrijeme pada Francuske dakle, sredinom lipnja a ne cijelih mjesec dana
kasnije. Prireme za invaziju provedene sukladno zapovijedi iz srpnja i u
granicama tadanjih mogunosti zavrile su sredinom rujna. Da je odluka donesena
etiri tjedna prije, Kanal smo mogli prijei ve sredinom kolovoza.
Sto se tie drugog razloga za odustajanje od operacije Morski lav nepovoljnog
razvoja bitke za Britaniju valja se prisjetiti sljedeeg:
Zamisao o postizanju premoi u britanskom zranom prostoru izoliranim zranim
ratovanjem, tjednima prije najranijeg mogueg nadnevka invazije, bila je pogreka
u voenju.
Ovladavanje britanskim zranim prostorom prije invazije trebalo je jamiti njezin
uspjeh. Spomenuto rjeenje samo je dovelo do preuranjenog rasipanja Luftwaffeovih
snaga na bitku koju je vodio u nepovoljnim uvjetima.
Da je nainilo trezvenu procjenu vlastitih u odnosu na neprijateljske snage,
zapovjednitvo Luftwaffe bi, u najmanju ruku, ozbiljno posumnjalo u to da su
njegove snage primjerene ili dovoljne za uspjenu akciju protiv RAFa i njegovih
proizvodnih sredita.
Kao prvo, elnitvo Luftwaffea podcijenilo je snagu britanskog lovakog
zrakoplovstva i precijenilo uinak svojih bombardera. Uz to, druga je strana
posjedovala djelotvoran radarski sustav, to je za Luftwaffe bilo potpuno
iznenaenje.
Znalo se, takoer, kako njemaki bombarderi a lovaki zrakoplovi posebno ne
posjeduju zadovoljavajui dolet. RAF je, tako, mogao izbjei sve na njega
usmjerene razorne napade. S druge strane, uvjeti u kojima su njemaki lovci
djelovali na nebu iznad Britanije bili su puno povoljniji za njihove protivnike.
Bombarderi su, pak, vrlo esto morali djelovati bez odgovarajue pratnje i
zatite lovakih zrakoplova, im bi poletjeli dalje od njihova doleta.
Page 69
To je trebao biti dovoljan razlog da se zapovjednitvo Luftwaffe ne uputa u
sukob s Britanskim ratnim zrakoplovstvom sve dok ono ne bude prinueno na bitku
pod slinim uvjetima to jest, iznad Kanala i njegovih obala u neposrednoj
operativnoj vezi sa samom invazijom.
Napokon, njemako je Vrhovno zapovjednitvo pogrijeilo i mijenjajui operativni
cilj svoje zrane ofenzive upravo u trenutku kad su unato dijelom
predvidljivim a dijelom neoekivanim nedostacima Luftwaffe u odnosu na RAF izgledi
za dobivanje bitke bili izjednaeni. Dana 7. rujna glavno teite zranih
napada preusmjereno je na London cilj koji u pogledu priprema za invaziju vie
nije imao nikakvu operativnu vanost.
Iako zamisao o postizanju premoi u zraku prije poetka invazije uvijek zvui
privlano, paljiva ralamba svih relevantnih imbenika potaknula bi njemako
Vrhovno zapovjednitvo da za odluujui udar angaira Luftwaffe, ali iskljuivo u
sklopu invazije.
Dakako, moe se prigovoriti kako se od Luftwaffe, s obzirom na raspoloive
resurse, oekivalo previe. Luftwaffe je dobio sljedee zadae:
To je trebao biti dovoljan razlog da se zapovjednitvo Luftwaffe ne uputa u
sukob s Britanskim ratnim zrakoplovstvom sve dok ono ne bude prinueno na bitku
pod slinim uvjetima to jest, iznad Kanala i njegovih obala u neposrednoj
operativnoj vezi sa samom invazijom.
Napokon, njemako je Vrhovno zapovjednitvo pogrijeilo i mijenjajui operativni
cilj svoje zrane ofenzive upravo u trenutku kad su unato dijelom
predvidljivim a dijelom neoekivanim nedostacima Luftwaffe u odnosu na RAF izgledi
za dobivanje bitke bili izjednaeni. Dana 7. rujna glavno teite zranih
napada preusmjereno je na London cilj koji u pogledu priprema za invaziju vie
nije imao nikakvu operativnu vanost.
Iako zamisao o postizanju premoi u zraku prije poetka invazije uvijek zvui
privlano, paljiva ralamba svih relevantnih imbenika potaknula bi njemako
Vrhovno zapovjednitvo da za odluujui udar angaira Luftwaffe, ali iskljuivo u
sklopu invazije.
Dakako, moe se prigovoriti kako se od Luftwaffe, s obzirom na raspoloive
resurse, oekivalo previe. Luftwaffe je dobio sljedee zadae:
napadati britanske zrane baze na jugu Engleske;

pokrivati ukrcavanje u francuskim lukama;
tititi transportne brodove tijekom prelaska Kanala;
pruiti potporu prvom valu invazijskih trupa tijekom njihova iskrcavanja;
i, u suradnji s ratnom mornaricom i obalnim topnitvom, sprijeiti uplitanje
Britanske flote.
Luftwaffe je reene zadae moda trebao obaviti jednu za drugom, ali ne i
istodobno. Primjerice, Britanska flota osim lakih jurinih pomorskih snaga
stacioniranih u lukama na jugu Engleske najvjerojatnije bi intervenirala tek po
iskrcavanju prvog vala invazijskih snaga.
Sve bi ovisilo o ishodu velike zrane bitke koja bi se povela iznad Kanala ili
iznad june Engleske im bi kopnena vojska i mornarica zapoele invaziju. Ipak,
uvjeti u kojima bi Luftwaffe djelovao bili bi daleko povoljniji od onih u kojima
je poduzimao zrane napade u unutranjosti zemlje.
Naravno, ovim oblikom djelovanja sve bi bilo stavljeno na jednu kartu. Tu se
cijenu, meutim, u reenim okolnostima moralo platiti, ukoliko se invaziju uope
eljelo poduzeti.
Kad je Hitler, iz gore spomenutih razloga, u rujnu 1940. godine praktino odbacio
plan invazije na Englesku, ti su razlozi zvuali prilino
uvjerljivo. To da su se uope pojavili valjalo je zahvaliti nepostojanju bilo
kakva autoriteta unutar njemakog Vrhovnog zapovjednitva (osim politiara
Hitlera), odgovornog za sveukupnu strategiju. Nije bilo autoriteta koji bi na
vrijeme razradio plan koji bi obuhvaao i Britaniju, autoriteta koji bi
uinkovito upravljao invazijom kao zdruenom operacijom svih triju vojnih rodova.
Njemako je Vrhovno zapovjednitvo tako odbacilo svaku mogunost za uspjean
odluujui okraj s Britanijom. Razloge za to treba traiti ne samo u nedostacima
stoerne organizacije nego, u velikoj mjeri, i u Hitlerovu politikom
razmiljanju.
Nema nikakve sumnje kako je Hitler oduvijek elio izbjei okraj s Britanijom i
Britanskim carstvom. Vrlo je esto isticao kako unitenje Britanskog imperija
nikako ne bi bilo u interesu Reicha. Ono je za njega bilo divljenja vrijedno
politiko postignue. Iako takve izjave nije trebalo uzimati zdravo za gotovo,
jedno je sigurno: Hitler je znao kako Britansko carstvo bude li uniteno nee
naslijediti ni on ni Njemaka. Naslijedit e ga Sjedinjene Drave, Japan ili
Sovjetski Savez. Iz te realistine perspektive, njegov odnos prema Britaniji i
ima nekakvog smisla. Hitler niti je elio niti je oekivao rat s Britanijom i
stoga je obraun s njome nastojao izbjei, dokle god to bude mogue.
Takvi stavovi kao i injenica da Hitler nije oekivao tako zapanjujuu pobjedu
nad Francuskom, objanjavaju zato nije usvojio ratni plan koji bi teio i porazu
Britanije, kad Francuska jednom padne. Stvar je u tome to se Hitler nije elio
iskrcati u Britaniji. Njegov se politiki koncept naao u opreci sa strategijskim
zahtjevima proizalima iz pobjede na zapadu. to je najgore, spomenuti politiki
koncept nije pobudio nikakve simpatije u Britaniji.
Hitlerov odnos prema Sovjetskom Savezu, s druge strane, bio je bitno drugaiji,
unato saveznitvu koje je 1939. godine sklopio sa Staljinom. Rusima nije
vjerovao, a i podcjenjivao ih je. Njihove su ga tradicionalne ekspanzionistike
tenje plaile premda im je upravo on, potpisivanjem Moskovskog pakta, otvorio
put.
Za pretpostaviti je kako je Hitler znao da se dva totalitarna reima, kad postanu
susjedi, prije ili kasnije moraju sukobiti. Osim toga, Hitler je bio opsjednut
Lebensraumom ivotnim prostorom koji je bio duan osigurati njemakom narodu. A
njega je mogao pronai samo na istoku.
Page 70
Iako ga nita od navedenoga nije spreavalo da konani sukob sa Sovjetskim
Savezom odloi za kasnije, za ovjeka poput Hitlera koji se nakon pada
Francuske osjeao gospodarom Europe ti su razlozi naglo dobili na hitnosti.
Njegove je dojmove dodatno pojaalo prijetee gomilanje sovjetskih snaga na
istonoj njemakoj granici trend koji je, u svakom sluaju, morao probuditi
sumnje u politike namjere Kremlja.
Hitler se sada suoio s problemom invazije na Englesku. Bio je svjestan rizika
koji ona povlai za sobom. Ako propadne, izgubit e snage kopnene vojske i
mornarice koje su u njoj sudjelovale, a i Luftwaffe bi iz bitke izaao veoma
oslabljen. Ipak, s iskljuivo vojnoga stajalita, neuspjeli pokuaj invazije ne
bi nepopravljivo nakodio njemakoj vojnoj moi. Taj bi neuspjeh imao puno
dalekoseniji politiki uinak s jedne bi strane potaknuo odlunost Britanaca
da nastave s ratom, a s druge utjecao na stavove Sjedinjenih Drava i Sovjetskog
Saveza. Spektakularni vojni neuspjeh ove vrste ipak bi najozbiljnije natetio
diktatorovu prestiu, i u Njemakoj i u svijetu.
Takav si rizik jedan diktator nije mogao priutiti. BaIako ga nita od navedenoga nije
spreavalo da konani sukob sa Sovjetskim
Savezom odloi za kasnije, za ovjeka poput Hitlera koji se nakon pada
Francuske osjeao gospodarom Europe ti su razlozi naglo dobili na hitnosti.
Njegove je dojmove dodatno pojaalo prijetee gomilanje sovjetskih snaga na
istonoj njemakoj granici trend koji je, u svakom sluaju, morao probuditi
sumnje u politike namjere Kremlja.
Hitler se sada suoio s problemom invazije na Englesku. Bio je svjestan rizika
koji ona povlai za sobom. Ako propadne, izgubit e snage kopnene vojske i
mornarice koje su u njoj sudjelovale, a i Luftwaffe bi iz bitke izaao veoma
oslabljen. Ipak, s iskljuivo vojnoga stajalita, neuspjeli pokuaj invazije ne
bi nepopravljivo nakodio njemakoj vojnoj moi. Taj bi neuspjeh imao puno
dalekoseniji politiki uinak s jedne bi strane potaknuo odlunost Britanaca
da nastave s ratom, a s druge utjecao na stavove Sjedinjenih Drava i Sovjetskog
Saveza. Spektakularni vojni neuspjeh ove vrste ipak bi najozbiljnije natetio
diktatorovu prestiu, i u Njemakoj i u svijetu.
Takav si rizik jedan diktator nije mogao priutiti. Ba
kao to je, zbog svog
opeg stava prema Britanskom carstvu, odbacivao svaku pomisao na sukob s njim i
ba
kao to je, zbog lanog potovanja prema britanskom mentalitetu, ivio u nadi
kako e s Britancima, na kraju, ipak uspjeti postii nekakav dogovor, tako je i
sada ustuknuo pred rizikom. Nije se usuivao krenuti u konani obraun s
Britanijom. Umjesto da je uniti kao silu, mislio je kako je u potrebu za
postizanjem sporazuma moe uvjeriti pokuajem (kako je on to govorio) da joj iz
ruku izbaci posljedni ma koji je mogla okrenuti protiv Njemake na kontinentu.
Ali time to je izbjegao svakako iznimno znaajan vojni i politiki rizik, Hitler
je napravio golemu pogreku u procjeni. Naime, jedno je sigurno: radi Hitlerova
skanjivanja da se upusti u bitku s Britanijom u za njega najpovoljnijem trenutku,
Njemaka se prije ili poslije morala nai u neizdrivoj situaciji. to se rat s
Britanijom dulje otezao, to je opasnost koja je Reichu prijetila s istoka
postajala vea.
Kad je u ljeto 1940. godine Hitler odustao od pokuaja da Britaniji zada odluan
udarac i propustio jedinstvenu priliku koja mu se za to pruila, vie nije mogao
igrati na kartu ekanja i kupovanja vremena. Bio je prinuen krenuti u
preventivni rat protiv Sovjetskog Saveza i pokuati
ga ukloniti, i to odmah, dok na zapadu nema neprijatelja koji bi mu
zaprijetio na kontinentu.
Meutim, zazirui od rizika vezanog za invaziju na Britaniju, Hitler je zapravo
preuzeo puno vei rizik rizik rata na dvije bojinice. Uz to, Hitler je na
premiljanje oko plana invazije koji je na kraju odbacio protratio godinu
koja je Njemakoj trebala donijeti konanu pobjedu. Vrijeme koje je tada
izgubila, Njemaka nikad nije uspjela nadoknaditi.
Kada je Morski lav krajem rujna otkazan, 38. korpus se vratio redovnoj obuci. Za
nas prikupljena oprema za vodeni transport povuena je iz luka na Kanalu, gdje
joj je ve prijetio RAF. O Hitlerovim nakanama prema Sovjetskom Savezu u to se
doba nije moglo uti nita. Konanu odluku da ga napadne donio je mnogo kasnije.
Prve naznake o tome to se sprema do mene su stigle tek u proljee 1941. godine,
kad sam dobio novo postavljenje.
171
Trei dio RAT NA ISTOKU
8
Tenkovski prodor
Krajem veljae 1941. godine predao sam zapovjednitvo nad 38. korpusom smjetenim
na obali Kanala kako bih preuzeo 56. tenkovski korpus ije se zapovjednitvo
upravo ustrojavalo u Njemakoj. Tako mi se ispunila elja koju sam gajio i prije
kampanje na zapadu da zapovijedam mehaniziranim korpusom kopnene vojske.
Kao zapovjednika korpusa, dakako, nitko me nije pitao za miljenje
0 tome koliko je kampanja protiv Sovjetskog Saveza uputna i kako bi je trebalo
provesti. Svoju operativnu zapovijed primili smo vrlo kasno
u svibnju 1941. godine, koliko se sjeam a i tada je pokrivala tek neposredne
obveze tenkovske skupine kojoj je pripadao i moj korpus.
Stoga provedbu operacija protiv Sovjetskog Saveza 1941. godine ne mogu
komentirati ni izbliza opirno koliko onu zapadne kampanje, kod koje sam i osobno
sudjelovao u konanu oblikovanju operativnog plana.
Ipak, mislim da mogu govoriti o dva imbenika koja su kasnije postala opim
mjestom.
Prvi imbenik je pogreka koju je, ako nitko drugi, napravio Hitler
podcjenjujui resurse Sovjetskog Saveza i borbene kvalitete Crvene armije. Sve
njegove odluke temeljile su se na pretpostavci da se Sovjetski Savez moe
poraziti vojnim sredstvima u jednoj kampanji. Da je
Page 71
1 bilo mogue, takvo to moglo se postii samo u sluaju da se Sovjetski Savez,

istodobno, urui iznutra. Meutim, politika koju je Hitler
ignorirajui sve primjedbe vojnoga elnitva preko komesara Reicha i
Sigurnosne slube (SD) provodio na okupiranim istonim podrujima, nuno je
izazvala potpuno suprotan uinak. Drugim rijeima, dok je na strategijskoj razini
teilo to brem unitenju sovjetskog sustava, njegovo politiko djelovanje ilo
je u dijametralno suprotnom smjeru. I u
drugim su se ratovima politika i vojna elnitva esto razmimoilazila u
ciljevima. U ovom sluaju, i vojna i politika vlast bile su u Hitlerovim rukama.
Tako je i dolo do potpunog razmimoilaenja izmeu strategijskih zahtjeva koje si
je postavio i politikih mjera koje je provodio na istoku. Njegova je strategija
time izgubila i ono malo izgleda za brzu pobjedu.
Zemljovid 6. Prodor 56. tenkovskog korpusa u Rusiju.
Drugi imbenik je neuspjeh u usuglaavanju strategije na vrhu, tj. izmeu Hitlera
i O.K.H.a. Isto vrijedi i za planiranje cjelokupne operacije i njezinu provedbu
u kampanji 1941. godine.
Hitlerovi strategijski ciljevi temeljili su se ponajprije na politikim i
gospodarskim razmiljanjima. Ti su ciljevi bili: (a) osvajanje Lenjingrada
(grada kojega je Hitler smatrao kolijevkom boljevizma) preko kojega se
namjeravao spojiti s Fincima i dominirati Baltikom i (b) zauzimanje sirovinama
bogatih regija u Ukrajini, sredita industrije naoruanja u Donjeckom bazenu, a
kasnije i naftnih polja na Kavkazu. Hitler se nadao kako e osvajanjem tih
podruja sasvim onesposobiti sovjetsku ratnu ekonomiju.
O.K.H. je, s druge strane, s pravom tvrdio kako je preduvjet za osvajanje i

zadravanje tih, neosporno vanih, strategijskih podruja poraz Crvene armije.
Njezina e glavnina, tvrdili su, biti koncentrirana na putu prema Moskvi27. Taj
je grad bio sredite sovjetske moi i sovjetski se reim ne bi usudio riskirati
njegov pad. Za to su postojala tri razloga. Prvo, Moskva je za razliku od 1812.
godine doista bila politiko sredite Rusije. Drugo, gubitak podruja s
postrojenjima za proizvodnju naoruanja oko Moskve i istono od nje bi, u
najmanju ruku, silno natetio sovjetskoj ratnoj ekonomiji. Trei i, sa
strategijskog stajalita, moda i najvaniji razlog bio je poloaj Moskve kao
vorita prometne mree europskog dijela Rusije. Njezin gubitak rusku bi obranu
rascijepio napola, ime bi sovjetsko zapovjednitvo izgubilo svaku mogunost
organiziranog jedinstvenog i koordiniranog djelovanja.
Strategijski gledano, razlika u stajalitima izmeu Hitlera i O.K.H. svodila se
na sljedee: Hitler je teio rjeenju na oba krila (za to, s obzirom na
relativne prednosti i ogromne razmjere podruja operacija, Njemaka nije
posjedovala odgovarajue snage), dok je O.K.H. teio rjeenju na sredini
bojinice.
Njemako voenje operacija na kraju se i iscrpilo upravo na tim razilaenjima u
temeljnoj strategiji. Premda se Hitler suglasio s rasporedom snaga kojeg je
predloio O.K.H. po kojemu je vei dio kopnene vojske trebalo podijeliti u
dvije armijske skupine na sjeveru i samo jednu na podruju juno od Pripetskih
movara natezanje oko strategijskih ciljeva nastavilo se tijekom cijele
kampanje. Neizbjena posljedica takvog stanja bila je injenica da Hitler ne samo
da nije postigao svoje
27 Reenu procjenu kasnije nije u potpunosti potvrdio stvarni raspored sovjestkih
snaga. (Napomena autora)
ionako preiroko postavljene ciljeve, nego je i O.K.H.u dodatno oteao problem.
"Opi cilj" koji je Hitler naveo u svojoj zapovijedi "Barbarossa" (unitenje
veeg dijela ruske vojske smjetene u zapadnoj Rusiji smjelim operacijama koje
ukljuuju i duboki prodor oklopnih udarnih snaga; sprjeavanje povlaenja borbeno
znaajnijih dijelova ruske vojske u unutranjost Rusije) bio je strategijska ili,
ak, taktika formula i nita vie. Kao to je poznato, zahvaljujui
superiornom voenju stoernih poslova i dranju njemakih borbenih trupa,
postigli smo izvanredan uspjeh koji je sovjetske oruane snage doveo na sam rub
poraza. No, spomenuta "formula" nije mogla posluiti kao zamjena za operativni
plan ije bi planiranje i provedbu pratio apsolutni konsenzus elnitva i koji bi
s obzirom na relativnu prednost koju su uivale protivnike armije, kao i na
ogromne udaljenosti koje je pokrivao uvaio pretpostavku da e za unitenje
sovjetskih oruanih biti potrebne i dvije kampanje.
Kao to sam ranije istaknuo, kao zapovjednik korpusa nisam bio upuen u planove i
nakane Vrhovnog zapovjednitva pa tako ni svjestan siline razmirica izmeu
Hitlera i O.K.H.a u pogledu strategije. Ipak, posljedice tih razmirica uskoro su
se poele osjeati ak i na toj razini.
56. tenkovski korpus u napad je trebao krenuti iz Istone Pruske, u sastavu
etvrte tenkovske skupine Armijske skupine Sjever.
Page 72
Armijska skupina Sjever (feldmarala Rittera von Leeba) dobila je zadau da
prodorom iz Istone Pruske uniti neprijateljske snage na podruju Baltika i
potom krene na Lenjingrad.
Zadaa etvrte tenkovske skupine (generala pukovnika Hoepnera) u sklopu te
operacije bio je prodor prema rijeci Dvini, nasuprot i nizvodno od Dvinska
(Diinaburga) iji je cilj bilo zauzimanje svih prijelaza preko Dvine, nunih za
daljnje napredovanje u smjeru grada Opoke.
etvrtoj armijskoj skupini zdesna. esnsta je armija (generala pukovnika
Buscha) morala proi kroz grad Kovno (Kaunas); Armijskoj skupini slijeva,
Osamnsta je armija (generala von Kuchlera) trebala krenuti u smjeru Rige.
U poduje okupljanja 56. tenkovskog korpusa stigao sam 16. lipnja. General
pukovnik Hoepner izdao je sljedee zapovijedi za napredovanje etvrte tenkovske
skupine:
Armijska skupina Sjever (feldmarala Rittera von Leeba) dobila je zadau da
prodorom iz Istone Pruske uniti neprijateljske snage na podruju Baltika i
potom krene na Lenjingrad.
Zadaa etvrte tenkovske skupine (generala pukovnika Hoepnera) u sklopu te
operacije bio je prodor prema rijeci Dvini, nasuprot i nizvodno od Dvinska
(Diinaburga) iji je cilj bilo zauzimanje svih prijelaza preko Dvine, nunih za
daljnje napredovanje u smjeru grada Opoke.
etvrtoj armijskoj skupini zdesna. esnsta je armija (generala pukovnika
Buscha) morala proi kroz grad Kovno (Kaunas); Armijskoj skupini slijeva,
Osamnsta je armija (generala von Kuchlera) trebala krenuti u smjeru Rige.
U poduje okupljanja 56. tenkovskog korpusa stigao sam 16. lipnja. General
pukovnik Hoepner izdao je sljedee zapovijedi za napredovanje etvrte tenkovske
skupine:
56. tenkovski korpus (Osma tenkovska divizija, Trea divizija motoriziranog

pjeatva i 290. pjeaka divizija) je iz umskog podruja sjeverno od grada
Memela i istono od grada Tilsita trebao prodrijeti na istok i, sjeveroistono od
Kovna, zauzeti glavnu cestu za Dvinsk. Njemu slijeva, 41. tenkovski korpus
generala Reinhardta (Prva i esta tenkovska divizija, 36. divizija motoriziranog
pjeatva i 269. pjeaka divizija) trebao je krenuti prema prijelazu preko Dvine
kod Jakobstadta. SS Totenkopf28 divizija, takoer u sastavu etvrte tenkovske
skupine, reene je postrojbe isprva trebala samo pratiti. Kasnije ju je trebalo
poslati u pozadinu korpusa koji bude najbre napredovao.
Kako bi se odrezale neprijateljske snage pred Dvinom, a operacija Armijske
skupine nastavila, bilo je iznimno znaajno zauzeti mostove na Dvini prije nego
ih neprijatelj uniti, poto je ta mona rijeka predstavljala veliku prepreku.
Napredovanje etvrte tenkovske skupine trebalo se, dakle, pretvoriti u utrku
dvaju korpusa do rijeke Dvine. 56. tenkovski korpus bio je odluan u nakani da u
toj utrci pobijedi, poto je pobjeda donosila i odreene prednosti. Prema
raspoloivim obavjetajnim podacima, naime, u tom bi sluaju naiao na slabiji
otpor u neprijateljskoj pozadini od onoga na koji bi naiao 41. tenkovski korpus.
Upravo mu je zato dodijeljena jedna tenkovska divizija vie. Moj prijedlog da
glavninu napada radije usmjerimo na mjesta na kojima smo oekivali najslabiji
otpor, nije dobio potporu zapovjednitva tenkovske skupine.
Prije negoli opiem operacije 56. tenkovskog korpusa koje su bile posebne samo po
tome to su prerasle u tenkovski prodor u pravom smislu te rijei, neto
pozornosti elio bih posvetiti problemu koji je jasno razotkrio jaz izmeu
vojnikih i standarda naeg politikog elnitva.
Nekoliko dana prije poetka ofenzive primili smo zapovijed Vrhovnog
zapovjednitva oruanih snaga (O.K.W.), danas poznatu kao "Komesarsku zapovijed".
Ta se zapovijed, u naelu, svodila na to da sve zarobljene politike komesare
Crvene armije imamo strijeljati na licu mjesta, kao eksponenete boljevike
ideologije.
Slaem se kako je sa stanovita meunarodnog prava status ruskih politikih
komesara bio iznimno neodreen. Oni definitivno nisu
Totenkopf njem. mrtvaka glava. Napomena prevoditelja.
bili vojnici, u smislu u kojemu vojnicima nisam smatrao ni dodijeljene mi
Geuleitere, zaduene za politiki nadzor. S druge strane, ruskim se komesarima
nije mogao priznati status neborbenog osoblja kakav su uivali vojni
duebrinici, medicinsko osoblje i ratni izvjestitelji. Naprotiv, iako nisu bili
vojnici, ruski politiki komesari bili su fanatini borci, ali borci ije se
djelovanje moglo smatrati nezakonitim samo prema tradicionalnom shvaanju
ratovanja. Njihova se zadaa nije svodila samo na politiki nadzor sovjetskih
vojnih elnika. Politiki komesari poticali su maksimalnu okrutnost u borbi,
dajui joj karakter potpuno nespojiv s tradicionalnim poimanjem vojnikog
ponaanja. Upravo su oni bili najodgovorniji za borbene metode i tretman
zarobljenika koji su tako eklatantno krili odredbe Haake konvencije o kopnenom
ratovanju.
Sto god mislili o statusu komesara u meunarodnom pravu, nijedan vojnik nije
smatrao normalnim strijeljati zarobljenike, pa bili oni i komesari.
Kommissarbefehl je bio krajnje nevojnika zapovijed. Njezino ispunjavanje
naruilo bi ne samo ast naih borbenih trupa nego i njihov moral. Stoga mi je
preostalo samo jedno: obavijestiti nadreene kako nitko pod mojim zapovjednitvom
nee potovati Komesarsku zapovijed. Meni podreeni zapovjednici tu su odluku u
potpunosti podrali i na podruju djelovanja naega korpusa ona se dosljedno
primjenjivala. Moram pripomenuti kako su takav stav podravali i moji nadreeni.
Silna nastojanja da se Komesarska zapovijed opozove uspjela su tek puno kasnije kad
je, naime, postalo jasno kako upravo zbog nje komesari poseu za
najbrutalnijim metodama kako bi svoje postrojbe natjerali na borbu do posljednjeg
Page 73
ovjeka29.
21. lipnja u 13,00 sati, nae je zapovjednitvo primilo obavijest o poetku

ofenzive u 03,00 sati sljedeeg jutra. Kocka je baena.
Zbog ogranienog prostora koji je mom korpusu dodijeljen u umskom podruju
sjeverno od Memela, za napad na neprijateljske pogranine poloaje (za koje smo
utvrdili da su zauzeti) mogli smo uporabiti
29 Da je i ostatak kopnene vojske dijelio moje stavove postalo je oito kada sam
preuzeo Osmu armiju. Ni tamo nisu potivali Komesarsku zapovijed. Nekolicina
komesara koji su, unato tomu, bili strijeljani nisu bili zarobljeni u akciji
nego uhvaeni u pozadini i osueni kao voe ili organizatori partizanskih
skupina. Njihovi su se sluajevi vodili u skladu s vojnim zakonom. Napomena
autora.
samo Osmu tenkovsku i 260. pjeaku diviziju. Trea divizija motoriziranog
pjeatva morala je, privremeno, ostati na poloajima juno od rijeke.
Neposredno uz granicu isprva smo naili na slabaan otpor, vjerojatno s isturenih
obrambenih poloaja. Ubrzo je, meutim, dobro pripremljen sustav okruglih bunkera
izazvao zastoj koji je prekinut tek oko podneva, kad je Osma tenkovska divizija
probila neprijateljske utvrde sjeverno od Memela.
Sovjetsko je zapovjednitvo ve prvoga dana pokazalo svoje pravo lice. Nai su
vojnici pronali ljude iz njemake ophodnje koju je neprijatelj neto ranije
odrezao od ostatka snaga. Svi su bili mrtvi i stravino izmasakrirani. Moj
pobonik i ja, koji smo esto obilazili sektore bojinice na kojima je jo
uvijek
bilo neprijateljskih snaga, suglasili smo se kako nikad neemo dopustiti da nas
neprijatelj uhvati ive. Kasnije je bilo puno sluajeva da sovjetski vojnici
podignu ruke kao da se predaju a onda, kada im nae pjeatvo prie dovoljno
blizu, dohvate oruje i zapucaju. Ili se pretvaraju da su mrtvi, a onda na nae
vojnike zapucaju s lea.
Na
je opi dojam bio kako na
napad uope nije iznenadio neprijateljske trupe na
samoj bojinici, ali da ga sovjetsko vojno zapovjednitvo najvjerojatnije nije
oekivalo ili barem ne jo
i da upravo stoga veliku priuvu kojom je
raspolagalo nije stiglo rasporediti na iole koordiniran nain.
Puno se raspravljalo o tome je li raspored sovjetskih snaga bio ofenzivnog ili
defenzivnog karaktera. Jaina snaga nagomilanih na zapadnoj granici Sovjetskog
Saveza i snana koncentracija oklopnitva na podruju Bjalistoka i u okolici
Lvova, navodila je na zakljuak zakljuak do kojega je doao i Hitler te ga
iskoristio kao opravdanje za odluku da krene u napad kako bi Sovjetski Savez,
prije ili kasnije, krenuo u ofenzivu. S druge strane, raspored sovjetskih snaga
na dan 22. lipnja 1941. godine nije ukazivao na neposredne agresivne namjere
Sovjetskog Saveza.
Mislim kako je opis sovjetskog rasporeda koji je nakon okupacije Poljske,
Besarabije i baltikih teritorija ve obuhvaao silne snage kao "rasporeda za
sve mogue situacije", najblii istini. Bez ikakve sumnje, na dan 22. lipnja
1941. godine, snage Sovjetskog Saveza jo
su
bile toliko razvuene da su mogle djelovati samo defenzivno. Ipak, taj se obrazac
zaas mogao prilagoditi svakoj promjeni vojne ili politike situacije u
Njemakoj. Crvena armija ija je svaka armijska skupina, ako ne kvalitativno a
ono kvantitativno, bila nadmona suprotstavljenim joj njemakim armijskim
skupinama s minimalnim se kanjenjem mogla pregrupirati i krenuti u napad.
Raspored sovjetskih snaga tako je, zapravo, predstavljao latentnu prijetnju, iako
je sve do 22. lipnja, u formalnom smislu, bio defenzivan. Tako je Sovjetski
Savez, im bi se za to ukazala povoljna prilika vojna ili politika mogao
prerasti u izravnu prijetnju Reichu.
Dakako, u ljeto 1941. godine Staljin je izbjegavao sukob s Reichom. Ali da je, u
bilo kojem trenutku, uslijed razvoja dogaaja na meunarodnom planu, sovjetsko
elnitvo povjeravalo kako Njemaku moe izloiti politikom pritisku ili joj ak
zaprijetiti vojnom intervencijom, sovjetski se improvizirani defenzivni raspored
s lakoom mogao pretvoriti u ofenzivni. Bio je to, kao to rekoh, "raspored za
sve mogue situacije".
Vratimo se sada 56. korpusu.
Da bi ispunio svoju zadau i zauzeo, netaknute, prijelaze kod Dvinska, korpus se
morao usredotoiti na dvije stvari. Ve prvoga dana morao je prodrijeti 80
kilometara u unutranjost neprijateljskog ozemlja kako bi zaueo prijelaz preko
rijeke Dubisse kod Airogole. Sektor Dubisse poznavao sam iz Prvoga svjetskoga
rata. Tamo nas je ekala duboka strma udolina ije obronke nije mogao svladati
nijedan tenk. U Prvom svjetskom ratu naa je eljeznika inenjerija mjesecima
radila kako bi je premostila, pravim remekdjelom drvene konstrukcije. Ukoliko je
neprijatelj uspio unititi veliki vijadukt kod Airogole, korpus je mogao
zaglaviti u toj udolini. Neprijatelj bi, pak, imao vremena da na suprotnoj obali
Page 74
rijeke podigne obrambene poloaje na strmini koju bi korpus ionako iznimno teko
svladao. Bilo je savreno jasno kako o iznenadnom napadu na Dvinsk, nakon toga,
vie ne bi bilo ni govora. Prijelaz kod Airogole bio nam je prijeko potrebna
odskona daska.
Koliko god pretjeranima se inili zahtjevi koje je zapovjednitvo korpusa
postavilo pred Osmu tenkovsku diviziju (s ijim sam zapovjednikom, generalom
Brandenbergerom, proveo vei dio toga dana), ona je uspjela ispuniti svoju
zadau. Nakon to se probila kroz pogranine
poloaje i skrila neprijateljski otpor u njihovoj pozadini, izvidnike snage
Osme tenkovske divizije zauzele su prijelaz kod Airologe do veeri 22. lipnja.
290. divizija je krenula za njom, rekordnom brzinom. Trea divizija motoriziranog

pjeatva koja je prema Memelu krenula u podne, preusmjerena je na prijelaz juno
od Airogole. Prvi je korak uspio.
Drugi preduvjet za uspjeh kod Dvinska bila je brzina. Korpus je morao pojuriti
ravno prema gradu, bez obzira na to mogu li formacije na njegovim bokovima drati
korak. Zauzimanje tih dragocjenih mostova u potpunosti je ovisilo o naoj
sposobnosti da neprijatelja uhvatimo na spavanju. Dakako, bili smo savreno
svjesni kolikom se riziku time izlaemo.
Kako se ispostavilo i kako smo se nadali korpus je naletio na slijepu toku u
neprijateljskoj obrani. Unato ponovljenim neprijateljskim protunapadima, od
kojih su se neki prometnuli i u estoke okraje, divizije su neprijateljski otpor
uspjele slomiti razmjerno brzo.
Dok je, nama slijeva, 41. tenkovski korpus zaustavila snana neprijateljska
grupacija ukopana u okolici Siaulaiaja (Schaulena), a nama zdesna, lijevo krilo
esnste armije vodilo borbe za Kovno, 56. tenkovski korpus je 24. lipnja izaao
na autocestu za Dvinsk, na podruju Wilkomierza. Zaavi gotovo 170 kilometara u
dubinu neprijateljskog ozemlja, korpus je za sobom ostavio ne samo njemake
formacije koje su mu titile bokove nego i sovjetske snage u pograninoj zoni i
podruju iza nje. Sada mu je do eljenih mostova kod Dvinska valjalo prijei
manje od 130 kilometara. No jesmo li mogli odrati taj tempo? Bilo je izvjesno
kako e neprijatelj na nas poslati svjee snage. Dapae, u svakom je trenutku
mogao makar i privremeno "pokrpati" linije iza nas i prekinuti nam opskrbu.
Ali unato upozorenjima zapovjednitva tenkovske skupine, nismo imali namjeru
dopustiti da nam, zbog pretjerane opreznosti, boica Fortuna izmakne. Iako 290.
pjeaka divizija nije mogla drati korak s ostatkom korpusa, injenica da nas
prati u stopu davala nam je izvjesnu sigurnost, posebice stoga to je na sebe ve
privukla pozornost jakih neprijateljskih snaga koje bi nas inae napale iz
pozadine. U meuvremenu, zapovjednitvo korpusa i dvije mobilne dvizije Osma
tenkovska autocestom, a Trea motorizirana, s puno vie potekoa, pomonim
cestama juno od nje jurile su prema glavnom
zgoditku: gradu Dvinsku. Obje su uspjele izai na kraj s neprijateljskom priuvom
koju su na njih poslali. U tim je borbama, od kojih su neke bile i prilino
estoke, neprijatelj izgubio 70 tenkova (priblino polovicu tenkovskih snaga
kojima smo mi raspolagali) i velik broj topnikih bitnica. U tom trenutku nismo
imali ni vremena ni ljudi koji bi pokupili zarobljenike.
U ranim satima 26. lipnja Osma tenkovska divizija bila je pred Dvinskom, a u
08,00 sati istoga dana u njihovu sam zapovjednitvu primio izvjee da je na
juri
na dva velika mosta u potpunosti uspio. U samome gradu i s druge strane
rijeke jo
uvijek su se vodile borbe, no veliki je cestovni most u nae ruke pao
nedirnut. Straari koje su poslali da aktiviraju eksploziv, pregaeni su na samom
prilazu mostu. eljezniki most bio je neznatno oteen manjim eskplozijama, ali
jo
uvijek upotrebljiv. Sljedeeg dana, uzvodno od grada, Trea divizija
motoriziranog pjeatva izvela je iznenadno forsiranje rijeke. Ostvarili smo
cilj!
Prije poetka operacije pitali su me koliko e nam trebati da doemo
Zemljovid 7. Situacija Armijske skupine Sjever na dan 26. lipnja 1941. godine,
nakon to je 56. tenkovski korpus zauzeo Dvinsk.
do Dvinska, pod pretpostavkom daje to uope mogue. Odgovorio sam kako ne moemo
raunati na to da emo prijelaze zauzeti netaknute, ukoliko do Dvinska ne
stignemo za etiri dana. A tono za etiri dana i pet sati od nultoga sata, mi
smo u danononom juriu preko neprijateljskog ozemlja uspjeli prijei vie od 320
kilometara zrane linije. To nam je uspjelo zato to je Dvinsk bio glavna misao
svakog asnika i vojnika i zato to smo se, u nastojanju da postignemo zadani
cilj, odvaili na veliki rizik. To to je je neprijatelj, prije nego to se iz
njega izvukao, dobar dio grada zapalio, nije umanjilo fantastian osjeaj uspjeha
koji smo iskusili kad smo u njega uli, preavi preko mosta. Posebno nam je
zadovoljstvo, pak, priinjavala injenica kako za to nismo morali platiti
previsoku cijenu.
Page 75
Dakako, poloaj naega korpusa makar samo na sjevernoj obali Dvine bio je sve
samo ne siguran. Dijelovi 41. tenkovskog korpusa i lijevoga krila esnste
armije bili su od nas udaljeni od 96 do 160 kilometara. Izmeu nas i njih
nekoliko se korpusa sovjetske kopnene vojske upravo povlailo prema Dvini. Mogli
smo oekivati kako e neprijatelj uiniti sve to je u njegovoj moi da nas
napadne na sjevernoj obali rijeke. No morali smo zatititi i poloaje na junoj
obali, kojima su se neprijateljske formacije pribliavale s juga. Koliko je na
poloaj osjetljiv postalo je jo
oitije kada je logistika naeg korpusa
napadnuta iz pozadine, u umi nedaleko od mog taktikog zapovjednitva.
Ipak, pitanje to bi trebao biti na
sljedei korak brinulo nas je vie od
poprilino izolirana poloaja u kojemu smo se nali (ta izoliranost, naime, nije
mogla potrajati vjeno). Je li na
sljedei cilj bio Lenjingrad ili smo se
trebali okrenuti Moskvi? Zapovjednik Tenkovske skupine koji nam je, u Fieseler
Storchu, 27. lipnja stigao u posjet, nije nam mogao rei nita. Po nekakvoj
normalnoj logici, zapovjednik cijele tenkovske skupine morao je biti upuen u
budue ciljeve, no ovdje to oito nije bio sluaj. Nae je oduevljenje naglo
splasnulo kada smo dobili zapovijed da proirimo mostobran kod Dvinska i drimo
tamonji prijelaz. Trebali smo ekati da se 41. tenkovski korpus i lijevo krilo
esnste armije pregrupiraju, budui da je esnsta armija dobila zapovijed da
rijeku prijee kod Jakobstadta.
Radilo se o "sigurnom", oglednom kolskom rjeenju, no mi smo imali druge
zamisli. Koliko smo vidjeli, svojim iznenadnim pojavljivanjem
ovako daleko iza prve crte izazvali smo poprilinu pomutnju u
neprijateljskim redovima. Rusi e nas, jasno, na sve mogue naine pokuati
odbaciti natrag preko rijeke, a postrojbe koje im za to budu potrebne dovui e
odakle god uzmognu. Stoga, to bre krenemo dalje, to su manji izgledi da nam se
suprotstave, sustavno i s nadmonijim snagama. Nastavimo li prema Pskovu dakako,
i dalje titei prijelaz preko Dvine a zapovjednitvo tenkovske skupine
za nama, kroz Dvinsk, odmah poalje drugi tenkovski korpus, neprijatelj e nam se
pokuati suprotstaviti snagama kojima u tom trenutku bude raspolagao i, barem na
neko vrijeme, nee biti u stanju voditi organiziranu bitku. Sto se tie poraenih
neprijateljskih snaga na poloajima juno od Dvine, njih smo mogli prepustiti i
pjeakim armijama koje su dolazile za nama.
Dakako, to je dublje tenkovki korpus (ili ak cijela tenkovska skupina) zalazio
u rusku unutranjost, to je rizik postajao vei. S druge strane, pak, sigurnost
svake tenkovske formacije koja djeluje u neprijateljskoj pozadini uvelike ovisi o
njezinoj mobilnosti. im se zaustavi, neprijateljska e je priuva napasti sa
svih strana.
Vrhovno zapovjednitvo nije dijelilo nae miljenje i nismo mu mogli zamjeriti.
Napokon, moda bismo boicu Fortunu da smo joj se nastavili drali za skute doveli
u preveliku napast. Nakon ovoga, lako nas je mogla odvesti u provaliju.
Tako je, barem za nas, u neposrednoj budunosti Lenjingrad ostao tek daleki cilj;
do daljnjega smo morali ekati u Dvinsku. Kao to smo i predvidjeli, neprijatelj
je poeo dovlaiti pojaanja ne samo iz Pskova nego i iz Minska i Moskve. Ubrzo
smo imali pune ruke posla, odbijajui napade koje je poduzimao sa sjeverne obale
Dvine uz potporu jedne oklopne divizije. Na veem broju poloaja situacija je
postala prilino kritina. Tijekom protunapada koje je Trea tenkovska divizija
izvela kako bi vratila dio terena s kojega su se nae snage privremeno povukle, u
poljskom previjalitu koje je neprijatelj zauzeo dan ranije vojnici su pronai
trupla trojice asnika i tridesetorice vojnika. Bila su neopisivo iznakaena.
U sljedeih nekoliko dana Sovjetsko ratno zrakoplovstvo inilo je sve to je
moglo kako bi ispravilo pogreku i unitilo mostove koji su pali u nae ruke.
Nai lovci i protuzrani topovi ruili su cijele ruske eskadrile koje su, s
gotovo magareom upornou, letjele u visini drvea.
Tako su, u samo jednom danu, izgubili 64 zrakoplova.
Drugoga srpnja, kada se korpusu pridruila i SS Totenkopf divizija i kada su tri
mobilne formacije 41. tenkovskog korpusa prele Dvinu kod Jakobstadta, napokon
smo mogli krenuti dalje.
etvrta tenkovska skupina trebala je napredovati pravcem RezekneOstrovPskov.
Dakle, Lenjingrad nam se napokon smijeio!
Meutim, od iznenadnog juria naeg korpusa na Dvinsk prolo je ve est dana.
Neprijatelj se stigao oporaviti od oka koji je jamano doivio naiavi na
njemake postrojbe na sjevernoj obali Dvine.
Tenkovski prodor poput onoga kojim je 56. tenkovski korpus stigao do Dvinska
neizbjeno izaziva zbrku i paniku u neprijateljskoj zoni komunikacija i razbija
njegov zapovjedni lanac, ime mu se, praktino, onemoguava koordiniranje
protumjera. Odlukom zapovjednitva etvrte tenkovske skupine da se konsolidira na
Dvini (koliko god plemeniti bili motivi koji su iza nje stajali) ta se prednost
Page 76
istopila. Mogunost da je, nekim sretnim sluajem, nadoknadimo bila je, najblae
reeno, dvojbena. To smo mogli uiniti jedino i iskljuivo u sluaju da tenkovska
skupina svoje snage angaira kao cjelinu. Kao to emo kasnije vidjeti, ona to
nije uinila, iako je neprijatelj i dalje pruao otpor nedostatan da zaustavi
njezino napredovanje.
Ipak, Tenkovska je skupina, u poetku, prilino jedinstveno krenula s linije
DvinskJakobstadt u smjeru Pskova. 56. korpus produio je najprije glavnom cestom
DvinskRezekneOstrovPskov, a onda skrenuo na istok. Lijevo od njega napredovao
je 41. tenkovski korpus. Neprijateljski otpor na koji su nailazili bio je
ozbiljniji i sustavniji negoli u prvim danima kampanje, ali su ga ipak uspijevali
slomiti.
Tenkovska skupina pribliavala se Staljinovoj liniji, sustavu utvrda (razliite
jakosti) koji se protezao izvornom sovjetskom graninom linijom, od junoga kraka
jezera Peipus zapadno od Pskova do, neko male, ruske pogranine utvrde Zeba.
U tom trenutku Zapovjednitvo tenkovske skupine poslalo je 41. tenkovski korpus
na glavnu cestu kojom je trebao nastaviti napredovanje prema Ostrovu. 56.
tenkovski korpus naglo je preusmjeren na istok, u smjeru Zebaa i Opoke, s
nakanom da probije Staljinovu liniju i s istoka zaobilaenjem s boka zaskoi
jake oklopne snage smjetene (prema naim saznanjima) u Pskovu. Bio bi to sjajan
plan da su spornenute
snage doista postojale i da je 56. tenkovski korpus reeni manevar mogao
izvesti dovoljno brzo. Po naemu miljenju, pak, spomenutih oklopnih snaga nije
bilo, a reeni je manevar bio neizvediv. Pravac kojim se, sukladno zapovijedi,
korpus trebao kretati vodio je preko velikih movara koje su se pruale ispred
Staljinove linije. Nai odluni zahtjevi da se oba korpusa zadre na prvotnoj
liniji napredovanja prema Ostrovu pokazali su se uzaludnima, a nae primjedbe u
svezi s movarama, na alost, potpuno opravdanima.
Osma tenkovska divizija krenula je cestom od trupaca koja je vodila preko movara
no cestu su ve potpuno zakrila vozila jedne sovjetske motorizirane divizije.
Osmoj je trebalo nekoliko dana da raisti put i zamijeni unitene mostove. A kad
se napokon izvukla iz movare, naila je na snaan otpor koji je slomljen tek
nakon razmjerno estokog okraja.
Trea motorizirana divizija pronala je tek uski povieni nasip na kojemu su
njezina vozila uskoro potpuno zaglavila. Valjalo ju je izvui i poslati za 41.
tenkovskim korpusom u Otrov.
SS Totenkopf diviziju koja je napredovala prema Zebau zapao je bolji teren, ali
je na njemu naila na jaku liniju betonskih utvrda. I tu se pokazala slabost
specifina za postrojbe ijim je asnicima i doasnicima nedostajala odgovarajua
obuka i iskustvo. Sto se tie stege i vojnikog dranja, reena divizija neupitno
je ostavljala dobar dojam. Njezinu iznimnu marevsku stegu vaan preduvjet za
uinkovit manevar motoriziranih formacija mogao sam samo pohvaliti. Divizija je
bila jaka u napadu i izdrljiva u obrani. Kasnije je u nekoliko navrata bila pod
mojim zapovjednitvom i mislim kako je to bila najbolja Waffen SS divizija koju
sam ikad vidio. Njezin tadanji zapovjednik bio je hrabar ovjek; uskoro je bio
ranjen, a kasnije je i poginuo.
Nita od toga, meutim, nije mogla nadoknaditi nedostatke u obuci i voenju.
Divizija je pretrpjela prevelike gubitke jednostavno zato to njezini vojnici,
prije odlaska u akciju, nisu nauili ono to su postrojbe kopnene vojske odavno
svladale. A zbog tih su gubitaka, i u nedostatku iskustva, proputali povoljne
prilike to ih je ponovno tjeralo u nepotrebne akcije. Ne znam postoji li lekcija
tea od one kako prepoznati trenutak kad poputanje neprijateljske obrane
napadau nudi prijelomnu priliku. Posljedica svega toga bila je da sam joj svako
malo morao priskakati
u pomo, a ak ni tada nisam uspijevao sprijeiti nagli porast gubitaka.
Nakon samo tri tjedna, tri pukovnije spomenute divizije trebalo je preustrojiti u
dvije.
Iako su se Waffen SS divizije, u pravilu, vrlo hrabro borile i postizale sjajne
rezultate, formirati ih kao posebnu vojnu organizaciju bilo je neoprostivo. Pomno
birani kadrovi koji su mogli popuniti doasnika mjesta u kopnenoj vojsci, u
nedopustivim su se razmjerima troili u Waffen SSu. Takvom politikom plaana je
cijena u krvi potpuno nesrazmjerna koristima koje donosila. Naravno, za to nisu
bili krivi pripadnici SSa. Za to nepotrebno rasipanje ljudskih resursa krivnju
je snosio ovjek koji je te specijalne postrojbe unato protivljenju svih
kompetentnih ljudi u kopnenoj vojsci osnovao iz isto politikih razloga.
Meutim, nipoto ne smijemo zaboraviti da su pripadnici Waffen SSa bili sjajni
suborci, da su se na bojinici borili rame uz rame s kopnenom vojskom i da se na
njihovu hrabrost uvijek moglo raunati. Puno njih bi, bez ikakve sumnje, bilo
presretno da je nadlenost koju je imao nad njima Himmleru bila uskraena i da su
Page 77
ih rasporedili u sastav kopnene vojske.
Prije nego se vratim dogodovtinama 56. tenkovskog korpusa, elio bih itatelju
opisati kako je u prolome ratu funkcionirao zapovjedni stoer jedne tenkovske
formacije.
Sve do bitke kod St. PrivatGravelottea, u ratu 1870.71., moj bi djed svoj
stoer okupljao na brdu s kojega se vidjela cijela bojinica i s kojega je osobno
upravljao operacijama svojih korpusa. Do svojih je pukovnija dok su se
rasporeivale za napad znao i odjahati i, barem se tako pria, dobro "izribati"
bitnicu koja bi top prednjak postavila predaleko od neprijatelja.
Takvi su prizori, dakako, stvar prolosti. U Prvom svjetskom ratu domet
neprijateljskog topnitva stalno se poveavao pa su se i stoeri povlaili sve
dublje u pozadinu. Poveala se i irina bojinice, to je vizualni nadzor nad
bojinicom i osobno zapovijedanje na bojnome polju uinilo nemoguim. Odluujui
imbenik postale su pouzdane telefonske linije. Schlieffenova slika vrhovnog
ratnog zapovjednika koji sjedi za stolom i zapovijedi za pokret izdaje telefonom,
ubrzo je postala stvarnost.
Drugi svjetski rat je, opet, zahtijevao druge metode zapovijedanja, posebice u
sluaju visoko mobilnih formacija. U njihovu sluaju situacija se tako naglo
mijenjala, a povoljne prilike pojavljivale i nestajale tako brzo da si nijedan
zapovjednik tenkovskih snaga nije mogao priutiti zapovjedno mjesto duboko u
pozadini. Ako bi ostao predaleko u pozadini i ekao izvjea isturenih postrojbi,
odluke bi donosio prekasno i brojne bi povoljne prilike bile proputene. Uz to,
nakon uspjeno izvedene akcije, zapovjednik se esto morao boriti s posljedicama
(potpuno prirodnog) fenomena zamora nakon bitke i udahnuti novi ivot u svoje
ljude.
S obzirom na dotad neviene zahtjeve koje je na
novi oblik ratovanja ratovanje
u pokretu stavljalo pred asnike i vojnike, od kljune je vanosti bilo da se
visoki asnici, to je mogue ee, pojavljuju meu ljudima s prve crte. Obini
vojnik nije smio imati dojam da su "glaveine" negdje duboko u pozadini,
prezauzeti izmiljanjem zapovijedi i nemaju pojma o tome kako je njima na
bojinici. Vojnik osjea izvjesno zadovoljstvo kada na bojinici, tu i tamo, vidi
zapovjednog generala, bilo da se tamo zatekao usred bitke, bilo da samo promatra
uspjean napad. ovjek je mogao doznati njihove potrebe, sasluati njihove brige
i pomoi im samo ako je s njima bio iz dana u dan. Vii zapovjednik nije smio
biti tek osoba koja neprestano postavlja nove zahtjeve ne bi li ispunio vlastitu
zadau; morao je biti i njihov saveznik i suborac. Uza sve to, iz tih je posjeta
i on sam crpio novu energiju. esto bih tijekom posjeta divizijskim
zapovjednitvima sluao zabrinute izjave o opadanju borbenog morala i o
pretjeranim naporima kojima su se borbene postrojbe esto i neizbjeno izlagale.
Kako je vrijeme odmicalo, zapovjednike su takve brige sve vie zaokupljale jer su
upravo oni bili najodgovorniji za svoje pukovnije i bojne. Ali kad bih otiao do
vojnika na prvoj liniji, esto bih s oduevljenjem otkrio kako su, zapravo, puni
samopouzdanja i optimizma esto i zbog toga to bi u meuvremenu izveli nekakvu
uspjenu akciju. I dok bih puio s posadom tenka ili s pjeakom satnijom
avrljao o opoj situaciji, uvijek bih nailazio na isti neutaiv poriv da se
krene dalje, istu spremnost da se uloi i posljednju trunku energije obiljeja
koja su krasila njemakog vojnika. Za jednog vieg zapovjednika nema ljepeg
iskustva. Na alost, sa svakim novim promaknuem takva iskustva postaju sve
rjea. General koji zapovijeda
korpusom stigne se druiti s borbenim trupama; zapovjedniku armije ili armijske
skupine to je naprosto nemogue.
Dakako, ak ni zapovjednik korpusa ne moe biti stalno na terenu. ovjek koji
neprestano jurca po isturenim poloajima i kojega ne mogu pronai kad ga trebaju,
zapovijedanje korpusom, praktino, preputa svom osoblju. U mnogim sluajevima to
i ne mora biti loe, no zapovijedanje korpusom je ipak njegova zadaa.
Sve, na kraju, i ovisi o racionalnoj organizaciji zapovjednih dunosti i njezinu
kontinuitetu koji se mora odrati pod svaju cijenu posebice u visoko mobilnim
formacijama.
Kako ne bi dolazilo do prekida u opskrbi, logistika korpusa obino bi se po
nekoliko dana zadravala na istome mjestu. S druge strane, pak, zapovjedni
general i njegova operativa svoje su taktiko zapovjednitvo morali premjetati
jedanput ili dvaput dnevno, kako bi ostali u vezi sa svojim mehaniziranim
divizijama. To je zahtijevalo i visok stupanj mobilnosti samog zapovjednita, to
se dalo postii iskljuivo reduciranjem taktikog osoblja na minimum (to je, kad
je u pitanju zapovjednitvo, uvijek korisna mjera) i odricanjem od uobiajenih
udobnosti. Ne treba ni spominjati kako bi, kada bismo djelovali u takvim
uvjetima, svetac zatitnik birokracije (koji se uza sve svoje uobiajene
aktivnosti, bojim se, voli vui i za vojskama na terenu) umirao od dosade.
Page 78
Na traenje smjetaja nismo gubili vrijeme. U Francuskoj smo ga samo tebali
zatraiti i dobili bi dvorac ili palau. Ruske drvene kolibice uope nas nisu
privlaile, posebice stoga to je u njima uvijek bilo "kunih ljubimaca". Stoga
je nae taktiko zapovjednitvo praktino stalno ivjelo u atorima i u dva
zapovjedna kamiona. Kada bismo mijenjali lokaciju, u njima bismo, kao i u
nekoliko ratnih Volkswagena i nekoliko vozila radioveze i telefonije, prevozili
ostale lanove osoblja. Ja sam spavao u vrei za spavanje u malome atoru kojega
sam dijelio sa svojim pobonikom. Koliko se sjeam, za vrijeme cijelog tenkovskog
prodora u pravom sam krevetu spavao najvie triput. Jedini ovjek koji je mrzio
spavati u atoru, naNa traenje smjetaja nismo gubili vrijeme. U Francuskoj smo ga
samo tebali
zatraiti i dobili bi dvorac ili palau. Ruske drvene kolibice uope nas nisu
privlaile, posebice stoga to je u njima uvijek bilo "kunih ljubimaca". Stoga
je nae taktiko zapovjednitvo praktino stalno ivjelo u atorima i u dva
zapovjedna kamiona. Kada bismo mijenjali lokaciju, u njima bismo, kao i u
nekoliko ratnih Volkswagena i nekoliko vozila radioveze i telefonije, prevozili
ostale lanove osoblja. Ja sam spavao u vrei za spavanje u malome atoru kojega
sam dijelio sa svojim pobonikom. Koliko se sjeam, za vrijeme cijelog tenkovskog
prodora u pravom sam krevetu spavao najvie triput. Jedini ovjek koji je mrzio
spavati u atoru, na
vii vojni asistent, radije je spavao u svom automobilu. Na
alost, kako je imao duge noge, morao bi ih ispruiti kroz vrata automobila i
nakon kine noi nikada ne bi mogao izuti izme.
Na
smo maleni logor obiavali podii u umi ili umarku blizu
glavnog pravca napredovanja i, kada bi to bilo mogue, pokraj jezera ili potoka u
koji smo se mogli na brzinu bunuti, prije doruka ili kad bi se, prekriveni
slojevima praine i blata, vratili s bojinice.
Naelnik stoera ostajao bi na zapovjednom mjestu, vodio posao i obavljao
telefonske razgovore dok bih ja dane a esto i dijelove noi provodio na putu.
U obilazak divizija i vojnika na isturenim poloajima obino bih krenuo rano
ujutro, nakon to bih primio dnevna izvjea o situaciji i izdao sve potrebne
zapovijedi. U podne bih se nakratko vratio na zapovjedno mjesto, a onda krenuo u
obilazak sljedee divizije, jer bi upravo predveer dolazilo do raspleta
situacije; divizije bi tada ili postizale uspjeh ili bi im za njega zatrebao
svjei poticaj. Kad bismo se vratili u na
tabor (koji bi u meuvremenu
premjestili na novu lokaciju) bili bismo mrtvi umorni i crni poput dimnjaara.
Ponekad bismo, u takvim prilikama, s posebnim uitkom otkrili da emo zahvaljujui
obzirnosti mog drugog pobonika, bojnika Niemanna umjesto
uobiajenog veernjeg obroka od raena kruha, dimljene kobasice i margarina,
veerati pile s ranja, ak ga i zaliti s bocom vina iz njegovih skromnih zaliha.
Nekakvo pile ili gusku, meutim, rijetko bismo pronali, koliko god daleko
odmakli. Njih bi, u pravilu, ve pokupili drugi sladokusci koji bi na mjesto
dogaaja stigli prije nas. Kad nam je, s poetkom ranojesenskih kia, u atorima
postalo pehladno, otkrili smo saune. Pronalazili smo ih na gotovo svakom majuru.
I koliko god primitivne bile boravak u njima bio je ugodno i osveavajue
iskustvo.
Dakako, ovako prilagodljivo voenje mogao sam si priutiti iskljuivo
zahvaljujui radiokomunikacijskom vozilu i naem izvrsnom asniku veze Kohleru
koji su me pratili na tim putovanjima. Kohler je kasnije postao bojnik u Glavnome
stoeru. Zahvaljujui zadivljujuoj brzini kojom bi uspostavljao radioveze s
naim taktikim ili bilo kojim drugim divizijskim zapovjednitvom, u svako sam
doba znao kakva je situacija u cijelom sektoru odgovornosti mojega korpusa, a
odluke koje bih donosio ondje gdje sam bio stizale bi na odredite s minimalnim
zakanjenjem. Ovdje bih volio istaknuti kako je Kohler kad sam nakon rata
otiao u zarobljenitvo kao pravi prijatelj, nesebino pomagao mojoj supruzi.
Osim mojih vjernih vozaa Nagela i Schumanna i dvojice motociklista, drutvo
mije na tim putovanjima redovito pravio i moj pobonik,
porunik Specht. Zbog njegovog sitnog ilavog stasa, mladenake svjeine i vesele
naravi, zvali smo ga "Pepo". Bio je prvorazredan konjiki asnik: ustar,
energian, glede opasnosti i poneto lakomislen, pronicljiv i inteligentan,
vjeito dobre volje, a pomalo i drzak. Zbog tih mi je osobina bio iznimno drag.
Sjajno je jahao (njegov otac bio je strastveni uzgajiva konja, a majka
prvorazredna jahaica) i uoi rata je, kao mlad novopeeni asnik, odnio nekoliko
pobjeda na velikim turnirima. Bio je spreman uiniti bilo to. Najvie je, pak,
volio odvui svog zapovjednog generala u borbenu ophodnju. Dok smo bili u sastavu
tenkovskog korpusa i svakodnevno odlazili u akciju, Pepo je bio zadovoljan, i sa
mnom i sa svojim drutvom. Meutim, kad sam postao zapovjednik armije, na
bojinicu vie nisam mogao odlaziti tako esto i Pepo je postao malice
nestrpljiv. Za mlada asnika to je nestrpljenje bilo sasvim normalno i ja sam ga,
u nekoliko navrata, pustio s uzde. Na Krimu je, vrlo vjeto i odluno, dvaput
predvodio izvidniku etu. Kad smo stigli pred Lenjingrad ponovo sam ga poslao u
diviziju no ovaj put nije se vratio. Njegov se Fieseler Storch na putu do tamo
sruio. Bio je to straan udarac za mene.
Vratimo se sada 56. tenkovskom korpusu. Do 9. srpnja postalo je potpuno jasno
kako zbog movarnog tla i snanog neprijateljskog otpora pokuaj etvrte
tenkovske skupine da, usmjeravajui na
korpus na istok, neprijateljske snage u
Pskovu obuhvati s boka, nema nikakvih izgleda na uspjeh. Nije bilo druge nego
prekinuti manevar i zapovjednitvo korpusa i Osmu tenkovsku diviziju (kao i Treu
diviziju motoriziranog pjeatva prije njih) preusmjeriti na prvotni sjeverni
Page 79
pravac prema Ostrovu,. Ipak, od svog odlaska iz Dvinska napravac prema Ostrovu,. Ipak,
od svog odlaska iz Dvinska na
je korpus prema
obavjetajnim izvjeima koje smo vidjeli 10. srpnja unitio etiri ili pet
neprijateljskih pjeakih divizija, jednu tenkovsku i jednu motoriziranu diviziju
njemu brojano daleko nadmonije snage. Od prelaska granice Reicha, na
je
ratni plijen uz tisue zarobljenika obuhvaao i 60 zrakoplova, 316 topova
(to protuoklopnih, to protuzranih), 205 tenkova i 600 kamiona. Meutim kao
to e se uskoro pokazati neprijatelj je bio odbaen na istok, ali ne i
poraen.
Sad kad se Tenkovska skupina skoncentrirala oko Ostrova, mi iz 56. tenkovskog
korpusa nadali smo se brzu, izravnu i zdruenu juriu
na Lenjingrad: 56. korpusa preko Luge, a 41. preko Pskova. Zatita izloenog
istonog boka operacije mogla se povjeriti esnstoj armiji koja je napredovala
za etvrtom tenkovskom skupinom.
Meutim, najvjerojatnije po zapovijedi s najvie razine, zapovjednitvo Tenkovske
skupine donijelo je drukiju odluku.
41. tenkovski korpus rasporeen je ne glavnu cestu kojom je, preko Luge, trebao
krenuti na Lenjingrad.
56, tenkovski korpus ponovo je preusmjeren na istok. Preko Porkhova i Novgoroda
trebao je stii do udova i to prije prekinuti komunikacije izmeu Lenjingrada i
Moskve.
Premda se radilo o vanoj zadai, ta je zapovijed ponovo rasprila snage dvaju
korpusa, pa su i jedan i drugi ostali bez neophodne udarne moi. injenica da je
teren koji je valjalo prijei do Lenjingrada veim dijelom bio ili movaran ili
umovit dakle, potpuno neprimjeren za pokrete velikih oklopnih formacija samo
je poveavala7 rizik.
Potez posebno vrijedan aljenja bilo je izmjetanje SS Totenkopf divizije iz
sastava 56. tenkovskog korpusa. Nju je, u meuvremenu, na podruju ZebeOpoka,
zamijenila 290. pjeaka divizija. Reena je SS divizija zadrana juno od
Otrova, kao priuva Tenkovske skupine. Tako se ponovila situacija s poetka
operacije, kad smo krenuli s njemake granice. Glavno teite Tenkovske skupine
ponovno je prebaeno na njezino lijevo krilo 41. tenkovski korpus. 56.
tenkovski korpus trebao je, u irokom luku, zaobii udov, i to samo s jednom
oklopnom i jednom pjeakom divizijom. Tako je njegov otvoreni juni bok ostao
bez osnovne zatite koju mu je pruala SS divizija koja ga je, u ealonskom
poretku, obino pratila zdesna. Bio je to iznimno riskantan potez, s obzirom na
jainu neprijateljskih snaga. Iako je s njima do tada uspijevao izai na kraj,
korpus ih nije u potpunosti unitio. Dapae.
Bez obzira na to, mi smo i dalje vjerovali kako je korpus siguran sve dok se
kree brzinom kojom se dotad kretao.
Treu motoriziranu diviziju koja je, samo to se vratila pod zapovjednitvo u
Ostrovu, nakon tekih borbi ve 10 srpnja zauzela Porkhov, poslali su na sporednu
cestu koja je vodila na sjever. Osma tenkovska divizija trebala je proi kroz
Zolci kako bi zauzela vaan prijelaz preko ua rijeke Mage u jezero Ilmen.
U nizu bitaka, od kojih je veina bila estoka, napredovanje se
nastavilo sljedeih nekoliko dana. Osim jednog napada na zapovjedno mjesto
korpusa na sjevernoj obali rijeke Selon u ranim satima 14. srpnja koji su,
oito, izvele neprijateljske izvidnike snage na naem otvorenom junom krilu
neprijatelj se jo
nije pojavio. Istoga dana, na moje inzistiranje, Osma
tenkovska divizija koja je nakon bitke s topnitvom i oklopnitvom dobro
opremljenim neprijateljskim snagama zauzela Zolci, krenula je u sektor Maga.
Otkrili su kako je tamonji most ve uniten.
U meuvremenu, zapovjednitvo Tenkovske skupine prebacilo je glavno teite
napredovanja jo
zapadnije od ceste za Lugu. Tri mehanizirane formacije iz
sastava 41. tenkovskog korpusa poslalo je na sjever, da presjeku put
neprijateljskim snagama koje su se, bjeei pred Osamnstom armijom, povlaile
iz Narve, sjeverno od jezera Peipus. Na cesti za Lugu zapovjednitvo je ostavilo
tek jednu pjeaku diviziju tog korpusa: 269tu.
Tako je 56. tenkovski korpus iznenada postao jo
izoliraniji negoli je bio prije
skretanja za udov. Stoga smo zapovjednitvo Tenkovske skupine odmah opomenuli
kako je korpusu ako zapovjednitvo doista eli da on izvri svoju zadau kod
udova potrebna urna potpora SS Totenkopf divizije i Prvoga korpusa esnste
armije koji je bio razmjerno blizu.
Prije no to je zapovjednitvo na taj zahtjev uspjelo odgovoriti, 56. korpus se
naao u nevoljama. U ranim satima 15. srpnja na zapovjednom mjestu kod elona,
zapadno od Zolcija, primili smo hrpu vrlo neugodnih izvjea. Neprijatelj je sa
sjevera pokrenuo snaan napad na bok Osme tenkovske divizije. Dio njezinih snaga
trenutno se izvlaio prema Magi a dio je, na jugu, odbaen preko rijeke elon.
To je znailo da su vojnici Osme tenkovske divizije na poloajima izmeu Zolcija
Page 80
iMage ostali odsjeeni od pozadinskih divizijskih ealona na ijem je podruju

bio smjeteno i zapovjednitvo korpusa. No to nije bilo sve. I mi smo se nali u
zamci. Neprijatelj je s juga pokrenuo snaan prodor s ciljem da poremeti nau
liniju opskrbe. U isto vrijeme, Treu motoriziranu diviziju koja je i dalje
nepredovala na sjever, zaskoile su nadmone neprijateljske snage, sa sjevera i
sjeveroistoka, kod mjesta Mali Utogro.
Neprijatelj je oito namjeravao okruiti 56. tenkovski korpus dok je jo
izoliran. Kako na naem stranjem desnom boku vie nije bilo SS
Totenkopf divizije, mogao nas je napasti preko elona, dijelom svojih snaga na
poloajima juno od nas. Istodobno, kad se 41. tenkovski korpus maknuo s ceste za
Lugu, snane neprijateljske trupe na tamonjim poloajima krenule su u napad na
na
juni bok.
Na
se korpus naao u nimalo zavidnom poloaju i mi smo posumnjali kako smo ovaj
put previe riskirali. Jesmo li, zaneseni svojim dosadanjim uspjesima,
neprijatelju na junome boku poklonili premalo pozornosti? Ipak, kako smo
drugaije mogli izvrili svoju zadau? Kako su stvari stajale, preostalo nam je
samo da Osmu tenkovsku diviziju povuemo natrag kroz Zolci ne bi li, tako,
izbjegli okruenje koje nam je prijetilo. Kako bi se korpusu omoguila sloboda
kretanja u pozadini, istodobno je trebalo osloboditi i Treu motoriziranu
diviziju. Sljedei su se dani pokazali kritinima. Neprijatelj je skupljao
posljednje atome snage kako bi nas zadrao u okruenju i onda, osim svojih
streljakih divizija, u bitku ubacio i dvije oklopne divizije s jakom topnikom i
zranom potporom. Osma tenkovska divizija ipak se preko Zolcija uspjela probiti
na zapad i pregrupirati, premda ju je privremeno trebalo opskrbljivati iz zraka.
Prije negoli je napustila svoje dotadanje poloaje, Trea motorizirana divizija
morala je odbiti nekoliko uzastopnih napada. U meuvremenu, zapovjednitvo
Tenkovske skupine vratilo je SS diviziju Totenkopf pod nae zapovjednitvo, pa
smo sada mogli raistiti i svoju liniju opskrbe.
Do 18. srpnja kriza je praktino zavrila. Korpus se dotad snano utvrdio oko
mjesta Dno, na bojinici okrenutoj u smjeru istoksjeveroistok. Raniju prijetnju
naem otvorenom junom boku neutralizirao je Prvi korpus esnste armije koji se
pribliavao Dnu.
Jedinu nam je utjehu predstavljalo pismo koje smo pronali u zarobljenom
neprijateljskom kurirskom zrakoplovu. Pismo je potpisao maral Voroilov kojega
sam upoznao u Moskvi 1931. godine, a sada je zapovijedao "frontom" nasuprot nama.
Pismo je potvrivalo kako su iznimno znaajni dijelovi sovjetskih armija
zbrisani, i to upravo u bitkama u okolici Zolcija.
Za cijelog trajanja okruenja naa jedina veza s pozadinom bili su, u najboljem
sluaju, radio ili zrakoplov. Meutim, im su uobiajene komunikacijske linije
ponovo uspostavljene, na nas se obruila hrpa papira. Jedan od njih je, zbog svog
prijeteeg sadraja, posebno vrije
Zemljovid 8. Okruenje 56. tenkovskog korpusa kod Zoltsyja (15.18. srpnja 1941.)
dan spomena. Radilo se o telegrafskom upitu Vrhovnog zapovjednitva. Pomalo
preuranjeno likujui nad okruenjem naega korpusa, RadioMoskva je objavila
kako su zaplijenjeni izvjesni tajni podaci o naim viecijevnim raketnim
bacaima. Sovjetima se to novo oruje, kojim smo ih zasipali projektilima gorue
nafte, nije nimalo svialo. Sovjetska armija nasuprot nama ve nam je preko
radija jasno poruila kako e, ne prestanemo li ga koristiti, uzvratiti plinom to
je, dakako, bila prazna prijetnja s obzirom na to daje njihova vlastita
zatita od kemijskog oruja bila apsolutno nikakva. U takvim okolnostima bilo je
potpuno shvatljivo kako e Rusi od zarobljavanja tih podataka napravit cijelu
predstavu. Mi smo, pak, morali objasniti kako je taj supertajni dokument uope
pao u neprijateljske ruke. Sovjeti ga oito nisu zaplijenili od borbenih
postrojba nego u transportu koji su presreli kada su nam presjekli liniju
opskrbe. Takvo to moglo se dogoditi svakoj oklopnoj
formaciji koja je djelovala tako daleko od linije bojinice. U odgovoru na upit
Vrhovnog zapovjednitva izvjestili smo o injenicama vezanima za taj sluaj i
dodali kako emo se ubudue kako bi izbjegli sline kritike suzdravati od
toga da sami kruimo uokolo stotinjak kilometara iza neprijateljskih linija.
Na dan 19. srpnja zapovjednitvo Tenkovske skupine nas je izvijestilo kako 56.
tenkovski korpus namjerava, preko Luge, poslati na Lenjingrad. 269. pjeaka
divizija, koja se okupila na cesti za Lugu, ve je bila stavljena pod nae
zapovjednitvo. Na
prijedlog da se snage Tenkovske skupine napokon grupiraju za
zdrueni napad i to na sjeveru, s 41. tenkovskim korpusom istono od Narve
(gdje su se nalazile etiri prohodne ceste koje su vodile do Lenjingrada), a ne
pravcem preko Luge, koji je vodio kroz velika umovita podruja i dalje je
nailazio na gluhe ui.
Inae, mi smo, za poetak, zajedno s Prvim korpusom trebali krenuti u napad na
Page 81
istok, u sektoru Mage, kojeg smo se ve jednom bili dokopali. Vrhovno se
zapovjednitvo oito i dalje dralo svoga plana okruivanja s boka u irokom
luku, ako treba i sve do jezera Ilmen. Upravo su se stoga naistok, u sektoru Mage, kojeg
smo se ve jednom bili dokopali. Vrhovno se
zapovjednitvo oito i dalje dralo svoga plana okruivanja s boka u irokom
luku, ako treba i sve do jezera Ilmen. Upravo su se stoga na
i Prvi korpus
upustili u nove bitke kojima je
neprijatelj odbaen na drugu obalu Mage.
Dana 26. srpnja posjetio nas je O.K.H.ov Oberquartiermester I von Paulus.
Izvijestio sam ga o bitkama koje smo do tada vodili i naglasio koliko se na
tenkovski korpus iscrpio na terenu potpuno neprimjerenom za oklopne snage.
Obratio sam mu pozornost i na posljedice rasprivanja resursa Tenkovske skupine.
Gubici tri mobilne divizije u sastavu naega korpusa ve su dosegli 6000 ljudi, a
i vojnici i oprema bili su izloeni pretjeranim naporima. Ipak, Osma tenkovska
divizija mogla je, nakon nekoliko dana odmora, broj upotrebljivih tenkova s
trenutnih 80 poveati na 150.
Rekao sam von Paulusu kako bi, po mom miljenju, cijelu Tenkovsku skupinu bilo
najbolje povui s podruja na kojemu je brzo napredovanje bilo gotovo nemogue i
upotrijebiti ju za napad na Moskvu. Ukoliko se, s druge strane, zamisao o prodoru
do Lenjingrada i poduzimanju irokog manevra okruenja preko udova ipak eli
provesti, apsolutno je neophodno pribaviti i pjeatvo. Kad napokon izae iz
umovitog podruja, na
se korpus mora uvati za konani prodor prema gradu. U
protivnom, kada napokon stignu do Lenjingrada, mobilne postrojbe vie
nee biti u stanju boriti se. U svakom sluaju, istaknuo sam, takva operacija
zahtijeva vrijeme. Ukoliko smo Lenjingrad i obalu eljeli zauzeti na brzinu, to
smo mogli uiniti samo koncentracijom cijele Tenovske skupine na podruje istono
od Narve (na sjeveru), odakle je mogla jurnuti ravno na grad.
General von Paulus sa mnom se u potpunosti suglasio.
Na poetku je, meutim, sve ispalo posve drukije. esnsta armija, sastavljena
od Prvog i jo
jednog novopridolog korpusa, preuzela je bojinicu kod Mage,
zapadno od jezera Ilmen, a odluka da 56. korpus krene u prodor prema Lenjingradu,
preko Luge, napokon je donesena. Za te su nam potrebe dodijeljene Trea divizija
motoriziranog pjeatva, 269. pjeaka divizija i tek pristigla Policijska
SSdivizija.
Ovakvim su se rjeenjem, meutim, mehanizirane snage Tenkovske skupine rasprile
kao nikad dotada. SS Totenkopf divizija ostala je sa esnstom divizijom kod
jezera limena, a Osma je tenkovska divizija ostavljena kao priuva Tenkovske
skupine. Njezina je prva zadaa bila oistiti komunikacijske zone od partizana.
Uz to to nije bila pretjerano vana, ta je zadaa bila i potpuno neprimjerena za
takvu postrojbu. Na
je korpus na podruju Luge sad imao tek jednu mobilnu
diviziju (Treu motoriziranu), a tri divizije iz sastava 41. tenkovskog korpusa
bile su u akciji istono od Narve. Geslo generala pukovnika Guderiana o uporabi
oklopnitva bila je "klotzen, nich kleckern" "Ne tapkajte, zgazite ih!" U naem
su sluaju, inilo se, stvari ile u sasvim suprotnom smjeru. Svi nai pokuaji
da u sastavu korpusa zadrimo tri mobilne divizije bez obzira na to kamo e ga
poslati, pokazali su se neuspjenima. Iskustvo je odavno pokazalo kako je kad
mu ponestane snaga rijetko koji zapovjednik u stanju odrati uredan tijek bitke
i izbjei razbijanje svojih formacija.
Opis bitaka u okolici Luge oduzeo bi previe prostora. Te su se bitke pokazale
iznimno tekima. Vrlo skromne snage kojima je neprijatelj u proteklih nekoliko
tjedana raspolagao na tom podruju dosegnule su snagu kompletnog korpusa od tri
divizije, s jakim topnitvom i oklopnitvom. Povrh svega, teren u okolici Luge
Rusima je sluio kao poligon za obuku. Neprijatelj ga je, dakako, poznavao do
pojedinosti, a imao je i dovoljno vremena da se tamo ukopa.
Spomenute su bitke jo
uvijek trajale kad je na
korpus dobio
novu zadau. Napokon se trebao prikljuiti 41. tenkovskom korpusu na sjeveru,
radi napada na Lenjingrad. Meutim, ak su i sada u tomu tebali sudjelovati tek
Zapovjednitvo korpusa i Trea motorizirana divizija; Osma tenkovska i SS
Totenkopf divizija trebale su nastaviti svoju dotadanju zadau.
Dana 15. kolovoza Lugu smo prepustili zapovjednitvu 50. korpusa kojim je
zapovijedao general Lindemann, moj stari prijatelj iz Prvog svjetskoga rata, i
krenuli na sjever. Put do naeg novog zapovjednog mjesta na jezeru Samrou, 40
kilometara jugozapadno od Narve, bio je toliko lo
da smo udaljenost od jedva
dvjestotinjak kilometara uspjeli prijei za osam sati. Tek to smo, kasno
naveer, stigli do jezera Samroa, telefonom smo od zapovjednitva Tenkovske
skupine dobili zapovijed da zaustavimo Treu motoriziranu diviziju, koja je
pristizala za nama, i da se ujutro vratimo na jug i javimo zapovjednitvu
esnste armije u Dnu. Trebali smo se, zajedno s SS Totenkopf i Treom
motoriziranom divizijom, pridruiti toj formaciji. To nas glavinjanje, pristojno
reeno, nije pretjerano oduevljavalo. Na
logistiar, bojnik Kleinschmidt, bio
je jedini, divljenja vrijedan izutetak. Njegovu vedrinu i smirenost nije mogla
Page 82
naruiti ak ni vijest kako e transport i opskrbu koju je upravo organizirao
morati okrenuti za 180 stupnjeva.
Tako smo se 6. kolovoza vratili do Dna istim onim odvratnim putem koji smo preli
dan ranije. Ovaj put valjalo nam je prijei 260 kilometara i za to nam je trebalo
13 sati. Na sreu, Trea motorizirana divizija nije odmakla predaleko na sjever,
pa je mogla skrenuti na vrijeme. to su o svemu tome mislili vojnici ne usudim se
ni razmiljati.
Osnovni razlog za takvu promjenu vjerojatno je bila injenica da su nae ukupne
snage bile nedostatne za osvajanje Lenjingrada i da je cijelo podruje izmeu
Lenjingrada, Pskova i jezera limena bilo potpuno neprimjereno za uporabu tenkova.
Kad smo stigli u zapovjednitvo esnste armije, stanje su nam prikazali ovako:
Deseti korpus, koji se borio na armijskome desnom krilu juno od jezera limena,
napale su i odbacile daleko nadmonije neprijateljske snage (38. sovjetska armija
sastavljena od osam divizija i postrojbi konjanitva). Korpus je trenutno vodio
teke defenzivne borbe juno od jezera limena, na bojinici okrenutoj prema jugu.
Neprijatelj ga je, na zapadu, oito elio okruiti s boka. Deseti je korpus
trebao urnu pomo 56. tenkovskog korpusa.
Zemljovid 9. Prodor 56. tenkovskog korpusa u krilo 38. sovjetske armije, 19.
kolovoza 1941.
Ono to je nanaruiti ak ni vijest kako e transport i opskrbu koju je upravo organizirao
morati okrenuti za 180 stupnjeva.
Tako smo se 6. kolovoza vratili do Dna istim onim odvratnim putem koji smo preli
dan ranije. Ovaj put valjalo nam je prijei 260 kilometara i za to nam je trebalo
13 sati. Na sreu, Trea motorizirana divizija nije odmakla predaleko na sjever,
pa je mogla skrenuti na vrijeme. to su o svemu tome mislili vojnici ne usudim se
ni razmiljati.
Osnovni razlog za takvu promjenu vjerojatno je bila injenica da su nae ukupne
snage bile nedostatne za osvajanje Lenjingrada i da je cijelo podruje izmeu
Lenjingrada, Pskova i jezera limena bilo potpuno neprimjereno za uporabu tenkova.
Kad smo stigli u zapovjednitvo esnste armije, stanje su nam prikazali ovako:
Deseti korpus, koji se borio na armijskome desnom krilu juno od jezera limena,
napale su i odbacile daleko nadmonije neprijateljske snage (38. sovjetska armija
sastavljena od osam divizija i postrojbi konjanitva). Korpus je trenutno vodio
teke defenzivne borbe juno od jezera limena, na bojinici okrenutoj prema jugu.
Neprijatelj ga je, na zapadu, oito elio okruiti s boka. Deseti je korpus
trebao urnu pomo 56. tenkovskog korpusa.
Zemljovid 9. Prodor 56. tenkovskog korpusa u krilo 38. sovjetske armije, 19.
kolovoza 1941.
Ono to je na
korpus trebao uiniti a da, po mogunosti, pritom ne privue
pozornost neprijatelja bilo je da u njegovo zapadno krilo istono od Dna ubaci
dvije mehanizirane divizije i izae na bojinicu dok je neprijatelj jo
zauzet
napadom na na
10. korpus na sjeveru. Bila je to zgodna zadaa, a bilo je lijepo
vidjeti i koliko su SSovci zadovoljni to su se ponovo nali pod naim
zapovjednitvom. teta je samo to za ovako vrijednu operaciju nismo mogli
odvojiiti i Osmu tenkovsku diviziju.
Dana 18. kolovoza, paljivo prikriveno premjetanje dvaju divizija u zamaskirano
podruje okupljanja na neprijateljskom zapadnom boku uspjeno je zavreno. Kad je
korpus, u ranim satima sljedeeg dana, krenuo u juri, neprijatelj je bio potpuno
zateen. Na
plan da na
bojinicu provalimo s boka pokazao se potpuno uspjenim. U okrajima koji su
uslijedili, mi i 10. korpus koji je sad krenuo u napad, zajednikim smo snagama
do nogu porazili 38. sovjetsku armiju. Do 22. kolovoza stigli smo do Lovata,
jugoistono od Staraje Ruse, unato injenici da je po tamonjem pjeskovitu
terenu, na kojem nije bilo praktino nijedne ceste, pjeatvo dvaju motoriziranih
divizija vei dio puta moralo proi pjeice. U tih je nekoliko dana samo 56.
tenkovski korpus zarobio 12.000 vojnika, 141 tenk, 246 topova i nekoliko stotina
komada automatskog oruja i motornih vozila. Plijen je ukljuivao i dva iznimno
zanimljiva predmeta. Prvi je bila potpuno nova 88milimetarska protuzrana
bitnica njemake prozvodnje iz 1941. godine. Drugi je bio prvi sovjetski
viecijevni raketni baca koji je pao u njemake ruke. Htio sam ga to prije
evakuirati no, na moje zgraanje, netko mu je ve poskidao gume! Pokazalo se daje
prijetupnik nitko drugi do moj drugi pomonik, bojnik Niemann, koji je otkrio
kako gume savreno odgovaraju onima na naem zapovjednom kamionu. Djelovao je
pomalo pokunjeno kada sam mu rekao da ih preda kako bismo ih vratili na njihovo
mjesto.
Dok su borbene trupe, ponovo iscrpljene do krajnjih granica, uivale u kratkome
predahu na Lovatu, poelo se priati o tome kako e 56. tenkovski korpus odande
povui i angairati ga negdje drugdje. No tada je napredovanje esnste armije
na istok, do poloaja juno od jezera Ilmen, napokon zavrilo. Meutim, krajem
kolovoza krenuli su prvi ljetni pljuskovi i sve su se ceste pretvorile u kaljue.
Obje su divizije zaglavile u blatu. Za to vrijeme neprijatelj je dovukao nove
snage. Na poloajima poraene 38 armije, du
bojinice KolmIlmen, nasuprot naoj
esnstoj armiji pojavile su se tri nove 27., 34. i 11 armija. Uslijedile su
nove bitke, ali njihov podroban opis oduzeo bi previe prostora. 56. tenkovski
korpus forsirao je rijeku Polu i krenuo u juri
na toku u neposrednoj blizini
Demjanska. Uz to to je neprijateljski otpor jaao, napredovanje cestama
prekrivenima metar debelim slojem blata, bilo je iznimno naporno i za ljude i za
opremu. U tom sam razdoblju stalno bio sa svojim divizijama, no na tim je
"cestama" posustao ak i moj izdrljivi Kubelvagen. Kako bi kolikotoliko
napredovao, esto gaje morao vui traktor.
U tom smo razdoblju poeli osjeati posljedice razilaenja u ciljevima kojima su
teili Hitler (Lenjingrad) i O.K.H. (Moskva). Zapovjednik
esnste armije, general pukovnik Busch, rekao mije da kani gurati na istok sve
do Valdajskih visova, kako bi kasnije mogao krenuti u smjeru Kalinjin Moskva.
inilo se kako se zapovjednitvo Armijske skupine Sjever s time ne slaeponajprije
zbog mogunosti zapreavanja armijskog istonog boka. Poetkom rujna
57. tenkovski korpus ukljuio se u nae operacije s poloaja Armijske skupine

Page 83
sredite na jugu. Nama je, pak, 12. rujna reeno kako e i nas i Treu
motoriziranu diviziju uskoro premjestiti na jug i staviti pod zapovjednitvo
Devete armije u sastavu Armijske skupne sredite. Premda, kao zapovjednik
korpusa, u tom rezanju i premjetanju nisam uspijevao razaznati ni glavu ni rep,
stekao sam dojam kako se Hitler i O.K.H. nateu oko toga bi li strategijski cilj
trebao biti Lenjingrad ili Moskva.
U svakom sluaju, bitke koje je u tih nekoliko tjedana vodila esnsta armija i
u kojima je sudjelovao i 56. tenkovski korpus, redom su zavravale pobjedama, pa
je O.K.H. 16. kolovoza mogao objaviti poraz znaajnih dijelova 11., 27. i 34.
sovjetske armije. Smatralo se daje deset neprijateljskih divizija potpuno, a jo
devet djelomino uniteno.
Ipak, mi u svim tim postignuima jo
uvijek nismo nalazili pravo zadovoljstvo,
poto vie nikome nije bilo jasno to je zapravo cilj nae strategije i kojem su
viem cilju sve te bitke trebale posluiti. Kako god se stanje dalje razvijalo,
razdoblje senzacionalnih prodora nalik onom naemu kod Dvinska bilo je zavreno.
Moji dani na elu 56. tenkovskog korpusa bili su odbrojani. Uveer 12. rujna, pod
ravnomjernim mlazovima kie, sjedio sam u svom atoru u drutvu jednog ili
dvojice svojih asnika. Otkako su se dani skratili, obiavali smo kartati brid
jo
dugo nakon to bi primili veernja situacijska izvjea. Telefon pokraj mene
iznenada je zazvonio. Zamolili su me da preuzmem poziv moga prijatelja Buscha,
zapovjednika armije. Telefonska poruka u tako kasne sate obino nije slutila na
dobro, no ovaj put mi je Busch telefonski proitao zapovijed koja je
teleprinterom stigla iz O.K.H.a:
"General pjeatva v. Manstein smjesta e otii u Armijsku skupinu jug kako bi
preuzeo zapovjednitvo nad Jedanstom armijom."
Svaki e vojnik shvatiti osjeaje ponosa i sree koji su me obuzeli pri pomisli
da od tog trenutka zapovijedam cijelom armijom. Tad mi se inilo kako sam dosegao
vrhunac svoje vojne karijere.
Rano sljedeeg jutra oprostio sam se na alost, samo telefonom sa svojim
osobljem i s divizijama kojima sam dotad zapovijedao. Sa zahvalnou sam se
prisjetio svega to su 56. tenkovski korpus i njegovo zapovjednitvo postigli
proteklih mjeseci, tijekom kojih su zapovjednitvo i divizije prerasli u
temeljito integriranu cjelinu.
Bio sam sretan to preuzimam novu i znaajniju zadau, ali i potpuno svjestan
kako time zavrava vjerojatno najsretnije doba mog vojnikog ivota. Cijela tri
mjeseca ivo sam blizu vojnika na prvoj crti, dijelio ne samo njihove kunje i
nevolje, nego i njihov ponos zbog postignutih uspjeha. Iz tog sam zajednikog
iskustva, iz te intimnosti i prijateljstva i posveenosti s kojom su se svi
prihvaali posla, neprekidno crpio novu snagu. Na svom u novom poloaju s
vojnicima raditi puno rjee nego dosad.
Izgledi da doivim ita slino estokom juriu 56. tenkovskog korpusa u prvim
danima ove kampanje ispunjenju snova svakog zapovjednika tenkovskih snaga bili
su praktino nikakvi. Stoga mi je odlazak jako teko pao posebice rastanak
od mog iskusnog naelnika stoera, brigadira baruna von Elverfeldta,
hladnokrvnog, plemenitog i uvijek pouzdanog savjetnika. Isto je vrijedilo i za
mog ustrog i talentiranog efa operacija, bojnika Detleffsena, za naelnika mog
obavjetajnog odsjeka, Giuda von Kassela, i neumornog logistiara, bojnika
Kleinschmidta. Jo
jedan od onih koje sam morao ostaviti za sobom bio je naelnik
mojih pobonika, bojnik von der Marwitz, koji nam se pridruio prije samo
nekoliko tjedana i s kojim sam gajio bliske prijateljske veze jo
iz dana kada
smo zajedno pohaali vojnu akademiju u Pomeraniji.
Kad sam se, ujutro 13. rujna, i formalno oprostio od svog prijatelja Buscha,
jedini ljudi koje sam poveo sa sobom bili su moj pobonik Specht i moja dva
vozaa, Nagel i Schumann. Nijedan od njih danas vie nije iv.
9.
Krimska kampanja
Bitke koje su na Krimu vodili pripadnici 11. armije i njihovi rumunjski kolege
pokuat u opisati ponajprije kako bih odao poast svojim suborcima iz Krimske
armije, ali i kako bih ljudima koji su te bitke preivjeli u cjelosti prikazao
dogaaje o kojima su oni tada imali tek nepotpunu sliku.
U razdoblju 1941.1942. godine ti su se ljudi nevjerojatno iskazali, vodei
jednu bitku za drugom, protiv, u pravilu, borbeno nadmonijeg neprijatelja.
Njihov je borbeni duh u napadu i potjeri bio jedinstven; bez krzmanja bi skoili
i borili se i kad se situacija inila beznadnom. I premda esto nisu znali zato
pred njih postavljamo naizgled nemogue zahtjeve i zato ih bacamo s jedne
bojinice na drugu i iz jedne akcije u drugu, dosezali su granice izdrljivosti
kako bi nae zahtjeve ispunili, uzvraajui tako povjerenje koje su im ukazivali
ljudi koji su ih vodili.
Page 84
Meutim, kampanja 11. armije na Krimu zasluuje i pozornost onih ^ , koji u njoj
nisu sudjelovali s obzirom na to daje predstavljala poprilinu rijetkost. Tu je
kampanju, naime, kopnena vojska jo
uvijek mogla voditi neovisno, na odijeljenu
podruju djelovanja, preputena samoj sebi i bez uplitanja Vrhovnog
zapovjednitva. U toj je desetomjesenoj kampanji bilo i ofenzivnih i defenzivnih
bitaka, i mobilnog ratovanja s punom slobodom djelovanja, i operacija potjere, i
iskrcavanja neprijateljskih snaga koje su nadzirale more, i partizanskog
djelovanja i napada na snano branjene utvrde.
Napokon, ta je kampanja zanimljiva i zbog toga to se vodila za crnomorski
poluotok na kojemu su svoj trag ostavili i Grci, i Goti, i Genoveani i Tatari.
To je mjesto i ranije bilo arite povijesti, u ratu od 1854.1856. godine, a
imena mjesta koja su u tome ratu imala kljunu ulogu Alma, Balaklava, Inkerman
i Malakov pojavljivat e se i ovdje.
Meutim, u operativnom smislu, rat iz 1854. 1856. ne moe se usporediti s
kampanjom koja se na tom mjestu vodila 1941. 1942. godine. U prvom sluaju,
premo na moru i sve pripadajue prednosti uivale su zapadne sile. U kampanji
1941. 1942. godine Crno su more kontrolirali Rusi. Stoga je naa 11. armija
morala ne samo osvojiti Krim i Sebastopolj, nego se i nositi sa svim mogunostima
koje je takva prednost otvarala Rusima.
Stanje po preuzimanju zapovjednitva
Dana 17. rujna 1941. godine stigao sam u stoer 11. armije u Nikolajevu, ruskoj
pomorskoj bazi na uu rijeke Bug, i preuzeo zapovjednitvo.
Moj prethodnik, general pukovnik Ritter von Schobert, sahranjen je dan ranije, u
gradu. Tijekom redovnog dnevnog obilaska bojinice njegov je Fieseler Storch
sletio u rusko minsko polje te su on i njegov pilot poginuli. Njegovom pogibijom
njemaka kopnene vojska izgubila je iznimno estita ovjeka i jednog od
najskusnijih vojnika, asnika kojega su njegovi vojnici bili spremni slijediti
bilo kamo.
Zapovjednitvo 11. armije, iz ijeg e se operativnog stoera kasnije razviti
zapovjednitvo Armijske skupine Don, inili su redom vrhunski kadrovi. Sa
zahvalnou se sjeam mnogih sjajnih asnika koji su mi, tijekom dvije i pol
gadne godine rata, pruali svaku moguu pomo. Odlino smo se slagali i kad sam
1944. godine naputao dunost, mnogi od njih nisu htjeli ostati u stoeru.
Moja se nova dunost od prethodne nije razlikovala samo po poveanu opsegu
ovlasti (s razine korpusa na razinu armije). Tek sam po dolasku u Nikolaj doznao
kako uz 11. armiju preuzimam i njoj pridruenu Treu rumunjsku armiju.
Iz politikih razloga, lanac zapovijedanja na tom dijelu istone bojinice nije
bilo lako organizirati.
Zapovijedanje rumunjskim saveznikim snagama Treom i etvrtom rumunjskom
armijom kao i njemakom 11. armijom, povjereno je rumunjskom efu drave,
maralu Antonescuu. No Antonescu je pritom morao slijediti zapovijedi Armijske
skupine jug kojom je zapovijedao feldmaral von Rundstedt. Stoer 11. armije
sluio je kao poveznica izmeu marala i zapovjednitva Armijske skupine te
kao tijelo koje je Antonescua savjetovalo u operativnim pitanjima.
Kada sam stigao onamo, Antonescu je zadrao tek etvrtu rumunjsku armiju, koju je
poslao u napad na Odesu. Trea rumunjska armija, koja je takoer sudjelovala u
kampanji, stavljena je pod zapovjednitvo 11. armije, koja je primala zapovijedi
izravno od zapovjednitva Armijske skupine jug.
Situacija u kojoj zapovjednitvo jedne armije kontrolira drugu, samostalnu
armiju, bila je u najmanju ruku neugodna. Takva je zadaa dvaput tea kad je
rije o saveznikoj armiji. Stvar su dodatno oteavale ne samo izvjesne razlike u
organizaciji, obuci i voenju to je sa saveznicima uvijek sluaj nego i
zamjetan kontrast u borbenim kvalitetama te smo se, s vremena na vrijeme, u
voenje operacija naih saveznika morali umijeati grublje nego smo to inili s
vlastitim snagama i nego to je to, u interesu dobrih odnosa, bilo poeljno.
To to smo s osobljem rumunjskih zapovjednitava i rumunjskim vojnicima
uspijevali suraivati bez ikakvih ozbiljnih sukoba valjalo je zahvaliti
ponajprije odanosti zapovjednika Tree rumunjske armije, generala (kasnije
generala pukovnika) Dumitrescua. Svojom taktinou
a kada je trebalo i odlunou toj su suradnji doprinijeli i njemaki timovi
za vezu, pridodani svim rumunjskim zapovjednitvima do razine divizija.
U tom smislu ponajprije valja spomenuti marala Antonescua. Kakav god sud o njemu
kao politiaru donijeli budui narataji, Antonescu * je bio istinski domoljub,
dobar vojnik i svakako na
najodaniji saveznik. Povezavi sudbinu svoje zemlje sa
sudbinom Reicha, vojnik Antonescu je, sve do svog smjenjivanja, vojnim
potencijalima i vojnom moi svoje zemlje nastojao pruiti maksimalan doprinos
postizanju zajednikih ciljeva. Zbog okolnosti koje su vladale u njegovoj zemlji
i unutarnjih problema njegova reima, to mu i nije uspijevalo u mjeri u kojoj je
Page 85
on to htio. Uglavnom, ostao je vjeran svojim saveznicima i ja o naem zajednikom

radu mogu govoriti samo sa zahvalnou.
to se Rumunjske vojske tie, ona je, bez ikakve sumnje, patila od znaajnih
slabosti. Rumunjski vojnici podrijetlom najee sa sela
bili su skromni ljudi i najee sposobni, hrabri ratnici. Mogunosti da ih se
obui kao individualne borce koji u akciji razmiljaju svojom glavom, jo
manje
kao doasnike, bile su u velikoj mjeri ograniene
niskim standardom opeg obrazovanja u Rumunjskoj. Kad bi netko od pripadnika
njemake manjine i uspio dosegnuti potrebne standarde, Rumunji bi ga, zbog
nacionalnih predrasuda, onemoguili u napredovanju. Podizanju kvalitete vojnikog
kadra nisu pomagali ni zastarjeli obiaji poput bievanja. Zbog takvog su reima
rumunjski vojnici njemakog podrijetla inili sve to su mogli ne bi li se
pridruili nekom od njemakih vojnih rodova ili s obzirom na to da ih oni nisu
smjeli novaiti Waffen SSu.
Rumunjske su snage, u smislu unutarnje stabilnosti, patile od nedostatka
doasnikog kadra kakvoga mi poznajemo. Plaim se da ljudi u dananjoj Njemakoj
prebrzo zaboravljaju koliko nas je na
sjajni profesionalni doasniki kor u
prolosti zaduio.
Drugi iznimno vaan imbenik bila je injenica da dobar dio rumunjskih asnika na
visokim i srednjim poloajima nije zadovoljavao mjerila. I, povrh svega,
Rumunjima je nedostajala bliska povezanost asnika i vojnika, tako uobiajena i
normalna u Njemakoj vojsci. U Rumunjskoj vojsci nije bilo ni traga toj "pruskoj
tradiciji".
Rumunji nisu imali nikakva ratnog iskustva, pa je i njihova borbena obuka
zaostajala za potrebama modernog ratovanja. To je dovodilo do nepotrebnih
gubitaka i neizbjeno utjecalo na borbeni moral.
Vojno elnitvo koje je jo
od 1918. godine bilo pod francuskim utjecajem i dalje
je razmiljalo u terminima Prvog svjetskog rata. Naoruanje i oprema bili su
dijelom zastarjeli i neadekvatni, posebice u protutenkovskim postrojbama. Od njih
se, stoga, i nije moglo oekivati da zadre sovjetske tenkovske napade. Je li im
Njemaka u tom pogledu mogla pruiti i vie pomoi, nije na meni da procijenim.
Poseban problem s angamanom rumunjskih vojnika na istonoj bojinici bilo je
silno strahopotovanje koje su osjeali prema Rusima. U tekim situacijama ono se
znalo pretvoriti u pravu paniku. Na taj problem valja raunati u svakome ratu
protiv Rusije u kojemu sudjeluju ljudi s jugoistoka Europe. U sluaju Bugara i
Srba, spomenutu nesigurnost dodatno je pojaavao osjeaj slavenskog srodstva.
U procjeni borbene uinkovitisti rumunjskih vojnika ne smije se zanemariti jo
jedan imbenik. U vrijeme o kojemu ovdje govorim, Ru^munjska je ve bila
postigla svoj temeljni cilj ponovno zauzimanje Besarabije. Rumunjska je ve
zauzimanjem Transdnjestra oblasti izmeu
Dnjestra i Buga kojega je osvojila na Hitlerov nagovor, premaila svoja ratna
oekivanja. Stoga je sasvim razumljivo kako zamisao o jo
dubljem prodoru u
Rusiju, koje su se toliko plaili, Rumunji i nisu najbolje primili. Unato svim
spomenutim nedostacima i zadrkama, rumunjski su vojnici svoje dunosti obavljali
najbolje to su mogli. Sto je najvanije, Rumunji su spremno prihvaali njemako
vojno vodstvo i, za razliku od nekih drugih saveznika, materijalne potrebe
stavljali iznad prestia. Bez ikakve sumnje, glede toga odluujui utjecaj imao
je vojniki mentalitet generala Antonescua.
Ukratko, moji su tadanji savjetnici smatrali kako e Trea rumunjska armija, u
sluaju iole znaajnijih gubitaka, biti neupotrebljiva za ofenzivne akcije, a da
e i za defenzivne biti sposobna samo ako se ojaa njemakim "korzetom".
Sektor kojim sam zapovijedao inio je najjunije krilo istone bojinice. Sire
gledano, sektor je obuhvaao Krim i dio koljena rijeke Dnjepar juno od
Zaporoja. S glavninom snaga Armijske skupine jug sjeverno od Dnjepra nismo imali
izravnih kontakata to je bilo dobro; 11. armija tako je imala punu slobodu
djelovanja. Nakon umovitih, tenkovskom ratovanju potpuno neprimjerenih predjela
sjeverne Rusije u kojima smo moj korpus i ja dotad djelovali, iznenada sam se
zatekao u beskrajnim prostranstvima stepa u kojima nije bilo gotovo nikakvih
prirodnih prepreka (dodue, ni zaklona). Teren je bio idealan za tenkove, samo
to ih 11. armija, na alost, nije imala.
Jednolinost terena prekidale su tek rjeice ija su korita ljeti presuivala i
pretvarala se u duboke strme pukotine poznate kao balke. U jednolinu stepskom
krajoliku djelovale su udno, jedinstveno i fascinantno. Svakoga od nas taj je
beskrajni prostor barem jedanput opinio. ovjek se njime mogao voziti satima esto
iskljuivo uz pomo kompasa a da ne naie ni na kakvu uzvisinu i ne
ugleda nijedno ljudsko bie ili naseobinu. Daleko je obzorje nalikovalo na
nekakav ogromni planinski lanac iza kojega se mogao kriti i sam raj, ali se do
njega nikako nije moglo stii. Jednolinost terena naruavali su tek stupovi
Page 86
angloiranske telefonske mree koju je nekoliko godina ranije postavio Siemens. A

onda, u sumrak, stepe bi se pretvarale u osupnjujuu eksploziju boja. U istonom
dijelu Nogajskih stepa, oko i sjeveroistono od Melitopolja, mogla su se pronai
prekrasna sela s njemakim imenima poput Karlsruhea
ili Helentala. Leala su usred bogatih plantaa voa, a njihove kvalitetno
graene kamene kue svjedoile su o blagostanju. Stanovnici tih sela jo
uvijek
su govorili najii njemaki jezik, no bili su to uglavnom starci, ene i djeca.
Mukarce su deportirale sovjetske vlasti.
Zadaa koju je 11. armiji namijenilo Vrhovno zapovjednitvo podrazumijevala je
djelovanje u dva potpuno suprotna pravca.
S jedne strane, napredujui po desnom krilu Armijske skupine jug, 11. je armija
trebala nastaviti potjeru za neprijateljem koji se povlaio na istok. Glavnina
armije je, sjevernom obalom Azovskog mora, trebala krenuti u opem smjeru
Rostova.
Ista je armija, s druge strane, trebala zauzeti Krim. Ta je zadaa iz dva razloga
proglaena posebnim prioritetom. Prvo, zauzimanje poluotoka imalo bi pozitivan
uinak na ponaanje Turske. Drugo, i znatno vanije, krimske zrane baze
predstavljale su prijetnju naftnim poljima u Rumunjskoj koja su za Njemaku bila
od ivotnog znaenja. Nakon osvajanja Krima, korpus planinskih snaga 11. armije
trebao se, preko tjesnaca Ker, probiti na Kavkaz oito kako bi ojaao ofenzivu
prema Rostovu.
Dakle, vojnom kampanjom iz 1941. godine Vrhovno je zapovjednitvo i dalje
namjeravalo ostvariti neke prilino dalekosene ciljeve. Uskoro e se pokazati
kako je dvostruka uloga koju je Zapovjednitvo dodijelilo 11. armiji potpuno
nerealistina.
Poetkom rujna Jedansta je armija forsirala rijeku Dnjepar kod Berislavla. Bilo
je to pravo junako djelo, a glavninu je odradila 22. (donjesaska) pjeaka
divizija. Ipak, zavretak te akcije bio je toka u kojoj je dvojakost zadae 11.
armije neizbjeno prepolovila osovinu njezina napada.
Pri preuzimanju zapovjednitva, zatekao sam sljedeu situaciju: Dva armijska
korpusa 30. korpus, pod zapovjednitvom generala von Salmutha (72. i 22.
pjeaka divizija i Liebstandarte Adolf Hitler) i 49. planinski korpus generala
Kublera (170. pjeaka te 1. i 4. planinska divizija) nastavili su napredovati
na istok, gonei neprijateljske snage poraene na Dnjepru. Pribliavali su se
liniji koja se pruala od Melito_polja do koljena rijeke Dnjepar, juno od
Zaporoja.
54. korpus pod zapovjednitvom generala Hansena preusmjeren je

na prevlaku Perekop koja je vodila na Krim. Dio 50. pjeake divizije pristigle
iz Grke bio je pod zapovjednitvom etvrte rumunjske armije pred Odesom, a dio
je bio angairan u ienju crnomorske obale.
Trea rumunjska armija, sastavljena od jednog planinskog (Prve, Druge i etvrte
planinske brigade) i jednog konjanikog korpusa (Pete, este i Osme konjike
brigade), jo
uvijek se nalazila zapadno od Dnjepra, gdje je neko vrijeme
trebala mirovati. Odluka o njezinu poloaju vjerojatno je bila posljedica elje
da se po svaku cijenu izbjegne prijelaz preko Dnjepra, s obzirom na to daje ve i
prijelaz rijeke Bug premaivao rumunjske politike ciljeve. Suoeno s dvostrukom
zadaom potjerom za neprijateljskim snagama u smjeru Rostova i osvajanjem Krima
za potrebe kasnijeg juria na Kavkaz preko Kera zapovjednitvo 11. armije
moralo je odluiti hoe li te dvije razliite zadae obaviti istodobno ili jednu
za drugom. Tako je armiji preputena odluka koju je moralo donijeti Vrhovno
zapovjednitvo.
inilo se izvjesnim kako se, sa snagama kojima smo raspolagali, reene zadae ne
mogu izvriti istodobno.
Osvajanje Krima zahtijevalo je puno jae snage od 54. korpusa koji se nalazio
pred Perekopom. Iako su obavjetajna izvjea ukazivala na to da su se na
prevlaku (s Dnjepra) izvukle tek tri divizije, nije se znalo kojim snagama Rusi
raspolau na samome Krimu, posebice u Sebastopolju. Ubrzo se pokazalo kako
neprijatelj, samo za akciju na prevlaci, moe odvojiti ne tri nego est divizija.
Te e snage kasnije pojaati i sovjetska armija koja je u to doba branila Odesu.
Meutim, s obzirom na prirodu terena, neprijatelj bi i tvrdoglavom obranom sa
samo tri divizije 54. korpusu najvjerojatnje uspio onemoguiti prilaz Krimu ili
mu barem nanijeti znatne gubitke u borbama za prevlaku.
Krim je od kopna dijelilo takozvano Lijeno more, Ziva. Radi se o svojevrsnoj
blatnoj naplavini, poluslanoj movari praktino neprohodnoj i za pjeatvo, a
(zbog pliine) potpuno neprohodnoj za desantne amce. Do Krima su vodila samo dva
vrsta prilaza prevlaka Perekop na zapadu i jedan uski tjesnac zapadno od
Genieska na istoku. irina tjesnaca na nekim se mjestima svodila tek na irinu
poviene ceste ili eljeznike pruge, od kojih je svaka bila proarana dugim
Page 87
mostovima. Za potrebe napada, dakle, taj je tjesnac bio potpuno neupotrebljiv.
Kako je ak i prevlaka Perekop bila ua od osam kilometara, moglo se govoriti
iskljuivo o frontalnom napadu i to na terenu bez ikakve mogunosti zaklona.
Napad s boka nije dolazio u obzir zbog blizine mora s obje strane. Osim to je
bila naikana snanim terenskim utvrdama, prevlaka je ila tono sredinom
Tatarskog jarka, drevne zemljane utvrde duboke petnstak metara.
Kada bi jednom i svladali Perekop, morali bismo se pozabaviti jomostovima. Za potrebe
napada, dakle, taj je tjesnac bio potpuno neupotrebljiv.
Kako je ak i prevlaka Perekop bila ua od osam kilometara, moglo se govoriti
iskljuivo o frontalnom napadu i to na terenu bez ikakve mogunosti zaklona.
Napad s boka nije dolazio u obzir zbog blizine mora s obje strane. Osim to je
bila naikana snanim terenskim utvrdama, prevlaka je ila tono sredinom
Tatarskog jarka, drevne zemljane utvrde duboke petnstak metara.
Kada bi jednom i svladali Perekop, morali bismo se pozabaviti jo
jednim uskim
grlom, neto junije, kod Iuna. Na tom se mjestu, zbog slanih jezera, teren za
napad suavao na samo tri kilometra.
S obzirom na potekoe s terenom, ali i premo neprijatelja u zraku, ekala nas
je teka i iscrpljujua borba. Bilo je veliko pitanje bi li korpusu sve da se i
uspije probiti kod Perekopa preostalo snage za bitku kod Iuna. U svakom
sluaju, dvijetri divizije nikako nisu mogle zauzeti cijeli Krim, ukljuujui i
Sebastopolj.
Prema tome, ako je eljela brzo zauzimanje Krima, armija je po svaku cijenu
morala odvojiti dio snaga koje su sudjelovale u potjeri za neprijateljem na
istoku. I preostale bi snage bile sasvim dovoljne za tu potjeru sve dok se
neprijatelj povlaio. Za svladavanje nekog udaljenijeg cilja primjerice
Rostova, ukoliko je neprijatelj u njegovoj pozadini namjeravao formirati novu
bojinicu ili dovui svjee snage bile bi preslabe.
Ako bi napredovanje prema Rostovu dobilo prioritet, Krim bi, privremeno, valjalo
ostaviti na miru. U tom bi sluaju, pak, bilo teko rei kad bismo (i da li bismo
uope) dobili snage potrebne za osvajanje poluotoka. Uz to, u rukama neprijatelja
koji je vladao Crnim morem, Krim bi se pretvorio u ozbiljnu prijetnju boku
istone bojinice, a zrane baze na poluotoku i dalje bi prijetile rumunjskim
naftnim poljima.
Da smo, pak, sa dva armijska korpusa pokuali izvesti operaciju usmjerenu na
udaljeni Rostov i njegovu pozadinu te, istodobno, sa samo jednim korpusom
pokuali zauzeti Krim, ni u jednom ni u drugom sluaju ne bismo postigli bogzna
to.
Jedansta je armija, stoga, za prioritet izabrala Krim. No, u tu se zadau ni u
kojem sluaju nismo namjeravali upustiti s nedostatnim snagama. Slijedom toga,
Pedeset i etvrti korpus je dobio cjelokupno topnitvo kojim je armija
raspolagala te inenjeriju i protuzrane topove. Korpus je, uz to, s poloaja u
pozadini trebao dovui i 50. pjeaku
diviziju i to najkasnije tijekom druge faze bitke za prevlaku kod Ishuna. No,
sve to jo
nije bilo dovoljno. Kako bismo Krim zauzeli odmah nakon proboja (ako
nam ne bi zatrebao i za sam proboj) preko jezera kod Iuna, morali smo dobiti jo
jedan korpus. Odluili smo se za Njemaki planinski korpus kojega je Vrhovno
zapovjednitvo ionako namjeravalo (preko Kera) poslati na Kavkaz. U meuvremenu,
dvije divizije u njegovu sastavu bile su puno korisnije u planinskim predjelima
junog Krima negoli vani, u stepama.
Uza sve reeno dakako, kad bismo se jednom probili na poluotok trebali smo
zauzeti i utvrdu Sebastopolj, iznenadnim juriom motoriziranim snagama. Upravo se
zato Liebstandarte divizija trebala okupiti u pozadini 50. korpusa, kad ovaj
jednom krene u napad.
Ovakvo je rjeenje, dakako, podrazumijevalo osjetno slabljenje armijskih poloaja
na istoku. Za popunu poloaja tamonjih snaga osim dijelova 22. pjeake
divizije koji su pokrivali obalne utvrde sjeverno od Krima preostala je samo
Trea rumunjska armija. S obzirom na zadrke Rumunja (koje sam ranije spominjao),
organizirao sam privatni razgovor s generalom Dumitrescuom i uspio ga uvjeriti da
svoju armiju urno prebaci preko Dnjepra.
Bilo je savreno jasno da se 11. armija ovakvim mjerama izlae velikom riziku, u
sluaju da se neprijatelj na istonom dijelu njezine bojinice zaustavi i pokua
preuzeti inicijativu. No to je bila cijena koju je valjalo platiti ukoliko u
osvajanje Krima nismo eljeli krenuti s nedostatnim snagama.
Bitka na dvije bojinice Prodor kod Perekopa i bitka na Azovskom moru
Dok se 54. korpus pripremao za napad na Perekop (zbog problema s opskrbom te su
se pripreme razvukle sve do 24. rujna), a nae se snage nastavile grupirati na
ranije naznaenim linijama, do nas su stizali znakovi da se situacija na istonoj
bojinici 21. rujna poela mijenjati.
Neprijatelj je zaposjeo unaprijed pripremljene poloaje du
bojinice koja je
vodila od podruja zapadno od Melitopolja sve do koljena Dnjepra. Potjera za
njegovim snagama morala je stati. Ipak, armija je nastavila s premjetanjem
Njemakog planinskog korpusa. Kako bi se rizik
smanjio na minimum, preostalim njemakim formacijama zapovijeeno je da se
pomijeaju s onima Tree rumunjske armije. Rumunjski konjiki korpus u junom
sektoru rasporeen je u sastav njemakog 30. korpusa, dok je Trea rumunjska
Page 88
armija u sjevernom sektoru preuzela njemaku 170. pjeaku diviziju kako bi
ojaala rumunjski Planinski korpus.
Do 24. rujna, 54. je korpus mogao krenuti u napad na prevlaku Perekop. Iako su
dobile najveu moguu topniku potporu, 45. i 73. pjeaka divizija djelovale su
u najgorim moguim borbenim uvjetima. Morale su napredovati po silnoj egi, preko
slanih stepa na kojima nije bilo traga ni vodi ni zaklonu. Neprijatelj je
prevlaku pretvorio u snaan, 16 kilometara dubok sustav obrane i ogoreno se
borio za svaki rov i
svako uporite. Unato svemu, korpus je 26. rujna, nakon to je odbio jake
neprijateljske protunapade i preao Tatarski rov, zauzeo Perekop. Zauzimanje
ostatka neprijateljske obrambene zone i, poslije osvajanja snano branjenog
Armijanska, izlaz na otvoreni prostor oduzeli su nam joarmija u sjevernom sektoru
preuzela njemaku 170. pjeaku diviziju kako bi
ojaala rumunjski Planinski korpus.
Do 24. rujna, 54. je korpus mogao krenuti u napad na prevlaku Perekop. Iako su
dobile najveu moguu topniku potporu, 45. i 73. pjeaka divizija djelovale su
u najgorim moguim borbenim uvjetima. Morale su napredovati po silnoj egi, preko
slanih stepa na kojima nije bilo traga ni vodi ni zaklonu. Neprijatelj je
prevlaku pretvorio u snaan, 16 kilometara dubok sustav obrane i ogoreno se
borio za svaki rov i
svako uporite. Unato svemu, korpus je 26. rujna, nakon to je odbio jake
neprijateljske protunapade i preao Tatarski rov, zauzeo Perekop. Zauzimanje
ostatka neprijateljske obrambene zone i, poslije osvajanja snano branjenog
Armijanska, izlaz na otvoreni prostor oduzeli su nam jo
tri dana, uz intenzivne
borbe. Nakon to je pretrpio teke gubitke, neprijatelj se povukao na podruje
izmeu Iunskih jezera. U nae je ruke palo 1000 zarobljenika, 112 tenkova i 135
topova.
No zavrni plod ove teko izvojevane pobjede, konani prodor na Krim, tek je
trebao sazrijeti. Premda je neprijatelj doivio teke gubitke, broj divizija s
kojima se korpus trebao obraunati u meuvremenu je porastao na est. Sve je
ukazivalo na to da bi nastavak juria na usko grlo kod Iuna bio bi prevelik
zalogaj za nae trupe, s obzirom na odnos snaga i strane rtve koje bi njemaki
korpus neizbjeno pretrpio.
Nakanu 11. armije da, u tom trenutku, u pojaanje pozove Planinski korpus i
Liebstandarte diviziju neprijatelj je ve osujetio. Oito je shvatio kako Krim
namjeravamo zauzeti na brzinu pa je na poloaje izmeu Azovskog mora i Dnjepra
dovukao svjee snage.
Tu su 26. rujna istone poloaje nae armije napale Osamnsta i Deveta ruska
armija, sastavljene od dvanst divizija to novih, to starih koje su upravo
bile na odmoru. Pri prvom napadu na na
30. korpus neprijatelj je doivio
neuspjeh (premda je tamonja situacija postala prilino napeta), ali je u sektoru
odgovornosti Tree rumunjske armije uspio pregaziti etvrtu planinsku brigadu i
nainiti 16 kilometara iroku pukotinu u naim poloajima. Spomenuta brigada
izgubila je dobar dio topnitva i inilo se daje na izmaku snaga. I dvije su
rumunjske brigade pretrpjele teke gubitke.
Nismo imali puno izbora. Njemaki planinski korpus, koji je ve krenuo prema
prevlaci Perekop, morali smo skrenuti udesno kako bi povratio izgubljene poloaje
Tree rumunjske armije. Da stvar bude gora, 11. je armija upravo tada ostala bez
svoje jedine brze formacije Leibstandarte divizije. Vrhovno zapovjednitvo
zapovjedilo joj je da ostane gdje jest i pripremi se za juri
na Rostov, u
sastavu Prve tenkovske skupine kamo je uskoro trebala biti premjetena. Stoga smo
morali odustati od nakane da uz pomo Liebstandarte kapitaliziramo pobjedu na
prevlaci. Diviziji je zapovijeeno da se vrati na istonu bojinicu.
Kako bi bili to blie dvjema bojinicama, armijski je operativni
odjel 21. rujna organizirao dva taktika zapovjednitva: jedno u Askaniji Novoj
i jedno u Nogajskim stepama, koje su svojedobno pripadale njemakoj obitelji
FalzFeins.
Neko uzorno imanje poznato diljem Rusije pretvoreno je u kolhoz. Gospodarske
zgrade bile su alosno zaputene, a sovjetske su trupe pri povlaenju unitile
cjelokupnu mehanizaciju. Gomile ovrenog ita koje su leale na otvorenom ruski
su vojnici polili benzinom i zapalili. Tjednima se dimilo i nije bilo naina da
ga ugasimo.
Sve ozbiljnija situacija na bojinici ponukala nas je da se 29. rujna s malim
taktikim snagama pribliimo problematinoj toki. To je, u kriznim situacijama,
uvijek koristan potez, ako ni zbog ega drugog, a ono da se sprijei preuranjeno
povlaenje podreenih zapovjednitava koje uvijek loe djeluje na vojnike. U ovom
sluaju taj se potez pokazao posebno primjerenim; dobar je dio rumunjskog
zapovjednog osoblja, naime, bio spreman prije vremena promijeniti poloaj.
Istoga dana Njemaki planinski korpus i Leibstandarte divizija probili su
neprijateljski juni bok na mjestima na kojima je protivnik uspio probiti
poloaje Tree rumunjske armije, ali svoj poetni uspjeh nije uspio valjano
kapitalizirati. Na tom se podruju situacija jo
i dala sanirati. Na sjevernom
krilu 30. korpusa, gdje je jedna rumunjska konjika brigada posustala, kuhala se
nova kriza. Morao sam ustro reagirati, i to odmah, kako bih sprijeio ishitreno
povlaenje. Proboj koji je tamo prijetio sprijeila je Liebstandarte divizija
koja je skrenula u tom smjeru.
Premda je, kao rezultat gore spomenutih dogaaja, situacija na naim istonim
poloajima postala napeta, imala je i sva obiljeja zlatne prilike. Stalnim
napadima kojima je nastojao osujetiti nae namjere na Krimu, neprijatelj je obje
svoje armije vezao na frontalnoj osnovi; bilo je oito da ne raspolae priuvom
Page 89
koja bi ga zatitila od forsiranja Dnjepra kod Zaporoja i Dnjepropetrovska,
gdje se Prva tenkovska skupina generala von Kleista mogla probiti kroz njegov
sjeverni bok. Nekoliko dana ranije, Armijskoj skupini jug odrao sam prezentaciju
u kojoj sam se zaloio za intervenciju na tom podruju. Dana 10. listopada izdane
su odgovarajue zapovijedi u tom smislu. I dok je 11. armija vrsto drala
neprijatelja koji je i dalje napadao, tenkovska je skupina postupno poveavala
pritisak sa sjevera. Neprijatelj je poinjao uzmicati i 1. je listopada dolo
vrijeme da i 30. korpus i Trea rumunjska armija krenu
u napad. U sljedeih nekoliko dana, u suradnji s Prvom tenkovskom skupinom,
uspjeli smo okruiti glavninu snaga obje sovjetske armije na podruju Bola, na
liniji TokmakMariupolBerdjanks ili ih unititi pri povlaenju. Tom je prilikom
u njemake ruke palo 65.000 zarobljenika, 125 tenkova i vie od 500 topova.
Osvajanje Krima
Nakon bitke na Azovskom moru dolo je do izmjene u slijedu bitke na njemakome
junom krilu. Vrhovno je zapovjednitvo izgleda shvatilo da nijedna armija nije u
stanju istodobno voditi operaciju prema Rostovu i operaciju na Krimu. Stoga je
napredovanje prema Rostovu povjereno Prvoj tenkovskoj skupini, kojoj jeli.
armija, po zapovijedi, prepustila 49. planinski korpus i Liebstandarte diviziju.
Iskljuiva zadaa Jedanste armije sad je bilo osvajanje Krima, sa dva korpusa
Pedesetim, sastavljenim od 22., 72. i 170. pjeake divizije te Pedeset i
etvrtim, u ijem su sastavu bile 46., 73. i 50. pjeaka divizija (treina ove
posljednje postrojbe jokoja bi ga zatitila od forsiranja Dnjepra kod Zaporoja i
Dnjepropetrovska,
gdje se Prva tenkovska skupina generala von Kleista mogla probiti kroz njegov
sjeverni bok. Nekoliko dana ranije, Armijskoj skupini jug odrao sam prezentaciju
u kojoj sam se zaloio za intervenciju na tom podruju. Dana 10. listopada izdane
su odgovarajue zapovijedi u tom smislu. I dok je 11. armija vrsto drala
neprijatelja koji je i dalje napadao, tenkovska je skupina postupno poveavala
pritisak sa sjevera. Neprijatelj je poinjao uzmicati i 1. je listopada dolo
vrijeme da i 30. korpus i Trea rumunjska armija krenu
u napad. U sljedeih nekoliko dana, u suradnji s Prvom tenkovskom skupinom,
uspjeli smo okruiti glavninu snaga obje sovjetske armije na podruju Bola, na
liniji TokmakMariupolBerdjanks ili ih unititi pri povlaenju. Tom je prilikom
u njemake ruke palo 65.000 zarobljenika, 125 tenkova i vie od 500 topova.
Osvajanje Krima
Nakon bitke na Azovskom moru dolo je do izmjene u slijedu bitke na njemakome
junom krilu. Vrhovno je zapovjednitvo izgleda shvatilo da nijedna armija nije u
stanju istodobno voditi operaciju prema Rostovu i operaciju na Krimu. Stoga je
napredovanje prema Rostovu povjereno Prvoj tenkovskoj skupini, kojoj jeli.
armija, po zapovijedi, prepustila 49. planinski korpus i Liebstandarte diviziju.
Iskljuiva zadaa Jedanste armije sad je bilo osvajanje Krima, sa dva korpusa
Pedesetim, sastavljenim od 22., 72. i 170. pjeake divizije te Pedeset i
etvrtim, u ijem su sastavu bile 46., 73. i 50. pjeaka divizija (treina ove
posljednje postrojbe jo
uvijek je bila u okolici Odese).
Trea rumunjska armija, koja se vratila pod zapovjednitvo marala Antonescua,
bila je odgovorna samo za obranu obale Crnoga i Azovskog mora. Meutim, nakon to
sam mu se osobno obratio, maral Antonescu mi je ustupio zapovjednitvo
Rumunjskog planinskog korpusa u ijem su sastavu bile jedna konjika i jedna
planinska brigada, i dopustio da ga rasporedim na Krim, gdje je trebao nadzirati
istonu obalu.
Sad kad je misiju 11. armije suzilo na jedan cilj zauzimanje Krima Vrhovno je
zapovjednitvo postalo nestrpljivo. Naime, zapovjednitvo je, to je mogue
prije, s druge strane tjesnaca Ker (u smjeru Kubana) eljelo rasporediti jedan
korpus.
Taj je zahtjev jasno pokazivao koliko Hitler podcjenjuje neprijatelja. Stoga se
11. armija osjetila ponukanom istaknuti kako se prije takve operacije s Krima
moraju ukloniti sve neprijateljske snage. Protivnik e se, bez ikakve sumnje, za
poluotok boriti do posljednjeg ovjeka i radije e nam prepustiti Odesu nego
Sebastopolj.
tovie, sve dok su Sovjeti i samo jednom nogom na Krimu, dijelovi 11. armije koja
je ionako raspolagala sa samo dva korpusa nisu se,
ni u kom sluaju, smjeli prebacivati preko Kera na Kuban. Tu smo priliku
iskoristili i da zatraimo dodatni korpus od tri divizije i u sljedeih nekoliko
tjedana (najvjerojatnije zbog gore spomenutog Hitlerovog zahtjeva) naa je armija
ojaana zapovjednitvom 42. korpusa, 132. i 24. pjeakom divizijom. S obzirom na
oajnike pokuaje Sovjeta da se odre na Krimu, ta e se pojaanja u
predstojeim bitkama za poluotok pokazati neprocjenjivima.
Borba za prevlaku Iun
Trenutno najvaniji problem, meutim, bio je nastavak borbi za prilaze Krimu i
otvaranje prolaza preko Iuna. Reklo bi se: obina borbena operacija. Meutim, ta
desetodnevna bitka prelazi granice uobiajenog ofenzivnog djelovanja i istie se
kao svijetli primjer borbenog duha i samoportvovnosti njemakog vojnika.
Nijedna od prednosti koje se smatraju nunim preduvjetom za napad na utvrene
poloaje nije bila na naoj strani.
Sovjetski branitelji bili su brojano nadmoniji njemakim napadaima. est
divizija u sastavu 11. armije ubrzo se sukobilo s osam sovjetskih streljakih i
etiri konjike divizije. Rusi su, naime, 16. listopada evakuirali utvrdu Odesa koja
je dotad bila meta brojnih neuspjelih napada etvrte rumunjske armije i
tamonju obrambenu armiju morskim putem prebacili na Krim. Iako je Luftwaffe
tvrdio kako je potopio 32.000 tona brodovlja, dobar dio konvoja iz Odese ipak se
uspio iskrcati, to u Sebastopolju, to po lukama du
zapadne obale poluotoka.
Prve divizije Sovjetske vojske osvanule su na bojinici ubrzo nakon poetka nae
ofenzive.
Njemako topnitvo, definitivno superiornije ruskome, prualo je uinkovitu
potporu pjeatvu u napadu. No suprotna je strana raspolagala oklopljenim obalnim
bitnicama koje su mogle djelovati i sa sjeverozapadne obale Krima i s june obale
Zivaa i njemako im topnitvo, barem isprva, nije moglo parirati. I dok su Rusi
raspolagali obiljem oklopnih snaga koje su mogli poslati u protunapad, 11. armija
nije posjedovala ni jedan jedini tenk.
I, najvanije od svega, vie zapovjednitvo nije imalo nikakvu priliku za
Page 90
taktiki manevar koji bi olakao munu zadau pjeatva. U
takvoj situaciji potpuno je nemogue uhvatiti neprijatelja na spavanju; on je

samo trebao sjediti u svojim dobro utvrenim rovovima i ekati da se napad
razmae. Kao i u sluaju Perekopa, more s jedne i Ziva
s druge strane
iskljuivali su svaku mogunost zaobilaenja s boka pa ak i napada cijelom
irinom formacije. Naprotiv, napad je trebalo izvesti sasvim frontalno,
pravocrtno, du
tri uska komadia zemlje na koje je prevlaka bila podijeljena
jezerima.
irina tih triju nasipa doputala nam je da u prvi mah u napad ukljuimo samo tri
divizije 54. korpusa (73., 46. i 22.). Trideseti korpus nije se mogao ni
pomaknuti sve dok se neto nie na jugu ne osigura barem minimum manevarskog
prostora.
Slane stepe na prevlaci, ravne poput palainke i bez ikakve vegetacije,
napadaima nisu pruale nikakvu mogunost zaklona. Zranim prostorom iznad njih
dominiralo je Sovjetsko ratno zrakoplovstvo iji su se lovci i lovcibombarderi
obruavali na svaku metu koju bi pronali. Kako bi se zatitili od
neprijateljskih zrakoplova ukopati se nisu morali samo pjeatvo i poljsko
topnitvo na prvoj crti, nego je u pozadini ratne zone bilo neophodno iskopati
rupu za svako vozilo i za svakog konja. Stvari su se toliko pogorale da se
protuzrane bitnice vie nisu usuivale otvarati vatru kako ih Rusi ne bi odmah
zbrisali iz zraka. Nebo se moglo kontrolirati, a i tada samo po danu. tek u
posljednjim danima ofenzive, kad je armija u pomo pozvala Moldersa30 i njegovu
skupinu lovaca. Nou nam nije pomagao ni Molders.
Zahtjevi koji su nae jurine trupe morale zadovoljiti bili su nenormalno visoki.
U takvim borbenim uvjetima, oi u oi s neprijateljem koji je tvrdoglavo branio
svaki centimetar terena, njihovi su gubici bili iznimno visoki. U tom sam
razdoblju stalno bio na terenu i osobno provjeravao kako se stvari razvijaju i
kako se jurinim trupama ta teka borba moe olakati.
Brzina kojom je naa borbena mo opadala plaila me je. Divizije koje su
izvravale ovu teku zadau ve su podnijele silne rtve u bitkama za Perekop i
Azov. Doao je trenutak da se ovjek zapita ima li ta borba za uske koridore
ikakvih izgleda na uspjeh i hoe li nae trupe
Glasoviti as lovakog zrakoplovstva iz Drugog svjetskog rata. (Nap.
prevoditelja.)
dakako, ako se uspijemo probiti uope biti u stanju preoteti Krim
neprijatelju ija je snaga neprekidno rasla.
Do 25. listopada nae su trupe djelovale potpuno iscrpljeno. Zapovjednik jedne
iznimno kvalitetne divizije ve je dvaput izvijestio kako su pukovije pod
njegovim zapovjednitvom na izmaku snaga. U okrajima poput ovoga, prije ili
kasnije, uvijek nastupi onaj presudan trenutak, trenutak u kojem ishod bitke
balansira na otrici britve. U tom se trenutku pokazuje je li volja napadaa da
se izloi krajnjim granicama fizike izdrljivosti jaa od volje branitelja da
nastavi s otporom.
Bitka koja odluuje o tome hoe li se poduzeti onaj posljednji i najvei napor,
pa i po cijenu da se sve rtve na kraju pokau uzaludnima, vodi se iskljuivo u
srcima zapovjednika. Taje bitka, meutim, potpuno bespredmetna ukoliko iza nje ne
stoji samopouzdanje vojnika i njihova odlunost da od borbe ne odustanu.
Nakon svega to je zahtijevala od svojih vojnika, 11. armija nije eljela
popustiti pred vlastitom slabou i, u pet do dvanst, odustati od pobjede. Kako
se pokazalo, neslomljivi borbeni duh naih vojnika nadmaio je smrtnu odlunost
neprijatelja da se odri. Nakon jo
jednog iznimno munoga dana, 27. listopada,
konano smo uspjeli. Sljedeeg dana, poslije deset dana ogorene borbe, sovjetska
obrana napokon se slomila ili. armija mogla je krenuti u potjeru.
Potjera
Potjera koja je uslijedila bila je jo
jedan sjajan primjer odvanosti i
inicijative zapovjednika na svim razinama i samoprijegora borbenih trupa.
Gledajui kako te, tekim gubicima oslabljene i besprimjernim zahtjevima kampanje
gotovo iscrpljene pukovnije, juriaju za sirenskim zovom june obale Krima,
ovjek se morao prisjetiti vojnika jedne druge armije koji su 1796. godine na
prepad osvojili talijanska polja koja im je obeao Napoleon.
Do 16. studenoga potjera je zavrila i cijeli je Krim osim utvrenog podruja
Sebastopolja bio u naim rukama. est divizija 11. armije zbrisale su najvei
dio dvaju neprijateljskih armija ukupne snage dvanst streljakih i etiri
konjike divizije. Od 200.000 ljudi kojima je neprijatelj raspolagao na poetku,
nakon borbe za dva komadia zem
Ije i potjere koja je uslijedila, u zarobljenitvu je zavrilo vie od 100
tisua. Neprijatelj je izgubio i 700 topova i 160 tenkova. Dio vojnika je kroz
tjesnace Ker uspio pobjei u Sebastopolj, no bili su to tek ostaci nekadanjih
Page 91
postrojbi bez ikakvog tekog naoruanja. Meutim, ljudi koji su pronali utoite
u utvrdi odmah su se organizirali u prave postrojbe. Zahvaljujui prevlasti koju
je uivao na moru, neprijatelj je uz minimalan zastoj mogao dovui zamjenske
trupe i zalihe.
Administrativni dio zapovjednitva 11. armije preselio se u Zimferopolj,
rusificiranu prijestolnicu Krima smjetenu u prekrasno okruenje na sjevernom
rubu Jailskog gorja. Nae je taktiko zapovjednitvo, pak, otilo u Zarabus,
poveliko selo sjeverno od Zimferopolja, u kojem smo u jednoj od novih kola koje
su Sovjeti izgradili u gotovo svim veim selima pronali vrlo zgodan smjetaj.
Naelnik stoera i ja ivjeli smo u maloj seoskoj kui na voarskom kolhozu.
Svaki od nas na raspolaganju je imao po jednu skromnu sobu. Pokustvo u mojoj
inili su krevet, stol i stolac, stalak za lavor i nekoliko vjealica. Dakako,
neto pokustva mogli smo nabaviti u Zimferopolju, ali nae zapovjednitvo nije
eljelo uivati u udobnostima u kojima nije mogao uivati i obini vojnik.
U tim smo skromnim odajama ostali sve do kolovoza 1942. godine, s kraim
prekidima kad smo, u dva navrata, nakratko boravili na zapovjednom mjestu na
bojinici kod Kera i u razdoblju kada je taktiko zapovjednitvo bilo smjeteno
u Sebastopolju. Za sve nas to je, nakon nomadskog ivota koji smo dotad vodili,
bila potpuna premda ne nuno i dobrodola promjena. im bi se stacioniralo,
zapovjednitvo bi zapadalo u rutinu i iznova zapoinjalo "papirnati rat". Te zime
taj sam papirnati rat vodio u jednoj uionici izmeu dvije pei koje smo sazidali
po ruskim nacrtima, budui da su sustav centralnog grijanja Sovjeti, dakako,
unitili.
Ovdje bih se mogao dotaknuti problema koji me je, iako se utopio u silnim
operativnim problemima koje nam je nametnula zima 1941. / 1942., uvijek silno
optereivao. ovjek koji zapovjeda armijom ujedno je i njezin vrhovni sudac.
Najtea zadaa koja ga moe zapasti jest potvrda smrtne kazne. S jedne strane,
zapovjednik je duan odravati stegu i u interesu samih vojnika strogo
kanjavati zloine u akciji. S druge strane, bilo je grozno pomisliti kako neiji
ivot ovisi samo o vaem
potpisu. Dakako, smrt u ratu svakodnevno odnosi na tisue rtava a od svakog se
vojnika oekuje da u tom ratu poloi i vlastiti ivot. Ipak, asno poginuti u
borbi bilo je jedno; biti sramotno izbrisan iz redova ivih, pred cijevima puaka
vastitih suboraca, bilo je neto sasvim drugo.
Dakako, kad bi vojnik nekim svojim inom okaljao ast svoje armije ili skrivio
smrt svojih suboraca, milosti nije moglo biti. No bilo je i mnogo drukijih
sluajeva, sluajeva koji nisu bili posljedica pokvarenosti nego sasvim
objanjive i ljudske pogreke. Unato tomu, nadleni vojni sud morao se drati
strogih odredbi vojnoga zakona i odrediti smrtnu kaznu.
Ni u jednom sluaju u kojemu se od mene traila potvrda smrtne kazne pri
donoenju konane odluke nisam se vodio iskljuivo tumaenjem vojnih sudaca dakako,
odreda asnih ljudi. Uvijek bih osobno prouio sluaj. Kad su, na poetku
rata, dva vojnika iz sastava mog korpusa osueni na smrt zbog silovanja i
ubojstva jedne starice, dobili su ono to su zasluili. Posve drukiji bio je
sluaj jednog vojnika koji je u poljskoj kampanji zaradio eljezni kri, da bi
ga, nakon kratkog oporavka u bolnici, rasporedili u nekakvu udnu postrojbu. Kad
je, ve prvoga dana u novoj postrojbi, cijela posada mitraljeza kojoj je pripadao
pobijena, ovjek je izgubio ivce i pobjegao. Po zakonu se, dakako, mogao
oprostiti sa ivotom. Ali premda je doista bio kriv za kukaviluk, a time i za
ugroavanje morala svoje postrojbe bilo je osnove da se u njegovu sluaju
primijene druga mjerila. Kako presudu vojnoga suda nisam mogao ponititi tek
tako, za ovaj i sve njemu sline sluajeve razradio sam poseban postupak:
posavjetovao bih se s ovjekovim zapovjednikom i, uz njegov pristanak,
suspendirao kaznu na etiri tjedna. Ako se ovjek u tom razdolju uspio iskupiti u
akciji, presudu bih ponitio. Ukoliko bi ponovo pogrijeio, kazna bi bila
izvrena. Od svih osuenika kojima je to razdoblje uvjetne kazne odobreno, samo
je jedan prebjegao neprijatelju. Svi su drugi ili dokazali svoju vrijednost ili
poginuli kao pravi vojnici, u tekim borbama na istoku.
Prvi napad na Sebastopolj
Sljedea zadaa 11. armije bio je napad na posljednje neprijateljsko uporite na
Krimu Sebastopolj. I to to prije, poto e neprijatelj tako imati manje
vremena za organizaciju obrane pa e i nai izgledi za uspjeh biti vei. Dapae,
time bi se smanjili i izgledi za intervenciju s mora.
Prema naim izraunima, premjetaj snaga i doprema streljiva trebali su zavriti
27. ili 28. studenoga. Taj smo nadnevak izabrali i kao krajnji rok za poetak
ofenzive.
A onda nas je uhvatila ruska zima, s katastrofalnim uinkom. Na samome Krimu
krenule su kie i sve tamonje neasfaltirane ceste uskoro su postale
Page 92
neupotrebljive. Sjevernu unutranjost zemlje okovao je otar led koji je trenutno

onesposobio etiri od ukupno pet lokomotiva kojima smo raspolagali juno od
Dnjepra. Opskrba 11. armije sve ee se svodila na jedan ili dva vagona dnevno.
I na Dnjepru je bilo leda, ali kako se on jo
uvijek nije stisnuo, rijeku se jo
uvijek nije moglo prelaziti preko leda.
Pripreme za napad su se razvukle. Umjesto 27. studenoga, preliminarno
bombardiranje iz zraka moglo je zapoeti tek 17. prosinca. Najposlije, nakon tri
tjedna zakanjenja (koje e se u konanici pokazati presudnim), 54. i 30. korpus
mogli su krenuti u napad na sjevernom, odnosno junom sektoru. Meutim, 11.
armija prethodno je morala donijeti jednu teku odluku. 17. listopada dolo je do
kritinog preokreta u okolici Rostova uslijed ega nam je naa armijska skupina
zapovjedila da im trenutno prepustimo 73. i 170. pjeaku diviziju. Unato svim
naim upozorenjima kako je napad na Sebastopolj bez tih snaga nemogu, dopustili
su nam da zadrimo samo 170. diviziju koja se jo
kretala uz obalu kako bi se
spojila s 30. korpusom i koja do Rostova ionako ne bi stigla na vrijeme. Taj
ustupak nije puno promijenio. Premjetanjem 73. divizije snage koje su trebale
napasti sjeverni sektor ostale su bez neophodne priuve. Morali smo odluiti
moemo li u takvim okolnostima uope krenuti u napad. Odluili smo pokuati.
Tijek toga napada ovdje je nemogue opisati do detalja. Prva je zadaa bio
iznenadni prodor s istoka kojim smo neprijatelja trebali istjerati s isturenih
poloaja izmeu Kae i Belbeka i zauzeti njegova uporita
u dolini Belbeka i du
njezine june uzvisine. Napad je potom trebalo nastaviti,
preko utvrda juno od Belbeka, ravno do zaljeva Sjevernaje. Najvea odgovornost
za uspjeh bitke leala je na leima viteke 22. (donjosaske) pjeake divizije i
njezinog iznimnog zapovjednika, generala pukovnika Wolffa. Divizija je poistila
isturene neprijateljske poloaje izmeu Kae i Belbeka. Potom je, zajedno s 132.
pjeakom divizijom, najuri
zauzela uzvisine na jugu doline Belbeka i probila se
u samu utvrenu zonu juno od nje. No isturena se borbena linija postupno
suavala. Naime, 50. i 24. pjeaka divizija koje su se do zaljeva Sjevernaje
trebale probiti s istoka, nisu postigle gotovo nikakav napredak na tekom
planinskom terenu, dijelom prekrivenom gotovo neprohodnim raslinjem. Teke borbe
za bunkere koje je neprijatelj branio s tvrdoglavom odlunou, cijedile su snagu
iz naih vojnika. Uslijedila je otra hladnoa koja ih je gotovo potpuno
iscrpila. Ipak, u posljednjim danima prosinca borba se nastavila sve do Boia
prethodnica udarnih snaga stigla je do Staljinove utvrde, ijim bi osvajanjem
nae topnitvo uspostavilo barem vizualni nadzor nad zaljevom Sjevernaja. Trebale
su nam jo
samo svjee trupe i juri
na zaljev nije mogao propasti. No nakon to
su nam oduzeli 73. diviziju, upravo su nam one nedostajale. Gubitak 73. divizije
nismo mogli nadoknaditi ni drastinim gomilanjem jurinih divizija od kojih smo
pokuali formirati udarnu snagu napada.
Usred te situacije Rusi su se iznenada iskrcali, najprije kod Kera a potom i kod
Feodosije. Radilo se o smrtonosnoj prijetnji. Ruske su se snage pojavile upravo u
trenutku kad su sve postrojbe nae armije osim jedne njemake i dvije rumunjske
brigade bile zauzete akcijom kod Sebastopolja!
Bilo je jasno kako snage iz Sebastopolja, stoje mogue bre, moramo prebaciti na
ugroene poloaje. I najmanje kanjenje moglo se pokazati sudbonosnim. Meutim,
je li napad na Sebastopolj trebalo prekinuti u trenutku kada se inilo kako nas
od zauzimanja zaljeva Sjevernaja dijeli jo
samo jedan juri?
Dapae, snage sa Sebastopolja bilo bi znatno lake povui nakon pobjede na
sjevernoj bojinici negoli nakon njezinog preuranjenog naputanja.
Svaki sat odgaanja povlaenja naih trupa iz Sebastopolja znaio je rizik, no
11. je armija taj rizik odluila prihvatiti. Isprva je samo 30.

korpus dobio zapovijed da prekine s napadom, a 170. divizija upuena je na
ugroeni poluotok Ker. Istodobno, u dogovoru sa zapovjednikom 54. korpusa i
njemu podreenim divizijskim zapovjednicima, odlueno je da se na sjevernoj
bojinici jo
jedanput krene u osvajanje konanog cilja zaljeva Sjevernaja.
Kao i obino, vojnici su dali sve od sebe i prethodnica 16. pjeake pukovnije
brigadira von Choltitza uspjela je probiti vanjski prsten Staljinove utvrde. Do
tada su, meutim, svi bili na izmaku snaga. Zapovjednici jurinih divizija 30. su
prosinca izvijestili kako se u sluaju daljnjih pokuaja nastavka napada ne treba
nadati uspjehu. Napad je valjalo prekinuti. Nakon to je armijska skupina, u
hitnom telefonskom obraanju, u to napokon uspjela uvjeriti i samog Hitlera,
zapovjednitvo 11. armije izdalo je zapovijed za konani prekid napada. Uz to je,
premda nevoljko, moralo zapovjediti i povlaenje sjeverne bojinice na uzvisine
sjeverno od doline Belbeka. Novih snaga koje bi nam u tome pomogle nije bilo, a
suvino je naglaavati da je situacija na uskim isturenim borbenim linijama, na
dulje vrijeme, bila neodriva. injenica da se Hitler toj odluci protivio (premda
u vezi s njome nije mogao uiniti nita), budui da se kosila sa strogom zabranom
Page 93
svih dragovoljnih povlaenja koju je upravo proglasio, nije imala nikakvu teinu
u usporedbi s naom odgovornou prema vojnicima koji su podnijeli tolike rtve.
Tako je propao prvi pokuaj osvajanja Sebastopolja najuri.
Staljinova ofenziva za povrat Krima
Ubrzo se pokazalo kako iskrcavanje sovjetskih trupa na polutotok Ker upravo u
trenutku kada je bitka 11. armije na sjevernoj bojinici kod Sebastopolja ula u
odluujuu fazu nije tek mjera za odvraanje pozornosti. Sovjetske
radiopostaje objavile su da se radi o punokrvnoj ofenzivi za povrat Krima.
Ofenzivu je isplanirao i vodio Staljin osobno i najavljivalo se kako nee
zavriti sve dok 11. armija ne bude izbrisana sa zemljovida. Ubrzo je postalo
jasno kako se ne radi o pukoj prijetnji. Iz same veliine snaga ukljuenih u
ofenzivu, ali i krajnje bezonosti kojom su se troile, dala se osjetiti
Staljinova brutalna volja.
Nakon stoje preao tjesnace Ker, neprijatelj je 26. prosinca poeo rasporeivati
dvije divizije, po jednu sa svake strane grada. Na sjevernoj
obali poluotoka uslijedila su manja iskrcavanja. 42. korpus (generala grofa
Sponecka), koji se u obrani poluotoka u potpunosti oslanjao na 46. pjeaku
diviziju, naao se u nimalo zavidnu poloaju. Grof Sponeck je zatraio
doputenje za evakuaciju poluotoka, nadajui se kako e prilaze do njega presjei
kasnije, kod Parpaa. Mi u 11. armiji mislili smo drukije. Ukoliko neprijatelj
uspije zauzeti uporite na Keru, na Krimu e se otvoriti druga bojinica i, sve
dok je Sebastopolj u neprijateljskim rukama, cijela e armija biti u velikim
potekoama. Stoga smo 42. korpusu zapovjedili da udari na neprijatelja prije no
to se uspije stabilizirati nakon iskrcavanja i odbaci ga natrag u more. Za tu
nam je zadau trebala cijela 46. divizija pa smo, istodobno, u Feodosiju poslali
etvrtu i Osmu rumunjsku planinsku brigadu (prva je uvala istonu obalu Krima, a
druga je bila kod Zimferopolja) koje su trebale sprijeiti neprijateljsko
iskrcavanje na tom podruju. Uz to, jedina pukovnijska skupina 73. divizije koja
je ostala na Krimu ojaana 213. pjeaka pukovnija dobila je zapovijed da u
Feodosiju krene iz Genieska.
Do 28. prosinca 46. pjeaka divizija uspjela je eliminirati neprijateljske
mostobrane sjeverno i juno od Kera. Preostali su tek manji dijelovi postrojba
koji su se i dalje borili na sjevernoj obali. Unato tomu, grof Sponeck je ponovo
zatraio doputenje za evakuaciju poluotoka Ker i ona mu je ponovo izriito
zabranjena. I dalje smo, naime, smatrali kako bi predaja poluotoka Kera lako
mogla dovesti do situacije koju armija ne bi uspjela rijeiti sa snagama kojima
je raspolagala.
U meuvremenu, 28. prosinca, 54. korpus krenuo je u svoj posljednji napad na
Sebastopolj. Neprijatelj je, pak, bio na putu da nam nanese novi udarac. U ranim
satima 29. prosinca uli smo kako se tijekom noi, pod zatitom jakih pomorskih
snaga, uspio iskrcati u Feodosiji. Slabane snage kojima smo tamo raspolagali
(jedna inenjerijska bojna, protutenkovske snage i nekoliko obalnih bitnica, a
Rumunji su poeli pristizati tek sljedeeg jutra) nisu mogle sprijeiti
iskrcavanje. Nae su telefonske linije sa zapovjednitvom 42. korpusa, smjetene
negdje na sredini poluotoka, bile prekinute. U 10,00 sati su nas radiovezom
izvijestili kako je zbog novih iskrcavanja kod Feodosije grof Sponeck
zapovjedio trenutnu evakuaciju poluotoka. Odmah smo izdali protuzapovijed, ali
je vezisti 42. korpusa nikad nisu primili. Iako smo potpuno shvaali njihov strah
da e ih neprijateljske snage kod Feodosije odsjei
od ostatka naih snaga, i dalje smo vjerovali kako se njihovim naglim povlaenjem
situacija nee nimalo popraviti.
Istodobno s izdavanjem protuzapovijedi glede evakuacije poluotoka Ker, 11. je
armija izdala i zapovijed Rumunjskom planinskom korpusu da neprijateljske snage
koje su se iskrcale kod Feodosije odbaci natrag u more, uz pomo dvaju ranije
spomenutih brigada i rumunjske motorizirane pukovnije koja je bila na putu. Iako
glede napadakih sposobnosti spomenutih rumunjskih formacija nismo imali nikakvih
iluzija, smatrali smo kako neprijatelj u Feodosiji jo
uvijek nije nazoan u
punoj snazi pa bi ga ak i one, odlunim napadom, mogle uhvatiti na krivoj nozi.
U najgorem sluaju, mislili smo, Rumunji e ga na uskom mostobranu kod Feodosije
uspjeti zadrati dok tamo ne stignu njemake snage.
Razvoj situacije na poluotoku Ker
No, ak su se i te nade pokazale iluzornima. Umjesto da kod Feodosije krene u
napad, Rumunjski je planinski korpus dopustio da ga skupina sovjetskih tenkova
odbaci na poloaje istono od Starog Krima.
U nizu usiljenih hodnji 46. pjeaka divizija uspjela je stii do uskoga pojasa
zemlje kod Parpaa. Putem je, meutim, na ledom okovanim cestama morala ostaviti
veinu svojih topova, a i njezini su vojnici na odredite stigli potpuno
iscrpljeni. S maloga mostobrana sjeverno od Kera na kojemu se uspio odrati (i s
Page 94
pojaanjima koja su mu preko zamrznutih tjesnaca brzo pristizala), neprijatelj se

odmah bacio u potjeru. Da je sovjetski zapovjednik te prednosti iskoristio do
kraja, da je 46. korpus posve potjerao s Kera i dobrano stisnuo Rumunje koji su
se povlaili od Feodosije, u pitanje bi dola sudbina cijele 11. armije. On, kako
se pokazalo, nije znao prepoznati pravu priliku. Ili nije znao kakva mu se
prilika prua, ili se nije odvaio iskoristiti je.
Tako smo uz pomo iznurene 46. divizije, 213. pjeake pukovnije (koja je u
meuvremenu stigla iz Genieska) i Rumunja uspjeli formirati obrambenu liniju,
premda opasno tanku, izmeu sjevernih obronaka Jailskoga gorja u blizini Starog
Krima i kod Zivaa, zapadno od AkMonaya. Kako bismo ojaali rumunjske trupe i
zatitili njihovo teko naoruanje, u rumunjske smo postrojbe rasporedili sve
raspoloive
njemake asnike i vojnike, ukljuujui i one koje smo mogli odvojiti iz
zapovjednitva 11. armije.
Do 15. sijenja, 30. i 42. korpus bili su spremni za protunapad na bojinici kod
Feodosije. Napad je bio rizian i odluku o njemu nije bilo lako donijeti s
obzirom na to da je tri i pol oslabljene njemake divizije ijednu rumunjsku
planinsku brigadu trebalo poslati na protivnika ija je snaga u meuvremenu
narasla na osam divizija i jednu brigadu. Neprijatelj je, uz to, na raspolaganju
imao i ogranien broj tenkova, dok ih mi uope nismo imali. Potpora Luftwaffe
bila je vie nego dvojbena, budui da je vrijeme u proteklih nekoliko dana
sprjeavalo zrane napade na Feodosiju. Ipak, morali smo prihvatiti rizik i
napasti.
Zahvaljujui hrabrosti naih vojnika napad je uspio i do 18. sijenja Feodosija
je bila naa. U borbama je poginulo 6700 neprijateljskih vojnika. Mi smo, pak,
zarobili 10.000 vojnika, 177 topova i 85 tenkova. Tek se tada pokazalo kako je
Luftwaffe ipak obavio dobar posao u luci Feodosija u kojoj je, unato loim
uvjetima letenja, uspio potopiti mnotvo transportnih plovila.
Dakako, odmah smo poeli razmiljati o tome da uspjeh kod Feodosije iskoristimo
za izbacivanje sovjetskih armija s poluotoka Kera. Ideja je bila vrlo
primamljiva no 11. je armija, nakon paljivog razmatranja, zakljuila da je s
trenutno raspoloivim snagama i neizvediva. Posebice sada, kad su tenkovska
bojna i dva puka bombardera koje su nam obeali (a za reenu bi nam zadau
trebale upravo takve snage), dodijeljeni Armijskoj skupini.
Tako jeli. armija morala odustati od pokuaja da na brzinu iskoristi uspjeh kod
Feodosije i zadovoljiti se time da neprijatelja odbaci sve do uskoga grla kod
Parpaa (izmeu Crnog i Azovskog mora), gdje se poluotok Ker mogao zatvoriti. U
toj odluci nije bilo nikakvog kukaviluka; jednostavno smo shvatili da bi time od
svojih vojnika, nakon svega to su dotad proli, oekivali previe. A prevelika
su oekivanja mogla dovesti do ozbiljnih preokreta.
"Staljinova ofenziva" se nastavlja
Iako smo ponovnim zauzimanjem Feodosije i zatvaranjem pouotoka Kera na neko
vrijeme izbjegli smrtnu opasnost, nismo se dali uljuljkati
lanim osjeajem sigurnosti. Upravo u to vrijeme neprijatelj je, posvuda po
istonom bojitu, nastojao nadoknaditi poraze koje je doivio prolog ljeta i
preuzeti inicijativu. Zato bi Krim, gdje je radi prevlasti na moru imao iznimno
dobre izglede na uspjeh, bio izuzetak? Posljedice toga uspjeha politike
(Turska) i gospodarske (povrat zranih baza i nastavak napada na naftna polja u
Rumunjskoj) mogle su presuditi ukupnu situaciju na Istoku. U obzir je trebalo
uzeti i injenicu da ofenzivu na Krim Rusi zasigurno nee prekinuti nakon to ju
je sovjetska promiba usko povezala sa Staljinovim imenom.
I, dakako, uskoro smo otkrili kako neprijatelj na Ker dovlai pojaanja. Mogao
je to i unato gubitku luke u Feodosiji, budui da su mu na raspolaganju stajali
zamrznuti tjesnaci. Fotografije iz zraka redovito su pokazivale velike
koncentracije snaga po neprijateljskim crnomorskim lukama i rodromima sjeverno
od Kavkaza. Ve 29. sijenja obavjetajna su izvjea neprijateljske snage na
bojinici kod Parpaa procjenjivale na vie od devet divizija, dvije skupine
streljakih brigada i dvije samostalne tenkovske brigade.
I sebastopoljska je bojinica ponovo oivjela, posebice topnitvo.
Nakon nekoliko tjedana prividnog mira nabijenog napetou, neprijatelj je 27.
veljae napokon pokrenuo veliku ofenzivu.
Teke bitke koje su su uslijedile i na sebastopoljskoj i na bojinici kod Parpaa
s nesmiljenom su se estinom nastavile sve do 3.oujka. Potom je uslijedilo
razdoblje iscrpljenosti na obje strane. Na bojinici kod Parpaa uspjeli smo
sprijeiti neprijateljski prodor u sjeverni sektor iskoristivi tamonje movare.
Kontinuitet bojinice nije bio naruen no njezini su se sjeverni dijelovi
poprilino pomaknuli na zapad.
Neprijatelj je 13. oujka pokrenuo jo
jedan masovni napad, ovoga puta sa osam
Page 95
streljakih divizija i dvije samostalne oklopne brigade. Premda smo u prva tri
dana uspjeli unititi 136 tenkova, krize su se umnoavale. O teini borbi
najbolje govori injenica da su pukovnije 46. divizije, koje su ovom prilikom
podnijele najvei teret napada, u istom razdoblju morale odbijati izmeu deset i
dvadeset i dva napada dnevno.
streljakih divizija i dvije samostalne oklopne brigade. Premda smo u prva tri
dana uspjeli unititi 136 tenkova, krize su se umnoavale. O teini borbi
najbolje govori injenica da su pukovnije 46. divizije, koje su ovom prilikom
podnijele najvei teret napada, u istom razdoblju morale odbijati izmeu deset i
dvadeset i dva napada dnevno.
18. oujka, 42. nas je korpus bio primoran izvijestiti kako vie nije kadar
izdrati bilo kakav vei napad.
Budui da nam je u meuvremenu (iz sastava Armijske skupine,
a po zapovijedi O.K.H.a), pristigla novoustrojena 22. tenkovska divizija,
zakljuili smo kako iznimno napeta situacija opravdava njezinu uporabu, i to u
protunapadu. Tim smo protunapadom eljeli uspostaviti nekadanju glavnu borbenu
liniju preko uskoga grla na prevlaci Parpa i tako odrezati dvijetri
neprijateljske divizije smjetene na sjevernom izboju bojinice.
Zajedno s malobrojnim taktikim osobljem, premjestio sam se na zapovjedno mjesto
tik uz ugroenu bojinicu kod Parpaa, kako bih nadgledao pripreme za protunapad
koje je vodilo zapovjednitvo 42. korpusa.
Napad koji smo poduzeli 20. oujka, a ije su bokove trebale pokrivati 46. i 170.
pjeaka divizija, doivio je neuspjeh. U ranojutarnjoj magli nova je oklopna
divizija uletjela ravno u podruje okupljanja sovjetskih snaga. Poslati je u
veliku bitku prije no to se uvjebala za zajedniko djelovanje s matinom
postrojbom bila je oita pogreka. I dok joj se taj napad, usmjeren na razmjerno
ogranieni cilj, obio o glavu, ista je divizija, samo nekoliko tjedana kasnije odradivi
u simuliranim ratnim uvjetima obuku djelovanja u sklopu vee formacije
u potpunosti ispunila oekivanja. Ali to smo drugo, u takvim okolnostima, i
mogli uiniti nego preuzeti rizik i poslati je u bitku? Ako nita drugo,
spomenuta je postrojba, u najkritinijem trenutku, u neprijateljskim redovima
izazvala pravi ok i poremetila pripreme za njegov sljedei veliki napad. Kad je
26. oujka taj napad doista i uslijedio, 42. korpus ga je odbio. Neprijatelj je
za taj napad angairao samo etiri divizije. Ili su njegove ostale postrojbe bile
iscrpljene ili je, sad kad je po prvi put vidio tenkove i na naoj strani,
odluio ograniiti svoje ciljeve.
22. tenkovsku diviziju morali smo povui s bojinice kako bi se odmorila i
obnovila opremu, na bojinicu je, u meuvremenu, pristigla prethodnica 28. lake
divizije31. Sad smo smireno mogli ekati novi neprijateljski napad.
Napad je uslijedio 9. travnja. Bio je to posljednji neprijateljski pokuaj
ponovnog zauzimanja Krima. U napad je krenulo izmeu est i osam streljakih
divizija uz potporu 160 tenkova. Do 11. travnja na31
Nove "lake" divizije, za razliku od prijanjih, vie nisu bile kompromis
izmeu oklopnih i motoriziranih. Po svojoj strukturi i opremi bile su blie
planinskim divizijama. Kasnije su preimenovane u "divizije za potjeru". (Nap.
autora)
Zemljovid 12. Ponovno zauzimanje poluotoka Ker (svibanj 1942.).
pad je bio odbijen, a neprijatelj je pretrpio teke gubitke. Time su bili
iscrpljeni ofenzivni kapaciteti neprijatelja na tom podruju djelovanja.
Hrabre divizije koje su tu defenzivnu bitku unatoesimim naporima koji im je
nametnula dovele do uspjenog zavretka, mogle su se opustiti, premda ih se jo
uvijek nije smjelo maknuti s bojinice.
Nakon estoke zime prepune besprimjernih iskuenja i kriza, Zapovjednitvo
kopnenene vojske okrenulo se sljedeoj zadai kojom se trebalo pozabaviti pripremama
za ofenzivu koja bi Ruse konano otjerala s Krima.
Operacija "Velika droplja"32 Ponovno zauzimanje poluotoka Ker
U razdoblju izmeu pretposljednje i posljednje defenzivne bitke na poluotoku
Ker, maral Antonescu stigao je na Krim i sa mnom krenuo u obilazak rumunjskih
divizija na sebastopoljskoj bojinici. Svojim je vojnikim dranjem ostavio
izvrstan dojam, a inilo se da ga se visoki rumunjski asnici boje kao samoga
vraga. Obeao mi je jo
dvije rumunjske divizije na emu sam mu bio iznimno
zahvalan. Naime, O.K.H. je za predvienu ofenzivu mogao odvojiti samo dvije
novopridole divizije 22. tenkovsku i 28. laku.
Sukladno zapovijedima O.K.H.a, protjerivanje Sovjeta s Krima, ukljuujui i
Sebastopolj, trebalo je posluiti kao uvod za veliku ofenzivu koju je Vrhovno
zapovjednitvo planiralo pokrenuti u junome sektoru istonog bojita.
Svakako prva briga 11. armije bilo je unitenje neprijateljskih snaga na
poluotoku Keru. Jedan od razloga bila je i nemogunost procjene koliko e
operacija ienja Sebastopolja potrajati. Najvaniji je razlog ipak bila
injenica da je bojinica kod Kera koju je bilo najlake ojaati i dalje
bila glavna prijetnja 11. armiji. Neprijateljskim snagama na tom mjestu nismo
smjeli ostaviti vremena da se oporave od gubitaka koje su doivjele u propalim
napadima. Sebastopolj je morao ekati sve dok se s poluotoka Ker ne poiste i
Page 96
posljednje sovjetske snage.

Odnos ruskih i njemakih snaga na Krimu, meutim, nije ostavljao puno prostora za
optimizam u pogledu ishoda tih dvaju velikih pothvata.
GroBtrappe droplja, ili velika droplja. (Nap. prevoditelja.)
Neprijatelj je na Krimu raspolagao s tri armije kojima je zapovijedao
novoformirani Stoer krimske bojinice smjeten najvjerojatnije u Keru.
Utvrdu Sebastopolj i dalje je branila Obalna armija iju smo snagu u veljai
procijenili na sedam streljakih divizija, jednu streljaku brigadu, dvije
pomorske brigade i jednu konjiku diviziju pretvorenu u streljaku. Tijekom nae
ofenzive na Ker te su snage na junim i sjevernim linijama utvrde mogli
zadravati samo 54. korpus i novopridola 19. rumunjska divizija koja je zauzela
poloaje njemake 50. divizije s obzirom da je ova trebala sudjelovati u napadu
na Ker. Na junoj bojinici kod Sebastopolja ostala bi tek 72. pjeaka
divizija.
Rumunjski planinski korpus pod ijim je zapovjednitvom ostala tek etvrta
planinska brigada morao je braniti cijelu junu obalu Krima od iznenadnih napada
s mora. Dakle, u elji da Ker napadne najveim moguim snagama, 11. je armija
morala ogoliti sve ostale linije.
Na bojinici kod Kera neprijatelj je jo
uvijek raspolagao 44. i 51 armijom.
Krajem travnja 1942. godine njihov je sastav brojio 17 streljakih divizija, tri
streljake brigade, dvije konjike divizije i etiri samostalne oklopne brigade ukupno
26 formacija.
Toj smo zastraujuoj vojnoj sili mogli suprotstaviti samo pet pjeakih
(ukljuujui i 50. iz Sebastopolja) Ijednu tenkovsku diviziju (22.) ojaane
novopropridolicama rumunjskim Sedmim korpusom sastavljenim od 19. rumunjske
divizije, 8. rumunjske konjike brigade i 10. rumunjske divizije, od kojih je ova
posljednja premjetena sa zapadne obale. Kako su, u ofenzivnom smislu, spomenute
rumunjske postrojbe bile tek djelomice upotrebljive, brojani dispapritet u
predstojeoj ofenzivi iji su se planovi vodili pod ifrom "Velika droplja" dodatno
se poveao.
Valjalo je raunati i s tim kako e napad kod Parpaa, u poetnim fazama, biti
iskljuivo frontalan. Zaobilaenje s boka bilo je neizvedivo poto je prolaz, s
obje strane, okruivalo more. Nadalje, protivnik je snage na obrambenim
poloajima svrstao u ealonski raspored i on se pruao prilino duboko u
pozadinu. Kako smo u takvim okolnostima i uz brojanu premo neprijatelja od
najmanje dva naprama jedan, uope mogli postii cilj unititi obje protivnike
armije?
Jedno je bilo sigurno: frontalnim udarom na dvije neprijateljske armije pa ak
ni jednostavnim prodorom ne bismo postigli nita. Ukoliko
bi, nakon gubitka poloaja na Parpau, neprijatelj svoje poloaje uspio
organizirati negdje drugdje, naa bi operacija neizbjeno zapela. Poluotok Ker
se prema istoku sve vie iri; stoga bi i neprijatelj, pomicanjem na istok, sve
lake iskoritavao svoju brojanu premo. Sam prolaz kod Parpaa mogli smo
probiti sa svojih est divizija. Budui da je bio tek 18 kilometara irok,
neprijatelj na njega nije mogao poslati sve snage odjednom. Ali kako bismo
napredovali dalje na istok, gdje se trebalo boriti na bojinici od 40 kilometara?
Na
je cilj, prema tome, morao biti ne samo proboj kroz neprijateljske poloaje
na Parpau i prodor u dubinu, nego smo, na samom poetku proboja, morali unititi
i glavninu ili barem znaajniji dio protivnikih snaga.
Povoljnu priliku za to pruio nam je sam protivnik. U njegovom junom sektoru
(izmeu Crnoga mora i KoyAssana), na izvornoj bojinici kod Parpaa,
neprijateljski su vojnici i dalje uglavnom mirovali u svojim dobro organiziranim
utvrdama. Dobrano iza one kod Parpaa, u irokom luku sve do Kieta na zapadu,
strala je protivnika sjeverna bojinica iz vremena kada je neprijatelj pregazio
18. rumunjsku diviziju.

Sudei po nainu na koji je rasporedio svoje trupe, sovjetski je zapovjednik znao
da emo, po svoj prilici, tu izboinu pokuati prerezati. Prema naim
obavjetajnim podacima, dvije treine svojih snaga i onih na prvoj crti i
priuve nagurao je to u sjeverni sektor, to u njegovu pozadinu. Na jugu su,
meutim, na prvoj crti stajale samo tri divizije, a u priuvi tek dvije ili tri.
Razlog za takav raspored snaga vjerojatno je bio raniji neuspjeli napad 22.
tenkovske divizije iji je cilj bio odsjei poloaje zapadno od KoyAssana.
To je bila situacija na kojoj se temeljio plan napada 11. armije u sklopu
operacije "Velika droplja". Odluni smo prodor planirali ne ba
na mjestu na
kojemu je bojinica trala na zapad, nego neto nie, u junom sektoru, uz
crnomorsku obalu. Drugim rijeima, na mjestu na kojemu je to neprijatelj najmanje
oekivao.
Tu je zadau na sebe trebao preuzeti 30. korpus u ijemu su sastavu bile 28.
Page 97
laka, 132. i 50. pjeaka te 22. tenkovska divizija. 170. pjeaka divizija se, u
poetnoj fazi, trebala zadrati u sredinjem sektoru kako bi zavarala
neprijatelja. Kasnije je i sama trebala krenuti na jug.
Plan je bio sljedei: 30. je korpus s tri divizije trebao probiti poloaje
kod Parpaa i premostiti duboki tenkovski rov u smjeru istoka, kako bi ga 22.
tenkovska divizija mogla prijei. Korpus je, im se ona pokrene, trebao jurnuti
na sjever i probiti se u bok i pozadinu nprijateljskih snaga koncentriranih u
sjevernom sektoru i, konano u suradnji s 42. korpusom i 7. rumunjskim korpusom
okruiti neprijateljske snage na sjevernoj obali poluotoka.
Istoni bok 30. korpusa od neprijateljskih je napada trebala tititi Brigadna
skupina Groddek, mobilna formacija sastavljena od njemakih i rumunjskih
motoriziranih postrojbi. Radilo se o ofenzivnoj zadai. Naime, ubrzanim
napredovanjem prema Keru Brigadna skupina Groddek morala je osujetiti svaki
pokuaj povlaenja dijelova neprijateljskih snaga u pozadini.
Za potrebe inicijalnog prodora kod Parpaa 11. je armija organizirala napad s
mora, desantnim brodovima, vjerojatno prvu operaciju takve vrste. Bojne koje
desantnim brodovima stignu iz Feodosije trebalo je, pri prvom danjem svjetlu,
iskrcati u pozadinu poloaja kod Parpaa.
Za odluujui napad korpusa osigurana je ne samo snana topnika nego i potpora
Osmog zrakoplovnog korpusa.
Osmi zrakoplovni korpus, u ijem su sastavu bile i jake protuzrane postrojbe, po
svojoj je strukturi bio najvea i najjaa formacija Luftwaffe za operativnu
potporu. Njezin je zapovjednik, general barun von Richthofen, svakako bio
najistaknutiji voa postrojbi Luftwaffe u Drugom svjetskom ratu. Postrojbama pod
svojim zapovjednitvom postavljao je nevjerojatne zahtjeve, ali je, isto tako,
osobno nadzirao svaki vaniji napad u kojem su sudjelovale. Stalno je bio na
bojinici, obilazio najisturenije postrojbe i procjenjivao mogunosti zrane
potpore operacijama na kopnu. Uvijek smo iznimno dobro suraivali, i u 11. armiji
i u Armijskoj skupni jug. Von Richthofenovih i postignua njegovog zrakoplovnog
korpusa uvijek se prisjeam s krajnjim divljenjem i zahvalnou.
42. njemaki i 7. rumunjski korpus najprije su simuliranim napadom trebali

prikovati neprijateljske snage na preostalom dijelu bojinice kod Parpaa, a onda
se im doe do prodora na jugu pridruiti glavnini napada.
Uspjeh operacije ovisio je o dvojemu. Prvo, o naoj sposobnosti da neprijatelja
uvjerimo kako e na
glavni napad uslijediti na sjeveru i u tom ga uvjerenju
odrimo sve dok ne bude prekasno da se izvue iz
klopke ili u juni sektor ubaci priuvne snage. I, drugo, o brzini kojom e se
30. korpus posebice 22. tenkovska divizija probiti na sjever.
Prvi od tih preduvjeta zadovoljen je opsenom taktikom zavaravanja. Osim lanih
radioporuka, ta je taktika ukljuivala i lanu topniku pripremu i pokrete snaga
u sredinjem i sjevernom sektoru. Taktika je oito upalila; dobar dio
neprijateljske priuve ostao je u pozadini sjevernog krila sve dok za pokret nije
bilo prekasno.
Pred sam poetak ofenzive izgubili smo svog iznimno iskusnog naelnika stoera,
generala W6hlera, ija nam je podrka u tekim danima prethodne zime bila
neprocjenjiva i koji je odigrao vodeu ulogu u pripremama za operaciju "Velika
droplja". I meni i njemu bilo je iznimno teko to se moramo rastati ba
u
trenutku kada smo napokon preuzeli inicijativu. Meutim, W6hler je postavljen za
naelnika stoera Armijske skupine centar i ja mu, u smislu promaknua, oito
nisam mogao ponuditi nita bolje.
Wohlera je naslijedio general Schultz koji e se pokazati jednako pouzdanim
savjetnikom i prijateljem. Bio mije od neprocjenjive pomoi u najteim fazama
zimske kampanje 1943. godine i tijekom cijelog razdoblja u kojemu smo se borili
za spas este armije. Uz iznimnu osobnu hrabrost, Schultz je posjedovao eline
ivce, izniman osjeaj za nevolje i potrebe borbenih trupa i savrenu mirnou.
Viteki je kri, u najteoj moguoj situaciji, zaradio ve kao naelnik stoera
korpusa. Korpus iz sastava Armijske skupine jug kojim je kasnije zapovijedao, bio
mi je glavni oslonac.
Dana 8. svibnja 11. je armija pokrenula operaciju "Velika droplja".
30. je korpus uspio prijei protutenkovsku prepreku i probiti najisturenije
neprijateljske poloaje. Ekspedicija u desantnim brodovima postigla je potpuno
iznenaenje, to je znatno pomoglo naem desnom krilu koje je napredovalo obalom.
Ipak, nije to bila lagana bitka. Ozemlje s druge strane protutenkovskog jarka
bio je premali da se na njega prebaci oklopna divizija, a i napad 42. korpusa
napredovao je s velikim potekoama. Ipak, iako smo na sebe vezali ve deset
neprijateljskih divizija i razbili neprijateljsko juno krilo, nije bilo nikakvih
naznaka pokreta protivnike priuve sa sjevernog krila.
Prije negoli je skrenula na sjever, 22. tenkovska divizija, koju smo
Page 98
prebacili i rasporedili tek 9. svibnja, morala je odbiti snaan tenkovski napad.

A onda se spustila kia. Padala je cijele noi i 10. svibnja ujutro tenkovske su
postrojbe zaglavile, a od Luftvvaffeove postrojbe za blisku potporu nije bilo
praktino nikakve koristi. Premda se vrijeme do poslijepodneva razvedrilo,
jednodnevni je zastoj morao nakoditi operaciji toliko ovisnoj o brzini. Tjeilo
nas je to to je Brigadna skupina Groddek prije kie uspjela naglo skrenuti na
istok, ime je onemoguen svaki pokuaj neprijatelja da dublje u pozadini
organizira novu bojinicu. Neprijatelj oito nije predvidio tako odvaan juri
u
dubinu njegove komunikacijske zone. Na alost, hrabri zapovjednik brigadne
skupine, brigadir von Groddek, u toj je operaciji teko ranjen i ubrzo je
preminuo.
Od 11. svibnja operacija je napredovala bez ikakvih ozbiljnijih zastoja. 22.
tenkovska divizija probila se na sjevernu obalu. Za sobom je, u procjepu,
ostavila priblino osam neprijateljskih divizija, pa je armija zapovijedila
potjeru. I nai i rumunjski vojnici potegnuli su iz petnih ila kako bi potjera
uspjela i 16. svibnja su 170. divizija i 213. pukovnija uspjele zauzeti Ker.
Uslijedile su joee borbe, kako bi se s poluotoka pomeli ostaci
neprijateljskih snaga koji su se pokuavali provui na istonu obalu.
Uoi napada ponovo sam preao na zapovjedno mjesto uz bojinicu i cijele dane
obilazio divizijska zapovjednitva i vojnike na prvoj crti. Za vojnika taje
estoka jurnjava bila oaravajua. Sve su ceste bile zatrpane neprijateljskim
vozilima, tenkovima i topovima, a njihovim su se rubovima kretale dugake kolone
zarobljenika. Pogled s brijega u blizini Kera, gdje sam se trebao sastati sa
generalom von Richthofenom, oduzimao je dah. Dolje, ispod nas, okupani u suncu,
leali su tjesnaci Ker cilj koji smo tako dugo sanjali. Na plaama ispred nas
razbacana su leala sovjetska vozila svih moguih vrsta. Neprijateljski torpedni
amci pokuavali su evakuirati preostale ljude, no naa ih je topnika vatra
rastjerivala. Kako bismo svoje pjeatvo potedjeli daljnjih gubitaka i skupine
neprijateljskih snaga koje su na samoj obali i dalje pruale oajniki otpor
natjerali na predaju, te smo posljednje depove otpora zasuli baranom topnikom
vatrom.
Do 18. svibnja bitka za poluotok Ker bila je zavrena. U sljedeih nekoliko
tjedana, pod pritiskom nekolicine fanatinih komesara, manje
su neprijateljske skupine nastavile braniti tek podzemne pilje u okolici Kera.
Prema izvjeima koja su pristizala, u nae je ruke palo 170.000 zarobljenika,
1133 topa i 258 tenkova.
Pet njemakih pjeakih i jedna oklopna divizija te dvije rumunjske pjeake
divizije i jedna konjika brigada, unitile su dvije sovjetske armije sastavljene
od 26 formacija. Kroz tjesnace Kera do poluotoka Taman provukli su se samo
zanemarivi dijelovi neprijateljskih snaga. Bila je to prava bitka do unitenja i
mi smo iz nje izili kao pobjednici!
Operacija "Jesetra" Zauzimanje Sebastopolja
Jedanstu je armiju tek ekala najtea zadaa: zauzimanje Sebastopolja.
O naoj namjeri da napadnemo utvrdu Sebastopolj Hitlera sam izvijestio jo
sredinom travnja, tijekom posjeta njegovu zapovjednitvu. Bio je to na
prvi
susret otkako sam mu, u veljai 1940. godine, izloio svoje vienje operacije na
zapadu. Ba
kao i tada, i sada sam imao dojam kako Hitler nije bogzna kako upuen
u detalje bitaka koje su se do tada vodile, ali da istinski cijeni kada mu se
prezentiraju operativni argumenti. Pozorno me je sluao i u potpunosti podrao
stavove 11. armije i u pogledu operacije Ker i u pogledu napada na Sebastopolj.
Nije se niti pokuao umijeati u nae planove niti je, kao to je to kasnije
esto inio, odlutao u nekakav beskrajan monolog ili buncao o brojkama i
proizvodnji.
Ipak, tom prigodom nismo raspravili presudno pitanje: treba li s obzirom na
planiranu ofenzivu u Ukrajini za napad na snanu utvrdu Sebastopolj angairati
cijelu 11. armiju, na vrijeme koje je bilo nemogue sa sigurnou unaprijed
odrediti, posebice sad kad je pobjedom na Keru uklonjena prijetnja s Krima. Na
to je pitanje odgovor moglo dati samo Vrhovno zapovjednitvo. U svoje ime mogu
rei kako odluku da se 11. armija poalje na Sebastopolj i danas drim ispravnom,
ba
kao to sam je drao i tada. Da smo utvrdu Sebastopolj nastavili drati u
okruenju, dobre tri ili etiri njemake divizije (plus rumunjske snage) dakle,
polovica 11. armije ostale bi vezane na Krimu.
Meutim, odluka Vrhovnog zapovjednitva da 11. armiju nakon
Zemljovid 13. Zauzimanje Sevastopolja (lipanj srpanj 1942.)
pada Sebastopolja povue s junoga krila Istonog bojita i njezine snage
iskoristi dijelom za napad na Lenjingrad, a dijelom za "krpanje" linija, svakako
je bila pogreka. Prema prvotnom planu 11. se armija, preko tjesnaca Ker,
trebala prebaciti do Kubana i presresti neprijateljske snage koje su se, bjeei
Page 99
pred Armijskom skupinom A, iz doline Dona povlaile na Kavkaz. Ukoliko bi je u
tome sprijeio faktor vremena, armiju je svakako trebalo rasporediti u pozadinu
junog krila, kao priuvu. Tako se staljingradska tragedija moda i mogla
izbjei.
Za potrebe napada na Sebastopolj 11. armija poela se pregrupirati odmah po
zauzimanju Kera.
Zadaa zatite poluotoka Ker i june obale Krima dodijeljena je
pred Armijskom skupinom A, iz doline Dona povlaile na Kavkaz. Ukoliko bi je u
tome sprijeio faktor vremena, armiju je svakako trebalo rasporediti u pozadinu
junog krila, kao priuvu. Tako se staljingradska tragedija moda i mogla
izbjei.
Za potrebe napada na Sebastopolj 11. armija poela se pregrupirati odmah po
zauzimanju Kera.
Zadaa zatite poluotoka Ker i june obale Krima dodijeljena je
42. korpusu. Jedine postrojbe rasploive za tu namjenu bile su one 46. pjeake
divizije kojoj su pridodane snage 7. rumunjskog korpusa: 10. i 19. pjeaka te 4.
planinska divizija33 i 8. konjika brigada. Sve ostale snage smjesta su
otpremljene na Sebastopolj34.
Nije bilo nikakve sumnje da e ovaj napad na utvrdu biti tei od onoga iz
prosinca prethodne godine. Neprijatelj je imao godinu dana da ojaa
fortifikacije, pojaa ljudstvo i iz svojih skladita, morskim putem, dovue
gomile zaliha.
Glavnu snagu utvrde Sebastopolj nisu inile suvremene fortifikacije (premda je i
njih bilo) nego iznimno teak teren, naikan manjim obrambenim instalacijama.
Tim je instalacijama bilo gusto premreeno cjelokupno podruje od doline Belbeka
do obale Crnoga mora.
Posebice snaan pojas utvrda pruao se podrujem izmeu doline Belbeka i zaljeva
Sjevernaja.
Sjeverna bojinica vodila je juno od Belbeka, premda je jednim prostranim
uporitem neprijatelj raspolagao i sjeverno od njega, u okolici i sjeverno od
lokaliteta Ljubimovka. Samu dolinu i obronke koji su se uzdilazi prema jugu
vatrom s boka pokrivala je bitnica 305milimetarskih topova postavljenih na
najsuvremenije oklopljene topovske platforme, nama poznata pod nazivom "Maksim
Gorki I". Same obronke prekrivala je 1,6 kilometara duboka, gusta mrea rovova,
dijelom i betoniranih. Iza nje leala su brojna kvalitetno graena, uglavnom
betonska uporita kojima su nai vojnici dali nadimke "Staljin", "Volga",
"Sibir", "Molotov", "GPU." i "eka", meusobno povezana lancem ukopanih poloaja.
Posljednju prepreku izlasku na sjevernu obalu zaljeva Sjevernaja inila je zona
obrambenih uporita ukljuujui i "Donjec", "Don", "Lenjin", utvreni lokalitet
Bartenjevku, staru Sjevernu utvrdu i obalne bitnice na "Rtu bitnica". Na litice
iznad zaljeva Rusi su dovukli komore za odlaganje zaliha i streljiva.
Istona bojinica odvajala se od sjeverne otprilike dva kilometra istono od sela
Belbeka. Prostor meu njima titio je duboki klanac Kamili. Sjeverni krak
istone bojinice vodio je kroz podruje prekrive33
Slino kao i ranije spomenuta 4. planinska brigada. Rumunji su svojim
planinskim brigadama promijenili naziv ali ih nisu i ojaali do razine divizije.
Napomena prevoditelja.
34 22. tenkovsku diviziju morali smo ustupiti Armijskoj skupini Jug. Napomena
autora.
no gustom ikarom koja na tom podruju prekriva strme obronke Vailskoga gorja. U
toj se ikari skrivalo bezbroj malih depova otpora dio ih se ugnijezdio u
eksplozivom izbuenim rupama u stijenama koje napadaevo topnitvo nije moglo
ni taknuti. umoviti sjeverni sektor istone bojiice zavravao je strmim
liticama juno i jugoistono od lokaliteta Gajtani.
Premda su se ume prema jugu prorjeivale, teren je postajao sve tei. Na samoj
obali nalikovao je kamenitom planinskom lancu.
Prilaz junoj zoni utvrde s obje strane autoceste koja je junu obalu povezivala
sa Sebastopoljem prijeio je najprije niz strmih, kupolastih vrhunaca koje su
Rusi pretvorili u snana uporita. Veterani s Krima zasigurno se sjeaju imena
"Glava eera", "Sjeverni nos", "Brdo kapelice" i "Brdo ruevina". Slijedilo je
snano branjeno selo Kamari i, na kraju, stjenoviti masiv sjeveroistono od
zaljeva Balaklava. Kad je 1941. godine naa 105. pukovnija u odvanom napadu
zauzela utvrdu Balaklava, neprijatelj se na tom mjestu uspio odrati. Probijanje
tog lanca utvrenih vrhunaca i litica dodatno je oteavala injenica da je jedno
brdo uvijek titilo bok drugoga.
Iza te isturene obrambene zone na jugu, sjeverno od ceste za Sebastopolj uzdizao
se masiv Fejukini. Protezao se na jug sve do planinskog lanca na obali, a na
njemu su bila smjetena uporita poput "Orlove preke" i utvrnoga sela
Kadikovka. Sve to inilo je svojevrstan "prednji plan" za najjae neprijateljske
fortifikacije rasporeene po Zapunskim visovima, lancu breuljaka strmih istonih
padina. Zapoinjali su s liticama Inkerman koje su dominirale dolinom ornaja sve
do poloaja juno od Gajtanija, potom skretali na jugozapad, prepreavali cestu
za Sebastopolj i zavravali na moru s kojim gaje povezivalo "Brdo vjetrenjaa",
zapadni bedem na obalnom lancu. Poloaj kod Zapuna zahvaljujui naglim padovima
terena i mogunosti meusobne zatite bokova predstavlja iznimno teak teren za
Page 100
pjeaki napad. Uz to, topniki promatrai s tog su poloaja imali pregled nad
cijelim podrujem utvrde, dokle god pogled dosee. Ti su visovi, usput reeno,
tijekom Krimskoga rata bili u rukama zapadnih sila koje su s tamonje linije
pokrivale pozadinu svoga napada na Sebastopolj i rusku vojsku koja se sporo
povlaila.
Ali zauzimanjem tog dominantnog poloaja nevolje napadaa jopjeaki napad. Uz to,
topniki promatrai s tog su poloaja imali pregled nad
cijelim podrujem utvrde, dokle god pogled dosee. Ti su visovi, usput reeno,
tijekom Krimskoga rata bili u rukama zapadnih sila koje su s tamonje linije
pokrivale pozadinu svoga napada na Sebastopolj i rusku vojsku koja se sporo
povlaila.
Ali zauzimanjem tog dominantnog poloaja nevolje napadaa jo
nisu zavravale. Na
samoj obali bile su rasporeene obalne bitnice
ukljuujui i oklopljenu topovsku platformu "Maksim Gorki II". I oko samoga
grada, polukruno, irila se kontinuirana linija obrambenih poloaja. Zapoinjala
je kod Inkermana u zaljevu Sjevernaja i kasnije se povezivala sa zaljevom
Stjeletskaja. inili su je jedan protutenkovski jarak, prepreke od bodljikave
ice i mnotvo okruglih bunkera. Jugoistono od Sebastopolja nalazilo se i
britansko groblje iz doba Krimskoga rata koje su Rusi pretvorili u snanu
bitniku platformu.
I, na kraju, cijelom periferijom grada pruala se linija fortifikacija, a
nekoliko je bedema nadziralo i poluotok Hersones na istoku. Rusi su bili poznati
po vjetini postavljanja i maskiranja poljskih utvrda, a kod Sebastopolja su
imali i dodatnu prednost: drali su dio terena koji im je nudio izvanredne
mogunosti za vatreno djelovanje s bokova. Nadalje, na tamonjem kamenitom terenu
svoje topove i minobacae mogli su prikriti tako dobro da ih se moglo unititi
isljuivo izravnim pogotkom. I, budui da smo imali posla s Rusima, mogli smo
oekivati i minska polja, ne samo na rubovima nego i unutar obrambenih zona.
Razmatrajui mogue inaice napada na podruje utvrde, 11. je armija dola do
istoga zakljuka do kojega je dola i prethodne zime. Zamisao da za odluujuu
operaciju iskoristimo sredinji dio opsadne bojinice mogli smo zaboraviti. Na
tom umovitom terenu nai najjai aduti topnitvo i zrana potpora bili bi
tek djelomino uinkoviti i nai bi gubici bili preveliki. Stoga smo i ovaj put u
napad mogli krenuti samo sa sjevera i sjeveroistoka, a u istonom sektoru s juga.
I ovaj puta je barem za poetak glavninu udara valjalo usmjerii na sjever.
Premda su neprijateljske fortifikacije sjeverno od utvrde iznad zaljeva
Sjevernaja bile daleko jae i brojnije negoli na poloajima juno od nje, do njih
je bilo puno lake doi. I, to je najvanije, topnitvo i Luftwaffe na sjeveru
su se mogli koristiti daleko uinkovitije negoli u brdovitom junom sektoru.
Dakako, trebalo je izvesti napad i na jugu. Ponajprije, neprijateljsku se obranu
moralo rascijepiti istovremenim napadom iz vie pravaca. Zatim, bilo je za
oekivati kako e se neprijatelj ak i nakon to izgubi utvreno podruje
sjeverno od zaljeva Sjevernaja odrati u samome gradu i na rtu Hersones. Morali
smo zapamtiti kako zadaa koja nas oekuje u Sebastopolju ne podrazumijeva tek
zauzimanje utvrde nego i svladavanje armije koja nam je, ako ne materijalno a ono
u ljudstvu,
bila ravna.35 Nita manje vaan, meutim, nije bio ni imbenik kojim se naa
zimska napadna taktika ponajvie vodila: potreba da to prije preuzmemo nadzor
nad lukom. Time bi se, sve dok 11. armija uiva potporu Osmog zrakoplovnog
korpusa, neprijatelju onemoguila dotad neometana opskrba morskim putem.
Na tim se razmiljanjima temeljio plan 11. armije za operaciju pod kodnim imenom
"Jesetra".
Namjeravali smo napasti sjevernu bojinicu i juni dio istone bojinice te,
istodobno, prikovati neprijateljske snage u sredinjem sektoru, na potezu od
Mekensije do Verhorguna. Na sjeveru su primarni ciljevi bili sjeverna obala
zaljeva Sjevernaja i uzvisine oko Gajtanija, a na jugu zauzimanje dominantnih
Zapunskih visova, s obje strane cesta koje su s june obale i Balaklave vodile do
Sebastopolja.
Napad na sjeveru trebao je izvesti 54. korpus satavljen od 22., 24., 50. i 132.
pjeake divizije (kojima su zapovjedali generali Wolff, barun von Tettau,
Schmidt i Lindemann) i ojaana 213. pjeaka pukovnija. Korpus je dobio zapovijed
da svoje snage dri strogo koncentriranima na glavnom pravcu napada, na povienu
terenu sjeverno od istonog dijela zaljeva Sjevernaja. Sve dijelove utvrene zone
koji se zaobiu u prvom naletu valjalo je uklijetiti kako bi ih se, u to veem
broju, kasnije napalo iz pozadine. Lijevo krilo korpusa trebalo je preuzeti
visove kod Gajtanija i teren jugoistono od njega kako bi se otvorio put kojim bi
Rumunjski planinski korpus kasnije mogao napredovati dalje na jug. Napad na jugu
trebao je voditi stoer 30. korpusa, pod ijim su zapovjednitvom bile 72. i 170.
pjeaka divizija te 28. laka divizija. Njihov prvi posao bilo je zauzimanje
poetne linije i topnikih izvidnikih poloaja nunih za napredovanje prema
Zapunskim visoravnima. Kako bi to postigle, spomenute snage morale su zauzeti
najistureniju neprijateljsku zonu (koju su inila usporita "Sjeverni nos", "Brdo
kapelice", "Brdo ruevina", Kamari i "Visoka litica" juno od Kamarija) te
elimini
Page 101
35 Prema podacima kojima je raspolagala 11. armija, ratni raspored trupa u utvrdi
u to vrijeme bio je sljedei: zapovjednitvo Obalne armije (generala Petrova);
2., 25., 95., 172.. 345., 386. i 388. streljaka divizija, 40. (stacionirana)
konjika divizija te 7., 8. i 79. brigada pomorskog pjeatva. (Vjerovali smo
kako su teko oslabljene divizije Obalne armije, koje su svojedobno pobjegle u
utvrdu, sada ponovno u punoj snazi.) Napomena autora.
rati bonu vatru sa stjenovitih planina istono od Balaklave na jugu. Da bi
rijeila taj problem, 72. pjeaka divizija morala je napredovati objema stranama
autoceste prema Sebastopolju, dok je 28. laka divizija sukladno svojoj
specijalistikoj ulozi morala zauzeti najsjevernije vrhunce planinskog lanca
istono od zaljeva Balaklave. 170. divizija je, na neko vrijeme, ostavljena u
priuvi. Zbog iznimno krevitog terena u tom sektoru, spomenute zadae bilo je
mogue izvriti samo paljivo pripremljenim lokaliziranim napadima.
Stisnut izmeu dvije velike navalne skupine, Rumunjski planinski korpus najprije
je trebao "prikovati" neprijateljske snage na vlastitoj bojinici. Pojedinano
govorei, 18. rumunjska divizija trebala je lokaliziranim napadima i topnikim
djelovanjem tititi lijevo krilo 54. korpusa od neprijateljskih pokuaja
okruivanja s boka iz smjera juga. Dalje na jugu, Rumunjska planinska divizija
trebala je zauzeti "Glavu eera" i djelovati kao potpora sjevernom krilu 30.
korpusa.
U topnikoj pripremi za napad, 11. armija obilato se posluila baranom vatrom,
toliko popularnom kod naih protivnika. Od nje se nije mogao oekivati presudan
uinak, s obzirom na osobitosti terena i brojnost neprijateljskih poloaja, niti
smo za takvo to imali dovoljno streljiva. Priprema je trebala zapoeti pet dana
uoi pjeakog napada, najprije napadom iz zraka, a potom i pravim topnikim
udarom po linijama opskrbe i nama poznatim mjestima koncentracije neprijateljske
priuve. U sljedeih pet dana nai su topnici, jednolinom usmjerenom vatrom,
trebali obuzdati neprijateljsko topnitvo i smekati neprijateljske poloaje u
najudaljenijoj obrambenoj zoni. Osmi je zrakoplovni korpus cijelo to vrijeme
trebao nastaviti s napadima na grad, luku, instalacije za opskrbu i zrakoplovne
piste.
Evo sada i nekoliko rijei o naoj topnikoj moi.
Za potrebe napada 11. je armija, dakako, angairala svaki top koji joj se naao
pri ruci, a O.K.H. je pribavio i najtea mogua orua.
Sve u svemu, 54. korpus (zapovjednik topnitva general Zuckertort) raspolagao je
sa 56 tekih i srednje tekih bitnica, 41 lakom i 18 minobacakih bitnica te s
dvije bojne jurinih topova. Dakle, s ukupno 118 bitnica i dvije izvidnike bojne
u potpori.
Teko opsadno topnitvo ukljuivalo je bitnice topova kalibra i do 190 mm kao i
samostalne bitnice obinih i tekih haubica kalibra
305mm, 350 mm i 420 mm. Nadalje, bila su tu i dva posebna 600milimetarska topa
i glasovita 800milimetarska Velika Dora. To su udovite konstruirali za potrebe
bormardiranja najotpornijih dijelova linije Maginot, ali nije bilo zavreno na
vrijeme. Bila je pravo tehniko udo. Cijev joj je bila duga barem 27 metara, a
lafeta visoka poput dvokatnice. Na poloaj ju je moralo vui 60 trenova i to
prugom postavljenom iskljuivo za tu namjenu, redovito u pratnji dvaju
protuzranih pukovnija. Nesumnjivo, uinkovitost samoga topa nije opravdavala
trud i trokove njegove izrade. Ipak, jedna njezina granata unitila je veliko
skladite streljiva koje je neprijatelj zakopao na dubinu od gotovo 30 metara u
prirodni kamen na sjevernoj obali zaljeva Sjevernaja.
Topnitvom 30. korpusa zapovijedao je general Martinek (isti je in imao i u
nekadanjoj austrijskoj vojsci), doista izniman topniki asnik. Na alost,
kasnije je, kao zapovjednik korpusa, poginuo na istoku.
Korpus je raspolagao s ukupno 25 tekih i srednje tekih, 25 lakih i 6
minobacakih bitnica, jednim jurinim topom i dvije izvidnike bojne, a pridodana
mu je i 300. tenkovska pukovnija koja je raspolagala tenkovima na daljinsko
uravljanje napunjenim eksplozivom.
Rumunjski planinski korpus svoju je zadau trebao obaviti sa 12 srednjih i 22
lake bitnice.
General von Richthofen, zapovjednik 8. zrakoplovnog korpusa, pobrinuo se da
jurino topnitvo dobije ijedan dobrodoao dodatak: dio svojih protuzranih
pukovnija prenamijenio je za uporabu na zemlji.
U cijelom Drugom svjetskom ratu, na njemakoj strani nikad na jednom mjestu nije
bilo okupljeno tako dojmljivo i brojno topnitvo posebice velikog kalibra kakvo
je prikupljeno za napad na Sebastopolj. Ipak, u usporedbi s gomilama
topnitva koje su Rusi kasnije smatrali neophodnima za proboj na otvoreni
terirorij, bila je to prava sitnica! Napada je kod Sebastopolja, na kojih 35
kilometara bojinice, raspolagao s 208 bitnica (ukljuujui i protuzrane).
Page 102
Dakle, u prosjeku, est bitnica po kilometru bojinice. U samim sektorima napada

taj je omjer, dakako, bio vei. Sovjetska ofenziva 1945. godine temeljila se na
odnosu 400 topova na svakih kilometar i pol linije napada!
Nekoliko dana prije napada nakratko sam posjetio junu obalu kako bih izbliza
pogledao pripreme 30. korpusa. Nae tamonje zapovjedno mjesto bila je draesna
mala palaa u maorskom stilu, isturena na
litici iznad Crnoga mora. Neko je pripadala nekom velikom vojvodi. Posljednjeg
dana posjeta krenuo sam u izvidnicu u naem jedinom jurinom plovilu,
talijanskom torpednom brodu36, uz obalu, sve do Balaklave. elio sam procijeniti
koliki je dio obalne ceste kojom su morala proi sva pojaanja i kompletna
opskrba korpusa vidljiv s mora i time podloan ciljanom bombardiranju iz tog
kvadranta. Vjerojatno iz potovanja prema naoj Luftwaffe, Crnomorska se flota
nikad nije odluila za takvu akciju.
U povratku, na samom izlazu s Jalte, dogodila se nesrea. inilo se niotkud,
odjednom nas je zasula prava kia metaka i granata. Na nas su se obruila dva
sovjetska lovca; sunce im je bilo za leima pa ih nismo vidjeli, a brujanje jakog
brodskog motora priguilo je zvuk njihova poniranja. U nekoliko sekundi, od
esnst ljudi na brodu njih sedmorica bili su ili mrtvi ili ranjeni. Na brodu je
izbio poar i njegova je vrelina prijetila aktiviranjem torpeda privrenih na
bok. Kapetan broda, mladi talijanski potporunik, ponio se izvanredno. Koraci
koje je poduzimao kako bi spasio i nas i svoj brod ukazivali su da je zadrao
prisutnost duha. Ne marei za opasnost od mina, "Pepo" (moj pobonik) skoio je u
more, isplivao na obalu i tamo, gol golcat, zaustavio neki kamion u prolazu.
Odjurili smo u Jaltu i tamo pronali jedan hrvatski motorni brod koji nam je
pritekao u pomo i na
brod odvukao u luku. Bilo je to strano putovanje. Kapetan
von Wedel, zapovjednik luke u Jalti, takoer je poginuo. Ali . . . meni pod
nogama, teko ranjen u bedro, leao je najvei prijatelj na svijetu, moj voza
Fritz Nagel. Talijanski kapetan potrgao je vlastitu koulju i uporabio je umjesto
zavoja, no krv koja je tekla iz ozlijeene arterije bilo je nemogue zaustaviti.
Fritz Nagel iz Karlsruhea bio mi je voza od 1938. godine. Toliko smo toga
vidjeli i preivjeli zajedno. Putujui sa mnom ve je jednom bio ranjen, tijekom
nae slube u 56. korpusu. Svih tih godina bio mi je odani suborac, a s vremenom
smo postali i pravi prijatelji. Imao je divne iskrene smee oi, a u njegovu
dranju nije bilo ni traga servilnosti. Izgledao je kao porta, a po prirodi je
bio istinski estit i marljiv ovjek,
36 U izvorniku "Eboat" engleski naziv za njemaki Schnellboot (ili SBoot),
mali brzi torpedni brod iz Drugog svjetskog rata. Slovo E oznaava neprijateljsko
(Enemy) plovilo. (Nap. prevoditelja.)
pravi veseljak koji je osvajao srca i vojnika i zapovjednika. Tek to smo
dodirnuli kopno, odveo sam ga ravno u poljsku bolnicu. Pokuali su ga operirati,
no ve je izgubio previe krvi. Iste noi njegov se mladi ivot ugasio. I njega i
njegove njemake i talijanske suborce sahranili smo na jaltskom groblju, visoko
iznad mora vjerojatno jednom od najljepih mjesta na cijeloj toj velianstvenoj
obali.
Roditeljima Fritza Nagela poslao sam kopiju govora koji sam odrao nad njegovim
grobom.
Ipak, rat ne staje ni zbog koga. Nekoliko dana kasnije taktiko zapovjednitvo
11. armije, ije je osoblje svedeno na apsolutni minimum, organiziralo je

zapovjedno mjesto sebastopoljske bojinice kod Juhari Karalesa, tatarskog sela
ugnijeenog u usku dolinu meu liticama. Sovjeti su sigurno znali da se tu
smjestio zapovjedni stoer s vlastitom vezom. Njihov nas je "deurni pilot" svaku
veer nadlijetao i iz svoje stare Rate meu vojnicima poznatije pod nadimkom
"ivai stroj" izbacivao nekoliko bombi. Na sreu, nikada nije izazvao
apsolutno nikakvu tetu. Na vrhu litice iznad sela, u gorju CerkesKermen, gdje
su svojedobno i Goti sagradili uporite, organizirali smo promatranicu. Tu smo
se, uveer 6. lipnja, smjestili kako bi promatrali pjeaki napad koji je
sljedeeg jutra trebao uslijediti cijelom duinom bojinice. Upravo smo tamo, u
malenoj zemunici na koju se nastavljao promatraki rov opremljen
stereoteleskopima, moj naelnik stoera, efovi operative i obavjetajne, "Pepo"
i ja proveli tihe none sate uoi oluje. I opet je upravo Pepo u tu, inae sjetnu
no unio malo veselja.
Naime, bilo mi je sugerirano da vojnicima poaljem dnevnu zapovijed u kojoj bih
im objasnio vanost predstojee bitke. Ja, inae, nisam bio pretjerano sklon toj
vrsti poticaja. Na stranu injenica da takve zapovijedi rijetko prijeu prag sobe
pobonika, nae vojnike nije trebalo podsjeati stoje na kocki. Meutim, kako se
radilo o neem uobiajenom u takvim prigodama, napisao sam nekoliko rijei na
list papira i predao ga Pepu koji ga je, pak, trebao proslijediti svim
zapovjednitvima korpusa. Ubrzo se vratio i izvijestio: "Herr General, prenio sam
Page 103
reklamicu." Bila je to prilino drska primjedba, no Pepo je samo glasno izrekao

ono to su svi vojnici o takvim proglasima mislili, pa smo se svi samo slatko
nasmijali.
Ujutro 7. lipnja, dok je zora rastjerivala sjene iz udolina i istono nebo
pretvarala u zlato, nae je topnitvo zapoelo preludij pjeakog napada
zapucavi, punom estinom, iz svih cijevi. Istodobno, eksadrile Luftwaffe sruile
su se na naznaene mete. Prizor pred nama bilo je nemogue opisati; u suvremenom
ratovanju, prava je rijetkost da zapovjednik armije pred oima ima cjelokupno
bojite. Na sjeverozapadu pogled se pruao od uma pod ijim je plastom lijevo
krilo 54. korpusa vodilo estoke bitke, pa sve do uzvisina juno od doline
Belbek, za koje smo vodili ogorene borbe. Na zapadu su se vidjeli visovi
Gajtani, a iza njih, daleko u pozadini, na mjestu na kojemu se spajao s Crnim
morem, svjetlucao je zaljev Sjevernaja. S toga su se mjesta, po lijepu vremenu,
vidjeli ak i rtovi poluotoka Hersones, na kojima emo pronai tragove helenske
kulture. Na jugozapadu su se uzdizali prijetei Zapunski visovi i nazubljene
litice stjenovitog obalnog lanca. U irem pojasu utvrde nou su se vidjeli
bljeskovi neprijateljske topnike vatre a danju oblaci kamena i dima koje su
podizale eksplozije naih tekih granata i bombi koje su izbacivali njemaki
zrakoplovi. Doista, bila je to fantastina scenografija za pravi superspektakl!
Kod Sebastopolja se dogaalo neto vie od sraza jedne armije sa sebi (brojano
barem) ravnim neprijateljem, neto vie od razaranja u elik, beton i granit
usaenih utvrda najsuvremenijim topnitvom i zrakoplovima. Kod Sebastopolja su se
sukobili duh njemakog vojnika sva njegova hrabrost, inicijativa i
samoportvovnost i nepopustljivost, ilavost i postojanost ruskog vojnika,
ojaani eljeznom stegom sovjetskog sustava i prednostima terena. Tu borbu koja
se otprilike mjesec dana vodila po pravoj egi (ak su i ranojutarnje temperature
dostizale 41C) nemogue je opisati rijeima dostojnima junatva i vjetine
koje su pokazali i napadai i branitelji. Ono to su nae trupe u toj bitci
postigle vrijedno je epa no ovdje imamo mjesta tek za kratak opis sukoba do tada
nevienih razmjera.
Na svom desnom krilu, 54. korpus je 132. diviziju poslao u frontalni napad
dolinom Belbeka prema dominantnim uzvisinama na njezinom junom kraju,
zaobilazei neprijateljski mostobran kod Lubjimovke. Lijevo od njega, 22.
pjeaka divizija morala je 132. diviziji otvoriti put u dolinu, nadirui dolinom
Belbeka s istoka, preko vododerine Kamii. Tom se prodoru, iz smjera jugozapada,
trebala pridruiti i 50. pjeaka
divizija, napadom preko lokaliteta Kamii. Na samome rubu lijevog krila korpusa,
24. pjeaka divizija se, preko umovitih planina, trebala probiti do visova
Gajtani, pri emu joj je lijevi bok uvala 18. rumunjska divizija.
Zahavljujui sveopoj potpori snanog jurinog topnitva i neumornim napadima 8.
zrakoplovnog korpusa, ve prvoga dana uspjeli smo prijei vododerinu Kamiii
dolinu Belbeka te zauzeti uporite na visovima koji su dominirali junim dijelom
doline.
Dolje, na jugu, prvi posao 30. korpusa bio je zauzeti poetne poloaje s obje
strane autoceste za Sebastopolj, za potrebe vlastitog napada koji je trebao
uslijediti nekoliko dana kasnije.
Drugu fazu ofenzive, koja je trajala do 17. lipnja, obiljeile su ogorene borbe
za svaku stopu zemlje, svaki bunker i svaki rov, na objema bojinicama. Rusi su
neprestano poduzimali silovite protunapade kako bi povratili ono to su u
meuvremenu izgubili. I u velikim uporitima i u najmanjim bunkerima esto su se
borili do posljednjeg ovjeka i posljednjeg metka. I premda su glavninu tereta
tih bitaka na svojim leima iznijeli pjeatvo i inenjerija, poseban spomen
zasluuju i isturena promatraka mjesta naega topnitva. Upravo su ona
usmjeravala vatru koja je omoguila zauzimanje pojedinanih uporita i bunkera.
Jurino topnitvo i topniki promatrai bili su najbolji prijatelji pjeatva.
13. lipnja, hrabra 16. pjeaka pukovnija iz sastava 22. divizije koju je
predvodio brigadir von Choltitz, uspjela je zauzeti Staljinovu utvrdu, pred kojom
je zaustavljen napad prethodne zime. Kakvo je raspoloenje vladalo u naem
pjeatvu pokazuje sluaj jednoga ranjenika koji je, smrskane ruke i glave u
zavojima, povikao: "Nema veze, samo nek' smo sredili Staljina!"
Do 17. lipnja uspjeli smo, premda uz teke gubitke, nainiti duboki klin u
utvrenoj zoni na sjeveru. Neprijateljski poloaji na drugoj liniji obrane "
eka", "GPU", "Sibir" i "Volga" bili su u naim rukama.
Istoga dana 30. je korpus uspio nainiti klin u isturenoj obrambenoj zoni ispred
poloaja kod Zapuna. Nakon estokih borbi, 72. divizija uspjela je zauzeti
uporita "Sjeverni nos", "Brdo kapelice" i "Brdo ruevina". 170. divizija
osvojila je Kamari. Sjeverno od korpusa, nakon cijelog niza jalovih juria, Prva
rumunjska planinska divizija napokon
Page 104
je osvojila "Glavu eera". S druge strane, pak, 28. laka divizija vrlo je sporo
napredovala preko nazubljenih litica obalnog planinskog lanca "Brda rua" i
"Vermilliona I i II" budui da je u tom labirintu pukotina i bezdana jedini
primjenjiv nain djelovanja bio onaj u jurinim skupinama, poloaj po poloaj.
Sve, dakako, uz silne gubitke.
Unato cijeni kojom smo platili svoje uspjehe, sljedeih nekoliko dana ishod
bitke inio se uglavnom neizvjesnim. Izdrljivost naih snaga kopnila je
naoigled. U sluaju 54. korpusa, 132. diviziju morali smo privremeno maknuti s
prve crte i njezine iscrpljene snage zamijeniti onima 46. divizije s poluotoka
Ker. Njezino mjesto zauzela je 24. divizija koju smo, u te svrhe, morali maknuti
s lijevoga krila korpusa.
Upravo je tada O.K.H. poeo pritiskati 11. armiju da mu ukoliko ne moe jamiti
skori pad Sevastopolja za potrebe ofenzive u Ukrajini prepusti 8. zrakoplovni
korpus. Mi smo, pak, inzistirali na tome da napad pod svaku cijenu treba
nastaviti, do konane pobjede. Ona je, meutim, izravno ovisila o stalnoj
nazonosti 8. zrakoplovnog korpusa. Na kraju je prevladalo nae stajalite.
Ali tko je tada, gledajui kako snaga naeg pjeatva kopni, uope mogao jamiti
skori pad utvrde? Shvativi da bi se nae trupe mogle prerano iscrpiti, 11.
armija zatraila je tri dodatne pjeake pukovnije i O.K.H. joj je odmah izaao u
susret. Ako nita drugo, te e postrojbe u konanoj fazi bitke ve biti na
terenu.
U postojeoj situaciji, u sluaju oba korpusa, pokazalo se uputnim iskoristiti
prednost napadaa da pravac glavnine napada mijenja po volji i tako neprijatelja
uhvati na prepad.
54. korpus skrenuo je na zapad i, pritom, u bitku ubacio 213. pjeaku pukovniju
i 24. diviziju. 213. pukovnija brigadira Hitzfelda zauzela je oklopljenu bitnicu
"Maksim Gorki I". Jedan od njezinih topova ve je bio izbaen iz pogona izravnim
pogotkom nae bitnice. Drugi su unitili nai inenjerci, koji su se na njega
uspjeli popeti. Ipak, garnizon u nekoliko katova dubokoj utvrdi nije se predao
sve dok se razvalivi toranj u visini tla u nju nije probila naa
inenjerija. U jednom pokuaju proboja iz utvrde poginuo je komesar koji je njome
zapovijedao; njegovi su se ljudi sa strahom bojim predali. Nakon toga, 24.
divizija je do 21. lipnja uspjela oistiti ostatak sjevernog sektora du
zapadne
obale, sve do fortifikacija koje su uvale ulaz u zaljev Sjevernaju.
Nenadanom promjenom arita napada 30. korpus je 17. lipnja postigao vanu
pobjedu. Korpus je odluio zaustaviti napredovanje sjevernim dijelom obalnog
planinskog lanca istono od Balaklave, koncentrirati svoje snage juno, tik uz
glavnu cestu, i krenuti u odluujui juri. Napadu s boka, iz smjera obalnog
lanca, moglo se suprotstaviti iskljuivo topnitvo. 72. divizija uspjela je na
brzinu pregaziti neprijateljske poloaje juno od ceste, a njezina je izvidnika
bojna, pod vodstvom bojnika Baakea, taj poetni dobitak hrabro iskoristila.
Uletjela je meu neprijateljske snage u neredu, probila se sve do poloaja
"Orao"i drala ga u rukama sve dok mu divizija nije poslala pojaanja. Nakon
toga, na
se prodor u neprijateljski obrambeni sustav mogao nastaviti i na
sjever.
I u treoj fazi koja je uslijedila, nagle su promjene arita napada, posebice
topnitva, dovele do uspjeha. Na sjeveru je to znailo konano zauzimanje prvog
cilja, zaljeva Sjevernaje, a na jugu zauzimanje poetnih poloaja za napad na
liniju Zapun.
Cjelokupna topnika vatra u sjevernom sektoru bila je koncentrirana na cilj 24.
divizije: zauzimanje utvrda koje su dominirale ulazom u zaljev Sjevernaja.
Najdojmljivije bilo je staro, ali jo
uvjek snano uporite poznato kao Sjeverna
utvrda.
22. divizija uspostavila je nadzor nad cijelom bojinicom na liticama iznad
zaljeva Sjevernaja. Iznimno teke borbe vodile su se za eljezniki tunel na
razdjelnici izmeu 22. i 50. divizije, iz kojeg je jedna novoprodola
neprijateljska brigada krenula u snaan protunapad. Nakon granatiranja ulaza,
tunel je napokon osvojen. Iz njega su izale ne samo stotine vojnika nego i
povelik broj civila, ukljuujui i ene i djecu. Posebne potekoe iskusili smo
pokuavajui istjerati neprijatelja iz njegova posljednjeg skrovita na sjevernoj
obali zaljeva, gdje su duboke galerije za odlaganje zaliha i streljiva bile
ukopane u same stijene. Galerije su bile opremljene za obranu, meu inim i
dodatnim elinim vratima. Budui da njihovi stanari, pod pritiskom svojih
komesara, nisu pokazivali znakove predaje, morali smo pokutai razvaliti vrata.
Kad su nai inenjerci prili prvim vratima, iznutra se zaula eksplozija. Veliki
komad stijene obruio se i zatrpao ne samo stanovnike kazemata nego i cijeli
odred naih inenjeraca. Komesar koji je zapovijedao utvrdom digao ju je u zrak
zajedno s ljudima koji su bili u njoj. Ostale kazemate
Page 105
je, na kraju, na silu otvorio jedan potporunik jurinog topnitva izbliza
pucajui u njih iz topa kojeg je pod neprijateljskim granatama dovukao s june
strane obale. Iz kazemata su izale gomile potpuno iscrpljenih vojnika i civila;
njhovi komesari oduzeli su si ivot.
Nakon dosta tekih okraja na guticima pokrivenom terenu u svom sektoru, 50.
divizija uspjela je stii do istonog ruba zaljeva Sjevernaje i zauzeti visove
Gajtani koji su dominirali ulazom u dolinu Crne rijeke (ornaje).
Lijevo od nje, desno krilo Rumunjskog planinskog korpusa probijalo se umovitim
podrujem na brdima jugoistono od Gajtanija. Srce i dua tog juria bio je
general Lascar (kasnije zarobljen u Staljingradu).
I 30. je korpus profitirao od iznenadne promjene smjera napada. Iskoristivi
priliku koju mu je osvajanjem "Orlove preke" pruila 72. divizija, korpus je
svoju 170. diviziju skrenuo s juga i poslao je u napad na masiv Fedjukini.
Neprijatelj ija je pozornost bila usmjerena na istok i koji se vjerojatno i
sam spremao napasti Zapunske visove ostao je potpuno zateen i masiv smo
zauzeli razmjerno brzo. Time je stvorena dobra osnova za konani napad na liniju
Zapun.
U istih nekoliko dana izvjestan je napredak postignut i na lijevom krilu
Rumunjskog planinskog korpusa (Prve planinske divizije).
Tako je 11. je armija u jutarnjim satima 26. lipnja u rukama imala cijeli vanjski
pojas utvrde. Neprijatelj je odbaen u unutarnju utvrenu zonu, iju je sjevernu
bojinicu inila strma kamenita juna obala zaljeva Sjevernaja, a istona se
protezala od visova Inkerman, duje, na kraju, na silu otvorio jedan potporunik jurinog
topnitva izbliza
pucajui u njih iz topa kojeg je pod neprijateljskim granatama dovukao s june
strane obale. Iz kazemata su izale gomile potpuno iscrpljenih vojnika i civila;
njhovi komesari oduzeli su si ivot.
Nakon dosta tekih okraja na guticima pokrivenom terenu u svom sektoru, 50.
divizija uspjela je stii do istonog ruba zaljeva Sjevernaje i zauzeti visove
Gajtani koji su dominirali ulazom u dolinu Crne rijeke (ornaje).
Lijevo od nje, desno krilo Rumunjskog planinskog korpusa probijalo se umovitim
podrujem na brdima jugoistono od Gajtanija. Srce i dua tog juria bio je
general Lascar (kasnije zarobljen u Staljingradu).
I 30. je korpus profitirao od iznenadne promjene smjera napada. Iskoristivi
priliku koju mu je osvajanjem "Orlove preke" pruila 72. divizija, korpus je
svoju 170. diviziju skrenuo s juga i poslao je u napad na masiv Fedjukini.
Neprijatelj ija je pozornost bila usmjerena na istok i koji se vjerojatno i
sam spremao napasti Zapunske visove ostao je potpuno zateen i masiv smo
zauzeli razmjerno brzo. Time je stvorena dobra osnova za konani napad na liniju
Zapun.
U istih nekoliko dana izvjestan je napredak postignut i na lijevom krilu
Rumunjskog planinskog korpusa (Prve planinske divizije).
Tako je 11. je armija u jutarnjim satima 26. lipnja u rukama imala cijeli vanjski
pojas utvrde. Neprijatelj je odbaen u unutarnju utvrenu zonu, iju je sjevernu
bojinicu inila strma kamenita juna obala zaljeva Sjevernaja, a istona se
protezala od visova Inkerman, du
Zapunskog lanca i sve do litica oko Balaklave.
11. armija morala je smisliti nain da probije i taj unutarnji prsten

fortifikacija. Neprijatelj u Sebastopolju jamano e nastaviti pruati otpor s
jednakom odlunou posebice kad se uzme u obzir kako se u objavama njima
neposredno nadreenog Stoera krimske bojinice, mogunost evakuacije nije
spominjala niti jednom rijeju.
Iako je neprijatelj troio posljednje priuvne snaga, valjalo je priznati kako su
i ofenzivni kapaciteti njemakih pukovnija na izmaku.
Posljednje tjedne ofenzive, svako sam jutro i svaku veer obilazio zapovjednitva
naih korpusa, zapovjednike topnitva, divizija, pukovnija, bojni i topnikih
izvidnikih poloaja. Bio sam savreno svjestan u kakvom su stanju nae
postrojbe. Pukovnije su se svele na po
nekoliko stotina ljudi, a sjeam se i jedne satnije koju smo povukli s prve crte,
a koja se svela na jedog asnika i osam vojnika.
Kako smo, onda, mogli zavriti bitku za Sebastopolj, sad kad je pred 54. korpusom
bio zaljev Sjevernaja, a pred 30. korpusom teki napad na Zapunske visove?
Idealno rjeenje u tom trenutku bilo bi prenoenje teita cjelokupne ofenzive na
30. korpus na junome krilu. Meutim, u praksi je to bilo jednostavno nemogue.
Sam premjetaj divizija potrajao bi nekoliko dana, ime bi neprijatelj dobio
priliku povratiti snagu. Dva sektora u frontalnom podruju povezivala je tek uska
cesta koju smo, uz neizmjerne potekoe, prole zime uspjeli probiti u planinama,
a ona ionako ne bi podnijela teinu tekoga topnitva. Uz to, za prebacivanje
tolikog topnitva u juni sektor, preko Jalte, trebali bi nam tjedni, a trebalo
ga je jo
opskrbiti streljivom. Na umu je valjalo imati i namjeru Vrhovnog
zapovjednitva da 8. zrakoplovni korpus im prije povue s Krima.
Tek to je 22. divizija stigla do zaljeva Sjevernaja, obiao sam njezine
pukovnije kako bih s izvidnikog poloaja na sjevernoj obali sagledao situaciju u
cjelini. Predamnom se pruao oko devetsto metara irok vodeni pojas, u kojem su
se znale usidriti cijele flote. Na drugoj obali, s desne strane, leao je grad
Sebastopolj, a ravno ispred mene litice naikane neprijateljskim poloajima.
Shvatio sam kako bi se zapunske fortifikacije mogle srediti upravo odatle drugim
rijeima, s boka. Naime, zaljev Sjevernaja bio je zadnje mjesto s kojega
je neprijatelj oekivao napad.
Kad sam o tom planu prvi put razgovarao sa zapovjednikom 54. korpusa i njemu
podreenim zapovjednicima, bilo je puno sumnjiavosti i odmahivanja glavom. Kako
e, pitali su, desantni amci prijei zaljev tolike irine, i to pokraj tolikih
topova i utvrda koji su nadzirali junu obalu? I, kad smo ve kod toga, kako
bismo te amce uope dovukli na obalu i ukrcali ljude, ako se vodi moglo prii
samo niz dvije strme vododerine koje je neprijatelj s june obale pokrivao
vatrom?
Meutim, upravo zato to se inio nemoguim, napad preko zaljeva Sjevernaja
neprijatelja bi uhvatio nespremna. Taj je napad mogao biti klju uspjeha i stoga
sam, unato svim prigovorima (i koliko god teko bilo zapovjediti tako riskantan
pothvat kad vas va
vlastiti poloaj sprjeava da u njemu sudjelujete), ostao pri
svom planu.
Kad je odluka jednom donesena, svi su se krajnje energino bacili na posao.
Page 106
Pritom posebno treba istaknuti inenjerce koji su se ve iskazali pomaui
pjeatvu u zauzimanju poloaja u bunkerima.
Opa ofenziva na unutranjost utvrde prijelaz 54. korpusa preko zaljeva
Sjevernaja i napad 30. korpusa na Zapunske visove trebala je zapoeti u ranim
jutarnjim satima 29. lipnja. Ve 28. lipnja 50. je divizija uspjela prijei Crnu
rijeku u donjem dijelu toka i zauzeti Inkerman. Na tom je mjestu dolo do
tragedije koja je pokazivala fanatizam kojim su se boljevici borili. Visoko
iznad Inkermana uzdizala se ravna litica koje se protezala daleko na jug. U njoj
su bile smjetene ogromne komore u kojima su krimske tvornice ampanjca
skladitile vino. Boljevici su u komore prepune vina dovukli streljivo i u njih
smjestili tisue ranjenika i izjeglica. Upravo kada su nae trupe ulazile u
Inkerman, cijela litica iza njih zadrhtala je od strane eksplozije. S visine od
kojih 800 metara, 27 metara stijene obruilo se i zatrpalo tisue ljudi pod
sobom. Iako se radilo o inu nekolicine fanatinih komesara, taj je dogaaj
pokazao kako je apsolutni prijezir prema ljudskom ivotu postao naelo te
azijatske sile!
Kad su, negdje oko ponoi 28. na 29. lipnja, pripreme za prelazak zaljeva
Sjevernaja bile gotove, meu ljudima koji su u toj operaciji sudjelovali
zavladala je strana napetost. Kako bi prikrio buku na sjevernoj obali, 8.
zrakoplovni korpus nastavio je sa zranim napadima na grad. Cjelokupno topnitvo
bilo je u stanju pripravnosti. Njegova zadaa bila je da vrhove litica na junoj
obali zaspe ubitanom vatrom im neprijatelj, otvaranjem paljbe s tamonjih
poloaja, pokae da je shvatio to namjeravamo. No na drugoj je obali sve ostalo
tiho i teki posao dovlaenja i ukrcavanja desantnih amaca proao je bez
potekoa. U jedan ujutro, prvi val 22. i 24. divizije u amcima se otisnuo prema
suprotnoj obali. Prelazak koji je neprijatelja zatekao potpuno nespremna pokazao
se kao potpuni uspjeh. Kad su se neprijateljske snage na stijenama napokon
pokrenule, nai su neustraivi grenadiri ve zauzeli poloaje na obali ispod
njih. Od tog trenutka, nai vojnici koji su se uspinjali do platoa na vrhu
litice, s lakoom su unitavali svako neprijateljsko oruje koje bi otkrilo svoj
poloaj. Tako je, napadom s boka, svladan i strani Zapun.
im se razdanilo nai su vojnici krenuli u napad na zapunsku bojinicu.
Na lijevome krilu 54. korpusa, 50. divizija i nedavno angairana 132. divizija
(koju su sada sainjavale pjeake pukovnije 46. divizije) krenule su sa svojih
poloaja u okolici i juno od Gajtanija u napad na uzvisine izmeu Inkremana i
jedne toke juno od njega. Bok napada titila je vatra topnitva na sjevernoj
obali zaljeva Sjevernaje a u napad se ukljuilo i desno krilo Rumunjskog
planinskog korpusa.
I 30. je korpus u zoru krenuo u odluujui juriPritom posebno treba istaknuti inenjerce
koji su se ve iskazali pomaui
pjeatvu u zauzimanju poloaja u bunkerima.
Opa ofenziva na unutranjost utvrde prijelaz 54. korpusa preko zaljeva
Sjevernaja i napad 30. korpusa na Zapunske visove trebala je zapoeti u ranim
jutarnjim satima 29. lipnja. Ve 28. lipnja 50. je divizija uspjela prijei Crnu
rijeku u donjem dijelu toka i zauzeti Inkerman. Na tom je mjestu dolo do
tragedije koja je pokazivala fanatizam kojim su se boljevici borili. Visoko
iznad Inkermana uzdizala se ravna litica koje se protezala daleko na jug. U njoj
su bile smjetene ogromne komore u kojima su krimske tvornice ampanjca
skladitile vino. Boljevici su u komore prepune vina dovukli streljivo i u njih
smjestili tisue ranjenika i izjeglica. Upravo kada su nae trupe ulazile u
Inkerman, cijela litica iza njih zadrhtala je od strane eksplozije. S visine od
kojih 800 metara, 27 metara stijene obruilo se i zatrpalo tisue ljudi pod
sobom. Iako se radilo o inu nekolicine fanatinih komesara, taj je dogaaj
pokazao kako je apsolutni prijezir prema ljudskom ivotu postao naelo te
azijatske sile!
Kad su, negdje oko ponoi 28. na 29. lipnja, pripreme za prelazak zaljeva
Sjevernaja bile gotove, meu ljudima koji su u toj operaciji sudjelovali
zavladala je strana napetost. Kako bi prikrio buku na sjevernoj obali, 8.
zrakoplovni korpus nastavio je sa zranim napadima na grad. Cjelokupno topnitvo
bilo je u stanju pripravnosti. Njegova zadaa bila je da vrhove litica na junoj
obali zaspe ubitanom vatrom im neprijatelj, otvaranjem paljbe s tamonjih
poloaja, pokae da je shvatio to namjeravamo. No na drugoj je obali sve ostalo
tiho i teki posao dovlaenja i ukrcavanja desantnih amaca proao je bez
potekoa. U jedan ujutro, prvi val 22. i 24. divizije u amcima se otisnuo prema
suprotnoj obali. Prelazak koji je neprijatelja zatekao potpuno nespremna pokazao
se kao potpuni uspjeh. Kad su se neprijateljske snage na stijenama napokon
pokrenule, nai su neustraivi grenadiri ve zauzeli poloaje na obali ispod
njih. Od tog trenutka, nai vojnici koji su se uspinjali do platoa na vrhu
litice, s lakoom su unitavali svako neprijateljsko oruje koje bi otkrilo svoj
poloaj. Tako je, napadom s boka, svladan i strani Zapun.
im se razdanilo nai su vojnici krenuli u napad na zapunsku bojinicu.
Na lijevome krilu 54. korpusa, 50. divizija i nedavno angairana 132. divizija
(koju su sada sainjavale pjeake pukovnije 46. divizije) krenule su sa svojih
poloaja u okolici i juno od Gajtanija u napad na uzvisine izmeu Inkremana i
jedne toke juno od njega. Bok napada titila je vatra topnitva na sjevernoj
obali zaljeva Sjevernaje a u napad se ukljuilo i desno krilo Rumunjskog
planinskog korpusa.
I 30. je korpus u zoru krenuo u odluujui juri
na liniju Zapun, uz potporu
dalekometnih bitnica 54. korpusa i koncentrirane napade 8. zrakoplovnog korpusa.
Dok je vlastitim topnitvom stvarao privid da priprema napad po irini bojinice,
30. korpus je, na malenu podruju visova Fedjukini, okupio 170. diviziju i
dodijelio joj ulogu interventne postrojbe. Uz potporu jurinog topnitva, 300.
tenkovske bojne i izravnu vatru protuzrane pukovnije, 170. divizija ubrzo je
zauzela uzvisine s obje strane autoceste za Sebastopolj. Iskoristivi zbrku u
neprijateljskim redova, divizija je produila dalje, na sjever, zapad i jug, i
zauzela ozemlje na koje je korpus mogao premjestiti ostatak svojih divizija.
Nakon uspjenog prelaska zaljeva, zauzimanja visova Inkerman i probijanja
poloaja kod Zapuna od strane 30. korpusa, sudbina utvrde Sebastopolj bila je
zapeaena.
Uslijedila je posljednja oajnika bitka, no ona nije mogla odgoditi potpuni
poraz obrambene armije, niti je Sovjetima mogla donijeti ikakvu korist u pogledu
sveukupne situacije. Bila je potpuno nepotrebna ak i sa stajalita vojnikog
ponosa. I sam Bog zna da se sovjetski vojnici nisu mogli hrabrije boriti! No
njihov je politiki sustav zahtijevao nastavak te uzaludne borbe.
Sad kad su zauzele litice na junoj obali zaljeva, divizije 54. korpusa koje su
izvele prelazak ve su se nale u irem vanjskom prstenu poloaja kojima je
utvrda bila opasana. I dok su dijelovi korpusa taj prsten istili u smjeru juga,
njegova se glavnina mogla okrenuti na zapad i pozabaviti rubnim fortifikacijama i
samim gradom. Padom glasovite utvrde Malakov, bedema koji je u Krimskome ratu
kotao toliko krvi, korpus je napao obrambene poloaje samog Sebastopolja.
U meuvremenu, prije isteka 29. lipnja, dvije pozadinske divizije 30. korpusa
koje su imale zadau simulirati iroki frontalni napad 28. laka i 72. divizija
vjeto su se provukle za 170. divizijom. Kad su stigle do poloaja kod Zapuna
koji je 170. divizija ve zauzela, rairile su se u lepezu kako bi zauzele
poluotok Hersones.
28. laka divizija probila je vanjski prsten fortifikacija jugoistoo od
Sebastopolja, zauzevi Englesko groblje koje su Rusi pretvorili u glavno uporite
Page 107
tog prstena. Mramorni spomenici podignuti engleskim vojnicima bili su gomila
ruevina. Poginuli iz ove bitke leali su po granatiranjem razorenim starim
grobovima.
Divizija je, potom, krenula u prodor prema poloajima juno od grada, elei ih u
sluaju da budu branjeni zauzeti sa zapada, ili, u suprotnom sluaju, sprijeiti
neprijateljski proboj iz grada preko tih poloaja
Cilj 170. divizije bio je svjetionik na najudaljenijem, zapadnom vrhu poluotoka
Hersones, mjesto s kojega je moda i Ifigenija pogledom "eznutljivo traila
grke zemlje".
tog prstena. Mramorni spomenici podignuti engleskim vojnicima bili su gomila
ruevina. Poginuli iz ove bitke leali su po granatiranjem razorenim starim
grobovima.
Divizija je, potom, krenula u prodor prema poloajima juno od grada, elei ih u
sluaju da budu branjeni zauzeti sa zapada, ili, u suprotnom sluaju, sprijeiti
neprijateljski proboj iz grada preko tih poloaja
Cilj 170. divizije bio je svjetionik na najudaljenijem, zapadnom vrhu poluotoka
Hersones, mjesto s kojega je moda i Ifigenija pogledom "eznutljivo traila
grke zemlje".
72. diviziju zapala je zadaa proboja duinom june obale. Svladavajui poloaje
kod Zapuna u smjeru juga, najprije je zauzela dominantno "Brdo vjetrenjaa" i
time, za potrebe korpusa, osigurala glavnu cestu za Sabastopolj. Slijedila ju je
etvrta rumunjska planinska divizija, koja je krenula u ienje obrambenog
sustava oko Balaklave iz pozadine. Rezultat 100.000 zarobljenika.
Na temelju dotadanjih iskustava sa sovjetskim metodama ratovanja, posljednji
pokuaj neprijateljskog otpora oekivali smo najprije na poloajima na periferiji
Sebastopolja, a potom i u samome gradu. Braniteljima grada su, posredstvom
radija, neprestano ponavljali Staljinovu zapovijed da se dre do posljednjeg
ovjeka i posljednjeg metka. Znali smo kako je u gradu mobiliziran svaki civil
sposoban nositi oruje.
Nae zapovjednitvo je, za dobro vojnika 11. armije, moralo raunati i na tu
mogunost. U gradskim borbama napada bi pretrpio daleko vie gubitaka. Kako bi
te gubitke izbjegli, zapovjedili smo topnitvu i 8. zrakoplovnom korpusu da prije
negoli divizije nastave s napadom jo
jedanput krenu u akciju.
Neprijatelju je trebalo pokazati da ne treba oekivati kako e u borbama za svaku
kuu od nas iznuditi novi danak u krvi.
I tako je, 1. srpnja, zapoelo masovno bombardiranje rubnih fortifikacija i
neprijateljskih uporita unutar grada. Nije prolo dugo, a nai su izvidniki
zrakoplovi izvijestili kako vie ne trebamo oekivati nikakav ozbiljniji otpor.
Granatiranje je prestalo i divizije su krenule. inilo se izglednim da je
neprijatelj glavninu svojih snaga prethodne noi izvukao na zapad.
Ipak, borbama jo
nije bio kraj. Premda je sovjetska Obalna armija predala grad,
uinila je to samo kako bi nastavila pruati otpor s izoliranih utvrenih
poloaja na poluotoku Hersones ili potujui Staljinovu zapovijed da se bore za
svaku kuu, ili u nadi da e plovila Crvene flote, pod okriljem noi, iz dubokih
uvala zapadno od Sebastopolja evakuirati barem dio njihovih snaga. Kako se
pokazalo, jedan ruski motorni torpedni brod evakuirao je tek nekolicinu najviih
zapovjednika i komesara, meu njima i zapovjednika armije, generala Petrova. Kad
je njegov nasljednik pokuao pobjei istim putem, presreo gaje onaj na
talijanski motorni torpedni brod.
Tako je konana bitka za poluotok Hersones potrajale sve do 4. srpnja. 72.
divizija zarobila je oklopljenu utvrdu "Maksim Gorki II." koju je branilo
nekoliko tisua ljudi. Ostale divizije neprijatelja su postupno odguravale prema
krajnjem rubu poluotoka. Rusi su se svake noi pokuavali probiti na istok,
vjerojatno u nadi da e se tamo pridruiti partizanima u planinama Jaila. Masovno
su juriali na nae linije, spojenih puaka, kako nitko ne bi ustuknuo. Na elu
su im, potiui ih, esto bile ene i djevojke iz Komunistike mladei, i same s
orujem u rukama. Takvi su napadi, dakako, zavravali silnim gubicima.
Ostaci Obalne armije posljednje su utoite potraili u velikim peinama na obali
poluotoka Hersones, gdje su uzalud ekali da ih evakuiraju. Kada su se 4. srpnja
predali, iz tog je malenog vrka kopna izalo 30.000 ljudi.
Sve u svemu, broj vojnika zarobljenih u samoj utvrdi prelazio je 90 tisua, a
neprijateljski gubici u poginulima mnogostruko su nadmaivali nae. Koliine
ratnoga plijena bile su tolike da ih se nije moglo odmah izraunati. Prirodno
jaka utvrda, ojaana i konsolidirana na sve mogue naine, utvrda koju je branila
cijela jedna armija, napokon je pala. Armija je unitena i cijeli se Krim naao u
njemakim rukama. S operativnog stajalita, u pravi as. 11. armiju sad se moglo
iskoristiti za veliku njemaku ofenzivu na juno krilo istonog bojita.
Veer 1. srpnja proveo sam sa svojim najbliim suradnicima na zapovjednom mjestu
u malom tatarskom naselju Juhari Karales. Sovjetski "deurni pilot" koji bi u
sumrak na nas dolazio izbaciti pokoju bombu, vie se nije pojavljivao. Prisjeali
smo se bitaka koje smo vodili proteklih mjeseci i suboraca kojih vie nije bilo
meu nama.
A onda su se, na radiju, zaule pobjednike fanfare koje su najavljivale posebno
priopenje o padu Sebastopolja. Uskoro potom, teleprinterom je stigla sljedea
poruka:
"Zapovjedniku Krimske armije generalu pukovniku von Mansteinu
U znak iskrene zahvalnosti za vau iznimnu i hvale vrijednu slubu u pobjednikim
Page 108
bitkama za Krim koje su kulminirale zauzimanjem utvrde Sebastopolj, ovim vas
promiem u in feldmarala. Vaim promaknuem i ustanovljavanjem komemorativne
znake koju e nositi svi sudionici Krimske kampanje, u ime cijelog njemakog
naroda odajem poast junakim postignuima vojnika koji se bore pod vaim
zapovjednitvom.
Adolf Hitler. "
bitkama za Krim koje su kulminirale zauzimanjem utvrde Sebastopolj, ovim vas
promiem u in feldmarala. Vaim promaknuem i ustanovljavanjem komemorativne
znake koju e nositi svi sudionici Krimske kampanje, u ime cijelog njemakog
naroda odajem poast junakim postignuima vojnika koji se bore pod vaim
zapovjednitvom.
Adolf Hitler. "
10.
Lenjingrad Vitebsk
Dok su se divizije 11. armije oporavljale od nedavnih borbi, a ja bio na dopustu
u Rumunjskoj, stoeri razliitih formacija razraivali su planove za prelazak
tjesnaca Ker koji je armija trebala izvesti prije nego se prikljui velikoj
ofenzivi koja je, u meuvremenu, pokrenuta na njemakom junom krilu. Za cijelog
trajanja dopusta moj me je ef operative, brigadir Busse, redovito posjeivao i
izvjeivao o tijeku priprema. Na alost, cijeli se posao pokazao uzaludnim,
budui da je Hitler koji se, po obiaju, usredotoio na previe ciljeva precijenivi
poetni uspjeh ofenzive, odustao od prvotne namjere da u spomenute
operacije ukljui ili. armiju.
Kada sam se 12. kolovoza vratio s dopusta, na Krunu me je ekala nova direktiva
Vrhovnog zapovjednitva. Plan za prebacivanje 11. armije preko tjesnaca Ker
odbaen je u korist operacije u kojoj su trebali sudjelovati tek zapovjednitvo
42. korpusa, 46. divizija i neto rumunjskih snaga. Sama 11. armija bila je
zaduena za zauzimanje Lenjingrada. Topnitvo za tu operaciju, isto ono koje je
sudjelovalo i u zauzimanju Sebastopolja, ve je bilo na putu. K tomu su nam, na
alost, oduzete i tri divizije: 50. divizija trebala je ostati na Krimu, a jednoj
od naih najboljih formacija, 22. diviziji, vraen je status zrakoplovne
postrojbe. Poslali su je na Kretu gdje e, manjevie besposleno, amiti do kraja
rata. Napokon, kad smo ve krenuli, 72. divizija preusmjerena je na podruje
Armijske skupine centar gdje je trebala rijeiti nekakvu krizu koja je tamo
izbila. Tako su, na kraju, od njezina izvornog borbenog ustroja, 11. armiji
preostali tek zapovjednitva 54. i 30. korpusa, 24., 132. i 170. pjeaka te 28.
laka divizija. Kakvi god bili motivi Vrhovnog zapovjednitva, ovakvo komadanje
armije iji su korpusi i divizije tako dugo suraivali bio je aljenja vrijedan
potez. Meusobna poznanstva i
povjerenje skovano u zajednikim bitkama iznimno su vaan imbenik ratovanja
kojeg se nikako ne smije zanemarivati.
Ali u pitanju je bilo i neto mnogo vanije. ime se, uope, moglo opravdati
povlaenje 11. armije s junog krila istonog bojita sad kad je Krim bio
slobodan i njezin angaman u daleko manje vanoj zadai zauzimanju Lenjingrada?
Napokon, u ljeto 1942. godine njemaka je strana odluujue rezultate oekivala
na jugu bojita. Bila je to jedna od onih zadaa za koju nikad niste imali
previe snaga, pogotovo to je ve bilo jasno kako e Hitlerov dvostruki cilj
Staljingrad i Kavkaz ofenzivu rascijepiti u dva smjera te da e s odmicanjem
ofenzive na istok i isturena linija sjevernog krila postajati sve dua.
Kasniji su dogaaji pokazali da je puno bolje rjeenje bilo ostaviti 11. armiju
na junome krilu, bilo zato da prijee tjesnac Ker i sprijei neprijateljsko
povlaenje s Kavkaza ili da, u poetku, samo slijedi napadne armijske skupine kao
operativna priuva.
Kad sam odletio na sjever kako bih u Hitlerovu zapovjednitvu porazgovarao o
svojim novim obvezama, taj sam problem detaljno raspravio s naelnikom Glavnog
stoera, generalom pukovnikom Halderom. Halder mi je otvoreno rekao kako se u
potpunosti protivi Hitlerovu prijedlogu da istodobno povede ofenzivu na jugu i
pokua zauzeti Lenjingrad. Ali, rekao je, Hitler je na toj ideji nastavio
inzistirati. Meutim, kad sam ga upitao misli li on kako se na jugu moe bez
cijele 11. armije, rekao mi je kako misli da moe. I dalje sam bio sumnjiav, ali
miljenje naelnika Glavnog stoera, dakako, nisam mogao unaprijed pobiti.
Tom sam prigodom sa zgraanjem otkrio i koliko su loi odnosi izmeu Hitlera i
njegovog naelnika stoera. Jedna od toaka dnevnog reda sastanka bila je i kriza
u sektoru Armijske skupine centar koju je izazvala ograniena sovjetska ofenziva
na tom podruju upravo ona radi koje je naa 72. divizija dobila novi raspored.
Kad ju je Hitler iskoristio za tiradu protiv vojnika koji su se borili na
bojinici, Halder mu se otvoreno suprotstavio. Napomenuo je kako su borbene trupe
ve dugo preoptereene i kako veliki gubici u redovima asnika i posebice
doasnika, nisu mogli proi bez posljedica. Iako ih je Halder "umotao" u jezik
savrene objektivnosti, njegove kritike izazvale su pravu provalu Hitlerova
bijesa. Hitler je krajnje netaktinim rjenikom u pitanje doveo Halderovo
pravo na drukije miljenje rekavi kako on, Hitler,
kao pjeadinac s prve crte iz Prvog svjetskog rata, o tome moe suditi neizmjerno
objektivije od Haldera koji u tom poloaju nikada nije bio.
Page 109
Cijeli je prizor bio toliko muan da sam demonstrativno ustao od stola sa
zeljovidima i nisam se za njega vraao sve dok se Hitler nije smirio i pozvao me
da ponovo sjednem. Smatrao sam potrebnim da o tom incidentu izvijestim i
naelnika Personalne uprave i Hitlerovog glavnog vojnog savjetnika, generala
Schmundta. Rekao sam mu kako je potpuno neodrivo da izmeu vrhovnog zapovjednika
i naelnika Glavnog stoera vladaju takvi odnosi. Ili Hitler mora sluati svog
naelnika stoera i iskazivati mu barem minimum potovanja, ili Halder mora
uiniti jedino to mu preostaje. Na alost, nita od toga nije se dogodilo. est
tjedana poslije sve je okonano Halderovim razrjeenjem.
Zapovjednitvo 11. armije stiglo je 27. kolovoza na lenjingradsku bojinicu
ispitati mogunosti napada u sektoru 18. armije i razraditi plan napada na grad.
Po osvajanju grada namjeravali smo preuzeti dio bojinice 18. armije u pravcu
sjevera, dok bi sama 18. armija drala istoni dio te bojinice kod Volkova.
Bojinica 11. armije bila je podijeljena u tri dijela: na sektor Nevu (od jezera
Ladoga do poloaja jugoistono od Lenjingrada), samu liniju napada juno od
Lenjingrada te bojinicu na kojoj se, na junoj obali Finskoga zaljeva oko
Oranienbauma, nalazio roki mostobran kojeg su Sovjeti joCijeli je prizor bio toliko
muan da sam demonstrativno ustao od stola sa
zeljovidima i nisam se za njega vraao sve dok se Hitler nije smirio i pozvao me
da ponovo sjednem. Smatrao sam potrebnim da o tom incidentu izvijestim i
naelnika Personalne uprave i Hitlerovog glavnog vojnog savjetnika, generala
Schmundta. Rekao sam mu kako je potpuno neodrivo da izmeu vrhovnog zapovjednika
i naelnika Glavnog stoera vladaju takvi odnosi. Ili Hitler mora sluati svog
naelnika stoera i iskazivati mu barem minimum potovanja, ili Halder mora
uiniti jedino to mu preostaje. Na alost, nita od toga nije se dogodilo. est
tjedana poslije sve je okonano Halderovim razrjeenjem.
Zapovjednitvo 11. armije stiglo je 27. kolovoza na lenjingradsku bojinicu
ispitati mogunosti napada u sektoru 18. armije i razraditi plan napada na grad.
Po osvajanju grada namjeravali smo preuzeti dio bojinice 18. armije u pravcu
sjevera, dok bi sama 18. armija drala istoni dio te bojinice kod Volkova.
Bojinica 11. armije bila je podijeljena u tri dijela: na sektor Nevu (od jezera
Ladoga do poloaja jugoistono od Lenjingrada), samu liniju napada juno od
Lenjingrada te bojinicu na kojoj se, na junoj obali Finskoga zaljeva oko
Oranienbauma, nalazio roki mostobran kojeg su Sovjeti jo
uvijek drali u
rukama.
Uz snano jurino topnitvo, dio kojeg smo dovukli iz Sebastopolja, armija je na
raspolaganju imala i vie od 13 divizija, ukljuujui panjolsku Plavu diviziju,
jednu oklopnu i jednu planinsku diviziju te jednu SSbrigadu. Za sam napad na
Lenjingrad, meutim, mogla je iskoristiti tek devet i pol divizija, poto je za
poloaje na Nevi i kod Oranienbauma morala odvojiti po dvije divizije. Budui da
je neprijetelj u Lenjingradu drao cijelu jednu armiju, sastavljenu od 19
streljakih divizija, jedne streljake brigade, jedne brigade pogranine garde i
jedne ili dvije samostalne oklopne brigade, to i nisu bile bogzna kakve snage
S obzirom na odnos snaga, finske trupe koje su odsjekle tjesnac Karelian sjeverno
od Lenjingrada bile bi nam itekako dobrodole. Meutim, kad smo to pitanje
proslijedili njemakom asniku za vezu pri finskom zapovjednitvu, generalu
Erfurthu, pokazalo se da finsko Vrhovno zapovjednitvo odbija sudjelovati u
ofenzivi. Finci su se, pre
ma generalovim rijeima, jo
od 1918. godine drali naela po kojemu Finska
nikada nee biti prijetnja Lenjingradu. Dakle, na finski doprinos ofenzivi nije
trebalo raunati.
Tako se 11. armija u provedbu zadae morala upustiti iskljuivo vlastitim
snagama. Bili smo itekako svjesni da je uspjeh operacije donekle problematian, a
to daje ta operacija potpuno nepotrebna nije nam nimalo pomagalo. U ljeto 1941.
godine imali smo vjerojatno najbolju priliku da Lenjingrad osvojimo coup de
maineomF. Premda je, u tim ranim danima, osvajanje Lenjingrada Hitler smatrao
glavnim prioritetom, taje prilika iz ovog ili onog razloga proputena. Hitler je
kasnije mislio kakoee Lenjingrad iscrpiti glau, no Sovjeti su mu pomrsili
raune. Grad su opskrbljivali preko jezera Ladoga ljeti brodovima, a zimi
eljeznikom prugom postavljenom preko leda. Nijemcima je, tako, ostala bojinica
koja se protezala od jezera Ladoga do poloaja zapadno od Oranienbauma i koja je
polako cijedila njihove resurse. Premda je uklanjanje Lenjingrada bilo vrlo
poeljno, zamisao da se on napadne upravo tada, kad se raspetljavala situacija na
jugu istonog bojita, bila je vrlo dvojbena. Kao stoje to Schiller jednom rekao:
"Sve to u jednom trenutku propustimo, izgubljeno je zauvijek."
Ipak, na nama je bilo da se za napad za koji su nas angairali pripremimo to
bolje moemo. Premda ga je titila cijela mrea rovova rasporeenih po dubini,
svakome tko ga je promatrao s poloaja juno od grada Lenjingrad se inio
nadohvat ruke. S tih su se poloaja vidjela i velika postrojenja Kolpino na Nevi
koja su i dalje proizvodila tenkove kao i brodogradilite Pulkovo u Finskom
zaljevu. U daljini su se nazirali i obrisi katedrale svetoga Isaka, iljati
toranj Admiraliteta i utvrda Petra i Pavla. Po lijepome vremenu vidio se ak i
ratni brod na Nevi uniten topnikom vatrom. Bilo je to jedno od plovila
nosivosti 10.000 t koje smo Rusima prodali 1940. godine. Sa aljenjem sam
ustanovio kako je u ratu, u poarima izazvanim eksplozijama ruskih granata,
stradalo i nekoliko carskih rezidencija koje sam vidio 1931. godine prelijepa
Katarinina palaa u Carskome selu, manja palaa na istom mjestu u kojoj je ivio
posljednji ruski car te prekrasni Peterhof u Finskom zaljevu.
Na temelju provedenih izvianja zakljuili smo kako se 11. armi
Iznenadnim napadom. (Nap. prevoditelja)
ja, ni po koju cijenu ne smije uputati u borbe u utvrenim podrujima
Lenjingrada, gdje bi se njezine snage vrlo brzo istroile. Hitler je bio uvjeren
kako se grad moe prisiliti na predaju zranim prepadima 8. zrakoplovnog korpusa,
no mi u to nismo vjerovali nita vie no to je u to vjerovao i zapovjednik
korpusa, general von Richthofen.
Page 110
Napad smo, stoga, namjeravali zapoeti probijanjem bojinice juno od
Lenjingrada, uz maksimalnu topniku i zranu potporu, no na tom podruju nismo

namjeravali ii dalje od njegova junog perimetra obrane. Odmah potom, dva su
korpusa trebala skrenuti na istok i jugoistono od grada munjevito prijei rijeku
Nevu, unititi i tamonje i sve ostale neprijateljske snage do jezera Ladoga,
prekinuti liniju opskrbe preko jezera i izolirati Lenjingrad s istoka. To bi kao
to je svojedobno bio sluaj i s Varavom dovelo do brze predaje grada, bez
ulinih borbi.
Na alost, onaj Schillerov citat ubrzo se pokazao jako tonim. Neprijatelju,
dakako, nije promaklo gomilanje njemakih snaga u lenjingradskom sektoru pa je
ve 27. kolovoza krenuo u napad na istone poloaje 11. armije i prisilio nas da
170. diviziju, odmah po dolasku, ubacimo u borbu. U sljedeih nekoliko dana

pokazalo se da su Sovjeti krenuli u veliku oslobodilaku ofenzivu koja je trebala
odgoditi na
napad.
U poslijepodnevnim satima 4. rujna nazvao me je Hitler osobno. Rekao mi je kako
je apsolutno neophodno da interveniram na bojinici kod Volkova i sprijeim
katastrofu koja je tamo prijetila. Trebao sam preuzeti tamonje zapovjednitvo i
ofenzivnom akcijom spasiti situaciju. Istoga dana neprijatelj je izveo dubok
prodor irim dijelom (uske) bojinice 18. armije juno od jezera Ladoga.
Dakako, oduzeti zapovjednitvo 18. armiji, u njezinu vlastitu sektoru, i to
upravio u trenutku kada je u njemu dolo do krize, bilo je pomalo neugodno.
Osoblje stoera, sasvim razumljivo, nije bilo nimalo oduevljeno idejom da se 11.
armija poalje u napad na Lenjingrad. Ipak, unato uvredi koju je od nas
doivjelo, zapovjednitvo 18. armije uinilo je sve to je bilo u njegovoj moi
da nam, u nedostatku vlastite logistike, tu zadau olaka.
Predvieni napad na Lenjingrad zamijenila je bitka juno od jezera 4 Ladoga.
Zemljovid 14. Bitka na jezeru Ladogi (rujan 1943.)
Sjeverno od eljeznike pruge koja je Lenjingrad spajala s istokom zemlje,
neprijatelj je uspio pregaziti osam kilometara dug komad bojinice 18. armije i
prodrijeti trinstak kilometara u njezinu dubinu, do toke iznad gradia Mga
kroz koji je prolazila spomenuta eljeznika pruga. Prvi je problem bio
zaustaviti neprijatelja s ono malo snaga to ih jeli. armija imala. Nakon
estokih borbi u sljedeih nekoliko dana to joj je ipak polo za rukom a kada je
okupila divizije koje su u meuvremenu pristigle, 11. je armija mogla krenuti i u
odluni protunapad. Napad je pokrenula s dva jo
uvijek nedirnuta boka kako bi
neprijateljsku isturenu borbenu liniju prerezala u korijenu.
Juri
s juga izveo je 30. korpus, u ijem su sastavu tada bile 24.,
132. i 170. pjeaka te 3. planinska divizija. Sa sjevera je stigao 26. korpus
kojemu je ovo bilo izvorno podruje odgovornosti, pod ijim su zapovjednitvom
bile 121. pjeaka, 5. planinska i 28. laka divizija. 21. rujna, nakon tekih
borbi, neprijateljska je nadmo "neutralizirana". U sljedeih nekoliko dana
odbijeni su siloviti napadi svjeih neprijateljskih snaga s istoka kojima je
protivnik pokuavao osloboditi opkoljene udarne snage. Neto slino pokuala je i
Lenjingradska armija. S osam divizija krenula je u napad s druge strane rijeke
Neve i s bojinice juno od Lenjingrada, no i taj je pokuaj zavrio jednako
neuspjeno.
Istodobno smo se, meutim, morali rijeiti i snanih neprijateljskih snaga koje
su zaglavile izmeu Gajtolova i Mga38. Kao i obino, premda je njegov poloaj bio
beznadan, a nastavak borbe ak i sa stajalita operacija kao cjeline potpuno
uzaludan, neprijatelj na predaju nije ni pomiljao. Naprotiv, naprestano se
pokuavao izvui iz depa u koji je upao (mi se, usput reeno, na takvom terenu
nikada ne bismo odluili na proboj). Kako su cijelo podruje prekrivale guste
ume, svaki na
pokuaj da se neprijatelju suprotstavimo pjeatvom zavrio bi
silnim gubicima. Stoga je 11. armija na to podruje dovukla i maksimalno
koncentrirala topnitvo s lenjingradske bojinice i neprijateljski dep izloila
danononom bombardiranju. U razdoblju od samo nekoliko dana, neprekidnim
granatiranjima i zranim napadima Luftwaffe, dotad umovito podruje pretvorilo
se u razrovanu pustopoljinu iju su jednolinost naruavali tek batrljci
donedavno divovskog drvea. Priblinu sliku o uinku tog bombardiranja stekli smo
tek kasnije, na temelju zapisa iz zaplijenjenog dnevnika zapovjednika jedne
sovjetske pukovnije. Iz njega smo doznali i za silnu okrutnost politikih
komesara koji su snage u depu prisiljavali na nastavak otpora.
Takvim metodama u dep smo uspjeli prodrijeti 2. listopada. Na
je protivnik,
Druga jurina armija, u bitku ubacio najmanje esnst streljakih divizija,
devet streljakih i pet oklopnih brigada. Od tih snaga sedam streljakih
divizija, est streljakih i etiri oklopne brigade zavrile su u depu. Ostatak
je, u jalovim pokuajima da se na silu pro38
Mga ruski gradi u Lenjingradskoj oblasti. Njegovo ime zapravo su inicijali
Page 111
njegove bive posjednice, Marije Gregorevne Apraksin. i stoga ga je teko
sklanjati. (Nap. prevoditelja)
bije do opsjednutih snaga, pretrpio iznimno teke gubitke. Zarobljeno je 12.000
ljudi, a vie od 300 topova, 500 minobacaa i 244 tenka je ili zarobljeno ili
uniteno. Broj poginulih neprijatelsjkih vojnika mnogostruko je nadmaivao broj
zarobljenika.
Iako smo time ispunili zadau i stabilizirali poloaje 18. armije na istonoj
bojinici, nae su divizije pretrpjele teke gubitke i potroile poprilinu
kolinu streljiva namijenjenog napadu na Lenjingrad. O trenutnom nastavku
ofenzive, stoga, nije moglo biti ni rijei. Unato tomu, i premda inae nije bio
sklon ogranienim ciljevima, Hitler isprva nije elio odustati od zauzimanja
Lenjingrada. Time, dakako, jonjegove bive posjednice, Marije Gregorevne Apraksin. i
stoga ga je teko
sklanjati. (Nap. prevoditelja)
bije do opsjednutih snaga, pretrpio iznimno teke gubitke. Zarobljeno je 12.000
ljudi, a vie od 300 topova, 500 minobacaa i 244 tenka je ili zarobljeno ili
uniteno. Broj poginulih neprijatelsjkih vojnika mnogostruko je nadmaivao broj
zarobljenika.
Iako smo time ispunili zadau i stabilizirali poloaje 18. armije na istonoj
bojinici, nae su divizije pretrpjele teke gubitke i potroile poprilinu
kolinu streljiva namijenjenog napadu na Lenjingrad. O trenutnom nastavku
ofenzive, stoga, nije moglo biti ni rijei. Unato tomu, i premda inae nije bio
sklon ogranienim ciljevima, Hitler isprva nije elio odustati od zauzimanja
Lenjingrada. Time, dakako, jo
uvijek ne bismo postigli glavni cilj konanu
neutralizaciju lenjingradske bojinice pa je 11. armija odmah upozorila kako u
ofenzivu na zapad ne moe krenuti prije nego to se snage kojima raspolae odmore
i obnove zalihe nove snage da i ne spominjemo. U raspravama o tom problemu i
neprestanoj izmjeni planova proao je cijeli listopad.
Situacija je bila vie nego frustrirajua. Dok smo mi gubili vrijeme na sjeveru,
naa ofenziva na jugu je kopnila i na Kavkazu i pred vratima Staljingrada.
Stoga me nezadovoljstvo koje je ponovo obuzelo mog pobonika porunika Spechta (a
koje obuzme svakog mladog asnika u stoeru vie formacije kad nema nikakva
ozbiljnog posla), uope nije iznenaivalo. "Pepo" se poeo natezati sa mnom, a ja
mu, znajui kako se osjea, nisam mogao odbiti elju. Poslao sam ga u 170. armiju
koja je bila u akciji na Nevi, u ijim se redovima neko vrijeme borio na Krimu.
Na putu do pukovnije u kojoj je nekada sluio, njegov se Fieseler Storch sruio i
jadni je momak poginuo. Sahranili smo ga 25. listopada. Njegova smrt bila je
teak udarac za sve, posebno za mene. Nikad vie neu uti njegov zvonak glas i
veseo smijeh. Koliko e mi samo nedostajati moj mladi suborac, moj suputnik na
tolikim napornim i opasnim putovanjima, ovjek koji nam je razvedrio tolike
zajednike sate i koji tu vedrinu, samopouzdanje i energiju nikada nije gubio.
Nakon pogibije mog dobrog prijatelja Nagela, bio je to drugi bliski suradnik
kojeg nam je oduzeo rat na istoku.
Uoi Spechtova sprovoda morao sam odetjeti u Vrhovno zapovjednitvo i preuzeti
feldmaralsku palicu. Kakvo bi to uzbuenje za njega bilo!
Hitler je, kao i uvijek dotad, prema meni bio vrlo ugodan. Sa
zahvalnou je govorio o nainu na koji se 11. armija ponijela u bitci za jezero
Ladogu. Ja sam prigodu iskoristio da mu skrenem pozornost na iznimne napore
kojima je bilo izloeno nae pjeatvo. Na istoku smo, u borbama protiv ovakvog
neprijatelja, nuno trpjeli silne gubitke. Pjeake je pukovnije, stoga, to je
mogue bre, valjalo vraati na njihovu staru snagu. Bilo je to ivotno vano
pitanje. Kad popune ne bi stigle na vrijeme a od poetka ruske kamapnje nikada
nisu stizale na vrijeme pjeatvo se u akcije uputalo s nedovoljnim snagama i
borbene su se trupe neizbjeno sve vie iscrpljivale.
Znali smo kako Luftwaffe, po Hitlerovim uputama, priprema 22 takozvane terenske
divizije Luftwaffea, jaine 170.000 ljudi. To nas i nije posebno iznenadilo. Sve
to je Gring radio bilo je grandiozno i rastrono, ne samo u smislu novca i
objekata nego i brojnou ljudi. Isto tako, odavno se pokazalo kako Luftwaffe
nije u stanju ispunjavati svoje temeljne operativne obveze, poto ne uspijeva
pronai ni dovoljno posada ni dovoljno letjelica. Na ovome mjestu ne moemo
istraivati kako je i zato do takve situacije uope dolo. Temeljno je sljedee:
daje Luftwaffe raspolagao s priblino 170.000 ljudi i da ih je na vrijeme
aktivirao, san o strategijskom zranom ratovanju bi u praktinom smislu zavrio
ve s bitkom za Britaniju.
Tih 170.000 ljudi sad se trebalo rasporediti u Luftwaffeove privatne postrojbe
namijenjene kopnenom ratovanju. S obzirom na slobodu koju je Luftwaffe imao u
odabiru kadrova, reene su divizije nesumnjivo inili prvorazredni vojnici. Da
su, ujesen 1941. godine, ti ljudi mobilizirani kao popuna, divizije kopnene
vojske bi zadrale punu borbenu mo i njemaka bi kopnena vojska izbjegla veinu
kriza koje su izbile u zimskim mjesecima 1941742. godine.
Rasporeivanje tih izvrsnih vojnika u divizije Luftwaffe bila je ista ludost.
Gdje su ti ljudi mogli proi neophodnu obuku za borbu izbliza i stei iskustvo
zajednikog djelovanja s drugim formacijama? Gdje su mogli stei borbeno
iskustvo, toliko prijeko potrebno na istoku? I gdje je Luftwaffe namjeravao
pronai zapovjednike tih divizija, njihovih pukovnija i bataljuna?
Sve te aspekte Hitleru sam, tijekom razgovora, iznio do pojedinosti, a neto
kasnije mu ih dostavio na pozornost i u pisanu obliku. Iako je moje argumente
prilino pozorno sluao, Hitler ih nije usvojio.
Rekao mi je kako je cijelu stvar ve u potpunosti razmotrio i da ostaje pri
svojoj odluci. Nedugo potom, tadanji naelnik operative Armijske skupine centar
Page 112
ovjek koji je zahvaljujui prijateljstvu s Hitlerovim pobonikom uvijek bio
dobro obavijeten rekao mi je ime je Gring Hitleru obrazloio svoju elju da
Luftwaffe organizira vlastite divizije. Gring je tvrdio kako "svoje" vojnike,
odgojene u duhu nacionalsocijalizma, ne moe predati u ruke kopnene vojske koja
je joovjek koji je zahvaljujui prijateljstvu s Hitlerovim pobonikom uvijek bio
dobro obavijeten rekao mi je ime je Gring Hitleru obrazloio svoju elju da
Luftwaffe organizira vlastite divizije. Gring je tvrdio kako "svoje" vojnike,
odgojene u duhu nacionalsocijalizma, ne moe predati u ruke kopnene vojske koja
je jo
uvijek imala kapelane i koju su vodili asnici ogrezli u keiserovsku
tradiciju. Svojim je ljudima ve rekao kako i Luftwaffe mora podnijeti rtve,
inae e ispasti kako ih ima samo kopnena vojska. I to su bili argumenti kojima
je Gring svoju ideju prodao Hitleru!
Naa lenjingradska zadaa bliila se kraju. Za vrijeme moga posjeta Vinici,
Hitler je izjavio kako e moje zapovjednitvo vjerojatno premjestiti u Armijsku
skupinu centar, u regiju Vitebsk, gdje su se pojavile naznake velike
neprijateljske ofenzive. Ako i kada do nje doe, naa je zadaa zaustaviti je
vlastitom ofenzivom. Istom mi je prigodom rekao kako e me, ukoliko on i njegovo
zapovjednitvo budu prisiljeni napustiti Vinicu, postaviti za zapovejdnika
Armijske skupine A. Nakon to je feldmarala Lista, bez ikakva valjana razloga,
poslije jedne svae, maknuo s tog mjesta, Hitler je Armijskom skupinom A
zapovijedao osobno, onako usput stoje, na dui rok, bio nemogu aranman. Jo
me je vie iznenadilo ono to mi je tom prigodom rekao o mom eventualnom
postavljenju na mjesto naelnika stoera armijske skupine. Rekao mi je kako
razmilja o tome da se, sljedee godine, preko Kavkaza probije na Bliski istok s
jednom jedinom motoriziranom skupinom! To je bio pravi pokazatelj koliko su
njegove procjene ukupne vojne situacije i njezinih strategijskih mogunosti bile
nerealistine.
Moje posljednje dane ne lenjingradskoj bojinici obiljeio je najtei udarac koji
smo moja draga supruga, ja i moja djeca doivjeli u prolome ratu smrt naeg
najstarijeg sina Gera. Pao je za nau ljubljenu Njemaku 29. listopada, kao
porunik 51. tenkovske grenadirske pukovnije moje stare 18. divizije. Drim kako
mi se, kao ovjeku pod ijim su zapovjednitvom tolike tisue mladia dale ivot
za Njemaku, ipak moe oprostiti to ovdje spominjem taj sasvim osobni gubitak.
rtva koju je podnio na
sin ni po emu se ne razlikuje od rtve koju su
podnijeli toliki mladi Nijemci, njihovi oevi i majke. Ipak, mislim da u mojim
memoarima mora biti mjesta za sina koji je poloio ivot za Fatherland. On ovdje
predstavlja sve druge koji su ili istim putem kojim je i on iao, ija je rtva
bila jednaka njegovoj i koji ive u srcima svojih najdraih ba
kao to na
ljubljeni sin ivi u naima.
Na
je Gero poginuo u dvadesetoj godini. Roen na Silvestrovo 1922. godine, od
roenja je bio osjetljivo dijete. Od djetinjstva je patio od astme i samo je
zahvaljujui stalnoj brizi moje supruge uspio stasati u mladia sposobnog za
vojnu slubu. Njegova mu je bolest u djetinjstvu uskratila puno toga, ali ga je
uinila i neobino zrelim i odlunim da se, unato svim zaprekama, othrva svim
izazovima koje ivot pred njega postavi.
Gero je bio posebno drago dijete ozbiljno, promiljeno, ali uvijek veselo.
Nakon to je poloio zavrne ispite na Ritterakademie u Leignitzu 1940. godine,
izrazio je elju da postane vojnik i pridrui se mojemu rodu pjeatvu koje
su u Njemakoj nazivali kraljicom bojita, budui da je, od pamtivijeka, najtei
dio tereta borbi na svojim leima nosilo upravo pjeatvo. Kao roditelji,
shvaali smo njegovu elju da krene stopama nekoliko generacija svojih predaka,
ali nitko od nas nikad, ni na koji nain, nije utjecao na njegov odabir
zanimanja. To mu je jednostavno bilo u krvi. elio je postati profesionalni
asnik, elio je obuavati njemaku mladost i, u doba nevolja, stati na njezino
elo,
I tako se, nakon ispita, pridruio 51. tenkovskoj grenadirskoj pukovniji u
Leignitzu. Cijelu ljetnu kampanju 1941. godine u Rusiji proao je kao obian
vojnik. Promaknut je u in desetnika, a kad se s jo
nekoliko dragovoljaca vratio
po suborca ranjenog u ophodnji, dodijeljen mu je i eljezni kri. U jesen 1941.
godine poslali su ga kui, u asniku kolu. U proljee 1942. godine dobio je
svoje prvo postavljenje.
Nakon oporavka od teke bolesti, vratio se u pukovniju koju je toliko volio. Ona
je u to vrijeme bila u akciji na jezeru Ilmen, u sklopu 16. armije. Imao sam ga
zadovoljstvo vidjeti kad me je, na putu onamo, posjetio u mom vagonu na
bojinici, tijekom bitke za jezero Ladoga. Nakon toga vidio sam ga samo jo
jednom, kad sam 18. listopada posjetio svog prijatelja Buscha u zapovjednitvu
16. armije. Pozvao je i Gera pa smo zajedno s Buschem i naim dragim Spechtom,
mojim pobonikom, proveli ugodnu veer. Specht je poginuo samo nekoliko dana
kasnije.
U ranim satima 30. listopada 1942. godine, nakon to su pristigla jutarnja
situacijska izvjea, moj odani naenik stoera, Wohlerov nasljednik, general
Schultz, donio mi je vijest kako je Gera prethodne noi ubila ruska granata. Kao
Page 113
pomonik pobonika svoje bojne iao je na bojinicu prenijeti zapovijed jednom
zapovjedniku voda.
Dragoga smo djeaka sahranili sutradan, na obali jezera Ilmen. Duebrinik 18.
tenkovskog korpusa, pastor Kriiger, svoju je propovijed zapoeo rijeima:
"Porunik pjeatva . . ."
Napomonik pobonika svoje bojne iao je na bojinicu prenijeti zapovijed jednom
zapovjedniku voda.
Dragoga smo djeaka sahranili sutradan, na obali jezera Ilmen. Duebrinik 18.
tenkovskog korpusa, pastor Kriiger, svoju je propovijed zapoeo rijeima:
"Porunik pjeatva . . ."
Na
sin nita drugo ne bi ni poelio.
Nakon sprovoda odletio sam kui kako bih nekoliko dana proveo sa svojom dragom
suprugom, koja se za djeaka skrbila i njegovala ga tolike godine. Unato brigama
koje nam je zadavala bolest s kojom se tako hrabro nosio, donio nam je samo
radost. Njegovu smo duu predali u ruke Gospodinove.
Gero Erich Sylvester von Manstein, kao i toliki drugi mladi Nijemci, poginuo je
hrabro, u akciji, kao pravi vojnik. asniki poziv bio je njegova ivotna zadaa
i on ju je ispunjavao sa za tako mlada ovjeka rijetkom zrelou. Ako se o
tako neemu uope moe govoriti, Gero je bio pravi mladi aristokrat, ne samo
pojavom bio je visok, vitak, dugih udova i profinjenih crta lica nego
ponajprije znaajem i stavom. Ponaanje toga momka bilo je primjerno: bio je
skroman, uljudan, uvijek spreman pomoi drugima, istodobno i ozbiljan i
razdragan. Nije mislio na sebe; za njega su postojali samo drugarstvo i milosre.
Njegov um i njegov duh bili su otvoreni za sve to je plemenito i dobro. Potekao
je iz stare vojnike loze; to je bilo njegovo naslijee. Nain na koji je
obavljao svoje vojnike dunosti uinio ga je i gospodinom, u pravom smislu te
rijei. Bio je gospodin i kranin.
Dok sam, nakon Gerova sprovoda, jo
boravio u Leignitzu, zapovjednitvo 11.
armije premjestilo se iz Lenjingrada na podruje Vitebska, u sektoru Armijske
skupine centar. Sljedeih nekoliko tjedana koje je tamo provelo nije se dogaalo
nita vrijedno spomena. Prije nego to su pripreme za preventivni napad kojim smo
se trebali suprotstaviti predvienoj sovjetskoj ofenzivi i zapoele, usljed
dogaaja na jugu istonog bojita dolo do promjene plana. Naa se uloga
izmijenila.
20. studenoga dobili smo zapovijed da, u svojstvu zapovjednitva novoformiranee

"Armijske skupine Don", preuzmemo sektor s obje strane Staljingrada. Moj naelnik
stoera, general Busse, i ja bili smo na putu za bojinicu gdje smo eljeli obii
von der Chevallerie korpus. Putem smo se zadrali jer nam je ispod vlaka
ekslodirala mina. Tim se ozemljem, zbog partizana, moralo putovati ili u oklopnim
kolima ili u posebno zatienim eljeznikim vagonima.
Vrijeme je 21. studenoga bilo iznimno loe pa smo, umjesto zrakoplovom, iz
Vitebska krenuli vlakom i ponovo zaglavili zbog miniranja pruge. U zapovjednitvo
Armijske skupine B koja je tada jo
uvijek nadzirala na
budui sektor, stigli
smo 24. studenoga, na moj 55. roendan. Sto smo tamo doznali o poloaju 6. armije
i susjednim bojinicama koje su drale 4. tenkovska te 3. i 4. rumunjska armija,
bit e obraeno u poglavlju o Staljingradu.
11
Hitler kao vrhovni zapovjednik
Nakon postavljenja na mjesto zapovjednika Armijske skupine Don, po prvi sam se
put naao u situaciji da zapovijedi primam izravno od Hitlera, vrhovnog
zapovjednika oruanih snaga (Wehrmacht) i kopnene vojske (Heer). Tek sam tada bio
u prilici vidjeti kako uz dunosti efa drave Hitler pokuava obavljati i
dunosti ratnoga voe. Njegov utjecaj na vojne odluke dotad sam osjeao u
najboljem sluaju neizravno i izdaleka. A kako su sva operativna pitanja bila
obavijena velom tajnosti, o njemu nisam mogao formirati ni valjano osobno
miljenje.
Tijekom kampanje u Poljskoj nismo osjeali da se Hitler, na bilo koji nain,
mijea u voenje kopnene vojske. Von Rundstedtovu armijsku skupinu posjetio je
dvaput i u oba je navrata sa simpatijama sasluao naa tumaenja situacije i
podrao nae planove, ni ne pokuavajui se u njih mijeati.
Sto se tie plana okupacije Norveke, za njega nije znao nitko osim onih koji su
na njemu radili. Hitlerova stajalita glede ofenzive na zapadu ve sam potanko
opisao. injenica da je u toj stvari potpuno zaobiao O.K.H. bila je
zabrinjavajua i alosna, ali pritom valja priznati i da je njegovo stajalite
(kako rjeenje na zapadu mora biti ofenzivno) u vojnom smislu bilo potpuno
ispravno, osim glede rokova. Danas znamo kako plan koji je tada osmislio nije
vodio konanom rjeenju. Ipak, kada mu je plan Armijske skupine A takvu mogunost
otvorio, njihovu je ideju odmah shvatio i spremno prihvatio uz izvjesna
ogranienja koja su odavala njegovu nesklonost riziku. Fatalna pogreka koju je
napravio zaustavivi oklopnitvo pred Dunkerqueom, vanjskom promatrau nije bila
odmah uoljiva. Prizor plaa krcatih razbacanom naputenom opremom mogao je
zavarati svakoga tko nije shvaao kakav su uspjeh Britanci postigli prebacivi
svoje snage na drugu obalu Kanala.
Page 114
Meutim, injenica da Njemaka nije imala "ratni plan" koji bi omoguio

pravovremene pripreme za invaziju, razotkrila je nesposobnost elnitva
Wehrmachta drugim rijeima, Hitlerovu nesposobnost. S druge strane, onima koji
u njezinu donoenju nisu izravno sudjelovali bilo je nemogue procijeniti je li
odluka da se okrenemo Sovjetskom Savezu, iz politikih razloga, bila neizbjena.
Raspored sovjetskih snaga na njemakoj, maarskoj i rumunjskoj granici svakako je
djelovao prijetee.
Kao zapovjednik korpusa, a kasnije i 11. armije, o Hitlerovu utjecaju na plan
napada na Sovjetski Savez i provedbu operacija u prvoj fazi ruske kampanje, znao
sam jednako malo kao i o njegovu utjecaju na planove ljetne ofenzive 1942.
godine. U provedbu Krimske kampanje Hitler se definitivno nije mijeao. tovie,
kad sam ga u proljee 1942. godine posjetio, nae je planove prihvatio bez ikakve
zadrke i inio je sve to je mogao kako bi na
napad na Sebastopolj uspio. Ve
sam napomenuo kako sam uporabu 11. armije nakon pada te utvrde drao pogrenom.
Sad sam, kao zapovjednik armijske skupine pod izravnim Hitlerovim
zapovjednitvom, stjecao prva iskustva s nainom na koji je Hitler obnaao
dunost vrhovnog zapovjednika.
Hitlera, analizirajui njegovu ulogu vojnoga voe, nipoto ne treba podcjenjivati
kliejima tipa "kaplar iz Prvog svjetskog rata".
Hitler je, nesumnjivo, znao prepoznati povoljnu operativnu priliku, to je i
dokazao odluivi se za plan koji je Armijska skupina A osmislila za kampanju na
zapadu. Ta je osobina vrlo esta u vojnih amatera povijest inae ne bi
zabiljeila toliko uspjenih zapovjednika meu vojvodama i prinevima. Hitler je,
uz to, posjedovao i osupnjujue pamenje i matovitost. Zahvaljujui tim svojim
osobinama, brzo je shvaao tehnike pojedinosti i probleme naoruavanja.
Raspolagao je nevjerojatno opsenim znanjem o najnovijim neprijateljskim oruanim
sustavima, a mogao je "istresti iz rukava" cijele stupce brojanih podataka, i o
naoj i o neprijateljskoj ratnoj proizvodnji. tovie, to je bila njegova
omiljena tehnika za skretanje s teme koja mu se nije sviala. Nema nikakve sumnje
kako su za mnoga postignua u sferi naoruanja zasluni upravo njegova iznimna
energija i upuenost u tu tematiku. Meutim, njegovo uvjerenenje kako je glede
toga apsolutni autoritet, imalo je katastrofalne
posljedice. Njegovo uplitanje u organizaciju Luftwaffe onemoguilo je
pravovremeni i neometani razvoj ratnog zrakoplovstva, a nema nikakve sumnje kako
je upravo on osujetio razvoj raketnog pogona i atomskog oruja.
Nadalje, Hitlera je zanimalo sve to je imalo veze s tehnikom, no ta ga je
sklonost nagonila na precjenjivanje vlastitih tehnikih resursa. Upravo je zato i
raunao kako situacije u kojima su kakvetakve izglede za uspjeh imale samo
velike formacije, moe rijeiti i nekoliko odjeljenja jurinih topova ili novih
tenkova tipa "Tigar".
Ono to mu je, openito govorei, nedostajalo bile su vojnike vjetine
utemeljene na iskustvu neto to njegova "intuicija" nije mogla nadoknaditi.
Hitler je moda znao prepoznati i objema rukama zgrabiti povoljnu priliku koja bi
mu se ukazala, ali nije znao procijeniti preduvjete i provedivost pojedinog
operativnog plana. Nije shvaao da ciljevi i konani doseg operacije moraju biti
izravno proporcionalni vremenu i snagama potrebnima za njezinu provedbu logistiku
da i ne spominjemo. Nije shvaao ili to nije elio da svaka
dugorona operacija zahtijeva postupno "bildanje" snaga, daleko veih od onih
koje bi prve krenule u napad. Sve se to zapajujue jasno pokazalo tijekom
planiranja i provedbe ljetnje kampanje 1942. godine. Drugi je primjer fantastina
ideja koju mi je otkrio u jesen 1942. godine o proboju na Bliski istok preko
Kavkaza i Indije s jednom motoriziranom armijskom skupinom. Kao i u politikoj (u
svakom sluaju nakon uspjeha iz 1938. godine), Hitleru je i u vojnoj sferi
manjkala sposobnost prosudbe, sposobnost da procijeni to je mogue a to nije. U
jesen 1939. godine, unato prijeziru prema francuskim obrambenim sposobnostima,
Hitler isprva nije prepoznao mogunost da kvalitetno planiranom ofenzivom odnese
konanu pobjedu. Kada ju je, pak, ve imao u rukama, im su se uvjeti izmijenili
izgubio je svoj "njuh" za povoljne prilike. Znanja iz podruja strategije i ope
taktike definitivno su mu nedostajala.
Njegov aktivni mozak polakomio bi se za gotovo svakim ciljem koji bi mu zagolicao
matu pa je njemake snage rasipao uludo, na nekoliko ciljeva odjednom, esto u
potpuno nepovezanim podrujima ratnih djelovanja. Pravilo da na kljunom mjestu
nikad nema dovoljno snaga, kao ni to da se na manje vitalnim bojinicama od njega
ponekad
moralo i odustati i prihvatiti rizik njihova radikalnog slabljenja ne bi li se
postigao neki dalekoseniji cilj Hitler nikad nije shvatio. Upravo se zato u
ofenzivama 1942. i 1943. godine nije uspijevao natjerati da u pobjedu uloi sve.
A kad bi dogaaji krenuli u krivu smjeru, o koracima koji bi nepovoljan razvoj
Page 115
situacije kompenzirali Hitler nije ni znao ni elio razmiljati.

to se tie Hitlerovih strategijskih ciljeva (barem u ratu sa Sovjetskim
Savezom), oni su u velikoj mjeri bili uvjetovani politikim motivima i potrebama
njemakog vojnog gospodarstva. Na tu sam injenicu ve ukazao u uvodnim
napomenama o ruskoj kampanji. O njoj e jo
biti rijei u dijelu teksta
posveenom obrambenim bitkama iz 1943744. godine.
Pitanja politike i gospodarske naravi nesumnjivo su iznimno vana pri
definiranju strategijskih ciljeva. Meutim, Hitler je pritom previao da je poraz
neprijateljskih oruanih snaga nuan preduvjet za osvajanje i, to je jo
vanije, zadravanje nekog teritorijalnog dobitka. Kao to sukob sa Sovjetskim
Savezom jasno pokazuje, dokle god je vojna situacija nerijeena, ostvarivanje
teritorijalnih ciljeva (recimo gospodarski vrijednih podruja) je problematino,
a njihovo zadravanje jednostavno nemogue. U to se vrijeme zranim napadima i
voenim projektilima neprijateljskim proizvodnim sreditima ili transportnim
sustavima nije mogla nanijeti teta koja bi neprijatelja onesposobila za daljnju
borbu.
Premda strategija, bez ikakve sumnje, mora biti instrument u rukama politikog
vodstva, ono ne smije zaboraviti to je Hitler pri definiranju operativnih
ciljeva u velikoj mjeri inio daje strategijski cilj svakoga rata unitenje
neprijateljske obrambene vojne moi. Put za postizanje politikih i gospodarskih
ciljeva otvara se tek kad je pobjeda osigurana.
Time dolazim do imbenika koji je vjerojatno ponajvie obiljeio prirodu
Hitlerova vodstva njegovo precjenjivanje snage volje. Tu je volju, po njegovu
miljenju, samo trebalo pretvoriti u vjeru kojom bi i posljednji vojnik na
bojinici njegove odluke prihvatio kao ispravne i uspjeh njegovih zapovijedi bio
bi zajamen.
Jaka volja vrhovnog zapovjednika svakako je jedan od osnovnih preduvjeta za
pobjedu. Mnoge su bitke izgubljene i mnoge pobjede proputene samo zato to je, u
kritinom trenutku, zapovjednik izgubio snagu volje.
Volja za pobjedom koja zapovjedniku daje snagu da se izvue iz najgorih kriza i
Hitlerova volja, koja se temeljila na njegovoj vjeri u vlastitu "misiju", dvije
su potpuno razliite stvari. Takvog je ovjeka nemogue urazumiti. On je, naime,
uvjeren kako njegova osobna volja djeluje i izvan okvira krute stvarnosti bilo
da je rije o nadmonijim neprijateljskim snagama, o vremenskim i prostornim
uvjetima ili jednostavno o tome da i neprijatelj posjeduje vlastitu volju.
Openito govorei, uvjeren kako e njegova volja na kraju uvijek pobijediti,
Hitler je u svoje kalkulacije nerado ukljuivao izgledne poteze neprijatelja.
Jednako je nesklon bio i izvjeima, koliko god pouzdana ona bila, o
neprijateljskoj nadmoi, ak i kada je neprijatelj bio nekoliko puta jai. Takva
bi izvjea ili glatko odbacivao ili bi im, primjedbama o neprijateljskim
slabostima i beskonanim nabrajanjem podataka o njemakoj vojnoj proizvodnji,
umanjivao vrijednost.
U srazu s njegovom voljom, osnovni elementi "procjene" situacije na kojima se
nuno temeljila odluka svakog zapovjednika gubili bi svaku vrijednost. Hitler bi,
tako, potpuno zanemario stvarnost.
Ono to je u svemu tome uistinu zanimljivo jest to da svo to precjenjivanje snage
volje, zanemarivanje neprijateljskih resursa i potencijalnih planova, nije
pratila i odgovarajua hrabrost u donoenju odluka. ovjek koji je nakon uspjeha
koje je postigao do 1938. godine postao politiki kockar, skanjivao se rizika na
vojnom polju. Jedina hrabra vojna odluka kaoja mu se moe pripisati bila je ona o
zauzimanju Norveke, premda je opa zamisao za tu operaciju potekla od admirala
flote Rdera. No Hitler je ak i tamo, im je kod Narvika izbila kriza, umalo
zapovijedio evakuaciju grada i rtvovao temljeni cilj cijele operacije otvaranje
ruta za dopremu eljeza. Kao to smo ve vidjeli, i tijekom kampanje na zapadu
Hitler je pokazivao izvjesnu nesklonost vojnim rizicima. Hitlerova odluka da
napadne Sovjestki Savez bila je, zapravo, neizbjean ishod odgaanja invazije na
Britaniju koju je takoer smatrao preriskantnom.
Tijekom ruske kampanje Hitlerov strah od rizika oitovao se na dva naina.
Ponajprije (kao to emo vidjeti kasnije), Hitler je odbijao ideju operativne
elastinosti koja se, u uvjetima koji su vladali nakon 1943. godine, mogla
postii iskljuivo namjernom, privremenom predajom osvojenog ozemlja. Drugo, ak
i kad je to bilo iznimno opasno, Hitler
se plaio ogoliti sekundarne bojinice ili pomona podruja djelovanja u korist
toke u kojoj se vodila odluujua bitka.
Tri su mogua razloga zbog kojih je Hitler izbjegavao rizike na vojnome polju.
Kao prvo, mogue je da je potajno osjeao kako ne posjeduje vojna znanja potrebna
da s tim rizicima izie na kraj. Iz istog je razloga bio izrazito nesklon
priznati da njegovi generali takva znanja posjeduju. Drugi je razlog bio strah
Page 116
svojstven svim diktatorima, strah od poraza koji bi mogao nakoditi njegovu
ugledu. Takav ga je stav u praksi navodio na vojne pogreke koje su njegovu
ugledu nanosile josvojstven svim diktatorima, strah od poraza koji bi mogao nakoditi
njegovu
ugledu. Takav ga je stav u praksi navodio na vojne pogreke koje su njegovu
ugledu nanosile jo
veu tetu. Tree, u svojoj duboko ukorijenjenoj gladi za
moi, Hitler je mrzio putati bilo to ega bi se doepao.
U istom se kontekstu moe spomenuti jo
jedna Hitlerova osobina s kojom smo se i
ja i njegov naelnik stoera, general pukovnik Zeitzler, uzaludno borili tijekom
cijelog razdoblja mog zapovijedanja Armijskom skupinom Don.
Kad god bi se naao pred odlukom koja mu se nije sviala, ali ju nikako nije
mogao izbjei, Hitler bi je odgaao to je dulje mogao. To se dogaalo svaki put
kad bismo u bitku urno morali ubaciti nove snage, kako bi neprijatelja na
vrijeme sprijeili u postizanju nekakvog operativnog uspjeha ili u kapitalizaciji
toga uspjeha. Prije nego to bi, iz nekog manje ugroenog sektora, uspio
izdvojiti i poslati snage potrebne za saniranje kakve krizne toke, Glavni se
stoer s Hitlerom morao natezati danima. U veini sluajeva Hitler bi odobrio
premalo snaga, i to obino kada je ve bilo prekasno da bi, na kraju, morao
pribaviti snage daleko vee od onih koje su se traile na poetku. Kad je u
pitanju bilo povlaenje s poloaja koji se nisu mogli odrati poput podruja
Donjeca 1943. godine ili koljena Dnjepra 1944. godine natezanje bi trajalo
tjednima. Ista se stvar ponavljala i u sluajevima u kojima je dodatne snage
valjalo pribaviti evakuacijom nevanih isturenih borbenih linija na mirnim
dijelovima bojinice. Hitler je vjerojatno oekivao da e stvari uvijek, na
kraju, ispasti po njegovu, pa je odluke koje su mu bile odbojne odugovlaio, ako
ni zbog ega drugoga a ono zbog toga to bi njihovim donoenjem priznao da se
mora prilagoditi akcijama neprijatelja. Njegova prenapuhana vjera u vlastitu
snagu volje, izvjesna averzija prema preuzimanju rizika u mobilnim operacijama
(u, primjerice, retour offensif) iji se uspjeh nije mogao zajamiti unaprijed, i
njegova
nesklonost prema namjernom povlaenju to su bili imbenici koji su, s vremenom,
sve vie utjecali na Hitlerov nain voenja rata. Tvrdoglava obrana svake stope
terena postupno se pretvorila u naelo. Upravo je zato Hitlerova reakcija na prvu
krizu na moskovskoj fronti i bila onakva kakva je bila. Nakon iznimnih uspjeha
to ih je, upravo zahvaljujui operativnoj mobilnosti, Wehrmacht postigao u prvim
godinama rata, Hitler je tada usvojio Staljinov recept tvrdoglave obrane svakog
poloaja. Budui da gaje takva politika 1941. godine dovela na sam rub ponora,
sovjetsko je elnitvo od nje napokon odustalo kada su Nijemci 1942. godine
pokrenuli novu ofenzivu.
Kad je. zahvaljujui otporu naih vojnika, sovjetska zimska ofenziva 1941. godine
propala, Hitler je bio uvjeren kako je upravo njegova zapovijed o opoj zabrani
povlaenja Nijemce potedjela sudbine Napoleonove velike armije 1812. godine.
Njegova pratnja i nekolicina zapovjednika na bojinici svojim su povlaivanjem
samo pothranjivali njegove tlapnje. Stoga je Hitler kad je u jesen 1942. godne
izbila nova kriza, nakon to je njemaka ofenziva "zaglavila" pred Staljingradom
i na Kavkazu ponovo pomislio kako je tajna uspjeha u tome da ono to ve ima
zadri po svaku cijenu. Te se fiksideje nikada nije uspio osloboditi.
Ope je poznato kako je, od dva oblika borbe, obrana onaj jai. Meutim, to je
tono samo kad je obrana toliko djelotvorna da napada iskrvari napadajui
poloaje branitelja. Na istonom bojitu takvo to nije dolazilo u obzir.
Njemaka nikada nije raspolagala snagama nunima za organizaciju tako snane
obrane. Neprijatelj je bio nekoliko puta jai od nas pa je svoje snage, u svakom
trenutku, mogao nagomilati na bilo kojoj toki i probiti nae prerazvuene
poloaje. Stoga velik broj njemakih snaga nije uspio izbjei okruenje. Snage
Sovjetskog Saveza mogle su se poraziti iskljuivo u mobilnim operacijama, u
kojima je nadmo njemakih stoera i borbenih trupa dolazila do punog izraaja.
Hitler je, s vremenom, sve vie naginjao naelu "odrati se po svaku cijenu", a
uinci koje je to proizvelo bit e do pojedinosti obraeni u poglavlju posveenom
defenzivnim bitkama koje su se na istonom bojitu vodile 1943. i 1944. godine.
Razlog za toliko inzistiranje na tom naelu moda se krio i u njegovoj osobnosti.
Hitler je o ratovanju razmiljao samo u terminima krajnje brutalnosti. Njegov
nain razmiljanja
prije je odgovarao mentalnoj slici gomile neprijateljskih vojnika koji
pred naim linijama krvare na smrt, negoli predodbi o suptilnom maevaocu koji
zna napraviti i pokoji korak untrag kako bi u iznenadnu napadu zadao odluan
udarac. Po njegovu miljenju, ono to je jamilo maksimalnu uinkovitost bila je
surova sila potaknuta snagom volje, a ne umijee ratovanja.
Budui daje snagu sile pretpostavljao ak i snazi volje i daje silno cijenio
vojniku hrabrost, ali ne i vojniko znanje, nimalo ne iznenauje da je, isto
onako kako je precjenjivao tehnike mogunosti, bio opsjednut i s la rage du
nombre. Opijao se proizvodnim pokazateljima njemake vojne industrije koju je,
Page 117
bez ikakve sumnje, poveao do zapanjujuih razmjera. Pritom je, meutim, previao
da su proizvodni pokazatelji neprijateljske vojne industrije jo
vei.
Hitler je zaboravljao koliko je obuke i vjetine potrebno kako bi novo oruje
dostiglo punu djelotvornost. Za njega je bilo dovoljno da ono stigne na
bojinicu. Nije ga zanimalo je li ono testirano u ratnim uvjetima i jesu li ga
postrojbe koje su ga dobile i svladale.
Na potpuno isti nain Hitler je neprestano izdavao zapovijedi za ustrojavanje
novih divizija. Premda je porast broja naih formacija bio krajnje poeljan, nove
su se postrojbe popunjavale na tetu postojeih divizija, koje su se s vremenom
potpuno iscrpile. U isto vrijeme, uslijed nedostatka borbenog iskustva, nove su
formacije u poetku plaale silnu cijenu u ljudskim ivotima. Najeklatantniji
primjeri bili su terenske divizije Luftwaffe, brojne SSdivizije i, na kraju,
takozvane Narodne grenadirske divizije.
Najposlije, vrijedi spomenuti i to kako je Hitler premda je uvijek "bajao" o
tome kako na stvari gleda iz "perspektive vojnika" i naglaavao kako je njegovo
vojno iskustvo iskustvo vojnika s prve crte s mislima i osjeajima vojnika imao
malo zajednikog, ba
kao to je i njegova stranka imala malo zajednikog s
pruskim vrlinama na koje se tako rado pozivala.
Hitler je primao izvjea armijskih skupina i armija i sasvim je sigurno znao
kakvi uvjeti vladaju na bojinici. Uz to, esto je razgovarao s asnicima koji su
stizali iz podruja borbenih djelovanja. I kako je znao za postignua naih
vojnika, znao je i da su oni, od samog poetka ruske kampanje, izloeni iznimnim
naporima. Moda ga upravo zato nikad
nismo uspjeli odvui ni blizu bojinice na istoku. Uspjeli smo ga nagovoriti da
posjeti zapovjednitvo nae armijske skupine, to je bilo pravo postignue; nije
mu padalo na pamet ii dalje. Takva su putovanja mogla raspriti njegove snove o
nepobjedivosti volje i moda ih se upravo zato plaio. Premda je svoj nekadanji
status vojnika s prve crte neprestano isticao, nikada nisam imao dojam da mu je
do ljudi s prve crte posebno stalo. Gubici su, to se njega ticalo, bili tek
brojke, pokazatelj opadanja borbene moi. Ti ga gubici, kao ovjeka, vjerojatno
uope nisu pogaali39.
U jednom su Hitlerova stajalita ipak bila sasvim vojnika: glede vojnih odlija.
Njima je ponajprije i ponajvie elio nagraditi najhrabrije vojnike. Propisi koje
je, na poetku kampanje, izdao u pogledu dodjele eljeznoga kria mogli su
posluiti kao ogledni primjer. To je odlije, odluio je, trebalo dodjeljivati
samo za djela iznimne hrabrosti i
39 Jedan bivi asnik O.K.W.a, kojega su nakon tekog ranjavanja na bojinici
vratili u 0:K:W. a koji je zbog prirode posla gotovo svakodnevno kontaktirao s
Hitlerom, uglavnom tijekom dnevnih kolegija ali i kroz osobnije razgovore, o tome
mi je napisao sljedee:
"Takav mi je subjektivni osjeaj potpuno razumljiv (osjeaj da Hitler nije imao
simpatija za vojnike na bojinici i da je gubitke smatrao samo brojkama). Puno je
ljudi steklo isti dojam no za Hitlera je, zapravo, vrijedilo gotovo suprotno. S
vojnikoj stajalita bio je moda i previe mekan i svakako pretjerano podloan
osjeajima. injenica da se nije mogao suoiti s uasima rata bila je
simptomatina. Hitler se plaio vlastite slabosti i tankoutnosti, plaio se da
bi ga one mogle omesti u donoenju odluka koje je od njega zahtijevala njegova
politika volja. Gubici s kojima bi se suoio osobno ili oni koje bi mu vjerno
opisali drugi, u njemu su izazivali uas i oito su ga pogaali koliko i smrt
ljudi koje je poznavao.
to se tie primjedbe o njegovoj "viegodinjoj nepopustljivosti" vjerujem da se
nije radilo o glumi nego, naprosto, o jednoj strani njegova karaktera. Prema van
je, dakle, glumio ravnodunost kako ga osobine kojih se i sam plaio ne bi
ometale u poslu. To je i dublji razlog koji gaje sprjeavao da odlazi na
bojinicu ili posjeti neki od bombardiranih gradova. Sigurno se nije radilo o
nedostatku osobne hrabrosti. Naprosto se plaio kako e ga ono to bude vidio
uasnuti.
U privatnim razgovorima o potekoama i postignuima borbenih trupa esto se
zapaalo kako prema njima osjea silnu zahvalnost i simpatije."
Miljenje ovoga asnika, koji nije bio ni pristaa ni oboavatelj Adolfa Hitlera,
pokazuje ako nita drugo koliko su razliiti dojmovi to su ih o Hitlerovu
karakteru i mentalitetu mogli stei razliiti ljudi i koliko ga je teko bilo
"proitati". Ako je kako se u tekstu navodi Hitler doista bio toliko
osjetljiv, kako objasniti brutalnu okrutnost koja je s vremenom sve vie
obiljeavala njegov reim? Napomena autora.
za iznimno voenje to je znailo da su ga, barem to se tie ove druge
kategorije, mogli dobiti samo zapovjednici formacija i vii asnici njihovih
stoera. Na alost, mnogi od onih koji su o dodjeli toga odlija odluivali tog
Page 118
se, vrlo lucidnog i hvale vrijednog pravila nisu pridravali dijelom, valja
priznati, i zbog toga to se kasnilo s uvoenjem Kria za zasluge u ratnoj
slubi, Kriegsverdienstkreutz, namijenjenog onima koji su sluili na poloajima
za koje se eljezni krise, vrlo lucidnog i hvale vrijednog pravila nisu pridravali dijelom,
valja
priznati, i zbog toga to se kasnilo s uvoenjem Kria za zasluge u ratnoj
slubi, Kriegsverdienstkreutz, namijenjenog onima koji su sluili na poloajima
za koje se eljezni kri
nije mogao dodijeliti, a zasluivali su odlije. Kod
Hitlera je odlije Vitekoga kria uvijek bilo tee osigurati za zaslunog
generala negoli za asnika ili vojnika na bojinici.
Oni koji su kasnije bili skloni podcjenjivati razliite medalje i oznake koje je
Hitler ustanovio tijekom rata, trebali bi se prisjetiti to su sve, tijekom tih
dugih ratnih godina, nai vojnici postigli. Znake poput one za borbu izbliza
(Nahkampfspange) i Krimske znake 11. armije, nosile su se s ponosom u svim
prigodama. Osim toga, broj odlija koje nose vojnici protivnike strane pokazuju
kako pitanje ratnih odlija ne treba podcjenjivati smijenim primjedbama o
"limenim znakicama".
Nedostaci koje sam opisao Hitlera su zasigurno, i to u znaajnoj mjeri,
ogranivali u obavljanju dunosti vrhovnoga vojnog voe, koju si je sam
namijenio.
Ti su se nedostaci ipak mogli kompenzirati da je bio spreman podijeliti
odgovornost i posluati savjete iskusnog naelnika Glavnoga stoera. Napokon,
Hitler je posjedovao brojne kvalitete dobrog vrhovnog zapovjednika: snagu volje,
ivce koji nisu poputali ni u najgorim krizama, neosporno pronicav um i, kao to
sam ve rekao, spoj odreenog talenta za operativna pitanja i osjeaja za
tehnike prednosti. Da je nedostatak vojnih znanja i iskustva poglavito u
pogledu strategije i ope taktike uspio iskombinirati sa znanjima i vjetinama
kojima je raspolagao naelnik stoera, Hitler je, unato svim spomenutim
nedostacima, mogao postati pravi vojskovoa. Meutim, upravo je ta kombinacija
Hiteru bila potpuno neprihvatljiva.
Njegova vjera u snagu vlastite volje koju je smatrao apsolutno odluujuom i
njegovi politiki uspjesi a, svakako, i vojne pobjede s poetka rata, koje je
smatrao osobnim postignuem naveli su ga da u procjeni vlastitih sposobnosti
izgubi svaki smisao za mjeru. Savjete naelnika Glavnog stoera nije doivljavao
kao nadopunu vlastitih odluka;
smatrao ih je nametanjem tuih odluka. Tomu treba dodati i njegovo podrijetlo
i odgoj, vjeiti izvor nepovjerenja prema vojnom elnitvu iji su mu kodeks i
nain razmiljanja bili potpuno strani. Hitler je elio biti drugi Napoleon; i on
je podnosio samo poslunike koji su njegove odluke provodili bespogovorno. Na
alost, nije posjedovao ni Napoleonova vojna znanja, ni njegov vojni genij.
Kao to sam ve objasnio, u poglavlju koje se bavilo planom invazije na
Britaniju, Hitler je Vrhovno zapovjednitvo organizirao tako da mu je oduzeo
kljune ovlasti; tako mu vie nitko nije smio davati savjete glede ope
strategije niti je smio izraditi ratni plan. Za te je zadae, u teoriji, bio
zaduen Operativni stoer (Wehrmachtfuhrungsstab) O.K.W.a. U praksi se, pak,
Operativni stoer sveo na najobinije vojno tajnitvo iji je jedini raison
d'etre bio pretoiti Hitlerove ideje i upute u vojne zapovijedi.
No ekalo nas je i neto jo
gore. Hitlerova odluka da Norveku proglasi"
O.K.W.ovim operativnim podrujem " nad kojim O.K.H. nije imao nikakve ovlasti,
bila je tek prvi korak u razbijanju kopnenih operacija. S vremenom su i sva
ostala podrua operacija prela u nadlenost O.K.W.a. Na kraju je u ovlasti
O.K.H.a ostalo tek istono bojite, a i tada mu je na elu bio Hitler osobno.
Time je naelniku kopnene vojske uskraena mogunost da na bilo koji nain utjee
na druga podruja operacija, ba
kao to je i naelnicima drugih dvaju rodova
uskraen utjecaj na opu strategiju. Glede rasporeivanja snaga kopnene vojske
njezin naelnik nije imao pravo glasa i esto nije znao koje su tono postrojbe i
materijal upueni u koje podruje operacija. U takvim okolnostima, sukob izmeu
Operativnog stoera O.K.W.a i Stoera kopnene vojske bio je neizbjean. Hitler
je takve sukobe vjerojatno namjerno izazivao, kako bi u svakom trenutku imao
posljednju rije. Naravno, takva organizacija najvieg vojnog elnitva morala je
dovesti do njegova raspada.
Precjenjujui snagu vlastite volje i osobne vojne sposobnosti, Hitler se svojim
zapovijedima sve ee petljao i u voenje niih formacija
Njemako se vojno elnitvo oduvijek oslanjalo na zapovjednike na niim razinama,
na njihovu spremnost da pokau inicijativu i preuzmu odgovornost, i tu je
jedinstvenu kvalitetu promicalo svim moguim sredstvima. Upravo su zato
"smjernice" viih zapovjednitava
i zapovijedi srednjih i niih zapovjednitava redovito sadravale i tzv. "domae
zadae" za podreene im formacije. Njihova detaljna provedba bila je posao niih
zapovjednika. Upravo je takvom sustavu zapovijedanja njemaka kopnena vojska
dugovala uspjehe koje je postizala; njezin je protivnik u svojim zapovijedima
aktivnosti niih zapovjednika obino propisivao do najsitnije pojedinosti. Kod
Page 119
nas se u ovlasti niih zapovjednitava zadiralo samo kad drugog izbora nije bilo.
Hitler je, pak, smatrao kako on, sjedei za stolom, situaciju moe sagledati puno
objektivnije od zapovjednika na terenu. Pritom je ignorirao injenicu kako je
veina podataka to ih je unosio na svoje (ionako predetaljne) situacijske
zemljovide, bila zastarjela. tovie, s tolike udaljenosti on nikako nije mogao
procijeniti koju bi aktivnost na samom mjestu bilo primjereno i nuno poduzeti.
Sve se ee mijeao u voenje armijskih skupina, armija i niih formacija,
izdajui posebne zapovijedi koje nisu bile njegova briga. Iako sam, barem dotad,
u svom podruju zapovijedanja toga bio poteen, feldmaral von Kluge (kojega sam
pri povratku iz Vitebska u Rostov susreo na eljeznikoj postaji) upozorio me je
na tu mogunost. Rekao mi je kako on, u Armijskoj skupini centar, mora
konzultirati Hitlera prije svake operacije koja podrazumijeva grupiranje snaga
veliine bojne navie. Osobno, ja tako nepodnoljivo mijeanje nisam doivio ni
kasnije. Hitler je svojim "petljanjem" izazvao poprilian broj sukoba u Vrhovnom
zapovjednitvu.
Za razliku od pojedinanih zapovijedi za koje je pokazivao pravu strast (kojima
je najee samo smetao zapovjednim stoerima i nanosio im operativnu tetu),
Hitler se grozio dugoronih operativnih smjernica. to je vie inzistirao na
naelu "zadrati pod svaku cijenu" kao alfi i omegi svoje politike, to je bio
neskloniji izdavanju dugoronih smjernica koje bi razmatrale, obino predvidljiv,
razvoj strategijske situacije. Bio je slijep za injenicu da e ga takve metode
na kraju dovesti u nepovoljan poloaj u odnosu na neprijatelja. Uzrok tog
sljepila bilo je nepovjerenje prema podreenim mu zapovjednicima. Njegove
dugorone smjernice omoguile bi im slobodu djelovanja koju su mogli iskoristiti
i na nain koji mu ne bi bio po volji. Time je dokinut sam smisao voenja.
Nijedna formacija, ak ni armijska skupina, na dui rok nije mogla funkcionirati
bez ikakvih smjernica Vrhovnog zapovjednitva, posebice
kad je, kao dio ire bojinice, morala tititi bok susjedu. esto smo se s
nostalgijom prisjeali dana na Krimu gdje je podruje borbenih operacija
pripadalo samo nama.
Jo
mi preostaje prikazati koliko to mogu na temelju vlastita iskustva obrasce
sukoba koji su, uslijed ovakvog odnosa prema vojnom elnitvu, neizbjeno
izbijali izmeu Hitlera i elnika kopnene vojske. U mnogim memoarima Hitler se
opisuje kao ovjek koji se pjeni od bijesa, ak povremeno grize tepih. Iako je,
bez daljnjega, znao izgubiti nadzor nad sobom, ona epizoda s Halderom koju sam
ranije spomenuo bila je prva i posljednja prigoda u kojoj je, u mojoj nazonosti,
podigao glas ili se runo ponaao.
Hitler je oito znao procijeniti koliko daleko smije ii sa svojim sugovornikom i
koje ljude moe zastraiti izljevima bijesa koji su esto bili ista gluma. Moram
priznati da se prema meni uvijek ponaao pristojno i da bi se, kad bi meu nama i
dolo do neslaganja, drao injenica. Kad je, jednom prigodom, postao preosoban,
mirno je primio moj iznimno otar odgovor.
Hitler se majstorski znao prilagoditi psihologiji osobe koju je elio pridobiti
za svoja stajalita. Dakako, uvijek je znao razlog posjeta, pa je protuargumente
mogao pripremiti unaprijed. Posjedovao je zadivljujuu sposobnost da se svojom
samouvjerenou glumljenom ili istinskom nametne drugima, posebice asnicima
koji su mu u posjet dolazili s bojinice, a nisu ga dobro poznavali. ovjek bi
stigao s nakanom da "Hitleru kae kako stvari doista stoje", a vraao se
preobraen i prepun samopouzdanja.
Ono to me se najvie dojmilo u razliitim prepirkama o operativnim pitanjima
koje sam, kao zapovjednik armijske skupine, vodio s Hitlerom, bila je upornost
kojom je branio svoja stajalita. Neki posjetitelji postigli bi cilj s kojim su
doli, neki bi se (u najboljem sluaju utjeeni praznim obeanjima) povukli
praznih ruku, no i jedni i drugi bi se, prije toga, s njim natezali i po nekoliko
sati. Nisam poznavao nikoga ija se izdrljivost u takvim raspravama mogla
mjeriti s Hitlerovom. Zapovjednici s bojinice s njime su se morali natezati, u
najgorem sluaju, i po nekoliko sati. Da bi Hitlera nagovorio na nekakvu akciju,
naelnik Glavnog stoera, general Zeitzler, s Hitlerom se esto morao boriti
danima. Kad bi koji od tih sukoba bio u tijeku, Zeitzlera smo obiavali pitati u
kojoj su "rundi".
Uz to, argumente kojima je Hitler branio svoja stajalita (a pod tim
podrazumijevam i ona isto vojna) niste mogli odbaciti tek tako. Napokon, svaka
rasprava o operativnim planovima bavi se stvarima iji ishod nitko ne moe
predvidjeti s apsolutnom sigurnou. Kada se sve zbroji i oduzme, nita u ratu
nije sigurno.
im bi zakljuio kako svojim stajalitima o strategiji ne postie eljeni uinak,
Hitler bi "potegnuo" neki politiki ili gospodarski argument. A budui da je o
politikoj i gospodarskoj situaciji znao vie od svakog zapovjednika s bojinice,
Page 120
nitko od njih njegove argumente nije mogao osporiti. ovjeku je tada preostajalo
samo jedno: inzistirati na tomu kako e, ne suglasi li se Hitler s njegovim
prjedlozima i zahtjevima, vojna situacija krenuti u krivom smjeru to e, onda,
imati jo
gore politike i gospodarske posljedice.
S druge strane, Hitler se znao pokazati kao odlian sluatelj, ak i kad mu se
ono to bi od njega traili nije svialo. U takvim se prigodama s njime dalo
objektivno raspravljati.
Dakako, izmeu vojnih elnika i fanatinog diktatora kojeg su zanimale samo
njegove politike aspiracije i njegova "misija", nije se mogao razviti nikakav
intimniji odnos. Hitlera taj osobni element uope nije zanimao. Za njega su
ljudska bia bila tek orue u slubi njegovih politikih ambicija. Njega prema
njemakom vojniku nije obvezivala nikakva prisega.
Sve uoljiviji nedostaci njemakog vojnog vodstva dijelom posljedica Hitlerova
znaaja, a dijelom i posljedica spomenute potpuno nemogue organizacije Vrhovnog
zapovjednitva nametnuli su pitanje moe li se glede toga togod poduzeti. I
ovdje bih, kao to to inim u cijeloj knjizi, radije izbjegao politike aspekte.
Hitlera sam, u najmanje tri navrata, pokuao uvjeriti da, u interesu
racionalnijeg voenja rata, prihvati neke izmjene u Vrhovnom zapovjednitvu. I
koliko znam, nitko mu, nikada, na tako otvoren nain nije stavio do znanja koliko
je njegovo voenje rata neodgovarajue.
Bio sam potpuno svjestan injenice da se Hitler svoje uloge vrhovnog zapovjednika
nikada nee slubeno odrei. Kao diktator on to i nije mogao uiniti, a da pritom
ne doivi, za njega nepodnoljiv, gubitak prestia. Po mom miljenju, Hitlera je
samo trebalo nagovoriti da nominalno zadri poziciju vrhovnog zapovjednika a da
voenje operacija
u svim podrujima djelovanja prepusti naelniku stoera i imenuje vrhovnog
zapovjednika istonog bojita.
Moji su se pokuaji, na alost, pokazali uzaludnima. O njima u rei neto vie
kada doem do dogaaja iz 1943744. godine Ti su pokuaji za mene bio iznimno
riskantni. Hitler je jako dobro znao kako sam upravo ja ovjek kojega bi mnogi
ljudi iz kopnene vojske rado vidjeli na mjestu naelnika stoera ili vrhovnog
zapovjednika na istoku.
Ovdje se ne namjeravam baviti pitanjem smjenjivanja elnitva Reicha nasilnim
sredstvima iji su primjer i dogaaji od 20. srpnja 1944. godine premda
jednoga dana moda i hou. Za potrebe ovih memoara rei u samo kako sam osjeao
da, kao ovjek odgovoran za cijelu armijsku skupinu na ratitu, nemam prava
razmiljati o mogunosti dravnog udara usred rata. To bi, po mom dubokom
uvjerenju, izazvalo trenutni raspad bojinice, a vjerojatno i u kaos u Njemakoj.
Osim toga, uvijek preostaju i pitanja vojnike prisege i prihvatljivosti
politiki motiviranog ubojstva.
Kao to sam rekao na svom suenju: "Nijedan vojni zapovjednik ne moe godinama
oekivati od svojih vojnika da poloe ivote za pobjedu, a onda vlastitim
postupcima ubrzati poraz."
U svakom sluaju, do tog je vremena bilo potpuno jasno kako saveznici, ak ni u
sluaju dravnog udara, ne bi odustali od zahtjeva za bezvjetnom predajom. Po mom
miljenju, u vrijeme kada sam ja obnaao zapovjednu dunost, jo
uvijek nismo
dosegnuli toku u kojoj je takav postupak predstavljao jedino mogue rjeenje.
12.
Staljingradska tragedija
Poi, neznance, Sparti pripovjedi: Pali smo sluaju' to nam zapovjedi.
Ovi stihovi o junatvu branitelja Termopila koji se smatraju istinskom odom
hrabrosti, odanosti i vojnikoj poslunosti, nikada nee biti uklesani u kamen u
Staljingradu, u spomen na muenitvo este armije na Volgi. Niti e njemakim
vojnicima iezlima bez traga koji su tamo gladovali, smrzavali se i umrli ikada
biti podignut kri
ili spomenik.
Ipak, uspomena na njihove neopisive patnje, njihovo besprimjerno junatvo i
portvovnost ivjet e dugo nakon to se uzvici pobjednika utiaju, a oni
oaloena i ogorena srca i razbijenih iluzija zauvijek zaute.
Bitku za Staljingrad Sovjeti, sasvim razumljivo, smatraju prekretnicom u ratu.
Britanci slian znaaj pripisuju bitci za Britaniju. Amerikanci su konanu
pobjedu saveznika skloni pripisati svom ulasku u rat.
I u samoj Njemakoj mnogi ljudi staljingradsku bitku nuno smatraju odluujuom
bitkom Drugoga svjetskoga rata.
Meutim, nijedan od tih pojedinanih dogaaja ne zasluuje takav status. Ishod
rata odluilo je mnotvo imbenika od kojih je vjerojatno najvaniji beznadno
inferioran poloaj Njemake u odnosu na njezine protivnike, koji je bio
posljedica Hitlerove politike i strategije.
Staljingrad je doista bio prekretnica utoliko to su se njemake ofenzive razbile
Page 121
na Volgi i povukle se poput velikog vala u vrijeme oseke. Ipak, gubitkom este
armije, koliko god on ozbiljan bio, rat na istoku i ipso facto rat u cjelini nije
bio bespovratno izgubljen. Neprijatelju se jona Volgi i povukle se poput velikog vala u
vrijeme oseke. Ipak, gubitkom este
armije, koliko god on ozbiljan bio, rat na istoku i ipso facto rat u cjelini nije
bio bespovratno izgubljen. Neprijatelju se jo
uvijek mogla nametnuti
patpozicija, da su se njemaka politika i njezino vojno elnitvo takvom
rjeenju uspjeli prilagoditi.
Slikovni prilozi
S pripadnicima njemake manjine u Siebenbiirgenu, u pratnji sina Gera i porunika
Spechta.
Maksim Gorki I.
Ruska bitnica na ulazu u zaljev Sjevernaja.
Sa barunom von Richthofenom u Keru, svibanj 1942.
Vrhovno zapovjednitvo u Vinici.
Zemljovid 15. Situacija na njemakom junom krilu krajem studenoga 1942.; borba
za deblokadu este armije.
Put do Staljingrada
Glavni razlog propasti este armije bilo je Hitlerovo odbijanje, uglavnom radi
prestia, da se Staljingrada odrekne dragovoljno.
Ipak, esta se armija u takvom poloaju nikada ne bi nala da Vrhovno
zapovjednitvo unaprijed pri planiranju i provedbi ofenzive iz 1942. godine nije
nainilo niz operativnih pogreaka, a napose glede zavrne faze ofenzive.
O nevoljama u kojima se, zahvaljujui tim pogrekama, u kasnu jesen 1943. godine
nalo cijelo njemako juno krilo vie e rijei biti u poglavlju o zimskoj
kampanji 1942./43. godine. U ovom u se poglavlju usredotoiti samo na probleme
koji su zapeatili sudbinu este armije.
Kako su se Hitlerovi strategijski ciljevi vodili uglavnom potrebama ratnog
gospodarstva, njemaka ofenziva iz 1942. godine rascijepila se i krenula u dva
razliita smjera prema Kavkazu i prema Staljingradu. Tako je, kad je njemako
napredovanje zaustavljeno, nastala nova bojinica za ije odravanje nije bilo
dovoljno raspoloivih snaga. Da bude jo
gore, nije bilo ni strategijske priuve,
budui da je Vrhovno zapovjednitvo, odmah nakon Krima, snage 11. armije
razbacalo na sve mogue strane.
Armijska skupina A ija je bojinica bila okrenuta na jug bila je smjetena
sjeverno od Kavkaza, izmeu Crnog i Kaspijskog mora. Armijska skupina B drala je
bojinicu prema istoku i sjeveroistoku, koja je poinjala na Volgi, juno od
Staljingrada. Sjeverno od grada bojinica je skretala i izbijala na Don, ijom se
obalom nastavljala sve do poloaja sjeverno od Voronjea. Spomenute armijske
skupine bile su preslabe za odravanje bojinica tolike duine, posebice ako
se^prisjetimo daje neprijateljsko juno krilo uspjelo izbjei unitenje.
Pretrpjelo je teke gubitke, ali je bilo daleko od poraza. Uz to, neprijatelj je
u drugim sektorima pod svojim nadzorom kao i u unutranjosti zemlje raspolagao
vrlo snanom stretegijskom priuvom. Na kraju, izmeu dviju armijskih skupina, u
Kalmikim stepama, zjapila je tristotinjak kilometara iroka rupa koju je,
potpuno neodgovarajuim snagama, uvala jedna jedina divizija 16. motorizirana
divizija stacionirana u Jelisti.
Pokuaj da se takva, pretjerano razvuena, bojinica odri na due vrijeme bio je
prva u nizu pogreaka zbog kojih e se esta armija, krajem studenoga 1942.
godine, nai u oajnu poloaju.
Drugu i jo
goru pogreku poinio je Hitler kada je Armijsku skupinu B primorao
da svoje udarne snage Petu tenkovsku i estu armiju vee u borbama u
Staljingradu i oko njega. Posao zatite dubokog sjevernog boka armijske skupine
preputen je Treoj rumunjskoj armiji, jednoj talijanskoj i jednoj maarskoj
armiji te, u sektoru Voronje, slabanoj njemakoj Drugoj armiji. Hitler je morao
znati kako spomenute saveznike armije, ak ni iza Dona, ne mogu zadrati bilo
kakav
snaniji sovjetski napad. Isto je vrijedilo i za etvrtu rumunjsku armiju kojoj
je povjerena zadaa zatite izloenog desnog boka etvrte tenkovske armije.
Pokuaj da se osvajanjem Staljingrada preuzme nadzor nad Volgom i to pozicijskom
bitkom nakon tek djelomino uspjenog prvotnog juria bio je neprihvatljivo
rjeenje ili, u najboljem sluaju, prihvatljivo kratkorono rjeenje. Ali
tjednima ostaviti glavninu armijske skupine u Staljingradu bez odgovarajue
zatite bokova, bila je kardinalna pogreka. Tim smo potezom neprijatelju
prepustili inicijativu na cijelom junom krilu i praktiki ga pozvali da okrui
estu armiju.
Trea pogreka bio je potpuno nakaradan lanac zapovijedanja na njemakom junom
krilu.
Armijska skupina A uope nije imala zapovjednika. Njome je u, nazovimo to
"privremenom svojstvu", zapovijedao Hitler osobno
Armijska skupina B pod svojim je zapovjednitvom imala najmanje sedam armija,
Page 122
ukljuujui i etiri saveznike. Nijedno armijsko zapovjednitvo ne moe izii na

kraj s vie od pet armija, a kad je veina tih armija k tomu i saveznika,
njegova zadaa postaje doslovce nemogua. Zapovjednitvo Armijske skupine B se,
potpuno ispravno, smjestilo u Starobjelsk, iza obrambenih poloaja na Donu,
odakle je saveznike armije moglo drati na oku. Na toj je lokaciji, meutim,
bilo predaleko od desnoga krila svog sektora. Situaciju mu je dodatno oteavao
Hitler koji se esto mijeao u voenje operacija i time mu, u velikoj mjeri,
dokinuo nadzor nad estom armijom.
Tono je da je O.K.H. uoio probleme u zapovjednom lancu i da je planirao
osnivanje nove Armijske skupine Don kojom bi zapovijedao maral Antonescu.
Njezino zapovjednitvo, meutim, jo
nije bilo formirano, budui da je Hitler
najprije elio vidjeti pad Staljingrada. Ne iskoristiti tog rumunjskoga marala
bila je ozbiljna pogreka. Njegove su zapovjedne sposobnosti, dodue, jo
uvijek
bile nepoznanica, ali Antonescu je definitivno bio dobar vojnik. U svakom
sluaju, da smo ga imali uza se, nai zahtjevi za dodatnim snagama nunima za
zatitu bokova staljingradske bojinice dobili bi na teini. Antonescu je,
napokon, bio i ef drave i Hitler se na njegovo miljenje obazirao vie negoli
na miljenje zapovjednika armijske skupine i armije. I stoje najvanije,
Antonescu bi pozitivno djelovao i na rumunjske zapovjednike koji su ga potovali
koliko i Ruse.
Iz strastvenoga pisma koje mi je maral uputio im sam preuzeo dunost
zapovjednika bilo je razvidno kako je, u nekoliko navrata, upozoravao na to
koliko je ope stanje na bojinici a onda i poloaj Tree rumunjske armije pogibeljno.
Meutim, sve dok tom bojinicom nije i zapovijedao, njegovi komentari
nisu imali teinu koju bi imali da ih je poslao kao ef drave koji je, ujedno,
odgovoran za ugroeni sektor. Iz njegova je pisma, isto tako, bilo vidljivo da su
i Armijska skupina B i esta armija upozoravale kako se neprijatelj priprema za
veliku ofenzivu na poloaje s obje strane Staljingrada.
Napokon, valja spomenuti i neto to je imalo ozbiljne posljedice, kako za estu
armiju tako i za cijelo juno krilo. Kompletna Armijska skupina A, kao i etvrta
tenkovska i esta armija, Trea i etvrta rumunjska armija te Talijanska armija,
ovisile su o jednom jedinom prijelazu preko Dnjepra, eljeznikom mostu kod
Dnjepropetrovska. Radovi na popravku eljeznikog mosta kod Zaporoja i linije
kroz Ukrajinu preko Nikolajeva i Hersona do Krima, a time i do tjesnaca Ker,
bili su ili obustavljeni ili nedovreni. Veza sjeverjug iza njemakih linija
bila je jednako nezadovoljavajua. Kako je neprijatelj raspolagao znatno
djelotvornijim sustavom komunikacija, i to u svim pravcima, njemako je Vrhovno
zapovjednitvo glede dovlaenja svjeih postrojba ili brzog pregrupiranja snaga u
pozadini, uvijek bilo u nepovoljnijem poloaju.
eli li postii uspjeh, svaki se vrhovni zapovjednik mora izlagati rizicima.
Vrhovno zapovjednitvo, meutim, nikada nije smjelo preuzeti rizik koji je
preuzelo u kasnu jesen 1942. godine, kad je najbolje udarne snage Armijske
skupine B vezalo za Staljingrad, i to dugorono, i pritom se zadovoljilo da mu
poloaje na Donu, cijelo to vrijeme, tite snage koje se moglo razbiti bez veih
potekoa. Valja, dodue, napomenuti kako je Vrhovno zapovjednitvo bilo potpuno
zateeno brzim i temeljitim raspadom saveznikih armija. Ipak, Rumunji koji su
nam i dalje bili najbolji saveznici, borili su se onako kako smo, poueni
iskustvom s Krima, od njih i oekivali. Iluzije o talijanskim borbenim
sposobnostima, pak, nisu se mogle niim opravdati.
Rizik koji je Vrhovno zapovjednitvo trebalo preuzeti (nakon to smo, u ljetnjoj
ofenzivi, zauzeli vie teritorija, ali nismo i do kraja porazili sovjetsko juno
krilo) bio je rizik ponovnog prelaska na mobilne operacije na podruju izmeu
Kavkaza ipodruja u sredinjem toku
Dona, kojima se iskoritavanjem prednosti koje je prualo veliko koljeno rijeke
neprijatelja moglo sprijeiti da preuzme inicijativu. No Hitler jednostavno
nije razmiljao na taj nain. Nakon to je ofenziva koju je pokrenuo posustala (a
da njome nismo postigli nikakav odluujui rezultat), Hitler nije poduzeo nita.
Time je izravno utro put staljingradskoj tragediji!
Razvoj situacije u okolici Staljingrada do mog preuzimanja Armijske skupine Don
U zapovijedi O.K.H.a koju je zapovjednitvo 11. armije primilo 21. studenoga na
podruju Vitebska, od nas se trailo da u cilju bolje koordinacije armija
ukljuenih u mune obrambene bitke zapadno i juno od Staljingrada preuzmemo
zapovijedanje etvrtom tenkovskom armijom, estom armijom i Treom rumunjskom
armijom u svojstvu "zapovjednitva Armijske skupine Don". Budui da nismo
raspolagali vlastitom logistikom, novoj se armijskoj skupini trebala pridruiti
ona koju su organizirali za marala Antonescua. Vodio ju je brigadir Finkh,
stoerni asnik iznimne vrstoe znaaja i jednako iznimnog talenta za
organizaciju opskrbe i transporta, koji je s vremenom svladao sve potekoe s
Page 123
opskrbom s kojima se Armijska skupina neprestano susretala. Na alost, opskrba
este armije zranim putem nije bila u njegovoj nadlenosti. Nakon mog opoziva u
travnju 1944. godine, brigadir Finkh je prebaen u stoer vrhovnog zapovjednika
na zapadu, gdje je, kako su mi rekli, opskrbu i transport ubrzo doveo do
savrenstva koliko je to dozvoljavalo neprijateljsko zrakoplovstvo koje je
vladalo tamonjim zranim prostorom. Nakon pokuaja atentata na Hitlera 20.
srpnja 1944. godine, Finkh je pogubljen kao jedan od ljudi upletenih u urotu.
Sukladno spomenutoj zapovijedi O.K.H.a, zadaa Armijske skupine Don bila je
"potpuno zastaviti neprijateljske napade i povratiti nae ranije zauzete
poloaje".
Jedina pojaanja koja su nam na poetku obeali bili su jedno zapovjednitvo
korpusa i jedna divizija koje je trebalo premjestiti u Millerovo, u pozadinu
budueg desnog krila Armijske skupine B.
Iz formulacije zapovijedi kao i iz zanemarivih pojaanja koja smo dobili bilo je
razvidno kako Vrhovno zapovjednitvo joopskrbom s kojima se Armijska skupina
neprestano susretala. Na alost, opskrba
este armije zranim putem nije bila u njegovoj nadlenosti. Nakon mog opoziva u
travnju 1944. godine, brigadir Finkh je prebaen u stoer vrhovnog zapovjednika
na zapadu, gdje je, kako su mi rekli, opskrbu i transport ubrzo doveo do
savrenstva koliko je to dozvoljavalo neprijateljsko zrakoplovstvo koje je
vladalo tamonjim zranim prostorom. Nakon pokuaja atentata na Hitlera 20.
srpnja 1944. godine, Finkh je pogubljen kao jedan od ljudi upletenih u urotu.
Sukladno spomenutoj zapovijedi O.K.H.a, zadaa Armijske skupine Don bila je
"potpuno zastaviti neprijateljske napade i povratiti nae ranije zauzete
poloaje".
Jedina pojaanja koja su nam na poetku obeali bili su jedno zapovjednitvo
korpusa i jedna divizija koje je trebalo premjestiti u Millerovo, u pozadinu
budueg desnog krila Armijske skupine B.
Iz formulacije zapovijedi kao i iz zanemarivih pojaanja koja smo dobili bilo je
razvidno kako Vrhovno zapovjednitvo jo
uvijek ne
shvaa koliko je situacija oko Staljingrada opasna, premda se, upravo toga dana,
neprijateljski prsten oko este armije potpuno zatvorio.
Daljnje informacije ekale su me u Vitebsku, gdje sam, u predahu putovanja
vlakom, uspio porazgovarati s feldmaralom von Klugeom i njegovim naelnikom
stoera, generalom Wohlerom. U razgovoru sam doznao kako su iznimno jake
neprijateljske snage probile bojinicu Tree rumunjske armije na Donu,
sjeverozapadno od Staljingrada. U napadu su sudjelovale jedna ili dvije sovjetske
tenkovske armije i poprilino konjanitva sve u svemu, tridesetak formacija.
Ista se stvar, juno od Staljingrada, dogodila i etvrtoj rumunjskoj armiji koja
je djelovala u sastavu etvrte tenkovske armije.
Stoga sam, prije odlaska iz Vitebska, naelniku Glavnog stoera teleprinterom
poslao poruku u kojoj sam istaknuo da se, sudei po razmjerima neprijateljskih
napada, naa zadaa u Staljingradu vie ne moe ograniiti na ponovno zauzimanje
utvrenog dijela bojinice. Situacija je izmakla nadzoru i da bismo ga ponovno
uspostavili bile su nam potrebne snage veliine jedne armije koje, ako je ikako
mogue, ne treba koristiti za protuofenzivu sve dok se ne okupe do kraja.
General Zeitzler se suglasio sa mnom i rekao mi kako e nam pokuati poslati
jednu oklopnu i dvije ili tri pjeake divizije kao pojaanje.
Teleprinterom sam poslao i zahtjev Armijskoj skupini B. estoj je armiji trebalo
zapovjediti da svoje snage bez oklijevanja povue s obrambenih poloaja kako bi
odrala pozadinske poloaje na prijelazu preko Dona kod Kalaa. Nikada nisam
doznao je li takva zapovijed ikada proslijeena estoj armiji. Potpunu sliku
nedavnih dogaaja i trenutne situacije dobili smo tek kad smo, 24. studenoga,
stigli u zapovjednitvo Armijske skupine B. Prikazali su nam je general pukovnik
barun von Weichts i njegov naelnik stoera, general von Sodenstern.
U ranim satima 19. studenoga, nakon strahovite barane topnike pripreme,
neprijatelj je krenuo u juri
sa svog mostobrana na Donu kod Kremenskaje i
istodobno neto dalje preao rijeku i napao lijevo krilo este armije (11.
korpus) i Treu rumunjsku armiju (etvrti i Peti rumunjski korpus). Istodobno je
pokrenuo i snaan napad na poloaje etvrte tenkovske armije (generala pukovnika
Hotha) juno od Staljingrada, na kojima su njezine snage bile izmijeane s onima
etvrte rumunjske
armije. I dok se lijevo krilo este armije vrsto dralo, neprijatelj je uspio
pregaziti Rumunje na obje bojinice. Na oba mjesta prodora, jake sovjetske
tenkovske snage odmah su krenule u juri
po dubini (to su nauile od nas) i ve
u ranim satima 21. studenoga spojile se na Donu, kod Kalacha. Kalaski most,
toliko vitalan za opskrbu este armije, pao im je u ruke netaknut. Dakle, toga se
prijepodneva neprijateljski prsten oko este armije te njemakih i rumunjskih
dijelova etvrtog tenkovskog korpusa potisnutih u dep napadima s podruja
juno od Staljingrada potpuno zatvorio. U okruenju se nalo pet njemakih
korpusa s ukupno dvadeset divizija, dva rumunjska korpusa, gomila topnitva koje
nije bilo na lenjingradskoj bojinici te mnotvo inenjerijskih postrojbi.
Armijska skupina nikada nije utvrdila toan broj njemakih vojnika koji su
zaglavili u tom depu. Podaci koje nam je slala esta armija varirali su izmeu
200.000 i 270.000 ljudi, no pritom valja imati na umu kako je navedeno brojno
stanje ukljuivalo ne samo rumunjske vojnike nego i tisue lokalnih dragovoljaca
(takozvanih "Hivvija") i ratnih zarobljenika. Najee spominjana brojka od
300.000 ljudi svakako je pretjerana. Dio trupa iz komunikacijske zone kao i dio
transporta ealonaB, mnogi ranjenici i ljudi na dopustu, uspjeli su izbjei
okruenje. Iz tih su ostataka kasnije rekonstiturane divizije este armije, ija
je snaga dosezala i do 15503000 ljudi po diviziji. Uzme li se u obzir i daje
brojnost ljudstva u divizijama este armije opala jo
u studenome, procjena po
kojoj je u depu ostalo izmeu 200 000 i 250 000 ljudi, raunajui i topnike i
Page 124
inenjerijske snage, vjerojatno je najtonija.

Stanje na dan 24. studenoga bila je otprilike ovakvo:
etvrtoj tenkovskoj armiji preostale su tek dvije nedirnute postrojbe: 16.
motorizirana divizija na junome krilu razvuena po stepama s obje strane
Jeliste te 18. rumunjska divizija na sjeveru. Ostale rumunjske snage bile su
ili odbaene u Staljingrad ili pregaene. S ostacima rumunjskih postrojba koje je
uspjela prikupiti te s dijelom njemakih trupa iz komunikacijske zone, armija je
pokuala odrati priuvnu obrambenu crtu pred gradom Koteljnjikovim i Rusi je,
zasad, vie nisu napadali. Ostaci etvrte rumunjske armije (ukljuujui i njezino
zapovjednitvo) stavljeni su pod zapovjednitvo generala pukovnika Hotha. Nakon
sloma Rumunja, njegov se etvrti korpus (koji je dotad pokrivao dio bojinice
juno od Staljingrada) povukao na poloaje juno i jugoistono od Staljingrada i
preao pod zapovjednitvo este armije.
esta armija, sastavljena od 4., 8., 11. i 51. armijskog te 14. tenkovskog
korpusa, bila je opkoljena u Staljingradu. 11. i 8. korpus este armije
zapovjednitvo je s njihovih dotadanjih poloaja (na obalama Dona, prema
sjeveru) premjestilo na novouspostavljenu zapadnu bojinicu, u samome depu, koja
se protezala na istok sve do kalakog mosta. Od priuvnih snaga i dijelova
etvrte tenkovske (ili etvrte rumunjske) armije odbaenih u Staljingrad,
zapovjednitvo je formiralo novu junu bojinicu. Dep se u smjeru istokzapad
protezao na pedesetak, a u smjeru sjeverjug na etrdesetak kilometara.
Oba krila Tree rumunjske armije bila su probijena. Odsjeena u sredini, skupina
od priblino tri divizije (koju je predvodio isti onaj general Lascar koji se
toliko iskazao u Sebastopolju) pruila je hrabar otpor, no ubrzo je pala u
okruenje i smatrala se zarobljenom.
48. tenkovski korpus koji se, kao priuva, nalazio u pozadini poloaja okrenutih
mostobranu na Donu, krenuo je u nekakav zakanjeli protunapad. Pokuaj je propao
i obje divizije 48. tenkovskog korpusa nale su se u okruenju. Sad su dobile
zapovijed da se probiju na zapad. Zapovjednika korpusa, generala Heima, po
Hitlerovoj su zapovijedi trenutno smijenili i zapovjedili mu da se javi u
Hitlerovo zapovjednitvo. Tamo gaje Hitler osudio na smrt, temeljem presude
vojnoga suda kojim je predsjedavao Goring, uvijek na raspolaganju za takve
zadae. Obrazloenje presude bilo je da je general Heim kriv za neuspjeh
protunapada 48. korpusa. Heim je kasnije rehabilitiran, kad se utvrdilo da su
njegove snage bile definitivno preslabe za zadau koja im je dodijeljena. 48.
korpus sainjavale su novoustrojene rumunjske oklopne divizije bez ikakva
borbenog iskustva te 22. tenkovska divizija, koja za tu zadau nije ispunjavala
tehnike standarde.
Treoj rumunjskoj armiji tako su preostale tek tri divizije, iz sastava Prvog i
Drugog rumunjskog korpusa smjetenih na Donu (tik do Talijana), koji dotad nisu
sudjelovali u borbama.
Prema procjenama Armijske skupine B, estoj je armiji preostalo streljiva za
najvie dva, a hrane za najvie est dana (te su se procjene kasnije pokazale
odvie pesimistine). Zrani je most, kad je uslijed vremenskih prilika uope
funkcionirao, do tog vremena uspijevao osigurati
tek desetinu potreba este armije za streljivom i gorivom. Za potrebe zranoga
mosta obeano je stotinu zrakoplova Junkers (ekvivalent 200 tona radne nosivosti,
minus nezbjeni gubici), a trebalo ih je stii jo.
Prema obavjetajnim izvjeima, u pukotinu koju je probio u poloajima juno od
Staljingrada neprijatelj je ubacio priblino 24 formacije (divizije i oklopne ili
mehanizirane brigade). Reene postrojbe odmah su produile na sjever, prema
junom krilu este armije, i sad su ga estoko napadale.
S poloaja na kojima je probio Treu rumunjsku armiju neprijatelj je, u smjeru
Kalaa, u pozadinu este armije poslao jo
24 formacije. Neto zapadnije
otkrivene su jo
dvadeset i tri. Napredovale su s juga i jugoistoka, u pravcu
rijeke ir. Tomu je valjalo pridodati i sovjetske trupe u samom Staljingradu koje
su cijelo vrijeme odbijale napade este armije, a kojima su preko Volge stigla
pojaanja kao i nadmone sovjetske snage koje su i dalje stajale nasuprot
sjevernim poloajima este armije, izmeu Volge i Dona. Neprijatelj je, uza sve
to, eljeznicom neprestano dovlaio nova pojaanja. Ve 28. studenoga, na
podruju operacija nove Armijske skupine Don otkrivene su ukupno 143 velike
formacije (divizije, oklopne brigade i slino).
Armijsku skupinu Don pod mojim zapovjednitvom inile su sljedee snage: esta
armija u Staljingradu, okruena triput jaim neprijateljskim snagama, sastavljena
od 20 veoma iscrpljenih njemakih i rumunjskih divizija. Njezine su se zalihe
streljiva, goriva i hrane topile, a redovnog dotoka novih nije bilo, dok je
njezinu, okruenjem ionako ogranienu, slobodu operativnog djelovanja u
potpunosti dokinula Hitlerova izriita zapovijed da "utvrdu Staljingrad" zadri
Page 125
pod svaku cijenu.
Tu su, potom, bili ostaci etvrte tenkovske armije i dvaju rumunjskih armija.
Najbolje ime smo u tom trenutku raspolagali bile su, dotada nedirnute, snage
njemake 16. motorizirane divizije (koju, meutim, nismo mogli povui s njezinih
obrambenih poloaja u stepama; ona je, naime, bila jedina zatita pozadini
Armijske skupine A) te etiri netaknute rumunjske divizije, po borbenoj
vrijednosti neosporno inferiorne Rusima.
Subordinacija este armije zapovjednitvu Armijske skupine
Don bila je manjevie fiktivna. U praksi, esta je armija bila izravno podreena
O.K.H.u i Hitleru. Upravo ju je on vezao u Staljingradu, kad se iz njega jo
mogla izvui. Sada je, operativno govorei, bila nepokretna. Armijska joj skupina
vie nije mogla "zapovijedati", samo pomagati. Hitler ju je pod izravnim nadzorom
drao preko stoernog asnika za vezu kojega je postavio u zapovjednitvo este
armije i koji je raspolagao posebnim odjeljenjem veze. Hitler je imao posljednju
rije ak i u pitanjima opskrbe, poto je samo on raspolagao sredstvima kojima se
esta armija mogla opskrbljivati iz zraka. Stoga sam, strogo govorei, s punim
pravom mogao zatraiti da se esta armija iskljui iz sastava moje armijske
skupine i inzistirati na tome da i formalno ostane pod izravnim zapovjednitvom
O.K.Ha. Tada to ipak nisam uinio, mislei kako e izravna suradnja snaga koje
krenu u deblokadu i snaga opkoljene armije lake tei preko mene negoli preko
O.K.H. Zato u odluujuoj fazi operacije do takve suradnje ipak nije dolo, bit
e objanjeno kasnije.
Osim este armije operativno neupotrebljive, budui da je bila u okruenju
Armijsku skupinu Don doekali su samo ostaci snaga.
Armijska je skupina trebala dobiti sljedee nove snage i rasporediti ih na
sljedei nain:
Snage
zapovjednitvo 57. divizije 23. tenkovska divizija jako armijsko topnitvo
}
iz sastava
Armijske skupine A
dodijeljene
esta tenkovska divizija (nedavno popunjena do pune snage)
zapovjednitvo jednog korpusa
etiri/pet divizija
}
zapad
}
etvrtoj tenkovskoj armiji
uloga
deblokada Staljingrada juriem s juga
. rumunj. armiji (lijevo krilo)
}
deblokada Staljingrada prodorom na istok iz gornjega toka ira kao Armijski
detaman Hollidt
U zapovjednitvu Armijske skupine B pokazali su mi radioporuku koju je general
Paulus, zapovjednik este armije, poslao Hitleru, koliko se sjeam, 22. ili 23.
studenoga. U njoj se navodilo kako zapovjednici njegovih korpusa dre da je
proboj este armije na jugoistok apsolutni imperativ. Meutim, da bi prikupio
snage potrebne za takvu operaciju, Paulus je morao pregrupirati dio formacija
unutar svoje armije i, radi ekonominosti, povui i skratiti svoju sjevernu
bojinicu. U zapovjednitvu Armijske skupine B prevladavalo je miljenje kako
takav proboj sve da ga Hitler odmah odobri ne dolazi u obzir prije 28.
studenoga.
Meutim, Hitler je odbio Paulusov zahtjev i zabranio bilo kakvo povlaenje
sjeverne bojinice. Da ne bude nikakve zabune, zapovijedanje tom bojinicom
povjerio je generalu von Sevdlitzu.
Osoblje Armijske skupine Don nije imalo ni vremena ni prilike analizirati to se
dotad dogaalo u estoj armiji. General Paulus oito je inio sve to moe (u
granicama Hitlerove zapovijedi koja gaje vezivala za Staljingrad) da izvue snage
s manje ugroenih poloaja svoje armije. Tako je, primjerice, povukavi 4. korpus
4. tenkovske armije, na otvorenom junom boku armije uspio organizirati novu
obrambenu liniju. 14. tenkovski korpus prebacio je s istone na zapadnu obalu
Dona, kako bi zatitio pozadinu armije. Na alost, korpus su zapadno od rijeke
doekale nadmonije sovjetske snage. U isto je vrijeme, iz pozadine, napadnut
ili. korpus, koji je i dalje drao svoje, sjeveru okrenute, poloaje zapadno od
Dona. Kako bi zaokruila bojinicu izmeu Dona i Volge, esta je armija bila
prisiljena povui oba korpusa, najprije na mostobran na zapadnoj obali Dona, a
Page 126
potom na istonu obalu.

Time je izbjegla vrtlog poraza koji je progutao njezine susjede, no mjere koje je
poduzimala vodile su je ravno u okruenje.
Jedno, ipak, mora biti savreno jasno: zapovijed koja bi joj ostavila kakavtakav
manevarski prostor i priliku da izbjegne okruenje, estoj je armiji trebalo
izdati Vrhovno zapovjednitvo. Razboritiji i dalekovidniji voa od samog bi
poetka znao da grupiranje svih njemakih navalnih snaga u Staljingradu i oko
njega, bez odgovarajue zatite bokova, reene postrojbe dovodi u smrtnu
opasnost, jer e ih neprijateljske snage okruiti im probiju okolne poloaje.
Kad su 19. studenoga Sovjeti pokrenuli veliku ofenzivu preko Dona i juno od
Staljingrada, njemako
je elnitvo moralo znati to se sprema. ekati da neprijatelj pregazi Rumunje
bilo je nedopustivo, jer, sve da njihove armije i nisu bile tako brzo
raskomadane, esta je armija, u ulozi pokretne postrojbe, trebala srediti stanje
na junom krilu Armijske skupine B. Dakle, Vrhovno je zapovjednitvo, najkasnije
naveer 19. studenoga, estoj armiji moralo izdati novu zapovijed, zapovijed koja
bi joj osigurala slobodu manevra.
Ne ulazei u pojedinosti prvih nekoliko dana sovjetske ofenzive, s poprilinom se
sigurnou moe rei kako je esta armija okruenje mogla izbjei samo pokuajem
proboja, u ranim stadijima ofenzive, na zapad, preko Dona, ili prodorom na
jugozapad, istonom obalom rijeke. No zapovijed za taj proboj moralo je izdati
Vrhovno zapovjednitvo. Premda se general Paulus iz Staljingrada svakako mogao i
trebao povui i na svoju ruku, O.K.H. je takvu odluku mogao donijeti i puno
prije, budui da je za razliku od Paulusa bio obavijeten o stanju u
podrujima odgovornosti susjednih armija. Kad je, 22. ili 23. studenoga, Paulus
zatraio doputenje za proboj, bilo je vjerojatno prekasno; kljuni su sati bili
izgubljeni. Drugo, time to je od Hitlera uope zatraio doputenje za proboj
Paulus je poinio ozbiljnu psiholoku pogreku. Hitlerova stajalita u vezi rata
na istoku Paulus je znao jo
od zime 1941. godine, kad je radio u O.K.H.u kao
Oberquartiermeister I. Znao je da Hitler misli kako je upravo on, svojom
zapovijedi da se brani svaka stopa zemlje, te zime njemaku vojsku spasio od
katastrofalnog povlaenja kakvo je doivio Napoleon. Paulus je morao znati kako
nakon primjedaba o Staljingradu, koje je iznio u svom govoru u Sportpalastu,
Hitler nikada nee pristati na povlaenje. Pojam Staljingrada bio je preusko
vezan za njegovu osobnu vojnu reputaciju. Stoga je jedino rjeenje bilo povui
estu armiju iz Staljingrada i staviti Hitlera pred svreni in.
Dakako, Paulusa je takav potez mogao stajati glave. Ipak, bilo bi potpuno krivo
pomisliti kako se Paulus nije usudio uzeti stvar u svoje ruke, kako ono to je
mislio da treba uiniti nije uinio iz straha za osobnu sigurnost. Puno je
vjerojatnije (posebice kad se u obzir uzme i daje s O.K.H.om bio u izravnoj
radiovezi) daje doputenje za proboj este armije zatraio iz iste lojalnosti
prema Hitleru. I, kao to sam ve napomenuo, Paulus je imao premalo spoznaja o
sveukupnom stanju. Odluku da djeluje na vlastitu ruku vjerojatno je oteavala i
injenica da je proboj,
toga trenutka, za estu armiju bio puno riskantniji od poloaja jea40 u
Staljingradu.
Armijska skupina Don: procjena stanja na dan 24. studenoga
Zapovjednitvo Armijske skupine Don u tom trenutku jo
uvijek nije moglo utjecati
na dogaaje. Punu odgovornost nije moglo preuzeti sve dok na predvienu lokaciju
zapovjednitva, Novoerkask, ne stigne zapovjednik, s kolikotoliko potpunim
operativnim stoerom, i dok se ne uspostave neophodne komunikacijske linije. I
jedan i drugi uvjet bit e ispunjeni tek nekoliko dana poslije. (Za poetak,
zrakoplov kojim smo putovali meava je prizemljila u sredinjem sektoru, pa smo
putovanje morali nastaviti vlakom.)
Ipak, kao budui zapovjednik armijske skupine, na temelju situacijskog izvjea
koje smo primili 24. studenoga, jednu sam nedoumicu morao razrijeiti odmah.
Treba li esta armija (ukoliko je to jo
uope mogue) pokuati proboj i u ovako
kasnoj fazi ili sada, kada je za to propustila prvu priliku, s probojem treba
priekati, dok joj snage namijenjene deblokadi ne krenu ususret?
Nakon pomna razmiljanja i uz punu suglasnost mog naelnika stoera, generala
Schultza, i mog efa operative, brigadira Bussea doao sam do sljedeeg
zakljuka:
Neprijatelj e, za poetak, napraviti sve to moe da uniti opkoljenu estu
armiju. Morali smo raunati i s time da e, istodobno, pokuati iskoristiti i
slom Tree rumunjske armije i mehaniziranim se snagama, preko irokog koljena
Dona, pokuati probiti do Rostova i prekinuti komunikacijske linije ne samo este
i etvrte armije nego i cijele armijske skupine. Neprijatelj je raspolagao s
dovoljno snaga (a cestovnim i eljeznikim transportom ih je, nesumnjivo, mogao i
Page 127
poveati) da istodobno krene na oba cilja.

Nadalje, zakljuio sam, primarna zadaa Armijske skupine Don mora biti
oslobaanje este armije. Prvo, u pitanju je bila sudbina dvje40
Je
naziv za samostalni obrambeni pojas (prednji kraj krune obrane)
zatien protutenkovskim i protuzrakoplovnim orujem, minskim poljima i poljskim
utvrdama, obino opremljene topnitvom. Ovakvom organizacijom (dakako, uz
primjerenu opskrbu) snage unutar jea sposobne su pruati samostalni otpor, meu
inim i kada su privremeno odsjeene i izolirane od ostatka svojih snaga.
sto tisua njemakih vojnika. Drugo, ukoliko se opkoljena armija ne odri na
ivotu i, na kraju, ne oslobodi, stanje na desnom krilu istonog bojita bit e
nemogue popraviti. Jedno je bilo sigurno: ak i ako uspijemo prekinuti opsadu i
ponovo se poveemo sa estom armijom, ona ne smije ostati u Staljingradu. Po
naem miljenju, Staljingrad nije bio nikakav prestian cilj. Naprotiv, uspijemo
lije izvui iz grada, esta e nam armija, i to urno, morati pruiti svu moguu
pomo da stanje na junom krilu stabiliziramo dovoljno da u miru prezimimo.
Pravu priliku za proboj esta je armija propustila. Kljuno je pitanje bilo treba
li se na proboj odluiti upravo sada. Budui da su od Paulusova zahjeva Hitleru
prola ve dva dana, armija je u proboj prema procjenama Armijske skupine B mogla
krenuti najranije 29. ili 30. studenoga. Neprijatelju bi tako preostalo
vie od tjedan dana da stegne obru oko staljingradskog depa.
Armija bi raspolagala sa samo dvije rute za bijeg, a neprijatelj je bio pripravan
na obje. Jedna je mogunost bila da se probije prema prijelazu preko Dona kod
Kalaa. No, sve da i uspije probiti obru u tom smjeru, valjalo joj je svladati i
Don. Veinu streljiva potroila bi u prvom dijelu proboja, a onda bi jo
morala
forsirati rijeku, pred brojnim ruskim snagama to su, nailazei na zanemariv
otpor, zapadno od Dona napredovale prema dolini ira. Izgledi da u tome uspije s
manjkom streljiva i pod silnim pritiskom neprijateljskih snaga sa sjevera,
istoka i juga bili su vie nego dvojbeni.
Neto je bolje mogla proi da se pokuala probiti u smjeru jugozapada, do
ostataka etvrte tenkovske armije istono od Dona premda je neprijatelj bio
pripravan i za tu mogunost. Loa strana toga rjeenja bila je to armija, ak i
da joj poetni proboj uspije, na tom mjestu, barem isprva, ne bi mogla raunati
na pomo drugih njemakih snaga. Istodobno, za petama bi joj bile sovjetske
armije koje su trenutno pokrivale istone, sjeverne i zapadne poloaje este
armije oko Staljingrada, a neprijateljske snage zapadno od rijeke mogle su je
slijediti na jug i sprijeiti je da prijee rijeku. Armija bi tako, prije ili
kasnije, morala stati i upustiti se u borbe, bez odgovarajuih zaliha streljiva,
goriva ili hrane! Neki njezini dijelovi (tenkovske postrojbe, primjerice) moda
bi se i uspjeli izvui, no sudbina armije kao cjeline bila bi zapeaena. Tako bi
se sovjetske snage koje bi dotad vezivala na sebe oslobodile,
a to bi, pak, dovelo do unitenja cijelog junog krila njemakih armija ukljuujui
i Armijsku skupinu A, koja je jo
uvijek bila na Kavkazu.
estu smo armiju, stoga, u njezinu, ali i u interesu stanja na junom krilu
openito, po svaku cijenu morali izvui iz staljingradskog depa, cijelu i
pripravnu za borbu. Da joj je, netom je mogunost da ostane u okruenju postala
realna, Vrhovno zapovjednitvo osiguralo slobodu djelovanja, ona je to mogla
uiniti i sama. Sad je za to bilo prekasno. esta se armija iz okruenje vie
nije mogla izvui (i pritom ostati u stanju boriti se dalje) bez pomoi vanjskih
interventnih snaga.
Nadalje, angairanjem jedne ili dvije interventne skupine, esta bi se armija u
operativnom smislu nala u znatno boljem poloaju. Da su se neprijateljske
snage koje su napredovaole zapadno od Dona morale pozabaviti drugim postrojbama,
esta bi se armija rijeila barem jednog protivnika. Da se, uz to, istovremeno s
pokretom este armije, druga interventna skupina probila u pozadinu sovjetskih
snaga koje su Staljingrad opsjedale s poloaja istono od Dona, neprijatelj bi
te poloaje morao oslabiti i opkoljena bi armija dobila priliku za poetni
proboj41.
U obzir je svakako valjalo uzeti i to da je svako daljnje odlaganje operacije
iznimno opasno, budui da se neprijatelju time ostavlja dodatno vrijeme za
uvrenje poloaja oko opsjednutog grada. Takav se rizik mogao prihvatiti jedino
uz jamstvo Vrhovnog zapovjednitva da e estu armiju opskrbljivati iz zraka, sve
dok se ne steknu uvjeti za njezino oslobaanje.
Upravo se na toj pretpostavci temeljila odluka da esta armija ipak ne posegne za
oajnikom mjerom samostalna proboja, nego da eka bolju priliku. Ta se prilika
trebala ukazati im se pokrenu interventne skupine.
Na temelju svega reenog, naelnika stoera este armije telefonom sam izvijestio
kako su stajalita Armijske skupine sljedea:
Po svemu sudei, proboj este armije na jugozapad jo
uvijek je bio izvediv.
Page 128
Svako daljnje zadravanje este armije u Staljingradu bilo bi iznimno riskantno,

s obzirom na nestaicu streljiva i goriva.
41 Premda u konanici nije koritena u ulozi interventne skupine, armijska
skupina Hollidt ipak je vezala sovjetske snage koje su operirale zapadno od
Dona. Isto tako, napredovanje etvrte tenkovske armije prisililo je neprijatelja
da znaajno oslabi svoje poloaje oko Staljingrada. Napomena autora.
Ipak, budui da je najbolju priliku za samostalan proboj ve propustila, smatrali
smo kako bi estoj armiji, s operativnog stajalita, trenutno bilo bolje
priekati da joj u pomo stignu predviene interventne snage dakako, samo
ukoliko moe raunati na adekvatnu pomo iz zraka. Opskrba iz zraka je, naglasili
smo, apsolutno presudna. Operacija deblokade mogla se pokrenuti snagama koje su
trebale pristii poetkom prosinca. No one su eljeni uinak mogle postii samo
uz redovit dotok pojaanja, budui da e i neprijatelj u borbu ubacivati sve jae
snage.
Opciju samostalna proboja este armije jo
uvijek nije trebalo odbaciti, za
sluaj da nas neprijateljski pritisak sprijei u rasporeivanju novih snaga.
Apsolutni preduvjet za prihvaanje rizika koji je odustajanje od samostalna
proboja iz Staljingrada podrazumijevalo, bio je da se estoj armiji,
zrakoplovima, svakodnevno doprema 400 tona potreptina42.
U spomenutom telefonskom razgovoru jasno sam naglasio kako je trenutna situacija
este armije neodriva i kako bi, ukoliko joj se ne zajami opskrba iz zraka,
produavanje takva stanja, koliko god privremeno bilo, za nju predstavljalo
prevelik rizik.
Svi oni koji su pratili razvoj staljingradske tragedije Hitlerovo tvrdoglavo
ustrajanje na tome da se grad zadri, O.K.H.ovo namjerno proputanje posljednje
prilike za deblokadu este armije (o emu e kasnije biti vie rijei), kanjenje
u okupljanju interventne skupine etvrte tenkovske armije i razbijanje
talijanskih poloaja koje je onemoguilo bilo kakvu akciju Armijskog detamana
Hollidt u cilju deblokade Saljingrada doli su do zakljuka da bi stvar
zavrila puno bolje da se inzistiralo na trenutnom proboju este armije.
Za pretpostaviti je kako bi se barem neki dijelovi opkoljene formacije uspjeli
probiti do ostataka etvrte tenkovske armije tenkovske postrojbe svakako, a
vjerojatno i dobar dio pjeakih bojni.
S druge strane, armija vjerojatno vie ni ne bi mogla djelovati kao formacija. Do
nadnevka koji je bio utvren kao najraniji mogui za poetak proboja, stvari su
ve otile predaleko.
Dijelovi este armije koji bi se uspjeli izvui spojili bi se s etvrtom
42 400 tona goriva za vozila, pjeakog i protuoklopnog streljiva, bio je dnevni
minimum armijskih potreba. Kada su se zalihe hrane i ostaloga iscrpile, dnevni je
minimum povean na 550 tona. Napomena autora.
tenkovskom armijom, to bi bilo dobro. No tad bi i neprijateljske snage koje su
grad drale pod opsadom imale slobodne ruke, to bi, po svoj prilici, zapeatilo
sudbinu cijelog junog krila njemakih snaga na istoku ukljuujui i sudbinu
Armijske skupine A.
Svakako elim naglasiti kako ova posljednja mogunost ni na koji nain nije
utjecala na nau procjenu situacije od 24. studenoga. Nije nam bilo ni na kraj
pameti da estu armiju rtvujemo, kako bismo spasili juno krilo. Jednostavno smo
smatrali kako e njezini izgledi za bijeg biti vei bude li djelovala u suradnji
s dvije skupine predviene za njezinu deblokadu, umjesto da se, u ovako kasnoj
fazi, pokua probiti sama. Moji ljudi i ja nadali smo se izvui kompletnu armiju
sposobnu za daljnja djelovanja, a ne samo njezine ostatke. Staljingrad i uz njega
vezan imbenik prestia bili su nam posljednja briga.
Toga smo dana, upravo iz tih razloga, odustali od zamisli da Hitleru poaljemo
konaan zahtjev za proboj este armije ili da ga zapovijedimo na vlastitu
odgovornost. Tomu valja pridodati i injenicu da bi se general Paulus koji bi
trebao birati hoe li posluati Hitlera ili zapovjednitvo vlastite armijske
skupine teko priklonio ovome drugome.
Inae, bilo nam je savreno jasno da se esta armija sve da se interventne
snage probiju do nje vie ne smije zadravati u Staljingradu. U meuvremenu
je, po svaku cijenu, morala zadrati to je mogue vie borbene moi. Vie
izgleda za to imala je u samom Staljingradu, uz primjerenu opskrbu iz zraka,
negoli vani u stepama, uhvaena u pokuaju bijega.
Provedivost ovakve opcije oslobaanja este armije ovisila je, meutim, o
odgovoru na dva pitanja.
Prvo, moe li Luftwaffe zadovoljiti vitalne potrebe este armije? I drugo, moe
li Vrhovno zapovjednitvo osigurati dodatne interventne snage i ako moe, hoe
li to i uiniti? Oba smo pitanja jasno istaknuli u svojoj poruci O.K.H.u. Jedina
osoba koja je mogla procijeniti izglednost takve operacije i donijeti
Page 129
odgovarajuu odluku bio je Hitler, koji je kao vrhovni zapovjednik Wehrmachta
upravljao i zranim i kopnenim snagama na svim podrujima operacija. Hitlerova
pozitivna odluka znaila bi da moemo napustiti ideju o oajnikom samostalnom
proboju i zadrati estu armiju u Staljingradu. Ali ako u pomo Staljingradu, dok
za to joodgovarajuu odluku bio je Hitler, koji je kao vrhovni zapovjednik Wehrmachta
upravljao i zranim i kopnenim snagama na svim podrujima operacija. Hitlerova
pozitivna odluka znaila bi da moemo napustiti ideju o oajnikom samostalnom
proboju i zadrati estu armiju u Staljingradu. Ali ako u pomo Staljingradu, dok
za to jo
ima vremena, ne poalje svakog slobodnog ovjeka, ili ako
se, unato realnim pokazateljima, prepusti iluzijama o borenim kapacitetima
Luftwaffe, snosit e krivicu za uasnu neodgovornost. Isto se moe rei i za one
koji su, kako se kasnije pokazalo, u njemu budili i ohrabrivali takva uvjerenja
ili one koji nisu shvaali da je sudbina este armije prioritet i da njezine
potrebe imaju prednost pred potrebama svih ostalih podruja operacija.
Nitko od nas vojnika nije mogao predvidjeti kako nam Gring, nakon krajnje
lakomislena obeanja o uspostavi odgovarajueg zranoga mosta, na raspolaganje
nee staviti ni ono ime doista raspolae.
Niti je itko od nas mogao predvidjeti do koje e mjere Hitler ignorirati
injenice koje nisu ile u prilog njegovoj teoriji "zadrati ili izginuti". Tko
je mogao pretpostaviti da e za raun imena Staljingrad prihvatiti gubitak cijele
jedne armije?
Prvi dojmovi i odluke
U poslijepodnevnim satima 24. studenoga nastavili smo putovanje od Starobjelska
do Novoerkaska. Deset godina prije, iekujui mnotvo zanimljivih dojmova,
istom sam prugom putovao u Rostov, kako bih nazoio vojnim vjebama Crvene armije
na Kavkazu. Tamo me je, ovaj put, ekala zadaa o ijoj ozbiljnosti ni moje
osoblje ni ja nismo gajili nikakve iluzije. Iako nam je moj pobonik, porunik
Stahlberg, ugodnom glazbom s gramofona i razgovorom o drugim problemima nastojao
odvratiti misli od Staljingrada, neprestano smo razmiljali o svojim nesretnim
suborcima opkoljenima u tom gradu. Stahlberg, koji nam se pridruio nakon Pepove
pogibije (doveo ga je njegov stric, moj nekadanji kolega Tresckow), ostao je sa
mnom do kraja rata. Svih tih godina vjerno mi je pomagao u svim osobnim stvarima.
Ujutro 26. studenoga prekinuo sam putovanje u Rostov, kako bih posjetio generala
Hauffea, efa njemake vojne misije u Rumunjskoj, koji je imenovan za njemakog
naelnika stoera pri Antonescuovoj armijskoj skupini. Dvije rumunjske armije na
staljingradskoj bojinici Hauffe mi je prikazao u iznimno nepovoljnom svjetlu. Od
22 divizije kojima su izvorno raspolagale, devet ih je bilo potpuno zbrisano, a
devet ih se razbjealo i zasad se nije moglo vratiti u akciju. Samo su etiri jo
uvijek bile sposobne za borbu. Hauffe se nadao kako e, s vremenom, od
tih ostataka ipak uspjeti organizirati nekoliko dodatnih formacija.
Pismo koje mi je poslao maral Antonescu bilo je prava antititeza Haufferovu
izvjeu. Antonescu je bio ogoren na Vrhovno zapovjednitvo. Optuivao gaje da
ne poklanja dovoljno pozornosti njegovim uestalim upozorenjima o rastuoj
prijetnji na mostobranu Kremenckaja, nasuprot poloajima Tree rumunjske armije.
Poalio se i na nain na koji se njegovo imenovanje na mjesto zapovjednika
neprestano odlagalo.
Maral je, nadalje, s punim pravom istaknuo kako su, od svih njemakih saveznika,
upravo Rumunjska i on osobno dali najvei doprinos postizanju zajednikih
ciljeva. Po njegovoj smo osobnoj zapovijedi za potrebe kampanje 1942. godine na
raspolaganje dobili 22 rumunjske divizije. I, za razliku od Talijana i Maara, on
ih je, bez ikakve zadrke, stavio pod njemako zapovjednitvo, premda ga na to
nije obvezivao nikakav sporazum s Reichom.
Bilo je to pismo vojnika koji je, potpuno opravdano, izgubio sve iluzije i koji
je gledao kako, tuom pogrekom, ginu gomile njegovih ljudi.
Iako sam maralove kritike smatrao potpuno opravdanima, odgovorio sam mu kako ih
ne mogu komentirati budui da u reenim dogaajima nisam sudjelovao, ali da u
pismo proslijediti Hitleru (kojemu je ono, dakako, i bilo namijenjeno). Hitleru
svakako ne bi nakodilo da proita tako otvorenu kritiku svog najodanijeg
saveznika. Osim toga, pismo se doticalo i jednog politikog problema: pitanja
povjerenja meu saveznicima. Antonescu je u pismu spomenuo kako je njegovog
smrtnog neprijatelja, zapovjednika eljezne garde, Himmler maknuo u Njemaku i da
ga tamo dri "za crne dane". eljezna garda bila je radikalna politika
organizacija koja je svojedobno pokuala izvesti pu protiv Antonescua. Na
poetku su ak uspjeli opkoliti maralovu slubenu rezidenciju. Iako je Antonescu
na kraju uspio uguiti pobunu, voa eljezne garde uspio je pobjei u inozemstvo.
Sad je bio pod Himmlerovom osobnom zatitom i Antonescu se, sasvim razumljivo,
osjeao prevarenim. Takva taktika nije doprinosila jaanju saveznitva.
Antonescu mi je pisao ponajprije da mi se poali kako njemaki asnici i vojnici,
i slubeno i neslubeno, prema rumunjkim vojnicima postupaju iznimno grubo i o
njima ire uvredljive primjedbe. Premda se,
u svjetlu nedavnih dogaaja i neuinkovitosti koju su pokazale mnoge rumunjske
postrojbe, takvo to i moglo oekivati, odmah sam poduzeo odgovarajue mjere.
Page 130
Koliko god netko suosjeao s njemakim vojnicima koje su postrojbe njihovih
saveznika ostavile na cjedilu, takve su stvari kodile svima.
Ve sam objasnio to se, u razliitim situacijama, od rumunjskih vojnika moglo
oekivati. Ipak, Rumunji su i nadalje bili nai najbolji saveznici i na mnogim su
se bojinicama sjajno borili.
Koliko god netko suosjeao s njemakim vojnicima koje su postrojbe njihovih
saveznika ostavile na cjedilu, takve su stvari kodile svima.
Ve sam objasnio to se, u razliitim situacijama, od rumunjskih vojnika moglo
oekivati. Ipak, Rumunji su i nadalje bili nai najbolji saveznici i na mnogim su
se bojinicama sjajno borili.
26. studenoga stigli smo u nae novo zapovjednitvo u Novoerkasku. Jedina

postrojba za zatitu bila je bojna dragovoljaca, Kozaka, koji su dranje strae
ispred zgrade zapovjednitva smatrali iznimnom au. Sljedee noi nai glavni
komunikacijski kanali bili su spremni i mi smo, 27. studenoga ujutro, preuzeli
zapovjednitvo Armijske skupine Don.
Pred nama je bila dvojaka zadaa.
Prvo, morali smo deblokirati i spasiti estu armiju; o tomu je ovisilo i sve
drugo. Bio je to prioritet ne samo u humanitarnom smislu; ta je zadaa bila
apsolutno najvanija i s operativnog stajalita. Bez snaga este armije, stanje
na junom krilu Istonog bojita pa ak i na cijelom istonom ratitu biti e
nemogue popraviti
Drugi dio zadae i to je stalno trebalo imati na umu odnosio se na prisutnu i
realnu opasnost od unitenja cijelog junog krila njemakih armija. Kad bi se to
dogodilo, borbama na istoku vjerojatno bi doao kraj i mi bismo izgubili rat.
Isto tako, kad bi Rusi uspjeli poderati krhki zatitni paravan koji su
trenutano inili tek ostaci rumunjskih armija, pripadnici njemakih postrojbi
ealonaB te ad hoc postrojbe43 i koji je, ne raunajui takozvanu utvrdu
Staljingrad, inio jedinu zatitu cijelog podruja operacija izmeu pozadine
Armijske skupine A i bojinice na
43 Ad hoc postrojbe bile su sastavljene od neborbenih postrojbi, osoblja
zapovjednitava, pripadnika Luftvvaffea i armijskog osoblja koje se vraalo u
matine postrojbe nakon nagradnog dopusta ili lijeenja. Budui da su se "krpale"
na brzinu, nedostajali su im ne samo kohezivnost nego i iskusan asniki kadar i
naoruanje (posebno protutenkovksa sredstva i topnitvo). Veina nije imala
borbenog iskustva ili ga je imala vrlo malo a nije prola ni obuku za borbu
izbliza. Stoga je i borbena vrijednost takvih postrojba bila mala. Ipak, kada bi
ih, za potrebe odreene akcije, na neko vrijeme okupili, esto su se borile
iznimno dobro. Napomena autora.
Donu u bezizlaznu se poloaju ne bi nala samo esta armija. Poloaj Armijske
skupine A postao bi jednako kritian.
Zahvaljujui zapovjedniku etvrte tenkovske armije, generalu pukovniku Hothu, i
nedavno postaljenom naelniku stoera Tree rumunjske armije, brigadiru Wencku,
tih smo kritinih dana u studenome uspjeli organizirati zatitne paravane i
zatvoriti ogromne rupe izmeu poloaja este armije, poloaja Armijske skupine A
i poloaja na Donu. Tako smo sprijeili Ruse da iskoriste nepovoljan poloaj u
kojem smo se nali. Da su tada u dolinu Dona kod Rostova uspjeli ubaciti jednu
brzu armiju za to su definitivno imali snage lako smo mogli izgubiti i
Armijsku skupinu A i estu armiju.
Premda je junome krilu neprestano prijetila smrtna opasnost, Armijska skupina
nije doputala da se ijedan ovjek i spremite streljiva potreban za spaavanje
este armije preusmjeri na neku drugu zadau. Sve dok su postojali i najmanji
izgledi za uspjeh, armijska je skupina bila spremna preuzeti najvei mogui rizik
i za razbijanje blokade uporabiti sve to ima.
U tome, na kraju, ipak nismo uspjeli, ponajprije zbog nevjerojatne premoi
neprijateljskih i slabosti naih vlastitih snaga. Drugi nedostaci odnosili su se
na vremenske prilike (koje su u velikoj mjeri onemoguavale aktivnosti Luftwaffe,
posebice opskrbu este armije) i uvjete prijevoza koji su onemoguavali
pravovremenu dopremu i pokretanje interventnih snaga.
Nadalje, tada smo se po prvi put susreli s ogranienjima koja nam je nametalo
Vrhovno zapovjednitvo, a koja su bila posljedica Hitlerove osobnosti, njegovih
stajalita i znaaja (koje sam ve opisao u poglavlju o Hitleru kao vrhovnom
zapovjedniku). Uinak tih odnosa u ovom se sluaju ogledao u nespremnosti
Vrhovnog zapovjednitva da za raun spaavanja este armije riskira poraz na
nekoj drugoj bojinici. Nadalje, prioritene odluke redovito su kasnile, iako je
bilo savreno jasno kamo trenutna situacija vodi, na to je nae zapovjednitvo
neprestano upozoravalo Hitlera.
Prvi dio zadae koje je preuzimanjem zapovjednitva naa armijska skupina
prihvatila izvlaenje este armije praktino je zavrio do Boia 1942.
godine, kad je postalo jasno kako se etvrta tenkovska armija s njome vie nikako
ne moe spojiti. Kako je Hitler i dalje
inzistirao na Staljingradu, zapovjednitvo este armije u presudnom je trenutku,
suprotno smjernicama Armijske skupine, odustalo od proboja i propustilo, po svoj
prilici, posljednju mogunost za spas i time si, praktino, zapeatilo sudbinu.
Page 131
Hitler je mislio kako je moe osloboditi i kasnije, uz pomo jednog tenkovskog
SSkorpusa kojega bi iz Harkova dovukao u sijenju, no to je od poetka bila
ista tlapnja.
Kad su napadi etvrte tenkovske armije napokon zastali, u staljingradskom je
depu uslijedila prava bitka na ivot i smrt. Ipak, Armijska skupina Don imala je
joHitler je mislio kako je moe osloboditi i kasnije, uz pomo jednog tenkovskog
SSkorpusa kojega bi iz Harkova dovukao u sijenju, no to je od poetka bila
ista tlapnja.
Kad su napadi etvrte tenkovske armije napokon zastali, u staljingradskom je
depu uslijedila prava bitka na ivot i smrt. Ipak, Armijska skupina Don imala je
jo
jednu zadau: sprijeiti unitenje cijelog njemakog junog krila. Bitku u
samom Staljingradu tako smo mogli pokuati prekinuti tek kada je ula u zavrnu
fazu, predlaui predaju koja bi estu armiju potedjela daljnjih patnji i
gubitaka.
Bitke za spas este armije bile su, dakako, usko povezane s razvojem dogaaja na
cijelom njemakom junom krilu. Kako bih to jasnije prikazao razliite
operativne zamisli iz tog vremena, razvoju dogaaja na junome krilu odluio sam
posvetiti posebno poglavlje.
Stanje u trenutku preuzimanja dunosti
Stanje koje je Armijska skupina Don zatekla pri preuzimanju dunosti vrlo se malo
razlikovalo od onoga od 24. studenoga.
Neprijatelj je glavninu svojih snaga skoncentrirao na Staljingrad, kako bi to
bre zatvorio prsten oko este armije. Od 134 formacije koliko ih je otkriveno na
podruju cijele Armijske skupine, njih barem 60 cijelo je vrijeme radilo na
opkoljavanju este armije. 28. studenoga snage na njezinim junim poloajima
pretrpjele su, ali i odbile, estok napad. Na svim ostalim poloajima este
armije krajem studenoga vodile su se tek ograniene borbe, tijekom kojih su
obrambeni poloaji ojaani. Pokuaj proboja u tom trenutku bio bi veoma
riskantan; esta bi armija naila na estok neprijateljski otpor, a zalihe
streljiva i goriva u staljingradskom depu bile su pri kraju. ak i da se uspjela
probiti iz okruenja, armija bi na Don stigla bez streljiva i goriva, a ondje
nije bilo postrojbe koja bi je doekala i pomogla joj.
Neprijatelj se polako probijao i prema slabanim snagama koje su pokrivale rupe u
poloajima juno i zapadno od Staljingrada, u ijoj su se pozadini trebale
okupiti snage za deblokadu este armije.
Trenutno najvaniji problem Armijske skupine bio je sloiti to je mogue
detaljniju sliku o stanju i namjerama este armije. Podaci koje je uspjela izvui
iz O.K.H.a i nekoliko stotina kilometara udaljene Armijske skupine B, oito su
bili nepotpuni.
Ve 26. studenoga primio sam pismo generala Paulusa44. Donio ga je jedan asnik
koji je doletio iz staljingradskog depa. Paulus je u pismu naglasio kako mu je
nuna "sloboda djelovanja u krajnjoj nudi", poto bi razvoj situacije, za koji
dan ili ak za koji sat, mogao zahtijevati hitan proboj na jugozapad. Podatke o
stanju zaliha este armije koje Paulus u pismu nije naveo, dobio sam iz izvjea
koje mi je pribavio general Pickert, asnik Luftwaffe koji je i sam doletio iz
depa, a kojega je zapovjednik etvrte zrakoplovne flote, general pukovnik von
Richthofen, zaduio za organizaciju zranoga mosta.
Prema Pickertu, armija je raspolagala sa zalihama obroka skromnih, doduedovoljnima
za dvanst dana. Zalihe streljiva iznosile su 10%20% uobiajenih,
to je bila koliina koja se dala potroiti u samo jednom danu intenzivnih borbi!
Goriva je bilo tek za minimalne pokrete trupa i ne bi dostajalo ni za
koncentriranje tenkova za proboj. Ako su te brojke bile tone, ovjek se morao
zapitati kako to esta armija namjerava provesti plan proboja o kojemu nas je
izvijestila etiri dana ranije.
U svjetlu tih informacija odluio sam odletjeti u staljingradski dep i osobno
porazgovarati s Paulusom. Moj naelnik stoera i moj ef operative na kraju su me
od toga ipak odgovorili. inilo se izvjesnim kako bih, zbog vremenskih prilika,
tamo mogao zaglaviti dva ili vie dana, a to si nisam smio priutiti. Stanje je
bilo napeto i netko je O.K.H. morao redovito podsjeati na stajalita Armijske
skupine. Stoga sam u dep poslao svog naelnika stoera, generala Schultza, a
neto kasnije i svog naelnika operative, brigadira Bussea.
Schultzova je primarna zadaa bila stei dojmove iz prve ruke o situaciji i
uvjetima koji su vladali u estoj armiji i njezinu zapovjednitvu. Uz to je
zapovjednika armije trebao izvijestiti o planovima za prekid opsade. Tako je
Paulus dobio priliku komentirati izglede za uspjeh i vremenske rokove operacije.
Usklaivanje stajalita bilo je od presudne vanosti, jer je, u nedostatku
telefonskih i kurirskih veza, Armijska skupina na odluke este armije imala vrlo
ogranien utjecaj. Potrebu za
44 Pogledati Dodatak I.
potpunim razumijevanjem poveavali su i nazonost i utjecaj O.K.H.ova asnika za
vezu preko kojega je Hitler, sukladno promjenama raspoloenja, svojim
zapovijedima utjecao na odluke zapovjednitva este armije.
Paulusovo pismo otkrivalo je duboku i potpuno razumljivu potitenost zbog
Page 132
situacije za koju je krivnju snosilo iskljuivo Vrhovno zapovjednitvo. No meni

se inilo kako mi Paulus, eljom za "slobodom djelovanja u krajnjoj nudi" koju
je izrazio u tom pismu, pokuava dati do znanja kako se iz staljingradskog depa
namjerava probiti ukoliko situacija postane neodriva. To je moglo znaiti dvoje:
da je neprijatelj ve uspio probiti ili ak slomiti jedan ili vie obrambenih
poloaja armije ime je taktika situacija postala neodriva ili da vojnici
posustaju. U oba sluaja, po mom miljenju, pokuaj proboja mogao je zavriti
samo katastrofom. U situaciji kakva je trenutno prevladavala, dvije su stvari
bile od presudnog znaenja. esta se armija najprije tvrdoglavom obranom morala
odrati na ivotu. Tek je potom slijedio proboj, paljivo tempiran (dok armija za
njega jo
bude imala snage) i usklaen s operacijom deblokade depa izvana. To
nikako nije smio biti potez oajnika.
To su bila stajalita s kojima je Schultz otiao Paulusu.
Ukupni dojam koji je tamo stekao (a kojega je kasnije potvrdio i brigadir Busse)
bio je da esta armija dakako, ukoliko joj se osigura primjerena zrana opskrba
svoj poloaj ne dri potpuno bezizglednim. (Kasnije emo vidjeti da i takav
stav moe biti opasan.)
Time dolazimo do pitanja je li o uspostavi zranoga mosta do este armije uope
trebalo razmiljati.
U naem izvjeu O.K.H.u od 24. studenoga silno sam se namuio objanjavajui
koliko je zrani most presudan. Naime, intervencija snaga za deblokadu poveala
bi izglede este armije da se izvue iz okruenja, pa bi i proboj, u tom smislu,
bilo bolje odloiti. Meutim, naglasio sam, takva je odgoda dolazila u obzir
iskljuivo pod uvjetom da se zalihe este armije redovito popunjavaju iz zraka.
Jamstva za to Hitler je praktino i dao, samo dan prije telefonskog razgovora sa
mnom, kad je odbio Paulusov zahjev za proboj. Odluku je temeljio na uvjeravanjima
koja je dobio od Goringa, ije je osoblje doista jedino moglo procijeniti
mogunosti opskrbe este armije iz zraka.
Kad sam preuzeo Armijsku skupinu Don, general pukovnik von
Richthofen, zapovjednik etvrte zrakoplovne flote koja nam je pruala zranu
potporu i bila zaduena za zranu opskrbu este armije, rekao mi je kako sumnja
da je, u tada prevladavajuim vremenskim uvjetima, uspostava kvalitetnoga
zranoga mosta uope mogua. Zrani je most smatrao dugorono neodrivim, ak i
da se vrijeme popravi, i na to je upozorio Gringa. Dakako, dodao je Richthofen,
podaci o ostalim resursima kojima je Gring raspolagao njemu su bili nedostupni.
Armijska je skupina von Richtenhofovo miljenje odmah proslijedila O.K.H.u koji
nam je odgovorio tek da e nae transportne eskadrile uskoro dobiti pojaanja.
Na istu su reakciju naila i naa dnevna izvjea o tome kako je koliina tereta
koji se prevozi u staljingradski dep daleko od planiranih kvota. Nove su
eskadrile doista pristigle i njihove su posade svoj posao obavljale doista
portvovno. Meutim, iako je kod Staljingrada izgubio 488 zrakoplova i oko 1000
ljudi, Luftwaffe estoj armiji nikada nije uspio dostaviti ni minimun njezinih
potreba.
Tako su se obeanja koje je Gring Hitleru dao 23. studenoga (a moda i ranije)
pokazala potpuno neosnovanima. Jesu li se ona temeljila na krivim procjenama
mogunosti Luftwaffe, ili ih je Hitleru dao tek tako, kako bi mu ugodio ili se
pred njim hvastao, ne znam. Krivicu je, u svakom sluaju, snosio Gring. Ipak,
Hitler je trebao provjeriti koliko su Gringove izjave pouzdane. Isto tako,
poznavajui Gringa, Hitler je dobro znao ime Luftwaffe doista raspolae.
Za razliku od Hitlera, stoer Armijske skupine i naelnik etvrte zrakoplovne
flote nisu imali naina provjeriti injenice koje su im servirali, a time i
nikakav neposredan razlog da posumnjaju u provedivost zamisli o kratkoronom
zranom mostu. Uostalom, zimi 1941./42. godine, Luftwaffe je ljudima zarobljenima
u demjanskom depu dostavio sve to im je trebalo. Iako je ovoga puta u okruenju
ostalo dvostruko vie ljudi, mi smo mislili kako to znai da dopremu zaliha
zrakom samo treba organizirati na neto due vrijeme, na nekoliko tjedana moda.
esta se armija iz staljingradskog depa morala probiti im joj se interventne
snage dovoljno priblie. Ostaviti je u Staljingradu na due vrijeme nije dolazilo
u obzir.
Naelnik Luftwaffe samo je trebao nainiti realnu i iskrenu procjenu.
Minimalne potrebe este armije za svim vrstama zaliha dostizale
su 550 tona dnevno, ili barem 400 tona, dok se zalihe u samome depu potpuno ne
iscrpe.
Da bi joj dostavili reenih 550 tona zaliha pod uvjetom da svaki zrakoplov leti
samo jedanput dnevno bilo nam je potrebno 225 zrakoplova Ju52 (ili vie
zrakoplova He111, nosivosti od samo 1,5 tone). Od baza Morozovski i Tacinskaja
valjalo im je preletjeti 177, odnosno 217 kilometara; u oba sluaja samo je
posljednjih pedesetak kilometara vodilo preko neprijateljskog ozemlja. (Oba su
Page 133
rodroma u neprijateljske ruke pala tek na Boi 1942. godine, kad je sudbina
este armije ve bila odluena.) Od zrakoplova su se, u povoljnim vremenskim
uvjetima, oekivala dva leta u dvedeset i etiri sata to je znailo da ih je
trebalo dvostruko manje.
Te su brojke predstavljale polaznu osnovu na kojoj je naelnik Luftwaffe trebao
temeljiti procjenu mogunosti opskrbe este armije iz zraka. U obzir je, pritom,
trebalo uzeti i sljedee imbenike:
Prvo, mogunost da e u zimskome razdoblju nepovoljni vremenski uvjeti
"prizemljiti" eskadrile koje su sudjelovale u zranom mostu. Nastali manjak
zrakoplova trebalo je nadoknaditi poveanjem tonae u danima pogodnima za letenje
tada se, naime, broj zrakoplova morao poveati. Premda je bilo teko
procijeniti koliko e vremenske prilike utjecati na letenje, Luftwaffeovi
meteorolozi trebali su se posluiti meteorolokim podacima prethodne zime.
Drugi imbenik koji je valjalo uzeti u obzir bilo je da e u ovom ili onom
trenutku dio letjelica biti izvan pogona. Statistike su to jasno pokazivale.
Broj letova je, u velikoj mjeri, ovisio i o zemaljskim posadama i objektima za
odravanje kojima su raspolagale dvije spomenute zrakoplovne baze. Tom u se
problemu vratiti neto kasnije.
Napokon, valjalo je raunati i na to da e odreeni postotak letjelica biti
sruen ili uniten. Ti su gubici uvelike ovisili o potpori lovakih zrakoplova
koju je Luftwaffe mogao osigurati transportnim zrakoplovima. Zbog svega reenog,
naelnik Luftwaffe glede zranoga mosta nije smio davati nikakva vrsta jamstva,
a da prethodno, s krajnjom ozbiljnou, ne odvagne dva kljuna pitanja.
Prvo, ima li ikakvih izgleda da, odjednom, osigura 550 tona transportnog
prostora, raunajui tu i posebne zahtjeve koje je nametalo loe vrijeme i
neraspoloivost zrakoplova iz tehnikih razloga?
Drugo, moe li tu brojku i odrati, stalnim priljevom zamjenskih snaga, posebice
lovaca i tragaa, koji su se oekivanoj neprijateljskoj protuzranoj obrani mogli
odupirati sve dok se ne steknu uvjeti za deblokadu este armije?
Potpuno zadovoljavajue odgovore na ta pitanja mogao je dati iskljuuvo Gring.
Samo je on mogao rei moe li se pribaviti potreban broj zrakoplova i moe li se
njihova uporaba u Staljingradu opravdati, u svjetlu ostalih obveza Luftwaffwe.
Ukoliko nita od toga nije bilo mogue, Gring je to bio duan rei Hitleru
osobno, kada je ovaj donosio konanu odluku o estoj armiji dakle, negdje 22.
ili 23. studenoga.
Gringova je dunost bila i da, kad je Hitler estoj armiji zapovijedio da
ostane u Staljingradu, u borbu odmah ubaci posljednje priuve transportnih i
lovakih zrakoplova i radionica za odravanje.
Sumnjam kako je Gring u svezi s time uinio sve to je mogao. Poetkom sijenja,
nakon niza prituaba Armijske skupine, Hitler je zapovijedio da upravljanje
zranim mostom preuzme feldmaral Milch. Budui da su mu na raspolaganju bile sve
Luftwaffeove snage i resursi u Njemakoj, Milch je definitivno bio u mogunosti
unaprijediti njegovu temeljnu uinkovitost. Na alost, s operativnog stajalita,
Milch u to doba vie nije mogao napraviti nita. Isto je vrijedilo i za sam
zrani most. Naime, dvije ranije spomenute zrane baze u meuvremenu su
izgubljene, pa su se zalihe morale dopremati s puno veih udaljenosti.
Kao da svojim obeanjima od 23. studenoga ve nije nanio dovoljno tete, Gring
je propustivi sve mogunosti koje su mu se pruale u prvim, vitalnim tjednima
opsade stanje i dodatno pogorao. U to su vrijeme, naime, pokuaji spaavanja
este armije jorodroma u neprijateljske ruke pala tek na Boi 1942. godine, kad je
sudbina
este armije ve bila odluena.) Od zrakoplova su se, u povoljnim vremenskim
uvjetima, oekivala dva leta u dvedeset i etiri sata to je znailo da ih je
trebalo dvostruko manje.
Te su brojke predstavljale polaznu osnovu na kojoj je naelnik Luftwaffe trebao
temeljiti procjenu mogunosti opskrbe este armije iz zraka. U obzir je, pritom,
trebalo uzeti i sljedee imbenike:
Prvo, mogunost da e u zimskome razdoblju nepovoljni vremenski uvjeti
"prizemljiti" eskadrile koje su sudjelovale u zranom mostu. Nastali manjak
zrakoplova trebalo je nadoknaditi poveanjem tonae u danima pogodnima za letenje
tada se, naime, broj zrakoplova morao poveati. Premda je bilo teko
procijeniti koliko e vremenske prilike utjecati na letenje, Luftwaffeovi
meteorolozi trebali su se posluiti meteorolokim podacima prethodne zime.
Drugi imbenik koji je valjalo uzeti u obzir bilo je da e u ovom ili onom
trenutku dio letjelica biti izvan pogona. Statistike su to jasno pokazivale.
Broj letova je, u velikoj mjeri, ovisio i o zemaljskim posadama i objektima za
odravanje kojima su raspolagale dvije spomenute zrakoplovne baze. Tom u se
problemu vratiti neto kasnije.
Napokon, valjalo je raunati i na to da e odreeni postotak letjelica biti
sruen ili uniten. Ti su gubici uvelike ovisili o potpori lovakih zrakoplova
koju je Luftwaffe mogao osigurati transportnim zrakoplovima. Zbog svega reenog,
naelnik Luftwaffe glede zranoga mosta nije smio davati nikakva vrsta jamstva,
a da prethodno, s krajnjom ozbiljnou, ne odvagne dva kljuna pitanja.
Prvo, ima li ikakvih izgleda da, odjednom, osigura 550 tona transportnog
prostora, raunajui tu i posebne zahtjeve koje je nametalo loe vrijeme i
neraspoloivost zrakoplova iz tehnikih razloga?
Drugo, moe li tu brojku i odrati, stalnim priljevom zamjenskih snaga, posebice
lovaca i tragaa, koji su se oekivanoj neprijateljskoj protuzranoj obrani mogli
odupirati sve dok se ne steknu uvjeti za deblokadu este armije?
Potpuno zadovoljavajue odgovore na ta pitanja mogao je dati iskljuuvo Gring.
Samo je on mogao rei moe li se pribaviti potreban broj zrakoplova i moe li se
njihova uporaba u Staljingradu opravdati, u svjetlu ostalih obveza Luftwaffwe.
Ukoliko nita od toga nije bilo mogue, Gring je to bio duan rei Hitleru
osobno, kada je ovaj donosio konanu odluku o estoj armiji dakle, negdje 22.
ili 23. studenoga.
Gringova je dunost bila i da, kad je Hitler estoj armiji zapovijedio da
ostane u Staljingradu, u borbu odmah ubaci posljednje priuve transportnih i
lovakih zrakoplova i radionica za odravanje.
Sumnjam kako je Gring u svezi s time uinio sve to je mogao. Poetkom sijenja,
nakon niza prituaba Armijske skupine, Hitler je zapovijedio da upravljanje
zranim mostom preuzme feldmaral Milch. Budui da su mu na raspolaganju bile sve
Luftwaffeove snage i resursi u Njemakoj, Milch je definitivno bio u mogunosti
unaprijediti njegovu temeljnu uinkovitost. Na alost, s operativnog stajalita,
Milch u to doba vie nije mogao napraviti nita. Isto je vrijedilo i za sam
zrani most. Naime, dvije ranije spomenute zrane baze u meuvremenu su
izgubljene, pa su se zalihe morale dopremati s puno veih udaljenosti.
Kao da svojim obeanjima od 23. studenoga ve nije nanio dovoljno tete, Gring
je propustivi sve mogunosti koje su mu se pruale u prvim, vitalnim tjednima
opsade stanje i dodatno pogorao. U to su vrijeme, naime, pokuaji spaavanja
este armije jo
imali kakvihtakvih izgleda na uspjeh.
Kako je pitanje zranoga mosta postajalo sve probiematinije i konfuznije,
poloaj este armije postajao je sve tei i valjalo ju je osloboditi to je
mogue prije. Prema pojedinostima koje je dostavio Armijskoj skupini, O.K.H. je
za te potrebe na raspolaganje namjeravao staviti sljedee snage:
(a) U sklopu etvrte tenkovske armije: 57. tenkovski korpus generala Kirchnera
(koji je trebalo premjestiti iz Armijske skupine A), pod ijim su zapovjednitvom
bile 6. i 23. tenkovska divizija te 15. terenska divizija Luftwaffe. Te su snage
u Kotelnikovo trebale stii do 3. prosinca.
(b) U sektoru Tree rumunjske armije: novu formaciju poznatu kao Armijski
detaman Hollidt, koju su tvorile 62., 294. i 336. pjeaka divizija; 11. i 22.
tenkovsku diviziju iz sastava 48. tenkovskog korpusa (generala von
Knobelsdorffa); 3. planinsku diviziju te 7. i 8. terensku diviziju Luftwaffe.
Taje skupina potpunu operativnu sposobnost trebala postii petoga prosinca, na
poloajima u gornjem toku rijeke ir.
Sve u svemu, Armijska je skupina oekivala interventne snage jaine etiri
oklopne divizije, etiri pjeake ili planinske divizije i tri terenske divizije
Luftwaffe. Od poetka se, dakako, pretpostavljalo kako e namjena terenskih
divizija Luftwaffe, u najboljem sluaju, biti defenzivna (da e, primjerice,
Page 134
tititi bokove navalnih snaga).
Uz pomo navedenih postrojbi dakako, pod uvjetom da one stignu u spomenutom

sastavu i na vrijeme mogli smo se privremeno spojiti sa snagama este armije i
osigurati im slobodu kretanja. Meutim, te snage ni u kom sluaju nisu mogle
poraziti neprijatelja u mjeri koja bi nam omoguila, u Hitlerovu argonu
statinog ratovanja, "vraanje poloaja koje smo drali prije napada."
27. studenoga O.K.H. je u teleprinterskoj poruci odgovorio na procjenu situacije

koju mu je Armijska skupina dostavila tri dana ranije. Hitler je i dalje bio
nesklon zamislima o kojima sam ve govorio. Zadravanje Staljingrada obrazlagao
je time to emo ako ga sada napustimo sljedee godine, uz puno vee rtve,
ponovo morati osvajati teren koji smo uz silne rtve zauzeli 1942. godine.
Je li ponavljanje ofenzive iz 1942. godine (kad za to doe vrijeme) uope
izvedivo ili uputno bilo je sasvim drugo pitanje koje trenutno nije bilo na
dnevnome redu. Pravo je pitanje bilo moemo li, i na koji nain, popraviti stanje
na junom krilu istonog bojita. Gubitkom este armije izgledi za to bili bi
praktino nikakvi.
Stoga sam 28. studenoga Hitleru poslao detaljnu procjenu stanja s tablicom koja
je prikazivala jainu neprijateljskih snaga (ukupno 143 velike formacije) koje su
djelovale protiv nas. Jasno sam mu prikazao i stanje i uvjete koji su vladali u
estoj armiji, posebno istiui kako e ona, uslijed nedostatka streljiva i
gubitkom pokretljivosti, uskoro ostati bez topnike potpore.
U takvim okolnostima, naveo sam, veliko je pitanje moemo li uope
ekati da do nas stignu sve interventne snage, posebice Armijski detaman
Hollidt. Bilo je prilino jasno kako e se interventne snage etvrte tenkovske
armije morati pokrenuti i ranije. Time se, dakako, nije moglo postii nita
presudno, budui daje cijela operacija na to smo upozorili ve 24. studenoga ovisila
o mogunosti pribavljanja dodatnih snaga. Najvie emu smo se mogli
nadati bilo je uspjeno probijanje koridora do este armije, kojim bi joj se
mogle dostaviti popune u gorivu i streljivu (i time joj vratiti pokretljivost).
Poslije toga se estu armiju moralo izvui iz staljingradskog depa, budui da
vani, u stepama, nikako ne bi preivjela zimu.
I to je najvanije, napisao sam Hitleru, nae je postrojbe strategijski nemogue
vezivati za jedno iznimno malo podruje, dok neprijatelj uiva slobodu kretanja
na stotinama kilometara bojinice. Ono to smo po svaku cijenu morali povratiti
bila je mogunost manevra; rjeenje koje smo lani primijenili u Demjansku ovdje
nije dolazilo u obzir.
Daljnji razvoj dogaaja tu je procjenu potvrdio u potpunosti.
Odgovor na to temeljno pitanje operativne politike primio sam tek 3. prosinca to
je jo
jedan primjer Hitlerova obiaja da otee stvari koje mu nisu po volji.
Ipak, u odgovoru je stajalo kako Hitler podrava naa stajalita.
Jedina ogranienja koja nam je postavio odnosila su se na dva pitanja. Prvo,
Hitler nije elio da se sjeverna staljingradska bojinica povlai ili skrauje,
kako bi se dolo do dodatnih snaga. Drugo, premda nije pobijao broj
neprijateljskih formacija koje sam naveo u svojoj procjeni, tvrdio je kako je
snaga sovjetskih divizija smanjena i da e neprijateljsko zapovjednitvo, zbog
neoekivanih uspjeha koje su one postigle, imati problema s opskrbom i nadzorom
osvojenog ozemlja.
to se tie snage ruskih divizija, tu je moda i bio u pravu. Ipak, taj je
argument gubio na teini u svjetlu injenice da su, nakon nekoliko mjeseci tekih
borbi, i nae snage bile silno oslabljene to je bila tema brojnih, nimalo
uvijenih izvjea Armijske skupine. Sovjeti, ve tada, sigurno nisu imali
nikakvih problema s opskrbom, a pretpostavka da imaju potekoa s nadzorom
ozemlja bila je ista hipoteza.
Kako bilo. iz Hitlerove naelne potpore naim stajalitima dalo se iitati kako
je prihvatio (a to je i bilo najvanije) tri elementarne injenice:
(i) Ako nam i poe za rukom da se do nje probijemo, esta se armija ne smije
zadravati u Staljingradu.
(ii) Armiji se, zranim putem, mora dostavljati dnevni prosjek zaliha.
(iii) Kao to je Armijska skupina upozoravala jo
od 21. studenoga, potreban je
stalan dotok pojaanja.
S vremenom e se pokazati kako Hitleru nije bilo ni na kraj pameti da estu
armiju pusti iz Staljingrada, a da ni druga dva preduvjeta nuna za uspjeh
operacije nee biti ispunjena.
Prva stvar koju smo otkrili bila je da veliina snaga koje nam O.K.H. alje za
potrebe oslobaanja este armije i termin njihove raspoloivosti nemaju nikakve
veze s obeanjima koja smo dobili u Starobjelsku.
Ponajprije, postrojbe su na nove poloaje pristizale s poprilinim zakanjenjem.
U sluaju Armijskog detamana Hollidt, razlog za to bila je neuinkovitost
Page 135
eljeznice, a u sluaju interventne skupine etvrte tenkovske armije injenica da

se u doba kada su stepe u okolici Staljingrada bile okovane ledom, na Kavkazu sve
topilo od juine. Tako vozila 23. tenkovske divizije nisu, kao to je bilo
planirano, mogla napredovati cestama; morali su ih dopremiti eljeznicom.
S obzirom daje njihovo napredovanje bilo usporeno, krajnji rok za poetak
operacije 57. tenkovskog korpusa pomaknut je za nekoliko dana u situaciji u
kojoj je svaki dan bio vaan.
Snaga interventnih skupina pokazala se jo
problematinijom: 15. terenska
divizija Luftwaffea, koja se trebala pridruiti 57. tenkovskom korpusu, tek se
ustrojavala stoje bio postupak koji je obino zahtijevao nekoliko tjedana. Kad
je napokon bila spremna, u operaciju se morala ubaciti na vrhuncu krize (u
vrijeme kada je problem spaavanja este armije ve bio rijeen, i to neuspjeno)
pa se raspala ve u prvim danima akcije. S izuzetkom jedne
Nebeltruppenpukovnije45, nama dodijeljeno topnitvo iz sastava Armijske skupine
A, nikad nije stiglo. Otkrili smo i da su se dvije (62. i 294.) od ukupno sedam
divizija namijenjenih in45
Nebeltruppen topnike postrojbe u ijem su sastavu bili estocijevni bacai
granata poznatih kao Nebelwerfer dimne granate. Premda ime naoruanja i trupa
asocira iskljuivo na dim, osim dimnih granata ovo je oruje ispaljivalo i
zapaljive i visoko eksplozivne projektile. Napomena prevoditelja.
terventnoj skupini Hollidt, ve morale angairati na drugome mjestu, na
poloajima Tree rumunjske armije, gdje su trebale odrati kakvutakvu
stabilnost. Povlaanje tih dvaju divizija izazvalo bi trenutni slom bojinice 1.
i 2. rumunjskog korpusa. Tako su, od samog poetka, bile iskljuene iz operacije
spaavanja. Meu obeanim formacijama koje se nikada nisu pojavile bila je i
Trea planinska divizija. Polovicu te postrojbe (koja se ve ukrcala u vlakove)
O.K.H. je preusmjerio na poloaje Armijske skupine A, gdje je trebala razrijeiti

nekakvu lokalnu krizu; drugu je polovicu, iz slinih pobuda, zadrala Armijska
skupina sredite. 22. tenkovska divizija, koja je na poetku sovjetske ofenzive
pripojena Treoj rumunjskoj armiji, pokazala se kao potpuna olupina; nakon
gubitaka koje je pretrpjela u prosinakim bitkama, bila je potpuno nesposobna za
ofenzivno djelovanje. Budui da se divizije Luftwaffe nisu mogle iskoristiti za
ofenzivna djelovanja, praktino jedine udarne snage iz sastava etvrte tenkovske
armije i Armijskog detamana Hollidt preostale za operaciju spaavanja bile su
one 57. tenkovskog korpusa (jaine dvaju oklopnih divizija) i 48. tenkovskog
korpusa (11. tenkovska i 336. pjeaka divizija, od kojih je ova prva jo
uvijek
bila na putu). 17. tenkovska i 306. pjeaka divizija koje je O.K.H. kasnije
poslao kao zamjenu za postrojbe koje se nisu pojavile, niti su bile dovoljno jake
niti su se u akciju mogle ukljuiti brzinom koju je operacija zahtijevala.
U takvim okolnostima, uslijed nedostatka snaga, moralo se odustati od izvorne
zamisli o oslobaanju este armije iz dva pravca djelovanjem etvrte tenkovske
armije s podruja Kotelnikova istono od Dona i Armijskog detamana Hollidt od
sredinjeg ira prema Kalau. Najvie emu smo se sada mogli nadati bilo je da
emo najednom mjestu uspjeti okupiti dovoljno snaga. Kako su stvari stajale, za
napad nam je preostala tek etvrta tenkovska armija. Ona je bila najblie
Staljingradu, a putem nije morala prelaziti prepreke poput rijeke Don. Isto tako,
podruje istono od Dona bilo je posljednje mjesto s kojega je neprijatelj
oekivao napad, budui daje cjelokupno stanje bilo takvo da bi okupljanje veih
snaga na tom mjestu za nas bilo iznimno riskantno. Iz istog smo razloga na
neprijateljske poloaje kod Kotelnikova isprva poslali razmjerno slabe snage. Na
tom je mjestu, zasad, etvrtu tenkovsku armiju ekalo tek pet neprijateljskih
divizija. Na liniji kod ira neprijatelj ih je rasporedio ve petnst.
Zapovijed za operaciju "Zimska oluja" koju je Armijska skupina izdala 1. prosinca
predviala je sljedee:
Na dan napada, koji je tek trebalo odrediti (ali svakako ne prije 8. prosinca),
glavnina snaga etvrte tenkovske armije trebala je napustiti podruje Kotelnikova
i napasti neprijateljske poloaje istono od Dona. Kad se jednom probije kroz
zatitne neprijateljske snage, njezina je zadaa bila da postrance napadne i, rov
za rovom, osvoji june i/ili zapadne neprijateljske opsadne poloaje oko
Staljingrada.
Manji dio snaga 48. tenkovskog korpusa iz sastava Armijskog detamana Hollidt
trebao se, preko mostobrana Donir kod Ninje irskaje, probiti u pozadinu
neprijateljskih zatitnih snaga. Ukoliko neprijateljske snage nasuprot etvrtoj
tenkovskoj armiji sjeverno od Kotelnikova prije napada osjetno ojaaju, ili se
situacija s etvrtom rumunjskom armijom ija je zadaa bila zatita izduenog
istonog boka etvrte tenkovske armije ponovno naglo promijeni, na snagu je
stupao sljedei alternativni plan: oklopne divizije etvrte tenkovske armije
naglo e skrenuti na sjever i zapadnom obalom Dona krenuti u kljuni prodor preko
Page 136
mostobrana Ninja irskaja. Plan je predviao i da neto slabija okskupina46 s

mostobrana Donir na zapadnoj obali Dona krene na Kala, presijee tamonje
neprijateljske komunikacijske linije i za prolaz este armije otvori most na
Donu.
to se tie este armije, zapovijed je predviala da se ona, dan nakon to
etvrta tenkovska armija krene u napad (nadnevak njegova poetka Armijska skupina
tek je trebala odrediti), najprije probije na jugozapad, u smjeru Donskaje Carice
s ciljem da se povee s etvrtom tenkovskom armijom i pomogne joj u svladavanju
junih i zapadnih neprijateljskih opsadnih poloaja i u zauzimanju mosta na Donu.
Na Hitlerov izriit zahtjev esta je armija i dalje trebala drati svoje
poloaje u staljingradskom depu. Bilo je savreno jasno kako e to biti potpuno
nemogue kad se esta armija jednom probije na jugozapad kako bi se spojila s
etvrtom tenkovskom armijom. Kad Sovjeti krenu na njezine sjeverne i istone
linije, ona e ih morati preputati, korak po korak. Hit46
Pripadnici takozvanih oktrupa (Stosstruppen) ili specijalnih snaga, posebno
odabranih, uvjebanih i naoruanih postrojbi ija je zadaa da povedu napad.
ler bi se, u tom sluaju, jednostavno morao pomiriti s injenicama, kao to je to
kasnije esto inio. (To, dakako, nismo smjeli navesti u operativnoj zapovijedi.
Preko svog asnika za vezu pri zapovjednitvu este armije Hitler bi to doznao i
odmah bi izdao protuzapovijed.) Prvih nekoliko dana po mom preuzimanju dunosti,
na bojinici Armijske skupine bilo je uglavnom mirno. Neprijatelj je, oito,
pripremao koncentrian napad na estu armiju. S druge strane, nije pokazivao
nikakvu namjeru da jakim oklopnim snagama krene u iznenadni juri
na Rostov. Nije
pokuao zauzeti ak niti za Armijsku skupinu vitalne ciljeve: prijelaz preko
Donjeca ili eljezniko raskrije kod Likahe. Rusi su vjerojatno smatrali kako im
rizik tenkovskog juria ba
i ne treba, budui da na koljenu Dona raspolau
toliko nadmonim snagama da im je uspjeh, ovako ili onako, zajamen. Ipak, time
su propustili veliku priliku. Krajem studenoga i poetkom prosinca, naime, mi
jednostavno nismo imali snaga kojima bismo takav juri
zaustavili.
Neprijateljski napadi na estu armiju
Neprijatelj je 2. prosinca krenuo u prvi napad na estu armiju. Zahvaljujuu
hrabrosti vojnika u staljingradskom depu i taj i napadi koji su uslijedili 4. i
8. prosinca, zavrili su u krvi. Sreom, trenutno stanje opskrbe bilo je znatno

povoljnija negoli smo se, u poetku, uope usudili nadati. Naime, 2. prosinca
Armija je izvijestila kako se smanjenjem obroka i klanjem veine svojih konja, s
trenutnim zalihama (raunajui od 30. studenoga) moe odrati jo
dvanst do
esnst dana. Istodobno, zbog povoljnih vremenskih prilika, ponadali smo se kako
e se i koliine zaliha dopremljenih zrakom poveati. Tako je 5. prosinca u
staljingradski dep zranim putem dostavljeno rekordnih 300 tona zaliha. (Na
alost, taj e rekord ostati nenadmaen.) Ipak, bilo je jasno kako se to prije
moramo spojiti sa estom armijom i bez odlaganja je izvui iz staljingradskog
depa.
Jedino to nam je u tom trenutku ilo u prilog bila je injenica da se
neprijatelj nije odvaio iskoristiti priliku da presijee komunikacije u pozadini
Armijske skupine, na prijelazu preko Donjeca ili kod Rostova (gdje je, istodobno,
mogao odrezati i Armijsku skupinu A). Inae, u sektorima iz kojih je trebalo
krenuti u oslobodilaki juri, stanje se naglo pogoravalo.
U sluaju etvrte tenkovske armije, iz razloga koje sam ve naveo, dolazak 57.
tenkovskog korpusa s Kavkaza kasnio je. Prvotni nadnevak okupljanja, 3. prosinca,
prolongiran je na 8., a potom i na 11. prosinca. Naravno, neprijatelj u tako dugu
razdoblju nije mogao sjediti prekrienih ruku. 3. prosinca jakim je snagama
krenuo na Kotelnikovo, gdje se 57. tenkovski korpus trebao iskrcati s vlaka,
oito s ciljem da poisti tamonje poloaje. Sutradan ga je odbacila esta
tenkovska divizija, koja je u meuvremenu dostigla punu operativnu sposobnost. Od
8. prosinca nadalje bilo je znakova da se na sjevernim poloajima etvrte
tenkovske armije (sjeverostono od Kotelnikova) gomilaju velike neprijateljske
snage. Na tom je mjestu otkrivena i jedna nova (55.) sovjetska armija. S druge
strane, na istonim poloajima rtvrte tenkovske armije koje su drali uglavnom
vojnici podreene joj etvrte rumunjske armije, sve je bilo mirno. Isto je
vrijedilo i za 16. motoriziranu diviziju u okolici Jeliste. Kako bismo umirili
Rumunje, dio lakih motoriziranih snaga 16. divizije odaslali smo na sjever, da
osmotre pozadinu sovjetskih poloaja koje su pokrivali. Ophodnja je utvrdila kako
zapadno od Volge, trenutno, nema znaajnijih neprijateljskih snaga.
Kriza na irskoj bojinici
Na podruju Armijskog detamana Hollidt (u sektoru Tree rumunjske armije)
dogaaji su poprimali puno ozbiljniji tijek. Tu su u donjem dijelu toka rijeke
ir, sedamdesetak kilometara uzvodno od njezina ua u Don na terenu (osim
Page 137
nekoliko protuzranih skupina) bile tek Alarmeinheitenpostrojbe,47 sastavljene

od dijelova ealonaB este armije, dakle, od ljudi koji su se vraali s dopusta.
Te su snage kasnije ojaane s dvije divizije Luftwaffe, izvorno namijenjene
Armijskom detama47
Alarmeinheiten najslobodnije prevedeno "postrojbe za izvanredna stanja".
Izraz najee obiljeava ad hoc postrojbe koje su inili pripadnici pozadinskih
postrojbi a za potrebe ogovora na iznenadne lokalne krize poput zranoga desanta,
iskrcavanja s mora, lokalnih pobuna i partizanskih djelovanja. Takva se postrojba
obino slala na mjesto okupljanja gdje se pridruivala drugim slinim
postrojbama. Tamo bi (eventualno) dobivale dodatnu opremu i odlazile na poloaj,
bilo kao zasebna postrojba, bilo kao pojaanje nekoj veoj postrojbi. U svakom
sluaju, radilo se o privremenim postrojbama bez posebnog ili elitnog statusa.
tovie, takve su se postrojbe najee organizirale kako bi negdje "zakrpale
rupe" na bojinici. Napomena prevoditelja.
nu Hollidt. Budui da nisu imale nikakva borbenog iskustva i da im je manjkalo
kolovanih asnika i doasnika, te su divizije bile tek djelomino upotrebljive.
Procjep izmeu koljena rijeke ir kod Boljoj Trenovskoga i jo
uvijek netaknute
bojinice na Donu (koji je nastao kad su, u studenome, Rusi probili poloaje
Tree rumunjske armije), zakrpan je okupljanjem dijelova desnog krila Tree
rumunjske armije na Donu (1. i 2. rumunjskog korpusa) te dovoenjem znaajno
oslabljene 22. tenkovske divizije i ostataka pregaenih rumunjskih divizija. Na
istom su mjestu trebale biti rasporeene i pjeake divizije dodijeljene
Armijskom detamanu Hollidt, koje su tom 120 kilometara dugom dijelu bojinice
trebale osigurati barem minimum stabilnosti. Poetkom prosinca bilo je sve vie
zloslutnih naznaka da na irskoj bojinici slijedi velika ofenziva. Dva dana
kasnije, na obali u niem toku rijeke, otkriveno je snano neprijateljsko
topnitvo. Upravo su tu 4. prosinca zapoeli ruski napadi. Bez zastoja, Rusi su
napadali as na jednom, as na drugom mjestu. I to su njihovi pokuaji da se
probiju bili ustrajniji, to je na
poloaj postajao kritiniji. Taj smo dio
rijeke morali zadrati po svaku cijenu, budui da je na
mostobran u kutu koji su
zatvarali ir i Don (ukljuujui i most preko Dona kod Ninje irskaje) bio
presudan za spaavanje este armije. Osim toga, uspjenim prodorom preko ira
neprijatelj bi si otvorio put i do zranih baza Morozovski i Tacinskaja
(udaljenih tek 40, odnosno 80 kilometara) kao i do prijelaza preko Donjeca kod
Rostova. Armijskoj skupini nije preostalo nita drugo nego da 48. tenkovski
korpus (ije su 11. tenkovska i 336. pjeaka divizija do tog vremena pristigle)
privremeno iskoristi za jaanje irske bojinice. Reeni se korpus zatekao u
ulozi vatrogasca; jurio je s jednog mjesta na drugo tek to bi se koja od
Alarmeinheitenpostrojba nala pred slomom. Naravno, Armijski detaman Hollidt
time je na odreeno vrijeme ostao bez jedinih divizija kojima je, tijekom akcije
deblokade, sa svoga pravca mogao djelovati ofenzivno. Dakako, naa je namjera
bila da se korpus im to situacija dopusti prebaci preko mosta kod Ninje
irskaje, kako bi djelovao zajedno s interventnom skupinom etvrte tenkovske
armije.
Devetoga prosinca napadi na estu armiju, naiavi na izuzetno snaan otpor,
poeli su slabjeti. To je najvjerojatnije znailo da su snage koje su trebale
sprijeiti pokuaje razbijanja blokade ve na putu.
Premda je neumorno pojaavao pritisak na irsku bojinicu, na sjevernim
poloajima etvrte tenkovske armije, nakon propasti operacije Kotelnikovo,
neprijatelj je pokazivao odreenu suzdranost.
Donoenje odluka propali pokuaji
U toj sam kritinoj situaciji, dakako, bio u stalnu telefonskom kontaktu s
naelnikom kopnene vojske, generalom Zeitzlerom. Naelnik se u potpunosti slagao
s mojim prognozama o daljnjem razvoju dogaaja i zakljucima koje sam iz njih
izvlaio. No nagovoriti Hilera da poduzme odgovarajue (i pravovremene) mjere,
bilo je neto posve drugo.
Uz nae stalne zahtjeve za pojaanjima transportnim eskadrilama Luftwaffe koje su
odravale zrani most do Staljingrada, valjalo je rijeiti jo
dva otvorena
problema:
Prvo, esta armija, ako je i uspijemo deblokirati, ni u kom sluaju nije smjela
ostati u Staljingradu. Hitler je kao i u sluaju Demjanska prethodne zime inzistirao
na tome da se grad zadri, a esta armija opskrbljuje kopnenim
koridorom.
Armijska skupina Don tu je odluku i dalje smatrala potpuno pogrenom. Ukoliko je
eljela izbjei propast, esta je armija ponovo morala djelovati kao pokretna
postrojba. Natezanje oko tog pitanja nastavilo se sve dok nije proputena i
posljednja prilika za njezino spaavanje.
Drugi problem odnosio se na pojaanja snagama namijenjenima deblokadi. Otkako smo
Page 138
otkrili kako od sedam divizija koje su nam prvotno obeane (za potrebe pokuaja
deblokade u koji se trebao upustiti Armijski detaman Hollidt) u najboljem
sluaju moemo oekivati 48. tenkovski korpus jaine dvaju divizija, smatrali smo
kako po svaku cijenu moramo ojaati etvrtu tenkovsku armiju. Svima je bilo jasno
kako ona sa samo dvije divizije (6. i 23. tenkovskom) nikad nee stii do
Staljingrada.
Ta su se pojaanja mogla iskoristiti na dva naina: Armijska skupina Don
neprestano je traila da joj se dodijeli Trei korpus Armijske skupine A s dvije
divizije, koje ionako nije trebalo koristiti u planinskim podrujima. Svi nai
zahtjevi odbijeni su uz obrazloenje da Armijska skupina A tvrdi kako nam reenu
postrojbu ne moe prepustiti ukoliko joj se ne dopusti naputanje izboenih
poloaja koji
su se protezali daleko na Kavkaz na to Hitler, dakako, nikad ne bi pristao.
Jednako neuspjeni bili smo i u pokuajima da Armijsku skupinu A nagovorimo da
nam ustupi jednu pukovniju koja bi zamijenila 16. motoriziranu diviziju koja je u
Jelisti titila dubinu boka Prve tenkovske armije. Kad je glede toga neto
napokon uinjeno, situacija u Staljingradu ve je bila potpuno izvan naeg
nadzora.
Drugi nain da se etvrta tenkovska armija pravodobno ojaa za prodor prema
Staljingradu bio je da joj O.K.H. osigura dodatne snage. U vrijeme o kojemu
govorim, 17. tenkovska divizija i novoustrojena 306. pjeaka divizija bile su,
tim redosljedom, na putu prema Armijskoj skupini Don. Uslijed kanjenja u
okupljanju 57. tenkovskog korpusa kod Kotelnikova, prva je postrojba mogla stii
taman na vrijeme da zajedno s 57. korpusom krene na Staljingrad. Na alost,
O.K.H. je spomenutu diviziju iskrcao iz vlaka i uporabio je kao vlastitu priuvu,

u pozadini lijevoga krila Armijske skupine, budui da se, ne bez razloga, plaio
kako se tamo sprema napad velikih razmjera. Ipak, O.K.H. nije mogao imati i ovce
i novce: i uspjeh etvrte tenkovske armije i osiguranje protiv krize s kojom, da
je doista izbila, 17. tenkovska divizija ionako ne bi uspjela izii na kraj. I
dok smo mi preferirali uspjeh etvrte tenkovske armije, Hitler se odluio za
sigurnost koju se nadao postii zadravanjem 17. tenkovske divizije. Kad ju je,
po dolasku 306. pjeake divizije, napokon oslobodio, 17. tenkovska divizija
stigla je prekasno za prvu fazu operacije deblokade. Moda je upravo time
proputena odluujua prilika za uspjeh cijele operacije!
Kako bih pojaao uinak telefonskih razgovora sa Zeitzlerom i olakao mu
svakodnevne bitke s Fiihrerom, Hitleru sam teleprinterom svako malo dostavljao
dnevne procjene situacije, preko Zeitzlera, ali i izravno.
Jedna od tih "procjena" ona od 9. prosinca 1942. godine priloena je u
Dodatku II, kako bi pokazala koliko smo se trudili da Hitler i O.K.H. ostanu
upueni u stanje. Ona je, ujedno, dojmljiv dokaz brojane nadmoi neprijatelja s
kojom se Armijska skupina suoavala, a pokazuje i s kakvim je snagama
(izuzimajui nekoliko novopristiglih divizija) trebala voditi bitke izvan
staljingradskog depa. Napokon, ona pokazuje i koliko se Armijska skupina trudila
objasniti sr
operativnih problema Vrhovnom zapovjednitvu.
Za potrebe kritinijih itatelja, u svezi sa spomenutim procjenama ovdje valja
navesti i dva zasebna komentara:
Netko bi nam mogao predbaciti da smo u tim procjenama uope spominjali mogue
naine i sredstva kojima bi se bitka nastavila ukoliko bi esta armija ostala u
Staljingradu i ukoliko bi se do nje probio koridor. Odgovor na to bio bi
sljedei: nekoga poput Hitlera bilo je potpuno bespredmetno uvjeravati kako je
zadravanje cijele jedne armije u Staljingradu ak da je opskrba takvim
koridorom i bila mogua potpuno nepotrebno. Jedini nain da ga se navede na
zakljuak kako estu armiju ipak mora pustiti bio je ukazati mu na probleme s
pojaanjima koji ga oekuju, ukoliko grad ipak pokua zadrati. Na alost, kad je
u pitanju bio presti, nikakvo pozivanje na razum nije moglo uzdrmati njegovu
tvrdoglavost. Ipak, u to smo se vrijeme jo
uvijek nadali kako e, kad za to doe
vrijeme, Hitler prihvatiti neizbjeno.
Drugo, to da je Armijska skupina unato za nju iznimno nepovoljnom odnosu snaga
i dalje vjerovala da moe osloboditi estu armiju, moe zvuati iznenaujue.
Moglo bi nam se, ak, zamjeriti da smo podcjenjivali neprijatelja.
Meutim, ako smo naim suborcima iz este armije eljeli pruiti ikakvu ansu za
spas, morali smo preuzeti maksimalan rizik. To je, po naem miljenju, bilo
kljuno u cijeloj stvari. Dogaaji su pokazali da smo bili vrlo blizu tome da im
otvorimo put u slobodu. To to u tome na kraju ipak nismo uspjeli dugovali smo
uzrocima koje u obraditi neto kasnije.
Utrka na ivot i smrt
I mi i neprijatelj bili smo spremni za poetak utrke koja je odluivala o ivotu
i smrti. Na
je cilj bio spasiti estu armiju, no da bismo u tome uspjeli na
Page 139
kocku smo stavili sudbinu ne samo Armijske skupine Don nego i Armijske skupine A.
Ta je utrka trebala odluiti hoe li se interventna skupina etvrte tenkovske
armije uspjeti spojiti sa estom armijom istono od Dona prije no to nas
neprijatelj primora na prekid operacije. A to mu je moglo poi za rukom; da je
pregazio nae slabane poloaje na iru ili na lijevome krilu Armijske skupine
Don (a mogue i na desnome krilu Armijske
skupine B), bio bi u prilici presjei sve pozadinske komunikacije
armijskih skupina Don i A.
Ta je opasnost iz dana u dan postajala sve akutnija. Organizirati i odrati
napadnu operaciju istono od Dona u tom je trenutku znailo izloiti se dotad
rijetko zabiljeenu riziku. Mislim kako to Hitler, u tom trenutku, nije u
potpunosti shvaao. Da jest, gotovo bi sigurno posegnuo za znatno radikalnijim
mjerama. Ako nita drugo, osigurao bi pojaanja etvrtoj tenkovskoj armiji nuna
za brzu deblokadu Staljingrada. Umjesto toga, kako je to rekao general Zeitzler,
Hitler nam je neprestano "gurao klipove pod kotae". Tu tvrdnju potvruju dva
primjera: tijekom cijele poetne faze operacije, Hitler je 17. tenkovsku diviziju
zadravao na pogrenu mjestu, a 16. motoriziranu diviziju pristao je osloboditi
tek kad je ve bilo prekasno. Hitler je generale i asnike Glavnoga stoera esto
nazivao obinim "kalkulantima", nespremnima preuzeti ikakav rizik. Rizik kojemu
se Armijska skupina Don izloila zapovjedivi etvrtoj tenkovskoj armiji da krene
na Staljingrad i od napada ne odustaje sve dok situacija ne zaprijeti unitenjem
cjelokupnog junog krila njemakih armija, bio je najbolji dokaz da su spomenute
Hitlerove tvrdnje bile potpuno neosnovane.
Tu utrku na ivot i smrt, koja je zapoela 12. prosinca, kad je etvrta tenkovska
armija krenula na Staljingrad, moe se opisati tek u kratkim crtama. Brojne i
munjevite promjene do kojih je dolazilo u bitkama izmeu 57. tenkovskog korpusa i
neprijatelja koji je neprestano ubacivao svjee snage ponajprije (i najvanije)
tenkove nemogue je prikazati do pojedinosti.
To je razdoblje sjajno demonstriralo okretnost naega oklopnitva i superiornost
naih tenkovskih posada, kao i junatvo naih grenadira te vjetinu naih
protutenkovskih postrojba. Pokazalo se to sve jedna iskusna oklopna divizija
poput este tenkovske moe postii s divljenja vrijednim zapovjednikom kakav je
bio general Rauss i tenkovskim specijalistom kakav je bio brigadir von
Hiindersdorff (koji je, na alost, na elu te divizije kasnije i poginuo), kada u
akciju krene s punim brojem oklopnih vozila i jurinih topova. Koliko je, za
usporedbu, teko bilo 23. tenkovskoj diviziji (kojom je zapovijedao general von
Vormann, moj nekadanji kolega iz Operativnog odjela O.K.H.a, koji je u Prvom
svjetskom ratu ranjavan pet puta) koja je svoj dio posla morala obaviti s jedva
dvadeset tenkova!
Pokuajmo sad popratiti barem one dijelove bitke koji su bili presudni za njezin
konaan ishod.
Dok je 57. korpus dovravao okupljanje istono od Dona, u okolici Kotelnikova,
jake neprijateljske snage su 10. prosinca ponovo poele nasrtati na nae poloaje
u donjem dijelu ira. Bilo je jasno kako udaljavanje 48. tenkovskog korpusa s tog
dijela bojinice, njegov angaman u proboju kod mostobrana irDon i zajedniko
djelovanje s 57. tenkovskim korpusom vie ne dolaze u obzir.
Bilo je vanije nego ikad da se 57. tenkovski korpus pokrene to je mogue prije.
Nakon to je skrio pokuaj neprijatelja da ga pregazi tijekom iskrcavanja iz
vlakova i okupljanja, korpus je 12. prosinca uspio prijei poetnu liniju.
Istoni mu je bok, iz smjera Volge, titio Sedmi rumunjski korpus, a zapadni, sve
do Dona, esti rumunjski korpus. Napad je neprijatelja zatekao nespremna. Sovjeti
ga oito nisu oekivali tako brzo i nae su postrojbe u poetku lijepo
napredovale. Neprijatelj, meutim, nije preao na defenzivnu taktiku. Svjeim
snagama koje je na brzinu dovukao s podruja Staljingrada neprekidno je pokretao
protunapade, ne bi li povratio teren koji su osvojile nae tenkovske snage ili
svojim, brojano nadmonijim oklopnitvom, manje dijelove tih snaga uhvatio u
okruenje. Iako je te velike skupine neprijateljskih snaga istio jednu za
drugom, 57. korpus sve do 17. prosinca nije postigao nikakav odluujui rezultat.
U tom trenutku 17. tenkovska divizija mogla je intervenirati barem na poloajima
istono od Dona. Nakon brojnih zahtjeva koje mu je uputilo moje zapovjednitvo,
O.K.H. joj je napokon dozvolio da napusti pozadinu lijevog krila Armijske skupine
gdje se iskrcala s vlakova. Meutim, divizija se u bitke koje su se vodile
istono od rijeke nije mogla ukljuiti odmah. Najprije joj je valjalo prevaliti
dug put do i preko mosta na Donu kod Potemskaje.
Dok se 57. tenkovski korpus trudio odnijeti pobjedu na istonoj obali rijeke, na
poloajima zapadno od njega neprijatelj je udvostruio napore da urui njemaku
bojinicu na iru. Mostobran Donir bio je stalna meta sovjetskih napada jo
od
12. prosinca. Neprijatelj je oito shvatio koliko nam taj mostrobran (i uz njega
Page 140
izravno vezan most preko Dona) doista znai. Most smo 14. prosinca morali
napustiti i dignuti u zrak. Ve 15. prosinca bilo je potpuno jasno kako bitka u
dolini ira ne moe potrajati due od nekoliko dana.
U isto to vrijeme, na irokom koljenu Dona poela se pomaljati nova opasnost. 15.
prosinca pojavile su se jasne naznake da neprijatelj sprema veliki napad na
poloaje na lijevom krilu Armijske skupine Don i desnom krilu Armijske skupine B.
Ogranieni napadi uslijedili su ve sutradan. Isprva nam nije bilo jasno radi li
se tek o uobiajenom "ispipavanju" bojinice uoi odlunog prodora, ili nas
neprijatelj pokuava sprijeiti da snage iz tog sektora prebacujemo na bojinicu
istono od Dona. A onda su nai radiotragai otkrili novu sovjetsku armiju
(Treu gardijsku), to je znailo da Rusi na umu imaju nekakav dalekoseniji cilj
Rostov, primjerice.
Sve dok je na poloajima istono od Dona morala voditi borbe za deblokadu este
armije, Armijska skupina nije si mogla priutiti odluujuu bitku na svom lijevom
krilu. Neprijatelja je, ukoliko to bude mogue, morala zadrati podalje. Kako bi
odgovorno zapovjednitvo, ono Armijskog detamana Hollidt, osiguralo priuve
potrebne za akciju zadravanja, Armijska ga je skupina povukla dublje u pozadinu,
na krau bojinicu, pritom ne gubei iz vida injenicu da mora ouvati
kontinuitet s desnim krilom Armijske skupine B.
izravno vezan most preko Dona) doista znai. Most smo 14. prosinca morali
napustiti i dignuti u zrak. Ve 15. prosinca bilo je potpuno jasno kako bitka u
dolini ira ne moe potrajati due od nekoliko dana.
U isto to vrijeme, na irokom koljenu Dona poela se pomaljati nova opasnost. 15.
prosinca pojavile su se jasne naznake da neprijatelj sprema veliki napad na
poloaje na lijevom krilu Armijske skupine Don i desnom krilu Armijske skupine B.
Ogranieni napadi uslijedili su ve sutradan. Isprva nam nije bilo jasno radi li
se tek o uobiajenom "ispipavanju" bojinice uoi odlunog prodora, ili nas
neprijatelj pokuava sprijeiti da snage iz tog sektora prebacujemo na bojinicu
istono od Dona. A onda su nai radiotragai otkrili novu sovjetsku armiju
(Treu gardijsku), to je znailo da Rusi na umu imaju nekakav dalekoseniji cilj
Rostov, primjerice.
Sve dok je na poloajima istono od Dona morala voditi borbe za deblokadu este
armije, Armijska skupina nije si mogla priutiti odluujuu bitku na svom lijevom
krilu. Neprijatelja je, ukoliko to bude mogue, morala zadrati podalje. Kako bi
odgovorno zapovjednitvo, ono Armijskog detamana Hollidt, osiguralo priuve
potrebne za akciju zadravanja, Armijska ga je skupina povukla dublje u pozadinu,
na krau bojinicu, pritom ne gubei iz vida injenicu da mora ouvati
kontinuitet s desnim krilom Armijske skupine B.
18. prosinca uslijedila je kriza najvieg stupnja.

Istono od Dona, 57. tenkovski korpus se niti nakon dolaska 17. tenkovske
divizije nije uspio probiti do toke iz koje bi, s kakvimtakvim izgledima,
mogao krenuti u juri
prema Staljingradu i stvoriti uvjete za proboj este
armije. Naprotiv, inilo se kako e biti prinuen prijei u defenzivu, budui
daje na svakom koraku nailazio na nove snage koje je neprijatelj na njega slao s
opsadnih poloaja u okolici grada.
Neprijatelj jo
nije uspio probiti nae poloaje u dolini ira, no tamo su se i
dalje vodile estoke borbe. Najozbiljnija kriza razvijala se na lijevom krilu
Armijske skupine. Neprijatelj je pokrenuo veliki napad na Armijski detaman
Hollidt i talijansku armiju koji su inili desno krilo Armijske skupine B.
U sluaju Armijskog detamana Hollidt, dva su se rumunjska korpusa pokazala
potpuno nedoraslima napadu, a pojavile su se i prve sumnje u to hoe li se i
njemake postrojbe na pomonim poloajima odrati u kakvomtakvom poretku, nakon
to ih njihovi saveznici ostave na cjedilu.
Stvar se dodatno pogorala kada je neprijatelj, u prvom naletu
pregazivi talijansku armiju, probio bok Armijske skupine Don.
Istoga dana Armijska skupina pozvala je O.K.H. da poduzme urne mjere za poetak
proboja este armije prema etvrtoj tenkovskoj armiji. Jo
uvijek je postojala
mogunost da 57. tenkovski korpus kad se u potpunosti osjeti nazonost 17.
tenkovske divizije osvoji jo
neto ozemlja u smjeru staljingradskog depa.
Drugim rijeima, jo
uvjek smo se mogli nadati povoljnom ishodu borbi na
poloajima istono od Dona. A sve to moglo se postii i znatno ranije, samo da
smo u operaciji deblokade koju je vodila etvrta tenkovska armija od poetka
mogli iskoristiti 17. tenkovsku i 16. motoriziranu diviziju (ova druga jo
uvijek
je bila vezana u Jelisti)!
Iako smo uporno isticali nunost da se urno donese odluka kojom bi se estoj
armiji odobrio proboj iz Staljingrada, Hitlerov naelik stoera izvijestio nas je
kako je Hitler takvu odluku odbio donijeti
i usput nam rekao kako su sve postrojbe koje su tada bile na putu preusmjerene
Armijskoj skupini B, radi prijetnje nastale slomom talijanske armije. To da nas
je Vrhovno zapovjednitvo u isto vrijeme pitalo moe li se Staljingrad ipak
odrati, pokazivalo je koliko je zapravo znalo
ili eljelo znati o ozbiljnosti situacije.
Hitlerovo odbijanje da estu armiju u toj fazi pusti iz Staljingrada nije
sprijeilo Armijsku skupinu da se, ako nita drugo, pripremi za neizbjeno. 18.
prosinca u staljingradski dep poslao sam svog glavnog obavjetajnog asnika,
bojnika Eismanna. Eismann je estoj armiji trebao objasniti naa stajalita o
operaciji proboja koja e, u vrlo bliskoj budunosti, postati apsolutno nuna.
Evo glavnih naglasaka onoga to im je Eismann trebao rei: Kritina situacija na
irskoj bojinici i, jo
vie, na lijevom krilu Armijske skupine, pokazivala je
kako etvrta tenkovska armija borbe kojima je, istono od Dona, trebala
osloboditi estu armiju ne moe voditi unedogled. Nadalje, bilo je dvojbeno moe
li ona uope stii do opsadnih poloaja, budui da joj neprijatelj, upravo s tih
poloaja, u susret neprestano alje nove snage. Iz istog razloga, meutim,
izgledi este armije da se probije iz opsadnog prstena nikad nisu bili bolji.
Povezivanje s etvrtom tenkovskom armijom sad je ovisilo ponajprije o estoj
armiji; njezina je uloga odsad morala biti znatno aktivnija. Kad esta armija
jednom krene u proboj iz staljigradskog depa na jugoza
Page 141
pad, neprijatelj svoju opsadnu bojinicu nee smjeti dodatno oslabljivati.
etvrtoj tenkovskoj armiji to e, pak, pomoi u daljnjem napredovanju u smjeru
staljingradskog depa.
Zadaa koja joj je dodijeljena temeljem zapovijedi "Zimska oluja" od 1. prosinca
da bude u stanju pripravnosti za prodor u smjeru sjeverozapada, sve do Donskaje
Carice, gdje se trebala spojiti s etvrtom tenkovskom armijom vjerojatno e se
proiriti. Armija e sada moda morati ii i dalje od cilja koji je trebala
dostii u sklopu operacije "Zimska oluja" i produiti na jugozapad, sve dok se ne
spoji s etvrtom tenkovskom. I dok je "Zimska oluja" predviala da esta armija u
skladu s Hitlerovim zapovijedima nastavi drati Staljingrad, novi
alternativni plan predviao je njezino povlaenje, sektor po sektor, sukladno
napredovanju na jugozapad.
Bojnik Eismann trebao je istaknuti i da Armijska skupina premda je glede toga
uinila sve to je mogla ne vjeruje kako se zrani most do Staljingrada moe
unaprijediti u mjeri koja bi estoj armiji omoguila daljnje preivljavanje u
Staljingradu.
Ta misija bojnika Eismanna usklaivanje stajalita dvaju zapovjednitava imala
je obeshrabrujui ishod.
Paulus nije ostao ravnoduan pred onim to mu je Esiamann rekao, premda mu nije
propustio spomenuti razmjere potekoa i rizika koji je plan koji mu je Eismann
prezentirao podrazumijevao.
Iste potekoe Eismannu su istaknuli i ef operacija i glavni logistiar este
armije no obojica su kazala i to kako je, u danim okolnostima, pokuaj proboja u
to skorije vrijeme ne samo prijeko potreban, nego i posve izvediv.
Na konani stav zapovjednitva este armije presudno je utjecalo miljenje
naelnika stoera, generala bojnika Arthura Schmidta. On je ustvrdio kako se
esta armija u tom trenutku nikako ne moe probiti i da bi prihvaanjem takvog
rjeenja njezino zapovjednitvo "pristalo na katastrofu". "esta e armija,"
rekao je Eismannu, "na svojim poloajima biti i na Uskrs. Sve to vi trebate
uiniti jest bolje je opskrbljivati." Schmidt je oito drao kako njegovu armiju
iz situacije u kojoj se nije nala naom pogrekom treba izvui (i u meuvremenu
je opskrbljivati iz zraka) ili Vrhovno zapovjednitvo ili Armijska skupina. To
je bilo razumljivo stajalite na koje je, u teoriji, imao apsolutno pravo.
Naalost, trenutne su okolnosti imale veu teinu. Eismann je istaknuo kako
Armijska skupina glede opskrbe ini sve to je u njezinoj moi, ali da je ne
treba kriviti kad se zrani most, uslijed vremenskih prilika, doslovce zablokira.
Podsjetio ga je i da Armijska skupina transportne zrakoplove ne izvlai iz
eira. No, Schmidt se nije dao impresionirati. Nije popustio ak ni kada mu je
Eismann pokuao objasniti daje proboj este armije nuan i u interesu operacije
kao cjeline.
Zapovjednik este armije o taktici je znao vie od Schmidta, a vjerojatno je i
zdravije razmiljao, no inilo se daje njegov naelnik stoera jaa osobnost48.
Razgovor je zavrio time da je i general Paulus proboj proglasio potpuno
nemoguim i istaknuo kako je predaja Staljingrada zabranjena "Fiihrerovom
zapovijedi". Misija bojnika Eismanna bila je uspjena utoliko to je
zapovjednitvo este armije u situaciju i planove Armijske skupine sada bilo
upueno do pojedinosti. Meutim, do usklaivanja stajalita o zadai este armije
ipak nije dolo. Kako smo od zapovjednitva armije mogli oekivati uspjenu
provedbu iznimno opasne operacije u iju su izvedivost sumnjali i zapovjednik te
armije i njegov naelnik stoera?
U nekim drugim vremenima takvo razilaenje u miljenjima predstavljalo bi valjanu
osnovu za zahtjev za smjenu armijskog zapovjednitva. U tadanjoj kritinoj
situaciji, meutim, za takav postupak ne bi bilo opravdanja. Tko god naslijedio
zapovjednika ili naelnika stoera morao bi se najprije "uigrati", to je bilo
nemogue u situaciji u kojoj je svaki dan bio presudno vaan. U svakom sluaju,
Hitler nikad ne bi odobrio smjenu ovjeka koji se zalagao za odranje
Staljingrada.
Unato svemu, Armijska skupina Don nije namjeravala propustiti posljednju priliku
za spas este armije, kolike god (i kakve god) opasnosti i potekoe to
podrazumijevalo. A podrazumijevalo je i izdavanje slubene zapovijedi kojom se
zapovjednik armije u potpunosti oslobaao
48 Koliko god katastrofalnom se pokazala u ovome sluaju, Schmidt se kasnije, u
zarobljenitvu, istaknuo svojom tvrdoglavou. Po svemu to se o tome dalo uti,
u zarobljenitvu se iskazao i kao vojnik i kao suborac, to gaje kotalo kazne od
25 godina prisilnog rada. Stoga, pravednosti radi, njegovu dranju moramo odati i
dunu poast. Napomena autora.
odgovornosti, kako za rizini proboj tako i za naputanje Staljingrada. Na taj
smo korak bili sasvim spremni.
pad, neprijatelj svoju opsadnu bojinicu nee smjeti dodatno oslabljivati.
etvrtoj tenkovskoj armiji to e, pak, pomoi u daljnjem napredovanju u smjeru
staljingradskog depa.
Zadaa koja joj je dodijeljena temeljem zapovijedi "Zimska oluja" od 1. prosinca
da bude u stanju pripravnosti za prodor u smjeru sjeverozapada, sve do Donskaje
Carice, gdje se trebala spojiti s etvrtom tenkovskom armijom vjerojatno e se
proiriti. Armija e sada moda morati ii i dalje od cilja koji je trebala
dostii u sklopu operacije "Zimska oluja" i produiti na jugozapad, sve dok se ne
spoji s etvrtom tenkovskom. I dok je "Zimska oluja" predviala da esta armija u
skladu s Hitlerovim zapovijedima nastavi drati Staljingrad, novi
alternativni plan predviao je njezino povlaenje, sektor po sektor, sukladno
napredovanju na jugozapad.
Bojnik Eismann trebao je istaknuti i da Armijska skupina premda je glede toga
uinila sve to je mogla ne vjeruje kako se zrani most do Staljingrada moe
unaprijediti u mjeri koja bi estoj armiji omoguila daljnje preivljavanje u
Staljingradu.
Ta misija bojnika Eismanna usklaivanje stajalita dvaju zapovjednitava imala
je obeshrabrujui ishod.
Paulus nije ostao ravnoduan pred onim to mu je Esiamann rekao, premda mu nije
propustio spomenuti razmjere potekoa i rizika koji je plan koji mu je Eismann
prezentirao podrazumijevao.
Iste potekoe Eismannu su istaknuli i ef operacija i glavni logistiar este
armije no obojica su kazala i to kako je, u danim okolnostima, pokuaj proboja u
to skorije vrijeme ne samo prijeko potreban, nego i posve izvediv.
Na konani stav zapovjednitva este armije presudno je utjecalo miljenje
naelnika stoera, generala bojnika Arthura Schmidta. On je ustvrdio kako se
esta armija u tom trenutku nikako ne moe probiti i da bi prihvaanjem takvog
rjeenja njezino zapovjednitvo "pristalo na katastrofu". "esta e armija,"
rekao je Eismannu, "na svojim poloajima biti i na Uskrs. Sve to vi trebate
uiniti jest bolje je opskrbljivati." Schmidt je oito drao kako njegovu armiju
iz situacije u kojoj se nije nala naom pogrekom treba izvui (i u meuvremenu
je opskrbljivati iz zraka) ili Vrhovno zapovjednitvo ili Armijska skupina. To
je bilo razumljivo stajalite na koje je, u teoriji, imao apsolutno pravo.
Naalost, trenutne su okolnosti imale veu teinu. Eismann je istaknuo kako
Armijska skupina glede opskrbe ini sve to je u njezinoj moi, ali da je ne
treba kriviti kad se zrani most, uslijed vremenskih prilika, doslovce zablokira.
Podsjetio ga je i da Armijska skupina transportne zrakoplove ne izvlai iz
eira. No, Schmidt se nije dao impresionirati. Nije popustio ak ni kada mu je
Eismann pokuao objasniti daje proboj este armije nuan i u interesu operacije
kao cjeline.
Zapovjednik este armije o taktici je znao vie od Schmidta, a vjerojatno je i
zdravije razmiljao, no inilo se daje njegov naelnik stoera jaa osobnost48.
Razgovor je zavrio time da je i general Paulus proboj proglasio potpuno
nemoguim i istaknuo kako je predaja Staljingrada zabranjena "Fiihrerovom
zapovijedi". Misija bojnika Eismanna bila je uspjena utoliko to je
zapovjednitvo este armije u situaciju i planove Armijske skupine sada bilo
upueno do pojedinosti. Meutim, do usklaivanja stajalita o zadai este armije
ipak nije dolo. Kako smo od zapovjednitva armije mogli oekivati uspjenu
provedbu iznimno opasne operacije u iju su izvedivost sumnjali i zapovjednik te
armije i njegov naelnik stoera?
U nekim drugim vremenima takvo razilaenje u miljenjima predstavljalo bi valjanu
osnovu za zahtjev za smjenu armijskog zapovjednitva. U tadanjoj kritinoj
situaciji, meutim, za takav postupak ne bi bilo opravdanja. Tko god naslijedio
zapovjednika ili naelnika stoera morao bi se najprije "uigrati", to je bilo
nemogue u situaciji u kojoj je svaki dan bio presudno vaan. U svakom sluaju,
Hitler nikad ne bi odobrio smjenu ovjeka koji se zalagao za odranje
Staljingrada.
Unato svemu, Armijska skupina Don nije namjeravala propustiti posljednju priliku
za spas este armije, kolike god (i kakve god) opasnosti i potekoe to
podrazumijevalo. A podrazumijevalo je i izdavanje slubene zapovijedi kojom se
zapovjednik armije u potpunosti oslobaao
48 Koliko god katastrofalnom se pokazala u ovome sluaju, Schmidt se kasnije, u
zarobljenitvu, istaknuo svojom tvrdoglavou. Po svemu to se o tome dalo uti,
u zarobljenitvu se iskazao i kao vojnik i kao suborac, to gaje kotalo kazne od
25 godina prisilnog rada. Stoga, pravednosti radi, njegovu dranju moramo odati i
dunu poast. Napomena autora.
odgovornosti, kako za rizini proboj tako i za naputanje Staljingrada. Na taj
smo korak bili sasvim spremni.
Page 142
Razloge zbog kojih esta armija tu zapovijed nije ispotovala obradit u kasnije,
u odgovarajuem kontekstu. Ti su razlozi bila tema brojnih razgovora koje smo
Paulus i ja (kao i nai naelnici stoera) vodili putem novouspostavljenog
UHFsustava, ali i razgovora mog zapovjednitva s Vrhovnim zapovjednitvom.
Dan poslije, 19. prosinca, ponadali smo se kako e situacija istono od Dona
uskoro ui u fazu u kojoj e planirana suradnja dvaju armija dovesti do uspjenog
izvaenja este armije iz Staljingrada.
Toga je dana 57. tenkovski korpus postigao sjajan uspjeh. Uspio je prijei rijeku
Aksaj i probiti se na sjever sve do Mikova. Njegove isturene udarne snage stigle
su na 48 kilometara od ruskih opsadnih poloaja! Trenutak koji smo ekali od
preuzimanja dunosti, trenutak u kojemu je, pribliavanjem snaga za deblokadu,
estoj armiji ponuena mogunost da se probije iz okruenja, napokon je stigao.
Ukoliko esta armija sada krene u proboj, a etvrta tenkovska armija nastavi
napadati na sjever ili barem odvue dio snaga s opsadnih poloaja, neprijateljske
snage u sredini nai e se izmeu dvije vatre. Time bi bili stvoreni izgledi da
se, ako nita drugo, estoj armiji dostave gorivo, streljivo i hrana potrebni za
nastavak proboja. Za te je namjene Armijska skupina, u pozadini etvrte armije,
okupila kolonu transportnih vozila natovarenih sa 3000 tona zaliha i traktore za
vuu topova este armije. Sve je to trebalo pojuriti do blokirane armije, im
tenkovi oiste makar privremenu put do nje.
Situacija na poloajima Armijske skupne zapadno od Dona na dan 19. prosinca
ukazivala je na to da e i tamonje snage uspjeti barem dok se esta armija ne
probije na jugozapad sprijeiti razvoj dogaaja koji bi nas prinudio na prekid
ofenzive istono od rijeke.
Naa bojinica u dolini ira jo
uvijek se drala.
Iako je Armijska skupina morala intervenirati kako bi povlaenje Armijskog
detamana Hollidt na aleternativne poloaje prolo bez potekoa, njihovo se
zauzimanje inilo izvjesnim. Meutim, prijetnja otvorenome lijevom boku Armijskog
detamana i dalje je bila prisutna. Utrka na ivot i smrt s obje strane Dona ula
je u posljednju i odluujuu fazu!
Je li Armijska skupina situaciju na irokom koljenu Dona mogla odrati jo
nekoliko dana, dok esta armija ne iskoristi bez sumnje posljednju priliku koja
joj se pruala? Mogla je, no samo ukoliko se ne bude gubilo ni sata!
Stoga je u podne 19. prosinca Vrhovnom zapovjednitvu teleprinterom odaslala
hitan zahtjev da se estoj armiji dopusti izlazak iz Staljingrada i juri
na
jugozapad kako bi se pridruila etvrtoj tenkovskoj armiji49.
Kad ni na tu poruku nitko nije reagirao, etvrtoj tenkovskoj i estoj armiji je,
u 18,00 sati50, izdana zapovijed. estoj je armiji nareeno da odmah krene u
proboj na jugozapad. Prvu fazu operacije predstavljao je napad predvien planom
"Zimska oluja" od 1. prosinca. Da bi se uspostavio kontakt sa etvrtom tenkovskom
armijom i stvorili uvjeti da se konvoj sa zalihama probije do grada, napad este
armije bude li nuno trebao se nastaviti i iza Donskaje Carice.
Zapovijed je predviala i drugu fazu proboja koja bi pokae li se nunom uslijedila
odmah nakon "Zimske oluje". Po primitku lozinke "Grom", esta je
armija trebala nastaviti napredovati prema etvrtoj tenkovskoj armiji i,
istodobno, zapoeti evakuaciju Staljingrada, sektor po sektor. Lozinka je bila
nuan instrument; napadne operacije obaju armija trebalo je sinkronizirati, a tek
je trebalo vidjeti je li prolazak konvoja mogue uskladiti s tim operacijama. I,
to je najvanije, Armijska je skupina morala uvjeriti Hitlera da povue
zapovijed estoj armiji da Staljingrad zadri po svaku cijenu. Premda bi samom
objavom lozinke "Grom" odgovornost za krenje te zapovijedi Armijska skupina
preuzela na sebe, zapovjedniku este armije ruke su bile vezane dokle god je
spomenuta zapovijed bila na snazi.
Proputanje prilike za spas este armije
Ako se od kraja studenoga (kad je Hitler odbio Paulusov zahtjev da esta armija
krene u proboj prije negoli neprijatelj uvrsti prsten oko Staljingrada) ikad
ukazala prilika za spaavanje este armije, onda je to
Pogledati Dodatak III. Napomena autora. Pogledati Dodatak IV. Napomena autora.
bilo 19. prosinca. Armijska skupina izdala je zapovijed za proboj este armije,
unato potekoama koje je taj potez podrazumijevao i unato opasnoj situaciji
koja se u meuvremenu razvila na ostatku armijske bojinice. Rizik kojemu smo se
glede potonjega izloili, obradit u kad za to doe vrijeme. Neposredni problem to
e rei u razdoblju od 19. do 25. prosinca bio je moe li esta armija
izvrti zapovijed koju smo joj izdali i je li na to uope spremna?
Hitler se, na kraju, ipak suglasio s idejom da esta armija krene u napad na
jugozapad kako bi se spojila s etvrtom tenkovskom armijom. Ipak, ostao je pri
odluci da armija nastavi drati sjeverne, istone i june poloaje oko grada. Jo
uvijek se nadao probijanju "koridora" koji bi armiji u Staljingradu jamio
Page 143
opskrbu na trajnoj osnovi. Takav je plan imao dva, vrlo oita, nedostatka:
Prvo, zbog situacije u kojoj se nala kao cjelina posebice kad se u obzir uzme
i razvoj situacije u susjednom podruju Armijske skupine B Armijska skupina A
vie si nije mogla priutiti da joj na podruju istono od Dona ostanu vezane
cijele dvije armije (esta i etvrta tenkovska). Pod znakom pitanja vie nije
bila samo sudbina este armije nego i Armijske skupine Don i Armijske skupine A.
Poduzimanjem kakve odlunije akcije neprijatelj je obje armijske skupine mogao
odrezati od njihovih komunikacijskih zona.
Drugo, bilo je apsolutno nemogue da esta armija za proboj na jugozapad
mobilizira sve preostale ofenzivne snage i istodobno odri poloaje oko
Staljingrada. Takvo to moglo joj je poi za rukom dan ili dva, dok neprijatelj
ne shvati njezine nakane. Mogunost da simultano, na due vrijeme, dri grad i
odrava vezu s etvrtom tenkovskom armijom nije dolazila u obzir.
I dok su razlozi Hitlerova protivljenja provedbi plana izloenog u zapovijedi
Armijske skupine od 19. prosinca bili nerealni, primjedbe zapovjednitva este
armije nisu se mogle olako odbaciti. One su ukazivale na veliinu rizika kojem bi
se, izvrenjem zapovijedi Armijske skupine, nuno izloila
Kad je esta armija izjavila da u proboj ne moe krenuti sve dok Hitler inzistira
na zadravanju Staljingrada, uinila je to s punim pravom. Upravo je zato
Armijska skupina izdala izriitu zapovjed da se utvreno podruje evakuira, po
receptu "Grom". Meutim, zapovjednik
este armije morao je odluiti koga e posluati Hitlera ili zapovjednika
Armijske skupine.
Nadalje, Armija je drala da joj za pripreme za proboj treba est dana. Po naemu
miljenju u trenutnoj situaciji ta je procjena bila neprihvatljiva i pretjerana,
ak i kada se u nju uraunaju sve potekoe s kojima se armija suoavala, a koje
su bila posljedica znaajnog gubitka mobilnosti. Odgoda od est dana bila nam je
neprihvatljiva, ako ni zbog ega drugoga a ono zbog stanja na lijevome krilu
Armijske skupine. I, najvanije, neprijateljske snage na opsadnim poloajima oko
grada sigurno nee besposliariti dok im se, punih est dana, pred nosom odvijaju
pripreme za proboj. Pripreme se moda i dalo prikiti po cijenu slabljenja
drugih poloaja este armije na neko vrijeme. Ali, potraje li okupljanje snaga
za proboj cijelih est dana, prije negoli sam proboj dobije na zamahu,
neprijatelj e poeti napadati druge poloaje. To se po svaku cijenu moralo
izbjei.
Armija je sumnjala i da s poloaja koje je u tom trenutku drala uope moe
odvojiti snage potrebne za proboj, budui da su oni ve bili izloeni
lokaliziranim napadima. I tu je brzina bila sve. Ako bi u proboj krenula na
vrijeme, armija ne bi morala reagirati na svaki neprijateljski upad na svoje
poloaje; njezine bi se akcije ograniile na zadravanje neprijateljskih snaga
tijekom povlaenja.
U teleprinterskim porukama koje smo razmjenjivali Paulus i ja i nai naelnici
stoera, armija je s pravom naglaavala kako lozinka "Grom" mora uslijediti odmah
nakon "Zimske oluje" te da za stanku primjerice kod Donskaje Carice nee biti
vremena. Glede toga smo postigli punu suglasnost, budui da je zapovijed Armijske
skupine i predviala izravnu povezanost "Groma" i "Zimske oluje".
Ono to je, bez ikakve sumnje, silno optereivalo zapovjednika este armije bilo
je pitanje ima li takav pothvat uslijed ope slabosti vojnika i smanjene
mobilnosti postrojba (nakon to su konje za vuu poklali za hranu) i sve to u
uvjetima ekstremne hladnoe ikakih izgleda na uspjeh.
Ono zbog ega je esta armija na kraju ipak odustala od proboja i to je Armijsku
skupinu uvjerilo da na izvrenju svoje zapovijedi ne treba inzistirati bilo je
stanje s gorivom. General Paulus je izvijestio kako raspolae s dovoljno benzina
da njegovi tenkovi stotinjak ih je
joopskrbu na trajnoj osnovi. Takav je plan imao dva, vrlo oita, nedostatka:
Prvo, zbog situacije u kojoj se nala kao cjelina posebice kad se u obzir uzme
i razvoj situacije u susjednom podruju Armijske skupine B Armijska skupina A
vie si nije mogla priutiti da joj na podruju istono od Dona ostanu vezane
cijele dvije armije (esta i etvrta tenkovska). Pod znakom pitanja vie nije
bila samo sudbina este armije nego i Armijske skupine Don i Armijske skupine A.
Poduzimanjem kakve odlunije akcije neprijatelj je obje armijske skupine mogao
odrezati od njihovih komunikacijskih zona.
Drugo, bilo je apsolutno nemogue da esta armija za proboj na jugozapad
mobilizira sve preostale ofenzivne snage i istodobno odri poloaje oko
Staljingrada. Takvo to moglo joj je poi za rukom dan ili dva, dok neprijatelj
ne shvati njezine nakane. Mogunost da simultano, na due vrijeme, dri grad i
odrava vezu s etvrtom tenkovskom armijom nije dolazila u obzir.
I dok su razlozi Hitlerova protivljenja provedbi plana izloenog u zapovijedi
Armijske skupine od 19. prosinca bili nerealni, primjedbe zapovjednitva este
armije nisu se mogle olako odbaciti. One su ukazivale na veliinu rizika kojem bi
se, izvrenjem zapovijedi Armijske skupine, nuno izloila
Kad je esta armija izjavila da u proboj ne moe krenuti sve dok Hitler inzistira
na zadravanju Staljingrada, uinila je to s punim pravom. Upravo je zato
Armijska skupina izdala izriitu zapovjed da se utvreno podruje evakuira, po
receptu "Grom". Meutim, zapovjednik
este armije morao je odluiti koga e posluati Hitlera ili zapovjednika
Armijske skupine.
Nadalje, Armija je drala da joj za pripreme za proboj treba est dana. Po naemu
miljenju u trenutnoj situaciji ta je procjena bila neprihvatljiva i pretjerana,
ak i kada se u nju uraunaju sve potekoe s kojima se armija suoavala, a koje
su bila posljedica znaajnog gubitka mobilnosti. Odgoda od est dana bila nam je
neprihvatljiva, ako ni zbog ega drugoga a ono zbog stanja na lijevome krilu
Armijske skupine. I, najvanije, neprijateljske snage na opsadnim poloajima oko
grada sigurno nee besposliariti dok im se, punih est dana, pred nosom odvijaju
pripreme za proboj. Pripreme se moda i dalo prikiti po cijenu slabljenja
drugih poloaja este armije na neko vrijeme. Ali, potraje li okupljanje snaga
za proboj cijelih est dana, prije negoli sam proboj dobije na zamahu,
neprijatelj e poeti napadati druge poloaje. To se po svaku cijenu moralo
izbjei.
Armija je sumnjala i da s poloaja koje je u tom trenutku drala uope moe
odvojiti snage potrebne za proboj, budui da su oni ve bili izloeni
lokaliziranim napadima. I tu je brzina bila sve. Ako bi u proboj krenula na
vrijeme, armija ne bi morala reagirati na svaki neprijateljski upad na svoje
poloaje; njezine bi se akcije ograniile na zadravanje neprijateljskih snaga
tijekom povlaenja.
U teleprinterskim porukama koje smo razmjenjivali Paulus i ja i nai naelnici
stoera, armija je s pravom naglaavala kako lozinka "Grom" mora uslijediti odmah
nakon "Zimske oluje" te da za stanku primjerice kod Donskaje Carice nee biti
vremena. Glede toga smo postigli punu suglasnost, budui da je zapovijed Armijske
skupine i predviala izravnu povezanost "Groma" i "Zimske oluje".
Ono to je, bez ikakve sumnje, silno optereivalo zapovjednika este armije bilo
je pitanje ima li takav pothvat uslijed ope slabosti vojnika i smanjene
mobilnosti postrojba (nakon to su konje za vuu poklali za hranu) i sve to u
uvjetima ekstremne hladnoe ikakih izgleda na uspjeh.
Ono zbog ega je esta armija na kraju ipak odustala od proboja i to je Armijsku
skupinu uvjerilo da na izvrenju svoje zapovijedi ne treba inzistirati bilo je
stanje s gorivom. General Paulus je izvijestio kako raspolae s dovoljno benzina
da njegovi tenkovi stotinjak ih je
jo
uvijek bilo u voznu stanju prijeu maksimalno tridesetak kiometara. To je
znailo da se esta armija moe pokrenuti samo ako joj se zajame odgovarajue
zalihe goriva (i obroka) ili ako etvrta tenkovska armija svlada tih dodatnih
tridesetak kilometara neprijateljske bojinice. Nitko nije sporio kako tenkovi
este armije, koji su inili osnovu njezine udarne snage, razdaljinu od pedesetak
kilometara ne mogu svladati sa zalihama goriva koje su dostajale za samo
tridesetak. S druge strane, nismo mogli ekati da armijske zalihe goriva dostignu
traenu razinu od 4000 tona (na stranu injenica da smo iz praktinog iskustva
znali kako je tolike koliine goriva potpuno nemogue dostaviti zranim putem).
Svakim odlaganjem rasipalo se vrijeme preostalo za operaciju proboja este
armije.
estoj je armiji valjalo preivjeti s onim ime je raspolagala i krenuti u akciju
s onim to je imala ukljuujui, dakako, i zalihe goriva koje joj uspiju
dopremiti u sljedeih nekoliko dana, dok se njezine snage jo
okupljaju. Dalje
Page 144
joj se valjalo nadati kako e se zalihe stalno popunjavati iz zraka, tijekom
samog proboja.
Ovdje treba naglasiti notornu injenicu da vojska uvijek raspolae s vie goriva
negoli to prikazuje u slubenim izvjeima. Ali sve da se to i nije uzimalo u
obzir, bilo je za oekivati da e se stvari odvijati po sljedeem scenariju. im
esta armija pokrene napad u pravcu jugozapada, situacija etvrte tenkovske
armije e se popraviti, budui da neprijatelj na nju vie nee moi slati svjee
snage sa staljingradske bojinice. Kad bi, djelovanjem este armije, pritisak na
nju popustio, etvrta tenkovska armija, ije je daljne napredovanje preko Mikova
joj se valjalo nadati kako e se zalihe stalno popunjavati iz zraka, tijekom
samog proboja.
Ovdje treba naglasiti notornu injenicu da vojska uvijek raspolae s vie goriva
negoli to prikazuje u slubenim izvjeima. Ali sve da se to i nije uzimalo u
obzir, bilo je za oekivati da e se stvari odvijati po sljedeem scenariju. im
esta armija pokrene napad u pravcu jugozapada, situacija etvrte tenkovske
armije e se popraviti, budui da neprijatelj na nju vie nee moi slati svjee
snage sa staljingradske bojinice. Kad bi, djelovanjem este armije, pritisak na
nju popustio, etvrta tenkovska armija, ije je daljne napredovanje preko Mikova
19. prosinca izgledalo vrlo neizvjesno, nesumnjivo bi uspjela prijei dodatnih

dvadesetak kilometara.
Raunati na tu mogunost znailo je preuzeti silan rizik no mi nismo vidjeli
drugog naina da spasimo estu armiju.
Ipak, kljuni razlog zbog kojeg se pitanje goriva na kraju pokazalo odluujuim
za odluku o zadravanju este armije u Staljingradu bilo je to to je Hitler u
staljingradskom depu imao asnika za vezu. Tako je i doznao za Paulusov
zakljuak da esta armija, zbog stanja s gorivom, ne samo da ne moe pokrenuti
operaciju proboja, nego ne moe niti krenuti s poetne linije.
Proveo sam mnogo vremena u telefonskim razgovorima s Hitlerom,
pokuavajui ga nagovoriti da estoj armiji ipak dopusti proboj iz
Staljingrada. "Ne shvaam kamo ciljate," bilo je sve to mije imao rei. "Paulus
raspolae gorivom za najvie dvadesetaktridesetak kilometara. I on sam kae kako
se trenutno ne moe probiti."
Tako se Armijska skupina, s jedne strane, morala boriti s Vrhovnim
zapovjednitvom koje je od este armije oekivalo da krene u napad na jugozapad i
pritom odri preostale staljingradske poloaje te, s druge strane, sa
zapovjednitvom este armije koje je izjavilo kako zbog situacije s gorivom ne
moe izvriti zapovijed Armijske skupine. Hitler je sad mogao pravdati svoju
odluku, pozivajui se na izjavu zapovjednika armije kojemu bi ta teka zadaa
bila povjerena. Da nije bilo tog izgovora, Hitler bi pod pritiskom dogaaja moda
i odustao od zahtjeva da se grad odri, ak i nakon to proboj jednom krene. U
tom bi sluaju, meutim, i general Paulus na cijeli problem, vrlo vjerojatno,
gledao drugim oima, budui da vie ne bi djelovao suprotno Hitlerovim izravnim
zapovijedima.
Motivima koji su zapovjednika este armije naveli da propusti posljednju priliku
za spas svoje armije pozabavio sam se ovako podrobno iz osobna uvjerenja: smatrao
sam kako mu to dugujem, bez obzira na njegov znaaj i kasnije ponaanje. Kao to
sam ve rekao, nijedan od razloga kojima je pravdao svoju odluku nije se mogao
olako odbaciti. Ipak, ostaje injenica da nam je to bila jedina i posljednja
prilika da spasimo estu armiju. Ne iskoristiti je bez obzira na rizik koji je
to podrazumijevalo znailo je odbaciti svaku nadu u spas. Iskoristiti tu
priliku znailo je staviti sve na jednu kartu, a to, po miljenju ljudi iz este
armije, u tom trenutku nije bilo nuno.
Dranje budueg feldmarala Paulusa u tim presudnim danima danas je lako
kritizirati. Svakako se nije radilo tek o "slijepoj poslunosti" Hitleru, budui
da je Paulus ozbiljno dvojio oko toga treba li poduzeti operaciju koja bi suprotno
jasno izraenim Hitlerovim eljama neizbjeno dovela do predaje
Staljingrada. U svezi s tim valja napomenuti i da bi takva predaja, kad bi do nje
dolo pod prevladavajuim neprijateljskim pristiskom, bila potpuno opravdana i u
skladu s Hitlerovom zapovijedi te da bi punu odgovornost za naputanje grada
snosila Armijska skupina koja gaje i zapovjedila.
Zapovjednika este armije nije muio samo sukob lojalnosti. Izvrenjem
zapovijedi Armijske skupine on bi na sebe preuzeo i silan rizik. Premda je
proboj bio prilika za spas njegove armije, jednako je tako mogao dovesti i do
njezina unitenja. Da je prvi pokuaj proboja kroz neprijateljske linije zavrio
neuspjehom, da je esta armija zaglavila na pola puta do etvrte tenkovske
armije, a da ova nije mogla napredovati dalje, ili da je neprijatelj uspio
pregaziti njemake postrojbe koje su proboj titile iz pozadine i s bokova,
sudbina este armije bila bi uas zapeaena. Zadaa pred kojom se nalazila bila
je nevjerojatno zahtjevna i krajnje riskantna. Poput boksaa, esta se armija na
putu do etvrte tenkovske armije trebala pokrivati sa sve etiri strane;
postojala je stalna prijetnja da e njezin napad na jugozapad biti zaustavljen
ili da e njezina pozadinska i bona zatita biti eliminirane. Nadalje, zadau je
morala izvriti s postrojbama izmorenima glau i veoma ograniene pokretljivosti.
Meutim, nada da e se uskoro dokopati slobode i izbjei smrt mogla ih je
potaknuti da tu, naizgled nemoguu zadau, ipak obave.
Kad je general Paulus propustio i tu posljednu priliku, kad je nakon dueg
oklijevanja napokon odluio da se u ne upusti u taj pothvat, uinio je to pod
Page 145
teretom odgovornosti koji je nosio na leima. Premda ga je svojom zapovijedi
Armijska skupina eljela osloboditi od svake odgovornosti, on je se nije mogao
odrei, bilo u odnosu na Hitlera, bilo pred vlastitom savjeu.
Tjedan dana nakon to je Armijska skupina izdala zapovijed za trenutni proboj,
sudbina este armije bila je odluena.
Punih est dana Armijska se skupina izlagala svim moguim rizicima ne bi li
estoj armiji stvorila priliku da se, uz pomo etvrte tenkovske armije, probije
na slobodu. Cijelo to vrijeme Armijskoj je skupini prijetila opasnost da se
neprijatelj odluno kapitalizirajui prodor na podruje talijanske armije preko
otvorena prijelaza preko Donjeca probije do Rostova, da napadne ilu
kucavicu cijelog naeg lijevog krila, da se uvue u pozadinu lijevoga krila
Armijske skupine Don, Armijskog detamana Hollidt.
Tu smo joj priliku morali pruiti, ak i po cijenu da se tanki paravan zatitnih
poloaja u dolini ira (Trea rumunjska armija) i na podruju Armijskog detamana
Hollidt, raspadne.
Unato svemu, Armijska je skupina etvrtu tenkovsku armiju
V
zadravala na izloenu poloaju istono od Dona dokle god je bilo izgleda da e
esta armija ipak iskoristiti tu posljednju prigodu za bijeg. Vrijeme je isteklo
kada nas je situacija na lijevome krilu Armijske skupine prisilila da tamo
prebacimo snage s istone obale Dona i kad je, 25. prosinca, poloaj 57.
tenkovskog korpusa na rijeci Mikovoj postao neodriv.
Analizirajmo, ukratko, dramatine dogaaje toga tjedna.
Sve je poelo na lijevom krilu Armijske skupine ili, tonije, na lijevom boku
Armijskog detamana Hollidt.
to se tono dogodilo Talijanima, nitko nije znao. inilo se kako na tom mjestu
otpor vrijedan spomena pruaju tek jedna laka i jedna pjeaka divizija. Kako
bilo da bilo, u jutarnjim satima 20. prosinca njemaki general koji je
zapovijedao korpusom na desnome krilu Talijana doao nas je izvijestiti kako se
dvije talijanske divizije pod njegovim zapovjednitvom ubrzano povlae, oito
zbog izvjea da su im se u dubinu bokova uvukla ve dva neprijateljska oklopna
korpusa. Povlaenjem Talijana bok Armijskog detamana Hollidt ostao je potpuno
izloen.
im je od njega primilo obavijest o spomenutom dogaaju, zapovjednitvo Armijske
skupine zapovjedilo je generalu Hollidtu (iako je on, zapravo, pripadao Armijskoj
skupini B) da svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju zaustavi povlaenje
talijanskih divizija. Armijski detaman kojim je zapovijedao dobio je zapovijed
da ostane na svom poloaju na gornjemu iru te da svoj lijevi bok preustroji i
brani u ealonskom poretku.
Tijekom dana su poloaji samog detamana probijeni na dva mjesta. Sedma rumunjska
divizija povukla se bez doputenja, a zapovjednitvo Prvog rumunjskog korpusa u
panici je napustilo svoje zapovjedno mjesto.
Uveer 20. prosinca stanje u dubini boka Armijskog detamana Hollidt bilo je
krajnje nejasno. Niko nije znao pruaju li Talijani (koji su djelovali na njemu
susjednim poloajima) joteretom odgovornosti koji je nosio na leima. Premda ga je
svojom zapovijedi
Armijska skupina eljela osloboditi od svake odgovornosti, on je se nije mogao
odrei, bilo u odnosu na Hitlera, bilo pred vlastitom savjeu.
Tjedan dana nakon to je Armijska skupina izdala zapovijed za trenutni proboj,
sudbina este armije bila je odluena.
Punih est dana Armijska se skupina izlagala svim moguim rizicima ne bi li
estoj armiji stvorila priliku da se, uz pomo etvrte tenkovske armije, probije
na slobodu. Cijelo to vrijeme Armijskoj je skupini prijetila opasnost da se
neprijatelj odluno kapitalizirajui prodor na podruje talijanske armije preko
otvorena prijelaza preko Donjeca probije do Rostova, da napadne ilu
kucavicu cijelog naeg lijevog krila, da se uvue u pozadinu lijevoga krila
Armijske skupine Don, Armijskog detamana Hollidt.
Tu smo joj priliku morali pruiti, ak i po cijenu da se tanki paravan zatitnih
poloaja u dolini ira (Trea rumunjska armija) i na podruju Armijskog detamana
Hollidt, raspadne.
Unato svemu, Armijska je skupina etvrtu tenkovsku armiju
V
zadravala na izloenu poloaju istono od Dona dokle god je bilo izgleda da e
esta armija ipak iskoristiti tu posljednju prigodu za bijeg. Vrijeme je isteklo
kada nas je situacija na lijevome krilu Armijske skupine prisilila da tamo
prebacimo snage s istone obale Dona i kad je, 25. prosinca, poloaj 57.
tenkovskog korpusa na rijeci Mikovoj postao neodriv.
Analizirajmo, ukratko, dramatine dogaaje toga tjedna.
Sve je poelo na lijevom krilu Armijske skupine ili, tonije, na lijevom boku
to se tono dogodilo Talijanima, nitko nije znao. inilo se kako na tom mjestu
otpor vrijedan spomena pruaju tek jedna laka i jedna pjeaka divizija. Kako
bilo da bilo, u jutarnjim satima 20. prosinca njemaki general koji je
zapovijedao korpusom na desnome krilu Talijana doao nas je izvijestiti kako se
dvije talijanske divizije pod njegovim zapovjednitvom ubrzano povlae, oito
zbog izvjea da su im se u dubinu bokova uvukla ve dva neprijateljska oklopna
korpusa. Povlaenjem Talijana bok Armijskog detamana Hollidt ostao je potpuno
izloen.
im je od njega primilo obavijest o spomenutom dogaaju, zapovjednitvo Armijske
skupine zapovjedilo je generalu Hollidtu (iako je on, zapravo, pripadao Armijskoj
skupini B) da svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju zaustavi povlaenje
talijanskih divizija. Armijski detaman kojim je zapovijedao dobio je zapovijed
da ostane na svom poloaju na gornjemu iru te da svoj lijevi bok preustroji i
brani u ealonskom poretku.
Tijekom dana su poloaji samog detamana probijeni na dva mjesta. Sedma rumunjska
divizija povukla se bez doputenja, a zapovjednitvo Prvog rumunjskog korpusa u
panici je napustilo svoje zapovjedno mjesto.
Uveer 20. prosinca stanje u dubini boka Armijskog detamana Hollidt bilo je
krajnje nejasno. Niko nije znao pruaju li Talijani (koji su djelovali na njemu
susjednim poloajima) jo
otpor i ako ga pruaju gdje. Izvjea o pojavi
isturenih neprijateljskih oklopnih snaga pristizala su iz svih dijelova pozadine
Armijskog detamana Hollidt, ak i s udaljenog, iznimno vanog donjeckog
prijelaza kod Kamenskahtinskoga.
U sljedea dva dana poloaj Armijskog detamana Hollidt postajao je sve
osjetljiviji. Sad kad su i njegovi poloaji bili probijeni, detaman vie nije
mogao sluiti kao bona i pozadinska zatita od neprijateljskog oklopnitva. A
ono je sada uivalo punu slobodu djelovanja u sektoru gdje su Talijani bili
pregaeni. Takva se situacija morala odraziti i na Treu rumunjsku armiju u
dolini ira.
Armijski detaman Hollidt najprije je morao uiniti sve to moe da uspostavi
novu liniju bojinice, priblino u ravnini s bojinicom koju je drala Trea
rumunjska armija. Tako je mogao pokriti i njezine bokove i zrane baze Morozovski
i Tacinskaja, neophodne za odranje zranoga mosta do Staljingrada. Pod svaku je
cijenu valjalo odrati i vane prijelaze preko Donjeca kod Forchstadta i
KamenskSahtinskoga.
Bilo je savreno jasno da se tim privremenim intervencijama situacija na lijevome
krilu Armijske skupine moe odrati tek nekoliko dana. Ve 20. prosinca, u
teleprinterskoj poruci koju je odaslala Vrhovnom zapovjednitvu, Armijska je
skupina jasno stavila do znanja kako bi se neprijatelj ukoliko nakon probijanja
talijanskih poloaja krene u odluan napad mogao obruiti na Rostov i pokuati
se, jednom zauvijek, rijeiti i Armijske skupine Don i Armijske skupine A.
Karakteristino za tadanju situaciju u Vrhovnom zapovjednitvu, ni sam naelnik
njemake kopnene vojske nau poruku Hitleru nije mogao prenijeti istoga dana jer
Page 146
je ovaj u nazonosti tek nekolicine predstavnika O.K.W.a ba

tada pregovarao
s jednom talijanskom delegacijom. Jedini odgovor bila je smjernica O.K.H. koju
smo primili 22. prosinca. O.K.H. je Armijskom detamanu Hollidt zapovjedio da
preuzme obrambenu liniju koje odavno nije bilo. Na terenu se, upravo toga dana,
odluivalo hoe li njemake i nekoliko rumunjskih formacija u sastavu Armijskog
detamana uope preivjeti borbe koje su vodile.
Bilo je oito kako Vrhovno zapovjednitvo ne namjerava poduzeti nita to bi
Armijskoj skupini pomoglo stabilizirati poloaje u procjepu koji je, nakon
talijanskog debakla, nastao u njezinim i poloajima Armijske skupine B.
Zapovjednitvo je odbilo ak i zahtjev za urnim premjetajem jedne pjeake
divizije iz sastava Armijske skupine A, za potrebe neposredne zatite Rostova.
Preostalo nam je tek posegnuti za vlastitim resursima. Ta nam je odluka bila
posebno bolna budui da se mogla provesti samo na tetu desnoga krila Armijske
skupine B dakle,
snagama angairanima na Donu. Meutim, vremena za oklijevanje nije bilo; 24.
prosinca kriza Armijskog detamana Hollidt dosegnula je vrhunac. Tri
neprijateljska tenkovska i mehanizirana korpusa probila su linije koje su drali
Talijani i Trea rumunjska divizija. Dva neprijateljska korpusa (25. tenkovski i
50. mehanizirani) ve su se pribliavala vitalnim bazama Morozovski i Tacinskaja,

dok je trei (Osmi tenkovski korpus) zaobiao dijelove Armijskog detamana koji
su se jo
uvijek borili na obalama ira, u sredinjem i u gornjem dijelu toka te
rijeke.
Premda je situacija na lijevom krilu Armijske skupine posebice na njezinu
otvorenu zapadnom boku postajala sve ozbiljnija, nastavili smo s nastojanjima
da estoj armiji osiguramo uvjete za proboj. On je i dalje ovisio o Hitlerovu
odustajanju od Staljingrada i spremnosti same armije da se upusti u proboj.
etvrta tenkovska armija je, u meuvremenu, inila sve to je mogla da izvede
konani skok do Staljingrada, nadajui se kako e joj esta armija tu zadau
olakati pokreui napad na jugozapad.
Po dolasku u Mikovu (19. prosinca), interventna je armija danima vodila teke
borbe s cijelim valovima ruskih snaga koje su neprestano pristizale iz
Staljingrada i pokuavale zaustaviti njezino napredovanje. Unato tomu, 57.
tenkovski korpus uspio je zauzeti uporite na sjevernoj obali rijeke i, poslije
niza bitaka u kojima je prevladavala as jedna as druga strana, formirati
mostobran. U masovnim napadima neprijatelj je pretrpio krvave gubitke.
Prethodnice korpusa na obzorju su ve vidjele odsjaj topnike vatre oko
Staljingrada! Uspjeh je bio nadohvat ruke. esta je armija sada samo trebala
krenuti u napad i, ako nita drugo, sprijeiti neprijatelja da na etvrtu
tenkovsku armiju neprekidno alje svjee snage. Meutim, iz razloga koje smo ve
naveli, esta armija u taj napad nikad nije krenula.
U poslijepodnevnim satima 23. prosinca, Armijska se skupina, teka srca, morala
skoncentrirati na situaciju na svom lijevom krilu. Ona je, do tog vremena,
postala vie nego kritina i Armijska je skupina dio svojih snaga morala
prebaciti na to podruje. Trea rumunjska armija dobila je zadau da oslobodi
zapovjednitvo 48. tenkovskog korpusa ili. tenkovske divizije i obnovi poloaje
na zapadnom krilu Armijske skupine. Poloaje Tree rumunjske armije u dolini ira
preuzela je jedna oklopna divizija iz sastava etvrte tenkovske armije. Armija se
spornenute
divizije jednostavno morala odrei, budui da se bojinica u dolini ira bez
nje ne bi uspjela odrati.
Vanost te odluke pokazala se ve sutradan. rodrom Tacinskaja bio je izgubljen;
zajedno s njim nestala je i mogunost opskrbe este armije iz zraka. rodrom smo
ponovno zauzeli tek 28. prosinca.
Munu odluku da etvrtoj tenkovskoj armiji oduzme cijelu jednu diviziju, Armijska
je skupina donijela tek kad je postalo posve jasno da je za proboj este armije
prekasno. Od te je odluke mogla odustati da je ve tada na raspolaganju imala 16.
motoriziranu armiju. Naime, 20. prosinca O.K.H. je napokon popustio pred
zahtjevima mog zapovjednitva i izdao zapovijed za premijetanje 16. motorizirane
armije. Na poloajima kod Jeliste trebala ju je zamijeniti Vikinka divizija iz
sastava Armijske skupine B. Na alost, cijeli je proces zahtijevao deset dana.
Sasvim sluajno, upravo je toliko vremena prolo otkako je Armijska skupina prvi
put zatraila da joj se ustupi 16. motorizirana divizija! Da je doputenje izdano
odmah, divizija se na irskoj bojinici mogla angairati ve 23. prosinca, a 57.
tenkovski korpus ne bi se morao odrei jedne oklopne divizije. Kao i iz mnogih
prijanjih odluka O.K.H.a, i iz ove se dala iitati Hitlerova sklonost
otezanju.
Hitler je Armijskoj skupini sada obeavao i Sedmu tenkovsku diviziju, no bilo je
jednostavno nemogue da ona na teren stigne na vrijeme i ukljui se u ve
Page 147
poodmaklu operaciju deblokade. Hitler se isto tako nadao kako e stvari krenuti
na bolje kad nam pristigne prva bojna "Tigrova", koja je bila na putu. I ta se
pretpostavka, meutim, pokazala sasvim pogrenom. Uz to to je za njihov dolazak
trebalo podosta vremena, tenkovi "Tigar" nisu bili testirani u borbenim uvjetima.
Bolovali su od toliko djejih bolesti da od njih, u poetku, nije bilo nikakve
koristi. To je, usput reeno, bio tipian primjer Hitlerova precjenjivanja moi
novoga oruja.
Tako je dolo vrijeme da neprijatelji preuzme inicijativu i na bojitu istono od
Dona.
27. prosinca, neprijatelj je u sektoru Mikove, u kojemu je sustavno gomilao

snage, napao 57. tenkovski korpus i odbacio ga do rijeke Aksai. U sljedeih
nekoliko dana postalo je jasno kako Sovjeti korpus kane obuhvatiti s istoka i sa
zapada.
Na sjevernoj i junoj bojinici etvrte tenkovske armije otkrivene
su dvije sovjetske armije (51. i 2. gardijska, koju su inile tri mehanizirana,
jedan tenkovski, tri streljaka i jedan konjiki korpus). Vei dio tih snaga
Sovjeti su dopremili s opsadnih poloaja kod Staljingrada, premda je dio
pojaanja pristigao i preko Volge.
Dan ili dva poslije, ogromna premo snaga koje je neprijatelj nagomilao prisilila
je etvrtu tenkovsku armiju na povlaenje sve do Kotelnikova, odakle je 12.
prosinca i krenula prema Staljingradu. Povlaenje etrvrte tenkovske armije bilo
je aspolutno neizbjeno. Postrojbe etvrte rumunjske armije (koja je djelovala
pod njezinim zapovjednitvom), koje su trebale tititi bokove 57. tenkovskog
korpusa tijekom teke bitke koju je vodio na rijeci Aksai, pokazale su se potpuno
nedoraslima toj zadai. Vojnici Sedmog rumunjskog korpusa, koji su trebali drati
istoni armijski bok prema Volgi, i vojnici estog rumunjskog korpusa, koji je
trebao drati teren izmeu 57. tenkovskog korpusa i Dona, izgubili su svaku volju
za borbu dijelom i uslijed slabanih pokuaja njihovih zapovjedntava da odre
borbeni moral. Iako nas je uvjeravao kako ini sve to je u njegovoj moi da
ponovo okupi svoje snage i suprotstavi se neprijatelju, pokazalo se kako
zapovjednik etvrte rumunjske armije nije u stanju sprijeiti potpuno rasulo
svojih snaga. Nije nam preostalo drugo nego da spomenute postrojbe povuemo s
bojinice i poaljemo ih kui, u Rumunjsku.
Pokuaj deblokade este armije koji je zapoeo 12. prosinca doivio je neuspjeh.
Je li, sudei po daljnjem razvoju dogaaja, uope bilo izgleda za novi pokuaj?
Danas, kad se zna smjer kojim su krenuli dogaaji na podruju odgovornosti
Armijske skupine B, odgovor na to pitanje zasigurno je negativan. U to vrijeme,
meutim, nitko nije mogao predvidjeti da e se nakon katastrofe koju je doivjela
talijanska armija, prije kraja sijenja dogoditi nova i jo
vea katastrofa u
sektoru maarske armije na Donu.
Upravo stoga, unato svim primjedbama, Armijska skupina nije eljela odustati od
plana dostave pomoi estoj armiji. U tom cilju sam, 26. prosinca, O.K.H.u
poslao sljedee prijedloge:
Kako bismo barem neko vrijeme odrali poloaje na lijevom krilu Armijske skupine,
gdje nam je prijetio neprijateljski proboj u smjeru Rostova, zatraili smo to je
mogue bru intervenciju jedne borbene
skupine veliine armije (Armeegruppe) koju je O.K.H. ve poeo okupljai u
okolici Millerova, u neposrednoj pozadini desnoga krila Armijske skupine B.
Nadalje, zatraili smo i da se jedna pjeaka divizija Sedamnste armije iz
sastava Armijske skupine A urno premjesti u Rostov, za potrebe neposredne obrane
toga grada. Isto tako, nama privremeno dodijeljena Sedma tenkovska divizija
stizala je prekasno da je rasporedimo na Don, pa se sada morala ukljuiti u bitke
na lijevome krilu Armijske skupine.
Najgore to se moglo oekivati na sredini bojinice Armijske skupine bilo je
povaenje na liniju Don Donjec. Osim toga, situacija u dolini ira u
posljednjih se nekoliko dana smirila; neprijatelj je svoje snage skoncentrirao
neto zapadnije, kako bi zauzeo nae rodrome Tacinskaja i Morozovski.
Odgovor na pitanje je li novi pokuaj razbijanja blokade Staljingrada bio
izvediv, ovisio je o naoj sposobnosti da na podruju istono od Dona skupimo
snage koje bi etvrtoj tenkovskoj armiji omoguile pobjedu nad neprijateljskim
snagama koje su je u tom trenutku progonile. Kako bi ojaala etvrtu tenkovsku
armiju, Armijska skupina Don je od O.K.H.a zatraila (a isto je traila jo
od
18. prosinca, ako ne i prije) da joj odmah dodijeli Trei tenkovski korpus i
jednu pjeaku diviziju iz sastava Prve tenkovske armije. Po miljenju Armijske
skupine te su snage u kombinaciji sa 16. motoriziranom divizijom (iji je
dolazak takoer trebalo ubrzati) omoguavale ponovni pohod etvrte tenkovske
armije na Staljingrad. Nadalje, smatrali smo kako bi se one etvrtoj tenkovskoj
armiji mogle pridruiti u roku od est dana. Budui da nam je Vrhovno
Page 148
zapovjednitvo u meuvremenu obealo i vie eskadrila transportnih zrakoplova,
estoj su se armiji u istom razdoblju zranim putem morale dostaviti neophodne
zalihe goriva (1000 tona) i hrane (500 tona). Baze Tacinskaja i Morozovski biti
e osloboene za dan ili dva. Dakako da smo, u isto vrijeme, u nekoliko navrata
zahtijevali da se estoj armiji omogui sloboda djelovanja. Premda je i ona sama
pokuaj proboja u tom trenutku smatrala beznadnim, zapovjednitvo Armijske
skupine inzistiralo je na tome da je opskrba Armije u staljingradskom depu
potpuno nemogua i da proboj nema alternative. S obzirom na opu situaciju i
stanje u kojemu su bili vojnici este armije, smatrali smo kako do proboja mora
doi najkasnije oko Nove godine,
do kada bi etvrta tenkovska armija pod uvjetom da joj stignu sva pojaanja mogla
pokrenuti nov napad u smjeru staljingradskog depa. Dakako, sve da pokuaj
proboja i uspije, nitko nije oekivao da e esta armija, kad stigne do etvrte
tenkovske, biti formacija kakva je neko bila. Ipak, najvei dio njezinih vojnika
vjerojatno bi se uspio probiti.
Pravo je pitanje bilo moe li se Prva tenkovska armija u tom trenutku odrei gore
spomenutih postrojbi. I Hitler i zapovjednitvo Armijske skupine A zakljuili su
da ne moe.
Koliko je to odbijanje bilo opravdano, nije na meni da sudim. U svakom sluaju,
zapovjednitvo u meuvremenu obealo i vie eskadrila transportnih zrakoplova,
estoj su se armiji u istom razdoblju zranim putem morale dostaviti neophodne
zalihe goriva (1000 tona) i hrane (500 tona). Baze Tacinskaja i Morozovski biti
e osloboene za dan ili dva. Dakako da smo, u isto vrijeme, u nekoliko navrata
zahtijevali da se estoj armiji omogui sloboda djelovanja. Premda je i ona sama
pokuaj proboja u tom trenutku smatrala beznadnim, zapovjednitvo Armijske
skupine inzistiralo je na tome da je opskrba Armije u staljingradskom depu
potpuno nemogua i da proboj nema alternative. S obzirom na opu situaciju i
stanje u kojemu su bili vojnici este armije, smatrali smo kako do proboja mora
doi najkasnije oko Nove godine,
do kada bi etvrta tenkovska armija pod uvjetom da joj stignu sva pojaanja mogla
pokrenuti nov napad u smjeru staljingradskog depa. Dakako, sve da pokuaj
proboja i uspije, nitko nije oekivao da e esta armija, kad stigne do etvrte
tenkovske, biti formacija kakva je neko bila. Ipak, najvei dio njezinih vojnika
vjerojatno bi se uspio probiti.
Pravo je pitanje bilo moe li se Prva tenkovska armija u tom trenutku odrei gore
spomenutih postrojbi. I Hitler i zapovjednitvo Armijske skupine A zakljuili su
da ne moe.
Koliko je to odbijanje bilo opravdano, nije na meni da sudim. U svakom sluaju,
27. prosinca Armijska skupina Don poslala je O.K.H.u (i Hitleru na pozornost)

izjavu o odnosu snaga koji je ukazivao na to da je premjetaj triju divizija koje
smo zatraili savreno provediv. Prema brojkama koje smo priloili, omjer
njemakih i neprijateljskih snaga na podruju odgovornosti Armijske skupine A bio
je, bez ikakve sumnje, puno povoljniji od onoga na podruju odgovornosti Armijske
skupine Don. Nadalje, postrojbe pod zapovjednitvom potonje u posljednjih su
mjesec i pol dana sudjelovale u tekim borbama i bile su iscrpljene. Armijska
skupina Don morala se boriti na otvorenu terenu; poloaji koje su armije iz
sastava Armijske skupine A drale jo
od vremena kad se ofenziva na Kavkazu
rasplinula, do sada su zasigurno bili primjereno ojaani. Ali sve da, ustupajui
nam tri divizije, i nije mogla izdrati snanije neprijateljske napade, Prva se
tenkovska armija jo
uvijek mogla posluiti elastinom taktikom i usporiti
neprijateljsko napredovanje dok se situacija sa estom armijom ovako ili onako ne
razrijei. Hitler, meutim, u to vrijeme za takvu mogunost nije htio ni uti,
premda mu je nae zapovjednitvo u nekoliko navrata napominjalo kako ak i da
izvue estu armiju poloaje na Kavkazu ne moe zadrati. "Veliko rjeenje"
koje smo zastupali a koje je podrazumijevalo izvlaenje este armije iz
Staljingrada i prelazak na mobilne operacije na podrujima armijskih skupina Don
i A Hitleru je bilo neprihvatljivo.
Osim openite nespremnosti da se odrekne bilo ega, za Hitlerovu odluku da ne
oslabi Armijsku skupinu A postojao je jo
jedan razlog. Hitle je oito smatrao
kako estoj armiji moe pomoi i na drugi nain, premda tek kasnije.
Sudei po smjernicama O.K.H.a koje smo zaprimili 31. prosinca, Hitler je odluio
da sa zapadnog na istono podruje operacija premjesti
(fiziki i tehniki oporavljen) Tenkovski korpus SSa, sastavljen od tri
tenkovske grenadirske divizije "Leibstandarte", "Totenkopf' i "Reich". Korpus
se trebao koncentrirati u okolici Harkova i otuda krenuti u oslobodilaku
ofenzivu na Staljingrad. Meutim, zbog ogranienih kapaciteta eljeznice,
okupljanje Korpusa na podruju Harkova zavreno je tek krajem veljae. Nitko nije
spominjao kako bi se esta armija, u meuvremenu, trebala odrati na ivotu. Iako
u to vrijeme nitko nije predviao kako e maarski sektor doivjeti istu
katastrofu kakva je zadesila i Talijane, dolazak Tenkovskog korpusa SSa i dalje
se smatrao nunim, budui da je situacija na podruju izmeu Armijske skupine B i
Armijske skupine Don postajala sve ozbiljnija. Meutim, za pretpostavku da e
snage jednog jedinog SSkorpusa dostajati za ofenzivu sve do Staljingrada, nije
bilo apsolutno nikakve osnove. Ono to se na razmjerno maloj udaljenosti od
Kotelnikova do Staljingrada (kojih 130 kilometara) moglo postii u prosincu, kada
se etvrtu tenkovsku armiju moglo pojaati bez veih problema, u veljai je bila
ista fanazija. Tada je, naime, trebalo pokriti vie od 560 kilometara od
Harkova. Ako je Hitler doista vjerovao da je takvo to mogue, to samo
potkrepljuje ono to sam o njemu rekao u prethodnom poglavlju.
Kada je Hitler odbio i posljednje zahtjeve Armijske skupine Don da se krajem
prosinca etvrtoj tenkovskoj armiji poalju urna pojaanja, sudbina este armije
bila je konano zapeaena. Uzalud smo na kocku stavili i posljednjeg ovjeka i
posljednju granatu kojima smo raspolagali! I uzalud smo se, do posljednjeg
trenutka, riskirajui sudbinu cijele Armijske skupine, trudili izvesti deblokadu!
Od poetka sijenja, dogaaji na podruju odgovornosti Armijske skupine Don mogli
bi se, manjevie, podijeliti u dvije paralelene faze:
Zavrnu bitku este armije u okolici Staljingada i
Page 149
borbu za ouvanje junoga krila, koje je obuhvaalo armijske skupine A, B, i Don.

I dok drugu fazu, radi operativnog kontinuiteta, valja obraditi zasebno, prva se
obrauje u posljednjem dijelu ovoga poglavlja. Iz tog e se prikaza
vidjeti koliko je posljednja bitka este armije utjecala na odranje junog
krila njemakih armija.
Posljednja bitka este armije
Pria o agoniji este armije, koja je zapoela negdje ne prijelazu godine, je
pria o neopisivoj patnji. Vie od oaja i opravdanog ogorenja vojnika ije je
povjerenje bilo izigrano, tu je priu obiljeila postojanost s kojom su se isti
ti vojnici suoili s nezasluenom, ali neizbjenom sudbinom, njihova sranost,
drugarstvo i posveenost dunosti, njihova tiha pomirenost i ponizna vjera u
Boga.
Ovdje u se suzdrati od toga da o tome raspredam nadugako i nairoko, to
nikako ne znai daje zapovjednitvo Armijske skupine pred svim tim dogaajima
ostalo ravnoduno. Iz potovanja prema junatvu kojemu nema a moda nikada i
nee biti premca, osjeam se nesposobnim odati priznanje kakvo dogaaji vezani
za Staljingrad zasluuju.
Ipak, postoji jedno pitanje na koje se osjeam i pozvanim i kao zapovjednik
Armijske skupine Don kvalificiranim odgovoriti. Je li bilo opravdano ili nuno
i ako jest, koliko dugo zahtijevati takvu rtvu od naih vojnika? Drugim
rijeima, je li od konane bitke este armije bilo ikakve koristi? Da bi se dolo
do pravog odgovora, pitanje se mora prouiti u okvirima tadanje situacije i
ozbiljnih kriza koje je ona nametala, prije nego u svjetlu konanog njemakog
poraza.
26. prosinca zapovjednik este armije poslao nam je poruku navedenu u nastavku
teksta. Budui da smo se cijelo vrijeme drali toga da stajalita este armije
prikaemo onakvima kakva su bila, bez dotjerivanja, poruku smo odmah proslijedili
O.K.H.u. (Od toga trenutka sva izvjea s poloaja u Staljingradu stizala su nam
ili putem radioveze ili preko asnikateklia koji bi doletjeli iz
staljingradskog depa. UHFradio, koji nam je neko vrijeme omoguavao
teleprintersku komunikaciju, bio je izvan pogona.)
Poruka generala pukovnika Paulusa glasila je:
"Krvavi gubici, hladnoa i nedostatne zalihe ozbiljno su naruile borbenu mo
divizija. Stoga moram izvijestiti sljedee:
1. Armija je u stanju odbijati napade manjih razmjera i rjeavati
lokalne krize jo
neko vrijeme, no samo pod uvjetom da joj se opskrba poboljai
da joj se, to je mogue bre, zranim putem dostave zamjenske snage.
2. Ukoliko neprijatelj s Hothove51 bojinice dovue znaajnije snage i te ili
neke druge snage iskoristi za pokretanje masovnog napada na Staljingradsku
utvrdu, ona se ne moe dugo odrati.
3. Proboj je nemogu ukoliko se prethodno ne probije koridor, a Armija ne opskrbi
svjeim ljudstvom i zalihama.
Stoga od predstavnika na najviim razinama zahtijevam poduzimanje energinih
mjera za brzu deblokadu, osim ako sveukupna situacija ne zahtijeva rtvovanje
cijele armije. Armija e, dakako, uiniti sve to je u njezinoj moi da se odri
do posljednjeg mogueg trenutka.
Takoer izvjeujem da nam je zranim putem danas dostavljeno tek 70 tona. Neki
e korpusi posljednje zalihe kruha potroiti sutra, masti jo
veeras, a
veernjih obroka sutra. Nune su urne i radikalne mjere."
Sadraj poruke pokazao je koliko je Paulusov naelnik stoera bio u krivu kad je,
samo tjedan dana prije, tvrdio da se uz odgovarajuu opskrbu Armija moe odrati
do Uskrsa.
Poruka je takoer pokazala daje zapovijed za proboj iz staljingradskog depa
koju joj je Armijska skupina (uzimajui u obzir i pribliavanje etvrte tenkovske
armije) uputila prije tjedan dana, bila ne samo prva nego i (stoje vidljivo iz
opisa stanja u kojemu se Armija nalazila) i njezina posljednja prilika za spas.
Inae, ne raunajui manje lokalne napade, krajem prosinca i poetkom sijenja,
na bojinici este armije vladao je razmjeran mir. Za to su postojala dva mogua
objanjenja. Prvo, da neprijatelj svoje topnitvo oprema streljivom uoi velikog
napada i drugo, da okuplja sve raspoloive snage ne bi li unitio etvrtu
tenkovsku armiju i odnio pobjedu kojoj je teio na irokom koljenu Dona.
Osmoga sijenja, na povratku iz posjeta Hitleru, u zapovjednitvu Armijske
skupine pojavio se general Hube. Kako bi mogao doi u Lotzen i izvijestiti ga o
situaciji sa estom armijom, Hitler je po njega
51 General pukovnik Hoth. zapovjednik etvrte tenkovske armije. Napomena
prevoditelja.
u Staljingrad poslao zakoplov. Hube mi je rekao kako je situaciju u
staljingradskom depu Hitleru prikazao bez uljepavanja. (Njegovo se izvjee ni
Page 150
po emu nije razlikovalo od dnevnih situacijskih izvjea to ih je Armijska
skupina dostavljala Hitleru, samo to on nau verziju dogaaja oito nije bio
spreman prihvatiti bez dodatnih dokaza.)
Ipak, bilo je nevjerojatno koliko je posjet Lotzenu impresionirao Hubea i u kojoj
je mjeri Hitlerovo samopouzdanje (iskreno ili glumljeno) utjecalo na njega.
Hitler je izjavio kako e poduzeti sve potrebne mjere za dugoronu opskrbu este
armije, a onda mu predstavio novi plan za njezinu deblokadu, koja je trebala
uslijediti neto kasnije. Tako se Hube, pun samopouzdanja, vratio u
staljingradski dep odakle su ga, po Hitlerovoj zapovijedi, uskoro ponovo
izvukli, kako bi izvana zapovijedao zranim mostom. No njega nije mogao
poboljati ak ni Hube, ne radi nedostataka u samoj organizaciji, nego zbog loeg
vremena i neadekvatnih resursa Luftwaffea. Jedna me je Hubeova izjava osobno
pogodila. Rekao mi je kako estom armijom krui glasina da sam im poslao poruku:
"Drite se ja u vas izvui. Manstein." Premda sam u pokuaju da estu armiju
izvuem iz Staljingrada prevrnuo svaki kamen, vojnicima nikada nisam davao
obeanja koja nisu ovisila iskljuivo o meni i ije ispunjenje nisam mogao
jamiti.
General Hube, neustraiv ovjek, Hitleru je pokuao objasniti koliko su dogaaji
poput okruenja este armije pogubni za ugled dravnog poglavara. Time je Hitleru
elio sugerirati da zapovijedanje, barem istonim bojitem, prepusti vojniku.
Kako je na putu do Lotzena Hube navratio i do nas, Hitler je sigurno mislio kako
je Hubeov demarche moje maslo, to nije bio sluaj.
Promjene na najviim razinama zapovijedanja Hitleru sam, nakon pada Staljingrada,
predloio i osobno. Kako su ga na to unaprijed upozorili, moje je prijedloge
glatko odbio. Da nisu, Hitler bi pogotovu to je tada jopo emu nije razlikovalo od
dnevnih situacijskih izvjea to ih je Armijska
skupina dostavljala Hitleru, samo to on nau verziju dogaaja oito nije bio
spreman prihvatiti bez dodatnih dokaza.)
Ipak, bilo je nevjerojatno koliko je posjet Lotzenu impresionirao Hubea i u kojoj
je mjeri Hitlerovo samopouzdanje (iskreno ili glumljeno) utjecalo na njega.
Hitler je izjavio kako e poduzeti sve potrebne mjere za dugoronu opskrbu este
armije, a onda mu predstavio novi plan za njezinu deblokadu, koja je trebala
uslijediti neto kasnije. Tako se Hube, pun samopouzdanja, vratio u
staljingradski dep odakle su ga, po Hitlerovoj zapovijedi, uskoro ponovo
izvukli, kako bi izvana zapovijedao zranim mostom. No njega nije mogao
poboljati ak ni Hube, ne radi nedostataka u samoj organizaciji, nego zbog loeg
vremena i neadekvatnih resursa Luftwaffea. Jedna me je Hubeova izjava osobno
pogodila. Rekao mi je kako estom armijom krui glasina da sam im poslao poruku:
"Drite se ja u vas izvui. Manstein." Premda sam u pokuaju da estu armiju
izvuem iz Staljingrada prevrnuo svaki kamen, vojnicima nikada nisam davao
obeanja koja nisu ovisila iskljuivo o meni i ije ispunjenje nisam mogao
jamiti.
General Hube, neustraiv ovjek, Hitleru je pokuao objasniti koliko su dogaaji
poput okruenja este armije pogubni za ugled dravnog poglavara. Time je Hitleru
elio sugerirati da zapovijedanje, barem istonim bojitem, prepusti vojniku.
Kako je na putu do Lotzena Hube navratio i do nas, Hitler je sigurno mislio kako
je Hubeov demarche moje maslo, to nije bio sluaj.
Promjene na najviim razinama zapovijedanja Hitleru sam, nakon pada Staljingrada,
predloio i osobno. Kako su ga na to unaprijed upozorili, moje je prijedloge
glatko odbio. Da nisu, Hitler bi pogotovu to je tada jo
bio pod dojmom
vlastite odgovornosti za gubitak este armije bio prijemiviji za moje zamisli.
Devetoga sijenja neprijatelj je estu armiju pozvao na predaju. Po Hitlerovoj
zapovijedi, zahtjev je odbijen.
Mislim da mi se ne moe zamjeriti da sam Hitlerove odluke i postupke u vojnoj
sferi prihvaao nekritiki. Ipak, odluku koju je tom prilikom donio u potpunosti
podupirem. Koliko god okrutno djelovala s
humanitarnog stajalita, u tom je trenutku bila nuna.
Ovdje ne namjeravam raspravljati o isto vojnikom stajalitu kako se nijedna
armija ne smije predati sve dok se moe boriti. Odustajanje od tog naela znailo
bi kraj vojnike profesije. Sve dok ne dosegnemo sretno doba u kojemu e drave
funkcionirati i bez vojne moi i u kojemu vie nee biti vojnika, taj se koncept
vojnike asti morao odrati. Ima situacija kad se predajom dade izbjei oito
beznadna bitka, no to, samo po sebi, nije dovoljno opravdanje. Kad bi svaki
vrhovni zapovjednik kapitulirao im mu se situacija uini beznadnom, nitko nikada
ne bi dobio rat. I iz takvih se situacija, naime, na kraju esto uspije pronai
nekakav izlaz. General Paulus je kapitulaciju odbio jer je to bila njegova
vojnika dunost. Jedina iznimka od spomenutog pravila odnosila se na armiju iji
je poloaj izgubio svako znaenje, to je i nastavak otpora s njezine strane
inilo potpuno bespredmetnim. Time dolazimo do kljunog opravdanja za Hitlerovu
odluku da odbije predaju este armije, a Armijskoj skupini zabrani intervenciju u
korist takve akcije, upravo u tom trenutku. Koliko god je, na dulji rok, bio
uzaludan i koliko god je uope mogao potrajati otpor este armije bio je od
presudnog znaenja za cjelokupnu strategijsku situaciju. esta je armija, stoje
mogue due, na sebe morala vezati neprijateljske snage.
Poetkom prosinca je na opsadnom prstenu oko este armije otkriveno ukupno oko 60
neprijateljskih formacija (steljakih divizija, oklopnih i mehaniziranih brigada
itd.). Napad etvrte tenkovske armije zasigurno je, na neko vrijeme, odvukao dio
tih postrojbi, no Sovjeti su na njihove poloaje dovukli nove. Do 19. sijenja,
90 od 259 formacija otkrivenih na poloajima ispred Armijske skupine Don bilo je
angairano oko este armije. U svjetlu svega reenog o tadanjem poloaju
Armijske skupine i prijetnji cijelom junom krilu njemakih armija, potpuno je
jasno to bi se dogodilo da se esta armija 9. sijenja predala i tako oslobodila
veinu od tih 90 formacija.
Armija se jo
uvijek mogla boriti, iako je s njezina stajalita ta borba bila
posve uzaludna. Njezina sposobnost da se odri bila je od odluujue vanosti za
situaciju na junom krilu. Svaki novi dan koji je esta armija izdrala, vezujui
za sebe neprijateljske snage koje su je okruivale, bio je od ivotne vanosti za
cijelo istono bojite. Danas je bespredmetno isticati kako smo taj rat na kraju
ipak izgubili i kako nas
je njegov raniji svretak mogao potedjeti beskrajne bijede; to je, jednostavno,
sindrom naknadne pameti. U to doba nije bilo nimalo sigurno da e Njemaka, u
vojnome smislu, izgubiti rat. Da se situacija na junom krilu njemakih armija
stabilizirala, nastala bi vojna patpozicija koja bi, sasvim mogue, dovela do
Page 151
sline situacije na politikom polju. To je, pak, ponajprije i ponajvie ovisilo
o estoj armiji. Ona se morala nastaviti boriti i zadravati neprijateljske snage

sve dok je za to imala i najmanje snage. Bila je to okrutna nunost rata, nunost
koja je Vrhovno zapovjednitvo nagnala da od hrabrih vojnika u Staljingradu
zatrai i tu, posljednju rtvu. To to je isto Vrhovno zapovjednitvo odgovorno
za nesretnu sudbinu este armije, u ovom je kontekstu nevano.
Kad se esta armija 9. sjenja odbila predati, nakon intenzivne topnike pripreme
i uz potporu velikog broja tenkova, Sovjeti su krenuli u napad na svim
bojinicama. Glavnina pritiska bila je usmjerena na isturenu liniju koja se
protezala na zapad sve do Marinovke. Neprijatelj ju je uspio probiti na nekoliko
mjesta.
Stanje je 11. sijenja postalo jo
kritinije. U nedostatku streljiva i goriva
esta armija nije mogla uiniti vie nita da bi ga kolikotoliko popravila.
Gubitkom poloaja u dolini Karpovki posebice tamonjih naselja koja su im
pruala kakavtakav zaklon vojnici na zapadnoj bojinici ostali su i bez
elementarne zatite od hladnoe. Vremenski su uvjeti onemoguavali zranu opskrbu
este armije.
Pogoranje stanja este armije vidljivo je iz posebnog izvjea od 12. sijenja
koje je Armijska skupina odmah proslijedila O.K.H.u.
"Unato junakom otporu vojnika," navodilo se u armijskom izvjeu, "teke borbe
u proteklih nekoliko dana rezultirale su dubokim prodorima neprijateljskih snaga
koje smo dosad uspijevali zaustavljati, ali uz silne potekoe. Priuva vie
nema, niti ih se dade formirati. Teka orua su nepokretna. Ozbiljni gubici i
neadekvatne zalihe, u kombinaciji s hladnoom, znatno su umanjili borbenu mo
postrojba. Ukoliko neprijatelj nastavi napadati sadanjom estinom, bojinica oko
utvrde nee se odrati dulje od nekoliko dana. Otpor e se raspasti i svesti na
ograniena djelovanja."
Istoga dana vremenske su prilike ponovo sprijeile zrani most i borbeno
djelovanje Luftevvaffe. esta je armija ostala bez zrane potpore.
Iste veeri iz staljingradskog je depa stigao general Pickert, ovjek
zaduen za nadzor Luftvvaffeaova dijela zranoga mosta. Njegov opis stanja u
estoj armiji bio je poraavajui. Pickert je tvrdio kako e otpor armije
potrajati jo
najvie dva do etiri dana (zahvaljujui hrabrosti i
samoportvovnosti vojnika ta e se procjena pokazati netonom). Po Pickertovu
miljenju, budui da poloaje koje je neprijatelj probio armija nije imala ime
pokrpati, pitanje kakvoe zranoga mosta postalo je bespredmetno.
Iz izvjea koje nam je Paulus (koji je u meuvremenu promaknut u in generala
pukovnika) poslao preko Pickerta, o taktikoj situaciji u staljingradskom depu
doznali smo sljedee:
Na sjeverozapadnoj bojinici neprijatelj je u napad krenuo sa snagama jaine 10
do 12 divizija. Dijelovi 3. i 29. divizije motoriziranog pjeatva flankirani su
sa sjevera i zdrobljeni i na tom se mjestu nije dala organizirati nova linija
obrane. Dvije su hrabre divizije iz stroja izbacile 100 tenkova, no neprijatelju
ih je preostalo jo
50.
Na junoj bojinici depa, unato herojskom otporu 297. pjeake divizije,
neprijatelj se nakon dva dana intenzivnog topnikog bombardiranja uspio probiti.
Ni tu vie nije bilo snaga koje bi zatvorile nastalu pukotinu. Od priblino 100
sovjetskih tenkova koji su sudjelovali u napadu, iz stroja ih je izbaeno
etrdeset.
Istona bojinica depa jo
uvijek se drala, premda se neprijateljski pritisak i
tu pojaavao.
Na sjeveroistonoj bojinici neprijatelj se, na nekoliko mjesta, uspio probiti u
dubinu poloaja. Borbena mo 16. tenkovske divizije bila je iscrpljena.
Paulus je, nadalje, naveo kako e se armija drati i boriti do posljednjeg metka.
Bilo kakvo smanjivanje veliine depa koje je Hitleru predlagao general Hube52
samo bi ubrzalo njezin slom, budui da svoja teka orua vie nije mogla
premijetati. Kako je zrana opskrba cijelo vrijeme bila neodgovarajua, nikakva
poboljanja zranoga mosta vie joj nisu mogla pomoi. Trajanje otpora este
armije sad je ovisilo iskljuivo o estini neprijateljskih napada.
Istoga dana izgubljen je i rodrom Pitomnik. Sad nam je za
52 U vrijeme kada je bilo vitalno vano akumulirati snage za proboj, Hitler je
izdao zapovijed koja je to izriito zabranjivala. Napomena autora.
potrebe opskrbe snaga u staljingradskom depu preostao samo onaj u Gumraku.
Tijekom noi, meutim, Paulus je izvijestio kako jo
uvijek ima nekakvih izgleda
da se grad nastavi braniti, ako se u njega, zranim putem, dopremi nekoliko bojni
sa svim naoruanjem. Paulus je i ranije, u nekoliko navrata, traio da mu na taj
nain dopremimo nekoliko tisua ljudi koji bi nadoknadili njegove gubitke.
Armijska mu skupina nije mogla izai u susret, budui da nije raspolagala
Page 152
nikakvim zamjenskim snagama, a njezine su vlastite bile angairane do posljednje

bojne. Uz to, nakon prekida spasilakog pohoda etvrte tenkovske armije, Armijska
skupina takvim zahtjevima este armije ionako ne bi udovoljila, ako ni zbog ega
drugoga a ono zbog toga to za slanje bilo kakvih popuna ili zamjena vie nije
bilo nikakva opravdanja. Ve i to to smo u grad, zrakoplovima, morali vraati
stoerne asnike koji su pristizali s dopusta bilo je dosta loe. Osim to ih je
armija hitno trebala, ti su asnici od kojih su neki nosili stara vojnika
prezimena poput Bismarcka ili Belowa sami ustrajno zahtijevali da se vrate
svojim vojnicima, dokazujui kako je tradicija samozatajnosti i drugarstva jaa
od svake kunje.
Vii pobonik generala pukovnika Paulusa, satnik Behr, uzorni mladi asnik koji
je ve zaradio Viteki kri, 13. sijenja doletio nam je u posjet i donio ratni
dnevnik este armije. Priao nam je s kolikom se hrabrou njihovi vojnici i
dalje bore i s kakvom se duevnom snagom svi pripadnici este armije nose sa
svojom okrutnom sudbinom.
Behr je sa sobom donio i pisma koja su Paulus i njegov naelnik stoera Schultz
poslali meni pisma koja su odraavala hrabrost, integritet i potenje kojima se
u svojim razmiljanjima vodio svaki njemaki vojnik. Shvaali su da je Armijska
skupina poduzela sve to je bilo u ljudskoj moi da izvue estu armiju. S druge
strane, dakako, iz pisama se dalo iitati ogorenje zbog neispunjenih obeanja
vezanih uz opskrbu iz zraka. Sve to glede mogu rei jest da im ta obeanja nismo
dali ni general pukovnik von Richthofen, ni ja. Odgovornost za ta neispunjena
obeanja snosio je iskljuivo Goring.
estoke borbe na svim dijelovima bojinice nastavile su se 16. sijenja. Uslijed
gubitaka koje su nam tijekom dana nanijele neprijateljska kopnena i lovaka
protuzrana obrana, neko vrijeme nismo uspijevali prizemljiti nijedan zrakoplov.
Zalihe smo mogli dostavljati
uglavnom nou ili izbacivanjem iz zraka. Neizbjeno je dobar dio tako
dostavljenih zaliha zavravao na krivim mjestima.
Istoga dana Hitler je upravljanje zranim mostom prepustio feldmaralu Milchu.
17. sijenja Armija je dojavila da je rodrom u Gumraku ponovno u funkciji, no

Luftwaffe se s tom procjenom nije sloio. Armijska je skupina, pak, inzistirala
na tome da zrakoplovi tamo ipak pokuaju sletjeti.
S Milchom, koji se prethodnog dana lake ozlijedio kad se automobil kojim je
putovao na sastanak sudario s lokomotivom, prvi put sam razgovarao 19. sijenja.
Uvjeravao sam ga kako se zrani most mora poboljati, i to urno, koliko god
bezizlaznom se inila situacija este armije. Rekao sam mu kako esta armija
obavlja vitalnu operativnu zadau i kako svojim suborcima, koji u Staljingradu
zadravaju 90 sovjetskih formacija, dugujemo barem toliko da im, dokle god to
bude mogue, dopremamo zalihe. S obzirom na kritinu situaciju na ostalim
poloajima Armijske skupine i na njezinu otvorenom boku prema Armijskoj skupini
B, estu smo armiju u akciji morali odrati to due. Svaki dan koji smo joj time
kupili, mogao se pokazati presudnim. Milch mi je obeao kako e "podii" sve
raspoloive resurse s pozadinskih poloaja, ukljuujui i zadnje priuve
transportnih zrakoplova i tehnikog osoblja za odravanje i popravke zrakoplova.
To nam je osoblje bilo potrebnije nego ikad, budui daje otkako su rodromi
Morozovski i Tacinskaja pali u neprijateljske ruke zrani most funkcionirao iz
Novoerkaska, Rostova, pa ak i iz baza dublje u pozadini.
Prema onome to sam od njega uo, zakljuio sam kako bismo bili u puno lakoj
situaciji da su nam Milcha poslali samo nekoliko tjedana ranije. Milch je, naime,
imao pristup i resursima kod kue koji su von Richthofenu bili nedostupni, a koje
nam Gring nije dostavio na vrijeme. To je bio jo
jedan dokaz Gringove
neodgovornosti.
Naelnik kopnene vojske general Zeitzler 24. sijenja dostavio nam je sljedeu
poruku:
"Ovdje smo primili sljedeu radioporuku:
'Utvrda se moe odrati jo
samo nekoliko dana. Vojnici iscrpljeni a oruje
nepomino, sve uslijed izostanka dopreme zaliha. Neizbjean gubitak rodroma
zalihe e svesti na minimum. Za izvrenje zadae
odranja Staljingrada nema vie nikakve osnove. Rusi ve u stanju probiti
pojedinane bojinice, ije cijele dijelove dre tek umirui ljudi. Junatvo
asnika i vojnika ipak neslomljivo. Da bi se ono iskoristilo za konani udar,
prije konanog sloma nuna zapovijed da se svi dijelovi snaga, organizirani u
skupine, probiju na sjeverozapad. Neki e se probiti i posijati paniku u pozadini
ruskih linija. Ostanak bi znaio kraj za sve, jer bi i zarobljenici poumirali od
zime i gladi. Predlaem da se iz grada zrakoplovom izvue dio ljudi, asnika i
ostalih, specijalista koji e biti korisni u buduim operacijama. Odgovarajuu
zapovijed treba izdati brzo jer objekata za sputanje zrakoplova uskoro nee
Page 153
biti. Molim detairati asnike poimence, dakako, bez mene.

Paulus'
"Odaslan sljedei odgovor:
'Poruka primljena. Identina mojim preporukama od prije nekoliko dana. Na moj
ponovljeni zahtjev, Hitler zapovjedio:
1. U vezi proboja: Fhrer zadrava pravo konane odluke. Molim poslati novu
poruku, za svaki sluaj.
2. U vezi izvlaenja osoblja: Fhrer za sada odbio. Molim vas, poaljite nam
Zitzewitza, da ponovo prezentira sluaj. Ja u ga odvesti Fhrern.
Zeitzier"
U vezi zahtjeva generala pukovnika Paulusa da iz grada izvue pojedine pripadnike
svoje armije, elio bih napomenuti sljedee:
Sa stajalita vojne ekspeditivnosti, svakako je bilo poeljno spasiti to je
mogue vie nezamjenjivih specijalista pri emu je, dakako, valjalo voditi
rauna da se izbor ne temelji iskljuivo na inu. S humanitarnog stajalita, iz
grada je trebalo izvui i posljednjeg ovjeka. Ipak, pritom je valjalo
razmiljati i o vojnikoj etici koja je diktirala da prednost pri evakuaciji
imaju ranjenici. (U emu smo u priliinoj mjeri i uspjeli.) U ovom sluaju
evakuacija specijalista mogla se provesti samo na tetu ranjenika. Uz to, veina
evakuiranih specijalista bili bi asnici. Razlog je bila njihova asnika obuka
koja ih je u ratu inila vanijima od vojnika, osim ako i vojnik nije posjedovao
neke posebne kvalifikacije, primjerice tehnike ili znanstvene. Meutim, u
situacijama u kakvoj se nalazila i esta armija, njemaki je vojniki kodeks
propisivao da kada su ivoti
u pitanju vojnici imaju prednost pred asnicima. Upravo iz tih razloga Armijska
skupina nije ni pokuala uvjeriti Hitlera da prihvati prijedlog zapovjednika
este armije.
U pogledu pokuaja proboja kroz neprijateljske linije u manjim skupinama, Hitler
spomenutu "konanu odluku" nije donio nikada. Pa ipak, skupinama koje se uspiju
probiti Armijska je skupina eljela pruiti kakvutakvu priliku za
preivljavanje. Na razliitim tokama iza neprijateljskih linija izbacila je
pakete s hranom i u potragu za njima poslala izvidnike zrakoplove. Meutim,
nitko od naih pilota nije ih uoio, niti je ijedna takva skupina ikad stigla do
poloaja Armijske skupine.
Bilo kako mu drago, Paulusova poruka pokazuje kako pripadnici este armije kojima
je preostalo kolikotoliko snage nisu izgubili volju za borbu. tovie, bili smo
sigurni kako e se kad za to doe vrijeme dio mlaih asnika i vojnika po
svaku cijenu pokuati probiti kroz neprijateljske linije. Zato smo i poduzeli
mjere koje sam spomenuo, premda su se pokazale beskorisnima.
Rusi su 22. sijenja stigli do rodroma Gumrak. Zrakoplovi sa zalihama vie nisu
mogli slijetati. Nakon to ga je izvijestio kako vie ne moe "krpati" rupe u
tamonjim poloajima i da su njegove zalihe streljiva i obroka pri kraju, Paulus
je od Hitlera zatraio doputenje da zapone pregovore o predaji. S Hitlerom sam
o tome vodio duge telefonske rasprave. Nagovarao sam ga da odobri predaju,
vjerujui kako je premda je svakodnevno slabljenje otpora este armije
pogoravalo situaciju cijele Armijske skupne dolo vrijeme da se ta herojska
bitka okona. Armija je vodila estoke bitke i posljednjim atomima snage
zadravala daleko nadmonijeg neprijatelja, ime je dala odluujui doprinos
spaavanju Istonog bojita te zime. Sada, kad nam vezivanje neprijateljskih
snaga za nju vie nije prualo nikakvu prednost, daljnje su patnje bile posve
izline.
U dugoj i estokoj svai Hitler je odbio i moj i Paulusov zahtjev i zapovjedio
armiji da se bori do kraja. Svoju je odluku temeljio na tome da svaki dan koji
neprijateljske divizije umjesto da djeluju negdje drugdje ostanu vezane za
Staljingrad, predstavlja vitalnu utedu. Ipak, sad kad su Rusi pregazili i
maarsku armiju na Donu i Armijsku skupinu B praktino izbrisali sa zemljovida,
situacija je bila prilino ozbiljna. Od Voroilovgrada na Donjecu sve do
Voronjea na Donu zjapila je rupa
kroz koju su, gotovo neometano, nadirale jake neprijateljske snage. Bilo je vie
nego dvojbeno mogu li se u takvoj situaciji Armijska skupina Don i Armijska
skupina A (u povlaenju s Kavkaza) uope spasiti.
Hitler je tvrdio da esta armija moda i ne moe odrati povezanu bojinicu, ali
da se jo
neko vrijeme moe boriti, u manjim depovima. Na kraju je izjavio da je
predaja uzaludna, jer se Rusi ionako nikad ne dre dogovora.
Da je glede toga imao pravo moda ne ba
doslovno, ali u osnovi svakako pokazuje
i injenica da je od 90.000 ljudi koji su zavrili u ruskom
zarobljenitvu danas53 ivo jedva nekoliko tisua. Ovdje valja naglasiti kako su
Sovjeti raspolagali netaknutom eljenikom prugom koja je vodila gotovo do samog
Page 154
Staljingrada i da su zarobljenike, da je za to bilo dobre volje, zasigurno mogli

nahraniti i evakuirati. Premda su uslijed hladnoe i iscrpljenosti silni
gubici bili neizbjeni, toliki broj poginulih ipak se ini prevelikim.
Kada je Hitler odbio moj zahtjev za predaju este armije, suoio sam se s osobnom
dvojbom. Morao sam odluiti hou li svoje neslaganje izraziti ostavkom na mjesto
zapovjednika armijske skupine.
O ostavci nisam razmiljao prvi put. Taj me je problem posebno muio o Boia
1942. godine, kad Hitlera nisam uspio nagovoriti da odobri proboj este armije. U
mjesecima koji su slijedili s tom sam se dvojbom susretao sve ee.
Mislim kako je razumljivo da ovjek koji je prinuen voditi neprestane, za ivce
pogubne bitke s vlastitim Vrhovnim zapovjednitvom ne bi li ono poduzelo kakvu
hitnu vojnu mjeru, prije ili poslije poeli da ga oslobode dunosti. Koliko me je
problem ostavke u to vrijeme muio najbolje govori primjedba koju je moj GSOl54
(tada jo
brigadir) Busse spomenuo glavnom inenjercu este armije, neposredno po
Boiu 1942. Busse mu je navodno rekao: "Da ga (Mansteina) nisam preklinjao da
ostane zbog vojnika, on bi se na tom poslu Hitleru davno zahvalio." Nesmotrena
izjava mog (u to doba) najblieg suradnika najbolje ilustrira moje tadanje
raspoloenje i stavove.
Dopustite da na ovom mjestu ukratko prokomentiram i pitanje os53
Memoari su prvi put objavljeni 1955. godine. Napomena prevoditelja.
54 General Staff Officer lst grade prvi stoerni asnik, u nekim vojskama i
oznaka za stoernog asnika za obavjetajne poslove. Napomena prevoditelja.
tavke visokorangiranog zapovjednika na terenu. Prvo, ba
kao ni obini vojnik, ni
on se ne moe jednostavno pokupiti i otii doma. Hitlera se nije moglo prisiliti
da prihvati neiju ostavku niti bi on to, u ovom konkretnom sluaju, uinio.
Vojnici na terenu ne mogu si priutiti luksuz koji uivaju politiari. Kad stvari
krenu naopako ili im se smjer kojim ide njihova vlada ne svia, politiari se
slobodno mogu pokupiti i otii. Vojnik se mora boriti kada i gdje mu zapovijede.
Dakako, ima i sluajeva kad vii zapovjednik da bi izvrio zapovijed koju je
dobio od tog pravila mora i odstupiti. Tada, poput Sevdlitza u Zorndosrfskoj
bitci, mora rei: "Poslije bitke kralj s mojom glavom moe initi to mu je
volja; tijekom bitke e mi ljubazno dopustiti da se njome sluim po vlastitu
nahoenju." Nijedan general ne moe se pravdati da je neku bitku izgubio jer je protiv
vlastite volje i razuma morao izvriti zapovijed koja vodi u poraz. U
tom sluaju preostaje mu jedino neposluh, za koji odgovara vlastitom glavom.
Ishod bitke obino pokae koliko je njegova odluka bila ispravna.
Upravo sam zato 19. prosinca, unato Hitlerovoj izriitoj zapovijedi, estoj
armiji i zapovjedio trenutni proboj na sjeverozapad. S tom zapovijedi, istina je,
nisam postigao nita, ali samo zato stoje esta armija nije izvrila. Time je
propustila i posljednju priliku za spas, no, budui da nitko ne zna bi li taj
proboj uspio, nikada sa sigurnou neemo utvrditi koliko je njezina odluka bila
opravdana.
Hitlerove sam zapovijedi ignorirao i kasnije, kada je to bilo apsolutno nuno.
Uspjesi koje sam postizao dokazivali su da sam bio u pravu, pa je i Hitler moj
neposluh tolerirao. (Neodobrena akcija koja bi susjednu armijsku skupinu uvalila
u nevolje bila je potpuno neprihvatljiva.)
Pitanje ostavke ima jo
jedan aspekt: odgovornost visokorangiranog zapovjednika
prema njegovim vojnicima.
U vrijeme o kojemu govorimo, esta armija nije bila moja jedina briga. Na kocki
je bila sudbina cijele moje armijske skupine, kao i sudbina Armijske skupine A.
Iako su moji motivi za ostavku, u svjetlu Hitlerova ponaanja u svezi s predajom
este armije, djelovali opravdano i humano, imao sam dojam kako bih da sam u
tom trenutku doista odustao od dodijeljene mi zadae izdao i sve one hrabre
vojnike koji su se za preivljavanje borili izvan staljingradsko depa.
injenica da se Armijska skupina Don na kraju ipak uspjela izvui iz jedne od
najteih situacija u cijelome ratu opravdala je, po mom miljenju, moju odluku da
toga dana ne podnesem ostavku iz istog gaenja.
Vitalno znaenje ogorenog otpora koji je pruala esta armija dade se iitati
iz kratkog prikaza dogaaja na podrujima odgovornosti armijskih skupina Don, A i
B, u sijenju 1943. godine.
O.K.H. je napokon 29. prosinca popustio pred pritiscima Armijske skupine Don i
zapovjedio povlaenje Armijske skupine A s Kavkaza. Za poetak se njezino lijevo
krilo (Prva tenkovska armija) trebalo povui na liniju PjatigorskPraskoveja kod
Kume (250 kilometara jugoistono od Salska). Kako je izvlaenje opreme
zahtijevalo mnogo vremena, premijetanje je teklo iznimno sporo i na tom podruju
trenutno nije bilo slobodnih snaga.
Dana 9. sijenja, na dan kada je esta armija odbila poziv na predaju, Prva
tenkovska armija jo
nije stigla do linije na rijeci Kumi.
Page 155
Nakon tekih borbi s daleko nadmonijim neprijateljem (jaine tri armije) juno
od Dona, etvrta tenkovska armija ija je zadaa bila tititi pozadinu Armijske
skupine A juno od Dona i odravati njezine komunikacije preko Rostova morala
se povui na zapad. Do 9. sijenja vodila je teke obrambene bitke kod mjesta
Kuberlea, izmeu rijeka Sala i Mania. Vidjeli smo daje neprijatelj namjerava
okruiti s bokova. Njezin 3. gardijski tenkovski korpus, na Donu u okolici
Konstantinovke, skretao je na jugoistok i napredovao prema mjestu Proleterskaja u
pozadini etvrte tenkovske armije. Istodobno, na obali Mania, sovjetska 28.
armija (nedavno pristigla iz Kalmikih stepa) pokuavala je izvesti manevar
zaobilaenja s boka prema jugu.
Armijski detaman Hollidt se, nakon tekih borbi koje je vodio na irokom koljenu
Dona, morao povui u sektor Kagalnik. Neprijatelj je, meutim, i tamo uspio
probiti njegov juni bok; 7. sijenja, naime, manje neprijateljske snage prele
su Don kod Novoerkaska (gdje je bilo smjeteno zapovjednitvo Armijske skupine).
Na sjevernom krilu Armijskog detamana Sedma je tenkovska divizija taktikom
lokalnih udara pokuavala usporiti pribliavanje neprijateljskih snaga
donjeckom prijelazu. Prijelaz kod Kamenska pokrivale su tek
Alarmeinheitenpostrojbe i neto Rumunja koji se nisu razbjeali s bojinice.
Sjeverostono od te toke protezala se ogromna rupa nastala raspadom talijanske
armije. Borbe u okolici Millerova, povremeno i u potpunom okruenju, vodila je
tek slabana Borbena skupina FretterPico iz sastava Armijske skupine B.
24. sijenja, na dan kada se esta armija konano raspala u tri gusto nabijene
skupine, u Staljingradu i oko njega, koje na sebe vie nisu mogle vezati nikakve
spomena vrijedne sovjetske snage, situacija na ostatku bojinice izgledala je
ovako:
Sjeverno krilo Armijske skupine A jo
uvijek se nalazilo u okolici Bjelaje Gline,
ak i neto junije, kod Armavira, dakle 160 200 kilometara od Rostova. O.K.H.
je napokon odobrio povlaenje glavnine snaga Prve tenkovske armije preko Rostova.
Jugoistono od Rostova, etvrta tenkovska armija iz sastava Armijske skupine Don
oajniki se borila da zadri prijelaz preko Dona kojim se Prva tenkovska armija
trebala povui. Prvu tenkovsku armiju namjeravao sam prebaciti na lijevo krilo
svoje armijske skupine kako bi odrala poloaje na Donjecu, u Voroilovgradu i
iznad njega.
Armijski detaman Hollidt branio je Donjec, od njegova ua u Don sve do jedne
toke iza Forchstadta.
Borbena skupina FretterPico (sastavljena od dvije veoma naete divizije) uvala
je Donjec s obje strane Kamenska.
19. sijenja, raspadom talijanske i maarske armije (ova druga je, u meuvremenu,
pregaena na Donu), od Voroilovgrada na Donjecu do * Voronjea na Donu zjapila
je rupa od kojih 320 kilometara. 23. sijenja, zapovjednitvo Armijske skupine
Don preuzelo je "bojinicu" sve do Starobjelska. Praktino jedine snage koje su
tamo ostale bile su one 19. tenkovske divizije, poprilino uzdrmane nakon to su,
pod pritiskom tri sovjetska korpusa, napustile Starobjelsk.
Kad se 1. veljae ugasio i posljednji otpor este armije, neprijatelj je prijetio
prelaskom Donjeca kod Voroilovgrada, sa skupinom od tri tenkovska, jednog
mehaniziranog i jednog streljakog korpusa, a inilo se kako jednu skupinu
sastavljenu od tri ili etiri tenkovska i jednog streljakog korpusa namjerava
rasporediti linijom rijeke, od Lisianska do Slavjanska.
Bilo bi bespredmetno pekulirati o tome kako bi se stanje izmeu 9. sijenja i 1.
veljae razvijala i to se nakon toga moglo dogoditi da
nije bilo herojskog otpora este armije koji je neprijatelja tako dugo zadravao
u Staljingradu.
Vratimo se sada posljednjoj bitci este armije.
24. sijenja njezina se bojinica razbila u tri mala depa jedan u sreditu
Staljingrada, a druga dva na sjevernom i junom rubu grada.
31, sijenja zapovjednik este armije (u meuvremenu promaknut u in feldmarala)
i njegov stoer pali su u rusko zarobljenitvo.
1. veljae okonane su i posljednje borbe, kad su se na sjeveru grada predali i
ostaci 11. korpusa.
Bitka este armije bila je zavrena!
Sovjetsko zarobljenitvo samo je dovrilo proces iji su poetak obiljeile
krajnje okrutne borbe, nemilosrdna glad i ledena hladnoa ruskih stepa. Vojnici
koji su sve to doivjeli predali su se tek kad vie nisu imali snage ni da
podignu oruje, kad ga vie nisu mogli drati u promrzlim rukama, kad se potroivi
i posljednje zalihe streljiva vie nisu imali ime suprotstaviti
neizmjerno nadmonijem neprijatelju! Portvovnou posada njemakih zrakoplova,
iz depa se uspjelo izvui priblino 30.000 ranjenika.
Svima koji su se pitali na kome lei izravna odgovornost za staljingradsku
Page 156
tragediju, odgovor je stigao iz Hitlerovih usta. 5. veljae pozvali su me u
Vrhovno zapovjednitvo; Hitler je ignorirao sve moje apele da doe na bojinicu i
osobno se uvjetri u stanje, ili da nam barem poalje naelnika Glavnog stoera
ili generala Jodla.
Razgovor je zapoeo otprilike ovim rijeima:
"Za Staljingrad sam odgovoran isljuivo ja! Moda bih dio krivnje mogao prebaciti
na Goringa, rei kako mi je netono prezentirao Lujtwqffeove potencijale. Alija
sam ga imenovao svojim nasljednikom i, kao takvoga, ne mogu ga okriviti za pad
Staljingrada!"
injenica da u ovom sluaju nije ni pokuao pronai rtvenog jarca i to je svu
odgovornost preuzeo na sebe, Hitleru je svakako sluila na ast. S druge strane,
iz poraza koji je skrivio svojim pogrekama u voenju on, na alost, oito nije
izvukao nikakve pouke za budunost.
Postoji, meutim, neto to zasjenjuje i pitanje odgovornosti i sve ono to je
kasnije utjecalo na stavove svakog pripadnika rtvovane armije okrutnost
zatoenitva, ispiranje mozga i opravdano ogorenje.
Svojom jedinstvenom hrabrou i predanou, asnici i vojnici
este armije njemakoj su vojsci podigli spomenik koji e premda nije izgraen
ni od kamena, ni od bronce preivjeti stoljea. To je nevidljivi spomenik u
koji su uklesane rijei s poetka ove prie, rijei o najveoj tragediji koja
moe zadesiti vojnika.
Sljedea zapovjednitva i formacije este armije iezli su u Staljingradu:
Zapovjednitva 4., 8. i 11. korpusa te zapovjednitvo 14. tenkovskog korpusa;
44., 71., 76., 79., 94., 113., 295., 297., 305., 371., 376., 384. i 389. pjeaka
divizija;
tragediju, odgovor je stigao iz Hitlerovih usta. 5. veljae pozvali su me u
Vrhovno zapovjednitvo; Hitler je ignorirao sve moje apele da doe na bojinicu i
osobno se uvjetri u stanje, ili da nam barem poalje naelnika Glavnog stoera
ili generala Jodla.
Razgovor je zapoeo otprilike ovim rijeima:
"Za Staljingrad sam odgovoran isljuivo ja! Moda bih dio krivnje mogao prebaciti
na Goringa, rei kako mi je netono prezentirao Lujtwqffeove potencijale. Alija
sam ga imenovao svojim nasljednikom i, kao takvoga, ne mogu ga okriviti za pad
Staljingrada!"
injenica da u ovom sluaju nije ni pokuao pronai rtvenog jarca i to je svu
odgovornost preuzeo na sebe, Hitleru je svakako sluila na ast. S druge strane,
iz poraza koji je skrivio svojim pogrekama u voenju on, na alost, oito nije
izvukao nikakve pouke za budunost.
Postoji, meutim, neto to zasjenjuje i pitanje odgovornosti i sve ono to je
kasnije utjecalo na stavove svakog pripadnika rtvovane armije okrutnost
zatoenitva, ispiranje mozga i opravdano ogorenje.
Svojom jedinstvenom hrabrou i predanou, asnici i vojnici
este armije njemakoj su vojsci podigli spomenik koji e premda nije izgraen
ni od kamena, ni od bronce preivjeti stoljea. To je nevidljivi spomenik u
koji su uklesane rijei s poetka ove prie, rijei o najveoj tragediji koja
moe zadesiti vojnika.
Sljedea zapovjednitva i formacije este armije iezli su u Staljingradu:
Zapovjednitva 4., 8. i 11. korpusa te zapovjednitvo 14. tenkovskog korpusa;
44., 71., 76., 79., 94., 113., 295., 297., 305., 371., 376., 384. i 389. pjeaka
divizija;
100. streljaka (Jger) divizija i 369. hrvatska pukovnija; 14., 16. i 24.
tenkovska divizija; 3., 29. i 60. motorizirana divizija;
kao i mnogi vojnici iz sastava Armije i Armijske skupine, postrojbe protuzrane
obrane i zemaljske posade Luftwaffe.
Napokon, tu su i 1. rumunjska konjika divizija i 20. rumunjska pjeaka
divizija.
13
Zimska kampanja 1942.143. u junoj Rusiji
'Strategija je sustav zakrpa'
Moltke
Dok su na prijelazu iz 1942. na 1943. godinu sve oi u Njemakoj bile uprte u
Staljingrad, a srca ispunjena zebnjom molila za sinove koji su se tamo borili, na
junom krilu istonog bojita vodila se bitka tea i od one za ivote i slobodu
200.000 ljudi iz este armije.
U pitanju vie nije bila samo sudbina este armije nego i sudbina cijelog junog
krila istonog bojita i svih njemakih armija na istoku.
Ta bitka ne samo to nije zavrila traginim porazom, nego je bila posljednji
kratak bljesak nae pobjede u Drugome svjetskom ratu. Osim iskuenja este armije
koja su obiljeila njezin poetak, cijeli niz besprimjernih napetosti i gotovo
fatalnih kriza tu su kampanju uinile jednom od najuzbudljivijih u cijelome ratu.
Njemaka u njoj nije vidjela posljednju priliku za konanu pobjedu. Zahvaljujui
pogrekama u voenju ljetne i jesenske kampanje 1942. godine, prvenstveni cilj
kampanje, barem u poetku, mogao je biti tek kako bi to rekao Schleiffen "
izbjei poraz do nogu". U srazu s mnogostruko nadmoijim neprijateljem koji je
imao sve anse za pobjedu, njemako je zapovjednitvo bilo prinueno na stalna
dovijanja, a vojnici na bojinici na besprimjerno junatvo.
Premda njezin zavretak nisu obiljeile ni pobjednike fanfare ni prigueni
bubnjevi posmrtnog mara este armije, ova kampanja ipak zavrijeuje da je se
zabiljei. Kao i u svakoj operaciji povlaenja i u ovoj nije bilo nieg slavnog.
Ipak, nije to bila obina pobjeda. Osim to je sprijeila poraz, taje kampanja
Vrhovnom zapovjednitvu pruila jo
jednu priliku da, ako nita drugo, postigne
vojnu patpoziciju.
Strategijska osnova zimske kampanje
Da bi se u potpunosti shvatilo koliko je ta kampanja bila opasna, ali i doista
vana za juno krilo, nuno je nakratko razmotriti operativne poloaje na njezinu
poetku.
Zimi 1941742. ruski vojni resursi bili su taman dovoljni da zaustave njemaki
napad na Moskvu, a time i njemaku kampanju u cjelini. Potom se, u ljeto 1942.
godine, plima u smjeru istoka ponovno podigla, da bi, na koncu, na Volgi i na
Kavkazu, nastupila oseka.
Meutim, zimi 1942743., neprijatelj se osjeao dovoljno snanim da preuzme
inicijativu. Sad je glavno pitanje bilo hoe li do njemakog poraza na istoku
doi upravo te zime. Koliko god znaajan i muan bio, poraz kod Staljingrada Page
157
sam po sebi Njemakoj nije mogao nanijeti konani udarac (govorim u okvirima
Drugoga svjetskog rata). Unitenje cijelog junog krila njemakih armija,
meutim, moglo je dovesti do brze pobjede. Sovjetsko vrhovno zapovjednitvo
nadalo se kako e taj cilj postii na jugu istonog bojita, i to iz dva razloga.
Jedan je bila iznimna brojana nadmo ruskih snaga; drugi je bila povoljna
operativna situacija u kojoj su se Sovjeti nali zahvaljujui njemakim
pogrekama u voenju vezanima uz Staljingrad. Premda ga nije i postiglo,
sovjetsko je vrhovno zapovjednitvo tome cilju svakako teilo.
Dopustite mi da najprije opiem strategijsku situaciju na poetku zimske kampanje
u Junoj Rusiji 1942743.
U studenome 1942. godine njemaka je bojinica imala oblik luka koji se protezao
daleko na istok, sve do Kavkaza i istone Ukrajine. Desno krilo toga luka je, kod
Novorosijska, izlazilo na Crno more i nastavljalo se cijelom duinom bojinice
Armijske skupine A (Sedamnste armije i Prve tenkovske armije) preko sjevernog
Kavkaza, jedino to na istoku nije izlazilo na Kaspijsko jezero.
Duboki, jugu okrenuti otvoreni bok te bojinice u smjeru doline Volge na istoku
pokrivala je tek 16. motorizirana divizija. Divizija se nalazila u Kalmikim
stepama istono od Jeliste.
Bojinica Armijske skupine B zapoinjala je na toki juno od Staljingrada,
odatle se sputala prema Donu, a onda se, obalom rijeke, protezala sve do
Voronjea. Drale su je etvrta rumunjska armija, etvrta tenkovska armija, esta
armija, Trea rumunjska armija, po
jedna talijanska i maarska armija i, na kraju, Druga njemaka armija. Glavnina
njemakih snaga proteklih je mjeseci bila nagurana u okolici Staljingrada dok je
ostatak bojinice, posebice linija na Donu, bio preputen saveznikim armijama. U
pozadini poloaja armijskih skupina A i B nije bilo nikakvih spomena vrijednih
priuva.
Neprijatelj, ije su armije formirale "Kavkasku frontu", "Jugozapadnu frontu" i
"Voronjeku frontu", raspolagao je superiornim snagama na samoj bojinici, ali i
snanom priuvom u pozadini svojih armijskih skupina, u sredinjem ili
moskovskom sektoru Istonog bojita i u unutranjosti zemlje.
Istinsku predodbu o tome koliko je spomenuta situacija bila opasna i do koje je
mjere pogodovala neprijatelju, dade se stei iz prikaza dvaju strategijski
znaajnih meuprostora.
Udaljenost izmeu sektora Don u kojemu je Trea rumunjska armija pregaena 19.
studenoga (tj. nasuprot i zapadno od ruskog mostobrana na Donu kod Kremenskaje)
te sektora koji je, s obje strane Kasanskaje, drala talijanska armija i
prijelaza preko Dona kod Rostova iznosila je tek neto vie od 297 kilometara.
Preko Rostova su vodile pozadinske komunikacije ne samo cijele Armijske skupine A
nego i etvrte rumunjske i etvrte tenkovske armije. Lijevo krilo Armijske
skupine A nalazilo se barem 600 kilometara od Rostova, dok je etvrta tenkovska
armija, na svojim poloajima juno od Staljingrada, bila 400tinjak kilometara
dalje.
Josam po sebi Njemakoj nije mogao nanijeti konani udarac (govorim u okvirima
Drugoga svjetskog rata). Unitenje cijelog junog krila njemakih armija,
meutim, moglo je dovesti do brze pobjede. Sovjetsko vrhovno zapovjednitvo
nadalo se kako e taj cilj postii na jugu istonog bojita, i to iz dva razloga.
Jedan je bila iznimna brojana nadmo ruskih snaga; drugi je bila povoljna
operativna situacija u kojoj su se Sovjeti nali zahvaljujui njemakim
pogrekama u voenju vezanima uz Staljingrad. Premda ga nije i postiglo,
sovjetsko je vrhovno zapovjednitvo tome cilju svakako teilo.
Dopustite mi da najprije opiem strategijsku situaciju na poetku zimske kampanje
u Junoj Rusiji 1942743.
U studenome 1942. godine njemaka je bojinica imala oblik luka koji se protezao
daleko na istok, sve do Kavkaza i istone Ukrajine. Desno krilo toga luka je, kod
Novorosijska, izlazilo na Crno more i nastavljalo se cijelom duinom bojinice
Armijske skupine A (Sedamnste armije i Prve tenkovske armije) preko sjevernog
Kavkaza, jedino to na istoku nije izlazilo na Kaspijsko jezero.
Duboki, jugu okrenuti otvoreni bok te bojinice u smjeru doline Volge na istoku
pokrivala je tek 16. motorizirana divizija. Divizija se nalazila u Kalmikim
stepama istono od Jeliste.
Bojinica Armijske skupine B zapoinjala je na toki juno od Staljingrada,
odatle se sputala prema Donu, a onda se, obalom rijeke, protezala sve do
Voronjea. Drale su je etvrta rumunjska armija, etvrta tenkovska armija, esta
armija, Trea rumunjska armija, po
jedna talijanska i maarska armija i, na kraju, Druga njemaka armija. Glavnina
njemakih snaga proteklih je mjeseci bila nagurana u okolici Staljingrada dok je
ostatak bojinice, posebice linija na Donu, bio preputen saveznikim armijama. U
pozadini poloaja armijskih skupina A i B nije bilo nikakvih spomena vrijednih
priuva.
Neprijatelj, ije su armije formirale "Kavkasku frontu", "Jugozapadnu frontu" i
"Voronjeku frontu", raspolagao je superiornim snagama na samoj bojinici, ali i
snanom priuvom u pozadini svojih armijskih skupina, u sredinjem ili
moskovskom sektoru Istonog bojita i u unutranjosti zemlje.
Istinsku predodbu o tome koliko je spomenuta situacija bila opasna i do koje je
mjere pogodovala neprijatelju, dade se stei iz prikaza dvaju strategijski
znaajnih meuprostora.
Udaljenost izmeu sektora Don u kojemu je Trea rumunjska armija pregaena 19.
studenoga (tj. nasuprot i zapadno od ruskog mostobrana na Donu kod Kremenskaje)
te sektora koji je, s obje strane Kasanskaje, drala talijanska armija i
prijelaza preko Dona kod Rostova iznosila je tek neto vie od 297 kilometara.
Preko Rostova su vodile pozadinske komunikacije ne samo cijele Armijske skupine A
nego i etvrte rumunjske i etvrte tenkovske armije. Lijevo krilo Armijske
skupine A nalazilo se barem 600 kilometara od Rostova, dok je etvrta tenkovska
armija, na svojim poloajima juno od Staljingrada, bila 400tinjak kilometara
dalje.
Jo
dublje u pozadini, komunikacijske linije junog krila njemakih armija vodile
su preko prijelaza na Dnjepru kod Zaporoja i Dnjepropetrovska. Linije koje su
vodile preko Krima i tjesnaca Ker nisu bile bogzna kakve. Vitalni prijelazi
preko Dnjepra u pozadini njemakog junog krila od Staljingrada su bili udaljeni
oko 700 kilometara, a od lijevog krila kavkaske bojinice i vie od 900
kilometara. S druge strane, od neprijateljskih poloaja na Donu (mjerei od
Kazanskaje do Zaporoja ili od Svobode do Dnjepropetrovska) dijelilo ih je tek
400tinjak kilometara! Sto to praktino znai znao sam itekako dobro, budui da
sam 1941. godine s 56. tenkovskim korpusom u etiri dana preao neto vie od 300
kilometara od Tilsita do Dvinska, svladavajui protivniki otpor daleko vei od
onoga to su mogle pruiti talijanska i maarska armija na Donu. U to su vrijeme
Rusi imali i daleko vie priuva negoli smo ih mi imali zimi 1942. godine.
Uz ove strategijske prednosti, Rusi su uivali i neizmjernu brojanu premo.
Omjer snaga na poetku borbi Armijske skupine Don bio je prikazan u poglavlju o
Staljingradu. Kako se razvijao tijekom zime pokazuju dva podatka. U oujku 1943.
godine na bojinici od Azovskog mora do Harkova u duini od 700 kilometara
Armijska skupina Jug (ranije Don) raspolagala je s 32 formacije. U sektoru
nasuprot njima, na samoj liniji ili iza nje, neprijatelj je rasporedio 341
formaciju. Te su formacije obuhvaale steljake divizije, tenkovske ili
mehanizirane brigade i konjike divizije.
Dakle, borbene uvjete Armijske skupine Don stalno su nametala dva imbenika:
Prvo, apsolutna brojana premo protivnika. ak i kada su Armijsku skupinu,
ojaanu glavninom snaga Prve tenkovske armije i novim snagama koje joj je
pribavio O.K.H., inile tri, a kasnije i etiri njemake armije, omjer njemakih
i neprijateljskih snaga iznosio je 1:7. (Tu je uraunata i brojana inferiornost
Page 158
dijela ruskih formacija u odnosu na njemake divizije.)

Drugi imbenik bila je stalna strategijska prijetnja koja je proizlazila iz
injenice da neprijatelj, koji je bio jai od nas i koji je u to vrijeme (nakon
sloma saveznikih armija) uivao punu slobodu djelovanja, do ivotno vanih
linija njemakoga junog krila Rostova i prijelaza na Dnjepru treba prijei
udaljenost manju od one koju smo morali prijei mi.
Kombinacija tih dvaju imbenika ukazivala je na opasnost od odbacivanja junog
krila (kada mu jednom prekinu linije opskrbe) sve do obale Azovskoga i Crnoga
mora, a onda budui da je sovjetska Crnomorska flota bila vie nego spremna za
blokadu i od njegova unitenja. Unitenjem Armijske skupine Don i Armijske
skupine A, sudbina cijele istone bojinice bila bi, prije ili kasnije,
zapeaena.
Kljune operativne zamisli
Na temelju gore opisane poetne strategijske situacije, cijela bitka na junom
krilu zimi 1942./43. godine (a sudbina je htjela da se ona promakne u najvaniju
bitku na istoku te zime) za obje se zaraene strane svodila na isto pitanje: hoe
li Sovjeti njemako juno krilo uloviti u stupicu
i napraviti odluan korak prema konanoj pobjedi ili e njemako
zapovjednitvo tu katastrofu ipak uspjeti izbjei?
Rusi glede operativnoga plana uope nisu dvojili. Bio im je ponuen na srebrnom
pladnju, kad je njemako Vrhovno zapovjednitvo dopustilo da se bojinica u
zavrnoj fazi ljetne ofenzive umrtvi. Za Sovjete je bilo najprirodnije da
najprije iskoriste priliku i u stupicu uhvate estu armiju zbijenu oko
Staljingrada.
Bilo je za oekivati kako e neprijatelj u daljnjem tijeku operacija iskoristiti
svoju munjevitu pobjedu u rumunjskom, talijanskom i maarskom sektoru i da e
stalnim,
po snazi i opsegu sve jaim napadima njemako juno krilo pokuati
okruiti sa zapada i sjevera, s ciljem da ga odree od komunikacijskih zona i da
ga, najposlije, izolira na obali. Bio je to strategijski koncept koji je do
maksimuma iskoritavao poloaj u kome se, uslijed propusta Vrhovnog
zapovjednitva, nalo i nedopustivo dugo zadralo juno krilo njemakih armija.
Njemaka se strana suoavala s puno teim problemom. Mi smo morali pronai nain
da se izvuemo iz opasnosti u koju smo se uvalili to vlastitim propustima, to
poetnim neoekivanim uspjesima neprijatelja na poloajima s obje strane
Staljingrada. U svjetlu cjelokupne strategijske situacije, naem je Vrhovnom
zapovjednitvu od prvoga dana neprijateljske ofenzive moralo biti jasno kako e
se stvari dalje razvijati i, posebice, kolikoj se opasnosti izlae Armijska
skupina A na Kavkazu.
Openito govorei, pred njemakim Vrhovnim zapovjednitvom stajale su dvije
mogunosti. Prva mogunost bila je da estu armiju, ve nakon prvih napada,
premjesti s Volge kako ne bi zaglavila u tijesnome okruenju i onda, uz pomo
znatnih pojaanja, stanje na irokom koljenu Dona ponovno pokua dovesti u red.
Pritom je sve sektore na Donu koje su drali saveznici moralo ojaati njemakim
snagama. Meutim, Vrhovno zapovjednitvo oito nije raspolagalo za to potrebnim
postrojbama; sve i da jest, one na poloaje ne bi stigle na vrijeme, s obzirom na
ograniene kapacitete nekoliko preostalih eljeznikih pruga. Uz to, Vrhovno se
zapovjednitvo nikako nije moglo odluiti hoe li estu armiju izvlaiti iz
Staljingrada. I, dakako, ve nakon prvih nekoliko tjedana sovjetske ofenzive bilo
je jasno daje esta armija izgubljena. Sve to je, u okviru operacije kao
cjeline, jo
mogla uiniti bilo je da na sebe vee to
vee snage, na to due vrijeme. Hrabra armija tu je zadau ispunjavala do samoga
kraja i radi nje podnijela konanu rtvu.
Ipak, ak i kad su dogaaji zahvaljujui Hitlerovom tvrdoglavom odbijanju da se
odrekne Staljingrada krenuli tim zlosretnim tijekom i kad je i posljednja nada
u izvlaenje este armije konano ugasnula, Vrhovnom je zapovjednitvu preostala
jo
jedna mogunost. Da je odustalo od ozemlja osvojenog u ljetnjoj kampanji
(koji ionako nije moglo zadrati), ozbiljna kriza mogla se preokrenuti u pobjedu!
Da bi se u tome uspjelo, snage armijskih skupina Don i A valjalo je po strogo
definiranom rasporedu s isturenih istonih poloaja povui najprije na poloaje
iza Dona ili Donjeca, a potom i u dolinu Dnjepra.
U meuvremenu, sve je raspoloive snage ukljuujui i divizije iz sastava dvaju
armijskih skupina koje se dalo prerasporediti skraivanjem bojinice valjalo
koncentrirati, recimo negdje u okolici Harkova. Zadaa tih snaga bio bi udar po
boku neprijateljskih snaga koje su nae armijske skupine pokuavale izmoriti ili
ih odrezati od prijelaza na Dnjepru. Drugim rijeima, glavna je zamisao bila da
se veliko povlaenje pretvori u operaciju okruivanja, s ciljem da se
neprijatelja odbaci do mora i ondje uniti.
Spomenuto rjeenje Armijska skupina Don predloila je O.K.H.u kad vie nije bilo
Page 159
izgleda da se esta armija oslobodi i im je postalo jasno da je poloaj Armijske

skupine A na Kavkazu neodriv te da neprijateljski prodor kroz talijanske
poloaje prijeti odsijecanjem cijeloga junog krila.
Meutim, Hitler nije bio od onih koji bi prihvatili rjeenje zbog kojega bi se, u
prvo vrijeme, morao odrei ratnog plijena osvojenog u ljeto 1942. godine i koje
je podrazumijevalo poprilian operativni rizik. Takav korak bio bi potpuno
oprean osobnosti koju sam analizirao u poglavlju o Hitleru kao vrhovnom
zapovjedniku. S obzirom na njegovo neiskustvo u operativim pitanjima, Hitler se ak
i tada vjerojatno nadao da e situaciju na junome krilu stabilizirati
ubacivanjem SSova tenkovskog korpusa koji je bio na putu za Harkov.
to se tie zapovjednitva Armijske skupine Don, prva od spomenutih dvaju
mogunosti bila je unaprijed iskljuena, budui da se do tog vremena esta armija
ve nala u potpunu okruenju. Uz to, ostaci razbijenih snaga koje su nam
dodijelili pod firmom "Armijske skupine
Don" i pojaanja koja smo dobivali na kapaljku bili su nedostatni da, s bilo
kakvim izgledima na uspjeh, povedemo bitku na irokom koljenu Dona. Izgledi za to
postali su jo
manji kad su, nakon poraza talijanske armije, nama namijenjena
pojaanja zadrana u sektoru Armijske skupine B. Sto se tie drugog rjeenja,
onoga kojim se veliko povlaenje trebalo pretvoriti u protuudar na sjeverni bok
kojeg je neprijatelj u napredovanju morao izloiti, Armijskoj su skupini
nedostajale apsolutne ovlasti za njegovu provedbu. Da bismo se primili te zadae,
morali smo dobiti ovlast zapovijedanja cijelim junim krilom Istonog bojita i
slobodu da se priuvama O.K.H.a sluimo po vlastitu nahoenju.
Umjesto toga, Armijska se skupina morala usredotoiti na probleme koji su, jedan
za drugim, nicali u njezinoj zapovjednoj zoni. Kako bi uklonila opasnost koja je
proizlazila iz izvorne strategijske situacije i koja je s odmakom vremena
postajala sve vea opasnost neutralizacije cijeloga junog krila Armijska je
skupina bila prinuena osmiljavati kojekakve "zakrpe".
Prva zadaa Armijske skupine bila je deblokada este armije. Taje zadaa, u
poetku, bila apsolutni operativni prioritet.
Kada se njezina provedba (iz razloga koje sam naveo u poglavlju o Staljingradu)
pokazala nemoguom, Armijska skupina trebala se pozabaviti problemom koji je
prijetio jo
veom katastrofom: gubitkom cijelog junog krila. Budui da su snage
kojima je, u svojstvu priuve, O.K.H. jo
uvijek raspolagao bile nedovoljne za
odravanje komunikacijskih linija junog krila u dolini Dona i Dnjepra, preostalo
nam je tek da snage s istonog krila Armijske skupine grupiramo i prebacimo ih na
zapadno krilo. Sve je, dakle, ovisilo o naoj sposobnosti da u svakom trenutku
razmiljamo unaprijed i da snage s istonog na zapadno krilo prebacimo dovoljno
rano da sprijee pokrete neprijateljskih snaga usmjerene na okruenje, koje su,
postupno, sve vie odmicale na zapad. Tu je zadau dodatno oteavala injenica da
je (uslijed gubitka saveznikih armija) nama susjedna postrojba Armijska
skupina B na sjeveru polako ali sigurno nestajala s vidika. S druge strane, da
bismo zapadno krilo pokrili dovoljnim brojem vojnika trebale su nam i snage iz
sastava Armijske skupine A, kojima Armijska skupina Don nije zapovijedala.
Premda je bila zamiljena kao neto dugoronija i sveobuhvatnija, bila je to ista
ona zadaa s kojom se general Paulus suoio u Staljingradu, u razdoblju izmeu
19. i 23. studenoga. Njezin je uspjeh, i ovoga puta, ovisio o brzom premjetaju
snaga (bez obzira na lokalne posljedice) na poloaje o kojima je ovisio opstanak
naih pozadinskih komunikacija i, istodobno, o zadravanju operativne mobilnosti.
Razlika se svodila na injenicu da je general Paulus odluku o tome morao donijeti
u roku nekoliko dana, moda ak i nekoliko sati, i da nije mogao raunati ni na
kakva pojaanja. U naem sluaju, pak, na
e se cjelokupni pristup operacijama
temeljiti upravo na toj zamisli, to e nas uvui u viemjesene sukobe s
Vrhovnim zapovjednitvom.
U biti, zamisao o prebacivanju snaga s istoka na zapad, kojim bi se neprijatelja
sprijeilo u pokuaju da "odsijee" njemako juno krilo, bila je iznimno
jednostavna. Meutim, u ratu je esto najtee postii upravo najjednostavnije
stvari; prave potekoe ne kriju se toliko u donoenju odluke, koliko u njezinoj
nepokolebljivoj provedbi. U ovom se sluaju bilo kakvim povlaenjem snaga s
istonog krila to krilo izlagalo silnoj opasnosti, a nitko sa sigurnou nije
mogao tvrditi da e tu opasnost i preivjeti. Nadalje, da bi od od njega bilo
ikakve koristi, premjetaj snaga morao je zapoeti prije (moda i nekoliko
tjedana prije) negoli opasnost od odsijecanja junog krila postane akutna, ak i
po Hitlerovim mjerilima. I najposlije, ali ne i najmanje vano, razvoj dogaaja u
sektoru Armijske skupine A kao to e se kasnije pokazati dugo nas je
sprjeavao da plan "prebacivanja" primijenimo u praksi.
Premda je taj na
temeljni pristup bio jednostavan i samorazumljiv, njegova se
dosljedna primjena, u sve ozbiljnijim okolnostima, pokazala tekom. Na iste smo
Page 160
potekoe naili pri pokuajima da za njega dobijemo suglasnost Vrhovnog
zapovjednitva (na vrijeme, kako bi uope imao uinka), budui da su njegova
stajalita bila dijametralno suprotna naima. Hitler je ustrajavao na naelu
rigidnog zadravanja onoga to je osvojio, dok smo mi smatrali da je pravi klju
pobjede u operativnoj mobilnosti u emu su, u odnosu na neprijatelja, nai
operativni stoeri i borbene trupe bili u prednosti.
Situacija s kojom se suoila u trenutku preuzimanja dunosti, u kombinaciji s
ogranienjima koja joj je nametalo Vrhovno zapovjednitvo, kao i ovisnost o
akcijama i dranju susjednih armijskih skupina, naveli
su Armijsku skupinu Don da usvoji "sustav zakrpa", a da se pritom ipak ne
odrekne temeljne formule.
Na temelju svega prethodno reenog, zimska kampanja Armijske skupine Don (kasnije
Jug) 1942./43. godine moe se podijeliti u etiri susljedne faze:
Prvu fazu predstavljala je borba za deblokadu este armije, za ije je potrebe
Armijska skupina Don na kocku stavila apsolutno sve to s ime je raspolagala.
Drugu fazu je inila borba Armijske skupine za ouvanje pozadine Armijske skupine
A tijekom njezina povlaenja s kavkaske bojinice.
Treu fazu predstavljala je sama bitka za ouvanje komunikacijskih linija junog
krila njemakih armija i spreavanje njegova "odsijecanja".
Sve je to dovelo do zavrne, etvrte faze, u kojoj je Armijska skupina uspjela
pokrenuti protuudar (dodue, manjih razmjera negoli je to eljela) koji je
kulminirao bitkom za Harkov.
Prva faza: borba za osloboenje este armije
Pokuaj oslobaanja este armije, odnosno stvaranja uvjeta za njezin proboj iz
Staljingrada, ve je opisan do pojedinosti.
inei sve to moe kako bi proboj este armije uspio, Armijska skupina Don
dosegnula je same granice dopustivog rizika. U tome je i uspijevala, sve do
trenutka kada je sudbina este armija bila konano zapeaena, tj. do kraja
prosinca 1942. godine, minimalnim snagama rasporeenima u sredini i lijevo od
poloaja Armijske skupine. Taj je tanani zatitni paravan spomenute sektore
trebao tititi od potencijalnih napada sve dok etvrta tenkovska armija, bitkom
koju je vodila istono od Dona, zarobljenoj armiji ne otvori put do slobode.
Tek kad za uspjelo spajanje etvrte tenkovske i este armije nije bilo vie
nikakvih izgleda i kad je istodobno poraz talijanske armije ogolio zapadno
krilo Armijske skupine Don i neprijatelju otvorio put do Rostova, Armijska se
skupina u potpunosti posvetila problemu odranja cijelog junog krila istonog
bojita.
U tom kontekstu, preostaje mi jopotekoe naili pri pokuajima da za njega dobijemo
suglasnost Vrhovnog
zapovjednitva (na vrijeme, kako bi uope imao uinka), budui da su njegova
stajalita bila dijametralno suprotna naima. Hitler je ustrajavao na naelu
rigidnog zadravanja onoga to je osvojio, dok smo mi smatrali da je pravi klju
pobjede u operativnoj mobilnosti u emu su, u odnosu na neprijatelja, nai
operativni stoeri i borbene trupe bili u prednosti.
Situacija s kojom se suoila u trenutku preuzimanja dunosti, u kombinaciji s
ogranienjima koja joj je nametalo Vrhovno zapovjednitvo, kao i ovisnost o
akcijama i dranju susjednih armijskih skupina, naveli
su Armijsku skupinu Don da usvoji "sustav zakrpa", a da se pritom ipak ne
odrekne temeljne formule.
Na temelju svega prethodno reenog, zimska kampanja Armijske skupine Don (kasnije
Jug) 1942./43. godine moe se podijeliti u etiri susljedne faze:
Prvu fazu predstavljala je borba za deblokadu este armije, za ije je potrebe
Armijska skupina Don na kocku stavila apsolutno sve to s ime je raspolagala.
Drugu fazu je inila borba Armijske skupine za ouvanje pozadine Armijske skupine
A tijekom njezina povlaenja s kavkaske bojinice.
Treu fazu predstavljala je sama bitka za ouvanje komunikacijskih linija junog
krila njemakih armija i spreavanje njegova "odsijecanja".
Sve je to dovelo do zavrne, etvrte faze, u kojoj je Armijska skupina uspjela
pokrenuti protuudar (dodue, manjih razmjera negoli je to eljela) koji je
kulminirao bitkom za Harkov.
Prva faza: borba za osloboenje este armije
Pokuaj oslobaanja este armije, odnosno stvaranja uvjeta za njezin proboj iz
Staljingrada, ve je opisan do pojedinosti.
inei sve to moe kako bi proboj este armije uspio, Armijska skupina Don
dosegnula je same granice dopustivog rizika. U tome je i uspijevala, sve do
trenutka kada je sudbina este armija bila konano zapeaena, tj. do kraja
prosinca 1942. godine, minimalnim snagama rasporeenima u sredini i lijevo od
poloaja Armijske skupine. Taj je tanani zatitni paravan spomenute sektore
trebao tititi od potencijalnih napada sve dok etvrta tenkovska armija, bitkom
koju je vodila istono od Dona, zarobljenoj armiji ne otvori put do slobode.
Tek kad za uspjelo spajanje etvrte tenkovske i este armije nije bilo vie
nikakvih izgleda i kad je istodobno poraz talijanske armije ogolio zapadno
krilo Armijske skupine Don i neprijatelju otvorio put do Rostova, Armijska se
skupina u potpunosti posvetila problemu odranja cijelog junog krila istonog
bojita.
U tom kontekstu, preostaje mi jo
samo da ukratko opiem kako se situacija
Armijske skupine Don pogorala, to uslijed odluke este
armije da ne kree u proboj, to kao posljedica razvoja dogaaja na desnom krilu
Armijske skupine B (talijanske armije).
Ve sam objasnio teak poloaj s kojim se etvrta tenkovska armija suoila na
istonom krilu Armijske skupine, kamo je neprijatelj
s opsadnih poloaja oko Staljingrada neprekidno ubacivao nove i sve jae
snage. Nakon to su ga Rumunji ostavili samoga na bojitu, u bitkama izmeu
Aksaija i Kotelnikova kao i u borbama za samo Kotelnikovo (odskonu dasku za
oslobodilaku ofenzivu etvrte tenkovske armije), 57. tenkovski korpus pretrpio
je velike gubitke. Ozbiljno oslabljena i prije te operacije, 23. tenkovska
divizija posebno je teko stradala. Pojaanja iz sastava Armijske skupine A nisu
pristizala pa se inilo da etvrta tenkovska armija nee uspjeti sprijeiti
prebacivanje jakih neprijateljskih snaga u pozadinu Prve tenkovske armije.
Razvoj dogaaja na ostatku bojinice Armijske skupine Don nije bio nita manje
ozbiljan. U nekadanjem sektoru Tree rumunjske armije, etvrta tenkovska armija
na poloajima istono od Dona poela je uzmicati. To je neprijatelju omoguilo da
najprije u okolici Potemskinaje, a neto kasnije i kod Cimljanskaje prijee
ledom okovanu rijeku i ugrozi nae poloaje na iru, i iz pozadine i s boka.
Umjesto zapovjednitva Tree rumunjske armije, tim je dijelom bojiice, u
meuvremenu, poeo zapovijedati general Mieth. Budui da su Rusi nadirali preko
Dona, s istoka i s juga, isprva nismo imali puno izbora: Skupini Mieth
zapovjedili smo borbeno povlaenje na poloaje iza Kagalnika.
Situacija na lijevom krilu Armijske skupine djelovala je jo
kritinije. Premda
je ostao bez rumunjskih divizija, Armijski detaman Hollidt svoje je snage uspio
vratiti na poloaje juno od gornjega ira. Meutim, novopridola, nedavno
ustrojena divizija koja je trebala preuzeti obranu boka Armijskog detamana na
Bistroj Gnjiloj, bez ikakva je objanjenja predala prijelaz kod Miljutinskoga.
Time je neprijatelju omoguila prodor u Hollidtov bok i otvorila mu put do vane
zrane baze Morozovski.
Da stvar bude jo
ozbiljnija, zbog raspada talijanske armije i gotovo potpune
Page 161
eliminacije Prvog i Drugog rumunjskog korpusa (na lijevom krilu Armijskog
detamana Hollidt), neprijatelj se praktiki neometano
mogao uputiti prema prijelazima preko Dona kod Forchstadta, Kamenska i
Voroilovgrada. Na otpor je naiao samo u Millerovu, gdje je na
desnom krilu Armijske skupine B Skupina FretterPico strala poput otoka u
crvenoj bujici. U svakom sluaju, neprijatelj je potpuno neometano mogao
produiti na istok, u pozadinu Armijskog detamaa Hollidt ili Skupine Mieth,
odnosno, alternativno, na jug, prema Rostovu.
Dakle, Armijska skupina Don bila je u iznimno ozbiljnu poloaju. Da je djelovala
potpuno neovisno, krizu bi razrijeila na, za nju, jedini ispravan nain:
trenutnim aktiviranjem opcije prebacivanja snaga. etvrta tenkovska armija se,
jednim potezom, mogla povui u Rostov i iskoristiti za zatitu lijevoga krila
Armijske skupine i njezinih komunikacija prema zapadu. Snage Skupine Mieth i
Armijskog detamana Hollidt koje su djelovale na irokom koljenu Dona morale bi
se povui na Donjec.
Ovo je rjeenje imalo samo jednu manu: Armijska skupina A joeliminacije Prvog i
Drugog rumunjskog korpusa (na lijevom krilu Armijskog
detamana Hollidt), neprijatelj se praktiki neometano
mogao uputiti prema prijelazima preko Dona kod Forchstadta, Kamenska i
Voroilovgrada. Na otpor je naiao samo u Millerovu, gdje je na
desnom krilu Armijske skupine B Skupina FretterPico strala poput otoka u
crvenoj bujici. U svakom sluaju, neprijatelj je potpuno neometano mogao
produiti na istok, u pozadinu Armijskog detamaa Hollidt ili Skupine Mieth,
odnosno, alternativno, na jug, prema Rostovu.
Dakle, Armijska skupina Don bila je u iznimno ozbiljnu poloaju. Da je djelovala
potpuno neovisno, krizu bi razrijeila na, za nju, jedini ispravan nain:
trenutnim aktiviranjem opcije prebacivanja snaga. etvrta tenkovska armija se,
jednim potezom, mogla povui u Rostov i iskoristiti za zatitu lijevoga krila
Armijske skupine i njezinih komunikacija prema zapadu. Snage Skupine Mieth i
Armijskog detamana Hollidt koje su djelovale na irokom koljenu Dona morale bi
se povui na Donjec.
Ovo je rjeenje imalo samo jednu manu: Armijska skupina A jo
uvijek je bila
vrsto ukopana na svojim poloajima na Kavkazu. Premjetanjem snaga Armijske
skupine Don na zapadno krilo pozadina Armijske skupine A ostala bi izloena, to
nije dolazilo u obzir. Dunost Armijske skupine Don bila je upravo zatita
pozadine Armijske skupine A i odravanje njezinih komunikacijskih linija preko
Rostova.
Dakle, zamisao o premjetanju glavnog teita operacije Armijske skupine na zapad
ime bi se omeli neprijateljski pokuaji izoliranja cijeloga krila njemakih
armija bila je, barem trenutno, neprovediva. U prvih nekoliko tjedana po
preuzimanju dunosti, Armijska ju je skupina namjerno stavila ad acta, za raun
este armije. Sada u drugoj fazi unato rastuoj opasnosti to je prijetila
njezinom zapadnom krilu, Armijska skupina Don morala se upustiti u bitku za
odranje pozadine Armijske skupine A.
Druga faza: borba za odranje pozadine armijske skupine A
Njemako je Vrhovno zapovjednitvo, od samoga poetka, moralo biti svjesno kako
Armijska skupina A ne moe ostati na Kavkazu ukoliko bitka za oslobaanje este
armije ne uspije iz prve drugim rijeima, ukoliko se ne osiguraju realni uvjeti
da se situacija na irokom koljenu Dona kolikotoliko stabilizira. Kada je
neprijatelj probio desno krilo Armijske skupine B i time si otvorio put prema
Rostovu, svima je trebalo biti savreno jasno da o zadravanju poloaja na
Kavkazu vie nema
zbora. Osim, naravno, ako Hitler na te poloaje nije mogao i elio prebaciti
velike djelove snaga s drugih podruja borbenih djelovanja.
Ve 20. prosinca, na dan kada su se dvije talijanske armije razbjeale sa svojih
poloaja na boku Armijskog detamana Hollidt i Rusima otvorile put do prijelaza
na Donjecu, napomenuo sam generalu Zeitzleru kako je uspjenim prodorom u smjeru
Rostova neprijatelj dobio priliku da nanese odluujui udarac cijelom njemakom
junom krilu.
24. prosinca ponovno sam upozorio na to kako u pitanju vie nije samo sudbina
Armijske skupine Don, nego i ona Armijske skupine A.
Ve sam spomenuo kako je moj zahtjev da se dio snaga iz sastava Armijske skupine
A rasporedi u Rostov i u sastav etvrte tenkovske armije bio odbijen. Iako za
novi pokuaj spaavanja este armije nije bilo vie nikakvih izgleda, Armijskoj
skupini A i dalje je bilo u interesu da se etvrta tenkovska armija ojaa. Naime,
porazom etvrte tenkovske armije neprijatelj bi dobio izravan pristup pozadini
Armijske skupine A. Budui da se Armijska skupina A sasvim razumljivo nije
eljela odrei nijedne postrojbe, Vrhovno je zapovjednitvo to, toliko potrebno,
ujednaavanje snaga dvaju armijskih skupina moralo zapovjediti. Jedan od moguih
razloga zbog kojih nam je Armijska skupina A odbila prepustiti divizije koje smo
od nje zatraili (pogledati poglavlje o Staljingradu) vjerojatno se krio u
injenici da su njezine formacije i postrojbe bile "protresene" i meusobno
isprepletene do ruba pomutnje. Premjetanje neke od veih postrojbi bila bi,
nesumnjivo, teka i dugotrajna zadaa. Takvo je stanje stvari, jednim dijelom,
bilo neizbjena posljedica nude da se u nedostatku primjerene priuve krpaju
rupe nastale neprijateljskim prodorima. Nadalje, ono je svakako bilo i posljedica
injenice da Armijska skupina A mjesecima nije imala zapovjednika koji bi stvari
doveo u red. ak ni u najboljim moguim uvjetima mnogi vojni zapovjednici ne
shvaaju da postrojbe, ele li postii maksimalnu uinkovitost i sauvati
sposobnost manevra, moraju odrati uobiajeni borbeni raspored. Kada, kao u ovome
sluaju, na due vrijeme ostanu bez zapovjednika, normalno je da postanu
dezorganizirane.
Na uporno traenje Armijske skupine Don, Hitler je 29. prosinca napokon
zapovjedio povlaenje istonog i najizloenijeg krila Armijske skupine A Prve
Page 162
tenkovske armije u sektor PjatigorskPraskoveje na rijeci Kumi. Unato tomu,
Hitler nije namjeravao odustati od cijele kavkaske
bojinice. Oito se nadao kako e istono krilo Armijske skupine A, nakon
povlaenja na Kumu, uspjeti ukliniti u Manjikim ravnicama i tako stabilizirati
situaciju izmeu Manjia i Dona te odrati komunikacije junoga krila preko
Dnjepra. Dakle, "balkon" koji je irenjem bojinice prema Kavkazu i Volgi nastao
u studenome (to nas je i dovelo u ovako nepovoljan poloaj) nije trebalo
ukloniti, nego tek smanjiti. Kojim bismo, pak, snagama trebali nadoknaditi
gubitak talijanskih i rumunjskih (a ubrzo i maarskih) snaga, ostala je potpuna
tajna. Upravo su zato, nakon nekog vremena, naputeni i svi ostali poloaji na
Kavkazu.
U toj, drugoj fazi, Armijska skupina Don suoila se sa sljedeim zadaama:
Umjesto da, sukladno stanju, teite djelovanja premjesti na svoje desno krilo i
tako ukloni opasnost da je odreu od ostatka snaga, Armijska je skupina, suoena
s rastuom krizom, bila prisiljena kupovati vrijeme.
Juno od Dona morala je tititi pozadinu Armijske skupine A te istovremeno
odravati njezine komunikacije preko Rostova. S obzirom na veliinu ozemlja
izmeu Kavkaza i Dona koje su trebale nadzirati i s obzirom na snagu neprijatelja
koji je na tom podruju djelovao, slabane snage etvrte tenkovske armije s tom
su dvostrukom obvezom teko mogle izii na kraj.
Na irokom koljenu Dona i na poloajima ispred Donjeca, Armijski detaman Hollidt
trebao je usporiti napredovanje neprijateljskih snaga sjeverno od Dona i
sprijeiti ih da, u munjevitu juriu na Rostov s istoka, odreu etvrtu tenkovsku
armiju, a time i Armijsku skupinu A. Uz to, detaman je trebao onemoguiti
prijelaz neprijateljskih snaga preko linije ForchstadtKamenskVoroilovgrad na
Donjecu i tako mu zaprijeiti prilaz Rostovu sa sjevera.
Napokon, Armijska je skupina trebala pronai nain i sredstva da odri
komunikacijske linije koje su vodile dolinom Dnjepra na zapadu, bilo vlastitim
resursima, bilo uz pomo ono malo priuva koje nam je O.K.H. uspio poslati.
Sve to trebali su obaviti vojnici koji su, ve dugo, bili izloeni pretjeranim
naporima, i to u srazu s daleko nadmonijim neprijateljem.
Iako je ta zadaa, ili niz zadaa, sama po sebi bila teka, najvea opasnost
krila se u nesposobnosti Armijske skupine A da se na brzinu povue s Kavkaza. Bio
je to tipian primjer procesa "okotavanja", koji bi neizbjeno uslijedio kad god
bi neka mobilna operacija degenerirala u statino ratovanje. Ako ni zbog ega
drugoga a ono zbog ekonomiziranja vlastitih snaga, nepokretno je orue valjalo
ukopati, a obroke i streljivo nagomilati. Da bi se vojnicima poboljali uvjeti
ivota, valjalo je izgraditi cijeli niz objekata mjera koja je osobito vana
kad, u nedostatku priuve, vojnici ne mogu odlaziti na dopust. Kako se konji u
statikoj borbenoj zoni najee ne mogu hraniti, valjalo ih je smjestiti dublje
u pozadinu, no time se, s druge strane, smanjivala pokretljivost borbenih
postrojba. (Dodatna potekoa bilo je stanje na cestama tijekom ruske zime,
posebice u brdovitim predjelima.)
Proces redovito zavrava time da vojnici i zapovjednitva izgube sposobnost brze
prilagodbe novu stanju (a promjena stanja je u mobilnu ratovanju svakodnevna
pojava). U postrojbi zavladaju inercija i stagnacija, budui da svaka promjena
podrazumijeva neugodne smjene, premjetanje snaga, neudobnost, a esto i
opasnost. Neizbjean proces gomilanja streljiva, opreme i drugih zaliha dovodi do
blokiranja sredstava; postrojba, naime, poinje misliti kako bez tih sredstava ne
moe do kraja rata. Kad je i prinueno na veliko povlaenje, zapovjednitvo takve
postrojbe uvijek trai due rokove za pripremu evakuacije. Budui da opremu i
zalihe koje je nagomilalo dri nezamjenjivima, cijelu zamisao o povlaenju u
stanju je i glatko odbiti. Valja se prisjetiti kako se kad je njemaka ofenziva
1918. godine zastala u mjestu ak ni zapovjednik poput Ludendorfa nije mogao
natjerati da pametno osmiljenim povlaenjem prijee na ratovanje u pokretu. A u
mobilnu je ratovanju, u to vrijeme, leala posljednja nada za konanu pobjedu
Njemake u ratu. Ludendorf se, na kraju, nije mogao odrei materijala nagomilanog
na njemakoj bojinici i u njezinoj pozadini. Ili se, moda, nije mogao odrei
ozemlja osvojenog po cijenu tolikih rtava.
Stanje na bojinici Armijske skupine A bilo je vrlo slino. U razgovoru s
naelnikom stoera Prve tenkovske armije otkrili smo kako njegova formacija s
povlaenjem ne moe zapoeti prije 2. sijenja. Pomogli smo joj oko benzina, pa
je za pokret bila spremna 1. sijenja. Unato tomu, nekoliko dana poslije,
Armijska skupina A je izvijestila da se Prva
tenkovska divizija na liniju na Kumi mora povlaiti sektor po sektor, kako bi
izvukla opremu i evakuirala ranjenike iz planinskih odmaralita na Kavkazu. Za to
e joj, navodilo se, trebati 155 vlakova (dvadeset po diviziji), a na poloaje
dutenkovske armije u sektor PjatigorskPraskoveje na rijeci Kumi. Unato tomu,
Hitler nije namjeravao odustati od cijele kavkaske
bojinice. Oito se nadao kako e istono krilo Armijske skupine A, nakon
povlaenja na Kumu, uspjeti ukliniti u Manjikim ravnicama i tako stabilizirati
situaciju izmeu Manjia i Dona te odrati komunikacije junoga krila preko
Dnjepra. Dakle, "balkon" koji je irenjem bojinice prema Kavkazu i Volgi nastao
u studenome (to nas je i dovelo u ovako nepovoljan poloaj) nije trebalo
ukloniti, nego tek smanjiti. Kojim bismo, pak, snagama trebali nadoknaditi
gubitak talijanskih i rumunjskih (a ubrzo i maarskih) snaga, ostala je potpuna
tajna. Upravo su zato, nakon nekog vremena, naputeni i svi ostali poloaji na
Kavkazu.
U toj, drugoj fazi, Armijska skupina Don suoila se sa sljedeim zadaama:
Umjesto da, sukladno stanju, teite djelovanja premjesti na svoje desno krilo i
tako ukloni opasnost da je odreu od ostatka snaga, Armijska je skupina, suoena
s rastuom krizom, bila prisiljena kupovati vrijeme.
Juno od Dona morala je tititi pozadinu Armijske skupine A te istovremeno
odravati njezine komunikacije preko Rostova. S obzirom na veliinu ozemlja
izmeu Kavkaza i Dona koje su trebale nadzirati i s obzirom na snagu neprijatelja
koji je na tom podruju djelovao, slabane snage etvrte tenkovske armije s tom
su dvostrukom obvezom teko mogle izii na kraj.
Na irokom koljenu Dona i na poloajima ispred Donjeca, Armijski detaman Hollidt
trebao je usporiti napredovanje neprijateljskih snaga sjeverno od Dona i
sprijeiti ih da, u munjevitu juriu na Rostov s istoka, odreu etvrtu tenkovsku
armiju, a time i Armijsku skupinu A. Uz to, detaman je trebao onemoguiti
prijelaz neprijateljskih snaga preko linije ForchstadtKamenskVoroilovgrad na
Donjecu i tako mu zaprijeiti prilaz Rostovu sa sjevera.
Napokon, Armijska je skupina trebala pronai nain i sredstva da odri
komunikacijske linije koje su vodile dolinom Dnjepra na zapadu, bilo vlastitim
resursima, bilo uz pomo ono malo priuva koje nam je O.K.H. uspio poslati.
Sve to trebali su obaviti vojnici koji su, ve dugo, bili izloeni pretjeranim
naporima, i to u srazu s daleko nadmonijim neprijateljem.
Iako je ta zadaa, ili niz zadaa, sama po sebi bila teka, najvea opasnost
krila se u nesposobnosti Armijske skupine A da se na brzinu povue s Kavkaza. Bio
je to tipian primjer procesa "okotavanja", koji bi neizbjeno uslijedio kad god
bi neka mobilna operacija degenerirala u statino ratovanje. Ako ni zbog ega
drugoga a ono zbog ekonomiziranja vlastitih snaga, nepokretno je orue valjalo
ukopati, a obroke i streljivo nagomilati. Da bi se vojnicima poboljali uvjeti
ivota, valjalo je izgraditi cijeli niz objekata mjera koja je osobito vana
kad, u nedostatku priuve, vojnici ne mogu odlaziti na dopust. Kako se konji u
statikoj borbenoj zoni najee ne mogu hraniti, valjalo ih je smjestiti dublje
u pozadinu, no time se, s druge strane, smanjivala pokretljivost borbenih
postrojba. (Dodatna potekoa bilo je stanje na cestama tijekom ruske zime,
posebice u brdovitim predjelima.)
Proces redovito zavrava time da vojnici i zapovjednitva izgube sposobnost brze
prilagodbe novu stanju (a promjena stanja je u mobilnu ratovanju svakodnevna
pojava). U postrojbi zavladaju inercija i stagnacija, budui da svaka promjena
podrazumijeva neugodne smjene, premjetanje snaga, neudobnost, a esto i
opasnost. Neizbjean proces gomilanja streljiva, opreme i drugih zaliha dovodi do
blokiranja sredstava; postrojba, naime, poinje misliti kako bez tih sredstava ne
moe do kraja rata. Kad je i prinueno na veliko povlaenje, zapovjednitvo takve
postrojbe uvijek trai due rokove za pripremu evakuacije. Budui da opremu i
zalihe koje je nagomilalo dri nezamjenjivima, cijelu zamisao o povlaenju u
stanju je i glatko odbiti. Valja se prisjetiti kako se kad je njemaka ofenziva
1918. godine zastala u mjestu ak ni zapovjednik poput Ludendorfa nije mogao
natjerati da pametno osmiljenim povlaenjem prijee na ratovanje u pokretu. A u
mobilnu je ratovanju, u to vrijeme, leala posljednja nada za konanu pobjedu
Njemake u ratu. Ludendorf se, na kraju, nije mogao odrei materijala nagomilanog
na njemakoj bojinici i u njezinoj pozadini. Ili se, moda, nije mogao odrei
ozemlja osvojenog po cijenu tolikih rtava.
Stanje na bojinici Armijske skupine A bilo je vrlo slino. U razgovoru s
naelnikom stoera Prve tenkovske armije otkrili smo kako njegova formacija s
povlaenjem ne moe zapoeti prije 2. sijenja. Pomogli smo joj oko benzina, pa
je za pokret bila spremna 1. sijenja. Unato tomu, nekoliko dana poslije,
Armijska skupina A je izvijestila da se Prva
tenkovska divizija na liniju na Kumi mora povlaiti sektor po sektor, kako bi
izvukla opremu i evakuirala ranjenike iz planinskih odmaralita na Kavkazu. Za to
e joj, navodilo se, trebati 155 vlakova (dvadeset po diviziji), a na poloaje
du
linije na Kumi e zbog ogranienih eljeznikih kapaciteta stii tek za
Page 163
25 dana. Dakle, premda je jo25 dana. Dakle, premda je jo
od kraja studenoga bilo jasno kako e barem
pozadina Armijske skupine A, prije ili kasnije, biti ugroena, glede priprema za
njezinu evakuaciju oito nije uinjeno nita. Do tog je propusta dolo svakako i
stoga to je Hitler takve pripreme zabranjivao (pa se oekivalo da e i ove
zabraniti, tek to za njih dozna). Jednako vaan razlog, siguran sam, bilo je i
to to Armijska skupina A posljednjih nekoliko mjeseci nije imala odgovornog
zapovjednika.
O.K.H. je razmatrao zamisao da Armijsku skupinu A (koju je, do tog vremena,

preuzeo general pukovnik von Kleist) stavi pod moje zapovjednitvo. Openito
govorei, podrediti jednu armijsku skupinu zapovjednitvu druge, jednako
rangirane postrojbe, nikad nije dobro. U ovako kritinoj situaciji to bi
vjerojatno imalo i nekakvih prednosti dakako, pod uvjetom da nema nikakvih
"bonih vjetrova". I Hitleru i Armijskoj skupini A morala se uskratiti mogunost
da izdaju zapovijedi u suprotnosti s mojima. Budui da su moji uvjeti Hitleru
bili neprihvatljivi, Armijska skupina A ostala je neovisna. Armijskoj skupini Don
preostalo je tek da nastavi "pritiskati" kako bi se mjere za povlaenje Armijske
skupine A ubrzale, a snage ija je intervencija juno od Dona i kasnije na
zapadnom krilu Armijske skupine Don bila od presudnog znaenja, to je mogue
bre oslobodile. Drugu fazu zimske kampanje valjalo je maksimalno skratiti, kako
bi se situacija na njemakom junom krilu napokon stabilizirala. To se dalo
postii jedino unitenjem neprijateljskih snaga koje su krilo pokuavale okruiti
sa zapada. U tom se sluaju i rok za evakuaciju snaga s Kavkaza mogao znaajno
skratiti.
Gore spomenute neprilike dijelom su bile naizgled neizbjena posljedica
djelovanja u uvjetima statikog ratovanja i potekoa vezanih za planinsko
podruje djelovanja, a dijelom i posljedica nesklonosti Vrhovnog zapovjednitva
da se bilo ega odrekne dragovoljno. Sudei po onome to se dogaalo Armijskoj
skupini B, angairanjem Armijske skupine Don u bitci na podruju Dona, koja je
potrajala od kraja prosinca
do poetka veljae, opasnost da cijelo juno krilo bude odrezano samo se
poveala.
Spomenuta bitka koju su vodile dvije armije u sastavu Armijske skupine Don bila
je prava ilustracija Moltkeove definicije strategije. Unato cijelom nizu kriza,
svoju smo zadau uspjeli izvriti jer su se i stoer Armije i stoer Armijske
skupine strogo pridravali dvaju, u praksi dokazanih, njemakih naela voenja:
(i) Operacije uvijek provoditi elastino i domiljato;
(ii) Stvoriti to je mogue vei prostor za inicijativu i samostalnost
zapovjednika na svim razinama.
Oba naela su, dakako, bila potpuno oprena Hitlerovu nainu razmiljanja. Prvo
e se jasno iitati iz opisa bitke koju su vodile nae dvije armije; sada bih
nekoliko rijei posvetio drugom naelu.
Njemaki nain vojnoga voenja niim je zapovjednicima ostavljao puno prostora za
samostalno djelovanje. Pojedinani zapovjednik nije mogao birati zadau, no izbor
metoda za njezinu provedbu bio je njegovo diskrecijsko pravo. Upravo je to naelo
od pamtivijeka (a svakako od vremena Moltkea starijeg) njemaki sustav voenja
inilo jedinstvenim. Druge vojske svojim zapovjednicima nisu ostavljale ni
izbiliza toliko slobode djelovanja na taktikoj razini. Dapae, dugim i detaljnim
smjernicama obiavale su propisivati nain na koji e se odreena zapovijed
izvriti, a odreeno taktiko djelovanje prilagoditi specifinom obrascu. Takav
se sustav voenja u Njemakoj smatrao loim. Dakako, takav je sustav umanjivao
mogunost neuspjeha (u sluaju da zadaa zapadne osrednjeg zapovjednika), no
odgovornog bi zapovjednika esto sprjeavao da djeluje u skladu sa situacijom na
terenu. Sto je najgore, u svojoj zaokupljenosti sigurnou, takav se sustav
odrie prilike koja se moe ukazati kad podreeni zapovjednik, neovisnom akcijom,
u kljunom trenutku iskoristi nekakvu povoljnu situaciju. Njemaka metoda svoje
korijene vue iz njemakog mentaliteta, kojeg suprotno kojekakvim besmislicama
o "slijepoj poslunosti" odlikuju snana individualnost i (to je vjerojatno
dio njegovog germanskog naslijea) odreena sklonost riziku. Dakako, nii
zapovjednici toliku neovisnost mogu uivati samo ako se cjelokupna vojna
hijerarhija pridrava odreenih taktikih i operativnih aksioma. Mislim kako mogu
ustvrditi i da je njemaka Zapovjedno
stoerna kola jedina institucija koja je u stanju postii takvu
dosljednost. Ipak, vii zapovjednik na terenu esto se suoi s dvojbom preuzeti
operacije armija i drugih formacija pod svojim zapovjednitvom u vlastite ruke
ili ih ipak prepusti niim zapovjednicima. Stoje situacija sloenija i to su
snage kojima tu situaciju mora razrijeiti manje, to je i napast da se upetlja u
posao podreenih vea.
Kad je rije o mome zapovjednitvo, mislim kako slobodno mogu rei da smo se u
Page 164
operacije naih armija mijeali samo kad je to bilo apsolutno nuno. To je
posebno vrijedilo za situacije u kojima su operativni planovi Armijske skupine
predviali preuzimanje odgovornosti koje, u redovitim okolnostima, nijedno
zapovjednitvo armije ne bi prihvatilo. S druge strane, u naelu smo se klonili
neslubenih "savjeta" koji ubijaju svaku inicijativu i zamagljuju odgovornost.
Kao to sam ve spomenuo, Hitler je za stara njemaka naela voenja slabo mario
i svojim se posebnim zapovijedima neprekidno mijeao u operacije niih
zapovjednitava. Kad bi se njegove zapovijedi odnosile na pokrete susjednih
armijskih skupina ili na akcije koje su trebale izvesti formacije koje su jooperacije naih
armija mijeali samo kad je to bilo apsolutno nuno. To je
posebno vrijedilo za situacije u kojima su operativni planovi Armijske skupine
predviali preuzimanje odgovornosti koje, u redovitim okolnostima, nijedno
zapovjednitvo armije ne bi prihvatilo. S druge strane, u naelu smo se klonili
neslubenih "savjeta" koji ubijaju svaku inicijativu i zamagljuju odgovornost.
Kao to sam ve spomenuo, Hitler je za stara njemaka naela voenja slabo mario
i svojim se posebnim zapovijedima neprekidno mijeao u operacije niih
zapovjednitava. Kad bi se njegove zapovijedi odnosile na pokrete susjednih
armijskih skupina ili na akcije koje su trebale izvesti formacije koje su jo
uvijek sluile kao priuva O.K.H.u, nije se dalo uiniti nita. Meutim, kada su
te zapovijedi propisivale da se pojedina linija dri do posljednjeg ovjeka i
posljednjeg metka, konanu bi prevagu, u mnogo sluajeva, odnijele okolnosti na
terenu. Puno vei problem, o kojemu sam takoer ve govorio, bila je Hitlerova
sklonost otezanju pri donoenju prijeko potrebnih odluka. Napokon, nismo ga mogli
natjerati da izda zapovijed. U takvim smo sluajevima mogli samo izvijestiti kako
emo, u nedostatku smjernica O.K.H.a, do togaitoga vremena ili do togaitoga
dana, djelovati po vlastitu nahoenju.
Za usporedbu, iskreno sumnjam kako se bilo koja armija pod naim zapovjednitvom,
tijekom ove ili bilo koje kasnije kampanje, mogla potuiti na sporost u donoenju
odluka. Kad god bi koja od njih mojemu zapovjednitvu poslala nekakav upit ili
preporuku, odgovor bi dobila odmah. Armijska je skupina odgovor odlagala samo u
tekim situacijama, i to na vrlo ogranieno vrijeme na najvie nekoliko sati
ili do sljedeeg jutra.
U cjelini osim u sluaju Staljingrada Armijska je skupina, unato Hitlerovu
ometanju i otezanju, na kraju uvijek uspijevala poduzeti odgovarajuu akciju.
Bitke etvrte tenkovske armije na junom Donu
etvrta tenkovska armija morala je ouvati pozadinu Armijske skupine A. Da bi to
uinila, morala je izvriti dvije zadae.
Morala se pobrinuti da se neprijateljske snage koje su joj bile za petama ne
zavuku u pozadinu Prve tenkovske armije, sve dok se potonja s Kavkaza ne povue
na bojinicu okrenutu istoku.
Istovremeno, morala se pobrinuti da se neprijateljske snage s poloaja u donjem
dijelu toka rijeke Don ne probiju do Rostova i odreu komunikacijske zone etvrte
tenkovske armije i Armijske skupine A.
Bilo je jasno da etvrta tenkovska ne raspolae snagama dovoljnima da
neprijatelju zaprijei cijelo podruje izmeu donjeg toka rijeke Don i sjevernih
kavkaskih vijenaca. Nakon gubitka rumunjskih snaga, u okolici Kotelnikova
raspolagala je sa samo dvije, ozbiljno oslabljene divizije (17. i 23. tenkovskom)
57. tenkovskog korpusa. 15. terenska divizija Luftwaffe jo

nije bila spremna za
akciju, a 16. motorizirana divizija jo
je bila kod Jeliste, u sastavu Armijske
skupine A.
Svi pokuaji Armijske skupine Don da spomenutu armiju na vrijeme ojaa, pokazali
su se bezuspjenima. O.K.H. nam je odbio ustupiti Trei tenkovski korpus iz
sastava Armijske skupine A, a Sedmu tenkovsku diviziju, koju je Armijska skupina
Don namjeravala iskoristiti u kombinaciji s etvrtom tenkovskom armijom, Hitler
je zadrao u Rostovu kako bi, nakon sloma talijanske armije, tamonji prijelaz
zatitila sa sjevera. To, u osnovi, i nije bio lo
potez, samo to su ga jednako
uspjeno mogle izvesti i pjeake divizije koje smo zatraili od Armijske skupine
A (odnosno, Sedamnste armije). Te nam je snage, kao to rekoh, Hitler uskratio,
plaei se kako e nakon njihova povlaenja iz Novorosijska, tamonje rumunjske
snage popustiti.
U pozadini Prve tenkovske armije pojavila se ozbiljna prijetnja. Jaki dijelovi
neprijateljskih snaga koji su slijedili etvrtu tenkovsku armiju naglo su
skrenuli na jug i krenuli na Prvu tenkovsku armiju, ba
kada se poela povlaiti.
Da je stigla na vrijeme, 16. motorizirana divizija te je snage mogla napasti i
preprijeiti im put iz smjera Manjia. Meutim, njezin je dolazak ponovno
odgoen, pa se borbama koje je vodila etvrta tenkovska armija pridruila tek
sredinom sijenja.
Armijska je skupina ipak pronala nain da ojaa etvrtu tenkovsku
armiju, resursima iz vlastitog podruja odgovornosti, meutim neprijatelj ju je
sprijeio u toj nakani. Naime, na poloaje etvrte tenkovske na irokom koljenu
Dona namjeravali smo dovesti 11. tenkovsku diviziju. Meutim, upravo kad se ona
spremala prebaciti na poloaje na Donu, neprijatelj je rijeku preao na dva
mjesta s ciljem da s juga i jugoistoka upadne u pozadinu Skupine Mieth, koja
je i dalje drala poloaje na donjemu iru okrenute sjeveru. Kako bi im se
suprotstavili i omoguili da se Skupina Mieth povue na poloaje iza Kagalnika,
okrenute istoku, 11. tenkovsku diviziju morali smo rasporediti na poloaje
sjeverno od Dona. Tako je etvrta tenkovska armija ostala i bez nje.
Page 165
Stoga su jedina pojaanja koja su dvije divizije iz sastava 57. tenkovskog
korpusa na kraju dobile bile Vikinka SSdivizija, koju nam je neto ranije
ustupila Armijska skupina A, te sredinom sijenja 16. motorizirana divizija.
Do tog vremena etvrtu tenkovsku armiju su, iz smjera Kotelnikova, stisnule
dvije sovjetske armije (Druga gardijska i 51.), ukupne snage jednog tenkovskog,
tri mehanizirana, tri streljaka i i jednog korpusa konjanitva. Neto junije,
iz smjera Kalmikih stepa, ubrzo se pojavila i trea, 28. sovjetska armija.
S poprilinom se sigurnou moe pretpostaviti kako spomenute sovjetske armije
etvrtu tenkovsku nisu namjeravale samo prikovati u mjestu, nego je, najposlije,
i zaobii, probiti se na sjever i jug i potpuno je okruiti.
Ako je Hitler mislio kako je njegova zapovijed dovoljna da etvrta tenkovska
armija, uz ogromnu premo neprijateljskih snaga i golemo ozemlje koji je trebalo
pokriti, odri ovu ili onu "liniju" i ne povlai se prije nego to za to dobije
njegovu suglasnost grdno se varao. U situaciji u kakvoj se nalazila etvrta
tenkovska armija, kruta obrambena linija je, kao prepreka, bila uinkovita koliko
i pauina. Unato tomu, Hitler joj je odbijao poslati pojaanja, a nama je,
slinim zapovijedima, uporno pokuavao ograniiti slobodu djelovanja. Osjeao sam
kako moj posao nema vie nikakva smisla i daje dolo vrijeme da zatraim smjenu s
poloaja zapovjednika Armijske skupine Don. Stoga sam, 5. sijenja, naelniku
Glavnog stoera uputio teleprintersku poruku u kojoj je, meu ostalim, stajalo:
" Ukoliko se ovi prijedlozi ne usvoje i ukoliko se ovom zapovjednitvu ruke
nastave vezivati u mjeri u kojoj se to inilo dosad, ne vidim emu
bi moj daljnji ostanak na mjestu zapovjednika Armijske skupine Don imao
posluiti. S obzirom na okolnosti, bilo bi puno primjerenije da me zamijeni jedna
od 'pomonih uprava' sektora logistike."
(Logistike "pomone uprave" u armijskim skupinama vodili su stariji asnici koji
su u skladu s izravnim uputama sredinje uprave za logistiku brinuli za
opskrbu i transport svoje formacije.)
Kako su stvari trenutno stajale, temeljna zadaa etvrte tenkovske armije
stubokom se promijenila: umjesto da cijelom duinom pretjerano rastegnute
bojinice prua neadekvatan otpor, armija je preostale snage trebala drati na
okupu. Samo je tako mogla pruiti snaan otpor na vitalnim tokama ili pokretati
iznenadne udare, kad god joj se za to ukae prilika. Bilo je jasno kako e
dijelove podruja koje je pokrivala s vremenom morati ogoliti do kraja te da e i
ostatak toga podruja tititi tek slabaan obrambeni paravan.
General pukovnik Hoth uz potporu svog sjajnog naelnika stoera, generala
Fangohra te se zadae prihvatio s tihom odlunou. Hotha je, kao zapovjednika,
krasila je joStoga su jedina pojaanja koja su dvije divizije iz sastava 57. tenkovskog
korpusa na kraju dobile bile Vikinka SSdivizija, koju nam je neto ranije
ustupila Armijska skupina A, te sredinom sijenja 16. motorizirana divizija.
Do tog vremena etvrtu tenkovsku armiju su, iz smjera Kotelnikova, stisnule
dvije sovjetske armije (Druga gardijska i 51.), ukupne snage jednog tenkovskog,
tri mehanizirana, tri streljaka i i jednog korpusa konjanitva. Neto junije,
iz smjera Kalmikih stepa, ubrzo se pojavila i trea, 28. sovjetska armija.
S poprilinom se sigurnou moe pretpostaviti kako spomenute sovjetske armije
etvrtu tenkovsku nisu namjeravale samo prikovati u mjestu, nego je, najposlije,
i zaobii, probiti se na sjever i jug i potpuno je okruiti.
Ako je Hitler mislio kako je njegova zapovijed dovoljna da etvrta tenkovska
armija, uz ogromnu premo neprijateljskih snaga i golemo ozemlje koji je trebalo
pokriti, odri ovu ili onu "liniju" i ne povlai se prije nego to za to dobije
njegovu suglasnost grdno se varao. U situaciji u kakvoj se nalazila etvrta
tenkovska armija, kruta obrambena linija je, kao prepreka, bila uinkovita koliko
i pauina. Unato tomu, Hitler joj je odbijao poslati pojaanja, a nama je,
slinim zapovijedima, uporno pokuavao ograniiti slobodu djelovanja. Osjeao sam
kako moj posao nema vie nikakva smisla i daje dolo vrijeme da zatraim smjenu s
poloaja zapovjednika Armijske skupine Don. Stoga sam, 5. sijenja, naelniku
Glavnog stoera uputio teleprintersku poruku u kojoj je, meu ostalim, stajalo:
" Ukoliko se ovi prijedlozi ne usvoje i ukoliko se ovom zapovjednitvu ruke
nastave vezivati u mjeri u kojoj se to inilo dosad, ne vidim emu
bi moj daljnji ostanak na mjestu zapovjednika Armijske skupine Don imao
posluiti. S obzirom na okolnosti, bilo bi puno primjerenije da me zamijeni jedna
od 'pomonih uprava' sektora logistike."
(Logistike "pomone uprave" u armijskim skupinama vodili su stariji asnici koji
su u skladu s izravnim uputama sredinje uprave za logistiku brinuli za
opskrbu i transport svoje formacije.)
Kako su stvari trenutno stajale, temeljna zadaa etvrte tenkovske armije
stubokom se promijenila: umjesto da cijelom duinom pretjerano rastegnute
bojinice prua neadekvatan otpor, armija je preostale snage trebala drati na
okupu. Samo je tako mogla pruiti snaan otpor na vitalnim tokama ili pokretati
iznenadne udare, kad god joj se za to ukae prilika. Bilo je jasno kako e
dijelove podruja koje je pokrivala s vremenom morati ogoliti do kraja te da e i
ostatak toga podruja tititi tek slabaan obrambeni paravan.
General pukovnik Hoth uz potporu svog sjajnog naelnika stoera, generala
Fangohra te se zadae prihvatio s tihom odlunou. Hotha je, kao zapovjednika,
krasila je jo
jedna, jednako vana kvaliteta: svestranost. Napredovanje
neprijateljskih snaga koje su pritiskale njegove poloaje usporavao je vrlo
vjeto. Ni na jednom mjestu nije se zadravao predugo, a neprijatelju je,
munjevitim grupiranjem snaga s oba krila, neprekidno zadavao udarce i time
sprjeavao sve njegove pokuaje da ga okrui s boka.
Premda joj nije mogla osigurati snage dostatne za teku zadau koja ju je ekala,
najsloeniji je problem te zadae Armijska skupina odluila preuzeti na sebe. Kao
to sam ve spomenuo, etvrta tenkovska armija imala je dvije paralelne zadae.
Morala je sprijeiti da se bilo koja od tri neprijateljske armije koje su je
slijedile zaskoi Prvu tenkovsku armiju iz pozadine, prije nego to se ona povue
s Kavkaza, zauzme nove poloaje okrenute istoku i pripremi se za samostalnu
obranu. Istovremeno, morala je sprijeiti i svaki pokuaj neprijatelja da se
donjim rukavcem Dona probije do Rostova. Ako bi mu to polo za rukom, tri armije
koje su se borile juno od Dona ostale bi odsjeene.
etvrta tenkovska armija je, u najboljem sluaju, mogla izvriti jednu od tih
zadaa. Koja bi od njih trebala imati prednost mogla je odluiti samo Armijska
skupina. U dugoronom smislu, prijetnja Rostovu
inila se znatno vanijom. Ipak, da je neprijatelj Prvu tenkovsku armiju
uspio opkoliti pri povlaenju na nove poloaje, borba za Rostov izgubila bi svaki
smisao, a tri njemake armije juno od Dona bile bi osuene na propast. Ukoliko
bi, s druge strane, povlaenje Prve tenkovske armije prolo prema planu, nalo bi
se i naina i sredstava da se sprijei i kriza u Rostovu.
Neprijatelj je pokuao iskoristiti dvije gore naznaene prilike. Ve smo
spomenuli da bi 16. motorizirana divizija stigla taman na vrijeme da dijelove
sovjetskih snaga presretne na putu u pozadinu Prve tenkovske armije. Ipak, s
istim operativnim ciljem na umu, neprijatelj je u nekoliko navrata etvrtu
tenkovsku armiju pokuao obuhvatiti s juga i ubaciti se na poloaje koji su je
dijelili od Prve tenkovske armije. Istodobno se svim silama trudio da se dolinom
Dona i preko Konstantinovke probije do Rostova. Omanje neprijateljske snage 7.
sijenja pojavile su se na sjevernoj obali Dona, priblino 19 kilometara od
lokacije zapovjednitva Armijske skupine kod Novoerkaska, nakon to je obrana na
Page 166
tom dijelu obale (koji su drali Kozaci i granine trupe) popustila. Toga smo se
"kunog uljeza" rijeili uz pomo nekoliko tenkova koje smo za te potrebe dovukli
iz radionica. Tenkovski korpus kojemu su te snage pripadale kreuo je prema mjestu
Proleterskaja u pozadini etvrte tenkovske armije, to je znailo da smo, barem
na nekoliko dana, uklonili prijetnju Rostovu. Sama etvrta tenkovska armija tu je
prijetnju na svom sjevernom boku mogla ukloniti bez veih problema.
Prva je tenkovska armija povlaenje zavrila 14. sijenja, budui da gaje, u
meuvremenu, uspjela i poneto ubrzati. Na svom je lijevom krilu utvrdila liniju
koja se protezala od erkaska do Petrovskaje. To je znailo da Prva i etvrta
tenkovska armija sad mogu uspostaviti kakvutakvu operativnu suradnju, premda je
izmeu Petrovskaje i Proleterskaje i dalje zjapila iroka pukotina. (Taj su
problem, barem djelomice, rjeavale blatne manjike ravnice.)
etvrta tenkovska armija obavila je prvi dio svoje zadae: osigurala je pozadinu
Armijske skupine A na podruju juno od Dona. Sad joj je valjalo obaviti i drugi
dio te zadae odrati komunikacijske linije Armijske skupine Don preko Rostova.
Provedbu drugog dijela zadae zakomplicirala je injenica da se unato
mnogostrukoj nadmoi neprijateljskih snaga Prva tenkovska
armija na liniji koju je dostigla trebala zadrati nekoliko dana, kako bi
pripremila daljnju evakuaciju svoje pozadine. tovie, etvrta tenkovska armija
bila je vrlo blizu tome da zadau uope ne izvri, budui da se Hitler, ak ni
tada, nije mogao odluiti hoe li u potpunosti odustati od Kavkaza. Odgovor na
pitanje treba li Prvu tenkovsku armiju povui na sjevernu obalu Dona ili bi
cijelu Armijsku skupinu A trebalo ostaviti u Kubanu i dalje je visio u zraku.
Bitke Armijskog detamana Hollidt
Prvom polovicom sijenja etvrta tenkovska armija izvravala je svoju zadau
juno od Dona, no ni posao koji je Armijski detaman Hollidt obavljao na irokom
zavoju rijeke nije bio nita laki. Kao to je bilo navedeno u poglavlju o
Staljingradu, prethodnih nekoliko tjedana neprijatelj je neizmjerno nadmonijim
snagama neprestano napadao poloaje Armijskog detamana na iru.
Na bojinici duljine kojih dvjestotinjak kilometara koja se protezala od Dona kod
Ninje irskaje pa sve do Kamenskaktinskoga, general Hollidt je uz Skupinu
Mieth koja je sad bila pod njegovim zapovjednitvom raspolagao sa etiri
pjeake divizije (62., 294., 336. i 387.), krajnje iscrpljene dotadanjim
borbama. U odravanju bojinice pomagalo je i nekoliko Alarmeinheitenpostrojbi
te (to je tamo bilo od posebne pomoi) protuzrane postrojbe pod zapovjednitvom
iskusnog generala Stahela. to se tie dvaju terenskih divizija Luftwaffe u
sastavu Armijskog detamana Hollidt, ono to je od njih ostalo moralo se
ukljuiti u druge formacije. Glavninu snaga Armijskog detamana inile su 6. i
11. tenkovska divizija, ojaane novopridolom 7. tenkovskom divizijom. Uslijed

tekih gubitaka, 22. tenkovska divizija morala se rasformirati.
Tim je snagama general Hollidt trebao sprijeiti neprijateljske snage na sjeveru
da se spuste u donji tok rijeke Don (odnosno u pozadinu etvrte tenkovske armije)
i, to bi bilo najgore, probiju se do Rostova, sve dok su etvrta tenkovska
armija i Armijska skupina A na podruju juno od Dona. Nadalje, Armijski detaman
Hollidt morao se pobrinuti i da se neprijateljske snage nasuprot njegovu lijevom
krilu ne probiju do prijelaza preko Donjeca izmeu Forchstadta i Voroilovgrada
i time si otvore put do Rostova sa sjeverozapada. Pritom su, meutim, bokovi
samog Armijskog detamana bili izloeni prijetnji sa zapada, nakon to su
Talijani nestali s tamonjih poloaja (nadomjestila ih je Skupina FretterPico
koja se iz podruja Millerova polako probijala natrag prema Donjecu) i s istoka,
nakon to je nekoliko neprijateljskih armijskih korpusa prelo Don, najprije kod
Potemkinskaje, a onda i kod Cimljanskaje. Kao to smo ve napomenuli, te se snage
moglo zaustaviti jedino ubacivanjem 11. tenkovske divizije i vraanjem Skupine
Mieth na bojinicu iza Kagalnika okrenutu prema istoku.
Kao i etvrta tenkovska armija, u svladavanju zadae praene tekim borbama i
neprestanim krizama i Armijski je detaman Hollidt iskazao vrstinu i svestranost
voenja. I tu je, meutim, konanu rije imala Armijska skupina koja je Detamanu
zapovjedila da grupira svoje oklopne snage i koristi ih za kratke ofenzivne
prodore, iako su se time ogoljeni poloaji izlagali velikoj (premda ne i
neposrednoj) opasnosti.
To da je Armijski detaman neprijatelja uspio zaustaviti na Donjecu i time ga
sprijeio da etvrtu tenkovsku armiju i Armijsku skupinu A odree na poloajima
juno od Dona, valja pripisati ponajprije i ponajvie ne zanemarujui pritom
kvalitetu voenja operacija hrabrosti s kojom su se njegove pjeake divizije,
a i sve druge formacije i postrojbe koje su im pomagale da odre svoje poloaje,
odupirale neprestanim neprijateljskim napadima. Ipak, ta se obrana ne bi odrala
da nije bilo naih oklopnih divizija koje su svako malo, u pravom trenutku,
"uskakale" na problematina mjesta. S jedne strane, te su snage svojom
Page 167
intervencijom uklonile neposrednu prijetnju okruenja desnoga krila Armijskog
detamana Hollidt pri njegovu povlaenju u Kagalnik, a kasnije su i sprijeile
prodor neprijateljskih snaga u taj sektor. S druge su strane, pak, iznenadile
neprijetelja uletjevi u podruja okupljanja njegovih snaga upravo u trenutku
kada je spremao napad na sjeverne poloaje Armijskog detamana pred Donjecom.
Premda su takvi protuudari bili zadaa i sastavni dio obrambene uloge Armijskog
detamana Hollidt, konanu odgovornost za rizik koji su takve operacije
podrazumijevale obino je snosila Armijska skupina. Armijski se detaman morao
osloboditi odgovornosti za bilo kakvu krizu koja je mogla izbiti kad bi on, po
uputama Armijske skupine, svoje oklopnitvo grupirao na jednome mjestu i time
ugrozio ostale sektore na svom dijelu bojinice.
Trea faza: borba za odranje komunikacija na junome krilu Operativna situacija
sredinom sijenja 1943.
Do sredine sijenja 1943. godine operativni problemi na junom krilu istonog
bojita dosegnuli su kritinu razinu. Ta je kriza vukla korijene jointervencijom uklonile
neposrednu prijetnju okruenja desnoga krila Armijskog
detamana Hollidt pri njegovu povlaenju u Kagalnik, a kasnije su i sprijeile
prodor neprijateljskih snaga u taj sektor. S druge su strane, pak, iznenadile
neprijetelja uletjevi u podruja okupljanja njegovih snaga upravo u trenutku
kada je spremao napad na sjeverne poloaje Armijskog detamana pred Donjecom.
Premda su takvi protuudari bili zadaa i sastavni dio obrambene uloge Armijskog
detamana Hollidt, konanu odgovornost za rizik koji su takve operacije
podrazumijevale obino je snosila Armijska skupina. Armijski se detaman morao
osloboditi odgovornosti za bilo kakvu krizu koja je mogla izbiti kad bi on, po
uputama Armijske skupine, svoje oklopnitvo grupirao na jednome mjestu i time
ugrozio ostale sektore na svom dijelu bojinice.
Trea faza: borba za odranje komunikacija na junome krilu Operativna situacija
sredinom sijenja 1943.
Do sredine sijenja 1943. godine operativni problemi na junom krilu istonog
bojita dosegnuli su kritinu razinu. Ta je kriza vukla korijene jo
iz kasne
jeseni 1942. godine, kad je nae vojno zapovjednitvo dopustilo da se bojinica
uvrsti i pretvori u, dugorono gledano, operativno neodrivu liniju obrane.
Pogoranje stanja koje se nasluivalo jo
od tjedna uoi Boia 1942. godine, kad
je proputena i posljednja prilika za izvlaenje este armije, sad je dostiglo
vrhunac. Ozbiljnu krizu spreavala je tek oajnika borba koju su vodile njemake
borbene trupe i zapovjedni stoeri.
esta armija bila je osuena na propast. Jedino to joj je preostalo bilo je da
suborcima na koljenu Dona i na Kavkazu uini posljednju uslugu i krae vrijeme na
sebe vee jake neprijateljske snage.
Bilo je jasno kako se, nakon gubitka este armije, ne mogu zadrati ak ni manji
dijelovi Kavkaske regije.
Zahvaljujui upornosti i okretnosti s kojima se etvrta tenkovska armija borila
na podruju juno od Dona, postojali su barem teoretski izgledi da zajedno s
Kavkazom ne izgubima i Armijsku skupinu A. Najvea prijetnja, ona na istonom
krilu, bila je uklonjena. I premda ju je od prijelaza u Rostovu jo
uvijek
dijelilo tristotinjak kilometara, Prva tenkovska armija uspjela se izvui iz
planina, a ni iz pozadine joj vie nije prijetila nikakva opasnost. Od toga
trenutka se, u najgorem sluaju, nazad mogla probiti i sama.
Na podruju izmeu Dona i Donjeca neprijatelju su jo
uvijek bili uskraeni
prilazi Rostovu, a time i mogunost da sa sjevera zatvori stupicu iza triju
armija rasporeenih juno od donjeg rukavca Dona.
No bilo je oigledno kako ni Armijski detaman Hollidt ni Skupina FretterPico
(koja se trenutno borila u okolici Millerova, a sastojala se od zapovjednitva
30. korpusa, pod ijim su zapovjednitvom bile 3. planinska i 304. pjeaka

divizija) ne mogu sprijeiti neprijatelja da uzvodno kod Kamenskaktinskoga prijee
Donjec, im bude dovoljno jak za takav prodor na zapad. Kada mu to jednom
poe za rukom, moi e birati hoe li sa sjeverozapada krenuti na Rostov ili e
se spustiti ravno do Azovskog mora.
naiu.
Zemljovid 17. Zimska kampanja 1942.43.: bitke Armijske skupine Don za odranje
komunikacijske zone.
Da bude jo
gore, otprilike u isto vrijeme sektor Armijske skupine B na
sredinjem Donu, koji je drala maarska armija, pao je pod pritiskom nove
neprijateljske ofenzive. Poloajima koji su se na njega naslanjali na sjeveru
takoer je prijetila katastrofa. Armijska skupina B svoje je snage eljela povui
iza rijeke Aidara, sve do Starobjelska, ime bi donji tok Donjeca nizvodno od
Voroilovgrada ostao potpuno izloen. Meutim, to je krilo Armijske skupine i
ovako i onako za nekoliko dana prestalo postojati. Od Voroilovgrada prema
sjeveru sad se pruala velika pukotina u kojoj su ogranien oajniki otpor
pruale tek izdvojene njemake borbene skupine iz sastava Armijske skupine B.
Maari su ba
kao i Talijani prije njih nestali s bojinice. Izgledi da
O.K.H. pukotinu popuni priuvama koje su bile na putu bili su prilino mali.
to se tie Armijske skupine Don, ona je smatrala kako je ukoliko se
nepriajtelja eljelo sprijeiti u pokuaju da Armijsku skupinu Don i Armijsku
skupinu A odree od ostatka snaga dolo vrijeme da se jae snage iz podruja
juno od Dona prebace na podruje sredinjeg Donjeca.
Njemako Vrhovno zapovjednitvo, meutim, na to i dalje nije pristajalo. Ili nije
bilo u stanju predvidjeti smjer kojim e dogaaji neizbjeno krenuti, ukoliko ne
poduzme ozbiljnije mjere i ojaa nas na kljunim podrujima izmeu Donjeca i
donjega Dnjepra, ili jednostavno nije uvialo koliko je situacija opasna.
Hitler se i dalje nije elio odrei Kavkaske regije. Jo
uvijek je mislio kako e
poloaje juno od Dona ipak nekako odrati, ime bi u posjedu zadrao barem
naftonosna polja Maikop. Minimum njegovih zahtjeva bilo je odranje prostranog
Page 168
mostobrana u Kubanu, s kojeg se kasnije ponovo mogao dokopati kavkaske nafte.
Tako je Armijska skupina, u tjednima koji su uslijedili, u interesu sustavnog
povlaenja Armijske skupine A bila prisiljena voditi ogorene borbe s obje strane
Dona. Cijelo to vrijeme s Vrhovnim je zapovjednitvom vodila otre rasprave o
zamisli o prebacivanju snaga na podruje Donjeca, kako glede njezine naelne
prihvatljivosti tako i glede brojnosti snaga Armijske skupine A koje je preko
Rostova trebalo vratiti na odluujuu bojinicu. Sa stajalita operacije kao
cjeline, vezivanje znaajnih dijelova Armijske skupine A na mostobranu u Kubanu
bilo je po naemu miljenju tek pusta elja.
Bitke u drugoj polovici sijenja
mostobrana u Kubanu, s kojeg se kasnije ponovo mogao dokopati kavkaske nafte.
Tako je Armijska skupina, u tjednima koji su uslijedili, u interesu sustavnog
povlaenja Armijske skupine A bila prisiljena voditi ogorene borbe s obje strane
Dona. Cijelo to vrijeme s Vrhovnim je zapovjednitvom vodila otre rasprave o
zamisli o prebacivanju snaga na podruje Donjeca, kako glede njezine naelne
prihvatljivosti tako i glede brojnosti snaga Armijske skupine A koje je preko
Rostova trebalo vratiti na odluujuu bojinicu. Sa stajalita operacije kao
cjeline, vezivanje znaajnih dijelova Armijske skupine A na mostobranu u Kubanu
bilo je po naemu miljenju tek pusta elja.
Bitke u drugoj polovici sijenja
14. sijenja, na dan kada je Prva tenkovska armija stigla na liniju

erkaskPetrovskoje i utvrdila poloaje prema istoku, na podruju Armijskog
detamana Hollidt kuhala se nova kriza.
Toga se dana jedan neprijateljski tenkovski korpus uspio probiti do Donjeca na
desnom krilu Armijske skupine B, na podruju Skupine FretterPico, juno od
Millerova. Premda je O.K.H. Skupinu ojaao novom pjeakom divizijom (302.),
njezine snage nisu bile ni izbliza dostatne za stabilizaciju stanja na rijeci.
Kad je O.K.H. 16. sijenja Skupinu FretterPico stavio pod zapovjeditvo
Armijske skupine Don (i ovoj posljednjoj produio bojinicu sve do Aidara), ipak
jo
nije bilo izvjesno hoe li se Skupina FretterPico uspjeti povui preko
Donjeca. U meuvremenu se pokazalo kako neprijatelj na Donjec namjerava poslati
tri ili etiri mehenizirana korpusa, s obje strane Kamenskaktinskoga, na
podruje koje je drala upravo Skupina FretterPico.
Sreom, zahvaljujui glatkoj pobjedi koju je iznenadnim udarom dvjema oklopnim
divizijama na Kalitvu nekoliko dana ranije izvojevao Armijski detaman Hollidt,
planirani neprijateljski napad bio je razbijen ve u pripremnoj fazi.
Stoga smo Armijskom detamanu zapovjedili da planirano povlaenje na poloaje na
Donjecu izvede tako da jedna njegova oklopna divizija, to je mogue bre, bude
na raspolaganju za mobilnu obranu donjeckog sektora ForchstadtKamensk. Za
operacije u novooosvojenom sektoru KamenskVoroilovgrad pri ruci nismo imali
nita osim talijanskih vojnika koji su se, zaostavi za svojim postrojbama,
tamo slijevali u gomilama. Drugim rijeima, postojala je opasnost da poloaji
Armijske skupine Don na Donjecu ubrzo padnu u okruenje, sa zapada.
Postalo je razvidno kako neprijatelj kani opkoliti i Armijski detaman Hollidt, s
istoka. U pukotini izmeu njegova lijevog krila, na mjestu na kojemu se Donjec
ulijevao u Don, i etvrte tenkovske armije koja je, ispred Salska na Manjiu,
sjeverni bok Prve tenkovske armije i dalje titila od daleko namonijeg
neprijatelja u trokutu koji su tvorili Sal, Don i Manji, otkrivena su dva
neprijateljska korpusa. Bilo je za
oekivati kako e spomenute snage pokuati prijei Don i krenuti na Rostov; druga
je mogunost bila da se probiju u pozadinu Armijskog detamana Hollidt.
Stoga je Armijska skupina Don upravo tada zatraila doputenje da etvrtu
tenkovsku armiju prebaci na desno krilo (s tim da pred Rostovom ostavi jednu
diviziju koja e odrati prijelaz nuan za prolaz Prve tenkovske armije). To je,
dakako, znailo i da O.K.H. mora izdati paralelne zapovijedi za povlaenje
Armijske skupine A Prve tenkovske armije prema Rostovu, a Sedamnste armije u
Kuban.
Hitlera je, i opet, bilo nemogue natjerati da donese brzu odluku. Prijedlog
Armijske skupine da se oklopne divizije Armijske skupine A grupiraju na podruju
etvrte tenkovske armije i izvedu kratki ofenzivni udar kako bi Prvoj tenkovskoj
armiji pomogle pri povlaenju i time ubrzale deblokadu etvrte tenkovske armije,
Hitler je takoer odbio.
Tek 18. sijenja, O.K.H. je etvrtoj tenkovskoj armiji napokon odobrio ogranienu
slobodu kretanja, pa ova vie nije morala pokrivati sjeverni bok Prve tenkovske
armije na Manjiu, sjeveroistono od Salska. S druge strane, Armijska skupina
Don je Armijskoj skupini A i dalje morala jamiti prolaz eljeznikom linijom
RostovTihorec, sve dok 88 vlakova sa zalihama ne stigne do skladita na
mostobranu u Kubanu. Hoe li se Prva tenkovska armija povui prema Rostovu ili u
Kuban, nitko nije znao.
Dakako, vrijeme potroeno na donoenje odluke o prebacivanju' snaga unutar
njemakoga junog krila neprijatelju je samo ilo na ruku. Omoguilo mu je da
iskoristi slom talijanskog i maarskog sektora Armijske skupine B i okupi velike
snage potrebne za prodor preko sredinjeg Donjeca prema obali Azovskoga mora ili
prema prijelazima na Dnjepru snage kojima se mi, toga trenutka, nismo imali
ime oduprijeti. Neprijatelj je, takoer, dobio priliku da koncentrira formacije
za izravni napad na Rostov i da, preko Voroilovgrada, opkoli zapadno krilo
20. sijenja su neprijateljske snage na podruju etvrte tenkovske armije krenule
Page 169
u napad na Rostov, preko donjeg Manjia, sa etiri korpusa razmjetena upravo za

tu namjenu. Sovjetski tenkovi stigli su da rodroma u Rostovu. Premda je stalnim
prodorima u neprijateljski bok s june obale Manjia usporavala neprijateljsko
napredovanje podrujem
izmeu Dona i Manjia, 16. tenkovska divizija (koju je etvrta tenkovska
armija prebacila na svoje sjeverno krilo), dakako, nije mogla zaustaviti sva
etiri korpusa.
Istodobnim napadima na 57. tenkovski korpus, koji se s poloaja na sredinjem
Manjiu postupno povlaio prema Rostovu, neprijatelj je glavninu snaga etvrte
tenkovske armije nastojao zadrati pred Rostovom, sve dok ne zauzme prijelaze u
Rostovu u njihovoj pozadini.
Nadalje, neprijatelj je estoko napadao poloaje Armijskog detamana Hollidt.
Oito je i tu namjeravao prikovati nae snage sve dok ih zauzimanjem Rostova i
forsiranjem Donjeca po sredini toka ne uhvati u okruenje. Napadima na korpus
generala Mietha na kutu koji su zatvarali Don i Donjec, kao i s obje strane
Kamenska, neprijatelj je vjerojatno pokuavao sprijeiti i da s toga podruja
oslobodimo snage koje bismo, na srednjem Donjecu, mogli iskoristiti protiv njega.
Armijska je skupina ponovo morala birati kojom e se prijetnjom najprije
pozabaviti. Na podruju Armijskog detamana Hollidt dvije su oklopne divizije (7.
i 11. tenkovska) ekale prebacivanje na desno krilo, na sredini Donjeca. Koliko
god se, na dui rok, situacija na tome mjestu mogla pokazati ozbiljnom, Armijska
je skupina smatrala kako je u tom trenutku ipak vanije ukloniti prijetnju
Rostovu. Morala je uiniti sve to je bilo u njezinoj moi kako bi kroz grad
povukla ne samo etvrtu nego i cijelu Prvu tenkovsku armiju. U suprotnom, izgledi
da se na zapadnom krilu Armijske skupine ikada okupe snage dostatne da uklone
prijetnju okruivanja cijeloga junoga krila na morskoj obali bili bi ravni nuli.
Stoga je, kako bi sprijeila zauzimanje Rostova, Armijska skupina Don odluila
kako e spomenute dvije oklopne divizije za poetak iskoristiti za otar udar po
neprijateljskim snagama koje su, preko srednjega Manjia, nadirale u smjeru
grada. Meutim, uslijed nestaice goriva (u to vrijeme svi vlakovi sa zalihama
odlazili su na mostobran u Kubanu, preko Rostova!) i u nedostaku zrane potpore
(koja se u tadanjim vremenskim uvjetima nije mogla organizirati), priprema
reenog protuudara zahtijevala je vie vremena nego je stanje doputalo. A
vrijeme nas je sve vie pritiskalo. Otpor este armije bliio se kraju i mi smo
morali raunati s time da e nam se veina neprijateljskih snaga angairanih u
Staljingradu za dva do tri tjedna nai za vratom. Ve 2. sijenja rekao sam
generalu Zeitzleru kako me ne bi iznenadilo da se pojave na podruju
Starobjelska, tj. u irokoj pukotini koja je zjapila izmeu Armijske skupine
Don i Armijske skupine B.
Istoga dana Hitler je napokon odluio kako barem jedan dio Prve tenkovske armije
umjesto na mostobran u Kubanu preko Rostova treba povui na, kako e e se
kasnije pokazati, presudno vanu bojinicu. Za nas to je bilo tek kompromisno
rjeenje. Ipak, sa stajalita operativnih zamisli same Armijske skupine, i takvo
je rjeenje bilo vie nego dobrodolo.
Povlaenje spomenutih snaga moralo se izvesti maksimalno brzo, kako bi se i
etvrta tenkovska armija, to je mogue prije, prebacila na zapadno krilo
armijske skupine. Brzina povlaenja Prve tenkovske armije preko Rostova ovisila
je iskljuivo o sposobnosti drugih dijelova Armijske skupine A da brzinu
vlastitih pokreta prilagode brzini povlaenja. Ipak, ve je tada bilo jasno kako
armijska skupina nee postii brzinu koju je situacija zahtijevala.
Zadovoljavajue objanjenje za to nisam pronaao ni do danas. U svakom sluaju,
kad su stigli pod moje zapovjednitvo, ljudi iz Prve tenkovske armije tvrdili su
da se armija od samoga poetka mogla kretati puno bre da je kojekavim
zapovijedima "odozgo" nisu neprekidno zaustavljali. I Armijska skupina A i O.K.H.
te su tvrdnje poricali. Bilo kako bilo, ostaje injenica da je Armijska skupina A
premjetanje svojeg lijevoga krila (koje se 23. sijenja jo
uvijek nalazilo u
okolici Bjelaje Gline, pedesetak kilometara od Tihoreca) tempirala tako da do
Tihoreca stigne najranije 1. veljae!
Armijsku skupinu Don 23. sijenja zapala je jo
jedna "ostavtina". Ovaj put bio
je to juni dio bojinice Armijske skupine B, izmeu Donjeca i Starobjelska. Kao
i obino, ostavtinu su inile uglavnom obveze: dodatnih 65 kilometara bojinice
i tri neprijateljska korpusa (od kojih jedan oklopni i jedan mehanizirani) koja
su u tom sektoru napredovala. Jedina "aktiva" koju smo naslijedili sad kad na
Talijane vie nije trebalo raunati bila je 19. tenkovska divizija, u tom
trenutku stacionirana u okolici Starobjelska. Starobjelsk je, meutim, ve
sljedeeg dana morala prepustiti neprijatelju. To da se uope uspjela probiti na
zapad za tu je hrabru diviziju pod zapovjednitvom sjajnog generala pukovnika
Postela bila pravo postignue. Akciju kojom je neprijatelj, skrenuvi na jug,
Page 170
preao Donjec nikako nije mogla sprijeiti.

Hitler je 24. sijenja odluio da se, ukoliko je to mogue, preko
1Af
Rostova povue cijela Prva tenkovska armija. Njezino se juno krilo jo
uvijek
nalazilo u Almaviru to je, naravno, znailo da e etvrta tenkovska armija na
poloajima juno od Dona morati ostati puno due kako bi prijelaz u Rostovu ostao
otvoren. Time je i pravovremeno prebacivanje armije na zapadno krilo Armijske
skupine dovedeno u pitanje.
Ipak, postojala su i dva razloga za zadovoljstvo.
Prvo, Armijska skupina A koja je, potpuno razumljivo, nerado gledala kako joj
cijela jedna armija nestaje s druge strane Dona, napokon je shvatila kako e se i
o njezinoj sudbini odluivati na Donjecu, a ne u Kubanu. Uz to, opskrba bilo

kakvih ozbiljnijih snaga u Kubanu, preko tjesnaca Ker, postajala je sve
upitnija. Stoga je i Armijska skupina A podrala ideju o povlaenju to je mogue
veeg dijela snaga preko Rostova.
Drugo, 25. sijenja je ranije spomenuti napad naih dvaju oklopnih divizija na
neprijateljske snage koje su napredovale dolinom Manjia napokon urodio uspjehom
kojem smo se nadali. Time je, barem trenutno, bila uklonjena neposredna opasnost
koja je prijetila prijelazima u Rostovu.
S druge strane, situacija na junome krilu etvrte tenkovske armije doivjela je
jo
jedan kritini obrat. Dovukavi svjee snage (po svemu sudei iz sastava
sovjetskih armija koje su gonile Armijsku skupinu A), neprijatelj se pokuao
uvui u prostor izmeu etvrte tenkovske armije i sjevernog krila Prve tenkovske
armije kako bi prvu okruio s juga, a drugu potjerao podalje od Rostova. Stoga je
Armijska skupina Don Armijskoj skupini A uputila konani zahtjev da se, s jednom
svojom divizijom, ukljui u tu bitku i da, svim sredstvima koja joj stoje na
raspolaganju, ubrza povlaenje Prve tenkovske armije prema Rostovu.
Najposlije se 27. sijenja pod zapovjednitvom Armijske skupine Don nala
najmanje polovica Prve tenkovske armije (njezin sjeverni dio), pa smo napokon
mogla zapovjediti poduzimanje mjera koje sam maloprije spomenuo.
Budui da je etvrta tenkovska armija jo
neko vrijeme morala uvati prijelaze u
Rostovu, armijska je skupina odluila kako e na sredinji Donjec najprije
rasporediti snage zapovjednitva Prve tenkovske armije, koje su se s poloaja
juno od Dona mogle povui prije ostalih.
Za njima su, im prou Rostov, trebale krenuti i divizije Prve tenkovske armije
kao i snage etvrte tenkovske armije, im se za to steknu uvjeti.
Do 31. sijenja situacija se razvijala smjerom koji je obeavao uspjeno
povlaenje Prve tenkovske armije preko Rostova. Hoe li ona do Donjeca stii na
vrijeme da zaustavi neprijateljski prodor preko rijeke do morske obale, bilo je
sasvim drugo pitanje. Na nau nesreu, ak ni tada na kljuni dio bojinice nismo
mogli prebaciti sve formacije iz sastava Prve tenkovske armije. Pedeseta divizija
(jedna od izvrsno obuenih formacija bive Krimske armije) koja se zbog
Hitlerova oklijevanja pri donoenju odluke hoe li armiju povui preko Rostova
ili e je prebaciti u Kuban nije uspjela pravovremeno pridruiti snagama koje
su se kretale prema Rostovu, prela je Sedamnstoj armiji. Nadalje, nakon
viednevnog premiljanja, Hitler je 13. tenkovsku diviziju u posljednji as (i
nakon to smo se mi, posljednjim snagama, trudili sauvati prolaz kojim se
trebala provui u Rostov) dodijelio Armijskoj skupini A, za angaman u Kubanu.
Kljuna je bojinica tako ostala bez cijele dvije divizije dok je u Kubanu,
doslovce nepokretno, sjedilo 400 tisua ljudi. Dakako, oni su na sebe trebali
vezati jake neprijateljske snage koje su se uzaludno trudile rijeiti tamonjeg
mostobrana. No snage u Kubanu nikada nisu postigle operativni uinak kojem je
Hitler teio, pa je neprijatelj, na kraju, mogao birati kolike e snage ostaviti
na tom mjestu. Ni Hitlerov argument da Kuban moraju drati velike snage kako bi
se neprijatelju zaprijeio pristup pomorskoj luci u Novosibirsku nije drao vodu.
Na kraju se morao odrei i njega.
Budui da se glavno teite operacija Armijske skupine prebacilo s Dona na
Donjec, 29. sijenja nae se zapovjednitvo iz Taganroga (kamo je stiglo 12.
sijenja) preselilo u Staljino.
Tijekom bitaka na irokom koljenu Dona i juno od njega, iji je neposredni cilj
bio pokriti povlaenje Armijske skupine A s Kavkaza, a o ijem je ishodu ovisilo
neto puno vanije, naime, moe li se njemako juno krilo uope odrati, ve se
pomaljao novi problem: postalo je upitno hoe li to juno krilo uope uspjeti
sauvati donjecko podruje.
To je podruje smjeteno izmeu Azovskog mora, ua Dona i donjeg i srednjeg
Donjeca, na zapadu otprilike omeeno linijom MariupoljKrasnoarmejskojeIzjum igralo
temeljnu ulogu u Hitlerovim operativnim kalkulacijama jo
od 1941. godine.
Hitler je njegovo osvajanje
Page 171
smatrao ivotno vanim za ishod rata. Tvrdio je kako bez ogromnih zaliha
donjeckog ugljena rat ne moemo voditi ekonomino te da bi, s druge strane,
osvajanjem donjeckih rudnika ugljena nanijeli straan udarac sovjetskim vojnim
naporima. Donjecki je ugljen, tvrdio je Hitler, jedini ugljen pogodan za kuhanje
kojim Rusi raspolau (barem u europskom dijelu Rusije). Prije ili kasnije njegova
e nestaica paralizirati njihovu proizvodnju tenkova i streljiva. O
utemeljenosti tih tvrdnji ne namjeravam raspravljati. Ipak, ostaje injenica da
su tijekom 1942. i 1943. godine, i bez donjeckog ugljena, Rusi uspjeli proizvesti
tisue tenkova i milijune granata.
Pravo je pitanje bilo moemo li mi, uope, ostati vojni gospodari Donjeckog
bazena. Sa stajalita nae ratne ekonomije to je bilo definitivno poeljno, uz
jednu ogradu: iako smo za vlastite potrebe vadili znaajne koliine donjeckog
ugljena, sav ugljen za eljeznicu kojom je tekla opskrba tog ogromnog prostora
morao se dovlaiti iz Njemake, budui da onaj donjecki nije odgovarao naim
lokomotivama. Kako je Reichsbahn svakodnevno vozio nekoliko kompozicija
natovarenih ugljenom za vlastite potrebe, broj vlakova namijenjenih prijevozu
vojnika morao se smanjiti.
U svakom sluaju, Hitler je ustrajao na tome da njemako ratno gospodarstvo ne
moe bez Donjeckog bazena. (Godinu dana poslije isto je tvrdio i za proizvodnju
mangana u Nikopolju.) A naa je prevlast nad tim ozemljem postala upitna onog
trenutka kad su se maarski poloaji juno od Voronjea raspali, ime je
neprijatelju otvoren put do Donjeca i preko njega, sve do prijelaza preko Dnjepra
ili do Azovskog mora.
Pitanje koliko je borba za Donjecki bazen za nas uope smislena prvi se put
pojavilo u telefonskom razgovoru koji sam 19. sijenja vodio s generalom
Zeitzlerom. General je htio uti moje miljenje o tomu, budui da je istu temu dodue
neuspjeno dan ranije pokuao naeti s Hitlerom. Bilo je to onoga dana
kad nam je zaprijetila opasnost da se cijela bojinica od Voroilovgrada do
Voronjea urui. Zeitzleru sam rekao kako je na to pitanje lako odgovoriti,
koliko god znaajno ono bilo s gospodarskog stajalita. Ukoliko se eljelo
zadrati cijelo donjecko podruje, bez ikakva je odlaganja valjalo okupiti jake
snage, i to to je mogue istonije, po mogunosti ispred Harkova. Ukoliko nam to
ne poe za rukom zato to vlada miljenje kako armijske skupine
Centar i Sjever ne mogu odvojiti za to potrebne snage, zato to nove popune kod
kue nisu spremne, zato to O.K.W. ne eli dirati snage na drugim bojinicama
ili, napokon, zato to eljeznica, u stanju u kakvom jest, ne bi podnijela takav
iznenadni raspored snaga jednostavno emo morati prihvatiti posljedice. Ostane
li u dolini Dona, juno krilo njemakih armija nastalu pukotinu nee moi
"zakrpati" vlastitim snagama. Niti e se tamo moi i dalje boriti posve
izdvojeno, ukoliko se dolazak oekivanih pojaanja previe odui i ukoliko se ta
pojaanja rasporede predaleko u pozadini, tj. ostanu li izvan doticaja s
operacijama junoga krila. Da bi zadrala operativnu koherentnost, bitka junog
krila morala se prostorno uskladiti s rasporedom novih snaga. Za to su postojale
dvije mogunosti: prva, da se nove snage rasporede brzo i razmjerno daleko na
istoku i tada bi armijska skupina mogla ostati u dolini Dona i Donjeca; i druga,
da se armijska skupina povue i spoji s novopristiglim snagama. Ne povuemo li
nijedan od tih poteza, neprijatelj e dobiti priliku da odree cijelo juno krilo
prije negoli se uope osjeti da su stigla nekakva pojaanja. General Zeitzler se
suglasio sa mnom.
Bilo je jasno kako snage Tenkovskog SSkorpusa koje su se do sredine veljae
trebale okupiti oko Harkova nee biti dovoljne da zatvore pukotinu izmeu
Voroilovgrada i Voronjea. Spomenuti korpus, uz to, punu operativnu sposobnost
nije mogao dostii na vrijeme da krene u odluni prodor sjeverno od Donjeca, s
ciljem da oslobodi bok junoga krila za sluaj da ono "zaglavi" u dolini Dona i
Donjeca.
Sljedei je dan samo poveao zabrinutost armijske skupine za razvoj dogaaja u
dubini njezina boka.
Ve 20. sijenja primijetili smo kako dva neprijateljska korpusa pokuavaju
okruiti lijevo krilo Armijske skupine (Skupinu FretterPico kod Kamenska),
kreui se u smjeru Voroilovgrada. Neprijatelj je, istodobno, "ispipavao" prilaz
ostacima talijanskih snaga s druge strane Donjeca i istono od Voroilovgrada.
Inae, glavnina njegovih snaga oito se, u prvi mah, nastojala probiti zapadno od
Starobjelska, oito s ciljem da zauzme kakavtakav poetni manevarski prostor.
Moglo se pretpostaviti kako e neprijatelj, kad jednom ostvari te ciljeve,
nastojati ne samo okruiti Skupinu FretterPico nego i ubacivanjem jakih snaga
josmatrao ivotno vanim za ishod rata. Tvrdio je kako bez ogromnih zaliha
donjeckog ugljena rat ne moemo voditi ekonomino te da bi, s druge strane,
osvajanjem donjeckih rudnika ugljena nanijeli straan udarac sovjetskim vojnim
naporima. Donjecki je ugljen, tvrdio je Hitler, jedini ugljen pogodan za kuhanje
kojim Rusi raspolau (barem u europskom dijelu Rusije). Prije ili kasnije njegova
e nestaica paralizirati njihovu proizvodnju tenkova i streljiva. O
utemeljenosti tih tvrdnji ne namjeravam raspravljati. Ipak, ostaje injenica da
su tijekom 1942. i 1943. godine, i bez donjeckog ugljena, Rusi uspjeli proizvesti
tisue tenkova i milijune granata.
Pravo je pitanje bilo moemo li mi, uope, ostati vojni gospodari Donjeckog
bazena. Sa stajalita nae ratne ekonomije to je bilo definitivno poeljno, uz
jednu ogradu: iako smo za vlastite potrebe vadili znaajne koliine donjeckog
ugljena, sav ugljen za eljeznicu kojom je tekla opskrba tog ogromnog prostora
morao se dovlaiti iz Njemake, budui da onaj donjecki nije odgovarao naim
lokomotivama. Kako je Reichsbahn svakodnevno vozio nekoliko kompozicija
natovarenih ugljenom za vlastite potrebe, broj vlakova namijenjenih prijevozu
vojnika morao se smanjiti.
U svakom sluaju, Hitler je ustrajao na tome da njemako ratno gospodarstvo ne
moe bez Donjeckog bazena. (Godinu dana poslije isto je tvrdio i za proizvodnju
mangana u Nikopolju.) A naa je prevlast nad tim ozemljem postala upitna onog
trenutka kad su se maarski poloaji juno od Voronjea raspali, ime je
neprijatelju otvoren put do Donjeca i preko njega, sve do prijelaza preko Dnjepra
ili do Azovskog mora.
Pitanje koliko je borba za Donjecki bazen za nas uope smislena prvi se put
pojavilo u telefonskom razgovoru koji sam 19. sijenja vodio s generalom
Zeitzlerom. General je htio uti moje miljenje o tomu, budui da je istu temu dodue
neuspjeno dan ranije pokuao naeti s Hitlerom. Bilo je to onoga dana
kad nam je zaprijetila opasnost da se cijela bojinica od Voroilovgrada do
Voronjea urui. Zeitzleru sam rekao kako je na to pitanje lako odgovoriti,
koliko god znaajno ono bilo s gospodarskog stajalita. Ukoliko se eljelo
zadrati cijelo donjecko podruje, bez ikakva je odlaganja valjalo okupiti jake
snage, i to to je mogue istonije, po mogunosti ispred Harkova. Ukoliko nam to
ne poe za rukom zato to vlada miljenje kako armijske skupine
Centar i Sjever ne mogu odvojiti za to potrebne snage, zato to nove popune kod
kue nisu spremne, zato to O.K.W. ne eli dirati snage na drugim bojinicama
ili, napokon, zato to eljeznica, u stanju u kakvom jest, ne bi podnijela takav
iznenadni raspored snaga jednostavno emo morati prihvatiti posljedice. Ostane
li u dolini Dona, juno krilo njemakih armija nastalu pukotinu nee moi
"zakrpati" vlastitim snagama. Niti e se tamo moi i dalje boriti posve
izdvojeno, ukoliko se dolazak oekivanih pojaanja previe odui i ukoliko se ta
pojaanja rasporede predaleko u pozadini, tj. ostanu li izvan doticaja s
operacijama junoga krila. Da bi zadrala operativnu koherentnost, bitka junog
krila morala se prostorno uskladiti s rasporedom novih snaga. Za to su postojale
dvije mogunosti: prva, da se nove snage rasporede brzo i razmjerno daleko na
istoku i tada bi armijska skupina mogla ostati u dolini Dona i Donjeca; i druga,
da se armijska skupina povue i spoji s novopristiglim snagama. Ne povuemo li
nijedan od tih poteza, neprijatelj e dobiti priliku da odree cijelo juno krilo
prije negoli se uope osjeti da su stigla nekakva pojaanja. General Zeitzler se
suglasio sa mnom.
Bilo je jasno kako snage Tenkovskog SSkorpusa koje su se do sredine veljae
trebale okupiti oko Harkova nee biti dovoljne da zatvore pukotinu izmeu
Voroilovgrada i Voronjea. Spomenuti korpus, uz to, punu operativnu sposobnost
nije mogao dostii na vrijeme da krene u odluni prodor sjeverno od Donjeca, s
ciljem da oslobodi bok junoga krila za sluaj da ono "zaglavi" u dolini Dona i
Donjeca.
Sljedei je dan samo poveao zabrinutost armijske skupine za razvoj dogaaja u
dubini njezina boka.
Ve 20. sijenja primijetili smo kako dva neprijateljska korpusa pokuavaju
okruiti lijevo krilo Armijske skupine (Skupinu FretterPico kod Kamenska),
kreui se u smjeru Voroilovgrada. Neprijatelj je, istodobno, "ispipavao" prilaz
ostacima talijanskih snaga s druge strane Donjeca i istono od Voroilovgrada.
Inae, glavnina njegovih snaga oito se, u prvi mah, nastojala probiti zapadno od
Starobjelska, oito s ciljem da zauzme kakavtakav poetni manevarski prostor.
Moglo se pretpostaviti kako e neprijatelj, kad jednom ostvari te ciljeve,
nastojati ne samo okruiti Skupinu FretterPico nego i ubacivanjem jakih snaga
jo
zapadnije prijei Donjec te krenuti prema prijelazima na Dnjepru ili prema
obali Azovskog mora.
Samo etiri dana kasnije, 24. sijenja, poela su pristizati izvjea o
Page 172
neprijateljskom konjanitvu juno od Donjeca, u regiji Voroilovgrada, premda je

mogue da se radilo i o lanoj uzbuni koju je digao neki nervozni gradonaelnik u
pozadini.
O.K.H.u sam 31. sijenja poslao teleprintersku poruku u kojoj sam ponovio svoja
stajalita glede zadravanja Donjeckog bazena.
Prvi uvjet da ga zadrimo, naveo sam, bio je da se pravodobnom akcijom iz smjera
Harkova smanji pritisak kojemu smo bili izloeni i da se neprijateljske snage na
poloajima sjeverozapadno od grada poraze prije poetka blatne sezone. Ukoliko se
nita od toga ne pokae izvedivim (a inilo se daje, na alost, tako), Donjecki
e bazen biti nemogue zadrati barem ne u cijelosti. U tom sluaju, s
operativnog stajalita, svako daljnje zadravanje u dolini Dona i Donjeca bilo bi
pogreka. Drugi imbenik koji se nije smio previdjeti, nastavio sam, bio je da
nae trenutne snage nisu u stanju zadrati cijelo donjecko podruje ukoliko a
to se inilo izvjesnim neprijatelj s Kavkaza i iz Staljingrada dovue nove
snage. Na to da e se neprijatelj iscrpiti (premda bi u srazu s njemakim snagama
svakako pretrpio znaajne gubitke) ili da e, uslijed potekoa s opskrbom,
njegove operacije naglo zastati, jednostavno nije trebalo raunati. (To su bili
argumenti koje je Hitler iznosio generalu Zeitzleru kad god bi mu ovaj, na
temelju prilino tonih obavjetajnih izvjea koja je primao od nas, skrenuo
pozornost na silnu brojanu nadmo neprijatelja. Njegovi argumenti nisu bili bez
ikakve osnove, samo je pritom na umu valjalo imati i to da su napadi na
saveznike snage neprijatelja stajali vrlo malo i daje on o opskrbi i transportu
ovisio daleko manje od nas koji smo se nalazili na neprijateljskom ozemlju.)
Procjena armijske skupine o neprijateljskim nakanama dobila je potvrdu ve za
nekoliko dana. Postalo je jasno kako neprijatelj namjerava zgaziti nae poloaje
na Donjecu i da nas, istodobno, namjerava opkoliti sa zapada.
Neprijateljske snage 2. veljae prele su Donjec istono od Voroilovgrada ne
naiavi ni na kakav ozbiljniji otpor Talijana koji su drali tamonje poloaje.
Jurina skupina koju je neprijatelj okupio sastojala se od tri tenkovska, jednog
mehaniziranog i jednog streljakog korpusa i oito je pripadala snagama koje su
neto ranije pregazile Talijane na Donu. Cilj skupine je, po svoj prilici, bio
ili Rostov ili Taganrog.
Nakon to je 19. tenkovsku diviziju izbacio iz Starobjelska, neprijatelj je
jugozapadno od linije SlavjanskLisiansk skrenuo jo
jednu snanu formaciju
sastavljenu od tri ili etiri tenkovska i jednog streljakog korpusa. Bilo je
jasno kako tim manevrom, neto zapadnije, planira okruiti nae krilo. Oekivao
je kako e mu to, zanemare li se ostaci talijanskih snaga, poi za rukom ili u
okolici ili ak istono od Voroilovgrada. Osim na mjere koje je mogla poduzeti u
vlastitom zapovjednom podruju, a krajnji im je cilj bio prebaciti Prvu tenkovsku
armiju preko srednjeg Donjeca, armijska je skupina poetak veljae potroila na
prepirke s O.K.H.om glede nastavka operacije kao cjeline.
Kao to sam ve naveo, generalu Zeitzleru sam jo
19. sijenja naglasio kako se
cijeli Donjecki bazen moe zadrati samo brzom i pravovremenom intervencijom
znaajnijih snaga iz smjera Harkova. Budui da za to nije bilo nikakvih izgleda,
zatraio sam doputenje da reduciram ealonski raspored na naem istonom krilu i
tako oslobodim barem dio snaga koje bi armijskoj skupini mogle zatrebati bude li
odsijecanje junoga krila morala sprijeiti vlastitim resursima i obeanim joj
pojaanjima.
Prvu tenkovsku armiju ve smo poslali na sredinji Donjec da sprijei okruenje
koje je, sad ve ozbiljno, prijetilo tamonjim poloajima.
Sad je s "balkona" na donjemu Donu i Donjecu trebalo maknuti i etvrtu tenkovsku
armiju. Samo smo tako na vrijeme mogli sprijeiti pokuaj neprijatelja da nas,
napredovanjem linijom IzjumSlavjansk, odree od prijelaza na Dnjepru. Nadalje,
svakako je valjalo oekivati da e u gornjemu toku Dona neprijatelj preko rijeke
prebaciti i u dolinu Dnjepra dovui trupe brojnije od onih koje su otkrivene kod
Slavjanska. Osim 1. divizije tenkovskog SSkorpusa, koji je u meuvremenu
pristigao u Harkov, na cijelom podruju odgovornosti Armijske skupine B tim su se
silnim neprijateljskim snagama mogli suprotstaviti tek izmoreni ostaci naih
trupa koji ih nisu mogli sprijeiti da nam se uvuku u dubinu boka. etvrta
tenkovska armija mogla se osloboditi samo znaajnijim skraivanjem bojinice
armijske skupine. Umjesto da nastavi drati iroki luk koji su od Rostova sve
do podruja zapadno od Voroilovgrada formirali donji Don i Donjec, desno krilo
armijske skupine moralo se povui na tetivu toga luka. "Tetivu" je inio sustav
obrambenih poloaja koje je njemako juno krilo dralo 1941. godine
nakon prvog povlaenja iz Rostova linija iza Miusa koja se nastavljala na
sjever sve do srednjeg Donjeca. Dakako, povlaenje na te poloaje podrazumijevalo
je naputanje istonoga dijela donjeckih ugljenokopa.
Kako bih to povlaenje opravdao, Vrhovnom sam zapovjednitvu pokuao pojasniti
Page 173
svoj koncept dugorone provedbe vojnih operacija. U teleprinterskoj poruci
upuenoj Hitleru na pozornost objasnio sam ga, otprilike, ovako:
Sa snagama kojima je armijska skupina raspolagala, izboenu obrambenu liniju
DonDonjec bilo je nemogue odrati na due vrijeme, ak ni u isto obrambenom
kontekstu. Ukoliko je Vrhovno zapovjednitvo, uslijed gubitka este armije i
njezinih dvadeset divizija, 1943. godinu moralo provesti u defenzivi, pokuaj da
se obrani cijeli Donjecki bazen podrazumijevao bi angaman svih raspoloivih
snaga na tome mjestu. Neprijatelju bi to, meutim, ostavilo odrijeene ruke da daleko
nadmonijim snagama pokrene ofenzivu na ostatku bojinice, i to na
mjestu koje mu bude najvie odgovaralo. Armijskoj skupini Don trenutno je
prijetila opasnost da "zaglavi" na Azovskome moru (nakon ega bismo izgubili i
Armijsku skupinu A u Kubanu). Stoga smo s poprilinom sigurnou mogli
pretpostaviti kako e sve da tu opasnost i izbjegnemo i uspijemo zadrati
cijelo Donjecko podruje sljedei neprijateljski cilj biti okruivanje cijelog
junog krila istonog bojita na Crnom moru.
Ukoliko se, s druge strane, Vrhovno zapovjednitvo tijekom 1943. godine odlui
pokrenuti novu ofenzivu, to e ponovno moi uiniti samo na junom krilu, ali
nikako s isturene linije DonDonjec, uslijed sad ve poznatih tekoa s opskrbom
i opasnosti od okruivanja s boka kojemu bi svaki napad projiciran s toga
"balkona" od poetka bio izloen. Ofenzivno je rjeenje (ukoliko je takvo to
uope bilo izvedivo) moglo donijeti rezultate samo ako neprijateljske snage
odvuemo na zapad, prema donjem Dnjepru na naem junom krilu. Nakon toga, morali
bismo pokrenuti snaan napad s podruja Harkova i razoriti ruske poloaje koji su
se na tome mjestu spajali, a potom skrenuti na jug i okruiti neprijatelja na
Azovskom moru.
Hitler, meutim, o takvim zamislima nije elio razmiljati. Zeitzler me je
kasnije obavijesti da mu je osobno priopio kako je sada jedino pitanje hoemo li
donjecko podruje napustiti ili izgubiti, a zajedno s
njim i Armijsku skupinu Don. Hitler mu je odgovorio kako je, s operativnog
stajalita, vjerojatno u pravu, ali daje predaja donjeckog podruja nemogua iz
gospodarskih razloga ne toliko zbog gubitaka koje bismo pretrpjeli gubitkom
donjeckog ugljena, koliko zbog toga to bi se njemakim povlaenjem neprijatelj
ponovno dokopao sirovine presudne za proizvodnju elika. Kao prijelazno rjeenje,
Hitler je zapovjedio da SSova divizija "Reich", formacija iz sastava tenkovskog
SSkorpusa koja je prva stigla u Harkov, napadne pozadinu neprijateljskih snaga
koje su napredovale prema naim poloajima na Donjecu.
Na stranu injenica da su snage jedne jedine divizije bile apsolutno nedovoljne
za tako dalekosenu operaciju (spomenimo tek da bi usput morala pregaziti est
divizija) i da se njezin sve dui sjeverni bok ne bi imao ime pokriti. Njezinim
angairanjem u toj operaciji razbila bi se jedina udarna snaga Tenkovskog
SSkorpusa koji nam se u doglednoj budunosti trebao pridruiti. Divizija
"Reich", meutim, u toj operaciji vie nije mogla sudjelovati. Armijska skupina B
ve ju je, naime, ubacila u borbu, kako bi zaustavila ubrzano napredovanje
Sovjeta prema Harkovu. U tom je trenutku bila angairana u prilino bezizglednoj
defenzivnoj akciji sjeveroistono od grada Voloanska.
U sljedea dva dana (4. i 5. veljae) situacija na bojinici Armijske skupine Don
uoljivo se pogorala. Neprijatelj je pojaavao pritisak na etvrtu tenkovsku
armiju koja je pokrivala prolazak Prve tenkovske armije kroz Rostov. Dvije
sovjetske armije s nekadanje kavkaske fronte 44. i 58., sad su se pridruile
trima koje su ve bile pred Prvom tenkovskom armijom. Bio je to siguran znak da
su Rusi unato "prijetnji" koju je 17. armija iz sastava Armijske skupine A u
Kubanu trebala predstavljati njihovu boku na kljuni dio bojita uspjeli
prebaciti znaajne snage. Armijsku skupinu Don ekao je vrlo skori masovni napad,
i na Rostov i na poloaje na Donu s obje strane Novoerkaska.
Uoeno je i kako se prema Donu iz smjera Staljingrada kreu jake mehanizirane
snage.
I stanje na lijevome krilu Armijske skupine postajalo je sve ozbiljnije. Istono
od Voroilovgrada, 6. tenkovska divizija koju je Armijski detaman Hollidt sukladno
zapovijedi Armijske skupine od 14. sijenja hitno otpremio na
sredinji Donjec, nije uspjela odbaciti neprijatelja natrag preko rijeke. Sad ga
je samo mogla zadravati na mostobranu koji je tamo uspostavio.
Neto zapadnije, neprijatelj je na irokom potezu bojinice uspio prijei Donjec,
budui da na tom mjestu praktino nije bilo snaga koje bi ga branile.
Neprijateljske su snage zauzele Izjum i sad su ve bile pred Slavjanskom.
Stoga je, ve tada, i povlaenje Armijskog detamana Hollidt na poloaje na Miusu
postalo problematino. Armijska skupina ga je, do 5. sijenja, namjeravala
razmjestiti na liniju NovoerkaskKamensk, no on je budui da nam Hitler nije
dopustio povlaenje bojinice na Mius ostao na Donu i Donjecu. Obrambene
svoj koncept dugorone provedbe vojnih operacija. U teleprinterskoj poruci
upuenoj Hitleru na pozornost objasnio sam ga, otprilike, ovako:
Sa snagama kojima je armijska skupina raspolagala, izboenu obrambenu liniju
DonDonjec bilo je nemogue odrati na due vrijeme, ak ni u isto obrambenom
kontekstu. Ukoliko je Vrhovno zapovjednitvo, uslijed gubitka este armije i
njezinih dvadeset divizija, 1943. godinu moralo provesti u defenzivi, pokuaj da
se obrani cijeli Donjecki bazen podrazumijevao bi angaman svih raspoloivih
snaga na tome mjestu. Neprijatelju bi to, meutim, ostavilo odrijeene ruke da daleko
nadmonijim snagama pokrene ofenzivu na ostatku bojinice, i to na
mjestu koje mu bude najvie odgovaralo. Armijskoj skupini Don trenutno je
prijetila opasnost da "zaglavi" na Azovskome moru (nakon ega bismo izgubili i
Armijsku skupinu A u Kubanu). Stoga smo s poprilinom sigurnou mogli
pretpostaviti kako e sve da tu opasnost i izbjegnemo i uspijemo zadrati
cijelo Donjecko podruje sljedei neprijateljski cilj biti okruivanje cijelog
junog krila istonog bojita na Crnom moru.
Ukoliko se, s druge strane, Vrhovno zapovjednitvo tijekom 1943. godine odlui
pokrenuti novu ofenzivu, to e ponovno moi uiniti samo na junom krilu, ali
nikako s isturene linije DonDonjec, uslijed sad ve poznatih tekoa s opskrbom
i opasnosti od okruivanja s boka kojemu bi svaki napad projiciran s toga
"balkona" od poetka bio izloen. Ofenzivno je rjeenje (ukoliko je takvo to
uope bilo izvedivo) moglo donijeti rezultate samo ako neprijateljske snage
odvuemo na zapad, prema donjem Dnjepru na naem junom krilu. Nakon toga, morali
bismo pokrenuti snaan napad s podruja Harkova i razoriti ruske poloaje koji su
se na tome mjestu spajali, a potom skrenuti na jug i okruiti neprijatelja na
Azovskom moru.
Hitler, meutim, o takvim zamislima nije elio razmiljati. Zeitzler me je
kasnije obavijesti da mu je osobno priopio kako je sada jedino pitanje hoemo li
donjecko podruje napustiti ili izgubiti, a zajedno s
njim i Armijsku skupinu Don. Hitler mu je odgovorio kako je, s operativnog
stajalita, vjerojatno u pravu, ali daje predaja donjeckog podruja nemogua iz
gospodarskih razloga ne toliko zbog gubitaka koje bismo pretrpjeli gubitkom
donjeckog ugljena, koliko zbog toga to bi se njemakim povlaenjem neprijatelj
ponovno dokopao sirovine presudne za proizvodnju elika. Kao prijelazno rjeenje,
Hitler je zapovjedio da SSova divizija "Reich", formacija iz sastava tenkovskog
SSkorpusa koja je prva stigla u Harkov, napadne pozadinu neprijateljskih snaga
koje su napredovale prema naim poloajima na Donjecu.
Na stranu injenica da su snage jedne jedine divizije bile apsolutno nedovoljne
za tako dalekosenu operaciju (spomenimo tek da bi usput morala pregaziti est
divizija) i da se njezin sve dui sjeverni bok ne bi imao ime pokriti. Njezinim
angairanjem u toj operaciji razbila bi se jedina udarna snaga Tenkovskog
SSkorpusa koji nam se u doglednoj budunosti trebao pridruiti. Divizija
"Reich", meutim, u toj operaciji vie nije mogla sudjelovati. Armijska skupina B
ve ju je, naime, ubacila u borbu, kako bi zaustavila ubrzano napredovanje
Sovjeta prema Harkovu. U tom je trenutku bila angairana u prilino bezizglednoj
defenzivnoj akciji sjeveroistono od grada Voloanska.
U sljedea dva dana (4. i 5. veljae) situacija na bojinici Armijske skupine Don
uoljivo se pogorala. Neprijatelj je pojaavao pritisak na etvrtu tenkovsku
armiju koja je pokrivala prolazak Prve tenkovske armije kroz Rostov. Dvije
sovjetske armije s nekadanje kavkaske fronte 44. i 58., sad su se pridruile
trima koje su ve bile pred Prvom tenkovskom armijom. Bio je to siguran znak da
su Rusi unato "prijetnji" koju je 17. armija iz sastava Armijske skupine A u
Kubanu trebala predstavljati njihovu boku na kljuni dio bojita uspjeli
prebaciti znaajne snage. Armijsku skupinu Don ekao je vrlo skori masovni napad,
i na Rostov i na poloaje na Donu s obje strane Novoerkaska.
Uoeno je i kako se prema Donu iz smjera Staljingrada kreu jake mehanizirane
snage.
I stanje na lijevome krilu Armijske skupine postajalo je sve ozbiljnije. Istono
od Voroilovgrada, 6. tenkovska divizija koju je Armijski detaman Hollidt sukladno
zapovijedi Armijske skupine od 14. sijenja hitno otpremio na
sredinji Donjec, nije uspjela odbaciti neprijatelja natrag preko rijeke. Sad ga
je samo mogla zadravati na mostobranu koji je tamo uspostavio.
Neto zapadnije, neprijatelj je na irokom potezu bojinice uspio prijei Donjec,
budui da na tom mjestu praktino nije bilo snaga koje bi ga branile.
Neprijateljske su snage zauzele Izjum i sad su ve bile pred Slavjanskom.
Stoga je, ve tada, i povlaenje Armijskog detamana Hollidt na poloaje na Miusu
postalo problematino. Armijska skupina ga je, do 5. sijenja, namjeravala
razmjestiti na liniju NovoerkaskKamensk, no on je budui da nam Hitler nije
dopustio povlaenje bojinice na Mius ostao na Donu i Donjecu. Obrambene
Page 174
poloaje na Miusu neprijatelj je mogao zaas destabilizirati, da se iz Slavjanska

naglo zaletio na jugoistok.
Premda su zapovjednitvo Prve tenkovske armije i snage koje smo mu dodijelili ve
napredovali od Rostova prema sredinjem Donjecu, utjecaj te armije na tamonju
situaciju mogao se osjetiti tek za nekoliko dana. Da stvar bude gora, raskvaene
ceste u obalnom podruju silno su usporavale napredovanje naih oklopnih
divizija; jo
potpuno zamrznuti teren na sjeveru, pak, nije ograniavao rusku
mobilnost.
Potaknuta ovakvim razvojem dogaaja, armijska je skupina ne samo ponovila zahtjev
za trenutnim povlaenjem svojeg desnog krila na Mius, nego je O.K.H.u uputila i
cijeli niz posebnih zahtjeva kojima je eljela naglasiti koliko je stanje
ozbiljno: zatraila je da se snage 7. protuzrane divizije, angairane u
protuzranoj obrani komunikacijske zone, koncentriraju na protuzranu i zemaljsku
zatitu opskrbne rute koja je vodila preko Dnjepropetrovska; zatraila je urnu
pripremu zranog mosta, za sluaj da joj neprijatelj prekine pozadinske
komunikacije; zatraila je znatno poveanje transportnih kapaciteta eljeznice na
tetu opskrbe Armijske skupine B koja je ionako jedva imala vojnika koje je
trebalo prehraniti; zatraila je da osim u sluaju da obeani napad SSove
divizije "Reich" postigne potpuni uspjeh (odnosno, stigne do Kupjanska) tenkovski
SSkorpus, do 6. veljae, krene u napad juno od Donjeca prema Izjumu,
im mu poveanje broja vlakova za prijevoz vojnika omogui okupljanje snaga u
okolici Harkova.
Napokon, armijska je skupina zatraila trenutni premjetaj borbenih postrojba 13.
tenkovske divizije i dvaju pjeakih divizija Sedamnste armije na donji
Dnjepar, gdje su se trebale opremiti novim naoruanjem i preuzeti transport
ealonaB i kolone s opskrbom este armije smjetene na tom podruju.
Ako je i zanemarivao naa stajalita o voenju dugoronih operacija, Hitler je iz
tih zahtjeva morao iitati koliko je stanje kritino.
I, dakako, nedugo nakon spomenute teleprinterske poruke, 6. veljae jedan
zrakoplov tipa Kondor sletio je na nau poletnosletnu pistu kako bi me odveo u
Vrhovno zapovjednitvo, na razgovor s Hitlerom. Njegova odluka da me osobno
saslua dijelom je, vjerojatno, bila i posljedica posjeta u koji nam je, krajem
sijenja, stigao njegov vii vojni savjetnik Schmundt. Schmundtu smo tada, vrlo
agresivno, iznijeli svoje vienje trenutnog stanja i naina na koji su se stvari
vodile na vrhu.
Moj sastanak s Hitlerom, 6. veljae 1943. godine, omoguio nam je da izbjegnemo
katastrofu koja je prijetila njemakom junom krilu, a njemakom je Vrhovnom
zapovjednitvu pruio jo
jednu priliku da na istoku postigne, ako nita drugo,
patpoziciju.
Kao to sam to ve opisao u poglavlju o Staljingradu, Hitler je razgovor zapoeo
otvorenim priznanjem vlastite odgovornosti za sudbinu este armije, koja je
nekoliko dana ranije doivjela tragian svretak. Tada sam imao dojam da ga je ta
tragedija duboko pogodila, ne samo stoga to je otvoreno ukazivala na promaaje u
njegovu voenju rata, nego i na isto osobnoj razini daje duboko potiten
sudbinom vojnika koji su se, uzdajui se u njega, borili do kraja, s tolikom
hrabrou i portvovnou. Ipak, kasnije sam poeo sumnjati u to da je u Hiterovu
srcu uope bilo mjesta za vojnike koji su mu tako bezgranino vjerovali i koji su
mu ostali odani do kraja. Dotad sam se poeo pitati nije li ih sve njih, od
feldmarala do posljednjeg vojnika smatrao tek oruem za postizanje svojih
ratnih ciljeva.
Bilo kako mu drago, gesta kojom je na sebe preuzeo neposrednu i iskljuivu
odgovornost za Staljingrad, zvuala je plemenito. Nainom na koji je (namjerno
ili nesvjesno) zapoeo razgovor, pokazao je silnu psiholoku vjetinu. Hitler je
svoje ponaanje uvijek znao prilagoditi sugovorniku; u tome je bio pravi majstor.
Ja sam, sa svoje strane, s Hitlerom odluio raspraviti dvije stvari.
Prvo, buduu provedbu operacija u mojemu podruju odgovornosti, koja je ovisila o
dobivanju Hitlerove suglasnosti za naputanje istonog dijela Donjeckog bazena.
Bilo je iznimno vano da suglasnost tog dana izvuem iz njega.
Druga stvar koju sam elio raspraviti bilo je pitanje Vrhovnog
zapovjednitva, odnosno naina na koji je Hitler njime upravljao jo
od smjene
feldmarala von Brauchitscha. Posljedica takvoga stila voenja, Staljingrad, bila
je sasvim dovoljan razlog da potegnem to pitanje.
Dopustite mi da s dnevnoga reda najprije skinem drugo pitanje. Ukratko reeno,
glede toga nismo doli ni do kakvog zadovoljavajueg rjeenja. Shvaajui da se
diktator poput Hitlera nikad ne bi odrekao uloge vrhovnog zapovjednika, pokuao
sam ga nagovoriti da prihvati rjeenje koje ne bi tetilo njegovu ugledu, a koje
bi ubudue ipak jamilo suvislo vojno voenje. Zatraio sam da jedinstvo voenja
osigura imenovanjem nekakvog naelnika Glavnoga stoera, ovjeka kojemu, dakako,
Page 175
mora bezrezervno vjerovati, ali mu i prepustiti odgovarajue ovlasti i autoritet.

No Hitler oito nije bio spreman za objektivnu raspravu o tom pitanju. Neprestano
se pozivao na osobne aspekte tog pitanja, alio se na razoaranje koje je doivio
s von Blombergom kao ministrom rata, pa ak i s von Brauchitschem. Nadalje,
sasvim je otvoreno izjavio kako nikome, ni u kom sluaju, ne moe dodijeliti
poloaj nadreen Goringovu Goring se nikad ne bi podredio naelniku Glavnog
stoera, ak ni ako bi ovaj djelovao u Hitlerovo ime. Je li mu to posluilo kao
izgovor ili doista nije htio uvrijediti Goringa, ne znam.
Time se vraamo na prvo pitanje, ono o budunosti operacija na podruju
odgovornosti Armijske skupine Don.
Hitleru sam, za poetak, prikazao trenutno stanje Armijske skupine Don, a onda mu
nabrojao zakljuke koji su se iz toga mogli izvui. Istaknuo sam kako nae snage
ni u kom sluaju nisu dovoljne da zadre podruje Dona i Donjeca. Koliku god mu
je vanost (za obje strane) Hitler pridavao, jedino i pravo pitanje bilo je
elimo li u nastojanju da zadrimo cijeli Donjecki bazen izgubiti i njega i
Armijsku skupinu Don (a s vremenom i Armijsku skupinu A), ili, dobro tempiranim
povlaenjem iz dijela Donjeckog bazena, sprijeiti katastrofu koja nam je
prijetila.
Nakon to sam mu prikazao vidljive aspekte trenutne situacije, Hitleru sam
pokuao objasniti to nam ukoliko ostanemo na "balkonu" DonDonjec neizbjeno
slijedi. Sad kada je Armijska skupina B bila gotovo izbaena iz stroja,
neprijatelj je ogromne snage koje su napredovale njezinim podrujem djelovanja
slobodno mogao preusmjeriti na donji Dnjepar ili na obalu, i tako odrezati cijelo
juno krilo. A ono
to se dogodi na junom krilu, naglasio sam, odluit e ishod cjelokupnog rata na
istoku. Neprijatelj e zasigurno nastaviti dovlaiti svoju jo
uvijek snanu
priuvu (posebice iz okolice Staljingrada), kako bi bio siguran da e njegova
borba za odsijecanje dijela njemakog junog krila zavriti uspjehom. Upravo zato
nikakav protuudar tenkovskog SSkorpusa nije mogao sprijeiti iroki manevar
okruivanja s boka koji je neprijatelj planirao. Neprijatelj e imati sasvim
dovoljno snaga da izvede manevar i da ga zatiti sa zapada, u okolici Harkova.
Sva mogua njemaka pojaanja zajedno nee biti u stanju zaustaviti taj prodor.
Stoga je bilo apsolutno neophodno da za Prvom tenkovskom armijom, koja je
trenutno napredovala prema sredinjem Donjecu, odmah krene i etvrta tenkovska
armija i ukloni (jo
uvijek relativno slabu, ali svakako neizbjenu) prijetnju
neprijateljskog okruenja na podruju izmeu Donjeca i Dnjepra. Tek tada e se,
uz pojaanja koja su pristizala, situacija na njemakom junom krilu Istonog
bojita tj. na cijelom potezu bojinice, od obale Azovskog mora do desnog krila
Armijske skupine Centar moi dovesti u red. Ukoliko se etvrta tenkovska armija
ne povue s poloaja na donjemu Donu, to e biti nemogue. Dakako, povlaenje
etvrte tenkovske armije s tamonjih poloaja podrazumijevalo je i povlaenje s
izboene linije DonDonjec na poloaje kod Miusa. S tim se vie nije smjelo
odugovlaiti, niti dana. Zbog odugovlaenja pri donoenju odgovarajue odluke,
ve je postalo upitno hoe li se Armijski detaman Hollidt koji je trenutno
nosio obranu cijele bojinice od morske obale do srednjega Donjeca do Miusa
uope uspjeti povui na vrijeme. Stoga sam, jo
istoga dana, morao dobiti
doputenje da se na istonom dijelu donjeckog podruja povuemo sve do Miusa.
Nakon te izjave (Hitler ju je, usput reeno, primio savreno mirno), uslijedila
je viesatna svaa oko Donjeckog bazena. Hitler se na njega neprestano vraao ak
i u drugom dijelu razgovora, kad smo, u etiri oka, raspravljali o problemu
voenja.
Kao i u ranijim slinim prigodama, Hitler je izbjegavao pravu raspravu o
operativnim problemima o kojima sam mu govorio. Nije ni pokuao predloiti
nekakav vlastiti plan kojim bi odbacio pretpostavke na kojima sam temeljio svoje
argumente. Moja predvianja o buduem razvoju situacije nije osporavao. Svaku
izjavu koja nije imala izravne veze s najnunijim trenutnim potrebama tretirao je
kao istu hipotezu, koja
se moe, ali i ne mora pokazati tonom. Dakako, sva razmatranja operativne naravi
(posebice kad neprijatelj preuzme inicijativu) u konanici se i temelje na
procjenama ili hipotezama o sljedeim koracima koje bi neprijatelj mogao
poduzeti. Premda nitko ne moe unaprijed dokazati kako e se situacija doista
razvijati, uspjenim vojnim zapovjednikom smatra se samo vojni zapovjednik koji
zna razmiljati unaprijed, koji je sposoban prozrjeti veo tajne koji redovito
obavija budue neprijateljske akcije, barem u mjeri koja e mu omoguiti da
pravilno procijeni mogunosti koje se otvaraju i njemu samome i neprijatelju. Sto
je njegov djelokrug zapovijedanja vei, to vie mora razmiljati unaprijed. I to
su vee udaljenosti koje valja pokriti i kojima se formacije moraju kretati, to
je i vremenski interval koji mora proi prije nego to njegova odluka donese
Page 176
opipljive rezultate dui. Meutim, dugorono razmiljanje nije bilo po Hitlerovu

ukusu barem ne na operativnom planu. Vjerojatno stoga to bi doao do
zakljuaka koji se ne bi poklapali s njegovim eljama. A kako ih ne bi mogao
zanemariti, u takvu se situaciju ako je to bilo ikako mogue nije ni elio
dovoditi.
Stoga je, i ovaj put, svoje argumente izvlaio uglavnom iz drugih podruja. Na
poetku je nadugako raspredao o tome kako je sasvim razumljivo da je teko
osvojeno ozemlje nesklon dragovoljno predavati sve dok se ne dokae kako je on
to mislio da drugog izlaza nema. Takvo bi stajalite podrao svaki vojnik. Meni
je, posebice, bilo potpuno neprirodno to u toj kao i u mnogim kasnijim
prigodama Hitlera moram nagovarati na predaju ozemlja. I meni bi bilo puno
drae da sam mu umjesto sa zamislima o neizbjenim povlaenjima dolazio s
planovima uspjenih ofenziva. No poznato je ratno naelo da onaj tko pokuava
zadrati sve, na kraju ostane bez iega.
Drugi argument na kojemu je Hitler ustrajao bio je kako bi se skraivanjem
bojinice koje sam predlagao, a kojim sam elio doi do dodatnih snaga,
oslobodile podjednako brojne neprijateljske snage koje bi, potom, na kljunom
mjestu mogle odnijeti prevagu. Taj je argument, samo po sebi, bio prilino dobar.
Meutim, pri svakom takvom premjetanju snaga najvanije je bilo koji e od dvaju
protivnika stei prednost drugim rijeima, kome od njih e se prvom ukazati
prilika da pravodobnim djelovanjem preuzme inicijativu na nekoj kljunoj toki i
neprijatelju koji se sporije kretao (ak i ukupno jaem neprijatelju) nametne
svoje uvjete. Nadalje, pri svakom pokuaju da se izboena linija DonDonjec
zadri, iznimna duljine bojinice praktino bi neutralizirala uobiajenu prednost
branitelja u odnosu na napadaa. U takvim uvjetima napada je prenapregnutu
bojinicu mogao probiti gdje god to poeli, razmjerno malim snagama i bez
znaajnijih gubitaka. A kako obrana nije raspolagala priuvom, mogao je unititi
cijelu strukturu.
Hitler je takoer tvrdio kako se ak i ofenzivna mo sovjetskih armija jednoga
dana mora iscrpsti ukoliko se svaka stopa zemlje ogoreno brani i ukoliko
neprijatelj krvavo plati svaku koju ipak osvoji. Rusi su nas bez prestanka
napadali ve dva i pol mjeseca. Pretrpjeli su silne gubitke i njihove su trupe
vjerojatno ve bile na izmaku snaga. Nadalje, to su odmicali dalje od svojih
poetnih poloaja, to je njihova opskrba postajala problematinija. Potekoe s
opskrbom sprjeavat e bilo kakav ambiciozniji manevar okruivanja koji su,
moda, planirali.
U svemu to je Hitler govorio bilo je poprilino istine. Neprijatelj je
nesumnjivo pretrpio silne gubitke (barem u napadima na sektore koje su drali
Nijemci), stoje znatno slabilo njegovu ofenzivnu mo. S druge strane, u sektorima
u kojima nije nailazio na tvrdoglavi otpor njemakih vojnika, odnosio je lake
pobjede. Bilo je tono i to da su gubici ponajprije i ponajvie pjeatva uvelike
smanjivali kakvou sovjetskih postrojba. Da nisu, uz ovakav omjer snaga,
mi nikad ne bismo odrali kvalitetu vlastitih postrojba. Meutim, premda su
gubici smanjivali borbenu uinkovitost sovjetskih divizija, uvijek bi se nale
nove koje su ih mogle zamijeniti. to se tie potekoa koje su Sovjeti imali s
opskrbom, doista se moglo oekivati da e one kako neprijateljske operacije
budu odmicale dalje postajati sve ozbiljnije. Ali u doba motoriziranog
transporta, udaljenosti od armijskih eljeznikih postaja do Azovskog mora ili
donjega Dnjepra nisu bile prepreka koja bi omela juri
kojim su Sovjeti
namjeravali odrezati njemako juno krilo.
U Prvom svjetskom ratu jo
uvijek je vrijedilo pravilo kako se armija od
eljeznike postaje ne smije udaljavati vie od 152 kilometra. Upravo smo mi,
svojim operacijama i na istoku i na zapadu, dokazali kako to pravilo u Drugom
svjetskom ratu vie ne vrijedi. Uz to, Rusi su bili pravi majstori za popravke
eljeznikih pruga, to u ogromnim ruskim ravnicama i nije predstavljalo poseban
inenjerski problem. U svakom sluaju, nae se aktivnosti nisu smjele temeljiti
na varljivoj nadi
kako e neprijatelj uskoro dosegnuti granice snage ili pokretljivosti. Na kraju,
ni nae divizije odavno preoptereene i ozbiljno osakaene nisu bile daleko
od iscrpljenosti. Glede toga moram istaknuti kako je Hitler bio potpuno svjestan
u kakvom su stanju nae postrojbe i koliko je bilo gubitaka meu naim vojnicima.
Ono to nije htio priznati bilo je kako novoustrojene divizije bez borbenog
iskustva u poetku nuno plaaju previsoku cijenu u krvi. S druge strane, sloio
se s time da su se terenske divizije Luftwaffe pokazale pravim promaajem;
priznao je ak i to da su reene postrojbe ustanovljene kako bi se zadovoljila
Gringova glad za prestiem.
Hitler je glede operativne situacije rekao samo to kako je uvjeren da e, juriem
na sjeveroistok iz regije Harkov prema Izjumu, tenkovski SSkorpus uspjeti
Page 177
ukloniti ozbiljnu prijetnju poloajima na sredinjem Donjecu. Njegova jedina
zadrka odnosila se na injenicu da se do vremena kada druga divizija iz
sastava tog korpusa,"Liebstandarte", pristigne divizija "Reich" mora obraunati
s neprijateljem na Volansku. (Trea divizija dolazila je istom poslije.) Njegova
vjera u prodornu mo tog novoustrojenog tenkovskog SSkorpusa oito je bila
bezgranina. Inae, njegove su izjave pokazivale kako joukloniti ozbiljnu prijetnju
poloajima na sredinjem Donjecu. Njegova jedina
zadrka odnosila se na injenicu da se do vremena kada druga divizija iz
sastava tog korpusa,"Liebstandarte", pristigne divizija "Reich" mora obraunati
s neprijateljem na Volansku. (Trea divizija dolazila je istom poslije.) Njegova
vjera u prodornu mo tog novoustrojenog tenkovskog SSkorpusa oito je bila
bezgranina. Inae, njegove su izjave pokazivale kako jo
uvijek ne shvaa (ili
ne eli shvatiti) kolika nam opasnost prijeti u bliskoj budunosti, pogotovu kad
na bojinici osvanu neprijateljske formacije iz Staljingrada.
Hitler je, kao presudan argument, neprestano isticao kako, po njegovu miljenju,
od donjeckog podruja nikako ne moemo odustati. Plaio se kakve bi to posljedice
moglo imati primjerice za Tursku. Najvie je, meutim, naglaavao vanost
donjeckog ugljena za nae ratno gospodarstvo i uinak koji je injenica da do
njega ne moe doi imala na neprijatelja. Rusi e svoju proizvodnju elika, a
time i proizvodnju tenkova, topova i streljiva moi odrati samo ako se ponovno
dokopaju donjeckog ugljena, govorio je. Kad sam ga podsjetio na to da su unato
gubitku Donjeckog bazena Rusi uspjeli proizvesti svu silu tenkova i streljiva,
Hitler mi je odgovorio kako oni jednostavno preivljavaju na postojeim zalihama
elika. Ne vrate li ugljenokope, uporno je tvrdio, Rusi nee uspjeti odrati
dosadanju proizvodnju, to e ih, pak, sprijeiti u tome da organiziraju velike
ofenzive. Zbog gubitka loivog ugljena, elika i drugih materijala iz Donjeckog
bazena, neprijatelj je neosporno imao problema s proizvodnjom. To je, po mom
miljenju, dokazivalo i to to Sovjeti jo
uvijek nisu uspjeli nadoknaditi silno
topnitvo koje su izgubili 1941. godine. Upravo to nam je, svojedobno, pomoglo da
obranimo onu krpam od irske bojinice. Te je zime neprijatelj imao dovoljno
topova da ih u velikom broju koncentrira na ogranienim dijelovima bojinice kao,
primjerice, tijekom tri uzastopna proboja na Donu no oito ih jo
uvijek
nije imao dovoljno da potpuno mobilnim topnitvom opremi sve svoje divizije.
Usput reeno, ova rasprava o gospodarskom znaaju Donjeckog bazena omoguila je
Hitleru da pokae svoje doista zadivljujue poznavanje proizvodnih pokazatelja i
potencijala pojedinih omja.
U tom sukobu miljenja o uputnosti pokuaja zadravanja Donjeckog bazena, meni je
preostao jo
samo jedan adut. Uoi mog leta u Lotzen, nae je zapovjednitvo
posjetio Paul Pleiger, predsjednik Reichsvereinigunga Kohle, njemakog kartela
proizvoaa ugljena. Kad sam ga upitao koliko je donjecko podmje doista vano za
njemako i rusko ratno gospodarstvo, Pleiger me je uvjeravao kako rudnici u
okolici Saktija tj. u dijelu bazena istono od Miusa nemaju nikakvo vitalno
znaenje jer je tamonji ugljen nepogodan za kuhanje ili za pogon lokomotiva. To
je opovrgavalo sve Hitlerove primjedbe sa stajalita gospodarskog ratovanja!
Svatko tko misli da ga je takvo to moralo natjerati da prizna kako nije u pravu,
nema pojma koliko je Hitler bio tvrdoglav. Njegov posljednji izgovor za zabranu
evakuacije izboene linije DonDonjec bili su vremenski uvjeti. Sasvim sluajno i
potpuno neuobiajeno za to doba godine u posljednjih nekoliko dana vladala je
juina. Ledena cesta preko zaljeva Tangaroga postala je nesigurna za vonju.
Premda su i Don i Donjec jo
bili pod ledom, postojala je mogunost da se taj led
ukoliko se toplije vrijeme nastavi pone otapati.
Hitler se posluio svom svojom rjeitou ne bi li me uvjerio kako bi se iroka
dolina Dona, ve za nekoliko dana, mogla pretvoriti u nepremostivu prepreku koju
neprijatelj ne bi mogao prijei i krenuti u napad prije ljeta. Po istom naelu,
ukoliko je sad premjestimo na zapad, naa bi etvrta tenkovska armija mogla
zaglaviti u blatu. S obzirom na okolnosti, rekao je, ne bi me nita kotalo da s
operacijom priekam jo
nekoliko dana.
Kada mu ni to nije upalilo, budui da sam sudbinu svoje armijske
skupine odbio prepustiti udima vremena, Hitler se napokon suglasio da istonu
bojinicu Armijske skupine povuemo do Miusa. Raunajui i razgovor o
problematici zapovijedanja, na
je sastanak potrajao cijela etiri sata.
Razmjere Hitlerove upornosti ilustrira sitnica koja se odigrala taman kada sam
bio na odlasku. Nakon to je odobrio moje operativne planove, samo to sam izaao
iz njegove sobe, Hitler me je pozvao nazad. Rekao mi je kako, naravno, ne eli
mijenjati jednom usaglaenu odluku, ali da me ipak moli da jo
jednom razmislim
mogu li jo
malo priekati. Juina u Donskom bazenu mogla nam je pomoi da
izboenu liniju DonDonjec ipak odrimo. Nisam popustio. Obeao sam mu tek da
zapovijed za povlaenje neu izdati prije nego, sutradan u podne, stignem u svoje
zapovjednitvo osim ako situacijska izvjea koja mi stignu te veeri ne budu
zahtijevala trenutnu akciju.
Spomenutom razgovoru s Hitlerom posvetio sam ovoliko prostora ne samo zato da
pokaem njegov odluujui uinak na ishod kampanje te zime nego i stoga to ga po
mnogo emu drim tipinim primjerom Hitlerova ponaanja i potekoa s kojima se
ovjek suoavao kad bi ga pokuao nagovoriti na neto to nije bilo u skladu s
Page 178
njegovim osobnim eljama.

Razvoj dogaaja do kraja veljae
Bilo bi pogreno pretpostaviti kako smo time to smo, nakon duga natezanja, od
Hitlera uspjeli izvui suglasnost za povlaenje istonog dijela Donjeckog bazena
(to nam je, pak, omoguilo da etvrtu tenkovsku armiju prebacimo na nae zapadno
krilo) uklonili opasnost koja je prijetila cijelom njemakom junom krilu. Prvo,
s obzirom na udaljenost koju je valjalo prijei i stanje na cestama, proces
prebacivanja etvrte tenkovske armije s istoka na zapad zahtijevao je priblino
dva tjedna. Drugo, nije bilo jamstava da e Armijski detaman Hollidt stii do
poloaja na Miusu, budui da su neprijateljske snage koje su se kod
Voroilovgrada probile u dubinu njegova boka ve izbile juno od Donjeca.
Nadalje, jo
uvijek nismo znali moe li Prva tenkovska armija zadrati, a donekle
i povratiti, poloaje na sredinjem Donjecu. I, konano, stanje na podruju
Armijske skupine B odnosno, u okolici Harkova
nije slutilo na dobro. Neprijatelju se na tom podruju otvarao cijeli niz
mogunosti. On se sada mogao probiti do prijelaza kod Dnjepropetrovska i
Zaporoja i prekinuti komunikacije Armijske skupine Don na tom mjestu, a Dnjepar
je mogao prijei i neto uzvodnije i armijsku skupinu zablokirati sa zapada.
Trebalo je, dakle, ne samo prebaciti etvrtu tenkovsku armiju na zapadno krilo,
nego i ustrojiti novu borbenu grupaciju koje e zamijeniti saveznike armije iz
sastava Armijske skupine B, koje su se do tog vremena praktino raspale.
U podne 7. veljae vratio sam se u svoje zapovjednitvo u Staljinu. Situacija na
Donu pogorala se zauzimanjem Batajska, predgraa Rostova na junoj obali rijeke.
im sam se vratio, armijska je skupina izdala zapovijed za povlaenje na drugu
obalu Dona i zapoela s prebacivanjem zapovjednitva etvrte tenkovske armije i
svih divizija kojima je to zapovjednitvo raspolagalo na zapadno krilo. Armijski
detaman Hollidt dobio je naputak da se, za poetak, povue na liniju
NovoerkaskKamensk.
Dvije nove krize izbile su 8. veljae kod Rostova i Voroilovgrada, gdje se
neprijatelj probio s ranije osvojenog mostobrana. Poloaj Prve tenkovske armije,
koja je u tom trenutku vodila borbe na sredinjem Donjecu, bio je jednako
kritian budui da nije uspijevala potui neprijatelja koji je napredovao preko
rijeke, na potezu izmeu Lisianska i Slavjanska.
U okolici Harkova, na podruju Armijske skupine B, upravo se * formirao novi
armijski detaman pod zapovjednitvom generala Lanza. Tenkovski SSkorpus koji je
jo
uvijek pristizao, stavljen je pod njegovo zapovjednitvo. Doznali smo kako
divizija "Reich", koja je trebala unititi neprijateljske snage koje su kod
Volanska pripremale juri
na jugoistok, prema Izjumu, nije ni blizu pobjede
kojoj smo se nadali. Naprotiv, divizija se povukla iza Donjeca. Bilo je jasno
kako, u takvim okolnostima, od prodora tenkovskog SSkorpusa (a od cijeloga
korpusa zasad smo raspolagali samo divizijom "Reich") kojeg je Hitler predloio i
koji je trebao smanjiti pritisak na na
zapadni bok, nee biti nita.
9. veljae, sjeverno od Harkova, na podruju Armijske skupine B, neprijatelj je

zauzeo Bjelgorod i Kursk. Njegove su snage napredovale i zapadno od koljena
Donjeca u okolici Izjuma. Praktino jedine snage koje su pokrivale pukotinu
izmeu Dnjepra i desnog krila Armijske skuskupine
odbio prepustiti udima vremena, Hitler se napokon suglasio da istonu
bojinicu Armijske skupine povuemo do Miusa. Raunajui i razgovor o
problematici zapovijedanja, na
je sastanak potrajao cijela etiri sata.
Razmjere Hitlerove upornosti ilustrira sitnica koja se odigrala taman kada sam
bio na odlasku. Nakon to je odobrio moje operativne planove, samo to sam izaao
iz njegove sobe, Hitler me je pozvao nazad. Rekao mi je kako, naravno, ne eli
mijenjati jednom usaglaenu odluku, ali da me ipak moli da jo
jednom razmislim
mogu li jo
malo priekati. Juina u Donskom bazenu mogla nam je pomoi da
izboenu liniju DonDonjec ipak odrimo. Nisam popustio. Obeao sam mu tek da
zapovijed za povlaenje neu izdati prije nego, sutradan u podne, stignem u svoje
zapovjednitvo osim ako situacijska izvjea koja mi stignu te veeri ne budu
zahtijevala trenutnu akciju.
Spomenutom razgovoru s Hitlerom posvetio sam ovoliko prostora ne samo zato da
pokaem njegov odluujui uinak na ishod kampanje te zime nego i stoga to ga po
mnogo emu drim tipinim primjerom Hitlerova ponaanja i potekoa s kojima se
ovjek suoavao kad bi ga pokuao nagovoriti na neto to nije bilo u skladu s
njegovim osobnim eljama.
Razvoj dogaaja do kraja veljae
Bilo bi pogreno pretpostaviti kako smo time to smo, nakon duga natezanja, od
Hitlera uspjeli izvui suglasnost za povlaenje istonog dijela Donjeckog bazena
(to nam je, pak, omoguilo da etvrtu tenkovsku armiju prebacimo na nae zapadno
krilo) uklonili opasnost koja je prijetila cijelom njemakom junom krilu. Prvo,
Page 179
s obzirom na udaljenost koju je valjalo prijei i stanje na cestama, proces
Nadalje, jos obzirom na udaljenost koju je valjalo prijei i stanje na cestama, proces
Nadalje, jo
uvijek nismo znali moe li Prva tenkovska armija zadrati, a donekle
i povratiti, poloaje na sredinjem Donjecu. I, konano, stanje na podruju
Armijske skupine B odnosno, u okolici Harkova
nije slutilo na dobro. Neprijatelju se na tom podruju otvarao cijeli niz
mogunosti. On se sada mogao probiti do prijelaza kod Dnjepropetrovska i
Zaporoja i prekinuti komunikacije Armijske skupine Don na tom mjestu, a Dnjepar
je mogao prijei i neto uzvodnije i armijsku skupinu zablokirati sa zapada.
Trebalo je, dakle, ne samo prebaciti etvrtu tenkovsku armiju na zapadno krilo,
nego i ustrojiti novu borbenu grupaciju koje e zamijeniti saveznike armije iz
sastava Armijske skupine B, koje su se do tog vremena praktino raspale.
U podne 7. veljae vratio sam se u svoje zapovjednitvo u Staljinu. Situacija na
Donu pogorala se zauzimanjem Batajska, predgraa Rostova na junoj obali rijeke.
im sam se vratio, armijska je skupina izdala zapovijed za povlaenje na drugu
obalu Dona i zapoela s prebacivanjem zapovjednitva etvrte tenkovske armije i
svih divizija kojima je to zapovjednitvo raspolagalo na zapadno krilo. Armijski
detaman Hollidt dobio je naputak da se, za poetak, povue na liniju
NovoerkaskKamensk.
Dvije nove krize izbile su 8. veljae kod Rostova i Voroilovgrada, gdje se
neprijatelj probio s ranije osvojenog mostobrana. Poloaj Prve tenkovske armije,
koja je u tom trenutku vodila borbe na sredinjem Donjecu, bio je jednako
kritian budui da nije uspijevala potui neprijatelja koji je napredovao preko
rijeke, na potezu izmeu Lisianska i Slavjanska.
U okolici Harkova, na podruju Armijske skupine B, upravo se * formirao novi
armijski detaman pod zapovjednitvom generala Lanza. Tenkovski SSkorpus koji je
jo
uvijek pristizao, stavljen je pod njegovo zapovjednitvo. Doznali smo kako
divizija "Reich", koja je trebala unititi neprijateljske snage koje su kod
Volanska pripremale juri
na jugoistok, prema Izjumu, nije ni blizu pobjede
kojoj smo se nadali. Naprotiv, divizija se povukla iza Donjeca. Bilo je jasno
kako, u takvim okolnostima, od prodora tenkovskog SSkorpusa (a od cijeloga
korpusa zasad smo raspolagali samo divizijom "Reich") kojeg je Hitler predloio i
koji je trebao smanjiti pritisak na na
zapadni bok, nee biti nita.
9. veljae, sjeverno od Harkova, na podruju Armijske skupine B, neprijatelj je

zauzeo Bjelgorod i Kursk. Njegove su snage napredovale i zapadno od koljena
Donjeca u okolici Izjuma. Praktino jedine snage koje su pokrivale pukotinu
izmeu Dnjepra i desnog krila Armijske sku
pine Centar, bile su one Armijskog detamana Lanz (ije je okupljanje u Harkovu
ve bilo ugroeno) i teko oslabljene Druge armije iz sastava Armijske skupine B,
zapadno od Kurska.
S obzirom na to da je neprijatelj sad bio u prilici poduzeti iroki manevar
opokoljavanja preko Dnjepra, uzvodno od Dnjepropetrovska, bilo je jasno da,
unato koracima koje je poduzela da etvrtu tenkovsku armiju prebaci na zapadno
krilo, Armijska skupina Don, iskljuivo vlastitim snagama, ne moe jamiti
sigurnost svojih pozadinskih komunikacija na dui rok. Valjalo je poduzeti neto
radikalno. Stoga sam generalu Zeitzleru poslao teleprintersku poruku u kojoj sam
zatraio da se u sljedea dva tjedna jedna nova armija, sastavljena od najmanje
pet ili est divizija, rasporedi sjeverno od Dnjepropetrovska te da se jo
jedna
armija poalje u pozadinu Druge armije dakle, zapadno od Kurska za potrebe
prodora na jug. Kako bi se to postiglo, rekao sam, temeljna uinkovitost
transporta mora se poboljati, budui da divizije koje su do tada stizale "na
kapaljku" nisu imale nikakav pozitivan utjecaj na trenutno stanje.
General Zeitzler me je uvjeravao kako su izgledi da dobijemo uinkovitu pomo
doista dobri. Iz sastava armijskih skupina Centar i Sjever nadao se odvojiti
barem est dodatnih divizija. One su nam trebale stizati bre nego dotada;
Zeitzler je, naime, predviao dnevni prosjek od 37 vlakova. To je znailo da
moemo raunati kako e nam svaki drugi dan pristizati po jedna od est obeanih
divizija. Dakako, s obzirom na veliinu pukotine probijene u njemakim
poloajima, te su snage mogle posluiti samo za krpanje rupa to nam je trebalo
pomoi da se odrimo do poetka sezone blata. O tome hoe li one stii na vrijeme
odluivali su dogaaji u okolici Harkova na koje armijska skupina nije imala
nikakva utjecaja. U svakom sluaju, nad njemakim junim krilom i dalje se
nadvijala sjena smrtne opasnosti: prijetnja da se neprijatelj, prije ili
neposredno nakon sezone blata, probije do Azovskog mora ili, udarajui jo
zapadnije, do Crnoga mora.
Page 180
Premda je armijsku skupinu najvie brinulo stanje u dubini njezina boka, ni
razvoj dogaaja na njezinim obrambenim linijama nije djelovao nimalo ohrabrujue.
Prva tenkovska armija (zapovjednik general von Mackensen; naelnik stoera
brigadir Wenck), koja je neprijatelja koji je preao sredinji
Donjec trebala odbaciti natrag preko rijeke, morala je svladati dvije
nadmonije skupine neprijateljskih snaga. Prva, koja je Donjec prela kod
Voroilovgrada, pokuavala se probiti na prostor izmeu Armijskog detamana
Hollidt koji se povlaio prema Miusu i Prve tenkovske armije koja je s juga
napredovala prema Donjecu. Drugu skupinu inile su snage koje su Donjec prele na
liniji LisianskSlavjansk. i koje su glavninu udara nastojale prebaciti na svoje
zapadno krilo, s obje strane Krivojega Torjeca. Prva tenkovska armija, kojoj je
prijetilo okruenje s obaju bokova, morala se obraunati s obje neprijateljske
skupine. Po miljenju armijske skupine, Prva tenkovska je u napad trebala krenuti
najprije na svom desnom krilu i rijeiti se neprijateljskih snaga kod Slavjanska,
a zatim, neto jaim snagama, krenuti na Voroilovgrad. Na alost, budui da je
dio svojih snaga od poetka morala vezati za drugu neprijateljsku skupinu, armija
je za obraun s onom kod Slavjanska bila preslaba. To je, pak, znailo da juno
od Voroilovgrada nee biti dovoljno snaga da se sprijei neprijateljski prodor
na jugozapad.
I kao to je to esto sluaj u krizama, nevolje velikih razmjera pojaavale su
one manje, lokalne naravi. Na temelju izvianja koje je provela prije negoli je
Premda je armijsku skupinu najvie brinulo stanje u dubini njezina boka, ni
razvoj dogaaja na njezinim obrambenim linijama nije djelovao nimalo ohrabrujue.
Prva tenkovska armija (zapovjednik general von Mackensen; naelnik stoera
brigadir Wenck), koja je neprijatelja koji je preao sredinji
Donjec trebala odbaciti natrag preko rijeke, morala je svladati dvije
nadmonije skupine neprijateljskih snaga. Prva, koja je Donjec prela kod
Voroilovgrada, pokuavala se probiti na prostor izmeu Armijskog detamana
Hollidt koji se povlaio prema Miusu i Prve tenkovske armije koja je s juga
napredovala prema Donjecu. Drugu skupinu inile su snage koje su Donjec prele na
liniji LisianskSlavjansk. i koje su glavninu udara nastojale prebaciti na svoje
zapadno krilo, s obje strane Krivojega Torjeca. Prva tenkovska armija, kojoj je
prijetilo okruenje s obaju bokova, morala se obraunati s obje neprijateljske
skupine. Po miljenju armijske skupine, Prva tenkovska je u napad trebala krenuti
najprije na svom desnom krilu i rijeiti se neprijateljskih snaga kod Slavjanska,
a zatim, neto jaim snagama, krenuti na Voroilovgrad. Na alost, budui da je
dio svojih snaga od poetka morala vezati za drugu neprijateljsku skupinu, armija
je za obraun s onom kod Slavjanska bila preslaba. To je, pak, znailo da juno
od Voroilovgrada nee biti dovoljno snaga da se sprijei neprijateljski prodor
na jugozapad.
I kao to je to esto sluaj u krizama, nevolje velikih razmjera pojaavale su
one manje, lokalne naravi. Na temelju izvianja koje je provela prije negoli je
40. tenkovski korpus poslala na neprijateljske snage koje su napredovale iz

smjera Slavjanska, Prva tenkovska armija je zakljuila kako njezini tenkovi
neprijatelja ne mogu opkoliti kreui se podrujem zapadno od Krivojega Torjeca,
budui da su duboki procjepi koji su premreavali taj dio terena bili prekriveni
snijegom. Slijedom toga, 40. tenkovski korpus napad je postavio manjevie
frontalno, du
i istono od rijene doline. Budui da, zbog iznimne hladnoe
ruske zime, vojnici nou praktino nisu mogli boraviti na otvorenom, vei dio
borbi vodio se u okolici naselja u dolini Krivoj Torjec. Prvi glavni cilj bilo je
zauzimanje velikog industrijskog grada Kramatorskaje. Meutim, u takvim borbama
bilo je nemogue odnijeti brzu pobjedu (koja nam je silno trebala) nad
neprijateljskim snagama u Slavjansku. 11. tenkovska divizija koja je predvodila
napad napredovala je, ali uza silne potekoe.
Tako je propala namjera armijske skupine da neprijatelja okrui sa zapada i
odree ga od Donjeca. U noi 11. veljae jake neprijateljske oklopne snage prele
su, navodno neprohodno, podruje zapadno od Krivojega Torjeca i probile se sve do
Griina. Jo
jednom se pokazalo kako neto to je neprohodno po zapadnjakim, ne
mora biti neprohodno
i po ruskim mjerilima dijelom i stoga to su ruska oklopna vozila, zbog
irine gusjenica, lake svladavala blato ili duboki snijeg u kojem su nai
tenkovi zaglavljivali. Zauzimanjem Griina neprijatelj se uspio probiti u dubinu
boka Prve tenkovske armije i blokirati liniju DnjepropetrovskKrasnoarmejskoje,
glavnu eljezniku liniju armijske skupine. Sad joj je preostala tek pruga preko
Zaporoja, no i njezini su kapaciteti bili ogranieni, budui da veliki most
preko Dnjepra, koji su neprijateljske snage unitile jo
1941. godine, jo
nije
bio upotrebljiv. Tako se sav materijal morao prekrcavati, a vagonicisterne uope
nisu stizali do bojinice.
Uz to to nam je poremetio opskrbu, posebice benzinom, i Prvoj tenkovskoj armiji
zaprijetio okruenjem sa zapada, neprijatelj ju je, snagama koje su se probile
preko Voroilovgrada, pokuao skrenuti s istoka. Konkretno, jedan konjiki korpus
uspio se probiti sve do vanog eljeznikog vorita Debaljceva, koje je lealo
ne samo duboko u pozadini armijskoga desnog krila, nego ak i iza poloaja na
Miusu koje je trebao zauzeti Armijski detaman Hollidt. Premda ga se u Debaljcevu
dalo opkoliti, unitenje spomenutog korpusa bilo bi teko i dugotrajno s obzirom
na ogoreni otpor koji je pruao u okolnim selima. Tako se 17. tenkovska
divizija, koju je Prva tenkovska hitno trebala na svom zapadnom krilu, jo
neko
vrijeme morala zadrati na tom mjestu.
Na istonoj su bojinici sovjetske oklopne snage, koje su se upravo vratile s
odmora i popune, estoko gonile Armijski detaman Hollidt koji se povlaio na
Mius. (Armijski detaman je na poloaje na Miusu ipak uspio stii, i organizirati
obranu, 17. veljae.)
Na zapadnom se krilu, u meuvremenu, ukazala mogunost da se ubacivanjem
divizije "Viking" pristigle s Dona neprijateljsko oklopnitvo zaustavi kod
Griina. Ipak, divizija se neprijateljskih snaga nije mogla rijeiti na brzinu.
Osim to je u nedavnim bitkama bila znatno oslabljena, patila je i od kroninog
nedostatka asnika. Divizija koju su inili dragovoljci SSa iz baltikih i
nordijskih zemalja doivjela je tolike gubitke da vie nije bilo asnika koji bi
njezinim snagama mogli zapovijedati na odgovarajuem jeziku. To je, dakako, imalo
Page 181
negativan utjecaj na borbenu uinkovitost toga, inae istinski korisnog, dijela

borbenih trupa.
U meuvremenu je etvrta tenkovska armija jo
uvijek, cestama
i prugom, s donjega Dona napredovala prema zapadnom krilu. Njezino napredovanje
znatno je usporavalo stanje u kome su bile ceste. Uzimajui u obzir i injenicu
da se neprijatelj ve zavukao duboko u bok Prve tenkovske armije u Griinu i daje
snagama koje su privremeno drale tamonje poloaje mogao poslati svjea
pojaanja, iz pukotine koja je zjapila na potezu izmeu lijevoga krila Prve
tenkovske armije i regije Harkov i dalje nam je prijetila silna opasnost. Na tom
podruju neprijatelj je imao potpunu slobodu djelovanja.
Ovako kritian razvoj dogaaja na svom podruju Armijska je skupina dugovala
ponajprije injenici da su se, kako bi pokrile povlaenje Armijske skupine A,
njezine snage predugo zadrale na Donu i Donjecu.
Nae je zapovjednitvo sa sve veom zabrinutou pratilo i dogaaje u sektoru
Armijske skupine B.
Neprijatelj je pokrivi se, pritom, iz smjera Harkova snagama koje su prema
naim izvjeima napredovale na zapad, prema Izjumu, mogao krenuti na Pavlovgrad,
odakle se mogao dokopati prijelaza kod Dnjepropetrovska i Zaporoja te presjei
komunikacije armijske skupine preko Dnjepra. Mogao je, nadalje, pokuati
pregaziti Armijski detaman Lanz, koji se jo
uvijek okupljao. Time bi si otvorio
put preko Dnjepra s obje strane Kremenuga i stvorio priliku da nam preprijei
prilaze Krimu i prijelazu preko Dnjepra kod Hersona. To bi rezultiralo okruenjem
cijelog njemakog junog krila. Sve da sezona blata koja je obino zapoinjala
krajem oujka i omete tako dalekosenu operaciju, neprijatelj je spomenuti cilj
mogao ostvariti i po njezinu zavretku.
Na temelju tih i takvih razmiljanja, O.K.H.u sam 12. veljae uputio novu
procjenu situacije koju je trebalo proslijediti Hitleru. Na temelju gore
spomenutih operativnih injenica, poseban naglasak stavio sam na dva pitanja:
Prvo pitanje odnosilo se na omjer snaga. Istaknuo sam kako, unato tomu to je
neprijatelj situaciju na istonom bojitu to unitenjem, to izolacijom naega
junog krila pokuavao ubrzati ve gotovo tri mjeseca, naa se strana pri
rasporeivanju snaga na tu injenicu uope nije obazirala. I uz velik broj
divizija koje su Armijskoj skupini Don upuene posljednjih mjeseci, omjer
njemakih i sovjetskih snaga i na njezinom i na podruju Armijske skupine B jo
uvijek je iznosio najmanje
1:8, dok se u sluaju armijskih skupina Centar i Sjever zadrao na razini
1:4. O.K.H., sasvim razumljivo, nije elio stvarati nova krizna arita
oduzimajui snage armijskim skupinama Centar i Sjever. Nadalje, OKH je s punim
pravom isticao i kako je, odgovarajui na moje prijanje zahtjeve u tom smislu,
Armijskoj skupini Don uputio gotovo sve raspoloive zamjenske snage i naoruanje
i da je, uslijed toga, borbeni potencijal armijskih skupina Centar i Sjever i
nii od njezinog. Na sve to, meutim, mi smo mogli uzvratiti injenicom da za
razliku od dvaju armijskih skupina na sjeveru divizije iz sastava Armijske
skupine Don ve mjesecima vode neprekidne i vrlo teke borbe. Uz to, nae su se
divizije borile na otvorenom, u ravnici, dok su snage armijske skupine Centar i
Sjever bile ukopane u podzemna sklonita izraena od drveta. U svakom sluaju,
glavnina neprijateljskih napora bila je usmjerana na juno krilo a ne na
sredinji ili sjeverni sektor njemakih armija i to je bilo najvanije. Naa
brojana inferiornost bila je neodriva.
Mogli smo raunati s time da neprijatelj sve i da ga sprijeimo u pokuaju da
nam zaprijei pristup prijelazima na Dnjepru nee odustati od svog dugoronog
cilja: opkoljavanja i unitenja njemakog junog krila na morskoj obali. Upravo
zato omjer snaga na njemakom junom krilu morao se radikalno poboljati, po
svaku cijenu, pa ak i na raun drugih dijelova bojita ili drugih podruja
operacija.
Osim to sam pokrenuo temeljno pitanje ukupne razdiobe snaga, O.K.H.u sam iznio
i svoje miljenje o daljnjoj provedbi operacija na njemakom junom krilu. To e
pitanje biti podrobnije obraeno u poglavlju o operaciji Citadela.
U noi 12. veljae, zapovjednitvo armijske skupine (u meuvremenu preimenovane u
Armijsku skupinu Jug) premjestilo se u Zaporoje, kako bi to lake nadziralo
bitku na kako e se ubrzo pokazati odluujuem dijelu bojinice.
U noi 13. veljae primili smo smjernice O.K.H.a koje su oito slijedile moje
prijedloge od 9. veljae. U skladu s tim prijedlozima, O.K.H. je zapovjedio
rasporeivanje dvaju novih armija: jedne na liniju PoltavaDnjepropetrovsk i
druge u pozadinu junog krila Druge armije. Nijedna od njih, meutim, nije stigla
na odredite. Ona koju je trebalo rasporediti u pozadinu Druge armije nije se ni
pojavila. Armija koju je trebalo rasporediti na liniju PoltavaDnjepropetrovsk
bio je, zapravo,
Page 182
Armijski detaman Lanz, koji je ve bio angairan u Harkovu. I Detaman i cijeli

sektor Armijske skupine B (ukljuujui i Belgorod) kasnije je stavljen pod
zapovjednitvo Armijske skupine Jug. Druga armija prela je Armijskoj skupini
Centar, a zapovjednitvo Armijske skupine B na kraju je potpuno povueno iz
borbenog rasporeda i s istonog bojita.
etvrta faza: "Njemaki protuudar"
Tako je, sredinom veljae 1943. godine, ozbiljna kriza na podruju Armijske
skupine Jug dosegnula novi vrhunac. Opasnost da se okruivanjem s boka velikim
pokretom neprijateljskih snaga iz susjednog, sjevernog sektora cijelo njemako
juno krilo nae u okruenju, poela je poprimati sve jasnije obrise.
Paradoksalno, upravo se u vrhuncu te krize krio zametak protuudara.
Isprva je, pak, slika postala jo
mranija.
Povui Armijsku skupinu B, i to upravo u tom trenutku, s dominantnog poloaja na
rascijepljenoj bojinici bio je, nesumnjivo, kockarski potez. Premda je,
izuzimajui Drugu armiju, raspolagala tek izmrcvarenim ostacima razliitih
postrojba, Armijska skupina B jo
uvijek je predstavljala iznimno vanu kariku u
lancu zapovijedanja na istonom bojitu. Njezinim se uklanjanjem bojinica izmeu
armijskih skupina Centar i Jug morala raspasti po avovima.
K tomu, budui da sustav veza jo
uvijek nije djelovao, zapovje**** dnitvo
Armijske skupine Jug nije moglo preuzeti zapovijedanje harkovskim sektorom koji
mu je dopao (a kojega je drao Armijski detaman Lanz). Oekivalo se kako e
Harkov pasti prije negoli nad njim uspijemo preuzeti zapovjednitvo. Za brzinu
kojom smo, unato svemu, zapovjednitvo ipak uspjeli preuzeti, valjalo je
zahvaliti uobiajeno vrlo uspjenoj pukovniji veze armijske skupine i nainu na
koji je na
naelnik veze, general Miiller, vodio nae komunikacije. Kao i
obino, dobili smo i obilatu pomo mojeg prijatelja, generala Fellgeibela,
naelnika korpusa veze.
Premda je uklanjanje zapovjednitva Armijske skupine B zakompliciralo operacije
na najosjetljivijoj toki Istonog bojita, od njega je ipak bilo koristi.
Ukljuivanjem Armijskog detamana Lanz u sastav Armijske skupine Jug, nae je
zapovjednitvo steklo iskljuivo pravo
zapovijedanja na odluujuem mjestu i u odluujuem trenutku. Upravo je to, i to
znatno, doprinijelo konanom uspjehu zimske kampanje 1942743. godine.
U meuvremenu, i unato tomu to je Armijska skupina B (ili bolje reeno Hitler,
svojim osobnim intervencijama) njime zapovijedala jo
nekoliko dana, podruje
Harkova postajalo je novi izbor briga za armijsku skupinu.
Armijskom detamanu Lanz Hitler je zapovjedio da po svaku cijenu zadri Harkov.
Prijetila je opasnost da Harkov, kao i svojedobno Staljingrad, postane pitanje
prestia. Armijski je detaman, nadalje, trebao smanjiti pritisak na lijevi bok
Armijske skupine Jug, i to tako da jezgra njegovih snaga tenkovski SSkorpus krene
u prodor u smjeru Losovaje. Od tri oklopne divizije kojima je izvorno
raspolagao, tenkovskom SSkorpusu preostale su jo
samo dvije.
Jasno je kako je Armijski detaman, sa snagama kojima je zapovijedao, mogao
obaviti tek jednu od tih zadaa. Mogao se ili boriti u okolici Harkova ili pomoi
lijevome krilu Armijske skupine Jug. Stoga sam i Hitleru i Armijskom detamanu
Lanz predloio da, privremeno, odustanu od Harkova i umjesto toga pokuaju
unititi neprijateljske snage na poloajima juno od grada. Time bi se, barem
privremeno, uklonila prijetnja okruivanja Armijske skupine s druge strane
Dnjepra i s obje strane Kremenuga. S druge strane, postojala je sasvim realna
pretpostavka da bismo, ubacivanjem etvrte tenkovske armije, s neprijateljskim
snagama koje su grabile prema prijelazima na Dnjepru kod Zaporoja i
Dnjepropetrovska i sami mogli izai na kraj. Rijeivi se neprijateljskih snaga
juno od Harkova, Lanz se mogao posvetiti ponovnom zauzimanju Harkova.
Takvo rjeenje, meutim, nije odgovaralo Hitleru, kojemu je Harkov, po veliini
etvrti grad u Sovjetskom Savezu, ve postao simbol prestia. Stoga je Armijskom
detamanu Lanz, preko Armijske skupine B, 13. veljae poslao izriitu zapovijed
da Harkov zadri po svaku cijenu.
Ja sam, pak, od O.K.H.a odmah zatraio objanjenje hoe li ta zapovijed ostati
na snazi i nakon to Lanz prijee pod moje zapovjednitvo i trebamo li ga
potovati i u sluaju da tenkovskom SSkorpusu zaprijeti opasnost da ga opkole u
Harkovu. Zatraio sam i komentar ope procjene
koju sam, dan ranije, poslao u Lotzen. Odgovorio mi je general Zeitzler.
Rekao je kako je Hitler moju procjenu opisao kao "pretjerano dugoronu", nato
sam mu odbrusio kako ja drim sasvim normalnim da armijska skupina razmilja
etiri do osam tjedana unaprijed, za razliku od Vrhovnog zapovjednitva koje,
inilo se, nikada ne razmilja dalje od trietiri dana unaprijed.
to se tie stanja u Harkovu, okolnosti su se pokazale jaima od Hitlerove
volje. 15. veljae i oito u suprotnosti sa zapovijedima generala Lanza
Page 183
tenkovski SSkorpus kojemu je prijetila realna opasnost da ostane u okruenju,
napustio je grad. To nam je, kao gotovu injenicu, priopila Armijska skupina B,
koja nam je, negdje u to vrijeme, prepustila zapovjednitvo. Daje evakuaciju
Harkova zapovjedio armijski general, Hitler bi ga nedvojbeno poslao na vojni sud.
Budui da je tu akciju s punim pravom poduzeo sam tenkovski korpus SSa,
nita takvo nije se dogodilo. Ipak, nekoliko dana poslije, dotadanjeg
zapovjednika Armijskog detamana Lanz zamijenio je general Kempf, s obrazloenjem
da je Lanz planinar, dok je Kempf specijalist za tenkove.
U vrijeme kada je Armijska skupina B harkovsko podruje prepustila Armijskoj
skupini Jug, situacija u Harkovu naoigled se pogoravala, a time je i opasnost
da armijska skupina ostane odrezana od svojih komunikacija preko Dnjepra
postajala sve ozbiljnija.
U izvjeima koja smo primili 16. veljae navodilo se kako neprijateljske snage,
to smo od njih ve neko vrijeme i oekivali, u velikom broju napreduju prema
Pavlovgradu i Dnjepropetrovsku s podruja zapadno od Izjuma. Uspiju li stii do
vorita Losovaje ili do Pavlovgrada (ili, alternativno, do postaje Sinsinikovo
jugozapadno od Pavlovgrada), eljeznika veza preko Poltave bit e presjeena.
Istodobno, dolazak pojaanja koja nam je obeavao O.K.H. ponovo se otegnuo.
Umjesto predvienih 37, do 14. veljae dnevno je pristizalo tek est vlakova.
Nadalje, Armijska skupina Centar je objavila kako trenutno nema snaga za bilo
kakvu ozbiljniju suradnju s Armijskom skupinom Jug, na liniji procjepa koji nas
je dijelio. Oito bi bila vie nego zadovoljna da je time uspjela zaustaviti
Drugu armiju koja se povlaila u udubinu koja se na zapadu ve protezala sve do
Kurska.
Stanje je postalo toliko kritino da me je Hitler odluio posjetiti u
mom zapovjednitvu. Pretpostavljam kako su ga brojni komentari koje sam mu
upuivao naveli na razmiljanje. Premda mi je prilika da mu osobno iznesem svoje
vienje stanja te da se i osobno uvjeri u ozbiljnost stanja u veoma odgovarala,
bilo je iznimno teko jamiti mu osobnu sigurnost u velikom industrijskom gradu
poput Zaporoja (prema kojemu je neprijatelj napredovao), pogotovu to je izrazio
namjeru da se u njemu zadri nekoliko dana. On i njegova pratnja, koja je
ukljuivala naelnika Glavnoga stoera i generala Jodla (te, kao i obino,
Hitlerova osobnog kuhara), bili su smjeteni u uredsku zgradu u kojoj smo i mi
boravili. Cijelo se okolno podruje moralo hermetiki zatvoriti, no ni to nije
jamilo potpunu sigurnost, budui da Hitleov dolazak nije proao nezapaeno.
Vojnici i lanovi stranke koji su se zatekli na ulici dok se s rodroma vozio
prema Zaporoju, prepoznali su ga. Praktino jedine trupe kojima smo raspolagali
bile su naa zatitna satnija i nekoliko protuzranih postrojbi, a neprijateljski
su tenkovi, vrlo brzo, stigli do poloaja u blizini grada s kojih su bez problema
mogli gaati rodrom smjeten na drugoj obali Dnjepra.
Hitler je u zapovjednitvo stigao u podne 17. veljae. Sastanak sam zapoeo
sljedeim prikazom stanja:
Armijski detaman Hollidt je, upravo toga dana, stigao na poloaje na Miusu.
Neprijateljske snage bile su mu za petama.
Prvu tenkovsku armiju neprijatelj je zaustavio kod Griina, no jotenkovski SSkorpus
kojemu je prijetila realna opasnost da ostane u okruenju,
napustio je grad. To nam je, kao gotovu injenicu, priopila Armijska skupina B,
koja nam je, negdje u to vrijeme, prepustila zapovjednitvo. Daje evakuaciju
Harkova zapovjedio armijski general, Hitler bi ga nedvojbeno poslao na vojni sud.
Budui da je tu akciju s punim pravom poduzeo sam tenkovski korpus SSa,
nita takvo nije se dogodilo. Ipak, nekoliko dana poslije, dotadanjeg
zapovjednika Armijskog detamana Lanz zamijenio je general Kempf, s obrazloenjem
da je Lanz planinar, dok je Kempf specijalist za tenkove.
U vrijeme kada je Armijska skupina B harkovsko podruje prepustila Armijskoj
skupini Jug, situacija u Harkovu naoigled se pogoravala, a time je i opasnost
da armijska skupina ostane odrezana od svojih komunikacija preko Dnjepra
postajala sve ozbiljnija.
U izvjeima koja smo primili 16. veljae navodilo se kako neprijateljske snage,
to smo od njih ve neko vrijeme i oekivali, u velikom broju napreduju prema
Pavlovgradu i Dnjepropetrovsku s podruja zapadno od Izjuma. Uspiju li stii do
vorita Losovaje ili do Pavlovgrada (ili, alternativno, do postaje Sinsinikovo
jugozapadno od Pavlovgrada), eljeznika veza preko Poltave bit e presjeena.
Istodobno, dolazak pojaanja koja nam je obeavao O.K.H. ponovo se otegnuo.
Umjesto predvienih 37, do 14. veljae dnevno je pristizalo tek est vlakova.
Nadalje, Armijska skupina Centar je objavila kako trenutno nema snaga za bilo
kakvu ozbiljniju suradnju s Armijskom skupinom Jug, na liniji procjepa koji nas
je dijelio. Oito bi bila vie nego zadovoljna da je time uspjela zaustaviti
Drugu armiju koja se povlaila u udubinu koja se na zapadu ve protezala sve do
Kurska.
Stanje je postalo toliko kritino da me je Hitler odluio posjetiti u
mom zapovjednitvu. Pretpostavljam kako su ga brojni komentari koje sam mu
upuivao naveli na razmiljanje. Premda mi je prilika da mu osobno iznesem svoje
vienje stanja te da se i osobno uvjeri u ozbiljnost stanja u veoma odgovarala,
bilo je iznimno teko jamiti mu osobnu sigurnost u velikom industrijskom gradu
poput Zaporoja (prema kojemu je neprijatelj napredovao), pogotovu to je izrazio
namjeru da se u njemu zadri nekoliko dana. On i njegova pratnja, koja je
ukljuivala naelnika Glavnoga stoera i generala Jodla (te, kao i obino,
Hitlerova osobnog kuhara), bili su smjeteni u uredsku zgradu u kojoj smo i mi
boravili. Cijelo se okolno podruje moralo hermetiki zatvoriti, no ni to nije
jamilo potpunu sigurnost, budui da Hitleov dolazak nije proao nezapaeno.
Vojnici i lanovi stranke koji su se zatekli na ulici dok se s rodroma vozio
prema Zaporoju, prepoznali su ga. Praktino jedine trupe kojima smo raspolagali
bile su naa zatitna satnija i nekoliko protuzranih postrojbi, a neprijateljski
su tenkovi, vrlo brzo, stigli do poloaja u blizini grada s kojih su bez problema
mogli gaati rodrom smjeten na drugoj obali Dnjepra.
Hitler je u zapovjednitvo stigao u podne 17. veljae. Sastanak sam zapoeo
sljedeim prikazom stanja:
Armijski detaman Hollidt je, upravo toga dana, stigao na poloaje na Miusu.
Neprijateljske snage bile su mu za petama.
Prvu tenkovsku armiju neprijatelj je zaustavio kod Griina, no jo
je nije
dokrajio. I borbe na podruju Kremenskaje, s neprijateljskim snagama koje su
stigle linijom LisianskSlavjansk, jo
uvijek su bile u tijeku.
Armijski detaman Lanz se, nakon evakuacije Harkova, povukao na jugozapad, prema
sektoru Mo.
Hitlera sam, potom, izvijestio kako tenkovski SSkorpus kanim povui iz Harkova i
da u njemu namjeravam ostaviti tek ostatke Armijskog detamana Lanz.
Tenkovski SSkorpus je iz Krasnograda trebao krenuti u prodor na jugozapad, u
opem smjeru Pavlovgrada, i svoje napredovanje uskladiti s etvrtom tenkovskom
armijom koja je napredovala u istom smjeru. Te su snage trebale unititi
neprijatelja koji je napredovao irokim jazom izmeu Prve tenkovska armije i
Armijskog detamana Lanz. im one to obave i im se ukloni opasnost da Armijski
detaman Hollidt i Prva
tenkovska armija padnu u okruenje, moemo nastaviti s napadom na podruju
Harkova.
Hitler je isprva glatko odbio slijed operacija koji sam predlagao. Nije vjerovao
da podrujem izmeu Prve tenkovske armije i Armijskog detamana Lanz doista
napreduju jake snage. Plaio se i da e operacije na podruju izmeu Dnjepra i
Donjeca, koje sam predviao, zaglaviti u blatu. Kako je zima bila poprilino
odmakla, na tu je mogunost svakako valjalo raunati. No glavni motiv za ovako
negativnu reakciju najvjerojatnije se krio u Hitlerovoj elji da to je mogue
bre povrati Harkov, a on se nadao kako e to biti mogue im tenkovski SSkorpus
okupi sve svoje divizije. Stanje je zapravo bila takva da o bilo kakvom udaru u
smjeru Harkova nije trebalo ni razmiljati prije negoli se ukloni opasnost koja
Page 184
je prijetila prijelazima preko Dnejpra. Ni Prva tenkovska, ni Armijski detaman

Hollidt, bez te komunikacije nisu mogli preivjeti. Nadalje, za udar na Harkov
bila je nuna barem djelomina suradnja etvrte tenkovske armije. Bilo je sigurno
kako e juina zaustaviti sve operacije, ali ponajprije one na podruju izmeu
Donjeca i Dnjepra, a tek potom one na terenu u okolici i sjeverno od Harkova.
Stoga smo se s punim pravom nadali kako e nam za napad na Harkov preostati
dovoljno vremena nakon to sredimo neprijatelja koji je trenutno napredovao
izmeu Prve tenkovske armije i Armijskog detamana Lanz. Mogu li se te dvije
operacije izvesti obrnutim redom bilo je vie nego dvojbeno.
Hitler se tvrdoglavo drao svojih stajalita i uslijedila je jo
jedna beskrajna
rasprava. Na kraju sam je prekinuo rekavi kako se tenkovski SSkorpus ionako
najprije mora okupiti na cesti HarkovKrasnograd. Kako to nije mogao uiniti
prije 19. veljae, odluka o tome hoe li potom krenuti na sjever ili na jug mogla
se donijeti i tada. Takav pristup mogao sam si priutiti budui da sam zakljuio
kako ni etvrta tenkovska armija nee biti raspoloiva prije 19. veljae. Uz to,
pretpostavljao sam da e se, potaknut dogaajima koje je sad imao priliku
upoznati iz prve ruke, Hitler ipak urazumiti.
S Hitlerom sam se ponovno sastao 18. veljae. Jake neprijateljske snage napale su
poloaje na Miusu i na nekoliko mjesta probile jo
uvijek nekonsolidiranu
bojinicu Armijskog detamana Hollidt. Nadalje, ni neprijateljski konjiki korpus
okruen u pozadini tih poloaja, u Debaljcevu, jo
nije bio svladan. Hitleru sam
rekao kako, unato tomu, i
premda to, u tom trenutku, nije bilo izvedivo, motorizirane postrojbe svakako
moramo urno prebaciti na zapadno krilo. Ni neprijateljski mehanizirani korpus u
dubini boka Prve tenkovske armije kod Griina jo
uvijek nije bio svladan, pa su
i tamo rasporeene snage ostale vezane na svojim poloajima.
S druge strane, sad smo imali nepobitne dokaze kako se prijelazima na Dnjepru,
jazom izmeu Prve tenkovske armije i Armijskog detamana Hollidt, doista
pribliavaju jake neprijateljske snage. Sovjetska 267. streljaka divizija
otkrivena je juno od Krasnograda, a 35. gardijska divizija, u ijem je sastavu
bila i jedna tenkovska bojna, ve je zauzela Pavlograd. Talijanska divizija
stacionirana na tom mjestu (ostatak talijanske armije) urno se povukla im se
neprijatelj pribliio.
Armijski detaman Lanz izvijestio je kako su vozila SSove "Totenkopf' divizije
potpuno zaglibila izmeu Kijeva i Poltave. Udar na sjever kojim je trebalo
vratiti Harkov, glavni predmet Hitlerova zanimanja, vie nije dolazio u obzir.
Nitko sa sigurnou nije mogao rei kad e "Totenkopf' divizija biti na
raspolaganju, a ako bez nje grad nije uspio zadrati, jo
je manje izgleda bilo
da ga tenkovski SSkorpus bez nje ponovno zauzme. Dakle, preostalo nam je samo
jedno: udariti na jugozapad i unititi neprijatelja koji je napredovao pukotinom
izmeu Armijskog detamana Lanz i Prve tenkovske armije. Budui da se i na tom
podruju vrlo skoro oekivala juina, nije bilo vremena za gubljenje. U takvim
okolnostima Hitler je prihvatio moju zamisao da diviziju "Reich", prvu
raspoloivu formaciju tenkovskog SSkorpusa, odmah poaljemo prema Pavlogradu.
Divizija "Liebstandarte" trebala je tititi operaciju etvrte tenkovske armije
protiv neprijateljskih snaga koje su iz Harkova silovito napredovale na jug. Sad
kad smo je ojaali divizijom "Reich" mogli smo se nadati da e u tome i uspjeti.
Hitleru sam, potom, prikazao svoje vienje ope situacije naglaavajui kako sve
da prije sezone blata i uspijemo izbjei sve potencijalne krize (za to nije
bilo nikakvih jamstava) i dalje moram razmiljati unaprijed. Blato e nam
osigurati predah, ali samo na nekoliko tjedana. Nakon toga Armijska e skupina
drati vie od 750 kilometara bojinice s trideset i dvije divizije, raunajui
tu i snage Armijskog detamana Lanz. Bilo je sigurno kako e neprijatelj, po
zavretku sezone blata, glavninu svojih napora ponovo usmjeriti na njemako juno
krilo i da e ga pokuati okruiti iz smjera Crnoga mora.
Bojinicu duu od 750 kilometara koju brani tek tridesetak divizija, rekao sam
Hitleru, jae neprijateljske snage mogu probiti gdje god poele. I to je
najgore, nije bilo nikoga tko bi ih sprijeio da Armijsku skupinu postupno
okruuju sa sjevera sve dok ne stignu do Azovskog ili Crnog mora.
Dakle, kad sezona blata jednom zavri, Armijska skupina ne smije ostati na mjestu
i ekati da se neprijatelj negdje probije ili je okrui sa sjevera. Takvo to si
je mogla dopustiti samo ukoliko O.K.H. uspije pokrenuti dobro tempirani ofenzivni
udar koji bi smanjio pritisak na bojinicu koja se jo
uvijek protezala daleko na
istok.
Svoje sam zamisli Hitleru iznio ne bih li ga natjerao da, barem ovaj put, o
operacijama razmilja dugorono. On se, meutim, oito nije namjeravao obvezivati
ni na to. Premda je priznao kako e snage armijske skupine biti nedostatne za
obranu tolike bojinice u nadolazeoj godini, omjer snaga koji sam mu prezentirao
Page 185
nije prihvaao. Nae podatke prema kojima se na poloajima ispred nas nalazila
341 neprijateljska formacija nije osporavao, no tvrdio je kako su te formacije
neupotrebljive. Kad sam mu napomenuo kako su i nae divizije na izmaku snaga,
odgovorio je kako ih tijekom sezone blata moemo popuniti do pune snage i
opremiti novim orujem (to je i uinjeno). Zatvarao je oi pred injenicom da e
neprijatelj, u istom razdoblju, na bojinicu izvesti cijelu generaciju roenu
1926. godine, od milijun i pol ljudi. Nije htio priznati ni da e neprijatelj s
tenkovima koje proizvede u sljedea dva mjeseca. koliko je, priblino, trajala
sezona blata moi opremiti otprilike 60 oklopnih brigada. Neumorno je, pak,
naglaavao kako e donjecko podruje, padne li ponovo u neprijateljske ruke,
presudno utjecati na sovjetsku proizvodnju tenkova. to se tie provedbe
njemakih operacija na istoku tijekom 1943. godine, snage potrebne za veliku
ofenzivu nije mogao odvojiti s bilo kojeg drugog podruja operacija, niti ih je
mogao pronai meu tek unovaenim postrojbama. Smatrao je kako emo, uz pomo
novog oruja, moi poduzimati ograniene lokalizirane akcije. A im se dotakao
teme oruja i proizvodnje oruja, iz Hitlera se vie nije dala izvui nikakva
informacija o planovima za predstojeu ljetnu kampanju.
Nas smo dvojica, inilo se, ivjeli u razliitim svjetovima. 19. veljae odrali
smo novi sastanak, na koji je bio pozvan i feldmaral von Kleist. inilo se kako
je Hitler, boravei u mom
zapovjednitvu, napokon shvatio koliko je stanje na njemakom junom krilu
opasno. Objavio je kako e Armijska skupina A od tog trenutka Armijskoj skupini
Jug prebacivati sve snage koje joj ne budu neophodno potrebne. Po njegovim
vlastitim rijeima, Armijska skupina A je od tog trenutka preuzimala ulogu
"spremnika snaga" za bojinicu Armijske skupine Jug. To je, po svoj prilici,
znailo da je odustao od planova da se, u kasnijoj fazi, ponovo posveti
mostobranu u Kubanu. Na alost, budunost je pokazala kako se iz spomenutog
"spremnika" nije dalo izvui ni onoliko snaga koliko su doputali transportni
kapaciteti na Krimu. Mostobran na Kubanu nastavio je ivotariti u izolaciji. A
snage koje bi ostale vezane na pogrenom mjestu bilo je najtee osloboditi; to
smo odavno nauili, na vlastitoj koi.
Toga se dana napetost dodatno pojaala kad su, oito jake, neprijateljske snage
stigle do eljeznike postaje u Sinsinokovu. Time su ne samo privremeno blokirale
glavnu opskrbnu liniju cijelog sredinjeg i desnog krila Armijske skupine nego i
stigle na kojih 6080 kilometara od zapovjednitva u kojemu je boravio Fiihrer
njemakog Reicha! Kako na podruju koje nas je od njih dijelilo nije bilo
apsolutno nikakvih postrojba, doista mi je laknulo kad je Hitler istog popodneva
odletio kui. Moglo se oekivati kako e neprijateljski tenkovi ve sljedeeg
dana zaprijeiti prilaz naem rodromu na istonoj obali Dnjepra.
Posljednje to sam Hitleru napomenuo bilo je kako e mi za udare koje sam
namjeravao poduzeti na zapadnom krilu trebati gotovo sve raspoloive oklopne
divizije. To je znailo da u ih morati povui s poloaja na Miusu. Te smo
poloaje ionako uspjeli zadrati samo zato to je glavnina neprijateljskih snaga
koje su mu se pribliavale morala proi usko grlo kod Rostova i do njega jonije
prihvaao. Nae podatke prema kojima se na poloajima ispred nas nalazila
341 neprijateljska formacija nije osporavao, no tvrdio je kako su te formacije
neupotrebljive. Kad sam mu napomenuo kako su i nae divizije na izmaku snaga,
odgovorio je kako ih tijekom sezone blata moemo popuniti do pune snage i
opremiti novim orujem (to je i uinjeno). Zatvarao je oi pred injenicom da e
neprijatelj, u istom razdoblju, na bojinicu izvesti cijelu generaciju roenu
1926. godine, od milijun i pol ljudi. Nije htio priznati ni da e neprijatelj s
tenkovima koje proizvede u sljedea dva mjeseca. koliko je, priblino, trajala
sezona blata moi opremiti otprilike 60 oklopnih brigada. Neumorno je, pak,
naglaavao kako e donjecko podruje, padne li ponovo u neprijateljske ruke,
presudno utjecati na sovjetsku proizvodnju tenkova. to se tie provedbe
njemakih operacija na istoku tijekom 1943. godine, snage potrebne za veliku
ofenzivu nije mogao odvojiti s bilo kojeg drugog podruja operacija, niti ih je
mogao pronai meu tek unovaenim postrojbama. Smatrao je kako emo, uz pomo
novog oruja, moi poduzimati ograniene lokalizirane akcije. A im se dotakao
teme oruja i proizvodnje oruja, iz Hitlera se vie nije dala izvui nikakva
informacija o planovima za predstojeu ljetnu kampanju.
Nas smo dvojica, inilo se, ivjeli u razliitim svjetovima. 19. veljae odrali
smo novi sastanak, na koji je bio pozvan i feldmaral von Kleist. inilo se kako
je Hitler, boravei u mom
zapovjednitvu, napokon shvatio koliko je stanje na njemakom junom krilu
opasno. Objavio je kako e Armijska skupina A od tog trenutka Armijskoj skupini
Jug prebacivati sve snage koje joj ne budu neophodno potrebne. Po njegovim
vlastitim rijeima, Armijska skupina A je od tog trenutka preuzimala ulogu
"spremnika snaga" za bojinicu Armijske skupine Jug. To je, po svoj prilici,
znailo da je odustao od planova da se, u kasnijoj fazi, ponovo posveti
mostobranu u Kubanu. Na alost, budunost je pokazala kako se iz spomenutog
"spremnika" nije dalo izvui ni onoliko snaga koliko su doputali transportni
kapaciteti na Krimu. Mostobran na Kubanu nastavio je ivotariti u izolaciji. A
snage koje bi ostale vezane na pogrenom mjestu bilo je najtee osloboditi; to
smo odavno nauili, na vlastitoj koi.
Toga se dana napetost dodatno pojaala kad su, oito jake, neprijateljske snage
stigle do eljeznike postaje u Sinsinokovu. Time su ne samo privremeno blokirale
glavnu opskrbnu liniju cijelog sredinjeg i desnog krila Armijske skupine nego i
stigle na kojih 6080 kilometara od zapovjednitva u kojemu je boravio Fiihrer
njemakog Reicha! Kako na podruju koje nas je od njih dijelilo nije bilo
apsolutno nikakvih postrojba, doista mi je laknulo kad je Hitler istog popodneva
odletio kui. Moglo se oekivati kako e neprijateljski tenkovi ve sljedeeg
dana zaprijeiti prilaz naem rodromu na istonoj obali Dnjepra.
Posljednje to sam Hitleru napomenuo bilo je kako e mi za udare koje sam
namjeravao poduzeti na zapadnom krilu trebati gotovo sve raspoloive oklopne
divizije. To je znailo da u ih morati povui s poloaja na Miusu. Te smo
poloaje ionako uspjeli zadrati samo zato to je glavnina neprijateljskih snaga
koje su mu se pribliavale morala proi usko grlo kod Rostova i do njega jo
nije
stigla. Mogunost da se donjecko podruje zauzme s istoka, dakle, nije trebalo
ignorirati. A njegovo zauzimanje nismo mogli sprijeiti ukoliko se najprije ne
pobrinemo da armijska skupina ne ostane odrezana od svojih pozadinskih
komunikacija. Hitleru je to, inilo se, bilo jasno.
U svakom sluaju, imao sam dojam kako je za posjeta mojem zapovjednitvu Hitler
napokon shvatio kako junom krilu istonog bojita doista prijeti opasnost da
ostane u okruenju i da e ta opasnost potrajati jo
neko vrijeme. Unato tomu,
O.K.W. ili general Schmundt uskoro su poeli iriti priu kako je Hitler svojim
posjetom zapravo elio
"potaknuti odlunost armijske skupine". Koliko je meni bilo poznato, mojem
zapovjednitvu odlunosti nikad nije nedostajalo. Premda nismo bili spremni
uiniti sve to bi Hitler od nas zatraio i premda se nismo borili za svaku stopu
zemlje ne marei za posljedice "odravanja po svaku cijenu", mislim kako bi bilo
teko pronai zapovjednitvo koje se, suoeno s tolikim krizama, po tvrdoglavosti
i volji za pobjedom moglo mjeriti s naim. Izmeu mojih ljudi i mene glede toga
nikad nije bilo nikakva razmimoilaenja.
Bitka izmeu Dona i Donjeca
Armijska je skupina 19. veljae zapovjedila etvrtoj tenkovskoj armiji da se
rasporedi za protunapad na neprijateljske snage koje su prele liniju
PereepinoPavlogradGriino, kako bi armijsku skupinu odrezale od Dnjepra.
Sljedeeg dana neprijateljske su nam namjere postale potpuno jasne. A pokazalo se
da neprijatelj planira upravo ono to smo predviali.
Na naoj istonoj bojinici napao je poloaje Armijskog detamana Hollidt na
Miusu i probio se na tri glavne toke.
Page 186
Kako bi presjekao nae komunikacije preko Dnjepra, uz snage koje je drao u
Griinu i Karamatrorskajoj, neprijatelj je, inilo se, angairao joKako bi presjekao nae
komunikacije preko Dnjepra, uz snage koje je drao u
Griinu i Karamatrorskajoj, neprijatelj je, inilo se, angairao jo
jednu
armiju, sastavljenu od tri streljake divizije, dva tenkovska korpusa i neto
konjanitva.
Istodobno se trudio probiti slabanu bojinicu Armijskog detamana Kempf
(detaman je promijenio ime kada je genarala Lanza zamijenio general Kempf),
zapadno i jugozapadno od Harkova. Armijski detaman Kempf pokuao je obuhvatiti s
njegova sjevernog krila i onda ga, probivi se na sjever, i sasvim okruiti.
S obzirom na razvoj dogaaja, armijska je skupina morala postii dvije stvari.
Morala je, kako god zna, odrati istonu bojinicu na Miusu premda je bilo
veliko pitanje moe li to uiniti s tako ogranienim snagama i bez ikakve
priuve.
Drugo, morala je iskoristiti etvrtu tenkovsku armiju kako bi na brzinu porazila
neprijatelja na poloajima izmeu Prve tenkovske armije i Armijskog detamana
Kempf i time sprijeila vlastito odvajanje od prijelaza na Dnjepru. Ukoliko joj
to ne bi polo za rukom, vei dio snaga
armijske skupine ubrzo bi, uslijed nedostatka goriva, ostao nepokretan.
Kad bi nam jednom polo za rukom da porazimo neprijatelja na podruju izmeu
Donjeca i Dnjepra, ovisno o tome kako bi se situacija u meuvremenu razvijala,
svojim bismo mobilnim snagama odmah mogli pojuriti na sjever i povratiti poloaje
Armijskog detamana Kempf. S druge strane, etvrta tenkovska armija moda bi
najprije morala izvesti jo
jednu akciju na podruju Prve tenkovske armije,
ukoliko se ova s neprijateljskim snagama u Griinu i Kramatorskajoj ne bi uspjela
obraunati sama.
U svakom sluaju, zasad smo se morali odrati na sjevernom krilu, odnosno na
podruju Armijskog detamana Kempf. Detaman je sada imao samo jednu zadau:
najeim moguim otporom neprijatelju zaprijeiti prilaze Dnjepru, bilo preko
Krasnograda do Dnjepropetrovska, bilo preko Poltave do Kremenunga. Ukoliko se
neprijatelj, kojim sluajem, spremao krenuti na Kijev (a za to je bilo puno
naznaka, to je Hitlera inilo sve nervoznijim), mogli smo mu samo poeljeti
sretan put. Takvim dalekosenim manevrom i nije mogao postii bogzna to prije
poetka sezone blata.
21. veljae uoili smo prve naznake smirivanja na tada najvanijim dijelovima
bojinice armijske skupine.
Istona bojinica na Miusu se odrala. Ostaci neprijateljskog konjanitva, ve
dugo opkoljeni u njezinoj pozadini, u Debalcevu, napokon su se morali predati. Na
propast je bio osuen i neprijateljski tenkovski korpus koji se, nakon to je
bojinicu na Miusu probio kod Matvejevkurgana, naao u okruenju.
Na desnom krilu Prve tenkovske armije neprijatelj je nastavio pritiskati Skupinu
FretterPico, oito s ciljem da unese nered na poloajima na Miusu ili da
sjeverne poloaje Prve tenkovske armije okrui s boka. Na poloajima nasupurot
onima Prve tenkovske armije sve je bilo mirno. Prislukivanjem radioporuka
doznali smo kako sovjetskim snagama angairanima na zapadnoj bojinici Prve
tenkovske armije u Griinu i na podruju Kramatorskaje (Skupina Popov) ne ide
nimalo dobro. Kod njih je oito je dolo do sloma u opskrbi.
etvrta tenkovska armija zauzela je Pavlovgrad. Sada smo se mogli nadati kako e
se i njezine posljednje formacije spojiti s glavninom snaga prije negoli se ceste
promoe. Dio neprijateljskih tenkovskih sna
Zemljovid 18. Zimska kampanja 1942.143: njemaki protuudar, bitka izmeu Donjeca
i Dnjepra
ga koji se probio gotovo do Zaporoja nije predstavljao bogzna kakvu prijetnju.
Dvadesetak kilometara od grada ostale su bez goriva i uas su bile temeljito
zbrisane. Na nesreu, kad je ve krenula k nama, novu diviziju koja je trebala
otii u Pavlovgrad (332.) O.K.H. je preusmjerio na desno krilo Armijske skupine
Centar. Premda ni situacija Druge armije nije bila nimalo ruiasta, sad kad je
bila blizu tome da povrati inicijativu Armijska skupina Jug bila je prioritet.
Hoe li se i koliko neprijatelj u meuvremenu pribliiti Kijevu bilo je potpuno
nevano.
A da je doista imao takve nakane pokazala je injenica da je velik broj
sovjetskih snaga iz smjera Belgoroda napredovao prema Aktirki, oito s ciljem da
zaobie sjeverni bok Armijskog detamana Kempf.
U sljedeih nekoliko dana protuudar etvrte tenkovske armije postigao je uspjeh
kojemu smo se nadali. Time je njemaka strana napokon povratila inicijativu.
Za poetak, etvrta je armija skrila snage koje su napredovale prema prijelazima
na Dnjepru dakle, snage u okolici i juno od Pavlovgrada. injenice koje je
Hitler pobijao sada su dobile svoju potvrdu: u borbama su sudjelovala dva
tenkovska, jedan streljaki i jedan konjiki korpus. Odmah potom, u suradnji s
Prvom tenkovskom armijom, etvrta je armija uspjela poraziti etiri
Page 187
neprijateljska tenkovska i mehanizirana korpusa koji su prijetili poloajima Prve

tenkovske na zapadu.
Prvog oujka bilo je jasno kako, uslijed poraza na podruju izmeu Donjeca i
Dnjepra, neprijateljske snage na poloajima nasuprot sjevernoj bojinici Prve
tenkovske armije poinju poputati i da e ta armija uspjeti povratiti donjecku
liniju u tom sektoru. Bili smo u silnoj napasti da, preko jo
uvijek zamrznute
rijeke, pojurimo za neprijateljem i napadnemo ga iz pozadine, u samom Harkovu i
zapadno od njega.
Meutim, kako bismo za napredovanje preko sredinjeg Donjeca imali odrijeene
ruke, iz igre smo najprije morali izbaciti juno krilo jake neprijateljske
Skupine Harkov, smjetene u Berestovaji, jugozapadno od grada. S obzirom na
nadolazeu juinu takav je potez bio vie nego upitan. Shodno tomu, Armijska se
skupina, za poetak, morala zadovoljiti time da pronae i uniti svog harkovskog
neprijatelja zapadno od Donjeca.
U junom pojasu operativnog podruja armijske skupine, u blizini morske obale,
tlo se ve poelo otapati. Krajem veljae neprijatelj je
odustao od pokuaja da poloaje na Miusu probije oklopnim i drugim mehaniziranim
snagama i odluio tamo poslati streljaku diviziju. Oito je elio da prije
sezone blata, ako nita drugo, uspostavi nekoliko mostobrana na zapadnoj obali
rijeke. Taj napad po irini bojinice propao je, a ofenziva se pretvorila u
jalove lokalne napade.
Armijska je skupina 2. oujka mogla nainiti "inventuru" rezultata svog prvog
protuudara, koji su, protiv neprijateljskih snaga izmeu Donjeca i Dnjepra,
izveli etvrta tenkovska armija i lijevo krilo Prve tenkovske armije. U tom
napadu, kao i tijekom uspjene defenzive Armijskog detamana Hollidt na Miusu,
armije u sastavu neprijateljske "Jugozapadne fronte" dobile su gadne batine;
trenutno su bile nesposobne za bilo kakva nova ofenzivna djelovanja. Posebno
gadno prole su snage koje su se preko lijevoga krila Prve tenkovske armije
probile u pukotinu izmeu nje i Armijskog detamana Kempf sovjetske esta
armija, Skupina Popov koja se borila na Griinu i Prva gardijska armija.
Neprijatelj je mogao otpisati svoj 25. tenkovski korpus i tri streljake
divizije, a znalo se i da su njegov 3. i 10. tenkovski korpus, 4.gardijski
tenkovski korpus, jedna samostalna oklopna brigada, jedna mehanizirana brigada,
jedna streljaka divizija i jedna skijaka brigada ozbiljno oslabljeni. Prvi
gardijski tenkovski korpus, 18. tenkovski korpus, est streljakih divizija i
dvije skijake brigade pretrpjeli su teke gubitke.
Prema izvjeima koja smo primili od naih postrojba, neprijatelj je na bojinici
DonjecDnjepar ostavio priblino 23.000 poginulih, a ratni je plijen ukljuivao
615 tenkova, 354 topnika orua, 69 protuavionskih topova i velik broj strojnica
i minobacaa. U usporedbi s tim brojkama, procjena od 9.000 zarobljenika inila
se preskromnom. Objanjenje za tako mali broj zarobljenika skrivalo se u
injenici da nae snage, uglavnom oklopne, neprijatelja nisu uspijevale uhvatiti
u potpuni obru. Kako su se uslijed hladnoe, posebice nou, nai vojnici
okupljali u selima i oko njih, sovjetski vojnici i postrojbe koji bi napustili
svoja vozila s lakoom su se provlaili izmeu njih, preko niije zemlje. Prilaz
Donjecu u neprijateljskoj pozadini bilo je nemogue zaprijeiti, a rijeka je jo
uvijek bila potpuno zamrznuta te time i prohodna, posebice za lako naoruane
neprijateljske snage koje su se kretale pjeice.
Uz ranije navedene neprijateljske gubitke valja spomenuti da su i sovjetski 4.
gardijski mehanizirani korpus, koji je ostao u okruenju u
pozadini bojinice na Miusu, i 7. gardijski konjiki korpus bili potpuno
zbrisani.
Bitka za Harkov
Nakon to je pobjedom na podruju izmeu Donjeca i Dnjepra povratila inicijativu,
sukladno zapovijedi od 28. veljae armijska je skupina napala "Voronjeku frontu"
neprijateljske snage locirane na podruju Harkova. Cilj tog napada bio je
napasti juni bok tih snaga i zatim ga ili preusmjeriti, ili, bude li to mogue,
kasnije, s istoka, uletjeti u neprijateljsku pozadinu. Dakle, nije nam bio cilj
zauzeti Harkov, nego poraziti i, po mogunosti, unititi neprijateljske
postrojbe locirane na tom podruju.
Prioritet nam je, stoga, bilo unitenje neprijateljskog junog krila koje je
inila Trea sovjetska tenkovska armija smjetena jugozapadno od grada
Berestovaje. etvrta tenkovska armija taj je cilj postigla 5. oujka. Od cijele
sovjetske Tree tenkovske armije, 12. i 4. tenkovski korpus, korpus konjanitva i
tri streljake brigade bili su dijelom uniteni, a dijelom zarobljeni u malenom
depu kod Krasnograda. Premda ni ovaj put nismo imali puno zarobljenika, nai su
vojnici broj mrtvih na neprijateljskoj strani procjenjivali na 12.000, a
izvijestili su i da su zarobili 61 tenk, 225 topova i 600 motornih vozila.
Page 188
Promjena vremenskih prilika sprijeila je Armijsku skupinu da odmah krene u
pozadinu neprijateljskih snaga koje su kod Aktirke i Poltave neprekidno napadale
Armijski detaman Kempf i prisili ih na bitku na suprotnoj strani bojinice. To
bi, naime, zahtijevalo da etvrta tenkovska armija nizvodno od Harkova prijee
Donjec, no led na rijeci mogao je popustiti svakog trenutka, a nijedan pontonski
most ne bi izdrao udare ploveih ledenih santi. Sad kad se tlo otapalo, teko
izvedivim inio se i ogranieni manevar okruivanja s boka prelaskom preko Moai
zauzimanjem grada, preko kojega su vodile neprijateljske komunikacije, iz
pozadine. Stoga je neprijatelja valjalo pokuati zaskoiti s boka i time ga
potjerati od Harkova.
S tim ciljem na umu, etvrta tenkovska armija ukljuujui i tenkovski SSkorpus
ija je posljednja formacija, divizija "Totenkopf', u meuvremenu pristigla u
punom sastavu 7. je oujka iz podruja Krasnograda
napala prema sjeveru. Armijski detaman Kempf pridruio joj se im je
neprijateljski pritisak na njegove poloaje poeo poputati.
Sljedeih nekoliko dana napad je lijepo napredovao. Neprijatelj je, meutim,
shvatio da je njegova Voronjeka fronta u opasnosti. Nai radiotragai otkrili
su da je iz podruja Voroilovgrada prema Izjumu pokrenuo nekoliko tenkovskih i
mehaniziranih korpusa, kojima je vjerojatno namjeravao napasti bok etvrte
tenkovske armije koja je napredovala prema Harkovu. Te snage, meutim, nisu
postigle nita spomena vrijedno; moda su svoje ofenzivne kapacitete istroile u
prijanjim bitkama u okolici Voroilovgrada ili na Miusu, a moda ih je u
djelovanju omelo i odmrzavanje Donjeca. Neprijatelj je, eventualno, mogao
osvojiti tek manji mostobran na junoj obali rijeke, sjeverozapadno od Izjuma. S
istoka je u Harkov poslao Drugi gardijski tenkovski korpus, a dio snaga kojima je
napadao sjeverno krilo Armijskog detamana Kempf i Druge armije, povukao je u
Bogoduhov. Budui da je Druga armija bila preslaba za ofenzivu, inilo se kako e
nam neprijateljske snage koje su odmakle daleko na zapad prema Aktirki i sjeverno
od nje, ipak pobjei na istok. U svakom smo sluaju neprijateljske snage nasuprot
Armijskom detamanu Kempf eljeli potjerati od Harkova prema jugu, ili ih,
alternativno, odrezati od prijelaza na Donjecu istono od rijeke. U tom sluaju
Harkov se mogao zauzeti coup de maineom. Armijska je skupina, po svaku cijenu,
eljela izbjei da se Harkov pretvori u drugi Staljingrad i da njene jurine
snage u njemu ostanu zauvijek.
Meutim, ime "Harkov" neizbjeno se pretvorilo u arobnu rije koja je inila
uda za moral borbenih trupa i vieg zapovjednog osoblja. Tenkovski SSkorpus
koji je ponovno osvojeni grad, kao simbol pobjede, svojemu Fuhreru elio
podastrijeti pod noge, do Harkova je elio stii najkraim moguim putem.
Armijska je skupina, u nekoliko navrata, morala otro intervenirati kako se
tenkovski korpus ne bi zaletio u frontalni napad na Harkov i zaglavio. Time bi,
naime, dijelovi neprijateljskih snaga koji su se joPromjena vremenskih prilika sprijeila
je Armijsku skupinu da odmah krene u
pozadinu neprijateljskih snaga koje su kod Aktirke i Poltave neprekidno napadale
Armijski detaman Kempf i prisili ih na bitku na suprotnoj strani bojinice. To
bi, naime, zahtijevalo da etvrta tenkovska armija nizvodno od Harkova prijee
Donjec, no led na rijeci mogao je popustiti svakog trenutka, a nijedan pontonski
most ne bi izdrao udare ploveih ledenih santi. Sad kad se tlo otapalo, teko
izvedivim inio se i ogranieni manevar okruivanja s boka prelaskom preko Moai
zauzimanjem grada, preko kojega su vodile neprijateljske komunikacije, iz
pozadine. Stoga je neprijatelja valjalo pokuati zaskoiti s boka i time ga
potjerati od Harkova.
S tim ciljem na umu, etvrta tenkovska armija ukljuujui i tenkovski SSkorpus
ija je posljednja formacija, divizija "Totenkopf', u meuvremenu pristigla u
punom sastavu 7. je oujka iz podruja Krasnograda
napala prema sjeveru. Armijski detaman Kempf pridruio joj se im je
neprijateljski pritisak na njegove poloaje poeo poputati.
Sljedeih nekoliko dana napad je lijepo napredovao. Neprijatelj je, meutim,
shvatio da je njegova Voronjeka fronta u opasnosti. Nai radiotragai otkrili
su da je iz podruja Voroilovgrada prema Izjumu pokrenuo nekoliko tenkovskih i
mehaniziranih korpusa, kojima je vjerojatno namjeravao napasti bok etvrte
tenkovske armije koja je napredovala prema Harkovu. Te snage, meutim, nisu
postigle nita spomena vrijedno; moda su svoje ofenzivne kapacitete istroile u
prijanjim bitkama u okolici Voroilovgrada ili na Miusu, a moda ih je u
djelovanju omelo i odmrzavanje Donjeca. Neprijatelj je, eventualno, mogao
osvojiti tek manji mostobran na junoj obali rijeke, sjeverozapadno od Izjuma. S
istoka je u Harkov poslao Drugi gardijski tenkovski korpus, a dio snaga kojima je
napadao sjeverno krilo Armijskog detamana Kempf i Druge armije, povukao je u
Bogoduhov. Budui da je Druga armija bila preslaba za ofenzivu, inilo se kako e
nam neprijateljske snage koje su odmakle daleko na zapad prema Aktirki i sjeverno
od nje, ipak pobjei na istok. U svakom smo sluaju neprijateljske snage nasuprot
Armijskom detamanu Kempf eljeli potjerati od Harkova prema jugu, ili ih,
alternativno, odrezati od prijelaza na Donjecu istono od rijeke. U tom sluaju
Harkov se mogao zauzeti coup de maineom. Armijska je skupina, po svaku cijenu,
eljela izbjei da se Harkov pretvori u drugi Staljingrad i da njene jurine
snage u njemu ostanu zauvijek.
Meutim, ime "Harkov" neizbjeno se pretvorilo u arobnu rije koja je inila
uda za moral borbenih trupa i vieg zapovjednog osoblja. Tenkovski SSkorpus
koji je ponovno osvojeni grad, kao simbol pobjede, svojemu Fuhreru elio
podastrijeti pod noge, do Harkova je elio stii najkraim moguim putem.
Armijska je skupina, u nekoliko navrata, morala otro intervenirati kako se
tenkovski korpus ne bi zaletio u frontalni napad na Harkov i zaglavio. Time bi,
naime, dijelovi neprijateljskih snaga koji su se jo
uvijek borili zapadno od
grada dobili sjajnu priliku za bijeg. Tenkovski SSkorpus na kraju smo
preusmjerili na istok. Grad je pao bez ikakvih potekoa, a uspjeli smo
sprijeiti i povlaenje znaajnog broja neprijateljskih snaga preko Donjeca.
Kao to smo vidjeli, situacija oko Harkova i juno od njega primorala je
neprijatelja da prorijedi snage suprotstavljene Armijskom
Zemljovid 19. Zimska kampanja 1942.143.: njemaki protuudar, bitka za Harkov
detamanu Kempf, i to u trenutku kada su se ve pribliile Poltavi i, neto
sjevernije, zauzele Aktirku. Na kraju ih je morao povui prema Harkovu i
Belgorodu. Armijski detaman Kempf bio im je za petama.
Hitler je 10. oujka ponovno posjetio nae zapovjednitvo. Izvijestio sam ga o
trenutnu stanju, a onda mu, do pojedinosti, obrazloio naa stajalita o tome
kako bi operacije valjalo voditi kad sezona blata, koja je
upravo zapoinjala, jednom zavri. O tome e vie rijei biti u sljedeem
poglavlju.
Tenkovski SSkorpus je 14. oujka zauzeo Harkov. U isto vrijeme, na sjevernom
krilu Armijskog detamana Kempf, divizija "Gross Deutschland" krenula je u juri
na Belgorod. Ne bi li zaustavio napad, neprijatelj je u bitku ponovo ubacio jake
oklopne snage, no one su zbrisane kod grada Gajvorona.
Budui da blatnjavi teren nije doputao daljnje operacije, zauzimanjem Harkova i
Belgoroda armijska je skupina zakljuila svoj drugi protuudar. Bilo bi joj puno
drae daje, uz pomo Armijske skupine Centar, sezonu zavrila ienjem
neprijateljske isturene linije koja se od Kurska protezala na zapad, i tako
skratila njemaku bojinicu. Meutim, od tog je plana morala odustati, budui da
se Armijska skupina Centar proglasila nesposobnom za tu vrstu suradnje. Taj je
istureni poloaj nastavio funkcionirati kao problematina udubina u naim
poloajima koja je neprijatelju otvarala kojekakve mogunosti i, istodobno,
sputavala nae operacije.
Page 189
Ipak, cijela donjecka bojinica, od Belgoroda pa sve do mjesta na kojemu su se
ravali poloaji na Miusu, sad je bila u rukama Armijske skupine Jug. Donjecka i
miuska bojinica zajedno tvorile su istu onu bojinicu koju su njemake trupe
drale u zimu 1941./42.
Osvrt
Ukoliko, u zakljuku, joIpak, cijela donjecka bojinica, od Belgoroda pa sve do mjesta na
kojemu su se
ravali poloaji na Miusu, sad je bila u rukama Armijske skupine Jug. Donjecka i
miuska bojinica zajedno tvorile su istu onu bojinicu koju su njemake trupe
drale u zimu 1941./42.
Osvrt
Ukoliko, u zakljuku, jo
jedanput pogledamo cijeli tijek i ishod zimske kampanje
1942743 godine u junoj Rusiji, najprije moramo priznati neosporno velike uspjehe
koje je postigla sovjetska strana. Rusi su uspjeli okruiti i unititi njemaku
estu armiju, nau najjau postrojbu na tom bojnome polju. Nadalje, Rusi su sa
zemljovida izbrisali etiri saveznike armije. Mnogi hrabri pripadnici tih
postrojba poginuli su u borbi, a mnotvo ih je zavrilo u zarobljenitvu. Ostatak
tih postrojba se raspao i, prije ili kasnije, morao se zauvijek povui iz zone
operacija. Premda je od ostataka postrojbi i zamjena bilo mogue iznova ustrojiti
glavninu divizija este armije i premda je Armijski detaman Hollidt u oujku
mogao preuzeti zadau este armije, gubitak dvadeset divizija i dobrog dijela
armijskog topnitva i inenjerije nije se mogao nadoknaditi.
Koliko god ograniene bile njihove borbene sposobnosti, gubitak saveznikih
armija itekako se osjetio; vie nismo imali postrojba koje bi na mirnijim
dijelovima bojinice zamijenile njemake snage.
Premda je njemaki borbeni raspored ostao bez pet cijelih armija, nitko sa
sigurnou ne moe ustvrditi kako je upravo to odluilo ishod rata. Gubitak snaga
pratio je i gubitak golemih ozemlja i uz njih vezanih prirodnih resursa koje smo
osvojili u ljetnjoj ofenzivi 1942. godine. Jedan od kljunih ciljeva te ofenzive
osvajanje naftonosnih polja na Kavkazu nije postignut, a ovdje moemo
napomenuti kako je taj gospodarski cilj, na kojem je Goring toliko inzistirao,
definitivno uzrokovao cijepanje ofenzive. U utrci za kavkaskom naftom, mnogi su
zaboravili kako osvajanje i zadravanje takvih ciljeva redovito ovisi o porazu
glavnine neprijateljskih snaga. Ipak, za ratne napore kljuni dio Donjeckog
bazena mogao se zadrati.
Premda su odnijeli mnoge pobjede, Rusi se nisu uspjeli rijeiti njemakog junog
krila, ije unitenje vjerojatno nikada ne bismo uspjeli nadoknaditi. Na kraju
zimske kampanje inicijativa je ponovo bila u njemakim rukama, a Rusi su
doivjeli dva poraza. Premda po znaaju nisu bili odluujui, ti su porazi doveli
do stabilizacije bojinice i njemakom zapovjednitvu pruili priliku da u ratnim
operacijama na istoku postigne patpoziciju. Ipak, mogli smo odbaciti svaku nadu
da emo ofenzivom u ljeto 1943. godine promijeniti tijek rata. Naa je borbena
mo za takvo to ve bila previe naruena.
Vrhovnom se zapovjednitvu nametao oit zakljuak: sa svime ime je raspolagala,
Njemaka se morala rijeiti barem jednoga od svojih protivnika. Isto tako,
Vrhovno je zapovjednitvi moralo shvatiti kako u nastavku rata na istoku mora
tedjeti vlastite snage, izbjegavati gubitke (posebice cijelih armija, kao u
sluaju Staljingrada) i nastojati iscrpiti ofenzivne kapacitete neprijatelja.
Njemaka je, u tom cilju odluno ignorirajui sve sekundarne aspiracije glavninu
napora morala usmjeriti na istono bojite, prije no to njezini zapadni
protivnici dobiju priliku da joj zadaju kritian udarac na Sredozemlju ili se
uspiju iskrcati u Francuskoj.
Vratimo se sada na zimsku ofenzivu 1942743. i njezin ishod. Jedno pitanje u vezi
te kampanje namee se samo po sebi: zato sovjetsko zapovjednitvo, unato silnim
pobjedama koje je odnijelo, nije postiglo
i konaan uspjeh unitenje cijelog njemakog junog krila? Napokon, uza svu
silu formacija i operativne prednosti koje su od samog poetka bile na njegovoj
strani, u rukama je imalo najjae adute.
Odmah valja naglasiti kako sovjetskom zapovjednitvu nije nedostajalo
agresivnosti i da se, u nastojanju da postigne svoje ciljeve, uope nije
obaziralo na gubitke. Sami su se vojnici, to je s Rusima gotovo uvijek sluaj,
borili sa silnom hrabrou, a povremeno i s nevjerojatnom portvovnou. Ipak,
dolo je do oitog pada kakvoe pjeatva, a ni rusko se topnitvo jo
uvijek
nije oporavilo od gubitaka koje je pretrpjelo 1941. i 1942. godine. Sovjetsko je
vodstvo od poetka rata, bez ikakve sumnje, puno nauilo, posebice u pogledu
organizacije i uporabe velikih oklopnih formacija. Premda je neprijatelj i 1941.
godine raspolagao velikim brojem tenkova, tada ih nije znao koristiti kao
dijelove jedinstvene cjeline. Sad je ve znao organizirati svoje tenkovske i
mehanizirane korpuse, a preuzeo je i njemaku tehniku prodora u dubinu. Unato
tomu, te smo tenkovsk i mehanizirane formacije gotovo redovito (osim one
situacije u studenome 1942. godine) pobjeivali ili unitavali, ak i kada bi ve
prodrle u dubinu njemakih izboenih poloaja. Meutim, nakon uspjenog
opkoljavanja este armije, Rusi se do vitalnih toaka vie nikada nisu uspjeli
probiti brzinom i snagama koje bi im omoguile odsijecanje njemakog junog krila
Page 190
na Donu, na obali Azovskog mora ili na donjemu Dnjepru. Osim u Staljingradu,
gdje mu je priliku za to pruio Hitler, sovjetsko zapovjednitvo nikad nije do
kraja provelo nijednu operaciju opkoljavanja nalik naima iz 1941. godine u
kojima smo, u razliitim prigodama, zarobljavali na tisue zarobljenika. Taj se
trend odrao, unato ogromnoj brojanoj predosti koju su Rusi uivali u zimu
1942./43. godine i unato tomu to su im poetno stanje i slom saveznikih armija
omoguavali slobodan prolaz u pozadinu njemake bojinice. Mi smo, pak, 1941.
godine morali voditi uglavnom frontalne bitke.
Razmotrimo sada sovjetsko vodstvo. S obzirom na operativnu situaciju pri kraju
njemake ljetne ofenzive, opkoljavanje njemakog junog krila jednostavno se
nametalo kao strategijski cilj. I zamisao o prodoru kroz linije saveznikih
armija bila je oito rjeenje. Drugim rijeima, Sovjeti nisu morali biti nikakvi
genijalci da, u kasnu jesen 1942. godine, osmisle operativni plan.
Njihov prvi potez, opkoljavanje este armije, bio je nesumnjivo ispravan potez.
Eventualni uspjeh (a njemako vrhovno zapovjednitvo uinilo je sve to je moglo
da do njega doe), znaio je uklanjanje najjaih njemakih udarnih snaga.
Rusi bi uinili puno bolje da su taj prvi udar koordinirali s ofenzivom na
poloaje talijanskih i maarskih armija. Tako su, od samoga poetka, mogli
ujediniti napore i jednom jedinom jurinom operacijom velikih razmjera odrezati
njemake snage, u Rostovu ili na Azovskom moru. Topnitvo kojim su raspolagali
oito nije bilo doraslo zadai i vjerojatno ih je upravo to navelo da operaciju
prodora provedu postupno. Mogue je i da im stanje transporta nije doputala
istodobno okupljanje jurinih snaga i njihovu opskrbu.
Meutim, neoekivano brz potpuni slom saveznikih armija na naoj strani u dobroj
je mjeri nadomjetao nedostatke koje je donosila ofenzivna operacija razlomljena
u tri dijela. injenica je da sovjetsko zapovjednitvo nije uspjelo vezati
njemako juno krilo na donjemu Donu, na Azovskome moru ili, na kraju, na
Dnjepru. No objanjenje po kojemu je ruska ofenziva morala "zaglaviti" u tako
velikoj zoni operacija jednostavno ne stoji. Kad se sve razmatra sa stajalita
suvremenog ratovanja, udaljenosti koje su sovjetske jurine snage morale prijei
kako bi stigle do ciljeva nisu bile pretjerane. Sovjetska ofenziva nije zastala
nadomak konanog cilja i, na kraju, doivjela ozbiljan preokret ni zbog naknadno
ubaene njemake priuve. Ona za to jednostavno nije bila dovoljno snana.
Naprotiv, mora se rei kako sovjetsko zapovjednitvo (osim u sluaju
Staljingrada) u napadima na kljune toke u pravilu nije uspijevalo uskladiti
snagu i brzinu.
U prvoj fazi zimske ofenzive sovjetsko je zapovjednitvo protiv este armije
angairalo definitivno prevelike snage kako joj plijen ne bi izmakao. Time je
propustilo priliku da presijee opskrbne linije njemakog junog krila na donjemu
Donu. Sovjetske snage koje su napadale na irskoj bojinici bile su jake, ali i
loe koordinirane.
Na slian nain, nakon probijanja talijanskih poloaja, sovjetsko je
zapovjednitvo propustilo priliku da stavivi sve na jednu kartu na brzinu
prijee Donjec i stigne do Rostova. Dakako, u napadu na tako udaljen cilj, na
meti su se mogli nai i ruski bokovi, no neophodnu
zatitu mogle su im pruiti i snage namijenjene ofenzivi na maarske poloaje,
koja je trebala uslijediti neposredno nakon prvog napada. Rizino, slaem se. Ali
tko nije spreman na takve rizike, ne moe postii ni oduujue, ni, stoje u ovom
sluaju bilo presudno, brze rezultate. ak i nakon uspjenog slamanja maarske
armije i "paranja" njemake bojinice od Donjeca do Voronjea, sovjetsko je
zapovjednitvo propustilo priliku da, punom brzinom i snagom, navali na prijelaze
na Dnjepru. I umjesto da sva jaja stavi u jednu koaru, a zatitu od ofenzive sa
zapada prepusti jednoj snanoj i koncentriranoj specijalnoj postrojbi, sovjetsko
je zapovjednitvo rasipalo snage poduzimajui cijeli niz nekoordiniranih juria
na udaljene ciljeve kod Aktirke i Poltave preko Kurska, na Dnjepru i s druge
strane Donjeca, linijom SlavjanskLisienskVoroilovgrad. Time je njemakom
zapovjednitvu pruilo priliku da na vrijeme ojaa najvanije poloaje.
Schleiffen je jednom rekao kako akcijama koje poduzimaju obje strane dakle, i
gubitnik i pobjednik doprinose ishodu bitke ili kampanje u kojoj sudjeluju.
Odgovornost njemakog Vrhovnog zapovjednitva za gubitak este armije kao i za
krizu koja je na junome krilu Istonoga bojita izbila u zimu 1942./43. godine jasno
je navedena u prijanjem dijelu teksta. Stoga je poteno spomenuti i kako
je, na kraju, njemaka strana sprijeila ruske snage da okrue njezino juno
krilo.
U vezi s tim valja rei samo jedno: bez gotovo nadljudskog junatva njemakih
vojnika i njihovih zapovjednika u srazu s brojano nekoliko puta nadmonijim
neprijateljem, armijska ga skupina nikada ne bi uspjela "potui do nogu". Zimske
kampanje ne bi ni bilo bez naih hrabrih pjeakih divizija (kojima je, za
na Donu, na obali Azovskog mora ili na donjemu Dnjepru. Osim u Staljingradu,
gdje mu je priliku za to pruio Hitler, sovjetsko zapovjednitvo nikad nije do
kraja provelo nijednu operaciju opkoljavanja nalik naima iz 1941. godine u
kojima smo, u razliitim prigodama, zarobljavali na tisue zarobljenika. Taj se
trend odrao, unato ogromnoj brojanoj predosti koju su Rusi uivali u zimu
1942./43. godine i unato tomu to su im poetno stanje i slom saveznikih armija
omoguavali slobodan prolaz u pozadinu njemake bojinice. Mi smo, pak, 1941.
godine morali voditi uglavnom frontalne bitke.
Razmotrimo sada sovjetsko vodstvo. S obzirom na operativnu situaciju pri kraju
njemake ljetne ofenzive, opkoljavanje njemakog junog krila jednostavno se
nametalo kao strategijski cilj. I zamisao o prodoru kroz linije saveznikih
armija bila je oito rjeenje. Drugim rijeima, Sovjeti nisu morali biti nikakvi
genijalci da, u kasnu jesen 1942. godine, osmisle operativni plan.
Njihov prvi potez, opkoljavanje este armije, bio je nesumnjivo ispravan potez.
Eventualni uspjeh (a njemako vrhovno zapovjednitvo uinilo je sve to je moglo
da do njega doe), znaio je uklanjanje najjaih njemakih udarnih snaga.
Rusi bi uinili puno bolje da su taj prvi udar koordinirali s ofenzivom na
poloaje talijanskih i maarskih armija. Tako su, od samoga poetka, mogli
ujediniti napore i jednom jedinom jurinom operacijom velikih razmjera odrezati
njemake snage, u Rostovu ili na Azovskom moru. Topnitvo kojim su raspolagali
oito nije bilo doraslo zadai i vjerojatno ih je upravo to navelo da operaciju
prodora provedu postupno. Mogue je i da im stanje transporta nije doputala
istodobno okupljanje jurinih snaga i njihovu opskrbu.
Meutim, neoekivano brz potpuni slom saveznikih armija na naoj strani u dobroj
je mjeri nadomjetao nedostatke koje je donosila ofenzivna operacija razlomljena
u tri dijela. injenica je da sovjetsko zapovjednitvo nije uspjelo vezati
njemako juno krilo na donjemu Donu, na Azovskome moru ili, na kraju, na
Dnjepru. No objanjenje po kojemu je ruska ofenziva morala "zaglaviti" u tako
velikoj zoni operacija jednostavno ne stoji. Kad se sve razmatra sa stajalita
suvremenog ratovanja, udaljenosti koje su sovjetske jurine snage morale prijei
kako bi stigle do ciljeva nisu bile pretjerane. Sovjetska ofenziva nije zastala
nadomak konanog cilja i, na kraju, doivjela ozbiljan preokret ni zbog naknadno
ubaene njemake priuve. Ona za to jednostavno nije bila dovoljno snana.
Naprotiv, mora se rei kako sovjetsko zapovjednitvo (osim u sluaju
Staljingrada) u napadima na kljune toke u pravilu nije uspijevalo uskladiti
snagu i brzinu.
U prvoj fazi zimske ofenzive sovjetsko je zapovjednitvo protiv este armije
angairalo definitivno prevelike snage kako joj plijen ne bi izmakao. Time je
propustilo priliku da presijee opskrbne linije njemakog junog krila na donjemu
Donu. Sovjetske snage koje su napadale na irskoj bojinici bile su jake, ali i
loe koordinirane.
Na slian nain, nakon probijanja talijanskih poloaja, sovjetsko je
zapovjednitvo propustilo priliku da stavivi sve na jednu kartu na brzinu
prijee Donjec i stigne do Rostova. Dakako, u napadu na tako udaljen cilj, na
meti su se mogli nai i ruski bokovi, no neophodnu
zatitu mogle su im pruiti i snage namijenjene ofenzivi na maarske poloaje,
koja je trebala uslijediti neposredno nakon prvog napada. Rizino, slaem se. Ali
tko nije spreman na takve rizike, ne moe postii ni oduujue, ni, stoje u ovom
sluaju bilo presudno, brze rezultate. ak i nakon uspjenog slamanja maarske
armije i "paranja" njemake bojinice od Donjeca do Voronjea, sovjetsko je
zapovjednitvo propustilo priliku da, punom brzinom i snagom, navali na prijelaze
na Dnjepru. I umjesto da sva jaja stavi u jednu koaru, a zatitu od ofenzive sa
zapada prepusti jednoj snanoj i koncentriranoj specijalnoj postrojbi, sovjetsko
je zapovjednitvo rasipalo snage poduzimajui cijeli niz nekoordiniranih juria
na udaljene ciljeve kod Aktirke i Poltave preko Kurska, na Dnjepru i s druge
strane Donjeca, linijom SlavjanskLisienskVoroilovgrad. Time je njemakom
zapovjednitvu pruilo priliku da na vrijeme ojaa najvanije poloaje.
Schleiffen je jednom rekao kako akcijama koje poduzimaju obje strane dakle, i
gubitnik i pobjednik doprinose ishodu bitke ili kampanje u kojoj sudjeluju.
Odgovornost njemakog Vrhovnog zapovjednitva za gubitak este armije kao i za
krizu koja je na junome krilu Istonoga bojita izbila u zimu 1942./43. godine jasno
je navedena u prijanjem dijelu teksta. Stoga je poteno spomenuti i kako
je, na kraju, njemaka strana sprijeila ruske snage da okrue njezino juno
krilo.
U vezi s tim valja rei samo jedno: bez gotovo nadljudskog junatva njemakih
vojnika i njihovih zapovjednika u srazu s brojano nekoliko puta nadmonijim
neprijateljem, armijska ga skupina nikada ne bi uspjela "potui do nogu". Zimske
kampanje ne bi ni bilo bez naih hrabrih pjeakih divizija (kojima je, za
Page 191
razliku od saveznikih, esto nedostajala adekvatna protutenovska zatita), koje

su odolijevale naletima neprijateljskih oklopnih formacija, koje su putale ruske
tenkove u dubinu svojih poloaja i onda ih tamo "zatvarale" i unitavale. Slino
vrijedi i za nae tenkovske divizije koje su pokazale dotad nevienu okretnost i
koje su, prebacujui se s jednog dijela bojinice na drugi, praktino
udvostruile svoju uinkovitost. Uvjerene u svoju vojniku superiornost, njemake
su borbene trupe ustrajavale i u najbezizglednijim situacijama, a njihova
hrabrost i samoportvovnost u dobroj su mjeri kompenzirale brojanu nadmo
neprijatelja.
Jedno nikako ne smijemo zaboraviti: konanu pobjedu i unitenje
njemakog junog krila, koji su neprijatelju ve bili u rukama, sprijeila je
esta armija, koja se hrabro i odano borila do samoga kraja. Da se predala im je
poloaj postao beznadan i da nije nastavila pruati otpor sve do poetka veljae,
Rusi bi na kljuna mjesta dovukli dodatne snage dostatne za ispunjenje konanog
cilja okruivanja cijelog junog krila njemakih snaga. Da nije bilo este
armije, mi u oujku 1943. godine ne bismo uspjeli stabilizirati situaciju na
istonom bojitu. Premda se, s obzirom na konani ishod rata, rtva koju su
podnijeli pripadnici este armije pokazala uzaludnom, to nikako ne umanjuje
njezinu moralnu vrijednost.
Upravo zato, na kraju ovog poglavlja, jo
jedanput valja istaknuti svijetli
primjer este armije, iji su pripadnici ispunili najteu moguu vojniku zadau:
da se u posve bezizlaznu poloaju, za raun svojih suboraca, bore do kraja.
14.
Operacija "Citadela"
U prethodnom smo poglavlju pokazali kako zimska kampanja 1942743., koja je
zapoela ruskim prodorom na Don i Volgu s obje strane Staljingrada, sovjetskom
zapovjednitvu nije donijela odluujui operativni uspjeh kojemu se nadalo.
Sad je valjalo odluiti kako e se njemaka strana boriti sljedeeg ljeta. Jasno,
velika ofenziva nalik onima iz 1941. i 1942. godine nije dolazila u obzir. Za to
joj je, nakon gubitka tolikih velikih formacija, jednostavno nedostajalo snaga.
Ipak, uz primjereno voenje s njemake strane, dalo se uiniti sljedee: iscrpiti
Sovjetski Savez do te mjere da umoran od ionako velikih gubitaka prihvati
patpoziciju. U vrijeme o kojemu ovdje govorim, to nije bilo nimalo nerealno. S
druge strane, taj se cilj nije mogao postii prelaskom na isto defenzivno,
statiko ratovanje. Ponajprije, Njemaka za obranu bojinice koja se rastegnula
od Baltika do Crnog mora nije imala dovoljno divizija. Drugo, izgledi da Sovjeti
krenu u akciju prije nego se zapadni saveznici iskrcaju u Francuskoj bili su vrlo
mali. S obzirom na nedavne dogaaje u Sjevernoj Africi, taje opasnost postajala
sve izvjesnija.
Njemakom je zapovjednitvu, dakle, ostalo vrlo malo vremena da na istoku nametne
patpoziciju. A to je moglo uiniti samo ukoliko, u okviru sada ve neizbjene
strategijske defenzive, uspije odoljeti snanim neprijateljskim lokalnim udarima
koji bi do kraja iscrpili njegove snage (ponajprije i ponajvie zarobljavanjem
njegovih vojnika). To je od nas zahtijevalo operativnu elastinost; samo u takvim
uvjetima do maksimuma se mogla iskoristiti jo
uvijek superiorna kakvoa
njemakog zapovjednog osoblja i borbenih trupa.
Morali smo, dakako, razmiljati i o tome to e sovjetsko zapovjednitvo poduzeti
kad sezona blata jednom zavri. Hoe li Staljin ekati da njegovi saveznici
napokon udovolje njegovim brojnim zahtjevima i
Zemljovid 20. Operacija "Citadela" (srpanj 1943.)
iskrcaju se na europski kontinent? To se inilo sasvim prirodnim rjeenjem, no za
njega je bilo i puno protuargumenata. Sovjetima je, nakon velikih uspjeha od
prethodne jeseni, samopouzdanje svakako poraslo. No jesu li, psiholoki govorei,
sovjetski voe smjeli zaustaviti "oslobaenje svetoga ruskoga tla" koje su dotad
reklamirali na sva usta? Nije li Kremlj elio pretei svoje saveznike na Balkanu,
tradicionalnom cilju ruskog ekspanzionizma?
Bilo je izvjesno kako e Sovjeti ukoliko odlue nastaviti ofenzivu im
nadoknade gubitke koje su pretrpjeli glavninu pritiska svojih napada i dalje
usmjeravati na juno krilo njemake bojinice, odnosno na Armijsku skupinu Jug.
Izboeni dio njemake bojinice, koji se od jedne toke ispod Harkova protezao
duinom Donjeca i Miusa i obuhvaao vrijedna nalazita ugljena i industrijsko
podruje juno od Harkova, ve se poeo raspadati. Neprijatelj je uspije li se
probiti negdje oko Harkova ili ak preko sredinjeg Donjeca jo
uvijek mogao
postii cilj koji nije postigao prethodne zime: unititi njemako juno krilo na
crnomorskoj obali. (U tom trenutku, Armijska skupina A jo
uvijek se nalazila na
mostobranu u Kubanu!) Rusi su, tako, jednim jedinim potezom, mogli povratiti i
dragocjeno donjecko podruje i ukrajinsku itnicu i probiti si put do Balkana i
rumunjskih naftnih polja, sa svim politikim posljedicama koje je to
Page 192
podrazumijevalo glede Turske. Ni u kojem drugom sektoru istonog bojita
Sovjetskom se Savezu nisu pruale tako beskrajne mogunosti na vojnom,
gospodarskom ili politikom polju. Dakle, Rusi e odluujui udar usmjeriti na
Armijsku skupinu Jug to, s obzorom na na brojanu nadmo njihovih snaga, nije
iskljuivalo i mogunost manjih ofenziva na drugim dijelovima bojita.
Armijska skupina Jug je u brojnim prigodama ova razmiljanaj podastirala i
O.K.H.u i Hitleru. Hitler je morao donijeti konanu odluku o tome trebamo li i
doputa li nam to sveukupno stanje ekati da Rusi pokrenu ofenzivu i onda im,
prvom prilikom, uzvratiti estokim "bekhendom" ili, to je mogue prije, mi
trebamo napasti njih i dalje u okviru strategijske defenzive laganim
"bekhendom".
Armijska skupina bila je sklonija prvom rjeenju, smatrajui kako joj ono daje
bolje operativne izglede. Okvirni plan koji je Hitleru dostavila jopodrazumijevalo glede
Turske. Ni u kojem drugom sektoru istonog bojita
Sovjetskom se Savezu nisu pruale tako beskrajne mogunosti na vojnom,
gospodarskom ili politikom polju. Dakle, Rusi e odluujui udar usmjeriti na
Armijsku skupinu Jug to, s obzorom na na brojanu nadmo njihovih snaga, nije
iskljuivalo i mogunost manjih ofenziva na drugim dijelovima bojita.
Armijska skupina Jug je u brojnim prigodama ova razmiljanaj podastirala i
O.K.H.u i Hitleru. Hitler je morao donijeti konanu odluku o tome trebamo li i
doputa li nam to sveukupno stanje ekati da Rusi pokrenu ofenzivu i onda im,
prvom prilikom, uzvratiti estokim "bekhendom" ili, to je mogue prije, mi
trebamo napasti njih i dalje u okviru strategijske defenzive laganim
"bekhendom".
Armijska skupina bila je sklonija prvom rjeenju, smatrajui kako joj ono daje
bolje operativne izglede. Okvirni plan koji je Hitleru dostavila jo
u veljai
predviao je sljedee: reagiraju li Rusi sukladno
naim oekivanjima te sa sjevera i s juga pokrenu napad s dvostrukim obuhvatom na
podruju Donjeca (na koji bi se, prije ili kasnije, nastavila ofenziva u okolici
Harkova), nae su snage po dogovorenu rasporedu trebale napustiti bojinicu u
obliku luka du
Donjeca i Miusa i odvui neprijatelja na zapad, prema donjem
Dnjepru. Usporedo s tim, sve raspoloive priuve, posebice glavninu oklopnitva,
trebalo je okupiti na podruju zapadno od Harkova, kako bi najprije razbile
neprijateljski napad koji smo na tom mjestu oekivali, a onda se probile u bok
snaga koje su napredovale prema donjemu Dnjepru. Na taj bi nain neprijatelj na
obali Azovskoga mora doekao sudbinu koju je na Crnom moru on namijenio nama.
Meutim, Hitler taj plan nije odobrio. I dalje su ga optereivali gospodarski
vidovi Donjeckog bazena, a plaio se i moguih reakcija Turske i Rumunjske na
nae, makar i privremeno, povlaenje. Presudno je, meutim, bilo njegovo
miljenje da se moramo boriti za svaku stopu zemlje koju je u zimu 1941. godine
oteo Staljinu i time, po njegovu miljenju, "spasio njemaku vojsku od
napoleonskog povlaenja". Uz to, Hitler je sigurno zazirao od rizika koji je
predloena operacija podrazumijevala. Mogue je i da je intimno osjeao kako se s
tim rizikom ne moe nositi. Premda je imao dara za taktiku, Hitlera nisu krasile
sposobnosti i vjetine velikog vojskovoe.
Mi smo se, stoga, usredotoili na zamisao o "bekhendu". Neprijatelju se morao
zadati udarac ogranienih razmjera, prije nego se oporavi od gubitaka koje je
doivio tijekom zimske kampanje i oivi svoje iscrpljene snage.
Primjerenim ciljem uinila nam se izboena sovjetska linija koja se pruala
duboko unutar naih poloaja u blizini Kurska. Kad je nastupila sezona blata,
Rusi koji su drali poloaje izmeu armijskih skupina Centar i Jug, uspjeli su je
odrati. Ta je linija predstavljala odskonu dasku za napade na bokove dvaju
njemakih armijskih skupina o kojima su Sovjeti zasigurno razmiljali. Liniju su
drale znaajne sovjetske snage koje smo mogli odrezati, ukoliko na
napad uspije
i ukoliko ga poduzmemo dovoljno brzo da ih uhvatimo "na spavanju". Da stvar bude
bolja, neprijatelj bi morao angairati, pred kraj zimske kampanje ozbiljno
iscrpljene, oklopne postrojbe i tako nam pruio priliku da ih do kraja unitimo.
Tako se rodila operacija "Citadela" posljednja velika ofenzivna operacija koju
su Nijemci poduzeli na istoku. Za taj napad na izboenu liniju kod Kurska
Armijska skupina Jug osigurala je dvije armije etvrtu tenkovsku i Detaman
Kempf sastavljene od jedanst to oklopnih, to tenkovskih grenadirskih
divizija te pet pjeakih divizija. Dakako, da bi dola do tih snaga, morala je
poprilino "stanjiti" linije na Donjecu i Miusu.
Za potrebe napada sa sjevera Armijska skupina Centar osigurala je Devetu armiju
sastavljenu od est to oklopnih, to tenkovskih grenadirskih divizija te pet
pjeakih divizija. Najvei rizik operacije odnosio se na mjesto okupljanja.
Armija se morala okupiti na izboini Orjol koja je strala na istok i neprijatelj
ju je mogao napasti iz pozadine, s istoka i sa sjevera.
Operaciju "Citadela" planirali smo pokrenuti poetkom svibnja. Procijenili smo
kako e se teren do tada dovoljno prosuiti, ali i da neprijatelj do tada nee
stii obnoviti svoje snage, posebice oklopne.
Poetkom svibnja, meutim, Hitler je ignorirajui savjete zapovjednika dvaju
armijskih skupina "Citadelu" odluio odgoditi do lipnja. Nadao se kako emo
dotad nae divizije opremiti novim tenkovima i tako ih dodatno ojaati. Ostao je
pri svome ak i kada su mu istaknuli kako bi nepovoljan razvoj dogaaja u Tunisu
mogao dovesti do vremenskog poklapanja "Citadele" i neprijateljskog iskrcavanja
na kontinent. Hitler nije shvaao kako e Rusi (koji su ionako proizvodili. vie
tenkova od nas) to due budemo ekali imati sve vie oklopa. Na kraju, uslijed
kanjenja u dostavi novih tenkova, armijska je skupina "Citadelu" mogla pokrenuti
tek poetkom srpnja. A cijela se zamisao temeljila upravo na tome da neprijatelja
napadnemo prije nego obnovi snage i preboli zimske gubitke. Isto tako, sa svakim
Page 193
odlaganjem poetka operacije poveavao se i rizik kojemu su bile izloene armije

iz sastava Armijske skupine Jug na izboenoj liniji DonjecMius (koje su nam
trebale prepustiti sve raspoloive snage), a posebice na izboini Orjol (koja je
Devetoj armiji iz sastava Armijske skupine Jug trebala posluiti kao odskona
daska).
Njemake su armije 5. srpnja napokon mogle krenuti u napad. Premda smo
primijenili sve mogue mjere zavaravanja i maskiranja, prolo je previe vremena;
vie se nismo nadali da emo neprijatelja uhvatiti nespremnog.
Na liniji napada Armijske skupine Centar, Deveta je armija, u prva dva dana,
uspjela probiti neprijateljske utvrde u dubini 14,5 kilometara. Nakon estokih
okraja u kojima je morala odbiti protunapade neprijateljske priuve, uspjela se
probiti i desetak kilometara dublje. 9. srpnja naila je na sustav ukopanih
poloaja na dominantnoj uzvisini u pozadini bojinice i zastala. Napad je
namjeravala nastaviti poslije nekoliko dana. Meutim, 11. srpnja neprijatelj je
jakim snagama, sa sjevera i sjeveroistoka, napao izboinu Orjol koju je drala
Druga tenkovska armija. Kako bi joj pomogla da odri bojinicu, Armijska je
skupina u bitku na Orjolu morala ubaciti jake mobilne snage Devete armije.
Ofenziva na podruju Armijske skupine Jug razvijala se neto povoljnije. I ovdje
se napad na duboko ealonirane neprijateljske obrambene poloaje pokazao
poprilino tekim i sporo je napredovao. Ipak, do 11. srpnja svladani su i
posljednji neprijateljski poloaji na podruju Prohorovke i Objana. Nagli
protunapadi neprijateljskih mobilnih priuva odbijeni su, a deset to tenkovskih,
to mehaniziranih korpusa uniteno je ili ozbiljno oslabljeno. Do 13. srpnja,
Armijska skupina Jug zarobila je 24.000 neprijateljskih vojnika, 1800 tenkova,
267 komada topnikog orua i 1080 protuzranih topova.
13. srpnja, kad je bitka bila na vrhuncu a pobjeda nadohvat ruke, Hitler je
pozvao zapovjednike dvaju armijskih skupina koje su sudjelovale u operaciji.
Sastanak je zapoeo vijeu da su se zapadni saveznici toga dana iskrcali na
Siciliju i da je tamonje stanje doivjelo iznimno ozbiljan preokret. Talijani se
nisu ni pokuali braniti i otok je, po svoj prilici, bio izgubljen. Budui da je
sljedei korak zapadnih saveznika vrlo lako moglo biti iskrcavanje na Balkanu ili
na jugu Italije, i u Italiji i na zapadnom Balkanu valjalo je formirati nove
armije. Snage potrebne za to morale su se odvojiti s istonog bojita i stoga je
"Citadela" morala biti prekinuta.
Dogodilo se upravo ono na to sam Hitlera upozoravao jo
u svibnju.
Zapovjednik Armijske skupine Centar, feldmaral von Kluge, izjavio je kako Deveta
armija vie ne napreduje i da je sve mobilne snage svoje armije morao poslati na
Orjol kako bi zaustavile duboke neprijateljske prodore na tamonje poloaje.
"Citadela" se nije mogla nastaviti, ni odmah, ni neto kasnije.
Govorei u ime svoje armijske skupine istaknuo sam kako je bitka na vrhuncu i da
bismo kad bismo je sad prekinuli praktino odbacili pobjedu. Neprijatelja
nikako nismo smjeli pustiti na miru prije negoli unitimo mobilnu priuvu koju je
ubacio u bitku.
Unato tomu, Hitler je odluio kako "Citadelu" treba opozvati zbog situacije na
Sredozemlju i stanja u Armijskoj skupini Centar. Njegov jedini ustupak bilo je
doputenje Armijskoj skupini Jug da nastavi s napadima sve dok ne uniti
neprijateljske priuvne oklopne snage. Ona to, meutim, nije mogla uiniti,
budui daje, nekoliko dana poslije, dobila zapovijed da Armijskoj skupini Centar
ustupi nekoliko oklopnih divizija. Jurine skupine obaju formacija morale su se
povui na poetne poloaje.
Tako je posljednja njemaka ofenziva na istoku zavrila fijaskom, premda su
neprijateljske snage u srazu s dvjema armijama Armijske skupine Jug po broju
zarobljenih, poginulih i ranjenih pretrpjele etiri puta tee gubitke.
15.
Odluujue bitke 1943.144.
Opozivom "Citadele", Rusi su inicijativu na istonom bojitu konano i zauvijek
preuzeli u svoje ruke. Jake neprijateljske snage na izboenim linijama kod Kurska
nismo opkolili, akcija protiv neprijateljske mobilne priuve prekinuta je prije
negoli je ita i mogla postii i brojana nadmo neprijatelja jednostavno se
morala osjetiti. Neprijateljski napad na izboinu Orjol bio je tek uvod u veliku
ofenzivu.
Armijska skupina Jug nala se u defenzivi, defenzivi koja se svodila na istu
improvizaciju i krpanje rupa. Za pravu pasivnu obranu, na tako dugoj bojinici i
s toliko puta jaim neprijateljem, bila je preslaba. Svoje je napore, stoga,
morala usmjeriti na mjesta sovjetskih prodora gdje je, paljivom koncentracijom
snaga (kakve god to posljedice imalo za trenutno manje ugroene sektore),
neprijatelja mogla zaustaviti ili mu barem zadati udarac. Duboki neprijateljski
prodori mogli su dovesti do toga da neki od dijelova Armijske skupine ostanu
Page 194
odrezani i dozive sudbinu este armije u Staljingradu. To se moralo sprijeiti po

svaku cijenu. "Ostati na bojnome polju" i, to je mogue vie, oslabiti ofenzivnu
mo neprijatelja na to se, u sutini, svela naa borba.
Prva bitka na Donjecu
Kao to smo i oekivali, prvi neprijateljski udar bio je usmjeren na bojinicu
koja je okruivala donjecko podruje.
17. srpnja, neprijatelj je pokrenuo snanu ofenzivu na poloaje este armije na

Miusu i Prve tenkovske armije na sredinjem Donjecu. Uspio je prodrijeti prilino
duboko, no ipak se nije uspio probiti.
pusi Su OThaceni sncbrtjoi XXXXXStanice armskupne XXXX frranfcg. armije
Orel
Njem. poloaji poslije "Citadele"
Prva sov. ofenziva prema podruju Donjecka i uspio njem. protuudar 6. armije
(17.7. do poetka kolovoza 1943.)
Druga sov. ofenziva na podruju BelgorodHarkov i na donjecko podruje; njem.
protuudar 4. oki. i 8. armije
Sov. proboj kroz linije 2. armije (Arm. skupina Centar) i 6. armije napadi du
cijele fronte
Njem. linija fronte sredinom rujna 1943.
Njem. linija fronte poslije povla. iza Dnjepra 30.9.43.
Prvi ruski mostobrani s druge strane Dnjepra i Desne
xxxxx=
Crno
hi ore.
Zemljovid 21. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila od 17. srpnja do 30.
rujna 1943.
esta je armija, rasporeujui dvije preostale mehanizirane formacije kao priuvu
na donjeckom podruju, uspjela zaustaviti napad nakon stoje neprijatelj osvojio
dvadesetak kilometara irok i esnstak kilometara dubok mostobran na zapadnoj
obali Muisa, sjeverno od Kujbieva.
U sluaju Prve tenkovske armije, neprijatelj je, jugoistono od Izjuma, na kojih
trideset kilometara bojinice uspio prijei Donjec. Ubacivanjem dvaju divizija
24. tenkovskog korpusa koji je pristizao iz Harkova, uspjeli smo ga sprijeiti da
na junoj obali rijeke zauzme jo
prostora.
Premda smo te sovjetske napade s kraja srpnja uspjeli zaustaviti, dugorono
gledano stanje na donjeckom podruju bilo je neodrivo.
Kad je 17. srpnja, temeljem Hitlerove zapovijedi, konano odustala od operacije
"Citadela", armijska skupina odluila se za privremeno povlaenje znatnijeg
dijela oklopnitva s toga krila, kako bi sredila stanje na donjeckom podruju.
Nadali smo se kako smo tijekom "Citadele" neprijatelju nanijeli toliko tete da
na tom dijelu bojinice moemo raunati na malo mira.
Gledajui kasniji tijek dogaaja na sjevernome krilu armijske skupine, ta je
odluka, bez ikakve sumnje, bila katastrofalna. Neprijatelj je na tom mjestu,
naime, pokrenuo ofenzivu prije negoli smo to oekivali. No koliko god pogrean
bio, taj je potez uvjetovalo Hitlerovo uporno traenje da zadrimo donjecko
podruje. Privremeno slabljenje sjevernog krila u praksi se svelo na povlaenje
zapovjednitva 3. tenkovskog korpusa i 3. tenkovske divizije. Naime, onaj
tenkovski SSkorpus namijenjen talijanskom bojitu Hitler je ponovo stavio na
raspolaganje armijskoj skupini, za protuudar na podruju Donjeca.
Budui da su zapovjednitva dvaju korpusa i etiri oklopne divizije namijenjene
donjeckom podruju mogla pristizati samo jedno po jedno, armijska je skupina
predloila da dvije eone divizije SSkorpusa neprijatelju najprije nanesu
kratak, otar udarac i ojaaju poloaj nae Prve tenkovske armije na Donjecu.
Nakon toga, nae smo cjelokupno oklopnitvo mogli iskoristiti da unitimo veliki
neprijateljski mostobran u sektoru este armije i rekonstruiramo bojinicu na
Miusu. Hitler je, meutim, brebolje zabranio bilo kakvu akciju na podruju Prve
tenkovske armije kako se tenkovski SSkorpus u toj akciji ne bi predugo
zadrao, iako za to nije bilo nikakva razloga. Budui da je slinih uplitanja u
voenje operacija armijske skupine bilo i tijekom "Citadele" (kad je Hitler
sprijeio zdrueno djelovanje 24. tenkovskog korpusa i Armijskog detamana
Kempf), bio sam prinuen poaliti se O.K.H.u. Evo to sam napisao generalu
Zeitzleru:
"Budu li se moje bojazni o predstojeem razvoju dogaaja i dalje ignorirale i
budu li se moji planovi iji je jedini cilj uklanjanje potekoa do kojih je
dolo tuom krivnjom i dalje ometali, bit u prinuen vjerovati kako Fiihrer u
ovo zapovjednitvo nema dovoljno povjerenja. Ne smatram se nezamjenjivim, daleko
od toga. Svatko ini pogreke ak i veliki vojskovoe poput Friedrichass i
Napoleona. U isto vrijeme elim naglasiti kako je 11. armija u Krimskoj kampanji
Page 195
odnijela pobjedu u vrlo tekim uvjetima i da je Armijska skupina Jug, krajem
prole godine, pronala izlaz iz naoko bezizlazne situacije.
Ukoliko Fiihrer smatra da moe pronai zapovjednika armijske skupine ili
zapovjednitvo s vie petlje negoli smo je mi pokazali prole zime, vie
inicijative negoli smo je mi pokazali na Krimu, na Donjecu ili u Harkovu, iji
dar za improvizaciju ili sposobnost predvianja nadmauju nae, ja sam im potpuno
spreman prepustiti zapovjednitvo!
Dokle god sam na ovoj dunosti, meutim, treba me pustiti da se sluim svojom
glavom."
odnijela pobjedu u vrlo tekim uvjetima i da je Armijska skupina Jug, krajem
prole godine, pronala izlaz iz naoko bezizlazne situacije.
Ukoliko Fiihrer smatra da moe pronai zapovjednika armijske skupine ili
zapovjednitvo s vie petlje negoli smo je mi pokazali prole zime, vie
inicijative negoli smo je mi pokazali na Krimu, na Donjecu ili u Harkovu, iji
dar za improvizaciju ili sposobnost predvianja nadmauju nae, ja sam im potpuno
spreman prepustiti zapovjednitvo!
Dokle god sam na ovoj dunosti, meutim, treba me pustiti da se sluim svojom
glavom."
30. srpnja, angairajui oklopnitvo koje smo dovukli sa sjevernog krila Armijske
skupine, pokrenuli smo protunapad s podruja este armije i stanje na miuskoj
bojinici doveli u red. Omjer snaga u toj bici, indikativan za tadanju
situaciju, pokazivao je i koliko su njemaki vojnici kvalitativno superiorniji.
Neprijateljski mostobran dralo je najmanje 16 streljakih divizija, dva
mehanizirana korpusa, jedna oklopna i dvije protutenkovske brigade. Njemaki
protunapad izvele su etiri oklopne, jedna tenkovska grenadirska i dvije pjeake
divizije.
Tijekom tog protunapada i u sovjetskim napadima koji su mu prethodili, zarobili
smo 18.000 vojnika, 700 tenkova, 200 komada poljskog topnikog orua i 400
protutenkovskih topova.
Friedrich II. Napomena prevoditelja.
Bitka zapadno od Belgoroda i borba za Harkov
Stanje u sektoru este armije uspjeli smo dovesti u red; gnojnu ranu na
poloajima Prve tenkovske armije na Donjecu, meutim, vie nismo mogli sanirati,
zbog oluje koja se spremala na sjevernom krilu armijske skupine. Otkako su se
povukli na poloaje koje su drali prije "Citadele", Armijski detaman Kempf i
etvrta tenkovska armija bili su izloeni stalnom neprijateljskom pritisku.
Negdje pred kraj mjeseca, prislukivanjem radioporuka i izvianjem iz zraka,
ustanovili smo kako na izboenoj liniji kod Kurska neprijatelj okuplja i
koncentrira jake oklopne snage. Svjee je snage oito dovlaio sa sredinjeg
dijela istonog bojita. Neprijateljske ofenzivne pripreme zabiljeene su i na
koljenu Donjeca, jugoistono od Harkova.
O.K.H.u smo 2. kolovoza javili kako uskoro oekujemo napad na sjeverne poloaje
armijske skupine, zapadno od Belgoroda. Vjerovali smo kako e, u isto vrijeme,
jugoistono od Harkova uslijediti jo
jedan napad, iji e cilj biti dvostruki
obuhvat naih snaga u okolici grada i raiavanje prilaza Dnjepru. Zatraili
smo da nam se vrate dvije oklopne divizije dodijeljene Armijskoj skupini Centar a
zatraili smo i doputenje da tenkovski SSkorpus zadrimo i uporabimo na svom
sjevernom krilu. Uz to, naredili smo da se 3. tenkovski korpus i 3. tenkovska
divizija s donjeckog podruja premjeste u Harkov.
Prvi neprijateljski napad na etvrtu tenkovsku armiju i zapadne poloaje
Armijskog detamana Kempf, zapadno od Belgoroda, zapoeo je 3. kolovoza.
Neprijatelj se uspio probiti u granino podruje dvaju armija. U sljedeih
nekoliko dana uspio je taj prodor i poprilino rairiti, i po opsegu i po dubini.
etvrta tenkovska armija odbaena je na zapad, a Armijski detaman Kempf na jug,
prema Harkovu. Ve 8. kolovoza, sjeverozapadno od grada, izmeu dvije armije
zjapila je rupa iroka 56 kilometara. Neprijatelj je, preko Poltave, slobodno
mogao produiti do Dnjepra.
Kako bi ga Armijski detaman Kempf mogao angairati za upad u istoni bok
neprijateljskih snaga koje su predvodile prodor, armijska je skupina 3.
tenkovskom korpusu56 zapovjedila da ode u Harkov. etvrta
56 inile su ga dvije oklopne SSdivizije koje nam je Hitler napokon dopustio
zadrati te Trea tenkovska divizija. Napomena autora.
tenkovska armija je, istodobno, trebala napasti zapadni bok tih snaga, s dvije
oklopne divizije koje nam je vratila Armijska skupina Centar i jo
jednom
tenkovskom grenadirskom divizijom.
Bilo je, meutim, jasno kako spomenute snage pa ak ni snage cijele armijske
skupine nastali problem ne mogu rijeiti dugorono. Gubici naih divizija
dosegli su zabrinjavajue razmjere; dvije od njih su se, uslijed stalnog
preoptereenja, potpuno raspale. Nadalje, neprijatelj je napredovao takvom
brzinom da smo velik broj tenkova izgubili dok su jo
bili u radionicama.
Nasuprot svemu reenom, neprijatelj je gubitke koje je pretrpio u "Citadeli"
oito nadoknadio bre negoli smo mi to oekivali. I, to je najvanije, s drugih
bojinica dovukao gomilu novih snaga.
Kad nam je, 8. kolovoza, naelnik Glavnog stoera stigao u posjet, rekao sam mu,
posve otvoreno, kako se vie ne moemo ograniavati na izolirane probleme tipa
moe li se taita divizija ostaviti Armijskoj skupini Jug ili treba li mostobran
u Kubanu evakuirati ili ne. Naa je najvanija zadaa da, kako god znamo i
Page 196
umijemo, sprijeimo unitenje njemakog junog krila. To smo mogli uiniti na dva
naina. Prvo, tako da odmah evakuiramo donjecko podruje i tako oslobodimo snage
potrebne na sjevernom krilu Armijske skupine te da se na Dnjepru odrimo barem na
jugu. Drugo rjeenje bilo je da O.K.H., na brzinu, najmanje deset divizija s
drugih bojinica prebaci na poloaje etvrte tenkovske armije i Druge armije iz
sastava Armijske skupine Centar (koja se na nju naslanjala sa sjevera) i da ih
jo
deset uputi prema Dnjepru. No ni ovaj put, unato ponovljenim zahtjevima
armijske skupine, nije uinjeno nita.
Stanje se, u meuvremenu, sve vie pogoravalo. etvrtu tenkovsku armiju
neprijatelj je odguravao sve dalje na zapad i bilo je jasno da, sluei se rupom
koju je probio, Armijski detaman Kempf istodobno namjerava obuhvatiti s boka i
opkoliti ga u Harkovu. 12. kolovoza napao je i nae poloaje istono i
jugoistono od grada. Divizije koje su drale tamonje poloaje, ve rastegnute
do krajnjih granica, napokon su popustile. Okruenje Armijskog detamana Kemf
inilo se neminovnim.
Kao i obino samo ovaj puta ponajprije i ponajvie iz politikih razloga
Hitler je zahtijevao da se grad odri po svaku cijenu,
naglaavajui negativne posljedice njegova pada na stajalita Turske i Bugarske.
Koliko god to bilo tono, armijska skupina za raun Harkova nije namjeravala
rtvovati nijednu armiju.
22. kolovoza Harkov je ispranjen kako bi se pribavile snage koje e pokriti

ugroena krila Armijskog detamana Kempf i sprijeiti njegovo opkoljavanje.
Detaman je, u meuvremenu, preimenovan u Osmu armiju, a preuzeo gaje moj
nekadanji naelnik stoera, general W6hler. Premda sam se i s generalom Kempfom
dobro slagao, toj se promjeni do koje je dolo na Hitlerov prijedlog nisam
protivio. U trenutnoj situaciji, W6hlerova opreznost i hladnokrvnost, toliko puta
iskuane na Krimu, predstavljale su dodatnu vrijednost.
22. kolovoza je, inae, doista bio krizni dan.
Na podruju Donjeca, neprijatelj je ponovo napao. Premda je uspjela zaustaviti
prodor koji je tamo prijetio, esta je armija bila preslaba da situaciju vrati u
prijanje stanje. Prva tenkovska armija zaustavila je jo
jedan veliki napad, no
i ona je bila na izmaku snaga. Dok se Osma armija iz Harkova izvukla bez
gubitaka, etvrta tenkovska armija morala se upustiti u estoke borbe. Ipak, u
jednoj defenzivnoj akciji na svom junom krilu uspjela je odnijeti pobjedu.
Do 23. kolovoza, ubacivanjem oklopnitva koje je pristizalo s donjeckog podruja
i iz Armijske skupine Centar, uspjeli smo barem privremeno zaustaviti
neprijateljski prodor prema Poltavi. Koliko god tanka i nepotpuna, bojinica u
sektorima etvrte tenkovske i Osme armije od jedne toke juno od Harkova do
poloaja jugozapadno od Aktirke ponovno je uspostavljena. etvrta tenkovska
armija uspjela je odrati kontakt s desnim krilom armijske skupine, ali na
njezinoj bojinici jugozapadno od Aktirke i dalje je zjapila velika rupa.
Zatvorili smo je krajem mjeseca, jednim napadom koji smo poduzeli kako bi
poravnali bojinicu.
Obavjetajna slika na dan 23. kolovoza pokazuje s ime su dvije armije morale
izai na kraj. Samo protiv etvrte tenkovske armije neprijatelj je angairao
svoju "Voronjeku frontu" u napad su krenule tri armije (dvije streljake i
jedna tenkovska) a etvrta ih je slijedila. Ispred Osme armije nala se "Stepska
fronta" koju je sainjavalo najmanje est armija, od kojih jedna oklopna.
Poloaj Armijske skupine u cjelini jo
se jasnije dade iitati iz analize
komparativnih prednosti (ukljuujui i irine bojinica) koju smo, 20. ili
21. kolovoza, poslali O.K.H.u:
Nae formacije irina bojinice Broj divizija Priblina borbena mo
Broj neprijateljskih formacija (ne raunajui do tada povuene)
esta armija 250 km 10 pjeakih 1 oklopna ekvivalent. 3,5 divizije
ekvivalent. 3,5 divizije 31 streljaka divizija 2 mehaniz. korpusa 7
oklopnih brigada 7 oklop, pukovnija (ukupno oko 400 tenkova)
Prva tenkovska armija 250 km 8 pjeakih 3 oklopne (ili tenkovske grenadirske)
ekvivalent 5,5 divizija ekvivalent 1,25 divizija 32 streljake divizije 1
tenkovski korpus 1 mehaniz. korpus 1 oklopna brigada 6 oklopn. pukovnija 1 korpus
konjanitva (ukupno oko 220 tenkova)
Osma armija 209 km 13 pjeakih 5 oklopnih ekvivalent 5,75 divizija
ekvivalent 2,33 divizije 4445 strelja. divizija 33 mehaniz. korpusa 3
tenkovska korpusa 11 oklopnih brigada 16 oki. pukovnija (ukupno oko 360
tenkova)
etvrta tenkovska armija 273 km 8 pjeakih 5 oklopnih ekvivalent 3
divizije ekvivalent 2 divizije 2022 strelja. divizija 1 mehaniz. korpus 5
tenkovskih korpusa 1 oklopna brigada 1 oklopna pukovnija (ukupno oko 490
tenkova)
Page 197
Armijska skupina Jug 980 km 38 pjeakih 14 oklopnih ekvivalent 18
pjeakih ekvivalent 6 oklopnih
Pri procjeni borbene moi neprijateljskih snaga pretpostavili smo kako se ona u
veine streljakih i oklopnih formacija kree negdje izmeu 30% i 50%. U sluaju
manjeg broja joArmijska skupina Jug 980 km 38 pjeakih 14 oklopnih ekvivalent 18
pjeakih ekvivalent 6 oklopnih
Pri procjeni borbene moi neprijateljskih snaga pretpostavili smo kako se ona u
veine streljakih i oklopnih formacija kree negdje izmeu 30% i 50%. U sluaju
manjeg broja jo
uvijek svjeih divizija i pojedinanih tenkovskih ili
mehaniziranih korpusa, ona se kretala izmeu 70% i 80%. Dakle, i neprijatelj je,
oito, pretrpio vrlo teke gubitke, budui da je njegova borbena mo
(manjevie), opala koliko i
naa. Ono u emu Sovjetima nikako nismo mogli parirati bio je broj formacija,
pogotovu kad su, poslije nekoliko dana, s Orjola dovukli svjee snage.
Gore navedena komparativna analiza pokazuje i do koje su mjere neprijateljske
snage, ponajprije i ponajvie oklopne, na sjevernom krilu Armijske skupine bile
koncentrirane. Gomilanje snaga na poloajima ispred Osme armije i desnoga krila
etvrte tenkovske armije bilo je jasan signal da se neprijatelj namjerava probiti
do Dnjepra. U sljedeem koraku, nakon to dovue dodatna pojaanja,
najvjerojatnije je namjeravao okruiti etvrtu tenkovsku armiju na sjeveru i
odbaciti je od Kijeva.
Iz naeg prikaza snaga vidljivo je i da je u usporedbi sa snagama koje je
neprijatelj nagomilao od poetka "Citadele" (55 streljakih divizija, dva
tenkovska ili mehanizirana korpusa, niz oklopnih brigada i tako dalje...) poveanje
snaga Armijske skupine Jug bilo prilino beznaajno. Do kraja kolovoza
ono se svelo na devet pjeakih i jednu oklopnu diviziju. Od spomenutih snaga,
etiri pjeake divizije pripale su 7. korpusu koji je s desnoga krila Armijske
skupine Centar prebaen etvrtoj tenkovskoj armiji. Budui da se bojinica
etvrte tenkovske time produila za 120 km, spomenute etiri divizije i nisu bile
neko pojaanje.
Ipak, sad smo raspolagali sa est dodatnih divizija: pet pjeakih i jednom
oklopnom. Da smo ih dobili prije "Citadele", te su formacije mogle ubrzati prvu
ofenzivnu pobjedu armijske skupine i ishod bitke okrenuti u nau korist. Nema
nikakve sumnje da ih je prije "Citadele" bilo puno lake odvojiti; nakon nje,
stanje je posvuda postalo puno napetije.
Poar se iri
I dok je ponovna uspostava prilino stabilne bojinice od Harkova do Sumija do
27. kolovoza, barem nakratko, smanjila tenzije na sjevernom krilu Armijske

skupine, stanje na podruju Donjeca bilo je opasnije nego ikad. Stoga je Armijska
skupina uputila kategorian zahtjev: ili e se njezino juno krilo ojaati
dodatnim snagama (bez ikakvih promjena u zadaama), ili e joj se omoguiti
sloboda djelovanja, kako bi na skraenoj
bojinici, neto dalje u pozadini, zaustavila neprijatelja.
To je Hitlera potaknulo da napokon doe k nama, u junu Rusiju. Sastanak se
odrao u Vinici, gdje je svojedobno bilo smjeteno i njegovo zapovjednitvo.
Tijekom razgovora smo zapovjednici mojih armija i ja, kao i zapovjednici korpusa
i divizija, Hitleru pokazali pravu sliku stanja, s posebnim osvrtom na stanje
naih postrojba, ve dugo izloenih pretjeranim naporima. Posebnu pozornost
posvetio sam tome da smo kao zamjenu za 133.000 ljudi koliko smo izgubili, dobili
tek 33.000 novih. Borbena mo neprijatelja moda je i oslabljena, rekao sam, no
on raspolae velikim brojem formacija, ukljuujui i divizije sposobne za
ofenzivna djelovanja. Osim toga, neprijatelj e snage nastaviti dovlaiti i iz
drugih sektora istonog bojita.
Sumirajui trenutno stanje, ustrajao sam u tvrdnji da se snagama kojima trenutno
raspolaemo donjecko podruje ne moe odrati te da njemakom junom krilu kao
cjelini puno vea opasnost prijeti na sjevernom krilu nae armijske skupine.
Dugorono, Osma i etvrta tenkovska armija nisu mogle sprijeiti izlazak
neprijateljskih snaga na Dnjepar.
Hitleru sam predoio jasnu alternativu:
Ili emo armijsku skupinu urno ojaati novim snagama (svakako s barem 12
divizija) i nae izmorene divizije zamijeniti onima s mirnijih dijelova bojita;
ili emo neprijatelju prepustiti donjecko podruje i time osigurati snage
potrebne Armijskoj skupini.
Premda nas je uporno pokuavao skrenuti na trabunjanja o kojekakvim tehnikim
pojedinostima, Hitler je tijekom cijelog sastanka uspio zadrati objektivnost.
Sloio se s miljenjem kako je armijskoj skupini nuna energina pomo i obeao
kako e joj dodijeliti sve formacije koje armijske skupine Sjever i Centar uspiju
odvojiti iz svojih sektora. Pitanje zamjene izmorenih divizija onima iz mirnijih
dijelova sektora, rekao je, raistit e se za dan ili dva.
Ve sutradan bilo je jasno kako od tih obeanja nee biti nita.
Rusi su napali lijevo krilo Armijske skupine Centar (Druga armija) i na jednome
se mjestu probili te spomenutu armiju natjerali na povlaenje na zapad. Drugu
Page 198
lokalnu krizu u istoj armijskoj skupini izazvao
je uspjeli sovjetski napad u sektoru etvrte armije. Nakon to je 28. kolovoza

feldmaral von Kluge posjetio Vrhovno zapovjednitvo, o bilo kakvom odvajanju
snaga iz njegova sektora vie nije bilo govora. Sad je i Armijska skupina Sjever
tvrdila kako se ne moe odrei nijedne divizije. to se tie drugih podruja
ratnih djelovanja, Hitler se najprije elio uvjeriti kako e se dogaaji tamo
dalje razvijati, odnosno hoe li se Britanci iskrcati u Apuliji ili na Balkanu
ili e svoje snage vezati na Sardiniji to je bilo i nevjerojatno i potpuno
nevano.
Na alost, Rusi se na Hitlerove elje uope nisu obazirali. Nastavili su napadati
i stanje je postajalo sve kritinije.
esta armija bila je probijena, a njezinu korpusu koji se borio na morskoj obali
zaprijetilo je okruenje. Budui da su divizije koje je O.K.H., suprotno eljama
armijske skupine (koja ih je eljela na sjevernome krilu), poslao na donjecko
podruje bile nedostatne za stabilizaciju stanja, estoj je armiji 31. kolovoza
izdana zapovijed da se povue na unaprijed pripremljeni poloaj u pozadini,
poznat pod nazivom testudo57. Time je nainjen prvi korak u naputanju donjeckog
podruja. Iste veeri, Hitler je Armijskoj skupini napokon odobrio postupno
povlaenje este armije i desnog krila Prve tenkovske armije, "ali samo",
naglasio je, "ako to situacija apsolutno nalae i ako ne postoji nikakva
alternativa." Paralelno s tim, izdani su i nalozi da se na podruju Donjeca
unite svi objekti od vojne vanosti.
Da joj je takva sloboda djelovanja bila odobrena samo nekoliko tjedana prije,
armijska je skupina bitku na junom krilu mogla voditi znatno ekonominije. Mogla
je osloboditi formacije neophodne vitalnom sjevernom krilu i pritom, jo
uvijek,
zaustaviti neprijateljsko napredovanje na skraenoj bojinici, moda i ispred
Dnjepra. Sada joj je, pak, ta sloboda kretanja sluila tek da svoje juno krilo
spasi od propasti. Unato tomu, ostalo je dvojbeno moe li se ispred rijeke jo
uvijek uspostaviti ikakva suvisla bojinica. Dok se Prva tenkovska armija uspjela
odrati na sredinjem Donjecu (s izuzetkom dijela njezinog desnog krila koji se u
sklopu povlaenja este armije morao povui na nove poloaje), stanje na
sjevernom krilu Armijske skupine opet se pogoravalo.
57 Testudo starorimski "kornjaa", zbijena formacija vojnika pokrivenih
vlastitim titovima (odozgo). Napomena prevoditelja.
Osma armija, ije je poloaje juno od Harkova neprijatelj sad napadao i sa
sjevera i s istoka, neprijateljski je prodor uspjela usporiti samo povlaenjem na
sreu, ne predaleko i skraivanjem bojinice.
Povlaenje njezinog sjevernog susjeda, Druge armije iz sastava Armijske skupine
Centar, prinudilo je etvrtu tenkovsku armiju da sklopi svoje lijevo krilo. Time
se njezina, ionako tanahna bojinica, morala rastegnuti vie no ikad. Kad se,
nadalje, zbog nesposobnosti svoga zapovjednitva, najjuniji korpus Druge armije
(trinsti) morao povui na podruje etvrte tenkovske armije, na njezina su lea
pale ne samo etiri dobrano naete divizije, nego i dodatnih 90 kilometara
bojinice, okrenute sjeveru. etvrta tenkovska, to je bilo jasno, nije bila u
stanju zaustaviti neprijateljsku ofenzivu kad se ona jednom nastavi (napadna mo
protivnika nakratko je oslabila). Taje prijetnja postala jo
ozbiljnija kad je na
sjevernom krilu armije izbila nova kriza.
Pogoranje stanja i, jo
vie, izostanak bilo kakve odluke glede pojaanja,
potaknuli su me da 3. rujna odletim u istonu Prusku, u Vrhovno zapovjednitvo.
Zamolio sam feldmarala von Klugea da poe sa mnom, kako bismo zajedniki
poradili na rasporedu naih snaga koji e napokon uzeti u obzir i, sad ve oite,
namjere neprijatelja. Tu smo priliku eljeli iskoristiti i kako bismo naeli temu
nune racionalizacije cjelokupnog voenja. Drugim rijeima, eljeli smo se
rijeiti dvostruke linije zapovijedanja (O.K.W. O.K.H.) na istonom bojitu.
Prethodnog sam dana generalu Zeitzleru poslao pismo u kojem sam zatraio da se
konano poduzme neto kako bi se napori na presudnoj toki istonog bojita
napokon koncentrirali. S obzirom na razvoj dogaaja na susjednim krilima
armijskih skupina Jug i Centar, rekao sam, pred Kijevom smo, kao mjeru
predostronosti, morali okupiti jaku armiju. Bude li se dolazak pojaanja s
drugih podruja ratnih djelovanja odlagao do iskrcavanja zapadnih saveznika na
kontinent, na istoku e za nas biti prekasno. Napokon, iz rasporeda pomorskih
snaga i pristanita zapadnih saveznika, nije bilo teko pogoditi kakve su im
namjere. Zeitzler mi je rekao kako se Hitler, kad mu je pokazao pismo, zapjenio
od bijesa i ustvrdio kako je sve to mene zanima tek provedba genijalnih
operacija i opravdanje u ratnom dnevniku. To sam smatrao prilino naivnim.
Sa aljenjem moram rei kako razgovor koji smo von Kluge i ja obavili s Hitlerom
nije donio nikakva rezultata. Hitler je izjavio kako
nam ne moe pribaviti dodatne snage, ni s drugih podruja ratnih djelovanja, ni
Page 199
iz sastava Armijske skupine Sjever. Njegova reakcija na ideju o stvaranju
jedinstvenog zapovjednitva, prenoenjem zapovjednih ovlasti nad svim podrujima
ratnih djelovanja na naelnika Glavnoga stoera, bila je jednako negativna.
Tvrdio je kako to ne bi promijenilo, pogotovo poboljalo, sveukupnu provedbu
ratnih operacija. Hitler je, dakako, bio potpuno svjestan kako je krajnji cilj
toga prijedloga (da naelnik Glavnog stoera preuzme ovlasti nad svim podrujima
ratnih djelovanja) bilo dokidanje njegova (Hitlerova) utjecaja na provedbu
operacija, premda je prijedlog predviao kako e upravo on u svemu imati
posljednju rije. Toga se utjecaja nije elio odrei, baiz sastava Armijske skupine Sjever.
Njegova reakcija na ideju o stvaranju
jedinstvenog zapovjednitva, prenoenjem zapovjednih ovlasti nad svim podrujima
ratnih djelovanja na naelnika Glavnoga stoera, bila je jednako negativna.
Tvrdio je kako to ne bi promijenilo, pogotovo poboljalo, sveukupnu provedbu
ratnih operacija. Hitler je, dakako, bio potpuno svjestan kako je krajnji cilj
toga prijedloga (da naelnik Glavnog stoera preuzme ovlasti nad svim podrujima
ratnih djelovanja) bilo dokidanje njegova (Hitlerova) utjecaja na provedbu
operacija, premda je prijedlog predviao kako e upravo on u svemu imati
posljednju rije. Toga se utjecaja nije elio odrei, ba
kao to se nije elio
odrei ni zapovijedanja na istoku, postavljanjem naelnika stoera zaduenog za
to podruje ratnih djelovanja.
Kako u sljedeih nekoliko dana O.K.H. nije poduzeo nita to bi poboljalo
situaciju Armijske skupine Jug, 7. rujna poslao sam novu teleprintersku poruku u
kojoj sam jo
jednom analizirao situaciju na bojinici svoje armijske skupine.
Nabrojao sam snage koje je neprijatelj ve angairao protiv nas (55 divizija, dva
tenkovska korpusa i tako dalje...) i naglasio kako veinu tih snaga ne ine
njegove priuve, nego snage iz drugih sektora istonog bojita. Nove snage bile
su na putu. Jo
jedanput morao sam inzistirati na poduzimanju hitnih mjera kojima
bi armijska skupina zadrala nadzor nad situacijom.
Hitler se ve sutradan pojavio u naem zapovjednitvu u Zaporoju. Tamo je
pozvao i feldmarala von Kleista, zapovjednika Armijske skupine A, i generala
Ruoffa, ija je 17. armija jo
uvijek bila u Kuhanu.
Na tom sam sastanku jo
jednom naglasio ozbiljnost situacije u kojoj se armijska
skupina nalazi i stanja koje vlada u njezinim postrojbama te posljedice koje bi
eventualni slom sjevernog krila imao ne samo za nas, nego i za Armijsku skupinu
A.
Naglasio sam kako se desno krilo armijske skupine vie ne moe rasporediti ispred
Dnjepra. Na sjevernom krilu este armije neprijatelj je uspio nainiti 45 km
duboku pukotinu u naim poloajima na kojima su se borili jo
samo ostaci dvaju
divizija. Iako smo krenuli u napad, s ono malo oklopnitva kojim smo raspolagali
nismo je mogli zatvoriti. Dakle, svialo se to nama ili ne, morat emo se povui
na drugu stranu
Dnjepra, posebice kad se uzmu u obzir i mogue posljedice iznimno napete
situacije na sjevernom krilu armijske skupine.
Kako bih doao do snaga potrebnih za odranje sjevernog krila, predloio sam da
se Armijska skupina Centar iza linije na Dnjepru povue odmah. Njezina bi se
bojinica time skratila za treinu, a snage koje bi se time utedjele bile bi
dovoljne za zatitu te vitalne toke Istonog bojita.
Hitler je naelno prihvaao potrebu da se desno krilo Armijske skupine vrati na
liniju MelitopoljDnjepar, premda se jo
uvijek nadao kako se to dade izbjei
dovlaenjem novih bitnica jurinih topova. Kao i obino, mislio je kako su
tehnika sredstva dovoljna da sprijee dogaaje koji su se mogli sprijeiti samo
ubacivanjem nekoliko divizija.
Meutim, to se tie pribavljanja snaga povlaenjem Armijske skupine Centar na
gornji Dnjepar, Hitler je ustrajao u tvrdnji kako se ona u tako kratkom vremenu
ne moe povui tako daleko. Sezona blata zapoet e prije no to njezino
povlaenje zavri, pa emo, kao to se to dogodilo i pri evakuaciji Orjola, u
povlaenju izgubiti previe opreme. Najbolje rjeenje bilo bi povlaenje na
nekakvu liniju u blizini. Time, dakako, ne bismo postigli ekonominost u ljudstvu
kojoj smo teili.
Sve se svodilo na pitanje operativne fleksibilnosti, a to je bilo neto u emu su
se sudei po iskustvima iz zimske kampanje na Krimu 1942743. naai
razmiljanja O.K.H.a, pa ak i drugih armijskih skupina dijametralno
razlikovala. U spomenutim kampanjama nae je djelovanje uvijek bilo brzo i
mobilno; za opseno planiranje i pripreme nikad nije bilo vremena. Brzinu kojom
smo zapoinjali i izvodili opsene pokrete snaga, Hitler i druge armijske skupine
drali su nedopustivom. Dakako, brzu evakuaciju bojinica koje su dugo vremena
djelovale statino dodatno je komplicirala Hitlerova zapovijed po kojoj su sve
armije morale prikupiti tromjesene zalihe obroka i streljiva i zbog koje su one
zastajale kad god bi dolo do zastoja u dopremi zaliha.
Premda se jednostavno nije usuivao odobriti radikalno rjeenje poput mog
prijedloga da se bojinica Armijske skupine Centar skrati, Hitler je shvaao
koliko je nuno ojaati Armijsku skupinu Jug.
Na prijedlog naelnika Glavnog stoera, Armijskoj skupini Centar naredio je da na
granici s Prvom tenkovskom armijom sastavi jedan korpus
od dvije oklopne i dvije pjeake divizije. Tim je potezom trebalo usporiti
okruivanje naeg sjevernog krila.
Uz to, Hitler je obeao izii u susret mojim zahtjevima da nam, za potrebe obrane
Page 200
prijelaza na Dnjepru, pribavi dodatne divizije. I, napokon, kako bi nam pribavio

dodatne snage, odluio je evakuirati mostobran u Kubanu koji ve dugo nije imao
nikakvu operativnu vrijednost. Po procjeni feldmarala von Kleista, ta se
operacija mogla zavriti do 12. listopada.
Na alost, nije nam dozvoljeno da u skladu s tim odmah izdamo odgovarajue
zapovijedi. Ali kad sam ga ispraao na rodromu, prije nego Jtto je uao u
zrakoplov, Hitler mi je jo
jednom obeao poslati pojaanja.
Istog poslijepodneva. estoj i Prvoj tenkovskoj armiji izdali smo zapovijed da
prijeu na mobilnu defenzivu i daje provode na nain koji e odrati stabilnost
trupa i osigurati to vie vremena za povlaenje.
to se tie poloaja etvrte tenkovske i Osme armije, armijska skupina nadala se
kako e kad Hitler jednom ispuni svoje obeanje protunapadom koji e izvesti
korpus koji nam je trebala osigurati Armijska skupina Centar, stanje na sjevernom
krilu etvrte tenkovske armije ponovo biti pod nadzorom. Tamonju bojinici mogli
smo ojaati divizijama koje su bile na putu prema Dnjepru. U tom sluaju,
neprijatelja smo moda mogli zaustaviti i ispred rijeke negdje oko Poltave.
Na alost, novi je dan donio nova razoaranja. Zapovijed za povlaenje etiri
divizije na liniju na Dnjepru, koju je opratajui se sa mnom Hitler vrsto
obeao izdati, nije izdana. Nadalje, Armijska skupina Centar kasnila je s
okupljanjem korpusa na naemu desnom krilu. I dalje je bilo upitno hoemo li,
kada i koliko snaga uope dobiti.
Zamolio sam naelnika Glavnog stoera da porui Hitleru kako u takvim okolnostima
moramo prihvatiti mogunost da se neprijatelj probije preko prijelaza na Dnjepru,
ukljuujui i onaj u Kijevu. S obzirom na to daje Vrhovno zapovjednitvo
neprestano odlagalo odluke i izigravalo obeanja na temelju kojih je armijska
skupina provodila vlastite mjere, smatrao sam nunim poruku nadopuniti jednim
ulomkom koji se Hitleru, zbog otvorenosti, mogao dostaviti samo u pisanu obliku.
Ovdje ga doslovno navodim, budui da jasno pokazuje razilaenje u miljenjima
Vrhovnog zapovjednitva i Armijske skupine Jug:
"Jo
od zavretka zimskih bitaka, armijska je skupina izvjeivala kako svoju
bojinicu nee moi obraniti snagama kojima raspolae i neprestano, bez ikakva
uinka, pozivala na radikalnu prilagodbu snaga na samoj istonoj bojinici te
izmeu nje i drugih podruja ratnih djelovanja. S obzirom na vanost ozemlja za
iju je obranu Armijska skupina Jug zaduena te s obzirom na potpuno oitu
injenicu da e glavninu svoje ofenzive Rusi usmjeriti upravo protiv nje,
spomenuta je prilagodba apsolutno neophodna.
Umjesto toga, armijskoj je skupini nakon "Citadele" oduzet dio snaga. Kad bi,
pak, na njezinom podruju dolo do krize, ona nikada ne bi dobila ni odgovarajua
ni pravovremena pojaanja.
Ovakvim izjavama ne elim utvrivati naknadnu odgovornost za razvoj dogaaja na
istoku; elim se tek pobrinuti da se odgovarajue mjere ubudue poduzimaju na
vrijeme."
Ono to smo mi smatrali neizbjenim dragovoljno povlaenje Armijske skupine
Centar na liniju na Dnjepru i oslobaanje snaga dovoljnih za sreivanje stanja na
njemakom junom krilu Hitleru je oito bilo neprihvatljivo. Nisu pomogli ni
apeli naelnika Glavnog stoera, ni novi dopis Armijske skupine Jug, u kojem smo
iznijeli stajalite da e se ruska ofenziva na Armijsku skupinu Centar koje se
Hitler toliko plaio svesti na ograniene napade, s ciljem da se sprijei bilo
kakva radikalnija koncentracija snaga na naem sjevernom krilu. Povlaenje
Armijske skupine Centar na liniju na Dnjepru, dodali smo, nee ozbiljnije
ugroziti ni operacije, ni ratno gospodarstvo.
Budui da Armijska skupina Centar nije inila nita kako bi okupila snage obeane
naem sjevernom krilu (na koje je neprijatelj neprestano dovlaio nove
formacije), etvrtoj tenkovskoj armiji zaprijetilo je okruenje sa sjevera.
Postojala je opasnost daje neprijatelj odbaci juno od Kijeva. Takav razvoj
dogaaja onemoguio bi uspostavljanje nove bojinice na drugoj obali Dnjepra, no
to nije bilo sve. Time bi i Armijskoj skupini Jug zaprijetilo okruenje.
U izvjeu od 14. rujna, u kojemu je O.K.H. upozorila i na takvu mogunost,
armijska je skupina najavila kako e u roku 24 sata i svom sjevernom krilu morati
izdati zapovijed da se povue na drugu stranu rijeke, s obje strane Kijeva. Osma
je armija ve dobila zapovijed da
prijee na mobilnu taktiku. Ideju o zaustavljanju neprijatelja ispred Dnjepra,
na skraenoj bojinici, negdje u okolici Poltave, Hitlerovo otezanje uinilo je
bespredmetnom.
O.K.H. mi je odgovorio porukom u kojoj mi je naloeno da reenu zapovijed ne

izdajem prije nego 15. rujna jo
jedanput porazgovaram s Hitlerom. Odgovorio sam
im kako je takav sastanak potpuno besmislen ukoliko s njim ne mogu razgovarati u
etiri oka, eventalno u nazonosti naelnika Glavnog stoera.
Page 201
Tom sam prilikom Hitleru ponovio kako su se od njegovog posljednjeg posjeta stvari
na naoj bojinici dodatno pogorale i naglasio kako bi se kriza koja se
sprema na sjevernom krilu moje armijske skupine mogla pokazati kobnom ne samo za
nas nego, u konanici, i za istono bojite kao cjelinu. Taje kriza, dodao sam,
posljedica nespremnosti Armijske skupine Centar da nam prepusti dio svojih snaga.
S obzirom na to da je Armijska skupina Jug sline zapovijedi O.K.H.a redovito i
posluno izvravala, ne uviamo zato to ne bi inile i druge armijske skupine.
Ukoliko se etvrta tenkovska armija slomi, Armijska skupina Centar i ovako i
onako spomenutim snagama ne moe odrati svoju bojinicu. Premjetaj snaga, koji
je i samo smatralo nunim i hitnim, Vrhovno zapovjednitvo oito nije bilo u
stanju provesti, stoje po meni, rekao sam, potpuno nedopustivo. Sto bi bilo s
nama da zapovjednici Armijske skupine Jug nisu radili ono to im se kazalo? Ja
sam, u svakom sluaju, bio siguran da u svoje zapovijedi izvriti! (Dakako da u
ovom sluaju s Armijskom skupinom Centar nije mogao postii nita; o skraivanju
njezine bojinice nije razmiljao na vrijeme niti je zahtijevao brzu provedbu te
operacije, bez obzira na prigovore.)
Svoje sam izlaganje zakljuio tvrdnjom kako je trenutno vrlo dvojbeno moe li se
uope etvrta tenkovska armija povui na drugu obalu Dnjepra. Armijska je skupina
svakako namjeravala uiniti sve to moe kako bi ta operacija prola bez
potekoa. No pritom smo morali inzistirati na tome da nam se na raspolaganje
stave sve etiri eljeznike pruge, ime bi se osiguralo nesmetano dopremanje
etiri divizije iz sastava Armijske skupine Centar na nae sjeverno krilo, sve
dok stanje na tom mjestu ne stavimo pod nadzor. (Da to zahtjeva povlaenje
Armijske skupine Centar na liniju na Dnjepru podrazumijevalo se samo po sebi.)
Sudbina cijelog istonog bojita dovedena je u pitanje, rekao sam. Taj
se problem mogao rijeiti na jedan jedini nain: trenutnim dovlaenjem velikih
pojaanja na podruje Kijeva.
Premda je Hitler moje neizravne kritike na raun njegova voenja primio mirno, u
razgovoru sasvim sigurno nije nimalo uivao. Ipak, neposredno nakon tog sastanka,
Armijskoj skupini Centar izdana je zapovijed da od 17. rujna, koristei sve
etiri eljeznike pruge odjednom, etiri divizije iz svoga sastava, to je
mogue bre, prebaci Armijskoj skupini Jug. Obeane su nam i neke pjeake
postrojbe i zamjenske snage sa zapada kojima smo trebali ojaati svoje divizije
sveukupno
32 bojne.
im sam se vratio u zapovjednitvo Armijske skupine, svim armijama pod naim
zapovjednitvom izdana je zapovijed da se uveer 15. rujna povuku na liniju koja
se od Melitopolja, duinom Dnjepra, protezala sve do jedne toke iznad Kijeva
odakle se nastavljala duinom rijeke Desne.
itatelj je mogao stei dojam kako se u ijednima u kojima je Armijska skupina
vodila borbe pred Dnjeprom, njezino zapovjednitvo uglavnom bavilo svaama s
Hitlerom. I doista, nai pokuaji da Vrhovno zapovjednitvo nagovorimo na to da
neophodne mjere poduzima na vrijeme (a one neizbjene prije nego za to bude
prekasno), kotali su nas puno napora i mentalne energije. Moj je stoer bio
naviknut na brzo donoenje odluka, a ni ja osobno nisam uivao u tome da
neprestano ponavljam oito. Najposlije, borba za pravodobno prepoznavanje
operativnih potreba bila je glavno obiljeje njemake kampanje 1943./44. godine.
Povlaenje na drugu obalu Dnjepra
U zapovijedi armijske skupine izdanoj 15. rujna, po mom povratku iz Vrhovnog
zapovjednitva, stajalo je kako tempo povlaenja armija na liniju na Dnjepru
treba u potpunosti podrediti potrebi odravanja borbene moi trupa. U njoj se
izriito navodilo kako "sve zapovijedi i odluke kao prioritetno moraju potivati
sljedee naelo: sve dok su netaknute, postrojbe e prevladati sve potekoe;
nikakvo povlaenje ne moe se izvesti trupama koje su izgubile borbenu mo ili
stabilnost". Kako bi kupile vrijeme potrebno za povlaenje, gdje god je to bilo
mogue, armije
su neprijatelja trebale putati da energiju troi na napade.
esta armija je svoja dva juna korpusa trebala povui na pripremljene poloaje
izmeu Melitopolja i koljena Dnjepra, juno od Zaporoja. Njezin sjeverni korpus
trebao se povui na mostobran u Zaporoju. Sektor toga korpusa preao je pod
zapovjednitvo Prve tenkovske armije, dok je ostatak este armije preao
Armijskoj skupini A, ija se 17. armija iz Kubana povukla na Krim.
Prva tenkovska armija Dnjepar je morala prijei kod Zaporoja i Dnjepropetrovska
te preuzeti bojinicu koja se protezala od Zaporoja do jedne toke tridesetak
kilometara istono od Kremenuga. Po zavretku prijelaza istokzapad, mostobran u
Dnjepropetrovsku trebalo je napustiti, a onaj u Zaporoju, na izriitu Hitlerovu
zapovijed, zadrati. Desno krilo Osme armije, koje se takoer trebalo povui na
Dnjepropetrovsk, prelo je pod zapovjednitvo Prve tenkovske armije.
Armija je dobila naputak i da poduzme sve potrebne korake i juno od Dnjepra
Page 202
okupi 40. korpus (snage dviju oklopnih i jedne tenkovske grenadirske divizije te
jedne SSdivizije konjanitva), radi njegova prebacivanja na lijevo krilo
armijske skupine. Taj je manevar, meutim, omela Hitlerova zapovijed o
zadravanju mostobrana u Zaporoju. O posljedicama te zapovijedi vie e rijei
biti kasnije.
Osma armija je na drugu obalu trebala prijei u sektoru ije su bokove titili
mostobrani u Kremenugu i Cerkasima. Drugoga se prijelaza trebala dokopati
oklopnim snagama koncentriranima na svom lijevom krilu. Budui daje na drugoj
obali Dnjepra trebala drati bojinicu koja se protezala sve do jedne toke
tridesetak kilometara juno od Kijeva, Osma je armija, odmah po prelasku rijeke,
trebala preuzeti 24. tenkovski korpus iz sastava etvrte tenkovske armije.
etvrta tenkovska armija spomenuti je korpus preko Dnjepra trebala prebaciti kod
Kaneva. Glavnina njezinih snaga rijeku je trebala prijei kod Kijeva i tamo
ponovno uspostaviti kontakt s desnim krilom Armijske skupine Centar.
Povlaenje na poloaje MelitopoljDnjepar, pokrenuto spomenutom zapovijedi i
izvreno unato nesmiljenu pritisku daleko jaeg protivnika, predstavlja
vjerojatno najteu operaciju koju je armijska skupina izvela tijekom cijele
kampanje 1942743. godine.
Na desnom krilu, na podruju este armije, manevar je tekao razmjerno
lako, budui da su se snage este armije povlaile frontalno, na
konsolidirane poloaje sjeverno od Melitopolja i mostobrana u Zaporoju. Glavnu
prijetnju u tom sektoru predstavljale su nadmone neprijateljske snage koje su ih
slijedile posebice oklopne, koje su se mogle probiti u sredite naih snaga u
pokretu.
Pri povlaenju na drugu stranu rijeke, preostale tri armije naile su na iznimne
potekoe. Snage koje su pokrivale bojinicu duine oko 700 kilometara morale su
se sliti na najvie pet prijelaza na Dnjepru. A kad su jednom prele Dnjepar, na
drugoj su obali morale formirati (i na njoj se rasporediti) jednako dugu
defenzivnu bojinicu, prije nego neprijatelj zauzme uporite na junoj obali. A
koncentracija cjelokupnih snaga jedne armije na jedan ili dva prijelaza za
neprijatelja je predstavljala savrenu priliku. Neprijatelj je, ne raunajui
nita drugo, u razdoblju u kojemu su se Nijemci povlaili preko prijelaza u
Dnjepropetrovsku, Kremenugu, erkasima, Kanevu i Kijevu, rijeku s lakoom mogao
prijei izmeu tih prijelaza.
Povlaenje je dodatno oteavalo to to se nijedan od sredinjih dijelova armijske
skupine Osma armija i lijevo krilo Prve tenkovske armije preko rijeke nije
mogao povui osovinom okomitom na Dnjepar. Kako bi doli do eljenih rijenih
prijelaza, morali su se kretati sjeverno od rijeke i gotovo paralelno s njom.
Osma se armija do svog prijelaza onoga u erkasima morala probiti. Na lijevom
krilu armijske skupine, pak, kao posljedica razvoja dogaaja na junome krilu
Armijske skupine Centar, etvrtoj tenkovskoj armiji prijetila je opasnost da bude
odbaena od Kijeva.
To je iznimno teko povlaenje, optereeno brojnim lokalnim krizama, ipak uspjelo
zahvaljujui ponajvie svestranom voenju armijskih zapovjednika i fantastinom
dranju vojnika. Takvo to moglo je poi za rukom samo zapovjednicima i
zapovjednitvima koji su se smatrali nadmonijima protivniku i vojnicima koji se
nisu osjeali poraenima ak ni kada su se pred njim povlaili. Neprijatelj nije
uspio omesti pokrete armija prema nekoliko prijelaza kojima su raspolagale. Niti
je, unato svojoj snazi, njihovo okupljanje na tim prijelazima uspio iskoristiti
da na drugu obalu rijeke, na nekom drugom mjestu, prebaci jae snage i time, od
samoga poetka, poremeti njezinu obranu. Dodue, na jednom ili dva mjesta,
neprijatelj se ipak uspio prebaciti na zapadnu obalu Dnjepra.
No to je bilo neizbjeno, budui da nije bilo njemakih snaga koje bi rijeku
branile unaprijed. Tom u se pitanju jo
vratiti, kad za to doe vrijeme.
Spaljena zemlja
S obzirom na iznimno teke uvjete u kojima je spomenute pokrete snaga trebalo
provesti, bilo je prijeko potrebno poduzeti sve mogue mjere kojima se
neprijatelj mogao usporiti. Morali smo ga onemoguiti da, kad mi jednom stignemo
do Dnjepra, nastavi ofenzivu dok jo
uiva prednosti potjere.
Sad smo i mi morali posegnuti za taktikom "spaljene zemlje", koju su Sovjeti
primjenjivali tijekom povlaenja proteklih godina.
U zoni od 24 kilometra ispred Dnjepra uniteno je ili evakuirano sve to je
neprijatelju moglo pomoi da, irokom frontom, krene ravno preko rijeke sve
stoje moglo posluiti kao smjetaj za sovjetske vojnike na podruju okupljanja
nasuprot naim obrambenim poloajima i sve to je moglo olakati njihove probleme
s opskrbom, posebice hranom.
Istodobno, temeljem posebnih smjernica koje je objavilo Goringovo Gospodarsko
zapovjednitvo, iz zone je trebalo izvui sve namirnice, gospodarska dobra i
Page 203
strojeve od kojih je sovjetska ratna proizvodnja mogla imati koristi. U sluaju

moje armijske skupine, te su se mjere ograniile na izvlaenje osnovnih strojeva,
konja i stoke. Dakako, o "pljakanju" tog podruja nije moglo biti ni rijei. To
je bilo neto to za razliku od nekih drugih Njemaka vojska nije tolerirala.
Na ceste su postavljene kontrolne toke na kojima se strogo pazilo da se
protupravno oduzeta imovina ne verca kamionima. Sto se tie pokretnina i zaliha
u tvornicama, skladitima i sovhozima, oni su ionako bili u vlasnitvu drave a
ne privatno vlasnitvo.
Budui da su Sovjeti provodili politiku da, im povrate neki dio ozemlja, sve za
borbu sposobne mukarce do 60 godina odmah poalju u vojsku, a ostatak
stanovnitva unovae za rad namijenjen vojnim potrebama, Vrhovno je
zapovjednitvo naredilo da se evakuira i civilno stanovnitvo. U praksi, ta se
prisilna mjera primjenjivala samo na mukarce u dobi za vojsku koje bi Rusi odmah
unovaili. S druge strane, u elji da umakne omraenim Sovjetima, dobar dio
ruskog stanovnitva
potpuno se dragovoljno pridruivao naem povlaenju, u kolonama nalik onima koje
emo kasnije viati po istonoj Njemakoj. Ti ljudi nisu bili silom odvedeni,
daleko od toga. Njemake su im armije pruale svu moguu pomo i prebacile ih na
podruje zapadno od Dnjepra, gdje su njemake vlasti za njih organizirale hranu i
smjetaj. Sa sobom su mogli ponijeti to god ele, ukljuujui konje i stoku, a
kad god smo mogli na raspolaganje smo im stavljali naa vozila. Premda im je rat
donio silnu nesreu i potekoe, one se nisu mogle mjeriti s uasima
bombardiranja koje je proivljavalo stanovnitvo u Njemakoj ili s onim to se
kasnije dogaalo na istoku Njemake. U svakom sluaju, sve mjere koje je
poduzimala njemaka strana bile su nune s vojnog stajalita.
Jedna ili dvije brojke mogu posluiti kao pokazatelj kakvo je izvanredno tehniko
postignue bilo to povlaenje. Za poetak, valjalo je evakuirati 200.000
ranjenika. Za prebacivanje njemake opreme i zaliha te rekvirirane sovjetske
imovine trebalo je 2500 vlakova. Ruskih civila koji su se povlaili za nama bile
su stotine tisua. Povlaenje preko samo nekoliko prijelaza stavilo nas je pred
posebne tekoe. Njima unato, povlaenje je dovreno u razmjerno kratku roku,
to je onima koji su u to sumnjali dokazalo kako se ak i takva operacija moe
izvesti brzo.
Do 30. rujna sve armije iz sastava Armijske skupine Jug bile su na liniji
MelitopoljDnjepar.
Borba za liniju na Dnjepru
Prelaskom Dnjepra, amijska je skupina zauzela poloaje koje je, barem u ljetno
doba, od neprijateljskih dijelila jaka prirodna prepreka. Ipak, smanjenje
napetosti nije moglo potrajati dugo.
Bili smo uvjereni kako e neprijatelj u konani obraun s nama krenuti upravo i
iskljuivo u tom sektoru istonog bojita. Upravo su tu, naime, leali i najvei
operativni, gospodarski i politiki dobici. Stoga je bilo za oekivati kako e
neprijatelj do maksimuma koristiti sve logistike potencijale na svom junom
krilu kako bi u borbu protiv Armijske skupine Jug nastavio ubacivati svjee snage
bilo priuvu, bilo snage s drugih dijelova bojinice. Bilo je oito i da se od
pokretanja napada ili ogranienih ofenziva nee uzdravati ni na drugim
dijelovima bojita. Time je mogao odnijeti pokoju lokalnu pobjedu, no one u usporedbi
s dogaajima na junome krilu nisu imale nikakvo presudno znaenje.
Kakvi su bili izgledi da se Armijska skupina Jug odri na svojim poloajima? I je
li bilo izgleda da neprijatelj u napadima na liniju na Dnjepru iskrvari do kraja?
Ujesen 1943. godine puno pouzdaniji odgovor na ta pitanja mogao se dobiti da je
liniju na Dnjepru sainjavao dobro pripremljen sustav jakih utvrda. Na alost, ni
izbliza nije bilo tako.
Ve u zimu 1942./43. godine Armijska je skupina pozvala O.K.H. da, bez ikakva
odlaganja, utvrdi liniju na Dnjepru. Sama to nije mogla uiniti, budui da
rijeka, u to vrijeme, nije bila u njezinoj operativnoj zoni. Meutim, Hitler je
taj zahtev odbio dijelom stoga to se pozadinskim obrambenim poloajima u
naelu protivio, drei kako oni samo ohrabruju povlaenje, a dijelom i stoga to
je sve svoje napore i materijal elio usmjeriti na Atlantski zid. Kad su se
borbe, prvih mjeseci 1943. godine, pribliile Dnjepru, armijska je skupina na
vlastitu inicijativu poduzela korake da se Zaporoje, Dnjepropetrovsk, Kremenug
i Kijev pretvore u mostobrane kako bi se neprijatelju onemoguilo presijecanje
pozadinskih komunikacija na tim vitalnim prijelazima. Kad smo po zavretku
"Citadele" preli na defenzivno ratovanje, koristei se rekviriranom civilnom
radnom snagom, bacili smo se na poveanje i proirenje dnjeparskih mostobrana.
ak i tada uspjeli smo izgraditi tek lake privremene utvrde, budui da smo glede
strojeva, betona, elika, bodljikave ice i mina ovisili o O.K.H.u i glede
drvene grae o Komesarijatu Reicha za Ukrajinu, a Hitler je u tom pogledu
Page 204
prednost i dalje davao Atlantskom zidu. Premda je Dnjepar, sve dok se ne bi
zamrznuo, predstavljao ozbiljnu prirodnu prepreku, tamonji obrambeni poloaji
mogli su biti uinkoviti samo pod uvjetom da ih se pokrije snagama koje e
kompenzirati krhkost njihove strukture.
Upravo je to, meutim, bila naa slabost. U stalnim borbama u protekla dva i pol
mjeseca, snaga njemakih formacija zastraujue se smanjila, a pristigle popune u
ljudstvu i naoruanju posebice tenkovima nisu bile ni izbliza dostatne da se
pokrpaju sve rupe na bojinici. Kao to sam ve rekao, to je, u dobroj mjeri,
bila posljedica Hitlerova inzistiranja na tome da nove divizije rasporedi kod
kue, u Njemakoj.
I prije no to je dovrila povlaenje, Armijska je skupina O.K.H.u
dostavila izvjee o jaini svojih snaga, iz kojega je bilo razvidno kako se
linija na Dnjepru ne moe odrati na due vrijeme. Istaknuli smo kako rijeku
moramo braniti pjeakim divizijama, budui da smo tenkovske zadrali kao mobilnu
priuvu, spremnu za intervenciju na svakom mjestu na kojemu neprijatelj preko
rijeke pokua prebaciti znaajnije snage
Glede istog pitanja morali smo izvijestiti i kako za neposrednu obranu
sedamstotinjak kilometara duge linije na Dnjepru armijska skupina u sastavu
svojih triju armija raspolae s ukupno 37 pjeakih divizija. (Taje brojka
ukljuivala i tri divizije koje su nas, u tom trenutku, trebale napustiti. Pet
divizija ija se borbena mo potpuno iscrpila, apsorbirale su druge formacije.)
Drugim rijeima, svaka od spomenutih divizija bila bi zaduena za dvadesetak
kilometara bojinice. Prosjeni broj vojnika sposobnih za dunost na prvoj crti
sad je iznosio tek 1000 po diviziji brojka koja se, ak ni nakon dolaska
obeanih pojaanja, nije mogla popeti iznad 2000. Na takvoj osnovi nije mogla
funkcionirati nijedna obrana, pa ni ona iza Dnejpra.
Sto se tie 17 oklopnih ili tenkovskih grenadirskih divizija kojima je armijska
skupina u tom trenutku raspolagala, naveli smo kako nijedna od njih nema vie
nikakvu udarnu mo te da se u tenkovskim gardijskim divizijama naglo smanjio i
broj tenkova i broj ljudi.
Armijska je skupina, stoga, zatraila da joj se, uz tri divizije koje. su ve
bile na putu, dodijele joprednost i dalje davao Atlantskom zidu. Premda je Dnjepar, sve
dok se ne bi
zamrznuo, predstavljao ozbiljnu prirodnu prepreku, tamonji obrambeni poloaji
mogli su biti uinkoviti samo pod uvjetom da ih se pokrije snagama koje e
kompenzirati krhkost njihove strukture.
Upravo je to, meutim, bila naa slabost. U stalnim borbama u protekla dva i pol
mjeseca, snaga njemakih formacija zastraujue se smanjila, a pristigle popune u
ljudstvu i naoruanju posebice tenkovima nisu bile ni izbliza dostatne da se
pokrpaju sve rupe na bojinici. Kao to sam ve rekao, to je, u dobroj mjeri,
bila posljedica Hitlerova inzistiranja na tome da nove divizije rasporedi kod
kue, u Njemakoj.
I prije no to je dovrila povlaenje, Armijska je skupina O.K.H.u
dostavila izvjee o jaini svojih snaga, iz kojega je bilo razvidno kako se
linija na Dnjepru ne moe odrati na due vrijeme. Istaknuli smo kako rijeku
moramo braniti pjeakim divizijama, budui da smo tenkovske zadrali kao mobilnu
priuvu, spremnu za intervenciju na svakom mjestu na kojemu neprijatelj preko
rijeke pokua prebaciti znaajnije snage
Glede istog pitanja morali smo izvijestiti i kako za neposrednu obranu
sedamstotinjak kilometara duge linije na Dnjepru armijska skupina u sastavu
svojih triju armija raspolae s ukupno 37 pjeakih divizija. (Taje brojka
ukljuivala i tri divizije koje su nas, u tom trenutku, trebale napustiti. Pet
divizija ija se borbena mo potpuno iscrpila, apsorbirale su druge formacije.)
Drugim rijeima, svaka od spomenutih divizija bila bi zaduena za dvadesetak
kilometara bojinice. Prosjeni broj vojnika sposobnih za dunost na prvoj crti
sad je iznosio tek 1000 po diviziji brojka koja se, ak ni nakon dolaska
obeanih pojaanja, nije mogla popeti iznad 2000. Na takvoj osnovi nije mogla
funkcionirati nijedna obrana, pa ni ona iza Dnejpra.
Sto se tie 17 oklopnih ili tenkovskih grenadirskih divizija kojima je armijska
skupina u tom trenutku raspolagala, naveli smo kako nijedna od njih nema vie
nikakvu udarnu mo te da se u tenkovskim gardijskim divizijama naglo smanjio i
broj tenkova i broj ljudi.
Armijska je skupina, stoga, zatraila da joj se, uz tri divizije koje. su ve
bile na putu, dodijele jo
tri. Taj je zahtjev, smatrali smo, dodatno opravdavala
i injenica da se, kao posljedica njezina povlaenja na Dnjepar, bojinica
Armijske skupine Centar smanjila za treinu. Nadalje, izgledi da Armijska skupina
Centar (u svakom sluaju, njezino juno krilo) postane metom kakve vee ofenzive
bili su vrlo slabi, budui da bi se neprijatelj time samo uvalio u Pinske
movare.
Jednako tako naglasili smo i kako bi u pogledu pojaanja u ljudstvu i opremi
formacije Armijske skupine Jug morale imati prioritet, budui da e upravo one
podnijeti najvei dio tereta borbi na istonom bojitu, kao to su i dotad
inile. Isto tako, vie nije smjelo dolaziti do nestaica u streljivu poput one
koja je izbila tijekom povlaenja.
Uspjeh neprijateljske ofenzive u borbi za liniju na Dnjepru, tvrdili smo, ovisit
e iskljuivo o ispunjenju tih zahtjeva.
U konanici se, dakle, sve svodilo na pitanje raspolae li njemako
Vrhovno zapovjednitvo snagama i sredstvima potrebnima za pobjedu na dijelu
istonog bojita na kojemu je neprijatelj 1943. godine stvari namjeravao izvesti
na istac.
U to vrijeme nitko sa sigurnou nije mogao ustvrditi da za takvo to, s obzirom
na sveopu premo sovjetskih snaga, nema nikakvih izgleda. Sve da je neprijatelj
te godine i bio spreman riskirati apsolutno sve kako bi odnio pobjedu na junome
krilu, problemi s opskrbom jo
uvijek su mu nametali odreena ogranienja u
pogledu snaga koje je mogao angairati na tom dijelu bojinice. Stoga je
najvanija zadaa njemakog Vrhovnog zapovjednitva bila sprijeiti
neprijateljski juri, koji je najvjerojatnije slijedio upravo na tom mjestu,
pravovremenim gomilanjem vlastitih snaga odgovarajue jaine na istome podruju.
A to je, oito, moglo postii samo prihvaanjem znaajnih rizika na drugim
sektorima istonog bojita i na drugim podrujima ratnih operacija. Da smo
poduzeli spomenute mjere, neprijatelj bi u neuspjeloj ofenzivi na Armijsku
skupinu Jug vjerojatno do kraja iscrpio svoju ofenzivnu mo to je moglo
odluujue utjecati na daljnji tijek rata.
Pitanje pravovremene i adekvatne potpore junom krilu njemakih armija pretvaralo
se u pravu jabuku razdora izmeu Armijske skupine Jug i njemakog Vrhovnog
zapovjednitva. U pojedinosti bezbrojnih rasprava koje je izazvalo radije ne bih
ulazio. Istaknut u tek kako su naelnik Glavnog stoera i Operativna uprava u
potpunosti podravali naa stajalita. Primjerice, 3. listopada general Heusinger
mi je rekao kako je predloio evakuaciju Krima i povlaenje Armijske skupine
Sjever na skraenu bojinicu, kako bi oslobodio snage potrebne Armijskoj skupini
Page 205
Jug u okviru istonog bojita. Heusinger je predloio i podizanje valjanog
Osnvallc* negdje u dubini pozadine. (Hitler se, odnedavno, izrazom Ostwall
sluio kada bi govorio o utvrdama na Dnjepru, izgraenim usuprot njegovim
eljama.) Fiihrer je odbio oba prijedloga. Zamisao o prebacivanju formacija s
drugih podruja ratnih djelovanja bila je u razmatranju, rekao je Heusinger, no
na taj se nain moglo prikupiti najvie nekoliko divizija.
Vratimo se sada situaciji na Dnjepru.
S8 Doslovni prijevod "istoni bedem", sustav utvrda nalik Siegfriedovoj liniji
iliti Westvvallu.
Krajem rujna bilo je jasno da neprijatelj svoju ofenzivu namjerava nastaviti,
preko rijeke i iza nje.
estu armiju (od sredine mjeseca pod zapovjednitvom Armijske skupine A) koja se
povlaila na poloaje MelitopoljDnjepar, slijedile su jake neprijateljske snage.
Na putu do mostobrana u Zaporoju, Prvu tenkovsku armiju slijedile su tri
neprijateljske armije (dvije u prednjem ealonu i jedna u priuvi), sastavljene
od 20 streljakih divizija te dva tenkovska ili mehanizirana korpusa.
Dvije armije sastavljene od 15 divizija iza kojih su napredovala dva tenkovska
ili mehanizirana korpusa, napredovale su prema Dnejpru, podrujem izmeu
Dnjepropetrovska i Kremenuga.
Dvije armije sastavljene od priblino 12 streljaih divizija, dva tenkovska i
jednog mehaniziranog korpusa, iza kojih je napredovala tenkovska armija
sastavljena od joJug u okviru istonog bojita. Heusinger je predloio i podizanje
valjanog
Osnvallc* negdje u dubini pozadine. (Hitler se, odnedavno, izrazom Ostwall
sluio kada bi govorio o utvrdama na Dnjepru, izgraenim usuprot njegovim
eljama.) Fiihrer je odbio oba prijedloga. Zamisao o prebacivanju formacija s
drugih podruja ratnih djelovanja bila je u razmatranju, rekao je Heusinger, no
na taj se nain moglo prikupiti najvie nekoliko divizija.
Vratimo se sada situaciji na Dnjepru.
S8 Doslovni prijevod "istoni bedem", sustav utvrda nalik Siegfriedovoj liniji
iliti Westvvallu.
Krajem rujna bilo je jasno da neprijatelj svoju ofenzivu namjerava nastaviti,
preko rijeke i iza nje.
estu armiju (od sredine mjeseca pod zapovjednitvom Armijske skupine A) koja se
povlaila na poloaje MelitopoljDnjepar, slijedile su jake neprijateljske snage.
Na putu do mostobrana u Zaporoju, Prvu tenkovsku armiju slijedile su tri
neprijateljske armije (dvije u prednjem ealonu i jedna u priuvi), sastavljene
od 20 streljakih divizija te dva tenkovska ili mehanizirana korpusa.
Dvije armije sastavljene od 15 divizija iza kojih su napredovala dva tenkovska
ili mehanizirana korpusa, napredovale su prema Dnejpru, podrujem izmeu
Dnjepropetrovska i Kremenuga.
Dvije armije sastavljene od priblino 12 streljaih divizija, dva tenkovska i
jednog mehaniziranog korpusa, iza kojih je napredovala tenkovska armija
sastavljena od jo
tri korpusa, napredovale su u smjeru Dnjepra, podrujem izmeu
erkasa i Rieva.
S druge strane, prema naim prvotnim spoznajama, jedine snage koje su se kretale
u smjeru Kijeva i u sektoru sjeverno od grada bila su tri streljaka i jedan
mehanizirani korpus. Neprijatelj je glavninu svojih operativnih napora oito
elio usmjeriti ponajprije na koljeno Dnjepra, premda je upravo na dijelu rijeke
sjeverno i juno od Kijeva snage sa svoje Centralne fronte mogao premjetati puno
bre.
Iako je do 30. rujna, u ve opisanim tekim uvjetima, svoje snage uspjela
prebaciti preko Dnjepra, armijska skupina nije uspjela sprijeiti neprijatelja da
na junoj obali, na dva mjesta, zauzme uporita.
Na pola puta izmeu Dnjepropetrovska i Kremenuga, iskoristivi tamonje rijene
otoke, neprijatelj je s obje strane razdjelnice izmeu Prve tenkovske i Osme
armije uspio prijei rijeku. Nae snage na drugoj obali bile su preslabe da ga
zaustave. Na alost, 40. korpus, kojemu je armijska skupina zapovjedila da se
juno od Dnjepra grupira kao mobilna priuva, nije bio pri ruci. Jo
uvijek se
nalazio na mostobranu u Zaporoju. Trenutnim protunapadom, taj je korpus
neprijatelja mogao odbaciti natrag preko rijeke. Kao to smo ve spomenuli,
Hitler je usred povlaenja izdao zapovijed da se mostobrani u Zaporoju,
Dnjepropetrovsku, Kremenugu i Kijevu odre. Toj se mjeri ne bi moglo zamjeriti
nita da je Armijska skupina raspolagala snagama kojima ih je mogla
odravati. Budui da nije, po zavretku prijelaza s istone na zapadnu obalu, te
su se snage morale evakuirati na to je Hitler preutno pristao, barem u
sluaju posljednja tri mostobrana. S druge strane, suprotno svim analizama koje
su govorile drukije, Hitler je izdao izriitu zapovijed da se mostobran u
Zaporoju zadri i dodatno proiri, pozivajui se na potrebu zadravanja nadzora
nad velikom branom i hidrocentralom na Dnjepru. Tvrdio je i kako se neprijatelj
nee usuditi napasti bojinicu este armije na Melitopolju, sve dok je mostobran
u naim rukama. To bi, u operativnom smislu, bilo sasvim zdravo stajalite da se
Hitler ponovo nije usredotoio na previe ciljeva odjednom. Izvravajui njegovu
zapovijed o Zaporoju, Prva tenkovska armija nije uspjela na vrijeme osloboditi
40. tenkovski korpus. To je dokinulo svaku mogunost da se brzim protunapadom

neprijateljske snage izmeu Dnjepropetrovska i Kremenuga unite, prije nego ih
preko rijeke prijee dovoljno da uspostave irok mostobran.
Krajem rujna neprijatelj se preko rijeke probio na jo
jednom mjestu, koristei
se uskom petljom na Dnjepru juno od Perejaslava (zapadno od kanevskog mosta). Na
tom je mjestu oito planirao veliki prijelaz, budui daje uzvodno, na obje obale,
dovukao najmanje etiri tenkovska ijedan mehanizirani korpus. Juno od Dnjepra
izbacio je nekoliko padobranskih brigada i uskoro je unutar petlje imao osam
streljakih divizija i jedan tenkovski korpus.
Sljedea kriza izbila je na samom vrhu sjevernoga krila armijske skupine. Tamo
gore, na razdjelnici izmeu etvrte tenkovske armije i Armijske skupine Centar,
neprijatelj je preao rijeku Desnu. Premda je, sukladno ranije izdanim
zapovijedima O.K.H.a, Druga armija trebala okupiti snage koje su trebale
ukloniti upravu tu prijetnju, one se nikada nisu okupile.
Sredinom rujna armijska je skupina svoje zapovjednitvo premjestila iz Zaporoja
Page 206
u prilino vaan Kirovograd, sredite industrijskog podruja na koljenu Dnjepra.

S toga sam mjesta odlazio u obilaske novonastalih kriznih toaka, pred Kijevom i
na dijelu dnjeparske bojinice koju su drale Prva tenkovska i Osma armija. Tada
sam stekao dojam kako e se poloaji etvrte armije vjerojatno odrati, ali da
imamo sve manje izgleda da se u potpunosti rijeimo nevolje na razdjelnici izmeu
dviju armija.
Poetkom listopada armijska je skupina preselila na, za voenje operacija na
cijeloj bojinici armijske skupine, puno povoljniji poloaj: u nekadanje Vrhovno
zapovjednitvo u Vinici. Zapovjednitvo je bilo smjeteno u umi, na mjestu na
kojemu je svojedobno trebalo uloiti silan trud kako bi se mjestu, u kojemu su
boravili Hitler i osoblje O.K.W.a, osigurale vlastite zalihe vode i struje.
Uredi i stambene prostorije bili su smjeteni u jednostavno graene, ali zato
ukusno ureene drvene kolibe. Jedna od zapanjujuih osobitosti toga mjesta bila
je i mrea podzemnih straarnica koja se protezala ispod cijele ume. Hiter je
oito elio da ga uvaju, ali nije elio da se one koji ga uvaju i vidi. Nama,
na sreu, nisu trebale takve sigurnosne mjere. Vinica je bila veliko ljeilite
smjeteno usred slikovitog krajobraza rijeke Bug. Svi hoteli i drugi objekti u
gradu koristili su se kao vojne bolnice, koje sam posjeivao kad god bi mi posao
doputao.
Listopad 1943. godine armijsku je skupinu zatekao usred odluujuih borbi na
dnjeparskoj bojinici. U to doba godine sjevernim sektorima istonog bojita
vladali su kia i blato, uvjeti u kojima ak ni Rusi nisu mogli pokretati bilo
kakve vee ofenzivne operacije. Na jugu nije bilo tako. Tamo se borba neometano
nastavljala.
U skladu s neprijateljskim ratnim rasporedom koji smo otkrili jo
krajem rujna,
na podruju Armijske skupine Jug iskristalizirale su se etiri glavne toke
neprijateljskog pritiska:
(i) mostobran u Zaporoju, ije su uklanjanje Sovjeti oito smatrali neophodnim

preduvjetom za nastavak ofenzive na svog junog susjeda estu armiju;
(ii/iii) dva dnjeparska sektora, gdje je neprijatelj ve uspio zauzeti uporite
na junoj obali;
(iv) sjeverno krilo etvrte tenkovske armije sjeverno od Kijeva.
Premda je mostobran u Zaporoju poetkom listopada mogao odbiti jake sovjetske
napade (to je, dakako, znailo i da 40. tenkovski korpus nee na vrijeme
ukloniti neprijateljski mostobran izmeu Dnjepropetrovska i Kremenuga),
neprijatelj je napravio tek kratak predah, potreban da dovue nova pojaanja.
Zasipajui nas baranom vatrom gorom od svega to smo dotad iskusili (upravo su
se tu po prvi put pojavile cijele topnike
"divizije") i ubacujui najmanje deset divizija potpomognutih jakim oklopnim
sngama, neprijatelj se uspio probiti na mostobran. Nakon estokih borbi,
mostobran smo morali napustiti. Iako smo trupe koje su ga branile uspjeli
prebaciti preko rijeke, a branu i eljezniki most (iji smo popravak zavrili
samo nekoliko mjeseci ranije) uspjeli dii u zrak, divizije koje su se borile na
mostobranu bile su ozbiljno oslabljene i nije se znalo hoe li uspjeti obraniti
rijeku. U svakom sluaju, cijena kojom smo platili Hitlerovu opsjednutost tim
mostobranom bila je previsoka.
I dok se (podizanjem mobilnih priuva Prve tenkovske i Osme armije) neprijatelja
u toki prodora na pola puta izmeu Dnjepropetrovska i Kremenuga jo
i dalo
zaustaviti, iz uporita koje je zauzeo na junoj obali rijeke vie ga se nije
dalo istjerati. Na tom mjestu protivnik je postupno gomilao snage kako bi
novouspostavljeni mostobran poveao i po opsegu i po dubini. O dogaajima u tom
kvadrantu, koji e odluujue utjecati na sve budue operacije na koljenu
Dnjepra, vie e rijei biti kasnije.
Neprijatelj je, istodobno, ulagao najvee napore kako bi proirio mostobran koji
je uspostavio na lijevom krilu Osme armije, unutar one petlje na Dnjepru kod
Perejaslava. Ipak, mobilne snage etvrte tenkovske i Osme armije sprijeile su ga
u pokuaju da, u irokoj fronti, prijee rijeku. Snage koje je tamo ve prebacio
uspjele su unititi. Ista je sudbina zadesila i padobranske brigade koje su
Sovjeti izbacili i na tom mjestu i jugozapadno od erkasa. Tako smo
neprijateljske snage na uskom mostobranu juno od Perejaslava, iz kojeg se bilo
vrlo teko probiti, u dobroj mjeri imali pod nadzorom.
Na podruju etvrte tenkovske armije neprijatelj je tijekom listopada uspio
zauzeti uporite na zapadnoj obali Dnjepra, sjeverno od samog Kijeva. Nakon
pobjede nad desnim krilom Druge armije, njegove su snage rijeku uspjele prijei i
na irokoj bojinici nasuprot najsjevernijem korpusu te armije. U tom trenutku
pojavila se prijetnja koja je uvijek vrebala na razdjelnicama dvaju zapovjednih
podruja. I opet mjere koje je namjeravala poduzeti kako bi sredila stanje na
razdjelnici sa svojim sjevernim susjedom Armijska skupina Jug nije mogla
Page 207
poduzeti, budui da, unato zapovijedi koju je dobila od O.K.H.a, Druga armija
nije okupila i Armijskoj skupini Jug prepustila snage predviene za tu zadau.
O.K.H. je na to nije uspio natjerati ak ni nakon to sam mu uputio

vrlo grubo sroeni prosvjed. Ipak, etvrta tenkovska armija se, nekoliko
kilometara zapadno od Dnjepra, uspjela odrati na jednom grebenu na podruju
dvaju korpusa koji su se borili sjeverno od Kijeva. Unato tomu, situacija je i
dalje bila opasna. Oekivali smo kako e neprijatelj, im mu stignu za to
potrebna pojaanja, Kijev zaobii sa sjevera.
Ono to nas je najvie zabrinjavalo bilo je da smo ve u tim poetnim borbama
morali angairati sve mobilne formacije Armijske skupine. Njihova borbena mo
slabila je istom brzinom kojom je opadala borbena mo pjeakih divizija na prvoj
crti. Pronai nove mobilne priuve postajalo je sve tee; pojaanja su nam bila
sve potrebnija.
Bitka na koljenu Dnjepra
Armijska je skupina svoje sjeverno krilo i dalje morala smatrati najvanijim.
Naime, kad bi ga napokon razbio, neprijatelj bi potpuno neometano mogao izvesti
opsean manevar kojim bi, s boka, okruio i Armijsku skupinu Jug i Armijsku
skupinu A. Ipak tijekom listopada glavnina njegovih napora bila je usmjerena na
koljeno Dnjepra. Hitler je, pak, iz gospodarskih i politikih razloga, ustrajao
na tome da zadrimo Krim. Kombinacija toga dvoga ponukala je armijsku skupinu da
se na koljenu Dnjepra upusti u presudnu bitku.
Cijeloga listopada zapovjednitvo "Stepske fronte" (daleko najaktivnije
neprijateljsko zapovjednitvo) je na mostobran juno od Dnjepra na razdjelnici
Prve tenkovske i Osme armije, dovlailo sve vie i vie snaga. Krajem mjeseca na
tom je poloaju raspolagalo s vie od pet armija (od kojih jedna potpuno
oklopna), ili s ukupno 61 streljakom divizijom i sedam tenkovskih ili
mehaniziranih korpusa ija se snaga procjenjivala na vie od 900 oklopnih vozila.
Njemaka krila nisu se mogla nositi s tolikim snagama i morala su se povui na
istok, odnosno na zapad. Izmeu dviju armija otvorila se iroka pukotina kojom je
neprijatelj, potpuno neometano, mogao prodrijeti u dubinu dnjeparskog koljena, u
smjeru Krivoj Roga i Nikopolja, gradova iji je opstanak Hitler smatrao presudnim
za njemake vojne napore.
Da stvar bude gora, svako daljnje neprijateljsko napredovanje neizbjeno je
vodilo izolaciji Prve tenkovske armije na istonom dijelu dnjeparskog koljena. Po
miljenju armijske skupine, to je bila najvea
mogua prijetnja. A ona, ni u kom sluaju, nije namjeravala dopustiti da Prva
armija ostane u okruenju.
U meuvremenu, O.K.H. je napokon popustio pred naim zahtjevima da nam osigura
dvije obnovljene oklopne divizije (14. i 24.) i jednu pjeaku diviziju. Obeane
su nam jo
tri oklopne divizije (1. tenkovsku diviziju, Leibstandarte diviziju,
takoer obnovljena, koja se upravo vratila s odmora te jednu novu, 25. tenkovsku
diviziju), ije je konano odredite i vrijeme dolaska, dodue, tek trebalo
odrediti.
Koliko su stvari mogle biti drukije daje armijska skupina s tih pet oklopnih
divizija raspolagala etiti tjedna prije, kad je stigla na Dnjepar! Sve da to,
iz logistikih razloga, tada i nije bilo izvedivo, kakve bi se operativne
mogunosti pruile Armijskoj skupini da je na te snage mogla raunati znatno
prije i kakvu bi slobodu kretanja imala na svom junom krilu!
Tih pet oklopnih divizija, meutim, vie nismo mogli ekati. Do njihova dolaska,
sudbina Prve tenkovske armije mogla je biti zapeaena.
Stoga smo se u protuudar morali upustiti samo sa snagama kojima smo u tom
trenutku raspolagali 2. tenkovskom i 1. pjeakom divizijom. S 40. tenkovskim
korpusom na elu, te su snage s podruja na koje se povuklo krilo Osme armije trebale
krenuti na zapad i zavui se u pozadinu i bokove neprijateljskih snaga
koje su napredovale prema Krivoj Rogu. Kako bi zatitila svoje vitalne
komunikacije preko Krivoj Roga, Prva je tenkovska armija, sa svoje strane, u
bitku morala ubaciti sve raspoloive pjeake i oklopne snage. Kako bi joj u tome
pomogla, armijska joj je skupina zapovjedila da na Dnjepru, na podruju na kojemu
je, s obje strane Dnjepropetrovska, rijeku branio 30. korpus, ostavi tek zatitni
paravan. Glavninu snaga toga korpusa trebalo je povui na skraenu bojinicu koja
se protezala od poloaja sjeverno od Zaporoja do poloaja sjeverno od Krivoj
Roga, kako bi se oslobodile formacije potrebne za akciju na kljunoj toki.
Hitler se, svialo mu se to ili ne, morao pomiriti s predajom toga dijela
dnjeparske obale.
Zahvaljujui primjernoj suradnji dviju armija (tijekom operacije 40. tenkovski
korpus preao je u sastav Prve tenkovske armije), protuudar izveden krajem
listopada sjeverno od Krivoj Roga (kojemu je neprijatelj ve bio pred vratima)
zavrio je glatkom pobjedom. Umjesto da
Page 208
na istonom dijelu dnjeparskog koljena odree Prvu tenkovsku armiju, neprijatelj

je doivio ozbiljan poraz. Prema izvjeima naih armija, poginulo je priblino
10.000 neprijateljskih vojnika, a u nae je ruke palo 350 tenkova, isti toliko,
ako ne i vie, topova i 5000 zarobljenika. Te su brojke, u usporedbi s ranijim
podacima o zarobljenoj opremi i ljudstvu, pokazivale iznimno poboljanje
materijalne opremljenosti Crvene armije. U svakom sluaju, pretpostavljali smo
kako su dvatri tenkovska ili mehanizirana korpusa i osam streljakih divizija
dobili ozbiljne batine, a da ih je jo
nekoliko bilo gadno izbubano. Nadalje, na
prostoru izmeu Prve tenkovske i Osme armije opet smo mogli organizirati
kontinuiranu bojinicu. Snagama kojima smo raspolagali, meutim, neprijatelja
ipak nismo uspjeli odbaciti natrag, na sjevernu obalu Dnjepra. S tim smo morali
priekati dok nam se ne pridrue obeane (tri) oklopne divizije dakako, pod
uvjetom da, u meuvremenu, na nekom drugom mjestu, ne izbije nova kriza. A upravo
se to dogodilo, gotovo odmah.
Neposredna prijetnja Prvoj tenkovskoj armiji bila je uklonjena. U njezinoj
pozadini, meutim, pojavila se nova, vjerojatno puno ozbiljnija. Daleko
nadmonije neprijateljske snage 28. listopada napale su estu armiju koja je
drala poloaje izmeu Dnjepra i obale Azovskog mora, na podruju Armijske
skupine A. Dubina prodora bila je znaajna i esta se armija, okretnou koja nas
je iznenadila, povukla na zapad. Njezino sjeverno krilo (4. i 29. korpus) povuklo
se na proireni mostobran juno od Dnjepra, to je znailo da su i pozadina Prve
tenkovske armije i podruje Nikopolja, barem zasad, pokriveni. Ostatak armije
povukao se jo
zapadnije, prema prijelazu kod Berislava i na nie dijelove
rijene obale premda za brzu uspostavu nove bojinice u Nogajskim stepama nije
bilo nikakvih izgleda.
Ovakav razvoj dogaaja na podruju este armije predstavljao je ozbiljnu
prijetnju za Prvu tenkovsku armiju na istonom dijelu dnjeparskog koljena. Naime,
premda je protunapad 40. tenkovskog korpusa na sovjetske snage koje su
napredovale prema Krivoj Rogu omoguio privremenu stabilizaciju njezinih
poloaja, neprijatelj ni izdaleka nije bio poraen. Glavni udar koji mu je
namjeravala zadati armijska je skupina mogla planirati najranije sredinom
studenoga, kad su trebale stii one tri dodatne oklopne divizije. Dotad bi,
meutim, juno krilo este armije vjerojatno bilo odbaeno iza donjega Dnjepra.
17. armija ostala bi odrezana
na Krimu, a neprijatelj bi se s juga, prelazei Dnjepar s obje strane
Nikopolja, uspio uvui u pozadinu Prve tenkovske armije. Poloaj Prve tenkovske
armije ionako zbijene na usko cjevasto podruje koje se protezalo na istok sve
do Zaporoja, s bojinicama okrenutima sjeveru i istoku postao bi vie nego
problematian. Krenu li dogaaji u tom smjeru, Prvu tenkovsku armiju se s
istonog dijela dnjeparskog koljena moralo izvui na zapad. Time bismo
(manjevie) u potpunosti napustili spomenuto podruje, izgubili Nikopolj i
tamonje zalihe mangana, a Krim prepustili njegovoj sudbini.
Kako bih sprijeio takav razvoj dogaaja i, posebice, uklonio svaku moguu
prijetnju pozadini Prve tenkovske armije, O.K.H.u sam predloio sljedeu
operativnu smicalicu:
Po svretku bitke na podruju sjeverno od Krivoj Roga, s mostobrana juno od
Nikopolja koji je jo
uvijek bio u rukama este armije, 40. tenkovski korpus
trebao je pokrenuti iznenadni napad s dvije, po mogunosti i s tri, oklopne
divizije i uletjeti u bok neprijateljskih snaga koje su estu armiju kroz
Nogajske stepe gonile prema donjemu Dnjepru. esta bi armija dobila priliku da
formira bojinicu ispred Dnjepra i odri kontakt sa Sedamnstom armijom na
Krimu, a i prijetnja pozadini Prve tenkovske armije bila bi uklonjena.
Najkasnije 12. studenoga korpus se morao vratiti na poloaje sjeverno od Dnjepra
i pridruiti se trima dodatnim oklopnim divizijama (koje su do tog vremena ve
trebale stii) u planiranom napadu na podruju Prve tenkovske armije. Odluujua
pobjeda kojoj smo se nadali omoguila bi nam daljnju intervenciju na podruju
este armije i ponovno zauzimanje poloaja na liniji MelitopoljDnjepar.
Hitler je, dakako, bio oduevljen prijedlogom, budui da se njime otvarala
mogunost da na kraju ipak zadrimo i Nikopolj i Krim.
Od toga plana ipak nije bilo nita. Naime, kad se esta armija na brzinu povukla
na poloaje na drugoj obali Dnjepra, juri
40. tenkovskog korpusa s mostobrana u
Nikopolju vie nije imao nikakvih izgleda za uspjeh. Poslije toga su dogaaji na
sjevernom krilu Armijske skupine iskljuili svaku mogunost da se tri oklopne
divizije, koje su jo
uvijek putovale k nama, uporabe na koljenu Dnjepra.
Spomenuti plan ne bi bio vrijedan spomena da se iz njega nije dala izvui vrlo
vana pouka: ak i kada je prisiljen na operativne smicalice,
ovjek ni na trenutak ne smije zanemariti osnovnu ideju na kojoj je utemeljio
provedbu svojih operacija.
Page 209
Armijska je skupina neprestano naglaavala presudnu vanost svojega sjevernog
krila, gdje se u bliskoj budunosti mogao oekivati joArmijska je skupina neprestano
naglaavala presudnu vanost svojega sjevernog
krila, gdje se u bliskoj budunosti mogao oekivati jo
jedan veliki
neprijateljski napad. Sukladno naim temeljnim zamislima, morali smo poduzeti
odgovarajue korake i sprijeiti neprijatelja da iz tog napada izvue ikakvu
korist. Tako smo 40. tenkovski korpus, nakon uspjenog napada kod Krivoj Roga, s
koljena Dnejpra morali povui u pozadinu sjevernog krila armijske skupine i,
istodobno, obaviti pripreme za prihvat triju oklopnih armija koje su bile na
putu.
S obzirom na smjer kojim su krenuli dogaaji na podruju este armije, to bi
neminovno znailo povlaenje Prve tenkovske armije s istonog dijela dnjeparskog
koljena, a to bi, pak, znailo naputanje Nikopolja i evakuaciju Krima.
Bilo je potpuno jasno kako Hitler koji je svih pet oklopnih divizija armijskoj
skupini i prepustio samo zato da sredi situaciju na koljenu Dnjepra na takav
operativni plan nikad ne bi pristao. I dalje bi inzistirao na tome da se zadre
i koljeno Dnejpra i Krim. Armijska bi skupina, unato tomu, morala djelovati na
gore naznaeni nain.
S obzirom na opasnost koja je prijetila Prvoj tenkovskoj armiji, moj je prijedlog
bio potpuno opravdan, ali s operativnog stajalita armijske skupine kao cjeline i
potpuno pogrean. Posljedice te odluke platio je 40. tenkovski korpus koji je
ostao prikovan na koljenu Dnjepra.
Dva su razloga zato sam djelovao suprotno vlastitoj temeljnoj zamisli o provedbi
operacija. Prvo, nadao sam se kako emo sve dok je linija na Dnjepru s obje
strane Nikopolja u naim rukama neprijateljskim snagama na obje strane rijeke
moi zadati nekoliko iznenadnih udaraca zaredom i, budu li ti udarci uspjeni,
povratiti poloaje na junom krilu. Drugo, da se nismo odluili na tu operaciju,
morali bismo se odrei Krima, to bi posebno teko palo nama koji smo, u sastavu
11. armije, svojedobno vodili estoke bitke za taj poluotok. Ipak, bilo bi puno
ispravnije da sam se nastavio pridravati vlastitog naela da je sjeverno krilo
Armijske skupine operativno vanije.
Bitka za Kijev
Poetkom studenoga neprijatelj je ponovo napao sjeverno krilo armijske skupine
dnjeparsku
bojinicu etvrte tenkovske armije i to velikim snagama. Nije bilo
posve jasno je li rije o ofenzivi s nekakvim dalekosenijim ciljevima ili
neprijatelj prvo namjerava zauzeti dio ozemlja zapadno od rijeke, kako bi imao
dovoljno prostora za okupljanje snaga. Uskoro je postalo jasno, kako se pred
naletom daleko snanijih Rusa etvrta tenkovska armija ne moe odrati na
Dnjepru. 5. studenoga postalo je izvjesno kako emo izgubiti i Kijev.
Armijska je skupina zakljuila kako sve raspoloive snage s toga podruja mora
prebaciti na svoje sjeverno krilo, posebice one tri tenkovske divizije koje su
tamo tek trebale stii. Budui da ih je Hitler namijenio iskljuivo za uporabu na
podruju donjega Dnjepra, za taj je potez valjalo dobiti odobrenje O.K.H.a.
Ukoliko on etvrtoj tenkovskoj armiji ne uspije pribaviti dodatna znaajnija
pojaanja, koljeno Dnjepra morat e se predati. Budui da na to sudbinsko pitanje
nije stizao nikakav odgovor, 7. studenoga odletio sam u Vrhovno zapovjednitvo.
Na samom sastanku Hitler je izjavio kako nam prijedlog armijske skupine nudi
"jedinstvenu priliku" da preuzmemo podruje este armije i sauvamo Krim te da on
tu priliku ne namjerava propustiti. Nikakva pobjeda kod Kijeva, rekao je, ne bi
nam omoguila da tamonje oklopne snage na vrijeme oslobodimo i poaljemo u pomo
junome krilu. Ni Krim, ni obrambeni poloaji na donjemu Dnjepru ne bi se odrali
tako dugo.
Na to sam mu uzvratio kako emo, budemo li se na koljenu Dnjepra i este armije
pridravali operativnog plana, sjeverno krilo izloiti prevelikom riziku, a to
je, pak, moglo utjecati na poloaj armijskih skupina Jug i A. Ni meni se zamisao
da odustanemo od napada juno od donjeg Dnjepra nije previe sviala. Ipak, u
Kijevu smo sad jednostavno morali intervenirati, sa sve tri oklopne divizije koje
su nam stizale.
Hitler mi je odgovorio kako postoje i vojni i politiki razlozi zbog kojih moramo
odnijeti pobjedu koja nam se nudila na podruju donjeg Dnjepra. Za poetak,
vojsku je trebalo uvjeriti da je jo
uvijek sposobna izvoditi uspjene napade.
Drugo, zalihe mangana u Nikopolju bile su ivotno vane za nae ratno
gospodarstvo. Nadalje, neprijatelju nismo
smjeli dopustiti da povrati Krim, jer mu je poluotok mogao sluiti kao baza za
zrane napade na rumunjska naftna polja.
Premda sam Hitlerove motive drao potpuno opravdanima, ustrajao sam u tvrdnji
kako se na sjevernom krilu izlaemo prevelikom riziku. Krenu li stvari s etvrtom
tenkovskom armijom u krivom smjeru, sudbina armijskih skupina Jug i A bit e,
prije ili kasnije, zapeaena.
Hitler je priznao kako se izlaemo silnom riziku, ali i ustvrdio kako ga, u
Page 210
trenutnoj situaciji, jednostavno moramo prihvatiti te da je on spreman snositi
odgovornost za posljedice.
Unato svemu, uspio sam ga nagovoriti da na nae sjeverno krilo poalje etvrtu
tenkovsku diviziju Druge armije koju su nam toliko puta obeali (usput reeno,
nije se pojavila ni ovaj put), SSbrigadu "Nordland" i, neto kasnije, 2.
padobransku diviziju. S vremenom se, dapae, i sam pomirio s injenicom kako umjesto
da ih poalje na koljeno Dnjepra na raspolaganje etvroj tenkovskoj
armiji mora staviti ne samo jednu nego i sve tri oklopne divizije. (25., 1.
tenkovsku i Leibstandarte diviziju). S druge strane, dvije oklopne divizije 40.
tenkovskog korpusa (13. i 24.), morale su ostati na podruju Prve tenkovske
armije i odrati prostor potreban za kasniji udar na podruju este armije. U
svakom sluaju, spomenute divizije nismo smjeli premjetati sve dok se Hitler ne
predomisli i dopusti da se Prva tenkovska armija sa svojih ugroenih poloaja na
koljenu Dnjepra prebaci na zapad, odriui se tako i Nikopolja i Krima.
U sljedeih nekoliko dana poloaj etvrte tenkovske armije naglo se pogorao.
Njezinih jedanst pjeakih divizija (ija se snaga, u veini sluajeva, svodila
na snagu obinih pukovnija) vie se nisu mogle othrvati protivniku koji je protiv
etvrte tenkovske armije, i to samo u prvom valu ofenzive, angairao 1720
potpuno popunjenih streljakih divizija, trietiri tenkovska korpusa i jedan
korpus konjanitva. Neprijateljske prodore nisu uspijevale zaustaviti ak ni
dvije oklopne divizije koje su armiji sluile kao mobilna priuva.
Nakon estokih borbi, morali smo evakuirati Kijev kako tamonji 7. korpus ne bi
ostao u okruenju. Korpus je odbaen na jug; neprijateljske snage u napredovanju
uspio je zaustaviti tek pedesetak kilometara dalje. Na zapadnom krilu 7. korpusa,
kojih 65 km jugozapadno od Kijeva, u ruske je ruke palo eljezniko vorite
Fastov, toliko vitalno za opskrbu Osme armije ljudstvom i materijalom.
Oba korpusa na Dnjepru sjeverno od Kijeva odbaena su natrag na zapad 13.
korpus do itomira a 49. korpus do Korostena. itomir i Korosten bili su vana
eljeznika vorita, bitna za odravanje komunikacija s Armijskom skupinom
Centar i opskrbu etvrte tenkovske armije. Neprijatelj je sada stigao do oba
grada.
etvrta tenkovska armija bila je razbijena u tri poprilino razdvojene skupine.
Jedini traak nade u toj mranoj situaciji bio je da se i neprijateljski napad
rascijepio u dva smjera na sjever i na zapad. Dijelovi sovjetskih snaga koji su
napredovali na sjever izravnu su nam tetu mogli nanijeti samo u sluaju da
skrenu na jug te armijsku skupinu, irokim manevrom, okrue s boka. U tome su ih,
do rasporeivanja pojaanja iji je dolazak Armijska skupina oekivala, trebala
sprijeiti ona dva korpusa koja je neprijatelj odbacio na zapad.
Armijska je skupina odgovarajue protumjere mogla poduzeti tek sredinom studenoga
pa nam je valjalo pregurati nekoliko kritinih dana. Spomenute protumjere
ukljuivale su protuudar novih divizija (25., 1. i Liebstandarte divizije pod
zapovjednitvom 48. tenkovskog korpusa, koji je Armijskoj skupini ustupljen
upravo za tu namjenu) na neprijateljsko oklopnitvo koje je iz Kijeva napredovalo
na jugozapad. To su, u tom trenutku, bile najopasnije neprijateljske snage na
terenu. Poslije toga, tenkovski se korpus trebao prebaciti na zapad i unititi
neprijateljske snage koje su 13. korpus gonile prema itomiru.
Nakon pobjede na tom pravcu, korpusu se otvarala mogunost da se uvue u pozadinu
neprijateljskih snaga koje su na jugu napadale nae poloaje na Dnjepru. Kako bi
dodatno ojaala etvrtu tenkovsku armiju, armijska joj je skupina iz sastava Osme
armije prebacila jotrenutnoj situaciji, jednostavno moramo prihvatiti te da je on spreman
snositi
odgovornost za posljedice.
Unato svemu, uspio sam ga nagovoriti da na nae sjeverno krilo poalje etvrtu
tenkovsku diviziju Druge armije koju su nam toliko puta obeali (usput reeno,
nije se pojavila ni ovaj put), SSbrigadu "Nordland" i, neto kasnije, 2.
padobransku diviziju. S vremenom se, dapae, i sam pomirio s injenicom kako umjesto
da ih poalje na koljeno Dnjepra na raspolaganje etvroj tenkovskoj
armiji mora staviti ne samo jednu nego i sve tri oklopne divizije. (25., 1.
tenkovsku i Leibstandarte diviziju). S druge strane, dvije oklopne divizije 40.
tenkovskog korpusa (13. i 24.), morale su ostati na podruju Prve tenkovske
armije i odrati prostor potreban za kasniji udar na podruju este armije. U
svakom sluaju, spomenute divizije nismo smjeli premjetati sve dok se Hitler ne
predomisli i dopusti da se Prva tenkovska armija sa svojih ugroenih poloaja na
koljenu Dnjepra prebaci na zapad, odriui se tako i Nikopolja i Krima.
U sljedeih nekoliko dana poloaj etvrte tenkovske armije naglo se pogorao.
Njezinih jedanst pjeakih divizija (ija se snaga, u veini sluajeva, svodila
na snagu obinih pukovnija) vie se nisu mogle othrvati protivniku koji je protiv
etvrte tenkovske armije, i to samo u prvom valu ofenzive, angairao 1720
potpuno popunjenih streljakih divizija, trietiri tenkovska korpusa i jedan
korpus konjanitva. Neprijateljske prodore nisu uspijevale zaustaviti ak ni
dvije oklopne divizije koje su armiji sluile kao mobilna priuva.
Nakon estokih borbi, morali smo evakuirati Kijev kako tamonji 7. korpus ne bi
ostao u okruenju. Korpus je odbaen na jug; neprijateljske snage u napredovanju
uspio je zaustaviti tek pedesetak kilometara dalje. Na zapadnom krilu 7. korpusa,
kojih 65 km jugozapadno od Kijeva, u ruske je ruke palo eljezniko vorite
Fastov, toliko vitalno za opskrbu Osme armije ljudstvom i materijalom.
Oba korpusa na Dnjepru sjeverno od Kijeva odbaena su natrag na zapad 13.
korpus do itomira a 49. korpus do Korostena. itomir i Korosten bili su vana
eljeznika vorita, bitna za odravanje komunikacija s Armijskom skupinom
Centar i opskrbu etvrte tenkovske armije. Neprijatelj je sada stigao do oba
grada.
etvrta tenkovska armija bila je razbijena u tri poprilino razdvojene skupine.
Jedini traak nade u toj mranoj situaciji bio je da se i neprijateljski napad
rascijepio u dva smjera na sjever i na zapad. Dijelovi sovjetskih snaga koji su
napredovali na sjever izravnu su nam tetu mogli nanijeti samo u sluaju da
skrenu na jug te armijsku skupinu, irokim manevrom, okrue s boka. U tome su ih,
do rasporeivanja pojaanja iji je dolazak Armijska skupina oekivala, trebala
sprijeiti ona dva korpusa koja je neprijatelj odbacio na zapad.
Armijska je skupina odgovarajue protumjere mogla poduzeti tek sredinom studenoga
pa nam je valjalo pregurati nekoliko kritinih dana. Spomenute protumjere
ukljuivale su protuudar novih divizija (25., 1. i Liebstandarte divizije pod
zapovjednitvom 48. tenkovskog korpusa, koji je Armijskoj skupini ustupljen
upravo za tu namjenu) na neprijateljsko oklopnitvo koje je iz Kijeva napredovalo
na jugozapad. To su, u tom trenutku, bile najopasnije neprijateljske snage na
terenu. Poslije toga, tenkovski se korpus trebao prebaciti na zapad i unititi
neprijateljske snage koje su 13. korpus gonile prema itomiru.
Nakon pobjede na tom pravcu, korpusu se otvarala mogunost da se uvue u pozadinu
neprijateljskih snaga koje su na jugu napadale nae poloaje na Dnjepru. Kako bi
dodatno ojaala etvrtu tenkovsku armiju, armijska joj je skupina iz sastava Osme
armije prebacila jo
dvije oklopne divizije (3. i 10.), dvije tenkovske
grenadirske divizije (20. i SSdiviziju "Reich") te 198. pjeaku diviziju. To
je, dakako, oslabilo poloaje Osme armije no armijska je skupina, za raun
trenutno najvanije toke na bojinici, jednostavno morala "stanjiti" njezine
manje vane dijelove.
Na alost, kako se 48. tenkovski korpus mogao okupiti tek sredinom studenoga, a
situacija jugozapadno od Kijeva se i dalje pogoravala, armijska je skupina,
neoekivano, u ogranieni napad kod Fastova (kojim je eljela ouvati podruje
okupljanja tenkovskog korpusa) morala poslati prvu raspoloivu oklopnu diviziju,
25. tenkovsku. Ponovno

smo bili svjedoci cijene koju je tek unovaena divizija morala platiti za svoju
inicijaciju u rat na istoku. Uz to, zapovjednik divizije, koji je s jednom
izvidnikom bojnom pojurio na bojinicu, bio je izbaen iz stroja pri prvom
susretu s neprijateljem. Taj je pothvat nanio teak psiholoki udarac vojnicima
koji su vodili svoju prvu bitku na istoku i koji su, u toj bici, trebali
povratiti vorite u Fatovu. Neprijatelja su, uz pomo snaga dovedenih iz Osme
armije, ipak uspjeli zaustaviti na bojinici juno od Kijeva. Time smo sprijeili
daljnje okruivanje dnjeparske bojinice.
15. studenoga 48. tenkovski korpus napokon je pokrenuo planirani protuudar. Prvi
Page 211
cilj protuudara poraz neprijateljskog korpusa koji je napredovao jugozapadno od

Kijeva postignut je. Korpus je, potom, skrenuo na zapad i smanjio pritisak na
13. korpus. Ubrzo smo osvojili i itomir. Meutim, konani juri

tenkovskog
korpusa na istok, dueljeznike pruge itomirKijev, u pozadinu sovjetskih
poloaja juno od Kijeva, propao je zbog blata. Premda je to znailo da
neprijatelja sa zapadne obale Dnjepra neemo poistiti do poetka prosinca, krizu
etvrte tenkovske armije jo
uvijek smo mogli rijeiti. Ta je armija sada drala
bojinicu koja se od jedne toke 40 kilometara od Kijeva protezala na sjever, sve
do podruja sjeverno od itomira. 49. korpus, i dalje na svojim izoliranim
poloajima u okolici Korostena, uspio je povratiti grad i obnoviti eljeniku
vezu s Armijskom skupinom Centar. Po podacima Prve tenkovske armije, neprijatelj
je izgubio oko 20.000 ljudi. Podatak da smo zarobili samo 5000 ljudi, dok su
izvjetaji govorili o 600 zarobljenih tenkova, 300 komada poljskog topnikog
orua i vie od 1200 protutenkosvkih topova, ponovno je ukazao na stabilan rast
razine opremljenosti Crvene armije59. Od svih snaga s kojima smo imali posla na
kijevskoj bojinici, dvije treine pjeakih divizija, etiri tenkovska, jedan
mehanizirani i jedan korpus konjanitva mogli su se smatrati ozbiljno
oslabljenima.
Na alost, poetno munjevito povlaenje etvrte tenkovske armije na jug i na
zapad Hitlera je navelo na zamisao da zapovijedanje tom armijom prepusti nekom
drugom. Premda sam ga uvjeravao kako gubitak dnjeparske bojinice nije pogreka
armijskog vodstva nego posljedica
" Mogue je da su se neki od tih podataka i duplicirali. Ipak, po svim moguim
raunicama, ti su podaci ipak bili reprezentativni. Napomena autora.
nadmoi neprijateljskih snaga i iscrpljenosti naih divizija, Hitler je doao do
zakljuka kako je nakon silnih napora kojima je bio izloen u posljednjih
nekoliko godina generalu pukovniku Hothu potreban odmor. General je, u skladu s
tim, prebaen u priuvu. Tu sam smjenu silno alio, no barem sam dobio
uvjeravanja kako e Hothu, nakon dopusta, dodijeliti jednu armiju na zapadu.
Hotha je naslijedio general Rauss, bivi austrijski asnik, koji se u Armijskoj
skupini proslavio kao zapovjednik 6. tenkovske divizije, a poslije ili. korpusa.
Druga bitka na koljenu Dnjepra
Dok su borbe na bojinici etvrte tenkovske armije jo
uvijek trajale,
neprijatelj se ve sredinom studenoga oporavio od poraza koji je doivio kod
Krivoj Roga. Uz pomo svjeih snaga, na koljenu Dnjepra pokrenuo je jo
jedan
veliki napad na sjeverne poloaje Prve tenkovske armije i susjednog joj desnog
krila (na bojinici okrenutoj istoku) Osme armije. Na istonoj bojinici Prve
tenkovske armije, juno od Zaporoja, pokuao je prijei rijeku i s obje strane
erkasa napasti poloaje Osme armije na Dnjepru. Ofenzivu je kasnije i dodatno
proirio, napadom s juga na mostobran u Nikopolju (korpusom este armije na tom
mostobranu zapovijedala je Prva tenkovska armija.). Njegove su namjere sada bile
oite: Prvu tenkovsku armiju elio je do kraja okruiti i unititi na istonom
dijelu dnjeparskog koljena.
Potaknuta tijekom dogaaja u drugoj polovici studenoga, armijska je skupina glede
daljnje provedbe operacija zatraila savjet O.K.H.a.
Dopis koji smo mu poslali 20. studenoga temeljio se na pretpostavci da, unato
trenutnom masovnom angamanu trupa na bojinici armijske skupine, neprijatelj i
dalje raspolae znaajnim strategijskim priuvama. Prema nama dostupnim
izvjeima, istaknuli smo, 44 streljake divizije i velik broj oklopnih brigada
koje su Sovjeti formirali tijekom 1943. godine, jo
uvijek se nisu ukljuile u
borbe. Pretpostavljali smo i da se u pozadini neprijateljskih poloaja odmaraju i
obnavljaju jo
33 streljake divizije i 11 tenkovskih ili mehaniziranih korpusa.
Stoga se moglo oekivati kako e neprijateljska ofenziva na juno krilo istonog
bojita potrajati cijelu zimu i da e glavnina pritiska biti usmjerena na
sjeverno krilo armijske skupine. Ukoliko na
trenutni protuudar u sektoru etvrte
tenkovske armije i proe kako treba, neprijatelj e zapadno od Dnjepra zadrati
prostor namijenjen okupljanju snaga s kojega e kasnije pokrenuti ofenzivu. Stoga
nije dolazilo u obzir da se s operativno presudnog sjevernog krila armijske
skupine odvajaju snage za potporu akciji na koljenu Dnjepra.
Uspijemo li, unato svemu, odbiti neprijateljsku ofenzivu koja je na tom dijelu
bojita bila u punom zamahu i, istodobno, uvrstiti poloaj u sektoru Prve
tenkovske armije, stvari bi se jo
uvijek razvijale na sljedei nain:
Armijska bi skupina morala prezimiti na bojinici za iju obranu njezine gotovo
sasvim iscrpljene divizije nisu imale ni priblino dovoljno sredstava. Armijska
skupina ne bi imala ni dovoljno priuva za odluno odbijanje veih
neprijateljskih napada, pogotovu na nekoliko mjesta odjednom.
U operativnom smislu, dakle, armijska bi skupina bila preputena na milost i
nemilost neprijatelju stoje, s obzirom na smanjenu borbenu mo njezinih
Page 212
formacija, bilo iznimno opasno. Nijedna bitka koja bi se vodila pod takvim
uvjetima nije mogla zavriti znaajnijim smanjenjem neprijateljskih ofenzivnih
kapaciteta. Sovjeti bi nam neprestano diktirali akcije. Mi, s druge strane, nismo
bili u stanju stvoriti priuve kojima bi sprijeili njihove udare. U takvoj smo
situaciji mogli izgubiti ne samo mnogo ozemlja, nego i puno ljudi i oruja.
Preduvjet za uspjean nastavak borbe, tvrdili smo, bila je dovoljno udarnih
priuva. Ukoliko ih se nije moglo pribaviti s drugih podruja ratnih djelovanja,
te je priuve valjalo formirati radikalnim skraivanjem bojinice na njemakom
junom krilu (ukljuujui i povlaenje 17. armije s Krima, morskim putem). Bude
li se morala boriti bez priuva, Armijska skupina nee preivjeti zimu.
Do kraja studenoga, situacija na junom krilu Istonog bojita razvijala se
ovako:
Juno od donjeg Dnjepra (Armijska skupina A), desno krilo este armije iezlo je
u donjem rukavcu rijeke, ostavljajui za sobom tek uski mostobran u Kersonu. 17.
armija bila je odrezana na Krimu, a prilazi poluotoku bili su zaprijeeni.
S druge strane, mostobran u Nikopolju ipak se uspio odrati u punom
opsegu, premda je etvrta ukrajinska fronta, vodea sovjetska formacija na
jugu, na njega usmjerila glavninu svojih snaga (18 divizija i jako oklopnitvo).
Neprijatelj je, trenutno, stajao pred poloajima na donjem rukavcu Dnjepra i na
prilazima Krimu.
Na koljenu Dnjepra neprijatelj je, na uskoj bojinici juno od Zaporoja, uspio
prijei rijeku i formirati mali mostobran. Inae, defenzivna taktika Prve
tenkovske armije pokazala se potpunim uspjehom. Premda ju je, neprestanim
napadima, tu i tamo natjerao na neznatna povlaenja, neprijatelj se nigdje nije
uspio probiti. Ipak, armija je u tim borbama bila prinuena iskoristiti i
posljednje priuve. Krajem studenoga Prva tenkovska armija drala je bojinicu
koja se, u kontinuitetu, protezala od poloaja sjeverno od Zaporoja pa sve do
poloaja sjeverozapadno od Krivoj Roga, gdje je skretala na sjever i spajala se s
poloajima Osme armije.
Poloaj same Osme armije postao je vrlo kakljiv dijelom, dakako, i zato to je
jednu pjeaku i etiri mobilne divizije morala ustupiti etvrtoj tenkovskoj
armiji kako bi ova, poetkom studenoga, razrijeila situaciju u Kijevu. Svoje
uporite na podruju juno od Dnjepra, u sektoru Kremenug, neprijatelj je uspio
proiriti uzvodno, i to toliko daleko daje sad pod nadzorom imao i vorite u
Kremenugu. tovie, jugozapadno od grada, u poloajima armije okrenutima istoku
uspio je nainiti rupu trenutno, dodue, vrlo usku. Na sjevernoj bojinici Osme
armije na Dnjepru neprijatelj je rijeku uspio prijei s obje strane erkasa.
Armija je, ostavi bez priuva, morala napusiti priblino 97 km obale i postaviti
novu, premda iznimno tanku, obrambenu bojinicu iza movarnog rukavca koji tee
paralelno s Dnjeprom, pedesetak kilometara od matice.
Premda joj je armijska skupina prepustila dvije mobilne formacije iz sastava
Prve, odnosno etvrte tenkovske armije (im je to njihov poloaj dopustio), bilo
je veliko pitanje moe li Osma armija tu rupu zatvoriti i povratiti nadzor nad
situacijom u arkasima. To najbolje pokazuje koliko je armijska skupina morala
onglirati svojim formacijama. Svaki pokuaj da se mobilnim snagama sredi stanje
na jednome mjestu neizbjeno je izazivao krize na podrujima armija s kojih bi se
te formacije maknule.
U svakom sluaju, krajem studenoga linija na Dnjepru od poloaja
sjeverno od Zaporoja, do poloaja zapadno od erkasa te s poloaja juno od
Kijeva sve do sektora Armijske skupine Centar pala je u neprijateljske ruke.
Nakon uspjenog protuudara 48. tenkovskog korpusa, na sjevernom krilu Armijske
skupine Jug, na podruju etvrte tenkovske armije, napetosti su se privremeno
stiale. Ipak, nije bilo nikakve sumnje kako e neprijatelj na tom mjestu okupiti
svjee snage i zatim krenuti u odluujui juriformacija, bilo iznimno opasno. Nijedna
bitka koja bi se vodila pod takvim
uvjetima nije mogla zavriti znaajnijim smanjenjem neprijateljskih ofenzivnih
kapaciteta. Sovjeti bi nam neprestano diktirali akcije. Mi, s druge strane, nismo
bili u stanju stvoriti priuve kojima bi sprijeili njihove udare. U takvoj smo
situaciji mogli izgubiti ne samo mnogo ozemlja, nego i puno ljudi i oruja.
Preduvjet za uspjean nastavak borbe, tvrdili smo, bila je dovoljno udarnih
priuva. Ukoliko ih se nije moglo pribaviti s drugih podruja ratnih djelovanja,
te je priuve valjalo formirati radikalnim skraivanjem bojinice na njemakom
junom krilu (ukljuujui i povlaenje 17. armije s Krima, morskim putem). Bude
li se morala boriti bez priuva, Armijska skupina nee preivjeti zimu.
Do kraja studenoga, situacija na junom krilu Istonog bojita razvijala se
ovako:
Juno od donjeg Dnjepra (Armijska skupina A), desno krilo este armije iezlo je
u donjem rukavcu rijeke, ostavljajui za sobom tek uski mostobran u Kersonu. 17.
armija bila je odrezana na Krimu, a prilazi poluotoku bili su zaprijeeni.
S druge strane, mostobran u Nikopolju ipak se uspio odrati u punom
opsegu, premda je etvrta ukrajinska fronta, vodea sovjetska formacija na
jugu, na njega usmjerila glavninu svojih snaga (18 divizija i jako oklopnitvo).
Neprijatelj je, trenutno, stajao pred poloajima na donjem rukavcu Dnjepra i na
prilazima Krimu.
Na koljenu Dnjepra neprijatelj je, na uskoj bojinici juno od Zaporoja, uspio
prijei rijeku i formirati mali mostobran. Inae, defenzivna taktika Prve
tenkovske armije pokazala se potpunim uspjehom. Premda ju je, neprestanim
napadima, tu i tamo natjerao na neznatna povlaenja, neprijatelj se nigdje nije
uspio probiti. Ipak, armija je u tim borbama bila prinuena iskoristiti i
posljednje priuve. Krajem studenoga Prva tenkovska armija drala je bojinicu
koja se, u kontinuitetu, protezala od poloaja sjeverno od Zaporoja pa sve do
poloaja sjeverozapadno od Krivoj Roga, gdje je skretala na sjever i spajala se s
poloajima Osme armije.
Poloaj same Osme armije postao je vrlo kakljiv dijelom, dakako, i zato to je
jednu pjeaku i etiri mobilne divizije morala ustupiti etvrtoj tenkovskoj
armiji kako bi ova, poetkom studenoga, razrijeila situaciju u Kijevu. Svoje
uporite na podruju juno od Dnjepra, u sektoru Kremenug, neprijatelj je uspio
proiriti uzvodno, i to toliko daleko daje sad pod nadzorom imao i vorite u
Kremenugu. tovie, jugozapadno od grada, u poloajima armije okrenutima istoku
uspio je nainiti rupu trenutno, dodue, vrlo usku. Na sjevernoj bojinici Osme
armije na Dnjepru neprijatelj je rijeku uspio prijei s obje strane erkasa.
Armija je, ostavi bez priuva, morala napusiti priblino 97 km obale i postaviti
novu, premda iznimno tanku, obrambenu bojinicu iza movarnog rukavca koji tee
paralelno s Dnjeprom, pedesetak kilometara od matice.
Premda joj je armijska skupina prepustila dvije mobilne formacije iz sastava
Prve, odnosno etvrte tenkovske armije (im je to njihov poloaj dopustio), bilo
je veliko pitanje moe li Osma armija tu rupu zatvoriti i povratiti nadzor nad
situacijom u arkasima. To najbolje pokazuje koliko je armijska skupina morala
onglirati svojim formacijama. Svaki pokuaj da se mobilnim snagama sredi stanje
na jednome mjestu neizbjeno je izazivao krize na podrujima armija s kojih bi se
te formacije maknule.
U svakom sluaju, krajem studenoga linija na Dnjepru od poloaja
sjeverno od Zaporoja, do poloaja zapadno od erkasa te s poloaja juno od
Kijeva sve do sektora Armijske skupine Centar pala je u neprijateljske ruke.
Nakon uspjenog protuudara 48. tenkovskog korpusa, na sjevernom krilu Armijske
skupine Jug, na podruju etvrte tenkovske armije, napetosti su se privremeno
stiale. Ipak, nije bilo nikakve sumnje kako e neprijatelj na tom mjestu okupiti
svjee snage i zatim krenuti u odluujui juri
u dubinu boka armijske skupine.
Unato tomu, nastavak borbi za koljeno Dnjepra zahtijevao je da se dvije ranije
spomenute mobilne formacije hitno vrate u sastav Osme armije.
Poetkom prosinca desno krilo etvrte tenkovske armije jo
uvijek je bilo na
Dnjepru. Njezin se 24. tenkovski korpus, uzvodno od prijelaza u Kanevu, spajao s
lijevim krilom Osme armije. Pedesetak kilometara juno od Kijeva bojinica je s
rijeke naglo skretala na zapad i ocrtavala neprekinutu liniju (48. i 7. tenkovski
korpus te 13. korpus) sve do regije sjeverno od itomira. Neto dalje, u okolici
Korostena, s bojinicom okrenutom istoku, nalazio se 59. korpus.
Borbe du
linije
Sovjetski pokuaji da se nametnu na koljenu Dnjepra nastavili su se do kraja
prosinca. Uz povremene predahe, tijekom kojih je bitkom izmorene formacije
zamjenjivao novima ili u borbu ubacivao dodatne' snage, neprijatelj je tu nau
istonu utvrdu izloio cijelom nizu napada u kojima je, nedvojbeno, trpio iznimno
teke gubitke.
Page 213
Na samome koljenu rijeke Trea ukrajinska fronta neprestano je napadala sjeverne

poloaje Prve tenkovske armije (30. korpus i 57. tenkovski korpus), no, unato
silnoj brojanoj premoi, nije postigao nita vrijedno spomena.
Usporedo s tim, Druga ukrajinska fronta (dotada poznata kao "Stepska fronta")
angairala je najmanje est streljakih i jednu tenkovsku armiju ne bi li
pregazila lijevo krilo Prve tenkovske armije i poloaje Osme armije okrenute
istoku. Neprijatelj se, masovnom koncentracijom oklopnitva, oito namjeravao
probiti sjeverozapadno i jugozapadno od Krivoj Roga, na razdjelnicu izmeu dvije
njemake armije. Tako bi doao u priliku da se probije do donjeg rukavca rijeke i
okrui Prvu tenkovsku
armiju na istonom dijelu dnjeparskog koljena. Drugo podruje na koje je,
kako se inilo, usredotoio svoju ofenzivu, bio je sjeverni dio istonih poloaja
Osme armije juno od Dnjepra. Neprijatelj je na tom mjestu vjerojatno elio
uhvatiti Osmu armiju u okruenje i, istodobno, pokrenuti iznenadni juri
s
mostobrana koji je zauzeo u erkasima.
U isto vrijeme, tri armije iz sastava etvrte ukrajinske fronte s juga su napale
mostobran u Nikopolju te time, automatski, i pozadinu Prve tenkovske armije.
I dok su ti napadi odbijeni, u napadu daleko nadmonije Druge ukrajinske fronte
na lijevo krilo Prve tenkovske armije neprijatelj je u srazu s Osmom armijom ipak
postigao djelomian uspjeh. U dva se navrata, na dvije se (gore spomenute)
kljune toke, uspio probiti prilino duboko. Usljed toga, bojinicu smo postupno
morali pomaknuti na podruje izmeu Krivoj Roga (koji se jo
drao) i Dnjepra.
U oba sluaja armijska je skupina na problematinim mjestima uspjela okupiti
tenkovske snage (premda je time ozbiljno slabila trenutno manje ugroene sektore)
i na neprijateljski prodor reagirati protunapadom i neutralizirati njegov
utjecaj na operacije u cjelini. Ipak, nakon tolikih borbi, u njemakim su se
formacijama sve ee pojavljivali znakovi zasienja. Pjeake divizije vie nisu
mogle ni predahnuti, a oklopne su snage, poput vatrogasaca, jurile iz jednog
sektora bojinice u drugi. Premda su neprijateljski gubici u mrtvima i ranjenima
bili mnogostruko vei od naih, oni su ih jo
uvijek mogli nadomjestiti. S druge
strane, svi pokuaji Armijske skupine Jug da uvjeri O.K.H. kako za zadravanje
naih snaga na koljenu Dnjepra nema nikakvog operativnog opravdanja, ostali su
bez rezultata. O.K.H. nije uspijevao pronai popune u ljudstvu i materijalu
kojima bi kompenzirao pad nae borbene moi, a Hitler se protivio prijedlogu da
se istona utvrda pravodobno preda, kako bi se iz nje izvukle snage potrebne na
operativno puno vanijem sjevernom krilu. Sva naa upozorenja kako trenutni
uspjesi u obrani dnjeparskog koljena nisu nikakvo jamstvo da Prva tenkovska
armija na kraju nee ostati u okruenju, budui da neprijatelj i dalje dovlai
nova pojaanja, naila su na gluhe ui. Jednako su proli i nai pokuaji
uvjeravanja kako se na jugu. skraivanjem bojinice, nuno i hitno mora formirati
priuva. Na kraju nam nije preostalo drugo nego da, kao to sam ve spomenuo, na
koljeno Dnjepra prebacimo dvije divizije sa sjevernog krila armijske
skupine, gdje je njihovo rasporeivaje imalo znatno vie smisla.
Tek kad je na sjevernom krilu izbila velika kriza, Hitler je napokon a i tada
vrlo nevoljko morao priznati kako je to pitanje operativne nunosti.
Zadravanje na koljenu Dnjepra i dalje je opravdavao znaajem Nikopolja i Krima
za nae ratne napore. ak se ni tada nije prestao nadati kako e kad jednom
zaustavi napade na koljenu Dnjepra neprijatelju zadati novi udarac, u smjeru
juga, i time oslobodili Krim. Na njegove je odluke neosporno utjecalo miljenje
kako e bude li (Hitler) ustrajao na tome da se zadri svaka stopa zemlje neprijatelj
na kraju iskrvariti na smrt, ba
kao i 1941. godine pred Moskvom.
tovie, kad god bi mu netko spomenuo skraivanje bojinice, pozvao bi se na
teko oboriv argument: skraivanjem bojinice oslobodio bi se i dio
neprijateljskih formacija. Hitler je, meutim, previao injenicu da neprijatelj
doista moe nasmrt iskrvariti, ali samo na dobro branjenoj bojinici. Svaki
pokuaj da se zadri bojinica koja se svodila na tanani paravan, morao je
zavriti velikim gubicima meu ionako slabanim obrambenim snagama. Pod uvjetom,
dakako, da ih neprijatelj jednostavno ne pregazi.
Udar koji je 48. tenkovski korpus etvrte tenkovske armije izveo na sjevernom
krilu armijske skupine svakako nam je omoguio da doemo do daha, no nije bilo
mjesta sumnji kako e neprijatelj tamo nastaviti ofenzivu, im nadoknadi gubitke.
etvrta tenkovska armija je, stalnim iscrpljivanjem protivnika, taj trenutak
morala odgaati to je mogue due. Nadalje, kako je glavnina njezinih snaga bila
rasporeena uzdu
(sjeveru okrenute) bojinice izmeu Dnjepra i regije sjeverno
od itomira, njezinom je zapadnom krilu i dalje prijetilo okruenje koje je mogao
sprijeiti samo 59. korpus. On je, meutim, bio izoliran u okolici Korostena.
Kako je etvrta tenkovska armija bila preslaba da, napadom u pravcu Kijeva,
protjera neprijatelja sa zapadne obale Dnjepra, Armijska je skupina desnom krilu
Page 214
te armije morala osigurati kakvutakvu zatitu. U naem je interesu bilo da ona

to due zadri inicijativu koju je na tom mjestu povratio 48. tenkovski korpus.
Stoga smo etvrtoj tenkovskoj armiji zapovjedili da iskoristi situaciju na
(trenutno otvorenom) zapadnom krilu i na podruju itomirKorosten pokrene
ofenzivne udare na ograniene ciljeve. Po zapovijedi
armijske skupine, 48. tenkovski korpus izveden je na bojinicu okrenutu sjeveru
i, koritenjem opsenih mjera zavaravanja i maskiranja, tijekom noi prebaen na
otvoreni desni bok neprijateljske este armije sjeverno od itomira. U iznenadnom
napadu koji je uslijedio, neprijateljska je armija, sa zapada, razbijena rov po
rov. Odmah potom, korpus je zadao jo
jedan udarac neprijateljskim snagama koje
su se okupljale jugoistono od Korostena. U tom su napadu najmanje tri
neprijateljska mehanizirana korpusa pretrpjela ozbiljne gubitke.
Na kraju smo, dakle, ne samo unitili dijelove nove ofenzivne skupine, prije nego
to se ona uspjela okupiti zapadno od Dnjepra, nego i uspostaviti kakavtakav
nadzor na podruju nasuprot lijevom krilu etvrte tenkovske armije.
To, meutim, nije mijenjalo injenicu da se na istome krilu Armijske skupine
spremala nova, ozbiljna oluja. Buknula je 24. prosinca.
Prva izvjea o poetku neprijateljskog napada s obje strane ceste KijevZitomir
primio sam za vrijeme posjeta 20. tenkovskoj grenadirskoj diviziji (otiao sam
proslaviti Boi s tamonjim pukovnijama), koja je ugroenoj bojinici sluila
kao pozadinska priuva. Vijesti, isprva, nisu zvuale previe ozbiljno; jedino
podruje na kojemu su stvari djelovale pomalo osjetljivo bilo je podruje 25.
tenkovske divizije, juno od ceste. Meutim, veernja situacijska izvjea koja
sam vidio po povratku u zapovjednitvo u Vinici ukazivala su na to da
neprijatelj pokuava izvesti masovni prodor preko itomira.
U sljedeih nekoliko dana iskristalizirala se sljedea obavjetajna slika:
U kijevskom sektoru Prva ukrajinska fronta je na podruju zapadno od grada
okupila vrlo jake snage za iroki prodor uzdu
i juno od itomirske ceste.
Glavnu jurinu skupinu inile su 38., Prva gardijska i Prva tenkovska armija, s
poetnim snagma od vie od 18 streljakih divizija i est tenkovskih ili
mehaniziranih korpusa. Za nekoliko dana na istom smo mjestu otkrili i 18. armiju.
Glavni se napad proirio na jug, djelovanjem 40. armije juno od Fastova.
Na sjevernom krilu jurine bojinice nedavno potuena sovjetska esta armija
(netom obnovljena do pune snage) i, neto sjevernije, sovjetska 13. armija,
napredovale su prema Korostenu. Pod svojim su
zapovjednitvom imale najmanje 14 streljakih divizija i jedan korpus
konjanitva. Dio tih postrojba bio je ozbiljno oslabljen u ranije spominjanom
napadu naeg 48. tenkovskog korpusa, no u njihovoj se pozadini, inilo se,
okupljala Trea tenkovska gardijska armija s najmanje est tenkovskih ili
mehaniziranih korpusa. Dodue, dva ili tri korpusa bila su veoma oslabljena u
nedavnim borbama, no hidri su nastavljale rasti nove glave. Kako god bilo, ovakva
koncentracija mobilnih snaga ukazivala je na to da prodor u koji je krenuo prema
itomiru neprijatelj namjerava nadopuniti dalekosenom operacijom okruivanja s
boka iz smjera Korostena.
Istina, 48. tenkovski korpus kojeg su inile dvije udarne oklopne divizije, 168.
pjeaka i 18. topnika divizija (novopridole na podruju armijske skupine),
stajao je u pripravnosti u okolici itomira, u pozadini najugroenijeg sektora
bojinice (kojim je sada zapovijedao 42. korpus). Bilo je, meutim, dvojbeno mogu
li te snage zaustaviti nekoliko puta brojnijeg neprijatelja. Sve da im to i poe
za rukom, za zaustavljanje neprijateljskog juria preko Korostena ipak nismo
imali dovoljno snaga. A taj je juri
bio uvod u okruenje sjevernoga krila
armijske skupine.
Stoga je 25. prosinca armijska skupina O.K.H.u uputila teleprintersku poruku u
kojoj je prikazala nae i neprijateljske poloaje i istaknula kakve bi zakljuke
iz toga trebalo izvui. Sa snagama kojima trenutno raspolae, izvijestili smo,
etvrta tenkovska armija ne moe zaustaviti neprijateljsku ofenzivu te time ni
zatititi bokove armijskih skupina Jug i A. Armiju se, dakle, moralo radikalno
ojaati. Ukoliko O.K.H. za to vie nema raspoloivih snaga, armijska e ih
skupina morati osigurati sama, tako da sa svog desnog krila odvoji najmanje
petest divizija. U tom sluaju, meutim, ona oito ne moe ostati na svojim
poloajima na koljenu Dnjepra i stoga traimo da joj se zajami sloboda
djelovanja.
U isto vrijeme etvrta tenkovska armija dobila je zapovijed da, za prvu ruku, sve
svoje snage upotrijebi protiv glavne sovjetske jurine skupine i sprijei njezin
prodor prema itomiru, u sektoru 42. korpusa. Sjeverno krilo armije (13. i 59.
korpus) trebalo je onemoguiti skretanje neprijateljskih snaga prema itomiru.
17. tenkovska divizija, koja je ve napustila poloaje este armije na donjemu

Dnjepru (armija je privremeno vraena pod zapovjednitvo armijske skupine),
Page 215
prebaena je etvrtoj tenkovskoj armiji.
Odgovarajui na nove upite O.K.H.a koji je nesumnjivo na Hitlerov zahtjev ponovo

zapovijedio postizanje kompromisnog rjeenja na koljenu Dnjepra, Armijska
je skupina izvijestila kako je "prolo vrijeme kad se stanje na sjevernom krilu
armijske skupine nastojalo rijeiti izoliranim mjerama poput premjetanja
pojedinanih divizija"!
S obzirom na snage koje je neprijatelj rasporedio na tom mjestu, naveli smo u
poruci, ofenzivu smo moda i mogli zaustaviti, no to nam dugorono ne bi bilo od
velike pomoi. Neprijatelj e, naime, u bitku zasigurno i dalje ubacivati
dijelove svojih zimskih priuva. Situacija je sad potpuno ovisila o razvoju
dogaaja na podruju KorostenitomirBerdievKijev. Tu e se, u sljedeih
nekoliko tjedana, odluivati hoe li juno krilo njemakih armija biti odrezano i
odbaeno na jugozapad.
Da bi se ta opasnost otklonila, bilo je neophodno poduzeti energine mjere.
Situacija je sliila onoj u kojoj se armijska skupina nala u zimu 1942./43.
godine, kad je jedini mogui nain da se bojinica pokrpa bilo prebacivanje Prve
i etvrte tenkovske armije s desnoga na lijevo krilo. Sad smo morali uiniti
neto slino: Prvu smo tenkovsku armiju morali osloboditi s koljena Dnjepra i,
zajedno s najmanje pet ili est drugih divizija, prebaciti na poloaje prema
Berdievu. To se dalo postii samo naputanjem istonog dijela dnjeparskog
koljena i povlaenjem tamonje bojinice na pripremljene priuvne poloaje, na
liniji koja se od koljena Dnjepra zapadno od Nikopolja protezala sve do Krivoj
Roga.
Takvim skraivanjem bojinice, objasnili smo, spasili bismo 12 divizija. Njih
est, kao to smo rekli, poslali bi Prvoj tenkovskoj armiji na sjevernom krilu
Armijske skupine. Ostale bismo ostavili estoj armiji koja je trebala preuzeti
dotadanji sektor Prve tenkovske armije kako bi uspostavila liniju obrane na
donjem Dnjepru.
Snage koje je trebalo prebaciti na sjeverno krilo armijske skupine trebale su, s
istoka, udariti na isturene neprijateljske snage koje su nadirale prema
itomiru.
Uz to, kako bi sprijeio okruenje koje nam je prijetilo, O.K.H. je na sjeverno
krilo armijske skupine morao poslati dodatna pojaanja. Te su snage, po
mogunosti, kasnije, sa zapada, trebale potpomoi napad Prve tenkovske armije na
glavnu sovjetsku jurinu skupinu.
Istaknuli smo kako nam trenutna situacija na koljenu Dnejpra omoguava da
spomenuto pregrupiranje snaga izvedemo bez veih
rizika, budui da su neprijateljski napadi na tom podruju nakratko popustili.
No, istaknuli smo, predloeno povlaenje moglo bi se pokazati tekim, budemo li
ekali da se neprijatelj ponovno spremi za napad na tom podruju. Na kraju smo
zakljuili kako uzimajui u obzir sve spomenute imbenike, kao i poloaj same
etvrte tenkovske armije konanu odluku o tome Vrhovno zapovjednitvo mora
donijeti brzo.
Umjesto traene odluke, iz O.K.H.a nam je 28. prosinca stiglo tek obeanje kako
e etvrtoj tenkovskoj armiji osigurati jednu ili dvije divizije. Armijska je
skupina, u skaldu s tim, 29. prosinca izdala sljedee zapovijedi: Zapovjednitvo
Prve tenkovske armije svoj je dotadanji sektor do 1. sijenja moralo predati
estoj armiji i do 3. sijenja preuzeti bojinicu etvrte tenkovske armije
(odnosno, 24. tenkovskog i 3. korpusa) koja se protezala od Dnjepra do poloaja
etrdesetak kilometara jugoistono od Bedieva. U pozadini lijevoga krila te
bojinice 3. je tenkovski korpus trebao okupiti etiri divizije povuene s
koljena Dnjepra, odnosno iz sastava este armije 6. i 17. tenkovsku diviziju,
16. tenkovsku grenadirsku diviziju i 101. laku (Jger) diviziju. Ostale su ih

divizije trebale slijediti. Jedan od razloga za tako ogranien premjetaj snaga
Prve tenkovske armije bila su transportna ogranienja. Drugi se, pak, krio u
injenici da Armijska skupina nije imala ovlasti zapovjediti evakuaciju istonog
dijela dnjeparskog koljena bez Hitlerove suglasnosti, budui da bi ona izravno
utjecala i na poloaj Armijske skupine A. Na alost, ak i na razini armijske
skupine, mogunost donoenja odluka neovisno o Vrhovnom zapovjednitvu zavrava
tamo gdje zapoinje koordinacija izmeu armijskih skupina.
Na preostali dio bojinice etvrte tenkovske armije trebale su se rasporediti
snage koje joj je O.K.H. stavio na raspolaganje (zapovjednitvo 46. korpusa i
njemu podreene 16. tenkovska, 1. pjeaka i 4. planinska divizija).
Ipak, bilo je veliko pitanje hoe li te snage biti dovoljne za dva planirana
protunapada na bokove glavne neprijateljske jurine skupine koja je nadirala na
jugozapad. Neprijatelja je, u svakom sluaju, najprije trebalo zaustaviti.
Armijska je skupina 30. prosinca izvijestila O.K.H. o koracima koje je poduzela.
Hitler je, ve sutradan, za njih izdao naknadnu suglasnost. S druge je strane,
Page 216
pak, nastavio izbjegavati odluku o naputanju
istonog dijela dnjeparskog koljena, a time i mostobrana u Nikopolju, koju je

urno trebalo donijeti.
31. prosinca, kad je prebacivanje snaga koje je zapovjedila armijska skupina ve

bilo u tijeku, situacija u sektoru etvrte tenkovske armije postala je iznimno
kritina.
Glavna neprijateljska jurina skupina u irokom se pojasu uspjela probiti na
jugozapad, u smjeru Vinice. I dok se na poloajima juno od Kijeva (24. tenkovski
i 7. korpus) jo
uvijek drala, armija je svoje zapadno krilo morala, i to
znatno, saviti unatrag. U njegovoj pozadini, na podruju na kojemu se trebao
okupiti 3. tenkovski korpus, otvorila se osamdeset kilometara iroka pukotina.
Prvi sljedei poloaji etvrte tenkovske armije bili su tanahni poloaji
pedesetak kilometara jugoistono od Berdieva, s istone strane ceste
Berdievitomir, a i oni su se, sjeverno od itomira, ponovo rasplinjavali.
Borbe u okolici itomira, na poloajima okrenutima sjeveru i istoku, vodio je 13.
korpus. Izmeu njega i 59. korpusa, odbaenog na poloaje zapadno od Korostena,
zjapila je jo
jedna, 80 kilometara iroka pukotina u kojoj se, neto dublje u
pozadini, trebao koncentrirati 26. tenkovski korpus.
Na sreu, protivnike su snage u tom trenutku bile usredotoene na (ve
spomenute) izdvojene skupine etvrte tenkovske armije. Sto se tie irokih
pukotina meu njima, neprijatelj jo
nije iskoristio (ili uope nije uoio)
mogunosti koje su mu pruale. Njegove su mobilne snage, naime, kroz te pukotine
mogle izbiti ravno u pozadinu armijske skupine a mogle su im posluiti i za
okruivanje etvrte tenkovske armije.
Poetkom sijenja poloaj armijske skupine u cjelini sve vie se pogoravao.
Na koljenu Dnjepra (a to se odnosilo i na mostobran u Nikopolju) spremala se nova
ofenziva protiv este i Osme armije. Zapone li prije nego to se istoni dio
obale sukladno zahtjevima armijske skupine evakuira, situacija na tom krilu
mogla bi postati iznimno ozbiljna. Najgore od svega, oklopne divizije koje su, u
drugome valu, za zapovjednitvom Prve tenkovske armije trebale krenuti na
sjeverno krilo i iji je premjetaj armijska skupina ve zapovjedila, vie se ne
bi mogle povui. Veliki neprijateljski napad uslijedio je 3. sijenja kod
Kirovograda i dvije su divizije zaglavile na tom mjestu.
Problem dodatnih pojaanja za potrebe sjevernoga krila postajao je
sve ozbiljniji. Neprijatelj je, naime, u meuvremenu shvatio kakve mu mogunosti
nude pukotine na bojinici etvrte tenkovske armije.
Na (novom) podruju odgovornosti Prve tenkovske armije ije je zapovjednitvo
3. sijenja preuzelo sektor juno i jugozapadno od Kijeva neprijatelj se na
jugu probio do jedne toke pedesetak kilometara sjeverno od Umana. Tamo ga je
privremeno zaustavio dolazak izboenih dijelova Treeg tenkovskog korpusa.
Posebno ozbiljna kriza izbila je u etvrtoj tenkovskoj armiji. Suoena s
opasnou da joj oba krila padnu u okruenje, ona se 4. sijenja morala povui na
poloaje koji su zapoinjali ezdesetak kilometara istono od Vinice, pruali se
na sjever prema Berdievu (za koji su se ve vodile borbe) i zavravala
ezdesetak kilometara istono od jednog grada na nekadanjoj sovjetskopoljskoj
granici.
Neto sjevernije, u irokoj pukotini izmeu nas i Armijske skupine Centar, 59.
korpus se vratio se na svoje nekadanje poloaje uz i sjeverno od autoceste
itomirRovno.
Potaknut razvojem dogaaja u prvih nekoliko dana sijenja, 4. sijenja odletio
sam u Hitlerovo zapovjednitvo, kako bih ga, jednom za svagda, uvjerio u potrebu
radikalnog premjetaja naih snaga s desnog na lijevo krilo armijske skupine.
Zapoeo sam opisom najnovije prijetnje naim poloajima na dnjeparskom koljenu i
sve kritinije situacije na podruju etvrte tenkovske armije.
Potom sam mu do pojedinosti objasnio na
plan da neprijatelja koji napada etvrtu
armiju zaskoimo s bokova 3. tenkovskim korpusom iz sastava Prve tenkovske
armije s istoka i 26. tenkovskim korpusom, koji je pristizao za sjevernim krilom
etvrte tenkovske armije, sa sjeverozapada60. Hitlera sam, pritom, upozorio kako
planirani protunapadi mogu donijeti tek privremeno olakanje. Dugorono gledano,
stanje na sjevernom krilu Armijske skupine nije se mogla rijeiti na taj nain.
Ukoliko se tamonji poloaji ne poiste do kraja, cijelo juno krilo istonog
bojita nai e se u smrtnoj opasnosti, a armijske skupine Jug i A doekat e
kraj, ili u Rumunjskoj ili na Crnome moru.
60 Hitler je, tom prilikom, demonstrirao sposobnost zdravog rasuivanja. Sumnjao
je da smo u stanju udariti na oba krila etvrte tenkovske armije. Kasniji
dogaaji dali su mu za pravo. Napomena autora.
Ukoliko, dakle, Vrhovno zapovjednitvo ne osigura znatna pojaanja, juno krilo
armijske skupine morat e se povui (to je podrazumijevalo i naputanje
Page 217
Nikopolja i ipso facto Krima), kako bi se s njegovih poloaja izvukle snage
potrebne kljunom sjevernom krilu.
Ovdje moram naglasiti kako je armijska skupina povlaenje s istonog dijela
dnjeparskog koljena drala tek prvim korakom u procesu prebacivanja teita snaga
na sjeverno krilo, u mjeri u kojoj to bude zahtijevalo ukupno sstanje.
Tako opsena reorganizacija snaga zahtijevala je daleko radikalnije skraivanje
june bojinice.
Zato je armijska skupina, za svaki sluaj, neto zapadnije obavila prethodna
izvianja i pripreme za uspostavu nove obrambene linije, to je Hitler, dakako,
znao. Iskoritavajui pogodne dijelove rijene obale, ta se linija uglavnom
sjeverno i sjeverozapadno od donjih dijelova obale Buga protezala na krajnji
jug podruja na kojemu su trenutno plamtjele borbe sjevernog krila armijske
skupine. Zaposjedanjem te linije, 900 kilometara duga bojinica koju su na
koljenu Dnjepra trenutno drale esta i Osma armija praktino bi se prepolovila.
Ovako drastinim kresanjem bojinice (u kombinaciji s premjetajem 17. armije s
Krima na kopno), utedjeli bismo doista znatne snage, to bi nam, ako nita
drugo, omoguilo prebacivanje glavnine snaga na sjeverno krilo. Na junom krilu
ipak bi ostalo dovoljno snaga koje bi gore spomenutu liniju titile od daleko
nadmonijeg neprijatelja. S druge strane, njegovoj smo eljeznikoj mrei
napravili dodvoljno tete da ga sprijeimo da svoje snage s junog krila na
podruje zapadno od Kijeva prebacuje brzinom kojom je to ranije inio.
Dakako, za tako opseno povlaenje njemakog junog krila najprije je trebalo
stvoriti nekakvu osnovu, a mi smo je planirali stvoriti evakuacijom dnjeparskog
koljena. Doputenje za to, meutim, nismo zatraili odmah. Znali smo kako bi
Hitler reagirao. On jednostavno nije shvaao koncept dugorone operativne
politike.
Naprotiv, Hitler je ak i sada odbijao svaku pomisao na evakuaciju
dnjeparskog koljena i naputanje Nikopolja. Ta je opcija, naime, podrazumijevala
i gubitak Krima, a to je, zakljuivao je Hitler, Tursku, Bugarsku i Rumunjsku
moglo navesti na promjenu stavova.
I dalje je tvrdio kako armijskoj skupini ne moe pribaviti pojaanja potrebna na
njezinu sjevernom krilu. Mogao ih je oduzeti samo Armijskoj skupini Sjever, i to
samo ako se armija povue na jezero Peipus. Finska bi nam zbog toga mogla
okrenuti lea, ime bismo izgubili primat na Baltiku. Iz vedske vie ne bismo
mogli dopremati plemenite kovine, a ostali bismo i bez vitalnog podruja za obuku
naih podmornica.
to se tie snaga na zapadu, rekao je Hitler, nije nam ih mogao ustupiti prije
nego to odbije neprijateljsko iskrcavanje ili prije nego to Britanci, kako je
oekivao, ne zaglave u Portugalu. Morao je kupovati vrijeme dok se stvari na
zapadu ne razbistre, a nae nove formacije ne budu spremne za akciju. Nadalje, u
svibnju e se pokazati i prvi rezultati podmornikog ratovanja.
Na neprijateljskoj je strani bilo toliko nesuglasica, dodao je Hitler, da se
koalicija jednostavno morala raspasti. Stoga je sad bilo najvanije dobiti na
vremenu. Premda je prijetnju mojoj armijskoj skupini smatrao ozbiljnom koliko i
ja, smatrao je kako se s tim rizikom mora pomiriti, dok se ne dokopa novih snaga.
Hitlerove argumente nije vrijedilo pobijati. Na svaku moju primjedbu, samo bi
odbrusio (to je u takvim prigodama esto inio) da mi nedostaje ira
perspektiva. Mogao sam samo ponavljati kako je stanje na naem sjevernom krilu
iznimno ozbiljno i kako protumjere koje armijska skupina poduzima ne nude konano
rjeenje za postojeu krizu. Kako bismo sjeverno krilo armijske skupine spasili
od okruenja, u njegovoj smo pozadini, negdje na podruju Rovna, na ovaj ili
onaj nain, na brzinu morali organizirati novu armiju. Raspravu o tome bilo je
besmisleno nastavljati u nazonosti gomile ljudi koji su sudjelovali u dnevnim
kolegijima. Stoga sam od Hitlera zatraio razgovor u etiri oka, u nazonosti
naelnika Glavnog stoera. Hitler je oito se pitajui to u mu ovaj put
servirati nevoljko pristao. Predstanici O.K.W.a, Goring, kojekakvi pomonici,
Hitlerov povjesniar i dva stenografa uas su se izgubili. (Stenografi su
biljeili svaku rije izgovorenu na dnevnim kolegijima. Budui da pred sobom nisu
imali zemljovide, esto nisu imali pojma o emu se, zapravo, razgovara.)
U Vrhovno sam zapovjednitvo odletio odluan u nakani da, uz raspravu o poloaju
moje armijske skupine, ponovno pokrenem pitanje najvie razine zapovijedanja.
Tek to su svi osim generala Zeitzlera napustili sobu, zatraio sam doputenje da
govorim otvoreno.
"Molim vas," rekao je Hitler. Drao se ne baNikopolja i ipso facto Krima), kako bi se s
njegovih poloaja izvukle snage
potrebne kljunom sjevernom krilu.
Ovdje moram naglasiti kako je armijska skupina povlaenje s istonog dijela
dnjeparskog koljena drala tek prvim korakom u procesu prebacivanja teita snaga
na sjeverno krilo, u mjeri u kojoj to bude zahtijevalo ukupno sstanje.
Tako opsena reorganizacija snaga zahtijevala je daleko radikalnije skraivanje
june bojinice.
Zato je armijska skupina, za svaki sluaj, neto zapadnije obavila prethodna
izvianja i pripreme za uspostavu nove obrambene linije, to je Hitler, dakako,
znao. Iskoritavajui pogodne dijelove rijene obale, ta se linija uglavnom
sjeverno i sjeverozapadno od donjih dijelova obale Buga protezala na krajnji
jug podruja na kojemu su trenutno plamtjele borbe sjevernog krila armijske
skupine. Zaposjedanjem te linije, 900 kilometara duga bojinica koju su na
koljenu Dnjepra trenutno drale esta i Osma armija praktino bi se prepolovila.
Ovako drastinim kresanjem bojinice (u kombinaciji s premjetajem 17. armije s
Krima na kopno), utedjeli bismo doista znatne snage, to bi nam, ako nita
drugo, omoguilo prebacivanje glavnine snaga na sjeverno krilo. Na junom krilu
ipak bi ostalo dovoljno snaga koje bi gore spomenutu liniju titile od daleko
nadmonijeg neprijatelja. S druge strane, njegovoj smo eljeznikoj mrei
napravili dodvoljno tete da ga sprijeimo da svoje snage s junog krila na
podruje zapadno od Kijeva prebacuje brzinom kojom je to ranije inio.
Dakako, za tako opseno povlaenje njemakog junog krila najprije je trebalo
stvoriti nekakvu osnovu, a mi smo je planirali stvoriti evakuacijom dnjeparskog
koljena. Doputenje za to, meutim, nismo zatraili odmah. Znali smo kako bi
Hitler reagirao. On jednostavno nije shvaao koncept dugorone operativne
politike.
Naprotiv, Hitler je ak i sada odbijao svaku pomisao na evakuaciju
dnjeparskog koljena i naputanje Nikopolja. Ta je opcija, naime, podrazumijevala
i gubitak Krima, a to je, zakljuivao je Hitler, Tursku, Bugarsku i Rumunjsku
moglo navesti na promjenu stavova.
I dalje je tvrdio kako armijskoj skupini ne moe pribaviti pojaanja potrebna na
njezinu sjevernom krilu. Mogao ih je oduzeti samo Armijskoj skupini Sjever, i to
samo ako se armija povue na jezero Peipus. Finska bi nam zbog toga mogla
okrenuti lea, ime bismo izgubili primat na Baltiku. Iz vedske vie ne bismo
mogli dopremati plemenite kovine, a ostali bismo i bez vitalnog podruja za obuku
naih podmornica.
to se tie snaga na zapadu, rekao je Hitler, nije nam ih mogao ustupiti prije
nego to odbije neprijateljsko iskrcavanje ili prije nego to Britanci, kako je
oekivao, ne zaglave u Portugalu. Morao je kupovati vrijeme dok se stvari na
zapadu ne razbistre, a nae nove formacije ne budu spremne za akciju. Nadalje, u
svibnju e se pokazati i prvi rezultati podmornikog ratovanja.
Na neprijateljskoj je strani bilo toliko nesuglasica, dodao je Hitler, da se
koalicija jednostavno morala raspasti. Stoga je sad bilo najvanije dobiti na
vremenu. Premda je prijetnju mojoj armijskoj skupini smatrao ozbiljnom koliko i
ja, smatrao je kako se s tim rizikom mora pomiriti, dok se ne dokopa novih snaga.
Hitlerove argumente nije vrijedilo pobijati. Na svaku moju primjedbu, samo bi
odbrusio (to je u takvim prigodama esto inio) da mi nedostaje ira
perspektiva. Mogao sam samo ponavljati kako je stanje na naem sjevernom krilu
iznimno ozbiljno i kako protumjere koje armijska skupina poduzima ne nude konano
rjeenje za postojeu krizu. Kako bismo sjeverno krilo armijske skupine spasili
od okruenja, u njegovoj smo pozadini, negdje na podruju Rovna, na ovaj ili
onaj nain, na brzinu morali organizirati novu armiju. Raspravu o tome bilo je
besmisleno nastavljati u nazonosti gomile ljudi koji su sudjelovali u dnevnim
kolegijima. Stoga sam od Hitlera zatraio razgovor u etiri oka, u nazonosti
naelnika Glavnog stoera. Hitler je oito se pitajui to u mu ovaj put
servirati nevoljko pristao. Predstanici O.K.W.a, Goring, kojekakvi pomonici,
Hitlerov povjesniar i dva stenografa uas su se izgubili. (Stenografi su
biljeili svaku rije izgovorenu na dnevnim kolegijima. Budui da pred sobom nisu
imali zemljovide, esto nisu imali pojma o emu se, zapravo, razgovara.)
U Vrhovno sam zapovjednitvo odletio odluan u nakani da, uz raspravu o poloaju
moje armijske skupine, ponovno pokrenem pitanje najvie razine zapovijedanja.
Tek to su svi osim generala Zeitzlera napustili sobu, zatraio sam doputenje da
govorim otvoreno.
"Molim vas," rekao je Hitler. Drao se ne ba
ledeno, ali svakako distancirano.
"Jedna nam stvar mora biti jasna, mein Fhrer." zapoeo sam. "Iznimno kritina
situacija u kojoj se nalazimo ne moze se pripisati jedino neprijateljskoj
nadmoi, kolika god bila. Valja je pripisati i naem nainu voenja."
im sam to izgovorio, Hitlerovo se lice smrknulo. Zurio je u mene pogledom koji
Page 218
me je, osjeao sam, trebao prisiliti da zasutim. Ne sjeam se nijednog ovjeka
iji je pogled isijavao toliku snagu volje. Njegove su oi bile najizraajnija i
vjerojatno jedina privlana pojedinost na njegovu, inae obinu, licu. Tim je
oima sada zurio u mene, kao da me i samim pogledom moe baciti na koljena.
Glavom mi je, u trenutku, proletjela slika indijskog dresera zmija i znao sam
kako nisam prvi ovjek kojeg je taj pogled zastraio. Ipak sam nastavio govoriti.
Rekao sam mu kako se stvari vie jednostavno ne mogu voditi kao dosad i kako se
moram vratiti na zamisao koju sam mu ve dvaput predloio: za pitanja velike
strategije trebao mu je jedan naelnik stoera, s punim ovlastima, na ije se
savjete i samo na njegove savjete morao oslanjati u svim pitanjima vojne
politike. U sklopu tog aranmana, istono je bojite moralo dobiti vrhovnog
zapovjednika koji e, u okvirima ope strategije, uivati punu neovisnost kao
to je to ve bio sluaj u Italiji i na zapadu. Kao i u ranijim prigodama u
kojima sam mu ukazivao na potrebu radikalne promjene u njegovu nainu voenja
(koja se moda ne formalno, ali u praksi svakako svodila na to da
zapovijedanje prepusti nekom drugom), njegova je reakcija bila potpuno negativna.
Hitler je napomenuo kako jedino on moe odluiti koje su snage raspoloive na
kojem podruju ratnog djelovanja i kakvu politiku na tom podruju treba voditi. U
svakom sluaju, rekao je, Gring se nikad ne bi povinovao tuim zapovijedima.
Sto se tie imenovanja vrhovnog zapovjednika za istono podruje ratnih
operacija, ve sam spomenuo kako mije Hitler odbrusio kako nitko ne posjeduje
njegov autoritet. "ak ni ja ne mogu natjerati feldmarale da me posluaju!"
vikao je. "Mislite li vi, moda, da bi vas sluali? U najgorem sluaju ja ih mogu
smijeniti. Nitko drugi nema ovlasti za to."
Kada sam mu rekao kako ja uvijek izvravam zapovijedi, odbio je svaki daljnji
komentar i prekinuo sastanak.
Dakle, Hitlera ni ovaj put nisam uspio nagovoriti da izmjeni sustav zapovijedanja
na vrhu, na nain koji bi zadovoljio ratne potrebe, a ne bi ugrozio njegov ugled.
Njegova nespremnost da zapovijedanje prepusti profesionalnom vojniku dijelom je
bilo posljedica njegove pretjerane samouvjerenosti. Hitler, ak ni privatno, nije
elio priznati daje u neemu grijeio ili da mu treba vojni savjetnik. Drugi je
razlog vjerojatno bilo nepovjerenje koje je diktatora uvrstilo u vjeri kako
vojsku, za svaki sluaj, mora zadrati pod svojim nadzorom.
S druge strane, bio sam posve siguran kako bi bilo kakav pokuaj nasilnog
rjeavanja tog problema doveo do sloma naih armija na terenu. Po mom miljenju,
mogunost da se Rusi probiju na njemako ozemlje kao i anglosaksonski zahtjev za
bezuvjetnom predajom, poduzimanje nasilnih mjera inili su potpuno bespredmetnim.
Tako sam se u svoje zapovjednitvo vratio a da nisam uspio poboljati ni poloaj
armijske skupine, ni organizaciju zapovijedanja na najvioj razini. To, ni u kom
sluaju, nije znailo da emo odustati od pokuaja da naem desnom krilu na
koljenu Dnjepra osiguramo slobodu kretanja i da ojaamo svoje sjeverno krilo.
S obzirom na negativan ishod sastanka s Hitlerom, armijskoj skupini nije
preostalo drugo nego nastaviti borbu na koljenu Dnejpra. Na njezinu sjevernom
krilu operacije je valjalo voditi tako da se neprijatelju onemogui opkoljavanje
etvrte tenkovske armije i proboj na jug, to bi dovelo do presijecanja
pozadinskih komunikacija itavog junog krila.
Cijeloga sijenja neprijatelj se na koljenu Dnjepra, svime to je imao, nastavio
obruavati na uporite koje smo tamo i dalje morali drati. Posebno estoko
napadao je istonu bojinicu Osme armije premda su i snage u sektoru kojim je
sada zapovijedala esta armija morale odbiti cijeli niz neprijateljskih napada,
ne samo na poloaje unutar koljena rijeke okrenute sjeveru, nego i na mostobran u
Nikopolju, s juga.
Unato mnogostrukoj nadmoi u ljudstvu i materijalnim sredstvima, zahvaljujui
junatvu njemakih vojnika i kojekakvim zakrpama koje su osmiljavala
zapovjednitva dviju armija, neprijatelj je na tom ratnom podruju i dalje
postizao tek ograniene uspjehe. Premda se
bojinica Osme armije neznatno povukla na zapad i premda je Kirovograd bio
ispranjen, neprijatelju nikako nije polazio za rukom odluujui prodor koji bi
mu omoguio da nae snage na koljenu Dnjepra uhvati u zamku.
Na lijevom krilu armijske skupine, pak, stanje je bilo je sve tee.
etvrta tenkovska armija popustila je pod neprijateljskim pritiskom i morala se
povui iz Berdieva. Kako bi ouvala barem minimum kontinuiteta na glavnom dijelu
svoje bojinice, morala se povui jome je, osjeao sam, trebao prisiliti da zasutim. Ne
sjeam se nijednog ovjeka
iji je pogled isijavao toliku snagu volje. Njegove su oi bile najizraajnija i
vjerojatno jedina privlana pojedinost na njegovu, inae obinu, licu. Tim je
oima sada zurio u mene, kao da me i samim pogledom moe baciti na koljena.
Glavom mi je, u trenutku, proletjela slika indijskog dresera zmija i znao sam
kako nisam prvi ovjek kojeg je taj pogled zastraio. Ipak sam nastavio govoriti.
Rekao sam mu kako se stvari vie jednostavno ne mogu voditi kao dosad i kako se
moram vratiti na zamisao koju sam mu ve dvaput predloio: za pitanja velike
strategije trebao mu je jedan naelnik stoera, s punim ovlastima, na ije se
savjete i samo na njegove savjete morao oslanjati u svim pitanjima vojne
politike. U sklopu tog aranmana, istono je bojite moralo dobiti vrhovnog
zapovjednika koji e, u okvirima ope strategije, uivati punu neovisnost kao
to je to ve bio sluaj u Italiji i na zapadu. Kao i u ranijim prigodama u
kojima sam mu ukazivao na potrebu radikalne promjene u njegovu nainu voenja
(koja se moda ne formalno, ali u praksi svakako svodila na to da
zapovijedanje prepusti nekom drugom), njegova je reakcija bila potpuno negativna.
Hitler je napomenuo kako jedino on moe odluiti koje su snage raspoloive na
kojem podruju ratnog djelovanja i kakvu politiku na tom podruju treba voditi. U
svakom sluaju, rekao je, Gring se nikad ne bi povinovao tuim zapovijedima.
Sto se tie imenovanja vrhovnog zapovjednika za istono podruje ratnih
operacija, ve sam spomenuo kako mije Hitler odbrusio kako nitko ne posjeduje
njegov autoritet. "ak ni ja ne mogu natjerati feldmarale da me posluaju!"
vikao je. "Mislite li vi, moda, da bi vas sluali? U najgorem sluaju ja ih mogu
smijeniti. Nitko drugi nema ovlasti za to."
Kada sam mu rekao kako ja uvijek izvravam zapovijedi, odbio je svaki daljnji
komentar i prekinuo sastanak.
Dakle, Hitlera ni ovaj put nisam uspio nagovoriti da izmjeni sustav zapovijedanja
na vrhu, na nain koji bi zadovoljio ratne potrebe, a ne bi ugrozio njegov ugled.
Njegova nespremnost da zapovijedanje prepusti profesionalnom vojniku dijelom je
bilo posljedica njegove pretjerane samouvjerenosti. Hitler, ak ni privatno, nije
elio priznati daje u neemu grijeio ili da mu treba vojni savjetnik. Drugi je
razlog vjerojatno bilo nepovjerenje koje je diktatora uvrstilo u vjeri kako
vojsku, za svaki sluaj, mora zadrati pod svojim nadzorom.
S druge strane, bio sam posve siguran kako bi bilo kakav pokuaj nasilnog
rjeavanja tog problema doveo do sloma naih armija na terenu. Po mom miljenju,
mogunost da se Rusi probiju na njemako ozemlje kao i anglosaksonski zahtjev za
bezuvjetnom predajom, poduzimanje nasilnih mjera inili su potpuno bespredmetnim.
Tako sam se u svoje zapovjednitvo vratio a da nisam uspio poboljati ni poloaj
armijske skupine, ni organizaciju zapovijedanja na najvioj razini. To, ni u kom
sluaju, nije znailo da emo odustati od pokuaja da naem desnom krilu na
koljenu Dnjepra osiguramo slobodu kretanja i da ojaamo svoje sjeverno krilo.
S obzirom na negativan ishod sastanka s Hitlerom, armijskoj skupini nije
preostalo drugo nego nastaviti borbu na koljenu Dnejpra. Na njezinu sjevernom
krilu operacije je valjalo voditi tako da se neprijatelju onemogui opkoljavanje
etvrte tenkovske armije i proboj na jug, to bi dovelo do presijecanja
pozadinskih komunikacija itavog junog krila.
Cijeloga sijenja neprijatelj se na koljenu Dnjepra, svime to je imao, nastavio
obruavati na uporite koje smo tamo i dalje morali drati. Posebno estoko
napadao je istonu bojinicu Osme armije premda su i snage u sektoru kojim je
sada zapovijedala esta armija morale odbiti cijeli niz neprijateljskih napada,
ne samo na poloaje unutar koljena rijeke okrenute sjeveru, nego i na mostobran u
Nikopolju, s juga.
Unato mnogostrukoj nadmoi u ljudstvu i materijalnim sredstvima, zahvaljujui
junatvu njemakih vojnika i kojekakvim zakrpama koje su osmiljavala
zapovjednitva dviju armija, neprijatelj je na tom ratnom podruju i dalje
postizao tek ograniene uspjehe. Premda se
bojinica Osme armije neznatno povukla na zapad i premda je Kirovograd bio
ispranjen, neprijatelju nikako nije polazio za rukom odluujui prodor koji bi
mu omoguio da nae snage na koljenu Dnjepra uhvati u zamku.
Na lijevom krilu armijske skupine, pak, stanje je bilo je sve tee.
etvrta tenkovska armija popustila je pod neprijateljskim pritiskom i morala se
povui iz Berdieva. Kako bi ouvala barem minimum kontinuiteta na glavnom dijelu
svoje bojinice, morala se povui jo
dalje na zapad i jugozapad. No to jo
nije
bilo ono najgore.
Neizmjerno vea prijetnja krila se u tome to je neprijatelj, otprilike 6.
sijenja, shvatio kakve mu mogunosti nudi pukotina izmeu Prve tenkovske armije
i desnog krila etvrte tenkovske armije, kao i iroka istina nastala izmeu
etvrte tenkovske armije i Armijske skupine Centar. Na toj se istini slabani i
Page 219
usamljeni 59. korpus u borbenim mukama povlaio prema Rovnu.
Sad je bilo jasno kako se neprijatelj uzdu

bojinice etvrte tenkovske armije
zaustavio samo kako bi iskoristio priliku za napad na njezine izloene bokove.
Sjeverno krilo etvrte tenkovske armije pokuao je unititi uz pomo tri armije
(18., Prve gardijske i Prve gardijske tenkovske), dok je svoju estu i 13. armiju
odaslao dalje na sjever, prema Rovnu.
Istodobno, jake sovjetske snage (Prva tenkovska i 40. armija) produile su na
jugozapad, u pukotinu izmeu nae Prve i etvrte tenkovske armije. Njihove su
perthodnice stigle na tridesetak kilometara od Umana, glavne logistike baze Prve
tenkovske armije, i pribliile se Vinici u kojoj je, svojedobno, bilo smjeteno
zapovjednitvo armijske skupine. Zapovjednitvo se, samo nekoliko dana prije kad
su u iznenadnu sovjetskom juriuoteene njegove veze s desnim krilom
armijske skupine premjestilo u Proskurov. Neprijateljsko je oklopnitvo na
kraju uspjelo privremeno zablokirati i najvaniju eljezniku liniju za opskrbu
armijske skupine u Zmerinki. (Linije juno od Zmerinke vodile su kroz Rumunjsku i
nisu bile bogzna kako uinkovite.)
U takvoj situaciji, armijskoj su se skupini nudila dva mogua rjeenja. Mogla je
poduzeti korake kojima bi sprijeila daljnji neprijateljski prodor u svoj gotovo
irom otvoreni bok. No, nije li time neprijatelju otvarala mogunost da kasnije,
u iroku luku, s boka okrui njezino sjevemo
krilo? Je li, moda, bilo vanije sprijeiti konani neprijateljski prodor u
pukotinu izmeu Prve i etvrte tenkovske armije? Za istodobnu provedbu obje
zadae nije bilo dovoljno snaga.
Odluili smo se pozabaviti najprije tom drugom, po nama ozbiljnijom prijetnjom.
Dopustimo li neprijatelju da se sa znatnijim snagama probije u pukotinu i produi
na jug, prema gornjemu Bugu, postojala je realna opasnost da Osma i esta armija
budu odsjeene.
Daljnji neprijateljski prodor u dubinu sjevernog boka armijske skupine nije bio
izravna prijetnja njezinu preivljavanju i nee to biti jo
neko vrijeme.
Izvjesno olakanje na tom dijelu bojinice donijet e snage koje e nam Hitler,
prije ili kasnije, morati pribaviti.
Ukoliko nam neprijatelj, s druge strane, doista odree dvije armije na junom
krilu, nikako ih neemo moi izvui. Jedino ispravno rjeenje opsenije
povlaenje snaga s junog krila armijske skupine i njihovo premjetanje na
njezino sjeverno krilo Hitler je kategoriki zabranio.
Na tragu tih razmiljanja, odluili smo kako e na
prvi korak biti okupljanje
snaga (svih koje smo si mogli priutiti) za udar na neprijatelja koji je
pukotinom izmeu Prve i etvrte tenkovske armije napredovao na jug.
Ta je pukotina postala jo
opasnija kad je prisiljena neprijateljskim prodorom
u smjeru Umana Prva tenkovska armija svoje zapadno krilo jugozapadno od Kijeva
savila na jug. Sad je, da tako kaem, stajala lea uz lea s Osmom armijom ija
je bojinica na koljenu Dnejpra bila okrenuta na istok. Kako su unutarnja krila
dviju armija i dalje drala Dnjepar s obje strane Kaneva, njemaki su poloaji
oblikovali vreu, iji je vrh bio svezan na sjeveru, na Dnjepru. Stranice "vree"
inile su gore spomenute linije dviju armija, okrenute na istok, odnosno na
zapad. Ukoliko neprijateljske snage razmjetene unutar pukotine uspiju u svojim
nakanama, tu e "vreu" bez kakvih problema izolirati na jugu. Dakako,
najpametnije rjeenje bilo je isprazniti je; troiti snage na njezinu obranu bilo
je potpuno besmisleno. No Hitler ni tada uope nije htio razgovarati o
dragovoljnu povlaenju s obale Dnjepra. Jo
se nadao kako e mu izboeni poloaji
na njoj jednog dana posluiti kao odskona daska za ponovno osvajanje istonog
dijela dnjeparskog koljena. I tako je "vrea" ostala na svom mjestu. Nedugo potom
pretvorila se u erkaski dep.
Udar na neprijateljske snage koje su napredovale izmeu Prve i etvrte armije
armijska je skupina namjeravala izvesti kao trozubi napad s obuhvatom.
S istoka iz sektora Prve tenkovske armije Sedmi se korpus trebao probiti u
neprijateljski bok. Korpus je s gore spomenute izboene linije na Dnjepru povuen
temeljem zapovijedi armijske skupine, prema kojoj je na Dnjepru trebao ostaviti
tek tanki defanzivni paravan. Ta se mjera isplatila utoliko to je Sedmi korpus
kasnije izbjegao okruenje u erkaskom depu.
U drugi se neprijateljski bok, sa zapada, trebao probiti 46. tenkovski korpus
koji je, toga trenutka, jo
uvijek bio na putu iz Francuske.
Trei tenkovski korpus, kojega je Armijska skupina povukla s koljena Dnjepra,
trebao je, s juga, presjei put neprijateljskim snagama. Njegova zadaa bila je
da, borbom u pokretu, ometa njihovo napredovanje sve dok se druga dva korpusa ne
pripreme za napad.
U drugoj polovici sijenja sve je bilo spremno za protuudar. Zbog malog broja
raspoloivih formacija, meutim, valjalo ga je provesti u dvije faze. Pukotina
Page 220
izmeu etvrte i Prve tenkovske armije u meuvremenu se proirila na sedamdesetak

kilometara.
U prvom naletu, 7. i 3. tenkovski korpus potukli su 40. sovjetsku armiju u
istonom dijelu pukotine. Na zapadu pukotine, u koncentriranom napadu 3. i 26.
tenkovskog korpusa (u kojemu su vanu ulogu odigrale 1. pjeaka, 4. planinska i
18. topnika divizija), znaajni dijelovi neprijateljske Prve tenkovske armije

uhvaeni su u okruenje i uniteni. U tom drugom napadu (podatke za prvi vie
nemam), ubijeno je priblino 5000 sovjetskih vojnika. Imali smo samo 5500
zarobljenika, no neprijatelj je ostao bez 700 tenkova, vie od 200 poljskih i
priblino 500 protutenkovskih topova. Iako je barem dio neprijateljskih snaga
izbjegao okruenje, u napadu je stradalo 14 sovjetskih pjeakih divizija te pet
tenkovskih ili mehaniziranih korpusa.
Dakako, spor izmeu armijske skupine i O.K.H.a glede daljnjih operacija nastavio
se. Uporno smo isticali koliko je vano da se naem desnom krilu zajami sloboda
djelovanja i da ga se prestane drati ukljetenog na koljenu Dnjepra stoje, s
operativnog stajalita, ve dugo bila nezdrava politika. U pismu koje sam preko
naelnika Glavnog stoera uputio Hitleru, osvrnuo sam se na argument kojim je,
4. sijenja,
pravdao zadravanje na Dnjepru. Budue ponaanje Turske, Bugarske i Rumunjske
manje e ovisiti o tome hoemo li ili neemo zadrati Krim. U tom je smislu bilo
puno vanije hoemo li ispred i istono od granica dviju potonjih zemalja uspjeti
rasporediti netaknuto njemako juno krilo.
Armijska je skupina uloila silan trud ne bi li Vrhovno zapovjednitvo napokon
uvjerila u to da e konano rjeenje na njemakom junom krilu ovisiti o tome
hoemo li u okolici Rovna, u pozadini lijevog krila armijske skupine, na vrijeme
formirati jednu jaku armiju bilo oslobaanjem snaga desnoga krila nakon njegova
povlaenja na skraenu bojinicu, bilo premjetanjem formacija iz sastava
Armijske skupine Sjever, bilo evakuacijom 17. armije s Krima. Ustvrdili smo kako
samo pravodobnim formiranjem armije u okolici Rovna neprijatelja moemo
sprijeiti da nas u iroku luku opkoli s boka i, time, cijelo juno krilo naeg
istonog bojita prisili na povlaenje u Rumunjsku. I dok se naelnik Glavnog
stoera s naim stajalitima u potpunosti slagao i pokuavao nagovoriti Hitlera
da nas poslua, ovaj se tvrdoglavo drao svog naela da se osvojeno mora i
zadrati, po svaku cijenu. Bilo kakve smjernice o tome kako on na dui rok (a to
znai due od sljedeih 24 sata) namjerava voditi operacije bilo je nemogue
dobiti
Njegovo je voenje bilo iracionalnije no ikad, posebice kad se u obzir uzme i
injenica daje ak i O.K.H. priznavao da neprijatelj i dalje raspolae snanim
stratekim priuvama i da e ih, prije ili kasnije, uporabiti. Kako je itko na
terenu svoju zapovjednu dunost mogao obavljati sukladno pravilima, ukoliko
Hitler ak ni armijskim skupinama, ak ni u najuopenijem smislu, nije priopio
kako zamilja budue operacije? I kako je itko ako su spomenute neprijateljske
priuve doista postojale uope mogao predvidjeti kad e se one pokrenuti? Ovo
nemogue stanje bilo je tema pisma u kojemu sam izjavio sljedee:
"Svako vodstvo koje tei uspjehu nuno se temelji na harmoninoj koordinaciji
politike na svim razinama. Ona, pak, ovisi o jasnim smjernicama s vrha i
konsenzusu u procjeni situacije na neprijateljskoj strani. Armijska skupina ne
moe razmiljati u terminima dvadeset i etiri sata. Ona ne moe prihvatiti
smjernice koje od nje zahtijevaju da se po svaku cijenu neto zadri, ako, u isto
vrijeme, vidi da se neprijatelj sprema nametnuti rjeenje manevrom okruenja koji
ona niim ne moe sprijeiti.
Stoga od O.K.H.a zahtijevam da prihvati stajalita armijske skupine utemeljena
na ranije dostavljenim procjenama, ili da nam ukoliko ih odbije dostavi
vlastitu procjenu buduih dogaaja."
Kada ni na to pismo nisam dobio odgovor, Hitleru sam napisao dugo osobno pismo. U
njemu sam, jo
jedanput, opisao trenutni poloaj svoje armijske skupine, stanje u
naim redovima i operativne mogunosti koje su se otvarale neprijatelju. Bio sam
savreno jasan u pogledu toga kako e se situacija razvijati ukoliko se mjere
koje je predlagala armijska skupina ne poduzmu. Posebno sam istaknuo da je
apsolutno nuno bez ikakve daljnje odgode u pozadini sjevernoga krila
formirati snage koje e sprijeiti (sad ve sasvim izvjestan) neprijateljski
pokuaj opkoljavanja s boka, sa svim posljedicama koje to podrazumijeva.
Znajui koliko je stvar hitna i kakva nam opasnost prijeti ukoliko do izolacije
junog krila armijske skupine na koljenu Dnjepra doista doe, pismo sam zakljuio
rijeima:
"Dopustite mi da na kraju kaem sljedee, mein Fuhrer: po naemu miljenju, ovdje
se ne radi o izbjegavanju opasnosti. Radi se o koracima koje valja poduzeti kako
bi se prevladala opasnost s kojom emo se uskoro morati suoiti."
Page 221
Ta e poruka uiniti svoje kad se, nekoliko dana kasnije, budem posvaao s
Hitlerom.
Hitler je 27. sijenja u Vrhovno zapovjednitvo pozvao zapovjednike svih
armijskih skupina i armija na istonom bojitu, kao i brojne druge visoke
asnike. elio nam se obratiti osobno, u svezi s pitanjem nacionalsocijalistikog
obrazovanja u sklopu vojske. Sto je vojna situacija bila tea, to je on vie
vanosti pridavao "vjeri" kao jamstvu pobjede. Taj e stav, ubudue, sve ee
primjenjivati kao mjerilo pri odabiru viih asnika za dunosti do razine
zapovjednika divizije.
Po nainu na koji me je, prije jednostavnog ruka koji je prethodio sastanku,
pozdravio, dalo se naslutiti kako mi nije oprostio izravnu kritiku koju sam mu
uputio u komentaru njegovih argumenata od 4. sijenja.
U svom je govoru otiao toliko daleko da je ljudima ije su armije postigle
tolike uspjehe u lice rekao sljedee:
"Ako jednoga dana i doe do poraza," rekao je, "upravo su feldmarali i generali
svoju zemlju duni braniti do posljednjega."
Nikad nisam bio ovjek koji trpi uvrede. A ove su Hitlerove rijei svakom vojniku
morale zazvuati kao uvreda, jer su u pitanje dovodile nau hrabrost i spremnost
da svoje vojnike dunosti obavljamo do gorkoga kraja.
Naueni da nadreenoga sluaju u tiini, svi nazoni su zautjeli. Mene je
osobno, pak, ta uvreda toliko pogodila da mi je krv navrla u glavu. Kad je, kako
bi ih naglasio, Hitler ponovio svoje primjedbe, uzviknuo sam: "I hoe, mein
Fiihrerl"
Moja izjava nije imala nikakve veze s nacionalsocijalizmom. Njome sam Hitleru
samo elio staviti do znanja kako takva podmetanja neemo trpjeti ni od koga, pa
ni od njega. Kasnije su mi rekli kako su moji kolege, kojima su Hitlerove rijei
zazvuale provokativno koliko i meni, odahnuli od olakanja kad sam progovorio.
Hitler, meutim, vjerojatno nikad nije doivio da ga netko prekine usred govora
koji je drao u svojstvu dravnog poglavara u ovom sluaju, da stvar bude gora,
i u svojstvu vrhovnog zapovjednika. Godine u kojima su ga, na javnim skupovima,
prekidali odavno su bile za njim. Oito je izgubio nit onoga o emu je govorio.
Uputio mi je ledeni pogled i povienim glasom rekao: "Hvala vam, feldmarale von
Manstein!" Potom je govor, pomalo naglo, priveo kraju.
Dok sam ispijao aj sa Zeitzlerom, pozvali su me na telefon i rekli kako me
Hitler eli vidjeti, u Keitelovoj nazonosti. "Feldmarale," rekao mi je kada sam
uao, "ne mogu dopustiti da me prekidate kad se obraam generalima. Ni vi ne
biste tolerirali takvo ponaanje svojih podreenih."
Na to se nije imalo to rei i ja sam utio. Tada je Hitler, oito silno
iznerviran, napravio pogreku.
"Usput reeno," rekao je, "prije nekoliko dana poslali ste mi jedan dokument o
trenutnoj situaciji. To je, pretpostavljam, vaTa e poruka uiniti svoje kad se, nekoliko
dana kasnije, budem posvaao s
Hitlerom.
Hitler je 27. sijenja u Vrhovno zapovjednitvo pozvao zapovjednike svih
armijskih skupina i armija na istonom bojitu, kao i brojne druge visoke
asnike. elio nam se obratiti osobno, u svezi s pitanjem nacionalsocijalistikog
obrazovanja u sklopu vojske. Sto je vojna situacija bila tea, to je on vie
vanosti pridavao "vjeri" kao jamstvu pobjede. Taj e stav, ubudue, sve ee
primjenjivati kao mjerilo pri odabiru viih asnika za dunosti do razine
zapovjednika divizije.
Po nainu na koji me je, prije jednostavnog ruka koji je prethodio sastanku,
pozdravio, dalo se naslutiti kako mi nije oprostio izravnu kritiku koju sam mu
uputio u komentaru njegovih argumenata od 4. sijenja.
U svom je govoru otiao toliko daleko da je ljudima ije su armije postigle
tolike uspjehe u lice rekao sljedee:
"Ako jednoga dana i doe do poraza," rekao je, "upravo su feldmarali i generali
svoju zemlju duni braniti do posljednjega."
Nikad nisam bio ovjek koji trpi uvrede. A ove su Hitlerove rijei svakom vojniku
morale zazvuati kao uvreda, jer su u pitanje dovodile nau hrabrost i spremnost
da svoje vojnike dunosti obavljamo do gorkoga kraja.
Naueni da nadreenoga sluaju u tiini, svi nazoni su zautjeli. Mene je
osobno, pak, ta uvreda toliko pogodila da mi je krv navrla u glavu. Kad je, kako
bi ih naglasio, Hitler ponovio svoje primjedbe, uzviknuo sam: "I hoe, mein
Fiihrerl"
Moja izjava nije imala nikakve veze s nacionalsocijalizmom. Njome sam Hitleru
samo elio staviti do znanja kako takva podmetanja neemo trpjeti ni od koga, pa
ni od njega. Kasnije su mi rekli kako su moji kolege, kojima su Hitlerove rijei
zazvuale provokativno koliko i meni, odahnuli od olakanja kad sam progovorio.
Hitler, meutim, vjerojatno nikad nije doivio da ga netko prekine usred govora
koji je drao u svojstvu dravnog poglavara u ovom sluaju, da stvar bude gora,
i u svojstvu vrhovnog zapovjednika. Godine u kojima su ga, na javnim skupovima,
prekidali odavno su bile za njim. Oito je izgubio nit onoga o emu je govorio.
Uputio mi je ledeni pogled i povienim glasom rekao: "Hvala vam, feldmarale von
Manstein!" Potom je govor, pomalo naglo, priveo kraju.
Dok sam ispijao aj sa Zeitzlerom, pozvali su me na telefon i rekli kako me
Hitler eli vidjeti, u Keitelovoj nazonosti. "Feldmarale," rekao mi je kada sam
uao, "ne mogu dopustiti da me prekidate kad se obraam generalima. Ni vi ne
biste tolerirali takvo ponaanje svojih podreenih."
Na to se nije imalo to rei i ja sam utio. Tada je Hitler, oito silno
iznerviran, napravio pogreku.
"Usput reeno," rekao je, "prije nekoliko dana poslali ste mi jedan dokument o
trenutnoj situaciji. To je, pretpostavljam, va
nain da se u ratnom dnevniku
opravdate pred buduim naratajima."
Ovo je doista bilo previe. "Mojim osobnim pismima," odbrusio sam, "nema mjesta u
ratnom dnevniku. Oprostit ete mi to u se posluiti engleskim izrazom, no
jedino to mogu rei u vezi vae inrepretacije mojih motiva jest da sam ja
dentlmen."
Tiina. Nakon kratke stanke, Hitler je rekao: "Hvala vam lijepa."
Na veernjem sastanku, za koji sam dobio poseban poziv, Hitler se prema meni opet
ponaao sasvim prijateljski. ak se posavjetovao sa mnom glede mogunosti obrane
Krima, o emu je zapovjednik 11. armije, general Janicke, upravo podnosio
izvjee. Naravno, znao sam kako mi onu bezobratinu nee oprostiti. No ja sam
morao brinuti o stvarima daleko vanijima od mog osobnog odnosa s vrhovnim
zapovjednikom.
Tijekom veljae, u vijestima e se esto spominjati tri sektora: Nikopolj,
erkasi i Rovno.
Gubitak Nikopolja
Po Hitlerovoj zapovijedi koja je na snagu stupila 6. veljae, esta se armija
vratila u sastav Armijske skupine A. Razlog kojim je generalu Zeitzleru objasnio
tu odluku bio je vrlo znakovit. Hitler je dvije divizije iz sastava este armije
elio poslati na Krim, to je, ve tada, bio potez oajnika. Sad je objanjavao
kako estu armiju stavlja pod zapovjednitvo Armijske skupine A zato to reene
divizije ne moe izvui od Armijske skupine Jug.
Armijska skupina Jug je odlazak este armije doekala s izvjesnim olakanjem. Ve
smo imali sasvim dovoljno briga! Ipak, njezinim odlaskom izgubili smo "spremnik"
snaga u koji bismo mogli posegnuti ukoliko, u dogledno vrijeme, ipak dobijemo
doputenje za povlaenje armije s istonog dijela dnjeparskog koljena i s
mostobrana u Nikopolju. Ovim svojim potezom, Hitler je upravo to sprijeio. Sad
e ga neprijatelj prisiliti da preda spomenuta podruja.
Page 222
Neprijatelj je 31. sijenja pokrenuo nove silovite napade na zapadnu bojinicu
este armije istono od Krivoj Roga te s juga na mostobran u Nikopolju. Na
mostobran se i probio. Nakon trodnevnih borbi, neprijatelj je postigao odluujui
prodor na sjevernoj bojinici este armije. Iako je omjer divizija na tom dijelu
bojita iznosio samo 2:1 u korist Sovjeta, 12 streljakih divizija i dvije
oklopne koje su ih slijedile dobro su ispraile naNeprijatelj je 31. sijenja pokrenuo nove
silovite napade na zapadnu bojinicu
este armije istono od Krivoj Roga te s juga na mostobran u Nikopolju. Na
mostobran se i probio. Nakon trodnevnih borbi, neprijatelj je postigao odluujui
prodor na sjevernoj bojinici este armije. Iako je omjer divizija na tom dijelu
bojita iznosio samo 2:1 u korist Sovjeta, 12 streljakih divizija i dvije
oklopne koje su ih slijedile dobro su ispraile na
30. korpus. Premda je na
prvoj crti imao est pjeakih divizija, a u pozadini jo
dvije oklopne,
pjeakim je divizijama nedostajalo i ljudi i oruja pa se i njihova snaga
svodila na snagu borbenih skupina. Oklopnim je divizijama, pak, preostalo tek pet
upotrebljivih
, Sov. napadi radi odsijecanja 1. oki. armije
u dnjeparskom zavoju pros. 43./sijeanj 44.
Sov. ofenziva na 4. oki. armiju i pokuaj
proboja prema U mari u w Njem. protuudari u podruju 4. oki. armije
(16.12.) i sjev. od Umana (po. veljae 44.)
Sov. prodor radi stvaranja erkasijskog
depa poetak veljae 44.
Njem. pokuaj odtereenja i proboja iz
depa sredina veljae 44. 9BK Sov, ofen. prema Rovnu po. oujka 44. ^
Njemaki poloaji 8. veljae 44.
Zemljovid 23. Bitke koje je Armijska skupina vodila do sredine veljae 1944.
tenkova! Pod takvim su optereenjem, prije ili poslije, morali popustiti i
najhrabriji vojnici.
Budui da esta armija tada vie nije bila pod zapovjednitvom Armijske skupine
Jug, neu se baviti daljnjim tijekom operacija u njezinom sektoru. U svakom
sluaju, im je neprijatelj probio sjevernu bojinicu este armije, dva korpusa
koja su se tamo borila, kao i dva korpusa na mostobranu u Nikopolju, bila su
praktino odrezana. Na takav razvoj dogaaja armijska je skupina upozoravala
nebrojeno puta. Ovaj put Hitler je morao dopustiti povlaenje s poloaja istono
od koljena Dnjepra i s nikopoljkog mostobrana. esta je armija, poslije tekih
borbi, korpus ipak uspjela izvui iz ome, ali po cijenu tekih gubitaka u
ljudstvu i opremi. Pravodobnom evakuacijom iz tog smo uporita mogli izvui
cjelokupne snage i uporabiti ih na znatno vanijem sjevernom
krilu armijske skupine. Ovako smo, operativno govorei, formacije este armije
potroili na krivom mjestu i bilo je veliko pitanje mogu li one uope izdrati
pritisak neprijatelja koji ih je gonio.
Cerkaski dep
Na sredini bojinice armijske skupine, nakon to su u istonom dijelu tamonje
pukotine izvele protuudar na etvrtu sovjetsku armiju, mobilne formacije Prve
tenkovske armije prebacile su se na drugu "nogu", u zapadnom dijelu pukotine.
Meutim, im su se nae oklopne divizije maknule s prve crte bojinice,
neprijateljskoj hidri izrasle su nove glave.
Krajem sijenja jake neprijateljske snage, ukljuujui i nekoliko tenkovskih i
mehaniziranih korpusa, probile su se na sjeverozapadni dio projiciranog luka
bojinice koju su unutarnja krila Prve tenkovske i Osme armije jo
uvijek drala
na Dnjepru, uzvodno od erkasa. Neprijatelj se probio na podruje izmeu 7. i 42.
korpusa i na jug, sve do podruja Zvenigorodke.
Neprijatelj je, istodobno, napao i istoku okrenutu bojinicu Osme armije
jugozapadno od erkasa i probio je svjeim snagama Prve gardijske i Prve
gardijske tenkovske armije. Te su dvije armije odmakle na zapad toliko daleko da
su se spojile sa snagama koje su (sa sjeverozapada, u smjeru Zvenigorodke)
probile Prvu tenkovsku armiju. Ranije spomenuta izboena linija time je bila
odrezana, a s njom i 42. korpus Prve tenkovske armije ili. korpus Osme armije.
To je bilo stanje koja me doekalo kad sam se 28. sijenja vratio u
zapovjednitvo armijske skupine. Odmah su poduzete odlune mjere da se okruenim
korpusima otvori nuni izlaz.
Prva tenkovska armija primila je zapovijed da to prije zavri bitku sa snagama
Prve sovjetske tenkovske armije na svom lijevom krilu i, to je mogue prije,
oslobodi Trei tenkovski korpus. Njega je, zajedno sa 16. i 17. tenkovskom
divizijom, Leibstandarte divizijom i pukovnijom tekih tenkova Bke (koja se u
gore spomenutoj bici ve istaknula) trebalo poslati na novu kriznu toku. Prva
tenkovska divizija trebala im se pridruiti im bude mogue.
Osma je armija dobila naputak da sa svojih poloaja oslobodi zapovjednitvo
47. tenkovskog korpusa i 3. tenkovsku diviziju i uputi ih na mjesto
proboja. 24. tenkovska divizija este armije dobila je istu zapovijed, kako bi
svojim snagama ojaala prvu skupinu. Meutim, kad je tamo stigla, Hitler joj je
zapovjedio da se vrati Armijskoj skupini A jer je situacija na mostobranu u
Nikopolju postajala kritina. Tamo je stigla prekasno da bi od nje bilo ikakve
Page 223
koristi.
Sukladno zapovijedi armijske skupine, Prva tenkovska armija sa zapada i Osma
armija s juga trebale su napasti bokove i pozadinu neprijateljskih snaga koje su
okruile 42. i 11. korpus.
Armijska je skupina u deblokadi dvaju korpusa angairala razmjerno velik broj
divizija. To nam se, meutim, inilo nunim s obzirom na podatak da je
neprijatelj na taj dio bojita, sa sjeverozapada i s istoka, nagurao najmanje 26
streljakih divizija te sedam do devet tenkovskih ili mehaniziranih korpusa.
Istina, te su brojke prikrivale injenicu da su, do tog vremena, i sovjetske
divizije bile na izmaku snaga. Jedini izuzetak bile su njihove nove ili nedavno
obnovljene formacije.
Prva zadaa dviju naih jurinih skupina bila je presjecanje pozadinskih
komunikacija svih tih silnih sovjetskih formacija. Njihova druga zadaa bila je
unitenje tih formacija, koncentriranim napadima.
Na alost, njihovo okupljanje su usporili najprije snijeg, a potom blato. No kad
su se jednom pokrenule, uhvatile su se u kotac i nanijele teak poraz znaajnom
dijelu neprijateljskih snaga koje su erkaski dep drale u izolaciji. Dva su
korpusa izvijestila da su, zajedno, zarobila vie od 700 tenkova, vie od 600
protutenkovskih topova i oko 150 komada poljskog topnikog orua, ali i samo
neto vie od 2000 zarobljenika. Ovaj posljednji podatak ukazivao je na to da su
neprijateljske snage bile sastavljene uglavnom od motoriziranih formacija. Snijeg
i blato na kraju su postali nepremostiva prepreka i napad je morao stati.
Prethodnice 3. tenkovskog korpusa stigle su na 13 kilometara od sjeverozapadne
bojinice depa. 47. korpus izmuio je dobar dio neprijateljskih snaga.
Operativni stoer armijske skupine se, u zapovjednom vagonu, odvezao u Uman, kako
bi odande nadzirao suradnju dviju armija u toj bici. Zapovjednitvo Prve tenovske
armije bilo je smjeteno u samome Umanu, a iz grada se lako stizalo i do
zapovjednitva Osme armije. Tijekom boravka u Umanu, u dva sam navrata pokuao
obii poloaje dviju skupina i u oba sluaja automobilom zaglavio ili u blatu,
ili u snijegu.
Vrijeme se danomice mijenjalo, od meave do juine. Jo
jedanput se pokazalo kako
se, zahvaljujui irokim tenkovskim gusjenicama, Sovjeti znatno lake kreu po
snijegom pokrivenom ili raskvaenom terenu.
Kako vie nije bilo izgleda da oklopnitvo dovedemo do samoga depa, opkoljenim
korpusima zapovjedio sam da se probiju na jugozapad. Oni su se, u meuvremenu,
pod teinom stalnih neprijateljskih napada, sa svih strana zbili na uski prostor
promjera pedesetak kilometara u smjeru sjever jug i 1619 kilometara u smjeru
istokzapad. Rusi su ih 4. veljae ve pozvali na predaju.
Pod vodstvom svojih zapovjednika, generala Stemmermanna i Lieba, dva su korpusa,
u noi sa 16. na 17. veljae, krenula u proboj prema 3. tenkovskom korpusu.
Korpus im je, po posljednji put, blatnim bezdanom u susret pokuao poslati
nekoliko tenkova. Sukladno zapovijedi armijske skupine, korpusi u erkaskom depu
svoje su cjelokupno topnitvo i streljivo trebali iskoristiti za potporu proboju.
Kako se blatnjavim terenom bez cesta nisu mogle kretati, bitnice su kada jednom
potroe streljivo morale ostati u depu. Manji dio topova ostavljen je
zatitnicama koje su proboj, topnikom vatrom, trebale tititi od neprijateljskih
snaga koje su se depu pribliavale sa sjeveroistoka i juga. Moete zamisliti s
kakvim smo izmijeanim osjeajima nade i zebnje u svom zapovjednom vagonu ekali
novosti o proboju. 17. veljae u 01,25 sati primili smo radosnu vijest:
deblokirane trupe i izboene postrojbe Treeg tenkovskog korpusa uspostavile su
dodir. Neprijateljske snage izmeu njih bile su doslovce pregaene. Do 28.
veljae doznali smo kako e se iz depa izvui izmeu 30.000 i 32.000 ljudi. S
obzirom na smanjenje broja snaga na tamonjim poloajima kao i na injenicu da je
u okruenju ostalo est divizija i jedna brigada, raunali smo kako smo iz depa
izvukli glavninu snaga61. Najvie nas je muilo to to iz depa nismo mogli
izvui i veinu ranjenika. General Stemmermann poginuo je u borbama.
Dva su korpusa tako,izbjegla sudbinu este armije u Staljingradu. Hitler je i u
ovom sluaju traio da se dep odri po svaku cijenu, no na kraju je ipak izdao
naknadnu suglasnost za pripreme za proboj koje je
61 Ukupna snaga dvaju korpusa prije okruenja iznosila je 54 000 ljudi. Zamku je,
meutim, izbjegao i dio pozadinskih snaga. Napomena autora.
zapovjedila Armijska skupina. Kako bi izbjegla mogue protuzapovijedi, arimijska
je skupina spomenute zapovjedi izdala ne traei Hitlerovu suglasnost.
Dakako, u proboju je dobar dio topova i tekoga naoruanja zaglavio u blatu.
Manji je dio, zahvaljujui nadljudskim naporima vojnika, ipak izvuen. est i pol
osloboenih divizija na neko smo vrijeme morali maknuti s bojinice. To je,
dodue, dodatno kompliciralo poloaj armijske skupine i smanjivalo njezinu
borbenu mo, no taj je gubitak u velikoj mjeri nadomjestilo zadovoljstvo to smo
Page 224
iz okruenja uspjeli izvui dva korpusa naih suboraca.
Prvoj tenkovskoj i Osmoj armiji preostala je jo

jedna zadaa da vrsto povezu
svoje poloaje i, to je mogue bre, oslobode oklopne snage za mobilnu priuvu.
Kada sam obiao divizije koje su sudjelovale u proboju, moje se operativno
zapovjednitvo na brzinu vratilo u Proskurov. To je zahtijevala situacija na
lijevome krilu armijske skupine.
Rovno
Iz razloga koje sam ve naveo, armijska je skupina tijekom veljae uinila sve
to je mogla ne bi li sprijeila neprijateljski prodor u sredite svoje
bojinice. Uspjela je odgoditi izolaciju koja je prijetila njezinu desnom krilu
koje se i dalje vrsto dralo na koljenu Dnjepra. Potom je iz erkaskog depa
morala izvui dva tamo opkoljena korpusa. Kad je i to bilo gotovo, svu svoju
pozornost morali smo usmjeriti na dogaaje na sjeveru naeg podruja
odgovornosti.
U to je vrijeme etvrta tenkovska armija drala prilino kontinuiranu bojinicu
okrenutu sjeveroistoku, od poloaja sjeveroistono od Vinice, do poloaja zapadno
od gradia epetovke. U tom gradiu, 80 kilometara sjeverno od Proskurova, bilo
je smjeteno i zapovjednitvo armijske skupine. Tu, 240 kilometara dugu,
kontinuiranu bojinicu, dralo je tek devet oslabljenih, ali za borbu jo
uvijek
sposobnih divizija u sastavu zapovjednitava triju korpusa pet pjeakih, dvije
oklopne i dvije tenkovsko grenadirske. Pritisak na armijsku bojinicu poneto je
popustio; neprijatelj je, vjerojatno, morao napraviti stanku u napredovanju.
Ipak, bilo je jasno kako e, s gore spomenutim snagama, etvrta
tenkovska armija teko odoljeti daleko nadmonijem neprijatelju.
No postojala je jo
jedna prijetnja, s puno gorim posljedicama za poloaj cijele
armijske skupine.
Ispred sjevernog krila etvrte tenkovske armije koje se protezalo ravno do
june razdjelnice s Armijskom skupinom Centar na sjeveru pruala se istina na
kojoj nije bilo praktino nijedne njemake formacije. Bilo je sigurno kako e
neprijatelj s tog podruja, prije ili kasnije, pokrenuti opsean manevar
okruivanja etvrte tenkovske armije s boka to je istovremeno znailo
okruivanje cijele Armijske skupine Jug. Premda na terenu na sjevernom dijelu te
istine (Pinske movare) nikakva velika operacija nije dolazila u obzir,
neposredno iznad poloaja etvrte tenkovske armije nalazio se 64 kilometra irok
povien pojas zemlje koji je povezivao istok i zapad. Preko njega je vodila
autocesta KijevRovno preko itomira, koja se nastavljala na zapad sve do Lvova i
Lublina.
Kako bi zablokirala taj zemljani pojas, armijska je skupina na sam rub sjevernoga
krila prebacila 13. korpus. Korpus je odluno vodio moj bivi naelnik stoera u
38. korpusu general Hauffe, koji je, na alost, u oujku 1944. godine poginuo na
elu svojih trupa. S ono malo snaga kojima je raspolagao, Hauffe je cijelu
veljau i oujak zadravao nepijateljsko napredovanje s obje strane autoceste,
izbjegavajui dvostruki obuhvat koji je njegov daleko nadmoniji protivnik
pokuavao izvesti. Neto dalje na sjeveru, ve na podruju Pinskih movara,
skupina policijskih postrojba uvala je veliku eljezniku prugu koja je od
Kijeva vodila do Poljske.
Pri takvom omjeru snaga, dakako, usamljeni 13. korpus mogao je samo usporiti
neprijateljsko napredovanje. Kad je, ve poetkom veljae, pao grad Rovno, korpus
se morao povui na zapad, prema Dubnu.
Komesar Reicha za Ukrajinu, gaulieter Koch, koji je stanovao u Rovnu, zbrisao je
na brzinu, ali ne prije nego to je civilnoj administraciji i policijskim snagama
pod svojom nadlenou zapovjedio da se bore do kraja. Na isti e nain kasnije
utei i iz istone Pruske. Hitler je, s druge strane, traio glavu generala
odgovornog za pad grada. Prema priama generala Zeitzlera, ak se i Keitel
zalagao za to da se tamonji njemaki zapovjednik strijelja na licu mjesta. Kada
se Zeitzler tomu energino usprotivio, tvrdei kako bi Hitler svakako elio uti
miljenje
svojega generala, umijeao se Goring. "O, ne, nemojte," rekao je. "Kamo bismo
stigli da smo to inili svaki put kada se ovakvo to dogodilo? Uostalom, to i
nije posao efa drave." Na stranu to to ga se cijela stvar uope nije ticala;
Goring je bio posljednja osoba koja je s ikakvim pravom mogla prozivati druge
zbog zanemarivanja dunosti. Njegova je primjedba bila samo jo
jedan dokaz
notorne mrnje koju je gajio prema generalima i vojsci openito. Hitler, na
kraju, nije prihvatio Keitelov i Goringov prijedlog, ali je zapovjedio sudsku
istragu nakon koje je, umjesto prvooptuenog generala, smrtnu kaznu dobio
zapovjednik divizije zaduene za podruje Rovna. Hitler je tu osudu kasnije
ponitio, na moje i traenje zapovjednika armije, te na temelju obrazloenja
razloga koji su doveli do pada Rovna. "Pokretni vojni sudovi", ovlateni za
Page 225
izvrenje smrtne kazne nad lokalnim zapovjednicima, u moje vrijeme jo

nisu bili
ustanovljeni.
Ali vratimo se etvrtoj tenkovskoj armiji.
Premda, kako sam rekao, njezinoj bojinici nije prijetila izravna opasnost, bilo
je savreno jasno kako e iroki pojas ozemlja na sjeveru, koji su titile tek
neznatne snage, neprijatelj uskoro iskoristiti kao osnovu za novu ofenzivu. Ona
je mogla biti usmjerena na Lvov na zapadu ili na zapadno krilo etvrte tenkovske
armije na jugu.
Sjetit ete se kako je, predviajui takvu mogunost, armijska skupina u nekoliko
navrata traila da se na podruju Rovna okupi jedna armija. To se nikad nije
dogodilo. Snage za tu namjenu Vrhovno zapovjednitvo nikada nije odvojilo, ni iz
sastava Armijske skupine Sjever, niti evakuacijom Krima. Niti je Armijskoj
skupini Jug dopustilo slobodu djelovanja na junom krilu i tako joj omoguilo da
potrebne snage prikupi sama.
Nakon bitke kod erkasa, razumije se, armijska je skupina jake oklopne snage sa
sredinjeg dijela svoje bojinice prebacila na lijevo krilo, gdje su ostale sve
do 15. oujka. Ali, kako smo naglasili O.K.H.u, te su snage, u najboljem
sluaju, bile dovoljne da kod jo
jednog velikog napada bojinicu Armijske
skupine odre kolikotoliko stabilnom. S opsenim manevrom obuhvata armijskog
desnog krila definitivno nisu mogle izii na kraj. Kako je konani ishod bitke i
dalje ovisio o razvoju situacije na sjevernom krilu, bilo gaje apsolutno nuno
ojaati dodatnim
snagama. Do tog vremena, meutim, Vrhovno zapovjednitvo glede toga nije poduzelo
praktino nita.
Hitler je, oito, pretpostavljao kako je neprijateljska ofenzivna mo pri kraju.
Uz to, oekivao je kako e sezona blata koja je bila pred vratima, Sovjetima
onemoguiti bilo kakvu znaajniju aktivnost.
Istina, napad koji smo pokrenuli u veljai kako bismo iz erkaskog depa izvukli
ona dva korpusa, zaglavio je u blatu i meavama. No bilo je ipak malo preuranjeno
raunati s poetkom sezone blata.
to se tie toliko prieljkivanog iscrpljivanja neprijateljske ofenzivne moi, o
njemu se smjelo razmiljati iskljuivo u kontekstu slabljenja naih vlastitih
formacija. Armijska je skupina, na pozornost O.K.H.u, dostavila niz brojanih
podataka o gubicima i popunama na obje strane bojinice.
Ispitivanjem ratnih zarobljenika doli smo do zakljuka kako su, u razdoblju od
srpnja 1943. do sijenja 1944. godine, neprijateljskim postrojbama na poloajima
nasuprot naima, stigle popune od milijun i osamdeset tisua ljudi. Ta je brojka
priblino odgovarala gubicima koje je neprijatelj pretrpio u istom razdoblju. S
druge strane, gubici Armijske skupine Jug u mrtvima, ranjenima i nestalima u
istom su se vremenskom razdoblju popeli do brojke od 405.409 ljudi. U naem
sluaju, popune su se svodile na 221.893 ovjeka. Dakle, premda su neprijateljske
formacije pretrpjele puno tee gubitke i premda se borbena vrijednost, posebice
njegova pjeatva, sve bre smanjivala, gore spomenute brojke jasno su pokazivale
kako se omjer snaga bitno izmijenio, i to na nau tetu.
Trenutna situcija s oklopnim formacijama bila je sljedea: sovjetski tenkovski
korpusi na prvoj crti su, u prosjeku, raspolagali s 50100 tenkova (osim u jednom
izdvojenom sluaju, gdje ih je bilo samo 20), umjesto planiranih 200250.
Nasuprot tomu, prosjean broj tenkova koje su nae oklopne divizije mogle poslati
u akciju iznosio je, u najboljem sluaju, 30. U boljem su stanju bile samo
divizije koje su Armijskoj skupini pristupile nedavno, no bilo je i onih u kojima
je stanje bilo i puno gore. Sve u svemu, u razdoblju o kojemu govorimo,
neprijateljske su snage dobile priblino 2700 novih tenkova, dok smo ih mi imali
samo 872 (uljuujui i samohodne jurine topove). Spomenuti brojani pokazatelji
nisu obuhvaali brojne priuvne formacije kojima je neprijatelj raspolagao.
Sljedei prikaz snaga koje su izradile armije pod naim zapovjednitvom, bio je
karakteristian za to doba. Dakako, dio podataka vjerojatno se ponavlja, posebice
podaci o broju unitenih tenkova. Prema tom izraunu, neprijateljski gubici
obuhvaali su:
zarobljenika tenkova poljskih topova protutenkovskih topova Sijeanj:
17.653 2873 588 2481

Veljaa: 7.700 1055 200 855
Ove brojke jasno ukazuju na iznimno visoku razinu opremljenosti Crvene armije u
toj fazi rata. Vremena kada je Crvena armija u bitku morala ubacivati gomile
ljudi, bila su prolost. Te su brojke otkrivale i zapanjujui nesrazmjer izmeu
broja zarobljenika i koliine zaplijenjenih ili unitenih materijalnih sredstava.
Za to su postojala dva objanjenja: ili su (Sovjeti), izbjegavajui
zarobljavanje, za sobom ostavljali svoje teko naoruanje (to je ukazivalo na
mogui pad borbenog morala), ili su doivjeli iznimno krvave gubitke.
Page 226
Hitlerove stavove (u svjetlu gore spomenutih brojki) u pogledu budue provedbe
operacija i potencijalno opasnog razvoja dogaaja na sjevernom krilu armijske
skupine, najbolje ilustrira telefonski razgovor koji sam 18. sijenja vodio s
generalom Zeitzlerom. Istiui prijetnju koja se mogla predvidjeti na naem
sjevernom krilu, upozorio sam ga na omjer snaga i napomenuo kako je on u naem
sluaju znatno nepovoljniji od onoga u drugim armijskim skupinama. Iz
transkripta toga razgovora koji je nainio jedan od mojih asnika, citirat u:
Zeitzler: "Obavio sam joHitlerove stavove (u svjetlu gore spomenutih brojki) u pogledu
budue provedbe
operacija i potencijalno opasnog razvoja dogaaja na sjevernom krilu armijske
skupine, najbolje ilustrira telefonski razgovor koji sam 18. sijenja vodio s
generalom Zeitzlerom. Istiui prijetnju koja se mogla predvidjeti na naem
sjevernom krilu, upozorio sam ga na omjer snaga i napomenuo kako je on u naem
sluaju znatno nepovoljniji od onoga u drugim armijskim skupinama. Iz
transkripta toga razgovora koji je nainio jedan od mojih asnika, citirat u:
Zeitzler: "Obavio sam jo
jedan dugi razgovor s Fiihrerom na tu temu kao i na
temu moguih posljedica, ali nisam postigao nita."
Ja: "Kako on, onda, vidi nae budue opreracije?"
Zeitzler: "Kae da Rusi jednom moraju prestati napadati. Napadaju nas od prologa
srpnja i ne mogu nastaviti unedogled. Na to sam mu rekao: 'Mein Fiihrer, da ste
na njihovu mjestu, to biste vi uinili?' 'Apsolutno nita,' rekao je. 'Pa,'
rekao sam mu, 'ja bih napao. I ciljao bih na Lvov."
Hitler je, meutim, i dalje raunao kako e daljnje neprijateljske ofenzive
zaustaviti iscrpljenost i vremenski uvjeti. A do svibnja e to
je i meni svojedobno rekao raspolagati novim divizijama. Da je za to potrebne
ljude i opremu poslao naim, borbama oelienim divizijama, stvari su mogle
zavriti puno drukije.
Dan obrauna
Uoujku 1944. godine na naplatu je stigao raun za kardinalnu pogreku Vrhovnog
zapovjednitva njegovu nespremnost da se odrekne bilo ega (ni na istoku, ni
bilo gdje drugdje) kako bismo na presudnom poloaju bili jai od neprijatelja.
Sad smo, ponajvie i ponajprije, morali platiti nespremnost Njemake da u pobjedu
u obraunu na istoku 1943. godine uloi apsolutno sve. Tom je pobjedom, ako nita
drugo, mogla nametnuti patpoziciju ili iscrpiti rusku ofenzivnu mo prije nego
se na zapadu otvori druga bojinica.
Druga pogreka koju je valjalo platiti bilo je tvrdoglavo ustrajavanje na zamisli
o zadravanju junoga krila istone fronte u tijesnim utvrdama isturenima na

istok prvo u Donjeckom bazenu i Kubanu, a potom i na Dnjepru i Krimu. Time smo
neprijatelju samo pruili priliku da spomenute snage odree od glavnine. Vrhovno
je zapovjednitvo, pritom, previalo kako se konana bitka nee voditi na tim
utvrdama, nego na mjestu na kojemu je neprijatelj cijelo juno krilo njemakih
armija mogao odbaciti na Crno more ili u Rumunjsku. Jo
od "Citadele", za ishod
bitke odluujua toka nalazila se na sjevernom krilu Armijske skupine Jug.
Sad je bilo prekasno! Kljuna 1943. godina procurila nam je kroz prste, a da
nismo postigli nita, ak ni patpoziciju. Je li se ona jo
uvijek mogla postii
ovisilo je o ishodu napada koja nas je u 1944. godini zasigurno ekao.
No najprije je trebalo poravnati raune na junom krilu istonog bojita!
Hitlerova oekivanja kako e, krajem veljae, iscrpljenost sovjetskih snaga i
poetak sezone blata zaustaviti neprijateljsku ofenzivu, pokazalo su se najblae
reeno preuranjenima.
Istina, zahvaljujui borbenom duhu njemakih vojnika, neprijatelj je svaki svoj
dobitak plaao stranim rtvama. Bilo je oito i da
kvaliteta njegovih pjeakih formacija u koje je neumorno tjerao sve za vojsku
sposobne mukarce s ozemlja koje bi vratio pod svoj nadzor postupno opada.
Neprijatelj je, meutim, i dalje raspolagao mnotvom formacija sastavljenih od
novih ili odmorenih vojnika, iz kojih je mogao izvlaiti ljudstvo. Premda je, kao
posljedica spomenutih gubitaka, broj njegovih tenkovskih i mehaniziranih korpusa
opao, jo
uvijek je viestruko nadmaivao broj njemakih oklopnih divizija.
Manjak popuna na njemakoj strani nije se mogao nadomjestiti ni sustavnim
proeljavanjem pozadinskih postrojba. Na
ealonB i logistiku ve su
popunjavale stotine tisua unovaenih lokalnih dragovoljaca uglavnom Ukrajinaca
i Kavkaana. Unato politici koju su partijske vlasti provodile na okupiranim
teritorijima, ti su nam ljudi bili potpuno odani i svoje su dunosti izvravali
krajnje ozbiljno. Suoeni s mogunou da ponovo padnu pod boljeviku vlast,
odluili su kako e se radije boriti u redovima Njemake vojske.
Sezona blata, prekidana povremenim mrazovima, zapoela je poetkom svibnja. Na
poetku nas je, meutim, pogodila gore nego Ruse. Ve sam spominjao kako su
sovjetski tenkovi, zbog irine gusjenica, na snijegu i u blatu bili pokretljiviji
od naih. Uz to, na neprijateljskoj je strani bilo sve vie amerikih kamiona. Za
razliku od naih koji su se morali drati ono malo vrstih cesta, ti su kamioni
mogli voziti po svim vrstama tla. Neprijatelj je tako i pjeake dijelove svojih
tenkovskih i mehaniziranih korpusa prebacivao puno bre. I na kraju, nae su
mobilne formacije vee udaljenosti prelazile veoma sporo, to je samo pogoravalo
nae izglede u sukobu sa znatno pokretljivijim neprijateljem.
Armijska je skupina morala sauvati snano sjeverno krilo, ne samo do sezone
blata (koja e, na neko vrijeme, zaustaviti neprijateljske ofenzivne operacije),
Page 227
nego sve do razdoblja u kojemu e se borbe nastaviti.
Neprijatelj e, dakako, nastaviti i napade na Armijsku skupinu A (odnosno, estu

armiju) i na nau Osmu armiju. Neprijatelju se i dalje pruala sjajna prilika da
to krilo, koje se u ealonskom poretku protezalo daleko na istok, razbije i
odbaci na Crno more. Prijelaze na Bugu, a kasnije i one na Dnjestru, mogao je
osvojiti i ovako i onako. Tako bi doao u priliku da povrati Besarabiju i otvori
si put do Rumunjske i Balkana!
To je podruje, usput reeno, Roosevelt silno elio prepustiti "Ujaku Joeu62".
Unato svemu, njemaka je strana na tom krilu jo
uvijek mogla provesti elastino
povlaenje i spasiti znaajne snage s bojinice este armije, koju se u
povlaenju dalo znatno skratiti. Neprijatelja se jo
uvijek dalo zaustaviti na
ljudstvom adekvatno popunjenoj bojinici ili iza Buga, ili na donjemu Dnjestru
(u svakom sluaju ispred nekadanje rumunjske granice).
Na prve naznake ofenzivnih priprema na poloajima nasuprot junom krilu Osme
armije (ve 22. veljae), armijska je skupina zatraila da se Osmoj armiji
dopusti poduzimanje akcija izbjegavanja. Na taj dio bojinice nismo mogli niti
smo tomu bili skloni prebaciti snage koje su nam bile daleko potrebnije na
lijevom krilu armijske skupine. Prelazak Osme armije na elastinu taktiku ovisio
je, dakako, o tome hoe li joj njezina juna susjeda, esta armija, pomoi u
manevru koji smo predlagali. Upravo smo zato traili prethodnu suglasnost
O.K.H.a.
Nimalo iznenaujue, Hitler ju je odbio dati. Naprotiv, armijska je skupina
kasnije morala odvojiti dodatne snage (3. i 24. tenkovsku diviziju) i krenuti u
pomo estoj armiji kojoj je, na njezinoj pretjerano rastegnutoj bojinici,
slijedio novi poraz.
Operativno govorei, neprijatelj je konanu pobjedu puno lake mogao odnijeti
protiv sjevernog krila armijske skupine negoli napredovanjem obalom Crnog mora i
napadom na Armijsku skupinu A. Da je, maksimalnom koncentracijom snaga, uspio
(moda i uoi sezone blata) pregaziti poloaje etvrte tenkovske armije, najprije
bi se doepao eljeznike pruge, koja je od Lvova preko merinke vodila u junu
Ukrajinu, vitalne za opskrbu cijelog njemakoj junog krila. Nakon toga se,
napredujui na jug, mogao probiti i u dubinu boka i pozadine junog krila.
Bilo je vie nego sigurno kako e u pukotini izmeu sjevernog krila Armijske
skupine Jug i junog krila Armijske skupine Centar neprijatelj okupiti jo
jednu
snanu jurinu grupaciju. Njezina bi zadaa bila ili zaobii lijevo krilo
armijske skupine, ili produiti prema Lvovu (mogunost koju je general Zeitzler
nagovijestio Hitleru). Nedavno pojavlji'
2 Josifu Staljinu. Napomena prevoditelja.
vanje zapovjednitva Prve bjeloruske fronte na tom podruju (krajem veljae) bilo
je nesumnjiv pokazatelj takvih namjera. S lijevim krilom u okruenju, armijska bi
skupina (moda ve s poloaja istono od Karpata) svakako bila odbaena na jug.
Sovjeti su se, pak, preko Lvova potpuno neometano mogli probiti u Galiciju ili u
samu Poljsku.
Takav se razvoj dogaaja morao sprijeiti po svaku cijenu.
im je borba za oslobaanje dvaju korpusa opkoljenih u okolici erkasa zavrila,
a kontakt izmeu poloaja Prve tenkovske i Osme armije na tom podruju ponovno
uspostavljen, armijska je skupina zapovjedila radikalnu reorganizaciju snaga na
svom lijevom krilu. Iz sektora Prve tenkovske i Osme armije izdvojeni su
zapovjednitvo 3. tenkovskog korpusa, 1., 11. i 16. tenkovska divizija. Na
podruje okupljanja o okolici Proskurova, u pozadini etvrte tenkovske armije, za
njima su, to je mogue prije, trebale krenuti i 17. tenkovska te jedna topnika
divizija. etvrtoj tenkovskoj armiji prebaene su i 7. tenkovska divizija,
Leibstandarte divizija i 305. bojna tekih tenkova. Ove posljednje formacije
etvrta je tenkovska armija trebala okupiti u okolici Tarnopolja i staviti pod
zapovjednitvo 48. tenkovskog korpusa. Trei tenkovski korpus trebao je osujetiti
prodor neprijateljskih snaga na poloajima sjeverno od Proskurova, a 48.
tenkovski korpus trebao je sprijeiti opkoljavanje zapadnog krila preko
Tarnopolja. Na podruje etvrte tenkovske armije rasporeene su i tri pjeake
divizije koje je poslao O.K.H. (68., 357. i 359.).
Dakako, trebalo je vremena da se spomenute divizije izdvoje iz matinih armija.
Povrh toga, stanje na cestama i situacija s transportom vie nisu dozvoljavali
brze pokrete snaga pa su spomenute postrojbe na naznaena odredita stigle tek
sredinom oujka.
Poetkom mjeseca armijska je skupina zapovjedila i da se podruja njezinih armija
rastegnu prema sjevernom krilu, kako bi se etvrtoj tenkovskoj armiji otvorio
prostor za juri
na sve vanije podruje izmeu Tarnopolja i Dubna. Svoje
dotadanje poloaje koji su zavravali u Sepetovki, etvrta je tenkovska armija
prepustila Prvoj tenkovskoj armiji i zatim je preuzela podruje od istonog
Page 228
dijela Tarnopolja do Dubna. U to vrijeme na tom su mjestu bile razmjetene samo

snage 48. korpusa koji je bio zauzet okupljanjem u okolici Tarnopolja, 13.
korpusa koji je bio u akciji u okolici Dubna te jedna skupina policijskih
postrojba u Kovelu.
Svoj sektor bojinice sjeverno od Umana Prva je tenkovska armija prepustila Osmoj
armiji. Po zapovijedi O.K.H.a, korpus na desnom krilu Osme armije preao je
estoj armiji.
Poetkom oujka zapovjednitvo armijske skupine eljelo se smjestiti u pozadinu
vitalnog lijevog krila. Stoga se preselilo, najprije u KamenecPodlsk, a kasnije
u Lvov. Od Hitlera smo dobili zapovijed da ne ulazimo na rumunjsko ozemlje. U
suprotnom smo se mogli smjestiti i u pozadinu sredinjeg dijela bojinice
armijske skupine.
Jo
uvijek se dalo raspravljati o tome bi li gore spomenute mjere bile dovoljne
da zaustave neprijateljsku ofenzivu pokrene li je on prije poetka sezone blata.
U razdoblju koje je slijedilo (na to je armijska skupina neprestano upozoravala
O.K.H.) u Lvov je valjalo dovui nove snage, veliine dvaju armija sastavljenih
od 1520 divizija. Samo smo tako mogli sprijeiti opkoljavanje lijevoga krila
armijske skupine, sa svim ranije opisanim posljedicama. (Moe se, meutim,
pretpostaviti kako ni svjee unovaene snage o kojima je Hitler govorio, a o
ijoj veliini armijska skupina nije znala ba
nita, ne bi bile dovoljne za ovu
namjenu. Potrebne su se snage, stoga, morale prikupiti daljnjim skraivanjem
bojinica Armijske skupine Sjever i este armije te evakuacijom Krima.)
Jasno, uklanjanje tolikih snaga podrazumijevalo je silan rizik za Osmu i Prvu
tenkovsku armiju. Neprijatelj je, naime, namjeravao napadati i njih, sve dok mu
to doputaju vremenske i prilike na terenu. Njegov e cilj, u tom sluaju, biti
prodor do sredinjeg Buga i prijelaza u Vinici i Voznjesensku.
Meutim, kako su stvari trenutno stajale, armijska je skupina morala izabrati
manje od dvaju zala. Gledajui ope stanje, manje je zlo nesumnjivo bilo to da e
se neprijatelj najprije pojaviti na podruju desnog krila Prve tenkovske armije i
na poloajima nasuprot Osmoj armiji. Operativni uinak tog napredovanja jo
uvijek se dao neutralizirati, povlaenjem susjedne este armije iza Buga ili u
najgorem sluaju iza Dnjestra. S druge strane, operativne posljedice konane
neprijateljske pobjede na lijevom krilu armijske skupine bile bi bespovratne.
Sprijeiti ih i, po svaku cijenu, Rusima preprijeili put u dubinu bokova
armijskih skupina Jug i A ili do Lvova to je morao biti operativni cilj
Armijske skupine Jug do poetka sezone blata. Dodue, njezino desno krilo a potom
i cijelu Armijsku skupinu A neprijatelj je mogao prisiliti na daljnje
povlaenje na zapad, no to je bio rizik s kojim se morala pomiriti.
Borba se nastavlja usprkos blatu
Premda su je vremenske prilike spreavale da izvianjem iz zraka uoi pokrete ili
koncentraciju trupa na suprotnoj strani, armijska je skupina krajem veljae
napravila sljedeu procjenu neprijateljskih planova:
Nedavno otkrivena Prva bjeloruska fronta grupirat e snage na podruju Rovna kako
bi opkolila zapadno krilo Armijske skupine.
Prva ukrajinska fronta vjerojatno e napasti bojinicu okrenutu na sjever s obje
strane Proskurova, koja je pod zapovjednitvom Prve tenkovske armije.
Druga ukrajinska fronta, pretpostavljali smo, obnovit e napade na Osmu armiju i
desno krilo Prve tenkovske armije te, uspije li prijei Bug, krenuti na ernovce
(rumunjski Cernau{e).
Trea i etvrta ukrajinska fronta i dalje e pokuavati razbiti estu armiju i
desno krilo Osme armije.
Treega oujka zapoeo je napad na lijevo krilo armijske skupine na podruju Prve
i etvrte tenkovske armije. Nadmone neprijateljske snage, ukljuujui i jedan
tenkovski korpus, zaskoile su 13. korpus u okolici Dubna i pokuale ga okruiti.
Glavnina prodora, koju su predvodile dvije tenkovske armije i 60. sovjetska
armija, bila je usmjerena na jug, na liniju ProskurovTarnopolj. Neprijatelj je
oito namjeravao presjei najvaniju komunikacijsku liniju armijske skupine i,
dopuste li mu to vremenske prilike, produiti ravno do Dnjestra. Istodobno,
sovjetska 18. tenkovska armija pokuavala je odbaciti desno krilo Prve tenkovske
armije na jugoistok.
Iz sljedeeg priloga moe se stei odreena predodba o omjeru snaga u tom
razdoblju (vidi tablicu na sljedeoj stranici).
Kad sam 4. oujka obiao liniju na epetovki, 59. korpus ve je bio u iznimno
ozbiljnoj situaciji. Neprijatelj je probio nae bojinice s obje strane epetovke
i pripremao se za to da, napadima s istoka i sa zapada, 59. korpus uhvati u
zamku. Kako bi izbjegao tu opasnost, korpus se morao povui. Taj je manevar,
zahvaljujui staloenu voenju zapovjednog generala Schultza, mog nekadanjeg
naelnika stoera, i
Page 229
neprijateljske snage na dan 09. oujka 1944.

Nasuprot estoj armiji: (Armijska skupina A)
Nasuprot Osmoj armiji:
Nasuprot Prvoj tenkovskoj armiji:
Nasuprot Prvoj tenkovskoj armiji
62 streljake divizije 3 tenk./meh. korpusa 1 korpus konjanitva 1 tenk. korpus
(na odmoru)
57 streljakih divizija 11 tenk./meh. korpusa
3740 streljakih divizija 11 tenk./meh. korpusa
18 streljakih divizija 5 tenk./meh. korpusa 1 korpus konjanitva
nae snage na dan 29. veljae 1944.
18 pjeakih divizija
(priblino)
3 oklopne divizije
5 pjeakih divizija 4 okl./meh. grenad. divizija
8 pjeakih divizija 1 topnika divizija 1 oklopna divizija
8 pjeakih divizija 1 obrambena divizija 1 policijska formacija 9,5 okl./tenk.
grenad. divizija
sektori koje su drale nae snage
153 km
180 km
515km
Pomak armijskih granica unutar Armijske skupine krajem oujka rezultirao je
sljedeim premjetajem
snaga:
u sastav
Prve tenkovske armije Osme armije
etvrte tenkovske armije Prve tenkovske armjje
premjetene snage
3 pjeake divizije
5 pjeakih divizija 3,5 okl./tenk. grenad. divizije
prijeenih kilometara bojinice 59,5
201
zahvaljujui intervenciji 1. tenkovske divizije koja je upravo stigla na mjesto
dogaaja, izveden tono na vrijeme. Ipak, neprijatelj od svog pokuaja nije
odustajao; nastavio je goniti korpus koji se povlaio prema Proskurovu.
Oba tenkovska korpusa rasporeena u pozadinu toga krila armijske skupine, krenuli
su u akciju. Trei tenkovski korpus prebaen je na poloaje sjeverozapadno od
Proskurova kako bi unitio neprijateljske snage to su napredovale pukotinom
izmeu Prve i etvrte tenkovske armije. 48. tenkovski korpus poslan je u napad na
neprijateljsko oklopnitvo koje je nadiralo prema Tarnopolju.
Do 7. oujka, neprijatelj je u tom sektoru uporabio ukupno 2225 streljakih
divizija i sedam tenkovskih ili mehaniziranih korpusa.
Poetkom oujka, nakon to je u samo dva tjedna uspio nadoknaditi gubitke koje su
mu tijekom juria za osloboenje erkaskoga depa nanijeli nai tenkovski
korpusi, neprijatelj je pokrenuo i ofenzivu na lijevo krilo Osme armije. Samo to
smo ona dva korpusa premjestili iz tog sektora kako bi ih rasporedili u pozadinu
lijevoga krila Armijske skupine, neprijatelj je pokrenuo ofenzivu na Uman. U
operaciji je angairao najmanje 20 streljakih divizija i tako uspio unititi 7.
korpus. Devetoga oujka bio je pred vratima grada.
I na podruju Armijske skupine A (este armije), neprijatelj je nastavio ofenzivu
i uspio se probiti prema Nikolajevu na uu Buga.
U situacijskom izveu upuenom O.K.H.u 7. oujka, armijska je skupina navela
kako joj preostaje samo da se bori, kako god zna i umije, dok sezona blata ne
zaustavi neprijateljske operacije. Pritom je, meutim, morala istaknuti kako,
prije zavretka sezone blata, na podruju TarnopoljLutskLvov mora raspolagati
snagama koje e biti kadre sprijeiti neprijateljski prodor prema Lvovu i koje e
se moi uvui u pozadinu neprijateljskog boka, ukoliko se on od Tarnopolja pokua
probiti dalje na jug.
Armijska je skupina sada morala kupovati vrijeme i initi sve to moe ak i po
cijenu novih povlaenja da svoje formacije odri u borbenoj formi sve dok
sezona blata ne zaustavi neprijateljske napade. Na alost, dotad e proi podosta
vremena.
U toj fazi operacije Hitler se dosjetio novog naina da zaustavi neprijateljsko
napredovanje. Sva mjesta od ikakva taktikog znaenja primjerice cestovna i
eljeznika vorita proglasio je "uporitima". Svakome od njih dodijeljen je
ad hoc zapovjednik ili Kempfkommandant, koji je imao ast braniti mjesto i za
njega odgovarati vlastitom glavom. Armije u ijim je sektorima Hitler osobno
Page 230
izabrao takva "uporita" bile su zaduena da ih to prije opskrbe i osiguraju im

odgovarajue posade. Hilter je mislio da takva mjesta, blokiranjem vanih cesta i
skretanjem sovjetskih snaga, mogu usporiti neprijateljsko napredovanje. A od
samog je poetka bilo jasno kako ona to ne mogu. U praksi, snage potrebne za
njihovu obranu bile su u potpunu nesrazmjeru s njihovom vanou. Ta su
"uporita", bez odgovarajuih utvrda i posada, prije ili kasnije morala
pasti u neprijateljske ruke, a da pritom nisu ispunile svoju zadau. Armijska ih
je skupina (s jednim izuzetkom) uspjela isprazniti prije nego to su pala u
okruenje. Izuzetak je bio Tarnopolj gdje su se iz okruenja uspjeli probiti samo
ostaci tamonje posade. Krajem 1944. godine taje Hitlerova metoda dovela do
znatnih gubitaka.
Sukladno njezinoj novoj politici kupovine vremena i spaavanja armija od
okruenja, armijska je skupina 11. oujka Osmoj armiji morala zapovjediti da se
povue, nakon to je neprijatelj probio poloaje na njezinu lijevom krilu. Dva
dana poslije, iz istog razloga, desno krilo Prve tenkovske armije povueno je na
drugu obalu Buga.
Kako bi se ponovno povezala s etvrtom tenkovskom armijom i smanjila pritisak na
svom desnom krilu. Prva tenkovska armija je na svom lijevom krilu morala
nastaviti borbe na podruju Proskurova.
etvrta tenkovska armija trebala je sprijeiti proboj neprijateljskog oklopnitva
(rasporeenog istono od Tarnopolja) preko Dnejstra na jug i odbacivanje Prve
tenkovske armije na jugoistok. U isto vrijeme, ranije spomenute divizije koje je
pribavio O.K.H. trebale su oistiti komunikacijske linije na pravcu Lvov
Tarnopolj Proskurov.
Stvari su se, meutim, poinjale ubrzavati. Do 25. oujka neprijatelj je unitio
praktino cijelo lijevo krilo Osme armije i tako nainio iroku pukotinu izmeu
Umana i Prve tenkovske armije u Vinici. Produivi na jugozapad, neprijatelj se
na podruju Osme armije s druge strane Buga uspio doepati vodeih dijelova pet
armija, meu njima i jedne oklopne. Kako bi napala neprijatelja s druge strane
rijeke, Osma je armija s desnog na lijevo krilo prebacila sve snage koje je za to
mogla odvojiti. Ipak, bilo je jasno kako te snage za njega predstavljaju tek
lokalnu smetnju. Nije bilo anse da one, na tako iroku prostoru, Bug pretvore u
obrambenu liniju, niti da uspostave kontakt s Prvom tenkovskom armijom. Naprotiv,
jake neprijateljske snage koje su upravo prelazile Bug dobile su priliku da izau
na Dnjestar i Osmu armiju odbace na jug.
I na desnom krilu Prve tenkovske armije neprijatelj se uspio probiti i stii do
Buga, juno od Vinice. Premda je Hitler grad odmah proglasio "uporitem", o
razvuenoj obrani na tom mjestu nije moglo biti ni zbora.
Za to bi nam trebale najmanje tri divizije. A otkud nam tri divizije?
Lijevome krilu iste armije, zapadno od Proskurova, prijetilo je okruenje.
Trebala gaje izvesti sovjetska Trea gardijska tenkovska armija, pod ijim su
zapovjednitvom bila tri tenkovska korpusa.
U sektoru etvrte tenkovske armije tri pjeake divizije koje nam je pribavio
O.K.H. izvele su uspjean napad i time nam omoguile da, barem privremeno,
sredimo stanje na podruju Tarnopolja. Nasuprot tomu, 13. korpusu koji se
povlaio u smjeru Brodija prijetilo je okruenje.
Cjelokupna slika jasno je ukazivala na to kako vie nema nikakvih izgleda da se
poloaji na Bugu, na desnom krilu armijske skupine, povrate i zadre. Ve 16.
oujka jedna tenkovska armija iz sastava neprijateljskih snaga koje su prele
rijeku krenula je na zapad, prema najbliem prijelazu preko Dnjestra. Druge tri
armije, od kojih jedna oklopna, skretale su na jug, prema poloajima na
sjevernom krilu Osme armije. Istodobno je krilima Prve tenkovske armije
zaprijetilo okruenje. Unato pobjedi kod Tarnopolja, bilo je vrlo dvojbeno moe
li etvrta tenkovska armija, na bilo kakav dui rok, sprijeiti neprijatelja da
produi prema Lvovu ili da skrene na jug.
Usred svega toga pozvan sam u Obersalzberg. Nekoliko dana prije, u posjet mi je
stigao Hitlerov vojni savjetnik general Schmundt i zatraio da potpiem jedan
prilino udan dokument. Radilo se o svojevrsnoj zajednikoj izjavi svih
feldmarala kojom su izraavali svoju odanost Hitleru, a koja je trebala
ponititi uinke promibe koju je irio von Seydlitz, general zarobljen u
Staljingradu. Ideja je vjerojatno dola od samoga Schmundta, koji je mislio kako
e time ojaati Hitlerovo povjerenje u vojsku. Budui da su dokument ve
potpisali svi ostali feldmarali (vrlo zanimljivo, Schmundt je meu potpisnike
uvrstio i Modela, premda je on u tom trenutku bio tek general pukovnik), nije mi
preostalo drugo nego da ga potpiem i ja. Moje se odbijanje moglo protumaiti kao
potpora Seydlitzovim aktivnostima. Schmundtu sam ipak rekao kako je ta
deklaracija s vojnikog stajalita potpuno nepotrebna; bilo je sasvim oito da
njemaki vojnici promibi Komiteta za slobodnu Njemaku ne pridaju nikakvu
Page 231
pozornost. Kao primjer spomenut u kako su leci koje
su Rusi nedugo prije toga bacali iznad erkaskog depa potpuno promaili svrhu,
kao i, dakako, pismo koje je Sevdlitz uputio generalu Liebu, ovjeku koji je
erkaskim depom zapovijedao. Otprilike u isto vrijeme jedno se drugo pismo, po
svemu sudei autentino, nekako nalo na mom stolu. Dostavljeno nam je nakon to
gaje pokupio jedan ukrajinski partizan63.
Hitleru je spomenuti dokument 19. oujka sveano uruio feldmaral von Rundstedt,
u nazonosti brojnih predstavnika svih triju vojnih grana. Hitlera je ceremonija,
inilo se, duboko ganula. A cijela stvar nije imala blage veze s vojnikim
kodeksom!
S obzirom na to da je u prolosti odbijao sve moje prijedloge i ustrajno odbijao
prihvaati neizbjeno, bilo bi sasvim umjesno postaviti pitanje zato sam, nakon
ovog poziva da Hitleru izrazim svoju lojalnosti, i dalje ostao na dunosti.
to se tie openitih implikacija toga pitanja, sve to mogu rei jest da, kao
netko tko se godinama bavio iskljuivo tekim dunostima na terenu, pravu
Hitlerovu narav i moralni pad njegova reima nisam uoavao u mjeri u kojoj je to
mogue danas. Glasine takve vrste teko su nalazile put do bojinice, a do nae
ponajmanje. Optereeni strahovima i problemima vezanima uz borbu, rijetko smo
imali vremena za razmiljanja o stvarima od ireg interesa. Glede toga, na
je
poloaj bio posve drukiji od onoga u kojem su bili vojnici i politiari u
Njemakoj ili na okupiranim ozemljima na kojima se borbe nisu vodile.
63 Dok ih u istonoj Ukrajini gotovo i nije bilo (cjelokupna tamonja
administracija bila je u rukama njemakih vojnih vlasti), na zapadnom djelu
teritorija partizanski je pokret bio itekako ativan. Jedan od razloga bio je i
umoviti teren koji je partizanskim skupinama osiguravao siguma skrovita i
olakavao napade na ceste i eljeznike pruge. Drugi je, meutim, bila vladavina
komesara Reicha Kocha, koji je stanovnitvo naprosto gurao u ruke partizana.
Postojale su, usput reeno, tri razliite partizanske skupine. Sovjetska inaica
borila se protiv Nijemaca i terorizirala mirne graane. Druga, koju su inili
Ukrajinci koji su se borili protiv sovjetskih partizana, njemake bi zarobljenike
samo razoruala i pustila. Treu kategoriju inile su skupine poljskih partizana
koje su se borile i protiv Nijemaca i protiv Ukrajinaca. To je bilo posebno
specifino za okrug Lww koji se protezao u Galiciju. Na tom podruju urbanu su
populaciju inili uglavnom Poljaci a ruralnu uglavnom Ukrajinci. Podrujem Lwwa
za razliku od ostatka Glavnog guvernmana upravljalo se pametno. Premda su u
njegovu okrugu Ukrajinci bili privilegirani, komesar Wacht je titio i interese
poljske manjine. Na kraju je uspio "podii" cijelu jednu diviziju ukrajinskih
dragovoljaca. Napomena autora.
U vojnoj sferi, meutim, Hitlerove pogreke u voenju nisam mogao previdjeti. O
tome zato sam njegovo uklanjanje nasilnim putem smatrao nemoguim, ve sam
govorio.
Svoju sam dunost, ne jednom, poelio napustiti. esto sam kad bi Hitler odbio
neku moju preporuku ili se pokuao petljati u posao mog zapovjednitva naelniku
Glavnoga stoera poruivao kako bi bilo bolje da (Hitler) na mjesto
zapovjednika Armijske skupine Jug postavi nekoga drugoga. No ono to bi me (uz
molbe mog najueg osoblja) obino odgovorilo od ostavke nije bila elja da
"sprijeim neto jo
gore" (to se u slinim sluajevima esto navodi kao motiv).
Prije je to bilo uvjerenje kako nijedno drugo zapovjednitvo nije moglo izii na
kraj sa zadaama koje su ekale zapovjednika na naem, presudnom sektoru bojita.
Moj bi odlazak znaio puno vie od promjene osobe na mjestu zapovjednika Armijske
skupine.
Neto mi je govorilo da svoje vojnike ne smijem ostaviti na cjedilu. Osim,
dakako, u sluaju da me nekakva katastrofa na pomolu ne natjera da ostavku
iskoristim kao posljednje sredstvo da pritisnem Hitlera. Uskoro u se, u svezi sa
sudbinom Prve tenkovske armije, nai upravo u toj situaciji.
Sastankom u Obersalzbergu dobio sam priliku da, potaknut daljnjim pogoranjem
situacije, Hitleru iznesem sljedee prijedloge:
(i) Trenutno povlaenje este armije na drugu obalu Dnjestra. Ta je formacija jo

uvijek amila na izboenoj liniji koja se od poloaja zapadno od Buga protezala
daleko na istok. Ta je linija zahtijevala previe snaga. Istu stvar predloio je
i zapovjednik Armijske skupine A, feldmaral von Kleist.
(ii) Povlaenje i brzo prebacivanje jakih snaga este armije na sjever, na
podruje izmeu rijeka Dnjestra i Pruta (na kojima je poinjala nekadanja
rumunjska granica), kako bi se sprijeilo odbacivanje Osme armije s Dnjestra na
jugoistok.
(iii) Jasna odluka koja e propisati da se zadaa pokrivanja Rumunjske, bilo na
Dnjestru, bilo na Prutu, od tog trenutka prebacuje Armijskoj skupini A i
rumunjskim snagama.
Page 232
(iv) urna pomo sjevernom krilu Armijske skupine Jug kako je neprijatelj ne bi
odbacio natrag na Karpate i kako se njegove snage ne bi probile do Lvova.
Ovakvo rjeenje, dodao sam, na poetku podrazumijeva zatvaranje pukotine izmeu
armijskih skupina A i Jug, elimo li sjeverno od Karpata uspostaviti vrstu
bojinicu. Ukoliko se neprijatelj, kasnije, kroz tu pukotinu preko Maarske
pokua probiti na Balkan, im nam stignu pojaanja koja nam je Hitler obeao jo
u svibnju, moi emo ga sa sjevera napasti iz pozadine.
Hitler, meutim, nije bio raspoloen za dugorono planiranje. Zapovjedio je da
Armijska skupina A ostane na Bugu i najavio kako e sjeverno krilo Armijske
skupine Jug dobiti tek neznatnu pomo.
U detaljnoj procjeni situacije koju sam 22. oujka poslao generalu Zeitzleru,
ponovio sam gore navedene prijedloge. Ti su se prijedlozi temeljili na podacima o
trenutnom stanju naih trupa i na injenici da nam postojea situacija vie ne
doputa zatvaranje bojinice izmeu Osme i Prve tenkovske armije. Bilo je
apsolutno neophodno, naveo sam, da Armijska skupina A koja je pod svoje
zapovjednitvo sad morala preuzeti i Osmu armiju pokrije Rumunjsku, a da
Armijska skupina Jug sprijei neprijateljsko napredovanje na zapad, na podruje
sjeverno od Karpata. Upravo je zato i bilo nuno da se etvrta tenkovska armija
odri na svojim poloajima. To je, pak, znailo da joj hitno i po svaku cijenu
valja poslati pojaanja. Najvanija obveza Prve tenkovske armije bilo je
ponovno povezivanje sa etvrtom tenkovskom armijom i odbijanje napada koji ju je
trebao odbaciti na jug. Karpatske tjesnace izmeu dviju armijskih skupina morale
su drati maarske snage.
Maari koji su manjevie prisilno uli u rat, i dalje su mjerkali ozemlje koji
su im Rumunji oteli 1918. godine. Znalo se kako meu naim rumunjskim i maarskim
saveznicima vlada takvo nepovjerenje da su, i jedni i drugi, kod kue u
pripravnosti drali elitne trupe koje su
ukae li se potreba mogli iskoristiti jedni protiv drugih. Nakon poraza na
Donu 1942./43. godine, dvije rumunjske, a kasnije i tri maarske armije, bile su
povuene s bojinice.
Unato tomu, maral Antonescu je ponovno osigurao snage potrebne za obranu obale
Azovskog mora. Antonescu je, isto tako, dopustio da se rumunjske formacije
ukljue u sastav 17. armije kako bi se ona odrala na Kubanu, a potom i na Krimu.
Sad nam je pribavio jo
nekoliko novih armija za obranu Rumunjske u sklopu
Armijske skupine A.
Nakon povlaenja njihove armije s prve crte, Maari su u Ukrajini
ostavili tek nekoliko divizija kojima su izriito zabranili bilo kakav sukob sa
Sovjetima. Tako smo ih, kad god bi se bojinica pribliila, morali povlaiti
prije nego se to dogodi. Njihove su se zadae ograniavale na zatitu
komunikacijskih zona i uvanje cesta i eljeznikih pruga od partizanskih napada.
Stanje je, meutim, postajalo sve kritinije i za Maarsku. Kako bismo obranili
Karpate i podruje do Dnjestra, morali smo se posluiti uslugama nedirnute armije
koju je drala na svom ozemlju. U isto vrijeme, maarska se vlada poela ponaati
veoma sumnjivo. 15. oujka, general Lindemann nam je iz O.K.H.a donio naredbe za
trenutno razoruavanje maarskih postrojba u naj pozadini, ukoliko nas Maarska
napusti. Sreom, te smo zadae ipak bili poteeni. Nakon Horthvjeva posjeta
Obersalzbergu, pod nae je zapovjednitvo 23. oujka rasporeena Prva maarska
armija. Njezina dva korpusa obahuvaala su po jednu motoriziranu i etiri
pjeake divizije, no sve je njih tek trebalo mobilizirati! Uz to, maarsko
naoruanje ni kakvoom, ni koliinom nije zadovoljavalo zahtjeve ratovanja
protiv sovjetskih oklopnih postrojba. Ipak, moglo se oekivati kako e se na
Karpatima unato svemu odrati. Vjerovali smo kako e Rusi na planinskom terenu
moi iskoristiti samo dio svojih oklopnih snaga. U tom nas je uvjerenju uvrstilo
sjeanje na hrabrost s kojom je Honved64 karpatske tjesnace branio od Rusa u
Prvom svjetskom ratu. Sve e, dakako, ovisiti o energinosti maarskog vodstva.
Glede toga nas posjet u koji su nam 28. oujka stigli general Lakatos (koji je,
koliko se sjeam, tada bio ili naelnik Glavnog stoera ili ministar rata) i
zapovjednik Prve maarske armije, nije nimalo ohrabrio. Na sve nae zahtjeve, ta
su dvojica odgovarala jedno te isto: kako su njihove trupe jo
nepriremljene (u
oujku 1944. godine, ni manje ni vie!) i kako im nedostaje protutenkovskog
oruja. Nismo se mogli oteti dojmu kako odreeni visoki krugovi Maarske vojske
nisu raspoloeni za kakvutakvu obranu granica vlastite domovine. to li su,
zaboga, oekivali od Rusa?
Iz veernjeg situacijskog izvjea koje mi je, 19. oujka, dostavljeno u
Obersalzbergu, bilo je jasno kako se situacija Armijske skupine Jug dodatno
pogorala.
Maarska vojska. Napomena prevoditelja.
Pokazalo se da Osma armija vie nije u stanju braniti svoje lijevo krilo, unato
Page 233
tomu stoje na njega prebacilo kompletno oklopnitvo. Neprijatelj ga je namjeravao

okruiti sa zapada i odbaciti na jug. Kako se Hitler nije suglasio s rjeenjem
koje smo mu ponudili (povlaenje este armije i prebacivanje njezinih snaga na
lijevo krilo Osme armije), preostalo nam je samo jedno: nagovoriti marala
Antonescua da nam, ve u ovoj ranoj fazi, ustupi svoje snage kako bismo bojinicu
Osme armije produili na jugozapad. Maral ih je namjeravao koristiti iskljuivo
za obranu Pruta.
Na sjevernom krilu Armijske skupine dogodilo se neto jo
opasnije
Nakon stoje svoje desno krilo morala povui s Buga, Prva tenkovska armija drala
je bojinicu okrenutu na sjeveroistok koja se protezala, priblino, od Dnjestra
(sjeverozapadno od linije MogiljevPodolsk) do (rijeke) Zbru, koja je, ujedno,
bila i granica s Poljskom.
Neto zapadnije, kao to sam ve spomenuo, protunapadom koji su izveli dijelovi
novopristiglih divizija, etvrta tenkovska armija privremeno je sredila stanje na
podruju istono od Tarnopolja.
20. oujka, meutim, u napadu u kojemu je angairao dvije tenkovske armije (Prvu
i etvrtu), neprijatelj se uspio probiti s obje strane meuarmijske razdjelnice.
Produio je na jug, u smjeru gornjeg Dnjestra. 23. oujka, isturene postrojbe
sovjetske Prve i etvrte tenkovske armije ve su se pribliavale prijelazima
sjeverno od ernovica i juno od KamenskPodolska. Neprijateljski su poloaji
sad bili okomito u odnosu na komunikacijske linije Prve tenkovske armije. im je
tu opasnost uoila, Armijska je skupina Prvoj tenkovskoj armiji zapovjedila da
svoje poloaje povue na skraenu liniju i oslobodi snage kojima e poistiti
vlastitu pozadinu. Armija je pod svoje zapovjednitvo dobila i skupinu iz sastava
etvrte tenkovske armije kojom je zapovijedao general Mauss. Nakon to su dvije
neprijateljske armije poistile sve njemake snage u okolici, ta je skupina,
poput stupa, nastavila strati u pozadini Prve tenkovske armije. Zadaa snaga pod
zapovjednitvom generala Maussa bila je zaustaviti glavninu neprijateljskih snaga
i od nje odvojiti oklopne prethodnice te im tako prekinuti opskrbu.
Dakako, sve te mjere nisu mogle popraviti stanje na sjevernom
krilu Armijske skupine. Premda su se, trenutno, komunikacijskom zonom u dubokoj
pozadini Prve tenkovske armije kretale tek neprijateljske oklopne snage (zbog
ega je sovjetsko zapovjednitvo ve pripremalo zrani most), sve je ukazivalo na
to kako e se obru oko Prve armije potpuno zatvoriti. Ukoliko smo sjeverno od
Karpata jo
uvijek eljeli organizirati kolikotoliko otpornu bojinicu, Prvu je
tenkovsku armiju bilo apsolutno nuno izvui iz okruenja.
Armijska je skupina 23. oujka od O.K.H.a zatraila hitno slanje snaga za
deblokadu pozadinskih komunikacija Prve tenkovske armije. (One su se, smatrali
smo, mogle osloboditi iz Maarske, koja je u meuvremenu okupirana.)
Sljedeeg dana primili smo odgovor u kojemu se od Prve tenkovske armije trailo
ne samo da odri svoju sadanju (pretjerano rastegnutu) bojinicu, nego daje i
produi na zapad sve do Tarnopolja te da svoju komunikacijsku zonu poisti od
neprijateljskih snaga.
Nato je, u podne istoga dana, armijska skupina izvijestila kako e Prvoj
tenkovskoj armiji zapovjediti da se probije na zapad ukoliko do 15,00 sati istoga
dana ne primi zapovijed u skladu sa svojim ranijim zahtjevima.
U 16,00 sati istoga dana stigao je solomonski odgovor: Fiihrer, u naelu, nema
nita protiv toga da Prva tenkovska armija poisti svoje pozadinske komunikacije
na zapadu, ali i dalje inzistira na tome da ona odri barem vei dio svoje
trenutne bojinice izmeu Dnejstra i Tarnopolja. Nije nam bilo jasno gdje bi to
Prva tenkovska armija trebala pronai snage i za proboj na zapad i za ienje
svoje komunikacijske zone od neprijateljskih snaga. Potpuno istu stvar napravio
je i 1942. godine estoj armiji u Staljingradu. Hitler je i njoj dopustio proboj
na jugozapad, prema etvrtoj tenkovskoj armiji, ali je, istodobno, od nje
zahtijevao da zadri grad, ime joj je, praktino, onemoguio prikupljanje snaga
za proboj.
Kad sam nazvao generala Zeitzlera i ponovio kako je Hitlerov zahtjev potpuno
nemogu, odgovorio mi je kako Hitler jednostavno ne shvaa punu teinu situacije.
Unato tomu, iste sam veeri dobio zapovijed da se sutradan javim na prijavak u
Vrhovno zapovjednitvo.
Usporedo s ovom, sa zapovjednikom Prve tenkovske armije gen
Zemljovid 24. Dogaaji na junom krilu Istonog bojita krajem oujka 1944.
eralom pukovnikom Hubeom65, vodio sam jo
jednu polemiku. Premda se slagao s
naom ocjenom daje situacija Prve tenkovske armije postala neodriva i da ona
svakako mora izbjei okruenje koje joj je prijetilo, Hube je elio da se ona,
umjesto na zapad, povue na jug, na drugu obalu Dnjestra.
To je, u tom trenutku, svakako bilo lake rjeenje. Da je krenula na zapad,
armija bi putem morala svladati dvije sovjetske tenkovske armije. Preko Dnjestra
Page 234
se mogla povui bez ikakvih ozbiljnijih borbi.

65 Hube, pjeadinac koji je u Prvom svjetskom ratu ostao bez ruke, poloaj
zapovjednika preuzeo je od generala pukovnika Mickensena u listopadu 1943.
godine, kada je ovome dodijeljena jedna armija u Italiji. Prije te dunosti
zapovijedao je jednim tenkovskim korpusom u Staljingradu. Poginuo je u
zrakoplovnoj nesrei, 1944. godine. Napomena autora.
Ja se s tim stajalitem ipak nisam mogao sloiti. Ponajprije, Prva tenkovska
armija se jednostavno morala ponovno povezati sa etvrtom armijom na zapadu. Kako
smo, inae, neprijatelja mogli sprijeiti da se kroz Galiciju probije sjeverno od
Karpata? Kad bi se armija povukla na jug, neprijatelj bi je na kraju, u najboljem
sluaju, odbacio u planine. U najboljem sluaju. Na prvi pogled povlaenje preko
Dnjestra djelovalo je manje riskantno. Paljivijim razmatranjem, pak, nuno se
dolazilo do zakljuka kako bi je to odvelo u katastrofu. Armija nije imala
graevinskog materijala za prelazak rijeke u irokoj fronti. Pokuajem prelaska
preko ono malo preostalih sigurnih mostova, armija bi se izloila napadima
neprijateljskog zrakoplovstva i izgubila veinu teke opreme. Da stvar bude gora,
neprijatelj je s istoka ve napredovao prema junom Dnjestru. Prije ili poslije,
Prva tenkovska armija nala bi se u sendviu izmeu tih snaga i dvije tenkovske
armije koje su se nakon to su joj upravo presjekle pozadinske komunikacije spremale
prijei rijeku u njihovoj pozadini.
Stoga sam generalu Hubeu odmah dao do znanja kako armijska skupina njegovoj
armiji nee dopustiti povlaenje na junu obalu Dnjestra, nego e joj narediti
proboj na zapad. I prije no to sam poletio u Obersalzberg, Hube je primio
pripremnu zapovijed66 da, za poetak, pokrene juri
na zapad i povee se sa
skupinom njemakih snaga na Zbruu.
Iz Lvova sam poletio u ranim satima 25. oujka i u Berghof stigao ' na vrijeme za
podnevni sastanak.
Objanjavajui poloaj Prve tenkovske armije, naglasio sam kako su njezina
istona i sjeverna bojinica izloene snanom neprijateljskom pritisku s kojim
nae odavno preoptereene divizije dugorono ne mogu izai na kraj, posebice kad
se u obzir uzme i neodgovarajui zrani most. U dubini zapadnog boka armije,
dodao sam, neprijatelj je presjekao njezine pozadinske komunikacije. Prethodnica
u vidu jedne tenkovske armije ve je napredovala prema junoj obali Dnjestra, a
snage jo
jednoga korpusa nadirale su prema pozadinskim poloajima armije
jugoistono od KamenskPodolska. I juno od rijeke neprijatelj je nadirao s
istoka, pokuavajui blokirati Dnjestar u pozadini armije.
66 U izvorniku warning order preliminarna obavijest o operativnoj zapovijedi
koja uskoro stupa na snagu. Napomena prevoditelja.
U toj nam situaciji, rekao sam, preostaje jedino da se tenkovskim formacijama iz
sastava armije probijemo na zapad, oistimo njezine linije opskrbe i ponovno se
poveemo sa etvrtom tenkovskom armijom. Istom smo taktikom mogli paralizirati
opskrbu dviju neprijateljskih armija koje su operirale u pozadini Prve tenkovske
armije. Dakako, prodor bi s istoka i sjeveroistoka morao pokrivati ostatak
armijskih snaga. Premda to ne mogu initi sa svojih trenutnih, rastegnutih
poloaja, juno krilo armije mora ostati na Dnjestru.
Nikako se, rekao sam, ne mogu sloiti s prijedlogom generala Hubea da svoju
armiju povue na junu obalu Dnjestra. Prvo, zato to cjelokupna operacija
zahtijeva koncentraciju snaga Prve i etvrte tenkovske armije sjeverno od
Karpata. Drugo, zbog toga to bi pokuaj povaenja na junu obalu rijeke
vjerojatno zavrio okruenjem i konanim unitenjem Prve tenkovske armije.
Uspjeh predloenog proboja, dodao sam, ovisit e o ishodu juria etvrte
tenkovske armije sa zapada. Zato se etvrtu tenkovsku armiju odmah mora ojaati.
Hitler je odgovorio kako za to nema raspoloivih snaga. Dokle god postoje izgledi
za invaziju na zapadnu Europu, rekao je, iz tog se operativnog podruja ne smije
maknuti nijedna formacija. Zakljuio je i kako su nae dvizije u Maarskoj
nezamjenjive, iz politikih razloga. I dalje je tvrdio kako proboj Prve tenkovske
armije na zapad nuno zahtijeva povlaenje njezine istone bojinice.
Hitler i ja razmijenili smo nekoliko otrih reenica kad je za situaciju u kojoj
se nala Armijska skupina Jug optuio mene. Nekoliko dana ranije, u razgovoru s
generalom Zeitzlerom, doznao sam za Hitlerovu optubu na raun moje armijske
skupine. Hitler je tvrdio kako smo protratili gomilu snaga koje nam je poslao u
posljednjih nekoliko mjeseci. Zamolio sam Zeitzlera da mu, u moje ime, porui
kako je Armijska skupina spomenute divizije morala koristiti "na kapaljku" jer ih
je dobivala samo sporadino i, u veini sluajeva, prekasno. Da nam je Hitler, pa
makar i na odreeno vrijeme, poslao snage koje smo tako esto traili ili da nam
je omoguio operativnu slobodu na junom krilu, danas ne bi imao razloga za
pritube! Zeitzler se sa mnom u potpunosti sloio. Dapae, nijedan drugi imbenik
nije imao toliki utjecaj na razvoj dogaaja nakon "Citadele".
Page 235
Hitler je sada tvrdio kako smo se mi (Armijska skupina Jug) cijelo vrijeme
"igrali velike taktike"67 i da nas nije zanimalo nita drugo. Prole jeseni,
rekao je, reeno mu je kako e se Dnjepar braniti. im nam je, nevoljko, dao
pristanak da se povuemo na drugu stranu rijeke, najavili smo kako emo se, zbog
prodora na Kijev, morati povui joHitler je sada tvrdio kako smo se mi (Armijska
skupina Jug) cijelo vrijeme
"igrali velike taktike"67 i da nas nije zanimalo nita drugo. Prole jeseni,
rekao je, reeno mu je kako e se Dnjepar braniti. im nam je, nevoljko, dao
pristanak da se povuemo na drugu stranu rijeke, najavili smo kako emo se, zbog
prodora na Kijev, morati povui jo
dalje. Odbrusio sam mu kako stvari i nisu
mogle ii drukije. Upravo je on nae snage zadrao na junom krilu kako bi
odrale podruje Donjeca i Dnjepra i upravo nam je on onemoguio da ojaamo
svoje sjeverno krilo.
Hitler je potom izjavio kako je Luftwaffe u svojim izvianjima otkrio tek
nekolicinu tenkova, ali da je opazio kako cijele njemake postrojbe bjee pred
njima. Zato se bojinica stalno povlaila. Budui da su jedina izvjea Luftwaffe
koje je Hitler dobivao stizala iz zapovjednitva Luftwaffe, pretpostavljao sam
kako je Gring jo
jednom iskoristio priliku da iskali svoju mrnju prema vojsci.
Pomalo osorno, odgovorio sam mu kako je sasvim mogue da se na nekim mjestima
nae borbene trupe vie ne mogu odrati, ali da to treba pripisati konstantnom
preoptereenju, fizikoj iscrpljenosti i brzini kojom je snaga naih postrojba
kopnila. Dokaz kako pretjerana popustljivost nije bila jedna od naih mana bio je
i podatak o broju asnika koje smo smijenili. Svi su ti ljudi, naglasio sam, bili
doista hrabri i iskusni asnici, no nijedan od njih nije mogao sprijeiti
smanjenje obrambene moi naih borbenih trupa. injenica je da su dvije
novoformirane divizije dodijeljene Prvoj tenkovskoj armiji zavrile pod
gusjenicama sovjetskih tenkova. No za to su bili krivi neodgovarajua obuka i
nedostatak borbenog skustva. I tu smo pojavu vrlo esto isticali u svojim
izvjeima.
Ova nas svaa nije vodila nikamo i ja sam je pokuao prekinuti. Rekao sam kako
drim da smo se suglasili oko toga da Prva tenkovska arija mora koncentrirati
svoje oklopnitvo i da se mora probiti na zapad kako bi se ponovo povezala sa
etvrtom tenkovskom armijom i oslobodila svoje pozadinske komunikacije.
Pretpostavljam da smo se suglasili i oko toga, rekao sam, da e ostatak armijskih
snaga pokrivati operaciju sa sjevera i istoka. Na kojoj liniji, to smo tek
trebali utvrditi. Odgovarajuu zapovijed Prvoj tenkovskoj armiji, inzistirao sam,
moram izdati jo
is
U izvorniku, immer nur operieren. Napomena prevoditelja.
C3f>
toga dana. Jo
jedanput sam ponovio kako ne trebamo oekivati nikakav uspjeh
ukoliko Cevrtoj tenkovskoj armiji ne dopustimo da sa zapada krene ususret Prvoj
tenkovskoj armiji.
Hitler je, meutim, taj prijedog ponovno odbio i zapovijedio da razgovor
nastavimo na veernjem kolegiju. Usput reeno, unato otrim primjedbama koje smo
razmijenili, cijelo je vrijeme zadrao svoju uobiajenu uljudnost.
Kada sam izaao iz poznate dvorane za sastanke s fantastinim pogledom na
Salzburg, generalu Schmundtu sam poslao poruku kako bih s njime volio
porazgovarati vani. Zamolio sam ga da obavijesti Hitlera kako drim da ukoliko
ne prihvati moje preporuke nema nikakvog smisla da ostanem na elu Armijske
skupine. Ne nae li za shodno odobriti moje akcije, rekao sam, elim da
zapovijedanje Armijskom skupinom Jug povjeri nekom drugom.
Istog poslijepodneva u moje odaje u Berchtesgadenu prespojili su mi poziv mog
naelnika stoera, generala Bussea. Busse me je obavijestio kako je general Hube
poslao hitan zahtjev da mu se, umjesto proboja na zapad, odobri povlaenje preko
Dnejstra. Iste veeri iz zapovjednitva njegove armije stigla mi je nova poruka,
u kojoj se proboj na zapad opisivao kao nepraktian i u kojoj se inzistiralo na
tome kako je povlaenje na jug jedino ispravno rjeenje. General Busse, koji je
ve odaslao negativan odgovor na prvi zahtjev, od mene je zatraio konanu
odluku. Zapovjedio sam da se proboj izvede sukladno zapovijedi.
Kad sam se pojavio na veernjem kolegiju, Hitlerovo se raspoloenje potpuno
promijenilo. Sastanak je otvorio, otprilike, ovim rijeima: "Jo
jednom sam
razmotrio cijelu stvar i slaem se s vaim planom da se Prva tenkovska armija
probije na zapad. Isto sam tako, premda vrlo nevoljko, jurinoj skupini etvrte
tenkovske armije odluio osigurati 9. i 10. tenkovsku diviziju iz sastava jednog
tenkovskog SSkorpusa koji smo upravo rasporedili na zapad te 100. laku i 367.
pjeaku diviziju."
Izvjestio sam ga kako sam, u meuvremenu, odbio zahtjev generala Hubea da se
probije na jug i inzistirao na tome da se njegova armija povue na zapad. Rekao
sam kako mislim da e prodor biti uspjean, budui da su dvije sovjetske
tenkovske armije, tako se barem inilo, rasprile svoje snage u smjeru prijelaza
na Dnjestru. Nakon toga je moj operativni asnik, pukovnik SchultzeBiittger,
proitao moju operativnu zapovijed Prvoj tenkovskoj armiji.
Koristei neoekivanu promjenu Hitlerova raspoloenja, iznio sam jo
jednu ili
Page 236
dvije zamisli o buduoj provedbi operacija. Zadaa Armijske skupine Jug, rekao
sam, mora biti podizanje stabilne bojinice izmeu Karpata i Pripetskih movara.
Stoga smo Prvoj maarskoj armiji zapovjedili da se okupi na podruju grada Strija
odakle e tititi brdovito podruje izmeu planinskog lanca i gornjeg Dnjestra.
Osma armija, nastavio sam, nadalje mora djelovati pod zapovjednitvom Armijske
skupine A, koju e dopasti zadaa obrane Rumunjske. to se tie pukotine izmeu
dviju armijskih skupina, to je neto s ime se zasad moramo pomiriti. Nju bi, u
karpatskim klancima, mogle zatvoriti snage koje su jodvije zamisli o buduoj provedbi
operacija. Zadaa Armijske skupine Jug, rekao
sam, mora biti podizanje stabilne bojinice izmeu Karpata i Pripetskih movara.
Stoga smo Prvoj maarskoj armiji zapovjedili da se okupi na podruju grada Strija
odakle e tititi brdovito podruje izmeu planinskog lanca i gornjeg Dnjestra.
Osma armija, nastavio sam, nadalje mora djelovati pod zapovjednitvom Armijske
skupine A, koju e dopasti zadaa obrane Rumunjske. to se tie pukotine izmeu
dviju armijskih skupina, to je neto s ime se zasad moramo pomiriti. Nju bi, u
karpatskim klancima, mogle zatvoriti snage koje su jo
uvijek u Maarskoj.
Potom sam predloio da se za sve snage na junom krilu, ukljuujui i saveznike,
uspostavi jedinstveno zapovjednitvo. Budui da je u pitanju bila i obrana
Rumunjske, mislio sam kako bi marala Antonescua bilo uputno povezati s
njemakim naelnikom stoera. No Hitler se time nije htio baviti. Rekao je samo
kako bi maral tu ponudu odbio iz politikih razloga.
Nakon sastanka koji je, za razliku od podnevnog, protekao vrlo harmonino, Hitler
je zajedno s nama iziao iz sobe kako bi provjerio jesu li nam pripremili veeru.
Sa silnim mi je uitkom itao lanak iz turskih novina o tome kako je Njemaka u
pravo vrijeme reagirala u Maarskoj u kojoj su stvari, navodilo se u lanku,
otile dalje negoli je veina ljudi oekivala.
U ranim satima 26. oujka odletio sam natrag u armijsku skupinu. Osma je armija,
u meuvremenu, prela pod zapovjednitvo Armijske skupine A.
Sutradan sam posjetio etvrtu tenkovsku armiju kako bih raspravio pojedinosti
njezina prodora u smjeru Prve tenkovske armije, novim snagama koje nam je Hitler
obeao. General Rauss bio je uvjeren da e se uspjeti povezati s drugom armijom,
no nije bio oduevljen razvojem dogaaja na njegovoj bojinici. Tarnopolj, kojeg
je Hitler proglasio "uporitem", bio je pod opsadom. Na lijevome krilu armije
slina je sudbina zaprijetila 13. korpusu u Brodiju, no on ju je uspio izbjei.
Ipak, sad kad je Hitler popustio pred naim zahtjevima, bili smo poprilino
sigurni kako emo Prvu tenkovsku armiju izvui i zajedno s etvrtom tenkovskom
armijom koncentrirati sjeverno od Karpata. No
premda je uspjeh mojih razgovora u Obersalzbergu Prvoj tenkovskoj armiji zajamio
preivljavanje, ubrzo se pokazalo kako je pritisak kojemu sam ga tom prilikom
izloio Hitlera toliko umorio da sa mnom vie nije elio raditi. Isto je
vrijedilo i za feldmarala von Kleista, koji je u Obersalzberg stigao dva dana
poslije mene, ne bi li tamo nekoga nagovorio da, glede povlaenja njegove
armijske skupine, napokon poduzme neto konkretno.
Tridesetog su me oujka probudili s iznenaujuom vijeu kako e Hitlerov
zrakoplov Kondor, koji je von Kleista ve pokupio iz njegova zapovjednitva,
uskoro sletjeti u Lvov, kako bi nas obojicu odvezao u Obersalzberg. Dok smo ja,
SchulzButtger i moj pobonik Stahlberg ekali na rodromu u Lvovu, moj je
naenik stoera telefonom razgovarao s generalom Zeitzlerom. General nam je
otkrio kako e Hitler, kao to smo i predmnijevali, i mene i von Kleista
smijeniti s mjesta zapovjednika.
Kad smo stigli u Berchtesgaden, prvo smo porazgovarali s generalom Zeitzlerom,
budui da nas Hitler nije elio primiti prije veernjeg kolegija. Zeitzler nam je
rekao kako su, nakon prolog sastanka u Obersalzbergu, Goring, Himmler, a
vjerojatno i Keitel, ponovno poeli agitirati, osobito protiv mene. To je,
vjerojadno, pridonijelo Hitlerovoj odluci da se oprosti i od mene i od Kleista.
Kad ga je Hitler obavijestio o tome to namjerava uiniti, Zeitzler mu je odmah
ponudio vlastitu ostavku s obrazloenjem kako se uvijek i u svemu slagao sa mnom
i da on ne moe ostati na svojoj dunosti, ako ja odem sa svoje. Zahtjev je
ponovio i u pisanu obliku. Bio je glatko odbijen. Zeitzleru je takva estitost
sluila na ast.
Kako bih to bolje opisao moj posljednji sastanak s Hitlerom, citirat u tekst
koji sam u svoj dnevnik zapisao sutradan, dok mi je pamenje jo
bilo svjee.
"Veeras sam se vidio s Hitlerom. Nakon to mije uruio maeve za moj Viteki
kri, najavio mije kako Armijsku skupinu Jug namjerava predati u druge ruke
(Modelove). Grandiozne operacije, za koje sam bio posebno kvalificiran, bile su
stvar prolosti. Sada je, rekao je, samo valjalo tvrdoglavo drati ono to smo
sauvali. Prelazak na taj novi tip voenja morao se obiljeiti novim imenom i
novim simbolom. To je bio razlog za smjenu na elu Armijske skupine, kojoj je
namjeravao promijeniti i ime.
elio mi je izriito staviti do znanja kako meu nama nema ni naznake krize
povjerenja, to je s drugim feldmaralima (naveo ih je poimence) bio sluaj. I
dalje sam uivao njegovo potpuno povjerenje; on nikada nije imao nikakvih
primjedbi na moj nain voenja Armijske skupine Jug. Dapae, s njim se oduvijek
slagao. Shvatio je, meutim, kako je Armijska skupina Jug cijelih godinu i pol
dana na svojim leima nosila silan teret odgovornosti i da joj je sada, oito,
potreban odmor. Znao je da sam ja jedan od njegovih najsposobnijih zapovjednika i
Page 237
zato mi je, uskoro, namjeravao povjeriti novu dunost. Ovoga trenutka, meutim,
za mene na istoku vie nije bilo posla. Modela, koji je zaustavio veliko
povlaenje u Armijskoj skupini Sjever, smatrao je pravom osobom za zadae koje
nas sada tamo oekuju. Nakon to mi je jo
jedanput napomenuo kako meu nama ne
postoji kriza povjerenja, Fiihrer je dodao kako nikada nee zaboraviti kako sam,
uoi zapadne kampanje, bio jedini ovjek koji mu je savjetovao da, probojem na
Sedan, moe odnijeti konanu pobjedu na zapadnoj bojinici.
Filhreru sam odgovorio kako mu, naravno, ne mogu zamjeriti to to misli kako e u
trenutnoj situaciji bolje raditi s drugim zapovjednikom armisjke skupine.
Nadalje, smatrao sam kako, u ovom trenutku, prenoenje ovlasti na Modela ne moe
izazvati nikakvu tetu, budui da su odluke o deblokadi Prve tenkovske armije ve
donesene dijelom Hitlerovom odlukom da sa zapada dovede jedan SSkorpus, a
dijelom i mojom zapovijedi armiji da se probije sjeverno od Dnjestra. Sve u
svemu, rekao sam, to je uglavnom i bilo sve to je Armijska skupina Jug u tom
trenutku trebala uiniti. Preostala joj je jedino obveza da pomogne borbenim
trupama i prui im moralnu potporu. Model je za to svakako bio sposoban.
Fuhrer se napadno suglasio kako je Model u tom pogledu posebno dobar izbor, jer
e "juriti oko divizija " i iz vojnika izvlaiti ono najbolje. Na to sam mu
odbrusio kako divizije u sastavu armijske skupine pod mojim zapovjednitvom ve
dugo daju najbolje od sebe i da nitko iz njih ne moe izvui vie."
Sto god tko mislio o primjedbama koje mi je uputio na tom pokazat e se
posljednjem sastanku, Hitler se barem odluio zadrati u granicama
pristojnosti. To smo, dijelom, mogli zahvaliti i Zeitzleru koji je inzistirao na
tome da nam Hitler osobno objasni razloge zbog kojih
nas smjenjuje s dunosti. Bio sam itekako svjestan kako Goring i Himmler ve
dugo rade na mom smjenjivanju. Ipak, glavni razlog za ovu Hitlerovu odluku
vjerojatno bila injenica da sam ga na onom sastanku 25. oujka, pred brojnim
svjedocima, natjerao da ispuni moje zahtjeve koje je ve jednom odbio. Dok smo
se, prije mog odlaska, rukovali, rekao sam mu: "Nadam se, mein Fiihrer, kako
korak koji ste danas poduzeli nee izazvati negativne posljedice."
Nakon mene, na slian je nain otputen i feldmaral von Kleist. Dok smo
naputali Bergsdorf, nai su nasljednici ve stajali pred vratima general
pukovnik Model, koji je trebao preuzeti Armijsku skupinu Jug (preimenovanu u
Armijsku skupinu Sjeverna Ukrajina) i general Schorner, koji je trebao zamijeniti
von Kleista. Sljedeeg jutra, svojim sam zrakoplovom Ju25 odletio natrag u Lvov.
Moj je nasljednik zaglavio u Krakovu, zbog meave, to mi je omoguilo da izdam
svoju posljednju zapovjed Armijskoj skupini zapovijed koja je jamila suradnju
dviju tenkovskih armija u operaciji proboja koja je upravo zapoela. Poslijepodne
istoga dana posjetio sam etvrtu tenkovsku armiju kako bih s njezinim
zapovjednikom raspravio uporabu Tenkovskog SSkorpusa i kako bih se pozdravio s
njime S ostalim sam se zapovjednicima morao oprostiti pismenim putem.
U poslijepodnevnim satima 2. travnja zapovjednitvo sam predao svome nasljedniku
koji je, u meuvremenu, stigao u Lvov. Po svim procjenama, mjere namijenjene
izvlaenju Prve tenkovske armije i koncentriranju snaga obiju armija izmeu
Karpata i Pripetskih movara, toliko presudne za ukupno stanje, bile su gotova
stvar, premda je pred naim postrojbama bilo jo
nekoliko estokih bitaka.
etvrta tenkovska armija 5. travnja krenula je u prodor na istok. etiri dana
poslije, Prva tenkovska armija bila je deblokirana.
Jo
sam se trebao oprostiti sa svojim osobljem i nisam bio jedini kojemu je to
teko palo. Ta su me braa po oruju pratila u pobjedonosnim bitkama na Krimu,
preivjela i doivjela konanu pobjedu u onoj stranoj zimskoj kampanji 1942./43.
godine, stajala uz mene u kritinim mjesecima 1943. i 1944. godine . . . Bilo je
pravo zadovoljstvo otkriti koliko je, u tih nekoliko godina, nae meusobno
povjerenje poraslo i koliku tugu osjeamo sad kad na
zajedniki rad zavrava.
Vjerujem kako s punim pravom mogu rei da je isto vrijedilo i za zapovjednike
armija koji su sluili pod mojim zapovjednitvom.
Moje je osoblje bilo zaprepateno mojom smjenom. Moji najblii suradnici naelnik
stoera, naelnik operative, pomonik naelnika logistike i pomonik
glavnog pobonika redom su zatraili premjetaj. Njihovim je zahtjevima odmah
udovoljeno, premda je general Busse jo
neko vrijeme morao ostati na svom mjestu
kako bi odrao kontinuitet zapovijedanja.
Sto se tie mene osobno, ta me je smjena oslobodila odgovornosti koju sam, u
uvjetima koje sam ve opisao, sve tee podnosio.
Cijelom mom osoblju i meni da ne spominjem zapovjednike i stoere nama
podreenih armija najtee je padala neprestana borba koju smo morali voditi s
Vrhovnim zapovjednitvom.
Svi nai zahtjevi da se u ovoj kampanji jasno definira arite snaga na kljunoj
toki (dakle, na sjevernom krilu Armijske skupine) i da nam se, openito, omogui
Page 238
operativna sloboda (posebice na naem junom krilu) bili su tek vanjsko

oitovanje te borbe. Temeljni se problem krio u sukobu dviju naspojivih
koncepcija strategije i ope taktike:
(i) Hitlerove, koja je proizlazila iz osobina njegove linosti i naina

razmiljanja koje sam detaljno opisao u poglavlju o Hitleru kao vrhovnom
zapovjedniku i
(ii) Armijske skupine Jug, koja se temeljila na tradicionalnim naelima i
nazorima njemakog Glavnog stoera.
S jedne smo strane imali koncepciju diktatora koji je vjerovao kako e samo
snagom vlastite volje svoje armije prikovati za njihove poloaje gdje god se
oni nalazili pa ak i zadrati neprijatelja na odstojanju. Istog onog diktatora
koji je, pazei na ugled, izbjegavao svaki rizik i kojemu su, uza sav njegov
talent, nedostajala temeljna vojna znanja.
Na drugoj smo strani imali stavove vojskovoa koje su njihovo obrazovanje i obuka
odrali u uvjerenju kako je rat umijee, ije su sastavnice bistrina u procjeni i
hrabrost u donoenju odluka. Umijee koje je donosilo uspjeh iskljuivo u
mobilnim operacijama, u kojima su premo njemakog naina voenja i njemakih
borbenih trupa dolazile do punog izraaja.
Ipak, moramo poteno priznati kako bi se Hitler, prihvaajui operacije kakve je
armijska skupina imala na umu, u drugim podrujima
ratnih djelovanja i u drugim sektorima istonog bojita izloio znaajnim
rizicima na vojnom, ali i na politikom i gospodarskom polju. Ipak, to je bio
vjerojatno jedini nain da 1943. godine iscrpi ofenzivnu mo Sovjetskog Saveza i
utaba si put za patpoziciju na istoku.
Premda je u svojoj borbi za drukiju operativnu politiku Armijska skupina Jug
bila uglavnom neuspjena i premda je potpuno krivo vjerovala kako e
neprijatelja nekako svladati, u zasluge si ipak moe pripisati jedno: premda je,
zahvaljujui operativnoj situaciji i svojoj ogromnoj premoi, za to imao sve
izglede, neprijatelj juno krilo njemakih armija ipak nije uspio okruiti.
Premda je krvarila iz tisua rana, Armijska skupina Jug uspjela se odrati na
bojnome polju!
Meni i svim lanovima moga osoblja najvee je zadovoljstvo predstavljalo to
armijska skupina unato neravnopravnoj borbi s daleko nadmonijim
neprijateljem, ali i s Vrhovnim zapovjednitvom koje je previalo potpuno
predvidljive stvari nije dopustila da bilo koja postrojba pod njezinim
zapovjednitvom doivi traginu sudbinu Staljingrada. U sluaju erkasa, kao i
sada, u sluaju Prve tenkovske armije, armijska je skupina neprijatelju ispred
nosa uspjela oteti plijen koji mu je, kako je vjerovao, ve bio u rukama.
Jedino zbog ega mi je bilo teko predati zapovjednitvo bilo je to da vie neu
moi pomoi vojnicima koji su uvijek vjerovali vodstvu svoje armijske skupine.
Zapovjednitvo u Lvovu napustio sam 3. travnja 1944. godine. Moji su me vjerni
prijatelji doli ispratiti na postaji. I kad je vlak ve krenuo, netko me je
pozvao po imenu. Bio je to moj osobni pilot, porunik Langer, ovjek koji me je u
svim moguim vremenskim uvjetima sigurno dovodio na odredite. Sad se dragovoljno
prijavio u lovako zrakoplovstvo u ijim e redovima uskoro poloiti ivot.
Njegove su rijei za mene bile posljednji pozdrav mojih suboraca.
"Herr Feldmarschall" doviknuo je, "danas smo sa zrakoplova skinuli Krimski tit simbol
nae pobjede!"
Dodatak I.
Od zapovjednika este armije Postaja Gumrak
26. studenoga '42. (napisao poiljatelj osobno)
Feldmaralu von Mansteinu,
zapovjedniku Armijske skupine Don, ,
Dragi feldmarale,
ast mi je potvrditi Vau poruku od 24. studenoga i zahvaliti Vam na ponuenoj
pomoi.
Kako biste lake stekli sliku poloaja u kojem se nalazim, slobodan sam
izvijestiti sljedee:
(1) Kad su 19. studenoga zapoeli veliki ruski napadi na poloaje koji slijeva i
zdesna granie s poloajima este armije, moji su bokovi, u roku dva dana, ostali
izloeni i sovjetske su ih mobilne snage brzo probile. Kad su nae mobilne snage
(14. tenkovski korpus) preko Dona krenule na zapad, njihove su izboene postrojbe
zapadno od rijeke naletjele na nadmonijeg neprijatelja. To ih je dovelo u
iznimno teak poloaj, posebice stoga to su im manevarske sposobnosti, uslijed
nestaice goriva, bile ograniene. Neprijatelj se, istodobno, probio u pozadinu
11. korpusa koji je, sukladno zapovijedima, zadrao sve svoje poloaje prema
sjeveru. Budui da vie nije bilo poloaja s kojih se dalo odvojiti kolikotoliko
snaga koje bi reenu opasnost otklonile, nije mi preostalo drugo nego da lijevo
Page 239
krilo 11. korpusa usmjerim na jug, a potom cijeli korpus povuem, za poetak, na
mostobran zapadno od Dona, kako dijelovi snaga na toj strani rijeke ne bi ostali
odsjeeni od glavnine.
Dok su reene mjere bile u tijeku, Hitler nam je dostavio zapovijed u kojoj je
zatraio da lijevim krilom 14. tenkovskog korpusa napadnemo Dobrinskaju. Budui
da su je dogaaji preduhitrili, reenu zapovijed nismo ni mogli izvriti.
(2) U ranim satima 22. studenoga etvrti korpus koji je dotad bio u sastavu
etvrte tenkovske armije, stavljen je pod moje zapovjednitvo. Njegovo se desno
krilo preko Buzinovke povlailo s juga prema sjeveru, stoje znailo da su cijeli
juni i jugoistoni bok ostali bez ikakve zatite. Kako bih sprijeio Ruse da se
kroz pozadinu armije neometano provuku do Staljingrada, bio sam prinuen izvui
snage iz grada i s poloaja na sjeveru. Za razliku od onih koje bih povukao s
podruja zapadno od Dona, te su snage mogle stii na vrijeme.
Uz pomo snaga koje smo izdvojili sa staljingradske bojinice, etvrti je korpus
svojim desnim krilom uspio uspostaviti slabanu junu bojinicu kod Marinovke. Ta
je bojinica, meutim, 23. studenoga probijana u nekoliko navrata i ishod je jo
uvijek neizvjestan.U poslijepodnevnim satima 23. studenoga, na podriju zapadno
od Marinovke otkrivene su jake neprijateljske oklopne snage (samo je tenkova bilo
stotinu). Na cijelom podruju izmeu Marinovke i Dona nalazilo se tek nekoliko
slabanih njemakih obrambenih poloaja. Ruske tenkovske i motorizirane snage
imale su otvoren put do Staljingrada kao i do mosta na Donu u smjeru Pestkovatke.
U proteklih 36 sati nisam primio nikakve zapovijedi ni obavijesti s vie razine.
U sljedeih nekoliko sati stanje u morati razrijeiti na jedan od sljedeih
naina:
(a) Ili u zadrati poloaje na svojoj zapadnoj i sjevernoj bojinici, ekati
napad iz pozadine (koji e vrlo brzo uslijediti) i promatrati kako se armijska
bojinica uruava rov za rovom (u kojemu sluaju u formalno ispotovati izdane
mi zapovijedi) ili u
(b) Donijeti jedinu moguu odluku i svim raspoloivim snagama napasti
neprijatelja koji se armiji sprema zabiti no
u lea. U tom se sluaju, jasno,
istoni i sjeverni poloaji ne mogu odrati i preostaje nam jedino povlaenje na
jugozapad.
Jasno je kako bih u sluaju (b) djelovao sukladno situaciji, ali i, po drugi put,
prekrio zapovijed.
(3) S obzirom na teinu situacije, Hitleru sam poslao poruku u kojoj sam zatraio
ovlasti da, ukoliko se to pokae nunim, konanu odluku o tome prepusti meni. Te
sam ovlasti namjeravao iskoristiti samo u krajnjoj nudi, kako reenu zapovijed
(kada se naemo u situaciji u kojoj neemo imati drugoga izbora) ne bih izdao kad
ve bude prekasno.
Ne postoji nain na koji bih Vam mogao dokazati kako bih takvu zapovijed izdao
samo u krajnjoj nudi. Stoga Vas samo mogu zamoliti da mi vjerujete na rije.
Na spomenutu poruku nisam primio izravan odgovor. S druge strane, danas smo
zaprimili dvije poruke O.K.H.a koje Vam dostavljam (prilozi 1 i 2)68 koje mi
nameu dodatna ogranienja. U svezi s tim mogu napomenuti kako smo i ja i
zapovjednici svih mojih formacija odluni u nakani da se odrimo do kraja.
Meutim, s obzirom na to da pred Fuhrerom odgovaram za 300.000 ljudi pod svojim
zapovjednitvom, shvatljivo je zato traim doputenje da, u krajnjoj nudi,
poduzmem odgovarajue mjere. Usput reeno, situacija koju sam Vam naznaio mogla
bi se ponoviti svakoga dana ili svakoga sata.
Podaci o dananjoj situaciji dostavljeni su Vam na zemljovidu. Premda smo na
sjeverozapadnu bojinicu uspjeli dovui dodatne snage, tamonja je situacija i
dalje napeta. Poloaji na jugu (etvrti korpus) donekle su se konsolidirali i
izdrali estoke napade neprijateljskog pjeatva i oklopnitva u posljednjih
nekoliko dana, premda uz znaajne gubitke u ljudstvu i velik utroak streljiva.
Staljingradska bojinica iz dana u dan odolijeva snanom neprijateljskom
pritisku. Na sjevernoj bojinici imamo problema u sjeverostonom kvadrantu (94.
pjeaka divizija) i na zapadnom krilu (76. pjeaka divizija). Po mojim
procjenama, glavni napadi na sjevernu bojinicu tek nam slijede, budui da
neprijatelj na tom podruju raspolae cestama i eljeznikim prugama kojima moe
dovui pojaanja. Ja u se, pak, u sljedeih nekoliko dana morati domisliti kako
na sjevernu bojinicu dovui pojaanja sa zapada.
Zranim je putem u posljednja tri dana dopremljen tek djeli utvrenih minimalnih
potreba (600 tona = 300 Ju po danu). Do ozbiljne krize u opskrbi moglo bi doi
ve za nekoliko dana.
Unato tomu, ja i dalje vjerujem kako se armija moe odrati jo
neko vrijeme. S
druge strane sve da se do mene i probije nekakav koridor nemogue je
procijeniti hoe li svakodnevno slabljenje snaga, u kombinaciji s nedostatkom
smjetaja i drveta za gradnju i loenje,
Page 240
Ti prilozi vie ne postoje. Napomena autora.

dopustiti da se podruje oko Staljingrada zadri na neko due vrijeme.
Budui da me, potpuno razumljivo, dnevno bombardiraju kojekakvim pitanjima
vezanima za budunost, sa zahvalnou bih prihvatio sve obavijesti koje mi dosad
nisu bile dostupne, a koje bi ojaale samopouzdanje mojih ljudi.
Usuujem se rei, Herr Feldmarschall, kako vau nazonost na mjestu zapovjednika
drim jamstvom da se estoj armiji nastoji pruiti sva mogua pomo. Moji
asnici, moji srani vojnici i ja emo, sa svoje strane, uiniti sve da opravdamo
Vae povjerenje.
Va
itd.
PAULUS
P.S. S obzirom na okolnosti, nadam se da mi neete zamjeriti na kakvoi papira i

na tome to je pismo napisano rukom.
Dodatak II.
STROGO TAJNO
Iskljuivo na ruke primatelju 9. prosinca '42.
Dostaviti: naelniku O.K.H.
Operativnoj upravi O.K.H.
Procjena situacije 1. Podaci o neprijatelju. U posljednjih deset dana,
neprijatelj je protiv ove armijske skupine angairao jake dodatne snage. ine ih
uglavnom priuvne postrojbe, to je u skladu s naom procjenom od 28. studenoga,
ali i dodatne snage. Armijska je skupina uspjela identificirati
86 streljakih divizija 17 streljakih brigada 54 tenkovske brigade 14
motoriziranih brigada 11 divizija konjanitva
odnosno ukupno 182 formacije. Uz navedene formacije, otkrili smo i 13 samostalnih
tenkovskih pukovnija, tenkovskih bojni i protutenkovskih brigada.
Raspored neprijateljskih snaga je sljedei: (a) Podruje utvrde Staljingrad
okruuju:
Fronta Volga 62. armija (osam streljakih divizija, tri streljake i jedna
tenkovska brigada u prednjem ealonu; po dvije streljake, tenkovske i
motorizirane brigade u priuvi).
Sjeverna fronta 66. i 24. armija (17 streljakih divizija i jedna motorizirane
brigada u prednjem ealonu; etiri streljake i etiri tenkovske brigade u
priuvi).
Zapadna fronta 65. i 21. armija (deset streljakih divizija, sedam tenkovskih i
dvije motorizirane brigade, pet tenkovskih pukovnija i jedna protutenkovska
brigada u prednjem ealonu; etiri tenkovske brigade u priuvi).
Juna fronta 57. i 64. armija (sedam streljakih divizija, po est streljakih,
tenkovskih i motoriziranih brigada i dvije tenkovske pukovnije u prednjem
ealonu; najmanje dvije streljake divizije, dvije streljake, pet tenkovskih i
jedna motorizirana brigada; pet motoriziranih pukovnija u priuvi).
U posljednjih deset dana neprijatelj je naizmjence napadao sjevernu, zapadnu i
junu bojinicu. Glavnina njegova pritiska definitivno je usmjerena na zapadnu
bojinicu, dok je na junoj pritisak razmjerno slab.
(b) Sovjetski napad na Staljingrad s jugozapada69 pokriva na irskoj bojinici
Peta tenkovska armija (12 streljakih divizija, pet divizija konjanitva, dvije
divizije motoriziranog konjanitva, etiri tenkovske brigade, jedna tenkovska
pukovnija i dvije motorizirane brigade u prednjem ealonu; dvije streljake
divizije, etiri tenkovske i jedna motorizirana brigada u priuvi). Neto
sjevernije, okrenute sredinjem i lijevom krilu Skupine Hollidt, rasporeene su
jo
tri streljake divizije. U smjeru juga, istono od Dona, napad pokriva 51.
armija (etiri streljake i etiri divizije konjanitva, jedna tenkovska i jedna
motorizirana brigada u prednjem ealonu; jedna tenkovska i jedna streljaka
brigada u priuvi). Razlozi za daljnju koncentraciju motoriziranih snaga u
pozadini tih poloaja jo
uvijek su nejasni.
(c) Izvianja provedena u posljednjih nekoliko dana otkrila su kako se
neprijateljske trupe iskrcavaju istono od Staljingrada, prelaze Don i odmiu na
jug, zaobilazei istone poloaje Skupine Hollidt. I dok Sovjeti koji pokrivaju
bojinicu istono od Dona uglavnom miruju, vjerojatno zato stoje koncentracija
motoriziranih snaga u pozadini jo
uvijek u tijeku, jake neprijateljske snage
prele su ir i napale irski mostobran
Drugim rijeima, zapadno od Dona. Napomena autora.
i poloaje zapadno od irske eljeznike postaje. Sudei po pokretima
neprijateljskih snaga u smjeru sjeverjug, ispred poloaja Skupine Hollidt, za
oekivati je da e se napad iriti jo
zapadnije.
(d) U dosadanjim okrajima neprijatelj je, bez ikakve dvojbe, izgubio znaajan
dio oklopnitva, no dopremanjem novih tenkovskih pukovnija i slinih formacija
dosad je uspijevao pokrpati rupe. Ofenzivne sposobnosti njegova pjeatva i dalje
Page 241
su slabe; uinkovitost njegova topnitva osjetno se poveala, posebice na
zapadnoj staljingradskoj bojinici.
su slabe; uinkovitost njegova topnitva osjetno se poveala, posebice na
zapadnoj staljingradskoj bojinici.
2. Podaci o naim snagama

(a) esta armija. Armija je uspjela odbiti sve dosadanje napade, premda po
cijenu tekih gubitaka. O njezinoj trenutnoj borbenoj sposobnosti podneseno je
posebno izvjee. Zalihe osnovnih vrsta streljiva na dan 5. prosinca '42.,
izraene u postocima primarnih zaliha70, iznose:
50 mm, top s vunim vozilom 59%
75 mm, top s vunim vozilom 39,4%
80 mm, minobaca 30,8%
laki pjeaki top 28%
teki pjeaki top 25%
150 mm, minobaca 25%
laka haubica 34%
100 mm, top 19 21,6%
teka haubica 36%
to se tie obroka, zalihe kruha (porcije od po 200 g), potrajat e do,
priblino, 14. prosinca, podnevni obroci do 20. prosinca, a veernji obroci do
19. prosinca.
Luftwaffe je svojim naporima mogao sluiti za primjer, no uslijed loih
vremenskih prilika najvea dosad dopremljena dnevna koliina zaliha (ona od 7.
prosinca) iznosi 300 tona. Od 188 letjelica koritenih toga dana, dvije su
oborene, a devet ih se nije vratilo. Svih ostalih dana
70 "Primarne zalihe" priblino utvrena koliina zaliha potrebnih za tri dana
kontinuiranih borbi. Napomena autora.
koliina prevezenog tereta kretala se izmeu 25 (27. studenoga) i 150 tona (8.
prosinca); minimalne dnevne potrebe este armije iznose 400 tona.
(b) etvrta tenkovska armija. Okupljanje 57. tenkovskog korpusa zavrilo je tek
10. prosinca, umjesto 3., kako smo se nadali. Do kanjenja je dolo jer smo
dijelove 23. tenkovske divizije iz sastava 48. tenkovskog korpusa (336. pjeaku,
11. tenkovsku i 3. terensku diviziju Luftwaffe) prije toga morali poslati na ir,
da stabiliziraju tamonje stanje. Ta je bitka jo
uvijek u tijeku.
(c) Rumunjske formacije. etvrta rumunsjka armija, rasporeena sjeverno od 16.
divizije motoriziranog pjeatva, zasad se dobro dri. Ona, meutim, ne moe
zadrati bilo kakav snaniji napad sa sjevera, posebice stoga to joj je maral
Antonescu izriito zapovijedio da izbjegne svaku mogunost da ostane odrezana.
to se tie Tree rumunjske armije, osim razmjerno ouvanog 1. rumunjskog korpusa
u sastavu Skupine Hollidt, borbena mo ostataka rumunjskih divizija na prednjim
poloajima svodi se na jednu ili dvije bojne. Topnitva vrijednog spomena nema. U
nedostatku oruja, uspostava formacija u pozadinskim podrujima nije donijela
nikakve opipljive rezultate. Valja se suoiti i s time da zapovjednitva
rumunjskih formacija ne djeluju dovoljno energino. Svoj poraz pripisuju force
majeure11, pod ime podrazumijevaju i njemako zapovjednitvo. Inae, cijelu
bojinicu Tree rumunjske armije dre kojekakve improvizirane postrojbe. S
obzirom na nedostatak protutenkovskih topova i topnitva openito, ne treba
gajiti nikakve iluzije o tome da bi se reena bojinica ukoliko je napadnu jae
neprijateljske snage, posebice oklopne mogla odrati. Kako nema niega to bi
tu aroliku zbirku snaga odravalo na okupu i budui da ni po sastavu, ni po
borbenoj uinkovitosti vie nisu za bojinicu, urno ih valja zamijeniti pravim
borbenim postrojbama. Uz to, dio tih snaga ine i specijalistike postrojbe
povuene iz komunikacijskih zona. Kako se ukupna situacija s opskrbom ne bi
naruila te se postrojbe moraju privesti svojoj osnovnoj funkciji.
3. Nai planovi. Kao stoje ve izvijestila, Armijska skupina planira, to je
mogue ranije, pokrenuti napad kojim bi se etvrta tenkovska
71 force majeure franc, via sila. Napomena prevoditelja
armija povezala sa estom. Ovoga trenutka, meutim, raskvaeni teren onemoguava
napredovanje 57. tenkovskog korpusa. Jo
uvijek je neizvjesno hoe li divizije
48. tenkovskog korpusa irsku bojinicu moi napustiti do 11. prosinca. U napadu
e se morati angairati 17. tenkovska divizija, za to su ve izdane odgovarajue
zapovijedi. Oekuje se kako e neprijatelj svoje napade na irsku bojinicu
uskoro proiriti u smjeru Morozovskaje. Skupina Hollidt e nam, stoga, morati
pomoi da smanjimo pritisak na tu bojinicu, bilo napadom u opem smjeru
Perelasovskoga ili ustupanjem jedne njemake divizije.
4. Opi zakljuci. Koliina snaga koje je neprijatelj dovukao na njezino podruje
jasno ukazuje na to kako e glavnina njegovih napora biti usmjerena upravo na
Armijsku skupinu Don. Neprijatelj e borbe u tom sektoru nastaviti dokle god bude
mogao, dovlaei snage s drugih bojinica.
Stoga se, neovisno o tome kako e se situacija sa estom armijom razvijati u
Page 242
neposrednoj budunosti, Armijskoj skupini Don mora osigurati redovit dotok
pojaanja. To je pitanje od presudne vanosti i stoga valja uiniti sve kako bi
se tempo njihovih dolazaka ubrzao. Sadanjim tempom stalno emo kaskati za
Rusima. Nadalje, smatram kako je nuno poduzeti sve mogue mjere kojima bi se
Rumunjska armija ponovo uinila korisnom, a posebice povratiti njezin borbeni duh
i povjerenje u njemako zapovjednitvo.
Miljenja sam kako se pri donoenju odluke o tomu treba li estu armiju, kad s
njom ponovo uspostavimo kontakt, izvui iz staljingradskog depa, paljivo
moraju odvagnuti sljedei imbenici:
neposrednoj budunosti, Armijskoj skupini Don mora osigurati redovit dotok
pojaanja. To je pitanje od presudne vanosti i stoga valja uiniti sve kako bi
se tempo njihovih dolazaka ubrzao. Sadanjim tempom stalno emo kaskati za
Rusima. Nadalje, smatram kako je nuno poduzeti sve mogue mjere kojima bi se
Rumunjska armija ponovo uinila korisnom, a posebice povratiti njezin borbeni duh
i povjerenje u njemako zapovjednitvo.
Miljenja sam kako se pri donoenju odluke o tomu treba li estu armiju, kad s
njom ponovo uspostavimo kontakt, izvui iz staljingradskog depa, paljivo
moraju odvagnuti sljedei imbenici:
(a) Ostane li armija na podruju utvrde, sasvim je mogue da e se Rusi za nju

"zalijepiti" i u beskorisnim napadima postupno potratiti ljudstvo. Pritom valja
imati na umu kako su uvjeti u utvrdi u kojima se esta armija mora boriti i
ivjeti iznimno nepovoljni i da bi se kontakt s njom, ostanemo li pri sadanjem
omjeru snaga, ponovo mogao prekinuti. U najboljem sluaju, u sljedeih nekoliko
tjedana glede toga nee biti nikakvih velikih promjena.
(b) S druge strane, valja raunati i s mogunou da Rusi poduzmu odgovarajuu
akciju i, drei Staljingrad u okruenju, pokrenu veliki napad na Treu i evrtu
rumunjsku armiju, kojem bi konaan cilj bio Rostov. U tom sluaju, nae e
najvanije snage ostati blokirane to na
podruju utvrde, to na poloajima na kojima e odravati komunikaciju sa estom
armijom dok e Rusi imati slobodu djelovanja na svim drugim dijelovima
bojinice armijske skupine. Odravati takvu situaciju cijele zime drim
neuputnim.
(c) Odluku o zadravanju este armije u Staljingradu stoga mora pratiti i odluka
da se ta bitka dovede do kraja. To e zahtijevati:
(i) Ojaavanje este armije dodatnim snagama, terenskim divizijama Luftwaffe koje
bi se inkorporirale u njezine postojee formacije, kako bi armija odrala
obrambenu mo.
(ii) Inicijalno ojaavanje bojinica Tree i etvrte rumunjske armije njemakim
snagama, budui da ostaci rumunjskih snaga i improvizirane postrojbe ne mogu
odrati tamonje poloaje.
(iii) Pokretanje odluujue ofenzive, im to dopuste nae vlastite snage.
Mogu li se potrebne snage osigurati i u kratkom vremenu dopremiti na bojinicu,
nije na meni da procjenjujem.
von MANSTEIN feldmaral
zapovjednik Armijske skupine Don
Dodatak III.
Iskljuivo na ruke primatelju STROGO TAJNO
Dostaviti: naelniku kopnene vojske odmah proslijediti Fuhreru
Dokument nainjen u 3 kopije
Kopija br. 3
19. prosinca, 14,35 sati
Uslijed razvoja dogaaja u Armijskoj skupini B i, posljedino, nemogunosti
dopremanja bilo kakvih novih snaga, trenutno stanje Armijske skupine Don ne
doputa deblokadu este armije u doglednoj budunosti.
Budui da je, uslijed loih vremenskih prilika i u nedostatku odgovarajuih
snaga, opskrba iz zraka nemogua (to znai da se Armija ne moe zadrati na
podruju utvrde, kao to je etverotjedna opsada i pokazala) i s obzirom na to da
57. tenkovski korpus, samo vlastitim snagama, oito ne moe uspostaviti kopnenu
vezu sa estom armijom, a kamoli odrati koridor do nje, drim kako je proboj na
jugozapad jedini preostali nain da se sauvaju, ako nita drugo, vei dio
ljudstva i jo
uvijek mobilni dijelovi este armije.
Proboj, iji bi primarni cilj moralo biti spajanje s 57. tenkovskim korpusom koji
napreduje prema Jerik Mikovoj, moe se izvesti samo postupnim prebacivanjem
este armije na jugozapad, uz istodobnu postupnu evakuaciju sektora na sjeveru
utvrde.
Primjerenu opskrbu i zatitu iz zraka neophodno je odrati za cijelog trajanja
operacije.
Budui da ve ima naznaka neprijateljkog pritiska na sjeverno krilo etvrte
rumunjske armije, s kavkaske je bojinice nuno, i to brzo, dopremiti snage koje
bi desni bok 57. tenkovskog korpusa titile po dubini i tako mu omoguile
izvrenje zadae.
U sluaju kanjenja, 57. tenkovski korpus vjerojatno e zaglaviti
u Mikovoj ili sjeverno od nje, ili e ostati vezan napadima s desnoga krila.
Istodobno, estoj armiji je, prije polaska, potrebno nekoliko dana da se
pregrupira i opremi gorivom.
Zalihe u staljingradskom depu potrajat e do 22. prosinca. Vojnici su ve
ozbiljno oslabljeni (u posljednjih etrnst dana dobivaju obroke od samo 200 g).
Page 243
Po podacima este armije, veine njihovih konja vie nema; dio je uginuo od
iscrpljenosti, a dio su poklali, za hranu.
zapovjednik Armijske skupine Don
Dodatak IV.
STROGO TAJNO Iskljuivo na ruke primatelja
Dostaviti: estoj armiji
etvrtoj tenkovskoj armiji
Dokument nainjen u 5 kopija
Kopija br. 4
19. prosinca, 18,00 sati

1. etvrta tenkovska armija (57. tenkovski korpus) porazila je neprijatelja na
podruju Verknije Kimski i stigla do rijeke Mikove kod Kimski Nia. Na podruju
Kamenke i sjeverno odavde pokrenut napad na jaku neprijateljsku grupaciju.
Oekuju se estoke borbe.
Zbog situacije na irskoj bojinici snage na poloajima zapadno od Dona ne mogu
krenuti na Kala. irskaja je u neprijateljskim rukama.
2. esta e armija pokrenuti napad "Zimsku oluju" to prije uzmogne. Cilj napada
bit e povezivanje s 57. tenkovskim korpusom, ako treba i iza Donskaje Carice
kako bi se osigurao prolazak konvoja.
3. Razvoj situacije moda e zahtijevati proirenje opsega zadae iz toke 2. sve
do Mikove. Lozinka je "Grom". U tom sluaju mora se uspostaviti kontakt s 57.
korpusom kako bi se konvoj provukao, a onda, pokrivanjem bokova na donjoj
Karpovki i evakuacijom utvrde sektor po sektor, armiju izvesti prema Mikovoj.
Operaciju "Grom" obvezno pokrenuti neposredno nakon poetka "Zimske oluje".
Opskrbu iz zraka nastaviti, ali bez gomilanja zaliha. Pistu u Pitomniku zadrati
to je mogue due.
Svo prenosivo naoruanje i topnitvo, prvenstveno topove potrebne za borbu te svo
teko nadomjestivo oruje i opremu, ponijeti sa sobom. Sukladno tomu, sve
spomenuto na vrijeme preseliti u jugozapadni dio depa.
4. Obaviti sve neophodne pripreme za akciju definiranu u toki 3. Provesti je
iskljuivo po objavi lozinke "Grom".
5. Naznaiti dan i sat kad ete biti spremni za napad u skladu s odredbama iz
toke 2.
Kopija br. 1: Kopija br. 2: Kopija br. 3: Kopija br. 4: Kopija br. 5:
arhiv asnika veze Zrakoplovna flota 4 Logistika Ratni dnevnik nacrt
Vojna karijera
ERICH von MANSTEIN roen je u Berlinu, 24. studenoga 1887. godine. Izvorno se
preivao (a tim se prezimenom, uz ono po kojemu je poznatiji, jo
uvijek smije
sluiti) von Levvinski, po ocu Eduardu von Lewinskom, topnikom asniku koji je
karijeru zavrio kao zapovjednik armijskog korpusa. Prezime von Manstein preuzeo
je kad ga je usvojio urjak njegove majke, general von Manstein.
Erich von Manstein kolovao se u Strassbourgu, nakon ega je est godina proveo u
Kadetskom korpusu. 1906. pridruuje se Treoj gardijskoj pukovniji. 1913. i 1914.
godinu proveo je na Ratnoj akademiji.
Po izbijanju (Prvog svjetskog) rata slui najprije kao pobonik u Drugoj
priuvnoj gardijskoj pukovniji u Belgiji, istonoj Pruskoj i junoj Poljskoj. Od
svibnja 1915. godine, nakon stoje u studenome 1914. teko ranjen, sluio je u
stoerima armija kojima su zapovijedali generali von Gallwitz i von Bellow. U
ljeto 1915. godine sudjeluje u ofenzivi u sjevernoj Poljskoj, a od jeseni iste pa
sve do proljea sljedee godine sudjeluje u borbama u Srbiji. U proljee 1917.
godine bio je na Verdunu, u bici na Sommei i u borbama na Aisneu. Te je jeseni
promaknut na mjesto GSOa 1 etvrte divizije konjanitva u Courlandu a u svibnju
1918. istu je dunost obnaao u 213. pjeakoj diviziji na zapadu. Sudjelovao je
u ofenzivama na Rheims u svibnju i srpnju 1918. godine a u Francuskoj je nastavio
sluiti sve do proglaenja primirja.
U poslijeratnim godinama von Manstein je obnaao razliite stoerne i pukovnijske
dunosti. 1934. godine postao je naelnik stoera Tree vojne oblasti u Berlinu a
1935. godine naelnik Operativne uprave Glavnog stoera kopnene vojske. Do
listopada 1936. godine, napredovao je do ina generala bojnika i postao
Oberquartiermaister I, a time i zamjenik generala Beka, naelnika Glavnog
stoera.
Kada je u veljai 1938. godine sa svoje dunosti smijenjen barun von Fritsch, i
Manstein je smijenjen sa svoje dunosti i prebaen u Leignitz,
na mjesto zapovjednika 18. divizije. Iste je godine sudjelovao u
okupaciju Sudeta, u svojstvu naelnika stoera armije.
Nakon ope mobilizacije 1939. godine, von Manstein je postao naelnik stoera von
Page 244
Rundstedtove Armijske skupine Jug, s kojom je proao kampanju u Poljskoj. U
listopadu 1939. godine, u istom je svojstvu preao na zapadnu frontu, s von
Rundstedtovom Armijskom skupinom A. Tu se ukljuio u borbu za ofenzivni plan koji
je Hitler usvojio tek kada su von Mansteina maknuli iz armijske skupine i poslali
ga da zapovijeda jednim korpusom. Taj je korpus vodio tijekom cijele kampanje na
zapadu, za to je odlikovan Vitekim kriem.
Po zavretku borbi u Francuskoj, neko se vrijeme bavio obukom svojih trupa za
potrebe invazije na Britaniju.
Uoujku 1941. godine postavljen je za zapovjednika 56. tenkovskog korpusa i u
tom je svojstvu (kada je Njemaka napala Sovjetski Savez) vodio juriRundstedtove
Armijske skupine Jug, s kojom je proao kampanju u Poljskoj. U
listopadu 1939. godine, u istom je svojstvu preao na zapadnu frontu, s von
Rundstedtovom Armijskom skupinom A. Tu se ukljuio u borbu za ofenzivni plan koji
je Hitler usvojio tek kada su von Mansteina maknuli iz armijske skupine i poslali
ga da zapovijeda jednim korpusom. Taj je korpus vodio tijekom cijele kampanje na
zapadu, za to je odlikovan Vitekim kriem.
Po zavretku borbi u Francuskoj, neko se vrijeme bavio obukom svojih trupa za
potrebe invazije na Britaniju.
Uoujku 1941. godine postavljen je za zapovjednika 56. tenkovskog korpusa i u
tom je svojstvu (kada je Njemaka napala Sovjetski Savez) vodio juri
oklopnih
snaga od Istone Pruske do jezera Ilmen. U rujnu iste godine dobiva
zapovjednitvo nad 11. armijom, koja je s njim na elu zauzela Krim i unitila
ruske snage koje su se pokuale iskrcati na Keru. Nakon pada Sebastopolja
promaknut je u in feldmarala.
U kolovozu 1942. godine, von Mainsteinu je povjerena zadaa zauzimanja
Lenjingrada, no do toga nikada nije dolo. Ipak, upravo je on zasluan za
unitenje sovjetske armije na jezeru Ladogi.
1942. godine, kada su se Rusi probili s obje strane Staljingrada i u njemu
opkolili estu armiju, von Manstein je preuzeo zapovijedanje Armijskom skupinom
Don (kasnije Jug). Nakon neuspjelog pokuaja oslobaanja este armije,
zapovijedao je tekim borbama za spas njemakog junog krila i na kraju, u oujku
1943. godine, odnio veliku pobjedu u Harkovu. Za to je odlikovan hrastovim liem
na svom Vitekom kriu72.
U ljeto 1943. godine, von Manstein je sudjelovao u posljednjoj njemakoj ofenzivi
na istoku: u operaciji "Citadela". Nakon stoje operacija opozvana, Armijsku je
skupinu Jug vodio kroz brojne defanzivne bitke, ukljuujui i povlaenje iza
Dnjepra. Krajem oujka 1944. godine, kada
72 Odlije Vitekoga kria imalo je nekoliko "stupnjeva": Viteki kri, Viteki
kri
s hrastovim liem, Viteki kri
s hrastovim liem i maevima, Viteki kri
s hrastovim liem, maevima i dijamantima te Viteki kri
sa zlatnim hrastovim
liem i maevima. Odlije se dodjeljivalo za iznimnu hrabrost i uspjeno voenje
a za cijeloga Drugoga svjetskoga rata dodijeljeno ih je tek 7313. Napomena
prevoditelja.
su se njemake armije ponovo nale na granici s Poljskom, von Manstein je nakon
razmirica s Hitlerom u vezi provedbe operacija na istoku smijenjen s
dunosti. Premda je za zasluge u slubi za svoj Viteki kri
zaradio i maeve,
nikada nije ponovo angairan.
KNJINICA ZELINA
Rjenik vojnih izraza
NJEMAKI
JURINI TOP Samohodni top s ugraenim oklopom uvren na asiju tenka Mark
III. Namijenjen za blisku potporu pjeatvu. (Pogledati pod "pukovnija".)

BRIGADA Priblino ekvivalent britanskoj samostalnoj brigadnoj skupini ili
amerikom pukovnijskom borbenom timu. (Njemaki ekvivalent britanskoj brigadi je
pukovnija pogledati u nastavku teksta.) MOTORIZIRANA DIVIZIJA Sastavljena od
motoriziranog pjeatva; kasnije preimenovana u Tenkovsku grenadirsku diviziju.
O.K.W. Oberkommando der Wehrmacht, Vrhovno zapovjednitvo oruanih snaga.
O.K.H. Oberkomando des Heeres, Vrhovno zapovjednitvo kopnene vojske.
O.K.L. Oberkommando der Luftwaffe, Vrhovno zapovjednitvo ratnog zrakoplovstva.
O.K.M. Oberkommando der Kriegsmarine, Vrhovno zapovjednitvo ratne mornarice.
TENKOVSKI KORPUS Korpus kopnene vojske sastavljen od tenkovskih (oklopnih)
divizija.
TENKOVSKA GRENADIRSKA DIVIZIJA Pogledati pod "motorizitrana divizija", u
prethodnom dijelu teksta.
PUKOVNIJA Pukovnija pjeatva sastavljena od 14 satnija obino devet
streljakih satnija, tri satnije tekih strojnica, jedne satnije samohodnog
topnitva i jedne protutenkovske satnije.
RUSKI
"FRONTA" Priblini ekvivalent armijskoj skupini. MEHANIZIRANI KORPUS ine ga
tri mehanizirane ijedna tenkovska brigada, s pripadajuim topnitvom i
specijalnim orujima. Formaciju mehaniziranog korpusa inio je 231 tenk i/ili
samohodni top.
TENKOVSKI KORPUS ine ga tri tenkovske i jedna motorizirana streljaka brigada,
s pripadajuim topnitvom i specijalnim orujima. Formaciju tenkovskog korpusa
inio je 231 tenk i samohodni top. STRELJAKA DIVIZIJA Priblini ekvivalent
njemakoj pjeakoj diviziji.
blioteka ratna vremena knjiga 4.
Erich von Manstein IZGUBLJENE POBJEDE
Page 245
Urednik Ante Kosteli

Prijevod Alemka Mirkovi
Tisak Naklada Stih Zagreb, 2007.
Knjinica Zelina
540030836
Page 246

Erich Von Manstein Izgubljene Pobjede

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Erich Von Manstein Izgubljene Pobjede

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Erich von Manstein Izgubljene pobjede

biblioteka ratna vremena knjiga 4.

3. OPERACIJE ARMIJSKE SKUPINE JUG 48

5. SPOR OKO OPERATIVNOG PLANA 95

6. ZAPOVJEDNI GENERAL 38. KORPUSA KOPNENE 127 VOJSKE

7. IZMEU DVIJE KAMPANJE 149

8. TENKOVSKI PRODOR 175

9. KRIMSKA KAMPANJA 205

10. LENJINGRAD VITEBSK 260

11. HITLER KAO VRHOVNI ZAPOVJEDNIK 273

12. STALJINGRADSKA TRAGEDIJA 288

13. ZIMSKA KAMPANJA 1942.43. U JUNOJ RUSIJI 366

14. OPERACIJA "CITADELA" 441

15. ODLUUJUE BITKE 1943.44. 448

1. Raspored njemakih i poljskih snaga i provedba njemake ofenzive.

2. Operacije Armijske skupine Jug tijekom kampanje u Poljskoj.

3. O.K.H.ov operativni plan njemake ofenzive na zapadu.

4. Njemake operacije na zapadu prijedlozi Armijske skupine A.

5. Napredovanje 38. korpusa od Somme do Loire.

6. Prodor 56. tenkovskog korpusa u Rusiju.

8. Opkoljavanje 56. tenkovskog korpusa kod Zoltsija (15.18. srpnja 1941.

10. Bitka na Azovskom moru i proboj na prevlaci Perekop.

11. Proboj kod Ishuna i osvajanje Krima (jesen 1941.).

ponekad nevidljiva granica izmeu politike i vojne sfere?

pomo. Dugo poglavlje "Staljingradska tragedija" puno je zapanjujuih otkria i

18. divizije. Sleska je od pamtivijeka raala dobre vojnike pa su vojno

Rat ili blef?

31. kolovoza u 17,00 sati, primili novu zapovijed

O.K.H. je napad na Poljsku pokrenuo sa 42 divizije redovnih trupa (ukljuujui i

godine dostavio maralu RydzSmiglyju,. Inzistirao je na tome kako o odustajanju

istonim krilom Armijske skupine Sjever koja se pribliavala sa sjevera. Pritom

17. rujna 1939. godine.

14. motorizirani korpus (generala von Wietersheima 13. i 29. motorizirana i 1.

Ispunjavajui navedene zapovijedi, Deseta je armija u umskom podruju Lyse Gore

O.K.H. smo ve izvijestili kako pripreme za napad na Varaavu ne moemo dovriti

napadu na grad ne moe biti ni govora. Ni u kojem se sluaju, pak, i ni iz kakvih

Gubici nae armijske skupine bili su sljedei:

Ako su se mjeseci provedeni u Koblenzu i prometnuli u "zimu naeg

nezadovoljstva", to se dogodilo ponajprije zbog napetosti koja je pratila rat

O.K.H. (nesumnjivo kao kaznu za nae navaljivanje) smijenio s poloaja naenika

neslomljive volje morali hrvati generali von Brauchitsch i Halder. Ne samo da

O.K.H. sveden na obino izvrno tijelo neposredno nakon to je izvojevao sjajnu

korak za kakvu kasniju veliku ofenzivu.

O.K.H. ni u kom sluaju nije dijelio takvo miljenje. S druge strane, iz

O.K.H. odmah povjerio tu zadau bila ^ je, po meni, potpuno jalova. Za to bi i

Prema onome to je Greiner doznao od Keitela, von Brauchitsch je Hitleru proitao

odobravao. Naelniku kopnene vojske ukinut je status savjetnika za pitanja ukupne

O.K.H. je upravo tada morao ukazati na nekakvo vojno rjeenje. S ovjekom

oekivati od dravnog udara.)

i najvanije, u Lufftvvaffeu je bilo ozbiljnih problema.

O.K.H. moe zaobii ak i u pitanjima velike taktike.

strategijskog koncepta. Potom u, kroz usporedbu s O.K.H.ovim planom, razmotriti

o novom teitu napada (Armijskoj skupini A) napokon poinje razvijati i da se uspije

Meuse i Oide, recimo) prije negoli se do kraja rasporedi

O.K.H. u Zossenu, provjeriti kakve je reakcije potaknuo na

se njezina zadaa proirila na prodor prema rijeci Somme i u pozadinu

neprijateljskih snaga koje je Armijska skupina B frontalno napadala u sjevernoj

1. Ofenziva mora teiti odluujuem ishodu na kopnu. Politiki

povlaenju pred Armijskom skupinom B. Neto junije, druga bi armija (Dvansta)

uspjeh evakuacije valjalo je zahvaliti Hiteru koji je, u dva navrata,

intervenirao i sprijeio da nae oklopnitvo pomete neprijatelja prvi put dok

o napretku operacija. Shvatio sam kako jo

Francuzi na njezino krilo izvedu protunapad s juga, s poloaja zapadno od Meuse.

25. svibnja moje je zapovjednitvo dobilo zapovijed da zamijeni zapovjednitvo