MOGU LI EMOCIJE BITI INTELIGENTNE?

Kako bismo potpunije spoznali kakvo bi to_no takvo kolovanje moglo biti,

moramo se pozvati na radove onih koji su poli Gardnerovim intelektualnim tragom -

prije svega na radove psihologa sa sveu_ilia Yale, Petera Saloveyja, koji je uz puno

pojedinosti zacrtao na_ine na koje u emocije moemo uvesti inteligenciju (12.Ovaj

model emocionalne inteligencije prvi je put predstavljen u _lanku Petera Saloveyja i

Johna D. Mayera Emotional Intelligence, Imagination, Cognition i Personality 9

(1990.), str. 185-211.). Ovakav pokuaj nije nikakva novost; tijekom godina, _ak i

najgorljiviji teoreti_ari IQ-a s vremena na vrijeme pokuavali su uvesti emocije u

svijet inteligencije, umjesto da emocije i inteligenciju dre kontradiktornim

pojmovima. Tako je E.L.Thorndike, istaknuti psiholog koji je 20-ih i 30-ih godina

ovoga stolje_a zna_ajno utjecao na popularizaciju ideje o kvocijentu inteligencije, u

_lanku objavljenom u _asopisu Harper's Magazine, iznio teoriju prema kojoj je jedan

aspekt emocionalne inteligencije, drutvena inteligencija - sposobnost

razumijevanja drugih i mudrog djelovanja u me_uljudskim odnosima - i sama

aspekt kvocijenta inteligencije odre_ene osobe. Drugi psiholozi tog vremena na

drutvenu su inteligenciju gledali s vie cinizma, promatraju_i je u smislu vjetina s

pomo_u kojih se manipulira drugim ljudima - s pomo_u kojih ih navodite na to da _ine

ono to elite, bilo da oni to ele ili ne. Ali nijedna od tih formulacija drutvene

inteligencije nije osobito utjecala na teoreti_are IQ-a, a ve_ 1960. godine jedan je

utjecajan udbenik o testovima inteligencije drutvenu inteligenciju proglasio

1
beskorisnim konceptom.

Me_utim, osobna inteligencija nije doputala da je zanemaruju, uglavnom zbog

toga to i intuitivno i logi_ki ima smisla. Na primjer, kada je Robert Sternberg, jo

jedan psiholog s Yalea, od Ijudi zatraio da opiu inteligentnu osobu, me_u

glavnim navedenim osobinama bile su prakti_ne vjetine opho_enja s ljudima.

Sustavnija Sternbergova istraivanja vratila su ga do Thorndikeova zaklju_ka:

drutvena je inteligencija i razli_ita od akademskih sposobnosti i klju_ni dio onoga to

Ijudima omogu_uje da se dobro snalaze u prakti_nim pitanjima svakodnevnog ivota.

Me_u prakti_nim inteligencijama koje se, na primjer, visoko cijene na radnome

mjestu jest i ona vrst osjetljivosti koja u_inkovitim menaderima omogu_uje da

hvataju i neizgovorene poruke (13. Prakti_na inteligencija i sposobnosti opho_enja s

Ijudima; Robert J. Sternberg: Beyond I.Q. (New York, Cambridge University Press,

1985.).).

Posljednjih godina sve vie psihologa dolazi do sli_nih zaklju_aka, slau_i se s

Gardnerom oko toga da su se stari koncepti IQ-a vrtjeli oko uskog polja lingvisti_kih i

matemati_kih sposobnosti i da su dobri rezultati u ispitivanjima kvocijenta

inteligencije najizravnije predvi_ali ne_iji uspjeh u u_ionici ili na profesorskome

mjestu. U takvim predvi_anjima, ti su rezultati bili sve neuspjeniji kako se ivotni put

odvajao od akademskoga svijeta. Ti psiholozi - me_u njima i Sternberg i Salovey -

na inteligenciju su po_eli gledati kao na iri pojam, pokuavaju_i je ponovno osmisliti

u svjetlu onoga to je potrebno da bi se uspjeno ivjelo. A taj smjer propitivanja

vra_a nas do to_ke u kojoj moramo cijeniti koliko je presudna osobna ili
2
emocionalna inteligencija.

Salovey u svojoj temeljnoj definiciji emocionalne inteligencije preuzima

Gardnerove osobne inteligencije, proiruju_i sposobnosti na pet glavnih podru_ja

(14. Temeljna definicija emocionalne inteligencije nalazi se u _lanku Saloveyja i

Mayera Emotional Intelligence, str. 189.):

1. Upoznavanje vlastitih emocija. Svijest o vlastitome bi_u - prepoznavanje

osje_aja u trenutku kada do njega dolazi - klju_ je emocionalne inteligencije. Kako

_emo to vidjeti u _etvrtom poglavlju, sposobnost pra_enja osje_aja iz trenutka u

trenutak presudna je za psiholoke spoznaje i razumijevanje vlastite li_nosti.

Nemogu_nost primje_ivanja vlastitih osje_aja ostavlja nas njima na milost i nemilost.

Osobe koje pouzdanije poznaju svoje osje_aje bolje upravljaju vlastitim ivotom i

bolje znaju to osje_aju o odre_enim osobnim odlukama, od toga s kime stupiti u

brak do toga koji posao odabrati.

2. Upravljanje emocijama. Upravljati emocijama tako da odgovaraju situaciji

sposobnost je koja se izgra_uje na temelju svijesti o vlastitoj li_nosti. U Petom

poglavlju razmotrit _emo sposobnost koja _ovjeku omogu_uje da tjei samoga sebe,

da se oslobodi neobuzdane tjeskobe, potitenosti ili razdraenosti - i posljedice koje

sa sobom donosi neuspjeh u toj temeljnoj emocionalnoj vjetini. Osobe kojima ta

vjetina ne ide od ruke neprestano se bore protiv osje_aja uznemirenosti i patnje,

dok se oni koji su u tome dobri puno bre mogu oporaviti od ivotnih neuspjeha i

neda_a.
3
3. Motiviranje samoga sebe. Kao to _emo vidjeti u estom poglavlju,

upravljanje emocijama u slubi odre_enog cilja temeljna je sposobnost potrebna za

iskazivanje usredoto_ene pozornosti, za samomotivacije i ovladavanje vlastitim

postupcima te za kreativnost. Emocionalna samokontrola - sposobnost odga_anja

primanja nagrade i zatomljavanja impulsa - temeljni je dio svakovrsnih uspjeha. A

sposobnost prebacivanja u stanje plime omogu_uje postizanje iznimnih rezultata

svih vrsta. Ljudi koje krasi ova sposobnost nerijetko su produktivniji i u_inkovitiji,

_ega god se prihvatili.

4. Prepoznavanje emocija u drugima. Empatija, jo jedna od sposobnosti koja

se temelji na emocionalnoj svijesti o vlastitoj li_nosti, osnovna je vjetina za

opho_enje s ljudima. U Sedmome poglavlju istrait _emo korijene empatije,

drutvenu cijenu emocionalne gluho_e i razloge zbog kojih empatija poti_e altruizam.

Osobe koje iskazuju empatiju bolje su prilago_ene suptilnim drutvenim signalima

koji pokazuju to je drugima potrebno ili to drugi ele. Zbog toga su takve osobe

uspjenije u zvanjima poput njegovanja djece i bolesnika, u nastavi, trgovini i na

rukovode_im funkcijama.

5. Snalaenje u vezama. Umije_e odravanja veze u velikoj je mjeri vjetina

upravljanja emocijama u drugima. Osmo poglavlje bavi se drutvenom sposobno_u

i nesposobno_u, te specifi_nim vjetinama na tom podru_ju. Rije_ je o

sposobnostima koje su temelj popularnosti, karakteristika vo_e i interpersonalne

u_inkovitosti. Osobe koje se isti_u u tim vjetinama postiu dobre rezultate u svemu
4
to se oslanja na nesmetanu interakciju s drugima; to su drutvene zvijezde.

Dakako, ljudi se razlikuju po sposobnostima na svakom od ovih podru_ja; neki od

nas moda su vrlo uspjeni u obuzdavanju, recimo, vlastite uzrujanosti, ali razmjerno

nesposobni kada je rije_ o umirivanju drugih. Temelj na kojem po_iva naa razina

sposobnosti nesumnjivo je iv_ane naravi, ali kao to _emo vidjeti, mozak je iznimno

podatan i neprestano u_i. Nedostatke u emocionalnim vjetinama mogu_e je

popraviti: u velikoj mjeri, svako od ovih podru_ja zapravo je skup navika i reakcija

koje je, uz ispravno usmjeren trud, mogu_e poboljati.