Dr. Ivo J.

NETO O RAZLOZIMA I NAINIMA BORBE S MUHAMA

Muhe nanose velike tete, a boriti s njima nije se lako i u irokoj
praksi jednostavno.
Gospodarska tetnost muha oituje se u smanjenoj koliini mlijeka,
mravljenju i manjoj otpornosti stoke prema bolestima, jer muhe neprekidno
uznemiruju stoku i ona je prisiljena troiti energiju, da se brani od njih. Za
najjaih napada ljeti goveda izgube gdjekada ak 30 do 50% mlijeka, a gubitak
na teini zna iznositi i 15 do 20%. Muhe se veoma rado hrane mlijekom i
mlijenim proizvodima, koje tom prilikom lako oneiste i uine manje vrijed
nim ili ak neupotrebljivim za hranu i opasnim po ljudsko zdravlje. Pored
toga muhe mogu prenijeti niz ovjejih i stonih bolesti, pa stoga ine i opi
zdravstveni problem.
Muhe se hrane ljudskim i stonim izluevinama, raspadnutom i oto
pljenom ljudskom i stonom hranom ; naroito slatkom. One sjedaju na ljudske
i stone izmetine hranei se njima i polaui jaja u njih, jer im gnoj ita,
naroito s konjskim gnojem, a zatim i ostala prljava i vlana mjesta slue kao'
veoma prikladno mjesto za razmnaanje i razvoj. Dvije vrste muha za nas su
naroito, interesantne: domaa muha (Musca domestica) i stajska muha ili.
muha peckara (Stomoxys calcitrans). Domaa muha polae svoja jaja na gno-
jitu, u zahodskim jamama, pomijarama i si., a muha peckara na vlane i.
kvarenju podvrgnute dijelove biljne tvari, kao to je slama (napose zobena)
pomijeana s mokraom ili s gnojem, kakve ima redovno na dvoritima i oko
naih stonih nastamba.
Muhe se brzo razmnaaju. itav ivotni razvoj na pr. domae muhe u
povoljnjim je uvjetima veoma kratak, te traje prosjeno 12 dana ili ak samo
8 do 9 dana. Domaa muha 56 puta u ivotu polae po 120 do 150 jaja i
proizvodi za ivota 600900 jaja. Neke pak vrste muha imaju i 10 do 12;
generacija.
Kako muhe dolaze u dodir s izmetinama ljudi i stoke, sa smeem i s:
drugom prljavtinom, lako mehaniki prenose pojedine bolesti (domae muha)
ili pak siui krv bolesne ivotinje (muha peckara) prenose uzronike bolesti
s bolesnoga organizma na zdravi. Muhe isto tako mogu zaraznim klicama
onelstiti ivene namirnice i stvoriti povoljne uvjete, da izbije zaraza. Po
znato je, da muha na svojoj povrini moe imati i do 100:000 zaraznih klica.
Pojedini se uzronici mogu zadrati u probavnome aparatu muhe i po n e
koliko dana, pa je tako opasnost jo vea. Ako svemu tome dodamo, da su
muhe veoma pokretljive, onda moemo lako uvidjeti, kolika nam opasnost
prijeti od njih.
Muhe mogu kod ljudi prenijeti uzronike dizenterije, tifusa, tuberkuloze,,
kolere i drugih bolesti, pa neke parazite; vanu ulogu igraju muhe pri pojavi
ljetnih proljeva dojenadi, a misli se i kod djeje paralize. Od bolesti domaih
ivotinja spominjem samo bedrenicu, zaraznu anemiju konja, slinavku i ap,,
bolesti vimena i drebeak.
Iz dosad navedenoga moemo zakljuiti, kako je vano i nuno zatirati
muhe, a prije svega: odravati i s t o u . Samim tim odreen je i praktian
nain borbe s muhama.

118
 Glavno je, da onemoguimo muhama, kako se ne bi razmnaale i dalje
razvijale. To emo pak najlake postii, budemo li se n e p r e k i d n o bri
nuli o istoi stanova, nunika, dvorita, stonih nastambi i gnoj ita. Po naim,
seoskim dvoritima nalazimo razliite otpatke, razbacanu slamu ili svjee-
koenu ili uvelu travu i si. uz primjesu gnoja i druge neisti, a to je uz gno
jite glavno leglo muha.
Sav takav materijal treba sakupiti, zakopati ili spaliti. Ako je vlaan,
treba ga barem razasuti u tanki sloj i dobro osuiti. To je probitano zato,
to se ni stajska ni domaa muha ne mogu razmnaati u suhoj i biljnoj tvari,
a malo ima i muha, koje bi se razmnaale i u vlanim biljnim tvarima, ako
su dobro i u tankome sloju razasute i izloene suncu.
Ve kod vridbe potrebno je stavljati slamu u kamare ili plastove, kako
bi se sprijeilo, da u nju ne prodire vlaga od kia i da se muhe ne razmnaaju.
Preostale razasute dijelove od stabljike i sjemenskih ljusaka treba sakupiti,
dobro osuiti i spaliti ili zakopati u fermentirani (provreli) gnoj..
Gnoj moramo to prije iznositi iz staje, torova i drugih mjesta, gdje se
zadrava stoka, i to vie udaljiti od ljudskih stanova, mljekara i stonih na
stamba. Samo gnojite mora biti ureeno, a gnoj dobro sloen. Gnoj slaemo
na gnojite po odreenom redu u etvrtaste vodoravne kompaktne blokove,
kojima stranice dobro ugazimo. Stranice se dosta brzo osue, a u unutranjosti
hrpe gnoja (napose konjskoga) stvori se vrenjem dovoljno topline, koja ubije
razvojne oblike muhe zakopane oko 15 cm ispod povrine. Osim same topline
na razvojne oblike muha djeluju tetno i plinovi stvoreni vrenjem gnoja.
Muhe se nikada ne razvijaju u slojevima gnoja, koji su dublji od 30 cm.
Gnoj obino ne slaemo navie od 23 m, da rad bude laki. Sama
podloga gnojita mora biti tvrda, ravna i neto vea od povrine sloenoga
.gnoja. Sakupljeni gnoj treba svaki dan dovoziti u sredinu, i tu ga zakopati u
masu provreloga gnoja, a neto kose stranice hrpe treba uvrstiti i poravnati.
Imajui na umu, da liinke muha bjee iz gnoja, kako bi se z^kukuljile
na suhu tlu, moemo urediti gnojite i gnoj slagati tako, da ih zahvatimo i
unitavamo, kad bjee (migriraju) iz gnoja. To moemo uiniti na vie naina,
ali je najjednostavnije ovako: oko hrpe gnoja, a na kraju podloge i sasvim
slobodno od hrpe gnoja, napravimo kanal s kosim i glatkim stranicama, velik
10 x 15 cm, u koji padaju liinke muha, kad bjee iz gnoja. Kako su rubovi
kanala glatki i kosi, ne mogu se liinke izvui napolje, pa ih pojedu ptice i
perad, uginu u vodi ili ih sami pokupimo i unitimo.
Muhe najvie vole svjei gnoj, koji nije stariji od 24 sata i to naroito
konjski, a zatim svinjski i govei gnoj. Bez obzira na to, kakovo nam je gno
jite i kako gnoj slaemo, tamo gdje imamo konjski i govei gnoj nagomilan
zajedno, treba najprije, staviti konjski gnoj ; a iznad njega govei, jer taj
m a n j e privlai muhe.
Nunici ne smiju biti otvoreni, nego graeni tako, da muhe ne mogu
ulaziti u njih, a prozore treba zastrti mreom ili krpom.
U stonim nastambama valja omoguiti, da se nasele lastavice, na pro
zore je dobro stavljati mreice, a na vrata zavjese od vree. Stajske zidove
treba istiti i ee premazivati vapnenim mlijekom, kome dodamo neto malo
formalina ili alauna (stipse), ako nemamo DDT-ija ili drugog sredstva, koje
je otrovno za muhe, a neopasno za stoku. Razliita kemijska sredstva moemo
raspriti po kravama i u stajama, ali ta sredstva ne smiju svojim mirisom
kvariti mlijeko.
119
 Gnoj, zahodske j a m e , pomijare i si. m o e m o polijevati mlijekom od s v j e -
egaenoga v a p n a ili 12%-tnim k l o r n i m v a p n o m . Z a h o d s k e j a m e i p o m i j a r e
dobro j e obilno polijevati v r u i m lugom.
ivene n a m i r n i c e valja uvijek d r a t i u p o s u d a m a ili z a t v o r e n i m o r m a
rima, k a k o n e bi sluile m u h a m a za h r a n u .
M u h e m o e m o h v a t a t i n a ljepenke ili t a k o , da stavimo u p o s u d e ili n a
granice razliite o t r o v n e tvari, koje ih p r i v l a e . istoa ipak je g l a v n i p r e
s
duvjet, k a k o emo se rijeiti m u h a .

ZANIBCLUVOS-TI JZ S V I J E T A
NADZOR NAD KAKVOOM MLJEKARSKE PROIZVODNJE U DANSKOJ
Mlijeko upotrebi j eno za, izradu danskog maslaca i sira zajameno je prosto od
tuberkuloznih klica, jer je Danska iskorijenila tuberkulozu .goveda. Strogo se nadzire
mlijeko i ostali farmski proizvodi u svakoj fazi proizvodnje, poevi od tehnolokog
procesa pa sve dok se ti proizvodi ne stave u promet. Propise o nadzoru ovog p r o
izvoda donijela je Uprava danske dravne nadzorne slube.
Sav maslac, to ga Danska izvozi (osim u limenkama), mora nositi nacionalni
zatitni znak, kojii se upotrebljava ve dulje vremena. God. 1900. formirano je naime
posebno drutvo sa svrhom, da se za danski izvozni maslac uvede zatitni nacionalni
znak t. zv. Lur Brand, a od god. 1906. taj' je znak zakonom i odreen za sav maslac
namijenjen za izvoz (osim u limenkama). Zakonom.' o maslacu od god. 1911. zajam
ena je, da je maslac, koji nosi taj nacionalni znak, zaista i kvalitetan.
Sve ^mljekare, kod kojih se nadzire kakvoa maslaca, imaju pravo na upotrebu
spomenutog znaka. Kvalitativne analize vri Dravna nadzorna sluba za mlijene
proizvode, jaja i t. d. Maslac se u Danskoj analizirao jo prije 50 i vie godina;
prve analize pravljene su god. 188992. Maslac star 14 dana analizira se uz nazonost
9 ocjenjivaa, i to: 3 predstavnika za izvoz, 3 mljekarska rukovodioca, 2 mljekarska
instruktora i 1 predstavnika Dravne nadzorne slube. Mljekara, iji maslac ne od
govara propisanim standardima, gubi pravo n a upotrebu zatitnog znaka.
Maslac se obvezno analizira svaki tjedan na izvoznim skladitima, koja moraju'
e
o tome davati tone izvjetaje Nadzornoj slubi.
Izvoziti maslac smiju samo oni izvoznici, koji imaju dozvolu od Ministarstva
poljoprivrede, vezanu uz stanovite uvjete. Tako je dobivanje dozvole uvjetovano
laboratorijskom analizom, koja se vri svakog tjedna.
Maslac sa zatitnim znakom i njegov omot moraju odgovarati stanovitim od
reenim standardima, a to znai, da maslac mora biti pravljen od pasteriziranog
vrhnja, t. j . od vrhnja zagrijanog na 80C, ne smije sadravati vie od 16% vlage ili
manje od 80% mlijene masti, ne smije sadravati nikakove primjese osina uobia
jene soli, a ne smije biti ni obojen anilinskim bojama. Ukratko reeno: maslac sa
zatitnim znakom ne smije biti patvoren. Tko se ne dri reenih propisa, strogo se
kanjava,, a patvorenje kanjava se novanom globom i zatvorom.
Daljnji uvjet za ocjenu kakvoe postavljen je nedavno: Odredbom Ministarstva
poljoprivrede od 27. oujka 1952. trai se od mljekara, da zatitni znak smije imati
samo maslac ili sir od mlijeka goveda, za koja je dokazano, da nisu tuberkulozna.
Odredba stupila je na snagu sa 1. lipnja 1952.
Na svakoj poiljci mora biti igom oznaena nettp-teina u visini zatitnog
znaka i poiljka mora nositi datum proizvodnje.
Poam od rata forzo< se irila proizvodnja i izvoz danskog sira. Kemijski sastav,,
igosanje i kakvoa propisani su kao* i kod maslaca. Praviti smiju se samo odreene
vrsti sira. Sadrina masti u suhoj tvari i sadrina vlage odreeni su napose za svaku
vrst. Sir mora uglavnom nositi mljekarski kontrolni broj, sadrim* masti u suhoj
tvari A broj tjedne proizvodnje. Nijedan sir n e smije se izvesti, ako ne dosegne
minimalnu starost, odreenu prema o'bujmu i vrsti sira.
Propisi o kakvoi sira izdani su jo god. 1947. Danski blue cheese, koji je nalik
na roquefort, stoji pod nadzorom ve od god. 1934. To e biti jedan od razloga, zato
ovaj sir uiva dobar glas n a svjetskom tritui.
Sir ne moe biti izvezen, ako ne nosi zatitni znak. K a d a koja mljekara dobije
dozvolu Ministarstva poljoprivrede za upotrebu zatitnog znaka, Dravna nadzorna

120